1
10
4
-
http://afzarhiv.org/files/original/4ac6c2b6b64fe028db8b07a374544074.pdf
32119dbcd9b406d158b8c9371709b821
PDF Text
Text
����������������������������������������������������������������������������������������������������
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Nada Dimić
Životni put i revolucionarno delo
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Gojko Marčeta
Publisher
An entity responsible for making the resource available
NIRO "Dečje novine" Gornji Milanovac
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1979.
Rights
Information about rights held in and over the resource
NIRO "Dečje novine" Gornji Milanovac
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
PDF
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
62-M
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
95 str.
1979.
Gojko Marčeta
Gospić
Josip Kraš
Karlovac
Kozarac
Lika
List "Partizan"
Nada Dimić
narodna herojka
Petrova gora
Sisak
štrajk
Zemun
Životni put i revolucionarno delo
-
http://afzarhiv.org/files/original/5a7a8ae3598ffdbde635d7ca51bfe447.pdf
0f03d0a1e6e32b4e04e3c9a790338132
PDF Text
Text
��Biblioteka LEGENDE
dobitnik je Povelje »4. jul«
— najvećeg društvenog priznanja
za doprinos u gajenju tradicija
narodnooslobodilačkog rata
naroda i narodnosti Jugoslavije.
�Izdavač
NIRO »Dečje novine«
Gornji Milanovac
Za izdavača
Miroslav Petrović
generalni direktor
Recenzent
Branko Cvetković
Odgovorni urednik
Radmilo Lale Mandić
Uređivački odbor
Mirko Vujačić
Radmilo Lale Mandić
Ivo Matović (urednik)
Dragan Marjanović
Lektor
Zora Maksimović
Korektor
Dobrila Petrović
Grafički dizajn
Rade Rančić
Tehnički urednik
Mirjana Avramović
Štampa
»Nikola Nikolić«, Kragujevac
Štampanje u tiražu od 3.000 primeraka
završeno avgusta 1978. godine
�MILENKO PREDRAGOVIĆ
Kata Pejnović
ŽIVOTNI PUT I REVOLUCIONARNO DELO
�BIBLIOTEKA »LEGENDE« VIII KOLO
NARODNI HEROJI JUGOSLAVIJE
�PREDGOVOR
Žvotni put Kate Pejnović, put je revolucionara koji dolazi iz naroda i sav svoj život i svoje
djelo posvećuje dobrobiti tog naroda.
Susretao sam Katu još od vremena stjecanja
njenih prvih revolucionarnih iskustava, pa sve
do njene smrti.
Nekoliko godina uoči rata jedan liječnik iz
Gospića, simpatizer Partije, vraćao se noću iz SmiIjana iz posjete bolesniku. Sa čuđenjem i poma
lo senzacionalistički mi je pričao kako je u kući
bolesnice sreo ženu srednjih godina koja je ne
samo pomagala bolesnici, već ujedno u kući pu
noj naroda govorila o politici, o teškom životu se
ljaka, o poretku, o situaciji u svijetu, o opasnosti
od rata i o fašizmu, o tome da radni ljudi treba
sami da se bore za svoju odbranu i odbranu zem
lje itd. Pri tom ga je najviše čudilo što je govo
rila jednostavno, jasno i s poznavanjem stvari, i
više od toga — kako su nju, ženu-seljanku, paž
ljivo i s uvažavanjem slušali svi prisutni.
Te večeri su mu rekli seljaci da Kata zna
pružiti pomoć bolesnom, da savjetuje u poslu i
raznim prigodama, i da osim toga u bližoj i da
ljoj okolici često govori o događajima u zemlji,
5
�svijetu itd. Liječniku, koji mi je to pričao, nije
isto u glavu to novo i neobično interesantno što
je doživio, da je seljačka žena politički agitator,
komunistkinja, čvrsto afirmirana u selu, i kod
Srba i kod Hrvata.
Isto tako u Gospiću, gimnazijalka — skojevka Rada Tatalović, rekla mi je da kod njih dolazi
neka seljanka iz Smiljana koja prodaje mlijeko,
sir i drugo, i da daje razne knjige, beletristiku,
socijalnu progresivnu literaturu, ali i neke »teže«
stvari. Sve je to žena nosila u nekoj košari. Ka
ko joj je kuća bila uz glavnu cestu na početku
Smiljana, kuda se prolazilo za Bužim, Rastoku,
Pazarište itd., to je ubrzo njena kuća postala
»punkt« za vezu, poruke, sastanke itd.
Naravno, znao sam dobro na koga se liječnik
namjerio i o kome mi je Rada kazivala. Bila je
to naša pouzdana Kata Pejnović.
Koliko jednostavan toliko i interesantan bio
je put i razvitak drugarice Kate Pejnović kao ra
dne žene, majke više djece, do uvjerenog i volje
nog revolucionara — komuniste. Već prvi kon
takti s njom uvjerili su me u snagu njene volje,
uvjerenje, borbenost i neustrašivost. Kao dobra
domaćica imponirala je selu; znala je dobro go
spodariti, raditi, a uza sve to nalazila je dovoljno
vremena i imala neograničen entuzijazam za ma
sovan politički rad. Mlada generacija kojoj je i
namijenjen ovaj tekst upoznati će Katin revolu
cionarni put, ispričan jezikom kakvim je govori
la i ona sama. Mladi će tako otkidati od zabora
va događaje i ličnosti iz naše revolucije, nastav
ljajući njihova velika djela.
Za svaku je pohvalu i inicijativa izdavača —
»Dečjih novina« iz Gornjeg Milanovca — da ova
kvim tekstovima djeluje među mladima. To je
najbolji put da mlada generacija upozna život i
djela svojih prethodnika, i da se i sami opredje
ljuju za ideale za koje su živjeli veliki likovi na
še revolucije. Jedan od tih likova je i Kata Pej
nović, neumorna tkalja slobode, kako to kaže i
autor pripovijesti o njoj.
�ISPOD ONE GORE VELEBITA
Tamo ispod sjevernih obronaka Velebita, na
domak Gospiću, ugnijezdilo se selo Smiljan. I
tu je u mreži života brojnih generacija, kao i
svuda u Lici, od svega najviše bilo siromaštva.
Valovi historije — koje su podizali brojni osva
jači — vjekovima su tutnjali tim krajem; mije
njale su se carevine i carevi, kraljevstva i kra
ljevi. Svi su samo uzimali i otimali, a Ličani su
vrijeme i događaje u svom životu mjerili od one
do one bune, od onog do onog rata, suprotstav
ljajući se uvijek iznova osvajačima i njihovim
interesima.
Živjelo se uglavnom od poljoprivrede i sto
čarstva, otimajući od kamena i vukova. Tek šest
posto ličkih prostora ziratna je zemlja, pa kad
bi ljetina i najbolje ponijela, kruha nikad nije
bilo dovoljno za sva usta. Industrije gotovo da
i nije bilo; tek između dva rata pokoja pilana,
seoski dućan ili služba u općinskim i sreskim
mjestima. Valjalo je, stoga, Ličanima krenuti u
svijet — trbuhom za kruhom: u Ameriku, Fran
cusku, Belgiju, Njemačku. Svi koji bi otišli, vje
rovali su da će se i vratiti s nešto ušteđevine za
ženidbu i koju parcelu bolje zemlje. No svi se
�nisu vraćali. Mnogi su ostali zauvijek u tuđini,
tugujući u pismima za svojom Likom i šaljući
ponešto novaca onima koji su ostali da bar pone
kad plate poreze.
Otuda valjda u narodu i uzrečica: »Djece i
novaca nikad dosta«. Jer, Lika se stalno raselja
vala, ali nikada nije raseljena. Da se djeca u jed
noj obitelji nisu brojala na prste obje ruke, taj
bi kraj već odavno bio pust. To je povećavalo si
romaštvo obitelji, ali instinkt naroda za samo
održanje bio je jači od svih računica. Čim bi dje
ca stasala za posao i otisnula se u svijet, tvrda
kora proje omekšala bi i postala slasnija.
A kako je bilo u Lici, tako je bilo i u Smiljanu, a kako je bilo u Smiljanu tako je i u ku
ći Dmitra Bogića i njegove supruge Jelene. (Ve
likih socijalnih razlika u to doba, s kraja proš
log vijeka, i nije bilo u Lici; netko je bio manje,
a netko više siromašan, što je uglavnom ovisilo o
tome je li netko imao koju ovcu ili komad zem
lje više).
Dmitar Bogić je bio žandarmerijski nared
nik Austro-Ugarske Monarhije sa službom u Lapcu. Zbog bolesti zarana je umirovljen, pa se pre
selio u Smiljan, svoje rodno mjesto. Na malom
imanju, s još manjom mirovinom, uistinu se
teško živjelo. Jelena je izrodila devetoro djece
i da nije bila vješta i vrijedna krojačica, teško
bi mogla zatvoriti krug životnih potreba u svo
joj mnogočlanoj obitelji. Jelenina krojačka igla
bila je veliki komad kruha u njihovoj kući.
Šesto dijete po redu rođeno u obitelji Bogićevih — bila je djevojčica Kata. Rođena je po
sljednje godine devetnaestog vijeka, kad su pro
ljetni vjetrovi s mora topili debele ličke snijegove i kad su ponornice Lika i Gacka napuštale
svoje obale i iskrile se na suncu poput pravih
gorskih jezera. Bilo je to 23. marta 1899. godine.
Još od ranog djetinjstva Kata se razlikova
la od druge djece Bogićevih: puna nemira, trepe
rila je poput lista breze ispod njena Velebita.
Svojim krupnim pronicljivim očima tragala je
za zagonetkama svoje okoline, tražila odgovore,
ali uvijek s onim uobičajenim dječijim nestašlucima.
�PRED ZIDOM SIROMAŠTVA
Bogićevi su osobitu pažnju poklanjali svojoj
djeci. Upinjali su se iz petnih žila da ih izvedu
na put boljeg života od onog u kojem su oni sa
mi brojali svoje godine. Bila je to neka vrsta
mržnje prema siromaštvu svojstvena ljudima
čiji pogled ide dalje od vlastita kućenog praga,
•prve šljive j suhe brazde, sve tamo do daleke
nade tople poput djeteta. Kako je koje stasavalo
(dvoje je umrlo još zarana) skrbni roditelji sla
li su ih da izuče neki zanat u Gospiću, a onda
su, opasani snagom i zanatom, odlazili u široki
svijet u potrazi za boljim životom.
Tako je bilo s muškarcima. Djevojčice su
imale drugi put. Majka Jelena slala ih je u Gos
pić da izuče krojački zanat, kako bi znale šiva
ti i ona »gospodska« odijela. A onda, u godinama
djevojaštva igralo se u kolima, sjedilo na preli
ma i tražila prava prilika za udaju. Tako su se
osipale mnogočlane ličke obitelji, da bi ponovo,
na novom ognjištu, buknuo život brojne djece.
Došlo je vrijeme da i Kata Bogićcva krene
u osnovnu školu, u svom rodnom Smiljanu. Ni
zale su se petice u školskom dnevniku, ali — bi
lo je i batina kao sastavnog dijela pedagoških
mjera tog vremena.
— Dobra je učenica, odlična — govorili su
učitelji ocu Dmitru kad b,i navratio u školu da
se raspita za svoju Katu. Pri lom bi obično na
dodali: — Vrlo je nestašna — gdje djeca »zara
te«, eto, tu je i K ata...
Četiri godine u osnovnoj školi brzo su proš
le. Iako je bila stalno odlična učenica, Kata je
morala stati pred zidom neimaštine. Uzalud su
učitelji molili njene roditelje da je pošalju u gos
pićku gimnaziju; siromaštvo je nadjačalo i talenat djevojčice i roditeljske želje.
UMJESTO KNJIGE — MOTIKA
Izgledalo je da će Kata ostati tamo gdje je i
bila. Želja da nastavi školovanje srušila se pred
tvrdoglavom stvarnošću, no njeni unutrašnji ne
miri tjerali su je da ne ostavi knjigu, ako je već
morala ostaviti školu.
Otac je po doseljenju iz Lapca donio sa so
bom i svoju malu biblioteku. Bile su to, uglav-
�nom, narodne pjesme o Marku Kraljeviću, Mi
lošu Obiliću, uskocima i hajducima, kao i neko
liko narodnih kalendara. Bila je to ona litera
tura što je u obična puka podgrijavala nade da
će i na njihovim obzorima zarudjeti osmijeh slo
bode. Junaci iz narodnih pjesama izrastali su u
moćne zaštitnike obespravljenih i ugnjetenih uz
treperavu svjetlost petrolejskih lampi. Bilo je
to ono lijepo, ali daleko i nedokučivo sjeme ko
jeg je narod sijao s koljena na koljeno, da bi
bar načas u duši osjetio veliku iluziju slobode.
Nije se još bila ni zadjevojčila kada je po
čela drugovati i s motikom, a uz sve to tkala je
biljce i vezla. Da bi se koliko-toliko bolje živje
lo, odlazila je raditi u seljaka s više zemlje, za
nadnicu: kopala je, žela i obavljala, kao velika,
sve poslove. Poslije mnogo godina sjećat će se
Kata da su joj plaćali kao i odraslim poslenicima.
TESLINA KUĆA
10
Ako je motika mogla i nahraniti usta, nije
mogla nahraniti duhovnu potrebu za čitanjem.
Kata je čitala sve do čega bi došla; svejedno da
li bi se dokopala kakve knjige ili novina. Ali bilo je to ono vrijeme kada su i novine i knjige u
njenom Smiljanu bile prava rijetkost. Prvi svjet
ski rat već je tutnjao Evropom; svojim crnim
kandžama zagrebao je i na vrata kršnih Ličana,
odvodeći ih silom na daleka bojišta da se bore
za tuđe interese, za interese kapitala Austro-Ugarske. I baš taj interes gladan kolonija i jefti
nije radne snage gurnuo je čovječanstvo u kata
strofu ubijanja, bolesti, gladi i poniženja.
Kata Bogićeva, iako nije znala za prave uz
roke toga rata, bila je već buntovnički raspolo
žena. U carskom bilježniku prepoznala je neprav
du jedne tuđinske vlasti. Kada bi bilježnik do
šao po »carsko«, sjedeći kraj ognjišta, Kata bi
mu, puna gorčine, govorila:
— Gospodu hranite bijelim kruhom, a od si
rotinje otimate i ono posljednje.
I sjedila je Kata pored ognjišta tih ratnih
godina, uz kotao vrele vode, čekajući šaku braš
na za toplu palentu. Već se bila zadjevojčila ka
da je, u razgovoru sa svojim suseljanima, često
ponavljala:
— Ovako ne može ostati, mora nešto novo
doći...
�U tom sukobu država ponajviše je stradava
la sirotinja, bilo da je ginula na bojištima »u ime
carevo« ili gladovala, opet, u ime carevo! I nerodne godine, i bolesti, i ratovi — sve je to išlo
preko leđa potlačenog naroda, obespravljenog i
poniženog. Bilo je to vrijeme kada se i u ličkog
seljaka — tko zna po koji put u povijesti — ta
ložio naboj eksplozije, drugačiji od svih dota
da; naboj koji će jednog dana prerasti ogra
ničenost bune i otvoriti putove svekolikoj čovje
kovoj slobodi.
Kata Bogićeva predosjećala je nove tokove,
ali iz svoje perspektive zatvorenog seoskog kru
ga još nije mogla sagledati korak koji vodi u no
vu budućnost. Zato je, valjda, stalno i tragala za
novim knjigama, tražeći odgovore na pitanja ko
ja je postavljala za dugih zimskih noći, naslonje
na na prozor i zagledana u ledenu pustinju ve
lebitskih vrleti.
Tražeći odgovore na pitanja, kakva njene vr
šnjakinje u Smiljanu nisu ni u snu snivale. Ka
ta je slučajno otkrila veliko blago u siromašnom
selu. U kući gdje je rođen i gdje je živio velikan
�ovog vijeka Nikola Tesla i njegovi, pronašla je
biblioteku. Navraćala je u tu kuću i posuđivala
već zaboravljene knjige. One iste knjige ispod
čijih je korica izrastao i Nikola Tesla. (Pred sam
kraj svog života Nikola Tesla, u svojoj hotelskoj
sobi u New Yorku, stiskao je palce i bodrio na
šu revoluciju, ne znajući da se u njenim prvim
redovima nalazi i njegova susjeda iz Smiljana,
Kata, koja je još k tome čitala njegovu lektiru!)
KATINA UDAJA
Pr<vi svjetski rat već je bio utihnuo; pale su
dvije carevine — austrougarska i ruska. Na is
toku Lenjinova Sovjetska Rusija polagala je te
melj novoj historiji čovječanstva — vlasti radni
ka i seljaka. Na Balkanu južnoslovenski narodi
prvi put su se našli na okupu. Stvorena je Jugo
slavija, ali ne onakva kakvu su mnogi zamišljali
u vjekovnom ropstvu. Kraljevina Srba, Hrvata i
Slovenaca već na početku nije ispunila očekiva
nja; bila je to samo zamjena jednog za drugi ja
ram.
Poslije rata vraćali su se u Liku oni koji su
preživjeli: bivši žandarmi i austrougarski podo
ficiri, ali i ljudi koji su iz austrougarske vojske
dospjeli u vrtlog Velikog oktobra. Donosili su vi
jesti o jednoj velikoj revoluciji, o Lenjinu, o po
bjedi ruskog naroda. Bila je to nova nada za
potlačene radnike i seljake. Međutim, vlasti se
boje komunista, jer njihove ideje ugrožavaju in
terese buržoazije. Samo tri godine nakon stva
ranja Jugoslavije, 1921. godine buržoazija donosi
zloglasnu Obznanu kojom se zabranjuje legalan
rad Komunističke partije Jugoslavije. Nastaju
progoni komunista i žandarmska kundačenja.
Te iste godine Kata Bogićeva udala se za
svog suseljana Jovana Jovanišu Pejnovića. Bio
je Jovan stariji od Kate nekih desetak godina,
pa su Katu odvraćali da se udaje za njega.
— Tako nešto ne dolazi u obzir, dala sam
riječ i ja ću je i održati — odriješito je govori
la Kata.
Jovan Pejnović bio je povratnik iz Amerike.
Za ušteđevinu kupio je neki komad zemlje i —
to je bilo sve. Međutim, naslijedio je prilično
veliko imanje, pa je Kata imala pune ruke posla.
U međuvremenu, podasula su i djeca. Rodila ih
�je Kata osmoro; dvoje je umrlo nedugo iza po
roda, a jedno u četvrtoj godini života. Trebalo je
raditi i u kući i na njivi. A Kata je imala i sre
će: njen Jovaniša nije bio kao drugi muškarci u
selu; pomagao je supruzi u kućnim poslovima.
Donio je tu naviku iz daleka svijeta. Izgledalo
je da je Kata udajom iz svojih misli sasvim pro
tjerala intimne želje da se bori za bolji svijet,
da čita i traga za tim svijetom. No, Kata Pejnović, shodno okolnostima u kojima je živjela, po
lako, gotovo tiho stasavala je u svojim opanci
ma u veliku revolucionarku, neponovljivu tkalju
slobode.
JEDNA KNJIGA ZA JEDAN PUT
Kao žena i majka, Kala Pejnović uživala je
nepodijeljen ugled i kod muškaraca i kod žena
u svom selu. Isto kao i njena majka Jelena, Ka
ta je često priskakdla u pomoć svojim suselja
nima, bilo da je trebalo pomoći bolesnima ili
savjetom uputiti kako se nešto radi. Knjige koje
je čitala i znanja koja je sticala provjeravala je
u svakodnevnom životu.
Takvu Katu ljudi su cijenili, pomagala im
je kada je bilo najteže, a to se ne zaboravlja.
Svoj ugled stalno je povećavala. Ljudi su je ci
jenili jer je bila dobra i skrbna domaćica, a ka
da bi im se obraćala znala je prenijeti i ono što
misli i ono što osjeća. Budući da je čitala novi
ne, govorila im je o prilikama u zemlji i u svi
jetu, otvarajući prozore za skrivenu svjetlost u
gotovo nepismenih ljudi. U svakoj zgodi — na
prelima i igrankama posebno — ljudi su je slu
šali, i stari i mladi, zažagrena pogleda i otvore
nih usta, kao u djece začuđene čudesnim pri
čama.
Unatoč napornog rada, Kata je bila puna ži
votne energije — voljela je igru i pjesmu. Bila
je već zagazila u četvrtu deceniju života, a nje
na aktivnost ne samo da se nije smanjivala, ne
go sc stalno povećavala. Često je pješačila i u
sedam kilometara udaljeni Gospić, gdje je pro
davala, obično po kućama, mlijeko i sir. Tako
je u jednoj kući upoznala gimnazijalku Radu Tatalović. Biio je to vrlo vrijedno poznanstvo: Ra
da je bila skojevka, s bibliotekom beletristike,
sa naprednim socijalnim sadržajima, ali i nešto
�marksističke literature. Kata je osvojila Radu
svojom neposrednošću, dubinom misli i jedno
stavnim izražavanjem. Slučajno poznanstvo pre
raslo je u prijateljsko povjerenje: Kata je iz Gos
pića nosila kući, u svojim košarama, prvo raz
ličite beletrističke tekstove, a onda i one »teže«.
— Čita do zore, sav petrolej potroši! — go
vorio je njen Jovaniša, inače ponosan na Katu i
njen nepodjeljen ugled koji je već uživala u podvelebitskom kraju i među srpskim i među hr
vatskim stanovništvom.
Od svih knjiga koje je dobila, na životni put
Kate Pejnović i njeno opredjeljenje, kako je to i
sama govorila, najviše je utjecala »Mati« Maksi
ma Gorkog. Bila je to knjiga za jedan put, za
jedno jedino opredeljenje: za revolucionarni po
kret. S tom knjigom jedna seljanka nadopunila
je svoj svijet, jedna majka u vječno crnoj ma
rami, visokog umnog čela, krenula je da i ona
sudjeluje u stvaranju nove povijesti. Tu knjigu
dobila je od jednog pekarskog pomoćnika iz Gos
pića.
Katina kuća bila je uz glavnu cestu što je
od Gospića išla dalje prema Bužimu, Rastoku,
Pazarištu... Biljeg joj je bila velika mirisna li
pa, zasađena na dan rođenja Jovana Pejnovića.
Mala kuća kod lipe, nekoliko godina prije dru
gog svjetskog rata, postat će mjesto dogovora i
glavna baza gospićkih komunista i skojevaca.
Bilo je to vrijeme kada se nad sudbinom
čovječanstva počeše nadvijati mutni oblaci fa
šizma, dopirući i tamo podno Velebita.
U svojoj autobiografskoj ispovijesti Kata je
pisala prisjećajući se tih vremena:
»... Upoznala sam se s Jakovom Blaževićem
i Nedjeljkom Žakulom 1937. godine, koji su mi
posvetili punu pažnju i davali mi napredne knji
ge. Čitala sam neke stvari iz 'Političke ekonomi
je', zatim 'Srp i čekić', Historiju SKP(b), 'Prole
ter', 'Vjesnik' koji je tada izlazio. Cdtala sam
'Gvozdenu petu' i još mnoge druge napredne
knjige...«
Na putu približavanja članstvu u Komunis
tičkoj partiji Jugoslavije, Kata Pejnović se stal
no uzdizala, proučavala revolucionarna iskustva
i teoretske postavke marksističko-lenjmističkih
autora.
»Uviđajući sve više teški i ropski život, koji
sam preživljavala, ponukalo me je da što više
učim za bolje uslove života« — pisala je Kata o
sebi.
�Pripremajući se za odlučnu, revolucionarnu
borbu, za svijet koji neće nalikovati na onaj u
kojem je ona tada živjela, pripremala se i za ula
zak u Komunističku partiju Jugoslavije.
DUBOKI TRAGOVI AKIFA ŠEREMETA
Zanimljiv je razvoj komunističkog pokreta,
u Lici, posebno u Gospiću i njegovoj okolici. U
nerazvijenu kraju nije bilo ni radničke klase. Tek
pred sam rat u većim mjestima razvit će se znat
nije zanatstvo, nešto drvne industrije i trgovina.
Ipak, još 1923. godine u Gospiću je djelovala
organizacija Komunističke partije, gdje su se po
sebno isticali Mile Počuča i Ivica Gržetić. Me
đutim, budući da su ti komunisti napustili Liku
— i partijska organizacija je prestala djelovati.
Tek godine 1927. u Gospiću je ponovo osno
vana partijska organizacija. Naime, iz Banje Lu
ke je bio protjeran profesor povijesti Akif ŠeKata s kćerima Milicom Počučom i
Ljubom Obradović
�remel i zaposlio se u gospićkoj gimnaziji. Akii
je bio u to vrijeme član Centralnog komiteta
komunističke partije Jugoslavije. Njegovim do
laskom, u Gospiću je ponovo oživio partijski rad,
koji više neće biti prekidan. Odmah po dolasku
Šeremet razvija živu aktivnost među učenicima
gimnazije, studentima (za ljetnih raspusta) i za
natlijama. Bio je to jedan od vrlo darovitih sijača
komunističkih ideja; na svojim predavanjima
vješto je u lekcije povijesti uvrštavao i konkret
ne probleme života, ne zaboravljajući da podsje
ti svoje učenike na uzroke i posljedice odnosa
u tadašnjem antinarodnom režimu. (Akif Šeremet nestao je u Staljinovim čistkama 1939. go
dine — o. p ).
Za kratkog Akifovog boravka u Gospiću u
partijskoj organizaciji bili su: dr Pavle Gregorić,
Jakov Blažević, Hubert Vidaković, Ive Cačić i
Drago Marušić. Deset godina kasnije, kada Akifa više nije bilo među živima, partijski život u
Lici bio je znatno razvijen. Partijske organiza
cije osnivane su i po mnogim selima, uglavnom
onim bliže općinskih i sreskih mjesta. Sjeme ko
je je posijao Akif Šeremet među učenike, stu
dente i zanatlije davalo je godinama pred sam
rat značajne plodove. Iz tog sjemena izrastala
je i Kata Pejpović.
Katu je ponajprije zapazio pekarski radnik
Jovo Rajčević, koji je radio u Gospiću, ali je ina
če živio u Smiljanu. Kao član Partije upoznao
je neke drugove iz svoje organizacije, prije os
talih Jakova Blaževića i Nedjeljka Žakulu, da u
njegovu selu živi žena koja po svom obrazova
nju i ponašanju uveliko odskače od svoje sredi
ne. I Rada Tatalović, gospićka skojevka, također
je Jakovu Blaževiću govorila o ženi u crnoj ma
rami, što u Gospiću prodaje sir i mlijeko i širi
»živi marksizam«.
Kada je u Španjolskoj izbio građanski rat
(ljeto 1936. godine), u obranu španjolske repub
like hitale su brojne internacionalne brigade.
Taj rat bio je ispit savjesti naprednog čovječan
stva — proletarijata i napredne inteligencije, bio
je borba protiv fašističke najezde. I mnogi Liča
ni svrstali su se u internacionalne brigade da s
oružjem brane Republiku Španjolsku. Oni koji
su ostali u zemlji, svesrdno, onoliko koliko su
mogli, pomagali su svojim borcima, posebno na
kon povlačenja interbrigada iz Španije, kada su
mnogi naši borci bili zatočeni u francuskim lo
gorima. U akcijama prikupljanja pomoći poseb-
�no se isticala Kata Pejnović. Agitirala je u Smiljanu i drugim selima i prikupljala pomoć, od
jeću i hranu za drugove u logorima.
U aprilu 1938. Kata je primljena u Komu
nističku partiju.
Te godine stalno je bila u akciji: osim pri
kupljanja pomoći našim drugovima u francusskim logorima, razvijala je živu antifašističku
propagandu, posebno onda kada je Hitlerova Nje
mačka napala i pripojila dio čehoslovačke — Sudete, u okvir svojih nacionalnih granica.
U svojim sjećanjima (za RTV Zagreb) Kata
kaže:
»Organizirali smo velike demonstracije u Gra
čacu, gdje se bilo okupilo nekoliko tisuća ljudi.
Tumačili smo napad Hitlera na čehoslovačku kao
opasnost fašizma i za našu zemlju.«
Upravo ta opasnost nije kucala samo na vra
ta Španjolske i Čehoslovačke, nego i na vrata
naše zemlje i cijelog svijeta. Komunistička par
tija Jugoslavije imala je pravilnu ocjenu tih do
gađaja, a Kata je tu ocjenu znala prenijeti na
ljude oko sebe, bilo da je govorila na zborovima,
ili u svakodnevnim susretima s ljudima. Osim
toga, Partija joj je dala zadatak da djeluje u le
galnim organizacijama »Seljačka sloga« i »Seljač
ko kolo«. Kata je radila gotovo bez prestanka.
Dolaskom Josipa Broza Tita na čelo KPJ,
oživio je rad na svim frontovima; za članove Par
tije nije bilo niti je smjelo biti predaha. U me
đuvremenu, fašistička Njemačka napala je i oku
pirala Poljsku, a prije toga pripojila je u sastav
svog »velikog Reicha« i Austriju. Fašizam je zvec
kao svojim oružjem i na našoj granici.
NAROD ZBIJA REDOVE
Uoči svenarodnog ustanka 1941. godine u
Lici je bilo 180 članova Partije. I srpska i hrvat
ska buržoazija nastojale su svim silama da u
tom kraju osiguraju prevlast svojih pozicija i
interesa. Nasrtljivost te politike išla je sve do
izazivanja međunacionalne netrpeljivosti i suko
ba. Još tridesetih godina, u Lici je srpska buržo
azija osnovala četnička udruženja, čiji je cilj bio
proganjanje demokratski i revolucionarno orijen
tiranih ljudi, a posebno izazivanje šovinističke
mržnje i nepovjerenja između srpskog i hrvat
skog naroda.
/ g r a d S '.-
2 Kata Pejnović
�18
Hrvatska je buržoazija, s druge strane, isto
dobno, kao odgovor na četništvo, počela s osni
vanjem ilegalnih organizacija križara, koje poste
peno postaju utočišta ustaša. I jedna i druga or
ganizacija, u toku narodnooslobodilačkog rata,
pokazat će svoja prava lica kao izdanci buržoaskih interesa predano služeći okupatorima.
Međutim, unatoč svega toga, utjecaj komu
nista u Lici je stalno rastao. Stasala je genera
cija školovanih, i mahom revolucionarnom po
kretu priklonjenih Ličana, koja se trudila da one
mogući utjecaj buržoazije među narodima. Raz
vojem trgovine i lihvarstva, seljaci su naglo siromašili i u idejama komunista nalazili jedini
izlaz i perspektivu svog budućeg života. Isto ta
ko, uoči samog rata u Liku se vraćaju radnici iz
zapadnoevropskih i drugih zemalja (zbog eko
nomske krize), gdje su mnogi od njih bili pripad
nici tamošnjih radničkih i komunističkih orga
nizacija. Sve je to utjecalo da se uoči drugog
svjetskog rata u Lici razvije snažan revolucio
narni pokret, s kadrovskim potencijalom sposob
nim da povede narod na ustanak i u socijalistič
ku revoluciju.
Kata Pejnović bila je u to vrijeme već preka
ljeni borac i aktivista. U Smiljanu je već bila
osnovana partijska organizacija na čijem čelu se
nalazio Jovo Rajčević. Valjalo je naći najpogod
nije oblike djelovanja da se onemogući učvršći
vanje pozicija buržoazije, te da se masama ob
jasni profašisLčko d je ovan je jugoslovenske vlade.
Kako je u Smiljanu već djelovalo srpsko
»Seljačko kolo« i hrvatska »Seljačka sloga«, za
čije djelatnosti je bila zadužena Kata, trebalo je
članstvo tih kulturno-ekonomskih institucija čim
čvršće povezivati. Zato je u kući Petra Pejnovića
osnovan »Ekonomski centar«, gdje su seljaci mo
gli kupiti umjetno gnojivo, prehrambene potrep
štine i manje poljoprivredne strojeve; centar je
trebao biti mjesto sastajanja članova obje te or
ganizacije. U tome se u potpunosti uspjelo, jer te
dvije organizacije, unatoč različitoj propagandi
i trovanju međusobnih odnosa od strane nekih
pravoslavnih i katoličkih popova, nisu bile ni u
čemu suprotstavljene. Okupljanje Smiljančana u
»Ekonomskom centru« Kata je koristila za učvr
šćivanje bratstva i jedinstva, govoreći im da bur
žoazija, huškajući ih na međunacionalnu netrpe
ljivost, zapravo želi da odvrati borbu naroda
protiv same te buržoazije. Kata je bila aktivna
i omiljena i u jednom i u drugom društvu, pa
�su njene riječi bile jače od svih vrsta propagande
neprijatelja naroda.
Iako je u to vrijeme već bio znatno popus
tio okov buržoaske diktature, aktivnost Kate
Pejnović nije mogla promaći doušnicima režima.
Pop Matej Stijačić, te pop Tomljenović, često
su i u svojim crkvenim propovijedima »proziva
li« Kalu i »cinkali« je žandarmima. Oni su se bi
li okomili na smiljansku zadrugu (Ekonomski
centar) kao komunističko uporište.
Baš zbog tih doušnika Katina je kuća često
bila meta žandarmskih posjeta i premetačina.
Ali, ona je već bila prekaljena ilegalka — u kući
nisu mogli naći dokaze njene pripadnosti Ko
munističkoj partiji ili neke druge tragove koji
bi mogli upućivati na to. Osim toga, i sam ban
Kostrenčić nije mnogo držao do tih popova, po
sebno do Stijačića, kojeg je u pismu tadašnjem
predsjedniku vlade Stojadinoviću nazvao »veo
ma nasilnim i grubim čovjekom«.
Godinu dana prije fašističkog napada na Ju
goslaviju, u maju 1940. godine, komunisti su se
borili da zbiju demokratske redove u jedinstve
nu frontu radnog naroda na izborima za općin
ska vijeća. Na tim izborima komunisti i kandi
dati demokratskih opredjeljenja dobili su u mno
gim općinama Like većinu glasova. Bio je to do
bar znak pred događaje koji će vrlo brzo doći.
U te značajne uspjehe j Kata je ugradila dio
svog života.
NOVO PRIZNANJE — NOVA OBAVEZA
Pred sam rat u Lici je već bilo pedesetak par
tijskih organizacija. Njima je, održavajući izrav
nu vezu sa CK KP Hrvatske, rukovodio Jakov
Blažević. On je već ranije uočio snagu i volju
Kate Pejnović i njenu nepokolebljivost da istraje u obavljanju svih zadataka koje je pred nju
postavljala Partija. Zato je bilo i prirodno da je
1940. godine Kata postala članom i Okružnog ko
miteta KP za Liku.
Naime, te godine održana je Okružna kon
ferencija na Plitvičkim jezerima, kojom prilikom
je formiran i Okružni komitet KP za Liku, u či
ji sastav su ušli: Jakov Blažević (sekretar), Mile
Počuča, Nedjeljko Žakula, Tode Marijan, Milan
Vukmirović Škarpa, Kata Pejnović, Tomo Nikšić
�i Dušan Brujić. Ovo visoko priznanje Kati je zna
čilo još jednu novu obavezu. Ali za ženu njezina
kova, koja se poput hrasta, polako uzdizala, ni
najteži zadaci nisu neostvarljivi.
— Na Okružnoj partijskoj konferenciji po
stavljen je zadatak: proširiti rad sa ženama. Kri
tički je ukazano na slab rad na tom planu. To
zaduženje je bilo zajedničko, a ne samo moje.
Članova partije — žena, nije bilo mnogo, dok je
skojevki bilo dosta. Bilo je nekoliko žena — čla
nova partije u Končarevu kraju. Inače su među
članovima partije većinom bile intelektualke,
neke na studijama u Zagrebu, a neke u Beogra
du. One su iz SKOJ-a prešle u Partiju — priča
la je Kata poslije oslobođenja, sećajući se sastan
ka na Plitvičkim jezerima.
Jesu li baš svi bili zaduženi za rad sa žena
ma? Kata će to ipak shvatiti kao svoje zaduže
nje, i krenuti u akciju. Pošteno komunistički: sve
što napravim ja, napravili smo svi, ili obrnuto.
Nije bilo dioba osobnih zasluga. Revolucija koja
se približava tražila je da se brzo radi, da se na
rod organizira, da bude spreman kako bi velebit
ske visove napokon osvjetlila baklja slobode.
Okružni komitet najčešće se sastajao u advokatskoj kancelariji Nedjeljka Žakule u Gospi
ću. Tu su primane i poruke i upute za rad sa
članstvom i narodom. Kata je gotovo svakodnev
no, ako nije bila negdje dalje na terenu, od Smiljana do Gospića prevaljivala put pješice.
Onda je došlo i prolcćc 1941. godine i pad
Kraljevine Jugoslavije. U Divoselu održan je sa
stanak Okružnog komiteta na kojem je dogovo
reno da svi članovi Komiteta idu u rat, osim Ja
kova Blaževića, koji se trebao povući u ilegal
nost. Međutim, ubrzo su se svi vratili: neki još
nisu ni bili stigli na odredišta, a buržoaska vla
da je izvjesila bijelu zastavu, pokupila svoje kr
pice i narodno zlato i pobjegla u inozemstvo —
ostavljajući narod na milost i nemilost osvaja
čima.
Prisjećajući se tih dana Kata je pisala:
»Ja sam ostala u Smiljanu. Drugovi su tada
zaključili da nema smisla da sav rad Okružnog
komiteta ostane na meni, jer sam već bila kom
promitirana, pa su se bojali da se neću moći pro
biti svugdje, bez obzira na svoje veze sa skojev
cima i mojom djecom koja su mi pomagala. Ta
ko je odlučeno da Jakov Blažević ostane u Divo
selu, a ostali su otišli u r a t...«
�Zbog sramne kapitulacije buržoazije, rat je
završio prije nego je i počeo: Kraljevina Jugo
slavija pala je za samo deset dana. Pala za sva
vremena.
Buržoazija je pobjegla u inozemstvo ili se
stavila u službu njemačkim, talijanskim, mađar
skim i bugarskim fašističkim okupatorima. Na
rod je ostavljen na milost i nemilost okupato
rima.
Kata je, zajedno sa svojim drugovima komu
nistima, bila u danonoćnoj akciji: počele su po
sljednje pripreme za ustanak. Centralni komitet
KPJ 15. aprila 1941. godine izdao je o tome i
proglas, prvo sjeme slobode u porobljenoj Evro
pi.
STISNUTO SRCE I PESNICA
Okupatorske armije još nisu bile osvojile
sve krajeve zemlje kada je 10. aprila 1941. go
dine u Zagrebu proglašena takozvana Nezavisna
Država Hrvatska, poglavnika Ante Pavelića. Za
Nikola Pejnović, najstariji Katin sin
�narod Like došli su najcrnji dani u njegovoj his
toriji. Odmah po dolasku na vlast ustaše su za
vele krvavi teror. Naprosto su se natjecale tko
će više uhvatiti i zaklati: Srba, Židova i Hrvata
antifašista.
Hrvatsko stanovništvo zastrašivali su četni
cima, podstičući međunacionalnu mržnju Srba
i Hrvata. Govorili su da su Srbi odgovorni za
sve patnje hrvatskog naroda u staroj Jugoslaviji
i da će tog zla nestati ako se Srbi protjeraju iz
Like. Propali srpski političari građanskih parti
ja uzvraćali su istom mjerom: huškali su Srbe
protiv Hrvata. Međutim, i jedni i drugi bili su
društveni talog, ološ najore vrste i jednog i dru
gog naroda. Oni svojim narodima nisu željeli niš
ta dobro: želja im je bila da se dodvore talijan
skim okupatorima, da sačuvaju vlast buržoazi
je, pa makar bila i ograničena zbog prisustva
fašističkih okupatora.
Talijanski fašisti, koji su okupirali Liku, obi
lato su se koristili svojim domaćim slugama, po
provjerenom receptu — zavadi pa vladaj.
Samo nekoliko dana po dolasku u Gospić i
Smiljan, ustaše su uhapsile Katinog supruga Jo
vanišu. Narod još nije mogao vjerovati da će se
ustaše odlučiti na dotad neviđena zvjerstva. Ipak
su to učinile.
Prvog dana strahovlade ustaše su ubile dvo
jicu seljaka iz Smiljana. Njihova tijela bacili su
u jamu poviše Bužima. Potom su zvjerski unakažena tijela bacali i u Janča i Ševićjamu kod
Pazarišta. Bezdani o kojima su majke svojoj dje
ci pričale čudesne priče, postali su stravični bi
lježi strahovlade razularenog fašističkog ološa.
Kata ide od sela do sela, po zadatku Partije.
Valja sačuvati živote komunista i njihovih sim
patizera, organizirati izbjegličke logore u ličkim
šumama. Dolazi i ljeto. Ustaše su krenule u ma
sovne pokolje srpskog stanovništva: u sanio če
tiri dana krvavih orgija poklali su na stotine muš
karaca, žena i djece. Pod ustaškim nožem gube
živote Katin suprug Jovaniša i sva tri sina: Ni
kola, Branko i Mihajlo. Da majci Kati bude i te
že, Mihajla su ustaše živa zapalile.
Mnoge majke bi presvisnule. Katino srce sc
stislo; stegla pesnica, još odlučnija da se bori
do konačne pobjede.
Dogodilo se to baš u ono vrijeme kada je
Kata pokušavala organizirati oslobođenje logo
raša iz logora Jadovno. U tom logoru, pored dru
gih, bilo je i pet tisuća Židova koje su ustaše
�prebacile na otok Pag, gdje su svi do jedinog po
ubijani i zakopani u grobnice koje su sami isko
pali prije svoje smrti. Druge logoraše pobili su
u Jadovnom, a lješeve pobacali u kraške jame i
bezdane. Vjetar s Velebita i drugih ličkih plani
na mirisao je na smrt.
— Muža su mi prije bacanja u Šević-jamu
zvjerski mučili, samo da progovori, da kaže gdje
sam ja, Jakov i drugi drugovi. Kožu su mu derali,
oko kopali, uši rezali, ali on ništa nije kazao —
pričala je Kata.
Kada se to dogodilo Kata je bila u jednom
zbjegu, sa oko četrdesetak ljudi. U blizini su bi
la još dva zbjega. Ustaše su ih otkrile i opkoli
le. Kata je uspjela pobjeći u selo Vaganac i sklo
niti se u kući Geme Šarića, komunističkog sim
patizera. Nije tada znala da su joj dvije kćeri.
Ljuba i Milica, preživjele. Ljuba je pobjegla iz
škole u kojoj je odmah zatim izgorio veliki broj
ljudi, žena i djece. Ljubu je spasila Hrvatica Luja Jelinić — čičin. A takvih je primjera bilo tih
dana bezbroj u Lici.
U smiraj tog stravičnog dana, Kata se spu
stila u Smiljan. Od svega što je imala, ostala je
lipa kao nijemi svjedok bezumlja. Krvave zvjeri
povukle su se u svoje brloge, dok su se još tiho
dimila zgarišta i tužno cvilili psi za izgubljenim
gospodarima. Strpljenje naroda je dogorjevalo,
primicao se dan odluke.
Sa zgarišta krenula je Kata u Divoselo, gdje
se nalazio Okružni komitet za Liku. Okupljenim
ženama iz nekoliko sela održala je govor.
— Ne želim nikom da doživi takve boli i
stradanja kakve su doživjele stotine srpskih obi
telji i oni Hrvati koji su se na bilo koji način
suprotstavili krvavim zločinima ustaša. Da se to
nikad ne ponovi — moramo se svi dignuti kao
jedan u narodni ustanak — klicala je tada Kata.
Jauci s Jadovna još se nisu bili ni stišali li
prestrašenom narodu, a već je odjeknula grlena
pjesma ohrabrenja u ličkim šumama:
Oj narode Like i Korduna,
Došlo vrijeme da se diže buna!
U to vrijeme Kata je tako reći spadala s
nogu; išla je od sela do sela i hrabrila zaplašene
ljude, dizala im moral, ulijevala nadu. Lika ni
kad nije stenjala pognute glave! Partija je već
bila spremna da povede narod u borbu za oslo
bođenje.
�24
— Ustaše su oruđe okupatora — govorila je
Kata na zborovima.
Širila je bratstvo i jedinstvo Srba i Hrvata.
Bila je presretna kada su njene riječi potvrđe
ne i na dijelu: u Divoselo su došli skojevci, par
tijci i antifašisti Hrvati iz njenog rodnog Smiljana — da se zajedno sa Srbima bore protiv
ustaša i talijanskih okupatora. Kuje se borbeno
jedinstvo naroda Like.
Svojim jedinstvenim i narodu lako razumlji
vim riječima, Kata neprekidno objašnjava ciljeve
revolucije; i Srbi i Hrvati je prihvaćaju, jer go
vori ono što oni sami osjećaju. Ispod crvenog
barjaka revolucije koji je razvila komunistkinja
Kata okuplja se narod Like. Ona postaje jedan
od najistaknutijih organizatora narodnog ustan
ka u tom kraju.
Prve puške u Srbu, a potom i u Divoselu,
zapalile su vatru slobode. Padaju ustaške posta
je u selima, slobodan je i Donji Lapac. Onaj na
boj, koji se polako taložio u ličkoj sirotinji i in
teligenciji, eksplodirao je kao poruka poroblje
noj Evropi: Ovaj narod ovdje bije bitku i za tvo
ju slobodu!
Za vrlo kratko vrijeme ustašama je Lika po
stala veoma tijesna. Nema više onih bahatih hajki na nevine ljude; krvnici su pobjegli u utvr
đeni Gospić, pod okrilje talijanskih okupatora.
Splasnuo je teror crnih noževa, štakori su pob
jegli u rupe. Narod je slavio svoje prve pobjede.
Unatoč složenim uvjetima, Lika je ušla sprem
na u ustanak. Za vrijeme opće mobilizacije, ka
da su neprijatelji napali našu zemlju, vođena je
politika da komunisti, skojevci i njihovi simpa
tizeri, poslije rasula, čuvaju oružje. Komunisti
su ga prikupljali. I u Katinoj kući bila je jedna
sabirnica oružja. Otuda je oružje prenošeno u
Divoselo, i skrivano u stogove sijena. Neposred
no pred ustanak prikupljeno je u Lici okp 1300
pušaka i nekoliko puškomitraljeza, znatne koli
čine municije ] ručnih granata.
Katinom zaslugom mnogi su skojevci po za
datku Partije odlazili u domobrane i otuda do
premali oružje. Tako je Partija na različite na
čine naoružavala narod.
Ustašama je bila poznata uloga Kate Pejnović, pa su odmah po dolasku na vlast, u nemo
gućnosti da joj uđu u trag, raspisali i potjerni
cu za njom. Ali narod je čuvao svoju Katu.
�BORBA NA SVIM FRONTOVIMA
Ustanak je i na području Bosanske Krajine
raširio krila slobode. U oslobođenom Drvaru, ni
puni mjesec nakon podizanja narodnog ustanka,
održana je velika skupština žena, na kojoj su sud
jelovale seljanke, radnice, intelektualke... Na
skupštini su sudjelovale i drugarice iz Slovenije,
koje su sa svojim obiteljima protjerane u taj
kraj nakon njemačke okupacije. Sudjelovale su
i Ličanke. Tada je formiran Antifašistički odbor
žena, sa zadatkom da se i žene aktivno uključe
u narodnooslobodilačku borbu.
Primjer iz Drvara slijedile su i žene Like. Na
sastanku Okružnog komiteta, održanom 11. sep
tembra 1941. godine u Donjem Lapcu, Kata je po
krenula pitanje organiziranog sudjelovanja žena
u narodnooslobodilaokoj borbi. Komitet je do
nio odluku da se na oslobođenom teritoriju stva
raju odbori Narodne pomoći, čiji je osnovni za
datak bio prikupljanje hrane i odjeće za borce
u odredima.
Dogovoreno je da se u svim selima osnivaju
odbori žena./ Kata obilazi sela, osniva odbore,
drži govore, objašnjava zadatke i ciljeve revolu
cije. Jela Bićanić, Katin suborac, sjeća se njene
aktivnosti (»Drugarica Kata«):
»Fizičke napore nije podnosila teško. Po kiši
i snijegu, popodne i uvečer, nekad i prije pod
ne, ona je išla iz mjesta u mjesto...«
Jela Bićanić opisuje Katin govor u selu Krbavici:
»Govorila je konkretno. Svaka riječ jasna,
adekvatna slika; riječi zaokružene kao obluci u
potoku. Sjećam se, govorila je i o sovjetskim
ženama, o životu i patnjama žena u staroj Jugo
slaviji. Još i danas mi je u uhu rečenica: ’Oni
su nam pili krv kroz naše grube seljačke ko
šulje’. Svoje izlaganje popraćala je gestikuliranjem; kad je željela nešto istaknuti, pokrenula
bi desnu ruku i stezala pesnicu. Bijaše tada u
Krbavici dva-tri dana a onda nekamo ode. Nije
rekla ni kuda ni kamo; ni prije odlaska ni po
povratku. ... znala je što je partijska konspi
racija. ..
Gotovo da se nije ni spominjalo njeno prezi
me. Govorilo se, jednostavno: Kata. Borci su je
najčešće zvali Mama Kata. Sa svakim je znala
razgovarati, uvijek spremna na vedru riječ i bodrenje drugih.«
�Takva je bila Kata, žena u vječno tamnoj ma
rami. Svojim radom otvarala je uvijek nove i no
ve frontove, one često nevidljive, koji su za ne
prijatelja bili jednako pogubni kao i oni vatre
ni. Iako je tiho gazila ličkim puteljcima, staza
ma i bogazama, prije negoli stigne u neko selo,
od usta do usta širio bi se šapat uzbuđenja: »Do
lazi Kata«. A kada dolazi Kata dolaze i novi doga
đaji, uvijek se rađa nešto novo.
U to vrijeme rađali su se odbori žena. Dola
zila je i zima; valjalo je obući partizansku voj
sku. Odbori žena prosto su se natjecali koji će
sakupiti više vune, košulja, gaća, kaputa, džem
pera, šalova, čarapa i druge robe potrebne na
rodnim ratnicima.
(Zadatak Partije u osnivanju odbora žena
Kata je savjesno ispunjavala, organizirajući tako,
u pozadini, ekonomsku i političku snagu revolu
cije. Bez te snage, bez tog čvrstog oslonca, bilo
bi vrlo teško voditi i oružanu borbuj:
Rad već prekaljene revolucionarke osjećao
se na svim poljima; osim prikupljanja hrane i
odjeće borcima, razvijao se vrlo aktivan politič
ki i kulturni život u oslobođenim mjestima Like.
Talijanski okupatori uzalud su pokušavali uspo
staviti kontakt s narodom — bili su u potpunos
ti izolirani. Seljaci su krili stoku, hranu, ai sami
su se sklanjali, da se ni slučajno' ne sretnu s
okupatorom ako je to ikako moguće.
Osnovani odbori Antifašističke fronte žena po
stepeno su povezivani općinskim, a zatim i ko
tarskim rukovodstvima. Krajem 1941. godine u
Krbavici je održan i sastanak Inicijativnog od
bora Antifašističke fronte žena za Liku. U to vri
jeme vode se žestoke borbe s Talijanima, pa i
mnoge žene, osim uobičajenih zadataka, preuzi
maju na sebe borbu za ranjenike, a mnoge od
njih uzimaju pušku u ruke da se bore protiv
okupatora.
U februaru 1942. godine u Krbavici je odr
žan Plenum Okružnog komiteta KPH za Liku na
kojem je sudjelovala i Kata. Ukazano je tada na
opasnost od četnika, koji sve više i više okreću
leđa narodu, stvaraju ortakluk s talijanskim oku
patorima od kojih dobivaju oružje. Za Katu je
to bio novi zadatak: trebalo je ponovo obilaziti
sela, držati govore, objašnjavati narodu zločinač
ku, izdajničku ulogu četnika.
Ustaše su svoje krvavo lice pokazale odmah
prvih dana sloma stare Jugoslavije — isto tak-
�vo lice pokazat će i četnici, nešto kasnije, okre
ćući svoje oružje protiv vlastita naroda, sijući
međunacionalnu mržnju i bratoubilački rat.
OBRAČUN SA ČETNICIMA
Kao i u drugim krajevima, tako i u Lici, čet
nici su u prvim danima ustanka taktizirali; na
riječima su bili protiv ustaša i okupatora, ali
ništa nisu poduzimali. Čekali bi da partizani os
voje neko mjesto, pa bi se i oni »priključili« po
bjednicima. Uostalom jačih četničkih formacija
i nije bilo u tom kraju, ali i ono što je bilo na
nijelo je velikog zla narodmooslobodilačkom po
kretu. Lokalnim četnicima pomagali su nedićevci
i ljotićevci, porijeklom iz tih krajeva. Njihov os
novni zadatak bio je likvidiranje najistaknutijih
organizatora ustanka, četnički crni noževi ubili
su Marka Oreškovića, Miću Radakovića, Pekišu
Vuksana i mnoge druge istaknute rukovodioce u
Lici.
Kao i ustašama, tako i četnicima, bilo je izu
zetno stalo da oduzmu život i Kati Pejnović. Vre
bali su priliku, šunjajući se po selima kao pra
vi strvinari, da im padne šaka. U tom se poseb
no isticao vođa jedne četničke bande Gavro Stanojević zvani Bugar.
On i njegovi koljači banuše noću u selo Počitelj, gdje su u jednoj kući ubili Vladu Cerina,
partijskog radnika iz Zagreba. Kata se sjeća tog
događaja i o njemu zapisuje:
»Te večeri i ja sam stigla u Počitelj i smje
stila se u jednu kuću blizu štaba Počiteljskog od
reda. Malo zatim vratio se Vlado Cerin s terena,
pa smo skoro do 22 časa razgovarali o ustanku i
političkom radu u narodu. Sjećam se dobro da
mi je pokazivao neki novi politički materijal, za
koji još nisam znala i šalio se da je, eto, bolje
informiran od mene. Onda je otišao da spava u
jednu kuću, nešto dalje od one u kojoj sam se ja
smjestila...«
Kata je loše spavala te noći, pa je ustala vr
lo rano. Zapitala je domaćicu:
— Saro, jesi li čula da je noćas ovuda neko
prolazio? Zašto su naši iz odreda toliko šetali,
a da ustaše nisu pucale?
Kada je domaćica zaplakala, Kati je bilo
jasno da se nešto dogodilo. Četnici su u selu već
slavili svoj krvavi pir.
�»Odmah sam se uputila u odred« — piše
Kata. »Kada sam ušla u štab imala sam što i
vidjeti. Četnici skidaju naše parole i stavljaju
svoje i bacaju sve što je partizansko. Izgledalo
je kao da su se i oni iznenadili kad su me ugle
dali kako ulazim u štab odreda.
Odmah sam se vratila u kuću gdje sam pre
noćila. Tamo sam našla jednog četnika, koji je
sudjelovao u ubistvu Pekiše Vuksana. Izuvao je
mokre čarape i pjevao četničke pjesme, a mene je
samo pogledao. Otišao je u štab odreda, a posli
je njega je došao drugi i rekao:
— Kato, ti ćeš sada ostati s nama. Ti si pa
metna žena i nemoj se upuštati u te komunis
tičke i ustaške poslove.
Odgovorila sam:
— Dobro. Samo ću otići u Medak da javim
da neće biti sastanka koji sam s njima zakazala.
Pristali su da odem u Medak. Znali su da
im je tamo vođa Gavro Stanojević, pa su misli
li da im ionako neću moći umaći. Ja sam se, me
đutim, dosjetila da mogu preko bare poći pre
ma Čitluku, pa sam to i učinila. Nisam se okre
tala da vidim slijede li me ili ne. Blizu ceste
ugledam jednog čovjeka s puškom o ramenu.
Došavši bliže, vidjela sam da je bio iz našeg od
reda, jedan od onih što su ih četnici zadržali.
Imala sam revolver, otkačila sam ga i pomislila:
»Ako me napadne pucat ću.« On se, međutim,
nije micao, gužvao je nešto među prstima, i kad
sam prišla, zapitao me:
—Drugarice Kato, imaš li šibica da pripalim
cigaretu?
— Imam, odgovorim, i pružim mu.
Onda mi je rekao da su ga poslali da me
dočeka, sveže i vrati natrag i sve mi je ispričao
o noćnoj akciji četnika.
— Ja te neću vezati i voditi toj bandi. Idem
u Velebit, a ti već znaš kuda ćeš — rekao mi je
na kraju.
Kad su primjetili da se on ne vraća i da sam
produžila put za Čitluk, četnici su poslali troji
cu naoružanih bandita da me uhvate i vrate. Me
đutim, ja sam već bila blizu Čitluka. U selo se
nisu usuđivali da uđu, pa su se vratili.«
Stigavši u Čitluk, Kata se uputila u štab
odreda, gdje je zatekla komandanta Mitu Krajnovića, koji je bio žandarm i ranije je pripadao
četničkoj organizaciji. Ispričala mu je, u prisut
nosti okupljene omladine i naroda, što su četni-
�ci počinili te noći u selu Počitelj. Mjerkala je ko
mandanta, tražeći odgovor kako će reagirati.
— Nikad nisam bio za takve četnike i tak
vu politiku — odgovorio joj je Mito Krajnović.
— Treba čuvati odred — rekla mu je Kata
— i paziti da se četnici ne povezu s kim u selu.
Katina sjećanja iz tog događaja su vrlo svje
ža:
»Nisam još ni završila, kad uđoše dva čet
nika kurira s pismom za Mitu. Pred sobom su
vodili svezanog Miću Muhara, koji je ujutro sti
gao u Počitelj. On ga otvori i počne ga čitati.
Stala sam kraj njega i rekla:
— Daj, da i ja pročitam.
— Ma, čekaj, dok vidim šla je!
Ipak sam pogledala, a u pismu je pisalo:
'Dragi brate Srbine, u Čitluk je došla Kata Pejnović. Ubij tu ustaškinju, a isto tako i Miouna.
A ako nećeš, pošalji ih svezane natrag po našim
kuririma.’
Kata je sada izravno stavila na kušnju oda
nost Mite Krajnovića narodnom ustanku i revo
luciji. Energično ga je zapitala:
— Sad, Mito, reci odmah: što ćeš učiniti?
— Ne bih te ubio ni za cijeli svijet — rekao
je Krajnović.
— A što će bili s Mićunom? — pitala je
Kata.
— Ništa. Sto i s tobom.
I, nije se ništa dogodilo. Ali, valjalo je brzo
raditi. Partijska organizacija i njeni aktivisti mo
rali su pred narodom razobličavati izdajničku
ulogu četnika, odvraćati seljake od njihovih re
dova. Oni su bili, zapravo, nosioci ideologije srp
ske buržoazije, nosioci njenih interesa, oruđe u
rukama te buržoazije. Znala je to Kata iz svog
predratnog partijskog rada, znala je čije su bile
i kome su služile četničke organizacije.
Od tog vremena, kad bi ustaše napadale par
tizanske odrede, napadali su i četnici, pod okri
ljem Talijana. Bili su izdajnici, a to je nešto što
se u narodu, od riječi i poštenja, nije praštalo.
Kata se i poslije susretala s četničkim ideo
lozima i propagatorima četničkih ideja.
»Sjećam se jednog zbora u Jošanu u prolje
će 1942. kada sam imala s ljotićevcem Lajkovićem
pravi obračun. Došla sam u selo da osnujem
odbor AFŽ; odbor Narodne pomoći je već pos
tojao. Na političkom zboru govorila sam okup
ljenom narodu o našoj borbi i našim zadacima,
a Lajković, koji je oko sebe okupio još nekoli-
�ko malodušnika, počeo mi upadati u riječ i ne
girati ono što sam govorila. Tvrdio je da u na
šim odredima ima ustaša. Čak je rekao da je
i moj sin ustaša. Pri tom je mislio na Hrvate u
partizanima, jer je glavna četnička tendencija
bila razbijanje bratstva i jedinstva.
Ništa me u tim danima nije više pogađalo,
nego napad na naše bratstvo i jedinstvo koje
smo tako uporno stvarali. Odgovorila sam na
svaku riječ i pritom ga dovodila u takvu situaci
ju da nije znao što da kaže. Iznijela sam na zbo
ru i podatke o ubistvu đaka kragujevačke škole
i rekla da, iako tamo nema ustaša, svaka ban
da, pod okriljem okupatora, pravi zvjerstva nad
narodom. Kada je vidio da mu nema druge, pri
šao mi je i rekao:
— Mi smo istomišljenici, samo se nismo ra
zumjeli.
— Dobro sam ja razumela tebe i tvoju po
litiku — odbrusila sam mu.«
U istom članku (»Sukob s četnicima u Lici«)
gdje je iznijela svoja sjećanja na zlodjela čet
ničkih izdajnika, Kata piše:
»Teško1 je reći sve o zločinima koje je čet
nička banda nanijela narodu i borcima po na
šim selima. Da spomenem samo teški zločin čet
nika iz Gračaca koji su bili povezani sa Đujićevim četnicima (iz Kninske krajine — o. p.). Oni
su opkolili Kotarski komitet Gračac, a zatim se
kretaru Nikoli Krajnoviću odsjekli glavu i od
nijeli Talijanima. Tu je poginula i Smilja Pokrajac, član Kotarskog komiteta i Okružnog odbo
ra AFŽ-a za Liku. Isti zločin su učinili i u selu
Vučjevu, gdje su opkolili herojskog borca Biću
Kesića i ubili ga na zvjerski način: odsjekli su
mu glavu i predali Talijanima. Za to su dobivali
cigarete i pašte. Narod je bio tako ogorčen na
njihova zlodjela da je i majka omrzla sina ako
je bio u četničkim redovima«.
Kada je kapitulirala Italija, četnici su se razbježali. Oni koji nisu počinili nikakva zlodjela,
prišli su partizanima, a koljači su pobjegli u
Knin. Nakon dolaska Nijemaca ponovno su se
vraćali u njihova uporišta, nastavljajući tokom
cijelog rata svoja zlodjela.
Kao ni ustašama, tako ni četnicima nije us
pjelo likvidirati Katu Pejnović. Iskusna predrat
na ilegalka, izmicala je svim njihovim potjera
ma i zamkama.
�MOĆNA ORGANIZACIJA ŽENA
(Bližila se kraju ratna 1942. godina. Žene Li
ke bile su u to vrijeme organizirana snaga re
volucije, sposobna da se uhvati u koštac i sa
najsloženijim zadacima. Za 8 . mart te godine
štampan je čak i prvi broj lista »Žena u borbi«.
I tu je svoje nemirne stvaralačke prste imala Ka
ta, zajedno s drugaricama Marijom Šoljan i Je
lom Bićanić. List je štampan u 120 primjeraka,
u šapirograf-tehnici. Za više primjeraka nije bi
lo ni boje ni papira. Prvi primjerci odlepršali su
od ruke do ruke sa člancima u kojima se žena
ma objašnjava borba i njeni ciljevi. [
Kata je sve češće surađivala u "»ženi u bor
bi«. U četvrtom broju toga lista napisala je:
»Okupator drhti od straha pred rastućim va
lom narodnooslobodilačke borbe, okuplja oko
sebe sve narodne izdajice, bez razlike (na) vjere
i narodnosti, okuplja četnike koji su i prije mu
čili i ubijali hrvatski narod samo da raspiri gra
đanski i bratoubilački rat u našoj zemlji. Ovo
U Donjem Lapcu, 1942. (sijeva nadesno): Neđa
Zakida, Kata Pejnović i Marija Šoljan
�ujedinjenje najcrnje reakcije još nas čvršće po
vezuje i okupija u našoj narodnooslobodilačkoj
borbi. Ova zvjerstva 'ujedinit će i nas srpske i
hrvatske žene protiv nam istog neprijatelja u na
šoj borbi...«
Istim onim jezikom kojim je govorila, Ka
ta je i pisala; jasno i jednostavno, za narod iz
kojeg je snagom svoje volje izrastala. U petom
broju »Žene u borbi« sa samo nekoliko rečeni
ca ona daje sliku stanja i prilika u svom kraju:
»Mi žene Like kroz borbu i svoju organiza
ciju AFŽ čvrsto smo povezane u narodnooslobodi
lačkoj borbi. Iako se susrećemo sa svim teško
ćama i oskudicom, golotinjom, bosotinjom nas
samih i naše djece, a negdje i sa gladi, bez soli,
petroleja, šibica itd., mi ipak dajemo koliko mo
žemo za našu narodnooslobodilačku vojsku. Za
hvaljujući tome, naša vojska dosada nije bila
gladna«.
Tako je to bilo u Lici i na isteku 1942. godine.
Odmah nekako po povratku iz Bihaća, Kata je
morala ponovo u Bosansku krajinu. Trebalo je
ići u Bosanski Petrovac, na Prvu zemaljsku kon
ferenciju Antifašističke fronte žena Jugoslavije,
koja je bila zakazana za 6 , 7. i 8 . decembra. Zaprtila je svoju torbu i, zajedno s drugim drugaricama, svojim suborcima iz Like, krenula pre
ko već snijegom okovanih planina.
Prema petrovačkoj visoravni tih su dana te
kle bujice žena iz svih naših krajeva, probijaju
ći se i prćko teritorija koje su držale neprijatelj
ske snage. Po povratku u Liku, Kata će napisa
ti (»Žena u borbi« broj 6 ):
|»Velike su žrtve podnijele i delegatkinje Pr
ve zemaljske konferencije AFŽ-a, koju smo odr
žali. .. u Petrovcu. Probijale su se kroz neoslo
bođeni i poluoslobođeni teritorij danima i tjed
nima, ali su stigle na konferenciju. Tu su prisu
stvovale i dvije studentice Beogradskog univer
ziteta, obje invalidi bez nogu, koje su ranjene kao
borci Prve proleterske brigade«.(
Konferencija se održavala u Sokolskom do
mu. Dvoranu su ukrašavali umjetnici-partizani:
Vojo Dimatrijević i Pivo Karamatijević. Oni su,
zajedno s Ismetom Mujezinović m. portretirali
delegatkinje. A one su došle: iz Gorskog kotara,
Korduna, Banije, Like, Hrvatskog primorja, Bo
sanske krajine, Dalmatinske zagore, Šibenika,
Karlovca, Beograda, Zagreba, Cetinja i mnogih
drugih sela i gradova.
�I Ratni reporter »Borbe« počinje svoj izvještaj
na prvoj stranici riječima:
»Planuo je veliki, pravedni narodnooslobodilački rat. Žene Jugoslavije oslušnule su za tre
nutak od toga dolazi taj glas, koji zna da uteši,
da povede na ustanak, koji zove na osvetu. To
je bila progovorila Komunistička partija — sve
ostalo bilo je nemo za patnje naroda, i onda je
u ženama i sestrama, u mladim majkama koji
ma su otrzali čeda iz naručja i sekli ih na ko
made, planuo žar plemenite mržnje, osvete i heroizma. ..«I
Onda je u svečanu dvoranu Sokolskog doma
u Bosanskom Petrovcu ušao Josip Broz Tito. Za
većinu žena bio je to prvi susret sa svojim vo
ljenim komandantom. Kada je stao za govorni
cu dočekao ga je plotun aplauza uzbuđenih de
legatkinja; u mnogim očima zaiskriše i suze ra
dosnice. |A »Borba« u kurzivu donosi ove Titove
riječi:
»Ja se ponosim time što stojim na čelu ar
mije u kojoj ima ogroman broj žena. Ja mogu
kazati da su žene u toj borbi po svom heroizmu,
po svojoj izdržljivosti, bile i jesu na prvom mestu i u prvim redovima i svim narodima Jugo
slavije čini čast — da imaju takve kćeri...
Žene se bore za slobodu i nezavisnost svojih
naroda, one se bore protiv fašističkog sistema,
sistema srednjevjekovnog ropstva. One se bore
danas rame uz rame sa narodima Jugoslavije
protiv zvjerskih okupatorskih osvajača i protiv
njihovih izdajničkih domaćih slugu. To je sastav
ni dio njihove velike borbe za svoju ravnoprav
nost koju su našim ženama, u granicama Jugo
slavije, osporavali«.!
Poslije Titova govora, prema riječima repor
tera, zavladala je neopisiva razdraganost među
166 delegata i nekoliko stotina učesnica. Nakon
uvodnih referata Mitre Mitrović i Spasenije Cane Babović, za govornicom Sokolskog doma re
dale su se seljanke, radnice, intelektualke; go
vorio je narod kroz usta žena o svojoj borbi i
svojoj budućnosti. Nepismena seljanka Mika Pećanac iz Vrtoče, iz drvarskog 'kraja, rekla je:
»Ja sam željna istine i pravde, a koliko sam
videla istinu i pravdu, ona je sva u komunistima«.
Za govornicu dolazi i Kata Pejnović. List
»Borba« u broju od 13. decembra 1942. godine
donosi izvode iz njena izlaganja i komentar o
ulozi žene u Lici slijedećim riječima:
3 Kata Pejnović
�I»Meni su ubili tri sina i druga. Srce mi je
bilo klonulo od žalosti i tuge. Ali, trebalo je osve
titi moje zlatne jabuke i hiljade takvih koji su
stradali. Stisnula sam srce i pesnicu...«
Tako je rekla Kata, seljanka iz Like, tada
već član AVNOJ-a. I ne samo ona, nego hiljade
žena iz Like, od kojih je 15.000 već čvrsto obu
hvaćeno organizacijom, visoko su digle glavu,
čvrsto i uporno lomile su razdor između srpskog
i hrvatskog naroda, ako i ne odmah svešću, a
ono žuljevitim rukama koje su kopale krompir
za postradala hrvatska sela od četnika. I njihova
je zasluga što Hrvati, naročito zapadne Like, sve
više tada ulaze u partizane i što su žene hrvat
skog sela Perušić obukle bataljon »Marija Gu
bec«. Žene Like obukle su »od glave do pete«,
čitavu jednu brigadu i Prvi proleterski bataljon.)
»One paze svoju vojsku kao čedo svoje — i ti
me zadaju direktan udarac neprijatelju« — rekja je Kata pred Vrhovnim komandantom i de
legatkinjama. J
Na skupu ^u izneseni brojni primjpri hernizma i različitih aktivnosti žena širom naše zemlje.
“Njihova često materinska borba za bratstvo i je
dinstvo naših naroda od neprocjenjive je vrijed
nosti.
i U glavni odbor AFŽ za Jugoslaviju ušle su:
Kata Pejnović, Dragica Karan, Kata Vujaklija,
Nada Trbović, Danica Medan, Mika Pećanac, Spasenija Cana Babović, Maca Gržetić, Rahida Šakić, Judita AlargLć, Nada Marković, Zora Brkić,
Vehida Maglajić, Mitra Mitrović, Olga Kovačić,
Vanda Novosel, Marija Novak, Stana Tomašević,
Dina Vrbica i Mira Morača. U izvršni odbor iza
brane su: Spasenija Cana Babović, Kata Pejno
vić, Vanda Novosel, Mitra Mitrović i Mira Mo
rača. Za predsjednicu i glavnog i izvršnog odbora
AFŽ za Jugoslaviju izabrana je Kata Pejnović. J
Bilo je to priznanje jednoj prekaljenoj revolucionarki, neumornoj tkalji slobode i bratstva
i jedinstva naših naroda.
Godine 1962. preživjele žene Prve zemaljske
konferencije AFŽ Jugoslavije ponovo će se naći
u Bosanskom Petrovcu, da osvježe svoja sjeća
nja na taj historijski sastanak. Tom prilikom
Kata je rekla:
— Revolucija ne bi bila potpuna da u njoj
nije bilo žena. Žene su se herojski borile. One
su u Partiji vidjele snagu koja će ih povesti, jer
prije su bile ljudi drugog reda. I putem narod-
�ne vlasti, žene su se u revoluciji uzdigle na veli
ku visinu.
Tada, prisjećajući se svog izbora za predsjed
nicu AFŽ Jugoslavije, skromna kao i uvijek, re
kla je:
— Moram, ipak, reći zašto sam se toliko iz
nenadila kad mi je CK na čelu sa drugom Ti
tom dao to povjerenje, mada sam se tome i di
vila. Smatrala sam da ima tu sposobnijih žena
i da bi njima više ta dužnost pripadala nego
meni. Mnogo sam mislila o tom ogromnom za
datku i velikoj dužnosti.
U vrijeme održavanja Prve zemaljske konfe
rencije AFŽ Jugoslavije samo je u Hrvatskoj bi
lo organizirano oko 250.000 žena, sa 22 okružna
i 35 kotarskih odbora. Bila je to ogromna sna
ga u čije je mehanizme i akcije utkala Kata ve
liki dio svog stvaralačkog zanosa, svoje neiscrp
ne organizatorske energije. To što je postala
predsjednicom žena Jugoslavije, bilo je samo
prirodno priznanje njenom golemom udjelu u
socijalističkoj revoluciji.
Po završetku skupa u Bosanskom Petrovcu,
Kata se nije odmah vratila u Liku. Produžila je
u Bihać gdje je, krajem decembra 1942. godine,
održan Prvi Zemaljski kongres Ujedinjenog sa
veza antifašističke omladine Jugoslavije, kojem
je, u prisutnosti Vrhovnog komandanta NOV i
POJ Josipa Broza Tita, predsjedavao Ivo Lola
Ribar.
— Kongres je bio veličanstven — prisjećala
se Kata. — Govorio je i drug Tito. Njegov dola
zak u salu dočekala je bura omladinskog odušev
ljenja koje se nije stišalo nekoliko minuta. Im
presionirao je stav i diskusija omladine, njena
odlučnost učešće u herojskoj borbi«.
Govorila je i Kata. Ukazala je ne veliki do
prinos što ga omladina daje širenju bratstva i
jedinstva, kao i njenu suradnju s organizacija
ma Antifašističke fronte žena.
PRVA ŽENA MEĐU VJEĆNICIMA
Odvajkada je, na ovim našim prostorima,
patrijarhalni život kovao svoje zakone. Žena je
bila ta koja je rađala djecu, kuhala, prala, a ako
je još k tome živjela na selu — morala se, uz
sve to, prihvatiti motike, pa i pluga. Žena i bav-
�ljenje politikom — bila su dva različita pojma,
bez ikakvih međusobnih dodirnih točaka. Ipak,
s narodnim ustankom stvari su se počele vrto
glavo mijenjati. Uporedo s muškarcima borile
su se i žene; jedne s puškom u ruci, druge su u
pozadini organizirale prehranu boraca, liječenje
ranjenika. Jednostavno rečeno, na njihova leđa
pali su gotovo svi poslovi. Onda nije ni čudo da
su se predrasude prema ženama i njihovom sudje
lovanju u političkom životu brzo rušile.
Pred kraj 1942. godine jedna petina cjelokup
nog teritorija naše zemlje bila je oslobođena: ve
liki dio Bosanske krajine, Like, Banije, Kordu
na i drugih krajeva. Protiv okupatora i njihovih
domaćih slugu ratovalo je tada 150.000 partizan
skih boraca. Na oslobođenom teritoriju osnivane
su škole, otvarane trgovine, pa i kafanice. Radi
le su mnoge štamparije, štampajući proglase,
legitimacije, knjige, novine... Djelovala je naro
dna vlast. Da nije bilo čestih nasrtaja neprijate
lja na oslobođeni teritorij, gotovo bi se i zabo
ravilo da se sve to događa u porobljenoj Evropi.
Sloboda je ovdje pjevala dok su u mnogo ja
čim i mnogoljudnijim zemljama našeg kontinen
ta pokorno podnosili teror fašista.
U to vrijeme, Bihać je bio najveći grad os
lobođene teritorije. Bio je tu i Vrhovni štab s
drugom Titom na čelu. Tu je 26. i 27. novembra
1942. godine održano i Prvo zasijedanje Antifa
šističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavi
je. Pozive vijećnicima potpisao je drug Tito. Po
ziv je dobila i Kata.
— Obavijest da sam predložena za delegata
i vijećnika Prvog zasjedanja AVNOJ-a zatekla
me je u selu Šalamuniću, kraj Korenice, gdje
sam upravo, sa Jelom Bićanić, pripremala članak
za list »Žena u borbi«. Ovu obavijest saopćio mi
je drug Vlado Bakarić, komesar Glavnog štaba
Hrvatske. Moram priznati da me je obaviještenje vrlo prijatno iznenadilo i uzbudilo. Do tada
nisam ni znala da se priprema zasijedanje
AVNOJ-a, a još manje da netko od predstavnika
Like treba da mu prisustvuje. Odmah sam se
spremila i pošla na put — sjećala se Kata.
Vijest o Katinu izboru za vijećnika, kao pr
ve žene u vrhovnom predstavništvu narodne vla
sti, pukla je diljem Jugoslavije. Na put je kre
nula preko Korenice i Prijeboja u Ličko Petro
vo Selo. Tu se našla s drugom Vladimirom Bakarićem i, nakon dugog pješačenja, automobilom
krenula u Bihać.
�U radno predsjedništvo Prvog zasjedanja
AVNOJ-a izabrani su: dr Ivan Ribar, Nurija Pozderac, Moša Pijade, dr Sima Milošević, Pavao
Krče, Kata Pejnović i Jevstatije Karamatijević.
Tako u radnom predsjedništvu sjedi i Kata, kćer
Dmitra i Jelene iz sela Smiljan, ona djevojčica
što se zarana družila s motikom, jer zbog siro
maštva nije mogla u školu. Sjedi majka, seljan
ka, ilegalna učenica prvoboraca komunističkih
ideja u Lici: Jakova Blaževića, Rade Tatalović,
Miče Radakovića, Nedjeljka Žakule... Svojim ne
prekidnim radom i svojim opredjeljenjem ulazi
Kata u novu historiju svojih naroda.
»Poslije zasjedanja«, pisala je Kata, »vijeć
nici su se počeli razilaziti. Trebalo se vratiti u
svoju jedinicu, štab, odbor, selo, komitet i na
staviti aktivnost. Pristupilo se odmah sprovođenju odluka«.
Kata nije ni jedan zadatak olako shvatila.
Tako je bilo i s odlukama AVNOJ-a. Odmah po
povratku u Liku, krenula je u sela da kaže na
rodu što je to bilo u Bihaću, što je dogovoreno
Kata Pejnović u radnom predsjedništvu Prvog
zasijedanja AVNOJ-a
�i odlučeno. Redali su se zborovi i sela: Mekinjar, Krbavica, Tmovac, Šalamunić, Bunić i mno
ga druga. Vijećnik Kata Pejnović prihvatila se
posla vrlo savjesno i u izravnim kontaktima s
narodom objašnjavala tok i ciljeve revolucije.
Povjerenje Partije Kata nikada nije izigrala; ona
se nikada nije izvlačila od posla, nije imala vre
mena za odmor, ni za bolovanje. Povjerene za
datke obavljala je sa strašću iskrenog revolucio
nara. Dolazila su iznova nova zaduženja i par
tijski zadaci.
Tako je Kata u ljeto 1943. godine postala
članom i Glavnog odbora AFŽ Hrvatske. Konfe
rencija je održana u selu Prozor kod Otočca,
tada uistinu glavnog hrada Hrvatske. Jer, Pavelićeva tz. Nezavisna Država Hrvatska, iako pod
patronatom okupatorskih snaga, stalno se sma
njivala pod udarima partizanskih jedinica. Skojevci su tada pjevali posprdnu pjesmicu na ra
čun »nezavisne«; »Lijepa naša domovina, od Za
greba do Šestina« (Šestine selo desetak 'kilome
tara od Zagreba — o. p.).
I taj detalj govori o tome koliko se bio raz
mahao narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj,
ali i o tome da je kvislinzima i u njihovim brlozima, na drugu godišnjicu ustanka, već bilo veo
ma vruće.
Za održavanje Prve konferencije AFž Hr
vatske, sala osnovne škole bila je ukrašena slika
ma tada već proslavljenih ratnika. Među njima
nalazila se i slika Kate Pejnović. Bilo je to ma
lo, ali tako drago priznanje. Kao predsjednica
Antifašističke fronte žena Jugoslavije, ona otva
ra konferenciju, nalazi se u radnom predsjedni
štvu.
Ali za Katu priznanja nisu bile lovorike na
kojima bi se moglo odmarati; svako novo priz
nanje za nju je bilo i novi zadatak. Tako je bilo
i s tim skupom, njegovim odlukama i zadacima.
U proljeće te iste godine, kao
yijećnik
AVNOJ-a, Kata je supotpisnik »Poziva hrvatskom
i srpskom narodu« da pomogne u obavljanju
različitih zadataka i funkcija. Međutim, za Katu
nije bilo dovoljno samo napisati poziv; valjalo
je to živom riječi objasniti na brojnim skupo
vima.
U Otočcu i Plitvicama 13. i 14. ‘una 1943. go
j
dine održano je Prvo zasijedanje Zemaljskog an
tifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvat
ske (ZAVNOH). Kata je bila vijećnik tog najvi
šeg političkog tijela Hrvatske. Ali ovog puta
�nije bila jedina žena: još deset žena bile su vi
jećnici ZAVNOH-a. Riječ je uglavnom o onim drugaricama koje su tokom rata uporno radile na
organiziranju žena i njihovom aktivnom uklju
čivanju u narodnooslobodilačku borbu. S prvim
najvišim političkim organom u Hrvatskoj, žene
su izborile jedno od najvećih uvažavanja u povi
jesti. Ali, bila je to samo logična 'posljedica nji
hova rada i najava da će nakon pobjede revo
lucije doći do svekolikih promjena u društvu.
— Sto je ravnopravnost i sloboda žene? —
pita Kata povodom 8 . marta 1943. godine negdje
u Lici, i sama odgovara:
— To je ostvarenje... koje će ženu uzdignuti
na visinu na kojoj nikad nije bila, na visinu že
ne čovjeka, najsretnije majke, najbolje druga
rice, najmoralnije žene. Ostvarenje ovog ne sa
mo da ne ide na štetu muškaraca, nego ide u
korist ne samo muškaraca, nego i čitave zajedni
ce i društva«.
Tako je govorila Kata. A onda, ponovno u
nove akcije i iskušenja. Ratni putovi bili su te
ški; trebalo se često provlačiti i preko okupira
ne teritorije, čekati zgodnu priliku za prebaci
vanje u drugi kraj.
Prilikom prebacivanja iz jednog u drugo
mjesto, često bi se kroz noć prolomila ošL.r
vojnička komanda: »Stoj! Tko ide?!«
Ako je Kata bila u grupi, onda nisu bile
potrebne nikakve lozinke. Dovoljno je bilo da
kaže: »Ide Kata!« i — prolaz bi bio slobodan.
Naravno, tamo gdje su bile partizanske straže.
Na vrlo širokom području bila je poznata goto
vo svim našim borcima.
DOŠLA NAM JE KATA
Krajem ljeta 1943. godine po zadatku Parti
je Kata odlazi na Baniju i u Moslavinu.
Iako su bili ratni uvjeti, iako su informaci
je teško dolazile do onih koji su ih željeli čuti,
one su ipak stizale, od lista do lista, od usta do
usta. Tako su i u čazmanskom kraju sve znali
o Kati, iako ona tamo ranije nije dolazila. U
šumi između sela Kopčić i Andigole održavala
se konferencija žena tog kraja. U tamošnjem li
stu »Glas žene« od 1. septembra 1943. godine
opisan je Katin dolazak na taj sastanak. Nepo-
�znati kroničar izrekao je ono što su svi govorili
i osjećali prema toj ženi.
»Kata je tu«, »Došla nam je Kata!« — čulo
se šaputanje žena u šumi na m jestu... gdje će
se održati Prva okružna konferencija AFŽ-a. Žene
željno čekaju da je vide. Znatiželjne su da li je
doista onakva kako je prikazuju na crtežima, da
li dosita nosi maramu i seljačko odijelo«.
Malo dalje, kroničar zapisuje:
»Došla je iz Like, naše oslobođene Like i do
nijela pozdrav ličkih i drugih žena, koje već sla
ve blagdan slobode. Ne mari za dugačak i opa
san put na kojem četnici, ti razbojnici i izdajice
srpskog naroda, vrebaju u zasjedi naše drugove
i drugarice, koje se probijaju od mjesta do mjes
ta, od veze do veze. Znade ona da je svuda oče
kivana i dobro došla. Njena pomoć svagdje tre
ba, njeno znanje i iskustvo treba da posluži
stotinama žena«.
I kao svuda, taikd je bilo i u šumi u čazmanskom kraju, kod sela Andigole: žene su poredile
ono što su čule i znale o Kati, tiskale se da joj
priđu bliže, da je pozdrave, da joj se zahvale.
Bila je njima slična, po sudbinama i ciljevima
za koje su se borile. Sve te žene iz naroda s ko
jima je Kata dolazila u kontakt, željele su da
budu kao i ona. Sa divljenjem su govorile: »Sva
ka joj riječ na mjestu«.
Samo nekoliko dana prije posjeta čazmanskim ženama, Kata je bila i među Banijkama, na
njihovoj konferenciji u selu Krašiću. Svuda je
bilo isto: Kata je već bila svojina naroda, glas
tog naroda.
Na naslovnim stranama svih ženskih listova
koji su izlazili u pojedinim krajevima, često je
štampan Katin portret, nastao u Bosanskom Pe
trovcu za vrijeme Prve zemaljske konferencije,
a kojeg je objavila »Borba« uz svoj izvještaj s
tog skupa. Žene su imale svoju junakinju, na svo
joj pozadinskoj fronti ratovanja. A bila je to izu
zetno teška fronta, sastavljena od stotina niti.
Eto, događalo se da u teškim trenucima bane u
selo i pokoji dezerter. Kata je i o tome zapisala:
».. .Žene su takve tražile, slale ih ponovo u
borbu i pjevale im podrugljive pjesme:
Dezerteri, sramne kukavice,
napuštate svoje jedinice.«
Iza mnogih tih akcija stajala je Kata, svojini
riječima i svojim akcijama; povezivala -je niti
�fronte na vrlo širokom području Like, Moslavi
ne, Banije, Korduna i Bosanske krajine. Pored
svakodnevnih poslova za potrebe boraca, žene su
i učile. Kata je zapisala:
»U nekim okruzima bilo je i do 85 posto
nepismenih žena. Zato se još 1942. godine po
čelo održavanjem analfabetskih tečajeva... žene
su ne samo sijale brašno, pripremale hranu za
vojsku i radile bezbroj poslova, nego su kod
toga i posvetile izvjesno vrijeme svom obrazova
nju. One su po brašnu pisale slova i tako učile
čitati i pisati«.
POSLJEDNJI OPROŠTAJ S LOLOM
Od proljeća do jeseni 1943. godine mnogo se
toga dogodilo u Lici. Neprijateljski nasrtaji ne
samo da nisu skršili otpor partizanskih jedinica,
nego je slobodna teritorija još i povećana.
Sredinom novembra, zajedno s drugim vijeć
nicima iz Hrvatske, Kata se zaputila u Jajce, na
Drugo zasjedanje AVNOJ-a. Dva desetljeća kas
nije Kata će napisati za zbornik »Tako je ra
đana nova Jugoslavija« članak u kojem opisuje
taj put:
»Put naš za Jajce nije bio baš tako lak; bi
lo je i nevremena i teških prelaza kroz okupira
nu i poluokupiranu teritoriju. Kada smo došli
u Livno dočekao nas je dalmatinski korpus ko
me je tamo bilo sjedište. Tamo su nas dočekali,
častili, okrijepili čajem, jelom... i ugrijali smo se.
Vijećnici su se u Livnu zadržali nekoliko
dana.
»Tu u Livnu čuli smo žalosnu vijest da je po
ginuo Lola Ribar. Na nas je to ostavilo jako te
žak utisak. Baš to jutro zajedno smo razgovara
li i izljubili se na polasku sa Lolom, i ubrzo,
za kratko vrijeme, saznali smo da je poginuo«.
Kata se upoznala s Ivom Lolom Ribarom u
Bihaću, na zasjedanju Prvog zemaljskog kongre
sa USAOJ-a. Susret u Livnu, a odmah potom i
vijest da Lole nema, otvorio je u njenom srcu
rane i bol za vlastitom djecom, suprugom i stoti
nama drugih koje je poznavala, a kojih više ni
je bilo među živima.
»Ne mogu da ne pomenem... Ribara koji je
bio predsjednik AVNOJ-a, i njegovo junačko dr
žanje na samom zasjedanju. On je zatražio, kada
�je čuo da je Lola poginuo, da Jurica dođe na
zasjedanje u Jajce. Onda mu je drug Tito morao
reći da je Jurica poginuo prije mjesec dana. On
je imao toliko snage da je rukovodio čitavo vri
jeme zasjedanjem AVNOJ-a kao predsjednik«,
pisala je Kata.
Divila se Kata držanju Ivana Ribara, oca Lo
le i Jurice. A njena sudbina bila je isto tako
strašna. Samo jednom vidjeli su joj suzu u oku.
Bilo je to u nekom selu u Lici. Ispričala neka
žena Kati sve strahote koje je 'preživjela u us
taškim klanjima, pa će reći: »Lako je tebi, dru
garice, pričati!« Onda joj Kata kaza svoju gole
mu nevolju; u očima joj zarosiše suze... Sugo
vornica zaćuta.
Kasnije će Nada Sremec upisati u svoj ratni
dnevnik Katine riječi:
»... ne volim spominjati svoju tugu. I, zaš
lo govoriti o meni, zar sam ja jedina, koja sam
to pretrpjela? Koliko je hiljada žena pretrpjelo
isto što i ja, pa zašto onda govoriti samo o me
ni? Pođi Kordunom, Banijom i Likom, pa što
vidiš? Ruševine i ruševine, svuda žalost...«
Onda u Jajcu, promatrajući oca Lole i Juri
ce, Kata je vidjela i dio sebe, svoju sudbinu i
sudbinu mnogih majki i očeva. Bila je korenita
kao i mnogi iz te ratne generacije, dostojanstve
na i u svojoj golemoj tuzi.
TEŽAK POVRATAK IZ JAJCA
Povratak iz Jajca za vijećnike slovenačke i
hrvatske delegacije bio je vrlo težak. I Kata,
koja je već bila navikla na duga pješačenja ' i
provlačenja kroz neprijateljske položaje, govori
o teškoćama povratka. Zelja im je bila da se vra
te istim putem kojim su i došli. Ali otud s lič
ke strane, od mjesta Srba, nadirale s u . Švabe,
zatvarajući put vijećnicima. Iz Bugojna, kamo
su bili stigli, morali su se ponovo vratiti u Jaj
ce, a onda preko Mrkonjić-Grada i Ključa u Grmeč planinu, te dalje za Baniju.
»Usput smo narodu govorili o zasjedanju
(AVNOJ-a) i objašnjavali odluke koje su donese
ne na njem u... Na mene je ostavio snažan uti
sak taj susret s narodom — svuda su nas čas
tili i toplo primali. Svuda se čula pjesma: »Kra
lju Petre, nećemo te amo, tvoja djela dobro mi
poznamo...« — zapisala je Kata.
�U Liv mi, na putu za zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu (slijeva nadesno) Oskar Danon, Jela Bićanić, Nada
Sremec, Kata Pejnović, Nikola Vidovit', Vicko Krstulović, Rade Turković i Viče Buljan
�44
Bili su to njeni prvi kontakti s narodnim
masama nakon Drugog zasjedanja AVNOJ-a. Ni
tada, kada se nalazila na putu za svoju Liku, ni
je gubila vrijeme; svojim energičnim govorima
širila je vijest o historijskom događaju u Jajcu,
a uvijek duhoviti narod odmah je reagirao svo
jom pjesmom, poput one koju je Kata zapisala.
»Od Grmeča je trebalo ići prema Baniji; ja
sam tim putem već ranije dva puta prelazila,
a prelaz nije bio jednostavan. Već je veliki dio
Banije bio oslobođen, osim Kostajnice, Dvora
i Petrinje i nekih drugih centara. Sela su bila
oslobođena. Na jednom prelazu koji je bio te
žak, trebalo je preći cestu, prugu i Unu, mora
li smo se prebacivati skelom ili čamcem, a ne
prijatelj je bio oko jedan kilometar udaljen. Oni
su držali jedno brdo, kotu svoju, a drugo je bilo
malo niže i mi sad trebamo tu da pređemo. Ja
sam govorila da mi zastanemo gdje smo bili oba
viješteni o položaju neprijatelja, jer neprijatelj
nije imao hrabrosti da se dugo zadrži na jednom
mjestu, pošto je ovo Krajina, vojska, tu su par
tizani, heroji naši, neće oni lako omrknuti ov
dje. .. Međutim, neki nisu stali na to stanovište
i komanda je pala da se mi vratimo opet u neko
drugo mjesto, čijeg se imena ne sjećam. Tamo
smo prenoćili i sutradan smo prešli« — iznosi
Kata svoja sjećanja s puta iz Jajca.
Vijećnici su u Baniji naišli na popaljena sela
i kuće bez krovova, vrata i prozora. Ljudi su
u ovom kraju, kad bi čuli za dolazak neprija
telja, skinuli s kuće sve što se moglo i odnijeli
u šumu. Neprijatelj više nije imao što zapaliti,
ali se nije imao gdje ni udomiti.
Kata je, po zadatku Partije, morala prekinu
ti svoje putovanje i ostati na području Banije
i Korduna, gdje organizira odbore žena, i objaš
njava narodu odluke usvojene na Drugom zasijedanju AVNOJ-a.
U jednom sačuvanom pismu koje će Kata
napisati Okružnom komitetu KPH za Kordun,
nakon odlaska s tog područja, osjeća se gotovo
majčinska briga zakone koji su tamo ostali na
različitim zadacima.
»Dragi drugovi, ja sam stigla zdravo u Liku,
te vam se javljam sa par riječi. Željela bih da mi
se javite, kako je prošlo oblasno savjetovanje
AFŽ, je li uspjelo ili nije. Ako je uspjelo, nastojte da se sad što brže održe kotarska savjeto
vanja, da se laj rad pokrene i zatalasaju sve ma
se žena kroz organizaciju AFŽ u JNOF (Jedins-
�tveni narodnooslobodilački front); to će, drugo
vi, mnogo značiti za općeniti rad kod vas, poš
to danas imamo ... najveći broj ženskog svijeta
u pozadini. Radite čvrsto na tome da se taj rad
pokrene i da se žene zainteresiraju za rješavanje
svih problema koji stoje pred nama...«
Kata u svom pismu dalje piše:
»Sada je vojnička i politička situacija za nas
odlična, zato treba da u masama sve objasni
mo, da nemaju narodni neprijatelji svog pakle
nog uticaja na naš narod. Šta bi oni radili da
su njihove prilike ovakve; i ako je u ustaško-četničkim redovima nastala velika demoralizacija,
oni u narod idu sa svojom propagandom...
Pozdravite mi sve drugove i drugarice... pi
šite mi, iako znam da vam nije do piskaranja...
jesam li vam se što zamjerila, možda sam bila
ikad i kruta, pa me možete po tome i kritikovali
u pismu«.
Nakon svega — lijepi komunistički pozdrav
drugovima na Kordunu. A Katin pozdrav u to
vrijeme značio je mnogo za sve one koji su ra
dili u pozadini.
ČLAN PREDSJEDNIŠTVA ZAVNOH-a
Narodna vlast je strpljivo, korak po korak,
širila svoje bogato korijenje, osvajajući nova se
la i gradove. Početkom maja 1944. godine doći
će vijećnici iz svih krajeva Hrvatske u Topusko,
banjsko lječilište, danas automobilom od Zagre
ba jedva sat i nešto udaljeno. Tu je i Kata dlošla
na Treće zasjedanje Zemaljskog antifašističkog
vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske. Prema od
lukama AVNOJ-a, ZAVNOH postaje vrhovno za
konodavno i izvršno narodno tijelo, najviši or
gan državne vlasti federalne Hrvatske.
Prošle su tri godine od vremena kada je u
ovim krajevima narod, predvođen Komunistič
kom partijom, krenuo u borbu za samoodržanje,
za slobodu. Kata je nebrojeno puta, na narodnim
zborovima i sastancima, govorila da slobodu ne
treba čekati, nego da se za slobodu treba boriti.
Stala je za govornicu i Trećeg zasjedanja
ZAVNOH-a:
— Drago mi je da mogu na ovoj historijskoj
sjednici kazati par riječi.
Naše junačke žene Jugoslavije pokazale su
da nisu pognute šiju pred fašistima. Kada je
�46
Komunistička partija pozvala narod na ustanak,
one su se digle poput lavica. Kada su fašističke
zvijeri, Švabe, ustaše i Talijani, počeli da uniš
tavaju njihovu djecu i njih same, one nisu ni
minute čekale, nego su, na poziv Komunističke
partije, zajedno sa svojim narodom stupile u re
dove Narodnooslobodilačke fronte i već tri godi
ne se nalaze u borbi s puškom u ruci ili rade
u pozadini pomažući svoju vojsku. One nose hra
nu na front, sakupljaju sve što je potrebno i po
mažu vojsku na sve načine...
Iz Kate je govorilo srce, govorio je zanos
prikupljen u trogodišnjem ratovanju, nastao u
stradanjima i pobjedama. Vijećnici su je slušali
pažljivo, često prekidajući njeno izlaganje dugo
trajnim pljeskom; pred njima kao da je stajao
sam narod, u svoj svojoj veličini, snazi i širi
ni srca.
— Drugovi! Hoću da naglasim da su u Hr
vatskoj najviše stradale srpske majke. U Hrvat
skoj je prijetila opasnost istrebljenja Srba. Us
taše zvijeri počele su da istrebljuju srpski na
rod. Kada je najveća opasnost prijetila našem
narodu i kada su ustaške zvijeri punili jame na
Velebitu i širom naše zemlje Iješinama poklanih
ljudi, izdajnička vlada iz Londona poručivala je
da čekamo, iako nije bilo do čekanja. Otvoreno
da kažem stara Jugoslavija bila je tamnica naro
da, a naročito nas žena. Danas naše žene rade
u svim organizacijama, a naročito u svojoj or
ganizaciji, Antifašističkoj fronti žena, koja broji
stotine hiljada žena, koje su se uzdigle i politič
ki i vojnički i koje se nalaze na dužnostima počev od mjesnih organa vlasti pa do Nacionalnog
komiteta. Zahvaljujući našoj slavnoj junačkoj
Partiji, koja je otvorila put našim ženama, nika
da ih više neće ugnjetavati nikakvi protunarodni
režimi i izdajnici, koji su i doveli naš narod do
ovoga...
Kata je prema kvislinškim i svim izdajnič
kim elementima gajila žestoku mržnju, dodaju
ći joj klasno-historijske dimenzije sa začuđujuće
jasnim ocjenama. To zorno potvrđuje i njen go
vor na Trećem zasjedanju ZAVNOH-a.
— Govorim to zato, što već tri godine rata
oni stalno raspiruju mržnju između srpskog i
hrvatskog naroda. Želim da kažem, da su naše
žene zajedno sa slavnom narodnooslobodilačkom
vojskom i partizanskim odredima mnogo prido
nijele u stvaranju jedinstva srpskog i hrvatskog
naroda. Nisu naše srpske žene mrzile radi ustaša
�hrvatske žene. One su znale razlikovati ustaše
od poštenog hrvatskog naroda i pozvale su hr
vatske žene u borbu, ,pa su se one i odazvale.
Kasnije su uz hrvatske i muslimanske majke pro
lile mnogo suza zbog zvjerstva četnika i agena
ta okupatora...
Uz burno odobravanje vijećnika. Kata je na
stavila svoje izlaganje:
— Još nisu prošla stradanja od njemačkog
fašizma i njegovih slugu, ustaša i četnika. Oni
danas vide da stoje pod udarcima Crvene armi
je, pod udarcima naše narodnooslobodilačke voj
ske, naših saveznika, da stoje pred smrtnom opa
snošću. Zato danas gdje god mogu upadaju u na
ša sela, ubijaju naš narod, bacaju djecu u vatru
i siluju naše žene. I danas naš narod ima puno
pravo da traži, jer vodi borbu tri godine, da se
otvori druga fronta od strane saveznika, da se
na taj način skrati rat i smanje bezbrojne žrtve...
Slušajući bilo svog naroda, njegove uspje
he u borbi protiv okupatora 1 domaćih izdajni
ka, Kata je prenijela vijećnicima poruku žena:
— Ja, drugovi, mogu punim pravom da ka
žem da stotine i stotine rascviljenih majki i rascviljenih srdaca ništa nije moglo umiriti, da niš
ta nije moglo tako zaliječiti njihove rane kao od
luke Drugog zasijedanja AVNOJ-a i osnivanje Nacioonalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije. Za
to naši narodi, ispaćeni narodi Jugoslavije i sve
naše žene punim pravom traže priznanje našeg
Nacionalnog komiteta, naše prave istinske vlade.
Poruke i odluke Drugog zasijedanja AVNOJ-a
Kata je shvatila kao poziv na akciju da i sama
doprinese njihovom ostvarivanju. To se vidi iz
njenog govora u Topuskom, kao i konkretnih ak
cija koje je poduzela u suradnji s drugim svojim
suradnicima.
PISMO ELEONORI RUZVELT
Redakcija lista »žena danas« uputila je pi
smo i dva primjerka svog lista, s posvetom, su
pruzi predsjednika Sjedinjenih Američkih Drža
va, Eleonori Ruzvelt. U to vrijeme Eleonora Ruzvelt bila je aktivan društveni radnik, posebice u
humanitarnim i dobrotvornim organizacijama.
Bio je to jedan od putova da svijet sazna makar
i dijelić istine o herojskoj borbi naših naroda,
�njegovim patnjama i stradanjima, ali i velikim
pobjedama koje nisu bile samo naše; ta slobo
da za koju su se tukli naši narodi pripadala je
cijelom slobodoljubivom čovječanstvu.
Tako je do te daleke zemlje i na ovaj način
doprla vijest o ženama naših krajeva, o njiho
voj nepoštednoj borbi protiv okupatora i kvis
linga.
Ne zadugo, Kata je, kao predsjednica Antifa
šističke fronte žena Jugoslavije, dobila odgovor.
»Draga gospođo Pejnović,
'Bilo mi je neobično milo što sam dobila pi
smo od vas. Promatrala sam s velikim divljenjem
veliku borbu koju vi vodite i ja danas s dubokom
brigom mislim o vašem narodu.
Ja znam da UNRRA (Uprava Ujedinjenih na
roda za pomoć i obnovu, agencija za pomoć u ra
tu opustošenim zemljama — o. p.) pravi planove
da učini u najkraćem roku sve što je mogućno.
Ja se nadam da ću u budućnosti moći učiniti
nešto da vam se pomogne.
Duboko sam svjesna počasti 'koju ste mi
ukazali, posvetivši mi dva prim jerka »Žene da
nas«. Smatram da je ono što ste vi postigli —
izvanredno, kada se ima na umu s koliko malo
sredstava raspolažete«.
Ta pomoć je i stigla, ali tek poslije rata. Si
romaštvo je nadoknađivano entuzijazmom — na
rodne vojske na frontu i naroda u pozadini.
Poslije duljeg vremena provedena na Kor
dunu, Kata se, u ljeto 1944. godine, ponovo vra
ća u svoju Liku. Na plenarnoj sjednici Okružnog
komiteta KPH za Liku, pokrenuto je pitanje ra
da sa ženama. Ocjena je kratka: rad sa ženama
ne zadovoljava. (!)
Iako to stajalište i ocjena nisu imali izrav
ne veze s Katinim radom, ona je pokušala naći
odgovor i uzroke toga stanja. Više mjeseci nje
nije ni bilo na tom području, pa nije ni imala
hitnijeg utjecaja na aktivnost žena.
— Drugovi, uzroke stanja ne bi smjeli tra
žiti među ženama — rekla je Kata. — U njih
postoji golemi interes za rad u njihovoj organi
zaciji. Međutim, partijski aktivisti su zakazali
na tom polju, oni nisu umjeli taj rad podsticati na najbolji način. Savjetovanja o tom pitanju
koja će se održati u pojedinim kotarima, neće
riješiti to pitanje ako ih ne pripremimo teme
ljito.
Rad u pozadini, njegov intenzitet i masov
nost ovisili su od mnogočega. Ako bi teritorij
�pao pod nadzor okupatora ili njegovih domaćih
pomagača, objektivno društveno-politički rad sa
širim masama morao je utihnuti. Kata je bila
protiv improvizacija tamo gdje su postojali uv
jeti za aktivniji društveno-politički život, uklju
čujući tu, prije svega, organizaciju žena. Ona
je tražila temeljitost; njen glas se ponovo čuo
u mnogim selima Like. Provela je na tim, i dru
gim zadacima čitavo ljeto 1944. godine. Onda
je morala, po zadatku Partije, ponovo ići na
Kordun.
U PARTIZANSKOJ BOLNICI
NA PETROVOJ GORI
Po dolasku u Okružni komitet KPH za Kar
lovac, 'koji je imao sjedište u Topuskom, Kata
je ponovno razvila živu aktivnost. Ali ovog pu
ta ratna sreća, što bi se reklo, okrenula joj je
leđa. Za jednog bombardiranja teško je ranjena
i prevezena u partizansku bolnicu na Petrovoj
gori. Ta bolnica, smještena u gustoj šumi na vi
sovima Petrove gore, liječila je ranjene i bolesne
borce tokom cijelog rata. Neprijatelj je nikada
nije otkrio.
Katu su smjestili u zaprežna kola i u pratnji dva borca otpremili ha Petrovu goru, u cen
tralnu partizansku bolnicu. Petrova gora bila je
poprište velikih borbi kordunaških partizana to
kom cijelog rata; na tu partizansku tvrđavu na
valjivali su Nijemci, Talijani, ustaše, domobrani,
pa čak i »kozaci« iz sastava izdajničke Vlasovljeve armije, koja je za okupacije zapadnih dijelo
va SSSR-a prebjegla Nijemcima. Na Petrovoj go
ri, neknđ Gvozdu (gdje se još 1097. godine hrvat
ska vojska borila protiv vojske mađarskog kra
lja Koiomana), svi ti osvajači lomili su svoje
zube; i borci i narod čuvali su svoju bolnicu s
tc-liko pažnje i upornosti da joj se neprijatelj
nikad nije primakao.
Za Katu nije bilo nimalo prijatno što se na
lazi u bolnici, iako je bila okružena pažnjom;
navikla na stalne akcije i pokret, bolničko mi
rovanje teže joj je padalo od zadobivenih rana.
Sloboda se primicala: glavni grad Beograd kao
i mnoga druga mjesta bili su već oslobođeni.
Grizla se u sebi što i sama ne može slobodu do
čekati raširenih ruku! A sloboda je dolazila, po
slije svake bort>e — novo oslobođeno selo, grad.
4 Kalu Pcjnović
49
�Nakon izvjesnog vremena provedenog na Pe
trovoj gori, Kata je prebačena u oslobođeni Solit.
Događaji su se redali jedan za drugim. Predsjed
nicu AFŽ Jugoslavije drugarice nisu zaboravile:
žene Garešnice, kod Kutine, šalju joj na dar
narodno odjelo. To čine i žene Vojvodine. Osim
odjela, šalju svojoj predsjednici, koju nikada ni
su vidjele, tople pozdrave i želje za brzo ozdrav
ljenje.
Ta mala, ali ljudska priznanja učvršćuju Katino uvjerenje da su žene u cijeloj našoj zemlji
bile borbeni odred revolucije. Odluke iz Bosan
skog Petrovca nisu bile uzaludne — one su pri
hvaćene u svim krajevima kao poziv na još že
šću i organiziraniju borbu žena za bratstvo i je
dinstvo naših naroda, ali i borbu protiv okupa
tora i njegovih domaćih pomagača.
Kata Pejnović je postala simbolom organi
zirane borbe žena Jugoslavije. Velika majka iz
Like prošla je kroz pakao rata, bez predaha,
bez posrtanja: bila je u prvim redovima kada
je trebalo dizati ustanak, kad je trebalo širi
ti bratstvo i jedinstvo srpskog i hrvatskog na
roda, organizirati žene na svim frontovima bor
be pa kad je to bilo potrebno — nalazila se i
u koloni boraca, kao onda za vrijeme »četvrte«
neprijateljske ofanzive.
Uvijek jednostavna i prisna, kao nitko dru
gi, reći će jednom prilikom, sjećajući se svog go
vora bjelovarskim ženama:
— Na meni neka karirana suknjetina, o po
jasu bom be... ih, mani! Negdje ljudi misle —
kakva je to predsjednica. Valjda očekivali da ću
doći u šeširu, što li...
Njeno veliko srce, i majke i borca, bilo je
uvijek zaodjenuto borbom za slobodu, te skrom
nošću svojstvenom za samo rijetke ljude.
VELIKO PRIZNANJE
Iako još s nezacijeljenim ranama, Kata 8.
marta 1945. sudjeluje u radu Oblasne konferen
cije AFŽ za Dalmaciju. Žene toga kraja, a oku
pilo ih se na tom skupu 1800, s oduševljenjem
su pozdravile svoga heroja, uspjehe svoje borbe.
Naime, u partizanskim odredima i Narod.nooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije u našoj zemlji
se borilo oko sto hiljada žena boraca. Svaka će-
�tvrda položila je svoj život na oltar slobode.
Brojke su suhe i one ne mogu govoriti o ljud
skim sudbinama, ali one ipak vjerno omeđavaju
i govore o jednoj golemoj snazi i ulozi koju su
žene imale u i evoluciji.
Nitko nije bio sretniji od Kate kad bi se
zagledala u te brojke, u te sudbine, u pobjedu.
Ona je utkivala sebe u tu slobodu, tkala je naj
ljepši i najtopliji čovjekov pokrivač — slobodu.
Bila je i neizrecivo tužna; kada bi ostala sama
sa sobom, u njenim mislima prolazile su kolone
onih kojih više nema — stotine poznanika, njeni
sinovi, pa Jovaniša, i stotine hiljada neznanih
junaka i nevinih žrtava rata.
— Kad danju radim, onda mi je lakše, iako
je bol uvijek ista za izgubljenom djecom. Noću,
kad ostanem sama, kad počnem da razmišljam,
kad se svega počnem sjećati, onda mi je strašno
— otkrivala bi Kata vrlo rijetko svoju bol, dok
bi joj glas podrhtavao slijevajući se preko već
okamenjene, skrivene suze.
A Titova narodna vojska, već je bila na domak njegova rodnog Zagorja, pred vratima ZaKata Pejnović kao potpukovnik JNA
�greba. Topovi Crvene armije nemilosrdno, osvet
nički tukli su po berlinskim brlozima, isto ona
ko kako su to radili Katini seljaci u Smiljanu
kad bi se zmija primakla kući: tukli bi je samo
po glavi. Velika otrovnica fašizma, ona iz prvih
godina rata, moćno nadmena, sada je bila u
samrtnom hropcu. Narodnooslobodilačka vojska
presjecala je, gore u Sloveniji, odstupnicu Nijem
cima, ustašama, četnicima. Sada se više nije mo
glo ni pobjeći; horde koljača i ubica čekala j,e
pravedna kazna naroda. Fašistički »novi pore
dak«, napredno čovječanstvo užurbano je zako
pavalo duboko u zemlju da se nikad više ne
pojavi.
Uspravno je Kata dočekivala dan slobode,
pritisnuta bolom za onim koji se ne mogu rado
vati zajedno s njom, zajedno sa svojim naro
dima.
»Upoznao sam je u ledenom paklu Like«, na
pisat će mnogo godina kasnije kipar Vanja Radauš, »u bijelom i krvavom paklu 1943, neposre
dno pošto sam u taj ledeni pakao došao iz dru
gog jednog pakla, zagrebačkog, pakla izdaje i
pakla sram a... Tada su mi kazali: ovoj ženi, ubi
li su tri sina i muža, i ja sam gledao, gledao to
lice, i ona je znala da je pomno i pažljivo gle
dam, pa se nasmijala pa je od svog lica poku
šala da učini sve kako bi sakrila tragediju koju
j,e doživjela... Tako je činila sve do svoje smr
ti, i ja sam u svakom susretu, u svakom razgo
voru, ponovo doživljavao te njene pokušaje da
pobjegne od tragedije«.
JČoVjetk se mora na sve navikavati pa i na
slobodu. Dolazili su novi zadaci i novi oblici dje
lovanja i rada. I tek 'u tim mirnodopskim uvje
tima, bilo je moguće sagledati što su žene Like
i cijele Jugoslavije učinile tokom rata za taj
dolazak slobode. U Lici je, čak, bila formirana
i ženska partizanska četa! Ali one su dobivale
bitke na onim često nevidljivim frontama, po
sebno na širenju bratstva i jedinstva među na
šim narodima./ Kata je još 1943. godine govorila
da politiku naroda može voditi samo narod. I
ona je vodila tu politiku, širila vjeru u snagu
naroda.
— Samo neprijatelj vidi razliku između Srba
i Hrvata — govorila je ona. — Neprijatelj sije
razdor među nama. Ne vjerujte mu! Svi smo je
dno, borimo se za jednu zemlju u kojoj ćemo
živjeti slobodni i ravnopravni...
�| Za sve to što su žene Jugoslavije, s Katom
Pejnović na čelu, postigle u narodnooslobodilačkom ratu i socijalističkoj, revoluciji, već u pr
vim danima slobode, odano je priznanje, veliko
priznanje kao što je bila velika i njihova borba.
Predsjedništvo AVNOJ-a odlikovalo je Antifašis
tičku frontu žena Jugoslavije Ordenom narodnog
oslobođenja Jugoslavije »da bi se pred našim na
rodima vidno istakle zasluge AFŽ Jugoslavije,
kako u borbi protiv fašističkog okupatora, ta
ko i za izgradnju narodne vlasti«,/
Vijećnici AVNOJ-a nisu zaboravili ni zaslu
ge predsjednice Antifašističke fronte žena Ju
goslavije: Kata Pejnović odlikovana je Ordenom
bratstva i jedinstva prvog reda!
Potpukovnik revolucionarne narodne armije
ponijela je to visoko odličje kao znak nepodije
ljenog priznanja za bezbroj znanih i neznanih
djela. U obrazloženju visokog priznanja nije pi
salo sve ono što je život ispisao, one male i ve
like Katine pobjede, kad je idući od sela do se
la, od mjesta do mjesta, gledala ljudima u oči
i širila istinu o ciljevima revolucije. Govorila
je i prijateljima i neprijateljima, i onima koji su
bili zbunjeni, koji nisu znali preko koje će međe
zakoračiti i u koju povijest otići. Kata im je
govorila samo jednu povijest, onu koja pripada
u bratstvu i jedinstvu ujedinjenim našim naro
dima.
ZLOČIN I KAZNA
Sredinom marta 1945. godine, u oslobođe
nom Šibeniku, Kata je postala članom Zemaljske
komisije Predsjedništva ZAVNOH-a za utvrđiva
nje ratnih zločina okupatora i njihovih slugu na
području Hrvatske. Zločin i kazna oduvijek su
išli zajedno. Ratne kiše još nisu bile isprale tra
gove krvi, koju su nevinom hrvatskom i srpskom
narodu prolili u svojim koljačkim orgijama čet
nički i ustaški zlikovci. Među njima su i mnogi
katolički i pravoslavni popovi, koji su bez imalo
ljudske savjesti i bez imalo prosvijetljena uma
davali »božji blagoslov« krvavim ustaškim i čet
ničkim noževima, huškali narod na bratoubilački
rat, a to sve u ime Svevišnjega! Nisu kazali da
je sve to u ime njihovih klasnih interesa, u ime
interesa kapitala za čiji su račun radili. Ali na
rod je brzo uočio: sa njihovih pozlaćenih i pos
�većenih riječi i križeva brzo je spala pozlata —
ostala je njihova svinjska koža. (I među popovi
ma je bilo onih časnih izuzetaka, koji su uzeli i
pušku u ruke da se bore protiv takvih izroda, nji
hove vojske i okupatora).
U Katimu sjećanju još su bile svježe one
stravične slike pokolja u Jadovnom, Smiljanu,
Divoselu i mnogim drugim mjestima. Tko da za
boravi bande ustaških koljača: Juce Rukavine,
Rude Rica, Pelka Bogdaniića ili one četničke ko
je su predvodili Lukica Popović, Milan Mrda i dru
gi. Ono što su oni radili ne može se zaboraviti,
niti oprostiti. Klali su i ubijali, žive djevojke na
kolac nabijali, živim ljudima oči vadili... Veliki
pjesnik Ivan Goran Kovačić, čiji su mladi život
ukrali četnički noževi, ovako opisuje divljanje
fašističkih manijaka u Lici:
Krv je moje svjetlo i moja tama.
Blaženu noć su meni iskopali
Sa sretnim vidom iz očinjih jama;
Od kaplja dana bijesni oganj pali
Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu.
Moje su oči zgasle na mom dlanu.
Sigurno još su treperile ptice
U njima, nebo blago se okrenu;
I ćutio sam, krvavo mi lice
Utonulo je s modrinom u zjenu;
Na dlanu oči zrakama se smiju
I moje suze ne mogu da liju.
Samo kroz prste kapale su kapi
Tople i guste, koje krvnik nađe
Još gorčom mukom duplja, koja zjapi
Da bodež u vrat zabode mi slađe;
A mene dragost ove krvi uze,
/ ćutio sam kaplje kao suze.
Bolno nadahnut tim zvjerstvima, pjesnik ka
zuje svoje viđenje; oni koji su imali sreće da
prežive te ljudske klanice, zauvijek su u sebi
ponijeli rane bola i grubu brazgotinu koja se
zasijeca u sva čovjekova čula.
Iako govori o tim strahotama, Goranova »Ja
ma« je pismo Slobodi:
Tko ste? Odakle? Ne znam, aV se grijem
Na našem svijetlu. Pjevajte, jer ćutim
Da sad tek živim, makar možda mrijem.
Svetu Slobodu i Osvetu slutim ...
�Nije trebalo samo osvetiti žrtve; trebalo je
iz korijena »počupati izdanke zla. Preuzimajući
dužnost člana Zemaljske komisije za ispitivanje
zločina okupatora i njegovih pomagača Federalne
Republike Hrvatske, Kata Pejnović se dala na
posao. U listovima Antifašističke fronte žena za
pojedina područja iz tog vremena, štampani su
pozivi svim ženama da se angažiraju na otkri
vanju ratnih zločinaca. Takav poziv objavljen
je i u listu »Žena u borbi«, koji je izlazio u Lici:
»Zločincima će suditi junački narod Like, baš
u njihovom brlogu!« — poručivala je Kata.
Većinu zločinaca stigla je pravedna kazna.
Sudila im je Sloboda i čovjekovo dostojanstvo
protiv kojeg su podigli svoju zločinačku ruku.
Ta ruka odnijela je stotine hiljada nevinih živo
ta naših naroda.
ZAJEDNO SA LA PASIONARIJOM
Krajem novembra 1945. godine, u vrijeme
kada je rat utihnuo na svim stranama svijeta,
Kata se našla u Parizu, kamo je doputovala na
osnivački kongres Međunarodne federacije žena.
Ne slučajno, naša delegacija bila je u središtu
pažnje mnogih delegatkinja i delegacija: novo
stvorena Jugoslavija, njeno ime i ime Josipa Broza Tita izgovarano je na mnogim jezicima, ali
uvijek s istim značenjem: bilo je to uvijek div
ljenje i poštovanje prema jugoslovenskim na
rodima i njihovom vođi, koji su golim rukama,
od samog početka, jurišali na Hitlerovu crnu
tvrđavu, izrastajući u legendu slobodoljubivog
čovječanstva. Po povratku iz Pariza. Kata je odr
žala predavanje u Ljubljani, o svojim utiscima
s tog skupa žena. Rekla je tom prilikom:
— Među delegatkinjama nije bilo ni jedne
koja nas ne bi zapitala odakle smo, što smo,
što radimo u Jugoslaviji i kakav je naš život.
Svima je poznato 'ime druga Tita.
Kod svih se zapažala veliki ljubav otvnv
našoj zemlji, koju mnogi narodi ranije nisu ni
poznavali...
Katin susret sa La Pasionarijom, slavnom
Španjolkom, ostavio je na nju snažan utisak. Pred
njom je bio borac iz njene predratne ilegalne
literature i riječi što su zvučale kao svečana za
kletva: »Neće proći!« Opisujući izlazak za go-
�56
vomicu neponovljive La Pasionarije, Kata je re
kla:
— Čitav kongres se našao na nogama i poz
dravljao ju je nekoliko minuta.
Oštrom oku delegatkinje iz Smiljana nisu promakle ni mnoge druge pojedinosti s tog skupa
žena.
— Delegatkinja iz Indije govorila je o veoma
teškom životu, o tome kako na tisuće ljudi umi
re od gladi. O nekim pravima žena tamo se uop
će ne može govoriti. Takvo je stanje i u drugim
kolonijama. Iz nj'ih crpu njihove matične zemlje
samo ogromne dobiti. U svim tim kolonijama ra
ste pokret, koji je svakim danom sve snažniji,
koji se bori za oslobođenje svoga naroda.
Svoj put u Francusku, a potom i Belgiju,
Kata koristi u sasvim konkretne političke cilje
ve. Tamo se sastaje s našom ekonomskom emi
gracijom, govori im o stanju u zemlji, raspolo
ženju naroda, o narodnoj vlasti. Mnogi žele da
se vrate u svoju starcu domovinu, da postanu Ti
tovi vojnici, da budu udarnici u obnovi zemlje.
Opisujući susret s našim radnicima u Belgi
ji, te 1945. godine, Kata svjedoči iz svojih zabilježaka:
»Kad smo tamo stigle, našle smo okupljene
radnike u velikoj dvorani. Jedva su uspjeli da
istisnu iz grla nekoliko riječi pozdrava, plakali
s u ... Svi bi se rado vratili doma«.
Za svog boravka u Francuskoj Kata je go
vorila na Radio-Parizu. Boravak naše delegacije
poklapao se s proglašenjem Federativne Narod
ne Republike Jugoslavije. Novinari, upoznati s
golemim promjenama u našoj zemlji, s danom
odluke o izboru konačnog puta Jugoslavije, emi
tiraju Katino izlaganje na dan 29. novembra 1945.
godine. Francuskim slušaocima ona govori o bor
bi naših naroda, o opredjeljenju za Tita i repu
bliku:
»Šest mjeseci poslije oslobođenja cijele Ju
goslavije, naša privremena vlada održala je slo
bodne i tajne izbore, na kojima je lista Narod
nog fronta, lista najvećeg našeg sina Maršala
Tita, dobila ogromno povjerenje svih naroda Ju
goslavije. ..
Na ovim izborima 'izabrani su narodni posla
nici. Poslanici se sastaju danas na prvom zasjeda
nju Ustavotvorne skupštine Jugoslavije da done
su historijske odluke o konačnom uređenju naše
države, o Republici. Danas narodi Jugoslavije
ponovo preživi ju ju veliku radost koju su os je-
�ćali 29. novembra 1943. godine. Ali danas mnogo
veću i snažniju, jer se konačno ostvaruju svi oni
ideali radi kojih su naši narodi pošli tako nese
bično u borbu protiv fašizma, dajući za današ
nju slobodu preko milijun i šestotina hiljada ži
vota svojih najboljih sinova .i kćeri«.
Kao političar za masovne akcije, za djelo
vanje u narodu, Kata koristi priliku da, posred
stvom Radio-Pariza, što više kaže o našoj borbi,
da proširi glas o našim narodima:
»Danas ja se nalazim na Međunarodnom kon
gresu žena u Parizu, kao delegat jugoslovenskih
žena. Kada sam poslije Drugog zasjedanja
AVNOJ-a, na kume sam kao narodni poslanik iz
Hrvatske prisustvovala, prolazila s našom voj
skom kroz Bosansku krajinu, Baniju i Kordun,
narod, koji je čuo za istorijske odluke u Jajcu,
sa neopisivim oduševljenjem nas je dočekivao,
pozdravljao j darivao novim darovima. Na dana
šnjem zasijedanju Ustavotvorne skupštine ne mo
gu prisustvovati kao izabrani poslanik Hrvatske
zbog odsustva. Ali ja znam da narodi Jugoslavi
je i danas preživljuju ogromnu radost koju i ja i
sve naše delegatkinje dijelimo sa svim našim naro
dima. ..
Mi žene Jugoslavije čule smo na Međunarod
nom kongresu žena o borbi žena protiv fašizma
u svim slobodoljubivim zemljama. Nalazeći se
u prijateljskoj Francuskoj, mi smo osjetile lju
bav francuskih žena prema našoj zemlji«.
Prošle su samo četiri godine i nekoliko mje
seci, kako je Kata Pejnović ostavila motiku u
svom Smiljanu, a već je iz nje govorio vrlo zrio
politički radnik, revolucionar. Iz njenih usta fran
cuski su slušatelji mogli čuti istinu o jugoslaven
skom opredjeljenju, glas jugoslavenskog naroda.
Bez okolišavanja, i ti narodi, a i sama Kata, uš
li su u historiju u jednom žestokom sukobu sta
rog i novog u kojem su u Jugoslaviji promovira
ni novi društveni odnosi.
Na samom kongresu Kata je čula glas žena
svijeta. Tragedija, koju su preživjeli naši narodi,
umanjena je velikom pobjedom u revoluciji, ko
ja je narodima dala za pravo da sami odlučuju
o svojoj sudbini. A u drugim zemljama, unatoč
patnjama u ratu, i poslije rata radnici i seljaci,
a posebno žene, ostali su bez svojih povijesnih
prava da sami odlučuju o svojoj sudbini, o svo
joj slobodi. Zato će Kata po povratku kući reći:
U Francuskoj postoje još veće teškoće ne
go u nas, iako tamo nije bilo ni stoti dio takvog
�grabeža od strane okupatora kao što je to bilo
u nas. Mi se ne možemo pohvaliti da je našim
radnicima i službenicima već dobro. Ali kad smo
bile u Francukoj, činilo nam se da je kod nas
svaki dan — božić.
IZGRADNJA NARODNE VLASTI
Izgradnja i učvršćivanje narodne vlasti u os
lobođenoj zemlji, te obnova popaljenih domova,
tvornica, škola, mostova, pruga, bio je složen
i težak posao za dojučerašnje ratnike. Puške su
zamijenjene krampovima; trebalo je zavidati teš
ke rane probujalog rata, očuvati tekovine revo
lucije. Odluka Drugog zasijedanja AVNOJ-a da
će Jugoslavija nakon rata biti federalna republi
ka ravnopravnih naroda i narodnosti, morala se
provesti u život. Različiti međunarodni interesi
opterećivali su tu odluku, sa željom da se ona
izmijeni, da Jugoslavija ponovo postane monar
hija, da se kralj Petar Karađorđević ponovo vra
ti u zemlju. Međunarodna reakcija željela je da
jugoslovenske narode vrati na stari put poniže
nja pred domaćim i stranim kapitalom, da pono
vo uspostavi ropske odnose protiv kojih su se
četiri godine borili radnici i seljaci svih naših
naroda.
Provedeni su i izbori: narod je trebao sam
da odluči — je li za Tita, za Partiju, za svoju
vlast i slobodu ili je za ponovni povratak kralja
i njegovu kukavičku kamerilu. No, naši narodi
se nisu dvoumili — izglasali su ono za što su se
četiri godine ogorčeno borili.
U predvečerje tih povjesnih izbora, Kata je
ponovo u akciji; drži govore, objašnjava ciljeve
izbora, posebno seljankama. Ona ih dobro razu
mije, one nju također.
— Tko je kriv da je dugi niz godina žena živ
jela u mraku i neznanju, i da joj dugo vremena
nije bio jasan pravac kojim mi trebamo da kre
ćemo da bi se oslobodile? Krivicu za ropski polo
žaj žene snose protunarodni režimi koji su se
temeljili na izrabljivanju i tlačenju, a najveća žrt
va tog tlačenja bila je žena.
Nismo imale nikakva prava, a najmanje da
odlučujemo o sudbini svoga naroda.
Katine misli razoružavaju, ona govori iz srca,
riječi su joj kao kuršumi:
�— Pitala bih ja one koji su ograđivali ženu
od svega: da li bi bilo potpunog ustanka da u
njemu nisu učestvovale i žene? Da li bi bilo brat
stvo i jedinstvo, da ga najsvesrdnije nisu sprovodile žene? Da li bi bilo jedinstvo fronta i poza
dine, da ga nisu ostvarile i žene? Svega toga ne
bi bilo. Mnoge od nas su borci i borile su se
na frontu, ili su ljekari, bolničarke, političke ak
tivistkinje; i tako boreći se od prvog dana ...
uživamo sva prava. Ta prava smo izvojevale i ta
nam prava niko ne može oduzeti. Izvojevale smo
i pravo glasa, da biramo i da budemo birane, i
ravnopravni smo članovi narodne vlasti, i čak u
najvišim državnim organima. Punopravno smo
sudjelovale kako će se urediti naša sretnija za
jednica Hrvata, Srba, Slovenaca, Crnogoraca, Ma
kedonaca J drugih građana Jugoslavije. I seljač
ka žena, u savezu sa ženom radnicom i radnim
intelektualkama, kroz ovu natčovječansku borbu
^naučila je mnogo i došla do spoznaje tko su nam
neprijatelji, a tko prijatelji...
Politički sadržaj svojih izlaganja, kao u ovoj
prilici, Kata obogaćuje karakterističnom ilustra
cijom tog vremena:
Seljačka žena učila je kroz borbu čitati i
pisati, kao i to — kako i zašto treba da se bavi
politikom. Evo šta jedna od mnogih piše: »Dra
ge drugarice, evo ja pod moje starije godine na
učila čitati i pisati u borbi, što mi prije niko
nije omogućio, najsretnija sam kad mogu napi
sati: dolje kralj i monarhija i da se nikad više
ne povrate!«
Bila je to bitka za novi svijet, bitka nimalo
laka: trebalo je kazati što revolucija nosi i oni
ma koji nisu u njoj sudjelovali, ali koji će izaći
na izbore. Trebalo je kao mačem odsjeći sve ve
ze, i s tradicijom i starom vlasti. Izbori su mo
rali uspjeti; svijet ie morao znati da su jugo
slavenski narodi sami odabrali svoj put i da sa
mi kroje svoju sudbinu. I u te partijske zadat
ke Kata je unosila svo svoje biće, svoje bogato
revolucionarno iskustvo. Mladu državu proletera
i seljaka valjalo je ojačati novim revolucionar
nim mjerama, utrti put novom životu, obraču
nati se s ostacima kvislinških snaga koje su i na
kon oslobođenja rovarile i iz zasjeda ubijale od
bornike i političke radnike na terenu. Revolucija
se nastavljala.
Iako se i prije izbora, prema raspoloženju na
roda, znalo se da revolucija neće biti zaustavlje
na, sam taj čin omogućio je da se i pred vanjskim
�svijetom, bez taktiziranja prema izbjegličkoj vla
di i predratnim građanskim političarima pokaže
da više nema povratka na staro. Povratka i nije
bilo. Moglo se pristupiti donošenju prvog Ustava
Federativne Narodne Republike Jugoslavije.
Iz stenografskih zabilješki vidljivo je da Ka
ta Pejnović aktivno sudjeluje u donošenju prvog
Ustava. Povodom njegova izglasavanja, ona će,
kako je zabilježeno, reći:
»Naš Ustav koji je izrastao kroz oslobodilač
ku borbu naših naroda, zaista je ostvarenje sve
ga onoga zašto su se naši narodi borili kroz os
lobodilački rat. On je zaista sve ono zbog čega su
naši narodi lili toliko krvi i dali ogromne žrtve.
Naš Ustav, koji nosi u sebi istinsko demokrat
sko obilježje, srušio je onu paklenu ogradu ko
jom je bila ograđena polovina življa u našoj zem
lji. Jasno je, drugovi, da su to bile žene. Onakva
država kao što je bila tamnica Jugoslavija, koja
je živjela na izrabljivanju i tlačenju širokih na
rodnih masa, imala je kao najveću žrtvu baš ženu.
Naš Ustav predviđa ravnopravnost žena i
muškaraca. Žena uživa ravnopravnost već kroz
četiri godine rata i uživa mnoga druga prava. U
najvećoj meri ona već koristi svoja prava. Na iz
borima za narodnu vlast, na izborima za Konstituantu najveći broj glasača dala je baš žena.
Žene su sve glasale za Demokratsku Narodnu
Republiku.
Što znači to? Znači da ogromna većina žena
neće više monarhiju, neće više staru tamnicu«.
Kako je Kata vidjela život prvog Ustava?
— Naša djeca imat će pravo da se temeljno
odgajaju za svoju bolju budućnost — govorila je
ona. — Vanbraona djeca imat će ista prava kao
i bračna. Kad se samo sjetimo koliko je žena
prepatilo: morale su bježati u druge krajeve, a
dijete je dolazilo u situaciju da nije bilo ničije...
Na zasjedanju Ustavotvorne skupštine, pos
ljednjih dana januara 1946. godine u Beogradu,
Kata je rekla:
— Kao poslanik iz Hrvatske ja ću glasati za
ovaj Ustav!
Bilo je to njeno i intimno i revolucionarno
opredjeljenje, ali istodobno i poziv poslanicima
da se i oni tako vladaju. Među poslanicimia Usta
votvorne skupštine bio je veliki broj onih s koji
ma je drugovala još iz Bihaća i Jajca.
I u toj etapi revolucije, u bici za prvi Ustav,
Kata svoju aktivnost ne odvaja od problema po
ložaja žene u društvu. Ona poput lavice nasrće
�na patrijarhalnu žabokrečinu društvenih odno
sa koji su okivali ženu da ponizno trpi i pati. U
novim društvenim odnosima, njena borba ostav
ljala je duboke korjene, jednako duboke kao i
onih ratnih godina kada je svojim pregalaštvom
ispunjavala zadatak Komunističke partije, uklju
čujući žene u sve frontove revolucije. Od pitanja
položaja žene i njene slobode — postavljala je
revolucionarno-klasno pitanje — slobode čovje
ka uopće. Nije se dala na one lažne vode građan
skih naklapanja i jalova feminističkog okupljanja.
Položaj žene u društvu nije se mogao određiva
ti mimo ukupne strategije revolucije. Oslobođe
nje rada i čovjeka za Katu je bilo pitanje koje
nije moglo biti riješeno bez uključivanja žena u
taj povijesni proces.
Kako u ratu, tako i u miru, ti stavovi Kate
Pejnović, kao i ona sama, bili su osobito cijenje
ni od njenih drugova i suboraca s kojima je ra
dila u skupštinama Hrvatske i Federacije, te na
čitavom nizu drugih poslova.
Ništa bolje ne može ilustrovati njenu popu
larnost i obljubljenost među poslanicima, kao
događaj vezan za njen izbor za potpredsjednika
Prezidijuma Sabora Narodne Republike Hrvat
ske, 1950. godine. Dr Zlatan Sremec, Predsjedava
jući na sjednici, predložio je Katu Pejnović za
potpredsjednika tog organa:
Narodni zastupnik Kata Pejnović poznati je
i zaslužni prvoborac i mislim da nema potreba
da iznosim njenu biografiju. Mislim da ćete se
svi jednoglasno složiti s njenim izborom.
Dugotrajni pljesak dao je za pravo predsje
davajućem kada je rekao:
— Vaše oduševljenje govori da ne trebam
stavljati ovaj prijedlog na formalno glasanje, ne
go konstatiram da je prijedlog... da se za pot
predsjednika Prezidijuma Sabora izabere druga
rica Kata Pejnović, primljen aklamacijom.
Izbor bez glasanja, na tako visoku funkciju,
bio je samo odjek velike popularnosti Kate Pej
nović. Njena djela nadilazila su svaku glasačku
formalnost.
Ne mali doprinos ona je dala izgradnji na
rodne vlasti, počev od osnivanja narodnooslobodilačkih odbora, pa sve do poslanika u Saveznoj
narodnoj skupštini. Na tom svom putu narod
nog predstavnika, sve od onih dana kada je sti
gla u Bihać, pa preko Jajca, Plaškog, Topuskog,
Zagreba i Beograda, bila je vrijedan i predan
poslanik svoga naroda. Više od dvije decenije
�£2
birana je u predstavnička tijela — za rata u
AVNOJ i ZAVNOH, a poslije u republičku i sa
veznu skupštinu. Nezaboravni su njeni obraču
ni s poslijeratnim reakcionarima različitih boja.
U tim poratnim godinama počeli su popovi
voditi svoju politiku, onu protunarodnu. Kata o
njima jednom veli:
— Vide oni da nemaju više što da ušićare,
da ne mogu od seljaka — koga su nekad sma
trali glupim — dobiti ništa, a isto tako znaju da
danas od radništva ništa ne mogu da otkinu, pa
izmišljaju razne gluposti i neke pojave svetaca;
a svi mi — ima nas ovdje koji imamo priličan
broj godina — nikada nismo vidjeli sveca.
Naime, u tim poratnim godinama pojedini
pripadnici klera izmišljali su različita priviđenja,
pa i »ukazivanje« svetaca. Tako se u slavonskom
selu Bošnjaci iz jednog bunara »ukazivala« Sve
ta Marija. Popovi su organizirali prave procesije
— narod se okupljao da vidi »sveto pretskazanje«. A cilj svega toga bio je da se narod odvu
če od zadataka obnove; popovi su željeli da ome
tu tu obnovu koliko su mogli. Trajalo je to sve
dok jednog dana na mjesto nije stigao i biskup
đakovački d r Ante Akšamović, koji je za rata po
magao narodnooslobodilački pokret i bio za zasluge odlikovan od Predsjednika Republike. Na
zvao je biskup sve to što su činili njegovi sveće
nici, najobičnijim svetogrđem. I, narod se razi
šao.
— Sada popovi šire propagandu, boje se da
narod ne bi vjerovao u boga. Nama je jasno za
što to oni čine. Povratkom pravoslavnih popova,
koji se poslije rata vraćaju iz Beograda, šire se
razne priče. Tako jedan pop koji se vratio u Li
ku, a koji se prvih nekoliko dana pritajio, govo
ri narodu da ova vlast ne valja, da su na vlasti
neuki jli čak nepoželjni ljudi itd. On zna izmis
liti sve ono što smatra potrebnim i tvrdi kako
je staro bilo dobro; a ja ne znam ko u našem
narodu može da pohvali ono staro — govorila
je Kata na adresu reakcionarnih popova.
Takva je bila u svakoj bici — otvorena i jas
na. Nikad nije ostavljala prostora da se s nje
nim riječima može mešetariti, nikad prostora za
neprijateljsku protuakciju ili nevjericu u onih
koji su je slušali. To s popovima samo je jedna
ilustracija iz bogate Katine riznice suprotstavlja
nja neprijateljskoj propagandi u poratnim godi
nama.
�Za svo vrijeme koje je provela u poslaničkim
klupama — nikad nije bila promatrač; uvijek je
nastojala da i svojim doprinosom obogati sadr
žaje donesenih odluka i zakona.
Ukaz 'o odlikovanju Kate Pejnović Ordenom
narodnog heroja Jugoslavije
�DOK JE OBNOVA — NEMA ODMORA
Da li će sloboda umeii da peva
Kao što su sužnji pevali o njoj
(U ranka XI lij ko vu )
Nigdje u svijetu nije bilo takvog radnog po
leta kao u Jugoslaviji u godinama poslije rata.
Sloboda, koju su naši narodi lako željno očeki
vali i za koju su toliko života dali, progovorila
je stvaralačkim žarom; cijela zemlja bila je ve
liko gradilište. I mladi i stari prosto su se nat
jecali tko će više doprinijeti izgradnje zemlje, tko
će više kubika kamena iskopati, tko će više pu
ta napraviti, tko še prije školu sagraditi. Bilo je
to ono vrijeme kada se ljudska sreća mjerila ide
alima oslobođenih i raspjevanih naroda. Nije se
gledalo ima li se što obući, onako iz luksuza, ni
ti što je za ručak ili večeru.
U toj općoj žurbi naših naroda da uhvate
korak s razvijenijim zemljama, nisu zaostajale
ni žene. Udarnički se radilo na sve strane — svi
su radili udarnički. Kata Pejnović u to vrijeme,
pored niza drugih obaveza u skupštinama repub
like i federacije, te Crvenom križu Hrvatske, Ma
tici iseljenika itd., i dalje ostaje vjerna radu sa
ženama. Potpredsjednik je Centralnog odbora
AFŽ Jugoslavije sve do reorganizacije te fronte
u konferencije za društvenu aktivnost žena. Uk
ljučivanje žena u tokove poratnog života; izla
zak na izbore i sudjelovanje u radnim akcijama,
te opismenjavanje seoskih žena — poslovi su od
kojih se Kata nije odvajala.
— Vidite — govori ona s ponosom — u osam
kotara žene su glasale sa 99 posto, a u deset ko
tara sa više od 98 posto. U ostalim kotarima cif
ra žena-glasača iznosi oko 94 posto.
Nije to bila borba za nekakav osobni prestiž;
toga nije bilo u Katinu životu prepunom skrom
nosti. Njen cilj je bio afirmacija žene kao rav
nopravnog člana društva, afirmacija čovjeka.
Kolika je bila uloga žene u obnovi zemlje
govore i ovi podaci kroz Katina usta:
— Na lokalne akcije Narodnog fronta 1949.
godine žene su dobrovoljno izašle na rad 3,101.000
puta i dale 27 milijuna dobrovoljnih radnih sa
ti... U posebnim brigadama Narodnog fronta na
objektima saveznog i republičkog značaja radilo
je 109.889 žena...
�Tako je bilo u Hrvatskoj. Isto je bilo i u
drugim krajevima. Sloboda je pjevala i radnim
zanosom žena, isto onako kako je pjevala u ratu.
— Ih, nisu to male stvari. Koliko samo ima
mo žena u različitim organima vlasti, koliko ih
se opismenilo, koliko ih ide u školu — zbrajala
je Kata prve plodove revolucije.
Njen klasni instinkt nije dijelio žene na ne
ku posebnu grupu interesa; željela je samo da
stalnom akcijom izbriše diobe nastale u društve
nim odnosima koje su ženu stavljale u podređe
ni položaj.
— Ne može, brate moj, više po starom. Pro
šla su ta vremena. Nema slobode u društvu u ko
jem bi žena bila podređena. Ona mora u školu,
u tvornicu, mora biti koristan član društva.
Nisu Katu kolebala ni neka mala vlastita is
kustva. Svako jutro, nogu pred nogu, išla bi od
stana do zgrade Sabora, gore na Starom gradu.
Bila je potpredsjednik Prezidijuma Sabora Hr
vatske. Visoka funkcija. A Kata, već u godinama,
pješak. Nije bilo automobila, ali neki drugovi
mlađi od Kate, i godinama i položajem, imali su
automobile na raspolaganju, kako bi se to rek
lo. Nije njoj bilo do automobila i vozikanja, ali
će jednom svojim najbližima, začuđeno, kao što
umiju djeca, reći:
— Prođoše pored mene, nitko ne stade da
me poveze.
Vrijeme ratnih drugarstava polako je prolazi
lo i trebalo se navikavati na nove odnose što ih
je nosio život zajedno sa svojim lijepim i ma
nje lijepim stranama. Drugarstva, ona najčvrš
ća, i dalje su trajala, kao utjeha za pokoju pro
turječnost, za ono što zasmeta i tiho zaboli. Dru
ga petoljetka je već bila u toku; rasla je snaga
oslobođene zemlje. Kata gotovo i nije imala vre
mena da razmišlja o takvim sitnicama što ih je
nosio život pun poleta i stvaranja.
KATINI MOSTOVI
Još kao djevojčica, Kata je tamo podno Ve
lebita, od svog Jovaniše, koji je i sam bio povrat
nik, slušala priče o našim ljudima koji su, trbu
hom za kruhom, 'krenuli u svijet. Ako su joj te
priče tada i golicale dječiju maštu, njen prvi su
sret s našim ekonomskim emigrantima, u Belgi5 Kala Pejnović
�ji 1945. godine, godine, srušio je sve njene iluzi
je o životu naših ljudi u svijetu. Suze u očima,
od teška rada ogrubjelih rudara, nije mogla za
boraviti. Nije mogla zaboraviti ni mnoge one ko
ji su 1941. godine pohitali u domovinu da se s
puškom u ruci bore protiv okupatora ili one na
še oduševljene povratnike u godinama poratne
obnove i izgradnje zemlje. Ali, svi se nisu mogli
vratiti.
— Ne smijemo te .ljude zaboraviti — govo
rila je Kata. — Moramo uspostaviti kontakte, odr
žavati veze s našim ljudima; nećemo, valjda, doz
voliti da zaborave svoj jezik, svoje porijeklo.
Ubrzo postaje potpredsjednikom Matice ise
ljenika Hrvatske i na toj dužnosti ostat će čitav
niz godina. Kao i na drugim -poslovima kojih se
prihvatila i tu je razvila živu aktivnost.
— Eto, zemljaci moji, to je ta nova Jugosla
vija; nema više ugnjetavanja, nema šikaniranja,
narodna je to država, dragi moji. Bratstvo i je
dinstvo smo iskovali, uništili smo u korijenu
svu onu politiku koja je sijala razdor među na
šim narodima. Sada smo svi ravnopravni — go
vorila je grupama naših iseljenika za vrijeme nji
hovih posjeta starom zavičaju.
Sve se to događalo u ono vrijeme kada smo
i s Istoka i sa Zapada bili izolirani; kada smo
reikli Staljinu da nećemo pod njegovu kapu, kada
smo rekli zapadnim zemljama da nećemo njiho
vu kabanicu. Bila nam je draža naša sloboda, pa
makar i bez njihove i kape i kabanice.
Posjete naših iseljenika u to vrijeme znači
le su mnogo za širenje istine o nama. Kata je
gradila te mostove, polako i strpljivo.
— Skupo smo platili ovu svoju slobodu da
bi je sada prokockali, da bi je zamijenili za tu
torstvo, da bi je trampili za tuđi opanak ili ko
mad kruha. Svega ćemo mi imati. Dođite pono
vo, pa ćete vidjeti — govorila je našim iseljeni
cima.
I oni su dolazili, sve češće i u sve većim gru
pama, pa i pomagali koliko su mogli tu našu slo
bodu i naše opredjeljenje, da sami odlučujemo o
svojoj sudbini.
— Znate li vi, dragi moji, da sada sva naša
djeca idu u školu? To je naše bogatstvo i naša bu
dućnost. Za ono ostalo ćemo se nekako snaći.
Jeli smo mi za rata i lišće i korijenje, pa smo
pobijedili sitog Švabu. Pobijedićemo i sadašnje
nevolje!
�RADNIK JE UVIJEK U PRAVU
Iako već oronula zdravlja, nije bježala od
poslova. Šezdesetih godina prihvatila se dužnos
ti predsjednice Obora Sabora Hrvatske za pred
stavke i žalbe. S razvojem društvenih odnosa, u
procesima tog razvoja, javljale su se i proturiječnosti.
Samoupravljanje kao neposredna vlast rad
nika izrastalo je nasuprot etatizmu koji se, tih
šezdesetih godina, još žilavo branio, suprotstavlja
jući se izravnim interesima radničke klase. U tim
povijesnim prelomima nicale su i različite ljud
ske sudbine; jer, sve što se događa — uvijek je
u čovjeku ili sa čovjekom. Čovjek je i nosilac
svih tih promjena. Međutim, u tim sukobima —
novog i starog — uvijek se nađe netko kome su
zakinuta prava, interesi.
Stoga, i novi Katin posao nije bilo ništa pe
riferno: bila je u prilici da se, kao i u cijelom
svom životu, bori za čovjeka, za njegovo pravo.
A to je već priča za cijelu jednu autobiografiju.
Svakodnevno na njen stol pristizale su molbe,
žalbe, predstavke. Pisali su radnici, seljaci ili gra
đani. Svako je imao svoju priču, svoju sudbinu
i želju da se nešto promijeni, da mu se pomog
ne. Prvo su pristizale molbe vezane za nacionali
zaciju, u kojima se tražilo ovo ili ono; eto, ta
mo je prema nekome narodna vlast bila nepra
vedna, oduzela, razvlastila. Tu se baš nije moglo
puno pomoći.
— Revolucija je ovo. Poravnavamo račune
— znala je reći Kata, onako za sebe, listajući mol
be i žalbe. — Otkud vam tolika imovina ako nis
te gulili od naroda? Ne može jedan čovjek svo
jim rukama napraviti za života tolike kuće! Eh,
osokolili se, htjeli bi opet po svojem.
Bilo je i onih kojima je zasmetala agrar
na reforma: dovijali su se na sve načine da do
biju koji hektar više od onog propisanog maksi
muma, pa su, eto, pisali i Kati.
Najčešće ni tu nije bilo pomoći. Upamtila
je Kata seoske kulake.
— Krv su nam pili, gulili kožu s leđa. Ne
može više, nije ni narod s kozama brstio da ih
ponovno popne na svoju grbaču.
I — nije moglo. Revolucija ima svoje zakone.
Vremena su se mijenjala, pa su se mijenjali
i »predmeti« žalbi. Takoreći na dnevni red su doš
li predmeti, prava poplava, koji su se odnosili
�na traženje stalne »državne pomoći«, pa onda
pitanja vezana za mirovine. Rješavalo se koliko
se moglo. Prije svih, pomagalo se ostarjelim rat
nicima. Tu nije bilo dvoumljenja.
Onda su došle na red molbe i žalbe: život je
nanosio pitanja iz radnih odnosa. Pojedini di
rektori u poduzećima, htjeli su biti ono što nisu
bili, ili nisu smjeli biti — mali bogovi. Baš tako.
Dijelili su radnicima otkaze, onako — od direk
torskog oka. Nekima zbog toga što su bili višak
radne snage, kako se to tada govorilo.
— Ne može čovjek biti višak. Otkud to? —
čudila se Kata u čudu. — Treba ljude obučiti za
neki drugi posao, a ne: ti si višak, pa na ulicu.
To je najlakše, ali nije i najbolje.
Tako se javiše Kati dvadesetorica radnika:
— Eto, mi smo na ulici, drugarice Kato —
prozbori jedan, gužvajući svoju plavu kapu u
krupnim šakama. — Dobili smo otkaz, vele nam
u kadrovskom da nema posla, postali smo višak.
Tako nešto. Pa, ko velimo...
Kata ih podvori stolicama, ali ne bi za sve.
Neki se nalaiktiše na ormare, neki osloniše na
zid, a drugi čučnuše oko stola, onako kao to či
ne poslije rada, čekajući radnički vlak što ih
razvozi po zagrebačkoj okolici.
Obuhvatila ih Kata svojim živim i uvijek
sjetnim pogledom, ni sama ne znajući što bi im
u prvi mah rekla.
— Kažete, dobili otkaz?...
Onda je dugo, nervozno gnječila cigaretu,
među svojim energičnim prstima, prije nego je
zapalila. Onda pruži cigarete gostima; neki se
vajkaju, neki i zapališe. Soba se ispuni dimom.
— Imate i žene i djecu, a višak — reče, vi
še za sebe, popravi maramu, pa će:
— Neće to tako moći. Mora biti posla za vas.
Radnik mora biti u pravu, uvijek, pa i kad po
griješi. .. Komisija će tražiti da se vratite na po
sao. Samo vi budite bez brige, kad vam vaša Ka
ta kaže.
I nisu bili višak: Komisija za predstavke i
žalbe je intervenirala i radnici su ponovno zau
zeli svoja radna mjesta.
U potihoj borbi između starog i novog, ali
i između želja i realnih mogućnosti, sve bitke
se nisu mogle dobiti. Privreda nije mogla primi
ti sve one koji su kucali na njena vrata. Za
koni tržišta tražili su svoj danak: jedan posao
nisu mogla raditi dva ili tri radnika — moralo
se voditi računa o produktivnosti u traženju pu-
�pim putovima otputovala i Kata, tamo u Smiljan, pod svoju staru lipu. I da će se ponovo vra
titi; kao da je otišla nekamo da obavi još jedan
zadatak, iskrala se, kao da je ponovno na nekom
ilegalnom poslu; tako je bivalo u njenom ratnom
životu.
Ono na zagrebačkom groblju Mirogoj, hiljade
ljudi na perivoju zagledanih u tišinu, je li mož
da ispraćaj? Samo za kratko? A onda govori, pa
»Lenjinov posmrtni marš« za Kalu. Tek plotuni
Skulptura u bronzi Kate Pejnović (rad Ksenije'
Kantoci)
�76
nad grobom ubijaju iluzije: s Katom se rastaje
mo zauvijek.
Iz hiljada grla jecaji, tihi j glasni. Plaču i
generali, Katini ratni drugovi.
Mama Kata je otputovala. Njeno ime ispi
suju na svojim pročeljima mnoge škole: u Kra
jini, Lici, Zagrebu i mnogim drugim mjestima.
Kata ostaje u dječijim sveskama, u budućnosti,
u legendama.
Njene riječi bez prestanka kucaju na vrata
te budućnosti, bez zaborava:
»Ako treba doći na sastanak, ostavi sve i
dođi, jer tu se uči. Ostavi kuću, njivu i blago i
dođi. I za našu borbu više vrijediš ako više znaš.
Sve ti neprijatelj može oduzeti i uništiti. I kuću
i njivu, i blago. Samo ono što si naučio nitko ti
ne može oteti«.
����
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Kata Pejnović
Životni put i revolucionarno delo
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Milenko Predragović
Publisher
An entity responsible for making the resource available
NIRO "Dečje novine" Gornji Milanovac
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1978.
Rights
Information about rights held in and over the resource
NIRO "Dečje novine" Gornji Milanovac
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
PDF
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
60-M
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
76 str.
1978.
Kata Pejnović
Lika
Milenko Predragović
narodna herojka
Velebit
ZAVNOBIH
Životni put i revolucionarno delo
-
http://afzarhiv.org/files/original/9b71cafd2b6717d8cba71835ddfd7a7c.pdf
15165c273fe224c44f9cb49a41303d18
PDF Text
Text
r
\
v
Zene Like
borese
··---·················
······-··········----------------
rade
govore
:::::::::::::::::::.
I'
�v
Ill. OKRUZNA KONFERENCIJA
ZENA LIKE
K:0 je p{),_smartJmo Zene Like na -~njirhovoj LIL
Ok~oj: lkOTirfe,r:enciji, koja je od:r.Zana 4, i 5. no~,
veinb1·a 1944. ta} je mogao ·vidjeti koliiiko -su .on-e
ot:~le dalbk:o u svoj,o; ljuharvi za d'omovilllu·,
u
sa<~noprri.jcgornom rad!.ll i poi::rtvovnost:i' a na.roCit'l} ·u poiiti.C.kom shv:atrunju dlrunaSnjs. bmb.e "t
.slavnfih dan.u..
Vee na sveCanon:L Wj-elu· mriogi su b.hli imena-~.
-di~ni :k_a,dru su isrtU;P-ali pjeVJa.Ck~ horovi, u ·kotj~mi .
sit stare Ziene u crno za.vijene. Sja .sl]jlcld!i.m kos:una.
pjeva!e: »UiSltaljte- rnarodi, sadla ie· Ol'la.<< 1 »Na. KOrdtultu g.rob do groba« :iJli kr~ttke p~esme o I. !K:ongi-esu Zena. A·~ ted( kol~ko iznerutdJj~nde je bilo
kadi. je .st:~r:a. Evi.ca .Ujeri-6 odl 62 godine --~zHiJa ·i
.r-.0citovata pjesmw o Or:venoji _arWj;i. - pjetSm~
koiu je ana roo.ma· satsrtavUa u svojojr p:opaljeno,j
ztdi01i ilir neg:dije u Sllimi, bjeieCi 9dl neiplr1jatelj3,
pj,esmu. 1u kojoj1 je_ o...r1a iiZ:I'ekla sv.o1u lJiubav,
i-tadu~ veselje i r:adosf"
Redlali su se PJeWaaici· ho1~orv·i Zena., 'Zen a koje
su izgubih: sinpve u bor;b:i., koJe su s.ve. dal0 i
Z'I."tvovaille 11 eto, nakorru 'hi .godirie bor:be, one pjevajru i. s1vU~e.sno z:ovu ] •<Xstale n bQ•rbu.
3
.I
�A sutra1 - ' na rradnom diJehlJ ko'nfe,~encije ---=
kroo_ usta tih istih Zena tSipa;~e su ri.jeCi proklet"'
stv.a i oprtru0he protiv ~S~V~ih onih. koji su kQ-ivi z:a.
smr•t njenog iedim.og, nj.ena tri, nj:enili. pet sino~
Via, da hi zatim Qp:et hla.gosill!j1 TQta. i njegOV"..t.
alleborfbu i -BYe Zrtve, koje .su prailie u rtoj ho:rlbrt
"Redj-ajU tSe Zierue na, govronn-ici, sta:r-e j, mlade
·i _govolf.e ispredl NOO~a, odlieia., komisij.a, rad1o..
nroa, -volj~ske, is1PI!"ed1 Zena · ~vog:a. sela. opC.ine :iJ kOL
·l:aira.
rNe.kad srameZljiv.a i_, stisnurta Z:ena·,- sadw 5tur
~~ smje]o na g1o:\'lDr"nicu· ~ g-ovori, govoril prooto
1 yedmostavno, ilz: dub1itne ,Sfrca. S jpornooom iznose
_..~o-l~k,o .Sflll horaca dale, ru koliko su prid·o-niliele i,
1
2!I h"'Oevale za hotibu, Sta su ~~ve uradille, a. kad
:·OV~rc '0' svto}im palim sinovima ruka im se girce:vl!to stegn•e, iz oCij~ im isljevne ona. teSka,' ne·..
-odlolji.va 1juta rnliZnja protiv n-®tri.jartelja, rije4
jim .u g:lo za.p1 ali sam•J n.a. ,Qajs:, -dla bi se1 poslije
llle•,
:ptrolomno Zra.lmm j'Q-S j!arCi i p1rodornij.i g1as, koji ·
z:ove na os-ve;tu 1 na, novra p·re.gar-anja, nrotva diela.
nove Zlrtvc i heroj15.t.-vo.
.N.aibra.j a:ju se zffi01C~n~ tOik:.upata-ra, usta.Sru i Cetnika: m:ar -Sva:rC~OVOI s·Blo iZVIl'ISen-o je ovoge }jet&
Zl .na.padla, Divosello i CDtluk pa-ezi:vilo je dooad
· 70 ofenziv•a, Celtn:icrn u Lapcr_}J, G~aCacu, OtoCcu
svaki dan :twku, murC.e i ubilja}u Zen-e itd.' irtd.
K.a.k:o visblku · mattaln-u. ooagu ima .Ka..ta Btt1'a6, ISJtatcica odi 6S. god~il.J.'a .koja ie u. 8 !l:am·a izgu~
bila ·-obad'va sina, i na k·OII1ifere·n:Cjidi kaZe: )>-Ja
steZern svoi-e srce, dlarv:am &ve za bo 1~bu, cia. osovetitm ~oje j a:n.j'ce. Moji !Sin ovil ihorilri. su se od
Jl!I'Vog' d!ana· i ja. Cu njihova narstavi~i•.« ·
'
~ 1ka Fr,anceti-6 i1z LiCkog Nov1o:g sva je
steima kad moZe -dla kaZ:e: .));Se!Slte·ro J.h imam u
-..~o(sci1 pet si:nova i j!ednw ikr6err, a1i i j1ru Siedffiru
ha.'riJm .s·e u pozadilll-i.«
J\iara_,B:lanuSa-,--ko.jx je 1p:osihlje 15 .dian:a. Ce,tni:Ckog
zatvora_JJuStena kuC.~ P'O'dl uvj'et!O'ffi, cia za- tri dana
pQiv1I1ruti rnuZa ilz ·p.ar1tizana, CiLtn j·e do-Sla kuC.i- go--
v;ori svorn.e &inu: ))'I teibc• .Ce ma.jka jedinog pil"&ko
C~Sitle, p-a. ajde ~ ~ti u p-artJllzalllJe.<:<, i otp1rema jediho
dij.ete -Odl 14 godina u· 'borbu.
Zc.ne Neb]j,usa u z;nak oslo.bodiJeltja; Beograda
privukle SUI se ~ zarpa1Hlie Ce.tni-Cke liSniakc, izmedifu
samih bunkera.
.Star1e Zene i!z .Harl,e•ta ordl 60 g:o-diina no;s:e, ranje:_
a.f~nz:i•vli· 30 km dlalek:o-. 1\'lar:a
V u'k!miTo:v:c' iZ. Oh),Cca zakasnil~ j,e. na. konferen-
ne drugove u VLI.
cijv, jer: je j-u•Ce iSla po ,SJVo,g brata, ipOJVl'atiWa g-a
i!Z Cet·nirka jl,p,r.edaill~ g1a u K~mandu mjesitra•.
1
Z-cn·e J:arp:a.Cko-g· ko·tar-a,, k.o1e .su ,stal:no p-od
(ic,tnirC:kim te•rprom, u koS.ey,ima odi s:il)ena nose
hranu za 'll'a:Se. -doru;go;vei. On=e peku kruh
iS"a
peto-
kTakom z;vijezdlom·, s·rpom -1- CekiC:em,. Z-etre· opCine ID-o1j:ani~, 'DobroseJa, i:Sle SiUI lll ne.p:rijatelljskc
5
\
�ga.rn£zone i tZI\'Ukle prreko 5(}() doh1obran.a .. Spa~
sritle i izve:le- 70 Ru&a-zarOih~jenika. Z·en.e brinj- .
'SJk;o.g kotaraJ nose na se1bi~ po 50 kg hrane iz Stlio.verui.Je i od .tog~ daju' .dito za: v,o;jsku. Sitare Zeue
{)dl 50 godlin:a u gi~aCaC.lwm kotaru nala:ze se u
·Uid·amaj .gru.pi' i s pu.Skom u ruc.n· hoir·e se p:rortiv
.Cetnika. ka·d oni ipodju u njihova, se!t:ir. AI Jeka
, Sk~or~,c., starica; ·ad; 7'0 godina. ii FrkaSiCa s.lu·Zi kao
pomm5nik ,puSkomitraljesrcu :iJ ostaj.e Citav dan na
pol,o:Za:ju.
Govore i .Zene Cl'a'novi NOO·a:
•
Zenc udbinskog kotara promogle :su ·socijalnl
· Udljel i samo jednog· diana usjek~e 400 koma;da
dr\7!81 za i;zg:radlnj,u haJta. sirrotin}i·, ,a Zen:e, hUeLopo]js;ke i k;or.en·DC:ke apCine., prip·remiJ:e su gt'adju
.za 70 !b.aj.ta.
PTehra:rllbCne kom'i-sije na:i:laze na pvnu p;odr-
Sku Zena. Plan gospod1a.rskih komisija je u cjelo·Sti iSJpun.Jen.
II tako -rc-dlom .govorPe Zelne, m.itt.u !Se primjretri.
sve· Ij,~·Si, sVie< ve6, ,sve hoga.tiji u.spjesima1 ]Yod1
~i,zilm!b i
juna·S'tvima Zen-a .
.N )plredl n,almre is.kr.sa;v;aJ :dfovina slrika Zene vojnika, ;admika, dTIZayn.ika, majke, p1 emenite Zene
i juna.ka, ilsikl1'Siarv.a no:v-i :tip Zene izg·r13,d(Jen u suII.'IO'Vloj bonbar za sJoh~d'n ·i\ Crust diomovine.
1
te:
Sta jle p:at3Jk:l!o
ne,pisrmern:e, 'sellijlaak:e i001H~. da tako kr:u:pnim ..kor.aikom krenrw naPJ·ijedi?
6
7
�•
•
ZENE RATNICI
········-··-··························· .. ---~:-.·.·:.~~--~--~:-:.:::::::::-.::·.:
:zaktonu br.an.eCi da Cetnric-i ne p.resjeku IOts-tup-
Ko moi'e dia za!ho:Nwi' Celii.Jc-Zenu, bor<:a .Mariju~
DeSiC. )>iDl.'1UgoV'i odstu.pajte, ja jmarri najviSe- municJ.jie, jla Cu va;s Sti'Hiti«, tako je :govrOTtiJa.. u bfrrbi
s c~emicima nJa~ DabiitlOj' ,g;tr:ani.. Os-taia: je u &YO~
,nicu d11ugovima. Kad }e• ·htjela da .se prebaci, biLo
~e pxekasno. Jedan CetniCki vod:.DJik skoCi kao
zvitler dJa ie uhvati Zivu 1 atM. -metak iz nje.zine p-u~
.Ske pogodi ga p,ravu u Ce1o. iPri·bJiZalvailii: su s:e 0!
osrl:a1i ra:Dbojnici:. OtsttllPiti niJe mogla. PTenese
c~jev 00 pu:Ske pod vr.at i - ·oik-ine~ Radije1 u;~rt
nego u ruke raiZbojnika.
Ko lll!OZe, · da ,z.ahoraVi )unaka Soilm Kolun<IZiC·Lolth koia• ie 30 pula juJ-iSalo. l<ao bmnbail.
MuCki, iz zasjed·e, ubili su je -Cetni-c'i'. Stana C.anko:vi.C na c·e-stil i¥De.dju LaP'ca i BihruCa sk.QCila
Je na nJjemaCki tenk gd~e je i zateklo faJSistiC~o.
zrno. Anka. KosanoviC pad!a u borhi J:::odl Gr.aCaca
.;sa rij-eCima: »Nap.ri}ed dt'UgQIV1i, neprijate:lj otstu,pa.« NeCbmo zarbOraviJtil divne bomba.Se Lju.bicu MarinkoviC, ni Anku GrbiC1 koje. su pogL
n·We na juriSu u .Dalrtnaciji, pa1 Zo1Dku SkoriC., koja
umi:re ranj.ena 11 borrb:i _V p•oruCpU!e,: ))Redte moj!oj
-marci da n:e ZaJi, · neka -bude jpOnOSIIla, je!I" me,
da.je _za sl~odu p.arod:a•,(( Zatim poruCnika Lju:,bicti Sa.jnbrviC koja je pogjnula kao ,Olfidr VI.
P.rsolet!ens1ke ·divi·zije u Srbi~li, pa. Mi.lklu- CulnjeVi'C:,
Sitojfllt 6a.nkovi6, MHk,.u KJugiC ] mn.oge druge
d'ivne\ Zene i hC~roje, Zene. borce,
-Nikada to zrubcir~vri¢i II!'eCemo-. iPamtimo i vje·Sa;la u LtOrv'illlcu, na koiin:na :se njiSu CetiTi' mLada
tijel•a,. hrVa:tsk:ih omla-dinki 1 rnedtiu kojimw i pwr.tizank.a Mfur'i:ja Md,letiC, kotj:Oj. su zadnje ri~eCi bi!'e:
8
9
Od prvih \dana. horble u 'Li1ci, 1mno:ge1 .Zen:e uzi~
maju puSku .iJ uCetstvuj U' 1ID31o borci U ,aJk-cijama. lJ
fJetu 19'42. godffie o~niva &e P:l"V'a Ceta Zena bo~
rac.a; P'rv:a ne s·amo ;u Uci, nego' i u. Hrvatskoj ..
Na vijest ,<J; osni;vanj:U Cetc javUa se 700 djevo·
jaka i aJw ih ie ta~a bilo potrelbno samo 100. Sa
suznim oCimf- vrarCaiuJ se oot,alie- natrag. U dmg·u
Cetu jav1Sia ltr ,se op·eb pirekomj.erno. I u prvim·
akcijama koje s:e, vrSe vaiJl -Like·, iStiOu se· mlrude·
parHZlanke kiliOI dohfi, bord., neustra.Sivi juriSaCi
i bo_mhaS.i. N a:r.andZa. KotnCar, komesar Cete•, sltr
· Zila Je primjerom news.tra•Si-\ros·N i discilpiine. U
jediinici j1e lbila; velilka Zalost ka.d je ·:r.anj-ena'\. Na·r.andiZa mur:aJ,a ·u po~adiiillU,
F'(}rmir.aUlu ,s.e no:vi ba:ta.llj(l'ni i brigade. Sv.akim ·
---danom pol\llC\631Ya se u njima broj Zena. boraca~
U Jur:Sima.1 ,u Jo-.vaviaru lboj~vlma, .!l.l<esebiCno su·
dla.vale .sv:od:u krv -.i mladb, Zivotc: za slo-b odu~-- do1
movi:lte..
�>>N·e ZaLim .Sto1 gitJ,em kad sam prokletog. usta.Ska-g
krvni•ka Siki·Car sra,vnila .sa :z;emJjom<< 1 a . .J?'epa ne·Za:li. S-to .gine;; _))Ka,d! umirem ,SJ .petokT'<t-kom zv±j-e--:
zdlom ·u: ruci« .i• sa oorojehom u-zvikuje da Zivi
NOV.
I lmdl·se pOPK.l;tllav,ine bo.rci hataljbna >)Ognjen
P:1ice(( b::1qiJS:e. preko bodH~kayih iLea ()]jai jOOS,.
medj•u najp:rvima j~e.r i ona, bo:rac i _junak, ne·us,traSirv.a .studentkinj-a Kata -B'ubalior.
Prvi dio, zalda1tka Je- rilztvrrSen, ali medj:u borcinema Ka,te·. Je,Cfua dJesetina :podl za&titom·
tenka dohtzi do mjest'a, gdj:e 1etZi, {JJJ1a. Kata je
prek.o .puS..ke· sa bomboru u die,SJnoj TU.Ci, g•l'1udffma·
p:f-i~Nsnul~ z:emlju kao1 da skdrva dla ne, vi&J nilko-
,ffiai
taj, .trenutak, kad:a on.:11 da,j~! •svoju: ta_p1'U krv,
S·V10j()j z..:;mlj'i, svOme ~ar·odu. Tako opisuj-e njezi-nu juna·Cku Simt'tt horae i.z rrjez:illle· jedlini-ce i n.asta¥lja; :>~Ljrulbillia~ fe .Svoj: naro·di~ ,sw:oju )unaCku
KomunidiCku p1arrti•ju• Cij'i Jl~ Cloan bilm. Lj.ub:iJa ,jeSWJij·e malo P'e,trroiVO· J$1elo, sv-oju dromovinu i / tu
~j1u.:b.av d'o~.a1z:8.la J'!e mn:o.g:o, :ptu_,trw _i :Sia;dJal za. v1j1ekoiVe
p~otvrd'Ha svo.j'im mL<Ldim ~i!Votomi i krvi naiveC'jm j. nalj~jepSi!m .diarom,(<
•
Za. poka.zalll-U ·hrruhr:OIS•t 1i1 po.Zrtvovnos•t IJrv.a.
cpar:tizank11 Like iSlavk-a Bla.Z-e.viC nosi Cin majora.
U p<r'V'im d:ar't:im_a horlbe Shvica prv:ru PTuZa p•omoC
mn:jenima i osniva :prv-e male bo1n~Ca-rs!ke te-Ca~
jc'Ve. S.a: p.rv-om pal'Nzanskom Ce,tom ))/MaTko 0Te.
Sko.viC<< .prehaiC-tuje se ,po liCkim hrdirna i kao prva
· boh-Ji·Ca·rka uCestvujc. u akdjama i borhama'. Rasfu Cete, ha.talj.oni i hr{g.rude i Slavic-a: p1•ima slVe
ve:Ce i -te.Ze duZnosti.
E-blrui,Ca-Ikw Boj~ IBwiaC r:anienid zovu maj~
krim. Dok se •OISnovala' p•r:va p.a.Jrti,zanska! bolnka
u Drv:a-·ru, ·o,na ·~e -n:aJ!ruzi ,i:Jamo kaO boln:i'Cfta-.
Ona ima: velfikih za!S,fu.g.a u, ,spasavan:jru ranjeilika
kr?z veHke i tc:S'ke hfenzive. Dar:tJas ona nasi Cin
kru_r,etan:a., kao i .Micru Zi-gliC p-rva !b oJniC.allk:a b ataljona »Ad!Z:ija.«.
Mnoge; nose Cin po11uCniKa:
MHiica Bjjflt_obab.a:, S!aVlk_.ru PbCurCa, Danica P'}.ei:aS,
Kata Radla!korviC itd., a p·rekn sto•ti-na iJ1 nos-U Cinove potpoiru-Cmilka i pocf:o,ftcir,a.
0 ,s1vima njima, o ,n,j~h.ovim",pold:vi<Z~ima i juna.
pO!srta~o obiJCna i sva-
.§tvu malo se gowri. Tn je
kodnev-na poj!ava.
LitlGa: se ,P'On OJSi. sa s;voj·om Vf}j, Prol-ert:<:cr;skoar:r
divizijom, k·of-'a. j·e-,p!reSil!ru Blo,sjnu ~ SrbiJu i•._ bort}a.
se Zla· .sio<hodu Be·o~rad1a.. SkrJe, teiilke borbe i lla.p<ore saviadavaUiu ril. 1500 mladih. liCkiJt ·d]evojaka~.
..kao,bo.rci VI. d:hr.izije.
JeJika Dlralj1a.n iz P'eCana u borbama kod Gra·
Ca-c.a, ka,d.-j·e n-ep.~"':i·jatelj ·Orpkolio ku16u ·u kojoi je
hila njena Cet.a, p-rva. juriSa, p-rob~ja oibruC i' Ceta
Se sp.aiSuva dJaJ niko nije s:~racl!a'ro.
P;va Zena horae lbataillj)o.na »BiCe Kesi~.a« biLa
je Sava .RadlakoviC koja je p-roSlra kroz mno.g·e
10
11
�•
akci.jc i borhe. i danas ~LuZi za pr.ilmijer mn.ogim
hQir-c:Vma.
Mlada Zena potporuCnik Sa.VIk,a; B'ala.C govoreCi
o horbri: Zena bor.aoa I. brigadJe· 35. dlwizid:e na
Ilif. OkruZnoj' koruferemciji ka.Ze: ))0 sebil rrremam .niSta nwro.3:rt0 da k,a.,Zem<(1 ia.Jco je hila tri
I]JIU1ta ranjen:a, iak.o se. u svakom juriSu lstiC·e kao
bombas, a di'llgovi u n~ea:inoj jedlinic1i• p:onose se
njome. Telefonistki:nja M:m Suput -r.anj-en.a. na
Centlr:ailii odr aivtfona, -nije otiSla,. neg:o i dlaJje1 d:aj9
vezu za v.riJeme bombardlovanja·.
Bore &e- na fDontu 1 alij, ne Zlaos:tadu za ndima nii
<eme u pozadini Hilrjade .fena Like, slil,'ede !P'rimJeT prvoborca -- sel}mke- Krute Pejnorvi6. U
ilindanskom pokoltju 19"1;1. godinc. zak.kWe joj
lllStaSe •tri Si.na 1 muZa. »~Sihi•snula ,gam Saku i s:rce
i 1J•OS!a u borb u d:a .ow-e tim mu1ia. i moje tri zlatne
j!rubuke« i zadedno- s OS!talirrn P'rvobo,rcima, osniva
;prve partizanske IogQtre n Lioi~ , P'iObij,a se kroz
Ue{P'L'li.jlateljskc_ re,d:ove, preJatZi noCu prrek.o Pll'uga
i :ta\Sjeda - -diZe na.Tod na tistanak.
1ilna b~injskog kotaa·a.· >>·Za sve mi smo joS davno
znad:i. pr.i,Cala nam je- po;kojna Ljlu.bicl3..« __ Ili: »Lju-.Mca. -te l;irvru '.dJo&l:a. k nama i' ·govor!ijLa, ·da se t:reb.a
boriiti' .1·,d'w Ce usta8e pas,ti« - rtako priCaju sta:rci
srjC.deCi kraj ognjiSt.a, Ali ne <Sa.mo oni, nego svi
koji su je po:z;n:avali Ce~Sto se sjeCruju rujez:nih rijeti ko!j;funa ih jeo o~ablj11\raLa i upuCivala »~a
dVaf put<c, I I. lbatallj·on u bri.Idskom lwtaru dablva ime >><LJuibice Gerovac«.
lP·ogiruula je kao Clan K-Dtarskog Korn:,teta.
KJPH u april111 1942.. g<ldine u bor!bi sa ustaSama
u svOIIIl rodinorru s·elu JeiZCtranima. V1i,de:Ci dia Ce
tim paSJti u -ruke, puca. iz piStolJj1a na njih. Rnnila
_
ie dlvloj!:c.u ush.Sa, a I}J'Osljednji metak Osrtavlja.
za sqbe.
!Da-nrils jo .o-na pretsjednioa AF2-a Jugoslavije
-i jed.na odi prv:h Zena se1janlci Clan najrviSe:g na::r:odlwg _t)rets.tavniStva u ze-m.I!ji ·- A VNOJ-a1.
iKao Dukovodioci, organiz.atOorti, u-da:rnici u radU.
mil•Dge PToliSe. krv i :U!Zid:aS_e svrije ZWo0te u temeil!je ·nove do-mo!V'i.ne.
•
Velika ia1ost obuze.1a ie n.arod graCaCkog .ko~
tar:a- £ Ze.ne .Like kad su· Culi za smrt SIDilje POikrajac, ,:pretsjiedini!ce Zena. Like. Uvijek vedira, i
nasmi j.anat s },ako.Com prekaljenog borca, .sv1adava Smilj.a:'·nar.olc.ito te.Ske UJS1ove rada ·u · g:~Ca
Ckom kotar.u. Tamo su- hwr.ruCili ne samo 'tahJansk.~· okU!Patori ·i usltaSe, nego i, najokoreliji Cetnic.ki Tazbojn,i-ci pQpa: Utj·uj;i6a1, R:adij:em_oviCa, Ga:vr:e
StanO!J~V:Ca. Jedirtog dana C·etnici llli<llJ'ad:aj~ n a
1
Mt~rski Kombtet KPH OVji je' Clan i a-na bila. S~
spomin~'a:bi·
nekolliko d~ugova ISlrnilj,a pir:ihvru6a boll'ibu. U z.ad-
-
Ne pres1:aj-e se
iiiDJeJ Hrvatic:e. Ljusrpskllim se-
. bke Getro'V:ac u Gortnj-em iKra,ju -
nj:Elm Ca·su bac.ru ib~mbu na Cetnike, a piStoljem -
odru:zima. selbi Hvot.
JZ
13
�lvH .se sa divLj.enj.em sjc,Camo na Zonku Gooto:..YiC, mJ~ad'UI .seilljranku jz Skal&Ca koja Je umrla:· od
napora i umora: ,noseCi ran}ene .dru§ii:we. 24 sata
h.ez smjene k•roz Sumu i kamenje,
l\'lilev~a M:i.l()jerv:i.C, radlni.ca, Clan Okru.Znog odl.
bora AlFZ-a .poginula je od! avionske hombe iduti ·
-~a ·radl u: novosJ.ob-odjena, h~atska -seJ:a., a tP'epka
Saban i-sto CLan odbora A1FZ-a za Liku IPOg.i.nula
je od ustaSa na ilegaLnom l"adiu u, ·S-i:rra:koij Kuli.
i"l·ta,da selj.anka ~'esa Cosr1C ~zdigla se za' k'mt'lw
vr.ijeme U d~brog r:wkovodioCa omha.dinC'. P.Tobij.a;}a· -sc- PO! .k.:s·iJ i :Sinijegu bos·a., za n iu 11ije bii1o ~.TC'
pTe,ka. S'vu ,gv:oju og·romnu sna!m i energiju · uioZila je_i i·S!Cllp:ila u bo11bi ·i· radu ,z,a slobodU: do-c
mov~ne. U l.ietu. 19143. godine umrla je -o·d tuberkuiorz,e i tifus:a kao Cbn P:otkraj.inskog K-omiteta
SIKOJ- a Z'a Hrv:rutskm·. u dib inslGa omalad:inska tradn a
i!:>':t~igada nosi ime tDcrse C-o~i6.
Kolikru :j!e- nepomi•rtl!ji'VIost naS·ih Zenar prema nepri1atelj,J ~g_ov·ori smrt ·S!eljankc, Boie GrgiC, majke
·dvuje "dijece. Ona pred stnelj'anj,e na sa,SJluSa111 ju
Jl'Odnos-i najte,Ze ,muke., niSta. ne ·izdlaj.e, ali k:Jm:le:
)>CLan srum K.omunistiCke pamti:je, ali od mene neCete... niSita· ~s:azn,llit'i,• m.a;S polkne't I)eCete ug,uSiti &to
1.1bijate mcne, ali, v.a;s Ce. sHCi zrusluZena kama,«
Naj-shaSnijiet •SIU ()ptLtZ1be na CetnJiiQke fzrode
koj-i s:u na naj:zvd'ersk.iji naCin odUizdmal:i; Zivote
mrnogih naSih drug·a,ri.ca Smi.lja P:okr:alj;a.c jedina
je od' .prvih. UbHi .sr{ he·r;o}-Zenru Boo.Uijku Mar-
14
£eti6, kO!]a je, joB: u zat'\nor1u. ttLill!aCila i popu
Djujti.C.u zaSto ,Se, par.tizanitib.ore'. RarnJenJa: n~ Dvo·
·11u u B0:sni ~kao horae bata~.ona >~StoJan .M.at~C<(,
-dota.zi na .radi u p:oz;adini.. lProbija:juCi se k;roz
CetniC'ke recilove pogin!Ula je u- D.:o'VIer~bru 1943.
_gHdine..
Cim se. .moZe u.sporediti zvje11stvo Ce.tnika ka.d
·sc samo ,sje[.imo !smrt1 Soke KukJ16 koiu ·wbi'j(a
rod:Jent brat-Cetnik 1za.to Sto ,plete Car.apC: pa·rti.:ZMli.ma, !par Nac·~ HiniC! iz ~ailluZnice koju .su. tuk1i
i ·rrwCHi dok nHe UJmrl'a. Naca nij-e izdala -gdi.e se
nahze c:Lrugovi iaiko je toga Casa doSla od .nj•ih.
Ju1ki ..Skcnd:liC, P're.t·s<Jed!nici Kota:rskog adfbo:r;a
AFZ, izvadi·Sc mrL"VOljl s.rce i svu i.znakaZ.enu ostar''~i.Se na IPiutu. Miki SrdhS., Clanu NOO~a iz VrhoYina, iskopaH s·u Cetnici oCi pre,dJ n~J.en.om rodjenom djeconL Um.rla. je u majve.Cim mukama }e.r'
nije hf:lj.e]a ihiti i·Zida•jnik SiV'O·ga na-roda.
Staku
SkendZiC, rukovodioca omladine . .strj.ieljali su /Z.a·
jedno s bra·,tom Sto su doznali da imaju vemu s
jprur-tizamima_. Pbko]jenj.a Ce se sjeCat£ i Mandi·ee· iz
.RJallll1jan,a koja na strdjanju kliCe drugu Titu i
pa.rtiza-mima, i •omla.d%nke iz Crne V~sti, koja
je pog<ini:tb nosed· mruniciju na) P!o~oZaj Sl riJeCima:
_))Os,tavite vi mene, ,SJamo Zudte· na ;p·oJoZia.j. s muniailjoon«1 i M.ilic;e Potkonjlruk koj.a de ,pogjnula no·se61 hranu na poloZ:ruj. Janja P~eqruS ostaj.e hez
.Hjeve .Il;t]lke i· kaiZe: )>,NiSta. to nije, ·osta!ta mil je
·diCisna, nosit ~ batrem vodu 1
partilzrunima.« Marri~
(({~-,\
15
a(i·.~-J~~~;~;.
'i.\..... '
.J,.;
�v
ja Kantar prkos.i: rusrt:aSama 1_ Cetnrldma koji se
n:a1<1Zc .UJ ~jenom· ..selu "i pjev.a~u part-1zanske pj<'esmet: »Sml't Cetniku, jadn:>m ·izdlajniku, ~ usta.Si sad
s1u d!ani ~aS:i..« N a sa.sluS.a.nj·u. Je ,p.ita.ju za.S.t<J tb
pjeva. >~Ne pjeva,in· samo j:a, to pje>va cij'eld- S'Vije.t~
prkosnOI im j'e odgovorila. N!ai stri1eUanju Je uz- viiknu}a,: >>·2;ivj.eli P'a.r:tliiZani:.« A n·eUstraS:i..va EV:ica; ·
Del:JC ~ Bz.:bdna .P'otokia. poginula je kao. vodiC
kt•Olz Sumu ka:d ·&U pai'tizan:i iS1i u akciju.
:.N\nogo je j-aS ta.kVih JHilmtjera, mnogo je nezna.r:ih jiUdlakinfa ost~lVilo svO'jb kosti po Suma.ma Q,_ h.rdi.ma. Vke. i ostal.ih kmj:e<vm koje su u·
najteZim_ danima, ·uzimale 1JiuSku u ruke i iSle D.a
fu~
.
'
· Sve su one diuhoiko·us~jeCem.e u naSa srca., kao·
svijetlil pdmjeri har•01j:.sd:va. NjiliOlV'.ro Ce imena ¥j~
Cito sta~hti na stranicama jun.aCke pov.ijesti naSih naroda.
·
-
R AD
ZEN A
U
P 0 Z AD IN I
·s.~ega, ~to_~e ~;~d . nas s~~~trr~ p~·za.~:~-om?
. K.roZ. . titavo yrij.e~~ OlslohodiLaC~kl?g rata J. i,ka. se
. mo.1gla nazva:ti.. p•az_il..dinoll)l_ &vega nekoJri:ko mjesr~
: :.Erij'c
. oi, .:i-n~Ce., .kroz. O·si~tl.o vrj.jeme. L_"ka: Je _takva. p:o!!:ad~ma~ 'ko}a je _Ce_s~o popr)_Ste kri"avih .b.-Qjev.a. Od
8 J<:Ofa·reva ..slo•bo.dna_ s,u ~:V1a, tri iLi Je·da11. o·stali
'· s:u _. okuP.~·!a!li il; imaju op_o d'vru sela p-alu9•sl·oibod!Jena." Ofen~iveo i prodorli nepdj.atelja __ na..ioslow
ihodj-r;ni teri.torrij vrfo ·~lUI C.estL _
Tako- je ove _.go.drine ne!P_'!'ijatcl't, ~paqlrua. .na os.J.obod:jeni.c tef"itO:rij
Like 37 puta. =U. pudedina .sela kao Divo·s"l'O,. i•zv~~ecno
d:q ·~ada 70 p:apa~•. _d·ok! ima. s.e;J.;· .k;pja
Sill palj.ena _ne ie?nom, nego 4;, 5,. pa i iO pu~a.
,3italiLi p1roiazi ne.prijate[jskih. :mot·o•l"'fu?::ra~ih, jedi. U!i'ca, ofe~zive· i manj-i prcpadd- os.tavili .Su yidi~~h
posli·ed'!c.a - .z:ga:r-iStru- :i :P!UlSito:S. ·
:
.
!c
tJ to:j _i takv~•j pnz.adillli rade i takmiCe. se li~ke
Zcne. pod parolom:. >>·Srve z:a fr~nJ, s.v:e za. pobjed:u.<' Neprijatelj p.~H { ·UiniStaya, na,rod' p.o~n~ivo
podliie i grad'i.
·
·
f
•
Zene r.ade, o,rganiiZir·a.no U radnim Cc,tama, .J;>ataJjoni~--
t .:~r,i_gada~a.
U : sva~m. ()~·lobo.d1~enom
ili ROlno·s~obodj'enom s_;.el1:1· p01sto·ji .radna . jed,'i-~1ca
16
17
�·'II.
u kojoj su Zene. -cluvena je· radna Ceta Zena Di·koja r.adi pod najte0im uslovima, one su
v;~el'a,
_SI~
privlaCiie noCu d'o .~arne Zi-ce oko Gasp;.ca i
pfO'dizale ljetinu. One S1U poZele ljetos ok~ 30.000
snopov:l iako j'e isesto sipala mitralikska i hacnCka va.tra na njih. Ne man.j.e JunaStva PQ!tazala:
. je i rad:na Ceta seTa B:uljmize. ¥re-bac, ()Stl'\4ca,
koja. ne samo 'podliiJe flje:tinu . .nego ruSi pruge i
ceste, vozi gr.adju za ba.jte itdl. Z,a, jedan dan po~
r11SU:e rSu _ 420' tne.tar.a: pr1uge. U okuif>.iranrnn lapa·
Ckom kotwru, Ze.ne IapaCke ·opCine dale .su Jje:tos300: •ra1dnih dana 7:a parHzan:s.ke" fami:Lij!e . .Prevorlfe .su po 1IH)'Ci, p•reko Une i 15a•krile -od ·cetnika
1.000 vrP,Ca krukiu::r:uza. Ov.oga Jjieta I'!adlna ~eta Korenice. apr;ala je '1().149 fpari veSa .za voj&ku i
4.2150_ ;pi!lahtft. I.sta Ce.ta· do;v.Gz.fia ie 600 ·vozo.v.a
drrva z:a ihollnic.e. Uda.rn,a radna hrigada >YDese
Oo:si.C« d'alla. ie 210 radnrih dana u korpanju krumprl-:ral za ·vojiSku. Sarno tz:a tri· dana isikowa1i .Sou· 650
vreCa krumrpi.ra .il 3 -r.emuniicer :za. 9 vagona Zi ta.
Sni;jeg je vert padao. OOiu.Ca: j-e tSttaiba, oko 30 ih
j_e ..pO'tpun-o ..bos.ih, a]j P'i'e•sm3. · se orri: >>-Udbinsk~
je-. ·.omladina iOO·sa.,_ ne! sm.e,fta jo-j- ni \StnLfcrg ni _rosa«. Radlni .ibra.talj-o-n- op.C:ine iBnuvno, pa.- ·ra.dni bata.Ij.con ,h')eJlOipoljske op;Cilne., .grrarCai:kar l"a.dftli hri\ ga&a-, ud!arna radrna rbrigg,da »Oe.se CosiC« i.t&
darLi su nra. di~isertke · 'h;JI!j:ada rra<]nih. dana ll obradjivanju piQtlja, skianJMl·ju Zita, p·rokopav-an,j.u ce~
sta i .pruga., -pord~zanjflr rhajlti, kidan}n sn·ije~.a it.d.
1
18
U ,s;v1m ovim i·adovima uC:estvov.a1e ISIIJ u gnlemom broju~ Zene.
Ljetil.lla se. podi0e·, :ud:rur.niDki, .na juriS. Tada
"se 1s·NC_lJ.• poiedinci. Jlllg'Oidia Divj.a1k iz Turjan- ~
skog.a !lJ'QIVezaia Je 360 snoiPDrv•3.J :za 5 .sati, Mara
· Pet~oviC daihtJ ie ov·o:ga ]jeta 180 ra.dnih dana za
voi.sku. povezala: ie i· s~djr·ffiru 370 snooova. j-edn.a
omJiadinka i~ okwpiranog' Rabin Pot.~ka i-zvukla
i-e .. 660 snopova Zitm, O't/ukla• i ·o:dlllrijei'a narodu u
Sumu u log-or.
U t:rg'anju n-eiP:.;-ijatelj.ske, tel:erfonrsrke Zice-. is.NCu se Zene na ok.up.iTarnom terJtorijru:. A:n:a M·esiC iz Razvailie ka:dl n-o-si lletker u' nepr:j:ateill~ske
aarn.iz_one .u.v~Fjek uSpFUit oprre-Jdne• im tdefons•ku
Iin.~j:u. P!otJ1!al'a je tako 500 meta:ra 7Ji:ce. a s:o:ka
Gostov.iiC ka.dl ·&U S'Vab-e usm:ostaVlliale Iiniin kroz
n:jez:n.o s:elo, i&~~ ie za .njima i pokupila 200 meta-ra Zice. Kia.d' su }e opruZ!Hli ona lim !je_ ut~"tkila
-kroz grmorv>c. Eiv~ca ·G01sttovi16 :ir Zita Uzelac• u
pretkonrgresnom trukmi'CSnju .pokupilc· su j km
ne_prij.ateljske linUe i dal~e p:ar-tizanima, a MHka
· Ba.jiol'! -£21 'L,apca potrga~a Je 600 metara Z·ic.e.
. Otkardl sru form:iJf'.an-e naSe ve-Cc Vo.jne je.dini~
ce u .nepr~.ij.ateJ~Skoj piOii8.cLini u,zimaju s·ve V:se
malt.a naik hor.bene grupe. U nmogim ltCestVIuju
i Z.cne·. U .gr:aCa.Okoj' bor:bicnojl ,gjrup~ naJazi se
Mic-a. Ja,fci.iC iZI Giogova·r l,:oJa nar JJ. Okru:Znoj
ko!"lfercnc1ij.i UISIA.bH_a.. z.a ~iku- dio-Mva naziV
''
19
�- udla.rnid~· ·_i UdarniCkU.·d:ijp.lomt.L Evo .Sta ta 15·g,oc1:SnJa d}evojka priCa: >>'J ed!nom ,. kad:~-i~ :Sv:~·P.o
(l~pao,-.na. na~u .opC:nu, nas petero imali· smo ·r
P:J,I~ko~tralj~ez .£. 4 _·puske. · Zad;·Za:vali SIIIlo ih -i
·. pr{l:vili: p['otuh.l:riSe._ i .nij:e~u· na~i mogii niSta ~.Ci
: :~···~i-:__ l?_·r.o~lo. j~ ve~
podne: mCsD:IO ·.so
j~~ ~oriF, ·
_-a. n;:prijat~~j je · P.!lPJ!.dao Ze6Cv. NaS ·inHral1iz _
fu-
,k,a,O· :.,h·j.~_·s~r1je-<Jif\,_ dVa dtruga .s b~ko.,:a., a)U/~c
-- pofl~uCeffi s_to_.me_tal'~~ .d;_o _he'pfijatelfa. i_· izvutem
··3.0 -·go~~da 'Svrubama iSpi·cid' · it<Ys·a.· Posij~_dll-ji_- p~t
kad smo ·~~ horili naSa grtupa daJa ·Je- dOst'a·.sttra-:-'ha- nCp~ij-3.telj'u,: N3.!5:. dvOje .p'tJiV'uk.li' ·.smo, · ~e, 50
cffiet-eri' d'o "rteqjttijatdja ~- S·a ·s'tl'Ojhicam'a_ "smo te:' Sk6· i·a'n~E je.drtog .:6p-3.sn·og' .bandita·. Toffi zg.o1dOm
fznijeil Smo · 5 · -vr-eca Zlita i sl?·a,sili n_Clk•oHk.o g.o:. -\reda.<( ·
._; Kad. su: P'roSile zi.mo ,,eliki '' llam.e.ti snijega.
--~priJecaVaJi naS· p.romCt, p,re.ko ioo k.rii ·ce'ste. ~Si
, ·s'til~-' st.i ra.aine --jed'flkc -po ne.kolik~ put a~_ SV.-iki
"dan···se·.- VldJ~\io: duge kofune Z~ml kakO s pje.
'"-sinOm ~~idu' na:··p,r.tJmJ·« ita<k,ot ·.s~abQ,-·oibuC~Iie i ,S.ko·
:-::·l_;o· bose.,. 26ne· 'ild'b1n.Skog ko·tar~- -daic su· ·50{)' j:a_
dni-h:·'dana- ii k1Ja.Dju· sn'ije.ga...
-
·
., .Usi:-je·d'. · v-clika-g- •Snd;j.eg.a ni·ie Se ·mogb nh ko;.1~ma .., dove.sti uglj~n 1z.a · md-torne ·1milinorv·e, a ·tre·
c,";~ bal:o.-.je:_. mlje;ti Zit01 za v;o)sku. Ta.da kada
b,i.J.o
: ::n~j.teZe, ;Ze,_n_,~ opCiJne_·Udbiti1a ·nosile:s,u ugl1jen na
·:c.
; -}sizl;l:i· :kro-i':. :_Sumu :'1~: :sh.~j~g- -~Po~ 10 ·km .dJa16ko. Izni·;
--jele
IS!U
:Htko _.AQ:Ofl.O.kg' :u-gUCn?'; .A.--on_c i.z- Jmre.UiC·
.20
kog kotara nO.SHe -su _
6itav1u Zlimu ·dirva i hr.anu·
na- s"bi za bolnice, za 700 il-'lanjenik.a :b to Po 15:
do ~ km daleko,
Jedin.a od
najsvetij~h
duZnoS'ti kro1z mnoge-
ofe:nzirve ,hila. ·je sp;aJSiti n.a.Se b'or,ce ..N aSe Zene
_ul-oZile su &VU. svojru mate•ninsku ~ tSJest-ri.nskuljUbav. N~adl~ nijesu pr:ezal1e predl. teSkim na.porima, pa ni :smrti, ka.d je trelbalo1 spasiti ra. n'jetn;i-ka i IIlll1je to 1s:amo Qie'd~amputl ,dh su ,ze.ueGdrnj-Pig-Kraja (b:rinjskJ -kota.r} ;ruoiS!il-e•ikiroZ1 SuiillrtJ."
i: pre.ko lllep~rij;atedljiSkih kommnikacija po 40 do
60 km daleko -svoj-o :rianfene junarke-. iS:ez hnanet ~_,
1TIJn10g1e · i bo;s~e, tpo 24 •Sl(tt~ lbeJz :sm:j'errm, fl"almefla. s-&·
u¥ijaju pod teretom i kl"VIa1rc. alt u m~-slima je
bil'o :s.amo jedno »Spasiti i-h ma:r.a.mo«. Zene i'Z ·
koveni-Ckog kotara znalle su :p10 tri no:Ci u ofenzivama p-renositi po 20 km' kro:z .P1je.S.i.v1cu n·a§o ·ranJem.!ke,
one i'ZI g:o.sjpdCke opCine hose.. ,igl)wdne v.rSe istu diu.Znost kr-oz V elelbit. Gmladdnke kor-eniC.loog__ iJ udhinskog, kotara pre.nU}ele S•U".
a
za. ·v.rijerne VEf. neprijateJjske ofen:zthte 1.50{)1 ra-nj·enika-. Bilo je s~'uC.aj'eva -da su -Nru neprijatel'jski metc-L harljine i51probijaH, aJii one k;a.Zu: »Mi'
volimo spa1siti Tlanj!enike, :PIUi ·1IIl.laJkar ;j iSIVOj- Z.ivot
dale.« K.ad su ·6etn~Cii pop'a D'jujiCa IW:P'a1Jir naSu ·
bolnicu na K1·Cani, p:()dl kiSom metaka uspj,eJ,a jeDa~.ra R&doCaj- i joS nekolik.o ·Zena sakr-iH- 1ri :s.vo--.jim ·trlljP>OVima i: podlrut:i:timaJ 17 teS.kih nepokret'ni·h l'anJen.ika,
21
I
!
�Ko mo,z.e ·opisatl . lJubav na.S_ega
n.at.Od.~a, 'na-
Zena. pr.ema Sl\~o,joJ~ vojsd. N~ stotine Vag-ana
i toplih vunenih stv.ari IPO·sb.JJe !SU ili od;.
·nijcle same ZE?ne na- front. Damas ne i-dlu vi·Se
_ amo Zene jecLno.g; sda ili •OipCine ))IU posjetu« 8
bko to one- ka~. d:mna.s 'Ci-tavi kotar.evi sa ko~
Tima, . zasta:v-ama i: _ipje·smo<Ti11 posj>eCuju1 svoje
. '
borcc na poloZajima. S\neCani dan za Zene je
-ka:da< tdu u :prosje,tu. U -SIV'om ·pT!etkongresnom
ta.kmiCenju 500 Zena udhi:n1sikog kotara odvezle
su · u 8(} kola odiednom 91.00'0 kg hranc sVlojoj 35.
:.Zeue .g,rac·aCkog: kot-arra. ,sarb_rala .s:u 6;000 kuna za
.St-run1ip1U, iz Gospita SalhL 4 ..000 kiuna, ,a, 1i,z Lapc~
~~ih
5.000.~
~.hra.nc
dil\'"i!zij.i.
*
·Ali kroz •o.ve tri godi-ne 1ho-rhe~ HC.ke Zene su·
nruP,redo:vale; i- na, pooHtiCkom i kulturnom polju.
. Sad u ovim S'U'l'OVIi-m_, dani.nia .rata, &a:tajuCi sl.ova po praSnu i Jiug·u.1 mnog.e ~ lsu, ·Calc i 'sta:rije,
•JlWCiie Cita-t~ ·i _pisati. Ok.o 50 odrZanih -anaJrfahet-ski:h teCajeva i 30 ;poMti.Ckih kurseva porno·
_g1o j,e Zenama da »Oit\nore •piCi« - k~ko to one
_kJa&1:'l.t, I dlan-a151 kadl shrije, Ze·ne, udiPinskog ko·
tara -l\ll6estvuj'u u javnim .diskus,ijama. koje ongankltira;j~ odbo·ri ~INIOF~e on,da vidimo da je NOB
.stvarflo pr:e(}bra·:dla naSe .IZoo.e.
•
. I St-o j-e v·iS·e r.a.s-l'a _po.ti-tiJCka. 151vijest Ze-na, to
Su one: ja._Ce ,iJ predranije lijulbiLe -svoj.u domovinu,
a svO v:Se mr:ciie nepri,jatelja. 0 -toj mrinji go·
vorc p-rimjeri: Z-ene ~k'lltpiranih. kotarev:a, vode
s•;akodne·vnu (bo~bly S'a Cetmicima i· us.ta.S=a:rna i
nema da:na kada koja od njih ne dobij.e h;tina
i.1i :bu_de uhij.ena. AH sve batine, mu·c-enj·a i zatvuri ne mo.gn- ih p-oko-lehati i uiOiniti, dla mal-akSu. Na!Pl·otiv o-ne illll! jotS !Pllkose-.. Oml:adinka Bo~
Yru JakSiC uhvatH:a ie jedln.om p-rilikom Ce.tnika
-bli:z~ C~t0iCko_g- _ga.rnizol!la i ,OJdJ mmZnj:e i bije1s~
_n-\je znala. Sto bi od nJe,ga, ncg-o ga je zg·nabila
i. :pq_Cela _da'\_"iti·. N~ njeg;OIV-u :viku prbkoCili su
dr•u,gi i jedan joj ie Cetnik prs1te odsjletk.ao, ali
-ona se i ta,dr1li jun.aCki driala. Kadi su usta.Se u
Li·Ckom Osi.ku .goni.H h~v.a:tske dj.ev;o1jke eta· ida
__plljaCkati· srp*a .s!ela, -one su P'1juvale na usta<S.e. _A. Zene ,§tikade skliJdaille stu C-elt·TI1icima. kap'e
sa, .»mrtvaek.om .gta:V1omcc 1 -p[j;uva.-le,
~azile :po
.;n]im-a.
KQ}iko -<Jlle; Sh'Vlru6a,j1U ·¥ai!ri•OI$t' naSe Stampc
-vhti: ,g·e i iz ptrtlloga k-Oje orue ·dtaju za. Stampu..
Iako .hose, goil!e· i opiljJa!Ckane \P·O nekoliko puta,
iKacll je z:logbsni CetmJC:k~ lbarr:t:dit '>>)Po:p·« DjujiC ·.d:r:Zao govOr u DnOipolju, :Zene su mu w i-smi~
ja.va1e, a -kadl 1ih je '»PlOP« pi·tato;: St-01 •se. smi,j,ete ?,
·one SIU od:govorile: .)>Ako j-e tebi' do :pJaCa, n-am-a
:n-ije.<c
22
23
�'
Sava Cuk iz Zrma'nje toliko j.e= p:rkosita Ce,tnicim-1a da su j;e iZ.}oZili na poloZiruJ .krud su p:a.rti:zani puca1i • .ali: -ona se ir daUe SIID.ijala govore-.
Ci: >)JNe hojim IS~. .J:ar Partizanskih mi~traljlez;a.«
Jedna. Zen,a -iz Zaklopca :u.bila jie •Cetnika s.
~jegovi~ vlast1tim Smajserom kadl ju je bio JpOceo tma. A omt1adinka ,Mili:cru iQeJi6 iz Keste·
~ovili IGorita koj,u su Cetnici· brill uhva:tili, tukli
1 muCi1 ~ tra,Zili da izda g·dije se na.S.e uSitanovt:<
i
na:Jiaze, niStru ni'je Pt~izoola. :Poslije ·du.gog· mrcvra-ren,ja kadl su je pu.sHli, .Ud:a[jiv.Si se nekoHko kn112ika, ona g1ruS'no za,pjev.a: J:.dJ!ruZe 'Jlito1 md ~i sekuJnemo, .d!ru g:inemo - s puta ne skreCemo,« .
?i,uk~ (~an,dic 6~ Rr~"o"ca !P<>bj'egla
U"
k
kuce .k!OJil• Je •goni-a, u koJU su j-e ibili baciH C:etnici i vee j.z neposvedne bliz~ne 1i1Il]. je; viknul'a.:·
>J!N eCc.te· uspj!eti sllomiti moj mora~. kr"\--nici, ht
sam vam .polb jeg[a.«
. , Nije rijedak slu·barj d·:.L sta.re majike aw gro.~
·~~~ ~voga s1i!na dir,Zie goVIor. AJna V:l'!aneS odl 60 gd.
dtna na grobu srvo'2'a sina- kale: .»tNe 1piaCem i
ne Z:alim, jer ije ·'Poginuo s1av.no 21ru n:arodl. Nij{:,
poginuo ka01 izd'a.jica1. Drugovi, os·v-etite mi ga.<~
Ne · tPDk.oTava -se ni stara 1\'Lil:i:ca BoP:·d"anovi6.iz Vrhovina kad je Cetnici hJarps!e ':i_, tuku. nego
im v:tee: »Jzdrajic.e, ·sr:amota m~ s_ v.ru.nlar LC1, ·doCf
Ce p-artizan,i, .pla:tit Cete 'Vi ov;o.« · To: su samo· •
neki od primjera; na Jco,ji naC.in. i koHko liCbt•
Zealia rnrzi ne:prij:ate]ja.
.
1
No ona jc SV1J'e•~ll'a: isto tak01 dia treha. sve
u-Cinitli · d.a. bu·do Sto manj.e neprijate~Ia. I u osi·
-paniu .neprijateijskih redova i u vratanJu dezer~ .
te~a, najvlSe s-u •p-ridonijele Zene. Samo pjesma
-:>)ne voli'lTI, ga koJi dcz.e-rtira, koji 'mtSu borbu
s-albat:ra«, dlovolJ,no rpok.a;z:uj.e sviie&t naSe~ dJre-mjke. Ko mo·Ze biti kod kuCe kad Cuje gdje dje,..
Yojtke -pj.evaj;u:: >liDezerte.ri, sramne. kukavice. n~
p;ustili ·wo-je jedini.ce..:<, govorili su dc-zerteri na
-povratku u srvOje j.e-dinice, Nije to samo jedan
primjer ka·OI Soke Lali:C iz kotara Kor8ni,ce koja
nij'e dala bratu dezeTt·eru jesti 'i 1o.n se vratio u
j·e.dinicu. Takvfu j-e mnogo.
Stotine pisama. odnijd.e &U one ;u CetniOke- i
domobr·anske garniz.one kao '!J'Oizive da ih izvedu
-van dok nijes.u olkrvavili sv;oje ruk.e. Zene u Lap-·
cu na o!Cigledl o.ficir;a dije1e domobranima poz.iv
marSala T.ita da. prel-a.z:e u NOV. Probijale su
s-e ·smj'elo -kr:oz neprijatelj.ske re.dCve. ne ZaleCi
ni Ziv·ota. MnOge su i strelj.e.ne.. :\"a poziv mar·Sala T.ita sam_o Zene lapai.kog kytara pomogle
5:1·~- da je iz:i:Slo 1.800 dromob:ran.a i predalo se r.a..
Soj vojsci,
.U i~gradn)i .naeotfu.e vlastL Zene isto- tako
uzimaju vidnog uCe,SCa. Pr.eko 150 Zena. ~ucc
:stvu}e -k;ao Clanovi narodne v1as~i, ·od OkruZ.n-og
d:o .seosik.ih NOO-a, a 730. su Clan9'V!i raz11ih· ko~
mi.sJja i od-jeJa pri NOO-.ima, Zene svakodnev·
no os-ieCaju sve bla.god!a·ti norve !OJa.r.odne vla-
25
�sti, za.t·o1 je one V'O~e i pOOtuj;w. Zato Zene Vi-
si.J.,Ca kad . s1J. ih. Ce_tnici- tukH - v~C.u: »illol'Lmo· 5 e
protiv starog I'c.Zim:a. za. norvu vlaSJt, wru makar
svi. izginuli, ruko. izginu muSkar:ci, mi Ze,ne Cemosre bo:rrlti i ncCemo dati :povra:tk·ru na sta-r:o.«
lA tek koliko- ima- divnih primjera 01 jed~n
stv:u. hbjegie HrV'atice nalaze, t·oplo uCe:SCe kDd
St:plkinjla :u njihovim Sjkromnim haj.tama-. Hrvati...
ca ~e.pa iz Ple-ruSiCa no6U', ik:r;adom, IP'repl.ivava
Liku ir n-osi: s.o] s:rpsk.om naro-du Kosinja., a udlovica M,arija Alrbanias na s:voj~mr voiovima .ore
40, .dana :U ··Za.nJe 20 danru s11psk,o,jl sirotinji koja:
od u!SitaSa ile smij-e radHL
·
,
U ofenziv:ama i napa-dima ustaSa svakodnevna i-e 'pojava da: hrvtft,s&e m"a,jke sak:ri:V'a·ju i Slp~
Sav-aju svpsku djecu i iene, Je.dna Hrv.atica. i:t
Slrudena·ca sp,a•sila j.e sam·a 18 JS·rp!sikoe dljece, . a:
ko ibi :ih sve naJbr.o}io.
*
Sve ov:,o ~~otvrdi1a je i n-j~hova. disku,sija _na
IIiL Okruznol ko.ruferenci.jri AFZ>a 21a -Liku. S:Rmo nek-oli:!Go p:timjera naV>e·sti Cem:or o-vd~;je·:
. Manda rDjiUkiC iX Kurjaka., sta.rcrn 55 godfua·.
Ja bi vas molila d·a m:iJ op•rostite ako se p(l_'eV·al1im, Ja nije·sam. nik~d'a! -oLovku u .rukw uzela,.
n.ego Sto 's:~m u· ovoj1 ihorbi nauCiJia. Mi u s.elu
g~oli,_ ·hos,t, gil!adnj. .aJ'i '00 nij.e.sm:o ·dem6ra1iS.a:IL
Sve- Cemo .d1ati za na·Su· vq.jsku. Iz;gubili imo 45
26
si.nova, ali_ s.mo p-osta,J,i, joS Cw!SCL Ja v1am ver-'
lim, bu:dimn hrlabrC, stisnimo. Sake, hudimo Ce-.
1·1Cne i_ borimo se protiv krvav•og. faSi-zma i- p.mtiv ,pov:rra.tka :na staro. rMisJiilfu sou• izdJajnici·, · a~o,.
·SiffiiOI
svc svoje i·zguJbili da Cemo se pokolebati.
Ali neC.emo. M,i' Ce·ll1o znat·:U diza,ti naS-u si·rOOnju'
sa na.Sim 'fitom i Staijinom. Ne damo -krvi svoje dlje·ce. i sin:Div·a. da je krvnicJ. gra.z:e. 'Evo me
bo.<>e i g,ole, alii ~am ip:ak ·dnSla na ko:n.fer.encJ.ju-•.
Nc.mojmQr ,g}erd:ati na. bosotinju,
s;V:e Ce ovo
phiiti i-~dajni:Ci. Ja bit zavrSri:I!a. Smrt lOiraZi M·i~
ha·hloviC.u! Smrt CetniOkim izroiCllima.! Zivila· n.am ·
sva voiska TIter i Sita1j,in~a. 1
Iz gtov-oral Zorc· 1Sob.mt, -C]atnru iKJarta.-rskog: N'OO-a.
Korenice .
... __ N•a · n:aS ·I:;.otar; ·uCinjeno je ?Yi .neprijlatelj~ .·ski:h n:3.[lad~a. ali s::uno z:a·hvalj-ujuCi NOO-ima
koji su' izvla.C.iH ,na~o,cf, na·rodl j.e ihio s.vaki put·
·dohro sklonj!enJ i ·spas:e,rr, U seoskim N00-1ima_
uCestvu!~ vel:iki hrnj Zem1 i to kao pretsjednke
i' seilcrerta:ri odbo.ra, ,N.a,S·e diruga:rJice, shvatHe su.
dobl:ro va.Znoslt p~·osvj:ert:ntJg: .rardla-. Sk-nle 'SIU otVIQir.ene i rRJde skoro u ..svim selima. Drugarice. J.a...
.
'
vas pozivam\ cfu.= pomogne.te Sto viSe..prosvjetni.
ra<;t, jer jl<rOSvjetoon: C-eirrHJ' d_oCi: do boljeg Zrivnta. Zivjela: n:ruSa .fe,derativna Jrugos~-arvija.! Zivio ·
Tit<> I
... Sloka S'ovtH na. pitanj\e Cetnliik.ai otku.d piUca·J\1:. partizan! nije-htj-ola k,a.zati·.. Dragka Sov1Lj.;.
27
�:sta.:ra 52 ,godine sta.J;n,o J~· u borb~ na poloZaju
-s pu&koom pro·tiv. Cetnika. U s3.morn GraCttcu
.Zene ulijevaj-u peqoleum u bra.Snc Cetnicima.
-Bosiljki Ore1j su Cetnici Z.ivoj od·erati lice~ ali
nije htje1a ni.Sta priznati. Zen~ Pl9'Ce- Cuvajtt ·stra..
-.zu i Ce~Sto se nalaze na poloZa}tl kao mu&karci.
Zene n_a.Seg _
kotar-a nosile su topovS!k;u-- municiju
po sn-ijegu -na poloZaj:. 300 Zena ,U naSem kotaru
·nauC.ile su -Citati- i p•isati. Zene Bruvna nose· na
poloZaj hranu do sam-e ,-Zice. Ratnog zajma dale
-s:u 33.103 ku.ne. Jedna Zen:! sa oJcUIP·iranOg ter:itorija .sama je d•a1a 10.000 kuna, a statica n!S.o
neoslob-adjen()m · teritoriiu oplela je 50 pari ~a
-rapa za- I:iartizane.
Zonka MqmCilovirC. Clan o:pCinskog NOO~a i
zdraystvene, komi&ije, -kaZe: »O~dje ·se iJmos·e
veliki uspjesi. naSe o.rganiza:cije AF2-a· i mi smo
ponosne da majke naSfu- b-orac·a. mogu biti isto
takvi heroj{ Ja kao proCelnik zdravStvene ko·
..misije mo.gu reCt c1a. Su Zene mn~o pr:donijele
·u rspreCa"'anju ZJaraZI\:h ho[IOOti. , NaSi NOO·i i ·
zdrarvs1tvene komis-ije ru·z pomoC z,ena uspjeli su.
·ilikVid:r-ati ti£us u nad§em. kotaru.« Ona zavrSa~
va: »~iviH NOO·r.U!«
lDi·e·l'liC Evica. i'z koreniCkog kotara, stara. 62
_godine: ,.Mi Zene~ Korenice, mi s·mO. ponos-ne,
jer kod na.s nema · dwertera.. Preko naSe orga~
ni~cije . uSJpjele
s.mo .povraf:liti sve dezt;rtere. ·
1'remda sam r.Sta·ra, .JJJe ,. -Cekam nePrijateJ.ja. Ra.·
Mmca RadOvanac iz: Mekinjara, sltarar -65 go~
dina: tDil'ugovi i dTugarice, j~ ho.Cu cfa vam ka··:
·Zem sve Si;o j'e na mom srrou•.N ru mom iSIJ.'Cu su ·
1 najveCe k-1je posieta naSio1jl vojsci. I- j.a s-am iJZ.gubi•lru ,Siina.. OsveCuje-m ga Sto posje.Cam :naSe·
·hrn:ce. NaSa Jugdslrovi}a; j stva. !POSa1die:rum l.'-05-hl:~-
28
29
dhn cb .pokaZem i mlladi:ma. da smo i mi .star-ci_k3dre raditi. Sva s•u mi ledja oZuljata odi hre·mena, alii radim Ei: nosim vodlu i hrui.nUI IThaSoj:'
vojsci na polo·fu-j.«
Soka Hajdinov~C: iz: lapac.kog kotara~ »olako-.
se naS kota.r na]azi· oku.phran go·dilliU i 4 mj"eseca, na.Se Zene pokazale .su bez:broj herOjs:ta- --va. Djuia. Karan koja: je bila. zatVlQiren.a .ko-d Cet-.
nika sta:Ino j.e u -1atvoru pi.sa:la naSe [pia-role. Ona
ie otkinula bra:vu i iz.veb. joSI tri drug.arrice iz ·
zatvor:a. Bosa lM-andi.C izv-eDa· je 40 ·dhmo!brana
i to preko :prug-c 10 km dale!Qa. Milka- Cvjleti~
Canin i Mili:ca RaS·eta kadl su .se paliie vatre v
znak osJ..o;hodjenja Be-o:gra:da, priVIuilde Slu -se liSnjaku najveCeg CetnLCkog handita i 'zap-.s.lil.e-g.a:, Smllja P01pordC 'p.rovlaCila se kroz neprijateJjsku Zicu i radiJa sa Zenama. VrSeCi taj posao ranjena je i ostala 1bez no-ge. Djuka StaniCi ako ima muZa. iJ sina u Cetnic-ima -5-alje hranu
pa-r-tizanim~- Jednog dal.'.a su j8. uh.vatifi. Cetni_ci ·
gdje daje kruh za: .p•artiza.nc. Cetnici su je1 tukH,
~i Qn'a. kaZe,: ,:.->DaJ ·sam ~maJla' d'vit! ik.rLJha, obad·vl& bt
im -po&lala.<<
(}
1
�:rna. J mi to neCem'o tSuzama osvetiti, nego b-or_~
·born ·t i'adom .. Njfu_ Ce !O'Svetiti naSi borci, ti mi
-Cemo iJCi 5a punim to11hama. Mi_ koje .smo izg:ublle sinove, ne. da·jmo' se. NaSi hTaibri ,part~ani
.C.e naSu zemliu. osloboditi, a Tito Ce nam sve
·-nabaviti. NaSa. !h.t~abTa; VfOj.ska sa Crvenom ar-mijom os~obodiLa ie na.S lijepi Beograd, Tamo
_.je !it ma:Sa. VI. -d!ivi.zitjia :i tamo [,tru~<m j.oS ·}ednog·
·.sina. i .on se horio za Beogra.dl. N aS~ 00 \9e voj'
-ska spominJati dok je kame-na' na kamenu. Drr(l~
~govi i drugarice, moje, je selo popaljeno, ali· Ve·
sel'o i hi'aibro;. 12 kola jezde u posjetu, ;pj-evaju
-Zene, a. i po koj;a amladinka. Tamo sam doSla
i u jednoj ku,Ci kl01d Staba .bili: su dbmohrani kojti
.su se }}teidlali. I onri• ·-~ll! 1reJldli kadl l9U nas vidjeli: »Pa ko bi _ovu .pobijedio.«,
)~DoCekil!a s-am :b·olnicu .kod ·mo;je kuCe, -n3.Sla
sam. r.anjenu ,Miru- Stertu koja _jiel bila u rukama
Nijemaca, .pa polbJegla. Ja sam je rujegovala na
.svlojijem hilj-cima. 1 •rane- -joj1 1p1.reY·ijala, Kad je,
neprijatel} u moje se-lo OOS·ao, onda- sam je na
:Du1ka-ma.- ,sta.ra izaij-ela 11 Sun1u. T31mo sam ie po~
novno previja,Ia :iJ nahrani.la. PosUjre odl nje ni~
·Stat ne mam i l$1{\Jdl -hi· ra-d:a~_ znat1 ~dje ie Mira i
.ie fiJ Zi.va.« iN:a· fo- .se oitragJa: izmedj u delegata
-d.H~ i~~dlna .Z:ena i ooa-Ze: >~Drug.a;riCJe, ja sam ma:k
lea .. Mirina. Ja sam (ti zahva•lna. i ja te· prizna:m
!k-ao motu- tlodlj:e\DJU :.m.rujk.-u,- Je'r ja n-~m ·nego
jedinu -M-iru. Mira.· je Z.iv·ru, -iozli-j.e·CHa le rane i
1
30
-nalazi se' u -Italij-i. Nikada. t( ·to zarbor.avi-ti n·cCu
-:Sito sri' spa.sila .mo-jle .r•mliJanro dij1ete.« Zatim MiJ.,icil
,~hatv:!Ba:va: ')~Sm!'ltl fa:SiziDo i .Cetnicima. Ziv[10 :n_ram
'.na.S Ti!to i !Sitaltif.rn·l « ·
Mileva Cu.rCiC i'ZJ gospiCkag· kotara: >~Iz Vrep~
<:a ima. mno.go her,aja, ali evo u zadnje vrUeme
ima kod na-s i .nekoliko -die.zertera.. Mi Cemo se
:;..ene trs'tti da ne bud;e ni jedna.g dezertera•.Mi
iSIIlO iS.Je.
ne.Imtik:o p-wta trg;aki p,rugu i ru8iti
rarffilpe. B-il'o na•_SI je,J staTijih. Sada su postavili
joS jednu ratnjpru• df ne mO'.I:enuo prelaziti ali mi
.
'
":Se zavjet:ujemo dru Cemo i tu rampu skr-esruti.((
- . Nevena GaloviC iz socija.lnog: odjCrla Kotar·
-sk:og NOO-a Udbilna: )>':KJa,kJo IZ(namo • dwlln·as-t
_je ISOCiJjalnog odj-ei'a .d13J opsikrM
da s-e. ibJ>ine
-.o invalidima., o .djec·, koja su izg~bila sv'oje 'l"o-.~ite[je, _da s.c- ~rine o -onoj shiotinji ·koj.a je oplja·
Ckma 1 po.pa1Jena, da se brme za one familijle
-koje ..su izguh1Ie svoje sinovc. NaSi soc£jalni
odjeli i pomoC hili su· ma,li 1 jEa· nijc ibHo mo.· '
:guCnooti.. Ali -mi mo.Zemo· zahvaliti na:S·im majk~~a koJe svestrano p~ma;Z-u u l'a.Ju .socijalhe
odJde. NaSi 'socijalni odje-li moraju .bi.ti t.aJcvi,
<la •srve ·maik-e koje -su •Ostale · bez s-iuova. vide
.da se za nj.ih hrin:e, narod'n!aJ vbst/ -i p.ruia. ini
,pomoC~ Zene oVoga kotara su jednog d-a.na usje.kle 400 komada d~.a za i2ig;radnju bajta za si-.rot_inju. N·a·Se majilce- nijesu z.a:hor-ruvilrc ni naSu
.
'
1
.
31
�d!Jecu u d:jeCjem d:omu1 i p.osl1~le StD im 150 malih -darova..1\-Li treba. da {PiOmn-Zemo jedrii dru:ge.<r
BrozoviC Danica iz lapaCkog kotara, CLan
seoskog NOO-a (stara 40 g.Gdfinar): »Ja Cui $e
diOitaCi rada onih Z.etia1 koj-c. ra:de cto •SJam.iih nep:rijateljskih hunk-era. Njiho;v~ rad!, n}ihorvo-- ve. selje u ·poli.u rkad ra:d'e posJi vartrum topo1'a i ha··
caCa. - to tr:eba vidje-tiL Borka D!jUOCiC i Smiljaizvuk1:e se neki' ·da.n svojc muievre iz Cetniika.
Mn-o.go je Zena ·izvuklo1 .s.v•o.j-e mULZeYe -iZ Cetnika. One -su tuCe:ne. a]i to -tit nije uphStlo. Zene
N:e!blj1usa p-ali.le •s1u· .stoj::!ovel s-i-jena u hl;i1zirni Cetnika., u znak -oslobo-dje.njro Beog.rada.. Sav i'le~
. gallni 'rad ·i·dle p_;eko .Z.e.na·. Zene su· uvijeik: ka•ziY~e n.Ovo ·SitanJe kodt neprijatelJja. [)rllleovi r
dl'lugarice1 heToj-stv;o naSi.h :'rena j.e. vel:ko. ai.f
nekako mi jcl Cudno -d'a: :pored sv·ega .toga. ima
m~o Zena u NOO-ima. U Tefera.tu stoji sto-- ·
Hna, a to j-c ma.Jot. J:a, Zelim da nasi hude ivi8-e- u·
NOO-ima. do n:aSei id:u-Ce k~Tl!fe:tencij.e, jc.r smo·
mft to za,SluZ:ile. N aSe Zcno .s1u se istak.le. u 1rad-u
oko sldanj-arrda Zi1ta.. Kioliko mUk•e i patnJe sn
pretr.pih~l one iz;vl:aCeCi· IZito i-sp-red Cetnika i p.re.v:oze.Ci .ga pr.eko riYCJke Une po noiCi preko .mo., -Sial na .koji,_ neprij.ate~J pucai.«
·Ma.ri:t Su\l!a.r iz gospJCkog :kotaT:a: .>)Zene iK.ule·
su odl P,l'lv-oga diana u :z~bj1e~u- S:eQ'da.r TodlaJ iZ:dubila 'je .sip.a, a;H je slavila• osllob,odjellje "B'eog:r:da
pokraj ' nep_:i-i·]ateJj~-o:g- 1bU·nkera. .Ze1nt Ostr:vic-e
op!remile ,s·u 300 kvarata :Zi ta za naSu vpjskru;
a
-Sava KovaC. je iS11 bosa ~oZiH vatru Ul- bliZii.ni
neprija~teljskog bunker-a, .N aSe ·Ze-ne, u VIii. ofen~
z.ivi iSle sn zru kurir·e,. ~le su na v:e·.zu, one su
,s.V'e .Zrtvov.ale .odi s~be. M·U ISIIIlO Se probij;aJe
kroz: neprijateljske re:dove, iSlii smio u· neoslOOOd:j.ena ,s.cla.. Ja sam nosila materijial u neprijateljski g-a:mizon;-'7gazil:a sam vodu do vrata., no:Ci-y·ala pod p-6--d:om .sohe; u· k-o.joj: su bili USJtaSe.«
JeJic~ MariCiC, stara Zena iz .gTa!CaCk-og k·~
tarru: »iDru-gov-i i drugaric'e. ja: b:ilh v-Mri 't~elcla
Sto su svi iz.ostavili, a ja Cu re!Ci. 'Ja bih vam
reJda. g.dje staji p.red nama ella. palimo buktinje
za Oktobarsku revoluciju. P!01 tom -pitanju tre_'brulb hi- viSe d1iskutov·ati. BaS .oiVih~dana prije
27 .godina zbaC.en :j'e u Rrt.rsrlji ·c-ariz;am·. Naiod
·so osvij1e.stio za S~rok1u d-emok,racidU. Cini m[l se
da su se oni tam01 bori1i ZUJ T€{Puhlik.u, I Zivila
nam re·P'Uhlika. N arod -je rekUJo, da neCe c:ara;
d:a oCe re:publiktJ is.to ka.o iJ m1 .dam.as. Mi: se vese:}imo Oikrtofb.acrtskojl tle:vo1uJcQlj.i lkadJ su ruske!
Zene -dabile ra'Vinopr-avnost.. J-a bi v:am saOO neSto .rekia 01 naSim Zenama koje se Slp['emaju za.
Kongres. -NaSe .Zene• su se veseiliHe ()IVl(').j koofe':rencij~. ali s01 j-00 yiSe vesele Kongresu. DV'ij-e
strure Zene od: 80 .g10dina l!o,ZiJe s1u V1atru, igrale
i l}>j~'Va:Fe kad se osloPo.cLio Beogra,d, a t{)c je·
Sava Tojaga i Millka lvaniC. Ze-na od 70 god-1na.
bHa '1e Cc.sto kao _.v.odril& l ,nosii·tll ka.o kuri(r pi-sma·.
\
32
33
/
�Ona- .k~Ze ._ •ja :rardim, i fPirij:e C.{)! se' -I]_' art S\'lciiti.Zene. :&r:aj:im:e IIlraogo r.ade za NOB. Jeka R.!~dako_
viC iz Z!rma.nje ·ulazi ·1) Zicu ne(pri}atdjsk:u, i nb'sli
letke u komandu Cetni.Oku i ostruvlJa ·ih u njihoVi.m ladi:cama ·od s:tol a. Cetni.ci su .ser poslije:
toga tukH- i psovali iz:n;te,djru ~ebe. jer su SUII;!.lljali
jed:an · na d'rug,og·a dru imaju vezu s · paTtizanima.
Smrt izdajicam:JJ na.Sega narod~! ·Smrt ·Cetnici-:ma! 2-ivil-a: ~ajka Rusija•!«
Jaga HeCimo-viC iz. .peruSiCko.g: k.o-tara: >><Ho'Cu
i ja da ne.Sto re:Cem. Ja SJrum stara -60 god;na~
DaJa s:am sina u bOirlbu. N e Zalim Sto sam sve
izgrtllb~]a 1 nap•ustila sam sve sv-o-je i o-tiS-la u borbu za slobodu. Zi.vio drug. Titol«
Marija Majs·toroviC. iz protp·agan,dne. komisijc'
Kotarskog NOO-a/Lapac: ))IN'iSe Zene pokazal~
su bezhroj pdmjera- u p·roturiva11ju naSeg materijala, to j:e najubojitije oruZie u ua.Sun rukama. Zelil'a bih da to bnde joS, holj-e, dia bi se
suzbilia- la7.;,a. nepdjatel-_i=.;ka P-''Oip~g-a:-a1a'.«
1
sena na. bog·atijb ika-ijeve; ··& mi .11110raino i ,drailii:e:
iz naS:h trapoV!a. p-Tehranjlivati naSu va.js-ku. S?-~
veZllliCi· nam Salj.u pomoC, ali ta pomoC ae moZe ·
brro stiCi zator mi davajmo dok ne s.tigne. Mi
imamo s~la dfo temdj§l. oplja.C:kana., mi im rno-·
ramo pomo-Ci.«
Govori. su .se redj:ali do kasno u lloCi. ..
Eto to je odgovor svima onima. koji JOS.
misle r g.o;vore ck se kodi na.S ni-je
ni§ta !pl'Omije!li.to, to je ·odgovor Zena., kojima
oni nisu dali nikadl pravo gl.asa•, t1o je odlgoVOr·
~rima onima. koji bi ~tjeli p:ov.ratiti staro stanjed:a b~ oni mqg:lli .apet »vedriti i oblruCit.«
\
Spek.cl~rruj.u 1
Pirobudietn1ar svij;est 111e moZe .s:e yiSe- usp~at4,_
mcin1a. proti:V strorog stan}a ne- Illlaze -se viSe ni-Cim uga&i'h, .pa ~rna koliko to o~i Zelill..
-,-
Sbka La:zirO i:z Go•siPii,Oa,: >>Cetvero s·am dfaJl!a
u bO'rbu. Jedlan mi ·ie-.f>OF!'Iu~."J. Tdko ;e n·o'SiH.
t5 rMe na. srcu St.) h1 nosim. AH nijesam 'klunUla i ako sam stara. B'lr-!t Cu se i daY.ati jto
. g-oG- bud.em mog~a. Zivili naSi h~-:1b 1·i partizani!
Zivio nam naS mili. dru~ Tito'{'
' Boja Egi-6, Clan prehranbene k·(}mi.sije Ckru'zu-og_ NOO-a z-a Liku: ».Jshrana vojsk-e l:iili ·$li
naSi tra.pOvi i hambari. Ishran<~ je. danas pr'ene~
34
35
r
•
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Žene Like bore se, rade, govore
Subject
The topic of the resource
Narodnooslobodilačka borba
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Nepoznat
Source
A related resource from which the described resource is derived
Historijski muzej Bosne i Hercegovine
Publisher
An entity responsible for making the resource available
s.n.
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1945
Rights
Information about rights held in and over the resource
Nepoznato
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
37-M
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
35 str.
Hrvatska
Lika
Narodnooslobodilačka borba
NOB
žene
žene borci
-
http://afzarhiv.org/files/original/955bbb31eabd3908c775f81d0f6bdcf2.pdf
bc13b3cf7ab0beb26fcacd2c1fa428b2
PDF Text
Text
Z B I R K A
D .0 K U M E N A T A
ZENE LIKE
u
v
NAROD NO-OSLOBODILACKOJ
BOR Bl
40. GODISNJICA KOMUNISTICKE PARTIJE JUGOSLAVIJE
8. MART 1 9 59. G 0 DINE
�REDAKCIJA:
GRJ.JAK MILAN, BURSA(; MJLKA, KRALJ- VLADO,
NIKSIC ROZA,_ ZEGARAC MIKA,- CVETKOVIC BRANu:o, SMILJANIC BOSA, MALJKOVIC ANKICA i
.
POCUCA DESA.
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK:
ZEGAR~C- MIICA
IZDAVAC: KOTARSIU ODBOR SAVEZA ZENSKzH DRtiSTAVA GOSPIC
HASE ZENE, NASE KCE!.U, !V!AJKE SUDJELUJU S PUSKOM U
liUCI U NARODNO-GSLOEO>D!LACKOJ BORE!. JA SE PONOSIM,
/ !:iTO STOJIM NA CELU ARMIJE, U KOJOJ IMA OGROMAN
DROJ ZENA. JA MOGU KAZATI, DA SU ZENE U OVOJ BORBI
PO SVOM HERGIZMU, PO SVOJOJ IZDRZLJIVOS'fl B!LE I JESU NA PRVOM MJESTU I U PRV!M REDOVIMA, I NARODIMil
JUGOSL!l. VIJE CINI CAST, STO IMAJU TAKVE KCERI.
I
TITO!
�PREDGOVOR
U Cast 40-godiSn]ic~ KomunistiCke partije JugoslaVije i -5o2__ godiSnjice· Medunarodnog pokreta- Zen a - 8. marta - Kot~rski ·odhOr
Saveza -ie~skih dtuS:ta~a i~daje ovu malu zbirku dokUme~ata:, :kOj:ii:e nas -podsjetiti na ·aktivnu boibu Zena Lilie u Narodnoosi~bodilaCkom ratu.
U ovoj -zbirci su objavljtmi samo neki dokumenti s _-kojima
ras:ttolaZemo. Medutim, pred' nama predsfoji daljnji posao na .njil)ovom prikupljanjll, kao i _na opisivanju_ vaZnijih doga~aja i ·dOprinosa Zeili:t Like U horbi za ·stob.odu.
U nadi smo da ~~mo naiCi -na punu-·pomoC Zena Like, :k:Oje -sll' aktivno ·ucestvovale u NOB-i i _
svih, onih koji danas .~_ktivno rade U
mirnodopSkoj :,izgradnji i ,borbi za socijalizam, u prihva:Canj~-- ovog
naSeg skrO~nOg izdanja i daijnjeg prikujJljanja i srediva:~ja 'arhivskog materijaia, s kojim bi\u· potpunoSti_ mogli prikaz3ti-.pravu' s_liku
o l;Jorbi i. Zrtvama Zena Like, a_ Sto smo duZne i obavezne p_rem8 ,Palim
drugari~ama-- borcima i pJ.ema naSoj slobodi, k3cf i _
prema mta:dim
pokoljenjima, -kOje trebarilo odgajati'-i va~pit~Vati u·,toffi duhu·J-na
tim primjerim~;
MikaZEGARAC
5
�KAKO SE BORE LICKE PARTIZANKE
lz »LiCke Zep.e u -borbi«,_ glasila AFZ za Liku, br. 9. prosinae 1942. g.
Iz dopisa jedne partizanke
.... BaS u to_ vrijeme faSistiCka 'banda poCela je p3Jiti Perjasi·cu. NestrPljivo su Cekali partizani, ·a joS nestrpljivije :Partizanke Cas
kada Ce se baciti niffaSistiCke palikuCe. SpuSt'ala se no_c.·Culase zVr--:
ka motorizacije -i topot faSisti~ke_ kon]ice. Na komandu Partizani i
·partizanke jurnuSe na faSistiCke bandite. Tenkovi huC~. Paklena-mitraljeska vatra obasipaJz njih nit :ileke naSe ·borce. Ne maZeS Otvoriti
1
oka.
·
»Druga~ice sklo:ni se! Eto tenka na 20 koraka. Opasno je. Ne~eS
,se izvuCi iz mitraljeske vatre.«
_ ,
}>DruZe koinaridiru, svaka ne- pogadat- Morain a· osvojiti .bar Je~tin
'
tenk.«
Drugovi skaCu_rla tenkove._Drugarice ne zaostaju. Osvojen
jedan tenk, tOpovi, mitraljezi, kamioni i· mnogo ·toga. -u toj b'Orbi
jedna drugarica ubila je ceti'ri faSista.
Nar6d oduSevljeno doCekuje partizane, koji su osv~tili- pop·aljene kuCe. Stare bake grle naSe partizanke. One sunjihoV ponos.
, Na TuSiloviCu je druga bitka, u kojoj uCestvuj~ na.Se_partizanke. Hrabro jUriSaju za partizanim8. na utvrdene bu_nkere . .--u: -ju:dSu
. na bukere medu prvima Je bil8. Serdar Anka.- Til je--· ranjen~ -i Jela
KonCar. Drugarice to ne zbunjuje. One se bOre· joS _hrabrije.
Na RakoVlci- ustaSkom gnijezdu - Zestok~ borba. :Qrug_a:rlce
partizailke se veC bore· kao stari borci. Zorka,~ GajiC,- iako· teSko ra~]e
na, n:ece- da padne Ziva u tuke ustaSkih raZboj-nika. Kad su jo.j- _se
pribliZili,- zadnjom snagom ubija ctYojicu ustaSkih p·asa, a· jed~_og
ranjava.
U Petrovom Selu one se takrriiCe sa najhrabrijim pa'rtizanirna.
Hvataju Zive ustaSe.
Oslobada se Petrovo Selo, BihaC, Vagailac, mjesto za mjestoln.
Svaka borba znaCi novi uspjeh naSih partiza~ki ... -
je
KATA PEJNOVIC
Prva predsjednica Zena Jugoslavije
6
7
�'
L I K A
U drugoj polovini 1941. g. u Lici sve jaCe -plamti narodni ustaVeC poCetkom studenog 1941. g. hili su U Lici foi-mirani"bata,ljoni >>~arko OreSkoviC« i »Ognjen Prica«. U gospiCkbm kotaru for.:~
ptira se Prvi liCki odred » Velebit« sa tri bataljona i C.etom >>P_eki.Sa
:Vuksan«, a u udbinskom, graCaCkom i lapaCkom kotaru vrsene su,
pripreme za _formiranje· novih bataljona: »~rbava«, »Gavrilo P.dncip«, i Drugog bataljona (kasnije nazvanog »Stojan Math~«). U 'brinj'skom i otoCaCkom kotaru bile su formirane Brinjska i SkaraCka Ceta.
Brojno stanje partizanskih jedinica u Lici, koje su u to vrijeme bile
pod komandom .5taba Grupe liCkih partizanskih odreda, iznosilo je
priblizno 3.000 - 3.500 boraca, od kojih je tek jedan dio bio naoruZan pu.Skama i malim brojem puSkomitraljeza.
· Poslije uporne viSemjeseCne borbe s Talijanima, usta.Sama f ·Cetnicima, liCki partizani su uspjeli poCetkom 1942. g. da oslobode pro..:·
strani teritorij sjeveroistoCnog dijela Like.
1. svibnja 1942. g. forrhiran je u E.orenici I. proleterski udarni
bataljon Hrvatske, u Ciji su sastav uSli odabrani, u r·anijim borbama
})rekaljeni, najSvjesniji borcf iz svih partizanskih jedinica sa teritoTija Korduna, Like i Gotskog Kotara.
Bataljon je imao 240 boraca, Srba i Hrvata. U liCkoj- Ceti, koja
je_ uSia u sastav ovog bataljona, -bilo je 60°/o Dalmatinaca, koji su se
dO tada borHi u- Lici.
5. svibnja 1942. g. formiran je u juZnofLici komPinovani :Partizanski odred (sa 870 boraca) u Ciji su sastav uSli: I. proleterski bata1jon Hrvatske, bataljon »Marko OreSkoviC«, Udarrii bataljon, TehniCka Ceta II. liCkog partizanskog odreda i dalmatinski -Pata~jon »Bude
Borjan«.
Prva Zenska Ceta u Lici formirana je 25. VIII. 1.9-1:2. Iako je za
~etu bilo predvideno najviSe 100 do 1~0 Zeria, na poziV SKQJ -a prijavljuje se 700 omladinki i jedna Zena. ZadrZano je svega 125 omla-:
dinld. Ostale nisu htjele
se vrate svojim kuCama vec·__su,_ bez ·pr<:;:t-:hodne spreme, otiSle u jedinice -I. iII. liCke brigade. Omladinke Zenske Cete proSle su kroz jednomjeSeCni vojno-politiCki kurs, na ko'me
je NaranCa KonCar hila politiCki rU.kovodilac
Stab. grupe liCkih partizanskih odreda otezao je sa :raSp-or~~om
Cete u jedince. ,Tada se Ceta omladinki, sa svojim politiC.kim)toniJ~Sa
rom Naran~_om KonCar, sama prikljuCuje II. liCkoj brigadi,-:sa . koJ9m
odlazi na KOrdun do-·Perjasice. Na Perjasici, srE!dihoJ,n.listopa:da.-1_ ~42.,
pred samu akciju, rasporeden je po jedan vod omladinkfu··sva·_·t:_~tiri
bataljon~. Dobivaju oko 20 puSaka, koje su podijelJ¢_'fli=-~affio'SkojeV;_/
kama~ Tek .Sto-- su podijeljene puSke, veC .nastaje borbii: po ·-veCeri sve
su imale oruZje R:azbile s_u nepovjerenje i od pfve ·do _
_.Zadllj.e. sve·-_su
se pokazale _
neobiCno hrabre.
·
'
U Clanku »Partizanke u borbi«, objavljeri.cim u »Udarnilru«,
,glasilu II. partizallske udarne brigade I. opeTatiVm~ zone Hrvafske,
iz 1942. g. piSe izmedu ostaloga:
>> ••• Kad je organizirana Zenska omladinska Ceta, medu mllogim drugovima, naSim partizaniina, vladalo je miSljenje, da
vojne
jedinice. omladinki biti samo neki prirepak i da drUgarice ne _ c~ -piti
u s~anju podnijeti onaga nap6ra, koji od nas jziskuje naSa partizan-ska borba.
... Sa sumnjom se gledalo i na. borben~ vjeStinu drug.arica.
Medutim sve te sumnje su se dan~s rasplinule kao laka ljetna: jtitar-
cta
ce
NARANCA KONCAR
Komesar ·I. Z"eriske- Cete u Lici.
8
�11ja magla. NaSe drugarice, naSa Prva liCka · Ceta omladinki 1 dobila
je prvo vatreno krStenje sa s.vim vrstama neprijatelj'skog oruZja: ko-"njicom, artiljerijom, tenkovima i- avionima.
·-·. Na riaS€m putu krpz Kordun, naSa II.- partizanska udarna
brigada, u Cijem je sastavu hila i Ceta omladinki, sukobila se s jakim
neprijateljskim motoriziranim, tenkovskiln i pjeSaCkim. snagam~.
U borbi, koja. SE; raivila, mlade_ J?artizanke, zajedno sa /?VOjim
drugovima partizanima, neustra_Sivo su juri.Sale na nep:r-ijateljSku konjicu, kamione pa tak i tenkove. Kao da su to davni, stari i iskusni
borci, a ne mlade seljanke, koje su tek juCer prvi put pritnile :puSke
u ruke ... «
_U _p_rvoj borbenoj akciji, u kojoj je uCestvovala I. Zenska Ceta,
istakle- su. se naroCitom hrabroSCu Mika Bjelobaba, Dragica MarinkoviC i Desa StojiC. Sve tri su do kraja rata kao borci VI. proleterske
divizije izdrZale sve borbe i napore.
Urujnu 1942. g. formirana je u Turjanskom Druga Zenska Ceta~
Komesar _ove Cete bi)a je Kata Bubalo. Po. zavr.Senom j_ednomjeseCnom kursu omladink~ su- rasporedene u razlle jedinice VI. divizije.
III. Zenska liCka Ceta, ·formirana je p:rd IV. liCkom partizanskom
odredu. Komesar -Cete' bila je Manda HeCimoviC-KuCiSec.
Veliki znaCaj za dalje rasplamsavanje narodnog ustanka u Lici
i ·citavoj Hrvatskoj imalo je forniira:p_je I. brigade, u Ciji sastav ulaze liCl_d bataljoni »Iviarko OreSkOviC« i »PekiSa .Vuksan«, jedan banijski i _jed~m kordunaSki bataljon .. To je prya brigada koja' se formira u._Hrvatskoj. U toj' brigadi p.aSli su sezajedno sinovi Like, Korduna i Banije.
_20. kolovoza 1942. g. formirana je IL brigada.
_ .
9.-rujna HH2._ g. formlrana je u Vrebc~ JX .. brigada Hrvatsk€:
(kasnije IlL brig ada VI. divizije)..
. .
,
.
·
25. studenog 1942. g. od ove tri licke brigade formira se VI. liCka. divizija.
· .
_
·
Poslije kapitulacije Itlije ~VI. liCku-_dtvizijti_.U:lazi_jedna.brig~da Hrvata Primoraca.
.
·
Zbog svoje borbenosti VI. divizija je· uvrStena u re.d najboljih
jedinica NOV i uSla u .sast~w I.. prolete,rskog korpusa u- Bosni.
·
19. oZujka 1944.- g. VI. divizija dobila je naziv.- »F'roleterska«.
Poslije toga VL divizija prelazi u Sr.biju, uCestv.uje u oslobadanju. srpskih krajeva, u bor~i Z!l Beograd, u borbama u Sdjemu, Slavoniji, Zagrebu i Hrvatskom Zigorju.
·Poslije-odlaska VL liCke. proleterske divizije u· Bosnu i druge
krajeve; ostao je. u Lici. samo jedan partizanski odred.
10
Prvom · polovinom prcsinca 1943. g.· u PlitviCkom Ljeskovcu, formirana je XXXV-. divizija. U rijezin sastav u.Sao je LiCki partizanski adred, jedna brigada XIX. dalmatinske divizije- i jedna· br~gada XIII.
primorsko-goranske divizije: I u ovoj diviziji bio je _
velik broj Zena
bora ca.
U veljaci 1945. g .. XXXV. divizlja fuzionirala se sa X!Il: l(rimorsko-goranskom divizijom i pod nazivom XIII. divizija nastavila
borbu za konaCno oslobodenje zemlje.
PRVA OKRUZNA KONFERENCIJA AFZ ZA l..IKU ODRZANA 15.
RUJNA 1942. U SALAMUNICU
.
Clanak iz »Zene u borbi«, glasilo Okr. odb. AFZ za Liku, br. --7-'8 listopad - studeni 1942.
·
OdrZana je prva OkruZna Konferericija AntifaSistiCke Frqnte
Zena za Liku. Ona je dokaz, da je nas·a borbena org.anizacija oj~Cal~
i :razgranala se toliko,-da se-ukazala potreba jedne konferencij¢_ za.Citav okr~g, nci. kojoj bi p·rivremeni odbor_- Irlcijativni AntifaSistiCki
Odbor Zeha za Liku _: poloZio raCun o 'svome radu, na kojoj' bi- se- _
uoCiJi svi uspjesi i neuSpjesi, donijele smjernice za buduCi'rad i iza- ·bralo novo okruZno rukcivodstvo'.
·
Na konferenciji -se vidjelo,-da-.se u duSi,_- Zivotu i -r-adu Zena kroz
godin:u dana_ njihovog uCe~Ca u Iiaroq.D.ooslobodila~~oj borbi izvr.Sio
golemi preokret. One su pokazale, da nose veliki dio bor:qe n·a sVojim
l€dima. One uzimaju sv~ viSe uCeSCa u :narOd_noj ·:vlb:Sti i sVo.kim
danOin su sve priznatije i ravnopravriije s dr.p.goVima. Ze"n:ske orgallizacije uz ponloC Narodnog OslobodilciCkOg ·odb_oi:a uglavnom, oi-gani~ ziraju opskrbu partizana o'!fjeCom i obuCOm, a· u ~nogorrie ·l ·njihovu
ishranu.Veliki dio Zena rade kao bolniCarke u n:iSim- bOlnicaina. ·Na->
~e drugarice se_bore u borbEmim grupama i ostalim vojnirr(jedillicama. 'Svakim danom rastu Zenske Cete.
·
U podizanjU kulturnog niv'oa takoder su postignuti uspjesi. Odr·Zan je niz sastanakn, .proslava i kulturnih prirec;iaba, sanitetskih i
analfabetskih teCajeva. Radi poHtiCkog p(_)dizanja i i_zdizanja naSeg
·kadra odrZan je niz kurseva. Oi'ganizclcija je stvorila svoju Stampu,
sVoj list. Tako vidimo da su Zene Like, smjelo rUSeCi sv:e predrasude·
i sramrte priCe o Zeni, u.Sle u svaku Ziiicu ZiVota.· One·- uCesi-.vujU u
narodnoj vlasti. i uCe Citati i -pisati,. piSu Clanke za svoj list i uCestvuju u oruZanoj borbi s naSim tH3.Citeljima, pohadaju politiCke zbo-
11
�f
I
OdrZavanjem analfabetskih teCajeva, predavan]a i sastanaka
treba da podiZemo kultu.rno ptosvjetni nivo naSih Zena.
Radr izdizanja naSeg kadra moramo posvetiti naiyeCn· paZnju
kursevima, jer su dosada~nji donijeli veoma do~re rezultate. Pokazalo se da je to najbolji naCill da se naS poZrtvoVani i odani kadar
osposoOi za samostalan l-ad.
Moram6 ostvariti redovitu i iskrenu vezu sa rukovodstvom, sa
OkruZnim odborom. Rad niZih rukovodstava treba kontrolirati, pomagati ih stalno dajuCi im taCna odredena uputstva i ukazujuCi na
njihove nedostatke.
_
NaS list mora postati list masa Zena, ogledalo njihovog rada~
-- organi.Zacija- i borbe. Da bi to postigli 1 moramo organizirati dopisniCku sluZbu.
To su zadaci, koje Prva ·okru~na konferencija AntifaSistiCke
Fronte Zend -postavlja antifaSistkinjama Like.
. Konferencija je izabrala i okruZno rukovodstvo. Ono iffia ·.15
Clanova. Od njih su 8 seljanka, 2 graeJanke i 5 intelektualkL
Drugarice su Se raziSle u svoje kotare i sela da zakljuCke konf.erencije donesu svim drugaricama, -koje su Zeljno oCekival·e njilfov
povratak. PoSle su S Cvrstom_ vjerom u snagu naSe organizacije; u
svoJu Snagp., svijesne uloge naSe organizacije u narodno-oslobodUaCkoj borbi, pi'oZete vjerom da u borbi za svetu stva~ narodnog_ oslo., boq'enja, za slobodu i r<_ivnopravnost Zene moraju uspjeti.
·
NaSa sveCanost ~
OSvanuo je topao vedar 15. ·Septembar. Napokon sm_~-:~·doCekare
tu naSu sveCarlost. Probudene, borbene Zene Like, antifci'Sistkinje,,
pr.;i puta u hist~riji"odrZavajU -srobodno svoje konferencije. S~kupile
su Se dru,garice iz svih kotareva Like, da pokaZu svoju ljubav i divnu
odanost nar6dnooslobodila.Ct":Dj borbi i njenom rukovodiocu KP~ da
posvjedoCe svoju spremndst za d3.ljnje borbe.
NaSle smo se nakon . godinu dana poZrtvo\rhog rada, godinu
dana uporne bbrbe da pokaZemo Sto· smo uCi~ile do sada za narodno
oslobodenje, za bolju buduCnost nas i naSe djece. Da iznesemo naSe
m:;pjehe, nesnalaZenja i teSkoCe i -da obogaCene -iskustvima pod:emo
joS smjelije u boj za istjerivanje faSistiCkih okupatora i uni.Stenje
narodn:i:h krvopija, ustaSko CetniCke bande.
Sku}_:,Stinu je otVorila predsjednica AntifaSistiCke Fronte Zena
z-a Liku drtigarica Kata. >)Biv.Si protunarodni · reZimi onemoguCavali
su nama Zen.ima uCestvovanje u politiCkom· ZiVotU«, kazala je medu
ostailim drugarica Kata. »Danas, u jeku najZeSCih borbi protiv fa.SistiCkih razbojnika i njegovih s~ugu, u borbi, kojom rukovodi herojska
KomunistiCka Partija, mi se borimo, s naSim dr,ugovima i veC danas
iinamo svqja politiC~a prava. Zato bez straha gledamo u buduCno~t.
12
13
rove a obraduju naSa ·polja. Sve to Cine one organizirano. AntifaSistiCka Franta' Zena je zatalasala mase Zena Like. Ona ih yodi organiziranO u narodnooslobodilaCku borbu, tumaCeCi da Ce~an·a donijeti
'
ne samo rtacionalnu slobodu nama Zenama, nego i osloboditi na.Se
stvaralaCke snage f omoguCiti nam,;. da ih sve 11loZimo u svetoj borbi
za slobodniju i sretniju budt.ic"nost na.Sih ·nar-oda,
Ali ia'ko _je· AntifaSistiCka Franta Zena organizacija, koja je
obuhvatila ·veliki broj Zena Like, joS uvijek ima rnnogo Zena, koje ~
ne uCestvuju aktivno u borbL Malo je uCinjeno na ostvarivanju bar-.
benog jedinstva Srpkinja i Hr-vatica. Sav rad·s Htvaticama na neo-slObodenom teritoriju sveo se na opskrbu i prikrivanje partizana, dok
se jaCanju organizacije i njihove politiCke svijesti posveCivalo malopaznje. Bilo je tih propusta i na os!obodenom teritoriju. Najbolji je
primjer P.· u udbinskom kotaru.
U referatinia, diskusiji i rezoluciji konferencija je uoCila sve nanedostatke. NajveCi ad njih su, pored slabog rada na' organiziranju. bO:fbenih -hrvatskih Zena, premalo osamostavljivanje 1 kadrova,
slaba veza izmedu pojedinih rukovodstava i pomanJkanje kontrole~
K--onferencija je· istakla, da je jedan Od najveCih zadataka pokrenuti u borbu i -organizirati one naSe drugarice, koje su. joS uvijek
samo posmatraCi velike bitke, koju vade naSi narodi._ Mi moramo
ostva_riti jedinstvo srpskih i hrvatskih Zena u _bprbi Protiv · naSih
tlaCitelja, jer je to uslov naSe pobjede. Organizacija mora obuhvatiti sve Zene Like. Ne smije biti grada, sela i zaselka u Lici, bez obzira da .11 je -okupiran ili nije) koji ne ·bi bio obuhvaCerr naSom organizacijom. Mi Zene, koje smo s puna ljljbavi i samoprijegora. uzele
uCeSCa- u narodnooslobodilaCkoj borbi, treba i rhoramo tizeti udj_ela
i u N arodno-oslobodilaCkim odborima - ·arganima narodne i demokrats:ke vlasti. Na taj na~in mi Cerna pridonijeti i uCini~i da naSa
_pslobodilaCl{a borba postane u istinu opCa narodna borba, koja ,Ce u
- .svom pobjedonosnom zavrSetku donijeti poloZaj_ u druStvu i nama
Zenama. NaSim sudjelovanjem ubrzat Ce se pobjeda nad okupatorom,
ustaSama, Cetnicim_a, izbjegliGkom londonskom vladom l'svim protun.arodnim klikama. NaSi:m uCeSCem u narodnoj vlasti moCi Cemo lakSe voditi borbu protiv iZdajnika, naroCito protiV CetniCke bande, u
kojoj okupator danas nalazi posljednje uporiSte.
Moramo Sklanjati naSu Zetvu i nai'odnu imovinu za nas i naSu
·vojsku i ne d6zvoliti da se ol):upator koristi jednj.m zrnom naSeg ~ita.
se·
/
�Zato na~e drugarice uzimaju -i puSku u ruku; da i u oruZanoj borbi
obraCurt-a-Vaju s faSistiCkim ·razbojriicima.«
NaSu konferenciju su·· uveliCali Svojim govorima i prisustvOin
predstavnici KomunistiCke Partije, vojske, SKOJ-a i Saveza Mlade
Generacije i mili -gosti, drugarice predstavllice AntifaSistiCke Fronte··
Zena iz Primorja i Korduna.· Svi' ·p:redstavnicf bill su pozdravljeni.
burna i zanosno, a-naroCito 'predstaVnikKomunistiCke Partije i naSe
drugarice iz Prim<?rja i Korduna.
·
Toplo- i sestrinski jei hila pozdravljena drugarica predstavnica
AFZ Korduna. Ona je izrazila Zelju, da se ostvari saradnja i izmjena
iskustva--izmedu njihove· AFZ i Like.
Drugarica Hrvatica ~z Primorja govorila je o poteSkoCama pri
organiziranju Zena u njihovom 'kraju._Ona je ka:z·ala:·>>Mi smo· dobile
vaS list »Zena u borbi« i. ptenosile smo vase is:kustvo na naSe tlo.
AU naS rad kol:-aknub je znatn'O ·tek onda, kadje ·ctoSla jedna· drugarica iz Like i upoznala nas u potpunosti sa svim va:Sini rezultatima
na organiZiranjU Zena: NaS glavni zadatak- jest organizir2-ti Zene
Hrvatskog- Primorja· u AFZ, ukljuClt-i i njih u moC.nu AntifaSistiCku
Fi'ontu Zena na:se zemlje.«.
Burn!?rn kliCb.nju antifa.Sistkinj_a Hrvatica, jedinstvu srpski.h i
hrvatskih Zena u 'bprbi protiv faSizma, boibenom j_edinstvu -Zena
.Jugoslavije, anti_faSistiCkom savezu svih slavenskih Zena,_ Zenama
Sovjetskog Saveza nij~ bilo kraja.
160 Zena delegata Konferencije, koje su bile predstavnice tisuCa
:Zena Like, Srpkinja i Hrvatica, koje su doS]e da kaZu svoju borbenu
rijeC; osjetile su da su-Cvrsto povezane jedno"m m.iSlju, da su Clanovi
jedne borbene zajednice, koja zahvata ,_Citav slobodoljubivi· svijet.
To osjeCa.nje ·ulijeva u naSe :Zile CeliC:im snagt.i- i odluCnu volju za.
borbu do pobje'de nad mrskim tlaCiteljirna. Orlo se slilo sloZnp i -snazllo ~ rijeCi Zenske himne:
.
c
))I rni Zene. iZ-.crne. noCi
U novi sad stupam6-'dan.«
Drug· JakQV BlaZeviC i drugarica .Kata PejnoviC za
vrijeme IV. ofenzive na VisuCu - Udbina.
}>Zivjela KomunistiCka Partija« orilo se dvoranom. Klicanje je
bilo dugo i burno. Prestajalo i raslo ._ponovo. Zene su pokazale svoju
bezgraniCnu ljubDv i zahvalnost KornunistiCkoj partiji. Kroz godi...
~udana borbe uvjerile su se, daje KomunistiCka Partija spasiteljica, :'-Jedina part.ija, koja je naSem narodu ukazala izlaz iz faSis.tiCkog n)p ...
stva, a nama Z'enama put naSeg potpunog oslobodenja; PTedstavnik
narod>:-1ooslobodilaCke vojske knzao je:- )>Vi ste, drage drugarice, ·vodile borbu zajcdno s na.Sim partizanima. PletuCi proSle zime Carape,
maje, rukavice i tako dalje za naSe borce,- ornoguCili ste nam, da smo
inogli zadati tc!Jke udarce fnSistiCkim razbojnicima.«
14
SveCani dio konferencije zavrSen je klicanjem Konferenciji,
narodnooslobodilaCkoj borbi, KomunistiCkoj" 'Partiji, CrvenOj Armiji,
Sovjetsh:om S'avezu, jedinstvu srpskih i hrvatskih Zena, Zenama Sovjetskog Saveia, naSoj junaCkoj partizanskoj vojsci i njezinom mudrom komandantu dr-u.gu- Titu;
Na konferenciji je l;:lilo 160 delegata iz svih krajeva Like. Od toga 20 Hrvatica.
Na poduCju Like ima 203 AntifaSistiCka odbora Zena. Od toga
na oslobOdenom terito.riju ima 180, ana neoslobodenom 23. Na .oslobodenom teritoriju ima .6. kptarskih,_ 19 opCinsldh i 155 mjesnih AOZ
(od toga dva gradska). Na neoslobodenom ~eritoriju ima 2 kotarska
i 21 mjesni AOZ, od toga su tri gradska. Odbornica- ima '1399:
-Sa konferencije su up11Ceni pozdravi CK KomunistiCke Pattije
Hrvatske. Glavnom Stabu ;Hrvatske, OkruZnorn komitetu KomunistiCke Partije Hrvatske, Odboru Zena za Hrvatsku.
15
�_Pisnlo drugu Titu .
Dragi ri.aS druZe Tito,
radujemo se, da Te moZemo pozdraviti s naSe OkruZne kohfe ...
rencije.
Mi Zene, sestre _ kCeii Like, Srpkinje i Hrvatice, ~vrsto smo po__i
vezane jednom miSlju, da se borimo svim svojim snagama uz naSe
oCeve, mu:Z-eve i braCu protiv faSistiCkih razbojnika i njihovih slugu
krvopija ustaSa i Cetnika.
Veselimo se i pono,s:imo uspjesima partizana Like, naSih dragih
junaka, a s radoSCu i o~uSevljenjem sluSamo o junaCkim pobjedama
i borbama jugoslavenskih partizana diljem Citave naSe domovine.
Mi znamo da svim tim bo;rbama rukovodiS Ti, dragi d!uZe Tito .
. . Radovalo bi nas, dru.Ze Tito, da dodeS k nama u- Liku. Mi Ti obeCajemohda Cemo svim svojim silama i dalje raditi i boriti se da
pobjeda nad mrskim okupatorima i domaCim izdajnicima bude Sto
skvrija.
Drugarski Te pozdravljamo
Delegati Prve Okruzne konferencije AFZ
za Liku
Na- konferenciji bio je izabran novi O,kruZni odbor, u koji su
uSle: Kata PejnoviC (predsjednica), Jela BiCaniC (tajnica) i odbornice:
Smilja Pokrajac iz GraCaca, Zorka KoraC iz Udbine, Marija KatiC
iz GospiCa,_ Stojanka ·Aralica iz OtoCca. DuSanka GostoviC-GrUbor
iz Brinja, -Milk8. Solaja iz_ Korenice, Mileva MilojeviC iz GoSpiCa,
Milka tJ~viC _iz GraCaca, Dara CudiC iz Korenice; Danica. BuzoviC izLapca,- Gaga ZigiC, Dan:i.ca BrozoviC, Marija GlurriiCiC-PribiC iz-PeruSiCa- i Pepica. Saban iz GospiCa. _· .
__
U toku 1942. g. ~:·Lici se razvio veliki broj aktivistkinja AFZ.
Uz drugarice, koje su veC 1941. g. aktiv:ilO radile sa Zenama, istiCu se:
U-·-kotaru GospiC - Ankica KosoviC, Milica PoCuCa Simina, 'Marijci
Bursae (koja je kasnije postaia- omladinski ·rukovodilac), Anda NjegomiT,--Deva :RadakoviC, Sofija PleCa.S, Sofija TodoriC, Sava TomaS,
Luc·a VujnoviC-Milkovi.C, Staka MiSCeviC. U kotaru Lapac _- Dragka
DesniCa, Jelka Divjak, Zora GrbiC, Stana Polovina, Sava PopoviC.
U kotaru OtoCac- Smilja·"PandZiC-SavatoviC, Jag9da Janja DiVjak,
TY.fileva KmeziC, Staka SkendZiC (koj a je kasnije hila omladinski rukovodilaC), Dallica Egi~, Mara _MirkoviC-OstoviC. U kotaru Titova
KoreniCa - Bogdanka DeliC, Smilja DeliC-GrkoviC, Mika OgnjenoviC, Milica Opsenica, Jovanka Opseni.ca, Dragica VukmiroviC. U lwtaru PeruSiC- ZOra Gobac, Kaja AleSkovj.C, Marica CulumoviC (koja 1943. g. prelazi na oslobodeni teritorij i postaje clan Kotarskog
16
odbora AFZ), MareBalenovic. U kotaru Brinje - Marija Sertic Ko·vaCeva (koja- je 1942. g. zarobljena od ustaSa, te nakon kapitulacije
- Italije oslobodena i ·do oslobodenja nastavila radom u AFZ), Milija
VraneS, Milka VraneS Rabatina. U kotaru ,Udbina - Milka VraCar~
Jovanka StaniC, Cvj€ta Divjak, Sofija CvjetiCanin, ·Marija GrozdaniC.
U kotaru GraCac -. Seja GrubiSiC, Jeka Dronjak, Jela Breka, Soja
MarCetiC, Anka Pokrajac, Perica B-abiC, Milka KrtiniC, Mara MuniZaba, Zorka PopoviC, Joka Vojinovic; Darinka Brmbota i IVIarija
RadakoviC.
.1
PRVi KURS AFZ U LICI
Clanak iz >>Zene u borbi«, glasila AFZ za Liku, br. 6. rujan 1942.
VeC. smo se duZe vremena pripremale za naS prvi kurs. Nije to
bilo tako 1ako ni je~nostavno. Trebalo. _je obezbjediti ishranu, spavao~
nu, i joS rnnogo tOga. Velika je u.Zurbanost vladala, naroCito kod
Clanica kotarskog AOZ D. Lapac. Jet, one su bile domaCice, p_laninke.
KonaCno je doSao Zeljno oCekivani dan. Iz Citave Like stiZu nam
Zene vesele i .smjele. Znaju one, zaSto su doSle! Znaju one, da treba
joS milogo znati o naSoj organizaciji, o ciljevima narodnooslobodilaC-·
h:e borbe, o sramn_oj ulozi Cetnika i ustaSa. I joS jedno one znaju, ~ to
je, da nisu doS1e da uCe za·sebe, nego da to znanje prenesu na druge
17
�Ze~e svojih kotareva. A to nije taka lako. Sve su:njih ispratile Zene
njihoVih sela· sa rijeCi~a-: ·»UCite samo, dobro sluSajte, da poslije
moZete .rias uCiti!<( I joS -to uvijek njima zvoni u uSima·, ti ih glasovi
p~ate,~kud god se ntakfiU. _Da, treba uCiti, a ·zatll!l druge nauCiti .. : .
Sve su _u .uCioni sa olovkama i teka_ma. Treba joS .samo priCekati
na OtoCanke i Brlnjanke._ One dolaze iz daleka. Moraju prelaziti prugu. A _toje opasno, tamo_ ih Cekaju CetniCke zasjede. _Zbog toga irnamo jedan dali zakaSnjenja. All zato sutra poCinjemo rad na vrijeme·.
Na kUrsu prist:.stvuje 32 antifaSistkinje. Od tih ~u 9 Hrvatica. Imamo Cak i goste, dvije drugarice iz Dalmacije.
GovOri se prvo o· znaCe::1ju AFZ. Predav<inje je -kratko. Treba
da --se piSe refc1·at a tom predqvanju.
- 'Je li vam svima jasno, o Ceniu treba ·pisati?
NQ to Ce jedna od drugarica iz graCaCkog )wt·p.ra:
- A kako bi bilo, kada sam danas prvi -put Cula za referat!
....__A ja sam samouka.· Skora sam nauCila J?isati. ICi -Ce 1ni malo teZe!
Treba joS jedamput, dvtl puta ponoviti, dok svima ne bude jasn·o. Mora se temeljito nauCiti sve, Sto smo predvidjele u naSem planu.
· U jednom kutu sjedi Iijepa Zena, kr~Pnih smedih oCiju. To je
naSa Soka,. j'edina koja je na kursu nepismena. Fred njom Stoji veliki ~ zadatak. Upamtiti sve i joS nauCiti pisati. I zato je on a Sirom
otvor~la svoje velike ·smede · oCi. Sarna se- sebi Cu~li ~ovoreCi:
,-:- Ma-,~ gdje Cu jatO sve nepismena popamtiti! ·
, ~- HoCeS, mOraS ... - sokole je ostale~ A naSa Soka sarri·o sluSa,
·i dok oStnle- piSu referate, ana Skripi po tablici sa svojorp pisaJjkom
A, B, C ...
-Cuju se koraci ti hodnlku.-. Netko. bojaZljiVb 'kuca na vrat"a nas~
uCione. Unutfa ulazi s punorti torbom i vreCicom starija ~eljanka.
P0z4ravlja nas:
'
~ Smrt "f:lSizmu drugarice! Donijel~ sam varn hrane.
Ogleda se po sobi i nastavlja tiSe:
- UCite, ,samo uCite, mi Cerna se o svemu drugome brinuti!
Zna ana, da se tli ID11ogo ne govori.._ Tu se uCi. Na prstima odlazi.
A iz_a nje se samo Cuje odjek >)Smrt faSizmu ... <(
Donose Zenc iz svojih sela braSno, krumpir, komune, maslo jaja·.
Iz BuseviCa Cak p~Ceno janjc i voCe. One su sa Ijubavlju i briZljivoSCu
staraju za ·svoj prvi kurs. Znaju one, da im je svima potrebno znanje,
ali- znaju- i to, da svaka nC iQ.oZe stigri~ti ·na km;s. ImajU one joS ti-
18
suCe dtiZnosti, i u kuCi; i okO djece, i ·u narodnooslobodilaCkoj borbi! __·
Ali one ito- znaju, da Ce drugarice, vr~tivSi se sa kurseva, u svoja
sela, znanje steCerio na kursu prenijeti na njih. Toga· su svijesne i
~lanice kursa. Svijesne su da treba Sto viSe nauCiti i tada to preno~iti
na svoja sela, u svoje kotareve;--Sve one dobroznaju, da t).isu jedine
<me Zeljne znanja._ Ima joS ·mnogo takvih, koje jedva Cekaju, da im
se samo pruZi ruka ...
--Na kurs·u' se uC~,~ ciljevima narodnooslobodilaCke borbe i o ulozi
naSe organizacije u toj ·borbi. Jedna od drugarica pi,t~:- ZaSto Cetnici ·prilaze okupatoru?
Odgovara im nekoliko. Od je,dnom naSa Soka progovori:
- A, born' zbog svog dzepa.
Sve pogledasmo u Soku zadivljeno. Svima nam je drago, da
Soka razumije i pamti, Sto se govori 1 i da Eve bolje piSe. ObeCala je
daCe llapisati i jedno pismo._za naS list. »Zena u borbi«.
U poCe'tku sa uce·njem ide malo teZe, a ·poslije sve -lakSe i lakSe!
Osnovno pitanje se svladalo, a to su-ciljevi r:raSe narodnooslo-bodilaCke borbe, i zaSto se bore naSi partizani. N aroCito sve interesi-ra organizactono pitanje AFZ.
Poslije i5 dana zajedniCkog rada i Zivota, .razidoSe Se Clanice
sa prvog kursa AFZ. VratiSe se u svoje kotareve, da pokaZu na djelu
Sta su nauCile.
Mnoge s.u otiSle veC svojin1 kuCama, kad dade Covjek srednjih
godina i zapita nas za svoju drugaricu So$u, da li je· -ot~Sla- kuCi.
Rekosmo mu da jest i da je-rnnogo nauCila na kursu.
"- E, da, kako bi to ona- mogla, kada je nepismena? - z_apita :p-as
drug.
- Lijepo, imetb je volje i ljubavi pa je zapamtila. ·sv~\. ~ k -t.ome
n.auCila- i pisati. "
D:i:ug nas zaCudeno pogleda.
- A jesi 1i ti pismen, druZe?
- Nisam ----: odgovori nam, a mi sve u jedan glas:
- Sada Ce te. tvoja drugarica nauCiti pisati.
A on sretan- i ·ponosan ode za svo~o:rn Sokom.
Poslije ovog kursa u Lici su stalno odrZavani kursevi za Zene
pri okruZnom odboru AFZ. Kroz njih su prolazile skoro sve Clanice
seoskih, opCinskih, h:otarskih i okruZnih odbora AFZ. N a kurseve. su
dolazile i Zene iz neoslobodenih sela, koje· su se poslije zavrSenog
kursa vraCale op2t na ilegalan' politiCki rad u svoje selo. Pr_ogrami
tih kurseva bili su politickog karaktera.
19
�PART!ZANSKA PRICA
Iz ,>LiCke
-zene u borbi«, glasila AFZ za Liku, br 1- -8 studeni 1942.g..
Iz- razgOvora sa partizankom
I. Ze?ske Cete Milicorn Bjelobabom
. Nikada se nisam osjeCala sreCnija, nego kada sam prvi put poSla u borbu. Odavno je hila moja Zelja da se s 'puSkom u ruci borim
za slobodu svog naroda.
PoSle smo s pjesroom u naSu prVu akciju~ SaCekivali smo Talijane. Propustili smo ih da produ Jednu dolinu, a onda sino_ ih opkolili. Jurnuli smo naprijed. Drugarice su vikale: »Naprijed drugarice,
pobjeda je naSa!<<
Talijunski k.amioni i kanji prolazili su deset metara od rnjesta,
gdje sam-leZala z.i kamehom. Pucala_sam ileprestano. Onda Saln Cula
za smrt mog,dragog brata_Njk§e, On se borio sto metara daleko od
mene. Bio je, najbolji mifraljezac. Ni ·suze- nisam pustila, kad sam
saznala za njegovu smrt. Sarno sam fazala: »Ne Zalim StO je poginuo 1
jer je dao Zivot za narod._ Osvetiti Cu ja moga bracu!«
Tada naide Talijanski oficir na konju. J a potrCah prema njemu.
Bilo m,i je s:vejedno da li.Cu poginuti ili ne. Nani.Sanim. On pade. Kon.j
,
skot:i preko nieile. Ja ubijem i njega
~MOga "dragog bracu smO za.kopali u Veljunu. Kad su mu.drugoVi
daVali_ poCasnu paljbu, samo sam kazala: · >>Nekn ti je' slava brate
Nik~a! Junak si-,bio i za narod Zivot poloZio! Ja sam te_osvetila i svetit Cu sene snmo za tebe, nego _za_sve. naSe pale drugove. Svetit Cu -se
faSistiCkim psima, ustaS1'lma i Cetnieima.-«
Zatim'. u bo.rbu za .TUSiloviC ...::..._ ustaSko gn~jezd·O. Napali smo u
12 sati noCu,-· I oVaj puta drugarice su se junaCki· dr.Zale. B~mditi su_se borili. ·
·
,
~>Ala Ce im. p,rogOrjeti koZa!<( veli drugarica Sara, koj.n je · bila
odmah do rrie~e. Mi smo vikali: ;>Predajte· se domobrani! Ne sluSajte
usta.Sa! Zivot Cemo ·vam oprostiti!«
Svc to nijc pomagalo. Borili su se i dalje. Komandir poziva,
tko Ce se javiti u bam baSe. Ja i Sarn se odmah javimo da i mi idemo
s njima·: Ali ko:rnandir n~ dozvoli, _jer nain je to hila tek drUga borba.
BombaSi odu naprijed. 'Mi smo n-estrpljivo oCekivali. Oncla se rijeSim da-i ja odem za n]~ma. Prh~icala sam se bunkeiima heposi:-edno
za ledjlma bombe:Sa. Oni rne nijesu vidjeli. Osu naS mitraljeslm i pUSCana vatnl. Ali to nas nije niSta smetalo. Cuo se samo jedan poklik:
}'Naprijed! Naprijed!«
Do.Sla sam do Zice. Dalje nisam mogla. J a je strga.m pu.Skom i
dodem do drugova bomba.Sa. »J'via kuda ii? za.vikaSe oni. Ko ti je rekao da ideS s nama? mogla- te je uniStiti n·eprijateljska vatra.« Ja legnero u rov iz ];::oga smo istjeraE neprijatelja. Odatle smo pucali sve
dok ih nismo protjerali s I3rezove Glave u TuSiloviC. Pred noC kad je
poCeo da gruva naS top, neprijatelj se je predao. Grad je naS. Zarobili smo 330 domobrana i 150 ustaSa. Domobi~ane smo pustili, a ustaSe
srno strijeljali. Nc:ki od domobrana su ostali da se bore s nama.
Eto, take su proSle moje prve bor0c. Jo. Cu se boriti do kraja,
do potpunog oslobodenja na.Seg nal'Oda, dok ne istjeramo faSistiCku
garnad i ne istrijebimo pse - ustat(! i Cc'~nlke.
Zene borci: Seka RadivojSa, Desa ObradoviC, Milka MatiC,
:fv1sSa VejnoviC i r,riarn DukiC.
20
21
�'
/'
SKUPS:riNA ZEN.'\.U KORENICI
Clanak iz })Zene. u ·borbi«, gl3.sila okruZnog
3, lipanj 1942.
I
odbo·fa AFZ za-Liku, b:r\
·
.
24. maja Korenica je joS jedamput doZivjela sjajnu manifestaciJU. Tog~ ¥dana o~r~~na je velika i sveCana skupStj_na Zena CitaVog
kota_r~, I ze~e su JOS Jedamput vidjelc, da naSa priCatija o ravnoprav..:. ~
~ostr zene_ n1~u samo prazne rljeCi; veC stvarnost. One su osjetile, da
Je 24. ~aJ bw stvarno njihov dan· -'- dan slohodnih Zena, jer toga
dana nJima se govorilo, njim·a se klicalo, ·one su slobodno manife_..
s~rira_Ie svoje os~eC~je, svoje Zelje i borbenost.' Istupale su kao govor~
nlC~ ~ sam_e seb1 b1rale rukovodstvo. Dolazile su na koiiferendju u
vehklm povorkama, s~are i mlade, _noseCi transparente, srpske i
hrvatske Z&Stave, parttzanske sa crv,enom zvijezdom kao i crvene
koje su se ponosno vijorile. Zene su klicale parole, pj~vale naSe bor~·
bene pjesme, one su bile toga dana sretne, svijef:lih oCiju, oZarenih
lica, sa kojih je, odsijevala i C:itala- se odanost pre:ma naSim hrabrim
~ partizanim-a i KP, kojoj se najviSe klica:Io, -jer su osjetile, da je' to
Drugarica Neda DrakuliC.
j:~i?a Partija, koja Ce ih izvesti iZ mraka ropstva 1 koja im je otyorila-
ocl
1
pokazala put organizirane borbe u AntifaSistiCkOj fronti Zena ..
22
SveCanost i znaCaj· ·skupStine --uveli<iana: j'e· prisustvom _
dTU:garica
Hrvatica sa Plitvica, Prijeboja, Ljubova, BunJCa i Ko:Zjana. Hrvat_-:
sl}e s:u Zene shvatile, da> ~rll jt'( mjesto u zajedniCkoj borbi sa srpskim
Zenama, sa. srpskim narodorn. I dokazale :Su to svo_jim prisustvom na
Ovoj veliCanstvenoj -skupStini. Dolazak Hrvntica. sipske Z~.nc su pri~.
rn:ile s oduSevljenjcm. Bile sil ponosne, Sto__ su na ·velikoj kotarskoj_
skupStini zastupljene _njihove hrvatske sesti-e. BUrna j_e hila_ klicanje
>;.Zivjele hrvatske Zene.«, »2ivjelo jedinstvo srpSkih i hrvats!::ih Zena
u bor~i. protiv -faSizma.«
,
NaSe su drugarice bile joS ponosnije, Sto jc nji_hova skupStina
uveliCana prisustvom .predstavnika .KP, vojs~w, NOO, SKOJ-a 'i_
predstavnika Odbora Zell_a za Liku. Svi predsta.vnici raznih organiza-.
cija pozdravili su skupStinu i u svojim EU -govorima naglaSavali sve
ono, Sto su Zene kao organizacija 'dp sada uCinile u korist naro.dno-:-.
oslobodilaCke borbe. Zatim, o potrebi j~dinstva srpskog i hrvatskog.
naroda, jer samo zaje::IniCkom bmzbom Srba i Hrvata _moCi Cerna istjerati faSistiCkog o~;:upatorn iz nase·zemlje i uniStiti ustaSko-CctniCk_e
bandc. Drugovi su naveli, cla nam naroCita opasnost prijeti od Cetni~
kih pasa, kojima je okupator duo noZ u ruke, da ga _upptrebe protiv
-hrvatskog naroda, a. u korist Hitlera i Musolinija. Osim- toga su naglaSavali, da faSizam nije joS uniSten, da naS oslobodeni t_erit()rij .maZe svakog Casa da ponovo padne u ruke okupatoru, Lzbog toga Ukazivali su na prijeku potrebu, da Se Sto skorijei br~e sagraQ,e_--~kloniSta
za Zene i dj€cu, hrana da se spremi taka, ·_da· ni jedno· ·zrn6 __-Zita ne
dade ,u ·ruke ·akupatoru. U slu,Caju napada. ··Talijana,- 'naSi- OdborL Zen a po selima treba da priteknu u pomoC ostabin Zenan1.a L·djeci, taka da §€ u miru i organizirano povuku .U S·u'me na sigurnci' ~jesta, ·
Prisutne drugarice bile su ponosnc,:. da s-e pred njih _postavlj:iju
-tako vaZni zadaci i s Cv_rstom vjerom, cln: Ce ih ostvanti, klicale su:
~.Dat Cerna joS i viSe«, )>HoCer.ao, UCiniti --Cemo sve«...
·
Ali ono_ Sto je najljepSe jest to, da s;__i ovog dana na tribini govorile· drugarice seljanke. One sU govorilc svojim jezikom, govorile su
ono Sto irn leZi na srcu, da Ce sa j:J; veClnl Zaroni., sa joS ve'Com
ljubav-lju raditi za Narodnooslo.bodilaCku borbu. Jedna izmedu njih ·
rekla je slijedeCe: >>Ja stara i nepisme!J:a scljaCka Zena h9Cu-dn kaZem
nekoliko rijeCi po naSem seljaCkom nai:inu. )>Srce mi je puno od s.reCe
kad mogu da vam kaZem,_ druge moje,.'onO Sto mislirn, Sto osjeCam
i zaSto se borimo((. Drugarica Hrvatica izm2du ostalog je kazala:-c·>)Mi
hrvatSke Zene gledale smo uZasnutim oCima, kako ustaSki :[:>si UniStavaju nevini srpski narod, kao i najbolje sinove h:rvatskog naroda,
ali nismo mogle niSta uCiniti, jer n,ismo btlc o-rganizirane. Cule smo
23
�Novi Zi'vot; ti kOji" je 'stuplla Zena Svojim· UCeSCerll u -NarodnooslobodilaCkoj borbi, traZio je -viSe znanJa i politiCke- svijesti. Morale se poCeti ad n~j?Snovnijeg: od uCenja Citanja i pisanja. ProSie zi-me z.2vrSilo je 235 ,Zen a. analfabetske teCajeve. VeCinom su to bile
odbornice naSe o.rganizacijc-.- Ov~zime rad n.a suzbijanju llepismeno1
sti je mnogo Siri. _
_
•
_
•
Radi stvaranja i uzdizonja kadrova morali smo ~drZavati kurseve. P~i okruZnom odboru svrSilo je kurs 95 aktivistkinja, a pri Kotarskun o_:iborima 69. U Cit.::tvom naSem ra<;lu veliko znaCenje ima
naS list )>Zen a u borbi«. Kao ·pomagaC u radu naSim mladim ·kadro-.
vim.::t,_ on povezuje sve na.Se organizacije, okuplja ih oko centralnog
rukovodstva,- podiZe politiCl::u svijest i daje ,im moguCnosti da dodu
do izraZaja,sve·do so.da neprobudene, snage haSih Zena. Na osloboden8m terltoriju on je imao naroCiti znaCaj. Nasa organizacija je uspje-~a _ Se -P?yeZe- sa_ .Zenama neoslobodenog teritorija i pod uslovima
d?~
cetn1ekog r· okupatm•skog terora. Mnoge od njih kao Clanovi naSe organ~zo.cij..e, kao _naSe aktivist~dnje, pale su u ruke neprijatelju. I u~
zatyoru- u najteZinY'mu~<:.m-a one se dr.Ze junaCki. 'Kasnije, kad se vra_-_C·aju-.iZ_ r'opstva,_ nastavljaju s jot; upornijim radom~ Na neoslobodenom terlto:djt:t postoji takntler_organizacija, ia~o ne tako masovno kao
na osl.obcdenom te-ritoriju.
N a n2davnim izb-::Jr~l21a za N arodno-oslobodilaCke odbore Zenesu biro.ne -s- velildm postoth:om._ One su uSle u sve· odbore od najniZih
do najviSih. To dOkaz~je s jedne strane da drugarice danas shvaCaj-y.
vaZnost svog pu:qo!j uCeSCa u NarodnooslobodilaCkoj borbi, a s druget1:ra,n~, da str:Svojom-. borbom postale njen vaZan·- Cinilac, koji se ·u
i_iborim:t za narodn'...l vla.5t nije mogao· mimoiCi. To je najviSe priznanje- -kqj~ narod daje Zenama za I).jihov rad.
·
_
.Vidjeli s_mo do. su i u _poCetku --Zene radile i po~agale borbu,.
moZdv. ne mnogo manje nego dallas. Ali t-aj rad je· bio neorganizovan.
Ki-oz bo:r:bu izdigla se, ojaCala i uCvrstila naSa organizacija. Dahassvak~ i najmanji posao,- pa bilo to tkanje zavoja za-~na.Se bolnice iii
pripreme za izbore, vrSimo organizirano. Organizirane mi prestav-·
ljanw snagu,· koja ne_ s:1mo da mnogo pridonosi borbi naSih naroda.
za nacionalno oslobodenje, nego i nama Zenama daje, veC sada, u toku
borbe, ugled i -ravnopravri6St. Taj primjer nije usamljen. To su dragocjcni plodovi naSe jednogodiSnje borbe ... A za til stvar naSih Zena stajat C~ nnrodna oslobodila:Cka· vojska i sve Zelle koje se nalaze
u prvim redovima u ovoj borbi.«
(Tito)
26
. _ Ali bo:r:ba -joS -nije ..z·avr$ena. Ona se sve viSe r·azvija ~ Siri._ .Pred
nama su joS golemi zadaci: j.os veCa pomoC naSoj ~ojsci, poJ_aCanJ~ ~~~
da na .oslobodenom teritoriju, saradnja u N00-1ma, ra.d na ~pohtrc- _
kom i prosvjetnom uzd~zfinju. naSeg kadr~ i Si~okih sloJeva zena.
Priznanje, koje nam je dao narod na 1zbonma z~ Natodno-oslobod~laCke odbore,.daje nam, na ulasku u. novu ~od1nu borbe, podstreka da -nesebiG:no i organizirano,nastavimo nas rad.
N arodni heroj
Smilja POKRAJAC
U PROSINCU 1942. G. PISE MILiCA POCUCA KOLIKO JOJ POMAZE LIST U RADU SA ZENAMA NA NEOSLOBODENOM
TERITORIJU
. >)Ja radim na neoslobodenom t€ritoriju u hrvatskim SQlima
s drugaricama koje Zive pod ustaSkim terorom, a- teZe za. osloboQ:enjem. UveCe dolazim k njima odrZavati · sastanke. Drugar~ce m~. doCekuj\1 u Sumi odakle, krijuCi se ocllazimo u Stalu. Tu ?ahm sviJe!l~
i Citam naS list ))Zena··u borbi«. TumaCila sam drugancama o n~sOJ
Narodno-oslobodilaCkoj borbi, o radu Zena na oslobod:eno:n t.e~~to
riju, 0 s·astancima, skupStinama, kon-Eerencijarr:~, _a or:e se cude I ?e
mogu se n·asluSati veC govore: ))Sarno nam pncaJ, m1 ~n:o ~e ~vJe
rile d.a nam govoriS istinu. Dosta su nam usta:1ki ban:hh lagah. ·- .K
27
�.~
· · · Di·ugarice _su me na polasku molile da opet dodem. U M·.
:u skoro sve "drugance o~uhvaCe~:~ sve idu ·na: naSe sastanke, pletu
carape za nase borce, vrse obav]estaJ'mi sluZbu i t d One
·
d d · · d" ·
· ·
vee sve
zna. u" a J€ J€ 1m spas hrvatskom Lsrpskom' narodu Narodno-oslob?,.dllacka"borba. One_~nadu da se jedino borbom mogu spasiti Cetnickog noza. N eogran1ceno mrze Cetnike ustaSe i TaJ 1
·J·ane 0
·
·
'
·
k
'
. ne PJeVaJu n.as~ partizans" e ~jesme, a osobito se Cude hrabrosti drugari- .
ca~a KOJ€ nose pusku 1 bo~e se s drugovima. Drugarice me na polasl\.u :nole, da opet dodem 1 da im donesem Sto z aGa!•.
"t t·
.
Ove konferencije znaCit Ce veliki- korak u organizaciji antifaSistkirlja· Like. Nacnjim.a su pretresana sva pitanja iz Zivota organizacija, uoCavani propusti i nedostaci u -radu, iz kojih je povuCeno
g6lemo iskl.,.J.stvo. Izabrani su .novi odbori, u koje· su uSle najbolje .
i najodanije Zene Narodno-oslobodilaCkoj borbi. Nn kotarskim konfederacijama izabrani sui delegati za II. Okr: konferenciju AFZ Like
koja C~ se ubr~o .odrZatU S velikim interesom OCekuju Zen·e Like taj
dan. ProSlo je .godina od njihove prve Okru.Zne konferencije, kada
su se prVi puta sastale da zajedniCki izaberu svoje okruZno rukovodstvo, da iznesu sve svoje patnje, stradanja, svoju ljubav prem<i
osvetii.icima - ·braniociina sybjim. Ove godine spoznale su one
mnogo toga viSe, okupit Ce se S noviln, velikim iskustvom, ponosom,.
i znanjem, da }~ njihova. organizacija borbena i~samostalna: politiC~
ka orga:hizacija, koja je mnogo pridonijelti u ·velikoj Oslobodil~Ckoj
borbi, .u podizanju politiCke svijesti Zena 1 u izvlaCenju Zena ispod
teSkog ropstva, u kojem su .one Zivjele.
·
·nruga OkruZna konfereneija AFZ· Like odi.Za"va se 'zato, da bi
delegati Citave Like _sa"gledali usp_jehe ·svoje organizacije u radu kr9Z
godinu dana, da bi iwCile svoje greSke i propllste, _sku pile sva· iskus~
tva, prenijele ih iz jednog·kotara u drugi i taka· joS bolje uCvrstile
i ojaCale svOju organizaciju. Na svojoj ko~ferenciji izabrat Ce _novo.
OkruZno rukovodstvo AFZ z.a Liku.
.
.
0 ANALFABETSKIM TECAJEVIMA U L1C!
IL DKRUZNA IiONFERENCIJA AFZ ZA LIKU
,. "?./-~~im kotm~evim.J Lil~~ odrZavaju se izborne konferencije Anti...,.
ia~~s~~ 1;:-~e ~r~nte ~ena. PoshJe zemaljske konferencije AFZ Hrvatske,
.an~l.lad~:tkmJe. Lllw, uz pomoC NOO-a i ostalih antifa.SistiCkih or-
g_ax.uz~ci~a, vr.Slle su predi.zborne zborove, na kojima su se populasu birani seoski, opc1nsln 1 kotarski odbori.
TlZl~<L.e ;~bor!1~ konferenclje AFZ. Na konferencijama
~~t;p~
je bilo ':"idjeti Ze:1e, koje ~u do prijc dvije godine Camile
neznanJll, knko dnnas idu na svoje konferencije da se
t.amo dogovore o svom :-;:du i- bm·bi i izaberu svoja rukovodstva.
11
m~ c.~u
1
28
Clanak iz »2ene u borbi«., glasila AFZ za Li.ku, br. 7-8, listcpa_d)9·;l:'2:.'.:
U uCionici je Zivo. Ozbiljna si:.ara i' mlada. liCa u rupcima,. i bez... njih. Svi nape to iSCekuju kako Ce biti prvi dan u Skoli. Pokaiujeri(:·
prva slova. Sve. se glave sagibaju. - PisaUke Skripe. Upada·_ :n:i~- li,::
oCi jedna starija drugarica. Odmakla je PioCicu podalje Od seb€- i'
piSe. Primnkriem se bliZe. Slov9- i, u poredana su na njenoj ploCici.
>,Da li dobra piSem drugarice?« Stupam s hj6ni u razgovor .. »Cijeli
1
II. Okru.Zna konferetlcija AFZ za Liku odrZana 'je u Krbavici (kOt .
Korenica) u listop9-du ·1943. g. Konferencija je postavila ·zadatke: uCvrSCivanje organizacije AFZ u hrvatskim selima, jaCanje politiCkog rada medu
Zenama, naroCito medu Hrvaticama, raskrinkavanje gospods.ke izdajniCke
klike na Celu sa MaCekom, i izdajniCke uloge jugo"sl. vlade, obja.SnjaVanje
Zenama ~naCenj'e AVNOJ-a i ZAVNOH-a it. d.
· Osim pitanja 'iZ diskusije na konferenciji, redakcija ne poSjeduje druge materijalE! sa ove konferencije.
29
�· Zivot s2.!n Z~Iila . -<l<f n.auCim- ~itati i plsati.«,· kaZe ona. »Prvi puta_ sa~
se ljuto pol<::ajala -sto sa:rp. slijepa kqd ~oCiju; kad sam- jednom iSla u
GospiC. DoSl~ sam do jednog ra!=>_krSCa, na. kojem je· biio napisano1
koji p~1t vodi' u GOspiC. Tamo s·am stajala ViSe od dva sata, dok nije
n~Sa'o jedan Covjek, koji mi je proCitao i kazao 'kojim Pl!-tem treba
da l>:renem. Otada imam_ Z_i_vu ZeljlJ. da nauCim- ·Citati i pisati.<<
Sva lica: su z:adovoljna prvim poCetko,m. >>Pa nije to taka teSko((,
govore drugarice_. ·RaCunaju za koliko Ce dapa nauCiti,.. Cas je svrSen.
Sve odlaze kuCi. >~VeC znafi!.o dva slova<<,_odZvanjaju qjihovi yeseli
glasovi hodnikom.
·Marija Potkonjak uCiteljica iz Divosela. Vee 1941., a narOCito
1942. g. broj analfabetskih -teCajeva· je mnogo porastao. U gotovo
Svakom __ oslobodeno~ seiu odrZa:vao se po jedan ili _
_viSe teCajeva za
nepismene. OclrZavale su ih uCiteljice ilf pismenije omladinke, koje
su zavrSile po 1-wji razred gimnazije. Zene su Vrlo rado posjeCivale'
te teCajeve, iako je bilo i onih, koji su ih ismijaval(zbog toga.
NAJVECIDAR
Iz »LiCke Zen-c u borbi« glasila AF.Z za Liku, br. 14 svibanj - lipanj 1943. g.
15
'
NeCujno, kao sjenke jabl;;mova, p~omiCu borci jed an za drugim
u Sirclwm_,streljaCkom stroju. Eno ih v~C pred samOm Zicom~-u tom
trenutk_v: zrakom se proiomi detonacija, jedna, druga, treCa ... .To
ga&aju:,na:Si --hrabri artHjerci- u.staSku tvrdavu - Siroku Kulu.
- ·. _Tu, _:u?-_Ust!lSku Zicu,··medu borcin1a ·Narodno-oslobodilaCke vojske·, .m_edp :_siJnhn Ognjenovcima. nal3zi se on a - mlada ~ neustraSiv-a studf;iltkhijti, :Kata Bubalo. Sa puSkom n ruci, dokazuje ljubav
pre!TI.it .n?rodu', ljUbaV prema doinovini. I kada se poput !avine borci
bataljo!Ja ~>bgnjen Price« baciSe- preko bodljikavih Zica na juriS, me- .
du _p'ryima je_ i ona., horae· i ju:hak; drugarica Kata.
- Ptasak ·puS aka, ·ctugo u tafalima, oporo Stektanje mitraljeza,
tresak bomba \ bacaCa, -blijeda svijetla raketa izmijeSana sa poklikom boraca i sttahom neprijatelja,_ liCilo je na jedno ludo klupko.
Prvi dio zaclatka je zavr?en. Utvrdit pOred crkve j"e zauzeta. Ali medu_borcima neina Kate, negdje je cstrila. Borci se r.aspituju: gdje je
i Sta jc,? Da nije ranjena ... Poginub. je sa bombom u ruci, na juriS.
Dru~1=rvi -pokuSavaju da je iznesu, ali im to ne us,p"i~eva._ Mjesto, na
korne le.Zi drugarica Kita, pod stalnom je vatrom'l,lsi£~kth t::
mitralje··; i>'- '' .,.,
za.
30
_ NaS tenk, koji' je 1tu u-_.akciji,. pr~la~i_P?:ed bo~aca »Og~jen~ Price« i zaustavlJa se·. Iz .tenka se_ Cuje pitanJ:: sto hoce:e! Da ~zv~ce:~
drugaricu Katti. aovore borci. Jedna desetlna pod zastitom en a t
laz-i do mjesta ~dje ona leZi. UkoCen pogled i napola ?tvorentJ. l~s ~
kao da hoCe viknuti ~hura«-,_.a,mjesto-. toga_ mlaz t.o~le .1 crver:e _;"'-rvl.. ·
Grudim·a je pritisla Zemlju kao daskriva, .d~ ne v1?_1·nttko taJ L·e~u
tak kada ana daje svoju toplu krv SVOJPJ zemlJl, ~:?me nmo ~·
'. · dom. 0·v1
'ni -.· A crrl; i vlaZna zemlja poZudno uplJa krv ~a....e
SVOJOJ
···
B b 1
krv 1 Zljunakinje, prima dar studentkinje - borca Kate .u a~o _
•
v~
.
Mrtvu je podiZu drugovi i polaZ~- na tcnk, koji izno~i_njen~ ti~e··t ·b·orbe Trese se CeliCno tijelo t~nka, drhcu gusJe:llCe
1o na popns e
·
1
· ·z bo-be
preko toCkova i kilO da se uvijaju pod teretom, :.:oga no:::n 1 .
1.
·na vjeCni poCinnk.
.
.
. ~p •
·- d postro.J'enom Cetom odale pohtkom pnzno.D]e
- Sutra d an pre
. "·
b
·
dmor
· · Kat! Sa zamaglJ. enim oCima raz1lazc se orc1 na o
. '
drugarlCl
·
· ··
l m sar~· }'L)U
au uSima kao da im--stalno neko govori, bruJe riJeCI '=?.- e ...... "'·: , " hila je svoj narod, svoju junaCku komunisti~ku partr~u, ~1:1 J~ c~an ~
bila Ljubila je svoje malo P~trovo S~lo, SVOJU do~ovmu.~ t,U l·lu d~av
dok~zala _je mnogo- puta, i sa~a z~ vj;:kove p~tvrd1la SVOJ1~ m a ~m
ZivotO:fn i ktvi- najljepSim 1 naJveclm darom_.-_ .. «
_..,_
..
v·
Narodni heroj
Nada DIMIC
�IZVJESTAJ OKRUZNOG ODBORA- AFZ ZA- LIKU 6D 9 XI l!l44
GLAVNOM ODBORU AFZ :('IRVATSKE 0 REZULTATI!VIA PRED~ ,
KONGRESNOG TAKMICENJA
.
SEKRETARIJAT OKRUZNOG ODBORA AFZ
ZA LIKU 1944.
.
Glavnom odboru AFZ za Hrvatsku,
Drage drugaricel
.
Sa!jem_o vam rezu~tate ~tedkongresnog takmicenja.
1. O~r-zano. 8.000 uz1h 1 Sinh politiCkih sastanaka Zena (u ·ovu
, Clf~u ~braJ_amo _1 male sastanCiCe odrZane na okupiranom teritori'u
na ~WJima JCV pnsustvovalo 8 do 10 Zena). Na sa~tancima je prisust~o~
valo 40.000 zena, koje su sve upozn~te sa kongresoffi..
·
2. Sa odlukom AVNOJ-a i ZAVNOH -a upoznato je 25.000 zena.
bila katarska·pasjeta zena Udbine, u kojoj je ucestvavala 500 zena,
a adnijele su_odjednom 9.000 kg. hrane.
6. NauCilo Citati i pisati 60- Zena.
7. N a neoslabadeni teritarij kao i gradave paslana 110 pisama u
vezi sa prvirri kongresom.
8. Ispisano 180 parola u vezi sa prvim ko11;gresOm.
9. Na oslobodenom teritOriju sklonjeno 95°/o Zita, koje su veCinom Zene sklonile. Na neo'slobodenorn -teritoriju'. Sklonjen6 10.000
kvadrata Zita.
10. Opletena i poslano 35 Diviziji 300 pari carapa, 20 pdfnjaka,
100 pari rukavica i 10 pari slapa.
Zene katara Udbine paslale su u djecji dam na Kardunu za
dje~u iz Like 75 pari Carapa, 34 _para cokalja i 2 prsluCiCa.
U ovom takmiCenju najviSe uspjeha je postigla organizacija Ze-:
na kotara Udbine:
Saljemo. vam takoder i podatke, koji su -vam potrebni za kon-gres. U NOP imamo obuhvaCeno Pieko 50.000 Zena. U NOO-ima· imamo 100 Zena Clanoye NOO-, od toga tri intelektualke, .ostalo sYe seljanke, 10 Hrvatica, -90 Srpkinja; 35 su Cla:qovi -i_zvr.Snog odbora, ostale su Clanovi plenuma. 11 su Clanovi kotarskog odbOra, 2Q ~U Clanovi
opCinskog odbora, ostale su: seoskih i 5 sU Clanovi okruZnog NOO-a~
tJ ustanovam-a radi 123 drugarice. Od toga sedam raGi u kance-lariji kao pisai'ice, a ost8.1e su kuharice. 24 su HrvatiCe, a ostale Srp-·
kinje. Sve su seljanke. U komisijama i odboriffia pri :NOO~ima'imam0~170 drugarica. Tokom NOB oddato 40 analfabetskih'fecajeva, rr.a:
kojima je n_auCilo Citati i-pisati 550 Zena. U radi\im- i,~Uve;rzantSkim
grupama i Cetama uCestvuje 15.000- Zena. .
:
··
Saljemo vam sve liStove ))LiCke zene u borbi« ?·a izloZb~
kon-'
gresu. Isto taka Saljemo Vam i zapiSnik sa na~e.:IIL- e-k;r1,1Zne "lc_onferet:l cij e Zen a Like,
.
·
_ _ -. ..
4. i 5. XI. odrZale srno naSu III. ok'i:ti?_nu . kop.ferencijq. AVZ za
Liku. Delegata na konferencijrje bilo 350 .. Od toga bilo-je 40H,vatica. Hrvatice iz otoCaCkog i brinjskog Kotara nisu· sVe·:bile:_sfigle,\jer
im je neprijatelj presjekao put.
· ·
·
Konferencija je bila dobra pripremljena i dobra je uspjela.
OduSevljenje Zena je bilo ogromna. Diskusija je bila vrlo Ziva, i u·
diskusiji je··uCestvovalo preko 70 Zena, ad kojih veCina starije Zene.
OdUSevljenje Zena za·kongres je ogromno.
U akruZni odbor izabran-o je 85 Zena, od -kojih 30 Hrvatic,a, a
ostalo Srpkinje. Iz redova vojske izabrane su 4 drugarice borci u
okruZni odbor.
na
Drugarica ARALICA Stojanka
-
3. Izvedeno i.z redova domobrana' 2. 000, iz redova Cetnika 25,
po~lano ~00 dezer1era natrag u jedinice.
j_
4. Ze'::e su pomogle sagraditi 605 bajti.
5. Izvrs~no v60 Sto veCih Sto manjih posjeta na polo.Zaj u bolnicu.
Od toga su 1zvrsene 4 kotarske, medu kojima najveCa i najljepSa j-e
32
/
33
�Drage drugarice, mOlimo yas da nam javite Stq ranije za Kongres, kako bi mogle delegate sto bo!je ptipremiti i-skupiti ih.Smrt faSizmu- Slobda narodu!
Drugarski ,pozdrav:
Stojanka
0 III. OKRUZNOJ KONFEPoENCIJI AFZ LIKE ODRZANOJ U
SREDNJOJ GORI 4. i 5. XI. 1944.
Iz broSure ~>Zene Like bore se, rade i govore<<
Tko je posn1atrao Zene Like na ~njihovoj III. OkruZnoj konferenciji, koja je odrZana .4. L5. novembra 1944.., taj je mogao vidjeti
koliko su one otiSle daleko u svojoj ljubavi za dqmovinU, u samoprijegornom radu i poZrtvovnosti - a naroCito u politiCkom shvaCanju ~ana~nje borbe i .slavnih dana.
VeC na sveCanom dijelu mnogi su bili iznenadeni, kada su isttJp~li pjevaCki horovi, u kojima su stare Zene u crno zavijene, sa sije<:flm k.osama, pjevale: >>Ustajte narodi, sada je ora«, »Na Kordunu
grob do groba« iii' kratke pjesme o I. Kongresu Zena. A tek koliko
iznenadenje je bilo, kad je stara Evica DeriC od 62 godine izaSla i
recitirala pjesmu o Crvenoj armiji- pjesmu koj,u je ona sama sastavila u svojoj popaljenoj zidini ili negdje u Sumi bjeZeCi od- neprija:telja, pjesmu, u kojoj je ana izrekla svoju ljubav, nadu, veselje i radost.
·
&
- Redali su se pjevaCki horovi Zena, Zena koje su .gubile sitiove
u J:>orbi, koje su sve dale i Zrtvovale i eto, n,akon tri godine borbe,
one pjevaju i svijeSno zovu i ostale u borbu.
, A sutra- na radnoni dijelu konferencije- kroz usta tih istih
Zena sipale su rijeCi prokletstva i optuZbe protiv svih ·onih, koji su
krivi za smrt njenog jedino_g, njena tri, njenih pet sinova, da bi zatim·
opet-blagosiljale Tita i njegovu borbu i sve Zrtve, koje su pale u toj
borbi.
Redaju se ·zene -na govornici, stare i mlade i govore ispred NOO-a
odjela, komisija, radionica, vojske, isp_red Zena svog sela,.. opCine i
kotara.
Nekad srame.Zljiva i stisnnta Zena, sada stupa smjelo na govornicu i govori, govori prosto i jednostavno, iz dubine-srca. S ponosom
iznose koliko- su boraca dale, n koliko su- pridonijele i Zrtvovale za
borbu, Sto su sve uradile, a kad govore o svojim palim sinovima, rUka
im Se grCevito stegne, iz oCiju im sijev:ne ona teSka, _neodoljiva ljuta3~.
mrZrija protiv neprijatelja, rijeC im'-u grlU zapne, ali s-amo na Cas,
da b-i se poslije prolomio zrakom joS jaCi i prodorniji glas, koji zove
na osvetu, na nova pregaranja, nova djela,--nove Zrtve .~ herojstVo.
Nabrajaju se zloClni okupatora, ustaSa i Cetnika: na SvraCkovo
selo izvrSeno je _.ovoga ljeta 27 napada, Divoselo i Citluk preZhrilo
je dosad 70 ofenziva; Cetnici u Lapcu, GraCacu, OtoCcu svaki dan tuku, muCe i ubijaju Zene L t. d. i. t. d.
Kako visoku moralnu snagu i~a Kata BaraC, starica od 65 godina, koja je u 8 d~a izgubila obadva sina, i na konferenciji kaZe:
»J-a steZein svoje srce, davam sve za borbu, da- osvetim syoje janjce.
Moji sinovi borili su se od prvog dana, i ja Cu njihovo nastaviti.«
A-Ika FrancetiC iz LiCkog Novog sVa je sretna, kad moZe·da
. kaZe: )~Sestero ih imam u vojsci, pet sinova i jednu kCer, ali i ja
sedma borim se u pozadini. «
Mara BlanuSa, koja je posli]e 15 dana CetniCkog zatvora p_uStena
kuCi,.pod uvjetom, da za tri dana.povrati muZa iz partizana, -cim je
doSla kuCi govori svome siilu: »I tebe .Ce majka jedinog preko ceste, .
pa ajde i ti u partizane«, i otprema. jedino dijete. od 14 __godina u boi"- .
bu.
Zene Nebljusa u zriak oslobodenja-Beograda privukle su se i zapalile ·cetniCke IiSnjake izmedu samih_ btirikera.
·
Stare Zene iz Barleta od 60 ,godina nose ranjene drugove u VII.
ofenzivi· 30 km. daleko Mara vrikmiroviC iz OtoCCa zakasnila je na
konferenciju, jer je juCe iSla po svog brata, povratila ga iz Cetnik&·
i predala ga u komandu mjesta.
2ene IapaCkog ·kotara, koje su stalno pod CetniCkim· tero:r~hn, .'
u ko-S~vima od sijena .nose hranu za naSe_ drugove.-. One peku- k~h
sa· petokrakom zvijezdom, srpom i CekiCem. Zene opCiJ)e Doljaili i
Dobrosela iSle su u neprijateljske garnizone i izvukle preko 500 do- _
mobrana. Spasile i izvele 70 Rusa- zarobljenika. Zene brinjskog ko.tara nose na sebi po 50 kg. hrane i.z Slovenije i_od,togadaju ¢Uo za
vojskU. Stare Zene od 50 godina u graCaCkorn kotaru nalaz~ ~~\ ~~
uQ.arnoj grupi i s puSkom u ruci 'bore se protiv Cetnika, kad oni podu
. u -tijihova sela. A J eka SkoriC, starica od 70 .godina iz Frka:SiCa, sluZi
kao .pomoCnik puSkomitraljesca i ostaje Citav df!.n na poloZaju.
Govore i Zene 1·Clanovi NOO-a:
Zene udbinskog kotara pomagale su soc_ijalni odjel i samo .jednag dana usjelde 400 komada ctn-:a za izgradnju bajta sirotinji, a _Ze-:-,
ne bjelopoljske i koreDiCke opCine,. pripremile su gradnjuza ~·o._l?.aj'ta,
Prehrambene komisije nailaze na punu podrSku Zeua_. P~an ·go:-spodarskih komisija je u cijelosti ispunjen.
35
!
'
�J
I
I
I takO redom govore Zene, ni.Zu se primjeri; sve Jjep~i, sve yeCi/
sve bogatiji uspjesima, podvizima i juna.Btvima· Zena.
A pred nama iskrsava divna slika Zene vojnika, radnika, d'rZav-~
nika, majke, ·plemenite Zene i jtina:ka, iskrsava novi tip Zene -izgraden
u surovOj borbi za- slobodU i Cast domoVine.
Sta je potaklo te" nepismene, seljaCke .Zene, da taka krupnim
korakom krenu naprijed?
Potakla ih je golema ljubav prema domovini i slobodi i gale. rna mr.Znja prema·neprijatelju i krvnicima naroda. To im je ujedno··
dalo i toliko moraine snage za junacka djela i pregaranja.
I kada se bude pisalo o herojskoj VI. Proleterskoj diviziji, koja·
je pronijela slavu Like p.iljem zemlje, i o 35. diviziji, vrijedno je
zapisati i. herojska djela njihovih majki, Zena i sestara, koje su taka
n'2sebiCno i junaCki radiie i borile se za slobodu'i sreCu sv?ga naroda.-
. .. . . lJ svim dosadaSnjim borbama, hrabroSCu i p.oZrtvovnoSCu
iao. i~ l~ubavlju za ranjene drugove istakla se drugarica Jeka RadokoviC~ bolniCarka I. bataljona II. udarne brigade. .
,
· u svim dosadaSnjim borbama, istakla se druga:~ca Bosa ~uhm
dZiC iz I. bataljona II. udarne brigade kao neustras1v horae I born-
bas.
Sve gore imenovane drug~ve i _drug~r~:e pohvaljuj:~o- _i stavljamo ih za primjer svima borc1ma 1 stanes~nama ave J?IVIZlJe.
·
Smrt faSizmu - Sloboda narodu!
'·
Komandant:
D. JovaniC, v. r.
POZDRAV DELEGATA SA III. OKRUZNE KONFERENCIJE AFZ.
ZA LIKU OD .4. XII 1944. MARSALU JOSIPU BROZU TITU
. NAJVECEM SINU NASIH NARODA PRVOM MARSALU JUGO-.
SLAVIJE JOSIPU BROZU TITU
Nikad naSi narodi · nisu pistli taka slavnu historiju, kao Sto je.
piSu Clfinas.__ Nikad_a. mi Zene nismo do.Zivjele sretne dane slobode i ·
ravnoptavz:tosti, ka.o pod tvojim mudrim rukovdstvom, Ijubljeni nam_
vodo.
_
lJ ime 50.000 zena Like, koje sti sakupljene danas preko nas de-:··
legata ·III. Q]<ruzne konferencije AFZ za-Liku iialjemo ti borbene
-pozdrcive f"cestita_mf> oslobodenje. naSe nove prestolnice, naSeg lijepog
Beogrclda, lz ~ojeg Ce sada upravijati 'samo· naS Nacionalni ko-mitet.
Zi_vlo:nam-veliki naS Mar.Sale!
_
.
Zivila slbbodna Federativna Demokratska Jugoslavija!
Zivio .Nacionalni Komitet- jedina prava vlada naSih naroda!
Smrt fa.Sizmu - SJ-oboda narodu!
4. XI. 1944.
·Delegati It!. Okruzne konferencije
AFZ za Liku
. ·NAREDBA STABA VI. DIVIZIJE NOV HRVATSKE
Iz »Zene u borbi«, glasila za Liku, br. 12 ...:... 13, 1943 g.
.
'
Drugarica RajiC Koviljka, Cetna·· hoiniCa:rka IX. udarne brigade, za. vrij'eme borbe kod TuSica, u toku nepr.ijateljske ofenzive,
pod neprijateljskom vatrom, izvlaCila je ranjene drugove, Cime je·
pokazala hrabrost i ljubav za svoje drugove, pa je pohValjujemo i
stavlj amo za primjer svim borcima ove Divizije.
36
Osoblje partizanske bolnice u Bijelim P~tocima za vdjeme IV. ofenzive sa drugancom
dr. Slavom BlaZeviC
37
�z
.
··
POZIV OKRUZNOG ODBORA
RUZNOM ODBORU AFZ KARL~~ACZANLIKU OD 9 Vii. .I943. OKNJA
A TAKMICENJE U SKLAOKRUZNI ODB~~UA::~:E L~~~D NEPRIJATELJEM
Broj: 123
,
Datum: 9/VII 1943
Okruznom odboru za okrug K 1
·
·
Drage drugarice!
ar ovac
~
Nalazimo se pred Zetvom N
..
. .
Zetvu kao i na va·s·u M"
·.. eprrJatelJ ]ednako vreba n:a naSu
·
1 ne smrJemo dozvolT d
,.
krvnicima na.Seg naroda. u or aniz . . .
~ l, _a ~Ito padne u ruke
treba da uCestvuJ·u sve antif ~- t· "kaClJ~ pod~~an_J_a r sklanjanja Zetve
·
•
S toga vas pozivamo draasrsd Ic e organrzaciJe' p a 1 nasa.
.
organizacija viSe pridonijeti ~e r ~uganckel, d~ se_ ta~miCimo, koja Ce
T k ·~ · .
a U u s an]an]u zetve
a mi:enJe ce trajati od 15. VII. do 15. IX. 1943 . d
Predlazemo vam pit ·
k ..
· go ·
1 K l"k- . b' .
~~Ja, po OJima Cerna se takmiCiti·
2. K OJ~ Ice Itl broJ ~e~a u radnim jedinicama AFZ? .
-
St~-~s~:~~~n~~d~~~~~~i~e ~o:ele i sp~emi!e Zita u ~emunice?
Zena u radnim jedinicama.
spJe e u podtzanJu politiCke svijesti
Drugarski vas pozdravljamo:
Smrt fasizmu- Sloboda narodu!
Okruzni odbor AFZ za Liku
3:
POLITDELEGAT MILKA POKRAJAC
lz broSure »Zena· V~jnik«;. -izdan:je -Gl.avnog odb~ra AFZ HrVatske, ·
1945. g.
Nas delegat kod straze pri stabu 1. ud. brigade XXXV. divizije
je drgarica Milka Pokrajac. Na prvi pogled ne Cini se da je ta.mirna
i tiha drugarica preSla najteZe golgote u histqriji naSega rata.
-- Medu prv~ d:rugarice, koje su rijeSile da puSkom u ruci svete
nebrojena stradanja naSeg naroda, jest Milka. Ona je -neustra.Sivi
horae u bataljonu »Stojana :LVJ;atil:a« u VI. divizijL~U IV.- ofenzivi, z~
vrijeme najteZih borbi na -Ljubovu, zadobiva ona dvadeset i sedam
rana od bacaCa. Kao teSkog ranjenika prebacUju je ·drugovi preko
Bosne za Crnu Goi-u. Ona' joS i danas osjeca= na sebi stradc.1nja IV. i V.
ofenzive. SjeCa se i stradanja naSih ranjenika rl.a Zelen-Gori, koji su
ubijeni na najsvirepiji naCin. Qna se tada Spasil!]. pukim shi<;ajem.
Nakon Sto su Milki zacijelile rane, vraca-- se u vojnu jedinicu.
Oria je opet horae VII. divizije, gdje je ponovno,i-anjena u bo_rbi kod
Pljevlja. Za vrijeme lijeCenja u bolnici dobiva trbuSni, zatim_ pjegavi
tifus. Sve to· preboljeva, i kad je ~bog tih rana i bolesti bilaposlana
u pozadinu, Milka se suprotstaviJa i odluCno traZi da_ j'e po'V_"rate u
vojnu jedinicu. Ona je danas pri stabu I. udarne. brigade XXXV. divizije.
Mi smo ponosni i gordi ~a drugaricu Milku, koja je spremna
da J Zivot da za spas i' dobra bit" svoje domovine.
·
.
. · Lalic J ovanka
. .
dopisnik I..udarne brig'!de XXXV.
· di vizije XI. kofpU:sa
38
39
�I
N arodni. ,heroj Anka -Butora.c rodena u Donfem PazariStU Pei'tiSiC. Podlegla .ranama i n1uCenju-.ustaSa. PokoSena mitl-aljeSkim
rafalom 22. I. 1942. ·¥odine.
MEDU ZENAMA BORCIMA·LICKIH PARTIZANSKIH JEDINICA
BORILE SU SE OVE DRUGARICE
I
AdamoviC -lVIarija,'iz LiCkog Petrovog sela, k. T. Korenica. U NOV oc.1
pocetka 1942. g. Bila je Bolnicarka u vojnoj bolnici u PodlapaCi i na ·radu ·u I. liCkom podruCju.
Adzic J. Ljubica, rodena 1923. g. u Frkasisu, k. T. Korenica. U NOV
od 1942. g. Bila je bolniCarka_u inZilljerskoj Ceti VI. divizije i
referent sa:hiteta u ·auto-hataljonu I. ·armije. Ima Cin poruCnika
Odlikovana Ordenom ·zasluge za narod i ordenom za hrabrost.
Adzic-Majstorovic Smiljka, rodena 15. XI. i.922. g. u Rebicu, k. Ud··
hina. Ella je horae· kuhE.rica, bOlniCarka u hafaljonu ))Mib~·
RadakoviCa«, l! IV: bataljonu II. brigade i higijeniCarka u Komandi grada BeOgrada. Nosilclc je Spomenice 1941.
BakiC Milka,'15-godiSnj_a omladinka, hOrae, poginula -u borhi 'protiv
ustaSa.
_
_
.
BalaC-Basta MHica, iz Petrovog Sela, -k. T. -KoTenica. Bila je horae
VI. divizije.
BalaC Danica, rodena 1922:' g: u LiCkom Petrovoffi Selu, k. 1'. Korenica. Od kraja 1942. g. hila je boia'c u bataljortu »Ognjen Prica« VI. divizije. U borbi je ranjena.
BalaC Sava, roderla 1922. g. u Mi.Sljenovcu, k. Donji Lapac. Od drugepolovine 1943. g. hila je bqrac u NOV.
·
:Balac. Savka, rodena 1923. g. u ·r:'>onjem Lapci.1. Od 1942. g. bila je
horae u NOV.
Balenovic Kata, rodena 1922. g. u Klancu, k. Perusic. Od ·3. II. 1943.
· g. horae je u II. brigadi XXXV. divizije. Bila je je vodni delegal. Poginula je 4. II. 1944. g. u borbi na Ribniku kod GoNarqdni heroj Anka Butorac, ·rodena je 1906 godine
u Donjem PazariStu - ~PeruSiC.
Kada je izdahnula ustaSe zapravo nisU: znali koga su imali u
rukama, a posljednja rijeC bila joj pri muCenju: »MoZete me ubiti
usta.S~i gqdovi, ali svama neCu da .razgovaram«. To· je hila sve_ Sto s~
ad nje saznali.
40
-L
-
Jlanjanin Zorka, rodima 1926. g. u Skarama, k. Otocae. Od 1942. g.
bila je horae u bataljonu ))AdZija«. Za vrijeme IV. :rieprij_ateljske ofenzive u Crnoj Gori, te.Sko je" ranjena i" ·otpremljena u
bolnicu;u Bosnu. Prilikom neprijateljskog napada na bolnicu,
u kojoj je leZala, ubijena je zajedno s ostalim ranjenicima.
Banjeglav-Stulic Mica, rodemi 2. II. 1924. g. u Mogoricu, k. Gospic.
Od 2. II. 1943. g. hila je u I. ceti III. bataljona III. brigade VI.
divizije- Cetna bolniCarka i zamjenik referenta saniteta bataljona. Nosi!ae je Spomeniee 1941.
BaraC Mllica, _rodena 1921. g. u Kozjanu, k. T. Korenica. U NOV od
1941. g. Poginula kao borae XXXV. divizije u ozujku 1944. g.
u Ostrovici.
41
�Baric Marija, ro<'!ena 20. IL 1921.. g-. u 'suiomi~~u; k. Zaclar. Od 8. VIII.
1943. _g. bila je bolnicarka u I. bataljonu ·liL brigade XXXV.
. qivizije. Poginula 20. I. 1944. g. na polozaju kod .Lapca.
Bas~r~~ Ko~a., IZ Drvosela, k. GospiC. Bila je horae u NOV. -Pogillula.
Basanc. SmdJa, rod en a 1928. g. u Mogoricu, k .. Gospic. Od 1943. g.
?Ila Je. borac u NOV. 1944. g. otpremljena je u Italiju na JijecenJe. PoshJe oslobodenja umrla.
,
.
Basta Anka, rodena 1924. g. u SrednjoJ Gori, k. Udbina. Od 11. III.
·
1943. g. bila je borac u XXXV. diviziji. Poginula 12. XII. 1943.
g. u borbi s- ustaSama kod Crne Vlasti.
· ,
Basta Danica, iz Kurjaka, k. 'Udbina. U NOV od 1942. g. Bila je vodni
dele~at i bombaS u udarnorn bataljonu. ima Cin kapetana.
Basta Drag~ca, roaena 1922. g.11 Srednjoj Gori, k. Udbina. Bila je·bo:r:ac u VJ. diviziji. Poginula.
'
·
Basta Milka, iz Kurjaka, k. Udbina. Bila je borac u III. bataljonu I.
brigade narodne obrane.
_
Basta Sava, rodena 2~. XII. 1920. g. u Kurjaku,k Udbina. Od 22. XII.
1944. g. bila je borae u IV. bataljonu I. hrvatske brigade
.. KNOJ-a. :Nosilac je Spomenice 1941.
·
~asta Zorka, iz Srednje Gore, k. Udbina, Bila je horae u VI. diviziji
Batinica Dara, rodel)a 1928. g. u G. Srbu, k. D. Lapac, Odkraja 1942:
g. bila je bolnicarka u NOV.
Batinica Zorka, rodena 1925. g. u G. Srbu, k. D, l.,apae. Od ozujka
1942. g. bila je bolnicarka u NOV. Poginula u prosincu 1943. g.
Besic .Marica, rodena 1925. g. u Bruiianima, k. G.ospic. U NOV od
7. VII. 1942. g. Poginula 12. I. 1943. g. u borbi kod.Srba stiteci
od~tupnicu svom- bataljonu kao mitraljezac IL bataljona I.
bngade VI. proleterske divizije..
Biga Nada, rodena 1925. g. u Plitvicama, k. T. Korenica .. U NOV od
, 1941. g. Bila je bolnicarka u II. brig ad\ VI. divizije i kasnije
u VIII. kordu'naskoj dlviziji.
_
.
.
Birac Draginja, rodena 1922. g. u Trnaveu, k. G1ina. Od 1943 .. g. bila
je horae u VIII. brigadi VI. divizije. Nestala u IV:. neprijatelJskoJ ofenziVl kod prelaza Sutjeske.
·
_
BjegoviC Staka, Bila je borac u VI. ~iC~oj diviziji. Pohvaljena viSe
pula. Nosilac je Spomenice 1941.'
.
Bjelobaba Mika, rodena 1922. g. u Mutilicu, k. Udbina. Od 1942. g.
b:!.la Je borac u NOV. POginula u· borbi na Drvaru. :'
·
Bjelobaba-Tisma ]}IiJica, rodena 1920. g. u Mutili6u, k. Udbina. Od
pocetka 1942. g. bi!a je horae u VI. diviziji. Ima Cin kapetana
42
Odlikovana ordenom· za hrabrost, Ordenom bratstva i jedinstva III. :r:eda i Ordenoril z'asluga za 9arod III. reda.
Blazevic dr. Slavlm, rodena 1919. g. u Gospicu. U NOV od 1941. g.
U prvo vrijeme kao niedecinska ses_tra hila je jedirio lice_ sa
sanitetskom spremom medu liC~im partiz_anima.-Krajem 1941.
g. nalaziia se na K-amenskom, pri Stabu Gr1,1pe l~Ckih partizar,tskih-.odreda, gdje je s -dr. Slavom CetkoviC-OCko odi'Zavala
sanitef~ke teCajeve. J.942. g. hila je upravnik -boinice ·za ·lakSe
ranjenike u Trnovcu i boinice III. odreda u Dobroselu. U jesen 1942. g. postavljen3. je-.z~ referenta s~miteta- u III .. Pdredu~
"1943. g. hila je komesar u vojnoj bolnici na· Bijelim Potocima.
Ima Cin majora. Nosilac je Spomenice 1941. Odlikovana.
Bogdan Jela, Bila je borac u NOV._ Poginula 1944. g.
BogunoviC z0rlta, rodena 1918. g. u Zrmanji, k. GraCac. Bila je horae
u II. Zenskoj Ceti i kasnije- u VI. proleterskoJ diviziji. U borbi
je zarob]jena od Talijana, i kasnij_e zfimijenj~na. ·
· ·
Bombuiovic Milka, rodena 10. IV. 1925. g. u Visucu; U. NOV ad 12.
VIII, 1942. g. U IV. bataljonu III. brigade VI. licke divizije bila je.refei:-ent sanitetci bataljona. Ima Cill kapetana. Odli~ovana
Orden om za hrabrost, Ordenom bratstva i jedinstya---i · prde.:..
nOm ·zasluga·- za n-arod.
\
'
.
"
Borjan Draga, rodena 1922~ g._ u F'kaiiicu, k; T. Koreniea. Od 1~43. g,
bila je boracu NOV.
.
.
. _ _
BorkoviC-Borka, TOCI:ena 1925: ·g. u.MogoriCu,-k. GospiC; Od:·lQ. VIL
1943. g. bila je horae- u ~c·eti za vezu III. brigaQ.e-.x;xxv .. divizi . . .
je. U stud'eriom 19~_4. g. U boi:'bi- kod.Korenice, teSko je-ranjeriil. Umrla
rujnu)D47. g._ od
Zado.bivenih.u rahL:- - __ -<.>
Bos_iC Mik8, .iz ~om_iC_a, k.-Udbiri'~. Bila:·je horae ujedi.l(icl.VL divizije; Poginula .1944. g.
·
.·· · ._ · ·:, • ·
...
_ .
Bozic Nada, .rodena 1920: g. u Turjanskom, k ...Oto~ac:.Odl3; H.1943.
g. bila je borac u I. ceti-l.bataljona I. brigade VI. divizije. Pog1ril1la16. XII. 1943. g. na Romaniji. _ .
.
.. .
Bozic Neda, iz Bunica, k. T. Korenlca:_U NOV od ~942. g. Bila je borac· u ·zenskoj ~eti, i kosnije u Xf{X. diviZiji.. .Odlikovana Orden om za: hrabrost.
·
BoZiC Sara, iz Vrebca, k. GospiC. Bila je horae u jedinici Narodne.
odbrane.
Brakus Mika, rodena 25. VIII. 1924. g. u Turjanskom, k. Otocac. Od
• kolovoza 1942. g. bihi je borac u II. bataljonu II. brigade VL
divizije. U jesen 1942. g., u borbi s ustaSama· kod Dvora na Uni.,
smrtno je ranjena.
·
I
u
rana:
43
�!I
lr
li
1)-
:-)-
1
i-
Broz-Bud~savljevif Jovanlia, rodena 1924. g. u PeCanima, k. T. Koren~c~.
l! NOV od kolovoza 1942. g. Bila je borac u I. omladin- ·
~k~_J ~eh, III. bataljonu li. brigade VI. divizije, u priStabnim
Jedln;-:ama _I. korpusa, te komesar kirurSke bolnice I. Armije
Ima c1n maJora. Odlikovana.
44
BrniC-Borozan Nada, rodena 18. VI. 1923. g. u ·vukovaru. U partizane.
odlaZi 25. stude11og ,.1941. g. Radila je u organizacijama omladine i Zena u Lici, hila je bolniC~rka u odredu )}Velebit« u ba-;
taljonu ))Ognjen PriC.a« i--kasnije Clan kazaliSta Narodnog osloboaenja Nosilac je Spomenice 1941.
BronzoviC Ivka, roden·a 1925. _g. U PrvaD: :Selu, k. Peru.Sic.· U kolovozu.
1942. g. hila je zajedno sa svojOm sestrom 'Katom, od taliianskih vlasti osudena na smrt radi aktivnog rada za NOP. U Casu
kad j ebila izvedena na strijeljanje, stiglo je pomilovanje na.
doZivotnu robiju, i ona je, zajedno sa sestrom, otpremljena u
talijanski logor. Poslije kapitulacije Italije uspj~la se pjesice·
probiti do SuSaka, gdje se odmah ukljuCila u primorsku jedinieu NOV. Ima Cin zastavriikcl.,
'
.
Brtnbota Marica, rodena 1925. g. u Gracacu. Od 1941. g. bi!a jeborao
u NOV. Pogir1ula 1944. g. u Dalmaciji.
Brkljac Spasenija, roaena f927. g. u se1u Tupali, k. Gracac. Od· 1. I.
1943. g. bila je borac u II. bataljonu II. brigade VI~ divizije.
Poginula u borbi kod Livna 28. III. 1944:.
Bubalo Kata, iz LiCkog Petrovog Sela; k. T. Koreniea. Prlje rata ak-·
tivno sudjeluje u naprednom studentSkom pokretu ria '_beogradskom univerzitetti. PoCetkom travnja 1941. g._ vraC3-se u
Liku. U rujnu 1942.- g. odl~zi za kotnesara II. _liCke Zen~ke ·ce-"
te; a zatim prelazi kao horae u VI. liCku diviziju.- PoginUla kao·
bombaS u juriSu kod S~rOke Kule u svibnju-1943. ·g'.'"
Bub~lo Kosa .. Bila je horae i komesar Cete u VI. liCkof,divizijL ·POginula u borbama u Srijemu.
·
· . _ ..
Bubal9 Maxa, Bubalo _Darri, VlaisavljeviC Mika, Va-l'da·Dara~-'Kulfak
Danica, KoraC St.aka i Kukljan Milka. sa- jo.§ osa-ffi orril~d_iriki,
bolniCarki- .i boraca XXXV. divizije, dobrov6ljno. njegUju _'okO·
stotinu nepokretnih :fanjenika- u·- 20 metara dubo'ko]: Spilji blizu Srednje Gore, za vrijeme neprija:teljste· ofenzive. Ostal~ su.
u spilji nekoliko dana, gotov-o· bez zraka i syijetla, -dok nije
neprijatelj potisnut s tog sektora. U posljed.nji Cas prije uguSenja, u nepodnoSljivoj atmosferi spilje, ·spaSene su one i' ranj_eniei.
Bubalo Soka, roaena 1923. g. u P!itvic~ma, k. T. Korenica. 1942. g.
bila je borac u bataljonu »Ognjen :Prica«. Kasnije odlazi na
terenski rad.
'
BubaS-RadakoviC Anka. Bila je borac u XXXV. liCkoj divlziji. Prilikom napada neprijatelja na bolnieu ana je sama )zvUkla -i
sklonila u zemunicu 40 ranjenika, te se 15 dana s njima skri45
�vala, dok_su oko,njlh stalno.kruZili neprijateljski vojrilci. UCestv.ovala Je u bor:bama_po Lici i Bari.iji i kod oslob0denja Zag-·
. r~ba, T:s.ta i G~rice .. ViSe puta pohvaljivana i odlikovana.
llubn]aJa EosilJka, rodena 10. X. 1921. g. u Srbu k D ·· L
. 1941 g
d" I .
d" .
. • ·. .
' . . OUJI apac.
_ · ~· su. Je ~Je u 1verzantsklm akc1jama. U NOV oct-·2. IX.
4
_1~9 .2. g. B1la _Je horae tl bataljonu })Marko OreSkoviC«, u III.
hckom odredu, sekretar SKOJ-a u II. batalJ. onu v b · d
XIX d" . .. .
d "k
.
. nga e
.
· l:r~ziJe 1 vo !ll u III. Ceti istog bataljona. Nosilac J·e
Spomemce 1941.
Budisavljevic-Drljan Dara' r. adena 1920. g . u. p ecan1ma,·. k . -'F. Kore· ·
...
. . .
.
. mea. B1la Je borac u NOV ad 1943. g.
Budisay_IjeviC Smilja Seji_ka,. rodena 192L ·g. u PeCanima, k. T. Koremca. Od .1943. g. b1la Je boljlicarka i borac u NOV.
Spomemee 1941.
BudisavljeviC Soka,- rodena 1926. g. u PeCanima k T K ·
·
o"ct
1943
b"l ·
.
' · . oremea.
~ .. ~
. g. 1 a Je borac u XXXV. diviziji.
BUJ!C J~lka,. rodena 1923. g. u se]u Neteci, k. Donji Lapae. God 1942.
.
o~:az1 u NOV. Pogmula u IV. ofenzivi.
C1gano~u~ ':etra Smilj~ 1 roden~ u Srbu, k. Donji Lapac. oq 1942. g.
b1_I~ Je_ ??rae u Komand1 mjesta Donji Lapac.
.
Clganovtc Smdja, rodena 1915. g. u G. Srbu, k. Donji Lapae. Od 1942.
g. b1l~ Je borac u NOV. Poginula u prosincu 1943. g.
Crnok1·ah:--M1c~, ~z Vrebca, k. GospiC. Bila je horae ti·jedinici Narod-
ne obrane.
·
:fvijan?viC_~~k~, _iz ToliCa, k. Udbina. Bila je horae u ±en~koj omlad~
. . Ins.~oJ cet1 .1 VI. liCkoj diviziji. Poginula u borbi.
CviJanovic K_~ta, rodena.1920. g. u Mlakvi, k. Perusic. Bila je horae
u VI. hckoJ diviZ!Jl.
·
Cakic Vukosava. Bi!a je horae u NOV. Ranjena 20 X. f944 .. g. u bore
?ama ~za o~IobodenJe ~-eograda. PogiD.ula na FrUS.koj G6ri, u
casu kad Je pod nepnJateljskom vatrom previjala ranjenog
druga.
-
.Ca~ak Da~~' r?~eri'a 1~2~. ?·. u
Zrmallji, k. GraCac. Bila je horae u
II. hckoJ zensko) cetl 1 VIIiCkoj, diviziji. 1943. g. vraCa se na
_
teren i radi kao omladinski rukovodilac
Canl<ovic J:ka,_ izS;ednje Gorek. Udbina. Od l942. g. hila je borac u
VI. ~lClWJ dfVIZlJl. B1la ]e omladinski rukovodilac u bataljonu
Pogmla 19·15. g.
Can~~viC_ ~ad_~-~ rodena 1942. g. \1 Turjanskom, k. OtoCac. U NOV od
od 1942. g. Bi!a je horae u I. zenskoj ceti i I. brigadi VI. divi-
4G
zije, te re.fcrent saniteta u II. bataljonu II. brigade. TeSka ranjen9- u borbi za BeogTad. Odlikovana sa dVa Ordena _za hrabrost.
CankoviC Stana, rod€na 1924. g. u Sredri]oj Gori, k. Udbina. Bila- je'_
borac u batal]onu )}Krbava« VI. divizije. Poginula u borbama
kod Lapca 1943. g.
<:ankovic Stoja, rodena 1924. g. u Srednjoj Gori, k. Udbina. Od 1942_
. g. bila je borac u IV. bataljonu' IlL brigade VI. proleterske
divizije. Poginula 11. IV. 1944. g. u borbi protiv Nijemaea ila
Drvaru.
.
Cavic Savka, rodena 1924. g. u Graboveu k. Slunj. Od 10. XI. bila je
·boro.c u VI. liCkoj diviziji.
Cavic Stanl<a, rodena 1924. g. u Grabovcu, k. Slunj. Od 10 XI. 1942.
g. bila je borac u.VI. liCkoj diviziji.
Cetkovic-Ocko dr. Slava. Rodena 20. XII. 1914. g. u Vinkoveima. U
studenom 1941. g. odlazi u Liku, kao prvi partizanski lijeCnik
u tom kraju. Organizira _sanitet u Grupi liCkih partiz:;inskih:
odreda, rukovodi uredenjem Centralne partizanske ·bolnice
u Krbavici i kasnije Centralne. bolnice na Bijelim. Potocima.
Koncem 1942. g. postavljena je za referenta saniteta u VIII.
. (kordunaskoj) diviziji. U svibnju 1943. g. postaje clan Sanitetskog odsjeka GSH, ·a koncem 1943. g. prati prvi transport
te.Skih ranjenika u Italiju. U lialiji je bila rieko vrijeme z~mje-_
nik upravnika _
partizanske bolnice u Grumu (kraj -,Barij a), __ a
zatim upravnik Vojno-partizanske sanitetske_ SkoJe _u istom
mjestu. VratfvSi l?e u domovinu, Po oslobodenju _Be9grada,
. prelazi u ciyilni sanitet. Nosilac je Spomenice 1941. 0¢llikoyana.
Cortan J~ka, rodena 1925., g. u Debel~m .Elrdu, k, T. Koreniea. Od
1943. g. hila jeborae u XXXV. drVIZLJt.Blla 1944. g. na Kordunu.
tosic Dragica, iz Rebica, k. Udbina. U NOV od 1941. g. Bila je kuharica u I. partizanskom vodu i yi. diviziji.
·
l:ujiC DuSank~, rodena '25. XI. 1917. g. u CujiC KrCevini, k. T. Koreniea. U NOV od 25.VII. 1942. g. Bila je horae i politicki delegat voda u I. bataljonu II. brigade VI. proleterske _divizije.
Nosilac je Spomenic:e 1~41.
CujiC Lata, rodena 25. -XII. 1917. g. u CUjiC -KrCevini, k. T. Korenica.
U NOV od lipnja 1942. g. Biln je borac u IL Zenskoj Ceti, tc
vodnik i delegat u -L Ceti- I. batal-idna II.- brigade VI 7 liCke .di-:vizije. -N osilac je spomenice 1941.
47
�C:,
Cujic Mi!ica, iz Cujic Krcevine, · k .. T. Koreniea. U NOV ad 1942. g.
·
Blla je mitra!jezae u IV. udarnom bataljonu II. brigade VI divizije i u XXXV.. diviziji. 1945. postaje vodnik u mitraljeskom
· vodu. U borbi je hila ranjena. 9dlikoVana ordenom z·a hrab-·
rost.
CujiC Soka, iz CujiC KrCevine, k. T. Korenica. Bila je boln_iCarka u
NOV.
Cujic Stoja. Bila je horae u VI.liCkojdiviziji. Poginula u borbama u
_
Srijemu.
Cuk Ljubica. U NOV od 1942. g. Iserpljena od napora umrla 1944. g.
Dajic Dragica, iz Jezerca k. T. Koreniea. U NOV od 1942. g. Bila je
·
horae u II. brigadi VI. licke divizije, politicki delegat i vodnik
u VIII. kordunaSkoj diviziji, te U mornarici. Nekoliko puta
ranjepa. Odlikovana Ordenom za hrabro~t.
DajiC 1\llica, iz Jezerca, k. T. Korenica. U 'NOV- od 1942. g. Bila je
- delegat v·oda, komesar Cete i bataljona, a kasnije komesar belnice I: armije. Istaida se· u borbi ·s Talijanima u Preboju, u
LiCkom Petrovom Selu, te u- juriSu na crkvu U kojoj su se
utvrdili ustaSe, kada je Oila ranjena.~ Odlikovana Ordenom za
hrabrost.
D8.mjanoviC Duka, rodena 1913. g. u Kunovcu, k. Donji Lapac. Od
1943. g. bila je horae u NOV.
IJ>amjanovic-Midenjak Mila, rodena 16. VII 1920. g: u Zadru. Nakon
internaeije u Italiji, u prosincu 1943. g. odlazi u NOV. Bi!a je
kuharica u autqbataljonu u Lici, bo1niCarka u vojnim bolnicama u 'Krbavici r'Trnovcu 'i Sifrant u III. brigadi XXXV. divizije ..-KonCem 1943. g. _Zai-Obljeila je Od ustaS~· i poSlije-mjes~c
dana zam]enjena. Odlikovana ordenom zasluga za narod III.
reda i Medaljorri -za hrabrost.
1..
DamjanoviC ZOrka, iz Gornjeg Srba, k. -D. Lapac. -u sijeCnju 1942. ~
g. odlazi u NOV. 1943. g. tesko je ranjena u glavu i iste godine- Umrlci · od tifusa.
Deli c. Evica, rodena 1923. g. u Gar. Babin om Potoku, k. Otocae. U
NOV od i.941. g. U travnju 1944. poginula pri vrsenju duznosti
na poloZaju G. Babin_ Potok -- Turjanski. Bila je omladinski
rukovodilaC u vojsci.
Delic Jela, roclena 1923. g. u Bjelopolju, k. T. Korenica. Od 15. XL
, 1942. g. bila je borac u IV. ·bataljonu II. brigade VL !icke divizije. Pogiriula 15. VI. 1944. g. u borbama kod Drvara.
Delfc Milka, rodena 1923. ~ Grubisicu, k. T ..Korenica. Od 1942. g.
hila je borae u udarnom bataljonu VI. divizije ..
48
Desnica Smilja, rodena 20 I 1924.-g. u Gornjem Srbu, k. Donji Lapac.
· · U NOV ad 15. II. 1942. g. Bila je bataljonska bolnicarka u bataljonu »Marka Ore§kovica. Nosi!ac je Spomenice ·1941. .
Desic Marija, bila je horae u II. brigadi VI. licke divizije. Opkoljena.
· ad Cetnika bori se <:Io posljednje g metka, braneCt_ odstup~cu
svoji_m drugqvlma. Zadnjim metkom ubija- sebe, da ne padn~
Ziva u ruke neprijatelja.
· DimiC-CiganoviC Ljubica, iz Osti-ovice, k. GospiC. Bila je borac u VI.
liCkoj diviziji.
Dimic Jaga.Bi!a je-borae u NOV od 1!r42. g. Poginula 1943. g.
DimiC-MatiC Anka, rodena 1909. g. u Divoselu k. GospiC. Bila je borac
u NOV ad 194L g. Ima Cin sanitetskog porucnika. Nosilae je
.
\
Spomemee 1941.
.
DimiC Milica,jz Divosela, k. GospiC. Bila j'e kuharica u VI. IiCkoj diviziji.
.
_
DimiC Nada, iz ()strovice k, GospiC. Blla je borac·u VI. lickoJ_dlVlZl-,
ji.
DimiC RuZica iz GospiCa:: Bila je bataljonska bolniCarka u III. brigadi XXXV. licke divizije.
DimiC Sol{a, iz Ostr_ovice, -k. GospiC. Bila je 'borac u VI. liCkoj diviziji.
,
.
. /
Divljak Danica, rodena 1925. g. u,Gajima k. Donji Lapae. Od 1943. g.
. hila je bolnicarka u NOV.
·.
·
DjeviC Mara, rodena 1926. g .. u FrkaSiCu,- k. T. Korenica. U NOV od
1942. g. Bila je bolnicarka u inzinjerskom bataljonu priai3H.
telefonista U goranskom podruCju i bolniCarka u X~IL d!Vl~i.
.
.
DmitraSinovi'C Mileva, rod€na 1923. g. u Trna"(CU, k. T. Korenwa. Od
1942. hila je borae· uiL brigadi VI. divizije. ··
.
DmitraSinoviC S~ka, rodena '!~26. g: u B·uniCu, k .. T. Koreiiica. Od
1942. g; biUl je horae u bataljonu ))Ognjen· Pi-ica«.-· Poginula
iste godine u borbama na Udbini.
_
Dozet Ljuba, todena, 1921. g: u Pecanima, ~- T. Korenica. Od 1943.
g. bila je bolnicarka u NOV.
.
.
..
Dozet Savka, rodena 1923. g. U NO:V od 1942. g. Ranjena 1944. g. 1.
ostala te.Skl invalid.
Dozet Smilja, rodena 1925. g. u Pecanima, k. T. Koreniea Od 1942. g.
hila je borac u VI. IiCkoj diviziji. Poginula za yrijeme IV. ofenzive.
Dragosavac Sava, iz Pavlovca, k. GoSpiC. B:lla je borac 11:-VI hckoj di.
·v
•
•
0
v~ziji.
49
••
�Dragosavac Soka, iz Vrebca, k Gospic. Bila je borac u VI. lickoj diViziji.
DrakuliC An'da,. iz· Uvalice, k. T. Koren~ca.. Bila -je. borac u omladin. .skoj Zenskoj Ceti Ceti 'i VI. IiCkoj ·divizijLPoginula·u borbama
za oslobodenje Zagreba 1945. g.
l)rakuliC Ljuba, roden-a 1923. g. iz CujiC KrC_evine, k. T. Koreni~a. U
NOV .ad svibnja 1942. g. Bi!a je borac u II. brigadi Vl.divizije
i u XXXV. ·diviziji. Odlikovana ·ordenom- za· hrabrost. ·
DraltuliC Ljubic~, rodeila 1923. g. u LiCkom Petrovom Selu, k. T. Korenica. U NOV od 1942.- g. Bila je borac ti IV. bataljonu VI.
liCkc; divizije, bolniC~rka u ·vojnoj-partizanskoj bolnici"XI. kor- ·
pus:l i kuharica u Stabu XXXV. divizije. 'Ima ·cin vodnika.
DrakuliC Snlllja, rodena 1923. g.- u CujiC KrCevini, k. T. Korenica. Od
sijecnja 1944. g. bila je borac u ceti za vezu XXXV. licke divizije~ ·
D>·al<ulic Staka, i.z Vrela, roaena 1925. g. U NOV od 1943. g. Bi!a je
bolniCarka u I. liCkom p9druCju i kuharica u artiljerskom ba.-taljonu XI. korpusa.
DrakuliC Zo:ra, -·rodena 1927. g. u DrakuliC-Riject, k. T. Korenica: U
NOV od 1941. g. Bila je kurir u gerilskotn odredu »Kik«, horae u Primorsko-goranskom bataljonu, »MiCa RadakoviC« VI.
- liCke divizije_ i -u XXXV. diviziji. 1943. g. radi neko vrijeme.
kao uCitelj-ica na terenu. ·
DraliuliC Zorka, iz CujiC .KrCevine, k. T. Korenica. Od 1942. g. bila
je borac u VI. lickoj diviziji. Poginula 194~. u borbama kod
Lbvinca.
·
"
DraZiC Draga, rodena 21. IX. 1923. g. u Oravcu, k. Donji Lapac. U
NOV od 1'6. IX. 1942. g. Bila je borac, bo!nicarka, zamjenik re~
ferenta s<lniteta u II. bftaljonu II. brigade VI. liCke divi~ij~.
i referent III. protivaVionskog diviziona V. -brigade I. armije.
Nosilac je Spom_enice 1941.
·
DraZiC M~Hm, rodena 1919. g. u BuniCu, k. T. Korenic_a. U NOV od
·
1943. g. Bila je bolnicarka u vojno-partizanskoj bolnici Trnavac i XIII. diviziji.
DrCa -Draga. Bila je horae u VI. liCkoj diviziji.
Drljan Milanka, rodena 1926. g. u Pecinama, k. T. Korenica. U NOV
·
od ]94·2. g. Bila je boric -u II. Zenskoj -Ceti i VI liCkoj' diviziji.
DukiC Anka, iz GraCaca: Bila je horae u VI. ECJmj diviziji.
DukiC Mara, iz GraCac<:t. Bila je borac u VI. liCkoj_ diviziji. Ranjena
u borbi:
DukiC Savka, iz Srba. Bila je horae i Sifrant u jedinici VI. divizije.
50
DukiC Zorka.- Bila ·je borac u bataljonu )>Ognjen Prica«. P~ginula ti
borbi kod GraCaca.
Durakov1C·-Dragica, rodena 1923. g; u Gajinama, k. Donji Lapac. Od
3. VIII. 1942. g. Bila je clan kulturne ekipe VI. licke~ divizije,
De:tiC-MilanoviC ·Jovanka, rodena 192_5. g. u T. Korenici. ·U NOV od
od- jeseni 1943. g. Bila je Clan kUlturne ekipe VI. liCke- divizije,
a kasnij_e radi u sanitetu·i ·postaje· komesar bolnic'e.
DeriC-SobajiC :Mira, rodena 1922. g. V Kompolju, k. 'I'. Koreniea. Od
svibnja 1942. g. bila je u kulturnoj ekipi staba bila je u kultu. rnoj ~!iipi Staba LiCkog odreda, a kasnije u Centralnoj ktizalisnoj grupi Vrhovnog Staba. 1943. g. prelazi u sanitet VLiicke
divizije.,
:Dukic Bosiljka, iz Kurjaka, k. Udbina. Od 1944. g. bila je borac u
III. bataljonu). brigade VI. lieke divizije. Bila je delegat voda.
Ima Cin zastavnika.
:Filipovic dr. Dora, rodena 5. VIII. 1894. g. u Petrinji. 1928. pristupa
naprednom radniCkom_pokretu. 1930. g. je uhapSena, ali radi
pomanjkanja dokaza- pU.Stena na slobodu. Nastavlja radom u
naprednim Zenskim udruZenjima. Za vi'ijeine" rata radi_za NOP.
U rujnu 1943. g. odlazi u partizane,_ gdje se- bavi 'izobrazbom
bolniCarki i ·higijeniCara za rad 'u bolnicama. Im·a Cin rezervnog majora. _Odlikovana _Ord~nom zasluga ·za narod ii. i III.
stepena, Orden om rada II. st~pena i- Medaljoin za · hrahrost.
:Frani_C lvanka, rodena 24., VJ. 1926; g. u -MaftinSCici, k. SuSak. Od
10. IX. 1943. g. bila je borac u IV. ceti IV. bataljona H.-brigade
Vl.·licke divizije. U stuflenom 1944. g. u borbi kod Benkovca
te.Sko ranjena. ' /
_.
·Funduk Janja,-iz Kalebovca, k. T. Korenica. Od 1942. g_. radi u vojnom sanitetu.
Gaji~ Zorka, Bil?. je horae u_I. Zenskoj Ceti u Lici .. U borbi- na Cattrinji' bliZu .Petrovog Sela, bila fe teS:ko ranjena u obje noge. ·
Borila se do posljednjeg Casa, a posljednji metak ostcivila je
sebi, da ne -padne Ziva u ruk-e neprijatelja.
·Glavan Slavka, rodena 1923. g. u Privlaci, k. Zadar. Od 9. IX.l943.
g. bila je borac u I. brigadi VI. licke divizije. Poginula 4. X.
1944. g. u borbi na Fruskoj Gori.
Glumac Milica, rodena 1924. g. u Lipovom Polju, k. Perusic. Od 1943.
·
g. hila j€ borac--u·vr. liCkoj diViziji.
GostoviC Zorka, rodena 1-922. g.- u Gostovu Polju, k. Brinje .._-Od·l943.:
g. bila je horae U VI. liCkoj diviziji. Poginula iste- -godine u
borbi na Preboju.
'>
I,
l
,,
li
II
,,'I'
1\'·1.
II' '
l_i
l',,,I
ll
ill
ii'
.,
I
51
�Go;tovic -.Zivka, rodena 1924. g. u Gostovu Polju, k. Brinje. Od 1943._
g. bila je borae u NOV.
GoSoviC Blaga, rodena 1911. g. u Kr.Zanji, k. Titograd. Kao student,
a kasnije kao profesor gimnazije u UZicama, aktivno uCestvtije
u napredrtom pokretu. U· partizane 'odlazi u srpnju 1941. g. i
radi u Glavnom odboru NOO za Srbiju. U Prvoj ofenzivi stupa u NOV. U Uzickom bataljonu, Plevaljskorri odredu, III. i
II. proleterskoj brigadi bila je borae, bolnicarka i kulturnoprosvjetni radnik. Krajem 1942. g. dolazi u Hrvaj;sku, gdje je
hila referent ap6tekarstv3. pri glavnom Stabu Hr:vatske; ref.
apot. VI. divizije i politkomesar Sanitet. s!agalista i apoteka
GSH Nosi!ae je Spomeniee 1941. Odlikovana Ordenom zasluga za narod IL reda i Ordenom bratstva i jedinstva II. reda.
·Grbic Anka ,iz Svrackovog sela, k. Udbina. Od 1942. g. bila je borae
_ u IL bataljonu VI. divizije. Poginula u l:)orbi u_ Da!maeiji 1943.
· godine.
.
·
Grbic Draga, rodena 1925. g. u Vrnogracu. Od 1924. g. bila je horae
u VI.lickoj diviziji. Bila je nekoliko puta pohva!jivana. Dva
' puta je ranjena. Poginula u borhama kod Gospii:a 1943. g.
Grbif Jovanka, bil_a j_e horae_ u II. udarnoj brigadi VI. divizije. Racti.
hTabrog drZanja u'borbi, n,a poloZaju.Perjasica-Kestenjak, 17.
X. 1942. g.pohvaljena i odlikovana ..
Grbi~ Kosa, iz Plitvica, k. T. Koreniea. Od 1942. g. blla je horae u
bataljonu »Ognjen Priea« .. Poginula 1943. g.
Grbic Nevenka, roderia 1923. g. u Plitvieama, k. T. Koreniea. U NOV
od 194.1. g. Bila je-horae u I. !ickod odredu iII. hrigadi VI. lice
ke divizije. Odlikov·ana Ordenom za hi-abrost.
Grkovic Milka, rodena 24. XI. 1924. g. u Srednjoj Gori, k. Udhina.
Pocetkom 1942. g. odlazi u NOV. Tesk 0 ranjena u horhama na
Lovineu. Nosi!ae je Spomenice 1941.
Grujicic Vojka, rodena 1924. g. u Mlakvi, k. Perusic. Krajem 1942.
odlazi u VI. licku diviziju, u kojoj ostaje do konca 1943. g.,
kad~ se tadi boiesti vraca u p_ozadinu na rad s omladinom.
II~fi~ovift,Kutisec Manda, rodena 19. IX. 1922. g. u Prvanei:ma, k:
· · ' ·-· .Perusic. Od 6. VI. 1942. g. u NOV. Bila-Je horav, a' kasmJe kome~a~ ·~ III. zenskoj ceti IV. !ickog partizanskog odreda, Clan
K.K SKOJ-a, Sef kancelarije u raznim jed~nicama divizije i
Clan propodje!a divizije. No~ilae je Spbmeniee 194L
I_!j~i~ Ruza, rodena 1921. g. u Dehelom J:lrdu. Bila je horae L holni- :·~·· - Carka u I. liCkom- odredu i VI. l.iCkoj . .diviziji_. Poginula kraJem
Hrkalovic Ljuba, rodena 1925. g. u Kozjanu, k. T. Koreniea. Od 1943.
g. bila je ho!nicarka u v'ojnoj holni~i XI. korpusa. Od!ikovana
Ordenom zas!uga za narod III. reda i Ordenom za hrabrost.
Ima Cin starijeg vodnika.
·
Hrnjak Danica, todena 1929. g. u Bun:iCu, k. T. Kotenica. Bila je horae u ·aero-bazi XL korpusa. _ViSe puta pohvaljivana.
Hrnjak-Dukic Jelena, rodena 10. VI. 1920. g. u Jezer_eu, k. T. Kore~
niea. U veljaci 1942. g. odlazi 11 NOV. Bila je horae u II. i III.hataljonu II. brigade VI. !icke divizije. Krajem 1943. g: odlazi
na teren i radi u· NOOcu. Kasnije je hila te!efonist u GSH.
Nosi!ae je Spomeniee 1941.
I-lrnjak Jelka, rodena 1917. g. u Jezereu, k. T. Koreniea. U NOV od
1924. g. Bi!a je horae i bdlnicarka u I. zenskoj ceti u hata!jonu
»Ognjen Prica« i kasnije bolniCarka i ·ktih'arica Pri GSH.
Hrnjak Stoja, rodena 1920. _g. u Trnaveu, k. T. Koreniea. U NOV od
1942. g. Bi!a je holnicarka u ho!nici I. lickog podrucja u Krca- _
nima, k. "Udbin&, krida su u svibnju 1944. g . ·Ce.triic:J.. n~pali bOlnicu i ubili nju 1 li.jeCnika Dr. Josipa KajfeSa, .zajedno sa 30
teSkih ranj enika.
: Hrzenjak Janja, rodena 7. III. 1914. g. u Cit!uku, k. Gospic, Od pocetka okupacije radi za NOP. U sijecnju 1942. g. odlazi_u partizane. Bila je i-eferent saniteta u I. liCkom odredu »Velebh«,·
upra:vm:ik bolnice u SalarhriniCu, kOrtiesar i kasnije: upravnlk
bolnice IV.. kbrpust, i upravnik oporavilfSta u Topuskom~ Kas:nije radi u v9jnim holnieama u Grumu (Italija) i u Splitu: .
Odlikovana Ordenom za hrabro.St, Orden Om zasluga Za ·n~rod
III. reda. Nosilae ·j€ Spomenice 1941.
Jajic Anka, iz To!ica, k. Udhina. Bilaje borae u·jedinieama VI. licke
, divizije od 1943. g .
•Tapundzic Zorka, rodena 23. I. 1923. g. u Visucu, k. Udl:iina. U NOV·
od 10. I. 1942. g. Bila je horae u L pa'rtizansk'oj ceti kotara
GraCac, bolniCarka, komesar i rukovod:ilac kaZiliSne grupe
XIX .. divizije, a kasnije personalni re:ferent u XiX. diviziji.
Nosi!ae je Spomeniee 1941.
Javorina Milica, roderia 1924. g. u Studencima, k. PeruSiC. Od ki-aja
1942. g. hila je borae u VI. lickoj diviziji.
J-elaCa Anka, rodena 1922. g. u LiC~om Novom, k. GospiC. Od travnja1943. g. hila je horae u VI, lickoj diviziji. Sa VI. lickorn diviz:i_jorri uCeStvuje u borbi na Drvciru, gdje se istakla kod spa·savanja ranjenika. Odlikovana Ordenom za hrabrost i Ordenom z.fi;s,luga za Uarod II. reda. ViSe puta pohvaljivana.
1942. g.
53
52
�Jelovac Soka, rodena 1924. g. u Krbavici,-k. T. -Kor&nica ..-PolOVinO:ht
.
1'942. g. odlazi u II. bataljon UL brigade VI. licke divizije ka<>
bolniCarka. _
Odlikovana Medaljom za .hrabrost
.JerkoviC-BtirsilC L]uba, iz Divosela, k. GospiC. Bila
horae u VI.
liCkoj diviziji;
.
··
: : _,
, ,_
-,, -_.
.
JCrkoviC Jaga, Ljubica i SaVka, 'iz Divosela, k. Gospi_~. Bile su borci ~
. ,
jedinieama J:<OV.
. . · . ,
. · . : .
.
JerkoviC Mika, 1z DivoSela, k._Gospic: Bila je_bolniCarka·U.-VI. liCkoj
~viziji. ·
. . · .,
·
Jo~oviC Anka, ro~ena 1925. g. u :ponjem Kosinj:u, k. ·PeruSiC. Do odlaska u NOV aktivno radi na.terenu, Pocetkom 1944.· g. odlazi
. u VI. licku ·ctiviziju.
. · . · ' ·
.
. ' · · . .
Jokic Janja, rodena 1924.- g.. na Prljevu, k. Grai;ae. 1942. g.. odlazi u.
VI. liCku diviziju· i' uCestvuje u bOrQama u Bosni,- Crnoj Gori,
na Srijemskom - frontu i .pri qslobo(lenju Z.agr.eba.-- Ima Cin
kapetana I. klase.
. ,
,
·
. •Tokic Milka; rodelfa 1924. g. u Rast~cevu, ,k. Grai;ae, U NOV od 1942.
g. Bila je horae u bataljonu _.»Branko VladuSiC'«, bolniCarka i
referent saniteta u Ill. lickoj brigadi Krajem 1943, g. tesko je. ranjena; te ostaje -invalid bez nQg_e i- ruke, Odlikovana· Orde~:
nom- zahrabr9$t i Ordenom _zasluga. za narod- III. reda.
JO_viC _.Ja11ja; iz. Citluka, k. 9'qspiC .. Bil_a jE,! -horae- u VI; ·liCkoj diviziji ..
. ~u.rCiC A~a,:ro!iena 1_925._g.-u Po:ef>vaC_i, k;: PeruSiC. U pariizan,e odlazi
.
1943. g. Pd jeseni iste goiline.bila je horae u VI. lickoj ·diviziji.
Jureic Kata, Iz Ledenica; Od "943. g. bi!aje borae u II. bataljonu JIL'
· brigade XXXV. divizije.
'
, ,,
,
Kalembar Anda, rodena 1925. g; u, Seganoveu; k.. T. 'Koreniea. Od
1942. g. hila je .bOrl)C u)V.bataljonu U. b.rigade.19,43 .. g, zbog
bolesti je upuCena na rad u pozadinu.- :· . '·, .
,
Kalinic Draga,.rodena .1920. g. u G . Srhu, k. Donji·Lapac: Od 1942, g"'
. . . . bila je bolnjcarka.pri komandi mjesta Srb.
.
.
kaliniC:Milk3, -.Bilaj_e· Cetng b_olni-C_arka -u Vl. _liC.kuj diviziji. ViSe puta. ·
ie
<--
.<
poh:Va~jepa.
Kantar Mira rodena 1923. g. u Dobroselu, k. ·Dtmji Lapac. Od 1942.
. bila je boracu NOV, Poginula 1943. g. >
· · :. , . •·
.
Karavida Kata, iz Novigr.ada, k:)3enkov&c 1943.-g. odla-4~ u partizaneBila je lwrac u VI. lickoj diviziji, .a kasnije sifrant pri stabu
.
divizije.
.
.
. .. - · ' .
Reea Soka, rodena, 1921. g. u. Ljubovu, k. Gospic. BI!a Je horae u I.
- Zenskoj _Ceti, a kasriije u .XXXV. ,.diviziji,._-19_44. -g. u borbi s.ustaSal!la u SeliStu kod Ra_k_ovice, smrtno ranjena.
54
'
.
1\.laSnja :B~ja,: rodena -1924: 'g. u-SegEinovCu, _k;· .T, Koreriiea-.: U NOV_·
od 1942. g.. Bila je borac u I. ,zenskoj ceti i· VI. lickoj diviziji.
·,.1943. g, bila je teze-ranjena; i944. g. umrla...·.
,
KlaSnja_ Pera, rodena 1920. g. u Seganovcu, k. T .. Korenica:. U NOV
·
od 1942. g. Bila je horac·i bombas u VL lickoj diviziji. ·Poginula
1943. g. na jurisu kod Gracaea.
Klen Danica, ~z Metka, --k.· GospiC: Bila je borciC u VI. liCkOj 9-iViziji.
KIQbUCar Jelka, rodena 1924. g. u Donjem Kosinju, k. Per-U:SiC. PoCetkom 1943. g. odlazi U VI.liCku'diviziju, s-kojom pi:'ola:z;i-Bosnu,
Hercegovinu, Crnu Goru j Srbiju.
·
Kljajic Milka,Crodena.1921. g. u Dnopolju, k. Donfi Lapae. U NOV od
1943. g. Radila jo u predionici XL korpusa. ,Poginula 1944. g ·
na Krbavici.
KneZeviC·Anka, ,.rodena-1923: g. u :-MiSljenovcu, k .. _Donji· Lapac. Bila
je u NOV od 22. X. 1943. g. Vrsila je duznost referenta saniteta .
Knc;ZeviC Dragica, iz. Kozjana, ..k.- . T._ Korenica . U J;>fOV oc;l.-_1941. g~
Bila je borac_.u odredu-- »Ljubovo<< .i VI. liCkoj diviziji. -Ima
Cin kapetaria.
Knezevic Duka, rodena 1923. g. u Beglucima, · k .. Donji :Lapae.. Bila ·
je bolnicarka u NOV od 1943. g.
Knezevic Jeka, rodena 1924. g. u Sirokoj Kuli, k. Gospic. Od 8. III .
1942. g. bila je horae. u Lickoj grupi PO. Poginula.24 .. X, 1942.
g.-u borbi protiv ustaSa i Talijana na"'Krbavsko11j._Polju.
KneZ_eviC K'ata; rodena 1922; g. :u Novigradu; k. Benkovac. Od 1.- L
1943. g. -bila· je borae u III. bataljonu IIL brigade VL 1icke divizije: Poginula 28: L 1943: g: ··
KrieZeviC ·Marlja, iZ ·:BtmiC~, k. T. Kol-~riieci: .-Bna·-je-. bitaijdriska- bolniCarka u Stabu ,XI. korpusa.
KD.ezeVic· Miiic'a,' lz. Reo_i~a, k. ·_-Ucibina. u veij~Ci' 1'94Z~. ;g. -odrazr" 'U
Nov:_ Bil<i' je' hOi-ac u ·bat~lj_omi. >>Krbava«,' _bora.C.:_r -boiniCarka
u VI. liCkoj diviziji i komesar Cete_ pri holhici. ~ma· Ciri rezervnog kapetana. Nosilae je Spoine.rii~e 1941.
KneZeviC Miliea, iz_-Lj,U:bova-,_ k. ·T... Ko~enica.. Od. i~;43. g ...bila, j~: b~"'
rae u XXXV. divi;ziji.
,
Knezevic Nada, iz.Mutilica, k. Udhina. Od 1942. g. bila je·borae u VI.·
liCkoj diviziji.
.,
KneZeviC Sava, iz Ljubova, rodena 1916: g. Bi-la je bolniCarka U· yojno-partizanskoj bolhici na Bijelim Potoeirna: i u _operativnim
jedinicama.
�.
.
.
-
.
.
I
.
Kliezevic Staka, .rodena 17. VII. 1919. g. u Rebicu,. k. Udbfna; Odlazi
1941. g. u NOV; Bila je balnicarka-i.1<uhariea u I. partizanskom
vodu u Rebicu, u VI., XXXV. i XIX; diviziji. Nosilac je Spomenice 1941.
·
\
·.
·
. Knel!evic Stana, Borac I. brigade XXXV.' divizije. Nekoliko puta ra. . njena. Poginula.
.
KQkotovic Milka, iz Kosinja, k. Perusic. Bila.je bolnicarka u VI. di- viziji.
·
·
~ Kulundl!ic Soka Lola. Bila je horae u NOV. Trideset je puta juri•
Sala kaO bombaS.
-·
· .
.
KonCar·Danica, rodena ~920. ·g. u KonCarevorn Kraju,- k. T. Korenica.
U NOV ad veljace 1943. g. Bila jeborac i bolnicarka u II. bata!jonu !!.'brigade VI. Jicke divizije. U lipnju 1943. g. obolila
i ~asn~je nastavila s--radom na terenu. Nosilac je Spomenice
. 1941.
.
.
~o~<:~r Draga, iz Kon·careva Kraja, ·k._ T. Korenica. Od 1942. g.-.t.i
NOV. Bila je bprae u I. zenskcij ceti i bataljonu »Ognjen Prica«·, ·te 'boiriiCarka i referent saniteta·u bataljonu VI.--IiCke di-.
vi~ije. Nestala u borbama s Nijemcima u Bbsni, 1944. g.
Koncar Dusanka, rodena 1919. g. u Plitvickom Ljeskoveu, k. T. Koc
.renica. Bila je borac u VI. lickoj diviziji: . Poglnula · u borbi
·
. . .kod S!J,m,ja, u ozujku 1943. g.
.
Koncar Jela, iz Kon·careva Kraja, k. T. Koreniea. Od 1941. g. u NOV
Bila Je hOrae u Ceti")>Marko OreSkoviC« i kasnije u IV. udainom bataljonu II. brigade VI. li~ke divizije. 1942. g. kada je
njezin bataljon bio opkoljen kod Smoljanaca na Kordunu,
prva je kao bomhaS· juriSala i omoguCila izvlaCenje jedinice iz
neprijateljskog obruca. Tada je hila zarobljena i, nakon zvjerskog-mtiCenja, · Ubijena:.
·
:~o~_C.~t, Lj:uhica, i~ ·KonCareva Kraja, -k. T. Korenica. Koncem 1943.
-g. od:Iazi. u NOV.- B~la je u Ceti za vezu -pri operativnom -Stabu
za Liku, radiotelegrafista u XXXV. i kasnij.e u XIII. diviziji.
. Ima Cin starij~g vodnika.
Koncar-Rodic Narandl!a, rodena je 28. IX. 1921. g. u Koncafevu Kraju, k. T. Korenica. U NOV od 1942. g. Bila je komesar I. zenske Cete u Lici. Nakon Sto _je hila ranjena, odlazi na rad u pozadinu. Ka.snije radi u sifrantskom odjelenju Gl~vi:wg Staba
Hrvatske. Nosilac je Spomenice 1941.
Kpncar Soka. rodena 25. XII. 1911. g. u Bunicu, k. T. Koreniea. Od
10. VIi. 1942. g. bila je bo!nicarka NOV. Kasnije aktivno radi
na- teren"u. Nosilac je Spo~enice· 1941.
56
li.o.raC V. ·Mara, rodena 1928. g. u SalamuniCu, lc T: Korenica. U NOV: od 1942. g. Bila .je bolnicarka u bolnici I. lickog podrucja i
vojno ... partizansk()j -bplllici na·- Bij_elim Potocima. Prilikom
prebacivanja bolnice za Bosnu teZe je ranjena .
1'-Prac Sofija _Koka, iz Visuca, k. Udbina. Bila je borac u VI lickoj
. diviziji.
·
_I{oriea Koka, iz MogoriCa, k. GospiC, -1942._' g dOliza· u VI. -liCku diviziju. Iste godine je zarobljena i strijeljana.
Korica Milica, IliC Milica- i Banjeglav Zorka, iz MogoriCa, k. GospiC.
Bile su borci u VI. liCkoj diviziji.
.&~ .
Korica Soka. Bila je .borac u VI. IiCk_oj diviziji. Ima Cin kapetana.
.KosanoviC Anka, iz VisuCa, k. Udbina. Bila je borac u VI liCkoj diviziji. Poginula u borhi s 'l_'alijanima na GraCacu 1943. g.
.Kosanovic Milka, reid en a 1922. g. u Uocilima, k.' Slunj: U NOV od
1942. g. Paginula u borbama u Crnoj Gori 1943. g.
:.KosanoviC Nada, .rodena u Si·rokoj Kuli. Kao _vrl() rrilada dj_evojka
odlazi u NOV. Bila je horae u VI. lickoj diviziji i V. brigadi
XIX. divizije. Ranjena je u borbi na Srbu i kod Backog .Petrova Sela.
·
Kosovac JJ:anica, rodena 1924. g. u _VodoteCu> __k. B~inje. -lf NOV od.
1943. g. Poginula 1944.
··
· · ~
···
KovaCeviC Boja, iz VisuCa, k. Udbina. Bila je bora~ ~U NOV.
KPvacevic Mileva, · rodena 15. III. 1909. g. u SalafuUnicu,.'k. T. Koreniea. U NOV od 5. IV. 1942. g. Bila je bolnicarkau bolilici
II. lickog partizanskog odreda, sef ambulante u II. lickom odr€du, referent saniteta u bataljonu _VII ..brigade-~v~t (llvizije i
sef centrale u I. Iickom podrucju. Ranjena 1943. g.'Nosilac je
Spomenice. '1941.
·
· •
· .
:KoV:aCev.iC-PejnoviC Sokica, iz. VisuCa, k. U_dbina. U NQV qa 1942. g ..
Bila je hOrae u I. Zenskoj Ceti u .Lici. _U borbf teSko ranjeDa.
J{rajno.vic Ljubica, rodena 1924. g. u Podlapeu, k. Udbina .. Od sijcCnja 1942.- g.- hila je horae u bataljonu »BoZidara AdZije«_. Kas-nije, bila je omladinski rukovodilac, sekretai' __ QO USAOH-a za
Hrvatsko Primorje i sekretar 00 USAOH-a za Gorski i Kot,u·.
Nosilac je spomeniCe 1941.
·
li.rajnoviC N ada, omladinka iz Citluka, k. GospiC. Bila je delegat V-Oda u omladinskom bataljonu. Poginl!la u borbi kod Ribnika.
.KrajnoviC DuSanka, rodom iz Citluka, k. Gpspic: 1942. g. odlazi u
NOV. Bila je horae u VI. lickoj diviziji i higijenicarka u III.
brii?;adi VIII. divizije. Odlikovana Ordenoin za hrabrost i Ordenom bratstva i jedinstva. Ima Cin kapetana.
57
�~ri<'lwviC IV~ilica:; rOd~n·a 15 II_ 1921
_· .
~
,
' ,· jecnja 1942. g'.hila je.bo~ac u'rf u Citluku, k. Gospic: Od si.
ke divizije. Poginuja 5 I 1943 . ~ata!Jonu .I. brigade VI. licKriCkoviC .- Milha;- iz Dives 1. · j G · ~-- o~ Bruvna.
,
·. ~- ·: di~~ziji .. Poginula. e a, t. - ospr~. _Ella_ je. borcic .u VI. liCkgj_
Kr.vokuca B<>Ja rcae.n '1921
" .
. .
. .. .
.
,_
'
a
• · g. u .:>tJkadi k G •
.
. g. uorac u VI: licke>J. di . . ..
' . racac. BI!a je. od 1943.
_-- KrivokuC M'k
VIZIJl.
·~
·.. a ' a, rodena 1915. g. u S"'k di k
• ,
.
,
u VI. lickoj diviziji od 1942
" a ' . Gracac. Bila je borac:
' K ruI' Danica, rodena 1924 g u -~ k
Jac
M
.
hila je borac u II 'et·· r'v h r OpOIJU, k. De!nice. Od 1942 g
· c I
ata!Jon VI r·
· ·
nul~ prilikom prijelaza rij.eke Une ~944. ICke divizije. PogiKuga Damca, odena 1925 g u G ..
. g.
_ oil 1942. g. Bi!a je bol~icarr:'t~m~, k . Donji Lapac. u NOV
KulundZiC Bos .
· oginu1a 1943. g.
.
. a, IZ Bruvna, k. GraCac B'I . ~: - .
odredu. Poginula kod D .
L., ' ' a Je bor~c u II. lickom
• t .,k.
, ..
onJeg apca narS
ce nrc 'u _~asjedu.
-_
- ._ . ~':'"SI u izyidnici ria
v.
H;upreSan'in Kat-~, rode~a 'lg?} ·_
·- ·.
;.
..
._ ,
.
.
-
-
-
· . ·
... 1942. g. hila je bo!nic;rk;·uuN~~skovcu, k.Gospic. Od 18. V.
LaJIC Smi!ja, roaena 192~. g. u Neteci k .D ..
.
u VI. licku diviziju. Poginula '
OJ1JI I,apac. 1943. g. od!azi
Lalic Jovauka, rodena 1920 g
K 'r ub rbiJI 1944. g.
z.
d
. . u aeovcukTK
.
anrma o svibnja 1942 g B'I .
, . . orenrca. U partigrupe odreda, kome.sa~ u Ik~ft:~ k;lltu_r~oj eki¥i Staba liturno-prosvjetni referent u XXXV ~?J _e~~p~ VI. drvizije, kui~ara kul turne ekipe u II arm... I . ...l.VIZlJl 1 pomoCnik komeLastavlca Desa, rodena 1922 .
IJI: rna cin poruCnika.
g. Bila je horae u IV ~- ~ Krsu, k Perusic. U Nov dd 1942
C_eti vojnoj bolnici u · Sr:~;~: ~I. irCk~'diviZije, bolniCa'r'ka ~
!Jena.
ar ovcima. Vr.Se puta pohvaLastavica -Ma~·~;_ toct€na·· 1923 ,. .
"
.
- . -- ..· · · ·.. - -, _·.
· . g. Bi!a je kuhariea i ka~",~- K~su, k. Perusic, u NOV od 1942.
. . . divizije. ·zatimra.di
o' ··r Jde. okrac uiV._ bataljonu. VI. licke.. k
m a rns· OJ . _ 1 -· • · na terenu j U.B anrJs~-:- om _po~ruCju_.
· - organ _zaciJI
Lavri~IC Danica, iz Ko.miCa k iictb'.
.· . _.
. . -.
_. ljonu I. brigade. Na;od", dibna. BI!a JC bolnicarka u V. bataL ·, A k"
. "
·.
. e o rone.
nzic . n Jca, IZ Bar1eta k. G
·c . . .
. -- .-.
. ..
ubijena 1944. g .. k~d .",j,:~~ko~ ~OV t"d 1942. g. Zarob!jena.i
-Lazi(! ·Ljuba, iz Barleta k .
., . - esan a u Drvaru. ·.
·' . GospiC. Bilu je borac. u VI lickoJ'd' . . ..
S
Cke
b
u
.
.
·
· lVlZlJL
Lazic Nedeljka, rodena 1924. g, u Mogorii:u, .k.' Gospic Od. 1942. g.
bila je· bora<:· u ·NOV. Poginula jririSajuCi · na rieprijateljski
tenk.
Leka Jela, iz Vrandvace, k. T. Korenica. U NOV·od 1941/go Bila.je
horae u I. liCkom .odredu i bolniCarka u IV._ ·korpusu: POginu~a
mt Kordunu 1944. g.
·
Loncar §taka, iz Mutilica, k. Udhina. U NOV od 1942. g. Bila je bolniCarka u -L omladinskoj Zenskoj Ceti i kastiij_e u VI. ·aivizijL
Ima Cin kapetana.
L:ukic Milka, \z Trnavca, k. T. Koreni.ca. u··NOV od·.l942. g. Bila jeborac u I. Zenskoj Ceti-i·delegat voda U bataljonu »Ognj_en Pri_.
\
ca·.<. f943. g. u IV. ofenziVi, smrtno ranjena na Ljubovu.
Lukic Olga, rodena 1922. g. u Trmivcu, k.. T. Korenica. U NOV od
1942. g. u II. Zenskoj Ceti-i kasriije ti udarnom batalfOilu .II.
Qrigade VI. liCke divizije _hila- je horae i ·pomO'Chik komesara
Cete. Poginula U borbi kod GraCaca, -ti ·sij_eCnju 1-943. g.
Ljubovic Soka, rodena 1919. g. u Nebljusima, k. Donj\• Lapac.UNOV
bila je borac od 1942. g. Ranjena u borbi:
Majstorovic Janja, iz Udbine. Bi!a je od 1942. g. ·horae u VI. lickoj
divizijL
Maljlmvic Milka, rodena 1924. g. u Vodotecu;'k. Brinje. Od 1943. 'g.
.
bila je b6lnicarka u VI. brigadi yr. licke divizije.
Maljlmvic Zo~ka, rodena 1921. g•.u Vodotecu;'k: Brinje. Od 1942. g.
bila je borac u omladinskorri ·bataljonu: Iioginula' 1944. ;g. ·u.
borhi s usta.Sama ·u: Vodotecu~·
Maridari< Jovanka, rodeha 7.' Xl.1[}26':; g.-u Vrebcu,. k: Gospic. Tt NOV
od -7.-VI. -uJ42:·g.- Bila--j'e_ borac, :boliiiCarkff-i Teferi;!nt saniteta
diviziona. Nosilac je Sporneriice 1941.
MandariC Milka; iz Vr'.ebca, k . . ,Go:spiC;iBila.je- borac---it jediriici -NOV ..
Mandie Lela; rodena 25. XII. 1925. g.u Mekirtjarw k. Udbina. 13. VI.
1942. g .. odlazi u UL, bataljon II. brigade VL !ickedivizije. Bila·je delega.t vocla. i rukovodilac SKOJ.-a :u·.Ceti.i ·bataljonu,sekretar brigadnog komi.teta SKOJ -a i. clan brigadnog komiteta Partije. Nosilac jeSpomenice 194'1 .
Mandie Smilja, rotlena 1920. g. u Gornjem Srbu, k. oDonjiLapac. Od
1942. g. Bila je horae u·NOV. Nosi!aeje .Spon:>enice l941.
Maras Ankica, Od 1942. g. bila je horae u .NOV.
Maras Marica, ·Fucek -Blanha,. PaSkvan Ivanka: -i- HavojiC And·ela ..
Bile su borci. u VL liCkoj diviziji.
MarCetiC Bosiljka, rOdena 1921. ·g. u Otritu;-k. -GraCac. Po· zavrSetkUvojnog kursa u Donjem Lapcu- odlazi ti II; udarnu.liCku· bri-·
58
59·
-
�gadu. u prosinc-u 1942. g, ranjt:ina je, te po ozdra:vljenju, kao
nesposobna za vojsku, upuCena na rad u opCini OtriC. Ktajem ·
1943. g. Cetnici su ,_opkolilL selo. Turovac, u kome se upravo
odr.Zavao sastanak; .U.borbi je bila smrtno'ranjena.
Mal'iCiC :Sofija Koka, rodena 1923 .. g. u FrkaSiCu, k. T. Korenica. Od
1942. g. hila je horae u NOV. Ranjena u borbi. Ima cin porucnika.
l\Iarlc Eviea, roaena 1909. ·g. u Sv. Jurju, k. Senj. Od rujna-1942. g.
- bila je horae u V, brigadL VI. licke divizije. U selu Vrebcu
zavrsi!a je s eijelom hrigadom vojni kurs, te 11. XL 1943. _g,
ki-enula ·s divizijom u· Bosnu. UCestvovala jeu borbi za vrijeme
des an ta. u -Drvaru.
J.Harlc Marija, roaena 1923. g. u Lucanima, k. Brinje. Od 1942. g. hila
je horae u NOV. Poginula 1943. g.
l;:Iarijan Milica, roaena 1925. g. u Podumu, k. Otocae. Od 1944. g. hila
je•borac u I. hataljonu II. brigade XXXV. divizije. Poginula
15. HI. 1944, g. u horhi protiv ustasai Nijemaea na Sijanovom
klan cu.
lli:i'rinkovic Draga, roaena 1922. g. u Trnaveu, k. T. Korenica. U NOV
od 1942. g. Bila je borae u I. zenskoj ceti i kasnije u VI. lickoj
dlviziji. Tri puta je odlikovana.
M'!rinkovic.Ljuba, roaena 1922. g. ·Odlazi u Udarni hataljon:.Bi!a je
1
hombas. Pogfnula 1943. g.
Marinkovic-Mandic Milka, roaena 1905. g. u Udhini. U NOV od 25.
XII. 1941. g. Nosilac je Spomeniee 1941.
lllarkovic Milena, iz Dehelog Erda, hila je.horac u hataljonu •Marko Ore.SkoViC«_ I. brigade VI. liCke divizije, a :kasnije u_~·Ceti z~
vezu .
.lUaruniC Desarika; rodena 1_4; V. 191_5. g: u Metku, k. GospiC, medicinska sestra, 8. XII. 1941. g. odlazi na osloboaeni teritorij Like,
:u Mogori6. u· sijeCnju 1942. g, organizira bolnieu u Buljmiza_:
rna. Po formiranju. I. JiCkog o<;Ireda ·-postaje referent saniteta
odreda i kasnije sanitetski referent II. lickog odreda. Zatirn
organizira i rukovodi vojnim bolnicama u Preboju, Radunovcu~-"Fl-kaSiCu. bnopolju·, SvraCkovom selu i PodlapaCL U OZujku 1943. g. prelazi. u civilni sanitet. Odlikovana Ordenom bratstva i jedinstva II. reda, Ordenom zas1U.ga za Iiarod II. reda i
Medaljom za hrahrost. N osi!ac je Spomenice 1941.
J.HatiC Anka, -medicinska sestra, stupila je u partizane krajem Jjeto.
1942. g. U jesen 1942. g. hila je upravnik bolnice za lakse mnjenike u Vrelu kod Korenice.
~
.
-.
.·,
l\1atiC Zorka,_ IZ Divosela, kotar G osprc. B'la J·e horae u jedihicam.:l1
.
.
·
NOV.
.· "
.
.
U NOV od 1942. g. Bila je
Th'l3tijeviC Mika, iz_ Bm;nca, k. T. Korenica.
.
. . GSH i XXXV.
u Zenskoj Ceti u .-Lici; sanitets~om batallonu p~-~-.
· · ' diviziji. Ima c~n mla~_eg vodmka. nica U NOV od 1942. g. Bil\'latijeviC Stojanka, IZ ~unrca: ~· ~· K~_r~ . k · niJ' e u vr. liCkoj divi1 1
je horae u I zenskOJ ceti u . lCI .r as
. l
z~i. UCestvuje ~ borbama I?rilik?~ desanta na Drvar. Poginu a
.
1. X. 1944. g. kod Sapca u Srh1JI.
od 1941. . Bila je ho-.
»M!rko OreSkorac u bataljonu )}C?gnJen hnca« Ik d MliniSta i MrkonjiCa U
"
U" stvovala Je u bor ama o
.
.
VIC«. ce
..
.
Bosni 1943. g. U pnJelazu prek o D :me bila je . ranjena. Odh-'
.
,
L'IikiC Mica, iz Jezerca, k. T.
.
!<or~I_ca.
kovana Ordenom za hrabrost.
AliJakoviC
Dobri~a, ~odena
U: _ ~~t~ljonu
r;-a ~In ~~st~~l:riizane
odlazi
1921V: f·l~"kooJ. v~r~~ziji·.- Po -zavrSetku telc-
1942. g. B1la Je horae u
· 1e
.
.
grafskog kursa radila je u GSH. "
Bila ·e horae u:NOV..
P,1iletiC Marija, rodena- u Sv_. Ro~u, k. Gra. .cc:_~. . " Jna
" ,
16 III 1943. g .. zaroblJena Je od ustasa 1 ohJese_ .
·. 1942
~
g.
.
.
T,1iJeusnic Bosiljka, rouena 1919 · g · u Srhu ' k · DonJ1 Lapac; NOV . od.,
.. L
u
.,
'1 . "]
Kotarskog odhora AF"' DonJ1 apae.
• .•
hi a_ Je can
R d'l . -u· diletntskoj grupi pri III. hckom
travnJa 1942 g
a 1 a Je
..
·
·t c · ·
.
... .
.:
esa- ,
odredu kasnl]e_ nazvanOJ. K az aliSna druZina ))Augus
.
Nosilac J'e Spomenic.e. 19.41..
. -·- .
rec«.
.
n· .-. L c-'Od ve.::.
.
" .
.
oa(ma 1911-. g. u Srhu, k. OI1J1 ._apa : ·. . .
1\'.lileusnic Drag:aca, r .
.
h.. .
III 11
·ckom oattlzanskom od.
. 1' • 1942 g b1la Je ku anca u
.
. •
,
.
r~~~. kas~ij~ telefonista u_ centralam_a Pr~':r~ko-go~anskog '
Lickog podrucja. Nosllae Je Spomemce 1 . . . . •
K
,
·
,
..
, D La ac 1942. g. h1la Je clan oYdileusnie Mdl<a, 1Z Osred;kDa, ''·. L. a~ 1ll44 g odlazi u NOV. No. tarskog odhora AF;:, OI1J 1 ap '
· · ·
•
silac je Spornenice 194L
. .
. .
..
NOV d
1927
Smiljanu k Gospic. U .
o
Milkovic Luca, roaena
: g. u h h'
XI Hl44. g. prilikorn
27. VII. 1942. g, Pogmula u ~r. I 2. .
. .
• .
.
neprij ateljskog napada na Perus1c.
.. L
Od 1942
, ~?1 5 · g_. -U D onJ.em Srhu ' k : DonJ1 apac. "'
.
.
lVliljuS Dara, rodena
,
g. bila je holmcarka u NOV.
..
Od
,
•
hJiljus Draga, rodena 1913. g. u D onJem Srhu' k · DonJl Lapac.
1942 _ g. hila je holnicarka u NOV.
·
· .
''''!'us' MI'leva roaena 1921. g. u Donjem sr hu , k. Donji Lapac; U
·~11
.
. • J NOV od' 1,942. g. Bila je te]....£ .... tk'm]a.
__.ms
,
7
GO
61
�1\'liokovic Neda rodena 19 22
G
.• .
. g. n rabu, k. Gracac, U NOV ad 194 .
. . '·
,
g. b~la Je bolnrcarka u vojnoj bolnici u Dobroselu
. . . . 2.
. · JV. 1- V. ofenzive .Pr'l"k . .
za- Vn]eme
-: ._ ~:iengore) u~rl~
~if~:"p~~~s~g~~~Jenika na pol,oZaju kod"
1\'lwkov•c-:omljenovic Jelka, rodena 15. VIIgi 926 ·g
G b
Gracac. UNOV ad 15 II 1942
. . .
. . u
ra. u, k.
nu »BiCe-KesiCa« ~ rfr- -~ -~ . g. ~Ila Je bolni~arkau bataljo:-. niteta u I b t 1.'·
. ceti_ batalJona >;-_Velebtt«, referent sa. . . . a a JOnu·III bngade VI lick d" ...
komar:danta sanitetske tete u vojn~j bol~i~v~zr~~·b za~jen~k
1
.med:~rn~ka_. ~~s~ra b Oblasnoj .bolnici u Splitu. u_ t:~~ -~0~
. zavrsila Je nrzr -I srednji sanitetski kurs Sa VI di . . .
...
, stvovala je u borha
..
·
· VIZl]Om uceJ\f' . ~ B .
rna za VnJeme desanta u Drvaxu
!riC
OJ~, r~dena 1926. g. u Ljubovu/ k. Gos iC oct''·· 0:
g. b!la ]e bo1nicarka u VI licko" d" ... P .
p cetka 1943.
Miri~. Danica iz ~- . , ·St
. .
J
1V1Z1Jl.
Bila,---~ ba lriC. ~Opine,_ k ~- :Koreni~a. U NOV od 1942._g.
J
rae u .I. zenskoyCeh 1 kasnije u VI- liCk . d' . ·...
Ne~ollko puta ranjena ·
· ·
·
OJ 1VIZ1J1.
1\'liric Ljubica, rodena 1923. ~-. u Miric-Stropin,· . k T K. . . " . Od
lipn· 1943
b"1 · ·
·
' · · oremca
d" Ja. p' g. I a ]e horae u III. bataljonu I. brigade XXXV
. lVlZIJe. ogmula u borbi u rujnu 1944 g
Tk
.
. · ustaSa i Cetnik8. na: ·Dabar
- · · pn 1 om napada
Mirlc Mara, rodena 1924 g
r( r b avici, k.- T. Korenica. -u- NOV od .
. .
.
·
. .
_' . . u
- .. 19-. -.
24 .. _g. Brl~ Je .b_orac u -I. Zenskoj Ceti, .bolriiCarka u b t l'
»OgnJen Prica« 1 XXI. prOletersko. sr k . . . ... a a J_onu
. na Kozari 1943 g Odl"k .
. J.. ps OJ diVlZIJL RanJena
M' .• M"lk. .
.
. . . ' ovana Meda1Jom.za hrabrost
. me. ~ 'a; lZ LJubova, kc Gospic. Od 1942, g, hila je bora~ u I , .. , s OJ cet~ u Licr I VI. liCkoj di_viziji. ·. -. zen
Mmc Nada, iz Vrela Od.1942 .· b'l . .
.
.,
u I. brigadi
·ctivi~i. e.· 1~44 l a Je bvora? i .kasn_ije- tel€f0nista
. lVI" •• S . . .
.
J .·
. g, presla Je u I. hcko podrucje.
me mil] a, lZ LJubova, k. Gospic. Od 1 D42 g b 1 . . . b
"1
liCkoj diviziji.
" · ·
a -Je orac u VI.
od
J.
vi.-
1\'liric Stoja iz Ba1jkuse k T K
.
. .
... . .'
.
' . . . orenrca. Brla Je borac- u I Zensko.
:etr r.- VI. -liCkoj diviziji, te bOlniCarka u bOfnici pri G.I.
J
stabu Hrvatske.
"
avnom
Momcilovic Milica, iz Rebica, k. Udbina "Cld 1942 b"J . b
.
lefonist u VI . ll"c"koJ· d"lV!ZlJl.
. . ..
·
. · 1 a Je orac 1 te.
Mrda Savka, rodena 1924. g. u. Birovaci, k. Donji Lapac. Bi! .
d
1942. g. borac u VI. lickoj diviziji. .
. .
a ]e o
1\'lrkobrada Milka, iz. Mekinjara.' -k. Udbina Od l9d2
b"l . b
k · ~ · .
·
- ~ · g. 1 a --Je orac
u I '
. zens OJ cetl 1 _kasnije a VI liCkoj diViziji ..-,.
62
,N3ranCiC_,MaSa; iz Barlete, :k; -GospiC. Od 1942. g .. hila -je. horae ·u IL
liCkoj Zenskoj Ceti, a kasnije u VI. liCko.i diviziji.NaranCiC-StojiC Danica, iz JoSana, k. Udbina. u NOV od·1942. g. hila
. je horae u I.. Zenskoj Ceti;· z;atim u .vt liCkoj .diviziji. Odlikova1
na oraenom za hrabrost, Ordenom zasluga za narod III. reda
i Or_edenom. br.atstva i jedinstva III. reda.
Nar.anCiC MHica,-rodena 1924. g. u.Vrebcu, k. GospiC. Od VeijaCe 1944 .
g. hila je, horae u I. brigadi VI. licke divizije. 1945. g. poginula u Srijemu.
Nedic Jol:a, rodena 1923. g. u Zak1opcu, k. Donji Lapac. Od 1942. g.
bila je horae u I. bata~jonu· I. brig:;tde· VI. liCke--divizije. Poginu1a 1945. g. u borbi protiv Nijemaca kod Valjeva u Srbiji.
NekiC"M:anda, iz ~v. Roka, k. GraCac. J?ila je batac u NOV: Zarobljena ad ustasa 16. III. 1943. g. i objesena. ·Nink-oviC Draga, rod:ena 19_20. g. ·u Trnavcu k. T. Korenica." Od 1942~.
g. u ~OV. Bila je .horae u I. Ze;nskoj- omladniskoj ~.eti.l u .. bataljonu >>.MarkQ OreSkoviC. I. briga,de VI. liCke divizije. Istakl::1
se ka6 mitraljezac.u borbarria na Perjasicf i TiiSilovfCu. Krajein
1943. g. postaje delegat bolnicke cete divizijske.bo1hice. U 1V.
ofenz~v:jje ranjena kod Ljubova. Za zasluge u borbama,' naroCito na drva:fu za vrijeme deSanta, odlikovalla je Ordenom Za
hrabrost i proizvedena u Cin ,~astayllika. Nosila·c je Spomeni-.
ce 1941. ·
·
---
'
.-
_.
g:
'
Njegovall Staka, 'iz 'SalamuniCa, k. T~ Korenica. Od 1943.
hila je
bo1nicark~ u II. b~:igadi VI. licke. divizije. Poginula.J944. g. u
Srbiji.
·
·
·
Obradovic Anda, iz Divosi>la, k. Gospic., U NOV ad 1942. g. Bila je.
pivf komandLr Zenske Cete za kotar _GospiC. _ . _
ObradoviC Bosiljka, ·I-odena 1928. g. _u Divos_elu, k. Gosp_lt. B~l!l je od
1943. g. bb:i-ac ·u VI-. liCkoj diViziji. 'pOgiriti'la u· Crhoj Gori ·u
jurisu- na rieprijateljSke bunkere, omoguCav'ajuCi evaklladju
ranjeiiika.
·
.
Obradovic Desanka, rodena 25. XI. 1927. g. u Divrise1u; k. Gospic. U
NOVod 1. II. 1942. g.: Na Perjasici je hila ranjena. Zbog hrabrosti· u juri:Sima na bunkerE(·i terikove hila je pohvalj'ena f·
isticana kao primjeran borac. Odlikovana Ordenom zc:i.- hrab·rost, Pvjema Medaljama za hrabrost··-i Ordenom zaSiuga za
narod III. reda. Ima Ciri poruCnika,
Ob:todoviC. Dtilta,.-rodena 1925. g. u Doljanima, k. DonjLLapac; Od
1942. g. bi1a je horae u NOV. Poginu1a 1943, g.
63
·'
li
~I
Iii•
I'
d
H
'
�ObradoviC Jaga, iz Divosela, k. -Gosp~C. Bila je bora-c ltV!. liCkoj divi- , ---zijL Mmrla.
__ , .
Obradovic Janja, roaena 1923. g.·u Divoselu, k. Gpspic. Od-16. Il1943.
g. hila je bolnicarka u II. ceti H. bataljona I. brigade VI. Iickedivi?ije. Umrla.·
.
Obradovic Jeka, roctena 1926c g. u Divose!u k:-Gospic. Od 1942. g. hila je horae i bolnicarka u I. brigadi VI. divizije. Teska je ranje4a u borbi]{od Valjeva. Odlikovana sa dva Ordena za hrabrost i dvije Medalje za hrahrost.
· ObrodoviC K~viljka, ·rodena 1925. g. u Doljanima, k. Donji Lapac. Ocl
.
1943. g. 9ila je bolnicarka u NOV.
ObradoviC-MiloSeviC MiliCa, rodena 1924. g. u Biro;~-ci; k. Donji Lapae. U NOV ad 1942. g. Bila je horae u I. zenskoj ceti i referent
saniteta u baterij XXXV_. divizije. Ima Cin po.fuChika. TeSko
ranjena u. borbi. Nosilac je Spornenice 1941.
Obradovic Netla, roaena 1926. g. u Divoselu, k. GospiC. U NOV od
1942. g. U J. hrigadi VI. divizije hila je horae i omladinski rukovodilae. Odlikovana sa dva Ordena za hrahrost i dviie Medalje za hrabrost.
_Obr_adoviC;.VIa·t~~;iC Boja, rodena 1927. g. u Gajinama, k. Donji .
· Lapae. U NOV ad 1943. g. Bila je bolnicar]<:a.
ObradoviC Smilja, iz Divosela, k. GospiC. Bila Je borac u hataljoriu
»l'{Iarko -OreSkoviC« I. brigade VI. liCke divizije. Pogillula u
... Srhiji.
. .
· Opacic Anka, roctena 10. X. 1920. g. u Bruvnu, k. Gracae. U NOV ad
20. VIII. 1942. g. Bila je horae i omladinski n.ikovodilae, te dei~gat voda 1J. jedinicarna VI. liCke divizije. Nosilac je Spomeni_ee 1941.
.
·
Qpala Maca, Bila je horae u VI. Iickoj diviziji od 1943. g.
Or!ic Bosiljka, roaena 1927. g. u Kalehoveu, k. T. Koreniea. U NOV.
ad 1942. g. Bila je kuhariea u XXXV. diviziji i Aero bazi.
Orlic Danica, iz Kalehovca k. T. Korenfea. u' NOV ad 1942. g. Bila j"
bqrae u I. zenskoj ceti i delegat voda_ u II. brigadi. VI. !icke
drviZIJe. Pogrnula u borbEtma kod DrVara, z/a vrijeme desanta
1944. g.
OrliC Milka, roder_:ta 1942. g: Bila je bolniCclrka u vojnoj bolnici u
Trnavcu i bolniCarka u II. brigadi VI. liCke divizije. ,
OrloviC Dragica, iz PloCe,- k. GraCac. Bila je horae u jedinicama VL
1iCke divizije.:
· Orlovic Marija, roaena 4. X. 1927. g. u PloCi, k.. Gracae. Od 10. VI.
1942. g. bila je horae u III. brigadi VI. Iicke divizije. p Iipriju
1944. g. ranjena je na polozaju kod Gospica. Ima cin potporuCnika.
Pajic Danica, roaena 1921. g. u Doljanima k;. Donji Lapae. Od 1943.
g. bila je borae u NOV.
.
F'ajic Milka, roaena 1923. g. u Doljanima, k. Donji Lapae. U NOV od
1943. g. Bila je bolnicarka. Poginula 1944. g.
Paskvan-Turk Branka, roaena 13. III. 1928. g. u Susaku. 8. III. 1943.
g. odlazi u VI. liCku diviziju. kao bolniCEtrka. Invalid.
Pavkovic Marija, rodena 1921. g. u Dugopolju, k. Donji Lapae. Od
1943. g. hila je horae u NOV.
PavloviC~Parip'oviC Marija, rodena 5. VI. 1928. g. h KrSu, k. PeruSiC.
Od 3. VI. 1942. g. hila je ,horae u I. hataljonu I. brigade VI.
liCke divizije. U rujnu 1944. g. ranjena je u borhi za- oslobo_clenje Valjeva. Tada je vr.Sila- duznost sanitetskog referenta bata.
ljona.
.__
__
,
_. ·
, PejiC Mira, iz VisuCa, k. Udhina. Od proljeCa 1942. g. bila je Clan
klilturno-umjetniCke e~ipe VrhoVnog-- Staba NOJ..
Pejnovic Vuka, roaena 1923. g. u Tuku, k. T. Koreniea. U NOV od
1942. g. Bila je horae u I. brigadi VI. licke divizije i u XL krajiSkoj brigadi. Odlikovana Ordenom za hrabrost.
Peric Milica, iz Tolica, k. Udbina. Od 1943. g. hila je horae u VI lick~j divi.Ziji.
·
PeriC Milka, iz ToliCa, k. Udhina. Bila je Clan mfeSnog, kasnije opCinskog odbora AFZ-a. Sin (poginuo 1942. g.) i ]<:cerkabili sti
u NOV. 1943. g. predaje svoju imovinu i kut'U, Kotarskom
NOO-u, a sama odlazi u NOV.
PeriC-PoJmviC Anka, iz_ ToliCa; k. pdbina. Od- 1942. g. bila je horae
u VI. liCkoj' diviziji.
PetkoviC-Drobac Dragica, iz O~trovice;-k. GospiC. Bila je-bOlni~ir'ka
u VI. liCkoj diviziji.
_
Petkovic Janja, roaena 1926. g. u Ostrovici, k. Gospic. Od 10. .X. 1943.
g. bila je horae u IV. hataljonu III. brigade XXXV. divizije.
Poginula 17. XI. 1944. g.
·
PetriCiC Danica, iz Korenice. Bila je borac u VI. liCkoj diviziji.
Petrie Manda, rodena 1925. -g. u Studencirna, k~ PeruSiC. Pol0vinom
1943. g. odlazi u VI. liCku diviziju. Bila je kuharica, a kasnlje
horae.
'
PetroviC-AntonoviC Stana, rodena 1925. g. u Doljanima, k. Donji
Lapae. Od 1943. g. hila je borae u NOV.
111
!l
1111
'I
'1!,'
''i
.!
~I
!II
ill
] ~i
II
I
i:l
ip:l
~;
65
64
I
I!
~
�Platisa Mara, rodena 1925. g. u Kiku, k. Gracac. U NOV od 15. VIII.
1942. g. Bila je zastavnik u VI. Iickoj diviziji,II. ceta II. bataljona, I. brigade.
Prica~ Danica, rodena 1923. g. u Divoselu k. Gospic. U NOV od 1942.
g. hila- je-komesar C~te u VI. liCkoj diviziji. ViSe puta ranjeha.
Ima :qekoliko odlikovanja.
,
PleCaS Jaga, omladinka iz Divosela;,k. GospiC.-Bila-je borac u·I. brigadi. Ranjena u borbi.
_Plecas Ljubica, rodena 1920. g. u Divoselu, k. Gospic. U NOV od 1942.
g. Uskoro postaje komesar Cete1 a· zatim komesar bataljona za
vezu VI. licke divizije. Nekoliko puta je hila ranjena. Odlikovana sa dva Ordena za hr~~rost i Ordenom zasluga za narod
II. recta. Ima cin kapetana.
PoCuCa :~or_ka, iz Diyosela, k. GospiC. Bila jeb oracu ,VI. JiCkoj diviZlJl.
Pokrajac Milka, rodena 17. XII. 1924. g. u Bruvnu, k. Gracac. 3. v.
1942. g. odlazi u bataljon »StojanMatic« II. brigade VI. licke
divizije. Bila· je delegat voda, pomoCnik komesara -cete i porn. oCnik komesara bataljona. Nosi~ac je · Spomenice 1941.
Polovma Mara, rod en a 1922. g. u D0 broselu, k. Donji Lapac. Od 1943.
g. bila je horae u NOV. Ima cin kapetana.
.
Polovina MHka, iz Ostrovice, -k. GospiC. Bila je bolniCarka u· VI. liCkoj diviziji.
'
Polovina Mira, ro,dena 1924. g. u Dobroselu, k. Donji Lapac. Od 1942.
g. Bila je borac· bataljona _)>Velebit(<, a zatim_ bolniCarka u
I. bataljonu lii. brigade V:I. licke divizije. Poginula u studenom 1942. g. u borbi kod Gracaca.
Polovina Soka, iz Vrbca, k. GospiC. Bila je bora:c u jedinicama NOV.
Polovina Boja, iz VrebCa, k. GospiC. Bila je borac u jedinicama NOV.
Popovic Dadnk~, rodena 1921. g. u Kistanjima, k.'Knin. U NOV od
9. IX. 1943. g. Bila je horae u III. brigadi XXXV. divizije.
Poginula 19. XII. 1944. g. u borbi s .ustasama kod Korenice.
PopoViC ~uSanka,~rodena 14. ·v. 1925. g. u PioCi, k. GraCac. U rujn~
1942. g. odlazi u Plocansku cetu »Mirka Stulica«. U NOV hila
je_ borac, zatim bolniCarka, rukovodilac omladine, delegat
voda, komesar Cete i pomoCnik komeSara hataljona. Nosilac
je Spomenice 1941.
Popovic Jela. Bila je horae u NOV.
fopo:vic Mika, rodena 1922. g. u Nebljusima, k Donji Lapac. Od 1943.
g. bila je bolnicarka u NOV.
66
PopoVic Milica; iz Bijelog Brda, k. Gracac. Bila je u NOV bolnicarka.
~an~e?a je_ u Casu kad je s po!o.Zaja izvlaCila ranjenog druga.
Popovic Milica, rodena 9. I. 1920. g. u Donjem Lapcu. Od 17. VII. u
NOV. Bila je bolniCar~a, higijeniCarka i referent saniteta. No·..
silac je Spbmenice 1941.,
Popovic Smilja,_ rodena 1925. g. u Nebljusima k. Donji Lapae. Od
1943. g. hila je bolnicarka u NOV.
·
PopoviC Soka, iz Vrebca, k. GospiC. Bila je borac u jedinicama NOV.
Prica-Blanusa Anka, rodena 24. VI. 1926. g. u Kruzima, k. Donji Lapac. U NOV bila je bqrac, Cetna bolniCarka i referent saniteia
bataljona. Nosilac je spomenice- 1941.
Prica Kata, rodena 1920 g. u LiCkoln Petrovom Selu, k. T. Koi:-enica.
Od 1942. g. bila je horae u VI. lickoj diviziji. Ranjena 11 borbi
i nekoliko puta odlikovana.
Prica Mara, rodena 1921. g. u Mihaljeccu, k. T. Korenica. Od 1942.
g. u NOV. Bila je horae u II. ZenskOj Ceti, a kasnije telefonista·
u I. lickom podrucju. Vise puta pohvaljivana. Odlikovana
Medaljom za hrabrost i Ordenoin zas.Iuga za narod .
Prica Milena, rodena 1925. g. u Miha!jevcu, k. T. Korenica. Od 1943,
g. u NOV.- Bila je kuharica, telefonista i postarica u II. utkom
podrucju, u Oblasti XI. korpusa u vojnom podrucju Ogu)in.
Prica Milica, rodena 1923. g. u Ponoru~. k. T. Korenica. U travnju
1942. g. odlazi kao bolnicarka u VI. licku diviziju. Pocetkom
-1944. g. prelazi u tenkovsku diViziju I. armije kao tenkista.
Prica Smilja, iz Mihaljevca, k. T. Koren,ica. U NOV od 1942: g. Bila
je borae u VI. lickoj .diviziji, u XXXV. diviziji i I.lickom podruCju. Tri puta je _ranjena.
_
.
Prica Soka, rodena 1923. g' u Vrpilama, k. T. Korenica. U NOV ~d
1941. g. Bila je borac i bombas u I. lickom odredu i u bataljonu .
»Ognjen Prica(<. Poginula 1943. g. u borbama s·ust:is_·am,a.. Ila
Sirokoj _Kuli,- jud.SajuCi na bunker.
·
Prica Vuka, iz LiCkog Petrovog sela, k. T. Korenica. U NOV
od 1942. g. Bila je horae u I. liCkom odredu i u bataljonu »Marko Ore.SkoviC<(. Poginula 1944. g._ u Bosni.
Prijic Olga, rodena 1923. g. u Gornjem Srbl1, k Donji Lapac. Bila
je od 1943. g. kuharica u jedinicama NOV.
'
PrijiC Soka, rodena 1929. g. u Gornjem Srbu, k. 'nonji Lapac. Od
1943. g. bila je blnicarka u NOV.
PrpiC Marija i Ana, iz Smiljana, k GospiC. BUe su borci u III. briga-"'
di VI. liCke divizije.
67
�PuziC. YJ,.lka, iz· LiCkog Petrovog sela, k. T. ~oreriica. Bila je horae u: ·
.· . VI. lickoj diviziji. Poginula u borbama kod Gracaca 1943. g.
' R.adakovi'C DuSanka, rodena 1926. g. u Doljanima, k. Donji LapaC.
1943. g. odlazi u I. brigadu VI. licke divizije. Poginula u bor. bi s ustasama i Nijemcima kod Fo~e 9. VIII. 1944. g ..
Radakovic Jeka. Bila je bolnicarka u III. .ceti bataljona »Stojan MatiC((, Isticala se hrabroSCu i·-poZrtvoVnoSCu·. Prilikom eksplozijenagazne mine pritrCala je preko miniranog piostora do ranjena druga, preyila ga i iznijela.
Radak(!viC-Prica Kata, rodena 1924. g. -q. MogoriCu, k. GOspiC. Od1941. g. u NOV. U vrijeme desanta na Drvar spasila je. grupu
Od 20 ranjenika i os~m dana: -bila s njima u Sumama, dok nije- ·
na.Sla vezu. Zavrijeme borpe u LiCkom:·Petrovom selu, stala
_je na mjesto poginulog mitraljesca i omela daljnje nadiranje
neprijatelja. U borbi za Dvor na Uni, u kojoj je ad 80 boraca ·
U jedin_~ci ostalo svega 30, ana je, kao jedini od pre.Zivjelih ru' kovodioca jedinice, nastavila. borbu protiv neprijateija. ViSe·
puta pohvaljena ad Staba I. proleterskog korpusa. Odlikovana
Drdenom _za hrabrost i Ordenom zasluga za ·narod- III~ reda .. ·
Nosilac je. Spomenice 1941. Ima Cin poruCnika.
RadakoviC Marica, rodena 15. VJII. ·1923. g .. u JoSanima, k. Udbina.
· U NOV od 15. III. 1924. g. Bila je horae u bataljonu »Ognjen
Prica«, vodni~ u Aerobazi __9-SH, politiCki delegat pri Stabu
XL korpusa, 'komesar Cete u XIII. diviziji, Sef odsjeka pri StabU
XI. brig~de I. tenkovske armije, zatim u autobrigadi I. ten .. ·
armije fu Vc brigadi XIX. divizije. Nosilac je Spomehice 1941.
__ RadinanoviC-:-RaSeta Smilja, -roctena 7. IV. ]_..924. u Barletima, k. Gaspic. 15. IX. 1942. odlazi u VI. licku 'diviziju. Bila je komesar .
cete. Ranjena nekoliko puta. Nosilac je Spomenice 1941.
_R~doviC-I)aniCa, rodena_je 12. IV. 1923. g. u Kosinju, k. Peru-SiC. Ocf
lipnja 1942. g. NOV. Bila je horae, a kasnijetelefonista. NosHac je Spomenice 1941.
Radovic Milka, rot!enaje 1925. g. u Krsu, k Perusic. Od 1943. radila
je u Stabu VI. liCke divizije.
Radovlc Sofija, rodena ,je 1925. g. u Krsu k. Perusic. Od 1924. g. hila
·
je bolniCarka i kasnije referent saniteta u bataljonu »Matija
Gubec« I. brigade VI. licke divizije. Zaklana od ustasa 1943..
g. kod napada na Stab brigade.
RadencviC Mara, rodena 1925. g. u Donjem Srbu, k. Donji Lapac:..
Od 1942. g. bila je bolnicarka u NOV.
u
68
, )~ajSiC Mara, _iz Vrebca, k. Gospi_C. Bila: ·je bo~ac u jedinici Narodne
Obrane.
..
CRakic Anka, rodena 16. IV. 1919. g. u Sirokoj Kuli, k. Gospic. Od poe
cetka 11944. g. hila je horae u III. bataljonu I. brigade XXXV.
divizije. Pogitlla 1. I. 1945. g. kod Babinog Patoka.
;Rakic Danica, rodena.1917. g. u Ljubovu k. T. Korenica. Od 1941. g.
u NOV. ~ita je u I. odiedu na Ljubovu, a kasnije _u bataljonu
>lMiCo RadakoviC«, u V~. liCkoj diviziji i XXXV. diviziji horae,
a zatim krojaCica.
J~akic Milka. Sa 15 godina odlazi u NOV. Bila je horae u I. brigadi
XXXV. divizije. Ranjena je u borbi s ustaSama.
Rakic Smilja, rodena ·27.,XII. 1927. g:·,i Ljubovu, k. T. Korenica. 17.
II. 1942. g. odlazi u NOV. Bila je horae u I. odredu na Ljubovu,
referent saniteta bat3.Ijona, rukovodilac omladine i politkomesar pokretne poljske bolnice XIX. udarne .divfzije. Nosilac je.
Spomenice 1941.
.
.
"Jiapaic And:a, rodena 1924. g. u Rapajin Dolu, k .. Brinje. Od 1943. g.
hila je horae NOV.
:RapajiC Desa, iz Vujinovih Glava, k. T. Korenica. U NOV od ~942.
g. Bila ]e kuharica i .kasnije bo:raC u bat'aljonu )>Ognjen Prica<<
VI. liCke divizije. Od_likovana O;rdenom za hr~brost.
:Rapajic Evica, iz Jezerca, k. T. Korenica.. U NOV,od 19.43. g. Hila je
u sanitetu II .. brigade VI. licke divizije,
-:RapajiC Mara; rodena 1924. g. u Vujinovim Glavama, k. -T~ Korenica.
Od pocetka 1942. g. bila je· bora~ u I. zenskoj ceti, kasnije u
bataljonu »Ognjen Prica(< Vi. liCke divizije. Poginul~ u:borba.
ma na Kozari 1943. g. .
.
. .·
.
.
-RapajiC Mara, iz Jezerc:?-,. k._ T. Korenica. Od 1943. g: -hila je borac· u
IlL brigadi VI.Iicke divizije.
-"RapajiC sOfija~ iz Krbavice, k. T. KOreil_ica. Bila je bOraC·u NOV._ . _
;Rapajic Soka, iz Jezerca, k. T. Korenica. Od 1942. g. bo·rac je u IL
brigadi ·vr. liCke_ diviZije._ Za Vrijeme -borbe na Perjasici, 1942.
g. hila je bombas. U borbi je ranjena.
-RapajiC Sokica, iz Jezerca, k. T. Korenica. Od 1943. g:·-r'adila je 1i
sanitetu II. brigade VI. licke divizije.
·R·apajiC Vukica, iz Jezerca, k. T. Korenica. Od 1943. g. radila je t'l
sanitetu III. brigade VI. licke divizije.
Raseta Ljuba, roaena 1925. g. u Frkasicu, k. T. Korenica. Od 1942.
g. hila je horae i bolniccarka u NOV.
;Raseta Mara, rodena u Nebljusima, k. Donji Lapac. Od 1942. g. :hila
je borac u VI. liCkoj diviziji.
69·
�-~~S~ta _Marica, rodena 1924 g u D 0 .
·· ,
bolr:icarka u NOV. Poginula ~J:r Lapeu.Od 1943. g. hila je
Raseta SaJka, rodena 1922.. · . u Do ~. g.
.
. • holnicarka u NOV. g
UJem Lapeu. Od 1942. g. bila je
Raseta Soka, rodena l922
u G ..
.
. .
...
g. ~ila je holnicark~ ~- NO;J~ama, k. Do~jiLapae. Od 1942.
Repa.~_Dusanka, rodena 1920
- . anJe~~ u borb~.
_.,
. . .
·
· · g. u Zaklopae1 k T K
.
. - .... g. b I 1a Je bor-ac u batal'onu ))
. ' ·. . orentca. Od 1943~
Rodi_c Bosa, iz Babina POtok1 k -O~~nJen ~n~a<c VI._liCke divizije.
diViziJ'i ·
'· ·
ocac. Blla Je borac u VI• 1; "kOJ
•
-C
Rodic Dusanka, rodena 1922
. .
. ·1942. g. hila je borae ~ ~tu Phtvica:rna, .k. T. Korenica. Od
.• zi!~· Poginula 14. II. 1'943. ; za vezu I. brigade VI. licke diviRqd•c 1\iilka, rodena 1925 g
D ·
.
. .. • 19~3. ·g. bi!a je hor~c} N~~opolJU, k. Donji Lapae. Od rujna
.. Sas•c SeJa. Od 1941. g. u NOV B"J ..
. M'lctiC« II. udarne brigade. I a ]e horae u I. bataljonu »Stoj""
Serdar Anda iz L · h · !{
·
'
· JU ova, ·_ T. Korenica 1942
.
Je horae u I. zenskoj ceti i dru . . . . . _g. odlazi u NOV. Bila
Sever Gabrijela Ela, rodena 29. II. gtm Jedmtca~a. Poginula 1943.
..
svtbnJu' 1943. g. odlazi ..; artiz1920. ": R:~mmku, Slovenija. U
.
cama- u DreZnici i OtocC: '.omtn~. BI_l~ Je u -~anitetu u bolniu Sanitetskoj skoli politi
d tdmskt l part!] ski rukovodilac
.
. Ovsk-oj brigadi rm'a Cin ~ I
ega1; te komesar Cete u I. tenkSibinovic And_.e!ka B·,.1. . h
ape ana I. klase.
·
a-Je oraeuVIT"k"ct·····
. -.
-k?;ana i p'ohvaljenp..
- . Ic OJ 1VJ.Z1J1. ViSe puta odli""
SolmloVIc-NagliC Esma iz Z
h
.
.
.
'
agre a. 1942 g od! .
.
.
.
Je referent apotekarstva· u jed. . . .
azr u partizane. Bila
··
· Cin majora.
llliC~ma NOV. Odlikovana. Ima
StaniC :r5ov~ljka, iz SvraCkova sela k
. .
.
.
'
. llCko~ diviziji od .1943 , .
' . Udhma. Bt!a J~ horae u VI.
. Stankovic·Smilja, rodena 19zl"
. .. , .'
.
.
hila je holriicarka u vojn·o~~a~t!um~u,. k. T. _Korei)iea. 1943. g.
. . - ._-- c41"t~- K~snije odlazi ·s· rab.j.eriic' a~s OJBboln.Ici-u Bijelim Poto, Stijak Draga. Od, 1941 g h"l .. '
tma_za osnu.
.
.
.
. . l a Je oorae u NOV I
..
Stojanac Saya. Bila je horae u
rna em vodnika.
, . , kod Udbine 29 VIII·. 1942 . hekOJ drvtZlJl. Istakla se u borhi
- drugove_najuris.na·t~mogO·n'!·d ka~
jz_zasj~_de prva povela
ta pohvaljena· i odlikovana.
moerpJeg nepn]atelja. ViSe pu~
Stojic Desanka, rodena 6. IV 1925
•
od 20. VII. 1942. g. u z~nskoJ·. ~- tu J?sdanu, k. Udhina. U NOV
.
ce I I )e micama VI. liC~e divi-
"k"
i
vi -.,. . .- . :..
j.:
Zije bila je delegat vod~ i sekrei:ar kUitur~o-:Pr~s~jetnog odbQra__ u hataljon11.· ucestvoV3.Ia je u borha111-a kod njemaCkog de-. santa· na Drvar 1944. g. Ranjena nekoliko puta. Ima Cin k:apetana~
Odlikovana Orde,nom partizanske zvijezde III. reda. Nosi!ae je
Spomeniee 1941.
· ·
Studen Desanka, iz Lickog Petrova sela, k. T. Koreniea. Od 1943. g,
·
'
bila je bolnicarka u NOV.
·
Stllden Jcka, rodena _1_921. g. u- LiCkom Petrovom selu, k. T: Korenica.
·
Bila· je horae u tenkovskoj Ceti ·VI. liCke di\dzije. Poginula
1945. g.
. Su~jukoviC -Nevcnka, rodena 1925. g. u Siro1p.ij i(uli, k. Gospl.C. 04
10. II. 1943. g. hila je holnicarka u bolnici u Krho.vici. Umrla '
1943. g.
.
· SuknaiC Kaja, rodena 1925, g. u Klancti k. PeruSiC. 19L!3; g. odlazi u
partizane. Bila je horae u VI. liCkoj diViziji.
_ ·.._
. ~u~ajko Jela, iz Vrebca, 1~. Gospi~. Bila. je- boraC u jedinicarlla NOV.
SuSa D:ragica, rodena 1_923. g. u St~kadi, k. GraCac. Ima ~in,k'apetana.
Susa Milica, rodena 1920. g. u Stikadi, k. Gracae. U NOV od 1942. g.
Bila je bm~aC u VI. -liCko}--diviziji. U -:borbi te.?~ko ,ranjena.
Svilar f&oja, rodena 1921. g. u Pe~anima, k. T .. Korenica. u· NOV od
1942. g. Bi!a je horae u II. zenskoj ceti i II. brigadi IV. ha~a
ljona V~. licke divizije. Poginula 1943. g.
Svilar Jelka, rodena 1924. g. u Pebinima, k. T. Koreniea, Od 1943. g:
hila je horae u II. brigadi XXXV. lick.e divizije. ,
· Svila:r Smilja, rodena 1923. g. u Pecanima, k. T. Korenica. Od 1943.
g. hila je borae u'NOV.
,
..
· ·.
.. ,
Sajinovic Ljuha, 1942. g. odlazi u NOV. Bila je delegat voda u III.
·
udarnom hataljonU VI. div~zije. Poginula 1_9l.l:4. g:- u Bosni. kod
GlamoCa, u ho.rbi s Nijemeima.
.
.
SajinoviC Marica, iz SvraCkova sela, k. Udhina. Bila- Je- kuharica -q
VI. lickoj diviziji od 1943. g. Umr!a je od posljedica ratnih napora.
SajinoviC-RistanoviC ·nanica, iz SvraCkova sela~ k. Udbina., Od_ pocetka 1942. g. hila je borac i holnicarka u III. hataljonu II.
brigade VI. licke divizij.e.
SajinoviC-Stoja:OoviC Milica, iz SvraCkova sela, k; Udbina. Od 1942.
bila je holniCarka·pri Stabu VI: liCke divizije. Ima Cin ;kapetana.
Sakic Bosa. Bila je bolnicarka u III. lickom odredu u VI. lickoj di-viziji.
.
' 70
71
�Si]a~ D~tifi·ka~ rode~~ 192-i. g._ U Zrffiimji,
k:·GraCac. Od sijeCnja 1943.
g. hila je borac u V. vojv"odanskoj brigadi XXXVI. diviziji.
Ranjena u ozujku 1944. g. Umrla u bolnict
· Sijan·Sara, rodena 1922. g._ u Debelom-Brdu, k -T. Korenica. Bila je
bora"c u I. ·zenskoj Ceti i -jedip:icama VI. lf'6ke divizije: ·odlikO. vana Ordenom za hrab:rost.
·
SkoriC nara, lz, Palanke; k. GraCac. -Bila je ad 1942. g. bolniCarka ~ '
jedinicama NOV,
·
· ·
.
·
· . ·
Skoric -Ljuba, rodena 1925. g. u Frkasicu,- k. T. Korenica. Od.. 1942. ·
g. bila je borac u I. bataljonu II. brigade XXXV. divizije. Po~ . -ginula- u borhama za oslobodenje Trsta.
Skoric Milka, rodena H\25. g. n Nebljusima, k. Donji Lapac. Od 1943.
g. bila je horae u NOV. Poginula.
Skoric Soka, rodena 1925. g. u Frkasicu, k. T. KoKrenica. U NOV od
·
1943. g. Bila je borac i bolnicarka u XXXV. i XIII. diviziji.
SkoriC Zorka, rodena 1923. g~. u FrkaSiCu, k. T. Korenica. U NOV od
rujna 1942. g. Bila je borae u I. zenskoj ceti i II. brigadi VI.
liCke divizije: Odlikovana ·Ordenom br~atstva i jedinstva~· Ordenom zasluga za narod i- Ordenom za hrabr6st. Nosilac je
Spomenice 1941.
·
SkundriC Marica, iz -Palanke., k: GraCae. Od 1924; g. bila je- horae u
· bataljonu -.>:Branka VladuSiCa~<. Poginula.
Strbac Darin]!;a, rodena 1920. g. u Kistanjima, k. Knin. Od 1943. g.
bila ie horae u III. hrigadi XXXV." divizije. Poginula 19. II.
1944. _g. _kod: napada_ na Korenicu:1
Stulic Ljubica, rodena 1925. g. 'u PloCi, k. Gracac. Do odlaska u NOV
1944. g. aktivno je radila u omladinskoj organizaciji i AFS-u.
U NOV je hila qmladinski rukovodilac u bataljonu, odredu i
priStabskim jedinicam_a VI. liCke divizije. NosilaC je Spomeniee 1941.
~
SuSnjrir-Bubalo Mileva, rodena 6. VI. 1923. u LiCkom Petrovom selu,
·
k. T. Korenica ..U NOV od 1. Vl. 1942. g. Bila je horae u II. !ickom partizanskom- _odredu, -bolfiiCarka u _bolnici II. odreda,
uprav~ik i kom-eSar pokretne divizi-jske b_oinice. VIII. divizije, ·
pomoCnik komesara I. aerobaze i komande aero.droma LuCko
"!;raj Zagreba. Nosilac je Spomenice 1941.
SutiC ·Franilm, rod:ena 1925. g. u Prvan selu, k. PeruSiC. Od 1942. g.
bila je .horae_ u VI. liCkoj diviziji, s kojom prelazi Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru i Srbiju. Ima ~in kapetana II. klase.
Sveljo: Sava, rodena 1924. g. u Bilisanima. Od 1942. g. bila je horae
NOV.
·.
··Lpac
.
. V 1922 g u BirovaC1 k.. D onJl a . .. Od17 •.
.
"TadiC Duka~ rodena 5> .'
.b .1 •v ka i r~ferent saniteta u I. baVII.1942. bil~ Je borac,l·v~ n~a~zije. Ranjena u borbi. Ima Cin
/taHionu II. bngade
1C e r~.r1
.'
. zastavnika. Nosilac je Spo~em~e~;;~~. k. Gospic. U NOV od
Tarbuk Dara, rodena 18. IX. 19~e~;~t saniteta i bolnicarka .u V. ba..10. IV. 1942. g. Ella Je re . . ula 7 III 1944. g.
. ...
taljonu Narodne odbrane. :';Ji~:cu, k·. Udhina. U NOV od po-.
TepaVac Danica, ro~~~a 1?24d. g. . t teZe ranjena.·Poginula 1944. g.
.
cetka 1942. g. Ella Je va pu a
.
..
.
na Poljanku.
... u Kruzima, k. Donji L~pac.
1900
''resliC Marica, rode~a. 24. IV. . L:k~ U toku rata -vrSila je duznost
,1941. g .. prelaz1 ~z Drvara ~l· 1. . BiroviStu i Dobroselu. Bila
upravnika boln1ce u .Neb JUSU:~8:'
't tu u odredu >>Marko
. du:Znostima u san1 e ,
. -.
je· zatim na raznin: .
B" r
Potocima u kiruSkoj ekipl za
.OreSkoviC«, ':1. boln~,cl. nal" _1~e ·~ XIII divizije. Nosilac. je .SpoHrvatSku, te pomocn1k IJeCnl a
. ·, .
menice 1941.
F k .. , ·k T Korenica. Od kraja
.
d
1925 g u r aslCU, . .
t
d
''.i'iSma Ihnka, ro ena
·. v .
VI liCkoj diviziji. Dva pu a o .
/
1942. g. hila jn bolmcarka u
)ikovana.
· b
1 k Donji Lapac,. Od 1944. g.
•Tizic Bosa_, rodena 1924. g. u Ddo rose u,NO.V Po_m·nula 1944. g. kod
.v k u Je Intcama ...
·
b...
,
bila je bo1n1car a_ tavu prateCeg · bata-ljona
njemaCkog desanta na Drvar-' u sas
/
.
.
Vrhovnog Staba.
k G . iC Od 1941. g: bila je bo·TOriC Sofija, 'iz:Pavlovca, Zavode,. · . ~7t
.
NOV Nosilac Spomentce
.
. . . .
VI
rae u
. .
"' k·· Udbi a. Od 1942. g. bi1a Je. borae u -·
-rrrkulja Anka, 1z Reb1ca, ·
n- .-.
lickoj diviziji.
· ·. R b"' k T Koreriiea. Od 19. X.
·
d na 1923 g u e leU, · ·
,
I l .. k
T_rkulja Mua, ro e.
:. .k
I hataljonu II. brigade V .· lC e
1942. g. blla _Je bolmcXa~I a1~42 ·g u horbi s ustailama na Kodivizije. Pog1nula 8.
·
· ·
,
miCu.
_ .. .
· k Gos iC Bile su borci
.l. i MandariC Sava lZ Vrebca, .
p .
..
-ugarak Mt]a .... -...
·
. VI. Ucke. dlVlZlJe. "' k Udbina. Bila je bolnicarka
jediUgarkoviC Danica, IZ Kom1ca·'· ·. k' .. vxxv divizije. .
""k a· viz1Je 1 asn1Je A ·
•
~
·
nicama VI · l lC_ e . 1 .
•.
· OV od 1942. g. u
"' M.
S . . iz Komica k. U dbma. U N
.
.
-ugarkovtc 1 ara e]a,
. ' '
' . d r
t
VI lickoj diviziji blla Je poht e ega .
VI l .. k j di.",
.. · iz Komica, k. Udbina.Od 1942. g. u. . Ic o
Vgarkov•c Sof•Ja,_
.
l"td l gat Ranjena nekohko puta.
·--- _v:iziji bila Je borac 1 po 1 e e
.
YL
1
_ . . .·
u
73
72
·.' .
II
!I
I
I
I
I
I
�i
Uzelac · Dara, rode. na 1923 g. uAra.povomDolu·,. k · T . K orenrca. B"l a
..
' ·.
b
_
.
1
· · -· -- Je' orac u II. Zensk~j Ceti i' po svrSenoin pOStansko-telegrafskom kursu, telefonrst na centrali pri Glavnom Stabu Hrvatske·.
·
Uzelac Jela, o~ 1942. g. bi!a je borac u II.. udarnoj brigadi: Istakla
se u boroama kod Janj~a, Studenaca i Kosine, gdje je uz druge borce pohvaljena. i odlikovana.
:
U~dac Mil~a, iz Vrebca, k. GospiC. Bila je horae· u jedinicama NOV.
Uzelac StoJ~nka,· ro<!ena. 1923. g. u Josanu, k. Udbina. Do 1944. g.
b1la. Je omlad1nskr rukovodrlac u opCini Mekinjar. Te Nasilac Je Spomenice 1941.
Veinovi.c·Masa, rodena 17. X. 1917. ·g. u Sa!amuniCu k T K
·
8 v 194
·
, · . oren1ea.
. · . : ·. 2. g .. odlazi u NOV. Bila je bolnicarka u Centralnof
bolnrcr navBlJ~hm:Potocrma,-Sef ambulante pri Koma'ndi mje-·
s~a. ~-. Otocc~ 1 s~stra pomoCnica· u hirurSkoj ekipi VI. liCk e. diV!ZlJe. N.osllac.Je Spomenice 1941
Vejin Milka, roaena 15. XI. 1923. g. u B~gluCima k D ·· .L
1 IV 9 ·
.
·
, .. onJl. apac.
·. . · 1 48. g. odlaz1 u NOV. Bi!a je bo!nicarka u vojnoj bol.
mc1 GSH 1 voJnOJ bolnici VIII. korpusa, referent saniteta II.
. . batal]ona V. brigade I.· korpusa i ·II. bataljona II. zagrebacke·
·.: br;gade IX. korpusa. Nosilac je Spomenice 1941:
VeJm Mdka, rodena-1921. g. u Kaniilkom Brdu, k. GospiC: Od 1942.
g. blla ]e bolnicarka u NOV.
VejinoviC Nena, iz Erda VejnoviCa. Od 1943. g. bila je horae i omla-·
dinski rukovodilac it bataljonu ·VI. licke divizije.
Vejnovic Milica; rodena .1920. g. u. Vrelu,. k. T. Korenica. Od 1942. ,
g. b1la ]e borac u "brigadi VI. licke diirizije. Poginula kod.
Drvara 1944. g.
·
.
·.
VejnovicMilica,_roden<> 192_0. g. u Vrelu,k T. Korenica. Od 1942. g.
u NOV: Blla Je, bolmcarka u I. zenskoj ceti, a kasnije u XIX.
. . da!matmskoj diviziji.
\lejnOviC ~ilk~; Btl~ j~ orTiladillski ~ukovOdiiac u bataljonu »Mark~
. . . Oreskov1c.« VI. divizije. Poginula 1943.
u Bosni.
Vejnovic Neda, roaena 1923. g. u Vrelu; k. T .. Korenica. U NOV od
··
1942. g. Bi!a je delegat voda. Dva J'mta odlikovana.
Vitas Ljubica,_ roaena 1925. gc u Pocitelju, k. Gospic. Od 7. v. 1942.
.
g: b1la Je horae u II. eeti I. bataljona II. brigade VI. !icke di. _ . VlZIJe. Ran]ena 8. V. 1943. g. u borbi s Talijanima kraj Gospica.
Vjeshca Vukosava, roaena 1922. g. u Donjoj Suvaji, k Donji Lapac.
· 0<115. I. 1943. g. ·u NOV. Bila je u jedinici za vezu u Drvaru
g.
>
74
zati~
u Komandi -~j~sta u Orahovici i Komandi mje$ta··u
Drazniku, gdje .je 30. VII.l944. g. prilikom up ada bila smrtno
. .
ranjena
_
Viaisavljevic-Sobnt Mara. Od 1941. g. bila je borac u .jedinicama
NOV. Ncsilac. je Spomenice 1941.
Vlatkovic Smilja, rodena 1921: g. u Nebljusima, k. Donji Lapac. Od
srpnja 1943. g. bila je bolnicarka u NOV. Tri pula ranjena.
VojnoviC Marija~. rodena 4. VII. 192_5 .. g. u Bruvnu, k. GraCac.' Od
1942. g. bila je bolnicarka. u vojnoj bolnici u Dobroselu. ·Nest8.la za vrijeme IV. ofenzive_ =u· veljaCf t94it g. pri evakuaciji
bolnice ·iz Bosne u Crnu Goru. ·
Vojvodic Koka, rodena 1925, g. u Neteci, k. Donji Lapac. Od•29. II.
1942. g. bila je borac u jedinici VI. licke divizije. Kasnije radi
na terenct kao clan 00 USAOH-a za Liku i clan 0 NOO za
Liku. Nosilac .je Spomenice 1941.
:Vuckovic Luca, rodena 19.25. g. u Dugopolju, k. Split. Od proljeca
.1943. g. bila je borac u lickoj jedinicL Poginula u--borbi za
Gospic 1945. g.
Vujicic Antla,. rodena 1914. g, u Rudanovcu, k. T. Korenica." Od 1943.
- g. bila je bolnicarka u XXXV. divizijL
· · : •· .
VujiCiC Bosa, rodena 1921. g. u Rudanovcu, k. T. Korenica. U NOV
ad 1942. g. Bila je telefonist. na vojnim centralama' poSta~- 1944.
g. zavosava telefonsko-te!egrafski kurs. pri GSH. Poslije toga
radi na vojnoj .poSti.
·
Vujicic Dusanka, iz .Kapele, k. T. Korenica. Od 1942. g. bila je borac u jedinici VI. liCke div~zije. Kasnije-radi.-u'_vojno-t~le_fon. skoj centrali . ._pVa_puta _je: ranjena.
_ _.
...
.
VujiCiC Du5ank3, rodeJla _192_3. _ g. _ u _Rudanovc_u, -~· T. Korenica. Od
1942. _g. bila je bol.ni¢arka u bataljonu _.))Ognj_e~.- Pri~a~<.i ~rugim jedinicama NOV, "\Tille puta odltkovar1a. .
·
·
Vuji~iC Jovanl(a, roderia '1924. g. u .vranovaCi, k. T. __I<;orenica. U svib-·
nju 1942. g. odlazi u kulturnu ekipu Staba Lickog odreda, a
· od' 1943. g. radi u apoteci j:>ri sanitetu GSH. •
· · ··
VujiCie· Th'Iilica,:. rodena 191-9. --g. ti Rti.danovcu, k~: T.' KOrenica. Od.
1943. g. bila je bolnibirka u pratecoj ceti .vr: licke divizije.
Odlikovana nekoliko puta.
'
·
·
VujiCiC Zagorka, iz T. Korenice. Bila je borac· u Vl. ·liCkoj diviziji.
Vujnovic Jaga, rodena1919. g. u Divose1u, k. Gospic. U NOV od 3,
VIII. 1941. g. Bila je borac u razrii-m jediniCama~ ·Nosilac je
Spomenice 1941.
VujnOviC Milica, iz _Vrebca,. k. GospiC. -Bila je horae. u jjedinici NOV
r
75
i
II
'ItI
II
!! I
�"Vitk'aC'e*it;;Prica· Sofija/ iz ToliCa; _.k. Udbin'a. Bila ·e· b o1· n1car k a u
. .:,
-~
.
1
1 . . . .
VI . l IC.>OJ d!VlZlji Od 1943. 0 g.
,
.
·vukiu!i_~oviC-_SakiC Nena, rodena __ 1923. g. tf'Kompolju, k. T.- Kore. .. . _me~·- 1942. g. odlazi u kulturnu ekipu Staba lickog odreda.
-vukmuovnc A_ntta, rodena 1924· g· . L].ubovu, k.T K Oien1ca. B.! ·
u _
. ·
.-.,
_, ._
.
IaJe
b orac
· -- Pog· u I . zenskoj Ceti i kasnije u I. brigadi ·VI . liCk d' · · ·
..
.
_e IVlZIJe.
.. 1nu1a za VriJeme desanta 'na Drvar 1944 g .·
-vukmirov_iC Bosa; r~dena 1922. g. u ·plitviCkom Lje~ko.Vcu, k. T. Koremc~. U NOv_ od 1941. g. Bi!a·je borac u I. lickom odredu
-)?,Olni~a~~~ u bolnici Krbavica,_ zatim u I. _bataljonU II. briiad~ .
~ I._ diVlZIJe? ref~r~nt _sanite~~- b~~alj?na u Kosmajskoj- briga~·-- 1 u~ravn1k ambulante arblJerlJSke brigade VI. divizije. No. . SI!ac Je Spomenice 1941.
.-v.ukmiroviC Lj.~..b~C~, iz PlitviCkog.:Ljes.kov~a, k. T. Korenica. od
·· 1942. g. hila Je horae III. brigade VI. licke divizije. Poginula
kod Metka 1943. g.
-vukol>ratovic Draga, rodena 1927. g. u Grabusicu k T K
· ·
' · . oren1ca.
U NOV d
..~
o_ 1?43. g.·~i!a je ?olniCarka u bolrtici Trnavac i kas.. niJe_ ~ ~VOJ~o_J; oblastr XL korpusa. Ima ~in zastaVnika.
--vukobratov1c Mai'IJa, rodena 1923. g. _u Ci'noj VlaSti, k. OtoCac~ Od
kolo~~z.p..l9~2: ?:· bila je bora<; u bataljonu ->~J.'IIfarko OreSkoViC«.
VI .. -~tcke dtvlZlJe. Po-ginula 1943. g. u borbi protiv ustaSa i
TahJana kod G.ospiCa. - _
·
_
·"
-vukobratovic Milka, rodena. 1922 .. ·g. u Grabusicu 1,. T K
·
Od ·19.- .
. .
, "-: -· oren1ea·.
. . -· 42. g.- b1la Je horae u Udarnom bataljonu VI. Jicke diviZIJC. Dva puta odlikoVana.
1
-vukSic-Grcic Nevenka, iz Susaka .. Od 10 IX 1943 g b.l · b 1 · ·
" k
·.. . .
·
·
· . 1 a Je o 111~
car ~ u ·h:~m p~rtizanskim bolnicama.- U travnj_U-1945. odlazi
· u Cnkven1cu, gdJe je bila zamjen'f~ komesara bolnice."
-vu:pj~~ Roja, iz-·KoJana, ·k. -T. Kor~niCa_. Bila jc od- 1942.-('g. bolnicarka u NOV.
.
· '>. ·
1
--Vunja~:Dani~~· ro~~na l:l.Kozjanu, k:,.T: :kore~ica ..Od 194·3_'~. bH~
:r.e bolntca_rka u bolnici XI. korpusa. Za vrijeme VII. ofenzive
194·1. g. hila je _s ranjenicima u spilji u Srednjoj Gori.
'
·vunjali. Ljubica, iz ·Kozjana k. T Koreriica; Od 19"? g b.l · b
rae u NOV.
'
·
·
...... · 1 a Je oZagoroc D~riica, rodena 21. VIII. 1922. g. u Metku k. Gospic. Od 8.
194.3._g:.btla.Je barac u II. Ceti IV. bataljon:-t II. brigad~ ·vr.
hcke dtvtZIJe. Iste godine ranjena kod Sutieske.
'
.Zaklan .Mara, iz BuniCa, k. T. Korenica. PoCetko~ 1943. g ..odlazi u
NOV. Bila je bolnicarka u XXXV. i XIII. diyiziji.. U borbi' jeranjena.
Zoric Mara, rodena 1925. g. u Osredcima, k. Donji Lapac. Od 1942..
'
g. hila je borac u NOV. U borbi ranjena.
Zub'oviC Marica, rodena 22. VII. 1922. g~ u Vrhoyinama, '!:c: OtoCac ..
15. V. 1944. g. bila je u · ceti. za vezu IV. udarnog korpusa.
UCestvovala u bofbama u Sloyeniji i_ :qa .Zumb~rku._ Odliko-vana OrdenOJU za -hrabr:ost i Order:to'm za.Slugcl .za· narod III.reda.
'
~
Zakula Sniilja, rodena 1924. g. u Jasik~vcu, k. T. Korenica. Od 1942.
.
g. bila je bolnp~arka u Ii8. brigadi VI.)iCke divizije.
Zankovic Stoja, iz Srednje Gore, k Udbina. Od 1942. g. bilaje horace
u NOV. Poginula u borbi kod Drvara spasavajuCi ranjeilike.
Zigic Antla, rodena 1926. g. u Grabusicu, k. T. Korenica. Od 1924. g.
bila je borac u Zenskoj Ceti i kasnije u XXXV.-·/diV.iziji. Odli-·
koyana Ordenom zasluga za narod.
ZigiC S. Dragica,. rodena 1f}25. g. u Tuku, k .._T, . Kofenica ..·- U_.NQV ad.
1942. g. Bila je bOin{Carka u vojno-partiz8.nskoj 'l?olnici u .
Trnavcu i u XXVI. dalmatinskoj diviziji. Od,likovana -Medaljom za hrabrost. Ima Cin vodllika.
. ,
ZigiC Evica, rodena 1923. g. u Tuku, .k. T .. Kol-enica. 194_2. g. 9dlazL
u kulturnu ekipu.III. brigade VI. divizije. ·1944. g. bila je ko-·
mesar bolnice.
.Zigic Mica, rodena 1926. g. u Tuku, k. T. Kor~nica< Qd .. 1942. g. u
NOV, Bila Je kuharic·a u tenkovskqm vodu pri GSi_I,:bor~c·u.
II. ceti tenkovskog bataljona i"bolnicarka u XIIIc-ud,arnoj di-·
vizij~. Ima Cin vodnika.
c·
,
.
Zigic Mica, rodena 1. VI. 1921. g. u Tuku,k. T._ Korenica. U NOV od
1. XII., 1941. g .. Bila je ·sef amh)\lante, referent san_iteta II.
odreP,a,_ upravnik holnic~ 11 :F_rkaSiCU, i Ska:;rama,_ te.referent:
saniteta brigade .. NosilaC je Sponienice.1941.
_.
.
ZigiC Anka, ..roden:a 1921. g. u Stikadi., k .. Gr:iC3.c. Bila j.e· &Or_'ac u VI.-.
liCkoj diviZiji. Zajedrto sa svojom drllga:dcom: ·Gleda Maricoin po-ginula je od CetniCke zasje_de 1943. g. prilikoril prenoSenja rna-·
terijala i poSte~
·
·
Zutic Stana. rodena 1925. g. u Stikadi, k. Gracac. Bila je borac u VC
lickoj diviziji od 1943. g.
1!!·
7G
77
I
�'SADRZAJ
Predgovor
Kako se bore liCke partizanke
Lika
Prva okruZna ko~ferencija AFZ-a zn. Liku
Prvi kurs AFZ-a za Liku
Partizan.Ska priCa
SkupStina u Korenici
0 radu" organizacije AFZ-a u Lici u godini )942.
Pi.$e J\/I:ilica. PoCuCa - Kako joj ponlaZe list u r::du sa Zenama na ileoslobodenoj teritoriji
Ii.· OkruZn? kotlferencija AFZ-a za Liku
0 unalfabetskim teCajevima u Lici
NajveCi dar
Izvj estaj Okruznog odbora AFZ-a za Liku
0 III. Okruznoj konferenciji AFZ-a za Liku
Pozdrav delegata sa III_. okruZne -konfe~encije A_FZ.:...a
Mar.Salu Titu
Naredba Staba
Divizije NOV-e Hrvatske:
Poziv ok,ruZnog odbora AFZ-a za Liku na tak[nice·nje
okruZnori1 Odboru AFZ-a Karlbvac
Politdelegat Milka Pokrajac
lVIedu 'Zen am a boreima liCkih ·parti.Zan[)kih, jed~~'iCa borile
su se i ove drugarice
VI.
Partizanke: ObradoviC Jeka, ObradoviC Neda
i CankoviC Neda.
78
79
5
7
8
11
17
20
22
25
27
28
29
30
32.
34
36
36
38
39
41
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Žene Like u Narodno-oslobodilačkoj borbi
Subject
The topic of the resource
Narodnooslobodilačka borba
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
glavni i odgovorni urednik Mika Žegarac.
Source
A related resource from which the described resource is derived
Historijski muzej Bosne i Hercegovine
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Kotarski odbor Saveza ženskih društava Gospić
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1959
Rights
Information about rights held in and over the resource
Kotarski odbor Saveza ženskih društava Gospić
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
36-M
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
79 str.
Hrvatska
Lika
narodna herojka
Narodnooslobodilačka borba
žene borci