1 10 1 http://afzarhiv.org/files/original/5a7a8ae3598ffdbde635d7ca51bfe447.pdf 0f03d0a1e6e32b4e04e3c9a790338132 PDF Text Text ��Biblioteka LEGENDE dobitnik je Povelje »4. jul« — najvećeg društvenog priznanja za doprinos u gajenju tradicija narodnooslobodilačkog rata naroda i narodnosti Jugoslavije. �Izdavač NIRO »Dečje novine« Gornji Milanovac Za izdavača Miroslav Petrović generalni direktor Recenzent Branko Cvetković Odgovorni urednik Radmilo Lale Mandić Uređivački odbor Mirko Vujačić Radmilo Lale Mandić Ivo Matović (urednik) Dragan Marjanović Lektor Zora Maksimović Korektor Dobrila Petrović Grafički dizajn Rade Rančić Tehnički urednik Mirjana Avramović Štampa »Nikola Nikolić«, Kragujevac Štampanje u tiražu od 3.000 primeraka završeno avgusta 1978. godine �MILENKO PREDRAGOVIĆ Kata Pejnović ŽIVOTNI PUT I REVOLUCIONARNO DELO �BIBLIOTEKA »LEGENDE« VIII KOLO NARODNI HEROJI JUGOSLAVIJE �PREDGOVOR Žvotni put Kate Pejnović, put je revolucionara koji dolazi iz naroda i sav svoj život i svoje djelo posvećuje dobrobiti tog naroda. Susretao sam Katu još od vremena stjecanja njenih prvih revolucionarnih iskustava, pa sve do njene smrti. Nekoliko godina uoči rata jedan liječnik iz Gospića, simpatizer Partije, vraćao se noću iz SmiIjana iz posjete bolesniku. Sa čuđenjem i poma­ lo senzacionalistički mi je pričao kako je u kući bolesnice sreo ženu srednjih godina koja je ne samo pomagala bolesnici, već ujedno u kući pu­ noj naroda govorila o politici, o teškom životu se­ ljaka, o poretku, o situaciji u svijetu, o opasnosti od rata i o fašizmu, o tome da radni ljudi treba sami da se bore za svoju odbranu i odbranu zem­ lje itd. Pri tom ga je najviše čudilo što je govo­ rila jednostavno, jasno i s poznavanjem stvari, i više od toga — kako su nju, ženu-seljanku, paž­ ljivo i s uvažavanjem slušali svi prisutni. Te večeri su mu rekli seljaci da Kata zna pružiti pomoć bolesnom, da savjetuje u poslu i raznim prigodama, i da osim toga u bližoj i da­ ljoj okolici često govori o događajima u zemlji, 5 �svijetu itd. Liječniku, koji mi je to pričao, nije isto u glavu to novo i neobično interesantno što je doživio, da je seljačka žena politički agitator, komunistkinja, čvrsto afirmirana u selu, i kod Srba i kod Hrvata. Isto tako u Gospiću, gimnazijalka — skojevka Rada Tatalović, rekla mi je da kod njih dolazi neka seljanka iz Smiljana koja prodaje mlijeko, sir i drugo, i da daje razne knjige, beletristiku, socijalnu progresivnu literaturu, ali i neke »teže« stvari. Sve je to žena nosila u nekoj košari. Ka­ ko joj je kuća bila uz glavnu cestu na početku Smiljana, kuda se prolazilo za Bužim, Rastoku, Pazarište itd., to je ubrzo njena kuća postala »punkt« za vezu, poruke, sastanke itd. Naravno, znao sam dobro na koga se liječnik namjerio i o kome mi je Rada kazivala. Bila je to naša pouzdana Kata Pejnović. Koliko jednostavan toliko i interesantan bio je put i razvitak drugarice Kate Pejnović kao ra­ dne žene, majke više djece, do uvjerenog i volje­ nog revolucionara — komuniste. Već prvi kon­ takti s njom uvjerili su me u snagu njene volje, uvjerenje, borbenost i neustrašivost. Kao dobra domaćica imponirala je selu; znala je dobro go­ spodariti, raditi, a uza sve to nalazila je dovoljno vremena i imala neograničen entuzijazam za ma­ sovan politički rad. Mlada generacija kojoj je i namijenjen ovaj tekst upoznati će Katin revolu­ cionarni put, ispričan jezikom kakvim je govori­ la i ona sama. Mladi će tako otkidati od zabora­ va događaje i ličnosti iz naše revolucije, nastav­ ljajući njihova velika djela. Za svaku je pohvalu i inicijativa izdavača — »Dečjih novina« iz Gornjeg Milanovca — da ova­ kvim tekstovima djeluje među mladima. To je najbolji put da mlada generacija upozna život i djela svojih prethodnika, i da se i sami opredje­ ljuju za ideale za koje su živjeli veliki likovi na­ še revolucije. Jedan od tih likova je i Kata Pej­ nović, neumorna tkalja slobode, kako to kaže i autor pripovijesti o njoj. �ISPOD ONE GORE VELEBITA Tamo ispod sjevernih obronaka Velebita, na­ domak Gospiću, ugnijezdilo se selo Smiljan. I tu je u mreži života brojnih generacija, kao i svuda u Lici, od svega najviše bilo siromaštva. Valovi historije — koje su podizali brojni osva­ jači — vjekovima su tutnjali tim krajem; mije­ njale su se carevine i carevi, kraljevstva i kra­ ljevi. Svi su samo uzimali i otimali, a Ličani su vrijeme i događaje u svom životu mjerili od one do one bune, od onog do onog rata, suprotstav­ ljajući se uvijek iznova osvajačima i njihovim interesima. Živjelo se uglavnom od poljoprivrede i sto­ čarstva, otimajući od kamena i vukova. Tek šest posto ličkih prostora ziratna je zemlja, pa kad bi ljetina i najbolje ponijela, kruha nikad nije bilo dovoljno za sva usta. Industrije gotovo da i nije bilo; tek između dva rata pokoja pilana, seoski dućan ili služba u općinskim i sreskim mjestima. Valjalo je, stoga, Ličanima krenuti u svijet — trbuhom za kruhom: u Ameriku, Fran­ cusku, Belgiju, Njemačku. Svi koji bi otišli, vje­ rovali su da će se i vratiti s nešto ušteđevine za ženidbu i koju parcelu bolje zemlje. No svi se �nisu vraćali. Mnogi su ostali zauvijek u tuđini, tugujući u pismima za svojom Likom i šaljući ponešto novaca onima koji su ostali da bar pone­ kad plate poreze. Otuda valjda u narodu i uzrečica: »Djece i novaca nikad dosta«. Jer, Lika se stalno raselja­ vala, ali nikada nije raseljena. Da se djeca u jed­ noj obitelji nisu brojala na prste obje ruke, taj bi kraj već odavno bio pust. To je povećavalo si­ romaštvo obitelji, ali instinkt naroda za samo­ održanje bio je jači od svih računica. Čim bi dje­ ca stasala za posao i otisnula se u svijet, tvrda kora proje omekšala bi i postala slasnija. A kako je bilo u Lici, tako je bilo i u Smiljanu, a kako je bilo u Smiljanu tako je i u ku­ ći Dmitra Bogića i njegove supruge Jelene. (Ve­ likih socijalnih razlika u to doba, s kraja proš­ log vijeka, i nije bilo u Lici; netko je bio manje, a netko više siromašan, što je uglavnom ovisilo o tome je li netko imao koju ovcu ili komad zem­ lje više). Dmitar Bogić je bio žandarmerijski nared­ nik Austro-Ugarske Monarhije sa službom u Lapcu. Zbog bolesti zarana je umirovljen, pa se pre­ selio u Smiljan, svoje rodno mjesto. Na malom imanju, s još manjom mirovinom, uistinu se teško živjelo. Jelena je izrodila devetoro djece i da nije bila vješta i vrijedna krojačica, teško bi mogla zatvoriti krug životnih potreba u svo­ joj mnogočlanoj obitelji. Jelenina krojačka igla bila je veliki komad kruha u njihovoj kući. Šesto dijete po redu rođeno u obitelji Bogićevih — bila je djevojčica Kata. Rođena je po­ sljednje godine devetnaestog vijeka, kad su pro­ ljetni vjetrovi s mora topili debele ličke snijegove i kad su ponornice Lika i Gacka napuštale svoje obale i iskrile se na suncu poput pravih gorskih jezera. Bilo je to 23. marta 1899. godine. Još od ranog djetinjstva Kata se razlikova­ la od druge djece Bogićevih: puna nemira, trepe­ rila je poput lista breze ispod njena Velebita. Svojim krupnim pronicljivim očima tragala je za zagonetkama svoje okoline, tražila odgovore, ali uvijek s onim uobičajenim dječijim nestašlucima. �PRED ZIDOM SIROMAŠTVA Bogićevi su osobitu pažnju poklanjali svojoj djeci. Upinjali su se iz petnih žila da ih izvedu na put boljeg života od onog u kojem su oni sa­ mi brojali svoje godine. Bila je to neka vrsta mržnje prema siromaštvu svojstvena ljudima čiji pogled ide dalje od vlastita kućenog praga, •prve šljive j suhe brazde, sve tamo do daleke nade tople poput djeteta. Kako je koje stasavalo (dvoje je umrlo još zarana) skrbni roditelji sla­ li su ih da izuče neki zanat u Gospiću, a onda su, opasani snagom i zanatom, odlazili u široki svijet u potrazi za boljim životom. Tako je bilo s muškarcima. Djevojčice su imale drugi put. Majka Jelena slala ih je u Gos­ pić da izuče krojački zanat, kako bi znale šiva­ ti i ona »gospodska« odijela. A onda, u godinama djevojaštva igralo se u kolima, sjedilo na preli­ ma i tražila prava prilika za udaju. Tako su se osipale mnogočlane ličke obitelji, da bi ponovo, na novom ognjištu, buknuo život brojne djece. Došlo je vrijeme da i Kata Bogićcva krene u osnovnu školu, u svom rodnom Smiljanu. Ni­ zale su se petice u školskom dnevniku, ali — bi­ lo je i batina kao sastavnog dijela pedagoških mjera tog vremena. — Dobra je učenica, odlična — govorili su učitelji ocu Dmitru kad b,i navratio u školu da se raspita za svoju Katu. Pri lom bi obično na­ dodali: — Vrlo je nestašna — gdje djeca »zara­ te«, eto, tu je i K ata... Četiri godine u osnovnoj školi brzo su proš­ le. Iako je bila stalno odlična učenica, Kata je morala stati pred zidom neimaštine. Uzalud su učitelji molili njene roditelje da je pošalju u gos­ pićku gimnaziju; siromaštvo je nadjačalo i talenat djevojčice i roditeljske želje. UMJESTO KNJIGE — MOTIKA Izgledalo je da će Kata ostati tamo gdje je i bila. Želja da nastavi školovanje srušila se pred tvrdoglavom stvarnošću, no njeni unutrašnji ne­ miri tjerali su je da ne ostavi knjigu, ako je već morala ostaviti školu. Otac je po doseljenju iz Lapca donio sa so­ bom i svoju malu biblioteku. Bile su to, uglav- �nom, narodne pjesme o Marku Kraljeviću, Mi­ lošu Obiliću, uskocima i hajducima, kao i neko­ liko narodnih kalendara. Bila je to ona litera­ tura što je u obična puka podgrijavala nade da će i na njihovim obzorima zarudjeti osmijeh slo­ bode. Junaci iz narodnih pjesama izrastali su u moćne zaštitnike obespravljenih i ugnjetenih uz treperavu svjetlost petrolejskih lampi. Bilo je to ono lijepo, ali daleko i nedokučivo sjeme ko­ jeg je narod sijao s koljena na koljeno, da bi bar načas u duši osjetio veliku iluziju slobode. Nije se još bila ni zadjevojčila kada je po­ čela drugovati i s motikom, a uz sve to tkala je biljce i vezla. Da bi se koliko-toliko bolje živje­ lo, odlazila je raditi u seljaka s više zemlje, za nadnicu: kopala je, žela i obavljala, kao velika, sve poslove. Poslije mnogo godina sjećat će se Kata da su joj plaćali kao i odraslim poslenicima. TESLINA KUĆA 10 Ako je motika mogla i nahraniti usta, nije mogla nahraniti duhovnu potrebu za čitanjem. Kata je čitala sve do čega bi došla; svejedno da li bi se dokopala kakve knjige ili novina. Ali bilo je to ono vrijeme kada su i novine i knjige u njenom Smiljanu bile prava rijetkost. Prvi svjet­ ski rat već je tutnjao Evropom; svojim crnim kandžama zagrebao je i na vrata kršnih Ličana, odvodeći ih silom na daleka bojišta da se bore za tuđe interese, za interese kapitala Austro-Ugarske. I baš taj interes gladan kolonija i jefti­ nije radne snage gurnuo je čovječanstvo u kata­ strofu ubijanja, bolesti, gladi i poniženja. Kata Bogićeva, iako nije znala za prave uz­ roke toga rata, bila je već buntovnički raspolo­ žena. U carskom bilježniku prepoznala je neprav­ du jedne tuđinske vlasti. Kada bi bilježnik do­ šao po »carsko«, sjedeći kraj ognjišta, Kata bi mu, puna gorčine, govorila: — Gospodu hranite bijelim kruhom, a od si­ rotinje otimate i ono posljednje. I sjedila je Kata pored ognjišta tih ratnih godina, uz kotao vrele vode, čekajući šaku braš­ na za toplu palentu. Već se bila zadjevojčila ka­ da je, u razgovoru sa svojim suseljanima, često ponavljala: — Ovako ne može ostati, mora nešto novo doći... �U tom sukobu država ponajviše je stradava­ la sirotinja, bilo da je ginula na bojištima »u ime carevo« ili gladovala, opet, u ime carevo! I nerodne godine, i bolesti, i ratovi — sve je to išlo preko leđa potlačenog naroda, obespravljenog i poniženog. Bilo je to vrijeme kada se i u ličkog seljaka — tko zna po koji put u povijesti — ta­ ložio naboj eksplozije, drugačiji od svih dota­ da; naboj koji će jednog dana prerasti ogra­ ničenost bune i otvoriti putove svekolikoj čovje­ kovoj slobodi. Kata Bogićeva predosjećala je nove tokove, ali iz svoje perspektive zatvorenog seoskog kru­ ga još nije mogla sagledati korak koji vodi u no­ vu budućnost. Zato je, valjda, stalno i tragala za novim knjigama, tražeći odgovore na pitanja ko­ ja je postavljala za dugih zimskih noći, naslonje­ na na prozor i zagledana u ledenu pustinju ve­ lebitskih vrleti. Tražeći odgovore na pitanja, kakva njene vr­ šnjakinje u Smiljanu nisu ni u snu snivale. Ka­ ta je slučajno otkrila veliko blago u siromašnom selu. U kući gdje je rođen i gdje je živio velikan �ovog vijeka Nikola Tesla i njegovi, pronašla je biblioteku. Navraćala je u tu kuću i posuđivala već zaboravljene knjige. One iste knjige ispod čijih je korica izrastao i Nikola Tesla. (Pred sam kraj svog života Nikola Tesla, u svojoj hotelskoj sobi u New Yorku, stiskao je palce i bodrio na­ šu revoluciju, ne znajući da se u njenim prvim redovima nalazi i njegova susjeda iz Smiljana, Kata, koja je još k tome čitala njegovu lektiru!) KATINA UDAJA Pr<vi svjetski rat već je bio utihnuo; pale su dvije carevine — austrougarska i ruska. Na is­ toku Lenjinova Sovjetska Rusija polagala je te­ melj novoj historiji čovječanstva — vlasti radni­ ka i seljaka. Na Balkanu južnoslovenski narodi prvi put su se našli na okupu. Stvorena je Jugo­ slavija, ali ne onakva kakvu su mnogi zamišljali u vjekovnom ropstvu. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca već na početku nije ispunila očekiva­ nja; bila je to samo zamjena jednog za drugi ja­ ram. Poslije rata vraćali su se u Liku oni koji su preživjeli: bivši žandarmi i austrougarski podo­ ficiri, ali i ljudi koji su iz austrougarske vojske dospjeli u vrtlog Velikog oktobra. Donosili su vi­ jesti o jednoj velikoj revoluciji, o Lenjinu, o po­ bjedi ruskog naroda. Bila je to nova nada za potlačene radnike i seljake. Međutim, vlasti se boje komunista, jer njihove ideje ugrožavaju in­ terese buržoazije. Samo tri godine nakon stva­ ranja Jugoslavije, 1921. godine buržoazija donosi zloglasnu Obznanu kojom se zabranjuje legalan rad Komunističke partije Jugoslavije. Nastaju progoni komunista i žandarmska kundačenja. Te iste godine Kata Bogićeva udala se za svog suseljana Jovana Jovanišu Pejnovića. Bio je Jovan stariji od Kate nekih desetak godina, pa su Katu odvraćali da se udaje za njega. — Tako nešto ne dolazi u obzir, dala sam riječ i ja ću je i održati — odriješito je govori­ la Kata. Jovan Pejnović bio je povratnik iz Amerike. Za ušteđevinu kupio je neki komad zemlje i — to je bilo sve. Međutim, naslijedio je prilično veliko imanje, pa je Kata imala pune ruke posla. U međuvremenu, podasula su i djeca. Rodila ih �je Kata osmoro; dvoje je umrlo nedugo iza po­ roda, a jedno u četvrtoj godini života. Trebalo je raditi i u kući i na njivi. A Kata je imala i sre­ će: njen Jovaniša nije bio kao drugi muškarci u selu; pomagao je supruzi u kućnim poslovima. Donio je tu naviku iz daleka svijeta. Izgledalo je da je Kata udajom iz svojih misli sasvim pro­ tjerala intimne želje da se bori za bolji svijet, da čita i traga za tim svijetom. No, Kata Pejnović, shodno okolnostima u kojima je živjela, po­ lako, gotovo tiho stasavala je u svojim opanci­ ma u veliku revolucionarku, neponovljivu tkalju slobode. JEDNA KNJIGA ZA JEDAN PUT Kao žena i majka, Kala Pejnović uživala je nepodijeljen ugled i kod muškaraca i kod žena u svom selu. Isto kao i njena majka Jelena, Ka­ ta je često priskakdla u pomoć svojim suselja­ nima, bilo da je trebalo pomoći bolesnima ili savjetom uputiti kako se nešto radi. Knjige koje je čitala i znanja koja je sticala provjeravala je u svakodnevnom životu. Takvu Katu ljudi su cijenili, pomagala im je kada je bilo najteže, a to se ne zaboravlja. Svoj ugled stalno je povećavala. Ljudi su je ci­ jenili jer je bila dobra i skrbna domaćica, a ka­ da bi im se obraćala znala je prenijeti i ono što misli i ono što osjeća. Budući da je čitala novi­ ne, govorila im je o prilikama u zemlji i u svi­ jetu, otvarajući prozore za skrivenu svjetlost u gotovo nepismenih ljudi. U svakoj zgodi — na prelima i igrankama posebno — ljudi su je slu­ šali, i stari i mladi, zažagrena pogleda i otvore­ nih usta, kao u djece začuđene čudesnim pri­ čama. Unatoč napornog rada, Kata je bila puna ži­ votne energije — voljela je igru i pjesmu. Bila je već zagazila u četvrtu deceniju života, a nje­ na aktivnost ne samo da se nije smanjivala, ne­ go sc stalno povećavala. Često je pješačila i u sedam kilometara udaljeni Gospić, gdje je pro­ davala, obično po kućama, mlijeko i sir. Tako je u jednoj kući upoznala gimnazijalku Radu Tatalović. Biio je to vrlo vrijedno poznanstvo: Ra­ da je bila skojevka, s bibliotekom beletristike, sa naprednim socijalnim sadržajima, ali i nešto �marksističke literature. Kata je osvojila Radu svojom neposrednošću, dubinom misli i jedno­ stavnim izražavanjem. Slučajno poznanstvo pre­ raslo je u prijateljsko povjerenje: Kata je iz Gos­ pića nosila kući, u svojim košarama, prvo raz­ ličite beletrističke tekstove, a onda i one »teže«. — Čita do zore, sav petrolej potroši! — go­ vorio je njen Jovaniša, inače ponosan na Katu i njen nepodjeljen ugled koji je već uživala u podvelebitskom kraju i među srpskim i među hr­ vatskim stanovništvom. Od svih knjiga koje je dobila, na životni put Kate Pejnović i njeno opredjeljenje, kako je to i sama govorila, najviše je utjecala »Mati« Maksi­ ma Gorkog. Bila je to knjiga za jedan put, za jedno jedino opredeljenje: za revolucionarni po­ kret. S tom knjigom jedna seljanka nadopunila je svoj svijet, jedna majka u vječno crnoj ma­ rami, visokog umnog čela, krenula je da i ona sudjeluje u stvaranju nove povijesti. Tu knjigu dobila je od jednog pekarskog pomoćnika iz Gos­ pića. Katina kuća bila je uz glavnu cestu što je od Gospića išla dalje prema Bužimu, Rastoku, Pazarištu... Biljeg joj je bila velika mirisna li­ pa, zasađena na dan rođenja Jovana Pejnovića. Mala kuća kod lipe, nekoliko godina prije dru­ gog svjetskog rata, postat će mjesto dogovora i glavna baza gospićkih komunista i skojevaca. Bilo je to vrijeme kada se nad sudbinom čovječanstva počeše nadvijati mutni oblaci fa­ šizma, dopirući i tamo podno Velebita. U svojoj autobiografskoj ispovijesti Kata je pisala prisjećajući se tih vremena: »... Upoznala sam se s Jakovom Blaževićem i Nedjeljkom Žakulom 1937. godine, koji su mi posvetili punu pažnju i davali mi napredne knji­ ge. Čitala sam neke stvari iz 'Političke ekonomi­ je', zatim 'Srp i čekić', Historiju SKP(b), 'Prole­ ter', 'Vjesnik' koji je tada izlazio. Cdtala sam 'Gvozdenu petu' i još mnoge druge napredne knjige...« Na putu približavanja članstvu u Komunis­ tičkoj partiji Jugoslavije, Kata Pejnović se stal­ no uzdizala, proučavala revolucionarna iskustva i teoretske postavke marksističko-lenjmističkih autora. »Uviđajući sve više teški i ropski život, koji sam preživljavala, ponukalo me je da što više učim za bolje uslove života« — pisala je Kata o sebi. �Pripremajući se za odlučnu, revolucionarnu borbu, za svijet koji neće nalikovati na onaj u kojem je ona tada živjela, pripremala se i za ula­ zak u Komunističku partiju Jugoslavije. DUBOKI TRAGOVI AKIFA ŠEREMETA Zanimljiv je razvoj komunističkog pokreta, u Lici, posebno u Gospiću i njegovoj okolici. U nerazvijenu kraju nije bilo ni radničke klase. Tek pred sam rat u većim mjestima razvit će se znat­ nije zanatstvo, nešto drvne industrije i trgovina. Ipak, još 1923. godine u Gospiću je djelovala organizacija Komunističke partije, gdje su se po­ sebno isticali Mile Počuča i Ivica Gržetić. Me­ đutim, budući da su ti komunisti napustili Liku — i partijska organizacija je prestala djelovati. Tek godine 1927. u Gospiću je ponovo osno­ vana partijska organizacija. Naime, iz Banje Lu­ ke je bio protjeran profesor povijesti Akif ŠeKata s kćerima Milicom Počučom i Ljubom Obradović �remel i zaposlio se u gospićkoj gimnaziji. Akii je bio u to vrijeme član Centralnog komiteta komunističke partije Jugoslavije. Njegovim do­ laskom, u Gospiću je ponovo oživio partijski rad, koji više neće biti prekidan. Odmah po dolasku Šeremet razvija živu aktivnost među učenicima gimnazije, studentima (za ljetnih raspusta) i za­ natlijama. Bio je to jedan od vrlo darovitih sijača komunističkih ideja; na svojim predavanjima vješto je u lekcije povijesti uvrštavao i konkret­ ne probleme života, ne zaboravljajući da podsje­ ti svoje učenike na uzroke i posljedice odnosa u tadašnjem antinarodnom režimu. (Akif Šeremet nestao je u Staljinovim čistkama 1939. go­ dine — o. p ). Za kratkog Akifovog boravka u Gospiću u partijskoj organizaciji bili su: dr Pavle Gregorić, Jakov Blažević, Hubert Vidaković, Ive Cačić i Drago Marušić. Deset godina kasnije, kada Akifa više nije bilo među živima, partijski život u Lici bio je znatno razvijen. Partijske organiza­ cije osnivane su i po mnogim selima, uglavnom onim bliže općinskih i sreskih mjesta. Sjeme ko­ je je posijao Akif Šeremet među učenike, stu­ dente i zanatlije davalo je godinama pred sam rat značajne plodove. Iz tog sjemena izrastala je i Kata Pejpović. Katu je ponajprije zapazio pekarski radnik Jovo Rajčević, koji je radio u Gospiću, ali je ina­ če živio u Smiljanu. Kao član Partije upoznao je neke drugove iz svoje organizacije, prije os­ talih Jakova Blaževića i Nedjeljka Žakulu, da u njegovu selu živi žena koja po svom obrazova­ nju i ponašanju uveliko odskače od svoje sredi­ ne. I Rada Tatalović, gospićka skojevka, također je Jakovu Blaževiću govorila o ženi u crnoj ma­ rami, što u Gospiću prodaje sir i mlijeko i širi »živi marksizam«. Kada je u Španjolskoj izbio građanski rat (ljeto 1936. godine), u obranu španjolske repub­ like hitale su brojne internacionalne brigade. Taj rat bio je ispit savjesti naprednog čovječan­ stva — proletarijata i napredne inteligencije, bio je borba protiv fašističke najezde. I mnogi Liča­ ni svrstali su se u internacionalne brigade da s oružjem brane Republiku Španjolsku. Oni koji su ostali u zemlji, svesrdno, onoliko koliko su mogli, pomagali su svojim borcima, posebno na­ kon povlačenja interbrigada iz Španije, kada su mnogi naši borci bili zatočeni u francuskim lo­ gorima. U akcijama prikupljanja pomoći poseb- �no se isticala Kata Pejnović. Agitirala je u Smiljanu i drugim selima i prikupljala pomoć, od­ jeću i hranu za drugove u logorima. U aprilu 1938. Kata je primljena u Komu­ nističku partiju. Te godine stalno je bila u akciji: osim pri­ kupljanja pomoći našim drugovima u francusskim logorima, razvijala je živu antifašističku propagandu, posebno onda kada je Hitlerova Nje­ mačka napala i pripojila dio čehoslovačke — Sudete, u okvir svojih nacionalnih granica. U svojim sjećanjima (za RTV Zagreb) Kata kaže: »Organizirali smo velike demonstracije u Gra­ čacu, gdje se bilo okupilo nekoliko tisuća ljudi. Tumačili smo napad Hitlera na čehoslovačku kao opasnost fašizma i za našu zemlju.« Upravo ta opasnost nije kucala samo na vra­ ta Španjolske i Čehoslovačke, nego i na vrata naše zemlje i cijelog svijeta. Komunistička par­ tija Jugoslavije imala je pravilnu ocjenu tih do­ gađaja, a Kata je tu ocjenu znala prenijeti na ljude oko sebe, bilo da je govorila na zborovima, ili u svakodnevnim susretima s ljudima. Osim toga, Partija joj je dala zadatak da djeluje u le­ galnim organizacijama »Seljačka sloga« i »Seljač­ ko kolo«. Kata je radila gotovo bez prestanka. Dolaskom Josipa Broza Tita na čelo KPJ, oživio je rad na svim frontovima; za članove Par­ tije nije bilo niti je smjelo biti predaha. U me­ đuvremenu, fašistička Njemačka napala je i oku­ pirala Poljsku, a prije toga pripojila je u sastav svog »velikog Reicha« i Austriju. Fašizam je zvec­ kao svojim oružjem i na našoj granici. NAROD ZBIJA REDOVE Uoči svenarodnog ustanka 1941. godine u Lici je bilo 180 članova Partije. I srpska i hrvat­ ska buržoazija nastojale su svim silama da u tom kraju osiguraju prevlast svojih pozicija i interesa. Nasrtljivost te politike išla je sve do izazivanja međunacionalne netrpeljivosti i suko­ ba. Još tridesetih godina, u Lici je srpska buržo­ azija osnovala četnička udruženja, čiji je cilj bio proganjanje demokratski i revolucionarno orijen­ tiranih ljudi, a posebno izazivanje šovinističke mržnje i nepovjerenja između srpskog i hrvat­ skog naroda. / g r a d S '.- 2 Kata Pejnović �18 Hrvatska je buržoazija, s druge strane, isto­ dobno, kao odgovor na četništvo, počela s osni­ vanjem ilegalnih organizacija križara, koje poste­ peno postaju utočišta ustaša. I jedna i druga or­ ganizacija, u toku narodnooslobodilačkog rata, pokazat će svoja prava lica kao izdanci buržoaskih interesa predano služeći okupatorima. Međutim, unatoč svega toga, utjecaj komu­ nista u Lici je stalno rastao. Stasala je genera­ cija školovanih, i mahom revolucionarnom po­ kretu priklonjenih Ličana, koja se trudila da one­ mogući utjecaj buržoazije među narodima. Raz­ vojem trgovine i lihvarstva, seljaci su naglo siromašili i u idejama komunista nalazili jedini izlaz i perspektivu svog budućeg života. Isto ta­ ko, uoči samog rata u Liku se vraćaju radnici iz zapadnoevropskih i drugih zemalja (zbog eko­ nomske krize), gdje su mnogi od njih bili pripad­ nici tamošnjih radničkih i komunističkih orga­ nizacija. Sve je to utjecalo da se uoči drugog svjetskog rata u Lici razvije snažan revolucio­ narni pokret, s kadrovskim potencijalom sposob­ nim da povede narod na ustanak i u socijalistič­ ku revoluciju. Kata Pejnović bila je u to vrijeme već preka­ ljeni borac i aktivista. U Smiljanu je već bila osnovana partijska organizacija na čijem čelu se nalazio Jovo Rajčević. Valjalo je naći najpogod­ nije oblike djelovanja da se onemogući učvršći­ vanje pozicija buržoazije, te da se masama ob­ jasni profašisLčko d je ovan je jugoslovenske vlade. Kako je u Smiljanu već djelovalo srpsko »Seljačko kolo« i hrvatska »Seljačka sloga«, za čije djelatnosti je bila zadužena Kata, trebalo je članstvo tih kulturno-ekonomskih institucija čim čvršće povezivati. Zato je u kući Petra Pejnovića osnovan »Ekonomski centar«, gdje su seljaci mo­ gli kupiti umjetno gnojivo, prehrambene potrep­ štine i manje poljoprivredne strojeve; centar je trebao biti mjesto sastajanja članova obje te or­ ganizacije. U tome se u potpunosti uspjelo, jer te dvije organizacije, unatoč različitoj propagandi i trovanju međusobnih odnosa od strane nekih pravoslavnih i katoličkih popova, nisu bile ni u čemu suprotstavljene. Okupljanje Smiljančana u »Ekonomskom centru« Kata je koristila za učvr­ šćivanje bratstva i jedinstva, govoreći im da bur­ žoazija, huškajući ih na međunacionalnu netrpe­ ljivost, zapravo želi da odvrati borbu naroda protiv same te buržoazije. Kata je bila aktivna i omiljena i u jednom i u drugom društvu, pa �su njene riječi bile jače od svih vrsta propagande neprijatelja naroda. Iako je u to vrijeme već bio znatno popus­ tio okov buržoaske diktature, aktivnost Kate Pejnović nije mogla promaći doušnicima režima. Pop Matej Stijačić, te pop Tomljenović, često su i u svojim crkvenim propovijedima »proziva­ li« Kalu i »cinkali« je žandarmima. Oni su se bi­ li okomili na smiljansku zadrugu (Ekonomski centar) kao komunističko uporište. Baš zbog tih doušnika Katina je kuća često bila meta žandarmskih posjeta i premetačina. Ali, ona je već bila prekaljena ilegalka — u kući nisu mogli naći dokaze njene pripadnosti Ko­ munističkoj partiji ili neke druge tragove koji bi mogli upućivati na to. Osim toga, i sam ban Kostrenčić nije mnogo držao do tih popova, po­ sebno do Stijačića, kojeg je u pismu tadašnjem predsjedniku vlade Stojadinoviću nazvao »veo­ ma nasilnim i grubim čovjekom«. Godinu dana prije fašističkog napada na Ju­ goslaviju, u maju 1940. godine, komunisti su se borili da zbiju demokratske redove u jedinstve­ nu frontu radnog naroda na izborima za općin­ ska vijeća. Na tim izborima komunisti i kandi­ dati demokratskih opredjeljenja dobili su u mno­ gim općinama Like većinu glasova. Bio je to do­ bar znak pred događaje koji će vrlo brzo doći. U te značajne uspjehe j Kata je ugradila dio svog života. NOVO PRIZNANJE — NOVA OBAVEZA Pred sam rat u Lici je već bilo pedesetak par­ tijskih organizacija. Njima je, održavajući izrav­ nu vezu sa CK KP Hrvatske, rukovodio Jakov Blažević. On je već ranije uočio snagu i volju Kate Pejnović i njenu nepokolebljivost da istraje u obavljanju svih zadataka koje je pred nju postavljala Partija. Zato je bilo i prirodno da je 1940. godine Kata postala članom i Okružnog ko­ miteta KP za Liku. Naime, te godine održana je Okružna kon­ ferencija na Plitvičkim jezerima, kojom prilikom je formiran i Okružni komitet KP za Liku, u či­ ji sastav su ušli: Jakov Blažević (sekretar), Mile Počuča, Nedjeljko Žakula, Tode Marijan, Milan Vukmirović Škarpa, Kata Pejnović, Tomo Nikšić �i Dušan Brujić. Ovo visoko priznanje Kati je zna­ čilo još jednu novu obavezu. Ali za ženu njezina kova, koja se poput hrasta, polako uzdizala, ni najteži zadaci nisu neostvarljivi. — Na Okružnoj partijskoj konferenciji po­ stavljen je zadatak: proširiti rad sa ženama. Kri­ tički je ukazano na slab rad na tom planu. To zaduženje je bilo zajedničko, a ne samo moje. Članova partije — žena, nije bilo mnogo, dok je skojevki bilo dosta. Bilo je nekoliko žena — čla­ nova partije u Končarevu kraju. Inače su među članovima partije većinom bile intelektualke, neke na studijama u Zagrebu, a neke u Beogra­ du. One su iz SKOJ-a prešle u Partiju — priča­ la je Kata poslije oslobođenja, sećajući se sastan­ ka na Plitvičkim jezerima. Jesu li baš svi bili zaduženi za rad sa žena­ ma? Kata će to ipak shvatiti kao svoje zaduže­ nje, i krenuti u akciju. Pošteno komunistički: sve što napravim ja, napravili smo svi, ili obrnuto. Nije bilo dioba osobnih zasluga. Revolucija koja se približava tražila je da se brzo radi, da se na­ rod organizira, da bude spreman kako bi velebit­ ske visove napokon osvjetlila baklja slobode. Okružni komitet najčešće se sastajao u advokatskoj kancelariji Nedjeljka Žakule u Gospi­ ću. Tu su primane i poruke i upute za rad sa članstvom i narodom. Kata je gotovo svakodnev­ no, ako nije bila negdje dalje na terenu, od Smiljana do Gospića prevaljivala put pješice. Onda je došlo i prolcćc 1941. godine i pad Kraljevine Jugoslavije. U Divoselu održan je sa­ stanak Okružnog komiteta na kojem je dogovo­ reno da svi članovi Komiteta idu u rat, osim Ja­ kova Blaževića, koji se trebao povući u ilegal­ nost. Međutim, ubrzo su se svi vratili: neki još nisu ni bili stigli na odredišta, a buržoaska vla­ da je izvjesila bijelu zastavu, pokupila svoje kr­ pice i narodno zlato i pobjegla u inozemstvo — ostavljajući narod na milost i nemilost osvaja­ čima. Prisjećajući se tih dana Kata je pisala: »Ja sam ostala u Smiljanu. Drugovi su tada zaključili da nema smisla da sav rad Okružnog komiteta ostane na meni, jer sam već bila kom­ promitirana, pa su se bojali da se neću moći pro­ biti svugdje, bez obzira na svoje veze sa skojev­ cima i mojom djecom koja su mi pomagala. Ta­ ko je odlučeno da Jakov Blažević ostane u Divo­ selu, a ostali su otišli u r a t...« �Zbog sramne kapitulacije buržoazije, rat je završio prije nego je i počeo: Kraljevina Jugo­ slavija pala je za samo deset dana. Pala za sva vremena. Buržoazija je pobjegla u inozemstvo ili se stavila u službu njemačkim, talijanskim, mađar­ skim i bugarskim fašističkim okupatorima. Na­ rod je ostavljen na milost i nemilost okupato­ rima. Kata je, zajedno sa svojim drugovima komu­ nistima, bila u danonoćnoj akciji: počele su po­ sljednje pripreme za ustanak. Centralni komitet KPJ 15. aprila 1941. godine izdao je o tome i proglas, prvo sjeme slobode u porobljenoj Evro­ pi. STISNUTO SRCE I PESNICA Okupatorske armije još nisu bile osvojile sve krajeve zemlje kada je 10. aprila 1941. go­ dine u Zagrebu proglašena takozvana Nezavisna Država Hrvatska, poglavnika Ante Pavelića. Za Nikola Pejnović, najstariji Katin sin �narod Like došli su najcrnji dani u njegovoj his­ toriji. Odmah po dolasku na vlast ustaše su za­ vele krvavi teror. Naprosto su se natjecale tko će više uhvatiti i zaklati: Srba, Židova i Hrvata antifašista. Hrvatsko stanovništvo zastrašivali su četni­ cima, podstičući međunacionalnu mržnju Srba i Hrvata. Govorili su da su Srbi odgovorni za sve patnje hrvatskog naroda u staroj Jugoslaviji i da će tog zla nestati ako se Srbi protjeraju iz Like. Propali srpski političari građanskih parti­ ja uzvraćali su istom mjerom: huškali su Srbe protiv Hrvata. Međutim, i jedni i drugi bili su društveni talog, ološ najore vrste i jednog i dru­ gog naroda. Oni svojim narodima nisu željeli niš­ ta dobro: želja im je bila da se dodvore talijan­ skim okupatorima, da sačuvaju vlast buržoazi­ je, pa makar bila i ograničena zbog prisustva fašističkih okupatora. Talijanski fašisti, koji su okupirali Liku, obi­ lato su se koristili svojim domaćim slugama, po provjerenom receptu — zavadi pa vladaj. Samo nekoliko dana po dolasku u Gospić i Smiljan, ustaše su uhapsile Katinog supruga Jo vanišu. Narod još nije mogao vjerovati da će se ustaše odlučiti na dotad neviđena zvjerstva. Ipak su to učinile. Prvog dana strahovlade ustaše su ubile dvo­ jicu seljaka iz Smiljana. Njihova tijela bacili su u jamu poviše Bužima. Potom su zvjerski unakažena tijela bacali i u Janča i Ševićjamu kod Pazarišta. Bezdani o kojima su majke svojoj dje­ ci pričale čudesne priče, postali su stravični bi­ lježi strahovlade razularenog fašističkog ološa. Kata ide od sela do sela, po zadatku Partije. Valja sačuvati živote komunista i njihovih sim­ patizera, organizirati izbjegličke logore u ličkim šumama. Dolazi i ljeto. Ustaše su krenule u ma­ sovne pokolje srpskog stanovništva: u sanio če­ tiri dana krvavih orgija poklali su na stotine muš­ karaca, žena i djece. Pod ustaškim nožem gube živote Katin suprug Jovaniša i sva tri sina: Ni­ kola, Branko i Mihajlo. Da majci Kati bude i te­ že, Mihajla su ustaše živa zapalile. Mnoge majke bi presvisnule. Katino srce sc stislo; stegla pesnica, još odlučnija da se bori do konačne pobjede. Dogodilo se to baš u ono vrijeme kada je Kata pokušavala organizirati oslobođenje logo­ raša iz logora Jadovno. U tom logoru, pored dru­ gih, bilo je i pet tisuća Židova koje su ustaše �prebacile na otok Pag, gdje su svi do jedinog po­ ubijani i zakopani u grobnice koje su sami isko­ pali prije svoje smrti. Druge logoraše pobili su u Jadovnom, a lješeve pobacali u kraške jame i bezdane. Vjetar s Velebita i drugih ličkih plani­ na mirisao je na smrt. — Muža su mi prije bacanja u Šević-jamu zvjerski mučili, samo da progovori, da kaže gdje sam ja, Jakov i drugi drugovi. Kožu su mu derali, oko kopali, uši rezali, ali on ništa nije kazao — pričala je Kata. Kada se to dogodilo Kata je bila u jednom zbjegu, sa oko četrdesetak ljudi. U blizini su bi­ la još dva zbjega. Ustaše su ih otkrile i opkoli­ le. Kata je uspjela pobjeći u selo Vaganac i sklo­ niti se u kući Geme Šarića, komunističkog sim­ patizera. Nije tada znala da su joj dvije kćeri. Ljuba i Milica, preživjele. Ljuba je pobjegla iz škole u kojoj je odmah zatim izgorio veliki broj ljudi, žena i djece. Ljubu je spasila Hrvatica Luja Jelinić — čičin. A takvih je primjera bilo tih dana bezbroj u Lici. U smiraj tog stravičnog dana, Kata se spu­ stila u Smiljan. Od svega što je imala, ostala je lipa kao nijemi svjedok bezumlja. Krvave zvjeri povukle su se u svoje brloge, dok su se još tiho dimila zgarišta i tužno cvilili psi za izgubljenim gospodarima. Strpljenje naroda je dogorjevalo, primicao se dan odluke. Sa zgarišta krenula je Kata u Divoselo, gdje se nalazio Okružni komitet za Liku. Okupljenim ženama iz nekoliko sela održala je govor. — Ne želim nikom da doživi takve boli i stradanja kakve su doživjele stotine srpskih obi­ telji i oni Hrvati koji su se na bilo koji način suprotstavili krvavim zločinima ustaša. Da se to nikad ne ponovi — moramo se svi dignuti kao jedan u narodni ustanak — klicala je tada Kata. Jauci s Jadovna još se nisu bili ni stišali li prestrašenom narodu, a već je odjeknula grlena pjesma ohrabrenja u ličkim šumama: Oj narode Like i Korduna, Došlo vrijeme da se diže buna! U to vrijeme Kata je tako reći spadala s nogu; išla je od sela do sela i hrabrila zaplašene ljude, dizala im moral, ulijevala nadu. Lika ni­ kad nije stenjala pognute glave! Partija je već bila spremna da povede narod u borbu za oslo­ bođenje. �24 — Ustaše su oruđe okupatora — govorila je Kata na zborovima. Širila je bratstvo i jedinstvo Srba i Hrvata. Bila je presretna kada su njene riječi potvrđe­ ne i na dijelu: u Divoselo su došli skojevci, par­ tijci i antifašisti Hrvati iz njenog rodnog Smiljana — da se zajedno sa Srbima bore protiv ustaša i talijanskih okupatora. Kuje se borbeno jedinstvo naroda Like. Svojim jedinstvenim i narodu lako razumlji­ vim riječima, Kata neprekidno objašnjava ciljeve revolucije; i Srbi i Hrvati je prihvaćaju, jer go­ vori ono što oni sami osjećaju. Ispod crvenog barjaka revolucije koji je razvila komunistkinja Kata okuplja se narod Like. Ona postaje jedan od najistaknutijih organizatora narodnog ustan­ ka u tom kraju. Prve puške u Srbu, a potom i u Divoselu, zapalile su vatru slobode. Padaju ustaške posta­ je u selima, slobodan je i Donji Lapac. Onaj na­ boj, koji se polako taložio u ličkoj sirotinji i in­ teligenciji, eksplodirao je kao poruka poroblje­ noj Evropi: Ovaj narod ovdje bije bitku i za tvo­ ju slobodu! Za vrlo kratko vrijeme ustašama je Lika po­ stala veoma tijesna. Nema više onih bahatih hajki na nevine ljude; krvnici su pobjegli u utvr­ đeni Gospić, pod okrilje talijanskih okupatora. Splasnuo je teror crnih noževa, štakori su pob­ jegli u rupe. Narod je slavio svoje prve pobjede. Unatoč složenim uvjetima, Lika je ušla sprem­ na u ustanak. Za vrijeme opće mobilizacije, ka­ da su neprijatelji napali našu zemlju, vođena je politika da komunisti, skojevci i njihovi simpa­ tizeri, poslije rasula, čuvaju oružje. Komunisti su ga prikupljali. I u Katinoj kući bila je jedna sabirnica oružja. Otuda je oružje prenošeno u Divoselo, i skrivano u stogove sijena. Neposred­ no pred ustanak prikupljeno je u Lici okp 1300 pušaka i nekoliko puškomitraljeza, znatne koli­ čine municije ] ručnih granata. Katinom zaslugom mnogi su skojevci po za­ datku Partije odlazili u domobrane i otuda do­ premali oružje. Tako je Partija na različite na­ čine naoružavala narod. Ustašama je bila poznata uloga Kate Pejnović, pa su odmah po dolasku na vlast, u nemo­ gućnosti da joj uđu u trag, raspisali i potjerni­ cu za njom. Ali narod je čuvao svoju Katu. �BORBA NA SVIM FRONTOVIMA Ustanak je i na području Bosanske Krajine raširio krila slobode. U oslobođenom Drvaru, ni puni mjesec nakon podizanja narodnog ustanka, održana je velika skupština žena, na kojoj su sud­ jelovale seljanke, radnice, intelektualke... Na skupštini su sudjelovale i drugarice iz Slovenije, koje su sa svojim obiteljima protjerane u taj kraj nakon njemačke okupacije. Sudjelovale su i Ličanke. Tada je formiran Antifašistički odbor žena, sa zadatkom da se i žene aktivno uključe u narodnooslobodilačku borbu. Primjer iz Drvara slijedile su i žene Like. Na sastanku Okružnog komiteta, održanom 11. sep­ tembra 1941. godine u Donjem Lapcu, Kata je po­ krenula pitanje organiziranog sudjelovanja žena u narodnooslobodilaokoj borbi. Komitet je do­ nio odluku da se na oslobođenom teritoriju stva­ raju odbori Narodne pomoći, čiji je osnovni za­ datak bio prikupljanje hrane i odjeće za borce u odredima. Dogovoreno je da se u svim selima osnivaju odbori žena./ Kata obilazi sela, osniva odbore, drži govore, objašnjava zadatke i ciljeve revolu­ cije. Jela Bićanić, Katin suborac, sjeća se njene aktivnosti (»Drugarica Kata«): »Fizičke napore nije podnosila teško. Po kiši i snijegu, popodne i uvečer, nekad i prije pod­ ne, ona je išla iz mjesta u mjesto...« Jela Bićanić opisuje Katin govor u selu Krbavici: »Govorila je konkretno. Svaka riječ jasna, adekvatna slika; riječi zaokružene kao obluci u potoku. Sjećam se, govorila je i o sovjetskim ženama, o životu i patnjama žena u staroj Jugo­ slaviji. Još i danas mi je u uhu rečenica: ’Oni su nam pili krv kroz naše grube seljačke ko­ šulje’. Svoje izlaganje popraćala je gestikuliranjem; kad je željela nešto istaknuti, pokrenula bi desnu ruku i stezala pesnicu. Bijaše tada u Krbavici dva-tri dana a onda nekamo ode. Nije rekla ni kuda ni kamo; ni prije odlaska ni po povratku. ... znala je što je partijska konspi­ racija. .. Gotovo da se nije ni spominjalo njeno prezi­ me. Govorilo se, jednostavno: Kata. Borci su je najčešće zvali Mama Kata. Sa svakim je znala razgovarati, uvijek spremna na vedru riječ i bodrenje drugih.« �Takva je bila Kata, žena u vječno tamnoj ma­ rami. Svojim radom otvarala je uvijek nove i no­ ve frontove, one često nevidljive, koji su za ne­ prijatelja bili jednako pogubni kao i oni vatre­ ni. Iako je tiho gazila ličkim puteljcima, staza­ ma i bogazama, prije negoli stigne u neko selo, od usta do usta širio bi se šapat uzbuđenja: »Do­ lazi Kata«. A kada dolazi Kata dolaze i novi doga­ đaji, uvijek se rađa nešto novo. U to vrijeme rađali su se odbori žena. Dola­ zila je i zima; valjalo je obući partizansku voj­ sku. Odbori žena prosto su se natjecali koji će sakupiti više vune, košulja, gaća, kaputa, džem­ pera, šalova, čarapa i druge robe potrebne na­ rodnim ratnicima. (Zadatak Partije u osnivanju odbora žena Kata je savjesno ispunjavala, organizirajući tako, u pozadini, ekonomsku i političku snagu revolu­ cije. Bez te snage, bez tog čvrstog oslonca, bilo bi vrlo teško voditi i oružanu borbuj: Rad već prekaljene revolucionarke osjećao se na svim poljima; osim prikupljanja hrane i odjeće borcima, razvijao se vrlo aktivan politič­ ki i kulturni život u oslobođenim mjestima Like. Talijanski okupatori uzalud su pokušavali uspo­ staviti kontakt s narodom — bili su u potpunos­ ti izolirani. Seljaci su krili stoku, hranu, ai sami su se sklanjali, da se ni slučajno' ne sretnu s okupatorom ako je to ikako moguće. Osnovani odbori Antifašističke fronte žena po­ stepeno su povezivani općinskim, a zatim i ko­ tarskim rukovodstvima. Krajem 1941. godine u Krbavici je održan i sastanak Inicijativnog od­ bora Antifašističke fronte žena za Liku. U to vri­ jeme vode se žestoke borbe s Talijanima, pa i mnoge žene, osim uobičajenih zadataka, preuzi­ maju na sebe borbu za ranjenike, a mnoge od njih uzimaju pušku u ruke da se bore protiv okupatora. U februaru 1942. godine u Krbavici je odr­ žan Plenum Okružnog komiteta KPH za Liku na kojem je sudjelovala i Kata. Ukazano je tada na opasnost od četnika, koji sve više i više okreću leđa narodu, stvaraju ortakluk s talijanskim oku­ patorima od kojih dobivaju oružje. Za Katu je to bio novi zadatak: trebalo je ponovo obilaziti sela, držati govore, objašnjavati narodu zločinač­ ku, izdajničku ulogu četnika. Ustaše su svoje krvavo lice pokazale odmah prvih dana sloma stare Jugoslavije — isto tak- �vo lice pokazat će i četnici, nešto kasnije, okre­ ćući svoje oružje protiv vlastita naroda, sijući međunacionalnu mržnju i bratoubilački rat. OBRAČUN SA ČETNICIMA Kao i u drugim krajevima, tako i u Lici, čet­ nici su u prvim danima ustanka taktizirali; na riječima su bili protiv ustaša i okupatora, ali ništa nisu poduzimali. Čekali bi da partizani os­ voje neko mjesto, pa bi se i oni »priključili« po­ bjednicima. Uostalom jačih četničkih formacija i nije bilo u tom kraju, ali i ono što je bilo na­ nijelo je velikog zla narodmooslobodilačkom po­ kretu. Lokalnim četnicima pomagali su nedićevci i ljotićevci, porijeklom iz tih krajeva. Njihov os­ novni zadatak bio je likvidiranje najistaknutijih organizatora ustanka, četnički crni noževi ubili su Marka Oreškovića, Miću Radakovića, Pekišu Vuksana i mnoge druge istaknute rukovodioce u Lici. Kao i ustašama, tako i četnicima, bilo je izu­ zetno stalo da oduzmu život i Kati Pejnović. Vre­ bali su priliku, šunjajući se po selima kao pra­ vi strvinari, da im padne šaka. U tom se poseb­ no isticao vođa jedne četničke bande Gavro Stanojević zvani Bugar. On i njegovi koljači banuše noću u selo Počitelj, gdje su u jednoj kući ubili Vladu Cerina, partijskog radnika iz Zagreba. Kata se sjeća tog događaja i o njemu zapisuje: »Te večeri i ja sam stigla u Počitelj i smje­ stila se u jednu kuću blizu štaba Počiteljskog od­ reda. Malo zatim vratio se Vlado Cerin s terena, pa smo skoro do 22 časa razgovarali o ustanku i političkom radu u narodu. Sjećam se dobro da mi je pokazivao neki novi politički materijal, za koji još nisam znala i šalio se da je, eto, bolje informiran od mene. Onda je otišao da spava u jednu kuću, nešto dalje od one u kojoj sam se ja smjestila...« Kata je loše spavala te noći, pa je ustala vr­ lo rano. Zapitala je domaćicu: — Saro, jesi li čula da je noćas ovuda neko prolazio? Zašto su naši iz odreda toliko šetali, a da ustaše nisu pucale? Kada je domaćica zaplakala, Kati je bilo jasno da se nešto dogodilo. Četnici su u selu već slavili svoj krvavi pir. �»Odmah sam se uputila u odred« — piše Kata. »Kada sam ušla u štab imala sam što i vidjeti. Četnici skidaju naše parole i stavljaju svoje i bacaju sve što je partizansko. Izgledalo je kao da su se i oni iznenadili kad su me ugle­ dali kako ulazim u štab odreda. Odmah sam se vratila u kuću gdje sam pre­ noćila. Tamo sam našla jednog četnika, koji je sudjelovao u ubistvu Pekiše Vuksana. Izuvao je mokre čarape i pjevao četničke pjesme, a mene je samo pogledao. Otišao je u štab odreda, a posli­ je njega je došao drugi i rekao: — Kato, ti ćeš sada ostati s nama. Ti si pa­ metna žena i nemoj se upuštati u te komunis­ tičke i ustaške poslove. Odgovorila sam: — Dobro. Samo ću otići u Medak da javim da neće biti sastanka koji sam s njima zakazala. Pristali su da odem u Medak. Znali su da im je tamo vođa Gavro Stanojević, pa su misli­ li da im ionako neću moći umaći. Ja sam se, me­ đutim, dosjetila da mogu preko bare poći pre­ ma Čitluku, pa sam to i učinila. Nisam se okre­ tala da vidim slijede li me ili ne. Blizu ceste ugledam jednog čovjeka s puškom o ramenu. Došavši bliže, vidjela sam da je bio iz našeg od­ reda, jedan od onih što su ih četnici zadržali. Imala sam revolver, otkačila sam ga i pomislila: »Ako me napadne pucat ću.« On se, međutim, nije micao, gužvao je nešto među prstima, i kad sam prišla, zapitao me: —Drugarice Kato, imaš li šibica da pripalim cigaretu? — Imam, odgovorim, i pružim mu. Onda mi je rekao da su ga poslali da me dočeka, sveže i vrati natrag i sve mi je ispričao o noćnoj akciji četnika. — Ja te neću vezati i voditi toj bandi. Idem u Velebit, a ti već znaš kuda ćeš — rekao mi je na kraju. Kad su primjetili da se on ne vraća i da sam produžila put za Čitluk, četnici su poslali troji­ cu naoružanih bandita da me uhvate i vrate. Me­ đutim, ja sam već bila blizu Čitluka. U selo se nisu usuđivali da uđu, pa su se vratili.« Stigavši u Čitluk, Kata se uputila u štab odreda, gdje je zatekla komandanta Mitu Krajnovića, koji je bio žandarm i ranije je pripadao četničkoj organizaciji. Ispričala mu je, u prisut­ nosti okupljene omladine i naroda, što su četni- �ci počinili te noći u selu Počitelj. Mjerkala je ko­ mandanta, tražeći odgovor kako će reagirati. — Nikad nisam bio za takve četnike i tak­ vu politiku — odgovorio joj je Mito Krajnović. — Treba čuvati odred — rekla mu je Kata — i paziti da se četnici ne povezu s kim u selu. Katina sjećanja iz tog događaja su vrlo svje­ ža: »Nisam još ni završila, kad uđoše dva čet­ nika kurira s pismom za Mitu. Pred sobom su vodili svezanog Miću Muhara, koji je ujutro sti­ gao u Počitelj. On ga otvori i počne ga čitati. Stala sam kraj njega i rekla: — Daj, da i ja pročitam. — Ma, čekaj, dok vidim šla je! Ipak sam pogledala, a u pismu je pisalo: 'Dragi brate Srbine, u Čitluk je došla Kata Pejnović. Ubij tu ustaškinju, a isto tako i Miouna. A ako nećeš, pošalji ih svezane natrag po našim kuririma.’ Kata je sada izravno stavila na kušnju oda­ nost Mite Krajnovića narodnom ustanku i revo­ luciji. Energično ga je zapitala: — Sad, Mito, reci odmah: što ćeš učiniti? — Ne bih te ubio ni za cijeli svijet — rekao je Krajnović. — A što će bili s Mićunom? — pitala je Kata. — Ništa. Sto i s tobom. I, nije se ništa dogodilo. Ali, valjalo je brzo raditi. Partijska organizacija i njeni aktivisti mo­ rali su pred narodom razobličavati izdajničku ulogu četnika, odvraćati seljake od njihovih re­ dova. Oni su bili, zapravo, nosioci ideologije srp­ ske buržoazije, nosioci njenih interesa, oruđe u rukama te buržoazije. Znala je to Kata iz svog predratnog partijskog rada, znala je čije su bile i kome su služile četničke organizacije. Od tog vremena, kad bi ustaše napadale par­ tizanske odrede, napadali su i četnici, pod okri­ ljem Talijana. Bili su izdajnici, a to je nešto što se u narodu, od riječi i poštenja, nije praštalo. Kata se i poslije susretala s četničkim ideo­ lozima i propagatorima četničkih ideja. »Sjećam se jednog zbora u Jošanu u prolje­ će 1942. kada sam imala s ljotićevcem Lajkovićem pravi obračun. Došla sam u selo da osnujem odbor AFŽ; odbor Narodne pomoći je već pos­ tojao. Na političkom zboru govorila sam okup­ ljenom narodu o našoj borbi i našim zadacima, a Lajković, koji je oko sebe okupio još nekoli- �ko malodušnika, počeo mi upadati u riječ i ne­ girati ono što sam govorila. Tvrdio je da u na­ šim odredima ima ustaša. Čak je rekao da je i moj sin ustaša. Pri tom je mislio na Hrvate u partizanima, jer je glavna četnička tendencija bila razbijanje bratstva i jedinstva. Ništa me u tim danima nije više pogađalo, nego napad na naše bratstvo i jedinstvo koje smo tako uporno stvarali. Odgovorila sam na svaku riječ i pritom ga dovodila u takvu situaci­ ju da nije znao što da kaže. Iznijela sam na zbo­ ru i podatke o ubistvu đaka kragujevačke škole i rekla da, iako tamo nema ustaša, svaka ban­ da, pod okriljem okupatora, pravi zvjerstva nad narodom. Kada je vidio da mu nema druge, pri­ šao mi je i rekao: — Mi smo istomišljenici, samo se nismo ra­ zumjeli. — Dobro sam ja razumela tebe i tvoju po­ litiku — odbrusila sam mu.« U istom članku (»Sukob s četnicima u Lici«) gdje je iznijela svoja sjećanja na zlodjela čet­ ničkih izdajnika, Kata piše: »Teško1 je reći sve o zločinima koje je čet­ nička banda nanijela narodu i borcima po na­ šim selima. Da spomenem samo teški zločin čet­ nika iz Gračaca koji su bili povezani sa Đujićevim četnicima (iz Kninske krajine — o. p.). Oni su opkolili Kotarski komitet Gračac, a zatim se­ kretaru Nikoli Krajnoviću odsjekli glavu i od­ nijeli Talijanima. Tu je poginula i Smilja Pokrajac, član Kotarskog komiteta i Okružnog odbo­ ra AFŽ-a za Liku. Isti zločin su učinili i u selu Vučjevu, gdje su opkolili herojskog borca Biću Kesića i ubili ga na zvjerski način: odsjekli su mu glavu i predali Talijanima. Za to su dobivali cigarete i pašte. Narod je bio tako ogorčen na njihova zlodjela da je i majka omrzla sina ako je bio u četničkim redovima«. Kada je kapitulirala Italija, četnici su se razbježali. Oni koji nisu počinili nikakva zlodjela, prišli su partizanima, a koljači su pobjegli u Knin. Nakon dolaska Nijemaca ponovno su se vraćali u njihova uporišta, nastavljajući tokom cijelog rata svoja zlodjela. Kao ni ustašama, tako ni četnicima nije us­ pjelo likvidirati Katu Pejnović. Iskusna predrat­ na ilegalka, izmicala je svim njihovim potjera­ ma i zamkama. �MOĆNA ORGANIZACIJA ŽENA (Bližila se kraju ratna 1942. godina. Žene Li­ ke bile su u to vrijeme organizirana snaga re­ volucije, sposobna da se uhvati u koštac i sa najsloženijim zadacima. Za 8 . mart te godine štampan je čak i prvi broj lista »Žena u borbi«. I tu je svoje nemirne stvaralačke prste imala Ka­ ta, zajedno s drugaricama Marijom Šoljan i Je­ lom Bićanić. List je štampan u 120 primjeraka, u šapirograf-tehnici. Za više primjeraka nije bi­ lo ni boje ni papira. Prvi primjerci odlepršali su od ruke do ruke sa člancima u kojima se žena­ ma objašnjava borba i njeni ciljevi. [ Kata je sve češće surađivala u "»ženi u bor­ bi«. U četvrtom broju toga lista napisala je: »Okupator drhti od straha pred rastućim va­ lom narodnooslobodilačke borbe, okuplja oko sebe sve narodne izdajice, bez razlike (na) vjere i narodnosti, okuplja četnike koji su i prije mu­ čili i ubijali hrvatski narod samo da raspiri gra­ đanski i bratoubilački rat u našoj zemlji. Ovo U Donjem Lapcu, 1942. (sijeva nadesno): Neđa Zakida, Kata Pejnović i Marija Šoljan �ujedinjenje najcrnje reakcije još nas čvršće po vezuje i okupija u našoj narodnooslobodilačkoj borbi. Ova zvjerstva 'ujedinit će i nas srpske i hrvatske žene protiv nam istog neprijatelja u na­ šoj borbi...« Istim onim jezikom kojim je govorila, Ka­ ta je i pisala; jasno i jednostavno, za narod iz kojeg je snagom svoje volje izrastala. U petom broju »Žene u borbi« sa samo nekoliko rečeni­ ca ona daje sliku stanja i prilika u svom kraju: »Mi žene Like kroz borbu i svoju organiza­ ciju AFŽ čvrsto smo povezane u narodnooslobodi­ lačkoj borbi. Iako se susrećemo sa svim teško­ ćama i oskudicom, golotinjom, bosotinjom nas samih i naše djece, a negdje i sa gladi, bez soli, petroleja, šibica itd., mi ipak dajemo koliko mo­ žemo za našu narodnooslobodilačku vojsku. Za­ hvaljujući tome, naša vojska dosada nije bila gladna«. Tako je to bilo u Lici i na isteku 1942. godine. Odmah nekako po povratku iz Bihaća, Kata je morala ponovo u Bosansku krajinu. Trebalo je ići u Bosanski Petrovac, na Prvu zemaljsku kon­ ferenciju Antifašističke fronte žena Jugoslavije, koja je bila zakazana za 6 , 7. i 8 . decembra. Zaprtila je svoju torbu i, zajedno s drugim drugaricama, svojim suborcima iz Like, krenula pre­ ko već snijegom okovanih planina. Prema petrovačkoj visoravni tih su dana te­ kle bujice žena iz svih naših krajeva, probijaju­ ći se i prćko teritorija koje su držale neprijatelj­ ske snage. Po povratku u Liku, Kata će napisa­ ti (»Žena u borbi« broj 6 ): |»Velike su žrtve podnijele i delegatkinje Pr­ ve zemaljske konferencije AFŽ-a, koju smo odr­ žali. .. u Petrovcu. Probijale su se kroz neoslo­ bođeni i poluoslobođeni teritorij danima i tjed­ nima, ali su stigle na konferenciju. Tu su prisu­ stvovale i dvije studentice Beogradskog univer­ ziteta, obje invalidi bez nogu, koje su ranjene kao borci Prve proleterske brigade«.( Konferencija se održavala u Sokolskom do­ mu. Dvoranu su ukrašavali umjetnici-partizani: Vojo Dimatrijević i Pivo Karamatijević. Oni su, zajedno s Ismetom Mujezinović m. portretirali delegatkinje. A one su došle: iz Gorskog kotara, Korduna, Banije, Like, Hrvatskog primorja, Bo­ sanske krajine, Dalmatinske zagore, Šibenika, Karlovca, Beograda, Zagreba, Cetinja i mnogih drugih sela i gradova. �I Ratni reporter »Borbe« počinje svoj izvještaj na prvoj stranici riječima: »Planuo je veliki, pravedni narodnooslobodilački rat. Žene Jugoslavije oslušnule su za tre­ nutak od toga dolazi taj glas, koji zna da uteši, da povede na ustanak, koji zove na osvetu. To je bila progovorila Komunistička partija — sve ostalo bilo je nemo za patnje naroda, i onda je u ženama i sestrama, u mladim majkama koji­ ma su otrzali čeda iz naručja i sekli ih na ko­ made, planuo žar plemenite mržnje, osvete i heroizma. ..«I Onda je u svečanu dvoranu Sokolskog doma u Bosanskom Petrovcu ušao Josip Broz Tito. Za većinu žena bio je to prvi susret sa svojim vo­ ljenim komandantom. Kada je stao za govorni­ cu dočekao ga je plotun aplauza uzbuđenih de­ legatkinja; u mnogim očima zaiskriše i suze ra­ dosnice. |A »Borba« u kurzivu donosi ove Titove riječi: »Ja se ponosim time što stojim na čelu ar­ mije u kojoj ima ogroman broj žena. Ja mogu kazati da su žene u toj borbi po svom heroizmu, po svojoj izdržljivosti, bile i jesu na prvom mestu i u prvim redovima i svim narodima Jugo­ slavije čini čast — da imaju takve kćeri... Žene se bore za slobodu i nezavisnost svojih naroda, one se bore protiv fašističkog sistema, sistema srednjevjekovnog ropstva. One se bore danas rame uz rame sa narodima Jugoslavije protiv zvjerskih okupatorskih osvajača i protiv njihovih izdajničkih domaćih slugu. To je sastav­ ni dio njihove velike borbe za svoju ravnoprav­ nost koju su našim ženama, u granicama Jugo­ slavije, osporavali«.! Poslije Titova govora, prema riječima repor­ tera, zavladala je neopisiva razdraganost među 166 delegata i nekoliko stotina učesnica. Nakon uvodnih referata Mitre Mitrović i Spasenije Cane Babović, za govornicom Sokolskog doma re­ dale su se seljanke, radnice, intelektualke; go­ vorio je narod kroz usta žena o svojoj borbi i svojoj budućnosti. Nepismena seljanka Mika Pećanac iz Vrtoče, iz drvarskog 'kraja, rekla je: »Ja sam željna istine i pravde, a koliko sam videla istinu i pravdu, ona je sva u komunistima«. Za govornicu dolazi i Kata Pejnović. List »Borba« u broju od 13. decembra 1942. godine donosi izvode iz njena izlaganja i komentar o ulozi žene u Lici slijedećim riječima: 3 Kata Pejnović �I»Meni su ubili tri sina i druga. Srce mi je bilo klonulo od žalosti i tuge. Ali, trebalo je osve­ titi moje zlatne jabuke i hiljade takvih koji su stradali. Stisnula sam srce i pesnicu...« Tako je rekla Kata, seljanka iz Like, tada već član AVNOJ-a. I ne samo ona, nego hiljade žena iz Like, od kojih je 15.000 već čvrsto obu­ hvaćeno organizacijom, visoko su digle glavu, čvrsto i uporno lomile su razdor između srpskog i hrvatskog naroda, ako i ne odmah svešću, a ono žuljevitim rukama koje su kopale krompir za postradala hrvatska sela od četnika. I njihova je zasluga što Hrvati, naročito zapadne Like, sve više tada ulaze u partizane i što su žene hrvat­ skog sela Perušić obukle bataljon »Marija Gu­ bec«. Žene Like obukle su »od glave do pete«, čitavu jednu brigadu i Prvi proleterski bataljon.) »One paze svoju vojsku kao čedo svoje — i ti­ me zadaju direktan udarac neprijatelju« — rekja je Kata pred Vrhovnim komandantom i de­ legatkinjama. J Na skupu ^u izneseni brojni primjpri hernizma i različitih aktivnosti žena širom naše zemlje. “Njihova često materinska borba za bratstvo i je­ dinstvo naših naroda od neprocjenjive je vrijed­ nosti. i U glavni odbor AFŽ za Jugoslaviju ušle su: Kata Pejnović, Dragica Karan, Kata Vujaklija, Nada Trbović, Danica Medan, Mika Pećanac, Spasenija Cana Babović, Maca Gržetić, Rahida Šakić, Judita AlargLć, Nada Marković, Zora Brkić, Vehida Maglajić, Mitra Mitrović, Olga Kovačić, Vanda Novosel, Marija Novak, Stana Tomašević, Dina Vrbica i Mira Morača. U izvršni odbor iza­ brane su: Spasenija Cana Babović, Kata Pejno­ vić, Vanda Novosel, Mitra Mitrović i Mira Mo­ rača. Za predsjednicu i glavnog i izvršnog odbora AFŽ za Jugoslaviju izabrana je Kata Pejnović. J Bilo je to priznanje jednoj prekaljenoj revolucionarki, neumornoj tkalji slobode i bratstva i jedinstva naših naroda. Godine 1962. preživjele žene Prve zemaljske konferencije AFŽ Jugoslavije ponovo će se naći u Bosanskom Petrovcu, da osvježe svoja sjeća­ nja na taj historijski sastanak. Tom prilikom Kata je rekla: — Revolucija ne bi bila potpuna da u njoj nije bilo žena. Žene su se herojski borile. One su u Partiji vidjele snagu koja će ih povesti, jer prije su bile ljudi drugog reda. I putem narod- �ne vlasti, žene su se u revoluciji uzdigle na veli­ ku visinu. Tada, prisjećajući se svog izbora za predsjed­ nicu AFŽ Jugoslavije, skromna kao i uvijek, re­ kla je: — Moram, ipak, reći zašto sam se toliko iz­ nenadila kad mi je CK na čelu sa drugom Ti­ tom dao to povjerenje, mada sam se tome i di­ vila. Smatrala sam da ima tu sposobnijih žena i da bi njima više ta dužnost pripadala nego meni. Mnogo sam mislila o tom ogromnom za­ datku i velikoj dužnosti. U vrijeme održavanja Prve zemaljske konfe­ rencije AFŽ Jugoslavije samo je u Hrvatskoj bi­ lo organizirano oko 250.000 žena, sa 22 okružna i 35 kotarskih odbora. Bila je to ogromna sna­ ga u čije je mehanizme i akcije utkala Kata ve­ liki dio svog stvaralačkog zanosa, svoje neiscrp­ ne organizatorske energije. To što je postala predsjednicom žena Jugoslavije, bilo je samo prirodno priznanje njenom golemom udjelu u socijalističkoj revoluciji. Po završetku skupa u Bosanskom Petrovcu, Kata se nije odmah vratila u Liku. Produžila je u Bihać gdje je, krajem decembra 1942. godine, održan Prvi Zemaljski kongres Ujedinjenog sa­ veza antifašističke omladine Jugoslavije, kojem je, u prisutnosti Vrhovnog komandanta NOV i POJ Josipa Broza Tita, predsjedavao Ivo Lola Ribar. — Kongres je bio veličanstven — prisjećala se Kata. — Govorio je i drug Tito. Njegov dola­ zak u salu dočekala je bura omladinskog odušev­ ljenja koje se nije stišalo nekoliko minuta. Im­ presionirao je stav i diskusija omladine, njena odlučnost učešće u herojskoj borbi«. Govorila je i Kata. Ukazala je ne veliki do­ prinos što ga omladina daje širenju bratstva i jedinstva, kao i njenu suradnju s organizacija­ ma Antifašističke fronte žena. PRVA ŽENA MEĐU VJEĆNICIMA Odvajkada je, na ovim našim prostorima, patrijarhalni život kovao svoje zakone. Žena je bila ta koja je rađala djecu, kuhala, prala, a ako je još k tome živjela na selu — morala se, uz sve to, prihvatiti motike, pa i pluga. Žena i bav- �ljenje politikom — bila su dva različita pojma, bez ikakvih međusobnih dodirnih točaka. Ipak, s narodnim ustankom stvari su se počele vrto­ glavo mijenjati. Uporedo s muškarcima borile su se i žene; jedne s puškom u ruci, druge su u pozadini organizirale prehranu boraca, liječenje ranjenika. Jednostavno rečeno, na njihova leđa pali su gotovo svi poslovi. Onda nije ni čudo da su se predrasude prema ženama i njihovom sudje­ lovanju u političkom životu brzo rušile. Pred kraj 1942. godine jedna petina cjelokup­ nog teritorija naše zemlje bila je oslobođena: ve­ liki dio Bosanske krajine, Like, Banije, Kordu­ na i drugih krajeva. Protiv okupatora i njihovih domaćih slugu ratovalo je tada 150.000 partizan­ skih boraca. Na oslobođenom teritoriju osnivane su škole, otvarane trgovine, pa i kafanice. Radi­ le su mnoge štamparije, štampajući proglase, legitimacije, knjige, novine... Djelovala je naro­ dna vlast. Da nije bilo čestih nasrtaja neprijate­ lja na oslobođeni teritorij, gotovo bi se i zabo­ ravilo da se sve to događa u porobljenoj Evropi. Sloboda je ovdje pjevala dok su u mnogo ja­ čim i mnogoljudnijim zemljama našeg kontinen­ ta pokorno podnosili teror fašista. U to vrijeme, Bihać je bio najveći grad os­ lobođene teritorije. Bio je tu i Vrhovni štab s drugom Titom na čelu. Tu je 26. i 27. novembra 1942. godine održano i Prvo zasijedanje Antifa­ šističkog vijeća narodnog oslobođenja Jugoslavi­ je. Pozive vijećnicima potpisao je drug Tito. Po­ ziv je dobila i Kata. — Obavijest da sam predložena za delegata i vijećnika Prvog zasjedanja AVNOJ-a zatekla me je u selu Šalamuniću, kraj Korenice, gdje sam upravo, sa Jelom Bićanić, pripremala članak za list »Žena u borbi«. Ovu obavijest saopćio mi je drug Vlado Bakarić, komesar Glavnog štaba Hrvatske. Moram priznati da me je obaviještenje vrlo prijatno iznenadilo i uzbudilo. Do tada nisam ni znala da se priprema zasijedanje AVNOJ-a, a još manje da netko od predstavnika Like treba da mu prisustvuje. Odmah sam se spremila i pošla na put — sjećala se Kata. Vijest o Katinu izboru za vijećnika, kao pr­ ve žene u vrhovnom predstavništvu narodne vla­ sti, pukla je diljem Jugoslavije. Na put je kre­ nula preko Korenice i Prijeboja u Ličko Petro­ vo Selo. Tu se našla s drugom Vladimirom Bakarićem i, nakon dugog pješačenja, automobilom krenula u Bihać. �U radno predsjedništvo Prvog zasjedanja AVNOJ-a izabrani su: dr Ivan Ribar, Nurija Pozderac, Moša Pijade, dr Sima Milošević, Pavao Krče, Kata Pejnović i Jevstatije Karamatijević. Tako u radnom predsjedništvu sjedi i Kata, kćer Dmitra i Jelene iz sela Smiljan, ona djevojčica što se zarana družila s motikom, jer zbog siro­ maštva nije mogla u školu. Sjedi majka, seljan­ ka, ilegalna učenica prvoboraca komunističkih ideja u Lici: Jakova Blaževića, Rade Tatalović, Miče Radakovića, Nedjeljka Žakule... Svojim ne­ prekidnim radom i svojim opredjeljenjem ulazi Kata u novu historiju svojih naroda. »Poslije zasjedanja«, pisala je Kata, »vijeć­ nici su se počeli razilaziti. Trebalo se vratiti u svoju jedinicu, štab, odbor, selo, komitet i na­ staviti aktivnost. Pristupilo se odmah sprovođenju odluka«. Kata nije ni jedan zadatak olako shvatila. Tako je bilo i s odlukama AVNOJ-a. Odmah po povratku u Liku, krenula je u sela da kaže na­ rodu što je to bilo u Bihaću, što je dogovoreno Kata Pejnović u radnom predsjedništvu Prvog zasijedanja AVNOJ-a �i odlučeno. Redali su se zborovi i sela: Mekinjar, Krbavica, Tmovac, Šalamunić, Bunić i mno­ ga druga. Vijećnik Kata Pejnović prihvatila se posla vrlo savjesno i u izravnim kontaktima s narodom objašnjavala tok i ciljeve revolucije. Povjerenje Partije Kata nikada nije izigrala; ona se nikada nije izvlačila od posla, nije imala vre­ mena za odmor, ni za bolovanje. Povjerene za­ datke obavljala je sa strašću iskrenog revolucio­ nara. Dolazila su iznova nova zaduženja i par­ tijski zadaci. Tako je Kata u ljeto 1943. godine postala članom i Glavnog odbora AFŽ Hrvatske. Konfe­ rencija je održana u selu Prozor kod Otočca, tada uistinu glavnog hrada Hrvatske. Jer, Pavelićeva tz. Nezavisna Država Hrvatska, iako pod patronatom okupatorskih snaga, stalno se sma­ njivala pod udarima partizanskih jedinica. Skojevci su tada pjevali posprdnu pjesmicu na ra­ čun »nezavisne«; »Lijepa naša domovina, od Za­ greba do Šestina« (Šestine selo desetak 'kilome­ tara od Zagreba — o. p.). I taj detalj govori o tome koliko se bio raz­ mahao narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj, ali i o tome da je kvislinzima i u njihovim brlozima, na drugu godišnjicu ustanka, već bilo veo­ ma vruće. Za održavanje Prve konferencije AFž Hr­ vatske, sala osnovne škole bila je ukrašena slika­ ma tada već proslavljenih ratnika. Među njima nalazila se i slika Kate Pejnović. Bilo je to ma­ lo, ali tako drago priznanje. Kao predsjednica Antifašističke fronte žena Jugoslavije, ona otva­ ra konferenciju, nalazi se u radnom predsjedni­ štvu. Ali za Katu priznanja nisu bile lovorike na kojima bi se moglo odmarati; svako novo priz­ nanje za nju je bilo i novi zadatak. Tako je bilo i s tim skupom, njegovim odlukama i zadacima. U proljeće te iste godine, kao yijećnik AVNOJ-a, Kata je supotpisnik »Poziva hrvatskom i srpskom narodu« da pomogne u obavljanju različitih zadataka i funkcija. Međutim, za Katu nije bilo dovoljno samo napisati poziv; valjalo je to živom riječi objasniti na brojnim skupo­ vima. U Otočcu i Plitvicama 13. i 14. ‘una 1943. go­ j dine održano je Prvo zasijedanje Zemaljskog an­ tifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvat­ ske (ZAVNOH). Kata je bila vijećnik tog najvi­ šeg političkog tijela Hrvatske. Ali ovog puta �nije bila jedina žena: još deset žena bile su vi­ jećnici ZAVNOH-a. Riječ je uglavnom o onim drugaricama koje su tokom rata uporno radile na organiziranju žena i njihovom aktivnom uklju­ čivanju u narodnooslobodilačku borbu. S prvim najvišim političkim organom u Hrvatskoj, žene su izborile jedno od najvećih uvažavanja u povi­ jesti. Ali, bila je to samo logična 'posljedica nji­ hova rada i najava da će nakon pobjede revo­ lucije doći do svekolikih promjena u društvu. — Sto je ravnopravnost i sloboda žene? — pita Kata povodom 8 . marta 1943. godine negdje u Lici, i sama odgovara: — To je ostvarenje... koje će ženu uzdignuti na visinu na kojoj nikad nije bila, na visinu že­ ne čovjeka, najsretnije majke, najbolje druga­ rice, najmoralnije žene. Ostvarenje ovog ne sa­ mo da ne ide na štetu muškaraca, nego ide u korist ne samo muškaraca, nego i čitave zajedni­ ce i društva«. Tako je govorila Kata. A onda, ponovno u nove akcije i iskušenja. Ratni putovi bili su te­ ški; trebalo se često provlačiti i preko okupira­ ne teritorije, čekati zgodnu priliku za prebaci­ vanje u drugi kraj. Prilikom prebacivanja iz jednog u drugo mjesto, često bi se kroz noć prolomila ošL.r vojnička komanda: »Stoj! Tko ide?!« Ako je Kata bila u grupi, onda nisu bile potrebne nikakve lozinke. Dovoljno je bilo da kaže: »Ide Kata!« i — prolaz bi bio slobodan. Naravno, tamo gdje su bile partizanske straže. Na vrlo širokom području bila je poznata goto­ vo svim našim borcima. DOŠLA NAM JE KATA Krajem ljeta 1943. godine po zadatku Parti­ je Kata odlazi na Baniju i u Moslavinu. Iako su bili ratni uvjeti, iako su informaci­ je teško dolazile do onih koji su ih željeli čuti, one su ipak stizale, od lista do lista, od usta do usta. Tako su i u čazmanskom kraju sve znali o Kati, iako ona tamo ranije nije dolazila. U šumi između sela Kopčić i Andigole održavala se konferencija žena tog kraja. U tamošnjem li­ stu »Glas žene« od 1. septembra 1943. godine opisan je Katin dolazak na taj sastanak. Nepo- �znati kroničar izrekao je ono što su svi govorili i osjećali prema toj ženi. »Kata je tu«, »Došla nam je Kata!« — čulo se šaputanje žena u šumi na m jestu... gdje će se održati Prva okružna konferencija AFŽ-a. Žene željno čekaju da je vide. Znatiželjne su da li je doista onakva kako je prikazuju na crtežima, da li dosita nosi maramu i seljačko odijelo«. Malo dalje, kroničar zapisuje: »Došla je iz Like, naše oslobođene Like i do­ nijela pozdrav ličkih i drugih žena, koje već sla­ ve blagdan slobode. Ne mari za dugačak i opa­ san put na kojem četnici, ti razbojnici i izdajice srpskog naroda, vrebaju u zasjedi naše drugove i drugarice, koje se probijaju od mjesta do mjes­ ta, od veze do veze. Znade ona da je svuda oče­ kivana i dobro došla. Njena pomoć svagdje tre­ ba, njeno znanje i iskustvo treba da posluži stotinama žena«. I kao svuda, taikd je bilo i u šumi u čazmanskom kraju, kod sela Andigole: žene su poredile ono što su čule i znale o Kati, tiskale se da joj priđu bliže, da je pozdrave, da joj se zahvale. Bila je njima slična, po sudbinama i ciljevima za koje su se borile. Sve te žene iz naroda s ko­ jima je Kata dolazila u kontakt, željele su da budu kao i ona. Sa divljenjem su govorile: »Sva­ ka joj riječ na mjestu«. Samo nekoliko dana prije posjeta čazmanskim ženama, Kata je bila i među Banijkama, na njihovoj konferenciji u selu Krašiću. Svuda je bilo isto: Kata je već bila svojina naroda, glas tog naroda. Na naslovnim stranama svih ženskih listova koji su izlazili u pojedinim krajevima, često je štampan Katin portret, nastao u Bosanskom Pe­ trovcu za vrijeme Prve zemaljske konferencije, a kojeg je objavila »Borba« uz svoj izvještaj s tog skupa. Žene su imale svoju junakinju, na svo­ joj pozadinskoj fronti ratovanja. A bila je to izu­ zetno teška fronta, sastavljena od stotina niti. Eto, događalo se da u teškim trenucima bane u selo i pokoji dezerter. Kata je i o tome zapisala: ».. .Žene su takve tražile, slale ih ponovo u borbu i pjevale im podrugljive pjesme: Dezerteri, sramne kukavice, napuštate svoje jedinice.« Iza mnogih tih akcija stajala je Kata, svojini riječima i svojim akcijama; povezivala -je niti �fronte na vrlo širokom području Like, Moslavi­ ne, Banije, Korduna i Bosanske krajine. Pored svakodnevnih poslova za potrebe boraca, žene su i učile. Kata je zapisala: »U nekim okruzima bilo je i do 85 posto nepismenih žena. Zato se još 1942. godine po­ čelo održavanjem analfabetskih tečajeva... žene su ne samo sijale brašno, pripremale hranu za vojsku i radile bezbroj poslova, nego su kod toga i posvetile izvjesno vrijeme svom obrazova­ nju. One su po brašnu pisale slova i tako učile čitati i pisati«. POSLJEDNJI OPROŠTAJ S LOLOM Od proljeća do jeseni 1943. godine mnogo se toga dogodilo u Lici. Neprijateljski nasrtaji ne samo da nisu skršili otpor partizanskih jedinica, nego je slobodna teritorija još i povećana. Sredinom novembra, zajedno s drugim vijeć­ nicima iz Hrvatske, Kata se zaputila u Jajce, na Drugo zasjedanje AVNOJ-a. Dva desetljeća kas­ nije Kata će napisati za zbornik »Tako je ra­ đana nova Jugoslavija« članak u kojem opisuje taj put: »Put naš za Jajce nije bio baš tako lak; bi­ lo je i nevremena i teških prelaza kroz okupira­ nu i poluokupiranu teritoriju. Kada smo došli u Livno dočekao nas je dalmatinski korpus ko­ me je tamo bilo sjedište. Tamo su nas dočekali, častili, okrijepili čajem, jelom... i ugrijali smo se. Vijećnici su se u Livnu zadržali nekoliko dana. »Tu u Livnu čuli smo žalosnu vijest da je po­ ginuo Lola Ribar. Na nas je to ostavilo jako te­ žak utisak. Baš to jutro zajedno smo razgovara­ li i izljubili se na polasku sa Lolom, i ubrzo, za kratko vrijeme, saznali smo da je poginuo«. Kata se upoznala s Ivom Lolom Ribarom u Bihaću, na zasjedanju Prvog zemaljskog kongre­ sa USAOJ-a. Susret u Livnu, a odmah potom i vijest da Lole nema, otvorio je u njenom srcu rane i bol za vlastitom djecom, suprugom i stoti­ nama drugih koje je poznavala, a kojih više ni­ je bilo među živima. »Ne mogu da ne pomenem... Ribara koji je bio predsjednik AVNOJ-a, i njegovo junačko dr­ žanje na samom zasjedanju. On je zatražio, kada �je čuo da je Lola poginuo, da Jurica dođe na zasjedanje u Jajce. Onda mu je drug Tito morao reći da je Jurica poginuo prije mjesec dana. On je imao toliko snage da je rukovodio čitavo vri­ jeme zasjedanjem AVNOJ-a kao predsjednik«, pisala je Kata. Divila se Kata držanju Ivana Ribara, oca Lo­ le i Jurice. A njena sudbina bila je isto tako strašna. Samo jednom vidjeli su joj suzu u oku. Bilo je to u nekom selu u Lici. Ispričala neka žena Kati sve strahote koje je 'preživjela u us­ taškim klanjima, pa će reći: »Lako je tebi, dru­ garice, pričati!« Onda joj Kata kaza svoju gole­ mu nevolju; u očima joj zarosiše suze... Sugo­ vornica zaćuta. Kasnije će Nada Sremec upisati u svoj ratni dnevnik Katine riječi: »... ne volim spominjati svoju tugu. I, zaš­ lo govoriti o meni, zar sam ja jedina, koja sam to pretrpjela? Koliko je hiljada žena pretrpjelo isto što i ja, pa zašto onda govoriti samo o me­ ni? Pođi Kordunom, Banijom i Likom, pa što vidiš? Ruševine i ruševine, svuda žalost...« Onda u Jajcu, promatrajući oca Lole i Juri­ ce, Kata je vidjela i dio sebe, svoju sudbinu i sudbinu mnogih majki i očeva. Bila je korenita kao i mnogi iz te ratne generacije, dostojanstve­ na i u svojoj golemoj tuzi. TEŽAK POVRATAK IZ JAJCA Povratak iz Jajca za vijećnike slovenačke i hrvatske delegacije bio je vrlo težak. I Kata, koja je već bila navikla na duga pješačenja ' i provlačenja kroz neprijateljske položaje, govori o teškoćama povratka. Zelja im je bila da se vra­ te istim putem kojim su i došli. Ali otud s lič­ ke strane, od mjesta Srba, nadirale s u . Švabe, zatvarajući put vijećnicima. Iz Bugojna, kamo su bili stigli, morali su se ponovo vratiti u Jaj­ ce, a onda preko Mrkonjić-Grada i Ključa u Grmeč planinu, te dalje za Baniju. »Usput smo narodu govorili o zasjedanju (AVNOJ-a) i objašnjavali odluke koje su donese­ ne na njem u... Na mene je ostavio snažan uti­ sak taj susret s narodom — svuda su nas čas­ tili i toplo primali. Svuda se čula pjesma: »Kra­ lju Petre, nećemo te amo, tvoja djela dobro mi poznamo...« — zapisala je Kata. �U Liv mi, na putu za zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu (slijeva nadesno) Oskar Danon, Jela Bićanić, Nada Sremec, Kata Pejnović, Nikola Vidovit', Vicko Krstulović, Rade Turković i Viče Buljan �44 Bili su to njeni prvi kontakti s narodnim masama nakon Drugog zasjedanja AVNOJ-a. Ni tada, kada se nalazila na putu za svoju Liku, ni­ je gubila vrijeme; svojim energičnim govorima širila je vijest o historijskom događaju u Jajcu, a uvijek duhoviti narod odmah je reagirao svo­ jom pjesmom, poput one koju je Kata zapisala. »Od Grmeča je trebalo ići prema Baniji; ja sam tim putem već ranije dva puta prelazila, a prelaz nije bio jednostavan. Već je veliki dio Banije bio oslobođen, osim Kostajnice, Dvora i Petrinje i nekih drugih centara. Sela su bila oslobođena. Na jednom prelazu koji je bio te­ žak, trebalo je preći cestu, prugu i Unu, mora­ li smo se prebacivati skelom ili čamcem, a ne­ prijatelj je bio oko jedan kilometar udaljen. Oni su držali jedno brdo, kotu svoju, a drugo je bilo malo niže i mi sad trebamo tu da pređemo. Ja sam govorila da mi zastanemo gdje smo bili oba­ viješteni o položaju neprijatelja, jer neprijatelj nije imao hrabrosti da se dugo zadrži na jednom mjestu, pošto je ovo Krajina, vojska, tu su par­ tizani, heroji naši, neće oni lako omrknuti ov­ dje. .. Međutim, neki nisu stali na to stanovište i komanda je pala da se mi vratimo opet u neko drugo mjesto, čijeg se imena ne sjećam. Tamo smo prenoćili i sutradan smo prešli« — iznosi Kata svoja sjećanja s puta iz Jajca. Vijećnici su u Baniji naišli na popaljena sela i kuće bez krovova, vrata i prozora. Ljudi su u ovom kraju, kad bi čuli za dolazak neprija­ telja, skinuli s kuće sve što se moglo i odnijeli u šumu. Neprijatelj više nije imao što zapaliti, ali se nije imao gdje ni udomiti. Kata je, po zadatku Partije, morala prekinu­ ti svoje putovanje i ostati na području Banije i Korduna, gdje organizira odbore žena, i objaš­ njava narodu odluke usvojene na Drugom zasijedanju AVNOJ-a. U jednom sačuvanom pismu koje će Kata napisati Okružnom komitetu KPH za Kordun, nakon odlaska s tog područja, osjeća se gotovo majčinska briga zakone koji su tamo ostali na različitim zadacima. »Dragi drugovi, ja sam stigla zdravo u Liku, te vam se javljam sa par riječi. Željela bih da mi se javite, kako je prošlo oblasno savjetovanje AFŽ, je li uspjelo ili nije. Ako je uspjelo, nastojte da se sad što brže održe kotarska savjeto­ vanja, da se laj rad pokrene i zatalasaju sve ma­ se žena kroz organizaciju AFŽ u JNOF (Jedins- �tveni narodnooslobodilački front); to će, drugo­ vi, mnogo značiti za općeniti rad kod vas, poš­ to danas imamo ... najveći broj ženskog svijeta u pozadini. Radite čvrsto na tome da se taj rad pokrene i da se žene zainteresiraju za rješavanje svih problema koji stoje pred nama...« Kata u svom pismu dalje piše: »Sada je vojnička i politička situacija za nas odlična, zato treba da u masama sve objasni­ mo, da nemaju narodni neprijatelji svog pakle­ nog uticaja na naš narod. Šta bi oni radili da su njihove prilike ovakve; i ako je u ustaško-četničkim redovima nastala velika demoralizacija, oni u narod idu sa svojom propagandom... Pozdravite mi sve drugove i drugarice... pi­ šite mi, iako znam da vam nije do piskaranja... jesam li vam se što zamjerila, možda sam bila ikad i kruta, pa me možete po tome i kritikovali u pismu«. Nakon svega — lijepi komunistički pozdrav drugovima na Kordunu. A Katin pozdrav u to vrijeme značio je mnogo za sve one koji su ra­ dili u pozadini. ČLAN PREDSJEDNIŠTVA ZAVNOH-a Narodna vlast je strpljivo, korak po korak, širila svoje bogato korijenje, osvajajući nova se­ la i gradove. Početkom maja 1944. godine doći će vijećnici iz svih krajeva Hrvatske u Topusko, banjsko lječilište, danas automobilom od Zagre­ ba jedva sat i nešto udaljeno. Tu je i Kata dlošla na Treće zasjedanje Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske. Prema od­ lukama AVNOJ-a, ZAVNOH postaje vrhovno za­ konodavno i izvršno narodno tijelo, najviši or­ gan državne vlasti federalne Hrvatske. Prošle su tri godine od vremena kada je u ovim krajevima narod, predvođen Komunistič­ kom partijom, krenuo u borbu za samoodržanje, za slobodu. Kata je nebrojeno puta, na narodnim zborovima i sastancima, govorila da slobodu ne treba čekati, nego da se za slobodu treba boriti. Stala je za govornicu i Trećeg zasjedanja ZAVNOH-a: — Drago mi je da mogu na ovoj historijskoj sjednici kazati par riječi. Naše junačke žene Jugoslavije pokazale su da nisu pognute šiju pred fašistima. Kada je �46 Komunistička partija pozvala narod na ustanak, one su se digle poput lavica. Kada su fašističke zvijeri, Švabe, ustaše i Talijani, počeli da uniš­ tavaju njihovu djecu i njih same, one nisu ni minute čekale, nego su, na poziv Komunističke partije, zajedno sa svojim narodom stupile u re­ dove Narodnooslobodilačke fronte i već tri godi­ ne se nalaze u borbi s puškom u ruci ili rade u pozadini pomažući svoju vojsku. One nose hra­ nu na front, sakupljaju sve što je potrebno i po­ mažu vojsku na sve načine... Iz Kate je govorilo srce, govorio je zanos prikupljen u trogodišnjem ratovanju, nastao u stradanjima i pobjedama. Vijećnici su je slušali pažljivo, često prekidajući njeno izlaganje dugo­ trajnim pljeskom; pred njima kao da je stajao sam narod, u svoj svojoj veličini, snazi i širi­ ni srca. — Drugovi! Hoću da naglasim da su u Hr­ vatskoj najviše stradale srpske majke. U Hrvat­ skoj je prijetila opasnost istrebljenja Srba. Us­ taše zvijeri počele su da istrebljuju srpski na­ rod. Kada je najveća opasnost prijetila našem narodu i kada su ustaške zvijeri punili jame na Velebitu i širom naše zemlje Iješinama poklanih ljudi, izdajnička vlada iz Londona poručivala je da čekamo, iako nije bilo do čekanja. Otvoreno da kažem stara Jugoslavija bila je tamnica naro­ da, a naročito nas žena. Danas naše žene rade u svim organizacijama, a naročito u svojoj or­ ganizaciji, Antifašističkoj fronti žena, koja broji stotine hiljada žena, koje su se uzdigle i politič­ ki i vojnički i koje se nalaze na dužnostima počev od mjesnih organa vlasti pa do Nacionalnog komiteta. Zahvaljujući našoj slavnoj junačkoj Partiji, koja je otvorila put našim ženama, nika­ da ih više neće ugnjetavati nikakvi protunarodni režimi i izdajnici, koji su i doveli naš narod do ovoga... Kata je prema kvislinškim i svim izdajnič­ kim elementima gajila žestoku mržnju, dodaju­ ći joj klasno-historijske dimenzije sa začuđujuće jasnim ocjenama. To zorno potvrđuje i njen go­ vor na Trećem zasjedanju ZAVNOH-a. — Govorim to zato, što već tri godine rata oni stalno raspiruju mržnju između srpskog i hrvatskog naroda. Želim da kažem, da su naše žene zajedno sa slavnom narodnooslobodilačkom vojskom i partizanskim odredima mnogo prido­ nijele u stvaranju jedinstva srpskog i hrvatskog naroda. Nisu naše srpske žene mrzile radi ustaša �hrvatske žene. One su znale razlikovati ustaše od poštenog hrvatskog naroda i pozvale su hr­ vatske žene u borbu, ,pa su se one i odazvale. Kasnije su uz hrvatske i muslimanske majke pro­ lile mnogo suza zbog zvjerstva četnika i agena­ ta okupatora... Uz burno odobravanje vijećnika. Kata je na­ stavila svoje izlaganje: — Još nisu prošla stradanja od njemačkog fašizma i njegovih slugu, ustaša i četnika. Oni danas vide da stoje pod udarcima Crvene armi­ je, pod udarcima naše narodnooslobodilačke voj­ ske, naših saveznika, da stoje pred smrtnom opa­ snošću. Zato danas gdje god mogu upadaju u na­ ša sela, ubijaju naš narod, bacaju djecu u vatru i siluju naše žene. I danas naš narod ima puno pravo da traži, jer vodi borbu tri godine, da se otvori druga fronta od strane saveznika, da se na taj način skrati rat i smanje bezbrojne žrtve... Slušajući bilo svog naroda, njegove uspje­ he u borbi protiv okupatora 1 domaćih izdajni­ ka, Kata je prenijela vijećnicima poruku žena: — Ja, drugovi, mogu punim pravom da ka­ žem da stotine i stotine rascviljenih majki i rascviljenih srdaca ništa nije moglo umiriti, da niš­ ta nije moglo tako zaliječiti njihove rane kao od­ luke Drugog zasijedanja AVNOJ-a i osnivanje Nacioonalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije. Za­ to naši narodi, ispaćeni narodi Jugoslavije i sve naše žene punim pravom traže priznanje našeg Nacionalnog komiteta, naše prave istinske vlade. Poruke i odluke Drugog zasijedanja AVNOJ-a Kata je shvatila kao poziv na akciju da i sama doprinese njihovom ostvarivanju. To se vidi iz njenog govora u Topuskom, kao i konkretnih ak­ cija koje je poduzela u suradnji s drugim svojim suradnicima. PISMO ELEONORI RUZVELT Redakcija lista »žena danas« uputila je pi­ smo i dva primjerka svog lista, s posvetom, su­ pruzi predsjednika Sjedinjenih Američkih Drža­ va, Eleonori Ruzvelt. U to vrijeme Eleonora Ruzvelt bila je aktivan društveni radnik, posebice u humanitarnim i dobrotvornim organizacijama. Bio je to jedan od putova da svijet sazna makar i dijelić istine o herojskoj borbi naših naroda, �njegovim patnjama i stradanjima, ali i velikim pobjedama koje nisu bile samo naše; ta slobo­ da za koju su se tukli naši narodi pripadala je cijelom slobodoljubivom čovječanstvu. Tako je do te daleke zemlje i na ovaj način doprla vijest o ženama naših krajeva, o njiho­ voj nepoštednoj borbi protiv okupatora i kvis­ linga. Ne zadugo, Kata je, kao predsjednica Antifa­ šističke fronte žena Jugoslavije, dobila odgovor. »Draga gospođo Pejnović, 'Bilo mi je neobično milo što sam dobila pi­ smo od vas. Promatrala sam s velikim divljenjem veliku borbu koju vi vodite i ja danas s dubokom brigom mislim o vašem narodu. Ja znam da UNRRA (Uprava Ujedinjenih na­ roda za pomoć i obnovu, agencija za pomoć u ra­ tu opustošenim zemljama — o. p.) pravi planove da učini u najkraćem roku sve što je mogućno. Ja se nadam da ću u budućnosti moći učiniti nešto da vam se pomogne. Duboko sam svjesna počasti 'koju ste mi ukazali, posvetivši mi dva prim jerka »Žene da­ nas«. Smatram da je ono što ste vi postigli — izvanredno, kada se ima na umu s koliko malo sredstava raspolažete«. Ta pomoć je i stigla, ali tek poslije rata. Si­ romaštvo je nadoknađivano entuzijazmom — na­ rodne vojske na frontu i naroda u pozadini. Poslije duljeg vremena provedena na Kor­ dunu, Kata se, u ljeto 1944. godine, ponovo vra­ ća u svoju Liku. Na plenarnoj sjednici Okružnog komiteta KPH za Liku, pokrenuto je pitanje ra­ da sa ženama. Ocjena je kratka: rad sa ženama ne zadovoljava. (!) Iako to stajalište i ocjena nisu imali izrav­ ne veze s Katinim radom, ona je pokušala naći odgovor i uzroke toga stanja. Više mjeseci nje nije ni bilo na tom području, pa nije ni imala hitnijeg utjecaja na aktivnost žena. — Drugovi, uzroke stanja ne bi smjeli tra­ žiti među ženama — rekla je Kata. — U njih postoji golemi interes za rad u njihovoj organi­ zaciji. Međutim, partijski aktivisti su zakazali na tom polju, oni nisu umjeli taj rad podsticati na najbolji način. Savjetovanja o tom pitanju koja će se održati u pojedinim kotarima, neće riješiti to pitanje ako ih ne pripremimo teme­ ljito. Rad u pozadini, njegov intenzitet i masov­ nost ovisili su od mnogočega. Ako bi teritorij �pao pod nadzor okupatora ili njegovih domaćih pomagača, objektivno društveno-politički rad sa širim masama morao je utihnuti. Kata je bila protiv improvizacija tamo gdje su postojali uv­ jeti za aktivniji društveno-politički život, uklju­ čujući tu, prije svega, organizaciju žena. Ona je tražila temeljitost; njen glas se ponovo čuo u mnogim selima Like. Provela je na tim, i dru­ gim zadacima čitavo ljeto 1944. godine. Onda je morala, po zadatku Partije, ponovo ići na Kordun. U PARTIZANSKOJ BOLNICI NA PETROVOJ GORI Po dolasku u Okružni komitet KPH za Kar­ lovac, 'koji je imao sjedište u Topuskom, Kata je ponovno razvila živu aktivnost. Ali ovog pu­ ta ratna sreća, što bi se reklo, okrenula joj je leđa. Za jednog bombardiranja teško je ranjena i prevezena u partizansku bolnicu na Petrovoj gori. Ta bolnica, smještena u gustoj šumi na vi­ sovima Petrove gore, liječila je ranjene i bolesne borce tokom cijelog rata. Neprijatelj je nikada nije otkrio. Katu su smjestili u zaprežna kola i u pratnji dva borca otpremili ha Petrovu goru, u cen­ tralnu partizansku bolnicu. Petrova gora bila je poprište velikih borbi kordunaških partizana to­ kom cijelog rata; na tu partizansku tvrđavu na­ valjivali su Nijemci, Talijani, ustaše, domobrani, pa čak i »kozaci« iz sastava izdajničke Vlasovljeve armije, koja je za okupacije zapadnih dijelo­ va SSSR-a prebjegla Nijemcima. Na Petrovoj go­ ri, neknđ Gvozdu (gdje se još 1097. godine hrvat­ ska vojska borila protiv vojske mađarskog kra­ lja Koiomana), svi ti osvajači lomili su svoje zube; i borci i narod čuvali su svoju bolnicu s tc-liko pažnje i upornosti da joj se neprijatelj nikad nije primakao. Za Katu nije bilo nimalo prijatno što se na­ lazi u bolnici, iako je bila okružena pažnjom; navikla na stalne akcije i pokret, bolničko mi­ rovanje teže joj je padalo od zadobivenih rana. Sloboda se primicala: glavni grad Beograd kao i mnoga druga mjesta bili su već oslobođeni. Grizla se u sebi što i sama ne može slobodu do­ čekati raširenih ruku! A sloboda je dolazila, po­ slije svake bort>e — novo oslobođeno selo, grad. 4 Kalu Pcjnović 49 �Nakon izvjesnog vremena provedenog na Pe­ trovoj gori, Kata je prebačena u oslobođeni Solit. Događaji su se redali jedan za drugim. Predsjed­ nicu AFŽ Jugoslavije drugarice nisu zaboravile: žene Garešnice, kod Kutine, šalju joj na dar narodno odjelo. To čine i žene Vojvodine. Osim odjela, šalju svojoj predsjednici, koju nikada ni­ su vidjele, tople pozdrave i želje za brzo ozdrav­ ljenje. Ta mala, ali ljudska priznanja učvršćuju Katino uvjerenje da su žene u cijeloj našoj zemlji bile borbeni odred revolucije. Odluke iz Bosan­ skog Petrovca nisu bile uzaludne — one su pri­ hvaćene u svim krajevima kao poziv na još že­ šću i organiziraniju borbu žena za bratstvo i je­ dinstvo naših naroda, ali i borbu protiv okupa­ tora i njegovih domaćih pomagača. Kata Pejnović je postala simbolom organi­ zirane borbe žena Jugoslavije. Velika majka iz Like prošla je kroz pakao rata, bez predaha, bez posrtanja: bila je u prvim redovima kada je trebalo dizati ustanak, kad je trebalo širi­ ti bratstvo i jedinstvo srpskog i hrvatskog na­ roda, organizirati žene na svim frontovima bor­ be pa kad je to bilo potrebno — nalazila se i u koloni boraca, kao onda za vrijeme »četvrte« neprijateljske ofanzive. Uvijek jednostavna i prisna, kao nitko dru­ gi, reći će jednom prilikom, sjećajući se svog go­ vora bjelovarskim ženama: — Na meni neka karirana suknjetina, o po­ jasu bom be... ih, mani! Negdje ljudi misle — kakva je to predsjednica. Valjda očekivali da ću doći u šeširu, što li... Njeno veliko srce, i majke i borca, bilo je uvijek zaodjenuto borbom za slobodu, te skrom­ nošću svojstvenom za samo rijetke ljude. VELIKO PRIZNANJE Iako još s nezacijeljenim ranama, Kata 8. marta 1945. sudjeluje u radu Oblasne konferen­ cije AFŽ za Dalmaciju. Žene toga kraja, a oku­ pilo ih se na tom skupu 1800, s oduševljenjem su pozdravile svoga heroja, uspjehe svoje borbe. Naime, u partizanskim odredima i Narod.nooslobodilačkoj vojsci Jugoslavije u našoj zemlji se borilo oko sto hiljada žena boraca. Svaka će- �tvrda položila je svoj život na oltar slobode. Brojke su suhe i one ne mogu govoriti o ljud­ skim sudbinama, ali one ipak vjerno omeđavaju i govore o jednoj golemoj snazi i ulozi koju su žene imale u i evoluciji. Nitko nije bio sretniji od Kate kad bi se zagledala u te brojke, u te sudbine, u pobjedu. Ona je utkivala sebe u tu slobodu, tkala je naj­ ljepši i najtopliji čovjekov pokrivač — slobodu. Bila je i neizrecivo tužna; kada bi ostala sama sa sobom, u njenim mislima prolazile su kolone onih kojih više nema — stotine poznanika, njeni sinovi, pa Jovaniša, i stotine hiljada neznanih junaka i nevinih žrtava rata. — Kad danju radim, onda mi je lakše, iako je bol uvijek ista za izgubljenom djecom. Noću, kad ostanem sama, kad počnem da razmišljam, kad se svega počnem sjećati, onda mi je strašno — otkrivala bi Kata vrlo rijetko svoju bol, dok bi joj glas podrhtavao slijevajući se preko već okamenjene, skrivene suze. A Titova narodna vojska, već je bila na domak njegova rodnog Zagorja, pred vratima ZaKata Pejnović kao potpukovnik JNA �greba. Topovi Crvene armije nemilosrdno, osvet­ nički tukli su po berlinskim brlozima, isto ona­ ko kako su to radili Katini seljaci u Smiljanu kad bi se zmija primakla kući: tukli bi je samo po glavi. Velika otrovnica fašizma, ona iz prvih godina rata, moćno nadmena, sada je bila u samrtnom hropcu. Narodnooslobodilačka vojska presjecala je, gore u Sloveniji, odstupnicu Nijem­ cima, ustašama, četnicima. Sada se više nije mo­ glo ni pobjeći; horde koljača i ubica čekala j,e pravedna kazna naroda. Fašistički »novi pore­ dak«, napredno čovječanstvo užurbano je zako­ pavalo duboko u zemlju da se nikad više ne pojavi. Uspravno je Kata dočekivala dan slobode, pritisnuta bolom za onim koji se ne mogu rado­ vati zajedno s njom, zajedno sa svojim naro­ dima. »Upoznao sam je u ledenom paklu Like«, na­ pisat će mnogo godina kasnije kipar Vanja Radauš, »u bijelom i krvavom paklu 1943, neposre­ dno pošto sam u taj ledeni pakao došao iz dru­ gog jednog pakla, zagrebačkog, pakla izdaje i pakla sram a... Tada su mi kazali: ovoj ženi, ubi­ li su tri sina i muža, i ja sam gledao, gledao to lice, i ona je znala da je pomno i pažljivo gle­ dam, pa se nasmijala pa je od svog lica poku­ šala da učini sve kako bi sakrila tragediju koju j,e doživjela... Tako je činila sve do svoje smr­ ti, i ja sam u svakom susretu, u svakom razgo­ voru, ponovo doživljavao te njene pokušaje da pobjegne od tragedije«. JČoVjetk se mora na sve navikavati pa i na slobodu. Dolazili su novi zadaci i novi oblici dje­ lovanja i rada. I tek 'u tim mirnodopskim uvje­ tima, bilo je moguće sagledati što su žene Like i cijele Jugoslavije učinile tokom rata za taj dolazak slobode. U Lici je, čak, bila formirana i ženska partizanska četa! Ali one su dobivale bitke na onim često nevidljivim frontama, po­ sebno na širenju bratstva i jedinstva među na­ šim narodima./ Kata je još 1943. godine govorila da politiku naroda može voditi samo narod. I ona je vodila tu politiku, širila vjeru u snagu naroda. — Samo neprijatelj vidi razliku između Srba i Hrvata — govorila je ona. — Neprijatelj sije razdor među nama. Ne vjerujte mu! Svi smo je­ dno, borimo se za jednu zemlju u kojoj ćemo živjeti slobodni i ravnopravni... �| Za sve to što su žene Jugoslavije, s Katom Pejnović na čelu, postigle u narodnooslobodilačkom ratu i socijalističkoj, revoluciji, već u pr­ vim danima slobode, odano je priznanje, veliko priznanje kao što je bila velika i njihova borba. Predsjedništvo AVNOJ-a odlikovalo je Antifašis­ tičku frontu žena Jugoslavije Ordenom narodnog oslobođenja Jugoslavije »da bi se pred našim na­ rodima vidno istakle zasluge AFŽ Jugoslavije, kako u borbi protiv fašističkog okupatora, ta­ ko i za izgradnju narodne vlasti«,/ Vijećnici AVNOJ-a nisu zaboravili ni zaslu­ ge predsjednice Antifašističke fronte žena Ju­ goslavije: Kata Pejnović odlikovana je Ordenom bratstva i jedinstva prvog reda! Potpukovnik revolucionarne narodne armije ponijela je to visoko odličje kao znak nepodije­ ljenog priznanja za bezbroj znanih i neznanih djela. U obrazloženju visokog priznanja nije pi­ salo sve ono što je život ispisao, one male i ve­ like Katine pobjede, kad je idući od sela do se­ la, od mjesta do mjesta, gledala ljudima u oči i širila istinu o ciljevima revolucije. Govorila je i prijateljima i neprijateljima, i onima koji su bili zbunjeni, koji nisu znali preko koje će međe zakoračiti i u koju povijest otići. Kata im je govorila samo jednu povijest, onu koja pripada u bratstvu i jedinstvu ujedinjenim našim naro­ dima. ZLOČIN I KAZNA Sredinom marta 1945. godine, u oslobođe­ nom Šibeniku, Kata je postala članom Zemaljske komisije Predsjedništva ZAVNOH-a za utvrđiva­ nje ratnih zločina okupatora i njihovih slugu na području Hrvatske. Zločin i kazna oduvijek su išli zajedno. Ratne kiše još nisu bile isprale tra­ gove krvi, koju su nevinom hrvatskom i srpskom narodu prolili u svojim koljačkim orgijama čet­ nički i ustaški zlikovci. Među njima su i mnogi katolički i pravoslavni popovi, koji su bez imalo ljudske savjesti i bez imalo prosvijetljena uma davali »božji blagoslov« krvavim ustaškim i čet­ ničkim noževima, huškali narod na bratoubilački rat, a to sve u ime Svevišnjega! Nisu kazali da je sve to u ime njihovih klasnih interesa, u ime interesa kapitala za čiji su račun radili. Ali na­ rod je brzo uočio: sa njihovih pozlaćenih i pos­ �većenih riječi i križeva brzo je spala pozlata — ostala je njihova svinjska koža. (I među popovi­ ma je bilo onih časnih izuzetaka, koji su uzeli i pušku u ruke da se bore protiv takvih izroda, nji­ hove vojske i okupatora). U Katimu sjećanju još su bile svježe one stravične slike pokolja u Jadovnom, Smiljanu, Divoselu i mnogim drugim mjestima. Tko da za­ boravi bande ustaških koljača: Juce Rukavine, Rude Rica, Pelka Bogdaniića ili one četničke ko­ je su predvodili Lukica Popović, Milan Mrda i dru­ gi. Ono što su oni radili ne može se zaboraviti, niti oprostiti. Klali su i ubijali, žive djevojke na kolac nabijali, živim ljudima oči vadili... Veliki pjesnik Ivan Goran Kovačić, čiji su mladi život ukrali četnički noževi, ovako opisuje divljanje fašističkih manijaka u Lici: Krv je moje svjetlo i moja tama. Blaženu noć su meni iskopali Sa sretnim vidom iz očinjih jama; Od kaplja dana bijesni oganj pali Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu. Moje su oči zgasle na mom dlanu. Sigurno još su treperile ptice U njima, nebo blago se okrenu; I ćutio sam, krvavo mi lice Utonulo je s modrinom u zjenu; Na dlanu oči zrakama se smiju I moje suze ne mogu da liju. Samo kroz prste kapale su kapi Tople i guste, koje krvnik nađe Još gorčom mukom duplja, koja zjapi Da bodež u vrat zabode mi slađe; A mene dragost ove krvi uze, / ćutio sam kaplje kao suze. Bolno nadahnut tim zvjerstvima, pjesnik ka­ zuje svoje viđenje; oni koji su imali sreće da prežive te ljudske klanice, zauvijek su u sebi ponijeli rane bola i grubu brazgotinu koja se zasijeca u sva čovjekova čula. Iako govori o tim strahotama, Goranova »Ja­ ma« je pismo Slobodi: Tko ste? Odakle? Ne znam, aV se grijem Na našem svijetlu. Pjevajte, jer ćutim Da sad tek živim, makar možda mrijem. Svetu Slobodu i Osvetu slutim ... �Nije trebalo samo osvetiti žrtve; trebalo je iz korijena »počupati izdanke zla. Preuzimajući dužnost člana Zemaljske komisije za ispitivanje zločina okupatora i njegovih pomagača Federalne Republike Hrvatske, Kata Pejnović se dala na posao. U listovima Antifašističke fronte žena za pojedina područja iz tog vremena, štampani su pozivi svim ženama da se angažiraju na otkri­ vanju ratnih zločinaca. Takav poziv objavljen je i u listu »Žena u borbi«, koji je izlazio u Lici: »Zločincima će suditi junački narod Like, baš u njihovom brlogu!« — poručivala je Kata. Većinu zločinaca stigla je pravedna kazna. Sudila im je Sloboda i čovjekovo dostojanstvo protiv kojeg su podigli svoju zločinačku ruku. Ta ruka odnijela je stotine hiljada nevinih živo­ ta naših naroda. ZAJEDNO SA LA PASIONARIJOM Krajem novembra 1945. godine, u vrijeme kada je rat utihnuo na svim stranama svijeta, Kata se našla u Parizu, kamo je doputovala na osnivački kongres Međunarodne federacije žena. Ne slučajno, naša delegacija bila je u središtu pažnje mnogih delegatkinja i delegacija: novo­ stvorena Jugoslavija, njeno ime i ime Josipa Broza Tita izgovarano je na mnogim jezicima, ali uvijek s istim značenjem: bilo je to uvijek div­ ljenje i poštovanje prema jugoslovenskim na­ rodima i njihovom vođi, koji su golim rukama, od samog početka, jurišali na Hitlerovu crnu tvrđavu, izrastajući u legendu slobodoljubivog čovječanstva. Po povratku iz Pariza. Kata je odr­ žala predavanje u Ljubljani, o svojim utiscima s tog skupa žena. Rekla je tom prilikom: — Među delegatkinjama nije bilo ni jedne koja nas ne bi zapitala odakle smo, što smo, što radimo u Jugoslaviji i kakav je naš život. Svima je poznato 'ime druga Tita. Kod svih se zapažala veliki ljubav otvnv našoj zemlji, koju mnogi narodi ranije nisu ni poznavali... Katin susret sa La Pasionarijom, slavnom Španjolkom, ostavio je na nju snažan utisak. Pred njom je bio borac iz njene predratne ilegalne literature i riječi što su zvučale kao svečana za­ kletva: »Neće proći!« Opisujući izlazak za go- �56 vomicu neponovljive La Pasionarije, Kata je re­ kla: — Čitav kongres se našao na nogama i poz­ dravljao ju je nekoliko minuta. Oštrom oku delegatkinje iz Smiljana nisu promakle ni mnoge druge pojedinosti s tog skupa žena. — Delegatkinja iz Indije govorila je o veoma teškom životu, o tome kako na tisuće ljudi umi­ re od gladi. O nekim pravima žena tamo se uop­ će ne može govoriti. Takvo je stanje i u drugim kolonijama. Iz nj'ih crpu njihove matične zemlje samo ogromne dobiti. U svim tim kolonijama ra­ ste pokret, koji je svakim danom sve snažniji, koji se bori za oslobođenje svoga naroda. Svoj put u Francusku, a potom i Belgiju, Kata koristi u sasvim konkretne političke cilje­ ve. Tamo se sastaje s našom ekonomskom emi­ gracijom, govori im o stanju u zemlji, raspolo­ ženju naroda, o narodnoj vlasti. Mnogi žele da se vrate u svoju starcu domovinu, da postanu Ti­ tovi vojnici, da budu udarnici u obnovi zemlje. Opisujući susret s našim radnicima u Belgi­ ji, te 1945. godine, Kata svjedoči iz svojih zabilježaka: »Kad smo tamo stigle, našle smo okupljene radnike u velikoj dvorani. Jedva su uspjeli da istisnu iz grla nekoliko riječi pozdrava, plakali s u ... Svi bi se rado vratili doma«. Za svog boravka u Francuskoj Kata je go­ vorila na Radio-Parizu. Boravak naše delegacije poklapao se s proglašenjem Federativne Narod­ ne Republike Jugoslavije. Novinari, upoznati s golemim promjenama u našoj zemlji, s danom odluke o izboru konačnog puta Jugoslavije, emi­ tiraju Katino izlaganje na dan 29. novembra 1945. godine. Francuskim slušaocima ona govori o bor­ bi naših naroda, o opredjeljenju za Tita i repu­ bliku: »Šest mjeseci poslije oslobođenja cijele Ju­ goslavije, naša privremena vlada održala je slo­ bodne i tajne izbore, na kojima je lista Narod­ nog fronta, lista najvećeg našeg sina Maršala Tita, dobila ogromno povjerenje svih naroda Ju­ goslavije. .. Na ovim izborima 'izabrani su narodni posla­ nici. Poslanici se sastaju danas na prvom zasjeda­ nju Ustavotvorne skupštine Jugoslavije da done­ su historijske odluke o konačnom uređenju naše države, o Republici. Danas narodi Jugoslavije ponovo preživi ju ju veliku radost koju su os je- �ćali 29. novembra 1943. godine. Ali danas mnogo veću i snažniju, jer se konačno ostvaruju svi oni ideali radi kojih su naši narodi pošli tako nese­ bično u borbu protiv fašizma, dajući za današ­ nju slobodu preko milijun i šestotina hiljada ži­ vota svojih najboljih sinova .i kćeri«. Kao političar za masovne akcije, za djelo­ vanje u narodu, Kata koristi priliku da, posred­ stvom Radio-Pariza, što više kaže o našoj borbi, da proširi glas o našim narodima: »Danas ja se nalazim na Međunarodnom kon­ gresu žena u Parizu, kao delegat jugoslovenskih žena. Kada sam poslije Drugog zasjedanja AVNOJ-a, na kume sam kao narodni poslanik iz Hrvatske prisustvovala, prolazila s našom voj­ skom kroz Bosansku krajinu, Baniju i Kordun, narod, koji je čuo za istorijske odluke u Jajcu, sa neopisivim oduševljenjem nas je dočekivao, pozdravljao j darivao novim darovima. Na dana­ šnjem zasijedanju Ustavotvorne skupštine ne mo­ gu prisustvovati kao izabrani poslanik Hrvatske zbog odsustva. Ali ja znam da narodi Jugoslavi­ je i danas preživljuju ogromnu radost koju i ja i sve naše delegatkinje dijelimo sa svim našim naro­ dima. .. Mi žene Jugoslavije čule smo na Međunarod­ nom kongresu žena o borbi žena protiv fašizma u svim slobodoljubivim zemljama. Nalazeći se u prijateljskoj Francuskoj, mi smo osjetile lju­ bav francuskih žena prema našoj zemlji«. Prošle su samo četiri godine i nekoliko mje­ seci, kako je Kata Pejnović ostavila motiku u svom Smiljanu, a već je iz nje govorio vrlo zrio politički radnik, revolucionar. Iz njenih usta fran­ cuski su slušatelji mogli čuti istinu o jugoslaven­ skom opredjeljenju, glas jugoslavenskog naroda. Bez okolišavanja, i ti narodi, a i sama Kata, uš­ li su u historiju u jednom žestokom sukobu sta­ rog i novog u kojem su u Jugoslaviji promovira­ ni novi društveni odnosi. Na samom kongresu Kata je čula glas žena svijeta. Tragedija, koju su preživjeli naši narodi, umanjena je velikom pobjedom u revoluciji, ko­ ja je narodima dala za pravo da sami odlučuju o svojoj sudbini. A u drugim zemljama, unatoč patnjama u ratu, i poslije rata radnici i seljaci, a posebno žene, ostali su bez svojih povijesnih prava da sami odlučuju o svojoj sudbini, o svo­ joj slobodi. Zato će Kata po povratku kući reći: U Francuskoj postoje još veće teškoće ne­ go u nas, iako tamo nije bilo ni stoti dio takvog �grabeža od strane okupatora kao što je to bilo u nas. Mi se ne možemo pohvaliti da je našim radnicima i službenicima već dobro. Ali kad smo bile u Francukoj, činilo nam se da je kod nas svaki dan — božić. IZGRADNJA NARODNE VLASTI Izgradnja i učvršćivanje narodne vlasti u os­ lobođenoj zemlji, te obnova popaljenih domova, tvornica, škola, mostova, pruga, bio je složen i težak posao za dojučerašnje ratnike. Puške su zamijenjene krampovima; trebalo je zavidati teš­ ke rane probujalog rata, očuvati tekovine revo­ lucije. Odluka Drugog zasijedanja AVNOJ-a da će Jugoslavija nakon rata biti federalna republi­ ka ravnopravnih naroda i narodnosti, morala se provesti u život. Različiti međunarodni interesi opterećivali su tu odluku, sa željom da se ona izmijeni, da Jugoslavija ponovo postane monar­ hija, da se kralj Petar Karađorđević ponovo vra­ ti u zemlju. Međunarodna reakcija željela je da jugoslovenske narode vrati na stari put poniže­ nja pred domaćim i stranim kapitalom, da pono­ vo uspostavi ropske odnose protiv kojih su se četiri godine borili radnici i seljaci svih naših naroda. Provedeni su i izbori: narod je trebao sam da odluči — je li za Tita, za Partiju, za svoju vlast i slobodu ili je za ponovni povratak kralja i njegovu kukavičku kamerilu. No, naši narodi se nisu dvoumili — izglasali su ono za što su se četiri godine ogorčeno borili. U predvečerje tih povjesnih izbora, Kata je ponovo u akciji; drži govore, objašnjava ciljeve izbora, posebno seljankama. Ona ih dobro razu­ mije, one nju također. — Tko je kriv da je dugi niz godina žena živ­ jela u mraku i neznanju, i da joj dugo vremena nije bio jasan pravac kojim mi trebamo da kre­ ćemo da bi se oslobodile? Krivicu za ropski polo­ žaj žene snose protunarodni režimi koji su se temeljili na izrabljivanju i tlačenju, a najveća žrt­ va tog tlačenja bila je žena. Nismo imale nikakva prava, a najmanje da odlučujemo o sudbini svoga naroda. Katine misli razoružavaju, ona govori iz srca, riječi su joj kao kuršumi: �— Pitala bih ja one koji su ograđivali ženu od svega: da li bi bilo potpunog ustanka da u njemu nisu učestvovale i žene? Da li bi bilo brat­ stvo i jedinstvo, da ga najsvesrdnije nisu sprovodile žene? Da li bi bilo jedinstvo fronta i poza­ dine, da ga nisu ostvarile i žene? Svega toga ne bi bilo. Mnoge od nas su borci i borile su se na frontu, ili su ljekari, bolničarke, političke ak­ tivistkinje; i tako boreći se od prvog dana ... uživamo sva prava. Ta prava smo izvojevale i ta nam prava niko ne može oduzeti. Izvojevale smo i pravo glasa, da biramo i da budemo birane, i ravnopravni smo članovi narodne vlasti, i čak u najvišim državnim organima. Punopravno smo sudjelovale kako će se urediti naša sretnija za­ jednica Hrvata, Srba, Slovenaca, Crnogoraca, Ma­ kedonaca J drugih građana Jugoslavije. I seljač­ ka žena, u savezu sa ženom radnicom i radnim intelektualkama, kroz ovu natčovječansku borbu ^naučila je mnogo i došla do spoznaje tko su nam neprijatelji, a tko prijatelji... Politički sadržaj svojih izlaganja, kao u ovoj prilici, Kata obogaćuje karakterističnom ilustra­ cijom tog vremena: Seljačka žena učila je kroz borbu čitati i pisati, kao i to — kako i zašto treba da se bavi politikom. Evo šta jedna od mnogih piše: »Dra­ ge drugarice, evo ja pod moje starije godine na­ učila čitati i pisati u borbi, što mi prije niko nije omogućio, najsretnija sam kad mogu napi­ sati: dolje kralj i monarhija i da se nikad više ne povrate!« Bila je to bitka za novi svijet, bitka nimalo laka: trebalo je kazati što revolucija nosi i oni­ ma koji nisu u njoj sudjelovali, ali koji će izaći na izbore. Trebalo je kao mačem odsjeći sve ve­ ze, i s tradicijom i starom vlasti. Izbori su mo­ rali uspjeti; svijet ie morao znati da su jugo­ slavenski narodi sami odabrali svoj put i da sa­ mi kroje svoju sudbinu. I u te partijske zadat­ ke Kata je unosila svo svoje biće, svoje bogato revolucionarno iskustvo. Mladu državu proletera i seljaka valjalo je ojačati novim revolucionar­ nim mjerama, utrti put novom životu, obraču­ nati se s ostacima kvislinških snaga koje su i na­ kon oslobođenja rovarile i iz zasjeda ubijale od­ bornike i političke radnike na terenu. Revolucija se nastavljala. Iako se i prije izbora, prema raspoloženju na­ roda, znalo se da revolucija neće biti zaustavlje­ na, sam taj čin omogućio je da se i pred vanjskim �svijetom, bez taktiziranja prema izbjegličkoj vla­ di i predratnim građanskim političarima pokaže da više nema povratka na staro. Povratka i nije bilo. Moglo se pristupiti donošenju prvog Ustava Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Iz stenografskih zabilješki vidljivo je da Ka­ ta Pejnović aktivno sudjeluje u donošenju prvog Ustava. Povodom njegova izglasavanja, ona će, kako je zabilježeno, reći: »Naš Ustav koji je izrastao kroz oslobodilač­ ku borbu naših naroda, zaista je ostvarenje sve­ ga onoga zašto su se naši narodi borili kroz os­ lobodilački rat. On je zaista sve ono zbog čega su naši narodi lili toliko krvi i dali ogromne žrtve. Naš Ustav, koji nosi u sebi istinsko demokrat­ sko obilježje, srušio je onu paklenu ogradu ko­ jom je bila ograđena polovina življa u našoj zem­ lji. Jasno je, drugovi, da su to bile žene. Onakva država kao što je bila tamnica Jugoslavija, koja je živjela na izrabljivanju i tlačenju širokih na­ rodnih masa, imala je kao najveću žrtvu baš ženu. Naš Ustav predviđa ravnopravnost žena i muškaraca. Žena uživa ravnopravnost već kroz četiri godine rata i uživa mnoga druga prava. U najvećoj meri ona već koristi svoja prava. Na iz­ borima za narodnu vlast, na izborima za Konstituantu najveći broj glasača dala je baš žena. Žene su sve glasale za Demokratsku Narodnu Republiku. Što znači to? Znači da ogromna većina žena neće više monarhiju, neće više staru tamnicu«. Kako je Kata vidjela život prvog Ustava? — Naša djeca imat će pravo da se temeljno odgajaju za svoju bolju budućnost — govorila je ona. — Vanbraona djeca imat će ista prava kao i bračna. Kad se samo sjetimo koliko je žena prepatilo: morale su bježati u druge krajeve, a dijete je dolazilo u situaciju da nije bilo ničije... Na zasjedanju Ustavotvorne skupštine, pos­ ljednjih dana januara 1946. godine u Beogradu, Kata je rekla: — Kao poslanik iz Hrvatske ja ću glasati za ovaj Ustav! Bilo je to njeno i intimno i revolucionarno opredjeljenje, ali istodobno i poziv poslanicima da se i oni tako vladaju. Među poslanicimia Usta­ votvorne skupštine bio je veliki broj onih s koji­ ma je drugovala još iz Bihaća i Jajca. I u toj etapi revolucije, u bici za prvi Ustav, Kata svoju aktivnost ne odvaja od problema po­ ložaja žene u društvu. Ona poput lavice nasrće �na patrijarhalnu žabokrečinu društvenih odno­ sa koji su okivali ženu da ponizno trpi i pati. U novim društvenim odnosima, njena borba ostav­ ljala je duboke korjene, jednako duboke kao i onih ratnih godina kada je svojim pregalaštvom ispunjavala zadatak Komunističke partije, uklju­ čujući žene u sve frontove revolucije. Od pitanja položaja žene i njene slobode — postavljala je revolucionarno-klasno pitanje — slobode čovje­ ka uopće. Nije se dala na one lažne vode građan­ skih naklapanja i jalova feminističkog okupljanja. Položaj žene u društvu nije se mogao određiva­ ti mimo ukupne strategije revolucije. Oslobođe­ nje rada i čovjeka za Katu je bilo pitanje koje nije moglo biti riješeno bez uključivanja žena u taj povijesni proces. Kako u ratu, tako i u miru, ti stavovi Kate Pejnović, kao i ona sama, bili su osobito cijenje­ ni od njenih drugova i suboraca s kojima je ra­ dila u skupštinama Hrvatske i Federacije, te na čitavom nizu drugih poslova. Ništa bolje ne može ilustrovati njenu popu­ larnost i obljubljenost među poslanicima, kao događaj vezan za njen izbor za potpredsjednika Prezidijuma Sabora Narodne Republike Hrvat­ ske, 1950. godine. Dr Zlatan Sremec, Predsjedava­ jući na sjednici, predložio je Katu Pejnović za potpredsjednika tog organa: Narodni zastupnik Kata Pejnović poznati je i zaslužni prvoborac i mislim da nema potreba da iznosim njenu biografiju. Mislim da ćete se svi jednoglasno složiti s njenim izborom. Dugotrajni pljesak dao je za pravo predsje­ davajućem kada je rekao: — Vaše oduševljenje govori da ne trebam stavljati ovaj prijedlog na formalno glasanje, ne­ go konstatiram da je prijedlog... da se za pot­ predsjednika Prezidijuma Sabora izabere druga­ rica Kata Pejnović, primljen aklamacijom. Izbor bez glasanja, na tako visoku funkciju, bio je samo odjek velike popularnosti Kate Pej­ nović. Njena djela nadilazila su svaku glasačku formalnost. Ne mali doprinos ona je dala izgradnji na­ rodne vlasti, počev od osnivanja narodnooslobodilačkih odbora, pa sve do poslanika u Saveznoj narodnoj skupštini. Na tom svom putu narod­ nog predstavnika, sve od onih dana kada je sti­ gla u Bihać, pa preko Jajca, Plaškog, Topuskog, Zagreba i Beograda, bila je vrijedan i predan poslanik svoga naroda. Više od dvije decenije �£2 birana je u predstavnička tijela — za rata u AVNOJ i ZAVNOH, a poslije u republičku i sa­ veznu skupštinu. Nezaboravni su njeni obraču­ ni s poslijeratnim reakcionarima različitih boja. U tim poratnim godinama počeli su popovi voditi svoju politiku, onu protunarodnu. Kata o njima jednom veli: — Vide oni da nemaju više što da ušićare, da ne mogu od seljaka — koga su nekad sma­ trali glupim — dobiti ništa, a isto tako znaju da danas od radništva ništa ne mogu da otkinu, pa izmišljaju razne gluposti i neke pojave svetaca; a svi mi — ima nas ovdje koji imamo priličan broj godina — nikada nismo vidjeli sveca. Naime, u tim poratnim godinama pojedini pripadnici klera izmišljali su različita priviđenja, pa i »ukazivanje« svetaca. Tako se u slavonskom selu Bošnjaci iz jednog bunara »ukazivala« Sve­ ta Marija. Popovi su organizirali prave procesije — narod se okupljao da vidi »sveto pretskazanje«. A cilj svega toga bio je da se narod odvu­ če od zadataka obnove; popovi su željeli da ome­ tu tu obnovu koliko su mogli. Trajalo je to sve dok jednog dana na mjesto nije stigao i biskup đakovački d r Ante Akšamović, koji je za rata po­ magao narodnooslobodilački pokret i bio za zasluge odlikovan od Predsjednika Republike. Na­ zvao je biskup sve to što su činili njegovi sveće­ nici, najobičnijim svetogrđem. I, narod se razi­ šao. — Sada popovi šire propagandu, boje se da narod ne bi vjerovao u boga. Nama je jasno za­ što to oni čine. Povratkom pravoslavnih popova, koji se poslije rata vraćaju iz Beograda, šire se razne priče. Tako jedan pop koji se vratio u Li­ ku, a koji se prvih nekoliko dana pritajio, govo­ ri narodu da ova vlast ne valja, da su na vlasti neuki jli čak nepoželjni ljudi itd. On zna izmis­ liti sve ono što smatra potrebnim i tvrdi kako je staro bilo dobro; a ja ne znam ko u našem narodu može da pohvali ono staro — govorila je Kata na adresu reakcionarnih popova. Takva je bila u svakoj bici — otvorena i jas­ na. Nikad nije ostavljala prostora da se s nje­ nim riječima može mešetariti, nikad prostora za neprijateljsku protuakciju ili nevjericu u onih koji su je slušali. To s popovima samo je jedna ilustracija iz bogate Katine riznice suprotstavlja­ nja neprijateljskoj propagandi u poratnim godi­ nama. �Za svo vrijeme koje je provela u poslaničkim klupama — nikad nije bila promatrač; uvijek je nastojala da i svojim doprinosom obogati sadr­ žaje donesenih odluka i zakona. Ukaz 'o odlikovanju Kate Pejnović Ordenom narodnog heroja Jugoslavije �DOK JE OBNOVA — NEMA ODMORA Da li će sloboda umeii da peva Kao što su sužnji pevali o njoj (U ranka XI lij ko vu ) Nigdje u svijetu nije bilo takvog radnog po­ leta kao u Jugoslaviji u godinama poslije rata. Sloboda, koju su naši narodi lako željno očeki­ vali i za koju su toliko života dali, progovorila je stvaralačkim žarom; cijela zemlja bila je ve­ liko gradilište. I mladi i stari prosto su se nat­ jecali tko će više doprinijeti izgradnje zemlje, tko će više kubika kamena iskopati, tko će više pu­ ta napraviti, tko še prije školu sagraditi. Bilo je to ono vrijeme kada se ljudska sreća mjerila ide­ alima oslobođenih i raspjevanih naroda. Nije se gledalo ima li se što obući, onako iz luksuza, ni­ ti što je za ručak ili večeru. U toj općoj žurbi naših naroda da uhvate korak s razvijenijim zemljama, nisu zaostajale ni žene. Udarnički se radilo na sve strane — svi su radili udarnički. Kata Pejnović u to vrijeme, pored niza drugih obaveza u skupštinama repub­ like i federacije, te Crvenom križu Hrvatske, Ma­ tici iseljenika itd., i dalje ostaje vjerna radu sa ženama. Potpredsjednik je Centralnog odbora AFŽ Jugoslavije sve do reorganizacije te fronte u konferencije za društvenu aktivnost žena. Uk­ ljučivanje žena u tokove poratnog života; izla­ zak na izbore i sudjelovanje u radnim akcijama, te opismenjavanje seoskih žena — poslovi su od kojih se Kata nije odvajala. — Vidite — govori ona s ponosom — u osam kotara žene su glasale sa 99 posto, a u deset ko­ tara sa više od 98 posto. U ostalim kotarima cif­ ra žena-glasača iznosi oko 94 posto. Nije to bila borba za nekakav osobni prestiž; toga nije bilo u Katinu životu prepunom skrom­ nosti. Njen cilj je bio afirmacija žene kao rav­ nopravnog člana društva, afirmacija čovjeka. Kolika je bila uloga žene u obnovi zemlje govore i ovi podaci kroz Katina usta: — Na lokalne akcije Narodnog fronta 1949. godine žene su dobrovoljno izašle na rad 3,101.000 puta i dale 27 milijuna dobrovoljnih radnih sa­ ti... U posebnim brigadama Narodnog fronta na objektima saveznog i republičkog značaja radilo je 109.889 žena... �Tako je bilo u Hrvatskoj. Isto je bilo i u drugim krajevima. Sloboda je pjevala i radnim zanosom žena, isto onako kako je pjevala u ratu. — Ih, nisu to male stvari. Koliko samo ima­ mo žena u različitim organima vlasti, koliko ih se opismenilo, koliko ih ide u školu — zbrajala je Kata prve plodove revolucije. Njen klasni instinkt nije dijelio žene na ne­ ku posebnu grupu interesa; željela je samo da stalnom akcijom izbriše diobe nastale u društve­ nim odnosima koje su ženu stavljale u podređe­ ni položaj. — Ne može, brate moj, više po starom. Pro­ šla su ta vremena. Nema slobode u društvu u ko­ jem bi žena bila podređena. Ona mora u školu, u tvornicu, mora biti koristan član društva. Nisu Katu kolebala ni neka mala vlastita is­ kustva. Svako jutro, nogu pred nogu, išla bi od stana do zgrade Sabora, gore na Starom gradu. Bila je potpredsjednik Prezidijuma Sabora Hr­ vatske. Visoka funkcija. A Kata, već u godinama, pješak. Nije bilo automobila, ali neki drugovi mlađi od Kate, i godinama i položajem, imali su automobile na raspolaganju, kako bi se to rek­ lo. Nije njoj bilo do automobila i vozikanja, ali će jednom svojim najbližima, začuđeno, kao što umiju djeca, reći: — Prođoše pored mene, nitko ne stade da me poveze. Vrijeme ratnih drugarstava polako je prolazi­ lo i trebalo se navikavati na nove odnose što ih je nosio život zajedno sa svojim lijepim i ma­ nje lijepim stranama. Drugarstva, ona najčvrš­ ća, i dalje su trajala, kao utjeha za pokoju pro­ turječnost, za ono što zasmeta i tiho zaboli. Dru­ ga petoljetka je već bila u toku; rasla je snaga oslobođene zemlje. Kata gotovo i nije imala vre­ mena da razmišlja o takvim sitnicama što ih je nosio život pun poleta i stvaranja. KATINI MOSTOVI Još kao djevojčica, Kata je tamo podno Ve­ lebita, od svog Jovaniše, koji je i sam bio povrat­ nik, slušala priče o našim ljudima koji su, trbu­ hom za kruhom, 'krenuli u svijet. Ako su joj te priče tada i golicale dječiju maštu, njen prvi su­ sret s našim ekonomskim emigrantima, u Belgi5 Kala Pejnović �ji 1945. godine, godine, srušio je sve njene iluzi­ je o životu naših ljudi u svijetu. Suze u očima, od teška rada ogrubjelih rudara, nije mogla za­ boraviti. Nije mogla zaboraviti ni mnoge one ko­ ji su 1941. godine pohitali u domovinu da se s puškom u ruci bore protiv okupatora ili one na­ še oduševljene povratnike u godinama poratne obnove i izgradnje zemlje. Ali, svi se nisu mogli vratiti. — Ne smijemo te .ljude zaboraviti — govo­ rila je Kata. — Moramo uspostaviti kontakte, odr­ žavati veze s našim ljudima; nećemo, valjda, doz­ voliti da zaborave svoj jezik, svoje porijeklo. Ubrzo postaje potpredsjednikom Matice ise­ ljenika Hrvatske i na toj dužnosti ostat će čitav niz godina. Kao i na drugim -poslovima kojih se prihvatila i tu je razvila živu aktivnost. — Eto, zemljaci moji, to je ta nova Jugosla­ vija; nema više ugnjetavanja, nema šikaniranja, narodna je to država, dragi moji. Bratstvo i je­ dinstvo smo iskovali, uništili smo u korijenu svu onu politiku koja je sijala razdor među na­ šim narodima. Sada smo svi ravnopravni — go­ vorila je grupama naših iseljenika za vrijeme nji­ hovih posjeta starom zavičaju. Sve se to događalo u ono vrijeme kada smo i s Istoka i sa Zapada bili izolirani; kada smo reikli Staljinu da nećemo pod njegovu kapu, kada smo rekli zapadnim zemljama da nećemo njiho­ vu kabanicu. Bila nam je draža naša sloboda, pa makar i bez njihove i kape i kabanice. Posjete naših iseljenika u to vrijeme znači­ le su mnogo za širenje istine o nama. Kata je gradila te mostove, polako i strpljivo. — Skupo smo platili ovu svoju slobodu da bi je sada prokockali, da bi je zamijenili za tu­ torstvo, da bi je trampili za tuđi opanak ili ko­ mad kruha. Svega ćemo mi imati. Dođite pono­ vo, pa ćete vidjeti — govorila je našim iseljeni­ cima. I oni su dolazili, sve češće i u sve većim gru­ pama, pa i pomagali koliko su mogli tu našu slo­ bodu i naše opredjeljenje, da sami odlučujemo o svojoj sudbini. — Znate li vi, dragi moji, da sada sva naša djeca idu u školu? To je naše bogatstvo i naša bu­ dućnost. Za ono ostalo ćemo se nekako snaći. Jeli smo mi za rata i lišće i korijenje, pa smo pobijedili sitog Švabu. Pobijedićemo i sadašnje nevolje! �RADNIK JE UVIJEK U PRAVU Iako već oronula zdravlja, nije bježala od poslova. Šezdesetih godina prihvatila se dužnos­ ti predsjednice Obora Sabora Hrvatske za pred­ stavke i žalbe. S razvojem društvenih odnosa, u procesima tog razvoja, javljale su se i proturiječnosti. Samoupravljanje kao neposredna vlast rad­ nika izrastalo je nasuprot etatizmu koji se, tih šezdesetih godina, još žilavo branio, suprotstavlja­ jući se izravnim interesima radničke klase. U tim povijesnim prelomima nicale su i različite ljud­ ske sudbine; jer, sve što se događa — uvijek je u čovjeku ili sa čovjekom. Čovjek je i nosilac svih tih promjena. Međutim, u tim sukobima — novog i starog — uvijek se nađe netko kome su zakinuta prava, interesi. Stoga, i novi Katin posao nije bilo ništa pe­ riferno: bila je u prilici da se, kao i u cijelom svom životu, bori za čovjeka, za njegovo pravo. A to je već priča za cijelu jednu autobiografiju. Svakodnevno na njen stol pristizale su molbe, žalbe, predstavke. Pisali su radnici, seljaci ili gra­ đani. Svako je imao svoju priču, svoju sudbinu i želju da se nešto promijeni, da mu se pomog­ ne. Prvo su pristizale molbe vezane za nacionali­ zaciju, u kojima se tražilo ovo ili ono; eto, ta­ mo je prema nekome narodna vlast bila nepra­ vedna, oduzela, razvlastila. Tu se baš nije moglo puno pomoći. — Revolucija je ovo. Poravnavamo račune — znala je reći Kata, onako za sebe, listajući mol­ be i žalbe. — Otkud vam tolika imovina ako nis­ te gulili od naroda? Ne može jedan čovjek svo­ jim rukama napraviti za života tolike kuće! Eh, osokolili se, htjeli bi opet po svojem. Bilo je i onih kojima je zasmetala agrar­ na reforma: dovijali su se na sve načine da do­ biju koji hektar više od onog propisanog maksi­ muma, pa su, eto, pisali i Kati. Najčešće ni tu nije bilo pomoći. Upamtila je Kata seoske kulake. — Krv su nam pili, gulili kožu s leđa. Ne može više, nije ni narod s kozama brstio da ih ponovno popne na svoju grbaču. I — nije moglo. Revolucija ima svoje zakone. Vremena su se mijenjala, pa su se mijenjali i »predmeti« žalbi. Takoreći na dnevni red su doš­ li predmeti, prava poplava, koji su se odnosili �na traženje stalne »državne pomoći«, pa onda pitanja vezana za mirovine. Rješavalo se koliko se moglo. Prije svih, pomagalo se ostarjelim rat­ nicima. Tu nije bilo dvoumljenja. Onda su došle na red molbe i žalbe: život je nanosio pitanja iz radnih odnosa. Pojedini di­ rektori u poduzećima, htjeli su biti ono što nisu bili, ili nisu smjeli biti — mali bogovi. Baš tako. Dijelili su radnicima otkaze, onako — od direk­ torskog oka. Nekima zbog toga što su bili višak radne snage, kako se to tada govorilo. — Ne može čovjek biti višak. Otkud to? — čudila se Kata u čudu. — Treba ljude obučiti za neki drugi posao, a ne: ti si višak, pa na ulicu. To je najlakše, ali nije i najbolje. Tako se javiše Kati dvadesetorica radnika: — Eto, mi smo na ulici, drugarice Kato — prozbori jedan, gužvajući svoju plavu kapu u krupnim šakama. — Dobili smo otkaz, vele nam u kadrovskom da nema posla, postali smo višak. Tako nešto. Pa, ko velimo... Kata ih podvori stolicama, ali ne bi za sve. Neki se nalaiktiše na ormare, neki osloniše na zid, a drugi čučnuše oko stola, onako kao to či­ ne poslije rada, čekajući radnički vlak što ih razvozi po zagrebačkoj okolici. Obuhvatila ih Kata svojim živim i uvijek sjetnim pogledom, ni sama ne znajući što bi im u prvi mah rekla. — Kažete, dobili otkaz?... Onda je dugo, nervozno gnječila cigaretu, među svojim energičnim prstima, prije nego je zapalila. Onda pruži cigarete gostima; neki se vajkaju, neki i zapališe. Soba se ispuni dimom. — Imate i žene i djecu, a višak — reče, vi­ še za sebe, popravi maramu, pa će: — Neće to tako moći. Mora biti posla za vas. Radnik mora biti u pravu, uvijek, pa i kad po­ griješi. .. Komisija će tražiti da se vratite na po­ sao. Samo vi budite bez brige, kad vam vaša Ka­ ta kaže. I nisu bili višak: Komisija za predstavke i žalbe je intervenirala i radnici su ponovno zau­ zeli svoja radna mjesta. U potihoj borbi između starog i novog, ali i između želja i realnih mogućnosti, sve bitke se nisu mogle dobiti. Privreda nije mogla primi­ ti sve one koji su kucali na njena vrata. Za­ koni tržišta tražili su svoj danak: jedan posao nisu mogla raditi dva ili tri radnika — moralo se voditi računa o produktivnosti u traženju pu- �pim putovima otputovala i Kata, tamo u Smiljan, pod svoju staru lipu. I da će se ponovo vra­ titi; kao da je otišla nekamo da obavi još jedan zadatak, iskrala se, kao da je ponovno na nekom ilegalnom poslu; tako je bivalo u njenom ratnom životu. Ono na zagrebačkom groblju Mirogoj, hiljade ljudi na perivoju zagledanih u tišinu, je li mož­ da ispraćaj? Samo za kratko? A onda govori, pa »Lenjinov posmrtni marš« za Kalu. Tek plotuni Skulptura u bronzi Kate Pejnović (rad Ksenije' Kantoci) �76 nad grobom ubijaju iluzije: s Katom se rastaje­ mo zauvijek. Iz hiljada grla jecaji, tihi j glasni. Plaču i generali, Katini ratni drugovi. Mama Kata je otputovala. Njeno ime ispi­ suju na svojim pročeljima mnoge škole: u Kra­ jini, Lici, Zagrebu i mnogim drugim mjestima. Kata ostaje u dječijim sveskama, u budućnosti, u legendama. Njene riječi bez prestanka kucaju na vrata te budućnosti, bez zaborava: »Ako treba doći na sastanak, ostavi sve i dođi, jer tu se uči. Ostavi kuću, njivu i blago i dođi. I za našu borbu više vrijediš ako više znaš. Sve ti neprijatelj može oduzeti i uništiti. I kuću i njivu, i blago. Samo ono što si naučio nitko ti ne može oteti«. ���� Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Knjige Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context M Knjiga Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Kata Pejnović Životni put i revolucionarno delo Creator An entity primarily responsible for making the resource Milenko Predragović Publisher An entity responsible for making the resource available NIRO "Dečje novine" Gornji Milanovac Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1978. Rights Information about rights held in and over the resource NIRO "Dečje novine" Gornji Milanovac Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 60-M Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 76 str. 1978. Kata Pejnović Lika Milenko Predragović narodna herojka Velebit ZAVNOBIH Životni put i revolucionarno delo