1 10 11 http://afzarhiv.org/files/original/5a7a8ae3598ffdbde635d7ca51bfe447.pdf 0f03d0a1e6e32b4e04e3c9a790338132 PDF Text Text ��Biblioteka LEGENDE dobitnik je Povelje »4. jul« — najvećeg društvenog priznanja za doprinos u gajenju tradicija narodnooslobodilačkog rata naroda i narodnosti Jugoslavije. �Izdavač NIRO »Dečje novine« Gornji Milanovac Za izdavača Miroslav Petrović generalni direktor Recenzent Branko Cvetković Odgovorni urednik Radmilo Lale Mandić Uređivački odbor Mirko Vujačić Radmilo Lale Mandić Ivo Matović (urednik) Dragan Marjanović Lektor Zora Maksimović Korektor Dobrila Petrović Grafički dizajn Rade Rančić Tehnički urednik Mirjana Avramović Štampa »Nikola Nikolić«, Kragujevac Štampanje u tiražu od 3.000 primeraka završeno avgusta 1978. godine �MILENKO PREDRAGOVIĆ Kata Pejnović ŽIVOTNI PUT I REVOLUCIONARNO DELO �BIBLIOTEKA »LEGENDE« VIII KOLO NARODNI HEROJI JUGOSLAVIJE �PREDGOVOR Žvotni put Kate Pejnović, put je revolucionara koji dolazi iz naroda i sav svoj život i svoje djelo posvećuje dobrobiti tog naroda. Susretao sam Katu još od vremena stjecanja njenih prvih revolucionarnih iskustava, pa sve do njene smrti. Nekoliko godina uoči rata jedan liječnik iz Gospića, simpatizer Partije, vraćao se noću iz SmiIjana iz posjete bolesniku. Sa čuđenjem i poma­ lo senzacionalistički mi je pričao kako je u kući bolesnice sreo ženu srednjih godina koja je ne samo pomagala bolesnici, već ujedno u kući pu­ noj naroda govorila o politici, o teškom životu se­ ljaka, o poretku, o situaciji u svijetu, o opasnosti od rata i o fašizmu, o tome da radni ljudi treba sami da se bore za svoju odbranu i odbranu zem­ lje itd. Pri tom ga je najviše čudilo što je govo­ rila jednostavno, jasno i s poznavanjem stvari, i više od toga — kako su nju, ženu-seljanku, paž­ ljivo i s uvažavanjem slušali svi prisutni. Te večeri su mu rekli seljaci da Kata zna pružiti pomoć bolesnom, da savjetuje u poslu i raznim prigodama, i da osim toga u bližoj i da­ ljoj okolici često govori o događajima u zemlji, 5 �svijetu itd. Liječniku, koji mi je to pričao, nije isto u glavu to novo i neobično interesantno što je doživio, da je seljačka žena politički agitator, komunistkinja, čvrsto afirmirana u selu, i kod Srba i kod Hrvata. Isto tako u Gospiću, gimnazijalka — skojevka Rada Tatalović, rekla mi je da kod njih dolazi neka seljanka iz Smiljana koja prodaje mlijeko, sir i drugo, i da daje razne knjige, beletristiku, socijalnu progresivnu literaturu, ali i neke »teže« stvari. Sve je to žena nosila u nekoj košari. Ka­ ko joj je kuća bila uz glavnu cestu na početku Smiljana, kuda se prolazilo za Bužim, Rastoku, Pazarište itd., to je ubrzo njena kuća postala »punkt« za vezu, poruke, sastanke itd. Naravno, znao sam dobro na koga se liječnik namjerio i o kome mi je Rada kazivala. Bila je to naša pouzdana Kata Pejnović. Koliko jednostavan toliko i interesantan bio je put i razvitak drugarice Kate Pejnović kao ra­ dne žene, majke više djece, do uvjerenog i volje­ nog revolucionara — komuniste. Već prvi kon­ takti s njom uvjerili su me u snagu njene volje, uvjerenje, borbenost i neustrašivost. Kao dobra domaćica imponirala je selu; znala je dobro go­ spodariti, raditi, a uza sve to nalazila je dovoljno vremena i imala neograničen entuzijazam za ma­ sovan politički rad. Mlada generacija kojoj je i namijenjen ovaj tekst upoznati će Katin revolu­ cionarni put, ispričan jezikom kakvim je govori­ la i ona sama. Mladi će tako otkidati od zabora­ va događaje i ličnosti iz naše revolucije, nastav­ ljajući njihova velika djela. Za svaku je pohvalu i inicijativa izdavača — »Dečjih novina« iz Gornjeg Milanovca — da ova­ kvim tekstovima djeluje među mladima. To je najbolji put da mlada generacija upozna život i djela svojih prethodnika, i da se i sami opredje­ ljuju za ideale za koje su živjeli veliki likovi na­ še revolucije. Jedan od tih likova je i Kata Pej­ nović, neumorna tkalja slobode, kako to kaže i autor pripovijesti o njoj. �ISPOD ONE GORE VELEBITA Tamo ispod sjevernih obronaka Velebita, na­ domak Gospiću, ugnijezdilo se selo Smiljan. I tu je u mreži života brojnih generacija, kao i svuda u Lici, od svega najviše bilo siromaštva. Valovi historije — koje su podizali brojni osva­ jači — vjekovima su tutnjali tim krajem; mije­ njale su se carevine i carevi, kraljevstva i kra­ ljevi. Svi su samo uzimali i otimali, a Ličani su vrijeme i događaje u svom životu mjerili od one do one bune, od onog do onog rata, suprotstav­ ljajući se uvijek iznova osvajačima i njihovim interesima. Živjelo se uglavnom od poljoprivrede i sto­ čarstva, otimajući od kamena i vukova. Tek šest posto ličkih prostora ziratna je zemlja, pa kad bi ljetina i najbolje ponijela, kruha nikad nije bilo dovoljno za sva usta. Industrije gotovo da i nije bilo; tek između dva rata pokoja pilana, seoski dućan ili služba u općinskim i sreskim mjestima. Valjalo je, stoga, Ličanima krenuti u svijet — trbuhom za kruhom: u Ameriku, Fran­ cusku, Belgiju, Njemačku. Svi koji bi otišli, vje­ rovali su da će se i vratiti s nešto ušteđevine za ženidbu i koju parcelu bolje zemlje. No svi se �nisu vraćali. Mnogi su ostali zauvijek u tuđini, tugujući u pismima za svojom Likom i šaljući ponešto novaca onima koji su ostali da bar pone­ kad plate poreze. Otuda valjda u narodu i uzrečica: »Djece i novaca nikad dosta«. Jer, Lika se stalno raselja­ vala, ali nikada nije raseljena. Da se djeca u jed­ noj obitelji nisu brojala na prste obje ruke, taj bi kraj već odavno bio pust. To je povećavalo si­ romaštvo obitelji, ali instinkt naroda za samo­ održanje bio je jači od svih računica. Čim bi dje­ ca stasala za posao i otisnula se u svijet, tvrda kora proje omekšala bi i postala slasnija. A kako je bilo u Lici, tako je bilo i u Smiljanu, a kako je bilo u Smiljanu tako je i u ku­ ći Dmitra Bogića i njegove supruge Jelene. (Ve­ likih socijalnih razlika u to doba, s kraja proš­ log vijeka, i nije bilo u Lici; netko je bio manje, a netko više siromašan, što je uglavnom ovisilo o tome je li netko imao koju ovcu ili komad zem­ lje više). Dmitar Bogić je bio žandarmerijski nared­ nik Austro-Ugarske Monarhije sa službom u Lapcu. Zbog bolesti zarana je umirovljen, pa se pre­ selio u Smiljan, svoje rodno mjesto. Na malom imanju, s još manjom mirovinom, uistinu se teško živjelo. Jelena je izrodila devetoro djece i da nije bila vješta i vrijedna krojačica, teško bi mogla zatvoriti krug životnih potreba u svo­ joj mnogočlanoj obitelji. Jelenina krojačka igla bila je veliki komad kruha u njihovoj kući. Šesto dijete po redu rođeno u obitelji Bogićevih — bila je djevojčica Kata. Rođena je po­ sljednje godine devetnaestog vijeka, kad su pro­ ljetni vjetrovi s mora topili debele ličke snijegove i kad su ponornice Lika i Gacka napuštale svoje obale i iskrile se na suncu poput pravih gorskih jezera. Bilo je to 23. marta 1899. godine. Još od ranog djetinjstva Kata se razlikova­ la od druge djece Bogićevih: puna nemira, trepe­ rila je poput lista breze ispod njena Velebita. Svojim krupnim pronicljivim očima tragala je za zagonetkama svoje okoline, tražila odgovore, ali uvijek s onim uobičajenim dječijim nestašlucima. �PRED ZIDOM SIROMAŠTVA Bogićevi su osobitu pažnju poklanjali svojoj djeci. Upinjali su se iz petnih žila da ih izvedu na put boljeg života od onog u kojem su oni sa­ mi brojali svoje godine. Bila je to neka vrsta mržnje prema siromaštvu svojstvena ljudima čiji pogled ide dalje od vlastita kućenog praga, •prve šljive j suhe brazde, sve tamo do daleke nade tople poput djeteta. Kako je koje stasavalo (dvoje je umrlo još zarana) skrbni roditelji sla­ li su ih da izuče neki zanat u Gospiću, a onda su, opasani snagom i zanatom, odlazili u široki svijet u potrazi za boljim životom. Tako je bilo s muškarcima. Djevojčice su imale drugi put. Majka Jelena slala ih je u Gos­ pić da izuče krojački zanat, kako bi znale šiva­ ti i ona »gospodska« odijela. A onda, u godinama djevojaštva igralo se u kolima, sjedilo na preli­ ma i tražila prava prilika za udaju. Tako su se osipale mnogočlane ličke obitelji, da bi ponovo, na novom ognjištu, buknuo život brojne djece. Došlo je vrijeme da i Kata Bogićcva krene u osnovnu školu, u svom rodnom Smiljanu. Ni­ zale su se petice u školskom dnevniku, ali — bi­ lo je i batina kao sastavnog dijela pedagoških mjera tog vremena. — Dobra je učenica, odlična — govorili su učitelji ocu Dmitru kad b,i navratio u školu da se raspita za svoju Katu. Pri lom bi obično na­ dodali: — Vrlo je nestašna — gdje djeca »zara­ te«, eto, tu je i K ata... Četiri godine u osnovnoj školi brzo su proš­ le. Iako je bila stalno odlična učenica, Kata je morala stati pred zidom neimaštine. Uzalud su učitelji molili njene roditelje da je pošalju u gos­ pićku gimnaziju; siromaštvo je nadjačalo i talenat djevojčice i roditeljske želje. UMJESTO KNJIGE — MOTIKA Izgledalo je da će Kata ostati tamo gdje je i bila. Želja da nastavi školovanje srušila se pred tvrdoglavom stvarnošću, no njeni unutrašnji ne­ miri tjerali su je da ne ostavi knjigu, ako je već morala ostaviti školu. Otac je po doseljenju iz Lapca donio sa so­ bom i svoju malu biblioteku. Bile su to, uglav- �nom, narodne pjesme o Marku Kraljeviću, Mi­ lošu Obiliću, uskocima i hajducima, kao i neko­ liko narodnih kalendara. Bila je to ona litera­ tura što je u obična puka podgrijavala nade da će i na njihovim obzorima zarudjeti osmijeh slo­ bode. Junaci iz narodnih pjesama izrastali su u moćne zaštitnike obespravljenih i ugnjetenih uz treperavu svjetlost petrolejskih lampi. Bilo je to ono lijepo, ali daleko i nedokučivo sjeme ko­ jeg je narod sijao s koljena na koljeno, da bi bar načas u duši osjetio veliku iluziju slobode. Nije se još bila ni zadjevojčila kada je po­ čela drugovati i s motikom, a uz sve to tkala je biljce i vezla. Da bi se koliko-toliko bolje živje­ lo, odlazila je raditi u seljaka s više zemlje, za nadnicu: kopala je, žela i obavljala, kao velika, sve poslove. Poslije mnogo godina sjećat će se Kata da su joj plaćali kao i odraslim poslenicima. TESLINA KUĆA 10 Ako je motika mogla i nahraniti usta, nije mogla nahraniti duhovnu potrebu za čitanjem. Kata je čitala sve do čega bi došla; svejedno da li bi se dokopala kakve knjige ili novina. Ali bilo je to ono vrijeme kada su i novine i knjige u njenom Smiljanu bile prava rijetkost. Prvi svjet­ ski rat već je tutnjao Evropom; svojim crnim kandžama zagrebao je i na vrata kršnih Ličana, odvodeći ih silom na daleka bojišta da se bore za tuđe interese, za interese kapitala Austro-Ugarske. I baš taj interes gladan kolonija i jefti­ nije radne snage gurnuo je čovječanstvo u kata­ strofu ubijanja, bolesti, gladi i poniženja. Kata Bogićeva, iako nije znala za prave uz­ roke toga rata, bila je već buntovnički raspolo­ žena. U carskom bilježniku prepoznala je neprav­ du jedne tuđinske vlasti. Kada bi bilježnik do­ šao po »carsko«, sjedeći kraj ognjišta, Kata bi mu, puna gorčine, govorila: — Gospodu hranite bijelim kruhom, a od si­ rotinje otimate i ono posljednje. I sjedila je Kata pored ognjišta tih ratnih godina, uz kotao vrele vode, čekajući šaku braš­ na za toplu palentu. Već se bila zadjevojčila ka­ da je, u razgovoru sa svojim suseljanima, često ponavljala: — Ovako ne može ostati, mora nešto novo doći... �U tom sukobu država ponajviše je stradava­ la sirotinja, bilo da je ginula na bojištima »u ime carevo« ili gladovala, opet, u ime carevo! I nerodne godine, i bolesti, i ratovi — sve je to išlo preko leđa potlačenog naroda, obespravljenog i poniženog. Bilo je to vrijeme kada se i u ličkog seljaka — tko zna po koji put u povijesti — ta­ ložio naboj eksplozije, drugačiji od svih dota­ da; naboj koji će jednog dana prerasti ogra­ ničenost bune i otvoriti putove svekolikoj čovje­ kovoj slobodi. Kata Bogićeva predosjećala je nove tokove, ali iz svoje perspektive zatvorenog seoskog kru­ ga još nije mogla sagledati korak koji vodi u no­ vu budućnost. Zato je, valjda, stalno i tragala za novim knjigama, tražeći odgovore na pitanja ko­ ja je postavljala za dugih zimskih noći, naslonje­ na na prozor i zagledana u ledenu pustinju ve­ lebitskih vrleti. Tražeći odgovore na pitanja, kakva njene vr­ šnjakinje u Smiljanu nisu ni u snu snivale. Ka­ ta je slučajno otkrila veliko blago u siromašnom selu. U kući gdje je rođen i gdje je živio velikan �ovog vijeka Nikola Tesla i njegovi, pronašla je biblioteku. Navraćala je u tu kuću i posuđivala već zaboravljene knjige. One iste knjige ispod čijih je korica izrastao i Nikola Tesla. (Pred sam kraj svog života Nikola Tesla, u svojoj hotelskoj sobi u New Yorku, stiskao je palce i bodrio na­ šu revoluciju, ne znajući da se u njenim prvim redovima nalazi i njegova susjeda iz Smiljana, Kata, koja je još k tome čitala njegovu lektiru!) KATINA UDAJA Pr<vi svjetski rat već je bio utihnuo; pale su dvije carevine — austrougarska i ruska. Na is­ toku Lenjinova Sovjetska Rusija polagala je te­ melj novoj historiji čovječanstva — vlasti radni­ ka i seljaka. Na Balkanu južnoslovenski narodi prvi put su se našli na okupu. Stvorena je Jugo­ slavija, ali ne onakva kakvu su mnogi zamišljali u vjekovnom ropstvu. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca već na početku nije ispunila očekiva­ nja; bila je to samo zamjena jednog za drugi ja­ ram. Poslije rata vraćali su se u Liku oni koji su preživjeli: bivši žandarmi i austrougarski podo­ ficiri, ali i ljudi koji su iz austrougarske vojske dospjeli u vrtlog Velikog oktobra. Donosili su vi­ jesti o jednoj velikoj revoluciji, o Lenjinu, o po­ bjedi ruskog naroda. Bila je to nova nada za potlačene radnike i seljake. Međutim, vlasti se boje komunista, jer njihove ideje ugrožavaju in­ terese buržoazije. Samo tri godine nakon stva­ ranja Jugoslavije, 1921. godine buržoazija donosi zloglasnu Obznanu kojom se zabranjuje legalan rad Komunističke partije Jugoslavije. Nastaju progoni komunista i žandarmska kundačenja. Te iste godine Kata Bogićeva udala se za svog suseljana Jovana Jovanišu Pejnovića. Bio je Jovan stariji od Kate nekih desetak godina, pa su Katu odvraćali da se udaje za njega. — Tako nešto ne dolazi u obzir, dala sam riječ i ja ću je i održati — odriješito je govori­ la Kata. Jovan Pejnović bio je povratnik iz Amerike. Za ušteđevinu kupio je neki komad zemlje i — to je bilo sve. Međutim, naslijedio je prilično veliko imanje, pa je Kata imala pune ruke posla. U međuvremenu, podasula su i djeca. Rodila ih �je Kata osmoro; dvoje je umrlo nedugo iza po­ roda, a jedno u četvrtoj godini života. Trebalo je raditi i u kući i na njivi. A Kata je imala i sre­ će: njen Jovaniša nije bio kao drugi muškarci u selu; pomagao je supruzi u kućnim poslovima. Donio je tu naviku iz daleka svijeta. Izgledalo je da je Kata udajom iz svojih misli sasvim pro­ tjerala intimne želje da se bori za bolji svijet, da čita i traga za tim svijetom. No, Kata Pejnović, shodno okolnostima u kojima je živjela, po­ lako, gotovo tiho stasavala je u svojim opanci­ ma u veliku revolucionarku, neponovljivu tkalju slobode. JEDNA KNJIGA ZA JEDAN PUT Kao žena i majka, Kala Pejnović uživala je nepodijeljen ugled i kod muškaraca i kod žena u svom selu. Isto kao i njena majka Jelena, Ka­ ta je često priskakdla u pomoć svojim suselja­ nima, bilo da je trebalo pomoći bolesnima ili savjetom uputiti kako se nešto radi. Knjige koje je čitala i znanja koja je sticala provjeravala je u svakodnevnom životu. Takvu Katu ljudi su cijenili, pomagala im je kada je bilo najteže, a to se ne zaboravlja. Svoj ugled stalno je povećavala. Ljudi su je ci­ jenili jer je bila dobra i skrbna domaćica, a ka­ da bi im se obraćala znala je prenijeti i ono što misli i ono što osjeća. Budući da je čitala novi­ ne, govorila im je o prilikama u zemlji i u svi­ jetu, otvarajući prozore za skrivenu svjetlost u gotovo nepismenih ljudi. U svakoj zgodi — na prelima i igrankama posebno — ljudi su je slu­ šali, i stari i mladi, zažagrena pogleda i otvore­ nih usta, kao u djece začuđene čudesnim pri­ čama. Unatoč napornog rada, Kata je bila puna ži­ votne energije — voljela je igru i pjesmu. Bila je već zagazila u četvrtu deceniju života, a nje­ na aktivnost ne samo da se nije smanjivala, ne­ go sc stalno povećavala. Često je pješačila i u sedam kilometara udaljeni Gospić, gdje je pro­ davala, obično po kućama, mlijeko i sir. Tako je u jednoj kući upoznala gimnazijalku Radu Tatalović. Biio je to vrlo vrijedno poznanstvo: Ra­ da je bila skojevka, s bibliotekom beletristike, sa naprednim socijalnim sadržajima, ali i nešto �marksističke literature. Kata je osvojila Radu svojom neposrednošću, dubinom misli i jedno­ stavnim izražavanjem. Slučajno poznanstvo pre­ raslo je u prijateljsko povjerenje: Kata je iz Gos­ pića nosila kući, u svojim košarama, prvo raz­ ličite beletrističke tekstove, a onda i one »teže«. — Čita do zore, sav petrolej potroši! — go­ vorio je njen Jovaniša, inače ponosan na Katu i njen nepodjeljen ugled koji je već uživala u podvelebitskom kraju i među srpskim i među hr­ vatskim stanovništvom. Od svih knjiga koje je dobila, na životni put Kate Pejnović i njeno opredjeljenje, kako je to i sama govorila, najviše je utjecala »Mati« Maksi­ ma Gorkog. Bila je to knjiga za jedan put, za jedno jedino opredeljenje: za revolucionarni po­ kret. S tom knjigom jedna seljanka nadopunila je svoj svijet, jedna majka u vječno crnoj ma­ rami, visokog umnog čela, krenula je da i ona sudjeluje u stvaranju nove povijesti. Tu knjigu dobila je od jednog pekarskog pomoćnika iz Gos­ pića. Katina kuća bila je uz glavnu cestu što je od Gospića išla dalje prema Bužimu, Rastoku, Pazarištu... Biljeg joj je bila velika mirisna li­ pa, zasađena na dan rođenja Jovana Pejnovića. Mala kuća kod lipe, nekoliko godina prije dru­ gog svjetskog rata, postat će mjesto dogovora i glavna baza gospićkih komunista i skojevaca. Bilo je to vrijeme kada se nad sudbinom čovječanstva počeše nadvijati mutni oblaci fa­ šizma, dopirući i tamo podno Velebita. U svojoj autobiografskoj ispovijesti Kata je pisala prisjećajući se tih vremena: »... Upoznala sam se s Jakovom Blaževićem i Nedjeljkom Žakulom 1937. godine, koji su mi posvetili punu pažnju i davali mi napredne knji­ ge. Čitala sam neke stvari iz 'Političke ekonomi­ je', zatim 'Srp i čekić', Historiju SKP(b), 'Prole­ ter', 'Vjesnik' koji je tada izlazio. Cdtala sam 'Gvozdenu petu' i još mnoge druge napredne knjige...« Na putu približavanja članstvu u Komunis­ tičkoj partiji Jugoslavije, Kata Pejnović se stal­ no uzdizala, proučavala revolucionarna iskustva i teoretske postavke marksističko-lenjmističkih autora. »Uviđajući sve više teški i ropski život, koji sam preživljavala, ponukalo me je da što više učim za bolje uslove života« — pisala je Kata o sebi. �Pripremajući se za odlučnu, revolucionarnu borbu, za svijet koji neće nalikovati na onaj u kojem je ona tada živjela, pripremala se i za ula­ zak u Komunističku partiju Jugoslavije. DUBOKI TRAGOVI AKIFA ŠEREMETA Zanimljiv je razvoj komunističkog pokreta, u Lici, posebno u Gospiću i njegovoj okolici. U nerazvijenu kraju nije bilo ni radničke klase. Tek pred sam rat u većim mjestima razvit će se znat­ nije zanatstvo, nešto drvne industrije i trgovina. Ipak, još 1923. godine u Gospiću je djelovala organizacija Komunističke partije, gdje su se po­ sebno isticali Mile Počuča i Ivica Gržetić. Me­ đutim, budući da su ti komunisti napustili Liku — i partijska organizacija je prestala djelovati. Tek godine 1927. u Gospiću je ponovo osno­ vana partijska organizacija. Naime, iz Banje Lu­ ke je bio protjeran profesor povijesti Akif ŠeKata s kćerima Milicom Počučom i Ljubom Obradović �remel i zaposlio se u gospićkoj gimnaziji. Akii je bio u to vrijeme član Centralnog komiteta komunističke partije Jugoslavije. Njegovim do­ laskom, u Gospiću je ponovo oživio partijski rad, koji više neće biti prekidan. Odmah po dolasku Šeremet razvija živu aktivnost među učenicima gimnazije, studentima (za ljetnih raspusta) i za­ natlijama. Bio je to jedan od vrlo darovitih sijača komunističkih ideja; na svojim predavanjima vješto je u lekcije povijesti uvrštavao i konkret­ ne probleme života, ne zaboravljajući da podsje­ ti svoje učenike na uzroke i posljedice odnosa u tadašnjem antinarodnom režimu. (Akif Šeremet nestao je u Staljinovim čistkama 1939. go­ dine — o. p ). Za kratkog Akifovog boravka u Gospiću u partijskoj organizaciji bili su: dr Pavle Gregorić, Jakov Blažević, Hubert Vidaković, Ive Cačić i Drago Marušić. Deset godina kasnije, kada Akifa više nije bilo među živima, partijski život u Lici bio je znatno razvijen. Partijske organiza­ cije osnivane su i po mnogim selima, uglavnom onim bliže općinskih i sreskih mjesta. Sjeme ko­ je je posijao Akif Šeremet među učenike, stu­ dente i zanatlije davalo je godinama pred sam rat značajne plodove. Iz tog sjemena izrastala je i Kata Pejpović. Katu je ponajprije zapazio pekarski radnik Jovo Rajčević, koji je radio u Gospiću, ali je ina­ če živio u Smiljanu. Kao član Partije upoznao je neke drugove iz svoje organizacije, prije os­ talih Jakova Blaževića i Nedjeljka Žakulu, da u njegovu selu živi žena koja po svom obrazova­ nju i ponašanju uveliko odskače od svoje sredi­ ne. I Rada Tatalović, gospićka skojevka, također je Jakovu Blaževiću govorila o ženi u crnoj ma­ rami, što u Gospiću prodaje sir i mlijeko i širi »živi marksizam«. Kada je u Španjolskoj izbio građanski rat (ljeto 1936. godine), u obranu španjolske repub­ like hitale su brojne internacionalne brigade. Taj rat bio je ispit savjesti naprednog čovječan­ stva — proletarijata i napredne inteligencije, bio je borba protiv fašističke najezde. I mnogi Liča­ ni svrstali su se u internacionalne brigade da s oružjem brane Republiku Španjolsku. Oni koji su ostali u zemlji, svesrdno, onoliko koliko su mogli, pomagali su svojim borcima, posebno na­ kon povlačenja interbrigada iz Španije, kada su mnogi naši borci bili zatočeni u francuskim lo­ gorima. U akcijama prikupljanja pomoći poseb- �no se isticala Kata Pejnović. Agitirala je u Smiljanu i drugim selima i prikupljala pomoć, od­ jeću i hranu za drugove u logorima. U aprilu 1938. Kata je primljena u Komu­ nističku partiju. Te godine stalno je bila u akciji: osim pri­ kupljanja pomoći našim drugovima u francusskim logorima, razvijala je živu antifašističku propagandu, posebno onda kada je Hitlerova Nje­ mačka napala i pripojila dio čehoslovačke — Sudete, u okvir svojih nacionalnih granica. U svojim sjećanjima (za RTV Zagreb) Kata kaže: »Organizirali smo velike demonstracije u Gra­ čacu, gdje se bilo okupilo nekoliko tisuća ljudi. Tumačili smo napad Hitlera na čehoslovačku kao opasnost fašizma i za našu zemlju.« Upravo ta opasnost nije kucala samo na vra­ ta Španjolske i Čehoslovačke, nego i na vrata naše zemlje i cijelog svijeta. Komunistička par­ tija Jugoslavije imala je pravilnu ocjenu tih do­ gađaja, a Kata je tu ocjenu znala prenijeti na ljude oko sebe, bilo da je govorila na zborovima, ili u svakodnevnim susretima s ljudima. Osim toga, Partija joj je dala zadatak da djeluje u le­ galnim organizacijama »Seljačka sloga« i »Seljač­ ko kolo«. Kata je radila gotovo bez prestanka. Dolaskom Josipa Broza Tita na čelo KPJ, oživio je rad na svim frontovima; za članove Par­ tije nije bilo niti je smjelo biti predaha. U me­ đuvremenu, fašistička Njemačka napala je i oku­ pirala Poljsku, a prije toga pripojila je u sastav svog »velikog Reicha« i Austriju. Fašizam je zvec­ kao svojim oružjem i na našoj granici. NAROD ZBIJA REDOVE Uoči svenarodnog ustanka 1941. godine u Lici je bilo 180 članova Partije. I srpska i hrvat­ ska buržoazija nastojale su svim silama da u tom kraju osiguraju prevlast svojih pozicija i interesa. Nasrtljivost te politike išla je sve do izazivanja međunacionalne netrpeljivosti i suko­ ba. Još tridesetih godina, u Lici je srpska buržo­ azija osnovala četnička udruženja, čiji je cilj bio proganjanje demokratski i revolucionarno orijen­ tiranih ljudi, a posebno izazivanje šovinističke mržnje i nepovjerenja između srpskog i hrvat­ skog naroda. / g r a d S '.- 2 Kata Pejnović �18 Hrvatska je buržoazija, s druge strane, isto­ dobno, kao odgovor na četništvo, počela s osni­ vanjem ilegalnih organizacija križara, koje poste­ peno postaju utočišta ustaša. I jedna i druga or­ ganizacija, u toku narodnooslobodilačkog rata, pokazat će svoja prava lica kao izdanci buržoaskih interesa predano služeći okupatorima. Međutim, unatoč svega toga, utjecaj komu­ nista u Lici je stalno rastao. Stasala je genera­ cija školovanih, i mahom revolucionarnom po­ kretu priklonjenih Ličana, koja se trudila da one­ mogući utjecaj buržoazije među narodima. Raz­ vojem trgovine i lihvarstva, seljaci su naglo siromašili i u idejama komunista nalazili jedini izlaz i perspektivu svog budućeg života. Isto ta­ ko, uoči samog rata u Liku se vraćaju radnici iz zapadnoevropskih i drugih zemalja (zbog eko­ nomske krize), gdje su mnogi od njih bili pripad­ nici tamošnjih radničkih i komunističkih orga­ nizacija. Sve je to utjecalo da se uoči drugog svjetskog rata u Lici razvije snažan revolucio­ narni pokret, s kadrovskim potencijalom sposob­ nim da povede narod na ustanak i u socijalistič­ ku revoluciju. Kata Pejnović bila je u to vrijeme već preka­ ljeni borac i aktivista. U Smiljanu je već bila osnovana partijska organizacija na čijem čelu se nalazio Jovo Rajčević. Valjalo je naći najpogod­ nije oblike djelovanja da se onemogući učvršći­ vanje pozicija buržoazije, te da se masama ob­ jasni profašisLčko d je ovan je jugoslovenske vlade. Kako je u Smiljanu već djelovalo srpsko »Seljačko kolo« i hrvatska »Seljačka sloga«, za čije djelatnosti je bila zadužena Kata, trebalo je članstvo tih kulturno-ekonomskih institucija čim čvršće povezivati. Zato je u kući Petra Pejnovića osnovan »Ekonomski centar«, gdje su seljaci mo­ gli kupiti umjetno gnojivo, prehrambene potrep­ štine i manje poljoprivredne strojeve; centar je trebao biti mjesto sastajanja članova obje te or­ ganizacije. U tome se u potpunosti uspjelo, jer te dvije organizacije, unatoč različitoj propagandi i trovanju međusobnih odnosa od strane nekih pravoslavnih i katoličkih popova, nisu bile ni u čemu suprotstavljene. Okupljanje Smiljančana u »Ekonomskom centru« Kata je koristila za učvr­ šćivanje bratstva i jedinstva, govoreći im da bur­ žoazija, huškajući ih na međunacionalnu netrpe­ ljivost, zapravo želi da odvrati borbu naroda protiv same te buržoazije. Kata je bila aktivna i omiljena i u jednom i u drugom društvu, pa �su njene riječi bile jače od svih vrsta propagande neprijatelja naroda. Iako je u to vrijeme već bio znatno popus­ tio okov buržoaske diktature, aktivnost Kate Pejnović nije mogla promaći doušnicima režima. Pop Matej Stijačić, te pop Tomljenović, često su i u svojim crkvenim propovijedima »proziva­ li« Kalu i »cinkali« je žandarmima. Oni su se bi­ li okomili na smiljansku zadrugu (Ekonomski centar) kao komunističko uporište. Baš zbog tih doušnika Katina je kuća često bila meta žandarmskih posjeta i premetačina. Ali, ona je već bila prekaljena ilegalka — u kući nisu mogli naći dokaze njene pripadnosti Ko­ munističkoj partiji ili neke druge tragove koji bi mogli upućivati na to. Osim toga, i sam ban Kostrenčić nije mnogo držao do tih popova, po­ sebno do Stijačića, kojeg je u pismu tadašnjem predsjedniku vlade Stojadinoviću nazvao »veo­ ma nasilnim i grubim čovjekom«. Godinu dana prije fašističkog napada na Ju­ goslaviju, u maju 1940. godine, komunisti su se borili da zbiju demokratske redove u jedinstve­ nu frontu radnog naroda na izborima za općin­ ska vijeća. Na tim izborima komunisti i kandi­ dati demokratskih opredjeljenja dobili su u mno­ gim općinama Like većinu glasova. Bio je to do­ bar znak pred događaje koji će vrlo brzo doći. U te značajne uspjehe j Kata je ugradila dio svog života. NOVO PRIZNANJE — NOVA OBAVEZA Pred sam rat u Lici je već bilo pedesetak par­ tijskih organizacija. Njima je, održavajući izrav­ nu vezu sa CK KP Hrvatske, rukovodio Jakov Blažević. On je već ranije uočio snagu i volju Kate Pejnović i njenu nepokolebljivost da istraje u obavljanju svih zadataka koje je pred nju postavljala Partija. Zato je bilo i prirodno da je 1940. godine Kata postala članom i Okružnog ko­ miteta KP za Liku. Naime, te godine održana je Okružna kon­ ferencija na Plitvičkim jezerima, kojom prilikom je formiran i Okružni komitet KP za Liku, u či­ ji sastav su ušli: Jakov Blažević (sekretar), Mile Počuča, Nedjeljko Žakula, Tode Marijan, Milan Vukmirović Škarpa, Kata Pejnović, Tomo Nikšić �i Dušan Brujić. Ovo visoko priznanje Kati je zna­ čilo još jednu novu obavezu. Ali za ženu njezina kova, koja se poput hrasta, polako uzdizala, ni najteži zadaci nisu neostvarljivi. — Na Okružnoj partijskoj konferenciji po­ stavljen je zadatak: proširiti rad sa ženama. Kri­ tički je ukazano na slab rad na tom planu. To zaduženje je bilo zajedničko, a ne samo moje. Članova partije — žena, nije bilo mnogo, dok je skojevki bilo dosta. Bilo je nekoliko žena — čla­ nova partije u Končarevu kraju. Inače su među članovima partije većinom bile intelektualke, neke na studijama u Zagrebu, a neke u Beogra­ du. One su iz SKOJ-a prešle u Partiju — priča­ la je Kata poslije oslobođenja, sećajući se sastan­ ka na Plitvičkim jezerima. Jesu li baš svi bili zaduženi za rad sa žena­ ma? Kata će to ipak shvatiti kao svoje zaduže­ nje, i krenuti u akciju. Pošteno komunistički: sve što napravim ja, napravili smo svi, ili obrnuto. Nije bilo dioba osobnih zasluga. Revolucija koja se približava tražila je da se brzo radi, da se na­ rod organizira, da bude spreman kako bi velebit­ ske visove napokon osvjetlila baklja slobode. Okružni komitet najčešće se sastajao u advokatskoj kancelariji Nedjeljka Žakule u Gospi­ ću. Tu su primane i poruke i upute za rad sa članstvom i narodom. Kata je gotovo svakodnev­ no, ako nije bila negdje dalje na terenu, od Smiljana do Gospića prevaljivala put pješice. Onda je došlo i prolcćc 1941. godine i pad Kraljevine Jugoslavije. U Divoselu održan je sa­ stanak Okružnog komiteta na kojem je dogovo­ reno da svi članovi Komiteta idu u rat, osim Ja­ kova Blaževića, koji se trebao povući u ilegal­ nost. Međutim, ubrzo su se svi vratili: neki još nisu ni bili stigli na odredišta, a buržoaska vla­ da je izvjesila bijelu zastavu, pokupila svoje kr­ pice i narodno zlato i pobjegla u inozemstvo — ostavljajući narod na milost i nemilost osvaja­ čima. Prisjećajući se tih dana Kata je pisala: »Ja sam ostala u Smiljanu. Drugovi su tada zaključili da nema smisla da sav rad Okružnog komiteta ostane na meni, jer sam već bila kom­ promitirana, pa su se bojali da se neću moći pro­ biti svugdje, bez obzira na svoje veze sa skojev­ cima i mojom djecom koja su mi pomagala. Ta­ ko je odlučeno da Jakov Blažević ostane u Divo­ selu, a ostali su otišli u r a t...« �Zbog sramne kapitulacije buržoazije, rat je završio prije nego je i počeo: Kraljevina Jugo­ slavija pala je za samo deset dana. Pala za sva vremena. Buržoazija je pobjegla u inozemstvo ili se stavila u službu njemačkim, talijanskim, mađar­ skim i bugarskim fašističkim okupatorima. Na­ rod je ostavljen na milost i nemilost okupato­ rima. Kata je, zajedno sa svojim drugovima komu­ nistima, bila u danonoćnoj akciji: počele su po­ sljednje pripreme za ustanak. Centralni komitet KPJ 15. aprila 1941. godine izdao je o tome i proglas, prvo sjeme slobode u porobljenoj Evro­ pi. STISNUTO SRCE I PESNICA Okupatorske armije još nisu bile osvojile sve krajeve zemlje kada je 10. aprila 1941. go­ dine u Zagrebu proglašena takozvana Nezavisna Država Hrvatska, poglavnika Ante Pavelića. Za Nikola Pejnović, najstariji Katin sin �narod Like došli su najcrnji dani u njegovoj his­ toriji. Odmah po dolasku na vlast ustaše su za­ vele krvavi teror. Naprosto su se natjecale tko će više uhvatiti i zaklati: Srba, Židova i Hrvata antifašista. Hrvatsko stanovništvo zastrašivali su četni­ cima, podstičući međunacionalnu mržnju Srba i Hrvata. Govorili su da su Srbi odgovorni za sve patnje hrvatskog naroda u staroj Jugoslaviji i da će tog zla nestati ako se Srbi protjeraju iz Like. Propali srpski političari građanskih parti­ ja uzvraćali su istom mjerom: huškali su Srbe protiv Hrvata. Međutim, i jedni i drugi bili su društveni talog, ološ najore vrste i jednog i dru­ gog naroda. Oni svojim narodima nisu željeli niš­ ta dobro: želja im je bila da se dodvore talijan­ skim okupatorima, da sačuvaju vlast buržoazi­ je, pa makar bila i ograničena zbog prisustva fašističkih okupatora. Talijanski fašisti, koji su okupirali Liku, obi­ lato su se koristili svojim domaćim slugama, po provjerenom receptu — zavadi pa vladaj. Samo nekoliko dana po dolasku u Gospić i Smiljan, ustaše su uhapsile Katinog supruga Jo vanišu. Narod još nije mogao vjerovati da će se ustaše odlučiti na dotad neviđena zvjerstva. Ipak su to učinile. Prvog dana strahovlade ustaše su ubile dvo­ jicu seljaka iz Smiljana. Njihova tijela bacili su u jamu poviše Bužima. Potom su zvjerski unakažena tijela bacali i u Janča i Ševićjamu kod Pazarišta. Bezdani o kojima su majke svojoj dje­ ci pričale čudesne priče, postali su stravični bi­ lježi strahovlade razularenog fašističkog ološa. Kata ide od sela do sela, po zadatku Partije. Valja sačuvati živote komunista i njihovih sim­ patizera, organizirati izbjegličke logore u ličkim šumama. Dolazi i ljeto. Ustaše su krenule u ma­ sovne pokolje srpskog stanovništva: u sanio če­ tiri dana krvavih orgija poklali su na stotine muš­ karaca, žena i djece. Pod ustaškim nožem gube živote Katin suprug Jovaniša i sva tri sina: Ni­ kola, Branko i Mihajlo. Da majci Kati bude i te­ že, Mihajla su ustaše živa zapalile. Mnoge majke bi presvisnule. Katino srce sc stislo; stegla pesnica, još odlučnija da se bori do konačne pobjede. Dogodilo se to baš u ono vrijeme kada je Kata pokušavala organizirati oslobođenje logo­ raša iz logora Jadovno. U tom logoru, pored dru­ gih, bilo je i pet tisuća Židova koje su ustaše �prebacile na otok Pag, gdje su svi do jedinog po­ ubijani i zakopani u grobnice koje su sami isko­ pali prije svoje smrti. Druge logoraše pobili su u Jadovnom, a lješeve pobacali u kraške jame i bezdane. Vjetar s Velebita i drugih ličkih plani­ na mirisao je na smrt. — Muža su mi prije bacanja u Šević-jamu zvjerski mučili, samo da progovori, da kaže gdje sam ja, Jakov i drugi drugovi. Kožu su mu derali, oko kopali, uši rezali, ali on ništa nije kazao — pričala je Kata. Kada se to dogodilo Kata je bila u jednom zbjegu, sa oko četrdesetak ljudi. U blizini su bi­ la još dva zbjega. Ustaše su ih otkrile i opkoli­ le. Kata je uspjela pobjeći u selo Vaganac i sklo­ niti se u kući Geme Šarića, komunističkog sim­ patizera. Nije tada znala da su joj dvije kćeri. Ljuba i Milica, preživjele. Ljuba je pobjegla iz škole u kojoj je odmah zatim izgorio veliki broj ljudi, žena i djece. Ljubu je spasila Hrvatica Luja Jelinić — čičin. A takvih je primjera bilo tih dana bezbroj u Lici. U smiraj tog stravičnog dana, Kata se spu­ stila u Smiljan. Od svega što je imala, ostala je lipa kao nijemi svjedok bezumlja. Krvave zvjeri povukle su se u svoje brloge, dok su se još tiho dimila zgarišta i tužno cvilili psi za izgubljenim gospodarima. Strpljenje naroda je dogorjevalo, primicao se dan odluke. Sa zgarišta krenula je Kata u Divoselo, gdje se nalazio Okružni komitet za Liku. Okupljenim ženama iz nekoliko sela održala je govor. — Ne želim nikom da doživi takve boli i stradanja kakve su doživjele stotine srpskih obi­ telji i oni Hrvati koji su se na bilo koji način suprotstavili krvavim zločinima ustaša. Da se to nikad ne ponovi — moramo se svi dignuti kao jedan u narodni ustanak — klicala je tada Kata. Jauci s Jadovna još se nisu bili ni stišali li prestrašenom narodu, a već je odjeknula grlena pjesma ohrabrenja u ličkim šumama: Oj narode Like i Korduna, Došlo vrijeme da se diže buna! U to vrijeme Kata je tako reći spadala s nogu; išla je od sela do sela i hrabrila zaplašene ljude, dizala im moral, ulijevala nadu. Lika ni­ kad nije stenjala pognute glave! Partija je već bila spremna da povede narod u borbu za oslo­ bođenje. �24 — Ustaše su oruđe okupatora — govorila je Kata na zborovima. Širila je bratstvo i jedinstvo Srba i Hrvata. Bila je presretna kada su njene riječi potvrđe­ ne i na dijelu: u Divoselo su došli skojevci, par­ tijci i antifašisti Hrvati iz njenog rodnog Smiljana — da se zajedno sa Srbima bore protiv ustaša i talijanskih okupatora. Kuje se borbeno jedinstvo naroda Like. Svojim jedinstvenim i narodu lako razumlji­ vim riječima, Kata neprekidno objašnjava ciljeve revolucije; i Srbi i Hrvati je prihvaćaju, jer go­ vori ono što oni sami osjećaju. Ispod crvenog barjaka revolucije koji je razvila komunistkinja Kata okuplja se narod Like. Ona postaje jedan od najistaknutijih organizatora narodnog ustan­ ka u tom kraju. Prve puške u Srbu, a potom i u Divoselu, zapalile su vatru slobode. Padaju ustaške posta­ je u selima, slobodan je i Donji Lapac. Onaj na­ boj, koji se polako taložio u ličkoj sirotinji i in­ teligenciji, eksplodirao je kao poruka poroblje­ noj Evropi: Ovaj narod ovdje bije bitku i za tvo­ ju slobodu! Za vrlo kratko vrijeme ustašama je Lika po­ stala veoma tijesna. Nema više onih bahatih hajki na nevine ljude; krvnici su pobjegli u utvr­ đeni Gospić, pod okrilje talijanskih okupatora. Splasnuo je teror crnih noževa, štakori su pob­ jegli u rupe. Narod je slavio svoje prve pobjede. Unatoč složenim uvjetima, Lika je ušla sprem­ na u ustanak. Za vrijeme opće mobilizacije, ka­ da su neprijatelji napali našu zemlju, vođena je politika da komunisti, skojevci i njihovi simpa­ tizeri, poslije rasula, čuvaju oružje. Komunisti su ga prikupljali. I u Katinoj kući bila je jedna sabirnica oružja. Otuda je oružje prenošeno u Divoselo, i skrivano u stogove sijena. Neposred­ no pred ustanak prikupljeno je u Lici okp 1300 pušaka i nekoliko puškomitraljeza, znatne koli­ čine municije ] ručnih granata. Katinom zaslugom mnogi su skojevci po za­ datku Partije odlazili u domobrane i otuda do­ premali oružje. Tako je Partija na različite na­ čine naoružavala narod. Ustašama je bila poznata uloga Kate Pejnović, pa su odmah po dolasku na vlast, u nemo­ gućnosti da joj uđu u trag, raspisali i potjerni­ cu za njom. Ali narod je čuvao svoju Katu. �BORBA NA SVIM FRONTOVIMA Ustanak je i na području Bosanske Krajine raširio krila slobode. U oslobođenom Drvaru, ni puni mjesec nakon podizanja narodnog ustanka, održana je velika skupština žena, na kojoj su sud­ jelovale seljanke, radnice, intelektualke... Na skupštini su sudjelovale i drugarice iz Slovenije, koje su sa svojim obiteljima protjerane u taj kraj nakon njemačke okupacije. Sudjelovale su i Ličanke. Tada je formiran Antifašistički odbor žena, sa zadatkom da se i žene aktivno uključe u narodnooslobodilačku borbu. Primjer iz Drvara slijedile su i žene Like. Na sastanku Okružnog komiteta, održanom 11. sep­ tembra 1941. godine u Donjem Lapcu, Kata je po­ krenula pitanje organiziranog sudjelovanja žena u narodnooslobodilaokoj borbi. Komitet je do­ nio odluku da se na oslobođenom teritoriju stva­ raju odbori Narodne pomoći, čiji je osnovni za­ datak bio prikupljanje hrane i odjeće za borce u odredima. Dogovoreno je da se u svim selima osnivaju odbori žena./ Kata obilazi sela, osniva odbore, drži govore, objašnjava zadatke i ciljeve revolu­ cije. Jela Bićanić, Katin suborac, sjeća se njene aktivnosti (»Drugarica Kata«): »Fizičke napore nije podnosila teško. Po kiši i snijegu, popodne i uvečer, nekad i prije pod­ ne, ona je išla iz mjesta u mjesto...« Jela Bićanić opisuje Katin govor u selu Krbavici: »Govorila je konkretno. Svaka riječ jasna, adekvatna slika; riječi zaokružene kao obluci u potoku. Sjećam se, govorila je i o sovjetskim ženama, o životu i patnjama žena u staroj Jugo­ slaviji. Još i danas mi je u uhu rečenica: ’Oni su nam pili krv kroz naše grube seljačke ko­ šulje’. Svoje izlaganje popraćala je gestikuliranjem; kad je željela nešto istaknuti, pokrenula bi desnu ruku i stezala pesnicu. Bijaše tada u Krbavici dva-tri dana a onda nekamo ode. Nije rekla ni kuda ni kamo; ni prije odlaska ni po povratku. ... znala je što je partijska konspi­ racija. .. Gotovo da se nije ni spominjalo njeno prezi­ me. Govorilo se, jednostavno: Kata. Borci su je najčešće zvali Mama Kata. Sa svakim je znala razgovarati, uvijek spremna na vedru riječ i bodrenje drugih.« �Takva je bila Kata, žena u vječno tamnoj ma­ rami. Svojim radom otvarala je uvijek nove i no­ ve frontove, one često nevidljive, koji su za ne­ prijatelja bili jednako pogubni kao i oni vatre­ ni. Iako je tiho gazila ličkim puteljcima, staza­ ma i bogazama, prije negoli stigne u neko selo, od usta do usta širio bi se šapat uzbuđenja: »Do­ lazi Kata«. A kada dolazi Kata dolaze i novi doga­ đaji, uvijek se rađa nešto novo. U to vrijeme rađali su se odbori žena. Dola­ zila je i zima; valjalo je obući partizansku voj­ sku. Odbori žena prosto su se natjecali koji će sakupiti više vune, košulja, gaća, kaputa, džem­ pera, šalova, čarapa i druge robe potrebne na­ rodnim ratnicima. (Zadatak Partije u osnivanju odbora žena Kata je savjesno ispunjavala, organizirajući tako, u pozadini, ekonomsku i političku snagu revolu­ cije. Bez te snage, bez tog čvrstog oslonca, bilo bi vrlo teško voditi i oružanu borbuj: Rad već prekaljene revolucionarke osjećao se na svim poljima; osim prikupljanja hrane i odjeće borcima, razvijao se vrlo aktivan politič­ ki i kulturni život u oslobođenim mjestima Like. Talijanski okupatori uzalud su pokušavali uspo­ staviti kontakt s narodom — bili su u potpunos­ ti izolirani. Seljaci su krili stoku, hranu, ai sami su se sklanjali, da se ni slučajno' ne sretnu s okupatorom ako je to ikako moguće. Osnovani odbori Antifašističke fronte žena po­ stepeno su povezivani općinskim, a zatim i ko­ tarskim rukovodstvima. Krajem 1941. godine u Krbavici je održan i sastanak Inicijativnog od­ bora Antifašističke fronte žena za Liku. U to vri­ jeme vode se žestoke borbe s Talijanima, pa i mnoge žene, osim uobičajenih zadataka, preuzi­ maju na sebe borbu za ranjenike, a mnoge od njih uzimaju pušku u ruke da se bore protiv okupatora. U februaru 1942. godine u Krbavici je odr­ žan Plenum Okružnog komiteta KPH za Liku na kojem je sudjelovala i Kata. Ukazano je tada na opasnost od četnika, koji sve više i više okreću leđa narodu, stvaraju ortakluk s talijanskim oku­ patorima od kojih dobivaju oružje. Za Katu je to bio novi zadatak: trebalo je ponovo obilaziti sela, držati govore, objašnjavati narodu zločinač­ ku, izdajničku ulogu četnika. Ustaše su svoje krvavo lice pokazale odmah prvih dana sloma stare Jugoslavije — isto tak- �vo lice pokazat će i četnici, nešto kasnije, okre­ ćući svoje oružje protiv vlastita naroda, sijući međunacionalnu mržnju i bratoubilački rat. OBRAČUN SA ČETNICIMA Kao i u drugim krajevima, tako i u Lici, čet­ nici su u prvim danima ustanka taktizirali; na riječima su bili protiv ustaša i okupatora, ali ništa nisu poduzimali. Čekali bi da partizani os­ voje neko mjesto, pa bi se i oni »priključili« po­ bjednicima. Uostalom jačih četničkih formacija i nije bilo u tom kraju, ali i ono što je bilo na­ nijelo je velikog zla narodmooslobodilačkom po­ kretu. Lokalnim četnicima pomagali su nedićevci i ljotićevci, porijeklom iz tih krajeva. Njihov os­ novni zadatak bio je likvidiranje najistaknutijih organizatora ustanka, četnički crni noževi ubili su Marka Oreškovića, Miću Radakovića, Pekišu Vuksana i mnoge druge istaknute rukovodioce u Lici. Kao i ustašama, tako i četnicima, bilo je izu­ zetno stalo da oduzmu život i Kati Pejnović. Vre­ bali su priliku, šunjajući se po selima kao pra­ vi strvinari, da im padne šaka. U tom se poseb­ no isticao vođa jedne četničke bande Gavro Stanojević zvani Bugar. On i njegovi koljači banuše noću u selo Počitelj, gdje su u jednoj kući ubili Vladu Cerina, partijskog radnika iz Zagreba. Kata se sjeća tog događaja i o njemu zapisuje: »Te večeri i ja sam stigla u Počitelj i smje­ stila se u jednu kuću blizu štaba Počiteljskog od­ reda. Malo zatim vratio se Vlado Cerin s terena, pa smo skoro do 22 časa razgovarali o ustanku i političkom radu u narodu. Sjećam se dobro da mi je pokazivao neki novi politički materijal, za koji još nisam znala i šalio se da je, eto, bolje informiran od mene. Onda je otišao da spava u jednu kuću, nešto dalje od one u kojoj sam se ja smjestila...« Kata je loše spavala te noći, pa je ustala vr­ lo rano. Zapitala je domaćicu: — Saro, jesi li čula da je noćas ovuda neko prolazio? Zašto su naši iz odreda toliko šetali, a da ustaše nisu pucale? Kada je domaćica zaplakala, Kati je bilo jasno da se nešto dogodilo. Četnici su u selu već slavili svoj krvavi pir. �»Odmah sam se uputila u odred« — piše Kata. »Kada sam ušla u štab imala sam što i vidjeti. Četnici skidaju naše parole i stavljaju svoje i bacaju sve što je partizansko. Izgledalo je kao da su se i oni iznenadili kad su me ugle­ dali kako ulazim u štab odreda. Odmah sam se vratila u kuću gdje sam pre­ noćila. Tamo sam našla jednog četnika, koji je sudjelovao u ubistvu Pekiše Vuksana. Izuvao je mokre čarape i pjevao četničke pjesme, a mene je samo pogledao. Otišao je u štab odreda, a posli­ je njega je došao drugi i rekao: — Kato, ti ćeš sada ostati s nama. Ti si pa­ metna žena i nemoj se upuštati u te komunis­ tičke i ustaške poslove. Odgovorila sam: — Dobro. Samo ću otići u Medak da javim da neće biti sastanka koji sam s njima zakazala. Pristali su da odem u Medak. Znali su da im je tamo vođa Gavro Stanojević, pa su misli­ li da im ionako neću moći umaći. Ja sam se, me­ đutim, dosjetila da mogu preko bare poći pre­ ma Čitluku, pa sam to i učinila. Nisam se okre­ tala da vidim slijede li me ili ne. Blizu ceste ugledam jednog čovjeka s puškom o ramenu. Došavši bliže, vidjela sam da je bio iz našeg od­ reda, jedan od onih što su ih četnici zadržali. Imala sam revolver, otkačila sam ga i pomislila: »Ako me napadne pucat ću.« On se, međutim, nije micao, gužvao je nešto među prstima, i kad sam prišla, zapitao me: —Drugarice Kato, imaš li šibica da pripalim cigaretu? — Imam, odgovorim, i pružim mu. Onda mi je rekao da su ga poslali da me dočeka, sveže i vrati natrag i sve mi je ispričao o noćnoj akciji četnika. — Ja te neću vezati i voditi toj bandi. Idem u Velebit, a ti već znaš kuda ćeš — rekao mi je na kraju. Kad su primjetili da se on ne vraća i da sam produžila put za Čitluk, četnici su poslali troji­ cu naoružanih bandita da me uhvate i vrate. Me­ đutim, ja sam već bila blizu Čitluka. U selo se nisu usuđivali da uđu, pa su se vratili.« Stigavši u Čitluk, Kata se uputila u štab odreda, gdje je zatekla komandanta Mitu Krajnovića, koji je bio žandarm i ranije je pripadao četničkoj organizaciji. Ispričala mu je, u prisut­ nosti okupljene omladine i naroda, što su četni- �ci počinili te noći u selu Počitelj. Mjerkala je ko­ mandanta, tražeći odgovor kako će reagirati. — Nikad nisam bio za takve četnike i tak­ vu politiku — odgovorio joj je Mito Krajnović. — Treba čuvati odred — rekla mu je Kata — i paziti da se četnici ne povezu s kim u selu. Katina sjećanja iz tog događaja su vrlo svje­ ža: »Nisam još ni završila, kad uđoše dva čet­ nika kurira s pismom za Mitu. Pred sobom su vodili svezanog Miću Muhara, koji je ujutro sti­ gao u Počitelj. On ga otvori i počne ga čitati. Stala sam kraj njega i rekla: — Daj, da i ja pročitam. — Ma, čekaj, dok vidim šla je! Ipak sam pogledala, a u pismu je pisalo: 'Dragi brate Srbine, u Čitluk je došla Kata Pejnović. Ubij tu ustaškinju, a isto tako i Miouna. A ako nećeš, pošalji ih svezane natrag po našim kuririma.’ Kata je sada izravno stavila na kušnju oda­ nost Mite Krajnovića narodnom ustanku i revo­ luciji. Energično ga je zapitala: — Sad, Mito, reci odmah: što ćeš učiniti? — Ne bih te ubio ni za cijeli svijet — rekao je Krajnović. — A što će bili s Mićunom? — pitala je Kata. — Ništa. Sto i s tobom. I, nije se ništa dogodilo. Ali, valjalo je brzo raditi. Partijska organizacija i njeni aktivisti mo­ rali su pred narodom razobličavati izdajničku ulogu četnika, odvraćati seljake od njihovih re­ dova. Oni su bili, zapravo, nosioci ideologije srp­ ske buržoazije, nosioci njenih interesa, oruđe u rukama te buržoazije. Znala je to Kata iz svog predratnog partijskog rada, znala je čije su bile i kome su služile četničke organizacije. Od tog vremena, kad bi ustaše napadale par­ tizanske odrede, napadali su i četnici, pod okri­ ljem Talijana. Bili su izdajnici, a to je nešto što se u narodu, od riječi i poštenja, nije praštalo. Kata se i poslije susretala s četničkim ideo­ lozima i propagatorima četničkih ideja. »Sjećam se jednog zbora u Jošanu u prolje­ će 1942. kada sam imala s ljotićevcem Lajkovićem pravi obračun. Došla sam u selo da osnujem odbor AFŽ; odbor Narodne pomoći je već pos­ tojao. Na političkom zboru govorila sam okup­ ljenom narodu o našoj borbi i našim zadacima, a Lajković, koji je oko sebe okupio još nekoli- �ko malodušnika, počeo mi upadati u riječ i ne­ girati ono što sam govorila. Tvrdio je da u na­ šim odredima ima ustaša. Čak je rekao da je i moj sin ustaša. Pri tom je mislio na Hrvate u partizanima, jer je glavna četnička tendencija bila razbijanje bratstva i jedinstva. Ništa me u tim danima nije više pogađalo, nego napad na naše bratstvo i jedinstvo koje smo tako uporno stvarali. Odgovorila sam na svaku riječ i pritom ga dovodila u takvu situaci­ ju da nije znao što da kaže. Iznijela sam na zbo­ ru i podatke o ubistvu đaka kragujevačke škole i rekla da, iako tamo nema ustaša, svaka ban­ da, pod okriljem okupatora, pravi zvjerstva nad narodom. Kada je vidio da mu nema druge, pri­ šao mi je i rekao: — Mi smo istomišljenici, samo se nismo ra­ zumjeli. — Dobro sam ja razumela tebe i tvoju po­ litiku — odbrusila sam mu.« U istom članku (»Sukob s četnicima u Lici«) gdje je iznijela svoja sjećanja na zlodjela čet­ ničkih izdajnika, Kata piše: »Teško1 je reći sve o zločinima koje je čet­ nička banda nanijela narodu i borcima po na­ šim selima. Da spomenem samo teški zločin čet­ nika iz Gračaca koji su bili povezani sa Đujićevim četnicima (iz Kninske krajine — o. p.). Oni su opkolili Kotarski komitet Gračac, a zatim se­ kretaru Nikoli Krajnoviću odsjekli glavu i od­ nijeli Talijanima. Tu je poginula i Smilja Pokrajac, član Kotarskog komiteta i Okružnog odbo­ ra AFŽ-a za Liku. Isti zločin su učinili i u selu Vučjevu, gdje su opkolili herojskog borca Biću Kesića i ubili ga na zvjerski način: odsjekli su mu glavu i predali Talijanima. Za to su dobivali cigarete i pašte. Narod je bio tako ogorčen na njihova zlodjela da je i majka omrzla sina ako je bio u četničkim redovima«. Kada je kapitulirala Italija, četnici su se razbježali. Oni koji nisu počinili nikakva zlodjela, prišli su partizanima, a koljači su pobjegli u Knin. Nakon dolaska Nijemaca ponovno su se vraćali u njihova uporišta, nastavljajući tokom cijelog rata svoja zlodjela. Kao ni ustašama, tako ni četnicima nije us­ pjelo likvidirati Katu Pejnović. Iskusna predrat­ na ilegalka, izmicala je svim njihovim potjera­ ma i zamkama. �MOĆNA ORGANIZACIJA ŽENA (Bližila se kraju ratna 1942. godina. Žene Li­ ke bile su u to vrijeme organizirana snaga re­ volucije, sposobna da se uhvati u koštac i sa najsloženijim zadacima. Za 8 . mart te godine štampan je čak i prvi broj lista »Žena u borbi«. I tu je svoje nemirne stvaralačke prste imala Ka­ ta, zajedno s drugaricama Marijom Šoljan i Je­ lom Bićanić. List je štampan u 120 primjeraka, u šapirograf-tehnici. Za više primjeraka nije bi­ lo ni boje ni papira. Prvi primjerci odlepršali su od ruke do ruke sa člancima u kojima se žena­ ma objašnjava borba i njeni ciljevi. [ Kata je sve češće surađivala u "»ženi u bor­ bi«. U četvrtom broju toga lista napisala je: »Okupator drhti od straha pred rastućim va­ lom narodnooslobodilačke borbe, okuplja oko sebe sve narodne izdajice, bez razlike (na) vjere i narodnosti, okuplja četnike koji su i prije mu­ čili i ubijali hrvatski narod samo da raspiri gra­ đanski i bratoubilački rat u našoj zemlji. Ovo U Donjem Lapcu, 1942. (sijeva nadesno): Neđa Zakida, Kata Pejnović i Marija Šoljan �ujedinjenje najcrnje reakcije još nas čvršće po vezuje i okupija u našoj narodnooslobodilačkoj borbi. Ova zvjerstva 'ujedinit će i nas srpske i hrvatske žene protiv nam istog neprijatelja u na­ šoj borbi...« Istim onim jezikom kojim je govorila, Ka­ ta je i pisala; jasno i jednostavno, za narod iz kojeg je snagom svoje volje izrastala. U petom broju »Žene u borbi« sa samo nekoliko rečeni­ ca ona daje sliku stanja i prilika u svom kraju: »Mi žene Like kroz borbu i svoju organiza­ ciju AFŽ čvrsto smo povezane u narodnooslobodi­ lačkoj borbi. Iako se susrećemo sa svim teško­ ćama i oskudicom, golotinjom, bosotinjom nas samih i naše djece, a negdje i sa gladi, bez soli, petroleja, šibica itd., mi ipak dajemo koliko mo­ žemo za našu narodnooslobodilačku vojsku. Za­ hvaljujući tome, naša vojska dosada nije bila gladna«. Tako je to bilo u Lici i na isteku 1942. godine. Odmah nekako po povratku iz Bihaća, Kata je morala ponovo u Bosansku krajinu. Trebalo je ići u Bosanski Petrovac, na Prvu zemaljsku kon­ ferenciju Antifašističke fronte žena Jugoslavije, koja je bila zakazana za 6 , 7. i 8 . decembra. Zaprtila je svoju torbu i, zajedno s drugim drugaricama, svojim suborcima iz Like, krenula pre­ ko već snijegom okovanih planina. Prema petrovačkoj visoravni tih su dana te­ kle bujice žena iz svih naših krajeva, probijaju­ ći se i prćko teritorija koje su držale neprijatelj­ ske snage. Po povratku u Liku, Kata će napisa­ ti (»Žena u borbi« broj 6 ): |»Velike su žrtve podnijele i delegatkinje Pr­ ve zemaljske konferencije AFŽ-a, koju smo odr­ žali. .. u Petrovcu. Probijale su se kroz neoslo­ bođeni i poluoslobođeni teritorij danima i tjed­ nima, ali su stigle na konferenciju. Tu su prisu­ stvovale i dvije studentice Beogradskog univer­ ziteta, obje invalidi bez nogu, koje su ranjene kao borci Prve proleterske brigade«.( Konferencija se održavala u Sokolskom do­ mu. Dvoranu su ukrašavali umjetnici-partizani: Vojo Dimatrijević i Pivo Karamatijević. Oni su, zajedno s Ismetom Mujezinović m. portretirali delegatkinje. A one su došle: iz Gorskog kotara, Korduna, Banije, Like, Hrvatskog primorja, Bo­ sanske krajine, Dalmatinske zagore, Šibenika, Karlovca, Beograda, Zagreba, Cetinja i mnogih drugih sela i gradova. �I Ratni reporter »Borbe« počinje svoj izvještaj na prvoj stranici riječima: »Planuo je veliki, pravedni narodnooslobodilački rat. Žene Jugoslavije oslušnule su za tre­ nutak od toga dolazi taj glas, koji zna da uteši, da povede na ustanak, koji zove na osvetu. To je bila progovorila Komunistička partija — sve ostalo bilo je nemo za patnje naroda, i onda je u ženama i sestrama, u mladim majkama koji­ ma su otrzali čeda iz naručja i sekli ih na ko­ made, planuo žar plemenite mržnje, osvete i heroizma. ..«I Onda je u svečanu dvoranu Sokolskog doma u Bosanskom Petrovcu ušao Josip Broz Tito. Za većinu žena bio je to prvi susret sa svojim vo­ ljenim komandantom. Kada je stao za govorni­ cu dočekao ga je plotun aplauza uzbuđenih de­ legatkinja; u mnogim očima zaiskriše i suze ra­ dosnice. |A »Borba« u kurzivu donosi ove Titove riječi: »Ja se ponosim time što stojim na čelu ar­ mije u kojoj ima ogroman broj žena. Ja mogu kazati da su žene u toj borbi po svom heroizmu, po svojoj izdržljivosti, bile i jesu na prvom mestu i u prvim redovima i svim narodima Jugo­ slavije čini čast — da imaju takve kćeri... Žene se bore za slobodu i nezavisnost svojih naroda, one se bore protiv fašističkog sistema, sistema srednjevjekovnog ropstva. One se bore danas rame uz rame sa narodima Jugoslavije protiv zvjerskih okupatorskih osvajača i protiv njihovih izdajničkih domaćih slugu. To je sastav­ ni dio njihove velike borbe za svoju ravnoprav­ nost koju su našim ženama, u granicama Jugo­ slavije, osporavali«.! Poslije Titova govora, prema riječima repor­ tera, zavladala je neopisiva razdraganost među 166 delegata i nekoliko stotina učesnica. Nakon uvodnih referata Mitre Mitrović i Spasenije Cane Babović, za govornicom Sokolskog doma re­ dale su se seljanke, radnice, intelektualke; go­ vorio je narod kroz usta žena o svojoj borbi i svojoj budućnosti. Nepismena seljanka Mika Pećanac iz Vrtoče, iz drvarskog 'kraja, rekla je: »Ja sam željna istine i pravde, a koliko sam videla istinu i pravdu, ona je sva u komunistima«. Za govornicu dolazi i Kata Pejnović. List »Borba« u broju od 13. decembra 1942. godine donosi izvode iz njena izlaganja i komentar o ulozi žene u Lici slijedećim riječima: 3 Kata Pejnović �I»Meni su ubili tri sina i druga. Srce mi je bilo klonulo od žalosti i tuge. Ali, trebalo je osve­ titi moje zlatne jabuke i hiljade takvih koji su stradali. Stisnula sam srce i pesnicu...« Tako je rekla Kata, seljanka iz Like, tada već član AVNOJ-a. I ne samo ona, nego hiljade žena iz Like, od kojih je 15.000 već čvrsto obu­ hvaćeno organizacijom, visoko su digle glavu, čvrsto i uporno lomile su razdor između srpskog i hrvatskog naroda, ako i ne odmah svešću, a ono žuljevitim rukama koje su kopale krompir za postradala hrvatska sela od četnika. I njihova je zasluga što Hrvati, naročito zapadne Like, sve više tada ulaze u partizane i što su žene hrvat­ skog sela Perušić obukle bataljon »Marija Gu­ bec«. Žene Like obukle su »od glave do pete«, čitavu jednu brigadu i Prvi proleterski bataljon.) »One paze svoju vojsku kao čedo svoje — i ti­ me zadaju direktan udarac neprijatelju« — rekja je Kata pred Vrhovnim komandantom i de­ legatkinjama. J Na skupu ^u izneseni brojni primjpri hernizma i različitih aktivnosti žena širom naše zemlje. “Njihova često materinska borba za bratstvo i je­ dinstvo naših naroda od neprocjenjive je vrijed­ nosti. i U glavni odbor AFŽ za Jugoslaviju ušle su: Kata Pejnović, Dragica Karan, Kata Vujaklija, Nada Trbović, Danica Medan, Mika Pećanac, Spasenija Cana Babović, Maca Gržetić, Rahida Šakić, Judita AlargLć, Nada Marković, Zora Brkić, Vehida Maglajić, Mitra Mitrović, Olga Kovačić, Vanda Novosel, Marija Novak, Stana Tomašević, Dina Vrbica i Mira Morača. U izvršni odbor iza­ brane su: Spasenija Cana Babović, Kata Pejno­ vić, Vanda Novosel, Mitra Mitrović i Mira Mo­ rača. Za predsjednicu i glavnog i izvršnog odbora AFŽ za Jugoslaviju izabrana je Kata Pejnović. J Bilo je to priznanje jednoj prekaljenoj revolucionarki, neumornoj tkalji slobode i bratstva i jedinstva naših naroda. Godine 1962. preživjele žene Prve zemaljske konferencije AFŽ Jugoslavije ponovo će se naći u Bosanskom Petrovcu, da osvježe svoja sjeća­ nja na taj historijski sastanak. Tom prilikom Kata je rekla: — Revolucija ne bi bila potpuna da u njoj nije bilo žena. Žene su se herojski borile. One su u Partiji vidjele snagu koja će ih povesti, jer prije su bile ljudi drugog reda. I putem narod- �ne vlasti, žene su se u revoluciji uzdigle na veli­ ku visinu. Tada, prisjećajući se svog izbora za predsjed­ nicu AFŽ Jugoslavije, skromna kao i uvijek, re­ kla je: — Moram, ipak, reći zašto sam se toliko iz­ nenadila kad mi je CK na čelu sa drugom Ti­ tom dao to povjerenje, mada sam se tome i di­ vila. Smatrala sam da ima tu sposobnijih žena i da bi njima više ta dužnost pripadala nego meni. Mnogo sam mislila o tom ogromnom za­ datku i velikoj dužnosti. U vrijeme održavanja Prve zemaljske konfe­ rencije AFŽ Jugoslavije samo je u Hrvatskoj bi­ lo organizirano oko 250.000 žena, sa 22 okružna i 35 kotarskih odbora. Bila je to ogromna sna­ ga u čije je mehanizme i akcije utkala Kata ve­ liki dio svog stvaralačkog zanosa, svoje neiscrp­ ne organizatorske energije. To što je postala predsjednicom žena Jugoslavije, bilo je samo prirodno priznanje njenom golemom udjelu u socijalističkoj revoluciji. Po završetku skupa u Bosanskom Petrovcu, Kata se nije odmah vratila u Liku. Produžila je u Bihać gdje je, krajem decembra 1942. godine, održan Prvi Zemaljski kongres Ujedinjenog sa­ veza antifašističke omladine Jugoslavije, kojem je, u prisutnosti Vrhovnog komandanta NOV i POJ Josipa Broza Tita, predsjedavao Ivo Lola Ribar. — Kongres je bio veličanstven — prisjećala se Kata. — Govorio je i drug Tito. Njegov dola­ zak u salu dočekala je bura omladinskog odušev­ ljenja koje se nije stišalo nekoliko minuta. Im­ presionirao je stav i diskusija omladine, njena odlučnost učešće u herojskoj borbi«. Govorila je i Kata. Ukazala je ne veliki do­ prinos što ga omladina daje širenju bratstva i jedinstva, kao i njenu suradnju s organizacija­ ma Antifašističke fronte žena. PRVA ŽENA MEĐU VJEĆNICIMA Odvajkada je, na ovim našim prostorima, patrijarhalni život kovao svoje zakone. Žena je bila ta koja je rađala djecu, kuhala, prala, a ako je još k tome živjela na selu — morala se, uz sve to, prihvatiti motike, pa i pluga. Žena i bav- �ljenje politikom — bila su dva različita pojma, bez ikakvih međusobnih dodirnih točaka. Ipak, s narodnim ustankom stvari su se počele vrto­ glavo mijenjati. Uporedo s muškarcima borile su se i žene; jedne s puškom u ruci, druge su u pozadini organizirale prehranu boraca, liječenje ranjenika. Jednostavno rečeno, na njihova leđa pali su gotovo svi poslovi. Onda nije ni čudo da su se predrasude prema ženama i njihovom sudje­ lovanju u političkom životu brzo rušile. Pred kraj 1942. godine jedna petina cjelokup­ nog teritorija naše zemlje bila je oslobođena: ve­ liki dio Bosanske krajine, Like, Banije, Kordu­ na i drugih krajeva. Protiv okupatora i njihovih domaćih slugu ratovalo je tada 150.000 partizan­ skih boraca. Na oslobođenom teritoriju osnivane su škole, otvarane trgovine, pa i kafanice. Radi­ le su mnoge štamparije, štampajući proglase, legitimacije, knjige, novine... Djelovala je naro­ dna vlast. Da nije bilo čestih nasrtaja neprijate­ lja na oslobođeni teritorij, gotovo bi se i zabo­ ravilo da se sve to događa u porobljenoj Evropi. Sloboda je ovdje pjevala dok su u mnogo ja­ čim i mnogoljudnijim zemljama našeg kontinen­ ta pokorno podnosili teror fašista. U to vrijeme, Bihać je bio najveći grad os­ lobođene teritorije. Bio je tu i Vrhovni štab s drugom Titom na čelu. Tu je 26. i 27. novembra 1942. godine održano i Prvo zasijedanje Antifa­ šističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavi­ je. Pozive vijećnicima potpisao je drug Tito. Po­ ziv je dobila i Kata. — Obavijest da sam predložena za delegata i vijećnika Prvog zasjedanja AVNOJ-a zatekla me je u selu Šalamuniću, kraj Korenice, gdje sam upravo, sa Jelom Bićanić, pripremala članak za list »Žena u borbi«. Ovu obavijest saopćio mi je drug Vlado Bakarić, komesar Glavnog štaba Hrvatske. Moram priznati da me je obaviještenje vrlo prijatno iznenadilo i uzbudilo. Do tada nisam ni znala da se priprema zasijedanje AVNOJ-a, a još manje da netko od predstavnika Like treba da mu prisustvuje. Odmah sam se spremila i pošla na put — sjećala se Kata. Vijest o Katinu izboru za vijećnika, kao pr­ ve žene u vrhovnom predstavništvu narodne vla­ sti, pukla je diljem Jugoslavije. Na put je kre­ nula preko Korenice i Prijeboja u Ličko Petro­ vo Selo. Tu se našla s drugom Vladimirom Bakarićem i, nakon dugog pješačenja, automobilom krenula u Bihać. �U radno predsjedništvo Prvog zasjedanja AVNOJ-a izabrani su: dr Ivan Ribar, Nurija Pozderac, Moša Pijade, dr Sima Milošević, Pavao Krče, Kata Pejnović i Jevstatije Karamatijević. Tako u radnom predsjedništvu sjedi i Kata, kćer Dmitra i Jelene iz sela Smiljan, ona djevojčica što se zarana družila s motikom, jer zbog siro­ maštva nije mogla u školu. Sjedi majka, seljan­ ka, ilegalna učenica prvoboraca komunističkih ideja u Lici: Jakova Blaževića, Rade Tatalović, Miče Radakovića, Nedjeljka Žakule... Svojim ne­ prekidnim radom i svojim opredjeljenjem ulazi Kata u novu historiju svojih naroda. »Poslije zasjedanja«, pisala je Kata, »vijeć­ nici su se počeli razilaziti. Trebalo se vratiti u svoju jedinicu, štab, odbor, selo, komitet i na­ staviti aktivnost. Pristupilo se odmah sprovođenju odluka«. Kata nije ni jedan zadatak olako shvatila. Tako je bilo i s odlukama AVNOJ-a. Odmah po povratku u Liku, krenula je u sela da kaže na­ rodu što je to bilo u Bihaću, što je dogovoreno Kata Pejnović u radnom predsjedništvu Prvog zasijedanja AVNOJ-a �i odlučeno. Redali su se zborovi i sela: Mekinjar, Krbavica, Tmovac, Šalamunić, Bunić i mno­ ga druga. Vijećnik Kata Pejnović prihvatila se posla vrlo savjesno i u izravnim kontaktima s narodom objašnjavala tok i ciljeve revolucije. Povjerenje Partije Kata nikada nije izigrala; ona se nikada nije izvlačila od posla, nije imala vre­ mena za odmor, ni za bolovanje. Povjerene za­ datke obavljala je sa strašću iskrenog revolucio­ nara. Dolazila su iznova nova zaduženja i par­ tijski zadaci. Tako je Kata u ljeto 1943. godine postala članom i Glavnog odbora AFŽ Hrvatske. Konfe­ rencija je održana u selu Prozor kod Otočca, tada uistinu glavnog hrada Hrvatske. Jer, Pavelićeva tz. Nezavisna Država Hrvatska, iako pod patronatom okupatorskih snaga, stalno se sma­ njivala pod udarima partizanskih jedinica. Skojevci su tada pjevali posprdnu pjesmicu na ra­ čun »nezavisne«; »Lijepa naša domovina, od Za­ greba do Šestina« (Šestine selo desetak 'kilome­ tara od Zagreba — o. p.). I taj detalj govori o tome koliko se bio raz­ mahao narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj, ali i o tome da je kvislinzima i u njihovim brlozima, na drugu godišnjicu ustanka, već bilo veo­ ma vruće. Za održavanje Prve konferencije AFž Hr­ vatske, sala osnovne škole bila je ukrašena slika­ ma tada već proslavljenih ratnika. Među njima nalazila se i slika Kate Pejnović. Bilo je to ma­ lo, ali tako drago priznanje. Kao predsjednica Antifašističke fronte žena Jugoslavije, ona otva­ ra konferenciju, nalazi se u radnom predsjedni­ štvu. Ali za Katu priznanja nisu bile lovorike na kojima bi se moglo odmarati; svako novo priz­ nanje za nju je bilo i novi zadatak. Tako je bilo i s tim skupom, njegovim odlukama i zadacima. U proljeće te iste godine, kao yijećnik AVNOJ-a, Kata je supotpisnik »Poziva hrvatskom i srpskom narodu« da pomogne u obavljanju različitih zadataka i funkcija. Međutim, za Katu nije bilo dovoljno samo napisati poziv; valjalo je to živom riječi objasniti na brojnim skupo­ vima. U Otočcu i Plitvicama 13. i 14. ‘una 1943. go­ j dine održano je Prvo zasijedanje Zemaljskog an­ tifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvat­ ske (ZAVNOH). Kata je bila vijećnik tog najvi­ šeg političkog tijela Hrvatske. Ali ovog puta �nije bila jedina žena: još deset žena bile su vi­ jećnici ZAVNOH-a. Riječ je uglavnom o onim drugaricama koje su tokom rata uporno radile na organiziranju žena i njihovom aktivnom uklju­ čivanju u narodnooslobodilačku borbu. S prvim najvišim političkim organom u Hrvatskoj, žene su izborile jedno od najvećih uvažavanja u povi­ jesti. Ali, bila je to samo logična 'posljedica nji­ hova rada i najava da će nakon pobjede revo­ lucije doći do svekolikih promjena u društvu. — Sto je ravnopravnost i sloboda žene? — pita Kata povodom 8 . marta 1943. godine negdje u Lici, i sama odgovara: — To je ostvarenje... koje će ženu uzdignuti na visinu na kojoj nikad nije bila, na visinu že­ ne čovjeka, najsretnije majke, najbolje druga­ rice, najmoralnije žene. Ostvarenje ovog ne sa­ mo da ne ide na štetu muškaraca, nego ide u korist ne samo muškaraca, nego i čitave zajedni­ ce i društva«. Tako je govorila Kata. A onda, ponovno u nove akcije i iskušenja. Ratni putovi bili su te­ ški; trebalo se često provlačiti i preko okupira­ ne teritorije, čekati zgodnu priliku za prebaci­ vanje u drugi kraj. Prilikom prebacivanja iz jednog u drugo mjesto, često bi se kroz noć prolomila ošL.r vojnička komanda: »Stoj! Tko ide?!« Ako je Kata bila u grupi, onda nisu bile potrebne nikakve lozinke. Dovoljno je bilo da kaže: »Ide Kata!« i — prolaz bi bio slobodan. Naravno, tamo gdje su bile partizanske straže. Na vrlo širokom području bila je poznata goto­ vo svim našim borcima. DOŠLA NAM JE KATA Krajem ljeta 1943. godine po zadatku Parti­ je Kata odlazi na Baniju i u Moslavinu. Iako su bili ratni uvjeti, iako su informaci­ je teško dolazile do onih koji su ih željeli čuti, one su ipak stizale, od lista do lista, od usta do usta. Tako su i u čazmanskom kraju sve znali o Kati, iako ona tamo ranije nije dolazila. U šumi između sela Kopčić i Andigole održavala se konferencija žena tog kraja. U tamošnjem li­ stu »Glas žene« od 1. septembra 1943. godine opisan je Katin dolazak na taj sastanak. Nepo- �znati kroničar izrekao je ono što su svi govorili i osjećali prema toj ženi. »Kata je tu«, »Došla nam je Kata!« — čulo se šaputanje žena u šumi na m jestu... gdje će se održati Prva okružna konferencija AFŽ-a. Žene željno čekaju da je vide. Znatiželjne su da li je doista onakva kako je prikazuju na crtežima, da li dosita nosi maramu i seljačko odijelo«. Malo dalje, kroničar zapisuje: »Došla je iz Like, naše oslobođene Like i do­ nijela pozdrav ličkih i drugih žena, koje već sla­ ve blagdan slobode. Ne mari za dugačak i opa­ san put na kojem četnici, ti razbojnici i izdajice srpskog naroda, vrebaju u zasjedi naše drugove i drugarice, koje se probijaju od mjesta do mjes­ ta, od veze do veze. Znade ona da je svuda oče­ kivana i dobro došla. Njena pomoć svagdje tre­ ba, njeno znanje i iskustvo treba da posluži stotinama žena«. I kao svuda, taikd je bilo i u šumi u čazmanskom kraju, kod sela Andigole: žene su poredile ono što su čule i znale o Kati, tiskale se da joj priđu bliže, da je pozdrave, da joj se zahvale. Bila je njima slična, po sudbinama i ciljevima za koje su se borile. Sve te žene iz naroda s ko­ jima je Kata dolazila u kontakt, željele su da budu kao i ona. Sa divljenjem su govorile: »Sva­ ka joj riječ na mjestu«. Samo nekoliko dana prije posjeta čazmanskim ženama, Kata je bila i među Banijkama, na njihovoj konferenciji u selu Krašiću. Svuda je bilo isto: Kata je već bila svojina naroda, glas tog naroda. Na naslovnim stranama svih ženskih listova koji su izlazili u pojedinim krajevima, često je štampan Katin portret, nastao u Bosanskom Pe­ trovcu za vrijeme Prve zemaljske konferencije, a kojeg je objavila »Borba« uz svoj izvještaj s tog skupa. Žene su imale svoju junakinju, na svo­ joj pozadinskoj fronti ratovanja. A bila je to izu­ zetno teška fronta, sastavljena od stotina niti. Eto, događalo se da u teškim trenucima bane u selo i pokoji dezerter. Kata je i o tome zapisala: ».. .Žene su takve tražile, slale ih ponovo u borbu i pjevale im podrugljive pjesme: Dezerteri, sramne kukavice, napuštate svoje jedinice.« Iza mnogih tih akcija stajala je Kata, svojini riječima i svojim akcijama; povezivala -je niti �fronte na vrlo širokom području Like, Moslavi­ ne, Banije, Korduna i Bosanske krajine. Pored svakodnevnih poslova za potrebe boraca, žene su i učile. Kata je zapisala: »U nekim okruzima bilo je i do 85 posto nepismenih žena. Zato se još 1942. godine po­ čelo održavanjem analfabetskih tečajeva... žene su ne samo sijale brašno, pripremale hranu za vojsku i radile bezbroj poslova, nego su kod toga i posvetile izvjesno vrijeme svom obrazova­ nju. One su po brašnu pisale slova i tako učile čitati i pisati«. POSLJEDNJI OPROŠTAJ S LOLOM Od proljeća do jeseni 1943. godine mnogo se toga dogodilo u Lici. Neprijateljski nasrtaji ne samo da nisu skršili otpor partizanskih jedinica, nego je slobodna teritorija još i povećana. Sredinom novembra, zajedno s drugim vijeć­ nicima iz Hrvatske, Kata se zaputila u Jajce, na Drugo zasjedanje AVNOJ-a. Dva desetljeća kas­ nije Kata će napisati za zbornik »Tako je ra­ đana nova Jugoslavija« članak u kojem opisuje taj put: »Put naš za Jajce nije bio baš tako lak; bi­ lo je i nevremena i teških prelaza kroz okupira­ nu i poluokupiranu teritoriju. Kada smo došli u Livno dočekao nas je dalmatinski korpus ko­ me je tamo bilo sjedište. Tamo su nas dočekali, častili, okrijepili čajem, jelom... i ugrijali smo se. Vijećnici su se u Livnu zadržali nekoliko dana. »Tu u Livnu čuli smo žalosnu vijest da je po­ ginuo Lola Ribar. Na nas je to ostavilo jako te­ žak utisak. Baš to jutro zajedno smo razgovara­ li i izljubili se na polasku sa Lolom, i ubrzo, za kratko vrijeme, saznali smo da je poginuo«. Kata se upoznala s Ivom Lolom Ribarom u Bihaću, na zasjedanju Prvog zemaljskog kongre­ sa USAOJ-a. Susret u Livnu, a odmah potom i vijest da Lole nema, otvorio je u njenom srcu rane i bol za vlastitom djecom, suprugom i stoti­ nama drugih koje je poznavala, a kojih više ni­ je bilo među živima. »Ne mogu da ne pomenem... Ribara koji je bio predsjednik AVNOJ-a, i njegovo junačko dr­ žanje na samom zasjedanju. On je zatražio, kada �je čuo da je Lola poginuo, da Jurica dođe na zasjedanje u Jajce. Onda mu je drug Tito morao reći da je Jurica poginuo prije mjesec dana. On je imao toliko snage da je rukovodio čitavo vri­ jeme zasjedanjem AVNOJ-a kao predsjednik«, pisala je Kata. Divila se Kata držanju Ivana Ribara, oca Lo­ le i Jurice. A njena sudbina bila je isto tako strašna. Samo jednom vidjeli su joj suzu u oku. Bilo je to u nekom selu u Lici. Ispričala neka žena Kati sve strahote koje je 'preživjela u us­ taškim klanjima, pa će reći: »Lako je tebi, dru­ garice, pričati!« Onda joj Kata kaza svoju gole­ mu nevolju; u očima joj zarosiše suze... Sugo­ vornica zaćuta. Kasnije će Nada Sremec upisati u svoj ratni dnevnik Katine riječi: »... ne volim spominjati svoju tugu. I, zaš­ lo govoriti o meni, zar sam ja jedina, koja sam to pretrpjela? Koliko je hiljada žena pretrpjelo isto što i ja, pa zašto onda govoriti samo o me­ ni? Pođi Kordunom, Banijom i Likom, pa što vidiš? Ruševine i ruševine, svuda žalost...« Onda u Jajcu, promatrajući oca Lole i Juri­ ce, Kata je vidjela i dio sebe, svoju sudbinu i sudbinu mnogih majki i očeva. Bila je korenita kao i mnogi iz te ratne generacije, dostojanstve­ na i u svojoj golemoj tuzi. TEŽAK POVRATAK IZ JAJCA Povratak iz Jajca za vijećnike slovenačke i hrvatske delegacije bio je vrlo težak. I Kata, koja je već bila navikla na duga pješačenja ' i provlačenja kroz neprijateljske položaje, govori o teškoćama povratka. Zelja im je bila da se vra­ te istim putem kojim su i došli. Ali otud s lič­ ke strane, od mjesta Srba, nadirale s u . Švabe, zatvarajući put vijećnicima. Iz Bugojna, kamo su bili stigli, morali su se ponovo vratiti u Jaj­ ce, a onda preko Mrkonjić-Grada i Ključa u Grmeč planinu, te dalje za Baniju. »Usput smo narodu govorili o zasjedanju (AVNOJ-a) i objašnjavali odluke koje su donese­ ne na njem u... Na mene je ostavio snažan uti­ sak taj susret s narodom — svuda su nas čas­ tili i toplo primali. Svuda se čula pjesma: »Kra­ lju Petre, nećemo te amo, tvoja djela dobro mi poznamo...« — zapisala je Kata. �U Liv mi, na putu za zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu (slijeva nadesno) Oskar Danon, Jela Bićanić, Nada Sremec, Kata Pejnović, Nikola Vidovit', Vicko Krstulović, Rade Turković i Viče Buljan �44 Bili su to njeni prvi kontakti s narodnim masama nakon Drugog zasjedanja AVNOJ-a. Ni tada, kada se nalazila na putu za svoju Liku, ni­ je gubila vrijeme; svojim energičnim govorima širila je vijest o historijskom događaju u Jajcu, a uvijek duhoviti narod odmah je reagirao svo­ jom pjesmom, poput one koju je Kata zapisala. »Od Grmeča je trebalo ići prema Baniji; ja sam tim putem već ranije dva puta prelazila, a prelaz nije bio jednostavan. Već je veliki dio Banije bio oslobođen, osim Kostajnice, Dvora i Petrinje i nekih drugih centara. Sela su bila oslobođena. Na jednom prelazu koji je bio te­ žak, trebalo je preći cestu, prugu i Unu, mora­ li smo se prebacivati skelom ili čamcem, a ne­ prijatelj je bio oko jedan kilometar udaljen. Oni su držali jedno brdo, kotu svoju, a drugo je bilo malo niže i mi sad trebamo tu da pređemo. Ja sam govorila da mi zastanemo gdje smo bili oba­ viješteni o položaju neprijatelja, jer neprijatelj nije imao hrabrosti da se dugo zadrži na jednom mjestu, pošto je ovo Krajina, vojska, tu su par­ tizani, heroji naši, neće oni lako omrknuti ov­ dje. .. Međutim, neki nisu stali na to stanovište i komanda je pala da se mi vratimo opet u neko drugo mjesto, čijeg se imena ne sjećam. Tamo smo prenoćili i sutradan smo prešli« — iznosi Kata svoja sjećanja s puta iz Jajca. Vijećnici su u Baniji naišli na popaljena sela i kuće bez krovova, vrata i prozora. Ljudi su u ovom kraju, kad bi čuli za dolazak neprija­ telja, skinuli s kuće sve što se moglo i odnijeli u šumu. Neprijatelj više nije imao što zapaliti, ali se nije imao gdje ni udomiti. Kata je, po zadatku Partije, morala prekinu­ ti svoje putovanje i ostati na području Banije i Korduna, gdje organizira odbore žena, i objaš­ njava narodu odluke usvojene na Drugom zasijedanju AVNOJ-a. U jednom sačuvanom pismu koje će Kata napisati Okružnom komitetu KPH za Kordun, nakon odlaska s tog područja, osjeća se gotovo majčinska briga zakone koji su tamo ostali na različitim zadacima. »Dragi drugovi, ja sam stigla zdravo u Liku, te vam se javljam sa par riječi. Željela bih da mi se javite, kako je prošlo oblasno savjetovanje AFŽ, je li uspjelo ili nije. Ako je uspjelo, nastojte da se sad što brže održe kotarska savjeto­ vanja, da se laj rad pokrene i zatalasaju sve ma­ se žena kroz organizaciju AFŽ u JNOF (Jedins- �tveni narodnooslobodilački front); to će, drugo­ vi, mnogo značiti za općeniti rad kod vas, poš­ to danas imamo ... najveći broj ženskog svijeta u pozadini. Radite čvrsto na tome da se taj rad pokrene i da se žene zainteresiraju za rješavanje svih problema koji stoje pred nama...« Kata u svom pismu dalje piše: »Sada je vojnička i politička situacija za nas odlična, zato treba da u masama sve objasni­ mo, da nemaju narodni neprijatelji svog pakle­ nog uticaja na naš narod. Šta bi oni radili da su njihove prilike ovakve; i ako je u ustaško-četničkim redovima nastala velika demoralizacija, oni u narod idu sa svojom propagandom... Pozdravite mi sve drugove i drugarice... pi­ šite mi, iako znam da vam nije do piskaranja... jesam li vam se što zamjerila, možda sam bila ikad i kruta, pa me možete po tome i kritikovali u pismu«. Nakon svega — lijepi komunistički pozdrav drugovima na Kordunu. A Katin pozdrav u to vrijeme značio je mnogo za sve one koji su ra­ dili u pozadini. ČLAN PREDSJEDNIŠTVA ZAVNOH-a Narodna vlast je strpljivo, korak po korak, širila svoje bogato korijenje, osvajajući nova se­ la i gradove. Početkom maja 1944. godine doći će vijećnici iz svih krajeva Hrvatske u Topusko, banjsko lječilište, danas automobilom od Zagre­ ba jedva sat i nešto udaljeno. Tu je i Kata dlošla na Treće zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske. Prema od­ lukama AVNOJ-a, ZAVNOH postaje vrhovno za­ konodavno i izvršno narodno tijelo, najviši or­ gan državne vlasti federalne Hrvatske. Prošle su tri godine od vremena kada je u ovim krajevima narod, predvođen Komunistič­ kom partijom, krenuo u borbu za samoodržanje, za slobodu. Kata je nebrojeno puta, na narodnim zborovima i sastancima, govorila da slobodu ne treba čekati, nego da se za slobodu treba boriti. Stala je za govornicu i Trećeg zasjedanja ZAVNOH-a: — Drago mi je da mogu na ovoj historijskoj sjednici kazati par riječi. Naše junačke žene Jugoslavije pokazale su da nisu pognute šiju pred fašistima. Kada je �46 Komunistička partija pozvala narod na ustanak, one su se digle poput lavica. Kada su fašističke zvijeri, Švabe, ustaše i Talijani, počeli da uniš­ tavaju njihovu djecu i njih same, one nisu ni minute čekale, nego su, na poziv Komunističke partije, zajedno sa svojim narodom stupile u re­ dove Narodnooslobodilačke fronte i već tri godi­ ne se nalaze u borbi s puškom u ruci ili rade u pozadini pomažući svoju vojsku. One nose hra­ nu na front, sakupljaju sve što je potrebno i po­ mažu vojsku na sve načine... Iz Kate je govorilo srce, govorio je zanos prikupljen u trogodišnjem ratovanju, nastao u stradanjima i pobjedama. Vijećnici su je slušali pažljivo, često prekidajući njeno izlaganje dugo­ trajnim pljeskom; pred njima kao da je stajao sam narod, u svoj svojoj veličini, snazi i širi­ ni srca. — Drugovi! Hoću da naglasim da su u Hr­ vatskoj najviše stradale srpske majke. U Hrvat­ skoj je prijetila opasnost istrebljenja Srba. Us­ taše zvijeri počele su da istrebljuju srpski na­ rod. Kada je najveća opasnost prijetila našem narodu i kada su ustaške zvijeri punili jame na Velebitu i širom naše zemlje Iješinama poklanih ljudi, izdajnička vlada iz Londona poručivala je da čekamo, iako nije bilo do čekanja. Otvoreno da kažem stara Jugoslavija bila je tamnica naro­ da, a naročito nas žena. Danas naše žene rade u svim organizacijama, a naročito u svojoj or­ ganizaciji, Antifašističkoj fronti žena, koja broji stotine hiljada žena, koje su se uzdigle i politič­ ki i vojnički i koje se nalaze na dužnostima počev od mjesnih organa vlasti pa do Nacionalnog komiteta. Zahvaljujući našoj slavnoj junačkoj Partiji, koja je otvorila put našim ženama, nika­ da ih više neće ugnjetavati nikakvi protunarodni režimi i izdajnici, koji su i doveli naš narod do ovoga... Kata je prema kvislinškim i svim izdajnič­ kim elementima gajila žestoku mržnju, dodaju­ ći joj klasno-historijske dimenzije sa začuđujuće jasnim ocjenama. To zorno potvrđuje i njen go­ vor na Trećem zasjedanju ZAVNOH-a. — Govorim to zato, što već tri godine rata oni stalno raspiruju mržnju između srpskog i hrvatskog naroda. Želim da kažem, da su naše žene zajedno sa slavnom narodnooslobodilačkom vojskom i partizanskim odredima mnogo prido­ nijele u stvaranju jedinstva srpskog i hrvatskog naroda. Nisu naše srpske žene mrzile radi ustaša �hrvatske žene. One su znale razlikovati ustaše od poštenog hrvatskog naroda i pozvale su hr­ vatske žene u borbu, ,pa su se one i odazvale. Kasnije su uz hrvatske i muslimanske majke pro­ lile mnogo suza zbog zvjerstva četnika i agena­ ta okupatora... Uz burno odobravanje vijećnika. Kata je na­ stavila svoje izlaganje: — Još nisu prošla stradanja od njemačkog fašizma i njegovih slugu, ustaša i četnika. Oni danas vide da stoje pod udarcima Crvene armi­ je, pod udarcima naše narodnooslobodilačke voj­ ske, naših saveznika, da stoje pred smrtnom opa­ snošću. Zato danas gdje god mogu upadaju u na­ ša sela, ubijaju naš narod, bacaju djecu u vatru i siluju naše žene. I danas naš narod ima puno pravo da traži, jer vodi borbu tri godine, da se otvori druga fronta od strane saveznika, da se na taj način skrati rat i smanje bezbrojne žrtve... Slušajući bilo svog naroda, njegove uspje­ he u borbi protiv okupatora 1 domaćih izdajni­ ka, Kata je prenijela vijećnicima poruku žena: — Ja, drugovi, mogu punim pravom da ka­ žem da stotine i stotine rascviljenih majki i rascviljenih srdaca ništa nije moglo umiriti, da niš­ ta nije moglo tako zaliječiti njihove rane kao od­ luke Drugog zasijedanja AVNOJ-a i osnivanje Nacioonalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije. Za­ to naši narodi, ispaćeni narodi Jugoslavije i sve naše žene punim pravom traže priznanje našeg Nacionalnog komiteta, naše prave istinske vlade. Poruke i odluke Drugog zasijedanja AVNOJ-a Kata je shvatila kao poziv na akciju da i sama doprinese njihovom ostvarivanju. To se vidi iz njenog govora u Topuskom, kao i konkretnih ak­ cija koje je poduzela u suradnji s drugim svojim suradnicima. PISMO ELEONORI RUZVELT Redakcija lista »žena danas« uputila je pi­ smo i dva primjerka svog lista, s posvetom, su­ pruzi predsjednika Sjedinjenih Američkih Drža­ va, Eleonori Ruzvelt. U to vrijeme Eleonora Ruzvelt bila je aktivan društveni radnik, posebice u humanitarnim i dobrotvornim organizacijama. Bio je to jedan od putova da svijet sazna makar i dijelić istine o herojskoj borbi naših naroda, �njegovim patnjama i stradanjima, ali i velikim pobjedama koje nisu bile samo naše; ta slobo­ da za koju su se tukli naši narodi pripadala je cijelom slobodoljubivom čovječanstvu. Tako je do te daleke zemlje i na ovaj način doprla vijest o ženama naših krajeva, o njiho­ voj nepoštednoj borbi protiv okupatora i kvis­ linga. Ne zadugo, Kata je, kao predsjednica Antifa­ šističke fronte žena Jugoslavije, dobila odgovor. »Draga gospođo Pejnović, 'Bilo mi je neobično milo što sam dobila pi­ smo od vas. Promatrala sam s velikim divljenjem veliku borbu koju vi vodite i ja danas s dubokom brigom mislim o vašem narodu. Ja znam da UNRRA (Uprava Ujedinjenih na­ roda za pomoć i obnovu, agencija za pomoć u ra­ tu opustošenim zemljama — o. p.) pravi planove da učini u najkraćem roku sve što je mogućno. Ja se nadam da ću u budućnosti moći učiniti nešto da vam se pomogne. Duboko sam svjesna počasti 'koju ste mi ukazali, posvetivši mi dva prim jerka »Žene da­ nas«. Smatram da je ono što ste vi postigli — izvanredno, kada se ima na umu s koliko malo sredstava raspolažete«. Ta pomoć je i stigla, ali tek poslije rata. Si­ romaštvo je nadoknađivano entuzijazmom — na­ rodne vojske na frontu i naroda u pozadini. Poslije duljeg vremena provedena na Kor­ dunu, Kata se, u ljeto 1944. godine, ponovo vra­ ća u svoju Liku. Na plenarnoj sjednici Okružnog komiteta KPH za Liku, pokrenuto je pitanje ra­ da sa ženama. Ocjena je kratka: rad sa ženama ne zadovoljava. (!) Iako to stajalište i ocjena nisu imali izrav­ ne veze s Katinim radom, ona je pokušala naći odgovor i uzroke toga stanja. Više mjeseci nje nije ni bilo na tom području, pa nije ni imala hitnijeg utjecaja na aktivnost žena. — Drugovi, uzroke stanja ne bi smjeli tra­ žiti među ženama — rekla je Kata. — U njih postoji golemi interes za rad u njihovoj organi­ zaciji. Međutim, partijski aktivisti su zakazali na tom polju, oni nisu umjeli taj rad podsticati na najbolji način. Savjetovanja o tom pitanju koja će se održati u pojedinim kotarima, neće riješiti to pitanje ako ih ne pripremimo teme­ ljito. Rad u pozadini, njegov intenzitet i masov­ nost ovisili su od mnogočega. Ako bi teritorij �pao pod nadzor okupatora ili njegovih domaćih pomagača, objektivno društveno-politički rad sa širim masama morao je utihnuti. Kata je bila protiv improvizacija tamo gdje su postojali uv­ jeti za aktivniji društveno-politički život, uklju­ čujući tu, prije svega, organizaciju žena. Ona je tražila temeljitost; njen glas se ponovo čuo u mnogim selima Like. Provela je na tim, i dru­ gim zadacima čitavo ljeto 1944. godine. Onda je morala, po zadatku Partije, ponovo ići na Kordun. U PARTIZANSKOJ BOLNICI NA PETROVOJ GORI Po dolasku u Okružni komitet KPH za Kar­ lovac, 'koji je imao sjedište u Topuskom, Kata je ponovno razvila živu aktivnost. Ali ovog pu­ ta ratna sreća, što bi se reklo, okrenula joj je leđa. Za jednog bombardiranja teško je ranjena i prevezena u partizansku bolnicu na Petrovoj gori. Ta bolnica, smještena u gustoj šumi na vi­ sovima Petrove gore, liječila je ranjene i bolesne borce tokom cijelog rata. Neprijatelj je nikada nije otkrio. Katu su smjestili u zaprežna kola i u pratnji dva borca otpremili ha Petrovu goru, u cen­ tralnu partizansku bolnicu. Petrova gora bila je poprište velikih borbi kordunaških partizana to­ kom cijelog rata; na tu partizansku tvrđavu na­ valjivali su Nijemci, Talijani, ustaše, domobrani, pa čak i »kozaci« iz sastava izdajničke Vlasovljeve armije, koja je za okupacije zapadnih dijelo­ va SSSR-a prebjegla Nijemcima. Na Petrovoj go­ ri, neknđ Gvozdu (gdje se još 1097. godine hrvat­ ska vojska borila protiv vojske mađarskog kra­ lja Koiomana), svi ti osvajači lomili su svoje zube; i borci i narod čuvali su svoju bolnicu s tc-liko pažnje i upornosti da joj se neprijatelj nikad nije primakao. Za Katu nije bilo nimalo prijatno što se na­ lazi u bolnici, iako je bila okružena pažnjom; navikla na stalne akcije i pokret, bolničko mi­ rovanje teže joj je padalo od zadobivenih rana. Sloboda se primicala: glavni grad Beograd kao i mnoga druga mjesta bili su već oslobođeni. Grizla se u sebi što i sama ne može slobodu do­ čekati raširenih ruku! A sloboda je dolazila, po­ slije svake bort>e — novo oslobođeno selo, grad. 4 Kalu Pcjnović 49 �Nakon izvjesnog vremena provedenog na Pe­ trovoj gori, Kata je prebačena u oslobođeni Solit. Događaji su se redali jedan za drugim. Predsjed­ nicu AFŽ Jugoslavije drugarice nisu zaboravile: žene Garešnice, kod Kutine, šalju joj na dar narodno odjelo. To čine i žene Vojvodine. Osim odjela, šalju svojoj predsjednici, koju nikada ni­ su vidjele, tople pozdrave i želje za brzo ozdrav­ ljenje. Ta mala, ali ljudska priznanja učvršćuju Katino uvjerenje da su žene u cijeloj našoj zemlji bile borbeni odred revolucije. Odluke iz Bosan­ skog Petrovca nisu bile uzaludne — one su pri­ hvaćene u svim krajevima kao poziv na još že­ šću i organiziraniju borbu žena za bratstvo i je­ dinstvo naših naroda, ali i borbu protiv okupa­ tora i njegovih domaćih pomagača. Kata Pejnović je postala simbolom organi­ zirane borbe žena Jugoslavije. Velika majka iz Like prošla je kroz pakao rata, bez predaha, bez posrtanja: bila je u prvim redovima kada je trebalo dizati ustanak, kad je trebalo širi­ ti bratstvo i jedinstvo srpskog i hrvatskog na­ roda, organizirati žene na svim frontovima bor­ be pa kad je to bilo potrebno — nalazila se i u koloni boraca, kao onda za vrijeme »četvrte« neprijateljske ofanzive. Uvijek jednostavna i prisna, kao nitko dru­ gi, reći će jednom prilikom, sjećajući se svog go­ vora bjelovarskim ženama: — Na meni neka karirana suknjetina, o po­ jasu bom be... ih, mani! Negdje ljudi misle — kakva je to predsjednica. Valjda očekivali da ću doći u šeširu, što li... Njeno veliko srce, i majke i borca, bilo je uvijek zaodjenuto borbom za slobodu, te skrom­ nošću svojstvenom za samo rijetke ljude. VELIKO PRIZNANJE Iako još s nezacijeljenim ranama, Kata 8. marta 1945. sudjeluje u radu Oblasne konferen­ cije AFŽ za Dalmaciju. Žene toga kraja, a oku­ pilo ih se na tom skupu 1800, s oduševljenjem su pozdravile svoga heroja, uspjehe svoje borbe. Naime, u partizanskim odredima i Narod.nooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije u našoj zemlji se borilo oko sto hiljada žena boraca. Svaka će- �tvrda položila je svoj život na oltar slobode. Brojke su suhe i one ne mogu govoriti o ljud­ skim sudbinama, ali one ipak vjerno omeđavaju i govore o jednoj golemoj snazi i ulozi koju su žene imale u i evoluciji. Nitko nije bio sretniji od Kate kad bi se zagledala u te brojke, u te sudbine, u pobjedu. Ona je utkivala sebe u tu slobodu, tkala je naj­ ljepši i najtopliji čovjekov pokrivač — slobodu. Bila je i neizrecivo tužna; kada bi ostala sama sa sobom, u njenim mislima prolazile su kolone onih kojih više nema — stotine poznanika, njeni sinovi, pa Jovaniša, i stotine hiljada neznanih junaka i nevinih žrtava rata. — Kad danju radim, onda mi je lakše, iako je bol uvijek ista za izgubljenom djecom. Noću, kad ostanem sama, kad počnem da razmišljam, kad se svega počnem sjećati, onda mi je strašno — otkrivala bi Kata vrlo rijetko svoju bol, dok bi joj glas podrhtavao slijevajući se preko već okamenjene, skrivene suze. A Titova narodna vojska, već je bila na domak njegova rodnog Zagorja, pred vratima ZaKata Pejnović kao potpukovnik JNA �greba. Topovi Crvene armije nemilosrdno, osvet­ nički tukli su po berlinskim brlozima, isto ona­ ko kako su to radili Katini seljaci u Smiljanu kad bi se zmija primakla kući: tukli bi je samo po glavi. Velika otrovnica fašizma, ona iz prvih godina rata, moćno nadmena, sada je bila u samrtnom hropcu. Narodnooslobodilačka vojska presjecala je, gore u Sloveniji, odstupnicu Nijem­ cima, ustašama, četnicima. Sada se više nije mo­ glo ni pobjeći; horde koljača i ubica čekala j,e pravedna kazna naroda. Fašistički »novi pore­ dak«, napredno čovječanstvo užurbano je zako­ pavalo duboko u zemlju da se nikad više ne pojavi. Uspravno je Kata dočekivala dan slobode, pritisnuta bolom za onim koji se ne mogu rado­ vati zajedno s njom, zajedno sa svojim naro­ dima. »Upoznao sam je u ledenom paklu Like«, na­ pisat će mnogo godina kasnije kipar Vanja Radauš, »u bijelom i krvavom paklu 1943, neposre­ dno pošto sam u taj ledeni pakao došao iz dru­ gog jednog pakla, zagrebačkog, pakla izdaje i pakla sram a... Tada su mi kazali: ovoj ženi, ubi­ li su tri sina i muža, i ja sam gledao, gledao to lice, i ona je znala da je pomno i pažljivo gle­ dam, pa se nasmijala pa je od svog lica poku­ šala da učini sve kako bi sakrila tragediju koju j,e doživjela... Tako je činila sve do svoje smr­ ti, i ja sam u svakom susretu, u svakom razgo­ voru, ponovo doživljavao te njene pokušaje da pobjegne od tragedije«. JČoVjetk se mora na sve navikavati pa i na slobodu. Dolazili su novi zadaci i novi oblici dje­ lovanja i rada. I tek 'u tim mirnodopskim uvje­ tima, bilo je moguće sagledati što su žene Like i cijele Jugoslavije učinile tokom rata za taj dolazak slobode. U Lici je, čak, bila formirana i ženska partizanska četa! Ali one su dobivale bitke na onim često nevidljivim frontama, po­ sebno na širenju bratstva i jedinstva među na­ šim narodima./ Kata je još 1943. godine govorila da politiku naroda može voditi samo narod. I ona je vodila tu politiku, širila vjeru u snagu naroda. — Samo neprijatelj vidi razliku između Srba i Hrvata — govorila je ona. — Neprijatelj sije razdor među nama. Ne vjerujte mu! Svi smo je­ dno, borimo se za jednu zemlju u kojoj ćemo živjeti slobodni i ravnopravni... �| Za sve to što su žene Jugoslavije, s Katom Pejnović na čelu, postigle u narodnooslobodilačkom ratu i socijalističkoj, revoluciji, već u pr­ vim danima slobode, odano je priznanje, veliko priznanje kao što je bila velika i njihova borba. Predsjedništvo AVNOJ-a odlikovalo je Antifašis­ tičku frontu žena Jugoslavije Ordenom narodnog oslobođenja Jugoslavije »da bi se pred našim na­ rodima vidno istakle zasluge AFŽ Jugoslavije, kako u borbi protiv fašističkog okupatora, ta­ ko i za izgradnju narodne vlasti«,/ Vijećnici AVNOJ-a nisu zaboravili ni zaslu­ ge predsjednice Antifašističke fronte žena Ju­ goslavije: Kata Pejnović odlikovana je Ordenom bratstva i jedinstva prvog reda! Potpukovnik revolucionarne narodne armije ponijela je to visoko odličje kao znak nepodije­ ljenog priznanja za bezbroj znanih i neznanih djela. U obrazloženju visokog priznanja nije pi­ salo sve ono što je život ispisao, one male i ve­ like Katine pobjede, kad je idući od sela do se­ la, od mjesta do mjesta, gledala ljudima u oči i širila istinu o ciljevima revolucije. Govorila je i prijateljima i neprijateljima, i onima koji su bili zbunjeni, koji nisu znali preko koje će međe zakoračiti i u koju povijest otići. Kata im je govorila samo jednu povijest, onu koja pripada u bratstvu i jedinstvu ujedinjenim našim naro­ dima. ZLOČIN I KAZNA Sredinom marta 1945. godine, u oslobođe­ nom Šibeniku, Kata je postala članom Zemaljske komisije Predsjedništva ZAVNOH-a za utvrđiva­ nje ratnih zločina okupatora i njihovih slugu na području Hrvatske. Zločin i kazna oduvijek su išli zajedno. Ratne kiše još nisu bile isprale tra­ gove krvi, koju su nevinom hrvatskom i srpskom narodu prolili u svojim koljačkim orgijama čet­ nički i ustaški zlikovci. Među njima su i mnogi katolički i pravoslavni popovi, koji su bez imalo ljudske savjesti i bez imalo prosvijetljena uma davali »božji blagoslov« krvavim ustaškim i čet­ ničkim noževima, huškali narod na bratoubilački rat, a to sve u ime Svevišnjega! Nisu kazali da je sve to u ime njihovih klasnih interesa, u ime interesa kapitala za čiji su račun radili. Ali na­ rod je brzo uočio: sa njihovih pozlaćenih i pos­ �većenih riječi i križeva brzo je spala pozlata — ostala je njihova svinjska koža. (I među popovi­ ma je bilo onih časnih izuzetaka, koji su uzeli i pušku u ruke da se bore protiv takvih izroda, nji­ hove vojske i okupatora). U Katimu sjećanju još su bile svježe one stravične slike pokolja u Jadovnom, Smiljanu, Divoselu i mnogim drugim mjestima. Tko da za­ boravi bande ustaških koljača: Juce Rukavine, Rude Rica, Pelka Bogdaniića ili one četničke ko­ je su predvodili Lukica Popović, Milan Mrda i dru­ gi. Ono što su oni radili ne može se zaboraviti, niti oprostiti. Klali su i ubijali, žive djevojke na kolac nabijali, živim ljudima oči vadili... Veliki pjesnik Ivan Goran Kovačić, čiji su mladi život ukrali četnički noževi, ovako opisuje divljanje fašističkih manijaka u Lici: Krv je moje svjetlo i moja tama. Blaženu noć su meni iskopali Sa sretnim vidom iz očinjih jama; Od kaplja dana bijesni oganj pali Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu. Moje su oči zgasle na mom dlanu. Sigurno još su treperile ptice U njima, nebo blago se okrenu; I ćutio sam, krvavo mi lice Utonulo je s modrinom u zjenu; Na dlanu oči zrakama se smiju I moje suze ne mogu da liju. Samo kroz prste kapale su kapi Tople i guste, koje krvnik nađe Još gorčom mukom duplja, koja zjapi Da bodež u vrat zabode mi slađe; A mene dragost ove krvi uze, / ćutio sam kaplje kao suze. Bolno nadahnut tim zvjerstvima, pjesnik ka­ zuje svoje viđenje; oni koji su imali sreće da prežive te ljudske klanice, zauvijek su u sebi ponijeli rane bola i grubu brazgotinu koja se zasijeca u sva čovjekova čula. Iako govori o tim strahotama, Goranova »Ja­ ma« je pismo Slobodi: Tko ste? Odakle? Ne znam, aV se grijem Na našem svijetlu. Pjevajte, jer ćutim Da sad tek živim, makar možda mrijem. Svetu Slobodu i Osvetu slutim ... �Nije trebalo samo osvetiti žrtve; trebalo je iz korijena »počupati izdanke zla. Preuzimajući dužnost člana Zemaljske komisije za ispitivanje zločina okupatora i njegovih pomagača Federalne Republike Hrvatske, Kata Pejnović se dala na posao. U listovima Antifašističke fronte žena za pojedina područja iz tog vremena, štampani su pozivi svim ženama da se angažiraju na otkri­ vanju ratnih zločinaca. Takav poziv objavljen je i u listu »Žena u borbi«, koji je izlazio u Lici: »Zločincima će suditi junački narod Like, baš u njihovom brlogu!« — poručivala je Kata. Većinu zločinaca stigla je pravedna kazna. Sudila im je Sloboda i čovjekovo dostojanstvo protiv kojeg su podigli svoju zločinačku ruku. Ta ruka odnijela je stotine hiljada nevinih živo­ ta naših naroda. ZAJEDNO SA LA PASIONARIJOM Krajem novembra 1945. godine, u vrijeme kada je rat utihnuo na svim stranama svijeta, Kata se našla u Parizu, kamo je doputovala na osnivački kongres Međunarodne federacije žena. Ne slučajno, naša delegacija bila je u središtu pažnje mnogih delegatkinja i delegacija: novo­ stvorena Jugoslavija, njeno ime i ime Josipa Broza Tita izgovarano je na mnogim jezicima, ali uvijek s istim značenjem: bilo je to uvijek div­ ljenje i poštovanje prema jugoslovenskim na­ rodima i njihovom vođi, koji su golim rukama, od samog početka, jurišali na Hitlerovu crnu tvrđavu, izrastajući u legendu slobodoljubivog čovječanstva. Po povratku iz Pariza. Kata je odr­ žala predavanje u Ljubljani, o svojim utiscima s tog skupa žena. Rekla je tom prilikom: — Među delegatkinjama nije bilo ni jedne koja nas ne bi zapitala odakle smo, što smo, što radimo u Jugoslaviji i kakav je naš život. Svima je poznato 'ime druga Tita. Kod svih se zapažala veliki ljubav otvnv našoj zemlji, koju mnogi narodi ranije nisu ni poznavali... Katin susret sa La Pasionarijom, slavnom Španjolkom, ostavio je na nju snažan utisak. Pred njom je bio borac iz njene predratne ilegalne literature i riječi što su zvučale kao svečana za­ kletva: »Neće proći!« Opisujući izlazak za go- �56 vomicu neponovljive La Pasionarije, Kata je re­ kla: — Čitav kongres se našao na nogama i poz­ dravljao ju je nekoliko minuta. Oštrom oku delegatkinje iz Smiljana nisu promakle ni mnoge druge pojedinosti s tog skupa žena. — Delegatkinja iz Indije govorila je o veoma teškom životu, o tome kako na tisuće ljudi umi­ re od gladi. O nekim pravima žena tamo se uop­ će ne može govoriti. Takvo je stanje i u drugim kolonijama. Iz nj'ih crpu njihove matične zemlje samo ogromne dobiti. U svim tim kolonijama ra­ ste pokret, koji je svakim danom sve snažniji, koji se bori za oslobođenje svoga naroda. Svoj put u Francusku, a potom i Belgiju, Kata koristi u sasvim konkretne političke cilje­ ve. Tamo se sastaje s našom ekonomskom emi­ gracijom, govori im o stanju u zemlji, raspolo­ ženju naroda, o narodnoj vlasti. Mnogi žele da se vrate u svoju starcu domovinu, da postanu Ti­ tovi vojnici, da budu udarnici u obnovi zemlje. Opisujući susret s našim radnicima u Belgi­ ji, te 1945. godine, Kata svjedoči iz svojih zabilježaka: »Kad smo tamo stigle, našle smo okupljene radnike u velikoj dvorani. Jedva su uspjeli da istisnu iz grla nekoliko riječi pozdrava, plakali s u ... Svi bi se rado vratili doma«. Za svog boravka u Francuskoj Kata je go­ vorila na Radio-Parizu. Boravak naše delegacije poklapao se s proglašenjem Federativne Narod­ ne Republike Jugoslavije. Novinari, upoznati s golemim promjenama u našoj zemlji, s danom odluke o izboru konačnog puta Jugoslavije, emi­ tiraju Katino izlaganje na dan 29. novembra 1945. godine. Francuskim slušaocima ona govori o bor­ bi naših naroda, o opredjeljenju za Tita i repu­ bliku: »Šest mjeseci poslije oslobođenja cijele Ju­ goslavije, naša privremena vlada održala je slo­ bodne i tajne izbore, na kojima je lista Narod­ nog fronta, lista najvećeg našeg sina Maršala Tita, dobila ogromno povjerenje svih naroda Ju­ goslavije. .. Na ovim izborima 'izabrani su narodni posla­ nici. Poslanici se sastaju danas na prvom zasjeda­ nju Ustavotvorne skupštine Jugoslavije da done­ su historijske odluke o konačnom uređenju naše države, o Republici. Danas narodi Jugoslavije ponovo preživi ju ju veliku radost koju su os je- �ćali 29. novembra 1943. godine. Ali danas mnogo veću i snažniju, jer se konačno ostvaruju svi oni ideali radi kojih su naši narodi pošli tako nese­ bično u borbu protiv fašizma, dajući za današ­ nju slobodu preko milijun i šestotina hiljada ži­ vota svojih najboljih sinova .i kćeri«. Kao političar za masovne akcije, za djelo­ vanje u narodu, Kata koristi priliku da, posred­ stvom Radio-Pariza, što više kaže o našoj borbi, da proširi glas o našim narodima: »Danas ja se nalazim na Međunarodnom kon­ gresu žena u Parizu, kao delegat jugoslovenskih žena. Kada sam poslije Drugog zasjedanja AVNOJ-a, na kume sam kao narodni poslanik iz Hrvatske prisustvovala, prolazila s našom voj­ skom kroz Bosansku krajinu, Baniju i Kordun, narod, koji je čuo za istorijske odluke u Jajcu, sa neopisivim oduševljenjem nas je dočekivao, pozdravljao j darivao novim darovima. Na dana­ šnjem zasijedanju Ustavotvorne skupštine ne mo­ gu prisustvovati kao izabrani poslanik Hrvatske zbog odsustva. Ali ja znam da narodi Jugoslavi­ je i danas preživljuju ogromnu radost koju i ja i sve naše delegatkinje dijelimo sa svim našim naro­ dima. .. Mi žene Jugoslavije čule smo na Međunarod­ nom kongresu žena o borbi žena protiv fašizma u svim slobodoljubivim zemljama. Nalazeći se u prijateljskoj Francuskoj, mi smo osjetile lju­ bav francuskih žena prema našoj zemlji«. Prošle su samo četiri godine i nekoliko mje­ seci, kako je Kata Pejnović ostavila motiku u svom Smiljanu, a već je iz nje govorio vrlo zrio politički radnik, revolucionar. Iz njenih usta fran­ cuski su slušatelji mogli čuti istinu o jugoslaven­ skom opredjeljenju, glas jugoslavenskog naroda. Bez okolišavanja, i ti narodi, a i sama Kata, uš­ li su u historiju u jednom žestokom sukobu sta­ rog i novog u kojem su u Jugoslaviji promovira­ ni novi društveni odnosi. Na samom kongresu Kata je čula glas žena svijeta. Tragedija, koju su preživjeli naši narodi, umanjena je velikom pobjedom u revoluciji, ko­ ja je narodima dala za pravo da sami odlučuju o svojoj sudbini. A u drugim zemljama, unatoč patnjama u ratu, i poslije rata radnici i seljaci, a posebno žene, ostali su bez svojih povijesnih prava da sami odlučuju o svojoj sudbini, o svo­ joj slobodi. Zato će Kata po povratku kući reći: U Francuskoj postoje još veće teškoće ne­ go u nas, iako tamo nije bilo ni stoti dio takvog �grabeža od strane okupatora kao što je to bilo u nas. Mi se ne možemo pohvaliti da je našim radnicima i službenicima već dobro. Ali kad smo bile u Francukoj, činilo nam se da je kod nas svaki dan — božić. IZGRADNJA NARODNE VLASTI Izgradnja i učvršćivanje narodne vlasti u os­ lobođenoj zemlji, te obnova popaljenih domova, tvornica, škola, mostova, pruga, bio je složen i težak posao za dojučerašnje ratnike. Puške su zamijenjene krampovima; trebalo je zavidati teš­ ke rane probujalog rata, očuvati tekovine revo­ lucije. Odluka Drugog zasijedanja AVNOJ-a da će Jugoslavija nakon rata biti federalna republi­ ka ravnopravnih naroda i narodnosti, morala se provesti u život. Različiti međunarodni interesi opterećivali su tu odluku, sa željom da se ona izmijeni, da Jugoslavija ponovo postane monar­ hija, da se kralj Petar Karađorđević ponovo vra­ ti u zemlju. Međunarodna reakcija željela je da jugoslovenske narode vrati na stari put poniže­ nja pred domaćim i stranim kapitalom, da pono­ vo uspostavi ropske odnose protiv kojih su se četiri godine borili radnici i seljaci svih naših naroda. Provedeni su i izbori: narod je trebao sam da odluči — je li za Tita, za Partiju, za svoju vlast i slobodu ili je za ponovni povratak kralja i njegovu kukavičku kamerilu. No, naši narodi se nisu dvoumili — izglasali su ono za što su se četiri godine ogorčeno borili. U predvečerje tih povjesnih izbora, Kata je ponovo u akciji; drži govore, objašnjava ciljeve izbora, posebno seljankama. Ona ih dobro razu­ mije, one nju također. — Tko je kriv da je dugi niz godina žena živ­ jela u mraku i neznanju, i da joj dugo vremena nije bio jasan pravac kojim mi trebamo da kre­ ćemo da bi se oslobodile? Krivicu za ropski polo­ žaj žene snose protunarodni režimi koji su se temeljili na izrabljivanju i tlačenju, a najveća žrt­ va tog tlačenja bila je žena. Nismo imale nikakva prava, a najmanje da odlučujemo o sudbini svoga naroda. Katine misli razoružavaju, ona govori iz srca, riječi su joj kao kuršumi: �— Pitala bih ja one koji su ograđivali ženu od svega: da li bi bilo potpunog ustanka da u njemu nisu učestvovale i žene? Da li bi bilo brat­ stvo i jedinstvo, da ga najsvesrdnije nisu sprovodile žene? Da li bi bilo jedinstvo fronta i poza­ dine, da ga nisu ostvarile i žene? Svega toga ne bi bilo. Mnoge od nas su borci i borile su se na frontu, ili su ljekari, bolničarke, političke ak­ tivistkinje; i tako boreći se od prvog dana ... uživamo sva prava. Ta prava smo izvojevale i ta nam prava niko ne može oduzeti. Izvojevale smo i pravo glasa, da biramo i da budemo birane, i ravnopravni smo članovi narodne vlasti, i čak u najvišim državnim organima. Punopravno smo sudjelovale kako će se urediti naša sretnija za­ jednica Hrvata, Srba, Slovenaca, Crnogoraca, Ma­ kedonaca J drugih građana Jugoslavije. I seljač­ ka žena, u savezu sa ženom radnicom i radnim intelektualkama, kroz ovu natčovječansku borbu ^naučila je mnogo i došla do spoznaje tko su nam neprijatelji, a tko prijatelji... Politički sadržaj svojih izlaganja, kao u ovoj prilici, Kata obogaćuje karakterističnom ilustra­ cijom tog vremena: Seljačka žena učila je kroz borbu čitati i pisati, kao i to — kako i zašto treba da se bavi politikom. Evo šta jedna od mnogih piše: »Dra­ ge drugarice, evo ja pod moje starije godine na­ učila čitati i pisati u borbi, što mi prije niko nije omogućio, najsretnija sam kad mogu napi­ sati: dolje kralj i monarhija i da se nikad više ne povrate!« Bila je to bitka za novi svijet, bitka nimalo laka: trebalo je kazati što revolucija nosi i oni­ ma koji nisu u njoj sudjelovali, ali koji će izaći na izbore. Trebalo je kao mačem odsjeći sve ve­ ze, i s tradicijom i starom vlasti. Izbori su mo­ rali uspjeti; svijet ie morao znati da su jugo­ slavenski narodi sami odabrali svoj put i da sa­ mi kroje svoju sudbinu. I u te partijske zadat­ ke Kata je unosila svo svoje biće, svoje bogato revolucionarno iskustvo. Mladu državu proletera i seljaka valjalo je ojačati novim revolucionar­ nim mjerama, utrti put novom životu, obraču­ nati se s ostacima kvislinških snaga koje su i na­ kon oslobođenja rovarile i iz zasjeda ubijale od­ bornike i političke radnike na terenu. Revolucija se nastavljala. Iako se i prije izbora, prema raspoloženju na­ roda, znalo se da revolucija neće biti zaustavlje­ na, sam taj čin omogućio je da se i pred vanjskim �svijetom, bez taktiziranja prema izbjegličkoj vla­ di i predratnim građanskim političarima pokaže da više nema povratka na staro. Povratka i nije bilo. Moglo se pristupiti donošenju prvog Ustava Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Iz stenografskih zabilješki vidljivo je da Ka­ ta Pejnović aktivno sudjeluje u donošenju prvog Ustava. Povodom njegova izglasavanja, ona će, kako je zabilježeno, reći: »Naš Ustav koji je izrastao kroz oslobodilač­ ku borbu naših naroda, zaista je ostvarenje sve­ ga onoga zašto su se naši narodi borili kroz os­ lobodilački rat. On je zaista sve ono zbog čega su naši narodi lili toliko krvi i dali ogromne žrtve. Naš Ustav, koji nosi u sebi istinsko demokrat­ sko obilježje, srušio je onu paklenu ogradu ko­ jom je bila ograđena polovina življa u našoj zem­ lji. Jasno je, drugovi, da su to bile žene. Onakva država kao što je bila tamnica Jugoslavija, koja je živjela na izrabljivanju i tlačenju širokih na­ rodnih masa, imala je kao najveću žrtvu baš ženu. Naš Ustav predviđa ravnopravnost žena i muškaraca. Žena uživa ravnopravnost već kroz četiri godine rata i uživa mnoga druga prava. U najvećoj meri ona već koristi svoja prava. Na iz­ borima za narodnu vlast, na izborima za Konstituantu najveći broj glasača dala je baš žena. Žene su sve glasale za Demokratsku Narodnu Republiku. Što znači to? Znači da ogromna većina žena neće više monarhiju, neće više staru tamnicu«. Kako je Kata vidjela život prvog Ustava? — Naša djeca imat će pravo da se temeljno odgajaju za svoju bolju budućnost — govorila je ona. — Vanbraona djeca imat će ista prava kao i bračna. Kad se samo sjetimo koliko je žena prepatilo: morale su bježati u druge krajeve, a dijete je dolazilo u situaciju da nije bilo ničije... Na zasjedanju Ustavotvorne skupštine, pos­ ljednjih dana januara 1946. godine u Beogradu, Kata je rekla: — Kao poslanik iz Hrvatske ja ću glasati za ovaj Ustav! Bilo je to njeno i intimno i revolucionarno opredjeljenje, ali istodobno i poziv poslanicima da se i oni tako vladaju. Među poslanicimia Usta­ votvorne skupštine bio je veliki broj onih s koji­ ma je drugovala još iz Bihaća i Jajca. I u toj etapi revolucije, u bici za prvi Ustav, Kata svoju aktivnost ne odvaja od problema po­ ložaja žene u društvu. Ona poput lavice nasrće �na patrijarhalnu žabokrečinu društvenih odno­ sa koji su okivali ženu da ponizno trpi i pati. U novim društvenim odnosima, njena borba ostav­ ljala je duboke korjene, jednako duboke kao i onih ratnih godina kada je svojim pregalaštvom ispunjavala zadatak Komunističke partije, uklju­ čujući žene u sve frontove revolucije. Od pitanja položaja žene i njene slobode — postavljala je revolucionarno-klasno pitanje — slobode čovje­ ka uopće. Nije se dala na one lažne vode građan­ skih naklapanja i jalova feminističkog okupljanja. Položaj žene u društvu nije se mogao određiva­ ti mimo ukupne strategije revolucije. Oslobođe­ nje rada i čovjeka za Katu je bilo pitanje koje nije moglo biti riješeno bez uključivanja žena u taj povijesni proces. Kako u ratu, tako i u miru, ti stavovi Kate Pejnović, kao i ona sama, bili su osobito cijenje­ ni od njenih drugova i suboraca s kojima je ra­ dila u skupštinama Hrvatske i Federacije, te na čitavom nizu drugih poslova. Ništa bolje ne može ilustrovati njenu popu­ larnost i obljubljenost među poslanicima, kao događaj vezan za njen izbor za potpredsjednika Prezidijuma Sabora Narodne Republike Hrvat­ ske, 1950. godine. Dr Zlatan Sremec, Predsjedava­ jući na sjednici, predložio je Katu Pejnović za potpredsjednika tog organa: Narodni zastupnik Kata Pejnović poznati je i zaslužni prvoborac i mislim da nema potreba da iznosim njenu biografiju. Mislim da ćete se svi jednoglasno složiti s njenim izborom. Dugotrajni pljesak dao je za pravo predsje­ davajućem kada je rekao: — Vaše oduševljenje govori da ne trebam stavljati ovaj prijedlog na formalno glasanje, ne­ go konstatiram da je prijedlog... da se za pot­ predsjednika Prezidijuma Sabora izabere druga­ rica Kata Pejnović, primljen aklamacijom. Izbor bez glasanja, na tako visoku funkciju, bio je samo odjek velike popularnosti Kate Pej­ nović. Njena djela nadilazila su svaku glasačku formalnost. Ne mali doprinos ona je dala izgradnji na­ rodne vlasti, počev od osnivanja narodnooslobodilačkih odbora, pa sve do poslanika u Saveznoj narodnoj skupštini. Na tom svom putu narod­ nog predstavnika, sve od onih dana kada je sti­ gla u Bihać, pa preko Jajca, Plaškog, Topuskog, Zagreba i Beograda, bila je vrijedan i predan poslanik svoga naroda. Više od dvije decenije �£2 birana je u predstavnička tijela — za rata u AVNOJ i ZAVNOH, a poslije u republičku i sa­ veznu skupštinu. Nezaboravni su njeni obraču­ ni s poslijeratnim reakcionarima različitih boja. U tim poratnim godinama počeli su popovi voditi svoju politiku, onu protunarodnu. Kata o njima jednom veli: — Vide oni da nemaju više što da ušićare, da ne mogu od seljaka — koga su nekad sma­ trali glupim — dobiti ništa, a isto tako znaju da danas od radništva ništa ne mogu da otkinu, pa izmišljaju razne gluposti i neke pojave svetaca; a svi mi — ima nas ovdje koji imamo priličan broj godina — nikada nismo vidjeli sveca. Naime, u tim poratnim godinama pojedini pripadnici klera izmišljali su različita priviđenja, pa i »ukazivanje« svetaca. Tako se u slavonskom selu Bošnjaci iz jednog bunara »ukazivala« Sve­ ta Marija. Popovi su organizirali prave procesije — narod se okupljao da vidi »sveto pretskazanje«. A cilj svega toga bio je da se narod odvu­ če od zadataka obnove; popovi su željeli da ome­ tu tu obnovu koliko su mogli. Trajalo je to sve dok jednog dana na mjesto nije stigao i biskup đakovački d r Ante Akšamović, koji je za rata po­ magao narodnooslobodilački pokret i bio za zasluge odlikovan od Predsjednika Republike. Na­ zvao je biskup sve to što su činili njegovi sveće­ nici, najobičnijim svetogrđem. I, narod se razi­ šao. — Sada popovi šire propagandu, boje se da narod ne bi vjerovao u boga. Nama je jasno za­ što to oni čine. Povratkom pravoslavnih popova, koji se poslije rata vraćaju iz Beograda, šire se razne priče. Tako jedan pop koji se vratio u Li­ ku, a koji se prvih nekoliko dana pritajio, govo­ ri narodu da ova vlast ne valja, da su na vlasti neuki jli čak nepoželjni ljudi itd. On zna izmis­ liti sve ono što smatra potrebnim i tvrdi kako je staro bilo dobro; a ja ne znam ko u našem narodu može da pohvali ono staro — govorila je Kata na adresu reakcionarnih popova. Takva je bila u svakoj bici — otvorena i jas­ na. Nikad nije ostavljala prostora da se s nje­ nim riječima može mešetariti, nikad prostora za neprijateljsku protuakciju ili nevjericu u onih koji su je slušali. To s popovima samo je jedna ilustracija iz bogate Katine riznice suprotstavlja­ nja neprijateljskoj propagandi u poratnim godi­ nama. �Za svo vrijeme koje je provela u poslaničkim klupama — nikad nije bila promatrač; uvijek je nastojala da i svojim doprinosom obogati sadr­ žaje donesenih odluka i zakona. Ukaz 'o odlikovanju Kate Pejnović Ordenom narodnog heroja Jugoslavije �DOK JE OBNOVA — NEMA ODMORA Da li će sloboda umeii da peva Kao što su sužnji pevali o njoj (U ranka XI lij ko vu ) Nigdje u svijetu nije bilo takvog radnog po­ leta kao u Jugoslaviji u godinama poslije rata. Sloboda, koju su naši narodi lako željno očeki­ vali i za koju su toliko života dali, progovorila je stvaralačkim žarom; cijela zemlja bila je ve­ liko gradilište. I mladi i stari prosto su se nat­ jecali tko će više doprinijeti izgradnje zemlje, tko će više kubika kamena iskopati, tko će više pu­ ta napraviti, tko še prije školu sagraditi. Bilo je to ono vrijeme kada se ljudska sreća mjerila ide­ alima oslobođenih i raspjevanih naroda. Nije se gledalo ima li se što obući, onako iz luksuza, ni­ ti što je za ručak ili večeru. U toj općoj žurbi naših naroda da uhvate korak s razvijenijim zemljama, nisu zaostajale ni žene. Udarnički se radilo na sve strane — svi su radili udarnički. Kata Pejnović u to vrijeme, pored niza drugih obaveza u skupštinama repub­ like i federacije, te Crvenom križu Hrvatske, Ma­ tici iseljenika itd., i dalje ostaje vjerna radu sa ženama. Potpredsjednik je Centralnog odbora AFŽ Jugoslavije sve do reorganizacije te fronte u konferencije za društvenu aktivnost žena. Uk­ ljučivanje žena u tokove poratnog života; izla­ zak na izbore i sudjelovanje u radnim akcijama, te opismenjavanje seoskih žena — poslovi su od kojih se Kata nije odvajala. — Vidite — govori ona s ponosom — u osam kotara žene su glasale sa 99 posto, a u deset ko­ tara sa više od 98 posto. U ostalim kotarima cif­ ra žena-glasača iznosi oko 94 posto. Nije to bila borba za nekakav osobni prestiž; toga nije bilo u Katinu životu prepunom skrom­ nosti. Njen cilj je bio afirmacija žene kao rav­ nopravnog člana društva, afirmacija čovjeka. Kolika je bila uloga žene u obnovi zemlje govore i ovi podaci kroz Katina usta: — Na lokalne akcije Narodnog fronta 1949. godine žene su dobrovoljno izašle na rad 3,101.000 puta i dale 27 milijuna dobrovoljnih radnih sa­ ti... U posebnim brigadama Narodnog fronta na objektima saveznog i republičkog značaja radilo je 109.889 žena... �Tako je bilo u Hrvatskoj. Isto je bilo i u drugim krajevima. Sloboda je pjevala i radnim zanosom žena, isto onako kako je pjevala u ratu. — Ih, nisu to male stvari. Koliko samo ima­ mo žena u različitim organima vlasti, koliko ih se opismenilo, koliko ih ide u školu — zbrajala je Kata prve plodove revolucije. Njen klasni instinkt nije dijelio žene na ne­ ku posebnu grupu interesa; željela je samo da stalnom akcijom izbriše diobe nastale u društve­ nim odnosima koje su ženu stavljale u podređe­ ni položaj. — Ne može, brate moj, više po starom. Pro­ šla su ta vremena. Nema slobode u društvu u ko­ jem bi žena bila podređena. Ona mora u školu, u tvornicu, mora biti koristan član društva. Nisu Katu kolebala ni neka mala vlastita is­ kustva. Svako jutro, nogu pred nogu, išla bi od stana do zgrade Sabora, gore na Starom gradu. Bila je potpredsjednik Prezidijuma Sabora Hr­ vatske. Visoka funkcija. A Kata, već u godinama, pješak. Nije bilo automobila, ali neki drugovi mlađi od Kate, i godinama i položajem, imali su automobile na raspolaganju, kako bi se to rek­ lo. Nije njoj bilo do automobila i vozikanja, ali će jednom svojim najbližima, začuđeno, kao što umiju djeca, reći: — Prođoše pored mene, nitko ne stade da me poveze. Vrijeme ratnih drugarstava polako je prolazi­ lo i trebalo se navikavati na nove odnose što ih je nosio život zajedno sa svojim lijepim i ma­ nje lijepim stranama. Drugarstva, ona najčvrš­ ća, i dalje su trajala, kao utjeha za pokoju pro­ turječnost, za ono što zasmeta i tiho zaboli. Dru­ ga petoljetka je već bila u toku; rasla je snaga oslobođene zemlje. Kata gotovo i nije imala vre­ mena da razmišlja o takvim sitnicama što ih je nosio život pun poleta i stvaranja. KATINI MOSTOVI Još kao djevojčica, Kata je tamo podno Ve­ lebita, od svog Jovaniše, koji je i sam bio povrat­ nik, slušala priče o našim ljudima koji su, trbu­ hom za kruhom, 'krenuli u svijet. Ako su joj te priče tada i golicale dječiju maštu, njen prvi su­ sret s našim ekonomskim emigrantima, u Belgi5 Kala Pejnović �ji 1945. godine, godine, srušio je sve njene iluzi­ je o životu naših ljudi u svijetu. Suze u očima, od teška rada ogrubjelih rudara, nije mogla za­ boraviti. Nije mogla zaboraviti ni mnoge one ko­ ji su 1941. godine pohitali u domovinu da se s puškom u ruci bore protiv okupatora ili one na­ še oduševljene povratnike u godinama poratne obnove i izgradnje zemlje. Ali, svi se nisu mogli vratiti. — Ne smijemo te .ljude zaboraviti — govo­ rila je Kata. — Moramo uspostaviti kontakte, odr­ žavati veze s našim ljudima; nećemo, valjda, doz­ voliti da zaborave svoj jezik, svoje porijeklo. Ubrzo postaje potpredsjednikom Matice ise­ ljenika Hrvatske i na toj dužnosti ostat će čitav niz godina. Kao i na drugim -poslovima kojih se prihvatila i tu je razvila živu aktivnost. — Eto, zemljaci moji, to je ta nova Jugosla­ vija; nema više ugnjetavanja, nema šikaniranja, narodna je to država, dragi moji. Bratstvo i je­ dinstvo smo iskovali, uništili smo u korijenu svu onu politiku koja je sijala razdor među na­ šim narodima. Sada smo svi ravnopravni — go­ vorila je grupama naših iseljenika za vrijeme nji­ hovih posjeta starom zavičaju. Sve se to događalo u ono vrijeme kada smo i s Istoka i sa Zapada bili izolirani; kada smo reikli Staljinu da nećemo pod njegovu kapu, kada smo rekli zapadnim zemljama da nećemo njiho­ vu kabanicu. Bila nam je draža naša sloboda, pa makar i bez njihove i kape i kabanice. Posjete naših iseljenika u to vrijeme znači­ le su mnogo za širenje istine o nama. Kata je gradila te mostove, polako i strpljivo. — Skupo smo platili ovu svoju slobodu da bi je sada prokockali, da bi je zamijenili za tu­ torstvo, da bi je trampili za tuđi opanak ili ko­ mad kruha. Svega ćemo mi imati. Dođite pono­ vo, pa ćete vidjeti — govorila je našim iseljeni­ cima. I oni su dolazili, sve češće i u sve većim gru­ pama, pa i pomagali koliko su mogli tu našu slo­ bodu i naše opredjeljenje, da sami odlučujemo o svojoj sudbini. — Znate li vi, dragi moji, da sada sva naša djeca idu u školu? To je naše bogatstvo i naša bu­ dućnost. Za ono ostalo ćemo se nekako snaći. Jeli smo mi za rata i lišće i korijenje, pa smo pobijedili sitog Švabu. Pobijedićemo i sadašnje nevolje! �RADNIK JE UVIJEK U PRAVU Iako već oronula zdravlja, nije bježala od poslova. Šezdesetih godina prihvatila se dužnos­ ti predsjednice Obora Sabora Hrvatske za pred­ stavke i žalbe. S razvojem društvenih odnosa, u procesima tog razvoja, javljale su se i proturiječnosti. Samoupravljanje kao neposredna vlast rad­ nika izrastalo je nasuprot etatizmu koji se, tih šezdesetih godina, još žilavo branio, suprotstavlja­ jući se izravnim interesima radničke klase. U tim povijesnim prelomima nicale su i različite ljud­ ske sudbine; jer, sve što se događa — uvijek je u čovjeku ili sa čovjekom. Čovjek je i nosilac svih tih promjena. Međutim, u tim sukobima — novog i starog — uvijek se nađe netko kome su zakinuta prava, interesi. Stoga, i novi Katin posao nije bilo ništa pe­ riferno: bila je u prilici da se, kao i u cijelom svom životu, bori za čovjeka, za njegovo pravo. A to je već priča za cijelu jednu autobiografiju. Svakodnevno na njen stol pristizale su molbe, žalbe, predstavke. Pisali su radnici, seljaci ili gra­ đani. Svako je imao svoju priču, svoju sudbinu i želju da se nešto promijeni, da mu se pomog­ ne. Prvo su pristizale molbe vezane za nacionali­ zaciju, u kojima se tražilo ovo ili ono; eto, ta­ mo je prema nekome narodna vlast bila nepra­ vedna, oduzela, razvlastila. Tu se baš nije moglo puno pomoći. — Revolucija je ovo. Poravnavamo račune — znala je reći Kata, onako za sebe, listajući mol­ be i žalbe. — Otkud vam tolika imovina ako nis­ te gulili od naroda? Ne može jedan čovjek svo­ jim rukama napraviti za života tolike kuće! Eh, osokolili se, htjeli bi opet po svojem. Bilo je i onih kojima je zasmetala agrar­ na reforma: dovijali su se na sve načine da do­ biju koji hektar više od onog propisanog maksi­ muma, pa su, eto, pisali i Kati. Najčešće ni tu nije bilo pomoći. Upamtila je Kata seoske kulake. — Krv su nam pili, gulili kožu s leđa. Ne može više, nije ni narod s kozama brstio da ih ponovno popne na svoju grbaču. I — nije moglo. Revolucija ima svoje zakone. Vremena su se mijenjala, pa su se mijenjali i »predmeti« žalbi. Takoreći na dnevni red su doš­ li predmeti, prava poplava, koji su se odnosili �na traženje stalne »državne pomoći«, pa onda pitanja vezana za mirovine. Rješavalo se koliko se moglo. Prije svih, pomagalo se ostarjelim rat­ nicima. Tu nije bilo dvoumljenja. Onda su došle na red molbe i žalbe: život je nanosio pitanja iz radnih odnosa. Pojedini di­ rektori u poduzećima, htjeli su biti ono što nisu bili, ili nisu smjeli biti — mali bogovi. Baš tako. Dijelili su radnicima otkaze, onako — od direk­ torskog oka. Nekima zbog toga što su bili višak radne snage, kako se to tada govorilo. — Ne može čovjek biti višak. Otkud to? — čudila se Kata u čudu. — Treba ljude obučiti za neki drugi posao, a ne: ti si višak, pa na ulicu. To je najlakše, ali nije i najbolje. Tako se javiše Kati dvadesetorica radnika: — Eto, mi smo na ulici, drugarice Kato — prozbori jedan, gužvajući svoju plavu kapu u krupnim šakama. — Dobili smo otkaz, vele nam u kadrovskom da nema posla, postali smo višak. Tako nešto. Pa, ko velimo... Kata ih podvori stolicama, ali ne bi za sve. Neki se nalaiktiše na ormare, neki osloniše na zid, a drugi čučnuše oko stola, onako kao to či­ ne poslije rada, čekajući radnički vlak što ih razvozi po zagrebačkoj okolici. Obuhvatila ih Kata svojim živim i uvijek sjetnim pogledom, ni sama ne znajući što bi im u prvi mah rekla. — Kažete, dobili otkaz?... Onda je dugo, nervozno gnječila cigaretu, među svojim energičnim prstima, prije nego je zapalila. Onda pruži cigarete gostima; neki se vajkaju, neki i zapališe. Soba se ispuni dimom. — Imate i žene i djecu, a višak — reče, vi­ še za sebe, popravi maramu, pa će: — Neće to tako moći. Mora biti posla za vas. Radnik mora biti u pravu, uvijek, pa i kad po­ griješi. .. Komisija će tražiti da se vratite na po­ sao. Samo vi budite bez brige, kad vam vaša Ka­ ta kaže. I nisu bili višak: Komisija za predstavke i žalbe je intervenirala i radnici su ponovno zau­ zeli svoja radna mjesta. U potihoj borbi između starog i novog, ali i između želja i realnih mogućnosti, sve bitke se nisu mogle dobiti. Privreda nije mogla primi­ ti sve one koji su kucali na njena vrata. Za­ koni tržišta tražili su svoj danak: jedan posao nisu mogla raditi dva ili tri radnika — moralo se voditi računa o produktivnosti u traženju pu- �pim putovima otputovala i Kata, tamo u Smiljan, pod svoju staru lipu. I da će se ponovo vra­ titi; kao da je otišla nekamo da obavi još jedan zadatak, iskrala se, kao da je ponovno na nekom ilegalnom poslu; tako je bivalo u njenom ratnom životu. Ono na zagrebačkom groblju Mirogoj, hiljade ljudi na perivoju zagledanih u tišinu, je li mož­ da ispraćaj? Samo za kratko? A onda govori, pa »Lenjinov posmrtni marš« za Kalu. Tek plotuni Skulptura u bronzi Kate Pejnović (rad Ksenije' Kantoci) �76 nad grobom ubijaju iluzije: s Katom se rastaje­ mo zauvijek. Iz hiljada grla jecaji, tihi j glasni. Plaču i generali, Katini ratni drugovi. Mama Kata je otputovala. Njeno ime ispi­ suju na svojim pročeljima mnoge škole: u Kra­ jini, Lici, Zagrebu i mnogim drugim mjestima. Kata ostaje u dječijim sveskama, u budućnosti, u legendama. Njene riječi bez prestanka kucaju na vrata te budućnosti, bez zaborava: »Ako treba doći na sastanak, ostavi sve i dođi, jer tu se uči. Ostavi kuću, njivu i blago i dođi. I za našu borbu više vrijediš ako više znaš. Sve ti neprijatelj može oduzeti i uništiti. I kuću i njivu, i blago. Samo ono što si naučio nitko ti ne može oteti«. ���� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Knjige Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context M Knjiga Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Kata Pejnović Životni put i revolucionarno delo Creator An entity primarily responsible for making the resource Milenko Predragović Publisher An entity responsible for making the resource available NIRO "Dečje novine" Gornji Milanovac Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1978. Rights Information about rights held in and over the resource NIRO "Dečje novine" Gornji Milanovac Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 60-M Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 76 str. 1978. Kata Pejnović Lika Milenko Predragović narodna herojka Velebit ZAVNOBIH Životni put i revolucionarno delo http://afzarhiv.org/files/original/a55ad345e063c3287f7073b31a3005f9.pdf 0e2835d8c638eff88e7e4c2b4fc052f3 PDF Text Text ��� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Dokumenti iz arhiva Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context A Dokument Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Oblasnom odboru AFŽ za Bosansku Krajinu Subject The topic of the resource Djelovanje Antifašističkog fronta žena Creator An entity primarily responsible for making the resource Centralni odbor Antifašističkog fronta žena Jugoslavije Source A related resource from which the described resource is derived Arhiv Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 15.09.1943. Rights Information about rights held in and over the resource Arhiv Bosne i Hercegovine; Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 15-A Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 3 str. Type The nature or genre of the resource izvještaj 1943 AFŽ Jugoslavije Dražo Mihajlović fašisti jačanje AFŽ Kata Pejnović Mira Morača Mitra Mitrović NOB Spasenija Cana Babović Vanda Novosel http://afzarhiv.org/files/original/775a4a92c347cdd2c78774ff938446cb.pdf e04cb23e1cfabcfdea3ca35716b81545 PDF Text Text ��Kata PejnoviC �IZDAVACI MONOGRAFIJE: Savjet za pitanja drustvenog polof.aja tene RK SSRNH redakcija Casopisa »:lena« Odbor Nagrade »Kata PejnoviC« i Institut za historiju radniCkog pokreta SRH GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Marija So/jan BakariC Savjet za pitanja drustvenog polozaja zene RK SSRNH REDAKCIJA: Stojanka Aralica Anka Bents lela BiCaniC N eda Drakulit Marija Erbet.nik Fuks Soka KrajaCiC Artica Maga.Sit Marija SentiC :ZakniC clr Gordcma VlajCiC Savjet redakcije casopisa »Zena« Odbor Nagrada »Kata Pejnovic« Institut za historiju radnickog pokreta SRH SIRA REDAKCIJA: izdaju ovu monografiju Cana BaboviC Jakov Blazevic Pero Car lela Cuk V aska Duganova l'iktorija JankoviC RadoviC Doko 1ovaniC Greta Kavaj Zorka Karat Veselinka Malinska Torno NikSiC Bosa PejoviC ProtiC dr Mirjana PoCek MatiC Mile Pocuca Mara Rupena Dubravka Skarica Rui.a TacliC Vida TonzSiC Mara VejnoviC U cast cetrdesetgodisnjice Titovih i nasih jubileja U cast tridesetpetgodisnjice Antifasisticke fronte zena Jugoslavije U Zagrebu prosinca 1977. TEHNICKA REDAKCIJA I OPREMA: CuCa Smokvi1za~BoraniC SEKRETAR REDAKCIJE: Draga PisaroviC KOREKTOR: Blai.e~zka Trf.an Tisak: Stamparski zavod »Ognjen Prica« Zagreb Naklada: 10 000 primjeraka Stampanje zavrSeno studenog 1977. g. ��, v KATA PEJNOVIC- ZIVOT I DJELO Revolucionarni radnicki pokrct u Jugoslaviji, prcdvoc1en Komunistickom partijom, imao jc mean stotinama tisuca sudionika svoje junake, junakinje i narodne heroje. Njihov se lik revolucionara stvarao na odanosti KomustiC~ koj partiji, u djelovanju ostvarivanja zivotnih stremljenja radnih !judi, u zajednistvu nasih naroda. Obiljezja su njihova: neustrasivost, samoprijegor i poZrtvovnost berea, podudarnost rijeci i vlastitog djela. Kata Pejnovic jedna je od tih junakinja Jugo· slavije i narodnih hcroja, koja vee u godinama prije drugog svjetskog rata izrasta u prekaljenog revolucionara. Njen Zivot je priCao o trazenjima boljeg, ljudskijeg zivota za sebe, svoje suseljane, za narod. Njeno djelo govori o beskrajnoj odanosti Komunistickoj partiji, idejama koje su je nadahnjivale i koje su je vodile. Prenoseci ih, sama raste s njima, unosed u njih svu njoj svojstvenu zivotnu realnos!. Kao istaknuta licnost nase oslobodilacke borbe i Revolucije ona ucestvuje u dizanju naroda na Ustanak, sluzi primjerom tisucama zena antifasistkinja. U jednom historijskom trenutku ona raste do simbola borbenih zena Jugoslavije. I upravo zato lik Kate Pejnovic, zene u crnoj marami - predratnog komuniste, clana OkTliZnog komiteta KPH za Liku, majke petero djece i clana IO Antifasistickog vijeca narodnog osloboaenja Jugoslavije i Zemaljskog antifasistickog vijeca narodnog oslobot!enja Hrvatske, saveznog i republickog zastupnika u mnogim sazivima, i clana CK KPH ne moze se odvojiti od historijske Prve zemaljske konferencije AF2 Jugoslavije. Tako je Kala pestala simbol jednog vremena u kojem se rat!ao novi tip zene Jugoslavije - partizanke, borca i rukovodioca. Krenimo na izvoriSte tog bogatog i osebujnog zivota. Sagledajmo pobliZe odaklc je dosla Kata Pejnovic, gdje je to, i kada, nasla sebe u onoj svojoj autenticnoj ulozi i u smislu postojanja. Upoznajmo sredinu, prilike i !jude s kojima se sretala, s kojima je djelovala i drugovala, koji su doprinijeli tome da ut!e u Partiju u vrijeme kad je Komunisticka partija hila u dubokoj ilegalnosti i kad je u cijeloj Jugoslaviji bilo osam tisuca clanova Partije. Upoznajmo je kao clijcte, cljevojku, zenu i majku, poljoprivreclnika, susjeda, clruga, partijskog raclnika i funkcionera. Srest cemo je mcc1u rukovocliocima - pokretaCima Ustanka u Lici, i kao jednog od najistaknutijih nosilaca razvoja organizacija Antifasisticke fronte zena Like i preclsjednicu te licke organizacije. Ta nasa traZenja bit ce kretanje tragovima clokumenata, njcnih zabiljeski, Clanaka i govora, sjecanja njenih suboraca-suclionika u zajednickoj borbi. Na kraju srest cemo jc kao Naroclnog heroja. A prije toga jos na mnogim mjestima u kojima je cljelovala. U Vijecu naroda Savezne Skupstine kao poslanika, u Preziclijumu Sabora NRH kao potpredsjeclnika, u rukovoclstvu Crvenog kriza Hrvatske, u Matici iseljenika Hrvatske, u PreclsjeclniStvu Ratnih vojnih invalicla i Savezu uclruzenja boraca Hrvatske, kao potpreclsjeclnika Prosvjete, kao clana CK KP Hrvatske. Naravno, i u njenoj Lici kojoj sc uvijek vracala kao svom pravom ognjiStu, u Smiljanu gclje je ostalo samo razoreno kuCiste njcnog nekaclasnjcg doma i stara lipa pod kojom je rado sjeclila sa svojom porodicom, sa svojim suseljanima i drugovima. 5 �Njena trazenja srest cemo i u skolama koje nose danas njeno ime, u radoznalosti ucenika za saznanjima, u domovima zdravlja s njenim imenom, u djecjim ustanovama po njoj imenovanim. Srest cemo je posebno u Nagradi njenog imena koja se dodjeljuje za izuzetne napore i za stvaranje konkretnih uvjeta za afirmaciju drustvene uloge zene u udruZenom radu i javnom zivotu i takva ostvarenja u oblasti znanosti, publicistike, knjizevnosti. DJETINJSTVO, DJEVOJASTVO I MATERINSTVO PODNO VELEBITA Da bismo je bolje upoznali, moramo poceti pricanjem jedne zivotne povijesti s kraja proslog stoljeca. Kala Pejnovie, rodena Bogie, rodila se 21. marta 1899. godine u Smiljanu, selu podno Velebita. Smiljan je pet kilometara udaljen od Gospica. »Vrlo lijep i divan kraj« - reCi ce Kata Pejnovic za svoj zavicaj. Uz to ce dodati, opisujuCi taj predratni opcinski centar, i nekoliko statistickih podataka da ga pobliZe odredi: »U godini 1931. bilo je 985 domacinstava sa 4.782 stanovnika. Od toga 2.145 muskaraca i 2.637 zena. Medu njima Hrvata 4.161 i Srba - 621. U nasu opCinu Smiljan pripadala su jos i mnoga sela i zaseoci: BuZim, Rastoka, Trnavac, BruSane, Rizvanusa i Polje Smiljansko. Prema podacima iz isle godine, teritorij opCine protezao se na 158 km' sa oko 27.000 jutara zemlje. Racuna se da je pred izbijanje II svjetskog rata opCina mogla brojiti oko 5.500 stanovnika« .' Katin otac, Dmitar Bogie, jos za sluzbovanja u Austro-Ugarskoj monarhiji razbolio se i otiSao ra6 no u penziju. Tada s zenom Jelenom, rodenom Dobric, seli iz Lapca, gdje se nalazio na sluzbi sa svoje cetvero djece, u svoj rodni Smiljan. Tu se rada jos petoro djece, sesta po redu rodenja bila je Kala. »U Smiljanu se otac zaduzio i napravio kucu. Zemlje ga je dopalo malo. Otac je bio jako dobar. Iako nije mogao raditi, ucio nas je raditi. Vee od osme godine uCili su me svim poslovima u kuCi i van nje. Majka je bila krojacica. Ona je zensku djecu ucila sivati. Najstarija sestra sivala je s njom u selu. Drugu, mladu sestru poslala je u Gospic da nauCi sivati gradanska odijela. Tako nas je majka na iglicu othranila«. Najosnovnije potrebe porodice namirivale su se iz oceve penzije. »Sjeeam se dobro, kad bi otac dobio penziju otisao bi da kupi najosnovnije namirnice. To bi dijelio pomalo svakome, i nikad se do sita najesti. Zivjelo se Iesko. Mati je sila dan i noc. Trudila se da nas dobro odgoji. Majka je bila plemenita i inteligentna zena. Ucila je seljake higijeni i redu, zene je uCila kuhati i imala je na njih puno utjecaja iako je bila nepismena. Smatram i danas da sam sve ono sto je u meni plemenito bastinila od svoje majke. Ne znam da li je otac imao neku drugu skolu osim osnovne. Imao je malu bibliotecicu iz koje sam kao dijete sve knjige procitala: narodne pjsme, kalendare i sl.« Cim su Bogieeva djeca porasla, iSH su raditi i drugima, da smanje roditeljima brige za uzddavanje doista velike, jedanaestoclane poredice. Kata se isticala medu dobrim radnicima i svi su je trazili. Kata o tome kaze: »Bracu je mati slala u zanat, tako da su se razasuli svuda po zemlji. Bila sam mala kad su otisli u svijet. U Smiljanu je jedino ostala sestra Draga Lemajie. Nju su ustase ubili 1941. godine. Ostavila je iza sebe dvoje djece prvoboraca NOB·a«. Sestra Mica, udata Krajnovic, u Citluku, rasla je s Katom podno Velebita i odgojila cetvero djece boraca NOB-a. Kata je bila izvanredno zivahno i nestasno dijete, odlican dak, ali je dobivala i batina. Otac je cesto morao u skolu, a i zanimao se kako mu uci dijete. Tada bi slusao same pohvale od uciteljica Jovicke i Petrovieke i od nadzornika Stipca: »Dei dobro, najbolji je dak u skoli. Ali je sva vrazja, pobiju se djeca, tu je i Kata, pa ju moram viSe puta tuci.« Otac bi uvijek nalazio razumijevanja, jer je znao da je odlican dak. »Caca me volio mnogo. Sjecam se jednom mi je kupio plavi cic na cvjetice. Sasila sam suknjicu na tri volana, a gore bluza. Eh, sto sam se ogledala i vrckala u torne«.1 Kako su duboko usjecena u pamcenje takva djetinja ispunjenja zelja. Ali poslije zavrsene skole, Kata ostaje kod kuce. Nadzornik skole Stipac uzalud uvjerava oca da ju dade u gimnaziju. Prilike i mogucnosti nisu to dozvoljavale. Tako je poceo njen zivot i borba za zivot. U Smiljanu se zivjelo tesko, pogotovo ako se zivjelo samo od poljoprivrede. Proizvodi su se tesko prodavali, i ako nije bilo drugog dinara kraj se s krajem tesko vezao. Rodilo malo, prodavalo se jeftino i tesko. Preostaje joj da radi, kao i druge djevojCice njene dobi, jer u njenoj kuCi nije bilo nikog u Americi da bi slao novae kao nekima, koji su bo!je zivjeli. Radi tako Kat a Bogiceva i u kuci, i na njivi, i u selu kod imucnijih seljaka. Sarna ce reCi da je iSla u nadnicu: kopala, :lela, radila u imucnim kucama. I jos: »Placali su mi kao i odraslim curama,« Iako su Katinu porodicu u selu smatrali imucnijom, Kata Bogiceva pamti prvi svjetski rat, aprovizaciju, glad i nepravde. Dok je na ognjiStu lonac s vodom uzalud pripravan cekao brasno, Kata se svadala s biljeznikom: »Gazdama dajete bijelo brasno, a nama ni zobeno«. Uza sve to Kata je znala biti i vesela i vedra, kako to vee biva u mladih. Takve su bile i djevojke i mladiCi njene dobi. Iako je promatrala Zivot i sve viSe shvaCala nepravdu, na casove i zaboravljala, vesela po naravi i orna za salu. Tako se i zadjevojcila. »Voljela sam pjesmu i pies. U selu je postojao jedan tamburaski zbor u kojem je sviralo nekoliko mladica. Omladina se sastajala oko crkvenih zborova gdje se pjevalo i plesalo. Katina se mladalacka ljubav prekinula smrcu voljenog momka u sjeci drva u sumama Velebita. Sve je to bio dio Kalina zivota. Ona, kakva je bila, intenzivno je prozivljavala taj gubitak. Bila je i dobra vezilja. Znala je tkati cilime i poznate licke biljce. Sastavljati boje u sarenice. Svojim sestrama i udavacama u selu spremala je dote, samo sebi nije. Za nju nije dostiglo. Dok su se mladi tako sastajali, ona bi im znala nesto i procitati. Pocelo je - sjeca sc- s »Bojem na Kosovu«. Knjige bi nalazila u jednoj biblioteci u selu. Sjeca se da je to bilo u kuCi u kojoj je zivio Tesla. Bila je tu zaboravljena biblioteka, knjige nitko nije citao, pa ni zapazio da ih ona uzima. Citala je i novine pa bi i to koristila u razgovorima. Tu su poceli njeni prvi razgovori s ljudima 0 zivotu. U tim svakodncvnim razgovorima prenosila jc i svoja prva iskustva i znanja, onako kako je to Cinila nekoc i njena majka. Ona se je u periodu I svjetskog rata u vremenu svog 7 �zadjevojcenja nagledala i drugih stvari, sabire i gorka zivotna iskustva a poslije rata svjedokom je nepravdi i zlodjela sto ih u njenu kraju poCinise zandari: »Mrzila sam to i uvijek mislila mora nesto drugo dock Bile su to jos samo slutnje, nadanja u nevolji, i nista vise. Reakcije na sve vrste nepravdi i necovjestva. Reakcije na razlike medu bogatima i siromasnima. Bilo je to vrijeme Obznane. U njoj se budi silan osjecaj za pravdu. To je bilo onda samo to! Te sumnje bile su upucene i prema krcmarima kojih je bilo dosta u Smiljanu i koji su bili posjednici, kao i prema trgovcima- nasuprot seljacima- koji su zivjeli od svojih proizvoda i bili siromasni, a neki i gladovali. U svojoj devetnaestoj dvadesetoj godini, znaci poslije prvog svjetskog rata, 1919. godine, Kata Bogiceva upoznaje svog buduceg supruga Jovana Pejnovica. I on je bio radom iz Smiljana, ali je punih petnaest godina proveo na radu u Americi, kuda je otiSao kao djecak s navrsenih petnaest godina. ViSe se ne vraca u svijet i ostaje kod kuce. Bio je stariji od Kate oko deset godina. Mnogi su je odgovarali od tog braka, ali »dala sam rijec i ja cu je odrzati«, odgovarala je ona i uskoro se, 1921. godine, udala. »Nije donio mnogo novaca iz Amerike, tek toliko da kupi neku zemlju, a njegovi su vee imali prilicno zemlje koju je trebalo obraditi. U kuCi mog supruga zatekla sam samo svekra i svekrvu«. Kad se Kata udala, maja 1921. godine, na nju se srucuje mnogo posla. Njenom muzu u pocetku »nisu bili dragi seljacki poslovi« - kako je ona rekla - »trebalo je vremena da se snade kod kuce«. Kad je umro svekar, a svekrva otiSla kceri u Bosanski Perovac, Kati je bilo jos teze »jer je svekrva 8 ipak nesto pomagala u kuCi«. A dosla su i djeca, njih petcro.' Tada vee i muz radi, »jer tesko bi bilo obavljati poljskc pos!ove i odgajati djecu. Bio je dobar radnik, muz i otac. Nije bio kao drugi seljaci koji nece zeni ni drva nacijepati. On je radio i ostale kucne poslove. Zajedno smo radili i u polju i u kuci. Najgore je bilo to sto nase proizvode nismo mogli prodavati, a novae je bio potreban za podmiru poreza i najnuznijih kucnih potrepStina.<c 1 Institut za historiju radniCkog pokreta Hrvatske, Zagreb, Memoarska grada, 87(III, !0(12, Kata PcjnoviC, Autobiografija i sjcCanJe na razvoj NOB-a u Smi!janu i Lici. Isti izvor koristi se u Citavom tckstu i posebno se nc navodi. l NataSa Popovicki: teua u ta11moj marami, 2ena, 1958, br. I, 22-23. J Prcma kazivanju njcne kCerke Milice majka je rodila osmoro djcce, ali je prvo dvoje blizanaca odmah umrlo, a trcCe dijcte u 4. godini Zivota. OD SPOZNAJE ZIVOTNIH ISTINA DO PARTIJE Dosadasnje slutnje o tome da mora postojati mogucnost nekog drukcijeg zivota dobivaju realnu osnovu. Pred njom se otvaraju perspektive sa svom svojom odredenoseu. Spoznaje da se za drugaciji zivot, drukCije odnose medu ljudima, mora boriti, voditi dugotrajna borba za koju se treba oboruzati znanjem. To je put koji je Kata Pejnovic, supruga i majka, zena iz Smiljana, primjerna domadca odabrala kao svoj pravi i jedini put u svojim tridesetim godinama zivota, aktivirajuci 'se na programu Komunisticke partije Jugoslavije. Oko 1936. godine zivot Kate Pejnovic dobiva i svoj puni drustveni smisao. Dvije godine kasnije, godine 1938, bila jc primljena u clanstvo Partije, u smiljansku celiju KPH. Njeno susretanje s Komunistickom partijom poklapa se s vremenom kad se politicki rad Partije medu sirokim slojevima naroda, na njihovu pridobijanju za program Partije, osjetio veoma intenzivno u cijeloj Jugoslaviji, pa taka i u Lici. Kata Pejnovic dolazi veoma cesto u Gospic da bi tu prodala svoje mlijecne proizvode, da bi nabavila za kucu koji dinar i kupila najpotrebnije. Razgovara s ljudima, nabavlja knjige i taka sve vise dobiva i odgovore na pitanja koja je muce a postavljaju se na svakom koraku. Blize se upoznaje u to vrijeme i sa svojim susjedom, slasticarskim radnikom Jovom Rajcevicem, komunistom, clanom gospieke partijske celije, zaposlenim kod slasticara Poglajna. On otada cesce navraca u kueu Pejnoviea is Katom razgovara i daje joj knjige. Snabdijeva je i politickom stampom koju ona prenosi u svo jim ml jekarskim kant am a iii kosaricama u Smiljan. »Bilo je to vrijeme spanjolskog gradanskog rata (1936-1938). Pokazala sam se u nekim akcijama« - kaze o tome Kata Pejnovie skrto kao i uvijek kad govori o sebi, o svom radu. Prva knjiga koju je dobila od Jove RajceviCa, bila je »Mati« Maksima Gorkoga. Iako je rijec o literaturi, u Katinu zivotu odigrala je ta »Mati«, izuzetan lik zene- majke - aktiviste, veliku ulogu. Po svojoj simbolici, po istovjetnosti, iako u drugom vremenu i u drugim sredinama, dobiva jos vece znacenje. Materinstvo ne maze biti u opreci s politikom. To je Kata Pejnovic takoder naucila iz te knjige, pamtila za cijeli zivot, nosila u sebi, sobom pronosila i koristila kad bi zatrebalo. Taka je nastavila dalje, citala i razmisljala o procitanom, trazila nesto bolje, istinito. »Tada sam upoznala Jakova BlaZeviCa, Ne~ djeljka Zakulu, Duru Stankoviea i neke sreclnjoskolce iz GospiCa«. Dobra se sjeca tih dana i Jakov Blazevic: »lnteresantan je naCin kako sam upoznao i cuo za Katu Pejnovie. Jednoga mi je dana pricala skojevka Rada Tatalovie da je upoznala i da znade jeclnu zenu seljanku iz Smiljana koja dolazi u Gospic sa raznim seljackim proizvodima, obilazi kuce i prodaje. Taka je dolazila i u njenu kucu, te da je ona toj seljanki davala knjige. One su onda pocam od Maksima Gorkog, Dzek Londona, Krleze i taka dalje, da taka kazem, znacilc uvod u jednu svojevrsnu politicku naobrazbu, orijentaciju, sa koje se onda moglo poCi dalje na razgovore i na Citanje i na primanje materijala koji su vee bili uze i blize ondasnjoj partijskoj politici. PricajuCi mi to, kazala je, bilo bi dobra da se ti nadeS s tom Zenom, da je vidiS, da razgovaras s njom. To je bilo, mislim oko 1937/38. godine, i ja sam se naSao s tom Zenom. Ona je vee bila pripremljena, i moralno i duhovno i politicki, za mnogo dalje od onaga sto jc mogla iz te beletristike da nauci, da zakljuci. Ona je vee bila orijentirana i trazila na kraju ono sto je nasla. Trazila je jednu politicku akciju, traZila je politiCku organizaciju, tra:Zila je revolucionarni rad. Jer sve ono sto je iz te beletristike citala i spoznavala, a to su bile izvjesne zivotne istine, to je ona aplicirala, odmah znala da primijeni na uslove njenog zivota, njenih komsija, !judi, tih seljaka, taka da sam ja s njome razgovarao, kada sam se s njom sastao, o Komunistickoj partiji, o organizaciji i o njenom mjestu gdje bi trebala da bude«.' 9 �I hila je na tom mjestu. Tocno od 10. aprila 1938. postala je sesti clan smiljanske partijske celijc, na prijedlog J akova Blazevica - sto je napisala i u partijskom Anketnom listu odmah nakon rata 7. VI 1946. Sekretar partijske organizacije u Smiljanu !ada je bio Jovo RajceviC a clanovi Ivan Uzelac - Dan, Dujo Katie, Torno Serdar, Ivica Katie i Kala Pejnovic. Cetvorica od njih hili su Hrvati a dvoje Srbi, tri radnika i tri seljaka. U toj smiljanskoj organizaciji razvijala se Kata Pejnovic u istaknutog, u narodu voljenog, partijskog radnika. »Od tada sam uvijek imala dosta knjiga i partijskog materijala« - rekla je Kata Pejnovic, sjecajuCi se svcga onaga sto je prenosila u svojim kantama za mlijeko iz Gospica - »ne samo za sebe i svoju partijsku celiju, vee i za one iz susjednih sela kuda bi ih sama odnosila iii javljala po svojoj djeci da drugovi dodu po materijal«. Upravo nekako u to vrijeme upoznaje ju i Stojanka Aralica, tada ucenica Uciteljske skole u Gospicu: »U prvim grupama srednjoskolske omladinc u Gospicu, koje je organizirao SKOJ 1937. i 1938. godine, slusala sam o Kati iz Smiljana, ko ja tamo organizira omladinu, radi u »Seljackom kolu« i »Seljackoj slozi«, o Kati seljanki koja cita mnogo, pa i najteze stvari iz marksisticke literature. S nestrpljenjem sam ocekivala kad cu je vidjeti. Jednog dana, negdje u jesen 1939. godine, bas kad smo hili pred Uciteljskom skolom na odmoru izmedu nastavnih casova, povice mi jedna drugarica: 'Eno ti Kate'. U seljackim kolima vozila je zito za mlin. Kad nas je spazila vedrim osmijehom pozdravljala nas je stisnutom pesnicom, sve 10 dok kola nisu zamakla za ugao ulice. Ta slika ostavila je na mcne dubok utisak. Kako je neustrasiva - pomislila sam. Prcd skolom stoji mnogo daka medu kojima ima velikosrpskih sokolanata, ljoticevaca, frankovaca itd., preko puta tadasnji Srez (kotar) sa pristavom (sef policije) Nikolicem i ostalim policajcima, a Kata prkosno stiska pesnicu i smije se. Osjetila sam da se to ne odnosi toliko na nas, koliko bas na njih. Poslije nekog vremena srela sam Katu na ulici. Razgovarala je s J akovom Blazevicem i Nedjeljkom Zakulom. Prosetali smo okolo dok je s njima zavrsila razgovor. U rukama je drbla dvije plave kante za mlijeko. To su te cuvene kante u kojima, vracajuCi se u selo, nosi letke, brosure i ostali politicki materijal za selo. Konacno sam se s njom upoznala. Pricala nam je kako treba raditi, jer su !judi zavedeni i zaslijepljeni, kako se treba boriti za svakog pojedinog covjeka, da mu se otvore oci i poka:ze put pravdc i slobode. A da bismo to mogli, trebamo mi sami mnogo da citamo, da ucimo i to svakog dana da nesto prouCimo. Govorila je polako, jednostavno, oci Stl JOJ sijale od srece, sva je djelovala tako ubjedljivo, tako sigurno u pobjedu istine. Zurila je. 'A nije ni zgodno da vas vide ovako samnom' skoro poluglasno i na prekide, obaziruCi se i mrsteci - rekla je. Jos sam uspjela da je upitam kad stigne toliko da cita. 'E, cerce, ja predem i citam, ljuljam dijete i citam, kuvam i citam ... ' - i mahnuvsi rukom pozdravi se i ode«.5 Koliko jednostavnosti u svim tim rijecima! A one kriju toliko napora kakav je tesko zamisliti. Zena na selu da cita. Zena da se bavi politikom! Trebalo je svladavati te predrasude u selu, uzdignuti se iz tog ponizavajuceg ropskog polozaja. I vremena je zato trebalo naCi: najcesce je to hila noc, ona je hila najpogodnija. I razumijevanjc muza je trebalo, ali ono je bilo tu. »Od politiCkog rada nije me odvracao niti mi je branio da postanem clan Partije. Jedino mi je savjetovao da pazim, kad bi bilo oko 1. maja iii oko Dana oktobarske revolucije. Tada bi mi komunisti i Skojevci vjesali crvene zastave i parole. Svak bi svoj tercn ukrasavao. Dosli bi zandari i tada sve pretresli po kuci. Kod mene nisu nikad niSta mogli naci, a uvijek je bilo mnogo materijala, meciu njima i »Srp i cekic« i »Proleter«, i »Vjesnik«, i leci, zastave. Imala sam bunker pod susom gdje su se drva cijepala. Tu je hila jedna velika kanta ukopana u zemlju. Zasula bih je otpacima drva i nikad niSta nisu nasli. Mali moj, onaj sto su ga ustase ubile u trinaestoj godini, uvijek je pazio na zandare te bi doletio: 'Majko eto zandara, ima li sto'. Ako bih ja imala sto uza se, on bi to uzeo sebi u njedra. Njega nisu dirali. Muz od bojazni da cu u zatvor znao je govoriti: vidiS da si osjetljiva na hranu, tuci ce te i mucitL Ja bih odmah odgovorila: ako me pokusas sprijeciti, onda rastava braka. Ma dobra - rekao bi - ali osirotit ces ovo djece. On je mene mnogo volio te me tako u par navrata, iz bojazni da cu pasti u zatvor, opominjao«. 0 svom suprugu Kata Pejnovic znala je cesto govoriti kako je jos u Americi, kad je bio na radu, bio uclanjen u sindikate. On je bio dobar simpatizer Partije. Kasnije, nakon njegove smrti i nadcovjecanskih muka sto ih je pretrpio 11 ustaskom zatvoru u Gospicu, govorila je da je bio veoma hrabar. Gledajuci smrti u oci nije odao nikoga, iako je znao sve, i gdje se tko nalazL »Kad sam upoznala Jakova Blazevica i Nedjeljka Zakulu, oni su mi posvetili puno paznje<c - piSe Kata PejnoviC u svojoj biografiji, osvrcuci se na vrijeme priprema za prijcm u Partiju i na svoj ulazak u Partiju. Spominje tom prilikom da su se na teoretskim sastancima proucavali neki dijelovi iz Segalove »Politicke ekonomije«, citalo »DI'Zanje Dimitrova pred sudom« zatim se upoznavalo s »Komunistickim manifestom«, »Historijom SKP(b)«, pratilo »Srp i cekic«, »Proleter« i »Politicki vjesnik«. Cesto se u svojim sjecanjima vraca na >>Politicki vjesnik«, izdavan u Zagrebu, koji je bio »prekrasna stvar«. I objasnit Ce za.Sto: ))0 cijeloj smo situaciji putem njega hili informirani. On nam je sluzio u objasnjavanju ljudima o opasnosti koja prijeti od fasizma«. 6 • Arhiv Radiotclevizije Zagreb (dalje: RTV), Iikovi Rcvolucije, kut. 9839, Skolska televizija 1972; Jakov BlaZeviC o Kati PejnoviC. Isto emitirano u emisiji ))ObiCno gledanoa, TV Zagreb, u viSe navrata, djelcr mice. s Stojanka Aralica: Biografija PejnoviC Kate, Rijeka, septembra 1951. Arhiv Savjeta za druStvenu aktivnost Zena RK SSRNH. 6 Biografija Cini sastavni dio cjeline sa veC spomcnutim Anketnim listom; pisana istog datuma. 11 �I U MATICI :ZIVOTA I REVOLUCIONARNE BORBE KOMUNISTA Upravo u tom objasnjavanju narodu o pravom stanju stvari, u poticanju na akciju, na okupljanje za borbu, Kata Pejnovic je bila neumorna. Izuzctnom sposobnoscu nesebicno je prenosila svoja saznanja ne samo seljacima u Smiljanu, nego i gradanima u GospiCu u cije bi kuce zalazila, prodavajuCi poljoprivrednc proizvode. A tako i na sirem podrucju, u selima zapadne Like. Za taj svoj rad oboruZavala sc na sastancima svoje partijske organizacije koji su se odrzavali ili u njenoj kuCi ili u breziku povrh njene kuce, ili u kuCi sekretara njene partijske celije. Radilo se tako da se pisane materijale Citalo a onda se diskutiralo. Sastanci su znali trajati satima. Na njih su dolazili cesto Jakov Bl:lZevic i Nedjeljko Zakula, a u kasnijem periodu, tamo 1940, i Marko Oreskovic. Mnogo godina kasnije, sjeca se Kata Pejnovic, da su mcdu ostalim aktualnim temama, a nc samo anima s podruCja marksistickog obrazovanja, bile na dnevnom redu i teme o konspiraciji, o drlanju pred klasnim neprijateljem u slucaju zatvaranja i da je upravo o tome mnogo govorio Marko Oreskovic. Jakov Blazevic u svojim sjecanjima na djelovanje Partije u Lici cesto se navraca na temu: partijska organizacija u Smiljanu. U tom kontekstu on na jednom mjestu piSe i govori o Kati Pejnovic kao primjeru izrastanja covjeka sa sela u aktivnog revolucionara koja se u svojoj sredini vrlo dobro snalazila, cvrsto afirmirana ll narodu, medu muskim i zenskim svijetom uvazavana, postovana medu Srbima i Hrvatima, medu onim mnogim povratnicima s 12 rada u Americi i Kanadi kojih je bilo u Smiljanu gotovo u svakoj kuci. Isticc njcne kvalitete domaCice i sposobnost da savjetom i djelom priskoci svakome u pomoc, sto joj jc pribavljalo autoritet i sto joj je pomoglo da masovan politicki rad razvija tako uspjesno, da istodobno bude uzorna domacica i politicki tribun, koji stvara oko sebe krug simpatizera i aktivista. PiSe o njoj kao o pravom masoviku sa istancanim osjecajem potreba svoje sredine. Organizacija u Smiljanu odlikovala se time da je znala pronalaziti takav nacin rada ciji su rezultati bili sve masovnije uvodenje seljaka u politicki zivot, i to ne samo u Smiljanu, nego i u susjednim selima. Karakteristicno je bilo za tu organizaciju - ciji je clan bila i Kala - da je znala partijsku politiku u svakom selu dobro i konkretno postaviti, bilo kad se radilo o sirim skupovima ili lead se razgovaralo u kucama pojedinih seljaka ili na sijelima. Naravno, da je to moralo pridonijeli ne samo osvjeSCavanju seljaCkog stanovni.Stva i njihovom okupljanju oleo Partije, nego je to istodobno jacalo i svijest o snazi utjecaja revolucionarne akcije i ukazivalo na slabosti nenarodnih re:Zima.7 Nikad J akov Blazevic ne propusta priliku a da ne spomene Katina supruga i njenu djecu, kao one koji su bili uvijek pri ruci tada kada je trebalo duboko u noc cuvati strazu pred kucom kad bi se kod Kate odrzavao partijski sastanak. Cinili bi to i po najostrijoj poznatoj licko j zimi. Naglasava pri tom ljubav Katinog supruga JovaniSe prema komunistima, te o njegovom postovanju prema Kati. On se njome ponosio. »Ona je znala da to visoko cijeni, tako da je uvijek s naroi'itim osjecajem postivanja govorila o njernu«.8 I I I I ! J, I I l I ' l' l l ' ! I I ·i l Da bi se bolje shvatila borba komunista u Lici u tom predratnom periodu, a koja kasnije presuclno utjece na uspjesan razvoj Ustanka i narodnooslobodilacke borbe u tom kraju, trebalo bi naznaciti samo neke osnovne znacajke drustveno-ekonomskog i politickog zivota u Lici. Ekonomske prilike u Lici - koje vee decenijima karakterizira izrazita nerazvijenost privrede i beznacajna ulaganja, koja su se uglavnom temeljila na slabo razvijenoj poljoprivredi, pracenoj prezaduzenoscu seljaka i daljnjim procesima osiromasivanj a sela - nece se u Lici mijenjati nabolje ni nakon I svjetskog rata, a niti kasnije, izmedu dva rata. Nesto se malo zaposlenja naslo na zeljeznici, u pilanama, na eksploataciji suma, u vojsci, hndarmeriji, u Cinovnickim sluzbama upravnog aparata u kotarskim mjestima i u nastavnickim zvanjima. U takvim prilikama manje i veCe trgovine i gostionice ipak niCu na svakom koraku, a i masa banaka koje spekuliraju ustedama lickih isel j enika. Naime7 i u veCem dijelu ovog meduratnog razdoblja, napose u prvim decenijama, ne jenjava odlijev ekonomske emigracije iz Like, radna snaga iz Like prodaje se jeftino na trzistima zapaclne Evrope, Sjedinjenih Americkih Drzava i Kanade.' Zivotne teskoce u Lici dostizu svoj vrhunac istodobno s ekonomskom krizom koja tridcsetih goclina snazno potresa temelje vodecih kapitalistickih zemalja u svijetu na celu sa Sjedinjenim Americkim Drzavama." Dole nasa ckonomska emigracija, medu kojom je i velik broj Licana, uzalud trazi posao lutajuCi s kraja na kraj SAD i Kanade, njenc Iesko prikupljene ustedevine kod kuce propa- daju raznim spekulacijama i stecajem malih banaka koje su s tim ustedevinama radile a na njima su lihvarenjem, preko mreze sitnih trgovaca, veletrgovine, ostvarivale razmjcrno krupnu dobit. Upravo na osnovi talco porasle svoje ekonomske mod, ta ce trgovacka burzoazija u meduratnom razdoblju graditi i svoje politicke pozicije i utjecati na politicke odnose, iskoristavajuCi pri tom vjerska i nacionalna trenja pri cemu ce joj pomoCi i popovi obiju crkava, clio zatucane i nepostene inteligencije i obrtnika kojima se stalno klimalo tlo pod nogama. U svom djelovanju ona se lacala svih sredstava, kamuflirajuci se vjerskim i nacionalistickim oznakama. Te njene vlastodrzacke ambicije podrzavali su velikosrpski rezimi, zasnovani na nacionalnom i socijalnom ugnjetavanju, na politickom nasilju i pljacki naroda. Kata Pejnovic u svojim se sjecanjima navraca cesto na to vrijeme. »Oni su nam pili krv kroz nase scljacke kosulje« - njena je poznata izreka kojom slika stanje bijede u kojoj je zivjela vecina seljaka. Pri tom opisuje nacionalisticke organizacije, politicke stranke i njihova rukovoclstva koja raspiruju najprimitivnije strasti - nacionalnu i vjersku mrznju, sijuCi je medu dijelom neorijentiranih seljaka i skolske omladine. U tom kontekstu ona spominje i Radikalnu stranku i Orjunu i postojanje drugih ekstremnih elemenata gradanskih politickih grupacija, cetnicka udruzenja te organizacije krizara, ustasa. U toj atmosferi zatrovanosti i borbe za politicku prevlast i osvajanje ekonomskih pozicija opisuje i nekoliko krvavih obracuna, sukoba i ubojstava pojedinaca. Naglasava da je stanje bilo sve napetije i bremenitije sukobima i razracunima, sto se viSe pribliZavao II svjetski rat. 13 �Upravo na planu politicke borbe Komunisticka partija u Lici razvija svoju kontinuiranu aktivnost, koja sc snaznije osjeca od 1927. godine i koja raste dolaskom clruga Tita na celo Partije 1937, te osnivanjem KP Hrvatske. Vjcrojatno je zanimljivo podsjetiti da se Kata Pejnovic priblizava Komunistickoj partiji i pocinje cljelovati na njenu programu 1936. godine, tj. upravo u vrijeme kada se drug Tito vraca u zemlju, i kad nastavlja borbu za konsolidaciju Partije i jedinstvo njenih redova, za njenu cistocu prvenstveno od frakcionasa i konacno staje 1937. godine na njeno celo. Kata Pejnovic vrlo dobra pamti ,da se naroCito osjetila zivost i aktivnost Partije poslije dolaska druga Tita na njeno celo, tada se Partija cistila od raznih elemenata, idejno i akciono je osposobljavala svoje clanstvo za predstojece bitke, osnivani su kotarski komiteti KP i konacno Okruzni komitet za Liku.« Kata PejnoviC postaje tako jedan od 280 lickih komunista, tj. jedan od dvanaest hiljada komunista Jugoslavije, clanova Partije, koji sudjcluju u svim priprcmama za Ustanak naroda Jugoslavije, za borbu protiv fasistickih okupatora nase zemlje i domaCih izdajnika. Kao Clan Okruznog komiteta KPH za Liku preuzima ubrzo teske i odgovorne zadatke. Na liniji svoje antifasisticke i revolucionarne platforme Partija pronalazi razne mogucnosti da u narodu budi raspolozenje protiv fasizma, cla ukazuje na opasnosti koje on sobom clonosi, i da na tom planu putem konkretnih akcija aktivira sve siri krug istomiSljenika. Tako ce bucliti u narodu snazan revolt protiv izazivaca spanjolskog graaanskog rata, i putem ,crvene pomoCi« sakupljati pomoe borcima internacionalnih brigada. Kalina sjecanja na te su dane vrlo ziva pa ih navodimo: 14 »Kad je propala revolucija u Spanjolskoj, mnogi su borci dospjeli u francuske logore. Mi smo za njih vee i ranije, a tada pogotovo preko odbora Narodne pomoei sakupljali novae, hranu i odjecu. Odbor su saCinjavali clanovi naSe partijske organizacije. Komunisti su tu pomoe sakupljali putem omlacline, Skojevaca i simpatizera. Od Licana u Spaniji, sto ja znam, bio je Torno Cacie, Pekisa Vuksan, Miea RadakoviC. I Marko Oreskovie je bio u Spaniji, samo on tada nije zivio u Lici.« Na liniji antifasisticke platforme Partija je u Lici mobilizirala 1938. godine siroke slojeve naroda i demonstracije povodom pritisaka vrsenih na Cehoslovacku i Hitlerovog napada na tu zemlju. Kao sudionik tih akcija Kata zapisuje: »Organizirali smo velike demonstracije u Gracacu, gdje se okupilo nekoliko tisuca !judi. Izvikivali smo parole: Dolje fasizam! Zivjela Cehoslovacka! Mnogi su se iz Like javljali u dobrovoljce za obranu Cehoslovacke. Slicne demonstracije priredili smo i u Divoselu gdje su se okupili Smiljancani i Brusani. Ali nista se ozbiljnije nije moglo poduzeti, jer je Cehoslovacka hila okupirana za par dana« .11 Jeclnom prilikom je Kala to objasnila: »Tumacili smo napad Hitlera na Cehoslovacku kao opasnost od fasizma i za nasu zemlju.« Partija je u Lici, kao i u citavoj zemlji, djelovala u raznim legalnim organizacijama gradanskih partija i u njima utvrdivala svoja uporista za akciju. U citavoj su Lici posebno znacajnu ulogu na stvaranju Naroclnog fronta, na stvaranju bratstva i jedinstva Srba i Hrvata Like, i uopce na revolucioniranju masa, imali komunisti u djelovanju putem legalnih organizacija »Seljacko kola« i »Seljacka sloga«. Njih su formirale u razdoblju 1936-1938. opoZicJOne gradanske stranke - Samostalna demokratska stranka i Hrvatska seljacka stranka kao forme svog utjecaja i djelovanja na privrednom i kulturno-prosvjetnom uzdizanju sela. Aktivnost Kate Pejnovic u tim organizacijama veoma je znacajna upravo po njenom neposrednom djelovanju meau seljacima, koji su hili clanovi tih organizacija. Tu je dosla do izrazaja sva ona njena izuzetna sposobnost poticanja na akciju, organiziranja, okupljanja, i predocavanja perspektive jednog pravednijeg drustva, njeno zalaganje za unapreaenje zivota na selu, njen licni primjer, njena stalna preokupacija borbom za stvaranje bratstva i jeclinstva Srba i Hrvata Like. Citava aktivnost komunista u tim organizacijama hila je okrenuta borbi protiv fasizma i borbi protiv reakcionarne i profasisticke jugoslavenske vlade. »Partijska organizacija u Smiljanu - piSe Kata - clobila je zaclatak da prodre u te organizacije. U Smiljanu su postojale obje organizacije, stanovniStvo je bilo hrvatsko i srpsko. Antagonizam nije postojao u radu tih dviju organizacija. Vee u samom pocetku imali smo velikih uspjeha. U kuci Petra Pejnovica, clana Seljackog kola, bio je osnovan Ekonomski centar, ciji su clanovi hili i clanovi Seljackog kola i Seljacke sloge. U Ekonomskom centru seljaci su kupovali umjetno gnojivo, prehrambene artikle i manje poljoprivredne strojeve. Uvecer bi se sastajali u Centru clanovi i jedne i druge organizacije, pa su ovu priliku koristili danovi Partije da govore o politickoj situaciji, ekonomskoj krizi i drugim aktualnim politicko-ekonomskim zbivanjima«." Kata Pejnovic sudjeluje i u najkonkretnijim akcijama Partije u borbi za raskrinkavanje aktivnosti crkve na raspirivanju nacionalne i vjerske mrznje i na pljacki narodne imovine. Koliko je njeno djelovanje bilo zapazeno i kod klasnog neprijatelja govori i podatak cla je od papa StijaCica u crkvenim propovjedima stalno hila »prozivana«. Protiv nje on je slao v!astima razne prituzbe i prijave, taka da su joj zandari cesto upadali u kucu i vrsili premetaCine. Pop Stijacic i nezajazljivo gramzljiv pop Tomljenovic sa privremenim sjediStem u Buzimu (pop-cetnik i pop-ustasa kako ih naziva J akov Blaievk) okomili su se na smiljansku zadrugu kao na komunisticku, pa taka i na one koji u njoj djeluju. Ljudi su se pred ovim popovima sklanjali s pula cla se s njima ne bi ni sreli. A kakav je bio covjek StijaCic i na sto je sve bio spreman, neka ilustrira i pismo bana Kostrencica upuceno Stojadinovicu13 u kojem se prikazuju prilike u Smiljanu i govori o ubistvu bivseg narodnog poslanika Karla Brkljacica u Trnavcu. Tim se povodom kaze doslovce »da je ubica vjerojatno bio nagovoren od smiljanskog paroha Mateja Stijacica, koji je neobuzdan, veoma nasilan i grub Covjek<c. Iz svog predratnog rcvolucionarnog rada Kata Pejnovic sjeca se i mnogih drugih akcija, u kojima je sudjelovala zajedno s drugim komunistima iz Like. Pamti posebno dogaaaje s podrucja gospickog kotara. Taka se, na primjer, sjeca predizborne kampanje i zive politicke borbe vodene 1940. u povodu izbora za opCinska vijeca kada su komunisti teziSte svog djelovanja usmjerili na okupljanje svih demokratskih snaga u jedinstveni front radnog naroda, i kada su kandidati KP i lijeve demokratske orijentacije dobili veCinu glasova u mnogim opc'inama, pa taka i u Smiljanu, dok 15 �su u ostalim dijelovima opcina Like dobili takoder visok postotak glasova. To je ~io !edan od oCitih dokaza cia je proces podvapnJa cl~­ mokratskih snaga ocl onih reakcionar~o onjentiranih u punom toktt. Bio je to s1gurno krupan rezultat politiCkih bitaka komumsta, vodenih u ranijim godinama a i u goclm1 1939. Jeclan cljelicak tih zbivanja oslikat ce Kata Pejnovic ovim rijeCirna: »Prerna sporazumu Cvetkovic-Macek (1939. gocline!) irnali smo jasan i cist stav. Racl1h _smo 5 ljuclima iz organizacije HSS-a, mnog1 .. o~ njih bili su nasi simpatizeri, ali smo razb!J~h propaganclu njihovih vrhova, kotarsklh rukovodstava i Maceka. Nas slav prema vrhov1ma HSS-a i SDS-a dosao je do izrazaja na jecln~~ vecem zboru prirectenom u Gospicu posl!Je sporazuma CvetkoviC-Macek, gdje su bili pnsutni i jeclni i drugi. Svasta su obecavali u svojim govorima. Komunista j_e r;a z~oru b!lo mnogo, pa smo ove druge 1sfuckah. ~padah smo im u rijec, oclgovarali na svaku njlhovn I ukazivali kuda taj sporazum vodi. Taka ~e odvijala ta borba izmedu nas i gradansbh partija«. 1 Jakov BlaZeviC: Borba komtmista za pobjedu R~v3zbornik Lika u NOB 1941, Beograd 1 6 , luci ·e «-'sS· Arhiv CK SKJ u Bcogradu, Memoarska g1_ada ?358· Borba konumista za osnovne uslove pob,ede R.ev~lucije. Viditc biljeSku br. 4. 9 Srdan BrujiC Duro StanislavljeviC: Rc.zvoj organizacija KP u Lici i njihova ulC?ga u Ustanku 1941, zbornik Lika u NOB 1941; n. dJ. 7-39. POSTALA JE cLAN OKRUZNOG KOMITETA KPH ZA LIKU Polovinom jula 1940. komunisti Like odr2avaju svoju Prvu okruznu konferenciju KPH za Liku na Plitvickim jezerima i izabiru svoj prvi Okruzni komitet KPH za Liku. Kata Pejnovic poklanja posebnu paznju u svojim sjecanjima upravo toj Konferenciji i to ne slucajno, jer ce se ta konferencija komumsta Like iskazati u buducim dogadajima kao cin od historijske vaznosti. Sve do srpnja 1940, do I okruzne partijske konferencije za Liku i izbora Okruznog komitela KPH za Liku, rukovodecu ulogu u Lici ima gospicka partijska organizacija na celu s J akovom Blaievicem.u Do 1940. godine mnoge su se partijske organizacije u Lici formirale, organizacijski i akciono ojacale, isto kao i organizacije SKOJ-a. Dinamika partijske aktivnosti u svim tadasnjim kotarevima Like bila je takva da je trebalo izabrati okruzno partijsko rukovodstvo, koje ce istodobno djelovati i na jacanju samostalnosti kotarskih partijskih rukovodstava. »Konferencija je odriana na jednom proplanku, teze pristupacnom, ali sa kog se ipak pmzao relativno dobar vidik. Taj se proplanak nalazio na sjeverozapadnoj strani jezera Kozjak. Delegati su stizali na konferenciju u grupama, u zoru, posjedali u krug po panjevima 5 111 Vidite bilje:Sku 17. . . " u Kata PejnoviC: Akti~IWS! kol~l!mzsta u. ~el}_at-:Twf!l kolu i SeljaCkoj slozt tt Gosptc~t, zbormk SJC~?~JU aktivista Jugoslavcnskog rev?lucwnarnog radmckog pokreta, Cetrdeset godirz.c~ knJ .. 3, Be?grad 1960, ~?0--­ -361. (Objavljujc se u CIJClostl u pnlogu ove kn]lge). 16 Kata PejnoviC: Aktivnost kon.z_zmista u. Selfa~kol!z kola i SeljaCkoj slozi u Gospzc~l., zbormk S.JC~anJa aktivista jugoslavensko.g revo~uc10narnog radmCkog 12 pokrcta Cetrdeset godn!a, hJ. 3, Bgd. 1960, ~60-361. (Objavljuje se u CIJelosti u pnlogu ~ve kn~tge). !l Arlziv ]ugoslavije u Be?gradu, Ostav.Stma . .~Ilana StojadinoviCa, kut. 5 - p1smo bana Kostrenc1ca od 13. IV 1936. godine. i travi, cekajuci pocetak I ok!UZne konferencije KP Like«." Na konferenciju su stigli i delegati iz Divosela, Smiljana i Rastoka - u istom mahu. Pjesice su iSli do Perusica - kako se sjeca Kata - a tu ih je docekao kamion kojim su posli do Plitvica. Pamti i mnoge detalje s te konferencije: »Zagrebacki i beogradski studenti logorovali su na Plitvicama pod satorima. Medu zagrebackim studentima bio je i Srdan Brujic. On je odr2avao vezu s nama, donosio narn hranu i vodu. Trebalo je da djelujemo kao grupa izletnika. Studenti su imali zadatak da cuvaju strazu za vrijeme odrzavanja partijske konferencije. Mislim da je na konferenciji bilo zastupljeno oko 50 organizacija, tocno se ne sjecam. Konferencija je trajala jedan dan. Od strane CK KPH konferenciji su prisustvovali Mirko Bukovac i Martin Franekic«. Referat na konferenciji odrzao je Mirko Bukovac. Nakon analize politicke situacije ukazano je na tesko stanje u kojem se zemlja nalazi. Rat je pred vratima. Treba se spremiti. Data je kriticka analiza partijskog rada i ukazano na neka pitanja kojima partijske organizacije moraju pridati vecu painju. Iz sjecanja Kate Pejnovic zakljucuje se da su posebno istaknuti zadaci koji se acinose na ucvrscenje organizacija, odrzavanje kotarskih konferencija ina izbore kotarskih komiteta KP. Posebno je istaknut zadatak na jacanju jedinstva Srba i Hrvata. Naglasena je i potreba veceg politickog rada s omladinom, Skojem i grupama simpatizera kao i njihova organizaciono ucvrscenje. Govoreno je i o obuhvatu novih clanova u Partiju. Narocito je data vaznost sirenju partijske stampe. Poslije referata delegati su pod- nosili izvjestaj o svom radu i dotadasnjem djelovanju partijske organizacije. Drug Bukovac je bio zadovoljan radom komunista Like. Taka Kata Pejnovic na neki nacin zaokruzava svoja sjecanja na I okruznu konferenciju lickih komunista. Na I okruznoj partijskoj konferenciji Like izabran je - Okruzni komitet od sedam clanova, medu kojima je i Kata Pejnovic, a za sekretara izabran je Jakov Blazevic." Mnogi delegati koji su sudjelovali u radu ove konferencije upamtili su bas tada Katu Pejnovic. Taka se na primjer sjeca i Joso DasoviC," da je tada prvi put upoznao Katu Pejnovic. Njegova perusicka partijska organizacija morala je organizirati prijevoz delegata kamionom s podrucja nekoliko kotareva Like, pa taka i iz Gaspica. Negdje kod Lickog Osika, ujutro, iza jedne zivice, spustila se grupa delegata iz Gaspica medu kojirna je bila i jedna zena sa seljackom maramom na glavi. Odmah je svima bilo jasno da je to drugarica Kata. Nosila je sa sobom, za svaki slucaj, licku kosaru, pokrivenu »taviolom« i znali su da to ona nosi hranu, iako su bili obavijesteni cia im je hrana osigurana. Sjecanja o Kati teku kao bujica: »Vee i putom, a i na samoj konferenciji, vidjeli smo da je to zena kakvih je malo i kakvih ja do tada nisam ni vidio. A tek na samoj konferenciji morao se covjek iznenaditi. Mi smo svi diskutirali onim jezikom koji smo crpili iz literature i publikacija Partije. Medutirn, drugarica Kata je diskutirala na svoj posebni nacin - dornaCim jezikom. Mi smo tu prvi put zapravo u praksi culi i spoznali kako treba govoriti narodu. Za nas je to bilo vrlo poU<':no, jer smo 17 �u svom svakidasnjem radu primjeCivali da nas !judi, narocito mladi, svaki put bas ne razumiju, a vidjeli smo da se nju maze razumjeti. Govoreci o istim stvarima, bila je i razu:nljivija i shvatljivija svakom covjeku. Ne treba nikoga da iznenadi, ako kaZem da smo se mi njenim imenom sluzili u agitaciji. I to narocito medu zenama, kad smo ih privodili pokretu. GovorcCi o njoj kao o zcni, majci, seljanki, politickom radniku, pobudivali smo in teres kod zena za rad, i zelju da je vide, cuju, upoznaju. I otuda o njoj glas koji je jos tamo prije rata kruzio u Lici, Kata Pejnovic bila jc nesto posebno, bila je pred nama u svoj svojoj prirodnoj veliCini, svi smo je mogli vidjeti, upoznati, Cuti«. 0 svom izboru za clana Okruznog komiteta KPH za Liku, Kata Pejnovic ne govori posebno. Jednom prilikom, nakon dvadeset i dvije godine, ona jc rekla jcdnostavno samo ovo: »Partija me uzdigla za clana Okruznog komiteta«. Ali o radu, koji je uslijedio odmah nakon Prve okru:lne konferencije i izbora okruznog partijskog rukovodstva, govorila je mnogo viSe: »Odmah po povratku poceli smo se baviti sistematskije organizacijom SKOJ-a. Formirali smo i kotarski komitet SKOJ-a. Poslije konferencije izvukli smo na sapirograf zadatke sto ih je postavila konferencija i poslali ih svim parlijskim organizacijama. U Smiljanu smo formirali Opcinski komitel SKOJ-a, i laj smo saslanak odrzali jos prije nego se J akov vratio iz vojske. Kad se vratio iz rezerve odr:lali smo u septembru kotarsko parlijsko savjetovanje u sumici Sedrvanu kraj Divosela kojem je prisustvovalo oko 70-80 komunista. Tu smo prenijeli zadatke i zakljucke s Okruzne konferencijc. Politicki izvjestaj podnio je Jakov, 18 a i direktive je on prenio. U diskusiji smo sudjelovali svi. Bili su tu Mile Pocuca i Torno Niksic iz Okruznog komiteta. Poslije tog partijskog savjetovanja na kojem su kao i na konferenciji, istaknuti, osnovni problemi organizacije, formirani su odmah kotarski komiteti GraC:ac, Donji Lapac, Korenica, PeruSiC, Ud~ bina i Otocac. Gospicki neslo kasnijc, jer je tu djelovao Okruzni i Mjesni komitet. Sarno je Brinjski komitet formiran nakon godinu dana.« OpisujuCi provedbu zadataka postav!jenih na Prvoj okruznoj konfcrenciji KPH za Liku, Kala Pejnovic navodi mnogo deta]ja o radu Okruznog komiteta. VeCinom bi se Komitet sastajao u petak, na sajmeni dan u kancelariji Nedjeljka Zakule u Gospicu. Tamo su cesto navraeali i Clanovi kotarskih komiteta na dogovore i po zadatke. Tu se predavala i c!anarina, te je Kala bila zaduzena sa Zakulom i za partijsku blagajnu. Inace - kaze ona »svi smo imali iste zadatke, posebnih zaduzenja nismo imali«. Opisuje i kako je trebalo obilaziti teren, odl'Zavali sastanke i intenzivirati politicki rad partijskih organizacija medu narodom i utjecati na njihova osamostaljivanje a i povezanost s kotarskim, odnosno Okruznim komitetom KPH Like. Jedan od zadataka posebno istice: »Na Okruznoj partijskoj konferenciji postavljen je zadalak: prosiriti rad sa zenama. Kriticki je ukazano na slab rad na tom planu. To zaduzenjc bilo je zajednicko, a ne samo moje. C:lanova Partije - zena, nije bilo mnogo, dok je Skojevki bilo dosta. Bilo je nekoliko zena- clanova Partije u Koncarevu kraju. Inace su medu clanovima Partije veCinom bile intelektualke, neke na studijama u Zagrebu, a neke u Beogradu. One su iz SKOJ-a presle u Partiju«. 15 Taj zadatak kojeg se prisjeca Kata Pejnovic s I okru:lne konferencije KPH za Liku, kao i kritika sto je tom prilikom izrecena 0 nedovoljnom radu Parlije medu zenama, Komunisticka partija Jugoslavije gotovo je uvijek islicala i na svojim kongresima i konferencijama, u opcim iii posebnim rezolucijama. Tako je Partija djelovala i u Lici. Prilike su 1940. godine zahtijevale jos sire okupljanje zena i na bazi njihova antiratnog i antifasistiCkog opredjeljenja, posebno na osnovi borbe protiv raspirivanja sovinistickih strasti a za jedinstvo nasih naroda. Kata Pejnovic ce mno· go puta jos u pripremama za Ustanak, u toku narodnooslobodilacke borbe i poslije rata, govoriti i pisati o potrebi jedinstva Srba i Hrvata Like, Srpkinja i Hrvatica, i svih oslalih nasih naroda. Mnogim ce primjerima ilustrirati to jedinstvo na djelu, u borbi i u najtezim trenucima. Svi njeni clanci, govori i pisma odiSu tom istom vizijom zajedniStva bratstva i jedinstva naroda. Kao borac na tom polju izrasta ona u svoj svojoj ljudskoj veliCini. Komunisticka Partija Hrvatske zahtijeva da partijske organizacije posvete najvecu paznju radu medu zenama u svim sredinama, i da odrede za taj rad drugove i drugarice, jer imperijalistickim ralom taj rad postaje sve vazniji sektor rada Partije. C!anovi Okruznog komiteta KPH za Liku stalno su medu narodom, obilazeCi teren, svatko tamo kamo je rasporeden. Tako i Kata. Ona se sjeca da su upravo u to vrijeme dobivali sve viSe agitacionog materijala iz CK KPH s kojim je preko pojedinih drugova uspostavljena stal- na veza. Partijski su materijali tada, u 1940. i 1941. uopce cirkulirali bl'Ze i izmedu Okruznog. i kotarskih komiteta i partijskih organizaciJU. I Katine kante od prodanog mlijeka u povratku iz Gospica bile su jos viSe no ranije ispunjene tim materijalima. »Politicki vjesnik« koji su dobivali u Okruzni komitet u svega jednom do dva primjcrka - a bio je izvanredno agitaciono sredstvo - izvlaCili su na Sapiro~ grafu koji se nalazio u napustenoj kuCi Antica Uzelca. Za taj je rad bio zaduzen Ivan Uzelac -Ban a za izvlaCenje njcgova drugarica MaSa i Dujo Katie. Kasnije su se malerijali ceslo pohranjivali u tajna skrovista, ponajvise u Katinoj kuCi, dok se ne bi razaslali na razne strane. Ponekad bi te materijale raznosila i neka od djece a najcesce sesnaestogodiSnja kcerka Milica, tada u 1940. vee Skojevka. Bio bi to i sin Branko - od milja zvan BraniSa. On bi pozivao i clanove Partije na sastanak i straZario oko kuce kad bi dolazili Jakov Blazevic, Mile P?cu~a _ili Marko Oreskovic. Druga su joj djeca b!la JOS mala za takve zadatke, ali znala su dotrcati u kucu kad bi vidjela zandare da negdje u blizini vrsljaju i reCi: »Dolaze zandari!« Naucila su to, jer su premetaCine bile cesta pojava u Katinoj kuci. Kcerki Ljubi bilo je 8 godina, a najmladi sin Mile napunio je tek 4 godine. Najslariji sin Nikola od 19 godina, koji je izucio pekarski zanat u Zagrebu, nesto prije okupacije zaposlio se u Gospicu. Nikolu je Kala posebno voljela. Usporedo s jacanjem unutarpartijskog zivota i rada i sireg djelovanja u narodu, razvijala se jos zesca borba komunista na javnim zborovima sto su ih sazivali gradanski politicari opozicionih stranaka. I dalje se vodi borba za politicki neopredjeljene seljake i gradane. 19 �Pojacan je rad i sa kandidatima Partije i simpatizerima. S njima se odrzavaju i posebni sastanci. U Smiljanu samo bilo je sest takvih simpatizerskih grupa sa ukupno 167 clanova. Bili su mec1u njima i stariji !judi, i omladina, i zene. »Tako je to iSio sve do kapitulacije stare Jugoslavije«. Ta jednostavno srocena rc· cenica i ocjena sav je Katin komentar sve one bogate aktivnosti koja ee u ustanku pokazati plodne rezultate. U meiluvrcmenu, u godini 1941, u tadasnjoj Jugoslaviji dogadaji su tekli nesmiljenom brzinom. Vlada Cvetkovie-Macek potpisuje izdajnicki Trojni sporazum. Znalo se kuda njena politika vodi. Dvadeset i sedmog marta 1941. narodi Jugoslavije, predvodeni komunistima, izjasnjavaju se u citavoj zemlji a posebno javnim demonstracijama u Beogradu, za rusenje izdajnicke vlade i razbijanje Trojnog pakta. Sarno nekoliko dana kasnije, 6. aprila 1941. okupator upada u zemlju, ne osjetivsi skoro otpor stare jugoslavenske vojske, a vlada, kralj i generalska klika bjeze u inozemstvo. Na kolima izdajnicke vladajuee klike fasisti Hitlerove Njemacke, Mussolinijeve Italije potpomognuti fasistima iz Madarske, Bugarske i domaCim narodnim izdajnicima, vrse okupaciju zemlje, sijuei smrt i pustos, porobljavajuCi jednako sve narode Jugoslavije. Vee 15. aprila 1941. javlja se glas slobode u porobljenoj Evropi: Proglas Centralnog komileta Komunisticke partije Jugoslavije upueen svim narodima Jugoslavije, pozivajuCi ih da zbiju svoje redove sto jedinstvenije, da ne klonu duhom, da docekaju najtde udarce uzdignute glave, jer borbu za istinsku nacionalnu 20 nezavisnost svih naroda preuzimaju komunisti i radnicka klasa Jugoslavije. Oni ee istrajati do konacne pobjede. ~ Razgovor P. DamjanoviCa s M. PoCuCom i J. Blazcvicem (Viclitc biljesku 12.) 1 n Milan VukmiroviC-Skarpa: Odrf..ali snzo konferen- ciju, zbornik Lika u NOB 1941, n. dj., 39--43. 16 Jakov BlaZeviC: Traf.io sam crvenu nit, n. dj. prcdgovor Mile Pocuca, 5--Q. U Okruini komitet KPH za Liku izabrani su jos Nedjeljko 2akula, Milan VukmiroviC-Skarpa, DuSan BrujiC, MiCa KulaS, Torno Niksic i Mile Pocuca. 17 SjeCanje Jose DasoviCa na Katu PejnoviC u cmisiji Nede Dolezal u Radio clncvniku (I) II. XI 1966. (RTV - magnetofonski snimak). ~~ CK SKJ, Mg 1971 intervju Perc DamjanoviCa s Katom PejnoviC u oktobru 1957. U PRIPREMANJU NARODA ZA USTANAK PoCinju pripreme za oruzani ustanak. Gledano ocima Kate Pejnovie ti su se dogadaji u Lici odvijali ovako: »Nekoliko dana pred rat odr2an je sastanak partijske organizacije kod moje kuee u jednom brezoviku. Odmah zatim, odr2an je drugi sastanak na kojem se citao proglas da se ide u rat. Narod je demonstracije u Beogradu pod parolom- »Bolje rat nego pakt«, >>Bolje groh nego rob« - primio s odusevljenjem. Clanovi Partije spremili su se da idu u rat. Prije odlaska Okruzni je komitet u Divoselu odr2ao sjednicu. Bili su od Okruznog komiteta prisutni Mile Pocuca, Jakov Blazevie i Nedjeljko Zakula. J a sam ostala u Smiljanu. Oni su tada zakljucili da nema smisla, da sav rad Okruznog komi tela ostane na meni, jer vee sam bila kompromitirana, pa su se bojali da se neeu mod probiti svugdje, bez obzira na svoje veze sa Skojevcima i mojom djecom, koji su mi pomagali. Tako je odluceno da Jakov Blazevie ostane u Divoselu, a ostali su otisli u rat. Ne znam dokle su stigli. Na putu ih je zatekla kapitulacija i oni su se vratili kuei. I J akov, i Mile, i Nedjeljko odmah su presli u ilegalnost i raspodijelili teren. Osnovni je zadatak bio da provjeravamo kako nam se dr2i skojevski i partijski kadar. Pazilo se da se ne bi tko pokolebao. Omladinci i skojevci odr2avali su veze medu clanovima Partije, obavjestavali o dogadajima na pojedinim podrucjima. U pripremama za ustanak prikupljali smo u prvom redu oruzje i municiju. Odmah nakon kapitulacije neke smo skojevce iz Smiljana i Buzima po zadatku poslali u domobrane. Oni su nam dobavljali puske i municiju, a i informacije. Taj materijal neko smo vrijeme skrivali kod mene, a kasnije su ga Mile i Jakov prenosili za Divoselo i dalje. Oruzje su sakrivali u nekom stogu sijena. Oruzja nije bilo mnogo, ali s onim sto je bilo, upravo je u Divoselu dignut ustanak<<. Bilo je to gotovo istovremeno kad je u Srbu 27. jula 1941. pukla prva ustanicka puska i poceo ustanak. Vratimo se malo unazad. Vee 10. aprila 1941. proglasena je tzv. Nezavisna dr2ava Hrvatska. U GospiCu je uspostavljena ustaska vlast na celu sa zloglasnim Jucom Rukavinom. Ustase vee prvog dana pocinju sa hapsenjima i ubistvima Srba i Hrvata antifasista. U isto vrijeme zastrasuju hrvatski narod cetnicima, ubacujuei stalno novo sjeme mrinje, najavljujuCi da ce Srbi klati hrvatski narod ukoliko ovaj ne stupi u ustaske redove. Vee prvog dana uhapseno je pet muskaraca iz Smiljana od kojih dvojica podlijezu ustaskim batinama, dok trojici uspijeva da pobjegnu. Ubijeni su baceni u jamu iznad Buzima. Tad pocinje pravi lov na !jude. Prvih dana uhapsen je i Katin muz. Potresna su sjeeanja Katina na te dane. Tada su ustase ubile nekoliko istaknutih antifasista Hrvata, medu njima i Ivana Rukavinu-Palentu. Poslije toga vrsena su sistematska odvodenja ]judi. Desetoricu su muCili u opCinskoj zgradi u Smiljanu. Batinjanju su prisustvovali i ustase-emigranti na celu s Jucom Rukavinom, koji m je nezadovoljan nacinom batinjanja domaeih, ustaski orijentiranih seljaka iz smiljanske opCine i Gospiea, »Strucno« pokazivao kako su njega tukli starojugoslavenski zandari kad je kao frankovac sjedio u zatvoru. Poslije toga odvodili bi ih u Gospie, gdje bi nastavljali zvjerskim mucenjima i onda ih bacali u jamu na Janci. Osim u jamu Janca, ubijene i izmrcvarene !jude, koje bi nekolicina ustasa pohvatala u selima, bacali su u jamu kod Buzima, pa u Sevicjamu kod Pazarista. U masovnim julskim pokoljima Kata Pejnovic gubi svoje najdraze- sve svoje sinove i muia. Koliko joj je snage tada trebalo da stisne srce? Stisnula je pesnicu i posla narodu u pomoc, u Ustanak. ,J a sam se tada nalazila u selima podno Velebita. Trebala sam uhvatiti vezu sa logorom Jadovno. Htjeli smo organizirati oslobodenje logorasa. U tom je logoru bilo mnogo komunista svih nacija, antifasista, a narocito Srba i Zidova iz raznih krajeva Hrvatske, Bosne i Vojvodine. U logoru je bilo oko 30 tisuca !judi. Logor je bio utvrden i ograden s cetiri reda bodljikave zice. Ljudi su se prvih dana hranili korijenjem, travom, korom od drveta i liScem. Kad su to pojeli poceli su naglo propadati. Onemoeale su izvodili iz logora i bacali u jamu koja je bila u blizini. Ustase su ipak uspjeli 21 �"'uv "-"' @k lJ-IllQ?.:\Y~lT § [K_[ likvidirati taj logor, a pet tisuca Zidova muskaraca, zena i djece, ovaj je broj tocno utvrden, izdvojiti i prebaciti u Pag -Iogar »Siano«. Natjerali su ih da kopaju sami sebi rake. Od tih pet tisuca, nitko nije ostao ziv. Sve ostale u logoru Jadovno su poubijali. Partijske i skojevske organizacije Smiljana i Buzima imale su namjeru da napadnu Iogar i oslobode zatocenike. Sve je bilo dobra organizirano. Ubacili smo elva skojevca kao domobrane za straiare u logoru da budemo tocno obavijesteni o broju ustasa. Oni su dobra izvrsili svoj zadatak i podnijeli iscrpan izvjestaj. Ja sam trebala uhvatiti vezu s logorom. Bilo nas je tu sestoro. Cekali smo Dana Uzelca, a Luka Cacic je otiSao prema logoru i podnio izvjestaj. Jedan je logoras pobjegao pa su pojacali straze. Upravo u zoru zacusmo mitraljeske rafale. I rekoh: Eno ubijaju one jadne !jude u logoru. Tako je i bilo. »Plan za oslobodenje logorasa iz J adovna je propao. Logar je za nekoliko dana bio likvidiran. Drugog augusta 1941. godine u logoru Jadovno nije viSe bilo nikoga zivog, a jame i bezdani hili su puni ]eseva nevinog naroda.« Kata Pejnovic, kao i clanovi KP iz Smiljana, za citavo vrijeme ustaskih zlocina nalaze se u ilegalnosti. Za Katom ustase uporno tragaju, buduCi su znali da se nalazi negdje u Smiljanu. Sve im je bilo uzalud. Nitka je od naroda ne izdaje. »Iako je vee od same okupacije zivjela u ilegalnosti, tako da je tek ponekad nocu svracala kuCi, a sakrivali bi je obicno Hrvati - simpatizeri KP. Znala je uvijek sto se dogada« - kaze njena kcerka Milica, tada kurir Okruznog komiteta KPH za Liku, i nastavlja: »Prenosila sam joj obavijesti i poruke od Jakova Blazevica, Marka Oreskovica, Mile Pocuce te Domo- 22 branskog centra iz Gospica prcko Luke Cacica, ilegalca tako da je uvijek mogla ilegalno dolaziti na sastanke, sama ih odrzavati i djclovati na tom podrucju. Jedno vece prijc tatinog hapsenja pohapsili su narod u Smiljanu i dosli pred nasu kucu. Vidjcla sam ustase kako su isprevrnuli cijelu kucu, stalu, tavan, podrum. Tra:lili su mamu. Ispitivali su brata Milu i BraniSu, a mene i scstru Ljubu su pokupili i nakon ispitivanja- gclje je mama, da li dolazi Jakov Blazevic - odveli na glavnu cestu Gospic-Smiljan, i nakon sto su nas dobra iSamarali i udarali puskom, sve jedno po jeclno iz te grupe pustali su nas kuci, gdje su ostali i Mile i Branisa. Drugog dana otisla sam u Divoselo, jer se proculo da ce sve klati i hapsiti. ISla sam da to javim. Tamo je bio i drug Marko Oreskovic«. »Istog dana kad je Iogar u Jadovnom likvidiran, ustase pocinju masovni pokolj naroda na teritoriji opCine Smiljan. Plan istrebljenja Srba pripremio je ustaski stozer iz Gospica. Bio je to pakleni plan: u roku od 6 dana Irehalo je istrijebiti sve Srbe iz Like. To im je u nekim selima djelomicno i uspjelo, a narocito u anima blize Gospicu: Lipe, Divoselo, Smiljan. Na red su dosla i sela: Barlete, Vrebac, Mogoric itd. Ove su akcije klanja naroda trajale oko cetiri dana. U tom vremenu usp jeli su na najzvjerskiji nacin pobiti viSe stotina Srba, muskaraca, zena i djece. Mnoge su nakon zvjerskog mucenja zive spaljivali.« U tom stravicnom ilinskom pokolju nestala su tri Kalina sina i muz. »Muza su mi prije bacanja u Sevic-jamu zvjerski mucili, samo da progovori, da kaze gdje sam ja, J akov i drugi drugovi. Kozu su mu derali, oko kopali, usi rezali, ali on niSta nije kazao«. Ona nije tada ZA VJGCNU USPOMGNU NA ZRTV€ TcRORA f/1-f!STICI>If! OnUPATORA ! f1,7f110VJH SLUGU PR,_(;Z!D/Ju_M:-f...1liORA i/A RODN$:-·RGPVBL I /1.$ lfk'V4TS/16, JJ,.:J Pt:n~7E'DLOG -~£H--·"E'Z4 80/?ACA- NARODNOOJl.OIJO;rJ!iACKOG RATA llD..-1,76 OVUSPQJdt::NICU ZA PEJI!/!JJIIC 1i Jlli1.4N PEJiVtlJl/C J /'1/A'llLiJ PEJ/IIOJI!l.J BliA/i//(0 ~- > P'EJNtltl/C 1 l'fl/IJJJi.tl ·. \" ~ .::#-~,~:,. ,\ ·":< .. . ~--:>\~:.$¥·;.:_·.:,:;· ·-_.·,~;·::_-_-~<;'. ~ . · i/o;;Y.~" rJ.ftqiJ8M~l~gJoNddstoeolJil:tlcr{o~k1'T~t r. '~< __ .--, -/f4_RpDfl~~-R_(2Vott(Cii1? ~q~t)!NS_~·qi){t{~J!f0/{Ap.{R- - :•·t: :-::>.·._\-!11A/.4s?sl;i::t{Oo !G,J?0/1~: -~-::~i!IV.-!t('t;.f)J~A}o;/(t<_;h_ -_ ·-~< _o.r/0Booyefl4- 1/CriOJ.§ffdltf 80RiiOM.'fi4P.OIJJt -Po!Jo ':. R(!/I(}VOtfJ;TVlH1/(0A1/jV!SIIifkePc!RI"IJ~ 1 ... lJRUGAjif,t_ /W>9G.NJh>1D J.~JBORAV!fl ,irur.'6N!Ciit!. iRl-vt?./14' c'IJ!M JG llOST/.414 s,10RAD,7€ff4 . ,_\,, -~~z~sdpA I(!t:iA:wfNOst NiJROD~1 FBoeR;.; iiV~Ie ' ·c:./1'{.4f?ODNei28PUB! lk€ .:(t.JGO.J/AVI:J$ S!i...f!YJ.~l'D/!C£2.3GU'5/.h,tda l/ZA&R£8!) .~'JI/.~)"''i;W,~l~; 19;;{} ~-- •' ·Plu: z JD;.:;ru/d .);1JO,~'A N.-,1_RODN£ RG:PJ_/81/If£. <---" fi-RVAr.Sf.;e ?_,RC"f"..fJfi/)fv(/:1. ·,' . -~·_>; Spomenica za vjeCnu uspomenu na Zrtve terora fa.SlstiCkih okupatora I njihovih slugu �znala ni da su joj sinove pobili, a ni za sudbinu svojih dviju kceri. Slutila je samo, ali nije znala. Bila je tada u selu Zablatu u jednoj kuci na obroncima Velebita. Kad je nastalo masovno okupljanje i bjezanje naroda, povukla se sa tim stanovniStvom u Gluvaju. U toku tog stravicnog vremena ostala je bez veze s organizacijom, a i sa svojima. Kad je pronasla drugove krenula je na organiziranje zbjegova izbezumljenog naroda. »U zbjegu u kojem sam se nasla bilo je oko cetrdesetak !judi. Tako i u drugom. U trecem nesto manje. Tu su hili oni koji su izbjegli kad su Katicevu kucu, punu naroda, zapalili. Uslase su ubrzo otkrili zbjegove. Poput zvjeri poceli su juriSati i opkoljavati sva tri zbjega. Uspjela sam samo reCi: 'Bjezimo'.« Kata se povlacila prema hrvatskom selu Vaganac gdje se sklonila pred ustaskom potjernicom koja je za njom raspisana, kod Geme Sarica - tada simpatizera Komunisticke partije. Treba napomenuti da su Gemo Saric i Luja Cicina izvrsili tada jos mnogo slicnih i drugih akcija kao antifasisti i simpatizeri Komunisticke partije. 1 ne samo oni. Ima viSe obitelji u hrvatskim selima podno Velebita, tzv. zapadne Like, a koja su sela dijelom mjcsavine hrvatskog i srpskog stanovniStva. »Najednom vi dim ustase, vode preko onih bara !jude iz tri logora. Zatvorili su ih u kucu i stalu. Neke su poubijali, a neke zive spalili. Svih su unistili. U tu vatru je bacen i moj mali - Mile. I Ljuba je tu trebala da strada, ali im je ona utekla.« Ne znajuCi jos tada sta se dogodilo, Kata Pejnovic spustila se u selo. Nocu je lutala zgariStima tra2eCi svoje. Nikog nije nasla. Kucala 24 je na jedan prozor poznate kuce. :lena u kuCi od straha samo je bez rijeci slegnula ramenima. Gotovo je, znala je Kata. Bila je sigurna da je izgubila svoje najdraze. Za sve ovo sto ce ispricati saznat ce kasnije od Marka Sarica Geme iz zaseoka Vaganca kod Rastoke u ciju se kucu sklonila i u njoj proboravila nekih dvadesetak dana. To je i ono sto je saznala od kceri Milice, Ljube i Luje J clinic Cicine. »Ljuba je pobjegla iz kuce gdje su ih natjerali, koju su kasnije spalili i zavukla se u neki siprag koji joj jc bio poznat. Sve je cula. I jauke !judi koji su zivi gorjeli. Sutradan, prestravljena, lutajuCi krenula je prema kuci Hrvatice Luje Jelinic - Cicine. Nije usia u kucu, nego je ispod njene kuce legla u zito i tu su je nasli napola mrtvu, - prepoznali i odnijeli kuci. Tamo je ostala mjesec dana. Lujin sin Ivan saznao je da se je proculo da Luja skriva Ljubu. Zbog toga je Ljuba prebacena kod Geme Sarica. Kasnije je prebacuju u Divoselo. Ne zna Kata jos uvijek da su joj zive Milica i Ljuba a ni one za nju ne znaju niSta, niti jedna sestra o drugoj. Milica je upravo tada krenula iz Divosela u Smiljan preko Gospica odakle vodi Micu Mu· hara koji treba da uspostavi veze s Primorjem. Trebalo je da se poveze s Danom Uzelcem i drugima, da podnese izvjestaj o stanju Smiljancana. Slusa ona o svemu ali ne zna tocno sto se dogodilo ni tko je stradao. Njena majka dobiva obavjestenja od Geme, kod koga se sklonila, da je kci Milica poginula negdje na pola puta izmedu Smiljana i Gospica. Kata moli Gemu da pregleda taj dio terena. Prema opisu neke nadene mrtve djevojke sve se cinilo da se radi o Milici. TrazeCi, na Katinu molbu, Milieu, Gemo je nasao Ljubu i javio majci harem jednu radosnu vijest. Medutim, ta mrtva djevojka nije hila Milica. Milica je u to vrijeme, ne znajuCi sve o svojima i dalje izvrsavala svoje politicke zadatke. Ostale su zive obadvije kceri i Kati jedino olaksanje. Po dolasku u Divoselo, gdje se nalazio Okruzni komitet Partije, bolna srca, stisnutih pesnica, Kata PejnoviC odrzava masovni sastanak. Okupljene su zene i seljani Divosela, Pocitelja, Metka itd. Svoju tugu pretvorila je u borbenost. Govori da nikome ne zeli da dozivi takve boli i stradanja kakve su dozivjele proslih dana stotine srpskih obitelji a i svi oni Hrvati koji su se na bilo koji naCin usprotivili krvavim zlocinima ustasa. Da se to ne bi viSe nikad dogodilo, svi treba da stanu kao jedan i pomognu dizanje ustanka. Citav august nizu se akcije za akcijom pod rukovodstvom KK KPH za Gospic, OK KPH za Liku i ostalih kotarskih komiteta KP Like. Sva ustaska gnijezda smjestena u selima, ponajcesce u skolama, razbijana su jedno za drugim. U Katinu Smiljanu, Jakov Blazevic polovicom augusta i nakon kritike o nedovoljnom snala2enju dijela komunista upravo sa komunistima i skojevcima uniStava i posljednje ostatke domacih ustasa. Ustase bjeze i sklanjaju se u Gospic, osjecajuCi se sigurnije pod okriljem svojih gospodara, talijanskih okupatora, s kojima su i dosli. A okupator se u tvrdio u svim lickim vecim centrima, iz kojih vrsi preseljavanje Srba u Bosnu iii ih odvodi u transportima u logore (Kninska krajina). U Srbu poCinje Ustanak, oslobada se prvo vece mjesto u Hrvatskoj - Donji Lapac. A Kata Pejnovic bas u tim danima, dok se jos nije stiSala strava koja se sirila s Jadovnog, Jance, Velebita i dr. ide Likom i dize pouzdanje naroda u vlastite snage. Svojom vlastitom vjerom komuniste budi povjerenje naroda u borbu u koju ih vodi Komunisticka partija. Ovdje u zapadnoj Lici Ustanak se razgara, a njcgove iskre pali i Kata Pejnovic. Sarna, toliko ranjene duse, uvijek u sebi smaie nove snage da svoj zadatak sluzenja narodu, na koji se zarekla kad je postala komunista, ispunjava na najbolji moguCi nacin. VideCi je borbenu i sabranu, znajud za njenu licnu tragediju o kojoj ona nikad ne govori, razbija paniku, objasnjava tko je neprijatelj, a tko prijatelj, narod joj ukazuje povjerenje. Upravo ona poziva ne samo Srbe nego i Hrvate da se bore, da stupe u borbene grupe u kojima su se prvi nasli komunisti i skojevci. Svatko od nas moze lako zamisliti s koliko ce radosti i olaksanja docekati u tim danima augusta da se u Divoselu kao borci pojave omladinci - skojevci, partijci i antifasisti Hrvati iz njenog rodnog Smiljana i ovdje se poCinje stvarati na djelu jedinstvo Srba i Hrvata- pravo borbeno. Siri se sve viSe saznanje o tome da su ustase oruije okupatora. Upravo o tome Kata je uvijek govorila. Gdjegod se krece, gdjegod zanoci - to svi znaju, zna to narod. Istovremeno svi znaju da za njom neprijatclji tragaju, kao i za drugim komunistima. Njena rijec - u Citluku, Raducu, Ploci, Mogoricu, Vrepcu, Barletama, Ostrovici, Sirokoj Kuli, Divoselu itd. jedva se doceka. Razumljiva i bliska teznjama naroda. Velika je u tim casovima njena sposobnost da saslusa boli nad jos svjezim grobovima, kao sto je veliko njeno ljudsko srce. 25 �NA ZADACIMA STVARANJA ANTIFAsiSTicKOG FRONTA ZENA U osloboaenom Drvam 21. augusta 1941. odrzava se velika skupstina zena, na kojoj prvi put javno istupaju i zenc scljanke iz drvarskc doline. Sudionice te skupstine bile su i Licanke iz plitvickc opCine, protjerane od ustasa s narodom u Bosansku Krajinu, a medu njima je bila i jedna od organizatora tog skupa Naranca Koncar. Ona je izabrana u tada formirani Antifasisticki odbor zena Drvara i okoline kao predstavnik lickih izbjeglica. Kasnije, u toku jula mjeseca 1942. upravo je ona jedan od organiza tor a poznate I zenskc licke cete od 120 omladinki u Trnavcu i postaje njen prvi komesar. Bile su jos dvije takve cete. Meau Drvarcankama nalaze se i Slovenke, transportirane s porodicama od njemackog okupatora u razne krajeve zemlje. Jela Bieanie, uciteljica iz Banja Luke koja tada radi u Drvam u redakciji »Gerilca« opisuje taj, dotad nevideni skup zena, kao izrazitu manifestaciju otpora protiv fasizma, na kojoj je doslo do izrazaja povjerenje zena u KPJ, sagledavanje njihova mjesta u jedinstvenom narodnooslobodilackom frontu i njihove uloge u stvaranju jedinstva fronta i pozadine, te njihova rijesenost da udruzene sudjeluju u borbi do konacne pobjede nad fasistickim neprijateljem i njihovim slugama." Prvi put govorile su zene na toj skupstini o konkretnim oblicima svog doprinosa narodnooslobodi!ackoj borbi. Na konferenciji je donesena i poznata »Rezolucija zena i djevojaka Drvara i drvarske doline« .20 Ona se, umnohva i usmenom predajom, !Hri Likom i Krajinom. Jela Bieanie, na inicijativu 26 Marka Oreskoviea, koji se tada stalno nalazio na podrucju Like i Bosanske Krajine po partijskim zadacima i na dizanju Ustanka, odlazi u Liku gdjc se vee 7. septembra odrzava slican skup zena Donjeg Lapca i okolnih sela. I na toj je konferenciji narocito isticano bratstvo i jedinstvo kao jedina alternativa i perspektiva zajednicke borbe i spasa za narod. Tada u Donjem Lapcu nije oformljen nikakav odbor zena kao stalni oblik njihova okupljanja i djelovanja, ali sve akcije koje su pokrenute u toku priprema i poslije konferencije nisu prestajale ni kasnije. Z:ene su radile: sakupljale vunu za odjecu i obueu, sastajale se, prele vunu, plele odjeeu i obueu, pokrenule krojacku radionicu, sivale odjecu za borce. Otvorile su i prihvatiliste za ranjenike i osnovale tkaonicu zavoja. Sarno nekoliko dana kasnije, 11. septembra, Kata Pejnovic nalazi se u Donjem Lapcu nasastanku Okruznog komiteta KPH za Liku. Na toj je konferenciji, pored razmatranja politiclee situacije i stanja partijske organizacije Like, ukazano i na potrebu joS veCeg rada sa Zenama i njihovog organiziranja u drustveni i javni zivot. Konstatirano je takoder da je tamo, gdje se radilo viSe meau zenama, bilo i znatnih rezultata. Kao glavni zadatak smatra se tada formiranje odbora Narodne pomoci po selima, jer u nckim kotarima takvi su odbori vee postojali. To sve znaCi i organiziranije prikupljanje hrane, odjeee, obuee i drugih potreba za borce. Upravo zahvaljujuci radu odbora Narodne pomoCi u svim selima na oslobodenom teritoriju Korenice, Udbine, D. Lapca, te u srpskim sellrna kotara Gospie, Gracac, Brinje, Otocac i u nekim hrvatskim selima na neosloboaenom teritoriju kotara Gospic, Otocac, Bririje sprijeceno je da neprijatelji oduzimaju zito, stoku i ostale za zivot potrebne stvari kao i odnosenje na sajmove hrane. Pristupalo se organiziranom stvaranju rezervi zivotnih namirnicazita, brasna, graha, krompira, masti, suhe slanine, mesa, suhog voca itd., i sklanjanju na s1gurna mjesta, ne samo za borce na polozajima nego i za nezbrinuto stanovnistvo koje je ostalo bez svojih domova. Isto taka su se prikupljale i rezerve odjece, obuee, vune, platna itd. U svim odborima znatno je bilo sudjelovanje zena, koje su se okupljale sve viSe i na politickim sastancima. U oktobru i novembru 1941. nalaze se i na bolnicarskim tecajevima i prate praktiCnu nastavu ukazivanja prve po· moei ranjenicima. Vee u kasnu jesen i zimu 1941. organizirali su se analfabetski tecajevi za zene, sto su ih odriavale istaknute aktivistkinje i prosvjetne radnice u raznim dijelovima Like. Nakon savjetovanja od 11. septembra OK KPH za Liku daje svim dmgaricama zadatak da se pristupi organiziranom okupljanju zena u pojedinim kotarima. Radile su to drugarice clanovi KPJ, ondje gdje su zivjele iii gdje ih je Partija poslala. U udbinskom kotaru - Zorka Korac i Danica Dimitrijevic, u gospickom Kata Pejnovic, Slavka Blazevic i Marija Katie -Kupresanin, u lapackom - Neda Z:akula, Milica Pejnovic i Smilja Popovic, u brinjskom - Dusanka Gostovic-Grubor, u otocackom Stojanka Aralica, u korenickom - Jela Bicanic i Dara cudic, u opCini Plitvice, u gracackom - Smilja RadoseviC-Pokrajac, i u perusickom - Marija Glumicic-Pribic." Ubrzo nakon sastanka u Krbavici, Kata Pejno· vic odrzava masovni sastanak zena i omladine u Srednjoj Gori gdje se odrzava i sastanak OK KPH za Liku. Za nekoliko dana obiSla je gotovo sva sela kotara Udbine. Dnevno je odrzavala sastanke, bez predaha. U svakom se]u su organizirani odbori zena. Ponegdje i omladinske i skojevske grupe. Na tom je terenu tada s njom i Ncaa Z:akula, koja je u pocetku bila zaduzena i za taj kotar. Bilo je i mnogo posla i mnogo problema. Tako taj rad opisuje Neda Zakula", rekavsi pri tom za Katino djelovanje: »Impresionirao me je njen nastup i njen govor<<. U Debelom Brdu, u korenickom kotaru, adrian je krajem septembra 1941. sastanak zena sa tamosnjim aktivistkinjama na kojem su govorile Kata Pejnovic i Jela Bicanic. Zene tog kraja sakupile su u prvoj akciji 232 kg vune, 80 kosulja, 150 komada gaea, 123 rucnika, 11 biljaca, 13 maja, 10 dzempera, 10 salova i 15 muskih kaputa. Zatim Kata odriava prvi sastanak zena u selu Vrebac, kotar Gospic. Na sastanak je doslo oko osamdesetak zena ali i muskaraca. Ona govori o narodnom Ustanku, o organiziranju zena i potrebi pomaganja NOB-a (oktobra 194!). U istom mjesecu Kata Pejnovic drii sastanak u Metku. Sastanak se odrzava nedaleko Metka ispod Ljeskovceve glavice, gdje Talijani vrsljaju po selu, nastojeCi probiti izolaciju i pribliziti se narodu. Sastanak se odriao u kuci Perice Kleuta, koji je pozivajuci zene na sastanak - kako se sjeea Desanka Canak-Vlaisavvljevic- rekao da dolazi jedna vaina drugarica - komunista. Na sastanak su bile pozivane one najpovjerljivije, jer se tada vee osjetila polarizacija snaga u Metku: ogromna veCina naroda hila je za komuniste tj. za Pericu Kleuta, tj. za partizane, a dio za Gavru - tj. za 27 �procetnicke grupe koje su suradivale s Talijanima. Desanka opisuje taj sastanak i susret s Katom: , Ude jedna mrsava seljanka, ogrnuta velikim crnim salom. U ruci joj seljacka torbica. Svi se s cudenjem u nju zagledasmo. Blijedo lice povezano crnom maramom koja kao da je izostrila izraz lica i pojacala njegove crte. C:im je sjela pocela je govoriti o Ustanku i njegovim ciljevima. Narocito je mnogo govorila o bratstvu i jedinstvu Srba i Hrvata jer je tu bilo o tom govoriti dosta vazno. Potanko nam je objasnjavala zvjerstva ustasa i posebno uzroke koji su do toga doveli. Da to sve zlo savladamo - rekla je- moramo se organizirati, moralno i materijalno pomagati nasu oslobodilacku vojsku i narodnu vlast. Potrebno je motriti neprijatelja i o njegovim pokretima obavjestavati vojsku, odbornike itd. Sastanak je vrlo brzo zavrsio, a na nas je ostavio takav utisak da smo onog casa bile spremne da podemo za Katom i da golim rukama jurnemo na Tali jane. Poslije toga i drugih sastanaka koje ce ona tu oddavati sve smo mi omladinke primljene u SKOJ. C:ini se da smo preko zadataka koje smo primale na tim sastancima bile provjeravavane. A jedan od tih zadataka bio je i osnivanje kulturne ekipe. Trebalo je pripremiti program i iCi po selima. Vee za proslavu godiSnjice Oktobarske revolucije omladina iz Metka prebacuje se preko neprijateljske pruge u Mogorie, gdje je odusevljeno prihvaeena sa svojim zborom i recitacijama. To ponavlja u mnogim selima i u Divoselu«. Taka Kata uporno prenosi istinu o teskim putovima ka slobodi koji vade svim linijama 28 borbe istome cilju. Radi s narodom, sa zenama, s omladinom. Uporan je to rad, on trazi svoje tumace, upravo takve kakva je i Kata. Bilo je to vrijeme kada je mucki ubijen Marko Oreskovie. »Kad sam je vidio da ide prema meni i place, znao sam odmah sto se dogodilo: Ubili su Marka Oreskovica« - zapisao je u jednom od svojih clanaka Jakov Blazevie. Nije plakala samo Kata za Markom. Plakali su borci, seljaci, muskarci, zene i djeca. Od tada Kata jos viSe, sa vise znanja, uvjerenja i prezira govori i objasnjava narodu izdajnicku ulogu cetnika. Za njom se uvijek sirio glas: »Prava zena. Svaka joj rijec ima mjesta«. Govorilo bi taka i staro i mlado. »Sve smo zeljele da budemo kao govorile su mnoge .Zene. ona« - Pocetkom decembra 1941. stigla je iz Zagreba poznata Okruznica CK KPH br. 4. U njoj se govori 0 organiziranju antifasisticke fronte zena i njenim zadacima.23 To je tek bio onaj pravi poticaj koji je dao velik polet i zamah osnivanju i raclu Antifasisticke fronte zena na podrucju cijele Hrvatske pa tako i u Lici. Ta organizacija imala je za cilj ostvarenjc borbenog jedinstva svih slojeva zena, i ona je sastavni clio naroclnooslobodilacke fronte i Antifasisticke fronte zena Jugoslavije kao i svjctske antifasisticke fronte zena. Zadaci organizacije su mnogostruki. Njih su i aktivistkinje u Lici razradivale i provoclile jos intenzivnijc, obilazeci selo za selom, mjesto za mjestom. Trebalo je vee na mnogo mjesta postojecu aktivnost Zena sistematizirati, organizirati, stvoriti cvrste odbore - od seoskih, opCinskih do kotarskih, okru2nih i gradskih odbora, na oslobodenom i neoslobodenom teritoriju. Na sastanke je dolazilo sve viSe zena, djevojaka, pa i muskaraca. Trebalo je borbu zena razviti na jos viSe frontova nego dosad i postaviti na jos siru osnovu. oslobodilackom borbom. Slusale su i o tome da je ta borba i za njihovu ravnopravnost. Te kasne jeseni i zime 1941. Kata Pejnovie je sa Jelom Bieanic mnogo pula odrzavala sastanke sa zenama. Prikupljanje materijalne pomoei za borce bio je i ostao jedan od prvih znacajnih zadataka, vee od samog pocetka aktivnosti zena. Poznavati ciljeve borbe vee je znacilo politicki rad mcdu zenama. To is to znacilo je i dobra raspoznavanje neprijatelja, njegovih namjera i manevara, kao i obavjestavati o njegovu kretanju i brojnom stanju, sprijecavati mobilizaciju koju provode fasisticki okupatori i njihove sluge i pridobivati nove borce za bitku. Znacajan vid borbe bio je da se sacuva ljetina, zetva, hrana u trapovima i zemunicama, da se ruse ceste iii bojkotira tdiSte. Voditi brigu o partizanskim bolnicama, pruzati pomoc ranjenicima i porodicama onih ciji su sinovi u borbi - sve je to bila siroka osnova djelovanja zena u NOB. Za sva ta pitanja brzo se razvija mreza oclbora AFZ-a koji se organizaciono i akciono povezuju u svim sreclinama sa jedinstvenim rukovodstvom. »>mala je poseban nacin govora i izvanredan pristup zenama - sjeea se Jela BiCanic, njena jedna od najblizih suradnica. »Govorila je polako rijetko podizuCi glas, lako gestikulirajuCi, najcesce o onome sto je povezivalo scosb zene s njome: o teskom seljackom zivotu, o porobljavanju naroda u staroj Jugoslaviji, o perspektivama borbe za narodno oslobodenje, o buducnosti za koju se treba boriti. Svi su voljeli s njom razgovarati. Iz nje je izbijala jednostavna ali duboka mudrost. Znala je govoriti o najtezim situacijama, a za kratko vrijeme ispricala bi ponekad nesto veselo, cemu su se svi morali nasmijati«. U odbore ulaze najaktivnije drugarice - receno je u direktivno j okruznici br. 4. - clanice Partije, simpatizerke, najbolje i najborbenije zene iz raznih organizacija NOP. Sve ove zadatke trebalo je rjesavati u najcvrscoj suradnji sa NOO-ima. Antifasisticki front :lena taka se sve bde razvija u Lici. Okruzni komitet KPH za Liku pruzao je izvr5enju tih zadataka punu pomoe. Zene su pazljivo pratile sto im se na sastancima govori, upijale su svaku rijec, saznavale kakve im se perspektive otvaraju narodno- Sredinom decembra ocldavao se u Krbavici sastanak Inicijativnog odbora AFZ-a za Liku. Na sastanku glavnu rijec vodi Kata Pejnovie - biljezi u svojim sjecanjima na rae! AFZ-a za Liku- Jela Bicanic (kao tajnica), Dusanka Grubor-Gostovie, Stojanka Aralica, Marija Katie-Kupresanin i Neda Zakula. Iako tada zbog velikih nanosa snijega nisu mogle stiCi na sastanak u Odbor su usle Smilja Radosevic -Pokrajac i Zorka Korae. Na tom je sastanku Kata Pejnovie govorila o zaclacima na daljnjem sirenju i jacanju organizacije AFZ-a. Dogovoreno je da se sastanci Inicijativnog odbora odl'Zavaju svakog mjeseca, ali to se tek kasnije uspjelo ostvariti jer su se vodile zestoke borbe s talijanskim okupatorom po cijeloj Lici. Borbu za Udbinu opisuje Kata PejnoviC u jednom posebnom Clanku, objavljenom u toku rata u 29 �listu Okruznog odbora AFZ-a za Liku. Opisuje je taka zivo, slikovito i kao da se sama s pus· kom u ruci borila pod Udbinom. Jer kad ona kaze >•vodili smo borbe«, onda to znaci: i vojska i partijsko, i vojno rukovodstvo, i odbor, i masovne organizacijc, medu kojima uvijek imaju veliku ulogu i organizacije AFZ-a, iako mlade po stazu, ali vrlo znacajne po djelu. Pored borbe, aktivnost na organiziranju AFZ-a nije smanjcna, akcije u koje su zene ulazile smjelo i po.Zrtvovno, jaCale su snagu organi~ zacije u selima, i rijetko gdje nije uspjelo dotad osnovati odbor AFZ-a. Okruzni komitet KPH za Liku kontinuirano prati tu aktivnost, i pruza pomoc gclje ustreba. U toku januara i februara 1942. radi se na stvaranju inicijativnih mjesnih i kotarskih oclbora AFZ-a. Za vrijeme svih borbi zene vade posebno i bitku za ranjenike. Aktivno ucestvuju u tzv. pozadinskom radu, inicijativne su, hrabre, clobri organizatori i sa sve viSe entuzijazma skup~ ljaju oko AFZ-a nove zene. Sve cesce se javljaju kao borci u partizanske jedinice, hoce i same s puskom u ruci boriti se za sloboclu. Pocetkom 1942. gocline Kata clolazi na teren kotara Otocac, gclje je vee bio osloboden veCi broj srpskih sela, pomaze partijskoj organizaciji toga kotara u raclu sa zenama kao i u mobilizaciji naroda u borbi za Oslobodenje. Vee 27. februara 1942. nalazi se ponovo u korenickom kotaru, u selu Krbavici, na Plenumu OK KPH za Liku gdje se, kao njegov dan suoeava sa svim uspjesima, teskocama i situacijama koje uvijek iziskuju nove napore. Tom je prilikom ukazano, nakon analize stanja po kotarevima, na potrebu jos intenzivnijeg rada u hrvatskim selima, na opasnost od cetnika 30 koji se naoruzavaju i na zadatke u pogledu claljnjeg jacanja partijskih organizacija i partizanskih odrecla." 19 Jcla BiCaniC: SjeCanje rza rad AF2-a u centralnoj Lici u prvoj godini rata, Zbornik Prva godi1la narodlloosloboclilaCkog rata 1w podruCju Karlovca, Korduna, Cline, Like, Gorskog Kotara, Pokuplja i 2umberka, knj. 3. Karlovac 1971, 815-834. ~J t.ene Hrvatske u NOB, I, n. dj., 19-20. Rczolucija sa skupStine Zena drvarskc doline od 21. VIII 1941. " Vidite biljdku 20. z: Ncda 2aku1a: Na zadacima Partije tt prvoj godini rata, zbornik, Prva godi11a NOUR-a 1za podruCju Karlovca ... III, n. dj., 849-865. 23 Zene Hrvatske u NOB, I, n. dj., 57 - Iz OkruZnice br. 4 Ccntralnog komiteta KPH od 6. prosinca 1941. o organizaciji i zadacima AntifaSistiCke fronte Zcna. 2 ~ InZ. DuSanka Grubor: Ustanak i razvoj borbe !-l brinjskom kotaru, zbornik Prve godine, NOR-a na podrucju Karlovca ... III, 741-770. U NOB-u HRVATSKE STVARA SE PRVJ ZENSKI LIST ObilazeCi sela i odrzavajuCi sastanke Kala Pejnovic u svojoj partizanskoj torbici nosila je raznovrstan partijski materijal, stampan u to vrijcme na ciklostilu iii sapirografiran. Zene su htjele doci do novih spoznaja. Stvarane su CitaIacke grupe kao vrlo uspjesan oblik rada. Kako su zene trazile uvijek nesto novo - vee u februaru 1942. gocline pocinju se Kata Pejnovic, Jela Bicanic, Marija Sol jan, dr Slava Ocko clogovarati - kako proslaviti 8. mart i kako odgovoriti na bezbrojna pitanja zena. Dogovoreno je da Marija Soljan napiSe referat o 8. martu - medunaroclnom borbenom danu zena. Posebno da se pribave tekstovi pjesama koji po svom karakteru oclgovaraju proslavi tog dana, a cia Jela Bicanic napiSe propagan- Prvi broj liCke })Zene u borbi« 31 �dnu aktovku »Smrt fasizmu i preslicama!« Dogovoreno, i ucinjeno - a onda umnozeno i razaslano odborima AFZ-a. Taka je taj program, uz pomoc istaknutih aktivistkinja, izvo· den na primjer u korenickom kotaru u 12 sela. Medu ostalima to je bio jedan od povoda za stvaranje prvog zenskog lista u Hrvatskoj. Ovakav list bi poticao na nove akcije i informirao o aktualnim politickim zadacima te o uspjesima partizana i doprinosu zena narodnooslobodilackoj borbi, njihovim junastvima, njihovoj borbenosti i pozrtvovanju. Dogovore o tom prvom ratnom listu za zene Like podrzao je Okruzni komitet KPH za Liku, a J akov Blazevic predlozio da list nasi naziv »Zena u borbi«' sto je odmah i prihvaceno.25 PriSio se odmah ostvarenju prvog broja, koji je uz napisan uvodnik i neke clanke, bio uglavnom zasnovan na materijalima pripremljenim za 8. mart. I njegov datum izlazenja je oznacen sa- 8. mart 1942. Stampan je, tj. sapirografiran u 120 primjeraka. »Pocele smo ga uredivati u selu Krbavici, kotar Korenica, ali radi neprijateljske ofcnzive morali smo se povuci u selo Trnavac i tu smo uspjele u nekoj bajtici izvuCi taj prvi broj na sapirograf« - pise Kata Pejnovic sjeeajuci se zajednickog rada na listu s J elom Bicanic."' Uz rad Kate i Jele veliki doprinos uredivanja lista dala je i Marija Sol jan. Zene su izvanredno primile ovaj list. Citale su ga na skupnim sastancima zbog toga sto je tiraz bio skroman a i mnoge su bile nepismene, prenosile su ga, sakrivale kad je trebalo, i mnoge su brojeve sacuvale kroz sve ofenzive. Ljubav prema svom listu i znacenje koje je on tada za njih imao, osjecale su kao nepro32 cjenjivo blago. One su se odazivale i pozivu redakcije da piSu, slale su svoje dopise redakciji po kuririma iii bi ih predavale urednicama na sastancima. To su dokumenti jednog vremena, kad je zena Like, ponekad i nevjestom rukom pisala o svom drugom roil:enju u borbi. Kata bi se uvijek, kao i dmgi, obradovala kad bi se »Zeni u borbi« javljale seljanke. One su pisale o nekadasnjem svom ropskom zivotu, 0 velikom preokretu sto su ga dozivljavale, 0 svom organiziranom radu, o stupanju u redove partizanske vojske, i u organe narodne vlasti, o zedi za znanjem i Citanjem. Rijec njihovu bolje je prenijeti o tome bez posredstva: »Sretne smo kad je dosao dan i cas da mozemo slobodno da progovorimo i piSemo nesto 0 sebi i svome zivotu. ... Mi vee danas osjecamo novi zivot, mi smo ravnopravne, imamo pravo ulaziti u NOO, imamo svoj AFZ, imamo svoje sastanke na kojima se organizujemo i ujedinjujemo .. .'"' Kata Pejnovic javlja se u »Zeni u borbi« sve cesce i kao autor clanaka koje obicno potpisuje samo imenom - Kata iii inicijalima K.P. Od 17 - 21. maja 1942. ona se nalazi u Korenici na II okruznoj konferenciji OK KPH za Liku. Za tu je konferenciju pripremila onaj dio izvjestaja OK KPH koji govori o radu Partije meil:u zenama." J akov Blazevic - izvjestavajuCi CK KP Hrvatske o II okruzno j konferenciji" - kaze da je na njoj adrian referat i o AFZ-u. On dalje navodi da se uspjelo okupiti ogromne mase zena na oslobodenom teritoriju u AFZ, da su organizirani mjesni. kotarski i Okruzni odbor AFZ.-a. U cilju sto bolje organizacije i sto us- �pjesnijeg rada AFZ-a i lista »Zena u borbi« kao i u mnogim hrvatskim selima uspostavljeni su odbori AFZ-a. Smotrom bratstva i jedinstva Srba i Hrvata Like, Srpkinja i Hrvatica Like, uspjesnog rada AFZ-a i izrastanje zene-seljanke u danima narodnooslobodilacke borbe, moze se smatrati izborna skupstina zena kotara Korenice, odrzana 24. maja 1942. Na skupstini je pred 2.500 !judi - prema sjecanju Jele Bicanic i sacuvanim listovima »Zene u borbi« - govorilo cak 13 drugarica, Srpkinja i Hrvatica. Skupstina zena pretvorila se u pravi opcenarodni zbor. Dolazak Hrvatica sa Plitvica, Prijeboja, Ljubova, Bunica i Kozjana srpske su zene primile sa odusevljenjem. 0 skupstini zena u Korenici zabiljezeno je u lickoj »Zeni u borbi« jos i slijedece: »Zene su jos jednom vidjele da nasa govorenja o ravnopravnosti nisu samo prazne rijeCi, veC stvarnost.« Na toj velicanstvenoj skupstini zena Korenice govorila je i Kata Pejnovic. Zbor je bio uvelican i prisustvom predstavnika KP, vojskc, NOO, SKOJ-a i odbora AFZ za Liku, koji su pozdravnim govorima odali priznanje zenama za sve sto su putem svoje organizacije ucinile u korist narodnooslobodilacke borbe i ucvrscivanja bra tstva i j edinstva naroda. Iako uvijek u pokretu, na sastancima, medu narodom, zenama i omladinorn, u kornitetima Partije iii stabu odreda, Kata Pejnovic nalazi vremena za »Svoj« list. Kako su za Prvi maj 1942. odrzani masovni zborovi sirom Like a najsvecaniji u Korenici i Donjem Lapcu - kojima je prisustvovao ogrornan broj zena pristiglih iz udaljenih sela i na kojima su nastupili i glumci zagrebackog kazalista - partizani, te Clanovi dru'line omladine koje su tada osno- vane, zato Kata Pejnovic osjeca potrebu da ti junskorn broju »Zene u borbi« napiSe clanak pod naslovom: »Kako su zene Like proslavile 1. maj«. Kako je zetva hila pred vratirna trebalo je provesti i agitaciju medu zenarna da vode borbu za svaki snop zita, jer bi obicno u vrijeme zetve neprijatelj poduzimao ofenzivu s ciljem da ga uniSti iii odvuce. zene bi zito nocu zele, cesto pod straZorn partizana a i izvrgnute neprijateljskoj vatri. Upravo zbog potrebe da se :lito sacuva, Kata i pisanorn rjecju ulazi u borbu, obracajuCi se zenama parolom koja je i naslov njena Clanka o spomenutom junskom broju: »Ne smijemo dati ni zrna zita okupatoru«. Iz toga slijedi obrazlozenje i zadatak: »Ako bi mu to dopustili, produzili bi mu zivot, omoguCili da nas bolje porobljava i uniStava. Svako selo, svaka organizacija mora o tome povesti racuna, izgraditi skloniSta gdje okupator nc rnoze da dopre. Sklonista treba podici za zenc, djecu i neboracko stanovniStvo. Isto tako i skloniSta za stoku, spremiSta za zito i ostalu imovinu. Sve to treba izgraditi putem radnih zajednica :lena. Za slucaj napada neprijatelja, svatko mora biti na svorn mjestu prema unaprijed odredenom plann<<. Nista nije bilo prepusteno s!ucaju. Sve akcije bile su usrnjerene istorn cilju a na plecima zena pocivala je velika odgovornost za ishod borbi. Upravo turnac te odgovornosti koju zene rnoraju ponijeti u ovoj opcenarodnoj borbi za oslobodenje hila je uvijek, u svim susretirna sa zenama i Kata Pejnovic. Kad se s Katom dogovaralo o odr:lavanju osnivacke Okruzne konferencije AFZ za Liku, ona je vidjela tu mogucnost tek u jesen, pos33 �lije zetve i spremanja ljetine. Sve sto se dotad radi smatrala je pripremom za taj cin - za zetvu. U junu 1942. u Opacica Gaju oddava se opcenarodni zbor. I za taj je zbor karakteristicno veliko sudjelovanje zena. Pored Jakova BlazeviCa i Slobodana Uzclca na tom zboru govo;·i i Kata. 12. jula 1942. i u Dobrosclu se oclrzava opcenarodni zbor sela kotara Lapac kojcm masovno prisustvuju zene okupljene oko AFZ-a i omlacUna tog kotara. Na zboru govori dr Vladimir Bakaric, komcsar Glavnog staba NOV i POH. I na tom jc zboru govorila Kata Pejnovic. Za augustovski broj »Zene u borbi« 1942. gocline clrugarica Kata, povoclom goclisnjice ustanka, piSe i'lanak o temi koja joj uvijek lezi na srcu i nacl kojom se stara kao nad zjenicom oka: »Kujmo borbeno jedinstvo Srba i Hrvata Like, Srpkinja i Hrvatica Like«. lS Viditc biljeSku 20. 1 K. PejnoviC: 0 ulozi tena u narocbzooslobodilaCkoj ~ borbi u Lici, Kalcndar srpskog kulturno-prosvjetnog druStva »Prosvjcta«, Zagreb 1947. Ovaj Clanak sc objavljujc u prilogu ove knjigc. 7 ' ))Zena u borbi,,: 00 AFZ za Liku, br. 3 od lipnja 1942. godine. " Viditc biljcsku 20. :n Arhiv Vojnoistorijskog instituta u Beogradu (daljc: VII mikrofilm CK Hrvatskc 14/756-750), dok. 759. 34 BILA JE PRVA PREDSJEDNICA OKRU.ZNOG ODBORA AF.Z ZA LIKU Konacno je closao i 15. septembar 1942. kada je pocela radom Prva ohuzna konferencija AFZ Like u Salamunicu koja je trajala elva dana i gclje se okupilo 160 delegata iz svih krajeva Like. Skupstini su prisustvovali, kao gosti, sekretar OK KPH za Liku, Jakov Blazevic i clan OK KPH Mile Pocuca, te preclstavnici 00 AFZ za Primorje i 00 AFZ za Kordun. Konferenciju je otvorila Kata, kao predsjeclnica Inicijativnog oclbora. Ona je na toj konferenciji podnijela politicki referat. Iako je sva arhiva 00 AFZ za Liku uglavnom propala u ofenzivama, kao glavni svjeclok o tom clogadaju ostala je ,zcna u borbi«, i u njoj clanak o konfcrenciji. Otvarajuci konferenciju Kata Pejnovic, izmedu ostalog, je rekla: »Bivsi protunaroclni rezimi onemogucavali su nama zenama ucestvovanje u politickom zivotu. Danas, u jeku najzesCih borbi protiv fasistickih razbojnika i njihovih slugu, u borbi kojom rukovodi herojska Komunisticka partija, mi se borimo s nasim drugovima i vee danas imamo svoja politicka prava. Zato bez straha gleclamo u buducnost, nase drugarice uzimaju i pusku u ruku, da i u oruzanoj borbi obracunavaju s fasistickim razbojnicima«. Konferencija je izabrala i novi Okruini odbor AFZ-a ocl 15 Clanova na celu kojeg je izabrana za preclsjednicu Kata Pejnovic, a za tajnicu Jela Bicanic. Konferencija je utvrdila ogromnc uspjehe, slabosti i zadatke za naredni period. Medu tim zaclacima su najvazniji: pokrenuti u borbu one clrugarice kojc su jos uvijek samo posmatraCi velike bitke; osamostaljivati rukovodstva organizacije i ostvarivati njihova cvrsce povezivanje; isticati zene u izborima za organe naroclne vlasti, posvetiti jos viSe paznje politickom osposobljavanju kadrova na kursevima i uzclizanju kulturno-prosvjetnog nivoa zene; list »Zena u borbi« uciniti ogledalom rada zena, njihovih organizacija i borbe. Prvi puta Citamo da je sa jedne konferencije zena upuceno i pozdravno pismo clrugu Titu, vrhovnom komanclantu NOV i POJ. Obimnost zaclataka, postavljenih na konferenciji zena Like, nalagala je da rae! treba jos viSe intenzivirati. Na toj liniji odrzavani su kursevi poli tickog i organizacionog karaktera za oclbornice AFZ-a na svim razinama njihove organiziranosti. Na njima je bila stalni preclavac Marta Aralica, uciteljica i clruge uciteljice.30 0 kursevima kao uspjesnom obliku racla sa zenama govori i pismo CK KPH upuceno CK KPJ o radu AFZ-a31 u kojem se konstatira da je zapazeno kako je u posljednje vrijeme znatno porasla politicka svijest zena, cemu su sigurno priclonijeli i kursevi »koje su oclr2avale nase drugarice a kroz njih je proslo stotine zena seljanki«, te da je velik broj aktivistkinja pridonio osamostaljivanju kotarskih i opCinskih oclbora AFZ-a. U tom istom pismu konstatira se i da »Uspjesi u radu AF2-a nisu ni izclaleka clovoljno iskoriSteni, tj. nasi su se komiteti potpuno kruto oclnosili po pitanju prijema clrugarica u Partiju«. U zapisniku Plenuma OK KPH za Liku, odrzanog 20. XI 1942. kaze se: 32 »Zatim podnosi izvjestaj drugarica Kata po Ji. niji AFZ-a. Govori o kursevima pri Okruznom antifasistickom odboru zena, kojih je bilo cetiri i kroz koje je proslo 75 drugarica. Posljeclnji kurs najbolje je uspio. Pri Kotarskim OOZ oddavali su se kursevi. Kroz njih je pro- sio - u Gospicu 16, u Gracacu 14, u udbinskom 9 drugarica. Rae! na prikupljanju zimske pomoCi oclvija se uglavnom povoljno. Najbolje u udbinskom, lapackom i korenickom kotaru<c. Nepismcnost je jako pogadala zene. A borba protiv nepismenosti ostro je najavljena i na Prvoj okruznoj konferenciji zena Like, jednako kao sto je istaknuta i potreba kulturnoprosvjetnog uzclizanja i smjelije ulazenje zena u narodnoosloboclilacke odbore. Upravo o tome je i Kata Pejnovic pisala u svojim uspomenama na rae! AFZ-a u Lici. 33 »U nekim okruzima bilo je i do 85% nepismenih zena. Zato je jos 1942. godine pocelo oclr.lavanje analfabetskih tecajeva, pored kurseva koji su se jos oddavali, i o politickim pitanjima. Tada se pristupa i kulturno-prosvjetnom raclu medu zenama, stvaraju se diletantske grupe, pjevacki zborovi ... Zene su se u borbi politicki osposobile. UpuCivale su se u niz pitanja, ne samo poli tickih nego i strucnih.• »One su u organima naroclne v]asti primjerom davale svoj doprinos. Poslovi su postajali sve ozbiljniji - kaze Jela BicaniC.<< U njima je ucestvovao sve veCi broj zena. u jesen su prvi izbori za narodne oclbore. U Salamunickom Gaju, radosne nase drugarice, koje clanas prvi put glasaju, pjevaju pjesmu sto se odmah uz taj clogadaj roclila: »Oj, javore, zalenbore, sutra Cerna na izbore<c.:u J<J Jela BiCaniC: Fragmenti iz. sjeCanja, uz proslavu Prve konferencije AFl Flrvatske, Zcna. 1958, br. 5; Zena Hrvatskc u NOB, I, n. dj., 137; Prvi kurs AFZ u Lici. Zene Hrvatske u NOB, I, n. dj., 162-163 - Pismo Cerztral11og komiteta KPH ad 14. studenoga 1942. Centra/Hom komitetu KPJ o radu AFt. " Arhiv VII - mikrofilm CKH 14/841-844. " Vidite biljcsku 27. " Vidite biljeske 30. 31 35 �L"ll'li'.I''~·t...l"l':o·x· t,!l :(~ "·ta Pojnod6 •• • l ~·-• . . . ".::r 111.0<0 4·,. ftri,..tJ.Pit~ J···A . . · t • · • • • ,.. t •J tl'>-t t t t l'tt•t . . . . t t t't J • • • • )U PRVA tENA U JUGOSLAVIJI NARODNI PREDSTAVNIK ~ ~~ ~ .- ;_~ .... ;" •• ·n ._... · · .".. ~ ........ -, . ·:._~ ....._>... ;r. ~·.:~~. .. ~•· · . t :1. • ••• rvatsko . · · jo ~pun~-my 6a~-~OlGJ& ·: II•A•~-! ... ••·•··~;,;,-, ....... .-,.. _.,;,n,·.-··•t• u ·.~f-ua.,··.-osedan;j"o' AVNO;r~a • . ... . .' Fakslmlle legltlmaclje Kate Pejnovlc, lzdane od Izvdneg odhora A.ntifa5lstiCkog vljeea narodnog oslobodenja Jugoslavlje .. . ..) ' l 6radaninu ( %k~'ne7~ ...................................................,~.................................,...c.... Volild usp}lltl nale &laYne Narodno-olilobodlla&e Vojsb~-;vlsokl atupanj ruvltlta Narodno-otlobodUa¢ko borbe u avim :romljama Ju~vlle, tfofonl :radaiCI kojl.au ao-radl tog_a nametnun narodima Jugotlavlj&, dovell tu, koncam ptollo godlne, .do osnJvanja AnUfallaiic!~_og i i, l Vlj$¢a Narodnog Ol!obolfonja Jugoalll.vljo. , . lmnJuti -u vldu vollke utpJOhe ~arod~Ua~e Vojsko _' u · HrvatikoJ.: k:~ I podttku 1vo!ikC) o4v~'trljt!'ljo 11'-f'Qdnffi mut n ~arod'l(Kitlob®llltku lxl_fbU:II ~klboO't!llfrd.~oostotxMI'antm I ; lmaju~ u dlo oalobo(Jenog; terltorlja_..Hrvatake, ''·.---·"·~~~~~~~~~~~~tf~:~..:~~!~~~. k &kupithto- ·u::_<:Ujlt OII(I~Ja fh:va.tak"""ll spo~u. • ";.:':,i -~~;.,;~::~. Nuodn:e- vlattlll prek() njlff.-f ~u pOUt~ prebtavnlltva ru g~a "·.... ··-··· - .... aotPodlnkoa. pollt!&Og-1_ aOeljtl~ , _ Poziv Kat! Pejnovlc da prlml clanstvo u Zemaljskom AntifaSlstiCkom vljeeu Narodnog osloboaenja Hrvatske . 36 Dva historijska dogaaaja koja se zbivaju posljednjih mjeseci godine 1942: Prvo zasjedanje Antifasistickog vijeca narodnog oslobodenja Jugoslavije u Bihacu i Prva zemaljska konfe. rencija Antifasisticke fronte zena Jugoslavije u Bosanskom Petrovcu - najtjesnje su povezana s tim likom vojnika Revolucije- Katom Pejnovic. I vrijeme, prilike i mjesto zbivanja tih doga· aaja opisivani su detaljno i u udzbenicima nase najnovije historije. Tim povodom drug Tito je zapisao: »Dolazak Vrhovnog staba u Krajinu sa proleterskim brigadama, sa srbijanskim i crnogorskim bor· cima, medu kojima je bio i znatan broj sinova svih nasih naroda, i zajednicke akcije sa bosansko-hercegovackim i hrva tskim jedinicama u 1942. godini imali su velik znacaj za daljnji razvitak Ustanka. (...) Koliku je snagu vee u to doba predstavljala nasa mlada armija, najbolje se moze vidjeti iz cinjenice da se protiv nasih 150.000 boraca nalazilo oko 800.000 neprijateljskih vojnika. Pred kraj 1942. godine Bihac je postao glavni grad osloboaene teritorije koja je obuhvatala skoro jednu petinu predratne Jugoslavije, a premasivala povr5inu nekih evropskih zemalja kao sto su Belgija, Svajcarska i druge ...« Dokumenti o tom bogatom zivotu na raznim podrucjima djelatnosti govore mnogo. Sreauju se civilna i vojna vlast, narodnooslobodilacki odbori imaju veoma slozene zadatke i mnogo posla; odrlavaju se kursevi od opceobrazovnih do partijskih: u ratnim uvjetima radi Vojna skola Vrhovnog staba NOV i POJ, for· mirana od Partizanske oficirske skole Glavnog staba Hrvatske, osnovane 1942, u Lici, u Donjem Lapcu; otvara se narodno sveudliste; proradili su domovi kulture; Kazaliste narodnog osloboaenja; stamparija radi danonocno: stampaju se knjige, novine, plakati, pozivi, uputstva, partijski list, legitimacije itd. Otvaraju se trgovine, kavanice, sreduju se bolnice, prihvatni stacionarni domovi za djecu. Prisutni su umjetnici, slikari, knjizevnici, pjesnici partizani, svi u sluzbi narodnooslobodilacke vojske i naroda. I upravo ovdje, 26. i 27. no· vembra 1942, u osloboaenom Bihacu, odriano je Prvo Antifasisticko Vijece narodnog osloboacnja Jugoslavije. Na zasjedanju u Bihacu sudjelovali su - kako je pisao dr Ivan Ribar u svojim uspomenama - »pored delegata Komunisticke partije, SKOJ-a, narodnooslobodi· lacke vojske, Antifasisticke fronte zena, Narodnooslobodilackog fronta i delegati svih graaanskih politickih stranaka, koji se nisu ogrijesili o narodne interese, i bili aktivni u narodnooslobodilackom pokretu«. Pozive koji su hili upuceni delegatima i buducim vijecnicima za Prvog zasjedanja AVNOJ-a uputio je Vrhovni stab NOV i POJ s potpisom: komandant Tito, s. r. - sadrzavali su, pored obrazlozenja o sazivanju skupstine, o neodloznosti stvaranja cvrsce i trajnije organizacije narodne vlasti, jos i formulaciju koja glasi: »Stoga ceneCi tvoju iskrenu privrlenost i adanos! narodnooslobodilackoj borbi, pozivamo te da se primiS clanstva u Vecu Narodnog Oslobodenja Jugoslavije, te da kao takav licno ucestvujes na konstitucionom zasedanju Veca«, »Obavijest da sam predlozena za delegata i vijecnika Prvog zasjedanja AVNOJ-a zatekao me je u selu Salamunicu kraj Korenice, gdje sam upravo, sa Jelom Bicanic, pripremala Clanak 37 �za list »Zena u borbi« - piSe Kata Pejnovic. Ovu obavijest saopcio mi je drug Vlado Bakaric, komesar Glavnog staba Hrvatske. Moram priznati da me obavjestenje vrlo prijatno uzbudilo i iznenadilo. Do tada nisam ni znala da se priprema Zasjedanje AVNOJ-a a jos manje da netko od predstavnika Like treba da mu prisustvuje. Odmah sam se spremila i posla na put. Iz Salamunica posla sam preko Korenice i Prijeboja u Licko Petrovo Selo. Put je bio dosta teiak. U oslobodenom Lickom Petrovom Selu nasla sam druga Vladu Bakarica i s njim pos· Ia dalje automobilom u Bihac«. Katin prikaz boravka, rada, susreta s Jjudima - po svojoj nabijenosti emocijama - govori o velicini tog dozivljaja koji je ostavio duboke tragove. Tu je srela divne ]jude s kojima ce se kasnije cesto nalaziti i na II zasjedanju AVNOJ-a u Ustavotvornoj i Saveznoj skupstini, i na zasjedanjima ZAVNOH-a i u Saboru NR Hrvatske, kao i na radu u raznim drustvenopolitickim organizacijama. Dva susreta, koji su joj ostali nezaboravni i sama je izdvojila. Prvi - sa dr Simom Milosevicem iz beogradskog Univerziteta - kojeg je upoznala jos prije zasjedanja i kojeg pamti kao divnog covjeka pazljiva, prijazna, veoma osjecajna, i koji joj je mnogo pomogao da se osjeca ovdje kao u porodici, u toj novoj srcdini, medu vijecnicima. Kata Pejnovic hila je tada u Bihacu medu vijecnicima jedina :lena. Bila je prva zena Jugoslavije - narodni predstavnik. U tom trenutku Kata prerasta okvire Like, Hrvatske i Bosanske Krajine. 0 tom njenom izboru proculo se diljem Citave Jugoslavije. Drugi susret, koji je duboko prozivljavala, bio je njen dozivljaj prvog videnja druga Tita na zasjedanju. 38 »Ucinio mi sc veoma mlad i blag. Dugo sam ga promatrala da bi mu sto bolje upamtila lik. Njegov izgled i stalozenost u nastupu odavali su snagu i sigurnost. Svojom prisutnoscu, ispunio je dvoranu. Svi smo bili neopisivo raspolozeni i ponosni: zbog Tita, zbog uspjeha izncsenih na zasjedanju«. Zasjedanje, koje je odrzano u tadasnjem danas Muzej AVNOJ-a- Domu kulture pocelo je - kako to opisuje reporter Narodnog oslobodenja - svecanom sjednicom, u iskicenoj dvorani u 18 sati. Tada su procitana imena pocasnog i radnog predsjedniStva, tada je prema pomenutom izvoru- »svakom seljaku i grailaninu koji su napunili prostranu salu i veliko dvoriSte, bilo jasno da prisustvuje jednom velikom istorijskom cinu«. Taj je cin zapoceo kad je drug Tito usao u dvoranu, pozdravljen burnim aplauzom, klicanjem svih vijecnika iz srca i odusevljeno - kako su to opisali oeevici. I Kata, kao sudionik tog cina, sjeea se svih detalja: »Na pocetku zasjedanja dr Ivan Ribar pozvao nas je da minutom cutanja odamo postu palim drugaricama i drugovima. Poslije pozdravne rijeci izabrano je radno predsjedniStvo. Nakon sto je radno predsjednistvo preuzelo svoju duznost u sastavu: predsjednik dr Ivan Ribar, advokat, bivsi predsjednik Ustavotvorne skupstine, Nurija Pozderac, bivsi senator i clan glavnog JMO, Mosa Pijade, akademski slikar, dr Sima Milosevic, profesor beogradskog univerziteta, Pavao Krce, bivsi poslanik HSS, Kata Pejnovic, predsjednica Antifasistickog fronta zena za Liku i prota Jevstatije Karamatijevic, bivsi predsjednik Narodnooslobodilackog adbora iz Nove Varosi, rijee je uzeo Vrhovni komandant, drug Tito. Tito je govorio o znacenju odluka koje se donose, a usmjerene su cilju da se do krajnjih granica ujedine napori svih rodoljubivih snaga u revolucionarnoj borbi za konacno osloboilenje i da se poloze temelji istinskog bratstva i ravnopravnosti naroda Jugoslavije o jcdnom novom pravednijem drustvenom ureilenju. U tom kontekstu drug Tito je vijecnicima, medu ostalim, rekao: »Rezultat dugotrajne, teske i krvave borb~ ( ... ) je taj, sto mi danas imamo mogucnost da stvorimo jedan organ, jedno tijelo koje ce zajedno s Vrhovnim stabom narodnooslobodilacke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, zajedno sa narodnooslobodilackim odborima podupirati ovu borbu, organizirati pozadinu, organizirati politicki i ekonomski ovu nasu razrusenu zemlju, da bismo ovu tesku borbu mogli dovesti do pobjedonosnog zavrsetka. Mi nemamo mogucnosti da stvorimo jednu legalnu vladu, jer nam to jos meilunarodni odnosi i prilike ne dozvoljavaju. Mi imamo pravo na jedno, a to je, da u ovim teskim okolnostima stvorimo jedno politicko tijelo, jedan politicki organ, koji ce okupiti nasc narode i povesti ih zajedno sa nasom junackom vojskom u daljnje borbe koje stoje pred nama, a koje ce biti veoma teske. Mi nemamo nikakve vlasti na nasoj tcritoriji osim narodnooslobodilackih odbora, koje je sam narod stvorio. Mi ne prizna jcmo razne fasisticke marionetske vlade i bas zato mi moramo na ovoj zemlji, na ovoj svojoj zemlji, natopljenoj krvlju najboljih sinova nasih naroda, da stvorimo takvo stanje u kome ce nasi narodi u tim okolnostima moCi da doprinesu narodnooslobodilackoj borbi svoj maksimum ... " Sam tok zasjedanja Kata opisuje na jedan poseban nacin - dajuci u stvari jednu opcu sliku putem koje se stjece dojam dinamike posla koji jc tu uspjesno uCinjen, i koji je naoruzao sve prisutne toliko da dogovoreno mogu i ostvarivati: »Referati, pozdravi, telegrami, diskusija, od~ luke, rczolucija ... To jc bio drugarski dogovor vijcCnika za buduCi rad, veliCanstven dogovor, dostojan njegova historijskog mjesta. Sve je teklo ne moze biti bolje. Osjecali smo se potpuno spremni da jos odlucnije nastavimo borbu za konacno osloboilenje«. Vijecnici iz svih krajeva zemlje, podrzavajuCi donesene odluke, na tom su politickom forumu osudili krivce aprilskog sloma, londonsku izdajnicku vladu, zlocine okupatora, cetnickih i ustaskih bandi, kao i oportunisticku i izdajnicku politiku Maccka i svih suradnika s okupatorom. 0 svojim zadacima kao vijecnik Kata pise: »Poslije zasjedanja vijccnici su se poceli razilaziti. Trebalo se vratiti u svoju jedinicu, stab, odbor, selo, komitet i nastaviti aktivnost. Pristupilo se odmah sprovoilenju odluka. Odl'Zavani su zborovi po selima, pocela su se izdavati pismena uputstva. Kulturne priredbe i predavanja odrZavani su svako veCe. Svakodnevno stizu novi i novi dobrovoljci. Prolaze jedinice. Do duboko u noc radi sc u Vrhovnom stabu i u Centralnom komitetu KPJ. Ovaj grad, duboko u srcu J ugoslavije, bio je centar partizanske drzave i osigurao sebi casno mjesto u nasoj najnovijoj historiji«. Nakon kraceg zadrzavanja u Bihacu, Kata Pejnovic krece u svoju Liku istim putem kojim je i dosla. Ali, sada po drugim selima Like, kao na primjer u Mekinjaru, Krbavici, Trnavcu, Seganoveu, Ponoru, Turjanskom, Visucu kod Udbine, Salamunicu, Bunicu itd., objas39 �5~~6 BORBA SMRT fASJZMU - JJ;ra se pono!lm tfme llto atojtm na telu. armlje u kojoJ lmM ogroman broj 1:ena". (b ~om. ~ Tltll ~& ko.ttrJadJI .ut·•) DRGAI IIDIIUNISJI~IIE PARTIIE IUGDSIAVIIE .. ftllCJ njava sto je AVNOJ, njegov znacaj, odluke i dalekoseznost tih odluka. Taka ce ana javno, na skupovima naroda, na skupovima zena, omladine, obavljati svoju vijecnicku funkciju i ucestvovati u mobilizaciji cjelokupnog naroda za nove napore i pregnuca u smislu odluka i zadataka AVNOJ-a. Narod ju je uvijek rado slusao, a sada s jos vecom painjom i radoscu. Sve je morala u tancine opisati: i kako je bilo, i kako je teklo. Zajedno sa svima dijelila je sveopcu radost koja je zracila s lica !judi novom snagom. Proslo je viSe od pola godine od Bihaca, kada ana u listu »Zena u borbi«, organu Glavnog odbora AFZ Hrvatske, piSe: »Ponosne na velike vojnicke i politicke uspjehe nasih naroda, obecajmo u ime Antifasisticke fronte zena Jugoslavije, da cemo uloziti svc snage za sto vecu pomoe nasoj junackoj vojsci i nasem narodnom predstavnistvu u izvrsenju njihovih velikih zadataka u ovom oslo· bodilackom ratu, pa makar kroz kakve teskoce mi prolazile«. Iza ovih rijeci nije stajala samo Kata, nego stotine tisuca zena J ugoslavi je. PARTIJA JOJ POVJERAVA DUZNOST PREDSJEDNICE ANTIFAsiSTicKE FRONTE ZENA JUGOSLAVIJE Ubrzo nakon povratka iz Bihaca u Liku, Kata Pejnovic se vraca u Bosansku krajinu, na oslobodeni teritorij u Bosanski Petrovac, koji je mnogim sponama vezan uz Katino ime. Prva zemaljska konferencija Antifasisticke fronte zena Jugoslavije odriana je tu od 6-8 decem- -GOO. VI! SlOBODA NARODU I ll DU:l'.MilRA lOon OJENA: 3 t>l:-1.:3 KUNe;-1~ Ut..>A. bra 1942. »Jednog dana 1942. godine, nekih desetak dana prije konferencije, u lickom selu Salamunicu - gdje sam se nalazila kao predsjednica AFZ za Liku i clan Okruznog komileta Partije - drugarica Anka Berus obavijestila me da ce se uskoro odriati Prva zemaljska konferencija AFZ-a Jugoslavije i da sam predlozena za delegata. Ubrzo sam dobila poziv za tu konferenciju. Delegati su birani na opcinskim, kotarskim i okruznim konferencijama. Ne sjecam se koliko je zena izabrano iz Like, ali mislim da nas je bilo oko dvadesetak. Cim su se licki delegati za konferenciju sakupili, krenuli smo istim putem kuda se iSla i na Zasjedanje AVNOJ-a. Iz Bihaca smo se prebacili kamionom u Bosanski Petrovac, gdje je konferencija i odriana ...« - piSe Kata. 1942. na adresu CK KPH stize pismo u kojem se trazi da partijske organizacije »Odrede odgovornu drugaricu iii druga za rad po liniji zena« i to »od partijskih celija do najviSih foruma«, te da se pred AFZ postave »najaktualnija pitanja, u prvom redu snabdijevanje nase vojske namirnicama, odjeCom i obuCom za zimu«, i da »U tu svrhu treba mobilisati sve zene, citavu nasu pozadinu bilo na oslobodenoj iii neoslobodenoj teritoriji«. U pismu se naglasava takoder da »pravilnim postavljanjem rada medu zenama, partijske organizacije moraju uciniti ne samo da zene moraju biti okupljene u svoje organizacije, nego i da uzmu aktivnog ucesca u stvaranju i izgradivanju narodne demokratske vlasti. PodnoseCi veliki dio tereta ovog rata, zene, u borbi za svoja prava i odbranu svoje domovine, moraju biti direktno zastupljene u narodnooslobodilackim odborima. To ce biti jedna garancija viSe uspesne borbe protiv fasistickog okupatora i njegovih slugu, to ce ubrzati oslobodenje nase napaeene zemlje od poFakslmlle •Borbe• od 13. Deeembra 1942. 40 41 �robljivaca«. U nastavku pisma govori se o potrebi cvrsceg povezivanja organizacije AFZ-a do najviseg nivoa, a s tim u vezi obavjestava i o sazivanju Prve zemaljske konferencije i izboru delegata kako bi se rad AFZ-a koordinirao na citavoj osloboaenoj i neosloboaenoj teritoriji u smislu postavljanja zajednickih zadataka. Sazivacki odbor salje 22. XI 1942. Okruznicu svim pokrajinskim komitetima KPJ i proslavljenim jedinicama narodnooslobodilacke vojske i partizanskih odreda. Ovom se Okruznicom vee naznacuje mjesto odrzavanja konferencije i dan njena pocetka, te dnevni red sadrzan u cetiri tocke. Sarno tri dana kasnije, 25. novembra 1942. CK KPH salje svoju Okruinicu istog sadriaja, svim okruinim komitetima na podrucju Hrvatske, pozivajuCi sve organizacije AFZ-a, na osloboaenoj i neosloboaenoj teritoriji, da na ovu konferenciju posalju svoje delegate iz svih pokrajinskih, oblasnih, okruinih, kotarskih, a po mogucnosti i svih opcinskih i mjesnih odbora AFZ-a. »Bilo bi pozeljno - kaze se nadalje u pozivu CK KPH za Prvu zemaljsku konferenciju - da svi delegati budu birani od svojih organizacija putem konferencije i sastanaka, da kao predvodnici zena svog mjesta i kraja doau sa izvjestajima i prijedlozima za buduCi rad. Narodnooslobodilacka vojska, brigade i odredi, u kojima se sve cesce susrecu zcne-borci treba takoaer da posalju svoje delegate, drugove i Trebalo se probijati kroz neprijateljska uporista, neosloboaeni teritorij, izmaci zasjedama, iCi pje5ke, prelaziti pruge i glavne ceste, citave regije. A vrijeme je bilo zimsko, mokro, susnjezno, odjeca i obuca- slabi. Mnogo je prijelaza kontrolirao i driao neprijatelj. Delegati Hrvatske na I konferenciji AFZJ bile su iz Like: Kata Pejnovic, Jela Bicanic, Dara Cudic - Vujnovic, Milka Solaja, Mileva MilojevJc, Pepica Saban, Stojanka Aralica, Smilja Popovic, Ana Vujnovic; iz Gorskog kotara: Marija Pap-VaFka, Draginja Metikos, Simica Trbovic, Danica Radulovic, Vera Gasparae; iz Banije: Milka VraneseviC, Kata Vujaklija, Kata Opacic; iz Dalmacije: Marija Novak, Milka Lasic, Vesela Segic, Dohrila Kukoc, Juga Kesic, Mila Karaaole, Vjera Trinaestic-Dubajic, Antica Spiric, Ilinka Sprljan, Marija $karin, Neda Marovic-Ranka; iz Korduna: Anica Rakar-Magasic, Dragica Karan, Dragica OpaCic, Cana Bogdanovic, Draga Bakis, J ela PredoviC, Milica VujiCic. Delegati Hrvatske hili su nadalje: Olga Kreacic-Kovacic - Zoga, Vanda Novosel, Anka Berus, Marica Zastavnikovic. Iz Hrvatske nisu mogle da se prohiju kroz neprijateljska uporiSta delegatkinje iz Slavonijc i Moslavine (Katica Kusec i Ankica Buden Vesela). Trebalo je mnogo priprema izvrsiti do samog pocetka konferencije. Rokovi su hili zgusnuti, a ipak u ono vrijeme sve je bilo moguce. drugarice.« U jednoj svojoj izjavi za Radio Zagreb, povodom 20 god. tog dogaaaja, Anka Berns je rekla: I na kraju ovog pisma-okruznice, stajala je jedna vrlo znacajna napomena: »Delegati iz udaljenijih mjesta treba da poau blagovremeno, kako bi stigli na vrijeme. »U roku manje od mjesec dana sve su pripreme izvrsene, iako onda nije bilo nekih naroCitih veza i komunikacija. Cak su oddane, tamo gdje se to uspjelo, i pripremne konferencije za 42 izbor delegata. U svemu tome trebalo je savladati mnoge prepreke«. Uoci odrzavanja Prve zemaljske konferencije 5. decembra 1942. delegati su se nalazili iii na putu iii u Petrovcu koji se spremio na docek. »Uoci 6. decembra 1942. godine, ulice malog gradica, Bosanskog Petrovca belele su se od snega. Antifasistkinje Bosanskog Petrovca pripremale su se za veliki dogaaaj - Prvu zemaljsku konferenciju AFZ Jugoslavije. Jednc su pripremale i ukrasavale svoj dam, da hi mu dale sto svecaniji izgled, druge su pripremale konaciSta i prihvatilista za stotine delegatkinja iz drugih mesta. Ove su stizale eesto promrzle, probijajuci se prako sneznih vrhova, neprijateljskih zaseda, a mnoge i iz okupiranih gradova ...«. Taka opisuje ocekivanje i dolazak delegatkinja u Bosanski Petrovac, jedna od sazivaea Konferencije i clan CK KPJ - Cana Babovic. Dio delegacije zena iz Hrvatske - Hrvatskog primorja, Gorskog kotara, Banije i Korduna imao je prije polaska zborno mjesto u osloboaenom Slunju, kuda su trebale stici i delegatkinje iz Slovenije, ali su ih ratne okolnosti u tome sprijeCile. Domacin im je hila Anica Maga§c, tada clan OK KPH za Karlovac-Kordun. Njena su sjecanja: »Delegate u Slunju snabdjeli smo, koliko se moglo, potrebnom opremom. Clanovi Glavnog staha Hrvatske pokazali su puna razumijevanja za odlazak prve grupe zena na veliki skup zena-horaca Jugoslavije. Kad Sll nam se u autohusu pridruzili delegati Like i Dalmacije, nasa se radost udvostrucila. Nezahoravan je u Petrovcu hio susret sa Mosom Pijade, ciji se vedar duh i smisao za salu niti u najtezim trenucima nije gasio: »Ej zene, lijepo se do- tjerajte ... Ne vjerujem da niste u tim svojim torbama ponijele i pudera sa sohom.« »Na konferenciji u Veljunu izabrana sam hila za delegata. Eh, puste radosti! Sve drugarice sakupiSe ono sto se najholje naslo, pa sastavili uniforme, ko kapu dao, ko bolju bluzu, da im Kordun tamo na konferenciji ne obrukamo« prisjeca se delegat AFZ-a sa Korduna Cana BogdanoviC. Delegat Banije Kata Vujaklija prisjeca se da je u bazi na kotaru Dvor obavijestena da sa Milkom Vranesevic i Katom OpaCic treha da ide na konferenciju. Dohile su i propusnicu Komande hanijskog podrucja da im se svugdje izaae u susret. ISle su sto pjeske, sto saonicama sa obaveznom ugrijanom ciglom u slami, pre. krivene pokrivacima za konje, pravcem Vrnograc, Kladusa, Cazin, Bihac, gdje ih je docekalo ogromno iznenaaenje: autohus. »U njemu se orila pjesma. Tu sam prvi puta srela Katu Pejnovic. Odmah sam je zapazila u njenoj crnoj marami. Jako sam je zagledala. Po dolasku u Bosanski Petrovac zaj edno smo setale i pricale sa dvije drugarice iz Prve proleterske. Sve ju je zanimalo. I slusala je, i pitala«. Paula Humek, tada clan delegacije :lena Podgrmeckog kraja, sjeca se: »Na konferenciju smo krenuli iz Srpskih Jasenica gdje su se okupljale delegatkinje iz San· skog, Novskog i Krupskog sreza. Krenule smo kolima preko Srnetice. Petroveanke su vrlo dobra organizirale prijem delegata i smjestaj i hranu. U Petrovcu je sve vrvilo. Menu delegatima hila je jako mnogo zena vojnika•. I Jela Perovic, Bosanka, hila je delegat u Petrovcu i sjeea se: 43 �»Bila je to velika cast predstavljati takve i tolike zene na konferenciji. Medu delegatima hila je i Soja, majka Branka Copica, i njena kCi Smiljka, koje su mean prvim seljankama toga kraja posle u borbu. Smiljka je poginula u IV ofenzivi, a njenu smrt je njen brat ovjekovjeCio pjesmom l>Grob u Zitu<' .<< Draginja Metikos, clan 00 AFZ za Gorski ko· tar, sjeca se: »Biti delegat na konferenciji - bilo je najvece priznanje koje se moglo dati drustveno-politickom aktivisti u to vrijeme, jer je konferencija imala mnogostruki znacaj«. Stana Tomasevic, koja je krenula s delegacijom zena boraca IV crnogorske brigade iz Radaslija na domak Glamocu, piSe o prvoj slici Petrovca i svojim dojmovima: »Spustili smo se na ulaz u Petrovac. Mozda nam se samo ucinio divan i pun svijetlosti. Zgrada u kojoj je trebalo da se prijavimo radi rasporeda za smjestaj, vrvila je od ljudskih prilika: omladinaca i omladinki »redara«, zena u seoskoj odjeci, u titovkama, sajkacama, trorogim kapama krajiskih boraca. U gradu iskicenom borovinom i brsljanom, ukrasenom transparentima i parolama na platnu, sa slavolukom pozdrava i dobrodoslice vrvilo je od delegacija: zena-boraca, bolnicarki, omladinskih kulturno-prosvjetnih i politickih rukovodilaca, zena tek razmijenjenih za neprijateljske vojnike i oficire, iz ustaskih logora i logora smrti, partizanki s Kozare, omladinki iz radnih brigada Sanske doline, majki palih boraca, zena iz organa narodne vlasti, zena iz okupiranih gradova.« 0 tom dogadaju piSe i »Rijec zene«, list zena Korduna: 44 »Sarena i slikovita bujica kna slila se na ulice bosanskog gradica, koji je preko noCi postao gradom zena. Pomijesala se povezaca s partizankom, pregaCa sa zarom i mladost sa oz~ biljnim i sijedim glavama starih zena. Cijela ta raznolika i sarena masa ipak cini jednu divnu jedinstvenu cjelinu koju veze ista krvava sadasnjica, zajednicka borba i zajednicka buduCnost.<( Napokon je konferencija mogla poceti sa radom. Stigle su i partizanke sa Kozare i omladinke iz radnih brigada i iz okupiranih gradova u Hrvatskoj - Splita, Sibenika, Susaka itd. Nisu se mogle probiti iz Hrvatske - Slavonke i Moslavcanke, te delegatkinje iz Slovenije i Makedonije. Reporter jednog zenskog lista o tom trenutku u Bosanskom Petrovcu zabilje:lio je i ovo: »Uiicama suncem obasjane male varosice na oslobodenoj teritoriji vrvile su vee 5. decembra grupe zena. Stiglo je 166 delegata sa nekoliko stotina ucesnica iz svih krajeva, okupiranih i oslobodenih. Rat je skoro sasvim izjednacio njihova odijela, samo poneka povezaca iii pregaca iii odlomak razgovora jasnije kazuje iz koga je kraja koja grupa. Sazivacki odbor radosno je biljezio: Gorski kotar, Kordun, Banija, Lika, Dalmatinska zagora, Hrvatsko primorje, Bosanska krajina, Sibenik, Karlovac, Beograd, Zagreb, Cetinje, Drvar, Kljuc, crnogorske, krajiSke, hrvatske proleterske brigade, a za njima se nizu tek oslobodeni gradovi: Bihac, Grahovo.« I dvorana u kojoj ce se odrzati konferencija svecano je uredena cemu su pridonijeli likovni umjetnici- partizani. Vojo Dimitrijevic i Pivo Karamatijevic dekorirali su dvoranu u kojoj se odrlavala konferencija. Plakat »Zena da- nas« (naslovna stranica lista) - zena s puskom u ruci - rad je Pive Karamatijevica, a crtez »Majka koja nosi dijete u narucju« i »Pored spaljene kuce i ognjiSta« nacinio je Voja Dimitrijevic. Na konferenciji oni su, sa Ismetom Mujezinovicem, crtali portrete delegata. Neki od tih portreta objavljeni su u »Borbi« i »Zeni dan as«. Konferencija je pocela svecanom sjednicom 6. decembra 1942. 0 tom Kata Pejnovic govori: »Konferencija je odrlana u zgradi bivseg Sokolskog doma,- danas Dom kulture - na kojem stoji spomen-ploca. Atmosfera je hila srdacna i vedra, ali i veoma svecana. Zidovi su bili dekorirani zelenilom, zastavama i cilimima izmedu kojih su se vidjele slike zena kako juriSaju na neprijatelja, zavijaju rane partizanima, grabe zito i kudjelju ispred neprijatelja. Kao da je sad vidim, narocito se isticala slika zene s puskom - naslovna stranica lista »Zen a danas«. Citamo kronike tih dogadaja i saznajemo: Drug Tito je dosao na svecanu sjednicu. Kad je usao radost je obujmila salu, radost tiha i burna, nasmijesena lica, topli pogledi i plameni uzvici. Ulazeci u dvoranu rukovao se sa zenama-borcima, postrojenim dt!Z citave dvorane. Zauzeo je mjesto u prvom redu medu zenama-borcima, invalidima iz dosadasnjih borbi. Mira Moraca iz Bosanske krajine predloZila je pocasno i radno predsjedniStvo. U radno predsjedniStvo usia je i drugarica Kata Pejnovic. Konferenciju je otvorila, i istakla njen znacaj, Mitra Mitrovic. »Kada je uzeo rijec drug Tito, neka neobuzdana radost zahvatila je citavu dvoranu - tog casa zene su, viSe nego ikad, osjetile da su zakoracile u jednu sudbonosnu epolm« - zapisuje Kata i nastavlja: »U pocetku je drug Tito - nakon sto nam je prenio pozdrave narodnooslobodilacke vojske i partizanskih odreda kao Vrhovni komandant - iznio historijat borbe protiv izrabljivanja i ugnjetavanja naroda Jugoslavije. Govoreci o antifasistickom pokretu zena rekao je da danas AFZ ima viSestruki znacaj. Zene se bore danas rame uz rame sa svima narodima Jugoslavije protiv zvjerskih okupatorskih osvajaca i protiv njihovih domaCih izdajnickih slugu. One se bore za slobodu i nezavisnost svojih naroda, one se bore protiv fasistickog sistema, one se bore za ravnopravnost. Neko mi je rekao da se takav gromoviti plotun jos nije cuo, kao sto je bio aplauz kad je Vrhovni komandant zavrsio svoj govor rijecima: 'Ja mogu kazati da su zene u ovoj borbi po svom heroizmu, po svojoj izdrlljivosti, bile i jesu na prvom mjestu i u prvim borbenim redovima i narodima Jugoslavije Cini cast sto imaju takve kceri'.« Sve ce delegatkinje tako dozivjeti dolazak i rijeci druga Tita. Nitko, tko je u proteklih godina od konferencije pisao sjecanja na te dane u Bosanskom Petrovcu nece propustiti da upravo tu radost, i ponos izrazi. Netko ce jos dodati i poneki drugi citat iz Titova govora, koji je dobro upamtio. Tko da ne pamti to obracanje druga Tita zenama, kad je njegov govor predstavljao historijski dogadaj za zene, kad je povezan s cinjenicom o onoj, visokoj ocjeni kojom je ovjekovjecio i slavom ovjencao sudjelovanje zena u narodnooslobodilackojborbi, istakavsi pri tom golemo znacenje Antifasisticke fronte 45 �zena, njen doprinos narodnooslobodilackoj vojsci i njen doprinos ostvarivanju trajnih tekovina Revolucije. Tko da ne pamti posebno onaj njegov iskazani pones - sto stoji na celu armije u kojoj ima toliki broj :lena. IIi onu njegovu tvrdnju - da su zene usle u borbu svjesne historijskog zbivanja, da je borba za sretniju buducnost svih nasih naroda i borba za sretniju buducnost :lena. »Ova borba mora donijeti ploda i zenama Jugoslavije. U obranu tih tekovina stajati ce nasa narodnooslobodilacka vojska i sve zene koje stoje u njenim prvim borbenim redovima«. 0 tome je pisala »Borba«, organ Komunisticke partije Jugoslavije, »Vjesnik«, organ jedinstvene nacionalno-oslobodilacke fronte Hrvatske, »Zena danas«, organ AFZ Jugoslavije i mnogi zenski listovi. Ta istina se prenosila i usmenim kazivanjima ucesnika Prve konferencije AFZ u Bosanskom Petrovcu i djelovala je snazno i neposredno svojom mobilizatorskom moci na omasovljenje i organizaciono ucvrscenje AFZ-a u svim krajevima Jugoslavije. Titova ocjena i misao o ulozi zene u narodnooslobodilackoj borbi i drustvenom preobra:Zaju, i danas nakon 35 godina prisutna je po svojoj zivotnosti. Drug Tito je tada takoder naglasio kako je drustveno-politicka aktivnost i sudjelovanje :lena u obrani zemlje njihovo pravo i obaveza, i da tek punim sudjelovanjem zena svaka nasa borba za daljnji progres postaje opcenarodna. J asno je izrekao kako je sudbina zena najuze povezana sa sudbinom naroda i kako su te zene i same dokazale uzimajuci svoju sudbinu u vlastite ruke. Konferenciju su pozdravili predstavnici AVNOJ -a i organizacija omladine Jugoslavije. U ime CK KPJ konferenciju je pozdravila Cana Babovic. 46 Svecana sjednica konferencije nastavila se izvedbom Kociceva »J azavca pred sudom«, borbenim pjesmama i recitacijama koje su bile sastavni dio svih predstava KazaliSta narodnog oslobodenja Jugoslavije. Dva naredna dana konferencija je imala radni karakter. Na sjednici 7. decembra Mitra Mitrovic odrzala je politicki referat »0 antifasistickom pokretu zena u okviru narodnooslobodilacke borbe«. Na sjednici 8. decembra referat o organizacionim pitanjima i zadacima AFZ-a odr:Zala je Cana Babovic. Istupali su i govorili delegati u ime svojih organizacija, u ime boraca iz brigada, bolnicarki, Muslimanki, Hrvatica, Srpkinja, Crnogorki. Prava i ziva slika o zivotu i radu zena na njihovoj okupiranoj i oslobodenoj teritoriji dobila se iz ovih sadrzajnih govora - zapisat ce kronicar u prvom ratnom broju »Zena danas«. Na govornicu je stupila i Kata Pejnovic. Nema kronicara koji nije tada zabiljezio njen nastup. I prvi puta javno, sa govornice, izrecene su rijeci: »Meni su ubili tri sina i druga. Srce mi je bilo klonulo od zalosti i tuge. Ali, trebalo je osvetiti moje zlatne jabuke i hiljade takvih koji su stradali. Stisnula sam srce i pesnicu«. Te njene rijeci duboko su se usjekle u srce, u pamcenje. Pred delegatkinjama i ucesnicima konferencije izrekla je to zena u crnoj marami, mati koja je u tom ratu izgubila tri svoja sina. Mati - horae, revolucionar, koja se iz svojih najdubljih ljudskih intimnih patnji zene i majke- znajuCi da nije osamljena u stradanjima koje joj je nanio neprijatelj - otrgla besprimjernom ljudskom snagom. Kao da su nacas svi uz nju na govornici ugledali i Nazorovu Majku pravoslavnu i Kulenovicevu Majku kne- zopoljku, te legendarne majke rodene u narodnoj Revoluciji i hiljade drugih hrabrih majki. Njena licna bol nad izgubljenim sinovima i muzem prozimala se s bolom i stradanjima svog naroda, hiljada poznatih i nepoznatih partizanskih majki i svih majki koje su u tragicnosti rata izgubile svoju djecu sirom zemlje. Ta njena snaga prevladavanja boli, potresla je sve prisutne. Zato su se te njene rijeci tako duboko usjekle u pamcenje i bile pokretac za jos vecu aktivnost. Te njene rijeCi bile su izrecene s tugom, ali bez malodusja; one su bile materinska osuda fasizma, popracene borackim izvjestajem o organiziranoj borbi naroda i zena Like protiv fasizma. Svi su osjetili tu snagu: ta zena ne moze da klone, njen jedini put koji je sama izabrala je put borbe kojim je vodi Komunisticka partija i drug Tito. Njena se rijec oslanjala na ogromne rezultate koje su vee dosada postizale organizacije AFZ-a u Hrvatskoj i u Lici: na stotine organiziranih odbora zena u selima, gradovima i tvornicama na koje se moglo uvijek oslanjati, na borbenost i politicku zrelost do jucer nepismenih zena; na bratstvo, na jednakost i pravdu koji dobivaju u toj revolucionarnoj borbi najviSi smisao ljudskog zivota; njena se rijec oslanjala na ogroman oslobodeni teritorij u Hrvatskoj i na junastvo boraca u kojem junastvu zena postaje opcom pojavom; njena se rijec oslanjala na sustinski drustveni preobrazaj i narodnu vlast i na velike vojnicke i politicke pobjede izvojevane u svim dijelovima zemlje. »Glavno pitanje organizacije jeste da organizaciono obuhvata i Srpkinje i Hrvatice, cije jedinstvo postaje svakim danom sve cvrsce. To pokazuje pomoc, koju daju jedne drugima: zene kotara Doljnji Lapac sakupile su ljetos za postradala sela kotara Korenice 2304 kg zita; zene kotara Korenice isplele su partizanima 1500 pari cokalja. Zene srpskih sela kopale su krompir za postradala hrvatska sela od cetnika. I njihova je zasluga Sto Hrvati, naroCito zapadne Like, danas sve viSe odlaze u partizane, i sto su zene hrvatskog mjesta PerusiC obukle bataljon »Matija Gubec«. Zene Like obukle su od glave do pete citavu jednu brigadu i Prvi proleterski bataljon. One paze svoju vojsku kao cedo svoje. 15. septembra 1942. odrzana je Okruzna konferencija AFZ za Liku, na kojoj je izabrano rukovodstvo. Postoji cvrsta veza sa okupiranim dijelovima. Organiziranih clanica ima oko 15.000 na oslobodenom dijelu, mjesnih odbora 297, kotarskih 7, opcinskih 17, odbornica 2247. Na konfcrenciji je bilo 160 delegata iz svih kotareva, medu njima 20 Hrvatica. U okmznom rukovodstvu od 15 clanica - 8 su seljanke.« Naslov »Nasa snaga« pod kojim su te Katine rijeCi objavljene u ,zeni danas« kao i rijeci drugih delegatkinja, otkriva snagu uvjerenja koja je zraCila i osvajala svojom istinitoscu i odlucnoscu. Na govornici konferencije i drugog i treceg dana rada cula su se uvijek iznova svjedocansta o nevidenim naporima i primjerima junastva zena iz raznih krajcva zemlje. Sagledavala se tako silna snaga organizacije i heroizam zena boraca. Sve se to izmjenjivalo s iznosenjem mnogo korisnih prijedloga za ucvrscenje organizacije i njeno omasovljenje, za razvijanje politicke svijesti zena, za njihovo uzdizanje, prosvjeCivanje, opismenjavanje, ukljucivanje u organizaciju vlasti, i njeno djelovanje posebno u sistematicnijoj i organiziranijoj pomoCi narodnooslobodilackoj vojsci. 47 �SVI ZADACI NAsll SU SVOJE MJESTO U REZOLUCIJI KONFERENCIJE Na zavrsetku konferencije donesena je Rezolucija. Izabran je glavni odbor (centralni) AFZ Jugoslavije i Izvrsni odbor. Za predsjednicu je jednoglasno izabrana Kata Pejnovic. U glavni odbor AFZ za Jugoslaviju usle su: seljanke Kata PejnoviC, predsjednica AFZ za Liku; Dragica Karan, predsjednica AFZ za Kordun; Kata Vujaklija iz Banije; Nada Trbovic iz Gorskog kotara; Danica Medan i Mika Pecanac iz Bosanske krajine; radnice - Spasenija Babovic iz Srbije; Maca Grietic iz Zagreba; Rahida Sakic iz Bihaca; Judita Alargic iz Vojvodine; Nada MarkoviC iz Beograda; domacicc Zora Brkic iz Mrkonjic-grada; Vehida Maglajlic iz Banja Luke; intelektualke -Mitra Mitrevic iz Beograda; Olga KovaCic iz Zagreba; Vanda Novosel iz Zagreba; Marija Novak iz Dalmacije; Stana Tomasevic iz Cetinja; Dina Vrbica iz Podgorice; Mira Moraca iz Bosanske krajine. U Izvrsni odbor izabrane su na sastanku plenuma Glavnog odbora: Spasenija Cana Babovic, Kata Pejnovic, Vanda Novosel, Mitra Mitrovic i Mira Moraca - za predsjednicu Kata Pejnovic, a za sekretara Vanda Novosel. Antifasisticka fronta zena dobila je u svojoj povijesnoj ulozi nove dimenzije. Ova se antifasisticka organizacija zena potvrdila kao izvanredno znacajan oblik masovne mobilizacije obespravljenih zena za postizanje neposrednih ciljeva narodnooslobodilacke borbe. StoviSe, KPJ je izgradujuCi politicku funkciju, ulogu i zadatke Antifasisticke fronte zena Jugoslavije - onako kako ih je i naznacio drug Tito u svom govoru - osiguravala i ostvarivanje ciljeva politicke borbe za drustvenu emancipaci- 48 ju zena kao sastavni dio ukupne klasne strat(>gije i pokreta kod nas. Sve sto je na Konferenciji u Bosanskom Petrovcu receno u ona tri dana, bilo je podredeno ratu, ali i sutrasnjici bez njega - napisat ce mnogo godina kasnije tadasnji delegat i borac Stana Tomasevic. Izborom Kate Pejnovic u predsjedniStvo AVNOJ-a, svega desetak dana prije ove historijske konferencije, dato je upravo u tom smislu, u tom historijskom kontekstu, zenama puno priznanje, otvoren najsiri prostor za njihova aktivno sudjelovanje u procesu preobrazbe drustvenih odnosa. Otvorene su im sve mogucnosti da biraju i budu birane u organe nove narodne vlasti u kojoj su vee i dotada polagale ispit zrelosti, ruseCi stari poredak i stara shvacanja, gradeCi nove puteve kretanja. Rezolucija tu promjenu u zemlji sto su je u nju unijele zene svojim sudjelovanjem u borbi i Revoluciji, konstatira i cinjenicom da su zene postale tako mocna aktivna snaga bratstva i jedinstva naroda i narodnooslobodilackog rata bez ko je se ne moze zamisli ti ni narodnooslobodilacka borba ni pobjeda nad fasizmom. Ukupnost tih zadataka i njihova provedba stajala je pred Centralnim odborom AFZ-a Jugos]avije i pred predsjednicom - Katom PejnoviC. Kata Pejnovic kao prekaljeni revolucionar poci ce najpripravnije u provedbu zadataka koje joj je povjerila Partija na sve sirem i slozenijem ratnom zadatku. Nakon dvadeset godina, ona ce- u tom istom gradu u kojem su sc okupile na proslavu prezivjele ucesnice Prve zemaljske konferencije- reCi kako je dozivjela taj izbor za predsjednicu: »Izbor za predsjednicu za mene je bio veliko iznenadenje. To, da mi je Partija dala takvo povjerenje, shvatila sam kao veliku cast aii i kao veliku odgovornost i obavezu. Bez Partije same zene aktivistkinje ne bi mogle dati ono sto su dale. Partija je mene uzdigla na tu visinu, a jos prije za clana Okruznog komiteta KP za Liku. Partija je bila ta koja je vodila brigu prije rata, a pogotovo za vrijeme rata, da ta natpolovicna veCina naroda - zene ucestvuju u svenarodnoj Revoluciji. Revolucija ne bi bila potpuna da u njoj nije bilo zena. Zenc su se herojski borile. One su u Partiji vidjele snagu koja ce ih povesti, jer prije su bile !judi drugog reda. I putem narodne vlasti zene su se u Revoluciji uzdigle na veliku visinu. Moram ipak reCi zasto sam se toliko iznenadila kad mi je CK na celu sa drugom Titom dao to povjerenje, mada sam se tome i divila. Smatrala sam da ima tu sposobnijih zena i da bi njima viSe ta duznost pripadala nego meni. Mnogo sam mislila o tom ogromnom zadatku i velikoj duznosti. Nase aktivistkinje, pa ni one iz Centralnog odbora, nisu mogle svuda stignuti. Ali i drugovi su iSii na teren i okupljali zene i odriavali sastanke kao i nase aktivistkinje iz okruznih, oblasnih i gradskih odbora. U meni uvijek Bosanska krajina jos viSe budi onaj revolucionarni duh, tako i sad kad me zdravlje najbolje ne sluzi, i gdjegod bi njome posla bilo bi isto. Tu su se odigrali znacajni historijski dogadaji iz nase revolucije, tri datuma jedan za drugim. Upoznala sam mnogc !jude, povezivala se s komitetima, odrzavala sastanke, govorila ... « Nekako priblizno u isto vrijeme kad se prisjeca na trenutak izbora za predsjednicu AFZ Jugoslavije, Kata Pejnovic dala je u jednom intervjuu zenskom listu osvrt na ulogu i uspjehe organizacije AFZJ u vrijeme svog predsjednickog mandata: »Duznost sam prihvatiia gotovo neposredno pred cetvrtu neprijateljsku ofenzivu. Zbog toga je sve do ljeta 1943. odgodeno odriavanje osnivacke konferencije Antifasisticke fronte :lena Hrvatske, a tako i u drugim dijelovima zemlje. Posebna organizacija zena Jugoslavije osnovana u Bosanskom Petrovcu bila je najbolji, najefikasniji nacin povezivanja zena s narodnooslobodilackom borbom. Kao rezultat takva nacina rada vidimo ogromne uspjehe u mobilizaciji zena za zadatke narodnooslobodilacke borbe. Antifasisticka fronta zena razvija najraznovrsnije oblike politickog rada, organizirajuCi pomoc NOV i stvarajuCi oslonac narodnoj vlasti. Za vrijeme narodnooslobodilacke borbe, rjesavanjem osnovnog pitanja narodne vlasti, pod rukovodstvom KPJ, rjeseno je pitanje ravnopravnog polozaja zene. Sjetimo se da su upravo u tim godinama, u jeku borbi osnivani i glavni odbori organizacije na teritorijama buduCih republika, da su birana rukovodstva i izgradeni daljnji planovi sirenja i organizacionog ucvrscenja Antifasisticke fronte :lena. Svemu tome prethodila je siroka politicka ak· tivizacija ogromnog broja zena u svim dijelovima Jugoslavije, tamo gdje su nicali odbori AFZ, od seoskih do kotarskih, okruznih i oblasnih. Kako inace sebi objasniti danas, da je vee za odriavanja Konferencije u Bosanskom Petrovcu bilo, na primjer, samo na teritoriji Hrvatske obuhvaceno oko 250.000 :lena u 22 okruzna i 35 kotarskih odbora? Kako sebi da objasnimo drukCije one cifre koje govore o 2 milijuna ze· na ucesnica NOP iii oko 100.000 :lena boraca u redovima narodnooslobodilacke vojske? Zbog; takvog masovnog ucesca :lena trebalo je stvarati i posebne organizacione forme, da bi -49 �se ta golema snaga sto bolje iskoristila, da bi se mobiliziralo u oslobodilacki pokret sve vise zena. Tako su svaka konferencija, svaki zbor Zena, svaki teCaj, svi izbori za organe vlasti i organizacije, svaki Osmi mart, zadavali novi udarac neprijatelju, razvijali jos vcci polet, spremali za jos vece podvige i takmicenja, isticali nova imena i nove likove boraca za oslobodenje. Partija i drug Tito dali su ocjenu tog perioda rada Antifasisticke fronte zcna Jugoslavije na Prvom kongresu 1945. godine kad su postavljeni novi zadaci koji su se uklopili u opec napore na.Se zernlje za obnovom i izgradnjom.cc Nakon zavrsene Konferencije u Bosanskom Petrovcu, Kata Pcjnovie zadriava se jos izvjesno vrijeme u tom gradiCu. U javnosti se odmah zapaza djelovanjc Centralnog odbora AF2: Jugoslavije. Jos u toku decembra 1942. cuje se Proglas: - Zenama Jugoslavije, sestrama nasim, Srpkinjama, I;Irvaticama, Mus'limankama, Slovenkama, Crnogorkama, Makcdonkama. To je poziv svim zenama da se okupljaju oko AntifasistiCke fronte zena, da stupaju u narodnooslobodilacku vojsku i partizanske odrede, da pomazu borce za slobodu i da udne sve da se pojaeaju redovi narodne oslobodilackc vojske bratstva i oslobodcnja svih nasih naroda. Prog!as je stampan u velikom tirazu kao letak, a cesto je i prestampavan u raznim tchnikama, o cemu svjcdoce sacuvani prin1jerci. U listu CK KPJ »Proleteru« is tog mjeseca objavljen je Clanak o ulozi Antifasisticke fronte zena u narodnooslobodilackom ratu. Izvrsni odbor Centralnog odbora AFZJ organizirao je u toku decembra kurs za idejno i akciono osposobljavanje svog rukovodceeg ka50 dra, tj. clanova rukovodstava kotara i okruga. Kurs za rukovodioce i aktivistkinje AF2-a poceo je 5. januara, ali je nakon 19 dana morao prestati s radom zbog IV. neprijateljske ofenzive. Centralni odbor AFZJ zaostrava pitanje kursova AFZ-a, postavljajuCi ih kao trajnu formu politickog osposobljavanja i odgoja zena. U jescn 1943. godine »Zena danas«, u svom drugom ratnom broju objavljuje s tim u vezi prijcdlog programa s jasno naznacena tri tematska podrucja: Narodnooslobodilacka borba ciljevi i karakter; Ravnopravnost zene; AF2 kao masovna organizacija NOP-a. Svako podrucje sadrzi i vise podtema. Kata Pejnovie hila je veliki pobornik obrazovanja zena i zenske omladine, napose onih sa sela. Na njen slav prema obrazovanju i novim saznanjima podsjetit ee je, prigodom odriavanja proslave 20-godisnjice Prve konferencije, odrzane u Saboru SRH u Zagrebu 1962. godine, i J ela J ancic-S tare: »Sjeeas li se Kato, kad si govorila zenama: Ostavi sve i dodi na sastanak. Ovdje se uci. Ostavi kucu, njivu, blago i dodi, jer za nasu borbu vise vrijediS ako vise znas. Sve ti neprijatelj moze oteti i uniStiti: i kucu, i njivu, i blago, ali ono sto si naucila nitko ti ne moze oteti! Kako daleko sezu tvoje rijeci. Koliko ih se pula sjeti omladinka i :lena, koja je tada mozda hila i nepismena, a danas radi odgovoran posao za koji se osposobila ucenjem i radom. Kako si jednostavno dala objasnjenje za jednu od bitnih postavki marksizma-lenjinizma, dala si perspektivu zenama za buduenost: primarnost drustvenog djelovanja i na osnovu toga stjecanje priznanja, i osposobljavanje za to, nasuprot staroj ulozi zene iskljucivo kucanice ... « Takav je bio nacin racla i djelovanja Kate PejnoviC mnogo prije nego je postala predsjednica AFZ-a J ugoslavije. Nova ju je funkcija samo jos viSe obavezivala da svoje napore u tom pravcu intenzivira i druge mobilizira na takvu aktivnost. Ta inicijativa Partije u odnosu na pisanu rijec u Hrvatskoj dosegla je u realizaciji ogromne uspjehe kojima je mnogo pridonijela upravo i Antifasisticka fronta :lena Hrvatske i Okruzni i Oblasni odbori AF2-a u svim dijelovima Hrvatske. Na podrucju zenskc stampe imamo u toku rata pojavu 22 zenska lista. List »Zena u borbi«, u Cijem je osnivanju i uredivanju sudjelovala Kata, bio je prvi medu njima i kao glasilo zena Like, a od juna 1943.- zena Hrvatske. Prije nego napusta Krajinu, Kata jos jednom odlazi u Bihae, gdje se od 27-29. decembra 1942. godine odrzava prvi Zemaljski kongres Ujedinjenog saveza antifasisticke omladine Jugoslavije. Bio je to jos jedan krupan politicki zbor od historijskog znacenja. Okupilo se 365 dclcgata, omladinaca i omladinki, radnicke, seljacke i studentske omladine, skolaraca koji su prekinuli skolu da bi posli u borbu, Skojevaca, mladih ratnika - proletera, partizana, politickih ilegalnih radnika iz neoslobodenih teritorija. U redovima te mlade generacije bi!o je i mnogo mladih zena koje je jednim dijelom obuhvaeala i Antifasisticka fronta zena. Kongres mladih pozdravio je Vrhovni komandant NOV i POJ drug Tito; Ivo Lola Ribar mu je predsjedavao i u ime omladine izrekao rijeoi zavjeta mladih Vrhovnom komandantu, te podnio politiCki referat. U onoj istoj dvorani, u kojoj je samo mjesec dana ranije sjedila u radnom predsjednistvu za vrijeme zasjedanja AVNOJ-a kao vijeenik, Katu viclimo sacla kako prati rae! kongresa ti funkciji predsjednice AFZ, pozdravlja kongres, prenosi pozdrave AFZ Jugoslavije i zeli uspjesan rad. 0 njenom govoru na tom skupu zabiljeieno je i u sacuvanim dokumentima kongresa USAOJ-a. Za nju je taj kongres bio nezaboravan toliko da je zapisala: »Kongres je bio velicanstven. Govorio je i drug Tito. Njcgov dolazak u salu doi'ekala je bura omladinskog odusevljenja koje se nije stisalo nekoliko minuta. Imponirao je stav i diskusija omladine, njena odlucnost, ucesce u herojskoj borbi. On je bio snazan podsticaj za mobilizaciju jos veceg broja omladine i impuls za hcrojstva mladih u nasoj Revoluciji ciji je doprinos bio ogroman. U svorn pozdravnom govoru ukazala sam na doprinos omladine nasoj borbi, na njen rad u sirenju bratstva i jedinstva i na njenu suradnju s organizacijama Antifasisticke fronte zena.« Nakon izvjesnog zadrzavanja u Centralnom odboru u Bosanskom Petrovcu, predsjednica AFZ Jugoslavije - Kata Pejnovic, posla je iz Bosanske Krajine u Liku, na podrucje korenickog kotara. Na povratku nasla se u jeku priprema za osnivai'ku skupstinu Zemaljskog antifastistickog vijeca narodnog oslobodenja Hrvatske, za odrlavanje Konferencije AFZ Hrvatske i Ujedinjenog saveza omladine Hrvatske. Upravo u vezi s pripremama tih skupstina iz sacuvanih dokumenata saznajemo da je OK KPH za Liku poslao iz Salamunica na zahtjev Centralnom komitetu KPH vee 14. decembra 1942. prijedlog liste kandidata za vijeenikc ZAVNOH-a. Medu predlozenih 12, odnosno 16 moguCih kandidata nalazi se i Katino ime. Me· au 10 kandidata koliko ih je konacno odre51 �deno za Liku u CK KPH, predlazu se za cianove ZAVNOH-a i dvije drugarice: Kata Pejnovic i Smilja Pokrajac. Saznajemo nadalje o odlasku 4 druga i 1 drugarice (Kate Pejnovic) iz sastava OK KPH, izabranog na II okruznoj konferenciji, na nove polozaje i rad, kao i to da je reorganizirano Okrillno rukovodstvo AF2 odlaskom drugarice Kate. Na polozaj predsjednice dolazi tada Smilja Pokrajac, dotadasnji clan 00 AFZ za Liku i clan KK KPH za Gracac. Nakon herojske pogibije Smilje Pokrajac duznost predsjednice 00 AFZ za Liku preuzima Dara Cudie VujnoviC. U vremenu od odrzavanja Prve zemaljske konferencije u Bosanskom Petrovcu i Katina povratka u Liku, razvila se takoder i na polju AF2-a velika aktivnost usmjerena ususret Konferenciji AF2-a Hrvatske. S jedne strane, pristupilo se sirokoj akciji i takmicenju prikupljanja zimske odjeee i obuee, pletenje pulovera, carapa, kapa, rukavica za borce. Partija posvecuje veliku paznju pripremama za Konferenciju AFZ Hrvatske. Vee 15. decembra 1942. poslana je »na teren« - okruznica, tj. pozivno pismo sazivackog odbora za osnivacku konferenciju AF2 Hrvatske, i to s tocno utvrdenim terminom odrzavanja: 24. i 25. januar 1943, i s detaljnim uputstvima za izbor delegata i pripremu izvjestaja. Medutim, oba spomenuta historijski vrlo znacajna skupa, morala su biti odgodena zbog IV neprijateljske ofenzive, koja je vee pocela. Buduci da neke organizacije nisu bile obavijestene na vrijeme, s delegatkinjama koje su dosle iz tri okruga, odnosno oblasti, adrian je sastanak 25. januara 1943. u selu Seganovac, 52 u korenickom kotaru, i formiran je Inicijativni odbor AF2-a za Hrvatsku u koji je usia i Kata Pejnovic. U toku IV neprijateljske ofenzive, koja je pocela 20. januara 1943, Kata PejnoviC nalazi se uglavnom na terenu: Korenica - Bijeli Potoci - Kamensko - Ponor, a kasnije sa OK KPH na podrucju Udbine. Organizacija AF2-a zajedno s omladinom i narodnim odborima trebala je svu svoju djelatnost i sve svoje kadrove dati na izvrsavanju zadataka koje je Partija postavila u tom momentu. Sto tisuca okupatorskih i kvislinskih vojnika stustilo se na podrucju Like, Banije, Korduna i Bosanske krajine s namjerom da okruzi snage narodnooslobodilacke vojske koje su se tu nalazile, i da ih stezanjem obruca u Bosanskoj krajini uniSti zajedno s Vrhovnim stabom. Trebalo je izvrsiti prebacivanje ranjenih boraca na sigurnija mjesta, izvrsiti evakuaciju naroda Like u sume, prihvacati izb jegli narod Korduna i Banije, koji se u desecima tisuca povlacio ispred neprijatelja. U selu Seganovcu adrian je uz sudjelovanje drugarice Anke Berus sastanak 00 AFZ za Liku s konkretno razradenim zadacima i nacinom njihove provedbe. Barbe u Lici trajale su punih 5 tjedana. Jedinice NOV razbile su neprijatelja i IV ofenzivu kod Lapca - na Zulesevici, te protuofenzivom povecale oslobodeni teritorij. 2ene koje su se s djecom i starcima nalazile u toku borbi u sumama i zbjegovima spremale su hranu noseCi je borcima na polozaje, pripremale pletenu odjecu i obueu za svoju vojsku, nosile vodu na ledima, odrzavale su sastanke i radilc iako su bombe, bacaci, mitraljezi i puske praskale svuda oko njih. Poslije sloma IV ofenzive nastupili su jos tezi dani. Vraeaju se izbjeglice iz Bosne, Korduna, a narocito Banije preko Like na svoja ugasena ognjiSta. Komisije za ishranu vojske i prihvatanje izbjeglica, osnovane pri Inicijativnom odboru ZAVNOH-a koji djeluje od svog osnutka 6. marta u Ponoru kotar Korenica osnivaju prihvatne punktove za izbjeg!ice i organiziraju borbu protiv epidemije tifusa. Odbornice AF2-a ucestvuju u svim tim akcijama. Pri tome su se mnoge razboljele i polozile svoj zivot. Narod je s izbjeglicama dijelio posljednje obroke hrane, a zene su je dopremale iz najudaljenijih krajeva, cesto na ledima, jer je mnogo zaprezne i druge stoke uniSteno u svakodnevnim borbama i radi gladi. Na takvim je zadacima Mara Rupena - koja se kao delegat Slovenske protivfasisticne zenske zveze probijala na Prvu zemaljsku konferenciju AF2-a Jugoslavije u Bosanski Petrovac i stigla s velikim zakasnjenjem do Like - srela drugaricu Katu u jednom selu pored porusene i popaljene Korenice. 0 tom prvom susretu po povratku u Sloveniju napisala je, medu ostalim, i ovo:" »Drugarice su mi predstavile predsjednicu Centralnog odbora AF2-a Jugoslavije, drugaricu Katu Pejnovie, 43-godiSnju seljanku, Licanku. Drugarski mi je pruzila ruku i raspitivala se o nasem radu. Zagledala sam se u bore na njezinom lieu, u pronicljive oci, izradene ruke, siroku seljacku suknju, crnu pregacu, i crnu sprijeda vezanu maramu. Bila je opasana piStoljem. Govorila je polako, rijeci su njene padale kao kad sijeces drvo, cvrsto, promiSljeno, trijezno. 'Iako je ofenziva, moramo na posao, moramo medu narod'. Zadivljeno sam gledala u zenu, koja je prekoracila 40 godina, a tako je borbena, radina, neustrasiva. Iz njenih rijeci spoznala sam koliko mrzi okupatore i njihove placenike. Drugarice su se dogovorile koja ce kuda na rad. Mene je sa sobom povela drugarica predsjednica. Dok smo sjedale na kola, iz daljine se cula jeka bombardiranja, a negdje iz blizeg topovi, mitraljeska paljba. Na putu smo saznavale o novim uspjesima partizana ... Narod je odusevljeno primao vijesti o uspjesnim akcijama svoje vojske ... « I Stane Markic, koji je tada jos gotovo djecak, radio u tehnici OK KPH za Liku, i mnogo vremena proveo u Katinoj blizini, dobra se sjeea tih dana:" »Tko kaze jos, da za zenu nije politika?« odjekuje Katina rijec vee na 8. martu 1943. prigodna rijec za praznik i poticaj za nove napore. I nakon svega odgovor - cinjenica: »Kroz ovaj rat, zene su se uzdigle u gorostasne junakinje, koje se zajedno s muskarcima bore protiv fasisticke nemani, protiv starih okova, i zajedno sa svojom vojskom i narodom grade novu zajednicu, novi svijet, i svijetlu buducnost<<. 35 Mara (Rupena): Pri sestrah na Jugu, redakcija »NaSinz i.e~zama((' IOOF Novo Mesto, 1943. Pismo Staneta MarkiCa iz Ljubljane u januaru 1977. redakciji ove monografije. Porodica MarkiC, roditelji i Cetvero djece transportirani su od Njemaca iz Maribora 1941. Stigav?ii u Trnavec, odmah su se ukljuCili u NOB. Svi su osim Staneta, koji je bio dijete i koga je Kata PejnoviC naroCito voljela, nosioci Spomenice 1941. .)6 53 �U OTOcCU POSTAJE - I VJJEC:NIK ZAVNOH-a I cLAN RUKOVODSTVA AFZ:-a HRVATSKE* Ljeto je 1943. godine. Mjesec juni. Dvije godi· ne od pocetka Ustanka, dvije godine narodno· oslobodilacke borbc naroda Jugoslavije i naroda Hrva tske. Nalazimo se u Otoccu, u gradu ko j i je u tom trenutku, po svemu sto se u njemu dogada, glavni grad Hrvatske. U tom je gradu II. juna 1943. pocela radom - Prva konferencija Antifasisticke fronte zena Hrvatske, koja se nije mogla odr2ati u januaru te godine, jer je hila osujecena neprijateljskom ofenzivom. U citavom ovom medurazdoblju rad organizacije AFZ-a u Hrvatskoj nije se prekidao. Rastao je i sirio se, organizacije su se omasovljavale novim zenama iz svih drustvenih slojeva, svih nacionalnosti. Obogacivale su svoje programe, ucvrsCivale SU se OrgaHizaciono i kadrovski, jacale svoj politicki utjecaj medu hiljadama Zena. Rezultati takvog intenzivnog politickog rada Antifasisticke fronte zena u Hrvatskoj u cjelini, doS!i su do puna izrazaja i na konferenciji u Otoccu. Sa Vratnika grmjela je tutnjava topova, kad je Otocac docekivao delegatkinje AFZ-a iz Slavonije, Dalmacije, Pokuplja, Gorskog kotara, Hrvatskog primorja, Zumberka, Hrvatskog zagorja, Banije, Like, Korduna, zene - borce narodnooslobodilacke vojske i vojnog saniteta s pjesmom i pravim narodnim veseljem. Nekima od 80 delegatkinja i vise od stotina uces· nica, trebalo je i tjedan dana da bi se probile na svoju konferenciju. Ali sve te teskoce i prepreke predstavljale su sitnicu prema veliCini 54 dozivljaja: biti na svojoj konferenciji i dozivjeti to zajcdnicko istih strem]jenja, istog napora, istog cilja. Svecani dio konfercncije otvorila je predsjednica Antifasisticke frontc zcna Jugoslavije Kata Pejnovic. Ona se nalazila i u radnom prcdsjedniStvu ovog skupa. Slike zena boraca sa fronte i pozadine, slika druga Tita i visokih rukovodilaca i slika dnrgarice Kate, krasili su zidove konferencijske dvorane.37 Izraze zahvalnosti i divljenja dijelu zena u pozadini i na frontu, i poticaje za jos vecu aktivnost sadrzavali su pozdravni govori dr VIade Bakarica, politickog k0mesara Glavnog staha NOV i POH, Karla Mrazovica, predstavnika CK KPH, dr Pavia GregoriCa u ime ZAVNOH-a, Milke Kufrin u ime PK SKOJ-a, Dane Misigoj-Kozak .predstavnice Osvobodilne fronte zena Slovenije. Zbog opasnosti od nadlijetanja i napada neprijateljskih aviona, konfercncija je radila II. i 13. juna u obliznjem selu Prozor, u zgradi skole. U referatima i u diskusiji ucesnica - dosli su do izrazaja masovni heroizam zena i njihova odanost borbi i narodnoj vojsci. Naglasen je narocito politicki karakter te borbene masovne organizacije zena. Osnovna pretpostavka za provcdbu svih zadataka zacrtanih rezolucijom konferencije jeste podizanje politicke svijesti najsirih masa zena.38 Po svom karakteru, bogatstvu sadr2aja, intenzitetu rada i odlukama, ova konferencija imala je veliki utjecaj na sirenje i jacanje organizacije Antifasistickog fronta zena Hrvatske. Za prvu predsjednicu Glavnog odbora AFZ Hrvatske izabrana je Maca Grzetic, radnica iz Zagreba, clan Centralnog odbora AFZ Jugoslavije. U Izvrsni odbor Glavnog odbora AFZH usle su, osim Mace Grietic, kao tajnica Jela Bicanic, uciteljica, te clanovi Kata Pejnovic, seljanka iz Like, Anka Berus, profesor iz Splita, Olga Kovacic, cinovnica iz Zagreba, Nevenka PajiC, radnica iz Splita, Vlatka Babic, uci teljica sa Susaka, Milica Vujicic, seljanka iz Korduna. 13. i 14. juna 1943. odrialo se u Otoccu i Plitvicama Prvo zasjedanje Zemaljskog antifasistickog vijeca narodnog oslobodenja Hrvatske. Taj veliki dogadaj u zivotu hrvatskog i srpskog naroda u Hrvatskoj - kad prvi put ti narodi dobivaju svoje pravo narodno predstavniStvo - docekan je u narodu medu borci· rna, omladinom i Zenama, s ogromnom rado~ sen. Na toj historijskoj skupstini Kata Pejnovic izabrana je za vijecnika tog najviscg politickog tijela narodnooslobodilacke borbe u Hrvatskoj. Ovaj put nije bila jedina zena; za vijecnike jc izabrano jos deset drugarica. Za predsjednika Izvrsnog odbora ZAVNOH-a izabran je hrvatski pjesnik Vladimir Nazor. Prije tog Prvog zasjedanja, jos 17. marta 1943, Kata Pejnovic hila je jedan od potpisnika Poziva hrvatskom i srpskom narodu da pomognu Inicijativni odbor ZAVNOH-a kao privremeno predstavniStvo u rjesavanju mnogih po zivot naroda vaznih pitanja. Potpisnik je tog akta po funkciji vijecnik AVNOJ-a iz Hrvatske. * Dokurncnt vidi str. 36. 11 Prva konferencija AFZ Hrvatske, »LiCka I.etta u borbi«, II, 1943, 14-15, 1-3. Dvije godine oslobodilaCkog rata, iz referata Anke Berns, »0 politiCkim zadacima AFt Hrvatskecc na Prvoj konferenciji AF2 Hrvatske, »lena u borbi«, 1943, br. 2, 11-13; Novim putevima. lz referata Jele BiCaniC na Prvoj konferenciji AFZ·a Hrvatske, isto glasilo, 14-15. J;J NA TERENU BANIJE I MOSLAVINE Ubrzo nakon tih znacajnih dogadaja koji su se odigrali u toku mjescca juna godine 1943. na relaciji Otocac - Prozor i Otocac - Plitvicc, Katu PejnoviC susrecemo na Baniji, gdje pruza pomoc Okruznom odboru AFZ-a u rasplitanju teskoca jer je rijec- kako o slozenoj politickoj situaciji na oslobodenom, tako i na neoslobodenom teritoriju u kojoj odbor djeluje - i o nedovoljno homogenom djelovanju odbora. >>ZahvaljujuCi drugarici predsjednici AFZ-a Jugoslavije, koja nam je ukazala greske i nedostatke koji su nam kocili rad odr2ali smo sastanak odbora i uz njenu pomoc pristupili smo rasciscavanju svih gresaka i istoclobno sproveli reorganizaciju odbora. Raspisali smo odmah i izbore od scoskih do okruznog. Konfercnciju cemo odrzati krajem drugog mjescca. Pokrenuli smo i pitanje naseg lista. Sto se tice prosirenja organizacije prodrli smo u selo Hrtic u kotaru Dvor, gdje smo formirali ilegalni odbor, u kostajnickom odboru prodrli smo u elva hrvatska seta Majur i Panjani, te u elva srpska sela, Slabinja i Zivaja, u kojima su hili naseljeni ustase nakon protjerivanja stanovnistva u logor. Ali nasa je slabost sto tim selima i ranije nismo posveCivali dovoljno pal'nje.« 39 Nakon Banije Kata odlazi u Moslavinu. U jednoj sumi izmedu sela Kopcic i Andigole, gdje danas stoji spomen-obiljezje odriana je I. augusta 1943. godine Prva okruzna konferencija AFZ-a za Moslavinu. Konferenciji je prisustvovala i predsjednica AFZ-a Jugoslavije Kata Pejnovic, koja se pod vrlo teskim uvjetima prebacila za Moslavinu. Jedan bataljon moslavackog odreda drzao je osiguranje za 55 �- .ll- ~':Dosia na. m· - 12- Je .Kola. . . ~·:~'·'· ,r . ·"l?ONOSN'E .N.A: VELIK'E VOJ"iiiC:lv; I roq:TICKE USPJEHE NA~J.?. NA"GQDfl.,. OBEC.AJE:''.:.:O U FIDNTE ZENA ULOZITI SvE 'POIDC UAOOJ IME .illfTIF..t..SISTl0~ · JUGOSLAVIJ:E DA C:SL:O SN.AGE ZA STO .VE.fu JUliACKOJ VOJSCI I NASEM r<ARODlmdi FREZrS".r.AVNISTv1J U IZVRS~~~· NJDIOVIH VELJ.KIH ~ADA •rlJLI< U OYOhi OS'....VBODIL.AG'KO~ :;:u\TU ,P.A MAKAR KiiOZ -;;- AKVE TBSKCCE HI PROLAZTLE." ·· Kata Pe~~oYic· . ·"Kat·a je·;tul"g:-~•.Dok\la n;c;un j~·. Ka:f;a"!"" ..; culo.se sa;-u~ tanje. zena U S'>..m.i :ila mjestu.·~:oje je. bile Okiceno ·Zele., nilom i e;'dj e ce se odrzati· Pr<ra Okruzna Konferencija .A.!?Z...;a.zene zeljno cekaju da'je videS..natiZeljne· su ·dl:i;. li je· doista onak:ova kako ju· prikazl.).ju ·na· ~rtezima, ~a li dQ.ista nosi maramu i seljacko odijelo. . .. . . (.~fl;a: !?ll m.n.og\.J .o .nj·c:j,·o. ll,ji:;zinom -rac1u.-i. ZivOtU..;' Zna-·· d;,1, dr:. 6'1. ·j..,j ·us·t;a.S:{.L J::S:i. 1l"!)il i tJ.•i. s:i.na· i d:t;Uga.Znadu i to·, d.:! ;:d.j.3. kl•.>niJCJ.,r.egc · ;;c ·cvrsto stisuula ~voje .majcin sko srce i rekla: "'.l!r·s"ba osvectj_ti .moja zla·me. ;jabu.ke"..I. danas,kada nemu ;r:i.se s-.;ojih si.nova. ·m. svog do;na;kada :su joj sva dj eca na.. · domovine si:r.oyi ·i kce.I:'i,kad,a. je SV9f;' qe ·gdje,ma. gdje se ·nala.Zil"a,kod kuce·,.ona je stv~o posv~..., til a .sav svo·j zivcit ostvarenju onih ,ciljeva,.za·~koje se ~F: narod stotinama godina bori i .daje SV0j1f dragocj,enu: ·Jtrv.- za. slobodu i nezavisnost na8e domovine. . fusla. je· iz Like;naih~ oslohod jene L:!.ke 1 donijela ,PO.iidra:ve ;Lick~p i d~g:i.h zena~kojc .vee •slave. blagdaii.· alobOde .Ne mari za dugacak i opasan put na kojem. cetni-. 1 ti razoo ~nini i izdajice s:r:pskog naroda, vrel;>~~· u za ~jedi na nele <h:ugove i drugarice,koje se· prob:!.~S.JU od mjesta do· mjesta,od veze do veze.Znade on~.aa ;}e.s~da ocekivana i dobro do~la.Njena po~~c sva~Je t~ba,n;Jeno znanje i iskustvo treba.da posluz~_stot~am~ z~na • "Evo je ide'' ka.Ze jedna drugar~ca koJ~ JU Je pr~o­ znala po .slicLUpravo je onP}co-.ra kako su ;,e one. zSB~­ sl·jale.Nasniijanatcmih ~ciju,~a m~r8.J!~Om n~ ~aV!._U sulc:nji i pregaci.Docekana Je odusevl~e:lm _PlJesk~!!i. .:!. p~kl~ ~a.Natiskuju se oko ~je,svaka_b~_zel~la da ~OJ stJ.sne mku,da jU nesto zapita.IntereSli'~JU .se k~O. ;)e pU~O~a-: la kako se osjeca u nasem .rtoslavacko~ kraJU :!. da 1~ JOJ sto treba. . . Kad se· stis.alo odusevljenje,o~vara se konfere:r:_lC~Ja. zavladala .je g:rObna · tisina cim je yo3ela d~ govon _Kat~. Sve zele da cuju svsku rijec koju. ire ".l:pucu~e p~~~SJedn; ca.:A ona je neumoma~Govor~ o~rE!du,o .org~z~c:;:p~,o -~~; bi.Rasipa svoje zna.'1Je medJU. zene ,ko~~ sr.~ .,v""~ nJ .. ~:­ llU ri;jec.Govori jednostavno :!. razumlJ:!.V~. ~ad~~ cemo ;:a ovoliko znati" uzdisu. zene.Radosne su ·sto Je aata ta.><:o jednostavna,prlstupacna,nekakc na4a. ~ .. ~ . · I Kata je radosna.Vidi da su zene IJazlJ:!.ve, ze~,Jne zllf:lll,ja,Vidi i sama,da ih je osvojila i. ~ovezala 1!-a :!.spu njeiije svih zadate.ka koje je konf'erenC:!.Ja postaVJ.la .pJ:'ttd · njih.Yidi da je' zmo znan~a posijano na p~o~~, tlo. Po" zavt'Setlru konferencije, zene se _opet .~tl.s.<.UJU oko Kate opet zele da joj stisnu ruku :!. da JOJ ba:L', na taj nacin izraze ·avoju zahvalnost,sto ce se obog~c~~e .zn~jem vratiti svojim kucama,da ga opet one upo~rl.Jebe ·na dob:robit na8eg na.mda. , . ~ . r Kata odlazi noseci po·zdrave sloboanJ.lll zenama,slobodne Like. "Zdravo ,Kato! Dodji nam opet! 11 -. '!JA SE FO:t{OSIM TIM §'i'O STOJIM NA JOJ D4A OGIDMAN BIDJ ZENA!" CEw ARMIJE U .KO- T .I T 0 Fakslmlle •Glasa zene•, AF1:-a 6wne broj 2, I. IX. 1943. 56 57 �citavo vrijeme odriavanja konferencije. Konferencija je hila veoma znacajna za razvoj organizacije AFZ-a u Moslavini - zabiljezila je Katica Kusec, koja je tada hila izabrana za prcdsjednicu Okruznog odbora. Tek stvoreni list antifasistkinja Moslavine, u svom osvrtu na konferenciju dao je treCinu prostora izrazima oclusevljenja, kojima su delegatkinje iz Cazmanskog, gareSniCkog, kutinskog i sisa· ckog kotara, te predstavnice okruga Banije i Bjelovara- docekale svoju predsjednicu. Prerna njihovu sjecanju, govor Kate je bio veoma znacajan. Prema zapisima u listu vicli se da je Katin govor bio prvenstveno poziv na mobilizaciju na poli ticki rae!, ko ji je trebalo narocito razvijati u uvjetima velikog clijela neosloboaenog i poluosloboaenog teritorija. U svom govoru Kata se zadriala na prikazivanju snage narodnooslobodilacke vojske i njenih uspjeha koji su omogucili sada i stvaranje najviSeg politickog predstavniStva na nivou Hrvatske, a i odriavanje ove konferencije. Ukazala je na snagu sto je u pozadini predstavljaju tisuce i tisuce organiziranih zena koje su postale svjesne svoje uloge u narodnooslobodilackoj borbi. Naglasila je, kao i uvijek, potrebu stvaranja borbenog jeclinstva svih zena i svih naroda, kao jedini zalog pobjecle. Ona je nakon podnesenih izvjestaja odgovarala na pitanja sto su ih clelegatkinje postavljale kako bi se bolje snasle u politickom radu. Sva ljubav i postovanje sto su ih gajile zene Moslavine prema svojoj predsjednici iskazana je u njihovom listu »Gias zene« posebnom ljepotom: »Dosia nam je Kata«. Citav clanak odise tom prisnoscu. Osjeca se iz svake rijeCi da su je dozivjele kao nekog svog najbliZeg druga. 58 Vee 31. augusta 1943. Kata je ponovo na Baniji, na II okruznoj konferenciji koja se odrzavala u Klasnicu i traje elva dana. Na okupu su zene iz svih dijelova Banije, Srpkinje i Hrvatice. Dosie su na svoj radni dogovor, dosle su cla jos jeclnom potvrde svoju borbenost i jedinstvo iskovano u borbi, cla naau oclgovore na mnoga pitanja koja ih muce, cla saznaju za sva zbivanja u zemlji i u svijetu i da lakse sagledaju svoje mjesto meau aktivistima narodnooslobodilackog pokreta. »Eno ih zajedno pjevaju nacionalne i borbene pjesme, narodne nosnje Hrvatica, pregace i sarene roklje Srpkinja, splele su se u jedan vijenac, kojeg viSe nikad nece moci raskinuti ni Svabe, ni Pavelic, Draza Mihajlovic ni njima slicni - pise ratni izvjestilac u listu »Banovka« i nastavlja: - Odmah nakon zalaska sunca, lijepo iskicena dvorana, zasjala se od petrolejskih Iampi. Nastala je tiSina. Pjesma je umukla. Svecani clio konferencije je poceo .. _ Uz dugotrajni pljesak, uzima rijec drugarica Kata Pejnovic. Donosi nam tople pozdrave zena iz svih krajeva Jugoslavije, koje su kao i zene Banije bile glas svoje Komunisticke partije i posle da svojom borbom s puskom u ruci iii u pozadini u organizaciji AFZ-a istjeraju okupatorsku bandu iz svoje zemlje ... « U PLAsKOM, JAJCU I TOPUSKOM HISTORIJSKIM SKUPsTINAMA NA Mjesec dana nakon kapitulacije fasisticke Italije, Kata Pejnovic sudjeluje kao vijecnik na II zasjedanju ZAVNOH-a u Plaskom. Ona je i delegat na historijskom II zasjedanju AVNOj-a u Jajcu, kuda ce krenuti iz Otocca sa svim ostalim vijecnicama AVNOJ-a iz Hrvatske i Slovenije. »Nas put u Jajce nije bio lak. Bilo je nevremena i teskih prijelaza putem okupiranog i poluokupiranog teritorija. u Livnu smo culi vijest da je poginuo Lola Ribar. Bas to jutro zajedno smo s njim razgovarali i izljubili se na polasku. Nema onoga tko nije zalio za njim od drugova - i Tito i svi« - piSe ona dvadeset godina kasnije evocirajuCi sjecanja na zasjedanje, njegove oclluke, susrete s dmgom Titom, i s narodom koji je svoje zadovoljstvo donesenim ocllukama odmah pjesmom izricao na svoj naCin. Zajednickim putovanjima na II zasjedanje vijecnici su sc upoznali i zblizili. U svojim sjecanjima cvociraju uspomene na dogadaje i ljude. Nada Sremec sjedila je u kamionu na tom putu do Kate, i opisala je detalje iz razgovora koji SLl vodile prolazed pustim gradicima zgaristima i rusevinama. Ti gotovo do temelja nestali gradid i sela - kroz Kalina kazivanja u toku VOZTije - govoriJi Sll 0 patnjama naroda i o teskim bojevima, i o junastvima vojske, i 0 nevidenom heroizmu zena."' "?!f'_.~--"C""'~-"'-=~,...,..<'d p,_•..1Y R i~-~;. ~~~);~ ; ~ ;;~,~";--:·;~}~:t~tz:r;· -~~tr v :\ ~h ~~·n_~~.::_oto- ,._ ~=~~~. ~-~! 'ft(ii! :r.tf;!J ·.-.:· · -O:iit.UU~1U;;_~_:t,..'\'_:.,_~!_O(t_~X.:~~-~:.f~i':f:'.~~;+ } ":·: ·-~~<~..&~ ... cc ·>: .~: ~-~~~~:~t:~}q:J§<:~<; _.:.>::-:~::::~~.f~!,}~~~t-'z;~~-t:~ ~-eCnik:je':-AI'ltif!lSis.f\Skqq::.yee_~~-:.naro-d'n*Jr:Q;!;!q~i:l.·.-" •dt!nja ~~li~~-!J::ll_no'!'Onf·."s<!:~n}C!Z~;-s__to.!xJdno;: _ . __k~tntt1'§ia~t~~oder~ci •..- ···r •.. _.,.'*·!'!.· , ~- ,_ ~~~Lt~~iiU~~11-~~~-~~!._ ~AA'-'il..f \ila::i.;TU!}~usrct i -~~~:~~~£~~; ~--~:~:~~:--~ '<:f:.:~}f~t·::-~.~~ ·:"t '- ~,if '·"' ~ ~- ', P\et!;.>:ldn!Sh-o ~ • •• ' ~ 'l'-~""'':" ' ~~)~~;$t)<;kqg '<'~~a MlrQc:{f)QQ ~"" Pe0tf.., · :-.go;-1o~~~;; Jugos!crHlfl /'.. 'E ~ !:..~ { :,_ b'r. f:).~: ·;· ./A~l~J.)._;k v ~~~~~;i' .... ' "'"'::. ~-,.,__ "-"·•~,.:::..~\'·"''"~4-c ~ · .~ · Faksimlle Iegltlmaclje Kate Pejnovic kao vijeCnlka AVNOJ.a Mica Slander - Marinko iz slovenske delegacije, zapisala je s tog puta o Kati: IHRPH, AF2, 1/39 - Izvjestaj Okruznog odbora AF2-a za Baniju Clavnom odboru. AFZ za Hrvatsku. » »U hrvatskoj delegaciji odmah mi je pala u oCi jedna skrornna i bistra zena. Bila je to 59 �Kata Pejnovic. Na lieu joj se vidjela borbenost i inteligencija. Razgovarajuci s njom imala sam utisak da kao politicki radnik u borbi svojom pojavom izaziva simpatije jednostavnih !judi, narocito zena. Nesto toplo, nesto neposredno, zracilo je iz nje. U razgovoru o njenom radu o teskim terenima Like mnogo mi je prieala o obicnim ljudima koji su toliko propatili zbog ustaskih pokolja. Potreban je bio covjek sav prozet vjerom u pobjedu, covjek koji bi poslije svih strahota ulio vjeru ovim zbunjenim ]judima, koji bi im predocio perspektivu nase borbe i uvjerio ih u nasu pobjedu. Kata Pejnovic je hila takav covjek. Vidjela sam da je i drugi veoma cijene. Morala je da upre sve svoje snage da bi izdrzala na teskom terenu i organizi· raJa ovaj narod da se odupre nasilju ...« 41 Na III zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskom, ko. je se odrlava od 8-9. maja 1944, i na kojem se donosi odluka o izgradnji Hrvatske kao demokratske federalne drzave u federativnoj Jugoslaviji, vijecnik Kata Pejnovic izabrana je za clana PredsjedniStva ZAVNOH-a. Na toj skupstini narodnih predstavnika, na kojoj se ZAVNOH, u skladu s odlukama II zasjedanja AVNOJ-a, uspostavlja kao vrhovno zakonodavno i izvrsno narodno predstavnicko tijelo i najviSi organ drlavne vlasti federalne Hrvatske, na kojoj se donosi deklaracija o pravima naroda i odluka o ustrojstvu i poslovanju narodnooslobodilackih odbora i skupstina na svim nivoima, Kata Pejnovic odrlala je govor. Pozdravljajuci hrvatski Sabor u svjetlu donesenih historijskih odluka, i dosad postignutih golemih uspjeha nase narodnooslobodilacke vojske i nasih naroda u borbi protiv fasizma- 60 koji su okrunjeni odlukama II zasjedanja AVNOJ-a - ona jo posebno istakla ulogu i doprinos zena, njihovu ulogu i udio u stvaranju Narodnooslobodilacke fronte, u razvijanju bratstva i jedinstva svih nasih naroda. U ime zena, njihovih patnji, stradanja i napora nasih naroda da se rat privede kraju, trazila je s govornice od saveznika otvaranje drugog fronta i priznanje Nacionalnog komiteta, kao jedine legitimne vlade naroda Jugoslavije. U toku ljeta 1944. Kata Pejnovic nalazi se ponovo u Lici. Sudjeluje u radu Plenuma OK KPH za Liku. U diskusiji o radu sa zenama, nakon sto je izneseno da je rad zena znatno oslabljen, ona krivca za takvo stanje ne nalazi medu samim zenama, buduci kod njih postoji veliki interes za njihovu organizaciju i rad, vee smatra da partijski aktivisti nisu uspjeli da taj rad podstreknu kako valja, a nece tome pripomoCi - dodaje - ni savjetovanja u kotarima ukoliko ne budu temeljito pripremana." "' Objavljuje se u cijelosti u prilogu ove monografije. u Mica Slander-Marinko: Svi smo znali da je vodstvo naSe Revolucijc u dobrim rukama, zbornik »Tako je rotlena nova Jugoslavija«, n. dj., 226-230. " Zapisnik sa Plenuma OK KPH za Liku od 6. VII 1944. Fakstmlle potplsa vijecnlka AVNOJ-a sakuplo Bofldar Jakac 61 �U PREDVEcERJE POBJEDE - NA KORDUNU, PETROVOJ GORI I U OSLOBO£>ENOM SPLITU Godine 1944. Katu Pejnovic Partija salje na rad u OK KPH Karlovac - Kordun, da pomogne tamosnjoj partijskoj organizaciji narocito u radu sa zenama. Iste godine 10. decembra, za vrijeme bombardiranja Topuskog, ranjena je od avionske bomb e. Provela je oko pet mjeseci u bolnici na Petrovoj gori i u Splitu. Kad se u Splitu o Osmom martu 1945. godinc odrzavala oblasna konferencija AFZ: za Dalmaciju, Kata Pejnovic - iako bolesna od jos nezalijecenih rana, prisustvuje Konferenciji i prenosi joj pozdrave u ime Centralnog odbora AFZJ. »Dalmatinka u borbi« broj 3-4, 1945, o tom je zabiljezila medu ostalim: »Burna pozdravljena, Kata PejnoviC predala je plamene pozdrave zenama Jugoslavije, odala puna priznanje borbi zena Dalmacije i pozvala ih da nastave i dalje herojskim putem kojim su posle.« U dvorani ju je slusalo tada viSe od 1800 delegatkinja iz svih krajeva Dalmacije, predstavnice zena Crne Gore, Bosne i Hercegovine i drugih dijelova Hrvatske. Antifasistkinje Dalmacije, kao i one u drugim dijelovima Hrvatske pripremale su se na svojim radnim dogovorima za Prvi kongres AFZ: Hrvatske koji je adrian isle godine u ljeto u oslobodenoj domovini. Jos u decembru 1944. godine, u okrugu C:azma, u cast I kongresa, organizacije AFZ-a sprovelc su medukotarsko takmicenje koje je zavrsilo okruznim zborom JNOF i izlozbu rucnih ra62 dova. Zene Garesnice tom su prilikom darovale Kati Pejnovic, preclsjednici AFZ:-a Jugoslavije, naroclno oclijelo. Iz vee oslobodenog dijela zemljc, sa Prve pokrajinske konferencije AFZ Vojvodine, od!'Zane u januaru 1945. u Novom Saclu uputilc su predstavnici Centralnog adbora AFZ:-a Jugoslavije Kati Pejnovic, svoje pozclrave i na dar takoder - narodno odijelo. Sve je jos oclisalo ratom, ali i slobodom. Pobjecla je bila na pragu. Trebalo ju je ubrzati i ucvrstiti. Istjerivanje okupatora traiilo je ulaganje krajnjih napora boraca i naro~ cia, objedinjenog u Jeclinstvenoj narodnoosloboclilackoj fronti, u toj svenaroclnoj politi· ckoj organizaciji. Za postizanje tog cilja trebalo je pobjeclu ucvrstiti za novi zivot i rad u slobodi, trebalo jc »prohoclati« u tom smislu i citav clrustveno-politicki sistem, shodno zaclacima koje zahtijeva rat i anima koji predstoje u miru. Sve energije, sve ljudske i materijalne potencijale trebalo je usmjeriti prvenstveno tim ciljevima: istjerivanju okupatora i ucvrsCivanju narodne vlasti. To je u januaru 1945. gocline Marsal Tito stavio na srce zenama Srbije, rekavsi im cia je njihov prvi zaclatak - da stanu kao kamen-stijena uz one koji jos prolijcvaju svoju mladu krv za slobodu i da napregnu sve snage i pruze borcima potrebnu pomoc; a kao clrugo - naglasio je - cia je naroclnooslobodilacki pokret jedina snaga koja moze ovu zemlju izvuci iz ove strahote i bijede i donijeti joj potpunu sloboclu, te cia budu pozrtvovani pobornici stvaranja nasc nove federativne drzave Jugoslavije, fecleralne Srbije i zdrave clemokratske narodne vlasti, ne nasjedajuci raznim agitatorima u zemlji i iz inozcmstva koji govore o nekoj ugrozenosti clcmokracije, itd., jer pravu demokratsku vlast stvorio je ovaj narod - prvoborac sam. 1 U znaku zasluznog priznanja zenama svih narocla Jugoslavije tom je prilikom Predsjeclnistvo AVNOJ-a ocllikovalo AFZ Jugoslavije, Orclenom naroclnog oslobodenja Jugoslavije, »cla bi se precl nasim narodima vidno istakle zasluge Antifasisticke fronte zena Jugoslavije, kako u borbi protiv fasistickog okupatora, taka i za izgraclnju naroclne vlasti. Tom prilikom je Kata Pejnovic - kao preclsjeclnica organizacije koja je clobila taka visoko priznanje, a na cijem se celu ona nalazi - odlikovana Ordenom bratstva i jeclinstva Prvog reda. Da bi se moglo zivjeti u slobodi, ocuvati stecene tekovine narodnoosloboclilacke borbe i Revolucije ocl ugrozavanja i nasrtaja na jedinstvo naroda Jugoslavije i Hrvatske, jos u toku rata potrebno je bilo utvrcliti jasne stavove prcma ratnim zlocincima. Saveznicke zemlje u clrugom svjetskom ratu osudile su ratni zlocin proglasivsi ga ravnim svakom drugom zlocinstvu i razbojstvu i oduzeli su pravo azila ratnim zlocincima u svim zemljama. Ratni zlocin proglasen je u slobodoljubivom svijetu kao pravni termin. Taka je jos u toku rata, na VI sjeclnici Predsjednistva ZAVNOH-a, 11. marta 1945, u oslobodenom Sibeniku, prosirena Zemaljska komisija pri PredsjedniStvu ZAVNOH-a za utvrdivanje ratnih zlocina okupatora i njihovih slugu na teritoriji Federalne Republike Hrvatske. Kata Pejnovic, kao clan PreclsjedniStva, postaje clan te Komisije. Zadatak je bio - pronaCi i ustanoviti pocinjene zlocine u ovom ratu i utvrcliti odgovornost svih koji su ih pocinili. List »Zena u borbi« pozvao je zene Hrvatske da priclonesu sve sto je u njihovoj moCi za izvrsenje tog zadatka. Snaian tempo rada osjetio se na svim poclrucjima zivota. Na planu ucvrscenja i funkcioniranja naroclne vlasti u Hrvatskoj imenovana je u Splitu 14. aprila 1945. prva Naroclna vlada Hrvatske na celu sa dr Vladimirom Bakaricem. Ciljevi tih napora jesu: oslobocliti sto brze zemlju i izvrsiti svc pripreme za organizaciju i uredenje clrzave. U tom pcriodu jos uvijek se vade vrlo zestoke borbe za konacno oslobodenje zemlje. U sklopu tih napora za postizanje navedenih ciljeva zene Hrvatske docekuju oslobodenje zemlje i svoj prvi kongres na kojem ce preuzeti i kao organizacija i kao pojedinci oclgovorne i slozene zacla tke. OBNOVA I IZGRADNJANOVI ZADACI U tom preticanju dogadaja Kata je prisutna svuda, cluboko uronjena svojom cjclokupnom licnoscu u zadatke koji slijecle, koji stoje pred citavim naroclom. Kata govori na mitingu u povodu oslobodenja Zagreba, maja 1945. Ona docekuje u Zagrebu u junu 1945. godine, s ostalim clanicama Izvrsnog oclbora AFZ Hrvatske, clelegatkinje iz raznih krajeva koje polaze na Prvi kongres AFZ: Jugoslavije za Beograd. Prvi kongres antifasistkinja Jugoslavije, koji je odl'Zan neposredno nakon oslobodenja zemlje ocl 17- 19. juna 1945. u Beograclu oznacit ce citavo jedno razdoblje u razvoju AFZ:-a, slavno po ucljelu zena u oslobodenju zemlje i uspostavljanju naroclne vlasti. 1400 delegatkinja iz svih krajeva zemlje, iz svih sredina, ucesnica 63 �narodnooslobodilackog rata na frontu i pozadini, uz prisustvo mnogih delegacija iz inozemstva i prisustvo najviSih drlavnih, partijskih, drustvenih i vojnih rukovodilaca, utvrduje zadatke koji stoje pred zenama i pred citavim narodom, a val!ni su u obnovi i podizanju zemlje i izgradnji drlavnog zivota. Na ovom kongresu drug Tito je naglasio da su junacke zene Jugoslavije pokazale u ovoj nadcovjecanskoj borbi besprimjerni heroizam i hrabrost isto onako kao i nasi hrabri borci na bojnom polju. Ponovo je istakao da su zasluge zena J ugoslavije u borbi ogromne i one za njih imaju priznanje ne samo svih naroda nase zemlje nego i Citavog slobodoljubivog covjecanstva: »Ali - rekao je Marsal Tito - zemlja stoji pred vrlo teskim zadacima•. Rekavsi to trazi, da se zene angaziraju upravo na onim najprecim zadacima koje navodi slijedeCim redom: (1) ucvrscenje narodne vlasti; (2) ucvrscenje i bdijenje nad bratstvom i jedinstvom nasih naroda - jer na to oboje nasrce neprijatelj i vanjski i unutarnji; (3) pitanje odgoja i obrazovanja djece stavlja na srce zenama; (4) obnova zemlje, ekonomsko podizanje zemlje tako je krupan problem kojemu ce svi gradani morati posvetiti najvece napore, i zene tu mogu uciniti mnogo; (5) uporedo s tim zadacima rjesavat ce se, a na tome ce zene uCiniti mnogo kao i dosad, socijalna pitanja, zbrinjavanje djece, pomoc invalidima, drugovima i drugaricama koji su izgubili zdravlje u borbi. »U ime radnog predsjedniStva - piSe izvjestilac s Kongresa AFZJ - zahvalila se Marsalu Titu drugarica Kata Pejnovic, koja je u ime svih zena Jugoslavije obecala, da ce ispuniti sve zadatke, koje pred zene postavlja Marsal Tito i narod.« 64 Drugarica Cana Babovic, clan Predsjednistva AVNOJ-a- koja je otvorila I kongres AF2J, treceg dana njegova rada, nakon referata i diskusija, i utvrdenih zadataka u svjetlu Titova govora - izabrana je za predsjednicu novog Centralnog odbora, a Kata Pejnovic izabrana za potpredsjednicu. Sarno mjesec dana nakon Prvog kongresa AFZ Jugoslavije, u Zagrebu se okupilo 4000 delegatkinja iz svih dijelova Hrvatske na svoj I kongres koji je odrian od 21 - 23. jula 1945. Kongresu AFZH prisustvuje predsjednik ZAVNOH-a Vladimir Nazor, predsjednik prve Narodne vlade Hrvatske dr Vladimir Bakaric, predstavnik Jugoslavenske armije, delegacija Sovjetskog Saveza i drugih susjednih zemalja i delegacija svih federalnih jedinica. Kongresu je prisustvovala i Cana Babovic, predsjednica AFZ Jugoslavije. Predsjednik Tito je telegramom I kongresu AF2H zahvalio zenama Hrvatske na hrabrosti, junastvu, upornosti i pozrtvovnosti koje su pokazale u oslobodilackom ratu, i pri tom im ukazao na zadatke u narednom periodu, izrazivsi sigurnost da ce ih i ispuniti. Poruke s tog kongresa suocavaju nas s jednim trenutkom nase historije, kad je sve trebalo preorijentirati iz ratnog stanja. Taj proces razvoja tral!io je i od zena ogromnu djelotvornu energiju, organiziranost, budnost prema ostacima fasistickog neprijatelja, visoku svijest, napore na planu politicke i strucne izobrazbe, bdijenje nad najvecom tekovinom borbe - bratstvom i jedinstvom. Kongres AFZ Hrvatske ukazao je nedvosmisleno da je sloboda tek pretpostavka izgradnje zemlje i obnove zivota. Obnova zemlje postaje sad najvecim zadatkom naroda i narodne vlasti i svih drustveno-politickih organizacija. �Svi istupi govornika na kongresu bili su podrska osnovnim porukama kongresa, koji je bio odraz snage, odanosti i opredjeljenja zena 1-Irvatskc za obranu i ucvrscenje stecenih tekovina i za izvrsenje zadataka sto ih iziskuje obnova i izgradnja zemlje. Kata Pejnovic ce i u organima Sabora u 1-Irvatskoj i u onima Savezne skupstine, u rukovodstvima JNOF-e, ciji je bila Clan od samog osnivanja u maju 1943. u Topuskom, u Glavnom odboru AFZ-a 1-Irvatskc i Centralnom odboru AFZ-a 1-Irvatske i Centralnom odboru AFZ-a Jugoslavije, intenzivno na razne nacine sudjelovati u provedbi tih zadataka koji su bili zajednicki cijclom narodu 1-Irvatske. Na ovom I kongresu AFZ-a 1-Irvatske, ona je - sumirajuCi rezultate rada zcna i nove zadatke- u svojoj zakljucnoj rijeCi na kongresu izrazila uvjerenje da ce zene 1-Irvatske, kao i dosad, sve uCiniti da bi stvorile ljepsu i sretniju buducnost svojoj djeci. Ona je na tom I kongrcsu birana za potpredsjcdnicu AFZ 1-Irvatskc, a za predsjcdnicu novoizabranog Glavnog odbora od 116 clanova izabrana je ponovo Maca Gr:lctic. Citav svoj daljnji zivot i rad Kata Pcjnovic ostat ce vezana mnogim nitima uz Antifasisticki front zena. Njen rad i rad ove organizacije stapaju se u jedinstven pojam veliCine doprinosa zena u oslobodilackoj borbi i izgradnji zernlje. Ona ce ostati - svojirn prisustvorn, svojorn pornoc'i, svojim savjetorn, svojim poznavanjern zene i njena drustvenog bica - uvijek povezana s djclom tc organizacijc i njcnirn naporirna. U vrerncnu odmah nakon oslobodenja, u godinarna prvih pctogodiSnjih planova razvoja, u periodu osposobljavanja zena za preuzirnanje najodgovornijih zadataka i funkcija, javnih radova, prvih izbora, razvijanja udarniStva, u akcijama kolonizacije, naciona!izacije, u razvijanju seljackih radnih zadruga, osnivanju sekcija Zena zadrugarki, razvijanju brige za zdravstvenu zastitu majke i djeteta, zdravstvenim, prosvjetnim i socijalnim ustanovarna - Antifasisticka fronta iena je uloiila veon1a mnogo napora. S tim naporima organizacije vezano je i Katino ime i njeno djelovanje. Odlazila je na radilista, u tvornice, u sela, govorila i prenosila iskustva. Tu je dolazila do izrazaja njena poznata snaga i moe kornunikacije sa sugovornikorn. Njen ugled, srdacnost i jednostavnost, ostrina zapazanja bili su faktori koji su i zene vezivali uz Katu i aktivnost sto je pokrece. U svirn godinarna pos!ije rata birana je u rukovodstva AFZ-a Jugos]avije i Hrvatske, pa i onda kad je AFZ prerastao u Savez ienskih drustava, u Konferenciju za drustvenu aktivnost zena. Poznati su njeni susreti s radnicirna u tvornicama, narocito sa seljankama. Svi su je docekivali s paznjom i izrazirna postovanja, drugarski, srdacno i toplo. Mnogo puta su zene Jugoslavije prije kongresa Saveza kornunista, ili povodorn svog kongresa iii Kongresa sarnoupravljaca, povodom Osrnog marta, povodom izdavanja knjiga dokumenata, iSle u delegaciju kod druga Tita. Uvijek je Kata PejnoviC, dokle god ju je zdravlje harem djelomicno sluzilo bila rnedu njima. Ne jednom, pozivale bi je drugarice iz pojedinih republika da ih posjeti, da je upoznaju sa svojim krajem, da joj kazu kakve rezultate postizu u svom radu, s kakvim se teskocama bore. Za vrijeme odr:lavanja prvih kongresa AFZ-a u oslobodenoj zernlji, nalazirno je u drustvu sa delegacijarna zena iz inozernstva koje su dosle na naSe kongrese. 65 �Jos u toku rata, godine 1944. zene SSSR-a obratile su joj se kao predsjcdnici pismom, iskazujuci u imc Antifasistickog komiteta sovjetskih zena divljenje za herojsku borbu naroda i zena Jugoslavije, i tom prilikom su poslale albume o borbi zena njihove zemlje, trazeCi da im se posalju fotografije i materijali o sudjelovanju nasih zena u borbi:" Iste godine obraca joj se i gospoda Eleonore Roosewelt pismom u kojem zahvaljuje na prijcmu listova »Zena danas«, sto joj ih je uputila redakcija s posvetom, iskazujuci tom prilikom divljenje za borbu koju vode Zene Jugoslavije, za sve Sto su naSi narodi postigli u teskoj borbi za oslobodenje, uz obecanje da ce uciniti ubuduce sto je moguce vise da se nasoj zemlji pomogne:" Kata Pejnovic sudjeluje u najrazlicitijim aktivnostima sto ih provodi ili inicira Glavni odbor AFZ-a Hrvatske. Tako je, na primjer, vidimo i u Komisiji za prikupljanje historijske grade o sudjelovanju zena Hrvatske u revolucionarnom radnickom pokretu i u narodnooslobodilackoj borbi. Iste godine svc manifestacije, pa i II kongres AFZ-a Jugoslavije (25-27. januara), provodeni su u znaku mobilizacije naroda, i zena, za izvrscnje zadataka I PetogodiSnjeg plana, borbe za produktivnost i kvalitet, jacanje brige za djccu i omladinu. Cesti su tada Katini susreti i sa zenama-udarnicama, koje ulaganjem najveCih napora prelieu vrijeme i same sebe, i onu primitivnu tehnologiju, samo da sto viSe pridonesu provedbi planskih zadataka i njihovu premasivanju. Znala je o njima govoriti kao o pravim ratnicima. Te iste godine Kata poziva zene na upis Narodnog zajma za provedbu PetogodiSnjeg pia66 na, pa ih i putem >>Zene u borbi«, traZi da clokazu i time svoju ljubav i odanost djelu izgradnje socijalizma u nasoj zcmlji kojim rukovodi Komunisticka partija i drug Tito. Poziva zene tom prilikom da razviju u tom smislu i takmicenje u cast V kongresa KPJ. Godine 1950. odrzava se u Hrvatskom narodnom kazalistu svecana akademija u znaku proslave Osrnog marta. Na akademiji govori Kata Pejnovic, ona povezuje historijsko znacenje tog praznika i borbu zena pod rukovodstvom KPJ sa aktuelnim zadacima tog trenutka. Na II kongrcsu Komunisticke partijc Hrvatskc, godine 1948. birana je za clana Centralnog komitcta KPH. U julu 1949. godine Kata Pejnovic, clan CK KPH i potpredsjednik CO AFZ Jugoslavije i AFZ Hrvatske, aktivno sudjeluje u radu i predsjedava II kongresu AFZ-a Hrvatske, koji je citav usmjcren zadacima izvr5enja PetogodiSnjeg plana. S tog je Kongresa upuccna protestna rezolucija protiv klevetnicke kampanje Informbiroa na nase rukovodstvo i na nasu zemlju. Nije bilo ni jedne jubilarne godisnjice I konferencije AntifasistiCke fronte zena Jugoslavije ili Hrvatske koja se proslavljala u Zagrebu, Beogradu, Bosanskom Petrovcu, Otoccu ili Slunju, a da joj Kata Pejnovic ne bi prisustvovala, prisjeCajuCi se dana radanja organizacije antifasistkinja Jugoslavije. U historiji razvoja i djelovanja te organizacije na pocasnom mjestu ugraaeno je i njeno ime. S delegacijom zena Jugoslavije hila je godina 1960. na prijemu kod druga Tita prilikom proslave 50-godisnjice Osmog marta. Godine 1962. hila je na proslavi 20-godisnjice Prve konferencije AFZ Jugoslavije u Zagrebu, Beogradu i Bosanskom Petrovcu. I godine 1963. hila je na proslavi 20-godisnjice Prve konferencije AFZ Hrvatske u Otoccu. Ivledunarodni kongres Zena odrZan je u Parizu od 26. XI do 1. XII 1945. Kata Pejnovic posla je u Pariz kao clan jugoslavenske delegacije zena." Na tom je kongresu stvorena Meaunarodna demokratska federacija zena. Inicijativni odbor pozvao je zene Citavog svijeta, da se ujedine u savez na velikom djelu uniStenja fasizma i ucvrscenja demokracije u svim zernljama, na pripremanju sretnijeg Zivota buduCim generacijama, na osiguranju zenama politicke, ekonomske, socijalne i pravne ravnopravnosti. Na ovom kongresu, u Cijem je radu najaktivnije sudjelovala i delegacija zena J ugoslavije, stvorena je jedinstvena zena u medunarodnim razmjerima. U statutu novostvorenog saveza navodi se potreba da se takvo jedinstvo ostvari i u nacionalnim okvirima u svim zemljama svijeta kako bi se lakse osigurao mir i napredak. Na kongresu su sudjelovale nacionalne delegacije iz 42 zemlje. Bilo je prisutno 840 delegatkinja koje su predstavljale 128 organizacija i 81 milijun organiziranih zena. To su bile zene koje su u toku II svjetskog rata aktivno sudjelovale u svojim zemljama u borbama ili ratnim naporima za pobjedu demokratskih snaga, pa je i sav rad kongresa podcrtao uvjerenje zena da mogu izvrsavati zadatke koje su sebi pastavile ali samo ukoliko povezu svoj rad sa programom i radom istinskih demokratskih snaga u svojoj vlastitoj zemlji. Sarno u. stvarnoj demokraciji - podvuceno je na kongresu Zene mogu ostvariti i punu ravnopravnost politicku, socijalnu, pravnu, punu zastitu materinstva i djece. Kongres je konstatirao da i pored toga sto je poslije rata u mnogim zemljama doslo do sirokog demokratskog poleta, jos uvijek reakcionarne snage u nizu zemalja ugroZavaju uCvrscenje demokracije. Kongres je trazio da se izdajnici i suradnici faSista svuda i u punoj mjeri ostro kaznjavaju za sve ono zlo koje su pocinili. Izrazio je zahvalnost velikim saveznicima za vojnicko uniStenje fasizma, kao i toplu zahvalnost partizanima u svim zemljama, koji su dali ne mali udio u toj velikoj borbi. Jedan od osnovnih zakljucaka kongresa je uloZiti sve napore za osiguranje mira, za uklanjanje more od novog moguCeg atomskog rata. Svojim stavovima kongres je potvrdio da svim narodima pripada pravo, da ocllucuju o svojoj sudbini i cia odaberu onu formu vladavine koja im najbolje odgovara i da to pravo svake zemlje treba u cijelosti postivati. U kontekstu oCuvanja trajnog mira i potpunog uniStenja fasizma i njegove ideologije i sprecavanju agresije - statut saveza donio je odredene obaveze svih nacionalnih organizacija jer ce se samo na taj nacin osigurati i demokratska prava zena i socijalni napredak. 1 Kongres se bavio i pitanjima socijalnog, ekonomskog i pravnog polozaja zena u svijetu i konstatirao cia se u tom smislu polozaj zena u veCini zemalja nije izmijenio i pored toga sto su u veCini zemalja zene dobile politicka prava. Posebno jc naglaseno da na tom podrucju treba ulagati trajne napore, a naroCito u sferi rada zena i nagradivanja. Konstatirano je cia ogroman rad ocekuje zene na podrucju zastite materinstva i zastite djece na kojem su fasizam i rat izvrSili razorno djelovanje, uniStivsi nebrojene hiljade najmlade generaci67 �je po logorima i mucilistima, ostavivsi kod prezivjele djece duboke posljedice fasisticke okupacije i rata. ••Mi, zene Jugoslavije, bile smo ponosne na kongresu rezultatima ko je smo postigle u svojoj zemlji - pise Anka Berns u vee spomenutom osvrtu na kongres. Imale smo prilike da uporedimo svoj polozaj s poloiajem zena u mnogim drugim zemljama. U okviru nase zemlje mi smo postigle sve ono sto je kongres sebi postavio u zadatak. Te nase tekovine bit ee utvnlene sada i Ustavom. Zato je i Kongres u Parizu pozdravio proglasenje nase Narodne republike i Ustavotvornu skupstinu koja ce ozakoniti sva stecena prava zen a J ugoslavije«. Upravo u tom velikom historijskom trenutku naroda Jugoslavije - proglasenja Republike koji je docekan s odobravanjem na kongresu a s vclikom radoscu u Citavoj zemlji, govorila je za vrijeme odrzavanja kongresa u Parizu, na sam dan - 29. novembar 1945. Kala Pejnovie putem Radio-Pariza.'" Evocirala je pri tom sjecanja na one dane kad su u Bihacu i J ajcu stvarani temelji nase drzavnosti i ustavnosti, kao izraz jedinstvenih teznji nasih naroda iskazanih njihovim punim, vlastitim ucesc'em u revolucionarnoj borbi za osloboc:lenje. Pri tom nije mogla a da nc spomene i velik doprinos zena pobjedi Revolucije i pobjedi nad fasizmom, stvaranju takvih odnosa u zemlji i svijetu koji osiguravaju i zenama pun razvoj na svim poljima rada i zivota. Tog istog dana 29. XI. 1945. u Beogradu se odrzava zasjcdanje Ustavotvornih skupstina Jugoslavije. Kala Pejnovic, poslanik te skupstine, tu radost stvaranja nove Jugoslavije dozivljava u Parizu. Na Kongresu u Parizu mnogo68 nacionalne delegacije bile su stalno u kontaktu s nasim dclegatkinjama i znale mnogo o Kati. Trazile su da ih se sto detaljnije upozna s nasom borbom, nasim radom medu zenama, o cemu je Kata Pejnovie imala sto da kaze. Pitanja su bila najrazliCitija, i uvijek nova o narodnoj vlasti, o Narodnom frontu, o zastiti djece, o odnosima medu nasim narodima, o polozaju zene - i na njih je odgovarala i Kala i svi clanovi nase delegacije. Posebno je bilo prijatno dozivjeti u toj kongresnoj atmosferi - koliko je ime druga Tita odusevljavalo sve delegacije kongresa, tako da su ga mnoge govornice spominjale u svojim govorima, ukazujuCi pri tom da primjer Jugoslavije najbolje dokazuje sto se sve moze uciniti i kakvi se rezultati mogu postici u borbi protiv fasizma, imperijalizma, unutrasnje reakcije, u borbi za stvarnu slobodu naroda i za stvarnu ravnopravnost zena. Kako je delegacija AFZ-a Jugoslavije bila i jedan od osam sazivaca kongresa u Parizu, ona je bila toplo pozdravljena gdje god bi se nasla. Pred nama je ••Femmes fran~aises«, list Saveza francuskih zena, jedan od onih koji su izaS!i upravo nakon konferencije. Helene Goset pise da su posebno zene J ugoslavije docekivanc svuda sa velikim simpatijama. Drugi autor, Fran~oise Leclercq, istice da u Jugoslaviji zene traze za dobro naroda prava ( piSe to u kontekstu rasprave o nacionalizaciji) koja im pripadaju, te da aktivno sudjeluju u upravljanju drzavom i u njenoj transformaciji na osnovama demokracije.47 Vee i ove dvije zabiljeske govore o atmosferi koja je vladala na kongresu, o prijateljstvu koje je dolazilo do izrazaja prema nasoj zemlji. I Kata Pejnovie je o tome sama govorila nakon kongresa u Ljubljani." ••Medu delegatkinjama nije bilo niti jcdne koja nas ne bi zapitala odakle smo, sto smo, sto radimo u Jugoslaviji i kakav je nas zivot. Svima je poznato ime druga Tita. Kod svih se zapa· zala velika ljubav prema nasoj zemlji, koju mnogi narodi ranije nisu poznavali. Primijetile smo medutim, da napredne snage znaju o nama mnogo, ali ne razumiju da u nasoj zemlji nema drugog gospodara osim nas samih, tj. naseg naroda i nase vojske. Narod u Francuskoj mnogo se radovao s nama progla~ senju Republike. Mnogi su nam i cestitali.« Na kongresu su podnesena cetiri referata. Prvi referat koji je govorio o borbi protiv fasizma podnijela je Nina Popova. Odmah nakon nje govorila je Anka Berus. GovoreCi o uspjesima nase narodnooslobodilacke borbe, ona je ukazala i na zrtve i stradanja nasih naroda. Olga Milosevic referirala je o zastiti i odgoju majke i djeteta. Jedan od referata govorio je o demokraciji i zastiti mira u svijetu, a jedan o socijalnim problemima. Svi referati odnosili su se na stanje u Citavom svijetu. U diskusiji su sudjelovale zene iz Kine, Francuske, Engleske, kolonija Afrike, Indije, Maroka, Argentine. Predlozeno je da se osnuje Komitet demokratske federacije zena Citavog svijeta. u odbor su usle i cetiri Jugoslavenke ... zene su diskutirale vrlo zivo, zahtijevale su jedinstvo i cvrstu povezanost zena cijelog svijeta, povezanost s omladinom, sindikatima i drugim organizacijama - radi zajednicke borbe protiv ostataka fa5izma u svijetu(<. Svoja saznanja o stanju u svijetu, sto ih jc stekla u Parizu, o zivotu u drugim zemljama, Kala Pejnovic prenijela je vrlo zivo, na svoj nacin: ••Primijetile smo da narod u drugim zemljama, nakon tog strasnog rata, zivi vrlo Iesko. Upoznale smo se s ekonomskim, socijalnim i politiCkim prilikama. Tako je delegatkinja iz Grcke govorila da kod njih ima jos mnogo fasista koji zauzimaju istaknute polozaje i ometaju rae!, a 24.000 boraca za slobodu zivi po tamnicama. Na kon· gresu je procitano protestno pismo zena iz Trsta, koje nisu mogle doCi na kongres, jer im americke vojne vlasti, koje su driale Trst, nisu htjele dati vizu za Pariz, vee su od njih traiili da se ukljuce u talijansku delegaciju. zene Trsta su to odbile, ocjcnjujuCi to kao grubi diktat i prejudikaciju na opredjeljenje samih Tr5cana. Kongres je poddao zene Trsta. Pismo je bilo prihvaceno s odobravanjem. Delegatkinja iz Argentine govorila je da tamo via· cia vojnofasisticka diktatura. Ta je zemlja bogata - naglasila je ona - mogla bi da zadovolji potrebe sve nase djece i djece citavog svijeta, medutim tamo radnici umiru od gladi na ulici. Delegatkinja iz Maroka govorila je o tome da je Maroko tvrdava reakcije a istodobno i bogata zemlja. Ali i tu djeca, majke, radnici i nizi sluzbenici umiru od gladi u zemlji se sire bolesti ... Delegatkinja iz Indije govorila je isto. I kazala je da se o nekim pravima zena tamo uopce ne moze govoriti. Takvo je stanje i u drugim kolonijama, jer iz njih maticne zemlje crpu samo ogromne dobiti. U Francuskoj kao i svuda mnogo je artikala racionirano. Skupoca je daleko veea no u nas, postoje tamo jos veee teskoee nego u nas, iako tamo nije bilo ni stoti dio grabeza od strane 69 �okupatora kao sto je bilo kod nas. Mi se ne mozemo pohvaliti da je nasim radnicima i sluzbenicima vee dobro, ali kad smo bile u Francuskoj, cinilo nam se da je kod nas svaki dan- bo:ZiC.« U svom izlaganju Kata Pejnovic osvrnula se posebno na susrete delegata sa slavnim borcem za slobodu Spanjolske, La Passionariom koju je Citav kongres docekao na nogama. I susreti sa zenama iz Sovjetskog Saveza ostavili su na nju dubok dojam. Nakon zavrsetka kongresa, na kojem je polozena i zakletva o rijesenosti zena cijelog svijeta da ce se boriti zajedno i posebno u svojim zemljama za ostvarenje postavljenih ciljeva, delegacije su otputovale na razne strane Francuske na poziv francuskih zena. Kata Pejnovic sa Nadom Sremec i Veselinkom Malinskom odabrala je mogucnost da se nade s nasim ljudima, iseljenicima, koji su posli za kruhom u belgijske rudnike, u godinama izmedu dva svjetska rata. Posle su u Sevengue gdje su ih docekali nasi iseljenici u svom Domu. »Bile smo u Belgiji - rekla je o tome u Ljubljani. Na 150 kilometara od Bruxellesa je nasa kolonija. Kad smo stigle nasle smo okupljene radnike u velikoj dvorani. Jedva su uspjeli da istisnu iz grla nekoliko rijeci pozdrava, plakali su. Mnogi su nam postavljali pitanja o tome kako je kod nas. Govorili smo im o svim teskocama s kojima se borimo. Svi bi se rado vratili doma. Jedan pionir nas je ispitivao o nasoj pionirskoj organizaciji. Zapazile smo veliku ljubav sto je gaje prema Marsalu Titu i Republici. Radnici su nas ispitivali kako se to radi »udarnicki«, i kako se maze stupiti u Titovu vojsku .. .«. 70 Tako je, eto, Kala sagledala svijet iz Pariza i Sevenguea. I stekla je nova iskustva, nova saznanja o ljudima, zemljama, o sudbinama naroda i zena, u jednom vremenu kad se radao mir, za koji - vidjelo se - borba nikad ne prestaje. " Arhiv CK SKJ, CO AF2/22, 24 i 30. Pismo Antifa. SistiCkog komiteta sovjetskih Zena upuCeno Kati PcjnoviC, prcdsjednici AF2 Jugoslavijc. ~~ Pismo Eleonore Roosewelt upuCeno Kati PejnoviC, predsjcdnici AFZ Jugoslavijc. ».Zerza danasu, br. 33 od septembra 1944, str. 8. ~~ Medunaroclni kongrcs Zena u Parizu. Delcgacija naSih antifaSistkinja koja je predstavljala naSu Zensku organizaciju AntifaSistiCku frontu Zena Jugoslavijc na Mctlunarodnorn kongrcsu Zcna u Parizu. Nalazile su sc: Mitra MitroviC, Anka Berns, dr Olga MiloScviC, Kata PcjnoviC, Vcsclinka Malinska, Ana Hafner, Milica StaniSiC, Milcva RodiC, Evgenija SeliC, Nada Sremec, Krista DordeviC, Veda Zagorac i Olga Humo. Politika, 12151, od 26. XI 1945, str. 4. <16 Govor Kate PejnoviC emitiran u programu RadioPariza 29. XI 1945. za vrijemc njcna boravka na Mcdunarodnom kongresu Zcna. Gramofonska ploi:':a sa snimljenim govorom poklon je radio-stanice Pariz Kati PejnoviC; nalazi se u obiteljskom vlasniStvu. n 0 Mcdunarodnom kongresu Zena, »Femnzes franr;aises({, list Savcza francuskih Zena, br. 63 (drugi specijalni broj posveCcn Medunarodnom kongresu!) od 7. decernbra 1945. - Helene Goset. lmpresije; Franc;oise Leclercq. Participacija Zena u borbi za mir i demokraciju. ~ Kata PejnoviC, 0 znaCenju Medunarodnog kongresa :lena, »Ljudska pravica<e, 8. XII 1945. U SKUPSTINSKOM ZIVOTU - KAO ZASTUPNIK SABORA NRH I POSLANIK SAVEZNE SKUPsTINE Drustvena aktivnost Kate Pejnovic u poslijeratnom razdoblju obnove i socijalisticke izgradnje zemlje, kontinuirano i istodobno se nastavlja na raznim frontama. Susreti s Katom PejnoviC postaju sve redovitiji na raznim funkcijama i zadacima, koje su proisteklc iz njenih vijecnickih funkcija u AVNOJ-u i ZAVNOH-u. Sudjeluje kao vijecnik III zasjec!anja AVNOJ-a, na zasjedanju Privremene narodne skupstine Demokratske Federativne Jugoslavije. Birana je za narodnog pas~ lanika Ustavotvorne skupstine DFJ u godinama 1945. i 1946. i u Vijece naroda. Bila je poslanik i u drugom sazivu Narodne skupstine FNRJ, sve do kraja 1953. godine. To su godine njene pune aktivnosti na onoj istoj liniji koja je pocela jos u Bihacu, novembra 1942. godine. Ovo njeno djelovanje sada se odvija u novim uvjetima. U toku donosenja prvog Ustava FNRJ, koji je izglasan 30, a proglasen 31. sijecnja 1946. godine, Kata Pejnovic je, kao narodni poslanik, u ime NR Hrvatske odrlala go· vor.49 Tom je prilikom istakla da ce glasati za Ustav, jer u cjelini izrazava ostvarenje ideja za koje su se nasi narodi borili kroz oslobodilacki rat, i posebno je naglasila da ce za njega glasati i zbog njegovih istinskih demokratskih obiljezja koja su izrazena i u odnosu na ravno· pravnost zene u javnom, politickom i ekonomskom zivotu, na radu, u braku i porodici, i u zastiti materinstva, " ... Nas Ustav, koji nosi u sebi istinsko demokratsko obelezje, srusio je onu paklenu ogradu kojom je bila ogradena polovina zivlja u nasoj zemlji. Jasno je, drugovi, da su to bile zene. Onakva drlava kao sto je bila tamnica naroda Jugoslavije, koja je zivjela na izrabljivanju i tlaccnju sirokih masa, imala je kao najvecu zrtvu bas zenu. Nas Ustav predvida ravnopravnost zena i muSkaraca. Zena uZiva ravnopravnost veC kroz cetiri godine rata i uziva mnoga druga prava. U navecoj mjeri ona vee koristi svoja prava. Na izborima za narodnu vlast, na izborima za Konstituantu najved broj glasaca dale su zene. :Zene su sve glasale za demokratsku narodnu Republiku. Sto znaci to, dmgovi? Znaci da ogromna veCina zena nece viSe monarhiju, nece vise staru tamnicu. Kad govorimo o ravnopravnosti zena, treba podvuCi da su nase zene stekle mnogo iskustva iz prakse ucestvujud u narodnoj vlasti na svim poljima rada. ( , .. ) » ••• U Ustavu se kaze da se zasticuje materinstvo. Za zenu to mnogo znaCi, jer je do danas briga oko deteta bila samo briga zene, a sada jc briga svega naroda i cele drzave. Nas Ustav kaze da se za jednak rad daje i jednaka plata. Kad zena bude imala mogucnost i punu pomoc za svoje strucno osposobljavanje, ekonomski ce se obezbediti i nece biti onaka kao sto je dosada bilo da je uvek bila zavisna iii od roditelja iii od muia. Svojim sopstvenim radom i daljim razvitkom u nasoj demokratskoj zemlji ona ce sticati svaki dan sve vise i svoja ekonomska prava i svoje osamostaljenje u ekonomskom pogledu. ( ... ) >> ••• Mnogo je bilo toga sto je onemogucavalo zeni da radi i koristi koliko je mogla, ali je 71 �zena pored svega toga i pre rata snosila veliki dio tereta i u kuci, i na polju i u tvornici i u skoli. Njen rad nikad nije bio priznat, a danas kad nas istinski demokratski Ustav daje sva prava i moguCnosti naSim narodima da se razw vijaju, ta prava dobija i zena. Nas Ustav je, kako sam rekla, demokratski i nosi u sebi sve ideje za koje smo se borili. On, dalje, daje mogucnost svakom covjeku da se osposobi i da bucle koristan ne samo sebi nego i citavoj nasoj zajeclnici. Kao poslanik iz Hrvatskc ja cu glasati za ovaj Ustav.« (Dugotrajno oclobravanje i aplauz). Sucljclovala je u organima Savezne skupstine u onom vremenu burnih promjena u nasem ekonomskom i drustvenom zivotu i, uredenju, koje su uslijeclile poslije clonosenja Ustava: nacionalizacija sreclstava za proizvoclnju, clonosenje petogocliSnjeg plana, pa citavog onog revolucionarnog procesa prenosenja upravljanja privrednim pocluzeCima na racine kolektive koje je pocelo 1950, postepena clecentralizacija uprave sa saveznih na republicke organe i naroclne oclbore, i uvodenje clrustvenog upravljanja u javne poslove. Paralelno sa svim zbivanjima na saveznom planu koja oznacavaju citav proces prerastanja AVNOJ-a u Naroclnu skupstinu oclvijaju se i u Naroclnoj Republici Hrvatskoj, a Kata Pejnovic je aktivni suclionik u njima. I tu znatno cluze. Racunamo li samo ocl oslobodenja do isteka njena mandata - punih 18 goclina. Bila je prisutna u svim naporima koji su se cinili cia se zemlja obnovi, pocligne iz razorenosti, cia se ucvrscuju tekovine borbe i naroclne Revolucije, cia se zakonima regulira normalno funkcioniranje citavog drustveno-ekonomskog i politickog sistema, cia se ostvare planovi drustvenog razvoja, da se n osigura svim sredstvima na osnovu ustava i zakona svestrani razvitak i republike Hrvatske i Jugoslavije, te daljnji socijalisticki razvitak jacanjem i prosirenjem socijalisticke clemokracije. Kata Pejnovic u toku III zasjeclanja ZAVNOH-a, kao clan PreclsjedniStva pod preclsjeclanjem Vlaclimira Nazora sudjeluje u clonosenju vaznih odluka tog tijela - kao sto su: sazivanje IV zasjeclanja ZAVNOH-a na kojem se clonijela oclluka o pretvaranju ZAVNOH-a u Narodni Sabor Hrvatske i odluka o proglasenju 27. srpnja - danom naroclnog ustanka - naroclnim praznikom. Kao vijecnik ZAVNOH-a i clan njegovog predsjedniStva od III zasjedanja sucljeluje u radu svih pet zasjedanja: kao naroclni zastupnik u Ustavotvornom Saboru NRH i Saboru NRH u cetiri manclatna perioda, ocl izbora na kojima je bila izabrana 1946. gocline, 1950, 1953. pa do izbora odrianih 1958. gocline s manclatom do 1963. godine. Na svim ovim izborima Kata Pejnovic birana je za naroclnog zastupnika za izborni kotar Gospic. Na petom zasjeclanju Sabora NRH, u augustu 1946. godine, ona je odriala govor, u kojem naglasava znacaj stvaranja nove naroclne vlasti i postignute krupne uspjehe u obnovi inclustrije i poljoprivrede i uopce clomete na ekonomskom kao i na politickom planu. Tom prilikom posebno je ostro govorila o reakciji sitnoj i nemocnoj - kojoj ne ide u racun sve sto jc postignuto, te pokusava raznim makinacijama podjarivati sovinizam. U maju 1950, naroclni zastupnik Kata Pejnovic izabrana je za potpreclsjeclnika Prezidijuma Sabor<J. NRH."' Na toj istaknutoj funkciji ost<J.- je do kraja I saziva Sabora i gotovo za Citavo vrijeme II saziva, tj. do 1. II 1953. kacl je susrecemo na funkciji clana Izvrsnog vijeca Sabora. Evo izvocla iz zapisnika o Katinu izbont na novu funkciju: PredsjeclavajuCi clr Zlatan Sremec: »Sabor nadopunjava clnevni reel izborom potpreclsjednika Prezidijuma Sabora. Za rijec se javlja Slavko Komar«: - »Drugarice i drugovi 1 ••• za potpredsjednika Prezidijuma Sabora NRH predlazem clrugaricu Katu Pejnovic (burni pljesak). Naroclni zastupnik drugarica Kata Pejnovic poznati je i zasluzni prvoborac i mislim cia nema potrebe da iznosim njenu biografiju. Mislim cia cete se svi jeclnoglasno sloziti s njenim izborom.« (Burni dugotrajni pljesak). Predsjedavajuci: »Vase odusevljenje govori, da ne trebam stavljati ovaj prijecllog na formalno glasanje, nego konstatiram cia je prijedlog zastupnika Slavka Komara, cia se za potpreclsjednika Prezidijuma Sabora izabere clrugarica Kata Pejnovic, primljen aklamacijom.« (Burni pljesak.) Zapisnici sjeclnica Preclsjeclnistva Prezidijuma svjedoce cia je Kata Pejnovic prisutna gotovo na svakoj sjednici, a one su veoma ceste, i cia rukovocli manje-viSe barem svakom clrugom sjcdnicom i potpisnik je mnogih Ukaza sto ih to tijelo donosi. Preziclijum Sabora NRH naime zakljucuje i saziva zasjcclanja, raspravlja o prijedlozima predsjeclnika Vlade o izvrsenju raznih odluka, npr. o reorganizaciji vlacle, o postavljanju ministara i direktora glavnih uprava ministarstava, clonosi imenovanje clanova pojeclinih savjeta, razmatra prijecllog drustvenih planova za oclredenu goclinu. Prezidijum Sabora NRH donasi: Uk<J.Z o raspisivanju opcih izbora za ocl- bornike naroclnih oclbora, Ukaz o proglasenju Zakona o zborovima biraca, Ukaz o proglascnju Zakona o savjetima gradana, Ukaz o pomilovanju osudenih osoba itcl. itd. To su samo neki izdvojeni preclmeti koji su bili na clnevnom reclu na sjeclnicama PreclsjeclniStva Prezidijuma u toku njene funkcije potpredsjednika Prezidijuma NRH. U tom perioclu, nakon odlaska Karla Mrazovica, preclsjed· nika PredsjeclniStva Preziclijuma NRH na duz. nost ambasaclora u Moskvi, Kata vrsi cluznost preclsjednika Prezidijuma. U to vrijeme Kala Pejnovic odlikovana je visokim priznanjem Orclenom zasluga za narocl I recla. Kala Pejnovic pocetkom 1954. izabrana je za predsjeclnicu Oclbora za preclstavke i zalbe Republickog vijeca, koju cluinost vrsi do isteka svog manda· ta 1963. Nema pravne oblasti u kojoj se gradani nisu obracali Saboru svojim preclstavkama i zalbama cia bi ostvarili svoja osobna prava i interese. Sadriaji tih preclstavki i zalbi mijenjali su se u vremenu, koncentrirani vise iii manje na pojeclina poclrucja zivota. u godini 1958. u njima ce biti dosta rijeci o reviziji mirovina, docljeljivanju stalne clriavne pomoci, zalbi na rad komasacionih komisija, zahtjeva za vracanjem nacionaliziranih objekata iii predmeta u vezi s agrarnom reformom, kolonizacijom, konfiskacijom, nacionalizacijom i eksproprijacijom. Kasnije se sve viSe pojavljuju kao preclmet molbi i prituzbi- pitanja u vezi sa zaposJenjem, stambenim situacijama, radnim oclnosima, pitanjima iz ostvarivanja prava mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, ostvarivanja prava iz poroclicnih odnosa. Istoclobno sve viSe se pojavljuju kao nosioci preclstavki privreclne organizacije i traie, na primjer, potvriliva73 �Na temelj~ clana 74• tocke 2. Ustava Narodne RepubUke Rrvatske, l'r.edsjedn:l.i:ltvo l':rezidijurna Sabora Narodne Republike ,lirvatske C.onosi nje tarifnih pravilnika, pravo na investicione zajmove, iii su njihove predstavke, a i one pojedinaca, sve viSe sadrzavali i zaljenje zbog nekog postupka iii rjesenja ddavnih i drustvenih organa. U godini 1960, vode prvenstveno predstavke i zalbe u vezi raznih stambenih i upravnih sporova, samo se tu vee javljaju i nove stvari, kao sto su molbe za izdavanje gradevinskih dozvola, pomoe za podizanje kuea, i sl. Ta je godina karakteristicna i po sve vecem broju prituzbi iz radnih odnosa - otkazi, pravo na veci dohodak prema pravilniku, priznanja prava na unapredenje, na studij, na strucne ispite. Sve su prisutnije i predstavke s podrucja socijalnog osiguranja - djecji dodatak, oprost vracanja preplacenog dodatka. Prvi puta se u godini 1961. pojavljuju trazenja da se povucc otkaz 22 radnika koji se javljaju kao visak radne snage, trazi se posredovanje za zaposlenjc nekvalificirane zenske radne snage, podnosi se pritliZba na provedeni konkurs. Upore do s tim na planu socijalnog osiguranja javljaju se sve viSe zahtjevi za priznavanje prava na invalidsku mirovinu, prituzbe zbog nepriznatog staza, pomoc za ostvarenje mirovine. I u 1962. godini ima medu predmetima dosta prituzbi na rad poduzeea zbog otpustanja radnika i na rad ddavnih i drugih organa, a javljaju se i molbe grupa gradana koje sc odnose na staracka domaCinstva u selima koja traze da ustupe u zakup svoje zemljiste, iii prituzbe na nepravedno podijeljenu pomoe postradalima od potresa. Tako siroki kaleidoskop zivotnih pitanja gradana odvijao se pred Katinim ocima na njenom poslu u Saborskom odboru. I pored oronulog zdravlja ona predano vrsi tu dliZnost do kraja svog mandata. 74 U povodu svog 60-tog rodendana 1959. gocline, Kata Pejnovic odlikovana je Ordenom rada I reda. Na kraju isteka svog zastupnickog mandata odlikovana je Ordenom Republike sa zlatnim vijencem 1963. g. Zasjedanjc Ustavotvornc skupStine 29. XI 1945. 6. redovna sednica 21. januara !946, str. 634-636 - (govor Kate PejnoviC) stcnografske beleSke, Beograd, 1946. :.o Sabor NRH 1947-1950, Sedmo rcdovno zasjedanje Sabora NRH (16-17. svibnja !950), Stenografski zapisnici, Zagreb 1950, str. 43. U K A Z o sazivu Sabora Narodne Re:publike Hl:vatske N I. II 1946. godine, Beograd - sabor Narodne Republik:e H:rvatske saziva se u IV. redovno zasjedanje za dan l7.ozujka l952· u Zagrebu. NA RAZNIM POUIMA AKTIVNOSTI DUGI NIZ GODINA Sva iskustva borca i revolucionara izrazit Ce se i na specifican nacin na raznim poljima cljclovanja Kate PejnoviC. Svim aktivnostima zajedniCko je jedno - briga o ljudima. Od osnivanja Jedinstvene narodnoos!obodilacke fronte Hrvatske i njezinog Izvrsnog odbora 1944. Kata Pejnovic neprekidno djeluje u toj najsiroj opcenarodnoj politickoj organizaciji. Citav njezin rad vezan je uz program i aktivnost Narodne Fronte na svim poljima borbe za oslobodenje i obnovu zemlje, za izgradnju socijalizma i socijalistickih drustvenih odnosa. Ona se stalno bori za promjenu postojeeeg stanja, za dobro naroda. Kata Pejnovic je 1953. godine Clan PredsjedniStva Socijalistickog saveza radnog naroda Hrvatske, a otprije vee i Clan Zemaljskog odbora Narodne Fronte Jugoslavije.51 Bored se za razvijanje demokratizacije svih odnosa u drustvu i ddavi, protiv birokratskog odnosa Uobroj 5 U Zagrebu, ll.o.Zujka 1952. PREZIDIJUli S.ABORA NARODNE RE~UBLIKE Hl1VATSKE ZA TAJHrtLA . POT?REDSJ:EDNIK faJ.~ v~ 75 �prema ljudima i njihovim problemima, za odgoj mlade gcneracije na osnovama socijalisti- Godine 1947. vidimo je u delegaciji Ratnih vojnih invalida kod Marsala Tita. Ckog patriotizrna, za ravnopravnost Zena, za Ova je organizacija izrasla i na odnosima drugarstva u ratu, bolnicarki, lijecnika - partizana, naroda, zcna, djevojaka, onih koji su spasavali ranjene borce uz opasnost po vlastiti zivot i teska fizicka stradanja. Radala se jedna nova etika i humanizam koji je gajila Partija i prenosila u redove boraca, u narod. »Na tom i takvom odnosu nastali su nasi poslijcratni invalidski zakoni, briga koju je zajednica produzila prcma licnim i porodicnim invalidima, te djeci palih boraca i zrtava fasistickog teror·a« 52 Kata Pejnovic i u toku rata brinula je o uspostavljanju bolnice, o djecjim domovima, 0 tifusarima, oboljelima, kao sto Sll to citavo vrijeme cinile i organizacije kojima je hila na celu. Sve ove napore trebalo je poslije rata organizirano ostvarivati, ozakoniti odredena prava, ciniti sve sto se moze da se vrati ljnbavlju harem djelicak izgubljenog zdravlja, da se pride smiSljenom osposobljavanju boraca-invalida za rad- jednom rijeci da se rjesavaju i socijalna i zdravstvena pitanja s tog podrucja kao najpreca. zadovoljenje zivotnih potreba radnih !judi, za razvijanje takvih odnosa svuda, pa i u svojoj izbornoj jedinici - u punoj je mjeri djelovala na liniji zadataka te opcenarodne politicke organizacije koja ujedinjuje sve nase narode i njene gradane u borbi za izgradnju sretnijeg zivota. Kroz svoj zivot i djelovanje cesto u kontaktima s raznim delegacijama i naprednim pokretima u svijetu, ona djeluje na obrani svih tekovina Revolucije. U citavom poslijeratnom razdoblju ona radi i u organizacijama Savezu udru:lenja boraca narodnooslobodilackog rata i Ratnih vojnih invalida. Na I kongresu ratnih vojnih invalida Hrvatske godine 1949. izabrana je za clana Glavnog adbora; isto ina II kongresu 1953, kada je birana i za clana zdravstveno-socijalne komisije. Na kongresu ratnih vojnih invalida Jugoslavije 1961. godine izabrana je i u Savezni odbor te organizacije. I jedna i druga organizacija bile su »njene«, kako po strukturi clanstva, tako i po zadacima. Savez boraca bio bi nezamisliv bez aktivne prisutnosti i zivog ucesca Kate Pejnovic. Danomice je hila prisutna, pozivali su je na svoje skupove u raznim organizacijama sirom Hrvatske, jer su njezino prisustvo, njezina vedrina, iskustvo, uvijek pomagali u nalazenju najboljih rjesenja koja je trazio zivot i zadaci njihovih organizacija. Ostalo je zivo i stalno prisutno i ime koje su joj dali borci Like jos u toku rata kada su je zvali »mama Kata«. To ime ju je pratilo svugdje gdje se pojavljivala u toku cijelog njenog zivota. 76 Kad je Kata Pejnovic ispunjavala upitnik evidencije personalne sluzbe u Saboru NRH, godine 1953. na pitanje kojim se podrucjem najviSe bavi- odgovorila je da je podrucje njena djelovanja pretezno na socijalno-zdravstvenim pitanjima. U skladu s tim je i njen rad u Crvenom krizu Hrvatske. Radi tamo od 1945. godine bez prekida doklegod je mogla raditi. Tamo ju je dovelo ono njeno nemirenje s ravnodusnoscu prema ljudskim nevoljama i problemima, pogotovo kad su oni od egzistencijalnog znacenja. A takvih nije bilo malo, pogotovu poslije rata. Na tom podrucju crpila je i sama nove snage, ccsto se radilo o najdirektnijoj pomoCi ljudima u hrani, odjeci, lezaju itd. Glavni odbor Crvenog kriza za nju je bio jedan od prostora djelovanja na kojem su jedva uocljive, a veoma bitne prisutne humane niti kojima je hila protkana i sama oslobodilacka borba. Povezanost naroda i siroke mreze aktivista Crvenog kriza koja se brzo stvara poslije oslobodenja hila je bliska Kati Pejnovic. Organizacije u tom dugom vremenskom periodu, kad u njenu rukovodstvu djeluje Kata kao potpredsjednik - a u jednom periodu i kao njen predsjednik - postavlja sve viSe svoj rae! na siroku bazu solidarnosti. Crveni kriz sve viSe usklac1uje svoj program s drustvenim razvojem i u saglasnosti s drugim drustvenim organizacijama, strucnim sluzbama i tako nadilazi nekadasnju pretezno samaritansku, karitativnu usmjerenost. Na provedbi i koncipiranju konkretnih programa djelovala je Kata PejnoviC za Citavo vrijeme svoga rada. Na zdravstvc- nom planu - razvijaju se iz godine u godinu sve vise tecajevi za mlade, a unutar njih unose se novi sadrzaji - majka i dijete, roditelji i djcca, priprema za brak, zdrava prehrana, organizacija djecje prehrane, poljoprivredno i domaCinsko obrazovanje. Posebno se razvija briga za stare ]jude, za samohrane majke, nezaposlene i invalidne osobe, a unose se u rad i elementi resocijalizacije mladih !judi. To je u stvari masovni dobrovoljni dopunski oblik napora zdrastveno-socijalne sluzbe i institucija za Osposobljavanje stanovniStva za pruzanje prve pomoci. U tom sklopu izvrsava se i program pripremanja pomocnog sanitetskog osoblja. Podrucje brige za djecu razvilo se na sirokoj osnovi. Kata Pejnovic posebnu brigu poklonila je razvoju skolskih i mlijecnih kuhinja, razradi kriterija za dodjelu pomoCi u hrani za rae! tih kuhinja prema potrebama. Bila je zainteresirana i za medunarodnu suradnju - bilo je tu kod nas i brige za smjestaj djece i ranjenika iz Konga i Alzira, za aktivnosti na pruzanju pomoci i u zemlji i u svijetu oko katastrofalnih potresa, poplava i gladi. Djelovala je ne samo na sjednicama i skupstinama i u radu pojedinih komisija, nego jos vise na onim dnevnim, radnim sastancima u Glavnom odboru i na terenu kamo je rado odlazila i gdje se nalazila u najneposrednijem kontaktu s gradanima. Nije se mirila sa stihijom, neorganiziranoscu i nebrigom za covjeka. U Crveni kriz je veoma cesto navracala na dogovore, hila je tu kao kod kuce. Na VII godisnjoj skupstini Glavnog odbora Crvenog kriza Hrvatske 1960. u Zagrebu, »Odano je priznanje drugarici Kati Pejnovic koja je uspjesno izvrsavala dumost predsjednika Crvenog kriza Hrvatske«. Kata Pejnovic, u svojoj bogatoj drustvenoj aktivnosti, djeluje i u Matici iseljenika Hrvatske. Vee 1951. ona je na osnivackoj skupstini Matice izabrana za prvog potpredsjednika. Na II godisnjoj skupstini 1953, Kata Pejnovic birana je za potpredsjednika, i tako redom, da bi 1956. hila clan Izvrsnog odbora a od 1958. i opet na funkciji potpredsjednika. U Citavom tom periodu, od osnivanja pa do 1962/3. godine, Kata Pejnovic duboko zainteresirana za taj rae! pokrece mnoga pitanja relevantna za rasplitanje te slozene problematike. U godini 1952. police raspravu o intenziviranju rada Matice iseljenika po selima. U godini 1953. inicira i vodi raspravu o osnivanju komisije za iseljenicka pitanja u saveznim driavnim organima. U godini 1954. vodi sastanak na kojem se raspravlja o budzetu drustva i osnivanju povjereni77 �stva u mjestima iz kojih ima puno iseljenika. Iseljenicki tjedan, organizaciona pitanja Matice iseljenika, proslava 100-godiSnjice Nikole Tesle- sve su to pitanja s kojima se Kata mora baviti rukovodeCi veoma cesto sjednicama. Ona je i Clan komisije koja proucava pitanja u vezi s carinjenjem poklon-paketa, clan je socijalno-ekonomske komisije, preuzima na sebe odbranu u Saborskoj budZetskoj komisiji prijedloga za snimanje filma o iseljenicima. Sudjeluje u raspravi o izgradnji doma Matice iseljenika, i u raspravi o rezoluciji za osnivanje Instituta koji bi se bavio izucavanjem problematike iseljeniStva. Na sjednicama zahtijeva da se vrse temeljite pripreme za turneje iseljenika koje organizira Matica iseljenika. Ponekad je i sama sudionik neke od turneja Hrvatske bratske zajednice, smatrajuCi taj oblik rada veoma znacajnim. Iz izvjestaja se vidi da ta problematika »raste«, jer je na primjer samo od 1951. do 1953. posjet iseljenika starom kraju porastao godisnje za 10 puta. U godinama u kojima je drugarica Kata djelovala u Matici iseljenika tek se razraclivala metodologija rada na tom polju. Cesto je trebalo raditi po intuiciji, po osjecanju, a pitanja sn se morala brzo rjesavati. Ona je bila pravi pionir u tom poslu. Mnogo je pridonijela da se izraduju principijelni stavovi u odnosu na iseljeniStvo. Ona je energicno ulazila u bitku da se iseljenicko pitanje postavi kao vazno drustveno pitanje, borila se za rjesavanje ekonomskih pitanja vezanih uz tu problematiku. U razgovoru, u susretima sa iseljenicima bila je veoma strpljiva i srdacna, znala je da svaki od njih nosi po jednu ljudsku sudbinu. Bila je u pristupu i jednostavna i korektna, i velika 78 kao covjek, beskompromisna, energicna u provedbi o dogovorenom. Izazivala je u sugovornika postovanje. Putem nje su cesto iseljenici saznavali u direktnom razgovoru sto je socijalizam, kakva je bi!a nasa borba, preko nje Stl provjeravali etiku naseg drustva, i ona bi uvijek nasla vremena za te razgovore, ne pokazujuCi nikad zurbu. 53 vanje, kao i uvijek, poCivalo je na jacanju bratstva i jedinstva nasih naroda. Neda Drakulic, tada clan glavnog i izvrsnog odbora SKD »Prosvjeta«, i dugogodiSnji suradnik Kate Pejnovic u oslobodilackom ratu i nakon oslobodenja napisala je: >>Kao jedan od osnivaCa naSeg SKD »Prosvjeta(( Jedno od podrucja na kojem se javljala Kata Pejnovic jeste njeno djelovanje u Srpskom kulturnom drustvu »Prosvjeta« - koje je u nekom vidu nastavak rada »Seljackog kola« Sirenjem svog lista »Srpska rijeC« - odnosno dan as »Prosvjeta«, kalendar s mnostvom priloga iz kulturnog zivota i stvaralastva kao i historije i gospodarstva, bavi se sirenjem knjige, otvaranjem Citaonica i biblioteka u suradnji s izdavackim poduzecem »Prosvjeta« i Savezom organizacija za sirenje knjige SRH. - drugarica Kata je kao dugogodisnji clan Glavnog i Izvrsnog odbora uvijek nalazila volje i vremena da pomogne napore naseg drustva u sirenju prosvete i kulture u nasem narodu . . . Ona je znala bolje nego itko da jednostavnim rijeCima mobilizira !jude na daljnje stvaranje. Njena ziva rei\ njeno prisustvo, njen polet pretvarali su se u poziv na akcije u kojima je citavim svojim bicem ucestvovala. Posebno je velik njen doprinos u stvaranju i uCvrSCivanju bratstva i jedinstva nasih naroda, Srba i Hrvata u Lici ... << 54 List Prosvjete - »Srpska rijec« poceo je izlaziti 1943. kao glasilo narodnooslobodilackog pokreta, da bi od 1944. izlazio kao organ Srpskog kluba vijecnika ZAVNOH-a, a od oslobodenja kao organ Glavnog odbora Srba u Hrvatskoj. Godinc 1952. mijenja svoje ime i izlazi kao »Prosvjeta«. Kata Pejnovic se povremeno javlja u tom listu svojim clancima, naroCito o ulozi zena Like u narodnooslobodilackoj borbi. Kata Pejnovic je godine 1947. birana za clana Glavnog i Izvrsnog odbora, da bi 1961. i opet bila birana u Glavni odbor s mandatom do 1964. godine. Od osnivanja do prestanka rada bila je clan Srpskog kluba vijecnika ZAVNOH-a, odnosno Srpskog kluba zastupnika Sabora SRH. Na toj liniji, od osnivanja do prestanka rada bila je i clan Izvrsnog odbora Glavnog odbora Srba u Hrvatskoj kao jedan od predstavnika Like. Osnovno njeno djelo- Od godine 1963. dmgarica Kata Pejnovic uglavnom je privezana za bolesnicki krevet. Teska bolest iscrpljivala je dugo taj neslomivi vitalitet. Njen duh se nije predavao, premda sc branio na sve moguCe naCine. Pored svog nesebicnog revolucionarnog rada - dozivjela je i radosti majke i bake, kad je bila okruzena svojim najblizima. Nikad tim mladima, unucadi svojoj, nije govorila o onom teskom iz svog Zivota, Sto sc moZc zatomiti, ali ne i zaboraviti. Ponekad tek, o ujacima- kaze jedna unuka o njima kakvi su bili. A inace, radovala se s njima, ljutila se s njima, grlila i slavila je s njima, cas jedan, cas drugi rodendan, a i svoj. Kao prava mama i baka. Ne neka nedohvatna nego svoja - takva je za njih bila, kao i za sve, kad bi se pored nje nasli. I I ' I I l Svojoj Lici, i Smiljanu, nikad nije ostala duzna. I zato su je uvijek iznova na svim izborima redom birali za svog zastupnika. A ona- dosla bi medu njih, radovala se njihovim uspjesima, pa i malim - kad bi elektrika dosla u njen Smiljan, na primjer, iii kad bi put od Gospica - onaj pravi krenuo prema Smiljanu. Pod lipom, tamo pred nekadasnjom Pejnovica kucom, zastala bi kad bi dosla. Kao da je tu vodila neki svoj tihi dijalog uvijek iznova svima nepoznat, mozcla tek dokucen kao slutnja iz daleka. Umrla je 11. novembra 1966. go dine. ,zasto sam joj pokrio lice?<< »Kad sam postavio ispod vjesala zenu koja place, pokrio sam joj lice maramom, jer sam bio uvjeren da sam nemocan da na njenom lieu izrazim svu bol i tragediju te zerie. Znao sam, naravno, tu zenu i drugovao sam s njom sve do njene smrti prije desetak godina ... Upoznao sam je u ledenom paklu Like, u bijelom i krvavom paklu 1943. neposredno posto sam u taj ledeni pakao dosao iz drugog jednog pakla, zagrcbackog, pakla izdaje i pakla srama ... Tada su mi kazali: ovoj zeni, ubili su tri sina i muza, i ja sam gledao, gledao to lice i ona je znala da je pomno i pazljivo gledam, pa se nasmijala pa je od svog lica pokusavala da ucini sve kako bi sakrila tragediju koju je dozivjela ... Tako je Cinila sve do svoje smrti i ja sam u svakom susretu, u svakon1 razgovoru, ponovo dozivljavao te njene pokusaje da pobjegne od tragedije. I kad su me prije viSe od dva decenija Licani pozvali da nacinim spomenik 0 Jadovnom, imao sam u vidu nju, tu zenu o kojoj nepre79 �stano govorim i koju nikad necu zaboraviti. Licani me vole ( da li zato sto osjecaju koliko ja njih volim ?) pa su mi kazali: cini sto te volja! Dali su mi odrijesene ruke, razumijete? I ja sam naCinio ta kamena vjesala i ispod njih zenu koja place ... Da, ideja je Cista i sve je iSla kako treba dok se nisam sreo s licem te zene . . . Kako izraziti tragediju te zene, majke i supruge, zar umjetnost uopce maze da to odrazi i izrazi? Ne, rekao sam, nemoean sam pred tom tragedijom i nisam u stanju da je predstavim ... Jednostavno, pokrio sam lice zene maramom pa neka svako, na svoj nacin, dozivljava to lice«. »Rijec je o Kati Pejnovic. Culi ste za nju, naravno. A taj spomenik u Gospicu, nesto mi je najdraze sto sam u ovih sedamdeset godina stvorio ...«55 Lika je nije nikad zaboravila. Podigla je u Gospicu osnovnu skolu, spomen-skolu Narodnog heroja Kate Pejnovic. Danas skolska djeca zastaju pred njenim likom koji ih, vajan rukom umjetnika, docekuje i ispraca. A oni pisu o njoj legendu- za danas. U Udbini- bolnica za medicinsku rehabilitaciju nasi njeno ime. I u Zagrcbu jedan djecji centar nasi ime Kate Pejnovic. I kraj Banja Luke - osnovna skola u Laktasima. I Nagrada Kata Pejnovic, koja se dodjeljuje svake dvije godine, pronosi njeno ime i njeno djelo sirom Republike Hrvatske. Nagrada na onim podrucjima na kojima je ona uvijek bila prisutna, nikad posustala svojim budnim interesom dodjeljuje se kao izvanredno drustveno priznanje u cilju poticanja i isticanja aktivnosti koje doprinose unapredenju drustvenog in80 teresa polozaja zene i porodice. Nagrade Kate Pejnovic primaju i pojedinci, i ustanove, i proizvodne radne organizacije za izuzetne uspjehe na spomcnutom podrucju. Svc su to rcdom zivi spomenici Kati Pejnovic koji pokrecu na stvaralastvo i snovidenjc. Krecu zivot i Revoluciju naprijed. I ona sama primila je priznanja. Odlikovana jc mnogim visokim priznanjima: Ordenom bratstva i jedinstva I rcda, Ordenom za hrabrost, Ordenom rada I recla, Orclcnom Republike I rcda. I kad se sve sabralo sto je znacilo to ime - Kata Pcjnovic, ona je posmrtno odlikovana i Ordcnom Narodnog hcroja, koji je okrunio i sva ranija priznanja Saveza komunista Jugoslavije i naroda. Nosilac je »Spomenice 1941.«. Kata Pejnovic, ta mati, taj hrabri borac, komunista, vrstan organizator, taj pregalac na viSe razboja, ta nasa clrugarica koju i Lika i zemlja i svijet pozna i postuje, taj revolucionar iz redova scljackih zena - ovjckovjcccn jc i u mastanju ljudske slobode. Njcn zivot i djelo imaju vlastitu egzistenciju s neizbrisivin1 pe~ catom, njenim pecatom u nasoj stvarnosti. Marija Erbeznik Fuks 51 Arhiva Sabora - Personalni podaci - upitnik Kate Pejnovic iz 1953; AJ, AF2, Rcgistrator, biografija Kate PejnoviC iz 1950. !! DuSko RoksandiC: Predgovor zbornika ))Za Covjeka«, RepubliCki odbor Saveza ratnih \'ojnih invalida Hrvatske, Zagreb, 1950, str. 8. 51 Kazivanje Branke KraSiC-Trgo, zabilj. u g. 1977. ~ Neda DrakuliC: Herojski lik Zene-revolucionara iz malog Smiljana zaddat Ccmo u trajnoj uspomcni, Prosvjeta, mjescCnik Srpskog kulturnog druStva »Prosvjeta<c, Zagreb, XXIII, br. 553, dec. 1966. 55 Iz razgovora Slave StojkoviC s Vanjom RadauS 17. 4. 1975. �IZ OBITELJSKOG ALBUMA 1\'lica KrajnoviC i Draga LemaiC, Katine sestre Jelena BogiC, r. RodiC, Katina majka ..... Kata PejnoviC fotografirana u Parizu 1945. Ill �·~ I Ljuba BogiC-MiSkulin, Katina sestra MiloS BogiC, najstariji Katin brat Nikola PejnoviC, najstarlji Katln sin Rranko BogiC, Katin brat IV Mirko BogiC, Katin brat v �Kata sa kCerima Millcom PoCuCom i Ljubom ObradoviC Sa unukom Veljkom PoCuCom VI unuCicom Brankicom PoCuCom VII �Kata pod lipom. koja je zasadena na dan rodenja Katina supruga s unukom Brankicmn PoCuCom .._ Na Sezdeseti rodendan s unuCadi slijeva nadesno: Mirjana ObradoviC (kCerka Marije)~ Milkica i Veljko, u sredini Kata s Mirjanom (Ljubinom), Brankicom i Brankom ObradoviC Branka PoCuCa, Milkica I Mirjana sa svojom bakom Ill �U PREDVECERJE REVOLUCIJE 1938-1941. Lipa je ostala kao sjeCanje na dom PejnoviCa PRVA LICKA PARTIJSKA KONFERENCIJA ODRZANA JE 1940. NA PLITVICAMA U PRVI OKRUZNI KOMITET IZABRANI SU: JAKOV BLAZEVIC MILE POCUCA TOMO N_IKSIC KATA PEJNOVIC MILAN VUKMIROVIC·SKARPA NEDELJKO ZAKULA MICA KULAS I DUSAN BRUJIC U Lici je 1940. g. bilo 80 partijskih Celija, 240 Clanova Partije i isto toliko skojevaca Spomen~ploCa X PlitviCka jezera - biser Like na mjestu gdje je stajala Katina kuCa Snimila: Cul:a Smokv!na-BoraniC XI �:II IZ NARODNO-OSLOBODILAcKE BORBE 1941-1945. Krsto HegeduSiC, Mostarski :l.eljezniCari dotjerani u Iogar u Gospic u srpnju 1941. Krbavica u jesen 1941. OkruZni komitct KP za Liku, Clanovi: Jakov BlaZeviC, Kata PejnoviC, Mile PoCuCa, Torno NikSiC, Rade ZigiC. Sekrctar OkruZnog komiteta omladinc Slobodan Uzelac s drugovima Durom MilojeviCem-Durtom, Pejom ZuniCem i Bogoljubom RapaiCem XIII �A U Krbavici. Sjede: Marija soljan, dr Slava Ocko i Kata PejnoviC. Stoje, slijeva uadesno: Marija KatiC-KupreSanin, Dara CudiC-VujnoviC, Zorka KoraC i Stojanka Aralica IV U Donjem Lapcu 1942. Zdesna nalijevo: Jakov ...,. BlaZ.eviC, Sekretar OkruZnog komiteta za Liku, Ncaa Zakula, Clan Okru:l.nog odbora AFZ-a, Rade ZigiC, Vlado CetkoviC, Komandant Staba Grupe IiCkih odreda, Kata PejnoviC, Clan OkruZnog komiteta i predsjednica AFt-a za Liku Drugi red: Marija Soljan, Danica GregoriC i MiloS Uzelac �U Lici Draga Milan Sjcdi: 1942. Slijeva nadesno: Mrda, Kata PejnoviC, Pokrajac, Smilja Pokrajac. Slava Bla:i.eviC Stojan Aralica, LiCki stogovi sijena U Donjem Lapcu 1942. Slijeva nadesno: Necta :lakula, Kata PejnoviC, Marija Soljan XVI XVII �Tito govori na zasjedanju AVNOJ-a . k Zasjedanje AntifaSisti·1e o~dv ijeCa narodnog 1942. 26. do 29.. XI oslobodenja ~ugo~:dsjedniStva nalazt se Medu Clanov1~a -IIIII i Kata Pejnovic XIX �PredsjedniStvo AVNOJ-a na II. Kongresu USAQJ.a u Bihacu 29. XII 1942. I zasjedanje ZAVNQH.a na Plitvicama 14. VI 1943. Knrlo MrazoviC-GaSpar pozdrav1ja Prvo zasjedanje ZAVNOH-a B. VI 19.J3. u OtoCcu T Medu uCesnicima Anka Berus XX Jedna minuta Sutnje za poginule borce na Prvom zasjedanju ZAVNOH-a XXI �Jcla BiCaniC govori na Prvoj konfercuciji AFZ·a Hrvatske 12. VI 1943. u Skoli u sclu Prozoru kraj OtoCca KuCa u kojoj je odrLana Prva konferencija AFZ-a Hrvatske od 11. do 13. VI 1943. Kata - XXII Zena u crnoj marami XXIII �Drugovi pri odlasku aa Drugo zasjednnje AVNQJ.a. :\'a r.:roJazu kroz Livno sJijeva nadcsno: Oskar Danon, Jela BiCaniC, Nada Sremcc, Kata PcinoviC, Nikola v'idoviC. Vicko Krstulovi~. Radc TurkoviC i Vice Buljau Kalona s de!cgatima krcCc prerna Jajcu na Drugo zasjedanje AVNOJ-a ocl Doljana prema Srbu 1943. BoZiG~::· Jakac, Pnrtizanska kalona XXI �U Jajcu 1943. Slijcva nadesno: drugovi Jaka Av§ic, Edvard Kardelj, Skorpik I V!ado Bakarlc Vanja Radau§, Babin potok, Lika 1943/44. Ivan Ribar na putu na Drugo zasjedanje AVNOJ-a XXVII �VijeCnici AVNOJ-a iz Hrvats!'\:e s <h·u~~om Titom i p1·atiocima poslijc :!lrugog z<~sjcdanj<l AVNOJ-a u Jajcu 29. XI 19~3. Na povrutku s Drugog zasjedanja AVNOJ-a drug Jaka AvSiC O'ovori krajiSkim Zenama ~ odlukama Zasjedanja Tito za vrijeme Drugog zasjedanja AVNQJ.a XXIX �()()( U Jajcu poslije Drugog zasjedanja AVNOJ-a. Slijeva nadesno: delegatkinja Slovenije (neidentificirana), Kata PejnoviC, Maca Gr.letiC i Mitra .M.itrovi~ Povratak delegata Hrvatske Povratak sa zasjedanja AVNOJ-a. Slijeva nadesno: Boiidar Jakac, Boris KidriC, Zoran PoliC, Zdenka KidriC. Na kamionu Kata PejnoviC SJovenije sa zas jedanja AVNOJ-a. Katin susret s KrajiSkinjama Vilim Svecnjak, Na zgariStu, 1944/45. Franjo Mraz, Bolnica u Petrovoj gori, ljeto 1944. XXXI �Dogovor u vrijcme odrfavanja OsnivaCke ,. konferencije JNOF, Topusko 1944. Lepa Pijade Kata PejnoviC u Topuskom svibnja mjeseca A 1944, za vrijeme zasjedanja ZAVNOH·a ~~---·~ Vilim Svecnjak, Partizan A Vladimir Nazor, predsjednik ZAVNOH-a. otvara TreCe zasjedanje u Topuskom Kata PejnoviC. predsjednica AFZ Jugoslavije, govori na TreCem zasjedaniu ZAVNOH-a u Topuskom 1944.T �Poslije bombardiranja Topuskog ljeti 1944, ranjenu Katu Pejnovlc odvoze u bolnicu Kata PejnoviC u bolnici na Petrovoj gori 1944. Kata PejnoviC Snimio: Mahmud KonjhodZiC Anka Berns u radnom predsjedniStvu Druge oblasne konferencije AF2-a u Splitu, oZujka 1945. Minuta Sutnje poginulim drugovima i drugaricama. XXXV �POSLIJE RATA 1945-1960 Kata PejnoviC govori na mitingu AFt-a na TreSnjevki u Zagrebu lipnja 1945. XXXVII �XXXVIII Prvi kongres AFz-a Hrvatske, 21-23. VII 1945. u Zagrebu Kata PejnoviC govori na Prvom kongresu AF:i:-a Hrvatske u Zagrebu XXXIX �Delegatkinje iz Like u Zagrebu, .... na proputovanju na Kongres AF.t-a Jugoslavije u Beogradu ljeta 1945. Kata PejnoviC otvara izlozbu AFz-a u Zagrebu 1945. Kata PejnoviC .... sa delegacijom sovjetskih Zena l XLI �U Parizu 1945. Kata PejnoviC s Nadom Sremec i s predsta\·nicom francuskih Zena <1111 Prvi kongres Osvobodilne fronte Slovenije u Ljubljani 1945. U drugom redu u crnoj marami sjedi Kata PejnoviC XLIII �Kata PcjnoviC kod marSala Tita s dclcgatima Kongrcsa ratnih vojnih invalida Kata PejnoviC na Drugom kongresu Narodnog fronta Jugoslavijc u Beogradu 1947. Kata PejnoviC kao rezervni potpukovnik Jugoslavenskc Narodne Armije JV XLV �Vanja RadauS, Spomenik Zrtvama faSizma u Jasikovcu kraj GospiCa Na proslavi 27. srpnja u Srbu 1950. Slijeva nadesno: Smilja Ze:lelj, Milan MajstoroviC, Kata PejnoviC, Doko JovaniC i Geno JuriC XLVII �:LVIII SveCana akademija u povodu 8. marta: Kata PejnoviC drll referat u Hrvatskom narodnom kazaliStu u Zagrebu Kata PejnoviC Clan odbora za molbe i Zalbe Sabora SRH Snimi!a: Cuen Smokvina-BoranlC XLIX �U Saboru NR Hrvatske: Marija Soljan, Kata PejnoviC, dr Vladimir BakariC, Cana BaboviC i Stevo KrajaCiC .... Vcljko VlahoviC s Katom PcjnoviC i Ljubicom VuCiniC na primanju u Saboru Na primanju u Prezidijumu Sabora NRH. Slijeva nadesno: Sima TodoroviC, Kata PejnoviC, Maca GrietiC i Ivan Ribar Kata PejnoviC, Karla MrazoviC i Toma BabiC u prijateljskom razgovoru Posjet U Nua Jugoslaviji: na ZagrebaCkom kolodvoru gosta su docekali dr Vladimir BakariC, Marko BeliniC, Kala Pejnovic i Veljko Drakullc L Ll �.II Vicko KrstuloviC prilikom dodjeljivanja odlikovanja Kati PejnoviC, 1952. Grupa preZivjelih vijeCnika Pl·vog zasjedanja AVNOJ~a na proslavi 26. XI 1952. u Zagrebu. Prvi red, slijeva nadesno: Svetozar VujinoviC, Ivan MaCek, Kata PejnoviC, Miloje DobraSinoviC, MoSa Pijade, Pavao Krce, Mile PeruniCiC, DuSan Vrstina. Drugi red: Rocloljub ColakoviC, Todor VujasinoviC, Vicko KrstuloviC, DuSan lvoviC, Duro Pucar, Jovo MirkoviC, Vladan ZeCeviC, prof. Pavlc SaviC, i Florijan SuCiC A Na Sestom kongresu KPJ u Zagrebu 1952. Grupa delegata iz Like, slijeva nadesno: Milan MajstoroviC, Gena JuriC, Stipe DevCiC, Rade GrkoviC, Mile PoCui:a, Jakov BlaZeviC, Kata PejnoviC, Jure lveziC, Torno NikSiC, Aco RadakoviC, Mito Dimitrije\'ski, Budc Grahovac, Stojanka Aralica, Pel"ica Dozct Na zasjedanju Narodne skupStine Jugoslavijc u Bcogradu 1953., medu poslanicinm Kata PejnoviC i Lidija Sentjurc �.IV Kata Pcjno\'iC na proslavi vatrogasue brigade u tvornici »Mcba« PreZivjeli sudionici Konferencije u Bosanskom Petrovcu 1942., pred Kata PejnoviC s vrhovnim komandantom naSe J. N. Armije mar.Salom Tit om Spomen·domom Konfercncije 6. XII 1952. LV �.VI Kata PejnoviC u radnom predsjedni§tvu IV. Kongresa SSRNH u Zagrcbu 1953. LVII �Kata PejnoviC sa svojim dugogodiSnjim ratnim poslijeratnim suradnikom ll'anom Uzelcem~Danom, funkcionarom KP gospiCkoga kotara Na Sv. Naumu u I\bkedoniji II. V 1953. Slijeva nadesno: Neda BoZinoviC, Bosa CvetiC, 1\"lileva PlanojeviC, Kata PejnoviC, Judita AlargiC U selu l\letku Kata PejnoviC za vrijeme rada kraj GospiCa, prilikom otvaranja Zadruinog doma !952. Slijeva uadesno: Ivan Uzelac·Dan, Kata PejnoviC, Marija ObracloviC i Nikola StaniC, upravitelj Skole ))Kata PejnoviC<( .,_ LIX �Kata PejnoviC ... Otkrivanje spomen-poprsja dra Mladena StojanoviCa u istoimenoj bolnici u Zagrebu 30. III 1954. sa aktivistima Crv~nog kriZa u gospiCkom kotaru, prcd Gimnazijom ))Nikola Tesla({, 1954. Kata PejnoviC kod porodice MarkiC u Ljubljani 1955. .X Na proslavi 1. maja 1955. u Zagrebu LXI �:II U povodu pros1ave godiSnjice AFZ-a Hrvatske, u Zagrebu 1958, Kata PejnoviC s de1egatkinjama na Prvoj konferenciji AFZ-a u Bosanskom Petrovcu 1942. Slljeva nadesno: Draginja MetikoS, Stojanka Aralica, Kata PejnoviC, Cana BaboviC, Anka Berus. Drugi red: Anica MagaSiC i Marica ZastavnikoviC S pros1ave 15. godiSnjice Prve konferencije Zena Jugoslavije, u Saboru Hrvatske prosinca 1957. -<1111111 Kata PejnoviC delegacija kineskih zena 1956. u Zagrebu LXIII �Radno predsjedniStvo .A prilikom proslave 15. godiSnjice Konferencije u OtoCcu. Slijeva nadesno: Maca Gr:ZetiC, Milka Solaja, Marija Soljan, Kata PejnoviC, Anka Berus i Jela BiCaniC Kata PejnoviC polaZe vijenac ..... na spomen-ploCu pred Skolom u Prozont Marija Soljan, Kata PejnoviC i Stojanka Aralica primaju Cestitke pionira u povodu 15. godiSnjice Konferencije u OtoCcu .... LXIV Snimlln: CuCa Smokvina-BoranlC LXV �Proslava 15. godiSnjicc Prve konferencije AFZ·a Hrvatskc u OtoCcu, u lipnju 1958. Slijeva nadesno: Marija ObradoviC, Katina sestra Mica, Kata PejnoviC, Danica BrozoviC, kCi Milica PoCuCa, Marica OstoviC, Milica Opsenica, Soka KrajaCiC, Zorka PopoviC, Stojanka Arallca, Jela BiCaniC Kata PejnoviC na svome radnom mjestu u Saboru u odboru za molbe i Zalbe ( Snimi!a: CuCa Smokvina-BoranlC Kata PejnoviC na zasjedanju Sabora SRH .A medu zastupnicama Stojanka Aralica i Soka KrajaCiC Proslava XIII proleterske brigade. Na govornici Marko BeliniC 'Y �Na Sczdeseti rodendan, kCi Milica PoCuCa CHa pozdravni brzojav Jovanke Broz Pioniri Cestitaju 60. rodendan Kata PejnoviC sa Clanovima Odbora Matice iseljenika Hrvatske na plenumu odrZanom 20. svibnja 1960. LXIX �U povodu pedesetogodiSnjice 8. marta, marSal Tito prlmio je 21. veljaCe 1960. u Belom dvoru u Beogradu dclegaciju Zena Jugoslavije. XX LXXI �XXII Joko KneZeviC, dctalj mozaika ))NOB« s portrctom Kate PejnoviC, u Skoli nKata PejnoviCc< u GospiCu Vanja RadauS, Kata PcjnoviC Josip Cazi u Saboru 1960. LXXIII �r l l I l I F !\_ ,'\Z 0 J\ Pf\EDSEDNlKA SOC!fALIST!C:K_E FEl>Ef{_ATIV\iE I(EPl!BLII(E JUGOSU\V!JE JOSIPA Bf\OZA TITA BI(O f 9.7 OD .1;,/"""n,' !qOR, CO!HNE J l I ~Ia; cfi/JnolJirJ /0£/wJJm/ moJuv:lnr;? fiM;r/ 0 C'EMU SE !ZDA)E OYA I'OVE LlA I( A N C ,E L A 1(1. J A l.i UEO-G.J\.;;\.00 . .l~ui/ 0 " D, E, N A 196/J. «%i!E44f!h4h Jakov BlaZeviC uruCuje Milici PoCuCi Orden narodnog heroja kojim je odliko\'ana njena majka Kata PejnoviC XXIV LXXV ��AUTOBIOGRAFIJA KATE PEJNOVIC Rodena sam 1899. god. u Smiljanu, kotar Gospic. Porijeklorn san1 iz vrlo siromaSne CinovniCke porodice. Otac mi je bio Austro-ugarski Zanclar, ali mi svi Oton Postruinil<:, U ocaju, 1944 82 ostali bavili smo se scljaCkim poslom. Radi bolesti otac je rano penzionisan, te se je i on zatim bavio seljackim poslovima. SvrSila sam 4 razreda osnovnc Skole. J oS kao elijete odlazila sam kod bogatih seljaka na razne poslove. Kad sam svrSila Skolu iSla sam raditi kao nadniCar, kod seoskih gazcla, pa neSto san1 i Sivala. Ovako sam pro:Zivjela sve do clvadesete godine, kada sam se udala za Jovana PejnoviCa iz Smiljana. On je bio srednje.bogati seljak, te sam se zato udala za njega, jer sam mislila da Cu taka svoj te.Ski Zivot poboljSati. Volila sam Citati, ali sam za vrijcme djevojaStva Citala san1o razne romane i pripovjetke, bez naroC:ite sadrZine. Isto taka volila san1 Citati novine, naroCito za vrijen1e prvog irnperijalistiCkog rata. JoS kao djevojka uvidala sam teZinu toga posla, ali nisam n1ogla nikako zakljuCiti gdje jc krivica. Nakon udaje nisam prestala sa interesom za Citanje, veC sam uvijek sve hvatala u Zelji da neSto nova otkrijem. No usprkos svcga nastojanja, nisam mogla krenuti naprijed, do 1935. god., kada sam se upoznala sa jednim pekarskim pomoCnikom, koji je cesto dolazio kod nas. On mi je jednom zgodom ponudio, da li Zelim ncke stvari citati. Odmah mi sinulo, da bi to moglo biti ono Sto ja traZim. On mi je donio knjigu od Maksima Gorkoga »Mati<(. Od tada me sve viSe vukla Zelja za Citanje naprednih stvari. Svc sam viSe dalje Citala. Zatim sam se upoznala sa Jakovon1 Blaievicem i Nedjclj:kom :l:akulom 1937. god., koji su mi posvetili punu paZnju i davali razne napredne knjigc. Citala sam neke stvari iz »PolitiCke ekonornije(<, »Srp i CekiC«, Hi'storiju SKP(b). Proleter, Vijesnik koji je tada izlazio. Citala sam >>Gvozdena peta« i joS rnnoge druge naprcdne knjige. 1938. g. u aprilu mjesecu, postala sam Clan KP. UvidajuCi sve viSe teSki i ropski Zivot, koji sam prezivljavala, ponukalo me je da Sto viSe uCinim za bolje uslove Zivota. Kao takova primljena sam u Partiju. Bila sam Clan organizacije »SeljaCko kolo« i »SeljaCka sloga« i tu sam djelovala po direktivi Partije, sve do spo· razurna CvetkoviC MaCek. Bila sam Clan Cclije u Smiljanu i radi aktivnog djelovanja medu seljacima i u GospiCu, medu omladinom, bila sam br zo kornpromitovana. Radi toga dolazili su mi CeS· Ce Zandari na pretrese kuCi, ali ja sam sc uvijek dobra i cvrsto driala. Seoski pop me je tuZio i napadao, te sam se jednom s njim tukla. Sve Sto mi je Partija postavljala u zadatak sve sam izvrsavala. 1940. god. na Plitvockim jezerima, na prvoj Okruznoj konferenciji Partije za Liku, bila sam birana za clana O.K. K.P.H. za Liku. Tu su prisustvovali Mirko Bukovac i Martin Franekic, poslani od C.K. K.P .H. Bila sam zaduzena za blagajniCke poslove i za rad u rnojoj opCini. Tako sam radila sve do okupacijc. Tada sam radila u Gospicu Kotaru. Sakupljala i spremala usta· nak, drZala vczu s organizacijom, zajedno sa Markom OreSkoviCern, J akovom BlaZeviCem, Milom PoCuCom, Tomom NikSiCem Q ostaHm drugovima. Do us tanka sam hila Citavo vrijeme sa drugovima i izvrSavala sve postavljene zadatkc. UstaSe su me mnogo i mnogo proganjali. JoS prije pokolja, tukli su mi moje kceri i familija mi se je isto skrivala. U julu mjesccu 1941. god. uhvatili su mi druga, kojeg su jako xnuCili da kaZe gdje mu je :lena i rnnogi drugovi. On je u najjaCim muka rna govorio »Ja ne znam niSta«, iako je sve znao. Odveden je vee na pola mrtav, sa ostalih 450 !judi negdje u Pazariste, gdje je ubijen. U tom pokolju zaklali su n1i tri sina, medu njima jednog od 5 godina, koji je Ziv u vatri izgorio. Iz te vatre mi se je spasila jedna kcerka koja je tada cimala 8 gocliina. Pred sam pokolj potjerali su mi i stariju kcerku, koja je kao Skojevka izvrsavala sve za· datke, koje smo joj postavili. Pokolj u julu mjesecu zatekao me je u opcini Smi· ljane. Nakon par dana iza pokolja, ostala sam sa neldh 40 !judi opcine Smiljane u sumi, u nasto· janju da ih nekako spasiin. Bila sam izgubila vczu sa drugovima, poSto su oni otiSli na rad na drugi tercn. Cetvrti dan nakon pokolja bili smo opko· ljeni od ustaSa. koji su skoro sve pohvatali, kao i druga dva logora, koji su bili bli~u nas, ali ja sam uvijek uspjcla pobjeCi. Spasilo se jos nekoliko ko· je sarn sabrala, te kad sam dobila vezu sa dru8 8 8 govima otiSli smo k njima. Poslije toga, prilikom ilegalnog rada u Smiljanu, tj. poslije pokolja, gdje sam bila dvadcset dana otkud sam se jedva izvukla na oslobodeni teritorij, gdje sam djelovala kao Clan O.K. NajviSe sam radila na organiziranju i proSirenju Partizanskih odreda, na okupljanju iena u NOP. Bila sam predsjedniea 0.0. AFZ·a za Liku, i kao takova dje!ovala sam sve do 1942. god. Na prvoj konferenciji AF:I:-a za Jugoslaviju, bila sam izabrana za predsjednicu AF:I:-a za Jugoslaviju. NeSta prije birana sam i u AVNOJ, te sam nakon toga otiSla iz Like, na novu duZnost, sve od 4-5 ofenzive, kada sam se vratila natrag u Hr~ vatsku, poSto se pripremala konferencija Zena za Hrvatsku, koja nije tada odriana racli ofenzive. Za vrijeme ofenzive formirali smo I.O.AF2:.a Hrvatske, kojeg sam bila Clan. Za vrijeme ofenzive otiSla sam u O.K. Lika, Ciji sam bila Clan, te sam tamo radila nekoliko mjeseei. Poslije toga sam Cesto odlazila na teren, u razne krajeve naSe zem~ Jje, po pitanju rada sa Zenama. Na prvom Zasjedanju ZAVNOH-a birana sam za Clana istoga. 1944. god. otisla sam u O.K. Karlovae, gdje sam ostala na radu sve dok nisam bila ranjena od avionske bombe u jesen 1944. god. U bolnici sam provela punih 5 mjeseci, te sam za to vrijeme otiS!a i u Dalmaciju. Na trecem Zasjedanju ZA VNOH-a birana sam u predsjednistvo, a prigodom osnivanja JNOF-e za Hrvatsku, bira· na sam u plenum iste. Nakon odlaska iz bolniee opet se vraCam na rad sa Zenama. N_akon oslobodenja dosla sam u Zagreb, gdje radnn u G.O.AF:I:·a, kao potpredsjednik i u komi· siji AF:I:-a pri C.K. K.P.H. Predsjednik sam u Sa· boru za molbe i Zalbe. NajviSe radim na terenu sa z:n~ma. Birana sam za narodnog poslanika, skupstme naroda, za clana Okruznog N.O·a za Liku, te u predsjednistvo JNF za Hrvatsku, te clan predsjednistva C.O. AF:I:-a Jugoslavije. Sve zadatke koje pred mene postavlja K.P., izvrSavam, ali osjeCam da bi mogla viSe dati, no me~ ne se dovoljno ne iskoriStava i ne daju mi se oni zadaci, gdje bi n1ogla viSe koristiti. U Zagrebu, 7. VI. 1946. god. * Ova je biografija koju je Kata PejnoviC napisala uz Ankctni list za potrebe CK KPH 1946. 83 �v , CLANCII GOVORI KATE PEJNOVIC AKTIVNOST KOMUNISTA U SEUAcKOM KOLU I SEUACKOJ SLOZI U GOSPICU Opozicione gradanske stranke HSS i SDS osnovale su 1938. godine u Smiljanu i drugim selima gospickog kotara Seljacku slogu i Seljacko kolo. U tim organizaci· jama okupljali su se demokratski nastrojeni ljudi. Ove organizaci~ je su u eri krize i prczaduZenosti seljaka imale u prvom redu ekonomski znacaj. Partijska organizacija u Smiljanu, kojoj sam i ja pripadala, dobila je zadatak da prodre u te organizacije. Vee u samom pocetku imali smo velikih uspjeha. U kuci Petra Pejnovica, Clana Scljackog kola, bio je otvoren takozvani ekonomski centar, Ciji su Clanovi bili i clanovi Seljacke sloge i Seljackog kola. U ekonomskom centru seljaci su kupovali umjctno gnojivo, kukuruz i druge prehrambene artikle i manje poljoprivredne strojeve. UveCer bi se sastajali u centro Clanovi i jedne i druge organizacije, pa su ovu priliku koristili clanovi Partije da govore o politickoj situaciji, ekonomskoj krizi i drugim aktuelnim politickoekonomskim zbivanjima. Tako smo okupljali prilican broj simpatizera. Nedjeljom smo tu viSe puta odr:iavali sastanke, na kojima se govorilo o unapredenju domaCinstva i gospodarskim ternama. Djelovali smo veoma aktivno i sjecam se da je pod firmom Se84 ljackog kola 1938. godine Partija organizirala veliku demonstraciju u Gracacu, povodom okupacije Cehoslovacke. Na demonstraciji se okupilo nekoliko tisuca !judi, koji su izvikivali parole »Dolje fasizam! zivjela Cehoslo· vaCka!« Govor:o je i Adam Pribicevic, koji je bio organizator Seljackog kola. Na zboru je bio i advokat Brujic, koga su 1941. godine ubile ustaSe. Na mitingu, koji je potpuno uspio, sudjelovao je i velik broj clanova Partije iz Like. Druga priredba odrzana je jedne ncdjeljc 1938. godine, a organiziralo ju je Seljacko kolo iz Divosela. Tada su se okupili clanovi Seljacke sloge i Kola iz Smiljana, BruSana i drugih sela gospickog kotara. Sjecam se da je na programu bio »Sluga Jernej((, »Voda sa planine« i recitacije »0 klasje moje<(. Bili su prisutni i Jakov Blazevic, Mile Pocuca, Nedjeljko zakula, Duro Stankovic. Pristalice reZima su poCele da ometaju priredbu, praveCi galamu i lupajud u kante, ali smo ih mi usutkali. Djelovanjem u tim organizacijama, imali smo mnogo uspjeha na okupljanju sin1patizera i stvaranju jedinstva Srba i Hrvata u tim krajevima. Godine 1940. pripremili smo rna· sovni sastanak u Rastoki. Na taj sastanak je pozvan i Ante BrkljaciC, clan kotarskog rukovodstva HSS za Gospic. Na zboru je govaria Jakov BlaZeviC o sporazumu Cvetkovic-Macek i uopce o politickoj situacij:. Brkljacic mu je upadao u izlaganje, ali ga nitko nije slusao. Poslije je podneo izvjestaj svom predsjedniku Murkovicu u Gospicu. Tuiili su nas Sto smo odrZali masovni poJ:ticki sastanak. To se dugo ispitivalo, ali zahvaljujuCi nekim sucima, naSim simpatizerima, te Jakovu Blazevicu, koji je takoder radio u sudu i advokatu Nedjeljku zakuli nije doslo do hapscnja. Kala Pejnovic Cetrdeset godina, Zbornik scCanja aktivista jugoslovenskog revolucionarnog radniCkog pokrcta, 19351941, knj. 3, Kultura, Beograd 1960, str. 360-361. SUKOBI SA cETNICIMA U LICI u danima ustanka bile je cetnickih grupa i po Lici, ali se one u prvim borbama s ustaSama nisu pojavljivale u pravoj boji. Kasnije, jedna grupa cetnika u selima Medak i Pocitelj, na celu sa Gavrom StanojeviCem Bugarom, povecala se dolaskom nekih ljoticevaca i nediCevaca iz Beograda, koji su bili radom iz ovih krajcva. Mectu njima bio je, mislim, i je~ dan zandarm po imenu Bogdan Ljubojevic, koji je sluzio negdje u Kninskoj krajini i prikljucio se talijanskim karabinjerima, te kasnije dosao medu cetnike. Svi ovi cetnici koji su dosli iz Beograda, i povezali se u Lici, imali su zadatak da likvidiraju istaknute Clanove Partije i rukovodioce ustanka. Prva Zrtva bio je spanski dobrovoljac Mico RadakoviC, koga su Cetnici u prvim danima ustanka zvjerski ubili kod Udbine. Druga zrtva bio je Ivlarko OrcSkoviC, ubijen pri preIazu iz Like u Bosnu, u selu Ocijevo. Cetnicka banda, na celu s Gavrom StanojeviCem, ubila je iste godine u s. Medak na spavanju komandanta odreda »Velc· bit« PekiSu Vuksana, takoder .Spanskog borca. Cetnici su mu odsjekli glavu i odnijeli je Talijanima, koji su se tada nalazili u centru s. Medak. Ista grupa cetnika dosla je te n~­ ci u selo Pocitelj i ubila na naJ· zvjcrskiji naCin Vlaclu Cerina, uhvativSi ga na spavanju u jednoj seljackoj kuCi. Cerin je bio partijski radnik iz Zagreba i dje· lovao je na tom podrucju Like. Te veceri i ja sam stigla u Pocitelj i smjestila se u jednu kucu blizu PoCiteljskog odreda. Malo zatim vratio se Vlado Cerin s terena, pa smo skoro do 22 casa razgovarali o razvoju ustanka 1 politickom radu u narodu. SjeCam se dobra da mi je pokazivao neki novi politiC:ki materijal, za koji jos nisam znala i salio se da je, eto, bolje informiran oct mene. Onda je otiSao da spava u jednu kucu, nesto dalje od one u kojoj sam se ja smjestila. Te sam noci bila nesto uznemirena, pa sam dosta slabo spavala. Kroz polusan cula sam da netko prolazi cestom. Pucnjave nije bile, pa nisam ustajala, jer sam vjerovala da to prolazi naSa straZa. Ustala sam vrlo rano, bilo je jos mracno, i otiSla u drugu sobu k zeni kod koje sam prespavala. Zapitala sam je: - Saro, jesi 1i cula, da je nocas ovuda netko prolazio? Zasto su naSi iz odreda toliko Setali, a da ustaSe nisu pucale? Ona me uplaseno pogleda. Odmah sam shvatila da nesto nije u redu. Ponovo sam je pitala, a ona poce da place i niSta nije odgovorila. Odmah sam se uputila u odrcd. Kad sam stigla vidjela sam jednog borca omladin~ ca svezana i joS dvojicu, koji su nocili u odredu. Ostali su bili na straZi, jer smo se nalazili u neposrednoj blizini Talijana i ustasa. Kad sam usia u stab, imala sam sta vidjeti. Cetnici skidaju nase parole, stavljaju svoje i bacaju sve Sto je partizansko. Izgledalo je kao da su se i oni iznenadili, kad su me ugledali kako ulazim u Stab odreda. Odmah sam se vratila u kucu gdje sam prenocila. Tamo sam nasla jednog cetnika, koji je sudjclovao u ubistvu Pekise Vuksana. Izuvao je mokre carape i pjevao cetnicke pjesme, a mene je samo pogledao. Otisao je u stab odreda, a poslije njega je dosao drugi i rekao: - Kato, ti CeS sada ostati s na~ rna. Ti si pametna Zena i nemoj se upustati u te komunisticke i ustaske poslove. Odgovorila sam: - Dobra, samo cu otici u Medak da javim da nece biti sastanka koji sam s njima zakazala. Pristali su da odem u Medak. Znali su da im je tamo voda Gavro Stanojevic pa su mislili da im ionako neCu moCi umaCi. Ja sam se, medutim, dosjetila da mogu preko bare poCi prema Citluku, pa sam taka i uCinila. Ni~ sam se okretala da victim slijede li me iii ne. Blizu cestc ugledam jednog covjeka s puskom o ramenu. Dosavsi blize vidjela sam da je bio iz naseg odreda, jedan od onih sto su ih Cetnici zadrZali. Imala sam revolver, otkaCila sam ga i pomislila: »Ako me napadne, pucat Cu«. On se, medutim, nije micao, guivao je neSto medu prstima, i kad sam mu prisla zapitao me: - Drugarice Kato, imas li sibica da pripalim cigaretu? - Imam - odgovorim i pru.Zim mu. Onda mi je rekao da su ga poslali da me doCeka, sveZe i vrati natrag i sve mi je ispricao 0 nocnoj akciji cetnika. - Ja te neCu vezati i voditi toj bandi. Idem u Velebit, a ti vee znas kuda ces, rekao mi je na kraju. Kad su primijctili da se on ne vraca i da sam produiila put za Citluk, cetnici su poslali trojicu namuzanih bandita da me uhvate i vrate. Medutim, ja sam vee bila blizu Citluka. U selo se nisu usudivali da udu pa su se vratili. Prvi na koga sam nai.Sla u Citluku bio je nas drug, agronom Mica. Isprieala sam mu Sta se dogodilo i rekla da br:ie sazove sa· stanak u stabu odreda. Komandir Citluckog odreda bio je Mite Krajnovic, koji je prije rata bio zandarm i ranije pripadao cetniCkoj organizaciji. Drugovi i omladlna brzo su se skupili i ja sam im ispricala kakva je zvjerstva pocinila cetnicka banda; govorila sam o cetnickoj opasnosti i njihovoj zlocinackoj politici. Pri 85 �tom sam stalno gledala u Mitu da vidin1 kako Ce na to reagirati. On je napokon progovorio: - Nikad nisam bio za takve cetnike i takvu politiku. - Treba cuvati odred - rekla sam - i paziti na to da se Cetnici ne poveZ.u s kim u selu. Nisam joS ni zavrSila, kad udoSe dva CetniCka kurira s pismom za Mitu. Pred sobom su vodili svezanog Micu Muhara, koji je ujutru stigao u PoCitelj. Miti su pru~ Zili pismo. On ga otvori i poCne citati. Stala sam kraj njega i rekla: - Daj, da i ja to citam. - Ma, cekaj, dok victim sta je! Ipak sam pogledala, a u pismu je pisalo: »Dragi brate Srbine, u Citluk je dosla Kala Pejnovic. Ubij tu ustaskinju, a isto tako i Micuna. A ako neces, posalji ih svezane natrag po naSim kuriri~ mace. - Sad, Milo, reci odmah, sto ces uCiniti? - upitam ga. - Ne bih te ubio ni za cijeli svijet - uvjeravao me je on. - A sta ce biti s Micunom? - Nis ta. Sto i s tobom. Onda mu rekoh da razveze Micuna. Zatim sam govorila kako Ce Cetnici platiti za zloCine koje su poCinili ave noCi. Tada sam poSla u Divoselo. Tamo je prije mene stigao kurir i moja kcer Milica. I u Citluk smo poslali drugove da ponovo odr.le rnasovni sastanak, jer se u toj situaciji nasa partijska organizacija nasla pred novim teskim politickim i borbenim zadatkom. Poslije toga zaredale su se borbe. Kad su napadale ustase, napadaIi su i Cetnici. Oni su imali neke 86 odrede u Medaku, i Pocitelju, na· ravno, pod okriljem Talijana; no naSi su se odredi svakog dana poveCavali. Za vrijeme rata nekoliko pula u Lici sukobila sam se s ljotiCevskim i nediCevskim elementima, koji su dolazili kao agitatori iz Beograda da Sire CetniCku pro.. pagandu. Sjecam se jednog zbora u Josanu u proljece 1942, kada sam imala s ljotiCevcem LajkoviCem pravi obraCun. DoSia sam u selo da osnujem odbor AFZ; od· bor Narodne pomoCi je vee postojao. Na politickom zboru govorila sam okupljenom narodu o naSoj borbi i naSim zadacima, a Lajkovic koji je oko sebe okupio jos nekoliko malodusnika poceo mi upadati u rijec i negirati ono sto sam govorila. Tvrdio je da u nasim odredima ima ustasa. Cak je rekao, da je i moj sin ustaSa. Pri tom je mislio na Hrvate u partizanima, jer je glavna CetniCka tendencija bila razbijanje bratstva i jedinstva. NiSta me u tim danima nije viSe pogadalo nego napad na nase bratstvo i jedinstvo, koje smo ta· ko uporno stvarali. Odgovarala sam na svaku njegovu rijeC i pri tom ga dovodila u takvu situaciju da nije znao sta da kaze. Iznijela sam na zboru i podatke o ubistvu daka kragujevacke skole i rekla da, iako tamo nema ustaSa, svaka banda, pod okriljem okupatora, pravi zvjerstva nad narodom. Kad je vidio da mu nema druge, priSao mi je i rekao: - Mi smo istomisljenici, samo se nismo razumjeli. - Dobro sam ja razumjela tebe i tvoju politiku. Tesko je reCi sve o zlocinima, ko· je je cctnicka banda nanijela narodu i borcima po naSim selima. Da spomenem samo teski zlocin Cetnika iz GraCaca, koji su bili povezani sa DuiCevim '~etnicima. Oni su opkolili Kotarski komitet Graeac, a zatim sebetaru Nikoli KrajnoviCu odsjekli glavu i odnijeli je Talijanima. Tu je poginula i Smilja Pokrajac, Clan Kotarskog komiteta i Okruznog odbora AFZ-a za Liku. Isti zlocin su uCinili i u selu Vucjevu, gdje su opkolili herojskog borca Bicu KesiCa i ubili ga na zvjerski naCin; odsjekli su mu glavu i predali je Talijanima. Za to su dobivali cigarete i paste. Narod je bio tako ogorCen na njihova zlodjela, da je i majka omrzla sina, ako je bio u CetniCkim redovima. Kapitulacijom Italije razbili su se i CetniCki redovi. Mnogi koji se nisu okrvavili doSli su u partizane, a oni koji to jesu, pobjegli su. Neki od tih otiSli su u Knin. Dolaskom Nijemaca opet su se prikupljali u mjestima u kojima su oni imali svoja uporiSta i nastavili zlocinacku rabotu. Kata Pejuovic Cetrdeset godina, Zbornik scCanja aktivista jugoslovenskog revolucionarnog radniCkog pokreta, knj. 6, Ku!tura, Beograd, 1961. Isto objavljeno: pod naslovom Barbe s Cetnicima u knjizi Ustanak je planuo# izdanje LiCkih novina 1961; u Rattza seCanja aktivista jugoslo-venskog revolucionarnog radniCkog pokreta, knj. 2, Kultura, Beograd 1961; u zborniku Lika u NOB 1941, Vojno delo, Beograd, 1963, str. 191-195. NE SMIJEMO DATI Nl ZRNA ZITA OKUPATORU faSistiCke zvijcri ponovno oStre zube, ponovno se spremaju da napadnu naS oslobocteni tcritorij. NaSc AntifaSistiCkc organizacije moraju se spremiti cia doCekaju svaki napadaj neprijatelja. Ne smijerno dozvoliti da okupatoru padne u ruke i jedno zrno Zita, niti rna Sta, Cime bi se rnoglo koristiti. Ako bi mu to dopustili, produZili bi mu Zivot, omoguCili bi mu da nas bolje porobljava i uniStava. Svako selo, svaka organizacija mora o tome povesti racuna, izgraditi sklonista gdje okupator ne mo:le da dopre. SkloniSta treba podici za djecu, Zene i ostalo neboraCko stanovnistvo. Isto take sklonista za sto· ku, spremiSta za Zito i ostalu imovinu. Sve to treba da se izgradi preko radnih zajednica zena. Za sluCaj napada neprijatelja, svak mora biti na svom mjestu po unapred odredenom planu. Kao uzor kako treba postupiti aka nas neprijatelj napadne, mo.Ze nam posluZiti ta organizacija na Kordunu. Za vrijemc ofenzive, okupator nije naSao nigdje ni jednog Covjeka, ni jednog grla stoke, ni jednog zrna Zita. Narod je Cak poskidao krovove i prozorc s kuCa, samo da okupator ne moZe da se nastani u njima. Neprijatelj ne spava, naSe organizaciJe rnoraju biti neprestano u pokretu, moraju biti neprekidno budne, da nas neprijatelj ne bi iznenadio. Eto, to su zadaci, koji se postavljaju pred nas. Povezati se orga- Franjo Mraz, Otoeac 1943. nizaciono, poCam od mjesnih do najviSih rukovodstava, stvarati kadrove zena antifasistkinja, organizirati borbene grupc :lena, skloniti narodnu irnovinu za sluCaj napada okupatora, ostvariti saradnju Narodno-oslobodilackih odbora i AntifaSistiCke fronte iena, pornoCi u svemu naSe partizane. A najvaZniji zadatak jeste: proSiriti naSu organizaciju, ostvariti borbeno jedinstvo srpskih i hrvatskih zena u borbi protiv faSizma. Izvr.Scnjem tih zadataka odazvat Cemo se mi Zene Like zapovijedi, koju je dao Prvoga maja drug Staljin i uCin:i:t Cemo sve za izvrSenje tih zadataka. t.ena u borbi, list OOAF2 za Liku» br. 3, VI, 1942, str. 9-10. 87 �KAKO SU i:ENE LIKE PROSLAVILE 1. MAJ Sirom Citave Like u naSim oslo~ bodenin1 kotarevima, kao i u se~ lima, proslavljen je Prvi maj, nas veliki praznik kao nikad u historiji Like. Jos uoci Prvog maja na svim vrhovima plamsale su vatre i vijale se crvene zastave, koje su palili naSi drugovi, drugarice i omladina. Isto tako, plamsale su vntre i vijale se crvene zasta~ ve, zastave slobode i u neoslobodenim hrvatskirn selima. Na dan Prvoga rnaja u odredeno vrijeme, okupile su se sve naSe organizacije, koje pripadaju Narodnooslobodilackoj borbi na odredeno mjesto, noseCi crvene zastave, te nacionalne i partizanske sa peterokrakom zvijezdom i razne parole. Nase organizacije, A. 0. :2:. dovele su masu Zena vesele i zadovoljne na proslavu Prvog maja. Na svecanoj manifestaciji su govorili predstavnici: prestavnik Komunisticke Partije, prestavnik vojske, prestavnik narodnO-{)slobodilackih odbora, prestavnik omladine, prestavnice Zena i dtugi. U govorima iznesene su sve potrebe narodno-oslobodilacke borbe kao i o sv<m tegobama, koje pred nama stoje. Mi zene znaderno da faSizam, ta najveCa kuga covjccanstva skuplja oko sebe sve izrode, izdajice naSeg naroda, cetnike, ustase, skuplja ih protiv narodno-oslobodilackog pokreta. Medutim, nama je jasno, da se narodno-oslobodilacki pokret vee toliko rasplamsao i da neCe prestati do konaCnog istjerivanja fasistickih okupatora i 88 uniStcnja cetnika, ustasa i svih jer samo u Cvrstorn jedinstvu narodnih neprijatelja iz nase ze- moicmo da dodemo do narodne mlje. slobode i nasih prava. Te zadatke Na proslavi Prvog maja zado- postavlja pred nas narodno-oslovoljstvo svih ukupno bilo je ogro- bodilacka borba i mi ih moramo mno. Klicalo se je KomunistiC- izvrSiti. Mi smo svijesni toga, Sto koj Partiji kao organizatoru na. sprcma razbojniCka cetnicka banrodno-oslobodilacke borbe, klica- da nevinom hrvatskom narodu. lo sc drugu Staljinu, Crvenoj Mi necemo dozvoliti pokolj nad Armiji, Sovjetskom Savezu, na- nevinim hrvatskim narodmn kao rodno-oslobodilackoj borbi, na- Sto su ustaSe Cinili sa srpskim Sim herojima partizanima, Anti- narodom. Sav onaj reakcionarni fasistickom frontu zena, jedin- olos, koji je okrvavio noz bilo stvu srpskog i hrvatskog naroda, nad srpskim iii hrvatskim naroitd. Nas srpske zcne Like naro- dom, mi Cerna ncmilosrdno kazcito je veselilo, kad smo na pro- niti. Danas je nama jasna saradslavi Prvog maja vidjele veliko nja ustasa i cetnika pod okriljem uCeSCe Zena Hrvatica. One su Hitlera, Musolinija, NediCa i Paodu.Sevljeno nosile crvene i hrvat- velica, tih smrtnih neprijatelja ske zastave. VraCajuCi se zado- srpskog i hrvatskog naroda. voljno kuc'i, one su ponijele so- Mi Zene, koje smo vcC organiziborn saznanje da je nasa borba rane, moramo se povezati sa prava narodno-oslobodilacka bor- hrvatskim zenama i osposobljaba, borba koja se vodi za oslobo- vati za naSu organizaciju i nadenje srpskog i hrvatskog naroda rodno·oslobodilacku borbu, te od fasistickih razbojnika i njiho- preko njih povezati i hrvatski navih slugu - ustasa i cetnika. rod Like. To su zadaci, koji se Mi zene Like pokazale smo na postavljaju pred nas. 0 tom sveproslavi Prvog maja, kako vjeru- mu govoreno je na proslavi Prvog jemo u svoju organizaciju A.F.:Z. maja i te zadatke, koji su pred i u put koji nam je pokazala Ko- nas postavljeni, mi Cemo ih i munistiCka Partija. _Z:ene su no- izvrSiti. sile zastave, svoje parole i najvi- Mi zene Like pros!avile smo ove se su klicale svojoj Komunistic- godine Prvi maj kao nikada u koj Partiji, svijesne da ce pod historiji Like, i zak!ele smo se njenim rukovodstvom osloboditi da Cen1o izvrSiti sve zada tke u se od fasistickog ropstva i dod korist narodno-oslobodilacke bordo pune svoje slobode i ravno- be, koji se postavljaju pred nasu pravnosti. organizaciju. Mi smo sretne, Sto Mi Zene, koje smo se organizirale smo sa ostalim slobodoljubivim i ujedinile u A.F.:Z., treba da se narodima zaplivale u duboke vopoveZemo sa hrvatskim Zenama, de narodno-oslobodilacke borbe. koje jos i danas zive u strabotama faSistiCkog terora, ustaSa i cetnika. Mi moramo da im poka- Ze11a u borbi, list OOAFZ za Liku, zemo put, put nase organizacije, br. 3, VI, 1942, str. 10-11. JEDINSTVO NARODNIH IZRODA Mrski okupator ulozio je sve svoje snage, da razbije na.Su narodno-oslobodilacku borbu. Preko svojih vjcrnih slugu, NediCa, Koste PcCanca i PaveliCa, traZi or~ ganizovanjc i okuplja oko sebe sve narodne izdajicc protiv Narodno-oslobodilaCkc Partizanske i Dobrovoljacke vojske, koja im svakim danom zadaje teske udarce i ometa im sve njihove paklene planove. Svaki pokusaj neprijatelja da unisti, opljacka i popali nasa sela, da poubija nas na· rod, naSa ih hrabra vojska svagdje ometa. Iako je okupator okupio pod svoje okrilje sve narodne izdajice, nemo:Ze da ostvari svoje krvave planove. Sa okupatorom i ustaSama nalazi se olos srpskog naroda, cetnicka banda. U nasoj Lici narodne izdajice hrvatskog i srpskog naroda, ustaske i cetnicke bande prO· dale su se i sluZe okupatoru. Po ugledu onih u Bosni uvukavsi se pod skut okupatora prodali su se okupatoru. Cetnici u Metku, Otoceu i Gracacu priznali su Pavelica za svog gospodara, i da ce kao njegove sluge voditi borbu skupa sa ustaSkim gadovima protiv nase partizanske vojske, protiv narodnO-{)slobodilacke borbe srpskog i hrvatskog naroda. Pakt o njihovoj saradnji krvavi Pavelie objavio je preko svojih novina. Srpski i hrvatski narod znade ko je Pavelic i sto mu je donijela njegova slobodna i nezavisna driava Hrvatska. Krvavi Pavel<c poubijao je na tisuce i tisuCe ncvinog srpskog naroda, Zena i djece, opustoSio, popalio i opljaCkao na stotine srpskih sela i ostavio ih bez krova i bez hranc. NaroC:ito Srbi u Lici strahovito su stradali ad te u:lasne zv:jeri i njegovih ustaSkih banda. Mi Zcne Like nikad neCcmo i ne moZcmo zaboraviti zvjerstva PaveliCevih ustaSkih pasa, koja su Cinili nad naSom djecom, zvjerstva koja su Cinili nad na.Sim muZcvima, oCevima i nad nama majkarna. Sa majCinih prsiju otimali su nejaku djecu i ubijali ih, ubijali naSe tn1dne Zene, silovali nase zene i djevojkc. Ali to sve zaboravljaju novi BrankoviCi, CetniCka banda prelazi preko svega toga, prclazi preko svjcZih grobova i krvi naSih najmilijih, koja se joS nije ni osuSila na prstima ustaSkih pasa, preko krvi ko· ja vri kroz naSa rnajCina srca. To sve skupa zaboravljaju Cetnici sa ustaSkim psima idu protiv naSe Narodno-oslobodilaCke Partizanskc Vojske. Mi srpske i hrvatske rnajke i djevojke osvetiti Cerna se zajedno sa naSim drugovima u nasoj borbi, kako ustaskim psirna tako i CetniCkim banditima. Osveta Ce biti nemilosrdna. U koncentracionim Iogorima poubijano je i pomrlo od gladi na hiljade i hiljade najboljih sinova naSe zen1lje, u naSoj dornovini uveden je takav teror, kakav se ne pamti u historiji CovjeCanstva. Sa porodicama Hrvata, koji su osjetili raskomaclanje i porobljavanje Hrvatske, koji su odmah priS!i narodno-oslobodilackoj borbi, postupalo se kao i sa Srbima. munistiCke Partije, svrstali su se u Cvrste redove narodno-oslobo~ dilacke borbe, da brane svoju krvlju natopljenu zemlju i donesu nacionalnu slobodu svomu na~ rodu. Kada se naSi hrabri parti~ zani bore na Zivot i smrt sa nasim neprijateljima koji ubija, pali i pljaCka naS narod, CetniCka banda u sluZbi okupatora puca u lccla naSim hrabrim narodnim borcima, koji daju svoje mlade Zivote za slobodu svog napaCenog naroc!a. Na tom krvavom poslu Cctnici su se pokazali u viSe sluCajcva. Okupator drhti od straha pred rastuCim valom naroclno-oslobodilacke borbe, okuplja oko sebe sve narodne izdajice, bez razlike vjere i narodnosti, okuplja Cetni~ ke, koji su i prije muCi1i i ubijali hrvatski narod, samo da raspiri gradanski i bratoubilaCid rat u nasoj zcmlji. Ovo ujedinjenje najcrnje reakcije joS nas CvrSCe povezuje i okuplja tl nasoj narodno-oslobodilackoj borbi. Ova zvjerstva ujcdiniti Ce i nas srpske i hrvatskc Zcne protiv istog nam neprijatelja u naSoj borbi, u borbi koja se vee toliko rasplamsala i neCe prestati do konaCnoga istjerivanja okupatora i konaCnog uniStenja Cetnika i ustaSa. Jedinstvo Srpkinja i Hrvatica u Lici se ostvaruje. Slobodoljubivi narodi Jugoslavije pod vodstvmn NaSe slavne Ko- :lena tl borbi, list OOAFZ za Liku, br. 4, 1. VII 1942, str. 8-10. SMRT OKUPATORU, CETNICIMA I USTA· SAMA! Kata PejnoviC 89 �KUJMO BORBENO JEDINSTVO SRBA I HRVATA LIKE, SRPKINJA I HRVATICA LIKE Okupatori i njcgovc sluge kroz Citavu godinu borbe nisu uspjeli da nas vojniCki uniSte. Iako je neprijatelj mnogo nadmoCniji u ljudstvu i oru:Zju, naSa hrabra partizanska vojska, koja se sva~ kim danom kroz te borbe jacala i naoruZavala, junaCki je zadavala sve te:Ze i teZe udarce neprijatelju. Uz nasu vojsku stajala je Cvrsta pozadina, pozadina, koja je bila dobra organizirana u Narodno-oslobodilaCkim odborima, Antifasistickoj Fronti zena, Skoju, Savezu Mlade Generacije. Ona je svojim organiziranim radom moCno pomagala narodno-oslobodilacku borbu. Kad je neprijatelj napadao na naSa oslobodena sela Like, naSa ga je vojska svagdje docckivala i zadavala mu velike gubitke. Na hiljade okupatorske vojske je poubijano i palo u ru· ke partizana. U borbama kod Sijanovog Klanca, Pogledala, Korenice, Ljubova, BloCanskog Klanca, Lapca, Srba i MogoriCa, naSa je vojska zarobila velike koliCine automatskog oruZja, puSaka i rnunicije. Neprijatelj je brzo shvatio, da nas ne maZe vojniCki unistiti. Zato sc je posluzio novern metodom, kojom se inaCe fasisticki okupator sluzi. Htio je, da nas ekonomski uniSti. VideCi, da njegove sluge ustaSe ne mogu viSe sami da izvrSavaju njegove krvave i paklene namjere, on pru:Za svoje krvave prste u 90 srpski narod i tra:Zi preko pete kolone i i ... t srpskog naroda, CetniCku bandu, da lakSe prodre u naSa sela, da ih popali, opljaCka i uniSti narodnu imovinu. Okupator je tu i tamo uspio. NaSao je izrod srpskoga naroda, koji su preSii preko vrele krvi i svjeZih grobova naSih najmilijih i otiSli pod okrilje okupatora. Cetnicka banda je provodila okupatora u nckim naSim kotarcvima i zajedno s njim i ustaSama palila naSe kuCe, pljaCkala i ubijala naSu stoku i uniStavala narodnu imovinu. Okupator je sa svojim slugama mnoga naSa sela pretvorio u zgariSta i uniStio naSu hranu, ali sve mu to nije pomoglo. Na:'; narod se je opet snaSao, i ako je ekonomski jako stradao. Narod je kroz borbu, koja se vodi za narodno oslobodenje, oCvrsnuo i prekalio se, taka da ni novi zloCini okupatora nisu pokolebali moral naSe vojske i pozadine. NaS narod ostao je Cvrsto vezan i nepokolebljiv uz svoju narodnu vojsku, a joS ogorCeniji na neprijatelja i njegova zlodjela. Mi zcne Like, kroz borbu i svoju organizaciju A.F.Z. Cvrsto smo povezane u narodno-oslobodilackoj borbi. Iako se susreCemo sa svim teSkoCama i oskudicom, golotinjom, bosotinjom nas samih i naSe djece, a negdje i sa gladi, bez soli, petroleja, sibica, itd., mi ipak dajemo koliko mozemo za naSu narodno-oslobodilaCku vojsku. ZahvaljujuCi tome, naSa vo} ska do sada nije bila gladna. Okupator sa svojim slugama ustaSama i Cetnicima sada opet vreba, kako ce da pruzi svoje krvave sake na nasu zetvu. Cet- nicka banda pod okriljem okupatora spremna je na sve zloCine, da bi zadovoljila svoga faSistiCkog gospodara. Zato treba da buclemo na sve spremni, kako vojska tako i pozadina, da se Cvrsto odupremo svim nastojanjima faSistiCkog okupatora i njegovih slugu. NaSa pozadina treba u interesu naroclno-oslobodilaCkc borbe da zajedniCkim silama pristupi dizanju ljetine. NaSa pozadina ne smije dozvoliti, da neprijatelju paclne u ruke rna Sto, Cim bi se mogao koristiti i Sto bi mu ornoguCilo produljenje njegove faSistiCke vladavine u naSoj napaCcnoj zemlji. NaSe masovne organizacije treba, da odigraju naroCitu ulogu. One su zato i pozvane. Siroke narodne mase, preko svojih organizacija moraju biti povezane u torn velikon1 zadat~ ku, jer ce samo na taj nacin pornoCi svom narodu i narodno-osloboclilackoj borbi. I nase masovne organizacije moraju, ako ho~ Ce da odgovore postavljenim zadacima, izvrSiti organiziranje Zetve, kosidbe, skloniSta itd. U izvrSenju postavljenih zadataka zavisi uspjeh naSe narodno-oslobodilacke borbe. Ne smije se dozvoliti, da porodicama Ciji su Clanovi u borbi ili su stradali na bilo koji naCin, ostane ljetina neobradena, posto to ide citavom narodu na stetu. Ne smijemo dozvoliti, da neko pored nas gladuje. Zemlju, koja je ostala bez vlasnika i pripada naSoj vojsci. a koja je zasijana 'Worn treba u zajedniCkom radu, pokositi, poinjeti, Zito i sijeno spremiti u sklonista, tako da ne bi bila gladna ni vojska ni pozadina. Na taj nacm Ce pozadina pridonijeti veliki udio u narodno-oslobodilaCkoj borbi. Iz svega ovoga vidimo, pred kakvim se zadacima nalazi naSa vojska i pozadina. Ali mi Cerna sve sa borbom i radom savladati, poSto sa naSom borbom rukovode najbolji sinovi naSeg naroda. NaSa omladina, naSe Zene, na poziv KomunistiCke Partije organizirale su se u svoje organizacije i kroz te organizacije dobra shvatile, Sto treba da rade u narodnooslobodilackoj borbi. Danas, mi :Zene Like nosimo veliki dio borbe na svojim pleCima. PomaZemo narodno-oslobodilacku borbu na sve naCine, radimo u zajedniCkom radu za nasu vojsku. Radimo od zore do mraka na polju i kuCi, kupamo se u znoju, ali smo kroz svoju organizaciju, shvatile, da bez borbe i rada ne moZemo da pomognemo borbi, koja se vodi za oslobodenje naSeg vee toliko napaCenog naroda. NaS narod ima veliko povjerenje u svoju narodnu vojsku, jer je vidio da se bori na zivot i smrt za odbranu svog naroda. On je vidio snagu naSe vojske. Od neznatnih »odrediCa<<, stvoreni su mocni bataljoni i brigade, dobra naoruZani, koji su kroz borbu sa mrskim ncprijateljem stekli borbena iskustva, disciplinu i svijest. Narod voli svoju vojsku i kale: »Mi Cemo na.Se bataljone paziti, kao Sto majka pazi svoje Cedo<<. Neprijatelj zna borbenost i snagu naSe narodne vojske, koja mu svakim danom zadaje sve teZe udarce. Plamen partizanskog rata prenosi se iz oslobodenih srpskih sela u hrvatska sela. Nasa partizanska vojska ne ide u hrvatska seta radi osvete prema hrvatskom narodu, kao Sto to Cine okupatorske sluge, ustaSe i Cetnici, nego mu pon1a:Ze u organiziranju zajednicke borbe protiv okupatora i njegov:h slugu, ustaskih i cetnickih bandita. Hrvatski narod sve viSe uvida, gdje mu je mjesto. Zato se svakim danom poveCavaju na~ si bataljoni. Hrvatski rodoljubi svakim danom prilaze narodnooslobodilackoj borbi, jer su oni shvat:li, da Ce u bratskoj saradnji sa srpskim narodom doC.i do potpune slobode. Mi smo danas Cvrsto uvjereni u svoju pobjedu, jer je clanas naSa vojska i pozadina Cvrsto poveza~ na, a to je ono Sto neprijatelja najvise boli. Zato je on i trazio u srpskom narodu CetniCku bandu, da pomocu nje oslabi narodno-oslobodilacku borbu. Zato cetnici unose u naS narod laZi po nalogu okupatora, da se oni bore za srpstvo. Ali naS narod zna Sto hoCe okupator i njegove sluge Cetnici. On zna, da oni hoCe da prevare narod, da bi pomogli svom gospodaru. Oni hoCe bratoubilacki rat, oni hoce da se opel pune jame rnrtvim tjelesima nasih najmilijih. Nije to davno pred godinu dana, kad su ustaSki psi klali i bacali u vatru naS nevini narod. To narod nikada neCe zaboraviti. Danas se CetniCka ban~ da ni malo ne stidi naroda, nego gdje joj uspije zajedno s okupatorom i ustaSama upada u oslobodena sela, pali srpska i hrvatska sela, hvata srpski i hrvatski narod i predaje ga u ruke okupatoru. U neoslobodenim selima ti banditi provode strahoviti teror nad narodom, koji voli i pomaze narodno-oslobodilacku borbu. Ima jedan najnoviji oCevidni primjer u otoCaCkom kotaru, gdje Cetnici sa Talijanima tuku topovima u Skare i okolna sela, u svoje vlastite domove, dok u graCaCkon1 kotaru uCestvuju u palenju srpskih sela i uniStava~ nju ljctinc. Narod to sve dobro zna, on Ce im i suditi. Srpski i hrvatski narod doSao je do spoznaje, da se je okupator sa Cctnicima i ustaSama uhvatio u krvavo kola protiv naSe narod~ no-oslobodilacke borbe. Kao odgovor na to, narodi porobljene Jugoslavije, srpski i hrvatski narod, Srbi i Hrvati Like kuju bor· beno jedinstvo, kojim ce osloboditi od mrskog okupatora zemlju i uniStiti don1aCe izdajnike ustaSe i CetniCke bandite. S.\,1RT OKUPATORU USTASA:\1A I CETNICIMA Z.IVJELA NASA NARODNO-OSLOBODILA.· CKA VOJSKAI Z.IVJELO BORBENO JEDINSTVO SRPSKOG I HRVATSKOG NARODA! !IVJELO BORBENO JEDINSTVO SRBA I HRVATA LIKE! !IVJELO BORBENO JEDINSTVO NJA I HRVATICA LIKE! SRPKI- Kat a :lena a borbi, list OOAFZ za Liku, br. 5, I. VIII 1942, str. 1-5. 91 �U BORBU PROTIV USTAsKO-CETNicKOG TERORA Narodno-oslobodilacka borba u Lici uzima sve veCi zamah. Na oslobodenoj teritoriji zahvatila je ona sav narod. Ogroman dio lena Srpkinja i Hrvatica aktivno sudjeluje u naroclno-oslobodilackoj borbi. Prilikom nedavnih u~pjeha partizana u zapaclnoj LiCI odusevljcnje je naroda, a naroCito Zena, pokazalo da i hrvatski narod u neosloboctenom dijelu Like vidi svoj jedini spas u narodno-oslobodilackoj borbi. Radosnih i nasmijanih lica daCekale su partizane hrvatske majke, Zene i sestre pri njihovom ulasku u Rizvanusu, Brusane, BuZim, Smiljan, KalinovaCu i ostala sela gospiCkog i peniSiCkog kotara, koja su oslobodili. Stradajuci pod ustaskim tcrororn, Zene su osjetile sve njihove strahote na svojoj vlastitoj kozi. 0 svim svojim stradanjima, bijedi i nevolji pricale su one partizanima. Njihove muZcve i sinove poslao je krvnik Pave!ic: da sc bore za raCun njemaCkih i talijanskih fasista. Mnogi su od njih ostavili svoje kosti u Bosni, Kordunu, ili Baniji i ostalim krajevima naSe zemlje. Tamo ih je slao PaveliC da se bore protiv vlastitog naroda. Mnogi su baCeni na Istocno bojiSte da pucaju na svoju slavensku bracu. Crna odjcca njihovih majki, Zena i sestara rjeCito govori o tome. Bilo je !judi, koji se nisu htjeli odazvati PaveliCevorn pozivu, jer nisu htjeli da ginu za okupato- 92 rove interesc. Njih su ustaSe onda prisilno naoruZavali. Zato niko ad rnuSkaraca koji su bili sposobni za borbu, nije smio da dode u Gospic, Pcrusic i ostale gradove, gdje se nalazio okupator ili ustasa. Ljudi su bjezali i skrivali se. Dolazili su u dodir sa partizanima. Vidjeli su da partizani nisu nikakvi »ZloCinci<,, kako su ih prikazivali ustaSe. Shvatili su cilj narodno-oslobodilacke borbe i pristupili su i sami u redo-ve partizanske vojske. BojcCi se, da Siroke hrvatske mase ne clodu u bliZi dodir sa part1zanima i naroclom sa ostobodene teritorije, ustaSe prisiino iseljavaju ona sela koja moraju napustiti. StanovniStvo, Zene i djecu, ustaSe odvode u gradove, zatvaraju ih u ))z::cu(( i vrSe nad njima straSan tcror. Zato mnogi iz hrvatskih sela: RizvanuSe, BuZima, Smiljana i ostalih, odlaze u partizane. Oni shvaCaju da je jedini spas u zajednickoj borbi sa sroskim narodom protiv okupator; i njegovih placenika. Njihove porodice ustaSe muCe na sve naCine. Zato Zenc s djecom bjeZe ispred ustaSkog terora na oslobodeni teritorij, gdje ih srpski narod bratski prima. Izgladnjeli narod priCa o svom gladovanju. Okupator i njegove sluge iscrpili su iz tih sela najpotrebnije namirnice. Narod mjesecima nije vidio kruha. Dok je imao, prodavao je svoje :lito i stoku za bezvrijedan papir, za koji Ce navodno nakon rata dobiti odstetu. Narod je ostao bez hranc. Tin1e su ga okupatori i ustaSe vezali za gradove. Narod je bio prisiljen da odlazi u Gaspic i Perusic po hranu. Danima su morali Cekati na aprovizaciju. FaSisti bi im »milostivotc dava!i po koju kilu brasna za nekoliko nedjelja, prikazujuCi sc »prijateljima(( i »Spasiocirna({ naroda. Zato su Hrvati u zapaclnoj Lici doCekali partizane kao svoje oslobodioce. PazariSka opCina pe~ ruSiCkog kotara, opCina u kojoj su ustaSki razbojnici Rude Ric i Juco Rukavina htjeli stvoriti ustaSko uporiStc, doCekala je prijateljski partizane. Neki su muSkarci iz neobavijeStenosti, nasjedajuCi propagancli ustaSa, bjeZali u Sume, dok su Zenc prvc priSlc i zdravile se s partizanima. One su objasnilc anima koji su pobjegli, kakva je vojska doSla u sclo. Partizani su podijelili izgladnjclom narodu zito koje ustase nisu htjeli da mu dadu. Tako se narod uvjerio da su sva ona priCanja usta.Sa, koji su mu prikazivali partizane u najcrnjoj boji, potpuno izmiSljene i neistinite. Sa iskrenim odusevljenjcm docekao je narod oslobodilacku vojsku u smiljanskoj opcini. Zbor u Smiljanu, na koji je narod doSao u ogromnom broju, pretvorio se u pravu manifestaciju borp benog jedinstva Srba i Hrvata. NaroCito se je isticala omladina i Zene, koji su partizanima darovali zastavu. Narodno.oslobodilaCka vojska primila ju je sa suzama radosnicarna. Smiljan jc veC dao na stotine partizana. On je vee sada ZariSte naroclno-oslo-bodilacke borbe Hrvata tog kraja. Odatle ce se plamen narodnooslobodilacke borbe prosiriti na sve Hrvate Like. Ovi. dogadaji su najbolji dokaz 1 da JC hrvatski narod, a narocito Zene, shvatio, da mu je mjesto u narodno-oslobodilackoj borbi zajedno sa srpskim narodom. Okupator je bio prisiljen mobili· sati sve izdajnike srpskog i hrvatskog naroda, da bi skrSio narod~ no-oslobodilacku borbu. Znamo kako su ustaSe izvrSavalc nalog okupatora medu hrvatskim narodom. Ulogu koju jc okupator nan1ije· nio ustaSama kod hrvatskog na~ roda, imaju Cetnici da odigraju kod srpskog naroda: da razbiju naroclno-oslobodilacku borbu i da srpski narod upregnu u kola faSistiCkog okupatora. U izvri:ienju te namjere sluZe se istin1 meta~ dama. 0 tome govore dogadaji u otoCaC:k01n kotaru. CetniCka banda je usia u Skare, Doljane i Podum i opljaCkala narodu Zito i stoku. I ovdje su Cetnici tcrorizirali narod, naroCito :Zene. Pogotovu su bjesnili protiv Zena aktivnih u radu A.F.Z.-a. Prctsjednicu kotarskog odbora vukli su i batinali od Skara do Otocca. Isto su taka clanicu A.O.Z. iz Do!jana zvjerski muCili. Prostorije A.F.Z. u $.karama su uniStavali sa posebnim uZitkom, jer su ti razbojnici shvatili vaZnost uloge Zena u narodno-oslobodilackoj borbi. Iz svega vidimo, da okupator i njegove sluge, nastoje svim sredstvima da zaustavc val narodno· oslobodilackc borbe. J edan od tih naCina jestc ekonomsko iscrpljenje naroda i njegovo izgladnjivanje. On Zeli, da ga uCini ckonom~ ski ovisnim, da odvoji narod od njegove narodno-oslobodilaCke vojskc i na taj naCin ju IakSe uniSti. Da bi postigao taj svoj cilj okupio je sve izdajnike i srpskog i hrvatskog naroda: ustaSe i Cetnike. Na.S odgovor na jedinstvo izdajniku pod skutom okupatora mora biti: U AntifaSistiCkom frontu Zena okupiti Sto veCi broj Zcna. ProSiriti, ojaCati i uCvrstiti borbeno jedinstvo srpskih i hrvatskih Zena i time ih Cvrsto povezoti u narodno-oslobodilackoj borbi srpskog i hrvatskog naroda. NaS odgovor biCe: organi.drano sprcmanje naSe Zetve i Cvrsto jedinstvo vojske i pozadine. K. i J. Zena u borbi, Clanak K. PejnoviC i J. BiCaniC, list OOAFZ za Liku, br. 5, I. VIII 1942, str. 9-11. AKCIJA NA UDBINU U oslobodenom dijelu Like kao gnojni Cir stoji Udbina, »prokleto gnijezdo(( kako je naziva naS narod. U njoj su se zadrlale do danas sluge faSistiCkog okupatora- ustaSe. VeC po svom prirodnom polozaju Udbina je vrlo povoljna po neprijatelja za odbranu. Osirn toga joS su se Talijani, za vrijeme svoga boravka na Ud.bini, utvrclivali, tako, da je ona danas utvrda Zicom ogradcna, sa betoniranim rovovima i jakim puSkarnicarna. UstaSe su Cak pri· InOI·ali stanovniStvo iz okolnih sela U dbine, da se povuCe na samu Udbinu, jer su ustaSe znali, da hrvatski narod zna ko su partizani i da se partizani bore sa oslobodenje i srpskog i hrvatskog na~ roda. Sve je to bilo potrebno ustaSama na Udbini, jer su oni okrvavili ruke nad nevmim srpskim narodom i boje se narodnog suda. Za to uniStcnje tog zlocinackog gnijczcla nije bilo ni lako ni jednostavno. Pogotovo Sto su ustaSe bile potpomognute ncprijateljskim avionima, koji su neprekid~ no i zcstoko bombardovali okolinu gdje su se nalazili naSi poloZaji. Medutim, neprijatelj je znao, da ni sve te mjerc nisu dovoljne. On dobra zna i osjeCa snagu i borbenost nasih hrabrih partizana. Zato je i pored silne utvrde i pored aviona pripremao napade na naS oslobotteni tcritorij, kako bi osujetio naSu akciju. On je napao na nas u zajcdnici s izrodom srpskog naroda- CctniCkom bandam - na RaduC. Zatim su usta~ Sc sa veCim snagama napale Cu~ kovac, Ostrvicu i Vrebac. I treCi napad fzvrsila je cetnicka banda od Vrhovina prema Crnoj Vlasti, Turjanskom i Babin Potoku. Ali i pored toga naSi su hrabri parti~ zani uspjeli prodrijeti u jedan dio utvrda na Udbini. Medutim, uslijecl bombardovanja, ofanziva, kao i nadmoCnosti neprijateljskog oruZja, naSi su partizani hili prisiljeni da se povuku iz tih utvrda. NaSi su se partizani, za vrijeme napada, dr:lali herojski i sa sve veCom Zestinom napadali ustaSke zvijcri. U tim borbama izgubili smo mnogo nasih najboljih sinova, kojc smo volili i za Cijim mla~ dim Zivotima Zalimo. Ali naSa llrabra partizanska vojska nam garantujc. da Ce osvetiti smrt palih drugova i krvave ustaSe platiCe skupo Zivote naSih palih dru~ gova. 93 �U akciji na Udbinu istakle su se na.Se Zene, koje su nosile sanitet· ski materijal i hranu na poloZaj, i na taj naCin pokazale da su spremne dati i svoje Zivote za narodno·oslobodilaCku borbu. SMRT ZA SMRT - KRV ZA KRV! SLAVA NASIM PALIM DRUGOVIMA! Kala Pe j novic tena tl borbi, list OOAFZ za Liku, br. 6, I. IX 1942, str. 9-10. PRVA ZEMAUSKA KONFERENCIJA AFZ-a U prvim danima narodno-oslobodilacke borbe, jos u toku 1941. godine, bila sam predsjednica Anti· faSistiCkog fronta Zena u Lici. Ni· kada neCu zaboraviti herOjsko drZanje na.Sih drugarica u tim danima. U Lici, gdje su se vodile stalne borbe, Zene su vr.Sile ku· rirsku sluzbu, bile su kuharice po odredima i jedinicama, sakrivale su hranu u zemunice, vukle u grmlje ostatke sa zgariSta, koji su, kad bi se vojska ponovo vra· tila, opet n1ogli koristiti. Koliko je bilo djevojaka, koje su svu svo· ju djevojacku opremu odnosile u partizanske bolnice i cepale je za zavoje, koliko jc Zena iznosilo iz svojih kuca i zadnji komadic hrane i zadnju krpicu odjece. J ednom rijeCju, Zene su proizvodile odjeCu i hranu za narodnooslobodilacku vojsku. Pred Prvu zemaljsku konfereciju AFZ-a na stotine odbora ra- 94 dilo je po selima. Odbori AFz-a bili su Cvrsta politiCka tijela na terenu, na koja smo se mogli oslanjati i kad se radilo o najteZim zadacima. PolitiCka svijest velikog broja icna bila je na takvoj visini, da nas je to upravo zadivljavalo. I pod kiSom kursuma, one su znale pobirati ljetinu i otimati hranu ncprijatelju. Ni· Sta ih u tome nije moglo sprijeciti. A sto tek da se kaze o herojskoj borbi Zena-boraca i njihovom drZanju po zatvorima. SjcCam se jedne drugarice iz VaSana. Cetnici su kod nje naSli na.Su zastavu. Ona se s njima borila i nije im je htjela dati, a kad jc vicljela cla je ne n1oZe spasiti, bacila ju je u rijeku pod led, sanlo da Cetnici ne pogaze zastavu. Velike su l\rtvc podnijele i delegatkinje Prve zemaljske konfercncije AF:Z>a, koju smo odrlali koncem 1942. godine u Petrovcu. Probijale su se kroz neoslobodeni i poluoslobodeni teritorij, danima i tjednima, ali su stigle na konfcrenciju. Tu su prisustvovale i dvije studentice Beogradskog univerziteta, obe invalidi bez nogu, koje su ranjene kao borci Prve proleterske brigade. Nikakav referat nije mogao obuhvatiti ogromnu aktivnost Zena, koju su razvile u sviln krajevima zemlje. Dojam koji je na sve ostavila diskusija delegatkinja sa terena, bio je snaZan. I sam drug Tito, koji je prisustvovao konferenciji, bio je imprcsioniran naSim rezultatima. Ali pred nama su bili jos veliki i te.Ski zadaci. Jer i pored ogromne aktivnasti, koju srno veC bile pokazalc, znale smo koliko je na- Sa Zena, bez svoje krivnje, duga vremcna bila manje cijenjena u druStvu i da se ti tragavi teSko briSu. Bilo nan1 je paznato i to koliko ima nepisrnenih Zena, ko~ je uprkas svaje poZrtvovnosti i rijeSenosti da se bore ne mogu uCiniti sve Sto je hila potrebno u tim danima. U tom pravcu trebalo je da se razvija rad Centralnog odbora AFZ>a, koji je izabran na Prvoj zemaljskoj konfcrenciji. Taj rad nije bio lak. Ali svakim danom, Zene su se sve viSe i viSe politiCki uzdizale. AFZ je postao rnasavna organizacija i na oslobodenom i na neoslobodenom teritoriju. Obilazed teren i odrZavajuCi sastanke, vidjela sam prizare koje neCu nikad zaboraviti. Na sastancima Afz.a istupale su i majke ko· je su u naSoj barbi izgubile po dva, tri sina. Umjesta suza, one su davale rijeC, cla Ce se joS predanije boriti za oslobo<lenje zemlje i da Ce i daljc prinositi svc Zrtve. SMRT OKUPATORU, CETNICIMA I USTASAMAl 2.IVJELO JEDINSTVO SRPSKIH I HRVATSKIH I SVIH SLAVENSKIH Z.ENA! ZIVIO ANTIF'ASISTICKI FRONT 2ENA! Kala Pejnovic Cetrdeset godina Zbornik seCanja aktivista jugoslovcnskog rc:\'olu· cionarnog radniCkog pokreta 1941 -1945, br. 7, Kultura, Beograd, str. 116, 117. Isto: Komunist od 8. XII 1961. >)Prva dri:avna konferencija AF2«, v Bosanskem Petrovcu pred 19 leti. 1 BILA SAM VIJEC:NIK PRVOG ZASJEDANJA AVNOJ-a Obavijcst da sam prccllozcna za delegata i vijcCnika Prvog zasjedanja AVNOJ-a zatckao Inc je u selu SalamuniCu kraj Korenice gdje sam upravo sa Jelom BiCaniC priprcmala Clanak za list J>Zena u barbi(( 1• U to vrijcmc bila sam Clan OkuZnog kmniteta KPH za Liku i predsjcdnica OkruZnag adbara AFZ za Liku. BaS smo pisalc Clanak, kad dade kurir i reCe mi da admah dodc1n u Stab grupe, jer me neko hitno zave telcfonmn. Zurnim korakom po· Sla sam tama. Onaka zadihana uzela sam sluSalicu. Sa drugag kraja Zice javio se drug Vlada BakariC, komesar Glavnag Staba Hrvatske. Glavni Stab se u to vri· jeme nalazio, takode, u Lici. SaopCio mi je da sam predloZena za clclegata, i da se dobra sprernirn za put u BihaC gdje Ce se oddati Prvo zasjcdanje AVNOJ-a. Pored toga, napomenuo mi je cla su me u CK KPH predloiili i za vijeCnika. Spustila sam sluSalicu i poCela razmiSljati: zasjedanje, poziv, Bihac, vijecnik. Mo· ram priznati cia me obavjcStcnje veoma prijatno uzbudilo i iznenadila. Do tada nisam ni znala da se priprema Zasjcdanje AVNOJ-a, a jos manje da neko od predstavnika Like treba da mu prisustvuje. Odmah san1 se spremila i poSla na put. Iz Salamunica posla sam preko Korenice i Prijcboja u Licko Pe- trovo Sclo. Put je bio dosta teZak. Ponegdje sam se vazila seljackim kolima. U Lickom Petrovonl Selu naSla sam druga Vladu Bakarica i s njim posla dalje automobilon1 u BihaC. Grad na Uni bio je vrlo Ziv. Ve· liki braj vijeCnika veC je stigaa. Narod, a naroCito partizani i omladina, kao da su se stalna nalazili na ulicama. Kraz mnoStvo svijeta jedva su se prabijali kamiani i autabusi. Trgovine atvorene. Pijace rade. PoslastiCarnice pune. Magla se poncSto i kupiti. Svc jc to na menc snaZna uticalo. Ovakav izglcd oslobodenog BihaCa i n1oji prvi utisci bili su mi jaS jedna potvrda naSe snage i velicine. Slobodni Bihac u porectenju s osirornaSenom 1 lscrpljenmn Likorn, izgledao je zaista veliCanstveno. Smjcstila sam se u hatelu »Bosni«. Ovdjc su se vcC nalazili vijeCnici iz ostalih krajeva naSe zemlje. Razgovarala se o raznim dogadajima, o pabjedama Narodno·oslobodilacke vojske, o situaciji u pojedinim krajevima; raspitivala sam se za znance, prijatclje, i mnogo diskutirala o predstojeCem zasjedanju i o njegovom znaCaju. Iako sam jedva kaga poznavala. osjeCala sam se kao da san1 daSla u familiju, prijatcljima. Prije Zasjedanja susrela sam i drugave MoSu Pijade, Simu MiloSeviCa i Vesu MasleSu. Sima MiloSeviC rni je posveCivao veliku paZnju. Stalna se brinuo da se sto bolje osjecam mcdu ostalim delegatima i vijeCnicima, jer sam bila jeclina Zena vijeCnik. Njegova paznja me je dirnula. Takav je on bia Cavjek: blag, pa:Zljiv, prijaz:::m i veama asjcCajan. Zaista je bio divan Covjek. Na zasjedanju sam prvi puta vidjela druga Tita. UCinia mi se veoma mlad i blag. Dugo sam ga pasmatrala da bih mu Sta bolje upam til a lik. Njegov izgled i staloZcnost u nastupu odavali su snagu i sigurnost. Svojam prisutnoSCu, prosta je ispunio dvoranu. Svi smo bili neapisiva raspoloZeni i ponosni: zbog Tita, zbog uspjeha iznesenih na Zasjedanju. Na pocetku Zasjedanja dr Ivan Ribar pozvaa nas je da minutom Cutanja odamo paStu palim dru· garicama i drugovima. Poslije pozdravne rijeC.i izabrano je radno predsjedniStvo u kaje sam i ja uSia. Za sve vrijeme Zasjedanja nalazila sam se za presjedniCkim stolom. Zasjedanje, referati, po· zdravi, telegrami, diskusija, odluke i rezoluccje ... To jc bio dmgarski clogavor vijeCnika za buduCi rad, veliCanstven clogovor, dostojan njcgovog historijskog rnjesta. Sve je teklo ne moZe biti bolje. Osjecali smo se potpuno spremni da joS odluCnije nastavin1a borbu za konaCno oslabadcnje. Poslije Zasjedanja vijeCnici su se poCeli razilaziti. Trebala se vratiti u svoju jedinicu, Stab, odbor, selo, komitet i nastaviti aktivnost. Pristupilo se odmah sprovodenju odluka. Snazan polet najprije se osjetio u Bihacu i njcgovoj najblizoj okolini. OdrZavani su zborovi po selima, paCcla su da se izdaju pismena uputstva. Kulturne priredbe i predavanja odrZavani su svako veCe. Svakodnevno stiZu novi i 95 �novi dobrovoljci. Prolaze jedinice. Do cluboko u noc racli sc u Vs i u CK. Ovaj grad, duboko u srcu Jugoslavije, bio je centar parti~ zanske dr.lave i osigurao sebi ea. sno mjesto u naSoj najnovijoj historiji. Zadrlala sam se poslije Zasjeda· nja 5-6 dana u BihaCu. Bila sam stalno ll kontaktu sa clanovima CK i Vs. U to vrijemc dosla je i clclegacija Antifasistickog fronta zena Like kod c!ruga Tita. J a sam joj se prikljuCila u BihaCu. Uskoro su nas prhnili drugovi Tito i Marko. NajviSi rukovoclioci naSe rcvolucije interesirali su se o prilikama u Lici, o organizaciji :lena i o njenom radu u narodnow oslobodilackom pokretu. Obavijestile smo ih o svemu. Cak smo im ispricale kako su bile jednog muSkarca osudile na smrt zato Sto je tukao svoju Zenu. Presuda ni· je izvrScna jer se Cekalo na mi· sljenje rukovodstva (Kate PejnoviC i Jcle BiCaniC). Bilo jc mnogo Sale i smijeha na raCun prcsude. Naravno, prcsuda nijc izvrSena. Drugovi Tito i Rankovic salili su se na moj raCun i zadirkivali me kako sam to vaspitala :Zene kojc nisu umalo ubile Covjcka - za »SitnicU<t, za batinjanjc }>vlastite« Zene. Nakon tih razgovora vratila sam se u Liku istiln putcn1 kuda sam doSla. Odmah smo po selima oslo· bodene teritorijc poceli objasnjavati znacaj Zasjeclanja AVNOJ-a kao vrhovnog predstavniCkog ti· jela, i tadasnju ratnu situaciju. Odriali smo zborove u selima Mekinjarima, Krbavici, Trnovcu, Turjanskom, Visucu kod Udbine, SalamuniCu, BuniCu i u drugim. 96 Interesiranje naroda bilo je ve~ liko. Nebrojeno puta smo morali da objasnjavamo sta je to AVNOJ, njegov znaCaj, odluke i da· lekoseZni smisao tog skupa. J eclnog dana 1942. goc!ine drugarica Anka Bcrus obavijestila me je da Ce se uskoro odr:Zati Prva zcmaljska konfercncija AF:Z-a i da sam prcdlo:l:ena za delegata. Ubrzo sam dobila poziv za tu konferenciju. Delegati su birani na opCinskim, kotarskim i okruZ· nim konferencijama. Ne sjeCam se koliko jc Zena-delegata izabrano iz Like, ali mislim da nas je bilo oko dvadesetak. Cim su se liCki delegati za Konferenciju AFZ sakupili, krenuli smo istim putem kucla se iS!o i na Zasjeclanje AVNOJ-a. Iz Bihaca smo se prebacili autobusom u Bosanski Petrovac, gdje je Konferencija i odr:Zana. Na njoj sam izabrana za prvu predsjednicu AF:Z-a Jugoslavije. Krajem decembra 1942. godine, kao predsjcdnica AF:Z-a Jugoslavijc, poSla sam iz Petrovca u Bi· hac cia pozclravim delegate Prvog kongresa USAQJ.a2• Kongres je odr:Zan u istoj zgradi gdje je odrzano i Prvo zasjcdanje AVNOJ-a. Na njemu je bila omladina iz svih krajeva nase zemlje. Omladinci i omladinke probijali su se s tcSkom mukom, a neki su Cak prcvalili i po nekoliko stotina kilometara da bi stigli na svoj kongres. Bilo ih je iz ncoslobodenih gradova i sa neoslobodene terito· rije. Kongres je bio velicanstven. Govaria je i drug Tito. Njegov dolazak u salu docekala jc bura omladinskog odusevljenja koje se nije stisalo nekoliko minuta. Imponirao je stav i diskusija omladine, njena odlucnost, ucesce i hcrojstvo u borbi, doprinos bratstvu i jcdinstvu. Omladina je svestrano proanalizirala svoju aktivnost i dogovorila se za svoj buduCi rad. Ja sam u svom pozdravnom govoru ukazala na doprinos omladine naSoj borbi, na njen rad u Sirenju bratstva i jedinstva i na njenu suradnju s organizaci· jama AFZ:-a. Zaista, Prvi kongres naSe omladine bio je joS jedan krupan prilog narodnoosloboclilackoj borbi. On je bio snazan podsticaj za mobilizaciju joS vcCeg broja omladine i impuls za herojstva mladih u na.Soj rcvoluciji Ciji je doprinos bio ogroman. ' Kata Pejnovic OkruZni odbor AFZ za Liku izdao jc prvi broj lista Zetla u borbi, 8. marta 1942. List je umnoZavan na Sapirografu u Trnovcu, korcniCki kotar. Redakcija se trudi1a da list izlazi mjcscCno. Rasturan je u Lid, Gorskom kotaru, Primorju i na Kordunu. Jedan od urcdnika bila je i Kata PejnoviC. ~ Ujcdinjcni savcz antifaSistiCke omladinc Jugoslavije. Bihacka republika: 4. XI 1942-29. I 1943, prva knjiga, zbomik clanaka, 1965, Muzej Pounja i AVNOJ-a u Bihacu, 1965, str. 271-273. 1 PREDAVANJE KATE PEJNOVIC I JELE CUK POVODOM PROSLAVE 8. MARTA 1943. U LICI :Zena davno prije i za vrijeme Jugoslavije, zajedno sa svojom bra· Com, drugovima, oCevima i sino· vima, snasala je duplo ropstvo, radcla je isto kao i muskarac, bila u tvornici, na polju iii rna gdje bilo, jos vise u kuci oko djeteta i drugo. No njen rad je duplo manje placen i jos podcjenjivan, a samo zato Sto je :Zena. Pored svega njenog velikog rada, izgledalo je da je zena od rodenja pa do smrti, kao po nekom udesu iii nuZdi, ovisila o roditew ljima iii muZu, srnatrana je kao neka suviSna briga iii teret. Nije bilo rijetkih slucajeva, kada bi se rodilo zensko dijete, da se gundalo s osjeCajem tereta i ne· srece zbog toga. Prilikom udaje vodilo se raCuna o imovini, spremi Sto je nosi sa sobom i t. d., o svemu drugom, samo ne o stvarw nim osjeCajirna, o onome Sto bi trebalo. Jednom rijecju, trgovalo se pri tom poslu i izvlaCio se profit. Tko je kriv da vee stotine i stotine godina Zena Zivi u mraku i neznanju, a da ni dugo vremena nije bio jasan pravac kojim one trebaju da podu. K.rivica za rapski polozaj zene je protunarodno drustvo, koje se temeljilo na izrabljivanju i tlacenju, a najveca zrtva toga tlacenja bila je uvijek Zena. Kroz historiju su se Cesto pojavljivale naprednije zene i razni zenski pokreti, koji su nastojali da Zene izvuku iz njenog ropskog poloZaja. Ali svi ti pokreti nisu mogli imati nekog narocitog uspjeha, jer nisu shvatili uzroke toga ropstva, nisu znali na koji ga nacin treba rijesiti. Ti zenski pokreti smatrali su se da se borba zena sastoji u borbi protiv muSkaraca, jer su oni toboZe svemu krivi. Muskarci su opet svoj teski polozaj, nevolju i bijedu iskaljivali na zeni. A glavni krivac i uzrok bespravlja i muskarca i Zene bio jc najkrvavije ugu· Sivan od protunarodnih reZima, kojima je to bespravlje islo u korist. J edino je Komunisticka partija, od kada postoji, pravilno ocijenila polozaj zene i pokazala uzroke toga ropstva i put, kojim ona treba da pode, u borbu za svoje oslobodenje. I prije 30 godina, na medunarodnoj konferenciji zena u Baselu, 1912. godine, Zene Citavoga svijeta postavile su svoje zahtjevc za slobodu, te politicku i ekonomsku ravnopravnost i izabrale 8. mart kao medunarodni dan :lena, kao praznik borbene solidarnosti zena citavog svijeta. Taj dan je uzet kao uspomena na prve velike demonstracije, na kojima su ameriCke Zene tra:Zile ravnoprav· nost. Od tada pa na dalje, napredne zene citavog svijeta pocele su sve jasnije dizati svoj glas, posle su putem, koji im je pokazala Komunisticka partija, boreci se jos u prvom svjetskom ratu protiv rata, bijede i glacli, pa dalje preko demonstracija i strajkova za ekonomsko poboljsanje, te politicku slobodu i ravnopravnost Zene. Uza svu tu borbu Zena, ipak stalno se gledalo sa podcjenjivanjem na zenski pokret, podcjenjivao se pokret i stvarale se Citave teorije i iluzije, da Zena nije sposobna za nikakav rad izvan kuCe, a najmanje da se mijesa u politiku, i da je svaki pokret :lena bezuspjesan. Medutim kroz ovaj rat, Zene su dosle do svog pravog izrazaja, one su se uzdigle u gorostasne junakinje, koje se zajedno sa n1uSkarcima bore protiv faSis tiCke nernani, protiv starih okova i zajedno sa svojom vojskom i narodom grade novu zajednicu, novi svijet i svijetlu buduCnost. Protunarodni reZimi u bivSoj Ju. goslaviji nisu dali Zenama nikakva prava, za politiku nije smjela znati zena, dok su ti vajni politiCari na drugoj strani pripremali porobljavanje zemlje, pripremanje na klaonicu, na koju bi vodili za svoje interese i djecu, koje su majke sa tolikom mukom odgajale. Za tu i takovu politiku nisu smjele znati Zene, ni· su smjele znati lavice, koje bi se digle na nemilosrdnu borbu u oclbranu svoiih mladih. DoSlo je porobljavanje naSe zemlje, do koje je dovela njihova politika, nastalo je klanje i ubi· janje. Iz pocetka je to islo potajno, !judi su nestajali, a povorke srpskih zena izoblicene od straha i sumnje u najgore i najcrnje, stajale su pred ustaskim stanom i fasistickim komandama traZeCi odgovor na svoja pita· nja: >>Gdje su?<c 97 �Poslije je nastalo rnasovno klanje ne zavili u crno, mnoge rnajke ostale bez djece, rnnoga djeca ostala bez roditelja. Eto, to je njihova politika, koja je progutala tolike narodne sinove, koja Malu nevinu djccu su pred oCi~ rna roditelja na noZ naticali i je koStala toliko Zrtava. rnaljern ubijali. Nije rijedak slu- Medutim kroz skoro tri godine caj bio da su rnajke poput lavica borbe naroda za slobodu, narod skakale na krvnike, zubima ih je, predvoden svojom Komuniklale i borile se do posljednjeg stickom partijorn, poceo voditi i daha. Nema dovoljno rijeci da izgradio je svoju narodnu, istin· se opiSu te strahote. Desilo se sku politiku. Kroz tu tesku i nanovo u historiji svijeta, najpod~ pornu borbu, patnje, Zrtve i stra· lije od najpodlijega, najsramnije danja i zena je postala jednakood najsramnijega, da su masov- pravni Cinilac u druStvu, pa i u no ubijali nevine Zene, starce i politici. Narod je skupo placao djecu. Eto do cega je dovela iz- svoje iskustvo i dosao do saznadajnicka vlada sa kraljern na ce- nja, da nitko drugi ne rnoze volu i njihova politika. I sva pomoc, diti narodnu politiku, nego sam koju je ta vlada iz Londona pru- narod. I suviSe je suza proliveno, zala, kroz ove strahote bila je mnoga su majCina srca zakrvari· parola ))Cekajte«. No Cekati se Ia, i suviSe su zene prepatile, dok nije moglo. Na poziv Komuni- su dosle do saznanja, da nitko sticke partije narod se je digao drugi nema prava i ne smije go· u borbu, digle su se u borbu i spodariti sudbinom njihove djezene. Izdajnicka vlada upotre- ce i njih, ncgo one, sa svojim na· bljuje sada drugu taktiku, orga- radom, sa svojim najboljim, najnizira DraZine bande, koje sada najprednijim sinovima i kCerima kolju hrvatsku djecu i hrvatske i svojorn vojskom. zene. Pored rnnogih primjera tko No ipak se postavlja pitanje, sta jos ne zna za strasni pokolj 170 ocekuje zena od ove borbe, i kahrvatskih Zena i djece u Gatu u kva su prava, koja ona tra2i? Sta Dalmaciji, koje su pale zrtvom znaci oslobodenje zene? cetnickih zlikovaca. No ni te zrt- 1. Ocekuju punu politicku slobove nisu bile dovoljne. Izdajnicka du, kao ternelj ravnopravnosti i vlada i kralj idu dalje, sve te potpune slobode zene. :l:ene ne bande se povezuju: Cetnici, usta- 1nogu dozvoliti, da se ponovi stase, Macekovi agenti, Rupnik pod ra patnja i rnuka, da se ponove pokroviteljstvom vlade i kralja, nova krvoproliCa i ratovi. Kasno organizirajuCi rat - protiv ko- je bilo zenama Njemacke u ovom ga? Ne protiv okupatora, nego, ratu lijegati na tracnice, kad su zajedno sa okupatororn protiv im odvezeni sinovi u sigurnu naroda, koji se digao u borbu za smrt na Istocni front. Kasno je svoj Zivot i za svoju slobodu. bilo talijanskim rnajkama traziti, Eto, to je pravo lice njihove poli- da se povrate njihovi sinovi, kad tike, zbog koje su oni mnoge Ze- su vee posla ti na klaonicu za tui ubijanje, a na stratiSta odvodili su malu djecu, zajedno sa njihovim majkama. 98 de interese, da ubijaju i budu ubijeni. Kasno je bilo srpskim i hrvatskim majkama traZiti i proklinjati ustaSe, Cetnike, Nijemce i druge, da im kazu gdje su im njihovi sinovi, oCevi, muzevi, proklinjati i suze liti, kad njih nije vise bilo. Zar dozvoliti da se ikada viSe ovo povrati? Zar maZe tko da kaZe jo.S, da za Zenu nije politika? Zcna nije viSe automat ni rnaSina da rada djecu, a drugi da ih baca na svjetske klaonice i gdje to zatreba. Zena je postala svijesna i ona Ce uzgajati svoju djecu, ali baviti se politikom i zajedno sa svojim narodorn i vojskom, odlucivati ce o sudbini svoje djece i starati se o izgradnji za daljnji razvitak sve ljepse i sretnije buducnosti. Vee danas vidirno zene u AVNOJ-u i ZAVNOH-u, u najvisim narodnim predstavnistvirna, u NOOima gdje one zajedno sa svo· jim narodom i vojskorn cuvaju tekovine dosadasnje borbe i stvaraju novu buducnost. Lijepo je rekla jedna zena iz Smiljana, koja je izgubila tri sina u NOB »i krv rnoje djece bi me proklela kada bi sjela skrstenih ruku i ne bi se i dalje borila i cuvala ono, za Sto su moja djeca i Zivot dala«. Tko kaze da to nije politika, kada zene postavljaju pitanja: »Sta je sa drugim frontom, napreduje li Crv. armija ?cc, iii kad uzvikuju: »Ne Cerna izdajniCku vladu i kralja, hocerno federativnu Jugoslavijucc, »Zivio drug Titocc itd. Tko moze da kate danas, sta ce politika Zenama! 2. :l:ena se bori kroz NOB i za puna ekonornska i socijalna pra- va. Zasto da se njen rad podcjenjuje, za.Sto da radnice za isti rad dobivaju duplo manju nadnicu, zaSto da seljanke, pored tolikog njihovog rada ovise o roditeljima i muZu, zaSto cia se prilikom udaje trguje i spekulira i poigrava sa njenom sudbinom. Zena je sposobna cia isto radi kao i mu· Skarac, pa joS i viSe, i treba da joj se taj rad i prizna. Sarno preko ekonornske slobocle mogu se izbjeCi razne braCne razmirice i nesreCe, samo preko ekonomske slobode, vodeCi raCuna same o osjeCajima, moZe se stvoriti sre· tan brak, a onda i sretan Zivot, i Z.ene i muSkarca. 3. Zena je sposobna ne sarno da radi, veC i da uCi i nauCi isto kao muskarac. Pored tolikih skola, koje su postojale, Zene su ipak ostajale nepismene, nije im se posveCivala paZnja i onemoguCavalo se da se :Zene i kulturno ra· zvijaju, iako su imale sposobnost. Kroz teske dane NOB, od dojuCe nepismenil1 Zena, razvili su se divni rukovodioci, koji ni malo ne zaostaju iza rnuskaraca. Do juce nepisrnene zene piSu danas clanke, pjesme, glume itd. 4. Zena se bori i za svoj zdravstveni poloZaj, na koji se do sada malo ili nikako nije pazilo. Poznato je da su Zene, za vrijeme trudnoCe, izbacivane sa posla i bacane na ulicu bez kruha, dok su seljanke radile najgrublje po· slave do kraja poroda, da se morale ustajati drugi dan iza poroda, a o lijeCniCkoj pomoCi i porodiliStima da se i ne govori. Take se postupalo sa anima koje su stvarale novi svijet, a o djeci, koja su se rodila, pogotovo se nije vodila briga, i nitko se nije brinuo osim majke. Medutim posli- je 20 godina, kada je od toga djeteta stvoren covjek, pod najtcZim uslovima i brigom roditeljskom, majke nisu viSe bile gospodar svoje djece, nego su s njima gospodarili drugi, gonili ih na klaonicu, ratove itd. U SSSR-u jedino je rijeseno to pitanje sa Citavom mreZom besplatnih porodiliSta i lijecnicke pomoc'i, djecjim jaslama, vrtovima, te pravom plaCenog odmora Zeni za vrijeme trudnoC:e. To je Cak u SSSR·u i ustavom zagarantirano. Nikome se u SSSR-u ne posvecuje tolika paznja i briga kao majci i djetetu. Znaju to na hiljade naSih Zena i one se za to i bore. Govori se o ravnopravnosti, Citave teorije o tome priCaju, neprijatelji zloupotrebljavaju i igraju se sa tom rjeCju, praveCi razne avanturistiCke planove o nekom diktatorstvu Zene, prostitu::ranju, slobodnoj ljubavi i t. d. Sta je ravnopravnost i Sloboda Zene? To je ostvarenje gore navedenih tocaka, koje ce zenu uzdignuti na visinu, na kojoj nikad nije bila, na visinu Zene Covjeka, najsretnije majke, najbolje drugarice, najrnoralnije zene. Ostvarenje ovoga ne samo da ne ide na Stetu rnuSkarca, nego u korist ne same muSkarca, nego i Citave zajednice i druStva. Zene saCinjavaju polovinu naroda, i ne voditi o toj polovini racuna, nego zapostavljati njihovu slobodu i ravnopravnost znaCi ne ostvariti punu demokraciju druStvene zajed.nice. Kroz NOB :lena je prokrCila sebi put i posla putem, koji joj je jedini osvijetlila Komunisticka partija. Zato danas Zene Cvrsto stoje uz KomunistiCku partiju, i nema toga, tko ih maZe odvojiti od nje i od puta, kojim su one posle i borbe, kojorn je posao sav naS narod. SMRT FASIZMU - SLOBODA NARODUI Kata P. i lela 1 c.1 Kata PejnoviC i Jcla Cuk Arhiv IHRPH - original teksta u cjelini Izvod: Zena u borbi, list Saveza :Zen- skih drustava Hrvatske, br. 3 1955, str. 3 Zene Hrvatske u NOB, I, Glavni odbor Saveza Zenskih druStava Hrvatske, Zagreb, 1955, Dok. 156, str. 243 (Stampano u cjelini bez kraCe- nja) 99 �NAs PUT ZA JAJCE NIJE BIO LAK Put nas za Jajce nije bas bio taka lak, bilo je i nevremena i teskih prelaza kroz okupiranu i poluokupiranu teritoriju. Kad smo dosli u Livno docekao nas je Dalmatinski korpus, kome je tamo bilo sjediste. Tamo su nas docekali, castili, okrijepili cajem, jelom i hranom i ugrijali smo se. Mogu reCi da je organizacija za smjestaj bila dobra. U Livnu smo morali da ostanemo nekoliko dana zbog zasjedanja ZAVNOBiH-a, koje je odriano u Mrkonjic-Gradu. Onda smo krenuli u Jajce. Tu u Livnu Culi smo Zalosnu vijest, da je poginuo Lola Ribar. Na nas je to ostavilo jako tezak utisak. Bas to jutro zajedno smo razgovarali i izljubili se na polasku sa Lolom, i ubrzo, za k!·atko vrijeme, saznali smo da je poginuo. I to kakav dobar drug, rukovodilac omladine Jugoslavije, komunista. Nema onoga ko nije zalio za njim od drugova - i Tito i svi. U Jajcu organizacija je hila dobra i zasjedanje je pocelo. Jajce je bilo bombardovano viSe pula prije nego Sto smo doSLi, pa smo bili oprezni. 0 samom znacaju zasjedanja ja ne bib mnogo govorila; znaCajno je da je osnovana privremena vlada i da je zabranjen povratak staroj vladi i kralju u zemlju, a to je ono zbog Cega mi je srce najviSe raslo. Odluke koje su donesene, to je sve istorija zabilje~ zila. 0 tome ja ne bih ovdje govorila. 100 Poslije zasjedanja isli smo na sprovod Loli. Ne mogu da ne po· menem predsjednika Ribara, koji je bio predsjednik AVNOJ-a, i njegovo junaCko dr.Zanje na samom zasjedanju. On je zatra:Zio, kada je Cuo da je Lola poginuo, da Jurica dode na zasjedanje u Jajce. Onda mu je drug Tito morae reCi da je Jurica poginuo prije mjesec dana. On je imao toliko snage da je rukovodio citavo vrijeme zasjedanjem AVNOJ-a kao predsjedntk. J edino kada je dosla omladina, predstavnici Centralnog komiteta Narodne omladine, da pozdravi zasjedanje AVNOJ-a, onda se malo povukao, izi.Sao na zadnja vrata~ ali se ipak brzo vratio unutra. Sam sprovod je bio tuzan i Lolu su odvezli, ne znam taC:no u koje mjesto, jer su se bojali ako neprijatelj dode u Jajce da ce mu i kosti iskopati. Poslije smo bili u peCini kod Tita na prijemu i tamo smo se dosta zadriali. Tito nas je tamo Castio, razgovarao se sa svima nama, slikao se sa svim delegacijama Hrvatske, Slovenije, Srbije ... Mi smo se zatim vraCali natrag, htjeli smo ici istim putem kojim je dosla hrvatska i slovenacka delegacija, medutim kad smo dosli blizu Bugojna, dosla je vijest preko vojske da su se Svabe rasplinule oko Srba i prelaze ovamo za Bosnu. To je granica Bos~ ne odnosno Bosanska Krajina. U Bugojnu smo ostali jedan dan i morali smo se vratiti natrag za Jajce, a zatim preko Mrkonjic· Grada za Kljuc. Usput smo narodu govorili o zasjedanju i objas- njavali odluke koje su donesene uvijek vodio drugu politiku, imao Onda sam dosla u Bosansku Kra- na njemu. je namjeru drugu, a doSao je k jinu i tu sam se stvarno osjeCala kao da sam u Lici. NaiSla sam na Ja sam u to vrijeme bila predsjednica AF2:-a Jugoslavije. Na n1ene je ostavio snaZan utisak taj susret s narodmn - svuda su nas Castili li toplo -primali. Svuda se cula pjesma: »Kralju Petre, -necemo te amo, tvoja djela dobra nTi paznarno ... <t Bilo je to vcHko zadovoljstvo Cuti narod. Od Grmeca je trebalo iCi prema Baniji, ja sam tim putem veC ra~ nije dva pula prelazila, a prelaz nije bio jednostavan. Vee je veliki dio Banije bio osloboilen, osim Kostajnice, Dvora i Petrinje i nekih drugih centara. Sela su bila oslobodena. Na jednom prelazu, koji je bio veoma tezak, trebalo je preCi cestu, prugu i Unu, morali smo se prebaciti skelom iii camcem, a neprijatelj je bio oko jedan kilometar udaljen. Oni su driali jedno brdo, kotu svoju, a druga je bilo malo niZe i mi sad treba tu da predemo. Ja sam govorila da mi zastanema ondje gdje smo hili obavijeSteni o polo~ zaju neprijatelja, jer neprijatelj nije imao hrabrosti da se dugo zadrzi na jednom mjestu, posto je ovo Krajina, vojska, tu su partizani, heroji naSi, neCe oni lako omrknuti ovdje. Preko dana su usli u nekoliko sela i tamo harali i povukli se kad su vidjeli da ce brzo naC. Mcdu tim~ neki nisu stali na to stanoviSte i >komanda je pala da se ,mi vratima opct u neko drugo mjesto, cijeg se imena ne sjeCam. Tamo sma preno~ 6ili i sutradan smo presli. Magla bih i ovo reCi, sjeCam se dobra Magovca i on je bio izabran u Nacionalni komitet. On je nama. Mislio je da ce Macek do· ci, i da ce to drukcije ici, da nece Tito, vojska i Partija biti na celu ove zemlje, !judi koji krv liju, da nece svi narodi Jugoslavije biti pod jednom zastavom -bratstva i jedinstva. On 'Se jo-S uvijek nadao da Ce se vratiti Cet· nici, da Ce se vratiti kralj Petar, da ce se vratiti macekovci. Onda se on malo oko mene vrtia i pitao me o tome, ali se na vraga namjerio. Kad sam vidjela sta on hoce i kad smo presli u Baniju, ja sam mu govorila kaka je to strasno, i kad je vidio kako je tu, uplasio se da ne padne ustasama u ruke. Tu je pruga, tu je Una, tu je cesta, tu je neprijatelj, a mi moramo proCi, joS sam ja njega prestraSila; bio je straSljiv kao vrag. Tada smo presli u Baniju. Tu smo zanoCili u prvim banijskim selima. Tu nam je reCeno da neko ostane na Kordunu, neko na Baniji, a neko da se vraca u Liku, u razne krajeve, da se objasnjava Drugo zasjedanje. Ja sam imala zadatak da ostanem na Baniji i Kordunu. Medutim, na Banijc i Kordunu je bila ofanziva tako da nisam uspjela da se tamo prebacim. MaZe se reCi, Sto se tiCe Bosanske Krajine, da je to herojski narod. Ja sam tamo dosta radila i hila povezana i sa vo jskom, akruZnim kom.itetirna i radila sam na okupljanju zena. Kada sam otisla iz Like, bilo mi je zao sto sam ostavila Liku. Bilo mi je zao i da ostavim i moj Okruzni komitet. istu borbenost, na istu onu snagu vojske; organizacije niCu, razvija se narodna vlast, tako da sam Zivjela isto kao i u Lici. Kako je poznato, u Bosanskom Petrovcu je odriana Prva konferencija Zena Jugoslavije i ja sam tamo izabrana za predsjednicu. Jasno, da je to bio jedan veliki i odgovorni zadatak. Bojala sam se da tom zadatku necu mod da adgovarim, jer rad sa Zenama nije Iak. Tu se nailazi i na nepismenost. Ja sam imala sreCu utoliko sto sam stvarno bila masovik, okupljala oko sebe gdjegod sam mogla i postavljene zadatke izvrsavala. Teren moj je bio Bosanska Krajina, Kordun, Banija i Lika, Bjelovar i Cazma. Kad sam iSla po tim konferencijama, prelazi su hili jako teski, negdje sto bi rnagao da predeS za dva dana, moras da izgubiS 15 dana - nepri· jatelj spreci prolaz. Sjecam se narocito jedne konfe· rencije, oblasne, u Bosanskoj Krajini, a pamtim ih puna. Bilo je to 1944. godine iii 1943. Ta konferencija je bila na takvoj visini, taka sna:Zna! Koliko se :lena okupilo i u redovima vojske, i u pozadini na radu. Na toj konferenciji koja je odriana u Hasanima, prisustvovao je drug Duro Pucar Stari~ i astali drugovi. Mogu reci da su zene Jugoslavije dale svoj veliki udio u NOB-u, aktivno uCestvujuCi na svim sektorima Zivota - bareCi se u jedinicama iii radeCi u pozadini sve one teske i neophodne poslove koje je situacija nametala. Otuda je Partija od Centralnog komiteta Jugoslavije pa preko svih svojih organa, pasvetila tome naroCitu painju, shvativsi veliki znacaj ucesca zena u borbi i revoluciji. Nasa organizacija kao i ostale radile su na bratstvu i jedinstvu naroda; pod tom zastavom je vodena borba i pobjeda je postignuta. Mi smo ulagali ogromne napore u radu na neoslobodenom teritoriju. Stvarali smo odbore zena na neaslobadenim terenima, zatim odbore narodne vlasti, tu i tamo partijska jezgra u kojima su radile i djelovale zene, - sve je to mnogo doprinijelo zajednickoj borbi i pobjedi. Da ne govorimo o sakupljanju sanitetskog materijala i oruija, robe, hrane itd. Rad na neoslobodenom terenu nije bio lak i tamo smo slali najbolje i najaktivnije omladinke i zene. Mi smo tu izgubili dosta kadra, na primjer predsjednika omladine za Liku, iz Otocackog kotara. Ti su zadaci bili teski, a bilo je sve cinjeno za pobjedu. Pejnovic, Kata Taka je rodeua nova Jugoslavija, Kultura, Beograd, 1963, str. 62-65 101 �GOVOR KATE PEJNOVIC NA Ill ZASJEDANJU ANTIFAsiSTicKOG VIJECA NARODNOG OSLOBODENJA HRVATSKE Franjo Mraz, U selu 102 KATA PEJNOVIC: Drugovi! Hrvatski sabore! Drago mi je da mogu na ovoj historijskoj sjednici kazati par rijeci. NaSe junaCke Zene Jugoslavije pokazale su da nisu pognule Siju pred fasistima. Kada je KomunistiCka partija pozvala narod na ustanak, one su se digle poput lavica. Kada su faSistiCke zvijeri, svabe, ustase i Talijani poceli da unistavaju njihovu djecu i njih same, one nisu ni 1n:nute Cekale, nego su na poziv KomunistiC:ke partije zajedno sa svojim naroclom stupile u redove Narodnooslobodilacke fronte i vee tri godine sc nalaze u borbi s puskom u ruci ili rade u pozadini pomaZuCi svoju vojsku. One nose hranu na frontu, sakupljaju sve sto je potrebno i pomaiu vojsku na sve nacine. (PI j e s a k.) DrugovU HoCu da naglasim da su u Hrvatskoj najviSe stradale srpske majke. U Hrvatskoj je prijetila opasnost istrebljenja Srba. Ustaske zvijeri pocele su da istrebljuju srpski narod. Kada je najveca opasnost prijetila nasem narodu i kada su ustaSke zvijeri punili jame na Velebitu i sirom nase zemlje ljesinama poklanih !judi, izdajnicka vlada iz Londona porucivala je da cekamo, iako nije bilo do cekanja. Otvoreno da kazem, stara Jugoslavija bila je tamnica naroda, a naroCito nas Zena. Danas na.Se Zene rade u svim arganizacijama, a naraCito u svajaj organizaciji AntifaSistiCkoj fronti zena, koja broji stotine hiljada Zena, kaje su se uzdigle i politicki i vojnicki i koje se nalaze na duZ.nastima paCev od mjesnih organa vlasti pa do Nacionalnog komiteta. ZahvaljujuCi nasoj slavnoj junackoj Partiji, koja je otvorila put nasim zenama, ni,kada ih viSe ne Ce ugnjetavati nikakovi pratunarodni reZimi i izdajnici, koji su i doveli naS narod do ovoga. (P 1 j c s a k.) Drugavi i drugarice! Govorim to zato, Sto veC tri godine rata ani stalno raspiruju mr:Znju izmectu srpskog i hrvatskog naroda. :Zelim da kaZem, da su naSe Zene zajedno sa slavnam Narodno-oslobodilackom vojskom i partizanskim odredima mnogo pridonijele u stvaranju jedinstva srpskog i hrvatskog naroda. Nisu naSc srpske zene mrzilc zbog ustasa hrvatske zene. One su znale razlikovati ustase od postenog hrvatskog naroda i pozvale su hrvatske zene u borbu pa su se one i odazvale. Kasnije su uz hrvatske i muslimanske majke prolile mnogo suza zbog zvjerstava Cetnika i agenata akupatora. Drugovi i drugarice! Ja.S nisu prosla stradanja od njemackog faSizma i njegovih slugu, ustaSa i cetnika. Oni danas vide da stoje pod udarcima Crvene armije, pod udarcima nase Narodno-oslobodilacke vojske, nasih saveznika, da stoje pred smrtnom opasnoSCu. Zato danas gdjegod mogu upadaju u nasa sela, ubijaju nas narod, bacaju djecu u vatru, siluju naSe Zene. I danas naS narod ima puna pravo da trazi, jer vodi borbu tri godine, da se otvori druga fronta od strane saveznika, da se na taj naCin skrati rat i smanje bezbrojne zrtve. (Burn i pI j es a k.) Drugovi! Borba i junastvo a i stradanja naSih naroda kroz tri godine teskog i krvavog ali slavnag rata i svi uspjesi naSe junaCke vojske i naroda u pozadini, koji je Cvrsto organiziran u Narodno-oslobodilackoj fronti, dobili su najsvjetliju krunu na II. zasjedanju AVNOJ-a. Nitka nije bio sretniji od naSih naroda na oslodenom i na neoslobodenom teritoriju, kada se saznalo za oclluke II. zasjedanja AVNOJ-a. Ja, drugovi, mogu punim pravom da kazem, da stotine i stotine hiljada rascviljenih majki i rascviljenih srdaca ni.Sta nije moglo umiriti. da niSta nije moglo taka zalijeciti njihove rane kao odluke II. zasjedanja AVNOJ-a i osnivanje Nacionalnog komiteta oslobodenja Jugoslavije. Zato nasi narodi, ispaceni narodi Jugoslavije i sve naSe Zene punim pravom traZe priznanje naseg Naciunalnog komiteta~ naSe prave istinske vlade. Ja bih time zavr5ila. Da kliknemo: :Zivjela Antifasisticka fronta zena! (z i v j e I a!) Zivjela slobodna federativna Jugoslavija! (:1: i v j e 1a!) Smrt njemackim okupatorima! (S m r t i m! PI j e sa k.) Pejnovic, Kata Tre6e zasjedatzje AntifaSistiCkog vijeCa narodnog oslobode11ja Hrvatske (8-9. svibnja 1944), Zagreb, 1950, str. 33-34 103 �PISMO KATE PEJNOVIC OKRUZ:NOM KOMITETU K. P. H-a KORDUNA Dragi drugovi, ja sam stigla zdravo u Liku, te vam se jav/jam sa par rijeci. te/ila bi da mi javite, kako je proslo savjetovanje O.A.F.t., jeli uspjelo iii nije. Ako je uspje/o, nastojte da se sad, sto brze odrze kotarska savjetovanja, da se taj rad pokrene i zatalasaju sve mase Z.ena kroz org-ju AFt, u J.N.O.F., to ce drugovi mnogo znaCiti za opceniti rad kod vas, posto danas mi imamo, najveci broj, kako u ostalim krajevima, tako i na Kordunu zenskog svijeta u pozadini. Radite cvrsto na tome da se taj rad pokrene i da se zene zatalasaju, te zainteresuju za resavanje svih problema koji stoje pred nama. Treba pokrenuti zene, da idu na svaki sastmzak J.N.O.F., gdje se proucavaju odluke II. zasjedanja A.V.N.O.J i III zasjedanje Z.A.V.N.O.H, da one sa punim ucescem mogu da ucestvuju u izgradnji nase nove Federativne drzave. To drugovi sve ovisi od vas, partija nasa svagdje /reba da punom snagom pomogne rad svih antifasistickih org-a, to je drugovi glavni rae/ nase partije. Pozabavite se vise sa proucavanjem cirkularnog pisma C.K.K.P.J po pitanju AFt te dajte puno uputstva po tome K. Komitetima, isto tako i sa ostalom stampom u vezi stim. Kako inace dmgovi? cujem da se dezerteri vracaju natrag u svoje jedinice. Kada je vojnicka i politicka situacija za nas odlicna, zato treba da u masama sve objasnimo, da nemaju narodni neprijatelji svog paklenog uticaja na nas narod. Sta bi oni radili, da su njihove prilike ovakve, i ako je u usta!iko-cetnickim redovima nastala velika demoralizacija, oni u narod idu sa svojom propagandom i td. Pisite mi drugovi, ja ono vreme dok sam kod vas hila, pricali smo o svemu, zelila bi i dalje da imamo pismene veze, dok se opet ne sastmzemo. Pozdravi te mi sve drugove i drugarice u va5oj kuci. Kako si ti druze Ivo? pa Mane, Dusan i svi skupa pis te mi, znam da nije do piskaranja, ali ipak nije losa ni ta veza, ipak smo neko vreme zajedno hili neznam, jesam li vam se sto zamjerila, mozda sam hila kad i kruta, pa me nzozete po tome i kritikovati tl pismu. Primite kom pozdrav Kate Smrt njemackim okupatorima i njihovim pomagacima. Fakslmile prve stranice plsma Kate Pejnovlc OkruZnom komltetu K.P.H-a Korduna 104 105 �SEUAcKE ZENE GLASAT C:E ZA REPUBLIKU Htjela bih nakon velikog oslobo~ dilaCkog rata i pred izbore za Konstituantu da kaZem nekoliko rijeCi o seljaCkoj Zeni i o tome Sto smo n1i, borcCi se u oslobodi· laCkom ratu, izvojevale sa svojim narodom, i Sto za nas i za naSu buduCnost znaCe izbori za Konstituantu. Najprije Cu se dotaCi ropskog Z;ivota nas seljaCkih Zena prije rata. Sve smo mi ilnale teZak Zivot. Neprekidan i naporan rad pratio nas je iz dana u dan. NaSe Zuljevite ruke radile su zajedno s naSim muZ.evima, sinovima, braCom, sve poljske poslove: orale, sijale, kopale i spremale ljetinu, proizvodile hljcb i ostalu hranu, dakle radile smo korisne poslove. Pored taka teSkog fiziC.kog racla koji je :lena snosila, govorilo se, da seljaCka Zena nije sposobna, nego sarno da Cuva kuCu i racli kucni posao. Ne treba joj ni osnovne skole, nije joj potrebno da zna Citati i pisati, ana je glupa, itd. NaSi najbliZi govorili su da je kuCni posao lagan, da ne oduzima mnogo vremena i da pored njega treba raditi poljskc poslove. SiromaSna i srednja seljanka morala je racliti i kucni i poljski posao. Kucni posao traZio je rnnogo vremena, trebalo je toviti svinje, musti krave, uzga· jati zivad, pored krpanja i pranja kuhati. Sve jc to seljacka ze- na rnorala trkom svr.Savati, narcCite preko ljeta, a ni zimi joj ni· je bilo lako - trebalo je plesti, tkati, itd. Uza sav teski rad ra- 106 dati i odgajati djecu i to bez lijecnicke pomoci. Zenu, koja je toliko toga stvarala, nazivali su glupom i potcjenjivali na svakom koraku. Pored svega njenog velikog rada izgledalo je, da je :lena ocl rodenja pa do smrti, po nekoj nuzdi, ovisila o roditeljima ili muZu i smatrana je kao neka suviSna briga i teret. Nije bio rijedak slucaj, kacl bi se rodilo Zensko dijete da se gundalo i primalo ga se kao teret. Tko je kriv, da je dugi niz godina Zena Zivjela u mraku i neznanju, i da joj clugo vremcna nije bio jasan pravac kojim mi trebamo da krecemo da bi se oslobodile. Krivicu za ropski polozaj Zene snose protunarodni reZimi, koji su se temeljili na izrabljivanju i tlacenju, a najveca zrtva tOga tlacenja bila je zena. Nismo imale nikakva prava, a najmanje cia ocllucujemo o sudbini svoga naroda. Kroz oslobodilacku borbu pored radnica i radnih intelektualki, seljaCka Zena se najmasovnije odazvala u borbu, rame uz rame sa svojim narodom izvojevala sva prava koja joj pripadaju. Pitala bih ja one koji su ogradivali zenu ocl svega, da li bi bilo potpunog ustanka da u njernu nisu uCestvovale i Zene? Da li bi bilo bratstva i jedinstva, da ga najsvesrdnije nisu sprovodile Zene? Da li bi bilo jedinstvo fronta i pozadine, da ga nisu ostvarile i zene? Svega toga ne bi bilo. I jos to nije sve. Mnoge ad nas su borci i borile su se na frontu, ili su ljekari, bolnicarke, politicke aktivistkinje, i taka boreci se ad prvog dana borbe uzivamo sva prava. Ta smo prava izvojevalc i ta narn prava niko ne maZe oduzeti. lzvojevale smo i pravo glasa, da biramo i da budemo birane, i ravnopravni smo Clanovi narodne vlasti i Cak u najviSim drZavnim organima. Punopravno smo sudjelovale kako ce se urcditi naSa sretnija zajcdnica Hrvata, Srba, Slovenaca, Crnogoraca, Makedonaca i drugih gradana J ugoslavije. I seljaCka Zena u savezu sa Zenom radnicom i radnim intelektualkama kroz ovu natcovjeCansku borbu nauCila je mnogo i dosla do spoznaje tko su nam ncprijatelji, a tko prijatelji. Seljacka :lena ucila je kroz borbu Citati i pisati, kao i to kako i zaSto treba da se bavi politikom. Evo sto jedna ad mnogih piSe: »Drage drugarice, evo ja pod moje starije godine nauCila Citati i pisati u borbi, sto mi prije niko nije omoguCio, najsretnija sam kada znam napisati: dolje kralj i monarhija i da se viSe nikad ne povrate.<c Neka ne misle viSe ostaci reakcije u zemlji i van zemlje na celu sa kraljem i Macekom, da ce vise ikad moCi voditi zaplotnjacku izdajniCku rabotu nad naSim narodom, kao sto je to nekad bilo. Mi seljacke zene dosle smo do spoznajc otkud i s koje strane je seljaCka Zena hila rob, zaSto smo podnijele one strahote u 1941. godini. Eta, mi smo u Jedinstvenom frontu u zajednici s radnicirna i intelektualkama izvojevale sva prava. Tko maze jos i danas da kaze, da za seljacku zenu nije politika? Tko moZe danas da kaZe, da slobodna Zena maZe dozvoliti, da se ikad povrate stare rane i patnje Zene i naroda uopCe i da nastanu nova krvoproliCa i da Zcna ostane opet bez svojih najmilijih. Nikacl viScl Dockan je bilo i Srpkinjama i Hrvaticama traZiti njemaCke, Cetnicke, talijanske i ustaske komande, pitati gdje su im sinovi i braCa, kad njih viSe nije bilo. Zar dozvoliti cia se to ikad povrati? NeCe viSe Zcna da ju vade oni pokvareni ljudi, koji su nan1 tolike zla nanijcli i tolike majke u crno zavili. Mi smo danas najbudnije kome Cerna da damo svoj glas i 11-tog novembra izlazimo na izbore za Konstituantu, na kojirna Cerna okruniti sva naSa velika djela izvojevana u borbi. "Dat cemo svoj glas za TITA i Republiku.« oZIVJELA FEDERATIVNA •ZIVIO MARSAL TITO!~ JUGOSL\VIJA!« Ocllomak iz govora Kate Pejnovic na Radio Zagrcbu - objavljeno: lena tt borbi, list AF2 Hrvatske, br. 20, 1945, str. 4. GOVOR KATE PEJNOVIC NA RADIO PARIZU 29. novembar ostat Ce u istoriji svih naroda Jugoslavije kao najveCi praznik. Na taj dan 1943. godine u Jajcu pod zastitom Narodnooslobodilacke vojske Jugoslavije sastali su se izabrani predstavnici naroda Srbije, Hrvatske, Crne Gore, Slovenije i Makedonije da ozakone krvlju iskovano bratstvo i jedinstvo svih naroda Jugoslavije. Sastali su se da udarc temelje novoj demokratskoj federativnoj Jugoslaviji. Istorijske odluke na Drugom zasjedanju AntifaSistiCkog vijeCa Narodnog oslobodenja Jugoslavije, svi narodi Jugoslavije pozdravili su i docekali taj dan sa velikom radoscu. U odlukama o federativnonl uredenju narodi Jugoslavije vidjeli su garanciju svoje sopstvene sreCe. Drugo zasjedanje AVNOJ-a jos vise je dalo poleta narodhna Jugoslavije za odluCnu borbu protiv faSistiCkih okupatora i novi borci punili su redovc naroclnooslobodilacke vojske. Sest mjeseci poslije oslobodcnja cijele Jugoslavije, naSa privremena vlada odrlala je slobodne i tajne izbore, na kojima je lista Narodnog fronta, lista najveCeg nasega sina Marsala Tita, dobila ogromno povjerenje svih naroda Jugoslavije. Oko 85 posto glasalo je za prOgram Narodnog fronta. Na ovim izborirna izabrani su narodni poslanici. Poslanici sastaju se danas na Prvom zasjedanju Ustavotvorne skupstine J ugoslavije, da danesu istorijske odluke o konac- nom uredenju naSe drZave o Republici. Danas narocli Jugoslavije ponovno preZivljuju veliku raclost koju su osjecali 29. novembra 1943. gocline. Ali clanas mnogo veCu i snaZniju, jer se konaCno ostvaruju svi oni icleali radi kojih su nasi narodi poSli tako nesebicno u borbu protiv fasizma, clajuCi za danasnju sloboclu preko milijun i sest stotina hiljada zivota svojih najboljih sinova i kCeri. Danas, ja se nalazim na .rvlcdunarodnom kongresu Zena u Parizu kao delegat jugoslavenskih zcna. Kada sam poslije Drugog zasijedanja AVNOJ-a, na kome sam kao narodni poslanik iz Hrvatskc prisustvovala, prolazila s naSom vojskom kroz Bosansku Krajinu, Baniju i Kordun, narod, ko ji je Cuo za istorijske odluke u Jajcu, sa neopisivim oduSevljenjem su nas doCekivali i pozdravljali i darivali novim darovima. Na danaSnjem zasjedanju UstavotvonlC skupStine ne mogu prisustvovati kao izabrani poslanik Hrvatske, zbog odsustva. Ali ja znam, da narodi J ugoslavije i danas preZivljuju ogromnu radost, koju i ja i sve naSe delegatkinje delimo sa svim naSim narodima. Mi Zene J ugoslavije Cule smo na Medunarodnom kongresu Zena o borbi Zena protiv faSizrna u svim slobocloljubivim zemljama. NalazeCi se u prijateljskoj Francuskoj, mi smo osjetile ljubav i razumijevanja francuskih Zena za naSu zcmlju. Francuske Zene u borbi protiv faSizma uCestvovale su aktivno i isto kao i Zene Jugoslavije imale su kao primjer herojstvo sovjetskih Zena. Mi srno, 107 �nalazeCi se u Francuskoj, preko francuskih Zena osjetile radost francuskog naroda Sto se danas u Jugoslaviji ostvaruje prava, istinska demokracija, za koju su se narodi Jugoslavije, zajedno sa narodima Sovjetrs-kog Saveza Engleske, Amerike i drugih demokratskih zemalja toliko borili. :liVID 29. NOVEMBAR, VELIKI PRAZNIK SVIH NARODA JUGOSLAVIJE! ZIVJEL\ DEMOKRATSKA FEDERATIVNA REPUBLIKA JUGOSLAVIJA! Gover je adrian u povodu skup.Stinskih izbora na kojima su se narodi Jugoslavije opredijelili za Republiku, 29. XI !945. a za vrijcme boravka Kate PcjnoviC u Parizu, kao Clana jugoslavenske delcgacije Zena na osnivaCkom kongresu Mednnarodne Demokratske Fedcracije 2ena. Govor je snimljen na gramofonsku ploCu i deSifriran. KATA PEJNOVIC 0 ZNAcENJU MEDUNARODNOG KONGRESA ZENA U petak uvece Kata Pejnovic, predstavnica Centralnog odbora AFz Jugoslavije na Medunarodnom kongresu Zena 1 u Parizu, odrlala je predavanje 0 znacaju kongresa i o utiscima s puta. Predavanje su odr:Zale i drugarica Mileva Rodic, predstavnica AFZ Bosne i Ancka Hafner, predstavnica slovenskih Zena. Kata Pejnovic nam je, izmedu ostalog, rekla: 108 Drage drugarice i drugovi, sestre i braCo! Pozdravljam vas u ime jugoslavenske delegacije koja je hila na kongresu u Parizu. Medunarodni kongres :lena antifaSistkinja imao je veliko znaCenje ne samo za Jugoslavenske, nego uopCe za sve Zcne svijcta. Na kongresu su sudjelovale :Zene iz 42 drZave. Zastupalo ih je 450 delegatkinja s memorandumima i 160 delegatkinja bez mcmorancluma, to jest bez prava glasa. Delegatkinje su bile predstavnice 400 milijuna Zena iz cijelog svijeta. Kongres je otvorila i prikazala njegovo znaCenjc Francuskinja Caton. gcntine -itd. Na zavr.Seth."U rada kongresa bile su ;predlo:lene rezolucije. U odnosu na prijeclloge i pi· tanja sto ih je kongrcs postavio, izabrane -su bile posebne komisije. Pao je i prijedlog za osnivanje Komiteta demokratske federacije :lena Citavog svijeta. U odbor su uSle i Cetiri Jugoslavenke: Mitra MitroviC, Vida TomSiC, Olga Milosevic, a za cetvrtu je zakljuceno da se predlozi u zemlji. zene su diskutirale vrlo Zivo, zahtijevale su jedinstvo i Cvrstu povezanost Zena cijelog svijeta, povezanost :lena s omladinom i povezanost s drugim organizacijama, Ona je bila izabrana za predsjed- posebno sa sindikatima - radi nicu kongresa. Prvi potprcdsjed- zajednicke borbe protiv ostataka nik hila je Anka Berus, ministar fasizma u svijetu. zene su zahti· financija federalne Hrvatske i Ni- jevale da se poboljsa njihov po· na Popova iz Sovjetskog Saveza. lol:aj. Primijetile smo, da narod Na kongresu su podnesena Cetiri u drugim zemljama, nakon tog referata. Oni se nisu odnosili na krvavog rata, Zivi vrlo te.Sko. Ta~ pojedine zemlje, nego su sadrza- ko je delegatkinja iz Grcke govovali u sebi prikaz borbe i rada rila da kod njih ima jos mnogo :lena svih zemalja. Jugoslavenka fasista koji zauzimaju istaknute Olga Milosevic referirala je o za- polozaje i ometaju rad. 24.000 bostiti i odgoju majke i djeteta, je- raca za slobodu Zivi po tamnicadan od referata bio je politickog ma, reakcija je stvorila u:Zasne sadrZaja, govorio je o demokra- odnose u zemlji. Nadamo se, istaciji i zaStiti mira u svijetu. Za kla je ta delegatkinja, da ce zene njim je slijedio referat o socijal- cijelog svijeta govoriti i pisati o nim problemima koji se takoder nasim patnjama koje traju vee odnosio na stanje u Citavom svi- od godine 1941. Na kongresu je jetu. Prvi referat u kojem se go· bilo procitano takoder i pozdravvorilo o borbi protiv faSizma no pismo Zena iz Trsta, koje nisu odr:lala je Nina Popova. Nakon mogle doci na kongres, ali pisnjena referata prva je istupila re- mom zahtijevaju da Trst s Pri· feratom Anka Berus, govored o morjem pripadne Jugoslaviji. Pi· uspjesima nase narodnooslobodi- smo je bilo prihvaceno s velikim lacke borbe i ukazavsi pritom na odobravanjem. Delegatkinja iz Arzrtve 'i stradanja nasib naroda. u gentine govorila je da tamo vladiskusiji su sudjelovale i zene iz da vojnofasisticka diktatura. Ta Kine, Francuske, Engleske i ko- je zemlja bogata, mogla bi - na· lonija, Afrike, Indije, Maroka, Ar· glasila je ana - zadovoljiti po- trebe sve naSe djece i djece Citavog svijeta. Medutim, u Argentini radnici umiru od gladi na ulici. Apeliram na Zene cijelog svijeta - rekla je ana - da pomognu pronaCi krivce tog zla. Delegatkinja iz Maroka govorila je o tome kako jc Maroko tvrda· va reakcije a istodobno bogata zemlja. Medutim, i tu majke i djeca, radnici i ni:Zi sluZbenici umiru od gladi. U zemlji se sire bolesti, bolnice su pune bolesnika. :lene iz Sovjetskog Saveza ta· koder su govorile i imale su sto reCi. Mi poznamo Sovjetski Savez i znamo dobra Sto su sve tamo Cinile Zene za vrijeme rata. Narodi Sovjctskog Saveza znali su sto brane. Iz Sovjetskog Saveza na kongresu su bile 42 zene. Mnoge od njih krasio je citav niz odlikovanja. Jedna medu njima ima· la ih je ukupno devet. Govorile su o velikim Zrtvama i strahota~ rna Sto ih je prouzroCio faSizam. One nikad neCe zaboraviti ni na zvjerstva koja je nama donio fa· sizam. zene i djeca u Sovjetskom Savezu mrze f-asiste. To su poka· zali u ratu kad je Crvena armija isla na Berlin. Nakon Zena iz Sovjctskog Saveza na govornicku tribinu stupila je slavni borac za slobodu, Spanjolka, La Passionaria. C:itav kongres se naSao na nogama i pozdrav~ ljao je pljcskom nekoliko minuta. Medu ostalim, ana je rekla: •Svjetska reakcija je ugusila nas oslobodilacki pokret. Danas vlada Franco, uz punu podrsku medunarodne reakcije i fasizma. Mi ne trazimo pomoc za borbu protiv Franca, zahtijevamo samo da strana reakcija ne pomaie nasu domaCu reakciju! Mi Cerna se sa~ mi boriti i obraCunati s neprija~ teljem u zemlji!« Delegatkinja iz Indije govorila je o veoma teSkom Zivotu, o tome kako na tisuce !judi umire od gladi. 0 nekim pravima Zena tamo se uopCe ne n1oZe govoriti. Takvo je stanje i u drugim kolonijama. Iz njih crpu njihove rna· tiCne zemlje samo ogromne dobiti. U svim tim kolonijama raste pokret, koji je svakim danom sve snaZniji, koji se bori za oslobodenje svog naroda. Zatim je Kata govorila o Francuskoj i Belgiji. Narod ih je svuda pitao, ka~ kva je nasa sloboda, kakva su naSa prava. )>Primijetile smo<( - re~ kla je ana - »da napredne snage znaju o nama mnogo, ali ne ra~ zumiju da u naSoj zemlji nema drugog gospodara osim nas sarnih, tj. naSeg naroda i naSe voj~ ske<(, Narod u Francuskoj s nama se jako radovao proglaSenju Re~ publike. Mnogi su nam i cesti· tali. Za nas Zene taj je kongres bio vaZan i s drugog stanoviSta. Upoznale smo se i s ekonomskim pri~ likarna u drug~m zemljama. U Francuskoj, kao i svuda drugdje, mnogo je artikala racionirano. Skupoca je daleko veca no u nas. U Francuskoj postoje jos vece teSkoCe nego u nas, iako tarno nije bilo ni stoti dio takva grabeza od strane okupatora kao sto je to biIo kod nas. Mi se ne moZemo po· hvaliti da je nasim radnicima i sluzbenicima vee dobra. Ali, kad smo bile u Francuskoj, cinilo nam se da je kod nas svaki dan - bozic. Meclu delegatklnjama lllJe bilo nijedne koja nas ne bi zapitala odakle smo, sto smo, sto radimo u Jugoslaviji i kakav je nas zivot. Svima je poznato ime druga Tita. Kod svib se zapazala velika ljubav prema nasoj zemlji, koju mnogi narodi ranije nisu ni poznavali. Mi smo gospodari svoje zemlje. U ovom smo ratu s obzirom na teritorij i broj stanovnika dali viSe nego Sto smo mogli dati. Po tome su naSi narodi, nasa vojska i nasa zemlja prvi za Sovjetskim Savezom Q Crvenom armijom. Izbjeglicama i oficiri· ma Petra Karadordevica nije !aka u toj zemlji. Izgubili su se. Zade· sila ih je najveca kazna - izgubili su dr:lavljanstvo. U Francuskoj :live naSi rudari, koji su tame veC dvadeset godina i za vrijeme bivse Jugoslavije nikad ni· su pozeljeli da se vrate u domo· vinu. Danas se pak Zele vratiti svi, jer i ani Zele sudjelovati u obnovi zemlje. Sve ucesnice kongresa bile su svjesne velikog znacenja sto ga kongres ima u smislu zbliZavanja Zena svih naroda svijeta, lakSeg rjesavanja svih pitanja, socijal· nih potreba, brige za majke i djecu, uni.Stenja ostataka fa.Sizma, osiguranja mira i pune demokracije u svijetu. Zene okupljene u Parizu, i omladina koja je bila na omladinskom kongresu u Londo· nu, vratit Ce se u svoje zemlje i provoditi ave zadatke. Sve su zene odiucne u pravcu nastavljanja borbe za izvojevanje svojih prava, jer dostiCi ta prava i Cuvati ih, znaci da zene nikad vise nece dozivjeti godinu 1941. 109 �Bile smo i u Belgiji - 150 km od Bruxellesa je nasa kolonija. Kad smo tamo stigle, naSle smo okup~ ljcne radnikc u velikoj dvorani. Jedva su uspjeli da istisnu iz grla nekoliko rijeCi pozdrava, plakali su. Mnogi su nam postavljali pitanja o tome kako je kod nas. Govorili smo im o svim teSkoCama s kojima se borimo. Svi bi se rado vratili doma. Jedan pionir nas je ispitivao o naSoj pionirskoj organizaciji. Zapazile smo vcliku ljubav sto je gaje prema Marsalu Titu i Republici. Radnici su nas ispitivali o tome, kako se to racli »udarniCki<' i kako se maZe stupiti u Titovu vojsku. Taka nam je Kata PejnoviC u kratkim crtama opisala svoje utiske s kongresa i sa svog putovanja. Govorila je isklesano i Cvrsto, njene su rijeCi bile popraCene krctnjama njenih lijcpih ruku. Sva njena liC:nost zraCila je borbenoscu covjeka, seljacke majke, koja je u jednom danu izgubila tri sina i rnuZa. Takvu Zenu Lika je scbi izabrala za svog poslanika. Sa slovenskog prevela Marija Erbei;11ik-Fuks Predavanje je odrlano u Ljubljani u decembru 1945. Objavljeno: Ljmlska pravica, 8. XII 1945. 110 GOVOR KATE PEJNOVIc U SKUPsTINI NARODA USTAVOTVORNE SKUPsTINE Kata Pejnovic (NR Hrvatska): Drugovi i drugarice narodni poslanici, naS Ustav, koji je izrastao kroz oslobodilacku borbu nasih naroda, zaista je ostvarenje svcga onog za Sto su se naSi narodi borili kroz oslobodilacki rat. On je zaista sve ono zbog Cega su naSi narodi lili toliko krvi i dali ogromnc Zrtve. NaS Ustav, koji nasi u sebi istinsko demokr~tsko obeleZje, sruSio je onu paklenu ogradu kojom je b:Ja ograt'lena polovina zivlja u nasoj zemlji. Jasno je, drugovi, da su to bile Zenc. Onakva drzava kao sto je bila tamnica Jugoslavija, koja je Zivela na izrabljivanju i tlaCenju Sirokih narodnih masa, imala je kao najveCu Zrtvu baS Z.enu. NaS Ustav predviOa ravnopravnost Zena i muSkaraca. :Gena uZiva ravnopravnost vee kroz cetiri godine rata i uZiva mnoga druga prava. U najveCoj meri ona vee koristi svoja prava. Na izborima za narodnu vlast, na izborima za Konstituantu najveCi broj glasa~ ca dala je bas zena. Zene su sve glasale za demokratsku narodnu Republiku. Sta znaCi to, drugovi? ZnaCi da ogromna veCina Zena neCe v1se monarhiju, ncCe viSe staru tamnicu. Kad govorimo o ravnopravnosti Zena, treba podvuCi da su naSe Zene stekle mnogo iskustva i prakse uCestvujuCi u narodnoj via~ sti na svima poljima rada. Ali mi ;mama i to da joS mnogo naSih Zena treba uvuCi u taj rad, a one koje su vee ukljucene treba da se daljc strucno i politicki razvijaju. Ravnopravnost Zena ne maZe nikome da naSkodi, sem anima koji su ih izrabljivali i tlaCili. Ukljucivsi sc u javni i politicki Zivot, Zene Ce biti od ogromne koristi naSoj istinski dcmokratskoj drZavi. NaSa Ce Zena svojim radom dati puni doprinos razvitku nase zemlje. U Ustavu se kaZe da se zaStiCuje materinstvo. Za Zenu to mnogo znaCi, jer je do danas briga oko deteta bila samo briga Zene, a sada je briga svega naroda i cele drZave. Nas Ustav kaze da se za jednak rad daje i jednaka plata. Kad zena bude imala moguCnosti i punu pomoC za svoje struCno osposob~ ljavanje, ekonomski Ce se obezbediti i nece biti onaka kao sto je dosada bilo da je uvek bila zavisna ili od roditelja ili od muza. Svojim sopstvenim radom i daljim razvitkom u nasoj dcmokratskoj zen1lji ona Ce sticati svaki dan sve viSe i svoja ekonomska prava i svoje osamostaljenje u ekonomskom pogledu. Svi vi znate da je Zena bila ogradena ad svega, a da ne govorim o tome koliko jc ana bila odvojena, odstranjcna od politickog Zivota. Mnogi su smatrali da Ze~ na uopste nije za politiku. Danas naSa Zcna uCestvuje u politiCkom Zivotu naSih naroda. Ona radi u kuCi i odgaja decu u ljubavi, bratstvu i jedinstvu rnedu naSim narodima. Svi znamo 1 kako je blagotvoran njen uticaj bio i ko- I i liko je uCinila kroz ove Cetiri go- dcca bacala za takvim detetom dine borbe. kamenjem i nazivala ga mulatom. Dobra znamo kakvih je razmirica Majke su se mnogo patile i sav i nesuglasica bilo baS u braku i taj teret snosile. Danas takva dcporodici, i koliko su te bracne ca imaju prava kao i obiCna deca. nesuglasice smetale baS i muZu, i Mnogo je bilo toga sto je onemo.Zeni i deci. NaS Ustav kale da guCavalo Zeni da radi i koristi brak i porodicu stiti drzava. To koliko je mogla, ali je Zena pored je sreCa i za dr.Zavu i za porodicu svcga toga i pre rata snosila velii sav narod uopSte, jer iz braka ki deo tereta i u kuCi, i na polju i porodicc potiCe snaga naroda. i u tvornici i u skoli. Njen rad Kad su brak i porodica zdravi i nikad nije bio priznat, a danas na svome mestu, nikome to ne kad naS istinski demokratski mole da Skocli, sem anima koji Ustav daje sva prava i moguCnosu se dosad koristili razdorom sti na.Sim narodima da se razvijamedu narodom uopSte, a taka ju, ta prava dobija i zena. Nas isto i u braku i porodici, te nam Ustav je, kako sam rekla, demonisu dali da se reSc ta pitanja kratski i nasi u sebi sve ideje za kako treba. Nasa deca, kao sto koje smo se borili. On, dalje, dasam rekla, imaCe prava da se te- je moguCnost svakom Coveku da rneljno odgajaju za svoju bolju se osposobi i da bude koristan ne buduCnost 1i buduCnost svoga na- samo sebi nego i Citavoj naSoj zaroda. Ne maZe se to prepustiti jednici. bilo kakvoj ustanovi, nego onaka kako kaZe naS Ustav: brak i po- Kao poslanik iz Hrvatske ja cu rodica su pod za.St:tom dr.lave, glasati za ovaj Ustav. (Dugotrajno odobravanje i aplauz). to jest narodne vlasti. Koliko je samo dobra to sto Ustav kaZe da vanbraCna deca imaju ista prava kao i braCna. Kad se sarno setimo koliko je Zena pretrpela u ton1 pogledu, morala je bezati u druge krajeve, a dete jc dolazilo viSe puta u tu situaciju da skoro nije bilo niCije. Dete je najviSc padalo na teret majke, a maj ka je bila u takvom matcrijalnom poloZaju da nije mogla da ga hrani i - detc je bilo prepustcno ulici. Bilo je takvih krajeva u kojima se deSavalo da Zena nije smela ni da tuZi oca deleta, a aka ga je i tuzila, bila je ismejavana i opet je dete palo Zasjedanje Ustavotvorne skupStina teret majke, koja nije bila u ne 29. novembar februar stanju da ga odgaja i da od njega 1946. Stenografske1945 - 1.Beograd, bcleske, stvori Coveka. Cak su se i mala 1946. GOVOR KATE PEJNOVIC NA V ZASJEDANJU SABORA NR HRVATSKE (26-30. KOLOVOZA 1946) KATA PEJNOVIC: Drugovi i drugarice narodni zastupnici! Ekspoze naScg preclsjednika Vlade o raclu Vlade poslije IV. zasjedanja Narodnog sabora Hrvatske pokazao je vclike i krupne usp jehe na politiCkom i ekonomskom polju kroz godinu dana, pokazao je i politicko i ekonomsko stanje u naSoj zemlji. Mi smo iz ekspozea vidjeli i mogli smo da ocijenimo, Sto je znaCila naSa borba, Sto je za naS narod i za sve narode Jugoslavije znaCilo ruSenje one stare protunarodne vlasti i stvaranje naSe nove narodne vlasti. Ja se ovdje ne bih osvrtala na teSko stanje poslije rata, koje je pogodilo naSe narode, i na uspjche, koji su po· stignuti kroz ovu godinu dana, jer vi ste svi Zivi svjcdoci toga stanja i vi ste svi vidjeli krupne uspjehe na obnavljanju naSe industrije, u proizvodnji robe unaSam tvornicama, u obnavljanju naSe poljoprivrcde, u svim gra~ nama u poslijeratnim moguCnostima, ogromnih uspjeha uopCe na ekonomskom polju. NcCu sc na tmne zadt-.lavati, nego Cu sc osvrnuti na neprijatelje, kojima ne miriSu naSi uspjesi kako na politiCkom, tako i na ekonomskom polju. Mnogim pojedincima u naSoj zernlji ne miriSu ti uspjcsi, nc m:riSi irn savez radnika i seljaka, a prvenstveno im ne rniri.Si narodna vlast 111 �to sto je narod gospodar na svom, - pa se danas pojavljuju neki briinici seljastva. Kad je seljastvo bilo u najgorem polozaju, kad je bilo u ocajnom stanju, nikakav se briznik nije pojavio i poveo brigu o seljaku - ne samo kroz rat kad je seljak bio u najteZem stanju, nego prije rata kad je seljak svoje proizvode po najjeftinijoj cijeni prodavao, a skupo 'Placao industdjske .proizvode. Nic~ko tada nije zalio seljaka, a sada najedamput pojavljuju se - kako sam vee spomenula - briZnici seljaS·tva. Viele oni da nemaju viSe Sto da uSiCare, da-ne mogu od seljaka - koga su ne· kada smatrali glupim - dobiti niSta, a isto taka znaju da danas od radniStva niS.ta ne .mogu da otkinu, pa izmisljaju razne gluposti i neke pojave svetaca; a svi m-i - irna nas ovdje koji imamo prilican broj godina - nikada nismo vidjeli sveca. (S m i j e h.) Sada popovi sire propagandu, boje se da narod ne bi vjerovao u boga. Nama je jasno zaSto oni to cine. Povratkom pravoslavnih popova, koji se poslije rata vracaju iz Beograda, Sire se razne priCe. Tako jedan pop koji se vratio u Liku, a koji se prvih nekoliko dana pritajio, govori narodu da ova vlast ne valja, da su na vlasti neuki iH cak mepozeljni !judi itd. On zna izmisliti sve ono Sto sma· tra potrebnim i tvrdi kako je staro bilo dobro; a ja ne znam tko u nasem narodu moze da pohvali ono staro - nama Ce ono stare biti u sjeCanju da Zivimo jos stotinu godina. Hocu, drugovi i drugarice, danaglasim da je Jedinstvena fronta, 112 koja je sa svojim najboljim sinovima povela narod u borbu, koja je vodila ne samo borbu za istjerivanje okupatora i domaCih izdajnika, nego i borbu za nacionalno oslobodenje i nacionalnu ravnopravnost, stvorila pod vrlo teskim uvjetima bratstvo i jedinstvo svih nm·oda Jugoslavije, a kod nas bratstvo i jedinstvo srpskog i hrvatskog naroda. Vide protivnici da Jedinstvena fronta stoji cvrsto kao granitna stijena i da se o nju razbijaju svi pokuSaji reakcije; zato ani preziru i !jude i narodnu vlast, zato pokuSavaju da raspirivaju Sovinizam rnedu naSim narodima. Ja mislim da je duinost svih nas narodnih zastupnika i svih organizacija Jedinstvene fronte da svakom tko pokuSa da Siri Sovinizam izmedu nasih naroda pokazemo, da Jedinstvena fronta ima snage da mu zaCepi usta, da mu onemogucimo da potkopava bratstvo i jedinstvo naSih naroda, jer je to bratstvo i jedinstvo stajalo skupo nase narode i mislim da je opasna stvar izaziva ti i Siriti Sovinizam medu naSim narodima. Vesele se oni danas - sitna i bijedna reakcija - kad cuju kako netko vani nesto odvali 0 nasoj zemlji i onda prave kojekakve planove o buduCnosti naSe zemlje. Medutirn, mi znamo da naSa zemlja stoji Cvrsto kao granitni bedem, da smo u njoj ostvarili i socijalnu pravdu i nacionalnu ravnopravnost svih naroda, da smo stvorili naSu Federativnu Narodnu Republiku Jugoslaviju, koja je garancija naSim narodima da nece nikada vise nitko da gospodari u na.Soj zemlji nego sam narod; znamo da je cvrstina Jugoslavije u narodn~m rukama i da Ce se narod znati obraniti ad takvih elemenata. NaSa zemlja je miroljubiva zemlja i ona Zeli mir sa svim narodima, ona Zeli dobre odnose i rnir sa svim zemljama. To je zelja svega naSeg naroda; nitko ne Zeli rat i mi neCemo rata - ali m.i znamo da imamo i prijatelje sirom svijeta, sve demokratske rodoljubive snage, koji postuju narode Jugoslavije i nasu borbu. Zato mozemo lako sitnoj reakciji zaCepiti usta i mirno reCi, da nedamo da nas narod pada pod utjecaj reakcije kod nas u zemlji, da nedamo da oni naS narod obmanjuju, da im laiu, da im po· kazuju neka straSila i sta ja znam. Mi smo duini da i dalje jaCamo jedinstvo naSeg naroda, da dalje vodimo nasu narodnu politiku, da nastojimo da nas narod proucava zakone koji su izdani od Savezne vlade i od Vlade Narodne Republike Hrvatske. J a potpuno primam ekspoze naseg predsjednika Vlade druga BakariCa. (P I j e sa k.) UPISUJMO NARODNI ZAJAM! S visokom svijescu i ljubavi prerna svom narodu i drZavi, Antifasisticka fronta zena Hrvatske pristupa upisivanju Zajma. Sa odusevljenjem diljem cijele nase Republike preuzimaju Zene obaveze za upisivanje Narodnog zajma Petogodisnjeg plana sa zeljom da dokazu svoju ljubav i odanost djelu izgradnje socijalizma u nasoj zemlji, kojim rukovodi nasa herojska Komunisticka Partija i drug Tito. U tu svrhu organizacije Antifasisticke fronte zena Hrvatske preuzela je obaveze u takmiCenju u cast V Kongresa KPJ, koji ce kotar, grad, selo iii ulica upisati vise zajma, gdje ce vise zena upisati zajam, gdje ce se upis najprije izvrsiti. Da zivi nasa Federativna Narodna Republika Jugoslavija, bratska zajednica na.Sih naroda! Da zivi organiza tor i rukovodilac svih nasih pobjeda KPJ na celu sa drugom Titomt ZIVJELA DEMOKRATSKA FEDERATIVNA REPUBLIKA JUGOSL\VIJA! KATA PEJNOVIC Potpredsjednica AntijaJistiCke jronte Zena Hrvatske -~ -~f·j 'w Stenografski zapisnici, Zagreb, 1950. Zdenko Venturini, na radnoj akcijl BrCko-Banovlcl Poziv na takmiCenje u Cast V kongresa KPJ! u ime AFZH, tena u borbi, list AF:l.H, br. 7, 1948, str. 7. 113 �0 ULOZI ZENA U NARODNOOSLOBODILAcKOJ BORBI U LICI u Lici su se vee prije vrSile pripreme za ustanak, ali prije ustanka vrlo mali broj zena znao je za to. Narocito poslije pokolja Srba u Lici: Divoselo, Smiljan, Lipe, Ostrvica itd. rad je zauzeo veCeg maha. Nas prvi odred napao je ustaski stan u Divoselu 27. jula 1941. Medu prvoborcima nalazili su se Jakov Bla:ZeviC iz Smiljana, pa Mile Pocuca i drugi. Mi smo stvorili vise odreda. Oni su se u one prve dane zvali gerilski odredi. Bilo ih je po citavoj Lici i po svim kotarevima. VeC 2. augusta bio je osloboden kotar Donji Lapac kao i sva sela u Lici, dok su fasisti drtali samo sreska mjesta. Prije su usta.Se bili po selima, a u uporiStima oko pruge i veCim mjestima Talijani. Kad su poceli prvi pokolji, narod je vee Zeo Zito. Trebalo se zato boriti da zito ne odnese okupator. Mnogo vagona Zita smo povukli na vrijeme i razdijelili narodu koji je trebao hrane. U prvim naSim odredima Zene su raznosile postu, kuhale i radile na samom terenu. Oslobodena sela bila su obicno do temelja opljackana i tu se trebalo snalaziti. Od hrane je najvise bilo kukuruza, pa graha, ponekad se pronaSla i koja krava i Zene su imale duinost da opskrbljuju hranom te nase prve odrede. To je bio njihov prvi zadatak. Tada jos nismo imali organizaciju AFz-a. U narodu stvarali su se odbori za 114 pomoe i ti odbori su imali zadatak da spremaju obueu i odjecu za borce. Zene su tu najviSe pomagale. One su isplele na hiljade i hiljade komada maja, carapa, rukavica itd. tako da smo te zime, kad smo vee imali bataljone i poceli stvarati brigade, bili snabdjeveni obueom i odjecom. Kroz rad za pomoC vojsci mi smo dolazile k zenama i odrzavale s njima politiCke sastanke, govorile o faSizmu, o krivnji za rat, o izdajnickim vladama, prenosili radio-vijesti, citali naprednu literaturu itd. Krajem 1941. g. vee je izvjestan broj Zena bio obuhvacen u citalacke grupe gdje su zene raspravljale o raznim pitanjima i upoznavale se sa ciljevima narodno-oslobodilacke borbe. Veliko je bilo zanimanje zena za politicke prilike u svijetu i u zemlji, pa smo uz ostali nas posao priSli i stvaranju jedne CvrSCe organizacije a to su bili odbori AFz-a po selima. Na prelazu izmedu 1941. i 1942. godine stvoren je inicijativni odbor AF:l-a za Liku u koji je uslo deset zena. I u svim selima formirani su takoder ovakvi odbori kao i odbori u pojedinim kotarevima. vee u februaru 1942. odbori AFz-a osnovani su u svim kotarevima Like. Ja sam bila predsjednica AF:l-a a J ela BiCanic, uCiteljica iz Banje Luke, tajnica. Taj odbor vee za 8. mart izdao je svoj list l>Zena u borbi«, koji naslov nosi i danas, glavno glasilo Zena Hrvatske. List je joS viSe povezao .Zene iz svih krajeva Like. Poceli smo ga uredivati u selu Krbavici, kotar Korenica, ali radi neprijateljske ofenzive mo- rali smo se povuci u selo Trnavac i tu smo uspjeli u nekoj bajtici izvuCi na Sapirograf taj prvi broj. Zene nisu samo pomagale bardrna i radile na svom izdizanju putem citalackih grupa. Odriavali su se kursevi na kojima je sudjelovalo dvadesetak zena i tu su se prouCavali ciljevi narodnooslobodilacke borbe. zene zivo sudjeluju u radu organizacije i nastoje da u ogranizaciju uvuku sto vise zena. Vee 1942. one nisu zadovoljne da samo rade na pruZanju pomoCi borcima pripremajuCi za njih hranu, odjeCu i obuCu, nego traZe da se bore puSkom u ruci. One su bile naroCito agilne u predobivanju !judi za narodno-oslobodilacki pokret. NaroCito su Zene bile zasluZ.ne na razvijanju bratstva i jedinstva izmedu naSih naroda u prvom redu izmedu Srba i Hrvata. Srpk:nje su odlazile uz najvecu opasnost u hrvatska sela i povezivale se s hrvatskim Zenama, a ove opet stale pomoe na osloboaeni teritorij. Sakupljale su i kupovale papir za nas list kao i sve ostale potrebne stvari. Kad su se stvarale organizacije na oslobodenom teritoriju, one su ih materijalno pomagale. Zene su djelovale i na svoje sinove, muZeve i braCu da odu u borbu i same su htjele iei. Vee u prvoj lkkoj ceti zena 1942. g. njih 80 proslo je kratak vojnicki kurs i borilo se u sastavu bataljona VI divizije. One su prosle i kroz prvu vatru borbe na Kordunu oko TuSiloviCa i Perjasice. U prve dvije cete bilo je stotinu i nekoliko zena a poslije je sigurno oko 7 do 8 hiljada zena sudjelovalo u borbi. Godine 1942. odr.lana je prva konferencija AF:l-a na kojoj je izabrano okruzno rukovodstvo. Uz politicka pitanja bila su podnijeta i dva referata i prihvaCena rezolucija. Najvaznija parola bila je raditi na razvijanju brats tva i jedinstva i uvuCi u borbu Sto veei broj Hrvata. Ovaj je kraj (Lika) bio najvece zariSte borbe u Hrvatskoj. Redale su se ofenzive, borbe s ustaSama i Cetnicima, Talijanima i Svabama. Preko Like prelazilo se u Dalmaciju i naSe jedinice napadale su kolone a narod je svugdje pomagao. Ljudi nisu nikad smjeli docekati neprijatelja i povlacili su se Sumama noseCi sa sobom onoliko imovine koliko su n1ogli. Pored velikog rada za borce, Zene su vrSile i sav ostali kuCni posao. Vodila se borba za svaki snap Zita, jer obiCno u vrijeme zetve neprijatelj je poduzimao ofenzivu, specijalno sa ciljem da uniSti Zito. Zene su po noCi to Zito Zele, vrSile ga i sakrivale u zemunice da bi njime mogle prehraniti djecu i vojsku. Iako su prilike u Lici bile teske, ipak kroz Citavo vrijeme borbe sve do 1943. nitko nije gladovao, ni narod ni vojska. Poslije cetiri, pet ofenziva neprijatelj je spalio sva sela. Onda je bilo vee tesko. Pogotovo je bila teska opskrba boraca hranom. :l:ene su meclutim nosile hranu borcima i pod najtei.im uslovima, Cesto puta i kroz samu vatru pusaka i granata. Gledala sam tako kako Zene nose hranu borcima u Podlapacu u udbin- skom kotaru 1942. Sa svih strana prStale su granate a one su svejedno nastavile svoj put. - Ne mogu gledati, rekla je jedna, kako se oni tamo bore gladni. I odnesoSe im hranu. Omladinke i zene ucile su se takoder i za bolnicarke. Slavka Ocko i S. Blazevie ucile su ih o davanju prve pomoCi, dr.Lale im kratka predavanja. Zene su iSle i u bolnice i vrsile ovdje sluibu bolnicara ili opel kuhale i radile razne druge poslove. Znatan dio njih nauCio se previjati i davati injekcije. Medu njima bilo je i 16-godisnjih omladinki i mladih. Masa njih poginula je pri radu u pozadini. Obilazile su srpska i hrvatska sela po citavoj Lici uz opasnost vlastitog Z~vota. Godine 1944. poginula je Pepica Saban, iz LiC:kog Novog. Ona je stradala u Kuli. Bila je u kuci kada su dosli fasisti i htjela pobjeCi, ali su je pri tom ubili. Brata su joj vee prije ub:Ji ustase. Pokolji u Lici bili su strasni. Ja sam bila u Smiljanu. Tamo je poklano 700 do 800 srpskih zena i djece. Pohvatali su masu ljudi. Kad sam vidjela sto se sprema, ja sam pobjegla. Dugo sam pjeSaCila traZeCi da uspostavirn ponovo vezu s naSim lj udima. Ko~ nacno mi je to uspjelo preko Marka Sarica. Toliko je pobijeno !judi da je od 160 familija ostalo svega 25 duSa, a 7 familija od njih samo s jednim covjekom. Narod nije znao da ee ih klati. Da se to znalo, ne bi do toga ni doslo. Ne bi ni meni zaklali tri sina. Usta.Se su dolazili, pitali za ovoga i za onaga, odvodili !jude, ali su govorili da ce se oni vra- titi kad se rat umm. Stali su prekrstavati narod i kod toga je mnogo Ijudi bilo pobijeno. U Divoselu je izvrSen straSan pokolj: samo za jedan dan preko 700 lica. Narod je onda jos jace prionuo uz narodno-oslobodilacku borbu. Oct malenih odreda nastajale su cete, bataljoni, brigade i divizije. Poslije su dolazili Talijani. Vodile su se prve borbe s okupatorom. Narod je trebalo pripremiti za borbu s TalijaHima. Trebalo mu je objaSnjavati ko je PaveliC, ko su ustase, okupator itd. i da bez borbe protiv okupatora ne mozemo pobijediti. I narod se spremao na te prve borbe s okupatorom. 1942. vode se borbe u koreniCkom kotaru, u PloCanskom Klancu, Ljubovu ... Tu su neprijatelji bili strasno potuceni Recta se Sijanov Klanac, Pogledalo, Bijelopolje. I svagdje su zene sudjelovale noseei hranu na polozaje, sakupljajuei odjecu i obucu. Te zime bio je snijeg visok dva i po metra, ali one su vodile neumorno brigu za ishranu i opskrbu. 1006 ranjenika licke omladinke i zene u VII. ofenzivi nosile su na ledima preko stotinu kilometara, da bi ih spremile na sigurno mjesto pred neprijateljem. Njihova leda bila su crna oct teskih zuljeva. One su ih ipak iznijele i spasile. Mnogo je primjera gdje su se Zene hrabro drZale sakrivajuCi ra~ njene borce. J edno j zeni dosli su u kuCu Cetnici traZeCi dva ranjena borca koje je ona sakrila u podrumu is pod kuce. Pi tali su je: - !rna li ko u kuCi? - Nije niko - odgovorila je. 115 �- Garantujes li glavom? - prijetili su Cetnici. I ona je ipak ostala kod svog odgovora, rna da su oni provirili kroz otvor na podu, ali se ranjenici sakriSe i pritaji.Se u kutu l Cetnici ih nisu zapazili. Tako su otiSli. NaroCito Cetnici i ustaSe, a i Svabe voljeli su hvatati ranjenike i onda bi ih klali. Ne samo vojska nego sav narod, omladina i AFZ anga:Zovali su se u Cuvanju ranje- nika. Kad se je bombardovao kakav polozaj oni su ranjenike odnosili iz mjesta da ih tako ocuvaju. U teskim momentima javljao se i po koji dezerter. Nije bilo lako izdrZati tolike napore. Zene su takve trazile, slale ih ponovo u borbu i pjevale im podrugljive pjesme: Dezerteri sramne kukavice, napu.State svoje jedinice. Zene sudjeluju u svima akcijama. One su i u organima narodne vlasti i svagdje daju primjer svojim drzanjem. Postoji takoder primjer jedne omladinke iz Krbavice koja nije glasala za vlastitog oca prilikom izbora za narodnu vlast. Otvoreno se izjavila protiv njega i rekla pred svima da on ne spada u odbor, jer ne gleda iskreno na naSu stvar. Ja sam vee 1942. otiSia na polozaj predsjednice AFz Jugoslavije. Organizacija se prosirila. Prva konferencija za Citavu zemlju odrZana je u Petrovcu u Bosni i na nju su do.Sle Zene iz svih krajeva Jugoslavije. Jedino bez zena iz Slovenije jer nisu mogle proci. zene su prvi put u naroclno116 oslobodilackoj borbi kroz svoju organizaciju mogle sudjelovati u politiCkom i druStvenom Zivotu. One su se kao dio naroda vratile svom narodu i borbom izvojeva- le svoja prava. Borbom su postigle i svoja prava i ravnopravnost. Ne samo to, one su se kroz borbu i razvile. UpuCivale su se u niz pitanja i ne samo politiCki izdizalc nego takoder i strucno vaspitale. Masa Zena pro.Sla je kroz dornaCinske, bolniCarske i druge kurseve. One su ne samo dobile pravo glasa nego su biranc u prve narodno-oslobodilacke odbore. A i danas na raznim poloZajima one vr.Se svoju du:Znost, Cesto puta i bolje nego i njihovi muski drugovi. U nekim okruzima bilo je i do 85% nepismenih Zena. Zato se joS 1942. g. pocelo odrzavanjem anal- fabetskih tecajeva pored onih kurseva koji su se odrZavali o politickim pitanjima. zene su ne same sijale bra.Sno, pripremale hranu za vojsku i radile bezbroj poslova, nego su kod toga i posvetile izvjesno vrijeme svom obrazovanju. One su po brasnu pisale rukom slova i tako utile Citati i pisati. Za vrijeme borbe nicale su i stvarale se diletantske grupe, pjevaCki zborovi, i Zene sudjeluju u tom radu. Pristupa se kulturnoprosvjetnom radu meau Zenama, a pogotovo u uklanjanju nepismenosti. Kotarske konferencije odrzavaju se unatoc neprijateljskih ofenziva. Konferencija AFZ-a Hrvatske koja je odriana u Otoccu u junu 1943. g., vodila se je dok su topovi tukli sa Vratnika. Dosie su iz svih clijelova Hrvatske. Mnoge od njih pjesaCile su dan!· rna i danima probijajuCi se mimo uporiSta, preko zeljeznickih pruga i cesta i s konferencije opel se vracale pjesice. Takav rad morao je pokazati dobre rezultate. U Dalmaciji od 95.000 boraca oko 12.000 otpada na Zene-borce. I poslije rata one jednakim poZrtvovanjem sudjeluju u radovirna na izgradnji narodne vlasti i obnove zemlje. !rna slucajeva da u Lid zene stare 62, 63 godine prenose po pet sest kubika kamena koji je potreban za iz. gradnju ceste. One pruzaju pomoc djecjim domovima i snabdijevaju ih hranom. Nema tog podruCja javnoga Zivota gdje one ne sudjeluju. Da su zene bile jos za vrijeme rata proZete iskrenim rodoljubljem i pravo shvatile visoke ciljeve nase borbe najbolje se otituje u Cinjenici da se vrlo mali broj zena vezao uz okupatora. I Kata Pej12ovic Clanak objavljen u Kalendaru »Prosvjeta« 1947. izdanje Srpskog kulturno-prosvjetnog dru.Stva ))Prosvjeta«. Clanak je ilustriran foto· grafijom Kate PejnoviC i grafikom Marijana Detonija: Partizanski logor Krsto HegeduAlc, u kutu cellje 117 �KONCEPT KATE PEJNOVIC ZA GOVOR NA I KONFERENCIJI AFZ-a Lika, od prvog dana ustanka u Hrvatskoj je popriste borbe. Pored krupni 7 ofenziva, bilo je bezbroj upada neprijatelja, po svim kotarevima Like, kroz ovaj rat ona je popaljena i opljackana. Narocito zadnji 7 mjeseci okomili su se Svabski psi sa svojim slugama ustaSama i Cetnicima, da uniSte i ekonom. i fiziCki borbeni narod, ali narod koji je prolazio kroz Cetvrtu god. te.Ske ali slavne pobjedonosne borbe, neda se ni istrijebiti ni pokoriti, nego je spreman i staro i mlado zajedno sa svojom herojskom vojskom da se bori i cupa sa neprijateljern do njegovog podpunog unistenja. zene Antifasistkinje Like sa svojom vojskom i narodom kao i ostale Sirom Jugosl, od prvog dana ustanka pomagale su na sve naCine prvu vojsku i Sirile ustanak, tesko je nabrojiti sto su one sve dale, ali u prvi red dolazi najljepsi dar koji su one zrtvovale domovini, a to je, dale su svoje sinove i braCu. Brzo se razvila iz malih odreda VI Divizije, koja danas, pronosi borbenu slavu sirom Jugosl, ponosne su danas njihove majke i sestre i nesarno one, nego je ponosna Citava Lika. Za VI Divizijom stvara se XXXV Divizija koja pod najteZim uslovima vodi svakodnevne bez odmora borbe sa mrskim neprijateljem, 7 - 8 mjeseci. Od prvog dana nase zene stare i rnlade dale su na raspolaganje skoro svu svoju decu, odjcvale svoje golubove u vunenu odjecu, brinule se za hranu a bolnice su bile pune plahta, jastuka i biljaca, dakle to je bila njihova briga, briga pozadine. Kroz svoju organizaciju AFZ, i omladinske organizacije u ovom ratu one su dale veliki udio u osl. ratu. Nisu se one zadovoljavale samo sa uzdr:Z.avanjem naSe vojske, nego su i same iSle u borbene redove, da sa oru:Zjem u ruci tuku neprijatelje. JoS u 42. god. formirala se prva ceta od 100 mladi zena i polazi vojnu vje:Z.bu, sa komesarom. NaranCom te ide u sastav VI. D., a zatim i 2. Ceta, to su bile prve Cete Zena u Hrv. Cule su one za Zene borce u prvim Srpskim i Crnogorskim brigadama i Cesto su se dalje javljale i odlazile da puskom u ruci dokazu bandi, kako se brani Cast domovine. Ponosne su LiCke Zene na sve Zene borce u drugim D-ma, naroCito na S!avonke, gdje je najveOi broj Zena boraca. Nije bio rijedak slucaj, da su zene iz drugi Okruga slu:Zile se primjerom organizovanog rada liCki :lena poSto su one prve stvarale odbore AFZ i izdale prvi list »Zena u Borbi« koji je bio pijonir u Citavoj Jugosl. Preko toga lista povezale se sa svojim radom sa mnogim pokrajinama Hrvatske, a za njim su nicali rnnogi listovi iz drugi Okruga, sjeCam se zatim prvog lista, junaCkih Zena Korduna, kad je dosao u Liku, kako su ga IiCke Zene radosno docekale. Radovale su se razvo- ju org-e u svirn krajevima naSe zemlje, kao i svojim uspjesima. Znale su prvi dana cijeniti svoje sestre koje isto kao i one daju sve od sebe, za oslobodenje naSe nepokorene zemlje. Kroz svoju org-ju, one su danas, politicki rukovodioci zastupljene aktivno u NOO-ma veliki broj iena, a ostale zene daju punu pomoC naSirn novim narodnim tj. drZavnim organima, uCestvuju aktivno u raznim komisijama, velik broj zena bolnicarka itd, naSe Zene borba na svim poljima rada nije !aka, posto je neprijatelj uniStio do cega je god stigao u Lici, ali one sa svojim narodom svladavaju sve teSkoCe, otimaju se sa neprijateljem za zito na par kilometara, jedan primjer u Mihaljevcu kod Korenice vade se Zestoke borbe, naSe Zene i o1nladinke u Seganovcu izvlaCe Zito u snopovima da ga neprijatelj ne uniSti, znaju one za koga su ga sijale i pod kakvim uslovima. Citave dane one rade na polju teske fizicke radove, a u Gospickom kotaru, nastave preko noCi Zrvnati Zito za svoju vojsku i djecu poSto je banda mlinove uniStila. »Za vojsku mora biti kruva, makar djeca jela kasu kao Sto to i jedwc, kaZe jedna starica. NajviSe one mrze domaCe izrode naroCito CetniCku bandu, banda je okupirala u posljednje vrijeme veliki dio Like, u svakodnevnim borbama sa njima naSe zene i omladinke pokazale su kako se mrzi neprijatelj, junacki vode zene i omladinke Gracackog, Lapackog i Otocackog kotara borbu sa domaCim izrodima, nikakav teror ne moie ih da pokori, ni Fakslmlle koneepta govora Kate Pejnovlc za I konferenclju AF:t-a 118 119 �batine ni mucenja, vee kako to cetnici znaju, ima slucajeva gdje su ih sasvim onesposobili na najzverskiji naCin, one su im pljuvale u lice govorile im samo ono sto i jesu, kada su sasjekli proljetos jednu zenu iz odbora AFZ druge su im svega govorile »izdajice i strvinari svog vlastitog naroda, nije daleko dan kada ce to placati racun pred narodom. Sto vise neprijatelj bijesni on nailazi na veci otpor. Nas narod predvoden sa najboljim svojim sinovima nije u prvim danima gubio vjeru u pobjedu, a kamoli danas kad stojimo pred punim oslobodenjem nase zemlje, da gubi snagu pa makar pod najtezim vojnickim i ekon. prilikama, to je kroz sve teske i duge zadnje borbe u Lici, Licki narod, pokazao neprijatelju u biti kako se brani sloboda i Cast domovine ne samo u Liki nego Sirom na.Se nepokorene Jugosl., banda danas nailazi na teske udarce. Kroz sve te borbe i teskoce, nas narod, Zene i omladina odrZavaju svoje konferencije, omladina je Like izvrsavala zimus u borbi pred Kongresne zadatke, na II Kongresu bila najbolja medu najboljim, sada se spremaju i omladina i Zene za I Kongres omladinski i I Kogres AFZ Hrvatske, izvrSenju takmiCenja. idu u neoslobodene djelove Like, hoce vise izvuCi iz neprijateljskih redova u nasu NOV, hoce sa viSe naroda prouciti odluke sa II zasjedanja AVNOJ-a i III zasjedanja ZAVNOH-a koji ce kotar odnjeti vise na polozaj vojski itd. itd. Znaju oni da je tesko pod takvim uslovima izvrsiti pred kongresne 120 zadatke, ali mi cemo uloziti sve svoje snage mi imamo prakse, kaiu naSe iene. Svjesne su one da je mnogo krvi proliveno u Citavoj nasoj zemlji za oslobodenje i svjetlu buducnost, treba u JNOF izvrsiti sve zadatke, treba opravdati povjerenje koje su one dobile na II i III zasjedanju i postale ravnopravni clanovi ljudske zajednice. Nasoj su novoj drZavi udareni Cvrsti temelji slobodne demokratske Federativne Jugosl. treba izgradivati nasu zemlju onaka kako to narod zeli. Na Kotarskoj konferenciji AFZ GraCac kaiu Zene, naS narod je prosao tri god. rata u cetvrtoj godini svladali smo najvece teskoce, nasa zemlja stoji pred oslobodenjem, mi Zene dale smo sve od sebe kao i ostali nas narod i postigli smo krupne i vojnicke i politicke uspjehe, kad smo bile spremne kroz nar - osl - borbu izdrlati i uCiniti sve, spremne Cemo biti, i kroz prakticni rad se nauciti kroz nasu org-u AFZ u JNOF resavati sve probleme koji stoje pred nasim najvisim driavnim organima i NOO u izgradnji nase nove drzave, naucila nas je naSa zemlja kako se bori i radi za slobodu, mi smo nastavile njezina djela, to kazu mnoge zene Like. Jasno je njima da nasi saveznici sa Istoka, Zapada i Juga tjeraju Hitlerovske zvjeri u njihov brlog, gdje ce se dotuci ranjena smrtna zvijer, a vide da se u Liku strpala banda najveci koljaci. Joco Rukavina, Rude Ric, Pelko Bogdanic, dosao je i Sertic sa svojom bojnom koljaca, te cetnicke poglavice sa Lukicom Popovicem, Milanom Mrdjom i drugim koji harace po Liki vee duie vremena, ubijaju ko im dodje u ruke znaju da nece dugo, do.Sli su i ani u svoj brlog, gdje ce im suditi narod Like, dan slobode nije daleko, narodni sud za sve krvopije nije daleko. Platice za sva svoja krvava djela, posto Lika nece zaboraviti nikada pored mnogi svoje najbolje prvoborce drugove i drugarice, koji su pali Zrtvom, a veCinom od Cetnicke kance: Marko Oreskovic, PekiSa Vuksan, Bico Kesic, VIade Cerin i naSi ranjenici na Krcani i mnogi drugi, drugarica Smilja P, Ljubica G, Julika Skenzic, mlada djevojka u Metku koju su cetnici na kolac nabijali i jos druge drugarice, za takav zlo· cin sudice im junacki narod Like bas u njihovom brlogu, uniStiti ljudozdere, a poceti temeljito izgradjivati nasu federalnu demokratsku Hrvatsku u krilu Federativne Jugosl, to je zelja i sveta duznost u J.N.O.F-i ogromni masa Jugoslavije. Nasa narodna osl. - Armija unistava hitlerovsku gamad, oslobadja grad za gradom, oslobadja se Srbija zariSte ustanka, oslobadja se potpuno Jugoslavija. Crvena Armija dosla na Jugoslavensko tlo, borci nar-osl-vojske su u zagrljaju Crvene Armije. Zvijeri kako hitlerovske tako i domace izdajice dotuci ce u svom vlastitom brlogu. ZENE HRVATSKE GLASAT CE ZA SRECU I NAPREDAK SVOJE ZEMUE - ZA POBJEDU SOCIJALIZMA Referat drugarice Kate Pejnovic o znocenju 8. marta. U referatu o znacenju 8. marta, odrlanom na sveCanoj akademiji u Zagrebu, drugarica Kata Pejnovic rekla je izmedu ostalog: »U opcem preobraiaju nase zemlje mijenja se lik i zivot nase zene, koja je u kapitalistickoj Jugoslaviji bila obespravljena politicki, ekonomski i drustveno. Danas, u novoj Jugoslaviji, ravnopravna i slobodna Zena ulazi sve viSe u politicki zivot. Ucestvuje u cuvanju i razvijanju tekovina Narodne revolucije i svojim uCeSCem na svim sektorima druStvenog zivota pridonosi ucvrscenju narodne vlasti. Na posljednjim izborima NO-e u nasoj Republici na primjer, glasale su zene stopostotno u kolarima Brinje, Donji Lapac, Senj, Titova Korenica i Udbina. U 8 kotara glasale su 99 posto a u 10 kotara preko 98 posto. U ostalim kotarima prosjecna cifra zenaglasaca iznosi oko 94 posto. Na izborima za narodne odbore 1945. godine izabrane su u Hrvatskoj u mjesne organe narodne vlasti 1154 zene, 1947. godine 2630 zena, a 1949. godine 4588 zena. U kotarskim i gradskim narodnim odborima danas ima 5681 zena, iako ni taj broj nije realan odraz politicke aktivnosti nasih Zena. Od 1.045.000 zena glasaca u nasoj Republici, uclanjeno je u Narodni front 903.000. Koliko je masovno uCeSCe :lena u izvr.Savanju zadataka Narodnog fronta najrjecitije iskazuju ovi podaci: Na lokalne akcije Narodnog fronta 1949. godine zene su dobrovoljno izasle na rad 3.101.102 puta i dale 27.000.000 dobrovoljnih radnih sati. U posebnim brigadama Narodnog fronta na objektima saveznog i republickog znacaja radilo je 109.889 zena, koje su dale 12 milijuna dobrovoljnih radnih sati. Na izgradnji zadruZnih domova 1948. i 1949. godine 216.822 zene dale su 1.848.076 dobrovoljnih radnih sati. Na posumljivanju od ukupnog broja frontovaca radilo je 70 posto zena, a na zemaljskim poljoprivrednim dobrima radilo je 58.765 zena. Iz toga se razabire ogroman polet naSih Zena u izgradnji socijalizma, njihova rijesenost i volja da u tu izgradnju uloZ.e maksimum svojih snaga. Ukljucivanjem u sve grane privrede, naSe Zene postaju aktivni borci za izvrsenje zadataka Titovog PetogodiSnjeg plana. Iz g": dine u godinu povisuje se brOJ zena u privredi. Na primjer 1947. godine bilo je zena u privredi 45 posto viSe negoli 1945. godine, a 1949. godine povisio se broj zena u privredi prema 1947. godini za 47 posto. U redovima prvoboraca za izgradnju socijalizma istiCu se imena Zena viSestrukih udarnica kojih je od Oslobodenja do danas u nasoj Republici 13.828, a od njih 16 vee radi za drugu Titovu Petoljetku. Medu njima mnoge su odlikovane Or- denom i Medaljom rada, a nekoliko hiljada je pohvaljeno. U svim granama naSe proizvodnje lenarna je omoguCen struCni razvitak i sticanje kvalifikacija na raznim struCnim kursevima i Skolama. Od 4.393 udarnice, koliko ih je proglaseno samo 1949. godine, 504 su kvalificirane radnice, a 2.346 polukvalificirane. I broj zena boraca za socijalistiC.. ki preobraZaj sela poveCava se iz dana u dan. Dok je potkraj 1948. godine bilo u seljacke radne zadruge uclanjeno 18.000 zena, krajem 1949. godine taj se broj povisio na 75.172, sto od ukupnog broja zadrugara iznosi 54,6 posto. I taj broj stalno raste. To jasno dokazuje da su Zene sela pravilno shvatile historijske odluke II plenuma CK KP Jugoslavije, da sve viSe uvidaju prednost socijalistiC.. ke privrede koja im ostvaruje bolje uvjete;;zivota. Prije i pored svog tesk;g rada, seljanka je uvijek bila ekonomski ovisna o drugima~. a .. danas ona vidi ogromnu prOmjenu u svom polo:Zaju, jer za svoj rad dobiva zasluZenu nagradu jedriako kao muskarac. Od nekada ; .~~spravne zene sve viSe izrasta riO.vi lik zene sela, koja danas kao· zaista slobodan i ravnopravan Covjek svojim radom svijesno pridonosi podizanju zivotnog standarda nasih radnih !judi. Danasnja zena sela bori se protiv kulturne zaostalosti, pri cemu joj pored narodne vlasti veliku pomoC pruZa organizacija AFZ-a odriavanjem domacinskih poljoprivrednih i krojackih tecajeva za njegovateljice, higijensko-zdravstvenih teeajeva, s<>121 �minara, predavanja, Sirenjem literature itd. Sastavni dio izgradnje socijalizma je izgradnja novog Covjeka. Zato naSa narodna vlast i Antifasisticki front zena kao dio Narodnog fronta obracaju veliku paznju kulturno-prosvjetnom i politickom radu medu zenama, da bi uklonili zaostalost - per sljedicu teske i mracne proslosti. Od 1945. godine do 1948. godine, u naSoj Republici opismenjeno je 95.437 zena, nekoliko hiljada opismenjeno je 1949. godine, ali jos uvijek ostaje blizu 20.000 zena koje treba opismeniti. Od 1946. godine dosad, raznim oblicima kulturno-prosvjetnog rada, kao citalackim grupama, opceobrazovnim teCajevima, seminarima itd. obuhvaceno je nekoliko stotina hiljada zena. u ideolosko· politicke tecajeve Narodnog fronta ukljuceno je 121.313 zena. Uz ucitelje, kojih u nasoj Republici 75 posto sacinjavaju zene, i uz profesore, kojih je 50 posto zena, organizacija AFZ-a dala je 786 zena dobrovoljnih poducavatelja u suzbijanju nepismenosti. NaSe Zene su na SveuCiliStu i visokim skolama postigle znacajne radne uspjehe. Za uspjesan i pozrtvo· van rad dvije su od njih odlikovane Ordenom rada II recta, 17 ih je nagradeno nagradom Komiteta za nauCne ustanove, sveucilista i visoke skole. u staroj Jugoslaviji 1938. godine bilo je samo 10 zena asistenata i lektora na Zagrebackom sveuciliStu, a danas ih ima 130, medu kojima dva izvanredna profesora i 4 do· centa. Godine 1939. bilo je upisano na fakultetima 1.386 zena, a 122 na nekim fakultet:ma ih nije ni bilo. 1948. godine bilo je upisano na svim fakultetima 487 4 Zena.« Zatim je drugarica Kata PejnoviC govorila o brizi i staranju koje Partija i nasa Vlada poklanja majci i djetetu. »Nov izraz brige narodne vlasti o obitelji, majci i djetetu ogleda se u nedavno donesenoj Uredbi o n:aterijalnoj pomoci djeci radnika, namjeStenika i sluZbenika. Tom uredbom drZava osigurava novorodenom djetetu potrebnu opremu i ishranu i djetetu i majci u stalnom novCanom dodatku za djecu i jednokratnoj novcanoj pomoCi obiteljima s viSe djece. Sve te uredbe i zakoni ukazuju punu brigu za zaStitu radne majke. Tako naprednih zakona i uredaba nema ni jedna zeihlja na svijetu, a u nekim pitanjima ni SSSR. Provodenjem tih uredaba i zakona uvelike se olaksava zivot racine Zene i majke, i omoguCuje joj se da se ukljuci u privrednu izgradnju zemlje. Drugarica Pejnovic govorila je i o klevetnickoj hajci koju provodi rukovodstvo SSSR-a sa svojim satelitima protiv nase zemlje, a koju su zene Hrvatske, kao i cijele Jugoslavije, kao sav nas narod, najodlucnije obile i u borbi protiv njih ukazale jos ved elan i jos jace se zbile oko Partije i driavnog rukovodstva. Na kraju je drugarica Pejnovic istakla: l>Zene Hrvatske. zajedno sa svim narodima J ugoslavije, ulozit ce sve svoje snage da istinu o nama upozna Citava medunarodna javnost. J er, nasa borba za rav- nopravne odnose medu narodima i medu drZavama nije samo nasa borba. Ona prelazi granice naSe zemlje i ima medunarodno znaCenje. U osmomartovskom takmiCenju koje je istovremeno i :predizborno takmiCenje, na.Se su zene pojaCale svoju aktivnost, one se takmice na svim poljima rada da bi sa sto boljim rezultatima izi.Sle na izbore za Narodnu skupstinu FNR Jugoslavije, da kao ravnopravni Clanovi naSe socijal~stiCke zajednice izvrSe svoju vehku gradansku duznost. DajuCi svoj glas najboljima medu nama, mi Zene glasat Cerna za sreCu i napredak, za nerazruSivo bratstvo i jedinstvo na.Sih naroda, za nezavisnost naSe zemlje, za pobjedu socijalizma. Slaved 8. mart, izraZavamo svoju Cvrstu vjeru u izvr.Senje naSe Petoljetke u izgradnju socijalizma u naSoj zemlji. Ponosna na velike rezultate, ali i svjesne svih teskoca koje nas cekaju na tom putu, naSa Ce organizacija, AF2:, razviti i produbiti joS viSe inicijativu :lena na svim zadacima u izgradnji socijalizma. Razvit Cemo jos vecu ljubav i polet koji naSe Zene unose u svaki posao. Pojacat cemo sirom zemlje socijalisticko takmicenje, dati novu radnu snagu nasoj privredi. Uci· nit cemo sve da nasu zenu kulturno i politicki jos viSe uzdignemo. Razbuktat cemo kod zena joS veCi elan na socijalistiCkom preobrazaju sela. Ucinit cemo sve za odgoj nase djece u socijalist:C. kom duhu.« SAlAM SKENDER KATICA VII A 123 �I KATI PEJNOVIC- UcENICI OSNOVNE sKOLE NARODNI HEROJ »KATA PEJNOVIC<~ U GOSPICU 1-<ATA 'PEJN0\1/C ]}lAv JE 1-IEROJ L\C l.Z l. . J)f LA-JE MAJkA • l '?€li-101JI c 'PUS\\\J J~ IZ.G/1\IUSE. . i-IOSti...A. .,. . 2>0R10C>H ..TtHA ·ZENO 0 tR!-li)'J ( I~At!li ,;.\MMAH I~ .5ES 'PONOsit...'A, >IERCJ .lES 'POSTI'l\..R. ·IJJ£w :;.vclu si·KCV€. :C EH l:\ i 'l.JRJ..fi. PO't.(f\I')IU\ ';)\ \I€Dt<i N\J l 2.11: NR!-\'A 5R~cu· St.Ol?;Ol)C; .ia 51 J\IOVA3TC ZA l)Of\10V!A.IU 'I>OkLDNil.A, ' " Z lVOT Jf DONO ViAll ])ALit~ PRED NOJON SI.(_()L (}f'1. i\ljEZ! NA BISTA STOJJ, SA])A 11) Hil\JI NE. U ~Rt\l kRll.A - ~\JOl-t. U DliM,Io., JADRAJV!{A 1-!1 R.i AN 1'1 51 Bllt., I .- O,S. ~l11l'E SAl'. '" Ht!RClONi v j Sll<lC vmc H€R(!}J 5LO~JD()), TII-lA iENO <.1 JJ' CRNO~ H!IMM\I• ff\)tttA 05 It f\IAROl)htl 1-H::ROJ VI?.I(LIM·l I \}f-C • I • # C.~. ,. NM.IlONl- HI:: FoOl. KATA I G05P\I::. 124 PF-~ NOUlC /{ATA PEJA!o Vtc // I GOSPIC 125 �If ~·RArsrvo IME MDJE SkOL .f ,SJ10lt· I11 EHDJE U $R.ATSTVtJ !DR "' I ' DDLUCNOsrr flLR~I!-tFl .ioS. HEROJSIY!t SLR-VNt TO Jf POV.JtST""I. jfONO !1::JESTO U ~RAT~tVU 'RBST'e U S!..OGA ' 1 .I HH.JV.E C. I'\. .J~ UVfJE~\ S!A. .. :.. ' -J: ·, ~ 'BR'):trsrvo je; TO.~£ ENER.GI':JI) !2R,FI5Lfi $VOJE I .£>RE:.C.R 8RAT.STVLJ ~UNCG IZ eVoLucroNRJUJ.. U VR€£l! jE CVJeTR, :-.S!..Ol)(J'DA . 'R,ClB€1-lA. U Sf>IS.k(} TO JNE AIO.ol/1 . U IOR'RTS.WLJ' 'LjUBRV tJ ~RRr~rvu ' ' :euoe ~otJ<=, 1\RFH'STVO TO :li? DlO . 'i\A l>l vO~E f> HNc)60 POJR/'1 BORI3ENO.Sr-l 5E rz .60/.. R U SR.cu ~i.fa9. <1-li~l'f .• e'iu\rsrvo ·· l€ .SMt¥:! Z...JU:e,iiVI. ~l-t:)GO.$hH~iE .SViHA; · HN.V\tC'A ~l=tcic O.s. I GOSPlc r1 NH~ODN\ H~!<.OJ 104tlq Ntc 1>clNO~·fc cr �kATA HLF!ONV 'ZEI,JEZO i lf£ J l.JOVIC tH1:Jc-STO fiRIVi{i SJf..!OVI ft./A SLO SOJ) 1 'Jt il<O.D IJO ':\ z.£N LJ I 'PO:J) A-1<. i U! ~1\\.JJE IJO SRCE:. N/\:Jk& OSTJWlll\ j E. l 11'!1/MOR. GROJ3 SIWOVA IJ l<L G&ili.J~ POU->e't>T/ " I <>V::>c:Z - ll.fiR.F!i.l FILl OKD . 12-Mvi:ctJR (;GJ-!i- 1 /..!l:l'c 1'02.1-IAI.O 5TO ZA TONO\J liJ U. IH. illADE r,JtJHJ t c.:c osve n 1-.ll:!l: OS.) E t HO I . J:iiYSKoJJFJc'NR, TuzvJJfJ PRI~VATILA----~-~ ~HORA,STRAM~,GLAlt 1.1.. SV IH~o 1\1 TR e 1-l u . z.IJIH AhD ~ fl-il J ~ Ro-z. .H1.AZ-l\ LL T~ N Lt PRIC!t· RO £) Fhl f\ G.R tl:D A Slk!Ril.O.J~IC-1; VO]IO IZJ)AW KE SVOJE z Ll-HJ:t R :1 c ~10 f1t;;r/)LIJ06. ~ IU ISl<IZ E PR06t.O.S"rl ilRSPIJ IJJ}Tfl.OHEr HIS/..1 RffzSuwrft;)V PL.i'IHEJJ, PL!IHGJJ PR.hVDE' PJ..Rfft:~ v;;~s ctJos TJ v 1:t./1( It, G Flf./ IJf/.Jlfl/1 MllJf$1" kRVARIU z.A Zl\/OT :r& 1-l R-Hli J!l-IJ :ltt J5 U k: r .lV Att !JJ HI ~0 RA!:: !S1'110, U.~RCGi ~l l.LZ:AST AVU... CR.VclJ U. li 'j>OLOL'!Ul ~c 01VO REhlA RAI-lA U.SRGLL i.E hiE O'KOSF.t.lc OEi STt0l-~ !.LL , 2~1'-te.lT¥! IV R<YilOLJLl~A .SVO:m JN. &ROJliJ I Cl\ ,llt~N roCA1l41C~t - I -U 1-JFI~IJ~ :>V ~/Hie- e I c>J';JGPD~< :Z.i>R.fl'rii11Jli~li k~VI SLO i!>OOflRA. -6NftG-fl VOI.Jii I COVJ/;CtJ06T ' UR~tar<obr cct.Jct/111 To PRfD {28 l(ll\.lt.H J.lc I{O::J A o.l, .fh·PTC>N J E ~A · c, LI'!Z.i VII -R.A~R£ D J.ll1~0I>l.Ji HfROJ ~ATA ~l>'J!V0\1 IJ/)1)1\ I it 1 {)()S.PtG $oL LL'PLB LA :1£ _. , U.. 01lJ E6 u..if>ARTJZ.Af.ll ~A Ttt&U JE . lt 'P] ESNU.. })ARTIZ:A~SI::ll "::!iiJIAiorv;J. N£=/ZN:Jfi-Rf./11 I::RlK ALVnEUO P_\(;GA 2/tl<L6TVIL J)f\L~ .svo~u f .SUIJC.<.t fLO flO.:)) !J06 J}AIJ /l f.IR!JBR{)f:>7' ::Jti S Po H GYl If 11t>'Jor-f iko~.:ot'-1 Sk-R ILA. LL f-.\ AsH I J A\..1 u 2:1 t K!l Clt lJ..TO'PILI\ ..1~ HRZ'N~U. ..l'f--\1\ Z tJ 1I'{ GU\ S0 !\-! T!(I\21LI\ 'J£ OSV13TU L'Ju.t~V -S\IU. JVO:J.U 129 �, SJECANJA NA KATU ... ZENA U CRNOJ MARAMI Godine rada pred rat, masovne forme i neposredna metoda poli tiCkog rada i borbe na rnalim stvarima i uskirn okvirima, osim pojedinaCnog i Si~ reg utjecaja naSe Partije na te mase, imale su dalekosezan utjecaj na nase partijske kadrove. Oni su se u tom razdoblju osposobili, da se u Ustanku i daljnjoj borbi brie i bolje snadu u masovnim politiCkim i oru:Zanim bitkama. Taj rad po selima stvarao je njibove istinske borce i rukovodioce. KROVOVl PEZEU MILAN VII C Nekoliko godina uoci rata jedan lijecnik iz GaspiCa, naS simpatizer, vraCao se noCu iz Smiljana od jednog bolesnika. Sa cudenjem i pomalo senzacionalisticki mi je pricao, kako je u kuci bolesnice sreo jeclnu zenu srednjih godina, koja je ne samo pomagala bolesnici, vee ujedno i punoj kuCi naroda govorila 0 politici, 0 teskom zivotu seljaka, o tom poretku, o situaciji u svijetu, o opasnosti rata i faSizmu, o tome da se radni ljudi trebaju sami boriti za svoju obranu i obranu zemlje itd. Pri tom ga je najvise cudilo sto je govorila jednostavno, jasno i s poznavanjem stvari, i viSe od toga kako su nju - seljanku, paZljivo sluSali svi prisutni i s uvaZavanjem. Te veceri su mu rekli seljaci da ta zena Kata zna pruziti pomoc bolesnom, cia savjetuje u poslu i raznim prigodama i da osim toga u blizoj i daljoj okolici Cesto govori o dogadajima u zemlji, svijetu itd. Lijecniku, koji mi je to pricao, nije iS!o u glavu to novo i neobiCno interesantno Sto je dozivio, da je seljacka zena politicki agitator, komunistkinja, Cvrsto afirmirana u selu, i kod Srba, i kod Hrvata. Sve mi je pricao sa cudenjem i veseljem, jer je dozivio, da je ipak »taj marksizam« Ziva snaga, da ga ima i izvan intelektualnih diskusija. Pitao me je, da li sam Cuo za tu Zenu. Naravno, znao sam na koga se namjerio, da je to bila drugarica Kala Pejnovic. Koliko jednostavan toliko i interesantan bio je put i razvitak drugarice Kate kao radne zene, majke vise djece, do uvjerenog i voljenog revolucionara-komuniste. Tada mi je jednog dana (ranije) rekla u Gospicu jedna gimnazijalka - skojevka Rada .. Joko Kneievlc, Krvava ko!rulja, 1942. 130 �'ratalov!c, da kod njih dolazi jedna seljanka iz Smiljana koja prodaje mlijeko, sir i drugo, i da toj zeni daje razne knjige, beletristiku, socijalnu progresivnu literaturu, ali i neke >>teZe« stvari. Sve je to ta zena nosila u nekoj kosari. Kako joj je kuca bila uz glavnu cestu na pocetku Smiljana, kuda se prolazilo za Buzim, Rastoku, Pazariste, itd. to je ubrzo njena kuca postala »punk!« za vezu, poruke, sastanke itd. Vee prvi kontakti s njom uvjerili su me u snagu njene volje, uvje· renja, borbenost i neustraSivost. Ona je i kao seljanka-domaCica imponirala selu, jer je znala dobro gospodariti, raditi, a uza sve to nalazila jc dovoljno vremena i entuzijazma za masovan politicki rad. Kad bi se u njenoj kucici odrlavao politicki sastanak znao je cesto njen drug, pokojni JovaniSa, >>StraZarCiti{( pred kuCom, kuckati na prozor da pita »jesmo li gotovi«, jer ne maZe viSe izdr.lati mraz. Bio je ponosan na nju, na njen ugled u tom kraju, pa je u Sali znao govoriti kako ne maze spavati, jer mu Kata ponekad cita i do zore i da potrosi sav petrolej. Utjecaj i rad ovakvih revolucionara, zatim desetaka omladinaca komunista, kao i starijih ljudi, osjeCao se i javno manifestirao na opCinskim izborima 1940. U smiljanskoj opCini iziSli smo s radnicko-seljackom listom, za koju se, ne samo po imenu, nego i po nosiocima, znalo da je komunisticka. Nasa snaga bila je tolika, da je natjerala na medusobnu suradnju popa cetnika i papa ustasu. Morali su otkriti svoje karte i postaviti zajednickog kandidata. Izgubili smo za nekoliko glasova, a znali smo da smo jaCi, jer nam je dosta dobrih mladih ljudi i drugova bilo otsutno u vojsci·rezervi, kojom se onda prikrivala mer bilizacija. Mogao bib navesti niz drugih drugova i drugarica koji su revolucionarnom akcijom osposobljavali radnicke seljacke mase, objasnjavali im njihov klasni interes i idejno ih osposobljavali da u datom momentu postanu ziv i vrlo utjecajni odred Revolucije. Prema tome, inzistirali smo na klasnom pristupu. Medutim, taj klasni prilaz nije bio ograniCava· juCi, sektaski, vee homogenizirajuci za sve racine 132 i napredne !jude, za naciju. To je znaCilo otimati se za seljastvo i gradanstvo. To je znacilo skinuti s leda komunista tesku politicku hipoteku da su oni, tj. komunisti, anacionaln~, i to baS onda kada je nacionalno pitanje (prvenstveno hrvat· sko) bilo predmet pogadanja velikosrpske i hrvat· ske burloazije oko podjele vlasti. Za jugoslavenske je komuniste to bilo -sudbonosno rjesenje, prilaz, slav i politika, koja je u Hrvatskoj i Hrvate i Srbe stavila u jedinstven front bratstva i borbe za slobodu, demokraciju i revoluciju. To je narocito bilo sudbonosno za Liku, koja bi bez te svijesti postala bas ono sto su neprijatelji htjeli - popriSte rata do istrebljenja izmedu dva bratska naroda. Borba lickih komunista do Ustan· ka za to bratstvo i jedinstvenu revolucionarnu po. liticku borbu bogata se u ratu isplatila, Lika je od potencijalnog poprista medusobnog klanja Srba i Hrvata, gdje bi svaki rat protiv okupatora, ustaSa i Cetnika bio onemoguCen, postala i raz· vijala se u jedno od prvih zariSta narodnooslobodilacke borbe i revolucije u Hrvatskoj. Jakov Blaf.evic Izvor: Jakov BlaZcviC »Traf.io sam crvenu nit«, Za· greb, 1976, str. 43,44. DRUGARICA KATA Glas o njoj isao je ispred nje: drugovi su pricali o Kati, seljanci iz gospickoga kotara, koja ide iz sela u selo, od Zene do Zene i potiCe, govori, organizira za svetu borbu koja je poCinjala. Pri· je nego Sto sam je upoznala sluSala sam od dru· gova, prvih liCkih partizana, o njoj i njenoj porodici, o njenom revolucionarnom radu. U Anketi Glavnog odbora AFZ Hrvatske, provedenoj odmah poslije rata, nalazim podatak: Kala je u Krbavici Citala Zenama Maksima Gorkoga (Citata ga je i u drugim selima). Bila je sredina septembra 1941. kad je, po podne, dosla u to selo. Tra:Zila je da se sastanak sa Zenama odr:li tog dana. PredveCer, one su se skupile u Skoli: uCionica je bila puna. Rekla sam joj da bih zeljela da ana prva govori - a ona je htjela Cuti mene. I pak je pocela prva. Govorila je konkretno. Svaka rijec jasna, adekvatna slika; rijeci zaokruzene kao obluci u potoku. Sjecam se, govorila je i o sovjetskim Zenama, o Zivotu i patnjama naSih :lena u staroj Jugoslaviji. JoS i danas mi je u uhu reCenica: »Oni su nama krv pili kroz naSe grube seljacke kosulje«. Svoje izlaganje propracala je gestikuliranjem; kad je zeljela nesto istaknuti, pokrenula bi desnu ruku i stezala pesnicu. Bijase tada u Krbavici dva-tri dana, a onda nekamo ode. Nije rekla ni kuda, ni kamo: ni pri· je odlaska ni po povratku. Bila je tada clan Okruznog komiteta KPH za Liku i znala je sto je partijska konspiracija. Nitka od nas nije ju ispitivao kamo odlazi, niti Sto na tim sastancima radi. Nekad je odlazila s drugovima Milam PoCuCom, Jakovom BlaZeviCem, Tomom NikSiCem, tada clanovima Okruznog komiteta, nekad sama. Njena kcerka Milica, tada sedamnaestogodiSnjakinja, boravila je u selima korenickog kotara, najviSe u Debelom Brdu i, kako kazu podaci, slijedila put svoje majke - citala zenama na sasiancima. Desetogodi&nja Ljuba bila je sklonjena u cvrstih i pouzdanih suboraca, a ostali dio porodice uniStile su joj ustaSe na najkrvoloCniji i najuzasniji naccn. Ocekivao bi covjek da ce je sretati pogruzenu, slomljenu njenom osobnom tragedijom. Ne! Nije pokazivala sto misli i osjeea. Na sastancirna sa Zenarna govorila bi o zvjerstvima ustaSa nad nevinim ljudirna, Zenama i djecom, ne iznoseCi straviCan primjer svoje vlastite porodice. Duga je bila ta sutnja: trajala je viSe od godinu dana. Tck na I zemaljskoj konferenciji AFz Jugoslavije, pred delegatkinjama AFZ iz gotovo cijele nase zemlje, ona je osjetila potrebu da to saopci Zenama i poCela je svoje izlaganje rijeCima: »lma~ Ia sam tri sina, tri zlatne jabuke ...« Na toj konferenciji bila je izabrana za predsjednicu. To ju je ispunjavalo ponosom, ali je nije zanijelo, jednako kao ni sucljelovanje u predsjednistvu I zasjedanja AVNOJ-a. Ostala je ona isla nasa Kata koja je, reklo bi se, poslovno a ipak s odusevljenjem rjesavala zadatak za zadatkom. ISle smo od sela do sela i osnivale odbore zena. Kad smo 1941. organizirale podosta seoskih odbora AFz-a u svim lickim kotarima, doslo je do osnivanja Inicijativnog okruZnog odbora AFZ za Li· ku, sredinom mjeseca decembra. Tada smo se okupile, mi drugarice iz svih lickih kotara, opet u Krbavici, da se dogovorimo za daljnje nase aktivnosti. Kao clan Okruznog komiteta, Kala je vodila taj sastanak i jednodusno tada usvojismo misljenje Komiteta da ona predsjeda tome ocl· boru. Fizicke napore nije podnosila tesko. Po kiSi i snijegu, popodne i uveCer, nekad i prije podne, ona je iSla iz mjesta u mjesto. ISla je po nalogu Partije, a Cesto se odazivala na pozive da dade nekamo. S najvecim odusevljenjem je, s ostalim clanovima redakcije ,zena u borbi«, prikupljala gradu i ocjenjivala vrijednost pojedinih clanaka i, kasnije, dopisa sto su pristizali od seljanki. Izuzetno je cijenila taj rad u vezi s izdavanjem lista. U torbi je i ranije uvijek nosila »materijal«, skromnu marksistiCku literaturu, svoga Gorkoga, koji joj je bio pomagac i oslonac. Sada je tome dodala jos i ,zenu u borbi«. Poznato je da smo prvi broj tog !isla pripremali za 8. mart 1942. Talijanska ofenziva sprijecila nas je da na vrijeme ostvarimo svoj plan. Pisaci stroj, papir, rukopise - sve smo zakopali u jednoj supi u Krbavici. Zajedno s ranjenicima povukli smo se u selo Trnavac. No, bijasrno nestrp-ljivi: za nekoliko dana sam se vratila, otkopasmo 133 �sve Sto smo sakrili i odnesosmo u Trnavac. Nikoga nije bilo da nam pomogne u tehnickoj izradi lista. Kata i ja, iako nijedna to nikad nije ranije radila, preuzesmo posao i za noC i, Cini mi se, dva dana list je bio gotov. Sto dvadeset primjeraka! Nismo imali papira za viSe. :2:ene su nam donosile hranu, sve su znale Sto radimo. Naslovnu stranicu izradio je drug Bosko Snajder, radnik iz Zagreba. Stampali smo list sapirografom, pa kako je posao odmicao kemikalije hivase sve manje. Kad dodosmo do stotog primjerka, prva stranica gotovo da nije bila citljiva. !mali smo jos nesto papira i zeljeli smo stampati viSe primjeraka. Kemijskom tintom presla sam preko crteza. Nastavile smo izvlacenje i primjerci su izlazili jasni i vidljivi, ali ne tako lijepo kao onih prvih sto ... U Muzeju revolucije u Zagrebu nalazi se primjerak upravo tog naseg amaterskog rada, a onih prvih stotinu (uspjelih) »utopilo• se u lickim selima, u zena koje su list docekivale, radovale mu se, Citale iz njega na sastanku. Drugarica Kata je veoma cijenila taj rad. Veselila se dobrim clancima, ;i svoJim i tudim. Bio je to naCin da di? svoje bogate lienosti podari zenama, narodu. NJikad nismo mijenjali njen nacin pisanja, nikad popravljali. Svaki njen napis direktan je u iznosenju misli, i slikovit, te se nije imalo ni sto dodavati ni sto oduzimati. Rado je pisala za list, a u godi·nama poslije oslobodenja cesto. m~ j~ govorila: »Sjecas li sa, Jelo, kako smo m1 p1sah one nase clanke ...• Ona je svjesno obogaCivala svoju Jicnost citanjem. Procitala je dosta jos prije rata. Cit~la je, kak~ mi je to prieala, najcesce uz petroleJku. Kad. b1 posvrsavala sve svoje dnevne poslo_ve ~ao majka i domaCica koristila je veCeri za CltanJe, za pr<r sirivanje s~og vidokruga. Jednom mi rece da joj je najdra'Za knjiga »Zdravlje naroda u Sovjetskom Savezn«. Vozila je iz svog Smiljana u Gospic mlijeko i izvrstan sir, a nazad u Smiljan, u istim kantama, iii skrivene u sijenu, letke, knjige, partijsku stampu. Sve je to skupa iskovalo Katu kakvu je danas pamtimo: odanu Partiji i gotovu na svaku zrtvu kad se radilo o poslovima borbe i revolucije. 134 Gotovo da se nije ni spominjalo njeno prezime. Govorilo se, jednostavno: Kata. Borci su ju najCeSCe zvali Mama Kata. Sa svakim je znala razgovarati, uvijek spremna na vedru rijeC, bodrenje drugih. Zaboravljajuci sebe, unosila se sva u razgovor i svatko je, razgovarajuCi s njom, osjeCao da se ona istinski unosi u ono Sto joj se govori, da shvaca, razumije, a takav je sugovornik uvijek drag. Zagreb, 1976. lela Bicani6 TRI SJEcANJA IZ ZAVIcAJA Kata . Kaja Milkovic: 0 KATI Kata-Kaja Milkovic iz Varosa- zaselak Smiljana, rado je ispriCala svoja sjeCanja na drugaricu Katu Pejnovic. Katu je poznavala od djetinjstva, ali se nisu druzile. Kaja je djevojka mlada od Kate 20 godina. Pripadala je krugu seoskc omladine koja u to vrijeme nije bila angaZovana. Sta si ti Kaja znala o Kati? Znala sam da je posebna zena i komunista. Cesto sam je sretala. Gdje bila, ona je trazila kontakt s ljudima, omladinom i drugim narodom. Zivo bi pricala i ubjedivala prisutne. Dolaskom ustasa na vlast culo se govorkanje kako ce komuniste i Srbe klati, a Kata je prva bila na spisku. Mnogi se !judi sklanjaju pred ustasama, a stariji bi govorili: Ovo Sto se sprema, neCe nam se izdobriti. Presto nisam mogla pojmiti da hi !jude iz Cista mira mogao neko ubiti, a kamoli zakiati. Uvece 2. VIII 1941. godine cula se zvrka kamiona i strasna pucnjava po Bogdanocu i Zablatu. Sutradan i slijedecih veceri i dana doSii su na red Seliste, Ljutaca, Smiljansko polje pa Rosici, zaseoci Smiljana naseljeni Srbima. Bila sam izbezumJjena, zaplasena i nesretna sto me je jos vise udaljilo od ustasa. Pokolj je trajao oko 6 dana. Ustase su otiSle u Gospic, a u selu su ostali domaci predvodeni Ivanom Abramovicem - US· ta.Skim emigrantom. Organizirali su Citavu hajku za Katom, govoreCi da ce nas sve pobiti jer cuvamo komunistkinju i Srbe. Racunali su da je moralo po selu biti sakriveno oko stotinu dusa. Da li ti je bilo poznato gdje se skriva Kata i ostali? Znala sam. Kata je bila sakrivena u napustenu kucu Marke Bl.Zevica gdje su joj SKOJ-evci i komunisti sagradili skloniSte. Vjerujem da je skoro citav nas zaselak znao za Katu i za srpski Zivalj. Nitka nije odao njihova skloniSte. U nasem zaselku zivio je ustaski koljac Gluvi Markisa koji je pocinio strasne zlocine. On je natjerivao omladince da traze Katu i narod. Omladinci bi se slomili pretra:!ujuci ona mjesta gdje su znali da niko nije sakriven. Ti isti mladici bi po noci pazili na MarkiSu, i Katu i narod hranili. Zgodno bi to oni izveli. PjevajuCi bi otisli u prelo u drugo selo, a zatim se jedan dio brzo vratio i hranio Katu i narod, iii b: s Katom drlali sastanke, iii kao kuriri iSli u Divoselo. Sta ti je od svega toga najviSe ostalo u sje6anju? Katina hladnokrvnost. U tom zlu stradala joj je familija, a nju nije uhvatila panika nego je sve to izdrlala i jos organizirala i drlala sastanke. Isto tako u sjecanju mi je ostao Ivan Duic-JandriSa koji je uporno pod strasnim terorom usta.Sa iSao na sastanke, sakrivao Katu i ostali narod izlafuci svoj Zivot smrtnoj opasnosti. IIi Pajo Milkovic u koga se otvoreno sumnjalo da je komunista. Njega je MarkiSa s bajunetom na pusci gurao i tjerao da tr.Zi Katu. On je znao gdje se ona nalazi, prkoseci smrti nije je htio odati. Divila sam se narodu u mom zaselku koji se nije pokolebao pretnjama i odao skloniSta. Cak mislim, da je za Katu znao i Markisin otac i brat. Kako danas gleda$ mz te dogadaje? ·Ponosim se drlanjem omladine i mojih susjeda u Smiljanu koji tad nisu puno znali sta ce nam donijeti socijalizam, ali su znali sta je postenje, komsija i prijatelj. Sta je narod. Izlozili su svoje zivote i na djelu jaeali bratstvo i jedinstvo hrvatskog i srpskog naroda i udarili temelje novoj zajednici nasih naroda. Znali su cijeniti dobro, a mrziti zlo, izolovati sacicu koljaca, koji su se bacali blatom na hrvatski narod i njegove slobodarske tradicije. Gospi6, 1976. Razgovor zapisao: Nikola Stani6 Milica- Mika Stanic: 0 KATIIZ SMIUANA Danas 35 godina od Ustanka jos uvijek je uzbudljivo sjecati se heroja, koji su 1941. godine taj veliki cin zapoceli i uspjesno izveli revoluciju na cijim temeljima gradimo nasu sadasnjicu. Sjedim u hladu stoljetne lipe i sa staricom koja ove jubilame godine navrsava 78 godina zivota razgovaram. Jedna je od stotine hiljada zena koje su pokretale tocak nase istorije. Ima dobra pamcenje. zivahna je. Kad sam joj spomenuo da eemo razgovarati o Kati, starica rukom potisnu srebrne vlasi pod emu maramu i prstima lijeve ruke obuhvati bradu, povlaceci ruke navise da bi ih easak na usnama zadrlala. Nabra celo i sjaj joj u ocima bljesnu. Na eelu se pokazase bore karakteristicne za trenutaC. nu odsutnost. Mislima je umivala proslost. Pogleda me. VeliS da cemo razgovarati o Kati iz Smiljana? Da ... Zelia bih cuti koju rijec o Kati Pejnovic. Dobra ... Razgovaracemo sto god 'oces ... Sarno ti pitaj. Ja cu ti reci ono sto ja budem znala. Tako nas dvoje pocesmo razgovor o Kati iz Smiljana, kako je moja sagovornica nazva. To ime, dugo je zvucilo u mojoj dusi. To ime izgovoreno je ljudski, od srca. Sa njim je sve receno. Te rijeci su najavljivaJe otvoren i vrijedan p.Znje razgovor. To ce biti stivo iz kojeg cu zbilja imati sto nauciti. 135 �Kad si prvi put srela Katu? - Srela sam je u jesen sam poznavala. Bilo je Da.: · da .. : pocetkom stanca. To Je bllo prije Jest- bo~ami, jos dok 1941. godine. Prije je nije.. to pocetkom septembra. septembra - prisjeca se dolaska Smiljancana. se nas odred (misli na ce.. tvrt1 bataljon odreda ))Velebit<<) nalazio na Dragaskom B:ctu (zaselak Divosela). U opasno doba dode sa M1hcom Siminom da osnuju odbor zena. Odmah .m'. upade u oci. Bila je razlika izmedu nje i ostahh zena na prvi pogled. Kad je slusas i bolje r~zg~e~as, o~et ti se ucini da je kao i ostale zene n!.ez;.nih go~n~a. Govorila je osjeceno, ali se u tim riJeCima OSJecao prizvuk njeznosti i tuge. Naslonjene na Jovancicev plot cekale smo da se Zene skupe. Divanile smo o obiCnim stvarima i upoznava!e jedna drugu. U razgovoru ona zavuce ruku .u k~klJ~, Izvadi kutiju i pocne motati cigaretu. VjeSllJ~ Je savijala cigaretu nego i jedan muskarac. ~a Je S Cudenjem gJedam i taka nam Se OCi sretose ' pogled, zadr.lase Sve mi se cinilo da mi je htje~a reci, sta je tako. cudno gledam, a ja joj u ~1shma odgovori: BucLi Bog s nami, ovo je prvi put u mom zivotu da victim kako zena pusi. Kako je izgledalo Divoselo u to vrijeme? -;- Povrazij~: .. Sinko moj ... bilo je to vrazije vri· Jeme. Vrat1h smo se iz pokolja (u Divoselu od 2-20. VIII 1941. pokJano 990 stanovnika) nasli smo po!<_lanu celjad, opljackane kuce, odvedena stoka I Zivma. UZ.asna vruCina. SmrdeZ na sve stra- ne. J?a te bo.g saCuva ... Ne znaS Cega bi se prije ':'v~tiO. Da ~'. saranjivati pokojnike ciji lesevi na !~n tru_n~, 1h spremati ono ljetine sto je ostalo, III pustiii sve k vragu i otici na kraj svijeta. U selu odred se svaki dan tuce s ustasama i brani naro~ i z.ito: Neka gospoda i Talijani vrsljaju oko sela '.. uhzuJu se bijednicima koji jedva spasiSe gole Zivote. Bacaju letke kako su oni preuzeli v~ast. Da ne~e biti vise ustasa. Da treba ici u Gosp!c P.0 P;ovizac!ju i na prepoznavanje stoke i stvan koJe s~ II opljackane. Oni garantuju sigur· nos!, a dace l karabinjere da nas prate i cuvaju. 136 Hvale nas kako smo dobri, a drugi su losi i da im trcbamo vratiti milo za drago. Gospoda iz Go· spica stidljivo sapcu da Hrvatima ne treba vjero· vati. Treba osnivati svoju vojsku - cetnike. Pojedinci srljaju u grad. Poneki dovede svoju kravicu i danese koju kilicu provizacije. U selu je nasa vlast koja nam objasnjava da se u Gospic ne ide bez propusnice i upustava kako sc !reba vladati. Da nas Talijani i preobucene ustase izmudruju, da bi doznali sve o odredu i nama, pa ce nas lakse unis ti ti. Eto, taka je bilo kod nas kad je Kata dosla. Kako izabraste odbor zena? - Sakupismo se u Dedinu kucu i Kata nam poce tumaciti zasto smo dosle i situaciju u kojoj se nalazimo. Objasnjavala nam je tako lijepo i jasno da smo je sve razumjele. Ona nesretna Mara Sta· kina joj upade u rijec. Bog je sapeo ... Lako je tebi dr.lati prodike, te nije kriv ovaj, te nije kriv onaj. Kriv je sveti Pctar sto nas dr.li na ovom svijetu. A kako je meni, koja sam svoju dje. cu ostavila u jami. Muci nesretnice, bog te ne ubio, sto zeni upadas u rijec i ne das joj divaniti. Svi mi znamo kako ti je, zavikasmo. Kata nas pogleda. Pustite je zene, neka isprica svoje jade i muku. Mi cemo njoj ispricati nase, pa cemo nakon toga razgovarati o ratu i izboru odbora. A ti drugarice priCaj. NiSta se nemoj ustruCavati, vee nam sve iskreno i ad srca reci. Mara nastavi. S moja dva sina bila sam uhvacena od ustasa. (Pisnu nesretnica ko luda spominjuci svog Nikolu jedva je umirismo.) Odvedu nas na Olanak i zatvore u Lukinu supu. Tu smo bili dva dana gladni i zedni. Zatim nas odvedose iznad kuca pred Jarciju jamu. u dubini su se vidjele nabacane cabrkJjave stozine. Oduzese mi djecu i zive ih baciSe na stoZine. Mene htjedose udariti nozem, ali ja skocim u jamu. Osjetim ubod u leda. Ustavim se na nekoj panti u stjenama provalije. Ispod mene djeca i narod jaucu. (Zajauka nesret· nica.) Padam nckuda. Osjetim da me neko drma i vuce. Probudim se. Svuda mrak. Neko mi sapce da bjezimo. Cujem glas Jele Jankove i Marije Vujkanove. Ne znam kako su me izvukle. Cijelu bo· govetnu noc sam nekud teturala. Kad je svanulo victim da sam na Grabovackoj strani. Spustim se u Bjelanova ne bi 1i se kako kuci privukla. Ne znam sta je s Micom i Stakom. Cini mi se da cu· jem pjesmu. Poslusam bolje. Stvarno cuju se kola i pjesma oko Crljenih greda. Polako se povratim natrag jer sam znala da niko naS sada ne pjeva. Usput ucupam kuCicu Nikolcevih krunpira. Popnem se u Trnjak i gledam ko na dlanu svoju kucu. Vidim kokosi kako ceprkaju po guvnu. Cujem konje i ovce pod sjenarom i dikulju kako muce u podrumu. Prsi hoce da se raspadnu. Dusa me pece i glava 'oce da pukne. Rane gore. U stomaku samo krulji. Kola i pjesma se svrati u moje dvoriste. Nasta lupa po kuci. Vatra se lozi. Okrece se razanj. Srpovi zanju psenicu na Poprijekoj i Milinoj nji· vi. Pjesma, pocikivanje i izrugivanje na naS raCun samo se razliZe njivama. Ja oCajna grizem usne i loCem slane suze. Lipsavam i stenjem ko bijesna kucka. Spopade me vrucina, povracanje i proliv. Sotona me odvuce u provaliju. Kad sam se probudila hvatao se suton. Odvucem se kuci. Nisam zatekla ustase. Ni krave. Ni konje. Ni ovce. Ni Zivinu. Na njivi je ostala samo strnjika. Ko vukodlak sam lunjala. Tvrdo sam odlucila da sama sebi sudim. Ridala sam hitajuci kuci po srp. Zajedno sa zorom dodem kuci i mjesto srpa nadoh Micu i Staku. Nato ce Kata. Sve ti ja vjerujem, drugarice. Govoris cistu istinu. Upri ovdje u sobi prstom iii ako hoces u selu, koga nisu ustase ujele za srce. Velis, lako je me· ni. Lako je crnom davolu, brada joj se malo zatre.. se i suze joj zablistase u · ocima. Nema moga Mi· le. Nema moga Nikole. Nema moga JovaniSe. Ne znam da li su zaklani iii spaljeni u ognju. Ne smijem im traziti grobove, a niti doci u selo vid· jeti moju kucu, vidjeti svoje zuJjeve i muku cije· log zivota. :l:ene moje, ko je tome svemu zlu kriv? Upita Jelu? - Talijani. - Ko te lijecio i sakrivao. - Doktor u Gospicu. - ReCicu vam ... da su mene i druge u Smiljanu spasili Hrvati. Vidite, cika Mika i ostali cak iz Zagreba su dosli da se zajedno s nama bore. - Ko je onda kriv za sve ave naSe muke i nevolje? Mi ko iz puske odgovorismo: - Talijani. - Ko se zajedno s nama bori u odredu. - Hrvati. · - Moze li nas odred i mi sami pobijediti ustase i Talijane? - Ne mozemo. - Eta vidite. Ako se svi udruiimo, moZemo srusiti fasizam i kazniti ustase za njihova zlodjela. U toj borbi rodice se nova dr.lava radnika i se. ljaka u kojoj cemo svi bolje zivjeti. Zatim nam potanko objasni ciljeve nase borbe. Njezine rijeCi nam vratise vjeru u same sebe. Na. stade kod nas preokret. Ona nesretna Mara opel joj upade u rijec. - Juce mi gospa Marijana dade male frtaljic ka· ve i cukra. Bi li kako bilo da skuvam malo kave. - Kako ne bi. Sarno nam je svari, svima Ce dobro doci. - Eno je sad vragu i njegovom caci, rece Sara PeCina. - Da je bacis s Visocice ostala bi ziva, rece Ani· ca Pilipova. Pijuci kavu Kata nam je pricala o svojim sinovima - zlatnim jabukama. 0 svom JovaniSi koji je donio price iz Amerike o strajkovima. 0 komunistima i borbi za bolji zivot. Ras tale smo se u mrkJu no c. Jeste li izabrale odbor :lena? - Poslije takvog razgovora !ako je bilo izabrati odbor i pozvati zene da rade. S lakocom smo tako radile cijeli rat. 137 �Je li Kala jos koji p«l bila na vasem saslankt<? - Kako nije ... pobogu brate. Poslije tog sastanka ubrzo dodose i Smiljancani. Odrcd se preselio u Declinu kuCu. Kata se nastanila u Malam Kraju. Skoro svaki dan smo se vidjele. Nije bilo ni jednog sastanka, a da mu ona nije prisustvovala. Svaki smo se dan vic1ale i do mile volje narazgovarale. Razgovarale smo o ratu i naSoj borbi, a bogami i o domaCim poslovima. PodsjeCale smo se kako se uvlaCe daSCice i veze riza. PriCale smo o svojoj djeci i muzevima. Rat je bio tu. 0 njemu nije trebalo puna razgovarati. Trebalo je puna raditi za vojsku i ratne potrebe. Bi li se sjetila kako je lekao saslanak? - Kako se ne bi sjetila. Obicno bi Kata nas upoznala o situaciji u svijetu i kod nas. Kakvo je stanje na frontovima i o naSim zadacima. Mi bi postavile koje pitanje, a Kata nam ga objasnila. Zatim bi svaka iznosila s Cim je bila zaduZena i kako je zaduzenje izvrsila. Kritikovale smo jedna drugu, ako smo smatrale da je bolje trebalo izvrsiti zaduienje. Na kraju bi do bile nova zaduienja. Kakva su bila zaduzenja? - Jedna je bila zadu:Zena za organizaciJU pletenja i sivanja. Druga za higijenu i pranje i parenje odjece kad vojska dode na odmor. Treca za organizaciju posjeta ranjenicima u bolnici. Bolnica se nalazila kod JajiCa. Cetvrta za obradu zemlje i posjetu vojsci na polozaj. Peta za sakrivanje zita. S:esta za odbranu sela i organizaciju zbjegova. Bilo je i drugih zaduzenja, bilo pojedinacno iii smo grupno zadu:livane. Nijesmo pojcdinaCno radile, nego surailivale s odborom, omladinom itd. Jesle li bile naomzane? - Bile smo u posljednje vrijeme. Kad su se po- javili trupovi, iSle smo kombinovano s omladinom i odbornicima u patrole i zasjede. 138 Sjecanja na narodnog heroja Katu Pejnovic evocirala je Milica Mika Stanic rodena 19. VIII !898. godine u Divoselu. Kad je upoznala Katu imala je 43 godine i hila starija od Kate nepunu godinu dana. Najmiliji joj sagoriSe u ponorima Jadovnog. Cim bi joj koje dijete doraslo do puske, poslala ga je u partizane. Izdrzala je 75 ustaskih napada i 5 velikih talijanskih ofenziva na Divoselo. Bajtu je pravila 9 pula. U predahu borbe obradivala je zemlju i sadila duvan. da bi mogla hraniti sebe i vojsku i Castiti ranjenike. Hranila je ponekad zarobljene domobrane i Talijane. Sarna i cista obraza docekala je zavdetak rata, saCuvavSi dodijeljeno »ralo i volove<c da moZe u slobodi poceti novi zivot i docekati svoju djecu kad se vrate iz JA. Cos pic, 1976. Razgovor zapisao: Nikola Slanic Desanka- Desa Canak- Vlaisavljevic: HTJELE SMO SLIJEDITI NJEZIN PRIMJER Desanka-Desa Canak-Vlaisavljevie rodena je 1927. godine u Metku ispod Ljeskovceve glavice. Danas je domaCica. Stanuje u Gospicu. Drzi na krilu simpaticnu unucicu i rijec po rijec slaie u pricu koja pred mojim ocima ocrtava lik istinske revolucionarke. - Bilo mi je IS godina te jeseni. Neprimjetno sam prerasla djetinjstvo i pocela se osjecati kao djevojka. Odlazila sam na zborove, sijela i pre1a gdje se sastajala omladina. Ustanak je vee bio dignut. Formiran je i Odred »Velebit«, Talijanski garnizon u Dvorini. Talijani vrsljaju po selu, nastojeci probiti izolaciju i pribliiiti se narodu. U predvecerje oktobra mjeseca pozove me Perica Kleut. Porucio je da ce na sastanak doci vaZ!la dn1garica. IduCi k PeriCinoj kuCi oCekivala sam lijepo obuCenu i dotjeranu Zenu. U najmanju ruku neku ucitelj:cu. Kad smo se skupile u kucu, ude jedna mrSava seljanka. Bila je ogrnuta velikim crnim Salam koji je bio iSaran crvenim cvjetovima iznad franclZa, a takva joj je bila i marama. U ruci je nosila seljacku torbicu. Perica nam je predstavi dodajuCi: - Drugarica Kata je komunista. Svi se sa Cudcnjem u nju zagledasmo. Blijedo lice povezano crnom rnaramom kao da je izoStrilo izraz Iica i pojaCavalo crte. Cim je sjela pocela nam je pricati o Ustanku i njegovim ciljevima. Zatim je puna govorila o bratstvu i jedinstvu Srba i Hrvata, kao i o svim radnim ljudima u svijetu. Potanko nam je objasnjavala zvjerstva ustaSa i uzroke koji su do toga doveli. Da to sve zlo savladamo, moramo se organizirati i moralno i materijalno pomagati naSu vojsku i vlast. Motriti neprijatelja i o njegovim pokretima obavjestavati vojsku i odbornike. Sastanak je vrlo brzo proSao, a na nas je ostavio takav utisak da smo onog casa bile spremne da podemo s Katom na Dvorinu, jurnemo na Talijane i golim ih ru.kama zadavimo. zadataka koje smo primile na sastanku bile provjeravane. Nas omladinke na tom sastanku su zadu.Zili da se javimo u kulturnu ekipu koju je vodio neki Safet. Svaku vece smo vjezbali u kuci Ilije Tarbuka. Cim uvjeZbamo program, a mi s priredbama po selima. Iako je bilo teSko i pogibeljno, puno se pjevalo i s narodom radilo. Da li ti je koja priredba oslala u posebnom sjecanju? - Svakako. Uvijek cu se sjecati priredbe koju smo priredile u Mogoricu u cast Oktobarske revo!ucije. Bilo je to 1941. godine. Tamo je bio stab odreda »Velebit«. Mogoric je bio jedna vrsta partizanske prestolnice, a Divoselo front. U ta sela smo s posebnim odusevljenjem odlazili. Trebalo je preCi prugu koju su Talijani cuvali patrolirajuCi svaki Cas. Po grupama se prebacimo do pruge. Kad smo je prelazili, opaze nas Talijani i ospu iz mitraljeza i puSaka. Meci zviZde na sve strane i svaki cas ocekujes da te svale u bujad. Jedva izvukosmo zive glave. Kad smo dosle u Mogoric i u skoli nastupili, mislim da nikad s takvim odusevljenjem nije pjevao nas hor i recitovali nasi recitatori. Koliko vas je bilo na tom sastanku? Je li jos kojem saslankt< prisuslvovala Kala? - Nije nas bilo puno. Bilo nas je desetak. Od muskaraca je bio Perica Kleut i mislim da je bio Stevo Maodus. Nije nas se smjelo puno okupljati jer je u neposrednoj blizini bio talijanski garnizon i svakog Casa su mogli banuti i pohvatati nas. Radi toga smo sastanke drZali po zaseljcima u manjim grupama. Na sastanke su iSle samo one omladinke i zene koje su bile povjerljive. Nairne, vee se u to vrijeme osjeCala polarizacija snaga u Metku. $aptalo se, ovaj je za Pericu, a ovaj za Gavru. Ogromna veCina omladine i naroda bilo je za Pericu u kome su gledali vojnika koji je dorastao da nas brani od ustasa i tuce Talijane. Gavre je u naSim oCima bio kriminalac, kartaroS i probisvijet oko koga se skuplja olos i seoske avanice. Poslije toga i drugih sastanaka sve smo mi omladinke primljene u SKOJ. Cini mi se da smo preko - Odrzali smo jos nekoliko sastanaka prije nego su cetnici izvrsili puc u bataljonu (3 bat. odreda »Velebit«) i ubili Pekisu Vuksana i Vladu Cerina. Tad je Kata hila iznenadena i zarobljena u Pocitelju. Cetnici je na lukav nacin uhvate i svezu, te posalju u Citluk da je tamo ubiju. Kata se junacki drzala. Sve vrijeme dok su je vodili svezanu u Citluk govorila je da su izdajnici i da ce im narod suditi. Poslije svega toga zanimljiv je bio sastanak kod Stranjina, gdje je Kala poslije tih dogadaja javno govorila Citavom narodu. Govorila je silno, jasno i otvoreno o cetnickoj izdaji i treCem frontu na kame se moramo sad boriti. Predstavila je eetnike kao eksponente domace burioazije koja je izdala zemlju i sluii okupato- 139 �ru ili nam iz inostranstva poruCuje da Cekamo, a ustase, Talijani i sad cetnici neka nas istrebljuju. Objasnjavala je ciljeve nase borbe i ulogu masovnih organizacija. Poslije toga sastanka na molbu nas omladinki Skojevki posebno je s nama odriala sastanak gdje das je detaljno upoznala s izdajom cetnika i njihovom ulogom u zici s Talijanima. Objasnila nam je ciljeve njihove omladinske Zenske organizacije »Kola srpskih sestara« koje je nazvala kola izdajnika i talijanskih ulizica. Preuzele srno zadatak da za JuriSnu Cetu Perice Kleuta sasijemo kape s petokrakim zvjezdama, da im nabavimo bijcle ogrtace za zimu, a da za odred i druge jedinice izvezemo zastave. VracajuCi se kuCi slusala sam razgovor o Kati koji su vodili stariji ljudi-domaCini. Prava zena. Svaka joj rijeC ima mjesta. Sve je istina Sto je govo.. rila, ali nikako nam ne ide pod kapu sto uporno traZi ravnopravnost za Zene. E>e moZe Zena zamijeniti cojeka. Tko je na tebe najvise uticao da se opredijeliS za NOP? - Utjecao je Perica Kleut i osta!i u mom zaseljku, ali najviSe mi je ulila vjere u pobjedu i pravednost partizanske borbe Kata. Ona je imala neku nevidljivu snagu koja nas je uza nju vezala. Da li je to hila njezina jednostavnost iii price koje su o njoj krozile u narodu?! Pricalo se kako se junacki driala pred cetnicima. Kako nije klonula kad joj je familija pobijena, nego je nastavila da se bori. Njezine rijeci su mi lijegale na srce. Govorila je isto kao i moja pokojna majka. Sve smo zeljele da budemo kao i ana. Gospic, 1976. Razgovor zapisao: Nikola Stmzic Nikola Stanic, upravitelj Osnovne skole Narodni he- roj 140 ~>Kata PejnoviC«, u GospiCu. VELIKA JE BILA, ZA SVAKOG Bl NASLA TOPLU, UUDSKU RIJEC ... Za mene je Kata Pejnovic zaista hila vanredan covek. Srela sam je u teskim danima cetvrte ofenzive i celog Zivota Cu nositi u sebi njen lik, jer mi je ostala u tako dubokom i Iepom secanju. Zbog toga sam je toliko postovala, cenila i volela, da sam Cesto, u raznim prilikama, o njoj govorila u toku rata, pa i danas, na sastancima po Skolama i selima. Govoreci o nasem narodnooslobodilackom ratu, naSoj revoluciji, likovima koji su se u njoj kovali, prikazivala sam i zivotni put licke seljanke, Kate Pejnovic, koju je podigla i izgradila partija. Takvu sam - zajedno sa drugim revolucionanima predstavljala i stranom svetu, sa ·kojim sam se sretala. Nedavno sam, govoreCi predstavnicama Zena Afrike i Azije - uCesnicama medunarodnog seminara u okviro aktivnosti u Medunarodnoj godini zena - govorila o Kati, kao liku zene, koji moze i njima biti vrlo blizak. Jednom prilikom, mislim da je to bilo o 25-godi~niici Prve zemaljske konferencije u Petrovcu, 1967, rekla sam da je Kata za mene olicenje nase borbe. U onim zimskim danima 1943, za vreme IV neprijateljske ofenzive, kad smo hodale promrzle, umorne i gladne po popaljenim selima njene voljene Like - a proS!a sam tada i Baniju i Kordun, delomicno Bosnu sve do Livna, Duvna i Prozora - ne seCam se taCna gde smo sve zajedno bile, ali jednog se vrlo dobra secam - naseg toplog i istinskog drugarstva! Razgovarale smo mnogo i o svaCemu, a pre svega o borbi i iunaStvu nasih !judi, zlodelima okupatora i niihovih pomagaCa, o novom Zivotu koji Cerna razvijati u slobodi. Soavale smo zajedno i delile sve sto smo imale. Velik deo pula provela sam s njom a .iedan 1 sa Jelom Bicanic. Na tom mom dugom, ali lepom putu, srela sam i drogaricu Anku Beros, a u Livnu i Duvnu i mnoge droge - Canu, Vandu, Mitro, Blazenku, Mariju_ u meni su se saeuvale taka zive uspomene na te nase razgovore, mogu cak reci uspomene na nase drugovanje, a pogotovo zivo je seeanje na njena Prva strana bro~ure vatrena istupanja ne samo 'PO selima kuda smo prolazili, .nego i pred borcima ,koj~ smo n~ naS_em putu sretali. Kata je prosto osvapla SVOJOm J_ednostavnoscu svojom ljudskom toplmom. Tol!ko je mladalaclcog, poletnog i donekle sanjalackog u toj nasoj Kati, da smo je pored sveg postovanja svi prihvacali - mislim na nas '!'lade tada, naravno - kao drugaricu u najdubljem smtslu reCi. Nikad neCu zaboraviti susrete •s borcima i civilnim stanovniStvom. Svuda, gdegod smo ~_na .:. nasem putu nailazili na grope izbeglica s Banije i Korduna - a beskrajne su bile njihove kolone, polugolih, polubosih, gladnih, bolesnih i nepiocrrih, na putovima zavejanim na nekim ~mestima).- snegom, koji su napustali rodna sela paljen;t ,od n;-. prijatelja, a na svim obroncima su bile borb~,pue- njava se Cula sa svih ·Strana a .nad glava~a avioni - adeaod smo te !jude sretah skoro sv1 su Katu po;na;ali iii bar Culi za nju, i obradovali se kad su je sreli. A ona - vclika je bil~ - za -~~~koga je nasJa topJU, JjudS~U fCC, ll'!'eJa je da teSI 1 hrabri istovremeno, ali 1 da poziva na borbu, nuZnu i neodloZnu, hitnu i obaveznu za sve i svakoga. Stvarala je poverenje u pobedu, u pravdu. Za rilcne je zaista ostala jedinstvena, velika kao Zena - ma]ka, velika kao covek. Kad bi stizale do jedinica - neprestano smo bile u pokretu, ana je izdr.lava~a neverovatn.e ~apo:e, i po tome smo bile drugance - ne znaJUCl loZI~­ ku onog dana ili veCeri, svuda su nas propuStah, cim bi ustanovili da je s nama Kata. Kao da i sad cujem: »Ko ide? Stoj! Lozinka!« i na Kalina »Sta141 �r H.· J. •!9C~/371 ·I GUISILO SlOVUISKE.PROTlfASISTICNE lENSKE ZYEZE I l.A PRI110RSK0 ! li smo!« - odgovor brz i kratak »Kata je, pustaj ih, sve je u redu!<e Ne jednom sam upravo o tome, medu ostalim doZivlJajima, govorila za vren1e rata pred naSim brigactarna i bataljonima, na sastancima naSih Zena i gradana, jer za mene su to bili i ostali doZivljaji doZivotne vrednosti. Za mene je taj nesebitni, topli i ljudski odnos, koji sam doi.ivljavala na ce1on1 tom putu, primer socijalistiCkog hunlanizmal I posle onih teskih dana, kada je svaki dan ginulo na stotine naSih napaCenih ljudi, kod Kate bi se zapaZala ona istinska radost, neopisivo oduSevljenje pri susretu sa svakim borcem, sa svakim Covekom, bio poznanik ili ne, jer je svaki susret bio jedan spaSeni Zivot viSe. Obnavljajuci secanje na te velike dane i plemenite !jude kao sto je bila Kata, koja nikada na tom naSem zajedniCkom putu nije niSta za sebe traZila, niti primala kad bi joj kao rukovodiocu i ponudili, covek toliko vise ceni tu ljudsku osobinu. Sve sto je imala, delila je s nama, mladima. Nikada nije isticala, cak ni pominjala godine, jos manje sto je prosla. Bila je skromna i jednostavna, ali odlucna i u svakom pogledu - tu·abra. Kao da je sad vidim pred sobom - u crno odevenu, vitku, rekla bib Cak mrSavu, sa crnom rnararnom, upornu, odluCnu, i izdrZljivu - oliCenje naseg buntovnickog duha u pravom smislu te reti. Gdegod stigne, poziva ljude, borce i civile na borbu do krajnjeg cilja - isterivanje neprijatelja, okupatora i njcgovih pomagaea, oslobodenje i ujedinjenje cele zernlje - izgradnja pravednog druStva. Pa njeno tumaCenje bratstva i jedinstva! Za nju nije postojala razlika izmedu Srba i Hrvata Opaska: Po povratku u Sloveniju, Mara Rupena napisala je joS u proljeCe 1943. broSuru pod naslovom :.>Pri sestrah na Jugu~~ Cije je prvo izdanje izaSlo u redakciji »NaSim Zenamcc IOOF Novo Mesto; original se nalazi u Studijskoj knjiZnici Mirana Jarca u Novern Mestu, a primjerak istog izdanja i u Muzeju NOB u Novom Mestu. BroSura je izdavana 6 puta, Stampana u raznim tehnikama, izaSla je i u okupiranoj Ljubljani. Prevodena je na engleski i francuski i u nekoliko navrata slata u inozemstvo. Na francuski je prevela Sidonija Jeras. U toj broSuri autorica 142 - »samo neprijatelj je vidi i SlJC razdor medu nama! Ne verujte mu! Svi smo jedno, borimo se za jednu zemlju, u kojoj cemo zivjeti slobodni i ravnopravni!« To je toliko ubedljivo govorila, da nije n1oglo osiati ni trunCicc sumnje. Buduci da sam ja - zbog izuzetno neskih uslova - stigla kao jedini delegat iz Slovenije (pa i zakasniia) za Bosanski Petrovac, na Prvu ze1naljsku konterenciju antifaSistkinja Jugoslavije, svuda me je predstavljala kao predstavnika najsevernijeg dela nase zemlje, naroda, koji stenje pod cizmom nemackih, talijanskih i madarskih fasista, ali se ne da - hrabro se bori i odupire. Svuda sam morala pricati sto i kako radimo. Sretala sam Katu i posle oslobodenja, u Zagrebu, Beogradu i Ljubljani, u doba kad smo gradili poruSenu zernlju i nailazili na drukCije prob!en1e od onih o kojirna smo razgovarale u zimskim danima 1943. Ne manje iskreni, ne manje drugarski bili su naSi razgovori jer smo sve do kraja ostale do· bre drugarice koje pokuSavaju shvaCati iivot kakav je, i !jude kakvi su. Bila je i ostala veliki drug. Nastojala je, trudila se prilagoditi novin1 uslovima borbe i novim, odgovornim zadacima, koji su joj - mozda poneki put - bili tezi od onih u ratu, ali nije se predavala. Toliko je u nje bilo borbenosti, Zivotne vatre, i odluCnosti da sc Iwata u kostac s neprilikama i potcskocama svih vrsta a istovremeno toliko ljudske topline i razumevanja. Ta se svojstva retko sreC.u objedinjena u jednom coveku, kao sto je to bilo kod Kate PejnoviC, koju sam imala Cast i sreCu sresti na svom Zivotnom putu i koja mi je ostala do dana danaSnjega u mnogo Cemu uzor. Ljubljana, 23. VI 1976. Mara Rupena- Osolnik govori o Kati PejnoviC i njihovim zajcdniCkim putovima u vrijeme IV ofenzive. Kako je sa sobom ponela crteZc i slike kojc prikazuju Katu, prema tin1 predlo.Scima - za prvu broSuru - nacrtao je Katu sadaSnji akadcmski slikar Ive Subic. Dio teksta iz ovc bro.Sure odmah prcnosi :.>Slovenkac(, glasilo slovcnske protifaSistiCne Zenskc zveze Primorske u broju od 1. juna 1943, pod naslovirna: »Kako se bore naSc Zene i djevojke s onu stranu granice; Sve Zene radc za drugove na fronti; U posjeti ked predsjednice Kate«. I I v E N ' h. iz~ajati I P::-iccle.·s.,o sv•5 zenski list. P• m)•,gih letih i• dr)bila ])rim.erska Zena.. zopet svo j list piZl~!l "'~ :aatcrinem ,j czi .10J.. Potr. l.d.im0 se, da pride nal::i list v sle:1ci:n,. :ll"'ven~ko vas v rd~e vsaki neSteni slnvenski Zeni 'in. deklet:.1 1 ki trpi . .Pod ~ :t"r-?:iistiC'!"!im ~;rmoo iJl te.Zi po svobodi svejP.gi:l naroda) za. ena1 kopravr..o:::tjo ~enc, zu b~~ji'io bcdoCr~ostjo svoje rJ.ruZi!1A in SVOJ~!l otrol{. . ... . '\Slovenka': hol:-e .biti zrcalo v katerem se bo ·odra.Zalo. zlV 'ljenj e ~n bl"'~be Zena na Primorskem brez ozlra :'J.a stan, s:taro·st in 'pcl':lic. J)elayl-:e, km.etice, vajenke, sluZkinje, m~SCarJto! 11 8loven.~::a 11 Zeli l'a·Stati v ·resnici glasilo va.Sih.. Zelja, up~v i..r.. priC.aJ:ovanj, pa tudi va~ih teZenj i.Yl naporo\" v teh "teZklh .1· t:asih. cil; J"'e da ncS'tane 11 Slovrnka:· o~njif5.C.e vneb priml)ri'a~· , k' .k <1 J • • li.t · X J.,...' . !:iici~ . .Zcna in del~":let brez oziru. n:;;"l. lwkrrnokali s'~Dl'El po ne--·ali k'.ll turn.e· re.zlikR- in razprtije. Vse· .,p_ako trpimo-,-~--·v.s~ ~m;., zs.suZ.njene od iote:~a. O'-VraWikn. Vse hoC.,mo i_str: osvocO U.::!.t111v slc-venokega narodD. i::-1 uni~·enje faOizma z veewi · · njego·vi:i!i nou1c C:nik·~ vre d. u;~E:dn:!..Ctvo pr:..:::alru;jc, da Sd bod.o primorske ?enc in. de}cle ·te oklm··,iln 8vo_jc~a liste in da !Jodo pri njf.!lll ~odclovalP s. tem, da aar:'l. JJodo pc~ilja.lo dcpise in ?Slenke o s~~jem. ~ivljAnju, o svojih ta 2i~vah i.l! u.spehih v bqrbi proti ozovmZen~mu tlacJ.telJU in okupa.torju na~e ~p·ete :love:-J -,-~~.~ ze;JJ. je Ze.to naj ne l_.o Slovcn1~·e, ki r~e bi biJ a bralka in Co ·jn la mo{{oC,.. tudi dopi.:::J.jca r..a.Cc,;B. lista. "' Ured.~iJ'="tvo 11 SIDV~N"i~E ~ ~ -. . . a 11 "KJJ~O S~. Bo::·IC'O !~.:4.~~ ZJ:!·:E Il~ DFZ<LB~}._ OliS}]:(lJil_§Jj~ [.'!EJE. v letoSnji ?.ir..i ~c fUn C.elegn-tka Sl~o~ven8ke pro"tifaSisti0nc Zf:nsl<c z:€'~i'! /SP~Z/ tcv. E?.ro ~o. osv 0 bo~eno 1'\ZG!!llje v Lih:i i~ :So.sni. Tam j~ bilo V!:'lJ..!-:o :~bor~van 10 . :,.one.· 1>\ r.lcklt>t vsoh neruclr:.v Jugoolavi j to.• 0 svojih~ ~vt~.sih ·na. csvo 11 o~.;enf!l!o·;zc:;r.lju j<:~ nopiscla knjiZicc z naalovoln 11 Pri sf!strah fla. jugu ,· ~b­ ja;lje.:.;.c n-ekaj. (")(llornl:ov iz tz knj i Zice. I: tell Vrst .b\.r~O nl1::-l'! pr~m~~~~e t.t""lari3ice suo.znale s l:<:'k~r~r) poZ:rtvove.ln"'StJO se boriJO .tz:rat~ce, u~~.i{ ..... je ~' :E·,sM.f:e, !.:~sl:_.'"!!2Xlk€, Dalm::.ti.."*e zc. c~VOb~diteV . . v:: eh j~tno.slOVOll.Skl.h '~fl:O~OV • Vse 2e::!.e ::l."!:lc.~<' z::: trwari~e.£0 fl.:.i,..!.!tl~· 11 Dezoval() ;~a, ..-:& sm?. s~ U..;,t:t:~-li -: ·gor:;;ki vn.s:::.c::.. ka::.wnite ii\~<.!. T.rvarH:i ud.b9!'!!iki so :r.as r~zde.1.~l~ pc. 1n:-;~h · :.:~ _t:JrenoCiSCe in hra..."l1.0. Obstuli s:::o prcd hir-..o, i~ k:8.tcrc zc. j<:: Culo r.PetJO 1 t:ar-ti·z~skih r:.c.roclniD. ·"JeGmi. 11 i~ar vst1:9i t~v::.riihco._, da n~ odJ mokra~ :u~ je - wat-ila J;:ril '""tnJ. Zt::znc·.·.• ·~ "., ·" e zc ~ yon d'r "O "' h-.;·:5.- zb,...,~e ·.... ' ~one YS€ .1-~~..r~c2-0 se J ...... ~- .., • ~ -~'--'-. -a. ll: t 1 lc. :ple:sti. V~!akn j c Co tela d.ckonC:;.ti svoj pa!' nue-avic ,a:.i r~~El;V~c ·. z;a t'J .-;v<triSc narliz.~·.;•. u;,irzl.:· j:-, pa morarc.o _pohiteti, do. nc bo t,:.Nal"l.nflV ~vr~ov ·-::. ,bl>'"\'',- j~ p..,j:;l...3Ii..~.li?. tov3.Y"ir-ica predsed..'1ica. Povedale 30.' da. raclc C:2 taJ o Fakslmile oSiovenke«, glasllo AF:l-a za Prlmorje 143 �DO MENE U AUTOBUSU SJEDI DRUGARICA KATA Otocac, 14. XI 1943. Znali smo da ce se odrlati Drugo zasjedanje AVNOJ-a ali kad ce to biti i gdje nije nam bilo poznato, jer se to drlalo tajnom. A ipak smo svi ocekivali da ce to biti uskoro. Danas je iz S!ovenije stiglo 16 de!egata i medu njima jedna druga· rica. Sad Cerna sigurno brzo na put. Slovenci su poveli sa sobom i jednu cetu vojnika kao pratnju. Tesko su, kazu, putovali, probijali se kroz njemac· ku ofenzivu, i poslije 11 dana putovanja stigli k nama u Otocac. Stizu delegati i iz hrvatskih krajeva, sve je sprem· no za put. (...) 17. IX 1943. Danas putujemo. Vee rano ujutro sve je uzrujano. Zao nam Sto s nama ne mo:Ze putovati naS pred~ sjednik ZAVNOH-a, pjesnik partizan, Vladimir Nazor. Boles! mu nije dala da dozivi tu srecu i sa ostalim delegatima iz Hrvatske da prisustvuje historijskom zasjedanju AVNOJ-a. Ispred zgrade ZAVNOH-a vreva, zurba, stoje poredani autobusi, motori drndaju. Dovikivanje, jed· ni druge pozuruju. Ceta iz proleterske brigade stoji postrojena pred zgradom, putovat ce s nama. Kazu da putujemo za jedan sat, ali nikako da kre· nemo. Dijele nam na put svakom po vreCicu smokava. (...) Nailazimo na porusene kuce. Neke su od tih ru· Sevina pokrivene za nuZdu daskama ili starim li· mom, da bas ne lije kisa u njih. Pod taka improviziranim krovom u ruSevinama svoje biv.Se kuCe stanuje po nekoliko porodica. Ima naime kuca, koje su posve sruSene, pa se u ove polusruSene sklanja po nekoliko porodica. Do mene u autobusu sjedi drugarica Kata, pred· sjednica AF2: Jugoslavije, seljakinja cetrdesetih godina, koja je u borbi od prvog dana. Promatra· juCi rusevine govori mi o bojevima i stradanju na· roda u tom kraju. 144 - Lako je danas, kad smo otjerali i ustase i Tali· jane, pa mada je sruseno i popaljeno, svoje je i slobodan si. - Kako si ti, drugarice Kato, dosla u borbu upitam je. - Bolje da me ne pitas, ne volim spominjati svoju tugu. I, zasto govoriti o meni, zar sam ja jedina, koja sam to pretrpjela? Koliko je hiljada zena pretrpjelo isto sto i ja, pa zasto onda govoriti samo o meni? Podi Kordunom, Banijom i Likom, pa Sto vidiS? RuSevine i ruSevine, svuda Zalost. Zar se ne pjeva: »Aoj Liko ravnija od Srema, svuda kuce nigdje krova nema.« Kad me pitas, kako sam dosla u borbu evo cu ti reCi: Kad ono u pocetku ustaske zvijeri zapocese klati narod, palili su i rusili sve kuce redom. Stotine hiljada mu.Skaraca, Zena i djece izgubili su iivot, ; to kako! Sve sto je uZaS, sve sto je strahota, sve su ustase ucinili. Nije bilo dosta da te ubiju, nego je trebalo i muke podnijeti. Zamisli uZas ma· tera pred Cijim su oCima klali jedno dijete za dru· gim. Bolje da se toga ne sjecam, davno je bilo i previSe je strasno. A sto da ti kazem o ponorima bez dna, kuda su bacali !jude, neke ubili, a neke onaka bacali neka se zivi medu mrtvima udave. Ja bar nisam vidjela, kada su moju djecu klali. Bila sam se sakrila u Sumu, muZa su mi odveli u zatvor i tamo ubili. Mislila sam: »Neka djece, same njih nece valjda diratk Ali mare davoli za djecu. Da sam onda znala, sto danas narod zna, svu bih djecu sa sobom u sumu odvela. Bila sam se sakrila blizu kuce, mislim tako cu lakse pripaziti na njih. Dodose ustase, tesko se je i spominjati toga ... ubiSe najstarijeg sina, bilo mu je 19 godina. Junacki se branio, sve onako bez oruzja, ali sve uzalud. Ubise i malaga od 15 godina i onoga najmanjega tek mu nastala jedanaesta ... Zasuti Kala a ja je i ne pitam dalje. - Ostale rni dvije djevojke, jedna je jos dijete - nastavi Kala. Eto, odonda sam u borbi s dru· govima. Hodam po selima i ucim zene borbi. Nije ih mnogo trebalo uciti, to sto sam prepatila ja, prepatilo je stotine hiljada. Danas smo organizi. rane u svojoj Antifasistickoj fronti zena, pomaiemo vojsku, hranimo je, oblaCimo je, sluZimo i �same u vojsci i jos obavljamo sav posao u polju. Tko bi ti nabrojio sve, Sto danas naSe Zene rade, njihove Zrtve i njihova junaStva ne bi ti opisala ni nabrojila da ti bez prcstanka pripovijedam. Ne znam da li se ikada u ikojem narodu, osim u Sovjetskom Savezu, Z.ena pokazala tolikim herojem i u tolikorn broju, kao naSa Zena danas. U tom razgovoru stigosmo u Korenicu. Prolazimo ulicama, u kojima nema ni jedne cijele kuCe. Ni na jednoj nema krova, vrata iii prozora. Str.Se samo dimnjaci izmedu porusenih zidova. Na po kojem zidu vide se pojedina slova, nas!ucujes da je tu hila trgovina ili gostiona. Tamo se vide ruSevine gimnazije, a tamo ostaci moderne bolnice ili crkve. Od nekih kuca ostali su samo temelji. Na jednom mjestu vidjela sam samo tri betonske ste. penice, koje su ostale od cijele kuce i naznacuju gdje je nekad bio ulaz u kucu. ( ...) Vozimo se dalje i uskoro nailazimo na drugi pusti grad - Udbinu. - Zna5 Ii ti - upita me Kata - koliko je krvi proliveno za taj sruseni grad? Stoji on tu, na toj uzvisini, san1 na Cistini i teSko ga je napadati. Svuda oko Udbine Cisto polje, nigdje brijega ili Sume. Dva puta pokusali smo je osvojiti, izgubi!i smo mnogo ljudi, ali uzalud. Na Cistern polju navali na nas avijacija, prikovala nas na zemlju i tukla nemilosrdno. !pak nam je konacno uspjelo blokirati grad, i Udbina stoji kao tudinski otok u partizanskom moru. Cio narod od najmanjeg do najstarijeg pomaZe u borbi. MuSkarci i snaZnije Zene izlaze na polozaje. Neki su izdr.lali i 15 dana bez smjene pri ternperaturi od minus dvadeset. Da su bar bili dobra obuveni! Mogo si na snijegu naiCi na krvave tragove njihovih bosih nogu. Medutim dolazi do velikih uspjeha Narodnooslobodilacke vojske. U sjevernim krajevima, oslobadamo grad Slunj, Bihac i druge gradove. Ustase se poplase i izmuceni blokadom, jedne maglovite noCi pobjegnu iz grada. Partizani su pored magle opazili njihov bijeg, dadu se za njima u potjeru, jedan dio stignu i potuku. Time se nije zavrSila borba za Udbinu. Mi smo, istina, uSli u grad i naSli tamo veliki plijen, ali 19. I 1943. pocne velika neprijateljska ofenziva, u kojoj su Nijemci zajedno s Talijanima i ustasa- ma navaljivali na nas. Svrha je te ve!lke ofenzive bila da potpuno uniste partizane. Zapoce bombardiranje Udbine, koje je trajalo punih IS dana. Ve· lik dio grada je srusen. Neprijatelj nastupa prema nama jakim snagama. Vidimo da grad ne moiemo odrzati. Neprijatelju je do grada mnogo stalo, jer je ljuta zima, a nigdje nikakvog sklonista. Napustamo grad u plamenu i povlaCimo se. Sad protivniku stizu nova pojacanja. Opkole nas, stisnu na uzak prostor. Postajemo svi borci. Bore se Cak i djeca. Zene nas hrane, nose nam jelo na polozaje bosih nogu, a ruke hitro pletu vunu da obuju noge borcima. Svijesni smo da moZemo izginuti, spremni smo na smrt, ali prije nje i na borbu, strasnu i krvavu. Skupo smo cijenili svoje Zivote. Zapoce ogorcena bitka, i nasa vojska potuce ha· metice neprijatelja, kod Gornjcg Lapca. Izlazimo iz srusene Udbine i nastavljamo put dalje. Slovenaca jos nema, autobus im se pokvario. SkreCemo prema VisuCu i nailazimo na prve namete snijcga. Probijamo se kroz njih. Mraci se. Vozimo se joS neko vrijeme i autobusi se zaustavljaju. Od sada cemo daljc putovati pjesice. Izvodi iz Partizanskog dnevnika Nade Sremec, Za- greb, Glavni odbor AFZ Hrvatske, 1945. 145 �ZAKUUCNA RIJEC KATE PEJNOVIc NA PRVOM KONGRESU AFZ HRVATSKE Drugarice! I kongres antifasistickih zena Hrvatske pokazao je lijepe primjere rada na.Sih Zena na svim poljirna rada. Mi znamo dobra kako su Zcne Hrvatske, Srpkinje i Hrvatice vrsile pripreme za I kongres svojim udarniCkim radom, politiCkim, socijalnim itd. Nama je Zao da na ovom kongre· su od herojskih boraca i Zena politiCkih rukovodi· oca nismo mogli da Cujemo rijeC, one nisu moglc doCi na red zbog kratkoCe vremena za diskusiju. Ali svc ono Sto su naSc Zene dale kroz 4 godine rata mi dobra znamo, znaju svi narodi Jugosla· vije. To je pisala naSa Stampa a pisat Ce i dalje. U pozadini i u borbi, na svakom mjestu Zene su dale svoj puni udio u ovoj borbi. Ovaj kongres :lena pokazao je ogromne rezultate rada Zena i jasno manifestirao raspoloZenje Zcna prema prijateljima i prema neprijateljima. One su pokazale ljubav i zahvalnost KomunistiC:koj Partiji (Zivjela), koja je povela naSe narode u ovu teSku borbu sve do potpunog oslobodenja naSe zemlje. Pokazale su ljubav i zahvalnost najboljem sinu naSc domovine drugu Titu, koji je povezao sve narode Jugoslavije u Cvrstu jedinstvenu na· rodno oslobodilaCku frontu i sijao ljubav i brat· stvo medu nama i koji nam je uvijek svojim pri· znanjem ulijevao nove snage i davao poleta da izdrzimo do kraja u ovoj teskoj i krvavoj borbi. I ovaj pula zene su pokazale svoju Jjubav prema naSim velikim saveznicima a naroCito bratskom Sovjetskom Savezu i Crvenoj armiji, koja je za· jedno s naSim hrabrim borcima oslobadala naSu domovinu i koja je ponijela glavni teret rata pro· tiv fa.Sizma na svojim led:.ma. Svojim manifestacijama Istri izrazile su Zene Zelju i nadu da Ce za. kljucci Atlantske povelje i deklaracije velike trojice biti zaista sprovedene, da Ce lstra biti naSa, jer je to volja i Hrvata i Talijana Istre. Na ovom naSem kongresu mi smo Zene jasno per kazale da ne Zelimo povratka izbjeglici Kralju Petru. Da Zelimo i traZimo da se izruCe svi krvnici naSeg naroda, rna gdje se ani nalazili, da im narad sudi. 146 Da hocemo republiku kojoj ce na celu biti oni ljudi, koji su u najteZim danima za naSu zemlju astali uz svaj narod, barili se zajedno s njima, vodili ga kroz barbu i koji Ce ista taka znati stajati u prvim redovima nove naSe domovine. Ovaj kongres Zena iznio je rezultate sveopCeg rada Zcna na frontu i u pozadini za vrijeme Cetiri go· dine barbe. lako su ti rezultati ogromni, i koliko god su Zene tim svojim rezultatima stekle priznanje naroda, baS zato potrebno je da sve ncdostatke koji su se do sada pokazali uklonimo i da prcgncmo joS jaCc, joS CvrSCc, joS sloZnije na obnovi i izgradnji naSe domovine. Na zavrSetku kongresa potrebno je da podvuC.eino sve naSe zadatke kaje je ovaj naS prvi kongres pred nas Zene Hrvatske postavio. U toku narodno·oslobodilacke borbe prvi i najveCi zadatak bio je i ostaje danas uCvr.SCenje bratstva i jedinstva. Tu naSu tekovinu moramo Cuvati svim svojim silama, od onih koji je ugroZavaju, a to Cerna postiCi bespo.Stednom borbom protiv Sovinizma i raspirivanja mrinje rna s Cije strane ona dolazila, CiSCenjem naSe zemlje od astataka faSizrna, ad svih onih koji su se uvukli u naSe redove da bi izbjegli pravednoj narodnoj kazni, i cia bi rastoC.ili naSu vlast. Protiv pokuSaja svih onih, koji nam osporavaju pravo na tekovine Atlantske. povelje i deklaracije sa sastanka velike trojice. Drugi naS zadatak jest izgradnja i obnova naSe poruSene i napaCene damovine. Unutar obnove naSe zen1lje trebamo razviti Siroku inicijativu, pronalaziti nove naCine rada, udarniC.ki raditi, promijeniti naS odnos prema radu, koji danas donosi plodove rada za nas san1o, za naSu zemlju. Na nas Zene padaju kao najveCi zadaci odgoj mladih naraStaja, novog Titovog pokoljenja, zbrinjavanje djece u pnrom redu ratne siraCadi, briga za invalide i ranjcnike, puna pomoC organiziranju zdravstvene slu.Zbe a kao i do sacla pomaganje narodne mezimice - Jugoslavenske armije. Suzbijanje nepismenosti stoji danas na prvom planu naSeg rada, jer je to temelj svake daljnje politiCke i struCne izgradnje naSih Zena. Ne samo da zene treba da se opredjeljuju za razne struC.ne teCajeve i Skole, veC svojim organizira~ nim radom treba da to omoguCe Sto veCem broju naSe omladine. Osnivanjem daC.kih domova, daC~ kih kuhinja, omoguCujemo i djeci najudaljenijih krajeva, siroma.Snoj djcci, njihova pravo Skolovanje. Konacno svojim aktivnim sudjelovanjem u prosvjetnim aktivima Zene Ce najbolje moCi pomoCi naSe narodne vlasti u provodenju prosvjetne poli~ tike uopce. Kao sto su dosadasnji nasi uspjesi, uspjesi svih Zena, tako i naSi zadaci za buduCi rad zadaci su svih Zena naSe domovine, a na varna je da ih prenesete na sve na.Se drugarice, da se avi zadaci zaista i ostvare. DA ZIVI BRATSTVO I JEDINSTVO NASciH NARODA! DA .ZIVE NASI NARODNO·OSLOBODILACKI DEMaKRATSKA NARODNA VLAST! DA 2:.IVI JUGOSLAVENSKA AR.VllJA - ODBORI, PRAVA CEDO NASIH NARODA! DA 2IVI FEDERALNA HRVATSKA U DEMOKRATSKOJ FEDE· RATIVNOJ JUGOSLAVIJII DA t.IVI ANTIFASISTICKA FRONTA :lENA - MOCNA PODRSKA JEDINSTVENE NARODNO-OSLOBODILACKE FRONT£! DA :ZlVI NAS UUBWENI VODA, NARODNI HEROJ, .MARSAL JUGOSLAVUE JOSIP BROZ TITO! PISMO ELEONORE ROOSEWELTKATI PEJNOVIc 1944_ GODINE »Draga gospot!o PejnoviC, Bilo mi je neobiC~w milo, Sto sam dobila pismo od vas. Posmatrala sam s velikim divljenjem izvanrednu borbu koju vi vodite i ja danas s dubokorn brigom mislim o vaSem narodu. Ja vwrn da UN RRA pravi planove da ucini t< najkraCem roku sve Sto je moguCuo. Ja se nadmn du Cu u buduCnosti moCi uCiniti neSto da vam se pomogne. Duboko sam svesna poCasti koju ste nzi ukazali, posvetivSi nzi dva prin-wrka »Zene danas«. Srnatram, da je ono Sto ste vi postigli izvanredno, kad se ima na wnu sa koliko malo sredstava 1·aspolaZ.ete. Moje molitve upuiene su zajedno sa vaSima za brzi kraj rata. VaSa veoma iskrena Eleonore Roosewelt Redakcija )>:lena clanas<( poslala je g·di Rooscwelt dva broja lista sa posvetom. Gospoda Roosewelt zahvaljivala jc pismeno, preko pretscdnice AntifaSistiCkog fronta Zena Jugoslavije Kate PejnoviC, Izvor: »2ena dauascc br. 33, 1944, str. 8. JEDNA OD NAJAKTIVNIJIH CLANOVA DHEGACIJE U PARIZU Pn•i kongres AFZ Hrva tske odrZan je u Zagrebu oct 21-24 VII 1945; Kata PejnoviC nalazi se u radnom predsjedniStvu; na Kongresu je izabrana za potprcdsjednicu Glavnog odbora AF2 Hrvatske i odr:Zala je zakljuCnu rijeC. Izvor: tene Hrvatske " NOB, II, Zagreb, 1955, str. 74 i 93. Katu PejnoviC sam upoznala za vreme Medunarodnog kongresa Zena u Parizu, novembra 1945. godine. Zajedno smo bile Clanicc clelcgacije AntifaSistiCkog fronta Zena Jugoslavije. Pre toga sam o njoj mnogo Citala i sluSala kao o seljanki borcu i komunisti, pretscdnici AF:Z·a Jugoslavije, hrabroj majci i izuzctnoj Zeni uop.Ste. Sad mi se pruZila prilika da je liCno i neposredna upoznam. U Parizu su se joS uvek na svakom koraku oseCale posledice rata, ali je organizacija Kongresa 147 �hila u svakom pogledu veoma dobra. To se odnosilo ne samo na rad sednica Kongresa i smeStaj delegacija veC i na mnoge pratcCe aktivnosti ove prve posleratne medunarodne manifestacije Zcna. Razume se, naSoj delegaciji su u radu za Kongres i uopSte od velike pomoCi bili naSi gradani, kojl su u to vreme Ziveli i radili u Parizu. NaSa delegacija hila je koliko reprezentativna iz svih republika, iz Armije, sela i sliCno - toliko i radna i aktivna u svim telima Kongresa. Sve je to omoguCavalo da svaki Clan delegacije aktiv~ no uCestvuje u radu Kongresa, posebno i u politiCko-manifestac:onim akcijama, koje su povodom njega bile organizovane. U takvim okolnostima Kata PejnoviC je hila jedna od najaktivnijih i najangaZovanijih Clanova nase delegacije. Njeno ucesce u narodnO·OS!obodilackom ratu, funkcije i duznosti koje je imala u politiCkom Zivotu I-Irvatske i Jugoslavije i njcna liCna sudbina majke, koja je izgubila tri sina u borbi za oslobodenje zemlje od faSizma, stvarali su od njenog lika Zene seljanke i borca jednu izuzetnu prisutnost u okviru naSe delegacije na Kongresu, i Sire od toga. Kata PejnoviC je za vreme boravka u Parizu svitn svojim radom i ophoctenjem potvrdivala tu pretstavu o sebi. Ona je svojim clrZanjcm pokazivala da je svesna svega onaga Sto u sebi nosi, onaga Sta pretstavlja na Kongresu kao Clan jugosloven~ ske delegacije, onoga Sto personificira kao majka, kao scljanka, kao radni Covek, kao komunista. Kata PejnoviC je svega toga bila svesna na jedan prirodni, urodeni dostojanstveni naCin, koji je svojstven san1o skromnim i jednostavnim !judirna. Uprkos svemu Sto je preZivela, iz nje je zraCila sigurnost i vera u buduCnost, tako svojstvena ljudima iz najdubljih narodnih sredina. Takva rni je ostala u seCanju sa Kongresa u Parizu, i kada je prisustvovala raclu na sednicama. i kada je govoriJa preko radio Pariza, SireCi istinu o Jugoslaviji i njenim Zrtvama u borbi protiv faSizma, i kada smo zajedno s Nadom Sremec putovale u Belgiju i precl na.Sim iseljenicima govorile o borbi za novu, pravedniju Jugoslaviju. Za vreme boravka u Parizu bila sam smeStena zajedno s Katom Pejnovic. DeleCi istu sobu imala 148 sam prilike da je upoznam iz blizine. Bi!a je covek, s kojim se od poCctka oscCate opuStcno i ravnopravno, ali istovremeno i u jednom stalno aktivnom odnosu i intcresovanju o svcmu. Htela je da zna kako je bilo za vrcme rata u Makedoniji, kakvo je bilo ucesce zena, koliko je bilo zrtava itd. Divila sam se njenoj encrgiji u radu, aktivnom odnosu prcma svemu Sto se deSavalo na Kongresu i oko njcga i stalno mi se nametalo pitanje kako je moguCe da, pored svcga Sto je preZivela, ima takvu snagu i veru u Zivot i u bucluCnost. Jedne veCeri, kad smo dugo, pre spavanja, priCale o njoj, o meni, o mnogim drugim stvarima, upitala sam je koliko joj je tesko bez dece, koju je izgubila. Nijc se iznenadila i kao da je oCekivala takvo pi· tanje, kao da je htela da joj ga neko postavi, kao da je oseCala potrcbu da priCanjern o tome olakSa svom majCinom srcu. Rekla mi je da preko dana, dok radi, dok je neCim angaZovana, na to misli sredeno i mirno, i ako je bol, koju oseCa za svo~ jom decom stalno jedna ista i neizmerljiva. Ali, rckla n1i je glasom koji je poCeo da podrhtava, da znaS, Vesclinka, kako mi jc noCu, kad ostanem sama, kad poCnem da razmiSljam i kad poCnem svega da se seCam! Ti ne zna.S kako mi je onda te.Sko! ZaCutala sam pred tim straSnim izlivom oola i tuge i te vcCeri dugo smo zajedno bile budnc, misled na isto. Ali ovaj razgovor duboko mi se urezao u secanje i za Katu PejnoviC ostavio mi je uspomenu kao na naSu drugaricu, koja u najlep.Sem smislu reCi pretstavlja idcntifikaciju naSe narodno-oslobodilacke borbe i jugoslovenske zene u njoj. Skopje, 1977. Veselinka Malinska zENA U TAMNOJ MARAMI >>Meni su ubili tri sina i druga. Srce mi je bilo klonulo od Zalosti i tuge. Ali, trebalo je osvctiti moje zlatne jabuke i hiljade takvih koji su stradali. Stisnula sam srce i pesnicu.« Sada, eta, s tom Zenom Sto je znala stisnuti srce i pesnicu zastadoh pred palaCon1 Sabora. Zabradena tamnom maramon1. Nekad je to bivao samo porubljcn komad krpe (kao ono u Bjelovaru ... na meni neka karirana suknjetina, o pojasu born be ... ih, mani! Ncgdje !judi mislili - kakva je to predsjednica. Valjda oCekivali da Cu doCi u SeSiru Sto 1i ...). Bez te njene marame nc moZcmo je ni zamisliti. Kate je ne skida. Danas je to tamni »kaSmir<< s tamno crvenim Sarama. Ulazimo u zgradu Sabora. Gledam jc kako se slobodno kreCe, uspinje Sirokim stepenicama i vodi me sigurnim korakom dugim hodnicima u svoju radnu sobu, a svi koje usput susreCemo, pozdravljaju je dubokim postovanjem. Pomislih da se ona ovdje osjeCa kao u svojoj kuCi i kaZem joj: zar ne, drugarice Kato. Saber je tvoja druga kuCa? A ona meni: »Ta 'est nekako mu dode tako<<. DoSie smo do njene radne sobe, elegantne, i ugodno zagrijane. >)Ovdje Cemo, reCe, na miru razgovarati. PriCat Cu ti kako sam putovala na prvu konferenciju u Bosanski Pctrovac, a putovalo ti se danima i svakojako. Nijc to ko danas, sjedi u voz, pa hajd na kongres ... <( I o djetinjstvu tvom, drugarice Kato, siromaSnom, liSenom Sarenih igraCaka, o prvoj knjizi koja ti je najavila jedan drugi svijet - od · tih dana do danasnjega - do postanka Sabora NR Hrvatske i Savczne skupStine, priCaj. »Eh, moja draga ...« Kata lomi cigaretu, zatiCe jc u eigarluk. Ruke su joj cvrste, jake i lice s isturenim jagodicama izrazito. SnaZno izvlaCi dim za dim om. (Svijet nam se nudi, treba ga uzeti. Zivot primiti u svoje ruke. Ne promatrati, nego djelovati. Seljanka iz Smiljana znala je uzeti Zivot u svoje ruke.) Zato mi njene ruke i njeno lice viSe govore od njene price. Zato mi je jasno da i one njene rijeci: eh, moja draga - ·sadde neki svoj posebni smisao. - Bilo nas je devetoro, paCe ona kazivati: malo iskidano, ispreturano, onako kako joj je u sjeCanjc naviralo. Otac zbog bolesti rano po.Sao u penziju. Majka nas je na iglicu othranila. Sila dan i noC. Nikad se najesti do sita. Mati se trudila da nas dobra odgoji, a ja sam opet imala smisla za svakog davla. Bijeda i nuZda svakom te poslu nauCe. Kata je iSla u nadnicu, kopala, zela, radila u imucnirn kuCama. ())PlaCali mi ko i odraslim curama.«) u skoli je dobro ucila i to sto nije mogla dalje u gin1naziju, bila je prva Katina tragedija, kako kaZe: (Pita CaCa uCitelja, kako moja Kata?- Dobra uCi, samo je nemirna, pobiju se Uaci, tu je i Kata. - Znan1, i u kuCi je nemira, odgovorio bi mu CaCa. Avolio me on mnogo. Jednom sjcCam se, kupio mi plavi cic na cvjetiCe. SaSi ja suknjicu na tri volana, gore bluza, eh, sto sam se ogledala i vrckala u tome<,.) Bila je dobra vezilja. Znala je tkati Cilime, sastavljati boje u Sarcnice. Svojim sestrama i udavaCama sela spremala dote, samo scbi nije. (»Nije dostigla za mene<(). I dok je tako vezla s drugima, Citala bi im »Boj na Kosovw< (iz male oCeve biblioteke koju je citavu prcturila, kako kaze). Voljela je pjesmu i pies, ali knjiga je hila njena najveca radost. Kasnije je krala knjige iz popove kuCe, Citala i potajno vraCala. ())Taka sam doSla do historije starog i novog vijeka.(() Kata je, CitajuCit izrana poCela promatrati Zivot oko sebe, okupljati seosku omladinu, savjetovati. Svi su je voljeli i svi su je traZili. Prvi svjetski rat. Aprovizacija i Kata pamti glad i nepravde. Vidjela je brata kako pada od gladi, tugu majke koja nema sto da im pruzi da utole glad. Dok je na ognjiStu lonac s toplom vodom uzalud pripravan cekao brasno, Kata se svadala s biljeznikom: »Gazdama dajete bijelo brasno, a nama ni zobeno.« Ni udajom Kata se mje oslobodila mukotrpnog rada. ())Novaca nije bilo da se plati radna snaga. Nosi djecu na njivu, a ona stizala sve jedno za drugim. Teska je dolazila do robe. Skupa je hila. !49 �Svaki je dinar bio s krvlju zaraden. Natovari ja puna kola krumpira, Zita, sira, vrhnja, kokoSi, po· tjeraj u GospiC. I za sve to jedva da sam mogla kupiti malome za 140 dinara gojzerice. MaleSne, uSa je tek u clvanaestu godinu«.) Za Prvog svjctskog rata Kata jc glcdala prcmetaCine u roditeljskoj kuCi, gdje su traZili ruCnike s izvczenim srpskim grbom i trobojke srpske. Poslije rata, bila je svjedokom nepravde i zlocljcla Sto su ih Cinili u njenu kraju srpski Zandari. ))Mrzila san1 to i uvijek mislila mora neSto drugo doCi.{c A onda tamo negdje 1935. Kata nade put. Njene slutnje, sva ona htijenja, nejasna u njoj, dobise svoju odrcdcnost i smisao. - U GospiCu ncki slastiCarski pomoCnik upita me jednom: - Citas li ti nesto? - Vraga, sve sam veC proCitala, pa niSta. - A bi li ti htjcla neSto drugo Citati? - Bih, jos pitas. - Dat Cu ti ja knjige, samo nikom ne govori. Kata je proCitala knjigu Maksima Gorkog ))Mati«, (»Obnoc ne bi spavala. Dok svi polijezu, ja Ci· taj{{.) NeSta kasnije upoznala je Jakova Bla:ZeviCa, Zakulu ... clrugove Cijom se pomoCi izgraduje u svjesnog borca, jaCa svoju snagu, postaje komunist. Uvijck pripravna da izvrSi svaki zadatak, da podnesc svaku Zrtvu. Ako se ncgdje pojave parole, svatko zna da ih je Kala raspacala. Njen radin Z.ivot, borbcnost, aktivnost, koji odmalena nosi u scbi, druZenje s razliCitim svijctom (kad je iz nuZde morala u nadnicu), njcna prirodna veselost kojom je stekla ljubav omladine, njeno iskustvo koje je obilno pruZala drugim Zenama, sve je to uCi~ nilo da je Kata dobro poznavala !jude svoga kraja, svoj svijet i da mu se znala pribliZiti. Narodnu revoluciju Kata je docekala s odredenim zadatkom komuniste. - Rasle su cetice, cete, odrediCi, odredi. Vodila se borba. Radila sam sa zenama. (Negdje je islo tesko. Vecina ih je bila nepismenih, na poli tiku nisu ni mislile. Navrati nekoliko puta u jcdno selo.) Ali Sto dalje, broj Zcna u pokretu je rastao. Hranile su vojsku, bile kuriri, pripremale odjecu. Djevojke davale svoje dote za ranjenike, zene os- 150 tavljale kuce. Hrabrost ,im je rasla s brojem. Ali kako je broj Zcna u pokretu iz dana u dan rastao, sve viSe smo uvid:ale da bcz Cvrste organizacije ne moZcmo. PoCele smo sc organizirati. VeC u studenom 1941. u kotarima Lika, na oslobodenom teritoriju bila je okupljena masa Zena. Tu je vee i klica narodne vlasti. U prvim narodnooslobodilackim odborima ima vee i Zena. Pravo je Cudo kako su zene p0slije tako kratkog politickog rada znale birati najbolje. Kada je izaSla okruZnica Centralnag komiteta, poceli se osnivati odbori Antifasistickog Lonta zena. Stvorena je podloga za jednu Cvrstu organizaciju. Hiljade i hiljade Zena bilo je spremno ostaviti kuCu, izvrSiti svaki zadatak. poginuti u borbi. Koliko je radosti u tom radu bilo! Putovanje na konfercncije pod bombama i kurSumima, dosluh sa Zcnama iz dalckih ncoslobod.enih pokrajina, pO· kretanje Zcnske Stampe, prvi kursevi, prvi govori pred mikrofonom i referati zena koje su do jucer joS bile nepismene; susreti s drugom Titom, vjera i pouzdanje u Partiju i pobjedu. Otvarao se novi svijet. Kata lomi vee ko zna koju cigaretu. Pripaljuje. ))Eh, moja draga ... veliko je to bilo, veliko.« Ona, u svojoj kuCi, ovdjc, povezana tamnom maramom. Danas baka troje unuCadi. JoS uvijek borbena, joS uvijck neun1orna. Danas je Kata Pejnovic predsjednik Komisije za zalbe i molbe Sabora NR Hrvatske. SAVEZ ZENSKTH DRUSTAVA JUGOSLAVIJE Beograd, Dctansk:t 35 Beograd, 13. decembra 1957 Draga naSa Kato, NavrSilo se petnaest goclina od osnivanja Antifa. SistiCkog fro,-zta Zena Jugoslavije. Oi.ivljavaju6i usponzene na te dane, dogadaje i !jude se6amo se pre svih tebe, prve pretsednice - svoje drage Kate i od svih nmogo voljene drugarice. Sve Sto je vezano za uspehe AFL:.a i naSih dm1aS· 11jih organizacija vezano je i za tvoj clugogodiS· nji revolucionarni rad, za tvoje ime. Zato si svim ienama Jugoslavije bliska i draga, a posebno na. ma koje s1no s tobom bliZe saradivale i liCno te poznajemo. Darzas ti steZ.emo srdaCno ruku i Zelimo ti mnogo uspeha u radu i sre6e u Zivotu. Prinzi draga Kato, na.Se najljepSe pozclrave, kojima se -sa sigunzoSCu nzoZ.emo tvrditi - srdaCno pridruZ.uju sve iene Jugoslavije. SEKRETAR PREDSEDNICA Marija Kos Bosa Cveti6 Pismo Glavnog odbora Savcza Zenskih dru.Stava Jugoslavijc drugarici Kati PejnoviC povodom prosla· ''c pctnacstogodiSnjice osnutka AFZ-a Jugoslavije, u Zagrebu 14. prosinca. Objavljeno u listu »1.ena<<, br. 1, 1958, str. 9. NataJa Popovick1 GLAVNT ODBOR SAVEZA ZENSKIH DRUSTAVA HRVATSKE Zagreb, Trg Republikc 8 Zagreb, 21. Ill 1959. Draga nasa Kato Cestitamo Ti Sezdeseti rot!endan! Tvoj 60·ti rotlendan povezujemo sa toplinz Cestitkama na zasluienom priz.nanju i odlikovanju Or· denom rada I. reda za zasluge i Tvoju stalnu aktivHost u poslijeratnoj izgradnji zemlje. ))Zena~,, br. 1, str. 22, 23, god. 1958. Nemoguce je, da ovdje nabrojimo sva Tvoja djela, sve Tvoje zasluge u stvaranju naSe socijalistiCke domovine, ni da istaklzemo sve Tvoje vrline dab~ rag druga i stvaratelja. Brojnim svojim djelinza svrstala si se u plejadu svijetlih likova na.Se zemlje, zallzinzajuCi Casno rnjesto prekaljenog borcaZene. Zato priznm1je i visoko odlikovanje Ordenom rada. /. reda, koje Ti je preko naSeg voljenog Predsjednika Tita uputila naSa socijalistiCka zajednica nas, Tvoje drugarice, a vjerujemo i sve Z.ene Si~ rmn naSe zemlje, ispwzjava ;wroCitim ponosom. U ovom Casu sje6amo se, da si u uslovima najtete borbe za odrf.anje svoje porodice, traZila da po- mogneS svima, koji su Zivjeli pod jednako teSkhn uslovinza. Komunisticka partija pokazala Ti je put, kojim si najpripravnije poSla ne prezaju6i ni pred teretom, a ne pokleknuvSi ni pred najveCim Zrtvama, koje si podnijela kao zena i majka. Borba i pregaranja su te oCeliCila davajw5i Ti kroz to stvaralaCkt~ snagu, koju si uloiila na stvaranje razvijanje i jaCanje na.5e organizacije AF2, organizacije, koja se ne da zamisliti ni u NOB-i, ni u poslijeratHoj izgradnji, bez povez.ivanja s Tobom i Tvojinz organizatorskim radom, u Cemu su i Tvoje posebne zasluge. 1 Draga nasa Kato! loS jednom istiCenzo, sretne snw i ponosne, da na Tvoj 60-ti rotlendan, uz niz. priz.nanja i opCu zahvahwst za Tvoj rad, i kroz 1zajviSa odlikovanja koja si primila, primaS joS jedno, koje Te svrstava u red naSilz najveCih pregalaca na polju poslijeratne izgrad11je zenzlje. PridruZ.t~juCi se Cestitkanza, koje Ti se slivaju iz ravzih krajeva naSe ponosne zemlje, upu6ujemo Ti naSe najtoplije drugarske pozdrave i zelje, da nam jos dugi niz godina poiiviS, s Tvojom CeliCnom voljom i elmwm, iduii zacrtanim putom na radost i veselje Tvojih najblif.ih i sviju nas. PREDSJEDNICA Marija So/jan Objavljeno u listu »Zenau, br. 4, 1959. 151 �Ol'C!NSKA SKUl'ST!NA OTOCAC 'N'A SV0.10:J S.1£DN!C1 U !'OVO.DU DVAD£.S£T£ GOD!SN:J!C£ OSN!VAN.1A Z£MAlJ.S!<:OG ANT!f'AS!.ST!C!WG VVECANARODNOG OSLO:BOD£N3A HR-VATSK£ KAO VRHOVNOG !'R£DSTAV1"HCKOG OR-GANA NARODNOOSW:BO.D!:LAC!<OG !'OKR£TA 1 R£VOLUC!ONARN£ NARODN£ V.LAST! 1 NO.SWCA.D:J!..ZA_VNOG SUV.£R£N!T£TA NARODA HRVATS!<£1 C!.J'£ :J£ 1WNST1TU!!U\N,J£ ODRi:ANO 13• .L!:FN:JA 1.943. U OTOCCU 'PO:D..1£:LJU..1:£:. 1'0VELJU 0 t:Z:SO:R.U -:POCASN'OGo-1\.ADANt:KA Ol'ClW'£- OTOCAC r-::DRUqAR1Ct-1<.ATt 'J'£-!NOV1C 1'RE.DS.JEDN!C! .ANTIFJ..S!STICKOG- PRONTA ZEN'A, ,J'UGOSI.AVlJ'£ 1 CI.ANU P:R-VOG ZASJ'£DANJ'A ZAVNOH-a. 1'rogla!a.va.juei Vas poca.$nhn gra&minom. opcinska. .skup.stina Otocu .sm.a:tra _svojo:m. daznoscu. .h. Va:m. kao domacin na taj naeinizrazi p.unu. za.hvAlno,st i priznanj~. cESTITAMO Tl KATO! Rasla si s borbom i prerasla teritorij svoga okruga, rnnogo prije nego si postala predsjednica AFZ-a Jugoslavije u Bosanskom Pctrovcu. Tvoj neposredni naCin i pristup ljudima uCinio Te je postovanom i voljenorn u cijeloj Lici. Iz Tvojih rijeci politika i linija Partije postajala bi jos jasnijom i bliskijom. U teskoj 1941. godini herojski si podnijela gubitak muZa i tri sina, nalazeCi sebe u radu i borbi. Time si dala primjer mnogim hiljadama Zena koje su dijclile istu sudbinu. Zar nijc prirodno da si i taka, Kato, znalaCki i brzo stvorila organizaciju u svome kraju, da su se oko Tebe okupljale dobre suradnice s kojirna si zajcdno dalje uCila, kako i sto da se radi. Pam tile su se i citiralc Tvoje rijcCi. Govorila si o bratstvu i jedinstvu, o Partiji. )>Vlastitu tugu pretvorila sam u borbenost« - rckla si. Taka u Lici i na Kordunu, u Baniji, Moslavini, Dalmaciji svuda ka1no si stizala. SjeCaS li se, Kato, kad si govorila Zenama: »Ako trcba doCi na sastanak - ostavi sve i dodi, jer tu se uCi! Ostavi kuCu, njivu i blq_go, i dodi! I za naSu borbu viSe vrijedi.S, ako viSe znaS. Sve ti neprijatclj maZe oteti i uniStiti. I kuCu, i njivu, i blago. Sarno ono sto si naucila, nitko ti ne moze oteti!« Kako daleko stizu Tvoje rijeci! Koliko puta ih se danas sjcti mnoga Zcna i omladinka koja Tc tada sluSala i bila maZda nepismena, a danas radi odgovoran posao u naSoj zajednici, posao za koji se osposobila uCenjem i radom. Jednostavnim objaSnjenjem - davala si perspektivu Zenama za buduCnost! Mi Ti Cestitamo, Kato, i za sve ono Sto si uCinila za borbu naSih naroda, a napose :Zena Jugoslavije, objedinjenih u antifaSistiCkom frontu Zena, moZemo Ti reCi toplo i srdaCno - hvala! Iz rijeCi Jelc JanCiC - upuCene na svetanoj sjednici Konfcrencije za druStvenu aktivnost Zena Hrvat~ ske povodom proslave 20-god. I konf. AFZ Jugoslavije - Kati Pejnovic, prvoj predsjednici AF:1:J 152 U POVODU 75. GODisNJICE RODENJA NARODNOG HEROJA KATE PEJNOVIC Svaka revolucija imala je svoje likove koji su u vlastitoj suclbini izrazili smisao svoje epohe i ve~ liCinu revolucionarnog djela. I nasa revolucija dala je takve likove, likove u kojima se isprepleCe veliCina naroda pojeditJCa, likove kroz koje pojedinac - svojirn djelom, svojom veliCinom, svojom CovjeCnoSCu i svojim Zivo~ tom - nadilazi svoju pojedinaCnu osobu. Kata Pejnovic je takav lik! U njezinom zivotu i djelu doSla je do svestranog izraZaja ona ispre~ pletenost povijesne i liCne sudbine. ))Zena s crnom maramom« viSe je nego simbol borbe i poZrtvcr vanja, viSe nego alcgorija heroine. U sebi, i po onome sto je bila i sto je znaCila, ona je lik jedne epohe, lik same revolucije. Rodena prije 75 godina, siromasno seljacko dijete, predodredena je vee od najranije mladosti dijeliti sudbinu Zene radnice·proletera-nadniCara, bespravne Zene i seljanke potCinjene svoj teZini patrijarhalnog naCina Zivota. Iako je zelja za skolovanjem ostala neostvarljiva, njezina potreba za knjigmn i znanjem nikada nije prcstala. TraZeCi odgovore na pitanja o izlazu iz mukotrpnog Zivota, Kata PejnoviC u sebi razvija ona klicu revolucionarnog otpora prema postojecern koja ce je kasnije, pod utjecajern Kornunis. tiioke partije, oblikovati u cvrstu prekaljenu lienest revolucionara. Aktivni revolucionarni rad Kate PejnoviC poCinje u osvit onih zbivanja koja su je pripremala za velika i casna buduca djela. clan Komunisticke partije od 1938. i aktivni partijski radnik, Kata PejnoviC - u najkritiCnijim danima povijesne tragedije svoga naroda- stoji u prvim redovima ustanika. Djeluje, bori sc i Zivi na naCin koji pokazuje svu temcljitost jasno opredijeljenog, izgradenog i od Partije oblikovanog revolucionarnog borca. Revolucionarna svijest o nuZnosti borbe protiv stanja obespravljenosti i bijede opredmetila se u snazi volje, zanosa i Zrtve koje je Kata Pejnovic revoluciji dala do kraja. 153 �Ona u borbu ulazi Citavim svojim biCem. Kao Clan Okruznog komiteta KPH za Liku (od 1940.) Kata PejnoviC nalazi se rncctu prvim organizatorima us~ tanka u Lici. Njczina IiCna tragcdija 1941. gocline, kacla u pokolju gubi supruga i tri sina - kao tra~ gcclija i uZas jcdnog bratoubilaC:kog rata u njezinoj liCnosti dobiva znaCcnje revolucionarne eks~ taze kojom prcvladava svoju vlastitu situaciju na povijesnoj razini. Kao uzviSeni n1uCcnik, kao iz~ graden partijski radnik, kao revolucionar i kao velik C:ovjek, Kata PejnoviC postaje legcnda. Izvrstan organizator, izuzetno sposobna za rna~ sovno o.Zivljavanje i poticanje na akciju, na okupljanje, stalno u akciji, nesustala - ))Zena s crnom lllaranlOffi<< vee je krajem 1941. g. i predsjcdnica Inicijativnog odbora AFZ-a za Liku, a ljeti 1942. liCke Zenc izabiru je za predsjcclnicu OkruZnog odbora AFZ-a za Liku. 22. XI 1942. na Prvom zasjedanju u Bihaeu. Kata PejnoviC izabrana je za clana AVNOJ-a. U prosincu 1942, na Prvoj konferenciji AFZ~a Jugoslavijc u Bosanskom Petrovcu, Kata PejnoviC postaje prva predsjednica AFZ~a, predsjednica prve revolucionarne i masovne orga~ nizacije Zena u Jugoslaviji. Njezino ime vezano je i za pokrctanje prvog Zenskog lista u NOB »Zena u borbi«, koji kao borbeni poklik nosi nje~ zinc porukc bratstva i jedinstva, borbenosti i smisla revolucije. Ona je svugdje: U borbi, na selima, zborovima, konfercncijama, skup~tinama. Organizira, okuplja, govori, piSe, objaSnjava, racli. Iza nje ostaju sagradeni temelji uvjerenja, borbeni i etiCki liCni primjer, snaga volje i vjerc u pobjedu i buclue~ nost, zajednica bratstva i jedinstva, perspektive novog druStva i Zcne koja Cc svojim vlastitim sna~ gama i radom stjccati i potvrclivati svoj poloZaj u druStvu. U poslijcratnom razdoblju Kata Pejnovic nastavlja borbu na fronti obnove i socijalistiCke izgradnje: kao clan CK KPH, kao zastupnik Sabora SRH, kao poslanik u Savcznoj skupstini, kao nosilac razliCitih odgovornih funkcija u Saboru, druStveno~politiCkim organizacijama i druStvenim organizacijama. Djelima koja je ostavila iza sebe, likom kojim je izrazila revoluciju, Kata Pejnovie danas je legen- 1S4 cla - jedna od najveCih i najcjclovitijih liCnosti revolucije. Danas joS nismo dovoljno temeljito saglcdali sve dimcnzije veliCine te osebujne Zcne koja je izrasla iz narodne jednostavnosti, komu~ nistiCk~ poZrtvovnosti, ljuclskc skromnosti i povi~ jcsnc dubinc iz koje izranjaju vclike liCnosti velikih vremena. Kata PejnoviC dala je revoluciji svc Sto pojedinac mole uCiniti da smisao jednog zbivanja dobije pcCat istinski ljudskog. Ona je revoluciji dala svoj vlastiti lik, a to jc viSe od simbola. Jer taj je lik beskrajno ljuclski, kao sinteza vrijednosti koja se utjelovila u l>Zcni s crnom maramom« - u naw rodnom heroju, u legendi - Kati PejnoviC. Ostaje na nama dug da duboko prodremo u sve~ koliko znaCenjc te Jegcnclc, da proSirimo polje nje~ zina djelovanja i trajanja njczinog smisla. Upravo zato ~to taj smisao naclHazi egzistcnciju pojedinca koja ga nosi, njegova veliC:ina dopire i do nas. Lcgencla je poruka jednog vrcmcna koja Ce trajati i svijctliti cloklc god dopire njezin smisao. Osvjet~ ljenje koje dolazi iz poruke legcndi ostaje kao naslijec1c novim gencracijama. Revolucija se tako, samo preko mladosti u kojoj se obnavlja, oduZuje heroju i liku Ciji je Zivot prisvojila i obli~ kovala za scbe. Svojim djelom i likom Kata Pejnovic postala je simbol :lena nove Jugoslavije. Taj nas simbol obavezujc ne samo na trajno sjcCanje i oC:uvanje uspomcne na borca 1 revolucionara i narodnog he~ roja, vee i na prenoSenje sadrlaja njezina Zivota mlaclim gencracijama, svima anima koji je nisu poznavali koji s njom nisu clijelili povijest. Stoga u po\'oclu ove godiSnjice Odbor za proslavu PredsjedniStva Konfercncijc za druStvenu aktivnost Hrvatske i Upravni odbor RepubliCkog fonda »Kata PcjnoviC« preclla:lu uCesnicima svcCane sjcdnice da clonesu odluku da se inicira snimanje dokumentarnog filma i objavljivanje studijske rnonografije o liku te izuzetne Zene u povijesti naSeg naroda i Partije. Dr Mirjana Pocek-Matic 21. III 1974. odrZana je sYcCana sjcdnica u povodu 75. godiSnjicc rodenja narodnog heroja Kate PcjnoviC, na kojoj je o njcnom Zivotu i radu govorila Dr Mirjana PoCck-JV1atiC. Objavljeno u casopisu »tena« br. 2, 1974, str. 10-12. I I ZJatko Prlca, iz mape »Jama•, 1944, ISS �3AKJII0l.J:EHHE SUMMARY KATA llEfiHOBHq, )Kll3Hb H AEAO THE LIFE AND WORK OF KATA PEJNOVIC MoHorpac}mSI I-IapOAI-Ioro repo.SI Karnr ficih-IOBifli nocn5II.IJ;CI-Ia 40-Aermo noi6opa romtpnm;a T1na reHepaAbHhiM ceKperapeM KoMMYHHCTHlJCCKoll napTun lOrocAamm (KTI!O), OTHOCHTCAhHO COI03a ROM· MYHHCTOB IOrocAanun, 85-i\.enno ero .iKH3Hn u 35·Aenuo 1 KoncpepeHI~I-m ArrniCjmrnncrcKoro <}>ponra >I<enuum IOrocAamm (AC:f>)I(IQ), OAep;Kat-moH or 7 AO 8. AeKa6psr 1942. r. n EocaHCIWM TieTponue. Ha :=noll KOH<f>epeuunn Kara TleH:uomrti 6LIAa m~16pana nepnofr rrpeACCAaTCALI-mQeH A<I>)K. IOra.- ::>cfl- CAamm, OpraHU3aUHH KOTOpmi 6biAa CaMhlM <}:lCKTHBHblM 1-·fCTOAOM H cflopMOJ:i BKAIOt.ICHH51 )I\CH· IIJ;HH B BapOAHO OCB060AHTCAhHyiO 60pb6y (HOE). Aef>)K IOrocAannn pa3m)maer caMLTC pa3HOPOAHhiC <l:>opMbl ITOAHTWICCKOi:J pa60Thi. 0Ha opraHH3YCT ITO~WlUL HapOAHQ-OCBO!SOAHTeALHOil apMHH H op~ TafU-I3VCT OTIOpy HapOAHOii BAaCTH. BocrroMHHaH Te AI-m I<OrAa 6LIAa BLI!SpaHa ITPCA~ ceAareA&HHu;eH: At:DJK IOrocAamru, KaTa TieHnonnq ronopnT: »AAH MeHH BLI60p rrpeACCAaTeALHHUCti npeA~ cTaBAHA orpm.ume VAHBAeuue. To, l.J:To IIapTIUJ MHC BhlCKa3aAa T3KOe AODCpne, 6biAO AMI MCH5I 60ALIIIOi:J: l!CCTLIO, OTBCTCTBCHOCTLIO II o6e3aTeAbHOCTI)IO. Ee3 Tiapnm Ca\1hlC :tKeH~HHM HC CMOI'AH 6bi AaTL TO liTO AaAII.« Kara TieihronW-I craAa II nennoH )Rem.u;mwH t.rAei-IOM AHTn<f>alllHCTCKoro Bel.Ia HapOAHOro Oc~ nooa>KMIHIH !OrocAaBHH (ABHOIO), Bbi6pamwro n Te'!eHne HapOAHO-ocno60AHTeAbHOil6opbobJ, (HOE), 1942. r. B 1943. r. Bbi6pana B Kpaenoe ammpaiiiHCTCKoe neqe I-IaPOAHOro ocno6o)I<ACHH5I XopnaTHH (3ABHOX). Bo DCCX CCCCHHX ::>THX CaMLIX BLICOKHX I!pCACTaBHTCAhHbiX OpraHOB H Opfai-IOB BAaCTH D TCl.Jei-JHe HOE-M, KOTOP&Te rrocAe ocno6o)RAei-um Aeti:cTBVJOT KaK Ca6op CounaAncrnt.tecKoH Pccny6AHKH Xopnann-I II HapOAHa5I CKynlUHHa CP IOrocAamm, nee AO KOHUa cnoefi T5I.m.eAofi 6o.Ae3HH II CMCpTH Ka~ Ta llei.fi-IOBill.l Bbl6HpaHa AerryTaTO~t. 0Ha 6LIAa t.I.AeHOM IJ;e:urpnALHoro KoMnTeTa KoM· MYHHCTH't.JecKoii rrapnm XopnaTHH. Knnra, AaALlliC, COAep)l·mT ee ueA YIO pa6ory B o6mecTBeHHQ-IlOAUTII'tiCCKHX opraiUBaUHSIX, CAIIHCTBeHHOM HapOAHO·OCB060AHTeALHOM <flpOHTe BO npeM5I noilHhi H rrocAe ocno6m-KAemrH. B HeM nAeT peqb o pa6ore KaTLI TieHHoniitt n ¢YHI<l..tHH 3aMCCTHTCAJI npCACCAaTCA.H, a HCKOTOpoe BpCM51 Ii !56 HCI10AH.51IOIIJ,Cfl 065I3aHIIOCTL rrpCACeAaTCA51 I1pe3HAHI0Ma Ca6opa CP Xopnanm, 3aTCM 0 ee paOore n Cowae o6bCAI-nrem-ILIX nerepaHon n nHBaAHAOB CP XopnaTHH, n KpacHOM Kpecre, KaK H o ee pa6oTe B ManiLte 3MHrpaHTOB H T. n. Kara llei-inonw-I y)Ke HeCKOAbKO ACT AO II Mnponot'I BOJiHbl aJ<THBHO BKAIOtiUCTC5I D pa6ottee ABH~ .)KCHHC, a D 1940. r. Ha TiepnoH OKpy)JGIOti: KOHc}>epCHIJ;I·JH I<oMMYHHCTl!l.Jeci-wH naprnn Xopnannr AAH AHK:H, B1)16pana tJACHOM 0Kpy)f(HOrO KOMHTCTa. Orm cTaHOBHTC5f OAHOH H3 280 KOMMYHHCTOD AHI<I-r, T. e. 12 000 KO~tMyi-IHCTOB IOrocAaBHH, 't.I.AcHOB Tiapnm, KOTOpLIC ytiaCTBOBaAH BO DCCX TIOAfOTOBI-\aX noccramm napOAOB IOrocAaBHH, ::nora TH)KC.Aoro H OTBCTCTBeHHOfO 3a;\UHHH. O:ua npH3bmaeT napoA B 6op&6y nponm cpaumcT~ CKH:X OKKyrraTOpOB H HX CAyr, IlOAbiMaeT BOCCTaHHe H pa3)KHBUCT 6op&6y. Kara Ilefl:HOBH'tJ CUMOOTBep;RCHHO TIOAHOCHT H CBOIO AI-I4HVJO TpareAmO, I<OrAa B 60AblliOM y6oe <f>arnHC. Tbl 3BCpCKH y6biAH ee TPH CLIHa H Myn<a. B 60AblliOM rope, KaK ca~1a ronopnr: »SI 3)RaAa KVAaK n cepAUe ll TIOII.IAa B 6opb6y, KOTOpy10 BC;.\CT MOR IJapTHSI, 'tJTO 6LI OTOMCTHTL My)J<a H MOHX Tpex CbiHOBeif 1MOJIX Tpf!X 30:\0TLIX 5I6AOK1 , t.UO 6bl 6oporc.sr 3a cno6oAy cnoero HapoAa<(. fua ACrCH;\apnaH )f(eHI.I.{H:Ha B qepHOl\t IT.'\UTKC, 9Ta >I<CHilJJJHa AnKH, CTa.Aa 3Hai\.OMOfi: He TOALKO B !OrOCAUBHH, HO H B MHpe. 0Ha IIOAb3VCTC51 penyTai.UICfi:, ynan<eHHCM J1 AI060Bbl0 CBOCfO HapoAa. KaTa Ileihwnnq nor.srnyAa 3a co6oio KOAOHHLI )f(CH~ li.J;HH H MHO)I<eCTBO HapoAa B KpOBaByiO 6opb6y npOTHB <PaiiUJ3Ma li OCTaAaCb DCCrAa IIOCACAOBa· TCALI-IOH CaMOfi ce6e, CBOHMH HACa.AaMH lt HACaAa· MH CBOCii: flapTHH. Ee ACAO CTUAO HencntpaeMO npncycrnywi.I.J;ee no ncex ::nanax lOrocAancKo:H counaAncrnqecKofi penoAJO~HH. KI-mra 3acnonaHa Ha .MHOn<eCTBC apxunHLIX Ma· TepU51AOB ll Ha AO CHX rrop HCOny6AHlWBaHHhiX tf>aKTax n3 >KH3HH H pa6oTbl KaTLI llefiuonw-I. Kt-mra cocTanAeHa H3 qerhrpex t.JacreH. B rrepnoii qaCTI-I OITHCbiBaCTC.51 5ICHO II TCTIA.O ee >KU3Hb H pa· 6ora CO AH5I p0)KACHH5I 1899. r. B CMUA51He, Ma· ACHbKOl! ACpCBHII AnKH, nee AO ee Cl\lCpTII 1966. r. BropaH t.IaCTh ITPCACTaBAHCT ¢oro-AoKyMernaUHOHHbie MaTepH5IAbi. B TpCTbeH: t.IaCnf rry6AH~ KYIOTC51 HeKOTOpbie H3 ee MHOfO'tJHCACHHbiX CTaTe.H U BbiCTYITAeHU.H, a B "tieTaeproli t.IaCTH HaXOAID.l BD-CllO.MUHaHH.H ee TOBapnw;eti ITO 60pb6C. The monograph on the Yugoslav national hero Kata Pejnovic is dedicated to the fortieth anniversary of President Tito"s leading the Communist Party, viz. the League of Communists of Yugoslavia, and the 85th anniversary of his life as well as the 35th anniversary of the First Conference of the Front of Anti~Fascist Women of Yugoslavia held at Bosanski Petrovac on the 7th and 8th of December, 1942. It is based on abundant archival material and on yet unpublished documents from the life and work of Kata PejnoviC. The book contains four parts: the first part des· cribes the life and activities of that famous Yu· goslav woman since her birth at the small village Smiljan in Lika in 1899 until her death in 1966; documentary photographs constitute its second part; a number of Kata PejnoviC's many articles and speeches are published in the third part, while the fourth part includes recollections of her fellow soldiers. Kata PejnoviC began to actively participate in the workers' movement as early as several years prior to the Second World War and in 1940 at the First Regional Conference of the Commu~ nist Party of Croatia for Lika she was elected member of the Regional Committee. She is one of the 280 communists from Lika and among the 12,000 members of the Communist Party of Yugoslavia having taken part in all the preparations for the uprising in Yugoslavia, which was a hard and responsible task. At the conference at Bosanski Petrovac Kala Pejnovic was elected to be the first president of the Front of Anti-Fascist Women of Yugoslavia, this organization being the most effective way and form of incorporating women into the Na· tiona! Liberation War. The Front of Anti-Fascist Women of Yugoslavia developed various forms of political work assisting the National Liberation Army and supporting the People's Government. Recollecting the day when she was elected pre· sident of the Front of Anti-Fascist Women of Yugoslavia Kata PejnoviC says: »The election was a great surprise to me. I considered it a great honour, but also great responsibility and obligation to be entrusted with such a task by the Party. Without the Party women alone would not have been able to give what they have given(c. Kata PejnoviC became also the first woman mem- ber of the Anti-Fascist Council of the People's Liberation of Yugoslavia (AVNOJ) during the National Liberation War in 1942. It was in 1943 that she was elected member of the Anti-Fascist Council of the People's Liberation of Croatia (ZAVNOH). During all the convocations of these supreme representative bodies and government bodies in the course of the National Liberation War, which after the liberation of Yugoslavia act as Assembly of the Socialist Republic of Croatia and National Assembly of the Socialist Republic of Yugoslavia, until her serious illness and death Kata PejnoviC was elected to be deputy. She was a member of the Central Commitee of the Communist Party of Croatia. The monograph describes in detail all her work in sociopolitical organizations of the Unified National Liberation Front during the war and following the liberation of the country. Her activities as vice-president and for some time acting president of the Presidium of the Assembly of the Socialist Republic of Croatia are given particular attention, and she was also active in the League of War Veterans and Invalids of the Socialist Republic of Croatia, the Red Cross etc. Kata PejnoviC bore her personal tragedy stoi- cally. The Fascist slayers killed her three sons and her husband; with infinite sorrow, as she states herself ... »I clenched my fists and joined the struggle under the leadership of my Party, in order to revenge my husband and my three sons. the apples of my eye, to fight for the freedom of my people«. This legendary woman in her black kerchief, this woman from Lika, is famous not only in Yugo- slavia but also in the world. She enjoys respect, esteem and love of her people. Kata Pejnovic led thousands of women and masses of people into a bloody struggle and always remained faithful to her ideals and the ideals of her Party. Her work is ineffaceably present in all the periods of the Yugoslav socialist revolution. Prevela: Noemi Jungwirth Prevela: Lidija Bakaric 157 �POPIS FOTOGRAFIJA I ILUSTRACIJA BIBLIOGRAFIJA Strana Strana BihaCka republika 4. XI 19.;2 - Knjiga I: Zbornik Clanaka, 29. I 19-B, Muzej Biha~. Lika u NOB 1941. Zbornik, Knjiga I. Beograd, Vojno delo, 1963. AVNOJ-a i Pounjn, 1965. BilzaCka republika 4. XI 1942 - 29. I 1943, Knjiga II: Zbornik dokumenata, BihaC, Mu.zej AVNOJ-a i Pounja, 1965, B!nleviC, JakO\•: Tratio sam crvenu nit, Zagreb, ,Zagreb..-, 1976. Pregled istorije Saveza komu11ista Jugosla· vije, Beograd, lnstitut za izutavanje radni¢· kog pokrcta, 1963. Prva godina narodnooslobodilatkog rata na podruCju Karlovca, Kordwra, Cline, Like, Gorskog kotara, Pokup/ja i Zumberka. Zbor· nik 3, Karlovac, Historijski arhiv, 1971. Borbcni put lena Jugostavije, Beograd, Leksikografski zavod •Sveznanjcc, 1972. Cetrdeset godina. Zbornik seCanja aktivista jugoslavenskog rcvolucionarnog radni~kog pokreta, Knjiga III: 1935-1941 (I dec), Beograd, Kultura, 1960. :Zer1a danas 1936-1944. Fototipsko izdanje, Beograd, Konferencija za nost ~cna Jugoslavije, 1966. Zemaljskog nntifa!listiCkog oslobodenja Hrvatske (13-Stenografski zapisnici, Za· Hrvatske, 1950. Rupcna, Mara: Pri sestra1r 11a jttgll, Novo Mesto, Rcdakcija »Na!iim fcnrun~ IOOF NO· vo Mesto, 1943. Cetrdeset godir1a. Zbornik seCanja aktivlsta jugoslovenskog revolucionarnog radniCkog pokreta, Knjiga IV: 1935-1941 (II deo), Beograd, Kultura, 1960. Sremcc, Nada~ lz partiz.m:skog dnev11ika, Za· grcb, Glavni odbor AF2 Hrvatske, 1945. Cetrdeset godina. Zbornik seCnnja aktJVista seCanja u~esnika Drugog zasjedanja AVNOJ-a, Knjiga I, Knjiga II, Beograd, Kultura, 1!.153. TreCe zasjcdanje Zcmnljskog antifa~istiCkog vijeCa narodnog oslobodenja Hrvatske (8-9. svibn.in 1944), Stcnografski zapisnici. Zagreb, Saber NR Hrvatske, 1950. II Cetrdesct godina. Zbornik seCanja aktivista jugoslovenskog revolucionarnog radniCJ:og pokreta, Knjiga VII: 19-U-1945, Beograd, Kultuta, 1961. Cctvrto z.nsjedanje Narodnog Sahara Hrvat<:ke (Zcma]jsk.og antifa~istiCkog vijcCa narodnog os]oboilcnja Hrvatske} 24--25. srpnja 1945, Stcnogrnfski zapisnici, Zagreb, Sabar NR Hrvatske, 1950. Drugi kongrcs KomunistiCke partije Hrvatske, Zagreb, Kultura, 1949. Drugo zasjedanje Zemaljskog antifa!Hstitkog vijeta narodnog oslobo!lenja Hnratske (1215. listopada 1943), Stenografski zapisnici, Zagreb, Sabor NR Hrvatskc, 1950. GrozdaniC Milutin; LjubljanoviC SreCko; Pu· liC, Nikola; Ramljak, Ivan; SehoviC, Serif: Revolacija i rcvolucioflari., Zagreb, Napri· jed. 1970. KomunistiCki pokret l socijalistiCka rcvolucija u Hn•atskoj, Zagreb, Institut za historiju radniCkog pokreta Hrvatske, 1969. !58 Ustanak je plam1o. Zapisi prvoboraca o pr~ vim ustani!!kim danima, GospiC, Lil!ke novine, 1961. Zascdanje Ustavotvorne skupWne 29. nov. 1945 - 1. febr. 1946, Stenografske beleSke, Beograd, 1946. Zemaljsko nntifaSistiCko vijeCe narodnog oslobodcnja Hrvatske. Zbornik dokumenata 1943. Zagreb, Institut za historiju radniC.kog pokreta Hrvatske, 1964. Zemaljsko antifaSistiCko vljeCe narodnog oslobcAenja Hrvatske. Zbornik dokumenata 1944. (Od 1. sijeCnja do 9. svibnja). Zagreb, Institut za historiju rndniCkog pokreta Hr· vatske, 1970. Zemaljsko antifa~istiCko vijeCe narodnog oslobodcnja Hrvatske. Zbornik rndova 1944. (Od 10. svibnja do 31. prosinca), Zagreb, In· stitut 7.a historiju radniCkog pokrcta Hrvat· ske, 1975. Kata PejnoviC fotografirana u Parizu 1945. III dru~tava :lene l/rvatskc t1 rad11iCkom pokretu do aprila lliliadu devetsto Cardeset prvc, Zagreb, Konfcrcncija za dndtvcnu aktivnost tcna Hrvatske, 1967. :Zene Like bore se, rade { govore, Zagreb, Glavni odbor vatskc, 1945. Antifa~istiCkc frontc Zcna IV Ljuba BogiC-MiSkulin, Katina scstra MiloS BogiC, najstariji Katin brat IV Branko Bogie, Katin brat IV Hrvatskc, 1955. Mica KrajnoviC i Draga LemaiC, Katine scstre IV :leHe Hrvatske u rzarodnoosiobodilaCkof bor~ bi, Knjiga I, Knjiga II, Zagreb, Glavni odbor III Mirko BogiC, Katin brat V VI VII Ur~ VIII VIII Ckih novina. Komzmista, Rad11itkih novina, Ljudske pravice, Slovcnskog porotevalca, itd. Osim toga korBtcni su arhivski dokumenti pohranjcni u Vojnoistorijskom instirutu u Beogradu i Arhivu Jugoslavije u Beogradu, Arhivu instituta za historiju radniCkog pokreta Hrvatskc u Z'lgrebu, Arhivu Hrvatske u 7..agrebu. Arhivu Sabora SR Hrvatske u Zagrcbu, Arhivu Matice iseljenika Hrvatskc u Zngrebu i Muzeju rcvolucije naroda Hrvntske u Zagrebu. KorBtcni su i materijali dokumentacionog centra Radio-telcvizije Zagreb, kao i pojcdi~ ni obiteljski fondovi u privatnorn vlasni~tvu. IX X X XI Za vrijcme prebacivanja iz Udbine u Donji Lapac 1942.. Zdesna nalijevo: Marica Muhar, Kata PcjnoviC, Jakov BlaZcviC, Ana MilkoviC i Draga DraganCiC XV U Donjem Lapcu 1942. Zdcsna nalijcvo: Jakov BlaZeviC, sckrctar OkruZnog komitcta za Liku, Neda Zakula, Clan OkruZnog odbora AFZ-a, Rade ZigiC, Vlado CctkoviC, komandant Staba Grupe liCkih odrcda, Kata PejnoviC, Clan Okru:Znog komitcta i predsjednica AFZ-a za Liku. Drugi red: Marija Soljan, Danica GrcgoriC i MiloS Uzelac XVI U Lici 1942. Slijcva nadcsno stojc: Draga i\Irda, Kata PejnoviC, Milan Pokrajac, Smilja Pokrajac. Sjedi: Slava BlaZcviC XVI Stojan Aralica, LiCki stogovi sijcna Kata s kCcrima Milicom PoCuCom i Ljubom ObradoviC Sa unukom Vcljkom PoCuCom i unuCicom Brankicom PoCuCom Na Sczclcseti roc:tcndan sa unuCadi Branka PoC:uCa, Milkica i Mirjana sa svojom bakom Kata pod lipom, koja jc zasaa:cna na dan rodcnja Katina supruga s unukom Brankicom PoC:uCom Lipa je ostala kao sjcCanje na dom PejnoviCa XVII U Donjcm Lapcu 1942. Slijcva nadcsno: Ncda Zakula, Kata PejnoviC, Marija soljan XVIII-XIX Zasjcdanjc AntifaSistiC:kog vijcCa narodnog oslobodcnja Jugoslavijc od 26. do 29. XI 1942. Mct1u Clanovima PrcdsjedniStva nalazi se i Kata PcjnoviC XIX Spomen-ploca na mjcstu gdje jc stajala Katina kuCa XX U Lici je 1940. g. bilo 80 partijskih celija, 240 Clanova Partijc i isto toliko skojcvaca XX XI Pli tviC:ka jczcra - U Krbavici. Sjedc: Marija Soljan, dr Slava OCko i Kata PcjnoviC. Stojc, slijcva nadcsno: Marija KatiC-KuprcSanin, Dara CucliC-VujnoviC, Zorka KoraC i Stojanka Aralica XV Nikola PcjnoviC, najstariji Katin sin slijeva nadcsno: Mirjana ObradoviC (kCerka Marije), Milkica i Veljko, Ll sredini Kata s Mirjanom (Ljubinom) Brankicom i Brankom ObradoviC :Zene Srbije u NOB. Knjiga dokumcnata, Beograd, RK SS&'JS, Nolit, 1975. Opaska: Pregledani su svi fenski listovi koji su za vrijcme NOB iz!azili na podruCju Hrvatske poC.'lm od listova 00 AF2-a do tene u borbi, lista AF2-a Hrvatske. te Litfd kmir; ratna izdan.ia Barbe, Vicsnika i Naprijeda; sva godgta poslijcratnih izdanja li· sta :terre u borbi, :lene i C.1sopisa :lena; sva godi~ta listova AF2-a, Saveza icnskih dru· St;;wa, Konfcrcncijc za druStvcnu aktivnost lena s podruCja Jugoslavijc odnosno drugih republika - :Zc11a danas, Nova tena, (BiH) NaJa lerla (Cma Gora), Prosvetena tcna (Makedoniia), NaJa lena (Slovcnija); sva godiSta lista Matica (iscljcnika Hrvatske ad 19501960), sva godiSta lista N~ rad (Giavni odbor Crvenog kriia Hrvatske) od 1952. do 1966; sva godi!ita Hsta Prosvjeta (Srpsko kultumo druStvo Prosvjeta); zatim su koriSteni brojevi poslijeramog Vjemika, Barbe, Li· XIV }elena BogiC r. RediC- Katina majka Tako ie rodena 11ova }ugoslavt'ja. Zbornik jugoslovenskog revolucionarnog radniCkog pokrcta, Knjiga V: 1941-1945, Beograd, Kultura, 1961. aktiv~ :Zena u borbi 1943-1945. Reprint, Zagreb, Konfcrcnciia za dru~tvenu aktivnost ~ena Hr~ vatske, Casopis .,zenac, Institut z.a historiju radniCkog pokreta, 1974. S:wcza Zenskih Prvo zasjednnje vije6.o narodnog 14. lipnja 1943), grcb, Saber NR dru~tvcnu Tito govori na zasjedanju AVNOJ-a PrcdsjcdniStvo AVNOJ-a na II kongresu USAOJ-a u Bihacu 29. XII 1942. I zasjcdanjc ZAVNOH-a na Plitvicama 14. VI. 1943. Medu uccsnicima Anka Berus XXI Karlo MrazoviC-GaSpar pozdravlja Prvo zasjedanje ZAVNOH-a 13. VI 1943. u OtoCcu Jcdna minuta Sutnjc za poginulc borce na Prvom zasjedanju ZAVNOH-a biscr Like XII Krsto HegeduSiC, Mostarski ZcljczniC:ari dotjcrani u logor u GospiC u srpnju 1941. XXI XII-XIII Krbavica u jesen 194!. Okruzni komitet KP za Liku, Clanovi: Jakov BlaZeviC, Kata PcjnoviC, Mile PoCuCa, Torno Ni:· Radc ZigiC. Sckrctar Okru:Znog kom1tcta omladine Slobodan Uzelac s drugovima f)urom MilojcviCcm-Durtom, Pejom Zunkem i Bogoljubom RapaiCcm XXII Jcla BiCaniC govori na Prvoj konfcrenciji AFZ-a Hrvatske 12. VI 1943. u skoli u selu Prozoru kraj OtoCca XXII KuCa u kojoj je oddana Prva konfcrcncija AFZ-a Hrvatskc od 11. do 13. VI 1943. !59 �XXIII XXIV XXIV XXV XXVI Kata - Zcna u crnoj marami Dn1govi pri odlasku na Drugo zasjedanje AVNOJ~a, na prolazu kroz Livno. Slijeva naclcsno: Oskar Danon, Jela BiCaniC, Nada Srcmcc, Kata PcjnoviC, Nikola VidoviC, Vicko KrstuloviC, Rade TurkoviC i Vice Buljan Kolona s delegatima krcCe prema Jajcu na Drugo zasjcdanje AVNOJ~a od Doljana prema Srbu 1943. BoZidar J akac, Partizanska kolona U Jajcu 1943. Slijeva naclesno: drugovi Jaka Avsic, Edvard Kardc1j, skorpik i Vlado BakariC XXVI Ivan Ribar na putu na Drugo zasjcdanje AVNOJ·a Vladimir Nazor, predsjednik ZAVNOH-a, otvara TrcCe zasjcdanje u Topuskom XXXIII Kata PcjnoviC, predsjednica AFZ Jugoslavijc, govori na TreCem zasjcdanju ZAVNOH-a u Topuskom 1944. XXXIV XXXV Vanja Radaus, Babin potok, Lika 1943/44. XXVII XXXIII XXXIV XXVIII VijeCnici AVNOJ~a iz Hrvatske s drugom Titom i pratiocima poslije Drugog zasjcdanja AVNOJ·a u Jajcu 29. XI 1943. XXVIII Na povratku s Drugog zasjedanJa AVNQJ.a drug Jaka AvSiC govon krajiSkim Zenama o odlukama zasjedanja XXIX XXX XXX XXXI Tito za vrijcme Drugog zasjcdanja AVNOJ·a U J ajcu poslije Drugog zasjedanja AVNOJ.a. Slijeva nadcsno: dclcgatkinja Slovcnije (neidentificirana), Kata PcjnoviC, Maca Grzetic i Mitra Mitrovic Kata PcjnoviC govori na Prvom kongrcsu AFZ-a Hrvatske u Zagrebu XL Delcgatkinje iz Like u Zagrebu na proputovanju na Kongres AFZ-a Jugoslavijc u Beogradu ljeta 1945. Kata PcjnoviC sa dclegacijom sovjetskih Zena XLVIII XLIX XLII-XLIII XLIV Kata PcjnoviC kocl MarSala Tita sa delegatima Kongresa ratnih vojnih invalida Vi1im Svecnjak, Na zgaristu 1944/45. XLIV Dogovor u vrijeme odrlavanja OsnivaCke konferencijc JNOF, Topusko 1944, Lepa Pijade i Kata PcjnoviC u Topuskom svibnja mjescca 1944, za vrijcmc zasjedanja ZAVNOH-a Vi1im Svecnjak, Partizan XLV Kata PcjnoviC, Clan odbora za molbe i Zalbe Sabora SRH L Posjet U Nua Jugoslaviji: na ZagrcbaCkom kolodvoru gosta su doCckali dr Vladimir BakariC, Marko BeliniC, Kata PejnoviC i Vcljko DrakuliC LI U Saboru NR Hrvatskc: Marija Soljan, Kata PcjnoviC, dr Vladimir BakariC, Cana BaboviC i Stevo KrajaCiC LI Veljko VlahoviC s Katom PcjnoviC i Ljubicom VuCiniC na primanju u Saboru Ll Kata PcjnoviC, Karla MrazoviC i Toma BabiC u prijateljskom razgovoru LII • Grupa preZ.ivjclih vijeCnika Prvog zasjcdanja AVNOJ-a na proslavi 26. XI 1952. u Zagrebu. Prvi red, slijcva nadesno: Svetozar VujinoviC, Ivan MaCek, Kata PejnoviC, Miloje DobraSinoviC, MoSa Pijadc, Pavao Krce, Mile PcruniCiC, DuSan Vrstina. Drugi red: Rodoljub ColakoviC, Todor VujasinoviC, Vicko KrstuloviC, DuSan IvoviC, Duro Pucar, Jovo MirkoviC, Vladan ZeCeviC, prof. Pavle SaviC i Florijan SuCiC LIII Na zasjcdanju Narodnc skupStine Jugoslavijc u Beogradu 1953, mcdu poslanicima Kata PejnoviC i Lidija Scntjurc LIV PrcZivjcli sudionici Konfcrcncijc u Bosanskom Pctrovcu 1942, prcd spomcn-domom Konfercncijc 6. XII 1952. LIV Kata PcjnoviC na proslavi vatrogasne brigade u tvornici >)Mcba« LV Kata PejnoviC s vrhovnim komandantom naSc J. N. Armijc marSalom Titom LVI·LVII Kata PcjnoviC u radnom prcdsjcdniStvu IV Kongresa SSRNH u Zagrebu 1953. LVIII Kata PcjnoviC za vrijcme rada LVIII Kata PcjnoviC sa svojim dugogodi.Snjiro ratnim i poslijcratnim suradnikom I vanom Uzclcem·Danom, funkcionarom KP gospiCkoga kotara LIX Na Sv. Naumu u Makedoniji 11. V 1953. Slijcva nadcsno: Ncda BoZinoviC, Bosa CvctiC, Milcva PlanojcviC, Kata PcjnoviC, Judita AlargiC LIX U sclu Metku kraj GospiCa prilikom otvaranja ZadruZnog doma 1952. Slijeva nadcsno: Ivan Uzelac-Dan, Kata PcjnoviC, Marija ObradoviC i Nikola StaniC, upravitclj Skolc »Kata PejnoviC<( LX Kata PejnoviC sa aktivistima Crvcnog kriZa u gospiCkom kotaru, prcd gimnazijom »Nikola Tcsla<(, 1954. LX Otkrivanjc spomcn poprsja dr Mladena StojanoviCa u istoimcnoj bolnici u Zagrcbu 30. III. 1954. LX Kata PcjnoviC kod porodice MarkiC u Ljubljani 1955. LXI Na pros1avi 1. maja 1955. u Zagrcbu LII Na Sestom kongresu KPJ u Zagrcbu 1952. Grupa delcgata iz Like, slijeva nadcsno: Milan MajstoroviC, Geno JuriC, Stipe DevCiC, Rade GrkoviC, Mile PoCuCa, J akov BlaZeviC, Kata PcjnoviC, Jure IveziC, Torno NikSiC, Aco RadakoviC, Mito Dimitrijevski, Bude Grahovac, Stojanka Aralica, Pcrica Dozct LXII U povodu proslave godiSnjice AFZ·a Hrvatske, u Zagrebu 1958, Kata PcjnoviC s delegatkinjama na Prvoj konfcrenciji AFZ·a u Bosanskom Petrovcu 1942. Slijcva nadcsno: Dracrinja .l'vlctikoS, Stojanka Aralica, Kata '=' PejnoviC, Cana BaboviC, Anka Bcrus. Drugi red: Anica MagaSiC i Marica ZastavnikoviC LIII Vicko KrstuloviC prilikom dodjeljivanja odlikovanja Kati PejnoviC, 1952. LXII Kata PejnoviC i dclcgacija kineskih Zena 1956. u Zagrebu Kata PejnoviC na Drugom kongresu Narodnog fronta Jugoslavije u Beogradu 1947. Kata PejnoviC kao rezervni potpukovnik Jugoslavenske Narodne Armije XLVI Vanja RadauS, Spomenik i.rtvama faSizma u Jasikovcu kraj GospiCa SveCana akadcmija u povodu 8. marta: Kat a Pcj no viC ddi rcfcrat u Hrvatskom narodnom kazaliStu u Zagrebu Na primanju u Prezidijumu Sabora NRH. Slijeva nadcsno: Simo TodoroviC, Kata PejnoviC, Maca GrZctiC i Ivan Ribar Prvi kongres Osvobodilne fronte S1ovenije u Ljub1jani 1945. U drugom rcdu u crnoj marami sjedi Kata PejnoviC Povratak dclegata Hrvatskc i Slovenije sa zasjcdanja AVNOJ~a. Katin susret s KrajiSkinjama Na proslavi 27. srpnja u Srbu 1950. Slijeva nadesno: Smilja ZeZclj, Milan MajstoroviC, Kata PcjnoviC, Doko JovaniC i Gcno JuriC L Kata PejnoviC otvara izloZbu AF.Z-a u Zagrcbu 1945. XLI XLVI-XLVII U Parizu 1945. Kata Pejnovic s Nadom Sremec i s prcdstavnicom francuskih Zcna Franjo Mraz, Bolnica u Pctrovoj Gori, 1jcto 1944. XXXII Kata PcjnoviC i Anka Berus u radnom prcdsjcdniStvu Druge oblasne konfcrencijc AFz.a u Sp1itu, ozujka 1945. Minuta Sutnje poginulim dntgovima i dn1garicama XLIII XXXI XXXII Kata PcjnoviC u bolnici na Petrovoj Gori 1944. Povratak sa zasjedanja AVNQJ.a. Slijeva nadesno: BoZidar Jakac, Boris KidriC, Zoran PoliC, Zelenka KidriC. Na kamionu Kata PcjnoviC XXXI XXXII Poslijc bombardiranja Topuskog ljeti 1944. ranjenu Katu PejnoviC odvoze u bolnicu XXXVI- Kata Pejn'oviC govori na mitingu Af:Z.a -XXXVII na TreSnjevki u Zagrebu lipnja 1945. XXXVIII Prvi Kongres AFZ·a Hrvatske 21-23. VII 1945. u Zagrcbu XXXIX Strana Strana Strana Strana 161 160 �INDEX IMENA S proslave 15. godiSnjice Prve konfcrcncije Zena Jugoslavije, u Saboru Hrvatske prosinca 1957. LXVII LXIV Kata PcjnoviC polaZe vijenac na spomen·ploCu pred Skolom u Prozoru LXVII LXIV-LXV Radno predsjedniStvo prilikom proslave 15. godiSnjice Konferencije u OtoCcu. Slijeva nadesno: Maca GrietiC, Milka Solaja, Marija Soljan, Kata PejnoviC, Anka Berns i Jela Bicanic LXIII LXV LXVI Marija Soljan, Kata PejnoviC i Stojanka Aralica primaju Ccstitke pionira u povodu 15. godiSnjice Konferencije u OtoCcu AFZ-a Hrvatske u Otoccu, u lipnju 1958. Kata PejnoviC na zasjedanju Sabora SRH medu zastupnicima Stojanka Aralica i Soka Krajacic Proslava XIII proleterske brigade. Na govornici Marko BeliniC LXVIII Pioniri Cestitaju 60. rodendan LXVIII Na Sezdeseti rodendan kCi Milica PoCuCa Cita pozdravni brzojav Jovanke Broz LXIX LXX-LXXJ Kata PejnoviC sa Clanovima Odbora Matice iseljenika Hrvatske na plenumu U povodu pedesetogodBnjice 8. marta, marsal Tito primio je 21. veljace 1960. u Belom dvoru u Beogradu delegaciju Zena Jugoslavije LXXJI LXXIll LXXIV ,BABOVIC Spasenija .Cana 43, 46, 48, 64, !40, LJ, LXII BAKARIC dr Vladimir 34, 38. 54, 63, 64, 95, 112. XXVI. L, Ll BAKIS Draga 42 BELINIC Marko L, LXVII BERUS Anka 42, 52, 55, 68, 69, 70, %, 108, 140, XX, XXXV, LXII, LXIV- -LXV BICANIC Jela 26, 27, 29, 30, 32, 33, 34, Joko KneZeviC, detalj mozaika ))NOB« s portretom Kate PejnoviC, u Skoli ))Kata PejnoviC« u GospiCu 35, 37, 42, 54, 93. 95, 96, 114, !34, 140, Vanja RadauS, Kata PejnoviC i Josip Cazi u Saboru 1960. Kata PejnoviC na svome radnom mjestu u Saboru u odboru za molbe i Zalbe ABRAMOVIC Ivan !35 ALARGIC Judita 48, LJX ARALICA Marta 35 ARALICA Stojan XVI ARALICA Stojanka 10, 11, 27, 29, 42, XIV, LJ1, LXII, LXV, LXVI, LXVII AVSIC Jaka XXVI, XXVIII BABIC Toma LI BABIC Vlatka 55 oddanom 20. svibnja 1960. Proslava 15. godBnjice Prve konferencije Slijeva nadesno: Marija ObradoviC, Katina scstra Mica, Kata PejnoviC, Danica BrozoviC, kCi Milica PoCuCa, Marica OstoviC, Milica Opsenica, Soka KrajaCiC, Zorka PopoviC, Stojanka Aralica, Jcia BiCaniC LXVI • Strana Strana J akov Blaievic urucuje Milici Pocuci Orden narodnog heroja kojim je odlikovana njena maj ka Kata PejnoviC XXII, XXIV, LXIV-LXV, LXVI BLA2EVIC Jakov 9, !0, 11. 12. 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 25, 32, 34, 82, 83, 84, 114, !32, 133, ISO, 158. XII- -XIII, XV, LII, LXXIV BLAZEVIC Marko 135 BLAZEVIC Slavka "ll, 115, XVI BOGDANIC Picek 120 BOGDANOVIC Cana 42. 43 BOGIC Branko IV BOGie Dmitar 6 POPIS DOKUMENATA Spomcnica za vjeCnu uspomenu na Zrtve terora faSistiCkog okupatora i njihovih slugu . Prvi broj liCkc »Zene u borbi« . Faksimile legitimacije Kate PejnoviC, izdane od IzvrSnog odbora AntifaSistiCkog vijeCa narodnog oslobodenja Jugoslavijc . Poziv Kati PejnoviC da primi Clanstvo u Zemaljskom AntifaSistiCkom vijeCu Narodnog oslo- Faksimile potpisa vijeCnika AVNOJ-a sakupio 23 31 Ukaz a sazivu Sabora Narodne Republike Hrvatske 75 Faksimile prve stranice pisma Kate PejnoviC 36 !OS Okruinom komitetu KPH-a Korduna . Faksimile konc:~pta govora Kate PejnoviC za . 119 36 Prva i Sesta strana bro§ure »Pri sestrah na jugu« I konferenc•Ju AFz-a 141 41 Faksimile »Slovenke«, glasila AFz-a za Primorje 143 Povelja drugarici Kati PejnoviC o izboru nog gradanina opCine OtoCac . . . Faksimile »Glasa Zene«, AFZ-a Cazme broj 2, !. IX 1943. . Faksimile legitimacije Kate PejnoviC kao vijeC- 162 60-{i 1 57 bodenja Hrvatske . Faksimile •Barbe« ad 13. decembra 1942. nika AVNOJ-a Bozidar J akac _ . 59 . . . . . . poCas~ . . 152 BOGIC Jelena, Rodic 6, III BOGIC Milos IV BOGJC Mirko IV BOGIC-MISKULIN Ljuba IV B021NOVJC Neda LIX BRKIC Zora 48 BRKLIACIC Ante 84 BRKLIACIC Karlo 15 BROZ Jovanka LXVIII BROZOVIC Danica LXVI BRUJlC Bogdan, advoka t iz GospiCa COPIC Branko 44 COPIC Smiljka 44 COPIC Soja 44 CUK Jela 97, 99 CACIC Luka 22 CACIC Torno 14 CANAK-VLAISAVLIEVIC Desanka "ll, 28, 138 CETKOVIC Vlado XV COLAKOVIC Rodoljub LII CUDIC-VUJNOVIC Dara 27, 42, 52, XIV DANON Oskar XXIV DAMJANOVIC Pero 20 DASOVIC Joso 17, 20 DEVCIC Stipe LII DIMITRJJEVIC Danica 27 DIMITRJJEVIC Voja 44. 45 DIMITRIJEVSKJ Mito LII DIMITROV Georgi II DETONI Marijan 116 DOBRASINOVIC Miloje LII DOLEZAL Neda 20 DOZET Perica LII DRAGANCJC Draga XV DRAKULIC Ncaa 79, 80 DRAKULIC Vcljko L DUIC Ivan (JandriSa) 135 fJORfJEVIC Krista 70 fJUIC 86 ERBEZNIK-FUKS Marija 80, 110 FRANEKIC Martin 17. 83 FRANCO Francisco 109 GASPARAC Vera 42 GEROVAC Ljubica 120 GLUMICIC-PRIBIC Marija 27 GORKI Maksim 9, 82, !33, ISO GOSET Helene 68, 70 GOSTOVJC-GRUBOR Dl!Sanka 27, 29, 30 84 BRUJIC Dusan 20 BRUJIC Sraan 16, 17 BUDEN Ankica (Vcsela) 42 BULIAN Vice XXIV BUKOVAC Mirko 17, 83 GRAHOVAC Bude LII GREGORIC Danica XV GREGORIC dr Pavle 54 GRKOVIC Rade Lll GROZDANIC Milutin !58 GR:I.ETIC Maca 48, 54, 65, XXX, L, LXIV-LXV CAZI Josip LXXIII CERIN Vlado 85, 120, !39 CVETIC Bosa 151, LIX CVETKOVIC DragiSa 16, 20, 83, 84 HAFNER Ana 70, 108 HEGEDUSIC Krsto 117, XII HUMEK Paula 43 HUMO Olga 70 IVEZIC Jure LII IVOVIC Dusan LII JAKAC Bo,idar 61. XXV, XXX JANCJC-STARC Jcla 50, 153 JARC Miran 142 JEL!NIC Ivan 24 JEL!NIC Luja (Cicina) 24 JERAS Sidonija 142 JOVANIC floko XLVI-XLVII JOVIC, uCiteljica 7 JURIC Geno XLVI-XLVII, LU KARAfJOLE Mila 42 KARAMATIJEVIC Jevstatije 38 KARAMA TIJEVIC Pivo 44, 45 KARAN Dragica 42, 48 KARDELl Edvard XXVI KATIC Dujo 10, 19 KATIC Ivica 10 KATIC-KUPRESANIN Marija 27, 29, XIV KESIC Bico 86, 120 KESIC Juga 42 KIDRIC BORIS XXX KIDRJC Zdenka XXX KLEUT Perica 27, 138, 139, 140 KNE2EVIC Joko 131, LXXII KOMAR Slavko 73 KONCAR Naranea 26 KORAC Zorka 27, 29, XIV KOSTRENCIC (ban) 15, 16 KOS Marija 151 KRAJACIC Soka LXVI, LXVII KRAJACIC Stevo Ll KRAJNOVIC Mica 7, LXVI KRAJNOVIC Mito 85, 86 KRAJNOVIC Nikola 86 KRASIC-TRGO Branka 80 KRCE Pavao 38, LII KREACIC-KOVACIC Olga (Zoga) 42, 48, 55 KRLEZA Miroslav 9 KRSTULOVIC Vicko, XXIV, LII, Llll KUFRIN Milka 54 KUKOC Dobrila 42 KULAS Mica 20 KULENOVIC Skender 46 KUSEC Katica 42, 58 LAJKOVIC 86 LASIC Milka 42 LEMAIC Draga 7, III UUBLIANOVIC Srccko !58 UUBOJEVIC Bogdan 84 163 �MACEK Ivan LII MACEK Vladimir 16, 20, 39, 83, 84, 98, 101, 106 MAGAS!C-RAKAR Anica 42, 43, LXII MAGLAJLIC Vchicla 48 OPACIC Kata 42, 43 ORESKOVIC Marko 12, 14, 19, 22, 26, 83, 85, 120 OPSENICA Mi!ica LXVI OSTOVIC l'vlarica LXVI lo..YAGOVAC BoZidar 100 MAJSTOROVIC Milan XLVI-XLVII, LII lViALINSKA Vcsclinka 70, 148 MAODUS Stcvo 139 MARKIC Stanc 53, LX MARKOVIC Nada 48 MAROVIC Ncda (Ranka) 42 MASLESA Veso 95 MEDAN Danica 48 METIKOS Draginja 42, 44, LXII MIHAJLOVIC Dral.a 58, 98 MILKOVIC Ana XV MILKOVIC Kata (Kaja) 134 MILKOVIC Pajo 135 MILOJEVIC Duro XII-XIII MILOJEVIC Milcva 42 MILOSEVIC dr Olga 69, 70, !OS MILOSEVIC dr Sima 38, 95 MIMICA BlaZcnka 140 MIRKOVIC Jovo LII MIS!GOJ Dane (Kozak) 54 MITROVIC Mitra 45, 46, 48, 70, 108, 140, XXX MORACA Mira 45, 48 MRAZ Franjo 87, 102, XXXI MRAZOVIC Karla (Gaspar) 54, 73, XXI, LI MRDA Draga XVI MRDA Milan 120 MUHAR Marien XV MUHAR MiCo 24, 86 MUJEZINOVIC Ismct 45 MURKOVIC 84 MUSSOLINI Benito 20, 88 NAZOR VLADIMIR 46, 55, 64, 72, 144, XXXIII NEDIC Milan 88, 89 NIKOLIC (po!icijski pristav) 10 NIKSIC Torno 18, 20, 83, 133, XII-XIII, LII NOVAK Marija 42, 48 140 PAJIC Ncvcnka 55 PAP Marija (Valika) 42 PASIONARIA (Dolores Ibaruri la Pasionaria) 70, 109 PAVELIC Ante 58, 88, 89, 115 PECANAC PECANAC PEJNOVIC PEJNOVIC Kosta 89 Mika 48 Branko (BmniSa) 19, 22 Jo\'an (Jovani.Sa) 8, 12, 82, 132, 137 PEJNOVIC Kata (rod. BogiC) 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, 21, 22, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 30, 32, 33, 34, 35, 37, 38, 39, 40, 42, 43, 45, 46, 47, 48, 49, 50, 52, 53, 54, 55, 58, 59, 60, 61, 62, 63, 64, 65, 66, 67, 68, 69, 70, 71, 72, 73, 74, 76, 77, 78, 79, 80, 83, 84, 85, 86, 89, 91, 93, 94, 96, 97, 99, 101, 103, 104, 105, !07, 108, Ill, 113, 116, ll8, 119, 121, 131, 132, 133, 134, 135, 136, 137, 138, 139, 140, 141, 142, 144, 145, 146, 147, 148, 150, 151, 153, 154, !56, 157, II, VI, IX, XII-XIII, XIV, XV, XVI, XVII, XVIII-XIX, XXIII, XXIV, XXX, XXXII, XXXIII, XXXIV, XXXV, XXXVI-XXXV!I, XXXIX, XL, XLI, XLII-XLIII, XLIII, XLIV, XLV, XLVI-XLVII, XLVI!I, XLIX, L, Ll, LII, LIII, LIV, LV, LVI-LVII, LVIII, LIX, LX, LXII, LXIV, LXIV-LXV, LXV, LXVI, LXVII, LXIX, LXXII, LXXIII, LXXIV PEJNOVIC Mile 19, 22, 24, 137 PEJNOVIC Nikola 19, 136, 137, V PEJNOVIC Pctar 15, 84 PEROVIC Jcla 43 PERUNICIC Mile LII PETROVIC, uCitcljica 7 PIJADE Lepa XXXII NOVOSEL Yanda 42, 48, 140 PIJADE Mo.Sa 38, 43, 95, LII PLANOJEVIC Milcva LIX POCEK-MATIC dr Mirjana 154 OBRADOVIC (Pejnovic) Ljuba 19, 22, 24, 25, 133, VI OBRADOVIC Marija LIX, LXVI POCUCA Brankica VII, VIII, IX POCUCA Mile 18, 19, 20, 21, 22, 34, 83, 84, ll4, 133, XII-XIII, Lll OBRADOVIC Mirjana VIII POCUCA (PejnoviC) l\Hiica 8, 19, 22, 24, OCKO dr Slava 30, 115, XIV OPACIC Dragica 42 164 25, 27, 86, 133, VI, LXVI, LXVIII, LXXIV POCUCA Veljko VII POGLAJN (slasticar) 9 POKRAJAC Milan XVI POKRAJAC-RADOSEVIC Smilja 27, 29, 52, 86, 120, XVI POLIC Zoran XXX POPOV A Nina 69, !08 POPOVICKI Natasa 8, 150 POPOVIC Lukica 120 POPOVIC Smilja 27, 42 POPOVIC Zorka LXVI POZDERAC Nurija 38 PREDOVIC Jela 42 PR!BICEVIC Adam 84 PRICA Zlatko 155 PUCAR Duro (Stari) 101, Lll PULIC Nikola 158 RADAKOVIC Aco Lll RADAKOVIC Mica 14, 84 RADAUS Vanja 80, 81 XXVI, XLVI, LXXIII RADULOVIC Danica 42 RAJCEVIC Jovo 9, 10 RAMUAK Ivan 158 STOJADINOVIC Milan 15, 16 STOJKOVIC Slava 80 SUCIC Florijan LII SVECNJAK Vilim XXXI, XXXII SABAN Pcpica 42, 115 SAKIC Rahida 48 SARIC Marko (Gcmo) 24, 25, 115 SEGVIC Vcscla 42 SEHOVIC Sc1·if 158 SENTJURC Lidija LIII SKORPIK N. XXVI SLANDER-MAR!NKO Mica 59, 61 SNAJDER Bosko 134 TESLA Nikola 7, 78 TITO-Josip Broz 14, 35, 37, 38, 39, 45, 46, 47, 49, 50, 51, 54, 59, 62, 65, 66, 68, 69, 76, 94, 95, 96, 98, 100, 101, 107, 109, 121, XIX, XXVIII, XXIX, XLIV LXX-LXXI TODOROVIC Sima L TOMASEVIC Stana 44, 48 TOMLJENOVIC (pop) 15 TOMSIC Vida !08 TRBOVIC Nada 48 TRBOVIC Simica 42 TRINAESTIC-DUBAJ!C Viera 42 TURKOVIC Rade XXIV SKORIN Marija 42 SOLAJA Milka 42, LXIV-LXV SOLIAN-BAKARIC Marija 30, 32, 151, XIV, XV, XVII, LI, LXIV-LXV UZELAC AntiC 19 UZELAC Ivan-Dan !0, 19, 22, 24, LVIII, LIX SPIRIC Antica 42 UZELAC MaSa 19 UZELAC MiloS XV SPRUAN Ilinka 41 SUBIC lvc 142 UZELAC Slobodan 34, XII-XIII TARBUK llija 139 TATALOVIC Rada 9, 131 VENTURINI Z. 113 VIDOVIC Nikola XXIV VLAHOVIC Vcljko LI VRANESEVIC Mi!ka 42, 43 VRBICA Dina 48 VRSTINA Du.Snn LII VUCINIC Ljubica LI VUJAKLIJA Kata 42, 43, 48 VUJASINOVIC Todor Lll VUJICIC Milica 42, 55 VUJINOVIC Svctozar LII VUJNOV!C Ana 42 VUKMIROVIC-SKARPA Milan 20 VUKSAN Pekisa 14, 85, 120, 139 ZAGORAC Veda 70 ZASTAVNIKOVIC Marica 42, LXII ZECEVIC V1adan LII ZAKULA Neda 27, 29, 30, XV, XVII ZAKULA Nedjcljko 9, 10, ll, 12, 18, 20, 21, 82, 84, 150 ZEZELJ Smilja XLVI-XLVII ZIGIC Radc XII-XIII, XV ZUNIC Pejo XII-XIII RANKOVIC Aleksandar (Marko) 96 RAPAIC Bogoljub XII-XIII RIBAR dr Ivan 37, 38, 95, 100, XXVII, L RIBAR lvo (Lola) 51, 59, 100 RIBAR Jurica 100 RIC Rude 120 ROD!C Milcva 70, !08 ROKSANDIC Dusko 80 ROOSEWELT Eleonore 66, 70, 147 RUKAVINA-PALENTA Ivan 21 RUPENA-OSOLNIK Mara 53, 142, 158 RUPNIK 98 SAVIC, prof. Pav1c LII SELIC Evgenija 70 SERDAR Tomo 10 SKENZIC Ju!ika 120 SREMEC Nada 59, 70, 145, 148, 158, XXIV, XLIII SREMEC dr Zlatan 73 STAUIN Josif VisarionoviC 88 STANIC Milica (Mika) 135, 138 STANIC Niko1a 135, 138, 140, LIX STANISAVLJEVIC Duro 16 STANISIC Milica 70 STANKOVIC Duro 9, 84 S~~~OJEVIC Gavro (Bugar) Zl, 84, 85, STIJACIC Matej (pop) 15 STIPAC, nadzornik Skole 7 165 �SADRZAJ Strana KATA PEJNOVIC - ZIVOT I DJELO 5 Djetinjstvo, djevojastvo i materinstvo podno Velebita Od spoznaje zivotnih istina do Partije U matici Zivota i revolucionarne borbe komunista Postala je clan Okruinog komiteta KPH za Liku . U pripremanju naroda za Ustanak Na zadacima stvaranja Antifasistickog fronta zena U NOB-u Hrvatske stvara se prvi zenski list . Bila je prva predsjednica Okruznog odbora AFZ-a za Liku . Prva zena u Jugoslaviji - narodni predstavnik . Partija joj povjerava duinost predsjednice Antifasisticke fronte zena Jugoslavije Svi zadaci nasli su svoje mjesto u Rezoluciji konferencije . U Otoccu postaje - i vijecnik ZAVNOH-a i clan rukovodstva AFZ-a Hrvatske Na terenu Banije i Moslavine . U Plaskom, Jajcu i Topuskom - na historijskim skupstinama . U predvecerje pobjede - na Kordunu, Petrovoj gori i u oslobodenom Splitu . . . . . . . . . . . . . . . . Obnova i izgradnja - novi zadaci U skupstinskom zivotu- kao zastupnik Sabora NRH i poslanik Savezne skupstine . . . . . . . . . . . . . . . . Na raznim poljima aktivnosti dugi niz godina Autobiografija Kate Pejnovic . cLANCI I GOVORI KATE PEJNOVIc 84 Aktivnost komunista u Seljackom kolu i Seljackoj slozi u Gospicu . Sukobi sa cetnicima u Lici . Ne smijemo dati ni zrna zita okupatoru Kako su zene Like proslavile 1. maj . Jedinstvo narodnih izroda . Kujmo borbeno jedinstvo Srba i Hrvata Like, Srpkinja i Hrvatica Like U borbu protiv ustasko-cetnickog terora . Akcija na Udbinu Prva zemaljska konferencija AFZ-a Bila sam vijecnik Prvog zasjedanja AVNOJ-a 166 74 82 84 6 8 12 16 20 26 30 34 37 40 48 54 55 59 62 63 71 84 87 88 89 90 92 93 94 95 I ! I I ~ Strana Predavanje Kate Pejnovic i Jele Cuk povodom proslave 8. marta 1943. u Lici . . . . . . . . . . . . . . Nas put za J ajce nije bio lak . Govor Kate Pejnovic na III zasjedanju Antifasistickog vijeca narodnog oslobodenja Hrvatske . . . . . . . . . . . . Seljacke zene glasat ce za Republiku . Govor Kate Pejnovic na Radio Parizu . Kata Pejnovic o znacenju Medunarodnog kongresa zena . Govor Kate Pejnovic u Skupstini naroda Ustavotvorne skupstine Govor Kate Pejnovic na V zasjedanju Sabora NRH (26-30. kolovoza 1946.) . . . . . . . . Upisujmo narodni zajam! . 0 ulozi zena u narodnooslobodilackoj borbi u Lici Koncept Kate Pejnovic za govor na I konferenciji AFZ-a Zene Hrv~~ske glasat ce za srecu i napredak svoje zemlje - za pobjedu SOCIJahzma . . . . . . . . . . . . . . 97 100 103 106 107 108 110 111 113 114 118 121 SJECANJA NA KATU 131 Zena u cmoj marami Drugarica Kata . Tri sjecanja iz zavieaja Velika je bila, za svakog bi nasla toplu, Ijudsku rijec Do mene u autobusu sjedi drugarica Kata . 131 Zakljucna rijec Kate Pejnovic na I kongresu AFZ-a Hrvatske Pismo Eleonore Roosewelt - Kati Pejnovic 1944. godine Jedna od najaktivnijih clanova delegacije u Parizu . Zena u tamno j marami . Cestitamo Ti Kato! . 146 133 134 140 144 147 147 149 t.~. ··· ,,,,, 153 U povodu 75. godisnjice rodenja narodnog heroja Kate Pejnovic 153 3aK.Aloqenne 156 Summary Bibliografija 157 Popis fotografija i ilustracija 159 Popis dokumenata Index imena 162 158 163 167 �� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Knjige Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context M Knjiga Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Kata Pejnović : monografija / [glavni i odgovorni urednik Marija Šoljan Bakarić]. Subject The topic of the resource Kata Pejnović Creator An entity primarily responsible for making the resource Marija Šoljan Bakari, glavna i odgovorna urednica Source A related resource from which the described resource is derived Historijski muzej Bosne i Hercegovine Publisher An entity responsible for making the resource available Savjet za pitanja društvenog položaja žene RK SSRNH : Redakcija časopisa Žena : Odbor nagrade Kata Pejnović : Institut za historiju radničkog pokreta SRH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1977 Rights Information about rights held in and over the resource Savjet za pitanja društvenog položaja žene RK SSRNH : Redakcija časopisa Žena : Odbor nagrade Kata Pejnović : Institut za historiju radničkog pokreta SRH Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 12-M Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 167 str. Kata Pejnović narodna herojka Narodnooslobodilačka borba http://afzarhiv.org/files/original/06da384ea8d4c244750d8c6ba2583775.jpg 7a347de2d48adb53cf8b204444e88c30 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Fotografije Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context F Fotografija A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Original Format The type of object, such as painting, sculpture, paper, photo, and additional data Fotografija Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Kata Pejnović u radnom predsjedništvu IV kongresa SSRNH Zagreb 1953 Subject The topic of the resource IV kongresa SSRNH Zagreb 1953 Creator An entity primarily responsible for making the resource Nepoznat Source A related resource from which the described resource is derived Kata Pejnović : monografija, glavna i odgovorna urednica Marija Šoljan Bakarić Publisher An entity responsible for making the resource available Savjet za pitanja društvenog položaja žene RK SSRNH : Redakcija časopisa Žena : Odbor nagrade Kata Pejnović : Institut za historiju radničkog pokreta SRH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1977. Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 57-F 1953 4. kongres SSRNH Kata Pejnović Zagreb http://afzarhiv.org/files/original/e1624185e8886d0c583739f8fcd6297a.jpg d9395b2f73e07916eedbcae9d62275c2 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Fotografije Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context F Fotografija A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Original Format The type of object, such as painting, sculpture, paper, photo, and additional data Fotografija Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Kata Pejnović sa članovima Odbora Matice iseljenika Hrvatske 20.05.1960 Subject The topic of the resource Odbor Matice iseljenika Hrvatske 20.05.1960 Creator An entity primarily responsible for making the resource Nepoznat Source A related resource from which the described resource is derived Kata Pejnović : monografija, glavna i odgovorna urednica Marija Šoljan Bakarić Publisher An entity responsible for making the resource available Savjet za pitanja društvenog položaja žene RK SSRNH : Redakcija časopisa Žena : Odbor nagrade Kata Pejnović : Institut za historiju radničkog pokreta SRH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1977. Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 56-F 1960 Kata Pejnović Odbor Matice iseljenika Hrvatske http://afzarhiv.org/files/original/ac5ca0dd2fed6f8d526a71d6030d7435.jpg 1179b83ce9e95e8dcca35df931c6d97b Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Fotografije Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context F Fotografija A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Original Format The type of object, such as painting, sculpture, paper, photo, and additional data Fotografija Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Vanja Radauš, Kata Pejnović i Josip Cazi u Saboru 1960. Subject The topic of the resource Sabor 1960. Creator An entity primarily responsible for making the resource Nepoznat Source A related resource from which the described resource is derived Kata Pejnović : monografija, glavna i odgovorna urednica Marija Šoljan Bakarić Publisher An entity responsible for making the resource available Savjet za pitanja društvenog položaja žene RK SSRNH : Redakcija časopisa Žena : Odbor nagrade Kata Pejnović : Institut za historiju radničkog pokreta SRH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1977. Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 55-F 1960 Josip Cazi Kata Pejnović Sabor Vanja Radauš http://afzarhiv.org/files/original/eb83bcc3476c7b296608b869bfe55c08.jpg 6a412f766f7da6d4fbde233a14f64793 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Fotografije Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context F Fotografija A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Original Format The type of object, such as painting, sculpture, paper, photo, and additional data Fotografija Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Kata Pejnović Pariz 1945. Subject The topic of the resource Kata Pejnović Creator An entity primarily responsible for making the resource Nepoznat Source A related resource from which the described resource is derived Kata Pejnović : monografija, glavna i odgovorna urednica Marija Šoljan Bakarić Publisher An entity responsible for making the resource available Savjet za pitanja društvenog položaja žene RK SSRNH : Redakcija časopisa Žena : Odbor nagrade Kata Pejnović : Institut za historiju radničkog pokreta SRH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1977. Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 54-F 1945 Kata Pejnović Pariz http://afzarhiv.org/files/original/45d184ff8ad23b4e79c143186df7d759.jpg b190a851630a6cdd19159737ddc8115e Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Fotografije Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context F Fotografija A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Original Format The type of object, such as painting, sculpture, paper, photo, and additional data Fotografija Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Kata Pejnović sa unukom Brankicom Počučom Subject The topic of the resource Kata Pejnović Creator An entity primarily responsible for making the resource Nepoznat Source A related resource from which the described resource is derived Kata Pejnović : monografija, glavna i odgovorna urednica Marija Šoljan Bakarić Publisher An entity responsible for making the resource available Savjet za pitanja društvenog položaja žene RK SSRNH : Redakcija časopisa Žena : Odbor nagrade Kata Pejnović : Institut za historiju radničkog pokreta SRH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1977. Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 53-F Kata Pejnović http://afzarhiv.org/files/original/88fbc910fe98c8f1718f1e8e6a69183f.jpg f76b2eaebf64b09a923d7e7554aafad8 Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Fotografije Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context F Fotografija A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Original Format The type of object, such as painting, sculpture, paper, photo, and additional data Fotografija Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Kata Pejnović predsjednica AFŽa Jugoslavije Treće Zasjedanje ZAVNOHa 1944. Subject The topic of the resource Treće Zasjedanje ZAVNOHa 1944. Creator An entity primarily responsible for making the resource Nepoznat Source A related resource from which the described resource is derived Kata Pejnović : monografija, glavna i odgovorna urednica Marija Šoljan Bakarić Publisher An entity responsible for making the resource available Savjet za pitanja društvenog položaja žene RK SSRNH : Redakcija časopisa Žena : Odbor nagrade Kata Pejnović : Institut za historiju radničkog pokreta SRH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1977. Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 52-F 1944 AFŽ Jugoslavije Kata Pejnović ZAVNOH http://afzarhiv.org/files/original/96badd22e497299abba4450b761ef7a0.jpg bdafdd4a359dcbf71c0b1f826548429f Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Fotografije Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context F Fotografija A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials. Original Format The type of object, such as painting, sculpture, paper, photo, and additional data Fotografija Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Kata Pejnović miting AFŽa Zagreb juli 1945 Subject The topic of the resource Miting Antifašističkog fronta žena Creator An entity primarily responsible for making the resource Nepoznat Source A related resource from which the described resource is derived Kata Pejnović : monografija, glavna i odgovorna urednica Marija Šoljan Bakarić Publisher An entity responsible for making the resource available Savjet za pitanja društvenog položaja žene RK SSRNH : Redakcija časopisa Žena : Odbor nagrade Kata Pejnović : Institut za historiju radničkog pokreta SRH Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1977. Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 51-F 1945 AFŽ Kata Pejnović Zagreb