1
10
4
-
http://afzarhiv.org/files/original/ec18c7bd32bbabb4e30fde46557a91c0.jpg
87c540b936093630a98ea6c83bd7614e
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Fotografije
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
F
Fotografija
A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials.
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Vukica Mitrović
Subject
The topic of the resource
Vukica Mitrović
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Nepoznat
Source
A related resource from which the described resource is derived
Goranke, Istranke, Primorke u NOB : izbor iz glasila AFŽ
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Muzej Narodne revolucije Rijeka
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1978
Rights
Information about rights held in and over the resource
Muzej Narodne revolucije Rijeka
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
64-F
narodna herojka
Vukica Mitrović
žene borci
žene heroji
-
http://afzarhiv.org/files/original/c750a463643ad3d558386664397d7545.pdf
d5885eeda8709b94f538a63a26b54db8
PDF Text
Text
MOMCILO STEFANOVIC
Recenzija
Mr. BORDE PIUEVIC
Odgovorni urednik
RADMILO LALE MANDIC
UrellivaCki odbor
MIRKO VUJACIC
RADMILO LALE MANDIC
IVO MATOVIC (urednik) i
DRAGAN MARJANOVIC
Korektura
MIRJANA BELIC-KOROCKIN
IzdavaCi
SAVET ZA VASPITANJE I BRIGU 0 DECI
SR SRBIJE, BEOGRAD i
NIP »DECJE NOVINE«
GORNJI MILANOVAC
TiraZ
3.000 primeraka
Stampa
GP »NIKOLA NIKOLIC«
Kragujevac
stampanje zavrSeno februara 1977.
GrafiCki dizajn
RADB RANCIC
©
In
DECJE N9VINE
Wrabro srce
tihe Sunje
ZIVOTNI PUT NARODNOG HEROJA
VUKICE MITROVIC
�VELIKO, HRABRO SRCE
BIBLIOTEKA LEGENDE V KOLO
Vukosava, Vukica, Vera, Sunja.
Mitrovic.
Cetiri imena i prezime.
A jedan lik ... Dva krupna, sjajna crna oka. Iznad
njlih visoko, umno celo. Skladno, duguljasto lice i mali,
jedva primetan osmeh na lepim usnama . ..
Gleda sa stare, veC poZutele fotografije - portreta.
Ali taj njen lik i sada zraci dobrotom, skromnoscu, jednostavnoSCu. I pnivlaCi, nenametljivo, tiho - da mu se
veruje .
. . . Kao da joj je dovoljna samo jedna, jedina, rec
da sve kaZe: u mojoj ruci tvoja je uvek sigurna, u rname srcu je Iuka za sve tvoje male i velike tajne, za sve
ljudske radosti i tuge, u mojim tamnim, katkada tuZnim
oCima, zoraje svetlog, sunCanog dana tvoga Zivota._ .. Radost mnome struji kao Siroka reka iako sam taj dan videla Cesto u tmini samice li jednom crvenom snu. Nje1nu
sam dala sve. Dane ,; noci mladosti. Najlepse godine.
Najvecu ljubav. Zivot.
Vukosava, Vukica, Vera, Sunja.
Na drugoj fotografiji - koraca. Meko, necujno. Evo
kako tiho, neprimetno izbija iza nekog ugla ... Lepo gradena ienska figura. Ruke u diepovima kaputa. Omalena,
nesto povijenJih ramena .. , Stas- kao njen lik.
I ko bi, zaista, ko bi verovao da se u tom blagorn
liku i rnalenom, na :jzgled krhkom telu, krila takva hra-
5
�6
brost, snaga volje i prkos pred kojim su osta1i nemoCni
najstraSnij.i silnici - d.Zelati.
Jer, ta devojl<a, u svojoj dvadesettrecoj godini, mucena do besvesti u policiji predratne Jugoslavije, posle
duge cutnje, srucila je u lice policijskom zlikovcu VujkoviCu ave reCi:
»NiSta vam neCu re6i!«
I kad su je, potom, opet tukli, cupali kose u besu
zbog njenog prkosa i dalje je cutala. Do kraja. Njen
dzelat morao je da prizna:
»Da je ad kamena, dosad bi progovorila.«
U svojoj dvadeset devetoj godini, hiljadu devet stotina cetrdeset prve, ponovo je gledala smrti u oci. Ali je
cutala. Zapisnik sa njenog saslusanja u specijalnoj policiji- prazan je list hartije. Nije ga llli potpisala iako su
je mucili strasntije nego ikad. I u Gestapou.
Nikoga nije odala. Nijedno ime nije pomenula. Nikoga nije >>prepoznala« iako je sve poznavala. Svom ubi.
di, BeCareviCu, za Zivota, prkosno je odgovorila:
»Komunista sam, i to je sve Sto Cu reCi.«
To su poslednje reOi te ma1e, krhke, skromne i tihe,
necujne Vukosave, Vukice, Vere, Sunje. Devojke i zene
sa Cetiri imena. I jednim, velikim, srcem revolucionar·
ke koje je kucalo u krilu Partije samo osam godina.
Ali, srce koje je taka mnogo stvoviio u radniCkom
pokretu, u komunistickom i slobodarskom Beogradu,
koje je toliklim ljudima pomoglo da se izgrade u borc.e
i revolucionare, koje je toliko postojanosti unelo u partijske redove, u toliko akcija ucestvovalo, toliko ljubavi
i postovanja steklo.
Srce koje je tiho, alii toplo kucalo za ljudsku srecu,
ljudsku nadu i veru u lepse sutra. Srce koje je umelo
tako ne:Zno da kuca za svoje najbliZe, oca, majku, braCu,
sestre, svoju veliku porodicu, ali i za sve svoje poznand.ke, prijatelje, drugarice i drugove, koje je umela tako !epa da voli. da i danas, kad je se secaju, najpre istiCu:
tako ustreptalog, vernog, postojanog, predanog, pazljivog, iskrenog druga i prijatelj a, kome se sve bez ostatka, maZe reCi~ kao Sto je bila Vukica - Covek sreCe
i ima, moZda, samo jednom u 2-ivotu.
Srce koje je u svim trenucima, Casovima, danima i
noCima, mesecima u tih osam godina kucalo za ·Partiju,
za revoludju, umelo je da kuca beskrajnom ljubavlju
i za prvu i jedinu ljubav svoje mladosti, za jednog stasitog, plavokosog, skromnog i tihog, vatrenog revol~tcio-
nara. Srce devojke sa juga Jadrana - srcu mladicu sa
severa, iz Medumurja.
Srce koje pamte sada odrasli !judi, a nekada decaumela je Vukica da ih, u vreme najdublje ilegalnosti, drZi
na krilu, da drn pevuSi pesmice i daruje igraCkama koje
je svojom rukom nacinila.
Srce koje pamte i stariji !judi iz tih teskih dana umela je Vukica da ih sluSa, da razgovara i sa njima, da
cuje .njihov mudar save!, plod 7livotnog iskustva.
Vukosava, Vukica, Vera, Sunja.
Prvo ime - data prvog dana Zlivota, kad se rodila.
· Drugo ime - dato iz miloSte.
Trece ime- data kad je stupila u Partiju, u ilegalu.
Cetvrto [me - dato sto je takva, tiha i skromna,
hila.
Cetiri imena, ali jedno srce. Velika i hrabro.
Redovi koj'i slede bice, zato, tek pokusaj da se mla.
dima kaze gde je zanjihano, gde se sve culo, zasto je i
kome dato - do poslednjeg damara.
KUTAK NA JUGU JADRANA
Prien o sebi pocela je da piSe sama. Pre cetrdeset
godina - 1935; skrtd, sa malo reci - sigurno po zadatku. Ali, nije zavrsila. Nije to bilo vreme kada se mnogo
pisalo, kada su se nizale red. Bila su potrebna deJa, akdije.
Pocetak je obiCan, kao mnogi slicni poceci:
»Rodena sam u selu Svetom Stefanu u Boki Kotorskoj 28. XII 1912. godine .. .«
Niko viSe ne pamti kakvo je bilo nebo tog decembarskog dana nad ostrvcetom u modrom plavetnilu juga
Jadrana koje je za kOpno vezala tanuSna ptevlaka crvenkastog peska. Da li su zimske oluje podizale talase va.
ljajuai ih ka obalama i kamenim rtovima, iii je, kao neoCekivani, najdra.Zi goSt, probivSi se izmedu oblaka, sunce, i zimi ovde Stedro blagom toplinom, raskravljivalo
zaledene masline nagoveStavajuCi da Ce ponovo lJ:iti vesnik proleca u kame ovaj kraj postaje jedan od naj!epsih kutaka na svetu.
Kutak Pastrovica d Crne Gore.
Kutak u kame dugo traju rumene zore nad planinama i morskom puCinom, nad peSCanim obalama i selirria Sto su se uz njih SCuCurila, iii kao beli cvetov'i pripila na tamne litice kamenitih brda.
7
�Kutak u kojem su dani proleca i leta tako bistri da
jasno osvetljavaju sve oblike zemljinog prostora, u kojem su veCeri tihe, sasvim tihe, da je neCujno i neupad~
ljivo radanje zvezda u Sirinama svemira toLiko stvarno
da se Coveku Cini da se sve to dogada tu, na njegovom
dlanu.
Kutak kraj koga je rnore plavo, plavo, i samo ponekad zeleno, koje ama duboke tisine, bez dna, bez kraja,
pa ljudska reC biva retko izgovorena i zato odmerena,
mudra.
Sva ta cudesno !epa priroda s:igurno je susrela Vukicu kada se rodila IT kada je oCi otvorila. Svaki Covek
ptirodi otvara svoja Cula, svoju duSu, a ona mu sebe daje, da sa njom Zivi bez prestanka. Ona utiskuje svoj nevidljivi pecat, kao sto d covek prirodi daje svoj obol, menjajuCi je prema svoj1im snovima i Zeljama
Trenutak zagledanja u staru, vee pozutelu fotografiju- portret Vukice Mitrovic, neoceklivano otkrije kako je priroda njenoga rodnog kraja - taj carobni kulak
na jugu J adrana, to ostrvce u plavetnilu mora, te crvene
8
pescane obale i gorde planine nad njima, taj mir i te tiSine - ostav.ila trag u njenom liku, u njenom biCu. I sigurno je da je u tom tragu najdragocenija ruit san o lepoti Zivljenja, o stalnim menama u kojima se rada novo,
jos lepse. A zar slobodni let galebova nad morskom puCinom, iii orlova nad liticama, nije zanjihao prvi Vuki~
Cin san: da Covek bez slobode ne maZe da raSirJ svoja
krila teZeCi joS nedosegnutim visinama?
- Zaista, zar i u tom krajoliku ne treba tra.Ziti prvi iz.
vor na kojem se napajala Vukica onim osobinama koje
ce je krasiti do poslednjeg casa zivota?
KCI IVA I IVANICE ...
Ne, o to111e Vukica nije stigla da piSe. I druga recenica u njenoj biografiji je opet obicna:
»Rodena sam ... od roditelja takode rodenih u istom selu: Iva MitroviCa, uCite!ja, i Ivanice Dabkovic,
seljanke. InaCe, otac mi je nacionalista i kao takav ista~
kao se za vrijeme austrougarske monarhije, bio od iste
osuden na smrt, pa kasnije pomilovan na dvanaest godina robije, od kojih je izdr.Zao 3 god. do >}oslobodenjac< ...
Majka mi je nepismena .. -.«
Opet, o ocu i majci - malo reCL Ali reCima se ne
moze da meri ljubav i postovanje. Da nije zurila, da nije
pisala svoju biografiju izrnedu dva sastanka, moZda, na
kolenlrna u nekorn .ilegalnom stanu, u dubokoj noCi, dok
se skrivala od policije, Vukica bi, sigurno, mogla da is~
priCa dugu priCu o svojiln roditeljima, o njihovim rodite;.
ljima, duboko u proslost. Odmenimo je, koliko mozemo,
u tom, nezavrSenom poslu.
Porodica VukiCinog oca bila je poljoprivredna, stoCarska, ribarska i peCalbarska. J edna od mnogih u Pa~
StroviCima. Njena »glava(< bio je VukiCin deda Niko Mitrovic ... Zeleo je, izgleda, da bar jedan njegov sin bude
Skolovan. Sin Ivo, VukiCin otac. A maZda je na Skolovanje poSao i zate Sto hrom u jednu nogu nije mogae da
radi teSke posleve. Ali i Skolevanje lvevo nije bile lake
i jednostavno. Njegov otac i dedovi bili su seljaci, peCal~
bari, keji su odlazili u »Svijet« da zarade keru hleba, jer
se nisu mogli odrZati radom na svem malenom imanju
i ad ribarenja jednom }>ladom« na Cetiri vesla. Iva nije mogla sama kuCa da Skoluje. Zato ga je pemogao njeJ edna od prvih V ukiCinih fotografija
9
�.. .I KCER SVOG PLEMENA
12
Vukica je bila kcer svojih roditelja. AJi, dstovremeno, ona je, u to vreme, pripadala, bila kcer i svojih Pastrovica. Njihova osnovna osobina bila je borba za slobodu,
nastojanje da se ona, i. puSkom i mudro.SCu, Cuva pred
najezdom osvajaca. PastroviCi nikada nisu pali u ropstvo Turaka. MaZda su u tome najviSe uspeli Sto su nastojali da svoj opstanak odrze zajednickim, kolektivnim
naporom.
Sredina uvek umnogome odreduje i pojedinca, svakog coveka. Zbog toga, moze se reCi da su neke osobi·
ne i principi PaStroviCa, odnosi koji su u njima vladali,
jos odmalena uticali i na Vukicu. Poznato, je, na primer,
da su Pastrovici visoko cenili i negovali ljudsko dostojan·
stvo. Pa.Strovske Zene, zna se, bile su dostojanstvene, i
u radu, i u svojoj kuCi, i na polju, i pri ognjiStu, i za
stolom. U radnom danu i o prazniku. I kada se novo dete u kuCi rodi i kada se mrtvac oplakuje. One su bile dostojanstvene i kad muza m sina prate u boj i kad ga iz
boja docekuju ...
...PastroviCi su uvek driali do casnih odnosa medu
ljudima. cast, postovanje coveka, bila je odlika bez koje se nije moglo opstati, bez koje se, jednostavno, nije
moglo ziveti. Otuda i gordost, negovanje ponosa. Ali, ni·
kada sve te osobirie, paZljivo i postojano negovane u PaStroviCima, nisu mogle da se zamisle bez joS jedne skromnosti.
Razume se, avo su bile osnovne, preovladujuCe vrline, principi po kojima se Zivelo u plemenu PaStroviCa,
sto ne iskljucuje mogucnost postojanja izuzetka, druk·
ciJih ponasanja. Ali bas zato sto su pozitivne strane plemena PaStroviCa Cinile osnovu, sigurno je da su uticale
na svakog ko je tu Ziveo, pa i na Vukicu.
Ona je bila i kcer, jedan od najlepsih izdanaka, najlepsi izraz najboljeg sto je krasilo njeno pleme.
PREKINUTO DETINJSTVO
Kakvi su bili dani detinjstva male Vukice, najstarije kcerke Iva i Ivanice, c!ana velikog plemena PastroviCa?
U biografiji, koju je pisala svojom rukom, Vukica
o tome nije napisala ni jednu jedinu reC. Ostala su sa.
mo bleda secanja njenili najblizih ...
... Rano detinjstvo prov7Ia je na Svetom St~fanu, ?
onom carobnom kutku na Jngu Jadrana, u pnrodt b1·
strih suncanih zora, tihog i olujnog mora, divnih, pescanih obala i maslinjaka uz njih, koji ostaju jedri i
kad stigne ledena zima ... Kao dete, igrala se cesto na
obali. Umela je da sedi duge sate na crvenkastom pesku, da gleda u nedoglednu pu~inu m~ra -i d_a b~dna,. ~oz..
. da, sanja bajke koje negde lllJe proc1tala 1 koJ.e J~J mk?
nije pricao. Dozivljavala je prve tr.en':'tke ':aJiepse baJ·
ke svakog deteta - kada se saznaJe 1 otk!"1va svet, _kada je i malena, zlatnozelena bub1ca 11:a hs~u mash~e~
zagonetka ili otkrice. Kao sto S? otknce, ~!gu'?'?• b~II
i ga!ebovi u letu, lade koje su stizale sa pucme i.h se 1z
budvanske luke otiskivale na daleke pute.
I nju su tada susretali i milo~~li rfbari, kada s;t s!"
vraCali sa ribarenja na obalu; orac1 kOJI su se, s vecen,
vraCali sa njivica, maslinari i vrtlari, koji su radili u masliinjaku i na malom polju rodnog otoka Sv7t'?!l. Stefan'7.
Sretali su i milovali jednu od rastom naJmziii deVOJ·
cica sa tihog crvenkastog zala. Ali su je, sigu~no, p~m.tili
po krupnim, sjajnim ocima, po _pogled~ miio.m, Isti_n~
cesto samo kratkotrajnom, detmJe st1dlJ1vom 1 zato JOS
dra:Zem.
Radovala se i bila srecna zbog te ljubavi kojom je
bila vazda okruiena. Ljubavi roditelja, ljubavi starije
brace i svih koji su je·poznavali.. .
. .
Ali, radost prvog, ranog detm]stva Vukicmog, malo je trajala.
Rat, prvi svetski rat, njegov strasi1i vihor ~ti!lao je
i u ovaj tihi kulak na jugu Jadrana. Zahvat!O Je 1 poro·
dicu male Vukice.
Sve se odigravalo brzo. U pocetk~ tog':' rata,. Cma
Gora je oslobodila veliki deo syogap~1ID?rJ!'• J'::t 1 Pas;
trovice u njemu. Talco su se Pastrov1<o1 pn~lJuc1lti svOJ'?J
naciji. Uzeli su i puSke i p~Sli t;a cm?go~~kr front prot1v
austrougarske vojske. To Je bw obhk UJ1hovog ustanka
protiv okupacije Austrije. U _t<=!m svojevrsnom ~stanku
ucestvovao je i Ivo, otac Vuk1cm. Kao covek kOJ1 se Op·
redelio joS ranije, za socijalnu i nacionalnu slobodu,
Iva se, 'u kratkom vremenu crnogorske vlasti na paStrovskom podrucju, sukobljavao i sa crnogorskom monar·
hijom.
Ali, doslo je do kapitulacije Crne Gore. Austrija je
zavela teroristiCku vlast. Hapsila je, zatvarala u tamnice i strejala slobodarske !jude Cmogorskog primorja.
Menu tim ljuilima bio je i Vukicin ota'?, Ivo. J?io je za.
tvoren u Kotoru i Herceg-Novom. Sud10 mu Je okupacioni sud. Na sudu, Ivo se drl:ao gordo i prkosno. Kad je
13
�14
iSap na sudenje, namerno je na sebi no~io majicu sa crvenim Straftama. Bio je osuden na snut . .. Ali, nije streljan. Bio je pomilovan i osuC!en na dugogodiSnju robiju,
koju je izdrZavao u mariborskom kazamatu.
0 stradanju d drZanju svoga oca Vul5:ica je, sigurno,
slusala, saznavala kasnije ito - dobro pamtila.
U Ivovoj kuCi nastali su tada teski dani. Otac na
robiji. U kuCi, majka Ivanica sa decom. Nije bilo radne
ruke da obraduje maleno porodicno ;manje. Zato je na
njena vrata zakucala -glad. Cesto nije bilo ni kore hleba. Sve je to osetila [ mala Vukica. Ali tu su, pored njene majke Ivanice, bile i njene bake, po ocu i po majci.
Baba Marija i baba Vidosava. One su je driale na krilu
i, kriju6i suze u oCima, priCale bajke, kazivale i pevuSile
pesmke - da bar time nadoknade nedostatak oca i otklone strepnju za njim. One su je naucile da trpi i kad
je tesko i pretesko, da tiho prica o tegobama i patnjama
iivota.
Majka i bake bile su ona topla uteha i krilo, nadoknada za sve sto je izgubila u tek zapocetom, ali prekinutom detinjstvu;
Tu je bila i njena tetka Marija Dabkovic, koja je
Vukicu volela kao svoje roa:eno dite, uzevSi je izvesno
vreme pod svoj krov, na svoje ognjiSte i trpezu.
PREKINUTO I SKOLOVANJE
PiSuCi, svojom. rukOin, s:voj Zivotopis, Vukica je o
Skolovanju napisala samo tri reCenice:
»Ja sam u Sv. Stefanu uCila osnovnu Skolu, zatim
llastavila u Kotoru, gdje mi je otac bio premjeSten u sluzbu skolskog nadzorn[ka, tamo svrsila cetiri razreda gimnazije i onda presla i zavrsila 2 raz. uCiteljske skole
na Cetinju. Skolovanje sam prekinula najprije zbog bolesti (imala sam operaciju na nazi), a kasnije nijesam
nastavila uslijed slabog ekonomskog stanja mojih roditelja. Ostala sam i radila u kuCi. . .<c
Prekinuto detinjstvo, pa prekinuto i skolovanje!
Kako se to desilo, zbog cega je tako bilo?
Sve je pocelo, u prvom trenutku, dobro, lepo, sa ohrabrenjem. U toku sloma Austrije, 1918. godine, VukiCin
otac, Ivo, vratio se sa robije u Sveti Stefan. Bio je to
veliki dogaC!aj za porodicu i njenu rodbinu... Nestalo je
strepnje za z:ivot oca. Nestalo je i gladovanja i teskog mukotrpnog rada za koru hleba ... Radost se ponovo vratila
u dam Ivai Ivanice MitroviC, na obali uz prevlaku kojaje
�16
spaja sa ostrvcetom, Svetim Stefanom. Ta radost ogrejaIa je i Vukicu, veC stasalu za prvi razred osnovne Skole ...
I ona je sela u svoju prvu skolsku klupu. A ucitelj
joj je bio- otac, Ivo, kao i njenoj starijoj braci Nikoli
i Stefanu.
Bila je vredan, dobar dak. 0 tome govore i njena
svedocanstva. MoZda bi ocene bile i bolje nego sto u
tim, vee po:Zutelim, dokumentima piSe- da uCitelj nije
bio otac, Iva. Iako praviCan, bio je strog i prema svojoj
deci, i prema sebi -viSe nego prema drugoj deci i prerna dru@ima.
Tako je bilo i u Kotoru, 1921. godine, kad se cela
porodica tamo preselila. Iako skolski nadzornik, on je
zahtevao da se njegova deca cene po onome Sto pokaZu
u ucenju, a nikako prema njegovom polozaju ... Vukica
je u Kotoru stupila u ni:Zu gimnaziju i zavrSila malu rnaturn. I o tome govore svedocanstva. Bila je vredan dak.
A onda, posla je stopama velikog uzora. Putem svoga oca. Posla je u uCiteljsku skolu. Ali nje nije bilo u
Kotoru, pa je mlada Vukica morala da krene na Cetinje.
Iako se odvojila od rodite!ja i porodice, Vukica je
b1la ispunjena radoscu. Pred njom su se otvarali novi
vidici, poniranje u jedan divan svet, svet dece, njihove
maste, njihovih saznanja, pitanja. Vuklca je pocela da
se sprema za taj plemeniti poziv, poz:iv vaspitaCa, bespostednog davanja i predavanja... Ucila je vredno. Uvek
primernog ponaSanja.
Pred nama je desetak fotografija. Jedne su iz prve,
a ostale iz druge godine uciteljske skole na Cetinju. Brzo
i lako pronalazimo njenu figuru, njen lik. Nije se niCim
isticala osim jednim- skromnoscu. Iako nizeg rasta od
svojih drugarica, nikada nije u prvom redu. Nekako
uvek na iskraju ili u sredini. Gleda svojim krupnim oi.\ima, lice joj je ozbiljno i uvek samo jedan mali, jedva
primetan osmeh na lepim usnama. Skromno obuCena.
Skromno zacesljana. Ali uredna. Kecelja ispeglana, lepo
priSiven znak razreda i skole.
Sa llih fotografija zraci lik pun topline i paznje. Zato ani, kbji se seCaju Vukice iz tih dana, sigurno istinu
govore kada ka:lu da su je sve .drugarice mnogo volele,
da su bile prema njoj otvorene, da su je uvek zvale u
druStvo, u ign1, u Setnju . ..
Tako je bilo i kad se, posle zavrsenog prvog razreda
uciteljske skole na Cetinju, vratila u svoj rodni Sveti
Stefan da provede !eto na toploj obali svoga detinjstva.
SeCanja joS Zive . .. Umela je i nalazila vremena da razgovara sa svima starijima koje je znala, sa rodacima, sa
bakama, tetkama, sa ribarima i maslinarima koji _su je
negda !nilovali po kosi zaticuCi je na pescanom zalu male prevlake izmedu kopna i ostrvceta. A onda, kao kCerka
toplog mora na jugu Jadrana, zajedno sa svojim drugama, radosno bi potrCala u njegove bistre vade i predava~
la se talasima i penama, traganjima za beliln Skoljkama
i crvenim zvezdama u malim uvalama. Hila je dobra plivaCica.
Ali, kao sto je zivot, njegove okolnosti, prekinuo njeno radosno detinjstvo, talco je, opet, [ skolovanje VukiCino moralo da bude prekinuto. Kad je zavrSila drugi
razred uCiteljske skole na Cetinju, povredila je nogu. U
pocetku, Cinilo se da nece biti teskoca, ali, doslo je i do
operacije. LeCenje i oporavak zahtevali su vreme. Skolovanje je moralo da bude prekinuto.
Istovremeno, pril!ike u porodici opet su postale tesske. Jedna, zarada Vukicinog oca bila je malena dapodmiri potrebe porodice koja je postala jos veca. Pored
bake Marije, majke Ivanice i oca Iva, od te plate je Zivelo jos sedmoro dece: Nikola, Stefan, Vukica, Ratko, Veljko, Leposava i Miroslava.
Vukica je ostala u kuCi. Vredno je pomagala majci
u svim kuCnlim poslovima. Radna i Cistunica, stizala je
svuda ... Pomagala je i u podizanju mlade dece. Bila je
puna. brige i ljubavi prema svima, a naroCito prema
mlad1m sestrama, Leposavi i Miroslavi. Umela je dugo
da im priCa, da se igra sa njima . ..
IZ MALOG U VELIKI GRAD
A onda, 1932. godine, doslo je do jos jedne promene u Zlivotu porodice MitroviC. Velike i znaCajne.
VukiCin otac, lvo, otiSao je u penziju. I doneo odluku da se cela, desetoclana, porodica preseli iz Kotora u
Beograd. Bio je to narociti dogadaj i dozivljaj. Pa i za
Vukicu.
Iz malog grada na toplom i pitomom primorju, prelazilo se u veliki grad na severu, koji ima ledenu koSavu,
zimi snegove, pa i reke zaled:ene. Promena je bila ve~
lika i sloZena. Nju je do.Zivela, sigurno, i Vukica. Navikla
na maleni grad, uskih uliCica, susrela se sa velikim gradom siroklih • dugackih ulica, gradom velikih trgova,
mnogoljudnim, sasvim drukC.ijim. Navikla na more, na
njegove tHiine i oluje, na njegove proleCne rascvetane
obale, susrela se sa rekama i bre:Zuljcima nad njima,
brezuljcima na kojima je sagraden grad. Umesto nekoli2 Vukica Mitro\-'iC
17
�"-18
ko stotina stanovnika na ostrvcetu u plavetnilu juga Ja~
drana, u Beogradu je tada zivelo 240 hiljada stanovnika.
Te, 1932. godine, meau njima su hili i svi clanovi PO·
rodice Mitrovic. Smestili su se u Macvanskoj ulici broj
10, na Cuburi. Sva Ivova i Ivanicina deca poSla su na
Skole li univerzitete, osim N1kole, koji je radio kao·Cinov~
nik u PTT. Vukica je nastavila, kako se brat seca jedno
kratko vreme, uciteljsku skolu u kojoj je hila vrlo do.
bar aak. Ali, prJhodi oca Iva hili su nedovoljni da podmire sve potrebe velike porodice. Zato je Vukica pocela
da radi, zaposlila se kao daktilografkinja u jednom pr.ivatnom blirou. 0 tome ona i sama piSe u svojoj biogra~
fiji. Iz tih skrtib redova, pisanih o onome sto se dogadalo tada sa njena dva brata, nasluCuju se vreme i .prilike
toga doba. Bilo je to vreme posle zavoaenja sestojanuarske diktature kralja Aleksandra 1929. godine.
U stvari, nemajuc.\i drugih sredstava da vade borbu
protiv nezadovoljnog naroda i gnidanskih opo~icionih
stranaka, kralj i dvorska klika, juna 1928. god!ine. nasli su
atentatora koji ce revolverskim hicima u Narodnoj skupStini pokuSati da reSi obraCun izmed:u srpske i hrvatske
burioazije. Izmedu skupstinsklih klupa potekla je krv
voda hrvatske burioaske opozicije. Narodni poslanik
Punisa Racic, ubio je Pavia Radica i Stjepana Basariceka, a tesko ranio Stjepana Radica i Ivana Granau. Radic je ubrzo umro od posledica ranjavanja.
Bilo je ocigledno, kralj Aleksandar Karadordevic,
otvoreno se pripremao za uvodenje svoje diktature.
Spremao se da nasiljem i krvlju ucvrsti svoj polozaj u
zemlji. Formalno, to je ucinio 6. januara 1929. godine.
Kralj je ukinuo ustav, rasturio Narodnu skupstinu,
raspustio sve politiCke stranke d zabranio svaki
njibov rad. Posebno se policijski aparat diktature
bacia na ilegalnu KomunistiCku partiju. »Bio je zabranjen svaki sindikalni rad i sindikalno organizovanje
radnika. U Beogradu je obrazovan specijalni Sud
za zaStitu 4rZave koj.i je sudio na osndvu istoimenog
zakona. U slldsku zgradu ovog suda, u ulici Kneza Mi~
losa, dovodeni su svi protivnici diktature, posebno komunisti i revolucionari iz cele iemlje, kojima se tu su~
dilo. Polioijski provokatori uvlacili su se u partijske organizacije, hapsili komuniste, sprovodili ih u »GlavnjaCu<{ gde su .ih prebijali pa Cak i ubijali.{{
Sestojanuarska diktatura naroCito se sruCila na komuniste. U beogradskim zatvorima ubijeno je tada nekoliko rukovodilaca Komunisticke partije. Kroz beograd·
ske ulke, okovani u lance, _prolazili_ su komunisti optu1
Zeni pred Sudom za zaStitu dr:Zave, odlazeCi i vraCajuCi
se sa sudenja.
·
Diktatura je zadala teSke udarce organizacijama
Komunisticke partije i SKOJ-a kao i celom radnickom
pokretu u Beogradu. No 1 i pored sveg nasilja, ona nije
mogla da slomi slobodarski duh Beograda, naroCito me~
du radnicima i studentima. Vee 1930. i 1931. godlne rad.
niai i studenti vodili su znaCajne i oStre demonstracije
protiv sestojanuarske diktature, a posebno protiv vlade
generala Petra ZivkoviCa. Dok su radnici vodili Strajkove, studenti su demonstrirali ulicama i oko svojih domova. U tome su im prul':ali podrsku mnogi gradan:i. Po.
znate su trodnevne studentske demonstracije od 5. do
8. novembra 1931. godine, uoci izbora za Narodnu skup·
Stinu. Policija je hapsila, d.ntervenisala protiv studenata
'
ali talas demonstracija nije mogla da zaustavi.
Uporedo sa studentskim akcijama i radnici u Beogradu, medu kojima je bilo i dosta radnika iz svib krajeva Jugoslavije, odr.Zavali su mnogobrojne antire:Zimske
ko~ferencije i zborove 1 traZe6i poboljSanje poloZaja ra~
dmka.
Sve je govorilo da se rezim sestojanuarske diktature ~e rno:Ze dugo odrZaH u svom prvobitnom obliku. Mada Je pretrpela mnoge gubitke, Komunisticka partija je
ponovo stvarala svoje organizacije !i stavljala se na Celo
pokreta protiv diktattire. Ponovo je poceo J sindikalni
rad u kame su komunisti vrSili sna:Zan uticaj. Isticalli. su
zahtevi radnika za poboljsanje ekonomskog i socijaloog
polozaja. Poceli su da izlaze i sindikalni Listovi, a gradom su se simli brojni partijski, studentski i radnicki
leci.
Sve ave akcije odrZavane su na inicijativu i pod rukovodstvom komunista.
ULAZAK U REVOLUCIONARNI POKRET
U to vr~me, u vre"\,'e dolaska u Beograd, 1932. godine, Vuloca Je Imala tacna dvadeset godina.
>>Sve do tada ja sam hila nezainteresovana« - napisala je Vukic;;t u svojoj biografiji. A onda, sta se onda
des1lo? Eva nJenog svedoCenja:
»Iste godine kad smo presli u Beograd, 1932. u decemb!u mjesecu, stariji brat, s!udent tilozofije, 'bio je
uhaP.sen zbog rasturanJa letaka 1 osuden na godinu i po
robiJe .. .«
19
�Vukica nije zapisaia u svojoj hiografiji ne~to Sto
JOS pamti njen brat: »U to vreme trebalo je prekucatl
jedan letak studentske omlaciJine protiv vojnofasisticke
diktature. I, posto je Vuk.ica znala da kuca na pisacoj
ma.Sini, istina ne taka virtuozno, odveo san1 je u stan u
Konstantina PopoviCa da prekuca letak. Ucinila je to.
Bio je to njen prvi prilog revolucionarnoj borbi. . .«
IV!ozda je bas zbog rasturanja tog letka Vukicin brat
bio osuden na robiju ... VaZno je, meudtim, ono Sto se
tada zbilo. 0 tome piSe Vukica u svojoj biagrafiji:
».. .Tada, noseCi hranu bratu u zatvor, Cesto sam
se sretala i zatim sprijateljila s jednom djevojkom, koja
je takocter jednom uhapseniku nosila hranu. Ona me je
privukla najprije svojim prijateljstvom, a zatim i za1nte~
res<_>vala komunizmom, objasnivSi mi najprije za.Sto je
mOJ brat U zatvoru. Ja sam cesce odlaziJa k njoj, gde
sam se upoznala s njenom braCom: jedan metalac sada
, na robijj, drugi je bio Stamparsk'i radnik, nedavno {rmro.
20
Tu sam se upoznaJa s mnogim radnicima, koj,j su k nji·
rna dalazili obicno nedeljam poslije podne radi Citanja
i diskutovanja. Slu.SajuCi tu mnoge nerazumljive stvari,
ja sam se Zainteresovala i poCela Citati sve Sto su mi dali. U to vrijeme upoznala sam se, takoiter kroz bratovo
hapsenje, sa jednorn studentkinjam koja mi je priSJa
sa namjerom dame izgraduje. Ja sam joj povjerila moja
poznanstva s radnicima, i jednoga dana, po odobrenju
one drugarice, odvela je k njima na nedeljni sastanak...
Studentkinja je predlozila meni i drugarici da stupirno
u jednu univerzitetsku omladinsku celiju, na sto sam ja
pristala, a ova druga nije ... Iz celije sam istupila zato
sto nisam intelektualka i sto sam trebaJa da budem na
drugom mjestu. Tada me drugarica sa kojom sam se najprije upoznala i sa kojom sam i dalje odrzavala prija·
teljs_~e veze, ..pozv~la i upoznala sa DukiCe1n, a ovaj me,
posh]e proucavanJa, upotrebio za rad . . ,{<
$krti redovi. Na pojedinim mestima zagonetni. Ali,
oni svedoce kako je Vukica brzo, izmectu 1932. i 1933.
godine, ulaz:ila u revolucionarni pokret i to mectu radni~
ke, jer se i sama tako oseCala, oseCala se kao proleter.
Cinila je to otvorena srca, jedl)ostavno i skromno, kao
Sto i piSe.
Danas, posle mnogo godina, moguCno je, priliCno
pauzdano, uz pomac secanja onih koji je pamte iz tih
dana, skrtu pricu iz biagrafije 0 pocetku ulazenja u revolucionarni pokret mlade Vukice Mitravic, potpunije
ispriCati.
Ko je ona devojka koja je Vuk.icu privukla »najprije
svojim prijateljstvom, a zatim i zainteresovala komu-
nizmom«, devojka Ciji je brat, metalac, bio na robiji?
Gde su se to okupljaJi radnici s kojima se Vukica upaznala ~ ,s koi.ili':a je 6itala? Ko .i.e ana studentkinja, a ko
»DukiC« kOJI Je Vuk1cu »poshje prouCavanja upotrebio·
za rad<<?
Od svih je Ziv samo »DukiC«. To je, u stvari Draoutin ColiC, kompozitor, koji sada mvi u Beogradu. :Eva
njegovog kazivanja:
»SeCam se dobra Vukice iz tih dana. Radio sam
!933. godine, na arganizovanju stamparije u kojoj ce s~
stampati _list »Komunist«. Nije to bio jednostavan posao.
Trebalo Je, P?red ostalog, pronaCi spretne, poverljive,
odane komun1ste za mnoge poslove. Jedan od njih bio
je i pr~noSenje rnaterijala za Stampariju i iznoSenje go~
tovog ~sta. U to yr~me saradivao sam sa naSim drugom,
komunis.tom, ~~~s_t1forom DuliCem-KiCom, koji je tada
rukovocho tehmck1m aparatom partijske organizacije u
Beogradu, a takode i sa njegovom sestrom Radom Dulic. U njihov?m stanu okupljali su se tada mnogi radni·
CI, pnpadnici revolucwnarnog pokreta . .. Vukica se upoznaJa sa Radom :Dulic. To je bila ana devojka s kojam
s,, kako k.aie u ~vajoj biografiji, cesto sretala i sprijatel]lla, dok Je nas1la hranu bratu u zatvor. Radin brat bio
1e on~j ))metalac ~~ ro?iji. .. « A ana studentkinja, bila
Je Dus1ca Ste~a_nov1c, ,kcerka poznatog revolucionara Lazara Stefanov1ca. . . ·
Eto, vidite, Vuk.ica je na prvom koraku bila meitu
kom~n~stim~, revolucio!larima, anima koji su se borili
prot1v ses!?Januarske d~ktature, protiv bur:Zoazije, nenarodn?g rez~ma . .. Brzo Je sazrevala. Zapazio sam to kad
sam Je pr':' put, pr~ko Rade Dulic, sreo ... Dabro pam.
tnm nJen ilk. SastaJI smo se prvi put u Krunskoj ulici
(sada Proleterskih brigada), u onom njenom malom delu
izmectu Ulice kralja IV!ilutina i Beogradske ulice. Tako
su se tada odrZavali sastanci, zbog konspjrativnosti na
ulici, u Setnji. .. Prilazila je nekako tiho, neprime'tno.
Osred~)eg. rasta, s rukama u dZepovima od kaputa, malo pOVIJemh ramena. IV!lada, dvadesetak godina. A lice
m1_rno, odmereno. Krupne oCi, visoko Celo i mali, jedva
Pt:Imetan osrneh na usnama . .. Ne rnogu da objasnirn,
ali od prvo~; trenutka kad sal!' je ugl~daa, u1ivala je ne·
ko poverenje, s1gurnost. Osetm sam aa se na nju n1ogu
osloniti. MaZda najviSe zbog te njene mirnoCe, staloZe~
nosti. PoCeli smo razgovor:
- Da li znaS Sta je to konspirativan rad?
- Znam, - odgovorila je kratko, a iz te jedne jedi.
ne reCi izbijalo je Cvrsto uverenje. OseCao sam da je
21
�Vujasinovic, seca Vukice iz tih dana, iz dana 1933, 1934.
godine:
- Ti, prema svom radu, mozes da postanes clan
Komunisticke partije.
- Mogu ... - rece kratko i tiho Vukica.
»Kad sam je sreo prvi put, ostavila je na mene izvan-
-Znama to.
redan utisak. Prvi sastanak bio je negde u jednoj od ulica ispod zgrade Skupstine. Ndje bila upadljiva, srednjeg
-
Faksimil biografije koju je Vukica pisala svojom rukom
-
Ali, to znaCi nove obaveze . ..
BiCe ti joS teZe, joS veCe odgovornosti.
To sam ,j Zeljela! - reCe »Vera« i tada ugledah
na njenom lieu veliku radost. Onaj njen mali osmeh postao je Sdrok. Progovorilo je srce mladog, po:lrtvovanog
revolucionara.
- Dobro, od danas si clan Komunisticke partije Jugoslavije. To treba da opravdas! - rekao sam malo ozbiljnij,im tonom.
- Pokazacu se u radu, to je sve sto mogu da kazem
--:- odgovorila je »Vera« Jednostavno, skromno.
24
Vukica, tiho, na svoj naCin,
I danas, kao da cujem te njene reCi. Nije to bila
fraza, ·tek tako dato obecanje, vee jedno cvrsto opredeljenje, sigurnost, rec u koju se veruje. Zato sam joj i pover.io da prenese neki materijal Blagoju ParoviCu, koji
je tada radio na obnavljanju i ucvrsCivanju partijske
organizacije u Beogradu i Srbiji. Vukica je tada, posle
smrti Hristifora-Kice Dulica, preuzela rukovodenj e teh-
'
niCkim aparatom pri Stamparijd »Komunista«. SeCam se,
Blagoje Parov.ic je bio odusevljen njenim smislom za
konspirativni rad. Govorio mi je:
- Ona mala »Vera<< je zaista sjajan radnik. Da je
viSe takvih!
I zaista je »Vera« - Vukica bila veliki radnik. Obavljala je mnoge duznosti i zadatke prilikom izlazenja
»Komunista« u prvoj godini njegovog postojanja. Policija je dosla do lista, ali nije mogla da otkrije stampari.
ju i naCin rasturanja matenijala. Vuk:ica je umela da
cuva tajnu, bila je pazljiva, savesna u radu. I danas, kad
se toga secam, zelim da kazem: bila je sjajan covek, divan komunista, divan lik koji se ne zaboravlja.~<
DEO VELIKOG POKRETA
Secaju se tal<ve Vukice i drugi koji su se sa njom
susretali u to vreme. Pravila ilegalnog rada, :istina, nala-
gala su da se sto manji broj !judi medusobno poznaje,
pogotovo da ne znaju prava imena i sta ko radi. Pa ipak,
postoje seCanja i Zivi svedoci. Tako se i »Ilija<(, koga u
svojoj biografiji Vukica pominje, u stvari, drug Todor
I
I
I
I
25
�rasta, nije mnogo ni govorila. Ali, ostavlja!a je, iako mlada, sna.Zan utisak punog poverenja, pouzdanosti. Posle
smo se vida!i: predavala mi je materijal u manjim pa.
ketHCma. Taj materijal putovao je naSim· vezama za
unutraSnj~st, za. Vojvodinu, Cr~u Goru, Makedoniju:
Sve J.~. r~dila smrreno, ?rzo, sve Je razumela. Kao najis~4SlllJI _rlegalac, sav predan revolucionarnom poslu ... .<<
.. !lfesto k~snije, Vukica je prestala da daje materijal
»~hJI<< 1 blla Je povezana sa drugim ilegalcem Cije je ime
~110 -~>Petar« _(student Vaso Prlja) a zatim sa jos jednim,
CIJe Je nue b!lo »Zoran«.
Svim srcem, svom snagom, uspeSno, Vukica je iz· ·
vrsav~la svoje partijske zadatke. Tome se sva .predala.
Malo Je ko znao ono !ito je zapisala u jednoj recenlici svoje hiografije:
»Izgubi:vsi posao kao tipkacica (daktilografkinja) tada sam radlla kao mlada radnica kod jedne snajderke«.
Iz ove reCenice vidi se da Zivotni uslovi Vukice Mitrov•iC ~is? hili nimalo laki. Sarna je zaradivala svoj
~leh. Ah, Is~ovre'?eno, ucestvovala je, celim svojim hicern, u h_orhi prot1v nenarodnog rezima. Bila je deo onih
napred~h snaga u Beog~ad? koje nisu poklekle pod terorom drktature. Raznos1la Je >}Komunist« odrZavala veze i tin1e davala svoj doprinos. . .
'
Borheni duh u Beogradu 'i Srhiji je narastao. Tako
je hilo i 1934. godine i 1935. Vod:ene su mnoge akcije
radnika i naprednih studenata.
.
Mesni komitet Partije, tako, u prolece 1934. godine
lZdaJe letak u kome se zahtevaju vece nadnice za radnike
u preduzeCima, pomoc: i socijalno osiguranje nezapoSienlim radnicima, veCe plate ni:Zim Cinovnicima, zabrana
ot~uStanja radnika s posla i tra:Zi zabrana visokih kirij~a.
TaJ letak se Stampa u Stampari}i »Komunista« i rastura
po Beogradu. . . Cesto njega od stamparij e do drugih
drl!-gova p;.enosi i. Vu.ki~ MitroviC. T? Cini i sa drugim
lec1~a. kOJI s"': popvlJUJU _u fehruaru 1 martu te godine.
To rum 1 u oc1 Prvoga rna] a 1934. godine. Iz njenih ruku
uzimaju ga drugovi ,j lepe po zidovima ! stahlima drveca
u ~e?gradu. Na letku piSe »Ziveo prvi maj«! Vukica obavl]a 1 mnoge zadatke, kao clan partijske tehnike, u vreme pnprema za IV Zemaljsku kon!erenciju KPJ ...
Radnici, !!radevinari, povodom godisnjice Lenjinove smrt1, 20. Januara 1935. godine, na gradilistu Crkve
sve~o.& Marka istakli .su veliku crvenu zastavu koju je
pohciJ a uspela da skme tek drugog dana. Radnici drugih stn~k~ su Cesto Strajkovali boreiC se za svoja prava.
Komumst1 su u Beogradu, takode, razvili politicku akci-
ju u vezi- s predJzbornom politiCkom borbmn za skupstinske izhore koji su hili zakazani za maj 1935. godine.
Bio je snazan i napredan studentski pokret na Beogradskarn univerzitetu. VladajuCi reakcionarni krugovi nisu
poliitickim sredstvima mogli da zaustave !alas naprednog demokratskog antifasistickog pokreta, pa su pocet:
kom 1935. godine preduzeli drasticne mere protiv naprednog studenstkog pokreta. Vlasti su u ViSegradu stvorile
posehan koncentracioni logor i 29. januara 1935. u taj
logor odvedena je prva grupa studenata [z Beograda.
Sarno tri dana kasnije, 1. februara, odr:Zane su velike
studentske demonstracije. PcJilcija je opko!ila zgradu
Univerziteta u kojoj su se bili zabarikadirali studenti i
pokuSala nasilno da prodre unutra, ZeleCi da rasturi demonstrante. Tom prilikom, Zandarmi su pucali na studente strajkace i uhili studenta Mirka Srzentica.
Radnicima i studentirna prikljuCule su se u ovim akcijama svojim zborom i Zene Beograda na kome je usvojena rezolucija u kojoj se protestuje protiv izbacivanja Zena ;iz javne privrede, protiv tliranije, bespravlja, a
postavljeni su i drugi socijalni i politicki zahtevi.
Vukica je hila deo tog velikog revolucionarnog pokreta u Beogradu. Mali, na odredenom poslu, alii dragoceni, uvek siguran, postojan deo.
Ali, ni policija nije sedela skrstenih ruku. Ona !raga za svjma koji uCestvuju u tom pokretu. PoSto-poto
htela je da se dokopa Stamparije )>Komunista«, da sazna
ko sve uCestvuje u tom poslu.
HAPSENJE U ZORU
Pocetkom aprila 1935. godine policija je uspela da
proVa!i u partijsku organizaciju Beograda. Mnogi komu.
nisti su uhapSeni. Medu njima bila je d Vukica. Ona o
tome pise u svojoj hiografiji:
» ... Uhapsena sam u 3 casa nocu 14. aprala o. g. Moja braCa su bila uhapSena Sest dana pre mene . .. PoSto
nijesan1 bila obavije.Stena da je provala nastala ti po naSoj linij:i, to sam mislila da me odvode radi neke sitnice,
zbog braCe, kao Sto su mi agenti prilikom hapSenja i rekli. Ali kad su me predali dzelatu Vujkovicu, odmah sam
shvatila da je nesto ozhiljnije ...«
Taka Vukica poC.inje, jednostavno i mimo, u biografiji koju je pisala sopstvenom rukom, da priC.a o strahotama koje je prezivela u heogradskoj policiji tog pro-
\
27
�Ieca 1935. pnilikom svog prvog hapsenja. Ali i svog velikog herojstva. Herojstva cutanja, poricanja, prkosa j
ponosa.
0 tome govore redovi koje je sama napisala, alii danas Zivi svedoci. Eva Sta se sve odigralo sa Vukicom u
tom mu&IiStu.
cim su Vukicu uveli u sobu poliaijskog krvnika VujkoviCa, on je skoCio, uhvatio je za uho i poCeo je da joj
pokazuje hrpe uhvacenog partijskog materijala. Vukica
je prepoznavala, u magnovenju, sve te materijale. Mnogi
od njih bili su, u stvari, oni paketici koje je nosila od
jednog do drugog mesta, prepakivala, delila. Bili su tu
i brojevi »Komunista«. Pretrnula je, ali nije izgubila pri~
sustvo duha. Besan, VujkoviC se okomio na nju pitaM
nj,ima:
28
- Ovo je tvoj materijal? Sigurno ga prepoznajes!
Odmah reci!
Vukica je brzo odgovorila:
- To nije moje, niSta od toga ne poznajem ...
Istoga Casa na njeno lice se sruCio udarac debele
Vujkoviceve sake. Dohvatio ju je, potom, opet za kosu
i odveo na vrata druge sobe. Vukica je opel pretrnula.
Na stolid, poguren i sav isprebtijan, bio je »Petar«. Poznavala ga je. Njemu je predavala materijale. Vujkovic
je odmah nastavio da ispituje:
- Da li onoga tamo poznajes?
- Ne, ne poznajem ... -. odgovorila je Vukica.
Policijski dzelat, Vujkovic se tada razbesneo kao
ris. Krv mu je jurnula u lice. PoCeo je da viCe:
- Ne znas, je 1i, kucko komunisticka!
Njegova snaitna, debela ruka ponovo se sruCila na
njeno lice, jedamput, dvaput. Vujkovic se prodrao:
- Govori!
Vukici, kao munja, prolete misao i reCe:
- Pa, nijesam ni videla lice tog mladica, vidite kako je savijen...
VujkoviC je zgrabio ponovo za kosu i uvea je u sobu.
Pniveo ju je sasvim blizu »Petra« ... I, >)Petar« je polako
digao glavu, svu okrvavljenu i u modr.icama.
Vukica je ponovo pretrnula pomislivSi: »Kako suga
grozno tukli, zloCinci . ..« Ali, tada se dogodilo neSto Sto
Vukica nije oCeldvala. »Petar<{ joj je rekao:
- Nemoj da izvodiS, ubiSe me, ani znaju sve!
Evo kako je Vulc\ica opisala sta se dogactalo u tom
trenutku, sta je osecala, sta je usledilo:
»Mene su te rijeCi viSe opalile nego VujkoviCevi Samari. I tada sam rekla da ga poznajem, da sam se upoznala sa njim proslog ljeta u Budvi na moru (kao sto
sam se, stvarno, i upoznala prv;i put sa »Petrom« na 1egalan naCin), ali .da sa njim nijesam imala nikakve veze
osim sluCajnog susreta na uliici . . ,{(
Vukica je oseCala da je »Petar«, pod straSnim bat~~
nama, za trenutak popustio i htela je da mu pomogne,
predstavljajuCi da se oni znaju samo taka, liCno, sa
mora. Ali, Vujkovic je nastavljao svoj zlocinacki plan.
0 tome Vukica piSe:
» ••• Onda su »Petra (<odveli, a doveli »Zorana«, o
.kame ja stvarno nijesam niSta znala osim da_ sam IDlf
davala matedjal, i zato sam tvrdila da ja tog dJecaka VIdim sada, na policiji, prvi put u Zivotu. Odveli su »Zorana« a meni su naredili da se svlaCirn. Kada sam ostala
u h~ljini d bosa, Kosmajac mi je vezao pozadi ruke n
lancima, gurnuo me, pri Cemu sam potrbuSke pala na
pod, digao mi noge i vezao zajedno sa rukama i onda
udarao po tabanima Zilom. VujkoviC, CupajuCi mi kose,
post<avljao pitanja, a jedan agent sjeo mi je na lecta i
zapuSio usta krpom . .. «
»NISTA VAM NECU RECI!«
PoCinjalo je straviCno muCenje dvadeset trogodiSnje
Vukice. Zloglasni policijski dzelati, Vujkovic i Kosmajac, ogrezli veC u zloCinima, sa svojim pomoCnicima,
srucili su se na tu krhku, nejaku devojku. Dok su zile
sekle njene tabane, lanci se urezivali u ruke i noge, dok
su joj cupali kose, a usta zapusavali prljavom krpom,
pobesneli VujkoviC je urlao:
- Ljudi su tu! Tu je Ilija, Steva, Sveta, Petar, Zoran! G_ovori!
Vukica je Cutaia iako je znala sva ta imena. Bila su
to ilegalna imena !judi koje je poznavala, sa kojima se
susretala. Ali je cutala. Dok su pljustale batine. Vujkovic je nastavljao da je ispltuje:
- Materijal je sav u naSim rukama, joS nam sarrio
treba stamparija, pa smo zauvek unistili beogradsku komunistiCku organizaoiju . .. Govori!
Opel udarci po Vukicinom telu. Agent koji je sedeo
na Iedima se ne di:Ze. Kosmajac besomuCno Siba po tabanima.
- Ti nam ·moraS sve kazati do Sest sati, pa makar
izdahnula pod nama.
Opet udarci, sve jaCi, sve oStriji.
Svedok ov.ih straviCnih Casova kroz koje je prolazila Vukica i danas je Ziv. Tada je bio u istom zatvoru,
~29
�u hodniku, pa zatim u susednoj sobi. To je bio »Ilija«,
drug Todor Vujasinovic. On o tome priCa:
· »Dok sam stajao u hodniku, okrenut licem zidu,
agenti su dovodili nekoga. J os tu su ga tukli. Dok su prolazili iza mojih leila, osetih da je to zena. Nisu joj dali
ni da predahne. Cim su je uveli u susednu sobu poceli
su odmah da je saslusavaju... U tom trenutku ja nisam
zhao ko je ta Zena, jer nisam mogao da je vidim. Do
mene. Bilo je to neSto neizdr.Zljivo. Kasnije sui mene na
gde su je odveli. OseCao sam da se radi-o neCemu neve-
rovatno uZasnom. PriguSeno jeCanje, a zatim povreme-
30
ni jauk zene koju su mucili dovodili su me do takvog
stanja da sam pomislio kako bi bilo da sko6im i udarim
glavom 0 zelezni radijator, koji je stajao nedaleko od
mene. Bilo je to neSto neizdr.Zljivo. Kasnije sui mene na
sliCan naC.in muCili, ali ovih nekoliko sati koje sam provee prislonjen uza zid sluSajuCi Sta se u susednoj sobi
radi, bili su, taka mi se Cinilo, straSndji od svega Sto sam
kasnije i sam preZiveo. Zena je, jeCeCi, odbijala da odgovara. Cuh kako nekoliko puta dovode »Petra<(, a onda
opet poCinju da je tuku. Ja sam na kraju shvatio 1 viSe
instinktivno, koga tako strasno muce. Bila je to Vukica
MitroviCJ naSa veza sa Stamparijama. Dakle 1 tra:l.e Stmnparije! TraZe »Komunlist«! ZnaCi i Vukica je tu. To mi
je saznanje u tom Casu bilo zaista joS straSnije.«
Kazivanje Todora Vujasinovica potvrduje ono sto
je Vukica sama napisala:
»Ostajala sam uporna pri tome, da nijesam i ne
znam, kao Sto i stvarno nijesam znala gdje je Stamparija. Bilo je skoro sectam casova kad su prestali da me
tuku ...<c
Dve reCenice! A taka puno govore. . . Puna Cetini Casa muCitelji su iskaljivali svoj bes na Vukici, tukli je,
muCilrl. taka straSno da je i u susednoj sobi, kako se seCa
drug VujasinoviC, teSko bilo sluSati sve to. Cetiri Casa
batinanja i ni jedna jedina rec priznanja. Sarno prkosno ))nijesam« i »ne znam«! Cuvala je Vukica tajnu o
Stampariji.>~Komunista<,, nije odavala svoje_ drugove. Drzala je cvrsto svoju datu rec. Rec datu kad je stupala u
revolucionarni pokret, kada je polazila na prvi zadatak,
kada joj je saopsteno da je postala clan KomunistiCke
partije. Cutaia je iako to neki nisu ...
StraviCan Cin u zatvoru se nastavljao. Sarno za Casak
Vujkov<iC i Kosmajac prestali su da je tuku. Oleo sectam
Casova.
>>Onda su ponovo doveli >)Zorana« i pitali ga: _))Je li
ana«? On je, mucajuCi, odgovorio: >>Jest, ona je<d PoSta
nije mogao da govori dali su mu da piSe svoje sasluSa-
nje. Ja sam !ada prenijeta u agentsku sobu u Cijem je
jednom CoSku Ie:Zao »Petar«, vezan u Iancima. Cuvao nas
je jedan agent. Tokom citavog dana agenlli su stalno zalazili k nama i svaki po neSto ispitivao, a VujkoviC i Kosmajac uvije_k sa jakim prijetnjama... Druge nqCi na;
sasluSanju -zatekla sam »Zorana<< vezanog na podu kak6
ga VujkoviC tuce. Polozili su i mene do njega, pa poceli
tuOi. J a sam Cutaia. Tada je »Zoran« poCeo da me mali
da priznam, govoreCi da je veC mnogo batina dobio radi
mene. To me straSno ubilo i tada sam rekla da Cu sve da
priznam, na Sto Su »Zorana« odmah odveli, a mene su
stali da sasluSavaju. J a sam onda ponovo poCela govoriti, da nemam Sta da priznam. Tada su- udarili jaCe, taka da sam se onesvijestila«.
StraSno muCenje Vukice se nastavljalo. 0 tome drug
Todor Vujasinovdc kazuje:
»Vukica je proSla najstraSnije ... Na nju su se sruCili naroCito prvih nekoliko dana ... Na njoj su isprobali sve sto su znali od svog dzelatskog zanata. Mislim da
ih je najviSe razbesnelo to· Sto im je veC prve no6i rekla:
)}Znarn, ali neCu da kaiem!<'
Ne znam zbog cega .im je to dobacila. Toliko snage
i hrabrosti ja ne bih bio u stanju da smognem ... «
»DA JE KAMEN, PROGOVORILA BI!«
Cutaia je Vukica do besvesti. A kad bi se osvestila
ponovo su je vezivali i ponovo tukLi. Govorili su joj da
Cuti zato da bi dobila u vremenu, da njeni saradnti.ci saznaju, da se sklone i da sakriju stampariju.
»Zaklinjala ·sam se svim i svaCim da nije tako i
da nemam pojma o nikakvoj Stampariji. Tada su inscenirali ovo: kao, toboz, oduluCili Vujkovic i Kosmajac da
me usmrte. DizaN me sa patosa i bacali dolje, vukli
za kose ,tukli glavom o pod i mlatili pendrekom i Zilom
kud su stigli. Tada je skoCio jedan agent, izvukao me iz
njihov<ih ruku i odnio me u agentsku sobu. To je bio
»dobar Covjek'< moj »SpasitelJ<<, kome sam ja trebala da
se povjerim. Prema melii je nje:lno i blago postupao i
oCinski mi savjetovao da mu ja sve ispriCam i da on to
neCe njima zlikovqima priCati, veC Ce samo nastojati da
me viSe ne muCe. Ja sam mu, takoder bole6ivim glasom,
odgovorila da- sam, na:l:alost, sve njjma ispriCala i da viSe
nemam Sta da ka:le1n ... Te noCi su nekoga straSno tukli, jaukao je i urlikao da je, mislim, i najokrutniji covjek
morao da protrne. Kosmajac je Sirom otvorio vrata na-
31
�32
Se sobe i s vremena na vrijeme pitao me da li Cujem i
da li poznajem glas svoga (starijeg) brata, da li cujem
kako me mali da sve ispriCam. »Mi mu sada gulimo koZu, on Ce da priCa kad neCeS ti« . .. Zatim su doSli da n1i
kazu da ce sada i mladeg (brata) da tuku ... tinilo mise
da sve !jude tuku samo radi mene, kao sto su mi oni to
stalno i govorili. .. << ·
Pritisak policijskih zlocinaca na Vukicu se nastavljao. Mucili su je, tukli, ucenjivali. Ucenjivali i priznanjima nekih drugih, takode uhapsenih. Suocavali su je sa
njima. Ucenjivali su je zivotom brace. I opet nastavlja1i da tuku.
»Tada su mi »pokazali<< akt s kojim im ministarstvo
nareduje da, po cijenu nasih glava, moraju doCi do istine. »NoCas je krajnje vreme da nam kaZ.eS Stampariju...« Odveli su me u sobu odakle sam slusala udarce i
jauke. Tukli su kao bijesne zvjeri. Ja sam osecala kao
da Cu da poludim. Tra:Zila sam sredstvo da se ralllim i
nasla sam jednu veliku zihernadlu sa kojom sam zakopcavala dzemper. Zamolila sam da me odvedu u klozet i
tamo iskopala prilicno duboku ranu na lijevoj ruci sa
namjerom da prekinem neku venu. Ali nijesam uspjela
jer me sprijecio agent ... Na njego~ ~iku dotrcali .~u r;:tnogi agenti, ste;5li me za.ruku, odmjeh u ~<;ancelanJ':' mko
se nijesam b1la onesvlJeStl!a. Odmah su JaVlh za ljekara
i dok smo ovog- Cekali Samarali me i pljuvali i naziv~li
najpogrdnijim imenima. A Vujkovic da sam mu s tm~
sve priznala. Ljekar mi je z_avio ;:an_u: onda _sum~ _odv~l~
u Dr.Zavnu bolnicu, tamo m1 procist11i ranu 1 st~v1li C:et1n
kopce. Poslije su me odmah povratil,i natrag .' dugo me
gnjavili da im istinu kaZem zaSto sam to uradlla. Ja sam
im rekla da viSe nijesam mogla da izdriim batine i da
gledam i slusam mucenje drugih. Mozda je to bio i pravd razlog, i maZda sam to uCinila iz maloduS11:osti, je!
da sam bila hrabrija i otpornija sigurno to ne b1h urr:?•la, iako ja pravdam samu sebe da u ton:> momentu m]esam mislila na smrt, nego samo na bolniCu. Sutradan su
stalno pored mene stajala dva agenta i nijesu mi davali
da se mrdnem. Morala san1 nepomiCno da leZim, a u sow
bu su svakoga Casa zalazili svemoguCi agenti i svojom
vikom i psovkama nastojali da me zbune .. .«
I ponovo su je odvodili na saslusanje. Gubila je povremeno svest. SuoCavali je, muCili. ..
» •.• ViSe me nijesu vezivali, ni tukli po tabanima,
veC samo po tijelu 1i nastojali da Cujem i vidim sve Sto
se desava, tako da za 14 no6i u agentskoj sobj nijesam
uopste zaspala. Svake noci su me odvodili na saslusa·
vanje, a isto taka i »Petra{< koga su i dalje uZasno tukli.
Stalno su zahtjevali da im kazem iii covjeka koji mi je
predavao materijal ili Stampadju .. .«
Cetrnaest dana i Cetrnaest noCi strahoViitog muCenja.
UZasnih batina. Trenuci bez svesti. SuoCavanja, pritisci,
pretnje, psovke. Telo pocrnelo od udaraca. Uzas zbog
koga je sekla vene. Ali nije Zelela smrt, nije bila malodusna. Trazila je u tome samo trenutak predaha. I jos
imala snage da sebe prekoreva kako nije dovoljno brabra i otporna. I opet, tako izranjavljena na sasluSanjima,
pod novim udarcima svirepih dzelata. Ali je cutala. A
kada je govorila nlSta nije priznavala.
0 tome govori svedoCenje druga Todora VujasinoviC.a:
»Jednoga dana, dok su me suoCavali sa »Petrom« · u
nastojanju da se sto pre dokopaju stamparije, sav besan dobacio mu je Kosmajac: »Slu.Saj ti, nemoj da nas
sluCajno laZeS. Da je kamen, dosad bi progovorila.«
Mislio je na Vukicu i njeno cutanje...
A ona je, zaista, Cutaia. I kad su me sa njom suoOili, iako sva izbezumljena od batinanja- cutala je. Nije,
kazala da n1e poznaje. Sarno je »Petru«, sa kojim je bila,
u sob:i, -polusvesno kazala: »Ako joS i ovaj rekne da n1e
zna, teSko meni<<.
Nasam kazao. Nije ni Vukica kazala. I pred policijom i pred sudom ostalo je da se ja i Vulcica nikad nismo poznavali.«
STRAJKOVANJE GLADU
Cetrnaest dana i Cetrnaest noCi - muCenja!
Pod udarcima pobesnelih agenata. Vezanih ruku, no·
gu. U lancima. Tabani otekli od besomucenog batinanja.
ISC:upane kose. I telo bukvalno crno od masnica. Rana
na ruci, sopstvenom rukom stvorena, samo da bi se predahnulo, makar za casak, od agenata koji su najmanje
1iCili na !jude, a najvd.Se na razularene zveri.
I pritisci, ucene, suoCavanja.
UZasni trenuci. Ogromni napori da se ostane pri
svesti, da se zna Sta se govori i kad svest, zbog batinanja, poCinje da se gubi, da tamni. Uzas zbog slusanja
kako druge tuku, kako orui jauCu, urliCu, _padaju, posrCu.
Cetrnaest dana upornog Cutanja.
Cetmaest dana nepriznavanja.
Cetrnaest dana neodavanja.
Cetrnaest dana prkosa.
I sve to u jos toliko noCi.
3 Vukica MitroviC
33
�Takva je, eto, bila Vukica u prvom sudaru sa neprijateljem. Ta mala, krhka .devojka sa juga Jadrana, ne.
primetna i tiha devojka koja je koracala beogradskim
ulicama samo tri godine pre- tih straSnih dana i noCi, ali
koja je vee tada postajala jedna od legendi belog grada
- legenda koja se slobodarstvom zove.
Otkuda toliko snage u tom zenskom bicu? Otkuda
toliko vere u sebe samu? Otkuda toliko ponosa i prkosa?
Otkuda toliko hrabrosti? Otkuda spremnosti da se pred
neprijateljem ne poklekne i kada je jasno da je i konac
Zivota blizu?
Odgovor, sigurno, treba traziti u svemu sto je nju
sazdalo. Treba se setiti njena de11injstva u kome je bilo
mnogo mukotrpnih dana. Treba se setiti njenoga oca,
Iva koji je u ime slobode lezao na robiji u austrijskim
){azarnatima- a na sudenje dolazio u crvenoj majici. Tre~
ba se setiti njene majke Ivanice, koja je hrabro noslila
teret parodic~ na svojim pleCima, prigrlivSi svoju decu,
i ne pustajuCi suze kad je najteze bilo.
Treba se setiti i VukiCinog ulaska u revolucionarnJ
pokret, njenih prvih drugova, radnika, proletera. Ona
se setiti nje·
34 im je pripadala jer je i ona takva bila. Trebapartije Jugonih reci kad je postala clan Komunistlicke
slavije...
Za kratko vreme, istina, ali zato snaZno i duboko,
iskovala su se njena ubedenja da se treba do kraja boriti za drukciji, lepsi zivot nego sto je onaj u kojem se
. tada zivelo. Za drukcije, pravendije drustvo.
Sarno takvo nbedenje, takva svest je ono sto je moglo da rodi takvu odlucnost, postojanost, heroj ski stav.
I jos jedno saznanje. Sa njom u stroju koraca jos bezbroj takvih, neustrasivih boraca.
To ubedenje i saznanje davaLi su Vukici snagu da,
iako dovedena na ivicu fiziCkih i duhovnih snaga, izdrZi
i dalje. I datu, u po1iciji, a zatim i u istraZnom zatvoru,
bude spremna da se i dalje bori.
Evo price o tome, price koju je pisala svojom rukom:
>>Cetrnaestog dana >>Petra« i mene su preveli u zat~
vor odakle su nas recte sasluSavali . .. Dva i po m jeseca
smo bili na policiji i zbog togastrajkovali gladu da nas
predadu sudu. . ,<(
Koliko je, zaista, trebalo imati- snage i svesti -da se
posle toliko muka zapocne jedan ad najtezih vidova bar.
be- strajk gladu! Bilo je to jedino oruzje i Vukica se,
zajedno sa ostalima, njega prihvatila. Prema njenom svedocenju, pos]e Cetiri dana strajkovanja g!adu, V]asti Sll
poCele da 1ih predaju sudu,_ ·u takozvani istraZni zatvor.
Medutim, nisu sve uhapSene prebacili iz policije. Ali, ni
Vukica, ni ostali nisu dozvolili da budu - pode!jeni. Nastavili sui u sudskom zatvoru da strajkuju gladu.
Sedam dana i sedam noCi, bez trunke hrane, bez
gutljaja vode! A prebijeni, u ranama, pod tempera·
turom.
Sudske vlasti morale su da popuste. Svi uhapseni
prebaCeni su !i.z policije u sudski zatvor.
Ali, samo posle dva dana, Vukica i ostali opet stu·
paju u strajk gladu. Time su protestovali zbog policij·
skog terora koji je izvrSen nad njima.
Opet cetiri dana bez mrve hrane, bez gutljaja vode.
Sudske vlasti su tada, toboze, htele da im pruze medicinsku pomoc. U zatvor je dosao sudski lekar. Ali on
nije hteo da ih pregleda kako treba. Jer, da je to ucinio,
da je zabeleZio njihova pnlvo zdravstveno stanje, sva po~
crnela tela, razbijene tabane, U.SCupane kose, rane bio bi to dokument koji bi neopozivo govorio o strahovitom, zverskom teroru policije. A takav dokument sigurno bi izazvao reagovanje javnosti... Policija je htela da
prikrije svoj krvav1i trag.
I Vukica, zajedno sa ostalima, treCi put stupa u
strajk gladu. Jos dva dana; dve nod. Ukupno: trinaest
dana i trinaest noCi. I u toj teSkoj borbi, Vukica, iako medu anima koji su najviSe stradaLi od batinanja~ drZala
se postojano, hrabro .. Mirna i tiho trpela je glad i nije
htela da uzme ni korriadic hrane, ni kap vode.
,
SPREMANJE ZA SUD
Ali i tada, u tim teSkim Casovima, Vukica i ostali
nisu se opuStali. Dogovorili su se kako da nastave svoju borbu, da budu na sudu oslobodeni. Eva sta o tome
piSe Vukica:
», .. JoS dok smo bili na policij:i dogovorili smo se
da sve Sto nije konkretno dokazano poriCemo. Taka su
se drugovi dogovorili da i za mene poreknu i da ka.Zu da
to nijesam bila je, veC neka druga djevojka meni sliCna
i poSto nijesu znali, tj. poSto ))Petar« nije znao kako se
zove ta djevojka, to se u straSnim mukama sjetio mene
kao poznanice i kazao da sam mu ja davala materijal.
,,zoran« je to takoder pod batinama potvrdio . .. «
u strajkn gladu spremali su se za jos jednu borbu,
na sudu. Ali, u toj borbi nisu bili sami. Mada odvojeni
od svojih drugova zatvorskim zidovima i reSetkama,
imalli. su njihovu pomoC i, Sto je najvaZnije, »Komunist«
,.
�36
je i dalje izlazio! Bila je to druga godina njegovog izlazenja. Bez ijednog prekida stampan je i rasturan svakog
meseca.
Policija se u jednom trenutku nadala da ce likvidirati »Komunist«. Jer, uspela je da provali u jednu njego.
vu Stampariju. C:ak je bio uhapSen i »DukiC<< - Dragu.
tin Colic. Ahi, on je uporno cutao na saslusanjima i pored
teSkih batina. Cutao je i »Ilija« -. Todor VujasinoviC.
Cutaia je »Vera« - Vukica MitroviC. I policija nije mo·
gla da pronade put ka drugoj stampar.ij1i. Uveliko se, bas
u to vreme, pripremao junski broj ... Kako ce zgledati
ako njih optl1Ze za izdavanje komunistiCkog lista, drte
ih u zatvoru, sude, a »Komunistc< i dalje izlazi?!
Sa ostalima, Vukica je bila prebacena na Adu Ciganliju, ostrvo u Savi kod Beograda, gde se nalazio zatvor Suda za za8!iitu drtave.
Spremalo se sudenje. A vreme u kome je trebalo da
se odrZi, kao i vreme kada je izvr.Sena provala i hapSe.
nje imalo je svoje odredene odlike. Evo kako to objasnjava drug Todor Vujasinovic:
»Kao Sto smo pali u ruke policiji u najnezgodnije
vreme, na Adu smo stigli u najpogodnije vreme za nas.
Provala je pocela u doba najnapregnu1lije izborne kampanje. JeftiCeva vlada, u borbi da odr:Zi svoje pozicije,
nije birala sredstva. Da bi uguSila u zacetku i samu pomisao na legalizovanje Partije, makar i u formi stranke
radnog naroda, ana u svom teroru nije prezala ni od Cega. Mi smo joj, dzgleda, upravo dobra dosli da bi postupkom i terorom primenjenim nad nama Sto viSe zaplaSila svet. Njoj je u ovom momentu odgovarala ovakva provala, koja je zahvatila i provinciju. Vlast je pokusavala
da baukom komunizma zbuni Sto viSe gradanske elemente i selo.
Petomajski izbori znatno su izmenili situaciju. Poka:Zalo se da niSta viSe nije bilo u stanju da zaustavi rastuCe nezadovoljstvo masa. VladajuC.i re:Zim morao je da
pristupi pregovaranju sa izvesnim vodedm ljudima dotadasnje gradanske opozioije... Macek ... Korosec ... koji nisu bili mnogo bolji od onih koji su do tada bi1i na
vlasti. ReZim je poCeo da manipuliSe sa izvesnim »demokratskirn« popuSt~njem~ »davanjem« izvesnih »Sloboda«.
Taka se desilo da smo Sudu za zaStitu dr:Zave bili. predati u doba kad je on - prisiljen novom situacijom - u
svojoj proceduri bio gotovo najblazi. Vee prvih dana,
»zbog nedostatka dokaza<c, veliki broj om ladinaca bio
je puSten iz zatvora. PuSteni su i Vukica MjtroviC i Veso
Maslesa. Narocito nas je obradovalo pustanje Vukice.
Posledice mucenja i strahota koje je za vreme istrage
prozivela bile su toliko jasne da su joj zaista bili potrebni leCenje i nega.«
Sudske vlas1li su manipulisale; pustale su pojedince
iz zatvora, ali su drugi otiSli na robiju, u mitrovaCku ka~
znionu.
I SVEDOCENJEM PROTIV TERORA
A Vukica, Sta se sa njom zbivalo posle zatvora?
U redovima koje je sama pisala, ona ka:Ze:
»Poslije zatvora trebalo mi je dugo vremena dok
sam se oporavila. To moje stanje iskorist.ili su drugovL.
za kampanju protiv policije .. .<<
Iako sva izmuC:ena, naruSenog zdravlja, taka da Cesto nije mogla sama da ide, Vukica se pojavljivala u javnosti. Neka ljudi vide Sta policija nenarodnog reZima radd u zatvorima! I takva, bolesna, na livid snage, Vukica
se sama, sobom borila.
BaS -tada, u Beograd su doputovali neki profesori
sa pariske Sorbone. Oni su -se interesovali za stanje u
politiC:kim zatvorima i, posebno, za one koji su hili uhapseni u Vukiicinoj grupi. Zajedno sa drugovima koji su
prikupljali podatke za ovu grupu profesora, Vukica im
je, do detalja, pricala svoje stradanje. 0 tome ona pise:
»Profesor Bebli, koji je potpisnik na Manifestu za
amnestiju, pisao je sve Sto sam govorila. Tim profesor.ima je poslije nekoliko dana pilicijski otkazano jugoslovensko gostoprimstvo . .. «
Ali, to nije moglo da spreci profesore sa Sorbone
da u stampi Velike Britanije i Francuske i nekih drugih
zapadnih zemalja, bas zabvaljujuCi svedocenju Vukice
i podacima koje su prikupili uz pomoc beogradskih kornunista, piSu o brutalnosti jugoslovenske -policije.
Ne predaje se Vukica! Sarno sto je izasla .iz zatvora,
iako veoma IoSeg zdravstvenog stanja, ana svedoCi. Ali
u isto vrerne, kad se stvarao jedan odbor Zrtava terora,
i ona je trebalo da bude njegov Clan. Stupa i u organizaciju Crvene pomo6i, kao Clan Mesnog komiteta. Ona
o tome piSe:
»Rad organizacije bio je tek u zaCetku. Radilo se na
stvaranju C. P. grupa po fakultetima i sindikatima, na
skupljanju novca za hitnu pomoC osudenim drugovima
i placanje njihovih advokata, na stvaranju odbora majki polit. osudentika, koje su trebale da potpiSu 1i upute.
svim humanim beogradskim druStvin1a jedno pismo.sa··
37
�stavljeno u nasem Komitetu, kao ape! da daju svoj potpis za oslobodenje njihovih neduzno zatvorenih sinova ...«
Iako na slobodi, iako jos sa vidnim posledicama mu.
Cenja u zatvoru, Vukica miisli i radi za drugove koji su
ostali u njima, koji su.zapali u robijaSke tamnice.
NAPUT ...
38
Sarno Sto se malo oporavila, Vukicu je oCekivao joS
jedan zadatak. Bio je to zadatak, ali i priznanje.
Krajem 1935. godine CK KPJ (tada se nalazio u inostranstvu) je zatrazio od organizacija u zemlji da jedan
broj najboljih komunista uputi na skolovanje u Moskvu. Na predlog organizacije KPJ i SKOJ-a, iz Beograda je izabrana i Vukica MitroviC.
Sarno dve godane posle prijema u Partiju Vukica
je medu najboljdm komunistima! A taj castan naziv do.
stigla je - delom. Onim tihim, upornim, danonocnim
radom u partijskoj tehnici. Onom poZrtvovanoSCu, kao
veza izmedu Stamparije »Komunista({ i partijskih organizacija, radnika, svih napred!llih !judi u Beogradu, pa
i u drugim mestima.
Jos viSe, stekla je to priznanje herojskim drzanjem
u po1iciji. Svojim Cutanjem, nepriznavanjem, neodavanjem drugova - revolucionara, neodavanjem svoje Partije. Svojim prkosom i ne'"idenom snagom pred policijskim dielamma. Strajkom gladu, svojim svedocenjem za
svetsku i domaCu javnost - protiv nenarodnog re.Zima.
Svojim naporom da pruzi pomoc drugovima koji su ostali u tamnicama.
·
Zato se krhkoj »Veri« -:- Vukici Mitrovli.C- verovalo. Verovalo kao u najpouzdanijeg borca i druga.
I Vukica je krenula na put. Ona to opisuje u svojoj
nezavrsenoj bdografiji. To su i poslednji redovi koje je
sama napisala o sebi. Doslovce ih prepisujemo:
»Drugovi :iz Beograda uputili su me u Zagreb (tuda
je vodio ilegalni kana! za put u Moskvu. - prim. p.),
gdje sam trebala da dobijem pasos za dalji put. I tako,
cekajuci na pasos budem u Zagrebu uhapsena sa drugaricom kod koje sam bila na stanu. Ta drugarica je hila tuiena od strane ranije gazdarice, koju je napustila
neposredno pred moj dolazak. Tuzila je da je cula tipkanje {kucanje na maiSni), pa s toga posumnjala da se
neSto nedovzvoljeno racH u njenoril stanu. DoSli. su po
drugaricu, a mene naSli kod nje neprijavljenu, pa i mene
odveli. Nju su tretirali kao opasnu stamparku, a! mene
kao kurirku (nijesu imali druga posla), gnjavili nas ce.
tliri dana i uz pomoC intervencije drugariCine tetke pus~
tili nas. Meni zaprijetili, da se odmah izgubim iz Zagreba, sto sam ih odmah i poslusala.«
Poslednji redovi pisarui Vukicinom rukom. I oni svedoce da se pred njom ispreC\ila jos jedna teskoca. Opet u
sudaru sa po1icijom!
Ti sudari nece prestajati ni kad se, potom, vratila u
Beograd*). Nece prestajati jos punih sest godina. Do
pos!ednjeg njenog daha.
Tiha, nenametljiva, skrornna i jednostavna, Vukica
je u-sV'dln tim godinama hila veliki borac mea:u borcima,
svojim drugaricama i drugovima u Beogradu. Sve dok
njeno srce jednog decembarskog jutra 1941. godine nije
zaustavio metak zloCinca, okupatora i domaCih izdajnika ...
>>VERA<< POSTAJE >>SUNJA«
Kraj 1935. i pocetak 19.36. godine.
Vukica je u Beogradu. Opet se predaje svom revo.
lucionarnom radu. Od tada- svoju biografiju viSe nije
pisala rukom, veC samo svojim radom, delom~ A toga se
seCaju mnogi koji su je poznavali. PokuSaCemo, na osnovu njihovih secanja, dokumenata i drugih materijala da
tu biografiju pisemo dalje ...
... Vukica je ponovo u tehnici Mesnog korniteta Par,
tije. Nastavlja posao koji je dobro znala.
»Vukica je bila posebno spretna u rastliranju letaka i drugog alegalnog materijala. Najcesce ga je nosila
u korpi ·sa povrCem. Brojeve -»Proletera«, »Komunista«
i drugog ... Kao kamuflazu, stavljala je po tom materija.
lu povrce iii neku' drugu hranu. Na prvi pogled, bila je
to-skromna domaCica koja ide sa pijace iii iz neke radnje
i Zuri svojoj kuCi. Bez straha, tiho li mirno, izvrSavala je
svoje zadatke, bez uzbuc.tenja i panike, sa ilegalnim materijalom, prolaiila je pored agellata ...«
To je jedno secanje na Vukicu. A ima i drugih.
Da bi izgledala sto obicnije, Vukica je cesto nosila
svoj materijal vodeCi uza se rnlade sestre. U tom poslu
* Prema svedoCenju drugarice Spasenije BaboviC, krajem 1935. godine
Yukica je ilegalnim putem _stigla u Moskvu. SluSala je teoretska i
druga predavanja na jednoj vrsti seminara koji su trajali dva do tri
meseca, -a potom se vratila u zem\ju.
·
39
�pomagala joj je majka, Ivanica ... Ona je docekivala u
stanu u Macvanskoj ulici broj 10 mnoge clanove Partije
koji su se tu krili, sklanjali ad policije ili dolazili na dogovor. Ivanica je umela da Stiti Vukicu i njene drugarice i drugove. Aka hi se policija vrzmala aka kuce, na
balkonu zgrade stajao je crveni tepih. To je bio znak opasnostrl..
40
·
Ali, Vukica nije nosila ilegalni partijski materijal i
po.Stu samo u Beogradu. Njeni putev~_ vodili su i u unutrasnjost Srbije, a narocito u Valjevo.
», •. Iako je Cesto sretala agente na ulici, u vozu, na
ZelezniCkim i autobuskim stanicama, nikad se, za Citavo
vreme njenoga rada na tom poslu, nije desilo da je policija ubvati sa ilegalnim materJjalom ... Strogo se driala
pravila konspiracije, a i sama je svoje draZnje podeSavala prema trenutnoj situaciji. .. <'
Na tom poslu Cesto radi sa kornunistom, revolucionarom Milosem Matijevicem Mrsom. Zajedno sa njim
rasporeduje materijale koji stiZu ne samo na razne
punktove u Beogradu nego i u Crnu Goru, Makedoniju
i Vojvodinu. Sve to putuje u koferima sa duplim dnom,
raznim torbama sa skrivenim mestima. Vukica ih nosd
sama .Hi ih daje drugima, sa jasno utvrdenim zadatkom
kuda treba da ih odnesu.
I, svi su joj verovali. Njeno prvo ilegalno ime »Vera« nije joj bilo slucajno data. Bila je tiha i radna, skromna, stalo.Zena i uvek pouzdana. Ni tada nije govori.la
mnogo. Ali svi su verovali u nju, svi koji su radili na tim
teskim poslovima. Znali su da ce ana sacuvati mesto
gde se ani nalaze, da ih nece odati. Na sastanke je dolazila gotovo neopaZeno, dznenadno. ISla je ulicama neCujno, kao da klizi pored zidova kuca. Ali je uvek stizala...
Taka je dobila novo, cetvrto ime.
Najblizi drugovi dali su joj nadimak: »Sunja«,
Tiha »Sunja« je zajedno sa sv;ima koji se bore protiv nenarodnog reZima. Pred njorn su novi zadaoi. Sve
manje se bavi ilegalnim prenosenjem materijala i partijske stampe;pored ostalog i zato sto ju je policija dobra
znala i stalno pratila posle hapsenja 1935. godine. Kao
i ostali komunisti, Vukdca radi na jaCanju naprednog
demokratskog pokreta, kojim je sve uspesnije rukovodila Komunisticka partija. Pravac akcije - sindikati. I
to sindikati tekstilaca. Ona je Clan uprave ovoga sindikata kao jedna iz generacije mladih aktivista. Oni daju
snaZan politiCki podsticaj radu sindikata. Istina, na Celu URSS-a i SBOTIC-a veCinom su se nalazili socijal-dernokrati. Ali kornunisti, rnedu kojima je i Vukica, svojom
aktivnoSCu postepeno preuzimaju podruZnice i neke sa-
veze. Clanovi sindikata, bas zbog borbenosti i politicke
akttivnosti komunrlsta, sve radije su ih birali za radniCke
poverenike i clanove sindikalnih odbora. J edna ad takvih hila je i Vukica, u sindikatu tekstilaca.
UVEK MEDU RADNICIMA
Mnogi se seCaju Vukice iz tih dana, aktivnosti u
sindikatu Beograda, a drugarica Milada Rajter i Neda
BoZinoviC, koje poznaju Vuldcu iz tog perioda, joS pamte
pi:-ve susrete sa njom.
»Prvi put sam je videla na sastanku URSS-a u Radnickoj komori (sadao Dam »Duro Salaj«). Tu su se hili
okupili predstavnici raznih strukovnih saveza. I ana je
tu bila. Neko mi je rekao: »Ova je Vukica MitroviC«. VeC
!ada je hila poznata kao veoma dobra drugarica, aktivista.(<
»I ja sam je pnri put videla na zboru :lena u Radnickoj komori, u grupi radnika tekstilaca. Iako nekako
tiha, nenametljiva, videlo se da se oko nje okupljaju astale drugarice.<(
Ono sto je Vukica radila i dopuinosila, zajedno sa
ostalim drugovima i ,drugaricama, najbolje se vidi po
tome sta se zbivalo u prolece 1936. godine u Beogradu.
Beogradska preduzeca je tada zahvatio !alas strajkova. Strajkovali su gradevinari, kamenoresci, obuCari,
bravari, lhnari, rnolersko-farbarski radnici, mesarski radnici, taksi-Sofer~i, pekari, fasaderi, drvodeljci, monteri,
livci, abadZijskJi radnici, tapetari, pamuCarski radnici i
drugi. Oni su na zborovima i konferencijama isticali svoje zahtcve da se skrati radno vreme i poveCaju nadn'ice,
poboljsaju higijenski uslovi rada u radionicama, da se
ukine rad nedeljom i da se priznaju radniCke organizacije i radniCki poverenici.
Jedan od najveOih Strajkova organizovali su u maju
mesecu gradevinski radnici. Strajkovalo ih je aka 10.000
Oni su, istiCuCi svoje zahteve, odrZali dva velika zbora.
Na Pasinom brdu bilo ih je 10.000, a posle dva dana, na
istom mestu, na zboru je bilo 1.500 radnika. Policija je
hteia da rastuni ovaj zbor. Radnici su se suprotstavili,
pa su zandarmi upotrebili oruzje i tom prilikom jedan
radnik je poginuo, a trojica su povredena.
Ovim strajkom gradevinski radnici prisilili su poslodavce da prihvate veliki deo njihovih zahteva.
41
�42
Posle dva meseca pokrenuia su u Beogradu dva no·
va velika strajka - strajk pekarskih radnika i strajk
molersko-farbarskih radnika.
I Vukica je neprestano med:u radnicima, kao sindi·
kalni aktivista. Ona je u aktivu koji je svakodnevno, a
naroCito subotom j nedeljom, odlaz'io pred fabrike, rasturao radniCku Stampu j- popularnu literaturu, povezivao se sa radnicima i pozivao ih da se organizuju u sindikate, zatim na radnicke priredbe, i koji je, takode, organlizovao marks.istiCke kruZoke za prouC.avanje literature. U svim tim akcijama Vukica saraa:uje sa revolucionarima - komunistima MiloSem MatijeviCem MrSom,
Lepom Stamenkovk, Draskom Dinicem, Trajkom StamenkoviCem, Andi1ijom HabuSem i drugim.
Bio je pokrenut !egalan demokratski i antifasisticki list })Zena danas«. Bilo je to delo Zena komun1sta, pokrenuto na inicijativu i zalaganjem Partije. Vukica i
tom prilikom poma.Ze. Mitra MitroviC se seCa da je razgovarala sa Vukicom o materijalnoj pomoci koju treba
pruZiti ovome listu.
Ali, neprijatelji, policija nenarodnog reZima, ne miruje. Cilj su joj i dalje komunism. Ona uspeva da provali i uhapsi, u jesen 1936. godine, clanove Mesnog komiteta KPJ za Beograd. Usledila su i druga hapsenja. Vukica tada poCinje punom snagom da radi na povezivanju
organizacija KPJ u Beogradu. Sa nekoliclinom .beogradskih komundsta, koji su izbegli provalu, nastavlp rad na
okupljanju jezgra partijskih organizacija u Beogradu
iz koga ce biti stvoreno novo partijsko rukovodstvo. Ona
je zajedilo sa njiina uCinila sve da se prebrodi privreme~
ria dezorganizacija.
NA CELU MESNOG KOMITETA PARTIJE
Bas zbog takvog njenog rada, Vukici je povereno
da rukovodi Mesnim komitetom Partije za Beograd. Bilo je to u martu 1937. godine.
Vukica MitroviC, »Sunja«, hrabra revolucionarka,
gordi i ponosni uhapsenik u specijalnoj policiji, junak
upornog Cutanja pod najte:Zim batinama, vredni Clan
partijske tehnike, ucesnik stampanja prvog broja »Komunista«, organizator radnika u sindikatirna, tihi, ali is·
trajni borac- na celu je partijske organizacije u Beogradu.
Imala je tada samo 25 godina.
I partijski staZ od cetiri godine.
Ali imala je veC veliko ~evolucionarno. iskustyo. I
jo.S viSe, reSenost da se bon, da se _uhvat~ u k_?stac s_
najvedm teskocama, duboko uverei':Je <;Ia Je. po~la pr~
vim putem za sreCniji i lepSi Zivot. Bilo Je to 1 vehko pn·
znanje za nju. Alii podstrek. Sa joS veCim Zarom i predanoSCu dala se revolucionarnom poslu.
U toj, 1937. godini, sve su CeSCi sukobi_ izn:;~d:u naprednog pokreta i fas•istiCkih g~]Ja i o;gamzaOIJ~- Jer,
proiasistiCka vlada Milan~. StoJ~d~'!ov1ca rad1!a J~. tada
na priblizavm;tju Jugoslav1]e fa~1st1~koJ N~mackoj 1 Italijli. Posebno Je nastojala da fas1zu]e zemlJU.
I bas tada, pod rukovodstvom KPJ u Beogradu, kao
i u celoj zemlji, u akcijama protiy vlad~ i njen~ u?.ut:~s~
nje i spoljne politike izrastao Je s~az~n a_ntlfasrstickr
pokret. Na njegovon~ Celu ~u kon;t!-l~Istl. ZaJedno s.a naprednim Beogradanrma onr razbli.JaJU zborove ko]e s~t
faSisti pokuSali da odr.Ze. »Tako su 1. mar:ta ~937. an~~~
faSistiCki raspoloZeni demonstranti demohrah Zeleznrcki dam u Sarajevskoj ulici u kame je bila zakazana konferenaija pristalica fasiste Dimitrija Ljotica. Tu s~ na
ulici razvila krvava borba rzmedu demonstranata 1 fasista u kojoj je bilo dosta povredenih.
Antifasisticki pokret stu12a? je u !'~ve. a~cij~. kada
su Beograd poseCivalj faSrstrckr nem~cki (l •.rtah]anskr
ministri. Pod rukovodstvom Mesnog 1 PokraJmskog komiteta KPJ, protiv ovih peseta bile su ~rg~izovane v~
like demonstracije. Za vreme boravka rtaliijanskog ministra spoljnih poslova, Cana, uveCe ?S: marta 1937., . .U
Knez Mihailovoj ulici doslo je do vehkih demonstraC1Ja
protiv ovog fasistiCk'?g driavnik~. Tom priliko~, demon.
stranti su i pored zandarmemJske 1ntervenc1Je da se
spreCe de~onstracije, zapalili slike Cana i Musolinija.
Protestujud protiv fasisticke vladine politike i deInonstrirajuCi protiv vel:ikih faSistiCkih dr.Zava, Beogradani su istovremeno, izraZavali svoje sirnpatije za ugroZene ze~lje i za Citav demokratski po~ret u Evr~pi. Prilikom posete predsednika Cehoslovacke ~epubhke BeneSa, 5. aprila iste godine, KPJ Je organ1~ovala vehk. .e
manifestacije sa pozdravima demokratskoJ Cehosloyackoj i antifasistickoj borbi cehoslovackog naroda. H11Jade manifestanata traZile od vlade savez sa CehoslovaCkom Republikom. Ove ~~anifes!aaije istov~emeno s~ s~
pretvorile u demonstracuJe prot1v . ._vlade Mllana StoJa_?-InoviCa i pred zgradom Cehoslovacko& pos_l~r;stva doslo
je do sukoba izmeOu demonstranata 1 pohciJe.
43
�44
Beogradani su, takode, izrazavali svoje simpatije
za antifaSisticku borbu spanskog naroda: Oko stotm:t
Beogradana ,iz svih druStvenih slojeva, zaJedno s borruma iz drugih krajeva naSe zemlje, veCinom komunista,
prebacilo se u spaniju i uzelo neposredno ucesce u borbi
spanskog naroda protiv fazizma. Na dan spanJke. Repu?like 14. aprila 1937., i pored progona 1 hapsen]a ko]e
je Po1icija vrSila sa namerom da spreCi antifaSiste da izraze svoje raspoloZenje prema borbi Spanskog naroda,
u knjigu spanskog pos!anika u Beogradu upisalo se preko 1.000 studenata Beogradskog univerziteta.«
Eto, sve se to, pored ostalog, zbivalo u vreme kada
je Vukica rukovodila Mesnim komitetom Partije za Beograd, u kmne su pored nje tada.~ili Isa Jo.van?viC, Vasilije Buha, Svetozar Vukmanov1c-Tempo 1 M1lorad Topalov.
Dejstvovanje i rad komunista u masama se stalno
proSiruje i pojaCava. I partijska organi_zacija se sve vi~e
organizuje. U maju mesecu 1937. godme obra~mvan Je
Pokraji_nski ko~itet KPJ za Sr_1?1ju, y .stvan, nJe~ov ~~
kretari]at od 6 clanova. Medu U]'1ll1a Je 1 Vuknca M1trov1c.
U svojoj dvadeset petoj godini Clan najuzeg partijskog rukovodstva u Srbiji - Vuldca Mi troviC - »Sunja«! U vreme teSkih borbi protiv faSizacije zemlje i pokuSaja nenarodnog reZ:ima Nliilana Stojadinov1iCa da je
veze sa fasistickom Nemackom i Italijom. U predvecerje jos odlucnijih borbi.
Bilo je to za Vukicu veliko priznanje. Priznanje za
Citav njen dotadaSnji rad, za njeno .izvanredno drZ:anje
pred klasnim nepr.ijateljem, za sve ono Sto je uCinila
svim srcem za revolucionarni pokret u Beogradu u Srbiji. Ali, istovremeno, bio je to i podstrek, nove obave·
ze i zadaci. Borba nije prestajala. U nju su hrabro ulazili svi komunisti - revolucional.li, pa i Vuldca. Bila je
to sve oS:trija borba protiv faS:izma u kojoj nisu uCestvovali samo komunisti, veC i mnogi Beogradani.
»Vlada je oStro n::agovala na ovakva istupanja Beogradana protiv fasizma. Ona pojacava pritisak svog poliitickog aparata na napredni radnicki i studentski po·
kret.
Ali, na svaki udar policije, napredni pokret odgovarao je svojim udarom.
Policija je 8. juna 1937. bespravno upala u studentsku zadrugu »SamopomoC« i Medicinsku menzu, ~de je
uhapsila 20 studenata da bi spreCila organizovan]e demonstracija protiv nemaCkog ministra spoljndh poslo':'a
Fon Nojrata, koji je tih dana stigao u Beograd. Na to Je
Parti ja ponovo organizovala krupne demonstracije. Oko
2:000 studenata i gradana demonstriralo je ulicama protrv hitlerovske NemaCke i zahtevalo savez sa demokratskim zemljama. »Dole savez sa Hitlerovom NemaCkom!
Dol~ .f~Sisti!<<, odjekivalo je beogradskim uHcama. Do
ozbil]nih sukoba izmedu demonstranata i Zandarma do~
slo je tom prilikom u Dusanovoj u1ici, zatim kod Studentsko~.. parka u danaSnjem Bulevaru revolucije kao i na
. SlaV1J1 (danas Trg Dimitrija Tucovica). Tokom ovih sukoba poliicija je uhapsila veliki broj demonstranata.
~
Jos se uzbudenje od svih ovih borbi nije bilo ni stisalo, a ubr~? su, 19. JUla, ponovo odr.Zane nove velike
~emon~traciJe. Ovoga puta demonstranti su protestova11 prot1v konkordata. Desetine hiljada demonstranata,
radmka, st.udenat3', daka i drugih gradana, zajedno sa
prayoslavnim svestenstvom, izaSio je na ulice i demons.tpralo prot!v po~lasti~.a k<?Je je tr~balo da dobije katohcka crkva 1 protiV fas1zac11e zeml]e. U danasnojj ulici
7 .. jula, P.olicija i.e. kundacima napala na demonstrante,
ah su on1 nast~vi~I da prolaze kroz grad, probijajuCi se
kroz kor.done z~ndarma ... Zatim je doslo do najveceg
sukoba, Jer su zandarmi upotrebili oruije pucali u denlonstrante i ranili veCi broj lica.«
'
Redaju se i druge <;temonstracije. Na celu njih je 45
K~J. Au. borbenom strOJU komunista je i Vuklica MitroVIC, 9n~ I r:epo.sredno :r:uk_ovodd jednim ad mnogobrojnih
tadasn]1h stra]kova radnJ~a u f!eogradu, strajkom koji
Je. 21. .d~cembr~_1937. godme poceo u »Beogradskoj tekstllno] mdustn]I »A. D«. U strajku je ucestvova!o 950
r~~n~ka, a. na n)ego~9m Celu hila je partijska organiza.
CIJa 1 Vukica Mitrovac.
Tako je i medu ostalim radnicima. Te godine u strajku ~u k~~en~resci, .k~ojaC.i, d~~odeljci, ~elneri, gradevinaru, opsttnsln radniOI, slaJfen I teracen, krznarski radnici, limari i drugi. .. Pod rukovodstvom komunista dalje je jacao i studentski pokret.
NIJE ZNALA ZA PREDAH
U tim danima, kao jedan od rukovodilaca Komunisticke pa;tiie u Beogradu i Srbiji, Vuklica ne zna za predab_.. Strze na mnoge sastanke, dogovara se, poziva na
akCIJe, organizuje ih i uC.estvuje u njima.
Bilo j~ to vreme, kraj 1937. godine, kada je na ce!o
K.PJ, za nJenog genera!nog sekretara, dosao Josip Broz
Tito. Kao i u celoj zemlji, i parllijska organizacija u Beo.
�46
gradu, kojoj je i Vukica pripadala, dobila je novi impuls
za rad i sa joS veCim zamahom i elanom vodi svoje_akcr~
je. ,u politickim borbama u Beogradu se stvarala .]edna
izrazlita antifaSistiCka atmosfera, u Siroke redove gradana prodirao je narodnofrontovski duh i gradio se pokret antdfasistickog narodnog fronta kojim je rukovo.dila
mesna organizacija KomunistiCke partije Jugoslav1je.<<
U redove KPJ i SKOJ -a primani su novi. clanovi, or:
ganizacije su se uCvrSCivale, pripremale su se teoretski
i politicki da bi '?ogl~ snain<;> da uticu u P?l.iticko'? zi':<?tu i borbama. Sv1m ~1m akC1Jama rukovodli1 su zaJednicki Mesni komitet KPJ za Beograd i Pokrajinski komitet
KPJ za Srbiju. Jedan od neumorrdh aktivJsta i istaknutih rukovodilaca tadasnjeg revolucionarnog pokreta u
Beogradu bila je Vukica MJitrovic- »Sunja«.
NiSta nije moglo da jespreCi u tome radu. Ona je bila jedna od onih komunista, u prvom redu onih koji su
proS!i kro? robiju :i onih koji su ostali zabelezeni u pohcijskoj arhdvi kao »poznati komunisti<<, koji su najCeSCe
gubili zaposljenje. Kao i oni, i Vukica je zivela polulegalno, pa Cak i ilegalno. Novae u kasi Partlije nije mogao
da obezbedi njihovu egzistenciju, pa su se morali sami
snala1Jiti. Tako je bilo i sa jednom grupom tekstilnh'1
i kroj ackih radnika u Beogradu. Oni su orgardzovali ile
galnu SivaCku radionicu u Prestolonaslednikovoj ulici
(danas Bulevar revolucije) u blizini Derma. U ovoj radionidi je radila i Vuklica MitroviC. Radionica je radila za
Zavod vojne odece. Materijal za sivenje vojnih uniformi
dobijan je od jednog radnika, koji je u to vreme radio
u pomenutom Zavodu. Ovaj radnik- krojac mogao je
da uzme veCe koliCine materijala iz preduzeCa i da ga
nasi kuCi i tamo Sl.ije uniforme sa svojom Zenom. Ovu
okolnost odmah su iskoristili komunisti. Onaj radnik,
Aca MiladinoviC, uzimao je veCe koliCine materijala i
predavao ga Vukiai koja ga je nosila u ovu radionicu.
Opet je ona bila dragocena veza . .. Za saSivene uniforme dobijan je novae kojim je pomagana i partijska kasa i podrriirivane potrebe onih koji su u njoj radili.
Tako je zivela Vukka. Ilegalni rad, bezbroj partijslillh zadatakla. Istovremeno, trebalo je naci neko stalnije
zaposlenje i neSto zaraditi za Zivot. Vremena da se misli na sebe, na svoj liCni Zivot, Zivot mlade devojke gtovo uopste nije bilo. Vodila je gotovo asketski tivot. Ond koji su je tada povremeno vidali LJ stanu roditelja u Macvanskoj ulici dobro se secaju da je stalno bila
zauzeta, stalno je nekud zurila, dolazila i odlazila. To
nije bilo pravo njenim roditeljima, a naroCito octi, mada
joj je majka pomagala, razumela je.
VELIKA LJUBAV DVA REVOLUCIONARA
Vukica ~je menjala naCin svoga Zivota. Sva se predala ::evolucwnarnom r~du. _Bila j~ sazrela, ozbiljna reV?lucu_marka. To se osecalo 1 u kuc.-i. Iako tekstilna radnica, ~1ho i ~enamt::tljivo, ana je postajala onaj stub, revolu~w!larn;t_ autontet .. To su oseCa~i i intelektualci~ko
mlll1;1~tl, ~OJI su se cesto okupljali u stanu porodice Mi-:trov1c. Ah, u svemu tome Vukica je bila kao i pre _ jed~ost~vna, skr~n~.na, neposredna, jasna i uvek tiha. Ali
ll1Je. J;>Iia ';~J?aZI]wa prem.a svojim roditeljima, · prema
SVOJOJ. br'.'c1 1 s;stra~a. M1lada Ra]ter, koja je tada bila
u kuc1 Mitroy1ceyih, 1 danas se toga seCa:
" ~>: .. Vukica J..,e "f?ila neZnija od svih, sva ustreptala,
paz~Jiya J:?Una duse 1 razun~~vanja. Iako je retko hila u
ku6, ]er Je mor:;la da se kl11Je od policije, jer je ilegalno
n;tdlia d;;n-noc; Jednom prilikom njena majka Ivanica, d~~e~ala me je sva radosna pokazujuCi mi
s!an k~Jl Je sa': blistao_. Govorila mi je: »Evo, vJ~
d1, ,sve Je ~o. Vulnca urad1la ... ProveJa je ceo dan kod
k~ce. Zam1sh, onc;t ceo ~~n _kod_ kuCe! I znaS Sta je uradi~
la. Ne s.amo d'.' ]e proc1st1l<:, 1stresla, obrisala prozore
47
n~~o )e ~ sve fiJoke u ~:r;n1anrma i kredencima pretresla:
OC1Stlla. 1 opet lepo sl.oznla .... A ~ada je to zavrsila, okupala se 1 oprala one njene jedne jedine carape Pogledaj
sbS~ se u kupatilu«. I taista, t:I kupatilu sam videla Carap~
o. es~:t;te ~a konop9u. A na nJima ceduljica ispisalla njemm c1tlnm rukoprsom: »Stoj! Ne diraj mnogo su mi
potr..ebne!« _Ivvani_ca m_i je rekla da je Vu.kica otiSla bosa,
Jer .carape JOS nisu brle suve, pa je morala da opomene
SVOJ~. d:re mlade sestre, da ih sluCajno ne uzmu jer dru~
ge lliJe Imala .. .«
'
Zbog.!og, ~o kraja predanog zivota partijskim zadacim.a, hsavanJa s":eg': liCn_o¥! pojedine njene drugari~
c~ bo]ale su se »nece h SVOJ :ZJivot osiromaSiti za 1
·ednu
IJubaV«. ·
Ali, P.O p~ir~di tiha, !llirna, P,<;>vuCena u sebe, s malo
r~c1, _V~k1ca JC cutala, n1kome niJe govorila o svojoj je~
~.mol IJu}>avi. A ona je postojala. Lepa, velika, do kraja
c1sta, .nezna, prava, topla ljubav njene mladostd.
. Ly:bav za viso!<og, vitkog, plavokosog mladica, pla~1h OC1JU, t~ svet!os1vom odelu. Ljubav za Andriju Habusa, revoluc10nara kao Sto je bila i ana.
Sreli su se u p~voj godi~i posle njenog izlaska iz
zatvora, 1936, kada Je on prv1 put dosao u Beograd.
'!- Andri ja Ha~us dosao je u Beograd - revolucionarnim putem. Dosao Je sa severa, .iz Medumurja, iz sela
•
v.
�48
Sveta Marija, na obali Mure. Tamo je roden u siromas·
noj seljackoj porodici. Rano je ostao bez oca. Podizali
su ga majka, deda i baba. Bio je nezan i od milja su ga
u detinjstvu zvali »Bandi«. Veoma rano osetio je gar&.
nu siromaStva, upoznao Zivot siromaSnih seljaka i radnika. U mladosti upoznao se sa starim revolucionarom
Josipom RadmaniCem, uCesnikom u madarskoj revolliciji. On je neobicno uticao na Andriju Habusa tako da
je veC u sedamnaestoj godini Zivota, u sedmom razredu
gimnazije, postao clan SKOJ·a. Rano je poceo da prouCava marksistiCku literaturu i za kratko vreme postao
jedan od najboljih marksista svoje generacije. Takav je
i za vreme studija na FSlozofskom fakultetu u Zagrebu,
zatim na Poljoprivrednom fakultetu na koji je presao
zbog povoljnijih uslova. Ali vazda je aktivan u skojevskoj orgaiJizaciji, a zatim i u partijskoj. Sekretar je i komiteta SKOJ-a, ucestvuje i u organizovanju strajka pekarslcih radnika u Zagrebu, u organizovanju ideoloskopolitickog rada u Zagrebu, u svom Medumurju.
Godine 1935. biva uhapsen. Izddao je tiZasne batine,
ali policija od njega nista nije saznala.
Kakva igra sluCaja! U to is to vreme, te iste godine,
i Vukica, koju joS nije poznavao ni video, bila je u zatvoru i bila podvrgnuta strahovitom mucenju, aiL kao
sto smo videli, ni rec nije kazala .
. . . Policija ga potom proteruj e u n jegovo selo Svetu
Mariju, sa zabranom povratka u Zagreb, ali se on ilegalno vraCa i nastavlja svoj revolucionarni rad.
Opet ga hapsi policija i opet vraca u rodno selo. Ali
nema ad Cega da Zivi. .. TraZi posao u Zagrebu - ne nalazi ga. Uz pomoc Partije od!azi u Sarajevo i zaposljava
se u fabrici Carapa »KljuC« > kao nekvalifikovani radnik... Brzo je osetio gorCinu radniCkog hleba i neposredno se upoznao sa eksploatacijom radnicke klase. I ovde zapoC.inje svoj revolucionarni rad. Biva otkriven i
otpusten sa posla. Vraca se u Zagreb, ali tamo policija
i dalje tr;>ga za njim.
Prolece 1936. Andrija Habus dolazi u Beograd. U
Beograd koji potresaju Strajkovi, demonstracije i drugi
vidovi otpora radnicke klase. Zaposljava se u stofari
Vlade Ilica. A tu je zaposlena i Vukca Mitrovic.
Iskusan u revolucionarnom radu, svim srcem predat Partiji od najranije mladosti, i u Beogradu Andrija
se svrstava u red boraca za prava radniCke klase. I ne
samo u fabrici, veC i u mesnoj podru.Znici tekstilno-odevnih radnika. U toj podruznici radi i Vukica Mitrovic.
Radii i u sindikatima - kao i Vukica. Sa njom je i kad
ona, krajem 1937., rukovodi strajkom u tekstilnoj »A.
4
Vukic<~.
MitroviC
�so
D.<<. Sa njom je ~ u govorn~m .~oru radniCkog Kulturno~
umetniCkog drustva »AbrasevJ.C<<.
.
..
Kao i Vukica ,on uCestvuje u sv1m demonstraciJama i manifestacijama koje organizuje Part>ija. Jednom
prilikom, 12. decembra 1?3~ .. godine, za~dar mu ~ozem
probada stomak. Alii _ostaJe z1v: I nastavlJa revolucwnar·
nu aktivnost. Cesto Je sa Vulncom. .
.
..
.
U tom radu, u borbi, iz obos~ran1h su'?-pati]a ra~vi
la se dskrena ljubav izmedu dVOJe poznat1h komumsta
i revolucionara.
.,
Izmedu visokog, vitkog, plavokosog _n::tlad1ca ~a se:
vera i devojke sa toplog juga Jadrana. LJubav, tiha 1
nezna kao sto su oboje bili.
.
A onda, jednoga dana, Vukica je, u susretu sa naJbliZom drugaricom tiho, uz osmeh:. kazala kratko:
- Znas, udala sam se za AndnJU. . . .
.
To se odigralo 27. feb~uara _1938_., ~odme .. Tada Je
sklopljen brak izmedu Vuk!1ce M1trov1c. -~ AndnJe HabuS'a. Izmedu »Sunje<< j »Bobana« (Andrt]IUO prvo !legalno ime).
. .
. .
· Iako su i Vukica i Andrija bili a~e1st1, komun;~t1,
revolucionari, venCali su se u - crkva. Drugog n~cu~a
tada mje bilo za zaklju~enje legalnog braka. VencanJe
je obavljeno u crkvi »Knsta KralJa« u Beogradu_ u Kru~
skoj uJici, sada Proleterskih brigada. Vencavao J.e "katoh;
cki pop dva clana KPJ! I kumovi su takode b1h clan~v1
KPJ: Petar Pongrec, krojacki radnik, i Borislav Kovace.
viC, rnplomirani filozof.
. . .
. .
Vukicina udaja obradovala Je 1 n1ene rod1tel]e, posebno majku Ivanicu. Radovale su se 1 nJene dve mlade
sestre Leposava i Miroslava, kao i braCa.
D~a mlada stvorenja, dva revolucion~ra, Ciji su putevd bili talco sliCni, od toga dana ~u za]~dno_. Kao. sto
su i dalje zajedno u revolucionarnoJ ?orbi. All, l:,J?;ah su
i svoj mali, skromni kutak. S~anovaJl su u st~ctcu- ~a
mansardi jedne zgrade, u kraJU Macvansk~ uhce. Tu_ Je
poceo brak dva mlada revoluaionara. yuklca se tru~!la,
u ono mafo slobodnog vremena, d~ t~j kutak b':'de c1st,
topao za njenog druga d. nJl!· I u na]tezm; tr~n1:1c~n:;~ z~a
la je da unese radost u DJihov dom. SecanJa JOS z1ve.
»Sve je u toj sobici blistalo_. bilo ~.ist?, u~edno, sve
doterano VukiCinom rukom. A 1 Andr_;Ja Je b10 u~edan,
pazljiv... Vukica se trudila da !\:" doceh P?staVIJ~nnn
stolom. Skromnih sredstava za 211V'?t, dehla J.e _sv':'~1 ko·
madic na ravne delove, makar to bllo Jedno jaJ~. 1h pa!ce sira ... Sve je tu bilo sk:omno, kao ~tosu 1. n]lh dVOJ~
bili. Ali je odisalo ljubavl]U, vel!_kom l]ubavljn ... Vuk1·
ca je bila prema svom drugu nezna 1 plememta. I on Je
nju tako voleo ... Njihov brak bio je najlepsi uzor za
brakove revolucionara . .. «
PUT U POTPUNU ILEGALNOST
Pa ipak, tih i skroman, ali uvek lepo ureden stan
na mansardi jedne zgrade na kraju MaCvanske ulice,
stan Vuklice i Andrije Habusa, najcesce je bio prazan,
jer i Vulcica i Andrija su sagorevali, danonoCno, u revo·
lucionarnom radu.
KPJ je pojacala svoju politicku delatnost i organizaciono je rasla, Sirila se. Redovi Partije stalno su popunjavani novim mlailiim kadrom. Ti mladi !judi sve vise
dobijaju rukovodeCa mesta u partijskim Celijama, organizacijama i komitetima. Zadatak je - biti »masov.ik«.
A to znaCi komunisti treba da budu neposredni politiCki radnici u masama, radionicama, fabrikama~ u sindikatima, na univerzitetu, medu srednjoSkolskom omla~
dinom, na selu. Bas po tome koliko svakodnevno radi
u masama cenio se doprinos komunista i skojevaca. To
je bio i kritenijum za prijem u Partiju i SKOJ.
Ocigledno, cinjen je, posle 1937., sna.Zan zaokret u
dotadasnjem radu Partije. U Beogradu, medu onima koji su to ostvarivali, a njih je bilo sve viSe, nala1rl.la se
Vukica sa svojim suprugom Andrijom. Taj pravac davao je pozitivne rezultate. I u Beogradu i u Srbiji.
Vukica je clan Mesnog i Pokrajinskog komiteta KPJ.
Ne radi samo u Beogradu, veC Cesto odlazi i u unutraSnjost Srbije. Nosila je direktive, odluke, zakljucke. Govorila je sa Jjudima, objasnjavala im smisao pojedinih
odluka, pomagala dm da 'izvrSe zadatke.
Ali najviSe radi sa tekstildma na Karaburmi u
Beogradu i u sindikatima. Rukovodila je kulturno-prosvetnim odborom radnika i nameStenika organizovanih
u URSS-u. Svuda okuplja radmke u borbi protiv fasizma i pete kolone, sto su se nadneli nad tadasnju Jugoslaviju. ObjaSnjava politiCku situaciju u zemlji d u svetu. Nastoji da u borbu i aktivnost ukljuci sto vise !judi
posebno se angaZujuCi u stvaranju Narodnog fronta. N~
tom poslu saraduje sa MiloSem MatijeviCern-MrSom i
drugima.
Sve te njene aktivnosti u to vreme bile su legalne.
A bile su joj potrebne da onemoguCi policiji da ude u
trag. njenom politickom radu kao clana Pokrajinskog
kom1teta KPJ. I rezultati nisu dzostali. Zajedno sa svojlim
4*
51
�drugovima i drugaricama i svojim muZem Andrijom, VuR
Idea je dala veliki doprinos ostvarivanju ovog zadatka
Partije. Od 1938. godine komunisti su u Beograd:' i Sr·
biji preuzeli veliki broj mesta u rukovodstv1ma s1nd1kaR
ta, imali snaZan uticaj u pojedinim savezima i druStR
vim a.
PoJJicija sve to pra'ti, a Uprava grada Beograda zaR
tim raspuSta i zabranjuje dalji rad Mesnom Inedustrukovnom sindikalnom odboru, Zenskoj sekciji pri glavnom radnickom savezu, Pokrajinskom odboru URSS,
Zenskoj sekciji pri Savezu nameStenika, gde je Vukica
imala veliki uticaj i govornom horu pri RadniCkom druR
Stvu »AbraSeviC«.
Sve ukazuje da su na pomolu nove, joS teZe borbe.
Za celu Partiju, pa i za Vukicu i njenog supruga Andriju. Sve je jasnije da ima sve manje moguCnosti za !egaIan politicloi rad. Ilegalnost je kucala na vrata ...
Tada se vade velike akcije KomunistiCke partije · akcije za odbranu Cehoslovacke od agresije Hitlerove
NemaCke, akcije protesta protiv jaCanj~ nemaCkog fa~
sizma, protiv popustanja Nemackoj i Itahji od strane ve.
Iikih sula. Studenti organizuju akcije u kovist cehoslo·
52 vacke Republike koje se pretvaraju u strajk. Zatim se
obrazuje odbor za odbranu CehoslovaCke. KomunistiCka
partija poziva studente da se prijavljuju kao dobrovoljci
za odbranu Cehoslovacke.
Vode se i druge politiCke akcije. Na celu njih je
Mesnii i Pokrajinski komitet KPJ, a u njima je stalno
Vukica Mitrovic. Ona se posbeno angazuje u najborbenijem odredu napredno()' demokratskog i revolucionar~
nog pokreta, medu radni'cima Beograda. Najsvesniji radnici istupali su kao jezgro v~Cine a~aija pro.tiv faS~~a
cije ze.mlje, 1i to Strajkovima 1 u razmm drugnn akCIJama u preduzeCima, zadajuCi na taj naCin udarac vl~daju
Cem reZimu i Citavom druStvenom pokretu. I Vuk1ca tada, na priiner, pored ostalog, sredinom 1938. godine,
stvara partijske celije u vise tekstilnih fabrika na Karaburmi i di'urJim sitnijim preduzeiCrna.
Vukica se tada angaZuje i u mnogim drugim akcijama, ne sarrio medu radnicima ,nego i meOu beogradskom
omladinom. Angazuje se oko stampanja i deljenja letka
Mesnog komiteta povodom proglasa CK KPJ koji je po·
zivao narod protJiv nemaCke invazije u CeSku i Austriju, zatim oko stvaranja Stranke radnog naroda i na mno~
gim drugim poslovima.
I baS tada, u punom zamahu rada d aktivnosti, dola~
zi do joS jedne policijske provale u redove KomunistiC.
ke partije Beograda i Srbije. Policiji je tada pomogao
Jovan Radonjric. U Beogradu su uhapsena 32 clana KPJ
i SKOJ-a. Pokusali su da uhapse Vukicu i Andriju tra
ZeCi ih u njihovom rnalom stanu na rnansardi u MaCvan~
skoj ulici. Ali, pre toga, Vukica i Andrija promenili su
stan, a nisu se prijavili policiji. Zato ih je policija traZila na sve strane. Za njima je bila raspisana poternica.
Bilo je potpuno jasno da moraju da se povuku u ilegalnost. I, dva revolucionara, Andrija i Vukica, sklonili
su se kod Kosane Babic koja je takode pripadala revolucionarnom pokretu. A onda, potraZili su joS sigurnija
ilegalna sklonista. Bila je to duboka i stroga ilegalnost.
U KRVAVIM DEMONSTRACIJAMA
Ali, Vukica nastavlja da radi, da se, sa svlm ostalim
drugovima, bori.
Bila su to teSka vremena. Pred komunistima su sta·
jali novi zadaci.
»Padom; vlade Milana StojadinoviCa i forrniranjem
vlade Dragise Cvetkovica 1939. godine, niukoliko se nije
izmenio polozaj radnih !judi. Kada je 1. septembra 1939.
godine Hitler izvrsio napad na Poljsku i kada je u Evropi otpoceo II svetski rat, Komunisticka partija uputila je proglas narodu . u kome se zalagala za slobodu i
prava radnog naroda, a protiv imperijalistiCkog- rata i
faSizrna, posebno protliv uvlaC.enja Jugoslavije u rat za
racun bilo koje od imperijalistickih sila. U jesen 1939.
godine Citav demokratski i antifaSistiCki pokret u Beo.
gradu, na raznim zborovirna, manifestacijama i demonstracijama, odluCno je ustajao protiv uvlaCenja Jugoslavije u rat na strani velikih sila, ali se ujedno borio za
oC.uvanje nezavisnosti naSe zernlje od eventualne agresije
fasistiCkih sila.
Tadasnja vlada Cvetko"<'ic - Macek odgovorila je
poostrenjem pritiska protiv naprednog pokreta u celoj
zemlji, pa i u Beogradu, dok se polo.Zaj radnika i radnih
!judi uopste pogorsavao iz dana u dan.
Partija je na to odgovorila organizovanjem rnasovnog protesta gradana protiv vladine politike.<<
Zajedno sa ostalim clanov:ima PK KPJ za Srbiju i
MK KPJ za Beograd, Vukica rukovodi radniCkim i stu.
dentskim demonstracijama i drugin1 akcijama u to vreme. Ona je jedan od organizatora i rukovodilaca velikih
demonstracija radnika, studenata i naprednih gradana,
koje su izbile 14. decembra. Tada se demonstriralo protiv rata, skupoC.e, za mir, za slobodu radnog naroda, au-
53
�54
tonomiju univerziteta, slobodu nauke i slobodu rada sindikalnih organizacija. Vukica je tada bila u uzem rukovodstvu oVlih demonstracija. Demonstriralo se protiv ·
vlade Cvetkovic - Macek koja je svojom politikom gurala zemlju u naruCje faZizma. Demonstracije su bile veoma snaZne i Zandarmerija, po naredbi vlade CvetkoviCMacek, pocela je da otvara vatru na demonstrante, kod
Tehnickog fakulteta, na Smederevskom dermu, u tadasnjoj PriStinskoj ulici i na drugim mesttima.
Iako je tada bila u ilegalnosti, Vukica je, prema nekim seCanjima, tog dana i sama izaSla na demonstracije. U jednoj od ulicica ilzmedu Tehnickog fakulteta i flerma, okupila je grupu svojih drugarica ...
A zandarmi su tada ispaljivali metke direktno u !jude. Ubili su na ulici Mirka Lukovica, studenta medicine,
ranili tesko jos dva studenta i jednog zidarskog radnika,
koji su podlegH ranama, dok je jos oko pedeset demonstranata takode bilo ranjeno.
Cetrnaestog decembra 1939. godine prolivena je krv
na beogradskim ulicama u borbi sa nenarodnim reZ:imom, prolivena je krv koja je uzrldana u temelje rna"
sovnog antifasistickog pokreta, kojim je rukovodila Komunisticka partija.
Ahl, bez obzira sto je Macek izjavio da ce se ponovo
pucati ako bude potrebno, bez obzira sto je vlada Cvetkovic-Macek sutradan posle demonstracija donela nove propise protiv lica koja toboZe remete mir i red i zatim nared'ila da se uhapse i proteraju u koncentracioni
!ogor u Bilecu mnogi poznati i antifasisticki borci, u
prolece 1940. godine beogradski radnici i napredni !judi vodili su nove antirezimske i anttifasisticke akcije.
Odriava se generalni strajk dve i po hiljade radnika
vise beogradskih preduzeca. Slede nova hapsenja kroz beogradske zatvore proslo je oko 600 radnika i studenata. Slede d demonstracije na Terazijama, u Zemunu.
Protestni zborovi na godisnjicu nemackog napada na
Poljsku i mnoge druge.
U Beogradu je tada hila preko 200 Clanova KPJ i
njihov broj se brzo poveCavao.
DAN I NOC BILl SU JOJ KRATKI
Kao Clan Pokrajinskog komiteta, Vukica Mitrovic
ucestvuje u pokretanju i organizovanju svih tih akcija.
Stalno menja Hegalne stanove. Jedan od njih bio je u
Pcinjskoj utici broj 9 koji su uzele pod kiriju drugarice
Milada Rajter i Neda BoZinovic. One se secaju Vukice
iz tih dana. Vidale su je medu vise i!egalnih partijskih
radnika koji su tu dolazili i sklanjali se. Do!azila je u ,
taj stan u Pcinjskoj zajedno sa Andrijom Habusem. Cesto i sama.
»I tada, u ilegalnosti, Vukica je bila skromna i tiha,
gotovo neCujna. Dolazila je svojim poslom, obavezama,
zadacima. A kad su bili njih dvoje, trudili su se da sto
manje smetaju ostalima ... Pravila ilegalnog rada bila su
takva, pa smo mi Cesto napuStale stan, dok su se odrZavali sastanci. Ali, kad bi sastanak dr.Zala Vukica, zavr.Sila gad otisla, a mi se vratile - citav stan je bio doveden
u red, Cist, name.Sten . .. I u uslovjma ilegalnosti, Vukica
je stigla da vodi racuna o nasem stanu, kao nekada o
svojoj sobici na mansardi u MaCvanskoj ... Bila je veoma zauzeta radom i zadacima. Ali nikad nije bila nametljiva. Njena rec je bila jednostavna, ali i jasna.
Jednom prilikom, kad su bili doneseni neki leci i
nespretno stavljeni pod crep na tavanu, pa ih miSevi odvukli i mi zato nismo mog1i da lih nademo, Vukica je,
kad je za to Cula, samo kazala: }}A Sta Ce ti leci uopSte
ovde?(( Bilo nam je jasno, ovim pitanjem ana nam je
skrenula paznju da se u stan u kome se okupljaju ilegal- 55
ci ne sme donositi ilegalni materijal, jer, u sluCaju policijske provale, doslo ,b; do kompromitovanja, policija
bi ima1a dokazni materijal. ..
Takva je bila. Govorila je kratko ... Secamo se, jednom prilikom, verovatno obaveStena da policija maZe
da dode do stana u Pclnjskoj ulici, dosla je i samo kazala: »Polazite, kupite se!{{ - i odvela nas u drugi l.ilegalni
stan, negde na Paslnom brdu ... A zatim je opet produZila na nove sastanke i zadatke ... SeCamo se, stalno je
zurila, dan i noc kao da su joj bili kratki ...«
Gde je to iurila Vukica?
Odgovor bi mogao da glasi: gde sve nije!
U uslovima stroge Hegalnostd odr.Zavani su sastanci
organizacija ,rejonske konferencije. I Vukica ide s jednag kraja Beograda na drugi, drZi sastanke, anga.Zuje se
oko »Crvene pomoCi«, oko organizovanja partijske tehnike, ilegalnih Stamparija. U isto vreme je i na kursevima na kojtima se prouCava marks\istiCka literatura, uCestvuje u akcijama, odlazi i u druge gradove Srbije. Ali
najcesce je u Beogradu. Jer, tada, u prolece 1940. godine, broj Clanova KPJ je u gradu porastao na blizu 400,
ne raCunafuC.i komuniste van Partije i 1.500 Clanova
SKOJ-a. Posle niza godina birana su partijska rukovodstva. I to u uslovima_stroge ilegalnosti. Vukka u svemu
tome uCestvuje. Ona uCestvuje ti u
·
mama Pokra'*-'.1 OL..u_"
l.:__ \
<('-
~""''!i'
J
---1'·
i)\~1.\ '~·~:' !':.~:
'~" \ tJ:,~:. ' ..... :..
~;:,
·-..:::-- . .
~·
�"\l'.~<!
56
jinske konferencije KPJ za Srbiju koja je drzana u maju n1esecu 1940. godine. Na toj konferenciji sumiran je
dotadasnji rad i odredivani novi zadaci. Njoj je i Vukica
prisustvovala i bila ponovo izabrana u Pokrajinski komitet KPJ za Srbiju, a potom i u novoizabrani sekretarijat Pokraj1inskog komiteta.
Kao i ostali clanovi Pokrajinskog komiteta i njegovog sekretarijata, Vukka tada posveCuje veliku paZnju
razvoju partijskih organizacija i Citavog revolucionarnog
pokreta u Beogradu. Kao i ostali, ona neposredno organizuje pojedine partijske ce!ije, ukazuje im stalnu pOmoC i vodi razne akcije u gradu. Istovremeno, ana putuje u unutra.Snjost Srbije. Jer, u toku su pnipreme za istorijsku V zemaljsku konferenciju KPJ koja je odriana
u Zagrebu 19. i 20. oktobra 1940. godine. Takode, ucestvuje i u drugim akcijama kao sto je bio docek sovjetske
trgovinske delegacije, i u manifestacijama povodom
doceka prvog sovjetskog pos1anika ... Ona ucestvuje i u
organizovanju demonstracija protiv rata 1. septembra na
trgu »Mostar« i u drugim akcijama.
Posle V zemaljske konferencije KPJ, oddane u Zagrebu, Vukica ponovo obi!azi partijske organizacije
prenoseCi im ono Sto je na konferenciji reCeno i zakljuCeno. To Oini ne samo u Beogradu, nego i u drugim mestima, naroCito u Valjevu.
Putovanja, ·sastanci, akcije. Bez odmora. bez predaha.
Vukica prisustvuje i pokrajinskom partijskom savetovanju koje je oddano u decembru mesecu 1940. u
vjli Mirka i Vere NenadoviC na Dedinju.
Sve su to hili va:lni, isto11ijsld sastanci. Partija se
organizovala i donosila odluke ne sa~o znaCajne za taj
politiCki trenutak, veC i za dane koji su bili na pomolu.
Partija je bila sve snaZnija, a njen uticaj na Siroke mase ve~ik. Razvio se Sirok antifaSistiCki d demoluatski pokret. Na njegovom celu bila je Komunisticka partija
predvodena drugom Titom.
Sve su to oseCali v]adajuCi krugovi. I ani su se odlucili da preduzmu ostre mere protiv naprednog pokreta.
Znaju6i, med~tim, da kiCmu ·naprednog pokreta predstavljaju radnicka klasa i njena Komunisticka partlija,
vlada Cvetkovic - Macek odlucila je da najostrije udari prvo na radnicke sindikate. Krajem 1940. godine ona
je zabranila rad URS-ovih sindikada. Ali, KPJ je brzo
odgovorila na zabranu sci.nd!ikata pozivom u svom proglasu da se radnici zbi ju, da radnicka klasa bude jedinstvena, u jednom Cvrstom borbenom frontu sa Citavim
radnim narodom.
..•
····.·,\.'1
l
I
r
1
!
I
l
Pocetkom 194 L godine osecalo se da se priblizava
rat. Knez Pavle i vlada Cvetkovic - Macek vodili su u
tajnosti pregovore s Hlitlerom o pnikljuCivanju Jugoslavi j e silama osovine.
BaS tada, komunisti Srbije ponovo se sastaju na
svom savetovanju, u februaru 1941. godine, na Cukarici. Na tom savetovanju bio je i generalni sekretar Partije, J osip Broz Tito. A Vukica, kao clan pokrajinskog
partijskog rukovodstva, bila je medu anima koji su sluSali njegove reCi. Ona je bila medu anima koji su tada
utvrdtili, a zatim i izvrSavaili zadatke - za okupljanje i
jaCanje svih demokratskih i antifaSistiCkih snaga za
odbranu zemlje.
U MARTOVSKIM DOGADAJIMA
Posle sastanka na Cukarici, u prisustvu druga Tita,
Vukica je, kao i ostali clanovi Pokrajinskog i Mesnog
komiteta Partije, u stalnom pokretu i akciji. Ide sa sastanka na stastanak i objasnjava novonastalu politicku
situaciju.
Dopirale su vesti o pripremama vlade za sklapanje
pakta sa silama osovi;ne. To je u masama gradana izazivalo uznemirenost i blldilo revolt. I baS zato Vukica, kao
i ostali komunisti Beograda, politicki radi. Priprema radniCku klasu i beogradsku omladinu za borbu protiv izdaje zemlje.
Vest o odluci dvora i vlade da Jugoslavija pristupi
paktu sila osovine dospela je u javnost 24. marta 1941.
uveCe. Na nju je odgovorio narod demonstracijama, V.eC
25. marta. Njegovo decenijama guSeno nezadovoljstvo
poCelo je da kljuCa svom silinom. Tog dana, uveCe, Vukica prisustvuje sastanku Mesnog komiteta KPJ za Beograd na kojem je data direktrlva svim partijskim organizacijama dal pripreme i vade radnike u demonstracijama. A one su veC bile u toku. Mase radnika, srednjoskolske i studentske omladine, okupljale su se na trgovima i poCele da se sukobljavaju sa Zandarmerijom.
Sutradan, ponovo se sastaje Mesni komitet KPJ. I
Vukica je tu. Donosi se odluka: sve pripremiti za masovne demonstracije koje je trebalo da se odrze u toku sledeCa tri dana.
A onda je doslo do novog politickog obrta. U noCi
izmedu 26. i 27. marta izveden je vojni puC i zbaCena izdajniCka vlada CvetkoviC - MaCek, a obrazovana vlada
generala DuSana T. SimoviCa.
57
�58
Politicka situacija se naglo izmenila. U jutarnjim
Casovima 27. marta na ulice je izaSia velika masa gradana Beograda, radnika, studenata i daka. Masa naroda
kretala se ulicama kao lava, okupljala se na velikim trgovima. Bio je to izraz ant:ifa.SistiCkog raspoloZenja, raspolozenja koje je, svojim upornim radom, stvarala KPJ,
njeni Clanovd i najaktivniji rukovodioci. To je hila i Vukica.
·
Beograd je uzavreo. Klicalo se slobodi i demokratiji, savezu sa SSSR-om i traZilo obaranje pakta sa fasistickim zemljama. Odjekivale su parole: »Bolje rat nego paktJ<c, »Bolje grob nego rob!«.
Sve sto je bilo slobodarslw, posteno. i rodoljubivo,
a pre svega komunisti, izaSlo je tada na u]ice Beograda.
Medu njima je bila u Vukica Mitrovic.
Posle nekoliko godina dubokog ilegalstva, stalnog
sklanjanja od policijskih potera, skrivena po tajnim stanovima, Vukica je tada prvi put slobodno iSla ulicama.
Njena radost je bila velika. Mitra Mitrovac, koja ju je
dobra poznavala, i danas se Zivo seCa tog VukiC.inog raspolozenja:
- NaSle smo se, u tim martovskim dogadajima, taCnije 27. marta, negde u centru grada. A onda, doSle smo
na Terazije. Sve je bilo u pokretu, progovorila je narodna volja, njegovo politicko opredeljenje. Sve ono sto
smo, kao komunisti, Coinili u dugogodiSnjem radu - sada se videlo. . . Vukica je bila srecna, sva ustreptala.
Onaj mali, jedva primetan osmeh na njenom lieu, koji
sam zapazila u ranijim godinama, sada se pretvorio u
siroku ozarenost... Izasla je iz ilegalstva... Prolazile smo
dugo tog dana Terazijama... Beograd je pokazoivao svoje
najlepse, slobodarsko lice ... I Vukica svoje. Lice odusevljenog revolucionara ... Zapamtila sam ga dobra. A
to je, na zalost, bilo i moje poslednje vi(fenje sa Vukicom ...
Partijska i skojevska organizacija Beograda brzo
su reagovale u dogadajima koji su se odigravali toga da·
na. KomuntiSti i skojevci angaZovali su se u politiCkoj
propagandi i deljenju letaka Mesnog i Pokrajinskog komiteta kojima je za kratko vreme bio zasut Beograd.
Istaknuti komunisti drzali su okupljenim demonstrantima vatrene, rodoljubive govore, koji sU pokretali masu naroda na _akciju.
Demonstracije su 27. marta trajale do duboko u noc.
I imale su ogroman pobiticki odjek u zemlji ,i svetu.
Vukica je tog dana, kao i ostali komunisti, neprekidno u mobilnom stanju.' Ona prisustvuje, oko podne, sednici Pokrajinskog komiteta. Bio je to kratak dogovor o
. zadacima u toku demonstracija. UveCe, istoga dana, Vuldca je i na jos jednom sastanku Pokraj!insko!l ko~Qte
ta KPJ za Srbiju na kame se govon o od;rzava~~u veh~og
radniCkog zbora kod Vukovog spomemka (m]e odrzan
jer su ga vlasti zabranile). Ona je, kao i ostali clanovi,
u toku akcije koju je preduzeo Pokrajinski kornitet da
se zatra.Zi puStanje na slobodu svdh po~itiCkih zatvore·nika, a posebno MoSe Pijade, Branka KrsmanoviCa i
drugih komunista koje je beogradska policija driala u
zatvoru Uprave grada.
Sutradan, Vukica jq na sastanku Sekretarijata Pokrajinskog komiteta na kame se analiziraju dogadaji ad
prethodnlh dana i odluCuje da se 1izvrSi pritisak na vladu
generala DuSana SimoviCa da hitno. zakljuCi sporazum
o prijateljstvu i uzajamnoj pomoCi sa SSSR-om ...
OCENE DRUGA TITA
U isto vreme o onome Sto se zbivalo u Beogradu
Pokrajinski komitet je odmah obavestio C<;ntraln\. komitet KPJ i generalnog sekretara, druga T·1ta, kop se
tada nalazio u Zagrebu. I drug Tito stiie u Beogr::<d 28.
marta. Sutradan, odrZano je partijsko savetovanJe rukovodeceg kadra KPJ' u Beogradu i Srbiji, u ~ta:>u Lazara KoCoviCa na Banovom brdu. Medu komunishma rukovodiocima KPJ u Srbiji i Beogradu, koji su doslli na
taj vazan dogovor, ?ila je i Vukica Mitrovic.
.
Ocene druga .Trta tada su, rzmedu ostalog, glasiie:
»Dvadeset sedmi mart je jedan krupan politicki dogadaj, koji prevazlilazi okvire naSe zemlje i koji Ce imati znacajne posljedice. Njime je nanet jak udarac_ neprijatelju - silama Osovine. Nova vlada generala ~rmo
viCa jeste korak naprijed, ali ga ne treba precJeTIJIVati,
jer njen stav nije jedinstven. U njoj je vecina. anglofila
i reakdionara. Prema toj vladi treba se odnos1ti prema
rezultatima njenoga rada, ali na nju treba stalno vr.Siti
pritisak da radi po Zeljama naroda, koje izraZava KomunistiCka partija. Pakt je pao. Rat je neizbjeZan; zemlja ce biti napadnuta, pa je potrebno naJ?adacu pr;rziti
sto jaci otpor. Iz dana u dan treba se za taJ otpor pnprematJi, joS prije nego Sto napad bude izvr.Sen, kako bi zemlja vojnicki i politicki bila ujedinjena.
Iz toga za komuniste proistiC:e jasan stav i duZnost:
joS viSe pojaCati antifaSistiCki front aktivne odbrane ze.
mlje od napadaCa. Komunlisti se rnoraju listom odazvati mobilizaciji. U vojsci treba najdoslednije-da se zalaZu
59
�za podizanje borbenog duha otpora, da se bore protiv
pete kolone, protiv naginjanja kapitulaciji, koja bi vodila izdaji zemlje. Treba odmah stvoriti nova rukovodstva u pozadini, mala ali ekspeditivna, uglavnom od :lena i onih muSkaraca Clanova Partije koje ne obuhvata
mobilizacija. Osnovna linija rada treba da bude: rat je
odbrambeni i pravedan za nas, jer se bortlmo protiv napadaCa, za slobodu i nezavisnost naSe zemlje. Zato svim
snagama nastojte da se neprijatelju pruZi Sto veCi ot-
por ...«
Tito je postavio jasne zadatke. I svi koJi su prisustvovali ovom sastanku, krenuli su da ih izvrSe. Medu
njima i Vuk\ica. Prisustvuje mnogim sastancima, objaSnjava, organizuje. Ima podataka koji govore da je hila
u Beogradu, ali da je stizala i u neka mesta u unutraSnjosti.
SESTIAPRIL, BEOGRAD ...
60
Ono Sto se desilo u Beogradu 27. marta iznenadilo
je glavesine fasistickil1 zemalja. Hitler je tada relcao:
»Beograd treba uniStitti, surovo kazniti iznenadnim vaz~
d.uSn.in1 napadom, masovnim bombardovanjem i uniS~
tavanjem obejkata 1i stanovniStva«.
I, 6. aprila 1941. godine, slobodarski Beograd bio je
izloZen strahov'itom bombardovanju i razaranju. Grad je
pretrpeo i velike ljudske zrtve. Desetine hiljada poginulih i ranjenih. Do duboko u noC nebo nad njim crvenelo se od mnogobrojnih pozara.
Tog dana poceo je kratkotrajni, neslavni aprilski
rat 1941. Once narodima Jugoslavije doneti vojniCki poraz zbog izdaje li nespremnosti tadaSnjeg re:l.ima.
A bas za taj dan Pokrajinski i Mesni komitet KPJ,
Ciji je Clan bila 1i Vukica, pripremali su velike narodne
manifestacije povodm potpisivanja sporazuma lizmedu
SSSR-a -i -JU.goslavije. Nameravano je da komunisti na
ovom zboru javno istaknu zahtev da vlada hitno preduznle sve mere za odbranu zemlje:
Zbor je bio zakazan za 7 casova na KaleniCevoj pijaci. A baS u to vreme faSistiCke »Stuke« zasule su grad
bombama. Clanov.i paruijskog rukovodstva zakazali su,
zato, sastanak za 11 Casova na ciglani SiCanskog. ProlazeCi kroz poruSeni grad, okupili su se tada svi rukovodioci Partije koji su se nalazili u Beogradu. OdluCeno je
da se postupi, u duhu savetovanja odrZanog u prisustvu
druga Tita 29. marta, na Banovom brdu, na Cukarici.
A to je znacilo da politiCki deluju u vojnim jedinicama
i na terenu med:u narodom, podiZuC.i borbeni moral i
boraca i naroda. Takode, odluceno je da u slucaju poraza jugoslovenske vojske prikupljaju i saktivaju oruZje i po svaku cenu izbegnu zarobljeniStvo.
Tih dana Vukica je sa Clanovima porodice otiSla u
svoj rodni kraj, na Crnogorsko primorje. Ali i tamo, prerna seC.anju Nade Kentere-DabkoviC, odr:Zala je sastanak
sa Zenama u selu DrobniCima. Tog istog dana, medutim,
otiSla je u Petrovac, svratila u kuCu Sava VukoviC.a, predtranog komun:iste, i posle kratko saopStila: »1\/loram
sutra za Beograd!«
I zaista, Vukica se brzo posle bombardovanja Beograda vratila i nastavila da izvrSava partijske zadatke.
Vratila se Vukica u Beograd u koji su vee 12. aprila
uSli nemaCk;i vojnici. Grad je bio okupiran. Uz pomoC
domaC.ih izdajnika okupator je poCeo da zavodi »red i
m1ir« u gradu. Zaveden je policijski Cas, vrSene su racije
na Jevreje. Nastalo je pljackanje po trgovackim radnjalna. Hrana je otin1ana i predavana nemaCkim okupacionim vlastima. PoCela ie da se oseCa strahovita oskudica
- odredeni su nemaC:kom naredbom dani bez mesa,
zavedene karte. Gering je tra:l.io od svog opunmnoCenika za privredne poslove u Beogradu Nojhauzena: »... da
ne radi za blagostanje .tog naroda, nego da mu oduzme
sve Sto je moguCe, da bri nemaCki narod mogao da Zivi. ..
BiCe mi sasvim sporedno ako me obavestite da ti narodi
umiru od gladi.<(
Situacija za Siroke narodne mase postala je teSka.
Ali komunisti, njihova rukovodstvo u Beogradu i Srbiji, poCinju, ne oklevajuCi da spremaju narod za otpor,
za oru:Zanu borbu. UCvrSCuju se veze lizmedu Beograda
i partijskih organizacija u Srbiji. J acaju partijske organizacije i podeSava njihov rad uslovima okupadje.
Izdavanje proglasa, letaka i drugog popagandnog
materijala, brili su u to vreme medu va:Znim zadacima
komunista i njihovih rukovodstava. U svemu tome uCestvuje i Vukica MitroviC. Toga se seCa i Zivan Ciklovan.
On kazuje da je Vukica, zajedno sa njim i sa jos jednim
drugom, stampala prvomajski proglas li druge partijske
letke u Uliei knez Danilovoj (iii u nekoj drugoj poprecnoj). Vukica je donosila slova, hartiju ...
Bili su to majski proglasi Pokrajinskog i Centralnog
komiteta KomunistiCke partije. U nj1ima je jasno govo~
reno da treba ustati u borbu protiv okupatora. Bio je
to poziv narodu avangarde radndCke klase, KomunistiCke
partije Jugoslavije.
61
�I Vukica, zajedno sa ostalim rukovodiocima Partije,
jzvrSava tada vaZan zadatak: objaSnjava uzroke slorna
Kraljevline Jugoslavjje, aktivira Siroke mase radnika i
gradana za borbu. Ona prisustvuje mnogim partijskim
sastancima. Njeno odmereno dr.Zanje, jasno i jezgrovito
prikazivanje politickih dogadaja i odredivanje zadataka, ostavljali su i tada ·snazan utisak na sve koji su je
sretali. Jer. budlila je u n}ima snagu i samopouzdanje u
sebe i svoju Partiju.
CENTAR PRIPREMA ZA BORBU
62
U majskim danima 1941. godine Beograd je postao
centar priprema narodnooslobodilacke borbe naroda
Jugoslavije. Polovinom tog meseca i generalni sekretar
CK KPJ, drug Tito, boravi u Beogradu. U Beogradu se
,nalazilo i sediSte Pokrajinskog kom1iteta, a u njegovorn
Birou je bila i Vuklca Mitrovic. Ona je, istovremeno i
u Mesnom komitetu, u kome tokom leta radi sa MiloSem
MatijeviCem-MrSom, sekretarom, Durom Strugarom,
Milosem Mamicem, Davidom Pajicem, Vojorn Lekovicem, Savom Stjepicem-Tramvajcem i Lukom sunkom.
U maju mesecu partijska organizacija Beograda je
narasla, ojacala. Na pragn leta u njoj je bilo oleo 600 cia·
nova, postojalo je 7 rejonskih komiteta koji su bili dobra povezani. Intenzivnije · se p:r:iSlo i pripremama za
oruzanu borbu. Prikupljeno je oruzje, sanitetski materijal, organizuju se udarne grupe koje su Cinili mladi
radnici i srednjoskolci.
U Citavom tom radu neumorno uCestvuje i Vukica.
Ona je, sa svima ostalima, pretvarala Beograd u
grad u kame neprijatelj neCe biti siguran nina jednom
mestu. Okupatori i izdajnli.ci su to oseCali i pretili odmazdama.
A onda je dosao 22. juni, dan napada fasisticke Nemacke na SSSR. Drug Tito je odmah sazvao sastanak
Politbiroa: -rra kome je odluCeno da se narod pozove na
oruZanu borbu pod parolom >~uniStavanje neprijatelja«.
Ova odluka odmah je sprovod:ena. Sve snage Mesnog
komiteta Partije i SKOJ-a bile su usmerene na pokretanje naroda i oru.Zanu borbu. Svj su u mobilnom stanju,
pa i Vukica. Odrzano je mnostvo sastanaka partijskih celija, organizacija i rukovodstava Partije i SKOJ-a. Vee
22. uvece Vukica je na sastanku Biroa Pokrajinskog komiteta, koj.i je bio nastavljen i sutradan. Zadatak je organizovanje i rukovodenje borbom naroda Srbije. Izdaje se i proglas narodu Srbije, u kame se, izmedu
ostalog, kaze: »Srpski narode, ne oklevaj! Sada i samo
sad~ kucnuo je Cas da uCinin1o kraj nasilju okupatora ...
Setl se, srpski narode, svoje slavne proslosti i ne slusaj kukavice i malodusnike koji pozivaju na cekanje.
Cekati - to znaCi igrati se svojom sudbinom buduCnostli narodnorn«.
'
Ali, Gestapo i beogradska Specijalna policija nisu
mirovali. Neposredno posle napada Nemacke na SSSR
poCeli su hajku i masovno hapSenje komunista. U zatvo~
je palo 198 clanova Partije. Medutim, to nije zaplasilo
k?mumste._Jedni.~u otiS!i u unutrasnjost Srbije, a drug• rukovodl11 akciJama u gradu. Medu ovlm poslednjim
je i Vukica.
BORBA NA ZIVOT I SMRT
. Cetvrtog jula odrzana je istorijska sednica Polit
b1roa CK KPJ pod rukovodstvom druga Tita. Odluceno
je da akcije sabotaZe, koje su veC vrSene, odmah prerastu u svenarodni ustanak protiv okupatora. 0 tome je
upucen proglas narodu Jugoslavije.
Mesni komitet KPJ odmah je bno obavesten a ovoj
odluci.
Taka je, ad toga dana u Beogradu pocela borba na
Zivot i smrt izmedu okupatora i njegbvih slugu, s- jedne
strane, i clanova KPJ, SKOJ-a i drugih rodoljuba, s druge strane. Na ovoj drugoj strani bila je svim srcem i
svom snagom i Vukica Mitrov-iC.
.
Pocele su akcije beogradskih udarnika. Oni presecaJU telefonske. kablove, pale okupatorsku i kvislinsku
stampu, pisu antifasistiCke parole, pale okupatorske au.
tomobile, napadaju nemacke oficire i vojnike ...
Okupator vrsi prva streljanja. Od 15. do 18. jula
streljano je u grupama 71 lice. To su komunisti i rodo-·
ljubi. Ali, akoije protiv okupatora ne prestaju. Pale gara:Ze, najpre u MileSevskoj u1ici, a zatim veliku gara:lu
u Grobljanskoj ulici.
Vukica je bila med:u organizatorima svih tih, prvih
or\lzanih akcija prhtiv okupatora u Beogradu. Milad~
Rajter, koja je sa Vukicom tada bila u ilegalnom stanu
na PaSinom brdu, seCa se i danas dobra Vuk:iCin'ih reci u predvecerje jednog ad tih julskih dana, taenije onaga dana kada je zapaljena garaia u Grobljanskoj ulici:
»Napad na garaZu, eksplozija i pucnjava dobra se
cula ... lako je, po prirod!i bila tiha, malo govorila, Vu.
63
�kica je tada bila veoma sreCna. Sva ozarena
64
govorila
mi je: To su naSi napali garazu.I Usp~ I' su.. B'' J~S t a(·
'
I
. ' l
1
ICe
vih akcija ... ZnaS, formiraju se parttzansk,I odred1 u celoj Srbiji. Uspecemo!
. •
.
.
. •
Bila sam iznenad:ena OVlin1 sto mr Vuk1ca govon. \ 1rdela sam da ona zna za akcije u Beogradu. I sada je prvi
put to otvoreno govorila. Pravil~ ilega_ln~g ra~a to ranije nisu dozvoljavala. I, ~ig'-:rno Je d~ JU Je_ pocetak <;>ruZanih akcija poneo, odusevro. Kako 1 ne br! Stvaranr su
partizanski odredi, pocinjala je borba sa ok':'patorom
i izdajnicima. Sad smo i mi drZa~t oruZje _u ruc1. ..« .
Mi, nije ovo bila jedina akCI]a. Svaklm danom ~:nlo
ih je sve WSe. I Vukica, zajed~o sa ost';l~Im dr;tgovt~a
iz Mesnog i Pokrajinskog komtteta Partt]e, ulaze vehke
napore da objedini, dobro pr}premi i koordinira. o~lobo
dilaCku borbu u gradu. Naromto onu kOJU su poceh beogradski skojevci d napredna m_nladina u_ Beo~radu. '"
Akcije se nastavljaju: 21. JU]a zapa!Jeno J'?. skladJS·
te municije na TaSmajdanu, izvr:Sen~ .su d1ve~z1Je na garaze u Zlatiborskoj i ZahumskoJ ulict. Na uhcama Beograda gore nerna~ki k~131io1;l:i, ki~a)1;1 se t~lefonsk~ kablovti sabotaZe na zelezn1ckoJ staniCl 1 drug1m me~t1ma u
gradu ... u Zemunu udarnici pale tanker i nekohko Slepova s naftom na Dunavu.
Sve ove akcije dovele su nemaC_ke ko~and.ante u
Beogradu u situaciju da pobesne. 0~1 sao~~tavaJU: >~ko
god se zatekne da bez dozvole P?sed':'Je oruz]e, b~z mtlosti Ce biti kaZnjen smrCu«. To Je obJaVIJc:no .27. J~lla, a
28. jula nemacki komandant Beograda ~w Je prmuden
da u gradu proglasi opsadno stanJe. U JSto vreme, tog
dana streljana su 122 lica.
.
.
Medutim, ni streljana, ni o~asd~o sta!l-Je, m pretnje ,nisu mogli da obustave akciJe pr~padmkc: nar'?~no:
oslobodilackog pokreta u Beogradu, 1 ·u celOJ SrblJI 1
zemlji. Naprotiv, sledile su nove.
MEDU UDARNICIMA
Jedan ad najveCih, najofganizovanijih i najm~sov
nijih akcija u borbi protiv okup~tora .u Beogradu ;zvedena je u Ieto 1941. godine. Izveh su Je beogradskt komunisti - udarnici 29. jula.
Prilikom pripremanja akcije il!inir?nja r~dio-stan'i~
ce u MakiSu, kod Beograda, uhap~en Je 27. ]Ula 19~1.
godine sekretar Pokrajinskog komtteta KPJ za Srbt]U,
Aleksandar Rankovlc*, tada 6ian i .PoHtbiroa CK KPj.
On je odmah odveden u zatvor Gestapoa i potom prebacen u zatvorenicku bolnicu u Vidinskoj ulici. Prema
secanju drugarice Spasenije Babovic, hapsenje Ranko·
vica video je drug Lazar- Kolisevski, koji se nalazio na
proputovanju za Makedoniju i o tome poslao ceduljicu
clanovima Pokrajinskog komiteta za Srbiju. U istoj bolnici, u koju je doveden Rankovic, nalazilo se nekoliko
drugarica komunista (Mitra MitroviC, Vera GuconjaVerbalov, Vera Lazovic i dr.). I one su ga odmab pre]Jbznale i obavestile preko majke jedne od njib ceduljicom Partiju gde se nalazi i kakav je njegov polozaj.
Bas za taj dan bio je zakazan i sastanak Pokrajinskog komiteta u stanu u $umatovackoj uJici. Tu su
se, u toku tog dana, najpre nasli Spasenija Babovic i
Duro Strugar, a zatim Milos Matijevic-Mrsa i Vukica
Mitrovic i Ljubinka Milosavljevic. Pitali su se, saznavsi vest o hapsenju RankoviCa, sta da rade. Spasenija
BabovjC je tada spontano rekla: »SpasiCemo ga«. I, odmah su poCele pripreme za akciju.
Mesni i Pokrajinski komitet dali. su -se na izvrSe~
nje zadataka. Sigurno je da je brzini doprinelo i to
sto je jos ranije pristupljeno pripremama za spasavanje iz bolnica, pa i onih drugarica komunista koje su
bile u zatvorskoj bolqici u Vidinskoj ulici. Odluceno
je da se njihovo spasavanje pd!ozi i da se pristupi oslobadanju Aleksandra Rankovica. Zato je obrazovano
nekoliko udarnib grupa u kojima je bilo 40-50 !judi:
Bili su to najborbeniji i najiskusniji borci.
U ponedeljak, 28. jula, Spasenija Babovic, Duro
Strugar i dr. Nenad Parenta razradili su u osnovnim
crtama i taCna utvrdili kako akcija treba da teCe. Tog
dana, u prepodnevnim casovima, Milada Rajter, kako
se seca drugarica Spasenija Babovic, je donela poruku
druga Tita koja je glasila: »Odmah spasite druga Marka.
To je veC trebalo da uCinite«.
Kako je ranije odluceno; akcija je trebalo da se
izvede -u utorak "izjutra, 29. jula, 'pa je,_ na joS jednom
sastanku u ponede!jak, kojem je prisustvovalo 17 dru·
gova i drugarica, Clanova Pokraj1inskog i Mesnog komitela Partije i drugi, predvideno do detalja sta sve treba
* U NOR-u Clan Vrhovno<r Staba NOV i POJ i PrerlsedniStva AVNOJ-a.
Posle rata na viskomi partijs'kim i dr!avnim duZnostima. »Na IV plennmu
CK SKJ, jula 1966, njegova rlelatr:ost posle VIII kongresa SKJ ocenjena je
i osudena kao suprotna koncepciji izgradnje samoupravnog sociJalistiCkog
druStva, pa je, kao jedan ad glavnih nosilaca etatistiCko·birokratskth odnosa,
odstranjen sa svih politiCkih i drZavnih funkcija, iskljuCen iz SKI i pen·
zionisan.« (Vojna enciklopedija, II izdanje, tom VII, str. 732, izd. 1974. god.)
5 Vukica MitroviC
..,
65
�66
da se uradi i. kako da se postupi. Odredeni su zadaci
svakoj od grupa udarnika i svima ostalima.
U utorak, rano izjutra, Spasenija Babovic i Milos
Matijevic-Mrsa sastali su se jos jednom sa Dusanom
Grubacem, koji je imao jedan od najvaznijib zadataka
- da bude na celu prve grupe koja je trebalo da ude
u bolnicu.
Akcija je pocela tacno po planu. Medu ostalima na
mesto akcija posla je i Vukica Mitrovic ...
...Upad u zatvorenicku bolnicu izvrsila je grupa od
pet drugova naoruianih revolverima. Da bi lakse prodrli
u bolnicu, oni su pred sobom vodili grupu »vezanih<<
drugova, stvarajuCi na ulazu utisak da agenti dovode nekakve ubapsenike. Na ulaznim vratima suprotstavio im
se jedan Zandarm i udarnici su ga ubili na lieu mesta.
Udarnici su potom prodrli u sobu u kojoj je lezao Rankovic i izveli ga brzo iz bolnice.
Akcija je zatim nastav!jena ve1ikom brz>inom. Sve
udarne grupe izvrsavale su svoje zadatke. Bez ujedne
zrtve na svojoj strani. Jer, kad je Rankovic vee bio izveden iz bolnice i na putu prema sigurnom sklonistu, doslo je do pucnjave izmedu udarnika i okupatorskih i
policijskib snaga. Medutim, mko od ucesnika u ovoj akciji nije tom prilikom bio uhvacen.
Bila je to krupna pobeda beogradskib komunista protiv nemackog Gestapoa. U njoj je ucestvovala
i Vukica. Vrativsi se u jedan ilegalni stan, kazala je. tada Miladi Rajter, sva ponosna: »Fajront! Za danas smo
dosta uradili!«
Rekla je to Vukica u trenutku odusevljenja zbog uspeha akcije protiv okupatora. A njih je iz dana, u dan,
potom bilo sve vise. cak je, nekoliko dana posle Rankovicevog oslobodenja, oslobodena iz zatvorenicke hoinice u Vidinskoj ulici i grupa onih druga~ica koje su
poslale prvo obavestenje.
Redale su se nove akoije. Pokusan je atentat trovanjem jednog od najopasnijih agenata, Dorda Kosmajca. Cepane su okupatorske plakate, a isticane parole:
»Smrt faSizmuJ«, ))Srbija se umirit ne maZe« d druge&
Bilo je sabota:Za u fabrikama, kao Sto su »Ikarus«~
»Zmaj«, »RogoZarski«. Red:ale su se eksplozije u radionicama folksdojcera, seku se te!egrafsko-telefonski stubovi u Makiskom polju, na putu Beograd - Smederevo
i mnoge druge. Pokusan je i atentat na zloglasnog policijskog agenta Vujkovica koji je tog leta bio imenovan za Sefa koncentracionog logora na Banjici kao i na
druge agente.
.
Obavljen je i veliki po!Wcki rad. Istovremeno, rasturani su ]eci, a 10. avgusta, u ilegalnoj stampariji odstampan je prvi broj »Biltena« Glavnog staba narodnooslobodilackih partizanskih odreda Jugoslavije, odreda
u ko jima j e bilo vee dosta boraca iz Beograda.
POSLEDNJE VIBENJE
Sve ave i mnoge druge akoije i aktivnosti, borba
sa okupatorom na Zivot i smrt, zahtevale su potpuno angazovanje komunista ,a posebno rukovodilaca. Vukica
u to vreme ne staje. Organizuje, priprema sa drugovima
akcije. Mnogo je svedoCenja· o tome. Ona je pripremala i !jude za odlazak u partizanske odrede, odrzavala
vezu sa Mesnirn komitetom u Zemunu, sastajala se sa
sekretarom Mesnog komiteta Milosem MatijevicemMrsom. 0 toj njenoj aktivnosti danas govore i oni koji
nisu tada bili neposredno u pokretu, ali su mu pripadali. Evo svedocenja Vuka Mikovica i njegovih kcerki 01ge i Zagorke, koji su stanovali u Zarkovu u Ze!eznickoj
ulici broj I. Oni su bili daljnji rodaci Vukicuni d pozna'
vali su njenoga oca i porodicu:
.
»Vukica je u leto 1941. godine dolazila ovde, u nasu
kucu, valjda desetak puta. cesto uvece. Tu je provodila
noc, a onda odlazila. ,;: Sedela je obicno u sobici do kuhlinje. Kadkad bi dovela neku drugaricu iii druga, pa ib
posle odvodlla... Bila je gotovo necujna u toj sobi. .. «
Olga i Zagorka, koje su tada bile veoma mlade, dobro se secaju Vukice:
»Kako sene bi smo secale Vuloice! Iako.je dolazila
umorna i ?dr.Zava~a sastanke sa drugaricama i drugovi~a, uvek Je nalaZila vremena da se sa nama poigra. Secarno se, pevala nam je neke pesme, mislimo ruske o
Volgi. .. Sila nam je i strikala spretno haljinice za ;,a,
Se lutke, dr.Zala nas na krilu . .. «
U. vatri borbe protiv okupatora, u ilegalnosti, u predahu Izmedu dva sastanka, u sigurnoj, maloj kuci nedaleko od ZarkovaCke ZelezniCke stanice, Vukica je nalazila vrernena da se poigra sa domaCinovom decom da ih
obraduje. Mozda je tada, u mislima i bar malo' ostvarivala svoj ~an :iz rane mladosti - da postane ~Citelji
ca, da vasp1~ava ~ecu,. da obogacuje i oplemenjuje njihova saznanJa, DJihov svet.
. " ~li, u razgovoru Vuko, Olga i Zagorka otkrivaju i
JOS Jedan momenat:
»Secamo se dobro, negde pocetkom septembra meseca, Vuroica je dovela u nas stan jednog visokog, pla5*
67
�68
vokosog toveka. Tu. su preno~ili, a sui:adaJ;, rano .izjutra, otiSli zajedno. Pri polasku, Vuklca Je ostav!la
neke svoje haljine i jednostavno kaz~~a: »Ako. s.e ne
vratim, Olga, ti slobodno nosi ove halJme, udes1 1h za
sebe .. .«
Ova seCanje, u stvari, otkriva kako su se poslednji
put videli i rastali Vukica i njen suprug Andrija Habus,
na pocetku ustanka i borbe protiv okupatora. Jer, po
zadatku Partije, Andllija je jos ranije bio prebacen na
rad u Zemun, da sa ostalima organizuje narodnooslobodilacku borbu. Ali, jednom pri!ikom Andrija je bio ~ap
Sen i zatvoren u kasarnu kod zemunskog parka, zaJedno sa joS nekolicinom drugova. Partijska organizacija
Zemuna pokuSala je da ih izvuCe iz zatvora, ali nije
uspela. CuvSi za to, Vukica je tri puta liCno dolazila iz
Beograda u Zemun da bi organizovala doturanje hrane
UhapSenima i nj~ihovo oslobaa:anje iz zatvora ... I do
toga je doslo. Habus je uspeo sa nekim drugovima da
pobegne, da se smesti najpre u jedno skloniste u Zemuim, a zatim je prebacen u Beograd. I tu je dobio no.
vi zadatak: da pode na teren Kosmajskog sreza, da organizuje ,sa ostalima, borbu protiv okupatora u ovom
kraju.
Mozda ga je Vukica bas toga jutra ispratila u par
tizane, iz male kuce u Zeleznickoj broj I u Zarkovu ...
Drugih podataka, da su se jos koji put sreli, za sad~
nema. Zna se samo da je dolazio u Beograd. PoslednJI
put posle VukiCtil!og hapsenja, koje i<: usledilo ~ oktobru mesecu. Pokusavao Je da uspostav1 vezu s llJOID pre
ko nekih poznanika, ali nije uspeo.
Dva revolucionara, dva biCa koja su Citav svoj Zivot posvetila revolucionamoj borbi, za stvar radniCke
klase, za slobodu, kao Sto su se srela, tako su se d ras~
tala - u borbi. U njoj je bilo tako malo vremena za
lepu ljubav, ali svi kojd su ih znali kazuju da je ona
zaista bila velika, bezgranicna, kao sto je bila bezgranicna i njihova ljubav z.a rev?l!-'ciju ko.i.'.'i su dali .i. svoje
zivote. Vukitca u prVOJ godm1 revoluciJe, a Andn]a Habus gotovo na samom kraju njenog pobedonosnog zavrsetka, 1944. godine.
HITLER NAREDUJE GUSENJE USTANKA
·
Zavrsavalo se leto i pocinjala jesen 1941. godine.
Vukica· je sva u vatri mnogobrojnih akcija kojih je sve
viSe. U Beogradu, u celoj Srbiji, u celoj zemlji. Okupatoru se zadaju sve teZi udarcL Partizanski odredi u ne-
posrednoj okol1ni Beograda, kao i u oitavoj Srbiji, postizali su velike uspehe.
Plamteo je ustanak.
Okupatorski stabovi i komandanti njihovih trupa
osetili su da ga sa postojeCim snagama, i uz saradnjti
sa izdajnicima, neCe moCi da savladaju. Zato u Beag~
rad snize i komandant Jugoistoka, feldmarsal List. Nje
· govi potcinjeni u Beogradu traze pojacanje - jednu di·
viziju sa IstoCnog fronta.
I okupatori i kvislinzi tada pocinju da vrse stra
hovit pritisak da bi zastraiSJ[ Beogradane. Nocne blokade. Pretresi, hapsenja. Zloi':ini. Nemci pale selo Ske·
lu u kojem streljaju jos 42 zatvorenika i 15 seljaka iz
samoga sela ... Iz zatvora, u nedelju 17. avgusta, Nemci
izvode pet zatvorenika 1 veSaju ih nasred Terazija o elektricne stubove... Redaju se streljanja u Kragujevcu, PoZegi i drugim mestima. Ali, izgleda, medutim, da su okupacioni Stabovi i nacistiCki predstavnici bil'i svesni da
vojnim i policijskim merama neCe mi svakoga Casa neki
grubi Balkanac sruCiti metak pisma nemaCkog majora
avijacije, Hehnuta S., koji je .iz Beograda pisao nekom
Ginteru. Evo delova iz tog pisma:
»OseCam kao da sam pao padobranom u vraSko neprijateljsko gnezdo .... Kad letim i posmatram iz vazduha ovu zemlju izgleda Ini vrlo pitoma, ali nije tako,
dragi moj Ginter... Neprijatno se ovde Covek oseCa.
Tako su hili divni pariski dani prema ovome Sto se ovde dogada. Ovaj grad je zaista poludeo. Pogledi mrki i
izazivaCki. To nije Cudno jer smo .ih straSno udesili bombardovanjem. Ali vee dva meseca ovde praste revolveri
i gore naSi kamioni. Ne znam Sta hoCe ti njihovd fanatiCni deCaci kada pale novine i gara.Ze ill kada vrSe
atentate na feldvebele . .. SinoC sam imao veCeru i svi
se Zale da se nepPijatno oseCaju u ovome gradu. Jedvu
cekaju da ponovo polelimo, pa makar d na Istok. Imam
takav oseCaj kad uveCe izlazim iz automobila kao da
ce mi svakoga casa neki grubi Balkanac sruciti metak
u glavu ... Dragi Ginter, ti si stari ratnik, ali taka neSto
nisi doziveo. Nespokojstvo kida polako zivce. Postaje
suviSe vrelo leta u ovome gradu na jugu Evrope . .. «
Zaista, tog leta Nemci u Beogradu, Srbiji i citavoj
Jugoslaviji, oseCali su se veoma nesigurno. Buktao je
plamen ustanka. Najzad je i sam Hitler uvideo ozbiljnost situacije u Jugosla\Oij•i i 16. septembra potpisao je
naredenje o uguSenju ustanka na prostoru jugoistoka,
koje se pre svega odnosilo na Srbiju. Istovremeno, na~
celnik njegovog Generalstaba, Kajtel, izdao je naredbu
69
�o obraCunavanju nemaCke vojske sa ustanicima: »Za
svakog ubijenog Nernca streljati 100 Srba, a 50 za svakog ranjenog Nemca«.
Na sve ovo ustanioi su u Beogradu odgovarali novim akcijama. Iako u teSkim uSlovima ilegalnosti, svima
njirna rukovodi Mesni komitet KPJ u kojern je i Vuki·
ca MitroviC.
TEZAK UDARAC
70
Gestapo i Specijalna policija tada su razradili po,
seban plan za detaljno 6iscenje Beograda od komunista,
Nastojali su da spreCe ne samo oruZane akcije i saba~
ta:Ze, nego i da pohvataju i zatvore komuniste i patri~
ote u koncentracione logore.
·
Mesni komitet Partije, u kome je bila Vukica, odr,
.Z:ava, sredinom septembra meseca, niz sastanaka da bi
se preduzele mere i spre6ila opasnost od provalj1ivanja
organizacije, od prodora neprijatelja u nju. Ali, bas ta,
da, narodnooslobodilackom pokretu u Beogradu nanet
je tesak udarac. Usled slabog drzanja pojedinaca pred
polioijom* provaljeno je rukovodstvo Partije i SKOJ-a
za Beograd. U ruke Gestapoa i Specijalne policije palo
je oko 80 astiknutib partijskih radnika ci skojevaca. Qt..
kriven je tada i unisten ceo Mesni komitet KPJ za Beograd i gotovo 6itav beogradski Mesni komitet SKOJ-a.
I Vuklica Mitrovic.
Sve je pocelo da se odigrava u drugoj polovini septembra. Prvo je, zbog ranije provale uhapsen, clan Mesnog komiteta Dusan Grubac.
Dogodilo se to 28. septembra 1941. godine. Policija
je oko 8 casova dznenada blokirala jednu kucu u Vinogradskoj ulici. Kada je poceo pretres, u skloniStu na
tavanu naaen je covek srednjih godina. Pruzio je isprave.
Agent_ je proCitao naglas njegovo ime:
- Dusan Grubac!
Odmah su ga odveli u Specijalnu po1iciju. Grubac
se nasao pred zloglasnim Becarevicem koji je tragao
za svakim podatkom o ilegalcima. Imao je vee njegov
dosije.
* Medu njima bio je i Ratko MitroviC, mladi brat Vukice MitroviC.
Studirao je pre rata prava na Beogradskom univerzitetu i aktivno radio
u studentskom pokretu kao Clan SKOJ-a i Partije. Bio je i u CK SKOJ-a.
U leto 194_1. godinc bio je uhaplien. On se izdajniCki drzao pred neprijateLjem i na kraju otkrio sve Sto je znao, imena Clanova Partije i principe
njenoga rada. Kasnije je streljan u logoru na Banjici.
- Grubac! Tacna, Dusan Grubac, clan mesnog komiteta! Viaali srno se i ranije, pred rat, u racijarna po
sindikatu! - likovao je Becarevic.
Po1icijski dZelat bio je zadovoljan. I odrnah je po,
Ceo da sasluSava ,j batina GrubaCa. Jer, agenti su kod
GJOllbaca nasli cedulju na kojoj su bila napisana sarno
tn podatka: »7,30, tramvaj, GrCiCa Milenka«. BeCareviC
· je bio ubeden da ove tri reCi sigurno neSto znaCe, da
nesto otkrivaju. NajviSe ga je rnticilo to sto se porninje
tramvaj, a ulicom GrCiCa Milenka nije iSao tramvaj.
Prevrtao je o po arhivi tihapsenib i trazio slicne adrese.
RazmiSljao je: u to vreme je sastanak u Ulici GrCiCa
M~lenka ,a t~arnvai} Odjedno.rn pade rnu na parn~t neobicna sumnJa: mazda neko 1z Gradskog tramvaJa ima
veze s tim?
Zbog toga, rano ujutro policajci su krenu1i automobilirna prerna Ulioi Gr6ica Milenka. Kada su se priblizili
skveru kod skole, agent Pajevic pogleda na sat - bilo
je tacno 7 i 30. Autornobil je Iagana klizao i tada, na
vrhu ulice, ugleda1i su coveka koji je bio obucen u uni·
forrnu tr.arnvajdZije. B<!o je to Savo Stjepic, clan Mes,
n~~. ~orn1tet~ .... S~~er ,1e dod~o gas i kad su '?'!u se p_ribliz1h ,agentli ISkocise IZ kola 1 odrnah ga ubac1se u nj1h.
»KOMUNISTA SAM ... <<
Ali, Dusan Grubac je prilikorn salusanja i rnucenja
popustio. Tako su agenni doznali da 1. oktobra treba
da se sastane u Vinogradskoj ulici sa dva clana Mesnog
korniteta Partije, Vukicorn Mitrovic i Davidom Pajicern.
Ne znajuci da je Grubac tihapsen, Vukica je tog dana posla na zakazani sastanak.
»B~la je tog dana, kao i obiCno, sa rnnom u ilegalnorn stanu na VoZdovcu - seca se Milada Rajter. A
onda je poSla na neki sastanak, Zurno, neprimetno, kao
i obiCno .. .«
Za to vreme agenti su kru~ili u autornobilirna okol·
nim ulicama. Svuda zasede.
Vukica se u tim trenucima naSla sa Davidom Pajicern i zurila prerna Vinogradskoj ulici, prerna kuCi broj
88, gde je trebalo da se odrii sastanak. Njih dvoje su
iSli oprezno, znajuCi da dh svaki nesmotren gest mole
stati glave. Uostalom, i »Sunja<c i David bi1i su stari, iskusni borci, koje je po1icija trazila i proganjala jos
davno pre rata. »Sunja« je umela da se bori. NauCila
71
�je to za vreme lilegalnog rada. Takav je bio i David. OctluCan, oStrouman.
.
Ovoga jutra kao da nije bilo razloga za strepnju.
.
Vukica je dpsla na sastanak prerusena, kao dobro
negovana devojkakoja se vraca iz kupovine. David joj
je pred okolinom mogao. biti simpatija. lzgledali su kao
mlad, lep par. ISJ,i su polako, ulicom, kao da dokoni setaju. Ona u svetlom kiSnom mantilu, u rukama je no~
_sila korpu, kap da se vraca sa pijace,_ a duga opustena
kosa padala joj je pp rameb!ima. David joj je nesto objaSnjavao rukama, kao temperamentni mladiC.
Koracali su tako zaj.,dno ne sluteci da 1m je policija za samim petama. A agenti su ih prepoznali ... Tek
kada su bili b1izu ku~e broj 88, po starom pravilu, malo su se osvrnuli. David u trenu opazi automobil ko_j•i
im se priblizava. Bilo mu je sumnjivo sto se priblizava
suvise sporo. Odjednom. je automobil povecao> brzinu...
David. povuCe · Vukicu u stranu d samo _je stigao da
joj kaze: »Bezi!<< Agenti pripucase. Vukica poae na jednu stranu, a David na drugu. Meautim, iza ugla iskoCise jos dva agenta. David poteze svoj revolver i poce
da plica na agent~ DamjanoViC(il. Drugi metak se ~aglav~
ljuje u cevi. Videvsi to, David se bacio na njega. Pocelo
je gusanje. U tom neko od policajaca pripuca. Bili su
to smrtonosnd. pucnji. David PajiC, hrabri revolucionar,
sru.Sjo se smrtno -pogod:en.
Za to vreme Vukica je trcala, iako ju je, nekoliko
trenutaka ranije, jedan metak pogodio u vrat. Nije se
osvrtala. Meautim, agenti su je b_rzo opkoli!i i uvukli u
automobil. Nije mogla da se brani ... Vodili su je u Upravu grada. U jednom trenutku pokusala. je da otvori
vrata 1i da skoci. Agenti koji su sedeli pored nje uspeli
su da je zadrze. U · speoijalnoj policiji odmah su je doveli pred:. BeCareviCa. Q]{oreli zloCimic dniCno je pitao:
- Mi se, mislim, vee poznajeino?
- Svakako, odgovorila je prezrivo Vukica. - Onda ste me slali na robiju, a sad cete, doneti, valjda, pa.
metniju kazhu .. .
Iako je shvatao da ce Vukica cutati i da. mu nista
neCe
r~Ci,
-BeCareviC besno_ zaurla:
.
- Ali, prethodno ima da kazes sve sto znas!
Vukica ga osinu pogledom svojih krupnih, crnih
ooiju i odgovori:
-
Komunista sam;· i to je- sve Sto Cu reCi!
· Hrabro, prkosno odgovonila je Vukica svom mucitelju. Odgovorila je kao pre sest godina, kada je bila
prvi put uhapsena i kada je kazala:
)>NiSta vam neCu reCi{{._
�74
U tom trenutku na nju su se sruCili Udarci BeCarevica i osta~ih batinasa. Tukli su je po glavi. Rana na vra·
tu je jos krvarila. Becarevic uze korbac od agenta i poce da je udara po lieu. Uvijala se od bolova i jecala.
Ali su njena usta ostajala nema. Ni jednu jedinu rec nije
htela da kaze. Novi udaroi, svuda, po celom telu, najvise po glavi ,tako da je pocela da gubi svest. Ali ni
tada nije govorila. Lezala je na podu. Udarali su je nogama. Krv joj je oblila lice.
Tada se Becarevic prodrao:
- Vodite je na »kliniku«!
U stvari, odneli su je u podrum u kome je hila specijalno uredena prostorija sa svim rekvizitima za muCenje ... Mucenja su postala jos strasnija. Z:ilom su je
tukli po tabanima, Cupalii su joj kosu, nokte, kleStima
zavrtali i kidali meso. Kad je gubila svest, polivali su
je vodom i opel tukli.
.
A Vukica je cutala. Znala je da je ceka smrt. Ali
zasto da drugima donese smrt, a svojoj Partiji zada jos
tezi udarac? Cutaia je.
Posle su je prebacili u celiju. Pri svesti iii u nesvestici. Postoje svedocenja onih koji su hili sa njom u
toj celiji. J ulka Lazarevic je jedna od njih. Ona je nekolika godina pred svoju smrt pricala dr Julki MesteroviC o stradanjima Vukice MitrovlC n spedijalnoj polioiji 1941. g. Evo deJa tog secanja:
}>U Celiji specijalne policije provela sam izvesno
vreme sa Vukicom Mitrovic. Ona je posle svakog sas!u.
Sanja vraCana u Celiju isprebijana, modra, nekad pri
svesni, a nekad u nesvestici. Nikad nije hila malodusna.
Uvek je svoj,im junackim dr2anjem i recima bodrilasve
nas oko sebe. · Verovala je da Ziva ·ne_Ce izaCi iz specijalne policije, aln je hila ubedena u pobedu svoje Partije. Znam da je -rekla: »Pobeda je naSa!«
Mucenja su nastavljena i dalje. Becarevic i njegovi
ba~inasi su lomili Vukioino telo. Ali duh i svest, svest
revolucionara, nisu mogli. U jednom trenutku suocili
su je sa bratom Ratkom.
Agenti su hteli, i na taj nacin da izvrse pr>itisak na
Vukicu.
Uzalud!
Postoji dokument o saslusanju Vukice Mitrovic u
specijalnoj policiji Uprave grada, od 1. oktobra 1941.
godine. U stvari, to nije zapisnik, jer ga Vukica nije
potpisala, jer nije kazala ni jednu jedinu rec. Agenti·
-rna ·nije preostalo niSta drugo nego da sami ispune
»koSuljicu predrneta{<, Pored njenog rimena d prezimena:
»MitroviC Vukica - udata HabuS<{, imena i prezimena
njenog muZa »HabuS Andrija« i zanimanj.a: »tekstil~~
radnica«, sve ostale kolone su prazne. Jed11no u rubnc1
»podaci« pise rukopisom nekog polioijskog sluzbenika
·
sledece:
»Kao clan Mesnog komiteta KPJ za Beograd, uhap.
sena 1. 10. 1941. i upucena u iogor gde je streljana. Na
sas!usanju nije htela nista da govori o svom partijskom
radu«.
U koloni ispod toga, koja ima naziv: »Hca u vezi«,
pise, takode rukopisom istog po1icijskog sluzbenika:
»Matijevic Milos, Pajic David, Grubac Dusan, Labat Pavle, sunka Luka, Stjepic Savo«.
I nijednog slova vise. Nema Vukicinog rukopisa u·
koloni pod nazivom »mkopis{{, Na drugoj strani samo
je izmedu naslova }}otisci« i }}fotograffi.ja<< zalepljena VukiCina fotografija. Sa nje, ocigledno fotografije snimljene u nekoj drugoj prilici, koje se polioija dokopala,
Vukica gleda pravo svojdm sjajnim krupnim oCima iznad kojih je visoko, umno celo.
Takvim, prkosnim, pogledom gledala je Vukica svoje dZelate za sve vreme sasluSanja koja su se besomuCno nastavljala sedamdeset sedam dana.
Tukli su je u specijalnoj polioiji odabrani zlocinci,
batinasi. Tukli su je iOilama, udarali lancima, gumenom
palicom po glav-i, i vreCicom peska, udarali korbaCern
po najosetljivijim delovima tela, kidalli joj kozu i sipali
joj so u ranu na vratu i po celom telu i u usta . ..
Al'i uzalud!
Vukica je cutala sedamdeset sectam dana.
Vukica je cutala sedamdeset sectam noci.
S vremena na vreme Cuo bi se poneki priguSeni
jezivi glas. Glas iz polumrtvog ljudskog bica.
Ali ni reci nije kazala.
Gestapo je Cuo da BeCareviC i ostaii zloCinci ne
mogu nista da saznaju od Vukice. Onda su je oni uzeli
u svoje ruke. Ponovo muCenja, joS zverskija.
ALi opel uzalud!
Vukica je gordo i prkosno drZala svoju reC - »Komunista sam, i to je sve Sto Cu reCi{{. Cutaia je . U stvari, borila se Cutanjem. Cuvala je svoje drugove, svoju
Partiju, borbu koja je plamsala, ustanak koji se razgorevao Sirom Jugoslavije. Bila je Cvrsto ubedena da
je Ceka smrt, ali je govorila: »Pobjeda je naSa!«.
I pobedila je Vukica.
Ne mogavSi da dz nje izvuku ni jednu jedinu reC,
dZelati iz specijalne policije -,i Gest,apoa, priznali su svoj
poraz. Sacuvan je propratni akt Uprave grada (St. pov.
75
�II br. 4328 od 16. decembra 1941. g.) poslat upravi Banjickog Jogora u kome stoji:
»Na osnovu paragrafa 2 Uredbe M.S. br. 1640, od
15. decembra 1939. godine, o izmeni i dopuni ovog zakona i paragrafa 12 Uredbe o ustrojstvu i delokrugu
Uprave grada Beograda, odeljenje speoijalne polioije
Uprave grada Beograda kao nadlezno
R E
76
s
A V A
da se kao opasni po javni red i bezbednost u zemlji stave
. u stalni boravak ·u koncentracioni logor sledeCi komunisti:
1. Matijevic Milos
2. Mitrovic Vukica-Habus
3. Grubac Dusan
4. Stjepic Savo
5. Labat Pavle
6. Rackli Marija
7. Sunka Luka
8. StamenkovdC BoZidar'<
Za svakog od navedenih dati su kraCi biografski podaci o ovom aktu, funkcije u Partiji i SKOJ-u, a zatim
piSe:
»... obzirom na izloZeno. Uprava grada smatra da
su ova lica stetna po javnu bezbednost i red u Beogradu, te je odlucila kao sto dispoziniv glasi«.
Hladno, jezivo policijsko resenje! _Ali je bila jos
jezivija slika kad su Vukicu, !6. decembra 1941. godine,
poveli u Banjicki logor. 0 tome postoji kazivanje Marije Vuko'>'ic-Santalap koja je sa njom bila u zatvoru
specijalne policije, u sobi broj 8.
}), ; . a onda je doSao straZar,i rekao da pokupi svoje stvari i da pode na Banjicu. Hteo je da je ponese
jer nije mogla da .ide, ali ona to nije dozvolila, nego je
iSla na kolenima . .. «
Ponosna; gorda je bila Vukica! Znala je da je vode
u Iogar smrti, ali nije dozvolila da je u smrt nose nje.
ni dzelani.
I zlocinac Svetozar Vujkovic, tada sef Banjickog logora, koji je Vukicu mucio·i tukao u zatvoru 1935. godine, na svom saslusanju posle rata, 1949. godine, pred
naSim organima -je izjavio:
»Drugi slu6aj teSkog muCenja odigrao se sa Vukicom Mitro¥ic koja je od strane Uprave grada, sa jednom grupom iz zatvora Specijalne policije, predata Nemcima. Ona je dovedena uveCe u logor, a odmah sutra-
�78
dan, pre podne, streljana. Stanje zdravlja Vukice Mitroyic bilo je vrl~ los~-- Ona je po dolasku na Banjicu
skinuta sa kola, jer mJe mogla da ide«.
U logon~ smrti Vukica je provela samo jednu noc.
Izmedu 16. 1 17. decembra 1941. godine. Noc u tmill!i
celije - samic.e... A izjutra, poveli su je na stre!janje.
To su kroz resetke gledale zatvorenice J elica J erkov i
Stanica Nicevic. One kazuju:
. • ».. :Ujutru su j_e izve~i. na streljanje sa Desom JoVIC, ma]kom ~adm!le JoVIc-Malecke. Desa i jos jedna
drugarnca nos1le su Vukicu do kamiona ...«
Posla je u smrt zagrljena sa svojim drugaricama,
b_orcima za s!obodu. Tog istog jutra sa nj,ima je i strel]ana.
Tog jutra, 17: decembra 1941. gocline prestalo je da
kuca hrabro~ vehko srce Vukice MitroviC - »Sunje«.
Zlocinacki rafal ugasio je zivot koji je trajao taka kratko - samo 29 godina, ad kojih je osam poslednjih protekl? tak'? b~zo, u n_eprel<idnoj borbi, svesnom zrtvovanJU za 1de]U za koju se opredelila u ranoj mladosti
u svojoj dvadesetoj godini.
'
Prestalo je da kuca srce one postojane, pouzdane
Vuk!ice koja je na prvom koraku svog revolucionarnog
rada dobila ilegalno ime - »Vera«. Ime koje joj je
taka !epa pristajalo, jer su joj svi, i posle do poslednjeg njenog daha, verovali. Srce one tihe, skromne, ne~
nametljive >>Sunje« koja je stizala SVllda - da povede,
po~st:>kne _borce i sama se bori. Da majoi, Ivanici koJa Je gapla sedmoro dece od kojih je na Banjici cetv<;>ro streljanp - pom?gne u kuOi u svojim sasvim retkim slobodmm trenuc1ma. Da nezno i pazljivo voli svo~a druga, revo!uc1'?nara, da deci u jednoj kuCi na iskraJU Beograda daruJe lutke !i peva ddeci ih na krilu ...
Prestalo je da kuca srce hrabro do legende. Iako je
zau.stavljeno zloCinaCkim rafalom, ono je, u stvari, nastavilo da kuca u srcu njenih znanili i neznanih drugova
- boraca naSe revolucije. Oni su ostvarili njen zavet,
njene poslednje rem pred smrt - »Pobeda je nasa!«
Na Dan pobede, 9. maja 1945. godine, Vukica MitroviC - »Sunja« proglaSena je za, narodnog heroja.
POGOVOR
U ovu knjigu, koja je, sigurno, samo prvi pokuSaj da se
za mlade Citaoce osvetli izuzetan, divan Iik heroja revolucije,
lik Vukice MitroviC, nisam mogao da unesem Sire detalje.
Razlog za to je, pre svega, prostorna ograniCenost knjige u
ovoj biblioteci, ali joS viSe to Sto je avo prva knjiga o Vukici
MitroviC, a namenjena je deci i omladini. Nm·a istraZivanja i
prouCavanja sigurno Ce doprineti da jednoga dana moje, ili
,neko drugo, pero napiSe potpunu priCu o Vukici koja je pripadala plejadi, delom i Citavim Zivotom, velikih revolucionara.
Da bi se i u ovom ol;Jimu knjiga pojavila, omoguCili su
mi mnogi koji su Vukicli IiCno poznavali, radili sa njom, i
koji su mi o njoj kazivali s toplinom i ljubavlju, ili, koji su
mi pornogli da bolje osvetlim vreme i prilike u kojima je Zivela i delala. Zato dugujem veliku zahvalnost drugaricama:
Spaseniji-Cani Babovic, Ljubinki Milosavljevic, Miladi Rajter, Nedi BoZinoviC, Mitri MitroviC, dr Julki MeSteroviC, Milici SariC, Nadi Kenteri, Olgi i Zagorki MikoviC, Radrmki MilanoviC i drugovima: Rodoljubu ColakoviCu, Todoru VujasinoviCu, Krsti Popivodi, Dragutinu ColiCu, Lazaro LiliCu,
Vuku MikoviCu, Andriji i Stevi VukoviCu i rnr Dordu PiljeviCu. Posebnu pomoC u osvetljavanju VukiCinog detinjstva
i rane mladosti, pru.Zili su mi njena sestra Miroslava i brat
Stefan, koj su dali i najveCi broj fotografija.
Ova knjiga je, takode, rezultat koriSCenja dokumenata
iz grade: iz Istorijskog arhiva Beograda, Arbiva CK SKJ, Instituta za istoriju radniCkog pokrcta Srbije, viSe objavljenih
knjiga, separata i publicistiCkih feljtona o revolucionarnom
pokretu u Beogradu. Zbog mladih Citalaca, kojima je knjiga
prvenstveno namenjena, u njoj nije na uobiCajen naCin posebno oznaCen svaki citirani izvor, ali je zbog toga, na kraju
dat sp!isak bibliografije.
AUTOR
79
�\
BIBLIOGRAFIJA
1. Dr Jovan MarjanoviC, Srbija u NOB - Beograd, »Nolit<t - »Pro.
sveta«, 1964.
2. Dord:e PiijeviC, Vukica MitroviC »Sunja« - Prilog biografiji, »Istorijski zapxsi« 1-2, Titograd 1972, str. 180-200.
3. Dorde PiQeviC, »MiloS Matij'eviC-MrSa«, »Revolucionarni likovi Beograda«, knJ. 2, Istorijski arhiv Beograda, 1972.
4. Spasenja BaboviC, »Iz prvih dana narodnooslobodi!aCke borbe u
Beogradu«, GodiSnjak grada Beograda, knj. VIII, Beograd 1961.
5. Zlatija VujanoviC, Andreja HabuS, »Revolucionarni likovi Beograda«,
knj. 2, Istorijski arhiv Beograda, 1972.
6. Todor VujasinoviC, »MuCne godine« - seCanja na ilegalna vrernena
1930-1941, »Svjetlost«, 1965, Sarajevo.
7. Mitra MitroviC, »Vukica MitroviC - likovi revolucije«, knj. 1, »Prosveta«, Beograd 1962. str. 119-123.
8. »Tokovi revolucije« - Zbornik istorijskih radova, knj. 6, Beograd,
1971.
9. »Blagoje ParoviC - izabrani spish, - »Revolucionarni put Blagoja
ParoviCa«, D. PiljeviC, »Glas«, 1976.
10. ToSo Popovski, »U osinjakU<c, NIP »Borba«, 1954.
11. >>Cetrdeset prva«, »Mlado Pokoljenje«, Beograd, 1961.
12. »OslobodilaCki rat naroda Jugoslavije 1941-1945«, knj. 1, Vojnoistorijski institut INA, 1957.
13. Vladimir Dedijer, ~>Josip Broz Tito - prilozi za biografiju«, »Kul·
tura«, 1965.
14. Dragan MarkoviC, »Otpisani«, »Sloboda«, 1974.
6 Vukica MitroviC
81
�. SADRZAJ
Strana
Velika, hrabro srce Kutak na jugu J adrana
KCi Iva i I vanice -
I kCer svog plemena Prekinuto detinjstvo -Prekinuto i Skolovanje
Iz malog u veliki grad
Ulazak u revolucionarni pokret
Za prvi broj »Komunista«
Prij em u Partiju Deo velikog pokreta HapSenje u zoru - »NiSta vam neCu reCi« »Da je kamen, progovorila bi!<<
Strajkovanje g1adu
Spremanje za sud
I svedoCenjen1 protiv terora
Na put - - »Vera« postaje »Sunja«
Uvek medu radnicima
Na Celu Mesnog komiteta Partije Nije znala za predah - Velika ljubav dva revolucionara
Put u pQtpunu ilegalnost - U krvavim demonstracijama Dan i noC hili su joj kratki U martovskim dogadajima
Ocene druga Tita - Sesti april, Beograd Centar priprema za borbuBorba na Zivot i smrt
Medu udarnicima
Poslednje videnje Hitler nareduje guSenje ustanka
TeZak udarac
»Komunista sam .. ,«
Pogovor Bibliografija
6*
5
7
8
12
12
14
17
19
22
23
24
27
29
31
33
35
37
38
39
41
42
45
47
51
53
54
57
59
60
!\2
63
64
67
68
70
71
80
31
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Hrabro srce tihe Šunje : životni put narodnog heroja Vukice Mitrović
Subject
The topic of the resource
Vukica Mitrović
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Momčilo Stefanović
Source
A related resource from which the described resource is derived
Historijski muzej Bosne i Hercegovine
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Savet za vaspitanje i brigu o deci SR Srbije, Dečje novine
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1977
Rights
Information about rights held in and over the resource
Savet za vaspitanje i brigu o deci SR Srbije, Dečje novine
Language
A language of the resource
SH
Type
The nature or genre of the resource
roman
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
10-M
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
81 str.
narodna herojka
Vukica Mitrović
-
http://afzarhiv.org/files/original/0cdc376f067b811b4a9217804bcc6f83.jpg
8b4ee07823c4650db83510bd533ee69d
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Fotografije
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
F
Fotografija
A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials.
Original Format
The type of object, such as painting, sculpture, paper, photo, and additional data
Fotografija
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Vukica i njen suprug Andrija Nabus
Subject
The topic of the resource
Vukica Mitrović
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Nepoznat
Source
A related resource from which the described resource is derived
Momčilo Stefanović, Hrabro srce tihe Šunje : životni put narodnog heroja Vukice Mitrović
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Savet za vaspitanje i brigu o deci SR Srbije: Dečje novine
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1977.
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
59-F
Andrija Nabus
Vukica Mitrović
-
http://afzarhiv.org/files/original/c4fc80168b7e842b2b3f0050e666133a.jpg
ecb5d55013274f854a6e5001779e6a83
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Fotografije
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
F
Fotografija
A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials.
Original Format
The type of object, such as painting, sculpture, paper, photo, and additional data
Fotografija
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Jedna od prvih fotografija Vukice Mitrović
Subject
The topic of the resource
Vukica Mitrović
Source
A related resource from which the described resource is derived
Momčilo Stefanović, Hrabro srce tihe Šunje : životni put narodnog heroja Vukice Mitrović
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Savet za vaspitanje i brigu o deci SR Srbije: Dečje novine
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1977.
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
58-F
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Nepoznat
Šunja
Vukica Mitrović