1
10
1
-
http://afzarhiv.org/files/original/e07d94c0adbf78b6da3323ce3ab9e150.pdf
166f3ad92147d892b8786d12aea814e9
PDF Text
Text
��' *
i»",:
"N h.N
JIJN *..
J*
O T P IS A N O
'•••-* « *■*'«
.
w
LIS'A*
’*'7
Vot ooiuk*
.
��UNIVERZITET
U SARAJEVU
FAKULTET POLITIČKIH NAUKA
FRANJO KOŽUL
SAMOUPRAVNI I RADNI STATUS ŽEN E
U BOSNI I HERCEGOVINI
(rezultati istraživanja)
S a ra je v o ,
1973.
�Recenzent:
prof. d r S t o j a n
Tomić
Za izdavača:
prof. J o c o M a r j a n o v i ć
�S ADRŽ AJ
Strana
Predgovor
.
7
I) Teorijski osnovi istraživanja
1. Konceptualizacija predm eta istraživanja .
Predmet istraživanja
13
.
17
Cilj istraživanja
20
Uzorak i dinamika istraživanja
21
2. Žena u svijetlu socijalističkog misaonog nasljeđa .
23
3. Sistem pravne regulacije socijalnog statusa žene
(Zvonko S t e n e k ) ......................................................
39
II) Samoupravni i radni status žene
(Kvalitativna analiza)
1. Polazne pretpostavke .
2. Hipotetički o k v ir i.....
a) Generalna hipoteza . . . .
b) Raščlamba generalne hipoteze .
c) Raščlamba posebnih hipoteza .
d) Sistematski pregled varijabli
63
69
69
70
71
74
�Strana
3.
77
4.
Činioci sam oupravnog statusa žene .
89
5.
Institucionalni okviri socijalne stabilnosti žene .
6.
Sam oupravni status žene .
7.
Radni status žene .
127
8.
Tradicija i porodični život
143
9.
III)
Statistički indikatori društvenog statusa žene
Obrazovanje kao dim enzija društvenog statusa žene
149
101
.113
Prilozi
Prilog 1: Upitnik .
•
157
Prilog 2: Distribucija odgovora .
.175
Prilog 3: Tabele 21—43
• 191
�P R E D G O V O R
Brojne životne činjenice godinama nas upozoravaju da je pro
ces emancipacije žene u Bosni i Hercegovini usporen, ako ne i u
zastoju. Mnogi indikatori iz prakse upućuju na zaključak da je
nužna brža i efikasnija društvena intervencija da bi se otklonili či
nioci koji sprečavaju puno uključivanje ženskog stanovništva u
samoupravne tokove i procese. Iako je naučno ispitivanje socijalnog
i samoupravnog statusa žene u našem prostoru često pokretano,
ipak do sada nemamo niti jedno serioznije istraživanje sa naučnim
pretenzijama, jer su problemi, vezani za društveni status ženskog
stanovništva, posmatrani i analizirani pretežno na nivou političkih
ocjena te su na bazi toga izvođeni vrijednosni sudovi i fiksirane
vrijednosne činjenice. Poznato je da izvođenje zaključaka i donošeje sudova na bazi statističkih pokazatelja i im presija ima ogra
ničen domet i da korist od takvog proučavanja kompleksnih pojava
može da bude samo trenutna i prolazna, — upotrebljena za kon
kretna rješenja i akcije, a ne oslonac za građeje cjelovite koncepcije
na duži rok.
S obzirom na sve to, a na temelju uvida u ukupnu složenost
socijalnog statusa ženskog stanovništva, posebno u Bosni i Herce
govini, Republička konferencija za društvenu aktivnost žena Bosne
i Hercegovine pokrenula je inicijativu da se svestranije istraži i pro
uči stanje društvenog i samoupravnog statusa žene, kako bi se sa
više^ pouzdanosti i na bazi čvrstih argumenata moglo pristupiti
društveno-političkim poduhvatima.
Pošto jedno istraživanje ne može da obuhvati sve aspekte tako
složene društvene stvarnosti, inicijatori i autor istraživačkog rada
su se sporazumjeli da se istraživanjem obuhvate najhitnije dimen
zije socijalnog statusa. Stoga je istraživanje usmjereno upravo na
probleme radnog i samoupravnog statusa ženskog stanovništva —
dvije dimenzije, kojima je u najvećoj mjeri determiniran socijalni
status čovjeka u samoupravnom društvu, a dakako i žene.
�Osim toga, istraživanje je obuhvatilo kategoriju zaposlenih žena
u društvenom sektoru, uz dopunu jednog broja žena koje smo no
minalno odredili kao »domaćice«.
Istraživanjem nisu obuhvaćene ostale kategorije žena, prije
svega: žene sa sela. Takođe je izostavljena analiza drugih aspekata
ukupnosti socijalnog stanja koje se određuje kao »žensko pitanje«.
U tom pravcu izražavamo nadu da je naš rad samo jedan u nizu
onih koji bi trebalo da uslijede.
Naslov našeg rada — »Samoupravni i radni status žene u Bosni
i Hercegovini« — opredjeljuje aspekte i pojave koje smo istraživali.
N edostatnost istraživanja u pređašnjim vremenima, kao i istraživa
nja drugih dimenzija ovog jedinstvenog fenomena, u mnogome je
otežala naš zadatak, jer, uslijed toga, nije bilo moguće izvršiti poređenja ni u vremenskom, a ni u sadržajnom pogledu, na osnovu
čega bi se mogli jasnije odrediti trendovi razvoja. Zbog toga smo
se i odlučili da, poreci em pirijskih činjenica i njihove interpreta
cije, u osnovnim linijam a osmislimo teorijske implikacije i sistem
pravne regulacije, kao zasebna poglavlja, da bismo bar na taj način
mogli učiniti osnovne kom paracije prošlosti sa sadašnjosti te prav
nih norm i i realne društvene situacije.
Ovaj projekt je realizovan zahvaljujući koordiniranoj pomoći
Republičke konferencije za društvenu aktivnost žena Bosne i Her
cegovine, Republičkog fonda za naučni rad SR Bosne i Hercegovine
i Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.
U istraživanju su učestvovali: Rudi Stojak, koji je izvršio sta
tističku obradu podataka i izradio tabele, m r Božidar Jakšić, kao
konsultant za metodologiju istraživanja, prof. Nedim Šarac, kao
naučni konsultant i m r Zvonko Stenek, kao autor poglavlja »Sistem
pravne regulacije socijalnog statusa žene«. Ovom prilikom im izra
žavam punu zahvalnost na plodnoj i uspješnoj saradnji.
S posebnim zadovoljstvom se zahvaljujem studentima Fakul
teta političkih nauka u Sarajevu, koji su odgovorno i solidno oba
vili rad na anketiranju i sređivanju podataka, kao i svim ostalim
saradnicim a koji su, svojim radom i podrškom, doprinijeli realiza
ciji projekta istraživanja.
Izuzetnu zahvalnost dugujem svim drugaricam a koje su našle
vremena, strpljenja i volje da iznesu svoja m išljenja i stavove o
ovom izvanredno važnom problemu naše društvene stvarnosti.
U Sarajevu, oktobra 1972. godine.
A utor
8
�SAMOUPRAVNI I RADNI STATUS 2ENE
U BOSNI I HERCEGOVINI
��TEORIJSKI OSNOVI ISTRAŽIVANJA
��1. KONCEPTUALIZACIJA PREDMETA ISTRAŽIVANJA
Društveni status žene bilo gdje, pa i u Bosni i Hercegovini, mo
guće je posmatrati i analizirati imajući u vidu cjelokupnu socijalnu
situaciju, a naročito globalnu društvenu strukturu. Tako je moguće
ispitivati društveni status žena kao grupe izdvojene iz cjelokupne
strukture društva po jednom kriteriju — polu. Takvo ispitivanje
moguće je postaviti teorijski, kao i striktno empirijski. Upravo iz
tog razloga, od samog početka našli smo se pred pitanjem kako
odrediti okvire istraživanja! U slučaju da se ostane isključivo na
teorijskom nivou razm atranja socijalnog statusa žene u Bosni i
Hercegovini, može se desiti da se otkriju neki značajni sadržaji so
cijalne stvarnosti. S druge strane, ako bi se ostalo isključivo na
nivou empirijskih činjenica, koje smo sakupili u procesu istraži
vanja, moglo bi dovesti do gubljenja teorijskog oslonca. Bilo je,
dakle, neophodno povezati jednu i drugu dimenziju u istraživanju.
Na osnovno pitanje istraživanja, kakav je stvarni društveni
status žene u Bosni i Hercegovini trebalo je odgovoriti u okviru
skromnih materijalnih mogućnosti i u kratkom vremenskom pe
riodu. Odgovoriti na to pitanje značilo je razmotriti kako se stanje
u toj sferi društvenih odnosa reflektuje na ukupan koncept samo
upravljanja, a naročito kako se odražava na proces realizacije sa
moupravljanja u praksi.
Trebalo je, dakle, »raščistiti teren«, opredijeliti se za osnovni
princip u istraživanju, a u isti mah zadovoljiti i neke zahtjeve po
stavljene u prijedlogu da se istraživanje obavi. Zato nas je, prije
svega, morao da zanima status žene u Bosni i Hercegovini, a ne
status žene uopšte, pa otuda i naša potreba da se više od svega
13
�oslonim o na iskustvene činjenice kako se one pojavljuju u bosanskohercegovačkom društvu. Slijedeći tu logiku, ali i teorijske zahtjeve
koje ovakvo istraživanje postavlja, sm atrali smo da je nužno uči
niti napor da se teorijski relevantna saznanja uključe u samo istra
živanje.
Odmah se, kao drugo, postavilo i pitanje optimalnosti okvira
istraživanja, pogotovo ako se respektuju objektivne mogućnosti i
okolnosti. Naime, pitanje socijalnog statusa žene ii tzv. »žensko pi
tanje« spada u red najsloženijih društvenih pojava novijeg vreme
na. Značajan dio novije istorije socijalističkog pokreta, ne može se
shvatiti bez objašnjenja tzv. »ženskog pitanja«, odnosno bez pune
svijesti o ulozi i statusu žene u društvu. Žena — uključujući sve
ono što određuje njen socijalni status — čini dio društvene struk
ture i utječe na cjelokupnu socijalnu situaciju u bilo kojoj fazi no
vije istorije. Socijalistički pokret je u ovoj oblasti ostvario neko
liko klasičnih radova koji su postavili tem eljna pitanja i stvorili
platform u od koje se može poći u svakom istraživačkom poduhvatu
ove vrste. Međutim, od vrem ena kada su o ženi i njenom statusu
u društvu pisali i govorili klasici m arksizm a i Bebel mnogo se šta
u svijetu izmijenilo, a pogotovo u našem društvu. Revolucija je ra
zorila stare klase i klasne odnose, a i dalje perm anentno vrši uticaj
na osnovna društvena zbivanja. Žena više nije reducirana na bio
loške funkcije, na »prirodni poziv«.
Stari koncepti i gledanja na ženu i njenu društvenu ulogu, bar
što se tiče naše stvarnosti, vremenom nestaju, tako da se više ne
postavlja pitanje deklarativnog ili ustavnog priznanja ravnoprav
nosti žene, nego njene faktičke ravnopravnosti. Naravno, ne treba
zaboraviti da u našoj stvarnosti još žive mnogi recidivi prošlosti,
ne samo u sferi svijesti nego i u svakodnevnom životu. Takođe su
se zadržale neke predstave iz fem inističkih pokreta, kao što brojni
zahtjevi u razrješavanju problema socijalnog statusa žene imaju
stare forme i stare sadržaje. S d ruge strane, u Bosnf i Hercegovini
se specija ln o .m ora ju respektovati jaki elementi tradicije po kojoj
je žena vjekovima biia u neravnopravnom položaju. Sve to upućuje
na zaključak da ustavno i pravno regulisanje socijalnog statusa
žene, kojim je ona dobila ravnopravnost i kojim je ukinuta njena
klasična klasna pozicija, nije po sebi dovoljno da bi se ostvarila i
realna ravnopravnost žene, na što upućuju mnoge indicije iz svako
dnevnog života. Na takav zaključak naročito upućuje činjenica da
je stari koncept porodice ostao još uvijek u osnovi netaknut. Otuda
14
�se nameće pitanje kako konciprati porodicu u novim uslovima, jer
je jasno da stvarne promjene nema bez prilagođavanja tradicional
nog modela porodice novim socijalnim institucijama.
Kao proces radikalnih prom jena u ukupnoj strukturi, revolu
cija neumitno mijenja i stare sisteme vrijednosti i stare kriterije
socijalnog vrednovanja. Kada se stari sistem uzdrma i doživi pro
mjene, individua, jednako kao i socijalna grupa, nalazi novo mjesto
i novu ulogu u odnosu na nastalu promjenu. Novi istorijski okvir
koji na nov način određuje društveni status žene ukida mogućnost
feminističkog pristupa tzv. »ženskom pitanju«. U savremenim jugoslovenskim prilikama žene su sastavni dio samoupravne društve
ne strukture, a borba za emancipaciju i ravnopravnost žene samo
je dio opšte borbe za dezalijenaciju čovjeka. Što žene nesumnjivo
imaju i neke specifične, posebne probleme, nije dokaz da se borba
za ravnopravnost može i treba da vodi van tokova borbe za oslo
bođenje radnika kao čovjeka. S druge strane, neravnopravnost žene
je indikator postojanja društvene neravnopravnosti i nejednakosti,
kao što je i pokazatelj nepostojanja stvarne samoupravne strukture,
jer su jednakost i ravnopravnost svakako među prvim temeljnim
kriterijima samoupravnog organizovanja društva.
U traganju za određenjem društvenog statusa žene pomenućemo neke od najhitnijih dimenzija nastalih promjena. P r v o , žena
više nije kao što je ranije bila u poziciji da traži ustupke od suprot
nog pola, njena društvena uloga i socijalne funkcije nisu više redu
cirani na biološke funkcije i »prirodni poziv« žene. Savremena žena
nema više potrebe da postavlja zahtjeve da joj se obezbijede ele
mentarna građanska prava. Ta su joj prava u našem društvu revo
lucijom obezbijeđena, a normativnom aktivnošću socijalističke
države potvrđena. Ustav i pravni sistem regulisali su njen društveni
status, ali se postavlja pitanje u kojoj mjeri žena može u svako
dnevnom životu da ostvari garantovana prava. Prema tome, ako
su neki stari problemi nestali, ne znači da je pitanje emancipacije
žene u cjelini riješeno. Tako se danas problem zaostale svijesti i
konzervativne tradicije snažno odražava na svakodnevni život žene.
Zbog toga je danas nužno učiniti nove korake kako bi započeti pro
ces emancipacije i društvene afirmacije žene izbjegao stanje stag
nacije.
Istorijski posmatrano, kad god se našla u poziciji društvene
nesigurnosti i ugroženosti, kada je bila diskriminirana, usljed ne
moći da razriješi pitanje svoga statusa, žena se najčešće prihvatala
15
�isprobanih instrum enata zaštite, kao što su korištenje bioloških
svojstava bijeg u klasični model braka, tu »stabilnu« i »sigurnu«
zajednicuj To su sredstva zaštite na individualnom planu. S glo
balnog stanovišta ona se pokazuju kao samoodbrana, a ne kao
rješenje ženinog društvenog statusa. Jer, žena je ipak najčešće i
na j neposredni je bila podređena u okvirim a tradicionalnog patri
jarhalnog i građanskog (klasnog) braka. Dakle, za nas je jedno od
krupnih p itan ja bilo gdje da žena potraži stabilnost svog društve
nog položaja i socijalnu sigurnost kao član samoupravne zajednice?
Da li u globalnoj zajednici, porodici ili u društvenom procesu pro
izvodnje?
D r u g o , u prošlosti su se funkcije žene uglavnom iscrpljivale
u obavljanju poslova tzv. prirodnog životnog poziva žene; ona je
»držala tem elje kuće«, bila m ajka, odgojiteljica, supruga, poldožna
mužu kao hranitelju. Funkcija hranitelja pripadala je muškarcu,
a sve druge funkcije u porodici ženi kao supruzi i majci. Ekonomski
ugrožena, u uslovima u kojim a nije mogla da zadovoljava elemen
tarne potrebe, žena je prihvatila takav društveni status i pomenute
funkcije. Njen ja v n i život bio je reduciran na vrlo mali broj mani
festacija, a privatna sfera obuhvataTa je manje-više cio njen život.
Tako je privatna sfera determ inirala društveni status žene, odre
đujući ga, prije svega, kao neravnopravan u tradicionalnom braku.
Na staroj ekonomsko-materijalnoj osnovi žena je bila pomoćna
radna snaga, osoba za obavljanje »prljavih kućnih poslova« nedo
stojnih superiornijeg pola. Tako se klasni interes kao istorijski sup
stra t m anifestovao kao klasna eksploatacija jednog pola nad dru
gim. Treba, m eđutim , prim ijetiti da se u toj sferi odigralo nekoliko
krupnih prom jena koje su omogućile ženi da nadiđe poziciju eksploatisanog partnera i da ne bude žrtva tehničke nerazvijenosti dru
štva. Te su prom jene brojne, a ovdje će biti m arkirane tri, po na
šem m išljenju, najvažnije: (1) Tehnička revolucija, čiji smo savremenici, već je razorila stare modele privređivanja i načine rada
i, time, je oslobodila ženu inferiornog statusa koji je proizlazio iz
nedovoljnosti njenih fizičkih snaga za obavljanje brojnih vrsta po
slova. U obavljanju mnogih poslova, zahvaljujući razvoju tehnike,
fizička radna snaga više nije određujući činilac. Na drugoj strani,
tehnički razvitak stvorio je ženi slobodno vrijeme, koje može da
koristi kao prostor za svoju društvenu aktivnosjJ(2) Privatna čovje
kova sfera, a naročito sfera braka, danas je drastično sužena, dok
su javne sfere proširene, obuhvatajući mnoge nove aspekte čovje
kovog života. Otuda više nije moguće ni ženin socijalni prostor
16
�svesti isključivo na privatnu sferu. Takav razvitak je brojne ženine
aktivnosti učinio društvenim i javnim, a neke probleme socijalnog
statusa žene učinio je transparentnijim . (3) Napokon, u novim
istorijskim okolnostima i na bogatijoj ekonomskoj osnovi žena više
ne mora svoje životne potrebe da reducira na minimum. Ona po
staje otvorena za bogatstvo društvenih sadržaja, a njene ljudske po
trebe se stalno umnožavaju. Sasvim je, otuda, normalno da u novoj
situaciji žena više ne može da snosi isključivu odgovornost za odgoj
djece, tim prije što podizanje podmlatka više ne spada isključivo
u privatnu sferu, niti može da bude privatna stvar bračnih drugova.
Kao ravnopravna, ona s pravom traži da tu odgovornost dijeli s dru
gim društvenim činiocima — mužem, odgojnim institucijama, pa
i širom društvenom zajednicom.
Najzad, Qsim_te_pragresivne linije u emancipaciji žene, neop
hodno je pomenuti da u našem društvu može takođe da se zapazi
i izvjesna regresivna linija. U. revoluciji i poslijeratnoj izgradnji
žena je izvojevalA-Svoju ravnopravnost. Žene su u narodno-oslobodilačkoj borbi učestvovale ravnopravno, a svoje funkcije i društvene
poslove obavljale su sa isto toliko uspjeha kao i muškarci. Među
tim, ako danas pogledamo formalnu strukturu vrhova moći, odlu
čivanja! upravljanja, -vidjećemo da se stanje znatno izmijenilo s
obzirom na učešće žena. Može se reći da je učešće žena u forumima
na svjmjiivoiiriaT_u svim socijalno-političkim strukturam a takoreći
Simbohčnb: Učešće ženajsvodi se na one okvire iz kojih ne mogu
ozbiljnije uticatfna osnovne društvene tokove.
PREDMET ISTRAŽIVANJA
Najopštije rečeno, predmet istraživanja je socijalni status
ženskog stanovništva Bosne i Hercegovine. Konkretnije određen,
predmet istraživanja je samoupravni i radni status ženskog stanov
ništva BiH, zato što ta dva elementa, po našem mišljenju, najhitnije
utiču na cjelokupni socijalni status žene.
Najopštiji okvir istraživanja, po prirodi stvari, zahtijeva pomno
ispitivanje fenomena koji je tradicionalno određen kao »žensko pi
tanje«. Ni jedno straživanje koje pretenduje na izvođenje precizno
zasnovanih zaključaka i na otkrivanje uzroka ne može se ograničiti
samo na ispitivanje konkretne situacije, nego se dijelom mora koncentrisati na ispitivanje prošlosti, kako bi se mogao projicirati bu
17
�dući trend kretan ja pojava. U opštim napomenama smo fiksirali
da se sam oupravni i radni status žene sm atra osnovnim i central
nim pitanjem , a ostali elementi dopunskim, te stoga ostaju izvan
fokusa istraživanja.
R espektujući vrem enski poredak u razvoju pojave koja je pred
m et našeg istraživanja, širi okvir istraživanja obuhvata: (1) Teo
rijsko zasnivanje analize problem a i kratak istorijski osvrt na ge
nezu savremenog socijalnog statusa žene. Posebna pažnja posvećena
je osnovnom teorijskom stanovištu do kojeg je došao socijalistički
pokret. (2) Žena u sam oupravljanju: prom jene koje je sistem sa
m oupravljanja izazvao u cjelokupnoj stru k tu ri društva i njihov
odraz na socijalni status ženskog stanovništva. (3) Specifična obi
lježja socijalnog statusa žene u Bosni i Hercegovini: tradicionalno
p atrijarhalno naslijeđe je jedna od značajnih komponenti ne samo
za razum ijevanje socijalnog statusa žene u Bosni i Hercegovini, nego
i za napore da se društveni položaj žene izmijeni. U tom pravcu
posebnu specifičnu težinu dobijaju elementi socijalne inercije. (4)
K vantificiranje karakterističnih obilježja socijalnog statusa žene u
Bosni i Hercegovini.
Uži okvir istraživanja obuhvata, prije svega, pitanje kako opšti
društveni činioci utiču na socijalni status žene. Posmatrano iz ovog
ugla, naše istraživanje je obuhvatilo slijedeće relacije: (a) Žena i
sam oupravni koncept socijalne organizacije — opšte socijalne de
term inante statusa žene u Bosni i Hercegovini; (b) Žena i idejnopolitičke determ inante njenog socijalnog položaja; (c) Radni status
žene u uslovima sam oupravljanja.
Kao dopunski elementi koji su od bitnog značaja za naređene
centralne, istraživanjem su obuhvaćeni slijedeći činioci: (d) Žena i
socijalna tradicija u BiH; (e) Obrazovanje i status žene; (f) Radni
status i status žene u porodici.
Prem a tome, predm etom istraživanja su obuhvaćena dva cen
tralna pitanja:
(1) Socijalni status i uloga žene u razvoju samoupravnih od
nosa. To je tem eljno pitanje i temeljni okvir u kome se manifestira
društveni položaj žene u našem socijalnom miljeu.
(2) Žena u procesu rada, njen položaj i mogućnosti ostvare
nja njene uloge u osnovnom društveno-ekonomskom okviru života
čovjeka uopšte. Sa stanovišta društvene prakse, od rješenja ovog
pitanja bitno zavisi oslobođenje žene u cjelini.
�Analiza socijalne tradicije u odnosu na stav prema ženskom
stanovništvu, kao i analiza obrazovnog i porodičnog statusa žene,
poslužili su u istraživanju samo kao dopune u objašnjenjim a njene
samoupravne radne pozicije. Prema tome, ovi elementi nisu bili
ispitivani sami po sebi, kao nezavisni faktori, nego samo u funkciji
produbljivanja objašnjenja dva osnovna pitanja s kojima se istra
živanje suočilo.
Ovdje je, čini se, nužno, u obliku opštih napomena, skrenuti
pažnju na još dva momenta. Opšti položaj i određene društvene
uloge žene se u osnovi realizuju ili ne realizuju_u tri osnovna soci
jalna okvjr a jo rc id ic i, radnoj organizaciji gdje je zaposlena i glo
balnoj drustveiipj^ajedhici.'Zbog toga u istraživanju nije bilo mo
guće izbjeći bilo kojTocTovih socijalnih okvira. Ali se otvara pitanje
u kome od ovih socijalnih okvira treba da bude težište ispitivanja,
a da pri tome ne budu zanemarena ostala dva.
Druga napomena sastoji se u slijedećem: brak i porodica su
još uvijek osnovne ćelije društva. To je istina za svako savremeno
industrijsko društvo, pa i za naše. Zato ni jedno istraživanje soci
jalnog statusa žene ne može poslužiti, pa ni naše nije moglo po
služiti, kao osnova za zaključivanje a da se ne analizira porodični
status žene. Zbog toga nam se u istraživanju postavilo pitanje »mje
re«, odnosno širine istraživačkog zahvata u probleme porodičnog
statusa žene. Ovaj smo problem izdvojili zbog toga što se istraži
vanja kao što je naše najčešće i svode na ispitivanje problema po
rodice i braka. Naš je cilj u toj sferi bio ograničen: porodični status
jbaiej3osmatrali smo samo kao jednu od karakteristika njenog cje
lokupnog socijalnog statusa, imajući posebno u vidu njen uticaj na
samoupravni i radni status.
'
CILJ ISTRAŽIVANJA
Cilj našeg istraživanja treba, prije svega, tražiti u nastojanju
da se na bazi prikupljene teorijske i empirijske građe pruži jasnija
slika o samoupravnom i radnom statusu žene u Bosni i Hercego
vini; jasnija od one koja se može steći na osnovu parcijalnih uvida
i nesistematičnih impresija. Izvjesna opreznost koja je došla do iz
ražaja u ovako određenom cilju istraživanja je namjerna, jer je
razumljivo da se, s jedne strane, u razvijenoj društvenoj strukturi
ne mogu donositi zaključci i vršiti društveni poduhvati na bazi im
19
�presija i svakodnevnih zdravorazum skih saznanja, kao što se s
druge strane, prvi koraci u ispitivanju na jednom nedovoljno po
znatom području m oraju vršiti k rajnje obazrivo. Prema tome, autor
je svjestan da rezultati ovog istraživanja nisu ni mogli da osvijetle
sve aspekte socijalnog statusa žene u BiH, nego da predstavljaju
samo jedno od mogućih polazišta za dalje napore u istraživanju pro
blem a u cjelini. Tek nakon tih istraživanja biće, eventualno, mo
guće izgraditi cjelovitiju predodžbu o istraživanom fenomenu.
U nasto janju da ovaj osnovni cilj našeg istraživanja specifici
ram o, nužno je naglasiti da smo nastojali da ispitamo kako i u ko
joj m jeri dvije navedene determ inante utiču na položaj i društvenu
ulogu ženskog stanovništva BiH. Sa stanovišta mogućnosti i prak
tične akcije važno je napom enuti da su to dvije sfere - samoupravna
i radna — u kojim a društvo može najefikasnije da djeluje. Problemi
koncentrisani u tokovima sam oupravnog odlučivanja i radnom pro
cesu, odnosno njihovo razrješavanje, u najvećoj mogućoj mjeri za
vise od društvenih činilaca i subjektivnih napora društvene zajed
nice, više nego kada su u pitan ju neke druge sfere, kao što je, na
prim jer, porodična, u kojim a je tzv. »žensko pitanje« takođe oz
biljno i složeno.
Ako već polazimo od pretpostavke da svako istraživanje pred
stavlja sintezu teorijske i em pirijske komponente i da je samo tako
moguće stvoriti jednu konzistentnu i naučno relevantnu sliku o
onom dijelu društvene stvarnosti kojim se istraživanje bavi, onda
je jedino tako moguće osloboditi se paušalnih tvrdnji i jednostra
nog gledanja na problem koji nas interesuje. S druge strane, konzekventno izvedeni zaključci treba da rezultiraju iz ukupnog istra
živanja, je r tek tako mogu predstavljati relativno solidnu bazu za
socijalnu akciju i političke i druge društvene mjere koje je moguće
poduzeti. Mada je relativno usko odredio cilj istraživanja, autor se
trudio da to ne utiče na kvalitet ostvarenog rezultata, nego je, štaviše, nastojao, gdje je god to bilo omguće, da otvori mogućnost za
nastavljanje istraživanja na novim područjim a da bi se na taj na
čin najzad, došlo do jedne sistematske i cjelovite iskustvene eviden
cije o socijalnom statusu žene u Bosni i Hercegovini u svim njego
vim aspektima.
Napokon, kada je riječ o ciljevima istraživanja, autor je dužan
da se ogradi u još jednom pravcu. Naime, potrebno je ponovo na
20
�glasiti da je ovaj istraživački napor bio usmjeren, prije svega, na
zadovoljenje nekih aktuelnih potreba društvene prakse, što ga, s
druge strane, ipak nije moglo navesti da odstupi od naučnog tre
tiranja problema i od pokušaja da izvede naučno relevantne za
ključke. Naprotiv, autor je nastojao da nađe, koliko god je to bilo
moguće, pravu mjeru i da, na taj način, izbjegne apstraktnost teo
rijskog razmatranja, kao i politički prakticizam i pragmatizam,
koji ni samoj socijalnoj akciji na duži rok ne bi mogao korisno da
posluži.
UZORAK I DINAMIKA ISTRAŽIVANJA
Sasvim je razumljivo da je istražvanje samoupravnog radnog
statusa žene u Bosni i Hercegovini ograničeno na područje te So
cijalističke Republike. Taj prostorni okvir sadrži populaciju od oko
800.000 stanovnika ženskog pola. Kako se radi o specifičnoj popu
laciji, autor se nije mogao koristiti već postojećim statističkim uzor
kom za Bosnu i Hercegovinu, nego je morao, respektujući specifič
nost populacije, da sam odabere uzorak. Od posebnog je značaja
da je pri izboru respondenata izabrao izvjestan broj najupućenijih
i najobaviještenijih žena u Bosni i Hercegovini, a da, s druge strane,
izabere i broj žena koje nisu zaposlene u društvenom sektoru pri
vrede, odnosno u društvenim službama.
Govoreći jezikom procenata, uzorkom je obuhvaćeno 44,6°/#
žena iz proizvodnih radnih organizacija, 44,6% žena zaposlenih u
društvenim službama i, najzad, 10,8% domaćica.
Kvalifikaciona struktura uzorka izgleda ovako:
— Nekvalifikovanih i polukvalifikovanih radnica
— Kvalifikovanih radnica
— Visokokvalifikovanih radnica
— Službenica sa nižom stručnom spremom
— Službenica sa srednjom stručnom spremom
— Službenica sa višom i visokom škols. spremom
— Domaćica
Dobna struktura ispitanica izgleda ovako:
— Dobna grupa od 18 — 27 godina
— Dobna grupa od 28 — 45 godina
— Dobna grupa preko 45 godina
8 ,2%
22,2°/®
7,6%
8,4%
24,3%
18,1%
10,8%
30,2%
53,2%
16,6%
�Pri određivanju uzorka takođe je vođeno računa o regional
nom rasporedu, nacionalnoj stru k tu ri i bračnom stanju ispitanica,
što se vidi iz priloženog kodeksa šifara koji čini stastavni dio ovog
rada.
Ispitivanje je započeto 1970. godine, a završeno je 1972. godine.
Dinamika istraživanja izgleda ovako:
— ju n 1970. godine — izrada prve varijante projekta;
— novem bar 1970. godine — izrada druge varijante projekta;
— 2. decem bra 1970. godine — Naučno vijeće Fakulteta poli
tičkih nauka u Sarajevu usvojilo je projekat;
— m art 1971. godine — završeno predtestiranje upitnika;
— oktobar 1971. godine — završeno prikupljanje empirijske
građe;
— april 1972. godine — završen izvještaj o rezultatima istra
živanja.
22
�2. ŽENA U SVJETLU SOCIJALISTIČKOG
MISAONOG NASLJEĐA
Najbolje mjerilo za kulturu jednog naroda jeste po*
ložaj koji žena zauzima. (Furje)
Ne može biti socijalističkog pokreta ako ogroman dio
radnih žena ne uzme u njemu široko učešće. (Lenjin)
Jednakost pred zakonom još nije jednakost u životu.
Nama je potrebno da žena-radnica postigne ne samo
pred zakonom već i u životu jednakost sa muškarcem-radnikom. Zato je potrebno da žene-radnice uzimaju
sve više učešća u upravljanju društvenim preduzećima
i u upravljanju državom. (Lenjin)
Nema nikakve sumnje da bilo koja rasprava o položaju žene
u modernom industrijskom društvu treba da se osvrne na ono na
sljeđe koje je ostvario klasični marksizam i međunarodni radnički
pokret. Takođe nema nikakve potrebe da se to nasljeđe tretira kao
sistem dovršenih istina kojima savremeni istraživač nema šta da
doda, a još manje da oduzme. Jednostavno, korisnije je to nasljeđe
kritički preispitivati sučeljavajući ga s brojnim društvenim promje
nama koje je industrijalizam unio u moderni svijet i razvijati ga
u skladu sa stremljenjima i težnjama savremenog čovjeka. Dakle,
ovakav pristup bi obuhvatio kako neke osnovne teorijske ideje koje
su se u pojedinačnim marksističkim krugovima pojavile, tako i neka
fundamentalna praktična opredjeljenja socijalističkog pokreta.
23
�U gotovo svim raspravam a o tzv. ženskom pitanju obično se
ističe da se M arks i Engels nisu posebno bavili tim problemom.
Sm atra se da je tek Avgust Bebel dao prvu iscrpniju studiju žen
skog pitanja sa socijalističkog stanovišta. Sam Bebel ovako odre
đuje svoje opredjeljenje:
»Žensko pitanje je, dakle, za nas samo jedna strana opšteg so
cijalnog pianja koje ispunjava danas sve glave koje misle i pokreću
sve duhove; ono se, prem a tome, može resiti samo uništenjem dru
štvenih suprotnosti i otklanjanjem zla koje iz njih ističe.
Pa ipak je potrebno naročito pretresti žensko pitanje. Prvo
zbog toga što se to pitanje o položaju žene u prošlosti, sadašnjosti
i budućnosti tiče, bar u Evropi, veće polovine društva, jer ženski
pol čini, veću polovinu društva. Posle i zbog toga što pojmovi o
razvitku društvenog položaja žene u toku hiljada godina tako malo
odgovaraju stvarnosti, da je obaveštenje o tom nužno. Jer nepo
znavanju i nerazum evanju položaja ženina treba pripisati dobar
deo predrasuda sa kojim a se u različitim krugovima, pa i krugu
žena samih, na sve jači pokret njihov gleda. Mnogi čak vele da
žensko pitanje i ne postoji, je r je položaj koji je žena do sada za
uzim ala i koji će i u buduće zauzimati određen njenim »prirodnim
pozivom«, koji joj je pridelio da bude supruga i m atera i da se
kuće drži. Što se izvan kućnog praga događa ili što god ne stoji u
najtješnjoj vezi sa kućnim dužnostima, žene se ne tiče«1)Svima onima koji ženu upućuju njenom »prirodnom pozivu«
i sm atraju da su na taj način problem apsolvirali Bebel odgovara
da ne vide milione žena koje nisu u stanju odazvati se tom »pozivu«
domaćice, roditelja i dadilje svoje djece, koje prom ašuju taj »po
ziv«, jer je brak za njih jaram i ropstvo, pa svoj život tavore u
bijedi i nesreći. I baš negdje na toj liniji bijede i nesreće života koja
sudbinu žene čini istovjetnom sa sudbinom radnika da se jasno
!) Avgust Bebel, Žena i socijalizam , str. 7—8, Izdanje I. Đ. Đurđevića,
B eograd—S arajevo, 1923.
24
�uočiti da je i Bebel svjestan da se tzv. žensko pitanje može rješa
vati jedino u procesu razrješavanja osnovnih klasnih suprotnosti i
revolucionarne borbe za čovjekovo oslobođenje. Otuda se može s
pravom tvrditi da Marks i Engels nisu posebnu pažnju posvećivali
problemu društvenog položaja žene, ne zato što su samo pitanje
zanemarivali, nego stoga što su bili svjesni da je to pitanje jedino
moguće riješiti u sklopu borbe proletarijata za vlastito ukidanje
i oslobođenje čovjeka kao čovjeka. Iz ovoga se može zaključiti sli
jedeće: Marks i Engels nisu posebno raspravljali o društvenom po
ložaju žene, ali su naznačili onaj okvir u kome je moguća ne samo
teorijska rasprava o tim pitanjima, nego i praktično rješenje —
epohalno-istorijska emancipacija žene k a o č o v j e k a . Taj okvir
čine dvije ključne Marksove i Engelsove teorije: (1) teorija k l a s
ne b o r b e i (2) teorija a l i j e n a c i j e .
Nema zaista nikakve potrebe da se ovdje šire izlažu osnovne
ideje ovih dveju teorija. O njima postoji obimna, reklo bi se, ne
pregledna literatura. Dovoljno je ukazati na dvije osnovne konsekvencije ovih teorija za naše raspravljanje: (1) pitanja o društvenom
položaju žene su samo aspekt klasnih i unutarklasnih suprotnosti u
društvu; (2) emancipacija žene je moguća, samo kao p r o c e s
č o v j e k o v o g r a z o t u đ e n j a . Ovo je neophodno naglasiti, jer
emancipacija čovjeka, kao totalni čin čovjekove revolucionarne
akcije, nije moguća u okvirima bilo kog pojedinačnog istorijski datog klasnog društvenog poretka, kao što nije moguća ni u bilo kojoj
p a r c i j a l n o j sferi čovjekova življenja, niti na individualnom
planu. Tu je Marks sasvim odlučan: »Tek kad stvaran individualan
čovjek vrati u sebe apstraktnog građanina i kao individualan čovjek
postane generičko biće u svom empirijskom životu, u svom indivi
dualnom radu, u individualnim odnosima, tek kada čovjek spozna
i organizira »forces propres« kao društvene snage i stoga više ne
bude od sebe više dijelio društvenu snagu u obliku političke snage,
tek tada će čovjekova emancipacija biti dovršena«2). A ta potpuna,
2) Karl Marx — F. Engles, Rani radovi, Zagreb 1961, str. 73.
25
�dovršena em ancipacija čovjeka koja znači realizirano jedinstvo čov
jekove generičke suštine i čovjekovog individualnog bića moguća
je u procesu izgradnje komunizma kao asocijacije slobodnih pro
izvođača, istinske ljudske zajednice u kojoj će interesi cjeline biti
sadržani u individualnoj egzistenciji svakog pojedinca. Evo šta
Marks o tome piše: »Komunizam kao pozitivno ukidanje privatnog
vlasništva kao čovjekovog samootuđenja, te stoga kao stvarno pri
svajanje čovjekove suštine od čovjeka i za čovjeka jeste stoga, pot
pun, svestran i u n u tar cjelokupnog bogatstva dosadašnjeg razvitka
nastali povratak čovjeka sebi, povratak čovjeka kao društvenog,
tj. čovječnog čovjeka. To je komunizam kao dovršeni naturalizam
= humanizam, kao društveni humanizam = naturalizam, on je
istinsko rješenje sukoba čovjeka i prirode, između čovjeka i čovje
ka, istinsko rješenje borbe između egzistencije i suštine, opredmećivanja i sam opotvrđivanja, između slobode i nužnosti, između indi
viduum a i roda. On je riješena zagonetka historije i zna da je to
rješenje«3). Iz ovoga nedvosmisleno slijedi da Marks sm atra nemo
gućom istinsku ljudsku egzistenciju jedne grupe unutar totalnog
o tuđenja građanskog svijeta. Nemoguća je, dakle, potpuna ljudska
emancipacija žene, a da čitavo čovječanstvo ne bude oslobođeno.
U skladu sa ovim zaključkom, borba za oslobođenje žene je na
epohalno-historijskom nivou s a m o ako je dio borbe p r o l e t a
r i j a t a za ukidanje eksploatacije i čovjekovo oslobođenje.
Otuda treba odbaciti odmah sve one ideje koje isključivo u
poboljšanju položaja žene u društvu vide rješenje zagonetke njenog
oslobođenja. M arks je, naime, s pravom tretirao kapitalizam kao
sistem totalnog ropstva, potpunog otuđenja. I buržuj je otuđen, ma
koliko da se u svom otuđenju mogao dobro osjećati. O tome, da je
kapitalizam sistem totalnog ropstva, može veoma jasno da posvje
doči položaj žene iz viših aristokratskih i buržoaskih krugova ^
—
dakle, one društvene klase za koju bi se pretpostavilo da yodi, što
je, uostalom , u najvećem broju slučajeva tačno, najlagodniji život.
Ma koliko da »plivala« u raskoši i blagostanju, ma koliko se razm etala rasipanjem novca i m aterijalnih dobara, buržuj ka iz viso
kih krugova je takođe robinja. Da bismo cjelishodnije pokazali u
čemu se ovaj problem sastoji, neka nam ovdje bude dopušteno da
se poslužimo nekim razm atranjim a Torstena Veblena, koji se —
djelom Teorija dokoličarske klase — predstavio kao izvanredan
poznavalac i lucidni analitičar buržoaskog načina života. Veblen
s) Ibid. str. 242.
26
�problem posmatra u širokoj historijskoj perspektivi i posvjedocava
da su se još u arhajsko doba žene i drugi robovi cijenili kao dokaz
bogatstva i kao s r e d s t v a za akumulaciju b o g a t s t v a . Veblen piše: »Oni su zajedno sa stokom, ako je pleme pastirsko, uobi
čajen oblik investiranja radi profita. Žensko ropstvo je bilo u toli
koj mjeri u stanju da da karakter ekonomskom životu i kvazimiroljubivoj kulturi da žena čak počinje da služi kao jedinica vrednosti među narodima koji žive u doba takve kulture .. .«4). U pro
cesu transformacije pljačkaške u buržoasku kulturu5) Veblen p ri
mjećuje jedan vrlo značajan momenat koji se tiče društvene uloge
žene iz tzv. viših krugova plemenite krvi: »Ovaj proces progresiv
nog oslobođenja od običnih proizvodnih poslova će obično početi sa
oslobođenjem žene ili glavne žene. Pošto je zajednica napredovala
do ustaljenog načina života, zarobljavanje žena neprijateljskih ple
mena kao uobičajen izvor snabdevanja ženama postaje nemoguće.
Tamo gde je taj napredak postignut, glavna žena je obično pleme
nite krvi, i ta činjenica ubrzava njeno oslobođenje od prostih po
slova . . . Za našu svrhu je dovoljno da se kaže da je plemenita krv
ona krv koja je oplemenjena produženim kontaktom s akum ulira
nim bogatstvom ili sa stalnom povlasticom. Žena sa takvom pro
šlošću radije se uzima za brak kako zato što se time stupa u sa
vezništvo s njenim moćnim rođacima, tako i zbog toga što se sm atra
da je krvi koja je bila povezana s mnogo dobara i velikom moći
prirođena viša vrednost. Ona će ipak biti samo pokretna imovina
svoga muža, kao što je pre no što je kupljena bila pokretna imovina
svoga oca, (kurziv moj) ali ona je istovremeno od svoga oca na
slijedila plemenitu krv. Usled toga se sm atra moralno neumjesnim
da se ona bavi ponižavajućim poslovima zajedno sa ostalim slu
gama. Ma koliko ona bila potčinjena svome gospodaru i ma koliko
bila inferiorna u odnosu na muške članove društvene sredine u koju
jev.sta,vliena svoJim rođenjem, princip da je plemenitost prenosna
učiniće da se ona postavi iznad običnih robova; a čim ovaj princip
poprimi snagu propisa on će joj u izvjesnoj mjeri podariti prero
gativ dokoličarstva koji je osnovni znak plemenitog porijekla«0).
4) Teorija dokoličarske klase, Beograd 1966, str. 107.
5) M oderna buržoaska ku ltu ra dokolice zadržala je neke pljačkaške ka
rakteristike. »Uzdržavanje od rad a je ne samo častan i zaslužan čin, nego
sada postaje i stvar pristojnosti.« (Ibid. 98.)
6) Ibid. str. 108.
27
�M eđutim, to je u buržoaskom društvu neće osloboditi ropskog po
ložaja. Dokolica žena iz buržoaskih krugova ima oblik zastupničke
dokolice je r žena treba, prije svega, da reprezentuje bogatstvo
muža, odnosno porodice kojoj pripada. Žena dobij a funkciju izloga
u trgovini. Ona postaje izlog u kome porodica (odnosno muž) de
m onstrira svoje bogatstvo. Takav položaj zahtijeva od žene da
prati najnoviju visoku modu, a ogleda se u količini nakita koju po
sjeduje, učešća u raznim (dokoličarskim ) društvenim, a naročito
hum anitarnim aktivnostim a. Ova zastupnička dokolica žene za dru
štveni prestiž u kapitalističkom svijetu toliko je značajna da, kako
Veblen kaže, nije teško naći čovjeka koji se s krajnjom revnošću
posvećuje radu kako bi njegova žena bila u stanju da pokaže svi
jetu koliko može biti dokona. P otrošnja i sposobnost plaćanja su
elem enti koje buržoaska klasa stalno m ora da ističe. Novac postaje
osnovno m jerilo vrijednosti, a određeni tipovi rasipništva kanon
socijalnog ponašanja. U tom pogledu naročito je karakteristično
robovanje ženskoj (a u novije vrijem e i m uškoj) modi u odijevanju:
»Odeća žene ide čak i dalje od odeće m uškarca u pogledu de
m onstriranja nosiočevog uzdržavanja od svakog produktivnog rada.
Nije potrebno tražiti nikakve naročite argum ente da bi se doneo
uopšteni zaključak da elegantniji stilovi ženskih šešira idu čak ko
rak dalje u onem ogućavanju svakog rada nego što je to slučaj s
muškim cilindrom. Ženska cipela ima takozvanu francusku potpe
ticu kao dokaz prisilne dokolice, pored dokaza koji u tom smislu
postoji u vidu cipelinog sjaja, ova visoka potpetica čini očigledno
svaki, čak i najprostiji i najneophodniji fizički rad krajnje teškim...
Cak i u svojim najslobodnijim izletima moda retko uspeva da izbegne samo stim ulisanje izvesne tobožnje svrhe. Tobožnja korisnost
m odernih detalja odeće je, međutim, toliko prividna samoobmana
i njihova suštinska jalovost uskoro toliko negativno deluje na našu
pažnju, da nam postaje nepodnošljiva, a mi onda tražimo spas u
novom stilu. Međutim, novi stil m ora da se prilagodi zahtjevu uglednovoj kreaciji, koja će biti jednako jalova i isto tako neodrživa,
nog rasipništva i jalovosti. Jalovost ovog stila nam uskoro postaje
isto toliko m rska kao i jalovost onog prethodnog stila; jedini lek
koji nam zakon rasipništva nudi jeste da potražimo utjehu u nekoj
Otuda osnovna ružnoća i neprestana prom jena mondene odeće« ).
Ovo nešto šire zadržavanje na opisu načina života i društvenim
funkcijam a žene iz privilegovanih buržoaskih slojeva bilo je pc>
trebno da se pokaže da ispraznost, otuđenost i pustinju života čak
7) Ibid. str. 192—196.
28
�ni ovih privilegovanih strana buržoasko društvo nije u stanju da
sakrije. Bebel je bio u pravu kada je tvrdio da je žena prvo ljudsko
biće koje je lišeno slobode i samostalnosti, i da je žena postala ro
binja prije nego što je bilo robova. Zato bilo k o ja vrsta emanci
pacije žena “ buržoaskih krugova, ma koliko da je radikalna, ne
iz
može da bude put ka istinskoj emancipaciji. Bebel je ovdje u pravu:
»Za veliku većinu žena sasvim je svejedno da li će nekoliko hiljada
žena koje pripadaju bogatijim redovima društvenim dospeti do
položaja nastavnika, do lekarske prakse ili ma kakve naučne ili
činovničke karijere. Time se ni u koliko ne izmjenjuje celokupni
položaj toga pola«8). Štaviše, buržoaski ženski pokret, zanijet privilegovanim položajem žena iz građanskih krugova može u prole
terskom ženskom, pokretu da vidi jedino opasne i neprijateljske
težnje koje treba suzbiti. Ovdje se pokazuje da je klasna suprotnost
između pripadnika različitih klasa jača od puke ženske solidarnosti.
Sasvim je, dakle, očevidno da buržoasko društvo nije uopšte
onaj epohalno-historijski okvir u kome je pitanje oslobođenja žene
moguće riješiti. Lenjin to izražava ovim riječima:
»Buržoaska demokratija na rečima obećava jednakost i slo
bodu. U praksi nijedna, pa ni najnaprednija buržoaska republika,
nije dala ženskoj polovini ljudskog roda ni potpune zakonske rav
nopravnosti s muškarcem, ni slobode od tutorstva i ugnjetavanja
od strane muškaraca. Buržoaska demokratija je dem okratija bučnih
fraza, svečanih reči, slatkorečlvih obećanja, gromkih parola o sloTjođi~i jednakosti, a u praksi ona prikriva neslobodu i nejednakost
žene, neslobodu i nejednakost trudbenika i eksploatisanih«9).
Taj buržoaski okvir Pol Lafarg, u članku Žensko pitanje, odre
đuje slijedećim riječima: »Kapitalizam nije otrgao ženu od doma
ćeg ognjišta i nije je bacio u društvenu proizvodnju da bi je emancipovao, već da bi je još svirepije eksploatisao nego muškarca; zato
se dobro pazilo da se ne sruše ekonomske, pravne, političke i mo
ralne pregrade koje su bile podignute da bi ženu zatvorile u bračnu
kuću. Zena eksploatisana od kapitala, podnosi bedu slobodnog trud
benika, a pored toga i svoje okove iz prošlosti. Njena ekonomska
beda se pogoršala; umesto da je hrani otac ili muž kojima se ona
® Op. cit. str. 10—11.
)
® »Sovjetska vlast i položaj žene« (1919), Dela, treće rusko izdanje, XXIV
)
tom, str. 517—519.
29
�još uvek pokorava, ona m ora da zarađuje sebi za život. Pod izgo
vorom da su njene potrebe manje nego potrebe muškarca, njen rad
je slabije nagrađivan, i kada se njen svakodnevni posao u radionici,1
kancelariji ili školi završi, za nju u domaćinstvu tek počinje rad.
M aterinstvo, sveti posao, najviša od društvenih funkcija postaje u
kapitalističkom društvu uzrok strahovitih ekonomskih i fizioloških
patnji. Nepodnošljivi uslovi u kojim a se nalazi žena predstavljaju
opasnost za održavanje vrste«10).
Lafarg tačno zapaža da je buržoazija u svojim redovima spri
ječila, ili bolje rečeno stalno iznova nastojala da sprječava, anta
gonizam između m uškarca i žene i time što je ženu zatvorila u po
rodicu. No, to ne um anjuje stvarne ljudske probleme takvog polo
žaja žene. O tome veoma upečatljivo svjedoči Bebel kada piše: »Ba
cimo samo pogled na mnogobrojne anonse za brak u velikim buržoaskim listovima, pa ćemo naći samo takvih ponuda koje može na
pisati samo jedna potpuno propala savjest. Ulička devojka koja
iz bede radi svoj zanat, katkad je uzor pristojnosti i vrline prema
ovim ponuđačim a braka. Jedan socijal-demokratski ekspediter koji
bi takav oglas primio u svoj list, bio bi izbačen iz svoje partije.
Buržoasku štam pu takvi oglasi ne ženiraju, oni donose novaca, a
ona misli kao car Vespazijan non olet (ne sm rdi). Ali to ne smeta
ništa buržoaskoj štam pi da piše protiv nam jera socjalne demokratije da razori brak. Licemernijeg doba od ovog našeg nikad nije
bilo«11). Otuda i Bebelov stav, toliko različit od filistarskog buržoaskog stanovišta da prostitucija nije neko zlo, ružna izraslina na
zdravom tijelu društva koje treba iskorijeniti, ne^o da je to nužna
socijalna institucija buržoaskog društva, isto onako Tcao što je to
policija, stajaća vojska i crkva.
Ako buržoazija čak ni u vlastitim redovima nije u stanju da
ostvari zadovoljavajuća rješenja, za društveni položaj žene iz pro
leterskih redova može se reći da je taj položaj, u svim bitnim egzi
stencijalnim vidovima, jednostavno tragičan. Nigdje se potpuna de
humanizacija buržoaskog društva tako jasno ne ogleda kao u dru
štvenom položaju radnice u kapitalizmu. Nigdje odnos najamni rad
10) Žensko pitanje (izvodi), u: M arks, Engels, Lenjin, Socijalizam i oslo
bođenje žene, B eograd 1958, str. 113— 114.
11) Op. cit. str. 123. Ovdje se nem inovno nam eću neke paralele sa našom
savrem enom situ acijo m u kojoj b ro jn i listovi o b jav lju ju ne sam o žem dbene
oglase, nego i oglase s pozivim a na p ro stitu ciju . N ije poznat podatak da
je neki od u red n ik a tih listova p a rtijsk i kažnjen ili isključen iz SKJ.
30.
�— kapital nema tako stravične posljedice kao kad je riječ o životu
radnice i njenog djeteta. Buržoazija stalno iznova nastoji da rad
nice suprotstavi radnicima: majke—djeci, kćeri—očevima, sestre—
braći, žene—muževima i da ih dovede u stanje »prljave konkuren
cije«. Tu situaciju Bebel opisuje na sljedeći način: »Težnja žene
da samostalno privređuje i da bude lično nezavisna buržoasko dru
štvo priznaje do jednog izvjesnog stupnja za opravdanu, kao otpri
like i težnju radnika za slobodom kretanja. Glavni razlog ovoj predusretljivosti nalazi se u klasnom interesu buržoazije. Buržoaziji
je potrebna puna sloboda muških kao i ženskih radnih snaga da bi
produkciju mogla razviti do vrhunca. Ukoliko se mašinerija i teh
nika usavršavaju proces rada sve više i više deli u najprostije aktove
te traži manju tehničku obrazovanost i snagu, ukoliko se, s druge
strane, povećava konkurencija između pojedinih industrijalaca i
konkurentske borbe čitave proizvođačke oblasti — između jedne
države i druge, jednog dela zemljinog i drugog — utoliko se ženska
radna snaga sve više traži . .. Ako se upotrebi ženska radna snaga,
ona vrlo često ostavlja bez posla mušku radnu snagu. Ali potisnuta
muška radna snaga hoće da živi, ona se nudi po manju najamninu,
a ta ponuda, opet, spušta još manju najam ninu radnice«12).
U tom pravcu Marks je bio još razgovjetniji i nemilosrdniji u
otkrivanju istine od Bebela. Spram onoga što Marks piše, Bebelov
tekst se čini skoro benignim. Teško da je uopšte u socijalističkoj
literaturi moguće naći snažniji opis »prljave konkurencije« koju
buržoazija nameće proleterskim masama. Evo kako Marks piše u
Kapitalu: »Vrednost radne snage bila je određivana radnim vre
menom potrebnim za održanje ne samo individualnog odraslog
radnika već i radničke porodice. Bacajući na pijacu rada sve čla
nove radničke porodice, mašina razdeljuje vrednost radne snage
muža na čitavu porodicu. Stoga ona obara vrednost njegove radne
snage. Kupiti porodicu, rascepkanu recimo na četiri radne snage,
staje možda više nego što je ranije stajala kupovina radne snage
glave porodice, ali se zato dobijaju četiri radna dana namesto jednog, a njihova cena opada srazmerno poretku viška rada njih če
tvoro nad viškom rada onog jednog. Da bi jedna porodica mogla
živeti, njih četvoro moraju davati kapitalu ne samo rad već i višak
rada. I tako mašina, povećavajući ljudski materijal za eksploataciju,
to pravo poprište kapitalističke eksploatacije od samog početka po
i2) Op. cit. str. 213—215.
31
�većava ujedno i stepen ek sp lo atacije. . . Ranije je radnik prodavao
svoju sopstvenu radnu snagu, raspolažući njom e kao formalno slobodno lice. Sad prodaje ženu i decu, on postaje trgovac robljem«13).
N aročito teške posljedice kapitalistička eksploatacija imala je
na život proleterske porodice. Engelsovi opisi života proleterskih
porodica u velikim industrijskim gradovima Engleske sredinom
prošlog vijeka, koje susrećemo u djelu Položaj radničke klase u
Engleskoj, klasični su po svojoj potresnosti. Istorijski gledano, ti
opisi za visoko razvijene industrijske zemlje zapada imaju danas
istorijsku a ne aktualnu vrijednost, pa će ovdje biti navedeno jedno
m jesto iz spisa Porijeklo porodice, privatne svojine i države koje
ima širi teorijski značaj: »Vođenje domaćinstva je izgubilo svoj
javan karakter. Ono se više nije ticalo društva. Ono je postalo pri
vatna služba; žena je postala prava služavka isključena iz učešća
u društvenoj proizvodnji. Tek joj je krupna industrija našeg doba
— i to samo proleterki — opet otvorila put u društvenu proizvod
nju. No, s tim da ostane isključena iz javne proizvodnje i da ne
može ništa privređivati ako ispunjava svoje dužnosti u privatnoj
službi porodice i da nije u stanju da ispunjava svoje porodične
dužnosti ako želi da učestvuje u javnoj radinosti i da stalno pri
vređuje. A takav je položaj žene u fabrici, takav je položaj i u svim
poslovnim granam a, sve do lekarstva i advokature. Moderna ino
kosna porodica osnovana je na otvorenom ili prikrivenom domaćem
ropstvu žene, a moderno društvo je masa koja se sastoji od ino
kosnih porodica kao svojih molekula«14). Bebelov opis tu sliku sa
mo upotpunjava: »Da bi brak pružio supružnicima zadovoljan za
jednički život, potrebno je pored uzajamne ljubavi i poštovanja,
osiguranje materijalne egzistencije, raspolaganje onim životnim
potrebama koje oni smatraju kao nužne za sebe i svoju djecu.
Teška briga, teška borba za opstanak jesu prvi klinac u mrtvački
sanduk bračne sreće i bračnog zadovoljstva. A briga postaje utoliko
veća ukoliko se bračna zajednica pokaže plodnija, što potpunije,
dakle, svoj cilj ispuni. Seljak, na prim jer, dočekuje sa zadovolj
stvom svako tele koje mu krava oteli, broji radosno prasiće koje
mu krm ača oprasi i sa zadovoljstvom priča to svojim susedima,
ali tužno gleda kada mu žena donese prinovu onome broju njegovih
izdanika koji je još mogao bez brige odgajati — a taj broj ne srne
13) K apital, I, 3 izd., B eograd 1958, str. 288—290.
14) Engels F rid rih , P orijeklo porodice, p riv atn e svojine i države, Beograd
1950, str. 73—75.
32
�biti veliki — utoliko tužnije ako novorođenče nesrećom bude devojka«'5). Lenjinovo mišljenje o istom pitanju nije različito. Sta
više, on ukazuje da emancipacija žene mora da postane područje
proleterske revolucije: »Žena je i dalje kućna robinja, i pored svih
oslobodilačkih zakona, jer nju pritiska, davi, zatupljuje, ponižava
sitno kućno gazdinstvo, prikivajući je za kuhinju i dečju sobu, ra
sipajući njen rad na strahovito neproduktivan, sitničav, enervantan,
zatupljujući posao. Pravo oslobođenje žene, pravi komunizam će
početi tek tamo i tada gde i kada bude počela masovna borba (ko
jom rukovodi proletarijat koji poseduje državnu vlast) protiv tog
sitnog kućnog gazdinstva ili, tačnije, kad bude počeo njegov ma
sovni preobražaj u krupno socijalističko gazdinstvo«16).
Neophodno je, dakle, da procesi revolucije zahvate eksploatisane žene, da žene postanu aktivni činioci istorije, a ne pasivni posmatrači koji će ostati van osnovnih tokova istorijskog zbivanja. U
eksploatisanoj ženi isto toliko koliko i u eksploatisanom radniku,
Lenjin vidi potencijalnog vojnika revolucije. Osnovu na kojoj je
moguće angažovati žene u političkoj borbi proletarijata Lenjin odre
đuje na slijedeći način: »A uvlačiti u politiku mase nemoguće je
ako se ne uvuku u politiku i žene. Jer ženska polovina ljudskog
roda u kapitalizmu je dvostruko ugnjetavana. Radnica i seljanka
su ugnjetavane od kapitala, a pored toga, one čak j u najdemo
kratskijim buržoaskim republikama ostaju, prvo, neravnopravne,
jer im zakon ne daje pravo jednakosti s muškarcem, a drugo, —
i to je glavno — one ostaju u »kućnom ropstvu«, »kućne robinje«,
jer su porobljene najsitnijim, najgrubljim i najtežim radom u ku
hinji i uopšte u pojedinačnom porodičnom domaćinstvu, radom
k°ji najviše zatupljuje čoveka«17). I Bebel tom pitanju posvećuje
naročitu pažnju. On je svjestan da će otpori političkom angažovanju žene u proleterskom pokretu biti izuzetno snažni. Zato teži da
ospori osnovne prigovore. Tako, na primjer, Bebel sm atra da pri
govor koji ističe da su žene u dosadašnjoj istoriji pokazivale veoma
malo interesa za politički pokret ne dokazuje ništa. On tom prigo
voru suprotstavlja slijedeću tezu: ako se žena politika nije ticala,
to ne dokazuje da je se ne mora ticati. Bebel s pravom ukazuje na
« Op. cit. s tr. 114— 115.
5)
,(1) Lenjin V. I., Velika inicijativa, Izabrana dela u dva toma, II tom,
knjiga 2, Beograd 1950, str. 174—176.
,7) Lenjin V. I.: »Međunarodni dan radnica«, Pravda, od 8. m arta 1921,
Dela, 3 rusko izdanje, XXVI tom, str. 193—194.
33
�činjenicu da određene pojave u društvenom i privrednom životu
pokazuju da je i žena najživlje zainteresirana za prom jenu onog
stanja u kome im a ulogu pasivnog posm atrača društvenih zbivanja.
Bebel piše: »Da li će vreme vojne službe biti skraćeno ili ne, da
li će vojska biti pojačana ili ne, hoće li se voditi miroljubiva ili
ratnička politika, hoće li sa vojnicima postupati ljudski ili ne, i
hoće li usled toga broj sam oubistava ili dezertiranja rasti ili pa
dati, — sve su to pitanja koja se tiču žene isto tako kao i čoveka.
Isto je slučaj i sa prilikam a u poljoprivredi, industriji i saobraćaju,
u kojim a je iz godine u godinu sve više žena kao radnica. Rđave
prilike i nepovoljni odnosi nanose štete ženi kao društvenom i polnom biću, dobre prilike i povoljni odnosi koriste i njoj«18).
Nema, dakle, tog društvenog pitanja, problema, nema te dileme
u društvu o kojoj žene ne treba i ne mogu da odlučuju. Lenjin je
u jednom razgovoru sa K larom Cetkin, proti veći se prenaglašavanju
seksualnih problem a i p itanja braka u društvenom obrazovanju
žena, sasvim odlučan u zastupanju tog stanovišta: »Sada sve misli
drugarica, žena radnog naroda m oraju biti upravljene proleterskoj
rev o lu ciji. . . Pitanje sovjeta je za nemačke proletere još uvek na
dnevnom redu, a zatim versajski ugovor i njegove posledice u životu
ženskih masa, nezaposlenost, opadanje nadnica, porezi i mnoge dru
ge stvari«19). Bebel takođe sm atra da je jedini izlaz iz ropstva u
koje buržoasko društvo gura sve svoje članove, a naročito proleta
rija t i u izgradnji novog socijalističkog poretka: »Ma sa koje tačke
pošli da kritikujem o današnje stanje, na kraju krajeva stalno se
dolazi opet na ovo: nužna je korenita izmena naših socijalnih od
nosa i sa njom e korenita izmena položaja polova. Žena mora, da
bi brže do cilja došla, obazreti se oko sebe da nađe saveznike sa
kojim a će se, sasvim prirodno, sresti u proleterskom pokretu.
Klasno svesni proletarijat već je poodavno otpočeo juriš na tvrđa
vu, klasnu državu, koja održava i vladavainu jednog pola na dru
gim«20). Za razliku od Marksa i Engelsa koji su uvek ukazivali re
volucionarne puteve izgradnje novog društva, na realne istorijske
procese komunizma, ali nikada nisu govorili o tome kako će bu
duće društvo izgledati u svojim konkretnim vidovima, Bebel čak —
sasvim u duhu socijalističke tradicije razmišlja o položaju žene u
*8) Op. cit. str. 170.
19) K lara C etkin: »Sećanja n a Lenjina«, u: M arks, Engels, Lenjin: Soci
jalizam i oslobođenje žene, str. 139.
20) Avgust Bebel, Op. cit. str. 312.
34
�novom društvu: »Žena novoga društva biće socijalno i ekonomski
potpuno nezavisna, ona neće više biti potčinjena ni senci od go
spodarstva i eksploatacije, ona će stajati prema čoveku kao slo
bodna, jednaka i biti gospodarka svoje sudbine. Njeno vaspitanje
biće jednako čovekovom, uzimajući odstupanja koja uslovljava raz
lika u polovima i polnim funkcijama; živeći u uslovima života koji
prirodi odgovaraju, ona će moći svoje fizičke i duhovne snage i
sposobnosti po potrebi razvijati i upražnjavati, ona će izbirati sebi
za rad one oblasti koje odgovaraju njenim željama, sklonostima i
predispozicijama i radiće pod istim pogodbama kao i čovek. Jedan
deo dana radiće kao praktična radnica, ma kakav posao. Drugi deo
dana biće vaspitačica, učiteljica, dadilja, treći deo vršiće ma koju
administrativnu funkciju. Ona će studirati, raditi, uživati, zabavljati
se sa sebi ravnima ili sa ljudima kako ona hoće i kako bude pri
like imala«21)- Razlikujući se od Bebela, Lenjin je ovdje mnogo
bliži Marksu i Engelsu. On se interesuje za to koliko je proleterska
revolucija v e ć u č i n i l a emancipujući ženu i š t a j o š m o ž e
u č i n i t i na tom planu: »Mi u pravom smislu reći nismo ostavili
ni kamen na kamenu od podlih zakona o neravnopravnosti žene, o
ograničenjima pri razvodu braka, o odvratnim formalnostima za
koje je razvod vezan, o nepriznavanju vanbračne dece, o traženju
njihovih očeva itd. — zakona čiji su ostaci mnogobrojni u svim
civilizovanim zemljama, na sramotu buržoazije i kapitalizma. Mi
imamo hiljadu puta pravo da se ponosmo onim što smo učinili u
toj oblasti. Ali što smo čistije očistili tlo od krša starih buržoaskih
zakona i ustanova, to nam je postajalo jasnije da je to samo čiš
ćenje terena za gradnju, ali još ne i sama gradnja«22). Taj problem
jedan od naših pisaca, Nerkez Smailagić u studiji »Socijalistička
misao i emancipacija žene« pokušava da definira na sljedeći način:
»Alh_preciznosti radi, treba reći, prvo, da je emancipacija žene
nistorijsko-epohalni proces, a ne socijalni i politički čin, i, drugo,
da je stupanje žene na javni plan društveno-proizvodnc aktivnosti
početak ove emancipacije, a ne njeno okončanje, kao i da je to njen
temelj a ne njena svrha«23).
Decenije u društveno-ekonomskom razvoju, koje nas dijele od
klasičnih stavova marksizma o oslobođenju žene, kao i da daju za
21) Ibid. str. 468.
22) Velika inicijativa, 1 cit., str. 174.
.
23) Smailagić Nerkez, »Socijalistička misao i em ancipacija žene«, 2ena,
časopis za društvena pitanja žene i porodice, god. 26 (1970), br. 2, str. 25.
3R
�pravo osnovnim m arksističkim tezama o tome da je istinska emancipcaija moguća sam o u sklopu proleterske revoluciTeTNaravno to
nikako ne um anjuje značaj čitavog niza praktičnih koraka i ostva
renja u em ancipaciji žene do kojih je došlo u mnogim visokorazvi
jenim industrijskim zemljam a. U mnogim od tih zemalja radni
uslovi, kao i opšti uslovi života žene, naročito m jeram a socijalnog
staran ja koje poduzim a država socijalnog staranja, znatno su po
boljšani, tako da neke od tih zemalja, na prim jer skandinavske,
čine u tom pogledu sam svjetski vrh. (Nije slučajno da u distribu
ciji društvene, a naročito političke moći u tim zemljama socijalde
m okrati igraju veoma važnu ulogu. U Švedskoj, na prim jer, vlada
vina socijaldem okrata traje preko 30 godina.)
S druge strane, ako se im a u vidu istorijska i društveno-ekonom ska osnova s koje su pošle, zemlje koje su se izborile za soci
jalistički put razvitka postigle su jb ^ e ć e'u šp jeh B :'N aim e , izgleda
da je veći istorijski skok u jednoj zemlji kao što je Kina, u kojoj
su milioni ljudi um irali od gladi, obezbijediti hranu za sve i izvesti
ženu na društvenu scenu revolucije, nego, na prim jer u Švedskoj
obezbijediti ženi izuzetne m jere socijalne zaštite, kakve zbog stanja
u m aterijalnoj bazi, mnoge zemlje koje grade socijalizam neće moći
da ostvare ni u dogledno vrijeme. Naravno, to ne znači da su mjere
socijalne zaštite u zemljam a skandinavskog tipa istinska mjera
čovjekove slobode, kao što i socijalistička orijentacija nije sama po
sebi dovoljna da obezbijedi stvarni l j u d s k i napredak. Istorij
ska iskustva, naime, veoma ubedljivo govore da se u i m e radničke
klase veoma često v l a d a l o n a d radničkom klasom, da se u
ime bolje budućnosti proleter podvrgavao novim oblicima ropstva
koji su obezbjeđivali bolju sadašnjost za vlastodršce. Nesumnjivo
je da u svim tim slučajevima ni emancipacija žene nije mogla da
bude ništa drugo nego p a r o l a koja se upotrebljava u svrhu manipulisanja brojnim radnim dijelovima stanovništva. Upravo ja k v a
istorijska situacija pokazuje koliko je tačna osnovna marksistička
teža'da bez ukidanja eksploatacije, razbijanja odnosa najamni rad
— kapital, uništenja svih oblika represije i manipulacije nad čovje
kom, uklanjanja m aterijalne bijede s lica zemlje, nema istinskog
oslobođenja čovjeka, a time ni emancipacije žene. U tom pogledu
se"zaključak koji izvodi već pomenuti naš autor o doprinosu soci
jalističke misli i pokreta oslobođenju žene može sm atrati u osnovi
tačnim: »Socijalistička misao u svome odnosu spram problema
žene, uprkos povijesnim i kulturnim ograničenjima, ostala je vjerna
svojoj humanističkoj inspiraciji i orijentaciji. Ona je hrabno, umno,
36
�pravdoljubivo i solidarno zagovarala stvar emancipacije žene —
kritikom, vokacijom i svrhom. Ona je, ponekad, možda, suviše pov
jerljivo označavala proletersku revoluciju kao obećanu zemlju, ali
je snažno i dalekosežno utvrdila da je ona fundamentalan kriterij
za ravnopravan i solidan život ljudi. Probijajući se kroz taloge uža
snih predrasuda i potresnih iskušenja, ona je upućivala k onoj da
lekoj svjetlosti budućnosti koja je bila i jest nada pogrbljenih da
se mogu osloboditi zabluda i ništavila. Danas kada su se milijuni
takvih susreli s oporom zbiljom revolucije, korisno je i razložno
podsjetiti na njene principe, njene istine i njene poruke«24).
Osvrtanje na prošlost i u osnovnim linijama osmišljavanje
onoga što je dala socijalistička misao ranije nije motivisano meto
dološkim razlozima, a niti potrebom kronološkog prikaza razvoja
procesa i pojava iz sfere koju ispitujemo. Naprotiv, pogled u pro
šlost je nužan radi projiciranja budućnosti, a još više radi osm išlja
vanja stvarnosti koju pokušavamo osvijetliti. Ako poredimo sadaš
nje stanje statusa žene uopšte pa i u našoj stvarnosti s prošlim,
nije teško prepoznati mnoštvo recidiva dalje ili bliže prošlosti po
gotovu u socijalnom prostoru Bosne i Hercegovine gdje se ukrštaju
i talože različite kulture, različita mentalna svojstva naročito ako
je u pitanju žena.
Mnoga istraživanja, pa i naši rezultati, pokazuju da se žena
tek izdigla u status pravno ravnopravnog člana društva. Međutim,
j i pokušaju dalje transformacije nastao je, očito, zastoj u praksi.
Još uvijek se žena koncipira kao osoba kojoj društvo kao zajed
nica »pomaže«, bonificira je, jer, kako ćemo kasnije vidjeti, njena
prava kao kompenzacija za specijalnu ulogu u društvu uvijek su
regulisana normama koje imaju sadržaj koji se određuje kao »so
cijalni«. S druge strane, politička i samoupravna participacija žene
u društvenom životu je još uvijek određena kao zastupništvo po
»ključu«. Prema tome, njen aktivitet nije usmjeren na ukupnost
društvenog življenja, nego se stalno usmjerava na djelovanje u sfe
rama koje se određuju kao ekskluzivno ženske. .Njihovo,djelovanje
je najčešće humanitarno, prosvjetiteljsko i odgojno, dakle, izvan
matice političkog i samoupravnog života.
24) Ibid. str. 55.
37
�r —jI Prošlost se naravno, najžilavije odražava u klasno-klasičnom
braku, u socijalnom okviru u kome se položaj pojedinih kategorija
žena nije izmijenio. Rezultati istraživanja upućuju na činjenicu da
se i žena našeg vremena u odbrani svog statusa ponovo pokušava
socijalno situirati u stabilnom braku. To što žena prihvata tradici
onalni brak kao najsigurniji socijalni okvir svog socijalnog stabiliteta, vjerovatno je m otivirano iskustvom. Međutim, prihvatanje
tradicionalnog braka je dvojako indikativno. Prije svega, indika
tivno je da žena nije osigurala socijalni status u globalnoj zajed
nici i da se ponovo vraća na stare pozicije. S druge strane, to je
neka vrsta sam oodbrane na personalnom nivou, a to znači odstu
panje iz socijalne akcije kakvu je započela revolucija.
Osim toga, ponovo se nameće i intenzivira bio-fizička dimen
zija žene i na taj način_ponovo^se pokušava koncipirati ženu kao
jdzLo_g«^ogatstvaJ .zabave i užitka, a, to neumitno mora imati odraza
na ženu kao društveno biće. Istina, vulgarno izjednačavanje žene
sa muškarcem , što se nerijetko nam etalo i u socijalističkim progra
m ima i deklaracijam a, našlo je svog odraza na stanje kakvo se
danas u nas uspostavilo. Takav m odel izjednačavanja je^ na, neki
način izjednačavanje u dužnostim a, a iie~i u pravima. Ako se žena
suprotstavlja kao bio-fizičko biće ženi kao društvenom biću i ako
se ova dva elem enta istog bića međusobno isključuju, onda za ženu
nema izlaza. A takva suprotstavljanja nisu rijetka ni u teorijskim
radovima, a pogotovu nisu rijetka u društvenoj praksi. Žene reprezentanti, zastupnici bez_masovnog učešća u javnom i političkom
životu uvijek će biti m Traskršću, koji_dio svog bića da izgube. Gle
dano TTaTnivou em pirije množina obaveza društvenog karaktera koje
su distribuirane na mali broj žena, objektivno im uskraćuje moguć
nost očuvanja onog što se zove intim a i lični život. Hipotetički, čini
se da je to jedan od najsnažnijih elemenata demotivacije na dru
štvenu akciju i stupanja žene u javni život. Nametnuto, takvo sta
nje zapravo odgovara m entalitetu po kome je žena po prirodi stvari
inferiorna, naime, da joj je m jesto u kući, da služi, da bude pod
ložna mužu, a ne ravnopravna. Dakle, nova proturječja i suprotnosti
koja se samo po formi ispoljavaju kao nova, im aju stare sadržaje.
Međutim, kako je žena dostigla nivo emancipacije gdje stari metodi
više nisu primjenljivi, nužno se m ijenjaju samo oblici diskrimina
cije koji su blaži, je r se ne oslanjaju na prinudu, ali zato su suptil
niji i, s obzirom na vrijeme u kojem živimo, ništa manje značajni.
Da bismo mogli ipak reljefnije prikazati dokle se^ u sistemu pravne
regulacije otišlo u građenju socijalnog statusa žene, u narednom
izlaganju skiciramo pravni položaj žene, odnosno kategorije zapo
slenog ženskog stanovništva.
38
�3. SISTEM PRAVNE REGULACIJE SOCIJALNOG
STATUSA ŽENE
(Zvonko Stenek)
Pravni položaj zaposlene žene reguliran je norm ama radnog
prava i socijalnog osiguranja na dva osnovna načina: putem normi
koje važe za sve radnike, pa time i za zaposlene žene, i posebnim
normama koje se isključivo odnose na rad i socijalno osiguranje
žene-radnice.
I jedan i drugi sistem normi bazira se na domaćim izvorima
(unutrašnjem pravu) i na međunarodnim izvorima (m eđunarod
nom javnom i međunarodnom privatnom pravu).
Mi ćemo u našem izlaganju poći od normi unutrašnjeg prava:
najprije ćemo eksponirati pravnu materiju, koja se odnosi gene
ralno na sve radnike, u mjeri koja je neophodna za ovaj rad (I),
zatim ćemo obraditi propise koji se isključivo odnose na ženu rad
nicu uopće (II) i, najzad, posebne norme koje važe za ženu-radnicu
u naročitim prilikama (III).
Smatramo da je cjelishodnije da se u odjeljcima I, II i III,
koji se odnose na sadašnje normativno stanje (koncem 1971.), une
se materija međunarodnog prava (a ne da se posebno odvaja i
obrađuje). Takođe, u cilju upoređivanja sadašnjeg pravnog polo
žaja žene-radnice, koji započinje 1965. godine, sa stanjem koje je
prethodilo, daće se prikaz odredbi propisa koji su ranije bili na
snazi.
39
�I
Ustavom iz 1963. godine zajamčeni su pravo na rad i sloboda
rada, a svakom građaninu su pod jednakim uslovima dostupni sva
ko radno m jesto i svaka funkcija u društvu. Prema istoj odredbi,
svako slobodno bira svoje zanim anje i zaposlenje, a istovremeno je
zabranjen prinudni rad.
Pravo na rad potvrđuje dignitet čovjeka. Tako ga u prvom redu
treba posm atrati. Pored toga pravo na rad znači osiguranje čovjeka
da može obezbjeđivati sredstva za reprodukciju sebe i svoje poro
dice, što znači da je pravo na rad osnova socijalne sigurnosti čov
jeka. Posm atrano u odnosu na rad žene potvrđuje se princip rav
nopravnosti žene sa m uškarcem .
Sloboda rada podrazum ijeva da svako slobodno bira zanima
nje i zaposlenje, da radni odnos može prestati protiv volje radnika
sam o pod uslovima i na način koji su određeni zakonom. Ovaj prin
cip se potvrđuje i kroz ustavnu odredbu da niko radniku ne može
oduzeti stečena prava na osnovu rada. Kao što se primjećuje, slo
boda rada potpuno isključuje ograničavanje po bilo kom osnovu
slobode u pogledu zadovoljavanja ličnih afiniteta na području rada,
što je naročito važno istaći u razm atranju pravnog položaja žene-radnice.
Ustav garantira pravo na ograničeno radno vrijeme kao i od
m or u toku rada, odnosno pravo na plaćeni godišnji odmor. Ustav
takođe obezbjeđuje radniku pravo na ličnu sigurnost i na zdrav
stvenu zaštitu, kao i drugu zaštitu na radu. Ustav propisuje oba
vezno socijalno osiguranje na načelima solidarnosti i uzajamnosti.
Ovi ustavni principi razrađeni su kroz odredbe Osnovnog za
kona o radnim odnosima, Osnovnog zakona o penzijskom osigura
nju, Osnovnog zakona o invalidskom osiguranju, Osnovnog zakona
o organizaciji i finansiranju zapošljavanja, Zakona o zdravstvenom
osiguranju i obaveznim vidovima zdravstvene zaštite stanovništva,
Zakona o radnim m jestim a na kojima se im aju zaposliti invalidi
rada, Osnovnog zakona o zaštiti na radu, Zakona o zaštiti na radu,
kao i nekih drugih zakona.
40
�Kao primamo pitanje u oblasti regulisanja rada i radnih od
nosa, a time i prava i dužnosti iz ovog domena, treba istaći odnos
između zakonskih normi i normi autonomnog prava radnih zajed
nica. Radna zajednica međusobne radne odnose uređuje općim
aktima, na temelju odredbi Osnovnog zakona o radnim odnosima
i drugih zakona. Ovo uređivanje treba da se zasniva na socijalistič
kim načelima, na međusobnoj saradnji i odgovornosti u radu čla
nova radne zajednice.
Radna zajednica, ostvarujući načelo ravnopravne saradnje u
radu i upravljanju, stvara posebne uslove kojima omogućuje svim
svojim članovima da što neposrednije, aktivno i samostalno uče
stvuju u iznošenju svih predloga kojima se uređuju pitanja iz rad
nih odnosa.
Ove odredbe Osnovnog zakona o radnim odnosima upućuju na
dva zaključka: da radna zajednica, ako se pridržava propisa, neće
stvarati monopol radnih mjesta (rezervišući ih pretežno ili u cjelini
za muškarce) i da žena radnica ima ista prava u pogledu upravlja
nja kao i muškarac.
Radna zajednica je dužna da doprinosi osvarivanju prava na
rad i stabilnosti rada odnosno stalnosti zaposlenja radnika. U skla
du sa organizacijom rada i stvarajući materijalne, društvene i hu
mane uslove rada, radna zajednica osigurava svakom članu radne
zajednice da obavlja poslove i zadatke radnog procesa u skladu sa
ličnim radnim sposobnostima i sklonostima.
I ove odredbe istog zakona, konkretizirajući ustavne principe
ukazuju da se radni proces u radnoj organizaciji treba da provodi
i s obzirom na specifičnosti uposlenika, a time i žene-radnice, i da
radna zajednica mora da vodi brigu o stalnosti zaposlenja svojih
članova — bez obzira na pol.
Pored navedenih, još jedan princip je veoma značajan u opre
djeljivanju pravnog položaja žene-radnice. Radi se o principu: svako
prema svojim sposobnostima, svakom prema radu. Provodeći ga u
stvarnost, radna zajednica je dužna da osigura da radnik za jednak
rad ostvaren pod jednakim uslovima učestvuje jednakim udjelom
u raspodjeli sredstava za lične dohotke, kao i u ostvarivanju ostalih
prava koja se stiču prema rezultatima rada. Ovaj princip izražava
se, takođe, u međusobnoj ravnopravnosti radnika, bez obzira na pol,
jezik, obrazovanje i si.
41
�Zakon izričito određuje da je povreda ravnopravnosti, kao i
svaka prinuda i sam ovolja u uređivanju i ostvarivanju radnih od
nosa, podložna odgovornosti utvrđenoj zakonom. Dakle, načelo rav
nopravnosti, kao protivno diskrim inaciji u oblasti radnih odnosa
zaštićuje se neposredno.
Od zajedničkih prava, koja ima svaki radnik bez obzira na pol,
pomenućemo kao značajno pravo za ženu radnicu — pravo na struč
no usavršavanje u toku rada. Ovo pravo je u uskoj vezi sa institu
tom plaćenog odsustva, a označava u suštini pravo žene-radnice da
se stručno obrazuje i usavršava i, time, postaje konkurentnija na
tržištu radne snage.
Na kraju, treba navesti i još jednu dužnost radne zajednice u
pogledu zaštite na radu radnika: radna zajednica dužna je organi
zirati rad tako da radnik uz norm alnu pažnju može da radi bez
opasnosti po svoj život i zdravlje.
Izložena načela ukazuju na osnovna prava žene-radnice: pravo
na rad uz slobodu rada, pravo na jednak lični dohodak, pravo na
stalnost zaposlenja, aktivno i pasivno pravo upravljanja, jednak po
ložaj u radu na bazi ravnopravnosti sa ostalim članovima radne za
jednice, pravo na zaštitu na radu, pravo na stručno usavršavanje.
Međutim, odvojeno je i sporno pitanje koliko se ova načela
(prava) provode u život; drugim riječima, notorno je da normativni
koncept sistem a prava i dužnosti radnice-žene nije dosljedno pro
veden, odnosno da postoji nesklad između stvarnog i pravnog sta
nja u tom pogledu, koje se može ispitati i dokazati baš na (ne)primjeni navedenih principa i prava.
Osnovni zakon o radnim odnosima dopušta mogućnost uvođe
nja tzv. neplaćenog odsustva. Uslove i trajanje tog dopusta utvr
đuje radna zajednica općim aktom. Pominjemo ga kao jednu mo
gućnost kojom se mogu koristiti žene-radnice u raznim slučajevima
(naravno, utvrđenim općim aktim a). Međutim, treba dodati da je
to dopust bez naknade. Nadalje, ovom mogućnošću koriste se žene-radnice koje kao supruge putuju i borave u inostranstvu, dok im
muževi tam o borave i rade po nalogu svoje organicazije.
Postoji već pomenuti plaćeni dopust u kojem se predviđaju slu
čajevi zbog kojih se odsustvo do sedam radnih dana u jednoj kalen
darskoj godini može odobriti, a ostali slučajevi su utvrđuju opštim
42
�aktima radne organizacije. Trebalo bi ispitati koliko se ova mo
gućnost koristi za veću zaštitu žene-radnice u određenim periodima.
To bi, u stvari, mogla da bude dodatna zaštita onoj koju zakonoda
vac predviđa. U praksi teško da je moguće naći slučaj da radna
organizacija ide dalje od zakona o zaštiti žene. Češće je obrnut slu
čaj. Zatim, uz razmatranje pravnog statusa žene-radnice treba imati
na umu i mogućnost rada sa nepunim radnim vremenom. Ovaj in
stitut se malo koristi (pretpostavljamo) od strane žene-radnice.
Možda bi ovo bila veoma pogodna mogućnost i za ženu da se za
posli, da ima svoje radno vrijeme izvan kuće, a i radnim organi
zacijama bi to bila prilika da fleksibilnije utvrđuju svoje potrebe
i organizaciju rada. Naravno, po propisima, nepuno radno vrijeme
uzima se u obzir za prava iz radnih odnosa i socijalnog osiguranja
različito od rada u punom radnom vremenu, ali bi onda i tu tre
balo izvršiti odgovarajuće korekcije u korist žene-radnice. Takvim
oblikom zapošljavanja žena koriste se mnoge zemlje u pokušaju
usklađivanja različitih funkcija žena, ali je pitanje zašto to nije
moguće uopšte a ne samo za ženu.
Na kraju ovog dijela samo da podsjetimo da je novelom Osnov
nog zakona o radnim odnosima unesena odredba prema kojoj ne
može prestati rad ženi-radnici bez njenog pristanka, ukoliko ova
ima 25 godina penzijskog staža (muškarac 30). Ova odredba, koja
nema apsolutni karakter, sama za sebe dovoljno govori u prilog
općoj zaštiti radnika, pa time i žene-radnice.
U poređenju sa ranijim propisima, koji su važili prije 1965.
godine, u osnovnim principima zaštite, odnosno prava i dužnosti
žene-radnice, nema nekih bitnih novina. I ranije je Ustav FNRJ
predviđao posebnu zaštitu žene, a taj princip bio je konkretiziran
kroz razne propise, a potom 1957. godine, kroz odredbe Zakona o
radnim odnosima i Zakona o javnim službenicima. Može se reći
da je ranije bilo više takvih normi (na primjer, u Zakonu o radnim
odnosima 21 član, a u sadašnjem Osnovnom zakonu o radnim odnosma — 9 članova), da su bile jasnije i da je bila izričito uklju
čena organizacija sindikata u sprovodenju propisa o zaštiti žene-radnice. Svakako je interesantno razmotriti da li su sadašnje za
konske odredbe povoljnije u odnosu na ranije propise. Možda bi
se, generalno, moglo reći da većih razlika nema, ali da u nijansama,
kod pojedinih prava, postoji razlika koja ukazuje da je povremeno
u raznim vremenskim intervalima bilo normi više, odnosno manje
u korist žene-radnice (na primjer, prema Zakonu o radnim odno
sima iz 1957. godine, majka u radnom odnosu kojoj u porodici nije
43
�imao ko da njeguje dijete, imala je pravo na rad sa skraćenim rad
nim vrem enom od 4 sata dnevno i po isteku porodiljskog odsustva,
a dok dijete ne navrši 3 godine života. K riterij je, dakle, da nema
nikog u porodici ko može da njeguje dijete; danas je krterij znatno
strožiji i polazi od zdravlja djeteta ili se, na prim jer, godišnji od
m or mogao prenositi iz jedne u drugu kalendarsku godinu, a sada
ne m ože). To je reduciranje već stečenih prava, a takva tendenca
bi se nekontrolisano mogla nastaviti.
Poznato je da prije 1957. godine nije bilo zakona kao pravnog
akta, koji sveobuhvatno zahvata m ateriju iz područja radnih od
nosa. Međutim, podzakonskim propisim a, kojima je bila regulisana
ova m aterija, među prvim a je donesena Uredba iz 1946. godine o
odsustvu žena prije i poslije porođaja, prem a kojoj je porodiljsko
odsustvo iznosilo ukupno 12 nedjelja (u poređenju sa sadašnjih
105 dana, očito je da je prednost u današnjem zakonodavstvu).
II
Postoji jedan m anji broj norm i koji se, izuzetno od opšteg si
stem a norm i radnog prava, odnosi isključivo na ženu-radnicu, ali
općenito, bez obzra na njeno bilo kakvo svojstvo odnosno stanje u
kojem se nalazi.
To su, u suštini, dvije norm e Osnovnog zakona o radnim odno
sima, odredbe propisa iz oblasti socijalnog osiguranja kao i zaštite
na radu.
1. Zaštita žene-radnice po Osnovnom zakonu
o radnim odnosima
Bez obzira na starost i materinstvo, žena-radnica ne može se
raspoređivati na radna m jesta na kojima se vrše pretežno naročito
teški fizički radovi, na rad pod zemljom, niti na ostale radove koji
bi mogli štetno i sa povećanim rizikom utjecati na zdravlje i život
žene-radnice, s obzirom na njenu psihofizičku osobenost.
44
�Radna zajednica utvrđuje koja su to radna mjesta. To bi tre
balo da budu: podzemni radovi u rudnicima sa dubokim kopanjem
i dubinskim bušenjem, neposredno valjanje metala u valjaonicama
i drugi slični poslovi koje je navodio raniji Zakon o radnim
odnosima.
Svakako da ova radna mjesta radna zajednica treba da utvrdi
uz konsultaciju stručnih ustanova.
Radnica raspoređena na ovakvo radno mjesto ima pravo pri
govora, a jednovremeno može tražiti i zaštitu posredovanjem općin
skog organa uprave, odnosno pokretanjem radnog spora.
U vezi sa ovom odredbom Osnovnog zakona o radnim odnosi
ma potrebno je pomenuti Konvenciju broj 45 o zaposlenju žena na
podzemnim radovima i rudnicima svih kategorija, koju je naša
zemlja ratificirala.
Prema toj konvenciji, izraz »rudnik« označava svako preduzeće
za vađenje materijala koji se nalazi pod žemljom. Žensko lice, bez
obzira na godine starosti, ne može obavljati ovakve radove. Do
maće zakonodavstvo, ipak, može izuzeti od ovog pravila žene-radnice koje zauzimaju rukovodeće položaje i ne obavljaju fizički rad,
žene zaposlene u zdravstvenim i socijalnim službama, učenice na
stažu, kao i žene koje su pozvane u rudnik radi vršenja svog zani
manja ali koje nema fizički karakter.
Još jedna odredba Osnovnog zakona o radnim odnosima odnosi
se na sve žene-radnice: to je odredba prema kojoj radna zajednica
radne organizacije industrije ili građevinarstva ne može rasporediti
radnicu na rad noću, ako bi joj rad u to vrijeme onemogućio da
ostvari pravo na odmor od najmanje 7 sati u vremenu između dva
deset dva i sedam sati idućeg dana.
Ova odredba, međutim, ne odnosi se na radnicu na rukovode
ćem radnom mjestu ili na poslovima zdravstvene ili socijalne službe
u radnoj organizaciji.
45
�Od ovog pravila postoje dva izuzetka, vezana za posebne okol
nosti u okviru radne organizacije i izvan radne organizacije. U
prvom slučaju moguće je da žena-radnica radi noću zbog osobito
teških okolnosti — kada je neophodno da se nastavi rad prekinut
u toku dana zbog više sile, koji se nije mogao predvidjeti i nema
periodični karakter, kao i kad je potrebno da se spriječi šteta na
sirovinam a ili drugom m aterijalu. U drugom slučaju, radna zajed
nica može rasporediti na rad noću radnicu kada to zahtijevaju na
ročito ozbiljne društvene, ekonomske, socijalne i slične prilike. Me
đutim za razliku od prvog slučaja ovdje je potrebno da radna za
jednica dobije saglasnost nadležnog organa uprave. Za saglasnost
organa uprave potrebno je prethodno mišljenje republičkog stru
kovnog sindikata i republičke privredne komore. Kao što se vidi,
ovdje su uvjeti pooštreni, a to je i razumljivo s obzirom da se, na
ovaj način, uvodi noćni rad za duže trajanje.
Ovdje treba dodati da je radna zajednica dužna da unaprijed
utvrdi početak i završetak noćnog rada, kao i da osigura potrebne
uvjete za rad noću. Naravno da ovakav rad treba da se odvija u
sm jenam a, što znači da radnica u jednoj smjeni može raditi naj
duže jednu sedmicu.
I uz ovu odredbu Osnovnog zakona o radnim odnosima pomenućemo odredbe m eđunarodnog prava. Naša zemlja je ratificirala
Konvenciju broj 89 o noćnom radu žena zaposlenih u industriji
prem a kojoj se kao industrijska preduzeća sm atraju naročito: rud
nici, kamenolomi i ekstraktivne industrije svake vrste, preduzeća
građevinarstva, industrije u kojoj se proizvodi, čisti, opravlja, pre
rađuje, prerađivanje m otorne snage i si. Kao što se primjećuje,
ovdje nisu uvrštena saobraćajna preduzeća (ova napomena je po
trebna zbog toga što je slična odredba po ranijem Zakonu o rad
nim odnosima iz 1957. godine obuhvatala i ta preduzeća).
U smislu odredaba Konvencije izraz »noć« poklapa se sa izra
zom »noćni rad« po našim propisima. Odredba Osnovnog zakona
o radnim odnosima u cijelosti je u skladu sa odredbama Konven
cije: sedam sati odmora u toku noći obuhvata period neprekidnog
odmora, a to je bila inače intencija ove Konvencije (da se »pokrije«
najkritičniji period potrebnog odm ora).
46
�I ta Konvencija predviđa izuzetke: tako se rad noću može do
zvoliti u slučaju više sile, kad u preduzeća nastane prekid rada koji
se ne može predvidjeti i koji nema periodični karakter i u slučaju
kada se rad obavlja bilo na sirovinama bilo na materijalim a pod
ložnim kvarenju. Takođe, noćni rad ženi-radnici može se dopustiti
kada to, zbog naročito ozbiljnih okolnosti, bude zahtijevao nacio
nalni interes.
Zabrana noćnog rada za ženu-radnicu može se, kao što se vidi,
ukinuti na određeno vrijeme. Međutim, ova zabrana se ne odnosi
na žene-radnice mlađe od 17 godina. Tako je i po našim propisima.
Treba konstatirati da su odredbe Konvencije u cjelosti sadr
žane u pomenutim odredbama Osnovnog zakona o radnim odno
sima.
2. Propisi o zaštiti na radu
Propisi o zaštiti na radu obuhvaćeni su Osnovnim zakonom o
zaštiti na radu, republičkim Zakonom o zaštiti na radu i pratećim
propisima iz ove oblasti.
Osnovni zakon o zaštiti na radu sadrži odredbu o zaštiti žene,
određujući da se propisima o zaštiti na radu utvrđuje na kojim
poslovima i u kojim slučajevima se prim jenjuju posebne mjere za
štite žene-radnice, odnosno gdje je uopće zabranjen rad ženi-radnici.
Drugim riječima, propisima o zaštiti na radu određuju se one mjere
koje su potrebne u cilju otklanjanja opasnosti koje mogu prouz
rokovati tjelesne ili zdravstvene posljedice kod žena zbog njihovih
posebnih fizioloških i drugih osobina.
Ova odredba je u najužoj vezi sa odredbom Osnovnog zakona
o radnim odnosima o zabrani zapošljavanja žene-radnice na odre
đenim radnim mjestima. To znači da radna zajednica, utvrđujući
takva radna mjesta, mora da respektuje propise o zaštite na radu.
Još jedna odredba Osnovnog zakona o zaštiti na radu odnosi
se na ženu-radnicu. Zakon propisuje da u sklad u sa odredbama
propisa o radnim odnosima mjere zaštite na radu obuhvataju i
47
�uslove rada ukoliko se odnose na bezbjednost lica na radu a na
ročito u pogledu radnog vrem ena i odmora, sm ještaja i (hrane)
ishrane, i drugih uslova u pogledu svih radnika, kao i uslova u
pogledu posebne zaštite žene.
Iz prednjeg izlaganja proizlazi da se u pogledu zaštite na radu
žene-radnice m oraju respektovati posebni uslovi rada zaposlene
žene i da se zaštita provodi ne samo preko zakona, neg i preko ve
ćeg broja pratećih propisa.
U ovom dijelu treba posebno istaći u praksi gotovo zanemarenu
činjenicu: zaštita na radu je sveobuhvatna i posebna za ženu-radnicu, ali se ne provodi samo preko m jera koje predviđaju propisi,
nego i šire — u skladu sa dostignućima medicinskih, tehničkih i
drugih nauka.
3. Status žene-radnice kroz propise
socijalnog osiguranja
Kao što je poznato, žena može ostvariti prava iz socijalnog
osiguranja, u osnovi, na dva načina: kao lični osiguranik i kao član
porodice. Razumljivo, mi ovdje raspravljam o o ženi-radnici i nje
nim pravim a iz socijalnog osiguranja, dakle, o pravima žene-osiguranika.
To su, u prvom redu, prava iz penzijskog osiguranja, utvrđena
Osnovnim zakonom o penzijskom osiguranju. Za razliku od muška
raca koji pravo na starosnu penziju stiču sa navršenih 60 godina
života i najm anje 20 godina penzijskog staža, žena ovo pravo stiče
sa navršenih 55 godina života i sa istim stažom kao i muškarac.
Žena može steći penziju, kao i muškarac, sa manje od 20 go
dina penzijskog staža, pod uslovom da ima 60 godina života (m u
škarac 65), da ima ukupno najm anje 15 godina staža osiguranja,
od čega efektivno najm anje 40 mjeseci u posljednjih 5 godina ili
80 mjeseci u posljednjih 10 godina. Ovdje se pruža još jedna povoljnost za ženu-osiguranika: iz određenih razloga koji su zajed
nički i za žene i za muškarce, ovo razdoblje od 5 odnosno 10 produžava se unatrag, a za ženu još i posebno za period dok je njego
vala dijete do 7 godina starosti ili starije dijete kome je usljed ne
sposobnosti bila potrebna stalna njega i pomoć.
48
�Penzija se može ostvariti i prije navršenja 60 (m uškarac) od
nosno 55 (žena) godina života, ako žena ima 30 godina penzijskog
staža i 50 godina života (a muškarac 35 i 55). To je prijevremena
penzija. Međutim, pravo na starosnu penziju može se ostvariti bez
obzira na godine ako žena ima 35 godina penzijskog staža (m uška
rac 40), odnosno kao borac NOR-a od prije 9. septembra 1943. go
dine ako žena ima 30 godina penzijskog staža (muškarac 35) go
dina staža.
Visina penzije određuje se u procentu od penzijskog osnova
prema trajanju penzijskog staža, tako da osiguraniku-ženi iznosi
za 15 godina staža 40% od penzijskog osnova (muškarac 35“/u), s
tim da se za svaku dalju godinu staža do navršenih 20 godina pen
zijskog staža povećava za 30/® a preko 20 godina staža za po 2%
,
(muškarcu od starta pa do kraja povećanje za svaku godinu staža
iznosi 2n
/»).
U staž osiguranja računa se sve vrijeme provedeno u radnom
odnosu sa punim radnim vremenom. Međutim, pod radom u punom
radnom vremenu podrazumijeva se i vrijeme koje je žena-osiguranica radila skraćeno zbog dojenja i njegovanja djeteta. Takođe, u
staž osiguranja računa se i vrijeme, ali u efektivnom trajanju, pro
vedeno na radu u nepunom radnom vremenu ako je osiguranik ra
dio sa najmanje polovinom propisanog radnog vremena.
Analiza propisa iz penzijskog osiguranja pokazuje očitu pred
nost koju zakonodavac pruža zaposlenoj ženi olakšicama u pogledu
blažih uslova za sticanje prava na starosnu penziju, benificiranjem
uslova u pogledu penzijskog osnova kao i u pogledu penzijskog
staža (pa i u pogledu sticanja prava na porodičnu penziju, iako to
nije predmet našeg razmatranja, žena je u povoljnijem položaju
u odnosu na muškarca: udova stiče pravo na starosnu penziju ako
je do smrti svoga bračnog druga navršila 45 godina života, a udo
vac ako je navršio 50 godna života. No, kada se govori o porodičnoj
penziji žene-osiguranice, valja istaći da su propisi više u korist žene
koja ostvaruje porodičnu penziju: žena uživalac porodične penzije
pod lakšim uslovima ostvaruje svoju penziju nego žena-osiguranica
svoju starosnu penziju).
U zaključku ovog dijela ne može se izbjeći činjenica koja uka
zuje na još jednu povoljnost žene-osiguranice u pogledu ostvariva
nja prava iz penzijskog, a time i drugih prava socijalnog osigura
49
�nja koja se stiču stažom: kao što je poznato, radniku muškarcu
vrijem e provedeno u JNA ne računa se u penzijski staž, dok žena-radnica, budući da nije vojni obveznik, »uštedi« godinu ili više
staža.
U pogledu sticanja prava na dodatak na djecu žena-radnica
ima povlaštene uslove. Radnica — m ajka, koja sama izdržava svoju
djecu, stiče pravo na dodatak na djecu već prvog dana narednog
mjeseca po stupanju na posao. Ovdje se pravi olakšica na taj način
što se pravo ne uslovljava prethodnim stažom odnosno gustinom
staža.
Prem a Zakonu o neposrednoj dječijoj zaštiti (čl. 39.) pravo
na dodatak na djecu stiču radnici koji rade s punim radnim vre
menom najm anje 12 mjeseci neprekidno ili 20 mjeseci sa prekidi
ma u posljednje dvije godine. Međutim, sm atra se da radni staž za
sticanje prava na DD nije prekinut u posljednje dvije godine ako
je radnica-m ajka prekinula radni odnos radi njege djeteta do 7 go
dina života ili starijeg kome je usljed potpune i trajne nesposob
nosti potrebna stalna njega i pomoć. Ovo se odnosi, takođe, i na
majke-radnice koje su prekinule radni odnos radi njege djece koja
ispunjavaju uslove za sticanje i uživanje porodične penzije.
Treba pom enuti i još jednu odredbu iz Zakona o neposrednoj
dječijoj zaštiti i dodatku na djecu. Pravo na dodatak ostvaruje se
zavisno od ukupne visine prihoda domaćinstva, koje sačinjavaju
prihodi korisnika, bračnog druga i dr. Kada je brak razveden i
djeca žive kod m ajke, prihodi releventni za konstituisanje prava na
DD izračunavaju se na poseban način ukoliko se dodatak ostvaruje
po osnovu radnog odnosa oca djece. Na ovaj način u ukupan prihod
uzima se samo prihod m ajke kao i alimentacija koju plaća otac
za izdržavanje djece.
I na kraju, još jedna odredba relevantna za ocjenu statusa
žene-radnice: lica koja rade sa skraćenim radnim vremenom, a tu
spada i rad majke- radnice sa djetetom do jedne odnosno do 3
godine, stiču i uživaju prava na dodatak kao da su zaposleni sa
punim radnim vremenom (član 39. stav 2. Zakona).
50
�Prava iz individualnog osiguranja ostvaruju se na osnovu penzijskog staža. U penzijski staž za sticanje pojedinih prava iz invalid
skog osiguranja, računa se rad sa skraćenim radnim vremenom i,
ovdje, između ostalog, i skraćeno radno vrijeme žene koje tako rade
zbog dojenja i njege djeteta. Po Osnovnom zakonu o invalidskom
osiguranju skraćeno radno vrijeme se uvažava na način određen
propisima o radnim odnosima.
Jedno od osnovnih prava iz invalidskog osiguranja jeste pravo
na invalidsku penziju, koju žena — osiguranik II i III kategorije
invalidnosti stiče pod određenim uslovima, na 5 godina ranije od
muškarca.
Kao osnov za određivanje invalidske penzije, u pravilu, uzima
se penzijski osnov koji bi služio za određivanje starosne penzije.
Kad se u slučajevima invalidnosti usljed bolesti ili povrede van
posla penzija stiče sa penzijskim stažom manjim od 20 godina,
penzija se određuje za ženu-osiguranika u visini od 55°*'® od penzijskog osnova, ako je invalidnost nastupila do navršene 55. godine
života (za muškarce 45'V i do 60 godina života).
«
Privremena invalidska penzija pripada ženi-osiguraniku dok ne
navrši 55 godina života, a zatim pripada trajna invalidska penzija
(muškarcu tek od 60. godine života).
I u drugim slučajevima, gdje je propisana starosna granica kao
uslov ostvarivanja prava, utvrđeni period od 5 godina u korist žene
se uvažava (na primjer, kod sticanja prava na profesionalnu reha
bilitaciju, prava na zaposlenje na odgovarajućem poslu).
Kao što se lako može zaključiti, i u pogledu uslova za sticanje
prava iz invalidskog osiguranja žena-radnica je favorizovana u od
nosu na muškarca (naravno, da treba uvijek cjeniti motive takvog
favorizovanja, kao što su porodične obaveze žene, naročito psiho
fizička konstitucija, i si. No, pri svemu tome, pada u oči i podatak
gerijatara da žene u prosjeku duže žive od muškaraca; međutim,
trebalo bi posebno utvrditi da li se to i u kojoj mjeri odnosi baš
na žene-radnice).
Na kraju, treba pomenut Listu profesionalnih bolesti kao aneks
Osnovnom zakonu o invalidskom osiguranju, u kojoj su popisane
44 profesionalne bolesti, ali (velikom) većinom vezane za tzv. »muš
ke poslove« (trebalo bi ispitati da li je to pravilno).
51
�Zdravstveno osiguranje žene-radnice provodi se na specifične
načine, koje ćemo obraditi u sljedećem odjeljku. Ovdje treba istaći
odredbu Zakona o zdravstvu prem a kojoj se zdravstvena zaštita
ostvaruje, između ostalog, i obezbjeđivanjem povoljnih uslova za
zaštitu žena, a naročito za vrijem e trudnoće, porođaja i poslije po
rođaja. Ova opšta odredba konkretizira se preko odredaba o vrsta
ma i zadacima radnih organizacija u oblasti zdravstva.
Pravo na novčanu naknadu za vrijem e privremene nezaposle
nosti, prem a Osnovnom zakonu o organizaciji i finansiranju zapoš
ljavanja, gasi se ženi kada navrši 55 godina (m uškarac sa 65 go
dina). Očito je da u ovom slučaju žena-radnica nije favorizovana.
III
Iz bioloških, socijalnih i hum anih razloga zaštita materinstva
ostvaruje se na nekoliko načina, a sa ciljem da se pomogne majci,
djetetu i, u krajnjem slučaju, čitavoj naciji (regulisanje popula
cije).
Upravo se najviše norm i pozitivnog zakonodavstva odnosi na
zaštitu žene-radnice u ovom periodu, koji obuhvata: trudnoću, po
rođaj i njegu m ajke i djeteta nakon porođaja.
1. Prava radnice u vezi sa trudnoćom i porođajem
Iako smo stavili u podnaslovu da se radi o pravu trudnice,
ipak treba naglasiti da Osnovni zakon o radnim odnosima stavlja
akcenat na dužnost radne zajednice i u tom smislu da ne može
odrediti da radnica za vrijem e trudnoće (ili dok ima dijete do
jedne godine života) radi duže od punog radnog vremena. Proizašlo
bi, dakle, da radnica ima pavo da radi sve dok joj liječnik to ne
zabrani.
U vezi sa prekovremenim radom trudnice treba pomenuti i
novu shemu radnog vremena u mnogim organizacijama u kojima
se, sedmičnim rasporedom na dnevno radno vrijeme, jednog dana
u sedmici radi i po 12 sati efektivno (na prim jer od 7 do 17 sati).
Sličnu zaštitu zakonodavac je unio i za radnicu koja hrani i njeguje
dijete, dajući joj pravo na četvorosatno radno vrijeme, bez obzira
na dnevno trajanje radnog vremena u radno* organizaciji.
52
�Dok je trudna radnici ne može protiv njene volje prestati radni
odnos. To znači da usljed ukidanja radnog mjesta, trajnijeg sma
njenja obima rada odnosno poslovanja ili, ako se ustanovi da radnikova sposobnost ne zadovoljava zahtjeve radnog mjesta, radnici-trudnici ne može protivno njenom pristanku prestati radni odnos,
odnosno može joj prestati radni odnos iako je gravidna uz njen
pristanak ili nezavisno od njene volje i volje radne zajednice. Radni
odnos može prestati i trudnici bez njenog pristanka i u slučaju
ako je otvoren postupak za ukidanje odnosno prestanak radne or
ganizacije.
Radnici za vrijeme trudnoće do porođaja (kao i nakon poro
đaja dok ima pravo na rad sa skraćenim radnim vremenom), u
slučaju privremene nezaposlenosti, isplaćuje se novčana naknada
i nakon isteka roka u kojem, inače, prema stažu, ima pravo na ovu
naknadu.
Trudnica ima posebna prava iz društvenog osiguranja. Prema
Zakonu o zdravstvenom osiguranju i obaveznim vidovima zdrav
stvene zaštite, kao obavezan vid zdravstvene zaštite ustanovljena
je zdravstvena zaštita žene u vezi sa trudnoćom (porođajem, ma
terinstvom i kontracepcijom), a ova obuhvata: ljekarski nadzor
nad trudnicama (pregled i patronažu), vanbolničko i bolničko lije
čenje trudnica u vezi sa trudnoćom, stručnu pomoć pri porođaju
i kontrolu zdravstvenog stanja, vanbolničko i bolničko liječenje porodilja. Porodilja je zaštićena posredno time što se omogućava
odsustvo uz naknadu bračnom drugu za njegovanje bračnog druga
— porodilje.
Radnici za vrijeme odsustva zbog trudnoće i porođaja pripada
naknada ličnog dohotka od prvog dana spriječenosti za rad i to
u »trajanju koje je kao najmanje utvrđeno zakonom«, što će reći
u periodu od 105 dana najmanje (koliko je utvrđeno Osnovnim za
konom o radnim odnosima), a može i više da se utvrdi aktima za
jednica zdravstvenog osiguranja ili opštim aktom radne organiza
cije. Treba dodati da ova naknada pripada i po prestanku radnog
odnosa, ukoliko početak perioda zaštite zbog trudnoće i porođaja
pada poslije razrješenja od dužnosti ili prije isteka »otkaznog roka«,
odnosno ako pada u roku od 30 dana od dana prestanka radnog
odnosa i ako se u tom roku žena-radnica prijavi nadležnom zavodu
za zapošljavanje.
53
�^ Visina naknade ličnog dohotka za vrijeme odsustva zboe trudnoće i porođaja iznosi 100% od osnova za naknadu.
fena-radnica za slučaj trudnoće i porođaja ima pravo na poro
diljski dopust od najm anje 105 dana neprekidno. U odnosu na naj
raniji režim, utvrđen Zakonom o radnim odnosima i Zakonom o
javnim službenicima iz 1957. godine, ovo odsustvo je određeno u
istom trajanju . Međutim, postojao je jedan režim, kratkog vijeka,
koji je bio povoljniji za ženu-radnicu: prem a prvobitnom tekstu
Osnovnog zakona o radnim odnosima, koji je stupio na snagu 8. IV
1965. godine, porodiljsko odsustvo je trajalo 133 dana neprekidno.
Međutim, izmjenom odgovarajuće odredbe trajanje odsustva je
skraćeno na 105 dana. V jerovatno su postojali snažni motivi zako
nodavcu kada se odlučio da se trajanje odsustva vrati na raniji
okvir, ali se ne može zaobići utisak da je ovakva odredba, koja je
ukinuta, bila povoljnija za ženu-radnicu, kao i za njeno dijete od
nosno za čitavu porodicu. To je drugi vid reduciranja stečenih
prava.
Ovo odsustvo je postavljeno djelimično na dobrovoljnoj osnovi,
a djelim ično kao i obaveza za ženu-radnicu. Na osnovu nalaza liječ
nika žena može, prem a svojoj volji, otpočeti porodiljski dopust na
45 dana prije porođaja, ali m ora započeti koristiti odsustvo najma
nje 28 dana prije porođaja. Nije teško zaključiti da je, prilikom
korišćenja ovog značajnog prava za ženu-radnicu, bitan nalaz liječ
nika. Stoga je u praksi više puta postavljeno pitanje na čiju štetu
može da pogriješi liječnik, s obzirom da nema objektivnih mjerila
kojim a se može predvidjeti tačan datum porođaja. Prema jednom
(obavještenju) objašnjenju Saveznog zavoda za socijalno osigura
nje, ukoliko žena ne svojom greškom nastupi na odsustvo ranije,
i poslije porođaja ima pravo da odsustvuje 77 dana. U tom smislu
se odvija i sudska praksa.
U odnosu na ranije propise, pa i na prvobitni tekst Osnovnog
zakona o radnim odnosima, sadašnji tekst je poboljšan u tom
pravcu što se jasno utvrđuju prava porodilje u slučaju mrtvorođe
nog djeteta, ili ako dijete umre prije isteka porodiljskog dopusta.
U tim slučajevima radnica ima pravo da koristi ovaj dopust i dalje
onoliko koliko joj je prem a nalazu liječnika potrebno da se opo
ravi od porođaja ali i psihičkog stanja, prouzročenog gubitkom
djeteta. Takvo odsustvo ne može trajati manje od 30 dana. To
praktično znači da se porodiljski dopust može produžiti i preko
105 dana. U tom pravcu upravljena je i sudska praksa.
54
�U vezi sa porođajem i materinstvom žene-radnice postoje tri
akta Međunarodne organizacije rada, koje je i naša zemlja ratifi
cirala odnosno usvojila. To su: Konvencija broj 3 o zapošljavanju
žena prije i poslije porođaja, Konvencija broj 103 o zaštiti mate
rinstva i Preporuka broj 95 o zaštiti materinstva.
Bez dublje komparativne analize na ovom m jestu zadovoljićemo se konstatacijom da su norme ovih akata inkorporirane u naše
pozitivno pravo, odnosno da su i progresivnije.
2. Ostala prava žene-radnice u vezi sa materinstvom
Radnica sa djetetom do osam mjeseci života ima pravo da radi
četiri sata dnevno. Ovo je njeno pravo, koje može ostvariti zahtje
vom radnoj organizaciji. Drugim riječima, ukoliko ne postavi za
htjev, ovog prava se može i lišiti. Ako se radnica opredijeli da radi
po četiri sata primaće lični dohodak za efektivno radno vrijeme, a
za ostalo vrijeme naknadu ličnog dohotka prema propisima o zdrav
stvenom osiguranju.
Međutim, majka-radnica može da produži da radi sa skraćenim
radnim vremenom od četiri sata dnevno i poslije 8 mjeseci života
djeteta sve dok dijete ne navrši 3 godine žvota, ako je po ocjeni
liječničke komisije djeteta neophodna pojačana majčina njega, s
obzirom na opće stanje njegova zdravlja. Međutim, u ovom slučaju
radnica ima pravo na dio u raspodjeli za lične dohotke, ali nema i
pravo na naknadu ličnog dohotka od fonda zdravstvenog osigura
nja. Bitno je da se svako skraćeno radno vrijeme računa kao puno
radno vrijeme. Dalji indikator gubljenja prava koja je žena već
bila ostvarila.
Važno je istaći da radnica sa djetetom do 8 mjeseci života, od
nosno do tri godine, ima pravo da radi samo četiri sata dnevno,
bez obzira koliko traje radno vrijeme u radnoj organizaciji, bez
obzira da li je u pitanju obavezna prisutnost radnice odnosno da
li je radnica sezonski angažovana u radni odnos i bez obzira da li
je dijete rođeno ili usvojeno. Radnica za svako skraćeno vrijeme
ima sva prava kao da radi sa punim radnim vremenom, osim prava
na lični dohodak, koji pripada srazmjerno uloženom radu.
55
�Treba posebno podvući pravo radnice da uvijek radi sa skra
ćenim ladnim vrem enom u slučaju h ranjenja i njegovanja djeteta
' Pa * kad radna organizacija radi u petodnevnoj radnoj sedmici
O dredba sa ovakvom sadržinom unesena je u Osnovni zakon o rad
nim odnosim a prilikom posljednjeg noveliranja, 1969. godine. Sva
kako da je time učinjen znatan doprinos jasnijem opredjeljenju
položaja žene-radnice. Povodom sporova u praksi, iniciranih stavom
nekih radnih organizacija, da se fond sati petodnevne radne sed
mice dijeli na šest radnih dana, pa zatim prizna naknada u srazm jeri m anjoj od vremena provedenog na radu, sudska praksa je
stala na stanovšte da radnici pripada naknada za vrijeme prove
deno izvan rada u visini koja odgovara srazmjeri vremena prove
denog izvan rada prem a punom radnom vremenu. Međutim, radnica-majka koja radi sa skraćenim radnim vremenom nema pravo
na poseban odm or od 30 m inuta u toku rada, izuzev ako je na
poslu u vrem enu kada taj odm or koriste ostali radnici. Povodom
sporova u praksi koliko traje radno vrijeme radnice zaposlene u
školi, u svojstvu nastavnika (učitelja), upravna praksa zauzela je
stanovište da radna zajednica treba samostalno regulirati koliko
će radnica u okviru postojeće norm e školskih sati, računajući i
vrijem e za priprem u nastave, dnevno raditi, vodeći računa o inte
resim a škole i majke.
Radnica ima i druga prava s obzirom na njegovanje djeteta.
Tako, prem a propisim a penzijskog osiguranja, benificiraju joj se
uslovi za gustinu staža ako je njegovala svoje dijete- do sedam
godina starosti ili starije dijete kome je usljed nesposobnosti bila
potrebna stalna njega i pomoć; prem a odredbam a Osnovnog zakona
o invalidskom osiguranju, određeni krug lica je osiguran za slučaj
invalidnosti usljed polesti i povreda van posla i po prestanku rad
nog odnosa, a među ove spada i osiguranica — žena koja je radni
odnos prekidala zbog njege djeteta mlađeg od 15 godina ili stari
jeg djeteta kome je potrebna stalna njega i pomoć ili dok ima troje
djece koja ispunjavaju uslove za sticanje i uživanje porodične pen
zije; takođe pri utvrđivanju razdoblja relevantnih za izračunavanje
»radnog vijeka« period koji žena-osiguranica provede u njezi dje
teta, zbog koje je i prekinula radni odnos, ne računa se u za£®'
nom označeno razdoblje (kao uslov ostvarivanja prava na invalid
sku penziju).
K riteriji po kojima se određuje potreba i trajanje rada sa skra
ćenim radnim vremenom za njegu djeteta (u apsolutnom trajanju
do 3 godine starosti djeteta) utvrđeni su Pravilnikom o potonjim
56
�kriterijima za utvrđivanje neophodne pojačane majčine njege dje
teta do tri godine života, u kojem je sadržano oko 30 indikativnih
oboljenja. Međutim, liječnička komisija može uzeti u obzir i druga
oboljenja kod djeteta. Ovo skraćeno vrijeme ne isključuje odsustvovanje sa rada radi njege djeteta po propisima zdravstvenog osi
guranja.
Radnica-majka zaštićena je i na još jedan način: Osnovnim
zakonom o radnim odnosima propisano je da radna zajednica, pri
likom neposrednog određivanja dužine godišnjeg odmora, uzme u
obzir posebne socijalne uvjete pod kojima živi sam ohrana majka
sa djetetom. Zakon ne precizira izraze »samohrana majka« niti
»djeca«, ali se može shvatiti da je bila intencija da se zaštiti rad
nica bez supruga, a u pogledu djece veoma su indikativni propisi
socijalnog osiguranja po kojima se cijeni starost djece u sličnim
slučajevima.
Radnici sa djetetom do 8 mjeseci života ne može prestati radni
odnos protiv njene volje. Valjalo bi razmotriti mogućnost proši
renja ove vrste zaštite na radnicu koja ima dijete do 3 godine, a
radi zbog djeteta skraćeno radno vrijeme i samohrana je. Šira
zaštita imala bi potpuno opravdanje bazirano na socijalnim i hu
manim razlozima. Već je sudska praksa stala na stanovište da
majci, usljed njege djeteta, treba pružiti više zaštite. Nije ovo je
dina kolizija između intencija Osnovnog zakona o radnim odno
sima i propisa iz socijalnog osiguranja koje su nepovoljne po ženu-majku.
Uz pomenute akte 1952. godine je Međunarodna organizacija
rada usvojila Konvenciju broj 102 o minimalnoj normi socijalnog
obezbjeđenja u čijem VIII dijelu su navedena davanja za slučaj
materinstva. Prema ovoj Konvenciji, koja je najveća od svih do
tada usvojenih od strane MOR-a (naša zemlja ju je kao treća u svi
jetu ratificirala), osigurani slučaj obuhvata trudnoću, porođaj i
njihove posljedice i gubitak zarade koji iz toga proizlazi, kako je
on definisan nacionalnim zakonodavtsvom. Prema Konvenciji, vla
dini organi ili ustanove koji osiguravaju zdravstvenu zaštitu za
slučaj materinstva, obavezni su maksimalno podsticati zaštićene
žene da se obraćaju opštim zdravstvenim službama koje su im stav
ljene na raspolaganje od strane vlasti ili drugih organa priznatih
od strane vlasti. U vezi sa ovom odredbom Konvencije treba pod
sjetiti da po našim propisima postoji slobodan izbor ljekara, što
bi značilo da se žena-radnica uvijek može opredijeliti za ljekara ili
57
�zdravstvenu ustanovu po svom izboru. Međutim, čest je slučai u
praksi da se organizuju tzv. »preduzetne ambulante« u kojima su
zene-radmce obavezne da se liječe (dakle, i mimo njihove volje).
Kao što smo već naveli ne može se sa preciznošću odrediti da
ii je sadašnji pravni položaj žene-radnice bolji ili lošiji od režima
koji su ranije važili. Prirodno je da sadašnj režim neposredno kom
pariram o sa ranjim režimom — koji je važio od 1. I 1958. godine,
kao dana stupanja na snagu Zakona o radnim odnosima i Zakona
o javnim službenicima, do aprila 1965. kada je stupio na snagu
Osnovni zakon o radnim odnosima. Međutim, u tom vremenu stu
pili su na snagu propisi iz oblasti socijalnog osiguranja koji daju
naročiti pečat položaju žene-radnioe — Osnovni zakon o zdravstve
nom osiguranju 1962. i koji je važio do 1971. godine; Osnovni zakon
o penzijskom osiguranju iz 1964. godine, kao i Osnovni zakon o in
validskom osiguranju iz 1962. godine i koji je važio do 1971. godine;
Osnovni zakon o penzijskom osiguranju iz 1964. godine, kao i Osnov
ni zakon o invalidskom osiguranju iz 1962. godine — svi sa kasni
jim izm jenam a i dopunama. Treba reći da su neki od propisa iz
oblasti socijalnog osiguranja, kao savezni, prestali da važe (zdrav
stveno osiguranje), odnosno da će u m ateriji saveznog zakona ostati
samo osnove sistem a (penzijskog i invalidskog, vjerovatno, počet
kom 1973. godine). Pa i Osnovni zakon o radnim odnosima, shodno
ustavnim am andm anim a o novoj podjeli nadležnosti između fede
racije i republike, prestaće da važi u ovom obliku. Iznosimo ovo
kao priliku i kao mogućnost da se pri revidiranju ovih propisa re
zultati do kojih će se doći izraze na adekvatan način.
Sm atram o da treba obratiti pažnju na slijedeće:
1) da li današnje norme, koje se odnose na radni odnos i so
cijalno osiguranje žene-radnice, doprinose bržem zapošljavanju že
na; naš je utisak da bi, kao prejudicijelno, trebalo raspraviti na
koga treba da padaju troškovi skraćenog radnog vremena žene-rad
nice; to je pitanje ostalo na periferiji i prilikom skorašnjih revidi
ranja propisa iz oblasti zdravstva: uglavnom, sve je zadržano na
istim principim a i u istim okvirima. Na bazi solidarnosti i uzajam
nosti, rizične zajednice socijalnog osiguranja mogle bi šire obuhvahvatiti rizike vezane za funkciju materinstva žene-radnice;
2) trebalo bi u praksi više iskoristiti mogućnost rada žene-rad
nice sa nepunim radnim vremenom, bez obzira na njeno svojstvo
majke; veće angažovanje žena-radnica u nepunom radnom vremenu
značilo bi i potvrđivanje ravnopravnosti žene sa muškarcem, i po
dizanje standarda žene i njene porodice, uticalo bi, besumnje, na
58
�očuvanje porodične kohezije koja je ugrožena dugim odsustvovanjem žene u toku dana, odnosno njenim nedoprinosom kućnom
budžetu;
3) najbolji pokazatelj cjelishodnosti pojedinih instituta radnog
prava i socijalnog osiguranja može se provjeriti kroz praksu; tako
bi se, na primjer, mogao provjeriti institut plaćenog i neplaćenog
odsustva; nama se čini da bi se mogao koristiti fleksibilnije institut
neplaćenog odsustva kada je u pitanju žena-radnica; međutim, taj
oblik odsustva je neplaćen i zbog toga bi, s druge strane, žena bila
oštećena. No, i bez obzira na posljednju činjenicu, budući da se
pravo na neplaćeno odsustvo koristi slobodnom voljom, ovo odsu
stvo bi moglo da doprinese stabilnijem položaju žene u njenoj dvo
strukoj ulozi: radnice i domaćice;
4) plaćeno odsustvo je vezano za institut stručnog obrazovanja
i usavršavanja radnika; praksa pokazuje, međutim, da se manji
broj žena koristi ovim pravom nego muškarac, što u krajnjem slu
čaju rezultira slabom kvalifikacionom strukturom žena, što opet
ima za posljedicu umanjene izglede za napredovanje u toku rada
(notorno je, na primjer, da je veoma mali broj na rukovodećim rad
nim mjestima);
5) odredbu Osnovnog zakona o radnim odnosima o stalnosti
zaposlenja trebalo bi pojasniti u smislu naročite zaštite žene; u tom
pravcu bi trebalo preispitati mogućnost adekvatnije zaštite od
»otkaza« radnog odnosa žene-radnice sa djetetom starijim od 8
mjeseci;
6) pored izloženog, treba istaći da žena-radnica sva prava iz
radnog odnosa stiče bez prethodnog staža, što je očito, veoma važno.
To se može konstatovati i za prava iz socijalnog osiguranja;
7) ako je položaj žene po propisima o radnim odnosima, od
nosno same ove odredbe, podložan preispitivanju u pravcu šire
zaštite žene, to se ne mora reći i za propise iz socijalnog osiguranja;
čak i više, kao što smo naprijed pokazali, žena-osiguranica često je,
formalistički posmatrano, u povoljnijem položaju od osiguranika-muškarca;
8) kada je riječ o pravima žene-osiguranika iz socijalnog osi
guranja onda se ne može zaobići činjenica da je žena-domaćica u
povoljnijem položaju, od žene osiguranice; naravno, ovaj nesklad
treba ispraviti poboljšanjem položaja žene-osiguranice;
9) već smo pomenuli mogućnost rada sa nepunim radnim vre
menom žene uopće; tome bi trebalo dodati da bi se takav rad mo
gao kombinovati sa produženim socijalnim osiguranjem žene-radni59
�ce. Moglo bi se prigovoriti da bi takva mogućnost, uvođenje produže
nog osiguranja na bazi ličnog uplaćivanja u fondove socijalnog osi
guranja, dovela do ozbiljnih socijalnih nejednakosti u ovom po
gledu; m eđutim , to bi se moglo izbjeći form iranjem posebnih fon
dova za ove svrhe; ili, drugim riječima, trebalo bi kao, kada je
uopće riječ o položaju žene, akcenat više staviti na društveni stan
dard, pa time i na specijalizirane fondove kao kompenzaciju za ne
dovoljno radno angažovanje izvan porodice;
10) interesantno je da ima još odredbi, kao dalekih relikata
radnog zaštitnog zakonodavstva, kojim a se zajednički obuhvataju
rad odm ladine i rad žene, što je anahrono;
11) kao što je poznato, u ostvarivanju prava iz radnog odnosa
nem a posebnog postupka, niti m etoda u tom postupku, koji bi va
žili za slučajeve radnog spora žene-radnice. Na taj način se čuva
ravnopravnost subjekata radnog odnosa, bez obzira na pol; među
tim, u praksi radnih zajednica ne vodi se redovno računa o specifič
nostim a psihofizičke konstitucije žene-radnice; to naročito važi za
postupak zbog povrede radne dužnosti u kojem se nedovoljno res
pektiraju odgovarajuće odredbe krivično-pravnih normi (na pri
m jer, neprim jenjenost instituta sm anjene uračunljivosti u određe
nim periodim a kod žena delikvenata na području radne discipline);
12) interesantno je, na prim jer, da Osnovni zakon o evidenciji
u oblasti rada ne sadrži obavezu za radne organizacije da vode evi
denciju o radnim m jestim a na kojima se zapošljavaju žene, i po
red izričitih zakonskih odredaba o zabrani zapošljavanja na odre
đenim m jestim a, odnosno odredbi o zabrani prekovremenog rada
i noćnog rada žene-radnice;
13) pomenuli smo »listu tjelesnih oštećenja«, kao i »listu pro
fesionalnih bolesti«, aneksa Osnovnom zakonu o invalidskom osi
guranju; listu profesionalnih bolesti trebalo bi proširiti i bolestima
specifičnim za žene-radnice, dok bi listu tjelesnih oštećenja trebalo
osavremeniti — u skladu sa medicinskom naukom u pogledu tje
lesnih oštećenja žene-radnice.
Kao što se moglo prim ijetiti, naša zemlja je ratificirala većinu
od donesenih konvencija Međunarodne organizacije rada. Međutim,
neke od norm i m eđunarodnog prava su i konzervativne i izražavaju
neravnopravnost, tj. neravnopravan tretm an žene-radnice u odnosu
na muškarca. Stoga takve odredbe, s obzirom na ustavne odredbe
o neformalističkoj proceduri neposredne primjene ratificiranih kon
vencija, treba uzimati sa prethodnim provjeravanjem.
�II
SAMOUPRAVNI I RADNI STATUS ŽENE
(Kvalitativna analiza)
61
��1. POLAZNE PRETPOSTAVKE
Status, žene moguće je izvesti posm atrajući ga kao status čovjekaTu globalnom društvu uopšte. Sam pojam statusa je kompleksna
kategorija. Otuda je socijalni status moguće koncipirati u širem
'Tuženi smislu, tako da je neophodno precizirati ono što nas je u
procesu istraživanja zanimalo. Istina, što se željelo postići istraži
vačkim radom vidi se jasno iz formulacija ciljeva istraživanja. Ovdje
je, međutim, potrebno obrazložiti zašto smo se opredijelili upravo
za te ciljeve. Nas, prije svega, zanima samoupravni status žene u
Bosni i Hercegovini, ali, kako se taj status najtransparentnije oči
tuje u radnom procesu, u sam naslov smo uključili i radni status
žene.
Dugi period vremena konstituirana istorijska situacija, mnoštvo
aktualnih protivrječnosti i uticaja u najširem dijapazonu opredi
jelili su nas da pažnju koncentrišemo na bitne značajke statusa
žene u Bosni i Hercegovini. To znači da imamo u vidu postojanje
mnoštva faktora koji utiču na društveni status žene. Istina, mnogi
od faktora koji će ovdje biti pomenuti utječu na ukupnu socijalnu
situaciju, na cjelokupnu strukturu društva, te svojim djelovanjem
usporavaju ili podstiču razvitak te strukture. Treba ovdje ukazati
ia još jedan momenat. Bilo koji faktor da se razmatra, žena je u
socijalnoj strukturi Bosne i Hercegovine podložni ja djelovanju ne
gativnih faktora društvenog statusa nego muškarac.
Konstituišući hipotetički okvir istraživanja uzeli smo u raz
matranje čitav niz faktora za koje smo pretpostavili da utječu na
socijalni status žene u BiH, kako u njegovim istorijskim, tako i u
aktuelnim dimenzijama.
63
�Prvo, pretpostavili smo da istorijske naslage više ne prikrivaju
socijalni status žene u BiH i da je i ovdje tzv. žensko pitanje po
stalo jedan od centralnih problem a društvenog progresa. Ono je
postavljeno u naročito oštroj form i u tokovima socijalističke revo
lucije. Naime, u revoluciji se pokazalo šta žena može kad se stvore
uslovi za njen društveni aktivitet i kad se ona sama pokrene iz one
situacije u koju ju je dovelo jedno primitivno i na klasnim osno
vama zasnovano društvo.
Drugo, sm atrali smo očevidnim da ženi nije potrebna »pomoć«
da bi em ancipovala i razvila svoje energije, da bi oslobodila one
ogrom ne količine vrem ena koje je trošila na tzv. »sramne poslove
kućnog ropstva«. Njen oslobođeni život jeste i može biti samo njeno
vlastito djelo.
Treće, rezultati borbe za emancipaciju žene iskazani su i u
pravnoj i političkoj ravnopravnosti žene sa muškarcem. Time je
jedna velika istorijska prepreka na putu njenog oslobođenja savla
dana. Ono što je klasični socijalizam u tom pogledu vidio kao vi
ziju budućnost, u našem sistem u je ostvareno, bar na pravno-političkom planu. Stoga, čini se s pravom, sm atram o da samoupravni
i radni status žene nije više problem pravne ili političke naravi niti
teorijskih i političkih koncepata, nego je problem društvene prakse,
je r praksa zaostaje iza pravno-političke regulative. Može se odmah
reći da je i naše istraživanje pokazalo da je žena u BiH duboko
svjesna ove divergencije između stvarnog života i pravnih normi.
Znajući da problem kojim se bavimo nije pravne prirode, u istra
živanju smo izostavili dalju analizu sistema pravne regulacije sa
moupravnog i radnog statusa žene, tretirajući taj sistem kao jedan
od faktora koji podstiču emancipaciju žene.
Četvrto, sam oupravni status žene smo tretirali kao specifičnost
našeg koncepta socijalne organizacije, a našu pažnju i napore usmje
rili smo na traženje onih determ inanti koje neposredno ili posredno
određuju status žene u BiH. Samo se po sebi razumije da su neke
od ovih determ inanti naslijeđe istorije, dok su druge rezultat tra
janja klasne svijesti u našem vremenu, a treće su u vezi sa stepenom ekonomske i kulturne razvijenosti društva. Analizirajući ove
determ inante posebnu pažnju smo obratili na problem odnosa iz
među socijalnog statusa žene u BiH i protivrječnosti koje reprodukuje sam sistem sam oupravljanja.
64
�Peto, ako posmatramo ženu u spletu istorijskih i aktualnih
protivrječnosti, bez obzira na njenu pravnu i političku ravnoprav
nost, vidjećemo da je izložena mnoštvu utjecaja, nekad samim tim
što je žena. Te uticaje smo specifirali na slijedeći način:
(a) Položaj žene u BiH izložen je tradicionalnim shvatanjima,
predrasudama i konzervativizmu, što otežava njenu emancipaciju.
(b) U našem savremenom društvu još nisu dovoljno prevla
dani elementi licemjernosti buržoaskog morala koji akcentiraju
njenu podložnost mužu i otežavaju joj da postane ravnopravan čini
lac u samoupravljanju.
(c) Emancipacija žene je u revoluciji dostigla jedan nivo, ali
se stiče utisak da u našem društvu taj proces nije dovršen i da u
nekim sferama društvene angažovanosti žene stagnira ili je potpuno
zaustavljen.
(d) U praksi, posebno u radnim odnosima, sve više dolazi do
izražaja teza po kojoj je zapošljavanje žene i njen ulazak u radni
proces u konfliktu sa efikasnošću, ekonomičnošću i rentabilnošću
poslovanja i privređivanja.
(e) Angažovanje žene u društvenim i političkim sferama ne
rijetko se smatra problemom statusne participacije ili predstavni
štva žena u političkim i društvenim institucijama, te sc ne tretira
ravnopravno kako je to Ustavom i drugim programskim dokumen
tima postulirano. Opadanje broja žena u svim predstavničkim i
političkim strukturama, očit je indikator da se proces emancipa
cije žene u političkoj sferi praktično zaustavlja.
(f) Neki elementi regulacije položaja žene, žene — majke, žene-radnice u neposrednom procesu proizvodnje ne sm atraju se društveno-ekonomskim kategorijama, niti se dovoljno vidi njihov značaj
za društvo, nego se svrstavaju u socijalna davanja, »milost« društva
ugroženoj statusnoj grupi.
65
�(g) U fazi sporijeg privrednog rasta ili, čak, stagnacije javio se
problem nezaposlenosti koji naročito pogađa žensko stanovništvo.
Pošto postoji teza da veći broj nezaposlenih žena samo otežava i
onako tešku situaciju, ponovo se postavljaju pitanja gdje je mjesto
ženi — u radnim procesim a ili u domaćinstvu, odnosno porodici.
Dakle, ženi su sm anjeni izgledi za zaposlenje, pa je time ugrožena
njena ravnopravnost i mogućnost participacije u samoupravnim
procesim a odlučivanja.
(h ) U vreme racionalizacije privređivanja i podele društva na
interesne grupacije, žena je ponovo diskrim inirana i to dvojako:
prvo, tehnokracija nastupa sa stanovišta da iz procesa proizvodnje
treba istisnuti sve ono što ne daje visoke m aterijalne efekte, i to
odmah. Kako je žena zbog svojih biofizičkih osobina u određenim
poslovima m anje pogodna od m uškarca, ona autom atski dolazi u
inferioran položaj. I ono što bi bilo najveća sreća za ženu — ma
terinstvo, pretvara se u neprijatnost za zaposlenu ženu, jer tehnokratski m entalitet u tome vidi samo odsustva zbog porođaja, bo
lovanja zbog djece itd. Drugo, proces decentralizacije i razvoja sa
m oupravljanja doveo je do isključivanja globalne zajednice kao
faktora podsticanja da se pomogne ženi-majci i ženi-radnici. Time
je narušen ravnopravan položaj žene, jer parcijalne grupe tipa radne
organizacije istrajno pokušavaju da teret »povlastica« ženi prebace
na globalno društvo, budući da su nespremne da preuzmu odgo
vornost za dalju emancipaciju žene. Tako je došlo i do pojave re
duciranja objekata društvenog standarda koji su bili namijenjeni
za pomoć djeci i porodici, što praktično znači ženi. U uslovima
tržišnog privređivanja i sa stanovišta najgrubljih kratkoročnih eko
nomskih interesa takvi objekti društvenog standarda su nerenta
bilni i treba ih podvesti pod zakone tržišnog rentabiliteta (dakle,
obezbijediti ih samo za srednje i više slojeve stanovništva) ili ih
ukinuti.
(i) U savremenom svijetu, pa i u našoj sredini u toku su dva
procesa koja su od vitalnog značaja za socijalni status žene. Klasni
tradicionalni brak i porodica su iz temelja uzdrmani, a uporedo s
66
�tim žena sa svom ozbiljnošću postavlja pitanje svog položaja. To
je okvir u kome niču različiti stavovi o tome kako prevazići tradi
cionalnu porodicu i brak. Dok jedni uzroke raspadanja porodice
i braka vide u zaposlenosti i političkoj angažovanosti žene, drugi
je optužuju zbog emotivne nestabilnosti u kojoj vide uzrok naru
šavanja tradicionalnog morala, a treći misle da žena treba i dalje
da bude isključivo odgovorna za odgoj, pa i za obrazovanje djece.
Tu i nastaju osnovni nesporazumi. Dijete je danas sa bezbroj niti
povezano s mnogim društvenim činiocima u svim fazama svoga
rasta. Sasvim je jasno da danas odgoj djece ne može da bude isklju
čivo privatna stvar, da tu odgovornost ne treba niti može da nosi
žena kao jedinka. Društvene okolnosti u kojima se dijete razvija
takođe su se izmijenile. Dijete se ne odgaja samo radi nasljedstva,
niti da bi, kada tome dođe vrijeme, zamijenilo roditelje. Njegov dru
štveni habitus nije više tako usko lociran uz porodicu, kao što je
to bio u prethodnim etapama razvoja društva. Otuda je jasno da
danas ni odgovornost za odgoj djece ne može padati samo na majku,
nego to mora biti obaveza čitave društvene zajednice.
(j) Današnja faza izgradnje novog sistema društvenih odnosa,
sa dominacijom nove tehnologije, čini obrazovanje i profesionalnu
orijentaciju jednim od osnovnih faktora koji utiču na određenje
društvenog statusa. Dilentatizam u upravljanju, političkom odluči
vanju i procesima rada sve više postaju stvar prošlosti. Otuda pro
blem obrazovanja ženskog stanovništva u BiH ili, preciznije, per
manentno zaostajanje žene u obrazovnoj sferi, stoji u neposrednoj
vezi i bitno opredjeljuje njen samoupravni status.
Iz svega ovoga proizlazi da sadašnja neravnopravnost žene nije
rezultat jednog činioca koji bi bio dominantan, a bilo bi realno
pretpostaviti da je to bio najčešći slučaj u prošlosti. Često je, naime,
u prošlosti dominacija muškarca bila uslovljena njegovim ekonom
skim funkcijama i to je nalazilo odraza u pravnoj regulativi i svi
jesti. Savremena situacija je mnogo složenija i kompleksnija. Raz
vitak tehnike i tehnologije učinio je ženu ravnopravnim partnerom
J svim sferama društvene podjele rada, mada je ta ravnopravnost
67
�vise potencijalna nego stvarna. Zato se i cini da je opravdan zakljucak da je problem socijalnog statusa zene prvenstveno pitanje odnosa u drustvenoj praksi, a ne u sferi pravno-politicke regulacije
ili teorije.
U nastojanju da preciziramo okvire istrazivanja imali smo u
vidu tri moguca okvira u kojima zena gradi svoj status i socijalno
se stabilizira ili je, pak, u njima ugrozena: (1) status zene u glo
balnoj drustvenoj zajednici; (2) status zene u radnoj zajednici u
kojoj je zaposlena; i (3) status zene u braku i porodici. Potrebno
je odmah napomenuti da ova tri okvira nisu medusobno odijeljena,
nego su citavim nizom socijalnih veza povezana u manje ili vise jedinstven socijalni sistem.
Napokon, treba reci da ovo istrazivanje nije bilo usmjereno
na odnose izmedu ekonomske baze i statusa zenskog stanovnistva
u BiH, jer ekonomski status zene zavisi od socijalnog sloja kome
pripada. Ne treba pominjati da je sasvim razlicit status zene-ljekara
od statusa zene-poljoprivredne radnice, a problemi koji se normalno
javljaju u vezi s razlikama izmedu ovako razlicitih ekonomskih sta
tusa, kao i niz drugih problema, iskljuceni su iz okvira ovog istrafcivanja.
68
�2. HIPOTETICKI OKVIRI
a) Generalna hipoteza
Generalna hipoteza istraživanja glasi: SAMOUPRAVNI I RADNI
STATUS ŽENE U BiH ZAVISI OD STEPENA RAZVIJENOSTI DRU
ŠTVENE ZAJEDNICE U CJELINI. Pošto je već prethodno isklju
čena ekonomska dimenzija kao moćan faktor uticaja na socijalni
status svakog pojedinca ili neke socijalne grupe, uže i preciznije
određena generalna hipoteza može da glasi: SAMOUPRAVNI I RAD
NI STATUS ŽENE U BOSNI I HERCEGOVINI ZAVISI OD SLI
JEDEĆIH VANEKONOMSKIH DETERMINANTI: KULTURE, TRA
DICIJE, IDEOLOGIJE, POLITIKE, OBRAZOVANJA I PORODICE.
Nas, dakle, zanima kako o d r e đ e n i vanekonomski faktori utje
ču na socijalni status žene. Dva su nas osnovna razloga opredijelila
da isključimo ekonomsku sferu iz istraživanja. Prije svega, ta sfera
objektivno uslovljava razvoj društva u cjelini, pa to ne može da
bude differentia specifica socijalnog statusa žene. Drugo, nema ni
potrebe da se dokazuje da je žena statusno ugrožena i u društvima
sa veoma visoko razvijenom materijalnom osnovom. Otuda je na
ročito važno da se shvati da ne treba čekati da naše društvo do
segne visoki stupanj privrednog razvitka da bi se ostvarila ravno
pravnost žene, jer je tu ravnopravnost moguće ostvariti i na nižim
stepenima materijalne razvijenosti.
Kako sve brojne vanekonomske činioce socijalnog statusa žene
istraživanjem nije ni moguće obuhvatiti, ovdje će u okviru posebnih
hipoteza biti izložena samo tri takva faktora koja su od posebnog
interesa sa stanovišta ovog istraživanja, dok u narednim istraživa
njima mogu biti obuhvaćeni i mnogi drugi. Stoga su u istraživanju
bile postavljene slijedeće p o s e b n e h i p o t e z e :
�(1) Sam oupravni i radni status ženskog stanovništva u Bosni
i Hercegovini zavisi od tradicijom određenih shvatanja dru
štvene uloge žene.
(2) Sam oupravni status ženskog stanovništva u Bosni i Herce
govini determiniran je porodičnim statusom žene.
(3) Na sam oupravni i radni status ženskog stanovništva Bosne
i Hercegovine utiče stepen obrazovanja.
b)
Raščlamba generalne hipoteze
Sam oupravni i radni status ženskog stanovništva u Bosni
i Hercegovini zavisi od stepena razvijenosti samoupravnog
i radnog statusa žene.
Prva zavisna varijabla:
Samoupravni status žene:
Indikatori
— učešće žene u sam oupravnim procesima
— elem enti motivacije i demotivacije za samoupravljanje
— realni društveni uslovi i pretpostavke samoupravnog anga
žmana žene
— pravna regulacija samoupravnog statusa žene
— politička regulacija samoupravnog statusa žene.
Druga zavisna varijabla:
Radni status žene:
—
—
—
—
70
Indikatori
— stepen zaposlenosti ženskog stanovništva
pozicija žene na radnom m jestu u radnom vremenu
zaštićenost žene na radnom m jestu
stvarna i potencijalna nezavisnost žene u različitim socijal
nim okvirima
šta znači orijentacija: (a) na stav »jednak rad
jednaka
naknada« (totalna jednakost);
�(b) na podjelu zanimanja na muška i ženska;
(c) na skraćenje radnog vremena za ženu;
(d) na pomoć društva ženi u okviru globalne zajednice nak
nadama i podizanjem objekata društvenog standarda;
(e) na pomoć društva ženi u porodici dodacima m aterijalne
prirode za porodicu;
(f) na priznavanje ličnog rada žene u porodici kao društve
nog.
T e m e l j n o pitanje:
Da li razvitak samoupravljanja u socijalnoj realnosti BiH znači
ipso facto i poboljšanje isto rij ski određenog položaja i uloge žene
u samoupravnoj zajednici i koliko na to eventualno poboljšanje
utiče njen radni status? Samoupravljanje prema socijalnom statusu
žene? Kakav je odnos radnog statusa prema socijalnom? Kakav je
odnosizmeđu tih veličina ako se posm atraju kao varijable? Može
li sepostaviti suprotna hipotetička tvrdnja: samoupravni i radni
status žene zavise od njenog opšteg socijalnog statusa?
D va n e o p h o d n a r a z g r a n i č e n j a :
(a) U sistemu samouprave djeluju neiščezli elementi klasnog.
Otuda se postavlja pitanje klasnih odnosa i klasne diferenciranosti
socijalnog statusa žene u Bosni i Hercegovini. Na drugoj strani dru
štveni razvitak je aktivirao i razvio sasvim nove faktore koji utječu
na savremeni socijalni status žene. Stoga se, kao nužna, nameće po
treba da se razgraniče elementi stare klasne strukture od elemenata
koji su n o v e karakteristike sistema samouprave kao našeg mo
dela socijalne organizacije.
(b) Nije sporno da socijalni status žene zavisi od opšte soci
jalne situacije. To je već ranije naglašeno. Zadatak se sastoji u tome
da se sa dovoljnom diskriminacijskom oštrinom utvrde iskustvene
činjenice koje bi ukazale na to kako konkretne socijalne prilike
utječu na opšti socijalni status žene.
c) Raščlamba posebnih hipoteza
Dosadašnje raščlanjavanje generalne hipoteze dovelo je do pi
tanja na koji način iz njenih nezavisnih i zavisnih varijabli izvući
71
�i razviti sistem posebnih hipoteza. Razvijanje tog sistema počećemo
od prve posebne hipoteze:
Sam oupravni i radni status ženskog stanovništva u Bosni
i Hercegovini zavisi od tradicijom određenih shvatanja dru
štvene uloge žene.
N e z a v i s n a varijabla:
— tradicijom određena shvatanja društvene uloge žene
Indikatori
— pritisak socijalne inercije koju pokreće tradicija i ugrožava
ravnopravan status žene, je r se održava stari oblik shvatanja
— tradicija kao faktor usporavanja emancipacije žene
— tradicija kao faktor sm anjenja učešća žene u javnom životu
— specifičnosti tradicionalnog m entaliteta u Bosni i Hercego
vini
— konfesionalna pripadnost žene kao elemenat tradicije
— lokalne norm e ponašanja i tradicionalni moral kao faktori
usporavanja emancipacije žene.
Temeljno
pitanje:
Kako i u kojoj m jeri tradicionalno shvatanje, kao elemenat svi
jesti, utiče na socijalni status žene, odnosno koje su karakteristike
tradicije kao kulturnog nasljeđa koje ugrožavaju status žene u sa
m oupravnom socijalnom miljeu Bosne i Hercegovine? Od posebnog
značaja je i pitanje da li postoje razlike u socijalnom statusu žene
koje se m anifestuju kao posljedica pripadanja jednoj od tradicio
nalnih (vjerskih) zajednica? Drugim riječima, da li neke razlike
u socijalnom statusu žene proizlaze iz različite konfesionalne pri
padnosti?
Druga
posebna hipoteza:
Samoupravni i radni status ženskog stanovništva u Bosni
i Hercegovini uslovljen je porodičnim statusom žene.
N e z a v i s n a varijabla:
— porodični status žene
72
�Osnovna pitanja uz ovu hipotezu
— patrijarhalni brak i status žene
— transformacije braka i promjene u statusu žene
— opterećenost žene poslovima u porodici i statusna emanci
pacija žene
— uticaj porodičnog života u lokalnoj sredini na status žene
— uticaj primjene tehničkih inovacija u domaćinstvu na status
žene.
Neophodne napomene
uz ovu hipotezu:
(1) Predmet istraživanja nije status žene u porodici i braku i
stanje porodice kao takve, nego nas porodični status interesuje kao jedna od dimenzija socijalnog statusa.
(2) Već je naglašeno da su neka pitanja specifično strukturi
rana, budući da istraživanje nije reprezentativno s obzirom
na cjelokupnu žensku populaciju. Tako se i pitanje braka
i porodice odnosi na kategoriju udatih žena, ali je u istra
živanju težišta na zajedničkim obilježjima socijalnog sta
tusa žene, te su unutrašnje diferencijacije ostavljene po
strani, pa mogu biti predmet nekog od narednih istraži
vanja.
T r e ć a posebna hipoteza:
Na samoupravni i radni status ženskog stanovništva Bosne
i Hercegovine utiče stepen obrazovanja.
N e z a v i s n a varijanta:
— stepen obrazovanja žene u Bosni i Hercegovini.
Indikatori
— materijalne pretpostavke da se žena obrazuje i njihova re
alizacija
— prosvjetna politika i njeni principi
73
�— mogućnosti da žena učestvuje u kreiranju prosvjetne poli
tike
— razvijenost mreže obrazovnih institucija i njihova pristu
pačnost ženi
— realne m ogućnosti zapošljavanja i školovanja žene
— lična m otiviranost i dem otiviranost žene da se obrazuje
— razvijenost mreže obrazovnih institucija specijalno namije
njenih ženi.
d)
Sistematski pregled varijabli
a ) Varijable:
(I) sam oupravni status žene
(II)
radni status žene
(III) tradicijom određena shvatanja društvene uloge žene
(IV) porodični status žene
(V) stepen obrazovanja žene u Bosni i Hercegovini.
[3 ) Nezavisne varijable:
I/l učešće žene u sam oupravnim procesima
1/2 elementi motivacije i demoiivacije žene za sam oupravljanje
1/3 realni društveni uslovi i pretpostavke samoupravnog angažžmana žene
1/4 pravna regulacija samoupravnog statusa žene
1/5 politička regulacija samoupravnog statusa žene
II/l ustavno-pravna regulacija radnog statusa žene
II/2 stepen zaposlenosti ženskog stanovništva
II/3 pozicija žene na radnom m jestu u radnom vremenu
74
�11/4 zaštićenost žene na radnom mjestu
11/5 društvena i privredna reforma i inovacije u statusu žene
II/6 stvarna i potencijalna nezavisnost žene
II/7 šta znači orijentacija: (a)na stav »jednak rad — jednaka na
knada« (totalna jednakost); (b) na podjelu zanimanja na
muška i ženska; (c) na skraćenje radnog vremena za ženu;
(d)
na pomoć društva ženi u okviru globalne zajednice nak
nadama i podizanjem objekata društvenog standarda; (e) na
pomoć društva ženi u porodici dodacima materijalne prirode
za porodicu; (f) na priznavanje ličnog rada žene u porodici
kao društvenog
III/l pritisak socijalne inercije koju pokreće tradicija i ugrožava
ravnopravan status žene
III/2 tradicija kao faktor usporavanja emancipacije žene
III/3 tradicija kao faktor sm anjenja učešća žene u javnom životu
III/4 specifičnosti tradicionalnog mentaliteta u Bosni i Hercegovini
III/5 konfesionalna pripadnost žene kao elemenat tradicije
III/6 lokalne norme ponašanja i tradicionalni moral kao faktori
usporavanja emancipacije žene
IV/1 patrijarhalni brak i status žene
IV/2 transformacije braka i promjene u statusu žene
IV/3 opterećenost žene poslovima u porodici i statusna emancipa
cija žene
IV/4 uticaj porodičnog života u lokalnoj sredini na status žene
IV/5 uticaj primjene tehničkih inovacija u domaćinstvu na status
žene
V/l materijalne pretpostavke da se žena obrazuje i njihova reali
zacija
75
�V/2 prosvjetna politika i njeni principi
V/3 mogućnost da žena učestvuje u kreiranju prosvjetne politike
V/4 razvijenost mreže obrazovnih institucija i njihova pristupač
nost ženi
V/5 realne m ogućnost zapošljavanja i školovanja žene
V/6 lična m otiviranost i dem otiviranost žene da se obrazuje
V/7 razvijenost mreže obrazovnih institucija specijalno namijenje
nih ženi.
76
�3. STATISTIČKI INDIKATORI DRUŠTVENOG
STATUSA ŽENE
Prije nego što pređemo na izlaganje i interpretaciju iskustvene
građe do koje smo došli u istraživanju ekspliciraćemo nekoliko po
dataka iz izvora vitalne statistike, da bismo i na osnovu malog broja
statističkih činjenica stekli opšti uvid u društveni status žene u
Bosni i Hercegovini. Mada neki od ovih podataka ne osvjetljavaju
direktno samoupravni i radni status žene, sm atrali smo korisnim da
ih prezentiramo, jer ukazuju na socijalni okvir tog statusa. Na taj
način, oni mogu da posluže kao korisna dopuna našim izvornim
saznanjima. Zato smatramo da se ti statistički podaci uključuju u
naš koncept istraživanja.
Zanimale su nas tri vrste statističkih iskaza:
(1) stepen zastupljenosti ženskog stanovništva u izbornim tijeilma i na rukovodnim funkcijama u Bosni i Hercegovini,
(2) stepen zaposlenosti ženskog stanovništva uopšte i po gra
nama, te
’
(3) stepen obrazovanja i kvalifikaciona struktura žena u Bosni
i Hercegovini.
Ovdje smo takođe uvrstili i neke, po našem mišljenju, značajne
podatke iz oblasti statistike o zdravstvenim institucijama. Mišljenja
smo da će ti podaci upotpuniti opštu sliku.
Napokon, dužni smo da napomenemo da ćemo našu interpre
taciju tih podataka uključiti u izlaganja naših rezultata.
77
�1. Izbori poslanika za Republičku skupštinu 1969.
B irači u p isan i
u b iračk i sp isak
U kupno
G lasalo birača
Žene
U kupno
Žene
Republička
skupština BiH
Republičko vijeće
2048302
1008653
Privredno vijeće
11106
793
10248
780
Prosvjetno-kultum o vijeće
11108
926
10215
925
Socijalno-zdravstveno vijeće
10924
921
10039
920
Organizaciono-političko vijeće
11119
936
10214
936
1694778 865178
Izvor: SG BiH , 1971, str. 31.
2. Poslanici Republičke skupštine 1969.
U kupno
Žene
Republička skupština BiH
399
21
Republičko vijeće
120
1
Privredno vijeće
70
—
Prosvjetno-kultum o vijeće
70
10
Socijalno-zdravstveno vijeće
69
7
70
3
Organizaciono-političko vijeće
Izvor: SG BiH, 1971, str. 32.
78
�3. Izbori za odbornike opštinskih skupština 1969.
B irači upisani u
Glasalo birača
b irački spisak
U kupno
Žene
U kupno
Žene
2046662
936995
1692642
862087
376761
863044
325963
Opštinske skupštine
Opštinsko vijeće
Vijeće radnih zajednica 1039543
Izvor: SG BiH, 1971, str. 33.
4. Odbornici prema starosti i školskoj spremi 1969.
Ukupno Žene
Školska sprem a
S taro st
Do
25 g
25
do
29
30
do
39
50 i
viSe
O sn.
Škola
Škul za
KV 1
VK r.
S red
nja
Škola
Viša j
visi ka
Škola
385
3186
1074
1710
1666
1268 240 2113
447
681
550
627
1029
1116
40
do
49
Opštinske
skupštine
7636 460 724 621
3693 2213
Opštinsko
vijeće
3791 98 309 265
1709
Vijeće radnih
zajednica
3845 362 415 356
1984
945
145
1073
Izvor: SG BiH, 1971, str. 33.
79
�5. Organi samoupravljanja u preduzećima 1970.
(Preduzeća koja biraju radnički savjet i upravni odbor)
Radnički savjeti — upravni o d b o r i....................
Članovi radničkih s a v j e t a ...................................
804
17333
2 e n e ................................................................................. 2136
Članovi upravnih o d b o r a .........................................6196
Ž e n e ....................................
503
(Preduzeća koja biraju samo upravni odbor)
Radne zajednice — upravni o d b o r i....................
180
Članovi radnih z a j e d n i c a ...................................
4333
Z e n e ..................................................................................1003
Članovi upravnih odbora
960
Z e n e ...........................................................................
122
Izvor: SG BiH, 1971, str. 35.
6.
Predsjednici radničkih savjeta, upravnih odbora
i direktori preduzeća 1970.
U kupno ž e n e
Do
25
S ta ro s t
25
do
29
30
do
39
40
do
49
Stepen stručnog obrazovanja
50 I
viSc
V lsoko
VI5c
Sredn je
N iže
Predsjednici radničkog savjeta
.................. 119 259 214 57
VKV
KV
Pri- Neu ć c n c kvall.
984
32 • • •
272
241
17 5
984
Predsjednici upravnog odbora
43................................. 175
94 228 51 216
199
17 4
984
Direktori preduzeća
7 • • • ....................... 340 217 253 25
20
1—
Izvor: SG BiH, 1971, str. 36.
80
128
�7. Članovi organa samoupravljanja u poljoprivrednim zadrugama
S tanje 30. aprila 1970.
Ukupno
Zadružni savjeti
Članovi — svega
Iz reda članova zadruge
Iz reda radnika zadruge
Predsjednici zadružnih savjeta
Kolegijalni izvršni organi
Članovi — svega
Iz reda članova zadruge
Iz reda radnika zadruge
Predsjednici kolegijalnih organa
Direktori zadruga
Žene
3841
1917
1924
129
205
15
190
3
1073
333
740
127
129
32
1
31
.4
1
Izvor: SG BiH, 1971, str. 37.
8. Organi samoupravljanja u ustanovama društvenih službi 1969/70.
Ukupno
23461
2586
641
Članovi savjeta
žene
članovi upravnog odbora
Žene
U kupno
Osnovne škole i škole II stupnja
8297
4010
Visokoškolske ustanove
252
143
Naučne ustanove
158
162
1213
29
40
Kulturno-prosvjetne i umjetničko-zabavne ustanove
3366
1094
461
157
Izvor: SG BiH, 1971, str. 38.
81
�9. Organi samoupravljanja u ustanovama
društvenih sulžbi 1970.
U stanova
Članovi sav jeta
U kupno
Muzeji, arhivi,
zbirke i galerije
2ene
Članovi upravnih
odbora
U kupno
žene
473
159
76
32
Radnički i
narodni univerziteti
1387
386
162
47
Biblioteke i čitaonice
658
310
55
40
Pozorišta, filharm onije
i ansam bli narodnih igara
266
85
71
21
Domovi kulture
188
79
24
8
75
15
14
2
365
62
59
7
3497
1307
921
307
Radio i TV
Ostale ustanove
Zdravstvene ustanove
10. Zapošljavanje u BiH
1963.
1964.
1965.
Broj lica koja
24476 24296 26998
traže zaposlenje
Žene
11579 11843 10737
Broj lica kojim a je
prestao radni odnos 5164 5139 3856
600
597
542
Žene
Broj lica prijavljenih
14105 11555 9267
radi zaposlenja
3321 2981 2207
Žene
Broj lica zaposlenih
5913 4856 1951
preko zavoda
551
1680 1177
Žene
Izvor: SG BiH, 1970, str. 76.
82
1966.
1967.
1968.
1969
27457 32408 39846 35290
10647 10358 12287 11244
4731
395
3897 4339
410 388
3791
288
7990 8383 11313 9037
1843 1497 2116 1852
1510
513
1191
381
2466 2082
747 760
�11. Pismenost stanovništva u BiH starog 10 i više godina
prema popisu 1961.
10— 19
Svega Nepism eno
Svega Nepism eno
Svega
Muško
Žensko
2375816
1139928
1235988
772685
182383
590302
26—64
65 i više i nepoz.
Svega
NepisSvega N epis
m eno
m eno
626895729191633077 61815611584481604
31626316528775232 13822248833327633
31063256391857845 4799346751153971
Izvor: SG BiH. 1971, str. 44.
12.
1964.
ukupno
Zaposlene žene u društvenom sektoru u BiH
(godišnji prosjek)
:
°/<
>
104402 21,8
19661
ukupno
1967.
%
ukupno
109927 22,8
1968.~
°/o
107401 23,4
ukupno
1969.
o/o ukupno
109797 23,3
°/o
115895 23,7
Izvor: SG BiH, 1970, str. 60.
13.
1960.
1962.
Učenici u privredi u BiH
(stanje 31. marta)
1963.
1964.
1965.
1966.
1967.
1968.
1969.
Ukupno
10925 13674 13423 14448 16670 18185 20462 18589 21244
Muško
9910 11823 11763 12233 13736 14915 16749 14750 15818
Žensko
1015
1851
1660 2215 2934 3270 3713
3839 5426
Izvor: SG BiH, 1970, str. 74.
83
�14. Žensko stanovništvo staro 10 i više godina — prema pismenosti
Godina
SFRJ
BiH
1948:
Ukupno
nepismeno
°/o nepism enih žena
6554121
2256279
34,4
981741
582348
59,3
Ukupno
nepismeno
°/® nepismenih žena
6991793
2506475
35,8
1107029
631552
57,0
Ukupno
nepismeno
% nepismenih žena
>
7581157
2185575
28,8
1235982
590301
47,8
1953:
1961:
Izvor: Statistički bilten broj 558. »Žena u društvu ii privredi Jugoslavije«,
Savezni zavod za sta tistik u , B eograd, m a rt 1969, str. 62.
15.
Seminari i tečajevi na narodnim univerzitetima u BiH
Sem in ari i
tečajev i
1962/63
1963/64
1964/65
1965/66
1966/67
1967/68
1968/69
767
804
804
828
515
627
692
U pisani slušaoci
37711
41101
26180
35365
21701
24655
29698
Izvor: SG BiH, 1970, str. 240.
84
Slušaoci koji su završili
sem inare i tečajeve
U kupno
Ženski
35295
38174
24763
33060
20112
22343
28336
8287
10983
7690
8295
5925
7620
10436
�16. Porodice prema školskoj spremi žene 1961. u 000
BiH
Ukupno
Bez školske spreme
4 razreda osnovne škole
Osnovna škola
Škola za KV i VKV radnike
Srednje škole
Fakulteti, visoke i više škole
Nepoznato
SFRJ
4641,3
2165,4
1958,4
240,8
131,2
111,9
29,5
3,8
737,8
558,3
138,7
16,1
12,8
9,8
2,0
0,3
Izvor: Statistički bilten broj 558. »žena u dru štv u i privredi Jugoslavije«,
Savezni zavod za statistik u , Beograd, m a rt 1969, str. 42.
17. Porodice prema zanimanju žene 1961. u 000
BiH
Ukupno
aktivne
poljoprivrednice, ribari i
šumske radnice
industrijske i zanatske radnice
saobraćajno osoblje
trgovačko osoblje
osoblje usluga
osoblje zaštite
finansijsko i kancelarijsko osoblje
rukovodeće osoblje
stručnjaci i umjetnici
aktivna zanimanja bliže neodređena
lica sa ličnim prihodom
izdržavane
SFRJ
4641,3
1742,7
737,8
164,1
1219,1
166,9
5,6
30,8
97,7
1,2
91,5
7,6
122,3
0,0
117,5
2781,4
115,7
11,8
0,3
2,5
11,1
10,0
0,8
11,8
—
16,1
556,9
Izvor: Statistički bilten broj 558. »Žena u društvu i privredi Jugoslavije«,
Savezni zavod za statistiku, Beograd, m art 1969, str. 42.
85
�18. Služba za stacionarno liječenje u BiH
1962.
1963.
PR IM LJEN I BOLESNICI
Dječje opšte bolnice
Dječje bolnice za TBC
pluća
3291
233
Dječje opste bolnice
Dječje bolnice za TBC pluća
11
1
. v.
v
,
.
Opšte bolnice
Dječje bolnice za TBC pluća
2899
179
LJEKARI
26
5
V IŠE I SRED N JE MED. OSOB.
86
6
23
4
N IŽ E M EDICINSKO OSOBLJE
Dječje opšte bolnice
Dječje bolnice za TBC pluća
9713
61
20
BROJ BOLESNIKA NA JEDNOG
LJEKARA DNEVNO
Dječje opšte bolnice
24
10
Izvor: SG BiH, 1970, str. 256.
19. Služba za dječju zdravstvenu zaštitu u BiH (dispanzeri)
1962.
Organizacione jedinice
(dispanzeri i savjetovališta)
Medicinsko osoblje
ljekari specijalisti
ljekari opšte prakse
više i srednje medicinsko osoblje
niže medicinsko osoblje
1963.
64
112
42
50
70
99
39
95
225
63
Izvor: SG BiH , 1970, str. 258.
20. Služba za zdravstvenu zaštitu žena u BiH
1962.
Organizacione jedinice
(dispanzeri i savjetovališta)
Medicinsko osoblje
ljekari specijalisti
ljekari opšte prakse
više i srednje medicinsko osoblje
Izvor: SG BiH, 1970, str. 258.
86
1963.
71
119
38
28
9
41
39
123
�21.
Socijalne ustanove i štićenici u BiH u 1969.
Broj
štićenici
ustanova
U kupn0 ž en e
Ustanove za djecu i om ladinu
Ukupno
Ustanove za smještaj djece
lišene roditeljskog staranja
Ustanove za zbrinjavanje
teže invalid, djece
Ukupno
Ustanove za profesionalnu
rehabilitaciju
Ustanove za smještaj i zbri
njavanje odraslih lica
9
1208
—
5
625
247
4
11
583
908
376
6
280
54
5
628
322
_
vor: SG BiH, 1970, str. 264.
22. Broj i kvalifikaciona struktura medicinskih kadrova koji se
profesionalno bave problemima života i zdravlja
ženskog stanovništva u BiH u 1970.
rsta medicinskog osoblja i kvalif
LJEKARI:
opšte prakse
specijalisti
na specijalizaciji
OSTALI MED. RADNICI:
viša sprema
srednja sprema
niža sprema
UKUPNO:
B roj
40
116
39
14
443
360
1012
zvor: Propisani izvještaji statističke službe Zavoda za zdravstvenu zaštitu
BiH, 1970.
23. Broj ginekoloških odjeljenja u BiH 1970.
Ginekološka odjeljenja pri opštim bolnicama . . 10
zvor: Propisani izvještaji statističke službe Zavoda za zdravstvenu zaštitu
BiH, 1970.
87
�24. Broj akušersko-porođajnih odjeljenja u BiH 1970.
A kušersko-porođajna o d j e l j e n j a .................................. 10
Izvor: P ro p isa n i izv je šta ji s ta tistič k e službe Zavoda za zdravstvenu zaštitu
BiH , 1970.
25. Broj ginekoloških i akušerskih odjeljenja (skupa) u BiH 1970.
Ginekološka i akušerska odjeljenja kao jedinstve
ne organizacione c j e l i n e ..............................................8
Izvor: P ro p isan i izv je šta ji sta tistič k e službe Zavoda za zdravstvenu zaštitu
BiH , 1970.
26. Broj postelja u ginekološko-akušerskim-porođajnim
odjeljenjima u BiH 1970.
O d je lje n je
Broj p ostelja
Ginekološka odjeljenja pri opštim bolnicama
Akušersko-porođajna odjeljenja
Skupa ginekološka i akušerska odjeljenja
UKUPNO:
530
333
477
1340
Izvor: P ro p isan i izv ještaji sta tistič k e službe Zavoda za zdravstvenu zaštitu
BiH , 1970.
27. Broj savjetovališta za žene u BiH 1970.
Služba za zaštitu žena ima 120 savjetovališta
Izvor: Pro p isan i iz v ještaji s tatistič k e službe Zavoda za zdravstvenu zaštitu
BiH, 1970.
Ovdje smo izložili, na jednom mjestu, ukupan fond statistič
kih podataka do kojih smo došli. Međutim, ovi podaci će biti ko
rišteni i interpolirani ponovo na m jestim a gdje bude potrebno radi
poređenja ili upotpunjavanja ukupne slike stanja. Smatrali smo
da je korisno sve indiktore, koje smo preuzeli iz statističkih doku
menata, uvrstiti u intenzivnu analizu.
Posebno će biti korištene one činjenice koje govore o samo
upravnom i političkom angažovanju žena u Bosni i Hercegovini,
zatim o stepenu zaposlenosti, obrazovanosti i kvalifikacionoj struk
turi žena. Ostali podaci im aju ilustrativni karakter.
88
�4. ČINIOCI SAMOUPRAVNOG STATUSA ŽENE
U prethodnom izlaganju upozorili smo na najopštije i najosnovnije statističke pokazatelje koji na globalnom planu upotpunjuju
sliku o statusu žene u Bosni i Hercegovini. U prikazanom sistemu
nezavisnih i zavisnih varijabli jasno smo se opredijelili koje ćemo
determinante uvesti u intenzivnu analizu. Prema našem konceptu
istraživanja smatrali smo da na samoupravni i radni status, osim
ekonomskih, najsnažniji uticaj imaju slijedeći činioci:
(a) idejni i politički
(b) tradicija
(c) porodica
(d) obrazovanje.
To su elementi konstituisanja koje smo ranije izložili u formi
hipoteza.
Oko ovih činioca grupirali smo i pitanja na koja smo pomoću
upitnika (vidi prilog 2.) tražili odgovore od ispitanica.
Još u uvodu istakli smo da u okviru pojma »samoupravni
status žene«, u našem istraživanju, riječ »samoupravljanje« upo
trebljavamo u njenom najširem značenju. Na taj način samoupravni
status smo povezali a dijelom i identifikovali sa političkim statu
som. Jer, najšire značenje samoupravljanja je društveno-političko,
a ne institucionalno ili normativno-pravno značenje.
Kako smo čitavo istraživanje usmjerili na rasvjetljavanje s t a n j a, zatim a k t i v n o s t i i, najzad, u t j e c a j a , ovdje ćemo i
početi sa analizom s t a n j a .
�Zbog toga je prva grupa pitanja, zajedno sa dobivenim odgo
vorima, zahvatila širu problem atiku. Jedan broj pitanja ima opštije
značenje i nem a neposrednu vezu sa sam oupravnim statusom. Dru
ga grupa p itan ja im a neposredniji zadatak i postavljena je s ciljem
da se utvrdi kakav je sam oupravni položaj žene u Bosni i Herce
govini i koje socijalne sile djeluju pozitivno ili negativno na taj
status u aktuelnom trenutku.
R ezultati koje smo dobili mogu se sm atrati indikativnim za
stanje na ovom socijalnom prostoru. Naime, gotovo 60°/o žena koie
su obuhvaćene uzorkom , na pitanje koliko su preokupirane društveno-političkim i sam oupravnim problem im a, odlučilo se za mpdalitet odgovora »malo«, »nim alo«,ili »samo povremeno«, dokjse
oko 40% žena izjasnilo da su »mnogo« i »vrlo mnogo« okupirane
svakodnevnim političkim i sam oupravnim problemima. Ovim pita
njem pokušali smo testirati koliko su same žene zainteresirane za
političku sferu društva i sam oupravne tokove. Dakle, ako na polo
žaj žene utiče mnogo spoljnih činilaca, podatak da je okq7^CT/i>
žena praktično indiferentno prem a p ohtičkinf 1 samoupravnim zbi
vanjim a, zrači prvenstveno, da su žene pasivne, bez obzira na
uzroke.
U analizi odgovora na ovo pitanje nismo otkrivali elemente
m otivacije i demotivacije za ovakav stav, ali će se kasnije poka
zati gdje su skriveni i otvoreni elementi motivacije i demotivacije
žene za političku aktivnost. Ovdje možemo samo napomenuti da
dom iniraju stavovi po kojim a je politizacija i društveni aktivitet
žene uopšte samo »dodatni teret« brojnim obavezama u braku, po
rodici i na radnom m jestu. Na drugom m jestu su stavovi iz kojih
proizlazi da žena ne vidi ni osobitog uspjeha ni posebne koristi od
sam oupravnog i političkog angažovanja. I jednim i drugim stavom
dom inira osjećaj nemoći da se stanje u praksi izmijeni. Činjenica da
je od oko 90°/o naših ispitanica u radnom odnosu, a većina njih
su vršioci neke od društvenih funkcija u radnom kolektivu, ili van
nJe6af govori da postoje razlozi da vjerujem o u kvalitet stavova.
Prem a tome, podaci ukazuju:
p n o,- da je visok postotak žena koje se nalaze u pasivnom
položaju u odnosu na samoupravne i političke procese u sredinama
u kojim a su socijalno situirane, d r u g o,__da je pasivizacija žena
rezultat demotivacije koja se iskazuje u osjećanju suvišnosti i ne
moći u njihovom sam oupravnom i političkom aktivitetu. T r e ć e ,
^
90
�obaveze i funkcije u okviru porodice i braka nisu podjednako distri
buirane na bračne drugove, pa — pošto je žena više opterećena —
čine realnu prepreku njenom samoupravnm i političkom angažovanju. ^ 1
Naše zaključke možemo poduprijeti i odgovorima na pitanje
šta za ženu znači društvena i politička angažiranost. Modalitete od
govora navešćemo u cjelini. DRUŠTVENO ANGAŽIRANJE ŽENE
ZA NJEN SOCIJALNI STATUS ZNACI:
— samo brojne i dopunske obaveze .
— ne znači ništa .
.
. 35,7%
. . .
16,4%
— nemam o tome svoje mišljenje . .
. 12,8%
>
— znači niz pogodnosti
. 32,0%
.
.
Ako bi se izvršila diferencijacija odgovora na pozitivne i nega
tivne stavove prema društvenoj angažiranosti, sasvim je evidentno
da preko polovine ispitanih žena (52,1% ima n e g a t i v a n stav
»)
u odnosu na političko angažiranje. To potvrđuje naš prethodni za
ključak da društvene obaveze i političko angažiranje za ženu pred
stavlja dodatni teret bez društvene satisfakcije. Takođe smatramo
da je značajan podatak da 32,0°/® anketiranih žena sm atra da dru
štveno angažiranje donosi niz pogodnosti. U procjeni ovog podatka
treba imati u vidu činjenicu da je uzorkom obuhvaćen visok procenat žena vršilaca društvenih funkcija različitog ranga. Realno je
pretpostaviti da ih je njihov trenutni status opredijelio za određeni
stav. Ostali modaliteti odgovora na ovo pitanje nisu bez značaja u
pokušaju da otkrijemo stavove prema političkoj angažiranosti. Za
nimljivo je da određen procenat žena ne zna, nije obaviješten ili se,
pak, uzdržava da pruži odgovor na pitanje šta znači samoupravni
i politički angažman za socijalni status žene. Iz ovoga se da naslu
titi da i ovaj dio populacije ima negativan stav prema samouprav
nom i političkom angažiranju, odnosno da misli da samoupravno
i političko angažiranje nije od značaja za društveni položaj žene u
Bosni i Hercegovini.
Iz analize odgovora na ova dva pitanja najopštiji zaključak
bi se mogao formulirati na slijedeći način:
(1) politička i samoupravna angažiranost žene nije adekvatna
realnim mogućnostima kao ni pretpostavkama koje nudi
91
�ukupan koncept sam oupravnih odnosa, programsko-politička platform a i pravni sistem regulacije statusa žene u
BiH;
(2) analizom stavova realno je pretpostaviti da je žena više
dem otivirana, nego što je m otivirana za društvenu aktiv
nost.
Daljim izlaganjem argum enata nastojaćem o da obrazložimo ove
zaključne tvrdnje. Pokušaćemo, naime, da analiziramo odgovore na
pitanje: šta najviše utiče na sam oupravni položaj žene. U formula
ciji odgovora ponudili smo osam m odaliteta, a ovdje ćemo prezen
tirati pet dom inantnih, je r su ostali zanem arujuće vrijednosti.
Dakle, na pitanje KOJI ČINILAC NAJINTENZIVNIJE UTIČE NA
SAMOUPRAVNI STATUS ŽENE U BOSNI I HERCEGOVINI dobili
smo slijedeće odgovore: (pitanje 13)
— opterećenost žene obavezama van političkog i sa
m oupravnog ž i v o t a ..................................................
29,74%
— dom inacija m uškaraca u svim društveno-političkim forum im a i organizacijam a odakle se uprav
lja i gdje se o d lu č u je ..................................................
17,94%
— tradicionalno shvatanje da je ženi m jesto u kući,
a ne u javnom i političkom ž iv o tu .........................
17,26%
— pasivnost žene u društvenom ž iv o tu ....................
15,38%
— nizak stepen društvene svijesti i muškarca i žene
11,11%
Ovdje ćemo dovesti u vezu činioce koji su po sadržini slični.
Tako tradicionalni m entalitet koji se ispoljava kao primitivna svi
jest oba pola djeluje sasvim sigurno represivno na potiskivanje
žene iz m atice sam oupravnog življenja, time što joj nameće teret
obaveza koje joj drastično sm anjuju i mogućnosti i vrijeme da se
žena sam oupravno i politički intenzivnije angažira. Kada se ova tri
m odaliteta kum uliraju, vidjeće se da se za njih opredjeljuje oko
50% ispitanica. Odmah iza njih dolazi stav po kome je žena ugro
žena i njen život reduciran na sfere van samoupravnog i političkog
življenja, jer muškarci im aju dom inantnu poziciju u centrima moći
i vrhovima odlučivanja.
92
�Nije bez značaja ni uticaj društvenog pasiviteta žena, jer se
iz toga može izvesti zaključak da na samoupravni status žene dje
luju dvije vrste činilaca. Prvo, stav i držanje same žene i, drugo,
uticaj činilaca van ženske populacije. Ovaj drugi uticaj se očituje
na globalnom planu, pa su otuda značajni odgovori na pitanje DA
LI JE ŽENA RAVNOPRAVNA SA MUŠKARCEM. Da je žena ravno
pravna sa muškarcem odgovorilo je 41,70"/« ispitanica, a da žena
nije uopšte ravnopravna sa muškarcem sm atra 49,57"/'* ispitanica,
dok 8,71% nema o tome svoje mišljenje. Stav oko polovine ispita
nih žena da ne postoji ravnopravnost muškarca i žene u našem
savremenom društvu sam po sebi ne objašnjava mnogo. Međutim,
ako respektujemo politički stepen zrelosti respondenata iz uzorka,
onda je u svakom slučaju ovaj podatak ilustrativan. S jedne strane,
očito je da je pravni sistem regulacije i ustavni status žene u ne
skladu sa društvenom praksom. To nas je, na drugoj strani, do
velo do traganja za odgovorima na pitanje u čemu je sadržan i kako
se manifestuje neravnopravan položaj žene i muškarca u društvenoj
praksi. Da bi ta traganja bila relevantna, neophodno je podsjetiti
na činjenicu da žene čine preko polovine ukupnog stanovništva BiH,
dok u centrima društvenog odlučivanja čine neznatnu manjinu.
Očito je, dakle, da je žena u sferi politike potisnuta, a bez ravno
pravnog učešća u političkom životu nema ravnopravnog statusa
žene u društvu. Ako se ovome doda podatak da je zastupljenost
žena u organima sam oupravljanja takođe marginalne vrijednosti,
naročito u privrednim djelatnostima i da je stepen zaposlenosti
žena u odnosu na muškarce u stalnom zaostajanju i za 1961. izno
sio je 21%, a za 1969. godinu 23% od ukupne zaposlenosti, onda
se može sa sigurnošću tvrditi da je žena diskriminirana.
Ovdje treba istaći da je sfera obrazovanja i po obuhvatnosti i
po stupnju najdrastičniji oblik diskriminacije ženskog stanovništva
u BiH, što se naročito izražava u zaostajanju ženskog stanovništva
u obrazovanju. Pokazatelji o tom vidu diskriminacije već su pre
zentirani i, mada nedostaju najnoviji podaci, nemamo razloga da
sumnjamo da se stanje izmijenilo.
S ovih nekoliko nekoliko napomena upotpunili smo sliku stanja
i nema potrebe da je šire komentarišemo. Možda ovdje treba dodati
i podatak da su se gotovo sve naše ispitanice izjasnile da je stepen
obrazovanja danas odlučujući u formiranju socijalnog statusa žene
(pitanje 9 b).
93
�Faktori koji utiču na socijalni položaj žene su brojni i vjerovatno stoje u međusobnoj vezi. Oni na izvjestan način sužavaju
prostor za masovno učešće žene u radnim procesima, pa time u
političkim i sam oupravnim strukturam a. Okviri tog suženog pro
stora ne dozvoljavaju ženi da do k raja istraje na svom istorijskom
zahtjevu za em ancipacijom , koji ovdje posm atram o kao pitanje
ravnopravnosti. Prikraćena u mogućnostima zapošljavanja, žena je
prikraćena i u ostalim sferam a javnog života, jer je time ostala
neispunjena pretpostavka njenog sam oupravnog i političkog angažovanja. B rojčana nadmoć zaposlenih i obrazovanih muškaraca, po
našoj procjeni, jedan je od najznačajnijih negativnih faktora u odre
đenju socijalnog statusa žene. No, stepen obrazovanja utiče nega
tivno i na kvalitet uključivanja žene u centre odlučivanja, naročito
ako se ima u vidu da diletantizam iščezava s javne scene.
Da bi naše tvrdnje bile jasnije, prikazaćemo cjelovit pregled
stavova i m išljenja ispitivane populacije žena o tome ŠTA I U KOM
STEPENU INTENZITETA UTIČE NA DRUŠTVENI POLOŽAJ ŽE
NE (pitanje 9 u cjelini):
u °/®
B.O.
Utiču
Ne
utiču
Ne
znam
4,6
15,0
65,8
12,3
2,2
24,3
64,1
8,7
1,5
1,4
4,9
32,0
50,1
10,6
2,6
13,5
55,0
20,3
9,1
2,2
3,8
15,0
68,8
9,4
3,1
Položaj u političkim
organizacijama
10,6
58,0
20,6
6,8
4,1
Razlike u m aterijalnom
bogatstvu
10,8
30,2
46,9
9,7
2,1
Prim arno
utiču
Razlike prem a
vjerskoj pripadnosti
Razlike u stepenu
obrazovanja
Razlike u socijalnom
porijeklu
Razlike u stepenu
političke angažiranosti
Razlike u nacionalnoj
pipadnosti
94
�Prethodna tabela čini vidljivim socijalni okvir i one dimenzije
života u kojima se žena osjeća ugroženom. Podaci otkrivaju da
žene nacionalnu i vjersku pripadnost ne smatraju determinantama
svog društvenog položaja, što upućuje na zaključak da su pitanja
o vjerskoj i nacionalnoj pripadnosti u javnosti predimenzionirana.
Od ukupnog broja ispitanica 65,8"/« se izjasnilo da vjerska pripad
nost nema nikakvog uticaja na socijalni status žene u BiH, dok
čak 68,8"/'* tvrdi da nacionalna pripadnost nema uticaja na dru
štveni položaj. To je prvo zapažanje koje nam se čini relevantnim.
Za razliku od nacionalne i vjerske pripadnosti ispitanice su
stepen obrazovanja smatrale primarnim za društveni položaj žene
(88,4%). Motivi za ovakvo opredjeljenje po našem mišljenju leže
u činjenici da neobrazovana žena ne može danas ući u javni život,
jer se ne može ili se veoma teško zapošljava, a naročito se ne može
uključiti u centre i strukture odlučivanja. Dakle, obrazovanje je
čvrsto povezano s mogućnošću dobivanja radnog m jesta i otuda
takvo opredjeljenje. Drugi motiv bi trebalo tražiti u uticaju prosvetiteljske propagande, koja je na našem tlu veoma jaka. Ovaj
motiv je ujedno i korektivan u odnosu na prethodni, jer danas često
školska sprema automatski ne omogućava zapošljavanje. To bi bilo
drugo relevantno zapažanje.
Treće, izvanredno je zanimljivo da je nešto više od dvije tre
ćine od ukupnog broja ispitanih žena smatralo da nema adekvatnog
društvenog položaja žene bez odgovarajućeg položaja u političkim
organizacijama i stupnja političke angažiranosti. Dakle, da bi žena
sebi obezbijedila povoljan društveni položaj bitne pretpostavke su
stepen obrazovanja, stepen političke angažiranosti i položaj u poli
tičkim organizacijama.
Četvrto, značajan je i podatak da 41,0% od ukupnog broja ispi
tanih žena ističe da razlike u materijalnom bogatstvu utiču ili pri
mamo utiču na društveni položaj žene. Ovdje se može sa dosta vi
sokim stepenom izvjesnosti pretpostaviti da je ovakav stav poslje
dica novijih pojava i procesa u našem društvu, s obzirom na sve
izraženiju socijalnu diferencijaciju. U kontekstu naše analize reklo
bi se da je ovo dodatni negativni faktor uticaja na društveni polo
žaj žene. Stavovi ispitanica o uticaju socijalnog porijekla kao da
samo potvrđuju ovu našu tvrdnju.
95
�Ako sve faktore od uticaja na društveni položaj žene rangiramo
dobićemo skalu (rangiranje smo izvršili spajanjem odgovora »pri
m arno utiče« i »utiče«), koja izgleda ovako:
U
—
—
—
—
—
—
—
stepen obrazovanja
položaj u političkim organizacijama
politička angažiranost
m aterijalno bogatstvo
socijalno porijeklo
vjerska pripadnost
nacionalna pripadnost
°/o
88.4
68,6
68.5
41,0
36,9
19.6
18,8
Moglo bi se reći, čini se, da su tri, po kvalitetu različita, na
čina uticaja na društveni položaj žene u BiH. P r v o , oni uticaji
koji proizilaze iz objektivno datog stanja, što se, prije svega, od
nosi na sistem obrazovanja. Te uticaje žena svojom aktivnošću ne
može izm ijeniti. Tu je nužna d r u š t v e n a i n t e r v e n c i j a za
jednice kao cjeline. Što se tiče m aterijalnog bogatstva i socijalnog
porijekla potrebna je, osim razvijanja m aterijalnih pretpostavki,
i idejno-politička intervencija. D r u g o , ako žena sama hoće da
utiče na svoj društveni položaj na svim nivoima (lični, grupni, glo
balni) ona m ora ući u društveno-politički, samoupravni i javni ži
vot, m ora se angažirati na svim nivoima i u svim oblastima života.
T r e ć e , neke faktore ne treba prenaglašavati kao što je to do sada
u društveno-političkom životu činjeno, je r je sasvim jasno da ih
žene ne sm atraju značajnim. To su nacionalna i vjerska pripadnost.
Naravno, ovdje treba im ati u vidu da je uzorkom obuhvaćen veći
broj žena koje su društveno aktivne i im aju viši stupanj obrazo
vanja od prosjeka ženskog stanovništva, te se može pretpostaviti
da ta dva faktora utiču na prevazilaženje onih društvenih protivrječnosti koje proizilaze iz vjerske i nacionalne pripadnosti.
Ove smo napomene učinili nošeni mišlju da naš rad pored na
učnih i čisto teoretskih pretenzija, mora biti koristan i društvenoj
praksi.
�Dok je prethodna baterija bitanja bila usmjerena na Faktore
koji utiču na društveni položaj žene na globalnom nivou, naredno
pitanje (pitanje 10) se odnosilo na personalni nivo. Okvir za ovo
pitanje određivala je Marksova misao da je »individua uvijek po
lazila od sebe i uvijek polazi od sebe«, što znači da individua svoju
vlastitu poziciju projicira na cjelokupno društveno stanje. Pitali
smo KOJI FAKTORI UTIČU NA USPJEH ŽENE U ŽIVOTU. Ispitanice su faktore rangirale na slijedeći način:
U
"
I
R a n g
II "
III
13,7
39,9
8,9
21,7
9,0
8,2
3,6
5,7
7,4
8,2
15,2
24,1
4,4
2,4
4,4
3,2
7,7
11,3
9,4
18,7
9,4
9,4
16,9
4,4
Faktor
1. Društveni rad i angažiranost
2. Stručnost i kvalifikacije
3. Društveni položaj porodice
iz koje potiče
4. Ženstvenost i šarm
5. Veze i poznanstva
6. Rad i zalaganje
7. Sreća i slučaj
8. Bogatstvo
9. Talenat
10. Bez odgovora
1 2 ,1
14,3
2,6
1,5
4,8
1,9
S obzirom na našu namjeru i metodološki koncept u ovom
dijelu upitnika, dužni smo čitaocu pružiti neka dopunska objašnje
nja, van onoga što prednja tabela omogućuje. Naime, bili smo uvje
reni da je teško izdvojiti jedan faktor i sm atrati ga dominantnim.
Zato smo sastavili listu od devet modaliteta kao potencijalnih fak
tora koji mogu uticati na lični uspjeh žene u našem društvu. Zatim
smo ispitanicama omogućili da odaberu tri odgovora i da ih rangi
raju. Tako smo stekli mogućnost da posmatramo frekvenciju jed
nog modaliteta, a zatim i frekvenciju modaliteta u rangu.
97
�U interpretaciji smo pokušali da sastavimo interskalarnu listu
frekvencija svih devet ponuđenih modaliteta. P r v o , najveća frek
vencija odgovora, i to u prvom rangu, odnosi se na mišljenja po
kojim a je uspjeh žene određen stručnošću, stepenom obrazovanja
i kvalifikacijom. I po rangu i po frekvenciji ovo mišljenje domi
nira. Važno je takođe napom enuti da se ovaj modalitet pojavljuje
sa 21,7% na drugom i 8,2% na trećem m jestu. D r u g o , rad i za
laganje su na drugom m jestu po broju m išljenja (24,1%), ali u
drugom rangu. Međutim, rad i zalaganje zauzimaju visoku poziciju
i u skali prvog ranga (14,3%) i trećeg (18,7%). Treće mjesto i po
rangu i po bro ju frekvencija zauzima m odalitet koji je od izuzetnog
značaja za procjenu onoga što se događa u društvenoj praksi.
Naime, m odalitet »veze i poznanstva« neočekivano zauzima visok
položaj i u skalarnoj i u rang listi. Od ukupnog broja ispitanica
12,1% »veze i poznanstva« određuju kao prvu determ inantu uspjeha
žene u životu. Još je viša frekvencija ovog m odaliteta u drugom
rangu (15,2%), a ako se tom e doda 9,4% odgovora u trećem rangu,
nije teško zaključiti kakvo značenje im aju veze i poznanstva za
uspjeh čovjeka u sam oupravnom društvu. To zapravo govori da je
korupcija prodrla ozbiljno u naš društveni život i u svijest ljudi.
Tek na č e t v r t o m m jestu je i po i rangu i po frekvenciji faktor
rada i angažiranosti žene pretpostavka uspjeha u životu. Za ovaj
m odalitet opredjeljuje se samo 13,7% anketiranih u prvom, 8,9%
u drugom i 9,0% u trećem rangu. Od ostalih faktora čini se da je
značajno ukazati na još dva. Naime, iako u trećem rangu, talenat
ima relativno visoko značenje za uspjeh žene (16,9%). Modalitet
ženstvenost i šarm, m ada ni u jednom rangu nije izuzetno naglašen,
u ukupnoj distribuciji stavova svakako je od značaja.
Ako se porede stavovi o faktorim a koji utiču na uspjeh žene
u životu i odgovori na prethodna pitanja koja se odnose na globalni
nivo, može se prim ijetiti da žena uglavnom identificira svoj polo
žaj i osjeća iste probleme na personalnom nivou kao što ih osjeća
i na višim i globalnim razinama. Međutim, mjesto žene u ukupnoj
društvenoj strukturi nije određeno samo njenim polom, nego na
to m jesto utiče mnoštvo socijalno-ekonomskih okolnosti. Iz toga
slijede, kad poredimo grupni i globalni nivo sa personalnim, neke
98
�nijanse u rezoniranjima i manifestuju se one pojave koje su ka
rakteristične za strukturu uopšte. Kada su u pitanju društveno date
objektivne okolnosti, koje određuju status ženskog stanovništva,
očitovala se puna identifikacija svih nivoa. Primjera radi, struč
nost, kvalifikacija, obuhvatnost i stepen obrazovanja su za sve nivoe
podjednako određeni kao dominantan faktor za društveni status
žene. Međutim, u određenju stava spram opšteg grupnog i globalnog
nivoa politička angažiranost i položaj u političkim organizacijama
se određuju i svrstavaju među osnovne pretpostavke društvenog
položaja, ali u odnosu na lični uspjeh i položaj te iste pretpostavke
nalaze se na nižem stepenu vrednovanja i ne sm atraju se prim ar
nim činiocima. Otuda je indikativno da uspjeh u životu može osi
gurati onaj dio ženskog stanovništva, koji ima specifične »povla
stice« koje nema ukupna populacija. Dalje, na skali uspjeha na
treće mjesto izbijaju veze i poznanstva, a zatim ženstvenost i šarm,
dok rad i zalaganje ni na jednoj ni na drugoj skali nisu određeni
kao primarni činioci. Tako ovom analizom postaje jasno gdje su
mogući subjektivni uticaji, a gdje na socijalni status žene utiče
objektivna društvena situacija. Time na praktičnom planu postaje
vidljivo u kom bi pravcu trebalo usmjeravati društvenu aktivnost,
kako svih društvenih činilaca, tako i organizacije žena.
��5. INSTITUCIONALNI OKVIRI SOCIJALNE
STABILNOSTI ŽENE
Brojni povijesni izvori upućuju na saznanje da je žena tokom
istorije težila da izgradi ravnopravan društveni položaj sa m uškar
cem, a da je neuspjehe u postizanju tog cilja na globalnom i grup
nom planu pratilo njeno vraćanje privatnom (ličnom kao intim
nom) životu gdje je pokušavala da nađe uporište za ekonomsku i
društvenu stabilnost. U cilju odbrane vlastitog digniteta pokuša
vala je upotrebljavati sredstva koja joj stoje na raspolaganju. Ta
sredstva u privatnom i javnom životu su često bila lukavstvo i
spretnost u manipulaciji, a ponekad invencija i šarm.
Premda nas ova oblast ne interesuje, zanimalo nas je da li i
u kojoj mjeri savremena bosansko-hercegovačka žena pomišlja ili
pribjegava ovim sredstvima, s obzirom na zastoj u procesu njene
društvene emancipacije. To znači da je naša pretpostavka bila da
je proces emancipacije žene u Bosni i Hercegovini u posljednjoj
deceniji zaustavljen i da njen samoupravni položaj nije u skladu
s opštim razvojem sistema samoupravljanja. Gotovo da se stiče
utisak da su i muškarci i žene »prestrašeni« započetim procesom
emancipacije žene i realizacijom takvog društvenog položaja u
kome bi ona bila stvarno ravnopravna. Na takvu pretpostavku na
vodilo nas je mnoštvo indicija koje su u opštoj suprotnosti sa siste
mom ustavne i pravne regulacije ravnopravnosti žene. Ovdje ćemo
pomenuti neke od takvih indicija. Prvo, permanentno relativno opa
danje broja zaposlenih žena. Drugo, opadanje broja žena u svim
političkim (predstavničkim i samoupravnim) strukturama. Treće,
umjesto sveobuhvatnog obrazovanja, ženska djeca i omladina sve
manje završavaju osnovnu i srednju školu, pa im je već na taj način
onemogućen pristup na visoke škole. Tako je obrazovanje, kako
pokazuje naše istraživanje, postalo ključno pitanje statusa žene u
101
�svim pravcim a analize. Teror komercijalizma koji nameće moderna
tehno-struktura i koji se ispoljava u koncepciji da sve treba pod
vesti pod tržišne zakone, što je izraz tehno-birokratske dehumani
zacije, dvojako se odražava na status žene: ( 1) došlo je do reduk
cije onih oblika društvene potrošnje koji su prvenstveno namije
njeni ženam a-m ajkam a i ženama-radnicama. Ta redukcija se ogleda
u sm anjenju b roja objekata društvenog standarda ili u pokušajima
da svoje poslovanje zasnuju na principu tržišnog rentabiliteta (što
ih čini nedostupnim slabije plaćenim kategorijam a stanovništva).
To ženu ne ugrožava samo m aterijalno, nego je onemogućava da se
društveno-politički angažira stvarajući sve veće obaveze. (2) Dru
štvena i privredna reform a je pored svojih pozitivnih, imala u
tehno-birokratskim interpretacijam a i negativne posljedice, jer je
bilo pokušaja da se iz procesa privređivanja istisne sve ono što
nije davalo neposredne ekonomske efekte. Kako se u takvim kon
cepcijam a žena tretira kao dopunska i rezervna radna snaga, ona
se na radnom m jestu prva našla ugrožena, je r su elementi zaštite
koje je propisivao zakon predstavljali teret za grupni interes. Takođe je društvena i privredna reform a zaustavila tempo zapošlja
vanja, što se u najdrastičnijoj formi odrazilo na žensko stanov
ništvo.
U svom istraživanju pokušali smo da otkrijem o one socijalne
okvire u kojim a se neravnopravnost žene najsnažnije očituje. Na
ravno, zanimalo nas je da li se neravnopravnost najjasnije očituje
na globalnom, grupnom ili privatnom planu. Rezultati istraživanja
pokazali su da najviši stepen neravnopravnosti žena osjeća u braku
i porodici, ako se ovi planovi posm atraju pojedinačno. Međutim,
najveći postotak ispitanica tvrdi da je žena u Bosni i Hercegovini
podjednako neravnopravna u sva tri socijalna okvira. Kako je time
distribucija odgovora na pitanje »GDJE JE POLOŽAJ ŽENE U DRU
ŠTVU NAJNEPO VOLJNI JI?« ostala bez tzv. dominantnog stava,
prenosim o odgovore u cjelini:
u %
—
—
—
—
—
—
102
u društvu kao cjelini
u radnoj organizaciji
u porodici i braku
podjednako je nepovoljan na sva tri plana
ne bih mogla da odredim
bez odgovora
12,47
10,42
27,52
32,99
15,72
0,85
�Ovo pitanje smo odmah doveli u vezu sa percepcijom ličnog
položaja žene. Tu se pojavilo jedno značajno kontraverzno suprot
stavljanje stavova, Na pitanje »ŠTA JE ZA VAS KAO LIČNOST
VAŽNIJE, BRAK ILI STABILNO RADNO MJESTO?« podijeljenost
stavova bila je skoro 50 : 50. Tako 47,57< o ispitivanih žena sm atra
V
da je važnije sačuvati stabilno radno mjesto nego stabilan brak,
dok 49,40% sm atra da je važnije sačuvati stabilan brak nego sta
bilno radno mjesto. A odmah zatim 43,07“/» ispitanica se izjasnilo
da im više sigurnosti kao čovjeku pruža stabilan brak, dok se 54,70%
izjasnilo da im radno mjesto daje veće izglede na uspjeh i pruža
više socijalne sigurnosti.
U vezi sa sigurnošću društvenog položaja, postavlja se i pitanje
u kojim socijalnim okvirima bi pomoć ženi bila najefikasnija. Dakle,
na pitanje »U KOJIM SOCIJALNIM OKVIRIMA POMOĆI ŽENU?«
dobili smo slijedeće odgovore:
u %
—
—
—
—
ženi treba pomoći u porodici
ženi treba pomoći na radnom mjestu
ženi treba pomoći u društvu kao zajednici
ženu treba tretirati kao ravnopravnog člana društva i
tako nema potrebe za posebno pomaganje
— ostali odgovora su bez značaja za analizu
22,05
16,58
35,89
24,10
U ovom kompleksu koji se odnosi na socijalnu sigurnost po
ložaja žene, postavili smo i pitanje KOJIM DRUŠTVENIM, EKO
NOMSKIM I POLITIČKIM INSTRUMENTIMA UTICATI NA DRU
ŠTVENI POLOŽAJ ŽENE i dobili smo slijedeće odgovore značajne
za analizu:
u “
/*
— nužno je mijenjati opšte stanje u kome se žena danas
nalazi
— položaj žene nužno je utvrditi i učvrstiti pravnim pro
pisima
— treba osigurati učešće većeg broja žena u političkim
i samoupravnim aktivnostima i forumima i na taj na
čin pozitivno izmijeniti njen društveni položaj
— ženu treba osloboditi tradicionalnih funkcija u braku
i porodici
17,09
9,05
41,70
25,98
103
�Ostali m odaliteti odgovora su od marginalnog značaja za za
ključivanje.
U ovaj problem položaja žene u različitim socijalnim okvirima
i načinim a njegovog razrješavanja uključili smo, komparacije radi,
i tem poralnu dim enziju pitajući: KADA JE POLOŽAJ ŽENE U JU
GOSLAVIJI BIO POVOLJNIJI? (vidi pitanje 18). Sasvim očekivano
najveći broj ispitanica sm atra da je danas društveni položaj žene
u Bosni i Hercegovini povoljniji nego ikada ranije (61,70%). Među
tim , za kvalitet stavova od značaja je i drugi modalitet odgovora:
11,45°/o ispitanica tvrdi da je položaj žene u našem društvu bio po
voljniji neposredno poslije rata, a 19,31% misli da se položaj žene
nije izm ijenio danas u odnosu na prvu poslijeratnu fazu našeg raz
voja. Zapravo, one misle da je i danas kao i ranije žena neravno
pravna. Ovdje nisu bez značaja podaci dobiveni ukrštanjem i pod
vrgnuti x2 testu (vidi tab. 1). Skupina mlađih žena od 18—27 go
dina sm atra da se položaj žene nije bitno izmijenio, jer je žena i
danas neravnopravna. Ubjeđenje da je žena neravnopravna kao i
ranije sasvim je čvrsto.
Izraz »žena« nije uniform an pojam , je r postoje unutrašnje raz
like u položaju i stavovim a slične razlikam a u ukupnoj socijalnoj
stru k tu ri po svim kriterijim a socijalne diferencijacije izuzev polnog kriterija. Zbog toga smo pokušali produbiti analizu i nastojali
da otkrijem o kako pojedine kategorije žena zauzimaju stavove i
šta misle o pitanjim a koja smo ranije postavili. Iz priloženih tabela
koje uključuju i x2 test vidljivo je da nema značajnije razlike u
stavu da je žena neravnopravna s obzirom na stepen obrazovanja
i kvalifikaciju. U distribuciji odgovora pojedinih kategorija žena
ne postoji statistički značajna razlika. Međutim, kada je u pitanju
socijalni okvir koji se određuje kao najnepovoljniji za ženu, dakle,
kao okvir u kome je diskrim inacija najsnažnija, onda razlike evi
dentno zavise od stepena obrazovanja i kvalifikacija. Žene sa viso
kom i višom naobrazbom, jednako kao i visokokvalificirane rad
nice određuju brak i porodicu kao najnepovoljniji socijalni okvir
u odnosu na globalni društveni plan i stanje u radnoj organizaciji.
Suprotno, žene sa nižom školskom spremom i nižom kvalifikacijom
se izjašnjavaju da su najviše ugrožene na radnom mjestu, a zatim
na globalnom društvenom planu (vidi tab. 2, pit. 13). Takođe je
zanimljivo da su žene bez obzira na kvalifikaciju, jedinstvene u
stavovima o tome kako i kojim instrum entim a uticati na poboljša
nje društvenog položaja žene.
104
�28 — 45
27
\
18 -
K. 32.
\
K.
P. 5.
10,04 j
12
37,40
^
17,93
povoljnije
P. 18.
112
95
60
35
503
340
163
Tabela br. 1.
Ističe se podatak da značajno veći broj mlađih žena (18—27) smatra
da se položaj žene nije bitno izmijenio jer je žena i danas neravno
pravna. Dobijeni rezultati u ovoj tabeli (odnos opaženih i očeki
vanih frekvencija) statistički su značajni.
62,52
29,97
nije se
0 = 0,133; C = 0,132
54
! 12
x2 = 10,93; DF = 3
P > 5%;
S
300
I 42
8
199,31
95,55
povoljnije
(Ravnopravnost i odgovornost žene)
188
4
4,81
povoljnije
(Starost)
�13
14
9
61
SSS
VSS
Domaćica
Z
7,55
13,33
17,73
35
32
9
20
6,43
11,36
15,11
37
5% N S
19,91
35,18
46,80
78
6
16
22
10
106
141
48
60
485
0 = 0,160; C = 0,158
9,64
17,04
22,67
130
Z
Tabela br. 2.
Ističe se podatak da žene sa većom školskom spremom (VSS) sma
traju u nešto većem broju, da je njihov položaj u braku i porodici
najnepovoljniji, dok u nešto većem broju žene sa srednjom struč
nom spremom naglašavaju da im je nepovoljan položaj: u društvu
u cjelini, u radnoj organizaciji, u porodici i braku. U cjelini ove
razlike nisu statistički značajne.
12,44; DF = 12 P <
133
52
20
7,71
24
39
15,93
ne može
odrediti
20,90
u sva
tri plana
43,15
54
29,06 ..........
31
16,45
17
161
38,66
13,16
u porodici
i braku
35,64
(Gdje je položaj žene najnepovoljniji)
8
10
17
3
5,14
14
16
6,03
u radnoj
organizac.
13,93
P. 13.
u društvu
u cjelini
16,35
6
NKV
K. 27.
..
(Kvalifikacija)
NSS
K. 6.
P. 2.
�Ovakvi stavovi mogli su se i očekivati. Žena sa višom naobraz
bom i višom kvalifikacijom ima veće izglede da uspješno konkuriše
muškarcu na radnom mjestu i u društvu, pa za ovu kategoriju žena
brak još uvijek ostaje institucija u kojoj se žena osjeća diskrimi
niranom. Mežutim, žene s nižom kvalifikacijom se nalaze pod pri
tiskom nesigurnosti u društvu i radnoj organizaciji, te ne osjećaju
svu težinu položaja u braku i porodici.
Postoji takođe značajan stupanj saglasnosti između svih kate
gorija žena u pogledu pretpostavki za poboljšanje društvenog po
ložaja žene. Dvije se pretpostavke ističu kao bitne: (a) masovnije
učešće žena u samoupravnim i političkim aktivnostima i (b) oslo
bođenje žene tradicionalnih opterećenja poslovima u braku i poro
dici. Ova dva momenta se permanentno ispoljavaju kao uzročno
povezana (vidi tab. 3, pit. 17).
Osjetnija razlika se pojavljuje u stavovima udatih i neudatih
žena. Dok neudate žene misle da je uslov za poboljšanje društvenog
položaja mijenjanje opšte socijalne situacije, udate kao najznačaj
niji elemenat ističu angažiranje žena u socijalnim, samoupravnim
i političkim aktivnostima (vidi tab. 4, pit. 17).
Već je, na određeni način, naglašeno da se ženi često pristu
palo instrumentalno. Žena je služila i kao objekat zabave i uživa
nja, a ponekad je predstavljala sredstvo za pokazivanje bogatstva
i luksuza gornjih slojeva. S druge strane, u osiromašenim djelovima društva žena je često predstavljala samo dopunsku radnu snagu
na koju su »padali« i svi kućni poslovi.
U sredstvima masovnih komunikacija u posljednje vrijeme se
sve više naglašava i prenaglašava spoljni izgled žene kao pretpo
stavka njenog uspjeha u društvu. Normalno je da to ženu demotivira za različite vidove društvene angažiranosti. Tako je postalo
dosta rasprostranjeno mišljenje da se društvena angažiranost i tzv.
ženstvenost isključuju. Otuda, takođe, sve veće odsustvo mlađih
žena iz procesa političkog i samoupravnog odlučivanja. Jer, ta ka
tegorija žena smatra da će socijalnu sigurnost ipak najprije steći
u braku i da su izgledi za ostvarivanje materijalno dobro situiranog
braka povoljniji ako više pažnje posvete svom spoljašnjem izgledu.
Tako, isticanje spoljašnjeg izgleda žene služi kao sredstvo za sticanje povoljnijeg materijalnog statusa, a time i društvenog prestiža.
107
�\
K. 6.
v
ji
Z
KV
NKV
tc
P. 2.
31
21
1
0
22,91
drustv.
stanja
8,08
m ijen ja .
P. 17.
1
6
20
4
=
48,78
33
44
1
1
5%;
32,52
nečim
drugim
11,47
= 0,98; DF = 3; P <
66
49
17
učešće
zena u
ra — sa
17,21
N 1
119
161
: 42
0,045
Tabela br. 3.
(Kojim instrumentima uticati na položaj žene)
Na pitanje, kojim instrumentima uticati na položaj žene, ne postoje
statistički značajne razlike u pogledu kvalifikacija. Ostali moda
liteti kvalifikacija nisu uzeti u obzir zbog malih numerusa.
X2
14,78
pravnim
propisima
5,21
(Kvalifikacija)
�K
udata
neudata
.. K. 31.
P. 3.
69,21
P. 17.
12
50
75
94
152
36
35,33
drugim
nečim
134
98
N S 0 = 0,088; C = 0,087
493
363
130
Neudate žene takođe u nešto većem broju ističu da je položaj žene
danas nepovoljniji, ali ovdje ne postoje statistički značajne razlike
između udatih i neudatih žena i mogućnosti uticaja na poboljšanje
položaja.
5%;
158,30 ................. 98,66
56,69
učešće
žena u
ra — sa
63
215
Tabela br. 4.
(Kojim instrumentima uticati na položaj žene)
x2 = 3,85; DF = 3; P
36,81
13,18
pravnim
propisim a
38
! 19
24,78
m ijenjanje
‘“ draštveT
stru k tu re
(Bračno stanje)
�Naravno da su ovakve tendencije znak prevladavanja (dominacije)
konzervativnih pogleda na ženu u našem društvu. Jer, ako ženu ne
cijenim o prem a njenim ljudskim osobinama, nego samo prema spoljašnjem izgledu, obnavljam o njenu neravnopravnost.
Ovakva situacija odrazila se i na stavove naših ispitanica. Tako
se svega 3,58n ispitanica izjasnilo da bi, ako bi mogle da biraju
/o
zanim anje, željele da budu društveno-politički radnik, dok se
ogrom na većina ispitanica m lađih od 27 godina izjasnilo da bi že
ljele biti glumice, manekeni, foto-modeli i si.
Interesovalo nas je kako ovu pojavu isticanja spoljašnjeg iz
gleda žene ocjenjuju naše ispitanice, pa smo ih pitali KAKO GLE
DAJU NA ISTICANJE SPOLJAŠNJEG IZGLEDA ŽENE? Dobili smo
slijedeće relevantne odgovore:
u •/•
— to je m oda koja će proći
— ta pojava nije u skladu sa osnovnim vrijednostim a sa
m oupravnog sistem a i treba je reducirati na razumnu
m jeru
— ta pojava nema nikakvog negativnog uticaja na društve
ni položaj žene
— ta pojava djeluje negativno na ponašanje žene i treba
je spriječiti
13,7
31,5
34,0
9,8
Dok smo ranije analizirali ukupnu socijalnu situaciju i opšte
okvire ženskog statusa, koji određuju samoupravni status žene
uopšte, globalna distribucija stavova i m išljenja pokazivala je jed
nu sliku stanja, a na personalnom nivou imamo nešto drukčiju
sliku. Koji su ovdje momenti od značaja? Prvo, 50°/* ispitanica se
odlučno izjasnilo da žena u Bosni i Hercegovini nije uopšte ravno
pravna, pa tako nije ravnopravna ni kao činilac u procesu samo
upravljanja. Ona takođe nije ravnopravna ni kao proizvođač, te
otuda, opet, nije ravnopravna ni kao učesnik u političkom i samo
upravnom odlučivanju. Napokon, vidjeli smo da žena najveći stepen diskrim inacije osjeća u braku kao socijalnoj instituciji, i da
tu, danas kao i u prošlosti, ima inferioran položaj. Dominira, dakle,
m išljenje da je žena, bez obzira na pozitivno riješen pravni sistem
li-O
�regulacije njenog položaja i stepen razvijenosti sistema samouprav
ljanja, u sva tri osnovna socijalna okvira ugrožena, odnosno nerav
nopravna. Ako podsjetimo na činjenicu da je istraživanje obuhva
tilo zaposlene i društveno angažirane žene koje vrše političke i sa
moupravne funkcije, onda ovaj stav postaje posebno indikativan.
A ako se tome doda i činjenica da relativno veliki broj ispitanica
misli da je položaj žene ranije bio povoljniji ili da se u položaju
žene nije ništa izmjenilo, onda nije teško zaključiti da je u Bosni
i Hercegovini nastao »zastoj« u procesu društvene emancipacije
žene.
Drugo, pošto se ovakvo stanje hoće izmijeniti, dominantno je
mišljenje da žene moraju biti zastupljene u samoupravnim orga
nima i političkim forumima ravnopravno sa svim drugim građa
nima. Samo mali broj žena misli da je stanje moguće izmijeniti
sistemom pravne regulacje (9°'<>), a gotovo 45fl/o žena misli da je
problem u političkoj neangažiranosti i odsustvu žena iz centara
političke i društvene moći. Postoji i mišljenje da je žena suviše
opterećena kućnim poslovima, pa nije u stanju da se javno angažuje.
Treće, ulogu spoljašnjeg izgleda žene treba posm atrati u nje
noj pravoj dimenziji. Sasvim je razumljivo da gotovo 60% žena od
18 — 27 godina misli da u isticanju spoljašnjeg izgleda žene nema
ništa što bi negativno uticalo na njen društveni položaj (vidi tab.
5, pit. 15). Mi se u istraživanju nismo, niti smo to od naših ispi
tanica tražili, opredjeljivali ni »za« ni »protiv« isticanja i njego
vanja lijepog spoljašnjeg izgleda žene. Nas su interesovale dru
štvene posljedice tog isticanja, naročito ako su izraz komercijalizma.
U svemu što smo do sada rekli o ovom problemu sadržan je
i jedan implicitni zaključak: vrijednosna orijentacija novih gene
racija žena se mijenja u odnosu na ranije generacije. Zbog toga se
postavlja pitanje neće li i nove generacije žena, nemoćne da se
odupru diskriminaciji na globalnom planu i na radnom mjestu,
pribjeći tradicionalnim instrumentima zaštite svog socijalnog stabiliteta na personalnom planu — u tradicionalnom braku. No, to
bi značilo vraćanje procesa emancipacije na polazne pozicije.
il i
�Z
preko
45
28 — 45
18 - 27
16
79
36
27
tolerirati
K. 25.
K. 9. ‘
13,14
42,47
23,38
(Starost)
P. 5.
33
181
109
39
9
56
36
1
1
9,31
30,10
28
199
99
72
33,10
106,99
nema
uticaja
58,89
S
9
56
27
20
95
571
307
169
Z
0 = 0,168; C = 0,165
9,31
30,10
nema
mišljenje
16,57
Karakteristično je da mlađe žene naglašavaju da ne treba »izgled
žene reducirati na razumnu mjeru«, te ista kategorija mlađih žena
(18—27) smatra da u toj pojavi nema ništa negativno što bi imalo
uticaja na društvenu aktivnost žena. Dobijene razlike u pogledu
starosti su statistički značajne.
x2 = 16,10; DF = 8; P > 5*/«;
30,11
97,31
suzbijati
izgled
16,57
(Izgled žene)
reducirati
izgled
53,57
P. 11.
�6. SAMOUPRAVNI STATUS ŽENE
Prethodna izlaganja smo posvetili analizi opšte socijalne situ
acije koja određuje samoupravni i radni status žene. Naš naredni
zadatak je da na bazi iskustvenih podataka analiziramo našu prvu
nezavisnu varijablu koja se odnosi na samoupravni status žene u
Bosni i Hercegovini. Zato je bilo potrebno da pažnju koncentrišemo
na problem samoupravnog statusa zaposlene žene, odnosno njenog
samoupravnog položaja u radnoj organizaciji.
Pošli smo od pretpostavke da na status svake od pojedinačnih
strana u društvenoj strukturi može uticati mnoštvo determinanta.
Svakako da je temeljna ekonomska statusna dimenzija, ali smo
istraživanje ograničili na vanekonomske činioce za koje smo sma
trali da su od uticaja. Sasvim je jasno i razumljivo da ni sve van
ekonomske činioce nismo razmatrali.
Osnovni okvir naše pretpostavke određuje nekoliko momenata.
Prvo, samoupravni status, žene zavisi od opšte socijalne situacije.
Drugo, samoupravni status žene zavisi od pozitivno-pravnog sistema
regulacije položaja žene. Treće, samoupravni status žene zavisi od
j>oložaja žene u sva tri osnovna socijalna okvira: globalnom, grup
nom i personalnom. Četvrto, potrebno je analizirati specifični uticaj
svakog od vanekonomskih činilaca koji su predmet analize. Osim
toga, ne smije se zanemariti činjenica da se različite kategorije žena,
zavisno od statusa, sasvim očekivano različito ponašaju.
U istraživanju smo se ograničili na ispitivanje samoupravnog
statusa u užem značenju. Imali smo dovoljno razloga i argumenata
da zaključimo da se zaustavljeni proces emancipacije žene manifestuje kao društvena neravnopravnost. Ta neravnopravnost se
difuzno rasprostire, pa je žena neravnopravna i u pogledu moguć
nosti da učestvuje u procesima samoupravljanja. Žena je i u tim
113
�Pr?.ce?,im a diskrim inirana. Zbog toga smo i sm atrali da društveni
politički i sam oupravni položaj nisu različiti kvaliteti i da se u
osnovi mogu identificirati.
Kako problem e
tanice? N a, pitanje
VANJU I UOPŠTE
UČESTVUJU dobili
sam oupravnog položaja žene osjećaju naše ispi
ZAŠTO ŽENE U SAMOUPRAVNQM-XIBLUCIU SAMOUPRAVNOM 2IVOTU NEDOVOLJNO
smo odgovore slijedećih modaliteta:
------u %
— uzrok je nerazvijeno sam oupravljanje*)
— uzrok je tradicionalno shvatanje po kome je ženi mjesto
u kući, a ne u političkom i sam oupravnom životu
— uzrok da žene ne učestvuju u sam oupravnim procesima
odlučivanja je nedovoljno razvijena svijest žena
— uzrok je opterećenost žene poslovima u braku i porodici
— sam oupravljanje i nije »ženski posao«
— nem a o tom e svoje m išljenje
— bez odgovora
7,69
20,17
14,00
51,62
4,78
1,36
0,85
Naveli smo distribuciju odgovora na ovo pitanje u cjelosti, jer
je tako sasvim vidljiv činilac dominantnog uticaja. To je optereće
nost žene poslovim a u domaćinstvu, što je evidentno temeljni problem žene u našem socijalnom prostoru. Ako se tome još dodaju
odgovori onih ispitanica koje sm atraju da je ženi mjesto u kući,
jasno je da se dvije trećine žena izjasnilo da je tradicionalni kon
zervativni m entalitet koji rađa tu preopterećenost žarište problema
sam oupravnog statusa žene u Bosni i Hercegovini. To je jasno uoč
ljivo na tab. 6 (pit. 15).
Da bismo bili sasvim sigurni koji činilac najviše utiče na samo
upravni status žene, izmijenili smo form ulaciju pitanja o ovom pro
blemu i pokušali da dobijemo precizniji odgovor. Takvi odgovori
su vidljivi u tab. 7 (pit. 14). Takođe je zanimljivo zapaziti da »do
maćice« sm atraju da je osnovni problem u tome što postoji miš
ljenje »da je ženam a m jesto u kući«, je r time vjerovatno projiciraju
nezadovoljstvo svojim vlastitim položajem, a žene preko 45 godina
naglašavaju »nizak stepen društvene svijesti« (vidi tab. 6. i 7.).
*) Pojam »uzrok« ovdje nije koncipiran u smislu kauzaliteta, nego kao
razlog.
114
�y
Domaćica
VSS
SSS
NSS
VKV
KV
.... K. 29.
K. 6.
.
P. 2.
” 44
6
6
10
5
5
12
5,34
8,58
11,83
4,20
3,68
10,34
nerazvij.
ra — sa
108
18
18
30
8
10
24
76
9
18
18
4
7
20
9,23
14,83
20,43
7,26
6,35
17,86
svijest
žene
274
28
56
77
31
20
62
N S 0 = 0,136; C = 0,134
61
502
98
135
48
42
118
Tabela br. 6.
U p o g le d u ra v n o p ra v n o s ti žene u s a m o u p r a v lja n ju k a ra k te ris tič n i
su od g o v o ri »dom aćica«, k o je is tič u d a » tra d ic io n a ln o s h v a ć a n je
d a je m je s to žene u kući« dovodi n jih o v u ra v n o p ra v n o s t u p ita n je .
Is to ta k o , o v a k a te g o rija s m a tr a d a n ije o p te re ć e n o s t žene u k u ć
nim p o slo v im a s m e tn ja za ra v n o p ra v n o s t u s a m o u p ra v lja n ju . S ta
tis tič k i z n a č a jn e ra z lik e n isu re g is tro v a n c u ovoj tab eli.
5'V;
o
33,29 :
53,49
73,68
26,19
22,92 :
optereće.
dom aćinst.
(Ravnopravnost u samoupravljanju)
x2 = 9,32; DF - 15; P <
........13~12
21,08
29,04
10,32
9,03
25,38
m jesto
žene je
u kući
(Kvalifikacija) j P. 15.
�K. 28
2
preko
45
28 — 45
18 — 27
K. 9.
P. 5.
65
1
1
35
10,43
35,81
89
2
1
42
26
32
6
2
1
5
5,13
17,63
pasivnost
žene
9,23
104
8
62
34
16,69
57,30
ne regul.
položaj
u zakon.
30,00
27,44
94,31
74
461
254
133
Tabela br. 7.
Starije žene (preko 45 g.) u nešto većem broju nego ostale starosne
skupine smatraju da na samoupravni položaj žene posebno utiče
nizak stepen društvene svijesti i muškarca i žene, kao i neregulisan položaj žene u oblasti zakonodavstva. U cjelini, ne postoje sta
tistički značajne razlike.
N S 0 = 0,161; C = 0,159
28
171
94
49
dominaci.
muškaraca
49,33
(Činioci samoupravnog položaja žene)
x2 = 12,10; DF = 8; P < 5fl/o;
14,28
49,03
niska
društv.
svijest
25,67
zeni
mjesto u
kući
18,75
19
P. 10.
(Starost)
�Opštiji zaključak mogla bi sadržavati tvrdnja da uzrok nepo
voljnog samoupravnog statusa žene vide u spoljnim činiocima, a
ne u vlastitim strukturam a. Ovakav stav mogao se s razlogom i oče
kivati. Ali zato poseban značaj dobijaju pitanja koliko su i kako
same žene spremne da učestvuju u samoupravnom životu i dru
štvenim aktivnostima. U tom pravcu smo i koncipirali izvjesna
pitanja.
Interesovala nas je spremnost na društvenu aktivnost. Pitali
smo: AKO BI SE STANJE IZMIJENILO I AKO BI VAM BIO PO
NUĐEN NEPROFESIONALNI SAMOUPRAVNI ILI POLITIČKI PO
LOŽAJ, ŠTA BI STE UČINILI? Frekvencija dobivenih odgovora je
izvanredno zanimljiva. Tek 7,52*/° ispitanica bi takvu funkciju pri
hvatilo bez premišljanja, a funkciju ne bi prihvatilo ili bi dobro
razmislilo da li bi je prihvatilo ili ne 56,74*/° ispitanica. Osim toga
15,51% ispitivanih žena bi se prije definitivne odluke moralo da
konsultuje s mužem, a 15,21°/° sm atra da im nikada i niko takvu
funkciju ne bi ni ponudio. Frekvencija ostalih odgovora je zanemarujuća.
Iz ovoga sasvim jasno proizlazi da je stepen apstinencije žen
skog stanovništva u političkom životu veliki. O uzrocima i razlozi
ma ovakvog stanja govorili smo ranije, a ovdje ukazujemo na činje
nicu da se žene na neki način mire sa postojećim stanjem. Intere
santno je da su sve kategorije žena jedinstvene u zahtjevu da bi
žena morala biti uključena u samoupravne organe i institucije, jer
je to osnovna pretpostavka poboljšanja njenog samoupravnog po
ložaja, ali u isti mah pokazuju nespremnost ili bar oprez da se
same angažuju. Ovo može da znači da je stav o potrebi angaži
ranja, u stvari, stereotip političkog karaktera ili je izraz svijesti
žena da se angažiranjem u političkom životu ne mogu riješiti pro
blemi samoupravnog statusa.
Kada je riječ o distribuciji odgovora na ovo pitanje može se
pretpostaviti, s obzirom da se radi o neplaćenoj funkciji, da je
žena demotivirana jer ne dobija materijalnu naknadu. Međutim,
ista je situacija i kada su u pitanju plaćene (profesionalne) poli
tičke funkcije. I u ovom slučaju samo 7,170 žena bi prihvatilo pla
/°
ćenu političku funkciju bez premišljanja, dok 52,18°/° takvu funk
ciju ne bi prihvatilo ili bi prethodno dobro razmislilo da li bi je
prihvatilo ili ne, a 20,85% smatra da im takva funkcija neće nikada
117
�biti ponuđena. Ovakva distribucija odgovora upućuje na pitanje
nisu li same žene prihvatile tradicionalni konzervativni mentalitet
koji je, izgleda, još uvijek dom inantan u stavu prem a javnom anga
žiranju žene. Ako je evidentno da žene nem aju afiniteta za funkcije,
ostaje pitanje zašto nem aju? Nije realno pretpostaviti da se tome
odupire ženska priroda. Po našem uvjerenju više je u pitanju nji
hov osjećaj nemoći da u tome istraju.
Posm atrajm o dalje kako i koliko su žene spremne na samo
upravne aktivnosti. Na pitanje KADA BISTE MOGLI BIRATI, KO
JE BISTE ZANIMANJE IZABRALI? svega 3,58% ispitanih žena bi
željelo biti politički radnik ili rukovodilac. Za naše ispitanice bila
su poželjnija tzv. ženska zanim anja kao što su vaspitačica, nastav
nica, profesorica i si. ( 16,92fl/<) te danas atraktivne profesije, kao
>
što su inženjer, liječnik itd. (lŠ.lP/o). Za nas neočekivano dominira
odgovor iz kojeg proizlazi da su naše ispitanice zadovoljne profe
sijom koju obavljaju. Naime, 50,25<Vo ispitanica je izjavilo da su
zadovoljne svojom sadašnjom profesijom. Isto tako je zanimljivo
da je mali broj ispitanica (6,49°/°) preferiralo poziv glumice, mane
kena, fotom odela i si. (vidi tab. 8, pit. 23).
Ovdje je potrebno vidjeti koliko je ovakva orijentacija žena
rezultat uticaja muža, odnosno porodice. Pitanje o tome postavili
smo u slijedećem obliku AKO NAMJERAVATE PREUZETI NEKU
DRUŠTVENU FUNKCIJU ILI OBAVEZU, DA LI MORATE PITATI
MUŽA, ODNOSNO OCA? (13,16% ispitanica nije odgovaralo na ovo
pitanje je r ne žive u braku niti u porodici). S obzirom da je žena
neravnopravna, 35,55% ispitanica obavezno m ora pitati muža ako
želi preuzeti neku društvenu funkciju ili obavezu, ali u isti mah
samo 11,60°/o muževa obavezno m ora pitati žene, dok se gotovo 60°/*
udatih žena izjasnilo da ih muževi u takvim slučajevima konsultuju
samo ako nalaze za potrebno ili ih, pak, samo obavijeste o svojoj
odluci. U isti mah 23,4T'/o ispitanica obavijeste muža o svojoj od
luci, a 15,55fl/o ga konsultuje ako nađe za shodno.
Ovi stavovi i izjave o ponašanjim a ispitanica mogu se objasniti
činjenicom da su anketirane uglavnom već društveno-angažirane
žene, pa je procenat sam ostalnih veći nego što bi to bio slučaj u
ukupnoj populaciji. Da bismo imali cjelovitiji uvid u ovaj p ro
blem, indikativno je razm otriti kako se uticaj muža ispoljava za
visno od nacionalnosti i konfesije ispitanice. Analiza vršena xtestom pokazuje da su žene hrvatske nacionalnosti znatno više pod
118
�ložne uticajima muža. Od ukupno 99 anketiranih žena hrvatske
nacionalnosti 55 se sasvim određeno izjasnilo da m ora obavezno
pitati muža u slučaju da želi preuzeti neku društvenu obavezu. Sli
čan je slučaj i sa konfesionalnom pripadnošću (vidi tab. 9, pit. 21).
Ako žena ispoljava određenu podložnost u odnosu na muža,
onda je svakako potrebno razmotriti pitanje da li se muškarci pro
tive samoupravnom angažiranju žene, a naročito čime su muškarci
motiviram da se protive. Dakle, na pitanje ZBOG ĆEGA SE MUŠ
KARCI PROTIVE SAMOUPRAVNOM ANGAŽIRANJU 2ENA? do
bili smo slijedeću distribuciju odgovora naših ispitanica:
u %
— muškarci se ne protive samoupravnom angažiranju že
na nego su žene neaktivne
21,02
— muškarci su lično motivirani, jer misle da bi društveno
i samoupravno angažiranje odvlačilo ženu od kućnih
poslova
21,36
— muškarci sm atraju da samoupravno i političko angaži
ranje i nije za ženu
15,72
— muškarci se protive samoupravnom angažiranju žena
jer bi se time umanjila mogućnost njihove dominacije
u svim samoupravnim organima i institucijama
19,31
— muškarci se protive, jer sm atraju da bi to pružilo žena
ma mogućnost za sklapanje novih poznanstava, pa bi
time bili ugroženi brak i porodica
10,35
— ispitanica ne zna prave uzroke, ali zna da se muškarci
protive
8,88
Kao što je vidljivo iz tabele 10 (p. 27), nema nikakve razlike
u stavu između udatih, neudatih i razvedenih žena o tome zašto
muškarci pružaju otpor samoupravnom angažiranju žene. Ovo na
pominjemo zbog toga što je bilo realno očekivati da se različite
kategorije žena s obzirom na bračno stanje različito izjašnjavaju
us
�2
SSS
KV
i
23
53
22
8
23,75
21,56
vaspitač,
nastavnik
7,67
'
K. 37
K ^
...
NKV
(Kvalifikacije)
P. 2.
29
58
23
6
11,20
10,17
154
0
1
3
69,03
62,66
22,30
zadovoljna
sad a šn jo m
profesi.
5;
= 2,81; DF = ( P < 5%;
=
25
8
1
2
5
glumica
maneken
3,62
(Šta biste željeli biti)
42
N S
130
290
118
2
0,097
Tabela br. S.
Na pitanje šta bi željele biti u odnosu na postojeću kvalifikaciju,
postoje izvjesne razlike kod žena koje posjeduju srednju stručnu
spremu. Nešto veći broj iz ove kategorije željele bi postići zvanja
kao što su: inženjer, liječnik, farmaceut i si., međutim u ovoj ta
beli ne postoje statistički značajne razlike.
X2
26,00
23,60
ing.,
liječnik
8,40
P. 23.
�o motivima, jer su se na pitanje opšteg karaktera »DA LI MUŠ
KARCI PRUŽAJU OTPOR SAMOUPRAVNOM ANGAŽIRANJU ŽE
NA?« različito izjasnile. Radi ponovne ilustracije, odgovori na to
pitanje kretali su še ovako:
u %
— Da, pružaju otpor
— Ne, ne pružaju otpor
62,56
21,00
Da bismo problem spoznali u cjelini, morali smo pokušati da
saznamo koliki je udio samih žena u poboljšanju ili pogoršanju
njihovog samoupravnog položaja. Tražili smo odgovor na pitanje
DA LI SU ŽENE ZADOVOLJNE SVOJIM PREDSTAVNICAMA —
(ŽENAMA) U SAMOUPRAVNIM ORGANIMA I DRUŠTVENIM OR
GANIZACIJAMA? Distribucija odgovora pokazuje da je samo 18,63"/«
žena zadovoljno kako ih žene predstavljaju u organima samouprave
i rukovodstvima društveno-političkih organizacija. Veoma je zna
čajan podatak da 43,07°/o žena nije zadovoljno svojim predstavnicama samo u pojedinačnim slučajevima, a 17,94"/« su kategorične u
svom nezadovoljstvu sa ženama — predstavnicama u političkim i
samoupravnim organima. Ako bismo sabrali odgovore sa negativ
nim predznacima, onda preko 61% ispitanica nisu zadovoljne sa
predstavnicama (ženama) u organima samouprave. Ako se tome
doda i podatak da 11,11% ispitanica uopšte ne interesuje kako su
zastupane u samoupravnim organima, onda je slika još potpunija.
Zanimljivo je da u tom pogledu nema razlika u mišljenjima među
ženama različitih kvalifikacija (vidi tab. 11, pit. 26).
Tako, sada, pored podatka da su žene brojčano nedovoljno za
stupljene u procesima samoupravnog odlučivanja (vidi izvore sta
tistike), imamo dovoljno razloga za tvrdnju da su u tim procesima
i neravnopravne. Tu spoljni činioci imaju primarno značenje, ali
sve više jača tendencija da i same žene odustaju od svog samo
upravnog angažmana. Žene su, nema sumnje, odlučne u zahtjevima
da se uklone spoljni činioci koji negativno utiču na njihov samo
upravni položaj, ali su daleko suzdržanije kada je u pitanju vlastiti
aktivitet.
Izvan naših očekivanja, žene su bile podijeljene u stavu kako
i u kojem institucionalnom okviru rješavati probleme samouprav
nog položaja žene, jer u stavovima koje smo dobili kao odgovore
121
�Hrvat
Srbin
2
Ostali
Musli.
K. 8.
K. 35.
P 4.
1
0
202
-71
55
66
21,40
67,77
44,14
obavezno
pitati
68,67
P. 21.
85
1
2
28
1
0
131
21
38
30
42
13,88
43,95
28,62
samo
obavjest.
44,53
5
35
15
4
1
1
3,70
11,74
7,64
samo
izuzetno
pitam
11,89
Tabela br. 9.
ra7
U pogledu nacionalnosti i preuzimanja društvenih obaveza žena,
ističe se podatak da žene hrvatske nacionalnosti moraju obavezno
pitati muža odnosno oca, pri preuzimanju društvenih obaveza. Takođe, ova grupa žena pri preuzimanju društvenih obaveza obavje
štava svoje ukućane samo ako je shodno. U pogledu nacionalnosti
i preuzimanja društvenih obaveza, postoje statistički značajne
S 0 = 0,225; C = 0,221
48
453
152
99
154
2
(Preuzimanje društvene obaveze)
x2 = 23,32; DF = 9; P > 5%;
9,00
28,52
18,57
ako je
shodno
28,81
35
(Nacionalnost)
�2
razved.
udata
neudata
7
K. 42
P. 3.
84,01
5
118
85
............” 5,97"
28
da,
postoji
28,00
P. 27.
5
90
69
16
=
5,46
76,89
16
316
225
75
2
3,28; DF = 4; P
108
6
71
31
muškarci
su angaž.
25,63
(Otpor samoupravnom angažmanu žena)
Tabela br. 10.
Ovdje se naglašava podatak da udate žene smatraju u nešto ma
njem broju da su muškatrci lično motivirani da daju otpor samo
upravnom angažmanu žena, jer smatraju da bi to ženu odvlačilo
od kućnih poslova, međutim u ovoj tabeli ne postoje statistički
značajne razlike.
X2
4,55
64,08
ne postoji
21,36
(Bračno stanje)
�2
Domaći.
SSS
NSS
VKV
KV
NKV
21
0
84
6
28
1
2
7
22
4,22
15,00
5,04
4,90
12.13"
3,68
31
330
110
37
36
89
27
2
10,92; DF = 10; P <
5
45
1
0
9
5
1
1
5
svejedno
mi je
5%;
N S 0 = 0,181; C= 0,178
Tabela br. 11.
U pogledu zadovoljstva sa zastupanjem u društvenim organizaci
jama, ističe se jedino podatak da su žene sa nižom stručnom spre
mom djelomično zadovoljne i da su u većem broju indiferentnije
torn zastupanju nego druge kategorije kvalifikacija. Ovdje
x*
7,89
28,00
9,41
9,16
22,65
nisam
zadovolj.
6,87 ji
9
djelom.
zadovolj.
16,44
13
54,20
56
21,92
24
25,53
16
67,00
72
1 8
~M ~
i
20
!
...... K. 40.
6.
(Zastupanje u društvenim organizacijama)
P. 26.
(Kvalifikacije)
P. 2.
�na pitanje NA KOJI NAČIN POBOLJŠATI SAMOUPRAVNI POLO
ŽAJ ŽENE? našli smo činilac za koji bi se ispitanice opredijelile
kao za dominantan. Naše ispitanice insistiraju na jednakosti žena
i muškaraca u procesima samoupravnog odlučivanja u pogledu za
stupljenosti poslova. Preko 35% anketiranih sm atra da je to osnovni
>
preduslov da bi jačale progresivne tendencije u samoupravnoj
emancipaciji žene. Ako se tome doda i zahtjev da ženu u svakom
pogledu treba izjednačiti sa muškarcem, onda 63,21fl/° ispitanica na
lazi rješenje problema samoupravnog položaja u dvije vrste jedna
kosti — »jednakosti u svakom pogledu« i »jednakosti u zastupanju
u različitim organima i organizacijama«. Ovdje treba pomenuti i
podatak da 26% ispitanica misli da bi »žensko pitanje« trebalo od
vojeno posmatrati i regulisati. Iz svega do sada rečenog, može se
zaključiti da nema optimalnog samoupravnog i političkog položaja
žene bez ravnopravne participacije i u kvantitativnom i u kvalita
tivnom smislu.
U okviru razm atranja samoupravnog položaja žene, osvrnućemo se na još jedno pitanje koje se često pojavljuje. Naime, ve
ćina ispitanica je tvrdila da je opterećenost poslovima u domaćin
stvu jedan od temeljnih uzroka apstinencije ženskog stanovništva u
političkom i samoupravnom životu. Zbog toga je značajno razmo
triti pitanje KOLIKO SU TEHNIČKE INOVACIJE OSLOBODILE
ENERGIJU I VRIJEME ŽENE, koliko je uvođenje tehničkih do
stignuća u domaćinstvo oslobodilo ženu »prljavih kućnih poslova«
i da li je ta pomoć doprinijela da se žena oslobodi pritisaka tra
dicionalnih obaveza u domaćinstvu? I ovdje smo došli do jednog
interesantnog otkrića: problem društvene (političke i samoupravne)
angažiranosti žene nije pitanje vremena ili energije, nego je duboko
društveno determiniran. Jedino se tako može objasniti da 31°/° ispi
tanica kaže: »Bez obzira na moje vrijeme i mogućnosti nema smisla
da se angažiram, jer je uticaj žene na samoupravne i političke od
luke mali ili nikakav«. 21,70% ispitanica sm atra da muškarci one
mogućavaju društveno angažiranje žene, jer bi time bila smanjena
mogućnost njihove dominacije, a 15,8% žena se izjasnilo da »ne vidi
nikakve koristi od društvenog angažovanja bez obzira na moguć
nosti i vrijeme«, dok 13,50"/« smatra da angažovanje i »nije za ženu«.
Ovakvi stavovi ispitanica su značajan k o r e k t i v veoma raspro
stranjenom mišljenju da je zauzetost žene poslovima u domaćinstvu
125
�osnovni uzrok njenog nedovoljnog samoupravnog i političkog anga
žiranja. Dakle, ovaj činilac »zauzetosti« ima dvostruku funkciju.
Na jednoj strani ne treba sum njati da je izvjestan broj žena zaista
zauzet poslovima u porodici. To je objektivno data situacija. Me
đutim , zanim ljiviji su stavovi da se ne iskazuju pravi razlozi javne
neangažiranosti, kao što su nemoć da se utiče na donošenje samo
upravnih i politčkih odluka, nemogućnost da se iz angažiranja izvu
če korist, dom inacija m uškaraca i, najzad, tradicijom uslovljen
stav da sam oupravno i političko angažiranje i nije za ženu.
126
�7. RADNI STATUS ŽENE
Dimenzija radnog statusa je više nego bilo koja druga reguli
rana pozitivnim pravnim normama. Stepen zaposlenosti uopšte, i
po kvalifikacijama, ilustrirali smo statističkim izvorima (vidi po
glavlje III). Tu je vidljivo u kojoj mjeri žensko stanovništvo za
ostaje u pogledu zapošljavanja po svim kriterijim a u odnosu na
muškarce. Istraživanjem smo pokušali da ustanovimo koliki je
stepen usklađenosti tih pravnih normi i stvarnog života, imajući u
vidu, prije svega, samoupravni položaj žene. Prvo smo testirali raz
liku između samoupravnog statusa žene na globalnom planu i po
ložaja u neposrednom procesu rada u radnoj organizaciji. Naše
prvo pitanje u tom pravcu je glasilo: »KAKO STE I DA LI STE ZA
DOVOLJNI SA RADNIM I SAMOUPRAVNIM STATUSOM U OKVIRU VASE RADNE ORGANIZACIJE?« Dobili smo vrlo indikativan
podatak da 71,10%> ispitanica nije zadovoljno ili je samo djelomično
zadovoljno svojim radnim i samoupravnim statusom, dok se svega
22n ispitanica izjasnilo da je zadovoljno (vidi tab. 12. i 13, pit. 34).
/o
Slijedeće postavljeno pitanje »POSTOJI VISE ČINILACA KOJI
NEPOVOLJNO UTIČU NA POLOŽAJ ŽENE U RADNOM ODNOSU.
OVDJE JE NAVEDENO NEKOLIKO TAKVIH ČINILACA. MOLI
MO VAS NAVEDITE JEDAN KOJI SMATRATE DOMINANTNIM«
imalo je za cilj da pokaže šta ovaj osnovni stav o tome koliko su
ispitanice zadovoljne radnim i samoupravnim statusom znači. Do
bili smo slijedeću distribuciju odgovora:
u
—
—
!—
—
loša organizacija preduzeća (ustanove)
loši međuljudski odnosi
samovolja rukovodnog kadra
rukovodni kadar je sastavljen od muškaraca koji ne
maju razumijevanja za specifičan položaj žene
4,27
13,84
11,11
15,21
127
�— zato što nem a žena m eđu rukovodnim kadrovima
— nije povoljan položaj žene u braku i porodici, pa se to
nepovoljno odražava i na njen radni položaj
— nepovoljan je položaj žene u društvu, pa je nepovoljan
i na radnom m jestu
— ne, tvrdnja nije tačna, žena je na radnom m jestu rav
nopravna
— bez odgovora
7,00
11/79
13 67
21 70
1* $
3
Podatak da se 21,70% žena iz ovog ispitivanja izjasnilo da je
žena na radnom m jestu ravnopravna je statistički indikativan. Me
đutim , i ovdje m oram o čitaoca upozoriti na kvalifikacionu i sta
tusnu stru k tu ru anketiranih žena, je r su to uglavnom žene sa višim
kvalifikacijam a i na rukovodnim radnim mjestim a. Svi ostali odgo
vori im aju negativan predznak i govore o različitim uzrocima nepo
voljnog položaja zaposlene žene.
Već na osnovu ovih podataka možemo porediti pravne norme
koje su prezentirane u II poglavlju sa faktičnim stanjem kakvo vi
dim o iz prednje tabele i navedenih podataka. Divergentnost između
tih norm i i stvarnog stanja je uočljiva. Zato nije ni čudno što su
anketirane žene zadovoljne sistemom pravne regulacije, ali su izra
zito nezadovoljne realizacijom pravnih normi. Treba imati na umu
i činjenicu da žene nedovoljno poznaju svoja prava iz radnog od
nosa. Svega 43,93fl/o ispitanica poznaje svoja prava iz radnog odnosa,
dok 55,13%> ne poznaje uopšte ta svoja prava ili ih samo djelomično
poznaje. Još je zanim ljiviji podatak da 41,36®/® anketiranih žena
tvrdi da ž e n e ne poznaju svoja prava, pa ih otuda ne mogu ni
ostvariti.
Prem a m išljenjim a nekih ispitanica, ZAKONSKA PRAVA ŽE
NE SE NE OSTVARUJU IZ SLJEDEĆIH RAZLOGA:
u %
— radne organizacije nem aju dovoljno mogućnosti da bi
žene materijalizovale svoja prava
13,84
— žene ne poznaju svoja prava i zato ih teško mogu ostva
rivati
v
41,36
— prava se ne ostvaruju zbog samovolje onih koji su dužni
da izvršavaju i sprovode zakone
18,46
— rukovodioci privrednih organizacija ne poznaju zako
nom garantovana prava žene pa ih ne prim jenjuju
9,40
— postoji diskrim inacija žena u radnoj organizaciji
2,90
____________ 12,82
— nema o tome svoje mišljenje
128
�K. 6.
2
VSS
SSS
NSS
VKV
KV
NKV
K. 49.
P. 2.
120
31
33
11
4
29
12
da
24,56
32,98*
10,99
10,29
29,23
11,22
(Kvalifikacije)
304
57
89
28
33
74
23
i
i
18,21
24,46
8,15
7,63:
21,68
8,32
48
141
47
44
125
2
105
19
8
7
25
13
ne
513
17
89
13,60; DF = 10; P < 5%;
i
Tabela br. 12.
N S 0 = 0,162; C = 0,160
(Da li ste zadovoljni sistemom samoupravljanja)
Nekvalifikovane radnice su u nešto većem broju zadovoljne siste
mom samoupravljanja nego ostale kategorije žena u pogledu kva
lifikacija. Ista konstatacija odnosi se i na visokokvalifikovane rad
nice, međutim, u ovoj tabeli ne postoje statistički značajne razlike.
62,22
83,55
27,85
26,07
74,07
28,44
djelomič.
P. 34.
�K. 49.
2
Preko
45
28 — 45
18 - 27
V
.
P. 5.
130
20
73
37
da
20,18
83,86
38,44
(Starost)
55
322
172
95
Tabela br. 13.
13,81
57,41
84
541
349
160
2
12,61; DF = 4; P > 5V. S 0 = 0,152; C = 0,150
9
89
52
28
26,32
Starije žene (preko 45 g.) su djelomično zadovoljne sistemom sa
moupravljanja. Ovo se isto odnosi i na kategoriju žena od 28 — 45
g. Mlađe žene su zadovoljnije sistemom samoupravljanja nego
druge dvije kategorije po starosnoj strukturi. I u tome postoje
statistički značajne razlike.
49,99 1
207,72 !
i
(Da li ste zadovoljni sistemom samoupravljanja)
djelomič.
97,61
P. 34.
�Za procjenu situacije važne su tri vrste činjenica.
Prvo, kao što smo vidjeli, sistem pravne regulacije je zaštitio
prava žene, što je (pretpostaviti je) našlo odraza i u normativnim
aktima radnih organizacija. Međutim, prikazani podaci u ovom di
jelu analize upozoravaju da postoji visok stepen nesklada između
normativnog i stvarnog stanja. Drugo, same žene nedovoljno po
znaju svoja radna prava. Treće, radna i samoupravna prava žene
u radnoj organizaciji nedovoljno poznaju i oni koji se profesionalno
bave (zaduženi su) problemom praktičnog ostvarenja prava.
Kako su i ovdje poslovi u porodici i domaćinstvu i obaveze na
radnom mjestu stalno dovođeni u vezu, može se sasvim realno za
ključiti da je žena dvostruko opterećena. Zato smo pokušali saznati
stavove žena u odnosu na ovaj problem.
U tom smislu smo i postavili pitanje koje glasi: (p. 28.)
»DA LI SU VAM TEŽI POSLOVI NA RADNOM MJESTU ILI U PO
RODICI (DOMAĆINSTVU)«? dobili smo slijedeću skalu odgovora:
dok 22,56% ispitanica tvrdi da su im teži poslovi na radnom mjestu,
22,39°/« zjavljuju da su im teži poslovi u domaćinstvu. Ostale ispi
tanice uglavnom sm atraju da su im podjednako teški poslovi na
radnom mjestu i u domaćinstvu. Iz tab. 14 (pit. 28) vidljivo je da
su nekvalifikovane radnice više opterećene na radnom mjestu nego
u porodici, dok su žene sa srednjom stručnom spremom više opte
rećene poslovima u porodici, odnosno lakši im je posao na radnom
mjestu. Ova distribucija odgovora u zavisnosti od kvalifikacija je
očevidna, jer su poslovi u domaćinstvu približno jednaki, s tim što
su porodice iz gornjih slojeva strukture u mogućnosti da uz pomoć
brojnih tehničkih pomagala i kućnih pomoćnica umanje potrebu
većeg angažovanja žene, kako po intenzitetu tako i u vremenu.
Ostaje, dakle, činjenica da se radni položaj žene dovodi u vezu
sa stanjem u porodici i domaćinstvu. Teret obaveza u domaćinstvu,
s obzirom na tradiciju, čak i uz razvijena tehnička pomagala i pri
mjenu tehnologije u domaćinstvu, dovodi ženu u diskriminirani po
ložaj. S druge strane, preokupacija obavezama u porodici uskraćuje
ženi mogućnost angažiranja u javnim i društvenim poslovima. Po
sljedica je manji socijalni aktivitet žena i slabija pokretljivost. To
je ujedno jedna od pretpostavki dominacije muškaraca u centrima
moći i odlučivanja na svim nivoima. Sve ovo je uslovilo potrebu
da ispitamo uticaj primjene tehničkih pomagala u domaćinstvu i
oslobođenja žene »kućnog ropstva« na radni status žene.
131
�K . 6.
VSS
SSS
NSS
VKV
KV
NKV
K. 43.
P. 2.
29
131
26
10
11
34
21
P. 28.
Tabela br. 14.
S 0 = 0,225; C = 0,220
U pogledu težine poslova na radnom mjestu i u porodici nekvalifikovane radnice smatraju da im je teži posao na »radnom mjestu
a lakši u porodici. Žene sa srednjom stručnom spremom izjavljuju
da im je lakši posao na radnom mjestu. Ovdje postoje statistički
značajne razlike u pogledu kvalifikacija i težine poslova.
x* = 23,79; DF = 10; P > 5%
>;
466
88
127
43
41
124
43
2
(Težina poslova na radnom mjestu i u porodici)
teže
u
podjednako
porodici
teško
10,98 ’
19.93
4
18
34,85
31,66
_57,47"
29
61
11,52
IfoST
;
19,00
9
21
12,08
10,98 |
19.93
15
18
35,70
32^43 |
58,86
33
68
24,73
22,47~f
40,78
29
30
119
216
teže na
radnom
mjestu
12,08
(Kvalifikacija)
�Podaci koje smo dobili su indikativni. Tako 38,29% anketira
nih žena tvrdi da se primjena tehničkih pomagala u domaćinstvu
na radni položaj žene odrazila sasvim neznatno jer se o d n o s i
n i s u i z m i j e n i l i , a 22,05% tvrdi da »te prom jene nisu našle
odraza na radnu poziciju žene«. Manje od jedne trećine ispitanica
(31,62°/o) smatra da se primjena tehničkih pomagala u domaćinstvu
povoljno odrazila na radni položaj žene (vidi tab. 15, pit. 38).
Osim ove, zapazili smo još jednu tendenciju koja nije bez uticaja na radni status žene. Naime, usko shvaćena racionalnost u
privređivanju i nastojanje da se po svaku cijenu radna organizacija
odupre konkurenciji predstavljaju dodatni negativni elemenat u
određenju radnog statusa žene. S obzirom da ženi treba pomoći u
neutraliziran ju negativnog djejstva ovog činioca, našim ispitanicama smo postavili slijedeće pitanje: PRINCIPI DRUŠTVENE I PRI
VREDNE REFORME NALAŽU RACIONALNOST POSLOVANJA I
PRIVREĐIVANJA POD JEDNAKIM USLOVIMA. TO, IZMEĐU
OSTALOG, ZNACI »ZA JEDNAK RAD — JEDNAKA NAKNADA«.
MEĐUTIM, ZBOG BIOFIZIĆKIH OSOBENOSTI, ŽENA NE MOŽE
IZDRŽATI KONKURENCIJU SA MUŠKARCEM, POSEBNO U NE
KIM POSLOVIMA, ŠTO DOVODI ŽENU U NERAVNOPRAVAN PO
LOŽAJ. KAKO, PO VAŠEM MIŠLJENJU, TAJ PROBLEM TREBA
RAZRJEŠITI? Dobili smo slijedeću distribuciju odgovora:
u %
— treba privilegovati ženu u globalnom društvu
— radnim organizacijama treba kompenzirati umanjeni
radni efekat žene
— treba zaštititi ženu u braku i porodici
— odrediti radna mjesta namijenjena isključivo ženi
— na neki drugi način to treba riješiti
— bez odgovora
9,40
10,76
52,47
25,64
0,51
1,19
Sasvim je normalno pretpostaviti da će u rješavanju proble
ma konkurentske sposobnosti žene u uslovima tržišne privrede, za
visno od doba, bračnog stanja i kvalifikacija žene koje su anketi
rane zastupati različite stavove. Te razlike su se manifestovale na
slijedeći način:
133
�K. 53.
2
udate
neudate
K. 7.
P. 3.
118
167
49
44,32
122,67
da
P. 38.
31
=
87,41
357
486
129
2
Tabela br. 15.
Udate žene u nešto većem broju izjavljuju da se utioaj tehnike na
položaj žene odrazio samo neznatno, jer se odnosi nisu izmijenila.
Dobijeni rezultat nije statistički značajan.
1,08; DF = Il; P
119
200
X2
88
146,91
bez
uticaja
31,58
( Uticaj tehnike na položaj žene)
151
49
neznatno
53,08
(Bračno stanje)
�Zene dobne skupine preko 45 godina zastupaju mišljenje da bi
zajednica morala kompenzirati radnim organizacijama eventualne
povlastice ženskoj radnoj snazi, kako ne bi žena bila zakinuta u svo
jim pravima i kako bi se istovremeno postigla visoka racionalnost
poslovanja (vidi tab. 16, pit. 36).
Kvalifikovane radnice sm atraju da bi bilo nužno odrediti radna
mjesta namijenjena isključivo ženi, dok žene sa visokom stručnom
spremom smatraju da je postojeće stanje zadovoljavajuće (vidi tab.
17, pit. 36). I neudate žene misle da bi bilo potrebno fiksirati radna
mjesta namijenjena isključivo ženi, dok udate sm atraju da je rje
šenje u zaštiti žene u braku i porodici (vidi tab. 18, pit. 36).
Zahtjev da se ženi pomogne u braku i porodici je osnovni za
htjev naših ispitanica (52,47°/»). Zato je ovdje potrebno razm otriti
odgovore na pitanje DA LI BISTE TRAŽILI POSAO AKO BISTE
IMALI NAKNADU ZA RAD U PORODICI I NA ODGOJU DJECE?
Suprotno prethodnom zahtjevu, 44,95< anketiranih žena bi tražilo
’/o
stalan posao bez obzira kako bi bio nagrađen rad za poslove u do
maćinstvu i na odgoju djece, a samo nešto više od jedne četvrtine
(27,52%) ne bi tražilo stalan posao ako bi rad u porodici bio dru
štveno priznat i materijalno nagrađen. Drugi modaliteti odgovora
su bez značaja za analizu (vidi tab. 19. i 20, pit. 41).
Iako su radni i samoupravni status međusobno povezani, i2r
dvojeno gledajući u pogledu radnog statusa, nameću se (iz poda
taka) ovi zaključci:
Prvi je: samoupravni i radni status žene u Bosni i Hercegovini
nepovoljan je u odnosu na status muškarca, a i uopšte.
Nepovoljan samoupravni i radni status određuju u n u t r a š
n j i i s p o l j n i činioci. Žensko stanovništvo izloženo je pritisku
spoljnih činilaca koji djeluju kao elementi demotivacije i često je
prepušteno socijalnoj inerciji u rješavanju problema stabilnosti
svog položaja. Može se reći da je žena objektivno izvedena na
historijsko raskršće: ili će da istraje u procesu emancipacije za
koju mora da se izbori ili će izgubiti bitku za vlastitu emancipaciju.
Ozbiljne indicije postoje i za jednu i za drugu soluciju. Druga so
lucija je porazna naročito za radno sposobni dio ženskog stanov
ništva, ali i za društvo u cjelini koje bi željelo da bude socijalističko.
135
�K. 51
2
preko
45
28 — 45
18 — 27
K. 9.
P. 5.
55
1
0
29
16
9,16
29,52
pravil.
uglob. dr.
16,30
(Starost)
63
6
40
17
Tabela br. 16.
1 58
304
164
82
50,66
163,20
2
1
148
73
54
24,66
79,45
r. m.
za žene
43,88
95
570
306
169
Žene preko 45 g. u nešto većem broju nego mlađe žene smatraju
da je potrebno kompenzirati radnim organizacijama umanjeni efekat žene kako bi se realizirala racionalnost privređivanja. Razlike
u vezi sa ovim pitanjem nisu statistički značajne.
x2 = 8,36; DF = 6; P < 5*/i N S 0 = 0,120; C = 0,120
10,50
33,82
zaštita
žene
u braku
90,13
(Racionalnost privređivanja i radne sposobnosti)
kompenz.
r. o. za
manji ef.
18,67
P. 36.
i
�VSS
SSS
NSS
KV
NKV
2
domaći.
K. 6.
P. 2.
63
4
15
15
4
15
10
6,44
11,17
17,22
6,05
16,17
5,91
kompenz.
P. 36.
28,74
49,86
76,84
26,98
14
28
12
46
17
46
123
45
13,81 i
23,95 i
85
36,92 i
j 131
12,96 ;
12,68 j
rad. m jes.
isključivo
za žene
(Racionalno
49
56
88
30
62
72,15
26,39
zaštita
žene u
braku
18
(Kvalifikacija)
S 0 = 0,230; C = 0,224
U pogledu racionalnosti privređivanja i radnih sposobnosti žena,
ističe se podatak da kvalifikovane radnice smatraju da je potrebno
odrediti radna mjesta namjenjena isključivo ženi, dok žene sa vi
sokom stručnom spremom smatraju u značajno većem broju, da
to nije potrebno. Dobijene razlike su statistički značajne.
x2 = 25,38; DF = 10; P > 5%;
479
18
135
27
281
Tabela br. 17.
privređivanja i radne sposobnosti)
�2
udata
neudata
...... K. 51.
7.'
P. 3.
35
52
17
27,76
pravil.
u. glob. dr.
14,13
P. 36.
49
59
1
0
Tabela br. 18.
196,60
85
134
49
97,57
r. m.
za žene
36,42
140
2
S 0 = 0,159; C = 0,157
375
515
13,15; ĐF = 3; P > 5%
206
270
64
zaštita
žene u
braku
73,39
(R acionalnost privređivanja i radne sp osob nosti)
Neudate žene u znatno većem broju nego udate smatraju da je
potrebno odrediti radna mjesta namjenjena isključivo ženi, da
bi se ostvarila racionalnost privređivanja. Isto tako, udate žene
u većem broju nego neudate, smatraju da je potrebno zaštititi
ženu u braku d porodici. Navedene razlike su statistički značajne.
42,96
kompenz.
r. o. umanj.
efekat
16,03
(Bračno stanje)
�V
KV
NKV
K. 56.
2.
ne
13
34
12,77
44
95
51
35,68
2
1,22
2
1
59,31
da
(Kvalifikacije)
prist.
prist.
35
105
70
39,43
19
83
64
31,17
18
32
1 ,0
21
14
19^98
b. o.
x2 = 14,23; DF = 6; P > 5%;
15
33
18
12,39
51,82
S 0 = 0,184; C = 0,181
157
418
261
2
Tabela br. 19.
Postoje statistički značajne razlike između NKV i KV radnica u
pogledu naknada za rad u porodici (p. 41.). KV radnice u značajno
većem broju izjavljuju da ne bi tražile posao ako bi njihov rad
bio društveno priznat.
13
36
23
13,52
(soc. pom.)
nem a
m išlj.
(Naknada za rad u porodici)
uz nak.) (dogo.)
65,56
20,60
23,02
ne
P. 41.
�56.
Preko
45
28 — 45
18 — 27
K. 9....
P. 5.
262
39
143
80
i
49,56
140,53
76,25
(Starost)
33
160
87
40
P. 41.
10
4
15,55
8,73
140
2
29
6
N S 0 = 0,096; C = 0,095
91
481
258
13
5,67 ................ M 8
~
16,09
8,73
= 4,48; DF = 6 ; P < 5°/®
;
5
30
15
1
0
3
Tabela br. 20.
U vezi sa istim pitanjem (o naknadi za rad u porodici), žene preko
45 g., u većoj mjeri bi ipak tražile stalan posao, nego što je slučaj
sa mlađim ženama. Međutim ove razlike nisu statistički značaine.
x*
30,2
85,82
46,56
(N aknada za rad u porodici)
�Drugo: tradicija, brak i obrazovanje u najširem smislu deter
miniraju i samoupravni i radni status žene. Snaga uticaja svake od
ovih dimenzija zavisi od konkretne socijalne situacije. Tako su, na
primjer, nepovoljni uslovi za obrazovanje ženske djece i omladine
ograničavajući činilac u postizanju ravnopravnosti žene, dok tra
dicionalni konzervativni mentalitet često onemogućava socijalnu
pokretljivost i samoupravni aktivitet žene. Brak i stanje u porodici
su takođe česta prepreka sticanju povoljnijeg radnog i samouprav
nog položaja žene. Poseban je problem što ovi činioci često kumu
lativno djeluju. Upravo to kumulativno djejstvo ovih činilaca jako
mnogo obavezuje svjesne društvene snage, ako žele da bilo šta
učine za istinsku emancipaciju žene.
141
��8. TRADICIJA I PORODIČNI ŽIVOT
Da bi se bolje sagledao uticaj tradicije i porodičnog života na
samoupravni i radni status žene u Bosni i Hercegovini, rezimiraćemo, koliko je moguće, sistematično neke odgovore naših ispita
nica. Otuda će postati jasno zašto tradiciju i porodični život po
vezujemo.
Prvo, blizu 60% ispitanica se izjasnilo da sm atraju da je najnepovoljniji položaj žene u braku i porodici ili da su im jednako
teški poslovi na radnom m jestu i u domaćinstvu (vidi odgovore
na pitanje 13). Drugo, preko 70% anketiranih žena se izjasnilo da
>
su tradicija, dominacija muškaraca (što se takođe može protum a
čiti kao elemenat tradicije) i opterećenost žene obavezama u poro
dici osnovni činioci sadašnjeg nepovoljnog socijalnog statusa žene
u Bosni i Hercegovini (vidi odgovore na pitanje 14). Treće, oko
72% ispitanica tvrdi da je uzrok neravnopravnog samoupravnog
položaja žene u tradicionalnom shvatanju da je ženi mjesto u kući
i u opterećenosti žene poslovima u domaćinstvu (vidi odgovore na
pitanje 15). Četvrto, na pitanje kako izmijeniti postojeće stanje,
oko 42% ispitanica misli da je nužno izjednačiti muža i ženu u oba
vezama i pravima, a gotovo 26% misli da bi se stanje izmijenilo
ako bi se žena oslobodila tradicionalnih obaveza u porodici i teret
ravnomjerno distribuirao (vidi odgovore na pitanje 17). Peto, da
bi žena prihvatila bilo kakvu društvenu obavezu, uključila se u
akciju ili, čak, otišla na neki sastanak, u 36% slučajeva mora oba
vezno pitati muža, odnosno starije u porodici, dok samo 11,7% mu
ževa pita žene u takvim situacijama (vidi odgovore na pitanje 21. i
22). Šesto, u cilju otkrivanja motiva, testirali smo mišljenje žene
o tome šta bi preporučile svojim kćerkama da budu i kako da se
ponašaju. Samo 12% žena preporučilo bi kćerkama da se pona
šaju kao i majke, a svega 1 bi preporučilo da im se kćerka
%
ponaša u skladu sa tradicionalnim normama. Još su objektivniji
143
�odgovori u pogledu preporuke o tom e kakvo zanimanje kćerka
treba da izabere: gotovo da i nema preporuke da se kći profesio
nalno bavi javnim političkim i sam oupravnim poslovima (vidi od
govore na pitanja 24. i 25). Sedmo, 58% ispitivanih žena misle da
>
su uzroci otpora sam oupravnom angažiranju žene sadržani u kon
zervativnom m entalitetu m uškaraca i u interesu muškarca za do
m inantnim položajem u braku i porodici. Osmo, na pitanje u kojoj
sferi ženu zaštititi da bi postigla povoljniji samoupravni i radni
položaj, 52,47% ispitanica sm atra da je zaštita naj neophodni ja u
braku i porodici. I deveto, po m išljenju ispitivanih žena zaostaja
nje u zapošljavanju je uslovljeno tradicionalnim shvatanje da je
ženi m jesto u kući. A na pitanje gdje su uzroci permanentnog zao
stajan ja žena u tem pu obrazovanja blizu 50% ispitanica sm atra da
su uzroci u tradiciji i stavu porodice (vidi odgovore na pitanje 50).
N adamo se da su ovi podaci reljefno pokazali da su tradicio
nalni konzervativni m entalitet i postojeći model braka (najčešće za
snovan na patrijarhalnim osnovam a) lim itirajući činilac u emanci
paciji žene i poboljšanju njenog sam oupravnog položaja u Bosni
i Hercegovini.
T radiciju smo shvatili kao konzervativni oblik svijesti koji se
reflektuje na način života i sistem vrijednosti ili kao konzervativni
m entalitet na ovom socijalnom prostoru. Dakle, izraz »tradicija«
upotrebljavali smo za bosansko-hercegovačke prilike u kolokvijal
nom značenju. Naravno, da se tradicija ili njeno negativno znače
nje odražava na stil življenja, vjerovanja, djelovanja i ponašanja
čovjeka u našem prostoru. To je ukupnost antropoloških, sociološ
kih, psiholoških i drugih dim enzija ličnosti. Sve to, dakako, ima
odraza na društveno stanje, a time i na samoupravni status grupa
i pojedinaca. Međutim, život u porodici i braku tretirali smo kao
onaj socijalni okvir u kome se tradicija najsnažnije osjeća i manifestuje. Ovo napom injem o zato da bi se shvatilo da poboljšanje
socijalnog statusa žene u bosansko-hercegovačkom prostoru ne
može biti izvedeno »preko noći«, nego je to istorijski zadatak niza
generacija — sadašnjih i budućih. Stepen ostvarenja tog zadatka
može se u isti mah sm atrati indeksom prisutnosti socijalizma u
ovom prostoru.
Analiza podataka navodi nas na zaključak da se sa vremena žena
nalazi u dosta teškoj situaciji. Tu situaciju omeđuju dvije ivice je
dinstvenog procjepa: povećana angažiranost u procesima samo
upravljanja sm anjuje izglede na stabilan brak i sretan porodični
život; i obratno: stabilan brak i sretan porodični život sm anjuju iz
glede za sam oupravnu angažiranost žene.
144
�Tradicijom je učvršćeno mišljenje da je porodica »osnovna će
lija društva«, pa je pitanje da li je danas porodica zaista »osnovna
ćelija« ili ne. Ovo tradicionalno mišljenje proizašlo je iz naglaska
na biološkoj funkciji porodice, na religijskom poim anju braka kao
socijalnog okvira za biološku reprodukciju. Naravno, u okviru ovak
vog shvatanja posebno mjesto zauzima stav da je jedino majka od
govorna za odgoj djece. Treba'reći da svega 16,62% naših ispitanica
prihvata stav da su majke jedino odgovorne za odgoj djece, dok
preko 70% smatra da ovu odgovornost treba distribuirati na oba
roditelja i društvo. Posebno je značajno da od ovih 70%, gotovo 30%
anketiranih žena misli da odgoj djece treba da bude isključivo briga
zajednice. Samo 4% ispitanica opredijelilo se za mišljenje da je
najkorisnije da se žena-majka posveti isključivo odgoju djece i da
odustane od angažmana u samoupravnim i političkim poslovima.
Može se reći da je savremena bosansko-hercegovačka žena preuzela
čitav niz funkcija u privrednoj i političkoj sferi, ali da se funkcija
odgoja djece još uvijek sm atra primarnom funkcijom majke. Jasno
je da ljubav majke prema djetetu ne može ništa zamijeniti, ali je
društveno konzervativno shvatanje da se cjelokupna odgovornost
za odgoj djece prebaci na majku.
Druga osnovna funkcija braka i porodice je ekonomska fun
kcija. Međutim, mnoštvo pokazatelja i najnovijih saznanja upu
ćuje na zaključak da porodica nije više »ekonomska zajednica«, pa
žena više nije prinuđena da u porodici traži svoj ekonomski oslo
nac i socijalnu sigurnost. Ekonomski samostalna žena koja ima
svoj posao i svoju profesiju nije više prisiljena da prihvata brak
i porodicu kao socijalni okvir u kome će biti ekonomski, a, zatim,
i na druge načine diskriminirana. Moderni pravni sistem ne isklju
čuje više ženu iz prava naslijeđa i prava na imovinu stečenu za
jedničkim životom u braku, nego žena u socijalističkim pravnim
sistemima u tom pogledu uživa i izvjesnu prednost. Otuda više nema
potrebe da dokazujemo da brak kao ekonomska zajednica nema više
one funkcije u diskriminaciji žene koje je ranije imao. Međutim, u
svim sredinama se ne gleda rado na ekonomsku nezavisnost žene
(to tvrdi 45% naših ispitanica); još se na život izvan porodice gleda
očima prošlosti.
145
�Koliko porodični okvir još uvijek određuje položaj i sudbinu
žene govori još jedan podatak: 15,55% ispitanica tvrdi da svekar i
svekrva im aju izvanredan uticaj na položaj žene, 32,82% sm atra da
svekar i svekrva utiču na taj položaj, a samo nešto preko jedne
trećine (34°/») kažu da »ne utiču«. Normalno je da takav model
braka i porodice u kome svekar i svekrva im aju uticaj koči čitav
proces sam oupravne emancipacije žene.
Kakav je odnos porodičnog života i samoupravnog angažmana?
Evo osnovnih m odaliteta u distribuciji odgovora:
u %
— porodica i brak reduciraju mi mogućnost da se bavim
društvenim poslovima
28,71
— koncentrisana sam na problem e i obaveze u braku i po
rodici, pa gubim interes da se bavim bilo čime drugim
35,04
— brak i porodični život nisu mi sm etnja da se bavim jav
nim i društvenim poslovima
22,73
Ako su sve ove činjenice od značaja za zaključivanje, a naše
je ub jeden je da jesu, onda je neodrživa teza po kojoj je sama žena
prihvatila tradicionalni oblik braka i porodice. Prije bi se reklo
da je ovakav stav ženama nam etnut, i da su ga »dobrovoljno pri
hvatile« u nedostatku alternativnog rješenja.
Ostaje pitanje šta i kako mijenjati. Teorijski postoje dvije mo
gućnosti. Jedna je zadržati postojeći model braka i porodice i tome
prilagođavati ostale sfere društvenog života, a druga je izvršiti
korjenite prom jene braka i porodice. Postoj-, možda, i treća mo
gućnost postepenih evolucionih prom jena i jedne i druge sfere.
U tom pravcu konsultovali smo naše ispitanice. Iz odgovora
koje smo dobili može se zaključiti da ne postoji saglasnost u sta
vovima i mišljenjima. Evo distribucije odgovora na to pitanje:
146
����
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Samoupravni i radni status žene u Bosni i Hercegovini
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Franjo Kožul
Source
A related resource from which the described resource is derived
https://www.memoryoftheworld.org/
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Univerzitet u Sarajevu, Fakultet političkih nauka
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1973.
Rights
Information about rights held in and over the resource
Nepoznato
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
PDF
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
53-M
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
151 str.
Bosna i Hercegovina
Franjo Kožul
obrazovanje
porodica
radni status
samoupravljanje
tradicija