1
10
3
-
http://afzarhiv.org/files/original/5e6add91d7bc0659d25ef0439a456213.pdf
95ec930d841f3a3ea51068463725ab0a
PDF Text
Text
Antologija
marksističkih tekstova
radnička štampa
����2ENSKO PITAN JE
�Izdavač
Novinsko preduzeće
,.RADNIČKA ŠTAMPA”
Beograd,
Trg Marksa i Engelsa 5/V
Direktor
ŽIVOTA KAMPERELIC
Glavni i odgovorni urednik
CEDO MALES
Tehnički urednik
DIMITRIJE DUDVARSKI
Naslovna strana
STEVAN VUJKOV
Lektor
MIROSLAV NIK0LIĆ
Korektor
TANJA SRNIC
Štampa
„SLOBODAN J0VIC”
Beograd,
Stojana Protića 52
�Antologija marksističkih tekstova
Priredio i predgovor napisao
dr Jovan Đorđević
radnička Štampa
�BIBLIOTEKA „IDEJE'
I I I KOLO
Uređivački odbor
Dr JOVAN ĐORDEVIC
Dr STANISLAV GROZDANIC
Dr VOJISLAV STANOVCIC
Izdavanje I, II i III kola biblioteke „IDEJE'’
pomogao je svojim sredstvima Fond za naučno-is traživački rad
Veća Saveza sindikata Jugoslavije
46 . 2 <)&
: 1C-. Ofc
r a n s „m o S a p ij a d e t
b ib lio t e k a
BEOGRAD. 1975.
�M A R K S IZ A M I 2 E N E
„Promene u istorijskoj epohi uvek se
mogu odrediti napretkom žena prema
slobodi
Š. Furie
„Stepen emancipacije žene može da poslu
ži kao merilo opšte emancipacije”.
K. Marks
I
1.
Nema nijednog značajnog problema savremenog
sveta koji se može naučno definisati, idejno i politički
rešavati bez uticaj a i uloge marksizma. To se u punoj
meri odnosi na tzv. žensko pitanje, 'koje je, ne samo u
ovoj godini žena već i uopšte, od izvanrednog interesa
za rešavanje ne samo dugo potiskivanog i uglavnom
nedovoljno rešenog pitanja ravnopravnosti društvene
situacije i položaja žene već i od neposrednog značaja
za prelazak iz relativnog varvarstva u stvarniju civili
zaciju koja se očekuje u trećem milenijumu naše posthristovske ere.
Odnos marksizma prema pitanjim a položaja i
uloge žene uopšte, a naročito u socijalističkom društvu,
je višedimenzionalan. U svojoj opštoj teoriji o društvu
i društvenim preobražajima marksizam je, u tradiciji
radikalne demokratske misli i premarksističkog soci
jalizma, definisao i osnovni problem žene, koja je shva
�6
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
ćena ikao ljudsko biće čija je emancipacija uslov i merilo društvene i ljudske emancipacije.
Pored toga, u radovim a Marksa, Engelsa i Lenjina,
kao i docnijih m arksističkih teoretičara, nalazi se zna
čajan broj ideja i stavova kojim a se ne samo u istorijskom već i u savremenom svetu definiše „žensko
pitanje", odnosno problem atika oslobođenja žena. N a j
zad, marksizam je teorija koja objašnjava svet da bi
ga menjala i tim e kao teorija predstavlja inspiraciju
i animiranost za društvene, političke i kulturne akcije i
to za akcije kako žena kao takvih tako i svih ugnjetava
nih društvenih klasa i grupa, odnosno progresivnih i
demokratskih snaga savremenog društva.
T o sve objašnjava široku i značajnu obnovu mark
sizma i njegovo prihvatanje kako u razvijanju savremene m isli o ženi tako i u organizovanju, akcijama, i
programim a raznih pokreta za oslobođenje žena, naro
čito savremenih.
K ao što nema naučnog i m odernog postavljanja
problem atike žena van marksizma, tako je i pokre
tanje ove problem atike potvrdilo njegov značaj i dalo
mu nova osveženja, uz potrebu da se i sam preispita
u odnosu na savremene tekovine društvenih i prirod
nih nauka i na osnovi kolektivnog i ličnog iskustva u
istoriji i u sadašnjici žena.
2.
Ova opšta razmatranja nalaze svoju potvrdu i
u konkretnim pojavama u oblasti savremene misli i
političke prakse. U m nogobrojnim studijama i knjiga
ma posvećenim ženskom pitanju
marksizam je
m etod analize i m išljenja ili u najm anjoj m eri služi
kao sistem referencija.1 Nema nijedne ozbiljnije
)
*) La Femme dans la s o ciiti, ćd. Centre national de la Recherche
sciemtifique, Paris, 1969; Female Liberation, New York, A. Knopf, 147Z; The
unifinchued revolution. New American Library, 1975.
�ŽENSKO PITANJE
7
zbirke studija o ženi i ženskom pitanju, koje objavlju
ju velike izdavačke kuće u svetu ili su izdanja samih
žena i ženskih organizacija, u 'kojima se ne nalaze
tekstovi Marksa, Engelsa, Lenjina i drugih marksista
koji se odnose na ženu ili u kojim a se tekstovi i ne
komentarišu, služeći često kao polazna tačka analize
i mišljenja.2 Ozbiljnost i uticaj niza grupa i organiza
)
cija, koji pripadaju širokom pokretu ili akciji oslobo
đenja žena proizilazi iz činjenice da se oni u svojim
programima i akcijama vezuju za revoluciju, socijali
zam i druge premise za ljudsko oslobođenje koje su
naučno utvrdili prvenstveno Marks, Engels i Lenjin.
Ali uprkos oživljavanju marksizma i njegovom aktualizovanju u studijama i akcijama raznih pravaca
pokreta oslobođenja žena, danas još nije objavljena
antologija osnovnih marksističkih tekstova o ženi i
ženskom pitanju.
Odsustvo ovih tekstova utiče između ostalog i na to
da se često marksistička misao o ženi predstavlja ili
iz „druge ruke", ili u krivom svetlu, bez obzira na to
da li se to čini tendenciozno ili iz neznanja. Odsustvo
jedne ovakve antologije čini jednu nedopustivu idejno-političku grešku i intelektualnu prazninu u socija
lističkim zemljama i u onima u kojim a se prihvata so
cijalistički program ili priprema njegovo ostvarivanje,
a on se nigde, i kad se neposredno ne poziva na mark
sizam, ne može od njega oštrije odvajati. U nizu rani
jih prilika pojedini marksisti, naučni radnici i napred
ni ljudi ukazivali su, a i danas ukazuju, na potrebu da
*) Marxism and the Liberation of Women, N. Y. ed. Union of
c 1 1 ^i°r Liberation, 1969; Womens Liberation and Revolution, ed.
?]?1
„Falling world Press", London, 1971; Les communistes et la condition
de la Femme, ćd. Sociales, Paris, 1975.
�8
Dr JOVAN ĐORĐEVIČ
se sređeno i autentično prikažu osnovni stavovi mark
sizma o ženskom pitanju, kao što je to u nekim zem
ljam a učinjeno u pogledu literature, umetnosti, kul
ture, nacionalnog pitanja, politike i morala.
U Jugoslaviji je potreba za ovakvom antologijom
zapažena i ona proizilazi iz dva osnovna zahteva sa
dašnjeg političkog i idejnog „m om enta":
a) obnova interesa i uticaja marksizma, posle jed
nog perioda relativne ravnodušnosti prema njemu;
b) problem atika žene je relativno odgurnuta u
stranu (ne prvenstveno stoga što je promena u stvar
nom položaju i ulozi žene zapostavljena) i pored sazna
nja da je svaki korak da lje u ostvarivanju samouprav
nog i humanističkog, demokratskog i civilizovanog pro
jekta socijalizm a neodvojiv od teorije i prakse oslobo
đenja žene. Ovo saznanje je kritika postojećeg stanja
i kategorički im perativ ostvarivanja samoupravnog so
cijalizma.
3.
Sastavljanje i objavljivanje jedne antologije
marksističkih tekstova o ženi obuhvaćeno je opštim
program om biblioteke Id e je i odgovara njenoj kultur
noj i idejnoj m isiji. Ova, 1975. godina, „godina žene"
omogućila je i olakšala shvatanje i ostvarivanje ovog
zadatka.
N ije prvi put u istooriji marksizma da se problema
tika žene stavlja na njegove osnove, ali to se najčešće
činilo (a i danas čini) prigodno i im provizovano. To ne
znači da se svaka nova publikacija te vrste m ože li
šiti iskustava koja proizilaze kako iz otkrivenih sla
bosti tako i na osnovu pozitivnih strana prethodnih. Od
tog se pošlo i u sastavljanju ove knjige. Ali, za razliku
od poznatih i pristupačnih antologija i kolekcija mark
sističkih ideja i stavova o ženi, knjiga koju predajem o
našoj javnosti polazi od am bicije da bude više pregledna
�2ENSK0 PITANJE
9
i sistematska i vernija trajnosti i aktuelnosti marksis
tičke misli. T o opet ne znači da ona, u ovom svom pr
vom izdanju, može biti potpuna i završena, a sasvim
je izvesno da nije savršena. Kao i svaka teorija, ona
je i istorija.
Pored predgovora, ona sadrži strukturu čija je lo
gika ne toliko istorijska, koliko teorijska.
01 Prvi deo obuhvata osnovne tekstove tvoraca m ark
sizma i docnijih teoretičara i pisaca k o ji su u svom
izlaganju prihvatili osnovne m isli tvoraca marksizma
i nastojali da ih razvijaju, potvrđuju i, po potrebi, pro
širuju i aktualizuju. To nije sve što je marksizam dao u
teoriji o ženi i neizbežno su izostali m nogobrojni
marksistički pisci, pa i dokumenti, k o ji su se ovim
problemima bavili uzgredno ili prigodno. Ovaj deo je
podeljen na dva odeljka. U , rvom su poznati ili manje
p
poznati tekstovi Marksa, Engelsa, Lenjina, Ž. Geda,3)
P. Lafarga,4) A. Bebela, K. Cetkin, S. Markovića, E.
Marks-Eveling, E. Eveling, L. Kaucki5) L. Lafarg.6
)
Tekstovi koje sadrži ovaj odeljak preuzeti su iz srpskohrvatskog prevoda dela Marksa i Engelsa, a ostali tek
stovi su prevedeni sa originala, ruskog odnosno francuskog.pj drugom odeljku se nalaze stavovi o ženi koji
razrađuju i dopunjuju marksističke m isli o ženi čiji su
autori žene marksisti i to prvenstveno manje poznati
tekstovi Marksovih kćeri Eleonore i Laure, kao i oni
čiji je autor Edvard Eveling, drug Eleonore Marks,
poznati engleski radnički i socijalistički borac i pisac.
•) 2il Ged, jedan od prvih teoretičara i boraca francuskog radničkog
pokreta.
. ‘) Pol Lafarg, muž Marksove kćeri Laure Marks, osnivač francuske
radničke partije i istaknuti prvoborac francuskog i međunarodnog radnič
kog pokreta, pisac poznatog rada Žensko pitanje (1904).
‘) Lujza Kauoki, austrijska socijalistkinja, prva žena Karla Kauckog
i dugogodišnjeg sekretara Fridrih Engelsa.
') Laura Marks-Lafarg, žena P. Lafarga, aktivni učesnik u radnič
kom pokretu Francuske.
�10
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
Svi tekstovi iz ovog drugog odeljka o ženi, nepoznati
su našoj javnosti i ovde se prvi put objavljuju na na
šem jeziku. Uostalom, oni se tek u ovoj godini prvi
put predaju široj javnosti, je r su dugo vremena bili
zatvoreni isključivo u okviru engleske, odnosno nemačke i francuske m arksističke i socijalističke lite
rature.
U drugom del u se nalaze izvesni tekstovi k oji ima
ju aktuelni značaj i donekle proširuju marksističke
ideje o ženi ili uopšte saznanja u njenoj istoriji ili sa
dašnjici.7 Otuda su oni shvaćeni kao prilog, dodatak,
)
i predstavljaju akt izbora ad-hoc; to znači da oni nisu
jedino mogući kao tekstovi ove vrste. N e ulazeći ovde
u pitanje da li su (i u k o joj su m eri) marksisti, razgovor
k o ji su Simon de Bovuar i Sartr vodili o problemima
žene izražava jedno stanje napredne francuske misli
koja pokreće neka aktuelna pitanja i to u težnji da služi
interesima socijalizm a i stvarnoj jednakosti i emanci
paciji žene, ne samo u Francuskoj već i uopšte.
N a kraju ovog priloga data je, manje ili više is
crpna, bib liografija značajnih ili savremenih knjiga i
radova posvećenih ženskom pitanju.
4.
Tekstovi Marksa, Engelsa i Lenjina su preuzeti
iz njihovih radova koji su ob javljeni na našem jeziku,
a izuzetno na jeziku originala. T o se odnosi i na Bebelove tekstove koji se nalaze u njegovoj kn jizi S oci
jalizam i žene, a koja je objavljena na našem jeziku
posle rata; poznato je da ova knjiga u svom posleratnom izdanju ne predstavlja nov i b o lji prevod u od
nosu na prvo izdanje, objavljeno pre rata. U sravnji
7 Tako prilozi sadrže, najpre, pismo J. B. Tita upućeno Svetskoj
)
konferenciji za međunarodnu godinu žena (Meksiko, juni 1975), kao i
tekstove deklaracije ove konferencije i prve deklaracije sa prve istorijske
konferencije za prava žena.
�2ENSK0 PITANJE
11
vanju sa originalom vršene su.na pojedinim mestima u
svim ovim tekstovima ispravke, ukoliko je to bilo nuž
no, radi utvrđivanja autentičnosti misli kakva je bila
izražena u originalu.
Tekstovi Eleonore Marks, E. Evelinga, Lujze Ka
ucki i Laure Lafarg su prevedeni sa francuskog jezi
ka, na kom e su objavljeni u novom marksističkom ča
sopisu „Dealictiques" (No 8), a tekstovi P. Lafarga i 2.
Geda su preuzeti i prevedeni iz njihovih radova posve
ćenih ženi.
A ntologija marksističkih tekstova k o je obuhvata
ova knjiga delimično je ograničena prostorom kao i
samom namenom ove knjige.
Polazeći od shvatanja da oslobođenje žene može
biti samo kolektivni akt i da bez (masovnog učestvova
nja žena i drugih socijalističkih lju di i građana taj akt
nije ni moguć ni efikasan, dat je pretežno selektivan
izbor marksističkih tekstova, i to u dva smisla: a) od
nosi se samo na neposredno izjašnjavanje autora o ženi
i ženskom pitanju, i to) izbor se odnosi na jasne ideje
i na inspirativne stavove za misao i akciju.
Nesumnjivo je da ova antologija prvenstveno mo
že da posluži za podizanje i proširivanje kolektivne i
pojedinačne svesti naših žena o sebi, o svojim pravi
ma, problemima i mogućnostima. Ali ona istovremeno
sadrži i elemente za promenu i širenje svesti i dru
gog pola.
Jednakost i oslobođenje žene je društveno i opšte
pitanje socijalizma. Ako nema oslobođenja žene bez
njihove svesti i akcije, sigurno je da stvarnost tog os
lobođenja zavisi od svesti, ponašanja i kulture celokupne socijalističke zajednice, odnosno svih njenih ak
tivnih članova koji prihvataju istinu marksizma da
nema oslobođenja pojedinaca i pojedinačnih grupa bez
�12
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
opšteg i ljudskog oslobođenja. Oslobođenje i socijalis
tički status žene je m erilo civilizacije i opšteg druš
tvenog oslobođenja, kao što je isticao Marks posle Furijea, a nema tog opšteg i kompleksnog oslobođenja
bez promene života, kao što je pevao francuski pesnik
Rem bo a potvrđivao Lenjin.
II
1.
Generalna skupština Organizacije ujedinjenih
nacija je jednoglasnom odlukom svojih članova (donetom 18. decembra 1972) proglasila godinu 1975. za j
„međunarodnu godinu žena". Inicijativa za donošenje i
ovakve odluke je potekla od samih žena i njihcvih o r - '
ganizacija, a neposredno od strane Međunarodne de
mokratske federacije žena.
Ova odluka n ije bila demonstrativna i slučajna, ni
početak saznanja o značaju žena u društvu, o činje
nici njihove aktivne uloge i o nužnosti njihovog rav
nopravnog položaja (sa muškarcima) i u svim sferama
nacionalnog i međunarodnog života savremenog sveta.
Ona je značila potvrdu duge istorije teške i složene
borbe žena, i demokratskih grupa i pojedinaca, u jo š
nezavršenom procesu k o ji se uopšteno naziva „oslo
bođenje žene” . U toku ove istorije, a posebno u pe
riodu k o ji se poklapa sa krajem X I X i prvom polo
vinom X X veka, žene su skoro u ćelom svetu, u raz
ličitom stepenu i sa više ili m anje uspeha, pokazale
volju i sposobnost za učešće u svim sferama nacional
nog, društvenog, političkog i kulturnog života u među
narodnim zbivanjima.
Jedna od zakonitosti savremenog perioda istorije
društva jeste stalni porast broja žena u odnosu na b roj
�ŽENSKO PITANJE
13
muškaraca. Od početka X X veka njihov broj je stalno
rastao. Već nekoliko decenija, a naročito danas, one
predstavljaju veću polovinu stanovništva i to radnog
stanovništva u svetu, a ne samo u pojedinim zemljama.
Žene su značajna polovina „radnih lju di" skoro svuda
u svetu, ako se shvati da žene koje nisu „zaposlene" (a
rade u kući, u domaćinstvu i u porodici) jesu isto
tako deo aktivnog i radnog stanovništva.
Žena je danas masovno ušla u proizvodnju; od fa
brike i „adm inistracije" do zadruge i seoske privrede.
Žena je ne samo nezamenljiva potpora već i aktivni
učesnik svih revolucija, oslobodilačkih pokreta, kao i
antifašističkih otpora savremenog doba. Ona je u sre
dištu klasnih, nacionalnih, društveno-političkih i kul
turnih akcija i organizacija. Ona je poznati i priznati
graditelj socijalističkog društva i m odernizacije zema
lja u razvoju. Svoju individualnu sposobnost za izu
zetni heroizam i žrtvovanje za drugog (a ne samo za
svog) žene su u toku prvog i drugog svetskog rata i
posle njih pretvorile u kolektivni čin i u masovnu po
javu. One su se pokazale nenadmašnim, a često i nezamenljivim, ne samo ,,u iradu za fro n t" već i na samom
frontu, kome su one dale posebnu dubinu u takozva
noj pozadini. Nenapisanu epopeju ličnog junaštva, samoodricanja i samožrtvovanja napisale su, skoro u
svim zemljama saivremene epohe, pojedine žene hero
ji, najčešće iz reda seljanki, radnica i drugih „običnih
žena” .
Od početka X X veka žena ima značajnu i aktivnu
ulogu na svetskoj, društvenoj i političkoj pozornici,
koja je pozorište ako je bez nje.
Područje uloge i uticaja žena danas se poklapa sko
ro sa ćelom zemaljskom kuglom, a posebno obuhvata
zem lje u kojima se život bori protiv nemaštine i gladi,
�14
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
u kojim a postoji sukob između snaga socijalizma i „sta
rog režim a", dem okratije i reakcije, slobode i nasilja,
razuma i iracionalnosti, znanja i ignoratizma, između
humanosti i varvarstva, napretka i nazadnjaštva, m o
dernizacije i status quo-cu
Iz n ajnovijih poprišta ovih sukoba i ovih borbi za
izlazak iz zaostalosti i ugnjetavanja (Španija, Portugalija, Vijetnam , Kambodža, Grčka, Laos, Angola itd.)
žene ne samo da nisu izostale već su i nastavile, često
u težim uslovima, svoju dragocenu ulogu kako saradnika i pomagača tako i ravnopravnog druga borcu
— muškarcu.
M ilioni žena su doprineli da se obezbede i da se ^
razvijaju među narodima i državama ako ne prija telj
ski, a ono sigurno snošljiviji odnosi, k o ji su nedovolj
na (ali još uvek realna) osnova, kao što stoji u Rezolu
c iji Organizacije ujedinjenih nacija, „uspostavljanja
m ira u svetu” .
2.
Međunarodna godina žena daje univerzalnu di
m enziju jednom procesu koji, uprkos svim teškoćama
i zakonima, teče naročito posle drugog svetskog rata i
koji danas obuhvata ne samo sve zem lje već i sve vi
talne sfere života i akcije svake od njih.
Ali ova univerzalnost ne znači izjednačenost i uni
formnost. Postavljanje i rešavanje „ženskog pitanja"jT
n ije u svim krajevim a sveta isto, ne pokazuje iste r e - 1
zultate niti otvara istovremeno probleme.
__LS druge strane, n ije potrebno posebno dokazivati
da međunarodna godina žena ni po vremenu ni pre
ma projektu n ije dovoljna. N i u jednoj zem lji, ni u
onim u kojim a postoje najpovoljnije okolnosti za prevazilaženje svih oblika otuđenosti, nejednakosti i ne
pravde, ona ne može sama po sebi da reši sva pitanja
koja se odnose na dugo zapostavljenu i mitologozovanu
�2ENSK0 PITANJE
15
situaciju žene u svetu. Ali, nijedna pojedinačna zem lja
ne može ozbiljno pretendovati na to da se nalazi u
stanju da sama m ože rešiti ova pitanja, i to bez obzi
ra na njen objektivni „razvitak" i inače napredni
„sistem".
Ova rešenja još manje mogu dati deklarativni do
kumenti, pa i tzv. „akcioni program i" k o ji su doneti u
nizu zem alja sveta, a ne m ože ih dati ni Međunarodna
deklaracija o pravima žena (proglašena od strane Među
narodne konferencije žena održane juna meseca 1975.
godine u Meksiku) fi)
Iaiko je opravdano biti obazriv i budan prema normativističkom iluzionizmu k oji izazivaju i podržavaju
donosioci i izvršioci deklarativnih akata, broj, sadržina i domašaj svih ovih deklaracija i norm ativnih akata
programskog ili organizacionog karaktera koji su u
toku ove godine doneti, bili bi pire toga nezamislivi
uopšte, a naročito u pojedinim zem ljam a sa vekovnim
i opštim ugnjetavanjem žena koje se shvatalo kao pri
rodno i „normalno". Doneti i šire prihvaćeni od demo
kratskih grupa, ovi akti su oruđa borbe, a negde i „ka
men međaš" u borbi žena za oslobođenje ili bar za promenu njihovog potčinjenog i ugroženog položaja u
društvu.
Suprotno od ovoga je m išljenje, koje zastupaju
pojedini radikalni pokreti za oslobođenje žena (na
ročito u SAD, Francuskoj, švedskoj), po kome su pro
glašenje „međunarodne godine žena" i sve akcije koje
se vode u tom okviru „lukavost vladajućih klasa i dru. ' *) Na univerzalizaciju, naročito ekonomskih prava žena, posebni uticaj
je imala i danas ima Međunarodna organizacija rada, a posebno međuna
rodne konvencije: o jednakosti nagrađivanja; o zapošljavanju žena koje
.porodične obaveze; o zaštiti materinstva; o noćnom radu žena
v^f^nisation internationale du travail. Conventions et Recommandations
1919—1966, Geneve. Bureau international du travail, 1966).
�16
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
štvenih grupa" (naročito muškaraca) i da su to nove
bizarne igračke („gad gets") koje se nude ženama da bi
i dalje ostale ili „lutke", ili „sluškinje" muškaraca (pre
ma francuskim izrazim a „la fem m e potiche et la
fem m e bonniche"). Ovo m išljenje nije uvek i u sve
mu bez povoda; apsolutizovano, ono je pre izraz verbal
nog pseudoradikalizma k o ji se uvek ja vlja u periodi
m a kriza, preobražaja i me šanja realizma i marksizma.
Sve to ponovo pokreće pitanje odnosa form alizm a
i realizma u odnosu na ljudska prava, a posebno na
prava žena.
3.
U period proglašenja i univerzalizovanja, jed
nakosti i drugih prava i sloboda žena utisnuta je
i borba žena za svoje sopstveno oslobođenje i
za preuzim anje odgovornosti i odgovarajućeg mesta u društvenoj misli i praksi. U oblasti prava (u sub
jektivnom i objektivnom značenju ovog pojm a) žene
su u X X veku postigle u načelu ravnopravan status sa
ostalim građanima; one su čekale skoro dva veka da
ideja jednakosti postane zaista „ljudsko pravo". N ije
ni izvesno ni dokazano da će ova „form alna prava"
svuda i brzo biti i stvarna prava koja će uživati svaka
žena. Međutim, potcenjivanje form alnih prava i suprot
stavljanje tih prava „stvarnim pravim a" je ostatak
apstraktnog racionalizm a i pozitivizma, k oji se često
predstavljaju kao naučni i čak marksistički način miš
ljenja. U istorijskom smislu, i u skladu sa naukom, ne
osnovano je i neopravdano suprotstavljati formalna i
stvarna prava. Sve dok prava čoveka ne budu utisnuta
u strukturu društva i duh ljudske zajednice, borba za
pojedinačna prava podrazumeva osvajanje formalnih
i stvarnih prava. Stvarno, tj. doživljeno, prihvaćeno i
�ŽENSKO PITANJE
17
ostvarivano pravo je i jedno i drugo: form alno i stvar
no pravo. Formalna prava nisu nikakav form alizam , je r
u pravu je form a izraz, m era i gairantija stvarne
situacije.
U određenim uslovima dvosmislenosti, licem erja,
dominacije i nemoći određenog društva sve m ože pos
tati formalizam, podrazumevajući tu da sve m ože biti
izigrano, zloupotrebljeno i u sferi manipulacije i pre
vare. Društvo, 'koje je spremno za borbu protiv ovih
strana dosadašnje „civilizacije", nalazi u form alnim
pravima sredstvo za otklanjanje licem erja i protivrečnosti svih vrsta. T o se odnosi i na postignuta i danas
proglašena prava žene.
Međunarodna godina žena ima i drugi domašaj,
koji -sam po sebi ne m ora pasti u formalizam, a još
manje u „rekuperaciju"«) široko produbljenih i retkih
energija m ilionskog kolektiva savremenih žena. Ona
svojim univerzalizmom prevazilazi dosadašnji individualistički i parcijalni odnos prema pitanju prava i
uloge žena kao takvih. Univerzalizam, isto tako, može
postati formalizam u savremenom svetu k o ji je podeljen u osnovnim strukturama i time, i u okviru po
jedinih nacionalnih grupa, na pojedine socijalne grupe
žena. Kao što jedinstvo formalnih i stvarnih prava zahteva borbu, i to borbu za egalitarne i humane odnose
među ljudima, tako i univerzalizam ovog borbenog po
kreta žena pretpostavlja promeniu sveta u skladu sa
navedenim projektom društva.
Tako se danas, više nego ranije i na novoj osnovi,
uspostavlja organski odnos između socijalizma i oslo
bođenja žena. Jednog nema bez drugog; i to pod uslovom da socijalizam postane praksa društvenih odnosa u kojoj se ostvaruju, prevazilaze i stalno kritikuju
•) Lukavo integrisanje u postojeći sistem.
�18
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
ne samo nasleđeni odnosi nejednakosti već i novi, oni
k o ji se zasnivaju na načelno jednakim pravima žena
(sa muškarcima).
Socijalistička m isao i praksa m oraju se zasnivati
na stalnom ispitivanju, na novim saznanjima i na sa
m okritici. „Socijalistička revolucija", pisao je Marks,
„razlikuje se od buržoaske po tom e što se stalno kritiku je". T o se odnosi d na sve oblasti stvaralaštva u
društvu, a time i na m isao i praksu oslobođenja žena
i to utoliko više, ukoliko u odnosu na žene postoje sve
češće pojave da se one idealizuju i fetišizuju („večito
žensko” ).
4.
Iza svih deklaracija, institucija, pisanja i go
vora koje je pokrenula i om ogućila ,»međunarodna go
dina žena" nalazi se jedan društvenchpolitički i kulturno-moraLni kompleks k o ji određuje domašaj i daje
smisao svim ovim aktima d poduhvatima.
2ene su danas (danas — k o je m ože i treba da
traje) jedan od osnovnih problem a sveta i istorijskog
di-namizma k oji je alternativa uporednoj nemoći i blokiranosti tog sveta u celind i skoro svih njegovih delova. Stupajući u sve ljudske odnose kao sve važniji i
osnovniji činilac i partner, one su proširile svoju ulo
gu ko ja se vekovima zasnivala na funkciji prokreacije
i reprodukcije čoveka i time društva. A li i ova stalna
i uglavnom nezamenljiva prirodna funkcija dobi ja daj
nas novi, više društveni i politički smisao. U sklopi
sveg toga žene su pokazale, i sve više pokazuju, n<
samo „svest po sebi” nego i „svest za sebe". Tim e si
one svojom snagom, voljom i aktivnošću počele da me*
njaju sliku tradicionalnog sveta i da postaju novi zna
čajan činilac savremene istorijske epohe.
j
Tu epohu, između ostalog, čine: a) stalno prošire-1
nje mesta i značaja uloge žene u proizvodnji, u ćLruš- []
�ŽENSKO PITANJE
19
tvenom radu i u svim sferama javnog života ljudi; b)
sticanje svesti žene o njenim pravim a i odgovornosti
ma; c) odbacivanje ropstva, tj. odbacivanje svih obli
ka ugnjetavanja, ponižavan ja i nepravde u odnosima
među ljudima, a pre svega u odnosu na same žene; d)
skidanje vekovnih tabua i zabrana, naročito brisanje iz
mentaliteta same žene principa krivice i srama u odno
su na njen lični život, a pre svega na odnos između
žene i muškarca (ili seksualna revolucija u njenom kul
turnom i moralnom značenju 'koje se suprotstavlja nje
noj divljoj i pornografskoj primeni koja se i danas
komercijalizuje i zloupotrebljava); e) oslobođenje i su
kobljavanje raznih potlačenih m anjina i marginalnih
grupa; oslobođenje koje nikad nema kraja; f) isticanje
ljudskih potreba, želja i uopšte prirodnih i potiskiva
nih pulsacija ljudskog tela kao kategoričnog im pera
tiva individualnog i društvenog života nasuprot odr
žavanju frustracija i -kompleksa kao „fatalnosti" ljud
skog bića; g) nova uloga i značaj ljubavi u njenom to
talnom, tj. u njenom biološkom, socijalnom i moral
nom značenju, uz širenje svesti o značaju ljudske me
đuzavisnosti, solidarnosti, bratstva i „sestrinstva” kao
derivata te ljubavi i to u jednom svetu k o ji živi sve
više u mržnji, zavisti i ljubomori, pretvarajući ženu u
večiti mit i fetiš starih i obnovljenih robno-novčanih
odnosa; h) prodiranje nauke i naučnih istina u svest
najširih narodnih masa; popularisanje Frojda i psi
hoanalize i seksualne psihologije, uz ostvarivanje n ji
hove ozbiljne naučne kritike; i) širenje i produbljiva
nje revolucionarnog optimizma i oslobodilačkog ro
mantizma i utopizma u odnosu na ljudsko biće i nje
gove poznate i prikrivene mogućnosti, nasuprot pe
simizmu nemoćnih klasa, dekadentnosti kulturnih „eli
ta” , hrišćanskom asketizmu i lažnom moralizatorstvu
�20
Dr JOVAN ĐORĐEVIČ
društvenoprivilegisanih, i po pravilu, muških grupa i
birokrati je kao njihovih savremenih oblika; j ) uticaj
socijalističkih zem alja, sa njihovim postojećim razli
kama i nedovršenostima u stavovima i rešenjim a druš
tvenih i ljudskih dilema, gde dolazi do izražaja naro
čito relativna zatvorenost u pravcim a i idejam a za rešavanje situacije žene i u samom socijalizmu; k) šire
n je i piihvatanje marksizma kao naiuke i sredstva za
akciju, uz uporedno njegovo vitalizovanje, osvetljeno
na osnovu novih rezultata klasne borbe i nezadovolj
ne, uznemirene, ispitivačke i istraživačke m isli savrem enog čoveka, podrazumevajući tu i praksu borbe
žena za oslobođenje i rezultate njihove m isli k o ja se
ne udaljuje od marksizma, već u njemu se aktuaiizuje i produžuje; 1) početak procesa vraćanja ljudskog
otuđenja na osnovi postepenog prevazilaženja otuđe
nog rada u skladu sa razvitkom nauke i tehnologije, us
postavljanja samoupravljanja u proizvodnim i društveno-političkim odnosima, uz njihovo opšte humanizovanje i demokratizovanje, uprkos pritiscima klasa,
grupa i ideologija koje i dalje nameću društveni
status quo zasnovan na otuđenom radu i ugnjetavanju
ljudske ličnosti, a time i ličnosti žene.
Ova epoha objektivno predstavlja početak i nas
tavljanje jedne nove faze u „p rom ociji" i oslobođenju
žene, odnosno u potvrdi i razvitku njene uloge i zna
čaja u savremenom i budućem društvu i za njega. Ta
nova faza je neodvojiva od podizanja i širenja svesti
žena o njihovoj ulozi i identitetu. Sve to dovodi do za
ključka da je ova faza sve više projekcija i delo sa
m ih žena, ukoliko su one istovremeno svesne da je
ona uslovijena opštim promenama u društvenim i po
litičkim, kulturnim i m oralnim odnosima; i da je „od
zvonilo” lažnoj svesti, koja je bila (i još uvek jeste) ne
�ŽENSKO PITANJE
21
samo podrška zatvorenim društvenim sistemima zas
novanim na hijerarhijama, vladanju jednih ljudi od
strane drugih, već i pothranjivao mentaliteta straha i
samopotčinjavanja, krivice i okultizma u odnosu na
ljudski život i posebno na situaciju i sudbinu žene.
5.
U ovom pogledu, odnos između žene (po pravilu
udate iz siromašnijih slojeva) i muškarca (po pravilu
pijanice i frustriranog nasilnika) nije se mnogo promenio od srednjeg veka do danas. U odredbi običaj
nog prava u Brižu (X IV vek) je normirano: „Muž može
da tuče i rani svoju ženu, da je reže od gore do dole i
da greje noge u njenoj krvi. On ne čini nikakvo kaž
njivo delo ako je poveže i ako ona nadživi". Provansalsko pravo (i rusko i kinesko tog doba) još je kategoričnije kad određuje: ,,Le fem o noun soun gen” (že
ne nisu ljudska bića, ljudi). U nizu zem alja (i Evrope)
muževi, očevi i braća imaju „pravo na sm rt” devo ja
ka i žena njihove porodice. U njim a se smatra da je
izraz „poznavanja žene” arapska izreka: „Tuci ženu
stalno. Ako ti ne znaš zašto, ona to zna” . U nekim zem
ljama za ubistvo žene zbog „neverstva” (i zamišljenog)
muž se oslobađa, ali i nedavno doneti zakoni (u Ita liji)
predviđaju male kazne za ovakvo ubistvo.
Ovaj oblik varvarstva još uvek se obavija jednom
ideologijom u kojoj se spajaju elementi -prava svoji
ne, „muške časti” i vlasti, i praćen je ravnodušnošću
(drugih i društva), trpljenjem (žene) i gospodarskom
agresivnošću i cinizmom (muškarca).
Ovi društveni oblici nejednakosti između žene i mu
škarca su posledica preovlađujućeg mentaliteta društ
va i položaja žene (koja se teže oslobađa, naročito zbog
dece i „onog što će se kazati” ): pre svega, oni su pro
izvod društva u kome se žilavo održavaju odnosi ne
jednakosti, represije, mržnje, sebičnosti i nehumanos-
�22
Dr JOVAN ĐORĐEVIC
ti. I u ovom fizičkom odnosu između muškarca i žene
osnovni uslov oslobođenja žene je radikalna promena
postojećeg društva represije svih i svakoga.
Na m oralno psihičkom planu, oslobođenje čoveka
od panike i straha i ovde je uslov vraćanja sigurnosti,
realizm a i dostojanstva ženi. Sve dotle ostaje za mase
žena Bebelova misao „N a jja d n iji proleter ima kod
kuće nekog k o je još ja d n iji od njega: ženu".
6.
Žena je danas u m nogim odnosima ravnopravna:!
ona glasa i m ože biti birana, iako je izuzetno birana na \
vodeće položaje; otvorene su jo j sve škole, ali ne i sve
profesije; ona m ože da sklapa ugovore i otvara ban
karski račun, iako je ranije m orala da traži odobre
n je (oca ili muža); ona može samostalno da otuđuje
svoju imovinu (kad je im a); ona može birati mesto
bračnog stanovanja; ona odlučuje (a u poslednje vreme
i u katoličkim zem ljam a — ne svim) i o prekidu trud
noće (o pobačaju).
Ona je još uvek zarobljenik dvostrukog radnog
vremena (na radnom mestu i u kući). U određenim si
tuacijam a ona može sve, ali mnoge od njih ne mogu
ništa kad su m aterijalno i porodično zavisne, a na
ročito ne m ogu ništa protiv batina i grubosti (supruga
i muškarca). Nekad je to bilo „muško pravo" (trpljeno
i čak odobravano), a i -danas se sreće ta pojava (i u
„civilizovanom svetu”) koja je poslednjih meseci ove
godine žena izazvala više radoznalosti nego gnušanje i osudu.
Pre četiri godine je Erin Pizi, majka više dece,
trideset dve godine stara, osnovala u jednom london
skom kvartu „Centar za socijalnu pomoć ženama". Od
tog vremena otvoreno je ovih institucija u više mesta
u Engleskoj, i nedavno u Irskoj. N ajveći broj žena koje
su prošle kroz ove centre ili su u njim a danas (oko
�ŽENSKO PITANJE
23
10 000) jesu tučene žene; obično žene sa decom, žene
koje su muževi (po pravilu) fizički zlostavljali, nanoseći im često teške udarce po svim delovima tela. Ove
žene su tražile pom oć i utočište ne samo da se leče od
povreda već da bi izbegle nova i dalja mučenja. N ji
hova svedočanstva su porazna, ali bolni krici ovih žena
nisu „specijalnost" engleskih muževa i nisu odjekivali
u ćelom svetu samo u prošlosti. Za razliku od drugih
žena, koje su ćutale i danas ćute, pojedine od njih iz
institucije Erin Pizi počele su da govore.1 One govore
«)
i za sebe i za sve tučene žene ili one koje neće biti u
stanju da savladaju „mušku vlast” i „silu” .
U ovoj godini žena (pred ulazom čovečanstva u tre
ći milenijum) žene su tučene, a neke od njih su razoru
žane pred udarcima muškarca (jačeg).
Nisu samo proleteri koji tuku i ugnjetavaju žene
(po mnogim istraživanjima) oni to čine danas manje
nego ranije i manje u odnosu na druge klase. T o su
činili i aristokrati,1 ) a danas čine „gazde” i „gospoda” .1 )
1
2
U dugoj pisanoj ili poznatoj istoriji ljudskog druš
tva jedna „dobra” kazna za ženu shvaćena je kao op
ravdana i nužna; i „ništa ružno” da bi se ,,u kući
uspostavio m ir i red” . Kazna se prim enjivala i skoro
uvek prema ženi; ženi koja je od pojave patrijarhata
smatrana kao „mutivoda” , nosilac skandala i greha.
Takvoj kreaturi se u srednjem veku stavljao zaključa
ni ,pojas nevinosti” , a prema opštim shvatanjima i na
vikama, ne samo blaziranih i cinika, danas jo j pripada „lanac oko vrata” .
. .
v - E. Pizev, Ne viči toliko, susedi će te čuti, knjiga koja se uskoro
objavljuje i na francuskom jeziku u izd. „Femmes” .
“ ) Francuski pisac Kontesa de Segir (Sćgur) opisuje kako general
Durakin „tufie po stražnjici" gospođu Popovski uz nasmejano radovanje
prisutnog otmenog društva.
“ ) Savremena bumorištička i i(porno”-literatura je puna ovakvih scena
Tući žene je još uvek znak lažne snage „jakog pola", zadovoljstvo bednika
i mraćnjaka.
�24
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
Tragedija barbe žena za oslobođenje od batina po
kazuje da, i pored svih njenih nesumnjivih uspeha u
borbi za jednakost i oslobođenje, ona u znatnom delu
ostaje ne samo ugnjetavana već i ponižavana, kako u
svom ljudskom, m oralnom tako i u neposrednom fi
zičkom biću; u onom Sto je u n joj najdragocenije i
najspecifičnije, u njenom telu.
Bez ovog dostojanstva sva prava postaju iluzorna,
a borba za njih besciljna. Kao i uopšte, tako je i ovde
ljudsko dostojanstvo istovrem eno najvažnije pravo čo
veka i tim e početak i najviši izraz emancipacije žena.
Mnogi progresivni civilizovani lju d i u svetu na rečima često vrednuju to dostojanstvo, ali se skoro u svim
zem ljam a i sredinama zatvaraju oči i uši pred kricima
k o ji proizilaze iz bola i patnje žene. N iko nema više
prava da ravnodušno prolazi pored zatvorenih vrata
koja prigušuju krik i urlik tučene žene. Tako ponaša
nje n ije izraz „zaštite privatnosti" i „nemešanja u tu
đe stvari” , već je prim er ljudske ravnodušnosti i se
bičnosti; k o se tako ponaša gubi svoj ljudski lik i svoje
dostojanstvo.
7.
Bez pojave i jačanja socijalizma, bez akcije, paro
la i uspeha borbe Crnaca, bez nezadovoljne i odgovorne
omladine i uopšte bez oslobodilačkih pokreta ugnjeta
vanih naroda, grupa i „m anjina” , i u krajn joj liniji, bez
potencijala i strategije klasne borbe udružene sa bor
bom masa i naroda za novi i b o lji život, situacija žena
bi ostala i dalje bez izlaza a pravci u kojim a
se ti izlazi traže i nalaze ostali bi blokirani i ogra
đeni bodljikavom žicom neznanja, nametnutog i prih
vaćenog porobljavanja i potčinjavanja. T o se posebno
odnosi na oslobođenje žene koja je od svih društvenih
grupa najduže trpela zatvorenost i vremenski najduže
bila predm et dom inacije i eksploatacije. Proces oslo
�2ENSK0 PITANJE
25
bođenja iz ovakvog položaja i odnosa prolazi kroz isto
toliko duge i teške periode kroz koje je prolazio i pro
ces uspostavljanja žene kao objekta istorije i društveno-političkih, a pre svega muških odnosa. Proces
„vraćanja otuđenja", isticao je Marks, ima isto traja
nje i prolazi kroz iste ograničenosti i dvosmislenosti,
zabune i samozablude, kao i sam proces otuđivanja. T o
je opomena protiv nervoze i uobraženosti, ali ne i po
ruka za odlaganje i čekanje.
S obzirom na sve to, međunarodni značaj ženskog
pitanja se mora shvatiti ne samo kao ujedinjavanje
svih žena za oslobođenje iz statusa potčinjavanja i ponižavanja, već i kao međusobni odnos njihove oslobo
dilačke svesti i akcije i opštih društvenih, političkih,
kulturnih i moralnih pokreta za prevazilaženje diskri
minacije i dominacije u savremenom društvu. Bez uza
jamnosti, sarađnje i koordinacije opšteg oslobođenja
čoveka i specifičnog oslobođenja žene, prvi pokret je
ograničen, a drugi pada u izolovanost. Praksa hijerar
hijskih odnosa među njim a (neko mora „uvek biti glav
ni i centralni” ) slabi ih pojedinačno i u celini.
Geto je okvir za održavanje zaostalosti i podelu
društvenih grupa, a u njemu i pomoću njega ne može
se voditi oslobodilačka akcija ni postavljati društvena
i specifična svest žena, a još m anje se ona m ože raz
vijati i aktivirati. Oslobođena izolacije i svesna svoje
osobenosti, sposobna da je manifestuje u svojoj i u op
istoj oslobodilačkoj akciji i misli, žena je danas znača
jan, iako ne isključivi kvasac revolucionarne atmosfe
re, kao što je njen položaj merilo iskrenosti snaga koje
hoće da menjaju društvo. Dubljih i stvarnijih društve
nih promena nema ako se ne odnose na sve i svakoga,
jer inače revolucionarna misao postaje a pstrak dflg?^
�26
Dr JOVAN ĐORĐEVIC
akcija kretanje u krugu 'koji obeležavaju prošlost i za
ostalost.
8.
N e postoji identičnost između žena i žene, kao
što nema uniform nosti u položaju žena ni u svetu, ni u
svakoj pojedinačnoj zem lji. Klasna struktura, istorij
ske okolnosti, društveni, ekonomski i kulturni deter
m inizam i ovde vrše svoj uticaj. Položaj i problem i
žena i njihovog oslobođenja m enjaju se u odnosu na
društvene klase i društveni sistem u kome one žive; u
odnosu na stupanj kulturnog razvitka i odgovarajuće
kodekse norm i koje regulišu shvatanja, osećanja i po
našanja pojedinaca i grupa.
Uslovljenost položaja žene stanjem jednog istorijski konsistuisanog društva i postojećim objektivnim
društvenim strukturama i klasnim odnosima — danas
je radna hipoteza svih istraživanja društvenih nauka.
Sve ozbiljn ije sociološke ankete, objavljene u toku
poslednjih godina, ukazuju da se nijedan od proble
ma položaja, uloge i značaja žene, od porodice do po
litike, ne postavlja u istom vidu i značaju u sistemima
k o ji se društveno i politički bitno razlikuju, ili neza
visno od nivoa njihovog m aterijalnog i kulturnog raz
vitka, od preovlađujućih ideoloških i moralnih shvata
nja. Uzm im o kao prim er, problem eksploatacije žene u
braku i u domaćinstvu. Pojedini zapadni sociolozi, zas
nivajući svoje zaključke na širokom em pirijskom istra
živanju, smatraju da građanka, žena buržuja, pre eksploatiše svog muškog partnera nego što je eksploatisana od njega. Neki od istraživača skoro cinično doda
ju da je u savremenom buržoaskom braku i sama do
minacija izvrnuta, tako da je pretežno muškarac njen
objekat i to i kad brak ne znači zarobljavanje slobo
de muža, kad ne postoji vešto iskorišćavanje afiširane neslobode žene u korist njenog slobodnog povre
�ŽENSKO PITANJE
27
menog izlaska iz braka i manipulisanje sredstvima „za
jednice", ne samo onim koje je žena unela u brak.
Ovo „izvrtanje odnosa" bi se zasnivalo na neradu i do
kolici (lenstvovanju) žene (što podržava cela ideologi
ja „uspešnog" buržoaskog braka) i na javnom i ličnom
moralu, k o ji podržavaju istovrem eno sliku žene „lu1>
ke" i fetiša, i korišćenje te „slike" za konkretni para
zitizam i preokretanje svih zvaničnih, od društva pro
glašenih fo rm i „nerazlučive bračne zajednice". Crkva
(naročito katolička), održavajući princip „nerazlučivosti” braka, podržava i stvarne odnose dominacije i
eksploatacije u kojima se ob jekti i subjekti m enjaju
i to češće na štetu muškarca.
Takva situacija ne postoji ni .u radničkim porodi
cama i brakovima (gde je žena u osnovi objekt više
struke eksploatacije i dominacije, tj. gde žena ne može
biti parazit kome se svi dive), ni u malograđanskim
institucijama ovog karaktera (ukoliko malograđanski
parovi i porodice ne im itiraju ponašanja odnosno mo
ral buržoazije, što je inače sve češće ne samo u razvi
jenim kapitalističkim zemljama).
Pored svega tog (čije saznanje kao takvo može
smanjiti uticaj utopizma i pojave preterivanja koje
nalazimo u opštim raspravama o ženama), postoje za
jednički problem i žene kao takve k o ji prevazilaze po
jedinačne probleme žena. Oni čine ono što se naziva
specifičnost problematike žene. Dijalektička logika od
nosa između opšteg (univerzalnog), pojedinačnog i po
sebnog (specifičnog), spasava istraživače i studiju veštačkih problema, misao i akciju žena, kako od prag
matizma i fragmentarnosti tako i od apstraktnosti i
frazeološkog uopštavanja.
9.
Od svih savremenih društvenih problema onaj
■koji se odnosi na žene (na čoveka uopšte) je najslo-
�28
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
ženij i i još uvek otvoren za stvarnije razumevanje i
rešavanje u teo riji i praksi. Razlog je jednostavan: to
je problem društvenih i ljudskih odnosa. U odnosu f
žene prema društvu i drugom, a posebno muškarcu,
nalazi se rezim e svih međusobnih osnovnih društve
nih i prirodnih odnosa ljudi. U tom odnosu se interi-*
zuju istorijski, savremeni i budući društveni odnosi “
i izražavaju odnosi između dva partnera različitog
pola čije jedinstvo je osnovni uslov društvene repro
dukcije i obnove čoveka. U konkretnom odnosu izme
đu žene i muškarca se stvaraju, ostvaruju, proveravaju, oplem enjuju ih izobličavaju instinkti i potrebe koji
čine suštinu ljudske i socijalne energije; uslovi za ljud
sko individualizovanje i ■samoostvarivanje, a to su
seksualno zadovoljenje, ljubav, prijateljstvo, uzajam
nost i uopšte sublim iranje i eksteriorizovanje ljud
skog, u prirodnom i humanom značenju ovog pojma. ,
Bez isticanja i obuhvat anja ovih složenih odnosa
žensko pitanje gubi istovrem eno svoju opštost i spe- I
cifičnost i postaje apstraktno ili političko u vulgarnam značenju ovog pojma. Bez zadovoljenja žene u
svakoj konkretnoj i pojedinačnoj ženi nema njenog |
f
punijeg oslobođenja, tačnije ostvarenja. Mera postig
nutog oslobođenja je u ostvarenom biću žene. Psiho
logija, i naročito psihoanaliza, u znatnoj m eri su uti
cale na to da se otk rije i uvaži ovaj individualni vid
ženskog pitanja. To se i danas čini često primenom jed
nostranog psihičkog determinizma, kao što se i soci
ologija žene i danas slabo razvija, preopterećena jed
nostranim sociologizmom.
Nem a područja istraživanja u kom e jednostrani i
pravolinijski determinizam ne proizvodi u toj m eri po
luistine kao što je to studija žene. Naklonost pojedi
nih intelektualnih i političkih krugova da svoje ori-
�ŽENSKO PITANJE
29
jentacije i akcije zasnuju na jednoj superdeterminističkoj ideji m ože objasniti, ali ne i opravdati, popular
nost koja se širi u ikorist površnih i jednostranih teori
ja socio-psihoanalize; a naročito teorija bizarnog biv
šeg marksiste i frojdovca Rajha, k o ji je poreklo fa
šizma svodio na seksualni problem . Obnavljajući stare
i odavno napuštene koncepcije o biorasističkom tuma
čenju istorije, Rajh je uneo izvesne devijacije u savremenu praksu tziv. seksualne revolucije.
Ako se problem i žena ne mogu svesti na problem
žene kao takve, oni se ne mogu ni oštro odvajati. Oni
čine jedinstvo i to jedinstvo u različitosti: jedinstvo u
kome se vidovi stvarnosti suprotstavljaju i dopunjuju,
isprepleću i odvajaju. Nem a punog oslobođenja žene
bez oslobođenja žena i vice versa. Ostvarenje žene ne
gira i prevazilazi odnose i situacije k o ji traži i izra
žava ovaj dvostruki proces njenog oslobođenja. Ostva
renje žene sledi put ostvarivanja ljubavi u njenom ko
lektivnom i individualnom značenju. Ljubavni odnos
pretpostavlja slobodu i jednakost, ali i nešto više, tj.
slobodu i jednakost koje se ne mere, već se izazivaju,
dopunjuju i prelaze u nove ljudske kvalitete. U nemerenoj i neizm erljivoj recipročnosti žene i muškarca,
ličnost koja voli postaje svoja i stvara ljubav („ljubav
izaziva ljubav” , kaže Marks); a ukoliko to čini stvar
nije i više, i ona postaje bolja, odnosno b o lji je onaj
koji to čini. („V o li me više da bih i ja bila dostojna
tvoje ljubavi” — glasi jedan od najlepših stihova en
gleske i svetske ljubavne i misaone poezije).
U takvom odnosu nastaje istinitost i ostvarivanje
ljudskog bića, a tim e i žene, žene koja nije neprijatelj
i suprotnost drugom (muškarcu), već su zajedno, kao
„par” (dvojstvo, a ne neizbežno i brak), nova pluralis
�30
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
tička i individualna stvarnost (dvoje su prava stvar
nost", piše Ogist Kont).
10.
Borba pojedinačne žene protiv pojedinačnog
muškarca i u m ikroorganizm im a društva (porodica,
susedstvo i okolina) n ije istoveitna sa kolektivnom bor
bom žena; ove borbe nisu podvrgnute istim zakonitos
tima niti rađaju iste probleme. Prva je u svim istorijskim epohama, i danas je, individualni odnos k o ji se
ogleda ne samo u pojedinačnosti subjekta i problema
već i u tom e što on sadrži nešto što često prevazilazi
kolektivne okvire i situacije, obuhvatajući razlike u
strukturi i mentalitetu ličnosti, u spremnosti da se
koristi drugim i da se protiv njega iskorišćavaju pred
nosti i slabosti angažovanih partnera. U drugoj borbi
postoji kolektivni odnos žena prema vladajučim druš
tvenim i političkim , kulturnim i moralnim struktura
ma i vrednostima.
Ove dve sfere ženskog pitanja nisu jednake, ali se
dodiruju i prepliću. One se m oraju razlikovati, ali ne i
izdvajati i suprotstavljati. U društvu u kome su sve žene
ugnjetene, odnosno u kome je žena kao takva ugnjetena,
svaka žena u m ikroorganizm im a društva (porodica,
brak i uopšte odnos žene i muškarca) nije i ne mora
biti u ropskom položaju. „V o lja za m oć" i za potčinjavanje drugog u političkom smislu je ekonomski i druš
tveno uslovljena, ali ona ima izvor i u individualnoj
psihi čoveka. U njenom ispoljavanju pol m ože imati
samo posredničku i sekundarnu ulogu. To znači da je
naučno neosnovana uobičajena podela na „ja k "
i
„slab” pol; na muškarca, kao „urođenog osvajača" i
„gospodara” , i na ženu, kao „pasivnu" i samo sebično
„posesivnu ličnost” . U ovim konvencionalnim i vulgarizovanim ocenama, koje ispunjavaju ne samo pomod
nu savremenu publicistiku već i u nizu radova sa nauč
�ŽENSKO PITANJE
31
nim pretenzijama, nalazi se m išljenje koje se zasniva
na empiriopsihizmu i empiriokriticizmu.
Pri tome, nema znaka da se prelazi granica ovak
vog mišljenja u pojedinim modernim shvatanjima pre
ma kojima se izvesne negativnosti u ponašanju i men
talitetu i savremenih žena objašnjavaju, a kasnije i
opravdavaju, time što su one bile (i još uvek su) ugnjetene. Na planu psihologije i ideologije nejednakost,
potčin javan je, a naročito ugnjetavanje proizvode i po
zitivne i negativne osobine i posledice, čiju ocenu vred
nosti jedino m ožem o zasnivati na kriterijum u slobode,
istine i borbe za ljudsku autentičnost i novi život. N ik o
ne može tražiti za sebe nova prava zato što je bio ug
njetavan; nova ljudska prava proizilaze iz ukidanja i
prevazilaženja, a ne iz činjenice same ugnjetenosti.
N ovi život se ne pravi na osnovu rezidiuma prošlog
stanja nejednakosti i ugrožavanja jednih od strane
drugih.«)
Mehanističko je, a time i idealističko, m išljenje (ko
je između ostalih zastupa Sartr)1 ) da je ženski pokret
4
zbir akcija i stavova pojedinih žena. Taj odnos nije
zbiran, već dijalektičan: uzajamno uslovljen, kontra
diktoran i komplementaran. Pojedinačna žena i ženei
nije ista stvarnost. Pored opštih i zajedničkih crta, one
i ona su specifična stvarnost, posebne manifestacije
ljudskih odnosa i čoveka. U pojedinim ljudskim odnoJ
sima, naročito u ljubavi, postoji određena ljudska po
treba ne za jednakošću, već za ujedinjenjem; više za
davanjem nego za primanjem. Poznato je da je snaga
ljubavi (ne samo žene) u predavanju i divljenju dru
'») V. razgovor Simon de Bovuar i Sartra o „ženskom pitanju",
str. 24« ove knjige.
*0 Isto.
�32
Dr JOVAN ĐORĐEVIČ
gom . Drugi nije uvek „pakao", on može biti najbo
lje „ ja ” .
Pravo oslobođenje žene (čoveka uopšte) jeste u za
dovoljenju i ostvarivanju složene ličnosti, koja se ne
m eri prosečnim m erilim a, je r je svaka žena i posebna
ličnost po sebi; a još m anje se m ože m eriti m erilim a
koja važe u .političkoj akciji i političkom pokretu, je r
o n i u svojim zahtevima neizbežno prelaze pojedinačnost i teže uniformnosti.
11.
Svaka žena ne m ora biti naklonjena da se uklju
č i u politički, odnosno u opšti masovni ženski pokret,
niti je ona uvek u njemu pozitivna i korisna snaga. S
druge strane, zajednički pokret žena (revolucionarni
ili reform istički), iako m ože ograničavati ili zbuniti že
nu u njenoj konkretnoj životnoj situaciji i poziciji, no
si u sebi i nove mogućnosti za podizanje njene svesti
i rešavanja odnosa „ ja " i „m i" (tako da „m i" ne bude
više „o n e " ili „on i", kao što to još uvek tvrdi ne mali
broj žena, i kad nisu fem inistkinje).
Politički pokret daje pojedinačnoj ženi nove snage
vi perspektive, kako u opštoj borbi za njeno oslobođe
nje tako i za njeno lično zadovoljenje i ostvarivanje. U
zavisnosti od karaktera i vrednosti ovog projekta, žena
postaje „drugarica" i „sestra", razume bolje i doživ
ljava ravnopravnost tako da se oslobađa težnje za nejednakošću i za iskoriščavanjem drugog, što je često
izraz težnje za osvetom ili zadržanog kompleksa ranije
ugnjetenosti.
Ovakvu funkciju nema i ne može imati svaki po
kret. T o je iskustvo mnogih žena; ovo iskustvo goni
pojedine i borbene grupe žena da ovakvu funkciju tra
že samo u čisto ženskom i partikularističkom (feminnističkom ) pokretu. Pozivanje na revoluciju i na izvesni form alni revolucionarni dinamizam ne m enja pri
�33
2ENSK0 PITANJE
rodu ovakvog pokreta, tj. ne podiže pokret do sposob
nosti da razreši postojeće i često obnovljene dileme
između individualnog i kolektivnog, između „ja " i „m i” .
Istorija i savremena praksa žena pokazuju da ovu
funkciju može imati samo društveno-politički pokret, sa
odgovarajućom strukturom i organizacijom, koji je no
silac istinske oslobodilačke i humanističke ideologije
i akcije i čiju slobodu akcije omogućuju demokratske
i oslobodilačke snage, što u savremenom društvu zna
či ujedinjene i svesne grupe radnih i sve više emancipovanih ljudi, odnosno žena. To je onaj isti pokret koji
je osposobljen i usmeren da nosi ne samo projekt ko
munizma već i da stvara zajednice slobodnih i brat
skih ljudi i naroda, i to sve više na planetarnom planu.
III
1.
Isticanje specifičnosti situacije i bića žene nije
nova pojava u istoriji misli: od Platona do danas žena
je, u ovom pogledu, predmet i sadržina velikog broja
filozofskih i umetničkih dela, i to među najsnažnijim.
Nova i savremena pojava je sve veći interes društvenih
nauka za ženu i njene probleme i time podizanje pro
blematike žene na nivo opštih društvenih i teorijskih
pitanja. Problemom žene se bave danas skoro sve druš
tvene nauke, od sociologije, politikologije i antropolo
gije do socijalne psihologije i prava. Ali ni prirodne
nauke ne izostaju u tom pogledu: dugo vremena pri
svajana kao predmet biologije, žena danas nalazi sve
značajnije mesto u radovima psihologa, a naročito u
oblasti psihoanalize.
U toku poslednjih godina, a naročito u 1975, napi
sano je u svetu više knjiga i studija o problemu žena
�34
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
nego u celokupnom prethodnom periodu. Nem a skoro
nijedne zem lje u k o joj za vrem e međunarodne godine
žena nisu objavljeni istraživački radovi i teorijske re
fleksije o ženskom pitanju.
N a engleskom, francuskom, švedskom,/ španskom
(izuzetno na ruskom i kineskom jeziku, a sasvim izu
zetno u socijalističkim zem ljam a) objavljeno je neko
liko stotina knjiga koje su isključivo ili pretežno po
svećene ženi. Nem a skoro nijednog časopisa iz oblasti
društvenih nauka, politike i kulture koji u ovom p e ri-1
1
odu nisu objavili najm anje jednu studiju, prikaz ilij|
osvrt o ovim problemima.
Do tog vremena svedena na položaj čitaoca uglav
nom „ženskih” i modnih publikacija, žena je postala
opšti i aktuelni problem filozofske refleksije, naučnog
istraživanja i drugih ozbiljnih studija i proučavanja.
U tom e se m ože naći i pomodnost ili refleks jedne me
đunarodno proglašene „ženske godine” , ali ova mno
gobrojna literatura, pored svestranosti i različitosti
u postavkama i naučnoj i idejnoj vrednosti, pokazuje
kako jednu novu orijentaciju, prvenstveno društvenih
nauka, tako i spremnost i sposobnost niza pisaca i
naučnika, od k o jih su mnogi i žene, da se proširi pro
blematika društva i horizont znanja na jednu neoprav
dano zaboravljenu i potcenjenu oblast. Pojedine žene
i kritičari dosadašnjeg razvitka društvene svesti i na
učne misli pripisuju tu zaostalost uglavnom „mahizmu” ili čak „fa lok ra tiji” . Ali, ne može se sporiti to da
su i mnoge žene, naučnici i filozofi, pisci i umetnici,
radije obrađivali problem e k o ji nisu bili tesno vezani
za ženu i uopšte za interese žena i njihove načine gle
danja na sebe i druge. Može se reći da su se žene
više bavile muškim problemima, kao što su se robovi
�2ENSK0 PITANJE
35
više bavili gozbom gospodara (Aristofan) i Crnci živo
tom i kućom belaca (Fokner).
2.
Pored obimnosti ove literature koja govori sa
ma po sebi, nužno je istaći njen izuzetan značaj koji
proizilazi iz sadržine i kvaliteta znatnog broja radova
posvećenih ženi. Žena je proučavana (što ne znači da
je potpuno i svestrano proučena) u svim raznovrsnim
situacijama i odnosima u kojim a se od početka druš
tvene istorije nalazila, a naročito u onima pod kojima
danas živi, dela i misli.
Ona je ispitivana od ekonomskog, društvenog, po
litičkog i kulturnog položaja do odnosa u porodici,
prema muškarcu, drugim ženama i prema sebi.
Sve do ovog perioda, koji na intelektualnom i mo
ralnom planu znači renesansu žene i ženskog pitanja
uopšte, svetska literatura o ženi se svodila najčešće na
književnost o idealizovanom ili degradiranom ženskom
biću, na pravne rasprave o formalnim odnosima žene
u braku i na njene obaveze prema deci, kao i na mno
gobrojne radove koji su ponavljali pozitivne ili nega
tivne misli o ženi kao mitu i o njoj kao „dragom ” , ali
— „po prirodi” nižem biću.
Izuzetak u ovom pogledu predstavlja poznato delo
Fridriha Engelsa Poreklo porodice, Bebelova knjiga
Žene i socijalizam, i Lafargova studija Problem i žene
u kojima su razrađene neke osnovne Marksove misli
0 ženi, njenom položaju u kapitalizmu i u budućem
komunističkom društvu. Posle ovih pionirskih radova,
marksistička misao je bila samo izuzetno okrenuta
prema ženi i njenoj problematici. Međutim, bez dela
Marksa, Engelsa i Bebela, a docnije i Lenjina, savremena literatura o ženi ne bi pokazivala nove rezultate
1 novi kvalitet; bez njih ne bi bilo ni značajnih priloga
ovim pitanjima od marksistički inspirisanih teoretiča
�36
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
ra i pisaca. I u ov oj oblasti teorijske misli i naučnog
ispitivanja konzervativna i reakcionarna misao se ućutala, ukoliko n ije jalova. Stvaralačka misao je ona ko
ja polazi od marksizma i inspirisana je njim e. Ona da
nas nastoji (i većinom uspeva) da proširi i obogati na
učni studij žene. Ako je akt kompetentnih i darovitih
pisaca, ona postiže ujedno da .proširi predmet i vidi
ke kako marksizma tako i savremene društvene nauke.
Združena sa revolucionarnim preobražajim a i ten
dencijama u savremenom društvu, marksistička naučna
misao je omogućila i doprinela da se žensko pitanje po
stavi kao totalno i višedimenzionalno pitanje i da se
pojedine nedoslednosti, površnosti i form alizm i u sa
vrem enom (i m arksistički usmerenom) načinu m išlje
nja, kao i u prim eni marksističkih stavova o ženi (na
ročito ponegde u socijalističkoj praksi) stave pod oštri
nu sopstvene kritike i m odernizovane naučne misli,
osvetijene novim iskustvima i pogledima i novom
kritikom .
Determinisanost ili „superdeterminisanost” mark
sizma u odnosu na postavljanje i rešavanje problema
žene ne može značiti i ne znači (za marksiste i uopšte)
n jihov monopolizam u ovoj oblasti društvene prakse,
akcije i misli. N e može se danas potcenjivati ozbiljan
doprinos niza istoričara, sociologa, politikologa i kri
tičkih psihoanalitičara i psihologa za konstituisanje
ako ne „jedne nauke o ženi” , a ono izvesno jednog
kompleksnog studija o ženi kao svestranom i višedimenzionalnom subjektu društva i sadašnjice naročito.
Iz ove ocene ne m ože se izostaviti ni činjenica da su
same žene dale svoj nezam enljivi ulog i u ovoj oblasti
saznanja.
Ako predviđena „nova nauka o ženi” (ili, skrom
nije, kompletni studij žene) ama izvesnu budućnost.
�2ENSK0 PITANJE
najveća zasluga za to pripada nizu žena sociologa, an
tropologa i psihoanalitičara, kao i žena koje su preuzele
ulogu aktivnih i misaonih boraca u savremenom pokre
tu za oslobođenje žena u čiju spontanost one nastoje da
unesu misao o ženi, o njenim problemima i potreba
ma, mogućnostima i težnjama: u savremenom društvu,
a naročito u novom, socijalističkom društvu, za k o je se
one, u večini, zalažu.
3.
Za ocenu dalekosežnosti promena u načinu miš
ljenja o pojedinim pitanjima položaja, osećajnosti i
težnji žene, naročito u odnosu na muškarca, može po
služiti novo tumačenje M olijerovog Don Žuana kao
istorijske ličnosti i kao književnog dela.
Na jednom nedavno održanom naučnom simpozijumu,is) na kome su glavnu reč imali književnici, istoričari, politikolozi, i sociolozi marksisti (i to pretežno
žene), najpre je postavljena razlika između jednog
„seksistiokog" mita (donžuanstva) i Don Žuana kao
stvarne istorijske ličnosti u M olijerovoj komediji, a za
tim je na osnovu dublje i originalne naučnoistorijske
i sociološke analize pokazano da je u Don žuanovoj
ličnosti sadržana kritika muškog „seksizma"; da je u
tom delu, u stvari, ismejan i opovrgnut m it o uobraže
nom i nadmoćnom „osvajaču žena" i data osuda dru
štva koje je ljudske odnose podredilo raznim religiozno-monarhističkim i patrijarhatskim hijerarhijama.
Niz naučno zasnovanih i kritičkih radova savremene literature o ženi ističe se već tim e što postavlja
granice između mita i stvarnosti i uspeva da demistifikuje kako pojam žene tako i muškarca. To nije moglo
“ ) Ovaj simpozijum je održan u Internacionalnom kulturnom centru
£,tra?cu*“.°™ tnestu Scrlzi-la-Sal (juna 1975) pod predsedniStvom poznato«
nlozoia Kirkegara. Simpozij um je obuhvatio veliki broj priloga mladin
i stanjih istraživača 1 naučnih radnika oba pola.
�38
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
biti učinjeno bez istovrem enog dem istifikovanja niza
pojava, institucija i vrednosti ko je su činile osnovu
dosadašnje „civiliza cije". To se, najpre, ogledalo u raz
nim pokušajima i težnjama da se razotkrije mit donžuanstva koji prema konvencionalnim shvatanjima iz
ražava ideju o nadmoći muškarca, tobožnjeg osvajača,
a objektivno prikriva vladajuću ideologiju feudalnog
riterstva i buržoaske privatne svojine o ženi kao ,,plenu” i time kao predmetu sa kojim se „poigrava"
„viša rasa".
Tako je jedan m lađi književni istoričar (R. Miša)
istakao duboki pad donžuanskog mita, čija je krajnja
inkarnacija epileptički i impotentni knez Miškin iz
Id io ta F. M. Dostojevskog.
Sa više naučne ozbiljnosti i sociološko istorijske
verodostojnosti, ne napuštajući pri tom analizu samog
dela D on Zuan i muzike mnogih poznatih opera koje
su stvarane po tom tekstu, pojedini mlađi naučni rad
nica, ne samo m arksisti i ne samo žene, ističu sledeće
činjenice na kojim a zasnivaju jedno radikalno novo
objašnjenje Don Žuana i (time kritiku donžuanstva.
Društvo u kom e je nastao D on Zuan je zatvoreno
muško društvo čiju strukturu čini kruta hijerarhija:
bog — kralj — otac — muž. Žena, zarobljenik religi
oznih i moralnih zabrana i normi, a politički obesprav
ljena, nema izbora izvan „.predodređenog", utabanog
društvenog i ljudskog puta. Taj put čini: porodica pod
vlašću oca, koji ženu, svoju kći, upućuje mužu ili bogu.
Ona koja ne nađe muža i ne uda se za boga (ne uđe u
manastir), nema drugi izbor nego da bude opšta stvar
ili prostitutka. U ovom drugom slučaju ona ne pripa
da sebi, već opet muškarcu: muškarcima kao kolektivu
ili, kao što je glasila vladajuća ideologija (ne samo
verska), ona je „nevesta đavola". U tim uslovima, don-
�2ENSK0 PITANJE
39
žuanstvo je konsumirano, a u ličnosti Don Žuana
je izražen antidonžuanizam. Ova istorijska ličnost,
prema Molijeru, izražava osvetnički akt svih potčinjenih i uvređenih žena i kompenzaciju za njihov poni
žavajući društveno-politički položaj. Don Žuan nije na
stao van vremena i prostora. N jegova pojava uslovljena je određenom društveno-političkom i kulturnom si
tuacijom i u tome leži veličina i smisao ovog umetničkog dela i snaga i inspirisanost njegovog tvorca, geni
jalnog protivnika i kritičara režima koji predstavlja
„kralj — sunce” („L'E tat, c ’est m oi” ).
To jedino može objasniti stalni i raznovrsni inte
res istoričara, naučnika i umetnika za ovo delo ovu lič
nost, a ne želja da se održava jedna vulgarna istorija
o pojedinim muškarcima kao „neodoljivim ” i „večitim
osvajačima” „ženskog srca” . Čisto ,žensko srce” tog
doba je kucalo samo za osvetu i oslobođenje, a ne za
„predavanje” spojeno sa poniženjem. Genijalni umetnik i mislilac M olijer je morao osetiti da je ovo srce
počelo da kuca „ulevo” .
Dublji smisao ličnosti i ponašanja Don Žuana leži
u nameri da ruši „vrednost” starog, hijerarhijskog i feudalno-monarhističkog zatvorenog društva: autoritet bo
ga, kralja, oca i muža. On bogu uzima kaluđericu, ocu
kćer, mužu ženu, a kralju njegove zakone i običaje.
U još dubljem smislu Don Žuan izvodi ženu iz robno-novčane cirkulacije i uvodi je u svet prirode. Pod
mantilom „spontanog osvajača” , on je vesnik slobode i
prirodnog prava i oslobađa ženu statusa roba i objekta.
On je prvi čovek u svetskoj literaturi koji se u tome ne
koristi privilegij ama (očinskim, bračnim i političko-verskim). Prema ženi on uspostavlja odnose jednakosti:
najprirodnije jednakosti dva seksa koji se slobodno opredeljuju i koji se traže, odnose zasnovane na spontanoj
�40
Dr JOVAN ĐORĐEVIČ
želji i potrebi ljudskog tela i duha da postigne zadovolj
stvo i sebe. D on Zuan je u tim uslovima oslobodilac, a ne
osvajač: on oslobađa ženu (m uških) nametnutih zako
na da bi je uveo u carstvo prirodnih zaikona.
U našem veku D on Zuan, ni kao simbol ni kao društveno-politička uloga, n ije moguć. Ali, ne postiže se nje
govo razumevanje i kritika, je r nije kompenzacija za
ženu, time što se on danas često predstavlja kao ostarela, nemoćna i smešna figura. Pored toga, on je kao
problem još uvek predm et različitih književnih, umetničkih i filozofskih tumačenja i dela, koja su se naročito
pojavila uporedo sa novom literaturom o ženi. Ovaj ne
presušni interes proizilazi iz otkrića prave istine o smi
slu ove ličnosti i dela o njemu. On, istina je, više ne
m ože biti simbol „večite superiorne muškosti". On osta
je i jeste znak i putokaz otvaranja znatnog dela savremenog društva prema stvarnosti koja traži i obezbeđuje jednakost, dostojanstvo ličnosti i ljubav kao odnos
uzajamnog ostvarivanja dva bića koja hoće sebe i dru
gog, bez nametanja, pretnji, zabrana, potčinjavanja i
sankcija.
4.
Sim pozijum o D on Zuanu, koji je mogao biti, da
je ranije organizovan, muška odmazda i revanš za go
dinu žena, samo je povećao i ojačao poverenje žene u
sebe i u borbu za novo i bolje društvo. Ovo samopoveren je i samopouzdanje je praćeno nizom novih pojava od
interesa za žene. U ćelom svetu osnovani su raznovrsni
vladini i nevladini centri i organi za proučavanje situa
cije i problema žena. U francuskoj vladi je u početku
1975. godine osnovan „državni sekretarijat" (jedna vr
sta m anjeg ministarskog resora) za „uslove žene" (na či
jem čelu je jedna žena). Glas žena u njim a i izvan njih
je sve glasniji i ubedljiviji. Žena više ne grca kad govori.
N jen je glas sve kristalniji i odlučniji.
�ŽENSKO PITANJE
41
Uporedo s tim, one same, ili u zajednici sa drugima
i muškim saradnicdma uopšte, organizovale su desetine
naučnih simpozijuma i drugih sastanaka posvećenih raz
novrsnim problemima žene. Broj časopisa koje su že
ne pokrenule i u kojima incijativno i slobodno rasprav
ljaju svoja pitanja (i ona koja se njih tiču) je sve veći. U
pojedinim zemljama žene imaju svoje izdavačke kuće
koje, ako su nekad sektaške u izboru dela koje objav
ljuju, nisu bez uticaja na razvijanje znanja, isticanje
novih istina o ulozi i problemu žena u društvu, kao i
na buđenje svesti žena i na masovnost njihove akcije.
Sve ove institucije i akcije uticale su na rešavanje
nekih aktuelnih pitanja od interesa za ličnost i položaj
žena (kontracepcija, dozvoljeni abortus, liberalizacija ra
zvoda, neka prava — privilegije za majke i trudnice) kao
i na buđenje svesti žena u zemljama u razvoju, naročito
u onim u kojima tradicija, vera i održavani opskurantizam drže još uvek ženu u podređenom i pasivnom po
ložaju, ne samo prema muškaroima već i u odnosu na
celo društvo.
U celini uzevši, u situacijama koje se stvaraju, dru
štvene nauke se oslobađaju niza opštih mesta, dogmat
skih i tradicionalističkih mišljenja o ženi (i ne samo o
n jo j). Savremena naučna misao oslobađa se i poslednjih
oblika etnocentrizma, biocentrizma i najžilavijih ostata
ka nacizma. Bez poznavanja žene i njene nove svesti o
sebi, ova promena od dalekosežnog značaja za razvitak
društva i nauke ne hi se mogla ostvarivati, što ne znači
da je već i ostvarena.
5.
Polje ispitivanja žene je beskrajno i neiscrpno.
Ono tiraži makroskopske i mikroskopske metode, jer
svako saznanje je u celind, kao što je naglašavao Heraklit, ali i u delu koje je pokazatelj celine, kao što je isti
cao Hegel. Saznanje je istinitije ukoliko ima za predmet
�42
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
vertikalne i horizontalne linije jedne stvarnosti. Misao
koja ovo ne obuhvata prelazi preko stvarnog predmeta i
zato se može nazvati dogmatskom i konvencionalnom.
Pored toga, studija o jednom društvenom subjektu/
(konkretno o ženi) n ije naučna ako nije deo istorije i|
teorije društva i ako ne otvara u njima nove horizonte.
Bez istine o ženi nema pune i prave istine o društvu a
čoveku, kao što se bez njenog oslobođenja i ostvariva-J
nja opšta društvena i ljudska emancipacija ne mogu
privesti kraju.
I
Jedna emancipovana žena je pre patetična i izolovana pojava, nego što je vesmik oslobođenja žena. Frag
m entarno saznanje o ženi kao izolovanom pitanju do
vodi samo do parcijelne i paroijalne istine i sadrži u
sebi više ekstravagantnosti nego novih istina i ideja. Sve
što je do danas napisano o ženama (i ono najbolje) ima
značaj ako i ukoliko predstavlja prilog budućoj zaokru
ženoj i svestranoj studiji o ženi; ti prilozi su utoliko
podsticajniji i konstruktivnijd ukoliko su akt misli i is
kustva žena k o je se ne izoluju u ženu (pasivno ženstve
nu ili pobunjenu) i koje se ne odvajaju od opštih proce
sa društvenih, kulturnih i misaonih borbi i preobražaja.
Ovi radovi znače i doprinos borbi žena za emanci
paciju ako osvetljavaju put i angažuju pokret u borbi
za jedno demokratsko društvo u kome će žene, organizovane i pojedinačno, udružene sa svim oslobodilačkim
i stvaralačkim pokretima savremenog društva, hteti da
uspostave novi život, istovremeno slobodan, odgovoran
i prozračan, najzad, autentičan ljudski život. Život s onu
stranu hijerarhije d dominacije, m itologije i okultovanosti; život od čoveka i za čoveka. Život o kome je imaginativno pevao inspirisani komunar i veliki pesnik
Rembo, a čije je puteve i mogućnosti nastupanja teo
rijski utvrdio veliki naučnik i vizionar K arl Marks.
�ŽENSKO PITANJE
43
6.
Žena je vitalni i osnovni uslov postojanja i ži
vota čoveka. Ona je, kao što je pokazao Engels, početak
čoveka i društva sa svim njihovim protivrečnostima i
lutanjima. Ona je, kao što peva Aragon, budućnost čo
veka sa svim njegovim mogućnostima i izgledima koje
sadrže nezadržive mutacije društva, kulture i misli, dinamizirane borbom klasa pre svega.
To je sve uslovilo ne samo problematiku već i semantičnu složenost, dvosmislenost i ambivalentnost sa
mih definicija, pojm ova i reči u odnosu na ženu. Na
svim jezicima reč i pojam žena imaju više i raznih
značenja u koja su utisnuti interesi i shvatanja različitih
klasa, kulturnih struktura, moralnih režima i društveno-političkih sistema. To se odnosi i na jugoslovenske na
cionalne jezike. Na srpskohrvatskom jeziku reč žena se
upotrebljava da označi: 1) lice određenog (ženskog) pola;
2) suprugu (bez obzira na to da li je ili nije u bračnom
odnosu); 3) onu koja je bila udata; 4) „kućnu pomoć
nicu” (uopšte onu koja je u kućnoj ili hotelskoj službi);
5) opšti naziv za sve žene; 6) simbol (ženskosti ili žen
stvenosti); 7) javnu ženu; 8) opšti naziv za sve uzraste,
od ženskog deteta do starice; 9) pežorativni ili idealizovani odnos prema određenom licu suprotnog pola (u
muškom rečniku „ta žena” ; „kakva žena” ); 10) pežora
tivni odnos prema muškarcu kome se osporava muškost („on je prava žena” ); 11) „obična” žena, „prosta”
žena, „dobra” žena i ista reč žena sa nizom drugih prideva, kojima se obično kvaldfikuje određena ličnost
ženskog pola. Pored toga, u govornom jeziku, naročito
muškom, u samom naglašavanju pojedinih prideva,
upotrebljava se reč žena da bi se pojedina od njdh kvalifikovala ili da bi se odredio odnos prema njoj (naj
češće u pogledu na ženski izgled ili telo). U političkom i
pravnom rečniku kad se govori, na primer, o zaštiti i
�44
Dr JOVAN ĐORĐEVIČ
pravima žene, često se podrazumeva i majka sa decom
ili bez đece.
U razvijenijim jezicim a reč žena ima znatno više
značenja. (U teorijskom časopisu K P Francuske1 utvr
«)
đeno je da reč žena ima najm anje deset značenja.) U en
gleskom, francuskom i nekdm drugim jezicim a za pojam
žene se upotrebljava i reč „gospođa” (m adam e). U en
gleskom jeziku, pored toga, u izvesnom odnosu pravi se
razlika između „gospođa” (ledies) i „žena” (wom en), ta
ko da se ovaj drugi term in rezerviše samo za „obične”
žene, dok bi „led i” bila žena iz otmenih krugova. Za ovu
razliku u jeziku ironično je prim etio oštroumni engleski
pisac Oskar V a jld da vodi u jednu vrstu deseksualizovanja pojedinih grupa žena („viših krugova”) koje kao
žene nestaju u korist jedne klasne kategorije.
Od posebnog teorijskog i društveno-političkog (po
red ideološkog, estetskog i intelektualnog) značaja je
utvrđivanje i razlikovanje značenja izvesnih pojava koje
čine sadržinu ne samo m nogih rasprava o ženama već i
u znatnoj m eri sadržinu same problem atike o ženi. To su
sledeći pojm ovi: ženskost i ženstvenost, a donekle i ženskarstvo i ženstvo.
U objektivnom smislu, ženskost je izraz za skup
osobenosti koje ne samo odlikuju ženu već je razlikuju
od muškosti, odnosno muškarca; otuda se pod „že
nom ” često podrazumeva ženskost. U tom smislu žen
skost je izraz za specifičnost i identifikovanje žene i
tim e za njeno razlikovanje od bića drugog pola, odnos
no od muškarca. Ženskost ne uspostavlja razliku iz
među žene i muškarca kao ljudskih bića. Ta razlika je
specifična karakteristika između ljudskih bića različitog
pola. S obzirom na to, neosnovano je terminološko
>•) Nouvelle critique, br. 82 za 1975. godinu.
�2ENSK0 PITANJE
45
razlikovanje između žene i čoveka koje preovlađuje ne
samo u literaturi X I X veka već i danas.
U antropološkom i društveno-političkom značenju
žena je čovek u istoj meri kao i muškarac, što ne znači
da među njima ne postoje biološko-psihičke i socijalno-kultume razlike uslovljene prirodnim razvitkom vrste
i društvenim razvitkom ljudskih individua. Polazeći od
ovog saznanja, pojam i jezički kriterijum razlikovanja
ljudskih grupa na ovoj osnovi jeste razlika između žene
i muškarca, a ne između „čoveka" i „žene” , jer je žena
u osnovi isto ljudsko biće kao i muškarac.1 )
7
Ženskost se često pojmovno i jezički izjednačava sa
„ženstvenošću” . Ovom drugom pojmu se pripisuju pre
težno psihičko-emotivne karakteristike u kojima se, u
zavisnosti od ideologije i društvene strukture epohe,
utvrđuje čas osećajnost sa potčinjavanjem i posluš
nošću, čas emocionalnost puna m isterija i nepredvid
ljivosti. Najpoznatiji metafizički izraz ženstvenosti sa
drži romantizam X I X veka, a njegov filozofsko-poetski
izraz dat je u delu J. W. Getea, koji je ujedno iskovao
poznati termin „večito žensko” (evich veiblih).
Pod ženskarstvom se podrazumeva pežorativno i
mizogensko značenje ženskosti ili ženstvenosti, ili samo
negativna strana psihe i ponašanja žena.
U nizu radova o ženi, naročito od radikalnih feminista žena, svi ovi pojm ovi se odbacuju kao tenden
ciozni, a ove reči kao izrazi muškog (čak falokratskog)
„govora” . Bez obzira na to, zadatak je društvene nauke
da ih odredi, a naučni studij o ženi ne može ih zaobići
da ne bi pao u idejno sektaštvo i problemsko siro
maštvo.
, w) U francuskom jeziku upravo se, u odnosu na razlikovanje prema
ženi, muškarac označava kao covek (l’homme), što je poslcdica uticaja
..mahistićkog" govora.
�46
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
„Ženstvo” (izraz za teško prevodivu francusku reč
„fćm initu dć") je prihvaćen po analogiji sa pojm om
„c m s tv o " („nćgritu d e") k o ji je prvi upotrebio i pustio u
prom et senegalski predsednik, pesnik Sengor. Ova ko
vanica nije do danas šire prihvaćena (utoliko pre što
teži da označi posebni rasnopsihološki supstrat revandikacije i pokreta žena koji bi bili izvan opštih zakona o
društvu i njegovom razvitku). Ovaj pojam nije dobio
širu primenu ni u zem ljam a u kojim a je nastao (Fran
cuska, SAD) i samo se izuzetno, od strane manjinskih
grupa ženskog pokreta u zapadnom svetu, prihvata kao
izraz osobenosti ideologije oslobodilačkog pokreta žena.
Nem a teorijskih i političkih razloga da se traže biološko-psihološki koreni savremenih oslobodilačkih ideologija
i svaki pokušaj u ovom pravcu slabi uticaj naprednih
i demokratskih pokreta i smeta ostvarivanju interesa
žena (danas i uopšte) i vraća naučnu misao o društvu na
biologizam , a tim e i na idealizam.
7.
Sve što se odnosi na ženu izraženo je zamenom i
mešanjem m itova i istine, m itologije i realnosti. Žena
je suviše dugo bila (i danas je ) u robnoj cirkulaciji da
ne bi bila m istifikovana i fetišizovana. Naučna studija o
ženi nužno m ora razlikovati ženu kao mit i ženu kao
socijalno, ljudsko i svojstveno biće. Sve je u odnosu
na ženu još uvek istovrem eno m istifikovano i realno, što
je jedan vid dvostrukosti birokratskih i realnih pojmo;
va koja, prema Marksovom mišljenju, karakteriše savremenu misao klasnog i birokratizovanog društva.
U pojm ovim a „ženskost" i „ženstvenost" (i dru
gim koji se izvode iz termina žena) ima nesumnjivo
elemenata m itskog i čak mistifikatorskog. Odbacivanje
ovih pojm ova a p riori, pod izgovorim a da su u njim a
nataložena značenja određenih klasa, ideologija i ljud
skih grupa (muških), sprečava da se oni kritički shvate
�2ENSK0 PITANJE
47
i da se problematika žene postavi u svim njenim vido
vima i dimenzijama. Saznanje žene i o ženi gubi svoj
autoritet a misao oštrinu ako se zasniva na neomanihejskom načinu mišljenja, koje se sastoji u tome da se
sve ono što smeta određenoj koncepciji o ženi, i pokretu
koji je zastupa, proglasi za tuđe, „muško” i „crno” , a sve
što se slaže sa tom koncepcijom za jedino „pravilno” ,
„žensko” i „belo” . U takvom načinu m išljenja koji se
nalazi u nizu programa i shvatanja, naročito radikalnih
feminističkih grupa, često se iza ženskih pojm ova kriju
muški i iza prisutne muške misaone dominacije nastoja
nje da se ona produži u korist žene i njenih shvatanja.
8.
Ovakav manihejski način m išljenja je proizveo
izvesne nove pojm ove i termine (kao što su seksizam,
mahizam, falokratizam, falokratocentrizam) kojim obi
luje savremena literatura krajnjeg i poluideološkog fe
minističkog radikalizma (koji često nije daleko od lezbejstva).
„Seksizam” je termin koji označava mušku psiho
logiju i ideologiju, a danas se prim enjuje na svaki
oblik mišljenja koji je isključivo naklonjen interesima
jednog ili drugog seksa. „Mahizam” (reč španskog po
rekla) je reč kojom se označava shvatanje o muškoj su
periornosti, stavove i ponašanja koji iz njega proizilaze
ili ga potvrđuju. „Falokratizam” (od grčke reči sa zna
čenjem „seksističkog značaja”) označava režim domi
nacije i vladavine muškarca, odnosno muškog pola.
Termin se široko upotrebljava u radovima i proklama
cijama radikalnih feminista i pisaca koji su naklonjeni
brzim i opštim ocenama. „Falokratocentrizam” (slično
„etnocentrizmu” i „sociocentrizmu”) je pojam kojim
se karakterišu ideje ili praksa koje polaze od isticanja
postojanja ili nužnosti jednog centra izvora misli, tu
mačenja i uticaj a koji podvrgava sve druge doktrine
�48
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
i idejne prakse svojoj superiornoj centralnoj, konkret
no muškoj moći.
Svi ovi izrazi, a naročito dva poslednja k oji su pre
uzeti iz grčkog jezika, kriju jednu određenu ideologiju
koja proizilazi iz opravdane osude vekovne dominacije
i prevlasti muškaraca u istoriji i njihovog neopravda
nog izjednačavanja sa polom . Ali, ovakav antropomorfizam n ije sredstvo za nalaženje pravih korena nejedna
kosti (i uopšte ugnjetavanja) žene danas. Jake reči ne
kriju ni jake misli, ni jake karaktere, kao što je to
isticao francuski moralista Vovnarg.
IV
1.
O odnosu marksizma, posebno društvene teorije
Marksa, Engelsa i Lenjina, prema ženskom pitanju po
stoje različita m išljenja ne samo među nemarksistima
već i marksistima. Među prvim a nisu retka tvrđenja da
teoretičari socijalizm a i ljudske emancipacije nisu poka
zali poseban interes za žene i njihove probleme. Pored
poznate težnje konzervativnih i reakcionarnih pisaca
da se delu ovih teoretičara (odnosno marksizmu uopšte)
oduzme ono što stvarno ima, a pripiše ono što u njemu
nema, ovo tvrđenje se zasniva na ovim osnovnim sla
bostima koje karakterišu savremenu analizu i kritiku
marksizma:
a) ocene se daju na osnovu više ili manje istrgnutih
fragmenata iz Marksovih i uopšte marksističkih radova,
uz očigledno malo poznavanje njihove celine;
b) sa marksizmom se izjednačavaju pojedini sta
vovi izneti u programima i deklaracijama određenih ko
munističkih partija, m išljenja o stvarnom položaju žene
u odgovarajućim radničkim pokretim a ili stanje u prak
si pojedine socijalističke zem lje danas;
�2ENSK0 PITANJE
49
c) ideološka otuđenost, čak i zaslepljenost.
Ocena doprinosa marksizma u postavljanju, definisanju i rešavanju ženskog pitanja je neodvojiva od po
znavanja celokupnog dela Marksa, Engelsa, Lenjina i
drugih marksističkih teoretičara i ne može imati auto
ritet naučnog saznanja i objektivne istine ako se ova
značajna teorija o društvu i njenom razvitku ne stavi
u opštu misaonu i stvarnu istoriju društva i čoveka.
Sve do sredine X I X veka m išljenje o ženi je ostalo
na planu sentimentalnosti i romantizma, kao i očigled
nih gluposti i legendi o ženi „koja je stvorena od rebra
muškarca" (Adama) ili o ženi kao „po prirod i” nižem i
potčinjenom ljudskom biću. Biologizam je osnova
društvene misli uopšte. Biologizam je i prva „naučna”
osnova svih ranijih i tadašnjih „teorija ” o fundamen
talnoj i večitoj nejednakosti žene prema muškarcu
već i o njenoj „inferiornosti” . On je izražen u
poznatoj formuli Sv. Pavla i Avgustina („tota mulion
in utero, totas vir in ejaculatio” ) koja je vodeća ideja
svih docnijih psihologija o ženi i uopšte, svih ne samo
„mahističkih” i „falokratskih” već i elitističkih i biro
kratskih ideologija o „ženskosti” kao pasivnoj funkciji
(katolički filozofi Vinterštajn, ničeizam, frojdizam i aparatska ideologija); kao i široko rasprostranjenih „popu
larnih” (muških) mišljenja o večitoj inferiornosti žene.
Promena ovih teorija nastaje pod uticaj em radikal
nog romantizma, a naročito socijalističkih ideja i radnič
kog pokreta. To se dešava oko 1840— 1845. godine u po
znatoj revolucionarnoj situaciji koja stavlja u pitanje
sve dotle važeće vrednosti i tradicionalne teorije o drža
vi, vlasti, čoveku i njegovim pravima; to je epoha u
kojoj sazreva jedna nova revolucionarna misao.
U to vreme Marks postavlja temelje jednoj novoj
i smeloj nauci koja otkriva klasnu borbu kao motor
�50
Dr JOVAN ĐORĐEVIC
istorije i ističe ulogu radničke klase u konačnom ukida
nju kapitalizma i stvaranju jednog novog društva u
kome će se razrešavati mnoge zamršene protivrečnosti
postojeće civilizacije. N jegovo delo, koje je sazrevalo i
razvijalo se (u saradnji sa Engelsom) do kraja X I X
veka, izvršiće duboku kritiku i reviziju dotle opšteprihvaćenih shvatanja o društvu i čoveku, a time i o ženi.
2.
M išljenje o ženi kao nižem biću, form irano na
osnovu bioloških i seksualnih zabluda, ispunjava jednu
viševekovnu „m ahističku" ideologiju i „krivu svest" koje
su izražene ne samo u, za ženu potcenjujućim, narodnim
izrekama i pesmicama već i u koncepcijama niza filozo
fa, psihologa i državnika; u pisanim tekstovima i usme
nim ponašanjima; u tradiciji i u savremenosti. U tom
pogledu se često navode „te o r ije " i izreke ne samo po
znatog ženomrsca Šopenhauera već i Kanta, Ničea i
Frojda. N apoleon je svoj stav o ženi kao nižem biću
u odnosu na muškarca ozakonio za čitav jedan vek u
Code Civilu, najvećem spomeniku buržoaskog prava i
kodeksu o nejednakosti žene.
Niče, pesnik-filozof, k oji je inače za čitavu glavu iz
nad m islilaca i pesnika svog vremena, ženu shvata kao
tajanstveno biće koje se izražava u funkciji ridanja i
materinskom instinktu: „Žena je puna m isterija, ali ona
nosi i njihovo rešenje: trudnoću". Frojdizam (i psiho
analiza) nastoje da m odem izuju i „p rofin e" biološki
apriorizam.
Polazeći od N ičeovog tvrđenja o m isterioznosti že
ne, F rojd razvija čitavu psihoanalitičku teoriju čiji je
cilj da objasni, tačnije da opravda, potčinjen i niži polo
žaj žene na svim planovima (porodičnom, socijalnom, in
telektualnom, seksualnom), zasnivajući tu teoriju na
„anatomskom siromaštvu žene". Definišući ženskost kao
nedostatak, F rojd shvata ženu kao „kastriranog muškar
�ŽENSKO PITANJE
51
ca". Opsednut seksom kao rešenjem svih tajni, ne samo
čoveka već i društva, on celokupnu istoriju nejednakosti
žene svodi na seksualne razlike između žene i muškarca:
žena je niža je r je seksualno izvrnuta i biološki nedo
vršena. Žena je puna stida što nije muškarac; ona
je pod stalnom potrebom famozne frojdovske „želje za
penisom".1 ) Žena se može osloboditi anatomskih nedo
8
stataka i psihičkih muka ako postane „norm alna", a to
će biti, zaključuje Frojd, ako postane „Što je moguće
više slična večitom predmetu želje — muškarcu". Odu
zimajući ženi svaku seksualnu vrednost (ona je biće sa
„šupljim seksom", a to znači aseksualno biće), Frojd
osporava ženi svaku sposobnost za naučna otkrića i
doprinos civilizaciji: ljubomorna i zavadljiva, lišena je
i osećanja pravičnosti; ona se ne interesuje za javne
poslove; ona je u tridesetoj godini „svršena” , itd. Pod
izgovorom naučnosti i misaone suptilnosti, Frojdova
teorija o ženi ne donosi ništa novo, već ponavlja vekovne
predrasude o odnosu među polovim a,1 ) ne prelazeći
8
niski nivo biologizma2 ) i psihologizma i time, u krajnjoj
8
liniji, idealizma (u filozofskom značenju reči).
3.
Biologizam i psihologizam predstavljaju uvek jed
nu ideologiju jer polaze od težnje da opravdaju društve
f ) Suprotno ovom Frojdovom „otkriću” , pojedini savremeni sociolozi
lAmuun, „rocicet b o o k ” , 1965) i ljubomoru na „moć začeća žene*r (M. Meaa,
„Male and Famale” , NY, 1
966 i B. Betleheim, Symbolic Wounds, NY, 1970).
,,
” ) Kao mlad i zaljubljen, Frojd „nežno” piše svojoj verenici: „Drago
oiago, dok ti uživaš u svojim domaćim poslovima, ja se predajem zado
voljstvu da rešavam tajne strukture duha (V. C. David, Freud Superm&le,
Pans, ćd. „Minuit”, 1975).
Mnogi biolozi, i sami pristalice psihoanalize, podvrgavaju Frojdovu
teoriju o ženi i celokupnu psihoanalizu (i posebno Frojda) svestamoj
analizi i kritici: od tih radova se posebno ističu pisci marksisti (podrugljivo
i uomCno delo Luce Irigaray, Speculum de l'antre femme, ćd. „Minuit” ,
rans, 1975) i donekle knjiga u nizu pitanja smela 1 originalna, američkog
teoretičara ženskog porekla kate Millet, La Politique du Mdle, Paris, ćd.
Stocek, 1974).
�52
Dr JOVAN ĐORĐEVIČ
ne nejednakosti i osujete oslobodilačke pokrete potčinjenih grupa, uz opravdanje opresija i vladavine jednih
od strane drugih.
Pored reakcionarnog karaktera svih ovih „teorija",
najveći broj njih, u odnosu na žene, spadaju u grupu
čiji su autori otvoreno ili prikriveno mahisti i otvoreni
protivnici jednakosti žene i muškarca i time emancipa
cije žena; ovi pisci su poznati i kao antifeministi.
A li biologizam i naturalizam služe kao osnova izvesnih novih teorijskih pokušaja koji za nejednakost že
ne i muškarca nalaze objašnjenje ili opravdanje u nuž
nim razlikama među polovim a i u izvesnim vrednostima
koje proizilaze iz „prirod e bića” predstavnika ova dva
pola, pokazujući pri tom e ili „razum evanje" (i čak sim
patije) za položaj žene (prihvatljiv ili neprihvatljiv), ili
tražeći rešenje za postojeću nejednakost u novoj nejed
nakosti i izvrtanju vrednosti — žena se oslobađa time
što se ponovo postavlja na vrh društvene piramide, tamo
gde je nekad bila i gde je opravdano da se nalazi s ob
zirom na svoje biološke funkcije.
Prvi je pravac neomahistički (Dž. S. Mil, Vilar, A.
Breton, Mead i dr.), a drugi je „proto-fem inistički” .2 )
1
Ovi pisci, naročito A. Lekler, preuzimaju na nov
način tradicionalne biologističke premise o podeli ljud
skih grupa, navodeći tvrđenje o imanentnosti („tako je
to bilo od početka i ne može biti drugačije”) položaja
žene. Žene i muškarci kakvi su danas su „date” i prirod
ne kategorije. H ijerarhija među njim a nastaje posle
i nezavisno od ovih podela i njihovog sadržaja. Podela
između poslova (dužnosti), nužna za žene, izvršena je
prema m erilim a koja nisu merila socijalnog ugnjetava
nja. Kad je ova podela jednom izvršena i priznata, ljudi
M) Najpoznatija varijanta ovog pravca data je u knjizi jedne žene:
A. Leklerc, Parole de femme.
�ŽENSKO PITANJE
53
su sve učinili da ova podela bude shvaćena kao dobra i
opravdana (ona je izvršena racionalno i opravdano). Pre
ma tome, potcenjivanje i obezvrednjivanje žene i njen
niži položaj proizilaze iz obezvrednjivanja, potcenjivanja, prezira i neinteresantnosti onog što jo j je „tra
dicionalno ili prirodno pripalo i dodeljeno".
Iza ovog statičkog biologizma, koji meša društveni
fenomen (podelu rada) i prirodne razlike (razlike prema
polu), krije se poznata „seksualistička" ideologija koja
opravdava društveni odnos (ugnjetenost žene) razlikom
među subjektima kojima se odriče društvena uslovljenost. Svaki biologizam vodi u idealizam i meša uzroke
i posledice, pripisujući posledici karakter uzroka; to još
jednom potvrđuje ocenu starih kineskih filozofa da su
biologizam i idealizam reakcionarna mišljenja. Ovakva
misao ne objašnjava ništa; ona je tautološka: devalviranje žene ima uzrok u obezvređenosti b i t i žena.
Žena je podređena jer ima (ili je preuzimala) niže
i podređenije funkcije i poslove (ne samo kućno-domaće
već i biološke, u vezi sa rađanjem) kojim a su muškarci
(neopravdano) pripisali nižu vrednost, a ona ne vrši
subalteme poslove zato što je raspadom matrijarhata,
širenjem privatne svojine i klasne borbe postala objekt
dominacije i eksploatacije. Engels se „ispravlja” tamo
gde se potvrđuje i podržava nauka i istorijsko istraži
vanje do danas. Žena je žrtva svoje sudbine, a ne društva
nejednakosti, oskudice i dominacije.
Za razliku od grubog biologizma i antifeminizma,
ova shvatanja uključuju i učešće same žene u igri uspo
stavljene inferiornosti. Po „prirodi” smerna, pasivna i
zahvalna, žena prihvata svoju ulogu, i čak u njoj uživa,
jer jo j to omogućuje da se razlikuje, da bude „druga” ,
da ulepšava život (ne kaže se čiji), pošto je ona jedini
i pravi proizvod života kao takvog.
�54
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
Zahvalnost kao psihički odnos prati svaki sistem
potčinjavanja; to su zapazili i opisali mnogi pisci22) i
istraživali m oderni sociolozi,22) ali objašnjenja se gube
iza često tačnih analiza i opisa. Zahvalnost nije ni osobenost žene, ni izraz potčinjenosti. Moralno-psihološki,
ona, kao ponašanje robova (potčinjenih), može sadrža
vati elemente koji proizilaze iz konkretnog boljeg ili hu
m anijeg držanja (gospodara) i koji odgovaraju potrebi
ljudskog bića da smanji otuđenost, da priđe sredini u
ko joj m ože isp oljiti svoju ljudsku potrebu za toplinom
i prijateljstvom što nastaju kad su m ržnje sankcionisane, perspektive oslobođenja daleke, a kultura i svest pot
činjenih niske. N a planu ličnih odnosa ona je rekompenzacija za isti stav drugog, za stav izvan granica mazo
hizma, ona je odnos slobodnog osećanja koje vapi za
jednakošću i dobrotom .
K ao kolektivni fenom en u izražavanju i poniženju
potčinjenih (robova, slugu itd.), zahvalnost se hrani vrednostima i uopšte ideologijom vladajućih klasa (čija je
namena i uloga da uvek integrišu sve, a naročito potčinjene grupe u „sistem ” ). Svim mogućim kanalima
vlasti i ideologije, od bića do kulture, ova politika mora
da utiče na kolektivnu i individualnu psihu izraženu u
zahvalnosti i drugim prihvatljivim i „olakšavajučim ”
ponašanjima.
T o se sve odnosi na položaj, odnose i ponašanje
žene. Neosnovano je, je r je nenaučno, antipsihološki i
apolitički tvrditi (kao što čine ne samo pisci sa ideo
loške „desnice” već i Mario, Sartr, S. de Bovuar i dr.) da
je zahvalnost i ceo kompleks onog što se naziva ženstve
nost posledica i izraz njenog ugroženog i podređenog
položaja i opresije.
“ ) Flaubert, Trols Contes; Jack London, Priče sa ju ln ih mom.
**) Fenon, La sociologie de la revolution, Paris, 6d. ,.Maspero” , 1967.
�ŽENSKO PITANJE
55
Zahvalnost je psihologizovanje jednog vladajućeg
sistema vrednosti politike u društvu koje proizvodi i
održava odnose eksploatacije i dominacije. Ona nije sta
bilna vrednost je r je subjekt osećanja, a ono je, kao
nametnuto, nužno; ona je vrednost kritike koja je, kao
takva, na ivici svog pretvaranja u nezadovoljstvo i pobu
nu. Kao zahvalnost za trpljenje, i za prihvaćenu potčinjenost, ona je elemenat vladajuće ideologije i sredstvo
održavanja potčinjenosti žene; ukoliko nije posledica
radikalnog negiranja društvenih odnosa s onu stranu
hijerarhije i iskorišćavanja drugog, ili na individual
nom planu, svest o krivoj svesti čiji su m aterijalni,
društveni i politički osnovi ugroženi ili se menjaju.
Teorija o zahvalnosti kao privilegiji i „preimućstvu"
žene je sastavni deo biološko-psiholoških doktrina koje
ističu da je potčinjeni položaj žene psihološki odnos, a
svaki drugi odnos dominacije i eksploatacije materijalno-politički odnos. U sociološko-političkom smislu ne
ma ni osnova, ni razloga da se pravi ovakva diferencija
cija, što bi vodilo u seksističku ideologiju i u ilu
ziju da oslobođenje žena nije prvenstveno društveno i
političko pitanje i stvar snaga koje su pozvane da
društvenim i političkim sredstvima menjaju društvo (a
time i psihologiju čoveka), već običnih ubeđivanja i manipulisanja.
i
4. Kao i u momentu kad su stvorene, tako i docnije
I (i danas), Marksove ideje o ženi predstavljaju diskontinuitet sa ovom literaturom zasnovanom na predrasu
dama, poluistinama i patrijarhatskoj ideologiji.
Marks nije smatrao ženu kao bitan elemenat revo
lucionarnog preobražaja društva. Ali ona ima značajno
mesto u njegovoj opštoj revolucionarnoj teoriji, i to
ne samo usled njenog položaja društvene grupe koja je,
pod uticajem klasnog društva, podvrgnuta svestranom,
�56
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
a ne samo ekonom skom ugnjetavanju. Pored toga,
Marks je u više mahova dao analizu ne samo političkog
položaja žene u uslovima društva u kome je živeo već
je utvrdio niz pogleda i istina koje su izmenile celokupnu dotadašnju teorijsku i političku raspravu o prirodi
„ropstva'*2 žena i o mogućnostima njihove emancipacije
4)
i koje čine osnovu savremene društvene nauke u odnosu
na žensko pitanje. Marks je prvi veliki mislilac koji je
žensko pitanje shvatio kao totalno i specifično pitanje,
izražavajući svoje stavove ne samo o nejednakosti, domi
naciji, eksploataciji i uopšte potčinjavanju i unižavanju
žena u klasnim društvima, već i o suštini odnosa izme
đu muškaraca i žene i o dubini i značaju ljubavi.
T Marks nije „izm islio" novu teoriju o ženi i njenoj
em ancipaciji, ali je on utvrdio osnove i dao sadržaj tak
voj teoriji. U toj teoriji nalaze odjeka promene i teko
vine u društvu i ljudskoj misli koje su rezultat društve
ne, političke i intelektualne borbe u periodu od velike
francuske revolucije do sredine X I X veka i docnije^U
tom periodu bio je ostvaren veliki napredak ne samo u
kritici postojećeg društva i njegove ideologije već i u
pogledu poznavanja prethodnih istorijskih formacija.
Pored novih istorijskih i socioloških otkrića, uspostav
ljaju se i daju prve rezultate takve nauke kao što su an
tropologija i seksualna psihologija. Uporedo s tim, rad
nički pokret podiže sve više radničku klasu i radne mase
na rang odlučujućeg društvenog činioca, koji je sposo1 ) Pojedini naučnici (i marksisti) osporavaju tačnost ovog izraza,
4
ističući s pravom da žene nisu klasa i da se njihov položaj ne može
izjednačiti s položajem robova. Marks, a naročito Engels, pojmu ropstvo
žene ne daju značaj naučne definicije društveno-ekonomskog položaja žene u
kapitalizmu, već se služe jednom figurom da bi istakli kako višestranu
potčinjenost tako i otuđenost žene od njenog ljudskog bića. Neosnovano je
mišljenje da je ovaj pojam izazvao pojavu teorije o „barbi polova" kao
istorijskom zakonu: svaka revolucija XX veka preuzima iz marksizma svoj
govor i verbalizam i ne osporava, već potvrđuje ulogu i značaj klasne
borbe kao motornu snagu istorije.
�2ENSK0 PITANJE
57
ban ne samo da ruši režim represije već i da ukaže na
nove društvene alternative. Takav pokret je neizbežno
morao imati svoje poglede na društveni i ljudski razvi
tak i svoje odgovore za životna pitanja društva i čoveka.
Kao i svaki stvarni političko-idejni pokret jedne
klase ili ljudske grupe koja hoće da men ja svet i sebe u
njemu, pokret radničke klase je imao potrebu da odredi
svoja rešenja za ova pitanja, suprotstavljajući se shvatanjima i idejama vladajuće buržoazije, i da, preduzimajući njen izazov nastoji da ga zameni svojim novim i
radikalnim izazovom. U takvim uslovima i odgovara
jućim zahtevima radničke klase celokupnog socijalisti
čkog pokreta njihovi su vodeći teoretičari, i originalni
i odgovorni ideolozi, Marks i Engels form ulisali kako
svoju opštu teoriju o oslobođenju radničke klase i čo
veka tako u njenom okviru, a delimično i preko toga,
teoriju o ženi i njenoj emancipaciji. Oni nisu filozo
firali o ženi, već su je uveli u proces promene stvar
nosti i njenog sopstvenog oslobođenja; ia pre svega
su dali teorijske elemente da se shvati žena po onom
što je bila, što danas jeste i što može biti na putu opšte i svoje emancipacije. ^
Pri tome su neosporne tri činjenice: a) ova teorija
izražava društvenu i idejnu situaciju u kojoj je stva
rana, tako da osnovni problemi i rešenja koja ona, u
radovima Marksa i Engelsa obuhvata, proizilaze iz po
sebnog iskustva kapitalizma X IX veka i njegovih efekata na žene svih klasa; b) marksistička teorija o eman
cipaciji žena je neodvojiva od njegove opšte društveno-političke teorije, odnosno od celine i jedinstva teorije
Marksa i Engelsa; c) ova teorija o ženama po mnogim
svojim idejama predstavlja nastavak, ali i prevazilaženje prvih originalnih i velikih ideja o ženi i njenom
oslobođenju koje su nastale u revoluciji X V I I I i X IX
�58
Dr JOVAN ĐORĐEVIČ
veka, u ideologiji rom antizm a i naročito u delima utopij
skog socijalizm a. U nekim pitanjim a ona nosi tragove
ovih prihvaćenih ideja, naročito onih koje je izrazio je
dan od najinventivnijih „fem inističkih” filozofa, raspevani i ponekad konfuzni Sari Furije — istovremeno mo
dem i dijalektičar i vizionar, sa Hegelom , Ničeom i na
ravno, Marksom, kreator modernosti savremenog doba.
Sve ovo čini prirodnom i realnom osnovnu činjenicu
da su Marks i Engels postavili sociološko-idejnu osnovu,
teorijsku čvrstinu i političku usmerenost teoriji o ženi
u celini, a naročito u pogledu uslova i oblika represije
koju trpi i puteva njene moguće emancipacije.
Od tog vremena je revolucionarna i teorijska raspra
va o ženi ušla u naučnu raspravu o saznatim i pravim
pitanjim a; raspravu koja se oslobađa ne samo tradicoinalističkih i zaostalih shvatanja vladajućih klasa i
„m ahizm a” već i romantičarske retorike utopijskog so
cijalizm a i blažene naivnosti verskih pridika o jedna
kosti „božijih stvorenja” .
5.
Marks i Engels su smatrali da je žensko pitanje
izuzetno složeno i značajno i zato su ga postavljali i na
stojali da reše pod svim, u to vrem e mogućim, uglovima
po smatran ja istorije i prakse, i pokazali su, i na ovom
polju znanja i istraživanja, svoju spremnost da dopune
i isprave svoja ranija gledišta kad su ostvarena nova
otkrića i utvrđene nove činjenice. U tome se oni razli
kuju ne samo od niza naučnika tog vremena već i od
pojedinih docnijih „m arksista" (zbog kojih je Marks bio
prinuđen da se ograđuje da „n ije marksist”). U pogledu
na teorijsko raspravljanje o ženama, Marks i Engels su
bili ispred tog (svog) vremena, obuhvatajući teorijski
smisao i vid ove stvarnosti koji su pripadali aktuelnom
i budućem.
�2ENSK0 PITANJE
59
Njihovi stavovi i zaključci nisu iscrpni i defini
tivni i kad bi se tako shvatili, oni bi se stavljali izvan
okvira svoje epohe, što oni izričito nisu ni hteli, ni mogli.
Ne smanjuje se neiscrpna i nezamenljiva vrednost n ji
hovih ideja, njihovih doprinosa definisanju i rešavanju
ženskog pitanja kad se utvrdi da su njihove misli ne
odvojive od vremena u kome su živeli i mislili, kao i od
njihovog socijalnog i muškog statusa. To ne znači da
bi drugi, pa ni žene, u tim uslovima mogli ići dalje i
dublje u teorijskom doprinosu. Oni su ti koji su om o
gućili da se danas i sutra ide dalje i postavljaju i
rešavaju problemi žena i da se stvara jedna teorija o
ženi. Ta teorija je još uvek istorija i svežanj usmerenih
i usmeravajućih ideja, što je osobenost svake teorije
koja nas približava istini i stvarnosti.
Niko do danas nije otišao dalje od Marksa u defini
sanju suštine ženskog pitanja. Osnovne postavke ove
teorije su sledeće. ćovek je deo prirode i prirodno
biće, a istovremeno i „predstavnik svoje vrste".
Ljudska priroda nije nešto što je usađeno u čoveku; on
ima prirodne apetite i težnje, ali način na koji ih zado
voljava je uslovljen društvenom i ekonomskom revo
lucijom koja uključuje umerenost i moral. Kad čovek
smatra ženu kao roba, ili isključivo kao ličnost koja
treba da mu sprema hranu, on se odriče jednog dela
svojih sposobnosti da ostvaruje svoju prirodu kao
društveno biće. Privlačnost među polvima nije nešto
što je dato po prirodi. Lična svest o drugom polu je
jedno istorijsko ostvarivanje, prilog čoveka u stvaranju
sopstvene prirode. Shvatajući ženu kao ljudsko biće
koja ima različitu svest, čovek čini korak napred prema
jednoj potrebi koja „nije prirodna".odnosno biološka,
već prirodna „ljudskoj prirodi” .25)
**) K. Marks, Ekonomsko-filozofski rukopisi, Rani radovi, ,,Naprijed” ,
Zagreb, 1961. str. 241.
�60
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
Sledeći poznatu Furijeovu misao, Marks je, isto
tako, u društvenom statusu žene nalazio istorijsko merilo sposobnosti ljudskih bića da postanu svesni svoje
okoline i da je savlađuju; meru društvenog pokreta ko
j i vodi iz nužnosti u slobodu. Ali, za razliku od Furijea^
on ističe da su postojeći odnosi među ljudskim bićima
jedna vrsta „odstupanja" u odnosu na prirodu i na
druge. Ljudski sastav čoveka je postao animalan, a
n jegov animalni sastav se humanizovao. Čovek je po
stao uglavnom „stom ak i apstraktna aktivnost". N je
gove prirodne funkcije (kao što je produženje vrste,
prokreacije) su animalne, a ne ljudske. Položaj žene
odražava ovu deform aciju ljudskih bića.26)
Marks je isticao način na k oji ljudi mogu da prevaziđu otuđenje u društvenim odnosima. Tradicional
na filo zo fija tu ne pomaže, je r se može pristupiti
filozofiran ju samo polazeći od perspektive otuđenja.
U skladu s tim, koncepcija o ženi u takvoj filo zo fiji
nije ništa drugo do projekcija unutrašnje podele fi
lozofa. Sposobnost poimanja, upravljanja i stva
ranja m ora se izraziti praktičnom aktivnošću sa ciljem
da se svet promeni. Ako toga nema, čovek se ograni
čava na komentarisanje svoje sopstvene nesposobno
sti da shvati. Situacija radnika je opšti izraz ljudskog
otuđenja, dok je odnos između žene i muškarca u najopštijem vidu prostitucija, koja je opet poseban oblik
univerzalne prostitucije radnika. Jedno komunističko
društvo m ože da učini kraj ovom e stanju.27)
Razvijajući ove opšte filozofsko-antropološke ideje,
Marks ne odvaja ženu od svoje definicije ljudskog bića.
A li je ona — u ovom periodu razvitka njegove teorije o
**) Ekonomsko-fiiozofski rukopisi, Rani radovi, „Naprijed", Zagreb,
1961, sur. 240.
" ) Isto.
�ŽENSKO PITANJE
61
ženi — još uvek onaj „drugi” , elemenat spoljnog sveta
kakvog poima i kontroliše čovek, tačnije muškarac. Žena
još uvek nije društvena grupa u pokretu u kome stiče i
koristi svest o sebi; ona je pre reprezentativni simbol
čoveka (tačnije muškog ljudskog bića) u njegovom odno
su sa prirodom. Ali, žena je u mogućnosti da postane
autonomno i svojstveno ljudsko biće u komunizmu, ka
da će, oslobađajući se svih otuđenosti koje je podnosila,
uspeti da prisvoji autentičnu ljudsku prirodu.
To je u skladu sa Marksovim gledištem po kome
oslobođenje žene od ekonomske zavisnosti, od koje ona
pati u režimu privatne svojine, otvara vrata za istorijske
ljudske odnose. Ali, suprotno „vulgarnom komunizmu” ,
Marks je oštro odbacio tzv. „ideju ” o ženi „kao zajed
ničkoj svojini” . U slučaju „komunizma” , kaže Marks,
javna svojina bi zamenila privatnu svojinu, a u jednoj
i drugoj situaciji žena bi se našla isključena iz ljudskog
razvitka.
Engels je tu ideju još naglašenije izrazio u svom
radu P rincipi komunizma (koji je poslužio kao prva
skica „Komunističkog manifesta” od 1847. godine), na
vodeći da „komunističko društvo, umesto da uvodi za
jedničku svojinu žena, ukida je ” .
U istom radu Engels polemiše sa tvrđenjem tadaš
njih i docnijih (današnjih) „kritičara” , odnosno nepri
jatelja komunizma, po kome komunizam vodi u „zajed
ničku svojinu žena” . Sa njemu svojstvenom logikom,
on objašnjava poreklo ovog tobožnjeg i licemernog ,,užasavanja” „dobromislećih” duhova, „užasavanja” koje u
periodima misaonog mraka i laži (kao što je to nedavno
predstavljao nacional-socijalizam) ispunjava svu „kri
tiku” marksizma i socijalizma. Buržuj nalazi u ženi obič
no sredstvo za proizvodnju. On je „obavešten” da sred
stva za proizvodnju treba da budu korišćena zajednički
�62
Dr JOVAN ĐORĐEVIČ
od proizvođača i dolazi do logičnog zaključka da će ova
zajednička svojina neizbežno pogoditi žene. Ali, zaklju
čuje Engels, stvarni cilj komunizma je ukidanje statusa
žene k o ji od nje čini obično sredstvo za proizvodnju 28)
Prihvatajući ovu misao, Marks i Engels su u K om u
nističkom manifestu izneli još neke argumente o odnosu
novog društva (komunizm a), prema ženi koji danas čine
osnovne pojm ove i elem ente u analizi ženskog pitanja.
Oni ističu da se u postojećem buržoaskom društvu mu
škarac služi svim ženama kao objektim a i smatra ženu
kao svoju svojinu.
Od posebnog su interesa za svestrano poimanje žen
skog pitanja i društvene i lične situacije žene karakteris
tične M arksove analize Pariških m isterija, poznatog po
pulističkog pisca tog vremena Evžen Sia (u S vetoj poro
dici). On ističe još uvek raširenu pojavu poznate hipo
krizije onih k o ji hoće da pojedinu ženu „spašavaju" i
da se prema n joj odnose „plem enito", a u stvari podrža
vaju (ili su nesposobni da shvate) mehanizam pomoću
kojeg se žena eksploatiše. Pojedinačna humanost, koja
ne dira u opštu nehumanost, n ije radikalan akt, već
povrem ena „sentim entalnost" ili traženje alibija za
stvarno učestvovanje u nehumanosti. U ovom pogledu
ima više radikalizm a i realizma odgovor koji daje jedna
javna žena „plem enitom gospodinu" koji jo j savetuje
da postane „poštena žena” (i koji u istom radu pom inje
Marks): „Poštena, prema kome hoćete da budem po
štena?"
6.
Ovu teoriju (ideje) o ženi razvijaju Marks i En
gels u N em ačkoj id eolog iji (1845— 1846. godine). N a ši
rem planu nego ranije, oni utvrđuju društveni status že
ne i uopšte društveni položaj žene, i to prvenstveno u
“ ) Principes du Communisme, Paris, ćd. Socialis, 1962.
�63
2ENSKO PITANJE
funkciji materijalnih preobražaja osnove društva i promena u društvenim odnosima, uključujući tu i seksualne,
moralne i duhovne odnose. S druge strane, oni razvijaju
već poznatu Marksovu naučnu hipotezu (do danas ne
oborivu) da odnos ljudskih bića sa prirodom ne utiče
samo na njihovu sopstvenu prirodu već i na prirodu
njihovih međusobnih odnosa. Iz tog proizilazi da se ši
rina promene što je čovek može u toku istorije ostva
riti u odnosu na prirodu odražava u načinu na koji on
ima svest o drugim ljudskim bićima. Iz ove svesti se
rađa „udruživanje” (asocijacija) koja rađa podelu rada,
koja opet u početku nije ništa drugo do „podela rada u
polnom aktu” . Ovde se uvodi razlikovanje koje će docnije predstavljati teorijsku kičmu Engelsovog Porekla
porodice, svojine i države i njegove podele rada koja se
zasniva na polu i prirodnim dispozicijama, s jedne stra
ne i na svojini s druge strane. Dalji zaključak iz ovog
razlikovanja, koje izričito čine oba pisca, jeste da je za
proučavanje društvenih odnosa i shvatanje položaja čo
veka, a time i žene, značajna reprodukcija koliko i pro
dukcija^«)
7.
Dva su još istaknuta marksistička teoretičara po
kazivala interes za žensko pitanje, dajući svoj doprinos
potvrdi, razvijanju i konkretizovanju Marksovih osnov
nih postavki o ženi, njenom statusu i oslobođenju. To
su, i na određenom nivou, Lenjin i Bebel. (Ali, i drugi
marksistički teoretičari, od E. Marksa, Lafarga, Geda,
Kauckog i Roze Luksemburg do Gramšija i Mao Ce
Tunga, nisu zapostavljali i ženu i njene probleme, na
ročito u okviru svojih društveno-političkih shvatanja i
pogleda).
M) Nemačka ideologija,
„Kultura",
Beograd,
1964.
�64
Dr JOVAN ĐORĐEVIC
Len jin piše o ženskom problem u uglavnom posle
pobedonosne oktobarske revolucije, kad se ono pojav
lju je kao konkretno životno pitanje novog društva koje
proizilazi iz utrobe jednog zaostalog i patrijarhalnog,
pretežno seljačkog i patrijarhatskog društva ukrućenog
u poznatu strukturu zasnovanu na principu muške hije
rarhije: bog, car, otac, muž.
Kao i u drugim oblastim a u kojim a je mislio i stva
rao, Lenjin je u odnosu na ženu ostao verni i samo
stalni učenik Marksa i Engelsa, ali i originalni i smeli
nastavljač njihovih ideja i shvatanja. S obzirom na vre
me i uslove u kojim a je m islio i stvarao, i odgovarajući
na društvena pitanja koje ie_ postavljalo novo društvo
koje je nastajalo iz starog,(*Lenjin se posebno interesovao za postojeći i mogući odnos između stanja proizvod
nih snaga i novih oblika svojine i položaja žene, za pro
blem mesta i uloge žene u partijskoj organizaciji i poli
tičkom životu, a pre svega za oslobođenje žene-radnice
od dosade i trivijalnosti rutinskog, domaćinskog i kućevnog rada, najzad, i za novi odnos između muškarca i
žene, uključujući i problem lju bavi.-J
U svim ovim shvatanjima Lenjin se ne udaljuje od
poznatih Marksovih, a naročito Engelsovih postavki (iznetih u Poreklu porodice i Položaju radničke klase u
Engleskoj, delu koje sadrži izvesne stavove za društveno
i praktično rešavanje problem a i potreba žene-radnice
kao domaćice i m ajke). Više od Engelsa, on pokazuje
posebnu osetljivost za oslobođenje žene od ponižavaju
ćeg tereta sitnih, banalnih i zaglupljujućih poslova oko
održavanja domaćinstva i porodice. U kritici ovog dra
stičnog oblika iskorišćavanja i odgovarajućeg poniža
van ja žene Lenjin je pokazao posebnu osetljivost za
životna i svakodnevna pitanja, predviđajući i preporu
čujući društevnu akciju u pravcu pomoći ženi da smanji
�ŽENSKO PITANJE
65
teret pod kojim stenje, naročito u materijalno i kultur
no nerazvijenom društvu, društvu opterećenom svim
vrstama zabluda i fanatizma u pogledu odnosa muška
rac— žena. On je marksist koji je, kao vod prve socija
lističke države, najviše učinio za konkretno oslobođenje
žene i za podizanje svesti sovjetskih žena (i žena uopšte),
o njihovom ljudskom biću, društvenom značaju i o
njihovoj političkoj ulozi. Ostvarivanje velikih ideja je
akt njihovog stvaranja i ima ne samo praktično-kritičku
već i teorijsku vrednost. To čini da je Lenjin ogromno
zadužio savremeni socijalistički pokret oslobođenja že
na i da je znatno obogatio marksizam i u odnosu na
žensko pitanje.
Lenjin je poznati protivnik tzv. slobodne ljubavi,
koja je često pratilac prve faze posle svake revolucije,
ukoliko praksa slobodne ljubavi nije prethodila pripre
mi same revolucije (što je Engels tačno zapazio da je
to skoro zakonitost). Iako je po sopstvenom tvrđenju
bio u svom životu i shvatanju „asket", Lenjin je izrazio
dve misli koje su i danas poruka svakom pokretu za istin
sko oslobođenje žene, kad se taj pokret razlikuje od anar
hizma i kad je svestan opasnosti skretanja u avanturi
zam i preteranost (ekscese). Na pitanje šta misli o lju
bavi, koje mu je postavio stari francuski marksista i nje
gov lični prijatelj Šari Rapapor, Lenjin je odgovorio:
»T o je privatna stvar koje čovek ne može da se lišava".3
0)
Na drugom mestu, poznata Lenjinova formula o čaši
vode (izrečena u razgovoru sa Klarom Cetkin) sadrži
stav o ljubavi kao o duboko doživljenom i osnovnom
odnosu žene i muškarca.
w) Na francuskom jeziku Lenjin je to izrazio igrom reči: „S'est une
cnose privće dont on ne doit pas se priver” . Ovaj citat je autor dobio od
Kapapora u jednom usmenom razgovoru s njim.
�66
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
8.
Bebelovo delo le n a i socijalizam imalo je veliki
od jek na socijalistički fem inistički pokret, doprinoseći
da se iz zaborava izvuče „žensko pitanje" i da se čak u
program nemačke socijalističke partije krajem X I X veka unese zahtev o jednakim pravima muškarca i žene.
Zahtev k oji je naročito isticao Engels i podržavale
Marksove kćeri, Eleonora i Laura Marks (posebno poli
tički angažovane).
Bebel je istakao dva osnovna shvatanja koja će i
danas im ati odjek u socijalističkom pokretu za oslobo
đenje žena: a) oslobođenje žena je neodvojivo od oslo
bođenja svih ljudskih bića od „ugnjetavanja, eksploata
cije, nužnosti i bede” u svim oblastima; b) žensko pita
n je nije ništa drugo do vid socijalnog pitanja i oba su
nerazlučivo povezana i samo zajedno mogu naći konačno
rešenje.
Polazeći od toga, ističe da se neophodni uslovi za
oslobođenje žene nalaze u tzv. „kom unalizaciji"3 doma
1)
ćih poslova, tj. u osnivanju ustanova za čuvanje dece i
pom oć domaćinstvu; a sve to je nemoguće obezbediti
van „socijalističkog režim a". Isto tako, oslobođenje žene
od eksploatacije i dom inacije je u zavisnosti od osnov
nog preobražaja društvene strukture (kapitalističke).
Bebel je smatrao, kao i Engels, da potčinjenost
žene ne počinje sa kapitalizmom, je r je osećanje inferi
ornosti „duboko usađeno u žensku dušu” i da se ono
izražava na područjim a u kojim a se navike i priroda
mešaju do tog stepena da se izjednačavaju. „Žena je bi
la, piše on, robinja pre no što je ropstvo pronađeno” .3 )
2
Kao i Engels, on je smatrao da se oslobođenje žene
•«) Izraz koji su socijalisti, naročito posle Pariške komune, upotreblja
vali za proces koji danas označavamo terminom „podruitvljenje’ .
“ ) Bebel. Socijalizam i žene, „Rad” , Beograd, 1909, str. 1.
�ŽENSKO PITANJE
67
ne može izvršiti samo putem revolucije: ona je tek
početak jednog dugog procesa emancipacije.
Pored ovih teorijskih stavova, Bebel nije otklanjao
mogućnost promena i u kraćem roku i nije izbegavao
da prizna mogućnost konkretnih sukoba između „žena
i ljudi” (kao i svi pisci tog vremena, a i danas, on upo
trebljava reč „čovek” za muški pol), ne samo u kapita
lizmu već i u socijalizmu. On je istovremeno otvoreno
naglašavao da je žena dvostruko eksploatisana: od stra
ne kapitalizma i jedne specifične situacije podređenosti
koju je uslovio istorijski i moralni razvitak društva u
svim prethodnim etapama. On ujedno prihvata radikal
nu tradiciju, pozivajući potčinjene žene da neumorno
rade na svom sopstvenom oslobođenju, jer „kao što se
ne mogu interesi radnika izjednačiti sa interesima ga
zda” , tako ni „interesi žene ne mogu se potpuno uključiti
u interese muškaraca” . Ali za razliku od niza radikalnih
i socijalističkih mislilaca, uključujući i žene-revolucionare (kao što su Meri Volkokraft i fantastična i umna francuskinja Flora Tristan)33) koje su smatrale da žene treba
da čekaju da se muškarci odluče da pokrenu njihovo
oslobođenje,^Bebel je ocenjivao da ima malo izgleda da
se muškarci, kao društvena grupa, jednog dana odluče
da usvoje ideje „emancipacije žene” . Zašto bi oni to
učinili, zaključuje ovaj skromni i jednostavni mislilac,
kad im zavisnost i podređenost žene u društvu i poro
dici neposredno koristi.
Bebelova knjiga nema sjaj smelih i originalnih idej
nih varnica Marksa, Engelsa i Lenjina (pa čak i nekih
docnijih marksista i socijalista), ali ona je prva mono
grafija posvećena ženi od jednog socijalističkog borca i
pisca koji nastoji — najviše pod uticaj em Engelsa —
**) Bebel, Socijalizam i len t. „Rad” . Beograd, 1909, str. 1.
�68
Dr JOVAN ĐORĐEVIČ
da m isli marksistički, realno i jednostavno. T o nije obič
na vulgarizacija marksističkih i socijalističkih ideja (pre
svega Furijea i F. Tristan), već pristupačna i sistematizovana obrada problem a k oji su se postavljali pred
žene, naročito pred ženu radnicu pri kraju X I X veka.
Inspirisan marksizmom, Bebel je nedvosmisleno po
tvrdio dve postavke na kojim a se zasniva revolucionar
ni pokret žena. Nikakav mecena ili „lju bitelj žena” neće,
i n ije u stanju, da se angažuje u borbi za oslobođenje
žene. T o oslobođenje m ora obuhvatiti svest, angažovanost i borbenost samih žena. Revolucija je put za ostva
rivanje tog oslobođenja, a to pretpostavlja postojanje
ne samo oduševljenosti žene već i socijalističke vlasti
koja je spremna i sposobna da započne i vodi duboke
društvene, duhovne i moralne promene. Iako je napadan
i vređan od strane buržoaskog feminizma, Bebel je otvo
reno i neposredno u svoje delo uneo izvesne probleme i
zahteve radikalnog feminizma, vezujući ih za socijalis
tički pokret. Analize, opisi, poruke i osude koje sadrži
ovo delo ulaze u antologiju socijalističke i pretežno
marksističke m isli o problemu žena i nisu izgubili svoju
aktuelnost ni danas.
Iak o pod uticajem ideja utopijskog socijalizma,
Bebel i nije nikad napustio kontakt sa problemima svog
vremena i b rižljivo se čuvao svakog dogmatizma i kad
je često prihvatao i razrađivao naročito Engelsove misli.
Engels je s pravom cenio i isticao ove Bebelove kvalitete
ličnosti i dela, koje još uvek ostaje jedina m onografija
o ženskom pitanju u socijalizmu, iako je u nizu pitanja
zastarela i prevaziđena docnijim razvitkom znanja i
istorije.
9.
Jedno od najznačajnijih otkrića ljudske m isli
jeste osnovni teorijski koncept marksizma — borba kla
sa (mada je postojanje klasa i borbe u društvu utvrđeno
�ŽENSKO PITANJE
69
znatno pre Marksa). Ovaj koncept, još uvek predmet
raznih i različitih shvatanja i tumačenja, doprineo je
da se konstituiše istorijska i moderna nauka o društvu i
čoveku; da se naučno zasnuje svest čoveka o zakonima
koji vladaju nastankom, evolucijom i protivrečnostima u
istoriji i društvu, kao i o nosiocima tih procesa, i o pred
stavama (ideje, teorije) koje se stvaraju u njima i pod
njihovim uticajem. Borba klasa je danas skoro opšteprihvaćeno sredstvo saznanja o društvenom dinamizmu
i borbenoj svesti društva i čoveka o sebi. To ne znači
da nije uvek bilo klasno i ideološki motivisanih poku
šaja da se klasna borba, kao koncept i materijalni prin
cip istorije, ospori i da jo j se nađe zamena. Najpoznatiji
od tih pokušaja su oni koji, prihvatajući postojanje ili
samu nužnost borbe za saznanje društva i njegove nužne
mutacije, uspostavljaju njene posebne nosioce, kao što
su rase, nacije, religije, političke institucije, pa čak i
kontinenti. Tako istorija političkih i društvenih teorija
poznaje ideje o „borbi rasa", „borbi nacija” , „borbi demokratije i totalitarizma", o „borbi kontinenata" itd.
Biologizam i socijalni darvinizam su najčešće „naučna”
osnova ovih shvatanja.
Jedna od novih teorija, koje su stvorene na istom
planu, je ona koja se zasniva na konceptu borbe polova;
ova teorija ima pretenzije da proces emancipacije žena,
i uopšte rešavanje složenih pitanja položaja i uloge žene
u istoriji i savremenom društvu, zasnuje na borbi izme
đu žena i muškaraca, da ih time objasni, ili uopšte da
ideju o seksualnoj revoluciji izjednači sa pojmom savremene revolucije i da razlike, nejednakosti i sukobe
među polovima proglasi za osnovni princip objašnjenja
i pravca promene u društvu. Teorija o borbi polova ima
svoje poreklo u platonizmu i svim oblicima misli koji
ljudske odnose svode na biologiju i psihu čoveka, a
�70
Dr JOVAN ĐORĐEVIC
docnije je hranjena naročito idejam a Kanta i neokantizma. U svom savremenom vidu teorija o borbi polova
se naslanja na psihoanalizu i sve više na jednu vrstu
teorijske sim bioze koja se naziva frojdo-marksizam.
Svodeći ljudske (i tim e društvene) odnose na sek
sualne odnose, psihoanaliza je pružila osnovu za dva
sim plicistička zaključka: a) sama ili samo seksualna
situacija određuje situaciju žene ili muškarca; b) „uslov”
ili položaj žene se svodi na njen seksualni uslov.
Teorijska uproštenost i očigledna apstraktnost ovih
postavki psihoanalize nisu m ogle odoleti pod pritiskom
teorijske ozbiljnosti i društveno-političkog realizma,
marksizma i pod uticaj em razvitka savremenog kritič
kog nerva u okviru same psihoanalize. Izlaz iz krize psi
hoanalize i potreba da se održe klasni interesi buržoazi
je u oblasti teorije i politike doveli su do onog poznatog
intelektualno-političkog postupka na osnovu kojeg se
jedna nedovoljna i osporena misao pokušava „spasti” ,
odnosno održati naslanjanjem na teoriju koju nastoji
da kritikuje, pa čak i da menja. Tako je nastao kao
savremeni teorijski i ideološki „m odel” : frojdo-m ark
sizam.
U odnosu na problem atiku žene, frojdo-marksizam
pretenduje da dokaže da je (za neke pisce u socijalizmu,
a za druge i u postojećem kapitalističkom društvu) sek
sualna revolucija moguća i da ona sama po sebi, i čak
jedino ona, može dovesti do punog oslobođenja žene.
Frojdo-marksizam pozajm ljuje pojm ove i term inologiju
marksizma, dajući im često drukčiji smisao, tačnije
prazneći njihov autentični idejni i politički sadržaj i zam enjujući ga pretežno verbalnim i psihofeminističkim
sadržajem. On govori o revoluciji, ali pretežno pod njom
podrazumeva seksualnu revoluciju. On meša privatnu
svojinu sredstava za proizvodnju sa privatnom svoji
�ŽENSKO PITANJE
71
nom polova. On zamenjuje klasnu borbu borbom polova
ili smatra borbu polova kao neophodni uslov borbe klasa.
Frojdo-marksizam ističe da je žena eksploatisana od
strane muškog pola kao što je radnik od kapitaliste. U
uslovima savremenog društva, ženski pol se konstituiše
u autonomnu ugnjetenu klasu koja se mora osloboditi
od „muške vlasti". Borba klasa je gigantska i večita
borba u društvu koje se ne može izraziti u svakodnev
nom životu, a pre svega u seksualnom i porodičnom ži
votu. Borba polova je princip koji je u ovim situacijama
jedino primenljiv. Borba polova dovodi i do solidar
nosti polova i uspeva da preovlada nad društvenim kla
sama, naročito u stvarnosti kapitalizma.
Frojdo-marksizam je spoj jednog oblika rasizma i
seksizma sa pseudorevolucionamim verbalizmom. N je
gov program o borbi polova klizi od gubitka zdravog
razuma do blaženog simplicizma preobučenog u marksi
stičku frazeologiju, zbunjujući mešavinom im itacije i pa
rodije revolucionarnih tekstova,3“) kao i često komičnom
naivnošću.3 Na teorijskom planu osnovne greške froj5)
do-marksizma se sastoje u sledećem: u posebnom redukcionizmu ženskog pitanja na seksualni odnos; u nepri
rodnom opsesionističkom shvatanju seksualne funkcije;
u neobrazloženoj konfuziji između jedne sociološke ka
tegorije (klase) i jedne biološke kategorije (pola); u
neadekvatnoj (naučno i političkoj) upotrebi jednog nauč.. ,M) tJ jednoj studiji inspirisanoj frojdo-marksizmom stoji: ,,CeIa isto
nja do danas je bila istorija i borba polova, iskorišćeni, podvlašćeni, ospo
ravani potćinieni i ugnjeteni pol može se osloboditi od pola koji ga
iskonšcava ako u isto vreme oslobodi društvo od ugnjetavanja kapital-falusa. Jedan spektar opseda Evropu; spektar feminizma sa falusom
u zubima, u pratnji onog što ga podržava — „Iezbejstva” Les Temps
modernes, maj 197 — les femmes sentćtent.
4.
“ ) ti težnji da se stvori kulturni ambijent koji se razlikuje od posto
jećeg, muškog, predlaže se promena gramatike: reči „muškog” roda (u
francuskom jeziku kao što su krevet, telo, frižider itd.) postaju ženskog
roda; a pri tom žene treba da se „oslobode” „seksistićkog marksizma
(Na istom mestul.
�II
Dr JOVAN ĐORĐEVIC
nog (m arksističkog) koncepta — klasne borbe; na svođe
nju saznanja o kapitalizmu, i njegovoj negaciji na pro
blem e situacije i oslobođenja žena.
Marksizam ne spori postojanje i mogućnost raznih
oblika borbi (nacionalne, etničke, kulturne i idejne) i
ne pretenduje da klasna borba konsumira ili zamenjuje
sve istorijske i savremene borbe. T o se odnosi i na
„borbu polova".
Sve ove borbe ljudskih grupa imaju svoje osobenosti i u toku istorije nisu se izražavale na isti način.
One nisu bile podređene klasnoj borbi niti su jo j sma
njivale istorijski značaj i političku efikasnost. Klasna
borba je strukturalna pojava: ona proizilazi iz različitog
položaja pojedinih grupa u proizvodnim odnosima i protivrečnosti između otuđenog rada proizvođača i kontrole
i prisvajanja uslova i rezultata njihovog rada od strane
sopstvenika sredstava proizvodnje i rada. Ona je nosilac
prom ene društvenih struktura i usmerena je na uspo
stavljanje društva bez klasne strukture. Klasna borba
je univerzalni princip; proizilazeći iz društveno-ekonomskih, odnosno proizvodnih odnosa koji odgovaraju
određenom istorijskom načinu proizvodnje, ona obuhva
ta sve sfere superstrukture društva: od politike do na
uke, ideologije i kulture uopšte. Ona je istorijski prin
cip k o ji prati i karakteriše celokupnu istoriju klasnog
društva, što znači da jo j je poznat početak i da jo j je
predvid ljiv kraj.
Sve druge borbe grupa su funkcionalne, partikularne i uslovljene klasnom borbom. To se odnosi i na
„borbu polova" koja je u figurativnom smislu borba, i
ne može se izjednačiti (i pored nastojanja nauke i teore
tičara „borbe polova" da ovaj pojam izjednače) sa mark
sističkim značenjem pojm a borba klasa. U svom real
nom i naučnom značenju borba polova je funkcionalna
�2ENSK0 PITANJE
73
jer se odnosi na preraspodelu mesta u organizaciji
društva; ona je partikulam a pošto ima u vidu promenu
pojedinih sfera društvenih odnosa. Klasna borba se od
nosi na sve društvene sfere. „Borba polova” je društveno-politički proces: ona je uslovljena nejednakošću i potčinjenošću jednog pola (žene) i probuđenjem svesti te
grupe o tom položaju i mogućnosti da se on promeni.
Ona se ne poklapa sa celokupnom istorijom društva i
pre je posledica nego uzrok društvenih struktura. Ona
ne rešava promene oblika svojine, političke vlasti i dru
ga centralna pitanja istorije, kao što je to funkcija
klasne borbe.
Ali borba polova nije ni fiktivna, ni apstraktna, ona
je koncept koji izražava potrebe jedne ljudske grupe
(žena) da se oslobodi podređenosti i poniženosti celog
ljudskog društva i da ga učini što je moguće više jed
nakim, solidarnim, humanim i civilizovanim. Onda kad
je uključena u pokret snaga koje su sposobne i pozvane
da menjaju stare strukture i kad je, vođena projektom
revolucionisanja postojećih društvenih i ljudskih odnosa
radi uspostavljanja novih odnosa, lišenih hijerarhije i
vladanja jednih ljudskih bića drugim, ova borba može
proširiti, jačati i humanizovati klasnu borbu, dodajući
joj po jednu specifičnu dimenziju.
To uključuje položaj, i ulogu žene u istoriju klasne
borbe, a ova uloga zavisi od načina proizvodnje odnosno
od klase kojoj pripada, a ne od odnosa sa muškim delom stanovništva. Ovaj odnos je određen stupnjem raz
vitka proizvodnih snaga i oštrinom klasne borbe. Ako
postoji oskudica u proizvodnji osnovnih sredstava za
život i (proizvodnja rada mala), i time oštra klasna
borba, žene iz vladajućih klasa istovremeno oslobađaju
svoju prokreativnu funkciju (produženje vrste, odnos
no klase) i ograničavaju je (radi jedinstva domena i ka
�74
Dr JOVAN ĐORĐE VIC
pitala uopšte), a žene iz potlačenih klasa su prinuđene
da je suzbijaju, pojačavajući svoj servilni položaj u
porodici i domaćinstvu. U obe situacije žena postaje žrt
va novog imperativa: demografskog.
Položaj žene je složen ne samo zbog njene ekonom
ske već i dem ografske uloge. Ona nije samo radna snaga,
već ona m ora i da rađa. Ona je istovremeno produktivna
i reproduktivna snaga. Proizvodni odnosi određuju od
nose reprodukcije. Seksualni odnosi su podređeni u lo
gici klasnih odnosa. N e samo odnosi već i seksualno po
našanje se razlikuje prema klasama i u krajnjoj liniji
su klasni odnosi i ponašanja.
Usled ove dvostruko dvostruke funkcije (produktiv
ne — reproduktivne i autogenetičke, odnosno duplog
radnog vremena) istorija žene bi bila neumoljiva bez
dinamike klasne borbe. Bez klasne borbe ova dvostrana
funkcija bi delovala kao fatalnost i oslobođenje žene bi
bilo blokirano, kao što se i dešavalo u režimima „klas
nog m ira", rasizma i patrijarhalnog militarizma. U reži
mima u kojim a je vladala ideologija tzv. tri ,,K" i prema
kojoj žena pripada samo crkvi (Kirche), kujni (Kiiche)
i rađanju (Kinder).
N e samo marksizam već i savremena kritička društ
vena nauka odbacuje ideju da će borba klasa da se zameni borbom polova. Iza ove ideje nalazi se uticaj
buržoaske ideologije i kult volontarizma i idealizma (fi
lozofskog) koji karakterišu srednje klase. Istovremeno,
marksistička kritika proširuje svoje teorijsko polje
uopšte i u odnosu na žene, prevazilazeći izvesna m išlje
nja koja se u ime marksizma šire. Suprotno je marksiz
mu je r ne odgovara iskustvu i razvitku nauke tvrditi:
da je ljubav ekonomski determinisana i da se subjektiv
nost podređuje objektivnosti, da seksualni odnosi nema
ju svoju istoriju, da žene svoje oslobođenje treba da oče
�2ENSK0 PITANJE
75
kuju od muškaraca i od vladajućih ideologija ili države,
da borba žena za sopstveno oslobođenje treba da se
podredi klasnoj borbi i da one u njoj nemaju svoje
ravnopravno, ali i nezavisno mesto koje im omogućuje
da njihovo oslobođenje bude i postane i njihova sopstvena stvar, da nema bitne razlike između polova i da se
žena uspostavlja kao ljudsko i društveno biće kad zauz
me muške položaje.
Sve ove postavke uslovljavaju da se ide dalje u teo
rijskoj refleksiji o problemu žene koji prevazilazi činjeničku osnovu od koje polaze. Žene povlašćenih klasa,
pod uticajem „društva blagostanja", sve su više udaljene
od proizvodnje i — zastupajući ideologiju svoje klase
— sve više primenjuju maltuzianizam, tj. „kontrolišu”
rađanje, što znači da one sve više napuštaju svoju pri
rodnu funkciju. To je situacija koja istovremeno od
vaja ženu i od sveta proizvodnje, i sveta reprodukcije.
Ni rad, ni deca. Ako je ona još i naklonjena neradu (u
kući) i luksuzu, ona je i nosilac eksploatacije (prema
bračnom drugu koji radi). Ovako „oslobođena” , ona gubi
interes za stvarne ljudske vrednosti i, u uslovima potro
šačkog društva, postaje nužna komponenta trivijalnosti
i „lakog života" (dolče vita). Tako se proces „oslobođe
nja" pretvara u novi vid eksploatacije.
Žena je danas u protivrečnoj situaciji. Svaki
korak u njenom oslobođenju može se završiti sa
njenim novim otuđenjem. Ukoliko je više u situaciji da
bude jednaka kao član zajednice, utoliko je više uda
ljena od pravog proizvodnog rada i svoje prirodne funk
cije. Ovde kultura ima višestranu funkciju. Ona otvara
ženi nove mogućnosti da učestvuje i da se ostvaruje;
ona je brani od manipulacija i antikulture. Kultura i slo
boda su uslovi da žene oslobođenje ne doživljavaju kao
novo porobljavanje i da same ne porobljavaju drugog.
�76
Dr JOVAN ĐORĐEVIČ
Ovi pojm ovi se reprodukuju i u odnosu na žene
koje, pod uticajem robne proizvodnje i postojeće soci
jalne diferencijacije, im aju povlašćeni položaj.
Frojdo-marksizam i sve druge koncepcije voluntarističkog i utopističkog fem inizm a o „borbi polova" kao
novoj zakonitosti ljudskog društva su nesposobni da
otkrivaju svu složenost i protivrečnost procesa oslobo
đenja žene. T o još jednom potvrđuje da je istorija i
savremenost žene neodvojiva od shvatanja i uticaja os
novnog razvitka klasa, i klasne borbe.3 )
6
10.
Sve ove teorije ili tendencije za oslobođenje žene
se svode na jednostavno pitanje koje se izražava u alter
nativi koja je još uvek od uticaja ne samo na savremeni
ženski pokret, već i na političku praksu, naročito radnič
kih partija i organizacija.
Prva alternativa je: prihvatiti „m ušku" definiciju
uloge žena u revolucionarnom pokretu i, u ime jedinstva
i celine pokreta, zahtevati integraciju žena, uz prihvatanje činjenice ili shvatanja da se ne koristi i ne razvija
inicijativa žena i njihova oslobođena mašta.
Suprotno ovoj „integracionističkoj", druga alterna
tiva je autonomistička. Ona proklam uje da oslobođenje
žena može biti samo akt samih žena koje nemaju „šta
da traže" u „n jihovom ” (tj. muškom) pokretu i da obezbeđenje svog socijalnog i ljudskog „ja " žene mogu obezbediti same i autonomno. U krajnjoj varijanti ove alter
native, sa nervozom i ubeđenjem, pojedine žene-pisci
dodaju da se ovaj autonomni dinamizam ima zasnivati
na osporavanju i rušenju mahističkih tabua (pre svega
**) ,.Nužno je naglasiti nerazorivu vezu između situacije žene kao ljud
skog bića i člana društva i privatne svojine. Na taj način sigurni smo
da se desolidarišemo s buržoaskim pokretom u korist oslobođenja žene” .
Ova Lenjinova misao je osnova za ocenu savremenih pokreta za oslo
bođenje žene, kao i ranijih („sifražetskih” i uopšte feminističkih).
(Lenjin, O emancipaciji tene, Moskva 1954).
�2ENSK0 PITANJE
77
Frojdovih) i nametnutih „falokratskih” zabrana i kom
pleksa.
Marksistička politička misao i pokreti koji su mark
sistički inspirisani ističu jednostranost obe alternative.
Prva dovodi do toga da se žene pozivaju da napuste
svaku potrebu i zahtev za stvaranjem i usvajanjem spe
cifične svesti i da zapostave činjenicu postojanja poseb
ne represivnosti u odnosu na žene. U drugoj alternativi
žene pretenduju da same mogu osvojiti „sve i odmah” ,
prihvatajući da se odvoje od svih oslobodilačkih po
kreta, naročito onog koji im je najbliži, od političkog
pokreta radničke klase, svesno okrećući leđa činjeni
cama da u današnjem svetu i čovek još nije slo
bodan, upravo da nisu samo one pod represijom
i dominacijom. Pored jednostranosti ova alternativa
izražava odsustvo političke zrelosti ne samo žen
skih već i drugih revolucionarnih pokreta. Nezrelost se
uvek izražava u zapostavljanju efikasnosti u korist ideo
loškog sektaštva i verbalnog „radikalizm a” . Neefikas
nost jednog revolucionarnog pokreta, koji definišu
i vode jedino muškarci, je isto toliko očigledna kao
i neefikasnost onog pokreta koji revoluciji daje isklju
čivo karakter oslobođenja žena. U oba slučaja misao je
parcijalna, i time netačna, a ideologija političke prakse
zarobljenik „specifičnosti” , i time otuđujuća.
Oceniti i shvatiti ograničenost ovih alternativa je
uslov da se prevaziđu teškoće i zabune u savremenom
procesu borbe žena za oslobođenje, i u naporima napred
nih demokratskih snaga da se oslobode fetišističke
misli i zbunjujuće prakse koja ih je zarobljavala i deformisala.
Ako su žene danas stekle svest o sebi i o svojim pra
vima, to su postigle zahvaljujući opštim borbama i ideja
ma društva u kome žive i koje je neizbežno „muško”
�78
Dr JOVAN ĐORĐEVIC
društvo. Ako su one revolucionarne to sve ne bi bilo I
moguće bez prošlih i sadašnjih revolucija. To sve uslovljava i sadašnje, i buduće borbe žene za emancipaciju, j
One ispadaju iz istorije ako se izdvajaju i ne shvate celinu revolucionarnog preobražaja savremenog društva.
Ali i ovaj preobražaj ne može biti celovit i efikasan ako
se žene guraju u drugi plan, a još manje u „zadnje dvo
rište" istorije i revolucije koja se priprema za stvaranje
jedne nove civilizacije, civilizacije koja jedino može biti
socijalistička i komunistička.
11.
Jedan od osnovnih problem a situacije i uloge
žene jeste ženskost; ženskost je opredeljenje njenog
bića. Ženskost je pretežno (u očima muškarca) prošla
kroz tri etape: ženskost shvaćena i podneta kao hendi
kep; ženskost osakaćena u muškom „m odelu” — u ime
jednakosti; ženskost kao osobenost, zahtevana i kao
ženstvo u ime specifičnosti žene.
Ove tri etape izražavaju osnovne faze u razvitku
ženskog pokreta i u filo zo fiji feminizma. Prva je naj
duža i ona uopšteno traje od prve svesti o diferencijaciji
bića različitog pola do danas; u pojedinačnom smislu
ona se završava kad počinje opštepolitička konfronta
cija žena u odnosu na društveni i politički monopol
muškaraca. Ali, u društveno-političkom značaju, ženskost
u ovoj etapi, tj. i kad je shvaćena kao izraz inferiornosti
ili hendikep, društvo ističe ženu kao subjekat, kao kvalitet života; ona je osnova rađanja i razvitka svake žene
kao osnovnog ljudskog bića. Ova svest otvara period
savremene borbe za ženska prava i žensko oslobođenje
koje nosi protivrečnosti i apstraktnosti.
Definisanje ženskog pitanja i žene u odnosu na
ono i onog što je osporava, tj. u odnosu na muškost i
muškarca, nastaje u ovoj etapi i ima različite oblike u
docnijim.
�ŽENSKO PITANJE
79
U ovoj prvoj etapi postoji pobuna ili samozado
voljstvo žene što nije muškarac, ili u muškoj situaciji.
U drugoj etapi ženskost se negira da bi se izjednačila
sa situacijom muškarca. Ovu etapu karakteriše: muškobanjost kao oblik ženskosti, uz seksualnu neutralnost ili
heteronomnost. Žena traži svoj identitet u izjednačava
nju sa muškarcem. Ona vidi mogućnost jednakosti u
izjednačenju sa drugim polom.
Treća faza (u načelu) polazi od principa: jednakost
ali različitost. U savremenoj ideologiji ženskog pokreta
ona podrazumeva dva pravca. Prema jednom, jednakost
se ne odvaja od specifičnosti i vodi u okviru istog pola
u negiranje drugog pola i naglašavanje prava na ljubav
sa istim (istom); u lezbijanstvo u kome se manifestuje
jednakost i specifičnost. Drugi pravac se izražava u
stavu žene: ,,o m ojoj ženstvenosti nemam „kompleksa” .
N i superiornosti ni inferiornosti. N i jednakosti. Ono
do čega držim je: različitost. Ove dve poslednje teze
u shvatanju ženstvenosti, odnosno žene, obuhvataju os
novna pitanja savremene problematike žene: One su
elemenat ideologije radikalnog ženskog pokreta (na Za
padu) i čine idejni supstrat realne svesti o ženskom
pitanju.
Teorijsko preimućstvo drugog pravca treće etape
leži u odstranjivanju veštačke i apstraktne podele izme
đu pojma žene, ženskosti i ženstva, i u potvrdi žene
kao ljudskog bića koje je proizvod sopstvene istovre
mene biološke i socijalne evolucije. On je i prilog dija
lektičkom marksističkom pojmu o ženi i njenom značaj
nom mestu u istoriji i danas. On pretpostavlja kritiku
tradicionalnih i pretežno „mahističkih” predstava i sim
bolizma o ženi i ženskosti koji se nameću ženi i koji je
vraćaju u nejednakost i podređenost u mekanoj vodi
razumevanja i simpatija. On obuhvata jedan novi zahtev
�80
Dr JOVAN ĐORĐEVIČ
da žena prevaziđe svako podražavanje, svaki mimizis,
odbacujući ga kao žensku apatičnost; i potrebu da žena
stvori svoj stil naročito u m isli i govoru kao doprinos
jednoj sveobuhvatnoj m isli koja će lakše obuhvatiti
„sve", šta više celu istinu. T o sve dovodi do osnovnog
postulata: oslobođenje žene se ne sastoji u njenom
oslobođenju od ženskosti, već u njenom ostvarenju,
tj. u uslovima da ona postane svestrano ljudsko biće,
a time da bude žena, žensko i ženstveno bez ikakvih
kompleksa i osećanja krivice.
Problem oslobođenja žene se ne rešava verbalnim
radikalizm om ili humanističkim protestima, a još manje
njenom depersonalizacijom i defeminizacijom . Ovo oslo
bođenje podrazumeva kako radikalno osporavanje po
ložaja žene i društva koje održava praksu i shvatanje o
ženi kao nižem i „ropskom ” biću, tako i revolucionarni
pokret k o ji uključuje ženu kao jednako biće, spremno i
sposobno da stvara ne samo život već i novi život, kao
svojstveno i jednako ljudsko biće. Unoseći u taj pokret
uspomenu na ugnjetavanje koje još uvek traje i potrebu
da voli i stvara novi život, uloga žena je i per se revo
lucionarna.
Bez shvatanja ovih faza u odnosu na pojam ženstve
nosti i odnos žene prema sebi i drugima, ne može se
pratiti i oceniti duga borba žena za ljudska i građanska
prava i za njihovo oslobođenje. Ta borba ima svoju
istoriju koja je kao svaka društvena i politička istorija ispunjena uspesima i porazima, napretkom i vraća
njim a unazad; ograničavana i podsticana u zavisnosti od
društvenog sistema i vremena u kome je vođena, kao
i u funkciji odnosa između demokratskih, revolucio
narnih, konzervativnih i reakcionarnih klasa i grupa. Ta
istorija je istakla mnoge žene kao m islioce i vođe po
kreta, ali i niz muškaraca, koji su shvatili i danas
�2ENSK0 PITANJE
81
shvataju da je oslobođenje žene uslov i njihovog oslo
bođenja, a naročito njihovog dostojanstva. N iko se ne
može pozivati na lično dostojanstvo dok postoje grupe
i pojedinci koji su podređeni i poniženi. To su istakli
naročito Furije, Marks i Lenjin.
12.
Marks i Engels nemaju svoju razvijenu teorijuj
o seksualnim odnosima i o ljubavi uopšte. To je dovelo
do tvrđenja da je ovim životnim problemima žene, i čo
veka uopšte, marksizam ostao na pozicijam a tradiciona
lističkih mišljenja i prim arne psihologije ili da ih je
podredio ekonomskim ili socijalnim problemima. Ne
može se sporiti da su u Marksovom i Engelsovom delu
sadržane neke od osnovnih ideja i o „prirodnim ” od
nosima između žene i muškarca, podrazumevajući tu
stavljanje ljubavi u centar tih odnosa. U ovim pitanjima,
kao i u drugim konkretnim, oni su bili vrlo obazrivi u
predviđanju i izbegavali su da predlažu utopijske šeme.
Ali, istovremeno se u njihovim tekstovima nalaze izri
čite napomene i primedbe o seksualnim odnosima i lju
bavi, kako u kapitalizmu i pre njega tako i u odnosu na
projektovano socijalističko društvo i na komunizam.
Marks i Engels su, u ime jednog višeg i stvarnijeg
ljudskog koncepta o odnosima između ljudskih bića,
smatrali da se u njihovo vreme brak (i uopšte seksualni
i ljudski odnosi) podređuju vladajućim društveno-ekonomskim odnosima, a u prvom redu tipu svojine, orga
nizaciji rada i robno-novčanim odnosima. Ističući da u
ovim odnosima ekonomske i političke institucije imaju
presudniji uticaj od spontanih ljudskih osećanja, oni su
dolazili do zaključka o degradiranju, pa čak i prostituisanju ovih odnosa, posebno ljubavi, i naročito u kapi
talizmu.
Pored toga, oni su pisali u mladosti i ljubavne po
eme obojene romantičarskim zanosom. Marks je, pre
�82
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
braka sa Đeni, slao svojoj voljenoj knjige ljubavne
poezije, a pisao jo j docnije pasionirana ljubavna pi
sma, od 'kojih je jedno sačuvano (i danas objavljeno
na mnogim jezicim a i u nas.37) Engels je bio pun div
ljen ja za engleskog romantičnog pesnika Selija, a na
ročito za njegove ljubavne pesme. N jih ov lični život
je bio po form i različit. Marks je imao solidan brak,
ali je im ao i vanbračnog sina Frederi-ka. Engels je živeo u slobodnoj zajednici sa M eri Berns, a zaitim, po
sle njene smrti, -sa njenom sestrom. Obe su bile irske
radnice i ubeđene republikanke, dok je Marksova žena
iz imućne plem ićke porodice.
M arksov i Engelsov teorijski -stav u odnosu na lju
bav odgovara grčkoj koncepciji i praksi ljubavi. Suš
tinu te antiburžoaske koncepcije predstavlja shvatanje
0 mogućnosti potpunog i slobodnog ostvarivanja i manifestovanja ljudskog bića, uključujući i zadovoljenje
svih njegovih potreba i želja. Oni nisu zapostavljali'-'
seksualne odnose i ljubav iz ovih želja i potreba, ali su
posebno isticali drušitveno i idejno-moralno stanje
društva koje je pretpostavka da se ove potrebe osete
1 ove želje izraze. U skladu s tim, oni su se više bavili^"
pitanjem kad i pod ko jim uslovima seksualni odnosi
postaju izraz bogatstva ljudske ličnosti, a ljubav njihov
osnov i vrhovni izraz, nego u čem u će se oni sastojati i
kako i'spoljavati u jednom društvu koje će biti oslobo
đeno ekonomskih prinuda i svih oblika otuđenja ljud
skih odnosa.
Ali, Marks i Engels su istovremeno odbacivali svo
đenje ljubavi na ekonomizam i socijalnu uslovljenost,
kao što su se protivili idealizaciji i kultu žene (sa pra
tećim sentimentalnostima i -romantizmom ili izjedna,T) V. „Prilog" u ovoj knjizi, str. 245.
�ŽENSKO PITANJE
83
čavanjem seksualnih odnosa s fizičkim aktom). U Sve
to j p orodici Marks predstavlja ljubav kao bitan elemenat ispoljavanja i ostvarivanja ljudske ličnosti. Prevazilazeći sve ranije i savremene teorije o ljubavi, Marks
izražava i sledeću misao: „Ljubav je prvo iskustvo
koje omogućava čoveku da veruje o postojanju objek
tivnog sveta izvan njega.3 Moderno je i njegovo ospo
8)
ravanje tvrđenja svih onih k o ji u svojim filozofskim
ili književnim delima ispoljavaju „suvereni intelektu
alistički prezir" prema ljubavi, pošto time, piše Marks,
„odbacuju sve što živi, sve što je neposredno, celokupno čulno iskustvo, celokupno istinsko iskustvo o kome
se u početku ne zna odakle polazi i kuda vodi” 3 )
®
Marks i, posle njega, Engels su isticali da je oslo
bođenje žene proces na dva plana: oslobođenje od eko
nomske eksploatacije i otuđujućih društvenih odnosa,
s jedne, i od čulne otuđenosti, s druge strane.
Savremene sociološke ankete potvrđuju Engelsovu
opasku da je pravo stupiti u brak sa izabranom ličnoš
ću mnogo više poštovano u „potčinjenim klasama" ne
go u vladajućim klasama ko je se, i u pogledu braka
i ličnih odnosa, kreću pod teretom svojih privilegija
i materijalnih klasnih interesa. Ovu slobodu pokazuje
danas omladina u celini. Ali Engels je istovremeno sma
trao da, istorijski govoreći, m onogamija stvara nužne
uslove za oslobođenje žene; to je zasnovano na posto
jećoj buržoaskoj teoriji, po kojoj je brak iz ljubavi
istovremeno pravo muškarca i pravo žene. Pri tome
je on s pravom tvrdio da i u braku, i uopšte, prava
dva bića koja se vole su nejednaka jer su podređena
pravu svojine (ali i pravo izbora je često nejednako
pravo i monogamija ga ne men ja). To odgovara miš
�84
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
ljenju, koje je izrazio m ladi Manks 1840. godine, da i
posesivna ljubav, iako proizilazi iz društva privatne
svojine, stvara istovrem eno neravnopravnost i nove od
nose potčinjenosti (čija žrtva nije uvek žena): posesiv
na ljubav izražava želju da se ama za partnera ne ljud
ska ličnost, već robinja, odnosno rob.
U svakom slučaju, marksistička teorija ne definiše
ljubav kao javni, već kao privatni domen. „Kom uni
zam će — ističe Marks — preobraziti odnose među po
lovim a u strogo privatnu stvar koja se tiče samo lica
koja uspostavljaju taj odnos i u koji društvo neće imati
nikakvu priliku da se upliće".4 N igde u svetu (ni u raz
«)
vijen ijem socijalizm u) ovaj zahtev nije ostvaren, pa ni
prihvaćen.
Suprotno izvesnim površnim shvatanjima, i isto
takvim „zvaničnim " tumačenjima, koja su naklonjena
da Marksova i Engelsova shvatanja o ljubavi pokrivaju
se često licem em im plaštom „asketizm a" i društvene
„zaštite", odnosno ograničenja, Marks i Engels su isti
cali nužnost, mogućnost i društvenu potrebu da se sve
osobine, osobenosti i vrednosti žene, kao ljudskog bi
ća, ostvare u punoj slobodi izbora i potrebi ljudske
ličnosti da bude svoja u svome.
U sveobuhvatnom i -sintetičkom korpusu marksi
zma teorija o ovoj strani ženskog pitanja je najmanje
završena i zatvorena. Ona je omogućila da se marksis
tička studija o ženi, a naročito o seksualnim odnosima
i ljubavi, upotpuni i dovede do m odernog oblika, pri
hvata j ući niz novih saznanja i ideja klasičnih i savremenih društvenih nauka, od sociologije i antropolitije
do psihologije d seksologije. Uvodeći ono što Marks na
ziva „privatni domen ljudskih odnosa u strukturi dru*•) Ekonomsko-filozofski rukopisi. Rani radovi, „Naprijed” , Zagreb,
1961, str. 245.
�ŽENSKO PITANJE
85
štva", savremena kritična („neinstitucionalizovana")
marksistička teorija o društvu i čoveku vraća ljubav
u osnovni odnos čoveka prema drugom i društvenih
odnosa uopšte. U postavke Marksa, Engelsa i docnijih
marksista da nema prave ljubavi bez revolucije (soci
jalističke) i revolucionarnih preobražaja kojima se konstituiše novo društvo slobodnih individualnosti, poste
peno se unosi novo shvatanje po kome je ljubav isto
vremeno revolucionarna snaga po sebi i znak i svojstvo
pravog revolucionara.4 To je ljubav koja nije ni inte
1)
lektualistički romantizam, ni fizički erotizam, koja je
osećanje i odnos što sve to prevazilazi i, crpeći svoju
snagu u seksualnom odnosu, istovremeno ga bogati i
sublimiše. Ova sublimišuća strana ljubavi men ja „ani
malne" i „ljudske sastojke" ličnosti: prvi postaju hu
mani (i time slobodni), tražeći ravnopravnost i sreću
„drugog” , a drugi je spašavaju grubog karaktera obič
ne igre i samoobmanjujuće varke. U skladu s tim nije
strano marksizmu tvrđenje američke revolucionarke i
feministkinje Eme Goldman da je jednakost žene i mu
škarca „pitanje socijalne pravde i lojalnosti", a da je
„osnovno i vitalno pravo žene da voli i da bude
voljena” .^)
Ovako definisana i shvaćena ljubav je istovremeno
snaga pokreta društva prema promenama i osnov sve
više ljudskih, i to istinskih ljudskih odnosa, oslobo
đenih animalnih rezidiuma i socijalnog formalizma.
Ljubav koju žena sve do danas daje i prima je obezličena ljubav. Svesne, borbene i prave žene traže da se
takva ljubav mora osvojiti svim oblicima revolucije,
a da je svaki od tih oblika defigurisan ako nije vođen
nužnošću da se prava ljubav ostvari, da pravo i ljubav
4 ) Ovu misao Je izričito formullsao i značajni francuski pisac Slendai,
1
inače u životu veliki ljubavnik.
4 E. Goldman, Anarchisam and other Essays. N. Y.. 1910. str. 223.
I)
�86
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
postanu suština odnosa između ljudskih bića. Ona je
ujedno i osnovni akt ženske emancipacije. Oslobođena
žena, sposobna da daje i prim a lju b a v ,, ostaje nova re
p
volucionarna sila.
U ovakvim uslovima ljubav nije samo akt i osećanje, već ljudski odnos k o ji detetu, preko majke, ot
kriva prvu sliku društvenosti, a docnije, zrelom čoveku, složenost i višedimenzionalnost društvene stvar
nosti. Ona je društvena revolucionarna energija bez
koje se ne m ože bitno m enjati stvari i stvarati novi
život i čovek.
Takva ljubav, potvrđena u društvu, je prva stva
ralačka snaga čoveka. Ona stvara društvo, a naročito
njegovu osnovnu, a teorijski slabo shvaćenu i osvetIjenu stvarnost, par, jedinstvo dvoje njih ko je vezuje
i čije jedinstvo ostvaruje ljubav.
P a r (couple) je stvarnost koju nisu zapazili samo
romantičari, klasični filo zofi i sociolozi pre Marksa.
A li m arksistički koncept ljubavi konstituiše novi po
jam para. Par je stvaralačka snaga istorije. Par se
stvara u istoriji, u obliku k o ji je društveno determioisan. A li par koji je lišen istinskog odnosa ljubavi iz
među dvoje koji se udružuju bez sjedinjavanja nije
stvarnost, već je apstrakcija (kao i mnoge stvarnosti
u društvu nejednakih klasa i robne proizvodnje).
Ispunjen ljubavlju (i potvrđujući je), par je nova
društvena i ljudska stvarnost; on je graditelj ljudskih
zajednica i njihovih pramena. To čini da je ljubav ne
samo nužni uslov prave revolucionarnosti već i istin
skog društvenog stvaranja i društvenih promena.
N a ovoj osnovi položaj i uloga žene u društvenim
stvaranjima i promenama, u tkanju društvenosti, prevazilazi porodicu, brak i slične odnose i postaje stva
ralačka snaga društva i istorije kao celine. Stvoren od
�ŽENSKO PITANJE
87
prirode, .kao jedinstvo dvoje njih koje vezuje ljubav,
par baca nove zrake na celo društvo, ali još nigde nije
postao svoj, nova stvarnost. On još nije ona stvaralačka
snaga društva koje sve više traži nove i pasionirane
snage za izvlačenje iz savremene nemoći i blokiranosti.
To idejno i društveno, kulturno i moralno osiroma
šenje podržavaju države i robno-novčano pravo, pre
tvarajući odnos ostvarenja i stvaranja čoveka u regulisani režim, u instituciju.
13.
Marks i Engels su ostavili značajne teorijske
poglede o oslobođenju žene kao ljudskog bića i o posledici tog oslobođenja za komunizam. Oni su, kao i
Lenjin i docniji marksisti, doprineli da se ne samo
priroda eksploatacije i potčinjenosti žena u toku istorije bolje i potpunije otkrije već i da se upozna sama
priroda i osobenost žene i kao individue, i u odnosu
na muškarca. N e može se osporaviti da ova teorija ne
zauzima centralno mesto u delu ovih mislilaca i revo
lucionara, ali problemi žene nisu zapostavljeni u mark
sizmu i njegova preovlađujuća ideja o oslobođenju rad
ničke klase isključile i taj koncept u proces oslobo
đenja žena. Marks i Engels nisu dali odgovore
na sva pitanja koja se postavljaju u ovoj oblasti
istraživanja društvene prakse i ljudskih odnosa, niti
su mogli da formulišu pitanja i odgovore koji se da
nas postavljaju i traže.
Međutim kapitalna pitanja, koja podrazumeva stu
dija o ženi, ne mogu se ni danas shvatiti i rešavati
mimo misli i otkrića Marksa, Engelsa i Lenjinaj Stoga
se to može učiniti pod ovim uslovima: a) da se na
pusti verbalni komentar tekstova; b) da se pravi raz
lika između izvornih misli i docnijih tumačenja, od
nosno da se napusti svaki dogmatski pristup tekstovi
ma o ženi; c) da se proširi marksistička teorija, kako
�88
Dr JOVAN ĐORĐEVIČ
na osnovu novih istraživanja i teorijskih zaključaka
tako i na osnovu iskustva i prakse oslobođenih žena i
pokreta za njihovo oslobođenje.
Sve je to utoliko neophodni je, ukoliko ostaju (od
nosno nastaju) izvesna kapitalna pitanja koja traže
naučne marksističke odgovore č iji značaj prevazilazi
teorije o ženi. Ali, ova teorija ih postavlja i ona su,
uglavnom, sledeća:
1) Da li samo ukidanje privatne svojine dovodi do
bitnih preobražaja u organizaciji proizvodnje i time
do prom ene u položaju i životu žena?
2) Budući da je potčinjenost i porobljavanje žene
prethodilo kapitalizmu, da li se može očekivati (nada
ti) da će revolucionarni preobražaj ekonomskih odno
sa društva u socijalizm u om ogućiti novu ulogu ženi?
3) Da li je nužno, sa gledišta interesa revolucije i
oslobođenja žene, da se žene organizuju u funkciji
sopstvenog iskustva u revolucionarnoj borbi protiv ka
pitalizm a i birokratskog etatizma?
4) Kakav oblik evolutivne revolucionarne organi
zacije žena m ože (ili bi trebalo) da ima i kakvo mesto
u opštoj strategiji revolucionarnih klasa i kad je ta
strategija efikasna?
5) Do 'kojeg stepena iskreni revolucionari mogu
biti, ili jesu, branioci jednakosti muškaraca i žene u
društvu, politioi, kulturi i porodici?
6) Da li je jedinstvo ideja i čina u odnosu na žene
neophodan uslov svojstva marksiste i revolucionara?
7) Da li biti revolucionar čini muškarca umornim
od falokratizm a i jedne vrste potcenjivanja žene; ako
ne, zašto?4 )
3
« ) Drastični primar za ocenu ovog može pružiti odgovor Majkla
Karmaskla, poznatog lidera jedne od radikalnih struja crnačkog pokreta u
SAD, na pitanje žena kakav je njihov položaj u borbi za „omu vlast" (black
power): „Položaj žena je ja znam samo jedan; ležeči",
�2ENSK0 PITANJE
89
8)
Da li se na ženi može prim eniti koncept klase
u marksističkom značenju, imajući u vidu Engelsovo
poređenje žene s proleterom, a muškarca s buržujem?
Odgovori na ova pitanja se mogu danas skicirati
na osnovu iskustva socijalističkih zem alja i savremenog revolucionarnog ženskog pokreta, kao i položaja
izvesnih pojedinaca u okviru revolucionarne organiza
cije i socijalističke prakse.
Ako marksizam ne sadrži „gotove" odgovore na
ova pitanja, osnovne Marksove, Engelsove i Lenjinove
misli su nezamenljivi prilog savremenoj teoriji o po
ložaju žene i njenom oslobođenju i m erilo za ocenu
stanja ne samo u kapitalizmu već i u socijalizmu. To
se u određenom stepenu odnosi i na samoupravne ide
je, ukoliko je samoupravljanje otelo tvoren je i razvitak
marksizma.
Marks i Engels, a posle njih d Lenjin, su isticali
da će žene učestvovati, kao i muškarci, u borbi za pre
obražaj društva, iako njihov položaj u društvu nije
jednak muškarcima. Oni su, teoretski i lično prihvatili
učešće žena u revolucionarnom delu i akciji na osnovu
potpune jednakosti. Marks je bio branilac ženske -sek
cije u Intemaciona-li i naglasio je izričitu ulogu žena za
vreme Pariške -komune, oduševljavajući se njihovim
heroizmom. On je brižno podsticao i pratio intelektu
alni razvitak svojih kćeri i njihovo angažovanje u soci
jalističkom pokretu. Engels je hvalio revolucionarni/
duh svojih žena (Meri i Lizi) i nije se kolebao da se I
„uči u njihovoj školi". Lenjin je cenio žensku posto-1
janost i mudrost Krupskaje i podržavao emancipator- j
ske ideje i stavove A. M. Kolontaj.
-=A/J
Ali, u unutrašnjoj strukturi revolucionarne organi
zacije, pre i posle Oktobra, žene su trpele ili podno
sile (nekad i bez negodovanja) isti položaj koji su imale
�90
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
i u prošlosti. M nogi revolucionari su se pokazali, posta
ju ći socijalisti (a ne uvek samozvani), nesposobnim da
se oslobode nataloženog ,/kompleksa superiornosti" u
odnosu na žene.
Sva ova saznanja i ove dileme nisu nepoznate u re
volucionarnom radničkom pokretu i one dobijaju sta
r i i novi značaj u svim istorijskim situacijama i uvek
kad se na opštem planu postavljaju stalno aktuelni
problem i
jednakosti i oslobođenja žene. Tako je i
danas.
V
1.
„Prem a m aterijalističkoj koncepciji — piše En
gels — odlučujući faktor istorije je, u krajnjoj ana
lizi, proizvodnja i reprodukcija neposredno nužnog".4
4)
Razvijajući ovu misao, Engels tvrdi da je u proučava
nju društvenih institucija potrebno uzimati u obzir dva
vida stvarnosti: proizvodnju sredstava za život i pro
izvodnju samih ljudskih bića, odnosno održavanje
vrste.
Zasnivajući svoja dalja istraživanja na ovoj teori
ji, Engels prelazi na sistematsko istraživanje porekla
porodice i privatne svojine i države; u tom cilju on
ispituje stupnjeve u razvitku društva koji odgovaraju
različitim načinima produkcije i reprodukcije. On ve
zuje promene u obliku porodice sa promenama u svo
jin i sredstava za proizvodnju i otkriva odnos između
svojine sredstava za proizvodnju i položaja žene u od
nosu na muškarca. On sa novim argumentima potvrđu
je ranije ostvarena otkrića prema kojim a je ljudsko
društvo u određenim fazama svog razvitka živelo u
m atrijarhatu, u kome je žena imala preovlađujuću ulo
gu i vladajući položaj koje nikada docnije nije povrau) Les principes đu communisme i u Antidiringu.
�2ENSK0 PITANJE
91
tila. Naprotiv, iklasna društva, koja su uslovila sistem
dominacije zasnovan na eksploataciji društvenih gru
pa lišenih svojine sredstava za proizvodnju, uglavnom
su učrv9tila i zaoštrila položaj žene kao novog „rob a ”
ili „porobljenog radnika — proletera".
Istorijski značaj Engelsovog priloga m aterijalistič
koj teoriji o ženi leži u tome što on, u svojim istraži
vanjima o poreklu i razvitku porodice (i uopšte o od
nosu između muškarca i žene), postepeno zamenjuje
teorijsku refleksiju i ideološku dedukciju novim istra
živačkim metodima koji obnavljaju značaj analize stvar
nog i sinteze pojedinih zaključaka zasnovanih na utvr
đenoj em piriji i time prim enjuje način m išljenja koji
se u stvaranju teorijskih sinteza ne udaljuje od in
dukcije.
Na osnovu istih metoda stvoreno je poznato delo
američkog etnologa i antropologa Luisa Morgana, koje
je pod naslovom Arhaično društvo (Ancien Society) ob
javljeno 1877. godine i koje ima podnaslov „Veliko
ispitivanje procesa ljudskog progresa od divljaštva,
preko varvarstva do civilizacije” . U ovom radu, koji
znači početak moderne m aterijalističke naučne antro
pologije, Morgan je, na osnovu empiričkog proučava
nja američkih Indijanaca ocrtao uzlaznu liniju antro
pološke evolucije čoveka.
Engels se posebno interesovao za ovu vrstu istra
živanja, pošto -su on i Marks uvek tražili istorijske po
datke i naučne dokaze za potvrdu ili kritiku njihove
hipoteze o međusobnim odnosima između lj-udskih bi
ća i prirode u toku istorijske ere, pa, prema tome, i u
njenim počecima, što znači i pre nje.
Posle Morgana, antropološke studije su proširile,
nijansirale i donekle ispravile činjenice a, naročito,
zaključke do kojih je došao američki antropolog. Na
�92
Dr JOVAN ĐORĐEVTC
osnovu toga su pojedini antropolozi (i „protomarksisti” ) utvrdili da je Engelsova teorija zasnovana na ne
dovoljnom činjeničnom tkivu i da nema opravdanja
njegov pokušaj da se ocena arhaičnog društva izvodi
na osnovu inače nedovoljnog poznavanja postojećih
prim itivnih zajed n ica.«
Prelazeći na bitni doprinos Engelsove teorije, da
nas se m ože utvrditi, bez preterivanja i političkih ob
zira, da je on dao, istina na osnovu antropoloških i
istorijskih podataka i činjenica svog vremena, sintezu
od interesa za otkrivanje položaja i uloge žene u istoriji, kao i za mogućnost njenog oslobođenja u društva
koje će biti u stanju da, snagom svoje strukture, voljom
i svešću svojih sve slobodnijih „udruženih učesnika” ,
vraća sve oblike čovekovog otuđenja, a time i otuđenosti
žene od ljudskog statusa i ljudske prirode.
Savremene studije o ženi potvrđuju Engelsovu hi
potezu i zaključke, nasuprot jednom pomodnom i pseudolevičarskom m išljenju da je antropološka osnova
(a time i teorijska zgrada) Engelsovog dela „prevaziđena” .4 ) Odbacivati Engelsovu antropologiju i zaključ
6
ke o nastanku, oblicim a i razvitku braka i porodice
kao „zastarele” je isto toliko arogantan i tendencio
zan postupak kao onaj k o ji bi osporavao Darvinovo
delo pod izgovorom da se danas više zna o istoriji i
transform aciji životinjskog carstva i vrsta u njemu. Ge
nijalnost jednog naučnog dela sastoji se u sposobnosti
njegovog tvorca da podigne na nivo teorijskih sinteza
utvrđeni em pirijski m aterijal, koji je neizbežno vre
menski i prostorno ograničen i nikad saznat do kraja
4 ) Claude Alzon La femme potiche et id femme bonoviche, ćd. „Ma‘
spero” , Cahier, libres 248.
“ ) Greer G., La femme eunuque, fir. prevod „Laffonl, Kite Millet, La
politique du mile, fr. prevod, 6d. Stock.
�2ENSK0 PITANJE
93
i definitivno. To se posebno odnosi na proučavanje
„makrosistema", koji čine ne samo društvo i priroda
već i život i čovek. Naučna vrednost ovih sinteza se
ogleda u plodnosti i efikasnosti primenjenih metoda is
traživanja, kao i onda kad hipoteze postanu elementi
jedne teorije koju potvrđuju dopunska i naknadna
otkrića, rezultati istraživanja i misli.
5Engelsova koncepcija o poreklu, suštini i obliku,
odnosno funkciji porodice, svojine i vlasti, zasniva se
na metodima koji su danas potvrđeni i prihvaćeni ne
samo u antropologiji već i svim društvenim naukama
i sadrži hipoteze koje vode otkriću novih vidova ovih
institucija, a time i postavaka ideja bez kojih se ne bi
mogla ni zamisliti jedna naučna studija o ženi. Neizbežni šematizam, koji se nalazi u svim prvim pokuša
jim a da se primene ovi postupci, ne umanjuje idejnu
ulogu i teorijsku vrednost ovako proverenih i podsticajnih koncepcija. S druge strane, iako je izvesno da
je Engels proveravao i klasifikovao originalne Marksove misli o ženi i njenom položaju i njenoj prirodi, ne
može se umanjiti kapitalni značaj Engelsovih postavki
i zaključaka kojima se ne samo zasniva savremena stu
dija o ženi već i proširuje opšta marksistička teorija
o društvu i revoluciji. To se posebno odnosi na istica
nje pojma i društveno-političkog značaja reprodukci
je, bez čega s-tudija o ženi (ali i o porodici, društvu,
socijalizmu i komunizmu) ne prelazi granice šematskog, jednostranog ekonomizma.
2.
Tradicionalna i nekritična društvena nauka je
zapostavljala probleme međusobnih odnosa između
različitih oblika produkcije i reprodukcije, i to danas
nastavljaju pojedini, čak i ozbiljni antropolozi, ne sa
mo u zapadnim zemljama. S obzirom na to što sva ta
shvatanja ne zapažaju posledice koje iz reprodukcije
�94
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
i produkcije proizilaze za položaj žene i transformacije
m akroorganizacije društva i mikroorganizam a u nje
mu, tradicionalističke, i u osnovi nemarksističke, an
tropološke i društvene teorije nisu u stanju da pruže
naučnu osnovu studiji o ženi. Mnogi marksisti koji se
bave ovim pitanjim a društva, ili problem im a porodice,
braka i žene, nisu dovoljno shvatili i usvajali Engelsov
istraživački m etod i aparat m išljenja, je r su zaposta
vili uticaj reprodukcije kao konstitutivni elemenat
m aterijalnog sveta i determ inativni istorijski faktor.
Tek u poslednje vrem e proučavanje položaja deteta u
porodici je dalo povoda da se stvara marksistička psi
hologija sposobna da objasni prvo buđenje individual
ne svesti o društvu i porodici. U tom pogledu posebni
teorijski značaj imaju: a) istraživanja i svatanja koja
ne polaze od pojam nog razlikovanja i odvajanja izme
đu proizvodnog rada i reproduktivne aktivnosti rađa
nja i porodice; b) savlađivanje poznate naklonosti mno
gih marksista da preuveličavaju značaj radnih odnosa
i da zapostavljaju odnose u porodici. Još uvek se u
društvenim anketama i teorijam a o društvu zastupa
m išljenje da se radnička svest jedino razvija u kon
taktu sa proizvodnjom , „radom "; zaboravlja se da sva
ki čovek, a tim e i radni, proizilazi iz jedne određene
porodice. Ćovek dobiva predstave o svetu ne samo iz
ideologije i uticaj a makrostrukture i vladaj ućih poli
tičkih i moralnih ideja već i u porodici i na osnovu
odnosa k o ji postoje u njoj. On se najčešće izražava, a
najveći broj to čini stalno, jezikom k o ji je naučio u
porodici i ocenjuje ljude i odnose očima koje su mu
otvorene, u odnosu na i preko ljudskih bića u okviru
porodice.
Rezultati proučavanja društvenih odnosa u poro
dici imaju odlučujući značaj za stvaranje ne samo jed
�2ENSK0 PITANJE
95
ne teorije o ženskom pitanju i oslobođenju žena već i
nove naučne teorije o društvu. Znatan broj pitanja ko
je su pokrenuli Marks i Engels u Nem ačkoj id eologiji
i Engels u Poreklu. porodice, privatne svojine i države
ostalo je bez odgovora u naučnim radovima marksista.
Ona danas traže nekad novo formulisanje i savremenije odgovore, zasnovane na saznanju i iskustvu koja
su tokom X X veka akumulirana u novim društvenim
naukama, od dečje i socijalne psihologije, seksologije,
semiologije i kritičke antropologije do sociologije i politikologije. Savremena marksistička studija o ženi se
stvara i razvija ako sadrži nova rešenja za otvorena
pitanja i ako ne prihvata dogmatske odgovore na os
novu stavova i pitanja izraženih u samim klasičnim
marksističkim radovima. Citati, inače vrednih misli,
i ponavljanje starih pitanja bez odgovora ne predstav
lja nikakav doprinos uspostavljanju i razvijanju jedne
marksističke studije o ženi. Suprotno tome, pojedine
nedavno objavljene studije o ženi, koje proizilaze iz
revolucionarnog ženskog pokreta pretežno inspirisanog
marksizmom, pokazuju svest i kritičnost u pogledu
nužnosti obnove pojedinih pitanja i ideja koje je postmarksistička teorija zapostavila. To je ujedno potvrda
vitalnosti marksizma i njegove sposobnosti da se obnav
lja, ispravlja i prevazilazi.
3.
Marks (mnogo manje) i Engels (sistematski i
metodski) su postavljali problem žene u okviru prou
čavanja i isticanja značaja porodice. To nije bilo ni slu
čajno, ni neopravdano. U vreme kad oni stvaraju svo
je teorije, a to je viktorijanski period u Engleskoj i
vreme društveno-političke krize u Francuskoj, dešavaju
se dramatične promene u odnosu među polovima, u
odnosima između roditelja i dece i uopšte u oblasti
ličnih i „rodbinskih” odnosa među ljudima. To je, u
�96
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
fazama prvobitne akumulacije, proizveo kapitalizam;
ali njegovim društveno-političkim interesima nije od
govaralo da se porodica raspada. Otuda pojava idealizovanja buržoaske porodice. On sredine X I X veka po
rodica se proglašava za „poslednje uporište” ljudskih
osobina koje se više nisu m ogle naći i izraziti u jav
nom životu kapitalističkog sveta. „Toplota ognjišta” i
„m ir koliba” su izazvali sećanje na mirnoću prirode
i na ljudska osećanja iz vremena pre kapitalizma.
Porodica se veliča kao sredina u k o joj se čovek
vraća svojoj pravoj prirodi, ostavljajući pred kućnim
pragom maske koje nosi u javnom životu i oruđa ko
jim a se služi na radu. U n joj je čovek odbranjen od
razaračkih posledica životne borbe i takmičenja, neosetljivositi, zavisnosti i pritiska svih vrsta od države
i „javn og m njenja” do „drugog” .47)
U ovakvoj porodici žena dobija i nove funkcije.
Ona nije samo prim orana da stalno fizički i duhovno
živi „između četiri zida” već ima i „svetu dužnost” da
podržava muškarca i podiže decu. Ona nema prava
na svoj život; nije pozvana da ima inicijative i slobodu
odlučivanja. Ona treba da se u celini usredsredi da
obezbedi m ir i prijatnost, socijalnu sigurnost i moral
nu podršku muškarcu (mužu, ocu) koji je istrošen i
ogrubeo u teškom radu za interese porodice i žene;
muškarac ima dužnost da ženu odstrani od svakog
kontakta sa tim „neum oljivim i grubim životom .”
Ova i ovakva porodica ne osporava postojeći pore
dak konkurencije i sebičnosti, nego ga, u stvari, podr
žava. Priprem ajući čoveka (muža) da se otporniji vra
ti u život takvog društva, žena je ta koja čeliči čoveka
< ) Poznati mađarsko-sovjetski ekonomist Varga pripisuje iste osobine
7
i vrednosti porodici i savremenom socijalističkom (uglavnom sovjetskom)
društvu (u radu nazvanom Testamenat, stoga što je objavljen posle auto
rove smrti).
�2ENSKO PITANJE
97
da se održi u jednom neihumanom društvu koje ne
stavlja pod pitanje. Ona je to primorana da čini po
cenu podređivanja novoj nehumanosti koja guši njen
lični život. Ovaj njen položaj je i posebno ponižavajući
jer ga veličaju pesnici (Raskin) i ovekovečuju slikari i fo
tografi (prikazujući „srećnu" porodicu oko „nasrneja
ne" žene sumornog lica).
U ovakvom shvatanju buržoaske porodice izraženi
su interesi vladajućih grupa da se istovremeno održi i
prikrije kapitalistički način proizvodnje i života sa nje
govim slobodnim tržištem i socijalnim darvinizmom, ali
i strah radnika da ne gube posao usled konkurencije
ženskog jeftin ijeg rada.
Marks i Engels su ismeja-vali ovakvu koncepciju
porodice (K om u nistički manifest i Sveta porodica), a
Engels je uspeo da relativizuje i vremenski ograniči u
okviru svog koncepta o menjanju oblika porodice i
braka u funkciji materijalnog razvitka i klasne struk
ture u društvu. Oni su u tipu buržoaske porodice i nje
ne društvene funkcije dobili nove dokaze za svoju
opštu tezu da se društvene promene u oblasti proiz
vodnje neposredno odražavaju na porodicu.
Za razliku od buržoaske ideologije i radikalnog fe
minizma X IX veka, Marks i Engels nisu ni idealizovali,
ni osporavali porodicu. Docnija marksistička misao se
deli u dva pravca; s jedne strane, idealizovanju poro
dice suprotstavlja njenu opštu i uslovljenu kritiku,
i u obliku buržoaske porodice, i njenu negaciju; s dru
ge strane, uz osude porodice ističe se koncept slobodne
i ljudske zajednice čoveka i žene koji se vole i u tom
odnosu preuzimaju slobodno i po svojim željama funk
ciju reprodukcije čoveka. Ova dva pravca došla su po
sebno do izražaja u periodima krize buržoaske porodi
ce i celog buržoaskog sistema vrednosti, ili u periodima
�98
Dr JOVAN ĐORĐEVIC
priprem e socijalističke revolucije i u prvim fazama
posle njene političke pobede. U odnosu na ovu drugu
situaciju, karaktristične su slobodne i sveže diskusije
i iskustva o pitanjim a seksualnih sloboda i „slobodne
lju bavi” i u Sovjetskom savezu u prvoj deceniji posle
oktobarske revolucije.
Sliku ovih (karakterističnih strujanja i priloga
m arksističkoj teo riji o ženi i njenim ljudskim, soci
jalnim i prirodnim pravim a sadrže radovi radikalne
boljševičke fem inistkinje Aleksandre Kolontaj,4 ) Ra
8
dovi K olontajeve više se odlikuju smelošću da se ras
pravlja o nekim u to vrame, taou-pitanjima o ljubavi,
odnosu žene i muškarca i „n o v o j” porodici, nego po
novini rešenja i svežini ideja i analiza.
4.1 N orm ativni koncept i politička teorija u savre-’
m enim socijalističkim zem ljam a pre se oslanjaju na
poglede, tradicije i navike porodice iz perioda pre soci
ja lističke revolucije, odnosno pre uvođenja socijalistič
kih institucija u te zem lje. Porodica se ne idealizuje, ali
se i ne traže takvi oblici k o ji bi odgovarali emancipa
c iji ljudske ličnosti, a posebno žene. Nem a još uvek
ozbiljnih radova k o ji bi nastavili, ili bar potvrđivali,
id eje Marksa— Engelsa i drugih istaknutih marksista
(Lenjina i B eb ela jjN e m a ni kritike buržoaske porodice,
ni ispitivanja uzajamnog odnosa između zadržane, u
osnovi, stare porodice i novih oblika i funkcija pro
dukcije i reprodukcije koji odgovaraju socijalističkim
produkcionim, društvenim i m oralnim odnosima. Poro
dica se kao takva, tj. kao institucija u kojoj se manifestuju patrijarhalnost i emancipovanost, čak i „m oder
nizam ” , podržava i „potvrđ u je” (u pravno-političkim do**) Slobodna ljubav; Borba tena radnica za njihova prava; Porodica
i komunistička drtava; Radnička opozicija; Autobiografija seksualno oslo
bođenog radnika — sve ove knjige, pored ruskog, objavljene su na en
gleskom, a pojedine i na drugim jezicima sveta.
�2ENSK0 PITANJE
99
kumentima). Ona se ujedno menja, a delimično i raskida
— u praksi.
U ovakvoj situaciji Engelsovo tvrđenje „da su od
samog početka dva pola stavljena u pogrešan položaj” ,
nije u novom društvu našla svoj demanti ni u misli,
ni u praksi. Industrijalizacija, napuštanje poljopri
vrede i prvi efekti više ili manje sram ežljive „sek
sualne revolucije” su izmenili ekonomske osnove
porodice i njenu tradicionalnu strukturu. U nizu
Slučajeva lični odnosi u braku i izvan braka su
promenjeni (i čak izokrenuti), a u isto vrem e u „makrodruštvu” su društveni odnosi, moralne norme i lju dv
ska ponašanja ostali više-manje isti. Pored ustavnog i
pravnog proglašavanja principa o zaštiti porodice, polo
žaj žene i majke još nije bitno izmenjen. N ije bitno
postignuto da žena koja radi, tačnije koja je „u radnom
odnosu” , održi svoju samostalnost i slobodu u ličnim
odnosima, a da žena koja ostaje u domaćinstvu, tu
stvarno radi, stekne jedno svoje novo ljudsko dostojan
stvo i društveno uvaža van j e j
1 Istovremeno se javljaju i situacije da žena-radnica
sačuva, odnosno dobije radno mesto, a da je muž ba
čen u nezaposlenost, kao i to da jedan broj muškara
ca, naročito mlađih muževa, preuzima na sebe kućne i
domaće poslove, „funkcije” koje ne vrši sa oduševlje
njem d retko efikasno i korisno.1 Engels je smatrao da
| ova „izmesaa. uloga” između bračnih partnera „degradira
porodicu” (muškarca),4 ) dok pojedini savremeni so
®
ciolozi tvrde da je jača i da to ima uticaj a na izmenjeni
položaj žene.5 )
0
f
U svakom slučaju, sve ove promene ukazuju na to
da je u socijalističkom svetu i nova porodica u
1 ) Engels, Poloiaj radničke klase u Engleskoj.
1
**) Firestone Q., La Dialectique du Sexs, (francuski prevod) ćd. Stock.
�100
Dr JOVAN ĐORĐEVIČ
nastajanju, ali da još n ije ni osmišljena, ni uobli
čena.} Pored toga, u socijalističkom
društvu se
uspostavlja jedna stara protivrečnost na koju je
ukazao Marks u Kapitalu, smatrajući je elementom
raspada porodice u kapitalizmu. U svim savremenim
društvima, osim u najm anje m aterijalno i ekonomski
razvijenim i u seljačkoj privredi, porodica je prestala da
bude jedinica proizvodnje i postala je isključivo jedini
ca potrošnje.
U potrošačkim odnosima svuda, i u porodici, preovlađuje fetišizam robe i novca, a ne potrebe ostvarivanja
ličnosti i humanizovanja sredine. Žena najviše topi pod
pritiskom potrošačkih odnosa d psihologije; utoliko pre
ili više ukoliko u „m akrodruštvu" ona nije isključena iz
robne cirkulacije (ne samo kupovina žene i „m iraz" već i
takmičenje, novac i „v e ze "). Potrošački odnosi podstiču razlike, deobu, akvizitivnost i posesivnost učesnika,
naročito onog ko ne unosi sredstva i novac; oni se šire i
nadimaju pod uticajem kako neiživljenosti i malogra
đanskog m entaliteta znaitnog broja žena tako i naklono
sti žene za luksuzom i trošenjem radi trošenja. Oni su
suprotni solidarnosti i jedinstvu grupe, ljubavi mediu
njim a i autonomiji a dostojanstvu ličnosti. Izolovana
potrošačka porodica rađa male pseudozadovoljne ćelije,
„atom e" k o ji razbijaju šire društvene veze. U takvoj
sredini ponovo se rađa privatna svojina i naklonost pre
ma njoj, iz čega se i dalje šire odnosi konkurencije,
„vikendicizm a", prestiža, divljeg individualizma i go
spodarenja.
Protivrečnosti između proizvodnje i porodice kao
potrošačke jedinice, u savremenom društvu industrijali
zacije, naučne i tehničke revolucije, ne može se rešavati
vraćanjem istorije unazad, tj. „obnovom " naturalnokućne proizvodnje. Teorijski, ovo rešenje se m ože postavi
�ŽENSKO PITANJE
101
ti samo na planu isticanja značaja funkcije reprodukcije
i uspostavljanja i širenja kulture i kulturne revolucije.
Promena odnosa između socijalizma i kulture, a time i
porodice i kulture, je krupno pitanje uloge, smisla i „ja
čanja” (humanizovanja) porodice u savremenim uslovima. Ona je još uvek bitno potrošač kulture, a ne i njen
proizvođač.
Proizvodnja nije samo akt stvaranja metarijalne
vrednosti kao robe već i stvaranja čoveka i društva
(ljudskih odnosa). Čovek se ne stvara biološkim ak
tom — rođenjem, već kroz odnose i svoj rast (živo t)
individua postaje čovekom. To se isto tako odnosi i na
ženu: ona se, rađajući se kao određeni pol, stvara ženom
u praksi odnosa sa muškarcem kao i sa drugima, u po
rodici i u širim društvenim sredinama.
Porodica koja proizvodi čoveka i reprodukuje vr
stu istovremeno ostvaruje ekonomsku, socijalnu, kul
turnu i političku misiju. Ona tu „m isiju” ne može izvr
šiti ako nije jedinica proizvodnje i stvaranja. Ona ne
može biti proizvodna jedinica ako nije kulturna jed ini
ca i jedinica kulture, a to se ne stvara krvnim vezama,
već zajedničkim radom u akcijama svih njenih članova,
a posebno žene; promenom njenog kvaliteta i oblika.
5.
Kulturna porodica, u uslovima socijalizma, je ona
zajednica u kojoj individua stalno men ja odnos između,
kako to naziva M arks,,,animalni i humani sastav ljudske
ličnosti” u korist drugog. Individua se tada podiže do
svesti o „porodičnim” odnosima kao ljudskim i pri
prema se za njihovo stalno oplemenjivanje i men janje
pod uticajem i radi ostvarivanja novog socijalističkog
društva. Nema kulturne porodice ako td nije društvo
u celini, tj. ako nije spremno i sposobno da potiskuje
animalnosti i razvija humanost, tačnije, ako ostaje u
�102
Dr JOVAN ĐORĐEVIČ
praksi i po konceptu nekulturno i čak antikultumo.
T e društvene prom ene pretežno može obezbediti kultur
na porodica. Kulturna ne sam o po manirkna i ponaša
nju, po oplem enjivanju nasleđenih ili .urođenih grubosti
(što je prvi uslov i m era), već i p o priprem i i vaspitanju
čoveka da bude čovek u punom smislu, tj. aktivno i
stvaralačko biće k o je je sposobno da voli, da se udru
žuje, da se bori za novi život i za bolje i svesnije „ja ".
Kulturna porodica je već po tome jedinica kulture,
ali ona je to u punom smislu ako u svojim okvirim a ne
stvara, prisvaja, čuva i potvrđuje nove kulturne vred
nosti k o je niču iz tla socijalističkog društva, bez kojih
ono ne m ože preseći pupčanu vrpcu sa starim društvom
i starom porodicom . 1Jedna od još uvek nedovoljno
shvaćenih i nedefinisanah vrednosti jeste žena; žena u
svim njenim funkcijama, od radnika, nosioca prokreac ije do m ajke i domaćice, d o ljubavnice, druga, prijate
lja i vaspitača. Takvu ženu, oslobođenu činjenice i kom
pleksa represije, osećanja „ikrivice" i potiskivanih nago
na i želje, takvu slobodnu i stalno oslobodilačku kon
kretnu ličnost traži radnički pokret i socijalističko druš
tvo! Ona je konstitutivni elemenat kulture i porodice kao
fabrike kulture. Takva ličnost n ije ujedno proizvod ili
privezak nekakvog „drugog” , pa ni oca i muža (muš
karca).! Ona je sopstvena ličnost koja se sama stvara u
kulturnim sredinama i u kulturnoj praksi.I Ona nije ču
var nikakvog, pa ni ,/kućnog m ira", je r ona m ora im ati
u sebi stalnu uznemirenost da učestvuje u sopstvenoj i
opštoj kulturi zajednice. Sa ovim u vezi, koncept kul
turne revolucije prelazi sa čisto političkog plana, na ko
m e se danas shvaita i delim ično ostvaruje, na društveni
i ljudski plan. Oslobođenje žene i kulturna porodica su
snage i m erila kulturne revolucije u njenom novom,
istorijskom i ljudskom značenju.
�2ENSK0 PITANJE
103
6.
Marksistička misao i socijalistički koncept uopšte
izvršili su u ćelom svetu najsnažniji uticaj na postav
ljanje problematike o ženi i o njenom oslobođenju. To
je posebno tačno u odnosu na one zem lje u kojima se
gradi socijalističko društvo. N e može se tw d iti da se u
svim socijalističkim zem ljam a na isti način postavljaju
i sa istim uspehom rešavaju sva pitanja od interesa za
položaj i ulogu žena. N e postoji među njima istovetnost
ni u teoriji i programima, ni u zakonodavstvu d praksi.
To se ne može ni očekivati, jer socijalizam nije uniform
ni i spolja dirigovani proces, iako je u osnovi jedinstven,
naročito kad je vođen i inspirisan marksističkim pro
jektom društvenih, kulturnih i moralnih preobražaja.
Unitarizam vodi u uniformnost, a pluralizam prati i
snaži jedinstvo.
Ali, uprkos tome, postoje izvesne zajedničke orijen
tacije, oblici i tekovine u pogledu rešavanja situacije
žena, i to pretežno ekonomskih, socijalnih, kulturnih i
pravnih vidova te situacije. Žena nije jednostavno preneta iz kapitalizma u socijalizam i tu ostala nepromenjena (što ne znači da je postala potupno nova). To ujedno
ističe neopravdanost izvesnih gledišta, koja izražavaju
pojedini radikalni d „krajnje levičarski" pisci u razvije
nim zapadnim zemljama, da socijalizam u praksi nije
ništa učinio za promenu položaja žene i da između ka
pitalističkog d socijalističkog društva nema bitnije raz
like u njenom podređenom i neravnopravnom položaju
u odnosu na muškarce.5 ).
1
Ova bi kvaziprogresivistička arogancija bila zamenjena prikrivenom i neskrivenom intelektualnom arogantnošću kad ba se tvrdilo da je socijalizam, čak i u
zemljama u kojima duže traje, uspeo da postavi i reši
“ ) V. Miiljenje S. Bovuar, str. 248, ove knjige.
�104
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
sva pitanja i složenost kompleksa oslobođenja žena iz
nejednakog, neravnopravnog i potčinjenog položaja u
kome su se vekovim a nalazile, još pre kapitalizma, a
nalaze se i danas kad se ovaj prevazilazi.
Već je istaknuto da društvena nauka, i kad je zas
novana na m arksističkom načinu mišljenja, nije proiz
vela ni u jednoj socijalističkoj zem lji (n i izvan njih )
dela ili ozb iljn ije studije o ženi i o ženskom pitanju
uopšte. Istovrem eno, nema bitne razlike između posto
jećih socijalističkih zem alja u pogledu obezbeđenja že
nama mesta u javnom životu i organizaciji društva ko
je im pripada po njihovom broju, radu i značaju u pro
izvodnji i drugim sferama društvene aktivnosti.
M isli Marksa, Engelsa i Lenjina o ženskom pitanju
često se tumače pragmatistički, pa i arbitrarno. I Im a
sklonosti u svim socijalističkim zem ljam a da se pređe
preko istorijskih uzroka i činjenice podređenosti žena,
a tim e i preko još uvek postojeće društvene, političke
i kulturne supremacije muškarca. Pri tome se svuda
podržava i utopistička ideja o tome, da je socijalistička
revolucija otvorila sve šanse i za promenu starog načina
života žena i da je žensko pitanje u osnova rešeno, od
nosno skoro da se automatski rešava sa održavanjem
i razvitkom socijalističkog poretka. Ali to ne smanjuje
pozitivni odnos oslobođenja žene i socijalizma.
Sve ovo ne može da ospori ni činjenice da je soci
jalizam u praksi, a naročito u sferi zakonodavstva i pra
va, neopozivo i definitivno postavio i obezbedio niz ne
samo prava već i uslova da žena (posebno kao građanin)
uživa jednakost u odnosu na muške građane i da vraća
njeno otuđeno ljudsko dostojanstvo i slobodu akcije.
Zabrana svake diskriminacije, na osnovu pola, u
uživanju političkih i građanskih prava je jedan od os
novnih principa pravnog poretka i pravne prakse u so-
�2ENSK0 PITANJE
105
cijalističkim zemljama. Ali, to ne znači da je većina
žena, na osnovu ovih prava, došla u situaciju da ravno
pravno odlučuje o svim pitanjima od kojih zavisi real
nost tih prava i da je obezbeđena da ta prava ne budu
ograničavana d oduzimana pod uticajem ineroije, zaosta
losti i, još uvek prisutnog, ne toliko „mahističkog" ko
liko primitivno-birokratskog ponašanja i mentaliteta (bi
rokratizam je i antifeministički koncept i praksa).
'
U socijalističkim zemljama postoje i ostvaruju se
neka specifična „prava" ili „privilegije" žena, kao što su
slobodni izbor žene da rodi ili prekine trudnoću, upo
treba kontraceptivnih sredstava, mogućnost sporazum
nog razvoda braka, a ta se prava ostvaruju i u slučaju
psihičkog i moralnog terora od strane muškarca. Zako
nodavstvo socijalističkih zemalja poznaje postojanje od
govarajućih „prava — privilegija" u korist (buduće) m aj
ke (pre rođenja deteta i posle rođenja). Porodično pra
vo sadrži niz humanitarnih odredaba u korist zaštite
majke i deteta, za čije usvajanje se još uvek bore žene
u drugim krajevima sveta, uključujući i one koje su na
višem stupnju m aterijalnog i ekonomskog razvitka®2)
Pravo ne može potpuno d u svemu da oslobodi že
nu i reši sva njena vitalna pitanja, ali ono je značajno
sredstvo u tom procesu. Socijalističko pravo je bilo i
ostalo podrška u osvajanju prava žena u svetu.
7.
U skoro svim socijalističkim zemljama postoji
više ili manje razvijena i osposobljena mreža institucija
za čuvanje dece zaposlenih roditelja, za vaspitanje i za
bavljanje dece pre polaska u redovnu osnovnu školu,
servisi za pomoć domaćinstvima i slične institucije o
kojima su pisali Engels, Lenjin i Bebel. Ali, problemi
M Komunistička partija Francuske Je (krajem 1974. godine) podnela
)
Parlamentu nekoliko predloga zakona u kojima se preuzima skala socijalnih
w
prava žene u socijalističkim zemljama. („La France Nouvelle” ,
br. 1556. od 26. maja 1975. godine).
�106
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
društvenog položaja i uloge žene koja ostaje u domaćin
stvu i uopšte tekućeg domaćinstva koje čine zaposleni
bračni drugovi ostaju otvoreni, mada se oni ne mogu
rešavati samim shvatanjem i prihvatanjem ideje o oslo
bođenju žene.
I Iako, po pravilu, žena uglavnom nije neposredna
žrtva religioznih i zastarelih društvenih ograničenja i za
brana, u braku, porodici i izvan njih, i uopšte u odnosi
ma sa muškarcima i „drugim ", ona nije svuda i uvek u
mogućnosti da se isključi iz robne cirkulacije i iz mo
gućnosti ugnjetavanja i ponižavanja. Ona je nekad u
neravnopravnom položaju u pogledu stdcanja dohotka za
isti rad kao i muškarac, i n joj stvarno nisu dostupna sva
mesta i funkcije u ekonomskoj, prosvetnoj, kulturnoj
i političkoj organizaciji društva. Još uvek im a funkcija
na k o je po „nepisanim zakonima", žena ne može da
utiče, rezervisana su za pojedince muškog pola. Da bi
se spustila zavesa na ovakvo stanje, k o je je za socijali
zam i za većinu žena i za manjinu muškaraca neprih
vatljivo, prim enjuje se često praksa „žene-alibija", tj. na
visoke i uticajne javne položaje i funkcije (aid ne sve)
upućuju se pojedine žene da bi se time pokazalo da je
odnos društva prema ženi u skladu sa socijalističkim
načelima o otklanjanju diksrim inacije među ljudskim
ličnostima na osnovu rase, pola i ispovesti. Neke žene
se i zadovoljavaju da iz tog izvedu zaključke: „N iko vi
še ne može da nam osporava sposobnost i za tako zna
čajne društvene funkcije".
8.
Za marksizam i socijalizam, i njihov odnos pre-i
ma ženi, od posebnog je začaja danas odgovarati na pi
tanje zašto se domaće dužnosti (poslovi oko održavanja
i uređenja domaćinstva) još uvek shvataju kao neinte
resantni i čak ponižavajući. Prvo, sam naziv za ove po
slove, odnosno za ovu ulogu žene, je neosnovan i pogre
�2ENSK0 PITANJE
107
šan; to je pre izraz jedne gospodske ideologije nego p o j
movne preciznosti. Drugo, pojm ovno ovi poslovi pret
postavljaju ili prave rascep između tehničke i socijalne
podele rada. Treće, suštinu ovih dužnosti i poslova žene
čini rad kao društveni odnos: odnos tela i uma žene
prema drugim (mužu, deci, porodici i društvu). To nije
odnos prema stvari, k o ji inače proizilazi iz reči „domaći
i kućni poslovi” .
Prema tome, odgovori na postavljeno pitanje koji
se svode na ideologizam i subjektivizam, tj. na ocenu in
teresa koji pojedina grupa pripisuje kvalitetu i značaju
određenog rada ili poslova, istovremeno su uobičajeni u
nekritičnoj misli i, kao takvi, pogrešni i društvenoštetni,
naročito u socijalizmu. Tvrditi da su domaći poslovi
suštinski „neinteresantni i zaglupljujući” , to je elitis
tička misao koja se suprotstavlja marksističkoj politič
koj ekonomiji i iskustvu. Niko ne može tvrditi da ima
rada koji se vrši u vidu posla, a da nije često neintere
santan i subalteran. Isto tako je neosnovana i pogrešna
koncepcija po kojoj su domaći poslovi isključivo repetitivni, a drugi (u fabrici, institutu ili birou) stvaralački.
Nema rada koji bi bio isključivo i „čisto” stvaralački.
Takav rad ne postoji, čak i kad je u pitanju naučno ot
kriće i visoki teorijski rad. Stvaralaštvo je u kvalitetu i
rezultatu, a ne u obliku i u društvenom statusu rada.
U stvari, u domaćinstvu nisu potcenjeni poslovi že
ne kao takvi i njihovo vrednovanje prema interesu je
ne samo subjektivističko već se suprotstavlja društvenoj
korisnosti tih radova kao objektivnoj kategoriji. Potcenjivanje domaćih i kućnih poslova žene, to je izraz i
posledica potcenjivanja i vekovnog devalviranja rada že
ne uopšte. Odgovor na pitanje o karakteru toga rada mo
ra poći od ocene: za koga žene rade i u kakvim produikcionim i društvenim odnosima, kao i na kojoj m aterijal
�108
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
no-tehničkoj bazi društva. One rade prvenstveno za
druge (iako „s v o je ") u hijerarhijskom društvu.
Ovaj odgovor predstavlja sastavni deo problema
društvenog rada i situacije u k o jo j je žena ugnjetavana
i vezuje se za oslobođenje žena kao oblik i elemenat
socijalnih i kulturnih preobražaja na putu u društvo bez
oskudice, nejednakosti i m istifikacije.
T o sve pokazuje bespredmetnost m išljenja da je
potčinjeni položaj žena vezan za karakter njihovih po
slova6 ili da se taj položaj (u m isli ili u budućem dru
3)
štvu) prevazilazi isticanjem veličine ženine funkcije da
proizvodi život.6 N a istom planu se ima ocenjivati i da
4)
nas često ponavljano m išljenje m nogih borbenih žena,
naklonjenih istoricizm u i „staroj slavi", da su one u po
četku istorije vršile opštekorisne poslove, i to ne samo
u oblasti proizvodnje (poljoprivreda) i kulture (uređi
vanje kuće i priprem a za brak). Ovaj raniji društveno
koristan položaj danas bi bio opravdanje i osnova, za
jednu nužnu inverziju društvenih situacija, koja bi naro
čito sutra bila opravdana i moguća. Na osnovu toga one
imaju pravo da u društvenoj hijerarhiji preuzmu najvi
ša mesta, isključivo ili eventualno pored pojedinih mu
škaraca.66)
Oduzimanje ili smanjivanje vrednosti domaćih i kućevnih poslova žene nije tehničko, već socijalno-politdčko
i idejno pitanje. Ovo degradiranje je izraz i posledica
inferiornog položaja žene u društvu, a time i potcenjivanja njenog rada uopšte. Odjeci tog potcenjivanja prate
celokupnu istoriju borbe žena za ravnopravnost, odnos
no za jednaka ekonomska, socijalna i kulturna prava.
Tako su žene tek od poslednjih decenija posle drugog
“ ) S. D. Bovuar. Le Deuxiime sex, „SeuU", Paris, 1955.
M A. Leclerc, Parole du Femme, „Seuil” , Paris, 1955.
)
u ) G. Davis. The first sex. N. Y. 1967.
�2ENSK0 PITANJE
109
svetskog rata izjednačene u pravu na „istu platu za isti
rad". One su, iako je skoro univerzalno naglašen prin
cip prava žene da pod istim uslovima zauzme iste polo
žaje i funkcije u društvu, još uvek udaljene od niza „po
sebno odgovornih" i navodno „kreativnih funkcija” . Pra
vo na školovanje samo u razvijenijim zemljama stavlja
u isti položaj žensku i mušku decu.
Kao što je devalvacija domaćih i kućnih poslova
posledica postojećeg obezvrednjivanja ženinog rada uop
šte, tako je i ocena vrednosti ovog rada posledica nje
nog društvenog i političkog položaja.
Polazeći od ovih saznanja, žena se >ne može isklju
čiti iz jednakih, društvenih i političkih prava na os
novu karaktera i tobože manjih vrednosti domaćih i
kućnih poslova. |Ti su poslovi, u stvari, samo spoljni i
tehnički izraz jednog proizvodnog i društveno korisnog
rada koji se ni suštinski, ni po obliku ne razlikuje od
sličnog rada, odnosno sličnih poslova koji se obavljaju
van domaćinstva i od strane muških radnika. I
„Domaćica" ima mesto u društvenoj podeli rada.
Njen položaj ne proizilazi iz tehničkog značenja nje
nih poslova; on je pre posledica položaja žene u
društvu. Ne postoje prirodne vrednosti: sve su vredno
sti stvorene i ostvarene u društvu i za društvo. To se
odnosi i na društvenu vrednost rada žene u kući i do
maćinstvu i van tog kruga.
/Izvođenje i podržavanje nižeg i potčinjenog položa
ja žene iz tehničkog vida njenog rada u kući, iziraz je
tradicionalističke, pretežno muške, ideologije. Ono je
protivno nauci, a u prvom redu, marksističkoj politič
koj ekonomiji. N ije u skladu sa socijalizmom i samoup
ravnim društvom zasnivanje položaja i uloge žene i og
raničavanje izvesnih njenih političkih prava na osnovu
ovakve nesocijalističke ocene i nenaučnog koncepta
�110
Dr JOVAN ĐORĐEVIC
njenoga rada. Opšti položaj žene u društvu — to je uz
rok ocene niže vrednosti njenog rada i razlikovanja iz
među „ženskih" i ,muških" poslova. Iz toga prodzilazi
jasan zaključak da je teorijska ocena ženskog rada ne
ophodan uslov kako za otklanjanje izvesnog manihej
skog m išljenja tako i za savlađivanje idejnih i socijalno-političkih predrasuda u svakom društvu, a posebno u
socijalističkom.1
9JU Jugoslaviji postoji jedno opšte stanje i posebni
problem i u odnosu na shvatanje rada žene u domaćin
stvu i prava ko ja iz toga treba da proisteknu. I u ovoj
zem lji, kao i u svim drugim socijalističkim, -nije izmenjena konstatacija Engelsa, Lenjina, Bebela i drugih
marksističkih mislilaca da je zaposlena žena podvrgnu
ta jednoj specifičnoj eksploataciji. Ona radi dvostruko
radno vrem e i dvostruko troši svoje psihičke i fizičke
energije. Van kuće, na radnom mestu, i na isorpljujućem i neiscrpnom radu u kući i domaćinstvu.
O samom domaćinstvu postoje zaostala (ne sa
m o muška) shvatanja da je to „prirodna" i skoro
fatalna dužnost žene da ga drži i održava i da
je to
skoro privatan, društveno-ravnodušan i ne
interesantan rad. Žena koja isključivo radi u do
maćinstvu nema status radnog čoveka i naziva se
„dom aćicom " (reč koja ima pežorativan prizvuk). U
takvim uslovima znatan broj žena nosi pečat jedne n o
ve krivice: krivice da n ije uopšte, ili dovoljno, društvenokorisna.| Nerazvijena i zapuštena psihologija i u soci
jalističkim zem ljam a nije posvetila pažnju problemu na
metnutih i osećanih „krivica " žene, koje imaju različito
poreklo (od biološkog do socijalnog).
Kom pleks krivice proizvodi nove i dovodi do
stalnih frustacija kod mnogih žena i predstavlja
sm etnje za seksualno, psihičko i socijalno oslo
�2ENSK0 PITANJE
111
bođenje žena. Osobenost ličnosti žene ogleda se
u specifičnosti i kompleksnosti njenog otuđenja i
procesa vraćanja tog otuđenja. To je navelo pojedine
žene-pisce i psihoanalitičare da bez rezignacije, ali sa
osećanjem zebnje i bola, govore da žena prenosi „kolek
tivno zlo” u društvo.
N ije u skladu sa marksističkim shvatanjima i teo
rijom Marksa i Engelsa o funkciji produkcije i repro
dukcije, kao jedinstvenom procesu stvaranja društvene
reprodukcije, iz koncepta društvene podele rada, dru
štvene i radno-ekonomske organizacije, isključiti doma
ćinstvo i porodicu. U socijalističkom društvu to nisu
samo potrošačke već i proizvođačke i vaspitno-kulturne jedinice. U nekim zapadnim zem ljam a (Engleska,
Švedska itd.) rad žene u domaćinstvu se smatra kao os
novna i skoro najznačajnija „nacionalna industrija” .
Samo krajnje formalističko i ekonomističko m išlje
nje dovodi do oduzimanja karaktera rada ženi koja
svoj rad unosi u domaćinstvo i u upravljanje njime. Ona
se isključuje iz tzv. „radnog odnosa", koji se identifikuje sa radom u privrednim i drugim radnim organizaci
jama. Ovde se ujedno podržava i odvajanje radnih
odnosa i reprodukcionih odnosa; odvajanje i protivstavljanje koje su s pravom kritikovali Marks i EngeisJ Po
lazeći od istovetnog društvenog značaja obe sfere ovih
odnosa, u nekim zemljama napredni krugovi (ne samo
socijalisti) dosledno predlažu da ženi koja ostaje na
radu u domaćinstvu pripada određeni dohodak Oplata),
uključujući i „starosnu” penziju i druge oblike socijal
nog osiguranja, i to iz društvenih sredstava.
Ako je ovo tačno, a tačno je utoliko više što su i
sami „domaći poslovi” proizvodan rad, postavlja se pi
tanje opravdanosti isključenja ove grupe stvarnih pro
izvođača i radnih ljudi iz koncepta samoupravnog, iz-
�112
Dr JOVAN ĐORĐEVIC
bomo-delegatskog sistema. Nem a nikakvog načelnog raz
loga da se kolektivu žena koje su isključivo zaposlene
u domaćinstvu i porodici ne „priznaju” i ne obezbede is
ta izbornodelegatska prava koja imaju radni ljudi za
posleni u m aterijalnoj i duhovnoj proizvodnji. Neoprav
dano je pretvoriti ovaj široki krug radnih žena u kate
goriju tzv. „građana” , odnosno lica koja nemaju aktiv
ni radni status i proizvodnu funkciju. Rad žena u doma
ćinstvu i u porodici je socijalna funkcija i specifična i
odgovorna društvena služba. T o niko u socijalizmu teo
rijsk i ne spori i nemoguće je osporavati. Žene koje su
nosioci te društvene funkcije i radnici u tim službama
im aju već i na onsovu toga isto pravo kao radni ljudi u
institucionalizovanim društvenim službama, j
Shvatanja i odgovarajuća rešenja ovih specifičnih
pitanja im aju širok politički značaj u socijalističkom sa
m oupravnom društvu: a) značajan deo danas potisnutih
energija uključilo bi se u politički život i samoupravno
odlučivanje; b ) smanjila bi se sve očiglednija pasivizacija žena u javnom i političkom životu; c ) proširila bi se
primena principa jednakosti građana pred zakonom;
d) pojam proizvođača bi se oslobodio izvesnog demodiranog ekonomizma i prisutnog voluntarizma; e) sma
n jili bi se izvori frustracije, nezadovoljstva i nepravde.
110. Kao i u svim prethodnim društveno-ekonomskim
form acijam a tako i u socijalističkom društvu postoji
odgovarajući raskorak, jaz i protivrečnost između onog
što se proklam uje i onog što se doživljava, između „norm ativnog i stvarnog” ; između govora i čina; između
form alnog i živog ustava i zakona. U socijalističkom
društvu ovo rastojanje (i često sukob) između sfere
proklamovanog i ostvarenog utoliko je veći i karakterističniji ukoliko grupe koje predstavljaju socijalističku
politiku dozvoljavaju sebi volumtarističko ponašanje, ne
�2ENSK0 PITANJE
113
maju u svom izjašnjavanju protivtežu i samokritiku, ili
se često i dobronamerno smatraju obaveznim da obeća
ni socijalistički program stave što pre i „odmah", a če
sto i u svemu, u neposrednu primenu. S druge strane,
ovi rascepi i sukobi, koji često vode u gubitak perspekti
ve i razočarenje masa i same radničke klase, imaju i du
blju društvenu uslovljenost. U većini zemalja socijali
zam je počeo da se ostvaruje ne samo bez sopstvene ma
terijalne, političke i kulturne osnove, već na tlu jednog
nerazvijenog, istorijski zaostalog društva, u kome su
preovlađivali ne samo siromaštvo već i oskudice, lišavanja, predrasude i neotpornosti svih vrsta. ,
Na ovoj opštoj sociološkoj osnovi ravnopravnost i
druga proklamovana prava u korist žena nalaze različita
ograničenja ili se prazne, pretvarajući se u formalnu simulakriju. Svuda i u samom savremenom socijalizmu.
I Žena se oseća nezadovoljnom, jer je stvarno podre
đena na radu, iscrpljena u trivijalnim domaćim i kuć
nim poslovima i obeshrabrena netolerantnom i sve više
neopravdanom praksom hijerarhije i lažnog muškog eli
tizma, za koji je sve više uverena da je izmišljen i na
metnut. Ona nema vremena i snage, a nekad ni
volje i uslova, da se bori za ostvarenje prava koja joj
inače pripadaju. Ali, to ne znači da ne postoje mnoga
prava koja su joj obezbeđena: ona se neposredno ostva
ruju ili ih je danas žena u socijalističkim zemljama već
ostvarila. Ona čine nova neotuđiva ljudska prava*. Soci
jalizam je lična, politička, socijalno-ekonomska i uopšte
građanska prava definitivno podigao na rang ustavnog
principa i opštih ljudskih prava; vršio je (i danas vrši)
pritisak da se ona univerzalizuju unošenjem u međuna
rodne deklaracije i konvencije kao i u nacionalna zako
nodavstva.
�114
D JOVAN ĐORĐEVIć
ar
f Pored toga, u svim socijalističkim zem ljam a po
stoje m nogobrojne i raznovrsne objektivne i subjek
tivne situacije i okolnosti usled kojih su praksa jedna
kosti žene i muškarca i ritam ostvarivanja prava u korist
žena danas blokirani i, u najboljem slučaju, odloženi za
„p o vo ljn ije " vrem e i uslove. Iako su objektivno vrata
svih škola i celog sistema obrazovanja otvorena za omla
dinu, bez obzira na razliku u polu, i mada ima čitavih
škola i fakulteta čija je redovna studentska populacija
ženskog pola, za sve žene ne postoji ista mogućnost, ista
šansa u oblasti školovanja i obrazovanja. U ovom pogle
du ograničenje vrši broj i sastav porodice, njen socijal
ni položaj i finansijska moć. N a ovoj osnovi, koja više
nije klasna u klasičnom smislu, ali koja je još uvek di
ferencirana prema društvenim slojevim a u političko-kultum oj sredini ili, čak, prema snalažljivosti, ženska deca
i žena uopšte spadaju u red drugorazrednih kandidata
za školovanje i obrazovanje. To se posebno odnosi na
seoske i radničke porodice ko je su ne samo žrtve jed
nog specifičnog „buržoasko-selekcionog" obrazovnog me
hanizma već su još uvek prinuđene da, pred nužnošću
izbora usled ograničenih mogućnosti i drugih interesa
porodice, određuju za školovanje čak i „obučavanje" pr
venstveno mušku decu, ostavljajući devojke „kod kuće"
ili „za udaju", koja je često više ili manje problema
tična. |
U svim društvenim sistemima siromaštvo i oskudi
ca, uz društvenu diferencijaciju, neizbežno stvaraju ne
jednakosti među građanima, a te nejednakosti u zaosta
lom društvu najviše pogađaju žene. Pored potlačenih
klasa, žene su uopšte (ne samo kao pripadnik tih klasa)
najviše pogođene oskudicom i hijerarhijom u društvu.
Otuda su one posebno osetljive za napredak, opšte bla
gostanje i jednakost ( i pored njihove izražene želje za
�2ENSK0 PITANJE
115
bogatstvom, modom i isticanjem u odnosu na „drugu",
što je druga strana ove osnovne osetljivosti).
Na sve ove razlike između muškarca i žene, i na ne
sumnjivu podeljenost između njih (u svim oblastima
društvenog života), utiču ukorenjene navike i tradicije;
„aveti prošlosti” i stare generacije, koje još traju i žilavo
se nameću i održavaju tradicionalne skale vrednosti; ali,
to su i navike žena na poslušnost i žrtvovanje u korist
drugoga, najčešće brata i'li uopšte muškarca. Ne samo
starije, već i mlađe žene podržavaju i brane ovaj paseistički i pasivni mentalitet i ovu psihologiju trpljenja,
malog otpora i odricanja od borbe pred fatalnošću
„sudbine” .
Pod uticajem ovih stvarnih stanja i elemenata, koji
čine svakodnevni život i koji je, u krajnjoj liniji, merilo svih realnih situacija i ponašanja ljudi, žena je u
socijalističkom društvu neposredno i posredno, na otvo
reni ili prikriveni, na grub ili „fin i” način, ne samo u
položaju nejednakosti već i podređenosti i poniženosti,
i to u svim dosadašnjim fazama razvitka socijalizma u
svetu. Najduže shvatana kao mitsko biće, ona danas
ima najviše razloga da održava sve pokrete i doktrine
koje demistifikuju društvene odnose i predstave ljudi.
Osnovni nosilac reprodukcije i kreator kulture, žena
je u znatnoj meri gurnuta u „zadnje dvorište” politike i
kulture. Ona to zna i sve je svesnija da je takvo stanje
nametnuto (a ne „prirodno” ) i da ono ne može dugo
trajati (u socijalizmu).
11.
Iako je socijalizam osvojio niz tradicionalnih
oaza nepismenosti i apolitičnosti, ženski deo stanovništ
va predstavlja još uvek veći procenat u skladu nepisme
nosti i apolitičnosti. Iako su usled vekovne potčinjenosti
i po mentalitetu radoznale i otvorene, žene su najmanje
aktivne i najslabiji korisnici u društvenim i kulturnim
�116
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
komunikacijama. T o ih vraća na status građana drugog
reda i podržava svesne ili nesvesne tendencije društva,
odnosno njegovog muškog dela, da se ovakva situacija
održi i potvrdi. Žene im aju interes i sve izrazitiju volju
da izađu iz cirkulacije roba i da zauzmu aktivno mesto
u komunikaciji ideja i kulturnih vrednosti. To traje od
vremena buđenja njihove svesti do savremenog društva
u kome sve više im aju i u kome osećaju da su se individualizovale i da postaju snaga po sebi koja prisvaja
svest za sebe.
12.
U svakom postojećem i poznatom socijalističkom
društvu status, prava i oslobođenje žene se u praksi i u
duhovnoj sferi ostvaruju u tunKciji društvene grupe ili
društvenog sloja u kojem je ona rođena i primorana da
živi, da ostane.
Pored onog što je zajedničko za sve žene, što čini
„žensko pitanje" i što je u socijalizmu po pravilu šire
nego u prethodnim društvenim uređenjima, ne može se
osporavati činjenica da postoje i različiti „problem i
žena", tj. da sve žene nemaju isti položaj i šanse, iako
su „socijalističke žene", tj. građani socijalističke zemlje.
Prema tome, razlike u situaciji među ženama i ovde je
posledica ekonomske, socijalne i kulturne diferencija
cije koju nosi i delim ično reprodukuje socijalističko
društvo u svojoj stvarnosti nedovoljno m aterijalno, kul
turno i duhovno ujednačene i razvijene zajednice. U
ovim uslovima socijalističko društvo reprodukuje grupe
žena koje po svom položaju, interesima, ponašanju i
mentalitetu prenose ili prihvataju poznate kategorije
buržoaskog društva: žena-buržujka, malograđanka i
radnica. Ovaj specifični transfer klasne i grupne struk
ture iz stare u novu društvenu form aciju nedovoljno je
proučavan, ali bez svesti o njemu nema znanja o is torij i
�2ENSK0 PITANJE
117
žene i diferenciranosti njenog položaja i njene svestra
nosti.
Mada su pojedine, u socijalističkim zemljama inače
retke, sociološke ankete orijentisane da u istraživanju
položaja žene potvrde ili zapostave društvenu i kultur
nu diferencijaciju, marksistički metod i marksistička
misao ističu diferencioni pristup; i stvarno stanje, i
istinu traže u konkretnoj igri između principa identifi
kacije i diferencijacije. To se posebno odnosi na mark
sističku naučnu studiju uopšte, i o ženi u socijalizmu
posebno.
Vladajuća politička misao u socijalističkim zem lja
ma načelno ne napušta marksističke (naročito Engelsove i Lenjinove) ideje o ženskom pitanju, ali ih često
u programima, a naročito u praksi, tumači više ili manje
arbitrarno i pragmatski, odnosno prema oceni odnosa
snaga, pod pritiscima „državnog razloga" i demografske
politike i tradicionalizma. Svi veliki marksistički mi
slioci su isticali višestruku eksploataciju i dominaciju
čiji je objekt žena, uključujući i dominaciju i eksploata
ciju uglavnom od strane muškarca. Mesto i značaj tzv.
„muške vlasti" u sistemu vlasti koja potčinjava ženu,
često se izostavlja iz političkih programa i mera, teorij
skih koncepata i iz ideološke i političke b o r b e . e « )
Ovo se ujedno povezuje sa izvesnim manihejskim
shvatanjima koja na apsolutan, odnosno istorijski na
čin suprotstavljaju kapitalizam i socijalizam; a kapitaliz
mu stavljaju na teret celokupno produženje varvarstva i
sve nehumanosti i nepravde koje je on povećao, ali ih
nije stvorio, jer je sve to nesumnjivo poznato u pretkapitalističkoj istoriji društva. Tako se, eksploataciji i
ugnjetavanju žene opisuje pakao u kapitalizmu, a u s o *•) Skoro svi, 1 najnoviji, programi socijalističkih (i komunističkih)
partija i ne pominju žensko pitanje.
�118
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
cijalizm u pripisuje kraj. Iz toga se, manihejskom logi
kom, izvlači prim am ljiv i uspavljujući zaključak, da so
cijalizam samim svojim otvaranjem i postojanjem auto
matski sadrži rešenje svih „istorijskih zagonetki", a time
i „ženske zagonetke"./Stvara se iluzija da samim uki
danjem kapitalizma nastaje društvo jednakosti, blago
stanja, pravde i dobrote. Žene su danas sve više kriti
čari ove i svake druge m itologije. Socijalistička svest
se uspavljuje ako je žene ne dele i ako u nji
hovom svakodnevnom životu ne utvrđuju da su
ga društveni odnosi bitno prom enili. T o je od po
sebnog interesa za pobedu socijalizma, je r su žene
organski borci za socijalizam , u kome vide osnovni uslov
za svoju ljudsku emancipaciju. Žena je ne samo kultur
no već i egzistencijalno socijalistički čovek u potenciji.)
13.
Marksistička nauka pruža osnovu za određene
idejne orijentacije, je r ona, kao dijalektička i istorijska,
zasniva politiku na znanju, a znanje na konkretnoj istini.
Ta konkretna istina, u odnosu na položaj žene uopšte i
u socijalizm u posebno, data je i u samom marksizmu.
Tako je Engels pokazao i dokazao da situacija žene i pre
kapitalizma nije bila ni čovečna, ni tolerantna a da je
kapitalizam, iako je naročito pogoršao situaciju žene na
radu, istovremeno, bez prethodne namere, poboljšao izvesne okolnosti u ženskoj situaciji i doprineo naročito
seksualnom oslobođenju ž e n e . ” )
Uporedo s tim, jedna vrsta uvrijerizma, kojim je,
s vremena na vreme, prošarana vladajuća ideologija u
pojedinim socijalističkim zemljama, dovodi do preuveli
čavanja situacije radnika u „radnom odnosu" i u pri
vredi, što ima za posledicu neuvažavanje još teže i nezahvalnije situacije u kojoj se nalazi žena koja radi
n) Engels, Poreklo
„Kultura", 1964, str. 70.
porodice,
privatne
svojine
i
driave,
Beograd,
�119
2ENSK0 PITANJE
i žena uopšte. Ovu protivrečnost između ideološkog sta
va i stvarnog stanja istakli su mnogi marksistički istra
živači, a naročito Lafarg.5
8)
I Obično se ističe da je prostitucija najstariji za
nat žene. Ali, mnogo stariji i dugotrajniji zanat muškar
ca jeste politika. Politika je istovremeno uslovila i odr
žala stanje u kome se žena nalazi i ona je, istovremeno,
ograničenje i sredstvo u borbi za oslobođenje od takvog
stanja i uopšte za emancipaciju žene. j
2ena je skoro u ćelom svetu, a na prvom mestu u
socijalizmu (i zahvaljujući njemu), osvojila pravo da od
predmeta postane subjekt politike. Ali, ona u punom
smislu nije osvojila politiku, je r nigde još politika nije,
suprotno onom što je Dekart tvrdio za razum, postala
„jednaka stvar svih” . Pored toga žena se još uvek drži
u ćelom svetu izvan centara u kojim a se planira poli
tika i donose kapitalne odluke od značaja za upravlja
nje poslovima od zajedničkog interesa za građane i na
rode. Politička strategija je van uticaja žena, je r je i van
uticaja ljudi, masa. Oslobođenje rada i samoupravlja
nje su istorijska alternativa u vekovnoj praksi politike«
To čini samoupravni socijalizam jednim od novih uslova za oslobođenje žene.
Politika je odbijala ženu, a od nje se odbijala zbog
toga što je vekovno bila „muška profesija” za koju su
se tražile izvesne sposobnosti koje se u političkoj nauci
nazivaju makijavelizmom, a za koje je sam Makijaveli
tvrdio da predstavljaju jedino „mušku vrlinu” . U tom
smislu jezik žene nije politički i ona se još uvek usteže
da ga govori i kad ima mogućnosti da bude saslušana, i
kad to pravi društveni interesi i traže.
“ ) P.
Lafargue,
La Question
de
la femme,
id .
l'Ere
nouvelle,
�120
Dr JOVAN ĐORĐEV Ić
S obzirom na sve to, žena izbegava da drži „muške”
govore (sm atrajući ih vlasničkim i oportunističkim) i da
pravi politiku (naročito „svoju ” ). Ona tako postupa uto
liko pre uikoliko je sigurna da jo j nije lako doći do
glasova većine, u kojim a preovlađuju vladajuće ideje
vremena koje žene ocenjuju kao još uvek pretežno kon
zervativno i pod vlašću „muškarca” . Sve ovo utiče na
to da su ženski pokreti najčešće neimstitucionalizovani i
da je govor žene o politici čas emotivan, čas utopijski,
a njena politička misao nekoherentna.6 ) Opravdano je
®
kad se uzrok ovakvog odnosa između žene i politike na
lazi isključivo u opštoj represiji vo lje i interesa žene. J
Žensko pitanje u socijalizmu nije potpuno rešeno,
niti se ono može rešiti automatski i spontano. To su već
izričito istakli Engels i Bebel. Ali, zahvaljujući marksiz
mu i dosadašnjem skromnom iskustvu socijalističkih ze
malja, problem položaja, prava i oslobođenja žene je
dobio svoju svestraniju i potpuniju definiciju i nove ^
mogućnosti za realno rešavanje.
Marksizam je podigao često sentimentalne izjave i
utopijske težnje u pogledu oslobođenja žene na nivo
m oderne nauke, koja je istovremeno i sredstvo jedne
usmerene i masovne oslobodilačke akcije./Socijalizam
je, svojim idejnim projektom i praksom (bez obzira na
njen ograničen domašaj), ukazao na uslove i puteve
rešavanja ženskog pitanjal Individualistička i liberalis
tička misao gube sve više privlačnost i uticaj na shvatanje i rešavanje životnih pitanja današnjice. Jedinu alter
nativu u ovoj filozofskoj i političkoj dekadenciji pred
stavljaju marksizam i socijalizam. Marksističke ideje i
trojstvo principa socijalizacije, humanizacije i slobode
(koje sadrži socijalizam ) sastavni su deo savremene
" ) To se odnosi na istoriju (sifražetske grupe) i na dana&njicu (he
terogeni „pokreti oslobođenja žena” )-
�ŽENSKO PITANJE
121
studije o ženi i projekta promene njene stvarnosti pre
obražajem opštih društvenih odnosa koji tu stvarnost
uslovljavaju. To je uticalo na to da borba žena dobije
opšti politički (a ne samo grupni, lokalni) značaj i istorijski (a ne samo pomodni) smisao.
Praksa socijalističkog društva nije ni početak, ni
kraj u procesu oslobođenja žena, je r nije ni u procesu
vraćanja svih otuđenja ljudskoj ličnosti. Takvo vre
mensko i prostorno ograničenje bilo bi neteorijski i
antiistorijski koncept.
Ali, u toj praksi se, na otvoren način postavljaju i
postepeno rešavaju osnovni problem i otuđenja žene i
njene moguće ljudske i društvene emancipacije. Ali, ta
praksa smanjuje svoj uticaj, a njena teorija svoju efi
kasnost i moralni prestiž, ako ova ne kritikuje praksu,
i to kako onom što ona neuspešno ili ograničeno obezbeđuje tako i onom što zanemaruje i prikriva.
14.
Marksistička teorija o ženskom pitanju nije ni
potpuna, ni završena. Ona je skicirana u okviru Marksovih i Engelsovih tekstova koji sadrže opštu teoriju o
društvu i društvenim preobražajima i filo zof sko-antropološki koncept čoveka kao ljudskog bića. Sve je to pro
žeto principom humanizma, i to aktivnog i revolucionar
nog humanizma koji predviđa mogućnost uspostavljanja
društva bez otuđenja i nužnosti: društva slobodnih pro
izvođača i ljudskih bića koja ne hrle prema sticanju
trivijalnog „blagostanja", već u uslovima prevazilaženja
oskudice i nemaštine, moralne tuposti i bezizlaznosti, na
laze mogućnost slobodnog života čoveka u jednakosti,
slobodi, bratstvu i ljudskom prijateljstvu. U ovakvom
društvu, tj. u ovakvom projektu komunizma koji znači
humanizam, žena se oslobađa socijalnih i političkih
diferenciranosti, ali čuva i ostvaruje svoju specifičnost
ženskosti i ženstvenosti. Njena uloga u takvom društvu
�122
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
unosi dim enziju sestrinstva u odnose jednakosti i brat
stva a dim enziju zadovoljstva i ljubavi u ljudske odnose.
Teoretičari i borci za ovakvo društvo, k oji su posle
Marksa i Engelsa m islili i vodili akciju naroda i ljudi,
klasa i grupa, a naročito Lenjin i niz drugih pojedinaca
k o ji su se bavili teorijom ženskog pitanja i praksom
borbe za oslobođenje žene, uneli su u opštu teoriju o
ženskom pitanju niz novih elemenata koje je izneo raz
vitak društva na osnovi klasne borbe i borbe žena, kao
i razvitak nauke k oji je omogućio, pre svega marksizam.
K ao i marksizam u celini tako se i marksistička teorija
o ženskom pitanju razvija kako iz sebe tako i iz stalno
novih saznanja nauke i iskustva politike i prakse borbe
žena za oslobođenje. Ova teorija se ne može izjednačiti
sa politikom i kad je usmerena na stvarnu promenu
postojećeg položaja žena.
Preim ućstvo marksizma nad drugim teorijama je i
u tom e što on definiše odnos između politike i nauke,
određujući ujedno njihovu ulogu i domašaj.
Politika se uvek osporava i stoga treba da se za
sniva na neosporivoj nauci koja osvetljava njeno polje,
ne uključujući se potpuno u njega.
Tako politika može biti naučna (marksistička), a
nauka slobodna i kritika politike.
Ovo je od posebnog značaja za dalje, potpunije i
stvarnije shvatanje i rešavanje ženskog pitanja uopšte,
a posebno u socijalizmu.
�IZABRANI TEKSTOVI
MARKSA, ENGELSA, LENJINA
I DRUGIH MARKSISTA
��K . M a r k s (1818— 1883)
COVEK I Ž E N A 1
)
Neposredan, prirodan i nužan odnos čoveka prema
čoveku je odnos muškarca prema ženi. U tom p rirod
nom urođenom odnosu, odnos čoveka prema prirodi ne
posredno je njegov odnos prema čoveku, kao što je
odnos prema čoveku neposredno njegov odnos prema
prirodi, njegovo vlastito prirodno određenje. U tom od
nosu pokazuje se, dakle, na čulan način, svedeno na
očiglednu činjenicu, to koliko je ljudska suština postala
čoveku priroda ili koliko je priroda postala čovekova
ljudska suština. Iz tog odnosa može se, dakle, prosuđi
vati celokupan stupanj čovekovog obrazovanja. Iz ka
raktera tog odnosa sledi koliko je čovek postao za sebe
i koliko je sebe shvatio kao urođeno biće, kao čoveka;
odnos muškarca prema ženi je najprirodniji odnos čo
veka prema čoveku. U njemu se, dakle, pokazuje, koli
ko je prirodno odnošenje čoveka ljudsko, ili koliko je
ljudska suština njemu postala prirodnim bićem, koliko
je njegova ljudska priroda positala njemu prirodom. U
tom se odnosu takođe pokazuje koliko je čovekova po
treba postala ljudskom potrebom, koliko je on u svom
') Podnaslove dao priređivač.
�126
Dr JOVAN ĐORĐEVIC
najindividualnijem postojanju istovremeno i ljudsko
biće. (K . Marks — F. Engels: Dela, tom I I I , „Prosveta",
Beograd, 1972, str. 236).
K A P IT A L IZ A M I PORODICA
Ukoliko fabričko zakonodavstvo reguliše rad u fa
brikama, manufakturama itd., to se isprva ispoljava
samo kao m ešanje u eksploatatorska prava kapitala. Na
protiv, svako regulisanje takozvanog kućnog rada poka
zuje se odmah kao neposredno zadiranje u patria potestas (očinsku vlast), to jest, m oderno rečeno, u rodi
teljski autoritet, a to je korak od koga se bolećivi en
gleski Parlam ent dugo licem em o ustručavao. Ali snaga
činjenica nagnala je da se najzad prizna da krupna in
dustrija, razarajući ekonomsku osnovicu stare porodice
i porodični rad k o ji n joj odgovara, razara i same stare
porodične odnose. Pravo dece m oralo je biti progla
šeno. U završnom izveštaju „Childrens Em ploym ent" —
kom isije od 1866. stoji: „ Iz iskaza svih svedoka izlazi,
na žalost, da deci oba pola ni od koga ne treba toliko
zaštite koliko od njihovih roditelja". Sistem bezm em e
eksploatacije dečjeg rada uopšte, a kućnog rada po
sebno, održava se tako „što roditelji vrše nad svojim
mladim nežnim izdancima sam ovoljno i opako nasilje
bez uzde ili k o n trole... R oditelji ne smeju im ati apso
lutnu vlast da od svoje dece prave proste mašine kako
bi iz njih isterivali svake nedelje toliko i toliko najamni
n e . . . Deca i omladina imaju pravo na zaštitu zakono
davstva od zloupotrebe roditeljske vlasti koja pre vre
mena lom i njihovu telesnu snagu, a njih moralno i inte
lektualno srozava na niža bića". Međutim, nije z lo
�2ENSK0 PITANJE
127
upotreba roditeljske vlasti stvorila neposrednu i posred
nu eksploataciju nezrele radne snage od strane kapitala,
već je obrnuto, kapitalistički način eksploatacije, ukida
jući ekonomsku podlogu koja odgovara roditeljskoj vlas
ti, ovu pretvorio u zloupotrebu.
Uostalom, zar fabričko zakonodavstvo nije javno
priznanje da kapital pomoću krupne industrije eksploatiše žene i decu, da radikalno razara nekadašnju rad
ničku porodicu, što je ekonomska neizbežnost, prizna
nje da je on preobrazio roditeljsku vlast u aparat društ
venog mehanizma, namenjen da posredno ili neposred
no preda kapitalisti decu proletera, koji pod pretnjom
smrtne kazne treba da odigra svoju ulogu posrednika i
trgovca robova. Zar svi napori ovog zakonodavstva nisu
takođe usmereni na sprečavanje ispada tog porobijivačkog sistema.
No, ma kako strahovito i gnusno izgledalo rasulo
stare porodice u kapitalističkom sistemu, ipak krupna
industrija, dodeljujući izvan oblasti domaćinstva, u
društvenoorganizovanim procesima proizvodnje, odluč
nu ulogu ženama, omladini i deci oba pola, stvara novu
ekonomsku podlogu za viši oblik porodice i odnosa oba
pola. Razume se da je podjednako ludo smatrati hrišćansko-germanski oblik porodice apsolutnim, kao i smatra
ti takvim starorimski oblik, ili starogrčki, ili orijentalski,
koji, uostalom, čine jedan niz u istorijskom razvitku.
Isto je tako jasno i to da se sastavljanje kombinovanog
radnog osoblja od individua oba pola i najrazličitijeg
doba, mada se ono u svom spontanom, brutalnom ob
liku, gde radnik postoji za proces proizvodnje, a ne
proces proizvodnje za radnika, predstavlja kužnim vre
lom propadanja i ropstva, mora pod odgovarajućim od
nosima, naprotiv, preokrenuti u izvor humanog razvitka.
{Kapital, tom I, knj. I, „Kultura", Beograd, 1964).
�128
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
EK SPLO A TAC IJA U D A T IH ŽEN A
Gospodin E . . . , fabrikant, obavestio me je da kod
njega za mehaničkim razbojim a rade isključivo žene;
prvenstvo daje udatim ženama, naročito ako imaju po
rodicu koja od njih živi; one su m nogo pažljivije i radije
uče nego neudate, a prinuđene su da do krajnosti napregnu snagu kako bi m ogle nabaviti potrebne namirni
ce. Tako se vrline, i to one svojstvene ženskom karak
teru, izvršuju njemu na uštrb — tako se sve što je
moralno i nežno u njihovoj prirodi pretvara u sredstvo
za njihovo ropstvo i njihove patnje. (Kapital, tom I,
knj. I, prim edba 102, „K u ltura", Beograd, 1964, str. 99).
�F . E n g e ls (1820— 1895)
FURIJE I EM ANCIPACIJA ŽEN A
Furije hvata za reč buržoaziju, njene oduševljene
proroke pre ervolucije i njene zainteresovane slavopojce posle revolucije. On nemilosrdno razgolićuje ma
terijalnu i moralnu mizeriju buržoaskog sveta; on stav
lja pored nje kako blistava obećanja prosvetitelja o dru
štvu u kome će vladati samo razum, o civilizaciji koja
svima donosi sreću, o bezgraničnoj sposobnosti čovečanstva da se usavršava, tako i optimističke fraze savremenih mu buržoaskih ideologija; onda pokazuje kako
svuda najrečitijoj frazi odgovara najbednija stvarnost,
i taj bezizlazan fijasko fraze zasipa zajedljivom poru
gom. Furije nije samo kritičar; njegova uvek vedra
priroda čini ga satiričarom, i to jednim od najvećih sati
ričara svih vremena. Spekulantske podvale koje su cvetale posle propasti revolucije, a isto tako i onaj sitničarski duh koji je zavladao u tadašnjoj francuskoj trgo
vini, opisuje on koliko majstorski toliko i zabavno. Još
je majstorski ja njegova kritika buržoaskog oblika polnih odnosa i položaja žene u bužoaskom društvu. On
prvi kaže da je u jednom društvu stepen ženske emanci
pacije prirodna mera opšte emancipacije (Antidiring,
„Kultura” , Beograd, 1953, srtr. 308).
�130
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
PR E LA Z M A TR IJA R H A T A U PA TR IJAR H AT
U periodu varvarstva na nižem stupnju ljudska rad
na snaga još ne daje nikakav višak, vredan pažnje, iz
nad troškova svog izdržavanja. Stanje se izmenilo sa
uvođenjem gajenja stoke, obrađivanjem metala, tkanja
i, najzad, zem ljoradnje. Kao što su supruge, do kojih je
pre bilo tako lako doći, dobile sad prometnu vrednost i
bile kupovane, tako se dogodilo i s radnom snagom, na
ročito od kad su stada konačno prešla u porodičnu svo
jinu. Porodica se n ije tako brzo množila kao stoka. Bilo
je potrebno više lju di za nadzor nad njom ; u tu svrhu
mogao se upotrebiti u ratu zarobljeni neprijatelj, koji
se, osim toga, mogao rasplođavati isto tako dobro kao
i stoka.
Čim su takva bogatstva jednom prešla u privatnu
svojinu porodica i tamo brzo rasla, ona su zadala snažan
udarac društvu k o je se osnivalo na sindijazmičkom bra
ku i m atrijarhalnom gensu. Sindijazm ički brak je uneo
nov elemenat u porodicu. On je stavio pored rođene
m ajke utvrđenog rođenog oca, koji je još uz to verovatno bio bolje utvrđen nego li mnogi „očevi" danas. Po
tadašnjoj podeli rada u porodici, mužu je padalo u deo
pribavljanje hrane i potrebnih oruđa za rad, pa prema
tom e njemu je pripadala i svojina nad poslednjima; u
slučaju razvoda, on ih je uzimao sa sobom, kao što je
žena zadržavala svoje kućno oruđe i posuđe. Po običaju
ondašnjeg društva, dakle, muž je takođe bio sopstvenik
novog izvora hrane, stoke, a docnije i novog oruđa za
rad, robova. Ali, po običaju istog društva, njega nisu
mogla naslediti njegova deca, je r u pogledu nasleđivanja situacija je bila ovakva.
Po matrijarhatu, dakle, dok god se poreklo računalo
samo po ženskoj lozi i po prvobitnom običaju nasleđi-
�ŽENSKO PITANJE
131
vanja u gensu, gentilni srodnici su u početku nasleđivali
svog umrlog gentilnog druga. Im anje je m oralo ostati u
gensu. S obzirom na beznačajnost predmeta, ono je
u praksi verovatno oduvek prelazilo na najbliže gentilne srodnike, dakle na krvne srodnike s majčine strane.
Deca umrlog muškarca, međutim, nisu pripadala njego
vom gensu, već gensu svoje majke; ona su nasleđivala
majku, u početku sa ostalim majčinim krvnim srod
nicima, docnije, možda, na prvom mestu; ali svoga oca
nisu mogli nasleđivati, je r nisu pripadala njegovom
gensu, a njegovo imanje je moralo ostati u gensu. Dakle,
prilikom smrti sopstvenika stada, stada bi prelazila
najpre na njegovu braću i sestre i na decu njegovih se
stara, ili na potomke sestara njegove majke. Ali nje
gova rođena deca bila su isključena iz nasledstva.
Daikle, ukoliko su bogatstva rasla, ona su, s jedne
strane, davala muškarcu važniji položaj u porodici nego
li ženi, a, s druge strane, podsticala su da se taj poja
čani položaj iskoristi tako što će se tradicionalni red
nasleđa izmeniti u korist dece. Ali, to nije bilo moguće
dok god je važilo poreklo po matrijarhatu. Trebalo je
dakle njega ukinuti, i ono je ukinuto. To nije ni bilo
tako teško kao što nam danas izgleda. Jer ova revolucija
— jedna od najradikalnijih koju su ljudi doživeli — nije
pogodila nijednog od živih članova gensa. Svi njegovi
pripadnici mogli su i dalje ostati ono što su i pre bili.
Dovoljno je bilo jednostavno rešenje da će ubuduće po
tomci muških članova ostati u gensu, a da će potomci
ženskih članova biti isključeni prelaskom u gens svoga
oca. Time su bili ukinuti poreklo po ženskoj lozi i matrijarhalno nasledno pravo, a ustanovljeni muška loza po
rekla i patrijarhalno nasledno pravo. Mi ništa ne znamo
o tome na koji je način i u koje vreme izvršena ova re
volucija među kulturnim narodima. Ona pada sasvim u
�132
Dr JOVAN ĐORĐEVIC
preistorijsko doba. A li da je ona izvršena, dokazano je
više nego što je nužno, naročito onim obilnim tragovima
m atrijarhata koje je sakupio Bahofen; kako se ono lako
izvodi vidim o na prim eru čitavog niza indijanskih ple
mena, gde je tek nedavno izvedena, i još se izvodi, delim ično pod uticajem porasta bogastva i izmenjenog na
čina života (preseljenja iz šume u prerije), a delimično
usled m oralnog uticaja civilizacije i misionara. Od osam
plemena oko Misurija, šest im aju mušku lozu porekla i
naslednog reda, a dva još žensku. Među plemenima
Soni, M i jam i i Delavar ukorenio se običaj da se deci
daje jedno od gentilnih imena očeva gensa da bi prešli
u njega kako bi m ogli da naslede oca. „Kazuistika, uro
đena čoveku, da m enja stvari menjajući im imena! I da
pronađe način da u okviru tradicija skrši tradiciju kad
je neki neposredni interes dao dovoljno podstreka!
(Marks). Tim e je nastala nepopravljiva zbrka koja se
m ogla otkloniti, a delim ično se i otklanja, samo prelazom na patrijarhat. „T o je, izgleda, uopšte najprirodniji
prelaz" (Marks). O tom e šta nam mogu kazati stručnjaci
uporednog prava u pogledu načina kako se ovaj prelaz
odigrao među kulturnim narodima Staroga sveta — na
ravno skoro same hipoteze — up. M. Kovalevski, Tableau
des orig in et de re v olu tio n de la fam ille et de la propriete, Stockholm, 1890.
Ukidanje m atrijarhata bilo je svetskoistorijski poZ ženskog pola. Muškarac je prigrabio krmu i u kući,
na je bila lišena svog dostojanstva, podjarm ljena, pre
tvorena u robinju njegove pohote i prosto oruđe za ra
đanje dece. Ovaj poniženi položaj žena, koji se naročito
otvoreno pokazuje među Grcima herojskog doba i još
više klasičnog doba, postepeno je ulepšavan i licem em o
prikrivan, a mestimično ispoljavan u blažem obliku, ali
nikako nije uklonjen. (P oreklo porodice, privatne svo-
�133
2ENSK0 PITANJE
fine i države, sveska 4, „Popularna politička biblioteka",
Novi Sad, 1974, str. 42).
PO R EK LO MONOGAMIJE
Kao što smo pokazali, ona se razvija iz sindijazmičke porodice u prelazno doba između srednjeg i višeg
stupnja varvarstva; njena krajnja pobeda je jedno od
obeležja početka civilizacije. Ona se zasniva na vlada
vini muškarca, sa izričitim ciljem rađanja dece s neospo
rivim očinstvom, a to se očinstvo zahteva, jer ta deca,
kao rođeni naslednici, imaju da naslede jednog dana
očevo imanje. Monogamska porodica razlikuje se od
sindijazmičke mnogo većom čvrstinom bračne veze, koja
se sada više ne može raskidati po vo lji obe strane. Sada
po pravilu može samo još muž da je raskine i da otera
svoju ženu. Pravo na bračno neverstvo dopušteno mu
je i sada, još na osnovu običaja (Code Napoleon izričito
daje to pravo mužu dok god ne dovede suložnicu u brač
ni dom), te se ono, sa sve većim društvenim razvojem,
sve više praktikuje; ako se žena seti stare polne prakse
i poželi da je obnovi, kažnjava se strože nego ikad ranije.
Taj novi oblik porodice nalazimo u svoj njegovoj
surovosti kod Grka . . .
Grčka žena herojskog doba je, doduše, poštovanija
nego žena u periodu civilizacije, ali ona je na kraju kra
jeva ipak za muža samo mati njegove bračne dece — naslednika, njegova vrhovna upraviteljica kuće i starešina
robinja, koje on može po vo lji učiniti svojim konkubinama, što on i čini. Postojanje ropstva pored monogamije,
prisustvo mladih lepih robinja koje pripadaju potpuno
muzu, dalo je od početka mnogamiji svoje specifično
obeležje — monogamija samo za ženu, ali ne i za muža.
A to obeležje ona ima još i danas.
�134
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
M onogam ija nikako n ije bila plod individualne polne ljubavi, s kojom nije imala ničeg zajedničkog, jer
su brakovi, kao i ranije, bili brakovi iz imovinskih ob
zira. Ona je bila prvi oblik porodice k oji se zasnivao
ne na prirodnim , već na ekonomskim uslovima, naime
na pobedi privatne svojine nad prvobitnom , iskonskom
zajedničkom svojinom . Vladavina muža u porodici i
rađanje dece koja su m ogla biti samo njegova i koja su
bila određena za naslednika njegovog bogatstva — to su
bili jedini i isključivi ciljevi m onogam ije koje su Grci
bez okolišenja izražavali. Inače im je monogamija bila
teret, dužnost prema bogovim a, državi i sopstvenim
precim a koju su prosto m orali izvršiti. U Atini je zakon
prinuđivao ne samo na ženidbu nego i na ispunjavanje
m inimuma takozvanih bračnih dužnosti od strane muža.
(P o re k lo porodice, privatne svojine i države, sveska 4,
„Popularna politička biblioteka", N ovi Sad, 1974, str.
47— 50).
K A R A K T E R MONOGAM IJE
N a taj način m onogam ija se nikako ne ja vlja u isto riji kao izm irenje muškarca i žene, a još daleko ma
nje kao n jegov najviši oblik. Naprotiv. Monogamija se
ja vlja kao podjarm ljivanje jednog pola od strane dru
gog, kao proklam acija suprotnosti polova koja je dotle
nepoznata u celoj preistoriji. U jednom starom neštampanom rukopisu,1) k oji smo 1846. napisali Marks i ja,
nalazim ovo:
„Prva podela rada je ona između muškarca i žene
radi rađanja dece". A danas mogu da dodam: Prva
klasna suprotnost koja se ja vlja u istoriji poklapa se
*) Misli se na Nemačku ideologiju.
�ŽENSKO PITANJE
135
s razvojem antagonizma između muža i žene u m o
nogamiji, a prvo klasno ugnjetavanje — s ugnjetava
njem ženskog pola od strane muškog. Monogamija je
bila veliki istorijski napredak. Ali ona istovremeno, po
red ropstva i privatne svojine, otvara epohu koja tra
je do danas, u k o joj je svaki napredak istovremeno re
lativno nazadak, u k o jo j se blagostanje i razvoj jednih
ostvaruje stradanjem i potiskivanjem drugih. Ona je
ćelijski oblik civilizovanog društva, na kome već mo
žemo proučavati prirodu suprotnosti i protivrečnosti
koje se u punoj meri razvijaju u tom društvu.
Stara relativna sloboda polnih odnosa nije nika
ko iščezla podelom sindijazmičkog, niti pak monogamskog braka. „Stari bračni sistem, sveden na uže granice
postepenim izumiranjem grupa panalua, okružavao je
još uvek porodicu, koja se dalje razvijala, i pravio ju
je sve do svitanja c iv iliza cije.. . On se najzad izgubio
u novom obliku heterizma koji prati ljude i u periodu
civilizacije kao mračna senka koja leži na porodici” .
Pod heterizmom Morgan razume postojanje, po
red monogamskog braka, vanbračnih polnih odnosa
muškarca sa neudatim ženama, koji, kao što je pozna
to, za vreme celog perioda civilizacije cvetaju u najrazličitijim oblicima i sve više prelaze u otvorenu pros
tituciju . . .
Heterizam je ni manje ni više društvena ustanova
kao svaka druga: on nastavlja staru polnu slobodu u
korist muškarca. U stvari, ne samo što ga trpe već u
njemu veselo učestvuju, naročito vladajuće klase, dok
ga na rečima osuđuju. Ali, stvarno, ta osuda nikako ne
pogađa muškarce koji u njemu učestvuju, nego samo
žene, one su žigosane i isterane iz društva, da bi se još
�136
Dr JOVAN ĐORĐEVIC
jednom proklam ovala, kao osnovni društveni zakon,
neograničena vladavina muškaraca nad ženskim polom.
Međutim, time se razvija dnuga protivrečnost u
okviru same m onogam ije. Pored supruga, koji heterizm om ulepšava svoj život, nalazi se zanemarena su
pruga. A nemoguće je im ati jednu stranu protivrečnosti bez druge, kao što se ne može im ati još cela ja
buka u ruci pošto je polovina pojedena. Uprkos tome,
izgleda da je to bilo m išljenje muškaraca dok im nisu
otvorile oči njihove žene. S m onogam ijom se pojavlju
ju dva stalna društvena karakteristična lika k o ji su ra
nije bili nepoznati: ženin stalni ljubavnik i rogonja.
Muškarci su odneli pobedu nad ženama, ali krunisan je
su velikodušno preuzele pobeđene. Uz monogamiju i
heterizam, preljuba je postala neizbežna društvena us
tanova — zabranjivana, strogo kažnjavana, ali nesavla
diva. Izvesnost u pogledu očinstva dece počivala je
kao i ranije, u najboljem slučaju, na moralnom ubeđenju, te da b i rešio nerešivu protivrečnost, Code Napo
leon je propisivao u čl. 312: „U enfan t concu pendant le
mariage a p o u r pere le m ari” — detetu začetom za vre
me braka otac je suprug. T o je krajnji rezultat tri hi
ljade godina monogam ije.
Uostalom, inokosna porodica n ije se nikako svuda
i uvek javljala u klasično-oštrom obliku koji je imala u
Grka. K od Rimljana, k o ji su, kao budući osvajači sveta,
im ali šire, iako m anje istančane poglede od Grka, žena
je bila slobodnija i poštovanija. Rim ljanin je smatrao
da mu je bračna vernost dovoljno zajamčena vlašću
nad životom i smrću svoje žene. Ali najveći napredak
u razvoju m onogam ije nesumnjivo je izražen ulaskom
Nem aca u istoriju, i to stoga što se tada kod njih, verovatno usled njihovog siromaštva, monogamija još
nije, izgleda, potpuno razvila iz sindijazmičkog braka.
�ŽENSKO PITANJE
137
Ovo zaključujemo na osnovu tri okolnosti koje Tacit
pominje: „Prvo, iako je brak smatran za veliku sveti
nju — oni se zadovoljavaju s jednom ženom, žene žive
ograđene čednošću" — poligam ija je ipak vladala među
uglednim članovima i poglavicama plemena, dakle sta
nje slično onom kod Amerikanaca, kod kojih je važio
sindijazmički brak. Drugo, prelaz iz m atrijarhata u pa
trijarhat mogao je biti izvršen tek nedavno, je r je još
majčin brat — najbliži muški genitalni srodnik po ma
trijarhatu — važio kao skoro bliži srodnik od rođenog
oca, što takođe odgovara gledištu američkih Indijana
ca, kod kojih je Marks, kao što je često govorio, na
šao ključ za razumevanje našeg sopstvenog drevnog
doba. Najzad, treće, žene su kod Nemaca bile veoma
cenjene i vrlo uticajne i u javnim poslovima, što je u
neposrednoj protivrečnosti s monogamskom vlašću
muškaraca. To su sve stvari kojim a se Nemci skoro
podudaraju sa Spartancima, kod kojih, kao što smo
videli, sindijazmički brak isto tako još n ije bio potpu
no prevaziđen. S Nemcima je, dakle, i u ovom pogledu
došao do svetske prevlasti jedan sasvim nov element.
Nova monogamija, koja se sad razvijala iz mešavine
naroda na ruševinama rimskog sveta, davala je vlasti
muškaraca blaže oblike i dopuštala ženama, bar spol ja,
daleko poštovaniji i slobodniji položaj nego što su ga
ikad imale u klasičnom starom veku. Tek time je stvo
rena mogućnost da se iz monogamije — u njoj, pored
nje, a nasuprot njoj, kako kad — mogao dostići naj
veći moralni napredak za k o ji jo j dugujemo: današ
nju individualnu polnu ljubav, koja je bila nepoznata
ćelom ranijem svetu. (Poreklo porodice, privatne svo
jine i države, sveska 4, „Popularna politička bibliote
ka” ; Beograd, 1974, str. 50— 52).
�138
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
R A Z V IT A K B R A K A
Prema tome, im am o tri glavna oblika braka, k o ji
uglavnom odgovaraju trim a glavnim periodim a ljud
skog razvoja. Divljaštvu odgovara grupni brak, varvarstvu — sindijazm ički brak, civilizaciji — monogam ija
dopunjena preljubom i prostitucijom . N a višem stup
nju varvarstva, između sindijazm iokog braka i mono
gam ije uklopljeno je gospodarenje muževa nad robi
njam a i poligam ija (P o re k lo porodice privatne svojine
i driave, sveska 4, „Popularna politička biblioteka";
N o vi Sad, 1974, str. 56).
B U R Ž O A SK I B R A K
Buržoasko sklapanje braka u naše vrem e je dvo
jako. U katoličkim zem ljam a roditelji, kao i pre, nala
ze m ladom buržoaskom sinu prikladnu ženu, a posle
dica toga je, naravno, najpuniji razvoj protivrečnosti
k o ji sadrži m onogam ija: obilan heterizam od strane
muža, obilna preljuba od strane žene. Katolička crkva
j e svakako samo stoga i ukinula razvod braka, je r se
u verila da protiv preljube, kao ni protiv smrti, nema
leka. Naprotiv, u protestantskim zem ljam a je pravilo
da se buržoaskom sinu dopušta da s više ili manje slo
bode nađe ženu iz svoje klase, pa se prema tome skla
panje braka može zasnivati na izvesnom stepenu lju
bavi, što se pristojnosti radi uvek i pretpostavlja, kao
što priliči protestantskom licemerstvu. Ovde se muževlje v heterizam slabije praktikuje, a ženina preljuba je
reda. A li kako u braku ma ko je vrste ljudi ostaju onak
vi kakvi su bili pre braka, a buržuji protestantskih ze
m alja su filistri, to ova protestantska monogamija,
�ŽENSKO PITANJE
139
prosečno uzevši najbolje slučajeve, daje bračnu za
jednicu ispunjenu užasnom dosadom, koju nazivaju
porodičnom srećom. N ajb olje ogledalo obe metode
sklapanja braka je roman; za katolički manir — fran
cuski, a za protestantski — nemački. U oba „on dobija"; u nemačkom — mladi čovek devojku, u francus
kom — suprug rogove. K o je pri tome od obojice gore
prošao, nije uvek jasno. Stoga dosada nemačkog ro
mana i izaziva u francuskom buržuju onu istu jezu
kao „nemoral” francuskog romana u nemačkom filistru. Uostalom, u poslednje vreme, otkako „Berlin po
staje svetski grad” , nemački roman počinje da opisuje
manje bojažljivo heterizam i preljubu u njemu, koji
su tamo bili već odavno vrlo dobro poznati.
Međutim, u oba slučaja brak je uslovljen klasnim
položajem učesnika, i utoliko je uvek — brak konvenijencije. Ovaj brak se u oba slučaja dosta često
pretvara u najotvoreniju prostituciju — ponekad obeju strana, a mnogo češće u prostituciju žene, koja se
od obične kurtizane razlikuje samo time što ona svo
je telo ne iznajm ljuje kao najamna radnica za rad na
parče, nego ga jednom za svagda prodaje u ropstvo. I
za sve brakove konvenijencije važe Furijeove reči:
„Kao što u gramatici dve negacije čine afirmaciju, ta
ko se u bračnom moralu dve prostitucije smatraju za
vrlinu” . Polna ljubav postaje i može postati istinsko
pravilo u odnosu prema ženi jedino među potlačenim
kalasama, što danas znači u proletarijatu — pa bio
taj odnos službeno priznat ili ne. Ali ovde su uklonje
ne i sve osnove klasične monogamije. Ovde nema ni
kakve svojine radi čijeg su očuvanja i nasleđivanja baš
stvorene i monogamija, i vladavina muškaraca; ovde,
prema tome, nema nikakve pobude za ustanovljavanje
vladavine muškaraca, čak nedostaju i sredstva, gra-
�140
Dr JOVAN ĐORĐEVIC
dansko pravo, k o je zaštićuje tu vladavinu, postoji samo
za imućne i za njihove odnose s proleterima; ono staje
novaca i stoga, usled siromaštva radnika, nema nikak
vog značaja za odnos radnika prema svojoj ženi. Tu
odlučuju sasvim druge lične i društvene okolnosti. A
otkako je krupna industrija premestila ženu iz kuće na
tržište rada i u fabriku, i načinila je dosta često hra
niteljem porodice, potpuno je uklonjen u proleter
skom stanu poslednji ostatak vladavine muškaraca —
osim možda nešto brutalnosti prem a ženi, koja je uze
la maha otkako je uvedena m onogam ija. Na taj način
proleterska porodica nije više monogamska porodica
u strogom smislu, čak i pored najstrasnije lj-ubavi i
najpostojanije vem osti obe strane i uprkos svim mogu
ćim duhovnim i svetovnim blagoslovima. Stoga ovde
večiti pratioci m onogam ije, heterizam i preljuba, ima
ju sasvim beznačajnu ulogu; žena je u stvari ponovo
stekla pravo na razvod braka, i ako se dvoje ne mogu
složiti, oni se radije razilaze. Ukratko, brak proletera
je monogamski u etim ološkom smislu reči, ali ni u kom
slučaju u njenom istorijskom smislu. (Poreklo porodi
ce, privatne svojine i države, sveska 4, „Popularna po
litička biblioteka"; N ovi Sad, 1974, str. 53— 55).
P R A V N I POLOŽAJ Ž E N E
I U SLO VI NJENOG OSLOBOĐENJA
Naši pravnici svakako nalaze da napredak zakono
davstva oduzima ženama u sve većoj m eri razlog da se
žale. Savremeni oivilizovani zakonski sistemi sve više
priznaju: pravo, da bi brak bio punovažan, ugovor
mora biti sklopljen dobrovoljno od obe strane, i drugo,
da i za vrem e braka obe strane, jedna prema drugoj,
�ŽENSKO PITANJE
141
moraju imati ista prava i dužnosti. Kad bi se ova dva
zahteva konsekventno sprovela, onda bi žene imale sve
što mogu zahtevati.
Ova čisto pravnička argumentacija potpuno se po
dudara sa onom .koju upotrebljava radikalni republi
kanski buržuj da bi odbio proletera i pozvao ga da ne
remeti mir .. . Ugovor o radu treba da bude dobrovolj
no sklopljen od obe strane. Smatra se da je dobrovolj
no sklopljen čim zakon na hartiji izjednači obe straDe. Moć .koju jednoj strani daje različit klasni položaj,
pritisak koji on vrši na drugu stranu — stvarni eko
nomski položaj obe strane — to se zakona ništa ne tiče.
I za vreme trajanja ugovora o radu trebalo bi, opet,
da obe strane budu ravnopravne dok god jedna ili
druga strana izrično ne odustane. Što ekonomski po
ložaj primorava radnika da se odrekne čak i poslednje prividnosti ravnopravnosti, zato opet nije kriv
zakon.
U odnosu na brak, zakon, čak i najnapredniji, pot
puno je zadovoljan čim su učesnici formalno izjavili
u zapisniku svoj dobrovoljni pristanak. Šta se događa
iza pravnih kulisa, gde se odigrava stvarni život, kako
se dolazi do dobrovoljnog pristanka, o tome se ne mogu
brinuti zakon i pravnik. A ipak bi ovde najprostije upoređenje prava trebalo da pokaže pravniku šta u stvari
znači dobrovoljni pristanak. U zemljama gde je deci
zakonom obezbeđen zakonski deo roditeljske imovine,
gde ona, dakle, ne mogu potpuno biti lišena nasledstva — u Nemačkoj, u zemljama francuskog prava itd.,
;— deca moraju imati, pri sklapanju braka, roditeljski
pristanak. U zemljama engleskog prava, gde zakon ne
traži roditeljski pristanak pri sklapanju braka, rodite
lji imaju punu slobodu testamentalnog raspolaganja
svojom imovinom i mogu po vo lji lišiti nasleđa svoju
�142
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
decu. Jasno je da uprkos tome, i baš stoga, sloboda
sklapanja braka u Engleskoj i Americi, u klasama gde
ima Šta da se nasledi, u stvari nije ni za dlaku veća
Dego u Francuskoj i Nem ačkoj.
N ije bolje ni s pravnom ravnopravnošću muža i
žene u braku. N jih ova pravna nejednakost, koju smo
nasledili od ranijih društvenih odnosa, nije uzrok, već
posledica ekonom skog ugnjetavanja žena. U starom
komunističkom domaćinstvu, ko je je obuhvatalo mno
go bračnih parova i njihovu decu i gde je ženama povereno vođenje domaćinstva, bilo je isto toliko javna,
društvenonužna radinost koliko i rad muškaraca na
pribavljanju životnih namirnica. Ovo se izmenilo s
patrijarhalnom porodicom i, još više, s monogamskom
inokosnom porodicom . Vođenje domaćinstva izgubilo
je svoj javni karakter. Ono se više nije ticalo društva.
Ono je postalo privatna služba; žena je postala prava
služavka, isključena iz učešća u društvenoj proizvodnji.
Tek jo j je krupna industrija našeg doba — i to samo
proleterki — opet otvorila put u društvenu proizvod
nju, no s tim da ostaje isključena iz javne proizvodnje
i da ne m ože ništa privređivati ako ispunjava svoje
dužnosti u privatnoj -službi porodice; i da nije u stanju
da ispunjava svoje porodične dužnosti ako želi da uz
m e udela u javnoj radinosti i da samostalno privre
đuje. A kakav je položaj žene u fabrici takav jo j je po
ložaj u svim poslovnim granama, sve do lekarstva i advokature. Moderna inokosna porodica osnovana je na
otvorenom ili prikrivenom domaćem ropstvu žene, a
m oderno društvo je masa koja se sastoji od inokosnih
porodica kao svojih molekula. Danas u velikoj većini
slučajeva, bar u imućnim klasama, muž mora da bude
onaj k o ji privređuje, branilac porodice, a to mu daje
položaj gospodara koane n ije potrebno nikakvo poseb
�ŽENSKO PITANJE
143
no pravno povlašćivanje. On je u porodici buržuj, a
žena predstavlja proletarijat. U industrijskom svetu,
međutim, specifičan karakter ekonomskog ugnjetava
nja koje podnosi proletarijat istakao se u svojoj punoj
oštrini tek kad su uklonjene sve zakonske posebne pri
vilegije kapitalističke klase i kad je uspostavljena puna
pravna ravnopravnost obe klase; demokratska republi
ka ne ukida suprotnost obe klase; ona, naprotiv, tek
pruža tie na kome će se borbom rešiti suprotnost. A is
to tako će specifični karakter vladavine muža nad že
nom u modernoj porodici, nužnost i način njihovog is
tinskog društvenog izjednačenja izaći na punu svetlost
dana tek onda kad obe strane budu pravno potpuno
ravnopravne.
Onda će se pokazati da je za oslobođenje žena
prvi preduslov ponovno uvođenje celog ženskog roda
u javnu radinost, a da ovo opet iziskuje uklanjanje
svojstva inokosne porodice kao društvene privredne je
dinice. (Poreklo porodice, privatne svojine i države,
sveska 4, „Popularna politička biblioteka"; N ovi Sad,
1974, str. 55— 56).
K O M U N ISTIČ K O DRUŠTVO I PORODICA
21. pitanje:
Kakav će uticaj izvršiti komunističko društvo na
porodicu?
Odgovor:
Ono će odnos oba pola učiniti čistim privatnim od
nosom kojd se tiče samo zainteresovanih osoba i u
koje se društvo ne treba mešati. Ono to može jer ukla
nja privatnu svojinu i decu zajednički odgaja, a time
�144
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
uništava obe osnove dosadašnjeg braika: zavisnost žene
od muškarca i zavisnost dece od roditelja koju uzro
kuje privatna svojina. Ovde leži i odgovor na dreku
visokom oralnih malograđana protiv komunističke za
jednice žena. Zajednica žena je pojava koja sasvim
pripada građanskom društvu, a danas potpuno postoji
u prostituciji. Prostitucija se zasniva na privatnoj svo
jin i i nestaje zajedno s njom . Dakle, komunističko
društvo umesto da uvodi zajednicu žena, ono je, na
protiv, ukida. (.P rin cip i komunizma, na francuskom ).
�V . I. L e n j in (1810— 1924)
LIC EM E RSTVO VLADAJUĆIH KLASA
Čak i obično poznavanje zakonodavstva buržoaskih zemalja koje se odnosi na brak, razvod i vanbračnu decu, kao d tamošnje prilike, pokazaće svakom koga
interesuju ta pitanja da današnja buržoaska demokra
tija, čak i u najdemokratskijim buržoaskim republika
ma, ima zaista feudalistički stav prema ženi i vanbračnoj ded.
Ako se devedeset dva razvoda na deset hiljada bra
kova čine gospodinu Sorokinu kao ogromna brojka,
ostaje nam onda jedino da pretpostavimo da je autor
živeo i bio vaspitan u nekom manastiru, toliko izolovan od života da je teško poverovati da takav manas
tir i postoji, ili pak da autor izobličuje istinu da bi
učinio uslugu rea kd ji i buržoaziji. K o god, ma i naj
manje, poznaje društvene prilike u buržoaskim zem
ljama, zna da je stvaran broj razvoda (nepotvrđenih,
naravno, od crkve d zakona) u stvari svuda daleko veći.
U tom pogledu, Rusija se razlikuje od drugih zemalja
po činjenici što njeni zakoni umesto da sankcionišu
licemerstvo i obespravljenost žene i njenog deteta, ob
javljuju otvoreno i u im e države sistematski rat sva
kom licemerstvu i svakoj nepravdi. (Dela, tom X X V III,
str. 189, na ruskom).
�146
Dr JOVAN ĐORĐEVIČ
R A D N IČ K A K LA S A I N E O M A LT U Z IJA N IZ A M
N a kongresu lekaira u Pirogovu pitanje abortusa,
odnosno nasilno izvršenih pobačaja, izazvalo je veliko
interesovanje i pokrenulo mnoge rasprave. Izvestilac
Ličkus izneo je podatke o vrlo velikom broju abortusa
u državama koje se danas smatraju civilizovanim.
U N ju jork u je registrovano 80 000 abortusa za go
dinu dana; u Francuskoj 36 000 svakog meseca. U Sen-Petersburgu procenat abortusa se više nego udvostru
čio u toku 5 godina.
Kongres lekara u Pirogovu je m išljenja da abor
tus ne bi trebalo da povlači sudsko gonjenje za majku,
kao i da lekar ne bi trebao da bude sudski proganjan,
izuzev u slučaju da je intervenciju izvršio iz „koristo
lju b lja ".
Većina lekara koji su se izjasnili protiv kažnjava
nja abortusa dotakli su se, prirodno, tokom diskusije
takođe i takozvanog neamaltuzijanizma (odnosno, konIraceptivnih sredstava) i tom prilikom se istovreme
no osvrnuli na društvenu stranu tog problema. Tako
je, na prim er, po pisanju lista Ruskoje slovo, gospodin
Vigdorčik rekao, „da treba pozdraviti kontraceptivna
sredstva", dok je gospodin Astrahan uzviknuo pozdrav
ljen burom aplauza: „Prisiljavaju nas da ubedimo maj
ke da donesu na svet decu da bi bila sakaćena u za
vodim a za školovanje, da bi bila izručena na milost i
nemilost sudbine, da bi bila doterana do samoubistva!"
Ako je tačno da je ovakva tirada gospodina Astrahana izazvala buru odobravanja, to me ni m alo ne
čudi. Slušaoci su bili iz redova srednje i sitne buržoa
zije sa buržoaskom psihologijom . Zar se od njih moglo
očekivati nešto više od takvog bljutavog liberalizma?
�ŽENSKO PITANJE
147
Međutim, posmatrano sa tačke gledišta radničke
klase, skoro je nemoguće naći jasniji prikaz reakcio
narne suštine i potpune budalaštine „društvenog maltuzijanizma" nego što je rečenica gospodina Astrahana.
„Doneti na svet decu da bi bila sakaćena” . Zar
samo zato? A zašto, najzad, ne zato da bi se bolje bo
rila, da bi bila brojnija, sa više svesti i snage od nas
da se suprotstave uslovima života koji sakate i upropašćuju našu generaciju?
Eto, u tome se sastoji glavna razlika između psi
hologije zemljoradnika, zanatlije, intelektualca, u stvari
sitnog buržuja i psihologije jednog proletera.
Sitni buržuj vidi i oseća da tone, da život stalno
postaje sve teži, da je borba za egzistenciju sve nemi
losrdnija, da njegov položaj i položaj njegove porodi
ce postaje sve bezizlazniji. A to i jeste neosporna či
njenica. I protiv toga protestuje sitan buržuj.
Ali kako protestuje?
Protestuje kao pripadnik klase 'koja nepovratno
propada, koja je izgubila veru u budućnost, klase
koja je potučena i trula. Tu nema pomoći: dakle, neka
bude što manje dece koja trpe naše patnje i naša stra
danja, našu bedu i naša poniženja, eto to je vapaj sit
nog buržuja.
Svestan radnik je beskonačno daleko od ovakvog
gledišta. On ne dozvoljava da mu ovakve jadikovke, ma
koliko one bile iskrene i potresne, zamračuju svest.
Da takođe i mi, radnici i masa sitnih posednika živi
mo pritisnuti patnjom i povijeni pod nepodnošljivim
teretom. Naša generacija trpi više nedaća nego genera
cija naših očeva. Ali, s druge strane mi smo mnogo
srećniji nego što su bili naši očevi. Mi smo naučili d
brzo učimo da se borimo — i to da se borimo ne usam
ljeno kao što su to činili najbolji među našim očevi
�148
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
ma, ne u im e parola buržoaskih frazera, ikoje su nam
potpuno strane, već za naše parole, parole naše klase.
M i se borim o uspeŠnije od naših očeva. A naša deca
će je i dovršiti.
Eto zbog čega sm o — i eto jedino zbog čega smo
— odlučni neprijatelji naomaltuzijamizma, ove težnje
svojstvene uskom i egoističnom bračnom paru sitnoburžoaskom k o ji prestravljeno m rm lja: „Gospode, daj
nam da se održim o, pa bilo na k o ji način; a što se tiče
dece bolje da ih i nema".
Prirodno, ovo nas ne sprečava da zahtevamo pot
punu izmenu svih zakona kojim a se zabranjuje abor
tus i o b javljiva n je medicinske literature o ikontraceptivnim sredstvima i si. Ovi zakoni su jedno od licem erstva vladajućih klasa. O vi zakoni ne leče bolesti
kapitalizma, već su izuzetno kobni i teški za potlačene
mase. Sloboda medicinske propagande i zaštita osnov
nih građanskih prava građana i građanki je jedna stvar.
A društvena teorija neomaltuzijanizma je nešto sasvim
drugo. Svesni radnici će uvek voditi nepoštednu borbu
protiv nastojanja da se ova reakcionarna i podla te
o rija ubacuje u najnapredniju klasu današnjeg druš
tva, onu k o ja je najjača i n ajbolje priprem ljena na ve
like promene. (Dela, tom X V I, str. 497— 499, na ruskom).
BORBA ZA PRAVO GLASA
O pitanju ženskog prava glasa rezolucija je takođe
prim ljena jednoglasno. Samo jedna Engleskinja iz poluburžoaskog „Fabijanskog društva" se zalagala za to
da se dopusti borba ne za potpuno žensko pravo glasa,
već za ograničeno u korist imućnih. Kongres je prihvatio
gledište da je u kampanji za žensko pravo glasa neop-
�ŽENSKO PITANJE
149
hodno u potpunosti braniti principe socijalizma i rav
nopravnosti muškaraca i žena, ne krnjeći te principe ni
zbog kakvih razloga oportuniteta.
U Kom isiji je izbila zanim ljiva nesuglasica povo
dom toga. Austrijanci (V iktor Adler, Adelhajn Pop) su
pravdali svoju taktiku u borbi za sveopšte izborno pra
vo muškaraca: radi izvojevanja toga prava oni su smat
rali za pogodno da u agitaciji ne ističu u prvi plan zah
tev o izbornim pravima i za žene. Nemački socijaldem o
krati, naročito Klara Cetkin, protestovali su protiv
toga još onda kada su Austrijanci vodiLi svoju kampa
nju za sveopšte izborno pravo. Cetkin je u štampi izjav
ljivala da nikako nije trebalo ostavljati u senci zahtev
za izbornim pravima žene, da su Austrijanci oportunis
tički žrtvovali princip iz razloga udobnosti, da oni ne
bi oslabili, već bi pojačali silinu agitacije i snagu narod
nog pokreta da su isto tako energično branili i pravo
glasa žena. U Kom isiji se Klari Cetkin u potpunosti pri
ključila i druga istaknuta nemačka socijademokratkinja,
Cic. Alderova popravka koja je posredno branila austrij
sku taktiku (u toj popravci se govori samo o tome da ne
bude prekida u borbi za izborno pravo stvarano za sve
građane, a ne o tome da se borba za izborno pravo vodi
uvek sa zahtevom za jednakost prava muškarca i žena)
— bila je odbačena sa 12 glasova protiv 9. Gledište K o
misije i Kongresa može biti najtačnije izvršeno sledećim
rečima napred pomenute Cic iz njenog govora na Među
narodnoj konferenciji socijalistkinja (ta Konferencija
je održana u Štutgartu u isto vreme s kongresom): ,,Mi
treba da principijelno tražimo sve ono što smatramo da
je pravilno — govorila je Cic — i samo u slučaju kad
nam nedostaje snage za borbu, mi prihvatamo ono što
možemo ostvariti. Takva je uvek bila taktika socj j ^ ^ L
mokratije. Sto skromniji budu naši zahtevi,
�150
Dr JOVAN ĐORĐEVIC
skrom niji biti i ustupci v la d i" . . . Iz ovog spora austrij
skih i nemaćkih socijal dem okrati ja čitalac može videti
kako se najbolji marksisti strogo odnose prema najma
njim odstupanjima od isprobane, principijelne revolu
cionarne taktike. {Izabrana dela, knj. 6, „Kultura", Be
ograd, 1960, str. 23— 24).
PR AVO N A RAZVOD
Prim er razvoda očigledno pokazuje da se ne može
biti dem okrat i socijalist a da se odmah ne zahteva pot
puna sloboda razvoda, je r nepostojanje te slobode jeste
najgore tlačenje ugnjetenog pola žene, iako nije nimalo
teško dokučiti da priznanje slobode odlaska od muževa
n ije poziv svim ženama da odlaze.
. . . U kapitalizm u su obični, ne kao pojedin i sluča
jevi, nego kao tipična pojava, takvi uslovi kad je ugnjetenim klasama nemoguće „realizovati" njihova dem o
kratska prava. Pravo razvoda ostade u većini slučajeva
neostvarljivo u kapitalizmu, je r je ugnjeteni pol prignje
čen ekonomski, je r žena pri kakvoj hoćete dem okratiji
ostaje u kapitalizmu „kućna robin ja", robinja zatvorena
u spavaću sobu, dečju sobu, kuhinju. Pravo biranja „svo
jih " narodnih sudija, činovnika, učitelja, porotnika itd.
takođe je u većini slučajeva u kapitalizmu neostvarljivo
upravo zbog ekonomske prignječenosti radnika i selja
ka. T o isto važi i za demokratsku republiku: naš pro
gram je ,y
proglašava" kao „sam održavlje naroda” , iako
svi sooijaldem okrati odlično znaju da u kapitalizmu naj
dem okratskija republika vodi samo k potkupljivanju či
novnika od strane buržoazije i k savezu berze s vladom.
Samo ljudi koji su sasvim nesposobni da m isle ili
su sasvim neupoznati s marksizmom zaključuju otuda:
znači, od republika nikakve koristi, od slobode razvoda
�ŽENSKO PITANJE
151
nikakve koristi, od dem okratije nikakve koristi, od sam oopredeljenja nikakve koristi! A marksisti znaju da
demokratija ne odstranjuje klasno ugnjetavanje, nego
samo čini klasnu borbu čistijom, širom, otvorenijom , oš
trijom; to nam je i potrebno. Što je sloboda razvoda
potpunija, to je jasnije ženi da je izvor njenog „kućnog
ropstva" kapitalizam, a ne bespravnost. Što je državno
uređenje demokratskije, to je jasnije radnicima da je
koren zla kapitalizam, a ne bespravnost. Što je nacio
nalna ravnopravnost potpunija (ona nije potpuna bez
slobode odvojenja), to je jasnije radnicima ugnjetene
nacije da je stvar u kapitalizmu, a ne u bespravnosti i
tako dalje.
.. . Pravo razvoda, kao i sva demokratska prava bez
izuzetka, u kapitalizmu je teško ostvarljivo, i uslovno
je, ograničeno, formalno usko, ali i pored toga one koje
odriču to pravo nijedan čestiti socijaldemokrat ne samo
što neće smatrati socijalistim a nego ni demokratima. A
u tome je sva suština. Sva „dem okratija" se sastoji u
proglašavanju i ostvarivanju prava koja su ostvarljiva
vrlo malo i vrlo uslovno u kapitalizmu, a bez takvog
proglašavanja, bez borbe za prava odmah i neodložno,
bez odgajanja masa u duhu takve borbe socijalizam
nije moguć. (.Izabrana đela, knjiga 10, „Kultura” , Beog
rad, 1960, str. 225— 227).
POTPUNA JEDNAKOST ZA ŽENE
Glavno, osnovno u boljševizmu i ruskoj oktobar
skoj revoluciji jeste uvlačenje u politiku upravo onih
koji su najviše bili ugnjetavani pod kapitalizmom. Njih
su kapitalisti ugnjetavali, obmanjivali, pljačkali i pod
monarhijom i demokratsko-buržoaskim republikama.
�152
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
T o ugnjetavanje, to obm anjivanje, ta pljačka narod
nog rada od strane kapitalista bili su neizbežni dok je
vladala privatna svojina na zemlju, fabrike, zavode.
Suština boljševizm a, suština sovjetske vlasti sas
to ji se u tome da se — razgolićujući laž i licemernost
buržoaskog demokratizma, ukidajući privatnu svojinu
na zem lju, fabrike, zavode — sva državna vlast koncentriše u rukama radnih i eksploatisanih masa. One
same, te mase, uzimaju u svoje ruke politiku, tj. stvar
izgradnje novoga društva. Zadatak je težak, mase iz
mučene i prignječene kapitalizmom, ali drugog izlaza
iz najam nog ropstva, iz robovanja kapitalizma nema i
ne m ože biti.
A uvući mase u politiku nije moguće ako se u po
litiku ne uvuku žene. Jer je ženska polovina ljudskog
roda pod kapitalizm om dvostruko ugnjetena. Radnicu
i seljanku ugnjetava kapital, a povrh toga one čak i u
najdem okratskijim buržoaskim republikama ostaju,
prvo, nepunopravne, je r ih zakon ne izjednačuje s mu
škarcem; drugo — i to je glavno — one ostaju u „kuć
nom ropstvu” „kućne rob in je” , je r ih davi najpipav iji, najgrublji, najtegobniji rad u kuhinji i uopšte u
pojedinačnom kućnom gazdinstvu i porodici, koji čo
veka najviše zaglupljuje.
Boljševička, sovjetska revolucija podseca korene
ugnjetavanja i nejednakosti žena tako duboko kako se
nije usuđivala da ih podseče nijedna partija i nijedna
revolucija na svetu. Od zakonske nejednakosti žene s
muškarcem nije kod nas, u Sovjetskoj Rusiji, ostalo
ni traga. Sovjetska vlast je potpuno uništila naročito
odvratnu, podlu, licemernu nejednakost u bračnom i
porodičnom pravu, nejednakost u odnosu prema detetu.
�153
2ENSK0 PITANJE
To je tek prvi korak ka oslobođenju žene. Ali ni
jedna od buržoaskih, pa i najdemokratskijih republika
nije se usudila da učini ni taj prvi korak. N ije se usu
dila iz straha pred „svetom privatnom svojinom ".
Drugi i glavni korak jeste ukidanje privatne svo
jine na zemlju, fabrike, zavode. Time, i jedino time,
otvara se put ka potpunom i stvarnom oslobođenju
žene, njenom oslobođenju od „kućnog ropstva" putem
prclaza od sitnog pojedinačnog kućnog gazdinstva na
krupno podruštvljeno gazdinstvo.
Taj prelaz je težak, je r se ovde radi o preobražaju
najukorenjenijeg, najuobičajenijeg, najukočenijeg, okoštalog „poretka” (istinu reći, nagosti i divljaštva, a ne
„poretka"). Ali je taj prelaz započeo, stvar je pokre
nuta, pošli smo novim putem. (Izabrana đela, Sveska
14, „Kultura” , Beograd, 1960, str. 216— 218).
NEMA DEM OKRATIJE BEZ ŽEN A
Ne može se osigurati istinska sloboda, ne može se
graditi demokratija — a da se i ne govori o socijalizmu
— ako se ne uključe žene u javnu službu, službu m ili
cije, u politički život, ako se ne otrgnu iz zagluplju
juće atmosfere domaćinstva i kuhinje. (Dela, tom XX ,
str. 38, na ruskom).
ŽEN A I JA VN I Ž IV O T
Bez pridobijanja žena za samostalno učešće ne sa
mo u političkom životu uopšte nego i za stalnu, opštu
javnu službu ne može biti ni govora ne samo o socija
lizmu nego ni o potpunoj i čvrstoj demokratiji. A funk-
�154
Dr JOVAN ĐORĐEVIC
cije „p o licije", kao što su staranje o bolesnicima, o bes
prizornoj deci, o zdravoj ishrani itd., ne mogu biti na
zadovoljavajući način ostvarene bez ravnopravnosti
žene na delu, a ne samo na papiru.
M i nismo utopisti. M i znamo da svaki polukvalifikovani radnik i svaka kuvarica nisu sposobni da od
mah počnu da upravljaju državom. U tom se mi slaže
m o s kadetima, s Breškovskim i s Ceterelijem. Ali mi
se razlikujem o od svih ovih građana time što tražimo
da se smesta prekine s predrasudom da su tobože samo
bogataši ili činovnici k o ji potiču iz bogatih porodica u
stanju da upra vljaju državom, da obavljaju tekući,
svakodnevni posao upravljanja (Izabrana dela, knj.
X I, „K u ltu ra", Beograd, 1960, str. 344).
PO TPU N A R A V N O PR A V N O S T ZA ŽEN E
Radnici najvećim delom treba da učestvuju u iz
borim a. Sovjetska vlast je prva, i jedina na svetu, uki
nula stare buržoaske zakone, sramne zakone koji su
utvrđivali zakonsku potčinjenost žene i privilegije čoveka, posebno u braku i u odnosu na decu. Sovjetska
vlast je, kao prva i jedina vlast radnika na svetu, uki
nula sve privilegije koje su, vezane za vlasništvo, pos
tojale u korist čoveka, u porodičnom pravu i najdemo
kratskijih buržoaskih republika.
Tam o gde postoje zem ljoposednici, kapitaliste i tr
govci, tamo ne m ože biti jednakosti između čoveka i
žene, čak ni pred zakonom.
Tam o gde nema zemljoradnika, kapitalista i trgo
vaca, tamo gde vlast radnika gradi novi život bez svo
jih ugnjetača, tamo ima jednakosti između čoveka i
žene pred zakonom.
�155
ŽENSKO PITANJE
Ali, to je nedovoljno.
Jednakost pred zakonom još ne znači i jednakost
u životu.
Mi očekujemo da će radnica steći svoju jednakost
sa radnikom, ne samo pred zakonom već isto tako i u
životu. Zbog toga je potrebno da radnice sve značajni
je učestvuju u rukovođenju javnim poslovima i držav
noj administraciji.
Učestvujući u javnom životu, žene će se brzo iz
graditi i dostići ljude.
Izaberite dakle što veći broj radnica komunista ili
vanpartijki u Sovjet! N ije važno ako jedna poštena
radnica, pametna i savesna u svom poslu, ne pripada
Partiji: izaberite je u Moskovski sovjet!
Neka bude što više radnica u Moskovskom sovje
tu! Neka moskovski proletarijat pokaže da je spreman
da sve učini, da će učiniti sve da bi se borio do pobede protiv stare nejednakosti, protiv starog buržoaskog
ponižavanja žene.
Proletarijat neće postići potpuno oslobođenje uko
liko ne izvojuje potpunu slobodu za žene. (Dela, tom
XXV, str. 40—41, na ruskom).
ŽENA I REVOLUCIJA
Uzmite položaj žene. Nijedna demokratska partija
na svetu ni u jednoj od najnaprednijih buržoaskih re
publika u toku decenije nije uradila, u tom pogledu,
ni stoti deo onoga što smo mi uradili već u toku prve
godine naše vlasti. Mi u pravom smislu reči nismo os
tavili ni kamen na kamenu od podlih zakona o nerav
nopravnosti žene, o ograničenjima pri razvodu braka, o
�156
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
odvratnim form alnostim a za koje je razvod vezan, o
nepriznavanju vanbračne dece, o traženju njihovih oče
va itd. — zakona č iji su ostaci m nogobrojni u svim civilizovanim zem ljam a, na sramotu buržoazije i kapita
lizma. M i im am o hiljadu puta pravo da se ponosimo
onim što smo učinili u toj oblasti. Ali što smo čistije
čistili tlo od krša starih, buržoaskih zaikona i ustanova,
to nam je postajalo jasnije da je to čišćenje terena na
groblju, ali još ne i sama gradnja.
Žena je i dalje kućna robinja, i pored svih oslo
bodilačkih zakona, je r nju pritiska, davi, zaglupljuje,
ponižava sitno kućno gazdinstvo, prikivajući je za »ku
hinju i dečju sobu, rasipajući njen rad na strahovito
neproduktivan, sitan, razdražujući, zatupljujući, za
glupljujući posao. Pravo oslobođenje žene, pravi komu
nizam će početi tek tamo i tada, gde i kada bude po
čela masovna borba (kojom rukovodi proletarijat koji
poseduje državnu vlast) protiv tog sitnog kućnog gaz
dinstva ili, tačnije, kad bude počeo njegov masovni
preobražaj u krupno socijalističko gazdinstvo.
Da li u praksi posvećujem o dovoljno pažnje tom
pitanju koje je teoretski za svakog komunistu van dis
kusije? Razume se, ne. Da li se dovoljno pažljivo od
nosim o prema klicama komunizma k oje već sada pos
toje u toj oblasti? Ne, i još jedanput ne. Menze, jasle,
d ečiji vrtovi — to su prim eri tih klica, to su ona jed
nostavna, svakidašnja sredstva koja ne zahtevaju niš
ta pompezno, visokoparno, svečano, ali koja mogu da
fa k tičk i oslobode ženu, mogu da faktički smanje i uni
šte njenu nejednakost s muškarcem što se tiče njene
uloge u društvenoj proizvodnji i u javnom životu. Ta
sredstva nisu nova, njih je stvorio (kao i uopšte sve ma
terijalne preduslove socijalizm a) krupni kapitalizam,
�ŽENSKO PITANJE
157
ali su ona pod 'kapitalizmom ostala, prvo, retkost, dru
go — što je naročito važno — ili trgovačka preduzeća,
sa svim najgorim stranama špekulacije, profiterstva,
prevare, falsifikata, ili „akrobatstvo buržoaske dobrotvornosti” , koju su najbolji radnici s pravom mrzeli i
prezirali.
Nema sumnje da sada ima kod nas mnogo više
tih ustanova i da one počin ju m enjati svoj karakter.
Nema sumnje da među radnicama i seljankama ima,
mnogostruko više nego što m i znamo, organizatorskih
talenata ljudi koji umeju da organizuju praktičnu stvar
u kojoj učestvuje veliki broj radnika i još veći broj
potrošača, a bez onog obilja fraza, vrzm anja tamo-amo,
svađa, brbljanja o planovima, sistemima itd., od čega
stalno „boluje” „inteligencija” , koja ima o sebi vrlo
visoko mišljenje, ili nedopečeni „komunisti” . A m i te
klice novoga ne negujemo kako treba.
Pogledajte buržoaziju. Kako ona divno ume rekla
mirati ono što je n jo j potrebno! Kako se „uzorna” , u
očima kapitalista, preduzeća hvale u milionima primeraka njihovih novina, kako se od „uzornih” buržoaskih
ustanova stvara predm et nacionalnog ponosa! Naša
štampa se ne brine, ili se gotovo ništa ne brine, o
tome da se opisuju n ajbolje menze ili jasle, da bi se
svakodnevnim nastojanjima borila za pretvaranje ne
kih među njima u uzorne, da bi ih reklamirala, detalj
no opisivala kakva se ušteda ljudskog rada, kakva se
udobnost za potrošače, kakva se ušteda proizvoda, ka
kvo se oslobođenje žene od kućnog ropstva, kakvo se
poboljšanje sanitarnih uslova pri uzornom komunis
tičkom radu postiže, može da postigne, može da pro
širi na čitavo društvo, na sve trudbenike. (Izabrana
dela, tom X III, „Kultura” , Beograd 1960, str. 204— 206).
�158
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
USPEH R E VO LU C IJE Z A V IS I OD
ST E PE N A (M ASO VN O G ) UČEŠĆA 2E N A
Drugovi, kongres ženskog pokreta arm ije proleta
rijata u određenom pogledu ima vrlo veliki značaj zbog
činjenice što se u svim zem ljam a žene uključuju u po
kret sa m nogo poteškoća. Socijalistička revolucija se
ne m ože ostvariti bez širokog učešća organizovanog
dela radnih žena.
U svim civilizovanim zem ljam a, pa čak i u najna
prednijim , položaj žena je takav da se, ne bez razloga,
nazivaju domaćim robovim a. N i u jednoj kapitalistič
koj zem lji, pa bila ona i najliberalnija republika, žene
ne uživaju potpunu zakonsku ravnopravnost.
Dužnost Sovjetske Republike je da pre svega uniš
ti sva ograničenja prava žena. Vlast sovjeta je potpuno
uništila onaj izvor buržoaske sramote, poniženja i nehumanosti — proces razvoda.
Uskoro će biti godinu dana kako postoji zakon o
potpunoj slobodi razvoda. M i smo obnarodovali de
kret kojim se ukida razlika u položaju između zakoni
te i vanbračne dece i otklanja čitav niz političkih ne
pravdi; nigde u svetu nije tako potpuno ostvarena jed
nakost i sloboda radnih žena.
M i znamo da sav teret zastarelih propisa pada na
ženu i na radničku klasu.
P rvi put u istoriji naš zakon je zbrisao sve ono što
je ženu pretvaralo u obespravljeno biće. Ali ne radi se
samo o zakonu. K od nas je ovaj zakon o potpunoj slo
bodi braka lako prihvaćen u gradovima i industrijskim
centrima, ali u selu on često ostaje samo m rtvo slovo
na hartiji. Tam o i danas preovlađuje crkveni brak. To
je zbog uticaja sveštenstva, a to zlo je teže savladati
nego staro zakonodavstvo.
�2ENSK0 PITANJE
159
Protiv verskih predrasuda se mora vrlo oprezno
boriti: oni koji u ovoj borbi vređaju verska osećanja,
mnogo greše. Treba se boriti putem propagande i raz
jašnjavanjem. Zaoštravanjem ove borbe možemo raz
jariti mase. Takav način borbe produbljuje razdor
masa u oblasti religije, a naša snaga leži u jedinstvu.
Najdublji izvor verskih predrasuda su beda i mračnjaštvo: eto, to su zla koja treba savladati.
Do sada je položaj žene takav kako ga je odredilo
njeno robovanje; žena je potčinjena svom domaćin
stvu i samo socijalizam može da je izbavi iz te situa
cije prelaskom sa sitnog na krupno gazdinstvo sa ko
lektivnom obradom zemljišta.
Tada će tek oslobođenje i emancipacija žene biti
potpuni. To je težak zadatak; ali već su stvoreni komi
teti siromašnih seljaka, a bliži se vrem e kada će se i
revolucija učvrstiti.
Sada se udružuje samo najsirom ašniji deo stanov
ništva na selu, i sa tim organizacijama siromašnih so
cijalizam je dobio čvrstu osnovu.
U prošlosti su poznati česti slučajevi da je prvo
grad postajao revolucionaran, a selo se pokretalo tek
kasnije.
Sadašnja revolucija se oslanja na selo i na tome se
i zasniva njena vrednost i snaga. Iskustvo svih oslobo
dilačkih pokreta potvrđuje da uspeh jedne revolucije
zav*si od stepena učešća žena. Sovjetska vlast čini sve
da bi žena, potpuno nezavisna, mogla da ispuni svoj
proleterski i socijalistički zadatak. (Dela, tom X X I II ,
str. 285—286, na ruskom).
�2.
G ed
(1845— 1922)
OM O G U Ć ITI 2 E N I DA 2 IV I OD SVOGA RADA
Među jednoglasno prihvaćenim rezolucijama na
Kongresu sindikata u Renu ima jedna, ona Kom isije
za rad žena, 'koja se m ora osuditi u im e francuske
radnice.
Bez izričito g zahteva da žena bude isključena iz
preduzeća, fabrika i radionica svih vrsta, da jo j bude
zabranjen rad u društvenoj proizvodnji — što bi u
današnjim ustavima zadalo smrtni udarac industriji —
— Kongres očekuje da se ovaj rad ograniči na „devojku ili udovicu, prema tome ženu prisiljenu da sama
podm iruje svoje potrebe” i dodaje:
„M i treba da se potrudim o da u svima sredinama
propagiram o ideju da muž treba da izdržava ženu”.
Tako se govorilo i 1876. na prvom kongresu rad
nika u sali Arasa, gde su delegati — pošto su zaključili
da „čovek kao snažniji i jači treba da zarađuje sred
stva za podm irenje troškova dom aćinstva" — jedno
dušno ocenili da je „za žaljenje” rad žena u proizvod
n ji i ponovili, prema Prudonu, da je „pravo mesto
žene u domaćinstvu” .
Ali, ukoliko se tada, kada je radnički pokret bio tek
u začetku i kada je naš poburžoaženi proletarijat tre
balo tek da otkrije uzroke duboke bede i način da se
�2ENSK0 PITANJE
161
ona otkloni, takva greška m ogla objasniti, ali ne i op
ravdati, utoliko danas, kad socijalizam već 22 godine
plovi punim jedrima, moramo da budemo zapanjeni
zbog ponovljene greške, koja bi smela biti samo
slučajna.
Ne, nekakva nadmoć koja se pripisuje čoveku i
njegova radna sposobnost ne mogu biti razlog za potčinjavanje žene čoveku. Radnici, kojim a njihova gra
đanska i politička izgrađenost omogućuje da sagledaju
lažna ostvarenja potpune emancipacije žene bez nje
nog ekonomskog osamostaljivanja, manje nego iko žele
da se ovekoveči ekonomsko potčin javan je jednog pola
drugom, što znači učiniti od žene čovekovog proletera,
a posebno što se time oduzima ljudsko dostojanstvo
seksualnim odnosima bez slobode.
Suština jarma, koji guši radničku klasu i koga ona
sve više želi da se oslobodi, nalazi se u činjenici da
sredstvima za proizvodnju — a time i proizvodima
rada — raspolaže jedan manji deo društva, a takođe i
životima drugog dela. Zbog monopolizacije ekonomskih
dobara i bogatstava, većina onih koji to nemaju, pod
vrgnuti su ćudima manjine vlasnika, bez kojih i pro
tiv kojih nije moguća egzistencija.
Međutim, ukoliko samo čovek treba da proizvodi
i ukoliko je on taj k o ji treba da podm iruje potrebe
žene, očigledno je da će mu onda ona biti potčinjena i
zavisiti od njega kao što današnji radnik zavisi od kapi
taliste?
Njena egzistencija će tada biti uslovljena time ko
liko ona odgovara čoveku ili, bolje, koliko mu se ona
dopada.
»Ljubavnica ili domaćica" — gledište čiju oprav
danost ništa bolje ne potvrđuje od činjenice da je ova
�162
Dr JOVAN ĐORĐEVIČ
kvu čudovišnu, sofističku dilemu postavio sam čovek,
P. J. Prudon.
Radnik ne m ože da ograničava, bilo u čemu, prava
k oja pripadaju ženi kao ljudskom biću da živi od svog
rada, ne za viseći ni od koga, a da ne bude okrivljen od
polovine čovečanstva za nepravičnost za koju, sa raz
logom , o k rivlju je buržoaziju.
Ne, mesto žene nije vezano za domaće ognjište
više nego li za ma koje drugo. Ono je svuda gde njen
rad m ože i hoće da se -koristi. Zašto i s kojim je pra
vom ograničavati, zatvarati u njen pol, pretvoren
— hteli to ili ne — u zanimanje, da se ne kaže u zanat?
Ćovek ima takođe dužnosti k o je odgovaraju njegovom
polu: on je muž i otac, što ga ne sprečava da bude i
lekar, umetnik, fizički ili intelektualni radnik. Zašto i
k ojim pravom žena, bila supruga ili majka — a da
se ne govori o onim a k o je -nisu ni jedno ni drugo — ne
bi m ogla takođe da se društveno angažuje na mestu
koje jo j odgovara?
Zlo n ije u radu, čak ni u industrijskom radu, nego
u zloupotrebi i plaćanju kapitalističkog danka, čemu
je danas više izložen ženski nego muški rad. A takođe
još i u smetnjama koje postavljaju koliko običaji to
liko i zakoni.
Ženi, kao i čoveku, treba obezbediti svestrani raz
voj i slobodno korišćenje mogućnosti. S druge strane,
radnicima nezavisno od pola treba takođe obezbediti
ukupan proizvod njihovog rada. U tome je potpuno rešenje — i samo u tome. (La fem m e el son d roit an tra
vail, u časopisu „S ocijalist" od 9. oktobra 1898, na
francuskom).
�P o l L a f a r g (1842— 1911)
PIT A N JE 2E N E
Buržuj je smatrao, i još smatra, da žena treba da
ostane u kući, da se posveti nadziravanju i upravljanju
domaćinstvom, brizi o mužu, i da rađa i hrani decu.
Već je Ksenofon, dakle u vreme kad se rađala i počela
da ostvaruje buržoazija u antičkom društvu, postavio
ove osnovne poglede o savršenoj ženi. No, ukoliko je u
toku vekova ovakav ideal mogao da bude opravdan,
s obzirom na to da je odgovarao naprednim ekonom
skim uslovima, kada su ovi prestali da budu takvi, on je
postao ideološki preživeo.
Vezivanje žene za domaćinstvo pretpostavlja da
ona u domaćinstvu obavlja mnoge poslove koji iscrplju
ju svu njenu snagu; ali najvažniji i najteži domaći poslo
vi: predenje vune, tkanje lanenog platna, štrikan je, kro
jenje i šivenje odeće, pranje rublja, mešenje hleba i si.
danas se obavljaju u kapitalističkoj industriji. To pret
postavlja takođe da čovek svojim doprinosima i zara
dama podmiruje materijalne potrebe porodice, no, kod
imućne buržoazije brak je isto toliko udruživanje kapi
tala kao i udruživanje ličnosti, i često je miraz supruge
veći od miraza supruga. Katkada su deca — devojke kao
i dečaci — prinuđeni da zarađuju svoja sredstva za ži
vot u trgovini, upravi željeznice, bankama, prosveti, poš
ti itd., a često se dešava da mlada udata žena produžava
da radi izvan kuće da bi dopunila sredstva za domaćinst
vo, pošto prihod muža ne može da pokrije izdatke.
�164
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
K ćeri i žene sitnih buržuja, kao i onih iz radničke
klase, postaju konkurenti svojih očeva, braće i muževa.
Taj privredni antagonizam, čije je ispoljavan je buržo
azija uspela da spreči zatvaranjem žene u porodično
prebivalište, uopštava se i pojačava sa razvitkom kapi
talističke proizvodnje; on zahvata oblast slobodnih za
nimanja: medicinu, advokaturu, književnost, novinarst
vo, nauku itd. u kojim a je čovek rezervisao monopol,
uobražavajući da će on ostati večit. Radnici su prvi, kao
i uvek, izvukli logične zaključke iz učešća žene u društ
venoj proizvodnji i zam enili ideal zanatlija: žena isklju
čivo domaćica, novim idealom: žena saborac u njihovoj
ekonom skoj i političkoj borbi za podizanje plata i oslo
bođenje rada.
K ad su kćeri i žene sitne buržoazije, prinuđene da
zarađuju za svoje izdržavanje i uvećavanje porodičnih
prihoda, počele da preplavljuju radnje, administraciju,
pošte i slobodne profesije, buržuji su se zabrinuli za
svoje izvore prihoda, i inače već umanjene; konkuren
cija žena umanjivala ih je još više. Intelektualci, koji
su preuzeli odbranu muškog pola, verovali su da nije
pametno ponovo početi sa m oralističkim zakletvama ko
je su žalosno propale pred bogatom buržoazijom; oni
su se obratili nauci, dokazujući nepobitnim razlozima i
uzvišeno naučno, da žena ne može da se odvoji od doma
ćih poslova a da ne povredi prirodne i istorijske zakoni
tosti. Oni dokazuju, na svoje potpuno zadovoljstvo, da je
žena niže biće, nesposobno da ovlada visokom intelek
tualnom kulturom i da jo j posveti punu pažnju, energiju
i entuzijazam, i da konkuriše muškarcima. N jen mozak
m anji po zapremini, manje težak i manje složen nego u
čoveka, je „m ozak deteta"; njeni slabije razvijeni mišići
nemaju snagu napada i otpora; kosti njenih ruku, karlične duplje, vrata, butne kosti, najzad ceo njen sistem
�2ENSK0 PITANJE
165
kostiju, mišića i živaca omogućuje jo j samo obavljanje
poslova u kući. Ona je osuđena po prirodi, po svim
svojim organima da bude sluškinja čoveka, kao što je
nemilosrdni bog Jevreja i hrišćana svojim prokletstvom
osudio rasu Hama na ropstvo.
Istorija je dala svoju sjajnu potvrdu ovim ultranaučnim istinama; filo zofi i istoričari tvrde da ona po
kazuje da je žena, uvek i svuda, potčinjena čoveku, za
tvorena u kući, u ženskom odeljenju; ako je takva bila
u prošlosti, takva treba da ostane njena sudbina i u bu
dućnosti, tvrdio je najdublji buržoaski filo zof Ogist
Kont. čuveni lakrdijaš Lom brozo produžava svojom ku
kavičkom osvetom, ozbiljno tvrdeći da društvena statis
tika utvrđuje manju vrednost žene pošto je broj ženskih
kriminalaca manji od broja muških kriminalaca; budu
ći da je bio zaljubljen u proučavanje brojki, mogao je
dodati da statistika ludila pokazuje da je takođe bilo
manje žena-ludaka. Prema tome, moral, anatomija, psi
hologija, društvena statistika i istorija prikivaju zauvek
ženu za domaćinsko robovanje.
Kapitalistička proizvodnja, koja se bavi većinom po
slova namenjenih ženi u porodičnom domaćinstvu, obu
hvata u svojoj arm iji najamnika u fabrici, trgovini, kan
celariji i nastavi žene i kćeri iz radničke klase i slojeva*
sitne buržoazije da bi tako pribavila jeftin iji rad. Ona je
zbog velike potrebe za intelektualnim snagama — zane
marivši dostojan poštovanja i poštovan osnovni zakon
muškog morala: celokupno znanje žene treba da obuhva
ti čitanje, pisanje i računanje — zahtevala da se devojke
i dečaci obučavaju u osnovnim znanjima iz četiri nauke.
Prvi korak je učinjen, nije im se mogao zabraniti ulaz
na univerzitet. One su dokazale da je ženski mozak, koji
su intelektualci nazvali „mozak deteta", bio u stanju,
kao i muški, da prim i svu naučnu nastavu. Apstraktne
�166
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
nauke (matematika, geom etrija, mehanika i dr.), čije je
izučavanje prvo postalo pristupačno ženama, bile su takođe prve na kojim a su m ogle dokazati svoje intelek
tualne sposobnosti; one se zatim bacaju na eksperimen
talne nauke (fiziologija , fizika, hernija, prim enjena me
hanika itd.) i u Am erici i E vropi navire legija žena koje
idu u korak s ljudim a, uprkos slabijim uslovima fi
zičkog i m oralnog razvoja u kojim a žive od svoje prve
m ladosti.
Kapitalizam n ije otrgao ženu od domaćeg ognjišta
i uputio u društvenu proizvodnju radi njenog oslobo
đenja, već da bi je iskoristio još bezobzirnije nego čoveka; pri tom e se dobro pazilo da se ne naruše ekonom
ske, pravne, političke i moralne prepreke podignute da
bi je prikovale za m uževljevo prebivalište. Žena, eksploatisana od kapitala, podnosi bedu slobodnog radnika i
zato nosi svoje okove prošlosti.
N jen a ekonomska beda je pogoršana: umesto da
bude izdržavana od oca ili muža, čije gospodstvo na
stavlja da trpi, ona m ora da zarađuje sredstva za svoju
egzistenciju i, pod izgovorom da su njene potrebe manje
od čovekovih, rad jo j je m anje nagrađen; a kad se
završi njen svakodnevni rad u radionici, kancelariji ili
školi, počinje posao u domaćinstvu. Materinstvo, sveta
dužnost i najuzvišeniji društveni poziv, postaje u kapi
talističkom društvu razlog strahovite ekonomske i psiho
loške bede. N epodnošljiv položaj žene je opasnost za
produženje vrste.
Ali, ovo porazno i bolno stanje nagoveštava kraj
ropstva koje počinje sa uspostavljanjem privatne svo
jin e i koje m ože iščeznuti samo njegovim ukidanjem.
( La question de la fem m e, „ L 'o c u v r e nouvelle", Paris,
1904).
�A . B e b e l (1840— 1913)
ISTO R IJA ŽE N E JE ISTO R IJA
NJENOG U GNJETAVANJA
Žena i radnik imaju zajedničko to što su ugnjeteni.
Oblici ovog ugnjetavanja menja li su se tokom vremena
i u različitim zemljama, ali je ugnjetavanje ostalo. U to
ku istorijskog razvitka ugnjeteni su češće postajali svesni toga, i to je vodilo izmenama i ublažavanju njihovog
stanja, ali pravilno shvatanje uzroka ovog ugnjetavanja
i kod žene kao i kod radnika rezultat je tek naših dana.
Trebalo je najpre saznati suštinu društva i zakone po ko
jim a se ono razvija, pa tek onda da se javi pokret koji
će imati izgleda da ove odnose uoči kao nepravedne.
Obim i dubina jednog takvog pokreta zavisi od stepena
uviđavnosti i slobode kretanja kojom raspolažu zapos
tavljeni redovi. I u jednom i u drugom pogledu žena za
ostaje iza radnika, kako po naravi i vaspitanju tako i po
datoj joj slobodi. Pored toga: prilike koje se protežu na
dug niz generacija postaju najzad navika, a nasleđe i vaspitanje čine da to izgleda „prirodno". Otuda, naročito,
žena još i danas smatra svoj potčinjeni položaj kao
nešto razumljivo samo po sebi i nije jo j lako objasniti
da je taj položaj nedostojan nje i da ona mora težiti
tome da postane sa čovekom ravnopravan i u svakom
pogledu jednak član društva.
�168
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
A li ma koliko bilo sličnosti između položaja žene i
položaja radnika, žena ima prema radniku jedno preim ućstvo: ona je p rv o ljudsko biće koje je zapalo u
ropstvo. Žena je postala robinja pre nego što je i posto
ja o rob.
Svaka društvena zavisnost i ugnjetavanje potiču iz
ekonomske zavisnosti ugnjetenog od ugnjetača. U ovom
se položaju nalazi i žena od starine, što nam pokazuje
istorija razvitka ljudskog društva. (Žena i socijalizam,
str. 13— 14, „R a d ", Beograd, 1956).
POD G VOZDEN OM PETOM
U nižim klasama novčani brak je nepoznat. Radnik
se po pravilu ženi iz naklonosti, ali razorni uzroci prate
i n jegov brak.
Nesigurnost je obeležje njegova života. Takvi udari
sudbine izazivaju neraspoloženje ili ogorčenost, a to se
pre svega prenosi u domaći život kad se svakog dana
i svakog sata ja vlja ju osnovne potrebe koje ne mogu da
se podm ire i izazivaju razdor i svađe. Kao posledica to
ga nastupa rušenje braka i porodice.
I li oboje, i muž i žena, idu na rad. Deca su ostav
ljena sama sebi ili nadzoru starije braće i sestara, ko
jim a je takođe potrebno da se neko stara o njima i neguje ih. N a podne se u najvećoj žurbi proguta ono malo
bednog jela, i to ako roditelji uopšte imaju vremena da
dotrče kući, što u hiljadama slučajeva nije moguće zbog
udaljenosti radnog mesta od stana i zbog kratke pauze.
Umorni i malaksali, vraćaju se roditelji uveče kući. Umesto prijatne, vesele kućice, dočekuje ih tesan, nezdrav
stan, k oji često nema ni svetlosti ni vazduha i kome ne
dostaju i najpotrebnije ugodnosti. Sve veća oskudica u
ugodnim stanovima i užasne posledice koje potiču otu
�2ENSK0 PITANJE
169
da čine jednu od najm račnijih strana našeg društvenog
poretka koji vodi m nogobrojnim nesrećama, porocima
i zločinima. I ta oskudica u stanovima postaje, uprkos
svim pokušajima ublažen ja, sve veća u gradovima i
industrijskim centrima. Ona zahvata sve šire slojeve:
sitne proizvođače, činovnike, učitelje, sitne trgovce itd.
Žena radnikova, kad se vrati uveče kući umorna i iznu
rena, ima opet pune ruke posla: na brzinu mora da se
stara da dovede u red bar ono što je najnužnije. Deca
se odmah smeštaju u postelju, žena seda i šije i krpi
duboko u noć. Ona ne zna za odm or i okrepijenje koji su
joj toliko potrebni. Muž je često neuk, žena zna još ma
nje, i ono malo što inače imaju da kažu jedno drugom,
kaže se vrlo brzo. Muž odlazi u krčmu da tamo nađe
prijatnosti koje nema kod kuće, pije, ali ma kako ma
lo pio, troši mnogo za svoje prilike. Ponekad se oda
kockanju, koje staje velikih žrtava i više društvene kru
gove, i izgubi u kockanju još više nego što popije. Za
to vreme žena sedi kod kuće i lju ti se: ona mora da radi
kao stoka u jarmu, za nju nema predaha i odmora. Muž
iskorišćuje što bolje može slobodu koju mu je doneo
slučaj što se rodio kao muško. Tako počinje neslaganje.
Još ako je žena manje predana, ako uveče, vrativši se
kući s posla umorna, potraži opravdanu razonodu, kuća
pođe unatrag i beda se udvostruči. Ali mi ipak živim o
u „najboljem od svih svetova". (Žena i socijalizam,
„Rad", Beograd, 1956).
ŽENSKO PITAN JE JE JEDNA STRANA
DRUŠTVENOG PITAN JA
Mi živimo u vremenu jednog velikog socijalnog pre
obražaja koji svakim danom čini nove napretke. Sve jači
pokret i nemir duhova oseća se u svima slojevima
�170
Dr JOVAN ĐORĐEVTĆ
društvenim i goni dubokim promenama. Svi osećaju da
se koleba zem ljište na kome stoji. N a površinu je izbila
množina pitanja koja sve šire krugove zanimaju, oko
čijih se rešenja pristalice i protivnici bore. Jedno od
najvažnijih među njim a, ko je se sve više napred ističe,
jeste takozvano žensko pitanje.
T o je pitanje položaja k o ji žena u našem društve
nom organizmu treba da zauzme, načina na k oji će svo
je snage i sposobnosti svestrano m oći razviti da bi posta
la potpun, ravnopravan i što je moguće više koristan
član ljudskog društva. Ovo se pitanje, prema našem gle
dištu, poklapa sa p ita n jem : k o ji se oblik i organizacija
m ora dati ljudskom društvu da na mesto ugnjetavanja,
eksploatisanja, bede i n evolje dođe fizičko i društveno
ozdravljen je pojedinca i društva. Žensko pitanje je, da
kle, za nas samo jedna strana opšteg socijsilnog pitanja,
k oje ispunjava danas sve glave koje misle i pokreće
sve duhove; ono se, prema tome, može konačno rešiti
samo uništenjem društvenih suprotnosti i otklanjanjem
zla k oje iz njih ističe. (Žena i socijalizam, „Savremena
kn jiga", Sveska 6, Beograd— Sarajevo, 1923).
�Klara Cetkin (1857— 1933)
RAZGOVOR V. I. LE N J IN A I K LA R E C E T K IN
Drug Lenjin mi je često govorio o ženskom pita
nju. On je pridavao veliku važnost ženskom pokretu ne
samo zbog njegovog sopstvenog značaja već, u izvesnom smislu, kao odlučujućeg činioca u borbi masa. Jas
no je, da je podrazumevao potpunu društvenu jednakost
žene kao neosporan princip komunizma. Naš prvi raz
govor o tom predmetu vodili smo u jesen 1920. godine
u njegovom prostranom radnom kabinetu u Krem lju.
Lenjin je sedeo za svojim pisaćim stolom, prekrivenim
knjigama i hartijama, što je pokazivalo čime se bavi i
šta radi, ali bez „nereda uobičajenog kod genija” .
.Ali treba obavezno da stvorimo snažan međunarod
ni ženski pokret, zasnovan na jasnoj i preciznoj teorij
skoj osnovi, otpočeo je odmah posle pozdrava. Očigled
no je da do njegovog uspešnog ostvarenja ne može doći
bez marksističke teorije. M i komunisti moramo, u po
gledu ovog pitanja, da sagledamo naše principe potpuno
čisto i jasno. Moramo potpuno otvoreno da se izdvojimo
od svih drugih partija. Na žalost, na našem I I međuna
rodnom kongresu, mada je pitanje ženskog pokreta bilo
pokrenuto, nije bilo dovoljno vremena ni da se pretrese
i zauzme konačan stav o tom pitanju. To je greška ko
misije koja je dozvolila da se razvlače stvari. Ona mora
�172
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
da sačini rezoluciju, obradi teze i jasno označi osnovnu
liniju. Treba da im u tom e pom ognete” .
Pošto sam već ranije čula o ovom e što m i je sada
Len jin rekao, izrazila sam mu svoje čuđenje. Ja sam bila
oduševljena svim onim što su ruske žene učinile za vrem e revolucije, osim onim što one još uvek čine da je
zaštite i da jo j pomognu da se razvija. U pogledu polo
žaja i aktivnosti žena u p a rtiji boljševika, smatrala sam
da je Partija s te strane bila potpuno na visini svog
zadatka. B oljševička partija je jedina dala međunarod
nom pokretu žena-komunista proverene i obučene kad
rove, a istovrem eno služi kao veliki istorijski primer.
„T o je tačno, sasvim tačno, prim etio je Lenjin osmehnuvši se. U Petrogradu, ovde u Moskvi, u ostalim
gradovim a, kao i u udaljenim centrima, žene-proleteri su
se izvanredno držale u revoluciji. Bez njih, najverovatnije, ne bism o ni uspeli da pobedimo. Tako ja mislim.
Kakvu su samo hrabrost pokazale i koliko je imaju
jo š i danas! Zam islite kakve su patnje i samoodricanja
p r e tr p e le ... One se odlično drže, one se ne povijaju,
je r brane Sovjetsku vlast, je r žele slobodu i komunizam.
Da, naše radnice su izvanredne, one su istinski borci
svoje klase. One zaslužuju naše divljenje i našu ljubav.
M i im am o u redovim a naše partije žene osvedočene
komuniste, inteligentne i neumorno vredne. One bi mo
gle uspešno da zauzmu važna mesta u Sovjetim a, izvrš
nim komitetim a, narodnim komesarijatim a i administra
ciji. M noge od njih rade danonoćno u Pa rtiji ili među
masama proletarijata i seljaka, pa čak i u Crvenoj ar
m iji. To je za nas dragoceno. A to je važno i za žene
celog sveta, je r dokazuje sposobnost žena i visoku vrednost njihovog društvenog rada.
Prva diktatura proletarijata krči put ka potpunoj
društvenoj jednakosti žene. Ona efikasnije iskorenjuje
�ŽENSKO PITANJE
173
predrasude nego što to mogu da učine hrpe napisanih
knjiga o jednakosti žene. Ali, uprkos tome, mi još ne
mamo međunarodni pokret žena-komunista. Dakle, treba
nastojati po svaku cenu da se on obrazuje. Moramo bez
odugovlačenja da pristupimo njegovom organizovanju.
Bez tog pokreta će rad naše Internacionale i njenih sek
cija biti nepotpun i takav i ostati.
Naš revolucionarni rad mora da bude doveden do
kraja. Recite mi, šta je sa aktivnošću komunista u inostranstvu?”
Iznela sam mu podatke koje sam mogla da priku
pim, no ta obaveštenja su bila skromna, s obzirom na
slabu i neredovnu vezu sa partijama, pripadnicama ko
munističke Internacionale. Lenjin, malo pognut, saslu
šao me je pažljivo, bez ikakvog znaka dosade, nestrplje
nja ili umora. On se interesovao vrlo živo čak i za manje
važne detalje.
Nisam poznavala još nikog ko je umeo bolje da slu
ša nego on, da tako brzo sredi činjenice i međusobno
ih poveže. To se videlo po kratkim pitanjima, ali uvek
preciznim, koja mi je postavljao s vremena na vreme
tokom razgovora i na svoj način se kasnije osvrtao na
pojedine detalje našeg razgovora. Lenjin je načinio ne
koliko kratkih beležaka.
Razumljivo je da sam mu govorila uglavnom o
situaciji u Nemačkoj. Rekla sam mu da Roza smatra
da je on najviše doprineo borbi za pobunu ženskih re
volucionarnih masa. Kada je bila formirana Komunistič
ka partija, Roza je insistirala na objavljivanju jednog
lista koji bi se bavio ženskim pokretom. Kada je Leo
Zogiše, prilikom našeg zadnjeg susreta, 36 časova pre
nego što su ga ubili, razmatrao sa mnom plan rada
Partije, poverio mi je izvesne zadatke, podrazumevajući
tu takođe i plan organizovanog rada među radnicama.
�174
Dr JOVAN ĐORĐEVIC
T o pitanje je bilo razm atrano počev od prve ilegalne
konferencije Partije. Obučeni i iskusni propagatori i
rukovodioci, k o ji su se istakli pre i za vrem e rata, ostali
su skoro svi u socijaldem okratskim partijam a oba prav
ca, vršeći veliki uticaj na uskomešanu masu radnika. U
svakom slučaju, među nama je takođe obrazovano jez
gro energičnih drugarica, spremnih na puno odricanje,
k oje su se angažovale u svim poslovim a i u borbi naše
partije. One su preduzele m etodičnu akciju među radni
cama. Doduše, to je bio samo početak, ali dobro po
krenut početak.
„T o nije bilo loše, n ije bilo uopšte loše, reče Lenjin.
Energija, spremnost na sam oodircanje i oduševljenje
žena-komunista, njihova hrabrost i njihova inteligencija
u periodu ilegalnosti i poluilegalnosti stvaraju lepu per
spektivu za razvijanje takvog rada. Privući mase i organizovati njihove akcije, to je dragoceni elemenat za
razvitak P a rtije i njene snage.
No, kako stoji sa osnovnim shvatanjima i izgrađenošću drugarica i drugova? Ovo je od najveće važnosti
za uspešan rad u masama. T o je ono što ostvaruje ogro
man uticaj k o ji prodire neposredno u dušu masa, to je
ono što ih privlači nama i raspaljuje. Trenutno ne mogu
da se setim ko je rekao ovo: ništa veliko ne m ote se
ostva riti bez strasti. A mi, i radnici celog sveta, imamo
da obavim o još mnoge zadatke.
Sta zaokuplja vaše drugarice, žene-proletere Nemačke? Kakva je njihova svest o proleterskoj klasi? Kakvi
su njihovi interesi, njihova aktivnost, uočavaju li poli
tičke zahteve svog vremena? N a šta su usmerene njihove
ideje?
U vezi s tim, čuo sam od ruskih i nemačkih dru
gova čudne stvari. T o m oram da vam ispričam. Rečeno
mi je da je jedna istaknuta komunistkinja izdavala u
�ŽENSKO PITANJE
175
Hamburgu novine za prostitutke, s namerom da ih
organizuje za revolucionarnu borbu. Roza je, kao istak
nuti komunista, radila i postavila se humano, pišući je
dan članak u kome je branila izvesnu prostitutku uhap
šenu zbog kršenja nekih policijskih propisa iz oblasti
ovog tužnog zanata. Prostitutke treba žaliti kao dvostru
ke žrtve buržoaskog društva.
One su žrtve najpre prokletog sistema vlasništva,
zatim odvratne hipokrizije morala. T o je jasno. Samo
okrutni i kratkovidi mogu da pređu preko toga.
Ali, zar u Nemačkoj nema industrijskih radnica
koje treba organizovati; za k o je treba izdavati novine;
koje treba povući u borbu? Tu postoji nezdravo skre
tanje. To me veoma podseća na modu u literaturi, da
se sve prostitutke predstavljaju kao blagorodne sve
tice; tačno je, međutim, da ovde postoji zdrav „ko
ren” : društveno sažaljenje i prezir licemerstva uvažene
buržoazije. Ali taj zdrav koren, buržoaski okužen po
činje da izumire. Opšte uzev, prostitucija će u našoj
zemlji, takođe, predstavljati brojne problem e teške za
rešavanje. Prostitutke treba uključiti u proizvodni rad
i obezbediti im mesto u društvenoj proizvodnji, što je
s obzirom na stanje naše privrede i sadašnje uslove
vrlo komplikovano i teško. Evo, dakle, jedne oblasti
ženskog pitanja koja se posle osvajanja vlasti od strane
proletarijata postavlja pred nas svom svojom ozbilj
nošću i zahteva da bude rešeno. U Sovjetskoj Rusiji
će nam taj problem pričinjavati još dosta poteškoća.
No, vratimo se na vaše specifične prilike u Nemačkoj.
Partija ni u kom slučaju neće trpeti takve neodgovor
ne postupke svojih članova. To zamagljuje stvari i rasplinjava naše snage. A vi? šta ste preduzeli da to
sprečite?”
Ne čekajući moj odgovor, Lenjin nastavi:
�176
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
„K lara, lista vaših .grehova još n ije iscrpljena.
M oram da vam kažem da se na vašim večernjim časo
vim a i diskusijama sa radnicima bavi poglavito pita
n jim a seksa i braka. Ovaj sadržaj je bio u centru va
ših interesovanja, političke nastave i vaspitnog rada.
Nisam mogao da verujem sopstvenim ušima.
Prva država diktature proletarijata se bori protiv
svih kontrarevolucionara sveta. Situacija u Nemačkoj
čak zahteva najveće jedinstvo svih proleterskih revo
lucionarnih snaga da bi odbila sve jače napade kontra
revolucije. Međutim, u to vrem e aktivne komunistkinje
razm atraju pitanje seksa i obliika braka u prošlosti,
sadašnjosti i budućnosti. One smatraju da je njihov
osnovni zadatak da se radnice uzdižu u tom pogledu.
Kažu da je brošura jedne bečke komunistkinje iz ob
lasti seksa vrlo rasprostranjena. A kakva besmislena
brošura. Radnicama je ono mailo tačnih činjenica iz
njenog sadržaja već bilo poznato od Bebela, i to ne u
vidu šture i dosadne šeme, kao što je to slučaj u toj
brošuri, nego u smislu propagande koja može da po
nese, propagande pune napada protiv buržoaskog dru
štva. Frojdove hipoteze, navedene u ovoj brošuri, tre
ba samo da jo j obezbede, kako se pretenduje, „naučni
karakter", u suštini je to samo prim itivno škrabanje.
Sama Frojdova teorija je, u stvari, danas samo kapris
mode. Ja nemam uopšte poverenja u te teorije o seksu
izložene u člancima, prikazima, brošurama i si., ukrat
ko u toj specifičnoj literaturi koja bujno cveta na đubrevitom tlu buržoaskog društva. Ja zazirem od onih
k o ji su stalno i uporno obuzeti pitanjim a seksa kao
neki induski fakir razm išljanjem o vlastitom pupku.
čin i m i se da to ob ilje teorija o seksu, koje su
najvećim delom često proizvoljne pretpostavke, nasta
je iz čisto ličnih pobuda, odnosno potrebe da se pred
�2ENSK0 PITANJE
177
buržoaskim m oralom opravda vlastiti nenormalan život
ili neobuzdani seksualni instinkti i da im se obezbedi
pravo građanstva.
Taj zamaskirani strah pred građanskim moralom
mi je odvratan isto kao i naklonost prema seksualnim
pitanjima. Uzaludno je što se ona oblači u prevratničke
i revolucionarne form e, ona je u svojoj suštini isklju
čivo buržoaska. Tim e se bave intelektualci i slojevi
društva koji su im bliski. Za aktivnost takve vrste ne
ma mesta u partiji i borbi proletarijata svesnog duha
svoje klase. Skrećem pažnju da u poretku sa privatnom
svojinom pitanja seksa i braka izazivaju brojne pro
bleme i da su baš ta pitanja razlog za sukobe i pat
nje žena svih klasa i društvenih slojeva. Rat i njegove
posledice, rekao bih, otežavaju ženi do krajnosti suko
be i patnje koje su nekada postojale u odnosima među
polovima. Do sada prikriveni problem i razobličeni su
pred očima žena, i to u atm osferi revolucije koja na
stupa. Svest starih osećanja, strah pojmova, na svim
stranama se raspada. Nekadašnje društvene stege sla
be i pucaju. Pojavljuju se klice novih ideoloških osnova koje još nisu uobličene u odnosima među ljudima.
Interesovanje koje pobuđuju ova pitanja ukazuje na
potrebu jedne nove orijentacije. Otuda potiče, takođe,
revolt prema deformacijama i laži buržoaskog društva.
Promena oblika braka i porodice tokom istorije zbog
svoje ekonomske zavisnosti stvara dobru mogućnost da
se iz svesti radnica iskoreni uverenje o večitosti buržo
askog društva, lstorijska kritika ovog društva treba da
doprinese raspadanju buržoaskog poretka (razgolićavanjem njegove suštine i posledica) i, između ostalog, žigosanju lažnog seksualnog morala. Svi putevi vode u
Rim. Svaka marksistička analiza nekog važnog dela ide
ološke nadgradnje društva ili neke upadljive pojave tre
�178
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
ba da dovede d o analize buržoaskog poretka i njegove
osnove — privatne svojine; a svaka od tih analiza tre
ba da ukaže na zaključak: „Kartaginu treba razoriti” .
Lenjin se nasm eja i klim nu glavom.
„Odlično. Ličite m i na advokata k o ji brani svoje
drugove i svoju partiju. Ovo što ste sada rekli je tačno.
Ali strogo uzevši, ,to m ože da posluži samo kao izvinjenje za grešku počinjenu u Nem ačkoj, a -ne i kao oprav
danje. Učinjena greška ostaje greška. Možete li mi garantovati da su pitanja seksa i braka razmatrana na
vašim sastancima samo sa stanovišta istorijskog mate
rijalizm a? To zahteva široka znanja, produbljena, jasna
i precizna znanja marksiste, sa obiljem dokaznog ma
terijala. Raspolažete li, u ovom trenutku takvim potreb
nim snagama. Da je tako, ne bi se m oglo desiti da
brošura kao što je ova o kojoj smo m alopre govorili
bude korišćena kao m aterijal na vašim večernjim ča
sovima i diskusijama. Ova brošura se preporučuje i
rastura umesto da se podvrgne kritici. Šta se postiže,
na kraju krajeva, ovakvim nepotpunim i nemarksističkim tretiranjem ovog pitanja?
Znači, pitanja seksa i braka nisu shvaćena kao
sastavni deo glavnih društvenih pitanja, nego obratno,
krupna društvena pitanja se pojavlju ju kao deo, kao
neki dodatak problemu seksa. N ajvažnije je potisnuto
u drugi plan, kao nešto sporedno. To ne samo da za
m agljuje jasnoću problem a već zamračuje m isli uopšte
i klasnu svest radnika.
Drugo zapažanje koje može biti korisno, Mudrac
Solomon je već rekao: svaka stvar u svoje vreme. Re
cite mi, m olim vas, da li je ovo pravi trenutak da se
radnice u proteklim mesecima angažuju da bi im se
govorilo kako vole i kako su voljene, ili -kako se udva
ra i prim a udvaranje kod raznih naroda, razumljivo, u
�2ENSK0 PITANJE
179
prošlosti, danas u budućnosti. I da je to ono što se po
nosno naziva istorijski materijalizam ! Danas sve misli
radnica moraju biti usmerene na proletersku revoluciju.
Ona je ta koja stvara osnovu novih uslova za brak
i novih odnosa među polovima. Za sada, zaista treba
istaknuti u prvi plan druge probleme, a ne takve koji
se odnose na oblike braka kod crnaca Australije ili
brakova sklopljenih između krvnih srodnika u starom
veku.
Istorija postavlja, po zahtevu dana, pred nemački
proletarijat pitanje sovjeta, Versaj9kog ugovora i nje
govog uticaja na život ženskih masa, besposlice, niskih
plata, poreza i dosta drugih problema. Ukratko, m oje
je mišljenje da ova moda političkog i društvenog obu
čavanja radnica nije ni u kom slučaju ono što je po
trebno. Kako ste mogli da ćutite? Trebalo je da upotrebite svoj autoritet!”
Objasnila sam svom dragom prijatelju da nisam
nikada propustila mogućnost da izrazim svoju kritiku,
da prigovorim rukovodećim drugovima i da podignem
svoj glas na raznim mestima, ali da on zna da niko
nije prorok u svojoj zem lji, čak ni među svojim naj
bližim. Zbog m oje kritike bila sam osumnjičena da
sam ostala još verna preživelom iz socijalne demokratije i staroj igri malograđanskog duha. N o u svakom
slučaju moja kritika je ipak donela plodove. Pitanja
seksa i braka nisu više smatrana glavnim temama u
našim kružocima i na večernjim diskusijama.
Lenjin nastavi da razvija svoju misao:
„Znam, znam, rekao je, mene takođe optužuju
zbog sitničarenja. Ali to me ne uzbuđuje. Žutokljunci,
koji su se tek izlegli iz jajeta buržoaskih shvatanja,
uobražavaju da su strašno pametni. N jih treba tako i
gledati. Pokret mladih je takođe zahvaćen modernom
�180
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
strujom i preteranim oduševljenjem za seksulane pro
blem e".
Lenjin je ironično naglasio reč „m oderan", sa iz
razom neodobravanja.
„R ekli su m i da su seksualni problem i takođe omi
ljen predm et izučavanja u vašim omladinskim organi
zacijama. Za ovu m ateriju uvek se nađu predavači. To
je sramno, a posebno i opasno za pokret mladih. Takvi
sadržaji lako doprinose odobravanju i podsticanju
seksualnog života izvesnih pojedinaca i podrivanju sna
ge i zdravlja omladine. V i treba, takođe, da se borite
protiv te pojave. U stvari, ženski i omladinski pokret
im aju mnogo dodirnih itačaka. Naši drugovi — žene
komunisti, treba svuda u zajednici sa mladima sistemat
ski da d elu ju ... To će ih uzdići, preneti iz sveta indi
vidualnog u oblast društvenog materinstva. Važno je
doprineti potpunom buđenju društvenog života i ak
tivnosti žene, da jo j se omogući da se uzdigne iznad
uskih shvatanja individualiste domaćeg i porodičnog
života.
K od nas, takođe, veliki deo omladine revnosno ra
di na reviziji buržoaskih pogleda na „ m o r a l " u oblasti
seksualnih problema. A to je, treba da kažem, elita
naše omladine, koja zaista mnogo obećava. Kao što ste
malopre napomenuli, u posderatnoj atm osferi i na po
četku revolucije stare ideološke vrednosti se ruše, gu
beći snagu koja ih podržava. N ove vrednosti se uspo
stavljaju polako i borbom.
Shvatanja o odnosima između ljudi i žena su pore
mećena, isto kao i osećanje i ideje. Ponovo se razgra
ničavaju prava pojedinca u odnosu na zajednicu i, pre
ma tome, i dužnosti pojedinaca. To je dug proces i
često bolan zbog odumiranja i rađanja. Isto je tako
u oblasti seksualnih odnosa, braka i porodice. Deka
�ŽENSKO PITANJE
181
dencija, truljenje i razvitak buržoaskog braka sa svo
jim teškoćama razvoda, sa slobodom za muža i rop
stvom za ženu, sramna laž o seksualnom moralu i sek
sualnim odnosima, ispunjavaju većinu ljudi osećanjem
odvratnosti.
Jaram kojim zakoni buržoaske države pritiskuju
brak i porodicu još više pogoršava zlo i zaoštrava su
kob. To je jaram neprikosnovenosti privatnog vlasniš
tva koji sankcioniše podm itljivost, niskost, prljavštinu,
na koju se nadovezuje uobičajena u buržoaskom
društvu laž: „oomme ii faut". Ljudi se bune zbog izo
pačavanja morala. I u vreme kada se ruše snažne dr
žave, kada iščezavaju stari oblici vladavine, kada stra
da čitav društveni svet, osećanja izolovanog pojedinca
se brzo menjaju.
Žarka žeđ za raznovrsnim zadovoljstvim a lako
stiče neodoljivu snagu. Oblici braka i odnosi između
seksa u buržoaskom smislu više ne zadovoljavaju. I
ovoj oblasti se približava revolucija, koja ide ruku pod
ruku s proleterskom revolucijom . Razum ljivo je da je
ceo taj splet čudno izmešanih pitanja duboko zaoku
pio kako žene tako i omladinu. I jedni i drugi trpe
posebno zbog ove konfuzije u seksualnim odnosima.
Omladina se buni protiv takvog stanja stvari bučnim
žarom koji je svojstven njenim godinama. To je ra
zumljivo. Bilo bi vrlo pogrešno propovedati omladini
neki manastirski asketizam i svetost buržoaske prljavštine. Po mom shvatanju, nije dobro da seksualni pro
blemi, stavljeni u prvi plan zbog prirodnih razloga,
postanu u ovim godinama glavna briga omladine. Posledice toga su ponekad fatalne.
Omladina je, u svom novom stavu u pogledu pita
nja koja se odnose na seksualan život, spremna da se
u principu pozove na teoriju. Mnogi nazivaju svoje
�182
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
pozicije „revolucionarnim " ili „-komunističkim". Oni
iskreno i veruju da je tako. Ja sam suviše star da bi
m ogli da to m i nametnu. Iako sam ja <samo sumoran
asket, ovaj m i novi seksualni život mladih, a često čak
i odraslih, izgleda kao da je buržoaski, kao nastavak
buržoaskog bordela. T o sve nema ničeg zajedničkog
sa „slobodnom lju bavi” , onakvom kakvom je m i ko
munisti shvatamo. V i bez sumnje, znate onu famoznu
teoriju prema k o jo j je u -komunističkom društvu zado
vo ljen je seksualnih interesa i ljubavnih potreba tako
prosto i tako beznačajno kao gašenje žeđi čašom vode.
Zbog te teorije „čaše vode” naša omladina je razja
rena, doslovno, razjarena.
Ona je postala fatalna za mnoge -mladiće i devojke.
N jen e pristalice tvrde da je to marksistička teorija.
Hvala za taj -marksizam, po kome se sve pojave i sve
prom ene koje nastaju u ideološkoj nadgradnji društva
svode neposredno, u pravoj lin iji i bez ikakve rezerve
isključivo na ekonomsku bazu. Stvar nije tako jedno
stavna kao što izgleda. Fridrih Engels je, već odavno,
utvrdio ovu istinu istorijskog materijalizma.
Ja smatram famoznu teoriju „čaše vode” kao nemarksističku i preko svake m ere antisocijalnu. U sek
sualnom životu se manifestuje ne samo ono što je pri
roda -dala već i ono što nam je donela (kultura, bez obzira
na to da li više ili m anje razvijena.
Engels u svom Poreklu porodice ukazuje na važ
nost toga da se seksualna ljubav razvija i postaje fini
ja. Odnosi između polova nisu, jednostavno, isključivi
izraz međusobnog u ti čaja društvene proizvodnje i telesne potrebe. Marksizam ne bi bio više shvatljiv ako
bi promene u tim odnosima posmatrao odvojeno od
svake ideologije i izvodio ih neposredno iz ekonomskih
osnova društva.
�2ENSK0 PITANJE
183
Težnja da se promene ovih odnosa svedu na eko
nomsku osnovu društva nezavisno od cele ideologije
bila bi ne marksistička, već racionalistička. Sigurno je
da žeđ m ora biti ugašena. No, da li će se jedan nor
malan čovek, u takođe normalnim prilikama, prućiti
stomakom na ulicu da bi se napio vode iz prljave bare?
Ili da čeka da se napije vode iz čaše čiji su rubovi umr
ljani desetinama tuđih usana? No, najvažnija je
društvena strana. Gašenje žeđi je lična stvar pojedinca.
Ali, u ljubavi ima dvoje zainteresovanih i dolazi i treći,
jedno novo biće. U tome se krije društveni značaj, koji
rađa obaveze prema zajednici. Pošto sam komunist,
nemam nikakvih simpatija za „teoriju čaše vode", iako
ona nosi etiketu „slobodne ljubavi", štaviše, ta teo
rija komunista n ije nova. V i se sećate, pretpostavljam,
da je ona bila propovedana u literaturi polovinom proš
log veka kao „emancipacija srca". Za buržoasku prak
su ona je promenjena u emancipaciju mesa. Propovedalo se, dakle, sa više talenta nego danas. Što se tiče
prakse, ja ne mogu da je ocenjujem.
Ne mislim ni najmanje da svojom kritikom name
ćem neki asketizam. Daleko od toga. Komunizam treba
da donese ne asketizam, već radost življenja i utehu,
pružajući takođe potpunu ljubav. Po mom mišljenju,
neumerenost koja se danas zapaža u seksualnom živo
tu ne donosi ni radost življenja ni utehu, već obratno,
ona ih umanjuje. Ali, za vreme revolucije to ne vredi
ništa.
Ono što treba mladosti, ,to je radost življenja i
uteha.
Sport, gimnastika, izleti, sve vrste fizičkih vežbanja, razna intelektualna interesovanja, studije, analize,
istraživanja, sve to istovremeno i primenjeno, pruža
mladosti mnogo više nego odnosi i beskrajne disku
�184
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
sije o seksualnim pitanjim a, o načinu kako da se „uži
v a " život prem a tekućim shvatanjima.
,,U zdravom telu zdrav duh!". N i kaluđer, ni don
2uan, a još m anje nešto srednje kao što je nemački
filistar. (Zapisi iz m oje beleznice, Lenjin onakav kakav
je bio, ed. „Bureau d'editions", Paris, 1934. na fran
cuskom).
�S. M arković (1846— 1875)
OSLOBOĐENJE Ž E N S K IN JA
„Dugo vremena — upravo otkako postoji ljudsko
društvo — ljudi su težili da urede svoje odnošaje, na
rodne i međunarodne. Pisano je i govoreno mnogo o
raznim „važnim pitanjim a"; govoreno je o raznim dr
žavnim formama, o raznim građanskim ustanovamaj
pretresano je i uređenje vojske, uređenje policije, ure
đenje sudova i hapsana; tražena je „ravnoteža” držav
nim uređenjem i podelom vlasti, tražena je ravnoteža
među narodima otimanjem tuđih zemalja i zaokrugljavanjem svojih granica — jednom reči: pretresani su,
i suviše, svi spoljašnji odnošaji ljudski. Ali dugo vreme ljudi ne znadoše da iz osećanja, m išljenja i radnje
sviju pojedinih u jednom društvu, bilo ono ma gde,
ističu svi oni odnošaji što ih mi „regulišem o” u na
šim „građanskim” i ,.krivičnim", i našim društvenim i
državnim ustanovama; da isti uzroci stvaraju: političke
stranke, građanske, vojne i međunarodne ratove. Tek
u poslednje vreme počeše ljudi da izučavaju samoga
Čoveka, njegove najbliže potrebe i njegove odnošaje.
Tada se pokaza da su ona nekada „važna” pitanja, kao
pitanje o „ravnoteži međunarodnoj” , o „podeli vlasti” ,
o „državnoj form i” , itd., koja su toliko zabavljala ljude,
ili sasvim ništavna, ili samo uzgredna. Namesto njih do
�186
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
đoše pitanja: ikako da se uredi društvena radnja i
ujam či čovekova zarada (koje pitanje celu Evropu da
nas potresa)? K ako da se vaspitava svaki član društva?
Kako da se cela polovina čovečanstva, Ženski p o l izvuče
iz neznalačkog mraka, iz potčinjenosti i prazne sujete,
a zadobije za nauku i ljudski napredak? — Od rešenja
ovih pitanja očevidno zavisi kakve će biti sve društvene
i državne ustanove, građanski i krivični zakon, držav
ni oblik i međunairodni m ir. Ova pitanja m oraju najpre da se reše, pa tek onda ona sporedna: ovo su pi
tanja opšta, čovečanska,1 ona se tiču sviju ljudi i sviju
)
naroda, m a na kom stupnju razvitka oni bili. Baš oni
narodi k o ji su m anje razvijeni tim više treba da izuča
vaju ova pitanja, te da se koriste naukom što su je
drugi narodi izradili dugim teškim opitom.
Lju di su se s početka svađali i tukli, pa su uvideli
da im treba suda, policije, da im raspravljaju sporove
i da ih čuvaju od nasilja. A li docnije počeše ljudi da
uviđaju da im to nije dovoljno, da od valjanosti poli
cije ne zavisi broj razbijenih glava itd., već od količine
hleba i njegove ravnopravne podele u narodu, od obra
zovanja i m oralnosti narodne. Zato su ljudi tek naposletku počeli da m isle o svom e obrazovanju, moralnosti
i svima uslovima što utiču na obrazovanje i moralnost
sviju članova u društvu. Tek od toga doba uviđa se
sve više od kakve je važnosti po ceo čovečanski napre
dak odnošaj između čoveka i žene u porodici i u druš
tvu. U porodici počinje dete da se vaspita, tu ono dobija prve pojm ove o svima predm etim a a naročito o
svojim odnošaj ima spram drugih ljudi i o moralu koji
*) Pionir oslobođenja žene u Srbiji bio je poznati radonalista Dositej
Obradović. O borbi žena za sticanje obrazovanja on kaže: „Nek se neuzda
jedan narod nikad do veka k prosve&enjlu razuma doći, u kojemu žene u
prostoti i varvarstvu ostaju..
(Izvor: Božidar Kovačević: Dositej Obradović, knj. III o književnosti. „Rad", Beograd, 1061).
�ŽENSKO PITANJE
187
u tim odnošajima postoji: svoje i tuđe, rod i ne-rod,
pravo i ne-pravo, istina i laž, sloboda i nasilje itd., sve
to dete izuči svojim opitom u svojoj porodici ili u blis
kom krugu drugih porodica. U ovom „domaćem vaspitanju” mati igra veoma žalosnu ulogu. Ona nema ve
ćinom nikakva obrazovanja, pa i onde, gde je ona obra
zovana kao „ženska", ona nije kadra deci „prva zna
nja” da saopšti, a kamoli da razvije decu svoju u ljude,
članove društvene — građane. 2ena nije građanin; ona
ne zna ni za građanska prava ni za građanske i čovečanske dužnosti i vrline. Koliko god sam prim era video
u našoj porodici da mati uči dete kako će se ponašati
spram drugih ljudi, vazda sam video kako ga sprema
za podlaca u društvu. N ije ni čudo kad rob vaspitava
budućeg „građanina". Pa još više: u ovom neposred
nom odnošaju sa svojom porodicom vaspitava se čovek celoga života. Ličnim saobraćanjem i zajedničkim
životom čoveka i žene vaspitava ju se oni uzajmice; uza
jamnim uticajem razvijaju se u njih mnoge mane i
mnoge vrline: sitna sujeta i prljavo slavoljublje, želja
za vlašću i gramženje za novcem — ovi i mnogi drugi
čovečiji pokretači koji izazivaju niske strasti u čoveku,
koji stvaraju čitave imtrigantske — „političke" — stran
ke, sve se to veoma često prilepi čoveku ženinim uti
cajem. Svaki to može videti iz svakodanjeg posmatranja. 2ena čim ne živi u sirotinji i ne mora jednako
o „nasušnom hlebu” da misli, već „stupi u društvo",
tj. počinje da se bavi besposličenjem — postaje su
jetna, gramežljivija, praznija, uopšte gora nego što je
čovek iz istoga staleža u društvu. To je prirodna posledica njene potčinjenosti, neobrazovanosti i besposlenosti. Žena dobra od prirode, dobra gazdarica, če
stita u svojoj porodici u svakom pogledu kadra je da
spreči svaki plemeniti rad čovekov (m i to govorimo
�188
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
o većini žena; razume se da ima i plemenitih izuzeta
ka), da uguši svaku plemenitu težnju samo ako je ona
upravljena na kakvu opštu cilj — van porodičnog kru
ga. Ona je često kadra da to nazove nemarnošću za
porodicom , nepoštenjem i svakojakim imenom i time
da zagorči život čoveku i porodici, koje ona voli i za
k o je sama živi; je r ona nema nikakvog čovečanskog
obrazovanja pa, dosledno, ni uzvišenijeg, čovečanskog
oseća-nja. Ona nema nikakvih prava kao čovek i član
društveni; nije za to vaspitana, pa većinom ne razume
najplem enitije težnje i najplem enitiji rad čovekov.
Eto takva je ženina uloga u porodici i u društvu u
m oralnom pogledu.
U ekonomskim odnošajim a ženina uloga je tako
isto štetna po društvo kao god i u moralnom odnošaju.
N jezin je rad daleko neproizvodniji od čovekovog, jer
ona nije obrazovana za rad kao čovek. Pa posle: kad
se samo pogleda na odelo ženino, na njene šarene boje
što dreče, razne -tračke i krpice, na njene ukrase itd.,
vidi se koliko je štetno za narodnu privredu što je
žena navikla da se kiti radi lepote i dopadanja čoveku.
K oliko se ruku upotrebljavaju na proizvodnju ovih tri
ca? K oliko glava m oraju da se zanimaju izmišljanjem
raznih moda? Naposletku, samo usavršavanje industri
je, razvitak mehaničke i hemijske tehnike mora da se
povija za modom i raskošem, i to usled toga što žena
ne shvata svoje lično i čovečansko dostojanstvo, što
je ona potčinjena čoveku — sredstvo za njegovo uži
vanje, a ne ravnopravna ličnost.
Ja naročito obraćam čitaocu pažnju na ovu stranu
„ženskog pitanja". Dž. S. M il govori u ovoj knjizi više
kao zastupnik ženskih prava — kao advokat ženskinja: on govori o patnji same žene, koja ima u društvu
samo dužnosti, a nikakvih prava; on ukazuje na oče
�2ENSK0 PITANJE
189
vidnu nepravdu po kojoj svaka najbolja, najobrazova
nija i najplemenitija žena ima manje prava nego naj
gori, najgluplji i najpodliji čovek. Protiv ove nepravde
u društvu ustaje Mil. On pokazuje da žena ima i pravo
i sposobnost da zauzme pravo jednak položaj u društvu
kao i čovek. Mil, kazujući kakva se nepravda nanosi
ženskinju u društvu, pobuđuje nas nehotice da mislim o
na drugu stranu ženskog pitanja, tj. da mislimo na
to: kako se nepravda nanesena ženi sveti ćelom čovečanstvu. Pitanje o ženskom oslobođenju nerazdvoj
no je svezano sa celim društvenim preobražajem, sa
oslobođenjem čovečanstva od sviju zala, poroka, tira
nija i robovanja — „žensko pitanje" nije za nas pre
rano, već da je ono prvo koje treba staviti na dnevni
red". (Sabrani spisi, knj. II, „Kultura", Beograd, 1960,
str. 399— 402).
�II
Edvard E velin g (1851— 1898)
i Eleonora M arks-Eveling (1855— 1898)
2 E N S K 0 P IT A N J E i)
Sa B ebelovog stanovišta2) i, slobodno možemo reći
u ovom slučaju i sa stanovišta socijalista uopšte, dru
štvo se nalazi u stanju nemira i previranja. To je nemir
raspadanja i previranja truleži. Raspad je na dohvatu
ruke u oba smisla te reći.
Kapitalistički način proizvodnje, pa prema tome i
društvo čiju osnovu on predstavlja, doživeće svoj kraj
u roku k oji se, po našem mišljenju, pre može m eriti
godinama no vekovima. A taj kraj znači pretapanje
društva u prostije oblike, pa čak i u sastavne delove,
a obnovljene društvene strukture stvoriće novi i bolji
poredak. Društvo doživljuje moralni stečaj koji se sa
>) Ovaj odeljak sadrži članke tri žene istaknute u socijalističkom
pokretu i u širenju marksizma u toku poslednjih decenija A IX veka
{od kojih su dve ćerke K. Marksa, s tim što je Eleonora o „ženskom
pitanju* pisala zajedno sa svojim drugom Evelingom. Uz Klaru Cetkin,
one su prethodnica na frontu ženskog socijalističkog pokreta koji danas
obuhvata znatan broj žena mislilaca i pisaca — marksista i koie se ne
samo inspirišu idejama Marksovih neposrednih sledbenika, već ih i pro
širuju i produbljuju.
*) Ovaj članak je prvi put objavljen 1887. godine u obliku brošure
štampane u 4.000 primeraka. Ponovo ga je obiavio časopis „Marxism
Today” , marta 1972. U knjizi Žena i socijalizam, objavljenoj prvi put 1879,
Bebelovo delo Die Frau und der Socialusmus doživelo je pedeset izdanja još
za života autora. Delo je bilo prevedeno na većinu evropskih jezika (pet
naest prevoda već uoči prvog svetskog rata). U Jugoslaviji postoje dva
izdanja (pre rata i .posle rata).
�ŽENSKO PITANJE
191
najodvratnijom jasnoćom odražava kroz odnos između
muškarca i žena. Besmisleni su napori da se taj slom od
loži „gledanjem u bob” . Činjenicama valja gledati
u oči.
U razmatranju odnosa između muškarca i žene
svi su uvek prenebregavali i prenebregavaju jednu či
njenicu od prvorazrednog značaja. N ju čak nisu shvatili
ni oni natprosečni ljudi i žene koji su borbu za oslobo
đenje žene shvatili kao osnovni zadatak svog života.
Ta osnovna činjenica je sledeća: to pitanje spada u domen ekonomskih struktura. Kao i sve ostalo u našem
složenom savremenom društvu, položaj žene se zasni
va na ekonomskim činjenicama. Da je Bebel samo pod
vukao to pitanje, to bi već bilo dovoljno da njegova
knjiga bude delo od vrednosti. Žensko pitanje ima ne
čeg srodnog sa organizacijom društva u celini. Za one
koji nisu shvatili taj pojam, možemo da navedemo
Bekona koji u prvoj knjizi Napredak saznanja piše:
„Druga se greška sastoji u tome što su, posle podele
umetnosti i nauke na grane, ljudi napustili univerzal
nost. .. što može samo da zaustavi i prekine svako na
predovanje. .. N ije takođe moguće otkriti najbolje i
najskrivenije delove bilo koje nauke ako se čovek za
drži, ne .uzdižući se, samo na nivou te iste nauke” . U
stvari ta greška, koja je učinjena kada su „lju di (i
žene) napustili univerzalnost” , nije odraz nekakve mr
zovolje. To je bolest ili, slikovito rečeno, — kao što
nam kazuju navedeni pasus i rečenica, — oni koji
okrivljuju način na koji se danas postupa sa ženama
ne tražeći uzrok tome u ekonomskoj organizaciji na
šeg savremenog društva, liče na lekare koji leče lokalizovano oboljenje bez pregleda opšteg stanja bolesnika.
Ova se kritika ne odnosi samo na sve one koji
okreću na šalu svaku diskusiju o seksualnosti. Ona se
�192
Dr JOVAN ĐORĐEVIC
odnosi i na one brojne, uzvišene, ozbiljne i prom išlje
ne prirode koje uviđaju da je sudbina namenjena že
nama bedna i kojim a je veom a stalo do toga da se uči
ni nešto za poboljšanje njihovog položaja. To je hrabra
i divna masa koja se bori za pravo glasa žena, taj
savršeno pravedan zahtev; za ukidanje zakona o za
raznim bolestim a3), te nakaznosti nastale iz muškog ku
kavičluka i grubosti; za mogućnost da žena stekne više
obrazovanje kako bi jo j bili dostupni svi univerziteti,
sve slobodne profesije i svi zanati, od profesora do tr
govačkog putnika. U čitavoj toj potpuno pravednoj
akciji posebno beležim o tri stvari. Prvo, po pravilu, u
pitanju su lica koja pripadaju im ućnijim slojevima.
Sa jedinim i ograničenim izuzetkom pokreta protiv za
kona o zaraznim bolestima, samo mali broj žena koje
igraju značajnu ulogu u raznim pokretim a pripada rad
ničkoj klasi. Očekujem o prim edbu da se, što se Engles
ke tiče, gotovo isto m ože reći o širem pokretu kome
smo posvetili sve naše napore. Doista, socijalizam u
toj zem lji nije ništa značajniji od nekog književnog
pokreta. On obuhvata samo malo radnika. N a to mo
žem o da odgovorim o da u Nem ačkoj to nije slučaj i
da čak i ovde socijalizam počinje da se širi među
radnicima.
Druga tačka jeste da se sve ideje žena iz „ a v a n
garde" zasnivaju bilo na vlasništvu, bilo na sentimen
talnim ili profesionalnim pitanjima. N i jedna od njih
n ije prevazišla ta tri pitanja da bi ušla u suštinu ne
samo svakog od njih, već i u suštinu samog društva:
u odlučujuću ulogu ekonomskog faktora. Ova činje
nica ne začuđuje kad se zna koliko većina onih k o ji se
*) Tako su ponekad nazvani (C. Đ. Acts) „Contagious Diseases Pre
vention Acts", izglasani radi suzbijanja veneričnih oboljenja „uključivši
gonoreju” putem lekarskog pregleda i pritvaranja prostitutki.
�ŽENSKO PITANJE
193
zalažu za emancipaciju žene malo poznaje ekonomske
podatke. Ako treba suditi po njihovim napisima i go
vorima, većina branitelja žena nije pridala nikakvu
pažnju razvoju društva. Izgleda da oni, u opšte uzev,
nisu savladali ni prostu političku ekonomiju, koja je
po našem m išljenju lažna u svojim postavkama i po
grešna u svojim zaključcima.
Treća tačka proističe iz druge. Oni o kojima govo
rimo ne čine nikakav predlog koji bi prevazilazio okvi
re današnjeg društva. Stoga, po našem m išljenju, nji
hov rad nema neku veću vrednost. M i ćemo podržavati
pravo glasa za sve žene, a ne samo za one koje nešto
poseduju; podržavaćemo ukidanje zakona o zaraznim
bolestima i dostupnost oba pola svim zanimanjima.
Pravi položaj žene u odnosu na čoveka neće se dublje
izmeniti (ne govorim o ovde o razvoju konkurencije ni
o pogoršanju životnih uslova), je r ništa od svega toga
ne men ja u njenu korist odnose između polova, sa
izuzetkom zakona o zaraznim bolestima koji to čini po
sredno. Ne poričem o takođe da bi svest o ovim trima
tačkama olakšala put ka korenitoj promeni do koje
mora doći. Osnovno je, međutim, imati na umu da će
do konačne promene doći tek posle još korenitije promene čija je ona posledica. Bez te društvene promene
žene nikada neće biti slobodne.
Istina, koju u potpunosti ne priznaju čak ni oni
koji žele da pozitivno rade u korist žene, jeste da je
žena, poput radničke klase, predmet ugnjetavanja i
da se njen položaj, kao i položaj radnika, neumitno po
goršava. Žene su podvrgnute organizovanoj muškoj ti
raniji kao što su radnici podvrgnuti organizovanoj ti
raniji neradnika. Cak i kada se to shvati, treba uvek
uporno objašnjavati da za žene, kao i za radnike, nema
u današnjem društvu stvarnog rešenja za njihove teš
�194
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
koće i problem e. Sve što se čini, bez obzira na to kojim
se trubama najavljuje, n ije rešenje već samo prividan
izlaz. Ugnjeteni slojevi, žene i neposredni proizvođači,
treba da shvate da će njihovo oslobođenje biti plod
njihove akcije. Žene će naći saveznike među najsvesnijim ljudima, kao što radnici nalaze saveznike među
filozofim a, umetnicim a i pesnicima; ali žene nemaju
šta da očekuju od muškaraca uopšte, a radnici od
srednjeg staleža u celini.
Istine radi potrebno je, ,pre no što pređemo na
izučavanje položaja žene, reći par reči upozorenja. Za
m noge će ono što ćem o reći o sadašnjosti izgledati
preterano, o budućnosti nestvarno, a sve skupa možda
opasno. U obrazovanom svetu javno mnenje stvara čo
vek, a ono što je uobičajeno usvaja se kao moral. Ve
ćina i dalje podvlači slučajne slabosti „ženskosti" da
bi se suprotstavila jednakosti žene sa čovekom. Zabo
ravlja se da su u izvesnim prilikam a ženske slabosti
znatno pogoršane, ako ne i potpuno uslovljene, nezdra
vim uslovima našeg savremenog života. Dovoljno je
da se ti uslovi racionalizuju pa da takvo stanje u veli
koj meri, pa i potpuno, nestane. Zaboravlja se takođe
da se sve ono o čemu smo tako ročiti u diskusijama
0 slobodi žene lako prećutkuje kada se radi o njenoj
potčinjenosti. Zaboravlja se da za kapitalističke po
slodavce slabost žene dolazi u obzir samo kao povod
za snižavanje opšte stope nadnica. Osim toga, nema
„prirodnih poziva" za ženu, kao što nema „prirodnog"
zakona kapitalističke proizvodnje, kao god što nije „pri
rodn o" ograničena suma koju radnik proizvede i koja
predstavlja za njega sredstvo za život. Zaboravlja se
takođe da, u prvom slučaju, „p o ziv" žene k o ji se na
vodno sastoji u podizanju dece, vođenju domaćinstva
1 poslušnosti prema svom gospodaru, u drugom slu
�ŽENSKO PITANJE
195
čaju proizvodnja viška vrednosti, koja je navodno neop
hodan uslov za proizvodnju kapitala i, u trećem slu
čaju, suma koju prim a radnik i koja treba da mu omo
gući opstanak jedva iznad kritične tačke gladi, — da
sve to nisu prirodni zakoni u onom smislu u kome po
stoje zakoni kretanja. To su samo privremeni društve
ni sporazumi, kao što je francuski sporazumno diplo
matski jezik.
Raspravljajući detaljno o položaju žene znači da
nas ponavljati već hiljadu puta ispričanu priču. No,
uprkos svemu, mi zbog naše stvari moramo podvući
neke opšte poznate tačke i navesti možda jednu ili dve
manje poznate. Podvucimo najpre jednu opštu misao
koja se odnosi na sve žene. život žene se ne podudara
sa životom muškarca, a u mnogim slučajevima se ta
dva života čak i ne sretnu. Otuda atrofija porodičnog
života. Prema Kantu: „Ćovek i žena čine, kada su sje
dinjeni, jedno celovito i dovršeno biće, jedan pol upot
punjuje drugi". Ali kada su oba pola nepotpuna, kada
je nepotpuniji pol do krajnje granice nepotpun i kada,
opšte uzev, ni jedan od polova ne uspe da sa drugim
uspostaviti redovan, slobodan, istinski, dubok i pot
puno usklađen odnos, onda biće nikada nije ni celo
vito ni dovršeno.
A sada još jedna misao koja se odnosi samo na
izvestan, mada značajan broj žena. Svi znamo uticaj
nekih zanata ili načina života na fizički izgled ili lice
onih koji se tim zanatima bave ili vode takav način
života. Jahača ili pijanca prepoznajemo po hodu. No,
ko je od nas, makar i na trenutak, razmišljao o za
brinjavajućoj činjenici da na ulici, na javnim mestima,
među prijateljima, možemo odmah prepoznati neudate žene čim su prešle one „neodređene” godine, kako
to sa urođenom ironičnom finoćom u zanosu kažu knji
�196
Dr JOVAN ĐORĐEVIČ
ževnici. Međutim, ne m ožem o prepoznati neoženjenog
od oženjenog čoveka. Pre no što postavimo pitanje koje
iz toga proističe, podsetim o na strahoviti postotak neudatih žena. U Engleskoj je, na prim er, taj postotak iz
nosio 1870. godine 42% žena. Sve to navodi na jedno
stavno i opravdano pitanje, koje je neprijatno već i
zbog odgovora koji na njega m ožem o dati. Odkuda to
da naše sestre nose na čelu obeležje uništenog nago
na, ugušenih nežnosti, delim ično ubijenih prirodnih
svojstava, a da njihova „srećna braća" takve tragove
ne nose? Tu svakako nikakav „prirod ni" zakon ne važi.
Ta sloboda za čoveka, ta zabrana u pogledu broja uz
višenih i zakonitih veza koja ga ne pogađa, ali zato
teško pogađa ženu, to su neizbežne posledice našeg eko
nomskog poretka. Naši brakovi, kao i naši običaji,
zasnovani su na merkantilizmu. N e biti u stanju odgo
voriti svojim trgovačkim obavezama predstavlja težu
grešku od klevetanja prijatelja, a naši su brakovi po
slovni sporazumi.
Posmatramo li ženu u celini, ili pak samo onu ža
losnu zajednicu koja na čelu nosi obeležja večite nevi
nosti, uvek nailazimo na potrebu ideja i ideala. Razlog
tom e je i ekonomska zavisnost od muškarca. Žene su,
poput radnika, bile lišene svojih ljudskih, kao što su
radnici bili lišeni svojih proizvođačkih prava. U oba
slučaja upotrebljen je jedini metod k o ji omogućuje
izvlašćenje u bilo kom trenutku i bilo kojoj prilici, a
to je sila.
U Nem ačkoj je danas žena u podređenom položaju
u odnosu na muškarca. Muž „niskog položaja" može da
kažnjava svoju ženu. Sve odluke u vezi sa decom za
vise od njega; on čak može da odluči o tome kada će
se dete odbiti od sise. On raspolaže celim imetkom,
bez obzira na eventualno bogatstvo svoje žene. Ona
�2ENSK0 PITANJE
197
bez njegovog odobrenja ne može da sklopi ugovor niti
da bude član neke političke organizacije. Nepotrebno
je da podvučemo koliko se stvar u Engleskoj pobolj
šala poslednjih godina, niti da podsećamo naše čitaoce
da sa svim tim građanskim pravima engleska žena, udata ili ne, moralno zavisi od čoveka koji je zlostavlja.
Situacija nije ništa bolja u drugim civilizovanim zem
ljama, sa čudnim izuzetkom Rusije, gde su žene druš
tveno slobodnije nego u bilo kom drugom delu Evro
pe. U Francuskoj su žene iz viših slojeva srednjeg sta
leža u gorem položaju nego u Engleskoj, a žene iz rad
ničke klase su u povoljnijem položaju u Engleskoj ili
u Nemačkoj, ali dva uzastopna paragrafa Građanskog
zakonika (340 i 341) dokazuju da nepravda prema že
nama nije samo delo Germana: „Istraživanje očinstva
je zabranjeno" i „Istraživanje materinstva je do
zvoljeno” .
Svi oni koji gledaju istini u oči znaju da ono što je
Demosten govorio o Ati/njanima i danas važi za srednje
i više društvene slojeve: „Stupamo u brak sa ženom da
bismo imali zakonitu decu i vernu čuvarku našeg og
njišta, izdržavamo naložnice za naše svakodnevne usluge
i potrebe, ali za ljubavna uživanja imamo hetere". Že
na je uvek ta koja se bavi decom, čuvarka ognjišta.
Muž živi i voli kako mu se hoće. Cak i oni koji to priz
naju, upustiće se možda u diskusiju kada budemo rekli
da je za ženu isto tako loše što po strogim društvenim
pravilima ljubavna inicijativa, tj. bračna ponuda, mo
ra da potekne samo od čoveka. Možda se tu radi o
principu kompenzacije. Posle sklapanja braka, uglav
nom je žena ta koja preduzima ljubavnu inicijativu,
dok muškarac čini rezerve, šekspir je lepo pokazao da
to nije prirodni zakon. Miranda se, oslobođena društve
nih stega, nudi Ferdinandu: Hoćete li se oženiti mno
�198
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
me, evo me. U protivnom umreću -kao vaša ropkinja”*),
a Helena, u drami „Sve je dobro što se dobro svrši",
zaljubljena je u Bertram a pa zbog toga iz Rusiljona
dolazi u Pariz i Firencu; ona po rečima Coleridt-a,
predstavlja Šekspirov ,ynajdražesniji lik".
Rekli smo da je osnova braka merkantilne priro
de. U m nogim se slučajevima radi o običnoj razmeni,
a ako se uzme u obzir sadašnje stanje stvari, u svim
slučajevima problem „puteva i načina" nužno igra ve
liku ulogu. U višim društvenim slojevim a posao se
sklapa bez ikakvog stida. Crteži ser Gorgiusa Midasa u
„Punch"-u svedoče o tome. Priroda lista koji ih objavlju podseća nas da se sve strahote prikazane na crte
žima smatraju slabostima a ne greškama. Kod siromaš
nijih slojeva srednjeg staleža m nogi muškarci sebi uskra
ćuju sreću porodičnog života sve dok ih ta žanka želja
ne mine, a mnoge žene zatvaraju knjigu svog života
upravo kod najlepših stranica iz straha od „rerum
angustarum domi."®)
Drugi dokaz o merkantilnoj prirodi našeg sistema
braka jesu različita doba života u kojim a se obično
sklapa brak u raznim društvenim slojevima. N i u kom
slučaju taj trenutak nije, kao što bi trebalo, određen
godinama života. N eki povlašćeni pojedinci, kraljevi,
prinčevi, aristokrate, žene se ili ih ožene u godinama
k o je se prirodno smatraju najpovoljnijim . Mnogi se
radnici žene mladi, tj. u normalnim godinama. Vrli
kapitalista, koji u tim godinama redovno pribegava
prostitutkama, licemerno raspreda o lakoumnosti fi
zičkog radnika. Onaj k o ji proučava fiziologiju i poli
tičku ekonom iju naći će tu zanim ljiv dokaz o tom e da
*) Bura. III, 1
.
') Usko zatvoreni krug domaćeg života.
�ŽENSKO PITANJE
199
čak ni užasni kapitalistički sistem nije uspeo da smrvi
jednu prirodnu i opravdanu težnju. Ali kod onog druš
tvenog sloja koji se nalazi između ona dva prva, brak
se po pravilu ne sklapa pre no što prođe cvet mladosti
i strast ne bude na izmaku.
Sve ovo više govori o ženi no o čoveku. Muškar
cima društvo priznaje i ozakonjuje načine na koje oni
zadovoljavaju svoj seksualni nagon. No, u očima tog
istog društva, ako neudata žena prihvati uobičajeno
ponašanje svoje neoženjene braće, muškaraca koji sa
njom plešu na balovima ili sa njom rade u dućanu,
onda se ona smatra parijom . Ćak i u radničkoj klasi,
gde se brak sklapa u normalnim godinama, život žene
je u sadašnjem sistemu teži i nezahvalniji od života
muškaraca. Stara formula iz legende „rađaćeš u bo
lu''«) je ne samo ostvarena već i rasprostranjena. Žena
treba da odgaja decu godinama, bez odmora koji
bi jo j pružio olakšanje, bez nade koja bi je razvedrila,
neprestano u istoj atmosferi rada i tuge. Muškarac,
pak, koliko god da je istrošen radom, ima veče za od
mor. Žena je zaposlena sve do časa leganja. Cesto se,
sa malom decom, njena muka produžava do kasno u
noć pa i cele noći.
Posle sklapanja braka, sve ide u prilog jednom a
na štetu drugog supružnika. Neki se čude da je Džon
Stjuart Mil (John Stuart M ill) napisao: „Bra-k je je
dini stvarni oblik ropstva koji zakon priznaje” . Mi se
opet čudimo da je on to ropstvo postavio kao pitanje
osećanja a ne kao pitanje ekonomskih struktura, kao
rezultat našeg kapitalističkog sistema. Posle kao i pre
braka, žena trpi čovekovu prinudu. Sa njene strane je
) JJporediti sa „Genezom” , III. 16. „Zatim on (Yahweh) reče ženi:
udvostučiću patnju tvojih trudnoća: rađaćeš sinove u bolu; tvoja želja
cc te privlačiti mulu koji će gospodariti tobom” .
�200
Dr JOVAN ĐORĐEVIC
preljub zločin, sa njegove pak m anji prestup. Na os
novu preljube on može da do b ije razvod, ona ne. Ona
treba da za razvod podnese dokaze da je bila žrtva
„surovosti” (fizičke prirode). Tako zam išljeni i ostva
reni brakovi su, čini nam se — i kad to kažemo odm eravamo svaku reč — gori od prostitucije. Skrnavljanje je nazivati ih svetim ili moralnim.
U vezi sa pitanjem razvoda napominjemo jedan
slučaj obmane čije su žrtve ne samo društvo i njegove
klase već i pojedinci. Sveštenstvo je veoma sklono da
sjedini bilo koga sa bilo kim, starost sa mladošću,
razvrat sa čednošću, i ,to „ne postavljajući nikakva pi
tanja” kako se to kaže u izvesnim oglasima. Svešten
stvo se, međutim, žestoko suprotstavlja razvodu. Usta
ti protiv toliko neskladnih veza kao što su one koje
sveštenstvo stalno potvrđuje, značilo bi „mešanje u
ličnu slobodu” , ali suprotstaviti se bilo čemu što olak
šava razvod znači još ozbiljn ije mešanje upereno pro
tiv lične slobode. Čitavo pitanje razvoda, koje je i
inače složeno, postaje još složenije zbog toga što ga
valja najpre proučiti u okviru sadašnjih uslova, a za
tim u odnosu na buduće socijalističke uslove. Mnogi
se napredni duhovi zalažu za veću slobodu razvoda već
sada. Oni tvrde da bi dobijanje razvoda trebalo da bu
de isto tako jednostavno kao što je sklapanje braka,
da obaveza koju su preuzeli ljudi koji su imali malo
ili nikako prilike da se međusobno upoznaju, ne bi
smela da bude neopoziva, niti čak da predstavlja tako
strogu vezu; da bi neslaganje naravi, neostvarivanje
duboko ukorenjenih nada i stvarna nesloga trebalo da
�2ENSK0 PITANJE
201
predstavljaju dovoljne razloge za rastavu. Oni, najzad,
tvrde, a to je i najvažnije, da bi uslovi za razvod tre
balo da budu isti za oba pola. Sve je to odlično i bilo
bi ne samo moguće već i pravedno kada bi, podvla
čimo, ekonomski položaj oba pola bio isti. On je me
đutim različit. Prema tome, mada se teorijski slažemo
sa svim ovim idejama, verujem o da bi njihovo ostva
rivanje u našem sadašnjem sistemu dovelo u praksi, u
većini slučajeva, do još veće nepravde prema ženi. Ćovek bi, a ne žena, iz toga mogao da izvuče korist, osim
u retkim slučajevima kada ona poseduje lična dobra
ili neka sredstva za život. Raskid bračne veze značio
bi slobodu za njega a glad za nju i njenu decu.
Može nam se postaviti pitanje hoće li ti isti prin
cipi u vezi sa brakom važiti i u socijalističkom poretku.
Naš je odgovor sledeći: veza između čoveka i žene
biće takva da će potpuno otkloniti potrebu za razvodom.
*
Očekujemo da će se sa više neprijateljstva oceniti
način na koji smo, uzimajući u obzir budućnost, po
stavili ova dva poslednja pitanja, nego sve ono
što smo prethodno izneli. Ta dva pitanja smo već pomenuli. Prvo se odnosi na seksualni nagon. Po našem
mišljenju, metod koji je društvo po tom pitanju usvo
jilo je u celini neminovno loš. On je već na startu loš.
Naša se deca sistematski ućutkuju kad postave pitanje
nastanka ili rađanja dece. Na to pitanje treba odgovo
riti isto tako lako i jasno kao i na ostala pitanja. Mo
guće je da kod sasvim male dece postoji jedan period
kada fiziološko objašnjenje dato kao odgovor na po
stavljeno pitanje ne može da bude shvaćeno — a mi ne
�202
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
bism o želeli da taj trenutak određujem o — ali ne sme
nikada biti pogodnih trenutaka da se o bilo kojoj telesnoj fu nkciji deca uče pogrešnim stvarima. Kako
naši dečaci i devojčice rastu, tako se sve što se odnosi
na seksualne odnose prikazuje tajanstvenim i sram
nim, što pobuđuje nezdravu radoznalost. Duh se preterano usredsređuje na taj predmet, dugo ostaje nezadovoljen ili nepotpuno zadovoljen i najzad postaje
morbidan. Naše je gledište da bi roditelji i deca tre
balo da o polnim organima razgovaraju sa istom iskrenošću i slobodom kao o organima za varenje. Suprot
stavljanje tome jeste odraz proste predrasude protiv
nastave iz fiziologije, predrasude čiji n ajočitiji prim er
nalazimo u nedavnom pismu jednog roditelja jednoj
nastavnici: „M olim vas da m ojoj kćeri ništa ne preda
jete o njenim organima je r to za nju nije dobro i ne
pošteno je ". K olik o li je nas propatilo zbog „suggestio
fa lsi" ili „sup-pressio u eri" po tom pitanju, greškom
roditelja, nastavnika, pa čak i posluge? Pitamo li po
šteno sa čijih smo usana i u kojoj prilici saznali istinu
o rađanju dece, a tačno je međutim da ne možemo pogrešiti kad govorim o o svetoj stvari je r se radi o ra
đanju beba. U koliko slučajeva nas je m ajka naučila,
ona čije je to najsvetije pravo stečeno kroz bol?
Isto se tako ne m ožem o složiti s tim da je za decu
štetno govoriti im iskreno o tim temama. Navedimo
Bebela, k oji i sam navodi Gđu Isabellu Beecher Hooker,
„Da bi odgovorila na stalna zapitkivanja svog osmogo
dišnjeg sina koji je želeo da zna kako je došao na svet,
a ne želeći da mu priča bajke što je smatrala nemo
ralnim, ona mu je rekla celu istinu. Dete je najpažljivije saslušalo i od dana kada je saznalo kakvu je mu
ku i brigu zadao majci, pokazao je u svojoj privrženosti
njoj drugu nežnost i poštovanje. Isto takvo poštova-
�ŽENSKO PITANJE
203
nje ukazivalo je kasnije i drugim ženama." Što se nas
tiče, znamo da je bar jedna žena rekla celu istinu svo
joj deci i da ona gaje prema njoj drugačije i dublje
poštovanje i ljubav no ranije. Uz lažni sram i lažnu
tajnu, protiv kojih dižemo svoj glas, ide i nezdravo
razdvajanje polova, koje počinje čim se deca odvoje
od dadilje a završava se tek kad čoveka ili ženu sahra
ne u zajedničku zemlju. U „Is to riji jedne afričke far
me” jedna devojka, Lindall, uzvikuje: „Ravnopravnost
smo upoznali jednom, kao novorođenčad, na kolenima
naših dadilja. Još jednom ćemo je upoznati kada nam
budu zaklopili oči za poslednji san". To se razdvaja
nje nastavlja u školama pa taj sistem, sa svim onim
što podrazumeva, važi i u nekim veroispovestima. Na
ravno, najgori njegov oblik nalazimo u onim neljud
skim ustanovama zvanim manastiri ili samostani. Svi
ti čak i najbliži oblici jednog istog zla su neljudski;
pitanje je samo u kom je stepenu. čak i u običnom
društvu su ograničenja koja se tiču odnosa između po
lova, kao što su na prim er kaznene mere protiv uče
nika, izvor mnogih zala. Ta su ograničenja posebno
štetna kada se radi o predmetima razgovora. Svakome
su, čak i kad im ne vidi uzrok, jasne posledice razgo
vora koji se vode u pušačkim salonima srednjih i viših
društvenih slojeva. Nade za rešenje će biti tek onog
dana kada ljudi i žene čistog duha, želeći da izbegnu
svaku prevaru, budu raspravljali o seksualnosti kao
slobodni ljudi, gledajući se iskreno u oči. Kao što ne
prekidno ponavljamo, to treba da bude praćeno svešću
da se osnova čitavog pitanja nalazi u ekonomskim struk
turama. Mary Wollstonecraft se u „Pravim a žene" iz
među ostalog zalagala za to da oba pola budu zajedno
a ne odvojeni celog svog života. Ona je tražila da
žena uživa iste prednosti kao i muškarac na polju obra-
�204
Dr JOVAN ĐORĐEVIC
zovanja, da se školuje u istim školama i koledžima i
da se od rane m ladosti do zrelog doba oba pola vaspitavaju zajedno. Taj zahtev predstavlja bolan trn u
peti G. J. C. Jeaffresoin-a povodom njegove poslednje
kom pilacije.
Dva kra jn ja vida razlikovanja polova 'kao posledice njihove diskrim inacije jesu fem inizirani muška
rac i muškobanjasta žena. To su dva tipa protiv kojih
se buni i običan čovek sa onim sasvim prirodnim gnu
šanjem prema neprirodnom. Iz već više puta navede
nih razloga, prvi je tip češći od drugog. Ta dva tipa
nisu međutim poslednji na listi porem ećaja koji su
posledica našeg prilaza odnosima između polova. Mor
bidno devičanstvo o kome smo govorili jeste treći tip
porem ećaja. Ludilo je četvrti, samoubistvo peti. Povo
dom ludila i samoubistva evo nekoliko brojki. Većina
samoubistava žena se događa između 16-te i 21 godine.
Jedan broj samoubistava je, naravno, posledica trud
noće koju naš društveni poredak spušta na nivo zloči
na. A li druga samoubistva potiču od nezadovoljenog
seksualnog nagona, često skrivenog iza eufemizma ,,nesrećna lju bav’'. Evo nekoliko brojki o slučajevima lu
dila, uzetih na strani 47 engleskog prevoda Bebela. Ha
nover: jedan slučaj ludila na 457 neudatih i jedan na
1.316 udatih žena. Saksonija: 260 slučajeva na milion
neudatih žena. Pruska, 1882. godine, na 10 000 stanov
nika 32,2 neoženjenih i 9,5 oženjenih ljudi, 29,5 neuda
tih i 9,5 udatih žena.
Došao je trenutak da ljudi i žene priznaju da je
potiskivanje seksa uvek praćeno pogubnim posledicama. Ako je preterana strast bolest, obratna krajnost,
onda je to i žrtvovanje zdravog i prirodnog nagona.
Reči: „Oni koji preteruju u jednom ili drugom su
�ŽENSKO PITANJE
205
čudovišta"7 isto toliko važe u našem kontekstu koliko
)
važe za setu ili radost koje Rosalinda kune u Ardenskoj šumi. A ipak su hiljade žena, uz muke koje samo
one znaju, žrtvovane Molohu našeg društvenog poret
ka. Hiljadama žena se iz meseca u mesec, iz godine u
godinu uskraćuje njihova „zauvek prohujala mladost".
Stoga mi i većina socijalista tvrdim o da devičanstvo
nije sveta već nezdrava stvar. Podrazumevajući uvek
pod devičanstvom ukidanje svih nagona rađanja mi ga
smatramo zločinom. Kao i kod svih zločina, zločinac
nije toliko ono lice ko je ga izvršava, koliko društvo
koje ga nagoni na zločin i patnju. Ovde se slažemo sa
Šelijem (Shelley). U njegovim Beleškama kra ljici Mab
nalazimo sledeći pasus: „Devičanstvo je jevanđelijska
i kaluđerska predrasuda, ona je neprijatelj prirodne
umerenosti čak i veći od intelektualne senzualnosti,
jer razara korene svake domaće radosti i drži u patnji
više od polovine ljudskog roda na koju nekolicina m o
že da stavi svoj monopol u skladu sa zakonom". Pomenimo najzad, u okviru ovih veoma važnih postavki, niz
lekarskih svedočanstava koji pokazuju da žena pa-ti
više no čovek od tih prinuda.
i
Došli smo i do našeg poslednjeg pitanja. Šta mi
I socijalisti želimo? Šta predviđamo? U šta smo isto to
liko ubeđeni kao u sutrašnje rađanje sunca? K o je su
to društvene promene koje su, po našem mišljenju,
već sada na dohvatu ruke? K oje posledice očekujemo
od tih promena u pogledu menjanja položaja žene?
N ije nam namera da prorokujemo. N ije prorok onaj
koji na osnovu razmišljanja o nizu opaženih pojava
vidi neizbežni događaj, ćovek nema pravo da proro
kuje, kao što nema pravo da se kladi na sigurno. Na
*) Kako vam drago, IV. 1
.
�206
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
ma je jasno da je, kao u Engleskoj, osnova nemačkog
društva, tj. slobodna svojina nad zem ljom , ustupila
m esto feudalizmu, k o ji je opet ustupio svoje kapita
lizmu. Jasno nam je takođe da će kapitalistički pore
dak, isto tako prolazan kao i prethodni, ustupiti mesto
socijalizmu. Posle ropstva došlo je kmetstvo, zatim sa
dašnja najamnička zavisnost, posle koje će doći novi
poredak u kom e sredstva za proizvodnju neće pripa
dati ni robo vlasniku, ni feudalcu niti gospodaru najam
nih robova, kapitalisti, već čitavoj zajednici. Makar se
izložili opasnosti da izazovem o uobičajene osmehe i
sarkazme, priznajem o da nismo u ništa b oljoj moguć
nosti da dam o sve pojedinosti o socijalističkom funkcionisanju društva no što su to bili prvi kapitalisti o
poretku k o ji su osnovali. N išta nije prostije i nepra
vednije, ništa toliko ne ukazuje na nedostatak rasuđi
vanja, od bučnih pitanja o svakoj i najm anjoj pojedi
nosti društvenog sistema u čijem se pravcu, po našem
m išljenju, svet razvija. N i onaj koji iznosi jednu novu,
veliku istinu, ni n jegovi sledbenici, ne mogu očekivati
da će predvideti sve njene pravce razvoja. Sta bismo
m islili o onima koji bi odbacivali otkriće zakona gra
vita cije zato što N jutn nije tom prilikom otkrio i Neptun, ili pak o onima koji bi odbacili Darvinovu teoriju
zato što je nagon postavljao izvesne teškoće. To, me
đutim, čine, uvek sa spokojnim nerazmišljanjem, prosečni protivnici socijalizm a kada neće da priznaju či
njenicu da su sve poteškoće i nedaće k o je oni očekuju
sa podruštvljavanjem sredstava za proizvodnju daleko
b rojn ije u našem sadašnjem društvu sklonom ras
padanju.
U kakve smo nastupajuće prom ene tako ubeđeni?
M i smo se, razvijajući našu misao, toliko udaljili od
Bebela — čije se polazne tačke uglavnom nalaze u n je
�ŽENSKO PITANJE
207
govoj zanivm ljivoj knjizi — da se sa radošću i zahval
nošću vraćamo njemu da bismo odgovorili na to pita
nje. U „Društvo u kome su sva sredstva za proizvodnju
vlasništvo zajednice; društvo koje priznaje potpunu
jednakost svih bez obzira na pol; koje daje sredstva
za primenu svakog napretka i'li tehničkih i naučnih
otkrića: koje kao radnika zapošljava sve one koji su
danas neproduktivni ili one č iji je način života sablažnjiv, lenštine i parazite; društvo koje, svodeći na m i
nimum vreme potrebno za zadovoljavanje svojih po
treba, takvo — društvo uzdiže telesno i intelektualno
sve svoje članove na najviši mogući stepen” .
Ne krijem o ni od svojih protivnika da prvi korak
u tom pravcu jeste eksproprijacija svakog vlasništva
nad zem ljom ili drugim sredstvima za proizvodnju. To
bi dovelo do ukidanja države u njenom sadašnjem ob
liku. Nijedna zabuna u pogledu naših ciljeva nije to
liko rasprostranjena kao što je ona koja navodi tupoglavce na pomisao da se prom ene koje želim o i druš
tveni uslovi koji iz toga proističu mogu postići u ok
viru države kakva je naša. Država je danas organizacija
prinude u službi očuvanja sadašnjih uslova vlasništva
i društvenih pravila. N jeni predstavnici jesu nekolici
na ljudi iz srednjih i viših klasa, ikoji se svađaju oko
previsoko plaćenih položaja. Država će u socijalizmu
— ukoliko uopšte budemo zadržali taj naziv vezan za
toliko groznih istorijskih sećanja — biti organizovana
sposobnost zajednice radnika. N jeni službenici neće
biti ni bogatiji ni siromašniji od svojih drugova. Ras
kid između umetnosti i rada koji žalosti srca umetnika
a da pritom oni u većini slučajeva i ne znaju ekonom
ski razlog svoje muke, takođe će nestati.
�208
Dr JOVAN ĐORĐEVIć
A sada dolazim o na deo k oji se odnosi na posledice svega toga u odnosu na ženu, pa prema tom e i na
porodicu. M ožem o biti sigurni u dve stvari. Ostale će
rešiti sam razvoj društva, mada svaki od nas može da
ima svoje lično m išljenje o svakom posebnom pitanju.
Ono što je jasno, to je da će zavladati ravnopravnost
za sve, bez obzira na pol. N a taj način će žene postati
nezavisne. N jen o vaspitanje i sve ostale njene moguć
nosti biće iste kao i za čoveka. Kao i on, i pod uslovom
da je zdrava telom i duhom, ona će morati (a broj tih
žena će se i te kako povećati!) da daje od sebe jedan,
dva ili tri časa društvenog rada da bi zadovoljila potre
be zajednice, pa samim tim i svoje. Posle toga će moći
da se posveti umetnosti ili nauci, nastavi ili pisanju,
ili pak nekoj razonodi. Prostitucija će nestati zajedno
sa svojim uzrocima koji je danas čine neizbežnom.
Da li će u socijalizm u preovladati monogamija ili
poligam ija, to je detalj o kom e svako može da govori
u svoje lično ime. Pitanje je suviše značajno da bi se
m oglo rešiti u šikarama i kužnim isparenjima našeg
kapitalističkog sistema, što se nas tiče, smatramo da
će preovladati monogamija. Im a otprilike isto toliko
muškaraca koliko i žena, a najlepši ideal je, izgleda,
skladno i trajno ujedinjenje dva ljudska života. Takav
ideal, k oji se danas gotovo ne može dostići, zahteva
bar četiri stvari: ljubav, poštovanje, intelektualnu saglasnost i savlađivanje životnih potreba. Svaka od ovih
tačaka je mnogo ostvarljivija u okviru poretka kome
težimo nego li u onome u kom e danas „živim o". Poslednja tačka je apsolutno zagarantovana svakome. Kao
što je Ibzen preko Helm era poručivao N ori: „N eka
vrsta ropstva i ružnoće uvlači se u dom k o ji je zasno
�ŽENSKO PITANJE
209
van na dugovima i pozajm icama” .8) Ali do pozajm ica
i dugova može doći kada je čovek usamljen pojedinac
koji brani sopstvene interese a ne kada je član jedne
zajednice. Intelektualna saglasnost: biće mnogo bolje
osigurana podjednakim vaspitanjem čoveka i žene, nji
hovim obrazovanjem rame uz rame do njihovog sjedi
njavanja. Nedopustivi plod kapitalizma, devojka iz Tenisonovog (Tennyson) „In M em oriam ” , i njeno „N e
mogu da razumem, volim ” , postaće mit. Svako će već
naučiti da ne može biti ljubavi bez razumevanja. A
ljubav i poštovanje, kojih danas nema ili su izgubljeni
zbog nedostataka i nesavršenstva menkantilnog društva,
lako će se ponovo pojaviti i takoreći nikada više neće
nestati. Ugovor između čoveka i žene biće čisto pri
vatne prirode, bez uplitanja predstavnika vlasti. Žena
neće više biti robinja čoveka već njemu ravna. Razvod
više neće biti potreban.
I bilo da smo u pravu ili ne smatrajući monoga
miju kao najbolji bračni sistem za društvo, možemo
biti sigurni da će n ajbolji sistem biti odabran i to od
strane zrelijih i plodnijih umova no što su naši. Ta
kođe možemo biti sasvim sigurni da taj izbor neće ići
u prilog braku-razmeni (sa njegovim vidom poligamije) iz našeg žalosnog doba. Posebno možemo biti si
gurni da će išćeznuti dva velika zla koja uz ostalo do
prinose razaranju odnosa između ljudi i žena. Ta zla
su shvatanje da su čovek i žena različita bića. Neće
više biti jednog zakona za žene, a drugog za čoveka.
Ako buduće društvo, po uzoru na današnje evropsko
društvo, bude smatralo pravom čoveka da ima ljubav
nice po istom osnovu kao i ženu, onda možemo biti
sigurni da će slična sloboda biti data ženama. Biće go') Lutklna kuća, Cin I.
�210
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
tovo sa sramnom dvoličnošću, sa stalnom laži zbog
k ojih je porodični život većine naših engleskih domova
jedno sistemaitsko licem erstvo. Ono što slobodno i ra
zumno m išljenje zajednice bude ocenilo kao najpra
viln ije sprovodiće se otvoreno i javno. Muž i žena će
m oći da čine ono što vrlo malo njih to već sada može:
da se pogledaju jasno u oči, u dubinu srca. Sto se nas
tiče, verujem o da će privrženost čoveka ženi biti naj
b o lje za ob oje i da će svako od njih naći u srcu onog
drugog ono što im je u očima, svoju sopstvenu sliku".
�Eleonora Marks (1855— 1898)
K A K O T R E B A DA SE O R G A N IZ U J E M O ’ )
Na poslednjoj sednici Kongresa socijalističke Internackxnale u Briselu2) 400 delegata je prihvatilo sledeću rezoluciju:
„Podsticati socijalističke partije svih zemalja da
u svojim programima jasno postave zahtev za jednakošću polova, a na prvom mestu da posebno za ženu
zahtevaju ista prava na planu građanskog i političkog
prava".
Ova rezolucija i ova jednodušnost postaju tim zna
čajnije kada se zna da je na prvoj sednici Kongresa
potvrđeno da jedan Kongres socijalističkih radnika ne
ma ničeg zajedničkog sa buržoaskim pokretom sifražetkinja. Kao što je po pitanju rata Kongres podvukao
*) Ovaj i dva sledeća članka (Eleonore Marks, Laure Lafarg, Lujze
Kaucki) daju podatke o položaju i problemima žena proleterki u Engleskoj
i Francuskoj devedesetih godina prošlog veka. Svi ovi članci objavljeni su
u „Bečkim radničkim novinama , austrijskom socijal-demokratskom listu,
na čijem su uređivanju sarađivali Lujza Kaucki, Laura Lafarg i Eleonora
Marks-Eveling. Članak „Kako treba aa se organizujemo?” objavljen j e u
broju od 3. do 5. februara 1892, a ostala dva članka, „Pozdrav iz Fran
cuske ’ i „Pozdrav iz Engleske” u broju 1 od 1. januara 1892.
Ova tri članka su posle drugog svetskog rata objavljena u delu „Die
Frauen-Frage” (u zbirci „Archiv-Drucke” , izdanja V. S. A.).
•) U pitanju je Kongres Druge socijalističke Intemacionale održan u
Brišem od 16. do 22. avgusta 1891. godine. Kongres je, između ostalog,
tražio da se podrži zahtev za jednakost žena na građanskom i političkom
planu.
�212
Dr JOVAN ĐORĐEVIC
razliku između tradicionalne buržoaske lige koja viče
„m ir, m ir " ali u k o joj nikakvog m ira nema, i partije
ekonom skog m ira — socijalističke partije — koja hoće
da otkloni uzroke rata, sa istom jasnoćom je Kongres
u vezi sa ženskim pitanjem stavio naglasak na razlici
između partije „sifražetkin ja " koje ne priznaju klasnu
borbu već samo borbu polova i svojim pripadništvom
vladajućoj klasi zahtevaju prava koja znače nepravdu
za njihove sestre iz radničke klase, — i prave partije
žene, socijalističke partije, koja tem eljito razmatra eko
nomske razloge sadašnje, za radnice nepovoljne situ
acije i podstiče ih da se bore rame uz rame sa ljudima
iz svoje klase protiv zajedničkog neprijatelja: ljudi i
žena iz kapitalističke klase.
Briselska rezolucija je došla kao potvrda principa,
ali šta je sa njihovom prim enom u praksi? Kako žene
treba da steknu građanska prava koja zahtevaju? Do
kle god ne budemo hladnokrvno i praktično razmatrali
ono što treba da se dogodi, ništa od onoga što bi tre
balo da postoji neće proizaći iz naših teoretskih prokla
m acija. N ije dovoljno utvrditi činjenicu da postoji klas
na borba. Radnici treba da znaju i koje oružje da upo
trebe i kako, koje stavove da zauzmu i koje stečene
prednosti da sačuvaju. Stoga radnici već sada treba da
nauče kada i gde organizovati štrajkove i bojkote, ka
ko se izboriti za zakone o zaštiti rada i šta učiniti da
već postignuti zakoni ne ostanu m rtvo slovo na hartiji.
A sada, šta mi žene treba da uradimo? Nešto svakako
moram o: organizovaćemo se ne kao „žene” već kao
proleterke; ne kao ženski takmaci naših muževa rad
nika već kao njihove drugarice u borbi.
Osnovno pitanje koje se ovde postavlja je sledeće: kako treba da se organizujemo? Ćini m i se da bi
sada trebalo da počnemo da se organizujem o kao sin-
�ŽENSKO PITANJE
213
dikalci, koji koriste svoj savez kao sredstvo za posti
zanje krajnjeg cilja: oslobođenje naše klase. To neće
biti lak posao. U stvarnosti, radni uslovi žene su takvi
da je često očajno teško ići napred. No, zadatak će iz
dana u dan biti lakši i, ako žene a još više ljudi budu
sticali svest o snazi koja leži u ujedinjenju svih rad
nika, on će izgledati manje naporan.
Austrijske radnice znaju da žene treba i mogu da
se organizuju; one su to dokazale. Naime, one su ima
le svoje predstavnice na Kongresu u Briselu, a njihov
list je dokaz da su, uprkos svim teškoćama, uspele da
učine prvi, najteži korak u pravcu organizacije. N jih o
va hrabrost i požrtvovan je biće pomoć svima nama.
No, s druge strane, one bi takođe morale znati šta n ji
hove sestre po radu pokušavaju da učine u drugim
zemljama, na prim er u Engleskoj, koja je više od osta
lih zemlja „sindikalna". Može, međutim, biti od koristi
saznanje šta su engleske radnice dosad učinile i šta
danas čine. Nameravam stoga da u nizu članaka dam
kratak pregled o našim raznim savezima žena, njiho
vom osnivanju, statutima, broju članica. Na osnovu
tih podataka moći ćemo izvući tri zaključka:
1. Kad god se žene organizuju njihov se položaj
poboljšava (veća nadnica, »kraće radno vreme,
bolji radni uslovi).
2. Za žene je, bar isto toliko kao i za ljude, od
koristi da se organizuju i da se njihova za
rada smatra nadnicom za ostvareni rad, a ne
neznatnim doprinosom domaćem budžetu.
3. Od osnovne je važnosti da, osim kod specijalizovanih profesija, a naročito kod nekvalifikovanih radnika, ljudi i žene budu članovi jed
nog te istog sindikata, kao što su članovi jed
ne iste radničke partije.
�Lujza K a ucki (1860— 1950)
POZDRAV IZ ENGLESK E
Ž ivim o u doba Kongresa. Svet kao da se deli na
dva dela. Naši (kongresi jasno dokazuju koliko su naši
sadašnji odnosi neodrživi i zabrinjavajući, a istina o
toj situaciji toliko .pada u oči buržoazije da ona organizuje protiv-kongrese kako bi se odbranila od razor
nih posledica virusa zabrinutosti.
N a sednici održanoj u utorak 2. decembra pod
predsedništvom G. Mundella, najznačajnije je bilo svje
dočanstvo advokata G. Eduarda Shorth-a. On se poja
vio u društvu G-đe Bevan, G-ce M orley i drugih žena
k o je se interesuju za radne uslove kelnerica. On je
izneo tvrdnju da se dobrim firm am a mogu smatrati
one u kojim a žene rade „sam o” sto časova nedeljno.
U važnijim firm ama, kao što je Bertrans, one rade
samo 70 časova. On je posebno naveo slučaj jedne
m lade žene koja počinje sa radom u 7,30 časova a za
vršava pola sata posle ponoći, računajući -tu i pauze
od dvadeset minuta za doručak, ručak i večeru. Zdrav
stveni uslovi su, iskreno govoreći, u većini slučajeva
užasni. Spavaće sobe su ne samo nezdrave već i smrto
nosne. N a jednoj željezničkoj stanici (nažalost nepo
znatoj), na prim er, devojke spavaju u prostoriji koja
neverovatno liči na kanalizaciju, Što se tiče m oralnog
�ŽENSKO PITANJE
215
vida tog pitanja, on je mogao da na zahtev navede
imena tih jadnih devojaka k o je su morale da biraju iz
među otpuštanja sa posla i potčinjavanja vlasniku ili
njegovom zakupcu. N e radi li se tu o svodnicima? V e
liki broj devojaka se nađe na ulici, druge propadaju
u pijanstvu. Približni broj kelnerica u Engleskoj i
Velsu dostiže 80 000. Nadnica iznosi najviše 10 šilinga
nedeljno sa hranom i smeštajem, ali sa tom svotom
kelnerica mora i da se pristojno odeva. Ona takođe
može da bude otpuštena na licu mesta. Po mišljenju
svedoka, savez kelnerica ne može da bude naročito
uspešan. On je zahtevao da krčme potpadnu pod ured
bu o radnom vremenu u kancelarijama i fabrikama,
kao i da se naimenuju inspektorke. Tek bi tada bilo
moguće saznati celu istinu. Tek bi tada bilo moguće
potpuno i uspešno sprečiti štetne posledice dugog sta
janja na nogama i otrovnog uticaja alkohola.
Činjenice govore i ne možemo prebaciti svedoku
da pripada lošim i nemoralnim socijalistima, tim raz
bijačima porodica. G. Scott nije ni crven ni ružičast.
Među ostalim svedočanstvima nalazi se i sveđočanstvo dr Tathoms-a, službenika zdravstvene službe
Mančestera, koji je pružio statistički dokaz o prosečnoj stopi smrtnosti dece — 126 smrtna slučaja na 1000
rođenja, dok je u industrijskim centrima ta stopa još
veća — u Blackburn-u 220, Salford-u 283, Mančesteru
178 i Old-Ham-u 171. Tako visoku stopu smrtnosti dece
on pripisuje činjenici da se mlade majke isuviše rano
posle porođaja vraćaju u fabriku i moraju da poveravaju svoju decu tuđoj brizi.
U zaključku, evo .nekoliko brojki koje su navele
radnice najrazličitijih struka.
^G-ca Meers je predstavljala „Upholstresses Soci
ety" iz Londona (izrada nameštaja i tapeta). Ona je ob
�216
Dr JOVAN ĐO RĐE VIC
jasnila da prosečna nadnica jedne radnice dostiže 15
šilinga nedeljno i da se, uprkos zakona o fabrikama,
radi prekovrem eno. Jedino strah od otpuštanja spre
čava žene da u Savezu budu b rojn ije no sada. G-đa
Hids, generalni sekretar Saveza žena proizvođača uža
ri je, objasnila je da industrija užadi zapošljava ukup
no 1500 devojaka, od kojih su samo 280 članice Sa
veza. Ostale se boje da bi svojim učlanjivanjem izgu
bile posao. U većini slučajeva je taj strah opravdan.
Jedan industrijalac je objasnio da bi radije zatvorio
preduzeće no što bi dozvolio svojim radnicama da se
učlane u Savez. N a papiru, radno vrem e je 56 časova.
U stvari, radno vrem e je duže, a na dnevnom redu je
n jegovo produženje. N edeljna nadnica se kreće od 7,6
do 10,6 šilinga. Radni uslovi su loši, vazduh je doslov
no pun prašine, a zdravstveni uslovi su u većini slu
čajeva nezadovoljavajući. Jedino najstariji radnici pam
te da su jednom videli inspektora rada.
G-đa James, sekretar Saveza žena zaposlenih u istočno-londonskim preduzećima za izradu bombona, bis
kvita i suvog voća, otpuštena zbog članstva u Savezu,
iznela je zanim ljive pojedinosti. 2— 3000 devojaka za
posleno je u to j proizvodnji u istočnom delu Londo
na. Samo ih je 500 učlanjeno u Savez. I ovde je strah
od otpuštanja glavni razlog k o ji sprečava žene da se
učlane. N iske nadnice, ogrom ne kazne, otpuštanja bez
otkaznog roka, to su radosti koje se pružaju jadnim
devojkama. Zdravstveni uslovi su strašni i uglavnom
izazivaju tifus. G-đa James nikad nije videla inspekto
ra rada. To pokazuje koliko je nedovoljan broj inspek
tora u odnosu na broj fabrika gde treba vršiti inspek
ciju. G. Lackemann, londonski inspektor rada, priznat
je kao jedem od najboljih i najsavesnijih inspektora.
�ŽENSKO PITANJE
217
Naravno, bilo je još mnogo svedočanstava industri
jalaca i njihovih pomoćnika. Posle tih svedočanstava
sam, kao potpuno nepristrasan posmatrač, nesposobna
da shvatim kako čovek može imati nešto protiv da do
smrti radi u tim „rajskim ” fabrikama. Jednodušni glas
koji je zahtevao inspektorke fabrika biće, nadam se,
uzet u obzir. Do sada je engleska vlada, uvek kada je
to išlo u prilog njenih interesa, znala da zadovolji
opravdane zahteve radnika.
�L a u r a L a f a r g (1845
—1891)
POZDRAV IZ FRANCUSKE
Sa zadovoljstvom pozdravljam vest da su žene
austrijskih radnika stekle mogućnost da kažu svoju
reč svakih petnaest dana. I veliko hvala drugovima
za njihovu volju da pomognu ženama u tom teškom
poslu, u priprem am a za borbu i u borbi protiv onih
k oji ne dozvoljavaju da se neko protiv njih bori.
Priznajem , naime, da ne shvatam potrebu da se,
pored novina za ljude, osnivaju i novine za žene. Uko
liko se uzimaju u obzir, žene se danas smatraju obič
nom robom ili proizvođačim a viška vrednosti. Radnici
su u istom položaju.
Kada kapitalizam, — k o ji ukida svaku razliku po
rasi, godinama starosti i polu i izjednačava sve, ljude
i žene, mlade i stare, slabe i jake, — kad taj kapitali
zam, dakle, ne pravi nikakvu razliku između polova u
svojoj borbi p rotiv radnika, zašto bi onda radnici či
nili drugačije u svojoj borbi protiv kapitala?
Radi li se o eksploataciji, onda je prinuda ista, a
u gnjetavanje robova najamnog odnosa postoji za oba
pola. N e tako davno su ovde, u maju ove godine, vo j
nici i žandarmi u Fourmies-u1 bez m ilosti ubili devojku
)
*) U Fourmies-u, gradu na severu Franouske, iedan je vojnik pucao
□a učesnike manifestacije, maja 1891. Oni su se pobunili protiv hapšenja
�219
ŽENSKO PITANJE
sa kitom cveća u ruci i mladića 'koji je bio sa njom.
A kada su versajci pobili branioce Komune, jesu li
makar za trenutak zastali da se zapitaju da li proli
vena krv teče iz vena žene ili čoveka.
A to je, međutim, samo detalj. N ajvažnije pita
nje jeste organizacija žena za borbu, njihovo učešće
u boju, i da žene, koje su tako dugo samo patile, naj
zad počnu da se brane, da deluju, nije važno kada,
kako ili gde.
Zahtevajući da se bore rame uz rame sa ljudima,
žene samo traže da radnici shvate svoje sopstvene klas
ne interese.
Jer, ako žene ostanu po strani borbe protiv kapita
la, onda se ljudi bore takoreći samo jednom rukom,
recimo desnom umesto obema. Leva ruka, iako oslab
ljena i paralizovana dugom neaktivnošću, neophodna
je u borbi, jer je ona ta koja bodri srce boraca dok
desna napada neprijatelja. U borbi je štit isto toliko
od koristi kao i mač.
U Francuskoj, ako ne i drugde, još ima među soci
jalistima onih koji tvrde da je mesto žene u kući. Ta
osuda ženskog pola na doživotan prisilan rad u kući,
na ulogu d'ange du foyer,2) i to kada je kapitalizam već
odavno započeo razaranje tog ognjišta i kada socija
lizam teži da to ugašeno ognjište zameni nečim većim
i boljim, — predstavlja vrhunac besmislenosti.
I što pre žene, koje su protiv svoje volje osuđene
na tu ulogu anđela, budu izašle iz tog odavno uvelog
raja, tim će bolje biti za njih i za njihove jadne mu
ževe. Jer, ako pobliže pogledamo, ti anđeli su najčešće
nekih manifestanata pred zgradom opStine. Na manifestante je bez upo
r n e * d e c a ^ ^ Vatra' bil°
30 ran->
enih * 1
0
među koiiraa
*) Na francuskom u tekstu, Sto znači »anđela ognjiSta«.
�220
Dr JOVAN ĐORĐEVIČ
nepopravljive guje, rana i trepet svojih muževa, dece
i sebe samih; veliki broj izabranica su potpuno nespo
sobne da izvrše nametnute im zadatke.
N ije priroda, koju lju di tako često navode kao iz
govor za ugnjetavanje žena, već je upravo prevlast
koju su lju di stekli nad ženama — koje su nekada bile
ravnopravne sa muškarcima — ta koja je bacila ženski
pol u ropstvo i to toliko već dugo da većina žena, zbog
tog naslednog ropstva, ne samo da ne oseća više svoje
lance, već ne m ože više ni da ih izbegne.
Sve je to u tolikoj m eri da nas mnoga naša braća,
kojim a nedostaje hrabrosti i k oji nas pritiskuju svo
jo m ljubaznom brigom , pitaju sa senkom razuma: je
su li žene sposobne da misle, sposobne da deluju?
N e, m islim da i lju di treba da se bace u vodu da
bi naučili da plivaju.
Briselski Kongres je zahtevao jednaka prava za
muškarce i za žene, a m i ne tražimo ništa više od toga.
Kada bi se organizovala trka s tim da poslednji budu
prokleti, to svakako ne bi uvek bile žene.
Jedina potreba radnika svih zem alja jeste da se
organizuju i ujedine.
Budim o za ljude prim er solidarnosti i jedinstva.
Oni su nekada m nogo bili naučili od žena, koje su im
pokazale sa kakvom čvrstinom i solidamošću socija
lističke žene svih zem alja mogu da se okupe.
�PRILOZI
��PR VA D EKLARACIJA
O PR AVIM A ŽENA DON ETA 1848. G O DINE
U S E N E K A FOLSU
UZ DEKLARACIJU 0 PRAVIMA ŽENA OD 184«.
Najpoznatije i prve o p ite deklaracije o ljud
skim i građanskim pravima su načelno podrazumevale žene pod p ojm om »slobode i prava čoveka
i građanina«. To je očigledno u D eklaraciji prava
čoveka i građanina Francuske revolucije od 1789,
a još više u D eklaraciji o nezavisnosti k ojom je
počela američka revolucija od 1776. U ov oj drugoj
deklaraciji nalaze se sledeća tvrđenja? »Sm atram o
ove istine da su same po sebi očigledne: svi ljudi
su stvoreni jednaki; oni su nosioci određenih neo
tuđivih prava«. Kao takva prava se izričito podrazumevaju: sloboda ljudske ličnosti i njihova jed
nakost. Međutim, odmah je bilo očigledno da su
žene bile otuđene od ovih »očiglednih istina«. U
praksi je postalo sve očiglednije da one nemaju i,
da im društvo ne priznaje, ta prava.
U nizu razvijenih zemalja tadašnjeg sveta, a
pre svega u onim u kojim a su donošene deklaraci
je o ljudskim pravima, žene su postajale sve svesnije u odnosu na ovo stvarno stanje nejednakosti
�224
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
i potčinjenosti, čak i u odnosu i na same zakone,
i tu su svest u početku izražavale kako u literaturi
koju su pisale (što ne znači da nisu imale i podrš
ku prosvećenih i naprednih muškaraca tog vreme
na), tako i u demonstracijama, manifestima, organizovanim grupama i u prvim » ženskim« p oli
tičkim pokretim a. K ra j X V I I I i prva polovina X I X
veka su karakteristični po ovim manifestacijama i
pokretim a (iako se to često zaboravlja u udžbeni
cim a iz isto rije i politike).
O d jeci deklaracija o ljudskim i građanskim
pravim a ispunjavaju ovaj istorijski period, i to na
ro čito zbog reakcije nezadovoljnih, odnosno potčinjenih i ugnjetavanih društvenih grupa. Pored si
romašnih slojeva i robova (Crnaca), tu su spadale
i žene. Nezadovoljne opštim deklaracijama o lju d
skim pravima, one su počele da priprem aju svoje
deklaracije koje će same doneti i u kojim a će iz
raziti slobode i prava kojih su bile lišene.
Prva od tih deklaracija je doneta 20. jula 1848.
godine u jednom m anjem gradu države N ju jo rk
(Seneca Falls); u stilu i jeziku tog vremena, ona je
nazvana » Deklaracija o osećanjim a« i dopunjena je,
kao predznak koncepta d ocn ijih deklaracija o pra
vima, nizom rezolucija, odnosno energičnih stavo
va o pravcu akcije za ostvarivanje novih principa.
P rv i o b lici aktivizacije žena za osvajanje ljud
skih i građanskih prava u SAD nalazili su se u opštem društvenom pokretu za ukidanje ropstva. M e
đutim , am eričke žene nisu uspele da se u okviru
ovih pokreta čuje n jihov kolektivni glas. Pre do
nošenja » D eklaracije o osećanjim a« one su jedva
uspevale na sastancima » abolicionističkog pokre
�ŽENSKO PITANJE
225
ta«, (na kojim a su neizbežno preovlađivali muškar
ci) da obezbede »p ra v o « da prisustvuju, a naroči
to da uzmu reč u diskusiji. N jih o v o prisustvo u
ovakvim prilikam a je ocenjivano kao »n epoželjn o«.
Ovakvo stanje je ne samo ogorčilo aktivne i osečajne žene tog vremena, već je dovelo i do odluke
da se sazove jedan čisto ženski kongres (konven
cija) na kome bi se pretresla i donela deklaracija
posvećena isključivo pravima žene. Ali, ni to nije
bilo lako, je r su, uoči dana zakazivanja ovog kon
gresa, »nezad ovoljn i« muškarci zatvorili vrata i pro
zore na zgradi u k o jo j je zakazano održavanje kon
gresa. Pravo svojine na zgradi je odricano ženama.
N ekom prom isne i energične, okupljene žene su
razlupale prozore i provalile vrata na zgradi »m uš
ke svojine«, tako da su masovno ušle u zgradu i
održale svoj kongres na kome je doneta prva de
klaracija u isto riji o slobodama i pravima žena.
Is to rija ovog događaja pokazuje ove činjenice od
interesa za oslobodilački pokret žena i za prouča
vanje ženskog pitanja uopšte:
a) oslobodilački p okret žena je uslovljen i om o
gućen postojanjem pokreta i akcija za opšte oslo
bođenje, odnosno za ukidanjem ugnjetavanja zna
čajnih grupa, a naročito većine;
b) osvajanje novih ljudskih prava je prven
stveno ne samo »stva r« već i akt onih k oji ne pod
nose stanje nejednakosti čija su žrtva, i to se ostva
ruje, ako nema drugih izlaza, »razbijanjem vrata i
prozora«, odnosno i revolucionarnim putem ;
c) »žensko p ita nje« se nikad nije svodilo na
biračka prava, pa ni samo na političku jednakost;
samo »buržoaski uslov« deli ga na »sifražetsku« i
�226
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
oslobodilačku fazu i po litičk e revandikacije žena
odvaja od društvenih, totalnih.
Ova deklaracija je, skoro u svemu, uključuju
ći i strukturu i jezik, im ita cija » Deklaracija o ne
zavisnosti« od 1776, k o jo m je proglašena nezavis
nost bivših engleskih kolon ija u S e ve m o j Am eri
ci. K ra lj Đ orđe I I I iz ove Deklaracije je zamenjen
» M uškarcem « u D ekla raciji o pravima žena. T o
je posledica čin jenice da je ideja vladajućih i
vladajući go v o r pola a ne kakvog ženskog minetizma (k o ji je inače jednak za oba pola)A)
Tekst ove deklaracije je objavljen u prvom
tom u » Is to rije borbe za pravo glasa žena« (H isto
ry od W om an Suffrage u SAD, objavljena je u šest
tom ova i predstavlja n a jpotpun iju isto riju p o litič
kog pokreta žena do savremenog doba; sa tog tek
sta je prevedena na naš jezik).
„U jednom trenutku istorije pokazala se neophodnost
da jedan veliki deo ljudske porodice zauzme drugačije
pozicije od onih koje je do tada imao i to pozioije koje
su mu priroda i Tvorac namenili i da, im ajući dužno
poštovanje prema ljudskom rodu, otkrije uzroke koje
su do toga doveli.
M i smatramo da su sledeće istine očigledne: da su
svi ljudi i žene stvoreni jednaki; da im je Tvorac poda
rio neka neotuđiva prava; da su ta prava život, slobo
da i težnja ka sreći; da postoje vladajuće institucije
koje omogućuju da se ta prava ostvaruju i koje su za
to dobile dobrovoljni pristanak onih kojim a vladaju. Ka*) »Svako podražava« (Aragon). »Instikt imitkanja i odsustvo hrab
rosti vladaju društvom kao u gomili«.
�ŽENSKO PITANJE
227
da god, na bilo koji način, vlast ne odgovori tim cilje
vima pravo je onih koji pate da se od nje od voje i da
zahtevaju novu vladu, koja bi se zasnivala na navede
nim neotuđivim pravima i koja bi svoju vlast organizovala tako da u najvećoj mogućoj m eri obezbedi sigur
nost i sreću. Istina, obazrivost nam govori da vlada ko
ja dugo postoji ne treba da se men ja zbog sitnih i bez
načajnih razloga, a iskustvo nam pokazuje da je ljud
ski rod češće spreman da pati, dok zlo gospodari, nego
da se bori za svoja prava time što bi uništio ono na šta
se navikao. Ali, kad se zloupotrebe i nasilništvo nagomi
laju i dovedu do apsolutnog despotizma, neminovno je
da se takva vlada zbaci i da se uspostavi nova koja će
obezbediti ono što je neophodno — sigurnost i sreću. Ta
ko su žene strpljivo patile i trpele nepravdu i sada su
shvatile da moraju da se bore i da zahtevaju status
koji im po prirodi pripada.
Istorija ljudskog roda je istorija neprestanih neprav
di i nasilništva muškaraca nad ženama koji su za svoj
najviši cilj imaili uspostavljenje apsolutne tiranije. Da
bismo to dokazale izložićemo činjenice pravednom i
nepristrasnom sudu sveta.
On joj nikada nije dozvolio da koristi svoja neotuđi
va građanska prava.
On je naterao da se podredi zakonima u čijem stva
ranju ona nije imala pravo glasa.
On joj je oduzeo čak i ona prava koja imaju najbedniji i najneukiji muškarci — domaći i stranci.
Lišavajući je osnovnog građanskog prava — izbornog
prava, on ju je onemogućio na svim ostalim planovima.
On je učinio da ona, ukoliko je udata, u očima za
kona bude mrtva.
On jo j je oduzeo sva prava na imovinu i sve moguć
nosti zarade.
�228
Dr JOVAN ĐO RĐEV I ć
On ju je u m oralnom pogledu učinio neodgovornim
bićem, sposobnim za kriminal k o ji ostaje nekažnjen sa
m o ukoliko je počinjen uz prisustvo njenog supruga.
Po bračnom ugovoru ona je dužna da se pokorava sup
rugu k oji u svemu postaje njen gospodar a zakon mu
daje pravo da jo j oduzme svaku slobodu i da je za nepokoravanje išiba.
On je tako oblikovao zakon o razvodu da razlozi za
razvod, briga oko deoe, materijalna bezbednost i sve os
talo ide u njegovu korist i to samo zato što se poziva
na lažnu pretpostavku o superiornosti muškarca, čime
automatski dobija apsolutno sva prava.
On se nije zadovoljio da liši samo udatu ženu svih
prava, već je i imovinu neudate žene oporezivao tako
da ona može da postoji samo ukoliko država može da
iz toga izvuče neku korist.
On je monopolisao sva moguća zaposlenja i njoj os
tavio ona koja pružaju najbedniju zaradu. On jo j zat
vara sve puteve ka bogatstvu i ugledu, a istovremeno
kad je on u pitanju to smatra najdragocenijim. Kao učitelj teologije, m edicine i prava ona nije poznata.
On je za nju zatvorio sve škole i ona nema načina da
se obrazuje.
On jo j i u crkvi i u državi daje podređene uloge, a
pozivajući se na Apostolski autoritet, onemogućio jo j
je bilo kakvo učešće u javnim poslovima i poslovima
crkve.
On je stvorio lažna javna osećanja tim e što je stvorio
različita moralna načela za žene i muškarce, tako da je
moralna delinkvencija žene osuđena na progon iz dru
štva dok je za istu stvar muškarac opravdan.
On je na sebe preuzeo i ulogu samog Jehove, tvrdeći
da ima pravo da u njeno ime odlučuje, iako to pravo
pripada samo njenoj savesti i njenom bogu.
�ŽENSKO PITANJE
229
On je uspeo da, u svakom mogućem smislu, uništi
veru u njene sposobnosti, da uništi njeno samopoštovanje i da je natera da dragovoljno prihvati zavisnost
i ponižavanje.
S obzirom da je jedna polovina stanovništva ove
zemlje lišena svih prava, da je socijalno i religiozno de
gradirana i, s obzirom da su žene sasvim svesne da su
ponižene, pritisnute i prevarom obespravljene, zahtevamo da im se odmah povrate sva prava koja im pripa
daju kao ravnopravnim građanima SAD.
Pre nego što se latimo ovog ozbiljnog zadatka upo
zoravamo da ćemo neminovno nailaziti na nerazumevanje, potcenjivanje i ismejavanje; međutim moramo upotrebiti sve moguće načine i sredstva koja su u našoj
moći da bismo uspele. Mi ćemo aktivirati ljude, deliti
brošure, pisati peticije Državi2) i Nacionalnom zakono
davstvu,2 nastojeći da za sebe pridobijem o i štampu
)
i propovedaonicu. Nadamo se da će ovu Deklaraciju
pratiti čitava serija deklaracija koje će obuhvatiti sve
krajeve naše zemlje.4
)
Rezolucije — odluke:
Zlatnim pravilom prirode smatra se „da je čovekov
cilj da traži istinsku sreću". Blekson u svojim Komen
tarima zapaža da je ovo veliko pravilo Prirode u skladu
sa ljudskim rodom i potiče od Boga, te je svakako zna
čajnije i važnije od bilo kog drugog. Ono važi u svim
*) U današnjem značenju: Predsedniku SAD ili Vladi.
s) U današnjem značenju: Kongresu.
4 To se i desilo i već u toku iste, 1848. godine, mnoge države SAD
)
donele su svoje deklaracije o ženskim pravima.
�230
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
zem ljam a sveta i u svim vremenima; ni jedan ljudski
zakon k o ji se ovom e suprotstavlja nema nikakvu vrednost niti pravo na postojanje; ukoliko pojedini zakon
im a neku vrednost, snagu, značaj i autoritet, mora poti
cati od ovog prvobitnog, zato:
odlučujem o da svi zakoni, k o ji se na bilo k o ji način
suprotstavljaju osnovnoj sreći žene, stoje nasuprot zlat
nom pravilu prirode k oje „m ora da se poštuje doslednije nego bilo šta drugo” ;
odlučujem o da svi zakoni kojim a se onemogućuje da
žena zauzme svoju ulogu u društvu onako kako jo j savest nalaže, i oni kojim a se potvrđuje da je žena infe
riornija od muškarca nemaju nikakvu m oć i autoritet;
odlučujem o da su žene i muškarci jednaki, a to je
hteo sam Tvorac; te u im e dobrobiti čovečanstva zahtevam o da se ona tako i shvati;
odlučujemo da žene ove zem lje treba da istupe pro
tiv degradacije, da ne sm eju da se zadovolje postojećim
stanjem i da u svom neznanju poveruju u laž da one
im aju nekakva prava;
odlučujemo da se vrline, finoća i pristojnost koje se
zahtevaju od žene zahtevaju i od muškarca i da se skrnavljenje tih principa podjednako kažnjava;
odlučujemo da nedolične i neprihvatljive primedbe
koje se upućuju ženi u slučaju kada se ona meša u
javni život, potiču od istih onih kojim a se njeno prisu
stvo na koncertima ili u cirkusu, veoma dopada;
odlučujemo da je žena suviše dugo bila zadovoljna
ograničenjima koja su kvarila običaje i izvrtala sama
načela B iblije, te da je krajnje vreme da se ona pokre
ne iz m rtvila i dobije ono što jo j je Tvorac dodelio;
�ŽENSKO PITANJE
231
odlučujemo da jednakost ljudskih prava neizbežno
proizilazi iz činjenice da je čitav ljudski rod istovetan
u svojim sposobnostima i odgovorima;
odlučujemo, najzad, da -time što jo j je Tvorac poda
rio iste sposobnosti i istu svest o odgovornosti, žena
ima pravo da se bori za svaku pravednu stvar pravednim
sredstvima i da bilo kakav običaj ili vlast koji se tome
suprotstavljaju, svejedno da li su savremeni ili optere
ćeni starim, treba da se smatraju očiglednom neistinom
i pravim razlogom za objavu rata muškom rodu.”
�P O R U K A J O S IP A B R O Z A T I T A S V E T S K O J
K O N F E R E N C IJI M EĐ UN ARO D N E G O DINE ŽENA
„V elik a m i je čast i lično zadovoljstvo da pozdravim
sve učesnike Svjetske konferencije Međunarodne godi
ne žena. Dozvolite m i da i ovom prilikom posebno po
zdravim činjenicu što je inicijativa za sazivanje ove
Konferencije potekla od OUN i što se ona održava u
prijateljsk om Meksiku, m iroljubivoj, nesvrstanoj zem lji,
koja je već više puta, na različite načine, dokazala svo
ju spremnost za rešavanje svjetskih problema putem ši
roke međunarodne saradnje i sporazumijevanja. U ime
SFRJ i u svoje lično ime želim pun uspjeh radu Kon
ferencije.
Smatram da je veoma važno što se problemu polo
žaja žene posvećuje u ovom momentu posebna pažnja
i u svjetskoj zajednici i u svjetskoj organizaciji. Gledam
i u tom e porast uloge O U N i izraz jačanja snaga mira i
progresa u svijetu i uspjeha borbe koju vode za
rješavanje gorućih problem a međunarodnih odnosa, po
sebno ekonomskih, da bi čovječanstvo, svaka zem lja i
čovjek — pojedinac, još snažnije zakoračili u svijet mi
ra, slobode, ravnopravnosti naroda i socijalne pravde.
Duboko sam uvjeren da su društvena uloga i položaj
žene veoma indikativni za opći razvoj svakog društva i
da svaka akcija, usmjerena ka rješavanju problem a po
�2ENSK0 PITANJE
233
ložaja žene znači doprinos općem procvatu čitavog druš
tva, a preko toga i napretku čitave svjetske zajednice, i
obrnuto. Borba za društveni progres, za prava čo vje
ka — čiji je dio ravnopravnost žene — su nerazdvojni.
Duboka svijest naših naroda o ovoj činjenici izra
zila se u oslobodilačkoj borbi protiv fašističkog okupa
tora koja je ujedno bila borba za nove društvene odnose
u Jugoslaviji, a i šire u svijetu kao dio borbe, — u I I
svjetskom ratu i cijelom poslijeratnom periodu pro
tiv korjena iz kojih je nikao fašizam, a k o ji i danas
održavaju i rađaju razne oblike potčinjavanja naroda i
ugnjetavanja čovjeka, a time i diskrim inacije žena.
Učestvujući masovno i aktivno u našoj oslobodilačkoj
borbi, žena Jugoslavije je sebi izborila pravo da i u
vrijem e mira bude jedan od odlučujućih faktora za stva
ranje i razvijanje novih socijalističkih samoupravnih od
nosa u društvu, k o ji uključuju ravnopravan položaj
žene. Tim e je ona postala akter stvaranja društveno-ekonomskih pretpostavki koje su omogućile da danas kao
građanin, radnik i upravljač ravnopravno učestvuje u
svim sferama društvenog, političkog i ekonomskog ži
vota u zemlji, kao i u borbi koju u svijetu vodi soci
jalistička, nesvrstana Jugoslavija za mir, zasnovan na
ravnopravnosti svih naroda i njihovom pravu da sami
odlučuju o svojoj sudbini.”
�M E Đ U N A R O D N A D E K L A R A C IJ A
O R A V N O P R A V N O S T I Ž E N A I N J IH O V O M
D O P R IN O S U R A Z V O J U I M IR U
OD 1975.
Ova D eklaracija je akt Svetske konferencije
M eđunarodne godine žena, održane u Meksiku od
19. juna do 2. ju la 1975. godine.
„Svesna da su problem i žena, k oje čine polovinu
svetskog stanovništva, problem i društva u celini i da
prom ene sadašnjeg ekonomskog, političkog i društvenog
položaja žena m oraju postati integralni deo napora za
transform aciju struktura i stavova k o ji om etaju istinsko
zadovoljavanje njihovih potreba,
Uviđajući da međunarodna saradnja zasnovana na
principim a Povelje Ujedinjenih nacija treba dalje da se
razvija i učvršćuje u cilju nalaženja rešenja svetskih
problem a i izgradnje međunarodne zajednice zasnovane
na ravnopravnosti i pravdi,
Podsećajući da su potpisivanjem Povelje narodi U je
dinjenih nacija preuzeli specifične obaveze: „da buduće
generacije spasu od strahota ra ta ... da reafinnišu ve
ru u osnovna ljudska prava, u dostojanstvo i vrednost
ljudske ličnosti, u jednaka prava muškaraca i žena i
�2ENSK0 PITANJE
235
nacija velikih i malih i da unaprede socijalni progres
i bolji životni standard u široj slobodi” ,
Im a ju ći u vidu da su od osnivanja U jedinjenih naci
ja usvojeni veoma značajni instrumenti među kojim a
su sledeći najhitniji: Univerzalna deklaracija o ljudskim
pravima, Deklaracija o davanju nezavisnosti kolonijal
nim zemljama i narodima i Deklaracija i Akcioni prog
ram za uspostavljanje novog međunarodnog ekonom
skog poretka zasnovani na Povelji o ekonomskim pra
vima i dužnostima država, da je Deklaracija U jedinje
nih nacija o ukidanju diskriminacije u odnosu na žene
usvojila stav da je „diskrim inacija u odnosu na žene
nespojiva sa ljudskim dostojanstvom i blagostanjem po
rodice i društva, da sprečava učešće žena — na ravno
pravnoj osnovi sa muškarcima — u političkom, društve
nom, ekonomskom i kulturnom životu svojih zemalja
i da je prepreka potpunom razvoju ženine ličnosti radi
služenja njihovim zemljama i čovečanstvu” ,
Podsećajući da je Generalna skupština proklamovala 1975. Međunarodnom godinom žena i da bi Godina
trebalo da bude posvećena intenziviranoj akciji s ciljem
da se: unapredi ravnopravnost između muškaraca i že
na; obezbedi integraciia žena u ukupne napore razvo
ja; poveća doprinos žena u učvršćenju svetskog mira,
Podsećajući, dalje, da je Ekonomsko-socijalni savet
svojom rezolucijom 1849 (L V I ) usvojio Program Me
đunarodne godine žena i da je Generalna skupština svo
jom rezolucijom 3275 (X X I X ) pozvala na potpunu primenu Programa,
Im a ju ći u vidu ulogu koju su žene odigrale u istoriji čovečanstva, posebno u borbi za nacionalno oslobo
đenje, učvršćenje svetskog mira i uklanjanju imperija
�236
Dr JOVAN ĐORĐEVIC
lizma, kolonijalizma, neokolonijalizma, strane okupacije,
cionizma, strane dominacije, rasizma i a p a r t h e j d a ,
Naglašavajući da će veće i ravnopravno učešće žena
u odlučivanju na svim nivoima odlučujuće uticati na
brže ostvarivanje razvoja i očuvanje mira,
Naglašavajući, takođe, da žene i muškarci svih zema
lja treba da imaju jednaka prava i obaveze i da je za
datak svih država da stvore potrebne uslove za sticanje i korišćenje tih prava,
Prizn a ju ći da žene celog sveta, bez obzira na razlike
koje između njih postoje, dele teško iskustvo što ima
ju ili su imale neravnopravan tretman, i da će poras
tom svesti žena o tom fenomenu one postati prirodni
saveznici borbe protiv svih oblika ugnjetavanja koji se
vrše pod kolonijalizm om , neokolonijalizm om , cionizmom, rasnom diskrim inacijom i
aparthejdom,
predstavljajući na taj način ogroman revolucionarni
potencijal ekonomskih i socijalnih promena u današ
njem svetu,
Prizn a ju ći da prom ene u socijalnoj i ekonomskoj
strukturi društva — iako predstavljaju nužne pretpos
tavke — ne mogu same po sebi obezbediti trenutno
unapređenje položaja jedne grupe koja je dugo bila
zapostavljena i da je, stoga, neophodno hitno razmot
riti potpuno, neodložno i rano uključivanje žena u na
cionalni i međunarodni život,
Naglašavajući da nerazvijenost ženama nameće dvo
struki teret eksploatacije koju treba hitno ukinuti i da
je potpuna primena nacionalne politike u ovom cilju
ozbiljno otežana postojećim nepravednim
sistemom
međunarodnih ekonomskih odnosa,
Svesna da funkcija materinstva ne srne biti razlog
nejednakosti i diskriminacije i da podizanje deteta zah-
�2ENSK0 PITANJE
237
teva podelu odgovornosti između žena, muškaraca i dru
štva u celini,
Priznajući, takođe, hitnost unapređenja položaja že
na i nalaženja efikasnijih metoda i strategija koje će im
obezbediti jednake mogućnosti kao i muškarcima da
aktivno učestvuju u razvoju svoje zem lje i daju svoj do
prinos postizanju svetskog mira,
Uverena da žene m oraju odigrati značajnu ulogu u
unapređenju, postizanju i očuvanju međunarodnog mi
ra i da je nužno podsticati njihove napore za m ir pu
tem potpunog učešća u nacionalnim i međunarodnim
organizacijama koje u tom cilju postoje,
Sm atrajući da je nužno unaprediti nacionalnu, regi
onalnu i međunarodnu akciju — čiji značajan dopri
nos treba da bude Svetski plan akcije usvojen na Svetskoj konferenciji Međunarodne godine žena — u cilju
postizanja ravnopravnosti, razvoja i mira,
Odlučuje da se proklamuju sledeći principi:
1. Ravnopravnost između muškaraca i žena znači
ravnopravnost u njihovom dostojanstvu i vrednosti kao
ljudskih bića, kao i ravnopravnost u pravima, moguć
nostima i odgovornostima;
2. Sve prepreke koje stoje na putu korišćenja jed
nakih prava žena i muškaraca moraju biti otklonjene
kako bi se obezbedila potpuna integracija žena u nacio
nalni razvoj i njihovo učešće u obezbeđivanju i očuva
nju međunarodnog mira;
3. Država je odgovorna za stvaranje potrebnih službi
kako bi žene mogle biti integrisane u društvo dok nji
hova deca uživaju odgovarajuću zaštitu;
4. Nacionalne nevladine organizacije treba da dopri
nose unapređenju društvenog položaja žena putem po
�238
Dr JOVAN ĐORĐEVIČ
m oći ženama da koriste svoje mogućnosti, širenja ob
razovanja i inform isanja o pravim a žena, i kroz saradnju sa svojim vladama;
5. Žene i muškarci im aju jednaka prava i odgovor
nosti u porodici i u društvu. Ravnopravnost između
muškaraca i žena treba da bude zagarantovana u po
rodici koja je osnovna zajednica društva i u kojoj se
neguju humani odnosi. Muškarci treba da aktivnije,
kreativnije i odgovornije učestvuju u životu porodice u
cilju njenog zdravog razvoja, što bi omogućilo da žene
budu intenzivnije uključene u aktivnosti svoje zajed
nice i postizanje efikasnijeg usklađivanja porodičnih i
radnih obaveza oba roditelja;
6. Žene, kao i muškarci, m oraju imati mogućnosti
za maksimalni razvoj svojih intelektualnih potencijala.
Stoga bi nacionalna politika i programi m orali ženama
obezbediti potpunu i ravnopravnu dostupnost obrazova
nju i stručnom osposobljavanju na svim nivoima, uz
istovrem eno obezbeđivanje da ti programi i politika
svesno orijentišu žene na nova zanimanja i nove uloge
u skladu sa njihovom potrebom za ličnim ispoljavanjem
i sa potrebam a nacionalnog razvoja;
7. Snažno se reafirmišu prava žena na rad, na jed
naku platu za rad iste vrednosti, pravo na korišćenje
jednakih uslova i mogućnosti za napredovanje na radu,
kao i sva druga prava žena na potpunu i zadovoljava
juću ekonomsku aktivnost. Sadašnje razmatranje ovih
principa u cilju njihove efikasne primene neophodno
je potrebno, s obzirom na nužnost prestru/ktuiranja
svetskih ekonomskih odnosa. T o prestruktuiramje otva
ra veće mogućnosti za žene da budu integrisane u toko
ve nacionalnog ekonomskog, socijalnog, političkog i kul
turnog života;
�2ENSK0 PITANJE
239
8. Sva sredstva komunikacija i informisanja kao i
kulturni m ediji treba da daju visok prioritet svojoj od
govornosti u potpomaganju da se otklone sva shvatanja i kulturni faktori k oji još uvek sprečavaju unapre
đenje položaja žena i da bi se na pozitivan način tuma
čio značaj k o ji za društvo ima usvajanje izmenjenih i
proširenih uloga žena;
9. Potrebno je učiniti dostupnim neophodne izvore
kako bi žene mogle aktivno učestvovati u političkom
životu svoje zem lje i međunarodne zajednice, jer je nji
hovo aktivno učešće u odlučivanju o nacionalnim i me
đunarodnim pitanjima i na drugim nivoima političkog
života pretpostavka za potpuno korišćenje jednakih
prava žena, za njihov dalji razvoj i nacionalno
blagostanje;
10. Jednakost u pravima nosi sa sobom odgovara
juće odgovornosti. Stoga je dužnost žena da se koriste
svim mogućnostima koje im se pružaju i da ispunja
vaju svoje dužnosti prema porodici, zem lji i čovečanstvu;
11. Jedan od glavnih ciljeva društvenog obrazovanja
trebalo bi da bude učenje o poštovanju fizičkog inte
griteta i njegovog pravog značaja u ljudskom životu,
čovečije telo, bilo da se radi o ženi ili muškarcu, je ne
prikosnoveno i njegovo poštovanje je osnovni element
ljudskog dostojanstva i slobode;
12. Svaki par i pojedinac imaju pravo da slobodno
odlučuju da li će imati dece ili ne i da određuju njihov
broj i razmak između rođenja, kao i na informisanje,
obrazovanje i sredstva da bi to pravo mogli koristiti;
13. Poštovanje ljudskog dostojanstva podrazumeva
pravo svake žene da slobodno i sama odlučuje da li će
stupiti u brak ili ne;
�240
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
14. Pitanje neravnopravnosti, koje pogađa ogromnu
većinu žena u svetu, tesno je povezano sa problemom
nerazvijenosti, koja je rezultat ne samo nepovoljne
unutrašnje strukture nego i duboko nepravednog svetskog ekonomskog sistema;
15. Potpun i sveopšti razvoj jedne zem lje zahteva
maksimalno učešće i žena i muškaraca u svim oblasti
ma; nedovoljno korišćenje potencijala skoro polovine
svetskog stanovništva predstavlja ozbiljnu prepreku so
cijalnom i ekonomskom razvoju;
16. K ra jn ji cilj razvoja je da se postigne bolji kvalitet života za sve, što znači ne samo razvoj ekonomskih
i drugih m aterijalnih resursa nego i fizički, moralni, in
telektualni i kulturni razvoj ljudske ličnosti;
17. Da bi se žene integrisale u razvoj, države treba
da izvrše odgovarajuće promene u svojoj ekonomskoj
i socijalnoj politici, je r žene imaju pravo da učestvuju
i doprinose ukupnim naporima razvoja;
18. Sadašnje stanje međunarodnih ekonomskih od
nosa nameće ozbiljne prepreke efikasnijem korišćenju
svih ljudskih i materijalnih potencijala za ubrzani raz
v o j i za poboljšanje životnog standarda u zemljama u
razvoju s ciljem da se otklone glad, smrtnost dece, ne
zaposlenost, nepismenost, neznanje i zaostalost, k oji
se tiču čitavog čovečanstva, a posebno žena. Stoga je
osnovno da se ustanovi i hitno primeni novi međuna
rodni ekonomski poredak — čiju osnovu predstavlja
P ovelja o ekonomskim pravim a i dužnostima država —
zasnovan na pravičnosti, suverenoj ravnopravnosti, me
đuzavisnosti, zajedničkim interesima, saradnji među
državama bez obzira na njihove društvene i ekonomske
sisteme na principima m iroljubive koegzistencije i na
unapređenju ekonomskog i socijalnog progresa svih ze
�ŽENSKO PITANJE
241
malja, posebno zemalja u razvoju i na progresu država
koje čine međunarodnu zajednicu;
19. Princip potpunog i trajnog suvereniteta svake
zemlje nad vlastitim prirodnim resursima, bogatstvima
i svim ekonomskim aktivnostima, kao i njenog neotu
đivog prava na nacionalizaciju kao izraz tog suvereni
teta, predstavljaju osnovne pretpostavke u procesu eko
nomskog i društvenog razvoja;
20. Međutim, postizanje ekonomskih i socijalnih ci
ljeva, osnovnih i za postizanje prava žena, neće samo
po sebi dovesti do potpune integracije žena u razvoj na
bazi ravnopravnosti sa muškarcima ukoliko se ne preduzmu posebne mere namenjene potpunom ukidanju
svih oblika diskriminacije u odnosu na žene. Stoga je
važno da se formulišu i primene modeli razvoja koji
će unaprediti učešće i unapređenje žena u svim oblas
tima rada, obezbediti jednake mogućnosti za obrazova
nje i servise koji bi olakšali poslove u kući;
21. Modernizacija poljoprivrednog sektora u ogrom
nim regionima sveta je neodvojiv element razvoja, po
sebno zbog toga što stvara mogućnosti za m ilione seos
kih žena da učestvuju u razvoju. Vlade, Ujedinjene na
cije, njihove specijalizovane agencije i druge kompe
tentne regionalne i međunarodne organizacije treba da
podrže projekte namenjene korišćenju maksimalnih
potencijala i razvijanju samopouzdanja seoskih žena;
22. Treba naglasiti da će — pod uslovom da su obezbeđeni neophodni ekonomski, socijalni i zakonski uslovi kao i odgovarajući stavovi u odnosu na potpuno
i ravnopravno učešće žena u društvu — napori i mere
namenjeni intenzivnijoj integraciji žena u razvoj biti
uspešni jedino ako čine integralni deo ukupnog socijal
nog i ekonomskog napretka. Potpuno učešće žena u ra
�242
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
zličitim ekonomskim, socijalnim, političkim i kulturnim
sektorim a značajan je indikator dinamičnog progresa
naroda i njihovog razvoja. Individualna ljudska prava
mogu se ostvariti jedino u okviru ukupnog razvoja;
23. C iljevi postavljeni u ovoj
Deklaraciji mogu se
postići jedino u svetu u kome u odnosima između dr
žava vladaju, i z m e đ u
o s t a l i h , sledeći principi:
suverene ravnopravnosti država; slobodnog samoopredeljenja naroda; neprihvatanja prisvajanja ili po
kušaja da se terito rije prisvajaju putem sile i zabrane
priznavanja takvog prisvajanja; teritorijalnog inte
griteta i prava na njegovu odbranu; i nemešanja u
unutrašnje stvari drugih zem alja; a isto tako, da u od
nosima među ljudim a treba da vladaju najviši princi
p i ravnopravnosti žena i muškaraca;
24. Međunarodna saradnja i m ir zahtevaju postiza
n je nacionalnog oslobođenja i nezavisnosti, ukidanje
kolonijalizm a i neokolonijalizma, strane okupacije, cionizma, a p a r t h e j d a , svih vidova rasne diskrimina
cije, kao i priznavanje dostojanstva naroda i njihovog
prava na sam oopredeljenje;
25. Žene im aju vitalnu ulogu u unapređenju mira u
svim oblastima života: u porodici, zajednici, naciji i u
svetu. Otuda, žene ravnopravno sa muškarcima mora
ju učestvovati u procesima odlučivanja k oji potpoma
žu unapređenje m ira na svim nivoima;
26. Žene i muškarci treba zajednički da ukinu kolo
nijalizam, neokolonijalizam, imperijalizam, stranu do
minaciju, i okupaciju, cionizam, a p a r t h e j d , rasnu
diskriminaciju, prisvajanje zem lje putem sile i prizna
vanja takvog prisvajanja, je r takva praksa uzrokuje ne«
opisive patnje žena, muškaraca i dece;
�ŽENSKO PITANJE
243
27. Treba podržati solidarnost žena svih zemalja sve
ta u njihovom protestu protiv povrede ljudskih prava
koju osuđuju i Ujedinjene nacije. Svi oblici ugnjeta
vanja i nehumanog tretmana žena, muškaraca i dece,
uključujući i hapšenje, mučenje, masakre, kolektivno
kažnjavanje, razaranje domova, prinudno proterivanje i
zabranu kretanja smatraće se zločinima protiv čovećanstva i povredom Univerzalne deklaracije o ljudskim
pravima i drugih međunarodnih instrumenata;
28. Žene celog sveta treba da se ujedine u cilju ot
klanjanja povrede ljudskih prava koje se vrše nad že
nama i devojkama, kao što su: silovanje, prostitucija,
fizički napadi, mentalne svireposti, zaključivanje dečjih
brakova, prinudno sklapanje braka i sklapanje braka
kao komercijalne transakcije;
29. M ir zahteva da žene kao i muškarci odbijaju bi
lo kakvo mešanje u unutrašnje stvari država bez obzira
da li se ono vrši otvoreno ili prikriveno od strane dru
gih zemalja ili preko transnacionalnih korporacija. Mir,
takođe, zahteva da žene i muškarci rade na unapređenju
poštovanja suverenih prava svake zem lje da izgrađuje
vlastiti ekonomski, društveni i politički sistem bez poli
tičkih i ekonomskih pritisaka i prinude bilo kakve vrste;
30. I žene i muškarci bi trebalo da doprinose posti
zanju stvarnog opšteg i potpunog razoružanja pod efi
kasnom međunarodnom kontrolom, počev od nuklear
nog razoružanja. Dok se ne postigne opšte razoružanje,
žene i muškarci čitavog sveta moraju ostati predostrožni i uložiti sve svoje snage da se postigne i očuva me
đunarodni mir:
�244
Dr JOVAN ĐORĐEVIC
STOGA,
S v e it s k a
k o n f e r e n c i j a
rodne
god in e
žena:
M e đ u n a
1. Potvrđuje svoju veru u ciljeve Međunarodne go
dine žena k o ji su ravnopravnost, razvoj i mir;
2. Proklam uje svoju privrženost ostvarivanju tih
ciljeva;
3. E nergičn o zahteva od vlada, čitavog sistema U je
dinjenih nacija, regionalnih i međunarodnih organiza
cija i međunarodne zajednice u celini, da se posvete
stvaranju pravednog društva u kom e će žene, muškarci
i deca m oći živeti u dostojanstvu, slobodi, pravdi i pro
speritetu".
�M A R K S O V O P IS M O 2 E N I» )
Evo pišem ti ponovo je r sam sam a neprijatno mi
je da imam sa tobom samo imaginarne dijaloge a da ti
o tome ništa ne znaš; niti me čuješ a niti mi možeš
odgovoriti. Tvoja slika, iako loša, mnogo mi znači. Tek
sad razumem zašto su „crne madone", najsramniji por
treti device Marije, naišle na veliki broj obožavalaca,
više nego dobri portreti.
Bez obzira na to, nikada ni jedna slika madone nije
bila toliko ljubljena, posmatrana i obožavana kao tvoje
fotografije; iako ne crna ništa manje nije nepravična,
jer ne otkriva tvoj sjaj, tvoj šarm, tvoju „dolče” , zavod
ljivi ton tvoga lica. Ali ja ispravljam zrake sunca koji
su slikani netačno i utvrđujem da m oje oči, iako ošte
ćene svetlošću lampe i upotrebom duvana, još uvek
znaju da slikaju i to ne samo u snu nego i za vreme
bdenja. Ti si preda mnom živa i držim te u svojim ru
kama. Ljubim te od glave do pete i padam na kolena
pred tobom uzdišući „Gospođo volim vas” . Ja vas zaista
volim više nego što je M or ikada voleo. Pogrešno svet
') Marks je poznat ne samo kao veliki naučnik i revolucionar, već i
kao duboko zaljubljen u svoju ženu. Ovo pismo je Marks napisao 21. juna
1856. godine svojoj ženi, dok je boravio kod Engelsa u Mančesteru, koja se
sa svoje tri kćen, od maja meseca te godine, nalazila u Trevu, negujući
svoju majku. Pismo je prvi put objavljeno u publikaciji „Anali” na nemačkom jeziku, a francuski marksolog Rubel ga je prvi put objavio u francus
koj verziji 1970. godine. Ono je objavljeno i na drugim jezicima, uključu
jući i ruski iczik.
�246
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
ceni ljude od karaktera. K o ji je od m ojih mnogobrojnih
kritičara i zatrovanih neprijatelja cenio m oju ulogu
„velikog ljubavnika” u jednom pozorištu drugog reda?
Međutim, ona je istinita. Da su svi oni im ali i najmanju
dozu duha slikali bi sa jedne strane „odnose proizvodnje
i razm ene” a sa druge mene kako klečim pred tvojim
nogama. Ispod ove slike oni bi napisali „Look to this
picture and do it ” .2) A li oni su glupi i takvi će ostati „in
saecula saeculorum” .
Momentano odvajanje ima i svoje dobre strane, je r
prisustvo čini stvari jednoobraznim i ne dozvoljava da
se prave razlike. Gledane iz blizine i najviše kule se čine
liliputanskim. Ali, svakodnevne i sitne pojave posmatrane iz blizine dobi ja ju ogrom ne razmere. T o se isto od
nosi i na strast.
Male navike se pretvaraju u proždirače strasti kad
nas neposredno zahvate, a za razliku od toga one iščeza
vaju čim se neposredni objekt gubi sa našeg vidika. Ve
like strasti ko je bliskost objekta pretvara u male na
vike koje rastu do svoje prirodne m ere pod uticajem
m agijskog dejstva udaljenosti. Tako je i sa m ojom lju
bavlju. Dovoljno je da te prostor otm e mom pogledu
da bi odmah bio svestan da ga je vrem e još ojačalo, kao
što sunce i kiša pomažu biljkam a da rastu.
K ad si ti daleko od mene m oja se ljubav prema tebi
ja vlja onakva kakva jeste; džinovska, je r ujedinjuje svu
energiju m og duha i svu žar moga srca. Ja postajem čovek je r osećam veliku strast. Rastrzanost koju izaziva
učenje i m odem a kultura, skepticizam koji nas prim o
rava da potiskujem o sve subjektivne i objektivne pred
stave, čine da postajem o sitničavi i slabi, samoljubci i
neodlučni. Suprotno od toga, ljubav, ne ljubav a la Fo*) Pogledajte ovu sliku i poredite.
�ŽENSKO PITANJE
247
jerbah za čoveka kao takvog, ne ni kao merabolizam
Molšota, čak ni ljubav za proletarijat, već ljubav ljub
ljene, ljubav za tebe omogućuje da čovek postaje čovek.
Ti ćeš se nasmejati drago srce i zapitaćeš se odakle
mi odjednom tolika retorika. Izvesno je, kad bi samo
mogao da prislonim na svoje srce tvoje, čisto i nežno,
ja bih ćutao, ne bih progovorio ni jednu reč.
U nemogućnosti da te ljubim svojim usnama ja to
činim rečima. Ja bih mogao isto tako da pišem stihove,
da podražavam rim ove iz Ovidijevih „Libri tristium ”
na teftonskom: Bucher des Jammers (knjige tugova
nja). Izgnan Ovidije je bio odvojen samo od cara Avgu
sta a ja sam u izgnanstvu koje me lišava tebe; to Ovi
dije ne bi mogao da razume.
Postoje mnoge žene i među njim a i vrlo lepe, ali
gde bih našao lice čija svaka crta, čak svaka bora iza
ziva u meni sećanje na najdublje i n ajfinije u mom
životu. M oje beskrajne bolove, m oje nenadoknadive gu
bitke čitam u blagosti tvojih crta i zaboravljam svoj
bol kad poljubim tvoje blago lice. „Izgubljen u njenom
naručju probuđen njenim poljupcim a” u meni to govori
pesnik. Ostavljam bramancima i Pitagori njihove dok
trine o reinkarnaciji, a hrišćanstvu verovanja u vaskrsenje.
�RAZG O VO R S IM O N DE BOVUAR
I Ž A N PO L SA RTRA
O Ž E N S K O M PIT A N JU 1
)
S im on de B ovuar: — Sartr, htela bih da Vas pitam
o problem u žena, je r se V i nikad niste izjasnili o ovom
pitanju i to je prva stvar o k o joj Vas pitam. Kako se
desilo da ste V i govorili o svim potlačenim: o radnicima,
o crncim a u Crnom Orfeju, o Jevrejim a u Razmišljanju
0 jevrejsk om pitanju, a nikad se niste izjasnili o ženama.
S a rtr: — M islim da to dolazi od m oje mladosti. Od
svog detinjstva sam bio okružen ženama; m oja baba i
m ajka su se m nogo bavile sa mnom, zatim, stalno sam
bio okrenut devojčičama. T o znači da sam u devojkama
1 ženama im ao takoreći svoju prirodnu sredinu i uvek
sam m islio da u meni ima jedna vrsta žene.
S im on de Bovuar: — Činjenica da ste bili uvek okru
ženi ženama nije smetnja da ste m ogli zapaziti kao
značajnu pojavu ugnjetavanja koje podnose.
*) Ovaj razgovor je objavljen u francuskom časopisu Luk (L'Arc), br.
61 iz 1975. g. i predstavlja ne samo skraćeni izraz shvatanja pisca poznatog
dela „Drugi pol” koje je uticalo na savremenu ideologiju ženskog pokre
ta, već i prvi put javno izraženo mišljenje Sartra o jednom od aktuelnih
problema današnjice. Pored toga, u ovom razgovoru, zapaža se odjek ideja
francuske intelektualne levice o problemu žene; ideja izraženih jednostavno,
ležerno i nedorečeno s obzirom na pretenzije poznatog bračnog para, angažovanih super intelektualaca: jednog pisca lidera ženskog pokreta i jednog
savremenog oštroumnog filozofa, — koji je uvek težio da bude moderan
ali i odgovoran mislilac i borac napredne misli i orijentacije, bliske mark
sizmu i socijalizmu.
�ŽENSKO PITANJE
249
Sartr: — Ja sam osećao da moj deda ugnjetava moju
babu, ali to nisam do kraja shvatio. M oja majka, kao
udovica, bila je potčinjena svojim roditeljim a, ne samo
ocu već i majci.
Sim on đe Bovuar: — Ali, V i ste postali odrasli. Za
što niste shvatili ugnjetenost žena?
Sartr — U celini uzevši, nisam bio svestan toga.
Video sam samo pojedinačne slučajeve; naravno, video
sam ih mnoge. Ali, u svakom slučaju, smatrao sam da je
imperijalizam pojedinačni nedostatak muškarca, a da
je jedna vrsta potčinjenosti karakteristična crta žene.
Sim on đe Bovuar — Zar ne bismo mogli reći da u
odnosu na žene kod mnogih ljudi pa čak, i kod žena, —
jer sam i ja takva bila prilično dugo — postoji jedna
zaslepljujuća mrlja. Odnosi muškarac— žena uzimaju
se kao nešto tako utvrđeno da izgleda prirodno, i uopšte, i odnosi se ne zapažaju. To me podseća na ono
što se nekad zapažalo u grčkoj dem okratiji, gde ropstvo
nisu zapažali ni oni koji su inače zastupali ideje jedna
kosti. Izgleda mi da će se u budućnosti gledati sa is
tim čuđenjem na način kojim su žene danas tretirane u
našem društvu, kao što mi gledamo na ropstvo u atinskoj demokratiji.
Sartr — Mislim da imate pravo. Kao mlad čovek
verovao sam u superiornost čoveka,2) što ne isključuje
između njega i žene postojanje izvesne jednakosti sa
muškarcima. U izvesnim slučajevima muškarac je bio
gord, autoritativan i prividno superioran u odnosu na
ženu. Na primer, moj očuh, ali smatrao sam tada da
je to samo crta karaktera.
') Sartr, kao 1 mnogi pre i posle njega, izjednačava pojam (i reči)
čovek i muškarac; uticaj mafiizma se oseća i kod onih koji inače ne ospo
ravaju da je i žena čovek (l'hommc) ljudsko biče.
�250
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
S im on de B ovuar — A li V i sad baš rekoste da ste
žene u svojim m nogobrojnim odnosima sa njim a smat
rali za jednake ili za nejednake. Da li time hoćete da ka
žete ono što ste m i već jedanput naglasili da su one jed
nake s obzirom na njihovu potčinjenost, čak i ako to
stvarno nisu.
Hoću to da kažem s obzirom da je za jednu ženu
teže da ima isto toliko kulture, znanja i slobode, kao
što m ože da je ima muškarac. Jedna žena može izgle
dati jednaka sa muškarcem, čak i ako ne poseduje
isti nivo kulture, slobode i druge osobine.
S a rtr — Im a nešto od toga. Smatrao sam da ona
im a jedan tip osećanja i način ponašanja koje sam ja
nalazio i u sebi. Osećao sam se, dakle, sposobnim da
vodim razgovor sa ženama m nogo bolje nego sa mu
škarcima. Sa muškarcima se razgovor uvek pretvara u
pitanja profesije. Uvek se taj razgovor završava sa eko
nomskim pitanjim a trenutka ili sa grčkom gramatikom,
u zavisnosti o d toga da li je partner trgovac ili profesor.
Ali je redak slučaj, na prim er, da na terasi jednog kafea
govorite o vremenu, o ljudim a k o ji prolaze, o izgledu
ulice, o svim stvarima sa kojim a sam to uvek činio sa
ženama i što je davalo utisak da sam jednak sa njima.
I tada kad sam ja vodio razgovor, ja sam ga vodio zato
što sam to hteo.
S im on de Bovuar — Ali baš ta činjenica da ste V i
vodili razgovor, što je inače normalno što ste to bili Vi,
ne ulazi li u mahizam. Uostalom, moram reći da se u
celokupnom Vašem delu, kad se ponovo pročita, nalaze
tragovi mahizma i čak falokratije.
S a rtr — V i malo preterujete. A li najzad hoću i da
verujem da je to tako.
�2ENSK0 PITANJE
Sim on đe Bovuar — Ali i V i ste sami sebe osećali
mahistom, zar ne?
Sartr — U izvesnom smislu jesam. Pošto sam po
stavljao odnose na ovaj ili onaj plan, ako je žena bila
saglasna, naravno. Ali ja sam činio prve pokušaje a ne
smatram mahizam kao nešto što dolazi od položaja
muškarca. Shvatam ga kao posebnu karakteristiku m oje
ličnosti.
Sim on đe Bovuar — To je interesantno, je r ste V i
prvi kazali da psihologija i osećajnost nije ništa drugo
već interiorizacija jedne situacije.
Sartr — Da. Im ao sam pred sobom opštu situaciju
čoveka naše epohe u odnosu sa ženama. Ja sam je uzi
mao za individualnu superiornost. N e treba zaboraviti,
i to priznajem, da sam sebi pripisivao mnoge superior
nosti u odnosu na svoje vršnjake i svoj pol. T o znači u
odnosu na mnoge ljude.
Sim on đe Bovuar — To znači da ideja superiornosti
u odnosu na žene proizlazi iz toga što je V i imate u od
nosu prema svakom.
Sartr — Možda. Međutim, ona je imala nešto po
sebno, pošto je bila vezana za osećanje. Potrebno je
proučavati superiornost koja prolazi kroz osećanje. Šta
znači voleti nekoga i u isto vrem e se osećati superiornim
i u kojoj meri ima u tome protivurečnosti?
Sim on đe Bovuar — Ono što mi se čini najintere
santnijim u ovom svemu, to je da, mada rado govorite
da ste V i isti kao ma ko drugi, V i niste osetili Vaš
mahizam kao ma ko drugi.
Sartr — Kao posebni mahizam jedne ličnosti. Po
trebno je da vam kažem, da ja sebe nisam smatrao
celog života da sam ma ko. To mi se desilo kad sam
imao četrdeset godina i od tog momenta tako sam i
pisao i tako i danas mislim.
�252
Dr JOVAN ĐORĐEVIC
Sim on de B ovuar — Vratim o se mahizmu k oji tre
ba nijansirati. V i ste b ili taj k o ji m e je podsticao da
pišem „Drugi p o l". I kad je knjiga bila objavljena V i
ste prihvatili sve njene teze, dok mi je Kami, na pri
m er, skoro bacio knjigu u lice. Od tog trenutka, uosta
lom , otkrila sam mahizam jednog broja lju di za koje
sam verovala da su istinski demokrati, ne samo u od
nosu na pol već i u odnosu na celo društvo.
S a rtr — Da. Odmah da istaknem da sam Vas, što
se tiče naših odnosa uvek smatrao za jednaku.
S im on de B ovua r — M oram reći da me V i nikad
niste ugnjetavali i da nikad niste isticali svoju nad
moć. Da bism o nijansirali Vaš mahizam, značajno je
istaći da u našim odnosim a nikad nije bilo „superior
nosti — inferiornosti" kao što to obično im aju žena i
muškarac.
S a rtr — U tom pogledu naučio sam i shvatio da u
odnosim a između čoveka i žene ima nečeg što ukazuje
na duboku jednakost dva pola. Ja ne shvatam sebe da
sam superiorniji u odnosu na Vas ili da sam inteligen
tn iji ili aktivniji, znači ja nas stavljam na isti plan. M i
smo bili jednaki. Pri tom e mislim da je to pojačalo m oj
mahizam, je r m i je om ogućilo da ga nađem u odnosu
sa drugim ženama. Međutim, jednakost koju smo m i
im ali izgleda m i da nije samo pojedinačna jednakost
dva bića; ona otkriva duboku jednakost dva pola.
S im on de Bovuar — V i ste, izvesno je, prihvatili
Drugi pol. On vas nije uopšte izmenio, uostalorti ni m e
ne, je r m islim da smo im ali iste stavove u tom trenutku.
S a rtr — Oboje smo verovali da će socijalistička re
volucija nužno povući i emancipaciju žene. M i smo se
i zajedno razočarali, je r smo otkrili da ni u Sovjetskom
Savezu, ni u čehoslovačkoj, ni u jednoj drugoj zem lji
koja se naziva socijalističkom, koju poznajemo, žena
�ŽENSKO PITANJE
253
nije istinski jednaka muškarcu. To me je, uostalom, i
podstakao da od 1970. definitivno zauzmem feminističke
stavove. Hoću da kažem, da otkrijem i priznam speci
fičnost borbe žena.
Sim on đe Bovuar — V i ste me sledili na tom putu,
ali htela bih da sad istaknem i do koje mere. Šta V i sad
mislite o borbi žena za svoju emancipaciju? Na primer,
kako se ona usklađuje sa borbom klasa?
S artr — Mislim da su to borbe različitog vida i
različitog smisla koje se uvek ne ujedinjuju. Borba kla
sa do danas se odnosila na borbu ljudi između sebe. U
suštini tiče se odnosa koji se izražavaju u pogledu vlasti
i ekonomije. Odnosi između žena i muškaraca su znatno
drugačiji. Van sumnje je da s ekonomskog gledišta
ima među ovim pojavama međusobnih im plikacija ali
žena nije klasa i muškarac u odnosu na ženu nije to
isto tako. Druga stvar je odnos među polovima. Prema
tome, u osnovi postoje dva pravca borbe za ugnjetene:
borba klasa i borba polova. Ova dva pravca, naravno,
često se dodiruju i udružuju. Tako je to danas, kad se
klasna borba i borba polova, po tendenciji, ujedinjuju.
Ja ističem „po tendenciji" pošto principi i artikulacije
nisu isti. Građanska žena i radnička žena nisu protivstavljene kao klase. Klasna podela između buržoazije i
radnika tek posredno pogađa žene, tako da, na primer,
često nailazimo na odnose između jedne građanke i nje
ne kućne pomoćnice koji su nezamislivi između sopstvenika jedne fabrike ili inženjera u njoj i jednog fizičkog
radnika u istoj fabrici.
Sim on de Bovuar — Na koju vrstu odnosa sad
mislite.
Sartr — Na odnose kad građanka govori o svom
mužu, o svojim odnosima sa njim i o svojoj kući, naila
zimo često na saučesništvo između dve žene različitih
�254
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
klasa. M islim da jedna građanka, osim u slučaju kad je,
na prim er, rukovodilac preduzeća, ne pripada buržoazi
ji. Ona je građanka preko svog muža.
S im on de B ovuar — V i m islite na tradicionalnu
buržoaziju.
S a rtr — Da, u k o joj, najpre, mlada devojka živi kod
svojih roditelja pod vlašću svoga oca, zatim se udaje za
čoveka k o ji preuzima, m alo ih ublažujući, iste principe
ko je je im ao njen otac. Ona nema prilike da se potvrdi
kao pripadnik muške klase, buržoazije. U mnogim slu
čajevim a, naravno, ona prihvata buržoaske principe. Isto
tako je normalno da jedna žena buržuja ima sve osobine
koje ima buržujka. Ona često, i sa većom oštrinom, iz
ražava ista m išljenja kao njen muž. Ona podražava po
našanje svog muža, naročito u odnosima sa „nižim a".
N avedim o prim ere: Ona je dvosmislena prema svojoj
kućnoj pomoćnici, ima prema njoj dvostruki stav. Po
stoji izvesno saučesništvo pola, što predstavlja čisto
ženski odnos u ime koga se gospođa poverava poverenju
gospođe u određenim odnosima, a zatim, postoji vlast
buržujike, odnosno gospođe, a to je vlast koju je ona
stekla svojim odnosima sa mužem.
S im on de Bovuar — Drugim rečima, vi prihvatate
tezu izvesnih žena „Pokreta za oslobođenje žena" (M.
L. F. — na francuskom) prema kojoj je buržujka to na
osnovu predstavljanja.
S a rtr — Izvesno je, pošto ona odnos sa ekonom
skim i društvenim životom ima samo preko čoveka, da
ga ima preko posrednika. Jedna buržujka vrlo retko
ima odnos sa kapitalom. Ona je seksualno vezana sa čovekom koji ima taj odnos.
S im on de Bovuar — T o je očigledno. Jer ako je buržujku izdržavao muž, i nema oca koji će je prihvatiti, u
slučaju razvoda braka, primorana je da traži zaposle
�2ENSK0 PITANJE
255
nje; vrlo često to će biti slabo plaćeno zaposlenje, koje
je neće mnogo uzdići iz situacije proletera.
Sartr — Sećam se odnosa m oje majke prema nov
cu; ona je najpre dobijala novac od svoga muža, pa kao
udovica od oca, zatim u novom braku, od drugog mu
škarca, koji je izdržavao do smrti. Na kraju svog ži
vota, ona je delimično živela od novca koji jo j je osta
vio njen drugi muž a delimično od onog koji sam jo j
ja davao. Od početka do kraja života nju su izdržavali
muškarci i nije imala neposredni odnos sa kapitalom.
Sim on de Bovuar — Drugim rečima, V i priznajete
specifičnost borbe žena.
Sartr — Potpuno. Ja ne mislim da ona proizilazi iz
borbe klasa.
Sim on de Bovuar — Po mom mišljenju feminizam
predstavlja borbu koja se vodi izvan klasne borbe sa
kojom je na izvesni način vezana. Uvek ima i drugih
borbi: na primer, danas borba Bretonaca i Oksitanaca
koje se ne podudaraju sa borbom klasa.
Sartr — One su ipak tesno vezane.
Sim on de Bovuar — Buna mladih vojnika je nešto
drugo nego borba klasa. Smatram da danas ima mnogo
pokreta koji su istovremeno u odnosu sa borbom klasa
i koji su nezavisni, ili su u svakom slučaju nesvodljivi
na tu borbu.
Sartr — Potrebno je ispitati jedno za drugim. Sma
tram da specifičnost borbe žena protiv muškaraca nije
uopšte borba ugnjetenih klasa protiv ugnjetača. To je
nešto drugo. Ali ostaje činjenica da je borba žena pro
tiv muškaraca borba protiv ugnjetavanja, pošto čovek
pokušava da zadrži ženu u podređenom položaju.
Sim on de Bovuar — Kakav značaj pripisujete ovoj
feminističkoj borbi koju priznajete kao takvu. Da li se
pridržavate starog razlikovanja između primarne i se
�256
Dr JOVAN ĐORĐEVIC
kundarne protivrečnosti i smatrate li borbu žena kao
sekundarnu.
S a rtr — Ne, za mene je borba žena primarna. U to
ku vekova ova se borba ispoljavala u ličnim odnosima,
u svakoj porodici. Skup ovih posebnih borbi pretvara se
u opštu. Ona ne obuhvata svakog. Izgleda mi da većina
žena ne smatra korisnim da priđe toj borbi, da pojedi
načne borbe uključuje u opštu borbu svih žena protiv
svih muškaraca. Ova opšta borba još n ije poprim ila
ovakvu širinu.
S im on đe B ovuar — Im a domena u kojima, iako
nisu sasvim svesne toga, žene smatraju da su posebno
zainteresovane. B itka oko abortusa u početku je vođena
od strane jedne grupe intelektualki. Kada smo potpi
sale poznati m anifest od 343, nismo bile ni tada mnogo
brojne, ali to je im alo takav od jek na sve žene, da smo
konačno postigle da od vlade otrgnem o zakon o abor
tusu, zakon k o ji n ije potpuno zadovoljavajući, ali pred
stavlja jednu našu nesumnjivu pobedu.
S a rtr — Da. A li i mnogi ljudi su bili pristalice pri
znanja abortusa. Često muškarac plaća abortus. Muška
rac k o ji je oženjen i k o ji ima prijateljicu, nema nikada
želju da od n je dobije dete.
S im on đe B ovuar — čin i m i se da ste suviše opti
m ista u pogledu brige muškaraca za žene u drugom
stanju. U m nogim slučajevima muškarac se izvlači, ne
daje moralnu podršku. Bitka za abortus je ženska stvar
i one su je dobile.
S a rtr — Danas, u izvesnoj meri, to je tačno. Ali,
uprkos svemu, skupština sastavljena od muškaraca usvo
jila je zakon. Im a u tome jedno saučesništvo polova.
S im on đe B ovuar — Pri tom e istaknimo da mnoge
žene nisu potpuno svesne da su ugnjetene, i da smatraju
da je prirodno što su u takvom položaju, da je prirodno
�2ENSK0 PITANJE
257
što one same treba da se bave domaćim poslovima i da
se staraju o deci. Sta mislite o problemu koji se postav
lja pred ženama koje rade, na primer, u fabrici gde su
eksploatisane i koje su, s druge strane, u kući eksploatisane od muža. Smatrate li da je potrebno, ili ne, otvo
riti im oči o ovoj domaćoj eksploataciji?
S artr — Izvesno. Ali, očigledno je, danas postoji raz
lika između žene iz buržoazije i radnica. One u osnovi
imaju iste interese i mogu među sobom da se kao žene
shvate i povezuju.
To one čine kao žene, ali isto tako one su i podeljene među sobom i to najvećim delom usled klasne
podele koja protivstavlja njihove muževe, kao i time
što su obe primorane da izražavaju društvene ideje svo
jih muževa. Buržujku od radnice naročito razlikuje na
čin života, gazdovanje u domaćinstvu i podizanje dece.
To ih, u različitom stepenu, stavlja na dve strane.
Sim on đe Bovuar — Da. A li žena radnica je dvostru
ko ugnjetavana. Polazeći od tog, postavljam Vam jedno
praktično pitanje. Da li je opravdano podići ženu p ro
tiv muža, iako je on često i izgleda jedino njeno uto
čište protiv ugnjetavanja kapitaliste?
Sartr — U tome ima jedna protivrečnost. Ali ona je
drukčija od onog što se obično misli. Osnovna protivreč
nost je borba polova, a dopunska je borba klasa.
U meri u kojoj žena trpi dvostruko ugnjetavanje,
borba polova je prioritetna. Ali, mislim da žena rad
nica treba da pronađe sintezu, koja je različita prema
slučajevima, između radničke borbe i borbe žena, sinte
zu u kojoj ni jedna ni druga borba neće biti potcenjene.
Ne smatram da je to lako. Ali, u tom pravcu treba da se
razvija napredak.
Sim on đe Bovuar — Da, ali sećam se diskusije, ko
ju smo imali posle pojave Karmicevog filma Udarac na
�Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
258
udarac.8 Prikazivanju ovog film a prisustvovao je znatan
)
broj radnica i žena boraca u Pokretu žena za oslobođe
n je (M. L. F.). Kada smo posle predstave govorili o tome
da su one ugnjetene i o d strane svojih muževa, one su
odlučno stavile do znanja da su one mnogo bliže mužu
radniku nego ženi buržujki.
S a rtr — T o m i izgleda očigledno u izvesnom smislu.
Ali, osnovno je pitanje da li su problem i pred kojima
stoji žena buržoazije isti ili nisu isti kao oni koji se po
stavljaju ženama radnicama. Kao što smo već istakli,
u slučaju da je napuštena od muža ili je udovica, buržujka se često spušta na nivo radnice ili sitne buržoazije,
ako je posao kojim se m ora baviti da bi opstala slabo
plaćen.
S im on de Bovuar — Postoji uzajamnost između
borbe klasa i borbe polova, naročito u slučajevima kad
žene postavljaju profesionalne zahteve. Poznajem dva
primera. Uzm im o slučaj štrajka u gradu TRUA od pre
nekoliko godina. Radnice koje su rukovodile štrajkom
izjavile su ženama borcim a pokreta za oslobođenje na
otvoren i energičan način: „Sad kad sam shvatila šta
znači buniti se, jasno m i je šta treba da radim kod kuće,
m oj muž će m orati postati samo mali šef". Drugi pri
m er: zaposlene žene u „N ovim galerijam a" u TION-villu
su vodile vrlo težak štrajk i držale krajnje feminističke
govore u kojim a su objašnjavale da su sad svesne dvo
struke eksploatacije i da ih obe odbacuju. Znači li to,
prema vašem mišljenju, da je opravdano pomoći ženama
da otvore oči i kad je to po cenu stvaranja niza teškoća
i trzavica za same njih.
S a rtr — Očigledno. Izgleda mi da je nemoguće uki
nuti jednu od bitnih borbi među ljudskim bićima za
■) Poznati film sa feminističkom tendencijom.
�2ENSK0 PITANJE
259
jedan deo stanovništva. Pošto su žene žrtve, nužno je da
toga budu svesne.
Sim on đe Bovuar — Slažem se. Potrebno je da po
stanu svesne i da nađu načine borbe i da se ne osete
izolovane u svojoj borbi.
A sad postavljam jedno vrlo značajno pitanje koje
se raspravlja u okviru pokreta za oslobođenje žena. Ono
se odnosi na postojanje veze između jednakosti i onog
što se naziva otvaranje mogućnosti za unapređenje žene
(prom ocija). S jedne strane, m i smo za društvo jedna
kih u kome će biti ukinuti ne samo eksploatacija čoveka
od strane čoveka već i sve hijerarhije, privilegije i tome
slično. S druge strane, mi hoćemo da stičemo iste kvali
fikacije kao muškarci, da imamo iste početne šanse, iste
plate, iste mogućnosti u karijeri i u postizanju najviših
stupnjeva u određenoj hijerarhiji. U tome ima izvesne
protivrečnosti.
Sartr — Prva je protivrečnost u tome što postoje
hijerarhije. Ako pretpostavimo pokret, k oji ja želim,
i koji ih, hijerarhije, ukida, protivrečnost bi prestala, tj.
žene će biti tretirane isto kao muškarci. Tada će se
uspostaviti duboka jednakost između muškaraca i žene
u radu, i time više neće biti problema koji postavljate.
Ali, uzmimo stvari kakve su danas. Danas su mu
škarci i žene u načelu jednaki u sporednijim zanimanji
ma i zanatima koji su malo plaćeni i ne traže mnogo
pianja. Ali, postoje i dobro plaćena zanimanja koja daju
i vlast onima koji ih vrše i zahtevaju od njih određeno
znanje.
Izgleda mi opravdano da se većina žena ujedini za
postizanje apsolutne jednakosti muškarca i žene u ob
lastima koje ne podrazumevaju hijerarhije u radu; s
druge strane, u današnjem društvu, da pokažu, kroz
�260
Dr JOVAN ĐORĐEVIC
prim er određenog broja među njima, da su jednake mu
škarcima i u najelitnijim zaposlenjima.
Smatram, dakle, da pojedine žene, pod uslovom
da pripadaju istom egalitam om i feminističkom po
kretu, zato što to mogu, treba da idu do najviših stepena na društvenim lestvicama, da bi pokazale da nisu
ni najm anje lišene inteligencije kad su u pitanju raz
ne nauke, što inače m nogi ljudi osporavaju; i uopšte da
su sposobne da vrše iste poslove i profesije kao i mu
škarci. Prema tome, danas postoje ove dve kategorije
žena i one su neophodne. Pri tom e istaknimo da je elitis
tička kategorija delegirana u izvesnom smislu od mase
žena i to u cilju da u ovom društvu, zasnovanom na
elitama i nepravdi, pokažu da žene mogu biti elita kao
i muškarci. T o m i izgleda nužnim da bi se jedan deo
lju di razoružao u shvatanju da su žene niže u intelek
tualnom i svakom drugom pogledu.
S im on de Bovuar — Verovatno bi ih to razoružalo,
ali ih to ne bi ubedilo. Oni žele da žene budu niže, je r
traže za sebe najbolja mesta. Ali, da li time ne postoji
rizik da ove žene služe kao alibi? N avedim o slučaj go
spođice Šopine4) o kome postoje različite ocene u pokre
tu za oslobođenje žena.
Jedne žene su smatrale da je to uspeh za ženu, je r
je ova devojka dokazala svoje sposobnosti, druge pak
žene su na to odgovarale da će se time muškarci služiti
kao alibijem , navodeći „V i imate iste šanse i možete, ako
ste sposobne da postignete i sve ono što i mi muškarci
m ožemo. Prema tome, ne ponavljajte stalno da ste
održavane u podređenom položaju". Sta mislite o ovoj
opasnosti?
4 Slučaj jedne mlade devojke koja je, prvi put u univerzitetskoj
)
praksi Francuske, učestvovala na konkursu poznate elitističke Politehničke
škole, dotle isključivo rezervisane za muškarce, jednoglasno primljena kao
„prva u rangu".
�2ENSK0 PITANJE
261
S artr — Mislim da ona postoji, mada je odgovor
tim ljudima lak. V i ste ga dovoljno dali u posebnom bro
ju Modernih vremena k oji je posvećen ženama. Među
tim, opasnost i dalje postoji. Usled toga žena — alibi, o
kojoj V i govorite, je dvosmislena kreacija. Ona može
opravdati nejednakost i postoji u izvesnom smislu kao
delegatkinja žena koje hoće jednakost. Ali, već u savremenom društvu je nemoguće zanemariti činjenicu da
ima žena koje obavljaju tzv. muške poslove i profesije
i u tome su vrlo uspešne.
Sim on de Bovuar — Može se reći da čovek uvek za
pada u opasnost da služi kao alibi. To se svodi na
poznato „igrati nečiju igru” . N e može se ništa preduzeti a da se, na ovaj ili onaj način, ne igra za drugog.
Ali, slažemo se da je korisno da žena ima najviše kva
lifikacije. Međutim, ja razlikujem dve stvari: kvalifi
kacije i položaj. Da li će jedna kvalifikovana žena uvek
prihvatiti položaje kojim a se održavaju hijerarhije koje
ona ne prihvata?
Sartr — Mislim da je danas nemoguće zamisliti kva
lifikaciju koja ne bi vodila do određenih položaja. Na
tim položajima žene mogu uticati na promene.
Sim on de Bovuar — Ali ima položaja koje bi, isto
tako, i ljudi trebalo da odbijaju. Ako žena treba da od
bije da bude visoki funkcioner ili ministar ma koje vla
de, to bi trebalo da učini i muškarac. U osnovi postoje
iste mogućnosti za jedne i za druge. Žena pri tom češće
pada u klopku, jer njoj pripada vlast na osnovu njene
kvalifikacije u sistemu u kome muškarci drže skoro celokupnu vlast. Na primer, može se očekivati da jedna
žena naučnik rukovodi istraživanjem o ženskim proble
mima, kao što su menstruacija, kontracepcija itd. Ona
će vršiti te opite u okvirima k o ji su već postavljeni od
strane muškarca. Mislim da je njen položaj vrlo deli
�262
Dr JOVAN ĐORĐEVIĆ
katan, i neopravdano je da ona služi samo muškim in
teresima.
S a rtr — T o nas dovodi do drugog pitanja koje je
isto tako predm et spora u pokretu za žensko oslobo
đenje. Da li žene treba da odbace muški svet, ili da u
njemu traže svoje m esto? Da li one treba da preuzmu
sredstvo ili da ga promene? Kad to kažem mislim na
nauku, jezik, umetnost. Sve vrednosti su pod pečatom
muškaraca. Da li, usled toga, one treba da sve potpuno
odbace i nastoje da se ponovo, iznova stvara nešto ra
dikalno novo? Ili je potrebno prihvatiti sve vrednosti,
osvojiti ih i njim a se služiti u ciljevim a feminizma?
Sta o tom e mislite?
Sim on de Bovuar — Vi, u stvari, postavljate drugo
pitanje koje se odnosi na takozvanu ženskost („feminitude” ). Među nama niko ne prihvata ideju o ženskoj
prirodi; ali da li, u kulturnom pogledu, položaj ugnje
tavanja nije kod nje, žene, razvio izvesne nedostatke,
kao i vrline po kojim a se razlikuje od muškaraca.
S a rtr — Izvesno je, ali to ne znači da, u više ili
m anje bliskoj budućnosti, ako feminizam pobedi, ovi
principi i ove osećajnosti nužno treba da ostanu.
S im on de Bovuar — Ako m i smatramo da imamo
izvesne pozitivne kvalitete, zar ne bi bilo bolje uticati
da ih usvoje muškarci, umesto da ih guše žene.
S a rtr — Moguće je, zaista, da izvesno bolje pozna
vanje sebe, više unutrašnje i tačnije poznavanje, pripa
da naročito ženi, a manje čoveku.
S im on de Bovuar — Kad ste istakli da više volite
da posećujete žene nego muškarce, nije li to zbog toga
što one, usled ugnjetavanja kojem su podređene, izbegavaju izvesne muške nedostatke. Često ste govo
rili da su one manje „kom ične" od muškaraca.
�ŽENSKO PITANJE
263
Sartr — Izvesno je da ugnjetavanje znači i u ovom
pogledu mnogo. Tim e što sam istakao da su manje
„kom ične" nego muškarci, to je zato što on, ikad po
stoji kao srednji čovek, nailazi na spoljne okolnosti
koje ga čine baš komičnim. Na primer, kada sam napred pripisao svoj mahizam jednom svom ličnom svoj
stvu, a ne u-ticaju društvenog sveta na mene, bio sam
komičan.
Sim on đe Bovuar — Hoćete time da kažete da je
čovek biće koje se lakše vara.
Sartr — Lakše je prevareno i lakše komično. Muš
ko društvo je komično društvo.
Sim on đe Bovuar — Uprošćeno rečeno, to je usled
toga što svaki muškarac igra uloge i potpuno je ukrućen u tim ulogama.
Sartr — Da. Žena, kao potčinjeno i iskorišćavano
biće, u izvesnom smislu je slobodnija od muškarca.
Ona ima manje obaveznih pravila prema k ojim a se po
naša. Ona je sposobna i da ih ne poštuje.
Sim on đe Bovuar — To znači da vi podržavate
borbu žene.
Sartr — U svakom slučaju. Isto tako smatram
normalnim što fem inistkinje nisu uvek saglasne u izvesnim pitanjima i da među njim a ima trzavica, podela. To je normalno za jedniu grupu koja je na stupnju
razvitka na kome smo danas. Smatram, isto tako, da
žene u svom pokretu nemaju masovnu osnovu. N jihov
je zadatak, čini mi se, da je osvoje. Pod ovim uslovom,
feministička borba bi mogla da uzdrma društvo koje
će se i potpuno razdrmati; pod uslovom, isto tako da
se borba žena udruži sa borbom klasa.
��B IB L IO G R A F IJ A
O Ž E N S K O M P IT A N J U 1
)
1. ANTOLOGIJE
Adams Elise and Mary Louise Briscoe (eds.), Up Against
the Wall M other. . . , On Women's Liberation, Beverly
Hills, Cal., Glencoe Press, 1971.
Belkin Madeline, Liberation Now! New York, Dell, 1971.
Cade Toni (ed.), The Black Woman, New York, Signet, 1970.
Come Out! Selections from the Radical Gay Liberation
Newpaper, New Yoric, Thimes Change Press, 1971.
Communistes et la condition de la femme, Paris, Ed. Sociales, 1975.
Cooke Joanne, Charlotte Buch-Weeks, and Robin Morgan
(eds.) The New Women, New York, Fawcett, 1971.
Femme du X X Steele. Paris, Ed. P.U.F., 1965.
Fuchs Cynthia and Wiliam J. Goode (ed.) The Other Half:
Roads to Women's Englewood Cliffs, N. Y., Prentice-hall, Spectrum Books, 1971.
Garskof Michele Hoffnung (ed.), Role Women Play, Rea
dings Toward Women's Liberation, Belmont, Cal., Brookd/Cole, 1971.
Gomick Vivian and Barbara Moran (eds.), Woman in Sexist
Society; Studies in Power and Powerlessness, New
York, Basic Books, 1971.
Kraditor Aileen (ed.), Up From the Pedestal: Selected Do
cuments from the History of American Feminism, Chi
cago, Quadrangle, 1968.
•) Odabrana a ne potpuna; ova druga je izuzetna (osim za literaturu
na engleskom jeziku u radovima: L. Cicler, Woman i A. Bibliography;
R. Morgan, Sisterhood is Powerful.
�266
BIBLIOGRAFIJA
Morgan Robin (ed .)f Sisterhood is Powerful: An Anthology
of Writings from the Women’s Liberation Movement,
New York, Vintage, 1970.
O'Neill William L. (ed.), The Woman's Movement: Feminism
in the United States and England, New York, Barnes
and Noble, 1969.
Robins Joan (ed.), Handbook of Women’s Liberation, Cal.,
Now Library Press, 1971.
Rossi Alice (ed.), John Stuart M ill ad Harriet Taylor Mill,
Essays on Sex Equality (with long introductory essay
by Rossi), Chicago, University of Chicago Press, 1971.
Roszak Betty and Theodore (eds.), MasculinefFeminine,
New York, Harper Colophon, 1970.
Salper R., Female Liberation, N. Y., Ed. A. Knopf, 1971.
Scott. Anne Firor (ed.), The American Woman: Who Was
She? Englewood Cliffs, N. J., Prentice-Hall, Spectrum
Books, 1971.
Shulman Alix (ed.) The Traffic in Women and Other Essays
on Feminisam by Emma Goldman, New York, Times
Change Press, 1971.
Stambler Sookie (ed.), Women’s Liberation: Blueprint for
the Future, New York, Ace Books, 1970.
Tanner Leslie B. (ed.). Voices from Women’s Liberation,
New York, Signet Books, 1970.
Thomson Mary Lou (ed.), Voices of the New Feminism, Bo
ston, Beacon, Press, 1970.
2.
KNJIGE O OPSTIM PITANJIMA ŽENA
Allen Pamela, Free Space: A Perspective on the Small Group
in Women's Liberation, New York, Times Change.
Albala Lebbl P., Razvoj univerzitetskog obrazovanja naših
žena, Beograd, 1930.
Alzon Cl., La Femme potche et la femme boniche, Paris, Ed.
Maspero, 1974.
Baby I., Un monde meilleur, Paris, Maspero, 1964.
Bardwick Judith, Psychology of Women, A Study o f BioCultural Conflicts, New York, Harper and Row, 1971.
Bebel A., Žena i socijalizam, Beograd, Rad, 1964.
Bird Caroline, Born Female: The High Cost of Keeping Wo
men Down, New York, McKay, 1968.
Campe de Alange, Habla la mujer, Madrid, Edicusa, 1967.
�BIBLIOGRAFIJA
267
Capmamy Maria, La dona a Catalunya, Barcelona, Editorial
62, 1966.
Chombart de M. J. et Lauwe P., La Femme dans la Societe,
Paris, Ed. CNRS, 1971.
Cotti, La femme an seuil de Van 200, Paris Ed. Casterman,
1974.
Colon Clara, Enter Fighting, Today’s Woman, A Marxist-Leninst View, New York, New Outlook Publishers, 1970.
Cudlipp Edythe, Understanding Women’s Liberation, New
York, Paperback, 1971. (This is written from the point
of view of the mass media and shows precisely that
Cudlipp does not understand Women’s Liberation.)
Discrimination Against Women. 2 vols. Svedočenja pred
Odborom Kongresa SAD o položaju žena u oblasti obra
zovanja i rada.
Ellis Julie, Revolt of the Second Sex, New York, Lancer
Books, 1971.
Engels Fridrih, Poreklo porodice privatne svojine i države,
Beograd, Kultura, 1961; Položaj radničke klase u Engle
skoj, Beograd, Kultura, 1961.
Ep9tein Cynthia Fuchs, Woman's Place: Options and Limits
in Professional Careers, Berkeley, University of Cali
fornia Press, 1970.
Figes Eva, Patriarchal Attitudes: The Case for Women in
Revolt, New York: Fawcett, 1971.
Firestone Shulamith, The Dialectic of Sex: The Case for a
Feminist Revolution, New York, Morrow, 1970.
Flexner Eleanor, Centry of Struggle, Cambridge, Mass,
Harvard University Press, 1959.
Gallion Jane, Woman as Nigger, Canoga Park, Cal. Weiss,
Day and Lord, 1970
Greer G., La femme envique, Paris, (francuski prevod) Ed.
Laffont, 1971.
Komisar Lucy, The New Feminism, New York, Franklin
Watts, 1971.
Kraditor Aileen, Ideas of the Woman Suffrage Movement,
1890—1920, New York, Columbia University Press, 1965.
Lafargue P., La question de la femme, Paris, Ed. L'Oeuvre
novelle, 1904.
Lenjin, Dela, tom X X III—XXIV, Moskva, 1947.
Lemer Gerda, The Woman in American History, New York,
Addison-Wesley, 1971.
�268
BIBLIOGRAFIJA
Marks Karl, Sveta porodica, Beograd, Kultura, 1964; Ekonomsko-filozofski rukopisi, Rani radovi, Zagreb Napri
jed, 1961.
Marks K. Engels F., Nemačka ideologija, Beograd, Kul
tura, 1964.
Michel A., Sociologie de la famille, Paris, Ed. Mouiton, 1970.
Millet Kate, Sexual Politics, New York, Doubleday, 1970.
Moody Anne, Coming of Age in Mississippi, New York,
Dell, 1970.
Negrin Su. A., Graphic Notebook on Feminism, New York,
Times Change Plress, 1971.
O'Neill, William L., Divorce in the Progressive Era, New
Haven, Yale University Press, 1967.
Everyone Was Brave: The Rise and Fall of Feminism in
America, Chicago, Quadrangle, 1969.
Reead Evelyn, Problems of Women’s Liberation, New York,
Pathfinder Press, 1971.
Reeves Nancy, Womankind — Beyond the Stereotypes, New
York, 1971.
Reich, La Revolution Sexuelle, Paris, Ed. 10/18, 1970.
Rocheblave Speodć, Les roles masculins et feminis, Paris, Ed.
P.U.F., 1964.
Schudler Diane, and Florynce Kennedy, Abortion Rap, New
York, McGraw-Hill, 1971.
Scott Anne, The Southern Lady: From Pedestal to Politics,
Chicago, University o f Chicago Press, 1971.
Schowalter Elaine, Women’s Liberation: A Sourcebook of
Feminism and Literature, New York, Harcourt Brace
Jovanovich, 1971.
Sinclair Andrew, The Emancipation of the American Woman,
New York, Harper Colophon, 1965.
Solanis Valerie, SCUM Manifesto, New York, Olympia Press,
1969.
Strauss L6vi, Les structures ilimentaires de la parentć,
Paris, Morton, 1967.
Suelzle Marijean, What Every Woman Should Know About
the Women’s Liberation Movement, Cal., Amazon Gra
phics, 1971.
Sulleroz, La vie des femmes, Paris, Ed. Gonthier. 1965.
La femme dans la socićti modeme, Paris, Ed. Gonthier,
1974. Demain les femmes, Paris, Ed. Laffont, 1965.
Vallabr6que C., La Condition masculinb, Paris, Payol, 1968.
�BIBLIOGRAFIJA
269
Ware Cellestine, Woman Power, The Movement for Women's
Liberation, New York, Tower Books, 1970.
Wilson J., Logic and Sexual morality, London, Piuguin Book,
1965.
3. ČASOPISI*)
Socialist Woman, 21 Watcombe Cirous, Carrington, Not
tingham, England.
Cuadernos pera el Dialogo (Specijalni broj posvećen ženi u
Španiji, Madrid 1, Spain (Decemner 1965).
Choisir, Ed. Les femmes, Paris.
Espirit, Paris, Mart 1961 (broj o ženi).
Les femps modernes, posebni broj Les femmes s’entčtent,
Paris, mart, 1975.
Partisans, Paris, 1971 (posvećeni ženama).
Quarto Mondo (Organo del Fronte Italiano di Liberazione
Femminile), Piazza SS Apostoli 49, Rome, Italy.
*) Pored povremenih publikacija isključivo posvećenih ženskom pita
nju, ili časopisa koji su tome posvetili posebne Brojeve, broj povremenih
publikacija o ženi je znatno veći ako se uzmu u obzir razni časopisi i bilteni
pokreta za oslobođenje žena (naročito u SAD); znatan je i broj članaka
o ženskom pitanju koje u toku poslednjih godina objavljuju časopisi od
književnih i opšte-kulturnih do socioloških i filozofskih.
��RE G ISTA R POJMOVA, IM E N A I NASLO VA
Aparthejd, — 236, 242
Atinska demokratija, — 249
Avangarda, — 192
Adam, — 49
Aragon, — 43
Aristofan, — 35
Avgustin, — 49
.Antidiring”, — 129
.Arhaično društvo” , — 91
Bespravnost, — 151
Biologizam, — 49, 51, 69
Birokratija, — 20
Bog, — 38, 64
Borac, — 14
Borba grupa, — 72
Borba klasa, — 69, 74, 253,
263
Borba polova, — 69, 71, 72,
73, 212, 253, 257
Borba žena, — 253, 255
Brak, — 26, 138, 139, 168, 177,
197
Buržoazija, — 129
Bebel A., — 9, 10, 35, 63, 66,
67, 98, 105, 110, 120, 176,
190, 191, 202, 204
Bekon, — 191
Bems Meri, — 83
Blekston, — 229
Bovuar de Simon, — 10, 54
248
Breton A., — 52
Broz Josip Tito, — 239
Car, — 64
Givilizatija, — 78
Crkva, — 27
Cetkin K., — 9, 65, 149, 172
čovek, — 20, 28, 59, 60, 67,
77, 94, 96, 101, 154, 161, 186,
195, 199, 201, 205, 217, 254,
263
Darvinizam, — 69, 204.
Deca, — 95, 105, 109, 126, 131,
163, 202
Degradacija, — 230
Demokratija, — 151, 153
Demokratska prava, — 150
Despotizam, — 227
Devojka, — 21
Diskriminacija žena, — 25,
233
Dogmatizam, — 68
Domaćica, 109, 161, 164
Domaćinstvo, — 26, 74
Dominacija, — 25, 27, 236
�272
REGISTAR
Dostojanstvo, — 24, 234
Feminizam, — 68, 78, 262
Društvena grupa, — 25, 67 Frojdo-marksizam, — 70, 71,
Društvene klase, — 26
76
Društveni progres, 233
Fojerbah, — 247
Društveni sistem, — 26
Folkner, — 35
Društvo, — 55, 85, 93, 111,Frojd, 19, 50, 51, 77, 176
186, 190, 209, 244
Furije, — 12, 58, 60, 68, 81,
Država, — 207, 208, 237
129
Darvin, — 92, 206
Dekart, — 119
Demosten, — 197
Gospodar, — 30, 72, 231
Don Žuan, — 37, 38
Godina žena, — 8, 18, 40, 235
Dostojevski, — 38
Građanin, — 233
Deklaracija o nezavisnosti, Građanska prava, — 212,
— od 1776., — 223
227
Deklaracija o osećanjima,
Ged 2., — 9, 63,160
— 224
Gete J. W., — 45
Deklaracija o pravima čove- Goldman Ema, — 85
ka i građanina, — od 1789
Gramši, — 63
— 223
Deklaracija o ravnopravnosti
žena od 1975., — 234
Heterizam, — 139
„Dela”, (Lenjin), — 126, 145, Hijerarhija, — 21, 52, 259,
148, 153, 155, 159
261
Humanizam, — 121
Hegel, — 58
Eksploatacija, - 26, 66, 75, Heraklit, - 41
83, 128, 259
Emancipacija, — 6, 24, 42, Inferiornost, — 66, 79
57, 86, 118, 129
Institucije, — 69, 93
Emancipacija žena, — 67, Intemacionala, — 173
129, 161
„Idiot”, (Dostojevski), 38
Etatizam, — 88
„Izabrana dela”, (Marks), —
Etnocentrizam, — 47
150, 151, 153, 157
Engels F., 6, 7, 9, 10, 35, 43,
49, 53, 57, 58, 61, 62, 64, 65,
67, 81, 82, 87, 90, 91, 92, 95, Javna žena, — 62
98, 104, 105, 110, 120 122, Javni život, — 153, 155
129, 182
Jednakost, — 79, 85, 154, 155,
Eveling E., — 9, 11, 190
259, 261
Evžen Sije, — 62
Jednakost polova, — 211
Falokratizam, — 47, 88
Jednakost za žene, — 151
�REGISTAR
Kapitalizam, — 66, 88, 150,
151, 166, 209
Kazuistika, — 132
Klasa, — 23, 212, 143
Klasna borba, — 71, 72, 73
Klasna podela, — 257
Klasna struktura, — 26
Klasni odnosi, — 74
Komunizam, — 61, 81, 84, 87,
93, 171, 183
Komunističko društvo,
— 143
Kultura, — 11, 75
Kućna robinja, — 156
Kami, — 252
Kant, — 50, 70, 195
Kaucbi L., — 9, 11, 63, 214
Kolontaj A. M., — 89, 98
Kovalevski M., — 132
Krupskaja, — 89
„Kapital", (Marks), — 100,
127, 128
„Komunistički manifest",
— 61, 97
Lafarg Laura, — 9, 11, 66,
218
Lafarg P., — 9, 11, 35, 63, 119,
163
Lenjin, — 6, 7, 9, 10, 12, 35,
49, 63, 64, 65, 67, 87, 98,
104, 110, 122, 145, 172, 174,
177
Leo Žogiš, — 173
Ličkus, — 146
Luksemburg Roza, — 63, 73
„La femme el son droit an
travail" (članak), — 162
273
„La question de la femme"
(članak), — 166
,,Le principes du Commu
nisme" — 61, 144
Ljubav, — 19, 28, 56, 65, 83,
84, 100, 208, 209, 246
Ljubavnica, — 1 1
6
Ljudi, — 186, 204, 218
Ljudska ličnost, — 234, 240
Ljudska priroda, — 59, 125
Ljudski odnosi, 28, 37, 122
Ljudski rod, — 157, 226
Ljudsko biće, — 6, 19, 29, 49,
61, 63, 65, 66, 79, 87, 90, 121,
162, 168, 237
Ljudsko pravo, — 16, 223,
225, 234, 243
Marksizam, — 6, 11, 20, 48,
72, 81, 95, 118, 120, 122, 182
Matrijarhat, — 90, 130, 131,
137, 179
Materijalna bezbednost,
— 228
Mazohizam, — 47, 54, 251,
252
Mir, — 243
Moć, — 141
Moral, — 8, 59
Monogamija, — 133, 134, 135,
208, 209
Monogamska porodica,
— 133, 135
Muška čast, — 21
Muškarac, — 14, 16, 21, 27,
44, 51, 60, 65, 69, 88, 96,
104 114, 125, 131, 199, 208,
230, 234, 238, 242, 249, 250,
256, 259
Muško pravo, — 22
�274
Muž, — 21, 23, 38, 64,133, 162,
168, 196, 197, 209
Makdjaveli, — 119
Mao Ce Tung, — 63
Mario, — 54
Marković S., — 9, 186
Marks, — 6, 7, 9, 10, 12, 18,
25, 29, 35, 46, 48, 49, 55, 67,
81, 82, 84, 86, 91, 95, 98, 100,
104, 105, 122, 125, 132, 137,
246
Marks Djeni, — 82
Marks — Eveling Eleonora,
— 9, 11, 66, 89, 190, 212
Med, — 52
Mil. S. Dž., — 52, 188, 189,
199
Miša R., — 38
Miškin, — 38
Molijer, — 37
Morgan Luis, — 91, 135.
Nacija, — 69
Nacionalno blagostanje,
— 239
Nacionalno oslobođenje, —
242
Nacionalno pitanje — 8
Nacionalna ravnopravnost,
— 151
Naturalizam, — 52
Neomaltuzijanizam, — 146
Nepravda, — 19
Napoleon, — 50
Niče, — 50, 58
„Napredak saznanja", — 191
„Nemačka ideologija", — 62,
95
Obrazovanje, — 114, 125, 238
Oktobarska revolucija, — 64,
98
REGISTAR
Omladina, — 24, 181
Omladinski pokret, — 180
Organizacija ujedinjenih na
cija, — 12, 14, 231, 232, 241
Oslobodilački pokret, — 24.
225
Oslobođenje, — 29, 77, 83,
258
Oslobođenje žena, — 11, 12,
20, 55, 68, 70, 118, 156, 157,
259
Oslobođenje ženskinja, —
185
Otac, — 22, 38, 64, 162, 254
Otuđenje, — 25, 60
Ogist Kont, — 165,
Oskar Vajld, — 44
Ovidije, 247
Par, — 29, 86
Patrijarhat, — 23, 130
Pesimizam, — 19
Pitanje žene, — 164
Platonizam, — 103
Podređenost, — 73
„Pojas nevinosti”, — 23
Pokret mladih, — 179
Pokret žena, — 258
Poligamija, — 208
Politička prava, — 211
Politički pokret, — 32, 77
Politika, — 8, 119
Polna ljubav, — 139
Položaj žena, — 232
Ponižavanje, — 19, 73
Porodica — 67, 74, 90, 93, 95,
96, 98,101,114,126,128,130,
134, 143, 152, 168, 177, 186,
238
Poštena žena, 62
Pragmatizam, — 27
�276
REGISTAR
Socijalističko društvo, 18, 81, Vladajuća klasa, — 135, 145
Vlast, — 21, 93
Vilar, — 52
Vinterštajn, — 49
Volkonraf Meri, — 67
Vovnarg, — 48
102
Socijalizam, — 11, 17, 20, 24,
58, 67, 103, 115, 192, 207
Sociocentrizam, — 47
Solidarnost, — 220
Sreća, — 227
Sredstva za proizvodnju, —
90, 161, 206
Stanovništvo, — 229
Superiornost, — 25, 93, 251
Svest, — 20, 63, 95
Svojina, — 93, 235, 248
Sartr, — 10, 31, 54, 248
Solomon, — 178
Sorokin, — 145
Sv. Pavle, — 49
„Sabrani spasi”, — 189
„Sveta porodica” , — 97
„Socijalizam i žene” , — 10,
186
Zahvalnost, — 54, 55
Zajednička svojina, — 61, 243
Zajednica žena, — 144, 186
Zakon, — 230, 256
Zakonodavstvo, — 127
Zemlje u razvoju, — 41, 232
,la p is i iz moje beležnice” ,
- 184
žena, — 13, 15, 22, 25, 28, 35,
43, 51, 60, 65, 69, 102, 110,
114, 118, 125, 139, 154, 156,
Štrajk, — 258
162, 167, 193, 199, 201, 208,
Sekspir, — 197, 198
209, 218, 227, 232, 237, 242,
Seli, — 205
250, 259, 261
Sopenhauer, — 50
Ženski pokret, — 95
žensko pitanje, — 6, 8, 14,
Tristan Flora, — 67, 68
32, 36, 56, 66, 79, 95, 117,
169, 171, 189, 191, 225
Ugnjetavanje, — 19, 24, 31, Ženskost, — 43, 44, 45, 78, 79,
66, 168, 233, 255
80, 121, 192
Upravljač, — 233
Ženstvenost, — 43, 44, 1
21
Upravljanje, 154, 232
Ženstvo, — 46, 79
Utopijski socijalizam, — 58,
„Žena i socijalizam", — 35,
66, 169, 170
Uzajamnost, — 28
�il l Ged (1846— 1922)
OMOGUĆITI 2E N I DA ŽIVI OD SVOGA R A D A -------------------------1 0
6
Pol Lafai-g (1842— 1911)
PITANJE Ž E N E -----------------------------------------------------------------------1 3
6
A. B ebel (1840-1913)
I STORIJA ŽENE JE ISTORIJA NJENOG UGNJETAVANJA
POD GVOZDENOM PETOM — — — —
—— — — — —
ŽENSKO PITANJE JE JEDNA STRANA DRUŠTVENOG PITANJA
Klara Cetkin (1857—1933)
RAZGOVOR V. I. LENJINA I KLARE C E T K I N
S. Marković (1846-1875)
OSLOBOĐENJE ZENSKINJA
_
_
_
_
_
_
—
_
_
_
17
6
18
6
19
6
11
7
15
8
II
Edvard EvelLng (185il— 1898) i
Eleonora Marks-Eveling (1856—1898)
ŽENSKO P IT A N J E -----------------
10
9
Eleonora Marks (1856-1898)
1
KAKO TREBA DA SE O R G A N IZU JEM O ----------------------------2 1
Lujza Kauoki (1860-1950)
POZDRAV IZ E N G L E S K E -------------------------------------------------214
Laura Lafarg (1845— 1891)
POZDRAV IZ FRA N C U SK E ------------------------------------------------- 218
P R I L O Z I ----------------------------------------------------------------------------------- 221
PRVA DEKLARACIJA O PRAVIMA ŽENA DONETA 1848. GODINE
U SENEKA FOLSU.
Uz Deklaraciju o pravima žena od 1848. — — — — — —
223
PORUKA JOSIPA BROZA TITA SVETSKOJ KONFERENCIJI MEĐU
NARODNE GODINE Ž E N A ------------------------------------------------- 232
MEĐUNARODNA DEKLARACIJA O RAVNOPRAVNOSTI ŽENA I NJI
HOVOM DOPRINOSU RAZVOJU I MIRU OD 1975. — --------- —
234
MARKSOVO
PISMO
Ž E N I ------------------- --------------------------------- 245
RAZGOVOR SIMON DE BOVUAR I ŽAN POL SARTRA O ŽENSKOM
P I T A N J U ----------------------------------------------------------------------------------- 248
BIBLIOGRAFIJA O ŽENSKOM PITA N JU -------------------------------------- 265
REGISTAR IMENA, NASLOVA I POJM OVA---------------------------------271
Tiraž 3.100 primeraka
��U drugom kolu biblioteke „IDEJE"
objavljeni su sjedeći naslovi:
Dušan Petrović Sane
»RADNIČKA KLASA, jnmKDKAT I EAMOUFR
Dr Predrag Vranicki
FILOZOFSKI PORTRETI*
Dr Zoran Vldaković
„KOVAČI LA2NOG PROGUSA”
Dr Milan Matlć
„POLITIČKO PRRDSTATLJAIUR*
(Razmatranja u oblasti politička tn rijd
Dr Radovan Pavlćević
„DR2AVA I PO U nKA"
Ernesto Ce Gevara
„SOCIJALIZAM I COTEK*
Biblioteka „IDEJE” (prvo kolo) dobila
nom sajmu knjiga u Beogradu 1973,
grada Beograda 1 Udruženja izdavača 1
sa najveći ladavafikl podu&vat gediee
radnička štampa
H aa Međunarod
nagrade Skupitine
knjižara Jugoslavije
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Žensko pitanje - Antologija marksističkih tekstova
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Jovan Đorđević
Source
A related resource from which the described resource is derived
https://www.memoryoftheworld.org/
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Novinsko preduzeće "Radnička štampa", Beograd
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1975.
Rights
Information about rights held in and over the resource
Nepoznato
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
PDF
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
54-M
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
282 str.
Jovan Đorđević
marksizam
žensko pitanje
-
http://afzarhiv.org/files/original/8bd2d980f9a200b9366774d1acd1fe02.pdf
725b4740980181c6a39df5fffe6f96d0
PDF Text
Text
����������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������������
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Društvena jednakost i emancipacija žena
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Snežana Pejanović
Source
A related resource from which the described resource is derived
https://www.memoryoftheworld.org/
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Dečje novine, Gornji Milanovac, "Prosvetni pregled" Beograd
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1984.
Rights
Information about rights held in and over the resource
Nepoznato
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
PDF
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
48-M
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
160 str.
emancipacija
feminizam
humanizam
jednakost
Jugoslavija
marksizam
socijalizam
-
http://afzarhiv.org/files/original/9b44349e0dd0a74c7fc870c0e6c6392b.pdf
6a2cae5ea77079af2f1f60cb0a3d5400
PDF Text
Text
IzdavaC
Novinsko preduzeCe
,,RADNICKA STAMPA"
Beograd,
Trg Marksa i Engelsa 5/V
:i<
)j
•
Direktor
:Z.IVOTA KAMPBRELIC
•
Glavni i odgovorni urednik
CEDO MALES
•
TehniClti urednik
Antologija marksistickih tekstova
DIMITRIJE DUDV:ARSKI
•
Naslovna snrana
STEVAN VUJKOV
Priredio
predgovor napisao
dr Jovan flordevic
•
Lektor
MIROSLAV NIKOLIC
•
-
Korektor
TANJA SRNIC.
•
Stampa
,SLOBODAN JOVIC."
Beograd,
Stojana ProtiCa 52
~
radni¢ka Atampa
I.:)
�BIBLIOTEKA .,IDEJE"
III KOLO
MARKSIZAM I :ZENE
Urediva.Cki odbor
Dr JOVAN DORDEVIC
Dr STANISLAV GROZDANIC
Dr VOJISLAV STANOVCIC
Promene u istorijskoj epohi uvek se
mogu odrediti napretkom Zena prema
slobodi".
S. Fu.rie
11
,,Stepen emancipacije Zene mote da posluZi kao merilo opSte emancipacije".
K. Mwks
I
lzdavanje I, II i III kola biblioteke .,IDE.TE"
pomogao je svojim sredstvima Fond za nauCno..istrativaCki
VeCa SaveLa sind.i.kata Jugoslavije
BEOGRAD, 1975.
I. Nema nijednog znaeajnog .prol>Iema savremenog
sveta ·koji se moZe nauCno definisati, i.dejno i politiCki
re5avati bez uticaja i uloge maa-ksizma. To se u .punoj
meri odnosi na rtzv. Zensko pitanje, lkoje je, ne sarmo u
ovoj godini Zena vee i uopSte, od izvaocednog_ inte.resa
za re.S.avanje ne samo dugo potiskivanog i ,uglavnom
nedavoljno ,resenog ,pitanja yavnopravnosti drustvene
situacije i ,polozaja zene vee i od neposrednog 1Jllacaja
za prelazak iz relativnog varvarstva u stvaJrniju civiltizaciju koja se ocekuje u rtreeem milenijumu nase posthristovske ere.
Odnos maJJksizma. prema piffinjima · polozaja i,
uloge Zene uopSte, a naJroCito u socijihlistiCkom druStvu,
je visedimenzionalan. U svojoj opstoj teoriji o drustvu
i drustvenim preobraiajima marksizam je, u tradiciji ;,
•radikalne demdkrart:ske misli i premarksistiOkog soci~
jalizma, definisao i osnovni problem zene, koja je shva-
�Dr JOVAN
6
OORDEVI~
cena ikao ljudsko biee cija je emancipacija uslov i merilo drustvene i ljud&ke emancipacije.
Pored toga, u radovima Marksa, Engelsa i Lenjina,
kao i docnijih marksistickih teoreticara, nalazi se znacajan bo:oj ideja i stavova kojima se ne samo u istorijskom veC i u savremenom svetu definiSe ,Zensko
pitmje", odnosno problemat>ka oslobodenja zena. Najzad, marksizam je teorija koja obja8njava svet da
ga menjala i •t>me kao teocija predstavlja inspiraciJU
i animiranost za drustvene, politicke i kulturne akcije i
to za akcije kako zena kao takvih tako i svih ugnjetavanih dr.ustveni11 klasa i grupa, odnosno progresivnih i
demokratskih sn,.ga sW~Temenog drustva.
· To sve obja8njava sirolm i znacajnu obnovu marksizma i njegovo prihvatanje kaiko u razvijanju savremene misli o Zeni tako i u organizovanju, akcijama, i
programima raznih pokreta za oslobodenje zena, na.roCito sav.remenih.
Kao sto nema nauenog i modernog postavljanja
problematike zooa van marksizma, tako je i pokretanje ove problematike potvrdilo njegov znaeaj i dalo
mu nova osve:Zenja, uz potrebu da se i sam preispita
u odnosu na savremene tel<ovine drustvenih i .prirodnih naUika i na osnovi kolektivnog i Iicnog iskustva u
istoriji i u sadaSnjici Zena.
2. Ova opsta razn1atranja nalaze svoju potvrdu i
u kontkretnim po javama .u ol>Iasti savremene misli i
~Iiticke pmkse. U mnogobrojnim studijama i Jmjigama posvecenim zenskom pitanju
marksizam je
metod analize i misljenja iii u najmanjoj meri sluiikao sistem referencija.') Nema nijedne ozbiljnije
?i
t) La Femme dans la societe, ed.
Centre national de la Recherche
scienrtifique Paris, 1%9; Female Liberation, New Yoflk, A. Knopf, 1472; The
unifinchued revolution. New American Library, 1975.
2ENSKO PITANJE
7
zbirke studija o zeni i zenskom p]tanju, :koje objavljuju velike izdavai:lke kuce u svetu iii su izdanja samih
Zena i Zenslkih orgatnizacija, u kojima se ne nalaze
tekstovi Marksa, Engelsa, Lenjina i drugih maa-ksista
koji se odnose na zenu iii u ·kojima se tekstovi i ne
komentarisu, sluzeei cesto l<ao polazna tai:lka analize
i misljenja.2) · Ozbiljnost i uticaj niza grupa i organizacija, koji pripadaju sirokom pokretu iii akciji oslobodenja rena proizllazi iz Cinjenice da se oni u svoj-im
programima i akcijama vezuju za ;revoluciju, socijaJizam i druge premise za Ijudsko oslobodenje l<oje su
nauooo utv;dili ;prvenstveno Marks, Engels i Lenjin.
Ali uprkos oZivljavanju mamksizma i njegovom aktualizovanju u studijama i a'kcijama raznih pravaca
pokreta oslobodenja zena, danas jos nije objavljena
antologija osnovnih mariksistiCkih tekstova o zeni i
ienSkom pitanju.
Odsustvo ovih tekstova utice izmedu ostaJog i na to
da "" cesto ma.'ksistiCika misao 0 zeni predstavlja iii
iz ,druge .ruke,, rili u krivom svetlu, bez obzira na to
da Ii se to cini tendenciozno Hi iz neznanja. Odsustvo
jedne ovakve antologije Cini jednu nedopustiv.u idejno-politiCku gres'ku i iutelektualnu prazruinu u socijalistickim zemljama i u onima u kojima se prihvata socijalistiCiki program iii priprema njegovo ostvarivanje,
a on se JJJigde, i !}(ad se neposredno ne poziva na marksizam, l!le moZe od njega oStrije odvajati. U nizu ranijib prilika pojedini marksisti, naueoi radnici i napred,
ni !judi ukazivali su, a i danas ukazuju, na potrebu da
!) Marxism and the Liberation of Women, N. Y. ed. Union of
Women for Liberation, 1969; Womens Liberation and Revolution, ed.
.,Falling World ~ress", London, 1971; Les communistes et la condition
de Ia Femme, ed. Sociales, Paris, 1975.
�8
Dr JOVAN OORllEVI6:
ZENSKO PITANJE
'
se sredeno i autentiCno pr.irkaZu osnovni stavovi marksizma 0 zenskom pitanju, kao sto je to u neklm zemljama uCinjeno u pogledu literature, umetnosti, ikulture, nacionaJnog pita.nja, politike i morala.
U Jugoslavdji je potreba za ovaikvom antologijom
zapaZena i ana proizilazi iz dva osnovna zahteva sadasnjeg politickog i idejnog ,momenta":
a) obnova interesa i uticaja marksizma, posle jednag perioda ,relaJtivne ravnodusnosti prema njemu;
b) problematika zene je relativno odgurnuta u
stranu (ne prvenstveno stoga sto je promena u stvarnom polozaju i ulozi zene zapostavljena) i pored saznanja..,da je swki korak dalje u ostvarivanju samoupravnog i, humanistiCkog, demoklratskog i civilizovanog projekta socijaLizma neodvojiv od teorije i prakse oslobodenja zene. Ovo saznanje je kritika postojeeeg stanja
i •kategoriCki imperativ ostvarivanja samoupravnog socijalizma.
3. Sastavljanje i objavljivamje jedne antologije
mall"iksistickih tekstova 0 zeni obuhvaceno je opstim
programom biblioteke Ideje i odgovara njenoj kulturnoj i idejnoj misiji. Ova, 1975. godina, ,godina Zene"
omogucila je i olaksala shvatanje i ostvarivanje ovog
zadatka.
Nije prvi put u istoriji marksizma da se pmblematika Zene Sltarvlja na njegove osnove, ·ali to se najCeSCe
CinHo (a i dwnas cini) prigodno i improvizovano. To ne
znaci da se svaka nova pu:blikacija te vrste moze lir.f; iskustava koj a proizilaze !kako iz otkrivenih slabosti tako i na osnovu pozitivnih strana prethodnih. Od
tog se poslo i u sastwvljanju ove knjige. Ali, za razli!ku
od poznatih i pristupaenih antologija i kolekcija mwrksistickih ideja i stavova 0 zeni, !knjiga koju predajemo
nasoj javnosti polazi od arnbicije da bude viSe pregledna
9
i sistematsika i vennija -trajnosrti i aktuelnosti mar·ksis-
'
tiC.k.e misli. To opet ne zmaCi da ona, u ovom svom prvom izdanju, mo.Ze biti potpuna i zavrSena,· a sasvim
je izvesno da nije savtrSena. Ka.o i sva!ka teorija, ona
je i istorija.
Pored predgovora, ona sadrzi strukturu Cija je logika ne toliko istorijsika, koliko teorijska.
Prvi deo obuhvata osnovne tekstove tvoraca marksizma i docnijih teoretiCara i pisaca \koji su Ill svom
izlaganju prihvatili osnovne misli tvoraca marksizma
i nastojali da lh mzvijaju, potwduju i, po potrebi, pros>ruju i aktualizuju. To nije sve sto je anariksizam dao u
teoriji o Zeni i neizbeZno su izostali mnogobrojni
mamksisticki pisci, pa i dakumenm, koji su se ovim
problemima bavili uzgredno iii prigodno. Ovaj deo je
podeljen na dva odeljka. U prvom su poznarti iii manje
poznati tekstovi Marksa, Engelsa, Lenjina, z. Geda,S}
P. Lafarga,4) A. Bebela, K. Cetkin, S. Markovica, E.
Marks-Eveling, E. Eveling, L. Kaucki•) L. Lafarg.•)
Tekstovi koje sadr:Zi ovaj odeljak preuzeti su iz srpskohrvatskog prevoda deJa Marksa i Engelsa, a ostali tekstovi su prevedeni sa originala, ruskog odnosno fran..:
cuskog. U drugom odeljku se nalm;e stavovi o zeni koji
razraduju i dopunjuju marksisticke misli o zeni ciji su
autori Zene marksisti i to prvenstveno manje poznati
tekstovi Marksovih kceri Eleonore i Laure, kao i oni
ciji je autor Edvard Eveling, drug Eleonore Marks,
poznati engleski radnicki i socijalisticki borac i pisac.
•) za, Ged, jedan od prvih teoretifura i boraca f.rancusk.og rndniCkog
pokreta.
') Pol
LafaTg,
muZ Marksove kCeri Laure Marks, osnirvaC franO\liSJke
ll'adniCke partije i istaknuti prvobOII'ac fi"ancuskog i meelunarodnQg radD.iC-
kog poloreta, pisac poznatog rada :tensk_o pitanje (1904).
'.
") Lujza Kaiuoki, austrijSJka socijalistkinja, prva Zena KaTla Kauckog
i dugogodiSnjeg sekretara Fridrih Engelsa.
S) Laura Marks-Lafal,g, Zena P, Lafauga, aktivnl uCesnik u ra<lliiikom poktretu Fmcuske.
�10
Dr JOVAN OORDEVIC:
Svi tekstovi iz ovog drugog odeljka o zeni, nepoznati
l>U na8oj javnosti i ovde se prvi put objavljuju na na-
'!
I'
I
sem jeziku. Uostalom, oni se tek u ovoj godini prvi
put predaju siroj javno•ti, jer su dugo vremena bili
zatvoreni iskljuOivo u okviru engleske, odnosno nemacke i francuske marksistic'ke i socijailisticke Uteratwe.
U drugom delu se nalaze izvesni tekstovi koji imaju aktuelni znacaj i donekle prosiruju marksisticke
ideje o zeni Hi uopste saznanja u njenoj istoriji iii sadasnjici.7) Otuda su oni shvaceni kao prilog, dodatak,
i predstavljaju akt dzbora ad-hoc; to znaei da oni nisu
jedino moguCi kao tekstovi ove vrste. Ne ulazeci ovde
u pitanje da li su (i u kojoj su meri) marksisti, razgovor
koji su Simon de Bovuar i Sartr vodiii o problemima
.Zene izral!ava jedno stanje napredne francuske misli
koja pokueee neka aktuelna pitanja i to u teznji da sluzi
interesima socijalizma i stvarnoj jednaikosti i emancipaciji zene, ne samo u Francuskoj vee i uopste.
Na kraju ovog priloga dwta je, manje iii vise iscrpna, bibliogmfija znaeajnih iii ·savremenih knjiga i
radova posvecenih zenskom pitanju.
·
4. Tekstovi Marksa, Engelsa i LenjJna su preuzeti
·iz _njihovih mdova koji su objavljeni na nasem jeziku,
a IZuzetno na jeziku originala. To se odnosi i na Bebelove tekstove koji se nalaze u njegovoj Jmjizi Socijalizam i f.ene, a ·koja je objavljena na nasem jeziku
1!Mie rata; poznato je da ova knjiga u svom posleratnom izdanju ne predstavlja nov i bolji prevod u odnosu na prvo izdanje, objavljeno pre crata. U s.ravnji7
) T!l.~o prilozi sadrle, najpr~, ptsmo J. B. Tita upuCeno Svetskoj
k onferenCIJl za zped:unarodnru godinu zena (Meksiko jruni 1975) kao i
tekstove ~klaraClje o~e konferencije i pr:ve dek.laracije sa prve i~torijske
konferenCl)e za prava zena.
ZENSKO PITANJE
11
vanju sa originalom vrSene su na pojedini,m mesHma u
svim ovim tekstovima ispra1>ke, ukolrko je to bilo nuzno, radi utwdivanja arutenticnosti misli kakva je bila
iz·raZena u originalu.
Tekstovi Eleonore Marks, E. Evelinga, Lujze Kaucki i Lame Lafurg .su prevedeni sa francuskog jezika, na 1kome su objavljeni u novom maJiksiostiOkom CaN
sopisu ,Dealictiques" (JIJ'• 8), a tekstovi P. La:fa"ga i 2:.
Geda su preuzeti i prevedeni iz njihovih radova posveCenih Zeni.
Antologija marksistiC:kih tekstova 1koje obuhvata
ova Jmjiga delimicno je ogranicena prostorom kao i
samom namenom ove knjige.
Polazeci od shvatanja da oslobodenje zene moze
biti sarno kolektivni akt i da bez masovnog ucestvovanja zena •i dlrugih socijalistickih ljudi i gradana taj akt
nije ni moguc ni efikasan, dat je pretel!no selektivan
~bor marksistickih tekstova, i to u dva smisla: a) odnosi se samo na ne,posredno izjaSnjavanje autora o Zeni
i zenskom pitanJu, i b) iz;bor se odnosi na jasne ideje
i na inspirativne starvove za misao i alkciju.
Nesumnjivo je da ova antologija prvenstveno moze da poslul!i "za podizanje i prosirivanje kolell'tivne i
pojedinacne svesti nasih :lena o sebi, o svojim :pravi- ·
rna, problemima i mogucnostima. Ali ona istowemeno
sadrZi i elemente za promenu d Sirenje svesti i drugog pola.
Jednakost i oslobodenje zene je drustveno i opSte
pitamje socijalizma. Ako nema oslobodenja ilene bez
njihove svesti i akcije, sigurno je da stvarnost tog oslobodenja zavisi od svesti, ponaoonja i >kulture celokupne socijalistioke zajednice, odnosno svih njenih ak'
tivnih c]anova koji prihvataju istinu maDksizma da ,·
nema oslobodenja pojedinaca i pojedinacnih grupa bez
�[
I
I'
!'
12
13
:tENSKO PITANJE
Dr JOVAN DORBEVIC
1:
opsteg i ljudskog osloboaenja. Osloboaenje i socijalistioloi status zene je merilo civilizacije i op§teg drustvenog osloboaenja, kao sto je isticao Marks posle Furijea, a nema tog opsteg i :kompleksnog osloboaenja
bez promene Zivota, kao S.to je pevao fmnouski pesnik
Rembo a potvraivao Lenjin.
II
.\
i
:J
I
I
I
I
;J
il
:1
ii
II
II
j,
II
II
I'
!'
i!
1. Generalna skupstina Organizacije ujedinjenih
nacija je jeciJloglasnom odlukom svojih clanova (donetom 18. decembra 1972) ;proglasila godinu 1975. "'a
~~metfuparodnu godinu Zena". Inicijativa za donoSenje
ovakve odluke je potekJa od samih zena i njihcvih organizacija, a neposredno od s1lrane Meaunarodne demokratSike federncije zena.
Ova odluka nije bila demonstrativna i slucajna, ni
poCetak sannanja o zna.Caju Zena u d.ruS.tvu, o Cinjenici :njihove aktivne uloge i o nuinosti njihovog ~rav
nopmvnog polozaja (sa muskarcima) i u ,svim sfemma
naciona.:lnog i med:unarodnog Zivota savtremenog sveta~
Ona je znacila potvrdu duge istorije teske i slozene
borbe zena, i demo:kmtskih grupa i pojedinaca, u jos
nezavrSenom p.rocesu okoji se uop.Steno naziva ,.oslobodenje zene". u toku ove istorije, a posebno u penodu koji se po:klapa ,sa krajem XIX i prvom polovinom XX veka, Zene su skoro u celom svetu, ru razll:eftbm stepenu i sa vise iii manje uspeha, pokazale
volju i s.posobnost za uCeS6e ,u svim sferarna naciOillalnog, drustvenog, politiOkog i Lkulturnog zivota u meauna~rodni.m
zbi'Vanjima.
Jedna od zakonitoslli sawemenog perioda istorije
drustva jeste ,stalni porast broja zena u odnosu na broj
j
l
mu§karaca. Od poeetka XX veka njihov broj je stalno
mstao. Vee nekoHko decenija, a naroei1o darJ.as, one
predstavljaju veeu polovlnu stanovni&tva i to 'radnog
stanovniS.tva u svetu, a ne samo u pojedinim zemljama.
Zene S:u znaCajna polovina .,radnih 1ljudi" skoro svuda
u svetu, ako se shvati da Zene koje nisu ,.zaposlene" (a
~rade u ikuCi, u doma6instvu i u porodici) jesu isto
tako deo aMivnog i ,radnog stanovnistva.
zena je danas masovno uSia u pirOi1.vodnju; od ,fabdke i ,administracije" do zadruge i seoske privred.e.
:lena je ne samo ne1i3ffierrljiva potpora veC i aktivni
ucesnlk svih revo1uoija, oslobodiJa6kih ,pokreta, kao i
antlfaSistiOklh otpora savremenog doba. Ona je u sredistu klasnih, naciona!n;h, dmstveno,politickih i Jmlturnih akcija i organizaoija. Ona je poznati i priznati
graditelj socijalistiCkog drustva i modernizacije zema'
lja u razvoju. Svoju individualnu sposobnost za izuzetni heroizam i Zrtvovanje za dtrugog (a ne samo za
svog) :Zene su u toku prvog i drugog svetskog rata i
posle njih pretvorHe u kolelktivni cln i u masovnu pojavu. One su se pokazale nenadmasnim, a eesto i nezamenljivim, ne sa:mo ,,fll ~radu :zJa front" veC i na sam.om
frontu, kome su one dale posebnu dubinu u takozvanoj pozadini. Nenapisanu epopeju licnog junas<va, samoodricanja i samoZrtvovanja napi sale su, skoro u
svim zemljama SaiVTemene epohe, pojedine Zene hero·
ji, najcesce iz reda seljanki, radnica i d~rugih ,obicnih
Zena".
Od pocetka XX veka zena ima znacajnu i aktivnu
ulogu na svetskoj, drustvenoj i politickoj pozornici,
koja je pozoriSte ako je bez nje.
'
Podrucje uloge i uticaja zena danas se paklapa ~ko·
ro sa celom zemaljskom kuglom, a posebno obuhvata
zemlje u kojima se zivot bori protiv nemastine i gladi,
1
�J-
j:
i
r
l
14
Dr JOVAN DORDEVIC
u kojima postoji sukob izmedu snaga socijalizma i ,starog reZima", demokratije i reakcije7 slobode i nasilja 7
razuma i iracionalnosti, znanja i ignoratizma, izmedu
humanosti i varvarstva, napretka i nazadnjaStva, mo.dernizacije i status quo-a.
Iz najnovij:ih poprista ov:ih suUmba i ovih borbi za
izlamk h zaostalosti i ugnjetavanja (Spanija, Portugalija, Vijetnam, Ka:mbo&a, GrCka, Laos, Angola itd.)
Zene ne samo da nisu izostale vee su i na:stavile, Cesto
u tezim uslovima, svoju dragocenu ulogu kako saradnika i pomagaca taka i ravnopravnog druga borcu
- muskarcu.
Milioni zena su doprineli da se obezbede i da se
mzvijaju medu narodima i dciavama aka ne prijateljski, a 'ono sigurno snosljiviji odnosi, koji su nedovoljna (ali jos uvek realna) osnova, kao sto stoji u Rezo!u,
ciji Organizacije ujedinjenih nacija, ,uspostavljanja
mira .u svetu".
2. Medunauodna go dina zena daje univerzalnu dimenziju jednom procesu koji, uprkos sv-im teskoeama
i zakonima, ieee naroCito posle drugog svetskog rata i
koji danas obuhvata ne samo sve zemlje vee i sve vitalne sfere zivota i akcije •svake od mjih.
Ali ova univer~alnost ne znaCi izjednaCenost i uniformnost. _Postavlj.anje i {['eSavanje ,Zenskog pitanja"
nije u svim krajevima sveta isto, ne pokazuje iste rezilltate niti otvara istovremeno probleme.
S druge strane, nije potrebno rposebno dokazivati
~edunarodna godina zena ni po v;remenu ni prema projel<!tu nije dovoljna. Ni u jednoj zemlji, ni u
onim u kojima postoje najpovoljnije okolnosti za pre'Vazilazenje svih oblika otudenosti, nejednakosti i nepravde, ona ne maze sama po sebi da resi sva pi1anja
koja se odnose na dugo zapostavljenu i mitologizovanu
15
;2:ENSKO PITANJB
situaciju zene .u svetu. Ali, nijedna pojedinaena zemlja
ne maze ozbiljno pretendovati na to da se nalazi u
stanju da sama moZe TeSHi ova pitanja, i to ·bez obzi:
m na njen objektivni ,raz:vatak" i mace napredni
,sistem".
Ova resenja jos manje mogu dwti deklamtivni dokumenti, pa i tzv. ,,aJkcioni programi" 1koJi su doneti u
nizu zemalja sveta, a ne maze ih dati ni Medunarodna
deklaracija o pravima zena (prog!asena od strane Medunarodne konferencije zena odrfane juna meseca 1975godine u Meksiku).B)
Iako je opravdano biti obazriv i budan prema normativiSttiC.koin 1luzionizmu koji izaziva:ju i podr:Zavaju
donosioci i izvrsioci deklarativnih akata, broj, sadciina i domasaj svih ovih deklaracija i normativnih akata
programs'kog iii organizacionog karaJktera :koji ~u. ~
toku ave godim.e doneti, bili bi pre ·toga nezam~sl;v•
uopSte, a naroCito u pojedinim zemljama sa vekovnH~
i opstim ugnjetavanjem zena koje se shvatalo kao pnrodno i ,normaln6". Doneti i Sire prihvaCeni od demokratskih grupa, ovi akti su oruda bo11be, a negde i ,!kamen medaS" u boroi zena za oslobodenje iii bar za promenu njihovog rpotCinjenog i ugrozenog po!ozaja u
1
<trustv.u.
.
Suprotno od ovoga je misljenje, lroje za&tupaJU
pojedini i!'adikalni pokreti za oslobodenje zena (narocito u SAD, Fmncuskoj, Svedslkoj), po kame su progla.Senje ,medunar?dne .godine :lena" ~ sye a!k:cije_ koje
se vode u tom okv.ru ,lukavost viadaJUClh 'klasa 1 drua) Na univerzalizaciju, narWto ekonqns~ po:ava Zena, posebni uticaj
je imala i danas lma Mettunarodna orga.ruzaoJa :rada, a. posepno roedun!lrodne konvencije: o jednakosti nagradivanj.a; o zapoSlJaVan}u Z:ena koJe
imaju porodiCne obaveze; o zaS.titi materms~: o noCnom radu ~a
(Organisation intemationale du travail, Conventi~ns et Recommandatians
19119-19616, Geneve, Bureau internatiOIJAL.~ travail, 1966).
' "~v o<''~
(/
. ~ B!BlfDTF,fCJ ~.
? f SrAMP,J '" ,
A
~
�16
Dr JOVAN
OORBEVI~
stvenih grupa" (n>Wocito mu§karaca) i da su 10 nove
bizarne igracke (,gadgets") koje se nude zenama da bi
i dalje ostale Hi ,lutke", iii ,sluskinje" muskaraca (prerna £rancuskim izrazima ,;Ia femme potiche et Ia
fem1me bonniche"). Ovo miSljenje nije uvek i u svemu bez povoda; apsolutizovano, ono je pre izraz vevbalnog pseudoradtkalizma ikoj[ se uvek jav.lja u periodima kriza, preobraZaja i meSanja realizma i marksizma.
Sve to ponovo pokre6e pitanje odnosa formalizma
· i ·realizma u odnosu na !judska prava, a posebno na
prava Zena.
~3. U period proglasenja i univerzalizovanja, jednako;;ti i drugih prava i Sloboda zena utisnuta je
i borba zena za svoje sopstveno osloboaenje i
za preuzimanje odgovomosti i odgovarajuceg mesta u drustvenoj misli i prruksi. U oblasti prava (u subjektivnom i objektivnom znacenju ovog pojma) zene
su u XX veku postigle u nacelu ravnopravan status sa
ostalim gradanima; one su cekale skoro dva veka da
ideja jednakosti postane zaista ,;ljudsko pravo". Nije
ni izvesno ni dokazano da Ce ova ,formalna prava"
svuda i brro biti i stv,.rna prava koja ce u:Zivati svaka
:l:ena. Meautim, potcenjivanje formaWh prava i suprotstav1janje tih prava nstvarnim pravima" je ostatak
apstral<tnog (J"acionalizma i pozitivizma, koji se cesto
predstavljaju kao naueni i cruk marksisticki nacin miS~ja. U istorijs!kom ·smisLu, i u s!kladu sa naukom, ne-
osnovano je i neopravdano suprotstavljati formalna i
stvarna prava. Sve doik prava caveka ne budu utisnuta
u struMuru ct..ustva i duh ljudske zajednice, borba za
pojedinacna prava podrazumeva osvajamje formalnih
i stvarnih prava. StvaJ1no, tj. doZivljeno, prihvaCeno i
17
:tENSKO PITANJE
ostvarivano pravo je i jedno i ·dnlgo: forunaln'? i stv~r
no pravo. Formalna prava nisu niikakav forii_I~bzam, JeT
u pravu je forma izraz, mera i gaJrantiJa ·stvarne
situacije.
.
. .
.
U odreaenim uslovima dvosm1slenosti, hcemerJa,
dominaoije i nemoci odreaenog drustva sve m~e P<?s;
tati formalizam, rpodr=mevajuCi rtu da sve ":':"z~ b1ti
izigrano, zloupotreb!jeno i u sferi manipulaCIJ". 1 pr_evare. Drustvo, koje je spremno za lborbu :pro~:IV o':ih
strana dosadaSnje CivHizacije", narlazi u . form~·~
pravima sredstvo za otkJanj~j~ Iicem"':ja 1 pr~:>tivrec
nosti svih v·rsta. To se odnos1 1 na post1gnuta 1 danas
proglasena prava zene.
.
.
Meaunaroclna godina zena ima i dru~1 dom.S_aJ,
koji •sam po sebi ne mora pasti u formah~, a J?S
manje u ,rekuperaciju"•) siroko produbl~eni!' 1 retkih
energija mi!ionskog tkolektiva savremen1h z~a: C!n~
svojim univerzalizmom prevaziiazi dos~da~nJ1 mdiv1;
dualisticki i paJrcijalni odnos prema p1tan]u prava. 1
uloge zena kao talkvih. Univerzalizam, isto ta~o,. moze
postati formrulizam u savremen<?ID. sve~ k~Jl _Je podeljen u osnovnim stru~turama ~ t1;me, 1 ~. Qkvrru pojedinih nacionalmih grupa, na P?Je_dine so71JaJine grupe
zena. Kao sto jedinstvo forunalnah 1 stvarmh prava zahteva borbu, i to borbu za egrulitarne i humane odnose
me<tu Ijudima, tako i univerzalizam ovog borbenog pokreta zena pretpostavlja rpxomenn sveta u skladu sa
·navedenim projek1om drustva.
.
Taka se danas, viSe nego ·ranije i na novoj osnov1,
uspostavlja organski odmos izmeau socij~a i oslobodenja zena. Jednog nema bez drugog; .1 to _pod us,
!ovom da socijalizam postane rpxaiksa drustvem~>: ?dn;>sa u tkojoj se ostvaruju, prevazHaze i stailno kntiikuju
11
•) Lukavo :integrisanje u postojeCi sistem.
�18
/
Dr JOVAN DORDEVIC
ne samo nasledeni odnosi nejednakosti veC i novi, oni
lkoji ·se zasnivaju na naCelno Jednakim pravima Zena
. (sa musl<arcima).
. .
SooijalistiOka ,misao i prak.sa moraju.. se z_asntvati
na stalnom ~spitivanju, na nov1m sa:znanJIIDa 1 na sa~
mokritici. ,SocijalistiCka revolucija", pisao je Mar~~,
,razlikuje se od burzoaske po tome st~ se stain~ knt1k.uje". To se odnosi ti na sve oblasti stvaral~st~a u
dr1UStvu a -time ,i na misao i praiksu oslobodenJa zena
i to utoiiko vise, ukoliko u odnosu na zene postoje ~ve
cesce pojave da se one idealizuju i fetisizuju (,veC!to
zensko").
4. Iza svih deklaracija, institucija, pisanja i govora koje je pokrenula ; omogucila ,JIIIeit~~~na godink zena" nalazi se jedan drustveno,pohtiCk1 1 kultur·
no-momlni kompleks koji odreduje domasaj i daje
smisao svim ovim a:kJtima li poduhvarti·ma.
:l:ene su danas (danas ...,... lkoje moze i .t~eba da
traje) jedan od osnovnih problema sve:a i ist~~i)•skog
dinMD.izma koji je altemMiva uporednOJ ne~oc1 _1 blokilranosti tog sveta u celini i skoro svih nJego"!;h. -~e:
!ova. Stupajuci u sve lj.udske odnose
sve v~m11 1
osnovniji Cinilac i pa,rtner, one Sill pros1~~~e SVOJU u~?"
gu koja se vekovima zasnivala na ·funkc1p _cprokreaCije
i reprodukcije toveka i time drustva. Al~. 1 ova :~talna
i uglavnom nezMD.enljiva -prirodna funkc1Ja dob1Ja da·
nas novi, vise dru§tveni ,; politiOki smisao. U sklopu
sveg <oga zene su pokazale, i sve vise pokazuju, ne
~amo ,svest po sebi" ifi7go i. .,sv.c:st z. a, sebe~'- Tf,me su
.
one svojom snagom, volJom 1 aktivnoscu pocele d~ menjaju sliku <radicionalnog sve1la i da postaju nov1 zna·
Cajan Cinilac sav.remene istorij~~e epohe.
..,.
Tu epohu, izmecliu ostaJog, cme: a) stain;? prosJr:nje mesta i znacaja uJoge zene U prOJZVOdnJI, U drUS·
k3:<'.
:I
,j
I
I
ZENSKO PITANJE
r
19
tvenom radu i u svim sfeJJallla javnog zivota !judi; b)
stioanje svesti Zene o njenim pravima i odgovomosti·
ma; c) odbacivanje ropstva, tj. odbacivanje svih oblika ugnjetavanja, poniZavanja i nepravde u odnosima
medu ljudima, a pre svega u odnosu na same zene; d)
skidanje vekoWlih taJbua i zl>brana, narobto brisanje iz
mentaliteta same .Zene principa kirivice i srama u odnosu na njen liCni Zivot, a pre svega na odnos izmedu
zene i muSk~ca i(ili seksualna revolucija u njenom ·kulturnom i momlnom znacenju koje se suproostavlja njenoj divljoj i pornogralfskoj primeni ·koja se i da,nas
komercijalizuje i zloupotrebljava); e) os!obodenje i sukobljavanje traznih potlacenih manjina i margtnaJnih
grupa; oslobodenje koje nikad nema kraja; f) isticanje
Jjudskih potreba, zclja i uopste prirodnih i potiskiva·
nih pulsacija ,Jjudskog tela kao kategoricnog impera·
tiva individualnog i dru§tvenog zivota nasupmt odr·
zavanju frustracija i 'kompleksa kao ,;faJtalnosti" Ijud·
skog bica; g) nova uloga i znaeaj Ijubavi u njenom totalnom, tj. u njenom lbioloskom, socijalnom i moralnom 21naCenju, uz Sirenje svesti o znaCaju ljudske meduzavisnosti, solidarnosti, bratstva i ,sestrinstva" .kao
derivata ,te ljubavi i to u jednom svetu koji Zivi •sve
viSe u ~mrZnji, 2!avisti i ljubomori, pretvarajiUCi Zenu u
veCiti mit i fetis starih i obnovljenih robno-noveanih
odnosa; h) prodiranje nauke i naucnih istina u s¥est
najsirih n~odnlh masa; popularisanje Fmjda i ,psi·
hoanl>lize i seksualne psihologije, uz ostv~ivanje njihove o~biljne naucne <loritike; i) sirenje i produbljivanje irevolucionarnog optimizma i oslobodilaCkog romantizma l utopizma u odnosu na ljudsko bice i njegove poznate i prikriiVene ·moguCnos1ti, nasuprot pe-··
simizmu nemoenih klasa, d<Jkadentnosti <kultumih ,eli·
ta", hriSCanskom asketizmu i laZnom momlizatorstvu '
�20
/
Dr JOVAN DORDEVIC
drustvenoprivilegisanih, i po pravilu, muskih grupa i
pirokratije kao njihovih savremenih obliJoa; j) utica;i
socijalistickih zemalja, sa njihovim postojecim razllkama !i nedovrsenostima u stavovima i resenjima drustvenih i ljudskih dHema, gde dolazi do i>Jrataja naroCito .relattivna zatvorenost u pravcima i idejama za re~
savamje situacije Zene i u samom socij-alizmu; k) sirenje i prihvatanje marksizma kao nauke i saedstva za
akciju, uz uporedno njegovo vitalh:ovanje, osvetljen?
na osnovu novih rezultata iklasne boi'be i nezadovolJ·
ne, uznemirene, dspitivaCke j :istraZivaCke misli .savremenog ooveka, podrazumevajuCi tu i praksu borbe
zena za oslobodenje i rezult!llte njdhove misli koja se
ne -~aljuje od mOJrksizma, vee u njemu se aktualizuje i produiuje; 1) poeetaik procesa vraeanja ljudskog
otudenja na osnovi postepenog prewaziiaZenja otudenog ·rada u skladu sa razv>tkom nauke i tehnologije, uspostavljauja samoupravljanja u proizvodntm i dru~
tverto-potitickim odnosima, .uz njihova opste humaruzovanje i demokratizovanje, Upl'kos pritisdma iklasa,
grupa i ideologija koje i da!je nameeu drustveni
status quo zasnovan na otudenom mdu i ugnjetavanju
ljudske lienos-ti, a time i Jh'lnosti zene.
.
Ova epoha objektivno .predstavlja pocetOJk i nastavljanje jedne nove faze u ,promociji" i os1obodenju
zene, odnosno u potvrdi !i iNIZVi1lku njene uloge i znacaja u savremenom i buducem ·dlustvu i za njega. Ta
A'va faza je neodvojiva od podizanja i sirenj': svesti
:lena o njihovoj ulozi i identitetu. Sve to dovod1 do zakljucka da je ova faza sve vise .projekcija i delo s:'mih Zena, ttko1ilro su one istovrerneno svesne da .Je
ona uslovlj-ena o.pstlm promenama u drustvenim i .poHtiCkim, ikulturnim i moralnim odoosima; i da je nodzvonilo" laznoj svesti, koja j•e hila (i jos uvek jeste) ne
:ZENSKO PITANJE
21
samo podrS.ka zatvoreni'm dru§tvenim sdstemima zasnovanim na hijerarhijama, vladanju jednih ljudi od
strane drugih, vee i pothranjivac mentaliteta stral1a i
samQPOtcinjavanja, krivice i okuHizma u odnosu na
ljudski zivot i posebno na situaciju i snclbinu zene.
5. U OVOID pogledu, odnos izmeau zene (pO pravi]u
udate iz sirromaSnijih slojeva) i muSkarca (.po pravilu
pijanice i .£rustrkamog nasi!nika) niJe se mnogo rr~
menio od srednjeg veka do danas. U odredbi obiCaJ·
nog prava u Brizu (XIV vek) je n.ormirano: ,1Mu:l moz:
da tuce i Irani svoju zenu, da je reze od gore do dole 1
da grej'e noge .u 'll!jenoj lkrvi. On ne Cini nikakvo kaznjivo delo aka je poveze i ako ana nad:livi". ProvansaJsko pravo (i rnsko i ·kinesko tog doba) jos je kategoricnije kad odreduje: ,Le femo noun soun gen" (zene nisu ljudska bl6a, Ijudi). U nizu zemalja (i Evrope)
muZevi, oCevi i bra:Ca imaju ,pravo na smrt" devoja'ka i zena njlhove porodice. U illjima se smatra da je
izraz ,poznavanja Zene" arapska izreka: ,Tuci Zenu
stalno. A:ko ti ne 2lnaS za:Sto, ona ~to zna". U nekim zemljama za .ubistvo zene zbog ,,neverstva" .(i zamiS!jenog)
muZ se oslobada, ali i nedavno doneti zakoni (u ItaJiji)
predvidaju m8Jle ikazne za ovakvo ubistvo.
Ovaj oblik varvarstva jos uvek se obavija jednom
ideologijom u kojoj se spajaju elementi prava svojine, ,muSke Casti" i vlasti, i praCen je ravnoduSnoSC.u
· (drugih i drustva), tr.pljenjem (zene) i gospodarskom
agresivnoseu i cinizmom (muskarca).
Ovi drustveni oblici nejednakosti izmedu zene i muskarca su .posledica preovladujuceg mentaliteta drustva i .polozaja zene (koja se teze oslobada, narocito zbog
dece i ,onog Sto Ce se kazati"): pre svega, oni su prOizvod drustva u kome se zllavo odmZavaju odnosi nejednakosti, Tepresije, mrZnje, ·sebiCnosti i nehumanos-
�22
/
Dr JOVAN OORDEVIC
ti. I u ovom fiziCkom odnosu izmedu muSk81I'ca i Zene
uslov oslobodenja zene je radikalna promena
postojeceg drustva represije svih i svakoga.
Na moralno psihiCkom planu, oslobodenje coveka
od paniike i straha i ovde je uslov .v,racanja sigurnosti,
realizma i dostojanstva zeni. Sve dotle ostaje za mase
zena B<Jbelova misao ,,Najjadniji proleter ima kod
kuce nekog lko je jos jadniji od njega: zenu".
6. Zena je danas u mnogim odnosima ravnopravna:
ona glasa i moZe ,biti birana, iako je izuzetno tbirana na
vodece polozaje; otvorene su joj sve skole, ali ne i sve
profesije; ona moze da sklapa ugovore i otvara ban·
karsjd moun, i>iko je ranije morala da trafi odobrenje {qca iii muia); ona moze samostalno da otuduje
svoju imovinu (kad je ima); 0111a moze biirati mesto
bracnog stanovanja; ona odlucuje (a u poslednje vreme
i u katolickim zemljama - ne ·svim) i o prekidu trud·
noce (o pobacaju).
Ona je jos uvek zarobljen]k dvostrukog radnog
vremena (na radnom mestu i u kuci). U odredenim si·
tuacijama ona mofe sve, ali mnoge od njih ne mogu
nista kad su materijalno i por<>di0no zavisne, a na·
rocito ne rmogu niSta protiv batina i grubosti (supruga
i muskarca). Nekad je to bilo ,musko pravo" (trpljeno
i Ca!k odobravooo), a i danas se srece ta pojava (i u
,civilizovanom svetu") koja je poslednjih meseci ove
godine zena izazvala vise radoznalosti nego gnusanje
i osudu.
~Pre Cetiri godine Je :Erin iPizi, majlka viSe dece,
trideset dve godine stara, osnovala u jednom london·
skom Jovantu ,Centar za socija1nu pomoe zenama". Od
tog wemena orvoreno je ovih institucija u viSe mesta
u Bngleskoj, i nedavno u Irskoj. NajveCi broj IZena koje
su prosle !<Jroz ove centre iii su u njima danas (oko
:tENSKO PITANJB
o~novni
f
I
t
I
I
J
23
10 000) jesu .tucene zene; obicno zene sa decom, zene
koje .su muievi ~po pmvilu) fizicki zlostavljali, nano·
seCi im cesto teske udarce po svim delovima tela. Ove
zene ·su tra.Zlle pomoe i utoeiSte ne samo da se Ieee od
povreda vee da bi izbegle nova _i dalj_a ~u.cen~a. _Nii·
hova svedoCanstva su porazna, ah ibolnl krtcr ovih zena
nisu ,specijalnost" engleskih muZeva i nisu odjekiv~li
u celom svetu samo u prol>losti. Za raz!lku od drugib
zena, 'koje sil. 6utale i danas eute, pojedlne od njib iz
lnstitucije Erin Pizi pocele su da govore.l•) One govore
i za sebe i ~a ·sve tu<:ene Zene iii one .koje .neCe biti u
stanju da savladajru .,muSku vlas.t" i .,silu".
u ovoj godlni zena (pred ulazom covecanstva u treCi milenijum) ·Zene su tuCene, a neke od njih su razoruzane pred udardma muskarca (jaceg).
Nisu ·samo proleteri koji tuku i ugnjetavaju zene
(po mnogim istra.Zivanjima) oni to cine danas manje
nego ranije i manje u odnosu na druge klase. To su
Cinili i aristokrati,11) a danas Cine ,gazde" i ,gospoda" .1'2)
U dugoj pisanoj i1i poznatoj istoriji Jjudskog drus·
tva jedna ,dobra" lkazna za Zenu shvaCena je kao opravdana i nuZna; i ,niSta ruZno" da bi se ,u kuCi
uspostavio mk i red". Kazma se primenjivala i skoro
uvek prema zeni; zeni koja je od pojave patrijarhata
smatrana kao ,mutivoda", ·nosilac skandala i greha.
Takvoj krea1turi se u srednjem veku stavljao zakljucani ,)pojas nevinosti", a prema opStim shvatanjima i navikama, ne samo rblaziranih i cinika, ·danas joj pripada ,lanac oko vrata''.
to) v. E. Pizev, Ne viCi .tol_iko, s~edi 6e te Cut~., knjiga koja ·se uskorci.
objavljuje i na francuskom Jeziku u 1z.d. _,Femmes . . .
11) Fcrancuski pisac Kontesa de Segt'l" {S~) opiSUJ~ kako gener~.
Dur<llkin ,.tuCe po s~injici" gos:podu Popovskt uz nasmeJano rndovanJe
prisutnog otmenog drmstva.
.
.
12) Savremena humodstiCka ~ ,,porno"-literatura Je puna ~vakvili s~a.
TuCi Zene je joS uvek znak Iaine snage ,jakQg pola", zadQVOlJstvo bednika
i mraCnjaka.
jl'
-l
�24
Dr JOVAN DORDEVI(j
Tragedij•a bOI1be zena za oslobodenje od batina pokazuje da, i pored sv;h njenih nesumnji~h .uspeha u
boDbi za jednakost i oslobodenje, ona u znatnom delu
ostaje ne samo ugnj:etavana vee i poni.Zavana, ikako u
svom ljudskom, moralnom tl>ko i u neposrednom fiziOkom bicu; u onom !Ito je u njoj najdragocenije i
najspecificnije, u njenom telu.
Bez ovog dostoj31!lstva sva prava postaju iluzorna,
a bor<ba za njih besciljna. Kao i uop&te, tako je i ovde
ljudsko dostojanstvo istovremeno najva'Znije pravo coveka i time .poCetak i najviSi izraz emancipacije Zena.
Mnogi progresivni civilizovani !judi .u svetu na !t'eCim~Cesto vrednuju to dO.Srtojanstvo, ali •se .skoro u svim
zem]Jama i sredinMIJ{ za1Varraju oCi i uSi pred kricima
koji proizilaze iz bola i patnje zene. Niko nema vise
pra¥a dra ravnoduSnO p;rolazi pored zatvorenih v.rata
koja prigusuju krik i urlik tucene zene. Taka ponasanje nije :iz.raz ,,zaStite pr]vartnosti" i ,,nemeSanja u tude stvari", vee je primer ljudske mvnodusnosti i sebicnosti; .ko se talko ponasa gubi svoj ljuds.ki •lik i svoje
dostojans-tvo.
7. Bez pojave i jacanja socijalizma, bez akcije, parola i uspeha borbe Crnaca, bez nezadovoljne i odgovorne
omladine i uopste hez oslobodilackih pok.reta ugnjetavanih naroda, g.rupa i ,;manjina", i u :krajnjoj Hniji, bez
potencijala i strategije ·klasne bo~be udilllZene sa barborn ·masa i naroda za novi i holji Zivot, situacija .Zena
~ ostala i dalje bez izlaza a pravci u kojima
se- ti izlazi tra2:e i nalaze ostali hi blokirani i ogradeni bodljikavom zicom neznanja, nametnutog i pDihvacenog porobljavanja i potcinjavanja. To se posebno
odnosi na oslohode.nje zene koja je od svih drustovenih
gnupa najduze .([pela zatvorooost i vremen-ski najduze
bila predmet dominacije i eksploatacije. Proces oslo-
:!!:ENSKO PITANJE
25
bodenja iz ov~kvog polozaja i odnosa prolazi :kroz isto
toliko duge i •teS.ke periode .kroz koje je prolazio i proces uspostavljanja zene kao objekta istorije i drus1ve.no-politi6kih, a pre svega muskih odnosa. Pxoces
,,vraCanja otudenja", isticao je Marks, ima isto t,rajanje i prolazi kroz iste ograniCenosti i dvosmislenosti,
zabune i samozablude, kao i sam proces otndivanja. To
je opomena ;protiv nervoze i uobraZenosti, ali ne i poruka za odlaganje i cekanje.
S obzirom na sve to, medunarodni ZlnaCaj Zenskog
pHanja se mora shvatiti ne samo ·Jcao ujedinjavanje
svih zena 20a oslobodenje iz statnsa potCinjavanja i ponifuvanja, rvee i :kao meduSdbni odnos njihove oslobodilacke svesti i akcije i opstih drustvenih, poli1i6kih,
kulturnih i moralnih poklreta za prevazilazenje diskrimi.nacije i dominacije u sa'Vremenom druStvu. Bez uzajamnosti, saradnje i koordinacije opsteg oslobodenja
eoveka i specificnog oslobodenja zene, prvi pokret je
ogranicen, a drugi pada u izolovanost . .Praksa hijerarhijskih odnosa medu njima {neko mora ,uvek biti glavni i centralni") slabi ih pojedinaeno i u celini.
Geto je akvir za oddavanje zaostalosti i podelu
druStvenih .grupa, a .u njemu i i}JOmoC:u njega ne maZe
se voditi oslobodila6ka 8Jkcija ni postavljati drustvena
i specifiOna sveSit IZena, a joS II11anje se ona moZe razvijati i akotivi-rati. Oslobodena izolacije i svesna svoje
osobenosti, sposobna da je manifestuje u 'Svojoj i u opstoj oslobodilaCkoj akciji i misli, zena je danas znacajan, iako ne iskljuCivi kvasac revolucionarne atmosfere, ·kao sto je njen rpolozaj merilo iskrenosti sn:>ga koje
hoce da menjaju drustvo. Dubljih i stvarnijih drustve,
nih promena Jiema alko se ne odnose na sve i svakoga~
jer inaCe revolucionarna misao postaje apstralli:cija~ a
�26
Dr JOVAN OORDEVIC
akcija :lcretanje u Iorugu koji obeleiavaju proslost i zaDstaiost.
8. Ne postoji identicnost izmedu zenii i i.ene, kao
Sto nema :Unifornmosti u poloZaju Zena ni u svetu, ni u
svakoj pojedinaenoj zemlji. Klasna struktura, istorijske okolnDsti, drustveni, ekonomski i kulturni determinizam i o'l'de v-rse svoj uticaj. PolDiaj i problemi
:lena i njihovog oslobodenja menjaju se u odnosu na
druStvene klase i druStveni sistem u kame one Zive; u
odnosu na stupanj ilrulturnog ·razv>tka i odgovarajuce
kodekse normi koje regulisu shvatanja, osecanja i pona!§anja pojedinaca i wupa.
.Uslovljenost poloiaja zene stanjem jednog istorijski 'kDnsistuis•anog druStva i postojeCim objektivnim
drustvenim strukturama i Jdasnim odnosima - clanas
je radna hipoteza svih istraiivanja drustvenih nauka.
Sve ozbiljnije socioloSke ankete, objavljene u toku
poslednjih godina, lllk:azuju da ·se l!lijedan od problema poloiaja, uloge i znaeaja iene, od porodice do poUdke, ne postavlja u istom vidu i znaCaju u sistemima
koji se drusuveno i politiC<ki bitno razli:kuju, Hi nezavisno Dd nivoa njrhovog materijalnog i •kulturnog razvitka, od preovladujucih ideoloskih i moralnih shvatanja. Uzmimo kao primer, problem eksploata,cije zene u
braku i u domaCinst'l'll. Pojedini zapadni sociolozi, zas·
nirvajud svoJe zakljuCke ;rua Si.~o~om empirijskom istraZivamju, smatraj-u da gradanka, Zena burZuja, pre eks~
~1ise svog mu§lmg par·tnera nego sto je eksploatisana od njega. Neki od istraiivaca skoro dni6w doda·
ju da je u smremenom burioaskom bralou i sama dominacija .izvrnuta, taikQ da je preteZno muSkaorac njen
objekat i to i kad brak ne znaCi zarobljavanje slobode mru.Za, kad ne postoji veSto jskodSCa-vanje afiSirane neslobode zene u korist njenog sle>bodnog povre-
I
2ENSKO PITANJ-E
27
menog iz.las:ka iz hrak.a i manipulisanje sredstvi·ma ,za~
jednice", n.e samo onim lk.oJe je iZena unela u brak.
Ovo ,izvr.tanje odnosa" bi se zasnivalo na neradu i dokolici (lenstvovanju) iene (sto podrzava cela ideologija ,uspeSnog" lburrZoaskog 1braka) i na javnom i liCnom
rnoralu, 1koji ;podrZavaju .istowemeno sliku ·Zene ,lut~
ke" i fetisa, i koriscenje rte .,slike" za konkretni parazitizam i preokretanje svih zvanicnih, od dnustva proglasenih formi .,nerazlucive braene zajednice". Cnk:va
(narocito katoliaka), odr:Zavajuci princip .,nerazluCivosti" bra!ka, pod~Zava i stvar.ne odnose dominacije i
eksploatacije u kojima se objeMi i subjekti menjaju
i to CeS·Ce na Stertu. muSkarca .
Twkva situacija ne postoji ni u it'adnickim porodicama i brakovima (gde je rena u osnovi objeM viSestmke ek~ploatacije i .ctominacije, rtJ. gde iena ne moie
biti parazit ·kome se svi ,dive), ni u malogradanskim
institucijama ovog karaktera (nkoliko malogradanski
parovi i ·porodice :p.e imi tiT aju pona:Sanja odnosno moral :burZoazije, Sto je IDaCe sve ·CeSCe ne sarno u razvijenim kap1talistiokim zemljama).
Pored svega tog (cije saznanje kao takvo moie
smanjiti uticaj u~e>pizma i pojave preterivanja tkoje
nalazimD u opsrtim rasprawama o iemnna), pos.toje zajednicki problemi zene kao .twkve koji prevazilaze pojedinaCne probleme iZena. Oni Cine ono ·Sto se naziva
specificnost problematike zene. DijalekHCka logika odnosa izmeitu opsteg {univerzalnog), pojedinaenog i po·
sebnog (specifienog), spasava istrazivaee i studiju ves-,
taekih problema, misao i akciju zena, kako od pragmatiz.ma i 'f:ragmentarnosrti 1tako .i od apstraktnos1i i:
frazeoloSkog uopstavanja.
·
9. Od svih savremenih drustvenih problema onaj
tkoji •se odnosi na zene (na coveka uopS!e) je najslo·
!I
�28
Dr JOVAN BORDEVIC
Zeniji i joS uvek otvoren za stvarnije razumevanje i
. resavanje u teoriji i rpraksi. Razlog je jedriostavan: to
je prdblem drustvenih i ljudskih odriosa. U odnosu
Zene prema druStJVu. i dmgom, a ~poseibno muSk:arcu,
nalazi se rezime svih medusobnih osnovnih drustvenih i prirodriih odnosa !judi. U tom odnosu se interizuju istorijski, savremeni i buduci drustveni odnosi
i izlrazavaju odnosi izmedu dva pal'tnera razlicitog
pola cije jedins·tvo je osnovni uslov drustvene Teprodukcije i obnove ·coveka. U konkretnom odnosu izme·
du Zene i muSkarca se strvaraju, ostvaruju, p-roveravaju, oplemenjuju iii izoblicavaju instinkti i potrebe koji
ciu,e sustinu ljudske i socijalne ene~gije; uslovi za Jjudsko. individual-izovanje i samoostvarivanje, a to su
seksualno zadovoljenje, ljubav, prijateljstvo, uzajamnost i uopste sublimiranje i eksteriorizovanje ljudskog, u prirodnom i humanom znacenju ovog pojma_
Bez isticanja i obuhvManja ovih slozenih odnosa
zensko pitanje gubi istowremeno svoju opstost i specifienost i postaje arpstraktno hli politi6ko .u vulgarnom znaeenju ovog pojma. Bez zadovoljenja zene u
svakoj konkretnoj i pojedirnaenoj zeni nema njenog
punijeg osloboc:tenja, tacnije ostvarenja. Mera postignutog osloboc:tenja je .u ostvarenom bi6u zene. Psihologija, i naroC~to psihoanaliza, u znatnoj rmeri su uticalc na to da se otkrije i uva:Zi ovaj individualni vid
zenskog pitanja. To se i danas Cini cesto primenom jednostranog psihickog determinizma, kao sto se i soci""':lrogija zene i danas sl>tbo razvija, preopterecena jednostranim -sociologizmom.
Nema podrucja istra:Zivanja u ikome jednostrani i
pravol>nijski determinizam ne proizvodi u toj meri poluistine kao sto je to studija zene. Naklonost pojedinih intelektualnih i politiokih krugova da svoje ori-
:tENSKO PITANJE
29
jentacije i <>kcije zasnuju na jednoj super~eterminis
tickoj ideji maze objasniti, ali ne i opravdatt, popula~
nost koja se sfu:'i u ilwrist povrsnih i jednostranih teonja socio-psihoa~alize: a naroci~o 'teo~ja. bizarnog bivseg marksiste 1 fro]dovca Ra]ha, KO]l JC poreklo fasizma svodio na seksualni problem. ObnavljajuCi stare
i odavno napuStene koncepcije o biorasistiCkom tumacenju istorije, Rajh je nneo izvesne devijacije u sa·
vremenu praksu t:zJv. seksua1ne revolucije.
Aka se problemi zena ne mogu svesti na problem
Zene kao takve, oni se ne mogu ni oStro odvajati. Oni
cine jedinstvo i to jedlnstvo u razilicitosti: jedins1vo u
kome se vidovi stvarnosti · suprotstavljaju i dopunj.uju,
ispreplecu i odvaj<>ju. Nema punog os!obo~enja zene
bez oslobodenja Zena i vice versa. OstvarenJe zene negira i prevazilazi odnose i situacije ikoji tr~i i izrazava ovaj dvostruki proces njenog oslobodenJa. Ostva·
renje zene sledi put ostvarivanja lju'bavi u njenom kolektivnom i indiv:idualnom znacenju. Ljubavni odnos
pretpos1avlja slobodu i jednakost, ali i :'esto. vi~e, .tj.
slobodu i jednakost koje se ne mere, vee se JZaziva]U,
dopunjuju i prelaze u nove ljudske kvalitete. U neme·
renoj i neizmerljivoj reci.proCnosti Zene i muSkarca,
li6nost koja voli postaje svoja i stvara ljub.w (,ljubav
izazilva ljubav", ka:Ze Marks); a ukoliko to ~~~ stvar:
nije i vise, i ona postaje bolja, odnosno bol]l JC o':'aJ
koji to cini. (,Voli me vise da bih i ja hila dosto]na
tvoje Ijubavi" - glasi jedan od najlepsih stihova en·
gleske i svetske ljubavne i misaone poezije).
U tl>kvom odnosu nastaje istinitost i ostvarivanje
Ijudskog biea, a ~ime i zene, zene ·koja nije neprijatelj
i suprotnost drugom (muskarcu), vcee su zajedno, kao
,paT" (dvojstvo, a ne neizbeino i br::ik), nova plurahs·
�30
Dr JOVAN llORBEVIC
ticka i individualna stvarnost (dvoje su prava stvarnost", piSe Ogist Kont).
10. Borba pojedinacne zene protiv pojedinaenog
muSkarca i -u mikroorganizmima druMva (porodica,
susedstvo i okolina) nije istovetna sa kolektivnom borbom Zena; ove iborbe ;nisu podvrgnute istim zak.onitos~
tima nirti .radaju iste probleme. J>rva je u svim istorijsk;m epohama, i danas je, individualni odnos koji se
ogleda ne samo u .pojedinacnosti subjekta i problema
veC i u tome Sto on sadrZi neSto Sto Cesto prevazilazi
kolektivne okvire i s;tuacije, obuhvatajuci razlike u
strukturi i menta:lhetu liCnosti, u .s,premnosti da se
koristi drugim i da se protiv njega iskoriscavaju pred·
noll"ti i slabosti angatovanih partnera. U drugoj borbi
postbji kolektivni odnos zena prema vladajncim drus·
tvenim i politiOkim, kuJtumim i moralnim stru~ktura
ma i vrednostima.
Ove dve sfere zenskog pitanja nisu jednake, ali se
dodiruju i preplicu. One se moraju razlikovati, ali ne i
izdvajati i suprotstavljati. U drustvu u kome su sve zene
ugnjetene, odnosno u kome je zena kao takva ugnjetena,
svaka Zena u mik·roorganiz·mima druStva (porodica,
brak i uopste oclnos 'Zene i muskarca) nije i ne mora
biti u ropskom pol&aju. ,Volja za moe" i za potcinja·
vanje drugog u polltiCkom smislu je ekonomski i drustv<mo uslovljena, ali ona lma izvor i u individualnoj
pslhi coveka. U njenom is,poljawanju pol moze imati
samo posrednioku i sekundarnu u1ogu. To znaci da je
'"'1'muCno neosnovana uobitajena podela na ,jruk" i
"slab" pol; na muS·karca, kao ,uroa:enog osvaJaCa" i
,gospodara", i na Zenu, kao ,,pasivnu" i samo sebiCno
,posesivnu liCnost". U ovim tkonvencionalnim i v.ulgarizovanim ocenama, koje is.punjavajU ne samo pomodnu savremenu publicistiku veC i u nizu radova sa nauC-
tENSKO PITANJE
31
nim pretenzijama, nalazi se miSljenje koje se zasni<va
na empiriopsihizmu i empir.iokriticizmu.
Pri tome, nema znaka da se prelazi granica ovakvog mi&ljenja u pojedinim modernim shvatanj1ma prerna kojfuna se izvesne negativnosti u pona.Sanju i mentalitetu i savremenih zena objasnjavaju, a kasnije i
opravdavaju, time sto su one bile {i jos uvek su) ugnjetene. Na planu psihologije i ideologije nejednakost, ·
potCinjavanje, a naroCito ugnjetavanje proizvode i pQzirtivne i negativne ooobine i posledke, Ciju ocenu vrednosti jedino moZemo zasnivati na kriterijumu slobode,
istine i borbe za ,Jjudsku autentii5nost i novi zivot. Niko
ne maZe tra.Ziti za sebe nova p.rava zato Sto je bio .ugnjetavan; nova ljudska prava proizilaze iz ukidanja i
prevazila.Zenja, a ne iz Cinjenice same ugnjetenosti ..
Novi Zi!Vot se ne p1·avi na osnovu rezidiuma pro.Slog
stanja nejednakosti i ugrozavanja jednih od strane
drugih.'•)
Mehanisticko je, a time i idealisticko, miSljenje (koje izmedu ostalih. zastupa Sartr)'•) da je zenski pokret
zbir akcija i stavova pojedinih zena. Taj odnos nije
>.biran, vee dijalektiean: uzaJamno us1ovljen, kontradiktoran i :komplementaran. Pojedinaena zena i zene
nije ista stvarrnost. 'Pored o,pstih i zajedniokih crta, one
i ona su specifiCna stvarnost, posebne mani'festacije
ljud~kih odnosa i coveka. U pojedinim ljudskim odnosima, narocito u ljubavi, postoji odredena ljudska potreba ne za jedna&o.SCu, veC za ujedinjenjem; viSe za
davanjem nego za primanjem. Pomato je da je snaga
ljubavi (:tie samo zene) u predavanju i divljenju druH) V.
r~ovor Simon de Bov:uar i Sartra o ,Zenskom pitanju.''~
st·r. 248 ave knjrge.
H) bto.
�32
Dr JOVAN OOWBVIC
gom. Drugi nije uvek ,pakao", on mo.Ze biti najbo.lje ,ja".
Pravo oslobodenje zene (coveka uopste) jeste u zadovoljenju i ostvarivanju slozene licnosH, koja se ne
meri proseCnim meriHma, jer je svaka Zena i posebna
JiCnost po sebi; a joS m~nje se moZe medti merilima
koja vaie u polHiokoj akciji i politickom pokretu, jer
#>i u s:-oiim zabtevima neizbeino prelaze pojedinac;f~gst i te.Ze unriformnosti.
· ,. ~ ·. 11. Svaka zena ne mora biti naklonjena da se ukljuc) u politioki, odnosno u opsti masomi zenski pokret,
niti je ona uvek u njemu pozitivna i korisna snaga. S
dr.~e strane, zajednicki pok.ret :lena (revolucionarni
ili reformisticki), iako moze ogranicavati ili zbuniti ze·
nu ri njenoj tkonkretnoj zivotnoj situaciji i poziciji, nosi u .sebi i nove •moguCnosti za podizanje njene svesti
i reSavanja odnosa ,ja" i ,,mi" (tako da ,mi" ne bude
f viSe ,one" iii ,oni'J, kao Sto to joS uvek tvrdi ne mali
broj zena, i kad nisu feministl<:inje).
Poli:ticki pokret daje pojedinacnoj zeni nove snage
i perspektive, kf>ko u opstoj bOI'bi za njeno oslobodenje tako i za njeno licno zadovoljenje i osl!varivanje, U
zavisnosti od ·karatktera i 'l.'rednosti ovog projekta, zena
postaje ,drugarica" i ,.sestra", razume bolje i do.Zivljava ravnopravnost tako da se oslobada teznje :<a nejednakoscu i za iskoristavanjem drugog, sto je cesto
izraz_ teinje za osvetom ili zadrzanog kompleksa ranije
ugnjetenosti.
Ovakvu funkciju nema i ne moze imati svaki po·
kret. To je iskustvo mnoglh :lena; ovo iskustvo goni
pojedine i borbene grope zena da ovakvu fumkciju tra·
ze samo u cisto zenskom i partikularistickom (feminnisti6kom) pokretu. Pozivanje na revoluciju i na izvesni for·ma•lni ;revolucionarni ·dinamizam ne menja pri-
1ENSKO PITANJB
33
rodu ovakvog pokreta, tj. ne podize .pokret do sposobnosti da razresi postojece i cesto obnovljene .dileme
izmedu individualnog i kolektivnog, izmed:u ,ja" i ,mi".
Istorija i savremena praksa :lena pokazuju da ovu
funkciju moze imati samo drustveno-politicki pokret, -sa
odgovarajneom strukturom i organizacijom, koji je nosi!ac istinske oslobodilacke i humanisticke ideologije
i akcije i ciju slobodu akcije omogucuju demokratske
i oslobodila6ke snage, sto u savremenom drustvu zna·
Ci ujedinjene i svesne grupe radnih i sve viSe emancipovanih ljudi, odnosno zena. To je onaj isti pokret koji
je osposobljen i usmeren da nosi ne samo projekt komunizma vee i da stvara zajednice slobodnih i bratskih ljndl i naroda, i to sve viSe na planetarnom planu.
III
L Isticanje specilicnosti >Situacije i bica zene nije
nova pojava u istoriji misli: od Platona do danas zena
je, u ovom pogledu, predmet i sadrzina velikog broja
filozofskih i umetniokih .deJa, i to medu najsnaznijim.
Nova i savremena .pojava je sve veei interes drustvenih
nautka za zenu i njene probleme i time podizanje problematike zene na nivo opstih drustvenih i teorijskih
pitanja. P.roblemom zene se bave danas skoro •sve drus1vene nauke, od sociologije, politikologije i antropologije do socijalne psihologije i pmva. Ali ni prirodne
nauke ne izostaju u tom pogledu: dugo vremena prisvajana kao predmet biologije, :lena danas nalazi sve
znacajnije mesto u radovima psihologa, a narocito u
oblasti psihoanalize.
.
U toku poslednjih godina, a narocito u 1975, napisano je u svetu vise J<njiga i studija o problemu zena
�34
Dr JOVAN OORDEVIC
nego u celokupnom prethodnom periodu. Nema skoro
'l!ijedne zemlje u kojoj za vreme meaunarodne godine
zena nisu objavljeni istral:ivaoki radovi i teorijske refleksije o zenskom pitanju.
Na engleskom, francuskom, svedskom, spanskom
(izuzetno na ruskom i kineskom jeziku, a sasvim izuzetno u socijalisti&im zemljama) objavljeno je neko!iko stotlna knjiga koje su iskljucivo ili pretdno posvecene zeni. Nema skoro nijednog easopisa iz oblastj
drustvenih nauka, politl!ce i lmlture koji u ovom periodu nisu objavili najmanje jednu ·studiju, pr;kaz iii
osvrt o ovim problemima.
~Do tog vremena svedena na polozaj Citaoca uglavnom • ,zenskih" i modnih publikacija, zena je postala
opsti i aktuelni problem filozofske refleksije, naucnog
istral:ivanja i drugih ozbiljnih studija i proucavanja.
U tome se moze naCi i pomodnost iii refleks jedne mectunarodno progla~ene ,Zenske godine", ali ova mnogobrojna literatura, pored svestranosti i razliCitosti
u posta¥kama i naucnoj i idejnoj vreclnosti, pokazuje
kako jednu novu orijentaciju, prvenstveno drustvenih
nauka, taka i spremnost i sposobnost niza pi•saca i
nauC.nika, od kojih su mnogi i Zene, da se proSi.ri problematika drustva i horizon! znanja na jednu neopravdano zaboravljenu i potcenjenu oblast. Pojedine zene
i krlticari dosadasnjeg razvitka drustvene Bvesti i naucne misli .pripisuju tu zaostalost uglavnom ,mahiz"1Mi" i1i cak ,falokratiji". Ali, ne moze se sporiti to da
su i mnoge Zene, nauC.nici i filozofi, pisci i umetnici,
radije obraCiivali probleme koji nisu bili tesno vezani
za Zenu i uopSte za interese Zena i njihove naCine gledanja na sebe i druge. MaZe se reCi da su se Zene
vise bavi!e rnuskim prob}emima, kao sto •SU se robovi
ZENSKO PITANJB
35
viSe bavili gozbom gospodara (Aristofan) i Crnci Zivotom l kucom belaca (Fokner).
2. Pored obimnosti ove literature koja govori sama po sebi, nuino je i.1staCi njen izuzetan znaCaj koji
proizilazi iz sadrzine i kvaliteta znatnog broja mdova
posvecenih zeni. :lena je proucavana (sro ne znaci da
je potpuno i svestrano prouCena) u svim raznovrsnim
situacijama i odnosima u kojima se od .poeetka drustvene istorije nalazila, a .naroCirto u anima pod kojima
danas Zivi, dela i rnisli.
Ona je ispitivana od ekonomskog, drustvenog, politickog i ·kulturnog polozaja do odnosa u porodici,
prema muskarcu, drugim zenama i prema sebi.
Sve do ovog perioda, ·koji na inte!ektualnom i moralnom planu znaCi renesansu Zene i Zenskog pitanja
uopSte, svetska literatura o Zeni se svodila najCeSCe na
knjiZevnost o idealizovanom iii degradiranom Zenskmn
biCu, na pravne .rasprave o formalnim odnosima Zene
u braku i na njene obaveze prema deci, kao i na mnogobrojne radove koji su ponavljali pozitivne ili negativne misli o Zeni kao mitu i o njoj kao ,,dragom", ali
- ,po prirodi" niZem bi.Cu.
Izuzetak u ovom pogledu predstavlja .poznato delo
Fridriha Engelsa Poreklo porodice, Bebelova knjiga
zene i socijalizam, i Lalargova studija Problemi iene
u kojima su razradene neke osnovne Marksove misli
o Zeni, njenom .poloZaju u :kapitalizmu i u buduCem
komunistickom drustvu. Posle ovih pionirskih radova,
ma11ksistiCka .misao je hila samo izuzetno okrenuta
prema zeni i njenoj prob!ematici. Medutim, bez deJa
Marksa, Engel~a i Bebela, a docnije i Lenjina, savremena literatura o Zeni ne bi ·pokazivala nove rezultate.
i novi kvalitet; hez njih ne bi bilo ni znacajnih prlloga
ovim pitanjima od mavksisti6ki inspirisanih teoretiCa-
�36
/
Dr JOVAN OORDBVIC
ra i pisaca. I u ovoj oblasti teorijske misli i naucnog
isp.itivanja konzervativna i rearkcionarna misao se uCu. tala, ukoliko nije jalova. Stvara!acka misao je ona koja polazi od marksizma i inspirisana je njime. Ona danas nastoji (i veCinom uspeva) da prosiri i obogati naucni studij zene. Ako je akt tkompetentnih i darovitih
pisaca, ona postize ujedno da prosiri predmet i vidike kako marksizma tako i savremene drustvene nauke.
Zdru:lena sa revolucionarnim preobra:lajima i tendencijama u savremenom druStvu, marksistiCka nauCna
misao je omogucila i doprinela da se zensko pitanje postavi kao totalno i visedimenzlonalno pitanje i da se
pojedine nedoslednosti, povrsnosti i formalizmi u savr(!"menom (i marksisticki usmerenom) naCinu rnisljenja,' kao i u primeni manksistiCkih stavova o zeni (narocito ponegde u socijalistickoj praksi) stave pod ostrinu sopstvene Jcrit&ke i modernizovane nauCne misli,
1osvetlj ene novi,m is.k.ustvima i pogledima i novom
kritikom.
Determinisanost iii ,superdeterminisanost" mark.sizma u odnosu na postavljanje i resavanje problema
zene ne moze znaciti i ne znaCi (za mavksiste i uopste)
njihov monapolizam u ovoj oblasti drustvene prakse,
akcije i misli. Ne moze se danas potcenjivati ozbiljan
doprinos niza istoricara, ·sociologa, politikologa i kritiokih psiJwanaliticara i psihologa za konstitnisanje
ako ne ,jedne nauke o Zeni", a ono izvesno jed.nog
kompleksnog studija o zeni kao svestranom i viiiedi·
.._enzionalnom subjektu drustva i sadasnjice narocito.
Iz ove ocene ne •maZe se izostav:ilti ni Cinjenica da su
same zene dale s¥oj nezamenljivi ulog i u ovoj oblasti
saznanja.
Ako predvidena ,nova nauka 0 zeni" (iii, skrom-.
nije, kompletni studij zene) lima izvesnu buducnost,
ZENSKO PITANJE
n
37
najveca zasluga za to pripada nizu :lena sociologa, antropologa i psihoanaliticara, kao i zena koje su preuzele
ulogu aktivnih i misaonih boraca u savremenom pokre~
tu za osloboaenje zena u ciju spontanost one nastoje da
unesu misao o Zeni, o njenim problemima i potreba~
rna, moguCnostima i teZnjama: u savremenom druStvu,
a naroCito u novom, socijalistiOkom druStvu, za koje se
one, u veCini, zalarZu.
3. Za ocenu dalekose:lnosti promena u nacinu miSIjenja o pojedinim .pitanjima polofaja, osecajnosti i
·teinji Zene, naroCito u odnosu na muSkarca, moZe po~
slu:liti novo tumacenje Molijerovog Don :luana kao
istorijske licnosti i kao knjizevnog deJa.
Na jednom nedavno odrZanom nauCnom simpozi~
jumu,16) na kome su glavnu rec imali knjizevnici, istoriCari, politikolozi, i sociolozi marksisti (i to preteZno
zene), najpre je postavljena razlika izmeau jednog
,seksistiokog" mita (donzuanstva) i Don :luana kao
stvarne istorijske lienosti u Molijerovoj komediji, a zatim je na osnovu dublje i originalne naucnoistorijske
i sociolo§ke analize pokazano da je u Don :tuanovoj
liCnosti sadrZana kritika muSkeg ,seksizma"; da je u
tom delu, u stvari, ismejan i opovrgnut mit o uobraZe~
nom i nadmoCnom ,osvajaCu Zena" i data osuda dru~
stva koje je lj.uc>ske odnose podredilo raznim religioz'
no-monarhlstickim i pa~djarhatskim hijerarhijama.
Niz nauCno zasnovanih i kritiCkih radova savre~
·mene literature o Zeni ristiCe se veC time Sto postavlja
grn:nice izmectu mita i stvarnosti i uspeva da demistrlf.i.:.
kuje kako pojam zene tako i muSkarca. To nije moglo
U) Ovaj simpozijwn Je oddan u Internacionalnoro kultmnoro centro
~ francuskom mestu Serizl-la.Sal (juna 1975) pod P.redsednHtvom poznatog
filozofa Kirkegara. Simpozijum je obuhvatio vehki broj priJoga mladih
i stanJlh istraiivaCa i nauCnih radnika oba pola.
�38
/
Dr JOVAN
OORDEVI~
biti ucinjeno bez istovremenog demistifikovanja niza
.pojava, instdtucija i vrednosti koje su Cinile osnovu
dosadasnje ,civilizacije". To se, najpre, ogledalo u raz·
nim pokusajima i teznjama da se razotkrije mit don·
Zuanstva ·koji prema konvencionalnim shvatanjima izraZava ideju o nadmoCi muSkarca, toboZnjeg osvajaCa,
a objektivno pllikriva vladajucu ideologiju feudalnog
riterstva i hurZoaske privatne svojine o Zeni kao ,.ple.nu" i time kao -predmetu sa kojim se "poigrava"
,viSa rasa".
Taka je jedan mladi knjizevni istoricar (R. MiSa)
istakao dubokd pad doniuanskog mita, cija je krajnja
inliarnacija epilepticki i impotentni knez Miskin iz
Idiota F. M. Dostojevskog.
Sa vi§e naucne ozbiljnosti i ·socio!osko istorijske
verodostojnosti, ne napuSt?ajuCi .pri tom analizu samog
dela Don Z.uan i muzike mnogih poznatih opera koje
su stvarane po tom tekstu, pojedini mladi naucni rad·
nici, ne samo marksisti i ne samo Zene, istiCu sledeCe
cinjenice na kojima zasnivaju jedno mdikalno novo
objasnjenje Don :l:uana i rtime kritiku donzuanstva.
Dr.uStvo u ikome je nastao Don Zuan je zatvoreno -mu§ko drustvo ciju strukturu cini kruta hijerarhija:
bog - kralj - otac - muz. :l:ena, zarobljenik religi·
oznih i rnoralnih zabrana i normi, a politicki obespravljena, nema izbora izvan ,pJ"edodredenog", utabanog
drustvenog i ljudskog puta. Taj put cini: porodica pod
...ld,aSCu oca, koji Zenu, svoju kCi, upuCuje muZu iii bogu.
-o'na koja ne nade mu.Za i ne uda se za boga (ne ude· u
manastir), nema drugi izbor nego da bude opsta stvar
iii prostitutka. U ovom drugom slucaju ana ne pripada sebi, vee opel muskarcu: muskarcima •kao kolektivu
iii, kao sto je glasila vladajuca ldeologija (ne samo
verska), ona je ,nevesta davola". U tim uslovima, don1
39
------------------------------
tENSKO P!TANJB
zuanstvo je konsumirano, a u licnosti Don :l:uana
je izra.Zen antidonZuanizam. Ova istorijska liCnost,
prema Molijeru, izrazava osvetnicki akt svih potcinjenih i uvredenih zena i kompenzaciju za njihov ponizavajuci drustveno-politicki polozaj. Don :l:uan nije nastao van vremena i prostora. Njegova pojava uslovlje,
na je odredenom drustveno.politiCkom i kulturnom situacijom d u tome .le:Zi veliCina i 'Smisao ovog umetniCkog dela i snaga i inspirisanost njegovog tvorca, genijalnog protivnika i kriticara reZima koji predstavlja
,kralj - sunce, (,L'Etat, c'est moi,).
To jedino ~maZe objasrriti stalni i raznovJ"sni interes istorfCara, nauCnika i umetni:ka za ovo delo ov.u liCnost, a ne zelja da se odrzava jedna vulgarna istorija
o pojedinim muSkarcima kao ,neodoljivim" i ,.veCitim
osvajaCirna" ,Zenskog •srca". C~St·o ,,Zensko srce" tog
doba je kucalo samo r;:a osvetu i oslobodenje, a ne za
,·predavanje" spojeno sa poniienjern. Genijalni umetnik i mis!Hac Molijer je morao osetiti da je avo srce
poCelo da k.uca ;,ulevo".
Dublji smisao !iionosti i ponasanja Don Zuana leZi
u nameri da rusi ,vrednost" starog, hijerarMjskog i feudalno-monarhismckog zatvorenog drustva: autoritet bo-.
ga, kralja, oca i muia. On bogu uzima kaludericu, ocu
kcer, muiu zenu, a kTalju njegove zakone i obicaje.
u jos dubljem 'Smislu Don :l:uan izvodi zenu i;z robno-novcane cirkulacije i uvodi je u svet prirode. Pod
manmlom ,,spontanog osvajaca", on je vesnik slobode i
prirodnog prava d oslobada zenu statusa rroba i objekta.
On je prvi covek u svetskoj literaturi koji se u tome ne
koristi privilegijama ( oeinskim, bracnim i politioko-verskim). P;ema zeni on uspostavlja odnose jednak<>sm:
najprirodnije jednakosti dva seksa koji se slobodno opredeljuju i koji se traie, odnose zasnovane na spontanoj
�40
.ZENSKO PITANJE
Dr JOVAN flORllEVIC
zelji i potrebi ljudskog tela i duha da postigne zadovoljstvo i sebe. Don Zuan je u tim uslovima oslobodilac, a ne
osvajac: on oslobada zenu (muskih) nametnutih zakona da bi je uveo u carstvo prirodnih zakona.
U nasem veku Don Zuan, ni kao simbol ni kao drustveno-politicka uloga, nije moguc. Ali, ne postize se njegovo razumevanje i kritika, jer nije kompenzacija za
zenu, time sto se on danas cesto predstavlja kao osta.
rela, nemocna i smesna figura. Pored toga, on je kao
problem jos uvek predmet razliOitih knjizevnih, umetniokih i filozofskih tumacenja i deJa, ·koja su se narocito
pojavila uporedo sa novom literaturom o zeni. Ovaj nepresjlsni interes proizllazi iz otkriea prave ostine o smislu o-:e licnosti i dela 0 njemu. On, istina je, viSe ne
moze biti simbol ,vet.lte superiorne muSkosti". On ostaje o jeste znak i putokaz otvaranja znatnog deJa savremenog drustva prema stvarnosti koja tra2i i obezbeduje jednake>st, dostojanstvo licnosti i ljubav kao odnos
uzajamnog ostvarivanja dva bica koja hoce sebe i drugog, bez nametanja, pretnji, zabrana, potcinjavanja i
sankcija.
4. Simpozijum o Don Zuanu, koji je mogao biti, da
je ranije organizovan, muska odmazda i revans za go·
dinu zena, samo je p<>vecao i ojacao poverenje zene u
sebe i u borbu za novo i bolje drustvo. Ovo samopovere·
nje i samopouzdanje je praceno nizom novih pojava od
IDteresa za Zene. U celom svetu osnovani ·Su ramovrsni
vladini i nevladini 'centri i organi za proueavanje situa~ i problema zena. U francuskoj vladi je u pocetku
1975. godine osnovan ,drZavni sekretar1jat" ( jedna vrsta manjeg ministarskog resora) za ,uslove zene" (na ci·
jem celu je jedna zena). Glas zena u njima i izvan njih
je sve glasniji i ubedljiviji. Zena viSe ne grca kad govori.
Njen je glas sve kristalniji i odlucniji.
41
Uporedo s t;.;,, one same, iii u zajednici sa drugima
i muskim saradniaima uopste, organizovrue su desetine
naucnih simpozijuma i drugih sastanaka posveceniih raznov·rsnim problemima zene. Broj casopisa koje su zene pokrenule i u kojima incijativno i slobodno raspravljaju svoja pitanja (i ona koja se njih ticu) je sve veci. U
pojedinim zemljama zene imaju svoje izdavacke kuce
koje, ako su nekad sektaske u izboru deJa koje objavljuju, nisu bez uticaja na razvijanje znanja, isticanje
novih istina o ulozi •i problemu zena u drustvu, kao i
na budenje svesti zena i na masovnost njihove akcije.
Sve ove institucije i akcije uticale su na resavanje
nekih aktuelnih pitanja od interesa za lienost i polozaj
zena (kontracepcija, dozvoljeni abortus, liberalizacija razvoda, neka prava- privilegije za majke i trudnice) kao
i na budenje svesti zena u zemljama u razvoju, narocito
u onim u kojima tradicija, vera i odrzavand opskurantizam drze jos uvek zenu u p<>dredenom i pasivnom polozaju, ne samo prema muskaraima vee i u odnosu na
celo drustvo.
·
U celini uzevsi, u sHuacijama koje se stvaraju, drustvene nauke se oslobadaju niza opstih mesta, dogmatsk.ih i tradicionalistickih misljenja o zeni (i ne samo o
njoj ). Savremena naucna misao oslobada se i posJednjih
oblika etnocentrizma, biocentrizma i najzilavijih ostataka nacizma. Bez poznavanja zene i njene nove svesti o
sebi, ova promena od dalekosel:nog znacaja za razvitak
drustva i nauke ne bi se mogla ostvarivati, sto ne znaci
da je vee i ostvarena.
5. Polje ispitivanja zene je beskrajno i neiscrpno.
Ono tra2i makroskopske i mikroske>pske metode, jer
svako saznanje je u celmi, kao sto je naglasavao Heraklit, all d u delu koje je pokazatelj celine, kao sto je isticao Hegel. Saznanje je istinitije ukollko ima za predmet
•.
/
�42
Dr JOVAN 00Rl)EVIC
vertikalne i horizontalne linije jedne stvarnosti. Misao
,koja ovo ne obuhvata prelazi preko stvarnog predmeta i
zato se moZe nazvati dogmatskom i konvencionalnom.
Pored toga, studija o jednom drustvenom subjektu
(konkretno o zeni) nije naucna ako nije deo istorije i
teorije druStva i ako ne otvara u njima nove horizonte.
Bez istine o zeni nema pune i prave istine o drustvu a
coveku, kao sto se bez njenog oslobodenja i ostvSJrivanja opsta drustvena i ljudska emancipacija ne mogu
privesti kraju.
Jedna emancipovana zena je pre pateticna i izolovana pojava, nego sto je vesnik oslobodenja zerra. Fmgm~ntarno saznanje o Zeni kao izolovanom pitanju dovodi samo do parcijelne i paroijalne istine i sadrzi u
sebi viSe ekstravagantrrosti .nego novih istina i ideja. Sve
sto je do danas napisano o zenama (i ono najbolje) ima
znacaj aka i ukoliko predstavlja prilog buducoj zaokruzenoj i svestranoj stu<tijoi 0 zeni; ti prilozi su utoliko
podsticajniji i konstruktivniji ukoliko su akt rnisli i iskustva Zena koje sene izoluju u Zenu (pasivno Zenstvenu iii pobunjenu) i koje se ne odvajaju od opstih procesa drustvenih, ·kulturnih i misaonih borbi i preobra'Zaja.
Ovi radovi znaCe i doprinos borbi Zena za emancipaciju SJko osvetljavaju put i angafuju p<>IG'et u borbi
za jedno demokratsko ·clrustvo u kome ce zene, organizovane i pojedinacno, udruzene sa svim osloboclilackim
i stvSJralackim pokretima savremenog drustva, hteti da
uspostave novi Zivot, i:stovremeno slobodan, odgovoran
~prozraCan, najzad, autentiCan ljudski Zivot. Zivot s onu
stranu hijerarhije ,; dorninac.ije, mitologije i okultovanosti; zivot ad coveka i za coveka. Zivot o kome je imaginativno pevao inspirisani komunar i veliki pesnik
Rembo, a cije je puteve i mogucnosti nastupanja teorijski utvrdio veliki naucnik i vizionar Karl Marks.
.ZBNSKO PITANJE
l
J
43
6. i:ena je vitalni i osnovni uslov postojanja i Zlvota coveka. Ona je, kao sto je pokazao Engels, pocetak
Coveka 1i druStva sa sv;im njihovim protiv£eCn0stima i
lutanjima. Ona je, kao sto peva Aragon, buducnost coveka sa svim njegovim mogucnostima i · izgledima koje
sadde nezadrzive mutaaije drustva, kulture i miosli, di.
namizirane borbom klasa pre svega.
To je sve uslovilo ne samo problematiku vee [ semantiCnu sloZenost, dvosmislenost i ambivalentnost samih definicija, pojmova i reCi u odnosu na Zenu. Na
svim jezicima reC i pojam Zena imaju viSe i .faznih
znacenja u koja su utisnuti interesi i shvatanja razlicitih
klasa, kulturnih struktura, moralnih rezima i drustveno·politickih sistema. To se odnosi i na jugoslovenske nacionalne jezike. Na srpskohrvatskom jeziku rec zena se
upotrebljava da oznaci: 1) lice odredenog (zenskog) pola;
2) suprugu (bez obzira na to da li je iii nije u bracnom
odnosu); 3) onu koja je bila udata; 4) ,kuenu pomocnicu" (uopste onu koja je u kucnoj iii hotelskoj ~luzbi);
5) opsti naziv za sve zene; 6) simbol (zenskosti iJi zenstvenosti); 7) javnu Zenu; 8) opSti naziv za sve uzraste,
od zenskog deteta do starice; 9) pezorativni iii idealizovani odnos prema odredenom Ucu suprotnog pola ( u
muSkom reCniku ,ta Zena"; ,kakva Zena"); 10) peZorativni odnos prema muSkarcu ·kame se osporava muSkost (,on je prava Zena"); 11) ,obiCna" Zena, ,,.prosta"
Zena, ,dobra" Zena i ista reC i.ena sa nizom ~rugih prideva, kojima se obicno kvalifikuje omedena licnost
zenskog pola. Pored toga, u govornom jeziku, naroCito
muSkom, u samom naglaSavanju pojedinih prideva,
upotrebljava se rec zena da bi se pojedioa od njili l<valifikovala iii da bi se odredio odnos prema njoj (na}
cesce u pogledu na zeruski dzgled iii telo). u politickom i
pravnom ·reCniku kad se govori, na primer, o zaStiti i
�ZENSKO PITANJE
Dr JOVAN BORDEVIC
44
pravima :!ene, cesto se podrazumeva i majka sa decom
ili bez dece.
U razvijenijim jezicima rec :!ena ima znatno vise
znacenja. (U teorijskom casopisu KP Francuske' 6 ) utvrlleno je da rec zena ima najmanje deset znacenja.) u engleskom, francuskom i nelcim drugim jezicima za pojam
:!ene se upotrebljava i ree ,gospolla" (madame). u _engleskom jeziku, pored toga, u izvesnom odnosu pravt se
razlika izmellu ,gospoda" (ledies) i ,zena" (wome":): t~;
ko da se ovaj drugi termin rezerviSe samo za ,ob1cne
:!ene, dok bi ,ledi" hila zena dz otmenih krugova. Za ovu
razliku u jeziku ironicno je primetio ostroumni engleski
pisac Oskar Vajld da vodi u jednu vrstu deseksualizovanja· pojedinih grupa zena (,visih krugova") koje kao
:!ene nestaju u korist jedne klasne kategorije.
Od posebnog teorijskog i drustveno-politickog (pored ideoloskog, estetskog i intelektualnog) znacaja je
utvrllivanje i razlikovanje znacenja izvesnih pojava koje
Cine sadrZinu ne samo mnogih rasprava o Zenama veC i
u znatnoj meri sadr.Zinu same problematike o Zeni. To su
sledeci pojmovi: :!enskost i zenstvenost, a donekle i zenskarstvo i zenstvo.
U objektivnom smislu, zenskost je izraz za skup
osobenosti koje ne samo odlikuju zenu vee je razlikuju
od muskosti, odnosno muskarca; otuda se pod ,ze~
nom" Cesto podrazumeva Zenskost. U tom smislu Zen~
skost je izraz za specificnost i identifikovanje zene i
..J.iw.e za njeno razlikovanje od bica drugog pola, odnosno od muskarca. Zenskost ne uspostavlja razliku izmellu :!ene i muskarca kao ljudskih bica. Ta razlika je
specifiena karakteristika izmellu ljudskih bica razlicitog
pola. S obzirom na to, neosnovano je terminolosko
") Nouvelle critique, br. 82 za l!nS. godinu.
45
razlikovanje izmellu :!ene i coveka koje preovlalluje ne
samo u Iiteraturi XIX veka vee i danas.
u antropoloskom i drustveno-politickom znacenju
:!ena je covek u istoj meri kao i muskarac, sto ne znaci
da mellu njima ne postoje biolosko-psihicke i socijalno-kultume razlike uslovljene prirodnim razvitkom vrste
i drustvenim razvitkom ljudskih individua. PolazeCi od
ovog saznanja, pojam i jezicki kriterijum razlikovanja
Ijudskih grupa na ovoj osnovi jeste razlika izmedu :!ene
i muSkarca, a ne izmedu uCoveka" i ,Zene", jer je Zena
u osnovi isto ljudsko bice kao i muskarac.17)
:Zenskost se cesto pojmovno i jezicki izjednacava sa
,,Zenstvenoscu". Ovom drugom pojmu se pripisuju pretezno psihicko-emotivne karakteristike u kojima se, u
zavisnosti od ideologije i drustvene strukture epohe,
utvrlluje cas osecajnost sa potcinjavanjem i poslusnoscu, cas emocionalnost puna misterija i nepredvidljivosti. Najpoznatiji metafizicki izraz zenstvenosti sadr:!i romantizam XIX veka, a njegov filozofsko-poetski
izraz dat je u delu J. W. Getea, koji je ujedno iskovao
poznati termin ,veCito Zensko" (evich veiblih).
Pod Zenskarstvom se podrazumeva pe.Zorativno i
mizogensko znaCenje Zenskosti iii Zenstvenosti, ili samo
negativna strana psihe i ponasanja :lena.
u nizu radova 0 zeni, narocito od radika!nih feminista Zena, svi ovi pojmovi se odbacuju kao tendenw
ciozni, a ove reCi kao izrazi muskog (Cak falokratskog)
,govora". Bez obzira na to, zadatak je dru.Stvene nauke
da ih odredi, a nauCni studij o Zeni ne mo.Ze ih zaobiCi
da ne bi pao u idejno sektastvo i problemsko siromastvo.
11) U francuskom jeziku upr:avo se, u odnosu na. razlikov~e ~e~a
Zeni, muSkarac oznaCava kao Covek (l'homme), Sto JC posledica uticaJa
,,mahistiCkog'' govora.
�46
Dr JOVAN DOR.DEVIC
,1:enstvo" (izraz za tesko prevodivu francusku rec
,teminitude") je prihvacen po analogiji sa pojmom
',crnstvo" (,negritude") koji je prvi upotrebio i pustio u
promet senegalski predsednik, pesnik Sengor. Ova ko·
vanica nije do danas sire prihvacena (utoliko pre sto
tezi da oznaci posebni rasnopsiho!oski supstrat revandi·
kacije i pokreta zena koji bi bili izvan opstih zakona o
drustvu i njegovom razvitku). Ovaj pojam nije dobio
siru primenu ni u zemljama u kojima je nastao (Fran·
cuska, SAD) i samo se izuzetno, od strane manjinskih
grupa zenskog pokreta u zapadnom svetu, prihvata kao
izraz osobenosti ideologije os!obodilackog pokreta zena.
Nema teorijskih i politickih razloga da se traze biolosko·psJholoski koreni savremenih oslobodilackih ideologija
i svllki pokusaj u ovom pravcu slabi uticaj naprednih
i demokratskih pokreta i smeta ostvarivanju interesa
zena (danas i uopste) i vraca naucnu misao 0 drustvu na
biologizam, a time i na idealizam.
/
7. Sve Sto se odnosi na Zenu izra.Zeno je zamenomy
meSanjem mitova i istine, mitologije i realnosti. Zena
je suviSe dugo bila (i danas je) u robnoj cirkulaciji da
ne bi bila mistifikovana i fetiSizovana. Naucna studija o
Zeni nuZno mora razlikovati Zenu kao mit i Zenu kao
socijalno, ljudsko i svojstveno bice. Sve je u odnosu
na Zenu joS uvek istovremeno mistifikovano i realno, Sto
je jedan vid dvostrukosti birokratskih i realnih pojmova koja, preilla Marksovom miSljenju, karakteriSe savremena misao klasnog i birokratizovanog dru.Stva.
~ U pojmovima ,.Zenskost'' i ,Zenstvenost" (i drugim koji se izvode iz termina Zena) ima nesumnjivo
elemenata mitskog i cak mistifikatorskog. Odbacivanje
ovih pojmova a priori, pod izgovorima da su u njima
natalozena znacenja odredenih klasa, ideologija i ljudskih grupa (muskih), sprecava da se oni kriticki shvate
ZENSKO PITANJE
47
i da se problematika zene postavi u svim njenim vidovima i dimenzijama. Saznanje Zene i o Zeni gubi svoj
autoritet a misao oStrinu ako se zasniva na neomanihejskom naCinu mi.Sljenja, koje se sastoji u tome da se
sve ono Sto smeta odredenoj koncepciji o Zeni, i pokretu
koji je zastupa, proglasi za tude, ,mu.Sko" i ,,crno"-, a sve
Sto se sla.Ze sa tom koncepcijom za jedino ,,pravilno",
,,Zensko" i ,belo". U takvom naCinu mi.Sljenja koji se
nalazi u nizu programa i shvatanja, narocito radikalnih
feministickih grupa, cesto se iza zenskih pojmova kriju
mu.Ski i iza prisutne muSke misaone dominacije nastojanje da se ona produfi u korist zene i njenih shvatanja.
8. Ovakav manihejski nacin misljenja je proizveo
izvesne nove pojmove i termine (kao Sto su seksizam,
malrizam, falokratizam, falokratocentrizam) kojim obiluje savremena literatura krajnjeg i poluideo!oskog feministickog radikalizma (koji cesto nije daleko od lezbejstva).
nSeksizam" je termin koji oznaCava mu.Sku psihologiju i ideologiju; a danas se primenjuje na svaki
oblik misljenja koji je iskljucivo naklonjen interesima
jednog iii drugog seksa. ,Mahizam" (rec spanskog porekla) je rec kojom se oznacava shvatanje o muskoj superiornosti, stavove i ponaSanja koji iz njega proizilaze
iii ga potvrduju. ,Falokratizam" (od grcke reci sa znaCenjem ,seksistiCkog znaCaja") oznaCava re:lim dominacije i vladavine muskarca, odnosno muskog pola.
Termin se siroko upotrebljava u radovima i proklamacijama radikalnih feminista i pisaca koji su naklonjeni
brzim i op.Stim ocenama. ,Falokratocentrizam" (sliCno
,etnocentrizmu" i ,sociocentrizmu") je pojam kojim :
se karakteriSu ideje iii praksa koje po!aze od isticanja
postojanja iii nuZnosti jednog centra izvora misli, tumacenja i uticaja koji podvrgava sve druge doktrine
�Dr JOVAN OORDEVIC
48
i idejne prakse svojoj superiornoj centralnoj, konkretno muskoj moci.
Svi ovi izrazi, a narocito dva poslednja koji su preuzeti iz grckog jezika, kriju jednu odredenu ideologiju
· koja proizilazi iz opravdane osude vekovne dominacije
i prevlasti muskaraca u istoriji i njihovog neopravdanog izjednacavanja sa polom. Ali, ovakav antropomorfizam nije sredstvo za nalafenje pravih korena nejednakosti (i uopste ugnjetavanja) zene danas. Jake reci ne
kriju ni jake misli, ni jake karaktere, kao sto je to
isticao francuski moralista Vovnarg.
IV
l. 0 odnosu marksizma, posebno drustvene teorije
Marksa, Engelsa i Lenjina, prema zenskom pitanju postoje razlicita mBijenja ne samo medu nemarksistima
vee i marksistima. Medu prvima nisu retka tvrden ja da
teoreticari socijalizma i ljudske emancipacije nisu pokazali poseban interes za zene i njihove probleme. Pored
poznate teZnje konzervativnih i reakcionarnih pisaca
da se delu ovih teoreticara (odnosno marksizmu uopste)
oduzme ono sto stvarno ima, a pripise ono sto u njemu
nema, avo tvrdenje se zasniva na ovim osnovnim slabostima koje karakterBu savremenu analizu i kritiku
marksizma:
a) ocene se daju na osnovu vise iii manje istrgnutih
fragmenata iz Marksovih i uopste marksistickih radova,
-~ ocigledno malo poznavanje njihove celine;
b) sa marksizmom se izjednacavaju pojedini stavovi izneti u programima i deklaracijama odredenih komunistickih partija, miSijenja o stvarnom polozaju zene
u odgovarajuCim radnickim pokretima iii stanje u praksi pojedine socijalisticke zemlje danas;
II
2ENSKO PITANJE
49
c) ideoloska otudenost, cak i zaslepljenost.
Ocena doprinosa marksizma u postavljanju, definisanju i resavanju zenskog pitanja je neodvojiva od poznavanja celokupnog dela Marksa, Engelsa, Lenjina i
drugih marksistickih teoreticara i ne moze imati autorite! naucnog saznanja i objektivne istine ako se ova
znacajna teorija o drustvu i njenom razvitku ne stavi
u opstu misaonu i stvarnu istoriju drustva i coveka.
Sve do sredine XIX veka miS!jenje o zeni je ostalo
na planu sentimentalnosti i romantizma, kao i ociglednih gluposti i legendi o zeni .,koja je stvorena od rebra
muskarca" (Adama) iii o zeni kao .,po prirodi" nizem i
potcinjenom ljudskom bicu. Biologizam je osnova
drustvene misli uopste. Biologizam je i prva .,naucna"
osnova svih ranijih i tadaSnjih ,teorija" o fundamentalnoj i vecitoj nejednakosti zene prema muskarcu
veC i o njenoj ,,inferiomosti
On je izraZen u
poznatoj formuli Sv. Pavia i Avgustina (.,tota mulion
in ·utero, totas vir in ejaculatio") koja je vodeca ideja
svih docnijih psihologija o zeni i uopste, svih ne samo
,mahistiCkih" i ,falokratskih" veC i elitistiCkih i birokratskih ideologija o .,zenskosti" kao pasivnoj funkciji
(katolicki filozofi Vinterstajn, niceizam, frojdizam i aparatska ideologija); kao i siroko rasprostranjenih .,popularnih" (muskih) misljenja o vecitoj inferiornosti zene.
Promena ovih teorija nastaje pod uticajem radikalnog romantizma, a naroCito socijalistiCkih ideja i radniCkog pokreta. To se desava oko 1840-1845. godine u poznatoj revolucionarnoj situaciji koja stavlja u pitanje
sve dotle vafece vrednosti i tradicionalne teorije o drzavi, vlasti, Coveku i njegovim pravima; to je epoha -U'
kojoj sazreva jedna nova revolucionarna misao.
U to vreme Marks postavlja temelje jednoj novoj
i smeloj nauci koja otkriva klasnu borbu kao motor
11
•
�so
Dr JOVAN BORDBVIC
istorije i istice ulogu radnicke klase u konacnom ukidanju kapitalizma i stvaranju jednog novog drustva u
'kame Ce se razre.Savati mnoge zamrSene protivreCnosti
postojece civilizacije. Njegovo delo, koje je sazrevalo i
razvijalo se (u saradnji sa Engelsom) do kraja XIX
veka, izvrsice duboku kritiku i reviziju dotle opsteprihvacenih shvatanja 0 drustvu i coveku, a time i 0 zeni.
2. MiS!jenje o zeni kao nizem bicu, formirano na
osnovu bioloskih i seksualnih zabluda, ispunjava jednu
viSevekovnu ,mahistiCku'' ideologiju i ukrivu svest'' koje
su izraZene ne samo u, za Zenu potcenjujuCim, narodnim
izrekama i pesmicama vee i u koncepcijama niza filozofa, psihologa i dr.Zavnika; u pisanim tekstovima i usmeniih ponaSanjima; u tradiciji i u savremenosti. U tom
pogledu se Cesto navode ,.teorije" i izreke ne samo poznatog Zenomrsca Sopenhauera veC i Kanta, NiCea i
Frojda. Napoleon je svoj stav o zeni kao nizem bicu
u odnosu na muSkarca ozakonio za Citav jedan vek u
Code Civilu, najvecem spomeniku bur2oaskog prava i
kodeksu 0 nejednakosti zene.
Nice, pesnik-filozof, koji je inace za citavu glavu iznad mislilaca i pesnika svog vremena, Zenu shvata kao
tajanstveno bice koje se izrazava u funkciji ridanja i
materinskom instinktu: ,.Zena je puna misterija, ali ona
nosi i njihovo resenje: trudnocu". Frojdizam (i psihoanaliza) nastoje da modernizuju i ,profine" bioloski
apriorizam.
PolazeCi od Niceovog tvrdenj a o misterioznosti ze"""'!m, Frojd razvija citavu psihoanaliticku teoriju ciji je
cilj da objasni, tacnije da opravda, potcinjen i nizi poloZaj Zene na svim planovima (porodiCnom, socijalnom, intelektualnom, seksualnom), zasnivajuCi tu teoriju na
,,anatomskom siromaStvu Zene". DefiniSuCi Zenskost kao
nedostatak, Frojd shvata zenu kao ,kastriranog muskar-
51
:zBNSKO PITANJE
ca". Opsednut seksom kao resenjem svih tajni, ne samo
coveka vee i drustva, on celokupnu istoriju nejednakosti
zene svodi na seksualne razlike izmedu Zene i muSkarca:
:lena je niza jer je seksualno izvrnuta i bioloski nedovrsena. i':ena je puna stida sto nije muskarac; ona
je pod stalnom potrebom famozne frojdovske ,zelje za
penisom" .18) Zena se moZe osloboditi anatomskih nedostataka i psihiCkih muka ako postane ,normalna", a to
ce biti, zakljucuje Frojd, ako postane ,sto je moguce
vise slicna vecitom predmetu zelje - muskarcu". Oduzimajuci zeni svaku seksualnu vrednost (ona je bice sa
,supljim seksom", a to znaci aseksualno. bice), ~~oj~
osporava Zeni svaku sposobnost za naw;;ta o~knca. I
doprlnos civilizaciji: Ijubomorna i zavadlJiv.a, Iise:'a Je
i oseCanja praviC.nosti; ona se ne interesu]e za Javne
poslove; ona je u tridesetoj godini ,,svr.Sena", itd: Pod
izgovorom naucnosti i misaone suptilnosti, FroJdova
teorija o zeni ne donosi nista novo, vee ponavlja vekovne
predrasude o odnosu medu polovima,19) ne prelazeCi
niski nivo biologizma20) i psihologizma i time, u krajnjoj
Iiniji, idealizma (u filozofskom znacenju reci).
3. Biologizam i psihologizam predstavljaju uvek jednu ideologiju jer polaze ad teznje da opravdaju drustve1&) Suprotno ovom Frojdo"??m ,?~riCu", .J>I?jedin; savre~~ni soc;:ioloz.i
j socijalni psiho!ozi vde sa VISe onnmlanostt mvern1u fro]dizma 1 kod
muSkarca nalaze ,strah od kast~acije (H. R. Hans, TheyDa~?erous Sex,
London Pocket Book" 1%5) j lJubomoru na ,moC za~eCa zene (M. Mead,
Male aDd Famale" NY, 1966 i B. Betleheim, Symbolic Woup.ds, NY, 1970).
"
to) Kao mlad
zaljubljen, Frojd ...neino" J?i!ie S':'ojoj verenit:i: ,Drago
blago, dok ti ufivaS ~ svojim domaCim .~slovtma, J~ se predaJem zado·
voljstvu da re§avam ta]ne strukture duha {V. C. Davtd, Freud Superm4te,
Paris, ed ...Minuit", 1975).
!D) Mnogi biolozi, i sami pristalice psihoanalize, podvr~vaju FrojdO:Vl!teoriju o Zeni i celokupnu psihoanalizu. (i po~e"t!no Fro.Jd~) svestar_t:OJ:
analizi i kritici: od tih radova se posebno 1St1~ piSC! markststt (pod~glJY';?
i ironiCno delo Luce lrigaray, Speculum de l antre fePJ!me, 6d. ,Minwt ,
Paris, 1975) i donekle knjiga, u nizll: pitanja sm~l~ i onginalna, ame_riCkog
teoretiCara Zenskog porekla Kate Millet, La Polzttque du Mdle, Pans, ed.
Stocek, 1974).
i
�52
I
I
Dr JOVAN OORDEVIC
n~ "':ejednakosti i osujete oslobodilacke pokrete potci, n]enib grupa, uz opravdanje opresija i vladavine jednib
od strane drugib.
. P?_red r~a~~ionarnog karaktera svih ovih ,teorija",
n.~~veci broJ. ll]ih, u odnosu na Zene, spadaju u grupu
CI]l su anton otvoreno ill prikriveno mahisti i otvoreni
protivnici jednakosti zene i muskarca i time emancipacije Zena; ovi pisci su poznati i kao antifeministi.
Ali biologizam i naturalizam slu:le kao osnova izves':'ih novib teorijskih pokusaja koji za nejednakost zen~ 1 mu~karca nalaze objasnjenje iii opravdanje u nu:lnim razhkama medu polovima i u izvesnim vrednostima
koJe proizilaze iz ,prirode biCa" predstavnika ova dva
pol~. pokazujuci pri tome iii ,.razumevanje" (i cak simpat!je~ za po!o:!aj zene (prihvatljiv iii neprihvatljiv), iii
trazeC!. r~~enJe z~ postojecu nejednakost u novoj nejednakosti 1 1zvrtan]u vrednosti - :lena se oslobada time
sto se ponovo postavlja na vrh drustvene piramide, tamo
gde je nekad bila i gde je opravdano da se nalazi s obzirom na svoje bioloske funkcije.
Prvi je pravac neomahisticki (Dz. S. Mil, Vilar, A.
Breton, Mead i dr.), a drugi je ,.proto·feministicki".21)
. Ovi pi.sci, narocito A. Lek!er, preuzimaju na nov
na~m trad1cionalne biologisticke premise o podeli Jjudskih. grupa, navodeCi tvrdenje o imanentnosti (,.tako je
to bllo ad pocetka i ne maze biti drugacije") polozaja
Zene. Zene i muSkarci kakvi su danas su ,date" i prirod~e kat~gorije. Hijerarhija medu njima nastaje posle
~ nezav1sno od ovih pode!a i njibovog sadrzaja. Podela
1zmedu poslova (du:lnosti), nuzna za zene, izvrsena je
p:ema m~rilima koja ~su merila socijahlog ugnjetavanJa. Kad Je ova podela Jednom izvrsena i priznata, !judi
!t) Najpoznatija varijanta ovog pravca data je u knjizi jedne Zene:
A. Lekierc, Parole de femme.
:tENSKO PITANJE
53
su sve ucinili da ova podela bude shvacena kao dobra i
opravdana (ana je izvrsena racionahlo i opravdano). Prerna tome, potcenjivanje i obezvrednjivanje Zene i njen
nizi polozaj proizilaze iz obezvrednjivanja, potcenjivanja, prezira i neinteresantnosti onog Sto joj je ,.tradicionalno iii prirodno pripalo i dodeljeno".
Iza ovog statickog biologizma, koji mesa drustveni
fenomen (podelu rada) i prirodne razlike (razlike prema
polu), krije se poznata ,.seksualisticka" ideologija koja
opravdava drustveni odnos (ugnjetenost zene) razlikom
medu subjektima kojima se odrice drustvena uslovljenost. Svaki biologizam vodi u idealizam i mesa uzroke
i posledice, pripisujuci posledici karakter uzroka; to jos
jednom potvrduje ocenu starih kineskih filozofa da su
biologizam i idealizam reakcionarna misljenja. Ovakva
misao ne objaSiljava niSta; ona je tautoloska: devalviranje zene ima uzrok u obezvredenosti b i t i zena.
Zena je podredena jer ima (ili je preuzimala) nize
i podredenije funkcije i poslove (ne samo kueno·domaee
vee i bioloske, u vezi sa radanjem) kojima su muskarci
(neopravdano) pripisali niZu vrednost, a ona ne vrsi
subalterne poslove zato sto je raspadom matrijarhata,
sirenjem privatne svojine i klasne borbe postala objekt
dominacije i eksploatacije. Engels se ,.ispravlja" tamo
gde se potvrduje i podrzava nauka i istorijsko istrazivanje do danas. zena je zrtva svoje sudbine, a ne drustva
nejednakosti, oskudice i dominacije.
Za razliku od grubog biologizma i antifeminizma,
ova shvatanja ukljucuju i ucesce same zene u igri uspostavljene inferiornosti. Po ,prirodi" smerna, pasivna i
ZaJIVaJna, zena pribvata SVOjU U[Ogu, i cak U njoj uZiVa;
jer joj to omogucuje da se razlikuje, da bude .,druga";
da uJepsava zivot (ne kaie se ciji), posto je ona jedini
i pravi proizvod zivota kao takvog.
�54
Dr JOVAN DORDEVIC
Zahvalnost kao psihicki odnos prati svaki sistem
potcinjavanja; to su zapazili i opisali mnogi pisci22) i
· istrazivali moderni sociolozi,23) ali objasnjenja se gube
iza cesto tacnih analiza i opisa. Zahvalnost nije ni osobenost zene, ni izraz potcinjenosti. Moralno-psiholoski,
ona, kao ponasanje robova (potcinjenih), moze sadriavati ~Jemen;e ~oji proizilaze iz konkretnog boljeg iii hu~aniJeg drzanJa (gospodara) i koji odgovaraju potrebi
IJudskog bica da smanji otullenost, da pril!e sredini u
~oi<:i mo~e ispoljiti svoju Jjudsku potrebu za toplinom
1 pn]ateljstvom sto nastaju kad su mrinje sankcionisan~, pe~spe~tive oslobol!enja daleke, a kultura i svest potcmJ<_mih ~s~e. Na planu Iicnih odnosa ona je rekompenz';~Ja za 1st~ stav drugog za stav izvan granica mazo~
h1zma, ona Je odnos slobodnog osecanja koje vapi za
jednakoscu i dobrotom.
Kao kolektivni fenomen u izrazavanju i ponizenju
potcinjenih (robova, slugu itd.), zahvalnost se hrani vrednostima i uopste ideologijom vladajuCih klasa (cija je
namena i uloga da uvek integriSu sve, a naroCito potCinjene grope u ,sistem"). Svim moguCim kanalima
vlasti i ideologije, od bica do kulture, ova politika mora
da utice na kolektivnu i individualnu psihu izrazenu u
zahv~Ino.~ti i dn!gim prihvatljivim i ,olaksavajucim"
ponasanJima.
•
To se sve odn_osi. na polozaj, odnose i ponasanje
zene. Neosnovano Je, Jer Je nenaucno, antipsiholoski i
apolitickl tvrditi (kao sto cine ne samo pisci sa ideo--teske ,desnice" vee i Marlo, Sartr, S. de Bovuar i dr.) da
je zahvalnost i ceo kompleks onog sto se naziva zenstvenost .P?sl~dica i_!zraz njenog ugrozenog i podrel!enog
polozaJa 1 opreS1Je.
7
·r
li
j
") F!aubert, Trois Contes; Jack London, PriCe sa juinih mora.
~) Penon, La sociologie de la rivolution, Paris, ed. ,Maspero", 1967,
55
ZENSKO PITANJE
Zahvalnost je psihologizovanje jednog vladajuceg
sistema vrednosti politike u drustvu koje proizvodi i
odriava odnose eksploatacije i dominacije. Ona nije stabilna vrednost jer je subjekt osecanja, a ono je, kao
nametnuto, nu.Zno; ona je vrednost kritike koja je, kao
takva, na ivici svog pretvaranja u nezadovoljstvo i pobunu. Kao zahvalnost za trpljenje, i za prihvacenu potcinjenost, ona je elemenat vladajuce ideologije i sredstvo
odriavanja potcinjenosti zene; ukoliko nije posledica
radikalnog negiranja drustvenih odnosa s onu stranu
hijerarhije i iskoriscavanja drugog, iii na individualnom planu, svest o krivoj svesti Ciji su materijalni,
drustveni i politicki osnovi ugrozeni iii se menjaju.
Teorija o zahvalnosti kao privilegiji i ,.preimuCstvu"
zene je sastavni deo biolosko-psiholosklh doktrina koje
isticu da je potCinjeni polozaj zene psiholoski odnos, a
svaki drugi odnos dominacije i eksploatacije materijalno-politicki odnos. U sociolosko-politickom smislu nema ni osnova, ni razloga da se pravi ovak.va diferencijacija, sto bi vodilo u seksisticku ideologiju i u ilu:
ziju da oslobodenje zena nije prvenstveno drustveno 1
politicko pitanje i stvar snaga koje su pozvane da
drustvenim i politickim sredstvima menjaju drustvo (a
time i psihologiju coveka), vee obicnih ubeilivanja i manipulisanja.
4. Kao i u momentu kad su stvorene, taka i docnije
(i danas), Marksove ideje o zeni predstavljaju diskontinuitet sa ovom literaturom zasnovanom na predrasudama, poluistinama i patrijarhatskoj ideologiji.
Marks nije smatrao zenu kao bitan elemenat revoJucionarnog preobraZaja drustva. Ali ona ima znacajno
mesto u njegovoj opstoj revolucionarnoj teoriji, i to
ne samo usled njenog polozaja drustvene grupe koja je,
pod uticajem klasnog drus . · "~ .~vrgnuta svestranom,
c)
vo ,
~
1\;
::>
2,
'
~
4$,
( :.
l.;:: f<W;A C::1 ~I
'/1t~'~IJ ~
•<
'-1 ,...'-./.:
'\.
1 ...
0,: .•
�56
Dr JOVAN BORDEVIC
a ne samo ekonomskom ugnjetavanju. Pored toga,
Marks je u vise mahova dao analizu ne samo politickog
polozaja zene u uslovima drustva u kome je ziveo vee
je utvrdio niz pogleda i istina koje su izmenile celokupnu dotadasnju teorijsku i politicku raspravu o prirodi
"ropstva'~4) Zena i o moguCnostima njihove emancipacije
i koje cine osnovu savremene drustvene nauke u odnosu
na zensko pitanje. Marks je prvi veliki mislilac koji je
zensko pitanje shvatio kao totalno i specificno pitanje,
izraZavajuCi svoje stavove ne samo o nejednakosti, domi·
I
I
naciji, eksploataciji i uopste potcinjavanju i unizavanju
Zena u klasniril druStvima, veC i o suStini odnosa izme·
du !flUSkaraca i zene i o dubini i znacaju ljubavi.
."1'1arks nije ,izmislio" novu teoriju o Zeni i njenoj
emancipaciji, ali je on utvrdio osnove i dao sadrzaj takvoj teoriji. U toj teoriji nalaze odjeka promene i tekovine u drustvu i ljudskoj misli koje su rezultat drustvene, politicke i intelektualne borbe u periodu od velike
francuske revolucije do sredine XIX veka i docnije. U
tom periodu bio je ostvaren veliki napredak ne samo u
kritici postojeceg drulitva i njegove ideologije vee i u
pogledu poznavanja prethodnih istorijskih formacija.
Pored novih istorijskih i sociololikih otkrica, uspostavljaju se i daju prve rezultate takve nauke kao sto su antropologija i seksualna psihologija. Uporedo s tim, radnicki pokret podize sve viSe radnicku klasu i radne mase
na rang odlucujueeg drustvenog cinioca, koji je sposo~
1
~) Pojedini nauCniCii (i marksisti) ospOTavaju tae::nost ovog izraza,
~!i&.Cl .s. pravom ~a Zene nisu klasa i clii. se njihov polofaj ne mo:Ze
lZJednaCiti .s poloZ~Jem robov~ ..&!"~ks, a naroCito Engels, pojmu ropstvo
Zen~ n~ daJU znaCaJ nauCne ~efiUICIJe. ctrWtveno-ekonomskog poloiaja Zene u
kapt~zmu, vee ~e sluie JednOm figurom da bi istakli kako vBestranu
p~tC!DJt:nost ~ko 1 «?tud:t;nost .Zene od njenog lju~~kog biCa. Neosnovano je
!IliUJ.~DJe da Je ova] po]am tzazVaO po]avu teon]e a .,bocbi polova" kao
J.StonJs~om zak.onu: ~vaka revolucija XX veka preuzima iz marksizma svoj
govor 1 verbahzam 1 ne osporava, vee potvrduje ulogu i znaCaj kJasne
borbe kao motornu snagu istor.ije.
2ENSKO PITANJE
57
ban ne samo da rulii rezim represije vee i da ukaze na
nove drustvene alternative. Takav pokret je neizbezno
morao imati svoje poglede na drustveni i ljudski razvitak i svoje odgovore za zivotna pitanja drulitva i coveka.
Kao i svaki stvarni politicko·idejni pokret jedne
klase iii ljudske grupe koja hoce da menja svet i sebe u
njemu, pokret radnicke klase je imao potrebu da odredi
svoja resenja za ova pitanja, suprotstavljajuei se shvatanjima i idejama vladajuce burlioazije, i da, preduzimajuCi njen izazov nastoji da ga zameni svojim novim i
radikalnim izazovom. U takvim uslovima i odgovarajucim zahtevima radnicke klase celokupnog socijalistickog pokreta njihovi su vodeCi teoreticari, i originalni
i odgovorni ideolozi, Marks i Engels formulisali kako
svoju oplitu teoriju 0 oslobodenju radnicke klase i coveka tako u njenom okviru, a delimicno i preko toga,
teoriju o zeni i njenoj emancipaciji. Oni nisu filozofirali o Zeni, veC su je uveli u proces promene stvarnosti i njenog sopstvenog oslobodenja; a pre svega
su dali teorijske elemente da se shvati zena po onom
lito je bila, lito danas jeste i sto moze biti na putu opSte i svoje emancipacije.
Pri tome su neosporne tri cinjenice: a) ova teorija
izraliava drustvenu i idejnu situaciju u kojoj je stvarana, tako da osnovni problemi i resenja koja ona, u
radovima Marksa i Engelsa obuhvata, proizilaze iz posebnog iskustva kapitalizma XIX veka i njegovih efekatana zene svih klasa; b) marksisticka teorija o emancipaciji zena je neodvojiva od njegove oplite drulitven~
-politicke teorije, odnosno od celine i jedinstva teorije
Marksa i Engelsa; c) ova teorija o zenama po mnogim.
svojim idejama predstavlja nastavak, ali i prevazila- ·.
zenje prvih originalnih i velikih ideja o zeni i njenom
oslobodenju koje su nastale u revoluciji XVIII i XIX
�58
/
Dr JOVAN DORDEVIC
veka, u ideologiji romantizma i narocito u delima utopij, skog socijalizma. U nekim pitanjima ona nasi tragove
ovih prihvacenih ideja, narocito onih koje je izrazio jedan od najinventivnijih ,femiriistiCkih" filozofa, raspevani i ponekad konfuzni $arl Furije- istovremeno moderni dijalektiCar i vizionar, sa Hegelom, NiCeom i naravno, Marksom, kreator modernosti savremenog doba.
Sve avo Cini prirodnom i realnom osnovnu Cinjenicu
da su Marks i Engels postavili sociolosko-idejnu osnovu,
teorijsku cvrstinu i politicku usmerenost teoriji o zeni
u celini, a narocito u pogledu uslova i oblika represije
koju trpi i puteva njene moguce emancipacije.
~ Od tog vremena je revolucionarna i teorijska rasprava· o Zeni uSia u nauCnu raspravu o saznatim i pravim
pitanjima; raspravu koja se oslobada ne samo tradicoinalistickih i zaostalih shvatanja vladajucih klasa i
,mahizma" veC i romantiCarske retorike utopijskog socijalizma i blafene naivnosti verskih pridika o jednakosti .,boZijih stvorenja".
5. Marks i Engels su smatrali da je zensko pitanje
izuzetno sloZeno i znaCajno i zato su ga postavljali i nastojali da re.Se pod svim, u to vreme moguCim, uglovima
posmatranja istorije i prakse, i pokazali su, i na ovom
polju znanja i istrafivanja, svoju spremnost da dopune
i isprave svoja ranija gledista kad su ostvarena nova
otkriCa i utvrdene nove Cinjenice. U tome se oni razlikuju ne samo od niza nauC.nika tog vremena veC i od
"'11'bjedinih docnijih .,marksista" (zbog kojih je Marks bio
prinuden da se ograduje da ,,nije marksist"). U pogledu
na teorijsko raspravljanje o zenama, Marks i Engels su
hili ispred tog (svog) vremena, obuhvatajuCi teorijski
smisao i vid ove stvarnosti koji su pripadali aktuelnom
i buducem.
59
2ENSKO PITANJE
Njihovi stavovi i zakljucci nisu iscrpm 1 definitivni i kad bi se taka shvatili, oni bi se stavljali izvan
okvira svoje epohe, Sto oni izriCito nisu ni hteli, ni mogli.
Ne smanjuje se neiscrpna i nezamenljiva vrednost njiM
hovih ideja, njihovih doprinosa definisanju i resavanju
zenskog pitanja kad se utvrdi da su njihove misli neodvojive od vremena u kome su Ziveli i mislili, kao i od
njihovog socijalnog i muskog statusa. To ne znaci da
bi drugi, pa ni Zene, u tim uslovima mogli iCi dalje i
dublje u teorijskom doprinosu. Oni su ti koji su omogucili da se danas i sutra ide dalje i postavljaju i
resavaju problemi zena i da se stvara jedna teorija 0
Zeni. Ta teorija je joS uvek istorija i sveZanj usmerenih
i usmeravajucih ideja, sto je osobenost svake teorije
koja nas priblizava istini i stvarnosti.
Niko do danas nije otiSao dalje od Marksa u definisanju sustine zenskog pitanja. Osnovne postavke ove
teorije su sledece. Covek je deo prirode i prirodno
biCe, a istovremeno i ,.predstavnik svoje vrste".
Ljudska priroda nije nesto sto je usadeno u coveku; on
ima prirodne apetite i teznje, ali nacin na koji ih zado·
voljava je uslovljen druStvenom i ekonomskom revolucijom koja ukljucuje umerenost i moral. Kad covek
smatra zenu kao roba, iii iskljucivo kao licnost koja
treba da mu sprema hranu, on se odrice jednog dela
svojih sposobnosti da ostvaruje svoju prirodu kao
drustveno bice. Privlacnost medu polvima nije nesto
-sto je ·data po prirodi. Licna svest o drugom polu je
jedno istorijsko ostvarivanje, prilog coveka u stvaranjti
sopstvene prirode. Shvatajuci zenu kao ljudsko bice
koja ima razlicitu svest, covek cini korak napred prema
jednoj potrebi koja .,nije prirodna".odnosno bioloska;
vee prirodna .,ljudskoj prirodi".25)
25 ) K. Marks, Ekonomsko-filozofski rukopisi, Rani
Zagreb, 1961, str. 241.
~radovi,
,.Naprijed",
�Dr JOVAN
60
/
BORDEVI~
2ENSKO PITANJB \
61
'
SledeCi poznatu Furijeovu misao, Marks je, isto
tako, u drustvenom statusu zene nalazio istorijsko merilo sposobnosti ljudskih bica da postanu svesni svoje
okoline i da je savladuju; meru drustvenog pokreta koji vodi iz nufnosti u slobodu. Ali, za razliku od FurijeaJ
on istice da su postojeCi odnosi medu ljudskim bicima
jedna vrsta ,odstupanja" u odnosu na prirodu i na
druge. Ljudski sastav coveka je postao animalan, a
njegov animalni sastav se humanizovao. covek je po·
stao uglavnom ,stomak i apstraktna aktivnost". Njegove prirodne funkcije (kao sto je produzenje vrste,
prokreacije) su animalne, a ne ljudske. Polozaj zene
odr,azava ovu deformaciju ljudskih bica.••)
· ¥arks je isticao naCin na koji !judi mogu da pre·
vazidu otudenje u drustvenim odnosima. Tradicionalna filozofija tu ne poma:le, jer se moze pristupiti
filozofiranju samo polazeCi od perspektive otudenja.
U skladu s tim, koncepcija o zeni u takvoj filozofiji
nije niSta drugo do projekcija unutrasnje podele filozofa. Sposobnost poimanja, upravljanja i stvaranja mora se izraziti prakticnom aktivnoscu sa ciljem
da se svet promeni. Ako toga nema, covek se ograniCava na komentarisanje svoje sopstvene nesposobno~
sti da shvati. Situacija radnika je opsti izraz ljudskog
otudenja, dok je odnos izmedu zene i muskarca u najopstijem vidu prostitucija, koja je opet poseban oblik
univerzalne prostitucije radnika. Jedno komunisticko
drustvo moze da ucini kraj ovome stanju.27)
- - Razvijajuci ove opste filozofsko-antropoloske ideje,
Marks ne odvaja zenu od svoje definicije ljudskog bica.
Ali je ona - u ovom periodu razvitka njegove teorije o
") Ekonomsko-filozO<fski rukopi\Si, Rani radovi, ,Naprijed", Zagreb,
1961, sbr. 240.
H)
lsto.
zeni - jos uvek onaj ,drugi", elemenat spoljnog sveta
kakvog poima i kontrolise covek, tacnije muskarac. Zena
jos uvek nije drustvena grupa u pokretu u kome stice i
koristi svest o sebi; ona je pre reprezentativni simbol
coveka (tacnije muskog ljudskog bica) u njegovom odnosu sa prirodom. Ali, zena je u mogucnosti da postane
autonomno i svojstveno ljudsko bice u komunizmu, kada ce, oslobadajuCi se svih otudenosti koje je podnosila,
uspeti da prisvoji autenticnu ljudsku prirodu.
To je u skladu sa Marksovim glediStem po kome
oslobodenje zene od ekonomske zavisnosti, od koje ona
pati u reZimu privatne svojine, otvara vrata za istorijske
ljudske odnose. Ali, suprotno ,vulgarnom komunizmu",
Marks je ostro odbacio tzv. ,ideju" o zeni ,kao zajedniC.koj svojini". U sluCaju ,.kornunizma", kaZe Marks,
javna svojina bi zamenila privatnu svojinu, a u jednoj
i drugoj situaciji zena bi se nasla iskljucena iz ljudskog
razvitka.
Engels je tu ideju jos naglasenije izrazio u svom
radu Principi koinunizma (koji je poslufio kao prva
sldca ,Komunistickog manifesta" od 1847. godine), na·
vodeci da ,komunisticko drustvo, umesto da uvodi zajedniCku svojinu Zena, ukida je".
U istom radu Engels polemise sa tvrdenjem tadasnjih i docnijih (danasnjih) ,kriticara", odnosno neprijatelja komunizma, po kome komunizam vodi u ,zajedniCku svojinu Zena". Sa njemu svojstvenom logikom,
on objaSnjava poreklo ovog tobo.Znjeg i licemernog 11 uZa~
savanja" dobromisleCih" duhova, U.Zasavanja" koje u
periodima misaonog mraka i lazi (kao sto je to nedavno
predstavljao nacional-socijalizam) ispunjava svu ,kri·
tiku" marksizma i socijalizma. Bur.Zuj nalazi u Zeni obiC~,
no sredstvo za proizvOdnju. On je 0bave.Sten" da sred~
stva za proizvodnju treba da budu koriscena zajednicki
11
11
11
�62
Dr JOVAN BORDEVIC
od proizvodaca i dolazi do logicnog zakljucka da ee ova
zajednicka svojina neizbezno pogoditi zene. Ali, zakljucuje Engels, stvarni cilj komunizma je ukidanje statusa
zene koji od nje cini obicno sredstvo za proizvodnju.28)
Prihvatajuei ovu misao, Marks i Engels su u KomunistiCkom manifestu izneli joS neke argumente o odnosu
novog drustva (komunizma), prema zeni koji danas cine
osnovne pojmove i elemente u analizi Zenskog pitanja.
Oni isticu da se u postojeeem budoaskom drustvu muskarac sluzi svim zenama kao objektima i smatra zenu
kao svoju svojinu.
Od posebnog su interesa za svestrano poimanje zensk'!1>: pitanja i drustvene i licne situacije zene karakteristicne' Marksove analize Pariskih misterija, poznatog populistickog pisca tog vremena Evzen Sia (u Svetoj porodici). On istiCe jos uvek rasirenu pojavu poznate hipokrizije onih koji hoee da pojedinu zenu .,spasavaju" i
da se prema njoj odnose ,plemenito", au stvari podrZavaju (iii su nesposobni da shvate) mehanizam pomoeu
kojeg se zena eksploatiSe. Pojedinacna humanost, koja
ne dira u opstu nehumanost, nije radikalan akt, vee
povremena ,sentimentalnost" ill traZenje alibija za
stvarno ucestvovanje U nehumanosti. U OVOID pogJedu
ima viSe radikalizma i realizma odgovor koji daje jedna
javna Zena nplemenit01n gospodinu" koji joj savetl\je
da postane ,poStena Zena" (i koji u istom radu pominje
Marks): .,Postena, prema kome hoeete da budem po~na?"
6. Ovu teoriju (ideje) o zeni razvijaju Marks i Engels u Nemackoj ideologiji (1845-1846. godiiie). Na sirem planu nego ranije, oni utvrduju druStveni status Zene i uopste drustveni polozaj zene, i to prvenstveno u
28)
Principes du Communisme, Paris., ed. Socialis, 1:%2.
tENSKO PITANJB
(
63
funkciji materijalnih preobraiaja osnove drustva i promena u druStvenim odnosima, ukljuCujuCi tu i seksualne,
moraine i duhovne odnose. S druge strane, oni razvijaju
vee poznatu Marksovu naucnu hipotezu (do danas ne·
oborivu) da odnos ljudskih bica sa prirodom ne utice
samo na njihovu sopstvenu prirodu vee ina prirodu
njihovih medusobnih odnosa. Iz tog proizilazi da se sirina promene sto je covek moze u toku istorije ostvariti u odnosu na prirodu odra.Zava u naCinu na koji on
ima svest o drugim ljudskim biCima. Iz ove svesti se
rada .,udruiivanje" (asocijacija) koja rada podelu rada,
koja opet u pocetku nije nista drugo do .,podela rada u
polnom aktu". Ovde se uvodi razlikovanje koje ce doc,
nije predstavljati teorijsku kicmu Engelsovog Porekla
porodice, svojine i drzave i njegove podele rada koja se
zasniva na polu i prirodnim dispozicijama, s jedne strane i na svojini s druge strane. Dalji zakljucak iz ovog
razlikovanja, koje izriCito Cine oba pisca, jeste da je za
proucavanje drustvenih odnosa i shvatanje polozaja coveka, a time i zene, znacajna reprodukcija koliko i produkcija.29)
7. Dva su jos istaknuta marksisticka teoreticara po·
kazivala interes za zensko pitanje, dajuCi svoj doprinos
potvrdi, razvijanju i konkretizovanju Marksovih osnov·
nih postavki o zeni, njenom statusu i oslobodenju. To
su, i na odredenom nivou, Lenjin i Bebel. (Ali, i drugi
marksistiCki teoretiCari, od E. Marksa, Lafarga, Geda,
Kauckog i Roze Luksemburg do Gramsija i Mao Ce
Tunga, nisu zapostavljali i Zenu i njene probleme, na~
rocito u okviru svojih drustveno-politickih shvatanja i
pogleda).
2
~)
NemaCka ideologija,
,Kultura", Beograd, 1964.
�,,,
j·······
64
Dr JOVAN OORDEVIC
Lenjin piSe o zenskom problemu uglavnom posle
, pobedonosne oktobarske revolucije, kad se ono pojavljuje kao konkretno zivotno pitanje novog drustva koje
proizilazi iz utrobe jednog zaostalog i patrijarhalnog,
pretezno seljackog i patrijarhatskog drustva ukrucenog
u poznatu strukturu zasnovanu na principu muske hije·
rarhije: bog, car, otac, muZ.
Kao i u drugim oblastima u kojima je mislio i stvarao, Lenjin je u odnosu na Zenu ostao verni i samostalni ucenik Marksa i Engelsa, ali i originalni i smeli
nastavljac njihovih ideja i shvatanja. S obzirom na vre·
me i uslove u kojima je mislio i stvarao, i odgovarajuCi
na. drustvena pitanja koje je postavljalo novo drustvo
kGjf je nastajalo iz starog, Lenjin se posebno interesovao za postojeci i mognci oanos izmedu stanja proizvod.nih snaga i novih oblika svojine i polozaja zene, za problem mesta i uloge zene u partijskoj organizaciji i politickom zivotu, a pre svega za oslobodenje zene-radnice , .
od dosade i trivijalnosti rutinskog, domaCinskog i ku·
Cevnog rada, najzad, i za nevi odnos izmed:u muSkarca i
zene, ukljucujuCi i problem ljubavi.
U svim ovim shvatanjima Lenjin se ne udaljuje od
poznatih Marksovih, a narocito Engelsovih postavki (iznetih u Poreklu porodice i Polozaju radnicke klase u
Engleskoj, delu koje sadrti izvesne stavove za drustveno
i prakticno resavanje problema i potreba zene-radnice
kao domaCice i majke). Vise od Engelsa, on pokazuje
_Eosebnu osetljivost za oslobodenje zene od ponizavaju~eg tereta sitnih, banalnih i zaglupljujucih poslova oko
odrtavanja domacinstva i porodice. U kritici ovog dra·
sticnog oblika iskoriscavanja i odgovarajuceg ponizavanja zene Lenjin je pokazao posebnu osetljivost za
zivotna i svakodnevna pitanja, predvidajuci i preporucujuci drustevnu akciju u pravcu pomoci zeni da smanji
,.~
ZENSKO PITANJE
65
teret pod kojim stenje, narocito u materijalno i kulturno nerazvijenom druStvu, druStvu optereCenom svim
vrstama zabluda i fanatizma u pogledu odnosa muska·
rac-zena. On je marksist koji je, kao vod prve socijalisticke dr:lave, najviSe ucinio za konkretno oslobodenje
zene i za podizanje svesti sovjetskih zena (i zena uopste),
o njihovom ljudskom bicu, drustvenom znacaju i o
njihovoj politickoj ulozi. Ostvarivanje velikih ideja je
akt njihovog stvaranja i ima ne samo prakticno-kriticku
vee i teorijsku vrednost. To cini da je Lenjin ogromno
zaduZio savremeni socijalisticki pokret oslobodenja :lena i da je znatno obogatio marksizam i u odnosu na
zensko pitanje.
Lenjin je poznati protivnik tzv. slobodne ljubavi,
koja je cesto pratilac prve faze posle svake revolucije,
ukoliko praksa slobodne ljubavi nije prethodila pripre·
mi same revolucije (sto je Engels tacno zapazio da je
to skoro zakonitost). Iako je po sopstvenom tvrdenju
bio u svom Zivotu i shvatanju ,asket'', Lenjin je izrazio
dve misli koje sui danas poruka svakom pokretu za istinsko oslobodenje zene, kad se taj pokret razlikuje ad anarhizma i kad je svestan opasnosti skretanja u avanturizam i preteranost (ekscese). Na pitanje sta misli a lju·
bavi, koje mu je postavio stari francuski marksista i njegov licni prijatelj sari Rapapor, Lenjin je odgovorio:
,To je privatna stvar koje covek ne moze da se lisava".SO)
Na drugom mestu, poznata Lenjinova formula o casi
vade (izrecena u razgovoru sa Klarom Cetkin) sadr:li
stav o ljubavi kao a duboko dozivljenom i osnovnom
odnosu Zene i muSkarca.
10) Na franouskom jez:i:ku Lenjin je to izrazio i~m :reCi: ,S'est une·
chose privee dont on ne doit pas se privoc". Ovaj c1tat je autor dobio od
Rapapora u jednom usmenom razgovoru s njim.
�Dr JOVAN fJORDEVIC
66
8. Bebelovo delo Zena i socijalizam imalo je veliki
odjek na socijalisticki feministicki pokret, doprinoseci
·da se iz zabarava izvuCe ,Zensko pitanje" i da se Cak u
program nemacke socijalisticke partije krajem XIX veka unese zahtev o jednakim pravima muSkarca i Zene.
Zabtev koji je narocito isticao Engels i poddavale
Marksove kceri, Eleonora i Laura Marks (posebno poli. ticki angazovane).
Bebel je istakao dva osnovna shvatanja koja ce i
danas imati odjek u socijalistickom pokretu za oslobodenje zena: a) oslobodenje zena je neodvojivo od oslobodenja svih ljudskih bica od .,ugnjetavanja, eksploatacij~, nuZnasti i bede" u svim oblastima; b) Zenska pitanje· nije niSta drugo do vid socijalnog pitanja i oba su
nera.ZluCiva povezana i samo zajedno mogu naCi konaCno
reSenje.
PalazeCi ad toga, istiCe da se neophodni uslovi za
oslobodenje Zene nalaze u tzv. ,komunalizaciji"31) damacih poslova, tj. u osnivanju ustanova za cuvanje dece i
pomoC domaCinstvu; a sve to je nemoguCe obezbediti
van ,socijalistiCkog re.Zima". Ista taka, aslobodenje Zene
od eksploatacije i dominacije je u zavisnosti od osnovnog preobra:Zaja drustvene strukture (kapitalisticke).
Bebel je smatrao, kao i Engels, da potcinjenost
Zene ne poCinje sa kapitalizmom, jer je oseCanje inferiornosti dubaka usadeno u Zensku duSu'' i da se ono
izra.Zava na podruCjima u kajima se navike i priroda
mesaju do tog stepena da se izjednacavaju... zena je bi·
'Tlf, pise on, robinja pre no sto je ropstvo pronadeno".••)
Kao i Engels, on je smatrao da se oslobodenje zene
11
11) Izraz koji su socijalisti, naroC:ito posle Pariske komune, upotrebljavali za proces koji danas oznaCavamo terminom .,podru?itvljenje".
a~)
Bebel, Socijaliz.am i tene,
,Rad"~
Beogmd, 1909, str. 1.
ZBNSKa PITANJB
67
ne maZe izvrSiti samo putem revolucije: ona je tek
pocetak jednog dugog procesa emancipacije.
Pored ovih teorijskih stavova, Bebel nije otklanjao
moguCnost promena i u kraCem raku i nije izbegavao
da prizna mogucnost konkretnih sukoba izmedu .,zena
i ljudi" (kaa i svi pisci tog vremena, a i danas, on upotrebljava rec .,covek" za muski pol), ne samo u kapitalizmu veC i u socijalizmu. On je istovremeno otvoreno
naglasavao da je zena dvostruko eksploatisana: od stra·
ne kapitalizma i jedne specificne situacije podredenosti
koju je uslovio istorijski i moralni razvitak drustva. u
svim prethodnim etapama. On ujedno prihvata radikal·
nu tradiciju, pozivajuci potcinjene zene da neumorno
rade na svom sopstvenom oslobodenju, jer ,kaa Sto se
ne mogu interesi radnika izjednaCiti sa interesima gazda", taka ni ,Jnteresi Zene ne mogu se potpuno ukljuCiti
u interese muSkaraca". Ali za razliku od niza radikalnih
i socijalistiCkih mislilaca, ukljuCujuCi i Zene-revolucionare (kao sto su Meri Volkokraft i fantasticna i umna francuskinja Flora Tristan)38) koje su smatrale da zene treba
da Cekaju da se muSkarci odluCe da pokrenu njihova
oslobodenje, Bebel je ocenjivao da ima malo izgleda da
se muskarci, kao drustvena grupa, jednog dana odluce
da usvoje ideje .,emancipacije zene". Zasto bi oni to
uCinili, zakljuCuje ovaj skromni i jednostavni mislilac,
kad im zavisnost i podredenost zene u drustvu i porodici neposredno koristi.
Bebelova knjiga nema sjaj smelih i originalnih idejnih varnica Marksa, Engelsa i Lenjina (pa cak i nekih
docnijih marksista i socijalista), ali ona je prva monografija posvecena zeni od jednog socijalistickog borca i
pisca koji nastoji - najvise pod uticajem Engelsa ....;
93)
Bebel, Socijalizam i Zene, ,Rad", Beograd, 1909, str. 1.
�I
I
t
68
Dr JOVAN OORDBVIC
69
.tENSKO PITANJE
da misli marksisticki, realno i jednostavno. To nije obicna vulgarizacija marksistickih i socijalistickih ideja (pre
svega Furijea i F. Tristan), vee pristupacna i sistematizovana obrada problema koji su se postavljali pred
zene, narocito pred zenu radnicu pri · kraju XIX veka.
Inspirisan marksiimom, Bebel je nedvosmisleno potvrdio dve postavke na kojima se zasniva revolucionarni pokret Zena. Nikakav mecena ili ,lju~itelj .Zena" neC~,
i nije u stanju, da se angazuje u borb1 za oslobodenJe
zene. To oslobodenje mora obuhvatiti svest, angafovanost i borbenost samih zena. Revolucija je put za ostvarivanje tog oslobodenja, a to pretpostavlja postojanje
ne_samo odusevljenosti zene vee i socijalisticke vlasti
kofa je spremna i sposobna da zapocne i vodi duboke
drustvene, duhovne i moraine promene. Iako je napadan
i vredan od strane burzoaskog feminizma, Bebel je otvoreno i neposredno u svoje delo uneo izvesne probleme i
zahteve radikalnog feminizma, vezujuCi ih za socijalisticki pokret. Analize, opisi, poruke i osude koje saddi
ovo delo ulaze u antologiju socijalisticke i pretezno
marksisticke misli o problemu zena i nisu izgubili svoju
aktuelnost ni danas.
Iako pod uticajem ideja utopijskog socijalizma,
Bebel i nije nikad napustio kontakt sa proble_mima. svog
vremena i brizljivo se cuvao svakog dogmatiZma 1 ~a~
je cesto prihvatao i razradivao narocito Engelsove n;t•sh.
Engels je s pravom cenio i isticao ove Bebelove kvaht7~e
licnosti i deJa, koje jos uvek ostaje jedina monografi~a
7i-Zenskom pitanju u socijalizmu, iako je u nizu pitanja
zastarela i prevazid:ena docnijim razvitkom znanja i
istorije.
. .
9. Jedno od najznacajnijih otkriea ljudske m1sh
jeste osnovni teorijski koncept marksizma - borba klasa (mada je postojanje klasa i borbe u drustvu utvrdeno
znatno pre Marksa). Ovaj koncept, jos uvek predmet
raznih i razliCitih shvatanja i tumaCenja, doprineo je
da se konstituise istorijska i moderna nauka o drustvu i
Coveku; da se nauCno zasnuje svest Coveka o zakonima
koji vladaju nastankom, evolucijom i protivreCnostima u
istoriji i druStvu, kao i o nosiocima tih procesa, i o predstavama (ideje, teorije) koje se stvaraju u njima i pod
njihovim uticajem. Borba klasa je danas skoro opsteprihvaceno sredstvo saznanja o drustvenom dinamizmu
i borbenoj svesti druStva i Coveka o sebi. To ne znaCi
da nije uvek bilo klasno i ideoloski motivisanih pokusaja da se klasna borba, kao koncept i materijalni princip istorije, ospori i da joj se nad:e zamena. Najpoznatiji
od tih pokusaja su oni koji, prihvatajuci postojanje iii
samu nuZnost borbe za saznanje druStva i njegove nuZne
mutacije, uspostavljaju njene posebne nosioce, kao sto
su rase, nacije, religije, politiCke institucije, pa Cak i
kontinenti. Taka istorija politickih i drustvenih teorija
poznaje ideje o ,borbi rasa ,borbi nacija", ,borbi de·
mokratije i totaliiarizma", o ,borbi kontinenata" itd.
Biologizam i socijalni darvinizarn su najCeSCe ,nauCna"
osnova ovih shvatanja.
Jedna od novih teorija, koje su stvorene na istom
planu, je ona koja se zasniva na konceptu borbe polova;
ova teorija ima pretenzije da proces .emancipacije Zena,
i uopste resavanje slozenih pitanja polozaja i uloge zene
u istoriji i savremenom druStvu, zasnuje na borbi izme·
du zena i muskaraca, da ih time objasni, iii uopste da
ideju o seksualnoj revoluciji izjednaci sa pojmom sa-,
vremene revolucije i da razlike, nejednakosti i sukobe.
medu polovima proglasi za osnovni princip objasnjenja
i pravca promene u drustvu. Teorija o borbi polova ima,
svoje poreklo u platonizmu i svim oblicima misli koji
ljudske odnose svode na biologiju i psihu coveka, a
11
,
!11
�70
Dr JOVAN DORDEVIC
docnije je hranjena narocito idejama Kanta i neokantizma. U svom savremenom vidu teorija o borbi polova
se naslanja na psihoanalizu i sve viSe na jednu vrstu
teorijske simbioze koja se naziva frojdo-marksizam.
Svodeci ljudske (i time drustvene) odnose na seksualne odnose, psihoanaliza je prt1Zila osnovu za dva
simplicisticka zakljucka: a) sama iii samo seksualna
situacija odreduje situaciju Zene ili muSkarca; b) ,uslov"
iii polozaj zene se svodi na njen seksualni us!ov.
.
Teorijska uprostenost i ocigledna apstraktnost ovih
postavki psihoanalize nisu mogle odol~t! _pod priti~kom
teorijske ozbiljnosti i drustv'7'o-pohtiCkog realiZ~~·
mGrrksizma i pod uticajem razv1tka savrernenog knttckog nerva u okviru same psih_oanalize: !zlaz i~ kriz:
hoanalize i potreba da se odrze klasnr 1nteres1 burzoazije u oblasti teorije i politike doveli su do onog po:natog
intelektualno·politickog postupka na osnovu kojeg se
jedna nedovoljna i osporena misao pokuSava ,spasti",
odnosno odrzati naslanjanjem na teoriju koju nastoji
da kritikuje, pa cak i da menja. Tako je nastao kao
savremeni teorijski i ideoloSki ,model": frojdo-m~rk
sizam.
u odnosu na problematiku zene, frojdo-marksizam
pretenduje da dokaie da je (za neke pisce u socijalizmu,
a za druge i u postojecem kapitalistickom drustvu) seksualna revolucija moguca i da ona sama po sebi, i cak
jedino ana, maze dovesti do punog oslobodenja zene.
.....Jil:ojdo-marksizam pozajmljuje pojmove i terminologiju
Diarksizma, dajuCi im Cesto drukCiji smisao, taCnije
prazneci njihov autenticni idejni i politicki saddaj i zamenjujuCi ga pretezno verbalnim i psihofeministickim
sadrzajem. On govori o revoluciji, ali pretezno pod njom
podrazumeva seksualnu revoluciju. On meSa privatnu
svojinu sredstava za proizvodnju sa privatnom svoji-
ps!-
:lBNSKO fiTANJE
71
nom polova. On zamenjuje klasnu borbu borbom polova
iii smatra borbu polova kao neophodni us]ov borbe klasa.
Frojdo-marksizam istice da je zena eksploatisana ad
strane muskog pola kao sto je radnik od kapitaliste. u
usloVima savremenog dmStva, Zenski pol se konstituiSe
u autonomnu ugnjetenu klasu koja se mora osloboditi
od ,muske v!asti". Borba klasa je gigantska i vecita
borba u druStvu koje se ne moZe izraziti u svakodnevnom Zivotu, a pre svega u seksualnom i porodiCnom Zivotu. Borba polova je princip koji je u ovim situacijama
jedino primenljiv. Borba polova dovodi i do solidarnosti polova i uspeva da preovlada nad drustvenim klasama, naroCito u stvarnosti kapitalizma.
Frojdo-marksizam je spoj jednog oblika rasizma i
seksizma sa pseudorevolucionarnim verbalizmom. Njegov program o borbi po!ova klizi od gubitka zdravog
razuma do b!azenog simplicizma preobucenog u marksistiCku frazeologiju, zbunjujuCi meSavinom imitacije i parodije revoluciona;rnih tekstova,34) kao i Cesto komiCnom
naivnoscu.3•) Na teorijskom planu osnovne greske frojdo-marksizma se sastoje u sledecem: u posebnom redukcionizmu Zenskog pitanja na seksualni odnos; u neprirodnom opsesionistickom shvatanju seksualne funkcije;
u neobrazlozenoj konfuziji izmedu jedne socioloske kategorije (klase) i jedne bioloske kategorije (pola); u
neadekvatnoj (naucno i politickoj) upotrebi jednog nauc14
••
) U jedp.oj ,stu?-iji !~sP:irisanoj frojdo-marksizmom stoji: ,.Cela lstoma d? dan3;s )e ,bt~a tstO!J.Ja ~ borba polova, iskorBCeni, podvlaSCeni, ospo:av~t potCmJent 1 • ugnJetem pol moZ~ se osloboditi od pola koji ga
tskonSCava ako u 1sto vreme oslobodt druStvo od ugnjetavanja kapital-fal~sa. Jedan sp~ktar opseda Evropu; spektar feminizma sa falusom
u zubnna, u _pratnJl onog Sto ga podri:ava - ,lezbejstva" Les Temps
modernes, maJ 1974. - les femmes sentetent.
·
15 ) U tefnji da se stvori kulturni ambijent koji se razlikuje od
jeCeg, muSk~g, . predlaZe se promena gramatike: reCi ,muSkeg" roda ( .
l'rancuskom. Jeztku_ kao Sto su krevet, tela, friZider itd.) postaju Zensk
roda;, a pn tom zene treba da se ,oslob()de" .,seksistiCkoa: marksizma"
(Na tstom mestu).
pasty
~
�72
L1:
~
! .!
II
\ '!
i
!.
I
.I'
Dr JOVAN
:BORBBVI~
ZENSKO PITANJE
nog (marksistickog) koncepta - klasne borbe; na svodenja saznanja o kapitalizma, i njegovoj negaciji na probleme sitaacije i oslobodenja zena.
Marksizam ne spori postojanje i mogucnost raznih
oblika borbi (nacionalne, etnicke, kaltame i idejne) i
ne pretendaje da klasna borba konsamira iii zamenjaje
sve istorijske i savremene borbe. To se odnosi i na
,.borbu polova".
Sve ove borbe ljadskih grupa imaja svoje osobenosti i u toku istorije nisu se izra.Zavale na isti naCin.
One nisa bile podredene klasnoj borbi niti sa joj smanjivale istorijski znacaj i politicka efikasnost. Klasna
borba je strukturalna pojava: ona proizilazi iz razlicitog
polol;aja pojedinih grupa a proizvodnim odnosima i protivrecnosti izmeda otadenog rada proizvodaca i kontrole
i prisvajanja aslova i rezaltata njihovog rada od strane
sopstvenika sredstava proizvodnje i rada. Ona je nosilac
promene drustvenih struktara i asmerena je na aspostavljanje drustva bez klasne struktare. Klasna borba
je univerzalni princip; proizilazeCi iz druStveno-ekonomskih, odnosno proizvodnih odnosa koji odgovaraja
odredenom istorijskom nacina proizvodnje, ona obahvata sve sfere saperstrukture drustva: od politike do naake, ideologije i kalture aopste. Ona je istorijski princip koji prati i karakteriSe celokapna istorija k!asnog
drustva, !ito znaci da joj je poznat pocetak i da joj je
predvidljiv kraj.
Sve druge borbe grupa sa funkcionalne, partikalarne i aslovljene klasnom borbom. To se odnosi i na
,borbu polova" koja je u figurativnom smislu borba, i
ne moze se izjednaciti (i pored nastojanja naake i teoreticara ,borbe polova" da ovaj pojam izjednace) sa marksistickim znacenjem pojma borba klasa. U svom realnom i naacnom znacenju borba polova je funkcionalna
73
jer se odnosi na preraspodela mesta a organizaclJl
drustva; ona je partikalama posto ima a vida promena
pojedinih sfera drustvenih odnosa. Klasna borba se odnosi na sve druStvene sfere. ,Borba polova" je druStveno-politicki proces: ona je aslovljena nejednakosca i potcinjenosca jednog pola (zene) i probadenjem svesti te
grape o tom polozaja i mogucnosti da se on promeni.
Ona se ne poklapa sa celokapnom istorijom drustva i
pre je posledica nego azrok drustvenih struktara. Ona
ne resava promene oblika svojine, politicke vlasti i druga centralna pitanja istorije, kao sto je to funkcija
klasne borbe.
Ali borba polova nije ni fiktivna, ni apstraktna, ona
je koncept koji izrazava potrebe jedne ljadske grape
(zena) da se oslobodi podredenosti i poniZenosti celog
ljadskog drustva i da ga acini sto je moguce vise jednakim, solidarnim, humanim i civilizovanim. Onda kad
je akljacena a pokret snaga koje sa sposobne i pozvane
da menjaja stare struktare i kad je, vodena projektom
revolacionisanja postojecih drustvenih i ljadskih odnosa
radi aspostavljanja novih odnosa, lisenih hijerarhije i
vladanja jednih ljadskih bica drugim, ova borba moze
prosiriti, jacati i hamanizovati klasna borba, dodajaci
joj po jedna specificna dimenzija.
To akljacaje polozaj, i alogu zene a istorija klasne
borbe, a ova uloga zavisi ad naCina proizvodnje odnosno
od klase kojoj pripada, a ne od odnosa sa maskim delorn stanovnistva. Ovaj odnos je odreden stapnjem razvitka proizvodnih snaga i ostrinom klasne borbe. Ako
postoji oskadica a proizvodnji osnovnih sredstava za
zivot i (proizvodnja rada mala), i time ostra klasmi
borba, zene iz vladajuCih klasa istovremeno oslobadajti
svoja prokreativnu funkcija (produtenje vrste, odnosno klase) i ogranicavaja je (radi jedinstva domena i ka'
I
�74
I
l.
l
I
Dr JOVAN £10RDEVIC
pitala uopste), a zene iz potlacenih klasa su prinudene
da je suzbijaju, pojacavajuci svoj servilni polozaj u
porodici i domaeinstvu. u obe situacije zena postaje zrtva novog imperativa: demografskog.
Polozaj zene je slozen ne samo zbog njene ekonomske vee i demografske uloge. Ona nije samo radna snaga,
veC ona mora ida rada. Ona je istovremeno produktivna
i reproduktivna snaga. Proizvodni odnosi odreduju octnose reprodukcije. Seksualni odnosi su podredeni u logici klasnih odnosa. Ne samo odnosi vee i seksualno ponasanje se razlikuje prema klasama i u krajnjoj liniji
su klasni odnosi i ponaSanja.
~ Usled ove dvostruko dvostruke funkcije (produktivne ·-;- reproduktivne i autogeneticke, odnosno duplog
radnog vremena) istorija zene bi bila neumoljiva bez
dinamike klasne borbe. Bez klasne borbe ova dvostrana
funkcija bi delovala kao fatalnost i oslobodenje zene bi
bilo blokirano~ kao Sto se i deSavalo u re.Zimima ,klasnog mira", rasizma i patrijarhalnog militarizma. U re.Zimima u kojima je vladala ideologija tzv. tri ,K" i prema
kojoj zena pripada samo crkvi (Kirche), kujni (Kiiche)
i radanju (Kinder).
Ne samo marksizam veC i savremena kritiCka druStvena nauka odbacuje ideju da ce borba klasa da se zameni borbom polova. Iza ove ideje nalazi se uticaj
burzoaske ideologije i kult volontarizma i idealizma (filozofskog) koji karakteriSu srednje klase. Istovremeno
marksisticka kritika prosiruje svoje teorijsko polj~
'1\'lfpste i u odnosu na zene, prevazilazeci izvesna miS!jenja koja se u ime marksizma sire. Suprotno je marksizmu jer ne odgovara iskustvu i razvitku nauke tvrditi:
da je ljubav ekonomskl determinisana i da se subjektivnost podreduje objektivnosti, da seksualni odnosi nemaju svoju istoriju, da zene svoje oslobodenje treba da oce-
ZENSKO PITANJE
75
kuju od muskaraca i od vladajuCih ideologija iii driave,
da borba zena za sopstveno oslobodenje treba da se
podredi klasnoj borbi i da one u njoj nemaju svoje
ravnopravno, ali i nezavisno mesto k~·e im omoguCuje
da njihovo oslobodenje bude i postane njihova sopstvena stvar, da nema bitne razlike izmed \ polova i da se
zena uspostavlja kao ljudsko i drustveno bice kad zauzme muske polozaje.
Sve ove postavke uslovljavaju da se ide dalje u teorijskoj refleksiji o problemu zene koji prevazilazi cinjenicku osnovu od koje polaze. 2ene povlascenih klasa,
pod uticajem ,druStva blagostanja", sve su viSe udaljene
od proizvodnje i - zastupajuCi ideologiju svoje klase
- sve viSe primenjuju maltuzianizam, tj. ukontroliSu"
radanje, Sto znaCi da one sve viSe napuStaju svoju pri·
rodnu funkciju. To je situacija koja istovremeno odvaja Zenu i od sveta proizvodnje, i sveta reprodukcije.
Ni rad, ni deca. Ako je ona jos i naklonjena neradu (u
kuCi) i luksuzu, ona je i nosilac eksploatacije (prema
bracnom drugu koji radi). Ovako ,oslobodena", ona gubi
interes za stvarne ljudske vrednosti i, u uslovima potro~
SaCkog druStva, postaje nuZna komponenta trivijalnosti
i ,lakog Zivota" (dolCe vita). Tako se proces ,oslobocie~
nja" pretvara u novi vid eksploatacije.
Zena je danas u protivreCnoj situaciji. Svaki
korak u njenom oslobod.enju moZe se zavrSiti sa
njenim novim otudenjem. Ukoliko je viSe u situaciji da
bude jednaka kao clan zajednice, utoliko je vise udaljena od pravog proizvodnog rada i svoje prirodne funkcije. Ovde kultura ima viSestranu funkciju. Ona otvara
Zeni nove moguCnosti da uCestvuje i da se ostvaruje;
ona je brani od manipulacija i antikulture. Kultura i slo,
boda su uslovi da zene oslobodenje ne dozivljavaju kao
novo porobljavanje i da same ne porobljavaju drugog.
�1:?
i:
tj
q
II
t
n
·1
; l
II
I
I
I
I
I
\
:tBNSKO PITANJB
Dr JOVAN BORDBVIC
76
Frojdovih) i nametnutih ,falokratskih" zabrana i kompleksa.
Marksisticka politicka misao i pokreti koji su marksistiCki inspirisani istiCu jednostranost abe alternative.
Prva dovodi do toga da se zene pozivaju da napuste
svaku potrebu i zahtev za stvaranjem i usvajanjem specificne svesti i da zapostave cinjenicu postojanja posebne represivnosti u odnosu na Zene. U drugoj alternativi
Zene pretenduju da same mogu osvojiti ,sve i odmah'',
prihvatajuCi da se odvoje od svih oslobodilackib pokreta, naroCito onog koji im je najblizi, od politickog
pokreta radnicke klase, svesno okrecuCi leda cinjenicama da u danasnjem svetu i covek jos nije slobodan, upravo da nisu samo one pod represijom
i dominacijom. Pored jednostr~· ova alternativa
osti
izraiava odsustvo politicke zrel ti ne samo zenskih vee i drugih revolucionarnih p kreta. Nezrelost se
uvek izraiava u zapostavljanju efika osti u korist ideo-·
loskog sektastva i verbalnog ,radikalizma". N eefikasnost jednog revolucionarnog pokreta, koji definisu
i vode jedino muskarci, je isto toliko ocigledna kao
i neefikasnost onog pokreta koji revoluciji daje iskljucivo karakter oslobodenja zena. u oba slucaja misao je
parcijalna, i time netacna, a ideologija politicke prakse
zarobljenik .,specifiCnosti", i time otud:ujuCa.
Oceniti i shvatiti ogranicenost ovih aJternativa je
uslov da se prevazid:u teSkoCe i zabune u savremenom
procesu borbe Zena za oslobocienje, i u naporima napred·
nih demokratskih snaga da se oslobode fetisisticke
misli i zbunjujuce prakse koja ih je zarobljavala i de'
formisaJa.
Ako su zene danas stekle svest o sebi i o svojim pravima, to su postigle zahvaljujuci opstim borbama i idejama druStva u kome Zive i koje je neizbeZno ,muSko"
Ovi pojmovi se reprodukuju i u odnosu na zene
~oje, pod uticajem robne proizvodnje i postojece sociJalne diferencijacije, imaju povlasceni polozaj.
. . Frojd.o-mar~s~zam i sve druge koncepcije voluntanstickog 1 utopiStickog feminizma o ,borbi polova" kao
nov~j ~akonitosti ljudskog drustva su nesposobni da
otknvaJu svu slozenost i protivrecnost procesa oslobodenja zene. To jos jec!nom potvrduje da je istorija i
savremenost zene neodvojiva od shvatanja i uticaja osnovnog razvitka klasa, i klasne borbe.")
10. Sve ?ve teorije iii tendencije za oslobodenje zene
se svode na Jednostavno pitanje koje se izraiava u alter~atirvi_ koja je joS uvek od uticaja ne samo na savremeni
zenslj:I pokret, vee i na politicku praksu, narocito radnickih partija i organizacija.
Prva alternativ~ je: prihvatiti ,mu8ku" definiciju
~og~ zena u revolucwnarnom pokretu i, u ime jedinstva
I ~eh~e. po_kre!~~ zahtevati integraciju Zena, uz prihvata~
nJe cmjemce Iii shvatanja da se ne koristi i ne razvija
inicijativa zena i njihova oslobodena masta.
. ~uprotno ovoj ,integracionistickoj", druga alterna~Iva 3e a~ton.o:nisticka. Ona proklamuje da oslobodenje
zena ~~~e bit~. samo ~~t .samih Zena koje nemaju ,Sta
da tra~e u ,njihovom (tj. muskom) pokretu i da obezbed~';Je svo~ socijalnog i ljudskog ,ja" zene mogu obezbed.Iti same I autonomno. U krajnjoj varijanti ove alternativ~, sa nervoz?m i ubecienjem, pojedine Zene-pisci
..JiiQdaJU da se ovaJ autonomni dinamizam ima zasnivati
na osporavanju i rusenju mahistickih tabua (pre svega
k
ae~~ufno je naglasiti nerazorivu vezu izmed:u situacije Zene kao Ijud-
va
77
.
s Gg b1 1. Cl~na druStva i privatne svojine. Na taj
~ seLendejs.ohdariSe~o s . burZoaskim pokretom u korist
naCin sigurni smo
oslobodenja Zene",
mova m1sao. Je o~~ova z~ ocenu sawemenih polcreta za oslo-b(Leode~Je Zene, k~ L. ra:mJth (,s1fraZetskih" i
uopSte feministiCkih).
nJm, 0 emanczpacm terze, Moskva 11954).
)
�Dr JOVAN DORDEVIC
78
druStvo. Aka su one revolucionarne to sve ne bi bilo
.moguce bez proslih i sadasnjib revo!ucija. To sve uslovljava i sadasnje, i buduce borbe zene za emancipaciju.
One ispadaju iz istorije aka se izdvajaju i ne shvate celinu revolucionarnog preobra.Zaja savremenog druStva.
Ali i ovaj preobraiiaj ne maze biti celovit i efikasan aka
se zene guraju u drugi plan, a jos manje u ,zadnje dvoriSte" istorije i revolucije koja se priprema za stvaranje
jedne nove civilizacije, civilizacije koja jedino maZe biti
socijalisticka i komunisticka.
11. Jedan ad osnovnib problema situacije i uloge
zene jeste zenskost; zenskost je opredeljenje njenog
biJ;a. zenskost je preteino (u oCima muskarca) prosla
kr-oz tri etape: zenskost shvacena i podneta .kao hendikep! Zenskost osakaCena u muSkom .,modelu" - u ime ·
jednakosti; Zenskost kao osobenost zahtevana i kao
Zenstvd u ime specifiCnosti .zene.
Ove tri etape izraZavaju osnovne faze u razvitku
zenskog pokreta i u filozofiji feminizma. Prva je najdu:Za i ana uopsteno traje od prve svesti o diferencijaciji
bica razlidtog pola do danas; u pojedinacnom smislu
ana se zavrsava kad pocinje opstepoliticka konfrontacija zena u odnosu na drustveni i politiCki monopol
muskaraca. Ali, u drustveno·politickom znacaju, zenskost
u ovoj etapi, tj. i kad je shvacena kao izraz inferiornosti
iii hendikep, drustvo istiCe zenu kao subjekat, kao kvali·
tet Zivota; ona je osnova rad:anja i razvitka svake Zene
kao osnovnog ljudskog bica. Ova svest otvara period
~vremene borbe za :Zenska prava i Zensko oslobodenje
koje nasi protivrecnosti i apstraktnosti.
Definisanje zenskog pitanja i zene u odnosu na
ono i onog Sto je osporava, tj. u odnosu na muSkost i
muskarca, nastaje u ovoj etapi i ima razlidte oblike u
docnijim.
1
:tENSKO PITANJE
79
U ovoj prvoj etapi postoji pobuna iii samozadovoljstvo Zene Sto nije muSkarac, iii u muSkoj situaciji.
U drugoj etapi zenskost se negira da bi se izjednacila
sa situacijom muSkarca. Ovu etapu karakteriSe: muSkobanjost kao oblik zenskosti, uz seksualnu neutralnost iii
heteronomnost. Zena tra.Zi svoj identitet u izjednaCavanju sa muskarcem. Ona vidi mogucnost f~kosti u
izjednacenju sa drugim polorn.
Treca faza (u nacelu) polazi od principa: je akost
ali razlicitost. U savrernenoj ideologij( zenskog pokreta
ana podrazumeva dva pravca. Prema jednom, jednakost
se ne odvaja od specificnosti i vodi u okviru istog pola
u negiranje drugog pola i naglasavanje prava na ljubav
sa is tim (istom); u Iezbijanstvo u kame se manifestuje
jednakost i specifiCnost. Dru.gi pravac se izra.Zava u
stavu Zene: "o mojoj Zenstvenosti nemam ,kompleksa11 •
Ni superiornosti ni inferiornosti. Ni jednakosti. Ono
do cega ddim je: razlicitost. Ove dve poslednje teze
u shvatanju Zenstvenosti, odnosno Zene, obuhvataju osnovna pitanja savremene problematike Zene: One su
elemenat ideologije radikalnog zenskog pokreta (na Za·
padu) i cine idejni supstrat realne svesti 0 zenskom
pitanju.
Teorijsko preirnucstvo drugog pravca trece etape
lezi u odstranjivanju vestacke i apstraktne podele izmedu pojma Zene, Zenskosti i Zenstva, i u potvrdi Zene
kao ljudskog bica koje je proizvod sopstvene istovremene bioloske i socijalne evolucije. On je i prilog dija·
lektickom marksistickom pojmu 0 zeni i njenorn znacajnorn mestu u istoriji i danas. On pretpostavlja kritiku
tradicionalnih i preteZno "mahistiCkih" predstava i simbolizma o Zeni i Zenskosti koji se nameCu .Zeni i koji je :
vracaju u nejednakost i podredenost u mekanoj vodi ,
razumevanja i simpatija. On obuhvata jedan novi zabtev
�Dr JOVAN DORDBVIC
80
?
I
I
l
da Zena prevazide svako podra.Zavanje, svaki mimizis,
odbacujuCi ga kao zensku apaticnost; i potrebu da ~ena
stvori svoj stil narocito u misli i govoru kao doprm?~
jednoj sveobubvatnoj misli koja ce la~se obuhvat1ti
,sve", Sta viSe celu istinu. To sve dovodt .~o osn.ovnog
postulata: oslobodenje zene se ne sasto)l u nJen~m
oslobodenju od Zenskosti, veC u njenom. ostvare:r:J~,
tj. u uslovima da ona postaneJ svestrano ljuds~o biC_e,
a time da bude zena, zensko i zenstveno bez 1kakvib
kompleksa i osecanja krivice.
.
Problem oslobodenja zene se ne resava ~erbalm'?
radikalizmom ill humanistickim protestima, a JOS manJe
njenom depersonalizacijom i defeminizacijom. Ov~ oslo~ctenje podrazumeva ~ako r:;>dikalno osp_oravanJe. poIozaja zene i drustva koJe odrzava prak~u 1 shva~anJe ~
•
ze m· kao niZem i ,,ropskom biC.u, taka 1 revoluctonarrn
.
.,
.
pokret koji ukljucuje zenu kao jednako b1ce, spremno 1
sposobno da stvara ne samo Zi.~ot veC i ~?vi Zi~ot, kao
svojstveno i jednako Ijudsko biCe. Unosec1 ~ l~J pokret
uspomenu na ugnjetavanje koje jos uve~ t;aJe 1 potrebu
da voli i stvara novi Zivot, uloga Zena Je 1 per se revolucionarna.
.
..
Bez shvatanja ovib faza u odnosu na poJarn ze~stve
nosti i odnos Zene prema sebi i d~gima, ~e maze se
pratiti i oceniti duga borba zen_a za IJudska 1 _gractans~a
prava i za njihovo oslobodenJe: Ta b'?rba .'~a s~OJU
istoriju koja je kao svaka drustvena 1 polltlc~a 1Storija ispunjena uspesima i porazima: napretko~ 1 vr:'canl.ima unazad · ogranicavana i podsticana u zav1snost1 od
'
.
druStvenog sistema i vremena u kame Je. vod ena, k ~o
i u funkciji odnosa izmedu demokratskih, revoluciOnarnib, konzervativnih i reakcionarnib_ k~asa i_ grupa. Ta
istorija je istakla mnoge zene k~o m1shoce. 1_ v_ode pokreta, ali i niz muskaraca, kOJ1 SU shvat1h 1 danas
11
.ZENSKO PITANJE
81
shvataju da je oslobodenje zene uslov i njihovog oslobodenja, a narocito njibovog dostojanstva. Niko se ne
moze pozivati na licno dostojanstvo dok postoje grupe
i pojedinci koji su podredeni i poniZeni. To su istak!i
narocito Furije, Marks i Lenjin.
12. Marks i Engels nemaju svoju razvijenu teoriju
o seksualnim odnosima i o ljubavi uopste. To je dovelo
do tvrdenja da je ovim zivotnim problemima zene, i coveka uopSte, marksizam ostao na pozicijama tradiciona~
Jistiokib miS!jenja i pdmarne psibologije iii da ih je
podredio ekonomskim iii socijalnim problemima. Ne
moze se sporiti da su u Marksovom i Engelsovom delu
sadrZane neke od osnovnih ideja i o ,prirodnim" od~
nosima izmedu Zene i muSkarca, podrazumevajuCi tu
stav!janje ljubavi u centar tib odnosa. U ovim pitanjima,
kao i u drugim konkretnim, oni su bill vrlo obazrivi u
predvidanju i izbegavali su da predla2:u utopijske seme.
Ali, istovremeno se u njihovim tekstovima nalaze izri~
cite napomene i primedbe 0 seksualnim odnosima i ljubavi, kako u kapitalizmu i pre njega tako i u odnosu na
projektovano socijalisticko drustvo i na komunizam.
Marks i Engels su, u ime jednog viSeg i stvarnijeg
ljudskog koncepta o odnosima izmedu ljudskih bica,
smatrali da se u njibovo vreme brak (i uopste seksualni
i ljudski odnosi) podreduju vladajucim drustveno-ekonomskim odnosima, a u prvom redu tipu svojine, orga~
nizaciji rada i robno~novCanim odnosi,ma. IstiCuCi da u
ovim odnosima ekonomske i politicke institucije imaju
presudniji wticaj od spontanih ljudskib osecanja, oni su
dolazili do zakljucka o degradiranju, pa Cak i prostitu;
isanju ovih odnosa, posebno ljubavi, i narocito u kapitalizmu.
Pored toga, oni su pisali u mladosti i ljubavne poeme obojene romanticarskim zanosom. Marks je, ,pre
�82
Dr JOVAN
BORDEVI~
bralka ,sa fleni, slao SVOJOJ voljenoj knjige ljubavne
· poezije, a pisao joj docnije pasionirana ljubavna pisma, od kojih je jedno sacuvano (i danas objavljeno
na mnogim jezicima i u nas.3') Engels je bio pun divljenja za engleskog romanticnog pesnika selija, a namcito za njegove Jjubavne pesme. Njihov licni zivot
je bio po formi razlicit. Marks je imao -solidan brak,
ali je imao i va.nbracnog sina Frederika. Engels je ziveo u slobodnoj zajednioi 'Sa Meri Berns, a zaJtim, posle njene smrti, sa njenom sestrom. Obe su bile irske
mdnice i ubedene republikanke, dok je Marl<sova zena
iz imucne plemiCke porodice.
~ Ma~ksov i Engelsov teorijski ,stav u odnosu na ljuba'l' odgovara grckoj koncepciji i praksi ljubavi. Sustinu te antibudoaske koncepcije predstavlja shvatanje
o mogucnosti potpunog i slobodnog ostvarivanja i manifestovanja ljudskog bica, ukljuoujuCi i zadovoljenje
svih njegovih potreba i zelja. Oni nisu zapostavljali
sel<sualne odnose i ljubav iz ovih zelja i potreba, ali su
posebno isticali druStveno i idejno-<IIloralno stanje
drustva koje je pretposta,ka da se ove potrebe osete
i ove zelje izraze. U skladu s tim, oni su se vise bavili
pitanjem kad i pod kojim uslovima seksualni odnosi
postaju izraz bogatstva ljudske licnosti, a ljubav njihov
osnov i vrhovni izraz, nego u Cemu Ce se oni sastojati i
kako ispoljavati u jednom drustvu koje ce biti oslobodeno ekonomskih prinuda i -svih oblika otudenja ljud-skih odnosa.
Ali, Marks i Engels su istovremeno odbacivali svodenje ljubavi na ekonomizam i socijalnu uslovljenost,
kao sto su se protivili idealizaciji i kultu zene (sa prateCim sentimentalnostima i mmantizmom iii izjednaar) V. .,Prllog" u ovoj knjizj, str . .245.
I<'
ZBNSKO PITANJE.
83
cavanjem seksualnih odnosa s fiziokim aktom). U Svetoj porodici Marl<s predstavlja ljubav kao bitan elemenat ispoljavanja i ostvarivanja Ijudske licnosti. Preva~ilazeCi s~e ranije i savremene 1teorije o ljubavi, Mwks
IZraZava 1 sl_edeCu misao: ,Ljubav je prvo iskustvo
koje omogucava coveku da veruje o postojanju objektivno~ sveta izvan njega.SS) Moderno je i njegovo osporavanJe tvrdenja svih onih ·koji u svojim filozofskim
Hi ·knjiZevnim delima ispoljavaju ,suvereni intelektu·
alisti6ki prezir" prema ljubavi, posto time, pise Marks,
,odbacuju ·sve Sto Zivi, sve Sto je neposredno, celokup~
no culno iskustvo, celokupno istinsko iskustvo 0 kome
se u pocetku ne zna odakle polazi i kuda vodi".39)
M~r":_s i, posle njega, Engels su [s,ticali daje oslobodenJe zene proces na dva plana: oslobodenje od ekonomske eksploatacije i otudujuCih drustvenih odnosa,
s jedne, i od Culne otudenosti, s druge strane.
Sav·remene socioloske ankete potvrdu ju Engelsovu
opasku da je pravo stupiti u brak sa izabranom liOnoSCu mnogo viSe po.Stovano u ,,potCinjenim klasama" nego u vladajucim ,klasama koje se, i u pogledu bralka
licnih __odn_osa, kr~cu _,pod teretom svoj-ih privilegija
1 matenJalmh klasmh mteresa. Ovu slobodu pokazuje
danas ornladina u celini. AH Engels je istovremeno smatrao da, istorijski govoreCi, monogamija stvara nu.Zne
uslove za oslobodenje Zene; to je zasnovano na posto~
jecoj burzoaskoj teoriji, po kojoj je brak iz ljubavi
t_stovremeno pravo muS·karca i pravo Zene. Pri tome
je on ·S pravom tvr.dio da i u braku, i uop.Ste p-rava
dva bi6a koja se vole ·su nejednaka jer su podredena ·
pravu svojine (ali i pravo izbora je cesto nejednako
pravo i monogamija ga ne menja). To odgovara mis-
!
33 )
59 )
V. ,.Prilog" u ovoj tknjizi, str. 1125,
Isto.
�84
~
i
I
I
I
'I
i•!
IJ
il
:)
i
.•·\
.
'I
1'I
Dr JOVAN DORBEVIC
Jjenju, koje je izrazio mladi Manks 1840. godine, da i
posesivna Jjubav, iako proizilazi iz drustva privatne
svojine, stvara istov,remeno neravnopravnost i nove adnose potcinjenosti (cija zrtva nije uvek zena): posesiv·
na ljubav izratava zelju da se ima za partnera ne ljudska licnost, vee robinja, odnosno rob.
U svakom slueaju, marksisticka teorija ne definise
ljubav kao javni, veC kao privatni domen. ,Komunizam ce - istice Marks - preobraziti odnose medu polovinla u strogo privatnu stvar ·koja se ti.Ce samo lica
koja uspostavljaju taj odnos i u koji drustvo nece imati
nikakvu priliku da se up lice" .••) Nigde u svetu (ni u razwjenijem socijalizmu) ovaj zahtev nije ostvaren, pa ni
prjhvacen.
Suprotno izvesnim povrSnim shvatanjima, i isto
takvim ,,zvaniCnim" tumacenjima, koja su naklonjena
da Marksova i Engelsova shvatanja o Jjubavi pokrivaju
se Cesto Iicememim plaStom ,.asketizma" i druStvene
,.zaStite", odnosno ograniCenja, Marks i Engels ·SU isticali nuZnost, moguCnost i ·druStvenu potrebu da se sve
osobine, osobenosti i vrednosti zene, kao ijudskog bi·
ca, ostvare u punoj slobodi izbora i potrebi Jjudske
licnosti da bude •svoja u svome.
U sveobuhvatnom i sintetiokom korpusu marksizma teorija o ovoj strani zenskog pitanja je najmanje
zavrsena i zatvorena. Ona je omogucila da se mavksis·
ticka studija 0 zeni, a narocito 0 seksualnim odnosima
_ i ljubavi, upotpuni i dovede do modernog oblika, pri-hvatajuCi mz novih saznanja d ideja klasicnih i savre·
J:nenih drustvenih nauka, od sociologije i antropolitije
do psihologije i seksologije. UvodeCi ono sto Marks naziva ,privatni domen ljudskih. odnosa u strukturi dru' 1) Ekonomsko-filo'lJ)jski ru.kopisi. Rani cadovi, ,Naprijed", Zagreb,
1961. str. 245.
tENSKO PITANJB
85
Stva", savremena kriti,Cna (,neinstituciona:lizovana'')
marksistioka teorija 0 drustvu i coveku vraca Jjubav
u osnovni odnos 6oveka prema drugom i druStvenih
odnos~ uopste. U postavke Marl<sa, Engelsa i docnijih
marks1sta da nema prave Jjubavi bez revolucije (socijalisticke) i revolucionarnih preobraiaja kojima se konstituise novo drustvo slobodnih individualnosti, postepeno se unosi novo shvatooje po kome je Jjubav istovremeno revolucionarna .snaga .po sebi i znak i ·svojstvo
pravog revolucionara.<I) To je ljubav koja nije ni intelektuaJ!sti_Cki romantizam, ni fizicki erotizam, koja je
osecanJe 1 odnos sto sve to prevazilazi i, crpeci svoju
snagu u seksualnom odnosu, istov-remeno ga boga<ti i
sublimiSe. Ova sublimisuca strana ljubavi menja animaine" i ,ljudske sastoj.ke" liCnosti: prvi postajd' hu~
mani (i time slobodni), t,raieCi ravnopravnost i sreCu
,drugog", a drugi je spasavaju grubog karaktera obic·
ne igre i sam?obmanjujuee varke. U skladu ·s tim nije
strano marks1zmu -tvrdenje ameriCke revolucionarke i
feministkinje Erne Goldman da je jednwkost zene i mu·
skarca ,pit.anj~ socijalne pr~vde i lojalnosti", a da je
,osnovno 1 v1talno pravo :rene da voli i da bude
voljena".42)
Ovako deflnisana i shvacena ljubav je istovremeno
snaga pokreta .druStva prema ·promenama i osnov sve
vise ljudskih, i to ·istinskih Jjudskih odnosa oslobod~nih animalnih rezidiuma i socijalnog fo~alizma.
LJuba': .koju zena sve do danas daje i prima je obezlicena lJubav. Svesne, borbene i prave zene traze da se ·
taokva ljubav mora osvojiti svim oblioima revolucije, .
a da je svaki od .tih ohlika defigurisan ako nije voden
nuinoscu da se prava Jjubav ostcvari, da pravo i ljubav
•
_,.
4
~)
_<?vu
mis~
Je _iz;riCito form-ulisao i znalajni francuski pisac Stendal
m;:u.;e u zxvotru veliki IJubavnik.
'
u) E. Golcbnan, Anarchisam l1.11d other Essays, N. Y., 1910, stt. 223,
l
i· •i. : .
l"
il
�86
I
'
I
I
Dr JOVAN OORDBVIC
postanu sustlna odnosa izmedu ljudsJdh bica. Ona je
ujedno i osnovni akt zenske emanoipacije. Os!obodena
:lena, sposobna da daje i prima ljubav, postaje nova re·
voluclonarna sila.
U ovakvim uslovima ljubav nije samo a:kt i osecanje, vee ljudski odnos koji detetu, preko majke, otkriva prvu sliku drustvenosti, a docnije, zrelom cove·
ku, slozenost i viSedimenzionalnost drustvene stvarnosti. Ona je drustvena revoluoionarna energija bez
koje se ne moZe bitn<> menj.a~ti stvari i stvarati novi
Zivot i Covek.
Takva ljubav, potvrdena u drustvu, je prva stvar~acka snaga coveka. Ona stvara drustvo, a naroOito
nje"govu osnovnu, a teorijski slabo shvaCenu i osvet·
ljenu stvarnost, par, jedinstvo dvoje nJlh koje vezuje
i cije jedinstvo ostvaruje ljubav.
Par (couple) je stvarnost koju nisu zapazili samo
romantiC:ari, ,klasiCni filozofi i sociolozi pre Marksa.
Ali marksisticki koncept ljubavi konstituiSe novi pojam para. Par je stvarala6ka snaga istorije. Par se
stvara u istoriji, u obliku koji je drustveno determinlsan. Ali par koji je liSen istinskog odnosa ljubavi izmedu dvoje koji se udruzuju bez sjedinjavanja nije
stvarnost, vee je apstrakoija (kao i mnoge stvarnosti
u drustvu nejednakih klasa i ·robne proizvodnje).
Ispunjen ljubavlju (1 potvrdujuei je), par je nova
drustvena i ljudska stvarnost; on je graditelj ljudskih
._ajednica i njihovih promena. To cini da je ljubav ne
samo nuZni uslov prave ·revolucionaTnosti veC i istinskog drustvenog stvaranja i drustvenih promena.
Na ovoj <Jsnovi polotaj ·i uloga zene u drustvenim
stvaranjima i ·prornenama, u tkanju druStvenosti, prevazilazi porodicu, hrak i slicne odnose i postaje stvaralaoka snaga drustva d istorije kao celine. Stvoren od
~ENSKO
PITANJE
87
prirode, kao jedinstvo dvoje njih lwje vezuje ljubav,
par baca nove zmke na celo drustvo, ali j<Js nigde nije
postao svoj, nova stvarnost. On jos nije ona stvaralacka
snaga dru.Stva koje sve viSe traZi nove i" pasionirane
snage za izvla.Cenje iz savremene nemoCi i blokiranosti.
To- idejno i druStveno, kulturno i moralno osiroma~
senje podrzavaju dr:Zave i robno-novcano pravo, pretvarajum odnos ostvarenja i stvaranja roveka u reguli,
sani reZim, u instituciju.
13. Marks i Engels su ostavili znaeajne teorij&ke
poglede 0 oslobodenju zene kao ljudskog bica i 0 posledici tog oslobodenja za komunizam. Om su, kao i
Lenjin i docniji marksisti, doprineli da se ne samo
priroda eksploatacije i potcinjenosti :lena u toku istorije bolje i potpunije otkrije vee i da se upozna sama
priroda i osobenost Zene i 1kao individue, i u odnosu
na muSkaxca. Ne moZe se osporaviti da ova teorija -ne
zauzima .centralno mesto u delu ovih mislilaca i revolucionara, a.H pro1Jlemi Zene nisu zapostavljeni u marksizmu i njegova proovladujuca ideja o oslobodenju radnioke klase iskljuCile .; taj koncept u proces oslobodenja zena. Marks i Engels nisu dali odgovore
na sva pitanja koja se postavljaju u ovoj oblasti
istra:Zivanja drustvene prakse i Ijudskih <Jdnosa, niti
su moglii da formuliSu pitanja i odgovore koji se da·
nas postavljaju i traze.
Medutim ka]l'italna piotanja, koja podrazumeva stutlija o Zeni, ne mogu. ·se ni danas shvatiti i reSavati
mimo misli i otkrica Marksa, Engelsa i Lenjina. Stoga
se to mo:Ze u6lniti pod ovlm uslovima: a) ·da se napusti verbalni komentar tekstova; b) da se pravi ra:zJika izmedu izvornih misli i docnijih tumacenja, ode
nosno da se napusti svaki dogmatski pristup tekstovima o zeni; c) da ·se prosiri marksistiOka teorija, kaoko
�88
i
I
I
I
I
j
'
I
Dr JOVAN
OORBEVI~
na osnovu novih istra2ivanja i teorijskih zakljucaka
,tako i na osnovu iskustva i prakse oslobodenih zena i
pokreta za njihovo oslobodenje.
Sve je :to utollko neophodnije, ukoliko ostaju (od·
nosno nastaju) izvesna Jmpitalna pitanja koja tra2e
naucne ma,rksisti6ke odgovore ciji znacaj prevazilazi
teorije o Zeni. Ali, ova teorija ih .postavlja i ona su,
uglavnom, sledeca:
1) Da li samo ukidanje privatne svojine dovodi do
bitnih preobrazaja u organizaciji proizvodnje i time
do promene u polo:Zaju i zivotu zena?
2) Buduci da je pot6injenost i porobljav&nje zene
prethodilo kapitalizmu, da li se moze o6ekivati (nadati)" cia ce revolucionarni preobTaZaj ekonomskih odnO·
sa drustva u socija1wmu omoguCiti novu ulogu zeni?
3) Da li je nuzno, sa glediSta •interesa ·revolucije i
oslobodenja zene, da se zene organizuju u fuukciji
sops:tvenog ;skustva u a:evolucionarnoj borbi protiv ka·
pit&lizma i birokratskog etatizma?
4) Kakav oblik evolutivne revolucionarne organizacije zena moze (ili bi trebalo) da ima i kakvo mesto
u opstoj strategiji revoluciona,rnih klasa i kad je ta
strategija efikasna?
5) Do kojeg stepena iskreni revolucionari mogu
biti, ili jesu, ba:anioci jednakosti muskaraca i zene u
drustvu, po!Hioi, kulturi i porodici?
6) Da li je jediustvo ideja •i 6ina u odnosu na zene
~phodan uslov svoj'Stva mwksiste i revolucion&ra?
- 7) Da li biti revoludonar 6ini IDIUskarca umornim
od falokratizma i jedne wste .potcenjivanja zene; ako
ne, zasto?43)
~•) DrastiCni primer za ocenu ovog ~ -prufiti odgovor Majkla
Karmaskla, pomatog lidera jedne od radikalnih struja crnaCkog pokreta u
SAD, na pitanje ¥ma k~av Je njihov polofal u borbi za ,crnu vlast" (black
power): .,PoloZaJ fena JC JS znam samo ]edan: leZeCi".
ZENSKO PITANJB
89
8) Da li se na zeni mo:Ze primeniti kon<:ept klase
u .mai1ks1stiCkom znaCenju, imajuCi u vidu Engelsovo
poredenje zene s proleterom, a muskarca s buriujem?
Odgovori na ova pitanja se mogu danas skicirati
na osnovu iskustva socijalisti6kih zemalja i savremenog revolucionarnog zenskog poka:e:ta, kao i po!ozaja
.izvesnih pojedinaca u okviru revolucioname organizacije i socij&!isti6ke prakse.
Ak.o marksizam ne sackZi ,rgotove" odgovore na
ova pitanja, osnovne Marksove, Engelsove i Lenjinove
misli su nezamenljivi prilog ·savremenoj teoriji o poloZaju Zene i njenom oslobodenju 1i merilo za ocenu
stanja ne samo u k&pitalizmu ·vee i u socijalizrnu. To
se u odredenom stepenu odnooi i na samouprav.ne ideje, ukol>ko je samoupravljanje otelotvorenje i razvit£~k
marksizma.
Marks i Engels, a posle njih ; Lenjin, su isticali
da Ce Zene uCestvovati, kao i muSkarci, u borbi za preobrazaj drustva, jako njihov polozaj u drustvu nije
jednak muskarcima. Oni su, teoretski i licno prihvatili
uCeSCe Zena u revolucionarnom delu .i akciji na osnovu
potpune jednakosti. Marks je bio branila<: zenske sekcije u Intemacionarli i naglasio je izriCitu ulogu Zena za
vreme Pariske ·komune, oduSevljavajuCi se njihovim
heroizmom. On je brizno podsticao i pratio intelektualni razvitak svojih kceri i njihova angawvanje u socijalistickom pokretu. Engels je hvalio revolucionami
duh svojih zena (Meri i Li2>i) i nije se kolebao da se
.,uci u njihovoj skoli". Lenjin je cenio zensku posto,
janost i mudrost Krupskaje i podrzavao emancipatorske ideje i stavove A. M. Kolontaj.
Ali, u unutrasnjoj strukturi revoludonarne organi·
zacije, pa:e i posle Oktobra, zene su tDpele iii podno·
sile (nekad i bez negodovanja) isti polozaj koji su imale
�'~~>·, ...
·
y~*
..•
90
i
~/
l
i
Dr JOVAN
DORDBVI~
...•..•...
,·.,l
91
1:ENSKO PITANJ<E
'
i u proslosti. Mnogi revolucionari su se pokazali, postajuCi socijalisti (a ne uvek samozvani), nesposobnim da
se oslobode natalo:Zenog ,;kompleksa superiornostf' u
odnosu na Zene.
Sva ova ,saznanja i ove dHeme nisu nepoznate u revolucionarnom radniOkom pokretu i one .ctobijaju sta:ri i novi znaCaj u svim istorij.skim situacijama i uvek
kad se na opstem planu poS<tavljaju stalno aktuelni
problemi jednaJwsti i oslobodenja zene. Tako je i
danas.
v
_ 1. ,Prema materijalisti.ckoj koncepciji - piSe Engels - odlu6ujuCi faktor istorije je, u krajnjoj analizi, ~proizvodnja i reprodukcija neposredno nu.Znog".44)
Razvijaju6i ovu misao, Engels tvrdi da je u proucava·
nju druStvenih institucija potrebno uzimati u.obzir dva
vida stvarnosti: proizvodnju sredstava za Zivot i proizvodnju samih Ijudskih bica, odnosno odriavanje
vrste.
ZasnivajuCi svoja dalja istrazivanja na ovoj teoriji, Engels prelazi na sistemalsko istrazivanje porekla
porodice i privatne svojine i dr:Zave; u tom dlju on
ispituje stupnjeve u razvitku drustva koji odgovaraju
>eazliC.itim nacinima produkcije i ,reprodukoije. On vezuje promene u obliku porodice sa promenama u svojini sredstava za proizvodnju i otkriva odnos izmedu
svojine sredstava za proizvodnjn i polozaja zene u od·
1msu na muSkarca. On sa noV'im argumentima potvrctu~
je ranije ostvarena otkrica prema ,kojima je Ijudsko
druStvo u odredenim fazama svog razvitka Zivelo u
matrijarhatu, U kome je zena imaJa preov]adujUCU u!O·
gn i vladajuci polozaj •koje nikada docnije nije povra·
~~)
Les principes du communisme i u Antidiringu.
tila. Naprotiv, udasna drustva, ,koja. ~_u usi;>vila _si~tem
dominacije zasnovan na eksploataCIJ1 drustvenih grupa lise~ sv?jine s~edstava" z~ proizvodnju, uglavn~
su uCrvstlla 1 zao.S.tnla polozaJ zene kao novog "roba
iii ,porobljenog radnika - prolete;a".
.. . .
Istorijski znacaj Engelsovog pr>loga ma.tenJ_ahst~~
lroj teori}i o Zeni IeZi u t:ome Sto rn;. u .sVOJI~ mstrazivanjima o poreklu i razv1tku porod1ce (1 uopste o. o~
nosu izmedu .mu.Skarca i Zene), postepeno zamenJu]e
teorijsku xefleksiju i ideolosku dedua<ciju novim istraiivackim metodima Jwj<i obnavljaju znacaj analize stvarnog i sinteze pojedinih zaklju~~a zas.nova~il: n? utv;:
denoj empirij.i i time primenJUJe naC.in rni~IJ~nJa k?J'
se u stvaranju teorijskih ·sinteza ne udalJUJe od mdukcije.
Na osnovu istih metoda s<voreno je poznato delo
americkog etnologa i antropologa Luisa Morgana, koje
je pod naslo"om Arhaicno drustvo (Ancien Society) ?bjavljeno 1877. godine i koje ima podnaslov_ ,Veliko
ispitivanje procesa Jjudskog progresa od diVlJastva:
11
preko varvarstva do civilizaci~~ •• l! ovom :adu, koJI
znaCi poCetak _. moderne ma1en]ahsti0~·: naucne ~tro~
pologije, Morgan je, na osnovu ep1p1mcko~ :J?roucava~
nja americkih Indijanaca oortao uzlaznu !miJU antropoloske evolucije coveka.
.
Engels se posebno interesovao za ovu vrstu I&trazivanja pasta su on i Manks uvek traZili istorijske pod.rtke naucne dokaze za potvrdu ili ko:itiku njihove
hipoteze o medusobnim odnosima izmedu ljudskih _biCa i prirode u toku istorij.ske ere, pa, prema tome, 1 u
njenim pocecima, sto znaci i pre nje.
Posle Morgana, antropoloske studije su prosirile,
nijansirale i .donekle ispravile Cinjenice a, naroCirto,
zakljuOke do ,kojih je dosao americki antropolog. Na
v
i
�ZBNSKO PITANJB
92
Dr JOVAN
f>ORDEVI~
osnovu toga su pojedi.ni antropolozi (i .,protomaTkslsti") utvrdili da je Engelsova teorija zasnovana na nedovoljnom cinjenicnom tkivu i da nema opravdanja
njegov pokusaj da se ocena arhaienog drustva izvodi
na osnovu inace nedovoljnog poznavanja postojecih
primitivnih zajednica.••
Prela.ze6i na bitni doprinos Engelsove teorije, da·
nas se maze utv.rditi, bez preterivanja i politickih obzira, da je on dao, istina na osnovu antropoloskih i
istorijskih podat»ka i cinjenka ~vog vremena, sintezu
od interesa za otkrivanje polo:!aja i uloge zene u istoriji, kao i za mogucnost njenog oslobodenja u drust~
ko~ ce biti u stanju da, snagom svoje strukture, voljom
i sveSCu svojih sve slobodnijih ,.udruZenih uCesnika",
vraca sve oblike covekovog otudenja, a time i otudenosti
zene od ljudskog statusa i ljudske prirode.
Savremene studije o zeni potvrduju Engelsovu hipotezu .i zakljuoke, nasuprot jednom pomodnom i pseudolevicarskom miSljenju da je antropoloska osnova
(a time i teorijska zgrada) Engelsovog deJa .,prevazidena".") Odbacivati Engelsovu antropologiju i zakljucke o nastanku, ob!icima i razvitku braJ<a i porodice
kao ,zastarele" je isto toliko arogantan i tendenciozan .postupak kao onaj tkoji bi osporavao Darvinovo
delo pod izgovorom da se danas viSe zna o •istoriji i
transformaciji Zivotinjskog carstva i vrsta u njemu. Ge~
n1jalnost jednog naucnog deJa sastoji se u sposobnosti
-oojegovog tvorca da podigne na nivo teorijskih sinteza
utvrdeni empirijski materijal, koji je neizbezno vremenski i prostorno ogranken i nikad sa~nat do kraja
65
) Claude Alzon La femme potiche et f!d femme bonoviche Cd
Maspero"! Cahier, libres 248.
'
· "
4e) Greer G., La femme eunuque, fir. prevOO ,,La,ffont, Kat~ Millet La
politique du mAle, fir. prevod, 6d. Stock.
'
93
d definitivno. To ~e posebno odnosi na proucavanje
,makrosistema", koji Cine ne samo druStvo i priroda
veC i Zivot i Covek. NauCna vrednost ovih sinteza se
ogleda u plodnosti i efikasnosti primenjenih metoda istra:Zivanja, kao i onda kad hipoteze postanu elementi
jedne teorije koju potvrduju dopunska i na:knadna
otkriCa, rezuHati istraiivanja i misli.
Engelsova 'koncepcija o poreklu, sustini i obliku,
odnosno funkciji porodice, svojine J. v~lasti, zasniva se
na metodima koji su danas potvrdeni i prihvaeeni ne
samo u antropologiji vee i svim drustvenim naukama
i sadr:Zi hipoteze koje vade otkrieu novih vidova ovih
institucija, a time i postavaJ<a ideja bez kojih se ne hi
mogla ni zamisliti jedna na:ucna studija o zeni. Neizbezni sematizam, koji se nalazi u svim prvim ,pokusajima da se primene ovi pos-tupci, ne umanjuje idejnu
ulogu i teorijsku vrednost ovako proverenih i podsticajnih koncepcija. S druge strane, iatko je izvesno da
je Engels proveravao i klasifikovao originaine Marksave misli o Zeni· i njenom poloZaju i njenoj prirodi, ne
maze se umanjiti kapitalni znacaj Engelsovih postavki
i zakljuCaka kojima se ne samo zasniva savremena stu~
dija o zeni vee i prosiruje opsta marksisticka teorija
o drustvu i revoluciji. To se posehno odnosi na isticanje pojma i clrustveoo-politickog znacaja reprodukci·
je, bez cega S>!Udija 0 zeni (ali i 0 porodici, drustvu,
socijalizmu i kormu:Uzmu) ne prelazi granice sernatskog, jednostranog ekonomizma.
2. Tradicionalna i nekriticna drustvena nauka je
zapostavljala probleme medusobnih odnosa izmedu
razlicitih obllka produkcije i rep.rodukcije, i to danas
nastavljaju pojedini, caJ< i ozbiljni antropolozi, ne sa·
mo u zapadnim zemljama. S obzirom na to sto sva ta
shvatanja ne 110apa:Zaju posledice koje iz reprodukcije
�94
Dr JOVAN
OORE>BVI~
i produkcije proizilaze za polozaj zene i transformacije
makroorganizacije druStva ·i mikroorganizaana u nje~
inu, tradicionalistiOk.e, i u osnovi nemarksistiCke, antropoloSke i drustvene teorije nisu u stanju da pruze
nauCnu osnovu studiji o Zeni. Mnogi marksisti :koji se
bave ovim pitanjima drustva, ili problemima porodice,
braka i zene, nisu dovoljno shvatili i usvajali Engelsov
istraiivai\ki metod i aparat misljenja, jer .su zapostavili uticaj reprodukcije kao konstitutivni elemenat
materijalnog sveta i determinatimii istorijski faktor.
Tek u poslednje vreme proucavanje polozaja deteta u
porodici je dalo povoda da se stvara marksisticka psihologija sposobna da objasni prvo budenje individualne ~svesti o drustvu i porodici. U tom pogledu pooebni
teortjski znaCaj imaju: a) istraZ.ivanja i svatanja koja
ne polaze od pojamnog JCazlikovanja i odvajanja izme.
du proizvodnog rada i reproduktivne aktivnosti radanja i porodice; b) savladivanje poznate naklonosti mnogih marksista da preuveHcavaju znacaj radnih odnosa
i da zapostavljaju odnose u porodici. Jos uvek se u
drustvenim anketama i teorijama o drustvu zastupa
misljenje da se radni6ka svest jedino razvija u kontaktu sa proizvodnjom, ,.radom11 ; zaboravlja se da sva·
ki covek, a time i radni, pr<>izilazi iz jedne odredene
porodice. Covek dobiva predstave o svetu ne samo iz
ideologije i uticaja makrostrukture i vladajucih politiCkih i moralnih ideja veC i u porodici i na osnovu
odnosa koji postoje u njoj. On se najcesce izrazava, a
-'!l'l!.jveci broj to cini stalno, jezikom koji je naucio u
porodici i ocenjuje !jude i odnose ocima koje .su mu
otvorene, u odnosu na i preko ljudskih bica u okviru
porodice.
Rezultati proucavanja drustvenih odnosa u porodici imaju odlucujuCi znacaj za stvaranje ne samo jed-
tENSKO PITANJ.B
95
ne teorije o Zenskom pi:tanju i oslobodenju Zena veC i
nove nauene teorije o drustvu. Znatan broj pitanja koje su pokrenuli Marks i Engels u Nemackoj ideologiji
i Engels u Poreklu porodice, privatne svojine i drZave
ostalo je bez odgovora u nauCnim Tadovima marksista.
Ona .danas traie nekad novo formulisanj e i •savremenije odgovore, zasnovane na saznanju d. ·iskustvu ikoja
su tokom XX veka akumulirana u novim drustveilim
naukama, od decje i ·socijalne psihologije, seksologije,
semiologije i -kritioke antropologije do sociologije ·i po·
litikologije. SavJ"emena maDksisticka studija 0 zeni se
stvara i razvija ako sadrZi nova reSenja za otvorena
pitanja i ako ne prihvata dogmatske odgovore na osnovu stavova i pitanja izTa.Zenih u samim klasiCnim
mwksistiClcim radov·i·ma. Citati, inaCe vrednih misli,
i ponavljanje starih pitanja bez odgovora ne predstavlja nikakav doprinos uspostavljanju i razvijanju jedne
marksi&ticke studije o zeni. Suprotno tome, pojedine
nedavno objavljene studije 0 zeni, koje proizilaze iz
revolucionarnog Zensk.og pokreta preteino inspirisanog
marksizn1o1n, pokazuju svest i ikritiCnost u pogledu
nu.Znosti obnove pojedinih pitanja i ideja koje je postmarksisticka teorija zapootavila. To je ujedno potvrda
vitalnosti marksizma i njegove sposobnosti da se obnavlja, ispravlja i prevazilazi.
3. Marks (mnogo manje) i Engels (sistematski i
metodski) su postavljali problem zene u okviru prouCavanja i isti.Canja znaCaja porodice. To nije bilo ni sluCajno, ni neapravdano. U vrerne ·kad oni stvaraju svo:
je teorije, a to je viktorijanski period u Engleskoj 1
vreme druStveno.,politi&e krize u Francuskoj, deSavaju
se dramatiCne promene u odnosu medu polovi-ma, u
odnosima izmedu roditelja i dece [ uopste u oblasti
!icnih i ,rodbinskih" odnosa medu ljudima. To je, u
�96
Dr JOVAN OORDEVIC
f~~a P':"obitne akumulacije, proizveo kapitalizam;
ah n]egovim drustveno-politickim interesima nije od, govm:alo da se porodica raspada. Otuda pojava idea:lizov~nja burzoaske porodice. On sredine XIX veka porodica se proglasava za .,poslednje uporiste" ljudskih
osobina koje se viSe nisu mogle naCi i izraziti u jav~
nom zivotu ·kapitalistickog sveta . .,Toplota ognjista" i
,mir koliba" su izazvali seCanje na mirnoCu prirode
i na ljudska osecanja iz vremena pre kapitalizma.
Porodica se velica kao -sredina u .kojoj se covek
vraca svojoj pravoj prirodi, ostavljajuci pred kucnim
pragom maske koje nosi u javnom zivotu i oruda koji~a ·se sl'llZi na radu. U njoj je covek odbranjen od
raJ;araCkih posledica zlvotne borbe i takmicenja, neosetljivosti, zavisnosti i priti1s·ka svih vr.sta od drZave
i ,,javnog mnjenja" do ,drugog".47)
U ovakvoj porodici rena dobija i nove funkcije.
Ona nije smno primorana da stalno fizi6ki i duhovno
Zivi ,izmedu Cetiri Z'ida" veC ima i ,svetu duZnost" da
podda~~. musk~_rca i podize decu. Ona nema prava
na SVOJ z1vot; ruJe pozvana da ima inicijative i slobodu
odlucivanja. Ona treba da se u celini usredsredi da
obezbedi mir i prijatnost, socijalnu sigurnost i moralnu podrsku muskarcu (muzu, ocu) koji je istrosen i
ogrubeo u teskom radu za Jnterese porodice i zene;
muska:mc ima duZnost da zenu odstrani od svakog
kontakta sa tim .,neumoljivim i grubim zivotom."
Ova i ovakva porodica ne osporava postojeci pore"'"'!tak konkurencije i sebicnosti, nego ga, u stvari, podrzava. Pripremajuci ooveka (muta) da se otporniji vrati u zivot takvog drustva, zena je ta koja celici coveka
.
~1) PC?z.nati ll).a~sko-sovjetski eko~OIJ?.iS~ Varga pripisuje iste osobine
l vrednosti porod!CJ. 1 savremenom sOCIJalistiCkom (uglavnom sovjetskom)
druStvu (1;1 radlu nazvanom Testameru:t, s.toga Sto je objavljen posle autorove smrtl).
ZENSKO PITANJE
97
da se oddi u jednom nebumanon:t drustWI koje ne
stavlja pod pitanje. Ona je to pri:morana da cini po
cenu podredivanja novoj nehumanosti koja gusi njen
licni zivot. Ovaj njen polozaj je i posebno ponizavajuci
jer ga velicaju pesnici (Raskin) i ovekovecuju slikari i fotograri (prikazujuCi ,.sreCnu" porodicu oko ,nasmejane" Zene sumornog lica).
U ovakvom shvatanju budoaske porodice izra:Zeni
su interesi vladajucih grupa da se istovremeno odr:li i
prikrije kapitalisticki nacin proizvodnje i zivota sa njegovim slobodnim trZiStem i socijalnim darvinizmom, ali
i strah radnika da ne gube posao usled konkurencije
zenskog jeftinijeg rada.
Mar·ks i Engels su 1smeja<vali ovakvu ·koncepciju
porodice (Komunisticki manifest i Sveta porodica), a
Engels je uspeo da relativi2luje i vremensk.i ogranici u
okvoru svog koncepta o menjanju oblika porodice i
braka u funkciji materijalnog razvi1lka i l<lasne strukture u drustvu. Oni su u tipu burzoaske porodice i njene drustvene funkcije dobili nove dokaze za svoju
opstu tezu da se dnuiltvene promene u oblasti proiz¥odnje neposredno odra:Zavaju na porodicu.
Za razliku od burzoaske ideologije i radikalnog feminizma XIX veka, Ma1>ks i Engels nisu ni idealizovali,
ni osporavali porodicu. Docnija marksisticka misao se
deli u dva pravca; s jedne strane, idealizovanju porodice suprotsta-vlja njenu opstu i uslovljenu kritiku,
i u obliku burZoaske porodice, i njenu negaciju; s druge strane, uz osude porodice istice se koncept slobodne
i Jjudske zajednice eoveka i rene koji se vole i u tom
odnosu preuzimaju slobodno i po svojim zeljama funkciju reprodukoije eoveka. Ova dva pravca dosla su posebno do izraZaja u periodima IDrize bur.Zoas-ke porodice i celog burl:oaskog sistema vrednosti, iii u periodima
�98
Dr JOVAN OORDEVIC
pripreme socijalisticke revolucije i u prvim fazama
posle njene politicke pobede. U odno~u na ovu dru~u
situaciju, karaktristicne su slobodne 1 6Ve~e diskus1Je
i iskustva o pitanjuna seksualruh s!oboda 1 ,slobodne
ljubavi" i u Sovjetskom savezu u prvoj de<:eniji posle
oktobarske revolucije.
Sliku ovih karakteristicnih strujanja i priloga
marksistiCkoj teoriji o zeni i njenim ljudskim, soci·
jalnim i priroclriim pravima sadr.Ze radovi r~dikalne
boljsevicke feministkinje Aleksandre KolontaJ.••) Radovi Kolontajeve vise se odlikuju sme!oscu da se raspravlja o nekim u to vreme, taou:pitanjJma. o lj.ubavi,
odnosu Zene i muS·karca i ,p:lOVOJ" parodiC!, nego po
noVini reSenja i sve:Zini ideja i anal1za.
· 4. Normativni koncept i politicka teorija u savremenim socijalistickim zemljama pre se oslanjaju na
poglede, tradicije i navike porodice iz perioda ~~e _so~i
jalisticke revo!ucije, odnosno pre uvodenJa socJJalistuo:
kih institucija u te zemlje. Porod1ca se ne idea!izuJe,_ ali
se i ne traie takvi oblici koji bi odgovarali emanc1pa·
ciji ljudske licnosti, a posebno zene. Nema jos ~ve~
ozbi!Jnih radova koji bi nastavili, iii bar potvrd1~ali,
ideje Marksa-Engelsa i drugih istaknutib marks1sta
(Lenjina i Bebela). Nema ni kritike burzoaske porodJCe,
ni ispitivanja uzajamnog odnosa izmedu zadr.Zane, u
osnovi, stare porodice i novib oblika i funkcija produkcije i reprodukcije koji odgovaraju socijalistiCkim
produkcionim, drustvenim i moralnim odnosima. Poro.-eica se kao takva, tj. kao institucija u kojoj se marufe·
stuju patrijarhalnost i emancipovanost, cak i ,modernizam", podrZava i "potvrGuje" (u pravno-politiCkim do46) Slobodna ljubav; Borba tena !~nica za .niiha.:'!- prava; Porodica
i komunistiCka drt.ava; Radnu=ka opoztczfa; Autobrograf9a .seksualno osloboitenog radnika - sve ove k~jige, pi?ted. ruskog, objavl]ene su na engles.kom, a pojedine i na drogxm jeZicrma sveta.
:ZENSKO PITANJE
99
kumentima). Ona se ujedno menja, a delimicno i raskida
- u praksi.
U ovakvoj situaciji Enge!sovo tvrdenje ,da su od
samog pocetka dva pola stavljena u pogresan polozaj",
nije u novom drustvu nasla svoj demanti ni u misli,
ni u praksi. Industrijalizacija, napustanje poljoprivrede i prvi efekti vise ill manje· sramezljive ,sek·
sualne revolucije" su izmenili ekonomske osnove
porodice i njenu tradicionalnu strukturu. U nizu
slucajeva licni odnosi u braku i izvan braka su
promenjeni (i Cak izokrenuti), a u isto vreme u ,makrodruStvu" su druStveni odnosi, moraine norme i ljudska ponasamja ostali vise-manje isti. Pored ustavnog i
pravnog proglasavanja principa 0 zastiti porodice, polozaj zene i majke jos nije bitno izmenjen. Nije bitno
postignuto da zena koja radi, tacnije koja je ,u radnom
odnosu", odrti svoju samostalnost i slobodu u licnim
odnosima, a da Zena koja ostaje u domaCinstvu, tu
stvarno radi, stekne jedno svoje novo ljudsko dostojanstvo i drustveno uvazavanje.
Istovremeno se javljaju i situacije da :!ena-radnica
saCuva, odnosno dobije 1radno mesto, a da je muZ bacen u nezaposlenost, kao ·i to da jedan b.roj mu!lkara.
ca, naroCito mladih muZeva, preuzima na sebe kuCne i
domace pos!ove, ,funkcije" koje ne vrsi sa odusevljenjem i retko efikasrno i korisno. Engels je smatrao da
ova ,izmena uloga" izmedu braCnih partnera ,deg.radka
porodicu" (muskarca),••) dok pojedini savremeni so·
ciolozi tvrde da je jaCa i da to ima uticaja na izmenjeni
polozaj zene.5•)
U svakom slucaju, sve ove promene ukazuju na to
da je u socijalisrtiCkom svetu i nova porodica u
4') Engels, Polotaj radniCke klase u Engleskoj.
so) Firestone Q., La Dialectique du Sexs, (francuski prevod) ed. Stock.
�100
lli' JOV AN OORDEVIC
nastajanju, ali da jos nije ni osmisljena, ni uoblicena. Pored toga, u socija!istickom drustvu se
uspostavlja jedna stara protivrecnost na koju je
ukazao Marks u Kapitalu, smatrajuci je elementom
raspada porodice u ·kapitalizmu. U ·svim ~avremenim
drustvima, osim u najmanje materija!no i ekonomski
razvijern1m i u seljackoj privredi, porodica je pr~tala da
bude jed!inica proizvodnje i postala je isrldjucivo jedinica potrosnje.
U potrosaokim odnosima svuda, i u porodici,. pre;>V'!aduje fetiSizam ;robe i novca, a ne potrebe ostvariVanJJa
!icnos·ti i humanizovanja sredine. t.ena najvise trpi pod
pril;iskom potrosaokih odnosa i psiholo~i_ie;. ut<;>Iiko p~e
iii vi~e ukoliko u ,makrodrustvu" ona mJe ISklJucena IZ
robne cirkulacije (ne samo kupovina Zene i .,miraz" veC i
t>rkanicenje, novae i ,veze"). Potrosacki odnooi podstiCu razlike, deobu, akvizitivnost i posesivnost uCesndJk.a,
naroCito onog ko ne unosi ·sredstva i novae; oni se Sire i
nadimaju pod uticajem kako neimvljenosti i malogradanskog mentaliteta znrntnog broja zena tako i na!klonosti zene za !uksuzom i trosenjem mdi trosenja. Oni su
suprotni so!idamosti i jedinstvu grupe, Idubavi meoo
njima i autonomiji <i dostojanstvu Iicnosti. Izolo<vaina
potrosacka porodica crada m.Ue pseudozadovoljne celdje,
,atome" koji Tazbijaju sire drustvene veze. U takvoj
sredini ponovo se rada privatna svojdna i naklonost prerna njoj, iz cega se i dalje sire odnosi konkurencije,
,vikendicizma", prestiZa, divljeg individualizma i go~
'
spodarenja.
fuotivrecnosti izmedu proizvodnje d porodice kao
-
potroSa<Ske jedinice, u savremenom druStvu industrijalizacije, nauCne i tehniCke II'evoluoije, ne mo.Ze se reSavati
vraCarujem istorije unazad, tj. "obnovom" naturalnQ-IkuCM
ne ;proizvodnje. TeoJJijski, ova :resenje se moze postavd-
.tBNSKO PITANJE
I
101
ti samo na planu isticanja :z.nacaja fu!l1kcije repTodukcije
i uspostavljanja i sirenja kulture i kultume revolucije.
Promena odnosa dzmedu socijalizma i .kulture, a time i ·
porodice i kulture, je krupno pitanje uloge, smisla i ,jacanja" (humanizovanja) porodice u savremenim uslovima. Ona je jos uvek bitno potrosac kulture, a ne i njen
proizvodac.
Proizvodnja nije samo a!kt stvarnnja metarujalme
VTednosti kao robe VeC i stvaranja CoVeka i drustva
(Ljudskih odnosa). Covek se ne stvara hioloskirrn aktom - rodenjem, vee loroz odnose i svoj rast (Zd<vot)
individua postaje covekom. To se isto tako odnosi i na
zenu: ona se, radajuCi se kao odredeni pol, stvara zenom
u pra~i odnosa sa muskarcem kao i sa drugima, u porodici i u Sirirm druStvenim sredinama.
Porodica koja .proizvodi eoveka i reprodukuje vrstu .istov:remeno ostvaruje ekonomsku, sooijalnu, kulM
tumu i politi6ku m·isiju. Ona tu ,misiju" ne maZe 1zvr~
siti ako nije jedinica proizvodnje i stvaranja. Ona ne
moze biti proizvodna jedinica ako nije kulturna jedini~
ca i jedinica kulture, a to se ne stvara krvnim vezama,
vee zajednickim :radom u akcijama svih njenih Olanova,
a posebno zene; promenom njenog kvaliteta i oblika.
5. Kulturna porodica, u uslovima socijalizma, je ona
zajednica u kojoj individua stalno menja odnos izmedu,
kako to naziva Marks, ,animalni i humani sastav !judske
licnosti" u korist drugog. Individua se tada podize do
svesti o ,porodiCnim" odnosima kao ljudskim i priprema se za njihova sta!no oplemenjivanje i menjanje
pod uticajem i radi ostvarivanja novog socijalistickog
drustva. Nema kulturne porodice ako to nije drustvo
u celini, tj. ako nije spremno i sposobno da potiskuje
animalnosti i razvija humanost, tacnije, ako ostaje u
�102
I
I
I
I
I
,I
I
il
Dr JOVAN OORDEVIC
praksi i po konceptu nekulturno i cak antikulturno.
Te drustvene promene preteino moze obezbediti kulturna porodica. Kul turna ne •samo po mani~ima i ponasanju, po oplemenjivanju nasledenih iii urodenih grubosDi
(sto je prvi uslov i mera), vee i po priJ?a:emi! ¥aspitanj'!
coveka da bude covek u punom smislu, lJ. aktivno l
stv8Jl'alacko bice koje je sposobno da vo1i, da se udruZuje, da se bori za novi mvot i za bolje i svesni.je ,ja".
Kulturna porodica je vee po tome i.~dinka. k.ultw-e,
ali ona je to u punom smislu ako u svOJim okvmma ne
stvara, prisvaja, cuva i potvrduje nove kulturne w~
nosti koje nicu iz tla socijalistickog dJ:ustva, bez koJih
on"' ne moze prese6i pupcanu vrpcu sa starim drustvom
i stl11!'om porodicom. Jedna od jos uvek nedovoljno
shvacenih i nedefinisanrl.h wednosti jeste zena; zena u
svim njenim funkcijama, od .radnika, nosioca prokreacije do majke i domaCice, .do ljubavnice, druga, prijatelja i vaspitaca. Takvu zenu, oslobodellJU cinjenice i kompleksa represije, oseCanja ,ikrivice" i potiskivanih nagana i zelje, .takvu slobodnu i stalno oslobodllacku konkretnu licnost tra:li raclnicki pokret i socijalisticko drustvo. Ona je konstitutivni elemenat •kulture i porodice kao
fabrike kulture. Takva licnost nije ujedno proizvod iii
privezak nekakvog ,drugog", pa ni oca i mui:a (muSkarca). Ona je sopstvena licnost koja se sama stvara u
kulturnim sredinama i u kulturnoj praksi. Ona nije fu.
vaa nikakvog, pa ni ,;kucnog mira", jer ona mora hnati
..JI..Sebi stalnu uznemirenost da ucestvuje u sopstvenoj i
ojistoj kulturi zajedllice. Sa ovim u vezi, koncept kul·
turue revolucije prelazi sa cisto politickog plana, na ko·
me se ;danas shvarta i delimiCno ostvaruje, na druStveni
i ljudski plan. Oslobodenje zene i kulturna porodica su
snage i merila kulturne revolucije u njenom novom,
istorijskom i ljudskom znacenju.
103
:2:ENSKO PITANJE
6. Marksisticka misao i socijalisticki koncept uop5te
izvrSili su u celom svetu najsnaZnij:i uticruj na postavljanje prohlematike o zeni i o njenom oslobodenju. To
je posebno taCna u odnosu na one zemlje u kojdma se
gradi socijalistic5ko drustvo. Ne moze se tw·diti da se u
svim socija:listickim zemljama na isti nacin postavljaju
i sa istim uspehom ~esavaju sva pitanja od in1eresa za
polozaj i ulogu zena. Ne postoji medu njima istovetnost
ni u teoriji i programima, ni u zakonodavstvu i praksi.
To se ne moze ni oeekivati, jer socijalizam nije uniformni i spolja dirigovani proces, iako je u osnovi jedinstven,
naroCito :kad je voden i inspirisan ma:rksistiCkim projektom drustvenih, kultmnih i moraJnih preohra:laja.
Unitarizam vodi u uniformnost, a plUJ:alizam pmti i
snazi jeclinstvo.
Ali, uprkos tome, postoje izvesne zajednicke orijentacije, ohlici i tekovine u pogledu resavanja situacije
Zena, i to prete.Zno ekonomskih, socijalnih, kulturnih i
pravnih wdova te situacije. :tena nije jednostavno pre.
neta iz kapitalizrria u socija!Iizam i tu ostala nepromenjena (stone znaci da je postala potupno nova). To ujedno
istice neopravdanost izvesnih gledista, koja izrazavaju
pojedini ~adlkalni d .,krajnje !evicarski" pisci u mzvijenim zapadnlm zemljama, da socijalizam u praksi nije
nista uci:nJo za promenu polozaja zene i da izmedu kapitalistickog d socijaJistickog drustva nema hitnije raz.
Hke u njenom podredenom i neravmopravnom polozaju
u odnosu na muskarce.Sl)
Ova hi kvaziprogresivisticka aroganaija hila zame.
njena prikJ:ivenom i neskJ:ivenom intelektualnom aTogantnoscu kad h<i se twdilo da je socijalizam, cak j u
zemljama u kojima duie traje, .uspeo da postavi i resi
0
11) V.
Mi~Jjenje
S. Bovruar, str. 248, ove knjige.
�!
104
Dr JOVAN OORDBVIC
ZBNSKO PITANJ.E
105
'\
/
I
I
!
I
i
I
I
I
'
II
u
sva pitanja i slozenost kompleksa oslobadenja zena iz
nejednakog, neravnopravnog i patclnjenog polazaja u
kame su se vekovlma nalazile, jos pre kapitalizma, a
nalaze se i daoas kad se ova j prevazilazi.
Vee je istruknuto da drustvena nauka, i kad je zasnavana na maDks]stickom nacinu misljenja, nije proizvela ni u jednoj socijalistickoj zemlji (ni izvoo njih)
dela iJi ozbHjnije studije o zeni i a zenskom pitanju
uopste. Istovremeno, nema bitne razlike izmedu pasta·
jeeih socijalistickih zemalja u pogledu obezbedenja ze.
nama mesta u javnam zivotu i organizaciji drustva koje im pripada po njdhavom braju, ~adu i znacaju u proizvodnji i drugim sferama drustvene aktivnosti.
·J14isli Marksa, Engelsa i Lenjina o zeookom pitao~u
cesto se tumace pragmatistioki, pa i arbitrarno. !rna
sklonosti u svim sacijalistickim zernljama da se prede
preko istorijskih wroka i cinjenice podredenosti zena,
a time i preko jos uvek postajeee drustvene, politicke
i ku1turne supremacije muskarca. Pr.i tome se svuda
podrzava i utopistiCka ideja o tome, da je socijalisticka
revolucija otvorila sve Sanse i za promenu starog naCina
zivota zena i da je zensko pitaoje u osnoVli reseno, odnosno skoro da se automatski resruva sa odrlavaJnjem
i -razvitkom socijaJistickog poretka. A1i to ne smaojuje
pozitivni odnos oslobodenja zene i socijalizma.
Sve ova ne maze da ospori ni Cinjenice da je socijalizam u praksi, a naroeito u sferi zakonodavstva i prava, neopoziw i definitivno postavio i obezbedia ni>: ne
'S'na prava vee i uslova da zena (posebno kao gradaoin)
u:i;iva j ednakost u odnosu na muske gradaoe i da vraca
njeno otudeno ljudsko dostojaostvo i slobodu akcije.
Zab.rana svake diskriminacije, na osnovu pola, u
uZivanju politiokih i gradaoskih prava je jedan od osnovnih principa pravnog poretka i pravne prakse u ·so-
cijalistiokim zemljarrna. Ali, to ne znaci da je veCina
Zena, na osnovu ovih pra-va, doSla u si:tuadju da Tavnopravno odlucuje o •svim pitanjima od kojih zavisi -realnos! tih prava i da je obezbedena da ta prava ne budu
ograniCavana •i oduzimana pod uticajem ineraije, zaos-taIosti i, jos uve:k prisutnog, ne toliko ,mahistickog" koIiko primitivno-birokratskog ponasanja i mentaliteta (birokratizam je i antifeministicki koncept i praksa).
U socijalistickim zemljama postoje i ostvaruju se
neka specificna ,prava" iii ,privilegije" zena, kao sto su
slobodni izbor zene da rodi iii prekine trudnoeu, upotreba kontraceptivnih sredstava, moguenost sporarzumnog razvoda b.raka, a ta se prava ostvaruju i u ·slucaju
psihickog i moralnog terora od strane muskarca. Zalronodavstvo sodjallstiokih zemalja poznaje postajooje odgavarajucih ,prava - privilegija" u korist (buduce) majke (pre radenja deteta i posle rodenja). Porodieno pravo sadr:ti niz humanitamih odredaba u ·korist zastite
majke i deteta, za Cije usvajooje se jos uvek b<tte zene
u drugim kmjevima sveta, ukljuoujuci i one koje su na
visem stupnju materijaloog i ekonomskog razvitka.'")
Pravo ne maze potpuno [ u svemu da oslobodi zenu i reSi sva njena vitaJna pitanja, ali ono je macajno
sredstvo u tom procesu. Socijalisticko pravo je bllo i
ostalo podrska u osvajooju prava zena u svetu.
7. U skoro svim sodjalisticloim zemoJjarrna postoji
viSe Hi manje razvijena i osposob1jena m.reZa institucija
za cuvanje dece zaposlenih ~oditelja, za vaspitanje i zabavljanje dece pre polaska u redovnu osnovnu skolu,
servisi za pomoC domaCinst:Wma i sliCne institucije o ·
kojirna su pisali Engels, Lenjin i Bebel. Ali, problemi
GZ) Komunis~~ka partija Francuske je (krajem 19'14. godine) podnela
Parlamentu nekohko predloga zakona u kojima se preuzima ska.Ia socijalnib
i ljudskih prava ~ne u socijf!JistiCkim zemljama. (.,La France Nouvelle",
br. 1556, od :26. maJa 1975. godine).
�106
Dr JOVAN DORDEVIC
dru§tvenog polozaja i uloge zene koja ostaje u domacin' stvu i uopste tekuceg domacinstva koje cine zaposleni
braeni drugovi ostaju otvoreni, mada se ond ne mol§U
resavati samim shvatanjem i pr·ihvatanjem ideje o oslabodenju zene.
Iako, po pravilu, zena uglavnom nije neposredna
htva religioznih i zastarelih drustvenih ogranicenja i zabrana, u braku, porodiai i izvan njih, i uopste u odnosima sa muSkarcima d ,,drugim", ana nije svuda i uvek u
mogucnosti da se iskljuci iz robne cirkulacije i iz moguCnosti ugnjetavanja i poniZavanja. Ona je nekad u
neravnopravnom poloZaju u pogledu smcanja dohotka za
isti. rad kao i ·muskarac, i njoj stvarno nisu dostupna sva
me~ta i funkcije u ekonomskoj, prosvetnoj, ktrltlli1110j
i politickoj organizadji drustva. Jos uvek ima :fimkDija
na koje po ,nepisanim zakonima", Zena ne maZe da
utice, rezervisana su za pojedince muskog pola. Da bi
se spustila zavesa na ovakvo stanje, koje je za socijalizam i za veCinu Zena i za manJinu muSkaraca neprih·
vatljivo, prll:nenjuje se cesto praksa .,zene-alibija", nj. na
visoke i uticajne javne polozaje i funikcije (alrl ne sve)
upucuju se pojedine zene da bi se time pokazalo da je
odnos druS!va prema zeni u skladu sa socijadistickim
nacelima o otklanjanju diksriminacije med:u ljudskim
licnostll:na na osnovu rase, pola i ispovesti. Neke zene
se i zadovoljavaju da iz tog izvedu zakljucke: .,Niko vise ne moze da nam osporava sposobnost i za tako znacajne drustvene :fimkcije".
- - 8. Za maPksizam i socijalizam, i njihov odnos prerna zeni, od posebnog je zacaja danas odgovarati na pitanje za!\to se domace dufuosti (poslovi oko odrzavanja
i ured:enja doma6instva) jos uvek shvataju kao neinteresantni i cak ponizavajuci. Prvo, sam naziv za ave poslove, odnosno za ovu ulogu zene, je neosnovan i pogre-
ZENSKO PITANJE
107
san; to je pre izraz jedne gospodske ideologije nego pojmovne preciznosti. Drugo, pojmovno ovi poslovi pretpostavljaju iii prave rascep izmedu tehni6ke i socijalne
podele rada. Trece, sustinu ovih duznosti i poslova zene
cini rad kao drustveni odnos: odnos tela i uma zene
prema drugim (muiu, deci, porodici i drustvu). To nije
odnos p.rema stvari, koji inaCe proizilazi iz reCi ,,domaCi
i kucni pos!ovi".
Prema tome, odgovori na postavljeno pitanje koji
se svode na ideologizam i subjel<tivizam, tj. na ocenu interesa koji pojedina ·grupa prlpisuje kvalitetu i wacaj.u
odredenog rada iii poslova, istovremeno su uobieajeni u
nekritienoj misli i, kao takvi, pogre8ni i drust'Venostetni,
naroeito u socijalizmu. Tvrditi da su domaci poslovi
suStinski ,neinteresantni i zaglupljujud", to je elitisticka misao koja se suprotstavlja manks1stickoj politickoj ekonomiji i iskustvu. Niko ne moze twditi da ima
rada koji se vrsi u vidu posla, a da nije cesto neinteresantan i subalteran. Isto taka je neosnovana i pogre8na
koncepcija po kojoj su domaci poslovi lskljuCicvo repetitivni, a drugi (u fabrici, institutu ili birou) stvaralacki.
Nema rada koji hi bio iskljuCivo ii. ,.Ci,sto" stvaralaCki.
Takav rad ne postoji, cak i kad je u pitanju nau6no otkrice i visoki teorijski md. Stvaucalastvo je u kvalitetu i
rezultatu, a ne u obliku i u dru.Stvenom statusu rada.
u stvari, u domacinstvu nisu potcellJjeni poslovi zec
ne kao takvi i njihova vrednovanje p.rema interesu je
ne samo subjektivisticko vee se suprotstavlja drustvenoj
korisnosti tih radova kao objektivnaj kategoriji. Potcenjivanje domaCih i kucnih poslova zene, to je waz i
posledica potcenjivanja i vekovnog devalviranja .rada zene uopste. Odgovor na pitanje okarakteru toga rada mo- ·
ra poci od ocene: .za koga zene rade i .u kaikvim pxodukcionim i drustvenim odnoslma, kao i na kojoj materijal-
�Dr JOVAN OORDBVIC
108
no-tehnickoj bazi drustva. One rade prvenstveno za
druge (iako ,svoje") u hijerarhijskom drustvu.
Ovaj odgovor predstavlja sastavrn deo problema
drustvenog rada i sltuacije u kojoj je zena ugnjetavana
i vezuje se za oslobodenje :lena kao oblik i elemenat
socijalnih i kulturnih preobra:laja na putu u drustvo bez
oskudice, nejednakosti i mistifikacije.
To sve pokazuje bespredmetnost miSiljenja da Je
potcinjeni polozaj :lena vezan za karakter njihovih poslova68) iii da se taj polofuj (u misli iii u buducem drustvu) prevazilazi isticanjem velicine zenime funkcije da
proizvodi zivot.") Na istom planu se ima ocenjivati i da·
n~ eesto ponavljano mis1jenje mnogih borbenih zena,
narlqonjenih istoricizmu i ,staroj slavi", da su one u pocetku istorije vrSile opstekorisne poslove, i to ne samo
u oblasti proizvodnje (poljoprivreda) i kulture (uredi·
vanje kuce i priprema za brak). Ovaj raniji drustveno
koristan polozaj danas bi bio opravdanje i osnova za
jednu nu:lnu inverziju drustvenih situacija, tkoja bi narocito sutra bila opravdana i moguca. Na osnovu toga one
imaju pravo da u drustvenoj hljerarhiji preuzmu najvisa mesta, iskljucivo iii eventualno pored pojedinih muskaraca.••)
Oduzimanje Hi smanjivanje vrednosti domacih i kucevnih poslova zene nije tehnii\ko, vee socijaino-po!Hdcko
i ldejno pitanje. Ovo degradiranje je izraz i posledica
inferiornog polozaja zene u drustvu, a time i potcenjivanja njenog rada uopste. Odjeci .tog potcenjivanja prate
~lokupnu istoriju borbe Zena za ravnopravnost, odnosno za jednaka ekonomska, socijalna i kultuma prava.
Tako su zene tek od poslednjih decenija posle drugog
54 )
S. D. Bovuar, Le Deuxieme sex, .,Seuil", Paris, 1955.
A. Leclerc, Parole du Femme, ,Seui1", Paris, 19SS.
05)
G. Davis, The first sex, N.Y. 1%7.
Q)
ZENSKO PITANJ.E
109
svetskog rata izjednaCene u pravu na ,istu platu za isti
rad". One su, iako je skoro univerzalno naglasen prlncip prava Zene da pod istim ruslovima zauzme iste polo~
zaje i funkcije u drustvu, jos uvek udaljene od niza ,posebno odgovornih" i navodno u~kreativnih funkcija". Pravo na skolovanje samo u razvijenijim zemljama stavlja
u i!sti polozaj zensku i musku decu.
Kao sto je devalvacija domaCdh i kucnih pos!ova
posledica ,postojeceg obe7lvTednjivanja zeninog rada uopste, taka je i ocena vrednosti ovog rada posledica njenog drustvenog i politickog polozaja.
Polazeei od ovih saznanja, zena ,se ne moze i!sk.ljuciti iz jednrukih, drustvenih i politi6kih prava na osnovu karaktera i ,toboze manjih vrednos,ti domacih a
kucnih poslova. Ti su poslovi, u stvari, samo spoljni i
tehnicki izraz j ednog proizvodnog i drustveno korisnog
rada koji se ni sustinski, ni po obliku ne razllkuje od
slicnog rada, odnosno slicnih poslova koji se obavljaju
van domacinstva i od strane muskih radnika.
,DomaCica" ima mesto u druStvenoj podeli rada.
N)en polozaj ne p_roizilazi iz tehnickog znacenja njenih poslova; on J" pre posledica polozaja zene u
drustvu. Ne postoje prirodne vrednosti: sve su vrednosti stvorene i ostvarene u drustvu i za dru8tvo. To se
odnosi i na drustvenu vrednost rada zene u kuCi i doma6instvu i van tog kruga.
Izvodenje i podrzavanje nizeg i potcinjenog polozaja zene iz tehnickog vida njenog rada u kuci, izraz je
tradicionalisti6ke, pretezno muske, ideologije. Ono je
protivno nauci, a u prvom redu, markslstiC!koj politiC..,
koj ekonomiji. Nije u skladu sa socijalizmom i samoupravnim drustvom zasnivanje polozaja i ,uloge zene i ogranicavanje izvesnih njenih politickih prava na osnovu
ovakve nesocijalistiCke ocene i nenauenog koncepta
�110
i
:i
Ii
II
ll
i
Dr JOVAN OORDBVIC
njenoga rada. Opsti polozaj zene u drustvu - to je uz. rok ocene niZe vrednosti njenog rada i razlik.ovanja izmeilu ,Zenskih" i ,muSkih" poslova. Iz toga proizila!li
jasan zakljucak da je teorijska ocena zenskog rada ne..
ophodan uslov •kaiko za otklanjanje izvesnog manihejskog misljenja tako i za savladivanje idejnih i socijaino-politickih predrasuda u svakom drustvu, a posebno u
socijalistickom.
9. U Jugoslaviji postoji jedno opste stanje i posebni
problemi u odnosu na shvatanje rada zene u domaCinstvu i prava koja iz toga treba da proisteknu. I u ovoj
zemlji, kao i u svim drugim socijalistii\kim, nije izme..
njl)na konstatacija Engelsa, Lenjina, Bebela i drugih
mar,ksistickih mislilaca da je zaposlena zena podvrgnuta jednoj specificnoj eksploataciji. Ona radi dvostruko
radno vreme i dvostruko trosi svoje p&ihicke i fiziCke
energije. Van rkuCe, na radnom mestu, i na · isorpljujucem i neiscrpnom radu u kuci i domacinstvu.
0 samom domacinstvu postoje zaostala (ne samo muska) shvatanja da je to ,prirodna" i skoro
fatalna du:Znost zene da ga dr:Zi i oddava i da
je to skoro privatan, drustveno-ravnodusan i nelnteresantan rad. Zena koja iskljucivo radi u domaCinstvu nema status radnog Coveka i naziva se
,domacicom" (rec koja ima pezorativan prizvuk). U
takvim uslovima znatan broj zeua nosi peeat jedne nove krivice: krivice da nije uopste, iii dovoljuo, drustvenokorisna. Nerazvijena i zapustena psihologija i u soci--.ralistickim zemljama nije posvetila patnju pirob!emu nametnutih i oseCanih ,krivica" Zene, koje imaju .razliCito
poreklo (od bioloskog do socijalnog).
Kompleks krivice proizvodi nove i dovodi do
stalnih frustacija kod mnogih zena i predstavlja
smetnje za seksualno, psihicko i socijalno oslo-
ZENSKO PITANm
111
bodenje zena. Osobenost li<onosti zene ogleda se
u specificnosti i kompleksnosti njenog otudenja i
procesa vracanja tog otudenja. To je navelo pojedine
zene-pisce i psihoanaliticare da bez rezignacije, ali sa
oseeanjem zebnje i bola, govme da zena prenosi ,!l<olektivno zlo" u drustvo.
Nije u skladu sa marksistickim · shvatanjima i teorijom Marksa i Engelsa o funkciji produkcije i reprodukcije, kao jedinstvenom procesu stvaranja drustvene
reprodukcije, iz koncepta drustvene podele rada, drustvene i mdno-ekonomske organizacije, iskljuciti domaCinstvo i poroatcu. U SOCIJatlstiC.kom ·ctru.Stvu to nisu
samo potrosacke vee i proizvodacke i vaspitno-kulturne jedinice. U nekim za.padnim zemljama (fingleska,
Svedska itd.) :rad zene u domacinstvu se smatra kao osnovna i skoro najznaCaJnija .,naciona\lna indiustrija".
Sarno krajnje formalisticko i ekonomistioko miS!je..
nje dovodi do oduzimanja karaktera rada zeni koja
svoj rad unosi u domacinstvo i u upravljanje njime. Ona
se iskljucuje iz tzv. ·,radnog odnosa", koji se idei)tifikuje sa radom u privrednim i drugim radnim organizacijama. Ovde se ujedno podr:Zava i odvajanje radnih
odnosa i reprodukcionih odnosa; odvajanje i protivstavljanje koje su s prav<>m krihkovali Marks i Engels. PolazeCi ad istovetnog drustvenog znacaja obe sfere ovih
odnosa, u nekim zemljama napredni krugovi (ne samo
socijalisti) dosledno predlafu da zeni koja ostaje na
radu u domacinstvu pripada odredeni dohodak (plata),
ukljucujuci i ,starosnu" penziju i druge obli!ke socijalnog os-iguranja, i to iz druStvenih sredstava.
Ako je avo tacno, a tacno je utoliko viSe sto su i
sami ,domaCi poslovi" proizvodan rad, postavlja se pi~
tanje opravdanosti iskljucenja ove grupe stvarnih proizvodaca i radnih !judi iz koncepta samoupravnog, iz-
�112
.r
Dr JOVAN OORDEVIC
borno-delegatSikog sistema. Nema nikakvog nacelnog ntz.
loga da se kolektivu zena koje su iskljuCivo zaposlene
u domaC.instvu i porodici ne ,.priznaju" i ne obezbede isla izborno-delegatska prava koja imaju radni ljudi zaposleni u materijalnoj i duhovnoj proizvodnji. Neoprav·
dano je pretvoriti vvaj siroki krug oradnih zena u tkaJte·
goriju tzv. ,gradana", odnosno lica koja nemaju aktiv·
ni radni status i proizvodnu funkciju. Rad zena u doma.
cinstvu i u porodici je socijalna funkci1a i specificna i
odgovorna drustvena sluZba. To niko u socijalizmu teQoo
rijski ne spori i nemoguce je osporavati. :Zene koje su
nosioci te dru&tvene funkcije i ndnici u •tim slnZbama
~maju vee .j na onsovu toga isto pravo kao radni !judi u
fu.stitucionalizovanim druStvenim slu~bama.
' Shvatanja i odgovarajuca resenja ovih specificnih
pitanja imaju sirok politicki znacaj u socijalistickom sa·
moupravnom drustvu: a) znacajan deo danas potlsimtih
energija ukljucilo bi se u politicki zivot i samoupravmo
odiucivanje; b) sni1hlljila bi se sve ociglednija pasiviza.
cija zena u javnom i politiCikom zivotu; c) prosirlla bi se
primena principa jednakosti gradana pred zalwnom;
d) pojam proizvodaca bi se oslobodio izvesnog demo·
diranog ekonomizma i prisutnog voluntarizma; e) sma·
njili bi se izvori frustracije, nezadovoljstva i nepravde.
10. Kao i u svim prethodnim drustvenQooekonornslkim
formacijama taka i u socijalistickom drustvu postoji
odgovarajuci raskorak, jaz i protivrecnost izmedu onog
sto se proklamuje i onog sto se dozivljava, izmedu ,no·
~rmativnog i stvarnog"; iiZIIleUu govora i Cina; izmeciu
formalnog i Zivog ustava i za,kona. U socijalistickom
drustvu ovo rastojrurje (i cesto sukob) iru1edu sfere
proklaanovanog i ostvaorenog utollko je veci i karakteris·
tieniji ukoliko grupe koje predstavljaju socijalistiCtku
politiku dozvoljavaju sebi voluntaristicko ponasanje, ne·
ZENSKO PITANJ£
113
maju u svom izjasrrjavanju protivtefu i samokrit;ku, iii
se cesto i dobronamerno smatraju obaveznim da obeea·
ni socijalisticki program stave sto pre i ,odmah", a ce·
sto i u svemu, u neposrednu primenu. S druge strane,
ovi rascepi i sukobi, koji cesto vade u gubitak perspekti·
ve i razoCarenje masa i same radniCke klase, imaju i dublju drustvenu uslovljenost. U vecini zemalja socijali·
rem je poceo da se ostvaruje ne samo bez sopstvene materijalne, politicke i ·kulturne osnove, vee na tlu jednog
nerazvijenog, istorijski zaostalog druStva, u kame su
preovladivali ne samo skomastvo vee i oslkudice, lisava·
nja, predrasude i neotpornosti svih vrsta.
Na ovoj opstoj socioloskoj osnovi ravnopravnost i
druga proklamovana prava u l<:arist zena nalaze razlicit~
ogranicenja iii se prazne, pretvarajuci se u for~.al';'u 51·
mulakriju. Svuda i u samom savremenom SOCIJahzmu.
:Zena se oseea nezadovoljnom, jer je stval'l!lo padre·
dena na radu iscrpljena u trivijalnim domacim i ku6.
nim poslovim~ i obeshrahrena netolerantnom i sve viSe
neopravdanom prakson;t hijerarhije i Ia?>og '?ll:sko¥ eli·
tizma za ,koji je sve VISe uverena ·da Je IZm'lSlJen 1 na~
metnut. Ona nema vremena i snage, a nekad n1
volje i uslova, da se bori za ostvarenje prava koja joj
inace pripadaju. Ali, to ne znaci da ne postoje mnoga
prava koja su joj obezbedena: ana se neposredno ostva·
ruju ili ih je danas zena u socijalistiokim zem}jama vee
ostvarila. Ona cine nova neotudiva ljudsika prava. Socijalizam je li(\na, politicka, socijalno-ekonomSika i uopste
gradanska .prava definitivno podigao na rang ustavnog
principa i opstih 1judskih prava; vrsio je (i danas vrsi)
pritisak da se ana univerzalizuju unosenjem u meduna· •
wdne deklaracije i konvencije kao i u nacionaJna ookonodavstva.
1
�i
1
11,
I
114
Dr JOVAN OORBEVIC
Pored toga, u svim .socijalistickim zemJjama postoje mnogobrojne i raznovrsne objektivne i subjek•tivne situacije i okolnosti usled kojib su praksa jednakosti Zene i muSkarca i ·ritam ostvarivanja prava u =korist
zena danas blokirani i, u najboljem slucaju, odlozeni za
,,povoljnije" vreme i uslove. Iako su objektivno vrata
svib skola i celog sistema obrazovanja otvorena za omladinu, bez obzira na razliku u polu, i mada ima citavib
skola i fakulteta cija je redovna studentska populacija
zenskog pola, za -sve zene ne postoji ista moguenost, ista
sa,nsa u oblasti Skolovanja i obrazovanja. U ovom pogledu ogranicenje vrsi broj i sastav porodice, njen socijalni_polozaj i finansijska moe. Na ovoj osnovi, koja viSe
nije klasna u klasicnom smislu, ali koja je jos uvek diferencirana prema drustvenim slojevima u politicko-kulturnoj sredini ili, Cak, prema snala.Zljivosti, Zenska deca
i zena uopste spadaju u red drugorazrednib kandidMa
za skolovanje i obrazovanje. To se posebno odnosi na
seoske i radniCke porodice koje su ne samo 2rtve jednag specifiCnog ,bur.Zoasko-selekcionog" obrazovnog me-
hanizma vee su jos uvek prinudene da, pred nuznoscu
izbora usled ogranicenib mogucnosti i ·<1rugib interesa
porodice, odreduju za skolovanje cak i ,,obucavanje" prvenstveno muSku .decu, ostavljajuCi devojke ,kod kuCe"
iii ,za udaju", koja je cesto viSe lli manje problematiOna.
U svi·m dru.Stvenim sistemima siromaSrtvo .i ·oskudica, uz -d.ru.Stvenu diferencijaciju, neizbeZno stvaraju ne-
"'"jednakosti medu gradanima, a te nejednalwsti u zaostalom drustvu najviSe pogadaju zene. Pored potlacenih
klasa, zene su uopste (ne samo kao pripadnik tib klasa)
najvise pogodene oskudicom .; hijerarhijom u drustvu.
Otuda su one posebno osetljive za napredak, opste bla"
gostanje i jednakost (i pored njihove izraiene zelje za
ZENSK.O PITANJE
115
bogatstvom, modom i isticanjem u odnosu na ,drugu",
sto je druga strana ove osnovne osetljivosti).
Na sve ove razlike izmed:u muSkarca i Zene, i na nesumnjivu podeljenost izmedu njih ( u svim oblastima
dru.Stvenog Zivota), utiCu ukorenjene navike i tradicije;
,aveti proslosti" i stare generacije, -koje jos traju i z_ilav?
se naaneCu i odrZavaju tradicionalne skale vrednost1; all,
,to su i navike Zena na pos:luSnost i Zr:tvovanje u korist
-drugoga, najcesce brata lli uopste mus.karca. Ne samo
starije, vee i mlade zene poddavaju i brane ovaj paseisticki i pasivni mentalitet i ovu psibologiju trpljenja,
malog otpora i odricanja od borbe pred fatalnoseu
,,sudbine".
Pod uticajem ovib stvarnib stanja i e!emenata, koji
cine svakodnevni zivot i koji je, u krajnjoj Iiniji, merilo svih reainih situacija i ponasanja ]judi, zena je u
socijalistickom drustvu neposredno i posredno, na otvoreni ili prikriveni, na grub ili ,fini" naCin, ne samo u
poloZaju nejednakosti veC i podredenosti i poniZenosti,
i to u svim dosadasnjim fazama razvitka socijalizma u
svetu. NajdilZe shvatana kao mitsko biee, ona danas
ima najviSe razloga da oddava sve pokrete i doktrine
koje demistifikuju drustvene odnose i predstave !judi.
Osnovni nosilac reprodukcije i kreator kulture, :lena
je u znatnoj meri gurnuta u ,zadnje dvoriSte" politike i
kulture. Ona to zna i sve je svesnija da je takvo stanje
nametnuto (a ne ,prirodno") i da ono ne moze dugo
trajati (u socijalizmu).
11. Iako je socijalizam osvojio niz tradicionalnih
oaza nepismenosti i apolitiCnosti, Zenski deo stanovni.St~
va predstavlja jos uvek veci procenat u skladu nepismenosti i apoliticnosti. Iako su usled vekovne potcinjenosti
i po mentalitetu radoznale i otvorene, Zene su najmanje
aktivne i najslabiji korisnici u drustvenim i kulturnim
�i
~1.
116
Dr JOVAN OORBBVIC
komunikacijama. To ih vraca na status grauana drugog
reda i podr:i:ava svesne iii nesvesne tendencije drustva,
odnosno njegovog muskog deJa, da se ovakva situacija
odr:i:i i potvrdi. .Zene imaju interes i sve izrazitiju volju
da izauu iz cirkulacije roba i da zauzmu aktivno mesto
u komunikaciji ideja i kulturnih vrednosti. To traje od
v.remena budenja njihove ·svesti do savremenog druStva
u kome sve vise imaju i u kome osecaju da su se individualizovale i da postaju snaga po sebi koja prisvaja
svest za sebe.
12. U svakom postojecem i poznatom socijalistickom
drustvu status, prava i oslobouenje :i:ene se u praksi i u
duliovnoj sferi ostvaruju u funkciji drustvene grupe Hi
druswenog sloja u kojem je ona rouena i primorana da
Zivi, da ostane.
Pored onog sto je zajednicko za sve zene, sto cirri
,.Zensko pitanje" i Sto je u socijalizmu po pravilu Sire
nego u prethodnim dru.Stvenim uredenjima, ne mo.Ze se
osporavati cinjenica da postoje i razliciti ,problemi
Zena", tj. da sve Zene nemaju isti polo.Zaj i Sanse, iako
su ,socijalisticke zene", tj. grauani socijalisticke zemlje.
Prema tome, razlike u situaciji medu Zenama i ovde je
pos!edica ekonomske, socijalne i kulturne diferencijacije koju nosi i delimicno reprodukuje socijalisticko
drustvo u svojoj stvarnosti nedovoljno materijalno, kulturno i duhovno ujednacene i razvijene zajednice. U
ovim uslovima socijalisticko drustvo reprodukuje grupe
"'1.'!!ha koje po svom polo:i:aju, interesima, ponasanju i
mentalitetu prenose iii prihvataju poznate kategorije
budoaskog drustva: :i:ena-bur:i:ujka, malograuanka i
radnica. Ovaj specificni transfer klasne i grupne strukture iz stare u novu drustvenu formaciju nedovoljno je
prouCavan, ali bez svesti o njemu nema znanja o istoriji
\I
1
:Z.ENSKO PITANJE
117
zene i diferenciranosti njenog polozaja i njene svestranosti.
Mada su pojedine, u socijalistickim zemljama inace
retke, socioloSke ankete orijentisane da u istraZivanju
polozaja zene potvrde iii zapostave drustvenu i kulturnu diferencijaciju, marksisticki metod i marksisticka
misao istiCu diferencioni pristup; i stvarno stanje, i
istinu traZe u konkretnoj igri izmeuu principa identifikacije i diferencijacije. To se posebno odnosi na marksisticku naucnu studiju uopste, i 0 zeni u socijalizmu
posebno.
Vladajuca politicka misao u socijalistlckim zemljama naeelno ne napusta marksistlcke (narocito Engelsove i Lenjinove) ideje 0 zenskom pitanju, ali ih cesto
u programima, a narocito u praksi, tumaci viSe iii manje
arbitrarno i pragmatski, odnosno prema oceni odnosa
snaga, pod pritiscima ,drzavnog razloga" i demografske
politike i tradicionalizma. Svi veliki marksisticki mislioci su isticali visestruku eksp!oataciju i dominaciju
ciji je objekt zena, ukljucujuCi i dominaciju i eksploataciju uglavnom od strane muskarca. Mesto i znacaj tzv.
,mu.S.ke vlasrtiu u sistema vlasti koja .potCinjava Zenu,
cesto se izostavlja iz politickih programa i mera, teorijskih koncepata i iz ideoloske i politicke borbe.••)
Ovo se ujedno povezuje sa izvesnim manihejskim
shvatanjima koja na apsolutan, odnosno istorijski nacin suprotstavljaju kapitalizam i socijalizam; a kapitalizmu stavljaju na teret celokupno prodcienje varvarstva i
sve nehumanosti i nepravde koje je on povecao, ali ih
nije stvorio, jer je sve to nesumnjivo poznato u pretkapitalistickoj istoriji drustva. Tako se, eksp!oataciji i
ugnjetavanju zene opisuje pakao u kapitalizmu, a u so1'8) Skora svi, i najnoviji, programi socijalistiCkih (i komunistiCkih)
partija i ne pontinju Zensko .pitanje.
�t
118
:ZENSKO PITANJ-E
Dr JOVAN OORDBVIC
,··)
cijalizmu pripisuje kraj. Iz toga se, manihejskom logikom, izvlaci primamljiv i uspavljujuci zakljucak, da socijalizam samim svojim otvaranjem i postojanjem automatski sadrzi resenje svih ,istorijskih zagonetki", a time
i ,Zenske zagonetke". Stvara se iluzija da samim ukidanjem kapitalizma nastaje drustvo jednakosti, blagostanja, pravde i dobrote. Zene su danas sve vise kriti·
eari ove i svake druge mitologije. Socijalisticka svest
se uspavljuje ako je zene ne dele i ako u njihovom svakodnevnom zivotu ne utvrduju da su
ga drustveni odnosi bitno promenili. To je od posebnog interesa za pobedu socijalizma, jer su zene
or~ski borci za socijalizam, u kame vide osnovni uslov
za sv,oju ljudsku emancipaciju. Zena je ne samo kulturno veC i egzistencijalno socijalistiCki Covek u potenciji.
13. Marksisticka nauka prufa osnovu za odredene
idejne orijentacije, jer ona, kao dijalekticka i lstorijska,
zasniva politiku na znanju, a znanje na konkretnoj istini.
Ta konkretna istina, u odnosu na polozaj zene uopste i
u socijalizmu posebno, data je i u samom marksizmu.
Taka je Engels pokazao i dokazao da situacija zene i pre
kapitalizma nije bila ni covecna, ni tolerantna a da je
kapitalizam, iako je narocito pogorsao situaciju zene na
radu, istovremeno, bez prethodne namere, poboljSao izvesne okolnosti u Zenskoj situaciji i doprineo naroCito
seksualnom oslobodenju iene.57)
Uporedo s tim, jedna vrsta uvrijerizma, kojim je,
s vremena na vreme, proSarana vladajuCa ideologija u
~edinim socijalistickim zemljama, dovodi do preuveliCavanja situacije radnika u nradnom odnosu" i u privredi, sto ima za posledicu neuvafavanje jos teie i nezahvalnije situacije u kojoj se nalazi zena koja radi
i zena uopste. Ovu protivrecnost izmeuu ideoloskog sta·
va i stvarnog stanja istakli su rnnogi marksistiCki istrazivaci, a narocito Lafarg.SS)
Obicno se istice da je prostitucija najstariji zanat Zene. Ali, mnogo stariji i dugotrajniji zanat rnuSkarca jeste politika. Politika je istovremeno uslovila i odrZala stanje u kome se Zena nalazi i ona je, istovremeno,
ogranicenje i sredstvo u borbi za oslobodenje od takvog
stanja i uopSte za emallcipaciju Zene.
Zena je skoro u celom svetu, a na prvom mestu u
socijalizmu (i zahvaljujuCi njemu), osvojila pravo da od
predmeta postane subjekt politike. Ali, ona u punom
smislu nije osvojila politiku, jer nigde jos politika nije,
suprotno onom sto je Dekart tvrdio za razum, postala
,jednaka stvar svih". Pored toga zena se jos uvek drzi
u celom svetu izvan centara u kojima se planira politilca i donose kapitalne odluke od znacaja za upravlja·
nje poslovima od zajednickog interesa za gradane i na·
erode. Politicka strategija je van uticaja zena, jer je ivan
uticaja !judi, masa. Oslobodenje rada i S1L'110Upra¥lja·
nje su istorijska alternativa u vekovnoj praksi politike,,
To cini samoupravni socijalizam jednim od novih uslo·
va za oslobode:b.je Zene.
Politika je odbijala zenu, a od nje se odbijala zbog
toga sto je vekovno bila ,musk~ profesija': ~a k_oju s~
se traZile izvesne sposobnosti koJe se u pohtrckoJ naucr
nazivaju makijavelizmom, a za koje je sam Makijaveli
tvrdio da predstavljaju jedino ,musku vrlinu". U tom
smislu jezik zene nije politicki i ona se jos uvek usteze
da ga govori i kad ima mogucnosti da bude saslusana, i
kad ro pravi dru~tveni interesi i traZe.
&a) P. LafargUe, La Question
Paris, 1904.
n) Engels, Poreklo porodice, privatne svojine i drl.ave, Beograd,
,.Kultura", 1964, str. 70.
,j'
1
119
de la femme, ed. l'Ere nouvelle,
�120
'!
I
1:
r
l
'I
I
~j
·.i.
ll[:,,
'
Dr JOVAN OORDEVIC
tENSKO PITANJE
S obzirom na sve to, Zena izbegava da dr.Zi .,mu~ke"
govore (smatrajuci ih vlasnickim i oportunistickim) i da
· pravi politiku (narocito ,svoju"). Ona tako postupa utoliko pre ullmliko je sigurna da joj nije lako doCi do
glasova vecine, u kojima preovladuju vladajuce ideje
vremena koje zene ocenjuju kao jos uvek pretezno konzervativno i pod vlaSCu ,muSkarca". Sve ovo utiCe na
to da su zenski pokreti najcesce neirrlstitucionalizovani i
da je govor zene 0 po!itici CaS emotivan, cas utopijski,
a njena politicka misao nekoherentna.59) Opravdano je
kad se uzrok ovakvog odnosa izmedu zene i politike nalazi iskljucivo u opstoj represijf volje i interesa zene.
Zensko pitanje u socijalizmu nije potpuno reseno,
nit'i se ono maZe reSiti automatski i spontano. To su veC
izricrto istakli Engels i Bebe!. Ali, zahvaljujuci marksizmu i dosadasnjem skromnom iskustvu socijalistickih zemalja, problem polozaja, prava i oslobodenja zene je
dobio svoju svestraniju i potpuniju definiciju i nove
moguCnosti za realno reSavanje.
Marksizam je podigao cesto sentimentalne izjave i
utopijske teznje u pogledu oslobodenja zene na nivo
moderne nauke, koja je istovremeno i sredstvo jedne
usmerene i masovne oslobodilacke akcije. Socijalizam
je, svojim idejnim projektom i praksom (bez obzira na
njen ogranicen domasaj), ukazao na uslove i puteve
resavanja zenskog pitanja. Individualisticka i liberalis·
ticka misao gube sve vise privlacnost i uticaj na shvatanje i resavanje zivotnih pitanja danasnjice. Jedinu alter--..tivu u ovoj filozofskoj i pol1tickoj dekadenciji predstavljaju marksizam i socijalizam. Marksisticke ideje i
trojstvo principa socijalizacije, humanizacije i slobode
(koje sadrzi socijalizam) sastavni su deo savremene
121
studije 0 zeni i projekta promene njene stvarnosti preobraZajem opstih drustvenih odnosa koji tu stvarnost
uslovljavaju. To je uticalo na to da borba zena dobije
opsti politicki (a ne samo grupni, lokalni) znacaj i istorijski (a ne samo pomodni) smisao.
Praksa socijalistickog drustva nije ni pocetak, ni
kraj u procesu oslobodenja zena, jer nije ni u procesu
vraeanja svih otudenja ljudskoj lienosti. Takvo vremensko i prostorno ogranicenje bilo bi neteorijski i
antiistorijski koncept.
Ali, u toj praksi se, na otvoren naCin postavljaju i
postepeno resavaju osnovni problem! otudenja zene i
njene moguce ljudske i drustvene emancipacije. Ali, ta
praksa smanjuje svoj uticaj. a njena teorija svoju efikasnost i moralni prestiz, ako ova ne kritikuje praksu,
i to kako onom sto ona neuspesno iii ograniceno obezbeduje tako i onom sto zanemaruje i prikriva.
14. Marksisticka teorija o zenskom pitanju nije ni
potpuna, ni zavrsena. Ona je skicirana u okviru Marksovih i Enge!sov·ih ·tekstova koji sadrle opstu teoriju o
drustvu i drustvenim preobrazajima i filozofsko-antropoloski koncept coveka kao ljudskog bica. Sve je to proZeta principom, humanizma, ito aktivnog i revolucionar~
nog humanizma koji predvida mogucnost uspostavljanja
drustva bez otudenja i nuinosti: drustva slobodnih proizvodaca i ljudskih bica koja ne hrle prema sticanju
trivijalnog ,blagostanja", vee u uslovima prevazilaZenja
oskudice i nemaStine, i:noralne tuposti i bezizlaznosti, na~
laze mogucnost slobodnog zivota coveka u jednakosti,
slobodi, bratstvu i ljudskom prijateljstvu. U ovakvom
drustvu, tj. u ovakvom projektu komunizma koji znaci
humanizam, zena se oslobada socijalnih i politickih
diferenciranosti, ali cuva i ostvaruje svoju specificnost
zenskosti i zenstvenosti. Njena uloga u takvom drustvu
61
) To se odnosi na istoriju (sifraZetske grrupe) i na danaSnjicu (he·
terogeni ,pokreti oslobollenja Una"),
!
�122
Dr JOVAN fJORBEVIC
unosi dimenziju sestrinstva u odnose jednakosti i bratstva a dimenziju zadovoljstva i ljubavi u ljudske odnose.
Teoreticari i borci za ovakvo drustvo, koji su posle
Marksa i Engelsa mislili i vodili akciju naroda i !judi,
klasa i grupa, a narocito Lenjin i niz drugib pojedinaca
koji su se bavili teorijom zenskog pitanja i praksom
borbe za oslobodenje zene, uneli su u opstu teoriju o
zenskom pitanju niz novih elemenata koje je izneo razvitak drustva na osnovi klasne borbe i borbe zena, kao
i razviotak nauke koji je omogu6io, pre svega marksizam.
Kao i marksizam u celini tako se i marksisticka teorija
o zenskom pitanju razvija kako iz sebe tako i iz stalno
no,qh saznanja nauke i iskustva politike i prakse borbe
Zena.za oslobodenje. Ova teorija se ne moZe izjednaCiti
sa politikom i kad je usmerena na stvamu promenu
postojeceg polozaja zena.
PreimuCstvo marksizma nad drugim teorijama je i
u tome lito on definise odnos izmedu politike i nauke,
odredujuCi ujedno njihovu ulogu i domasaj.
Politika se uvek osporava i stoga treba da se zasniva na neosporivoj nauci koja osvetljava njeno polje,
ne ukljucujuCi se potpuno u njega.
Tako politika moze biti naucna (marksisticka), a
nauka slobodna i kritika politike.
Ovo je od posebnog znacaja za dalje, potpunije i
stvarnije shvatanje i resavanje zenskog pitanja uopste,
a posebno u socijalizmu.
IZABRANI TEKSTOVI
MARKSA, ENGELSA, LENJINA.
I DRUGIH MARKSISTA
I
�K. Marks (1818-1883)
COVEK I ZENA')
-
Neposredan, prirodan i nuian odnos coveka prema
coveku je odnos muskarca prema zeni. u tom prirodnom urodenom odnosu, odnos coveka prema prirodi neposredno je njegov odnos prema coveku, kao sto je
odnos prema coveku neposredno njegov odnos prema
prirodi, njegovo vlastito prirodno odredenje. U tom odnosu pokazuje se, ·dakle, na culan nacin, svedeno na
ociglednu cinjenicu, to koliko je ljuclska sustina postala,
covaku priroda lli JwHko je priroda postala eovekova
ljudska sustina. Iz .tog odnosa maze se, dakle, prosuctivati celokupan stupanj eovekovog obrawvanja. Iz karaktera tog odnosa sledi koliko je covek postao za sebe
i koliko je sebe shvatio kao urodeno bice, kao coveka;
odnos muSkarca prema zeni je najprirodniji odnos coveka prema ooveku. U .njemu se, -dakle, pokazuje, koliko je prirodno odnosenje coveka ljudsko, Hi koliko je
ljudska sustina njemu postala prirodnim bicem, koliko
je njegova ljudska priroda postala njemu prirodom. U
tom se odnosu takode poka2Uje koliko je covekova potreba postala ljudskom potrebom, 1koliko je on u svom
') Podnaslove dao priredivaC.
�..
126
Dr JOV AN OORDBVIC
najindividualnijem postojanju istovremeno i ljudsko
· bice. (K. Marks- F. Engels: Dela, tom III, ,Prosveta",
Beograd, 1972, str. 236).
KAPITALIZAM I PORODICA
Ukoliko fabricko zakonodavstvo regulise rad u fa·
brikama, manufakturaina itd., to se isprva ispoljava
samo kao mesanje u eksploatatorska prava kapitala. Na·
protiv, svako regulisanje takozvanog kucnog rada poka·
zuje se odmab kao neposredno zadiranje u patria pot~tas (ocinsku vlast), to jest, modemo receno, u roditeij,ski autoritet, a to je. korak od koga se bole~ivi en-.
gleski Parlament dugo hcemerno ustrucavao. Ah snaga
cinjenica nagnala je da se najzad prizna da krupna .industrija, razarajuCi ekonomsku osnovicu stare porodice
i porodiCni rad koji njoj odgovara, razara i same stare
porodicne odnose. Pravo dece rnoralo je biti proglaSeno. U zavr.Snom izveStaju ,Childrens Employment" komisije od 1866. stoji: ,Iz iskaza svih svedoka izlazi,
na zalost, da deci oba pola ni od koga ne treba toliko
zastite koliko od njihovih roditelja". Sistem bezrneme
eksploatacije decjeg rada uopste, a kucnog rada posebno, odrZava se taka ,,Sto roditelji vrSe nad svojim
mladim neZnim izdancima samovoljno i opako nasilje
bez uzde iii kontrole ... Roditelji ne smeju imati apso~utnu vlast da od svoje dece prave proste masine kako
bi iz njih isterivali svake nedelje toliko i toliko najarnni·
ne . .. Deca i omladina imaju pravo na zaStitu zakonodavstva od zloupotrebe roditeljske vlasti koja pre vremena lomi njihovu telesnu snagu, a njih rnoralno i intelektualno srozava na ni.Za biCa". Medutim, nije zlo-
ZENSKO PITANJ£
127
upotreba roditeljske vlasti stvorila neposrednu i posrednu eksploataciju nezrele radne snage od strane kapitala,
vee je obmuto, kapitalisticki nacin eksploatacije, ukidajuci ekonornsku podlogu koja odgovara roditeljskoj vlasti, ovu pretvorio u zloupotrebu.
Uostalorn, zar fabricko zakonodavstvo nije javno
priznanje da kapital pomocu krupne industrije eksploatiSe zene i decu, da radikalno razara nekadasnju radniCku porodicu, Sto je ekonomska neizbeZnost, priznanje da je on preobrazio roditeljsku vlast u aparat drustvenog mehanizma, namenjen da posredno iii neposredno preda kapitalisti decu proletera, koji pod pretnjorn
srnrtne kazne treba da odigra svoju ulogu posrednika i
trgovca robova. Zar svi napori ovog zakonodavstva nisu
takode usrnereni na sprecavanje ispada tog porobljivackog sistema.
No, rna kako strabovito i gnusno izgledalo rasulo
stare porodice u kapitalistiCkom sistemu, ipak krupna
industrija, dodeljujuci izvan oblasti domacinstva, u
druStvenoorganizoVanim procesima proizvodnje, odluCnu ulogu Zenama, omladini i deci oba pola, stvara novu
ekonornsku podlogu za visi oblik porodice i odnosa oba
pola. Razume se da je podjednako Judo smatrati hriScansko-germanski oblik porodice apsolutnirn, kao i smatrati takvim starorirnski oblik, iii starogrcki, iii orijentalski,
koji, uostalom, cine jedan niz u istorijskorn razvitku.
Isto je tako jasno i to da se sastavljanje kombinovanog
radnog osoblja od individua oba pola i najrazlicitijeg
doba, mada se ono u svom spontanom, brutalnom ob-:'
liku, gde radnik postoji za proces proizvodnje, a ne
proces proizvodnje za radnika, predstavlja kliZnim vrelorn propadanja i ropstva, mora pod odgovarajuCim odnosima, naprotiv, preokrenuti u izvor humanog razvitka.
(Kapital, tom I, knj. I, ,Kultura", Beograd, 1964).
�-
..
128
D.- lOVAN OORDEVIC
r·····
EKSPLOATACIJA UDATIH :I:ENA
Gospodin E ... , fabrikant, obavestio me je da kod
njega za mehanickim razbojima rade iskljucivo zene;
prvenstvo daje udatim zenama, narocito ako imaju porodicu koja od njih Zivi; one su mnogo paltljivije i radije
uce nego neudate, a prinudene su da do krajnosti napregnu snagu kako bi mogle nabaviti potrebne namirnice. Tako se vrline, i to one svojstvene zenskom karakteru, izvrsuju njemu na ustrb - tako se sve sto je
moralno i nezno u njihovoj prirodi pretvara u sredstvo
za njihova ropstvo i njihove patnje. (Kapital, tom I,
knj. I, primedba 102, .,Kultura", Beograd, 1964, str. 99).
-
F. Engels (1820-1895)
FURIJE I EMANCIPACIJA :I:ENA
Furije hvata za rec burzoaziju, njene odusevljene
proroke pre ervolucije i njene zainteresovane slavopojce posle revolucije. On nemilosrdno razgolicuje rna·
terijalnu i morainu mizeriju budoaskog sveta; on stavlja pored nje kako blistava obecanja prosvetitelja o drustvu u kome ce vladati samo razum, 0 civilizaciji koja
svima donosi sreC.u, o bezgraniCnoj sposobnosti CoveCanstva da se usav.r.Sava, taka i optimistiCke fraze savremenih mu budoaskih ideologija; onda pokazuje kako
svuda najrecitijoj frazi odgovara najbednija stvarnost,
i taj bezizlazan fijasko fraze zasipa zajedljivom porugom. Furije nije samo kriticar; njegova uvek vedra
priroda cini ga satiricarom, i to jednim od najvecih sati·
ricara svih vremena. Spekulantske podvale koje su evetale posle propasti revolucije, a isto tako i onaj sitnicarski duh koji je zavladao u tadasnjoj francuskoj trgovini, opisuje on koliko majstorski toliko i zabavno. Jos
je majstorskija njegova kritika budoaskog oblika polnih odnosa i po]Oz[tja zene u .bufoaskom drustvu. On
prvi kalte da je u jednom drustvu stepen zenske emanci- .
pacije prirodna mera opste emancipacije (Antidiring, '
.,Kultura", Beograd, .1953, str. 308).
�130
Dr JOVAN OORDEVIC
PRELAZ MATRIJARHATA U PATRIJARHAT
U periodu varvarstva na nizem stupnju 1judska radna snaga jos ne daje nikakav viSak, vredan paZnje, iz.
nad troskova svog izdrzavanja. Stanje se izmenilo sa
uvodenjem gajenja stoke, obradivanjem metala, tkanja
i, najzad, zemljoradnje. Kao sto su supruge, do kojih je
pre bilo taka !aka doci, dobile sad prometnu vrednost i
bile kupovane, taka se dogodilo i s radnom snagom, narocito ad kad su stada konacno presla u porodicnu svojinu. Porodica se nije taka brzo mnozila kao stoka. Bilo
je potrebno vise !judi za nadzor nad njom; u tu svrhu
mogao se upotrebiti u ratu zarobljeni neprijatelj, koji
se-, osim toga, mogao rasplodavati isto taka dobra kao
i 'stoka.
Cim su takva bogatstva jednom presla u privatnu
svojinu porodica i tamo brzo rasla, ona su zadala snaZan
udarac drustvu koje se osnivalo na sindijazmickom braJm i matrijarhalnom gensu. Sindijazmicki brak je uneo
nov elemenat u porodicu. On je .stavio pored rodene
majke utvrdenog rodenog oca, koji je joS uz to verova~
no bio bolje utvrden nego li mnogi ,ocevi" danas. Po
tadasnjoj podeli rada u porodici, muzu je pad.,lo u deo
pribavljanje hrane i potrebnih oruda za rad, pa _prema
tome njemu je pripadala i svojina nad poslednjtma; u
slucaju razvoda, on ih je uzimao sa sobm;n, kao sto je
zena zadrzavala svoje kucno crude i posude. Po obicaju
ondasnjeg drustva, dakle, muz je takode bio sopstvenik
.....-sJ.ovog izvora hrane, stoke, a docnije i novog oruda za
rad, robova. Ali, po obicaju istog drustva, njega ~isu
mogla naslediti njegova deca, jer u pogledu nasledtvanja situacija je bila ovakva.
Po matrijarhatu, dakle, dok god se poreklo racunalo
samo po zenskoj lozi i po prvobitnom obieaju nasledi-
.ZENSKO PITANJE
131
vanja u gensu, gentilni srodnici su u pocetku nasledivali
svog umrlog gentilnog druga. Imanje je moralo ostati u
gensu. S obzirom na beznacajnost predmeta, ono je
u praksi verovatno oduvek prelazilo na najblize gentilne srodnike, dakle na krvne srodnike s majCine strane.
Deca umrlog muskarca, medutim, nisu pripadala njegovom gensu, veC gensu svoje majke; ona su nasledivala
majku, u poCetku sa ostalim majCinim krvnim srodnicima, docnije, maZda, na prvom mestu; ali svoga oca
nisu mogli nasledivati, jer nisu pripadala njegovom
gensu, a njegovo imanje je morale ostati u gensu. Dakle,
prilikom smrti sopstvenika stada, stada bi prelazila
najpre na njegovu bracu i sestre i na decu njegovih sestara, iii na potomke sestara njegove majke. Ali njegova rodena deca bila su iskljucena iz nasledstva.
DaJkle, U'koliko su bogatstva rasla, ana su, s jedne
strane, dava[a muskarcu VaZniji po]ozaj U porodici nego[i zeni, a, s druge strane, podsticala su da se taj pojacani polozaj iskoristi take sto ce se tradicionalni red
nasleda izmeniti n korist dece. Ali, to nije bilo moguce
dok god je vazilo poreklo po matrijarhatu. Trebalo je
dakle njega ukinuti, i ono je ukinuto. To nije ni bile
taka tesko kao sto nam danas izgleda. Jer ova revolucija
- jedna od najradikalnijih koju su !judi doziveli- nije
pogodila nijednog od zivih clanova gensa. Svi njegovi
pripadnici mogli su i dalje ostati ono sto su i pre bili.
Dovoljno je bilo jednostavno resenje da ce ubuduce potomci muSkih Cla.nova ostati u gensu, a. da Ce potomci
zenskih clanova biti iskljuceni prelaskom u gens svoga
oca. Time su bili ukinuti poreklo po zenskoj Iozi i matri- ·
jarhalno nasledno pravo, a ustanov!jeni muska loza porekla i patrijarhalno nas!edno pravo. Mi niSta ne znamo
o tome na koji je naCin i u koje vreme izvrSena ova re~
volucija medu kulturnim narodima. Ona pada sasvim u
�132
Dr JOVAN OORDBVIC
133
2:ENSKO PITANJE
i
I~
X
preistorijsko doba. Ali da je ona izvrsena, dokazano je
viSe nego sto je nuino, narocito onim obilnim tragovima
matrijarhata koje je sakupio Bahofen; kako se ono lako
izvodi vidimo na primeru citavog niza indijanskih plemena, gde je tek nedavno izvedena, i jos se ~odi, delimicno pod uticajem porasta bogastva i izmenJenog nacina zivota (preseljenja iz sume u prerije), a delimicno
usled moralnog uticaja civilizacije i misionara. Od osam
plemena oko Misurija, sest imaju musku lozu pore~la i
naslednog reda, a dva jos zensku. Meilu plememma
soni Mijami i Delavar ukorenio se obicaj da se ded
daje 'jedno od gentilnih imena oceva gensa da bi presli
u lliega kako bi mogli da naslede oca. ,Kazuistika, uroi!eria coveku, da menja stvari menjajuci im imena! I da
proriai!e nacin da u okviru tradicija skrsi tradiciju kad
je neki neposredni interes dao dovoljno podstreka!
(Marks). Time je nastala nepopravljiva zbrka koja se
mogla otkloniti, a delimicno se i otklanja, samo prelazom na patrijarhat. ,To je, izgleda, uopste najprirodniji
prelaz" (Marks). 0 tome sta nam mogu kazati strucnjaci
uporednog p.rava u pogledu naCina kroko se ovaj prelaz
odigrao mei!u kulturnim narodima Staroga sveta - naravno skoro same hipoteze- up. M. Kovalevski, Tableau
des origin et de l' evolution de la famille et de la propriete, Stockholm, 1890.
Ukidanje ma,trijarhata bHo je svetskoistorijski poraz zenskog pola. Muskarac je prigrabio krmu i u kuci,
zena je hila lisena svog dostojanstva, podjarmljena, pre"""'tVorena u robinju njegove pohote i prosto oruile za rai!anje dece. Ovaj poniZeni polozaj zena,_ koji se nar?c!to
otvoreno pokazuje mei!u Grcima hero]skog doba 1 JOS
vise klasicnog doba, postepeno je ulepsavan i licemerno
prikrivan, a mestimicno ispoljavan u ~laZem _obliku, ali
nikako nije uklonjen. (Poreklo porodzce, pnvatne svo-
jine i drzave, sveska 4, ,Popularna politicka biblioteka",
Novi Sad, 1974, str. 42).
POREKLO MONOGAMIJE
Kao sto smo pokazali, ona se razvija iz sindijazmicke porodice u prelazno doba izmeilu srednjeg i viSeg
stupnja varvarstva; njena krajnja pobeda je jedno od
obelezja pocetka civilizacije. Ona se zasniva na vladavini muSkarca, sa izriCitim ciljem radanja dece s neospo~
rivim oCinstvom, a to se oCinstvo zahteva, jer ta deca,
kao rod:eni naslednici, imaju da naslede jednog dana
ocevo imanje. Monogamska porodica razlikuje se od
sindijazmiCke mnogo veCom Cvrstinom braCne veze, koja
se sada vise ne moze raskidati po volji obe strane. Sada
po pravilu moze samo jos mllZ da je rasklne i da otera
svoju Zenu. Pravo na braCno neverstvo dopuSteno mu
je i sada, jos na osnovu obicaja (Code Napoleon izricito
daje to pravo muiu dok god ne dovede sulofuicu u brae·
ni dam), te se onO, sa sve veCim druStvenim razvojem,
sve vise praktikuj e; ako se zena seti stare polne prakse
i po:Zeli da je obnovi, kaZnjava se strafe nego ikad ranije.
Taj novi oblik porodice nalazimo u svoj njegovoj
surovosti kod Grka ...
Grcka zena herojskog doba je, doduse, postovanija
nego :lena u periodu civilizacije, ali ana je na kraju kra~
jeva ipak za muza samo mati njegove bracne dece- naslednika, njegova vrhovna upraviteljica kuce i staresina
robinja, koje on moze po volji uciniti svojim konkubinama, sto on i cini. Postojanje ropstva pored monogamije,
prisustvo mladih lepih robinja koje pripadaju potpuno
mutu, dalo je od pocetka mnogamiji svoje specificnd
obeleZje - monogamija samo za Zenu1 ali ne i za mu.Za;
A to obelezje ona ima jos i danas.
�Dr JOVAN OORDBVIC
134
Monogamija nikako nije bila plod individualne polne ljubavi, s kojom nije imala niceg zajednickog, jer
su brakovi, kao i ranije, bill brakovi iz imovinskib obzira. Ona je bila prvi oblik porodice koji se zasnivao
ne na prirodnim, veC na ekonomskim uslovima, naime
na pobedi privatne svojine nad prvobitnom, iskonskom
zajednickom svojinom. Vladavina m11Za u porodici i
radanje dece koja su mogla biti samo njegova i koja su
bila odredena za naslednika njegovog bogatstva - to su
bili jedini i iskljucivi ciljevi monogamije koje su Grci
bez okolisenja izra.Zavali. Inace im je monogamija bila
teret, duZnost prema bogovima, drZavi i sopstvenim
pre.s;ima koju su prosto morali izvrsiti. U Atini je zakon
pritiqdivao ne samo na :Zenidbu nego i na ispunjavanje
minimuma takozvanih braCnih duZnosti od strane. muZa.
(Poreklo porodice, privatne svojine i drzave, sveska 4,
,Popularna politicka biblioteka", Novi Sad, 1974, str.
47-50).
KARAKTER MONOGAMIJE
Na taj nacin monogamija se nikako ne javlja u istor,iji kao izmirenje muS·karca i Zene, a j.oS daleko manje kao njegov najvisi obllk. Naprotiv. Monogamija se
javlja kao podja:rmljivanje jednog pola od strane dru·
gog, kao proklamacija suprotnosti polova koja je dotle
nepoznata u celoj preistoriji. U jednom starom nestam·
-'J!lllllOm rukopisu,') koji smo 1846. napisali Marks i ja,
nalazim ovo:
Prva podela rada je ona ljz.meciu muSkarca i Zene
radi radanja dece". A d&nas mogu da dodam: Prva
klasna suprotnost koja se javlja u istoriji poklapa se
11
1)
Misli se na Nema.Cku ideolagiju.
:lENSKO PITANJE
135
s razvojem antagonizma izmedu muZa i Zene u monogamiji, a prvo klasno ugnjetav<>nje - s ugnjetavanjem zenskog pola od strane muskog. Monogamija je
bila veliki istorijski napredak. Ali ona istovremeno, po•red ropstva ·i privatne ·svojine, otvara epohu koja traje do danas, u •kojoj je svaki napredak istovremeno reIativno nazadak, u kojoj se blagostanje i razvoj jednih
ostvaruje stmdanjem i potis·kivanjem dru~h. Ona je
Ce!ijsld obJik civiiizovanog drustva, na kome vee IDO·
Zemo prouCavati .prirodu suprotnosti i ·protivreCnosti
koje se u punoj mel1i razvijaju u tom drustvu.
Stara relativna s!aboda .polnih odnosa nije, nika·
ko iScezla podelom sindijazmickog, niti pak monogam·
skog braka. ,Stari bracni sistem, sveden na uze granice
postepenim izumiranjem grupa panalua, okruzavao je
jos uvek porodicu, koja se dalje razvijala, i pravici ju
je •sve do svitanja civilizacije ... On se najzad izgubio
u novom obliku heterizma koji prati !jude i u periodu
civHizacije kao mtaCna senka koja leZi na porodici".
Pod heterizmom Morgan razume postojanje, pored monogamskog braka, vanbracnih polnih odnosa
muskarca .sa neudatim zenama, koji, kao sto je poznato, za vreme celog perioda civHizacije cveta-ju u na}
razlicitijim oblicima i .sve vise .prelaze u otvorenu pros·
tituciju ...
Heterizam je ni manje ni vise drustvena u,;tanova
kao svaka druga: on nastavlja staru polnu slobodu u
korist mu.S.karca. U stvari, ne samo Sto ga trpe veC u ·
njemu veselo ueestvuju, naroOito ·vladajuce klase, dok •
ga na reCima osuduju. Ali, 'Stvarno, ta osuda nikako ne ·
pogada muskarce koji u njemu ucestvuju, nego samo
zene, one su Zigosane i isterane iz drustva, da bi se jos
�136
Dr JOV AN OORDEVIC
jednom proklamovala, kao osnmmi drustveni zakon,
neograniCena vladaviiJla muSkaraca nad ZenS'kim ·polom.
Medutlm, time se razvija dmga protivrecnost u
okviru same monogamije. Pored supruga, koji heterizmom ulepSava svoj Zivot, nalazi se zanemarena su~
pruga. A nemoguce je ima1Ji jednu •stranu protivrecnosti bez druge, •kao sto se ne moze imati jo8 cela j abuka u ruci posto je polovina pojedena. Uprkos tome,
izgleda da je to bllo misljenje muskaraca dok im nisu
otvorile oci njihove zene. s monogamijorn se pojavljuju dva 5talna dmstvena karakteristicna lika .koji su ranije bili nepoznati: zenin stalni Jjubavnik i rogonja.
M>1skarci su odneli pobedu nad zenama, ali •krunisanje
su velikodui§no preuzele pobedene. Uz monogamiju i
heterizam, preljuba je postala neizbe:lna drustvena us-tanova -
zabranjivana, ·strogo ka.Znjavana, aU nesavla-
diva. Izvesnost u pogledu ocinstva dece pocivala je
kao i ranije, u najboljem ·slucaju, na moralnom ubedenju, te da hi ·resio neresivu protivrecnost, Code Napoleon je propisivao u ·CI. 312: ,L'enfant concu pendant le
mariage a pour pere le mari" - detetu zaCetom za v.r~
me braka otac je suprug. To je krajnji rezultat tri ht1jade godina monogamije.
Uostalom, 1nokosna porodica nije se n1kako svuda
i uvek javljala u klasieno-oMrom obliku koji je imala u
Grka. Kod Rimljana, Jwji su, kao buduCi osvajaci sveta,
imali sire, iako manje istancane poglede od Grka, :lena
_...J,e bila slobodnija i postovanija. _RJmlj";nin je .smat:~o
da mu je braona vernost dovcl]ono zaJamcena vlascu
nad mvotom i smrcu ·svoje zene. Ali najveCi napredak
u razvoju monogamije nesumnjivo je izraZen ulaskom
Nemaca u istoriju, ·i to stoga sto se tada kod njih, verova:tno usled njihovog siromaStva, monogamija joS
nije, izgleda, potpuno razvila ;rz sim:lijazmi6kog bmka.
i:ENSKO PITANJ.E
137
Ovo zakljueujemo na osnovu .tri oko1nostJi ·koje Tacit
pominje: ,Prvo, iako je hrak smatran za ve1llm svetinju - oni se zadovoljavaju ·S jednom Zenom, Zene Zive
ogradene cednoscu" - poligamija je ipak vladala medu
uglednim clanovima i poglavicauna plemena, dakle stanje slieno onom kod Amer1kanaca, kod kojlh je va:lio
sindijazmicki brak. Drugo, prelaz iz matrijarhata u .patmjarhat mogao je biti izvrsen tek nedavno, jer je jos
majcin brat - najblizi mu§Jci genitalni srodnik po matrijarhatu - vazio kao skoro blizi srodnik od ;rodenog
oca, sto takode odgovara glediStu ameriCkih Indijanaca, kod ·kojih je Marlos, kao sto je cesto govorio, nasao kJjuc za Tazumevanje naseg sopstvenog drevnog
doba. Najzad, trece, zene su kod Nemaca hi·le veoma
cenjene i vrlo uticajne i '11 javnim poslovima, sto je u
neposrednoj protivrecnosti s monogamskom vlascu
muSkaraca. To sru sve stvard kojima se Nemci skoro
podudaraju sa Spartancima, •kod ·kojih, kao sto smo
videli, sindijazmi6ki bTak isto tako jos nije bio potpuno prevaziden. S Nemcima je, dakle, i u ovom pogledu
dosao -do svetske prevlasti jedan sasvim nov element.
Nova monogamija, ·koja se ~sad razvijala iz meSarvine
naroda na ruSevinama rimskog sveta, davala je vla:sti
muskaraca blaze ob1ike i dopustala zenama, bar spolja,
daleko postovaniji i slobodniji polozaj nego sto su ga
ikad imale u ·klasicnom starom veku. Tek .time je stvorena mogucnost da se iz monogamije - u njoj, pored
nje, a nasuprot njoj, Jmko kad - mogao dostici najveei mora1ni napredak za koji joj dugujemo: danasnju indiv<dualnu polnu ljubav, koja je bila nepoznata
celom ranijem svetu. (Poreklo porodice, privatne svojine i drzave, sveska 4, ,Popularna politicka biblioteka"; Beograd, 1974, str. 50-52).
�Dr JOVAN
138
OORDEVI~
RAZVITAK BRAKA
Prema tome, imamo tri glavna oblika braka, •koji
uglavnom odgovaraju trlma glavnim .periodima ljudskog razvoja. Divljastvu odgov:.ra grupni brak, varvarstvu - sindijazmicki brak, civilizaciji - monogamija
dopunjena preljubom i prostitucijom. Na v.iSem stupnju varvarstva, izmed:u s1ndijazmi0kog bra.ka i monogamije uklopljeno je gospodarenje muzeva nad robinjama i poligamija (Poreklo porodice privatne svojine
i driave, sveska 4, ~~Popularna politiC.ka biblioteka";
Novi Sad, 1974, str. 56).
BUR:WASKI BRAK
Burzoasko sklapanje :bmka u nase vreme je dvojako. U katoliokim zemljama roditelji, koo i pre, naiaze mladom burzoaskom sinu prikladnu zenu, a posledica toga je, naravno, najpuniji .razvoj protivreCnosti
koji s:.drzi monogamija: obilan heterizam od strane
muza, obilna preljuba od strane zene. Kamolicka cl'kva
je svakako samo stoga i ukinula .-azvod b;aka, jer se
uverila da protiv preljube, -kao ni protiv smrti, nema
leka. Naprotiv, u protestantskim zemljama je pravilo
da se burzoaskom sinu dopusta da s viSe i1i manje slobode naa:e zenu iz svo je klase, pa se prema tome s·klapanje braka moZe zasnivati na izvesnom stepenu lju-mi, sto se pristojnosti radi uvek i pretpoS>tavlja, kao
sto prilici protestantskom !icemerstvu. Ovde se mu:Zevljev heterizam slabije pmktikuje, a :Zenina preljuba je
re<la. Ali kako u braku rna ·koje ·vrste !judi ostaju onakvi kakvd su bili pre braka, a burzuji protestantskih zemalja su filistri, 10 ova protestantska monogamija,
r
,·s
ZENSKO PITANJE
139
prosecno uzevsi najbolje slucajeve, daje bracnu zajednicu 1spunjenu uZasnom dosadom, koju nazivaju
porodicnom sTecom. Najbolje ogledalo obe metode
sklapanja braka je roman; za •katolioki manir - francuski, a za protestantski - nema6ki. U oba ,on dobija"; u nemackom - mladi covek devojku, u faancuskom - suprug rogove. Ko je pri tome od obojice gore
prosao, nije uvek jasno. Stoga dosada nemackog ·romana i izaziva u francuskom -burZuju onu istu jezu
kao ,nemoral" frwcuskog Tomana u nemaOkom filistru. Uostalom, u poslednje vreme, otkako ,Berlln postaje ·svetskJ grad", nemaOki roman .poCinje da opisuje
manje bojai!:Ijivo heterizam i preljubu u njemu, koji
su tamo bili vee odavno valo dobra poznati.
Medutlm, u oba slucaja bmk je uslovljen klasnim
polozajem ucesnika, i utoliko je uvek - brak konvenijencije. Ovaj brak se u oba slucaja dosta cesto
pretvara u najotvoreniju prostituciju - ponekad obeju strana, a mnogo cesce u prostituciju zene, koja se
od obiene kurtizane razlikuje samo time sto ona svoje telo ne ilonajmljuje <kao najamna radnica za <rad na
parce, nego ga jednom za svagda prodaje u ropstvo. I
za sve brakove kon;venijencije vaZe F-urijeove J-eCi:
,Kao Sto u gJramatici dve negacije Cine afirmaciju, t.ako se u braCnom moralu -dve prostitucije smatraju za
vrlinu". Polna ljubav postaje i moze postati istinsko
pravilo u odnosu prema zeni jedino medu potlacenim
kalasama, sto .danas znaci u proletarijatu - ;pa bio
taj odnos sluzbeno priznat iii ne. Ali ovde su uklonjene i sve osnove kla&iCne monogamije. Ovde nema ni~
kakve svojine radi Cijeg su oeuvanja i nasledivanja bail
stvorene i rnonogamija, i vladavina muSkaraca; ovde,
prema tome, nema ni·kakve pobude za ustanovljavanje
vladavine muskamca. Cak nedostaju i -sredstva, gra-
�140
Dr JOVAN OORDEVIC
<lansko pravo, koje zasticuje .tu vladavinu, postoji sarno
za imu6ne i za njiliove odnose s proleterima; ono staje
novaca i stoga, usled siromastva radnika, nema ni:kakvog :zmacaja za odnos radnika prema svoj.oj zeni. Tu
odlueuju sasviun druge licne i drustvene okolnosti. A
otkako je krupna industrija premestila zenu iz ·kluce na
trliSte rada i u bbriku, i naei<nila je dosta cesto hraniteljem porodice, potpuno je uklonjen u proleterskom stanu .paslednji ostatak vladaV'ine muSkaraca osim mazda nesto brutalnosti prema zeni, koja je uzeIa maha otkako je uvedena monogamija. Na taj naein
proleterska porodica nije V'ise monogamska porodica
u Sltrogom smislu, fuk i pored naj.strasnije ljubavi i
na,hx>stoj:mije vernosti abe str:me i uprkos svim mogucim duhovnim i svetovnim blagoslovima. Stoga ovde
veciti pratioci monogarrnije, heterizam i preljuba, imaju ·sasvim beznacajnu ulogu; zena je u stvaJri ponovo
stekla pravo na razvod braka, •i ako se dvoje ne mogu
sloziti, ani •se mdije razilaze. Uklratko, brak proletera
je monogarns-ki u etimoloskom smislu reci, ali ni u ·kom
slucaju u njenom istorijskom smislu. (Poreklo porodice, privatne svojine i drZave, sveska 4, ,Popularna politicka bibli<>teka"; Novi Sad, 1974, str. 53-55).
-
PRAVNIPOLOZAJzENE
I USLOVI NJENOG OSLOBODENJA
Nasi pravnici svruka;ko nalaze da napredak zakonodavstva oduzima :1enarna u sve vecoj meri razlog da se
Zale. Savremeni civ.i.Jirovami zaikonski sdstemi sve viSe
pri:zmaju: pravo, da bi brak bio punova:1an, ugovm
mora biti sklopljen dobrovoljno od obe strane, i drugo,
da i xa vreme bra-ka obe strane, jedna prema drugoj,
r
I
tENSKO PITANJE
141
moraju imati ista prava i du.Znosti. Kad bi se ova dva
zahteva konsekventno sprovela, onda bi zene imale sve
sto mogu zahtevati.
Ova cisto pravniCka argumentacija potpuno se podudara sa onom Jwju upotrebljava radikalni republikanski burzuj da bi odbio proletera i pozvao ga da ne
remebi mir ... Ugavor o radu treba da bude dabrovolj·
no sklapljen od abe :strane. Smatra se da je dobrovoljna sklapljen cim zrukon na hartiji izjednaCi abe strane. Moe •kloju jednoj strani daje razlicit klasni polozaj,
priti5ak -koji on vrsi na drugu stranu - stvarni ekonomski poloZaj obe stra:ne - to se zakona niSta ne tiCe.
I za v-reme trajanja ugovora o ra.du 1rebalo bi, opet,
da abe strane budu ravnopravne dak god jeclna iii
druga •strana izlricno ne odu5tane. Sto ekonomski po·
lozaj primorava radnoka da se odrekne cak i poslednje prividnasti ravnopraV'!losti, zato opet nije kriv
zakon.
U odnosu na brak, zakon, cak i najnapredniji, pot·
puno je zadovoljan Cim su uCesnici formalno ·izjavHi
u zapisniku svoj dobrovoljni prist31Ilak. Sta se dogada
iza pravnih ;kulisa, gde se odi!§I'aVa stvarni Zivot, kako
se dolazi do dobrovoljnog pristanka, a ;tome sene mogu
brinuti zakon i pravmk. A ipak bi ovde najprootije uporedenje prava trebala -da ;poka:1e pravniku sta u stvari
znaci dobrovoljni pristanak. U zemljama gde je deci
zakonom obezbeden zrukonski cleo roditelj.ske imovine,
gde ana, d"kle, ne magu potpuno bibi Iisena nasled·
stva - u NemaCkaj, u zemljama £ra:ncuskog prava itd.,
- deca moraju imati, pri sklapanju braka, roditeljski
pristanak. U zemljama engleskog prava, gde zakan ne
trazi roditeljslci pristanak pri ·sklapanju braka, rodite- ,
lji imaju punu ·slobodu ~estamenta1nog ras,palaganja
svojoon imovinom i mogu po volji lisiti nasleda svaju
�;[
'
142
i
I
)
i
I
I
:i
tENSKO PITANJE
Dr JOVAN OORDEVIC
decu. Jasno je da uprkos tome, i bas stoga, sloboda
sklapanja braka u Bngles>koj a Americi, u klasama gde
ima sta da se nasledi, u stvari nije ni za dlaku veca
nego u Francuskoj i Nemackoj.
Nije bolje ni s pravnarn ravnopravnoscu muza i
zene u braku. Njihova pravna nejednakost, ·koju smo
nasledili od ranijih drustvenih odnosa, nije uzrok, vee
posledica ekonomskog ugnjetavanja zena. U starr-om
ikomunistickom domacinstvu, koje je obubvatalo mnogo bracnih p»rova i njihovu decu i gde je zenama pave·
reno voaenje domaCinstva, hila je isto toliko javna,
drustvenonuzna radimost koliko i rad muskaraca na
pril:>avljanju zivotnih narrnknica. Ovo se izmenilo s
patrjjarhalnom porodicom i, jos viSe, s monogamskom
inokosnom porodioom. Vodenje domaCinstva izguhilo
je svoj javni ka<rakter. Ono se viSe nije ticalo drustva.
Ono je postalo privatna sluzha; zena je postala prava
sluzavika, iskljucena iz ucesca u drustvenoj proizvodnj.i.
Tek joj je krupna industrija naseg doba - i to samo
proleterki - opet otvorila put u clrustvenu proi:wod·
nj.u, no s tim da os<taje iskljucena iz javne proizvodnje
i da ne mo.Ze niSta privJ"ectivati ako ispunjava svoje
duznosti u privatnoj ,sJuzhl porodice; i da nije u stanju
da ispThlljava svoje porodicne ·duznosti ako ze]i da UZ·
me udela u javnoj <radinosti i da samostalno p<rivreduje. A k"kav je polofaj zene u fahrici takav joj je poJozaj u svim poslovnim granama, sve do lekarstva i "dvokature. Modema imokosna porodica osnovana je na
"'6\vorenom ili prik.rivenom domaCem ropstvu Zene, a
moderno drustvo je masa koja se sastoji ad inokosnih
porodica .kao svojih molekula. Danas u velikoj vecini
slucajeva, bar u imuenim klasama, muf mora da bude
onaj •kaj·i privreauje, hranilac porodice, a to mu daje
polozaj gaspodara \k(Xllle .nije po<trehno nikakvo poseb·
.l
.
I
143
no pravna pov·l..S6ivanje. On je u porodici burfuj, a
fena J?redstavlja_ proletarijat. U industrijskom svetu,
medut1m, spec1fican karakter ekonomskag ugnjetavanja ~~je podnosi proletarijat istakao se u svojoj punoj
o~tr!:';I tek ~ad_ S';! uklonjene sve zakanske posehne priVIlegiJe kapitalistiCke klase i kad je uspostavljena puna
pravna ravnopravnast ohe kl»se; demokratska repuhJ.ika ne uklda suprotnast ohe klase; ona, naprotiv, tek
pruza tie na k=e ce se borhom resiti suprotnast. A isto taka ce specificni karakter vladavine muza nad ze~QID u modernoj poro4ici, nuZnost i naC.in njihovog is~
tinskog drustvenog izjednacenja izaci na punu svetlost
dana tek onda kad abe strane huclu pravno potpuna
ravnopravne.
. Onda ce se pokazati da je za oslobodenje zena
P":I predusl<;>V ponovno uvodenje celog zenskag roda
u J:'vnu radmost, a da_ ovo opet iziskuje uklanjanje
Sl:'a!stva mokosne poro'!ice ·ka'! drustvene privredne jed1m.ce. (Poreklo porodzce, przvatne svojine i drZave,
sveska 4, ,Popularna politioka hihlioteka"; Novi Sad,
1974, str. 55-56).
'
KOMUNISTICKO DRUSTVO I OORODICA
21. pitanje:
Kakav ce uticaj izvrsiti komunisti6ko drustvo na
pOTodicu?
Odgovor:
Ono ce oclnas aba pola uciniti cistim privatnim ad,
nosom kojti ··se •ti.Ce -samo zadnteresovanih osoba i u.
koje se drustva ne treba mesati. Ono to moie jer uklanja privatnu svojimu i decu zajedni6ki odgaja, a ,time
�144
Dr JOVAN OORDEVIC
unistava abe osnove dosadasnjeg br~a: zavisnost Ilene
od muskarca 1 zavisnost dece od roditelja ~koju uzrokuje privatna svojina. Ovde leii i odgovor na dreku
visokomoralnih malogradana protiv komunisti6ke zajednice zena. Zajednica zena je pojava koja· sasvim
pripada gradanskom drustvu, a danas potpuno postoji
u prostituciji. Prostitucija se zasniva na privatnoj svojini i nestaje zajedno s njom. Dakle, komunisllicko
drustvo umesto da uvodi · zajedndou zena, ono je, naprotiv, ukida. (Principi komunizma, na francuskom).
--
V. I. Lenjin (1870-1924)
LJCEMERSTVO VLADAJUCIH KLASA
Ca:k <i obicno pozmavanje zakonodavstva burioaskih zemalja -koje se odnosi na brak, ra.zvod i vanbracnu decu, kao ,; tamosnje prillke, pokazaee svakom koga
interesuju ta pitanja da danasnja burioaska demokratija, cak i u najdemokratskijim burioaskim ;epubllkama, ima zaista feuda:listiClci stav .prema ieni i ·vanbraC~
noj deci .
.1\,ko se devedeset dva •razvoda na deset hiljada brakava Cine gospoddnu Sorokinu kao ogromna brojka,
ostaje nam anda jedino da pretpostavimo da je autor
Ziveo i bio vaspitan u nekom manastiru, toliko izolovan od zivota da je tesko poverovati da takav manastir i postoji, iii pak da autor izoblicuje istinu da bi
uCinio uslugu reakoiji i burZoaziji. Ko god, rna i naj·
manje, poznaje dnustvem; prHike u bur:Zoaskim zemljama, zna da je .stvaran broj razvoda (nepotvrdenih,
naravno, od crkve d zakona) u stvari svuda daleko veei.
U tom pogledu, Rusija se razlikuje od drugih zemalja
po Cinjenici Sto njeni zakoni umesto da sankcioniSu
licemerstvo .i obespravljenost Zene i njenog deteta, ob·
javljuju otvoreno i u dme drZave sistematski rat sva~·
kom licemerstvu d svakoj nepravdi. (Dela, tom XXVIII,
str. 189, na ruskom).
�146
Dr JOVAN DORDEVIC
RADNICKA KLASA I NEOMALTUZIJANIZAM
i\
I
'
Na kongresu !ek8Jra u Pirogovu pitanje abortusa,
odnosno nasilno izvrSenih poba1Caja, izazvalo je veliko
interesovanje i pokrenulo mnoge rasprave. Izvestilac
Lickus izneo je podatke o vrlo velikom broju abortusa
u drZavama koje se danas smatraju civilizovani,m.
U Njujorku je registrovano 80 000 abortusa za godinu dana; u Francuskoj 36 000 svakog meseca. U Sen-Petersburgu procenat abortusa se viSe nego udvostrucio u toku 5 goruna.
Kongres !ekam u Pirogovu je misljenja da abortu~ ne bi trebalo da pov!aci sudsko gonjenje za majku,
kao•i da lekar ne bi trebao -da bude sudski proganjan,
izuzev u sluCaju da je intervenciju izvorSio iz ,koristoljub!ja".
Ve6ina lekara koji s-u se izjasni!i protiv kal:njavanja abortusa dotakli -su se, prirodno, tokom ·diskusije
takode i takozvanog neoonaltuzijanizma (odnosno, kontraceptivnih sredstava) i -tom prilikom se istovremeno o-svrnuli na drustvenu stranu tog problema. Taka
je, na primer, -po .pisanju Jista Ruskoje slovo, gos.podin
VJgdorcik rekao, .,da treba pozdravi•ti kontraceptivna
sredstva", dok je gospodin Astrahan uzviknuo pozdrav!jen burom aplauza: ,.Prisiljavaju nas da ubedimo majke da donesu na svet decu da bi hila sakacena u zavodima za Slwlovanje, da hi hila izrucena na nrilost i
-milost sudbine, da bi hila doterana do samoubistva!"
Ako je taeno da je ovakva ti,-ada go-spodina Astrahana izazvala buru odobravanja, to me ni malo ne
cudi. Slusaoci su hili iz redava srednje i sitne burzoazije sa burzoaskom psihologijom. Zar se ad njih mog!o
ocekivati nesto vise od takvog bljutavog liberali.Z!lna?
ZENSKO PITANJE
147
MeaUJ!!im, posmatrano sa tacke g!ediSta radnioke
klase, skoro je nemoguce naCi jasniji pdkaz reakcionarne suStine i potpune budalaStine "druStvenog maltuzijanrizma" nego Sto je reCenica gospodina Astrahana.
"Doneti na svet decu da bi btla ~sakaCena". Zar
same zato? A zasto, najzad, ne zato da bi se bo!je borila, da bi bila brojnija, sa viSe svesti i snage od nas
da se suprotstave uslovima Zivota koji sa:kate i upropascuju nasu generaciju?
·
Erto, ru tome se ·Sastoji glavna razHka izmed:u psihologije zem!joradnika, zanatlije, inte!ektualca, u stvari
sitnog burzuja i psJho!ogije jednog proletera.
Sitni burZuj vidi i oseCa da tone, da Zivot st~lno
postaje sve teZi, da je bor:ba za egzistenciju sve nemi!osrdnija, da njegov polozaj i polozaj njegove porod!ce postaje sve bezizlazniji. A to d. jeste neosporna CInjenica. I protiv toga protestuje sitan burzuj.
Ali kako protestuje?
Protestuje kao pripadnik klase •lwja nepovratno
propada, koja je izgubila veru u budu6nost, :klase ,
koja je potucena i .trula. Tru nema pomoci: dakle, neka.
bude sto manje dece koja trpe nase patnje i nasa stradanja, nasu bedu i nasa ponizenja, eto to je vapaj sitnag buriuja.
Svestan ·radnl:k je beskonacno daleko od ovakvog
g!edista. On ne dozvoljaiVa da mu avakve jadi:kavke, rna
koliko one bile iskrene i potresne, zamra.Cuju svest.
Da takode i mi, radnici i masa sitnih posednika Xivimo pritisnum patnjom i povijeni pod nepodnosljivim
teretom. NaSa generadja trpi viSe nedaCa nego generacij a naSih oCeva. Ali, ,g druge strane m'i s-mo mogo
sre6niji nego Sto su ·hili naSi oCevi. Mi sm.o nauCili li
brzo uCimo da se borimo - i to da se borimo ne usam·
Jjeno kao StO ®U tO Cini)i najboJji me<tu ·nasfun oCevi-
�148
Dr JOVAN f>ORBEVIC
:2:ENSKO PITANJE
rna, ne u ime parola burl:oaskih frazera, tkoje su nam
potpuno strane, vee za nase parole, .parole nase klase.
Mi se borimo uspesnije od nasih oceva. A nasa deca
ee je i dovrsiti.
Eto zbog cega smo - i eto jedino zbog cega smo
- odlueni neprijateJj,j naomaltuzijanizma, ove teznje
svojstvene uskom [ egoisticnom braenom paru sitnoburzoaskom koji prestravljeno mrmlja: .,Gospode, daj
nam da se odrZimo, pa bilo na koji naCin; a .Sto se tiCe
dece bolje da ih i nema".
Prirodno, ovo nas ne sprecava da zahtevamo potpunu izmenu svih zakona •kojima se zabranjuje abortus i objavljivanJe medicinske Iitemture o tkontracep·
tivni'm sredstvima i sl. Ovi zakoni su jedno od IicemerstVa vladajuCih klwsa. Ovi zwkoni ne Ieee bolesti
kapitalizma, vee su izuzetno kobni i teski za potlacene
mase. Sloboda mediclnske propagande i zastita osnovnih graitanskih prava gradana i gradanki je jedna stvar.
A drustvena teorija neomaltuzijanizma je nesto sasvim
drugo. Svesni radnici ce uvek voditi nepostednu borbu
protiv nastojanja da se ova reakcionarna <i podia teorija ubacuje u najnapredniju Jdasu danasnjeg clrustva, onu koja je najjaca i najbolje pripremljena na veIike promene. (Dela, tom XVI, str. 497-499, na ruskom).
BORBA ZA PRAVO GLASA
0 pitanju zenskog prava glasa rezolucija je twkode
prlmljena jednog!a,sno. Sa,mo jedna Engleskinja jz poluburzoaskog .,Fabijanskog drustva" se zalagala za to
da se dopusti borba ne za potpuno zensko pravo glasa,
vee za ograniceno u tkorist imuenih. Kongres j e prihvatio
glediSte da je u kampanji za zensko pravo glasa neop-
i
I
I
I
I
149
hodno u potpunosti hraniti principe socijalizma i ravnopravnosti muSkaraca i Zena, ne k:rnjeCi te prinoipe ni
zhog k1>kvih !l"azloga oportuniteta.
U Komisij,j je izbila zanimljiva nesuglasica povodom toga. Austrijanci (Viktor Adler, Adelhajn Pop) su
pravdali svoju taktlku u borhi za sveopste izborno pravo muSkaraca: radi izvojevanja toga prava oni su smatrali za pogodno da u agitaciji ne istiou u prvi plan zahtev o izbornim pravima i za Zene. NemaCki socijaldemokrati, naroeito Klara Cetkin, protestovali su protiv
toga jos onda kada su Austrijanoi vodi1i svoju kampanju za sveopste izbomo pravo. Cetkin je u st!>mpi izjavljivala da nikako nije trebalo ostavljati u senci zahtev
za izbornim pravi,ma Zene, da su Austrijanci o.por-tunis~
tioki zrtvovali prtncip iz razloga udobnosti, da oni ne
bi oslabili, vee bi pojacali silinu agitacije i snagu narodnog pokreta da ·su isto tako energicno branili i pravo
glasa zena. U KOIIllisiji se Klari Cetkin :u potpunosti prikljucila i druga istaknuta nemaCka socijademokratkinja,
Cic. Alderova poprav,ka koja je posredno hranila austrijsku taktiku (u toj popravci se govori samo o tome dane
bude prekida u horbi za izborno p.ravo stvarano za -sve
gradane, a ne o tome da se borba za :izlborno pravo vocLi
uvek sa zah!tevom za jednakost prava muSkarca i Zena)
-hila je odbacena sa 12 glasova protiv 9. Glediste Komisije i Kongresa moze biti najtacnije izv,rseno sledeCim
recima napred pomenute Cic iz njenog govora na Meitunarodnoj konferenoiji socijalistkinja (ta Konferencija
je odrzana u Stutgartu u isto v.reme s ·kongresom): .,Mi
treba da prindpijeLno tmzimo sve ono sto smatramo da
je pravilno - govorila je Cic - i samo u slucaju kad
nam nedostaje snage za bo~bru. mi prihvatamo ono Mo
mozemo ostvariti. Takva je uvek hila taktika socijaldemokratije. Sto skromnij.i budu nasi zahtevi, utoliko ee
�'·.
'
~
'~ ~
'ii!l
I
ISO
Dr JOVAN
OORDEVI~
skromniji biti i ustupci ¥ladi" ... Iz ovog spora austrij·
skih i nemackih socija!demokmtija citalac maze videti
kako se najbol}i marksisti strogo odnose prema najmanjim odstupanjima od isprobane, principijelne revolucionarne takHke. (Izabrana dela, knj. 6, ,Kultura", Beowad, 1960, str. 23-24).
PRAVO NA RAZVOD
·Primer razvoda ooigledno pokazuje da se ne maze
biti demokrat i socijalist a da se odmah ne zahteva potpuna sloboda .razvoda, jer nepostojanje te s!obode jeste
najgpre t!acenje ugnjetenog pola zene, .iako nije nimalo
tesko ,dokuoiti da priznanje slobode odlaska od mu2:eva
nije poziv svim Zenama da odlaze .
. . . U kapitalizmu su obicni, ne kao pojedini sluoajevi, nego kao tipiena pojava, takvi uslovi kad je ugnjetenim klasama necrnoguCe ,reaLizovati" njihova demokratska prava. Pravo razvoda ostaCe u ve6ini .sluCajeva
neostvarljivo u ·kapitaJizmu, jer je ugnjeteni pol prignjecen ekonoms•ki, jer zena pri kakvoj hocete demokratiji
ostaje u kapitalizmu ,,kuCna robinja", robinja zatvorena
u spavaCu •sobu, deCju sobu, ku.hinju. Pra'Vo biranja ,svojili" narodnih sudija, 6inovnika, uCitelja, porotnika itd.
takode je U vecini •S]ucajeva U kapitaJizmu neostvarJjivo
upravo zbog ekonomske prignjecenosti radn>ka i seljaka. To isto vazi i za demokratsku republiku: nas pro·
gr\2"' je ,1proglasava" kao ,samodrzavlje naroda", iako
sv1 sooijaldemol<rati odlicno znaju da u kapitalizmu nai·
demokratskij a republika vodi samo k potkupljivanju Cinovni1ka od strane burZoazije i k savezu ;berze s vladom.
Sarno !judi koji su sasvim nesposobni da misle iii
su sasvim neupoznati s marksizmom zakljucuju otuda:
znaCi, od republika nikakve koristi, ·od s!(>bode razvoda
ZENSKO PITANJB
!51
nikakve koristi, od demokratije nikakve koristi, od samoopredeljenja nikakve koristi! A marksisti znaju da
demokratija ne odstranjuje klasno u~jetavanje, nego
samo Cini klasnu borbu Cistijom, Skom, otvorenijom, oStrijom; to nam je Lpotrebno. Sto je sloboda razvoda
potpunija, to je jasnije zeni da je izvor njenog ,,kucnog
ropstva" kapitalizao:n, a ne .bespravnost. Sto je drZavno
uredenje demokratskije, to je jasnije radnicima da je
koren zla kapitaJizam, a ne bespravnost. Sto je nacionalna ravnopravnost potpunija \ana nije potpuna bez
slobode odvojenja), to je jasnije radnicima ugnjetene
nacije da je stvar u kapitalizrnu, a ne u bespravnosti i
taka dalje.
•.. P.ravo razvoda, kao ·i sva demokratska prava bez
izuzetka, u kapitalizmu je tes,ko ostvarljivo, i uslovno
je, ograniceno, formalno usko, ali ,; pored toga one koje
odricu to pravo nijedan cestiti socijaldemokrat ne samo
sto nece smatrati socijalistima nego ni demol<ratima. A
l1 tome je sva suS:tina. Sva ,demok·ratija" se sastoji u
proglasavanju i ostvarivanju prava koja su ostvarljiva
vrlo malo i vrlo us!ovno u k&pitalizmu, a bez rtakvog
proglasavanja, bez borbe za prava odmah i neodlozno,
bez odgajanja 'masa u duhu takve boPbe socijalizam
nije moguc. (Izabrana dela, knJlga 10, ,Kultura", BeQgrad, 1960, str. 225-227).
P.OTPUNA JEDNAKOST ZA ZENE
G!avno, osnovno u boljsevizmu i ruskoj oktobar·
skoj orevoluciji jeste uvlacem.je u poUtiku upravo onih
koji su najviSe hili ugnjetavani pod kapitalizmom. Njih
su kapitalisti u~jetavali, obmanjivali, p!ja6kali i pod
rnonarhijom i demokratsko-bur2:oaskim republikama.
�152
Dr JOVAN DORDEVIC
To ugnjetavanje, to obmoojivanje, ta pljacka na.rodnog rada od strane kap;talista bili su neizbezni dok je
vladala privatna svojina na zemlju, fabrike, zavode.
Sustina boljsevizma, sustina sovjetske vlasti sastoji se u tome da se - razgolicujuCi la2 i licemernost
burzoaskog demokratizma, ukidaju6i privatnu svojinu
na zemlju, fabdke, za:vode - sva dr.Zavna vlast koncentrise u rukama radnih i eksploatisanih masa. One
same, te mase, uzimaju u svoje ruke politiku, tj. stvar
izgradnje novoga drustva. Zadatak je teza;k, mase izmucene i prignjeeene kapitalizmom, ali drugog izlaza
iz najamnog ropstva, iz robovanja kapitalizma nema i
ne jnoZe biti.
A uvuCi mase u ,politiku nije moguce aka se u politiku ne uvuku zene. Jer je zen&ka polovina ljudskog
roda pod ·kapitalhmom dvostruko ugnjetena. Radnicu
i seljanku ugnjetava kapital, a povrh toga one cak i u
naJdemokratskijim burioaskim republikama ostaju,
prvo, nepunopravne, jer ih zakon ne izjednacuje s muskarcem; drugo - i to je glavno - one ostaju u ,kucnom ropstvu" ,)cuCne :robinje", jer ih davi najpipaviji, najgrublji, najtegobniji nd u ikuhinji i uopste u
pojedinaenom ·kucnom gazdinstvu i porodici, koji coveka najvise zaglupljuje.
Boljsevicka, sovjetska revolucija podseca korene
ugnjetavanja i nejednakosti zena tako duboko kako se
we usudivala da ih podsece nijedna partija ; nijedna
revolucija na svetu. Od zakonske nejednakosti zene s
muskarcem nije kod n:>s, u Sovjets·koj Rusiji, ostalo
ni traga. Sovjetska vlast je potpuno unistHa narocito
odvratnu, padlu, licemernu nejednakost u bracnom i
porodicnom pravu, nejednakost u odnasu prema detetu.
153
ZENSKO PITANJE
To je tek prvi korak •ka oslobodenju zene. Ali nijedna od burwaskih, pa i najdemokratskijih republika
nije se usudila da uCini ni taj prvi ·korak. Nije se usudila iz straha pred SVetom .privatnom svojinom".
Drugi i glavni korak jeste ukidanje privatne svojine na zemlju, fabri:ke, zavode. Time, i jedino time,
otvara se ,put ka potpunom i stvarnom oslobodenju
zene, njenom os1obodenju od ,Jmenog ropstva" putem
prelaza od simog pojedinaenog kuenog gazdinstva na
krupno podrustvljeno gazdinstvo.
Taj prelaz je tezak, jer se ovde radi o preobrazaju
najukorenjenijeg, najuobicajenijeg, najukocenijeg, okostalog ,poretka" (istinu reCi, nagosti i divljaStva, a ne
,,poretka"). Ali je taj prelaz zapoceo, stvar je pokrenuta, posli smo novim putem. (l zabrana dela, Sveska
14, ,Kultura", Beograd, 1960, str. 216---218).
11
NEMA DEMOKRATIJE BEZ ZENA
Ne maZe se osigurati istinska sloboda, ne ·maZe se
graditi demokratija- a da se i ne govori o socijalizmu
- ako se ne ukljuce zene u javnu sluibu, sluibu milicije, u politi6ki zivot, ako se ne otr.gnu iz zagluplju·
juce atmosfere domaCinstva i kuhinje. (Dela, tom XX,
str. 38, na ruskom).
ZENA I JAVNI ZIVOT
Bez pridobijanja zena za samosta1no ucesee ne samo u po!itiokom zivo>tu uopste nego i za stalnu, opstu
javnu sluZbu ne moZe biti ni govora ne -samo o socija~
lizmu nego ni o potpunoj i cvrstoj demokratiji. A funk,
�154
Dr JOVAN OORDEVIC
cij_e ,,policije", kao S.to su staranje o holesnicima, o bes~
pnzornoj deci, o zdravoj ishrani itd., ne mogu biti na
zadovoljavaju6i na-Cin ostvarene bez ravnopravnosti
zene na delu, a ne samo na papiru.
Mi nismo utopisti. Mi znamo da svak;i polukvalifikovani radntk i svaka Jruvarica nisu sposobni da odmab pocnu da upravljaju drZavom. U tom se mi slazemo s kade.tima, s BreskoV1skim i s Ceterelijem. Ali mi
se razlikujemo od svih ovih gradana time sto trazimo
da se smes ta prekine s predrasudom da su tobme samo
bogatasi iii cinovnici koji ipoticu iz bogatih porodica u
stanju da upravljaju ddavom, da obavljaju tekuCi,
svakodnevni posao upravljanja (lzabrana dela, knj.
XI,~ ,Kultura", Beograd, 1960, str. 344).
Ali, to je nedovoljno.
Jednakost pred zakonom jos ne :maci i jednakost
u Zivotu.
Mi ocekujemo da ce radnica steCi svoju jednakost
sa radnikom, ne samo pred zakonom veC isto taka i u
zivotu. Zbog toga je potrebno da radnice sve znacajni,
je ucestvuju u rukovodenju javnim poslovima i ddavnoj administraciji.
UCestvujuCi u javnom Zivotu, ·Zene Ce se ibrzo :iz·
graditi i dosti6i !jude.
Izaberite drukle sto veci broj radnica 'kornunista Hi
vanpartijki u Sovjet! Nije vazno ako jedna poMena
radnica, pametna i savesna u svom poslu, ne pripada
Partiji: izaberite je u Moskov•ki sovjet!
Neka bude sto viSe radnica u Moskovskom sovje'
tu! Neka n:loskovski proletarijat poka:le da je spreman
da sve ucini, da ce uciniti sve da bi se borio do pobede protiv stare nejednakosti, protiv starog budoaskog
poniZavanja Zene. ·
Proletarijat nece postici potpuno oslobodenje Ukoliko ne izvojuje potpunu ,s]obodu za zene. (Dela, tom
XXV, str. 40-41, na mskom).
.
POTPUNA RAVNOPRAVNOST ZA :ZENE
Radnici najveCim delom treba da ucestvuju u izbordma. Sovjetska vlast je prva, i jedi.na na svetu, ukinula stare burZoaske zalrone, sraanne zak.one koji su
utvrdivali zakonsku po>tCinjenost zene i privilegije coveka, posebno u hraku i u odnosu na decu. Sovjetska
vlast je, kao prva i jedina vlast radnika na svetu, ukinula sve privilegije koje su. ·vezane za vlasniStvo, pos~
tojale u korist coveka, u porodienom pravu i najdemokratskijih burzoaskih 1repubUka.
Tamo gde postoj e zemljoposednici, kapitaliste i tr~ci, tamo ne moze biti jednakos.ti izmedu coveka i
zene, cak ni pred zakonom.
Tamo gde nema zemljoradnika, kapHali9la i trgovaca, tamo gde vlas,t radnika gradi novi zivot bez svojih ugnjetaca, tamo irma jednaikosti ,izmedu eoveka i
zene pred zakonorn.
155
:ZENSKO PITANJB
,[
l
;·;
:ZENA I REVOLUCIJA
Uzmite polozaj zene. Nijecina demokratska partija
na svetu ni u jednoj od najnaprednijih budoas•kih republika u toku decenije nije uradila, u tOi!Il pogledu, ·
ni stoti deo onaga sto smo mi uradili vee u toku prve
godine nase vlasti. Mi u pravorn smislu reei nismo ostavili ni karnen na kamenu od podlih zakona o neravnopravnosti zene, o ogranicenjirn~~PEL"'"'vodu braka, o
,::tc~~ ~;·!' ::;~\:"',. :;;: / . '0 r-\·,
! ~- '"%:. -:-\. cji
..
"·
'\ \
~ --;---;, c-.;·
0'-
-~~._/
�[II·
,,
'
156
I
I
I
I
11;·,11
II 1
i
I
I
I
:i
I
' '
II' I
'I
!.
il'
I
I
Dr JOVAN OORDEVIC
ZENSKO PITANJE
odvratmm formalnostima za koje je mzvod vezan, o
nepriznavanju vanbracne dece, o trazenju nJihovih oceva itd. - zakona Ciji su ostaci mnogobrojni u svim civilizovani·m zemljama, na sramouu· burZoazije i kapitalizma. Mi imamo hiljadu puta pravo da se ponosimo
onim sto smo uCinili u toj oblasti. Ali sto smo cistije
Cistili tlo ad krsa starih, bur:!oaskih ZaJkona i ustanova,
to nam je postajalo jasnije da je .to ciScenje •terena na
groblju, ali j<>S ne i sama gradnja.
:lena je i dalje kucna robinja, i pored svih oslobodi!ackih zakona, jer nju pritiska, davi, zaglupljuje,
ponizava sitno kucno gazdinstvo, prikivajuCi je za kuh4Jju ·i decju sobu, rasipajuci njen rad na strahovito
neproduktivan, sitan, razdrafujuci, zatupljujuCi, zaglupljujuci posao. Pdvo osloboaenje zene, pravi komu·
nizam ce poceti tek tamo i tada, gde i kada bude poce!a masovna borba (kojom mkovodi proletarijat koji
pooeduje ddavnu vlast) protiv tog sitnog kucnog gazdinstva Hi, tacnije, kad bude poceo njegov masovni
preobrazaj u krupno socijalisti6ko gazdinstvo.
Da li u praksi posve6ujemo dovoljno pafuje tom
pitanju koje je teoretski za svakog komunistu van diskusije? Razume se, ne. Da li se dovoljno patljivo odnosimo prema klicama komunizma koje vee sada postoje u .toj oblasti? Ne, i jos jedanput ne. Menze, jasle,
deciji vrtovi - to su pdmeri tih klica, to su ana jednostavna, svakidasnja sredstva koja ne zahtevaju nis. - pompezno, visokoparno, svecano, ali koja mogu da
fakticki oslobode zenu, mogu da fakticki smanje i uniste njenu nejednakost s musk:ucem sto se tice njene
uloge u drustvenoj proizvodnji i u javnom zivotu. Ta
sredstva nisu nova, njih je stvorio (kao i uopste sve materijalne preduslove socijalizma) krupni kapitalizam,
157
ali su ona pod lkapitalizmom ostala, prvo, il"etkost, dru·
go - sto je narocito vazno - iii trgovacka preduzeca,
sa svim najgorim stramama Spekulacije, profiterstva,
prevare, falsifikata, iii ,akrobatstvo budoaske dobrotvornosti", kojru su najbolji radnici s pravom mrzeli i
prezirali.
Nema sumnje da sada ima ikod nas mnogo vise
tih ustanova i da one pocinju menjati svoj karakteir.
Nema sumnje da medu radnicama i seljankama ima,
mnogostruko viSe nego Sto mi znamo, organizatorskih
talenata !judi koji umeju da organizuju prakticnu stvar
u kojoj ucestvuje veJ.iiki broj radnika i jos veci broj
potrosaca, a bez onog obilja fraza, vr:mnanja tamo-amo,
svada, brbljanja 0 planovima, sistemima itd., od cega
stalno ,boluje" ,inteligencija", ·koja .ima o sebi vrlo
visoko miSljenje, ili nedopeCeni ,;komunisti". A mi te
kJ.ice novoga ne negujemo kako treba.
I
1
Pogledajte hurzoaziju. Kako ona divno ume reklamirati ono Sto je njoj potrebno! Kak.o -se ,uzorna"J u
ocima .kapitalista, preduzeea hvale u milionima primeraka njihovih novina, kako se od ,uzornih" burZoaskih
ustanova stvara predmet nacionalnog ponosa! Nasa
stampa ~e ne brine, iii se gotovo niSta ne brine, o
tome da se opisuju 111ajbolje menze iii jasle, da bi se
svaJkodnevnim nastojanj.ima borila za pretvaranje ne·
kih medu njima u urorne, da bi ih reklamirala, detaljno opisivala kakva se usteda ljudskog rada, kakva se
udobnost za po1Jrosace, kakva se usteda proizvoda, kakvo se oslobodenje zene od kucnog ropstva, l<akvo se
poboljsanje sanitarnih uslova pri uzornom komunistickom radu postize, mote da postigne, moze da .pro~
siri na Citavo drustvo, na sve trudbenike. (lzabrana
dela, tom XIII, ,Kultura", Beograd 1960, str. 204--206).
�158
Dr JOVAN OORBEVIC
USPEH REVOLUCIJE ZAVISI OD
STEPENA (MASOVNOG) UCESCA ZENA
Drugovi, kongres zenskog pokreta armije proletau odredenom pog!edu ima vrlo veliiki znacaj zbog
Cinjenice Sto se u svim zemljama Zene ukljuCuju u pokret sa mnogo poteskoca. Socijalisticka revolucija se
ne moZe osrtvariti bez Sirokog uCeSCa organizovanog
dela radnih zena.
u svim civilizovanim zemljama, pa cak i u najnaprednijim, polozaj zena je takav da se, ne bez razloga,
nazivaju domacim robovima. Ni u jednoj kapitalistick~j zemlji, pa bila ona i najliberalnija republika, zene
ne u.Zivaju potpunu zakonsku ravnopravnost.
' DilZnost Sovjetske Repub!ike je da pre svega unisti sva ogranicenja pravl' zena. V!ast sovjeta je potpuno
uniStila onaj ·izvor burZoaske sTamote, poniZenja i nehumanosti - proces razvoda.
Uskoro ce biti godinu dana kako postoji zakon o
potpunoj s!obodi razvoda. Mi smo obnarodovali dekret kojim se ukida razlika u polofuju izmedu zakonite i vanbraene dece i otklanja citav niz politii\k:ih nepravdi; nigde u svetu nije tako potpuno ostvarena jednakost i sloboda radnih zena.
Mi znamo da sav teret zastarelih propisa pada na
:Zenu i na oradnicku klasu.
Prvi put u istoriji naS zakon je zbrisao sve ono Sto
je zenu pretvaralo u obespravljeno bice. Ali ne mdi se
--.gamo o zakonu. Kod nas je ovaj zakon o potpunoj slobodi braka lako prihvacen u gradovima i industrijskim
centrima, aH u selu on Cesto ostaje samo ffi\rtvo slovo
na hartiji. Tamo i danas preovladuje crkveni brak. To
je zbog uticaja svestenstva, a to zlo je tete savladati
nego staro zrukonodavstvo.
~ijata
r
.ZBNSKO PITANJB
159
Protiv verskih predrasuda se mora v.r!o oprezno
boriti: oni koji u ovoj borbi vredajn verska osecanja,
mnogo grese. Treba se boriti putem propagande ·i ·razjasnjavanjem. Zaostravanjem ove borbe mozemo razjariti mase. Takav nacin borbe produbljnje ra:odor
masa u oblasti religije, a naSa snaga leZi u jedinstvu.
Najdublji izvor verskih predrasuda su beda i mracnjastvo: eto, to su zla koja treba savladati.
Do sada je polozaj zene twkav kako ga je odredilo
njeno robovanje; :lena je potCinjena svom domaCinstvu ·i samo socijalizam moZe da je izbavi iz te situacije prelaskom sa sitnog na ,J<rupno gazdinstvo sa ko!ektivnom obradom zemljista.
Tada ce tek oslobodenje i emancipacija zene biti
potpuni. To je tezak zadatwk; ali vee su stvoreni komiteti siromasnih seljaka, a bli~i se vreme kada ce ,se i
revolucija ucvrstiti.
Sada se udruZuje sarmo najsir.omaSniji deo stanovniStva na selu, i sa tim organizacijama siromaSnih socijalizam je dobia· Cvrstu osnovu.
u proslosti su poznati cesti slucajevi da je prvo
grad postajao ·revolucionaran, a selo se pokretwlo tek
kasnije.
Sadasnja -revolucija se oslanja na selo i na tome se
i zasniva njena vrednost i snaga. Iskustvo svih oslobodilackih pokreta potvrduje da uspeh jedne revolucije
zavisi od stepena uCeSCa Zena. Sovjetska vlast Cini sve
da bi zena, potpuno nezavisna, mogla da ispuni svoj
proleterski i socijalisticki zadatak. (Dela, tom XXIII,
str. 285-286, na ruskom).
�ZENSKO PITANJE
z.
Ged (1845-1922)
OMOGUCITI zENI DA ziVI OD SVOGA RADA
'I
I
I.
Med:u jednoglasno prihvacenim ,rezolucijama na
I<Qngresu sindikata u Renu ima jedna, ona Komisije
~ za Jad Zena, 1koja se mora osuditi u ime francuske
radnice.
Bez Jzricitog zahteva da zena bude iskljucena iz
preduzeca, fabrika i Tadionica svih vrsta, da joj bude
zabranjen rad u drustvenoj proizvodn}i - sto bi u
danasnjim uslovima zadalo smrtni udarac industriji - Kongres ocekuje da se ovaj rad ogranid na ,1devojku ili udovku, prema tome zenu prisiljenu da sama
podmiruje svoje potrebe" i dodaje:
,~i treba da se potrudimo da u svima sredinama
propaglramo ideju da muz treiJa. da izdrzava f.enu".
Tako se govorilo i 1876. na prvom kongresu ;radnika u sali Arasa, gde su delegati - posto su zakljucili
da ,covek ,kao snal:niji i jaci treba da zarad:uje sredstva za podmirenje troskova domaCinstva" - jedno~uSno ocenili da je ,,za Zaljenje" rad Zena u proizvod~
nji i ponovili, prema Prudonu, da je ,.pravo mesto
Zene u dorna6nstvu''.
Ali, ukoliko se tada, kada je radnicki pokret bio tek
u zacetku i kada je nas poburzoazeni pro!etarijat trebalo tek da otkrije uzroke duboke bede i naC:in da se
161
ona ot!<loni, takva gre&ka mogla objasniti, ali ne i opravd.ati, u~ohi~o ct:mas, kad socijalizam vee 22 godine
plov1 pumm . Jedrrma, moramo da budemo zapanjeni
zbog ponov!Jene greske, koja bi smela biti samo
slucajna.
. Ne, nekakva nadmoc koja se pripisuje coveku i
n!e?ova :ad_na sposobnost ne mogu biti razlog za potCinJaV~Je z~~e Co_veku. Radnici, tkojima njihova graa-:nska 1 pohti~ka Izgradenost omogucuje da sag!edaju
lazna ostvarenJa potpune emancipacije zene bez nje·
nog ekonomskog osamostaljivanja, manje nego iko zele
da se ovekoveci ekonoms1ko poteinjavanje jednog pola
drugom, Sto znaCi u_Ciniti od Zene Covekovog proletera,
a posebno &to se time oduzima ljudsko dostojanstvo
seksualnim odnosima bez slobode.
s;:sti~a _iarma, koji guSi radniCku klasu i koga ona
sve VlS~ zeli da -s~ oslo~odi, nalazi se u Cinjenici da
sredstv1ma za prmzvodn]u - a time i proizvodima
:?'da . - raspolaze jedan manji deo drustva, a takode i
ZlVDtima drugog dela. Zbog monopolizaoije ekonomskih
dobar~ i bD?at7tava, veci:na onih ;Iwii to nemaju, podv.rgnut.'. su .~ud1o:na ';'anpne vlasmka, bez kojih i protiV koJih mJe moguca egzistenciJa.
Medutim, ukoliko samo eovek treba da proizvodi
~ ukoli~? je on. taj koji treba da podmiruje potrebe
zen~,. ~Cigleci;no Je da Ce ,mu onda ona bi,ti potCi•njena i
zavisiti od IIlJega kao sto danasnji radnlk zavisi od kapi·
ta1iste?
. Njena egzistencija ce tada biti us!ovljena time ko·
hko ona odgovara eoveku iii, bolje, ,kollko mu se ona ·
dopada.
,Ljul;>avnica. tli domaCica" - glediSte ciju oprav·
danost msta bolJe ne potvrduje od cinjenice da je ova·
�162
I
I
I
H
I
I.
I
!.
1:
!!
''
I•
11··...•.·.
In
I
Dr JOVAN OORDEVIC
kvu cudovisnu, sofistioku dilemu postavio sam covek,
P. J. Prudon.
Radnik ne moze da ogranicava, bilo u cemu, prava
koja pripadaju zeni kao Jjudskom bicu da zivi_ 0~ svog
rada, ne zaviseci ni od koga, a da ne bude oknvlJen od
polovine coveeanstva za nepravicnost za koju, sa raz·
logom, okr.fvljuje bur:Zoaziju.
. .•
Ne, mesto zene nije <vezano za domace ognJI~te
vise nego li za ma koje drugo. Ono je svurla gde nJen
rad moze i hoce da se koristi. Zasto i s kojim je pravom ogranicavarti, zatva,rati u njen pol, pretvoren
- hteli to iii ne- u zanimanje, da se ne kaze u zanat?
Cevek ima takode du'Znosti koje odgovaraju njegovom
polu: on je mu2 ·i otac, sto ga ne sprecava . da bude ~
lekar, umetnik, fizicki iii intelektualni radnik. Zasto 1
kojim pravom zena, bila supruga iii majka - a da
se ne govori o onima koje nisu ni jedno ni drugo - ne
bi mogla takode da se drustveno angafuje na mestu
koje joj odgovara?
Zlo nije u radu, cak ni u industrijskom radu, nego
u zloup<>trebi i placanju kap;talistiokog danka, cemu
je danas vise izlozen zeMki nego muski ."ad. A_ t.a:~ode
jos i u smetnjama koje postavljaju kollko obicaJI to·
liko i zakoni.
teni, kao i 6oveku, treba obezbediti svestrani -raz·
voj i slobodno koriscenje mogucnosti. S dr.uge st_ra~e:
radnicima nezavisno od pola treba takode obezoed1t1
.....pk.upan proizvod njihovog rada. U tome je po~puno re·
senje - i sa,mo u tome. (La femme el son drozt an travail, u casopiS!U ,Socija!list" od 9. oktobra 1898, na
francu~kom).
Pol Lafarg (1842-1911)
PITANJE tENE
Burzuj je smatrao, i jos smatra, da zena treba da
ostane u kuci, da se posveti nadziravanju i upravljanju
doma6instvom, brizi o muZu, i da rada i hrani decu.
Vee je Ksenofon, dakle u vreme kad se radaia i pocela
da ostvaruje burtoazija u antickom drustvu, postavio
ove osnovne poglede o savrsenoj zeni. No, ukoliko je u
toku vekova ovakav ideal mogao da bude opravdan,
s obzirom na to da je odgovarao naprednim ekonomskim uslovima, kada su ovi prestali da budu takvi, on je
postao ideoloski preziveo.
Vezivanje zene za domaCinstvo pretpostavlja da
ona u domacinstvU. obavlja mnoge poslove koji iscrpljuju svu njenu snagu; ali najva:Zniji i najtezi domaci poslovi: predenje vune, tkanje lanenog platna, strikanje, krojenje i sivenje odece, pranje rublja, mesenje hleba i sl.
danas se obavljaju u kapitaiistickoj industriji. To pretpostavlja takode da covek svojim doprinosima i zaradama podmiruje materijalne potrebe porodice, no, kod
imucne bur-Zoazije brak je isto toliko udruzivanje kapi.tala -kao i udruzivanje licnosti, i cesto je miraz supruge
veci od miraza supruga. Katkada su deca - devojke kao
i decaci - prinudeni da zaraduju svoja sredstva za zivot u trgovini, upravi zeljeznice, bankama, prosveti, pos-,
ti itd., a cesto se desava da mlada udata zena produzava
da radi izvan kuce da bi dopunila sredstva za domacinstvo, posto priliod muZa ne moze da pokrije izdatke.
�r
i
Dr JOVAN OORDEVIC
164
Kceri i zene sitnih buduja, kao i onih iz radnicke
klase, postaju konkurenti svojih oceva, brace i muieva.
Taj privredni antagonizam, cije je ispoljavanje budoazija uspela da spreci zatvaranjem zene u porodicno
prebivaliste, uopstava se i pojacava sa razvitkom kapi·
t,alisticke proizvodnje; on zahvata oblast slobodnih zanimanja: medicinu, advokaturu, knji.Zevnost, novinarstvo, nauku itd. u kojima je covek rezervisao monopol,
uobraiavajuCi da ce on ostati vecit. Radnici su prvi, kao
i uvek, izvukli Iogicne zakljucke iz ucesca zene u drustvenoj proizvodnji i zamenili ideal zanatlija: zena iskljuCivo domaCica, novim idealom: Zena saborac u njihovoj
ekenomskoj i politickoj borbi za podizanje plata i oslobo'denje rada.
Kad su kceri i zene sitne burzoazije, prinudene da
zaraduju za svoje izdriavanje i uvecavanje porodicnih
prihoda, pocele da preplavljuju radnje, administraciju,
poste i slobodne profesije, burfuji su se zabrinuli za
svoje izvore prihoda, i inaCe veC umanjene; konkurencija zena umanjivala ih je jos vise. Intelektualci, koji
su preuzeli odbranu muskog pola, verovali su da nije
pametno ponovo poceti sa moralistickim zakletvama koje su zalosno propale pred bogatom burzoazijom; oni
su se obratili nauci, dokazujuci nepobitnim razlozima i
uzviSeno nauCno, da Zena ne maZe da se odvoji od domacih poslova a da ne povredi prirodne i istorijske zakonitosti. Oni dokazuju, na svoje potpuno zadovoljstvo, da je
_Ana niZe bice, nesposobno da ovlada visokom intelektualnom kulturom i da joj posveti punu paznju, energiju
i ennuzijazam, i da konkurise mu&karcima. Njen mozak
manji po zapremini, .manje teZa!k i manje sloZen nego u
Coveka, je mozak deteta"; njeni slabije razvijeni miSiCi
nemaju snagu napada i otpora; kosti njenih ruku, kar·
licne duplje, vrata, butne kosti, najzad ceo njen sistem
11
ZBNSKO PITANJE
165
kostiju, miSica i zivaca omogucuje joj samo obavljanje
poslova u kuci. Ona je osudena po prirodi, po svim
svojim organima da bude sluskinja coveka, kao sto je
nemilosrdni bog Jevreja i hriscana svojim prokletstvom
osudio rasu Hama na ropstvo.
Istorija je dala svoju sjajnu potvrdu ovim ultranaucnirn istinama; filozofi i istorieari tvrde da ona pokazuje da je zena, uvek i svuda, potcinjena coveku, za.
tvorena u kuci, u zenskom odeljenju; ako je takva bila
u proslosti, takva treba da ostane njena sudbina i u buducnosti, tvrdio je najdublji burioaski filozof Ogist
Kont. Cuveni lakrdija5 Lombrozo produiava svojom kukavickom osvetom, ozbiljno tvrdeci da drustvena statistika utvrduje manju vrednost zene posto je broj tenskih
kriminalaca manji od broja muskih kriminalaca; buduCi da je bio zaljubljen u proucavanje brojki, mogao je
dodati da statistika ludila pokazuje da je takode bilo
manje Zena-ludaka. Prema tome, moral, anatomija, psihologija, drustvena sta1listika i istorija prikivaju zauvek
Zenu za domaCinsko robovanje.
KapitalistiCka proizvodnja, koja se bavi vecinom poslova namenjenih Zeni u porodiCnom domaCinstvu, obuhvata u svojoj armiji najaJIUrlka u fabrici, trgovini, kancelariji i nastavi zene i kceri iz radnicke klase i slojeva:
sitne budoazije da bi tako pribavila jeftiniji rad. Ona je
zbog velike potrebe za intelektualnim snagama - zanemarivsi dostojan postovanja i postovan osnovni zakon
muskog morala: celokupno znanje zene treba da obuhvati citanje, pisanje i racunanje - zahtevala da se devojke
i deCaci obuCavaju u osnovnim znanjima iz Cetiri nauke.
Prvi korak je ucinjen, nije im se mogao zabraniti ulaz
na univerzitet. One su dokazale da je zenski mozak, koji'
su intelektualci nazvali ,mozak deteta", bio u stanju,
kao i muski, da primi svu naucnu nastavu. Apstraktne
�166
i
!i
Dr JOVAN OORDEVIC
~auke (matematika, geometrija, mehanika i dr.), cije je
IZUcavanje prvo posta!o pristupacno zenama, bile SU takode prve na kojima su mogle dokazati svoje intelektualne sposobnosti; one se zatim bacaju na eksperimentalne nauke (fiziologija, fizika, hemija, primenjena me~ka itd.) i u Americi i Evropi navire Iegija zena koje
1du u korak s ljudima, uprkos slabijim uslovima fi".
zickog i moralnog razvoja u kojima zive od svoje prve
mladosti. ·
.
.
K~pitalizam nije otrgao zenu od domaceg ognjiSta
1 uputw u drustvenu proizvodnju radi njenog oslobodenja, vee da bi je iskoristio jos bezobzirnije nego .cove$; pri tome se dobro pazilo da se ne naruse ekonomske, pravne, politicke i moraine prepreke podignute da
bi je prikovale za muzevljevo prebivaliste. :tena, eksploatisana od kapitala, podnosi bedu slobodnog radnika i
·
·
zato nosi svoje okove proslosti.
Njena ekonomska beda je pogorsana: umesto da
bude izdrzavana od oca iii mul\a, cije gospodstvo nastavlja da trpi, ona mora da zaraduje sredstva za svoju
egzistenciju i, pod izgovorom da su njene potrebe manje
od covekovih, rad joj je manje nagraden; a kad se
zavrSi njen svakodnevni rad u radionici, kancelariji iii
skoli, pocinje posao u domacinstvu. Materinstvo, sveta
du~n<;>st i najuzviseniji drustveni poziv, postaje u kapitahstrckom drustvu razlog stra!Iovite ekonomske i psihoIoske bede. Nepodnosljiv .polozaj zene je opasnost za
...!i!fOdul\enje vrste.
Ali, ovo porazno i bolno stanje nagovestava kraj
ropstva koje pocinje sa uspostavljanjem privatne svojine i koje moze iSceznuti samo njegovim ukidanjem.
(La question de Ia femme, ,L'ocuvre nouvelle", Paris
1904).
'
A. Bebel (1840-1913)
ISTORIJA :tENE JE ISTORIJA
NJENOG UGNJETAVANJA
:tena i radnik imaju zajednicko to sto su ugnjeteni.
Oblici ovog ugnjetavanja menjali su se tokom vremena
i u razlicitim zemljama, ali je ugnjetavanje ostalo. U toku istorijs-kog razvitka ugnjeteni su cesce postajali svesni toga, i to je vodilo izmenama i ubla:Zavanju njihovog
stanja, ali pravilno shvatanje uzroka ovog ugnjetavanja
i kod zene kao i •kod radnika rezultat je tek nasih dana.
Trebalo je najpre saznruti sustinu .drustva i zakone po kojima se ono razvija, pa tek onda da se javi poklet koji
ce imati izgleda da ove odnose uoei kao nepravedne.
Obim .; dubina jednog takvog pokreta zavisi od stepena
uvidavnosti i slobode kretanja kojom raspolazu zapostavljeni redovi. I u jednom i u drugom pogledu zena za-.
ostaje iza radnlka, kako po naravi i vaspitanju tako i po
datoj joj slobodi. Pored toga: prilike koje se protezu na
dug niz generacija postaju najzad nav·lka, a naslede i va'
spitmje Cine da to izgleda ,prirodno". Otuda, naroCito;
zena jos i danas smatra svoj potcinjeni polozaj kao
nesto razumljivo samo po sebi i nije joj Iako objasniti
da je taj polozaj nedostojan nje i da ona mora teiiti
tome da postane sa covekom ravnopravan i u svakoni
pogledu jednak clan drustva.
�168
Dr JOVAN f>ORDBVIC
Ali rna koliko bilo slicnosti izmedu polozaja zene i
polozaja radnika, zena ima prema radniku jedno preimucstvo: ana je prvo ljudsko bice koje je zapalo u
ropstvo. :Zena je postala robinja pre nego sto je i postojao rob.
Svaka drustvena zavisnost i ugnjetavanje poticu iz
ekonomske zavisnosti ugnjetenog od ugnjetaca. U ovom
se polozaju nalazi i zena od starine, sto nam pokazuje
istorija razvitka ljudskog drustva. (:lena i socijalizam,
str. 13-14, ,Rad", Beograd, 1956).
POD GVOZDENOM PETOM
l
I'
~U nizim klasama novcani brak je nepoznat. Radnik
se pd pravilu Zeni iz naklonosti, ali razorni uzroci prate
i njegov brak.
Nesignrnost je obelezje njegova zivota. Takvi udari
sudbine izazivaju neraspolo:!:enje iii ogorcenost, a to se
pre svega prenosi u domaCi zivot kad se svakog dana
i svakog sata javljaju osnovne potrebe koje ne mogu da
se podrnire i izazivaju razdor i svade. Kao posledica toga nastupa rusenje braka i porodice.
Iii oboje, i mu:!: i zena, idu na rad. Deca su ostavljena sarna sebi ili nadzoru starije braCe i sestara, ko·
jima je takode potrebno da se neko stara o njima i neguje ih. Na podne se u najvecoj zurbi proguta ono malo
bednog jela, i to ako roditelji uopste imaju vremena da
dotrce kuCi, sto u hiljadama slueajeva nije moguce zbog
"'tl!!laljenosti radnog mesta od stana i zbog kratke pauze.
Umorni i malaksali, vracaju se roditelji uvece kuci. Urnes to prijatne, vesele kuCice, doCekuje ih tesan, nezdrav
stan, koji cesto nema ni svetlosti ni vazduha i kome nedostaju i najpotrebnije ugodnosti. Sve veca oskudica u
ugodnim stanovima i u:!:asne posledice koje poticu otu-
:ZENSKO PITANJB
169
da cine jednu od najmracnijih strana naseg drustvenog
poretka koji vodi mnogobrojnim nesrecama, porocima
i zlocinima. I ta oskudica u stanovima postaje, uprkos
svim pokusajima ubla:Zenja, sve veca u gradovima i
industrijskim centrima. Ona zahvata sve sire slojeve:
sitne proizvodaCe, Cinovnike, uCitelje, sitne trgovce itd.
:Zena radnikova, kad se vrati uvece kuci umorna i iznurena, ima opet pune ruke posla: na brzinu mora da se
stara da dovede u red bar ono sto je najnu:!:nije. Deca
se odmah smestaju u postelju, zena seda i sije i krpi
duboko u noc. Ona ne zna za odmor i okrepljenje koji su
joj toliko potrebni. Muz je cesto neuk, zena zna jos manje, i ono malo sto inace imaju da ka:Zu jedno drugom,
ka:Ze se vrlo brzo. Mu:!: odlazi u krcmu da tamo nade
prijatnosti koje nema kod ~ce, pije, ali rna kako malo pio, trosi mnogo za svoje prilike. Ponekad se oda
kockanju, koje staje velikih zrtava i vise drustvene krugove, i izgubi u kockanju jos vise nego sto popije. Za
to vreme zena sedi kod kuce i ljuti se: ona mora da radi
kao stoka u jarmu, za nju nema predaha i odmora. Mu:!:
iskoriscuje sto bolje moze slobodu koju mu je doneo
slucaj sto se rodio kao musko. Tako pocinje neslaganje.
Jos ako je zena manje predana, ako uvece, vrativsi se
kuC.i s posla umorna, potra.Zi opravdanu razonodu, kuCa
pode unatrag i beda se udvostruci. Ali mi ipak zivimo
u ,najboljem od svih svetova". (:lena i socijalizam,
,Rad", Beograd, 1956).
:ZENSKO PITANJE JE JEDNA STRANA
DRUsTVENOG PITANJA
Mi zivimo u vremenu jednog velikog socijalnog preobra:Zaja koji svakim danom cini nove napretke. Sve jaci
pokret i nemir duhova oseca se u svima slojevima
�170
Dr JOVAN
DORDEVI~
drustvenim i goni dubokim promenama. Svi osecaju da
se koleba zemljiste na kame stoji. Na povrsinu je izbila
mnozina pitanja koja sve sire krugove zanimaju, oko
cijih se resenja pristalice i protivnici bore. Jedno od
najvaZnijih medu njima, koje se sve viSe napred istice,
jeste takozvano zensko pitanje.
To je pitanje po!oZaja koji :lena u nasem drustvenom otganizmu treba da zauzme, nacina na koji ce svoje snage i sposobnosti svestrano moci razviti da bi postaIa potpun, ravnopravan i sto je moguce vise koristan
clan ljudskog drustva. Ovo se pitanje, prema naseni gledistu, poklapa sa pitanjem: koji se oblik i organizacija
mora dati ljudskom drustvu da na mesto ugnjetavanja,
eksploatisanja, bede i nevolje .dade .fizicko i drustveno
ozdravljenje pojedinca i drustva. :l:ensko pitanje je, dakle, za nas samo jedna strana opsteg socijalnog pitanja,
koje ispunjava danas sve glave koje misle i pokrece
sve duhove; ono se, prema tome; maZe konaCno reSiti
samo unistenjem drustvenih suprotnosti i otklanjanjem
zla koje iz njih istice. (:lena i socijalizam, ,Savremena
knjiga", Sveska 6, Beograd-Sarajevo, 1923).
-
·.'.·.'.)1
{:'
{
l
Li
I
I
Kld.ra Cetkin (1857-'-1933)
RAZGOVOR V. I. LENJINA I KLARE CETKIN
I
•I
I
•
. Drug Lenjin mi je cesto govorio o zenskom pitanju. On je pridavao veliku vaZnost zenskom pokretu ne
samo zbog njegovog sopstvenog znaeaja vee, u izvesnom smislu, kao odlucujuceg cinioca u borbi masa. Jas".
no je, daje podrazumevao potpunu drustvenu jedn~ost
zene kao neosporan princip komunizma. Nas prv1 raz"
govor o tom predmetu vodili smo u jesen 1920. godine
u njegovom prostranom radnom kabinetu u Kremlju ..
Lenjin je sedeo za: svojim pisaCim stolom, prekrivenim
knjigama i hartijama, sto je pokazivalo cime se bavi i
sta radi, ali bez ,nereda uobicajenog kod genija".
,Mi treba obavezno da stvorimo snaZan med:unarod~
ni zenski pokret, zasnovan na jasnoj i preciznoj teori}
skoj osnovi, otpoceo je odmah posle pozdrava. Ocigledno je da do njegovog uspesnog ostvarenja ne maze doci
bez marksisticke teorije. Mi komunisti moramo, u pog!edu ovog pitanja, da sagledamo nase princip~ potJ?~O
cisto i jasno. Moramo potpuno otvoreno da se !ZdVOJlffiO
od svih drugih partija. Na zalost, na nasem II medunarodnom kongresu, mada je pitanje zenskog pokreta bilo
pokrenuto, nije bilo dovoljno vremena ni da se pretrese,
i zauzme konacan stav o tom pitanju. To je greska ko·
misije koja je .dozvolila da se razvlace stvari. Ona mora
�172
Dr JOVAN DORDBVIC
da sacini rezoluciju, obradi teze i jasno oznaci osnovnu
liniju. Treba da im u tome pomognete".
Posto sam vee ranije cula o ovome sto mi je sada
Lenjin rekao, izrazila sam mu svoje cudenje. Ja sam hila
odusevljena svim onim sto su ru&ke zene ucinile za vreme revolucije, osim onim sto one jos uvek cine da je
zastite i da joj pomognu da se razvija. U pogledu polollaja i aktivnosti zena u partiji boljsevika, smatrala sam
da je Partija s te strane bila potpuno na visini svog
zadatka. Boljsevicka partija je jedina dala medunarodnom pokretu zena-komunista proverene i obucene kadrove, a istovremeno sluti kao veliki istorij ski primer.
-.r,To je taCna, sasvim taCna, primetio je Lenjin os·
mehrjuvsi se. U Petrogradu, ovde u Moskvi, u ostalim
gradovima, kao i u udaljenim centrima, Zene-proleteri su
se izvanredno drzale u revoluciji. Bez njih, najverovatnije, ne bismo ni uspe!i da pobedimo. Tako ja mislim.
Kakvu su samo hrabrost pokazale i koliko je imaju
jos i danas! Zamislite kakve su patnje i samoodricanja
pretrpele- .. One se odlicno dr2e, one se ne povijaju,
jer brane Sovjetsku vlast, jer zele slobodu i komunizam.
Da, naSe radnice su izvanredne, one su istinski borci
svoje klase. One zasluzuju nase divljenje i nasu ljubav.
Mi imamo u redovima na~e partije Zene osvedoCene
komuniste, inteligentne i neumorno vredne. One bi mogle uspesno da zauzmu vatna mesta u Sovjetima, izvrsnim komitetima, narodnim komesarijatima i administra<jjj. Mnoge od njih rade danonocno u Partiji iii medu
masama proletarijata i seljaka, pa cak i u Crvenoj armiji. To je za nas dragoceno. A to je vatno i za zene
celog sveta, jer dokazuje sposobnost zena i visoku vrednost njihovog drustvenog rada.
Prva diktatura proletarijata krci put ka potpunoj
drustvenoj jednakosti zene. Ona efikasnije iskorenjuje
:ZENSKO PITANJB
173
predrasude nego sto to mogu da ucine hrpe napisanih
knjiga o jednakosti zene. Ali, uprkos tome, mi jos nemamo medunarodni pokret zena-komunista. Dakle, treba
nastojati po svaku cenu da se on obrazuje. Moramo bez
odugovlacenja da pristupimo njegovom organizovanju.
Bez tog pokreta ce rad nase Internacionale i njenih sekcija biti nepotpun i takav i ostati.
Nas revolucionarni rad mora da bude doveden do
kraja. Recite mi, sta je sa aktivnoscu komunista u inostranstvu?''
Iznela sam mu podatke koje sam mogla da prikupim, no ta obave.Stenja su bila skromna, s obzirom na
slabu i neredovnu vezu sa partijama, pripadnicama komunisticke Internacionale. Lenjin, malo pognut, saslusao me je patljivo, bez ikakvog znaka dosade, nestrpljenja iii umora. On se interesovao vrlo Zivo Cak i za manje
vatne detalje.
Nisam poznavala jos nikog ko je umeo bolje da slusa nego on, da tako brzo sredi cinjenice i medusobno
ih poveze. To se videlo po kratkim pitanjima, ali uvek
preciznim, koja mi je postavljao s vremena na vreme
tokom razgovora i na svoj naCin se kasnije osvrtao na
pojedine detalje naseg razgovora. Lenjin je nacinio nekoliko kratkih belezaka.
Razumljivo je da sam mu govorila uglavnom o
situaciji u Nemackoj. Rekla sam mu da Roza smatra
da je on najvise doprineo borbi za pobunu zenskih revolucionarnih masa. Kada je bila formirana Komunisticka partija, Roza je insistirala na objavljivanju jednog
lista koji bi se bavio zenskim pokretom. Kada je Leo
Zogise, pvilikom naseg zadnjeg susreta, 36 casova pre
nego sto su ga ubili, razmatrao sa mnom plan rada
Partije, poverio mi je izvesne zadatke, podrazumevajuci
tu takode i plan organizovanog rada medu radnicama.
�174
Dr JOVAN OORBEVIC
To pitanje je bilo razmatrano pocev od prve ilegalne
konferencije Partije. Obuceni i iskusni propagatori i
rukovodioci, koji su se istakli pre i za vreme rata, ostali
su skoro svi u socijaldemokratskim partijama oba prav·
ca, vrseci veliki uticaj na uskomesanu masu radnika. U
svakom slucaju, medu nama je takode obrazovano jezgro energicnih drugarica, spremnih na puno odricanje,
koje su se anga.Zovale u svim poslovima i u borbi nase
partije. One su preduzele metodicnu akciju medu radnicama. Doduse, to je bio samo poeetak, ali dobro pokrenut pocetak.
.,To nije bilo lose, nije bilo uopste lose, rece Lenjin..
~~rgija, spremnost na samoodircanje i odusevljenje
zena;komunista, njihova hrabrost i njihova inteligencija
u periodu ilegalnosti i poluilegaloosti stvaraju lepu perspektivu za razvijanje takvog rada. Privuci mase i organizovati njihove akcije, to je dragoceni elemenat za
razvitak Partije i njene snage.
No, kako stoji sa osnovnim shvatanjima i izgradenoscu drugarica i drugova? Ovo je od najvece va.Znosti
za uspesan rad u masama. To je ono sto ostvaruje ogroman uticaj koji prodire neposredno u dusu masa, to je
ono sto ih privlaci nama i raspaljuje. Trenutno ne mogu
da se setim ko je rekao ova: nista veliko ne maze se
ostvariti bez strasti. A mi, i radnici celog sveta, imamo
da obavimo jos mnoge zadatke.
Sta zaokuplja vase drugarice, zene·proletere Nemac·
~? Kakva je njihova svest o proleterskoj klasi? K"kvi
sti njihovi interesi, njihova aktivnost, uocavaju li politicke zahte1(e svog vremena? Na sta su usmerene njihove
ideje?
.
U vezi s tim, cuo sam od ruskih i nemackih drugova cudne stvari. To moram da vam ispricam. Receno
rni je da je jedna istaknuta komunistkinja izdavala u
ZENSKO PITANJE
175
Hamburgu novine za prostitutke, s namerom da ih
organizuje za revolucionamu borbu. Roza je, kao istaknuti komunista, radila i postavila se humano, pisuci jedan clanak u kome je branila izvesnu prostitutku uhapsenu zbog krsenja nekih policijskih propisa iz oblasti
ovog tu:lnog zanata. Prostitutke treba zaliti kao dvostruke zrtve bur:loaskog drustva.
One su htve najpre prokletog sistema vlasnistva,
zatim odvratne hipokrizije morala. To je jasno. Sarno
okrutni i kratkovidi mogu da predu preko toga.
Ali, zar u Nemackoj nema industrijskih radnica
koje treba or.ganizovati; za ~koje treba izdavati novine;
koje treba povuci u borbu? Tu postoji nezdravo skretanje. To me veoma podseca na modu u Iiteraturi, da
se sve prostitutke predstavljaju kao blagorodne svetice; taCno je, medutim, -da ov-de postoji zdrav ;k.Oren": druStveno sa.Zaljenje i prezir licemerstva uva:Zene
budoazije. Ali taj zdrav koren, burzoaski okuzen poclnje da izumire. Opste uzev, prostitucija ce u nasoj
zemlji, t"kode, predstruvljati brojne probleme 1eS.ke za
resavanje. Prostitutke treba wkljuCiti u proizvodni rad
i obezbediti im mesto u drustvenoj proizvodnji,. sto je
s obzirom na stanje nase privrede i sadasnje uslove
vrlo kotnplikovano i tes•ko. Evo, dakle, jedne oblasti
zenskog pitanja koja se posle osvajanja vlasti od strane
proletarijata postavlja pred nas svom svojom ozbilj·
noseu i zahteva da bude reseno. U Sovjetskoj Rusiji
ce nam taj problem priCinjavati jos dosta poteskoca.
No, vratimo se na vaSe speci.fiCne prilike u NemaCkoj.
Partija ni u kom slucaju nece trpeti takve neodgovor~
ne pomupke svojih clanova. To zamagljuje stvari i ras'.
plinjava nase snage. A vi? Sta ste preduzeli da to'
1
spreCite?"
Ne cekajuoi moj odgovor, Lenjin mistavi:
�176
IN JOVAN OORBEVIC
.,Klara, Jista vas.ih .grehova ·jos nije isorpljena.
Moram da Va!Ill ka.Zem da se na vasim vecernjim casovima i diskusijama sa radnicima bavi poglavito pitanjima seksa i braka. Ovaj sadrZaj je bio u centru vasih interesovanja, politicke nastave i vaspitnog rada.
Nisam mogao da verujem sopstvenim usima.
Prva dr.'!:ava dlktature proletarijaJta se bori protiv
svih kontrarevolucionara sveta. Situacija u NemaCkoj
eak zahteva najvece jedinstvo svih proleterskih revoluoionarnih snaga da bi odbila sve jace napade kontra:revolucije. Medutim, u to vreme aktivne kornunistkinje
razmatraju pitanje seksa i obllka bmka u proslosti,
S'!dasnjosti i buducnosti. One smatraju da je njihov
osi)ovni zadata:k da se radnice uzdizu u tom pogledu.
Ka.Zu da je brosura jedne bei\ke komunistkinje iz oblasti seksa vrlo rasprostranjena. A kakva besmislena
brosura. Radnicama je ono maJ!o tacnih cinjenica iz
njenog sadr:Zaja vee bilo poznato od Bebela, i .to ne u
vidu sture i dosadne seme, kao sto je .to slucaj u toj
brosuri, nego u smislu propagande koja moze da ponese, propagande pune napada protiv burzoaskog drustva. FroJdove hipoteze, navedene u ovoj brosuri, treba samo da joj obezbede, kako se pretenduje, .,naucni
k.aralct:er", u suStini je to samo pdmitivno &krabanje.
Sama Frojdova teorija je, u stvari, danas samo .kap<ris
mode. Ja nemam uopste poverenja u te teorije o seksu
izloZene u tlancirna, prikazima, broSurama i &I., ukrat~
-ko u toj specificnoj literaturi ·koja bujno cveta na duorevitom tlu bur:loaskog drustva. Ja zazirem od =ih
koji su stalno i uporno obu.zeti pita.nJima seksa kao
neki induski fakir razmiS!janjem o vlastitom pupku.
Cini mi se da to obilje teorija o seksu, koje su
najveeim delom cesto PJ'Oizvoljne pretpostavke, nastaje iz cisto Jicnih pobuda, odnosno potrebe da se pred
:ZENSKO PITANJE
177
buri!oaskim moralom opravda v Jasti ti nenormalan zivot
iii neobuzdani seksualni instinkti i da im se obezbedi
pravo gradanstva.
Taj zamas·kirani strah pred gradans·kim moralom
mi je odvratan isto kao i naklono'st prema seksualnim
pitanjima. Uzaludno je sto se 011a oblaei u prev.ratniCke
i revolucionarne fONile, ona je u svojoj sustini iskljucivo burzoaska. Time se bave intelektualci i slojevi
drustva koji su im bliski. Za aktivnost .takve vrste nema mesta u partiji i borbi proletarijata svesnog duha
svoje klase. Skrecem pa:Znju da u poretku sa privatnom
svojinom pitanja seksa i braka izazivaj.u brojne pr9"
bleme i da su bas ta pitanja razlog za sukobe i patnje zena svih klasa i drustvenih slojeva. Rat i njegove
rposledice, rekao bih, otezavaju zeni do krajnosti sukobe i patnje koje su nekada postojale u odnosima medu
polovima. Do sada prikriveni problemi razobliceni su
pred oCima Zena, i to u abmosferi revolucije koja nastupa. Svest starih oseCanja, strah pojmova, na svim
stranama se raspada. Nekadasnje drustvene stege slabe i pucaju. Pojavljuju se klice novih ideoloSkih osnova koje jos nisu :uoblicene u odno&ima medu ljudima.
lnteresovanje koje pobuduju ova pitanja ukazuje na
potrebu jedne nove orijentacije. Otuda police, takode,
revolt prema deformacijama i la:Zi burzoaskog drustva.
Promena oblika bmka i .porodice tokom istorije zbog
svoje ekonomske zavisnosti stvara dobru moguenost da
se iz svesti radnica is-koreni uverenje o veCitosti hurZoaskog drustva. Istorijska .kritika ovog druStva treba da
doprinese raspadanju budoaskog poretka (razgolicavanjem njegove sustine i posledica) i, izmedu ostalog, zigosanju la:Znog seksualnog morala. Svi putevi vode u
Rim. Svaka mar ksisticka analiza nekog vaznog deJa ide'
oloske nadgradnje druStva iii neke upadljive pojave tre-
�178
,j,
r
I
Dr JOVAN OORDEVIC
ba da dovede do amalize budoas·kog poretka i njegove
osnove - privatne svojine; a svaka od tih analiza treba da ukaie na zakljucaJk: ,Ka<r.taginu treba razoriti".
Lenjin se nasmeja i ·klimnu glavom.
,Odlicno. LiC.ite mi na advokMa koji brani svoje
drugove i svoju partiju. Ovo sto ste sada rekli je tacno.
Ali strogo uzevsi, .to moze da poslu:Zi samo kao izvinjenje za gres•ku pocinjenu u Nemackoj, a ue i kao opravdanje. Ucinjena greska ostaje gre§ka. Mozete li mi garantovati da su pitanja seksa i braka razmatrana na
vaSim sastancima :samo sa stanoviSta isrtorijsk:og m&terijalizma? To zahteva siroka znanja, produbljena, jasna
i precizna znanja mru<ksiste, sa obiljem dokaznog mater;1jala. Raspolazete li, u ovom trenutku takvlm potrebnim • snagama. Da je tako, ne bi se moglo desiti da
brosura kao sto je ova o kojoj smo malopre govorili
bude koriscena ·kao mMerijal na vasim veeernjim casovima i .diskusijama. Ova broSura se preporuCuje i
rastura umesto da se podvngne ·kritici. sta se postize,
na kraju krajeva, ovakvim nepotpunim i nemarksistic·
kim tretimnjem ovog .pitanja?
Znaci, pitanja seksa i braka nisu shvacena kao
sastavni deo glavnih drustvenih pitanja, nego obratno,
krupna drustvena pi1anja se pojavljuju kao deo, kao
neki dodatak problemu seksa. Najvainije je potisnuto
u drugi plan, kao nes.to sporedno. To ne samo da zamagljuje jasnocu problema vee zamracuje misli uopste
i ·klasnu svest u-adnik:a.
. - Drugo zapa:Zanje •koje moze biti korisno, Mudrac
Solomon je vee rekao: sv,ka stvar u svoje vreme. Recite mi, molim vas, da li je ova pravi trenutak da se
radnice u proteklim mesecima anga:luju da bi im se
govorilo kako vole i kako su voljene, m kako se udvara i prima udvaranje kod raznih ·naroda, razumljivo, u
179
:z:BNSKO PITANJE
proslosti, danas u buducnosti. I da je to ono sto se ?o:
nosno naziva istorijski materijalizam! Danas sve m.1~h
radnica moraju birti usmerene na proletersku revoluCIJU.
Ona je ta koja stvara osnovu novih uslova za brak
; novih odnosa medu polov.ima. Za sada, zaista treb~
istaknuti u prvi plan druge probleme, a ne ta;kv~. k~J~
se odnose na oblike braka ·kod crnaca AustrahJe 1h
brakova sklopljenih izmedu krvnih srodnika u sta<rom
veku.
.
Istorija postavlja, po zahtevu _dana, pred ne'!'a";l<I
proletarijat pitanje sovjeta, Versajskog ugo':ora '. nJ_e·
govog uticaja na :Hvot zenskih masa, besposhce, msk1_h
plata, poreza i dosta drugih ·J?~?blem_a. U~ratko, moJe
je miS!jenje da ova moda pohtlokog : drus.tveno~ obu·
cavanja radnica nije ni u kom. slucaJu ono _sto Je po·
trebno. Kako ste mogli da cutlte? Trebalo Je da upo·
trebite svoj autoritet!"
..
.
.
Objasnila sam svOI!Il dragom. pn~ate!Ju. da 0::1~am
nikada propustlla mogucnost da Izraz>m svoJn knl!ku,
da prigovorlm ruko¥odeeim drugovima i da podign~
svoj glas na razninl mesTI;_na; a:li ~a on zna ~a mk?
nije prorok u svojoj zem]JI, ~ak m medu sv~pm naJ·
blizim. Zbog moje kritike b!la sam osumnJICena da
sam ostala jos verna prezi<'elom iz socijalne demokra·
tije i staroj igri malogradanskog duha. No u sv.ako:U
slucaju moja ikritika je ipak donela pl~dove. P1tan]a
seksa i braka nisu viSe smatrana glavn1m temama u
;naSim kruZodma i na veCernjim diskusijama.
Lenjin nastavi ·da razvija S'Voju misao:
.. .
,,Znam, znam, rekao je, mene takode opt~uJ~
zbog sitnicarenja. Ali to me ne uzbuduje .. i:utok!Jun?J,
.koji su se tek ixlegli iz jajeta bu:zo~~k1h shva1anJa:
uobraZavaju da su straSno .p~metni. Njih treba tako I
gledati. Pokret mladih je takode zahvacen modernom
1
�r
'
;:j
!
180
Dr JOVAN WRDEVIC
strujom i preteranim odusevljenjem za seksulane probleme".
Lenjin je ironiCno naglasio reC ,moderrun,, sa izrazom neodobravanja.
,Rekli su mi da su seksualni problemi takode omiljen predmet izucavanja u vas>m omladinskim organizacijama. Za ovu materiju uvek se nadu predavad. To
je sramno, a posebno .; opasno za pokret mladih. Takvi
saddaji !aka doprinose odobravanju i podsticanju
seksualnog zivota izvesnih pojedinaca i podrivanju snage i zdravlja omladine. Vi !reba, takode, da se barite
protiv te pojave. U stva<ri, zenski i omladinski pokret
im01iu mnogo dodirnih ~acaka. Nasi drugovi - zene
komp.nisti, treba svuda u zajednici sa mladima sistematski da deluju ... To ce ih uzdiCi, preneti iz sveta individualnog u oblast drustvenog materinstva. Vaino je
doprineti potpunom budenju drustvenog zivota i aktivnosti zene, da joj se omoguCi da se uzdigne iznad
uskih shvatanja individualiste domaceg i porodicnog
Zivota.
Kod nas, takode, veliki deo omladine revnosno radi na reviziji bur:Zoaskih pogleda na ,,mom!" u oblasti
seksualniJJ. problema. A to je, !reba da kaiem, eli ta
nase omladine, koja zaista mnogo obecava. Kao Sto ,;te
malopre napomenuli, u po~leratnoj atmosferi i na pocetku revolucije stare ideoloske vredno~ti se ruse, gubeci snagu koja ih podrzava. Nave vrednosti se uspostavljaju polako i borbom.
. - Shvatanja o odnosima izmedu !judi i zena su poremeCena, isto kao i oseCanje ,j ideje. Ponvvo se razgraniCavaju prava (pojedinca u odnosu .na zajednicu i, prerna tome, i duznosti pojedinaca. To je dug proces i
cesto bolan zbog odumiranja i radanja. Isto je tako
u oblasti seksua!nih odnosa, braka i porodice. Deka-
~· ..·
..•·· ..·
.. •.
·.·.·••
i
•
.ZENSKO PITANJE
181
dencija, truljenje i razv>tak budoaskog braka sa svojim teSkoCama razvoda, sa -slobodom za mu:Za i ropstvom za Zenu, sraan.na laZ o seksualnom moralu i seksualnim odnosima, ispunjava:ju vecinu !judi osecanjem
odvratnosti.
Jaram kojim zakoni burzoaske ddave prltiskuju
brak i porodicu joS viSe pogorSava zlo i zaoStrava sukob. To je jaram neprikosnavenosti privatnog vlasnistva koji sankcioniSe podmitljivost, niskost, prljavstinu,
na koju se nadovezuje uobieajena u bUTzoaskom
drustvu !ai: ,oomme i1 faut". Ljudi se bune zbog izopacava:nja morala. I u vreme ckada se ruse snaine dr·
Zave, ·kada iS·Cezavaju stari ob:lici vladav.ine, kada strada citav drustveni svet, oseeanja izolovanog pojedinca
se brzo menjaju.
Za:rcka zed za raznovrsnim zadovoljstvima lako
stice neodoljivu snagu. Oblici braka i odnosi izmedu
seksa u burZoaskom smislu viSe ne zadovoljavaju. I
ovoj oblasti se priblizava revolucija, 'koja ide ruku pod
ruku s proleterskom revolucijom. Razum!Jivo je da je
ceo taj splet eudno izmesanih pitanja duboko zaokupio ka:ko zene taJko i omladinu. I jedni i drugi trpe
posebno zbog 'ove konfuzije u seksualnim odnosima.
Omladina se buni protiv takvog stanja stvari bucnim
Zarom koji je svojstven njenim godinama. To je razumljivo. Bilo bi vrlo .pogresno propovedati omladini
neki ·manastirski asketizam i svetost burZoaske prljavstine. Po mom shvatanju, nije dobro da seksua!ni problemi, stavljeni u prvi plan zbog prirodnih <razloga,
postanu u o"im godinama glavna briga omladine. Posledice toga su ponekad fatalne.
Omladina je, u svom novom stavu u pogledu pita,
nja koja se odnose na seksualan zivot, spremna da se
u princlpu pozove na teorijn. Mnogi na:zivaju svoje
�r
I
r
i
.)
'i
)
,:::
,.::'.'
..·.···
•..··.·.·.·.•
182
Dr JOVAN I>ORBEVIC
pozicije ,revolucionarnim" Hi ,;komunistiC.kim". Oni
iokreno i veruju da je taka. Ja sam suvise star da bi
mogli da to mi nametnu. Iako sam ja .samo sumoran
asket, ovaj n1i novi seksualni Zivot mladih, a Cesto Cak
[ odraslih, izgleda kao da je burzoaski, kao nastavak
burioaskog bardela. To sve nema niceg zajedni6kog
sa ,slobodnom ljuba<V·i", onakvom kakvom je ·mi komunisti shvatamo. Vi bez sumnje, ZJnate onu famoznu
teoriju prema kojoj je u ·komunistickom drustvu zadovoljenje sekoualnih 1nteresa i ljubavnih potreba taka
prosto i tako beznaeajno kao gasenje zedi casom vade.
Zbog te teorije ,case vade" nasa omladina je razja·
rella, doslovno, razjarena.
: Ona je po•tala fatalna za mnoge mladice i devojke.
Njene pristalice tvrde da je to marksioticka teorija.
Hvala za taj •martksizam, po kome se sve pojave i sve
promene koje nastaju u ideoloskoj nadgradnji drustva
svode neposredno, u pravoj Iiniji i bez ikakve •rezerve
iskljucivo na ekonomsku bazu. Stvar nije tako jedno·
stavna kao sto izgleda. Fridrih Engels je, vee odavno,
utvrdio ovu .istinu istor-ijskog materijalizma.
Ja smrutram rfamoznu teoriju ,CaSe vode" kao nemarksisticku i preko svake mere antisocijalnu. U sek·
sualnom Zivotu se .manifes.tuje ne samo ono Sto je priroda dala vee.; ono sto nam je donela tkultura, bez obzira
na to da li viSe iii manj.e razvijena.
Engels u svom Poreklu porodice ukazuje na vainost toga da se seksualna ·ljubav razvija i postaje fin.i--,r. Odnosi izmedu polova nisu, jednostavno, iskljucivi
izraz medusobnog uticaja drustvene proizvodnje i telesne potrebe. Marksizam ne bi bio vise shv:>tljiv ako
bi promene u tim odnosima posmatrao odvojeno od
svake ideologije i izvodio ih neposredno iz ekonomskih
osnova drustva.
.tENSKO PITANJE
183
Teznja da se promene ovih odnosa svedu na ekonomsku osnovu drustva nezavisno od cele ideologije
bila bi ne marksisticka, vee racionalisticka. Sigurno je
da zed mora biti ugasena. No, da H ce se jedan normalan covek, u takode norm.,lnim pri.Ji.kama, pruciti
stomakom na ulicu da bi se napio vode iz prljave bare?
IIi da ceka da se napije vode iz case ciJi su rubovi umrljani desetinarna tudih usana? No, najvainija je
drustvena strana. Gasenje zedi je licna stvar pojedinca.
Ali, u ljubavi ima dvoje zainteresovanih i dolazi i treCi,
jedno novo bice. U •tome se krije drustveni znacaj, koji
rada obaveze prema zajednici. PoSta sam ·komunist,
nemam nika:kvih simpatija za ,teorij.u CaSe vode", iako
ona nosi etiketu ,slobodne -ljubavi". StaviSe, ta .teorija komunista nije nova. Vi se seeate, pretpostavljam,
da je ona bila propovedana u literaturj polovinom 'Proslog veka kao ,emancipacija srca". Za burioasku praksu ona je promenjena u emanoipaciju mesa..Propovedalo se, dakle, sa viSe talenta nego danas. Sto se tice
prakse, ja ne mogu da je ocenjujem.
Ne mislim ni najmanje .da .svojom ikritikom na;meeem neki asketiza:m. Daleko od toga. Komunizam treba
da danese ne asketizam, vee mdost zivljenja i utehu,
pruzajuCi takode potpunu ljubav. Po mom miSijenju,
neumerenost koja se danas zapaZa u .seksualnom Zivotu .ne donosi ni .radost :Z·ivljenja ni utehu, ,veC obratno,
ona ih umanjuje. Ali:, za vreme revolucije to ne vredi
niSta.
Ono sto ,treba mladosti, to je radost zivrjenja i
uteha.
Sport, .girrnnastika, izleti, sve vrste .fiziokih vezbanja, razna intelektualna -interesovanja, studije, analize~
istraZivanja, sve to istovremeno i primenjeno, pruza
mladosti mnogo vise nego odnosi i beskrajne disku-
�I
I
184
~·
I
l
Dr JOVAN 90RDEVIC
r
sije o seks.ualnim pitanjima, o naCinu kf>ko da se ,ufiva" Zivot prema 1tekuC-im shrvatanj:ima.
,U zdravom .telu zdrav duh!". Ni kaluder, ni don
zuan, a jos manje nesto srednje kao sto je nema&i
filistar. (Zapisi iz moje belef.nice, Lenjin onakav kakav
je bio, 00. ,Bureau d'editions", .Paris, 1934~ na Han~
cuskom).
S. Markovic (1846-1875)
OSLOOODENJE zENSKINJA
,Dugo vremena - upravo otkako postoji ljudsko
drustvo - ljudi su tezilli da urede svoje odno5aje, narodne i medunarodne. Pisano je i govoreno mnogo o
raznim ,vaZnim pttanjima"; govoreno je o raznim drZavnim formama, o lfaznim g.radanskim ustanovama..;
pretresano je i uredenje vojske, uredenje policije, uredenje sudova i hapsana; tra.Zena je ,.ravnoteZa" drZavnim uredenjem i podelom ·vlas.ti, traZena je ravnoteZa
medu narodima o'timanjem tudih zemalja i zaokrugljavanjem svojih granica - jednom reCi: .pretresani su,
i suviSe, svi spo!jaS!Jji odnosaji ljudski. Ali dugo weme !judi ne znadose da iz osecanja, misljenja i radnje
sviju pojedioih u jednom drustvu, bilo ono rna gde,
istiCu svi oni odno.Saji Sto ih 1mi ,reguliSemo" u naSi·m ,gradanS~kim" i ,;kriviCnim", i na.Sim druStvenim i
drZavnim ustanovama; da isti uzroci stvaraju: politiCke
stranke, gradanske, vojne i medunarodne ratove. Tek
u poslednje vreme poeese !judi da imcavaju samoga
coveka, njegove najblize potrebe i njegove odnosaje.
Tada se pokaza da su ona nekada ,vazna" pitanja, kao
pitanje o ,ravnoteZi medunarodnoj", o ~,podeli vlasti'\
o ,,drzavnoj formi", itd., koja su toliko zabavljala !jude,
iii sasvim nistavna, iii samo uzgredna. Namesto njih do-
�186
Dr JOVAN OORDEVIC
dose pitanja: kako da se uredi drustvena radnja i
ujamci •covekova zarada (koje pitanje celu Evropu danas potresa)? Kako da se vaspitava svaki clan drustva?
Kako da se cela polovina covecanstva, zenski pol izvuce
iz neznalackog mraka, iz potcinjenosti i prazne sujete,
a zadobije za nauku i ljudski napredak? - Od resenja
ovih pitanja ocevidno zavisi kakve ce biti sve drustvene
i drZavne us.tanove, gradanski i ,kriviCni zakon, drZa¥ni oblik i medumurodni mir. Ova pitanja moraju najpre da se rese, pa tek onda ona sporedna: ovo su pitanja opsta, eovecanska,') ona se ticu sviju !judi i sviju
naroda, rna na kom stupnju razvitka oni bilL Bas oni
narodi koji su manje razvijeni tim vise treba da izucavafu ova pitanja, te da se -koriste naukom sto su je
drugi narodi izradili dugim tei!kim opitom.
Ljudi su se s pocetka svadali i tukli, pa su uvideli
da im .treba suda, policije, da im raspravljaju sporove
i da ih cuvaju od nasilja. Ali docnije pocese ljudi da
uvidaju da im to nije dovoljno, da od valjanosti policije ne zavisi ·broj razbijenih glava itd., vee od koliCine
hleba i njegove ravnopravne podele u narodu, od obrazovanja i moralnosti narodne. Zato su !judi tek naposletlw poeeli da misle <J svome ob.razovanju, moralnosti
i svima uslovima .Sto utiCu na obrazovanje i moralnost
sviju clanova u drustvu. Tek od •toga doba uvida se
sve vise od kal<ve je vaznosti po ceo coveeanski napredak odnosaj izmedu coveka i zene u porodici i u drustvu. U porodici pocinje dete da se vaspita, ·tu ono do~a prve pojmove 0 svima predmetima a narocito 0
svojim odnosajima spram drugih !judi i o moraJu koji
1 ) Pionir osloboc.tenja Zene u Srbiji bio je poznati racionalista Dositej
Obradovi6. 0 borbi fena za sticanje obrazovanja on kaZe: ,Nek se neuzd.a
jedan ~arod nikad do veka k prosv~eniju razuma doCi, u kojemu Zene u
prostou i varvarstvu os-taju . .. " (lzvor: Boiidar KovaCevi6: Dositej Obra·
doviC, knj. III o knjiievnosti, .,Rad", Beograd, 1961).
187
ZENSKO PITANJE
u tim odnoSaji,ma postoji: svoje i tude, rod i ne-rod,
pravo i ne-pravo, istina i laZ, sloboda i nasilje itd.l sve
to dete izu6i svojim opitom u svojoj porodici iii u bliskom krugu drugih porodica. U ovom ,domacem vaspitanju" ma.1Ji igra veoma Zalosnu ulogu. Ona nema veCinom nikaJkva obrazovanja, pa -i ondel gde je ona obraz-ovana kao ,Zenska" nna nije kadra deci "prva znanja" da saopsti, a kamoli da razvije decu svoju u !jude,
clanove drustvene - graaane. 2ena nije gradanin; ona
ne z•na ni za gractanska prava ni za gradanske ~ Covecanske du:Znosti i vrline. Koltko god sam .primera video
u nasoj .porodici da mati uci dete kako ce se ponasati
spram drugih !judi, vazda sam video kako ga sprema
za podlaca u drustvu. Nije ni cudo kad rob vaspitava
buduceg ,gradanina". Pa jos viSe: u ovom ne,posrednom odnoSaju sa svojom porodicom vaspitava se Covek celoga zivota. Licnim saobracanjem i zajedniCkim
Zivotom Coveka i Zene vaspitavaju se oni uzajmice; uzajamnim utkajem razvijaju se u njih mnoge mane i
mnoge vrline: si1ila su:jeta i prljavo slavoljublje, zelja
za vlaSCu i gramZenje za novcem - ovi i mnogi drugi
CoveCiji pokretaCi koj.i izazivaju niske strasti u Oovekul.
.koji stvaraju 6itave intrigantske - ,politiOke" - stranke, sve se to. veoma Cesto prilepi Coveku :Zeninim uticajem. Svaki to moze videti iz svakodanjeg posmatranja. Zena Cim ne Zivi u sirotinJi i ne mora jednako
o nasuSmom hlebu" da misH veC "stupi u druStvo"
tj. pocinje da se bavi bespos!lcenje.m - postaje sujetna, gramezljivija, [praznija, uopste gora nego sto je
coveJk iz istoga staleza u drnstvu. To je prirodna posledica njene potCinjenosti, neobrazovanosti i bespo~
slenosti. 2ena .dobra od prirode, dobra gazdarica, ce'
stita u svojoj porodici u svllikom .pogledu -kadra je da
spreci svaki plemeniti rad eovekov (mi to govorimo
1
11
1
1
�r
...
188
Dr JOVAN
OORBEVI~
I
o veCini Zena; razume se da ima i plemenitih izuzeta~
ka), da ugusi svaku plemenitu teznju s"mo "ko je ona
upravljena na ·k,kvu opstu cilj - van porodicnog kruga. Ona j e cesto kadra da to nazove nemarnoscu za
porodicom, nepostenjem i svalkojakim irrnenom i time
da zagorci zivot coveku i porodici, koje ona voli i za
koje sama Zivi; ·jer ona nema nikakvog CoveCanslrog
obrazovanja pa, dosledno, ni uzviSenijeg, covec&nskog
osec,nja. Ona nema nikakvih prava kao covek i clan
druStveni,· -nije za to vaspitana, pa .veCinom ne razume
najplemenitije tetnje i najplemenitiji ·rad eovekov.
Eto takva je zenina uloga u porodici i u drustvu u
mgralnom pogledu.
: u ekonomskim odnosajima zenina uloga je ta>ko
isto ·s-tetna po drustvo kao god i u moralnom odno!laju.
Njezin je rad daleko neproizvodniji od covekovog, jer
ona nije obrazovana za md ·kao covek. Pa posle: kad
se samo pogleda na odelo Zenina, na njene Sarene ·boje
Sto dreCe, razne ,traCice i krpice, na njene ukrase itd.,
vidi se koliko je stetno za narodnu privredu sto je
zena navikla da se kiti radi Iepote i dopadanja coveku.
Koliko se ruku upotrebljavaju na proizvodnju ovih trica? Koliko glava rnoraju da se zanimaju izmi!lljanjem
raznih moda? Naposletku, sa:mo usavrsavanje industrije, razvitak mehanioke i hemij~ke tehnike mora da se
povija za modom i ras·kosem, i to usled toga Sto zena
ne shvata svoje limo i covecansko dostojanstvo, sto
_..J; ona ·potcinjena eoveku - sredstvo za njegovo ufivanje, a ne ravnopravna liCnost.
J a narocito obracam citaocu pafnju na ovu stranu
.,zenskog pit=ja". Dz. S. Mil govori u ovoj knjizi viSe
kao zastupnik zenskih prava - kao advokat zenskinja: on govori o patnji same zene, koja ima u druStvu
samo duznosti, a nikakvih prava; on ukazuje na oce-
tENSKO PITANIE
189
vidnu nepravdu po kojoj svaka najbolja, najobrazovanija i najplemenitija zena ima manje prava nego najgori, najgluplji i najpodliji covek. Protiv ove nepravde
u drustvu .ustaje Mil. On pokazuje da zena irma i pravo
i sposobnost da zauzrne pmvo jednak polofuj u dru!ltvu
kao i covek. Mil, kazujuCi kakva se nepravda nanosi
zenskinju u drustvu, pobuduje nas nehotice da mislimo
na drugu stranu zenskog pitanja, tj. da mislimo na
to: kwko se nepravda nanesena Zeni sveti celom Coveeanstv.u. Pitanje o zensokom oslobodenju nerazdvojno je svezano sa celim dn1Stvenim preobraZajem, sa
oslobodenjem covecanstva od sviju zala, poroka, tiranija i robovanja - uZensko pitanje" nije za nas prerano, vee da je ono prvo koje treba g,taviti na dnevni
red". (Sabrani spisi, knj. II, .,Kultura", Beograd, 1960,
stT. 399-402).
�tENSKO PITANJE
II
Edvard Eveling (1851-1898)
Eleonora Marks-Eveling (1855-1898)
ZENSKO PITANJEt)
-: Sa Bebelovog stanoviSta2) i, slobodno mozemo reci
u e1vom slucaju i sa stanovista socijaJista uopste, druStvo se nalazi u stanju nemira i prevkanja. To je nemir
raspadanja ·i previ.ranja 1mlezi. Raspad je na dohvMu
ruke u oba smisla te .reci.
Kapitalisticki nacin proizvodnje, pa prema .tome i
drustvo ciju osnovu on predstavlja, dozivece svoj kraj
u roku koji se, po nasem mHljenju, pre moze meriti
godinama no vekovima. A taj kraj znaci pretapanje
drustva u prostije oblike, pa cak i u sastavne delove,
a obriovljene dmstvene strwkture stvorice novi i bolji
poredt>k. Dmstvo doZivljuje moralni stecaj koji se sa
1 ) Ovaj odeljak saclrZi i::Ianke tri Zene istaknute u
socijalistiCkom
pokretu.. i u ~irenju ma-rksiztna u toku. poslednjih decenija XIX veka
(od k<lJih su dve Cerke K. Marksa, s um Sto je Eleonora o Zenskom
pitanju ' pisala zajedno sa svojim drugom Evelingom. Uz Klar-:.i Cetkin
~e su prethodnica na frontu Zensko~ socijalistiCkog pokreta koji dana$
Obuhvl!-ta ~~at~ b!Oj Zena misl~aca 1 pisaca: - ma.rk~ista i koJe se ne
samo mspmSu tdeJama Marksovih neposrednih sledberuka ve(; ih i proSiruju i produbljuju.
'
~
t) Ovaj ~Janak je prvi put objavljen 188-7. godine u obJi.ku broSure
stampane u 4.000 primeraka. Ponovo $.a je objavio Casop-is ,Marxism
Today", marta l?J2. U knjizi Zena i soczjalizam, objavljenoj prvi put 1879,
J3ebelovo delo Dte Frau und der Socialusmus dofivelo je pedeset izdanja jOO
za Zivota autora. Delo je bil<l prevedeno na veCinu evropskih jezika (pet·
·naest prevoda vet uoC1 prvog svetskog rata). U Jugoslaviji postoje dva
izdanja (pre rata i posle .rata).
J
191
najodvmtnijom jasnocom odrazava kroz odnos izmedu
muska.rca i zena. Besm1sleni su napori da se taj slom od!0Zi ."gledanjem u bob". Cinjenicama valja gledati
u oC..
u O'azmatranju odnosa izmedu muskarca i zene
·~ ~u uvek prenebregavali i prenebregavaju jednu ci"leru~u od prvorazrednog znacaja. Nju cak nisu shvatHi
m om natpr.osecni !judi i zene koji su borbu za oslobodenje Zene shvatili kao osnoV'Ili zadatak svog Zivota.
Ta osnovna 6n!enica je sledeca: to pitanje spada u do·
men ekonomsk1h struktu.ra. Kao i sve ostalo u nasem
sloZenom savremenom dru.Stvu, poloZaj Zene se zasni~
va. na ekon~ms~im cinj~nicama. Da je Bebel samo pod~.ao to pi1anje, •to bi vee bilo dovoljno da njegova
~n]lga bude delo od vrednosti. :lensko pltanje ima neceg srodnog sa organizacijom druS!va u celini. Za one
koji nisu shvatili taj .pojam, mozemo da navedemo
Bekona koji u prvoj .knjizi Napredak saznanja pise:
,Druga s~ .greska ·sastoji u tome sto su, posle podele
umetnostl 1 nauke na grane, Ijudi napustiili univerzal~
nost . .. Sto maZe samo da zaustavi i prekine svako napredovanje... Nije takode moguce otkriti najbolje i
najskrivenije delove bilo koje nauke ako se covek zadr:li, ne uzdiZuCi se, samo na nivou te iste nauke" U
stvari ta greska, koja je uCinjena kada su ,!judi (i
Zene) napustili univerzalnost", nije odraz nekakve mrzovolje. To je holes! >iii, slikovito reeeno - kao sto
nam kazuju navedeni pasus i reCenica, ' - oni koji
okr.ivljuju naCin na koji se danas postupa sa Zenama
ne traZeCi uzrok tome u e'konoms•koj organizaciji naseg savremenog d.rustva, lice na lekare koji Ieee loka'
Iizovano oboljenje bez pregleda opsteg stanja bolesnika.
Ova se kdtika ne odnosi s8Jmo na sve one koji
okre6u na salu svaku diskusiju o seksualnoS>ti. Ona se
�-~
192
1
I
Dr JOVAN OORDEVIC
odnosi i na one bmjne, uxv.iSene, ozbiljne i promisljene prirode koje uvidaju da je sudbina namenjena zenama bedna i kojima je veoma stalo do toga da se ucini nesto za poboljsanje njihovog polozaja. To je hrabra
i divna masa koja se bori za pravo glasa zena, taj
savrseno pravedan zahtev; za ukidanje zakona o zaraznim ·bolestima•), te nakaznosti nastale iz muskog kukavicluka i grubosti; za mogucnost da zena stekne vise
obrazovanje kako bi joj hili dostupni svi univerziteti,
sve slobodne profesije i svi zanati, od profesora do tr·
govackog putnika. U Citavoj toj potpuno pravednoj
akciji posebno belezimo <tri stvari. Prvo, po pravilu, u
pjtanju su lica koja pripadaju imuCnijim slojevima.
sa.jedinim i ogranicenim izuzetkom pokreta protiv zakona o zaraznim bolestima, samo mali broj zena koje
igraju znacajnu ulogu u raznim pokretima pripada radnickoj klasi. Ocekujemo primedbu da se, sto se Engleske tice, gotovo isto moie reci 0 sirem pokretu kome
·smo posvetili sve naSe napore. Doista, socijalizam u
toj zemlji nije niSta znacajniji od nekog knjizevnog
pokreta. On obuhvata samo malo radnika. Na •to mozemo da odgovortmo da u Nemaokoj to nije slucaj i
da c"'k i ovde socijalizam poeinje da se siri medu.
radnicima.
Druga tacka jeste da se sve ideje zena iz .,avangarde" zasnivaju .bilo na vlasniStvu, bilo na sentimentalnim iii profesionalnim pitanjima. Ni jedna od njih
nije prevazisla ·ta tri pitanja da bi usia u sustinu ne
~samo svarkog od njih, veC i :U suStinu samog druStva:u odlucujucu ulogu ekonomskog faktora. Ova cinjenica ne zacuduje kad se zna koliko veeina onih .koji se
•) Tako su ponekad nazvani (C. D. Acts) ,.Contagious Diseases Prevention Acts", Uglasani radi suzbijanja veneriCnih oboljenja .,ukljuCivSi
gonoreju" putem Iekar.skog pregleda i pritvaranja prostitutki.
ZBNSKO PITANJE
193
zalaZu za emancipaciju Zene malo poznaje ekonomske
podatke. Ako treba suditi po njihovim napisima i govodma, vt;:Cina branttelja Zena nije pridala nikaJkvu
paznju razvoju druStva. l2>gleda da oni, u opste uzev,
nisu savladali ni prostu :politicku ekonomiju, •koja je
po n"sem miS!jenju laina u svojim postavkama i pogreSna u svojim zakljuCci.ma.
T.reea taCka proistice iz druge. Oni o kojima govorimo ne cine nikakav predlog •koji hi prevazilazio okvire danasnjeg drustva. Stoga, po nasem misljenju, njjhov rad nema neku vecu vrednost. Mi cemo podriavatj
pravo glasa za sve Zene, a ne samo za one koje neSto
poseduju; podTzavacemo ukidanje z~ona o zaraznim
bolestima i dostupnost oba pola svim zanimanjima.
Pravi poloZaj Zene u odnosu na Coveka neCe se dublje
izmeniti (ne govorimo ovde o .razvoju konkurencije ni
o pogorsanju zivotnih uslova), jer ni&ta od svega toga
ne menja u njenu korist odnose izmedu .polova, sa
izuzetkom zakona o zaraznim bolestima koji to Cini posredno. Ne :poricemo takode da bi svest o ovim trima
taokama ol"ksala put ka korenitoj promeni do koje
mora doCi. Osnovno je, medutim, j,mati na umu da Ce
do konacne promene doei .te<k posle jos korenitije pro·
mene cija je ona posledica. Bez te drustvene promene
zene nikada nece bilti slobodne.
lstina, koju u potpunosti ne priznaju c"k ni oni
koji zele da pozitivno rade u 'korist zene, jeste da je
zena, poput radnicke klase, predmet ugnjetavanja i
da se njen polozaj, kao i polozaj radnika, neumitno pogorsava. zene su podv.rgnute organizovanoj muSkoj tiraniji kao sto su radnici podvrgnuti organizovanoj ti- .
raoJji neradnika. Cak i kada se to shvMi, ~reba uvek
uporno objaS.njavati d.a za Zene, ·kao i za Tadnike, nema
u danasnjem drustvu stvarnog resenja za njihqve tes·
�194
Dr JOVAN OORJ)BVIC
ikoee i probleme. Sve sto se cini, bez obzira na to kojim
se trubama najavljuje, nije resenje vee samo prividan
izlaz. Ugnjeteni slojevi, zene i neposredni proizvonaiti,
treba da shvate da ee njihova oslobodenje biti plod
njihove akcije. :Z.ene ee naei saveznike menu najsvesnijim ljudima, kao sto radnici nalaze saveznike menu
filozofima, umetnicima i pesnicima; ali Zene nemaju
sta da oeekuju od muskaraca uopste, a radnici od
srednjeg stalcia u celini.
Istine radi potrebno je, ,pre no sto prenemo na
izueavanje polofaja zene, reei par reei upozorenja. Za
mnoge ee ono sto cemo reci 0 sadasnjosti izgledati
preterano, o buducnosti nestvarno, a sve skupa mozda
opasno. U obrazovanom svetu javno mnenje stvara coveK, a ono sto je uobicajeno usvaja se kao moral. Vecina i dalje podvlaci slucajne slabosti ,zenskosti" da
bi se suprotstavila jednakosti zene sa covekom. Zaboravlja se da su u izvesnim pri!ikama zenske sl,.bosti
znatno pogors,.ne, ako ne i potpuno uslovljene, nezdra·
vim uslovima naseg saVTemenog zivota. Dovoljno je
da se •ti uslovi racionalizuju pa da takvo staoje u veli·
koj meri, pa i potpuno, nestai!le. Zaboravlja se takone
da se sve ono o cemu smo taka •reeiti u diskusijama
o slobodi zene lako precutkuje kada se radi o njeno.i
potcinjenosti. Zaboravlja se da za -kapitalisticke poslodavce slabost zene dolazi u obzir samo kao povod
za snizavanje opste stope nadnica. Osim toga, nema
,prirodnih poziva" :z:a Zenu, kao Sto nema ,,.prirodnog"
~akona ka:pita!isticke proizvodnje, kao god sto nije ,pri·
rodno" ogranicena suma koju radnik proizvede i koja
predstavlja za njega sredstvo za zivot. Zaboravlja se
takode da, u prvom sluCaju, ,poziv" Zene •koji se na·
vodno sastoji u podizanju dece, vonenju domacinstva
i poslusnosti prema svom gospodaru, u drugom slu·
2:ENSKO PITANJB
195
caju proizvodnja viSka vrednosti, koja je navodno neop·
hodan uslov za proizvodnju kapitala i, u trecem slu·
caju, suma koju prima radnuk i koja .treba da mu omoguci opstanak jedva iznad kriticne tacke gladi, - da
sve to nisu prirodni zakoni u onom smislu u ·kome postoje zakoni kretanja. To su samo privremeni druStveni sporazumi, :kao ·Sto je francuski s;p-orazumno diplomatski jezik.
Raspravljajuci detaljno o polozaju zene znaci da·
nas ponavljati vee hlljadu puta isprieanu pricu. No,
uprkos svemu, mi zbog na.Se stvari moramo podvuCi
neke opste poznate tacke i navesti moZda jednu ili dve
manje poznate. Podvucimo najpre jednu Qpstu misao
koja se odnosi na sve zene; :Z.ivot zene se ne podudara
sa Zivotom muSkarca, a u mnogim sluCajevima se ta
dva zivota cak i ne sretnu. Otuda atrofija porodiCnog
Zivota. Prema Kantu: ,Covek i Zena Cine, kada su sjedinjeni, jedno celovito i dovrseno bice, jedan pol upot·
punjuje drugi". Ali kada su oba pola nepotpuna, kada
je nepotpuniji pol do krajnje granice nepotptm i kada,
opste uzev, ni jedan od polova ne uspe da sa drugim
uspostaviti <redovan, slobodan, istinski, dub<Yk i pot·
puno usklanen, odnos, onda biCe nikada nije ni celo·
virto ni dovr.Seno.
A sada jos jedna misao ,koja se odnosi samo na
izvestan, mada ZinaCajan broj Zena. Svi znamo uticaj
nekih zanata iii nacina zivota na fizicki izgled iii lice
onih iko j i se tim zan a tima bave ili vode takav nacin
zivota. Jahaca iii pijanca prepoznajemo po hodu. No,
ko je od nas, makar i na trenutak, razmiS!jao o za~
brinjavajucoj cinjenici da na ulici, na javnim mestima,
menu prijateljima, mozemo odmah prepoznati neuda•
te Zene Cim su pre.Sle one ,neodredene" .godine, kako
to sa uronenom ironicnOI!U finocom u zanosu kal\u iknji-
�196
Dr JOVAN OORDBVIC
.Zevnici. Medutim, ne mo.Zemo prepoznati neo.Zenjenog
od ozenjenog eoveka. Pre no Srl:o postavimo pitanje koje
iz toga proistiCe, ;podsetimo na strahoviti postotak neudatih zena. U Engleskoj je, na primer, taj postotak iz·
nosio 1870. godine 42•/o zena. Sve to navodi na jednostavno i opravdano pitanje, koje je neprijatno vee i
zbog odgovora koji na njega :mozemo dati. Od!kuda to
da naSe sesrt:re nose na Celu obeleZje uniStenog nagona, ugusenih neznosti, delimicno ubijenih prirodnih
svojstava, a da njihova .,sreCna braCa" takve tragove
ne nose? Tu svakako nikakav- ,prirodni" zakon ne va.Zi.
Ta sloboda za coveka, ta zabrana u pogledu broja uzv~enih i zakonitih veza koja ga ne pogada, ali za1o
te5]j:o pogada zenu, to su neizbezne posledice mcseg ekonomskog poretka. Nasi brakovi, ·kao i nasi obicaji,
zasnovani su na meDkantilizmu. Ne biti u stanju odgovoriti svojim trgovaCkim obavezama predstavlja te:lu
greSku od klevetanja prijatelja, a nasi su brakovi poslovni sporazumi.
Posmatramo li Zenu u celini, iH pak samo onu Zalosnu zajednicu koja na Celu nosi obeleZja veCite nevinosti, uvek nailazimo na potrebu ideja i ideala. Razlog
tome je i ekonomsika zavisnost od muS:karca. 2ene su,
poput radnika, bile liSene svojih ljudskih, kao sto su
radnici bili liSeni svoJih proizvodaCkih prava. U oba
slucaja upotrebljen je jedini metod koji omogu6uje
izvlascenje u bilo kom trenutku i bilo kojoj prilici, a
to je sila .
. - U Nemackoj je danas zena u podredenom polozaju
u odnosu na muSkarca. MuZ ,niskog poloZaja" moZe da
kainjava svoju zenu. Sve odluke u vezi sa decom za·
vise od njega; on cak moze da od!uci 0 tome kada ce
se dete odbiti od sise. On ,raspolaie ceHm imetkom,
bez obziTa na eventualno bogatstvo svoje zene. Ona
ZENSKO PITANJE
197
bez njegovog odobrenja ne moze da sklopi ugovor niti
da bude clan neke politicke organizacije. Nepotrebno
je da podvucemo koliko se stvar u Engleskoj poboljsala poslednjih godina, niti da podsecamo nase cHaoce
da sa svim Hm gradanskim pravima engleska Zena, udata ili ne, moralno zavisi od Coveka koji je zlostavlja.
Situacija nije niSta bolja u drugim civilizovanim zemljama, sa Cudnim izuzetkom Rusije, gde su Zene druStveno slobodnije nego u bilo kom drugom delu Evrope. U Francuskoj su zene iz visih slojeva srednjeg staleia u gorem polozaju nego u Engleskoj, a zene .iz mdnicke klase su u povoljnije:m polozaju u Engleskoj iii
u Nemackoj, ali dva mastopna paragrafa Gradanskog
zakonika (340 i 341) dokazuju da nepravda prema zenama nije samo delo Germa'lla: ,Istra.Zivanje oCins1tva
je zabranjeno" i ,IstraZivanje materinstva je dozvoljeno''.
Svi oni koji gledaju is-tini u oci znaju da ono sto je
Demosten govorio o Atinjanima i danas vaZi za srednje
i viSe druStvene slojeve: ,Stupamo u brak sa Zenom da
bismo imali zakonitu decu i vernu Cuvark.u naSeg ognjiSta, izdr:lavamo na!loZnice za naSe sva!lcodnevne usluge
i potrebe, ali za ljubavna uZiva:nja imamo hetere". Ze.
na je uvek ta •koja se bavi decom, Cuvarka ognjiSta.
Muz zivi i voli kako mu se hoce. Cak i oni koji to priz.
naju, upustice se maida u diSikusiju kada budemo rekli
da je za zenu isto tako lose sto po strogim drustvenim
pravilima ljubavna inicijativa, tj. braCna ,ponuda, mora da potekne samo od coveka. Mozda se tu radi o
prlncipu kompenzacije. Pos!e sklapanja braka, uglav~
nom je :lena ta koja preduzirna ljubavnu inicijativu;.
dok muskarac cini rezerve. sekspir je Jepo pokazao da
to nije prirodni zakon. Mkanda se, oslobodena drustve..
nih stega, nudi Ferdinandu: Hocete li se ozeniti mno-
�j
I
I
I'
198
Dr JOVAN OORDEVIC
me, evo me. U protivnom umreCu
~kao
tENSKO PITANJB
vaSa ropkinja"4),
cak ni uzasni kapitalisticki sistem nije uspeo da smrvi
jednu prirodnu i opravdanu teznju. Ali -kod onog drustvenog sloja koji se nalazi izmedu ona dva prva, brak
se po pravilu ne sklapa pre no sto ,prode cvet mladosti
i strast ne bude na izmaku.
Sve ovo viSe govori o zeni no o coveku. Muskarcima drustvo priznaje i ozakonjuje nacine na koje oni
zadovoljavaju svoj seksualni nagon. No, u ocima tog
istog drustva, aka neudata zena prihvati uobicajeno
ponasanje svoje neozenjene hrace, :muskaraca koji sa
njom plesu na balovima iii sa njom rade u ducanu,
onda se ana smatra parijom. Cak i u radnickoj klasi,
gde se brak skllapa u normalni:m godinama, zivot zene
je u sadasnjem sistemu te:li i nezahvalniJi od zivota
muskaraca. Stara formula iz legende ,radaces u bolu"•) je ne sa:mo ostvarena vee i rasprostranjena. Zena
treba da odgaja decu godinama, bez odmora koji
bi joj pru:Zio olaksanje, bez nade koja bi je razvedrila,
neprestano u istoj atmosferi crada i tuge. Muskarac,
pak, koliiko god da je -istrosen radom, ima vece za odmor. 2ena je zaposJena sve do casa leganja. Ces1o se,
sa malom decom, njena muka produiava do kasno u
noe pa i cele noci.
Posle sklapanja bralka, sve ide u prilog jednom a
na stetu drugog supruinika. Neki se cude da je Dzon
Stjuart Mil (John Stuart Mill) napisao: ,Braik je jedini stvami oblik ropstva koji zakon priznaje". Mi se
opet cudimo da je on to ropstvo postav-io kao pitanje
oseeanja a ne kao pitanje elronomskih struktura, kao
rezultat n»seg kapitalistiokog sistema. Posle kao i pre
braka, zena trpi cO<Vekovu .prinudu. Sa njene strane je
a Helena, u drami ,Sve je dobra Sto se dobro svr.S-i'',
zaljubljena je u Bertrama pa zbog toga iz Rusiljona
dolazi u Pariz i Firencu; ona po reCima Coleridt-a,
predstavlja Sekspirov ,,najdra.Zesniji Ilk".
Rekli smo da je osnova braka merkantilne prirode. U mnogi:m se slucajevima radi o obienoj razmeni,
a ako se uzme u obzir sadaSnje stanje stvari, u svim
sluCajevima problem ,puteva i naCina" nuZno ig.ra veliku ulogu. U viSim drustvenim slojevima posao se
sklapa bez iikakvog stida. Crtezi ser Gorgiusa Midasa u
,Punch"-u svedoce o tome. Priroda Usta koji ih objav·
lju_ podseca nas da se sve strahote prikazane na crtezima smatraju slabostima a ne greskama. Kod siromasnijili slojeva srednjeg staleza mnogi muskarci sebi uskmcuju sreeu porodicnog zivota sve dok ih ta zarka zelja
ne mine, a mnoge Zene zatvaraju knj.igu svog Zivota
upravo kod najlepsih stranioo lz straha ad ,rerum
angustarum domi.''•)
Drugi dokaz o merkantilnoj prirodi naseg sistema
braka jesu razlicita cloba iivota u kojima se obicno
sklapa braik u il"aznim drustvenim slojevima. Ni u kom
slucaju taj -trenutak nije, kao Sto bi trebalo, odreden
godinama zivota. Neki povlasceni pojedinci, kraljevi,
-prinCevi, aristokrate, Zene se ili ih oZene u godinama
ikoje se prirodno smatraju najpovoljnijim. Mnogi se
radnici zene mladi, tj. u normalnim godinama. Vrli
·kapitalista, koji u tim godinama redovno pribegava
"iiTostitutkama, licemerno raspreda o lakoumnosti fizickog radnika. Onaj koji proucava fiziologiju i politicku ekonomiju naci ce tu zanimljiv dokaz 0 <tome da
4)
Bura. III,
5)
Usko zatvoreni krug domaCeg Zivota.
1.
199
') Uporediti sa ,Genezom", IlL 16. ,Zatim on (Yahweh) rete ~eni:
udvostui!iCu patnju tvojih trudnoCa: radaCeS sinove u bolu; tvoja Zelja
Ce te pri¥la.C1ti mufu koji Ce gospodariti tobom",
�200
Dr JOVAN DORDEVIC
preljub zlocin, sa njegove pak manji prestup. Na osnovu preljube on maze da dobije razvod, ona ne. Ona
treba da za razvod podnese dokaze da je hila zrtva
,surovosti" (fizicke prirode). Taka zamiMjeni i ostvareni brakovi su, Cini narn se - i kad to JraZemo od~
meravamo svaku ree - gori od prostitucije. Skrnavljenje je nazivati ih svetim iii moralnim.
•
U vezi sa pitanjem razvoda napomm]erno jedan
slui;aj obmane cije su zrtve ne samo drustvo i njegove
klas~ vee i pojedinci. Svestenstvo je veoma sklono da
sjedini bilo koga sa hila kim, starost sa mladoscu,
razvrat sa cednoscu, i .to ,,ne postavljajuci nikakva pitanja" ·kako se to kaze u izvesnim oglasima. Svestenstvo se, medutim, zestoko suprotstavlja razvodu. Ustati protiv tollko neskladnih veza kao sto su one koje
svestenstvo stalno potvrduje, znacilo bi ,mesanje u
licnu slobodu", ali suprotstaviti se bilo cemu sto olaksava razvod znaCi jos ozbiljnije mesanje upereno protiv licne slobode. Citavo pi1anje razvoda, koje je i
inace slozeno, postaje jos slozenije zbog toga sto ga
valja najpre prouciti u okviru sadasnjih uslova, a zatlm u odnosu na buduce socijalisticke uslove. Mnogi
se napredni duhovi zalazu za veeu slobodu razvoda vee
sada. Oni tvrde da bi dobijanje razvoda trebalo da hu-?e isto tako jednostavno kao s.to je sklapanje braka,
da obaveza koju su preuzeli !judi koji su imali malo
iii n;kako pri:lilke da se medusobno upoznaju, ne hi
smela da bude neopoziva, niti cak da predstavlja taka
strogu vezu; da bi neslaganje naravi, neostvarivanje
duboko ukorenjenih nada i stvarna nesloga trebalo da
tENSKO PITANJB
201
predstavljaju dovoljne razloge za rastavu. Oni, najzad,
tvrde, a to je i najvaZnije, da bi uslovi za razvod trebalo da budu isti za oba pola. Sve je to odlicno i bilo
bi ne Sarno moguce vee i pravedno kada bi, podvlacimo, ekonomski polozaj oba pola bio isti. On je medutim razlicit. Prema .tome, mada se teorijski sla:lemo
sa svim ovim idejama, verujemo da bi njihova ostva~
rivanje u naSem sadaSnjem sistemu du-velo u praksi, u
vecini slucajeva, do jos vece nepravde prema zeni. Covek bi, a ne Zena, iz toga mogao da izvuCe korist, osim
u retkim slucajevima kada ana poseduje licna dobra
ili neka sredstva za Zivot. Raskid braCne veze znaCio
bi slobodu za njega a glad za nju i njenu decu.
Maze nam se postaviti pitanje hoce li ti isti principi u vezi sa bmkom va:llti i u socijalistickom poretku.
Nas je odgovor sledeCi: ·veza izmedu coveka i zene
bice takva da ce potpuno otkloniti potrebu za razvodom.
•
Ocekujemo da ce se sa vise neprija<eljstva oceniti
nacin na koji smo, uzimajuci u obzir buducnost, postavili ova dva poslednja .pitanja, nego sve ono
sto smo prethodno izneli. Ta dva pitanja smo vee .pomenuli. Prvo se odnosi na seksualni nagon. Po nasem
miS!jenju, metod koji je drustvo po tom pitanju usvojilo je u celini nemlnovno los. On je vee na startu los.
Nasa se deca sistematski ucu1kuju kad postave pitanje
nastanka iii raaanja dece. Na to pitanje treba odgovOriti isto taka lako i jasno kao i na ostala pitanja. Mo'
guce je da kod sasvim male dece postoji jedan period
tkada fizirnlosko objasnjenje data .kao odgovor na postavljeno .pltanje ne maze da bude shvaceno - a mi ne
�202
D< JOVAN OORDEVIC
bismo zeleli da taj trenUJta.k odredujemo - ali ne sme
nikada biti pogodnih trenuta.ka da se o bilo kojoj telesnoj funkciji deca uce pogresnim stvarima. Kako
nasi decaci i devojcice rastu, taka se sve sto se odnosi
na seksualne acinose prikazuje tajanstvenim i sram·
nim, sto pobuduje nezdravu radoznalost. Duh se preterano usredsreduje na 1aj predmet, dugo os1aje nezadovoljen iii nepotpuno zadovoljen i najzad postaje
morbidan. Nase je glediSte da bi roditelji i deca trebado da o polnim organima razgovaraju sa istom iskrenoscu i slobodom kao o organima za varenje. Suprotstavljanje tome jeste odraz proste predrasude protiv
nastave iz fiziologije, predrasude CiJi najoCitiji primer
nal..Zimo u nedavnom pismu jednog rodi1elja jednoj
nastaVnici: ,.Molim vas da mojoj kceri niMa ne predajete o njenim organima jer to za nju nije dobra i neposteno je". Kollko li je nas propatilo ~bog ,.suggestio
falsi" iii ,sup~pressio ueri" po tom pitanju, greSkom
roditelja, nastavnika, pa ca.k i posluge? Pitamo li posteno sa cijih smo usana i u kojoj prilici saznali istinu
o radanju dece, a tacna je medutim da ne mozemo pogresiti ·kad govorimo o svetoj stvari jer se radi o radanju beba. U koliko slucajeva nas je majka naucila,
ana cije je to najsvetije pravo steeeno kroz bol?
Isto se taka ne mozemo sloiiti s tlm da je za decu
i!tetno govoriti im iskreno o tim temama. Navedimo
Bebela, koji i sam navodi Gdu Isabellu Beecher Hooker,
,.Da bi odgovorila na stadna zapitkivanja svog osmogo"'ti!'Snjeg sina koji je zeleo da zna ·kako je dosao na svet,
a ne zele6i da mu prica .bajike &to je sma>trala nemoralnim, ona mu je rekla celu istinu. Dete je najpa.Zljivije saslusalo i ad dana kada je saznalo kakvu je muku i brigu zadao majci, pokazao je u svajaj privrzenosti
njoj drugu neznost i postovanje. Isto takvo postova-
203
ZENSKO PITANJE
nje ukazivado je kasnije i drugim zenama." Sto se nas
tice, znamo da je bar jedna zena rekla celu istinu svojoj deci i da ana gaje prema njoj drugacije i dublje
postovanje i lju.bav no ranije. Uz latni sram i lafuu
tajnu, protiv kojih dizemo svoj glas, ide i nezdravo
razdvajanje polova, koje pocinje cim se deca odvoje
od dadilje a zavrsava se tek kad coveka iii zenu sahrane u zajednicku zemlju. U ,.Istoriji jedne africke farme" jedna devojka, LindaU, uzvikuje: ,.Ravnopravnos1
smo upoznaH jednom, :kao novorocten.Cad, na kolenima
nasih dadilja. Jos jednom cemo je upoznati kada nam
.budu zaklopili oci za poslednji san". To se razdvajanje nastavlja u skolama pa taj sistem, sa svim onim
Sto podrazumeva, vaZi i u nekim veroispovestima. Naravno, najgori njegov oblik nalazimo u onim neljudskim ustanovama zvanim manastiri ili samostani. Svi
ti ca.k i najbliZi oblici jednog istog zla su neljudski;
pitanje je samo u kom je stepenu. Cak i u obicnom
drustvu su ogranicenja koja se ticu odnosa izn1edu poIova, kao Sto su na primer kaznene mere protiv uCenlka, izvor mnogih zala. Ta su ogranieenja posebno
Stetna kada se radi a predmetima razgovora. Svakome
su, cak i kad im ne vidi uzrok, jasne posledice razgovora koji se vade u pu5acklm salonima srednjih i viSih
drustvenih slojeva. Nade za resenje ce biti tek onog
dana kada !judi i zene cistog duha, zeleei da izbegnu
svaiku prevaru, b.udu raspravljali o seksualnosti kao
slobodni !Judi, gledajuci se iskreno u oei. Kao sto neprekidno ponavljamo, to treba da bude praceno svescu
da se osnova citavog pitanja nalazi u ekonomskim struk:
turama. Ma·ry Wollstonecraft se u ,,Pravima Zene iz~
medu ostalog 2alagala za to da oba pola budu zajedno
a ne odvojeni celog svog zivota. Ona je trazila da
zena uziva iste prednosti kao i mu~karac na polju obra11
�li
l
!I
ii
il
11
204
Dr JOVAN OORDEVIC
zova.nja, da se skoluje u istim Skolama i koledzima i
da se od rane mladosti do zrelog doba oba pola vaspitavaju zajedno. Taj zahtev predstavlja bolan trn u
peti G. J. C. Jeaffresom-a povodom njegove poslednje
kompilacije.
Dva ·krajnja vida razlikovanja po!ova kao posledice njihove diskriminacije jesu feminizirani muskarac i muskobanjasta zena. To su dva tipa protiv kojih
se buni i obiCan Covek sa .onim sasvim prirodnim gnusanjem prema nep.rkodnom. Iz vee viSe puta navedenih razloga, prvi je tip cesci od drugog. Ta dva tipa
nisu medutim poslednji na listi poremecaja koji su
posiedica naseg prilaza odnosima izmedu polova. Morbidh<> devicanstvo o ·kame smo govorili jeste treCi tip
poremecaja. Ludtlo je cetvrti, sa.moubistvo peti. Povodom ludila i samoubistva eva nekollko bvoJki. VeCina
samoubistava zena se dogada izmedu 16-te i 21 godine.
Jedan broj samoubistava je, naravno, posledica trudnoce koju nas drustveni poredak spusta na nivo zlocina. Ali druga samoubis•tva poticu od nezadovoljenog
seksualnog nagana, Cesrto Slkrivenog iza eufemizma ,,nesrecna ljuba'l'". Evo nekoli.ko brojki o slueajevima !udila, uzetih na strani 47 engleskog prevoda Bebela. Hanover: jedan slucaj ludila na 457 neudatih i jedan na
1.316 udatih zena. Saksonija: 260 slucajeva na milion
neudatih zena. Pruska, 1882. god·ine, na 10 000 stanovnika 32,2 neozenjenih i 9,5 ozenjenih !judi, 29,5 neuda.J.i,Q i 9,5 udatih zena.
Dosao je .trenutak da !judi i zene priznaju da je
potiskivanje seksa uvek praceno pogubnim posledicama. Ako je preterana strast bolest, obratna krajnost,
onda je to i zrtvovanje zdravog i privodnog nagana.
Reci: .,Oni koji preteruju u jednom iii drugom su
2ENSKO PITANJE
205
cudoviSta"7) isto Wilko vaze u nasem •kontekstu koliko
va<e za .setu iii radost koje Rosalinda kune u Ardenskoj sumi. A ipak su hiljade zena, uz muke koje samo
one znaju, h.tvovane Molohu naseg drustvenog poretka. Hiljadama Zena se iz .meseca u mesec, iz godine u
godinu uskraeuje njihova ,,zauvek prohujala mladost".
Stoga mi i veCina socijalista tvrdimo da deviC3Jllstvo
nije sveta veC nezdrava stvar. PodrazumevajuC.i uvek
pod devicanstvom ukidanje svih nagona radanja mi ga
smatramo zloCinom. Kao i kod svih zloCina, zloCinac
nije toliko ono lice lli:oje ga .izvrsava, koliko drustvo
koje ga nagoni na zloCin i patnju. Ovde se slazemo sa
Selijem (Shelley). U njegovhn Bele!!kama kraljici Mab
;>alazimo sledeci pasus: .,Devicanstvo je jevandelijska
I kaluderska predrasuda, ona je neprijatelj prirodne
~merenosti Cak .i veC.i od intelektualne senzualnosti,
]er razara ·korene svake domaC.e radosti i drZi u patnji
viSe od polovine ljudskog roda na koju nekolicina moze da stavi svoj monopol n skladu sa zakonom". Pomenimo n~jzad, u ()kviru ovih veoma vaZnih .postavki, niz
lekarskih svedocanstava koji pokazuju da zena pruti
vise no covek od tih prinuda.
Dosli smo i do naiieg poslednjeg pitanja. Sta mi
socijalisti zelimo? Sta predvidamo? U s-ta smo isto toliko ubedeni kao u sutrasnje radanje sunca? Koje su
to drustvene promene ,koje su, po nasem miS!jenju,
vee sada na ·d.ohvatu :ruke? Koje posledice ocekujemo
od tih promena u pogledu menjanja polozaja zene?
Nije nam namera da prorokujemo. Nije prorok onaj
!koji na osnovu razmiSljanja o nizu opaZenih pojava
vi eli neizbemi dogadaj. Covek nema pravo da proro'
kuje, .kao lito nema pravo da se kladi na slgurno. Na") Kako vam drago-, IV. 1.
�I
l
!
'
206
Dr JOVAN DORDEVIC
rna je jasno da je, •kao u Engleskoj, osnova nemaCkog
drustva, tj. slobodna svojoina nad zemljom, ustupila
mesto feudalizmu, koji je opet ustupio svoje .kapitalizmu. Jasno n"m je takode ·da ce kapitalisticki poredak, isto taka prolazan kao i prethodni, ustupiti mestD
socija!izmu. Posle ropstva doslo je kmetstvo, zatim sadasnja naJamnicka zavdsnost, posle koje ee doei novi
poredak u kame sredstva za proizvodnju nece pripadati ni robowasniku, ni feudalcu niti gospodaru najamnih rohova, kapitalisti, vee cita<Voj zajednici. Makar se
izloziii opasnosti da izazovemo uobicajene osmehe i
sarkazme, priznajemo da nismo u niSta boljoj mogucnosti da damo sve pojedinosti o socijalistickom funkciohi.sanju drustva no sto S>U to bili prvi kapitalisti 0
poretku koji su osnovali. NiSta nije prostije i nepravednije, nista toliko ne ukazuje na nedostatak rasudivanja, od bucnih pitanja o svakoj i najmanjoj pojedinosti druStvenog sistema u Cijem se pravcu, po na.Sem
misljenju, svet razvija. Ni onaj koji iznosi jednu novu,
veliku istinu, ni njegovi sledbenici, ne mogu oeekivati
da ce predvideti sve njene pravce razvoja. sta bismo
mislili o anima koji bi odbacivali otkrice zakona gravitacije zato stD Njutn nije tom prilikom otkrio i Nep-·
tun, iii pak o anima ·koji bi odbacili Darvinovu teoriju
zato sto je nagon postavljao izvesne •teskoee. To, mec:iutim, cine, uvek sa spokojnim nera2lmiSJjanjem, proseeni protivnici socijalizma kada nece da priznaju Ci_,.Wenicu da su sve poteS.koee i nedace koje oni oeekuju
sa podrustvljavanjem sredstava za proizvodnju daleko
brojnije u na5.em sadasnjem druStvu sklonom ras:padanju.
U kakve smo nastupajuce promene taka ubedeni?
Mi smo se, razvijajuci na5u misao, toliko udaljili od
Bebela - cije se polazne tacke uglavuom nalaze u nje-
1:.ENSKO PITANJB
207
govoj zanivmljivoj knjizi - da se sa radoscu i zahva:Jn?scu vracamo njemu da bismo odgovorili na to pitanJe. U ,Drustvo u kame su sva sredstva za proizvodnju
~Jasnistvo z~jednice; d_rustvo koje priznaje potpunu
jedna~ost svih bez obZ!ra na pol; koje daje sredstva
za pnmenu svakog napretka iii tehnickih i naucnih
otkriea: koje ·kao radnika zaposljava sve one koji su
danas neproduktivni iii one ciji je nacin Zivota sablatnjiv, Jenstine i parazHe; drustvo koje, svodeei na minimum vreme potrebno za zadO<Voljavanje svojih potreba, takvo - drustvo uzdize telesno i intelektualno
sve svoje clanove na najvisi moguci stepen".
Ne krijemo ni od svojih pro!Jivn>ka da prvi korak
u tom pravcu jeste eksproprijacija svakog vlasniStva
nad zemljom iii drugim sredstvhna za proizvodnju. To
bi dovelo do ukidanja ddave u njenom sadasnjem obliku. Nijedna zabuna u pogledu nasih ciljeva nije toliko rasprostranjena kao sto je ona koja navodi tupoglavce na pomisao da se promene koje zelimo i drustveni uslovi koji iz toga proisticu mogu postiCi u okviru ddave kakva je nasa. Drzava je danas organizacija
prinude u sluzbi ocuvanja sadasnjih uslova vlasniStva
i drustvenih pravila. Njeni predstavnici jesu nekolicina !judi iz srednjih i visih klasa, koji se svadaju oko
previsoko p!acenih polofuja. Drlava ce u socijalizmu
- ukoliko uopste budemo zadrZali taj naziv vezan za
to!iko groznih is.torijskih secanja - biti orgooizovana
sposobnost zajednice radnika. Njeni slutbenici neee
biti ni bogatiji ni siromasniji od svojih drugova. Raskid izmedu umetnosti i rada koji zalosti srca umetnika
a da pritom oni u ve6ini slucajeva i ne znaju ekonomski razlog svoje muke, takode ce nestati. .
�208
[
De JOVAN OORDEVIC
A sada dolazimo na deo koji se odnosi na posledice svega toga u odnosu na Zenu, pa prema tome i na
porodicu. M<>Zemo biti sigurni u .dve stvari. Osta}e ce
reSiti sam razvoj druS.tva, mada svalki od nas moze da
ima svoje licno miSljenje o svakom posebnom pitanju.
Ono sto je jasno, to je da ce zavladati ravnopravnos!
za sve, bez obzira na pol. Na taj na.Cin Ce Zene postat1
nezavisne. Njeno vaspitanje i sve ostale njene moguC~
nosti bice iste kao i za coveka. Kao i on, i pod uslovom
da je zdrava telom i duhom, ona ce morati (a broj tih
zena ce se i te kako povecati!) da daje od sebe jedan,
dva ili .tri casa drustvenog rada da bi zadovoljila potrebe-.:ajednice, pa samim tim i svoje. Posle toga ce moei
da · se posveti -umetnosti ili nauci, nastavi iii ,pisanju,
ili :pak nekoj razonodi. Prostituoija ce nestati zajedno
sa svojim uzrocima koji je danas cine neizbeznom.
Da li ce u socijalizmu preovladati monogamija ili
poligamija, to je detalj 0 kome svako moze da govori
u svoje licno ime. Pitanje je suvise znacajno da hi se
moglo resiti u sikarama i ·kufnim isparenjima naseg
kapi1alistiCkog sistema. sto se nas tice, smatramo da
ce preovladati monogamija. Ima otprilike isto tol~o
muskaraca koliko i :lena, a najlepsi ideal je, izgleda,
skladno i trajno ujedinjenje dva ljudska zivota. Takav
ideal, ko ji se dan as gotovo ne moze dostici, zahteva
bar cetiri stvari: ljubav, postovanje, intelektuainu sa~asnost i savladivanje zivotnih potreba. Svaka od ovih
tacaka je mnogo ostvarljivija u okviru poretka kome
teZimo nego li u >Onome u 1kome danas ,Zivimo". Poslednja taoka je apsolutno zagarantovana svakome. Kao
sto je Ibzen preko Helmera porucivao Nori: ,Neka
vtSta ropstva i ruznoce uvlaci se u dom koji je zasno-
T
l
ZENSKO PITANJE
209
van na dugovima i pozajmicama",S) Ali do pozajmica
i dugova moze doei kada je 6ovek usamljen pojedinac
koji brani sopstvene interese a ne kada je clan jedne
zajednice. Intelekltualna saglasnost: bice mnogo bolje
osigurana podjednakim vaspitanjem eoveka i zene, njihovim obrazovanjem rarrne uz rame do njihovog sjedinjavanja. Nedopustivi plod kapitalizma, devoj•kla iz Tenisonovog (Tennyson) ,In Memoriam", i njeno ,,Ne
mogu da raz:umem, volim", pos•ta-Ce mit. Svako Ce vee
nauciti da ne moze biti ljubavi .bez razumevanja. A
ljubav i postovanje, kojih danas nema iii su izgubljeni
zbog nedostataka i nesavrsenstva merkantilnog drustva,
lako ce se ponovo pojaviti i takoreei nikada viSe nece
nestati. Ugovor ~medu coveka i zene bice cisto privatne prirode, bez uplitanja predstavnika vJasti. :l:ena
nece vise biti robinja coveka vee njemu ravna. Razvod
viSe nece biti potreban.
I bilo da smo u pravu iii ne smatrajuC.i monoga·
miju kao najbolji bracni sistem za drustvo, mozemo
biti sigurni da ce najbolji sistem biti od:.bran i to od
strane zrelijih i plodnijih umova no sto su nasi. Takode moZemo biti sasvim sigumi da taj izbor neCe iCi
u prilog braku-razmeni (sa njegovim V·idom :poligamije) iz naseg zalosnog doba. Posebno mozemo biti sigurni da ce isceznuti dva Velika zla Iwja uz ostalo doprinose razaranju odnosa izmedu ljudi i Zena. Ta zla
su shvatanje da su eovek i zena razlicita .bica. Nece
viSe bi-ti jednog zakona za Zene, a drugog za Cove'ka.
Ako buduce drustvo, .po uzoru na danasnje evropsko
drustvo, bude smatralo .pravom covekla da ima ljubavnice po istom osnovu kao i Zenu, onda moZemo bi~i
sigurni da ce slicna sloboda biti d"ta zenama. Bice go&)
Lutkina kuCa. cSn L
�210
Dr JOVAN BORDBVIC
tovo sa sramnom dvoJ.icnoscu, sa stalnom Ia.Zi zbog
kojih je porodicni zivot ve6ine naslh engleskih domova
jedno sistema>tsko licemerstvo. Ono &to slobodno i Tazumno miSijenje zajednice bude ocenilo kao najpravilnije sprovodiCe se otvoreno i javno. MuZ i Zena Ce
mo6i da cine ono &to vrlo malo njih to vee sada maze:
da se pogledaju jasno u oCi, u dubinu srca. Sto se nas
tiCe, verujemo da Ce privrZenost Coveka Zeni biti naj~
bolje za oboje i da ce svako od njih na6i u srcu onog
drugog ono Sto im je u oCima, svoju sopstvenu sliku''.
Eleonora Marks (1855-1898)
KAKO TREBA DA SE ORGANIZUJEMO')
Na poslednjoj sednici Kongresa socijatlis1icke Internaci=ale u Briselu2) 400 delegata je prihvatilo sledeeu rezoJuciju:
,Podsticati socijalisticke pa~tije svih zemalja da
u svojim programima jasno postave zahtev za jednakoSOu polova, a na prvom mestu da posebno za Zenu
zahtevaju iS1a pmva na planu gradanskog i politickog
prava".
Ova rezolucija i ova jednodusnost postaju tim znacajnije kada se zna da je na prvoj sednici Kongresa
potvrdeno da jedan Kongres socijrulis-tickih radnika nema niceg zajedniCkog sa burwaskim pokretom sifrazetkinja~ Kao sto je .po pitrunju rata Kongres podvukao
-
t) Ovaj i dva sledeCa Clanka {Eleonore Marks-, Laure LafaTg, Lujze
Kaucki) daju podatke o polofaju i PJ:Oblemima fena proleterki u Engleskoj
i Francuskoj devedesetih godina proUog veka. Svi ovi Cianci objavljeni su
u .,BeCkim radniCkim novinama' , austrijskom socijal-demokratskorn listu,
na Cijem su ureaivanju saradivali Lujza Kaucki, Laura Lafarg i Eleonora
Marks-Eveling. Cianak ,Kako treba da se organizujemo?" objavljen _1e u
bll"Oju od 3. do 5. februara 1892, a osta1a dva Clank:a, ,,Pozdrnv iz Francuske" i ,Pozdrav iz Engleske" u broju 1 od 1. januara 1892.
Ova tri Clanka su posle drugog svetskog rata objavllena u delu ,Die
Fmuen-Frage" (u zbirci ,Archiv-Drucke", izdanja V. S. A.).
1 ) U pitanju je Kongres Druge socilalistiCke Internacionale odrian u
Briselu od 16. do 22. avgusta 1891. godine. Kongres je, izmedu ostalog,
tra.Zio da se poddi zahtev za jednakost Una na gradanskom i politiiSlrom
planu.
�r
212
Dr JOVAN DORDEVIC
T
/
razliku izmedu tradidonalne burzoaske lige koja vice
,,rnir, mir'' ali u kojoj nikakvog mira nema, i partije
ekonomskog mira - socijalisticke partije - koja hoce
da otkloni uzroke rata, sa istom jasnocom je Kongres
u vezi sa zenskim pitanjem stavio naglasak na razlici
izmedu partije ,sifraietkinja" koje ne priznaju klasnu
borbu vee samo borbu polova .; svojim pripadniStvom
vladajucoj klasi zahtevaju prava ·koja znace nepravdu
za njihove sestre iz radnicke klase, - i prave partije
zene, socija!listicke partije, koja temeljito razmatra elwnomske razloge sadasnje, za radnice nepovoljne situ- .
acije i podstice ih da se bore rame uz rame sa ljudima
iz< svoje klase protiv zajedni&og neprijatelja: !judi i
zena iz kapitalistiCke klase.
Briselska rezolucija je dosla kao potvrda principa,
ali sta je sa njihovom primenom u praksi? Kako zene
treba da steknu gradanska prava koja zahtevaju? Dokle god ne budemo hladnokrvno i prakticno razmatrali
ono sto treba da se dogodi, niSta od onoga sto bi trebalo da postoji nece proizaci iz nasih teoretskih proklamacija. Nije dovoljno utvrditi cinjenicuda postoji klasna borba. Radnici treba da znaju i koje oruZje da upotrebe i kako, koje stavove da zauzmu i koje stecene
prednosti da sacuvaju. Stoga radnici vee sada treba da
nauce kada i gde organiwvmi strajkove i bojkote, kako se izboriti za zakone 0 zastiti rada i sta uciniti da
vee postignuti zakoni ne ostanu mrtvo slovo na hartiji.
..-,!l sada, sta mi zene treba da uradimo? Nesta svakako
moramo: organizovaCemo se ne .kao ,,Zene" vee kao
proleterke; ne kao zenski takmaci nasih muzeva radnika vee kao nj ihove drugarice u borbi.
Osnovno pitanje koje se ovde postavlja je sledece: kako treba da se organizujemo? cini mi se da bi
sada trebalo da pocnemo da se organizujemo kao sin-
I
1ENSKO PITANJI!
213
dikalci, koji koriste svoj savez kao sredstvo za postizanje krajnjeg cilja: oslobodenje nase klase. To nee<;
biti Jak posao. U stvarnosti, radni uslovi zene su takv.I
da je cesto ocajno tesko -ici napred. No, zadatak ce iz'
dana u dan biti laksi i, ako zene a jos vise !judi budu
sticali svest o snazi koja lezi u ujedinjenju svih radnika, on ce izgledati manje naporan.
Austrijske radnice znaju da zene treba i mogn da
se organizuju; one su to dokazale. Nai·me, one su ima
le svoje predstavnice na Kongresu u Briselu, a njihov
list je dokaz da su, uprkos svim teskocama, uspele da
ucine prvi, naj.tezi korak u pravcu organizacije. Njihova hrabrost i pozrtvovanje bice pomoe svima nama.
No, s druge strane, one bi takode morale znati sta njihove sestre po radu pokusavaju da ucine u drugim
zemljama, na primer u Bngleskoj, koja je vise od ostalih zemlja ,sindikalna". Moze, medutim, biti od koristi
saznanje sta Stl engJeske -radnice dosad uciniJe i Sta
danas cine. Nameravam stoga da u nizu clanaka dam
kratak pregled o nasim raznim savezima zena, njihovom osnivanju, statu.tima, broju Olanica. Na osnovu
tih podMaka moei cemo ozvuci tri zakljucka:
1. Kad god se zene organizuju njihov se polozaj
poboljsava (veea nadnica, lkraee ;radno vreme,
bolji radni uslovi).
2. Za zene je, bar isto ·toli.ko kao i za !jude, od
koristi da se organizuju i · da se njihova zarada smatra nadnicom za ostvareni rad, a ne
neznatnim doprinosom .domacem budZetu.
3. Od osnovne je va>:nosti da, osim kod specijalizovanih profesija, a narocito kod nekvalifi,
kovanih radnika, Ijudi i zene budu Clanovi jednog te istog sindikata, kao sto su clanovi jedne iste radnicke partije.
4
�h---·
ZBNSKO PITANJB
Lujza Kaucki (1860-1950)
POZDRAV IZ ENGLESKE
:Zivimo u doba Kongresa. Svet kao da se deli na
dva deJa Nasi tk:ongresi jasno dokazuju koliko su nasi
slidaSnji odnosi neodrZ1rvi i zabDinjawajuCi, a isrtina o
tof situaciji toliko pada u oCi burioazije da cma orga·
niziuje protiv·Jmngrese k"ko bi se odbranila od razor·
nib posledica virusa zabninutosti.
Na sednioi odrianoj u utorak 2. decembra pod
predsednistvom G. Mundella, najznacajnije je hila svedocanstvo advok"ta G. Eduarda Shorth-a. On se pojavio u drustvu G·de Bevan, G-ee Morley i drugih zena
.koje se interesuju za radne uslove kelnerica. On je
izneo tvrdnju da se dobrim firmama mogu smatrati
one u :kojima Zeme rade ,samo" .sto Casova nedeljno.
U val\nij.im firmama, kao sto je Bertrans, one rade
samo 70 casova. On je posebno naveo slucaj jedne
mla.de zene koja .pocinje sa radom u 7,30 easova a za·
vrsava pola sata posle ponoei, raounajuci tu i pauze
~d dvadeset minuta za dorucak, rucak i veceru. Zdrav·
stveni uslo-vi su, is.kreno govoreCi, u veCini sluCajeva
11Zasni. Spava~e sobe su ne samo nezdrave vee i smrtonosne. Na jednoj .Zeljeznickoj stanici (nal\alost nepo·
znatoj}, na primer, devojtk:e spavaju u prostoriji koja
neverovatno lii;i na kanalizaciju, Sto se tice moralnog
215
vida tog pitanja, on je mogao da na zahtev naved~
imena tih jadnib devojaka Jwje su morale da bkaju izmedu otpul\tanja sa posla i potCinjavanja v:Iasniku iii
njegovom zakupcu. Ne radi li se tu o svodnicima? Veliki broj devojaka se i!lade na ulici, druge pmpadaju
u pijanstvu. Priblirni broj kelnerica u Engleskoj i
Velsu dostize 80 000. Nadnica ~nasi najvise 10 silinga
nedeljno sa hranom i smeStajem, ali sa .tom svotom
kelnerica mora i da se pristojno odeva. Ona takode
maze da bude otpustena na lieu mesta. Po mi&ljenju
svedoka, savez kelnerica ne maze da bude naroeito
uspesan. On je zahtevao da kreme potpadnu pod uredbu o radnom vremenu u kancelarijama i fabrikama,
kao i da se naimenuju inspektor·ke. Tek bi .tada bilo
moguce saznati celu istinu. Tek bi tada hila moguce
potpuno i uspesno .spreciti stetne posledice dugog stajanja na nogama i otravnog uticaja alkohola.
Cinjenice govore i ne moZemo prebaciti svedoku
da pripada loSim i nemoralnim socijalistima, tim ~az
bijacima porodica. G. Scott nije ni crven ni ruzicast.
Medu · ostalim svedoeanstvima n8!.lazi se i svedocanstvo dr Tathoms·a, sluzbenika zdrav&tvene sluzbe
Mancestera, koji je pruvio statisticki dokaz o prosec·
noj stopi smrtnosti dece - 126 smrtna s!ucaja na 1000
rodenja, dok je u industrijskim cen1rima ta stopa jos
veca - u Blackburn-u 220, Salford-u 283, Mancesteru
178 i Old-Ham-u 171. Twko visoku stopu smrtno&ti .ctece
on pripisuje Cinjenici da se mlade ma}ke isuviSe rano
posle porodaj a vracaju u fabdku ci mora ju da poveravaju svoju decu tudoj brizi.
U za.kljucku, evo nekoliko brojki ke>je su navele
radnice najrazlicitijih struka.
G-ca Meers je predsta'l'ljala ,.Upholstresses Society" iz Londona (izrada namestaja i tapeta). Ona je ob1
�216
Dr JOVAN DORDEVIC
jasnila da proseena nadnica jedne radnice dostize IS
silinga nedeljno i da se, uprlros zakona o fabri.kama,
radi prekovremeno. J edino strah od otpus.tanja sprecava zene da u Savezu budu brojnije no sada. G-da
Hids, generalni sekretar Saveza zena proizvodaea uiarije, objasnila je da industrija uiadi zaposljava ukup·
no 1500 devojaka, od kojih su samo 280 clanice Sa·
veza. Ostale se boje da bi svojim uclanjivanjem izgu·
bile posao. U vecini slucajeva je ·taj strah opravdan.
Jedan industrijalac je objasnlo da bi radije zatvorio
preduzeee no sto bi dozvolio svojim radnicama da se
uclane u Savez. Na papiru, radno vreme je 56 casova.
U styari, radno vreme je du.Ze, a na dnevnom redu je
njegoyo produienje. Nedeljna nadnica se krece od 7,6
do 10,6 silinga. Radni us[ovi su losi, vazduh je doslov·
no pun praSine, a .zdravstveni uslovi su u veCini slu·
cajeva nezadovoljavajuci. Jedino najstariji radnici pam·
te da su jednom videli inspektora rada.
G<ta James, sekretar Saveza Zena zaposlenih u is·
tocno-Jondonskim preduzeCima za izradu bombona, biskv1ta i suvog voCa, otpuStena zbog Olanstva u Savezu,
i>:nela je zanimljive pojedinosti. 2-3000 devojaka zaposleno je u toj proizvodnji u istoenom delu Londona. Samo ih je 500 uclanjeno u Savez. I ovde je strah
od otpustanja glavni razlog koji sprecava zene da se
uclane. Niske nadnice, ogromne kazne, ·Otpustanja bez
otkaznog roka, to su radosti koje se <pruiaju jadnim
~ojkama. Zdravstveni uslovi su strasni i uglavnom
izazivaju tifus. G-da James nikad nije videla inspektora rada. To pakazuje koliko je nedovoljan broj inspektora u odnosu na broj fabrika gde treba vrsiti inspekciju. G. Laokemann, Jondonski inspektor rada, priznat
je kao jedan oct najboljih i najsavesnijih inspektora.
ZENSKO PITANJE
217
Naravno, bilo je jos mnogo svedoeanstava industri·
j"Jaca i njihovih pomoenika. Posle tih svedoeans.tava
sam, ·kao potpuno nepristrasan posm<>trac, nesposobna
da shvatim kwko eovek moze imati nesto protiv da do
smrti radi u tim .,rajskim" fabrikama. Jednodusni glas
koji je zahtevao inspektorke fabrika bice, nadam se,
uzet u obzir. Do sada je engleaka vlada, uvek •kada je
to iSla u prilog njenih interesa, znala da zadovolji
opravdane zahteve radnika.
�:tENSKO PITANJB
Laura Lafarg (1845-1891)
POZDRAV IZ FRANCUSKE
Sa zadovoljstvom pozdravljam vest da su zene
austrijskih raclnika stekle mogucnost da karu svoju
rei; svakih petnaest dana. I veliko hvala drugovima
za n]ihoou volju da pomognu zenama u .toon teskom
poslu, u pripremama za borbu i u oorbi protiv onih
koji ne dozvoljavaju da se neko protiv njih bori.
Priznajem, naime, da ne shvatam potrebu da se,
pored novina za ljude, osnivaju i novine za Zene. Ukoliko se uzimaju ru obzir, Zene se -danas smatraju obitnom robom iii proizvoaacima viSka vrednosti. Radnici
su u istom poloiaju.
Kada ·kapitalizam, - .koji uikida svaku ;razliku po
rasi, godinarrna starosti i polu i izjednaca;ya sve, !jude_
i zene, mlade i stare, slabe i jake, - kad taj kapitaliza.m, dakle, ne pravi nikakvu raziiku izmedu polova u
svojoj borbi protiv raclnika, zasto bi onda radnici Cinili ·drugacije u svojoj borbi protiv kapitala?
Radi li se o eksploataciji, onda je prinuda ista, a
ugnjetavanje robova najamnog odnosa postoji za oba
pola. Ne taka davno su ovde, u maju ooe godine, vojnici i zandacrmi u Fourmies-u') bez milosti ubili devojku
1
) l! Fo~es-u, P."adu l'!a severu Francuske, jedan je vojnik pucao
na uCesnike manifestaCIJe, maJa 1&91. Oni su se pobunili protiv hapSenja
219
sa kitom cveca u ruci i mladica 1koji je bio sa njom.
A kada su ver.sajci pobili branioce Komune, jesu li
makar za trenutak zastali da se zapitaju da li proli·
vena krv teee iz vena zene illi coveka.
A to je, medutim, samo detalj. Najvaznije pita"
nje jeste organizacija zena za borbu, njihova ucesce
u boju, i da zene, koje su taiko dugo samo patile, najzad poenu da ·se brane, da deluju, nije vazno kada,
kako i1i gde;
Zahtevajuci da se bore rame uz ra.me sa ljudima,
zene samo traie da radnici shvate svoje sopstvene klas·
ne interese.
Jer, ako zene ostanu po strani borbe protiv kapita·
!a, onda se !judi bore takoreci samo jednom Tukom,
recimo desnom umeStto obema. Leva ruka, iak:o oslabljena i paralizovana dugom neakti'Vnoscu, a1eophodna
je u borbi, jer je ona ta koja bodri ·srce boraca dok
desna napada nepr.ijatelja. U borbi je stlt isto toliko
oct koristi kao i mac.
U Franouskoj, ako ne i drugde, jos ima medu socijalistima onih koji tvrde da je mesto zene u .kuCi. Ta
osuda zenskog pola na dozivotan prisilan -rad u >kuCi,
na ulogu d'ange du foyer,2) i to kada je ikapitalizam vee
odavno zapoceo razaranje tog ognjiSta i .kada socijalizam tezi da to ugaseno 0ga1j-iste zameni neCim vecim
i boljim, - predstavlja vrhunac besmislenosti.
I sto pre zene, koje su protiv svoje volje osudene
na tu ulogu andela, budu izasle iz 1og odavno uvelog
raja, tim ce bolje b1ti za njih i za njihove jadne mu·
zeve. Jer, ako poblize pogledamo, ti andeli su najcesce
nekih roanifestanata pred zgradom op§tine. Na man:Ifestante je bez upozorenja otvorena vatra: biio je 30 ranjenih i 10 mrtvih, medu kojima
Zene i deca.
~)
Na francuskom u tekstu, Sto
zn~Ci
:oaodela ognjBta«,
�T
220
it
li
,,
1\
11
'1:I
i[l
ii!
II
,!,
.II
"I
II',
II
!'
1.11
!
~II
~I
ir;
1'.'1
~~ .
di
i.l
[l\1
I
hi
i
Dr .tOVAN
OORf>BVI~
nepopravljive guje, rana i trepet svojih m11Zeva, dece
i sebe samih; veliki broj izabranica su potpuno nesposobne da izvrse nametnute im zadatke.
Nije priroda, koju !judi <ako cesto navode kao izgovor za ugnjetavanje zena, vee je upravo prevlast
lroju su !judi stekli nad zenama - koje su nekada bile
ra'llnopravne sa muskarcima- ta koja je baci!a zenski
pol U ropstvo i ·lO to!iko vee dugo da vecina zena, zbog
tog naslednog ropstva, ne samo da nl" oseea viSe svoje
lance, vee ne moze vise ni da ih izbegne.
Sve je to u tolilroj meri da nas mnoga nasa braca,
kojima nedostaje brabrosti i koji nas pritiskuju svojom ljubaznom brigom, .pitaju sa senkom razuma: jesu Ii iene sposobne da misle, sposobne da deluju?
Ne, mislim da i !judi treba da se bace u vodu da
bi nauci!i da p!ivaju.
Briselski Kongres je zahtevao jednaka prava za
muskarce i za zene, a mi ne tral:imo nista vise od toga.
Kada bi se organizovala trka s tim da pos!ednji budu
prok!eti, to svakako ne bi uvek bile zene.
Jedina potreba radnika s·vih zemailja jeste da se
organizuju i ujedine.
Budimo za !jude primer so!idarnosti i jedinstva.
Oni su nekada mnogo bili nauoHi od zena, koje su im
pokazale sa •k&kvom cvrstinom i so!idarnoscu socij alisticke zene svih zemalja mogu da .se akupe.
-
PRILOZI
j
�l
J
. PRVA DEKLARACIJA
0 PRAVIMA :lENA DONETA 1848. GODINE
U SENEKA FOLSU
UZ·DEKLARACIJU 0 PRAVIMA t.BNA OD 1848.
Najpoznatije i prve opste deklaracije o ljudskim i gradanskim pravima su nacelno podrazumevale zene pod pojmom »Slobode i prava coveka
i gral1anina«. To je ocigledno u Deklaraciji prava
coveka i gral1anina Francuske revolucije od 1789,
a jos vise u Deklaraciji o nezavisnosti kojom je
pocela americka revolucija od 1776. U ovoj drugoj
deklaraciji nalaze se sledeea tvr11enja? »Smatramo
ove istine da su same po sebi oCigledne: svi ljudi
su stvoreni jednaki; ani su nosioci odredenih neotut!ivih prava«. Kao takva prava se iz.riCito podra-
-
zumevaju: slaboda ljudske licnosti i njihova jednakost. Medutim, odmah je bilo ocigledno da su
zene bile otu/1ene Od OVih »OCiglednih istina«. U
praksi je postalo sve aciglednije da one nemaju i,
da im drustvo ne priznaje, ta prava.
U nizu razvijenih zemalja tada5njeg sveta, a
pre svega u onim u kojima su donoSene deklaraci-
je 0 ljudskim pravima, zene su postajale sve svesnije u odnosu na ovo stvarno stanje nejednakosti
�2ENSKO PITANJE
224
Dr JOVAN
DORDEVI~
ta«,
225
(na kojima su neizbezno preovladivali muskar-
i potCinjenosti, Cak i u odnosu i na same zakone,
ci) da obezbede »pravocc da prisustvuju, a naroCi·
i tu su svest u pocetku izrazavale kako u literaturi
koju su pisale (Sto ne znaci da nisu imale i podrsku prosveeenih i naprednih muskaraca tog vreme-
ovakvim prilikama je ocenjivano kao »nepoZeljno<<,
na), taka i u demonstracijama, manifestima, or·
ganizovanim grupama i u prvim »Zenskim« poli·
l
I
I
i
I
:
11
~
II!i
i.'
it
!'
I'
i,,l
tickim pokretima. Kraj XVIII i prva polovina XIX
veka su karakteristicni po ovim manifestacijama i
pokretima (iako se to cesto zaboravlja u udzbenicima iz istorije i politike).
Odjeci deklaracija o ljudskim i gradanskim
pravima ispunjavaju ovaj istorijski period, i to narocito zbog reakcije nezadovoljnih, odnosno potcinjenih i ugnjetavanih drustvenih grupa. Pored siromasnih slojeva i robova (Crnaca), tu su spadale
i zene. Nezadovoljne opstim deklaracijama o ljudskim pravima, one su pocele da pripremaju svoje
deklaracije koje ce same doneti i u kojima 6e izraziti slobode i prava kojih su bile lisene.
Prva od tih deklaracija je doneta 20. jula 1848.
godine u jednom manjem gradu drzave Njujork
(Seneca Falls); u stilu i jeziku tog vremena, ona je
nazvana »Deklaracija o osecanjima« i dopunjena je,
kao predznak koncepta docnijih deklaracija o pravima, nizom rezolucija, odnosno energiCnih stavo·
va o pravcu akcije za ostvarivanje novih principa.
Prvi oblici aktivizacije zena za osvajanje ljudskih i gradanskih prava u SAD nalazili su se u opstem drustvenom pokretu za ukidanje ropstva. Mellutim, ameriCke Zene nisu uspele da se u okviru
ovih pokreta cuje njihov kolektivni glas. Pre donosenja »Deklaracije o osecanjima« one su jedva
uspevale na sastancima »abolicionistickog pokre-
to da uzmu rec u diskusiji. Njihova prisustvo u
Ovakvo stanje je ne samo ogorcilo aktivne i osecajne zene tog vremena, vee je dovelo i do odluke
da se sazove jedan cisto zenski kongres (konvencija) na kame bi se pretresla i donela deklaracija
posve6ena iskljuCivo pravima Zene. Ali, ni to nije
bilo lako, jer su, uoci dana zakazivanja ovog kongresa, »nezadovoljni« muSkarci zatvorili vrata i pro-
zore na zgradi u kojoj je zakazano odrzavanje kongresa. Pravo svojine na zgradi je odricano Zenama.
Nekomptomisne i energiCne, okupljene Zene su
razlupale prozore i provalile vrata na zgradi »muske svojine«, tako da su masovno uSle u zgradu i
odrzale svoj kongres na kome je doneta prva deklaracija u istoriji 0 slobodama i pravima zena.
Istorija ovog dogadaja pokazuje ave cinjenice od
interesa za oslobodilacki pokret zena i za proucavanje zenskog pitanja uopste:
a) oslobodilacki pokret zena je uslovljen i omogucen postojanjem pokreta i akcija za opste oslobodenje, odnosno za ukidanjem ugnjetavanja znaCajnih grupa, a naroCito ve6ine;
b) osvajanje novih ljudskih prava je prvenstveno ne samo »stvar« ve6 i akt onih koji ne podnose stanje nejednakosti Cija su Z.rtva, ito se ostvaruje, ako nema drugih izlaza, '>razbijanjem vrata i
prozora«, odnosno i revolucionarnim putem;
c) >>Zensko pitanje« se nikad nije svodilo na:~
biraCka prava, pa ni samo na politiCku jednakost;
samo »burZoaski uslov« deli ga na >>sifraZetsku« i
�226
Dr JOVAN OORDEVI~
oslobodilacku fazu i politicke revandikacije zena
odvaja od drustvenih, totalnih.
Ova deklaracija je, skoro u svemu, ukljucujuCi i strukturu i jezik, imitacija »Deklaracija o ne-
zavisnosti« od 1776, kojom je progla5ena nezavisnost bivsih engleskih kolonija u Severnoj Americi. Kralj Dorile III iz ave Deklaracije je zamenjen
»MuSkarcem« u Deklaraciji o pravima Zena. To
~
je posledica cinjenice da je ideja vladajucih i
vladajuci govor pola a ne kakvog zenskog minetizma (koji je inace jednak za oba pola).l)
Tekst ave deklaracije je objavljen u prvom
tomu »Istorije borbe za pravo glasa zena« (History od Woman Suffrage u SAD, objavljena je u sest
tomava i predstavlja najpotpuniju istoriju politic. kog pokreta zena do savremenog doba; sa tog teksta je prevedena na nas jezik).
,U jednorri trenutku istorije pokazala se neophodnost
da 1edan veliki deo ljuds·ke porodice zauzme drugacije
poziclje od onih koje je do tada lmao ito pozioije koje
su mu priToda i Tvorac namen>li i da, imajuci duzno
postovanje prema ljudskom rodu, otkrije uzroke koje
su do toga doveli.
Mi smatramo da su sledeee istine oeigledne: da su
svd !judi i zene stvoreni jednaki; da im 1e Tvorac poda.-io neka neotudiva prava; da su ta prava zivot, sloboda i temja ka sreei; da postoje v<ladajuce institucije
koje omogucuju da se ta prava ostvaruju i koje su za
to dobile dobrovoljni pristanak onilr kojima vladaju. Kal) I>Sva:ko podraZava..: (Aragon). :!Jo!nsti'kt imitkanja i odsustvo hrab·
rosti vladaja droStvom kao u gomili«.
:2:ENSKO PITANJE
227
d~ god, na ~ilo k_oji n~?in, vlast ne odgovori tim ciljevl!Ila p~avo Je onih koJr pate da se od nje odvoje i da
zahtevaju novu vladu, koja bi se zasnivala na navedenim neotudivim pravima i koja bi svoju vlast organizoval~ .tako da ': najvecoj _mogucoj meri obezbedi sigurnost 1 sreeu. Istma, obaznvost nam govori da vlada koja d~g? postoji ne t~eba da se menja zbog sitnih i bezlll!l~aJnilr. r~oga, a 1skustvo nam pokazuje da je !judskr rod c:sce spreman da pati, dok 2llo gospodari, nego
da se bon za svoja prava time sto bi unistio ono na sta
se. n~~:vikao. Ali, kad se zloupotrebe i nasilniStvo nagomilaJU 1 dovedu do apsolutnog despotlzma, neminovno je
da se t"!<ya vla.da ~baci i da se uspostavi nova koja ce
obezbedrtr ono sto Je neophodno- sigurnost i srecu. Tako su zene strpljivo patile i .trpele nepravdu i sada su
sh':'~J:!le da m?raju da se bore i da zahtevaju status
ko]I nn po pnrodi pripada.
. ~stori)a _ljudskog roda je istorija nepre&tanilr nep•ravdr ~ ~~s>~n:s:va ~uskaraca nad zenama koji su za svoj
n~JVISI cliJ n:n~h ·uspostav1jenje apsolutne tiranije. Da
biSID? to dokaza!e iz!ozicemo clnjenice pravednom ,i
nepnstrasnom sudu sveta.
On joj nikada nije dozvolio da koristi svoja neotudiva gradans<ka prava.
On je naterao da se podredi zakonima u cijem stvaranju ona nlje imala pravo glasa.
?~ joj je o~~eo ~k i ona prava koja imaju najbed'
niJI 1 naJneukiJI muskarci - domaCi i stranci .
Lisava~uc_i je osnovno_~ gradan_skog prava- izbornog
prava, on JU Je onemoguc10 na svtm ostalim planovima.
On je ucinio da ona, ukoliko je udata, u ocima Za'
kona bude mrtva.
On 'joj je oduzeo sva prava na imovinu i sve moguc'
nosti zarade.
..
�ii
I'~
I
n
II
II
228
Dr JOVAN OORBEVIt
. On Ju je u moralnom pogledu uCinio neodgovornim
bicem, sposobnim za kriminal koji ostaje nekaZr1jen samo ukoliko je pocinjen uz prisustvo njenog supruga.
Po braenom ugovoru ona je duma da se pakorava suprugu koji u svemu postaje njen gospodar a !Zalkon mu
daje pravo da joj oduzme svaku •slobodu i da je za nepokoravanje isiba.
On je taJko oblikovao zakon o razvodu da <azlozi za
razvod, briga oko dece, materijalna be2lbednost i sve os·
talo ide u njegovu korist i to samo zato S<to se poziva
na laznu rpreopostavku 0 superiornosti muskarca, oime
automatski dobija apsolutno sva prava.
On se nije zadovoljio da lisi samo udatu zenu svih
praVa, vee je ri imovinu neudate Zene oporezivao tako
da oria moze da postoji samo ukoliko ddava moze da
iz toga izvuCe neku kodst.
On je monopolisao sva moguea zaposlenja ·i njoj ostavio ona koja pruiaju najbedniju zaradu. On joj zatvara sve puteve •ka bogatstvu i ugledu, a istovremeno
kad je on u pitanju to smatra najdragocenljim. Kao ucitelj teologije, medicine i prava ona nije poznata.
On je za nju zatvorio sve skole i ona nema nacina da
se obrazuje.
On joj i u crkvi i u ddavi daje podredene uloge, a
pozivajuCi se na Apostolski autoritet, onemoguCio joj
je bilo kakvo ucesce u javnim posloviana i poslovima
crkve.
On .je !S•tvorio laZna javna oseCanja Hme Sto je stvorio
-.mlicita moralna nacela za zene i muskarce, tako da je
anoralna delinkvenoija zene osudena na progon iz drustva dok je za istu stvar muskarac opravdan.
On je na sebe preuzeo i ulogu samog J ehove, tvrded
da ima pravo da u njeno ime odlucuje, iako to pravo
pripada samo njenoj savesti i njenom bogu.
2ENSKO PITANJE
229
On je uspeo da, u svakom mogucem sinislu, uniSti
veru u njene sposobnosti, da uniSti njeno samopostovanje i da je natera da dragovoljno prihvati zavisnost
i poni.Zav.anje.
S obzkom da je jedna polovina stanovniStva ove
zemlje lisena svih prava, da je ·sodjalno i religiozno degradirana i, s obzirom da su Zene sas:vim svesne da su
ponizene, pritisnute i prevarom obe51pravljene, zahtevamo da im se odmah povrate sva prava koja im pripadaju kao mvnopravnim gradanima SAD.
P,re nego sto se ~atimo ovog ozbil jnog zadatka upozoravamo da Cemo .neminovno nailazHi na nerazumeva~
nje, potcenjivanje i ismejavanje; ·medutim .moramo upotrebiti sve moguce naCine ,; sredstva koja su u nasoj
moci da blsmo oope!e. Mi cemo ak·tivirati !jude, deliti
brosure, pisati peticije Dr:Zavi2) i Nacionalnom zakonodavstvu,s) nastojeCi da za sebe pridobijemo i stampu
i propovedaonicu. Nadamo se da ce ovu Deklaraciju
pratiti Cita"a seri:ja deklaracija koje ce obuhvatiti sve
krajeve nase zemlje.•)
Rezolucije -
odluke:
Zlatnim pravilom prirode smatra se ,.da je Covekov
cilj da traZi istinsku sreCu". Blekson u svojim Komentarima zapaza da je ovo veliko pravilo 1\rirode u skladu
sa ljudskim radom i potice od Boga, te 'je svakako znacajnije i vainije od bilo kog drugog. Ono vaii u svim
t) U danaSnjem znaCenju: Predsedni,Jru SAD i1i VIadi.
U danaSnjem znaCenju: Kongresu.
To se i desilo i vee u toku iste, 1848. godine, mnoge drlave SAD
donele su svoje deklaracije o Zenskim pravima.
3)
4)
�230
Dr JOVAN
l>ORDEVI~
zemljama sveta i u svim "l'rememm:a; ni jedan ljudski
zakon ikoji se ovome suprotstavlja nema niikakvu vrednost nHi pravo na postojanje; ukoliko pojeilini zakon
ima neku vrednost, snagu, znaeaj i autori<et, mora poticati od ovog prvobitnog, zato:
odlucujemo da svi zakoni, koji se na bilo koji nacin
suprotstav,]jaju osnovnoj sre6i zene, ,stoje nasuprot zlatnom pravilu prirode koje ,mora da se postuje doslednije nego bilo sta drugo";
odlucujemo da svi zakoni kojima se onemogucuje da
zena zauzme svoju ulogu u druS<vu onako kako joj savest~nalaze, i oni kojima se potvrduje da je rena inferiorilija od muskarca nemaju nikaikvu moe i autoritet;
odlucujemo da su zene i muskarci jednaki, a to je
hteo sam Tvorac; te u ime dobrobiti coveeanstva zahtevamo da se ona tako i shvati;
odlucujemo da zene ove zemlje treba da istupe protiv degmdacije, da ne smeju da se zadovolje postoje6im
stanjem i da u svom neznanju poveruju u laZ da one
imaju nekakva prava;
odlucujemo da se vdine, finoea i pristojnost koje se
zahtevaju od zene zahtevaju i od muskarca i da se skrnavljenje tih principa podjednako kafnjava;
odlucujemo da nedolicne i neprihvatljive primedbe
koje se upucuju zeni u slucaju kada se ona mesa u
"]!!1ni zivot, potiou od istih onih kojima se njeno prisustvo na koncertima ili u cirkusu, veoma dopada;
odlucujemo da je zena suvise dugo bila zadovoljna
ogranicenjima koja su kvarila obicaje i Wlrtala sama
nacela Blblije, te da je krajnje vreme da se ona pokrene iz mrtvila i dobije ono sto joj je Tvorac dodelio;
ZENSKO PITANJE
231
ocllucujemo da jednakost ljudskih prava neizbezno
proizilazi iz cinjenice da je citav ljudski rod istovetan
u svojim sposobnostima i odgovorima;
odlueujemo, najzad, da •time sto joj ,je Tvorac poda.
rio iste sposobnosti i istu svest o odgovornosti, Zena
ima pravo da se bori za svaku pravednu stvar pravednim
sredstvima i da bhlo ,kakav obicaj iii vlast koji se tome
suprotstavljaju, svejedno da li su savremeni iii optereceni starim, treba da se smatraju ociglednom neistinom
i pravim razlogom za objavu rata muskom rodu."
�''·
'
!.;,}
I
II
II
''
i
PORUKA JOSIPA BROZA TITA SVETSKOJ
KONFERENCIJI MEDUNARODNE GODINE :lENA
.,Velika mi je east i 'licno zadovoljstvo da pozdravim
ucesnike Svjetske lkonferencije Medunarodoe godine ~ena. Dozvolite mi da i ovom prilikom posebno pozdravim C~?.jenicu Sto je inicijativa za sazhranje ave
Konferenc!Je potekla od OUN i sto se ona oddava u
prijateljskom Me'ksiku, miToljubivoj, nesvrstanoj zemlji,
~oja je veC viSe purta, na razliCite naCine, dokazala svoJU spremnost za resavanje svjetskih problema rputem siroke medunarodne saradnje i ·sporazumijevanja. U ime
SFRJ i u svoje Jicno ime zelilm pun uspjeh mdu Konferencije.
Smatram da je veoma va'"no sto se problemu poloiaja iene posvecuje u ovom momentu posebna painja
u svjetskoj zajednici i u svjetskoj organizaciji. Gledam
1 u tome porast uloge OUN i izraz jacanja snaga mira i
progresa u svijetu i uspjeha borbe koju vode za
.....o;;jesavanje gorudh problema medunarodnih odnosa, posebno ekonomskih, da bi eovjecanstvo, svaka zemlja i
Covjek - pojedinac, joS snainije zakoratCili u svijet mira, slobode, ravnopravnosti naroda i socijalne pravde .
Duboko sam uvjeren da su drustvena uloga i poloiaj
zene veoma indikativni za opci i!"azvoj svakog drustva i
da svaka akcija, usmjerena ka rjesavanju problema posv~
I
I.I
I
II
.. I
II
II
!
·.I
I I
f
li
i
L
''I
.I
. I
it i
i
!
ZENSKO PITANJE
233
loiaja zene znaCi doprinos opcem procvatu citavog drustva, a preko toga i napretku citave svjetske zajednice, i
obrnuto. Bo~ba za drustveni prowes, za prava eovjeka - Cij.i je dio ravnopraf\111ost Zene - ·SU nerazdvojnL
Duboka svijest nasih naroda o ovoj oinjenici izrazila se u oslobodilackoj borbi protiv fasistiCkog okupatora koja je ujedno bila borba za nove drustvene odnose
u Jugoslaviji, a i sire u •svijetu kao dio borbe, - u II
svjetskom ratu i cijelom poslijeratnom rperiodu protiv korjena iz kojih je ni.kao fasizam, a koji i danas
oilizavaju i radaju razne oblike potcinjavanja naroda i
ugnjetavanja Covjeka, a time i diskriminacije .Zena~
Ucestvujud masovno i a:kotivno u nasoj oslobodilaCkoj
borbi, iena Jugoslavije je sebi izborila pravo da i u
vrijeme mira bude jedan od odluoujucih faktora za stvaranje i razvijanje rrwvih socijalistickih samoupravnih od:'osa u. d~stvu, koji ukljucuju ravnopravan polozaj
zene. T>me Je ona postala akter stvaranja drustveno·ekonomskih pretpostavki koje su omoguci!e da danas kao
gr~ulanin, radnik i upraJVljaC ravnopravno uCes•tvuje u
sv1m sferama di!"ustvenog, politiCkog i ekonomskog iivota u zemlji, ,kao i u borbi koju u svijetu vodi socijalistiCka, ne.Svrstana Jugoslavija za ~mir, zasnovan na
ravnopravnosti svih naroda i n}ihovom pravu da sami
odlucuju o svojoj sudbini."
�:tENSKO PITANJE
MEDUNARODNA DEKLARACIJA
0 RAVNOPRAVNOSTI ZENA I NJIHOVOM
DOPRINOSU RAZVOJU I MIRU
OD 1975.
· • Ova Deklaracija je akt Svetske konferencije
Mel1unarodne godine zena, odrf.ane u Meksiku od
19. juna do 2. jula 1975. godine.
,Svesna da su problemi zena, koje erne polovinu
svetskog stanovrustva, problemi drustva u celini i da
promene sadasnjeg ekonomskog, politickog i drustvenog
polozaja zena moraju postati integralni deo napora za
transformaciju struktura i stavova koji ometaju istinsko
zadovoljavanje njihovih potreba,
Uvil1ajuci da medunarodna saradnja zasnovana na
princlpirna Povelje Ujedinjenih nacija treba dalje da se
razvija i ucvrscuje u cilju nalazenja resenja svetskih
problema i izgradnje medunarodne zajednice zasnovane
n-vnopravnosti i pravdi,
Podsecajuci da su potpisivanjem Povelje narodi Ujedinjenih nacija preuzeli specificne obaveze: ,da buduce
generacije spasu od strahota rata ... da ·reafirmisu veru u osnovna ~judska prava, u dostojanstvo i vrednost
ljudske lienosti, u jednaka prava muskaraca i zena i
235
nacija vellkih i malih i da unaprede socijalni progres
i bolji zivotni standard u siroj slobodi",
Imajuci u vidu da su od osnivanja Ujedinjenih nacija usvojeni veoma znaeajni instrumenti medu kojima
su sledeci najbitniji: Univerzalna deklaracija o Jjudskim
pravima, Deklaxacija o davanju nezavisnosti kolonijalnim zemljama i narodima i Del<laracija i Akcioni program za uspostavljanje novog medunarodnog ekonomskog poretka ~asnovani na Povelji o ekonomskim pravima i du:Znostima ddava, da je Deklaracija Ujedinjenih nacija o ukidanju diskriminacije u odnosu na zene
usvojila stav da je udi,skdminacija u odnosu na Zene
nespojiva sa ljudskim dostojanstvom i blagostanjem porodice i druStva, da spreCava uCeSCe Zena -
na ravno-
pmvnoj osnov·i sa muskaroima - u politickom, drustvenom, ekonomskom i ku1turnom zivotu svojih zemalja
i da je rprepreka potpunom razvoju zenine lienosti radi
sluZenja njihovim zemljama i CoveCanstvu",
Podsecajuci da je Generalna skupstina proklamovala 1975. Medunarodnom godinom zena i da bi Godina
trebalo da bude posvecena tnten,iv.\ranoj akciji s ciljem
da se: unapredi <ravnopravnost ·izmedu muskaraca i zena; obezbedi integraci.ia Zena u ukupne napore razvoja; poveCa doprinos Zena u uCvrSCenju 1svetskog mira,
Podsecaju6i, dalje, da je Ekonomsko-socijalni savet
svojom rezolucijom 1849 (LVI) usvojio Program Medunarodne godine zena i .da je Generalna skupstina SVO·
jom rezolucijom 3275 (XXIX) pozvala na potpunu primenu Programa,
I majuci u vidu ulogu koju su zene odigrale u istoriji CoveCanstva, posebno u borbi za nacionalno oslobodenje, ucvrscenje svetskog mira i uklanjanju imperij:a-
�2ENSKO PITANJE
I
r
236
teva podelu odgovornosti .izmedu Zena, muSkaraca i druStva u celini,
lizma, okolonijalizma, neokolonijalizma, strane okupacije,
cionizma, strane dominacije, rasizma i a p a r the j d a,
Naglasavajuci da ce vece i ravnopravno ucesce zena
u .odluCivanju na svim nivoima odluCujuCe uticarti na
br.Ze ostvarivanje crazvoja i oCuvanje mira,
I.
1\
II
d
"
i
]i
II
li
IIi!
H
"
i1
ii
::
i'
li
f1
!;
ii
i!
i!
237
Dr JOVAN OORDEVIC
Nagla$avajuci, takode, da zene i muskarci svih zemalja treba da imaju jednaka prava i obaveze i da je zadat"k svih drl':ava da stvore potrebne uslove za sticanje i koriscenje tih prava,
Priznajuci da zene celog sveta, bez obzira na razlike
koje izmeilu njih postoje, dele tesko iskustvo sto lmaju il,i su imale ner.avnopravan tretman, i da Ce parastom- !\Vesti Zena o tom fenomenu one postati prirodni
saveznici borbe protiv svih oblika ugnjetavanja koji se
vrse pod kolonijalizmom, neokolonijalizmom, cionizmom, rasnom diskriminacijom i a p art he j d om,
predstavljajuci na taj nacin ogroman revolucionarni
potencijal ekonomskih i socijalnih promena u danasnjem svetu,
PriznajuCi da promene u socijalnoj i ekonomskoj
strukturi druStva - iako predstavljaju nul':ne pretposta'"ke - ne mogu same po sebi obezbediti trenutno
unapred:enje polozaja jedne grupe koja je dugo bila
zapostavljena i da je, stoga, neophodno hitno razmotriti potpuno, neodloZno i rano ukljuCivanje Zena u nacionalni i medunarodni Zivot,
~ NaglaSavaju6i da nerazvijenost Zenama nameCe dvO'struki teret eksploatacije koju treba hitno ukinuti i da
je potpuna primena nacionalne politike u ovom dLju
ozbiljno oteZana postQjeClm nepravednim sistemom
mectunarodnih ekonomskih odnosa,
Svesna da funkcija materinstva ne sme biti razlog
nejednakosti i dt>kriminacije .; .da podizanje deteta zab-
.l
Priznajuci, takocte, hitnost unaprectenja polozaja zena i nalazenja efikasnijih metoda i strategija koje ce im
obe~bediti jednake mogucnosti kao i mu&karcima da
aktivno ucestvuju u razvoju svoje zemlje .i daju svoj doprinos 1postizanju svetskog mira,
Uverena da zene moraju odigrati znacajnu ulogu u
unaprectenju, postizanju i ocuvanju mectunarodnog mira i da je nul':no :podsticati njihove napore za mir putem potpunog ucesca u ;n;acionalnim i medunarodnim
organizaoijama koje u tom cilju postoje,
SmatrajuCi da je nuino unaprediti nacionalnu, regionalnu ii mectunarodnu akciju - ciji znacajan doprinos treba da hude Svetski plan akcije usvojen na Svetskoj konferenciji Medunarodne .godine zena - u cilju
postizanja ravnopravnosti, razvoja i mi.ra,
Odlucuje da se proklamuju sledeCi principi:
1. Ravnopravnost -izmedu muSkaraca i Zena zn:ac1
mvnopravnost u njihovom do&tojanstvu i vrednosti kao
ljudskih bica, kao i •ravnopra¥nost u pravima, mogucnoS>Hma i odgovornostima;
2. Sve prepreke koje -stoje na :putu koriscenja jednrukih prava zena i muskaraca moraju biti otklonjene
kako bi se obezbedila potpuna integracija zena u nacionalni razvaj i njihova uCeSCe u obezbedivanju -i oCuva·
nju medunarodnog mira;
3. Drzava je odgovoma za stvaranje potrebnih sluzbi
kako bi zene mogle b\ti inte.grisane u drustvo dok -njihova deca u.Zivaju odgovarajuCu zaStitu;
4. Nacionalne nevladine organizacije treba da doprinose unapredenju drustvenog polozaja zena putem po-
�238
/
il
'I
II
I
II
\!
II\i
II
Dr JOVAN OORBEVIC
moci zenama da koriste svoje mogucnosti, sirenja obrazovanja i illformisanja o pravima Zena, i kroz saTadnju sa svojim vladama;
5. zene d muskarci imaju jednaka prava i odgovornosti u porodici i u dru§tvu. Ravnopravnost izmeitu
muskaraca i zena treba da bude zagarantovana u porodici koja je osnovna zajednica drustva i u kojoj se
neguju humarni odnosi. MuSkarci treba da aktivnije,
kreativnije i odgovornije ucestvuju u zivotu porodice u
cilju njenog zdravog razvoja, sto bi omogucilo da zene
budu intenzivnije ukljucene u aktivnooti svaje zajednice i posti«anje efikasnijeg usklaitivanja porodicnih i
rad.Bih obaveza oba roditelja;
6 . .Zene, kao i muSkarci, moraju i;mati moguCnosti
za maksimalni razvoj svojih intelektualnih potencijala.
Stoga bi nacionalna politika i programi mora!Lzenama
obezbediti potpunu i ravnopravnu dostupnost obrazovanju i s(truCnom osposobljavanju na svim nivoima, uz
istovremeno obezbeitivanje da ti prog·rami i politika
svesno or-ijentiSu Zene na nova zanimanja i nove uloge
u skladu sa njihovom potrebom za licnim ispoljavanjem
i sa potrebama nacionalnog razvoja;
7. SnaZi!lo se reafirmisu prava zena na rad, na jednruku platu za rad iste vrednosti, pravo na koriscenje
jednakih uslova i :mogucnosti za napredovanje na ~adu,
kao i sva druga prava zena na potpunu i zadovoljavajucu ekonomsku aktivnost. Sadasnje razmatranje ovih
1'"'!nolpa u cilju njihove efikasne primene neophodno
je potrebno, s obzirom na nuZnost prestrUiktuiranja
svetskih ekonomskih odnosa. To prestruktuiranje otvara veCe moguCnosti za Zene da budu integrisane u tokove naclonaJnog ekonomskog, socijalnog, politickog i kulturnog zivota;
J
ZBNSKO PITANJB
239
8. Sva sredstva komunlkacija i informisanja kao i
kulturni mediji treba da daju visok prioritet svojoj odgovornosti u potpomaganju da se otkJone sva shvatanja i kulturni faktori koji jos uvek spreeavaju unapreitenje pololiaja zena i da bi se na pozitivan nacin tumacio znacaj koji za drustvo ima usvajanje izmenjenih i
prosirenih uloga zena;
9. Potrebno je uciniti dostupnim neophodne izvore
kako bi zene mogle aktivno ueestvovati u politickom
zivotu svoje zemlje i meitunarodne zajednice, jer je njihovo aktivno ucesce u odlucivarnju 0 nacionalnim i meitunarodnim pitanji:ma i na d.rugim nivoima politickog
zivota pretpostavka za potpuno koriscenje jednrukih
prava Zena, za njihov dalji Tazvoj i nacionad.no
biagostanje;
. 10. Jednakost u prav·ima nosi sa sobom odgovaraJUCe odgovornosti. Stoga je du:Znost zena da se koriste
svim mogucnostima koje im se pruzaju i da fspunjav:aju svoje duZnosti prema porodici, zemlji i CoveCanstvu;
·
11. Jedan od glavnih ciljeva drustvenog ob.razovanja
trebalo bi da bude ucenje o poMovanju fE<iCkog lntegriteta i njegovog pravog znacaja u ~judskom zivotu.
C:ovecije telo, bilo da se mdi o zeni iii muskarcu, je neprlkosnoveno i njegovo postovaillje Je osnovni element
ljudskog dostojanstva i slobode;
12. Svaki par ·i pojedinac lmaju pravo da slobodno
odlucuju da li ce imati dece ili ne i da odreltuju njihov
broj i mzma~ %<menu roitenja, kao i na infor:misanje,
obrazownje 1 sredstva da bi to pravo mogli koristiti;
13. Postovanje ljudskog dostojanstva podrazumeva
pravo svake zene da slobodno i sama odlu6uje da li ee
stupiti u brak .iii ne;
�240
/
i
II'
'·
Dr JOV AN OORDBVIC
14. Pltanje neravnopravnosti, koje pogada ogromnu
veCinu Zen:a u svetu, tesno je povezano sa problemom
nerazvijenosti, 1koja je rezultat ne samo nepovoljne
unutrasnje snrukture nego i duboko nepravednog svetskog ekonomskog sistema;
15. Potpun i sveopsti razvoj jedne zemlje zahteva
maksima1no uCeSCe i Zena i muS:karaca u svim oblasti~
rna; nedovoljno .koriscenje potencijala skoro polovine
svetskog stanovniStva predstavlja o~billjnu prepreku socijalnom i ekonomskom T~vo.ju;
16. Krajnji cilj razvoja je da se postigne boljoi kvalitet Z-ivota za sve, Sto znaCi ne samo razvoj ekonomskih
i dragih materij:alnih resmsa nego i fiziCki, rnoralni, in~
telektualni i kultumi razvoj ljudske licnosti;
17. Da bi se zene integrisale u razvoj, drzave treba
da ·izvrse odgovarajuce promene u svojoj ekonomskoj
i sooijalnoj politici, jer zene imaju pravo da ucestvuju
i doprinose ukupnim naporima ·razvoja;
18. Sadasnje stanje medunarodnlh ekonomskih odnosa namece ozblljne prepreke efik'"'snijem koriscen.ju
svih ljudskih i materij,lnih potencijala za ubrzani r~
voj i za poboljsanje ~ivotnog standarda u zemljama u
razvoju s dljem da se otklone glad, smvtnost dece, ne..
zaposlenost, nepismenost, neznanje i zaostalost, koji
se tiC.u Citavog CoveCanstva, a posebno Zena. Stoga je
osnovno da ~se ustanovi i hitno primeni novi medunarodni ekonomski poredak - ciju osnovu predstavlja
~elja o ekonomsklm !pl'avima i dmnostima drzava zasnovan na praviCnosti, suverenoj .ravnopravnosti, meduzavisnosti, zajedniCkim interesima, saradnji medu
drzavama bez obzira na njihove drustvene i ekonomske
,;isteme na principima miroljubive koegzistencije i na
unapredenju ekonomskog i socijalnog progresa svih ze-
l
I
:tENSKO PITANJB
241
malja, posebno zemal~a u razvoju i na progresu ddava
koje cine medunarodnu zajednicu;
19. Princip potpunog i trajnog suvereniteta svake
zemlje nad vlastiltim prirodnim resurslma, bogats·tvima
i svim ekonomskim aktivnostima, ikao i njenog neotudivog prava na nacionalizaciju kao izraz tog suvereniteta, predstawjaju osnovne pretpostavke u procesu ekonomskog i drustvenog razvoja;
20. Medutim, postizanje ekonomskih i socijalnih ciljeva, osnovnih i za posti.zanje prava Zena, neCe samo
po sebi dovesti do potpune integracije zena u razvoj na
bazi ravnopravnosti s:a muskarcima ukoliko se ne preduzmu posebne mere namenjene potpunom Uikldanju
svih oblika diskrimlnacije u odnosu na zene. Stoga je
v~o da se formulisu i prlmene modeli razvoja koji
ce unaprediti ucesce i unapredenje iena u svim oblas·
tima rada, obezbediti jednake mogucnosti za obrazova.
nje i servise koji bi olaksali poslove u kuci;
21. Modernizacija poljoprivrednog sektora u ogromnim regionima sveta je neodvojiv element.razvoja, p(}o
sebno zbog toga sto stvara mogu6nosti za milione seoskih zena da ucestvuju u razvoju. Vlade, Ujedinjene na·
cije, njihove specijalizovane agencije i druge kompe·
tentne regionalne i medunarodne organlzacije ·treba da
podrze rprojekte namenjene koriscenju maksimailnih
potencijala i :cazvijanju 'samopowdanja seoskih zena;
22. Treba naglasiti da ce - pod uslovom da •SU obe..
zbedeni neophodni ekonomski, socijaini i zakons·ki US·
lovi kao i odgovarajuCi stavovi u odnosu na potpuno
i ravnopravno uCeSCe Zena u druStvu - napori i mere
namenjeni intenzivnijoj integraoiji zena u Tazvoj biti .
uspe5ni jedino a:ko cine integralni deo ukupnog socijal·
nog i ekonomskog napretka. Potpuno ucellce zena u ra- .
�242
/
II
"'
II
II
Dr JOVAN OORDEVIC
zlicitim ekonomskim, socijalnim, politickim [ lkulturnim
sektorima znacajan je indikator dinamicnog progresa
naroda i njihovog razvoja. Individualna ljudska ;prava
mogu se ostvariti jedino u okviru ukupnog razvoja;
23. Ci1jevi ;postavljeni u ovoj DeklaTaciji mogu se
postiCi jedino u svetu u kame u odnosima izmedu drfuva vladaju, i z me d u o s t a I i h, slede6i principi:
suverene ravnopravnosti drZava; slobodnog samoopredeljenja naroda; neprihvatanja prisvajanja Hi pokusaja da ~e teritorije prisvajaju rputem sile i zabrane
priznavanja takvog prisvajanja; teritorijalnog integriteta i rpmva na njegovu odbranu; i nemesanja u
unutra5nje stvari drugih zemalja; a isto tako, da u odnos)ma medu ljudima .treba da vladaju najviSi principi ra\rnopravnosti :lena i muSkaraca;
24. Medunarodna saradnja i mir zahtevaju ;postizanje nacionalnog oslobodenja i nezavisnosti, ukidanje
kolonijalizma i neokolonijalizma, strane okupacije, ciOnizma, apart he j d a, svih vidova rasne disk.riminaoije, kao i priznavanje dostojanstva naToda i njihovog
prava na samoopredeljenje;
25. zene dmaju vitalnu ulogu u unapredenju mira u
svim oblastima zivota: u porodici, zajednici, naciji i u
svetu. Otuda, Zene ravnopravno sa mu&karcima moraju ucestvovati u procesima ocllucivanja koji potpomaZu unapred:enje ·mira na sv.im nivoima;
26. zene i mu5karci treba zajednicki da ukinu kolo'1'1'ljalizarn, neokolonijalizam, imperijalizam, stranu dotninaciju, i okupaciju, cionizam, :a p a .r ,t he j d, rasnu
diskriminaciju, prisvajanje zemlje putem sile ·i priznavanja takvog prisvajanja, Jer takva praksa uzrokuje neopisive patnje Zen:a, rnuSkaraca i dece;
I
ZENSKO PITANJE
243
27. T•eba podrzati solidarnost zena svih zemalja sveta u njihovom protestu protiv povrede ljudskih prava
koju osuduju i Ujedinjene nacije. Svi oblici ugnjeta·
vanja i nehumanog tretmana Zena, muS:k:araca i dece,
ukljucujuCi i hapsenje, mucenje, masakre, kolektivno
kaZnjavanje, razaranJe domova, prinudno proterivanje i
zabr.anu kretanja smatraCe se ~oCinima protiv Covecanstva i povredom Univerzalne deklaracije o Ijudskim
pravima i drugih medunarodnih ins,trumenata;
28. zene celog sveta treba da se ujedine u cilju otklanjanja povrede ljudskih prava koje se vrse nad zenama ·i devojkama, kao Sto su: silovanje, prostitucija,
fizii\ki napadi, mentalne svkeposti, zakljuCivanje decjih
bra.kova, prinudno skl:apanje braka i sklapanje braka
kao komercijalne transakoije;
29. Mir zahteva da zene kao i muskarci odbijaju bilo kakvo mesanje u unutrasnje stvari drlava bez obzim
da li se ono vrsi otvoreno m pril<riveno od strane drugih zemalja iii preko transnacionailnih korporaoija. Mir,
takode, zahteva d:a zene i muskarci mde na unapredenju
postovanja suverenih prava svake zemlje da izgraduje
vlasHti ekonom&ki, drustveni i politioki sistem bez politickih i ekonomskih pritisaka i prinude bilo kakve vrste;
30. I zene i muskarci bi trebailo da dop,rinose postizanju st"arnog opsteg i potpunog razoruzanja pod efikasnom medunarodnom kontrolom, pocev od nuklearnog razorul':anja. Dok se ne postigne opste razorul':anje,
Zene i mu&karci Citavog sveta moraju ostati predostn:i,Zni i uloZiti sve .svoje snage da se postigne i oCuva me:duna.rodni m~i.r;
�F
244
,-
Dr JOVAN llORflEVIC
STOGA,
Sve,tska konferencija
rodne godine len~
Meduna-
L Potvrduje svoju vera u ciljeve Mednnarodne godine Zena koji 1SU ravnopravnost, .razvoj i mir;
2. Pml<lamuje svoju privrlenost ostvarivanju tih
ciljeva;
3. Energicno zahteva od vlada, citavog sistema Ujedinjellih nacija, regionalnih i medunarodnih organizacija i medunarodne zajednice u celini, da se posvete
stvaranju pravednog dn!Stva u kome ce lene, muSka<"ci
i deca moCi ziveti u dostojanstvu, ·slobodi, pravdi ·i prosperifetu".
--
MARKSOVO PISMO zENJt)
Evo pisem ti ponovo jer sam sam a neprijatno mi
je da imam sa tobom samo imaginarne dijaloge a da ti
o tome niSta ne znaS; niti me CujeS a niti mi maZeS
odgovoriti. Tvoja slika, iako losa, mnogo mi znaci. Tek
sad razumem zaSto su ,erne madone", najsramniji por~
treti device Marije, naiSle na veliki broj obo.Zavalaca,
vise nego dobri portreti.
Bez obzira na to, nikada ni jedna slika madone nije
bila toliko ljubljena, posmatrana i obolavana kao tvoje
fotografije; iako he crna niSta manje nije nepraviCna,
jer ne otkriva tvoj sjaj, tvoj Sarm, tvoju ,dolCe", zavodljivi ton tvoga lica. Ali ja ispravljam zrake sunca koji
su slikani netacno i utvrdujem da moje oci, iako ostecene svetloscu lampe i upotrebom duvana, jos uvek
znaju da slikaju i to ne sarno u snu nego i za vreme
bdenja. Ti si preda niDOIIll ziva i drllm te u svoj.im TU·
kama. Ljubim te od glave do pete i padam na kolena
pred ·tobom uzdiSuCi ,Gospodo volim vas". Ja vas zaista
volim viSe nego sto je Mor ikada voleo. Pogresno svet
1) Marks je poznat ne samo kao veliki nauCnik i il"evolu?onar, v_eC i
kao duboko zaljubljen u svoju Zenu. Ovo pismo je Marks naptsao 21. JUiDS
1856. godi.ne svojoJ feni, dok je borarvio kod_ Engelsa 1!- ManCesteru, kOJ~ ~
sa svoje ,tri kC~n. ~ maj.a meseqt t~ gocline, n~az~l.'!- u Tr~y,u. neguJuCt
svoju maJku. Pismo Je prW. put obJaVlJenO u pub~ClJl ,.AJ?.al~ na ne:ma.Ckom jezilru, a francriski marksolog Rubel ga Je pm P)-lt C?hl!lv_IO u frat_lcUSkoj ve:r:zi.ji 1970. godine. One je objavljeno i na drugim Jezicrma, uklJu~u
juCi i ruski jez:ik.
�Dr JOVAN BORDEVIC
~--------------------------------~
247
246
ZENSKO PITANJE
ceni !jude od karaktera. Koji je od mojih mnogobrojnih
kriticara i zatrovanih neprijatelja cenio moju ulogu
,velikog ljubavnika" u jednom pozoristu drugog reda?
Medutim, ana je istinita. Da su svi oni imali i najmanju
dozu duha slikali bi sa jedne strane ,odnose proizvodnje
i razmene" a sa druge mene kako kleCim pred tvojim
nogama. Ispod ove slike oni bi napisali ,Look to this
picture and do it".2) Ali oni su glupi i takvi Ce ostati ,in
saecula saeculorum".
Momentano odvajanje ima i svoje dobre strane, jer
prisustvo Cini stvari jednoobraznim i ne dozvoljava da
se prave razlike. Gledane iz blizine i najvise kule se cine
lilip1ltanskim. Ali, svakodnevne i sitne pojave posmatrane iz blizine dobijaju ogromne razmere. To se isto odnosi i na strast.
Male navike se pretvaraju u proidirace strasti kad
nas neposredno zahvate, a za razliku ad toga one isCezavaju cim se neposredni objekt gubi sa naseg vidika. Velike strasti koje bHskost objekta pretvara u male navike koje rastu do svoje prirodne mere pod uticajem
magijskog dejstva udaljenosti. Tako je i sa mojom ljubavlju. Dovoljno je da te prostor otme mom pogledu
da bi odmah bio svestan da ga je vreme jos ojacalo, kao
sto sunce i kisa pomazu biljkama da rastu.
Kad si ti daleko od mene moja se ljubav prema tebi
javlja onakva kakva jeste; dZinovska, jer ujedinjuje svu
energiju mog duha i svu zar moga srca. Ja postajem cojer oseCam velik.u strast. Rastrzanost koju izaziva
uCenje i moderna kultura, skepticizarn koji nas primorava da potiskujemo sve subjektivne i objektivne predstave, Cine da postajemo sitnicavi i slabi, samoljubci i
neodlucni. Suprotno od toga, ljubav, ne ljubav a la Fo-
jerbah za coveka kao takvog, ne ~i kao m~rabol~am
Mo!Sota cak ni ljubav za proletariJat, vee lJubav lJubljene, Ij~bav za tebe omogucuje da covek postaje covek.
Ti ces se nasmejati drago srce i zapitaces se odakle
mi odjednom tolika retorik:'. Izvesno _ie, -~ad ~i s~o
mogao da prislonim na svoJe srce tvoJe, crsto 1 nezno,
ja bih cutao, ne bih progovorio ni jednu rec.
U nemogucnosti da te ljubim svojim usnama ja to
cinim recima. Ja bih mogao isto tako da piSem stihove,
da podraZavam rimove iz Ovidijevih ,.Lib~~ tristium"
na teftonskom: Bucher des Jammers ~knJage tugovanja). Izgnan Ovidije je bio odvojen s~mo od cara Av~
sta a ja sam u izgnanstvu koje me Mava tebe; to Ovrdije ne bi mogao da razume.
Postoje mnoge zene i medu njima i vrlo lepe,. ali
gde bih nasao lice cija svak:' crt~, ~ak s.v~~~ bora Jzaziva u meni secanje na naJdublJe 1 naJfmrJe u mom
zivotu. Moje beskrajne bolove, moje nenadokn~dive gu:
bitke citarn U blagosti tvojih crta i zaboravljam SVOJ
bol kad poljubim tvoje blago lice. ,Izgubljen u njeno~
narucju probuden njenim poljupcima" u meni to govon
pesnik. Ostavljam bramancima i Pitagori n~ihove doktrine o reinkarnaciji, a hriSCanstvu verovanJa u vaskr~
senje.
/
'*
~)
Pogledajte ovu sliku i poredite.
�.tENSKO PITANJE
RAZGOVOR SIMON DE BOVUAR
I ZAN POL SARTRA
0 zENSKOM PITANJUt)
Simon de Bovuar: - Sartr, htela bih da Vas pitam
o prol;>lemu zena, jer se Vi nikad niste izjasnili o ovom
pitanju i to je prva stvar o kojoj Vas pitam. Kako se
desilo da ste Vi govorili o svim potlacenim: o radnicima,
o crncima u Crnom Orfeju, o Jevrejima u RazmiS!janju
o jevrejskom pitanju, a nikad se niste izjasnili o zenama.
Sartr: - Mislim da to dolazi od moje mladosti. Od
svog detinjstva sam bio okruien zenama; moja baba i
majka su se mnogo bav·He sa mnom, zatim, stalno sam
bio okrenut devojcicama. To znaci da sam u devojkama
i zenama imao takoreci svoju prirodnu sredinu i uvek
sam mislio da u meni ima jedna vrsta Zene.
Simon de Bovuar:- Cinjenica da ste bill uvek okru·
zeni zenama nije srnetnja da ste rnogli zapaziti kao
znacajnu pojavu ugnjetavanja koje podnose.
. . . - - 1 ) Ovaj trazgovor je objavljen u f·ranouskom Casopisu Luk. (L'Arc), br.
61 iz 1975. g. i predstavlja ne samo skira.Ceni izraz shvatanja pisca poznatog
dela ,.D.J:Uooi :pol" koje je uticalo na savremenu ideologiju zenskog pokreta, veC i prw. put javno izraZeno miSljenje Sartra o jednom od. aktuelnih
problema danaSnjice. Pored toga, u ovom razgovoru, zapaia se odjek ideja
franouske intelektualne levice o problemu Zene; ideja izrafenih jednostavno,
leierno i nedoreCeno s obZirom na pretenzije poznatog braCnog pa.ra, angaZovanih super intelektualaca: jednog pisca lidera Zenskog pokreta i jednog
saV'ren;tenog oStroumnog filozofa, - koji je uvek teiio da bude moderan
ali i odgovoran mislilac i horae napred!ne misl,i i orijentacije, bliske mm-ksizmu i socijalizmu.
\
249
Sartr:- Ja sam osecao da moj deda ugnjetava moju
babu, ali to nisam do kraja shvatio. Moja rnajka, kao
udovica, hila je potcinjena svojim roditeljirna, ne samo
ocu vee i majci.
Simon de Bovuar: - Ali, Vi ste postali odrasli. Zasto niste shvaJtili ugnjetenost zena?
Sartr - U celini uzevsi, nisarn bio svestan toga.
Video sam sarmo pojedinaCne sluCajeve; naravno, video
sam ih mnoge. Ali, u svakom sluCaju, smatrao sam da je
irnperijalizarn pojedinacni nedostatak rnuskarca, a da
je jedna vrsta potcinjenosti karakteristicna crta zene.
Simon de Bovuar - Zar ne bisrno rnogli reci da u
odnosu na zene kod rnnogih !judi pa cak, i kod zena, jer sam i ja takva bila prilicno dugo - postoji jedna
zaslepljujuca mrlja. Odnosi muskarac-zena uzimaju
se kao nesto tako utvrdeno da izgleda prirodno, i uopSte, i odnosi se ne zapaZaju. To me podseCa na ono
sto se nekad zapaialo u grckoj demokratiji, gde ropstvo
nisu zapazali ni oni koji su inace zastupali ideje jednakosti. Izgleda mi da ce se u buducnosti gledati sa istim Cudenjem na naCin kojim su Zene danas tretirane u
naSern druStvu, kao Sto rni gledamo na ropstvo u atinskoj demokratiji.
Sartr - Mislirn da imate pravo. Kao mlad covek
verovao sam u superiornosrt Coveka,2) Sto ne iskljuCuje
izmedu njega i zene postojanje izvesne jednakosti sa
muSkarcima. U izvesnim sluCajevima muSkarac je bio
gord, autoritativan i prividno superioran u odnosu na'
Zenu. Na primer, moj oCuh, ali smatrao sam tada da
je to samo crta karaktera.
z) Sartr, kao i mnogi pre i posle nj~a, izjednaCava pojam (i reCi)
Covek i muSkarac; uticaj mahizrna se oseCa 1 kod onih koji inaCe ne osporavaju da je i Zena Covek (l'homrne) ljuds.ko biCe,
�250
Dr JOV AN
DOR:DEVI~
Simon de Bovuar - Ali Vi sad bas rekoste da ste
:Zene u svoj1im mnogobrojnim odnosima sa njima smat~
rali za jednake Hi za nejednake. Da li time horete da kazete ono sto ste mi vee jedanput naglasili da su one jednake s obzirom na njihovu potcinjenost, c~k i ako to
stvarno nisu.
Hocu to da kazem s obzirom da je za jednu zenu
teze da ima isto toliko kulture, znanja i slobode, kao
Sto maZe da je ima muSkarac. Jedna Zena mo.Ze izgledati jedna:ka sa muSkarcem, cak i ako ne poseduje
isti nivo kulture, slobode i druge osobine.
~Sartr - Ima nesto od toga. Smatrao sam da ona
ima j"edan tip osecanja i nacin ponasanja koje sam ja
nalazio i u sebi. OseCao sam se, dakle, sposobnim da
vodhn razgovor sa Zenama mnogo >bolje nego sa muSkarcima. Sa muSkarcima se :razgovor uvek pretvara u
pitanja profesije. Uvek se taj razgovor zavrsaJVa sa ekonomskim pitanjima trenutka iii sa grCkom gramatikom,
u zavisnosti od toga da li je partner tr.govac iii profesor.
Ali je redak slucaj, na primer, da na terasi jednog kafea
govorite o v-remenu, o ljudlma ikoji prolaze, o izgledu
ulice, o svim stvarima sa kojima sam to uvek Cinio sa
zenama i sto je davalo utisak da sam jednak sa njima.
I tada kad sam ja vodio razgovor, ja sam ga vodio zato
sto .sam to hteo.
Simon de Bovuar - Ali bas ta cinjenica da ste Vi
vod:Hi razgovor, Sto je inaCe normalno Sto ste to bili Vi,
ne ulazi li u mahizam. Uostalom, moram reCi da se u
celokupnom Vasem delu, kad se ponovo procita, nalaze
tragovi mahizma i cak falokratije.
Sartr - Vi malo preterujete. Ali najzad hocu i da
verujem da je to taiko.
ZENSKO PITANJE
251
Simon de Bovuar - Ali i Vi ste sami sebe osecali
mahistom, zar ne?
Sartr - U izvesnom smislu jesam. Posto sam postavljao odnose na ovaj iii onaj plan, ako je :lena bila
saglasna, naravno. Ali ja sam cinio prve pokusaje a ne
smatram mahizam kao nesto sto dolazi od polozaja
muskarca. Shvatam ga kao posebnu karakteristiku moje
Iicnosti.
Simon de Bovuar - To je interesantno, jer ste Vi
prvi kazali da psihologija i osecajnost nije niSta drugo
vee interiorizacija jedne situacije.
Sartr - Da. Imao sam pred sobom opstu situaciju
Coveka naSe epohe u odnosu sa Zenam.a. Ja sam je uzi~
mao za individualnu superiornost. Ne treba zaboraviti,
i to priznajem, da sam sebi pripisivao mnoge superior~
nosti u odnosu na svoje vrsnjake i svoj pol. To znaci u
odnosu na mnoge !jude.
Simon de Bovuar- To znaci da ideja superiomosti
u odnosu na zene proizlazi iz toga sto je Vi imate u odnosu prema svakom.
Sartr - Mozda. Meautim, ona je imala nesto posebno, posto je bila vezana za osecanje. Potrebno je
proucavati superiornost koja prolazi kroz osecanje. Sta
znaCi voleti nekoga i u isto vreme se oseCati superiornim
i u kojoj meri ima u tome protivureCnosti?
Simon de Bovuar - Ono sto mi se cini najinteresantniJim u ovom svemu, to je da, mada rado govorite
da ste Vi isti kao ma ko drugi, Vi niste osetili Vas
mahizam kao rna ko drugi.
Sartr - Kao posebni mahizam jedne licnosti. Potrebno je da vam ka.Zem, da ja sebe nisam smatrao
celog zivota da sam ma ko. To mi se desilo kad sam
imao cetrdeset godina i od tog momenta tako sam i
pisao i tako i danas mislim.
�I
r
I
,I
I
II
I'
II
,,
I.'
i!
li
,,J
'II
II
L
II
'I
.II
H.
I'
I. I
,11
ZENSKO PITANJE
252
253
Dr JOVAN DORDEVIC:
Simon de Bovuar - Vratimo se mahizmu koji treba nijansirati. Vi ste hili taj 'koji me je podsticao da
piSem .,Drugi pol". I kad je knjiga bila objavljena Vi
ste prihvatili sve njene teze, dok mi je Kami, na primer, skoro bacia knjigu u lice. Od tog trenutka, uostalom, otkrHa sam mahizam jednog broja Jjudi za koje
sam verovala da su istinski demokrati, ne samo u odnosu na pol vee i u odnosu na celo drustvo.
Sartr - Da. Odmah da istaknem da sam Vas, sto
se tice nasih odnosa uvek smatrao za jednaku.
Simon de Bovuar - Moram reci. da me Vi nikad
niste ugnjetavali i da nikad niste isticali svoju nadmoc. Da bismo nijansirali Vas mahizam, znacajno je
istaCi" d.a u naSim odnosima nikad nije bilo ,superiornosti - inferiornosti" kao Sto to obiCno imaju Zena i
muSkarac.
Sartr - U tom pogledu naucio sam i shvatio da u
odnosima izmedu Coveka i Zene ima neCeg Sto ukazuje
na duboku jednakost dva pola. Ja ne shvatam sebe da
sam superiorniji u odnosu na Vas iii da sam inteligentniji iii aktivniji, znaci ja nas stavljam na isti plan. Mi
smo bili jednaki. Pri tome mislim da je to pojacalo moj
mahizam, jer mi je omogucilo da ga nailem u odnosu
sa drugim zenama. Meilutim, jednakost koju smo mi
imali izgleda mi da nije samo pojedinacna jednakost
dva bica; ona otkriva duboku jednakost dva pola.
Simon de Bovuar - Vi ste, izvesno je, prihvatili
~gi pol. On vas nije uopste izmenio, uostalom ni mene, jer mislim da smo imali iste stavove u tom trenutku.
Sartr - Oboje smo verovali da ce socijalisticka revolucija nuZno povuCi i emancipaciju Zene. Mi smo se
i zajedno razocarali, jer smo otkrili da ni u Sovjetskom
Savezu, ni u Cehoslovackoj, ni u jednoj drugoj zemlji
koja se naziva socijalistickom, koju poznajemo, zena
nije istinski jednaka muskarcu. To me je, uostalom, i
podstakao da od 1970. definitivno zauzmem feministick"
stavove. Hocu da kaiem, da otkrijem i priznam specificnost borbe zena.
Simon de Bovuar - Vi ste me sledili na tom putu,
ali htela bih da sad istaknem i do koje mere. sta Vi sad
mislite o borbi zena za svoju emancipaciju? Na primer,
kako se ona usklailuje sa borbom klasa?
Sartr - Mislim da su to borbe razlicitog vida i
razlicitog smisla koje se uvek ne ujedinjuju. Borba klasa do danas se odnosila na borbu !judi izmeilu sebe. U
sustini tice se odnosa koji se izraiavaju u pogledu vlasti
i ekonomije. Odnosi izmedu Zena i muSkaraca su znatno
drugacljoi. Van sumnje je da s ekonomskog gledista
ima meilu ovim pojavama meilusobnih implikacija ali
:lena nije klasa i muSkarac u odnosu na Zenu nije to
isto taka. Druga stvar je odnos meilu polovima. Prema
tome, u osnovi postoje dva pravca borbe za ugnjetene:
borba klasa i borba polova. Ova dva pravca, naravno,
cesto se dodiruju i udruiuju. Taka je to danas, kad se
klasna borba i borba polova, po tendenciji, ujedinjuju.
Ja isticem .,po tendenciji" posto principi i artikulacije
nisu isti. Gradanska Zena i radniCka Zena nisu protivstavljene kao klase. Klasna podela izmeilu burioazije i
radnika tek posredno pogai!a zene, taka da, na primer,
eesto nailazimo na odnose izmeilu jedne gradanke i njene kucne pomocnice koji su nezamislivi izmeilu sopstvenika jedne fabrike iii inzenjera u njoj i jednog fizickog
radnika u istoj fabrici.
Simon de Bovuar - Na koju vrstu odnosa sad
mislite.
Sartr - Na odnose kad grailanka govori o svom .
muZu, o svojim odnosima sa njim i o svojoj ku6i, naila~
zimo Cesto na sauCesniStvo izmedu dve Zene razliCitih
�254
Dr JOVAN DORDEVIC
klasa. Mislim da jedna gradanka, osim u slucaju kad je,
na primer~ rukovodilac preduzeCa, ne pripada burZoaziji. Ona je gradanka preko svog muia.
Simon de Bovuar - Vi mislite na tradicionalnu
burzoaziju.
Sartr- Da, u kojoj, najpre, mlada devojka zivi kod
svojih roditelja pod vlascu svoga oca, zatim se udaje za
coveka koji preuzima, malo ih ubla:lujuCi, iste principe
koje je imao njen otac. Ona nema prilike da se potvrdi
kao pripadnik muske klase, burzoazije. u mnogim sluCajevima, naravno, ana prihvata bur.Zoaske principe. Isto
tako je normalno da jedna zena burzuja ima sve osobine
koje ima bur.Zujka. Ona Cesto, i sa veCom oStrinom, izrai:!fva ista misljenja kao njen mui. Ona podrazava ponaSa:l'lje svog ·mu.Za, nanJCito u odnosiJma sa ,ni:Zima".
Navedimo primere: Ona je dvosmislena prema svojoj
kucnoj pomocnici, ima prema njoj dvostruki stav. Postoji izvesno sauCesniStvo pola, Sto predstavlja Cisto
zenski odnos u ime koga se gospoda poverava poverenju
gospode u odredenim odnosima, a zatim, postoji vlast
buduj1ke, odnosno gospode, a to je vlast koju je ona
stekla svojim odnosima sa mui.em.
Simon de Bovuar - Drugim recima, vi prihvatate
tezu izvesnih zena ,Pokreta za oslobodenje zena" (M.
L. F. - na francuskom) prema kojoj je bur:lujka to na
osnovu predstavljanja.
Sartr - Izvesno je, poSto ona odnos sa ekonomskim i druStvenim Zivotom ima samo preko Coveka, da
~ ima preko posrednika. Jedna ·burzujka vrlo retko
ima odnos sa kapitalom. Ona je seksualno vezana sa covekom koji ima taj odnos.
Simon de Bovuar- To je ocigledno. Jer ako je bur·
Zujku izdrZavao muZ, i nema oca koji Ce je prihvatiti, u
slucaju razvoda braka, primorana je da traii zaposle·
J
ZENSKO PITANJE
255
nje; vrlo cesto to ce biti slabo p!aceno zaposlenje, koje
je nece mnogo uzdici iz situacije proletera.
Sartr - Secam se odnosa moje majke prema novcu; ona je najpre dobijala novae od svoga muia, pa kao
udovica od oca, zatim u novom braku, od drugog muskarca, koji je izdr:lavao do smrti. Na kraju svog zivota, ona je delimicno zivela od novca koji joj je ostavio njen drugi mu:l a delimicno od onog koji sam joj
ja davao. Od pocetka do kraja zivota nju su izdr:lavali
muSkarci i nije imala neposredni odnos sa kapitalom~
Simon de Bovuar - Drugim recima, Vi priznajete
specifiCnost borbe Zena.
Sartr - Potpuno. J a ne mislim da ona proizilazi iz
borbe klasa.
Simon de Bovuar - Po mom misljenju feminizam
predstavlja borbu koja se vodi izvan klasne borbe sa
kojom je na izvesni nacin vezana. Uvek ima i drugih
borbi: na primer, danas borba Bretonaca i Oksitanaca
koje se ne podudaraju sa borbom klasa.
Sartr - One S)l ipak tesno vezane.
Simon de Bovuar - Buna mladih vojnika je nesto
drugo nego borba klasa. Smatram da danas ima mnogo
pokreta koji su istovremeno u odnosu sa borbom k!asa
i koji su nezavisni, ili su u svakom sluCaju nesvodljivi
na tu borbu.
Sartr - Potrebno je ispitati jedno za drugim, Smatram da specificnost borbe zena protiv muskaraca nije
uopste ·borba ugnjetenih ·klasa protiv ugnjetaca. To je
nesto drugo. Ali ostaje cinjenica da je borba zena protiv musik:araca borba protiv ugnjetavooja, posto covek
poku5ava da zadrzi zenu u podredenom polozaju.
Simon de Bovuar - Kakav znacaj pripisujete ovoj ,
feministickoj borbi koju priznajete kao takvu. Da li se.
pridr.Zavate starog razliko~~Je. izmed:u primarne i se-
:/~~Y~
:t
\\\
. ~-~ ~
Ci<'
--~'Jf."
·o~ :·J,~· -:;..~/
�256
/
Dr JOV AN
BORDEVI~
kundame protivrecnosti i smatrate li borbu zena kao
sekundarnu.
Sartr - Ne, za mene je borba zena primama. U to·
ku vekova ova se borba ispoljavala u licnim odnosima,
u svakoj porodici. Skup ovih posebnih borbi pretvara se
u opstu. Ona ne obubvata svakog. Izgleda mi da vecina
zena ne smatra korisnim da pride toj borbi, da pojedinacne borbe ukljucuje u opstu borbu svih zena protiv
svih muskaraca. Ova opsta borba jos nije poprimila
ovakvu Sirinu.
Simon de Bovuar - Ima domena u kojima, iako
nisu sasvim svesne toga, Zene smatraju da su posebno
zainteresovane. Bitka oko abortusa u pocetku je vodena
od~ strane jedne grupe intelektualki. Kada smo potpisaie •poznati manifest od 343, nismo bile ni tada mnogobrojne, ali to je imalo takav odjek na sve zene, da smo
konacno postigle da od vlade otrgnemo zakon o abortusu, zakon koji nije potpuno zadovoljavajuCi, ali predstavlja jednu nasu nesumnjivu pobedu.
Sartr - Da. Ali i mnogi !judi su bili pristalice priznanja abortusa. Cesto muskarac placa abortus. Muskarac koji je ozenjen i koji ima prijateljicu, nema nikada
.:Zelju da od nje dobije dete: . .
·~
.Simon de B ovuar - Cmt mt se da ste suVIse opttmista u pogledu brige muskaraca za zene ':' dru_gom
stanju. U mnogim slucajevima muskarac se 1zvlact, ne
daje moralnu podrsku. Bitka za abortus je zenska stvar
i one su je dobile.
~
Sartr - Danas, u izvesnoj meri, to je taCno. Ali,
uprkos svemu, skupstina sastavljena od muskaraca usvojila je zakon. Ima u tome jedno saucesnistvo polova.
Simon de Bovuar - Pri tome istaknimo da mnoge
.Zene nisu potpuno svesne da su ugnjetene, i da smatraju
da je prirodno sto su u takvom polozaju, da je prirodno
:lENSKO PITANJE
257
sto one same treba da se bave domacim poslovima i da
se staraju o deci. Sta mislite o problemu koji se postavlja pred zenama koje rade, na primer, u fab~ci gde s':'
eksploatisane i koje su, s druge strane, u kuct eksploattsane od mu.:Za. Smatrate li da je potrebno, iii ne, otvoriti im oci o ovoj domaeoj eksploataciji?
Sartr- Izvesno. Ali, ocigledno je, danas postoji raz:
lika izmedu zene iz burzoazije i radnica. One u osnov1
imaju iste interese i mogu medu sobom da se kao zene
shvate i povezuju.
To one cine kao zene, ali isto tako one su i podeljene medu sobom i to najvecim delom usled klasne
podele koja protivstavlja njihove mu.:Zeve, kao i time
sto su obe primorane da izra:lavaju drustvene ideje svojih mu.:Zeva. Burliujku od radnice narocito razlikuje nacin zivota, gazdovanje u domaCinstvu i podizanje dece.
To ih, u razlicitom stepenu, stavlja na dve strane.
Simon de Bovuar - Da. Ali zena radnica je dvostruko ugnjetavana. Polazeci od tog, postavlja~ y~ jedno
praktieno pirtanje. Da 1i je opravdano podic1 zenu pro·
tiv mu.:Za, iako je on cesto i izgleda jedino njeno utociste protiv ugnjetavanja kapitalist~?
.
.
Sartr - U tome ima jedna prottvrecnost. Ali ona Je
drukcija od onog sto se obicno misli. Osnovna protivrecnost je borba polova, a dopunska je borba kla~a.
.
U meri u kojoj zena trpi dvostruko ugnJetavanJe,
borba polova je prioritetna. Ali, mislim da zena radnica treba da pronade sintezu, koja je razlicita prema
sluCajevima, izmedu radniCke borbe i ~or?~ Zena, s~nte
zu u kojoj ni jedna ni druga borba nece btti potcenJene.
Ne smatram da je to lako. Ali, u tom pravcu treba da se.
razvija napredak.
.
.
Simon de Bovuar - Da, ali secam se diskusije, koju smo imali posle pojave Karmicevog filma U darac na ·
�!
Dr JOVAN OORDEVIC
258
/
!\
.
:I
'1'·.
uda.rac.3) ~·ri~":ivanju ovog filma prisustvovao je znatan
broJ radmca 1 zena boraca u Pokretu zena za oslobodenje (M. L. F.). Kada smo posle predstave govorili o tome
da su one ugnjetene i od &tirane svojih mmeva, one su
odlucno stavile do znanja da su one nmogo blize muZu
radniku nego zeni burfujki.
Sartr - To mi izgleda ocigledno u izvesnom smislu.
Ali, osnovno je pitanje da li su problemi pred kojima
stoji .z~na _burzoazije is~i ill nisu isti kao oni koji se postavlJaJU zenama radniCama. Kao sto smo vee istakli
~ ~lucaj~ da je napustena od mufu ili je udovica, bur:
ZUJk~ se cesto sp~sta na nivo radnice iii sitne burloazije,
ako_ Je posao koJrm se mora baviti da bi opstala slabo
placen.
Simon de Bovuar - Postoji uzajanmost izmedu
~orbe klasa i. ~orbe pol<;>va, narocito u slueajevima kad
zene postavlJaJU profeswnalne zabteve. Poznajem dva
prim~ra. Uz~imo sluc~j strajka u gradu TRUA od pre
?-~ko~ko go.dina. Radn1ce koje su rukovodile strajkom
IZJavile su zenama borcima pokreta za oslobodenje na
otvoren i energican nacin: ,Sad kad sam shvatila sta
znaci buniti se, jasno mi je sta treba da radim kod kuce
moj muZ ce morati postati samo mali sef". Drugi pri:
mer: zaposlene Zene u ,Novim galerijama" u TION-villu
su vodile vrlo tezak strajk i drzale krajnje feministicke
govore u kojima su obja5njavaJe da su sad svesne dvostruke eksploatacije i da ih obe odbacuju. Znaci li to
prema vasem misljenju, da je opravdano pomoci zenam~
oft otvore oci i kad je to po cenu stvaranja niza teskoca
i trzavica za same njih.
. S:'rtr - Ocigledno. Izgleda mi da je nemoguce ukinuti Jednu od bitnih borbi medu ljudskim bicima za
1)
Poznati film sa feministiCkorn tendencijom.
·.!·.
:ZENSKO PITANJE
259
jedan deo stanovnistva. Posto su zene zrtve, nuzno je da
toga budu svesne.
Simon de Bovuar - SlaZem se. Potrebno je da postanu svesne i da nactu naCine borbe i da se ne osete
izolovane u svojoj borbi.
A sad postavljam jedno vrlo znacajno pitanje koje
se raspravlja u okviru pokreta za oslobodenje zena. Ono
se odnosi na postojanje veze izmedu jednakosti i onog
sto se nazicva otvaranje mogucnosti za unapredenje zene
(promocija). S jedne strane, mi smo za drustvo jednakih u kome ce biti ukinuti ne samo eksploatacija coveka
od strane coveka vee i sve hijerarhije, privilegije i tome
slicno. S druge strane, mi hocemo da sticemo iste kvalifikacije kao muSkarci, da imamo iste poCetne Sanse, iste
plate, iste mogucnosti u karijeri i u postizanju najvisih
stupnjeva u odredenoj hijerarhiji. U tome ima izvesne
protivrecnosti.
Sartr - Prva je protivrecnost u tome sto postoje
hijerarhije. Ako pretpostavimo pokret, koji ja zelim,
i koji ih, hijerarhije, ukida, protivrecnost bi prestala, tj.
Zene Ce biti t;retirane isto kao muSkarci. Tada Ce se
uspostaviti duboka jednakost izmedu muskaraca i zene
u radu, i time cvise nece biti problema koji postavljate.
Ali, uzmimo stvari kak.ve su danas. Danas su mu.,
skarci i zene u nacelu jednaki u sporednijim zanimanjima i zanatima koji su malo placeni i ne traze nmogo
znanja. Ali, postoje i dobro placena zaninianja koja daju
i vlast onima koji ih vrse i zabtevaju od njih odredeno
znanje .
Izgleda mi opracvdano da se vecina zena ujedini za
postizanje apsolutne jednakosti muskarca i zene u oblastima koje ne podrazumecvaju hijerarhije u radu; s
druge strane, u danasnjem drustvu, da pokazu, kroz
�260
Dr JOVAN DORDEVIC
primer odredenog broja medu njima, da su jednake muskarcima i u najelitnijim zaposlenjima.
Smatram, dakle, da pojedine zene, pod uslovom
da pripadaju istom egalitarnom i feministickom pokretu, zato sto to mogu, treba da idu do najvisih stepena na drustvenim lestvicama, da bi pokazale da nisu
·lli najmanje lisene inteligencije kad su u pitanju razne nauke, Sto inaCe rnnogi ljudi osporavaju; i uop.Ste da
su sposobne da vrse iste poslove i profesije kao i muSkarci. Prema tome, danas postoje ave dve kategorije
zena i one su neophodne. Pri tome istaknimo da je elitisticka kategorija delegirana u izvesnom smislu od mase
Zena i to u cilju da u ovom druStvu, zasnovanom na
elitama i nepravdi, pokaiu da zene mogu biti elita kao
i mui!karci. To mi izgleda nuinim da bi se jedan deo
!judi razoruiao u shvatanju da su zene nize u intelektualnom i svakom drugom pogledu.
Simon de Bovuar- Verovatno bi ih to razoruialo,
ali ih to ne bi ubedilo. Oni zele da zene budu nize, jer
traze za sebe najbolja mesta. Ali, da li time ne postoji
rizik da ove zene sluze kao alrbi? Navedimo slueaj gospodice Sopine4) o kome postoje razliCite ocene u pokretu za oslobodenje zena.
J edne zene su Slffiatrale da je to uspeh za zenu, jer
je ova devojka dokazala svoje sposobnosti, druge pak
zene su na to odgovarale da ce se time muskarci sluziti
kao alibijem, navodeCi ,Vi imate iste Sanse i mo.Zete, ako
ste sposobne da postignete i sve ono sto i mi muskarci
'!lmzemo. Prema tome, ne ponavljajte stalno da ste
odr:Zavane u podredenom polozaju". Sta mislite o ovoj
opasnosti?
') SluCaj jedne mlade devojke koja je, pni put u univerzitetskoj
praks.i F;ranCU!Ske, uCestvovala na konktl!rsu poznate elitistiCke PoLitehniCke
Skole, dotle iskljil.Civo rezervisane za muSkarce, jedtnoglasno primljena kao
.,prva u rangu".
2ENSKO PITANJB
261
Sartr - Mislim da ona postoji, mada je odgovor
tim ljudima lak. Vi ste ga dovoljno dali u posebnom broju Modernih vremena koji je posvecen zenama. Medutim, opasnost i dalje postoji. Usled toga zena -alibi, o
kojoj Vi govorite, je dvosmislena kreacija. Ona moze
opravdati nejednakost i postoji u izvesnom smislu kao
delegatkinja zena koje hoce jednakost. Ali, vee u savremenom druStvu je nemoguCe zanemariti Cinjenicu da
ima zena koje obavljaju tzv. muske poslove i profesije
i u tome su vrlo uspe.Sne.
Simon de Bovuar - Moze se reci da covek uvek zapada u opasnost da sluii kao alibi. To se svodi na
poznato ,igrati neCiju igru". Ne moZe se niSta preduzeti a da se, na ovaj iii onaj nacin, ne igra za drugog.
Ali, slaiemo se da je korisno da zena ima najvise kvalifikacije. Medutim, ja razlikujem dve stvari: kvalifikacije i polozaj. Da li ce jedna kvalifikovana zena uvek
prihvatiti polozaje kojima se odr:Zavaju hijerarhije koje
ona ne prihvata?
Sartr - Mislim da je danas nemoguce zamisliti kvalifikaciju koja ne bi vodila do odredenih polozaja. Na
tim poloZajima Zene mogu uticati na promene.
Simon de Bovuar - Ali ima polozaja koje bi, isto
tako, i !judi trebalo da odbijaju. Ako zena treba da odbije da bude visoki funkcioner iii ministar rna koje viade, to bi trebalo da ucini i muskarac. u osnovi postoje
iste mogucnosti za jedne i za druge. :lena pri tom cesce
pada u klopku, jer njoj pripada vlast na osnovu njene
kvalifikacije u sistemu u kome muskarci dr:Ze skoro celokupnu vlast. Na primer, moze se ocekivati da jedna
zena naucnik rukovodi istraiivanjem 0 zenskim problemima, kao sto su menstruacija, kontracepcija itd. Ona
ce vrsHi te opite u okviJ:,ima lkoji su vee postavljeni od
strane muskarca. Mislim da je njen polozaj vrlo deli-
�262
\
1
:.:'
'I
:li
Dr JOVAN OORI>BVIC
~--------------------------
katan, i neopravdano je da ona sluii samo muskim interesima.
Sartr - To nas dovodi do drugog pitanja koje je
isto tako predmet spora u pokretu za zensko oslobodenje. Da 1i zene treba da odbace illllllski svet, itli da u
njemu tr3Ze svoje mesto? Da li one •treba da preuzmu
sredstvo iU da ga promene? Kad to kaiem mislim na
nauku, jezik, Uiffietnost. Sve vrednosti su pod pecatom
muSkaraca. Da li, usled ~oga, one treba da sve potpuno
odbace i naswje da se p011vvo, iznova stvara nesto radikalno novo? IIi je potrebno pvihvatiti sve vrednosti,
osvojiti ih i njima se sluziti u ciljevinla feminizma?
sta..o •tome mislite?
·Simon de Bovuar - Vi, u stvari, postavljate drugo
pitanje koje se odnosi na t,;kozvanu ,zenskost (,feminitude"). Medu nama nilro ne prihvata idejru o zenskoj
prirodi; aJJi da u; u kuLturnom pogledu, polozaj ugrrjetavanja nije kod nje, Zene, l!"azvio izveS'lle nedostatke,
kao i vrline po kojima ,se razlikuje od mu~karaca.
Sartr - Izvesno je, ali rto ne znaCi da, u viSe Hi
manje bliskoj buducnosti, aiko feminizam pobedi, ovi
principi i ave oseeajnosti numo treba da ostanu.
Simon de Bovuar - Ako mi smatramo da imamo
izvesne pozitlvne kvalitete, zar ne bi bilo bolje uticati
da ih usvoje muskarci, umesto da ih guse zene.
Sartr - Moguee je, zaista, da izvesno bolje poznavanje sebe, viSe unutraSnje i taCnije poznavanje, pripa'""l'nP naroCito Zeni, a manje Coveku.
Simon de Bovuar - Kad ste istakli da vise volite
da poseeujete zene nego muskarce, nije li •to zbog toga
sto one, usled ugnjetavanja kojem su podredene, izbegavaj.u izvesne muske nedost.,tke. Cesto ste govori'li da su one manje ,komiCne" od muSkaraca.
263
2.ENSKO PITANJE
Sartr - Izvesno je da ugnjetavanje znaci i i1 OVOID
pogledu mnogo. Tirrne sto sam istakao da su manje
,1komicne" nego ltllUSkaroi, to je zMO sto on, ikad postoji kao srednji cavek, naHazi na spoljne okolnosti
koje ga cine baS komicnim. Na primer, kada sam napred pripisao svoj mahizam jednom svom Uenom svojstvu, a ne uticaju dru.Stvenog sveta na mene, ·bio sam
komican.
Simon de Bovuar - Hoeete time da kaiete da je
oovek bice koje se laikse vara.
Sartr - Lakse je ;prevareno i lakse komicno. Musko druStvo je komieno druMvo.
Simon de Bovuar - U;prosceno reeeno, -to je usled
toga sto svaki muskarac igra uloge i potpuno je ukrucen u tim ulogama.
Sartr - Da. zena, kao pmcinjeno i iskoriscavano
bice, u jzvesnom smislu je slobodnija od muskarca.
Ona ima manje obaveznih ;pravila prema tkojima se ponasa. Ona je sposobna i da ih. ne ;postuje.
Simon de Biwuar - To znaCi da vi podrd;avate
borbu zene.
Sartr - U svakom s'lucaju. Isto tako sm-am
nonmalnim S.to feministkinje nisu uvek saglasne u izvesnlm pltanjlma i da medu njima ima otrzav.ica, podela. To je normalno m jednru grupu koja je na srtJupnju
razvitk.a na :lrome smo danas. Sma<tram isto tako, da
zene u svom pokretu nemaju masovnu osnovu. Njihov
je zadatak, oini mi se, da je osvoje. Pod ovim uslovom,
feministiCka borba bi mogla da uzdrma drustvo tkoje
ce se i potpuno :razdrmaJti; pod ruslovom, isto tako da
se borba :lena udruii sa borbom ·klasa.
7
�!
1
,,
:i
!i
I
BIBLIOGRAFIJA
0 ZENSKOM PITANJU 1)
1. ANTOLOGIJE
-
Adams Elise and Mary Louise Briscoe (eds.), Up Against
the Wall Mother ... , On Women's Liberation, Beverly
Hills, Cal., Glencoe Press, 1971.
Belkin Madeline, Liberation Now! New York, Dell, 1971.
Cade Toni (ed.), The Black Woman, New York, Signet, 1970.
Come Out! Selections from the Radical Gay Liberation
Newpaper, New Yoiik, Thimes Cha!llge Press, 1971.
Communistes et la condition de la femme, Paris, Ed. Sociales, 1975.
Cooke Joanne, Charlotte Buch-Weeks, and Robin Morgan
(eds.) The New Women, New York, Fawcett, 1971.
Femme du XX Siecle. Paris, Ed. P.U.F., 1965.
Fuchs Cyuthia 'and Wiliam J. Goode (ed.) The Other Half:
Roads to Women's Englewood Cliffs, N. Y., Prentice·hall, Spectrum Books, 1971.
Garskof Michele Hoffoung (ed.), Role Women Play, Readings Toward Women's Liberation, Belmont, Cal., Brookd(Cole, 1971.
Gornick Vivian and Barbara Moran (eds.), Woman in Sexist
Society; Studies in Power and Powerlessness, New
Yark, Basic Books, 1971.
Kraditor Aileen (ed.). Up From the Pedestal: Selected Documents from the History of American Feminism, Chicago, Quadrangle, 1968.
1 ) Odabrana a ne potpuna; ova dxu~a je izuzetna ( osim za liter::tturu
na engleskom jeziku u radovima: L. C1cler, Woman i A. Bibliography;:
R. Morgan, Sisterhood is Powerful.
�BIBUOGRAFIJA
266
Morgan Robin (ed.), Sisterhood is Powerful: An Anthology
of Writings from the Women's Liberation Movement,
New York, Vintage, 1970.
O'Neill William L, (ed.), The Woman's Movement: Feminism
in the United Sta1es and England, New Yo11k, Barnes
and Noble, 1969.
Robins Joan (ed.), Handbook of Women's Liberation, Cal.,
Now Library ·Press, 1971.
Ross; Alice (ed.), John Stuart Mill ad Harriet Taylor Mill,
Essays on Sex Equality (with long introductory essay
by Rossi), Chicago, University of Chicago Press, 1971.
Roszak Betty and Theodore (eds.), MasculinejFeminine,
New Yo11k, Harper Colophon, !970.
Salper R., Female Liberation, N.Y., Ed. A. Knopf, 1971.
Scott. Anne Firor (ed), The American Woman: Who Was
She? Englewood Cliffs, N. J., Prentice-Hall, Spectrum
B<>oks, 1971.
Shulman Alix (ed.) The Traffic in Women and Other Essays
on Feminisam by Emma Goldman, New York, Times
Change Press, 1971.
Stambler Sookie -(ed.), Women's LiberatiO!It: Blueprint for
the Future, New York, Ace Books, 1970.
Tanner Leslie B. (ed.), Voices from Women's Liberation,
New York, Signet Books, 1970.
Thomson Mary LOu (ed.), Voices of the New Feminism, Boston, Beacon, Press, 1970.
2.
ii!
J.
I
j
'
~\IJIGE
0 OPSTIM PITANJIMA zBNA
Allen Pamela, Free Space: A Perspective on the Small Group
in Women's Liberation, New York, Trimes Change.
Albala Lebbl P., Razvoj univerzitetskog obrazovanja nasih
:lena, Beograd, 1930.
Alzon Cl., La Femme potche et la femme boniche, Paris, Ed.
Maspero, 1974.
Baby I., Un monde meilleur, Paris, Maspero, 1964.
Bardwick Judith, Psychology of Women, A Study of Bio·
Cultural Conflicts, New York, Harper and Row, 1971.
llebel A., tena i socijalizam, Beograd, Rad, 1964.
Bird Caroline, Born Female: The High Cost of Keeping Women Down, New York, McKay, 1968.
.
Campe de Alange, Habla Ia mujer, Madrid, Edicusa, 1967.
BIBLIOGRAFIJA
267
Capmamy Maria, La dona a Catalunya, Barcelona, Editorial
62, 1966.
Chombart de M. J. et Lauwe P., La Femme dans la Societe
Paris, Ed. CNRS, 1971.
'
Cotti, La femme an seuil de l'an 200, Paris Ed. Casterman,
1974.
Colon Clara, Enter Fighting, Today's Woman, A Marxist-Leninst View, New York, New Outlook Publishers, 1970.
Cudlipp Edytthe, Understanding Women's Liberation, New
York, Paperback, 1971. (This is written from the point
of view of the mass media and shows J?recisely that
Cudlipp does not understand Women's L1beratrl.on.)
Discriunlnation Against Women. 2 vols. Svedoi'enja pred
Odborom Kongresa SAD o polofuju zena u oblasti obrazovanja i rrada.
Ellis Julie, Revolt of the Second Sex, New York, Lancer
Books, 1971.
Engels Fridrih, Poreklo porodicet privatne svojine i drZave,
Beograd, Kultura, 1961; Polozaj radnicke klilse u Engleskoj, Beograd, Kultura, 1961.
Epstein Cyntlria Fuchs, Woman's Place: Options and Limits
in Professional CM"ee"s. Berkeley, University of California Press, 1970.
Figes Eva, Patriarchal Attitudes: The Case for Women in
Revolt, New Yoi1k: Fawcett, 1971.
Firestone Shulamith, The lJialectic of Sex: The Case for a
FemWst Revolution, New York, Morrow, 1970.
Flexner Eleanor, Centry of Struggle, Cambridge, Mass,
Harvard Umversity Press, 1959.
Gallion Jane, Woman as Nigger, Canoga Pal1k, Cal. Weiss,
Day and LoDd, 1970
Greer G., La femme envique, Paris, (franooolci prevod) Ed.
LaffoDt, 1971.
KomisaT Lucy, The New Feminism, New York, Franklin
Watts, 197!.
Kraditor Aileen, Ideas of the Woman Suffrage Movement,
1890-!920, New Yol1k, Colwnbia Universi1y Press, 1965.
Lafargue P., La question de Ia femme, Paris, Ed. L'Oeuvre
[]()Velle, 1904.
Lenjin, Dela, tom XXIII-XXIV, Moskva, 1947.
Lerner Gerda, The Woman in American History, New York,
Addison-Wesley, 1971.
�268
BIBLIOGRAFIJA
BIBLIOGRAFIJA
Marks Krurl, Sveta porodica, Beograd, Kultura, 1964; Ekonomsko-filozofski rukopisi Rani radovi 7o.-..-.,b Napri'
' ...,..,..~ '
jed, 1961.
Marls:s K Engels F., Nemai!ka ideologija, Beograd, IWItura, 1964.
M!chel A., Sociologie de Ia famille, Paris, Ed. Mouton, 1970.
Millet Kate, Sex~ Politics, New Yo~k. Doubleday, 1970.
Moody Anne, Commg of Age in Mississippi, New YoM,
Dell, 1970.
Negrin Su. A., Graphic Notebook on Feminism New York
Times Chaa:tge llress, 1971.
'
'
O'Neill, William L., Divorce in the Progressive Era New
Haven, Yale University Press, 1967.
'
Everyone Was Brave: The Rise and Fall of Fe11Unism in
America, Chicago, Quadrangle, 1969.
Reea.d Evel)'Il, Problems of Women's Liberation New Yo~k
Pa1hfinder Press, 1971.
'
'
Reeve~ Nancy, Womankind -Beyond the Stereotypes New
York, 1971.
'
Reich, La Revolution Sexuelle, Paris, Ed. 10(-18, 1970.
Rocheblave Speme, Les roles masculins et feminis, Paris, Ed.
P.U.F., 1964.
Schudler Diane, and Florynce Kennedy Abortion Rap New
Yo<k, McGraw-HHl, 1971.
'
'
Scott Anne, The Southern Lady: From Pedes<ta1 to Politics
Chicago, University of Chicago Press, 1971.
'
Schowalter Elaine, Women's Liberation: A Sourcebook of
Feminism and Literature, New York, Hrurcourt :&ace
Jovanovich, 1971.
Sinclair Andrew, The Emancipation of the American Woman,
New York, Harper Colophon, 1965.
Solanis Valerie, SCUM Manifesto, New York, Olympia Press,
1%9.
Strauss. Levi, Les structures ezementaires de la parente,
.-Pans, MOirlton, 1967.
SneW.e Marijean, What Every Woman Should Know About
the Women's Liberation Movement Cal., Amazon Gra·
phics, 1971.
'
Snlleroz, La vie des femmes, Paris, Ed. Gonthier 1965.
La femme dans la societe moderne, Paris, Ed. Gonthier,
1974. Demain les femmes, Paris, Ed. Laffo!llt 1965.
Vallabreque C., La Condition masculine, Paris, Payo1, 1968.
269
Watre Cellestine, Woman Power, The Movement for Women's
Liberation, New York, Tower Books, 1970.
Wilson J., Logic and Sexual morality, London, Pluguin Book
1965.
'
3. CASOPISI')
Socialist Woman, 21 W!>tcombe Cirot>S, Carrin!lton, Nottingham, England.
Cuadernos pera el Dialogo (Specijalni broj posveeen zeni u
l
(
Spallliji, Madrid 1, Spain (Decemner 1965).
Choisir, Ed. Les femmes, Paris.
Espirit, Paris, Mart 1961 (broj o zeni).
Les_ femps modernes, posebni broj Les femmes s'entetent,
Paris, mart, 1975.
Partisans, Pads, 1971 (posveeeni zenama).
Quarto Mondo (Organo del F""""te Italiano di Liberazione
Femminile), Piazza SS Apostoli 49, Rome, Italy.
2 ) Pored povremenih pubUkacija iskljuCivo posveCenih Zenskom pita·:
nju, ili tasopisa koji su tome posvetili posebne brojeve, broj J?O:Vremenih :
publikacija o Zeni je znatno veCi ako se uzmu u obzk razni Casop1si i bil1eni
pokreta za oslobodenje Zena (narolito u SAD); znatan je i b-roj tlanaka
o :Zenskom pitanju koje u toku poslednjih godina objavljujru Casopisi od.
knjii:evnih i opSte-kulturnih do socioloSkih i filozofskih.
�REGISTAR POJMOVA, IMENA I NASLOVA
Aparthejd, - 236, 242
Atinska demokratija, Avangarda, - 192
Adam,- 49
Aragon,- 43
Aristofan, - 35
Avgustin, - 49
,,Antidiring", - 129
,,ArhaiCno druStvo", -
-
Blekston, - 229
249 Bovuar de Simon, - 10, 54
248
Breton A., - 52
Broz Josip Tito, - 239
91
Bespravnost, - 15.1
Biologizam, - 49, 51, 69
Birokratija, - 20
Bog,- 38, 64
Borac, - 14
Borba grupa, - 72
Borba klasa, - 69, 74, 253,
263
Borba polova, - 69, 71, 72,
73, 212, 253, 257
Borba zena, - 253, 255
Brak, - 26, 138, 139, 168, 177,
197
Burzoazija, - 129
Bebel A., - 9, 10, 35, 63, 66,
67, 98, 105, 110, 120, 176,
190, 191, 202, 204
Bekon,- 191
Berns Meri, - 83
Car,- 64
Givilizacija, - 78
Crkva,- 27
Cetkin K., - 9, 65, 149, 172
Covek, - 20, 28, 59, 60, 67,
77, 94, 96, 101, 154, 161, 186,
195, 199, 201, 205, 217, 254,
263
Darvinizam, - 69, 204.
Deca, - 95, 105, 109, 126, 131,
163, 202
Degradacija, - 230
Demokratija, - 151, 153
Demokratska prava, - 150
Despotizam, - 227
Devojka, - 21
Diskriminacija Zena, - 25,
233
Dogmatizam, - 68
Domicica, 109, 161, 164
Domacinstvo, - 26, 74
Dominacija, - 25, 27, 236
�272
REG ISTAR
Fem;nizam, - 68, 78, 262
Frojdo-marksizam, - 70, 71,
76
Fojerbah, - 247
Folkner, - 35
DruStveni sistem, - 26
Drustvo, - 55, 85, 93, 111, Frojd, 19, 50, 51, 77, 176
Furije, - 12, 58, 60, 68, 81,
186, 190, 209, 244
129
Driava, - 207, 208, 237
Darvin, - 92, 206
Dekart, - 119
Gospodar, - 30, 72, 231
Demosten, - 197
Godina l:ena,- 8, 18, 40, 235
Don :Zuan, - 37, 38
Gradanin, - 233
Dostojevski, - 38
Deklaracija o nezavisnosti~ Gradanska prava, - 212,
227
- od 1776., - 223
Ged :Z.,- 9, 63, 160
Deklaracija o oseCanjima,
Gete J. W., - 45
-"- 224
Deklaracija o pravima Cove.. Goldman Ema, - 85
ka i gradanina, - od 1789. Gramsi,- 63
- 223
Dostojanstvo, - 24, 234
Drustvena grupa, - 25, 67
Drustvene klase, - 26
Drustveni progres, 233
Deklaraaija o ravnopravnosti
Heterizam, - 139
l:ena od 1975., - 234
,DeJa", (Lenjin),- 126, 145, Hijerarhija, - 21, 52, 259,
261
148, 153, 155, 159
Human;zam, - 121
Hegel,- 58
Eksploatacija, - 26, 66, 75, Heraklit, - 41
83, 128, 259
Emancipacija, - 6, 24, 42, Inferiornost, - 66, 79
Institucije, - 69, 93
57, 86, 118, 129
67, Internadonala, - 173
Emancipacija Zena,
,Idiot", (Dostojevski), 38
129, 161
,Izabrana dela", (Marks), E tatizam, - 88
150, 151, 153, 157
Etnocenrtrizam, - 47
....li,!lgels F., 6, 7, 9, 10, 35, 43,
-49, 53, 57, 58, 61, 62, 64, 65,
67, 81, 82, 87, 90, 91, 92, 95, Javna Zena, - 62
98, 104, 105, 110, 120 122, Javni zivot, - 153, 155
Jednakost, - 79, 85, 154, 155,
129, 182
259, 261
Eveling E., - 9, 11, 190
Jednakost polova, - 211
EvZen Sije, - 62
Jednakost za Zene, - 151
Falokratizam, - 47, 88
Kapitalizam, = 66, 88, ISO,
151, 166; 209
kaZuistika, ~ 132
Klasa., ~ 23, 212, 143
K!asna boroa, ~ 71, 7.2; 73
Klasna podela, - 257
klasna sttiiktuta, ~ 26
Klasni odnos:i, - 74
Kdrtmnizrun, ~ 61, 81, 84, 87,
93, 171, 183
KomunistJiCko druStvO,
~ 143
!(ultuta, - 11, 75
Kucrta robinja, ~ 156
Kami, ~ 252
Kant, - SO, 70, 195.
Kauclci L., ~ 9, 11, 63, 214
Kolontaj A. M., ~ 89, 98
Kovalevski M~, _,_ 132
Krupskaja, - 89,
,Kapital", (Marks), ~ 100,
127, 128
,Komuni~tiCki
-61, 97
i
I
mafidfest",
Lafarg Laura, ~ 9, 11, 66,
218
Lafarg P.,- 9, 11, 35, 63, !19,
163
Lenjin, - 6, 7, 9, JO, 12, 35,
49, 63, 64, 65, 67, . 67, . 98,
104, 110, 122, 145, 172, 174,
177
Leo :Zogis, ~ 173
Lickus, ~ 146
i.uksemburg Roza, - 63, 73
,,La femme el sOh droit an
travail" (clanak), = 162
,La que~~iOn de _ia fertulie"
(clanak), ~ 166 .
,Le prindpes d.ti communisme" . .;:..__ 61; 144
Ljtibav, ~ 19, .28. 56, 65, 83,
84, 100, 208, 209, 246
Ljubavn:ica, :"'"'" 161
Ljudi, ~ 186, 204, 218
Ljudska licnost, - 234, 240
Ljudska priroda, ~ 59, 125
Ljudski odnosi, 28, 37, 122
Ljudskl ~bd, ~ 157, 226
Ljudsko biee, ~ 6, 19, 29, 49,
61, 63, 65, 66, 79, 87, 90, 121,
162, 168, 237
Ljudsko pravo, - 16, 223,
225, 234, 243
Marksiiam, - 6, 11, 20, 48,
72, 81, 95, 118, 120, 122, 182
Matrija:rhlrt, ~ 90, 130, 131,
137, 179
'Matecijalna bezbediloSt,
~ 228
Mazohizam, - 47, 54, 251,
252
Mir ~ 243
Mot,- 141
Moral, ~ 8, 59
Monoga.inija, ~ 133, 134, 135,
208, 209
Monogamska porodica,
. - 133, 135
Muska cast, ~ 21
Muskarac, ~ 14, 16, 21, 27,
44, 51, 60, 65, 69, 88, 96,
104 114, 125, 131, 199, 208,
230, 234, 238, 242, 249, 250,
256, 259
Musko pravo, - 22
�REGIS TAR
274
/
\i
l
!I
tl
!I
I
1.!
Muf, - 21, 23, 38, 64, 133, 162,
168, 196, 197, 209
Malcijaveli, - 119
Mao Ce Tung, - 63
Marlo,- 54
Markovic s., - 9, 186
Marks, - 6, 7, 9, 10, 12, 18,
25, 29, 35, 46, 48, 49, 55, 67,
81, 82, 84, 86, 91, 95, 98, 100,
104, 105, 122, 125, 132, 137,
246
Marks Djeni, - 82
Marks - Eveling Eleonora,
- 9, 11, 66, 89, 190, 212
Med,- 52
MiL S. DZ., - 52, 188, 189,
.199
Mi~a R.,- 38
Miskin,- 38
Molijer, - 37
Morgan Lwis, - 91, 135..
Nacija,- 69
Nacionalno blagostanie,
-239
Nacionalno oslobodenje~ 242
Nacionalno pitanje - 8
Nacionalna ravnopravnost,
- 151
Naturalizam, - 52
Neomaltuzijanizam, - 146
Nepravda, - 19
Napoleon, - 50
..-Niee, - 50, 58
-;,Napredak saznanja", - !91
l
REGISTAR
'
Omladina, - 24, 181
Omladiinski pokret, - 180
Organie.acija ujedinjenih na~
cija, - 12, 14, 231, 232, 241
Oslobodilacki pokret, - 24.
225
Oslobodenje, - 29, 77, 83,
258
Oslobodenje zena, - 11, 12,
20, 55, 68, 70, 118, 156, 157,
259
Oslobodenje zenskinja, 185
Otac, - 22, 38, 64, 162, 254
Otudenje, - 25, 60
Ogist Kont, - 165,
Oskar Vajld, - 44
Ovidije, 247
Par,- 29, 86
Patrijarhat, - 23, 130
Pesimizam, - 19
Pdtanje Zene, -
164
Platonizam, - 103
Podredenost, - 73
,.Pojas nevinosti", - 23
Pokret mladih, - 179
Pokret zena, - 258
Poligamija, - 208
Politicka prava, - 211
Politicki pokret, - 32, 77
Politika, - 8, 119
Polna ljubav, - 139
Polozaj zena, - 232
PoniZavanje, - 19, 73
,,NemaCka ideolog~.ja", - 62, Porodica - 67, 74, 90, 93, 95,
96, 98, 101, 114, 126, 128, 130,
95
134, 143, 152, 168, 177, 186,
238
Obrazovanje, - 114, 125, 238
Oktobarska revolucija, - 64, PoStena Zena, 62
Pragmatizam, - 27
98
I
Ptava coveka, - 16, 192
Pravni polozaj zene, - 140
Pravo, - 151, 237
Pravo glasa, - 148, 192, 227
Pravo na razvod, - 150
Preljuba, - 139
Prijateljstvo, - 28
Privatna svojina, - 90, 166
Prirodno bice, - 125
Privlaenost, - 59
Problem rena, - 34, 234, 248
Produkcija, - 63, 93
Produfenje vrste, - 73
Proizvodni odnosi, - 74
Proizvodnja, - 18, 61, 75
Proleter, - 23, 91, 147
Proletarijat, - 160, 175
Prospemtet, - 244
ProstJitucija, - 60, 119
Prudon, - 160
Pizn Erin, - 22
,Polo.Zaj radniCke klase u
Engleskoj, - 64.
,Poreklo porodice, privatne
svojine i drlave" _ 35 63
64, 95, 132, 134, 137, 138 '140'
143, 182
'
'
,Problemi zene" - 35
'
Rad, - 94, 96, 107, 111, 126,
188
Radnik, - 60, 71, 162, 233
Radni odnos, - 111
Radnica, - 13, 152, 172, 257
Radnicka klasa, - 57, 77,
113, 146, 158, 161
Radnicksi pokret, - 56, 90,
160
Rasa,- 69
Rasna diskriminacija, 242
275
Ravnopravnost,- 32, 58, 143,
203, 208, 232, 242
RazliCitost, - 79
Razvod, - 200, 209
Religija, - 69
Reprodukcija, - 18, 63, 93,
98, 116
Revolucija, - 7, 64, 68, 75,
85, 129, 155
Rob, - 84, 168
Roba,-59
Robinja, - 66, 84
Robna proizvodnja, - 58, 76
Roditelj, - 95, !OS, 126, 202
Ropstvo, - 84, 168
Rajh, 29
Rembo, - 12, 42
Rapapor S., - 65
Raskin,- 97
Savez :lena, - 213
Samoupravni socijalizam, 8, 235, 236. .
SamoupravlJanJe, 20, 235
Saucesnistvo polova, - 234,
256
Seks, - 178, 254 ..
Seksualna revoluciJa, - 19,
29, 145, 172
Seksualna sloboda, - 98, 235
Seksualni odnosi, - 74 82
Seljanka, - 13, 152
'
Sloboda, - 75, 226, 232, 239
Sloboda razvoda, - 158
S!obodna ljubav, - 98, 178
235
.
.
Socijal-demokratija, - 149
SocijalistiCka revolucija, 18, 158
Socija1istiCka zajednica, 11, 18
�27(>
Socij~tic]!:p ~tv<!.
1&, ~1.
102
SPcijalrizam, ~
11, 20. 24,
s8, 67, !03, us.
21)7
Sociocentriz@:l, ~ 47
SoJjda!'llost, ~ 220
Sreca,- 227
Sre<!stv'l
pro4v<JAAin, 90, 161, 206
Stanovnistvg, - 229
Superiornost, ~ 25, 93, 251
Svest, - 20, 63, 95
Svojina, ~ 93. 235, 248
Sartr, ~ 10, 31, 54, 248
Solomon, - 178
Sorokin, - 145
Sv. Pavle, - 49
,Sabrani spisi'', ~ 18f)
.,Sveta ;I?Oi'Odi~'~, - 97
,.Socijalizam i :rene~', - 10,
186
u.
m.
z"
Vla@j\lC;;l kl'IS!I-, ~ 135, 145
Vlast, ~ ~. 93
Vilar. ~52
VU)terstl'in, ~ 49
Volkonraf Merd, ~ 67
Vovnarg.- 48
Zahv~ost, - 54, 55
Zajednicka svoj.ina,- 61, 243
Zajednica zep11, - \44, 186
Zak!'JI!, ~ 23Q, 256
Z,.koJ:!o9ltvstvo, = 127
Zemlje u razvoju, = 41, 232
,Zapisi iz moje ·beleZnice",
-184
:l:ena, - 13, 15, 22, 25, 28, 35,
43, 51, 60, 65, 69, 102, 110,
114, 118, 125, 139, 154, 156,
Strajk, - 258
162, 167, 193, 199, 201, 208,
Sekspir, - 197, 198
209, 218, 227, 232, 237, 242,
Se!i, -· 205
250, 259, 261
Sopenhauer, .,..... -50
zenski pokret, - 95
:l:ens!<o pit'l!!je, - 6, 8, 14,
TristaJ! Flora, - 67, 68
32, 36, 56, 66, 79, 95, 117,
169, 171, 189, 191, 225
Ugnjetavanje, - 19, 24, 31, ~eB(tfz"i; i i43, 44, 45, 78, 79,
66; 168, 233, 255
9
Upravljac, = 233
:l:enstvenost, ~ 43, 44, 121
Upravljanje, 154, 232
~topijski socijalizam, - 58, :l:enstvo, - 46, 79
,1:ena i socijalizam'!, - 35,
68
66, 169, 170
Uzajamnost, - 28
SADR2AJ
MARKSIZAM
I :tENE
-
5
IZABRANI TBKSTOVI MARKSA, ENGELSA, LENJINA I DRUGIH
MARKSISTA K. Marks (1818-1883)
COVEK I 2ENA - -
123
KAPITALIZAM I PORODICA
__
..,.
125
126
EKSPLOATACIJA UDATIH 1BNA -
128
F. (11!20-189~;)
FURIJE I EMANCIPACIJA mNA PRELAZ MATRIJARHATA U
POREKLO MONOGAMIJE
PATRIJ~T
-
KARAKTBR MONOGAMIJB - - RAZVITAK BRAKA - - BURZOASKI BRAK - - - - PRAVNI POLOZAJ :tENB I USLOVI
129
130
-
133
- - NJBNOG OSLOBODENJA
KOMUNISTICKO DRUSTVO I PORODICA V.I. Lenjin (1870-1924)
LICBMERSTVO VLADAJUCIH KLASA -
.
. - ..
.
PRAVO NA RAZVOD
-
POTPUNA RAVNOPRAVNQ§'f
M
~
r-:-
1"*
140
143
i48
-
- - POTPU~4 JED~AKOST ~ 2;E;NE """":
N~ DEMOKRAT!JE ~E~ :t~A, :lENA I JAVNI ZIVOT - - - -
~~~
145
146
-
RADNICKA KLASA I NEOMALTUZIJANIZAM BORBA ZA PRAVO GLASA- -
1¥
lStl
-:-
~ ~
~-
!!!!
15.3
!~1
1~
:tENA I REVOLUCUA - - - - - USPEH RBVOLUCIJB ZAVIS! OD STBPBNA (MASOVNOG)
155
UCBSCA:tllNA~~-=~=-----..:.
158
�2:i1 Ged {1~1o922)
OMOGUCITI 2:ENI DA 2.1VI OD SVOGA RADA Pol Lafarg {1842-1911)
PITANJE 2:ENE - - - - - - A. Bebel (184()....1913)
ISTORIJA ZENE JE ISTORIJA NJENOG UGNJETAVANJAPOD GVOZDENOM PETOM - - - - - - 2:BNSKO PITANJE IE JEDNA STRANA DRUSTVENOG PITANJA
Klara Cetldn (1857-.1931!)
RAZGOVOR V. I. LENJINA I KlARE CETKIN
S. MarkoviC (1846-1875)
OSLOBOBEN.m 2:ENSK1NJA - - - - -
160
163
167
168
169
171
155
II
Edvard Eveling (1.851-1898) i
~nora
Marks-Bveling (1855-tS98)
2:BNSKO PITANJE - - - Eleo~ora Marks (1855-1898)
KAKO TRBBA DA SE ORGANIZUJEMO
Lujza K>uoki (1060-1950)
POWRAV IZ BNGUESK£ Lama Lafarg (1845-1Bil1)
POZDRAV i!Z FRANCUSKE -
PRILOZI
-
-
-
190
211
214
218
-
221
PRVA. DEKLARACIJA 0 PRAVIMA 2ENA DONETA 1848. GODINE
U SENEKA FOLSU.
Uz Deklamc.iju o pn.vima Zena od 1848. - - - - PORUKA JOSIPA BROZA TITA SVETSKOJ KONFERENCIJI MEI>U·
NARODNE GODINE
tENA
-
-
-
-
-
-
-
-
-
-
223
232
MBDUNARODNA DEKLARACIJA 0 RAVNOPRAVNOSTI :ZENA I NJI·
HOVOM DOPRINOSU RAZVOJU I MIRU OD 1975. - - -
234
MARKSOVO
245
tENI
- - - - - - ~OR SIMON DE BOVUAR. I ZAN POL SARTRA 0 tENSKOM
PIT.ANJU----------
248
BIBLIOGRAFIJA 0 :ll!NSKOM PITANJU REGISTAR IMENA, NASLOVA I POJMOVA -
265
Z>l
PISMO
· _TiraZ 3.l00 primeraka
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Žensko pitanje : antologija marksističkih tekstova
Subject
The topic of the resource
Žensko pitanje
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
priredio i predgovor napisao Jovan Đorđević
Source
A related resource from which the described resource is derived
Historijski muzej Bosne i Hercegovine
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Radnička štampa, Beograd
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1975
Rights
Information about rights held in and over the resource
Radnička štampa, Beograd
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
34-M
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
278 str.
Jugoslavija
marksizam
socijalizam
žensko pitanje