1
10
1
-
http://afzarhiv.org/files/original/5a7a8ae3598ffdbde635d7ca51bfe447.pdf
0f03d0a1e6e32b4e04e3c9a790338132
PDF Text
Text
��Biblioteka LEGENDE
dobitnik je Povelje »4. jul«
— najvećeg društvenog priznanja
za doprinos u gajenju tradicija
narodnooslobodilačkog rata
naroda i narodnosti Jugoslavije.
�Izdavač
NIRO »Dečje novine«
Gornji Milanovac
Za izdavača
Miroslav Petrović
generalni direktor
Recenzent
Branko Cvetković
Odgovorni urednik
Radmilo Lale Mandić
Uređivački odbor
Mirko Vujačić
Radmilo Lale Mandić
Ivo Matović (urednik)
Dragan Marjanović
Lektor
Zora Maksimović
Korektor
Dobrila Petrović
Grafički dizajn
Rade Rančić
Tehnički urednik
Mirjana Avramović
Štampa
»Nikola Nikolić«, Kragujevac
Štampanje u tiražu od 3.000 primeraka
završeno avgusta 1978. godine
�MILENKO PREDRAGOVIĆ
Kata Pejnović
ŽIVOTNI PUT I REVOLUCIONARNO DELO
�BIBLIOTEKA »LEGENDE« VIII KOLO
NARODNI HEROJI JUGOSLAVIJE
�PREDGOVOR
Žvotni put Kate Pejnović, put je revolucionara koji dolazi iz naroda i sav svoj život i svoje
djelo posvećuje dobrobiti tog naroda.
Susretao sam Katu još od vremena stjecanja
njenih prvih revolucionarnih iskustava, pa sve
do njene smrti.
Nekoliko godina uoči rata jedan liječnik iz
Gospića, simpatizer Partije, vraćao se noću iz SmiIjana iz posjete bolesniku. Sa čuđenjem i poma
lo senzacionalistički mi je pričao kako je u kući
bolesnice sreo ženu srednjih godina koja je ne
samo pomagala bolesnici, već ujedno u kući pu
noj naroda govorila o politici, o teškom životu se
ljaka, o poretku, o situaciji u svijetu, o opasnosti
od rata i o fašizmu, o tome da radni ljudi treba
sami da se bore za svoju odbranu i odbranu zem
lje itd. Pri tom ga je najviše čudilo što je govo
rila jednostavno, jasno i s poznavanjem stvari, i
više od toga — kako su nju, ženu-seljanku, paž
ljivo i s uvažavanjem slušali svi prisutni.
Te večeri su mu rekli seljaci da Kata zna
pružiti pomoć bolesnom, da savjetuje u poslu i
raznim prigodama, i da osim toga u bližoj i da
ljoj okolici često govori o događajima u zemlji,
5
�svijetu itd. Liječniku, koji mi je to pričao, nije
isto u glavu to novo i neobično interesantno što
je doživio, da je seljačka žena politički agitator,
komunistkinja, čvrsto afirmirana u selu, i kod
Srba i kod Hrvata.
Isto tako u Gospiću, gimnazijalka — skojevka Rada Tatalović, rekla mi je da kod njih dolazi
neka seljanka iz Smiljana koja prodaje mlijeko,
sir i drugo, i da daje razne knjige, beletristiku,
socijalnu progresivnu literaturu, ali i neke »teže«
stvari. Sve je to žena nosila u nekoj košari. Ka
ko joj je kuća bila uz glavnu cestu na početku
Smiljana, kuda se prolazilo za Bužim, Rastoku,
Pazarište itd., to je ubrzo njena kuća postala
»punkt« za vezu, poruke, sastanke itd.
Naravno, znao sam dobro na koga se liječnik
namjerio i o kome mi je Rada kazivala. Bila je
to naša pouzdana Kata Pejnović.
Koliko jednostavan toliko i interesantan bio
je put i razvitak drugarice Kate Pejnović kao ra
dne žene, majke više djece, do uvjerenog i volje
nog revolucionara — komuniste. Već prvi kon
takti s njom uvjerili su me u snagu njene volje,
uvjerenje, borbenost i neustrašivost. Kao dobra
domaćica imponirala je selu; znala je dobro go
spodariti, raditi, a uza sve to nalazila je dovoljno
vremena i imala neograničen entuzijazam za ma
sovan politički rad. Mlada generacija kojoj je i
namijenjen ovaj tekst upoznati će Katin revolu
cionarni put, ispričan jezikom kakvim je govori
la i ona sama. Mladi će tako otkidati od zabora
va događaje i ličnosti iz naše revolucije, nastav
ljajući njihova velika djela.
Za svaku je pohvalu i inicijativa izdavača —
»Dečjih novina« iz Gornjeg Milanovca — da ova
kvim tekstovima djeluje među mladima. To je
najbolji put da mlada generacija upozna život i
djela svojih prethodnika, i da se i sami opredje
ljuju za ideale za koje su živjeli veliki likovi na
še revolucije. Jedan od tih likova je i Kata Pej
nović, neumorna tkalja slobode, kako to kaže i
autor pripovijesti o njoj.
�ISPOD ONE GORE VELEBITA
Tamo ispod sjevernih obronaka Velebita, na
domak Gospiću, ugnijezdilo se selo Smiljan. I
tu je u mreži života brojnih generacija, kao i
svuda u Lici, od svega najviše bilo siromaštva.
Valovi historije — koje su podizali brojni osva
jači — vjekovima su tutnjali tim krajem; mije
njale su se carevine i carevi, kraljevstva i kra
ljevi. Svi su samo uzimali i otimali, a Ličani su
vrijeme i događaje u svom životu mjerili od one
do one bune, od onog do onog rata, suprotstav
ljajući se uvijek iznova osvajačima i njihovim
interesima.
Živjelo se uglavnom od poljoprivrede i sto
čarstva, otimajući od kamena i vukova. Tek šest
posto ličkih prostora ziratna je zemlja, pa kad
bi ljetina i najbolje ponijela, kruha nikad nije
bilo dovoljno za sva usta. Industrije gotovo da
i nije bilo; tek između dva rata pokoja pilana,
seoski dućan ili služba u općinskim i sreskim
mjestima. Valjalo je, stoga, Ličanima krenuti u
svijet — trbuhom za kruhom: u Ameriku, Fran
cusku, Belgiju, Njemačku. Svi koji bi otišli, vje
rovali su da će se i vratiti s nešto ušteđevine za
ženidbu i koju parcelu bolje zemlje. No svi se
�nisu vraćali. Mnogi su ostali zauvijek u tuđini,
tugujući u pismima za svojom Likom i šaljući
ponešto novaca onima koji su ostali da bar pone
kad plate poreze.
Otuda valjda u narodu i uzrečica: »Djece i
novaca nikad dosta«. Jer, Lika se stalno raselja
vala, ali nikada nije raseljena. Da se djeca u jed
noj obitelji nisu brojala na prste obje ruke, taj
bi kraj već odavno bio pust. To je povećavalo si
romaštvo obitelji, ali instinkt naroda za samo
održanje bio je jači od svih računica. Čim bi dje
ca stasala za posao i otisnula se u svijet, tvrda
kora proje omekšala bi i postala slasnija.
A kako je bilo u Lici, tako je bilo i u Smiljanu, a kako je bilo u Smiljanu tako je i u ku
ći Dmitra Bogića i njegove supruge Jelene. (Ve
likih socijalnih razlika u to doba, s kraja proš
log vijeka, i nije bilo u Lici; netko je bio manje,
a netko više siromašan, što je uglavnom ovisilo o
tome je li netko imao koju ovcu ili komad zem
lje više).
Dmitar Bogić je bio žandarmerijski nared
nik Austro-Ugarske Monarhije sa službom u Lapcu. Zbog bolesti zarana je umirovljen, pa se pre
selio u Smiljan, svoje rodno mjesto. Na malom
imanju, s još manjom mirovinom, uistinu se
teško živjelo. Jelena je izrodila devetoro djece
i da nije bila vješta i vrijedna krojačica, teško
bi mogla zatvoriti krug životnih potreba u svo
joj mnogočlanoj obitelji. Jelenina krojačka igla
bila je veliki komad kruha u njihovoj kući.
Šesto dijete po redu rođeno u obitelji Bogićevih — bila je djevojčica Kata. Rođena je po
sljednje godine devetnaestog vijeka, kad su pro
ljetni vjetrovi s mora topili debele ličke snijegove i kad su ponornice Lika i Gacka napuštale
svoje obale i iskrile se na suncu poput pravih
gorskih jezera. Bilo je to 23. marta 1899. godine.
Još od ranog djetinjstva Kata se razlikova
la od druge djece Bogićevih: puna nemira, trepe
rila je poput lista breze ispod njena Velebita.
Svojim krupnim pronicljivim očima tragala je
za zagonetkama svoje okoline, tražila odgovore,
ali uvijek s onim uobičajenim dječijim nestašlucima.
�PRED ZIDOM SIROMAŠTVA
Bogićevi su osobitu pažnju poklanjali svojoj
djeci. Upinjali su se iz petnih žila da ih izvedu
na put boljeg života od onog u kojem su oni sa
mi brojali svoje godine. Bila je to neka vrsta
mržnje prema siromaštvu svojstvena ljudima
čiji pogled ide dalje od vlastita kućenog praga,
•prve šljive j suhe brazde, sve tamo do daleke
nade tople poput djeteta. Kako je koje stasavalo
(dvoje je umrlo još zarana) skrbni roditelji sla
li su ih da izuče neki zanat u Gospiću, a onda
su, opasani snagom i zanatom, odlazili u široki
svijet u potrazi za boljim životom.
Tako je bilo s muškarcima. Djevojčice su
imale drugi put. Majka Jelena slala ih je u Gos
pić da izuče krojački zanat, kako bi znale šiva
ti i ona »gospodska« odijela. A onda, u godinama
djevojaštva igralo se u kolima, sjedilo na preli
ma i tražila prava prilika za udaju. Tako su se
osipale mnogočlane ličke obitelji, da bi ponovo,
na novom ognjištu, buknuo život brojne djece.
Došlo je vrijeme da i Kata Bogićcva krene
u osnovnu školu, u svom rodnom Smiljanu. Ni
zale su se petice u školskom dnevniku, ali — bi
lo je i batina kao sastavnog dijela pedagoških
mjera tog vremena.
— Dobra je učenica, odlična — govorili su
učitelji ocu Dmitru kad b,i navratio u školu da
se raspita za svoju Katu. Pri lom bi obično na
dodali: — Vrlo je nestašna — gdje djeca »zara
te«, eto, tu je i K ata...
Četiri godine u osnovnoj školi brzo su proš
le. Iako je bila stalno odlična učenica, Kata je
morala stati pred zidom neimaštine. Uzalud su
učitelji molili njene roditelje da je pošalju u gos
pićku gimnaziju; siromaštvo je nadjačalo i talenat djevojčice i roditeljske želje.
UMJESTO KNJIGE — MOTIKA
Izgledalo je da će Kata ostati tamo gdje je i
bila. Želja da nastavi školovanje srušila se pred
tvrdoglavom stvarnošću, no njeni unutrašnji ne
miri tjerali su je da ne ostavi knjigu, ako je već
morala ostaviti školu.
Otac je po doseljenju iz Lapca donio sa so
bom i svoju malu biblioteku. Bile su to, uglav-
�nom, narodne pjesme o Marku Kraljeviću, Mi
lošu Obiliću, uskocima i hajducima, kao i neko
liko narodnih kalendara. Bila je to ona litera
tura što je u obična puka podgrijavala nade da
će i na njihovim obzorima zarudjeti osmijeh slo
bode. Junaci iz narodnih pjesama izrastali su u
moćne zaštitnike obespravljenih i ugnjetenih uz
treperavu svjetlost petrolejskih lampi. Bilo je
to ono lijepo, ali daleko i nedokučivo sjeme ko
jeg je narod sijao s koljena na koljeno, da bi
bar načas u duši osjetio veliku iluziju slobode.
Nije se još bila ni zadjevojčila kada je po
čela drugovati i s motikom, a uz sve to tkala je
biljce i vezla. Da bi se koliko-toliko bolje živje
lo, odlazila je raditi u seljaka s više zemlje, za
nadnicu: kopala je, žela i obavljala, kao velika,
sve poslove. Poslije mnogo godina sjećat će se
Kata da su joj plaćali kao i odraslim poslenicima.
TESLINA KUĆA
10
Ako je motika mogla i nahraniti usta, nije
mogla nahraniti duhovnu potrebu za čitanjem.
Kata je čitala sve do čega bi došla; svejedno da
li bi se dokopala kakve knjige ili novina. Ali bilo je to ono vrijeme kada su i novine i knjige u
njenom Smiljanu bile prava rijetkost. Prvi svjet
ski rat već je tutnjao Evropom; svojim crnim
kandžama zagrebao je i na vrata kršnih Ličana,
odvodeći ih silom na daleka bojišta da se bore
za tuđe interese, za interese kapitala Austro-Ugarske. I baš taj interes gladan kolonija i jefti
nije radne snage gurnuo je čovječanstvo u kata
strofu ubijanja, bolesti, gladi i poniženja.
Kata Bogićeva, iako nije znala za prave uz
roke toga rata, bila je već buntovnički raspolo
žena. U carskom bilježniku prepoznala je neprav
du jedne tuđinske vlasti. Kada bi bilježnik do
šao po »carsko«, sjedeći kraj ognjišta, Kata bi
mu, puna gorčine, govorila:
— Gospodu hranite bijelim kruhom, a od si
rotinje otimate i ono posljednje.
I sjedila je Kata pored ognjišta tih ratnih
godina, uz kotao vrele vode, čekajući šaku braš
na za toplu palentu. Već se bila zadjevojčila ka
da je, u razgovoru sa svojim suseljanima, često
ponavljala:
— Ovako ne može ostati, mora nešto novo
doći...
�U tom sukobu država ponajviše je stradava
la sirotinja, bilo da je ginula na bojištima »u ime
carevo« ili gladovala, opet, u ime carevo! I nerodne godine, i bolesti, i ratovi — sve je to išlo
preko leđa potlačenog naroda, obespravljenog i
poniženog. Bilo je to vrijeme kada se i u ličkog
seljaka — tko zna po koji put u povijesti — ta
ložio naboj eksplozije, drugačiji od svih dota
da; naboj koji će jednog dana prerasti ogra
ničenost bune i otvoriti putove svekolikoj čovje
kovoj slobodi.
Kata Bogićeva predosjećala je nove tokove,
ali iz svoje perspektive zatvorenog seoskog kru
ga još nije mogla sagledati korak koji vodi u no
vu budućnost. Zato je, valjda, stalno i tragala za
novim knjigama, tražeći odgovore na pitanja ko
ja je postavljala za dugih zimskih noći, naslonje
na na prozor i zagledana u ledenu pustinju ve
lebitskih vrleti.
Tražeći odgovore na pitanja, kakva njene vr
šnjakinje u Smiljanu nisu ni u snu snivale. Ka
ta je slučajno otkrila veliko blago u siromašnom
selu. U kući gdje je rođen i gdje je živio velikan
�ovog vijeka Nikola Tesla i njegovi, pronašla je
biblioteku. Navraćala je u tu kuću i posuđivala
već zaboravljene knjige. One iste knjige ispod
čijih je korica izrastao i Nikola Tesla. (Pred sam
kraj svog života Nikola Tesla, u svojoj hotelskoj
sobi u New Yorku, stiskao je palce i bodrio na
šu revoluciju, ne znajući da se u njenim prvim
redovima nalazi i njegova susjeda iz Smiljana,
Kata, koja je još k tome čitala njegovu lektiru!)
KATINA UDAJA
Pr<vi svjetski rat već je bio utihnuo; pale su
dvije carevine — austrougarska i ruska. Na is
toku Lenjinova Sovjetska Rusija polagala je te
melj novoj historiji čovječanstva — vlasti radni
ka i seljaka. Na Balkanu južnoslovenski narodi
prvi put su se našli na okupu. Stvorena je Jugo
slavija, ali ne onakva kakvu su mnogi zamišljali
u vjekovnom ropstvu. Kraljevina Srba, Hrvata i
Slovenaca već na početku nije ispunila očekiva
nja; bila je to samo zamjena jednog za drugi ja
ram.
Poslije rata vraćali su se u Liku oni koji su
preživjeli: bivši žandarmi i austrougarski podo
ficiri, ali i ljudi koji su iz austrougarske vojske
dospjeli u vrtlog Velikog oktobra. Donosili su vi
jesti o jednoj velikoj revoluciji, o Lenjinu, o po
bjedi ruskog naroda. Bila je to nova nada za
potlačene radnike i seljake. Međutim, vlasti se
boje komunista, jer njihove ideje ugrožavaju in
terese buržoazije. Samo tri godine nakon stva
ranja Jugoslavije, 1921. godine buržoazija donosi
zloglasnu Obznanu kojom se zabranjuje legalan
rad Komunističke partije Jugoslavije. Nastaju
progoni komunista i žandarmska kundačenja.
Te iste godine Kata Bogićeva udala se za
svog suseljana Jovana Jovanišu Pejnovića. Bio
je Jovan stariji od Kate nekih desetak godina,
pa su Katu odvraćali da se udaje za njega.
— Tako nešto ne dolazi u obzir, dala sam
riječ i ja ću je i održati — odriješito je govori
la Kata.
Jovan Pejnović bio je povratnik iz Amerike.
Za ušteđevinu kupio je neki komad zemlje i —
to je bilo sve. Međutim, naslijedio je prilično
veliko imanje, pa je Kata imala pune ruke posla.
U međuvremenu, podasula su i djeca. Rodila ih
�je Kata osmoro; dvoje je umrlo nedugo iza po
roda, a jedno u četvrtoj godini života. Trebalo je
raditi i u kući i na njivi. A Kata je imala i sre
će: njen Jovaniša nije bio kao drugi muškarci u
selu; pomagao je supruzi u kućnim poslovima.
Donio je tu naviku iz daleka svijeta. Izgledalo
je da je Kata udajom iz svojih misli sasvim pro
tjerala intimne želje da se bori za bolji svijet,
da čita i traga za tim svijetom. No, Kata Pejnović, shodno okolnostima u kojima je živjela, po
lako, gotovo tiho stasavala je u svojim opanci
ma u veliku revolucionarku, neponovljivu tkalju
slobode.
JEDNA KNJIGA ZA JEDAN PUT
Kao žena i majka, Kala Pejnović uživala je
nepodijeljen ugled i kod muškaraca i kod žena
u svom selu. Isto kao i njena majka Jelena, Ka
ta je često priskakdla u pomoć svojim suselja
nima, bilo da je trebalo pomoći bolesnima ili
savjetom uputiti kako se nešto radi. Knjige koje
je čitala i znanja koja je sticala provjeravala je
u svakodnevnom životu.
Takvu Katu ljudi su cijenili, pomagala im
je kada je bilo najteže, a to se ne zaboravlja.
Svoj ugled stalno je povećavala. Ljudi su je ci
jenili jer je bila dobra i skrbna domaćica, a ka
da bi im se obraćala znala je prenijeti i ono što
misli i ono što osjeća. Budući da je čitala novi
ne, govorila im je o prilikama u zemlji i u svi
jetu, otvarajući prozore za skrivenu svjetlost u
gotovo nepismenih ljudi. U svakoj zgodi — na
prelima i igrankama posebno — ljudi su je slu
šali, i stari i mladi, zažagrena pogleda i otvore
nih usta, kao u djece začuđene čudesnim pri
čama.
Unatoč napornog rada, Kata je bila puna ži
votne energije — voljela je igru i pjesmu. Bila
je već zagazila u četvrtu deceniju života, a nje
na aktivnost ne samo da se nije smanjivala, ne
go sc stalno povećavala. Često je pješačila i u
sedam kilometara udaljeni Gospić, gdje je pro
davala, obično po kućama, mlijeko i sir. Tako
je u jednoj kući upoznala gimnazijalku Radu Tatalović. Biio je to vrlo vrijedno poznanstvo: Ra
da je bila skojevka, s bibliotekom beletristike,
sa naprednim socijalnim sadržajima, ali i nešto
�marksističke literature. Kata je osvojila Radu
svojom neposrednošću, dubinom misli i jedno
stavnim izražavanjem. Slučajno poznanstvo pre
raslo je u prijateljsko povjerenje: Kata je iz Gos
pića nosila kući, u svojim košarama, prvo raz
ličite beletrističke tekstove, a onda i one »teže«.
— Čita do zore, sav petrolej potroši! — go
vorio je njen Jovaniša, inače ponosan na Katu i
njen nepodjeljen ugled koji je već uživala u podvelebitskom kraju i među srpskim i među hr
vatskim stanovništvom.
Od svih knjiga koje je dobila, na životni put
Kate Pejnović i njeno opredjeljenje, kako je to i
sama govorila, najviše je utjecala »Mati« Maksi
ma Gorkog. Bila je to knjiga za jedan put, za
jedno jedino opredeljenje: za revolucionarni po
kret. S tom knjigom jedna seljanka nadopunila
je svoj svijet, jedna majka u vječno crnoj ma
rami, visokog umnog čela, krenula je da i ona
sudjeluje u stvaranju nove povijesti. Tu knjigu
dobila je od jednog pekarskog pomoćnika iz Gos
pića.
Katina kuća bila je uz glavnu cestu što je
od Gospića išla dalje prema Bužimu, Rastoku,
Pazarištu... Biljeg joj je bila velika mirisna li
pa, zasađena na dan rođenja Jovana Pejnovića.
Mala kuća kod lipe, nekoliko godina prije dru
gog svjetskog rata, postat će mjesto dogovora i
glavna baza gospićkih komunista i skojevaca.
Bilo je to vrijeme kada se nad sudbinom
čovječanstva počeše nadvijati mutni oblaci fa
šizma, dopirući i tamo podno Velebita.
U svojoj autobiografskoj ispovijesti Kata je
pisala prisjećajući se tih vremena:
»... Upoznala sam se s Jakovom Blaževićem
i Nedjeljkom Žakulom 1937. godine, koji su mi
posvetili punu pažnju i davali mi napredne knji
ge. Čitala sam neke stvari iz 'Političke ekonomi
je', zatim 'Srp i čekić', Historiju SKP(b), 'Prole
ter', 'Vjesnik' koji je tada izlazio. Cdtala sam
'Gvozdenu petu' i još mnoge druge napredne
knjige...«
Na putu približavanja članstvu u Komunis
tičkoj partiji Jugoslavije, Kata Pejnović se stal
no uzdizala, proučavala revolucionarna iskustva
i teoretske postavke marksističko-lenjmističkih
autora.
»Uviđajući sve više teški i ropski život, koji
sam preživljavala, ponukalo me je da što više
učim za bolje uslove života« — pisala je Kata o
sebi.
�Pripremajući se za odlučnu, revolucionarnu
borbu, za svijet koji neće nalikovati na onaj u
kojem je ona tada živjela, pripremala se i za ula
zak u Komunističku partiju Jugoslavije.
DUBOKI TRAGOVI AKIFA ŠEREMETA
Zanimljiv je razvoj komunističkog pokreta,
u Lici, posebno u Gospiću i njegovoj okolici. U
nerazvijenu kraju nije bilo ni radničke klase. Tek
pred sam rat u većim mjestima razvit će se znat
nije zanatstvo, nešto drvne industrije i trgovina.
Ipak, još 1923. godine u Gospiću je djelovala
organizacija Komunističke partije, gdje su se po
sebno isticali Mile Počuča i Ivica Gržetić. Me
đutim, budući da su ti komunisti napustili Liku
— i partijska organizacija je prestala djelovati.
Tek godine 1927. u Gospiću je ponovo osno
vana partijska organizacija. Naime, iz Banje Lu
ke je bio protjeran profesor povijesti Akif ŠeKata s kćerima Milicom Počučom i
Ljubom Obradović
�remel i zaposlio se u gospićkoj gimnaziji. Akii
je bio u to vrijeme član Centralnog komiteta
komunističke partije Jugoslavije. Njegovim do
laskom, u Gospiću je ponovo oživio partijski rad,
koji više neće biti prekidan. Odmah po dolasku
Šeremet razvija živu aktivnost među učenicima
gimnazije, studentima (za ljetnih raspusta) i za
natlijama. Bio je to jedan od vrlo darovitih sijača
komunističkih ideja; na svojim predavanjima
vješto je u lekcije povijesti uvrštavao i konkret
ne probleme života, ne zaboravljajući da podsje
ti svoje učenike na uzroke i posljedice odnosa
u tadašnjem antinarodnom režimu. (Akif Šeremet nestao je u Staljinovim čistkama 1939. go
dine — o. p ).
Za kratkog Akifovog boravka u Gospiću u
partijskoj organizaciji bili su: dr Pavle Gregorić,
Jakov Blažević, Hubert Vidaković, Ive Cačić i
Drago Marušić. Deset godina kasnije, kada Akifa više nije bilo među živima, partijski život u
Lici bio je znatno razvijen. Partijske organiza
cije osnivane su i po mnogim selima, uglavnom
onim bliže općinskih i sreskih mjesta. Sjeme ko
je je posijao Akif Šeremet među učenike, stu
dente i zanatlije davalo je godinama pred sam
rat značajne plodove. Iz tog sjemena izrastala
je i Kata Pejpović.
Katu je ponajprije zapazio pekarski radnik
Jovo Rajčević, koji je radio u Gospiću, ali je ina
če živio u Smiljanu. Kao član Partije upoznao
je neke drugove iz svoje organizacije, prije os
talih Jakova Blaževića i Nedjeljka Žakulu, da u
njegovu selu živi žena koja po svom obrazova
nju i ponašanju uveliko odskače od svoje sredi
ne. I Rada Tatalović, gospićka skojevka, također
je Jakovu Blaževiću govorila o ženi u crnoj ma
rami, što u Gospiću prodaje sir i mlijeko i širi
»živi marksizam«.
Kada je u Španjolskoj izbio građanski rat
(ljeto 1936. godine), u obranu španjolske repub
like hitale su brojne internacionalne brigade.
Taj rat bio je ispit savjesti naprednog čovječan
stva — proletarijata i napredne inteligencije, bio
je borba protiv fašističke najezde. I mnogi Liča
ni svrstali su se u internacionalne brigade da s
oružjem brane Republiku Španjolsku. Oni koji
su ostali u zemlji, svesrdno, onoliko koliko su
mogli, pomagali su svojim borcima, posebno na
kon povlačenja interbrigada iz Španije, kada su
mnogi naši borci bili zatočeni u francuskim lo
gorima. U akcijama prikupljanja pomoći poseb-
�no se isticala Kata Pejnović. Agitirala je u Smiljanu i drugim selima i prikupljala pomoć, od
jeću i hranu za drugove u logorima.
U aprilu 1938. Kata je primljena u Komu
nističku partiju.
Te godine stalno je bila u akciji: osim pri
kupljanja pomoći našim drugovima u francusskim logorima, razvijala je živu antifašističku
propagandu, posebno onda kada je Hitlerova Nje
mačka napala i pripojila dio čehoslovačke — Sudete, u okvir svojih nacionalnih granica.
U svojim sjećanjima (za RTV Zagreb) Kata
kaže:
»Organizirali smo velike demonstracije u Gra
čacu, gdje se bilo okupilo nekoliko tisuća ljudi.
Tumačili smo napad Hitlera na čehoslovačku kao
opasnost fašizma i za našu zemlju.«
Upravo ta opasnost nije kucala samo na vra
ta Španjolske i Čehoslovačke, nego i na vrata
naše zemlje i cijelog svijeta. Komunistička par
tija Jugoslavije imala je pravilnu ocjenu tih do
gađaja, a Kata je tu ocjenu znala prenijeti na
ljude oko sebe, bilo da je govorila na zborovima,
ili u svakodnevnim susretima s ljudima. Osim
toga, Partija joj je dala zadatak da djeluje u le
galnim organizacijama »Seljačka sloga« i »Seljač
ko kolo«. Kata je radila gotovo bez prestanka.
Dolaskom Josipa Broza Tita na čelo KPJ,
oživio je rad na svim frontovima; za članove Par
tije nije bilo niti je smjelo biti predaha. U me
đuvremenu, fašistička Njemačka napala je i oku
pirala Poljsku, a prije toga pripojila je u sastav
svog »velikog Reicha« i Austriju. Fašizam je zvec
kao svojim oružjem i na našoj granici.
NAROD ZBIJA REDOVE
Uoči svenarodnog ustanka 1941. godine u
Lici je bilo 180 članova Partije. I srpska i hrvat
ska buržoazija nastojale su svim silama da u
tom kraju osiguraju prevlast svojih pozicija i
interesa. Nasrtljivost te politike išla je sve do
izazivanja međunacionalne netrpeljivosti i suko
ba. Još tridesetih godina, u Lici je srpska buržo
azija osnovala četnička udruženja, čiji je cilj bio
proganjanje demokratski i revolucionarno orijen
tiranih ljudi, a posebno izazivanje šovinističke
mržnje i nepovjerenja između srpskog i hrvat
skog naroda.
/ g r a d S '.-
2 Kata Pejnović
�18
Hrvatska je buržoazija, s druge strane, isto
dobno, kao odgovor na četništvo, počela s osni
vanjem ilegalnih organizacija križara, koje poste
peno postaju utočišta ustaša. I jedna i druga or
ganizacija, u toku narodnooslobodilačkog rata,
pokazat će svoja prava lica kao izdanci buržoaskih interesa predano služeći okupatorima.
Međutim, unatoč svega toga, utjecaj komu
nista u Lici je stalno rastao. Stasala je genera
cija školovanih, i mahom revolucionarnom po
kretu priklonjenih Ličana, koja se trudila da one
mogući utjecaj buržoazije među narodima. Raz
vojem trgovine i lihvarstva, seljaci su naglo siromašili i u idejama komunista nalazili jedini
izlaz i perspektivu svog budućeg života. Isto ta
ko, uoči samog rata u Liku se vraćaju radnici iz
zapadnoevropskih i drugih zemalja (zbog eko
nomske krize), gdje su mnogi od njih bili pripad
nici tamošnjih radničkih i komunističkih orga
nizacija. Sve je to utjecalo da se uoči drugog
svjetskog rata u Lici razvije snažan revolucio
narni pokret, s kadrovskim potencijalom sposob
nim da povede narod na ustanak i u socijalistič
ku revoluciju.
Kata Pejnović bila je u to vrijeme već preka
ljeni borac i aktivista. U Smiljanu je već bila
osnovana partijska organizacija na čijem čelu se
nalazio Jovo Rajčević. Valjalo je naći najpogod
nije oblike djelovanja da se onemogući učvršći
vanje pozicija buržoazije, te da se masama ob
jasni profašisLčko d je ovan je jugoslovenske vlade.
Kako je u Smiljanu već djelovalo srpsko
»Seljačko kolo« i hrvatska »Seljačka sloga«, za
čije djelatnosti je bila zadužena Kata, trebalo je
članstvo tih kulturno-ekonomskih institucija čim
čvršće povezivati. Zato je u kući Petra Pejnovića
osnovan »Ekonomski centar«, gdje su seljaci mo
gli kupiti umjetno gnojivo, prehrambene potrep
štine i manje poljoprivredne strojeve; centar je
trebao biti mjesto sastajanja članova obje te or
ganizacije. U tome se u potpunosti uspjelo, jer te
dvije organizacije, unatoč različitoj propagandi
i trovanju međusobnih odnosa od strane nekih
pravoslavnih i katoličkih popova, nisu bile ni u
čemu suprotstavljene. Okupljanje Smiljančana u
»Ekonomskom centru« Kata je koristila za učvr
šćivanje bratstva i jedinstva, govoreći im da bur
žoazija, huškajući ih na međunacionalnu netrpe
ljivost, zapravo želi da odvrati borbu naroda
protiv same te buržoazije. Kata je bila aktivna
i omiljena i u jednom i u drugom društvu, pa
�su njene riječi bile jače od svih vrsta propagande
neprijatelja naroda.
Iako je u to vrijeme već bio znatno popus
tio okov buržoaske diktature, aktivnost Kate
Pejnović nije mogla promaći doušnicima režima.
Pop Matej Stijačić, te pop Tomljenović, često
su i u svojim crkvenim propovijedima »proziva
li« Kalu i »cinkali« je žandarmima. Oni su se bi
li okomili na smiljansku zadrugu (Ekonomski
centar) kao komunističko uporište.
Baš zbog tih doušnika Katina je kuća često
bila meta žandarmskih posjeta i premetačina.
Ali, ona je već bila prekaljena ilegalka — u kući
nisu mogli naći dokaze njene pripadnosti Ko
munističkoj partiji ili neke druge tragove koji
bi mogli upućivati na to. Osim toga, i sam ban
Kostrenčić nije mnogo držao do tih popova, po
sebno do Stijačića, kojeg je u pismu tadašnjem
predsjedniku vlade Stojadinoviću nazvao »veo
ma nasilnim i grubim čovjekom«.
Godinu dana prije fašističkog napada na Ju
goslaviju, u maju 1940. godine, komunisti su se
borili da zbiju demokratske redove u jedinstve
nu frontu radnog naroda na izborima za općin
ska vijeća. Na tim izborima komunisti i kandi
dati demokratskih opredjeljenja dobili su u mno
gim općinama Like većinu glasova. Bio je to do
bar znak pred događaje koji će vrlo brzo doći.
U te značajne uspjehe j Kata je ugradila dio
svog života.
NOVO PRIZNANJE — NOVA OBAVEZA
Pred sam rat u Lici je već bilo pedesetak par
tijskih organizacija. Njima je, održavajući izrav
nu vezu sa CK KP Hrvatske, rukovodio Jakov
Blažević. On je već ranije uočio snagu i volju
Kate Pejnović i njenu nepokolebljivost da istraje u obavljanju svih zadataka koje je pred nju
postavljala Partija. Zato je bilo i prirodno da je
1940. godine Kata postala članom i Okružnog ko
miteta KP za Liku.
Naime, te godine održana je Okružna kon
ferencija na Plitvičkim jezerima, kojom prilikom
je formiran i Okružni komitet KP za Liku, u či
ji sastav su ušli: Jakov Blažević (sekretar), Mile
Počuča, Nedjeljko Žakula, Tode Marijan, Milan
Vukmirović Škarpa, Kata Pejnović, Tomo Nikšić
�i Dušan Brujić. Ovo visoko priznanje Kati je zna
čilo još jednu novu obavezu. Ali za ženu njezina
kova, koja se poput hrasta, polako uzdizala, ni
najteži zadaci nisu neostvarljivi.
— Na Okružnoj partijskoj konferenciji po
stavljen je zadatak: proširiti rad sa ženama. Kri
tički je ukazano na slab rad na tom planu. To
zaduženje je bilo zajedničko, a ne samo moje.
Članova partije — žena, nije bilo mnogo, dok je
skojevki bilo dosta. Bilo je nekoliko žena — čla
nova partije u Končarevu kraju. Inače su među
članovima partije većinom bile intelektualke,
neke na studijama u Zagrebu, a neke u Beogra
du. One su iz SKOJ-a prešle u Partiju — priča
la je Kata poslije oslobođenja, sećajući se sastan
ka na Plitvičkim jezerima.
Jesu li baš svi bili zaduženi za rad sa žena
ma? Kata će to ipak shvatiti kao svoje zaduže
nje, i krenuti u akciju. Pošteno komunistički: sve
što napravim ja, napravili smo svi, ili obrnuto.
Nije bilo dioba osobnih zasluga. Revolucija koja
se približava tražila je da se brzo radi, da se na
rod organizira, da bude spreman kako bi velebit
ske visove napokon osvjetlila baklja slobode.
Okružni komitet najčešće se sastajao u advokatskoj kancelariji Nedjeljka Žakule u Gospi
ću. Tu su primane i poruke i upute za rad sa
članstvom i narodom. Kata je gotovo svakodnev
no, ako nije bila negdje dalje na terenu, od Smiljana do Gospića prevaljivala put pješice.
Onda je došlo i prolcćc 1941. godine i pad
Kraljevine Jugoslavije. U Divoselu održan je sa
stanak Okružnog komiteta na kojem je dogovo
reno da svi članovi Komiteta idu u rat, osim Ja
kova Blaževića, koji se trebao povući u ilegal
nost. Međutim, ubrzo su se svi vratili: neki još
nisu ni bili stigli na odredišta, a buržoaska vla
da je izvjesila bijelu zastavu, pokupila svoje kr
pice i narodno zlato i pobjegla u inozemstvo —
ostavljajući narod na milost i nemilost osvaja
čima.
Prisjećajući se tih dana Kata je pisala:
»Ja sam ostala u Smiljanu. Drugovi su tada
zaključili da nema smisla da sav rad Okružnog
komiteta ostane na meni, jer sam već bila kom
promitirana, pa su se bojali da se neću moći pro
biti svugdje, bez obzira na svoje veze sa skojev
cima i mojom djecom koja su mi pomagala. Ta
ko je odlučeno da Jakov Blažević ostane u Divo
selu, a ostali su otišli u r a t...«
�Zbog sramne kapitulacije buržoazije, rat je
završio prije nego je i počeo: Kraljevina Jugo
slavija pala je za samo deset dana. Pala za sva
vremena.
Buržoazija je pobjegla u inozemstvo ili se
stavila u službu njemačkim, talijanskim, mađar
skim i bugarskim fašističkim okupatorima. Na
rod je ostavljen na milost i nemilost okupato
rima.
Kata je, zajedno sa svojim drugovima komu
nistima, bila u danonoćnoj akciji: počele su po
sljednje pripreme za ustanak. Centralni komitet
KPJ 15. aprila 1941. godine izdao je o tome i
proglas, prvo sjeme slobode u porobljenoj Evro
pi.
STISNUTO SRCE I PESNICA
Okupatorske armije još nisu bile osvojile
sve krajeve zemlje kada je 10. aprila 1941. go
dine u Zagrebu proglašena takozvana Nezavisna
Država Hrvatska, poglavnika Ante Pavelića. Za
Nikola Pejnović, najstariji Katin sin
�narod Like došli su najcrnji dani u njegovoj his
toriji. Odmah po dolasku na vlast ustaše su za
vele krvavi teror. Naprosto su se natjecale tko
će više uhvatiti i zaklati: Srba, Židova i Hrvata
antifašista.
Hrvatsko stanovništvo zastrašivali su četni
cima, podstičući međunacionalnu mržnju Srba
i Hrvata. Govorili su da su Srbi odgovorni za
sve patnje hrvatskog naroda u staroj Jugoslaviji
i da će tog zla nestati ako se Srbi protjeraju iz
Like. Propali srpski političari građanskih parti
ja uzvraćali su istom mjerom: huškali su Srbe
protiv Hrvata. Međutim, i jedni i drugi bili su
društveni talog, ološ najore vrste i jednog i dru
gog naroda. Oni svojim narodima nisu željeli niš
ta dobro: želja im je bila da se dodvore talijan
skim okupatorima, da sačuvaju vlast buržoazi
je, pa makar bila i ograničena zbog prisustva
fašističkih okupatora.
Talijanski fašisti, koji su okupirali Liku, obi
lato su se koristili svojim domaćim slugama, po
provjerenom receptu — zavadi pa vladaj.
Samo nekoliko dana po dolasku u Gospić i
Smiljan, ustaše su uhapsile Katinog supruga Jo
vanišu. Narod još nije mogao vjerovati da će se
ustaše odlučiti na dotad neviđena zvjerstva. Ipak
su to učinile.
Prvog dana strahovlade ustaše su ubile dvo
jicu seljaka iz Smiljana. Njihova tijela bacili su
u jamu poviše Bužima. Potom su zvjerski unakažena tijela bacali i u Janča i Ševićjamu kod
Pazarišta. Bezdani o kojima su majke svojoj dje
ci pričale čudesne priče, postali su stravični bi
lježi strahovlade razularenog fašističkog ološa.
Kata ide od sela do sela, po zadatku Partije.
Valja sačuvati živote komunista i njihovih sim
patizera, organizirati izbjegličke logore u ličkim
šumama. Dolazi i ljeto. Ustaše su krenule u ma
sovne pokolje srpskog stanovništva: u sanio če
tiri dana krvavih orgija poklali su na stotine muš
karaca, žena i djece. Pod ustaškim nožem gube
živote Katin suprug Jovaniša i sva tri sina: Ni
kola, Branko i Mihajlo. Da majci Kati bude i te
že, Mihajla su ustaše živa zapalile.
Mnoge majke bi presvisnule. Katino srce sc
stislo; stegla pesnica, još odlučnija da se bori
do konačne pobjede.
Dogodilo se to baš u ono vrijeme kada je
Kata pokušavala organizirati oslobođenje logo
raša iz logora Jadovno. U tom logoru, pored dru
gih, bilo je i pet tisuća Židova koje su ustaše
�prebacile na otok Pag, gdje su svi do jedinog po
ubijani i zakopani u grobnice koje su sami isko
pali prije svoje smrti. Druge logoraše pobili su
u Jadovnom, a lješeve pobacali u kraške jame i
bezdane. Vjetar s Velebita i drugih ličkih plani
na mirisao je na smrt.
— Muža su mi prije bacanja u Šević-jamu
zvjerski mučili, samo da progovori, da kaže gdje
sam ja, Jakov i drugi drugovi. Kožu su mu derali,
oko kopali, uši rezali, ali on ništa nije kazao —
pričala je Kata.
Kada se to dogodilo Kata je bila u jednom
zbjegu, sa oko četrdesetak ljudi. U blizini su bi
la još dva zbjega. Ustaše su ih otkrile i opkoli
le. Kata je uspjela pobjeći u selo Vaganac i sklo
niti se u kući Geme Šarića, komunističkog sim
patizera. Nije tada znala da su joj dvije kćeri.
Ljuba i Milica, preživjele. Ljuba je pobjegla iz
škole u kojoj je odmah zatim izgorio veliki broj
ljudi, žena i djece. Ljubu je spasila Hrvatica Luja Jelinić — čičin. A takvih je primjera bilo tih
dana bezbroj u Lici.
U smiraj tog stravičnog dana, Kata se spu
stila u Smiljan. Od svega što je imala, ostala je
lipa kao nijemi svjedok bezumlja. Krvave zvjeri
povukle su se u svoje brloge, dok su se još tiho
dimila zgarišta i tužno cvilili psi za izgubljenim
gospodarima. Strpljenje naroda je dogorjevalo,
primicao se dan odluke.
Sa zgarišta krenula je Kata u Divoselo, gdje
se nalazio Okružni komitet za Liku. Okupljenim
ženama iz nekoliko sela održala je govor.
— Ne želim nikom da doživi takve boli i
stradanja kakve su doživjele stotine srpskih obi
telji i oni Hrvati koji su se na bilo koji način
suprotstavili krvavim zločinima ustaša. Da se to
nikad ne ponovi — moramo se svi dignuti kao
jedan u narodni ustanak — klicala je tada Kata.
Jauci s Jadovna još se nisu bili ni stišali li
prestrašenom narodu, a već je odjeknula grlena
pjesma ohrabrenja u ličkim šumama:
Oj narode Like i Korduna,
Došlo vrijeme da se diže buna!
U to vrijeme Kata je tako reći spadala s
nogu; išla je od sela do sela i hrabrila zaplašene
ljude, dizala im moral, ulijevala nadu. Lika ni
kad nije stenjala pognute glave! Partija je već
bila spremna da povede narod u borbu za oslo
bođenje.
�24
— Ustaše su oruđe okupatora — govorila je
Kata na zborovima.
Širila je bratstvo i jedinstvo Srba i Hrvata.
Bila je presretna kada su njene riječi potvrđe
ne i na dijelu: u Divoselo su došli skojevci, par
tijci i antifašisti Hrvati iz njenog rodnog Smiljana — da se zajedno sa Srbima bore protiv
ustaša i talijanskih okupatora. Kuje se borbeno
jedinstvo naroda Like.
Svojim jedinstvenim i narodu lako razumlji
vim riječima, Kata neprekidno objašnjava ciljeve
revolucije; i Srbi i Hrvati je prihvaćaju, jer go
vori ono što oni sami osjećaju. Ispod crvenog
barjaka revolucije koji je razvila komunistkinja
Kata okuplja se narod Like. Ona postaje jedan
od najistaknutijih organizatora narodnog ustan
ka u tom kraju.
Prve puške u Srbu, a potom i u Divoselu,
zapalile su vatru slobode. Padaju ustaške posta
je u selima, slobodan je i Donji Lapac. Onaj na
boj, koji se polako taložio u ličkoj sirotinji i in
teligenciji, eksplodirao je kao poruka poroblje
noj Evropi: Ovaj narod ovdje bije bitku i za tvo
ju slobodu!
Za vrlo kratko vrijeme ustašama je Lika po
stala veoma tijesna. Nema više onih bahatih hajki na nevine ljude; krvnici su pobjegli u utvr
đeni Gospić, pod okrilje talijanskih okupatora.
Splasnuo je teror crnih noževa, štakori su pob
jegli u rupe. Narod je slavio svoje prve pobjede.
Unatoč složenim uvjetima, Lika je ušla sprem
na u ustanak. Za vrijeme opće mobilizacije, ka
da su neprijatelji napali našu zemlju, vođena je
politika da komunisti, skojevci i njihovi simpa
tizeri, poslije rasula, čuvaju oružje. Komunisti
su ga prikupljali. I u Katinoj kući bila je jedna
sabirnica oružja. Otuda je oružje prenošeno u
Divoselo, i skrivano u stogove sijena. Neposred
no pred ustanak prikupljeno je u Lici okp 1300
pušaka i nekoliko puškomitraljeza, znatne koli
čine municije ] ručnih granata.
Katinom zaslugom mnogi su skojevci po za
datku Partije odlazili u domobrane i otuda do
premali oružje. Tako je Partija na različite na
čine naoružavala narod.
Ustašama je bila poznata uloga Kate Pejnović, pa su odmah po dolasku na vlast, u nemo
gućnosti da joj uđu u trag, raspisali i potjerni
cu za njom. Ali narod je čuvao svoju Katu.
�BORBA NA SVIM FRONTOVIMA
Ustanak je i na području Bosanske Krajine
raširio krila slobode. U oslobođenom Drvaru, ni
puni mjesec nakon podizanja narodnog ustanka,
održana je velika skupština žena, na kojoj su sud
jelovale seljanke, radnice, intelektualke... Na
skupštini su sudjelovale i drugarice iz Slovenije,
koje su sa svojim obiteljima protjerane u taj
kraj nakon njemačke okupacije. Sudjelovale su
i Ličanke. Tada je formiran Antifašistički odbor
žena, sa zadatkom da se i žene aktivno uključe
u narodnooslobodilačku borbu.
Primjer iz Drvara slijedile su i žene Like. Na
sastanku Okružnog komiteta, održanom 11. sep
tembra 1941. godine u Donjem Lapcu, Kata je po
krenula pitanje organiziranog sudjelovanja žena
u narodnooslobodilaokoj borbi. Komitet je do
nio odluku da se na oslobođenom teritoriju stva
raju odbori Narodne pomoći, čiji je osnovni za
datak bio prikupljanje hrane i odjeće za borce
u odredima.
Dogovoreno je da se u svim selima osnivaju
odbori žena./ Kata obilazi sela, osniva odbore,
drži govore, objašnjava zadatke i ciljeve revolu
cije. Jela Bićanić, Katin suborac, sjeća se njene
aktivnosti (»Drugarica Kata«):
»Fizičke napore nije podnosila teško. Po kiši
i snijegu, popodne i uvečer, nekad i prije pod
ne, ona je išla iz mjesta u mjesto...«
Jela Bićanić opisuje Katin govor u selu Krbavici:
»Govorila je konkretno. Svaka riječ jasna,
adekvatna slika; riječi zaokružene kao obluci u
potoku. Sjećam se, govorila je i o sovjetskim
ženama, o životu i patnjama žena u staroj Jugo
slaviji. Još i danas mi je u uhu rečenica: ’Oni
su nam pili krv kroz naše grube seljačke ko
šulje’. Svoje izlaganje popraćala je gestikuliranjem; kad je željela nešto istaknuti, pokrenula
bi desnu ruku i stezala pesnicu. Bijaše tada u
Krbavici dva-tri dana a onda nekamo ode. Nije
rekla ni kuda ni kamo; ni prije odlaska ni po
povratku. ... znala je što je partijska konspi
racija. ..
Gotovo da se nije ni spominjalo njeno prezi
me. Govorilo se, jednostavno: Kata. Borci su je
najčešće zvali Mama Kata. Sa svakim je znala
razgovarati, uvijek spremna na vedru riječ i bodrenje drugih.«
�Takva je bila Kata, žena u vječno tamnoj ma
rami. Svojim radom otvarala je uvijek nove i no
ve frontove, one često nevidljive, koji su za ne
prijatelja bili jednako pogubni kao i oni vatre
ni. Iako je tiho gazila ličkim puteljcima, staza
ma i bogazama, prije negoli stigne u neko selo,
od usta do usta širio bi se šapat uzbuđenja: »Do
lazi Kata«. A kada dolazi Kata dolaze i novi doga
đaji, uvijek se rađa nešto novo.
U to vrijeme rađali su se odbori žena. Dola
zila je i zima; valjalo je obući partizansku voj
sku. Odbori žena prosto su se natjecali koji će
sakupiti više vune, košulja, gaća, kaputa, džem
pera, šalova, čarapa i druge robe potrebne na
rodnim ratnicima.
(Zadatak Partije u osnivanju odbora žena
Kata je savjesno ispunjavala, organizirajući tako,
u pozadini, ekonomsku i političku snagu revolu
cije. Bez te snage, bez tog čvrstog oslonca, bilo
bi vrlo teško voditi i oružanu borbuj:
Rad već prekaljene revolucionarke osjećao
se na svim poljima; osim prikupljanja hrane i
odjeće borcima, razvijao se vrlo aktivan politič
ki i kulturni život u oslobođenim mjestima Like.
Talijanski okupatori uzalud su pokušavali uspo
staviti kontakt s narodom — bili su u potpunos
ti izolirani. Seljaci su krili stoku, hranu, ai sami
su se sklanjali, da se ni slučajno' ne sretnu s
okupatorom ako je to ikako moguće.
Osnovani odbori Antifašističke fronte žena po
stepeno su povezivani općinskim, a zatim i ko
tarskim rukovodstvima. Krajem 1941. godine u
Krbavici je održan i sastanak Inicijativnog od
bora Antifašističke fronte žena za Liku. U to vri
jeme vode se žestoke borbe s Talijanima, pa i
mnoge žene, osim uobičajenih zadataka, preuzi
maju na sebe borbu za ranjenike, a mnoge od
njih uzimaju pušku u ruke da se bore protiv
okupatora.
U februaru 1942. godine u Krbavici je odr
žan Plenum Okružnog komiteta KPH za Liku na
kojem je sudjelovala i Kata. Ukazano je tada na
opasnost od četnika, koji sve više i više okreću
leđa narodu, stvaraju ortakluk s talijanskim oku
patorima od kojih dobivaju oružje. Za Katu je
to bio novi zadatak: trebalo je ponovo obilaziti
sela, držati govore, objašnjavati narodu zločinač
ku, izdajničku ulogu četnika.
Ustaše su svoje krvavo lice pokazale odmah
prvih dana sloma stare Jugoslavije — isto tak-
�vo lice pokazat će i četnici, nešto kasnije, okre
ćući svoje oružje protiv vlastita naroda, sijući
međunacionalnu mržnju i bratoubilački rat.
OBRAČUN SA ČETNICIMA
Kao i u drugim krajevima, tako i u Lici, čet
nici su u prvim danima ustanka taktizirali; na
riječima su bili protiv ustaša i okupatora, ali
ništa nisu poduzimali. Čekali bi da partizani os
voje neko mjesto, pa bi se i oni »priključili« po
bjednicima. Uostalom jačih četničkih formacija
i nije bilo u tom kraju, ali i ono što je bilo na
nijelo je velikog zla narodmooslobodilačkom po
kretu. Lokalnim četnicima pomagali su nedićevci
i ljotićevci, porijeklom iz tih krajeva. Njihov os
novni zadatak bio je likvidiranje najistaknutijih
organizatora ustanka, četnički crni noževi ubili
su Marka Oreškovića, Miću Radakovića, Pekišu
Vuksana i mnoge druge istaknute rukovodioce u
Lici.
Kao i ustašama, tako i četnicima, bilo je izu
zetno stalo da oduzmu život i Kati Pejnović. Vre
bali su priliku, šunjajući se po selima kao pra
vi strvinari, da im padne šaka. U tom se poseb
no isticao vođa jedne četničke bande Gavro Stanojević zvani Bugar.
On i njegovi koljači banuše noću u selo Počitelj, gdje su u jednoj kući ubili Vladu Cerina,
partijskog radnika iz Zagreba. Kata se sjeća tog
događaja i o njemu zapisuje:
»Te večeri i ja sam stigla u Počitelj i smje
stila se u jednu kuću blizu štaba Počiteljskog od
reda. Malo zatim vratio se Vlado Cerin s terena,
pa smo skoro do 22 časa razgovarali o ustanku i
političkom radu u narodu. Sjećam se dobro da
mi je pokazivao neki novi politički materijal, za
koji još nisam znala i šalio se da je, eto, bolje
informiran od mene. Onda je otišao da spava u
jednu kuću, nešto dalje od one u kojoj sam se ja
smjestila...«
Kata je loše spavala te noći, pa je ustala vr
lo rano. Zapitala je domaćicu:
— Saro, jesi li čula da je noćas ovuda neko
prolazio? Zašto su naši iz odreda toliko šetali,
a da ustaše nisu pucale?
Kada je domaćica zaplakala, Kati je bilo
jasno da se nešto dogodilo. Četnici su u selu već
slavili svoj krvavi pir.
�»Odmah sam se uputila u odred« — piše
Kata. »Kada sam ušla u štab imala sam što i
vidjeti. Četnici skidaju naše parole i stavljaju
svoje i bacaju sve što je partizansko. Izgledalo
je kao da su se i oni iznenadili kad su me ugle
dali kako ulazim u štab odreda.
Odmah sam se vratila u kuću gdje sam pre
noćila. Tamo sam našla jednog četnika, koji je
sudjelovao u ubistvu Pekiše Vuksana. Izuvao je
mokre čarape i pjevao četničke pjesme, a mene je
samo pogledao. Otišao je u štab odreda, a posli
je njega je došao drugi i rekao:
— Kato, ti ćeš sada ostati s nama. Ti si pa
metna žena i nemoj se upuštati u te komunis
tičke i ustaške poslove.
Odgovorila sam:
— Dobro. Samo ću otići u Medak da javim
da neće biti sastanka koji sam s njima zakazala.
Pristali su da odem u Medak. Znali su da
im je tamo vođa Gavro Stanojević, pa su misli
li da im ionako neću moći umaći. Ja sam se, me
đutim, dosjetila da mogu preko bare poći pre
ma Čitluku, pa sam to i učinila. Nisam se okre
tala da vidim slijede li me ili ne. Blizu ceste
ugledam jednog čovjeka s puškom o ramenu.
Došavši bliže, vidjela sam da je bio iz našeg od
reda, jedan od onih što su ih četnici zadržali.
Imala sam revolver, otkačila sam ga i pomislila:
»Ako me napadne pucat ću.« On se, međutim,
nije micao, gužvao je nešto među prstima, i kad
sam prišla, zapitao me:
—Drugarice Kato, imaš li šibica da pripalim
cigaretu?
— Imam, odgovorim, i pružim mu.
Onda mi je rekao da su ga poslali da me
dočeka, sveže i vrati natrag i sve mi je ispričao
o noćnoj akciji četnika.
— Ja te neću vezati i voditi toj bandi. Idem
u Velebit, a ti već znaš kuda ćeš — rekao mi je
na kraju.
Kad su primjetili da se on ne vraća i da sam
produžila put za Čitluk, četnici su poslali troji
cu naoružanih bandita da me uhvate i vrate. Me
đutim, ja sam već bila blizu Čitluka. U selo se
nisu usuđivali da uđu, pa su se vratili.«
Stigavši u Čitluk, Kata se uputila u štab
odreda, gdje je zatekla komandanta Mitu Krajnovića, koji je bio žandarm i ranije je pripadao
četničkoj organizaciji. Ispričala mu je, u prisut
nosti okupljene omladine i naroda, što su četni-
�ci počinili te noći u selu Počitelj. Mjerkala je ko
mandanta, tražeći odgovor kako će reagirati.
— Nikad nisam bio za takve četnike i tak
vu politiku — odgovorio joj je Mito Krajnović.
— Treba čuvati odred — rekla mu je Kata
— i paziti da se četnici ne povezu s kim u selu.
Katina sjećanja iz tog događaja su vrlo svje
ža:
»Nisam još ni završila, kad uđoše dva čet
nika kurira s pismom za Mitu. Pred sobom su
vodili svezanog Miću Muhara, koji je ujutro sti
gao u Počitelj. On ga otvori i počne ga čitati.
Stala sam kraj njega i rekla:
— Daj, da i ja pročitam.
— Ma, čekaj, dok vidim šla je!
Ipak sam pogledala, a u pismu je pisalo:
'Dragi brate Srbine, u Čitluk je došla Kata Pejnović. Ubij tu ustaškinju, a isto tako i Miouna.
A ako nećeš, pošalji ih svezane natrag po našim
kuririma.’
Kata je sada izravno stavila na kušnju oda
nost Mite Krajnovića narodnom ustanku i revo
luciji. Energično ga je zapitala:
— Sad, Mito, reci odmah: što ćeš učiniti?
— Ne bih te ubio ni za cijeli svijet — rekao
je Krajnović.
— A što će bili s Mićunom? — pitala je
Kata.
— Ništa. Sto i s tobom.
I, nije se ništa dogodilo. Ali, valjalo je brzo
raditi. Partijska organizacija i njeni aktivisti mo
rali su pred narodom razobličavati izdajničku
ulogu četnika, odvraćati seljake od njihovih re
dova. Oni su bili, zapravo, nosioci ideologije srp
ske buržoazije, nosioci njenih interesa, oruđe u
rukama te buržoazije. Znala je to Kata iz svog
predratnog partijskog rada, znala je čije su bile
i kome su služile četničke organizacije.
Od tog vremena, kad bi ustaše napadale par
tizanske odrede, napadali su i četnici, pod okri
ljem Talijana. Bili su izdajnici, a to je nešto što
se u narodu, od riječi i poštenja, nije praštalo.
Kata se i poslije susretala s četničkim ideo
lozima i propagatorima četničkih ideja.
»Sjećam se jednog zbora u Jošanu u prolje
će 1942. kada sam imala s ljotićevcem Lajkovićem
pravi obračun. Došla sam u selo da osnujem
odbor AFŽ; odbor Narodne pomoći je već pos
tojao. Na političkom zboru govorila sam okup
ljenom narodu o našoj borbi i našim zadacima,
a Lajković, koji je oko sebe okupio još nekoli-
�ko malodušnika, počeo mi upadati u riječ i ne
girati ono što sam govorila. Tvrdio je da u na
šim odredima ima ustaša. Čak je rekao da je
i moj sin ustaša. Pri tom je mislio na Hrvate u
partizanima, jer je glavna četnička tendencija
bila razbijanje bratstva i jedinstva.
Ništa me u tim danima nije više pogađalo,
nego napad na naše bratstvo i jedinstvo koje
smo tako uporno stvarali. Odgovorila sam na
svaku riječ i pritom ga dovodila u takvu situaci
ju da nije znao što da kaže. Iznijela sam na zbo
ru i podatke o ubistvu đaka kragujevačke škole
i rekla da, iako tamo nema ustaša, svaka ban
da, pod okriljem okupatora, pravi zvjerstva nad
narodom. Kada je vidio da mu nema druge, pri
šao mi je i rekao:
— Mi smo istomišljenici, samo se nismo ra
zumjeli.
— Dobro sam ja razumela tebe i tvoju po
litiku — odbrusila sam mu.«
U istom članku (»Sukob s četnicima u Lici«)
gdje je iznijela svoja sjećanja na zlodjela čet
ničkih izdajnika, Kata piše:
»Teško1 je reći sve o zločinima koje je čet
nička banda nanijela narodu i borcima po na
šim selima. Da spomenem samo teški zločin čet
nika iz Gračaca koji su bili povezani sa Đujićevim četnicima (iz Kninske krajine — o. p.). Oni
su opkolili Kotarski komitet Gračac, a zatim se
kretaru Nikoli Krajnoviću odsjekli glavu i od
nijeli Talijanima. Tu je poginula i Smilja Pokrajac, član Kotarskog komiteta i Okružnog odbo
ra AFŽ-a za Liku. Isti zločin su učinili i u selu
Vučjevu, gdje su opkolili herojskog borca Biću
Kesića i ubili ga na zvjerski način: odsjekli su
mu glavu i predali Talijanima. Za to su dobivali
cigarete i pašte. Narod je bio tako ogorčen na
njihova zlodjela da je i majka omrzla sina ako
je bio u četničkim redovima«.
Kada je kapitulirala Italija, četnici su se razbježali. Oni koji nisu počinili nikakva zlodjela,
prišli su partizanima, a koljači su pobjegli u
Knin. Nakon dolaska Nijemaca ponovno su se
vraćali u njihova uporišta, nastavljajući tokom
cijelog rata svoja zlodjela.
Kao ni ustašama, tako ni četnicima nije us
pjelo likvidirati Katu Pejnović. Iskusna predrat
na ilegalka, izmicala je svim njihovim potjera
ma i zamkama.
�MOĆNA ORGANIZACIJA ŽENA
(Bližila se kraju ratna 1942. godina. Žene Li
ke bile su u to vrijeme organizirana snaga re
volucije, sposobna da se uhvati u koštac i sa
najsloženijim zadacima. Za 8 . mart te godine
štampan je čak i prvi broj lista »Žena u borbi«.
I tu je svoje nemirne stvaralačke prste imala Ka
ta, zajedno s drugaricama Marijom Šoljan i Je
lom Bićanić. List je štampan u 120 primjeraka,
u šapirograf-tehnici. Za više primjeraka nije bi
lo ni boje ni papira. Prvi primjerci odlepršali su
od ruke do ruke sa člancima u kojima se žena
ma objašnjava borba i njeni ciljevi. [
Kata je sve češće surađivala u "»ženi u bor
bi«. U četvrtom broju toga lista napisala je:
»Okupator drhti od straha pred rastućim va
lom narodnooslobodilačke borbe, okuplja oko
sebe sve narodne izdajice, bez razlike (na) vjere
i narodnosti, okuplja četnike koji su i prije mu
čili i ubijali hrvatski narod samo da raspiri gra
đanski i bratoubilački rat u našoj zemlji. Ovo
U Donjem Lapcu, 1942. (sijeva nadesno): Neđa
Zakida, Kata Pejnović i Marija Šoljan
�ujedinjenje najcrnje reakcije još nas čvršće po
vezuje i okupija u našoj narodnooslobodilačkoj
borbi. Ova zvjerstva 'ujedinit će i nas srpske i
hrvatske žene protiv nam istog neprijatelja u na
šoj borbi...«
Istim onim jezikom kojim je govorila, Ka
ta je i pisala; jasno i jednostavno, za narod iz
kojeg je snagom svoje volje izrastala. U petom
broju »Žene u borbi« sa samo nekoliko rečeni
ca ona daje sliku stanja i prilika u svom kraju:
»Mi žene Like kroz borbu i svoju organiza
ciju AFŽ čvrsto smo povezane u narodnooslobodi
lačkoj borbi. Iako se susrećemo sa svim teško
ćama i oskudicom, golotinjom, bosotinjom nas
samih i naše djece, a negdje i sa gladi, bez soli,
petroleja, šibica itd., mi ipak dajemo koliko mo
žemo za našu narodnooslobodilačku vojsku. Za
hvaljujući tome, naša vojska dosada nije bila
gladna«.
Tako je to bilo u Lici i na isteku 1942. godine.
Odmah nekako po povratku iz Bihaća, Kata je
morala ponovo u Bosansku krajinu. Trebalo je
ići u Bosanski Petrovac, na Prvu zemaljsku kon
ferenciju Antifašističke fronte žena Jugoslavije,
koja je bila zakazana za 6 , 7. i 8 . decembra. Zaprtila je svoju torbu i, zajedno s drugim drugaricama, svojim suborcima iz Like, krenula pre
ko već snijegom okovanih planina.
Prema petrovačkoj visoravni tih su dana te
kle bujice žena iz svih naših krajeva, probijaju
ći se i prćko teritorija koje su držale neprijatelj
ske snage. Po povratku u Liku, Kata će napisa
ti (»Žena u borbi« broj 6 ):
|»Velike su žrtve podnijele i delegatkinje Pr
ve zemaljske konferencije AFŽ-a, koju smo odr
žali. .. u Petrovcu. Probijale su se kroz neoslo
bođeni i poluoslobođeni teritorij danima i tjed
nima, ali su stigle na konferenciju. Tu su prisu
stvovale i dvije studentice Beogradskog univer
ziteta, obje invalidi bez nogu, koje su ranjene kao
borci Prve proleterske brigade«.(
Konferencija se održavala u Sokolskom do
mu. Dvoranu su ukrašavali umjetnici-partizani:
Vojo Dimatrijević i Pivo Karamatijević. Oni su,
zajedno s Ismetom Mujezinović m. portretirali
delegatkinje. A one su došle: iz Gorskog kotara,
Korduna, Banije, Like, Hrvatskog primorja, Bo
sanske krajine, Dalmatinske zagore, Šibenika,
Karlovca, Beograda, Zagreba, Cetinja i mnogih
drugih sela i gradova.
�I Ratni reporter »Borbe« počinje svoj izvještaj
na prvoj stranici riječima:
»Planuo je veliki, pravedni narodnooslobodilački rat. Žene Jugoslavije oslušnule su za tre
nutak od toga dolazi taj glas, koji zna da uteši,
da povede na ustanak, koji zove na osvetu. To
je bila progovorila Komunistička partija — sve
ostalo bilo je nemo za patnje naroda, i onda je
u ženama i sestrama, u mladim majkama koji
ma su otrzali čeda iz naručja i sekli ih na ko
made, planuo žar plemenite mržnje, osvete i heroizma. ..«I
Onda je u svečanu dvoranu Sokolskog doma
u Bosanskom Petrovcu ušao Josip Broz Tito. Za
većinu žena bio je to prvi susret sa svojim vo
ljenim komandantom. Kada je stao za govorni
cu dočekao ga je plotun aplauza uzbuđenih de
legatkinja; u mnogim očima zaiskriše i suze ra
dosnice. |A »Borba« u kurzivu donosi ove Titove
riječi:
»Ja se ponosim time što stojim na čelu ar
mije u kojoj ima ogroman broj žena. Ja mogu
kazati da su žene u toj borbi po svom heroizmu,
po svojoj izdržljivosti, bile i jesu na prvom mestu i u prvim redovima i svim narodima Jugo
slavije čini čast — da imaju takve kćeri...
Žene se bore za slobodu i nezavisnost svojih
naroda, one se bore protiv fašističkog sistema,
sistema srednjevjekovnog ropstva. One se bore
danas rame uz rame sa narodima Jugoslavije
protiv zvjerskih okupatorskih osvajača i protiv
njihovih izdajničkih domaćih slugu. To je sastav
ni dio njihove velike borbe za svoju ravnoprav
nost koju su našim ženama, u granicama Jugo
slavije, osporavali«.!
Poslije Titova govora, prema riječima repor
tera, zavladala je neopisiva razdraganost među
166 delegata i nekoliko stotina učesnica. Nakon
uvodnih referata Mitre Mitrović i Spasenije Cane Babović, za govornicom Sokolskog doma re
dale su se seljanke, radnice, intelektualke; go
vorio je narod kroz usta žena o svojoj borbi i
svojoj budućnosti. Nepismena seljanka Mika Pećanac iz Vrtoče, iz drvarskog 'kraja, rekla je:
»Ja sam željna istine i pravde, a koliko sam
videla istinu i pravdu, ona je sva u komunistima«.
Za govornicu dolazi i Kata Pejnović. List
»Borba« u broju od 13. decembra 1942. godine
donosi izvode iz njena izlaganja i komentar o
ulozi žene u Lici slijedećim riječima:
3 Kata Pejnović
�I»Meni su ubili tri sina i druga. Srce mi je
bilo klonulo od žalosti i tuge. Ali, trebalo je osve
titi moje zlatne jabuke i hiljade takvih koji su
stradali. Stisnula sam srce i pesnicu...«
Tako je rekla Kata, seljanka iz Like, tada
već član AVNOJ-a. I ne samo ona, nego hiljade
žena iz Like, od kojih je 15.000 već čvrsto obu
hvaćeno organizacijom, visoko su digle glavu,
čvrsto i uporno lomile su razdor između srpskog
i hrvatskog naroda, ako i ne odmah svešću, a
ono žuljevitim rukama koje su kopale krompir
za postradala hrvatska sela od četnika. I njihova
je zasluga što Hrvati, naročito zapadne Like, sve
više tada ulaze u partizane i što su žene hrvat
skog sela Perušić obukle bataljon »Marija Gu
bec«. Žene Like obukle su »od glave do pete«,
čitavu jednu brigadu i Prvi proleterski bataljon.)
»One paze svoju vojsku kao čedo svoje — i ti
me zadaju direktan udarac neprijatelju« — rekja je Kata pred Vrhovnim komandantom i de
legatkinjama. J
Na skupu ^u izneseni brojni primjpri hernizma i različitih aktivnosti žena širom naše zemlje.
“Njihova često materinska borba za bratstvo i je
dinstvo naših naroda od neprocjenjive je vrijed
nosti.
i U glavni odbor AFŽ za Jugoslaviju ušle su:
Kata Pejnović, Dragica Karan, Kata Vujaklija,
Nada Trbović, Danica Medan, Mika Pećanac, Spasenija Cana Babović, Maca Gržetić, Rahida Šakić, Judita AlargLć, Nada Marković, Zora Brkić,
Vehida Maglajić, Mitra Mitrović, Olga Kovačić,
Vanda Novosel, Marija Novak, Stana Tomašević,
Dina Vrbica i Mira Morača. U izvršni odbor iza
brane su: Spasenija Cana Babović, Kata Pejno
vić, Vanda Novosel, Mitra Mitrović i Mira Mo
rača. Za predsjednicu i glavnog i izvršnog odbora
AFŽ za Jugoslaviju izabrana je Kata Pejnović. J
Bilo je to priznanje jednoj prekaljenoj revolucionarki, neumornoj tkalji slobode i bratstva
i jedinstva naših naroda.
Godine 1962. preživjele žene Prve zemaljske
konferencije AFŽ Jugoslavije ponovo će se naći
u Bosanskom Petrovcu, da osvježe svoja sjeća
nja na taj historijski sastanak. Tom prilikom
Kata je rekla:
— Revolucija ne bi bila potpuna da u njoj
nije bilo žena. Žene su se herojski borile. One
su u Partiji vidjele snagu koja će ih povesti, jer
prije su bile ljudi drugog reda. I putem narod-
�ne vlasti, žene su se u revoluciji uzdigle na veli
ku visinu.
Tada, prisjećajući se svog izbora za predsjed
nicu AFŽ Jugoslavije, skromna kao i uvijek, re
kla je:
— Moram, ipak, reći zašto sam se toliko iz
nenadila kad mi je CK na čelu sa drugom Ti
tom dao to povjerenje, mada sam se tome i di
vila. Smatrala sam da ima tu sposobnijih žena
i da bi njima više ta dužnost pripadala nego
meni. Mnogo sam mislila o tom ogromnom za
datku i velikoj dužnosti.
U vrijeme održavanja Prve zemaljske konfe
rencije AFŽ Jugoslavije samo je u Hrvatskoj bi
lo organizirano oko 250.000 žena, sa 22 okružna
i 35 kotarskih odbora. Bila je to ogromna sna
ga u čije je mehanizme i akcije utkala Kata ve
liki dio svog stvaralačkog zanosa, svoje neiscrp
ne organizatorske energije. To što je postala
predsjednicom žena Jugoslavije, bilo je samo
prirodno priznanje njenom golemom udjelu u
socijalističkoj revoluciji.
Po završetku skupa u Bosanskom Petrovcu,
Kata se nije odmah vratila u Liku. Produžila je
u Bihać gdje je, krajem decembra 1942. godine,
održan Prvi Zemaljski kongres Ujedinjenog sa
veza antifašističke omladine Jugoslavije, kojem
je, u prisutnosti Vrhovnog komandanta NOV i
POJ Josipa Broza Tita, predsjedavao Ivo Lola
Ribar.
— Kongres je bio veličanstven — prisjećala
se Kata. — Govorio je i drug Tito. Njegov dola
zak u salu dočekala je bura omladinskog odušev
ljenja koje se nije stišalo nekoliko minuta. Im
presionirao je stav i diskusija omladine, njena
odlučnost učešće u herojskoj borbi«.
Govorila je i Kata. Ukazala je ne veliki do
prinos što ga omladina daje širenju bratstva i
jedinstva, kao i njenu suradnju s organizacija
ma Antifašističke fronte žena.
PRVA ŽENA MEĐU VJEĆNICIMA
Odvajkada je, na ovim našim prostorima,
patrijarhalni život kovao svoje zakone. Žena je
bila ta koja je rađala djecu, kuhala, prala, a ako
je još k tome živjela na selu — morala se, uz
sve to, prihvatiti motike, pa i pluga. Žena i bav-
�ljenje politikom — bila su dva različita pojma,
bez ikakvih međusobnih dodirnih točaka. Ipak,
s narodnim ustankom stvari su se počele vrto
glavo mijenjati. Uporedo s muškarcima borile
su se i žene; jedne s puškom u ruci, druge su u
pozadini organizirale prehranu boraca, liječenje
ranjenika. Jednostavno rečeno, na njihova leđa
pali su gotovo svi poslovi. Onda nije ni čudo da
su se predrasude prema ženama i njihovom sudje
lovanju u političkom životu brzo rušile.
Pred kraj 1942. godine jedna petina cjelokup
nog teritorija naše zemlje bila je oslobođena: ve
liki dio Bosanske krajine, Like, Banije, Kordu
na i drugih krajeva. Protiv okupatora i njihovih
domaćih slugu ratovalo je tada 150.000 partizan
skih boraca. Na oslobođenom teritoriju osnivane
su škole, otvarane trgovine, pa i kafanice. Radi
le su mnoge štamparije, štampajući proglase,
legitimacije, knjige, novine... Djelovala je naro
dna vlast. Da nije bilo čestih nasrtaja neprijate
lja na oslobođeni teritorij, gotovo bi se i zabo
ravilo da se sve to događa u porobljenoj Evropi.
Sloboda je ovdje pjevala dok su u mnogo ja
čim i mnogoljudnijim zemljama našeg kontinen
ta pokorno podnosili teror fašista.
U to vrijeme, Bihać je bio najveći grad os
lobođene teritorije. Bio je tu i Vrhovni štab s
drugom Titom na čelu. Tu je 26. i 27. novembra
1942. godine održano i Prvo zasijedanje Antifa
šističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavi
je. Pozive vijećnicima potpisao je drug Tito. Po
ziv je dobila i Kata.
— Obavijest da sam predložena za delegata
i vijećnika Prvog zasjedanja AVNOJ-a zatekla
me je u selu Šalamuniću, kraj Korenice, gdje
sam upravo, sa Jelom Bićanić, pripremala članak
za list »Žena u borbi«. Ovu obavijest saopćio mi
je drug Vlado Bakarić, komesar Glavnog štaba
Hrvatske. Moram priznati da me je obaviještenje vrlo prijatno iznenadilo i uzbudilo. Do tada
nisam ni znala da se priprema zasijedanje
AVNOJ-a, a još manje da netko od predstavnika
Like treba da mu prisustvuje. Odmah sam se
spremila i pošla na put — sjećala se Kata.
Vijest o Katinu izboru za vijećnika, kao pr
ve žene u vrhovnom predstavništvu narodne vla
sti, pukla je diljem Jugoslavije. Na put je kre
nula preko Korenice i Prijeboja u Ličko Petro
vo Selo. Tu se našla s drugom Vladimirom Bakarićem i, nakon dugog pješačenja, automobilom
krenula u Bihać.
�U radno predsjedništvo Prvog zasjedanja
AVNOJ-a izabrani su: dr Ivan Ribar, Nurija Pozderac, Moša Pijade, dr Sima Milošević, Pavao
Krče, Kata Pejnović i Jevstatije Karamatijević.
Tako u radnom predsjedništvu sjedi i Kata, kćer
Dmitra i Jelene iz sela Smiljan, ona djevojčica
što se zarana družila s motikom, jer zbog siro
maštva nije mogla u školu. Sjedi majka, seljan
ka, ilegalna učenica prvoboraca komunističkih
ideja u Lici: Jakova Blaževića, Rade Tatalović,
Miče Radakovića, Nedjeljka Žakule... Svojim ne
prekidnim radom i svojim opredjeljenjem ulazi
Kata u novu historiju svojih naroda.
»Poslije zasjedanja«, pisala je Kata, »vijeć
nici su se počeli razilaziti. Trebalo se vratiti u
svoju jedinicu, štab, odbor, selo, komitet i na
staviti aktivnost. Pristupilo se odmah sprovođenju odluka«.
Kata nije ni jedan zadatak olako shvatila.
Tako je bilo i s odlukama AVNOJ-a. Odmah po
povratku u Liku, krenula je u sela da kaže na
rodu što je to bilo u Bihaću, što je dogovoreno
Kata Pejnović u radnom predsjedništvu Prvog
zasijedanja AVNOJ-a
�i odlučeno. Redali su se zborovi i sela: Mekinjar, Krbavica, Tmovac, Šalamunić, Bunić i mno
ga druga. Vijećnik Kata Pejnović prihvatila se
posla vrlo savjesno i u izravnim kontaktima s
narodom objašnjavala tok i ciljeve revolucije.
Povjerenje Partije Kata nikada nije izigrala; ona
se nikada nije izvlačila od posla, nije imala vre
mena za odmor, ni za bolovanje. Povjerene za
datke obavljala je sa strašću iskrenog revolucio
nara. Dolazila su iznova nova zaduženja i par
tijski zadaci.
Tako je Kata u ljeto 1943. godine postala
članom i Glavnog odbora AFŽ Hrvatske. Konfe
rencija je održana u selu Prozor kod Otočca,
tada uistinu glavnog hrada Hrvatske. Jer, Pavelićeva tz. Nezavisna Država Hrvatska, iako pod
patronatom okupatorskih snaga, stalno se sma
njivala pod udarima partizanskih jedinica. Skojevci su tada pjevali posprdnu pjesmicu na ra
čun »nezavisne«; »Lijepa naša domovina, od Za
greba do Šestina« (Šestine selo desetak 'kilome
tara od Zagreba — o. p.).
I taj detalj govori o tome koliko se bio raz
mahao narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj,
ali i o tome da je kvislinzima i u njihovim brlozima, na drugu godišnjicu ustanka, već bilo veo
ma vruće.
Za održavanje Prve konferencije AFž Hr
vatske, sala osnovne škole bila je ukrašena slika
ma tada već proslavljenih ratnika. Među njima
nalazila se i slika Kate Pejnović. Bilo je to ma
lo, ali tako drago priznanje. Kao predsjednica
Antifašističke fronte žena Jugoslavije, ona otva
ra konferenciju, nalazi se u radnom predsjedni
štvu.
Ali za Katu priznanja nisu bile lovorike na
kojima bi se moglo odmarati; svako novo priz
nanje za nju je bilo i novi zadatak. Tako je bilo
i s tim skupom, njegovim odlukama i zadacima.
U proljeće te iste godine, kao
yijećnik
AVNOJ-a, Kata je supotpisnik »Poziva hrvatskom
i srpskom narodu« da pomogne u obavljanju
različitih zadataka i funkcija. Međutim, za Katu
nije bilo dovoljno samo napisati poziv; valjalo
je to živom riječi objasniti na brojnim skupo
vima.
U Otočcu i Plitvicama 13. i 14. ‘una 1943. go
j
dine održano je Prvo zasijedanje Zemaljskog an
tifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvat
ske (ZAVNOH). Kata je bila vijećnik tog najvi
šeg političkog tijela Hrvatske. Ali ovog puta
�nije bila jedina žena: još deset žena bile su vi
jećnici ZAVNOH-a. Riječ je uglavnom o onim drugaricama koje su tokom rata uporno radile na
organiziranju žena i njihovom aktivnom uklju
čivanju u narodnooslobodilačku borbu. S prvim
najvišim političkim organom u Hrvatskoj, žene
su izborile jedno od najvećih uvažavanja u povi
jesti. Ali, bila je to samo logična 'posljedica nji
hova rada i najava da će nakon pobjede revo
lucije doći do svekolikih promjena u društvu.
— Sto je ravnopravnost i sloboda žene? —
pita Kata povodom 8 . marta 1943. godine negdje
u Lici, i sama odgovara:
— To je ostvarenje... koje će ženu uzdignuti
na visinu na kojoj nikad nije bila, na visinu že
ne čovjeka, najsretnije majke, najbolje druga
rice, najmoralnije žene. Ostvarenje ovog ne sa
mo da ne ide na štetu muškaraca, nego ide u
korist ne samo muškaraca, nego i čitave zajedni
ce i društva«.
Tako je govorila Kata. A onda, ponovno u
nove akcije i iskušenja. Ratni putovi bili su te
ški; trebalo se često provlačiti i preko okupira
ne teritorije, čekati zgodnu priliku za prebaci
vanje u drugi kraj.
Prilikom prebacivanja iz jednog u drugo
mjesto, često bi se kroz noć prolomila ošL.r
vojnička komanda: »Stoj! Tko ide?!«
Ako je Kata bila u grupi, onda nisu bile
potrebne nikakve lozinke. Dovoljno je bilo da
kaže: »Ide Kata!« i — prolaz bi bio slobodan.
Naravno, tamo gdje su bile partizanske straže.
Na vrlo širokom području bila je poznata goto
vo svim našim borcima.
DOŠLA NAM JE KATA
Krajem ljeta 1943. godine po zadatku Parti
je Kata odlazi na Baniju i u Moslavinu.
Iako su bili ratni uvjeti, iako su informaci
je teško dolazile do onih koji su ih željeli čuti,
one su ipak stizale, od lista do lista, od usta do
usta. Tako su i u čazmanskom kraju sve znali
o Kati, iako ona tamo ranije nije dolazila. U
šumi između sela Kopčić i Andigole održavala
se konferencija žena tog kraja. U tamošnjem li
stu »Glas žene« od 1. septembra 1943. godine
opisan je Katin dolazak na taj sastanak. Nepo-
�znati kroničar izrekao je ono što su svi govorili
i osjećali prema toj ženi.
»Kata je tu«, »Došla nam je Kata!« — čulo
se šaputanje žena u šumi na m jestu... gdje će
se održati Prva okružna konferencija AFŽ-a. Žene
željno čekaju da je vide. Znatiželjne su da li je
doista onakva kako je prikazuju na crtežima, da
li dosita nosi maramu i seljačko odijelo«.
Malo dalje, kroničar zapisuje:
»Došla je iz Like, naše oslobođene Like i do
nijela pozdrav ličkih i drugih žena, koje već sla
ve blagdan slobode. Ne mari za dugačak i opa
san put na kojem četnici, ti razbojnici i izdajice
srpskog naroda, vrebaju u zasjedi naše drugove
i drugarice, koje se probijaju od mjesta do mjes
ta, od veze do veze. Znade ona da je svuda oče
kivana i dobro došla. Njena pomoć svagdje tre
ba, njeno znanje i iskustvo treba da posluži
stotinama žena«.
I kao svuda, taikd je bilo i u šumi u čazmanskom kraju, kod sela Andigole: žene su poredile
ono što su čule i znale o Kati, tiskale se da joj
priđu bliže, da je pozdrave, da joj se zahvale.
Bila je njima slična, po sudbinama i ciljevima
za koje su se borile. Sve te žene iz naroda s ko
jima je Kata dolazila u kontakt, željele su da
budu kao i ona. Sa divljenjem su govorile: »Sva
ka joj riječ na mjestu«.
Samo nekoliko dana prije posjeta čazmanskim ženama, Kata je bila i među Banijkama, na
njihovoj konferenciji u selu Krašiću. Svuda je
bilo isto: Kata je već bila svojina naroda, glas
tog naroda.
Na naslovnim stranama svih ženskih listova
koji su izlazili u pojedinim krajevima, često je
štampan Katin portret, nastao u Bosanskom Pe
trovcu za vrijeme Prve zemaljske konferencije,
a kojeg je objavila »Borba« uz svoj izvještaj s
tog skupa. Žene su imale svoju junakinju, na svo
joj pozadinskoj fronti ratovanja. A bila je to izu
zetno teška fronta, sastavljena od stotina niti.
Eto, događalo se da u teškim trenucima bane u
selo i pokoji dezerter. Kata je i o tome zapisala:
».. .Žene su takve tražile, slale ih ponovo u
borbu i pjevale im podrugljive pjesme:
Dezerteri, sramne kukavice,
napuštate svoje jedinice.«
Iza mnogih tih akcija stajala je Kata, svojini
riječima i svojim akcijama; povezivala -je niti
�fronte na vrlo širokom području Like, Moslavi
ne, Banije, Korduna i Bosanske krajine. Pored
svakodnevnih poslova za potrebe boraca, žene su
i učile. Kata je zapisala:
»U nekim okruzima bilo je i do 85 posto
nepismenih žena. Zato se još 1942. godine po
čelo održavanjem analfabetskih tečajeva... žene
su ne samo sijale brašno, pripremale hranu za
vojsku i radile bezbroj poslova, nego su kod
toga i posvetile izvjesno vrijeme svom obrazova
nju. One su po brašnu pisale slova i tako učile
čitati i pisati«.
POSLJEDNJI OPROŠTAJ S LOLOM
Od proljeća do jeseni 1943. godine mnogo se
toga dogodilo u Lici. Neprijateljski nasrtaji ne
samo da nisu skršili otpor partizanskih jedinica,
nego je slobodna teritorija još i povećana.
Sredinom novembra, zajedno s drugim vijeć
nicima iz Hrvatske, Kata se zaputila u Jajce, na
Drugo zasjedanje AVNOJ-a. Dva desetljeća kas
nije Kata će napisati za zbornik »Tako je ra
đana nova Jugoslavija« članak u kojem opisuje
taj put:
»Put naš za Jajce nije bio baš tako lak; bi
lo je i nevremena i teških prelaza kroz okupira
nu i poluokupiranu teritoriju. Kada smo došli
u Livno dočekao nas je dalmatinski korpus ko
me je tamo bilo sjedište. Tamo su nas dočekali,
častili, okrijepili čajem, jelom... i ugrijali smo se.
Vijećnici su se u Livnu zadržali nekoliko
dana.
»Tu u Livnu čuli smo žalosnu vijest da je po
ginuo Lola Ribar. Na nas je to ostavilo jako te
žak utisak. Baš to jutro zajedno smo razgovara
li i izljubili se na polasku sa Lolom, i ubrzo,
za kratko vrijeme, saznali smo da je poginuo«.
Kata se upoznala s Ivom Lolom Ribarom u
Bihaću, na zasjedanju Prvog zemaljskog kongre
sa USAOJ-a. Susret u Livnu, a odmah potom i
vijest da Lole nema, otvorio je u njenom srcu
rane i bol za vlastitom djecom, suprugom i stoti
nama drugih koje je poznavala, a kojih više ni
je bilo među živima.
»Ne mogu da ne pomenem... Ribara koji je
bio predsjednik AVNOJ-a, i njegovo junačko dr
žanje na samom zasjedanju. On je zatražio, kada
�je čuo da je Lola poginuo, da Jurica dođe na
zasjedanje u Jajce. Onda mu je drug Tito morao
reći da je Jurica poginuo prije mjesec dana. On
je imao toliko snage da je rukovodio čitavo vri
jeme zasjedanjem AVNOJ-a kao predsjednik«,
pisala je Kata.
Divila se Kata držanju Ivana Ribara, oca Lo
le i Jurice. A njena sudbina bila je isto tako
strašna. Samo jednom vidjeli su joj suzu u oku.
Bilo je to u nekom selu u Lici. Ispričala neka
žena Kati sve strahote koje je 'preživjela u us
taškim klanjima, pa će reći: »Lako je tebi, dru
garice, pričati!« Onda joj Kata kaza svoju gole
mu nevolju; u očima joj zarosiše suze... Sugo
vornica zaćuta.
Kasnije će Nada Sremec upisati u svoj ratni
dnevnik Katine riječi:
»... ne volim spominjati svoju tugu. I, zaš
lo govoriti o meni, zar sam ja jedina, koja sam
to pretrpjela? Koliko je hiljada žena pretrpjelo
isto što i ja, pa zašto onda govoriti samo o me
ni? Pođi Kordunom, Banijom i Likom, pa što
vidiš? Ruševine i ruševine, svuda žalost...«
Onda u Jajcu, promatrajući oca Lole i Juri
ce, Kata je vidjela i dio sebe, svoju sudbinu i
sudbinu mnogih majki i očeva. Bila je korenita
kao i mnogi iz te ratne generacije, dostojanstve
na i u svojoj golemoj tuzi.
TEŽAK POVRATAK IZ JAJCA
Povratak iz Jajca za vijećnike slovenačke i
hrvatske delegacije bio je vrlo težak. I Kata,
koja je već bila navikla na duga pješačenja ' i
provlačenja kroz neprijateljske položaje, govori
o teškoćama povratka. Zelja im je bila da se vra
te istim putem kojim su i došli. Ali otud s lič
ke strane, od mjesta Srba, nadirale s u . Švabe,
zatvarajući put vijećnicima. Iz Bugojna, kamo
su bili stigli, morali su se ponovo vratiti u Jaj
ce, a onda preko Mrkonjić-Grada i Ključa u Grmeč planinu, te dalje za Baniju.
»Usput smo narodu govorili o zasjedanju
(AVNOJ-a) i objašnjavali odluke koje su donese
ne na njem u... Na mene je ostavio snažan uti
sak taj susret s narodom — svuda su nas čas
tili i toplo primali. Svuda se čula pjesma: »Kra
lju Petre, nećemo te amo, tvoja djela dobro mi
poznamo...« — zapisala je Kata.
�U Liv mi, na putu za zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu (slijeva nadesno) Oskar Danon, Jela Bićanić, Nada
Sremec, Kata Pejnović, Nikola Vidovit', Vicko Krstulović, Rade Turković i Viče Buljan
�44
Bili su to njeni prvi kontakti s narodnim
masama nakon Drugog zasjedanja AVNOJ-a. Ni
tada, kada se nalazila na putu za svoju Liku, ni
je gubila vrijeme; svojim energičnim govorima
širila je vijest o historijskom događaju u Jajcu,
a uvijek duhoviti narod odmah je reagirao svo
jom pjesmom, poput one koju je Kata zapisala.
»Od Grmeča je trebalo ići prema Baniji; ja
sam tim putem već ranije dva puta prelazila,
a prelaz nije bio jednostavan. Već je veliki dio
Banije bio oslobođen, osim Kostajnice, Dvora
i Petrinje i nekih drugih centara. Sela su bila
oslobođena. Na jednom prelazu koji je bio te
žak, trebalo je preći cestu, prugu i Unu, mora
li smo se prebacivati skelom ili čamcem, a ne
prijatelj je bio oko jedan kilometar udaljen. Oni
su držali jedno brdo, kotu svoju, a drugo je bilo
malo niže i mi sad trebamo tu da pređemo. Ja
sam govorila da mi zastanemo gdje smo bili oba
viješteni o položaju neprijatelja, jer neprijatelj
nije imao hrabrosti da se dugo zadrži na jednom
mjestu, pošto je ovo Krajina, vojska, tu su par
tizani, heroji naši, neće oni lako omrknuti ov
dje. .. Međutim, neki nisu stali na to stanovište
i komanda je pala da se mi vratimo opet u neko
drugo mjesto, čijeg se imena ne sjećam. Tamo
smo prenoćili i sutradan smo prešli« — iznosi
Kata svoja sjećanja s puta iz Jajca.
Vijećnici su u Baniji naišli na popaljena sela
i kuće bez krovova, vrata i prozora. Ljudi su
u ovom kraju, kad bi čuli za dolazak neprija
telja, skinuli s kuće sve što se moglo i odnijeli
u šumu. Neprijatelj više nije imao što zapaliti,
ali se nije imao gdje ni udomiti.
Kata je, po zadatku Partije, morala prekinu
ti svoje putovanje i ostati na području Banije
i Korduna, gdje organizira odbore žena, i objaš
njava narodu odluke usvojene na Drugom zasijedanju AVNOJ-a.
U jednom sačuvanom pismu koje će Kata
napisati Okružnom komitetu KPH za Kordun,
nakon odlaska s tog područja, osjeća se gotovo
majčinska briga zakone koji su tamo ostali na
različitim zadacima.
»Dragi drugovi, ja sam stigla zdravo u Liku,
te vam se javljam sa par riječi. Željela bih da mi
se javite, kako je prošlo oblasno savjetovanje
AFŽ, je li uspjelo ili nije. Ako je uspjelo, nastojte da se sad što brže održe kotarska savjeto
vanja, da se laj rad pokrene i zatalasaju sve ma
se žena kroz organizaciju AFŽ u JNOF (Jedins-
�tveni narodnooslobodilački front); to će, drugo
vi, mnogo značiti za općeniti rad kod vas, poš
to danas imamo ... najveći broj ženskog svijeta
u pozadini. Radite čvrsto na tome da se taj rad
pokrene i da se žene zainteresiraju za rješavanje
svih problema koji stoje pred nama...«
Kata u svom pismu dalje piše:
»Sada je vojnička i politička situacija za nas
odlična, zato treba da u masama sve objasni
mo, da nemaju narodni neprijatelji svog pakle
nog uticaja na naš narod. Šta bi oni radili da
su njihove prilike ovakve; i ako je u ustaško-četničkim redovima nastala velika demoralizacija,
oni u narod idu sa svojom propagandom...
Pozdravite mi sve drugove i drugarice... pi
šite mi, iako znam da vam nije do piskaranja...
jesam li vam se što zamjerila, možda sam bila
ikad i kruta, pa me možete po tome i kritikovali
u pismu«.
Nakon svega — lijepi komunistički pozdrav
drugovima na Kordunu. A Katin pozdrav u to
vrijeme značio je mnogo za sve one koji su ra
dili u pozadini.
ČLAN PREDSJEDNIŠTVA ZAVNOH-a
Narodna vlast je strpljivo, korak po korak,
širila svoje bogato korijenje, osvajajući nova se
la i gradove. Početkom maja 1944. godine doći
će vijećnici iz svih krajeva Hrvatske u Topusko,
banjsko lječilište, danas automobilom od Zagre
ba jedva sat i nešto udaljeno. Tu je i Kata dlošla
na Treće zasjedanje Zemaljskog antifašističkog
vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske. Prema od
lukama AVNOJ-a, ZAVNOH postaje vrhovno za
konodavno i izvršno narodno tijelo, najviši or
gan državne vlasti federalne Hrvatske.
Prošle su tri godine od vremena kada je u
ovim krajevima narod, predvođen Komunistič
kom partijom, krenuo u borbu za samoodržanje,
za slobodu. Kata je nebrojeno puta, na narodnim
zborovima i sastancima, govorila da slobodu ne
treba čekati, nego da se za slobodu treba boriti.
Stala je za govornicu i Trećeg zasjedanja
ZAVNOH-a:
— Drago mi je da mogu na ovoj historijskoj
sjednici kazati par riječi.
Naše junačke žene Jugoslavije pokazale su
da nisu pognute šiju pred fašistima. Kada je
�46
Komunistička partija pozvala narod na ustanak,
one su se digle poput lavica. Kada su fašističke
zvijeri, Švabe, ustaše i Talijani, počeli da uniš
tavaju njihovu djecu i njih same, one nisu ni
minute čekale, nego su, na poziv Komunističke
partije, zajedno sa svojim narodom stupile u re
dove Narodnooslobodilačke fronte i već tri godi
ne se nalaze u borbi s puškom u ruci ili rade
u pozadini pomažući svoju vojsku. One nose hra
nu na front, sakupljaju sve što je potrebno i po
mažu vojsku na sve načine...
Iz Kate je govorilo srce, govorio je zanos
prikupljen u trogodišnjem ratovanju, nastao u
stradanjima i pobjedama. Vijećnici su je slušali
pažljivo, često prekidajući njeno izlaganje dugo
trajnim pljeskom; pred njima kao da je stajao
sam narod, u svoj svojoj veličini, snazi i širi
ni srca.
— Drugovi! Hoću da naglasim da su u Hr
vatskoj najviše stradale srpske majke. U Hrvat
skoj je prijetila opasnost istrebljenja Srba. Us
taše zvijeri počele su da istrebljuju srpski na
rod. Kada je najveća opasnost prijetila našem
narodu i kada su ustaške zvijeri punili jame na
Velebitu i širom naše zemlje Iješinama poklanih
ljudi, izdajnička vlada iz Londona poručivala je
da čekamo, iako nije bilo do čekanja. Otvoreno
da kažem stara Jugoslavija bila je tamnica naro
da, a naročito nas žena. Danas naše žene rade
u svim organizacijama, a naročito u svojoj or
ganizaciji, Antifašističkoj fronti žena, koja broji
stotine hiljada žena, koje su se uzdigle i politič
ki i vojnički i koje se nalaze na dužnostima počev od mjesnih organa vlasti pa do Nacionalnog
komiteta. Zahvaljujući našoj slavnoj junačkoj
Partiji, koja je otvorila put našim ženama, nika
da ih više neće ugnjetavati nikakvi protunarodni
režimi i izdajnici, koji su i doveli naš narod do
ovoga...
Kata je prema kvislinškim i svim izdajnič
kim elementima gajila žestoku mržnju, dodaju
ći joj klasno-historijske dimenzije sa začuđujuće
jasnim ocjenama. To zorno potvrđuje i njen go
vor na Trećem zasjedanju ZAVNOH-a.
— Govorim to zato, što već tri godine rata
oni stalno raspiruju mržnju između srpskog i
hrvatskog naroda. Želim da kažem, da su naše
žene zajedno sa slavnom narodnooslobodilačkom
vojskom i partizanskim odredima mnogo prido
nijele u stvaranju jedinstva srpskog i hrvatskog
naroda. Nisu naše srpske žene mrzile radi ustaša
�hrvatske žene. One su znale razlikovati ustaše
od poštenog hrvatskog naroda i pozvale su hr
vatske žene u borbu, ,pa su se one i odazvale.
Kasnije su uz hrvatske i muslimanske majke pro
lile mnogo suza zbog zvjerstva četnika i agena
ta okupatora...
Uz burno odobravanje vijećnika. Kata je na
stavila svoje izlaganje:
— Još nisu prošla stradanja od njemačkog
fašizma i njegovih slugu, ustaša i četnika. Oni
danas vide da stoje pod udarcima Crvene armi
je, pod udarcima naše narodnooslobodilačke voj
ske, naših saveznika, da stoje pred smrtnom opa
snošću. Zato danas gdje god mogu upadaju u na
ša sela, ubijaju naš narod, bacaju djecu u vatru
i siluju naše žene. I danas naš narod ima puno
pravo da traži, jer vodi borbu tri godine, da se
otvori druga fronta od strane saveznika, da se
na taj način skrati rat i smanje bezbrojne žrtve...
Slušajući bilo svog naroda, njegove uspje
he u borbi protiv okupatora 1 domaćih izdajni
ka, Kata je prenijela vijećnicima poruku žena:
— Ja, drugovi, mogu punim pravom da ka
žem da stotine i stotine rascviljenih majki i rascviljenih srdaca ništa nije moglo umiriti, da niš
ta nije moglo tako zaliječiti njihove rane kao od
luke Drugog zasijedanja AVNOJ-a i osnivanje Nacioonalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije. Za
to naši narodi, ispaćeni narodi Jugoslavije i sve
naše žene punim pravom traže priznanje našeg
Nacionalnog komiteta, naše prave istinske vlade.
Poruke i odluke Drugog zasijedanja AVNOJ-a
Kata je shvatila kao poziv na akciju da i sama
doprinese njihovom ostvarivanju. To se vidi iz
njenog govora u Topuskom, kao i konkretnih ak
cija koje je poduzela u suradnji s drugim svojim
suradnicima.
PISMO ELEONORI RUZVELT
Redakcija lista »žena danas« uputila je pi
smo i dva primjerka svog lista, s posvetom, su
pruzi predsjednika Sjedinjenih Američkih Drža
va, Eleonori Ruzvelt. U to vrijeme Eleonora Ruzvelt bila je aktivan društveni radnik, posebice u
humanitarnim i dobrotvornim organizacijama.
Bio je to jedan od putova da svijet sazna makar
i dijelić istine o herojskoj borbi naših naroda,
�njegovim patnjama i stradanjima, ali i velikim
pobjedama koje nisu bile samo naše; ta slobo
da za koju su se tukli naši narodi pripadala je
cijelom slobodoljubivom čovječanstvu.
Tako je do te daleke zemlje i na ovaj način
doprla vijest o ženama naših krajeva, o njiho
voj nepoštednoj borbi protiv okupatora i kvis
linga.
Ne zadugo, Kata je, kao predsjednica Antifa
šističke fronte žena Jugoslavije, dobila odgovor.
»Draga gospođo Pejnović,
'Bilo mi je neobično milo što sam dobila pi
smo od vas. Promatrala sam s velikim divljenjem
veliku borbu koju vi vodite i ja danas s dubokom
brigom mislim o vašem narodu.
Ja znam da UNRRA (Uprava Ujedinjenih na
roda za pomoć i obnovu, agencija za pomoć u ra
tu opustošenim zemljama — o. p.) pravi planove
da učini u najkraćem roku sve što je mogućno.
Ja se nadam da ću u budućnosti moći učiniti
nešto da vam se pomogne.
Duboko sam svjesna počasti 'koju ste mi
ukazali, posvetivši mi dva prim jerka »Žene da
nas«. Smatram da je ono što ste vi postigli —
izvanredno, kada se ima na umu s koliko malo
sredstava raspolažete«.
Ta pomoć je i stigla, ali tek poslije rata. Si
romaštvo je nadoknađivano entuzijazmom — na
rodne vojske na frontu i naroda u pozadini.
Poslije duljeg vremena provedena na Kor
dunu, Kata se, u ljeto 1944. godine, ponovo vra
ća u svoju Liku. Na plenarnoj sjednici Okružnog
komiteta KPH za Liku, pokrenuto je pitanje ra
da sa ženama. Ocjena je kratka: rad sa ženama
ne zadovoljava. (!)
Iako to stajalište i ocjena nisu imali izrav
ne veze s Katinim radom, ona je pokušala naći
odgovor i uzroke toga stanja. Više mjeseci nje
nije ni bilo na tom području, pa nije ni imala
hitnijeg utjecaja na aktivnost žena.
— Drugovi, uzroke stanja ne bi smjeli tra
žiti među ženama — rekla je Kata. — U njih
postoji golemi interes za rad u njihovoj organi
zaciji. Međutim, partijski aktivisti su zakazali
na tom polju, oni nisu umjeli taj rad podsticati na najbolji način. Savjetovanja o tom pitanju
koja će se održati u pojedinim kotarima, neće
riješiti to pitanje ako ih ne pripremimo teme
ljito.
Rad u pozadini, njegov intenzitet i masov
nost ovisili su od mnogočega. Ako bi teritorij
�pao pod nadzor okupatora ili njegovih domaćih
pomagača, objektivno društveno-politički rad sa
širim masama morao je utihnuti. Kata je bila
protiv improvizacija tamo gdje su postojali uv
jeti za aktivniji društveno-politički život, uklju
čujući tu, prije svega, organizaciju žena. Ona
je tražila temeljitost; njen glas se ponovo čuo
u mnogim selima Like. Provela je na tim, i dru
gim zadacima čitavo ljeto 1944. godine. Onda
je morala, po zadatku Partije, ponovo ići na
Kordun.
U PARTIZANSKOJ BOLNICI
NA PETROVOJ GORI
Po dolasku u Okružni komitet KPH za Kar
lovac, 'koji je imao sjedište u Topuskom, Kata
je ponovno razvila živu aktivnost. Ali ovog pu
ta ratna sreća, što bi se reklo, okrenula joj je
leđa. Za jednog bombardiranja teško je ranjena
i prevezena u partizansku bolnicu na Petrovoj
gori. Ta bolnica, smještena u gustoj šumi na vi
sovima Petrove gore, liječila je ranjene i bolesne
borce tokom cijelog rata. Neprijatelj je nikada
nije otkrio.
Katu su smjestili u zaprežna kola i u pratnji dva borca otpremili ha Petrovu goru, u cen
tralnu partizansku bolnicu. Petrova gora bila je
poprište velikih borbi kordunaških partizana to
kom cijelog rata; na tu partizansku tvrđavu na
valjivali su Nijemci, Talijani, ustaše, domobrani,
pa čak i »kozaci« iz sastava izdajničke Vlasovljeve armije, koja je za okupacije zapadnih dijelo
va SSSR-a prebjegla Nijemcima. Na Petrovoj go
ri, neknđ Gvozdu (gdje se još 1097. godine hrvat
ska vojska borila protiv vojske mađarskog kra
lja Koiomana), svi ti osvajači lomili su svoje
zube; i borci i narod čuvali su svoju bolnicu s
tc-liko pažnje i upornosti da joj se neprijatelj
nikad nije primakao.
Za Katu nije bilo nimalo prijatno što se na
lazi u bolnici, iako je bila okružena pažnjom;
navikla na stalne akcije i pokret, bolničko mi
rovanje teže joj je padalo od zadobivenih rana.
Sloboda se primicala: glavni grad Beograd kao
i mnoga druga mjesta bili su već oslobođeni.
Grizla se u sebi što i sama ne može slobodu do
čekati raširenih ruku! A sloboda je dolazila, po
slije svake bort>e — novo oslobođeno selo, grad.
4 Kalu Pcjnović
49
�Nakon izvjesnog vremena provedenog na Pe
trovoj gori, Kata je prebačena u oslobođeni Solit.
Događaji su se redali jedan za drugim. Predsjed
nicu AFŽ Jugoslavije drugarice nisu zaboravile:
žene Garešnice, kod Kutine, šalju joj na dar
narodno odjelo. To čine i žene Vojvodine. Osim
odjela, šalju svojoj predsjednici, koju nikada ni
su vidjele, tople pozdrave i želje za brzo ozdrav
ljenje.
Ta mala, ali ljudska priznanja učvršćuju Katino uvjerenje da su žene u cijeloj našoj zemlji
bile borbeni odred revolucije. Odluke iz Bosan
skog Petrovca nisu bile uzaludne — one su pri
hvaćene u svim krajevima kao poziv na još že
šću i organiziraniju borbu žena za bratstvo i je
dinstvo naših naroda, ali i borbu protiv okupa
tora i njegovih domaćih pomagača.
Kata Pejnović je postala simbolom organi
zirane borbe žena Jugoslavije. Velika majka iz
Like prošla je kroz pakao rata, bez predaha,
bez posrtanja: bila je u prvim redovima kada
je trebalo dizati ustanak, kad je trebalo širi
ti bratstvo i jedinstvo srpskog i hrvatskog na
roda, organizirati žene na svim frontovima bor
be pa kad je to bilo potrebno — nalazila se i
u koloni boraca, kao onda za vrijeme »četvrte«
neprijateljske ofanzive.
Uvijek jednostavna i prisna, kao nitko dru
gi, reći će jednom prilikom, sjećajući se svog go
vora bjelovarskim ženama:
— Na meni neka karirana suknjetina, o po
jasu bom be... ih, mani! Negdje ljudi misle —
kakva je to predsjednica. Valjda očekivali da ću
doći u šeširu, što li...
Njeno veliko srce, i majke i borca, bilo je
uvijek zaodjenuto borbom za slobodu, te skrom
nošću svojstvenom za samo rijetke ljude.
VELIKO PRIZNANJE
Iako još s nezacijeljenim ranama, Kata 8.
marta 1945. sudjeluje u radu Oblasne konferen
cije AFŽ za Dalmaciju. Žene toga kraja, a oku
pilo ih se na tom skupu 1800, s oduševljenjem
su pozdravile svoga heroja, uspjehe svoje borbe.
Naime, u partizanskim odredima i Narod.nooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije u našoj zemlji
se borilo oko sto hiljada žena boraca. Svaka će-
�tvrda položila je svoj život na oltar slobode.
Brojke su suhe i one ne mogu govoriti o ljud
skim sudbinama, ali one ipak vjerno omeđavaju
i govore o jednoj golemoj snazi i ulozi koju su
žene imale u i evoluciji.
Nitko nije bio sretniji od Kate kad bi se
zagledala u te brojke, u te sudbine, u pobjedu.
Ona je utkivala sebe u tu slobodu, tkala je naj
ljepši i najtopliji čovjekov pokrivač — slobodu.
Bila je i neizrecivo tužna; kada bi ostala sama
sa sobom, u njenim mislima prolazile su kolone
onih kojih više nema — stotine poznanika, njeni
sinovi, pa Jovaniša, i stotine hiljada neznanih
junaka i nevinih žrtava rata.
— Kad danju radim, onda mi je lakše, iako
je bol uvijek ista za izgubljenom djecom. Noću,
kad ostanem sama, kad počnem da razmišljam,
kad se svega počnem sjećati, onda mi je strašno
— otkrivala bi Kata vrlo rijetko svoju bol, dok
bi joj glas podrhtavao slijevajući se preko već
okamenjene, skrivene suze.
A Titova narodna vojska, već je bila na domak njegova rodnog Zagorja, pred vratima ZaKata Pejnović kao potpukovnik JNA
�greba. Topovi Crvene armije nemilosrdno, osvet
nički tukli su po berlinskim brlozima, isto ona
ko kako su to radili Katini seljaci u Smiljanu
kad bi se zmija primakla kući: tukli bi je samo
po glavi. Velika otrovnica fašizma, ona iz prvih
godina rata, moćno nadmena, sada je bila u
samrtnom hropcu. Narodnooslobodilačka vojska
presjecala je, gore u Sloveniji, odstupnicu Nijem
cima, ustašama, četnicima. Sada se više nije mo
glo ni pobjeći; horde koljača i ubica čekala j,e
pravedna kazna naroda. Fašistički »novi pore
dak«, napredno čovječanstvo užurbano je zako
pavalo duboko u zemlju da se nikad više ne
pojavi.
Uspravno je Kata dočekivala dan slobode,
pritisnuta bolom za onim koji se ne mogu rado
vati zajedno s njom, zajedno sa svojim naro
dima.
»Upoznao sam je u ledenom paklu Like«, na
pisat će mnogo godina kasnije kipar Vanja Radauš, »u bijelom i krvavom paklu 1943, neposre
dno pošto sam u taj ledeni pakao došao iz dru
gog jednog pakla, zagrebačkog, pakla izdaje i
pakla sram a... Tada su mi kazali: ovoj ženi, ubi
li su tri sina i muža, i ja sam gledao, gledao to
lice, i ona je znala da je pomno i pažljivo gle
dam, pa se nasmijala pa je od svog lica poku
šala da učini sve kako bi sakrila tragediju koju
j,e doživjela... Tako je činila sve do svoje smr
ti, i ja sam u svakom susretu, u svakom razgo
voru, ponovo doživljavao te njene pokušaje da
pobjegne od tragedije«.
JČoVjetk se mora na sve navikavati pa i na
slobodu. Dolazili su novi zadaci i novi oblici dje
lovanja i rada. I tek 'u tim mirnodopskim uvje
tima, bilo je moguće sagledati što su žene Like
i cijele Jugoslavije učinile tokom rata za taj
dolazak slobode. U Lici je, čak, bila formirana
i ženska partizanska četa! Ali one su dobivale
bitke na onim često nevidljivim frontama, po
sebno na širenju bratstva i jedinstva među na
šim narodima./ Kata je još 1943. godine govorila
da politiku naroda može voditi samo narod. I
ona je vodila tu politiku, širila vjeru u snagu
naroda.
— Samo neprijatelj vidi razliku između Srba
i Hrvata — govorila je ona. — Neprijatelj sije
razdor među nama. Ne vjerujte mu! Svi smo je
dno, borimo se za jednu zemlju u kojoj ćemo
živjeti slobodni i ravnopravni...
�| Za sve to što su žene Jugoslavije, s Katom
Pejnović na čelu, postigle u narodnooslobodilačkom ratu i socijalističkoj, revoluciji, već u pr
vim danima slobode, odano je priznanje, veliko
priznanje kao što je bila velika i njihova borba.
Predsjedništvo AVNOJ-a odlikovalo je Antifašis
tičku frontu žena Jugoslavije Ordenom narodnog
oslobođenja Jugoslavije »da bi se pred našim na
rodima vidno istakle zasluge AFŽ Jugoslavije,
kako u borbi protiv fašističkog okupatora, ta
ko i za izgradnju narodne vlasti«,/
Vijećnici AVNOJ-a nisu zaboravili ni zaslu
ge predsjednice Antifašističke fronte žena Ju
goslavije: Kata Pejnović odlikovana je Ordenom
bratstva i jedinstva prvog reda!
Potpukovnik revolucionarne narodne armije
ponijela je to visoko odličje kao znak nepodije
ljenog priznanja za bezbroj znanih i neznanih
djela. U obrazloženju visokog priznanja nije pi
salo sve ono što je život ispisao, one male i ve
like Katine pobjede, kad je idući od sela do se
la, od mjesta do mjesta, gledala ljudima u oči
i širila istinu o ciljevima revolucije. Govorila
je i prijateljima i neprijateljima, i onima koji su
bili zbunjeni, koji nisu znali preko koje će međe
zakoračiti i u koju povijest otići. Kata im je
govorila samo jednu povijest, onu koja pripada
u bratstvu i jedinstvu ujedinjenim našim naro
dima.
ZLOČIN I KAZNA
Sredinom marta 1945. godine, u oslobođe
nom Šibeniku, Kata je postala članom Zemaljske
komisije Predsjedništva ZAVNOH-a za utvrđiva
nje ratnih zločina okupatora i njihovih slugu na
području Hrvatske. Zločin i kazna oduvijek su
išli zajedno. Ratne kiše još nisu bile isprale tra
gove krvi, koju su nevinom hrvatskom i srpskom
narodu prolili u svojim koljačkim orgijama čet
nički i ustaški zlikovci. Među njima su i mnogi
katolički i pravoslavni popovi, koji su bez imalo
ljudske savjesti i bez imalo prosvijetljena uma
davali »božji blagoslov« krvavim ustaškim i čet
ničkim noževima, huškali narod na bratoubilački
rat, a to sve u ime Svevišnjega! Nisu kazali da
je sve to u ime njihovih klasnih interesa, u ime
interesa kapitala za čiji su račun radili. Ali na
rod je brzo uočio: sa njihovih pozlaćenih i pos
�većenih riječi i križeva brzo je spala pozlata —
ostala je njihova svinjska koža. (I među popovi
ma je bilo onih časnih izuzetaka, koji su uzeli i
pušku u ruke da se bore protiv takvih izroda, nji
hove vojske i okupatora).
U Katimu sjećanju još su bile svježe one
stravične slike pokolja u Jadovnom, Smiljanu,
Divoselu i mnogim drugim mjestima. Tko da za
boravi bande ustaških koljača: Juce Rukavine,
Rude Rica, Pelka Bogdaniića ili one četničke ko
je su predvodili Lukica Popović, Milan Mrda i dru
gi. Ono što su oni radili ne može se zaboraviti,
niti oprostiti. Klali su i ubijali, žive djevojke na
kolac nabijali, živim ljudima oči vadili... Veliki
pjesnik Ivan Goran Kovačić, čiji su mladi život
ukrali četnički noževi, ovako opisuje divljanje
fašističkih manijaka u Lici:
Krv je moje svjetlo i moja tama.
Blaženu noć su meni iskopali
Sa sretnim vidom iz očinjih jama;
Od kaplja dana bijesni oganj pali
Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu.
Moje su oči zgasle na mom dlanu.
Sigurno još su treperile ptice
U njima, nebo blago se okrenu;
I ćutio sam, krvavo mi lice
Utonulo je s modrinom u zjenu;
Na dlanu oči zrakama se smiju
I moje suze ne mogu da liju.
Samo kroz prste kapale su kapi
Tople i guste, koje krvnik nađe
Još gorčom mukom duplja, koja zjapi
Da bodež u vrat zabode mi slađe;
A mene dragost ove krvi uze,
/ ćutio sam kaplje kao suze.
Bolno nadahnut tim zvjerstvima, pjesnik ka
zuje svoje viđenje; oni koji su imali sreće da
prežive te ljudske klanice, zauvijek su u sebi
ponijeli rane bola i grubu brazgotinu koja se
zasijeca u sva čovjekova čula.
Iako govori o tim strahotama, Goranova »Ja
ma« je pismo Slobodi:
Tko ste? Odakle? Ne znam, aV se grijem
Na našem svijetlu. Pjevajte, jer ćutim
Da sad tek živim, makar možda mrijem.
Svetu Slobodu i Osvetu slutim ...
�Nije trebalo samo osvetiti žrtve; trebalo je
iz korijena »počupati izdanke zla. Preuzimajući
dužnost člana Zemaljske komisije za ispitivanje
zločina okupatora i njegovih pomagača Federalne
Republike Hrvatske, Kata Pejnović se dala na
posao. U listovima Antifašističke fronte žena za
pojedina područja iz tog vremena, štampani su
pozivi svim ženama da se angažiraju na otkri
vanju ratnih zločinaca. Takav poziv objavljen
je i u listu »Žena u borbi«, koji je izlazio u Lici:
»Zločincima će suditi junački narod Like, baš
u njihovom brlogu!« — poručivala je Kata.
Većinu zločinaca stigla je pravedna kazna.
Sudila im je Sloboda i čovjekovo dostojanstvo
protiv kojeg su podigli svoju zločinačku ruku.
Ta ruka odnijela je stotine hiljada nevinih živo
ta naših naroda.
ZAJEDNO SA LA PASIONARIJOM
Krajem novembra 1945. godine, u vrijeme
kada je rat utihnuo na svim stranama svijeta,
Kata se našla u Parizu, kamo je doputovala na
osnivački kongres Međunarodne federacije žena.
Ne slučajno, naša delegacija bila je u središtu
pažnje mnogih delegatkinja i delegacija: novo
stvorena Jugoslavija, njeno ime i ime Josipa Broza Tita izgovarano je na mnogim jezicima, ali
uvijek s istim značenjem: bilo je to uvijek div
ljenje i poštovanje prema jugoslovenskim na
rodima i njihovom vođi, koji su golim rukama,
od samog početka, jurišali na Hitlerovu crnu
tvrđavu, izrastajući u legendu slobodoljubivog
čovječanstva. Po povratku iz Pariza. Kata je odr
žala predavanje u Ljubljani, o svojim utiscima
s tog skupa žena. Rekla je tom prilikom:
— Među delegatkinjama nije bilo ni jedne
koja nas ne bi zapitala odakle smo, što smo,
što radimo u Jugoslaviji i kakav je naš život.
Svima je poznato 'ime druga Tita.
Kod svih se zapažala veliki ljubav otvnv
našoj zemlji, koju mnogi narodi ranije nisu ni
poznavali...
Katin susret sa La Pasionarijom, slavnom
Španjolkom, ostavio je na nju snažan utisak. Pred
njom je bio borac iz njene predratne ilegalne
literature i riječi što su zvučale kao svečana za
kletva: »Neće proći!« Opisujući izlazak za go-
�56
vomicu neponovljive La Pasionarije, Kata je re
kla:
— Čitav kongres se našao na nogama i poz
dravljao ju je nekoliko minuta.
Oštrom oku delegatkinje iz Smiljana nisu promakle ni mnoge druge pojedinosti s tog skupa
žena.
— Delegatkinja iz Indije govorila je o veoma
teškom životu, o tome kako na tisuće ljudi umi
re od gladi. O nekim pravima žena tamo se uop
će ne može govoriti. Takvo je stanje i u drugim
kolonijama. Iz nj'ih crpu njihove matične zemlje
samo ogromne dobiti. U svim tim kolonijama ra
ste pokret, koji je svakim danom sve snažniji,
koji se bori za oslobođenje svoga naroda.
Svoj put u Francusku, a potom i Belgiju,
Kata koristi u sasvim konkretne političke cilje
ve. Tamo se sastaje s našom ekonomskom emi
gracijom, govori im o stanju u zemlji, raspolo
ženju naroda, o narodnoj vlasti. Mnogi žele da
se vrate u svoju starcu domovinu, da postanu Ti
tovi vojnici, da budu udarnici u obnovi zemlje.
Opisujući susret s našim radnicima u Belgi
ji, te 1945. godine, Kata svjedoči iz svojih zabilježaka:
»Kad smo tamo stigle, našle smo okupljene
radnike u velikoj dvorani. Jedva su uspjeli da
istisnu iz grla nekoliko riječi pozdrava, plakali
s u ... Svi bi se rado vratili doma«.
Za svog boravka u Francuskoj Kata je go
vorila na Radio-Parizu. Boravak naše delegacije
poklapao se s proglašenjem Federativne Narod
ne Republike Jugoslavije. Novinari, upoznati s
golemim promjenama u našoj zemlji, s danom
odluke o izboru konačnog puta Jugoslavije, emi
tiraju Katino izlaganje na dan 29. novembra 1945.
godine. Francuskim slušaocima ona govori o bor
bi naših naroda, o opredjeljenju za Tita i repu
bliku:
»Šest mjeseci poslije oslobođenja cijele Ju
goslavije, naša privremena vlada održala je slo
bodne i tajne izbore, na kojima je lista Narod
nog fronta, lista najvećeg našeg sina Maršala
Tita, dobila ogromno povjerenje svih naroda Ju
goslavije. ..
Na ovim izborima 'izabrani su narodni posla
nici. Poslanici se sastaju danas na prvom zasjeda
nju Ustavotvorne skupštine Jugoslavije da done
su historijske odluke o konačnom uređenju naše
države, o Republici. Danas narodi Jugoslavije
ponovo preživi ju ju veliku radost koju su os je-
�ćali 29. novembra 1943. godine. Ali danas mnogo
veću i snažniju, jer se konačno ostvaruju svi oni
ideali radi kojih su naši narodi pošli tako nese
bično u borbu protiv fašizma, dajući za današ
nju slobodu preko milijun i šestotina hiljada ži
vota svojih najboljih sinova .i kćeri«.
Kao političar za masovne akcije, za djelo
vanje u narodu, Kata koristi priliku da, posred
stvom Radio-Pariza, što više kaže o našoj borbi,
da proširi glas o našim narodima:
»Danas ja se nalazim na Međunarodnom kon
gresu žena u Parizu, kao delegat jugoslovenskih
žena. Kada sam poslije Drugog zasjedanja
AVNOJ-a, na kume sam kao narodni poslanik iz
Hrvatske prisustvovala, prolazila s našom voj
skom kroz Bosansku krajinu, Baniju i Kordun,
narod, koji je čuo za istorijske odluke u Jajcu,
sa neopisivim oduševljenjem nas je dočekivao,
pozdravljao j darivao novim darovima. Na dana
šnjem zasijedanju Ustavotvorne skupštine ne mo
gu prisustvovati kao izabrani poslanik Hrvatske
zbog odsustva. Ali ja znam da narodi Jugoslavi
je i danas preživljuju ogromnu radost koju i ja i
sve naše delegatkinje dijelimo sa svim našim naro
dima. ..
Mi žene Jugoslavije čule smo na Međunarod
nom kongresu žena o borbi žena protiv fašizma
u svim slobodoljubivim zemljama. Nalazeći se
u prijateljskoj Francuskoj, mi smo osjetile lju
bav francuskih žena prema našoj zemlji«.
Prošle su samo četiri godine i nekoliko mje
seci, kako je Kata Pejnović ostavila motiku u
svom Smiljanu, a već je iz nje govorio vrlo zrio
politički radnik, revolucionar. Iz njenih usta fran
cuski su slušatelji mogli čuti istinu o jugoslaven
skom opredjeljenju, glas jugoslavenskog naroda.
Bez okolišavanja, i ti narodi, a i sama Kata, uš
li su u historiju u jednom žestokom sukobu sta
rog i novog u kojem su u Jugoslaviji promovira
ni novi društveni odnosi.
Na samom kongresu Kata je čula glas žena
svijeta. Tragedija, koju su preživjeli naši narodi,
umanjena je velikom pobjedom u revoluciji, ko
ja je narodima dala za pravo da sami odlučuju
o svojoj sudbini. A u drugim zemljama, unatoč
patnjama u ratu, i poslije rata radnici i seljaci,
a posebno žene, ostali su bez svojih povijesnih
prava da sami odlučuju o svojoj sudbini, o svo
joj slobodi. Zato će Kata po povratku kući reći:
U Francuskoj postoje još veće teškoće ne
go u nas, iako tamo nije bilo ni stoti dio takvog
�grabeža od strane okupatora kao što je to bilo
u nas. Mi se ne možemo pohvaliti da je našim
radnicima i službenicima već dobro. Ali kad smo
bile u Francukoj, činilo nam se da je kod nas
svaki dan — božić.
IZGRADNJA NARODNE VLASTI
Izgradnja i učvršćivanje narodne vlasti u os
lobođenoj zemlji, te obnova popaljenih domova,
tvornica, škola, mostova, pruga, bio je složen
i težak posao za dojučerašnje ratnike. Puške su
zamijenjene krampovima; trebalo je zavidati teš
ke rane probujalog rata, očuvati tekovine revo
lucije. Odluka Drugog zasijedanja AVNOJ-a da
će Jugoslavija nakon rata biti federalna republi
ka ravnopravnih naroda i narodnosti, morala se
provesti u život. Različiti međunarodni interesi
opterećivali su tu odluku, sa željom da se ona
izmijeni, da Jugoslavija ponovo postane monar
hija, da se kralj Petar Karađorđević ponovo vra
ti u zemlju. Međunarodna reakcija željela je da
jugoslovenske narode vrati na stari put poniže
nja pred domaćim i stranim kapitalom, da pono
vo uspostavi ropske odnose protiv kojih su se
četiri godine borili radnici i seljaci svih naših
naroda.
Provedeni su i izbori: narod je trebao sam
da odluči — je li za Tita, za Partiju, za svoju
vlast i slobodu ili je za ponovni povratak kralja
i njegovu kukavičku kamerilu. No, naši narodi
se nisu dvoumili — izglasali su ono za što su se
četiri godine ogorčeno borili.
U predvečerje tih povjesnih izbora, Kata je
ponovo u akciji; drži govore, objašnjava ciljeve
izbora, posebno seljankama. Ona ih dobro razu
mije, one nju također.
— Tko je kriv da je dugi niz godina žena živ
jela u mraku i neznanju, i da joj dugo vremena
nije bio jasan pravac kojim mi trebamo da kre
ćemo da bi se oslobodile? Krivicu za ropski polo
žaj žene snose protunarodni režimi koji su se
temeljili na izrabljivanju i tlačenju, a najveća žrt
va tog tlačenja bila je žena.
Nismo imale nikakva prava, a najmanje da
odlučujemo o sudbini svoga naroda.
Katine misli razoružavaju, ona govori iz srca,
riječi su joj kao kuršumi:
�— Pitala bih ja one koji su ograđivali ženu
od svega: da li bi bilo potpunog ustanka da u
njemu nisu učestvovale i žene? Da li bi bilo brat
stvo i jedinstvo, da ga najsvesrdnije nisu sprovodile žene? Da li bi bilo jedinstvo fronta i poza
dine, da ga nisu ostvarile i žene? Svega toga ne
bi bilo. Mnoge od nas su borci i borile su se
na frontu, ili su ljekari, bolničarke, političke ak
tivistkinje; i tako boreći se od prvog dana ...
uživamo sva prava. Ta prava smo izvojevale i ta
nam prava niko ne može oduzeti. Izvojevale smo
i pravo glasa, da biramo i da budemo birane, i
ravnopravni smo članovi narodne vlasti, i čak u
najvišim državnim organima. Punopravno smo
sudjelovale kako će se urediti naša sretnija za
jednica Hrvata, Srba, Slovenaca, Crnogoraca, Ma
kedonaca J drugih građana Jugoslavije. I seljač
ka žena, u savezu sa ženom radnicom i radnim
intelektualkama, kroz ovu natčovječansku borbu
^naučila je mnogo i došla do spoznaje tko su nam
neprijatelji, a tko prijatelji...
Politički sadržaj svojih izlaganja, kao u ovoj
prilici, Kata obogaćuje karakterističnom ilustra
cijom tog vremena:
Seljačka žena učila je kroz borbu čitati i
pisati, kao i to — kako i zašto treba da se bavi
politikom. Evo šta jedna od mnogih piše: »Dra
ge drugarice, evo ja pod moje starije godine na
učila čitati i pisati u borbi, što mi prije niko
nije omogućio, najsretnija sam kad mogu napi
sati: dolje kralj i monarhija i da se nikad više
ne povrate!«
Bila je to bitka za novi svijet, bitka nimalo
laka: trebalo je kazati što revolucija nosi i oni
ma koji nisu u njoj sudjelovali, ali koji će izaći
na izbore. Trebalo je kao mačem odsjeći sve ve
ze, i s tradicijom i starom vlasti. Izbori su mo
rali uspjeti; svijet ie morao znati da su jugo
slavenski narodi sami odabrali svoj put i da sa
mi kroje svoju sudbinu. I u te partijske zadat
ke Kata je unosila svo svoje biće, svoje bogato
revolucionarno iskustvo. Mladu državu proletera
i seljaka valjalo je ojačati novim revolucionar
nim mjerama, utrti put novom životu, obraču
nati se s ostacima kvislinških snaga koje su i na
kon oslobođenja rovarile i iz zasjeda ubijale od
bornike i političke radnike na terenu. Revolucija
se nastavljala.
Iako se i prije izbora, prema raspoloženju na
roda, znalo se da revolucija neće biti zaustavlje
na, sam taj čin omogućio je da se i pred vanjskim
�svijetom, bez taktiziranja prema izbjegličkoj vla
di i predratnim građanskim političarima pokaže
da više nema povratka na staro. Povratka i nije
bilo. Moglo se pristupiti donošenju prvog Ustava
Federativne Narodne Republike Jugoslavije.
Iz stenografskih zabilješki vidljivo je da Ka
ta Pejnović aktivno sudjeluje u donošenju prvog
Ustava. Povodom njegova izglasavanja, ona će,
kako je zabilježeno, reći:
»Naš Ustav koji je izrastao kroz oslobodilač
ku borbu naših naroda, zaista je ostvarenje sve
ga onoga zašto su se naši narodi borili kroz os
lobodilački rat. On je zaista sve ono zbog čega su
naši narodi lili toliko krvi i dali ogromne žrtve.
Naš Ustav, koji nosi u sebi istinsko demokrat
sko obilježje, srušio je onu paklenu ogradu ko
jom je bila ograđena polovina življa u našoj zem
lji. Jasno je, drugovi, da su to bile žene. Onakva
država kao što je bila tamnica Jugoslavija, koja
je živjela na izrabljivanju i tlačenju širokih na
rodnih masa, imala je kao najveću žrtvu baš ženu.
Naš Ustav predviđa ravnopravnost žena i
muškaraca. Žena uživa ravnopravnost već kroz
četiri godine rata i uživa mnoga druga prava. U
najvećoj meri ona već koristi svoja prava. Na iz
borima za narodnu vlast, na izborima za Konstituantu najveći broj glasača dala je baš žena.
Žene su sve glasale za Demokratsku Narodnu
Republiku.
Što znači to? Znači da ogromna većina žena
neće više monarhiju, neće više staru tamnicu«.
Kako je Kata vidjela život prvog Ustava?
— Naša djeca imat će pravo da se temeljno
odgajaju za svoju bolju budućnost — govorila je
ona. — Vanbraona djeca imat će ista prava kao
i bračna. Kad se samo sjetimo koliko je žena
prepatilo: morale su bježati u druge krajeve, a
dijete je dolazilo u situaciju da nije bilo ničije...
Na zasjedanju Ustavotvorne skupštine, pos
ljednjih dana januara 1946. godine u Beogradu,
Kata je rekla:
— Kao poslanik iz Hrvatske ja ću glasati za
ovaj Ustav!
Bilo je to njeno i intimno i revolucionarno
opredjeljenje, ali istodobno i poziv poslanicima
da se i oni tako vladaju. Među poslanicimia Usta
votvorne skupštine bio je veliki broj onih s koji
ma je drugovala još iz Bihaća i Jajca.
I u toj etapi revolucije, u bici za prvi Ustav,
Kata svoju aktivnost ne odvaja od problema po
ložaja žene u društvu. Ona poput lavice nasrće
�na patrijarhalnu žabokrečinu društvenih odno
sa koji su okivali ženu da ponizno trpi i pati. U
novim društvenim odnosima, njena borba ostav
ljala je duboke korjene, jednako duboke kao i
onih ratnih godina kada je svojim pregalaštvom
ispunjavala zadatak Komunističke partije, uklju
čujući žene u sve frontove revolucije. Od pitanja
položaja žene i njene slobode — postavljala je
revolucionarno-klasno pitanje — slobode čovje
ka uopće. Nije se dala na one lažne vode građan
skih naklapanja i jalova feminističkog okupljanja.
Položaj žene u društvu nije se mogao određiva
ti mimo ukupne strategije revolucije. Oslobođe
nje rada i čovjeka za Katu je bilo pitanje koje
nije moglo biti riješeno bez uključivanja žena u
taj povijesni proces.
Kako u ratu, tako i u miru, ti stavovi Kate
Pejnović, kao i ona sama, bili su osobito cijenje
ni od njenih drugova i suboraca s kojima je ra
dila u skupštinama Hrvatske i Federacije, te na
čitavom nizu drugih poslova.
Ništa bolje ne može ilustrovati njenu popu
larnost i obljubljenost među poslanicima, kao
događaj vezan za njen izbor za potpredsjednika
Prezidijuma Sabora Narodne Republike Hrvat
ske, 1950. godine. Dr Zlatan Sremec, Predsjedava
jući na sjednici, predložio je Katu Pejnović za
potpredsjednika tog organa:
Narodni zastupnik Kata Pejnović poznati je
i zaslužni prvoborac i mislim da nema potreba
da iznosim njenu biografiju. Mislim da ćete se
svi jednoglasno složiti s njenim izborom.
Dugotrajni pljesak dao je za pravo predsje
davajućem kada je rekao:
— Vaše oduševljenje govori da ne trebam
stavljati ovaj prijedlog na formalno glasanje, ne
go konstatiram da je prijedlog... da se za pot
predsjednika Prezidijuma Sabora izabere druga
rica Kata Pejnović, primljen aklamacijom.
Izbor bez glasanja, na tako visoku funkciju,
bio je samo odjek velike popularnosti Kate Pej
nović. Njena djela nadilazila su svaku glasačku
formalnost.
Ne mali doprinos ona je dala izgradnji na
rodne vlasti, počev od osnivanja narodnooslobodilačkih odbora, pa sve do poslanika u Saveznoj
narodnoj skupštini. Na tom svom putu narod
nog predstavnika, sve od onih dana kada je sti
gla u Bihać, pa preko Jajca, Plaškog, Topuskog,
Zagreba i Beograda, bila je vrijedan i predan
poslanik svoga naroda. Više od dvije decenije
�£2
birana je u predstavnička tijela — za rata u
AVNOJ i ZAVNOH, a poslije u republičku i sa
veznu skupštinu. Nezaboravni su njeni obraču
ni s poslijeratnim reakcionarima različitih boja.
U tim poratnim godinama počeli su popovi
voditi svoju politiku, onu protunarodnu. Kata o
njima jednom veli:
— Vide oni da nemaju više što da ušićare,
da ne mogu od seljaka — koga su nekad sma
trali glupim — dobiti ništa, a isto tako znaju da
danas od radništva ništa ne mogu da otkinu, pa
izmišljaju razne gluposti i neke pojave svetaca;
a svi mi — ima nas ovdje koji imamo priličan
broj godina — nikada nismo vidjeli sveca.
Naime, u tim poratnim godinama pojedini
pripadnici klera izmišljali su različita priviđenja,
pa i »ukazivanje« svetaca. Tako se u slavonskom
selu Bošnjaci iz jednog bunara »ukazivala« Sve
ta Marija. Popovi su organizirali prave procesije
— narod se okupljao da vidi »sveto pretskazanje«. A cilj svega toga bio je da se narod odvu
če od zadataka obnove; popovi su željeli da ome
tu tu obnovu koliko su mogli. Trajalo je to sve
dok jednog dana na mjesto nije stigao i biskup
đakovački d r Ante Akšamović, koji je za rata po
magao narodnooslobodilački pokret i bio za zasluge odlikovan od Predsjednika Republike. Na
zvao je biskup sve to što su činili njegovi sveće
nici, najobičnijim svetogrđem. I, narod se razi
šao.
— Sada popovi šire propagandu, boje se da
narod ne bi vjerovao u boga. Nama je jasno za
što to oni čine. Povratkom pravoslavnih popova,
koji se poslije rata vraćaju iz Beograda, šire se
razne priče. Tako jedan pop koji se vratio u Li
ku, a koji se prvih nekoliko dana pritajio, govo
ri narodu da ova vlast ne valja, da su na vlasti
neuki jli čak nepoželjni ljudi itd. On zna izmis
liti sve ono što smatra potrebnim i tvrdi kako
je staro bilo dobro; a ja ne znam ko u našem
narodu može da pohvali ono staro — govorila
je Kata na adresu reakcionarnih popova.
Takva je bila u svakoj bici — otvorena i jas
na. Nikad nije ostavljala prostora da se s nje
nim riječima može mešetariti, nikad prostora za
neprijateljsku protuakciju ili nevjericu u onih
koji su je slušali. To s popovima samo je jedna
ilustracija iz bogate Katine riznice suprotstavlja
nja neprijateljskoj propagandi u poratnim godi
nama.
�Za svo vrijeme koje je provela u poslaničkim
klupama — nikad nije bila promatrač; uvijek je
nastojala da i svojim doprinosom obogati sadr
žaje donesenih odluka i zakona.
Ukaz 'o odlikovanju Kate Pejnović Ordenom
narodnog heroja Jugoslavije
�DOK JE OBNOVA — NEMA ODMORA
Da li će sloboda umeii da peva
Kao što su sužnji pevali o njoj
(U ranka XI lij ko vu )
Nigdje u svijetu nije bilo takvog radnog po
leta kao u Jugoslaviji u godinama poslije rata.
Sloboda, koju su naši narodi lako željno očeki
vali i za koju su toliko života dali, progovorila
je stvaralačkim žarom; cijela zemlja bila je ve
liko gradilište. I mladi i stari prosto su se nat
jecali tko će više doprinijeti izgradnje zemlje, tko
će više kubika kamena iskopati, tko će više pu
ta napraviti, tko še prije školu sagraditi. Bilo je
to ono vrijeme kada se ljudska sreća mjerila ide
alima oslobođenih i raspjevanih naroda. Nije se
gledalo ima li se što obući, onako iz luksuza, ni
ti što je za ručak ili večeru.
U toj općoj žurbi naših naroda da uhvate
korak s razvijenijim zemljama, nisu zaostajale
ni žene. Udarnički se radilo na sve strane — svi
su radili udarnički. Kata Pejnović u to vrijeme,
pored niza drugih obaveza u skupštinama repub
like i federacije, te Crvenom križu Hrvatske, Ma
tici iseljenika itd., i dalje ostaje vjerna radu sa
ženama. Potpredsjednik je Centralnog odbora
AFŽ Jugoslavije sve do reorganizacije te fronte
u konferencije za društvenu aktivnost žena. Uk
ljučivanje žena u tokove poratnog života; izla
zak na izbore i sudjelovanje u radnim akcijama,
te opismenjavanje seoskih žena — poslovi su od
kojih se Kata nije odvajala.
— Vidite — govori ona s ponosom — u osam
kotara žene su glasale sa 99 posto, a u deset ko
tara sa više od 98 posto. U ostalim kotarima cif
ra žena-glasača iznosi oko 94 posto.
Nije to bila borba za nekakav osobni prestiž;
toga nije bilo u Katinu životu prepunom skrom
nosti. Njen cilj je bio afirmacija žene kao rav
nopravnog člana društva, afirmacija čovjeka.
Kolika je bila uloga žene u obnovi zemlje
govore i ovi podaci kroz Katina usta:
— Na lokalne akcije Narodnog fronta 1949.
godine žene su dobrovoljno izašle na rad 3,101.000
puta i dale 27 milijuna dobrovoljnih radnih sa
ti... U posebnim brigadama Narodnog fronta na
objektima saveznog i republičkog značaja radilo
je 109.889 žena...
�Tako je bilo u Hrvatskoj. Isto je bilo i u
drugim krajevima. Sloboda je pjevala i radnim
zanosom žena, isto onako kako je pjevala u ratu.
— Ih, nisu to male stvari. Koliko samo ima
mo žena u različitim organima vlasti, koliko ih
se opismenilo, koliko ih ide u školu — zbrajala
je Kata prve plodove revolucije.
Njen klasni instinkt nije dijelio žene na ne
ku posebnu grupu interesa; željela je samo da
stalnom akcijom izbriše diobe nastale u društve
nim odnosima koje su ženu stavljale u podređe
ni položaj.
— Ne može, brate moj, više po starom. Pro
šla su ta vremena. Nema slobode u društvu u ko
jem bi žena bila podređena. Ona mora u školu,
u tvornicu, mora biti koristan član društva.
Nisu Katu kolebala ni neka mala vlastita is
kustva. Svako jutro, nogu pred nogu, išla bi od
stana do zgrade Sabora, gore na Starom gradu.
Bila je potpredsjednik Prezidijuma Sabora Hr
vatske. Visoka funkcija. A Kata, već u godinama,
pješak. Nije bilo automobila, ali neki drugovi
mlađi od Kate, i godinama i položajem, imali su
automobile na raspolaganju, kako bi se to rek
lo. Nije njoj bilo do automobila i vozikanja, ali
će jednom svojim najbližima, začuđeno, kao što
umiju djeca, reći:
— Prođoše pored mene, nitko ne stade da
me poveze.
Vrijeme ratnih drugarstava polako je prolazi
lo i trebalo se navikavati na nove odnose što ih
je nosio život zajedno sa svojim lijepim i ma
nje lijepim stranama. Drugarstva, ona najčvrš
ća, i dalje su trajala, kao utjeha za pokoju pro
turječnost, za ono što zasmeta i tiho zaboli. Dru
ga petoljetka je već bila u toku; rasla je snaga
oslobođene zemlje. Kata gotovo i nije imala vre
mena da razmišlja o takvim sitnicama što ih je
nosio život pun poleta i stvaranja.
KATINI MOSTOVI
Još kao djevojčica, Kata je tamo podno Ve
lebita, od svog Jovaniše, koji je i sam bio povrat
nik, slušala priče o našim ljudima koji su, trbu
hom za kruhom, 'krenuli u svijet. Ako su joj te
priče tada i golicale dječiju maštu, njen prvi su
sret s našim ekonomskim emigrantima, u Belgi5 Kala Pejnović
�ji 1945. godine, godine, srušio je sve njene iluzi
je o životu naših ljudi u svijetu. Suze u očima,
od teška rada ogrubjelih rudara, nije mogla za
boraviti. Nije mogla zaboraviti ni mnoge one ko
ji su 1941. godine pohitali u domovinu da se s
puškom u ruci bore protiv okupatora ili one na
še oduševljene povratnike u godinama poratne
obnove i izgradnje zemlje. Ali, svi se nisu mogli
vratiti.
— Ne smijemo te .ljude zaboraviti — govo
rila je Kata. — Moramo uspostaviti kontakte, odr
žavati veze s našim ljudima; nećemo, valjda, doz
voliti da zaborave svoj jezik, svoje porijeklo.
Ubrzo postaje potpredsjednikom Matice ise
ljenika Hrvatske i na toj dužnosti ostat će čitav
niz godina. Kao i na drugim -poslovima kojih se
prihvatila i tu je razvila živu aktivnost.
— Eto, zemljaci moji, to je ta nova Jugosla
vija; nema više ugnjetavanja, nema šikaniranja,
narodna je to država, dragi moji. Bratstvo i je
dinstvo smo iskovali, uništili smo u korijenu
svu onu politiku koja je sijala razdor među na
šim narodima. Sada smo svi ravnopravni — go
vorila je grupama naših iseljenika za vrijeme nji
hovih posjeta starom zavičaju.
Sve se to događalo u ono vrijeme kada smo
i s Istoka i sa Zapada bili izolirani; kada smo
reikli Staljinu da nećemo pod njegovu kapu, kada
smo rekli zapadnim zemljama da nećemo njiho
vu kabanicu. Bila nam je draža naša sloboda, pa
makar i bez njihove i kape i kabanice.
Posjete naših iseljenika u to vrijeme znači
le su mnogo za širenje istine o nama. Kata je
gradila te mostove, polako i strpljivo.
— Skupo smo platili ovu svoju slobodu da
bi je sada prokockali, da bi je zamijenili za tu
torstvo, da bi je trampili za tuđi opanak ili ko
mad kruha. Svega ćemo mi imati. Dođite pono
vo, pa ćete vidjeti — govorila je našim iseljeni
cima.
I oni su dolazili, sve češće i u sve većim gru
pama, pa i pomagali koliko su mogli tu našu slo
bodu i naše opredjeljenje, da sami odlučujemo o
svojoj sudbini.
— Znate li vi, dragi moji, da sada sva naša
djeca idu u školu? To je naše bogatstvo i naša bu
dućnost. Za ono ostalo ćemo se nekako snaći.
Jeli smo mi za rata i lišće i korijenje, pa smo
pobijedili sitog Švabu. Pobijedićemo i sadašnje
nevolje!
�RADNIK JE UVIJEK U PRAVU
Iako već oronula zdravlja, nije bježala od
poslova. Šezdesetih godina prihvatila se dužnos
ti predsjednice Obora Sabora Hrvatske za pred
stavke i žalbe. S razvojem društvenih odnosa, u
procesima tog razvoja, javljale su se i proturiječnosti.
Samoupravljanje kao neposredna vlast rad
nika izrastalo je nasuprot etatizmu koji se, tih
šezdesetih godina, još žilavo branio, suprotstavlja
jući se izravnim interesima radničke klase. U tim
povijesnim prelomima nicale su i različite ljud
ske sudbine; jer, sve što se događa — uvijek je
u čovjeku ili sa čovjekom. Čovjek je i nosilac
svih tih promjena. Međutim, u tim sukobima —
novog i starog — uvijek se nađe netko kome su
zakinuta prava, interesi.
Stoga, i novi Katin posao nije bilo ništa pe
riferno: bila je u prilici da se, kao i u cijelom
svom životu, bori za čovjeka, za njegovo pravo.
A to je već priča za cijelu jednu autobiografiju.
Svakodnevno na njen stol pristizale su molbe,
žalbe, predstavke. Pisali su radnici, seljaci ili gra
đani. Svako je imao svoju priču, svoju sudbinu
i želju da se nešto promijeni, da mu se pomog
ne. Prvo su pristizale molbe vezane za nacionali
zaciju, u kojima se tražilo ovo ili ono; eto, ta
mo je prema nekome narodna vlast bila nepra
vedna, oduzela, razvlastila. Tu se baš nije moglo
puno pomoći.
— Revolucija je ovo. Poravnavamo račune
— znala je reći Kata, onako za sebe, listajući mol
be i žalbe. — Otkud vam tolika imovina ako nis
te gulili od naroda? Ne može jedan čovjek svo
jim rukama napraviti za života tolike kuće! Eh,
osokolili se, htjeli bi opet po svojem.
Bilo je i onih kojima je zasmetala agrar
na reforma: dovijali su se na sve načine da do
biju koji hektar više od onog propisanog maksi
muma, pa su, eto, pisali i Kati.
Najčešće ni tu nije bilo pomoći. Upamtila
je Kata seoske kulake.
— Krv su nam pili, gulili kožu s leđa. Ne
može više, nije ni narod s kozama brstio da ih
ponovno popne na svoju grbaču.
I — nije moglo. Revolucija ima svoje zakone.
Vremena su se mijenjala, pa su se mijenjali
i »predmeti« žalbi. Takoreći na dnevni red su doš
li predmeti, prava poplava, koji su se odnosili
�na traženje stalne »državne pomoći«, pa onda
pitanja vezana za mirovine. Rješavalo se koliko
se moglo. Prije svih, pomagalo se ostarjelim rat
nicima. Tu nije bilo dvoumljenja.
Onda su došle na red molbe i žalbe: život je
nanosio pitanja iz radnih odnosa. Pojedini di
rektori u poduzećima, htjeli su biti ono što nisu
bili, ili nisu smjeli biti — mali bogovi. Baš tako.
Dijelili su radnicima otkaze, onako — od direk
torskog oka. Nekima zbog toga što su bili višak
radne snage, kako se to tada govorilo.
— Ne može čovjek biti višak. Otkud to? —
čudila se Kata u čudu. — Treba ljude obučiti za
neki drugi posao, a ne: ti si višak, pa na ulicu.
To je najlakše, ali nije i najbolje.
Tako se javiše Kati dvadesetorica radnika:
— Eto, mi smo na ulici, drugarice Kato —
prozbori jedan, gužvajući svoju plavu kapu u
krupnim šakama. — Dobili smo otkaz, vele nam
u kadrovskom da nema posla, postali smo višak.
Tako nešto. Pa, ko velimo...
Kata ih podvori stolicama, ali ne bi za sve.
Neki se nalaiktiše na ormare, neki osloniše na
zid, a drugi čučnuše oko stola, onako kao to či
ne poslije rada, čekajući radnički vlak što ih
razvozi po zagrebačkoj okolici.
Obuhvatila ih Kata svojim živim i uvijek
sjetnim pogledom, ni sama ne znajući što bi im
u prvi mah rekla.
— Kažete, dobili otkaz?...
Onda je dugo, nervozno gnječila cigaretu,
među svojim energičnim prstima, prije nego je
zapalila. Onda pruži cigarete gostima; neki se
vajkaju, neki i zapališe. Soba se ispuni dimom.
— Imate i žene i djecu, a višak — reče, vi
še za sebe, popravi maramu, pa će:
— Neće to tako moći. Mora biti posla za vas.
Radnik mora biti u pravu, uvijek, pa i kad po
griješi. .. Komisija će tražiti da se vratite na po
sao. Samo vi budite bez brige, kad vam vaša Ka
ta kaže.
I nisu bili višak: Komisija za predstavke i
žalbe je intervenirala i radnici su ponovno zau
zeli svoja radna mjesta.
U potihoj borbi između starog i novog, ali
i između želja i realnih mogućnosti, sve bitke
se nisu mogle dobiti. Privreda nije mogla primi
ti sve one koji su kucali na njena vrata. Za
koni tržišta tražili su svoj danak: jedan posao
nisu mogla raditi dva ili tri radnika — moralo
se voditi računa o produktivnosti u traženju pu-
�pim putovima otputovala i Kata, tamo u Smiljan, pod svoju staru lipu. I da će se ponovo vra
titi; kao da je otišla nekamo da obavi još jedan
zadatak, iskrala se, kao da je ponovno na nekom
ilegalnom poslu; tako je bivalo u njenom ratnom
životu.
Ono na zagrebačkom groblju Mirogoj, hiljade
ljudi na perivoju zagledanih u tišinu, je li mož
da ispraćaj? Samo za kratko? A onda govori, pa
»Lenjinov posmrtni marš« za Kalu. Tek plotuni
Skulptura u bronzi Kate Pejnović (rad Ksenije'
Kantoci)
�76
nad grobom ubijaju iluzije: s Katom se rastaje
mo zauvijek.
Iz hiljada grla jecaji, tihi j glasni. Plaču i
generali, Katini ratni drugovi.
Mama Kata je otputovala. Njeno ime ispi
suju na svojim pročeljima mnoge škole: u Kra
jini, Lici, Zagrebu i mnogim drugim mjestima.
Kata ostaje u dječijim sveskama, u budućnosti,
u legendama.
Njene riječi bez prestanka kucaju na vrata
te budućnosti, bez zaborava:
»Ako treba doći na sastanak, ostavi sve i
dođi, jer tu se uči. Ostavi kuću, njivu i blago i
dođi. I za našu borbu više vrijediš ako više znaš.
Sve ti neprijatelj može oduzeti i uništiti. I kuću
i njivu, i blago. Samo ono što si naučio nitko ti
ne može oteti«.
����
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Kata Pejnović
Životni put i revolucionarno delo
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Milenko Predragović
Publisher
An entity responsible for making the resource available
NIRO "Dečje novine" Gornji Milanovac
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1978.
Rights
Information about rights held in and over the resource
NIRO "Dečje novine" Gornji Milanovac
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
PDF
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
60-M
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
76 str.
1978.
Kata Pejnović
Lika
Milenko Predragović
narodna herojka
Velebit
ZAVNOBIH
Životni put i revolucionarno delo