1
10
16
-
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Video materijali
Video
A series of visual representations imparting an impression of motion when shown in succession. Examples include animations, movies, television programs, videos, zoetropes, or visual output from a simulation.
Duration
Length of time involved (seconds, minutes, hours, days, class periods, etc.)
01:04:16
Compression
Type/rate of compression for moving image file (i.e. MPEG-4)
MPEG-4
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Partizanke (Žene Jugoslavije u NOB-u)
Description
An account of the resource
Doprinos žena u oslobađanju Jugoslavije od nacizma Ii fašizma, veoma je značajan. Tokom Narodnooslobodilačke borbe (NOB-a) Jugoslavije u periodu od 1941.-1945. godine u odredima Narodnooslobodilačke vojske I partizanskim odredima borilo se preko 100.000 žena, od kojih je oko 25.000 poginulo a 40.000 bilo ranjeno...Žene su se masovno uključivale u Narodnooslobodilački pokret – kao delegatkinje, političke komesarke, komandirke, referentkinje saniteta, bolničarke, borkinje, puškomitraljeskinje, bombašice, partijske i skojevske rukovoditeljke i odbornice Narodnooslobodilačkih odbora... (Opis preuzet sa You Tube linka)
Source
A related resource from which the described resource is derived
You Tube
https://www.youtube.com/watch?v=1LjlH52X0A0
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
Dokumentarni film
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
1-VM
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
1941.-1945.
AFŽ
NOB
NOR
partizanke
-
http://afzarhiv.org/files/original/3c98c7739c0fef6f59d87765db3298e6.pdf
d9de38a35fec8c8a7cbce6393689eb73
PDF Text
Text
��
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Dokumenti iz arhiva
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
A
Dokument
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Bez naslova
Subject
The topic of the resource
Narodnooslobodilačka borba
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Nepoznat
Source
A related resource from which the described resource is derived
Arhiv Bosne i Hercegovine
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
s.a.
Rights
Information about rights held in and over the resource
Arhiv Bosne i Hercegovine; Udruženje za kulturu i umjetnost CRVENA
Language
A language of the resource
SH, ćir.
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
10-A
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
2 str.
Type
The nature or genre of the resource
dopis
AFŽ
fašisti
Narodnooslobodilačka borba
NOB
partizanke
žene
-
http://afzarhiv.org/files/original/815ab0753d969ad8e6fa81a54c162469.jpg
dc2436eceb4bb03a5dfbde248c699eb4
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Fotografije
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
F
Fotografija
A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials.
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Les Femmes Yougoslaves dans la construction du socialisme=Žene Jugoslavije u izgradnji socijalizma
Subject
The topic of the resource
partizanke
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Nepoznat
Source
A related resource from which the described resource is derived
Les Femmes Yougoslaves dans la construction du socialisme=Žene Jugoslavije u izgradnji socijalizma
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Comité central du Front antifasciste des femmes de Yougoslavie
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1948
Rights
Information about rights held in and over the resource
Comité central du Front antifasciste des femmes de Yougoslavie
Relation
A related resource
14-M
Language
A language of the resource
FRA/SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
78-F
AFŽ
NOB
partizanke
žene borci
-
http://afzarhiv.org/files/original/f7336eb42d9277f8c15a28d51f953cf3.jpg
6c5f7ad3a2ba96d58c9ae447bccc0d96
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Fotografije
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
F
Fotografija
A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials.
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Žene u NOBu
Subject
The topic of the resource
Žene u NOB-u
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Nepoznat
Source
A related resource from which the described resource is derived
Les Femmes Yougoslaves dans la construction du socialisme=Žene Jugoslavije u izgradnji socijalizma
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Comité central du Front antifasciste des femmes de Yougoslavie
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1948
Rights
Information about rights held in and over the resource
Comité central du Front antifasciste des femmes de Yougoslavie
Relation
A related resource
14-M
Language
A language of the resource
FRA/SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
85-F
1941-1945
AFŽ
NOB
partizanke
žene
-
http://afzarhiv.org/files/original/645ca01652a0845c14ebe91247a10f2a.jpg
13f6cd3e427a7ed82eb1965b058e0c16
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Fotografije
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
F
Fotografija
A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials.
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Žene prebacuju hranu partizanima na Dinari, 1943.
Subject
The topic of the resource
Žene prebacuju hranu partizanima
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Nepoznat
Source
A related resource from which the described resource is derived
Muzej II zasjedanja AVNOJ-a Jajce
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Udruzenje za kulturu i umjetnost CRVENA
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1943
Contributor
An entity responsible for making contributions to the resource
Muzej II zasjedanja AVNOJ-a Jajce
Rights
Information about rights held in and over the resource
Muzej II zasjedanja AVNOJ-a Jajce
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
76-F
AFŽ
Bosna i Hercegovina
NOB
partizani
partizanke
-
http://afzarhiv.org/files/original/e890a5ad663627f05de8a25c74d40aee.pdf
e7295585d3a2b0bc9a75c81412f0d213
PDF Text
Text
RADISAV S. NEDOVI]
^A^ANSKI KRAJ U NOB 1941 – 1945.
@ENE BORCI I SARADNICI
•
1
�Recenzent
DRAGOQUB – DRAGAN S. SUBOTI]
Izdava~ki odbor
Milo{ URO[EVI], predsednik
Vidoje @IVKOVI]
Miodrag JAKOVQEVI]
Vera TODOROVI]
Vladimir Vlajko JOVANOVI]
Spasoje MILOVAN^EVI]
Previslav VULI]EVI]
Aleksandar Aco JOVANOVI]
Dimitrije ILI]
Za izdava~e
PANTELIJA VASOVI]
Izdava~i
OKRU@NI ODBOR SUBNOR-a,
OP[TINSKI ODBORI SUBNOR-a ^A^KA,
GORWEG MILANOVCA I LU^ANA
2
�RADISAV S. NEDOVI]
^A^ANSKI KRAJ U NOB 1941 – 1945.
• @ENE BORCI I SARADNICI
^A^AK, 2010.
3
�Srpske majke i sestre, koje ste u ovoj te{koj i krvavoj borbi
dali najboqe svoje sinove, zahvaqujem vam na onome {to ste do danas doprinele nad~ove~anskoj borbi na{ih naroda, zahvaqujem vam
na ogromnim `rtvama koje ste podnijele za spas svoje otaxbine,
za spas na{ih naroda, na{e slobode i nezavisnosti... Va{e du`nosti su mnogostruke. Na{em frontu, na{im borcima treba pomo}.
Vi, srpske `ene, i sve `ene u Jugoslaviji, mo`ete ubla`iti tu
nesta{icu... U svakom selu, u svakoj varo{i, napregnite sve svoje
snage, sabirajte materijal, odje}u, sredstva za `ivot, namirnice, kako bismo mogli na{im borcima na frontu dati bar minimum... Pomognite nam da stvorimo istinsku narodnu vlast, za koju su od 1941. godine ginuli najboqi sinovi Srbije i ostalih naroda Jugoslavije...
Tito
(Iz govora na mitingu `ena Srbije
u Beogradu 28. januara 1945)
Ovaj kongres nije samo manifestacija solidarnosti `ena
Jugoslavije, manifestacija bratstva i jedinstva, smotra va{ih
snaga, pregled va{eg dosada{weg rada, nego je i va`an sastanak na
kome vi, `ene Jugoslavije, treba da odredite smjernice svoga rada...
Ne}u se osvrtati na va{ rad, u pro{losti, na va{e zasluge
u borbi, koje su ogromne i za koje imate priznawa, ne samo svih naroda na{e zemqe, nego i ~itavog slobodoqubivog ~ovje~anstva. Danas pred nama stoje te{ki zadaci. Na{i najva`niji zadaci su
u~vr{}ivawe na{e narodne vlasti, vaspitavawe djece, na{eg mladog nara{taja, na{ih budu}ih pokoqewa, u~vr{}ewe bratstva i
jedinstva, izgradwa na{e zemqe... Majke i sestre imaju zadatak
da na{u djecu ve} odmalena vaspitavaju u novom duhu, u duhu qubavi prema na{oj domovini, prema na{oj Jugoslaviji, u duhu qubavi
prema tekovimnama bratstva i jedinstva, u duhu qubavi prema
novoj vlasti... Tra`imo da se na{oj djeci usadi u du{u onakva qubav kakvu su nosili na{i borci na bojnom poqu.*
_______
Tito
(Iz govora na Prvom kongresu AF@
Jugoslavije u Beogradu 17. juna 1945)
* Heronine Jugoslavije, „Spektar“, Zagreb, 1980.
4
�SVEDO^ANSTVA ZA PONOS I DIVQEWE
Termin „^a~anski kraj u NOB“ kao osnovni naslov gotovo
svih publikacija {tampanih u ^a~ku sa tematikom Narodnooslobodila~ke borbe uzet je za podru~je dana{wih op{tina ^a~ak,
Lu~ani i Gorwi Milanovac, odnosno podru~je ^a~anskog ratnog
okruga, koji je pokrivao Okru`ni komitet KPJ. Sem naseqa koja
se danas nalaze u sastavu ovih op{tina, OK KPJ za ^a~ak delovao
je i u naseqima: Toli{nica (op{tina Kraqevo), Luke, Lisa i Osonica (Ivawica), Virovo, Dragojevac, Mirosaqci, Tre{wevca i Cerova (Ariqe) i Lopa{, Pilatovi}i i Prilipac (Po`ega).
Retko je gde priroda bila tako dare`qiva i izda{na u
stvarawu lepota, retkosti i zanimqivosti kao na ovom podru~ju. Nalazi se u centraloj Srbiji.
Zbog umerenih klimatskih uslova, ovo podru~je je bilo naseqeno i pre dolaska Slovena, {to potvr|uju stara nalazi{ta materijalne kulture – ilirske humke u Atenici, rimske terme u
centru ^a~ka i mnoga druga.
Tu su i danas savremene saobra}ajnice, poput Ibarske magistrale i `elezni~ko ~vori{te, vezano u Po`egi sa prugom Beograd
– Bar i vezom za koridor Beograd – Ni{ – Skopqe.
Tu je i Ov~ar Bawa sa deset uglavnom sredwevekovnih manastira – riznicom srpskog trajawa i opstajawa.
Samo tako, ili boqe re~eno zbog svega toga, na ovim prostorima vekovima je ispisivana burna politi~ka i kulturna istorija. Bili su popri{te zna~ajnih doga|aja koji su mewali tokove
istorije, a istovremeno – kolevka zna~ajnih li~nosti koje su
istoriji ovog kraja i {ire davale svoj pe~at.
Od pada srpske dr`ave pod vlast Osmanlijskog carstva 1459,
pa do kraja H¤£££ veka ovo podru~je bilo je pod vla{}u Turaka. Po`areva~kim mirom 1718. ^a~ak i podru~ja na levoj obali Zapadne
Morave potpali su pod vlast Austrougarske, da bi ga Turci ponovo osvojili 1739. godine.
Usledili su srpski ustanci, u kojima su qudi ovog dela Srbije masovno u~estvovali od 1804. do 1815. godine. U~e{}e naroda u
oba ustanka bilo je masovno i slobodarstvo je sve vi{e postajalo
na~in `ivqewa stanovnika ovog kraja potvr|uju}i to heroizmom,
ne samo Tanaska Raji}a i saboraca u Boju na Qubi}u 1815.
Slobodarstvo naroda ovog dela Srbije iskazivano je i u oslobodila~kim ratovima od 1876 do 1878. godine.
5
�U prvoj polovini HH veka srpski narod je vodio ~etiri oslobodila~ka rata (1912, 1913, 1914 – 1918), i najzad, za oslobo|ewe zemqe od fa{izma u Drugom svetskom ratu.
Sve ovo skupa i mnogo drugoga uticalo je na razvoj slobodarstva srpakog naroda, koji je znao da iznedri i Kara|or|a, i Milo{a Obrenovi}a, i Tanaska Raji}a, i Dragutina Gavrilovi}a. Wihov herojizam, samopregor i qubav prema sopstvenom narodu vaspitno su uticali na nove generacije, pogotovu ro|ene u prvoj dekadi HH veka, krajem druge i po~etkom tre}e dekade HH veka.
Generacije su se divile i vaspitavale vi|ewem Boja na Qubi}u 1815. godine:
„A u Srba na brdu Qubi}u,
u wih be{e vrlo malo vojske.
I bez pu{ke i bez britke sabqe,
pola boso, pola obuveno,
po dvojica jednom sabqom seku
po dvojica jednom pu{kom tuku“.
Generacije ~a~anskog kraja sa ponosom su sledile re~i svoga
zemqaka majora Dragutina Gavrilovi}a, koji je u odbrani Beograda u Prvom svetskom ratu rekao svojim borcima: „Vojnici, junaci!
Vrhovna komanda izbrisala je na{ puk iz brojnog stawa... Na{ puk
je `rtvovan za ~ast otaxbine i Beograda. Vi nemate vi{e da brinete za svoje `ivote koji ovoga ~asa ne postoje. Zato napred u slavu!“
Sem ovih ratni~kih pokli~a u kojima su `ene na svoj na~in
u~estvovale, za generaciju ro|enu krajem druge i po~etkom tre}e
dekade HH veka zbog svega onoga {to su prethodni ratovi doneli,
nove generacije su nu`no prihvatile te uzore kao uslov za puko
pre`ivqavawe.
@ene ~iji su mu`evi oti{li u rat 1912. i, sa malim prekidom, ratovali do 1918. bile su jedini sto`er od koga je zavisila
porodica. One su ra|ale po desetinu dece koja zbog uslova `ivota
nisu pre`ivqavala ni detiwstvo. De{avalo se da te `ene ra|aju
decu i na wivi. Ta `ena majka vodila je brigu o deci, o stoci, o svemu {to je sa~iwavalo porodi~nu zadrugu. Ta `ena je na obrama~i
nekoliko kilometara nosila neki od proizvoda do prvog gradskog
naseqa da bi to prodala i kupila soli, ili gasa (petroleja) za
lampu. Na ko{uqari nosila je do reke ve{ da bi ga oprala. Brinula je da slanina, obe{ena iznad pro~evqa na tavanu, dotraje do
drugog posjeka. Ta `ena, Srpkiwa, umesto deterxenta, ve{ i posteqinu otkuvavala je u ce|u; umesto sredstava za prawe sudova
koristila je koprivu.
6
�Ta `ena, supruga, majka, snaha... za sve je imala i snage i vremena i svojim samopregorom uticala je na vaspitavawe svoga podmlatka. Jednostavno, za wu nije imalo odmora, ni radnog vremena,
jer, da bi sve ovo uradila, ustajala je u „svanu}e“, a legala najkasnije, kada je sve u ku}i „namirila“.
Ona je i prela i plela, a mnoge od wih su i tkale {arenice,
„gubere“, }ilime... Zbog uslova koji su joj onemogu}avali da de~ji
ve{ kupuje u trgovini, gajila je konopqu, potapala je i kiselila
u „mo~ilu“, odvajala vlakno od pozdera na trlici, tkala te`inovo platno, rukom {ila ko{uqe.
Ta na{a `ena pre`ivela je {to nije ni jedna `ena Evrope:
da joj svekri, mu`evi i sinovi ratuju od 1912. do 1918, pre`ive golgotu Albanije i da se pobedonosno vrate porodicama.
Ona je znala i mogla da poturi le|a i da zajedno sa vojnicima izgura top (koji se zaglavio u blatu, a volovi su bili nemo}ni)
na polo`aj. I ne samo to: iz wenih o~iju `ario je prezir okupatorskom vojniku na svakom koraku i susretu i koraku i zato ni
malo nije ~udno {to je vojni zapovednik za Srbiju general Beme u
naredbi nema~kim vojnicima 25. septembra 1941. godine, pored
ostalog, rekao: „Srbija je u martu ove godine sramno pogazila ugovor o prijateqstvu s Nema~kom da bi sa le|a napali nema~ke trupe koje su se prikupqale protiv Gr~ke. Kao oluja prohujala je zemqom nema~ka odmazda. Ako ovde ne postupimo svim sredstvima i
sa najve}om bezobzirono{}u, na{i }e se gubici pewati do neizmernosti. Va{ je zadatak da prokrstarite zemqom u kojoj se 1914. potocima lila nema~ka krv usled podmuklosti Srba mu{karaca i
`ena. Svaki koji blago postupa, gre{i o `ivote svojih drugova. On
}e biti pozvan na odgovornost bez obzira na li~nost i stavqen
pred ratni sud“.
Druga generacija `ena Srbije, koja puni stranice ove po
mnogo ~emu nesvakida{we kwige wihove su unuke, k}eri i snahe, ro|ene krajem Prvog svetskog rata ili neposredno po wegovom zavr{etku. One su imale donekle boqe uslove `ivota i odrastawa,
ali ne sme se zaboraviti da je to posleratno stawe bilo prebogato brojem dece koje je, samim tim, pratilo nevi|eno siroma{tvo,
uz prenagla{enu potrebu za radnom snagom.
Te mnogo~lane porodice zahtevale su od tih „devoj~uraka“
da budu „pri ruci“ majci, koja nije znala {ta pre treba da uradi.
Da li da namiri decu, da spremi obrok, da nahrani stoku, da stigne na wivu i vo}wak... Ovo nagla{avam sa razlogom, jer je to bilo
vreme kada je u Srbiji preko 80% `ivqa bilo na selu.
7
�Iako su se uslovi `ivota popravqali ta generacija mladih
`ivela je u „uxericama“, ku}icama koje su se sastojale od jedne sobe, retko poplo~ane. Polovina ku}e je bila od brvana sa pro~evqem
i verigama na sredini i otvorenim tavanom nad tim delom ku}e.
Spavalo se na krevetima sa slamaricom od te`ine napuwenom {a{om. Retko je puwena slamom.
Ta generacija „rado“ je postila sve poste, hranila se „muruznicom“, a p{eni~ni hleb me{en je samo za „blage dane“. To je bilo
vreme kada je premalo `enske seoske omladine poha|alo sva ~etiri razreda osnovne {kole. Na prste se moglo izbrojati broj devoj~ica koje su nastavile {kolovawe u sredwoj {koli, a jedina sredwa {kola u ~a~anskom kraju bila je Gimnazija.
Izme|u dva rata u ~a~anskom kraju po~eli su da se sna`nije
razvijaju zanati, koje je izu~avala prvenstveno mu{ka populacija sa sela. Dvadesetih godina pro{log veka Gimnazija u ^a~ku je
imala prve maturante. Iako malobrojni u~enici gimnazije i u~enici na zanatu, stanuju}i uglavnom na seskom podru~ju, po~eli su
da uti~u na promene u na~inu `ivota na selu organizuju}i prela,
igranke, mobe i druga sastajali{ta. Po~elo je, vi{e nego do tada,
dru`ewe omladine van ku}nog praga.
Polovinom tre}e decenije stasala je ve}a grupa maturanata ^a~anske gimnazije. Neki su zavr{avali i studije u ^ehoslova~koj, Poqskoj, Austriji ili Francuskoj. Me|u wima vidno mesto zauzima dr Dragi{a Mi{ovi}. Oni su znali i umeli, okupqaju}i mlade qude preko legalnih organizacija (sportska dru{tva,
literarna udru`ewa, kwi`nice i ~itaonice) da sugra|ane upoznaju sa dostignu}ima sredina u kojima su se {kolovali.
Uvi|aju}i potrebu za postojawem sredstava za informisawe, jedan iz plejade fakultetski obrazovanih – diplomirani
pravnik \or|e – \oko Milovanovi} osniva 1932. godine list „^a~anski glas“, u kome su saradnici bili svi vi|eniji i obrazovaniji qudi sredwih godina. Tematika napisa bila je socijalne sadr`ine. Gotovo da nije imalo {tampanog broja ovog lista u kome nije bio pou~an ~lanak, pre svih, iz pera dr Dragi{e Mi{ovi}a. Ponajvi{e obra}alo se seoskoj sredini, koja je bitno zaostajala za
gradskom.
Da bi se u ovome uspelo, ni~u u selima kwi`nice i ~itaonice, kao mesto sastajawa seoske omladine. Posebna pa`wa je posve}ena seoskoj `enskoj omladini sugeri{u}i savremeniji na~in `ivqewa i u postoje}im uslovima, sa naglaskom da bolesti, naro~ito tuberkuloza, posebno napadaju siroma{ne. Poseban vid delovawa bio je organizovawe skupova, koji su neretko prerastali u te8
�~ajeve od po nekoliko dana, na kojima su predava~i bili dr Mi{ovi} i drugi znalci. U selima su to bile u~enice Gimnazije.
Omiqeno sastajali{te tih aktivista bili su slave ili
neki drugi „blagdani“. Rezimiraju}i na neki na~in stawe u kome
su qudi, pogotovu na selu, `iveli, dr Mi{ovi} je i ovo rekao u
zdravici na doma}inovoj slavi: „Di`em ovu ~a{u vina u zdravqe
radnog naroda, radnika i seqaka. Di`em ovu ~a{u u ime istine,
pravde i slobode, protiv mraka i tiranije i eksploatacije. Di`em je u zdravqe seqaka koji muze ali mleko, sir i kajmak ne jede,
seqaka koji stoku hrani a meso ne jede, seqaka koji ropski radi
ali plodove svoga rada ne u`iva, radnika koji palate zida a u uxericama `ivi, radnika koji `eleznice podi`e a stotinama kilometara ide pe{ke da posao na|e...“
Na jednom od posledwih politi~kih zborova, u oktobru 1938.
godine, dr Mi{ovi} je rekao: „Nama se podme}e da smo za krv, za revoluciju a mi bez ikakvog straha i pla{ewa otvoreno progla{avamo da mi nismo ni za kakvu krv, jer nam je svaka kap krvi radnog
~oveka isuvi{e draga i skupa. Mi ho}emo da izvojujemo pravo slobode i hleba za sve. Mi ne}emo da robovi postanu gospodari a gospodari robovi, ve} ho}emo da svaki ~ovek ima obezbe|enu egzistenciju
pod jednakim uslovima da ho}e da radi. Kada budemo osvojili ta
prava, ako neko poku{a da nam ih otme, mi }emo se hrabro odupreti i boriti da ih o~uvamo, pa neka se ta na{a borba naziva kako
ho}e“.
Jednom drugom prilikom istakao je: „Protiv nas je prosuto
more la`i. Ka`u da smo pla}enici Moskve, a mi smo samo verni potomci Kara|or|a, Hajduk Veqka, Tanaska Raji}a i drugih koji su
se borili za slobodu svoga naroda i koju borbu mi nastavqamo. Mi
izjavqujemo da ne}emo dozvoliti da nam komanduje ni Rim, ni Berlin, ni Moskva“.
Razgovaraju}i sa bugarskim studentima u ^a~ku, Doktor,
pored ostalog, ka`e: „Moramo po}i sasvim drugim putem ako ne
`elimo da se svet pretvori u jednu veliku ludnicu kakva je bila
1914. godine. Tu nije bilo pobednika i pobe|enih. Svi smo pobe|eni.
Oslobodimo se okova, skinimo mr`wu sa o~iju, sagorimo sve stare
otrcane pojmove koji nam zakre~avaju lobawe. Sve nam je zajedni~ko i pro{lost i nesre}e koje smo pre`iveli pogre{kom nekoliko
qudi“.
Namerno sam se osvrnuo na delovawe i zasluge Doktora, koji
je snagom svoje li~nosti, jer su wegove, tada izgovorene, re~i dobile punu potvrdu u bliskom nastupaju}em vremenu, a nisu mnogo izgubile od aktuelnosti ni danas.
9
�Imaju}i sve ovo u vidu, nije nimalo slu~ajno {to je u na{em
gradu ^a~ku 1934. godine, uvi|aju}i da nam preti opasnost od fa{izma, koji se razmahnuo u Evropi, po ugledu na Francusku, formiran Narodni front slobode, organizacija koja je okupqala slobodoqubive gra|ane.
Antifa{isti~ko opredeqewe naroda i zahtev za pravedniju organizovanost u dru{tvu postaje u ~a~anskom kraju svojina
ogromnog broja stanovnika, {to je manifestovano i prilikom sahrane dr Mi{ovi}a – na umrlici je pisalo: „U borbi za demokratiju, mir i hleb i slobodu pao je kao `rtva na{ drug i prijateq dr
Dragi{a Mi{ovi}“. U potpisu – Akcioni odbor: Radni~ko socijalisti~ka grupacija, Demokratska stranka, Zemqoradni~ka
stranka i Narodna radikalna stranka“.
Na Doktorovoj sahrani u januaru 1939. godine bilo je oko
15.000 gra|ana iz raznih delova zemqe. Povorka je krenula u 10 sati ispred ^a~anske crkve, a na grobqe u ^a~ku su stigli oko 17 sati. Oglasilo se vi{e od 30 govornika. Na nadgrobnom spomeniku
Doktoru, ~ije je podizawe finansirano dobrovoqnim prilozima,
zapisano je: „Radni narod svome prvoborcu“.
Jedino se tako mo`e shvatiti masovnost partizanskog pokreta u ~a~anskom kraju, pa nije ni malo slu~ajno nare|ewe dr Turnera, dr`avnog savetnika Tre}eg Rajha, na~elnika {taba Vojnog
zapovednika za Srbiju, 22. juna 1941. godine Milanu A}imovi}u, u
kome se, pored ostalog, ka`e: „Na osnovu zadwih ratnih doga|aja,
molim da se odmah izvr{i prema ranijem sporazumu sa Vama hap{ewe svih vode}ih komunista... Na kraju `elim da Vam skrenem
naro~itu pa`wu na varo{i: Ni{, Kragujevac, U`ice i ^a~ak“. Na
osnovu ovog nare|ewa, izvr{eno je jedno od prvih streqawa u Srbiji, na igrali{tu FK „Borac“ 20. jula 1941. godine, 12 gra|ana me|u kojima je i jedna `ena.
To opredeqewe stanovni{tva, a pogotovu `enske populacije, naro~ito se osvedo~ilo ogromnim naporom da se novembarskih
dana 1941. spre~i po~etak bratoubila~kog rata, kako je pisalo na
parolama i na proglasima koje su `ene pisale.
Narodno jedinstvo, u `eqi da se nanese poraz okupatoru nizom akcija na podru~ju ~itavog ~a~anskog kraja, primoralo je nema~ku komandu ^a~ka da {tampa i rastura proglas u kome se ka`e: „Od danas pa do daqe naredbe ceo qubi}ki srez u odnosu prema
okupatorskim vlastima nalazi se u iznimnom – opsadnom stawu,
a op{tine Qubi}ska, Mili}eva~ka, Br|anska, Preqinska i Miokova~ka u ratnom stawu“.
10
�Na op{tem narodnom zboru kod Sokolane u ^a~ku sve politi~ke gra|anske partije ^a~ka govorima svojih predstavnika 18.
novembra upu}uju apel, u kome se, pored ostalog, ka`e: „Narod ho}e
da sam odlu~uje svojom sudbinom i da se wegove `eqe izvr{avaju i
zahtevaju
1. – Da se ujedine sve borbene patriotske snage u op{tem
ustanku protiv okupatora. Ovo jedinstvo mora biti ~vrsto,
istinsko i iskreno, jer je i krvqu zape~a}eno protiv okupatora.
2. – Da {tabovi ustani~kih snaga odmah okrenu svoje odrede
prema neprijatequ i na bazi zajedni~ke borbe i iskrene saradwe
postave temeqe za izgradwu prave narodne vojske, jedinstvene,
oslobodila~ke i slobodarske.
3. – Da se na bazi pune slobode i demokratije organizuje privremena narodna vlast, u op{tini, okrugu i na oslobo|enoj teritoriji uspostavi Sud, omogu}i slobodna trgovina i pomogne narodna privreda“.
Posle Prve neprijateqske ofanzive i pada slobodne teritorije, U`i~ke Republike, u ~ijem sastavu je bio i ~a~anski kraj,
od jednog od najbrojnijih partizanskih odreda Jugoslavije sa oko
3.000 boraca sa oru`jem povuklo se i ~inilo sastav Druge proleterske brigade samo 198 boraca (^a~anski bataqon).
Nezapam}enom teroru sunarodnika ravnogoraca bili su izlo`eni borci ^a~anskog NOP odreda i svi oni koji su ma na kakav
na~in u~estvovali u ustanku. Jednostavno, to je bilo vreme kada
je ~ovekov `ivot bio najjeftiniji. Krajem 1942. poku{ano je da se
Odred obnovi, ali, zbog terora koji je vladao na ovim prostorima,
straha koji je postojao kod stanovni{tva i zime koja je bila na
pragu, od te namere se odustalo. Ve} u februaru 1943. Odred je ponovo formiran, uglavnom od qudi koji su do tada ilegalno `iveli i
u jednoj neravnopravnoj borbi 5. marta, u Ostri, od 25 boraca, koliko je Odred brojao, 14 je poginulo i dva pre`ivela su uhap{ena i
streqana u logoru na Bawici. Nekoliko dana pre ovog doga|aja, u
bunkeru u Vapi uhap{eni su ~lanovi Okru`nog komiteta KPJ za
okrug ~a~anski.
Odred je ponovo formiran, ali on nije vi{e bio velika vojna
snaga, pa je krajem 1943. prikqu~en Prvoj {umadijskoj brigadi i
napustio ~a~anski kraj.
Kao {to se vidi, otpor fa{izmu i wegovim saradnicima na
prostoru ~a~anskog kraja nikada nije prestao. On je satkan od pobeda i poraza, patwi i stradawa. Ali, sve ve}i teror koji je primewivan prema stanovni{tvu ~a~anskog kraja omogu}io je da narod postane – ODRED. Na spomeniku u Ostri stihovima pesnika
11
�Slavka Vukosavqevi}a osvedo~eno je: „Petog marta 1943 u borbi
protiv 500 stotina neprijateqskih vojnika ovde je 14 poginulo i
11 pre`ivelih partizana potvr|ivalo istoriju Srbije, koja se
nikad nije mirila sa ropstvom. I OVO ZNAJTE POTOMCI: U TOKU OSLOBODILA^KOG RATA 1941 – 1945 ^A^ANSKI PARTIZANSKI ODRED UMIRAO JE I RA\AO SE SVEDO^E]I DA JE
SLOBODA GUBILA NEKE BITKE ALI NIKAD NIJE IZGUBILA
RAT“.
Jo{ dramati~niji podatak daje saop{tewe Prekog suda
Drugog ravnogorskog korpusa od 25. avgusta 1944. godine, u kome se
ka`e: „Zbog aktivne saradwe sa teroristi~kom grupom komunista, zbog organizovawa i {irewa usmene i pismene propagande protiv Jugoslovenske vojske u otaxbini, kao i zbog vrbovawa pripadnika ove vojske da se odmetnu i da pristupe grupi komunisti~kih
terorista osu|eni su na smrt od strane Vojnog prekog suda ££ ravnogorskog korpusa i streqani su na dan 25 avgusta...“ Slede imena
osam zemqoradnika, jednog radnika i dve doma}ice, od kojih je jedna imala devetoro dece. Svih 11 nisu streqani, ve} zaklani. Na
kraju saop{tewa se ka`e: „Skre}e se pa`wa stanovni{tvu da }e
se kazniti smr}u svako lice koje bude sara|ivalo sa teroristi~kom grupom komunista ili na ma koji drugi na~in RADILO PROTIV JUGOSLOVENSKE VOJSKE U OTAXBINI“.
S obzirom da posle 1941. godine ^a~anski partizanski odred
„Dr Dragi{a Mi{ovi}“ nije predstavqao iole zna~ajnu vojnu
formaciju i da je krajem 1943. u{ao u sastav Prve {umadijske brigade, ravnogorci su se posebno ustremili na `ene. Tako su od neutvr|enog broja pripadnika NOP-a Nemci streqali, pored 497 mu{karaca i 18 `ena. Me|u 702 `rtve koje su usmrtili ravnogorci
`ena je bilo 99.
Za ~u|ewe je okrutnost ravnogoraca prema `enama, jer me|u
209 zaklanih bila je 61 `ena. Bestijalnost koju su ispoqavali
prema ovim nesre}nicama neshvatqiva je zdravom razumu. Po pravilu, mla|im `enama prvo su oduzimali ~ast da bi im kasnije kasapili grudi; jednostavno su ih mrcvarili i klali. Ova okrutnost naro~ito je ispoqena 1943. godine posle dogovora komandanta korpusa sa komandantima brigada „da se uni{ti sa porodicama biv{ih partizana“.
Me|u 4.642 pripadnika ^a~anskog NOP odreda „Dr Dragi{a
Mi{ovi}“, koji su slobodi darivali svoje `ivote, bilo je 456 `ena, od kojih 161 nije bila udata.
Dugi niz godina sara|ivao sam sa Radisavom Nedovi}em na
obradi materijala NOB-e ~a~anskog kraja i uvek sam se ~udio od
12
�kuda kod tog ~oveka toliko osetqivosti i upornog tragawa za dokumentima da bi se svaki doga|aj i svaki pojam {to vernije istra`ili i objasnili. Divio sam se i divim wegovoj snazi da u poodmaklim godinama mesecima istra`uje u desetimana publikacija, u moru pro~itanih zapisa hroni~ara i naratora koji su bili
svedoci tog veli~anstvenog vremena i generacija koje su se `rtvovale na oltaru slobode. Boqe nego mnogi drugi i pozvaniji od wega,
i obrazovaniji, u poimawu vrednosti ratovawa.
Zahvaquju}i wemu, ova na neki na~in jedinstvena publikacija otima od zaborava vreme u kome su `ene imale vidnu ulogu u
odbrani najmilijih, slobode i ogwi{ta od zavojeva~a i od onih koji nisu hteli ili nisu mogli da shvate {ta za `enu kao sto`er
porodice zna~i ponos izra`en slobodom i protkan materinstvom.
Trude}i se da {to vernije prika`e i vreme i `ene kao aktere u tom mno{tvu razli~itosti u kojima su se nalazile i na{le,
iz zapisa o wima zadivquju}e znala~ki je uspeo da oko wihovih karaktera satka pri~e dostojne divqewa. Mo`da ga je ponegde ponela emocija opisuju}i prevelike tragedije u kojima su se neke na{le, nagla{avaju}i wihov bol, ali ni trenutak nije potisnuo ni
tragedije majke koja je izgubiv{i jednog sina ili k}erku izgubila
sve.
Od do sada objavqenih publikacija ili zapisima koji su, kao
svedo~anstva deponovani u istorijskim arhivima ili drugim institucijama, posle ove kwige ne}e ostati samo neki statisti~ki broj, ve} primer za ugled potomcima i budu}im istra`iva~ima,
svedo~anstvo da je srpski narod imao na stotine Jovanki Orleanki.
Iako je na{ jezik bogat izrazima, neka mi je dopu{teno da
u nedostatku pravih, ili mojom nemo}i da ih na|em da Nedovi}u
odam priznawe, ne mogu da o}utim zahvalnost.
Dragoqub – Dragan S. SUBOTI]
13
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Čačanski kraj u NOB 1941-1945.: žene borci i saradnici
Subject
The topic of the resource
Narodnooslobodilačka borba
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Radisav S. Nedović
Source
A related resource from which the described resource is derived
web
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Okružni odbor SUBNOR-a; Opštinski odbori SUBNOR-a Čačka, Gornjeg Milanovca i Lučana
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
2010
Rights
Information about rights held in and over the resource
Okružni odbor SUBNOR-a; Opštinski odbori SUBNOR-a Čačka, Gornjeg Milanovca i Lučana
Language
A language of the resource
SRP
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
39-M
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
493 str.
Narodnooslobodilačka borba
NOB
partizanke
žene borci
žene heroji
-
http://afzarhiv.org/files/original/16881fe8ebdd4a569d619417977dbf7d.pdf
a2343b7170f86817d01af92d6c46b24f
PDF Text
Text
�HISTORIJSKI ARHIV U KARLOVCU
�REPUBLIČKA KONFERENCIJA SSRN HRVATSKE
KONFERENCIJA ZA DRUŠTVENI POLOŽAJ ŽENE
I PORODICE, ZAGREB
HISTORIJSKI ARHIV U KARLOVCU
Redakcija
LJERKA BEGIĆ, NEDA DRAKULIC, BEŠKA FRNTIĆ,
KATICA MESAROŠ, MILICA POSAVEC,
dr ĐURO ZATEZALO
Odgovorni urednik
Dr ĐURO ZATEZALO
Štampa
Štamparski zavod »Ognjen Priča« Zagreb
�Desanka Stojić
KARLOVAC, 1987.
�Knjigu izdajemo u čast
50-godišnjice dolaska Josipa Bro^a Tita
na čelo Komunističke partije Jugoslavije,
50-godišnjice osnivanja Komunističke
partije Hrvatske i
45-godišnjice Prve zemaljski konferencije
AFZ Jugoslavije
Vrhovni komandant NOV i POJ Josip Broz Tito
��Predgovor
Monografiju
Prve
ženske
partizanske
čete
čitao
sam s velikim interesom.
Literarno i historijski u ovoj knjizi obrađene
su, kao rijetko gdje, ondašnje prilike — geneza
Ženske čete.
Ovo štivo je satkano od ratnih događaja i bio
grafskih podataka pripadnica Čete, ali i iz imena
naših drugarica koje su, na teritoriju Like iz po
kreta ličkih žena, emanirale Prvu žensku četu.
Lika je bila strateško-politički prostor, gdje je
naša
Partija
već
davno
prije
rata
ugradila
Revoluciju, svoje ljude, svoje Ličane
Oreškovića, Radu Končara i brojne druge...
—
svoju
Marka
Tako je i Prva ženska partizanska četa izrasla
iz borbenog raspoloženja u Lici, kao rezultat revo
lucionarnog poleta ličke omladine, služeći kao pu
tokaz u formiranju ostalih ženskih četa, a knjiga
o njoj je historijsko-politički vrijedna i danas, jer
analizira psihologiju i osobenost žene u NOB-u,
njene patnje, stradanja i vjeru u novo vrijeme.
Da kažem još nešto: Ono što nam autorica daje
u ovom spisu nije samo fotografija, dokumenta
cija,
historiografija
i
slično.
To
nije
samo
goli
7
�prilog
historije
Prve
ženske
partizanske
čete
—
nabrajanje datuma, ljudi, zbivanja i drugo.
Drugarica Stojić je dala u svom djelu široku
panoramu na kojoj se razvijala naša revolucija,
a koju su tamo, u ličkim krajevima, čvrsto uzele
u ruke naše žene, majke, njihova djeca-muškarčići
i djevojčice.
Autorica nam ističe značenje
možda najbolje ovim riječima:
žene
u
NOB-u
—
»Omladinke Like odazvale su se pozivu Partije i
SKOJ-a, spremne da pođu teškim, ali slavnim pu
tovima borbe za slobodu i bolje sutra. Bile su svje
sne da će svojim učešćem u prvim borbenim redo
vima najviše pridonijeti i borbi za emancipaciju
žena, za njihov bolji i pravedniji život.«.
Vrijednost njenog pisanja jest baš to, kako su
Tito — naša Partija i oslobodilački rat — udah
nuli dušu Revolucije i digli na noge baš one koji
su čekali svoje vrijeme.
S literarne i estetske strane to je tekst izvan
rednih dosega i emocija, da ne govorim o politič
kim kriterijima.
Sve je to autorica uspješno ispreplela. To, na
ravno, može samo onaj tko zna i tko to nosi u
srcu — samo taj može sve to predočiti mladim
generacijama.
A to je u ovoj knjizi najvrednije!
U Zagrebu, 30. 10. 1986.
Jakov BLAŽEVIĆ
8
�Uvod
Osvještavanje i oslobađanje ličke žene teklo je
uporedo s osuvremenjivanjem ličkog sela. Taj put
bi se mogao okarakterizirati kao vrlo postepen.
Sve do prvog svjetskog rata lička žena se bez
pogovora brinula o djeci i kući, plela je i tkala,
vezla. U doba velike ekonomske krize, kad muš
karci masovno odlaze na rad u zapadne zemlje i
rudnike Jugoslavije, žena se bavi i poljoprivred
nim poslovima te uzgojem stoke. Kako je lička
zemlja škrta, a onovremeno oruđe primitivno, ta
ko su sitna gospodarstva u prosjeku bila na gra
nici bijede i žena se morala nadljudski dovinjavati da bi prehranila mnoga dječja usta.
Dakle, najelementarniji opstanak bila
je
velika
briga ličkog stanovništva toga vremena, pa se ri
jetko pohađala osnovna škola, jer su i djeca bila
potrebna kao pripomoć u poljoprivredi i stočar
stvu. Stoga je u Lici evidentiran ogroman posto
tak nepismenog stanovništva, što su ga u većem
dijelu sačinjavale djevojke i žene.
Iako će se to stanje iz temelja promijeniti tek
9
�s NOB-om, začetak promjene je u periodu između
dva
rata.
Nakon
oktobarske
revolucije
i
formira
nja KPJ napredne ideje pomalo prodiru i u ličko
selo. No, tek s osnivanjem partijskih i skojevskih
organizacija dolazi do političkog buđenja ličkog
sela. U tom periodu i žene se počinju zanimati za
obrazovanje, djecu upisuju u škole, a one poha
đaju razne analfabetske i domaćinske tečajeve.
Sa sviješću da se zemlja može lakše i brže obra
đivati interesiraju se za moderan način obrade,
tako
i
za
higijenske
mjere,
zdravlje
i
ishranu
djece i odraslih.
Sva ta saznanja usvajaju zajedno s ostalim pro
gresivnim idejama i stavovima, s kojima ih upo
znaje napredna omladina. Komunistički orijenti
rani studenti, učitelji i srednjoškolci u tome im
pomažu i opskrbljuju ih s progresivnom litera
turom.
Aktivnost članova KPJ i SKOJ-a bila je vrlo uticajna na području Like od 1936. godine nadalje.
No, pošto je KPJ bila u ilegali, svoje djelovanje
na mase provodila je preko legalne organizacije
»Seljačko kolo« koje je formirano u okviru Sa
mostalne demokratske stranke u svrhu prosvje
ćivanja sela.
Do 1938. godine, dakle, godinu dana od početka
formiranja društva, osnovani su u mnogim selima
Like ogranci »Seljačkog kola«, među kojima i ne
koliko ogranaka s aktivnim ženskim omladinskim
sekcijama.
�Te su ženske sekcije radile u mnogim mjestima
širom Like, kao na primjer: Babin Potok, Končarev Kraj, Trnavac, Turjanski,
zerce, Visuć, Divoselo i drugdje.
Čuić
Krčevina,
Je
U nekim selima kotara Gospić, Perušić i Otočac,
KPJ je na žensku omladinu djelovala preko organizacje »Seljačka sloga«. Ženske sekcije okupljale
su iz dana u dan sve više članica u organiziranom
političkom radu.
pomoć u hrani
Žene su vrlo predano sakupljale
i odjeći za španske dobrovoljce,
te zajedno s muškom omladinom održavale pri
redbe revolucionarnog karaktera po okolnim se
lima i gradovima, isticale crvene zastave povodom
Prvog maja i proslave oktobarske revolucije.
Na sastancima tih naprednih grupa čitala se na
predna literatura socijalne tematike, kao i publi
kacije:
»Žena
danas«,
»Seljačka
misao«,
»Naša
brazda«, »Ženski svijet« itd.
Cilj ovih organizacija, pod uticajem Partije i
SKOJ-a, bio je razvijanje bratstva i jedinstva, ši
renje borbe protiv nacionalizma i šovinizma te
upozoravanje na opasnost od fašizma i rata. Tako
je Partija u neprekidnom političkom djelovanju
među
dane.
masama
vršila
pripreme
za
predstojeće
O
radu ženskih sekcija iz sela Babin Potok i
Končarev Kraj najbolje govore zapisnici Naranče
Končar i pisma Lucije Borjan sa sastanaka sek
cije, a koji su pohranjeni u arhivu Muzeja naroda
i narodnosti Jugoslavije u Beogradu.
11
�Rad i omasovljenje ženskih sekcija dobij a na
širini nakon Prve okružne konferencije KPH za
Liku jula 1940. na Plitvicama, kao i nakon Pete
zemaljske
konferencije
KPJ,
održane
oktobra
1940. u Zagrebu. Tom prilikom su određeni i pri
marni zahtjevi u odnosu na žene, koji su ušli
u Program KPJ, što su se naročito progresivno
odrazili na rad i omasovljenje ženskih ličkih sek
cija.
Žene Like su u to vrijeme prolazile teško raz
doblje, ali prvi puta se oslobađaju svih stega što
su ih tradicijom stekle. To će dokazati u danima
koji su upravo nadolazili, strašni dani okupacije
i proglašenje tzv. Nezavisne Države Hrvatske, dani
pokolja i stradanja.
Taj period narod je doživio kao krajnje rasulo.
Svakodnevne opasnosti, neredi, izgoni i pokolji
ostavili su dubok trag u svakom čovjeku, a odrasli
su uz to preživljavali i patnje djece. Strah, neiz
vjesnost i nesigurnost čitala se s lica ljudi, jer su
divljanja, teror i nasilja ustaša iz dana u dan po
primala sve stravičnije razmjere. Narod je ostao
sam u košmaru koji do tada nije poznavao, bez
ičije zaštite i pomoći. No, nikako ne sasvim sam.
Ubrzo je uslijedio Proglas KPJ i poziv na usta
nak. Saznanje da se podiže ustanak pružilo je
olakšanje i samopouzdanje masama. Muškarci se
u velikom broju odazivaju i organiziraju u vojne
jedinice, dok za žene još nije bilo mogućnosti zbog
pomanjkanja oružja.
12
�U partizane su, odmah po dizanju ustanka, pri
stizale mnoge omladinke i žene sa završenim sred
njim medicinskim školama. Među prvima su bile:
Slava Blažević,
Desanka
Marunić,
Janja
Hrženjak,
Boja Tišma, Mica Žigić, Milica Šainović, dr Slava
Očko i druge. One su dale veliki doprinos u orga
nizaciji bolničkih tečajeva, prihvatilišta za ranje
nike, ambulanti, kao i sanitetske službe u bolnici
Bijeli potoci.
Borbeni polet ličke omladine
Nakon dizanja
tičko previranje
ustanka nastaje masovno poli
kod ličke omladine. Ona je dala
bezrezervnu podršku općenarodnom pokretu. Skojevke, antifašistkinje te omladinke iz predratnih
ženskih sekcija mnogo su pridonijele da narod
brže usvoji ciljeve NOB-a, kao i u raskrinkavanju
politike okupatora i domaćih izdajica.
Skojevke su organizirale omladinke i žene u
radu na raznovrsnim zadacima: sakupljanju hra
ne, obuće, odjeće, oružja i raznog drugog materi
jala za potrebe prvih partizanskih jedinica. Orga
nizirale
su
skloništa
i
prihvatilišta,
opskrbljivale
ranjenike. Skojevke su bile inicijatori u formira
nju omladinskih radnih četa, koje su otimale lje
tinu
ispred
neprijatelja,
kopale
rovove,
dizale
pruge i prenosile ranjenike.
13
�Koristio se svaki skup i sastanak da bi se popu
larizirao NOB, pa tako i lička prela:
»Drugarice, hajdemo na prelo
Partizanim’ praviti odijelo . . . «
Lička prela dobivaju pomalo drugi izgled. Nisu
to više neozbiljni sastanci momaka i djevojaka u
zabavne svrhe. Ozbiljna su vremena dala svoj pe
čat i prelima. Djevojke pletu više nego prije. Pletu
čarape, maje i rukavice .. .
»To je za naše drugove partizane, što se pro
bijaju šumama i planinama po snijegu za našu
slobodu. Rade tako djevojke, rade žene, i starice
rade. I pjesme su drukčije nego prije. Pomalo ne
staju stare bećarske pjesme i niču nove o parti
zanima i narodnoj borbi. To postaju svakodnevne
teme razgovora na prelima i sastancima . . . «
(Članak iz »Vjesnika« br. 9, od pros. 1941. god.)
Mnoge su omladinke već u jesen 1941. inzistirale
na uključenju u operativne jedinice, ali im iz
opravdanih razloga to nije omogućeno. Tek počet
kom 1941. godine pet djevojaka iz Bruvna, kotar
Gračac odlazi u bataljon »Gavrilo Princip«, kas
nije »Bićo Kesić« i to: Grozdana Krajnović, Sava
Radaković, Zorka Japundžić, Sokica Pokrajac i
Soka Kolundžić. Nešto ranije nekolicina djevo
jaka stupila je i u bataljon »Marko Orešković«.
14
�Tako su i u ostale ličke odrede u 1941. godini dola
zile
omladinke.
Među
prvim
djevojkama
koje
su
se borile s puškom u ruci bila je poznata omla
dinka Jela Končar iz Končareva Kraja, koja je
kasnije,
prilikom
borbe
na
Tušiloviću,
teško
njena na bunkeru i od zadobijenih rana umrla.
Već početkom 1942. nezaustavljiv je
ra
odaziv,
kako muške tako i ženske ličke omladine, u par
tizanske jedinice u kojima se kovalo borbeno je
dinstvo srpske i hrvatske omladine, što je bila
najbolja garancija naše pobjede. To
put osuječenja planova okupatora
je
i
bio jedini
izdajničke
politike vrhova građanskih stranaka, a narod se
time spasio četničke kame i ustaškog noža.
U to vrijeme štabovi NOP odreda i skojevska
rukovodstva na terenu formiraju veći broj muš
kih omladinskih četa, i s njima organiziraju vojno-političku obuku radi popune svojih jedinica
s novim borcima iz redova omladine.
»OMLADINSKI BORAC«, organ
SMG
za
Hrvat
sku, br. 3, juni 1942. godine, pod naslovom SKOJ
KAO
ORGANIZATOR
OMLADINSKIH
ČETA,
is
tiče slijedeće:
»Da bi doprinio
što
više
narodnooslobodilačkoj
borbi i olakšao rad naših komandi, SKOJ je dao
inicijativu za stvaranje omladinskih četa. SKOJ
je izvršio mobilizaciju omladine za te čete i svr
stao veliki broj omladine u njih. On je primio na
sebe organizaciju smještaja i ishrane. Preduzeo
je političko odgajanje i uniformiranje tih četa.
15
�Njegovi
rukovodioci
neumorno
rade
na
političkom
i kulturnom odgajanju omladine u duhu narodnooslobodilačke borbe .. .«
U to vrijeme ženska je omladina sve energičnija
u traženju da se odobri formiranje ženskih omla
dinskih četa. Uvidjevši njen borbeni polet OK
SKOJ-a daje inicijativu, pa je više dogovora o
tome pitanju vođeno s OK KPH za Liku i ličkom
grupom
NOP
odreda.
Na
OK SKOJ-a inzistirao je
na čelu s Katom Pejnović.
sprovođenju
i
Okružni
inicijative
odbor
AFŽ-a
Iako je, zbog opravdanih razloga, u prvo vri
jeme bilo dosta otpora, borbeno je raspoloženje
ženske ličke omladine prisililo vojno-političko ru
kovodstvo
Like
da
odobri
formiranje
ženskih
omladinskih partizanskih četa.
Odluka OK SKOJ-a za Liku
Zbog takvog borbenog raspoloženja ženske omla
dine Okružni komitet SKOJ-a, u suglasnosti s
Okružnim komitetom KPH za Liku i Štabom Gru
pe NOP odreda za Liku, na svom sastanku u selu
Krbavici, polovinom juna 1942. godine, donosi
odluku
o
formiranju
PRVE
ŽENSKE
LIČKE
PAR
TIZANSKE ČETE. Skojevska rukovodstva na te
renu preuzela su obavezu u prikupljanju kandi
data za četu.
U četu se javio daleko veći broj omladinki nego
što
16
je
četa
mogla
primiti.
Omladinke
Like
oda
�zvale su se pozivu Partije i SKOJ-a, spremne da
pođu teškim, ali slavnim putevima borbe za slo
bodu i bolje sutra. Bile su svjesne da će svojim
učešćem u prvim borbenim redovima najviše pri
donijeti
i
borbi
za
emancipaciju
žena,
za
njihov
bolji i pravedniji život.
Zbog poteškoća u smještaju i bojazni kako će
se ženska omladina snaći u prvim borbenim redo
vima, u četu su primljene 74 omladinke i jedna
žena. Nekolicina od primljenih bile su već u sa
stavu partizanskih jedinica koje su ih uputile na
vojno-političku obuku.
Tako je 25. augusta 1942. u selu Trnavcu, neda
leko Korenice, formirana PRVA ŽENSKA LIČKA
PARTIZANSKA ĆETA. Koliko je poznato to je
prva ženska vojna formacija u svijetu, do tada
jedinstven primjer u NOP-u Jugoslavije. Nije slu
čajno da je to ustaničko selo — Trnavac — bilo
određeno za formiranje i domaćina obuke Prve
ženske omladinske čete, jer je i ranije imalo svoju
naprednu
političku
prošlost.
Neposredno
prije
rata u njemu je formirana partijska i skojevska
organizacija. One su politički djelovale na mase
preko ogranka »Seljačkog
za nadolazeće dane.
kola«
pripremajući
ih
Prva ženska četa bila je sastavljena pretežno od
skojevki koje su u nju došle već idejno-politički
orijentirane, jer su bile pod uticajem komunista
— naprednih ljudi iz svoje bliže okoline.
Za političkog komesara čete postavljena je Na-
2
PRVA
ŽENSKA
LICKA
PART.
CETA
17
�ranča
Končar,
dotadašnji
član
Okružnog
komi
teta SKOJ-a za Liku, koja je prisustvovala i sjed
nici Komiteta na kojoj je donesena odluka o for
miranju čete. Po naredbi Štaba Grupe NOP od
reda za Liku, Štab 2. NOP odreda uputio je na
stavnike
vanca,
»Krbava«
voda u
iz
do
vojnoborbene
tada
zamjenika
i vodnika
bataljonu
obuke
—
Đuru
komandanta
Iliju Vukmirovića,
»Mičo Radakovič«,
podučavanje partizanki.
ske
partizanske
čete
Rado-
bataljona
komandira
za vojno
Povodom formiranja Žen
neprijateljska
propaganda
služila se najpogrdnijim klevetama i lažima, kako
bi spriječila politički uticaj Ženske partizanske
čete na masovni odlazak omladine u jedinice Narodnooslobodilačke vojske.
Da bih potvrdila autentičnost formiranja, na
stanka i brojnog stanja Prve ženske partizanske
čete, poslužit ću se samo nekim dokumentima
koji se čuvaju u Vojnoistorijskom institutu u Beo
gradu. Tako u Operativnom izvještaju Štaba Gru
pe NOP odreda za Liku od 6. septembra 1942.
piše: »Pri 2. odredu obrazovana je 1. ženska četa,
ali o organizaciji te čete, njenom brojnom stanju
i ostalom nismo dobili nikakav izvještaj. Nare
đeno je da se taj izvještaj što prije dortavi«. Me
đutim, u napomeni istog dokumenta se već kaže:
»Komandir čete je Đuro Radovanac, a politički
komesar Naranča Končar. Sastav čete činile su
omladinke koje su dobrovoljno stupile u parti
zanske redove.«
18
�U izvještaju Grupe odreda za Liku upućenom
Prvoj operativnoj zoni 12. septrembra 1942. na
vodi se da je formirana Prva ženska omladinska
četa na sektoru Ličke grupe i da u svom sastavu
ima 75 partizanki.
I u hronologiji oslobodilačke borbe naroda Ju
goslavije 1941—1945 zapisano je da je 25. augusta
1942. u selu Trnavcu kod Korenice, po naređenju
Štaba Grupe NOP odreda za Liku, formirana Prva
ženska četa od 75 najborbenijih seljanki i učenica
iz Like, te da je poslije vojno-političkog kursa
četa rasformirana, a partizanke su raspoređene u
bataljone 2. brigade Narodnooslobodilačke vojske
Hrvatske.
Vojno-politička obuka
Četa je bila smještena u Osnovnoj školi sela
Trnavca. Djevojke su spavale u zgradi koja je pri
padala školi, a u kojoj je bilo dosta sijena. Do
tog vremena selo Trnavac nije stradalo od nepri
jatelja pa je bilo u mogućnosti da prihvati četu.
Narodnooslobodilački odbor bio je stalno u kon
taktu s četom, starajući se o redovitoj dopremi
hrane i vode kada bi je ponestalo u školskom bu
naru.
Četa je već 24. augusta 1942. bila na okupu
pa su u toku dana izvršene sve potrebne pripreme
2*
19
�oko smještaja i ishrane. Djevojke su bile unifor
mirane
u
odijela
skrojena
od
talijanskih
ćebadi
i obojenog domaćeg platna. Sve su imale kape
partizanke s petokrakom zvijezdom. Bile su oši
šane na mušku frizuru zbog lakšeg održavanja hi
gijene. Njih nekoliko vrlo su teško podnijele skra
ćivanje dugačkih pletenica. Bile su stare od 15 do
25 godina. Samo nekoliko njih bilo je iznad dva
deset godina starosti. Sava Miljanović je bila je
dina žena u četi. Prosjek starosti bio je 18 godina.
Nakon izvršenih priprema slijedećeg dana,
25.
augusta 1942. godine, otpočela je obuka s četom.
Prije toga sastavljen je plan rada koji se u toku
obuke dopunjavao. Izvršena je smotra i održan
sastanak, a zatim je četa položila partizansku za
kletvu. Izvršena je djelomična podjela rada u četi.
Organizaciju nastave gađanja i naoružanja izvo
dio je Đuro Radovanac, dok je Ilija Vukmirović
bio zadužen za strojnu obuku. Naranča Končar je
organizirala politički rad s djevojkama, dok su
kulturno-prosvjetni
rad
preuzele
su imale poneki razred gimnazije.
O
koliko
drugarice
koje
provođenju vojne obuke s četom navodim ne
podataka o kojima piše Đuro Radovanac
na str. 532—536. u Zborniku 10 Historijskog ar
hiva u Karlovcu.
Odmah poslije ustajanja bila je obavezna fiskultura, zatim umivanje i doručak. Prije podne izvo
dilo se strojno pravilo, a poslije podne nastava ga
đanja,
20
naoružanja
te
politički
i
kulturno-prosvjet-
�ni rad. Za izvođenje nastave raspolagalo se jed
nom puškom, pištoljem i manevarskom bombom,
tako da su se omladinke upoznale s glavnim ka
rakteristikama svakoga ovog oružja. Iz nastave
gađanja, kojoj je dat poseban prioritet s obzirom
na njenu važnost, četa je upoznata s najosnovnijim elementima iz teorije gađanja kao što su
nišanjenje i okidanje.
U vojnoj obuci pošlo se od jedinačne obuke na
taj način što su vodovi i desetine bili postrojeni
u dvije vrste — okrenute licem jedna nasuprot
drugoj, a zatim im je objašnjena i praktično poka
zana svaka radnja iz strojnog pravila. Nakon to
ga su omladinke jedna drugoj naizmjenično komandovale i izvršavale određene radnje. Ova jedinačna obuka trajala je pet do šest dana. Po završe
noj prethodnoj obuci određeni su komandiri vo
dova, politički delegati i desetari između druga
rica iz sastava čete. U obzir su došle one koje su
zapažene u bržem usvajanju vojne obuke i bile
energičnije. Tako su za komandire vodova postav
ljene: Sofija Drakulić, Danica Mirić i Milica Obradović, a za političke delegate vodova Nena Lazić,
Desanka Stojić i Kata Radaković. Također su po
stavljeni i desetari, koji po pitanju obuke nisu
puno izostajali iza komandira vodova. Pošto je
određen četni kadar, prešlo se na desetičnu obuku
koja je trajala nešto duže zbog uvježbavanja slo
ženijih borbenih radnji.
Prelaskom na vodnu obuku uvježbavane su sve
21
�složenije
borbene
radnje.
Ovom
obukom
uvježba
vano je niz radnji koje su se mogle postaviti u
raznim situacijama, bilo da ih se izvršava samo
stalno ili u sastavu čete. Komandiri vodova su se
izvanredno analizirali u svim tim situacijama.
Brzo su donosili odluke i izdavali naređenja pra
vom
vojnom
terminologijom,
što
svakako
treba
istaći. Bilo bi nepravedno ne istaći i desetare, koji
su uspješno komandovali desetinama, jer od nji
hovog uspješnog
voda kao cjeline.
rukovođenja
zavisio
je
i
uspjeh
Prelaskom na četnu obuku pristupilo se uvjež
bavanju još složenijih borbenih radnji s četom
kao cjelinom. Na kraju se prešlo na taktičnu obu
ku: četa u napadu i odbrani, nastupanju te odstu
panju i drugo. Ivođena je vježba — jedan vod u
odbrani, a dva voda u napadu. Ukoliko je dolazilo
do izvjesnih propusta, vježba se uvijek ponavljala
sve dotle dok se pravilo ne izvede tačno. Poslije
svake praktične vježbe redovno je s četom odr
žana analiza vježbe. Cilj je bio da se konstatiraju
svi uočeni nedostaci i skrene na njih pažnja, kao
i to da se istakne sve ono što je bilo dobro. Na
ovim sastancima bilo je bučne diskusije s obzirom
da je u četi postojalo takmičenje po vodovima i
desetinama. Ta velika želja da se bude najbolji u
vodu, odnosno četi, dovodila je du bučnih disku
sija. Dežurstvo, kao i stražarska i požarna služba,
besprijekorno su funkcionirali.
Pri
22
izvođenju
obuke
potrebno
je
bilo
do
kraj
�nosti
biti
pažljiv
prema
pojedinim
osjetljivijim
omladinkama. Vodilo se strogo računa o njiho
vom ponosu i dostojanstvu. Bilo ih je sramežlji
vih, posebno onda kada je trebalo da izvedu neku
komandu, tako da se svaki neuspjeh u tome vrlo
neprijatno
odražavao
na
njih.
Međutim,
hladno
krvnim i strpljivim radom uspjelo se da i ovaj
nedostatak bude kod njih u dobroj mjeri otklo
njen.
S obzirom na kratkoću vremena, koje je dato
za obuku, sve je učinjeno da se rad ne bi ometao,
jer je svaki čas bio planiran i dragocjen za sa
vlađivanje gradiva. Četa je uz vrlo naporan rad
u potpunosti izvršila svoj zadatak. Bilo je sluča
jeva da su neke drugarice uslijed dnevnog optere
ćenja čak i u snu komandovale, što je bio dokaz
dnevnih naprezanja.
Iako je prioritet
dat
vojnoj
obuci,
nije
zapo
stavljen niti političko-kulturni te prosvjetni rad.
Održavana su politička predavanja, iznošene in
formacije o našoj zemlji i o svijetu. Redovno su
dobivani dnevni izvještaji o borbama u Lici, kao
i o borbama koje su se vodile u drugim dijelovima
Jugoslavije. Politički rad je oganizirala Naranča
Končar,
politički
komesar
čete.
Svaki
slobodan
čas korišten je za opismenjavanje, što je bilo za
svaku pohvalu. Četa je izdavala zidne novine ko
je su redovito izlazile s vrlo aktivnim sadržajem
i s puno humora.
Kako su gotovo sve omladinke bile skojevke
23
�1
—
to je Naranča Končar, zajedno sa sekretarom
skojevske
organizacije
održavala
skojevske
Desankom
sastanke.
Stojić,
Na
tim
redovito
sastanci
ma se obično raspravljalo o radu i ponašanju,
kako za vrijeme obuke, tako i van nje. Na dnev
nom redu češće je bila tačka — kritika i samokri
tika. Bilo je tu i tamo izvjesnog pretjerivanja u
kritici, što se može objasniti velikom željom da
se obuka što bolje savlada.
Po završetku obuke, 26. septembra 1942. go
dine, četa je predata Štabu Grupe NOP odreda
za Liku u Šalamuniću, gdje se tada nalazio. On
je četu uputio na raspored u 2. ličku udarnu brigidu, koja se trebala uskoro vratiti iz zapadne
Like. Komandir čete Đuro Radovanac vratio se u
svoj bataljon »Krbavu«, a s četom je ostala kome
sar Naranča Končar i vodnik Ilija Vukmirović.
Ratna štampa o Prvoj ženskoj
omladinskoj četi
Uvidjevši
koliki
moralno-politički
uticaj
vrši
Prva
ženska četa na mase, ratna partizanska štampa
dala joj je veoma širok publicitet, a time povećala
njen politički značaj u podizanju svijesti i borbe
nog poleta.
Tako je »Lički partizan« broj 5. od 1. IX 1942.
godine,
unutar
naslova
»PRVA
SKOJ-a ZA LIKU, objavio slijedeće:
24
KONFERENCIJA
�»LIČKI PARTIZAN« br. 5. od 1. 9. 1942.
... Naročito je očit rad omladine u našoj vojsci.
U našim partizanskim bataljonima ima ponajviše
omladinaca, koji su često vodnici, delegati, koman
diri, komandanti i politički komesari. Uz to da
25
�nas je formirano oko 10 omladinskih četa i jedna
omladinska
kursu.«
ženska
četa,
koja
se
već
nalazi
na
Mjesec dana kasnije »Lički partizan« broj 6. od
1. X 1942. godine objavio je članak Mladena Berovića,
dopisnika
Agitpropa
Okružnog
komiteta
KPH za Liku, pod naslovom »MOJ SUSRET
PRVON ŽENSKOM OMLADINSKOM ČETOM«.
SA
Dopisnik vrlo impresivno opisuje prirodu i svo
je dojmove o susretu sa ženskom omladinskom
četom te, između ostalog, navodi:
» . . . Ali to što sam nedavno doživio ostavilo je
na mene neizbrisive utiske.
Bio je krasan dan — makar je jesen. Jabuke i
šljive ponovo su cvjetale . . . pravo bablje ljeto.
Svuda vidim otkose sijena i stogove zrelog žita.
Jata čvoraka — jesenjih vjesnika — lete po ob
zorju kao crni oblaci gonjeni burom.
Bacim pogled udesno na zelena polja i ugledam
jednu dugu kolonu kako se kreće ritmički. Mislio
sam to je sigurno neka nova omladinska četa par
tizana tek formirana.
Ali, najednom se zaori pjesma
skih grla i zaleprša veselo i snažno:
iz
mladih
»Drugarice, hajte u borbu s nama,
jer sloboda neće doći sama!
Drugarice, hajmo s drugovima,
jer sloboda mila nam je svima!«.
26
žen
�Pohrlim im u susret sav radostan da ću imati
prilike razgovarati s našim prvim partizankama
o kojima se već toliko mnogo govori.
— Smrt fašizmu, drugarice!
—
Sloboda narodu! — zaori se gromko iz nji
hovih mladih grla.
Kažem političkom
komesaru
čete
drugarici
N.
(Naranči) da sam iz Agitpropa, da bih rado govo
rio s drugaricama. Nato pada komanda:
— Četa voljno!
Savi se oko mene kolo drugarica kao kita polj
skog cvijeća. Plamte oči vatrom mladosti i borbe
nosti, rumene se od sUnca preplanula lica. Sve
svježe, mlade i snažne«.
Tom prilikom dopisnik
intervjuira
7
drugarica
Prve ženske omladinske čete, koje su dale iskaze
prožete poletom i vjerom u slobodu — svjesne da
se ona samo borbom može izvojevati i da za nju
žrtve nisu uzaludne. Četiri od sedam intervjuira
nih nisu dočelake slobodu za koju su se zdušno
borile, ali su zato njihovi iskazi ostali vjerna slika
tog doba.
Pri intervjuiran ju drugarica Ženske omladinske
čete dopisnik se poslužio skraćenicama pa je sto
ga
potrebno
dati
objašnjenje
s
prema redoslijedu datih iskaza.
Prvu je intervjuirao Drakulić
punim
Sofiju
imenima,
—
Koku,
vodnika Prvog voda u ženskoj četi:
»Kako si ti stupila u omladinsku četu?«, pitam
drugaricu K., »šta ti je dalo podstreka?«
27
�»Mržnja
protiv
okupatora
i
njegovih
pomaga
ča ustaša i četnika«, govorila je ona vrlo ozbiljno.
»Nisam bila zadovoljna radom u pozadini, težila
sam uvijek za borbom. I da bih dala oduška svom
raspoloženju, hoću da se s puškom borim protiv
porobljivača naše zemlje . ..«.
Nakon toga razgovarao
lundžić Bosiljkom-Lolom:
je
s
partizankom
Ko-
»Pričaj nam ti, drugarice, o svom životu«, oslo
vim partizanku B.
»Drugovi i drugarice iz naše masovne organiza
cije Saveza mlade generacije govorili su mi o na
šoj svetoj narodnooslobodilačkoj borbi, o uzroci
ma koji su doveli do nje. To je bila moja prva po
litička škola. Ja sam se silno oduševila. Išla sam
s drugovima u borbu. Čula sam kako im kugle
fijuču oko glava. Zavoljela sam borbu i čim sam
čula da se osniva Ženska omladinska četa prija
vila sam se .. .«
Tko ti je ostao kod kuće, jesu li ti sprečavali
da ideš u partizane?«
»Ne!« — klikne ona s ponosom. »Kod kuće
imam majku, malu sestru i dva brata. Jedan od
njih već se javio u partizane, a ima svega 16 go
dina. Jedan mi je brat poginuo nedavno na Udbini.
Vidjela sam ga mrtva.«
»A kako narod u vašem kraju gleda na odlaže
nje žena u partizane?«
»Ko nije za borbu i za partizane, taj ne treba
da živi!
28
�—
Tako narod govori u našem kraju, a majka
mi je rekla na rastanku: »Hajde, kćeri, ali dobro
se drži. Blago meni što vas opremani tim putem,
a ne kao ona Božica Jovu u četnike. Vi se borite
s puškom, a ja ću raditi u pozadini...«
»Pričaj mi ti, drugarice, nešto o sebi?«, obra
tim se drugarici N. iz Mogorića. (Odnosi se na Nenu Lazić koja je poginula 14. XI 1942. u borbi
kod Slunja).
»Mržnja protiv okupatora i ustaša, a osobito
četnika, izdajica srpskog naroda i saveznika ustaš
kih koji su klali naš narod«, siječe ona riječima,
a oči joj sijevaju. »Borba protiv njih to mi je da
nas jedina želja . . . «
»Kako se slažeš s drugaricama?«
»Odlično! Volim ih više nego sestru. Ovo je ne
ko posebno drugarstvo, drugačije
Sve smo prožete jednom mišlju
od
—
onog prije.
težnjom za
oslobođenje našeg naroda. Svima nam je ista sud
bina. Svi naši životi pretopili su se u jedno tijelo
i jednu dušu.«
Potom je dopisnik razgovarao s Desankom Stojić,
sekretarom
SKOJ-evske
organizacije
Ženske
omladinske čete:
»Upravim zatim
sela Jošana.«
slična
pitanja
drugarici
D.
iz
» . . . Potiče me na borbu prolivena krv nevinog
naroda, svijest i mržnja protiv svih izdajica i
krvoloka. Osjećam samo jednu želju da se borim.
29
�Mislim da ne bih bila dostojna da dočekam slo
bodu, ako i ja ne bih nešto pridonijela«.
Zatim je dopisnik razgovarao s Bosiljkom Marčetić.
Partizanka
M.
povijeda:
»Ja sam
iz
iz
Zrmanje,
kotar
neoslobođenog
kraja.
Gračac,
pri
Okupator
i
četnici tamo vrše užasan teror nad našim naro
dom. Nisam više mogla to gledati. Odmah sam
stupila u našu Žensku omladinsku četu. Hoću da
se borim protiv okupatora, ustaša i četnika koje
osobito mrzim. Oni su mučili moju majku. I ja
sam bila šest nedjelja u zatvoru kod četnika. Go
vorila sam s popom Đujićem i rekla sam mu u
oči da ga mrzim.«
»Kako izgleda taj sramni izdajnik?«
»Kao vrag sa četiri roga.« (Svi se od srca smi
jemo).
»A gdje se četnici nalaze?«
»Na Otriću u žici.«
»A što četnici rade u žici?«
»Idu u pljačku. Samo piju, žderu i viču: Eviva
Musolini!«
»A tko je uz njih u vašem kraju?«
»Samo kukavice!«, uzvikne s
prezirom.
»Misle
da će ih spasiti fašistički avioni i topovi. Osjećam
da bih se protiv njih borila i golih šaka. Nemam
riječi da izrazim mržnju protiv njih.« Tu zastane
stisnuvši šake.
U nastavku slijedi razgovor s Milicom — Mi-
30
�kom
Vejnović,
koja
je
kao
bataljonski
rukovodi
lac SKOJ-a poginula 25. maja 1944. prilikom de
santa na Drvar.
»Nastavljam razgovor
Vrela, kotar Korenica.
s
partizankom
M.
iz
sela
Kako si se ti priključila četi?«
»Brat mi je pričao o ciljevima borbe. On je bio
ranjen u borbi. . . Kad su ustaše i okupator palili
kuće i vršili pokolje, moje je srce kipjelo mržnjom
i osvetom. Jedva sam dočekala ovaj čas. Nisam
mogla dozvoliti da moje
ja ostanem u podazini. ..«
»Pitam je dalje:
drugarice
odlaze,
a
da
Mlada si, je li ti žao poginuti?«
»Kada sinovi i sestre sretne zemlje Rusije na
hiljade ginu za svoju slobodu, i nije im žao, zašto
da ja žalim svoj život? Strašnije je ostati rob ne
go poginuti za slobodu svog naroda!«, kazala je
u neodoljivom zanosu, a oči su joj plamtjele.
Svoj intervju dopisnik završava razgovorom s
Narančom Končar, komesarom Prve ženske omla
dinske čete.
»I na koncu razgovaram s drugaricom N. polit,
komesarom čete.«
»U naš kraj dolazio je Rade Končar. Njegov lik,
njegove plamene riječi, sve me je to uzbuđivalo,
otvaralo mi oči. Narod je dolazio da sluša Radu
koji je dizao klonuli duh, hrabrio u teškim časo
vima ustaških pokolja. Ja sam se odlučila za
borbu.
31
�Kad kam god radila na terenu, znala sam da je
taj rad vrlo važan, ali uvijek mi je bila želja da
idem tamo gdje je opasnost, gdje je borba. Sma
trala sam da ću svome narodu više pomoći ako
se s puškom borim.«
»Kako si zadovoljna sa svojim partizankama?«
»Moral je visok. One hrabrošću i velikim požrtvovanjem snose sve teškoće.
U četi ima najviše seljanki, zatim nekoliko in
telektualki, većinom gimnazijalke. Na kursu osim
učenja vojničkoj vještini učilo se također o cilje
vima narodnooslobodilačke borbe, a drugarice ko
je nisu znale ni čitati ni pisati prošle su analfabetski tečaj. Sve mi s nestrpljenjem očekujemo
prvi okršaj s neprijateljem. To nam je vruća že
lja. Vjerujem da ćemo opravdati povjerenje koje
drugovi u nas polažu . . . «
Oprostim se našim borbenim pozdravom.
Četa kreće.
Opet se ori pjesma:
»Izdajice, jađena vam majka,
Platit ćete Končara i Marka« ...
Ulazak čete u sastav 2. ličke brigade
Sjećam se dobro dana dolaska na mjesto formi
ranja, augusta 1942. godine. Bio je lijep sunčan
dan. Sa svih strana Like, puteljcima niz padine
32
�planinskih masiva, stizale su u Trnavac pjevajući
djevojke u grupama. Prešle su uvale i jezera ka
ko bi 25. augusta stigle na svoje prvo ratno zborište. Većina ih je bila ispod 20 godina starosti.
Seljačke marame su zamijenile titovkama, napu
stile školske klupe i svoja polja da bi na poziv
Partije i SKOJ-a krenule u obranu zemlje. Bile
su veoma mlade, osjetljive i prerano sazrele, jer
su osjetile sav užas života pod tuđinskom okupa
cijom, preživljavajući obiteljske tragedije u krva
vim ustaškim, četničkim i talijanskim represali
jama. Na mjesto formiranja došlo je mnogo više
djevojaka nego što je četa, zbog ograničenog bro
ja, mogla primiti. Mnoge su bez odobrenja napu
stile skojevsku organizaciju, općinske i kotarske
komitete i došle u Trnavac, pa su se plačući vra
ćale kućama.
Formiranje
Ženske
omladinske
čete
kod
izvjes
nog dijela naroda i boraca izazvalo je čuđenje i
nevjericu. Zar bi žene mogle biti vojnici? To je
oduvijek bio muški posao. Na pravo žene za bor
bu teško se privikavala većina seljaka patrijar
halno odgojenih. Po njima je žena trebala ostati
u kući, uz djecu i da obavlja kućne i poljopri
vredne poslove.
Nakon formiranja položile su zakletvu i otpo
čele s vojno-političkom obukom, jer ju je trebalo
završiti u toku mjesec dana. Djevojke su ozbiljno
shvatile borbenu obuku i vojnu disciplinu. Za to
vrijeme su nam neprijateljski avioni bombardira-
3
PRVA
ŽENSKA
LICKA
PART.
ČETA
33
�njem i mitraljiranjem
vježbe na terenu.
Tako
je
došao
i
često
kraj
ometali
obuke.
nastavu
Krenule
smo
i
u
Šalamunić na raspored u Štab Grupe NOP odre
da za Liku. Tamo nam je rečeno da ćemo ući u
sastav 2. ličke udarne brigade, koja se tada nala
zila na borbenom zadatku u zapadnoj Lici. Četa
se vratila u Trnavac da sačeka naredbu vojnog
rukovodstva. Za to vrijeme vodnik Ilija Vukmirović izveo je s djevojkama u Trnavcu, kod brda
Živulje, manevarsko gađanje iz puške. Tih dana
održala se i ratna vježba s Drugom ženskom om
ladinskom četom, koja je tada već bila formirana
i nalazila se na obuci nedaleko od Trnavca u selu
Turjanskom.
Saznale smo da se 2. brigada vratila iz zapadne
Like i da se nalazi na kratkom odmoru u okolnim
selima Korenice. Međutim, od rukovodstva ne sti
že nikakvo naređenje. Prolaze dani, nestrpljive
smo.
Saznajemo da kod nekih vojnih rukovodilaca
postoji bojazan i kolebanje da možda nisu preuranili s tom odlukom — masovnim odlaskom žena
u vojsku. To je za nas bio užasan šok i uvreda
zbog nepovjerenja. Bilo nam je strašno. Kako se
sada vratiti u svoja sela ošišane, da nam se ru
gaju i podsmjehuju? Odlučile smo se dokazati,
iako smo bile svjesne da neće biti lako i da je
vojnički život težak, ali je potreba za borbom do
oslobođenja bila jača od svega.
34
�Zahtijevamo od
Korenicu u Štab
komesara čete da nas vodi u
2. ličke brigade. Krećemo pu-
teljcima preko Mrsinja i 13. oktobra stižemo u
Korenicu. Komesar i vodnik odlaze u Štab bri
gade na dogovor dok smo čekale u stroju. Minute
su bile duge kao sat. Nervozne smo i napete zbog
bojazni da nas brigada ne prihvati.
Nakon pola sata komesar se vraća s Jakovom
Blaževićem i komesarom brigade Pepom Babićem. Saopćava nam da je donesena odluka i da
ulazimo u sastav 2. ličke udarne brigade. Odu
ševljenju nema kraja.
Zatim nam je govorio
Jakov
Blažević,
sekretar
OK KPH za Liku. Govori nam o teškoćama puta
na koji smo krenule i kakve trebamo biti. U svom
govoru izlaže sažeto ono najvažnije, jer za duži
razgovor nije bilo vremena. Pažljivo slušamo sva
ku njegovu riječ i dajemo obećanje da
opravdati povjerenje koje nam je ukazala Partija
i SKOJ.
Pozdravljamo
se
borbenim
pozdravom
ćemo
s
dru
gom Jakovom i krećemo u stroju za brigadom.
Prolazimo kroz Korenicu i ostala sela. Ispraćaju
nas brižne oči u kojima se vidi čuđenje i sažalje
nje. Čule smo primjedbe: »Sve će izginuti, rano
moja, i razboljeti se. Težak je vojnički život i za
muškarce, a kamoli za ženu«. Istog dana u suton
pristižemo
ćiti,
a
brigadu
sutradan
na
jezerima.
krećemo
na
Tu
Kordun
ćemo
na
preno
borbeni
zadatak.
3*
35
�Đorđe J. Orlović u svojim sjećanjima piše:
» . . . Pored ostale popune, na Plitvicama 13. ok
tobra uveče, na prvom konaku marša za Kordun,
u sastav
četa...«
brigade
ušla
je
kompletna
Prva
ženska
Druga lička brigada bila je sastavljena od se
ljaka, s vrlo malo radnika i intelektualaca. Teško
je u glavama nekih momaka prodiralo shvaćanje
o ženi borcu s puškom u ruci. Smatrali su da je
ženi mjesto u pozadini. Govorili su: »Samo će
nam
smetati«.
Bilo
je
i
iskrenog
sažaljevanja
da
nećemo izdržati sve teškoće koje nas čekaju. Iz
vjesnu podršku imale smo od rukovodećeg kadra,
naročito političkog. Bodrile smo se uzajamno i
čekale prve borbe. Trebalo se dokazati, a bilo je
to teško i krvavo dokazivanje.
Zbog masovnog odaziva ženske omladine u je
dinice NOV, a po uzoru na Prvu žensku četu, u
Lici su, od 10. septembra do 15. oktobra, formira
ne još četiri ženske omladinske partizanske čete.
Pokroviteljstvo i organizaciju četa preuzela su
skojevska rukovodstva na terenu i štabovi ličkih
NOP odreda, koji su u dogovoru sa Štabom NOP
odreda za Liku obezbijedili nastavnike iz vojne
obuke.
Ćete su bile formirane isključivo na vojničkom
principu — podijeljene na desetine i vodove. Duž
nosti vodnika, delegata i desetara vršile su same
omladinke.
36
�Druga ženska omladinska četa
Ova četa je organizirana od djevojaka iz svih lič
kih sela. Odluku o njenom formiranju donio je
OK SKOJ-a i Štab Grupe NOP odreda za Liku.
Ona je formirana od stotinu omladinki 10. sep
tembra 1942. u selu Turjanskom.
OK SKOJ-a za Liku uputio
je
za
komesara
čete Katu Bubalo, predratnu revolucionarku, stu
denticu iz Beograda, a za komandira je postav
ljen Luka Čanak.
Nakon
završene
vojno-političke
obuke
počet
kom decembra 1942. godine, po povratku 1. i 2.
udarne brigade iz Banije, četa je rasformirana, a
omladinke su raspoređene po brigadama 6. divizi
je kao borci, bolničarke i vezisti.
Komesar čete Kata Bubalo u svom pismu ob
javljenom u listu »ŽENA U BORBI« broj 9. str.
14. i 15. od decembra 1942. godine, između osta
log, izvještava:
» . . . Kad smo
došle
u
štab
6.
divizije
dobile
smo raspored. Neka je otišla u vod za vezu, neke
za bolničarke, a neke kao borci po brigadama.
Drug komandir je raspoređivao i mi smo se do
brovoljno javljale. Bilo je dosta muke pri odabi
ranju za bolničarke, jer je svaka htjela da bude
borac s puškom u ruci. Nas je sve vukla samo
jedna želja i misao: dobiti pušku i tući se s ne
prijateljem. Sve smo mi čule o našim drugarica-
37
�»ŽENA U BORBI« br. 9. od decembra 1942.
38
�39
�I
ma iz Prve ženske čete. One su se pokazale kao
dobri i neustrašivi borci. Mi treba da postanemo
takve
i
još
bolje,
govorile
smo
Moramo dokazati svima da smo
borimo kao i naši d r u g o v i . . . «
među
sobom.
sposobne
da
se
Ženska omladinska četa odreda „Velebit“
Štab 1. NOP odreda »Velebit« i KK SKOJ-a Gos
pić, formirali su sa svog terena, 15. septembra
1942. u selu Zavode kod Pavlovca, Žensku omla
dinsku četu od 40 omladinki. Za komesara čete
postavljena je Anđa Obradović iz Divosela, a Štab
NOP odreda »Velebit« uputio je za komandira
Branka Rudića,
u Bosni.
koji
je
početkom
1944.
poginuo
Partizanski vjesnik »VELEBIT« od 7. septem
bra 1942. objavio je članak VAŽNOST STVARA
NJA PRVE OMLADINSKE ŽENSKE ČETE U LI
CI, na teritoriju 1. ličkog
se, između ostalog, navodi:
NOP
odreda
u
kome
» . . . Stvaranje Prve ženske čete treba da poslu
ži kao uzor i podstrek našim ženama i omladinkama za što prije organizovanje ženske čete na sek
toru našeg 1. odreda . ..«
Objava ovog članka u pomenutom listu
tivno se odrazila na masovni odaziv ženske omla-
40
pozi
�Partizanski vjesnik »VELEBIT« od 7. septembra 1942.
41
�dine,
koja
je
uglavnom
pristizala
iz
sela
kotara
Gospić.
Nakon dvomjesečne obuke ova četa je polovi
nom novembra 1942. godine, u začelju bataljona
»Božidara Adžije« u sastavu 4. ličkog NOP od
reda, krenula za Kordun i 18. novembra 1942. sti
gla na Veljun. Nakon par dana četa je rasformira
na, a djevojke su raspoređene po bataljonima i
u četu za vezu 1. ličke udarne brigade, u čiji sa
stav je ušao i 4. lički NOP odred. Omladinke ove
čete pokazale su se kao neustrašivi borci na bor
benom putu 6. proleterske divizije.
Ženska omladinska četa 3. NOP odreda
Štab 3. ličkog odreda i KK SKOJ-a D. Lapac for
mirali su, 20. oktobra 1942. u selu Kestenovcu ne
daleko Lapca, Žensku omladinsku četu od 76 omladinki. Četa je uglavnom organizirana s terena
kotara D. Lapac, a nekolicina djevojaka je došla
iz nekih sela kotara Gračac.
Štab 3. NOP odreda uputio je za komesara če
te Miću Medića, a za komandira Dušana Majstorovića.
U to vrijeme list »PARTIZANSKA ZVIJEZDA«
od septembra 1942. godine, broj 14., str. 12, unu
tar naslova MEĐU
NIMA izvještava:
42
DRUGARICAMA
—
PARTIZA
�»Po ugledu na druge odredbe i naš odred for
mirao je Žensku četu. One još nisu učestvovale u
borbama. Vježbaju se u istom
jem, u političkom izgrađivanju . . .«
rukovanju
oruž
U dopisu KK SKOJ-a D. Lapac — OK SKOJ-u
za Liku navodi se:
« . . . R e d o v n o obilazimo
i
Žensku
četu
kojoj
smo isto dali pomoć u ishrani i prikupljanju plah
ta za šivanje odijela.
Dostavljamo vam spisak Ženske čete, koji smo
mi primili preko naše kancelarije, dočim se broj
no stanje povećalo na 76 drugarica.
SF — SN!
Drugarskipozdrav
Kotarski rukovodilac SKOJ-a
S. Štikovac, v.r.«
D. Lapac 5. X 1942.
Nakon dvomjesečne vojnopolitičke
je oko 10. decembra 1942. predata
obuke četa
na raspored
Štabu 6. divizije u selu Omsici kod Gračaca. Tu
je četa rasformirana, a omladinke su raspoređene
po brigadama u jedinice veze i saniteta, a neke
i za borce.
Ženska omladinska četa 4. NOP odreda
Prilikom
napada
Talijana
na
Kosinj,
početkom
oktobra 1942. godine, grupa djevojaka iz tog mje
sta nosila je za bolnicu ranjenike 2."brigade i 4.
43
�ličkog NOP odreda. Spustivši se u Krbavsku do
linu, ranjenike je preuzela bunićka omladina.
Kako
je
borba
još
trajala,
a
narod
izbjegao
iz Kosinja, ove se djevojke nisu mogle vratiti u
svoje rodno mjesto. Upućene su u selo Turjanski.
Tu je po odluci OK SKOJ-a i 4. ličkog NOP odre
da formirana Ženska četa. Sastavu čete u Turjanskom priključila se nekolicina omladinki iz Otoč
ca, Škara i Brloga jer zbog ograničenog broja ni
su mogle biti primljene u Drugu žensku omladin
sku četu, koja se tada nalazila na obuci u istom
selu.
Četa od 40 omladinki formirana je 15. oktobra
1942. godine. Štab 4. ličkog odreda preuzeo je or
ganizaciju čete i uputio nastavnike za vojnu obu
ku. Dok se četa okupljala, dužnost komandira vr
šio je Grga Lulić. S obzirom da je isti morao otići
na drugu dužnost, Štab 4. NOP odreda uputio je
za komandira čete Živka Vukmanovića iz bataljona »Božidar Adžija«. OK SKOJ-a za Liku posta
vio je za komesara čete Mandu Hećimović (Kučišec) iz Perušića, člana KK SKOJ-a Perušić. U
svom sjećanju komandir čete Živko Vukmanović,
između ostalog, navodi:
« . . . Pored obuke u izučavanju strojnih radnji:
gađanja, stražarske službe i borbene obuke, dao
sam inicijativno da drugarice u slobodno vrijeme
i kad god postoje uslovi izučavaju Morzeovu az
buku, jer je tada bilo u toku formiranje jedinica
za vezu po brigadama, a predviđajući da će neka
44
�od djevojaka ići i u ove jedinice. Ova problema
tika mi je bila dobro poznata jer sam to učio
prije rata.
Drugarica
Manda
je
s
četom
izvodila
političku
nastavu
(političke
informacije),
zidne
novine
i
drugo. U stvari, ja sam se uglavnom bavio voj
nom obukom, a Manda je rješavala sva druga pi
tanja: oko reda, discipline, ponašanja i svih dru
gih problema . . . «
Nakon završene vojno-političke obuke četa je
ušla u sastav 4. ličkog NOP odreda, s kojim je
u
začelju
bataljona
»Matija
Gubec«
krenula
15.
novembra za Kordun i nakon nekoliko dana stigla
na Veljun. Četa je do prve borbene akcije na Lovinac, Medak i Raduč, koncem decembra 1942. go
dine, ostala u bataljonu »Matija Gubec«, a nakon
toga omladinke su raspoređene po jedinicama 6.
divizije.
Prvo borbeno krštenje
Dok su ostale ženske čete nastavile s obukom, Pr
va četa se uključila u sastav 2. ličke udarne bri
gade, te je na začelju njene kolone kretala za
Kordun gdje je brigada upućena po borbenom za
datku 1. operativne zone Hrvatske. Nakon neko
liko dana napornog marša stižemo u Veljun gdje
smo i prenoćili. Tu smo u vodovima raspoređene
45
�u bataljone i dobile nešto oružja. Napomenuli su
nam da bombe ne smijemo
ih sačuvamo za krajnji čas.
upotrijebiti,
već
da
Vjetar je s okolnih brežuljaka donosio miris
paleža. Talijani harače po Kordunu — ubijaju, pa
le i pljačkaju. Stiže naredba za pokret. Spuštamo
se puteljcima prema Korani, preko koje se preba
cujemo i nastavljamo kretanje u pravcu Poloja.
Na pomolu su događaji koje još nismo doživjele.
U sutonu se provlačimo kroz njive pokrivene bujadima
ju. U
i približujemo se neprijateljskom položa
selu osvijetljenom od plamena zapaljenih
kuća čuje se dreka Talijana, rika krava i kokoda
kanje kokošiju. »Talijani se bezbrižno časte, prisjest će im gozba.«, reče jedan borac. Stiže kurir
koji prenosi naređenje Štaba brigade o planu na
pada.
Noć je 17. oktobra 1942. pomalo spuštala svoja
krila i zavila okolicu sela u mistični polumrak.
U svakom od nas uzvitlala se još snažnije sva ona
mržnja i bijes prema zlikovcima, koji su nanijeli
nevinom narodu strahovite patnje i stradanja. Ne
strpljivo čekamo čas kad ćemo najuriti te fašisti
čke žabare, te »junake« nad nevinom djecom i že
nama, da im pla+imo za sve ono što su učinili.
Pala je naredba za juriš. Sručili smo se zajed
no s drugovima na palikuće i ubice. Nastala je
užasna pometnja — borba prsa o prsa. U trku
hvatamo konjicu i skidamo oficire s konja. Oti
mamo oružje i naoružavamo se, jer su mnoge ušle
46
�u borbu goloruke. S vremena na vrijeme dočeku
jemo grupe pješadije, koja je bježala prema Perjasici. Hvatamo talijanske vojnike koji su se razbježali po šumi.
Uspaničeni Talijani bježe u svoje vučje brloge
—
glavom bez obzira. Da bi se spasili, skrivaju
se u krošnje hrastova, odakle ih skidamo. Kukaju:
»Mia, mama, ima malo bambino!« Misle na svo
ju djecu, a našu ubijaju i spaljuju u kućama.
Partizanske ženske čete ne zaostaju iza svojih
suboraca.
Junačke
primjere
pokazuju:
Bosiljka
Lola Kulundžić, Zorka Gajić, Bosiljka Marčetić,
Jeka Radaković, Nena Lazić, Anđa Serdar i druge.
Mica Bjelobaba, vidjevši mrtvog brata koji je po
ginuo na tenku, ubija talijanskog oficira na ko
nju. No, gotovo se nijedna ne može posebno izdvo
jiti.
»Ne samo jedna, već sve drugarice bez razlike
pokazale su u ovoj velikoj bici da su i vješte oruž
ju i vrlo hrabre.«, navodi »Udarnik«, glasilo 2.
partizanske udarne brigade.
U osvit dana ukaza se stravična slika sela. Zga
rišta, leševi djece, žena i staraca. Bolno je bilo
slušati plač preživjelih, koji su izgubili svoje naj
bliže. Svuda se osjetila zločinačka ruka neprija
telja.
No, u borbi je poginulo i dosta Talijana, koji
su se, bježeći ispred naših, opskrbili kokošima
opljačkanima od ubogog stanovništva. Oni koji su
pogođeni pri bijegu čvrsto su umirući stisnuli ne-
47
�»UDARNIK« izdan povodom 3-godišnjice 2. brigade
6. proleterske divizije augusta 1945.
48
�4
PRVA 2ENSKA LICKA PART. ČETA
49
�suđenu hranu, pa se njivama pružao zaista čudan
prizor: žive kokoši lepršaju iz ruku mrtvih crno
košuljaša. Ne zove naš narod uzalud Talijane kokošarima.
Narod Korduna u borcima je gledao oslobodi
oce. Glasilo »ŽENA U BORBI« broj 9. od decem
bra 1942. godine, pod naslovom KAKO SE BO
RE LIČKE PARTIZANKE iznosi: »Narod odušev
ljeno
dočekuje
partizane,
koji
su
osvetili
popa
ljene kuće, stare bake grle naše partizanke. One
su njihov ponos«.
Prvo
borbeno
krštenje
prošlo
je
neočekivano
povoljno. Pohvaljene smo pred strojem. Priznato
nam je da smo i mi pridonijele uspjehu brigade
u polojskoj
nevjerice.
borbi.
Raspršile
su
se sve sumnje i
Tako je u listu »ŽENA U BORBI«, u novembar
skom broju 7—8, u članku OMLADINKE U BOR
BI, objavljeno:
»Kad je organizirana Ženska omladinska četa,
među mnogim drugovima, našim partizanima, vla
dalo je mišljenje da će vojne jedinice omladinki
biti samo neki prirepak i da drugarice neće biti u
stanju podnijeti onaj napor koji od nas iziskuje
naša partizanska borba. Drugaricama je bilo te
ško naslutiti primjedbe,
preko njih i dodavale:
ali
su
strpljivo
prelazile
— Druže, vidjet ćemo! ...
... Sa sumnjom se gledalo na borbenu vješti
nu drugarica, međutim, sve te sumnje su se da
50
�nas rasplinule kao laka ljetna jutarnja magla. Na
še drugarice, naša Prva lička četa omladinki do
bila je pravo vatreno krštenje, sa svim vrstama
neprijateljskog
oružja:
konjicom,
artiljerijom,
tenkovima i avionima.
Na našem putu kroz Kordun naša 2. partizan
ska udarna brigada, u čijem je sastavu bila i četa
omladinki, sukobila se s jakim neprijateljskim
motorizovanim,
te
jakom
tenkovskim
neprijateljskom
i
pješačkim
konjicom.
snagama
Fašistički
okupator — palikuća spremio je jaku ofenzivu na
oslobođeni dio Korduna u pravcu: Donje Dubra
ve — Slunj i na svom putu sve je palio, ništio i
pljačkao. Prisjelo mu je! U borbi koja se razvila
mlade partizanke, zajedno sa svojim drugovima
partizanima, neustrašivo su jurišale na neprija
teljsku konjicu, kamione, pa čak i tenkove. Kao
da su to davni, stari i iskusni borci, a ne mlade se
ljanke koje su tek jučer prvi puta primile pušku
u ruku«.
O Prvoj ženskoj četi, kao i o njenoj akciji na
Poloju, između ostalih, komentira i list »OMLA
DINSKI BORAC«, broj 2, oktobra 1942. godine,
ovim riječima:
» . . . I njihova se najveća želja najzad ostvarila.
SKOJ ih je mobilizirao i to njih 70 najborbenijih
seljakinja, radnica i učenica iz čitave Like. Mobi
lizirao ih je i poslao na vojno-politički kurs, koji
je sam SKOJ pripremio i kojim je on uz pomoć
vojnih stručnjaka rukovodio.
4*
51
�»ŽENA U BORBI« br. 7—8 od novembra 1942.
52
�53
�Svršivši vojno-politički kurs, omladinke su upu
ćivane u okršaj. Dodijeljene su 2. ličkoj brigadi i
ne sluteći ušle u borbu mnogo brže no što su i
mislile.
Neprijatelj je neočekivano nadirao prema Ko
rani. Brigada je stupila u djelovanje i s njom 70
omladinki. To je bila jedna od najvećih bitaka ko
je su do sada vodili hrvatski partizani. Omladin
ke u streljačkom stroju sa svojom braćom odjed
nom
su
se
našle
pred
7
neprijateljskih
tenkova.
Teren je bio dosta ravan. Nigdje se zakloniti od
čeličnih mašina.
Omladinke se nisu zbunile. Zajedno
drugovima krenule su na juriš . . .
sa
svojim
Bezbroj je primjera junaštva, samoprijegora i
brzog snalaženja koje su pokazale omladinke Hr
vatske u svojoj prvoj oružanoj borbi s okupato
rom. Počevši od komandanata pa do komesara,
svi se slažu da su omladinke sjajno položile ispit.
»Idu u prethodnicu kao muškarci«, veli jedan
vodnik. »Kod mene su čak bodrile neke drugove«,
dodaje jedan politički komesar.
Tako su omladinke osvjetlale obraz u velikoj
bici kod Poloja i Perjasice. One imaju čast da su
zajedno sa svojim drugovima izvojevale jednu od
najvećih pobjeda Narodnooslobodilačke vojske u
Hrvatskoj . . . «
54
�Dokazivanje u narednim borbama
Ratni listovi sa svih strana naše zemlje Ženskoj
četi poklonili su izuzetnu pažnju, naročito povo
dom učešća u borbama na Kordunu i Baniji.
»RIJEČ ŽENE«, glasilo AFŽ-a Korduna,
okto
bra 1942. godine, broj 3, u članku NAŠE BRIGA
DE, o tome pitanju izvještava slijedeće:
» . . . u borbama kod Perjasice i Tušilovića na
ročito su se istakle drugarice Ličanke. U 2. brigadi
ima oko 70 drugarica, a Perjasica je mnogima bi
la prva akcija. Usprkos tome crne košulje su za
pamtile ove naše junačke Ličanke . . .«
U istom broju lista »RIJEČ ŽENE« objavljen
je članak JUNAČKE LIČKE PARTIZANKE JURI
ŠAJU NA TENK I ROVOVE, u kome se, između
ostalog, navodi:
»U borbama s talijanskim fašističkim okupato
rom kod Gornjeg Poloja, gdje je zaplijenjen veliki
ratni plijen, istakle su se naše hrabre partizanke.
S drugovima, ne prezajući od smrti, nalijetale su
u talijanske redove i jurišale na tenkove ... Fa
šistički pljačkaši čudili su se poletu i hrabrosti
ovih naših junakinja.
Nakon završene akcije kod Perjasice naše bri
gade krenule su dalje na put prema Tušiloviću.
Neprijatelj se dobro utvrdio. Svuda bunkeri, bod
ljikava žica. Ništa ne smeta. Juriš na bunkere. Ne
prijatelj tuče iz topova, bacača mina. Sve se di-
55
�»OMLADINSKI BORAC« br. 7. od oktobra 1942.
56
�mi. Oganj i pakao. Ali, naši junački udarnici juri
šaju na bunkere. Među njima su i drugarice. U
jednom takvom jurišu na bunkere na Macutovom
brdu jurišala je i Jela Končar iz Končareva Kra
ja. Nije dočekala konačni uspjeh ove akcije .. .«
Taj je članak objavljen kao posve identičan
tekst i u listu »PRIMORKA« (Glasilo AFŽ-a Hrvat
skog primorja, broj 1. decembra 1942. godine), a
0
borbenom poletu partizanki Prve ženske
pisala je i »BORBA«, »VJESNIK« i drugi listovi.
čete
Borba na ustaško-domobranski garnizon na Tušiloviću iziskivala je mnogo napora i vještina, na
ročito pri osvajanju bunkera na glavicama oko Tušilovića. To je bila druga borbena akcija partizan
ki Prve ženske čete, koja se po složenosti i žestini
razlikovala od prethodne borbe. I u ovom sukobu
partizanke su pokazale zamašnu hrabrost, moral
1 vojničku disciplinu. Tako je i njihovom zaslu
gom neprijateljsko uporište ubrzo osvojeno.
Nakon oslobođenja Tušilovića 2. lička
brigada
se vraća prema Lici, pa 29/30. oktobra 1942. na
pada ustaška uporišta na vanjskoj obrani Biha
ća: Rakovicu, Jelov Klanac, Poljanak i Čatrnju.
Tom prilikom na brdu iznad Čatrnje pogiba veli
ka patriotkinja Zorka Gajić, prva poginula dje
vojka naše čete. Njena smrt sve nas je snažno po
tresla. Usprkos učestalim ustaškim napadima i
teškom ranjavanju u obje noge neprestano se bra
nila, ubivši u tom košmaru trojicu ustaša, a zad
njim je metkom sebi oduzela život.
57
�»RIJEČ ŽENE« br. 3. od oktobra 1942.
58
�Borbe su se redale jedna za drugom: Ličko Pe
trovo Selo, Željava, Lađevac, prvi pa drugi napad
na Slunj — gdje pogiba druga partizanka Ženske
čete, mlada gospićka gimnazijalka Nena Lazić.
Omladinke se već bore kao iskusni borci. Svo
59
�jom borbenošću i nadalje pozitivno djeluju na po
let i entuzijazam drugova.
U listu »ŽENA U BORBI«, decembar 1942. go
dine, broj 9, u okviru članka, KAKO SE BORE
LIČKE PARTIZANKE, navodi se:
» . . . Na Rakovici — ustaškom gnijezdu — že
stoka borba. Drugarice partizanke se već bore kao
stari borci,. ..
U Petrovom Selu one se takmiče s najhrabri
jim partizanima. Hvataju žive ustaše.
Oslobađa se Petrovo Selo, Bihać, Vaganac, mje
sto za mjestom. Svaka borba znači novi uspjeh
naših partizanki . . .«
U teškom vatrenom okršaju u Dvoru na Uni 27.
XI 1942. ranjeno je šest partizanki Ženske čete.*
Među ostalim izbačena je iz stroja i Bosiljka Marčetić, koja je oktobra 1943. poginula u selu Turovcu kao član Općinskog komiteta KP Otrić — Zr
manja.
Glasilo 6. divizije NOV Hrvatske »LIČKA DIVI
ZIJA«, januara 1943. godine, broj 1, donosi još
nekoliko primjera smjelosti iz redova Prve žen
ske čete:
» . . . Ranjena drugarica Petrović Bosiljka osta
je i dalje kod svog teškog mitraljeza. Ona neće ni
ranjena da ostavi svoje drugove i mitraljez .. .
* U Dvoru na Uni ranjena je Naranča Končar, komesar Žen
ske čete, Bosiljka Petrović, Mara Dukić, Milja Ugarak i teško
ranjena Milica Obradović.
60
�»PRIMORKA« br. 1.
Od
decembra 1942.
61
�I
Želja i ljubav ranjene drugarice Danice Mirić
da bude u svojoj jedinici bila je toliko jaka da se
vratila među svoje drugove ne dočekavši da pot
puno ozdravi. . .«
62
��Sin naše čete
Teški su oblaci najavljivali kišu i sve više se spu
štali na opustjelo
kih jezera.
selo
Čatrnju
nedaleko
Plitvič
U koloni po jedan, borac iza borca, svaki sa svo
jim mislima i strepnjama, a opet jedinstveni, pri
bližavamo se zadnjem zaseoku ovog sela, u kome
smo noć ranije napali ustaški garnizon. Borba je
prošla. Povlačimo se prema Plitvicama, ali pod
uticajem
neprijatelske
vilno stanovništvo
marcima.
i
propagande
sklonilo
se
izbjeglo
po
je
ci
obližnjim
šu-
Tamna i prohladna oktobarska noć. Sve više
nas zaogrće u svoj tmurni ogrtač. Samo u dalji
ni, bit će da je zadnja kuća, zapaljena ustaškim
bacačem mina, dogorijevao je plamen. (Spomen na
protekle okršaje). Ali, ne samo to. Isprva u nevjerici, zatim sve jasnije čuli smo plač, upravo
vrisku djeteta, što je dopirala iz kuće koja je do
gorijevala.
Odlučno sam istrčala iz kolone da bi spasila di
jete, samo što brže jer su krici postojali sve gr
čevitiji.
»Pazi da to nije zasjeda!«, upozorio me vodnik.
»To je kuća jednog ustaše.«
No, ja sam već bila daleko, preletjevši uzbrdi
cu do kuće i, u zadnji čas, dok su već lizaji vatre
zahvaćali biljčić i robicu šestomjesečne bebe, iz-
64
�»BORBA« br. 28. od 25. novembra 1942.
5 PRVA ŽENSKA LICKA PART. CETA
65
�vukoh je pred razjarenim požarom. Bilo je to mu
ško
dojenče
od
6 mjeseci. Čim sam ga spasila,
prestao je plakati. Još dugo me čvrsto držao svo
jim malini ručicama iz bojazni da ga ne ostavim.
Kad sam dostigla svoju četu, drugovi nisu zna
li da li da se smiju ili negoduju. Mnogi su se pi
tali što ću s djetetom i zaključili da ću četi za
dati nemilu brigu. A zatim uslijediše šale: »Ima
mo jednog više u brojnom stanju i trebovanju«,
čulo se sa svih strana. »Ne treba ti puška, imaš
dijete, pa kad oslobodimo Jugoslaviju, bit ćeš ko
mandant djece«, reče mi jedan borac. »Kako će
mo ga zvati?«, upita drugi. »Sin naše čete«, odgo
vori vodnik.
I tako ga prozvasmo SINOM ČETE.
Sinu čete je išlo u prilog što smo tri dana imali
slobodno, za vrijeme logorovanja na Plitvičkim
jezerima. Tako smo svaki čas poklanjali njemu.
No, sigurno da ga je smetala kiša koja je svako
dnevno padala, a bili smo bez ikakvog zaklona pa
je noću, pripijen uz mene ispod šatorskog krila,
češće plakao. Tada sam i ja znala krišom zapla
kati, ne samo nad njegovom već i nad sudbinom
ostale djece koja su patila u ratu.
Svi
su
borci
nešto
pridonijeli
u
»odgoju«
Sina
naše čete, za vrijeme njegovog čeličenja u parti
zanima. Tako mu je u mom odsustvu vodnik sta
vio oveći komad mesa u usta. Mali ga je isprva po
kušao izbaciti, no meso mu se ipak spustilo du
blje u grlo pa poče grcati.
66
�»Udavi mi dijete!«, jedva sam uspjela, sva ušpuhana od trčanja, progovoriti, izvlačeći mu ovče
tinu iz usta.
»Jesmo rekli da je Sin naše čete? Neka onda je
de meso kao pravi, šta će mu vodurina!« i ne trepnuvši odgovori vodnik.
Drugarice su mi u
brizi
oko
dječačića
najviše
pomagale. Iz svojih torbi vadile su sve što su ima
le da bi ga mogle u suho presvući. Kata Radaković
i Danica Stojić zamjenjivale su me kad sam mo
rala na stražu.
Najveći problem bila je ishrana djeteta. Stalno
ista juha iz vojničkog kazana izazivala mu je že
lučane smetnje.
Pred kraj logorovanja počeše se vršiti pripreme
za napad na Ličko Petrovo Selo, a s time je došao
krajnji čas da riješim problem djeteta. Jedina na
da je bila četni kuhar, ali on mi odgovori: »Neću
ja čuvati to kopilče«.
Bilo je već kasno da ga nosim u Korenicu i go
tovo u bezizlaznoj situaciji najednom ugledam
jednog starca koji se preko Plitvica uputio prema
Čatrnji. Tako je slučaj htio da sam mu pronašla
djeda. Uz suze i plač djeteta rastala sam se sa Si
nom čete.
Nakon oslobođenja, kad se naša jedinica našla
na Kordunu nedaleko Čatrnje, spremila sam se u
posjet Sinu čete. Čim sam prišla kući, odmah sam
spazila snažna i čila dječačića od tri godine, kako
se u trku spušta niz stepenice i jurca dvorištem.
�Pomislih: »To je, vjerojatno, taj koga sam u ok
tobru 1942. čeličila na Plitvičkim jezerima.«
Tada sam saznala koliko je ovaj slučaj pozitiv
no djelovao na razvoj NOP-a i širenje bratstva i
jedinstva u tom selu, kao i u okolici.
Povratak za Liku
Nakon borbi na Dvoru na Uni, početkom decem
bra 1942. godine, 1. i 2. brigada se vraćaju za Li
ku. U prolazu kroz lička sela borce je gledalo s
poštovanjem i divljenjem ličko stanovništvo. A
kako i ne bi. Svaki od nas ličnim primjerom po
žrtvovanosti i predanosti ciljevima NOB-a bio je
dostojan član svoje brigade. Tako su i stasite par
tizanke Prve ženske čete posebno primljene jer
se o njihovom entuzijazmu, disciplini i političkoj
svijesti, naročito o neustrašivosti, već pročulo i
pisalo u mnogim ratnim publikacijama. Omladina
je na sastancima i radnim akcijama pjevala pje
sme o Prvoj ženskoj četi.
Nakon kratkog odmora slijedio je napad na ne
prijateljska uporišta: Lovinac, Medak, Raduč, Ričice i Smokrić, 25. decembra 1942. Pored već is
kazanih partizanki Prve ženske čete u navedenim
borbama učestvovale su i pripadnice ostalih žen
68
�skih četa i pokazale se veoma hrabre, iako im je
to bila prva borbena akcija.
Nakon ovih okršaja, koji su na žalost nakon pe
todnevnih napora završili povlačenjem naših sna
ga, Druga brigada 6. ličke divizije prebacila se u
okolicu Gračaca kako bi, u noći 14/15 januara
1943. godine, izvršila napad na ozloglašeno četničko-talijansko uporište u Gračacu i Đekić Gla
vici. No, ova se borba ubrzo pokazala kobnom.
Zbog dolaska velike neprijateljske pomoći i vre
menskih nepogoda brigada je pretrpjela ogromne
gubitke, naročito Udarni bataljon koji se probio
u centar grada i opkoljen se branio iz podruma
kuće oko koje se obruč sve više stezao.
Tu pogiba neustrašiva partizanka Prve ženske
čete Anka Kosanović, kao i Olga Lukić, odvažna
djevojka Druge ženske čete.
Na Đekić Glavici u bataljonu »Ognjen Priča«,
jurišajući na četnički bunker, pogiba mlada dje
vojka Zorka Dukić nedaleko od svog rodnog sela
Deringaja.
Vodena je stihija neprestano nadirala iz potoka
i rječica noseći sve pred sobom povukla je u po
nor teže ranjenike i nekoliko boraca. Partizanku
Prve ženske čete Mariju Bogdanović bujica je iz
bacila nedaleko sela Kijana, gdje su je seljaci
pronašli premrzlu u nesvjesnom stanju. U toj ne
izvjesnoj situaciji partizanke su davale moralni
podtsrek borcima, što je naročito došlo do izra
žaja u udarnom bataljonu, koji se u podrumu op-
69
�»LIČKA DIVIZIJA« br. 1. od januara 1943.
70
�71
�koljene kuće zadnjim snagama borio za opstanak.
Tu se istakla neustrašiva partizanka Prve žen
ske čete Anđa Serdar. Zamijenila je poginulog mitraljesca i kosila neprijateljske vojnike koji su ju
rišali na dijelove Udarnog bataljona. I sve ostale
su se, ne gubeći prisebnost, istakle u toj borbi,
ukazujući pomoć
ral — bodrile.
ranjenicima,
dizale
borbeni
mo
Posljedice četvrte neprijateljske ofenzive
Četvrta
neprijateljska
ofenziva
nemilosrdno
je
ha
rala po Lici, kao i po ostalim krajevima Jugosla
vije, nanijevši velike gubitke slobodnom teritori
ju. Po snijegu i hladnoći vodile su se oštre borbe
sve do kraja februara 1943. Prodrijevši u unutraš
njost Like neprijatelj je već po drugi puta popalio
skoro sva ustanička sela, a civilno je stanovništvo
pretrpjelo ogromne strahote.
Braneći slobodnu teritoriju na svim položaji
ma, borci su se nadljudski borili kako bi onemo
gućili plan neprijateljskih jedinica. Danonoćno, u
najvećoj ciči zimi, pružali su grčeviti otpor nepri
jateljskim snagama, koje su sve više stezale obruč
oko slobodne teritorije Like.
U
na
74
toj užasnoj situaciji s djecom i zavežljajima
leđima narod je bježao kroz snježne namete,
�sklanjajući se ispred neprijatelja u planinske ma
sive Plješivice i Velebita.
Kolone
ispred
Bosni,
izbjeglica
iz
Korduna
i
njemačkih snaga, koje su
preživljavale su strahovite
Banije
bježeći
nadirale prema
patnje i stra
danja. Takvu tragičnu situaciju pogoršavala je epi
demija pjegavog i trbušnog tifusa, koje su izbjeg
lice
prenosile
na
ličko
stanovništvo.
Iznemogli
od
gladi, hladnoće, napornog puta i tifusa, mnogi su
svoje kosti ostavljali na stazama ličke vrleti.
Epidemija tifusa nije mimoišla ni vojne jedini
ce, a mnogi su zbog ranjavanja, smrzavanja i raz
nih drugih bolesti izbačeni iz stroja.
Smrt je bila naš svakodnevni pratilac.
Tako
je
iz
istih
razloga
u
četvrtoj
Ginulo
se.
neprijatelj
skoj ofenzivi izbačeno iz stroja skoro polovica pri
padnica Prve ženske partizanske čete. Na položaju
Ljubova poginule su hrabre omladinke: Pera Klašnja i Milka Lukić, pomoćnik komesara čete, a na
Vrpilima u povlačenju prema Korenici i Sladić
Ivančević Dušanka.
Mnoge su ranjene na položajima koje je držala
brigada. Njih četiri: Milka Grković, Soka Ljubović, Danica Mirić i Milka Pokrajac su kao ranje
nici prešle s Centralnom bolnicom ofenzive na
Neretvi i Sutjesci, gdje su preboljele i tifus.
U četvrtoj neprijateljskoj ofenzivi poginula je
Marica Dešić, junakinja iz Brušana, pripadnica
Omladinske čete odreda »Velebit«. Kobnog janu
ara 1943. izložila se pogibelji štiteći odstupnicu
�svoje
jedinice.
Opkoljena
na
brdu
iznad
Ličkih
Osredaka ubila je četničkog mitraljesca i vodnika,
a kako se nije mogla izvući, posljednji je metak
sačuvala za sebe.
»Drugovi, odstupajte, ja imam najviše municije,
ja ću vas štititi dok se ne prebacite!« Tako je go
vorila drugarica Marija iz Brušana svojim drugo
vima u borbi s četničkim bandama na Dabinoj
strani, piše list »ŽENA U BORBI«, broj 10—11,
januar—februar 1943.
Poslije četvrte neprijateljske ofenzive u inter
vencijama naših jedinica aprila mjeseca 1943. na
Perušičkoj kosi pogiba mlada visućka skojevka
Dragica Cvjetičanin, a u napadu na Široku Kulu
smiona omladinka Soka Priča i komesar Druge
ženske čete velika patriotkinja Kata Bubalo.
U borbama duž sjeverne Dalmacije ranjena je
nekolicina djevojaka pa i Danica Tepavac na Mo
krom Polju. Netom po oslobođenju poginula je u
saobraćajnoj nesreći. U istoj borbi teško je ranje
na Jeka Čanković, delegat voda, i na putu za bol
nicu ubrzo umrla.
„Nagari, neslani Jovane!“
U jeku četvrte neprijateljske ofenzive desio se je
dan događaj koji se kao vic prepričavao do kraja
rata. To je samo još jedan od dokaza da su naši
borci imali duha i sklonosti za šalu, čak i kad je
76
�strašna zima ledila sve ispred sebe, a jedini je
ogrjev bila paklenska vatra neprijateljskog oružja.
Borac Sava Vranić uputio se s porukom Ko
mande Prve čete prema Štabu bataljona »Ognjen
Priča«. Od danonoćnog nespavanja, slabe ishrane
i vidljivosti, posrtao je i upadao u namete kameni
tog Ljubova. Neprobojna koprena ove februarske
noći 1943. i snježni plašt urotili su se protiv Save.
On je tek instinktivno kročio kroz bespuće i na
mete. Da bi zaštitio glavu od hladnoće, na titovku je navukao pletenu kapu od domaće vune.
Uza sve tegobe naredbu je izvršio. Vraćajući se
u četu jak vjetar mu nanosi snježne pahuljice u
oči, a studen ga već opijala. Pa ipak činilo se Sa
vi da povratak nešto dugo traje. Upravo kad je
to pomislio, ugleda improviziran bunker ozidan
od kamena. Konačno je stigao. Brzo uđe da bi
malo odahnuo i zaštitio se od hladnoće. Taman
kada je htio pozdraviti prisutne, jedan će mu:
»Jel’ ladno?«
»Jest, bogami!«, odgovori Sava.
U bunkeru su bila dva vojnika, mitraljezac i
njegov pomoćnik. I oni su zbog hladnoće također
zaštitili glavu vunenim kapama. »Ali ovdje je pu
no toplije«, pomisli Sava, »samo da mi je nešto
pregristi«.
»Esi li gladan? Imamo kruva i slanine«, ponu
di ga pomoćnik.
»Esam, bogami kao vuk«, zadovoljno će Sava,
a zatim malo promisli pa upita: »A odakle vam?«
77
�»ŽENA U BORBI« br. 10—11. januar-februar 1943.
78
�79
�»Donijeli
nam
malo
prije«,
odgovori
mitralje-
zac.
Taman kad je halapljivo zagrizao podobar
mad, zapuca s druge strane, našto će mitraljezac:
»Al’ pucaju majku im njievu!«
»Pucaju,
pucaju,
sunce
im
kalajisano!«,
ko
potvrdi
Sava punih usta. No, ova dvojica ne sačekaše da
Sava završi već zavikaše u glas:
»Nagari, neslani Jovane!«
Od ovih riječi Savu prođoše trnci. To je bila
ustaška poštapalica pa mu je u trenu bilo jasno
da je zabunom upao u ustaški brlog. Od šoka mu
zastade usred grla onaj ustaški komad kruha i
slanine.
»Bjež!«, reče u sebi te se jednom rukom uhvati
za zidić, a drugom, da bi dobio na zamahu, za
prvo što mu je bilo pri ruci — povelik ranac pun
municije. Tako je s najvećom snagom pogodio u
suprotnom pravcu, no zbog traume zaboravio je
ispustiti pozamašni teret municije. Dok mu je
snježna pomrčina išla u prilog, grabio je prema
položaju svoje čete ne ostavljajući se tereta, ko
jeg je poput slijepog putnika teglio sa sobom.
»Pa to je njijev!«, čuo je iznenađenog ustašu,
dok ga je kiša metaka pratila po putu. Tako po
praćen ustaškim rafalom izbio je na čuku gdje se
nalazila Komanda njegove čete.
»Na koga pucaju?«, upita komesar čete.
»Na mene.«, zadihano odgovori Sava.
»Kako na tebe?«, u čudu će komandir.
80
�»Bio sam u ustaškom rovu i divanio s njima«,
reče Sava.
»Ma ti si lud«, nadovezaše se ostali.
Jedino je vodnik, koji ga je pažljivo promatrao,
primijetio da Sava nosi i nešto što ne spada u
njegovu ratnu spremu.
Tako je ustaški ranac s municijom bio najbo
lji dokaz da je Sava zaista doživio izuzetnu dogo
dovštinu, tj. našavši se u teškom položaju, isko
ristio ustašku neopreznost i iznenadivši ih uspio
se izvući nepovrijeđen.
Drugi dan se u bataljonu pročulo da je Sava za
lutao u ustaški brlog gdje su ga lijepo počastili,
a usput je od njih dopremio pun ranac municije.
Od Like do Srbije
Putujući za Bugojno u sastav 1. proleterskog kor
pusa, 11—19. novembra 1943. godine, 6. ličku divi
ziju zadesila je žestoka zima i vijavica, naročito
na brdu Čemernici. To je bila hladnoća pri kojoj
se krv ledi u žilama pa su i najjači znali pokleknu
ti. Pod tim vrlo teškim uvjetima mislile smo na
cilj koji nas čeka, nismo se prepustile ornami i
snu te ni jedna od nas tu nije okončala svoj život.
Kako se u to vrijeme formirala 35. divizija, za
njeno popunjenje upućena je nekolicina partizan
ki naše čete pa tako i Bosiljka — Lola Kolundžić
i Soka Keča, koje su u njoj i poginule.
6 PRVA 2ENSKA LICKA PART. CETA
81
�»LIČKA ŽENA U BORBI« br. 14—15. maj-juni 1945.
82
�6*
83
��85
�86
�Od
broja
ranjenih
i
oboljelih
drugarica
visoki
je postotak ušao u sastav jedinica koje su operi
rale na teritoriju Like, nastavljajući borbenim pu
tem sve do oslobođenja, a neke su upućene na or
ganizirani društveno-politički rad u pozadinu.
17. decembra 1943. bili smo na Šuicama. Već 7.
januara 1944. kod Mrkonjić-Grada poginula je jed
na od heroina naše čete Draga Končar. Kako je
upala u njemačku zasjedu, zarobljena i zlostavlja
na, Draga ipak svakim svojim činom daje otpor
neprijatelju pokazujući izuzetnu snagu i patrioti
zam.
S velikim entuzijazmom borile smo se i u dr
varskoj operaciji, gdje kao sekretar SKOJ-a bataljona »Marko Orešković« pogiba Milica Vejnović,
a kao slušalac oficirske škole Danica Orlić. Tom
prilikom su četiri drugarice naše čete teže ranje
ne, a većina ih se u ovoj akciji posebno istakla.
Tako je Mica Bjelobaba spasila sovjetskog voj
nog izaslanika, dok je komesar Internog odjela
bolnice 1. korpusa Jovanka Budisavljević, uz po
moć bolničkog osoblja, izbavila sve ranjenike iz
Drvara i prebacila na Mlinište.
Obje su za te podvige odlikovane kao i Dragica Ninković, koja je mitraljezom iz ruku pogi
nulog druga ubila nemali broj njemačkih pado
branaca.
Nešto kasnije,
Koričani
iznad
12. jula 1944. godine, u šumi
Glamoča
pogiba
pomoćnik
kome
sara čete Ljuba Šainović.
87
�Džepne novine
88
�89
�Oko 20. jula 1944. godine 2. brigada, u sastavu
6. proleterske divizije, kreće s terena Blagoja na
veliki
marš
za
Srbiju.
Taj
forsirani
marš
preko
rijeke Vrbasa, Rače, Bosne, Sutjeske, Pive, Tare
i Lima te bosanskih i crnogorskih vrleti, nepresta
no prati njemačka SS divizija »Princ Eugen«, a
u stalnom je sukobu i s ostalim neprijateljskim
jedinicama.
Na ovom iscrpljujućem putu od Like preko Bo
sne i Crne Gore, partizanke Prve ženske čete po
nijele su se dostojanstveno i odvažno, kako bi svo
jim primjerom dale podstrek ostalima. U nošenju
oružja i svim ostalim zadacima ravnopravno su
se izmjenjivale s drugovima, a noću umjesto od
mora krpale su, šivale i prale odjeću borcima.
Prelaskom 6. proleterske divizije za
Srbiju
i
drugarice Ženske čete su se pokazale dosljednim
sudionicima svih borbi koje su se vodile na tom
teritoriju, posebno u teškoj borbi na Valjevu sep
tembra 1944. Tu ginu dvije djevojke — Stojanka
Matijević i Soka Medić, u nastojanju da pomognu
ranjenim drugovima.
Od Beograda do Zagreba
U
beogradskoj
operaciji
također
su
učestvovale
partizanke Prve ženske čete, koje su iza sebe ima
le teški borbeni put, a nerijetko i po nekoliko
90
�ranjavanja. Tada su već mnoge bile na rukovode
ćim dužnostima kao delegati voda, komesari četa,
omladinski i sanitetski rukovodioci. U to vrijeme
gotovo su sve bile članovi KPJ i vrlo aktivne kao
komunisti, pa su mnoge prisutne kao delegati na
1. partijskoj konferenciji 6. proleterske divizije
u Šidu, 27. februara 1945. godine, o kojoj sam u
svom ratnom dnevniku zapisala slijedeće:
Konferenciju je otvorio sekretar divizijskog
ko
miteta Dane Ćuič i pozdravio prisutne članove CK
KPJ: Edvarda Kardelja, Franca Leskošeka, Mijalka Todorovića — Plavog, kao i ostale počasne uz
vanike i delegate.
U uvodnom izlaganju
sekretar
divizijskog
miteta Dane ćuić, između ostalog, je rekao:
»Naša konferencija je sazvana da se
ko
analizira
bilans našeg dosadašnjeg rada, te da se preispi
taju nedostaci i propusti koji koče daljnji razvoj
i da se donesu potrebni zaključci za budući po
litički i vojnički razvoj naše divizije.
Imenovani je predložio slijedeći dnevni red:
1. Politički referat — pol. komesar Nikica
Pejnović,
2. Organizacioni referat — sekretar divizijskog
komiteta Dane Ćuič
3. Vojnički referat — komandant divizije Đoko
Jovanić
4. Pozdravni telegrami
Nakon podnesenih referata, koje su delegati do
bili umnožene, te diskusije delegata konferencije
♦
91
�POLITDELEGAT MILKA POKRAJAC
l x brošure »Žena vojnik«, izdanje Glavnog odbora AFŽ Hrvatske,
1945. g.
Naš delegat kod straže pri Štabu 1. ud, brigade XXXV. divizije
je drgarica Milka Pokrajac. Na prvi pogled ne čini se da je ta mirna
i tiha drugarica prešla najteže golgote u historiji našega rata.
Među prve drugarice, koje su riješile da puškom u ruci svete
nebrojena stradanja našeg naroda, jest Milka. Ona je neustrašivi
borac u bataljonu »Stojana Matica« u VI. diviziji. U IV. ofenzivi, za
vrijeme najtežih borbi na Ljubovu, zadobiva ona dvadeset i sedam
rana od bacača. Kao teškog ranjenika prebacuju je drugovi preko
Bosne za Crnu Goru. Ona još i danas osjeća na sebi stradanja IV. i V.
ofenzive. Sjeća se i stradanja naših ranjenika na Zelen-Gori, koji su
ubijeni na najsvirepiji način. Ona se tada spasila pukim slučajem
Nakon što su Milki zacijelile rane. vraća se u vojnu jedinicu.
Ona je opet borac VII. divizije, gdje je ponovno ranjena u borbi kod
Pljevlja. Za vrijeme liječenja u bolnici dobiva trbušni, zatim pjegavi
tifus. Sve to preboljeva, i kad je zbog tih rana i bolesti bila poslana
u pozadinu, Milka se suprotstavlja i odlučno traži da je povrate ü
vojnu jedinicu. Ona je danas pri štabu I. udarne brigade XXXV. di
vizije.
Mi smo ponosni i gordi na drugaricu Milku, koja je spremna
da I život da zi spas i dobrobit svoje domovine.
Lalić Jovanka
dopisnik I. udarne brigade XXXV.
divizije XI. korpusa
Politdelegat Milka Pokraj ac
92
�— uzeo je riječ član CK KPJ Edvard Kardelj, ko
ji je, između ostalog, rekao:
»Komunisti
su
inžinjeri
boraca
tj.
vi
komunisti
6. divizije snosite odgovornost za političko djelo
vanje i vojničku spremnost u vašoj diviziji. Voj
ničko i političko osposobljavanje boraca važno je
iz dva razloga:
1. Oslobađanje naše zemlje od okupatora i do
2.
maćih izdajica
Osposobljavanje vojske koja će i poslije ra
ta znati braniti tekovine NOB-a od napada
neprijatelja, koji već sada pokušava rovariti
u našoj zemlji.«
Kardelj je u svom opširnom izlaganju govorio
o
vanjskoj vojnopolitičkoj situaciji, popularizaci
ji
organa
narodne
vlasti
i
narednim
zadacima
u
oslobođenoj zemlji.
U proboju sremskog fronta, 12. aprila 1945. gdje
se neprijatelj strahovito borio pri izvlačenju svo
jih snaga, poginule su naše posljednje tri omla
dinke, tako reći u osvitu slobode. Jeka Radaković,
Borka Rapaić i Anđa Serdar stradale su pri vrše
nju dužnosti kao referenti Saniteta bataljona.
93
�Druže, drži vezu!
Nakon
proboja
sremskog
fronta
desio
se
jedan
slučaj, koji nas je bar za trenutak sve nasmijao.
U noći između 18/19. aprila prolazili smo ob
roncima Dilj-gore srvani umorom.
Naše brigade su se upravo približavale Slavon
skom Brodu, a iza njih su marširale prištapske
jedinice, među kojima i saniteti brigada.
Drugarica Neđa Obradović, bolničarka Saniteta
1. brigade, u jednom se trenu u mrkloj noći su
dari s vojnikom ispred sebe. Misleći da je zaostao
iz prethodne naše jedinice kroz polusan izdera se:
»Druže, drži vezu!«
Vojnik, kojemu je mogla jedino konture naslu
titi, mamuran i iscrpljen odgovori: »Ja vol!«
Drugarica Neđa, koja se do tada već posve raz
budila, začuđena njegovim odgovorom, odbrusi:
»Ma nisi ti samo vol, već i parip što ne držiš
vezu!«
Tek tada je Nijemac dobro čuo s kim razgova
ra, a isto tako i jedinica kojoj je pripadao, pa se
razbježaše glavom bez obzira na suprotnu stra
nu od Saniteta, a pritom je i Sanitet shvatio o če
mu se radi i nagodio što dalje od te njemačke je
dinice.
Drugi dan su borci saznali za strku na začelju,
koja je nastala zbog toga što su Sanitet 1. brigade
i njemačka pozadinska jedinica uvidjeli da ne pri
94
�padaju istom stroju, nakon što
noć mirno hodali jedni za drugima.
su
skoro
cijelu
Nakon oslobođenja Slavonskog Broda naše su
jedinice nastavile munjevito napredovanje prema
Zagrebu. U žestokom sukobu na Čazmi nesvaki
dašnju je hrabrost pokazala Mica Momčilović, ko
ja je po ranjavanju komandira povela 2. četu bataljona »Ognjen Priča« u protunapad.
Dana 9. maja 1945. dijelovi 6. proleterske divi
zije s drugim jedinicama JNA ušli su u Zagreb.
Izvršivši i zadnji zadatak okončan je dugačak
i težak ratni put 6. proleterske divizije, a time i
pripadnica
Prve
ženske
omladinske
partizanske
čete.
Od sedamdeset i pet djevojaka-boraca poginulo
ih je dvadeset i tri, a rat su preživjele pedeset i
dvije drugarice, koje su se po završetku oružane
revolucije uklopile u životne tokove sredina u ko
jima su se našle. Odmah su se aktivirale u društveno-političkom radu i ostale vjerne ideji za koju
su se borile.
Sad mi ostaje još jedino da zaključim, a ja bih
se pri tome poslužila citatom iz predavanja OD
AMAZONKE DO PARTIZANKE, našeg velikog pje
snika i borca Vladimira Nazora (1. januar 1944.
godine, Otočac):
» . . . I mi se možemo ponositi što smo u ove te
ške ali velike dane dali svijetu nov tip žene — že
nu partizanku.«
95
�Prikaz borbi u kojima su ginule i ranjavane
partizanke Prve ženske čete
BORBA
Tušilović,
24. 10. 1942.
Rakovica —
Čatrnja
29/30. 10. 1942.
POGINULA
—
Zor ka Gajić
RANJENA
Mara Zorić
Mica Momčilović
Sofija Ugarković
Mica Počuča
Ličko Petrovo Selo
3. 11. 1942.
—
Dušanka Popović
Prvi napad na
Slunj
7. 11. 1942.
—
Danica Mirić
Milica Čortan
Nevenka Lazić
—
Drugi napad na
Slunj
14. 11. 1942.
Dvor na Uni
26/27. 11. 1942.
Lovinac
25. 12. 1942.
Bosiljka Marčetić
Milica Obradoviđ
Naranča Končar
Bosiljka Petrović
Mara Dukić
Milja Ugarak
—
Milka Grković
Danica Mirić
Gračac
14/15. 1. 1943.
Zorka Dukić
Anka Kosanović
Milica Čortan
Dušanka Čuić
Jelka Dozet
Desanka Stojić
4. neprijateljska
ofanziva
januar-februar
1943. g.
Milka Lukić
Pera Klašnja
Dušanka SladićIvančević
Danica Mirić
Soka Ljubović
Milka Pokrajac
Dragica Ninković
Desanka Stojić
96
�Široka Kula
19/20. 4. 1943.
Soka Priča
Dragica Cvjetičanin
—
Na Gospić i okolicu i
početak maja 1943.
Mica Počuča
Sofija Drakulić
Vida Končar
Milica Vejnović
Sjeverna Dalmacija Jeka Čanković
juni-august 1943.
Mokro Polje,
Dinara, Kijevo,
Vrlika
Jovanka
Budisavljević
Milica Čuić
Zorka Grbić
Danica Stojić
Danica Tepavac
Mutilić,
početkom
septembra 1943.
Mileva Kovačević
—
Desanka Stojić
Šuice
17. 12. 1943.
Anđa Vukmirović
Mrkonjić-Grad
7. 1. 1944.
Draga Končar
Desant na Drvar
25. 5. 1944.
Danica Orlić
Milica Vejnović
Koričani, iznad
Glamoča,
12. jula 1944.
Ljuba Šainović
--
Na rijeci Limu
augusta 1944.
—
Jovanka
Budisavljević
Val j evo,
polovinom
septembra
1944. god.
—
Bosiljka Petrović
Dušanka Popović
Mica Počuča
Mara Zorić
Stojanka Matijević
Soka Medić
7 PRVA ŽENSKA LICKA PART. CETA
97
�Na sremskom
frontu
april 1945.
Jeka Radaković
Borka Rapaić
Anđa Serdar
Selo Turovac,
Gračac,
kao pol. radnik
koncem oktobra
1943.
Bosiljka Marčetić
Dnopolje, kod
D. Lapca,
u 35. diviziji,
oktobar 1944. g.
kontuzovana
Mica Delie
Bosiljka — Lola
Kolundžić
Korita, kod Slunja, Soka Keča
u 35. diviziji,
marta 1945.
MJESTO
Kod Slunja,
augusta 1945.
POGINULA U
SAOBRAĆAJNOJ
NESREĆI
Danica Tepavac
--
UMRLA
—
Jesikovac,
T. Korenica,
u jesen 1946. god.
--
Ljuba Žakula
Apatin
16. 11. 1973.
—
Mileva
Dmitrašinović
Beograd
23. 12. 1985.
—
Đuro Radovanac
98
�STATISTIČKI PODACI
23 poginule u NOR-u
1 poginula nakon oslobođenja u saobraćajnoj
nesreći
2 umrle poslije rata
27 ih je ranjeno, a neke su ranjene i po nekoliko
puta
25 ih je preboljelo pjegavi i trbušni tifus
18 nosilaca »Partizanske spomenice 1941«
22 ratna vojna invalida
27 rezervnih vojnih starješina
Nacionalni sastav: Sve Srpkinje
Socijalni sastav: 71 seljanka i 4 đaka
Memorijalni muzej Prve ženske
partizanske čete
Formiranje,
postojanje
i
djelovanje
isključivo
žen
ske vojne borbene formacije — jedinstven je pri
mjer ne samo u jugoslavenskim, već i u inozem
nim razmjerima pokreta otpora. Isto tako, obi
ljem prikupljenog originalnog materijala i doku
mentacije
opravdava
se
postojanje
i
daljnje
djelovanje Memori jalnog muzeja Prve ženske par
tizanske čete, koji je otvoren septembra 1977. u
selu
Trnavcu
na
teritoriju
Titove
Korenice
i
kao takav pristupačan je široj javnosti.
Velik je značaj spomenutog Muzeja kako u
pogledu njegovanja i prenašanja borbenih tradi-
7*
99
�Zgrada Memori jalnog muzeja Prve ženske čete u Trnavcu
kod Titove Korenice.
cija na mlađe generacije, tako i zbog zahvalnosti
ženama-borcima i zbog čuvanja uspomena na svi
jetle likove drugarica poginulih u borbi za slobo
du, bratstvo i jedinstvo.
Navedene činjenice obavezuju naše društvo da
ovaj dio povijesti i kulturne baštine prezentira
javnosti i sačuva od zaborava, kako bi se na ovim
tradicijama odgajale mlađe generacije.
Borbeni put Prve ženske partizanske čete vjer
no potvrđuje riječi druga Tita iz govora održanog
na Prvoj zemaljskoj konferenciji AFŽ-a Jugoslavi
je, decembra 1942. godine u Bosanskom Petrov
cu, gdje je, između ostalog, rekao:
» . . . Ja mogu kazati da su žene u toj borbi, po
svom heroizmu, po svojoj izdržljivosti, bile i jesu
u prvim redovima — i svim narodima Jugoslavije
čini čast što imaju takve k ć e r i . . . «
100
�Ženska omladinska sekcija »Seljačkog kola« Babin Potok —
Končarev Kraj, jula 1939.
Polaznice djevojačkog domaćinskog tečaja na Plitvičkim
jezerima, 1939.
�Selo Krbavica u kojem je polovinom juna 1942. OK SKOJ-a
donio odluku o formiranju Prve ženske omladinske
partizanske čete.
Dio panorame sela Trnavca u kojem je formirana
Prva ženska četa.
�Odbor AFŽ-a sela Divosela 1942.
Žene nose borcima hranu na položaj.
�Dovoz ranjenika
u bolnicu Bijeli
potoci u
4. neprijateljskoj
ofanziva, februara
1942. Na slici
ranjena Desa
Stojić, delegat voda
u bataljonu
»Ognjen Priča«.
Bolničarke bolnice
Krbavica 1943.
�Prenos ranjenika 2. brigade 6. ličke divizije sa Šuica
(kod Kup resa) decembra 1943.
Bataljon »Ognjen Priča« prelazi preko Tare 25. augusta 1944.
�Medicinski bataljon 6. proleterske divizije po oslobođenju
Beograda oktobra 1944.
Prva partijska konferencija 6. proleterske divizije
27. februara 1945. godine u Šidu.
�Sanitet 2. brigade 6. proleterske divizije marta 1945. u
Malim Vašicama — sremski front.
Transport
ranjenika
2. brigade
6. proleterske
divizije kod Zeline
7. maja 1945. u
nastupanju jedinica
u Zagreb.
�Bataljon saniteta 6. proleterske divizije na dan oslobođenja
Zagreba, 8. maja 1945.
Sastanak referenata saniteta 2. brigade u Dubravi kod
Zagreba, 2. maja 1945.
�LIKOVI BORACA
�Naranča (Petra) Končar-Rodić
POLITIČKI KOMESAR ČETE
Rođena je 1921. u Končarevom Kraju, Korenica,
Hrvatska, kao prvo od osmoro djece Petra i So
fije — Soke, rođene Čuić. Nakon osnovne škole
živjela je s porodicom u selu baveći se, sve do po
lovine 1941. godine, zemljoradnjom i domaćin
stvom.
Za obitelj Petra Končara, stolara, život je bio
težak, kao i za većinu porodica u Končarevom Kra
ju. Radilo se mnogo da bi se nekako preživjelo.
Upravo zbog toga 1929. godine Petar odlazi na
rad u Belgiju, da bi svojom zaradom olakšao život
brojne porodice. Dolaskom u Belgiju uviđa težak
položaj
radničke
klase
i
odmah
se
uključuje
u
rad sindikalnih radničkih organizacija. Tu je upo
znao metode i oblike organizirane borbe radničke
klase protiv izrabljivanja. Nakon povratka kući
neumorno radi na podizanju političke svijesti lju
di i propagira revolucionarne ideje. Naročitu je
111
�pažnju
posvećivao
radu
s
omladinom.
Zbog
svo
je revolucionarne aktivnosti već je 1935. hapšen i
zatvaran kao komunista. Godine 1937. u selu je
formirana partijska organizacija.
Usmjerena očevim odgojem Naranča se vrlo
mlada politički aktivirala. Početkom 1938. godi
ne postala je član SKOJ-a, a već sredinom 1940.
član Partije.
Pored drugih
jom žena
vanja do
aktivnosti
rukovodila
je
Sekci
pri »Seljačkom kolu« od njenog osni
početka 1941. Uz kulturno-prosvjetni
rad, žene su se sistematski upoznavale s politič
kom situacijom u zemlji i svijetu te pripremale za
nadolazeću borbu protiv fašizma. Rezultat
rada bio je masovni odaziv na poziv KPJ u NOB.
takvog
Naranča se u vrijeme ustanka nalazila u Drva
ru, gdje je bila izabrana u Glavni odbor AFŽ-a za
Drvarsku dolinu, a to je ujedno bio prvi odbor
AFŽ-a u Jugoslaviji. Krajem septembra 1941. vra
tila se u Liku, u svoje rodno mjesto. U oktobru
iste godine postala je član Okružnog komiteta
SKOJ-a za Liku, a bila je i sekretar Općinskog ko
miteta SKOJ-a za Korenicu.
Odlukom Okružnog komiteta SKOJ-a za Liku
ona preuzima dužnost komesara Prve ženske om
ladinske čete, koja je formirana 25. augusta 1942.
u selu Trnavcu. Ulaskom te čete u sastav 2. ličke
udarne brigade, raspoređena je na dužnost zamje
nika političkog komesara 2. čete bataljona »Og
njen Priča«. Prilikom borbe u Dvoru na Uni, 27.
112
�novembra
1942.
godine,
ranjena
je
i
otpremljena
na liječenje u bolnicu na Bijele potoke.
Nakon izlaska iz bolnice bila je sekretar Općin
skog komiteta Komunističke partije Plitvički Ljeskovac i član biroa KPH za Korenicu.
Početkom 1944. odlazi u sjevernu
preuzima
KPH
u
dužnost
Koprivnici,
Hrvatsku
sekretara
Kotarskog
a
iste
krajem
godine
i
komiteta
prelazi
na dužnost u Glavni štab Hrvatske gdje ostaje do
oslobođenja.
Od juna mjeseca 1945. do početka 1963. radila
je u Centralnom komitetu SR Hrvatske, a nakon
toga nastavila je rad u Gradskoj skupštini Zagre
ba. S tog radnog mjesta otišla je u mirovinu 1974.
godine.
Uz svoje radne i društvene obaveze, te obaveze
majke koja je odgojila dvoje djece, stekla je i vi
soko stručno obrazovanje.
Ostala je aktivan društveno-politički radnik vr
šeći razne dužnosti, počevši od mjesnih do savez
nih organa. Član je Savjeta SRH.
Po činu je kapetan I klase.
Ratni je vojni invalid 60 posto.
Nosilac je »Partizanske spomenice
i više ratnih i mirnodopskih odlikovanja.
8 PRVA ŽENSKA LICKA PART. CETA
1941.«
kao
113
�Sofija (Bogdana) Drakulić-Bogojević
KOMANDIR 1. VODA
Rođena je 1925. u selu Rijeka, Korenica, u zanatlijskoj porodici od oca Bogdana i majke Drage.
Otac je bio pekar, a majka domaćica. Osnovnu
školu i četiri razreda gimnazije završila je u Korenici. Rat ju je zatekao u petom razredu gimna
zije u Gospiću. Nakon okupacije zemlje vratila se
roditeljima u Korenicu. Oca su joj ubile ustaše
pa je majka s djecom otišla u selo Rijeku. Tamo
su imali kuću i nešto zemlje. Pekarsku radnju
njenog oca uzeli su Talijani i ona im je služila za
kuhinju, a magazan za municiju.
Čitava njena obitelj učestvovala je u NOP-u, a
troje starijih nosioci su »Partizanske spomenice
1941«. Od prvih dana ustanka Sofija aktivno radi
za NOP, zajedno sa starijom sestrom Milicom ko
ja je poginula krajem 1943. kao borac 13. divizije.
Njih su dvije bile partizanski kuriri i prikupljale
su informacije o namjerama i kretanju neprijate
lja u Korenici i okolini. Nabavljale su sanitetski
materijal za partizanske bolnice. U jesen 1941.
smjelo
su
izvele
pravi
podvig.
Naočigled
Talijana
i ustaša odvele su liječnika da previje ranjene par
tizane, koji su rane zadobili u borbama na Ljeskovcu i Plitvičkim jezerima, a teško ranjenog bor
ca dovele su na liječenje u bolnicu. Uzimale su
neprijatelju oružje i municiju te otpremale parti-
114
�zaskim jedinicama. Jednog dana dobile su zadatak
da u talijanskom garnizonu rasture letke štampa
ne u Drvaru. Nakon obavljenog zadatka krenule
su iz grada, ali su ih neprijatelji stigli i uhvatili
na cesti. Starija sestra odvedena je u logor, a So
fija kao maloljetna stavljena je u kućni pritvor. U
novembru 1941. uspijeva pobjeći pa su je drugovi
sklonili u selo Krbavicu, gdje je nastavila da aktiv
no radi u omladinskoj organizaciji.
25. augusta 1942. godine postala je borac Prve
ženske omladinske čete. Nakon vojno-političke obuke raspoređena je u bataljon »Stojan Matić«
2. ličke udarne brigade. Osam mjeseci kasnije pre
šla je na rad u kulturno-prosvjetnu ekipu 6. ličke
divizije i tu ostaje sve do prelaska divizije u Sr
biju. Tada je završila sanitetski tečaj i bila raspo
ređena u protukolski artiljerijski divizion za za
mjenika referenta saniteta. Po proboju sremskog
fronta odlazi u bolnicu teških ranjenika kao se
stra instrumentarka u operacionoj sali. Demobili
zirana je s dužnosti komesara niže sanitetske ško
le 1. armije u činu potporučnika.
Član KPJ postala je u bataljonu »Stojan Matić«
novembra 1942.
Nakon demobilizacije radila je u Ministarstvu
unutrašnjih poslova SFRJ u Beogradu. Bila je se
kretar partijske organizacije svog odjeljenja, a
završila je i tečaj partijske izgradnje. Kao dobro
voljac učestvovala je na izgradnji Omladinske pru
ge Šamac—Sarajevo i bila udarnik.
8
*
115
�Naranča Končar Rodić
Sofija Drakulić Bogojević
Nevenka Lazić Nena
Danica Mirić
116
�Radila
je
u
redakciji
pionirske
štampe
kod
Branka Čopića, a kasnije u Ministarstvu građevi
na FNRJ.
Godine 1949. iz porodičnih razloga vraća se u
SR Hrvatsku i do 1956. godine radi u Općinskom
i Kotarskom narodnom odboru u Titovoj Korenici, a zatim prelazi u Zagreb gdje radi u Narodnom
odboru općine Trnje. Penzionirana je 1963. go
dine.
Sama je odgojila svoja dva sina.
Nosilac je »Partizanske spomenice 1941.«
Za ratne zasluge odlikovana je: Ordenom zaslu
ga za narod i Ordenom bratstva i jedinstva.
Nevenka Nena (Save) Lazić
POLITIČKI DELEGAT 1. VODA
U
ličkom
obitelji
selu
rođena
Mogoriću
je
1925.
u
višečlanoj
Nevenka
—
trgovačkoj
Nena
Lazić.
Bilo ih je osmero djece — četiri brata i četiri se
stre. Dugogodišnjim mukotrpnim radom i odrica
njem roditelji su im omogućili osnovno obrazova
nje u rodnom selu. Troje djece — Nena, Anka i
Dušan, (sve troje su poginuli kao borci u NOR-u),
iako pod vrlo teškim uslovima školovanja djece u
staroj Jugoslaviji, nastavili su srednju školu u Go
spiću, dok je najstariji sin Mile učio zanat u Ba
natu. Djeca su rasla u skladnoj obiteljskoj atmo
sferi, a od djetinjstva i rane mladosti odgajana su
u rodoljublju i patriotizmu.
117
�Nevenka Lazić je već u gimnazijskim klupama
stekla prve spoznaje o revolucionarnom radnič
kom i omladinskom pokretu. Voljela je mnogo či
tati što joj je omogućilo širinu pogleda na svijet,
kao i saznanje da kroz život treba ići s idealima
i za njih ako treba i poginuti. Nije mogla ostati
po strani, uključila se u naprednu grupu srednjo
školske omladine. Sudjeluje u akcijama koje je
pod rukovodstvom Komunističke partije i kroz
legalne
forme
organizirala
napredna
omladina.
Tada se, iako mlada, idejno-politički formirala u
odlučnog
borca protiv vladajućeg reakcionarnog
režima.
Aprila 1941. prekida gimnaziju u petom razre
du i odmah nakon proglašenja tzv. Nezavisne Dr
žave Hrvatske bježi sa sestrom Ankom i bratom
Dušanom, koji su također pripadali naprednom
omladinskom pokretu, u svoje rodno selo. U nji
hovu kuću zalazili su članovi Okružnog i Kotar
skog komiteta, članovi Komunističke partije i na
predno orijentirani ljudi iz sela, po čijem se zadat
ku u nekoliko navrata ilegalno prebacivala u Go
spić, prenoseći razne obavijesti i poruke, a u po
vratku donoseći sanitetski materijal u Mogorić.
Nakon dizanja ustanka s velikim se
žarom
uključila u rad i zadatke omladinske organizacije
u selu. Sudjeluje u organizaciji sabirnih i radnih
akcija, pomaže u pisanju i umnožavanju radio-vijesti, koje prenosi po okolnim selima. Posebno
se
118
isticala
na
organiziranju
kulturno-prosvjetnog
�rada u selu. Zbog svoje izuzetne aktivnosti, no
vembra 1941. godine, primljena je u skojevsku or
ganizaciju.
Cijela njena obitelj učestvovala je
Otac Sava jedan je od organizatora
u NOR-u.
ustanka u
Mogoriću i borac s puškom u ruci od 1941. Četve
ro starijih stupili su u jedinice NOV 1942. godine,
dok je majka Soka s mlađom djecom radila za
NOP u pozadini.
U aprilu 1942. prilikom napada Talijana i četni
ka Nena je učestvovala u obrani Mogorića. Nosi
la je partizanima hranu na položaj i javljala po
datke o kretanju neprijatelja.
O
tome je razgovarala s dopisnikom Agitpropa
OK KP za Liku, prilikom njegovog susreta sa Žen
skom četom septembra 1942. g:
»Jesu li tebi dopustili roditelji da ideš u voj
sku?«
» . . . I još kako! Ta svi su moji u partizanima.
Otac i brat ovdje, a drugi brat u Srbiji. Ja sam već
bila u borbi kada su Talijani napali Mogorić. Čet
nici su vodili preko sedam hiljada Talijana, ali
naši
hrabri
partizani
su
ih
raspršili.
Neobično
sam se radovala kad sam čula da je poginulo mno
go talijanskih oficira. Ja sam tada našim donosi
la hranu na položaj i javljala im vijesti o kretanju
neprijatelja . . .« (Moj susret s Prvom ženskom
omladinskom četom, »Lički partizan«, broj 6)
Nena se nije zadovoljila radom u pozadini, već
se, nakon obavijesti o odluci OK SKOJ-a za Liku,
119
�dobrovoljno
četu.
Na
dolazi
te
je
javila
u
Prvu
žensku
omladinsku
vojno-političkoj obuci u Trnavcu posebno
do izražaja njena skromnost i drugarstvo
izuzetna sposobnost poticaja za akciju. Vrlo
aktivna u političkom i kulturno-prosvjetnom
životu čete. Organizira izdavanje četnih zidnih no
vina, tečaj nepismenih, kojima u slobodno vrije
me nesebično pomaže pri učenju. Također se za
laže i u savladavanju vojne nastave.
Aktivnost u kulturno-prosvjetnom radu nastav
lja i u bataljonu »Stojan Matić«, u koji je raspo
ređena nakon uključenja Prve ženske omladinske
čete u sastav 2. ličke udarne brigade. Vrlo je za
paženo i njeno političko djelovanje među borci
ma, a i među narodom, prilikom prolaska jedini
ca kroz sela. Ne izostaje ni u izvršenju borbenih
zadataka. U prvoj borbenoj akciji, prilikom suko
ba s talijanskim okupatorom na Polo ju kod Per
jasice 17. 10. 1942. godine, izvukla je s poprišta
borbe teško ranjenog zamjenika komandanta 2.
udarne brigade Lazu Radakovića, previla ga i ot
premila u bolnicu.
U daljnjim borbama svog bataljona na Tušiloviću, Rakovici, Ličkom Petrovom Selu, Željavi,
Vagancu i prvom napadu na Slunj, stalno je u
prvim redovima u izvršenju borbenih zadataka.
Nena Lazić bila je visoka, vitka, povučena i veo
ma jednostavna djevojka. Bila je tako vitka da
se činilo da će se slomiti pod težinom puške na
120
�ramenu. Njeno najčešće ozbiljno i zamišljeno lice
izgledalo je još ozbiljnije zbog prirodno sijedog
čuperka kose koji ju je činio posebnom.
Maglovita jesenska noć 14. novembra 1942. Iz
vršen je napad na ustaško-domobransko uporiš
te u Slunju. Bila je to Nenina posljednja borba i
posljednja noć. Nalazila se u prvom borbenom
stroju u zaklonu, s bombom u ruci. Neprijatelj
ska vatra bila je paklenska. Namještajući se za bo
lji položaj i pregled, u momentu kada je pokuša
la da tempira i baci bombu na neprijateljsko mi
traljesko gnijezdo, pokošena je s bočne strane ra
falom. Rana je bila veoma teška s malo izgleda
da preživi. Borci su je izvukli s poprišta borbe i
otpremili u brigadno prihvatilište. U besvjesnom
stanju prebačena je na Bijele potoke. U bolnici
je odmah izdahnula bez riječi i jauka kraj svojih
ratnih drugarica — Milice Čortan i Danice Mirić,
koje su ranjene u prethodnoj borbi na Slunju.
Nena je bila druga poginula partizanka
ženske
partizanske
čete
te
se
njena
smrt
Prve
teško
dojmila ostalih.
Danica (Stojana) Mirić
KOMANDIR 2. VODA
Rođena je 1925. u selu Mirić Štropina, Plitvička
jezera, Korenica, Hrvatska, u siromašnoj radnič
koj porodici Stojana i Latinke> u kojoj je bilo
121
�osmero
kod
djece.
kuće
i
Nakon
pomagala
završetka
roditeljima
škole
u
ostala
je
poljoprivredi
i domaćinstvu.
U junu 1941. ustaške su vlasti iselile sve sta
novništvo plitvičke općine u Bosnu. Tako se Da
nica sa svojom porodicom smjestila u okolicu Dr
vara. Bila je u kući poznatog ilegalca Nikole Kotle. Tu ju je zateklo dizanje ustanka te se pod uticajem naprednih ljudi uključila u NOP.
Septembra 1941. vratila se s ostalim narodom
u Liku i u svom rodnom mjestu nastavila aktiv
no raditi za NOP.
Decembra 1941. godine, zbog pokazane aktivno
sti, primljena je u skojevsku organizaciju. Kao
skojevka radila je na organiziranju omladine u
SMG, aktivirajući mlade na radnim i drugim akci
jama.
25. augusta 1942. stupila je u Prvu žensku om
ladinsku partizansku četu, jer je smatrala da će
u operativnoj jedinici najviše pridonijeti NOB-u.
Nakon završene vojno-političke obuke raspore
đena je u bataljon »Stojan Matić« 2. ličke udarne
brigade. U svim borbenim akcijama svoje jedinice
isticala se i bila veoma hrabra.
Prilikom borbenog napada na Slunj, 7. novem
bra 1942. godine, ranjena je i otpremljena na li
ječenje u bolnicu na Bijele potoke. Kada je ozdra
vila, vratila se u svoj bataljon, ali je u borbi na
Lovincu lakše ranjena i liječena ambulantno. U 4.
neprijateljskoj ofenzivi po treći je put ranjena i
122
�s transportom teških ranjenika otpremljena u Bo
snu u Centralnu bolnicu pri Vrhovnom štabu. S
tom je bolnicom prešla ofenzivu na Neretvi i iz
držala sve napore svakodnevnog pokreta i borbe.
Učestvovala je i u petoj neprijateljskoj ofenzivi na
Sutjesci, gdje je preboljela i pjegavi tifus. Nakon
što je ozdravila stupila je u 1. brigadu 6. divizije
u kojoj je ostala do decembra 1943. godine, kada
se vratila u svoju matičnu jedinicu. Postavljena
je
za
zamjenika
referenta
saniteta
2. brigade 6.
divizije. U toj je jedinici prošla preostali dio bor
benog puta i zamornog marša od zapadne Bosne
do Srbije, u svakodnevnoj borbi i brizi za ranje
nike.
U decembru 1944. otišla je iz 6. proleterske di
vizije s još nekoliko drugarica na rad pri Vrhov
nom štabu. Odmah po dolasku bila je raspoređena
u UDB-u za grad Beograd, gdje je ostala do 1946.
Nakon toga upućena je u Sanitetsku školu u Lju
bljani, a poslije završenog školovanja raspoređe
na je na rad u VMA-a u Beogradu. Penzionirana
je 1968. u činu majora.
Ratni je vojni invalid (40 posto).
Nosilac je više ratnih i mirnodopskih
odliko
vanja.
123
�Desanka (Nikole) Stojić-Marčetić
POLITIČKI DELEGAT 2. VODA
Rođena je 1925. u selu Jošani, Udbina, Hrvatska,
u srednje imućnoj seljačkoj porodici od oca Ni
kole i majke Jelene, u kojoj je bilo devetero dje
ce. Nakon završetka osnovne škole pohađala je
gimnaziju u Zagrebu, zatim u Korenici gdje ju
je rat zatekao. Nakon okupacije zemlje vratila se
roditeljima na selo.
Od prvih ustaničkih dana veoma je aktivno ra
dila za NOP, posebno se angažirajući na kulturno-prosvjetnom radu s omladinom u selu. Budući da
je rasla i razvijala se pod uticajem komunista —
članova svoje porodice, ni njezin put nije mogao
biti drugačiji od onog koji je proklamirala KPJ.
U prvim danima ustanka u njenoj rodnoj kući bio
je smješten partizanski vod, koji je držao položaj
prema neprijateljskom uporištu na Udbini. Desa
je s omladinom preuzela svu brigu oko ishrane i
opskrbe tog voda. Dokazavši se na takvim i dru
gim zadacima, u oktobru 1941. primljena je u
SKOJ. U februaru 1942. postavljena je za sekre
tara skojevske organizacijie u Jošanu. U augustu
iste godine doživjela je svoje prvo ratno kršte
nje učestvujući u drugom partizanskom napadu
na Udbinu.
25. augusta 1942. stupila je u Prvu žensku omla
dinsku partizansku četu, u kojoj je izabrana za
124
�sekretara
skojevske
organizacije.
Po
završetku
vojno-političke obuke raspoređena je vi 1. četu bataljona
Odmah
»Ognjen Priča«
nakon dolaska
2. ličke udarne brigade.
u bataljon postavljena je
za političkog delegata voda i za rukovodioca kulturno-prosvjetnog rada u bataljonu.
U decembru 1942. primljena je u KPJ.
U bataljonu »Ognjen Priča« ostala je sve do
decembra 1944. godine, kada je upućena na duž
nost komesara Saniteta 2. brigade 6. proleterske
divizije. Kao borac i rukovodilac u prvim borbe
nim redovima prošla je čitavi put 2. brigade 6.
proleterske divizije »Nikola Tesla«. Demobilizira
na je marta 1946. u činu kapetana.
U toku rata ranjavana je tri puta te je ratni
vojni invalid (70 posto).
Citava njena uža porodica, osim jedne sestre,
nastradala je u NOR-u uglavnom kao aktivni učes
nici NOB-a.
Nakon demobilizacije došla je u Zagreb, zapo
slila se i obavljala ove dužnosti: bila je upravitelj
kinematografa, član Općinskog komiteta SKOJ-a
Črnomerec, personalac u Tvornici »Franck«, na
stavnik Gradske partijske škole Zagreb, upravnik
Sindikalne škole Mjesnog sindikalnog vijeća, a
zatim službenik u RSUP-u Hrvatske i u CK SK
Hrvatske.
Završila
Hrvatske.
je
Aktivna
je
srednju
u
partijsku
školu
društveno-političkim
pri
CK
SK
organizacija-
125
�ma, a posebno je istrajna u njegovanju i preno
šenju tradicije NOB-a na mlađe generacije.
nas živi u Zagrebu. Majka je ženskog djeteta.
Da
Nosilac je »Partizanske spomenice 1941.«
Za zasluge u ratu odlikovana je Partizanskom
zvijezdom III reda, a za poslijeratne zasluge: Or
denom zasluga za narod sa srebrnim zracima i
Plaketom Saveznog odbora SUBNOR-a.
Milica (Sime) Obradović-Milošević
KOMANDIR 3. VODA
Rođena je 1924. u selu Birovača, Donji Lapac,
Hrvatska, kao drugo od četvero djece u zemljo
radničkoj porodici Sime i Jeke. Kada je imala 7
godina, ostala je bez majke. Tada se o djeci bri
nuo otac i njegovi roditelji. Osnovnu školu nije
završila, a čitati i pisati naučila je od starijeg bra
ta Petra. Do rata je živjela u rodnom mjestu ra
deći u poljoprivredi i domaćinstvu.
Nakon dizanja ustanka i Milicu je zahvatio bor
beni polet na platformi poziva KPJ za borbu.
Uključila
jući
u
se u omladinsku
sabirnim
iradnim
organizaciju učestvu
akcijama.
Organizira
omladinke i žene na pletenju i šivanju odjeće za
prve partizanske jedinice. Na osnovu te aktivno
sti primljena je u SKOJ već u jesen 1941. godine.
U augustu 1942. odlazi u Prvu žensku omladin
126
�sku
tičke
partizansku
obuke
četu.
Nakon
raspoređena
je
završene
u
vojno-poli-
2. četu bataljona
»Ognjen Priča« 2. ličke udarne brigade.
Kao borac učestvovala je u svim akcijama svo
je jedinice na Kordunu i Baniji, ispoljavajući ve
liku hrabrost i izdržljivost. Prilikom borbe u Dvo
ru na Uni, 27. novembra 1942. godine, teško je
ranjena pa je otpremljena na liječenje. Liječena
je u mnogim bolnicama u Lici (oko sedam mje
seci), a za to je vrijeme preboljela i pjegavi tifus.
Kada je donekle zaliječena, a još nije bila spo
sobna za napore u operativnoj jedinici, izabrana
je u Općinski komitet SKOJ-a Donji Lapac i ra
dila na terenu kao politički radnik do augusta
1943. Tada ponovno odlazi u operativnu jedinicu,
ovog puta u bataljon »Stojan Matić« 2. ličke udar
ne brigade, gdje je do oktobra 1943. vršila duž
nost zamjenika referenta saniteta, a tada je upu
ćena na sanitetski kurs pri Štabu 2. ličke brigade.
Nakon završenog kursa raspoređena
rijski divizion 6. ličke divizije.
je
u
Artilje
Ubrzo je, međutim, upućena u 35. diviziju gdje
je bila kratko vrijeme bolničarka, a zatim referent
saniteta diviziona. Na toj dužnosti zateklo ju je
i oslobođenje.
U članstvo KPJ primljena je novembra 1943.
Po završetku rata upućena je u vojno-medicinsku školu u Beogradu, koju je završila 1948. go
dine.
Novembra 1949. demobilizirana je na lični zah-
127
�Desanka Stojić Marčetić
Milica ObradovićMilošević
Kata Radaković Priča
Savka Bjegović Obradović
128
�tjev a i zbog zdravstvenih razloga. Rezervni je ka
petan.
Ratni je vojni invalid (90 posto).
Nosilac je »Partizanske spomenice 1941«.
Poslije demobilizacije aktivira se u društveno-političkim organizacijama. Birana je u izvršne or
gane
RSV
i
SUBNOR-a.
U
nekoliko
navrata
bila
je član sekretarijata Saveza komunista u Mjesnoj
zajednici »Sava« u Beogradu, gdje i sada živi sa
svojom porodicom. Za svoju aktivnost u društveno-političkim
organizacijama
nekoliko
je
puta
po
hvaljivana.
Za ratne zasluge odlikovana je: Ordenom za
hrabrost, Ordenom zasluga za narod III reda i
Ordenom bratstva i jedinstva.
Kata (Ise) Radaković-Prica
POLITIČKI DELEGAT 3. VODA
Rođena je 1924. u selu Mogorić, Gospić, Hrvatska,
u porodici Ise i Jeke, u kojoj je bilo devetero dje
ce. Otac joj je bio lugar, a majka domaćica. Os
novnu školu završila je u selu Vrepcu, gdje joj je
otac službovao, a zatim i Srednju žensku stručnu
školu u Gospiću.
Na školovanju u Gospiću Kata je pripadala gru
pi napredne omladine. Na njenu političku
taciju imali su uticaj starija sestra Danica, koja
9
PRVA
ŽENSKA
LICKA
PART.
CETA
orijen
129
�je kao maturant učiteljske škole bila član KPJ, i
brat Dušan, gimnazijalac, član SKOJ-a.
Nakon okupacije zemlje, kada su uslijedile us
taške represalije, otac joj je odmah uhapšen, mu
čen
mu
i bezuspješno prisiljavan da prizna gdje su
djeca i kojoj organizaciji pripadaju. Poslije
talijanskog
Proglasa
o
zaštiti
Srba
pušten
je
iz
zatvora, te je s čitavom obitelji interniran u Dal
maciju.
Kata je u to vrijeme bila kod tetke u Vrepcu.
Tu ju je zatekao ustanak pa se odmah priključila
ustanicima. U međuvremenu se cijela porodica na
šla u rodnom Mogoriću, gdje je pristupila NOP-u.
Kata se angažirala u omladinskoj organizaciji, a
osim toga održavala je vezu s ilegalcima iz Gos
pića. U novembru 1941. primljena je u SKOJ.
Augusta 1942. stupa u Prvu žensku omladinsku
četu. Nakon vojno-političke obuke u Trnavcu ras
poređena je u 2. četu bataljona »Ognjen Priča«
2.
ličke
udarne
brigade.
U
tom
bataljonu
ostaje
do odlaska na sanitetski kurs, koji je održavan u
Korenici. Po završetku kursa raspoređena je u 3.
ličku brigadu na dužnost referenta saniteta bata
ljona
»Velebit«.
Kasnije
je
obavljala
dužnost
upravnika ambulante 3. ličke brigade.
Član KPJ postala je juna 1943.
U stalnoj borbi i brinući se za ranjenike pro
šla je borbeni put i zamorni marš 6. proleterske
divizije od Bosne do Srbije. Nakon oslobođenja
Valjeva upućena je za referenta saniteta Inžinje-
130
�rijske brigade pri Vrhovnom štabu gdje je ostala
do decembra 1945. Tada je demobilizirana u činu
potporučnika.
Izlaskom iz Armije udala se i rodila troje djece.
S mužem oficirom češće je mijenjala mjesta bo
ravka, ali je u svim tim sredinama ostala društveno-politički aktivna. Danas s porodicom živi u
Beogradu. Za ratne zasluge odlikovana je: Orde
nom za hrabrost i Ordenom zasluga za narod III
reda.
Savka (Jovana) Bjegović-Obradović
Rođena
je
1921.
u
Divoselu,
Gospić,
Hrvatska,
gdje je završila osnovu školu. Potječe iz vrlo si
romašne seljačke porodice. Roditelji su, osim nje,
imali još dvoje djece. Zbog teškog ekonomskog
stanja u obitelji otac je otišao na rad u Kanadu,
ali se više nije ni javio. Tako se odlaskom oca na
rad u tuđinu njihova materijalna situacija nije
izmijenila.
Divoselo
je
bilo
jedno
od
rijetkih
sela
u
Lici
koje je imalo jaku partijsku i skojevsku organi
zaciju. Te organizacije, kao i napredni studenti
i srednjoškolci, imale su velik uticaj na mase, na
ročito na omladinu.
Nakon dizanja ustanka omladina Divosela ma
sovno se odazvala pozivu Partije za borbu pro
9*
131
�tiv okupatora i narodnih izdajica. Tako se i Savka opredijelila za NOP i uključila u rad na provo
đenju
zadataka
omladinske
organizacije.
Učestvo
vala je u sakupljanju hrane, obuće i odjeće, izra
di odjevnih predmeta, kopanju rovova, dizanju
ljetine ispred neprijatelja i nošenju ranjenika.
Zbog takve aktivnosti primljena je u SKOJ jula
1942.
Na sastanku skojevske organizacije dobrovolj
no se javila za Prvu žensku omladinsku četu koja
je formirana u selu Trnavcu, gdje je završila vojno-političku obuku. Ulaskom te čete u sastav 2.
udarne brigade
jan Matić«.
raspoređena
je
u
bataljon
»Sto-
Učestvovala je kao borac u svim borbenim akci
jama, koje je vodila njena jedinica u Kordunu,
Baniji i Lici do proljeća 1943. godine, kada se raz
boljela od pjegavog tifusa i kožne bolesti. Preba
čena je u bolnicu na liječenje, a nakon nekoliko
mjeseci upućena u Lički partizanski odred, gdje
je ostala do kraja 1943. U to vrijeme umrla joj
je majka od posljedica ranjavanja. Zbog naruše
nog zdravlja, vraćena je u Divoselo, gdje nastav
lja aktivnim radom u pozadini do kraja rata.
Nakon
oslobođenja
ostala
je
djece u Divoselu i jedno se
privredom preko SRZ. Kasnije
spiću i nakon sticanja uvjeta
vinu. Sa svojom porodicom i
selu.
132
s
mužem
i
troje
vrijeme bavila poljo
se zaposlila u Go
1966. otišla u miro
danas živi u Divo
�Član KPJ postala je koncem 1943.
Za ratne zasluge odlikovana je Ordenom zaslu
ga za narod II reda.
Milica-Mica (Gavre) Bjelobaba-Tišma
Rođena je 1918. u selu Mutilić, Udbina, Hrvatska.
Potječe iz seljačke porodice od oca Gavre i maj
ke Dragojle. Nakon završene osnovne škole osta
la je u obiteljskom domu baveći se domaćinstvom
i zemljoradnjom.
Kapitulacija bivše Jugoslavije zatekla
rodnom selu. Nakon proglašenja tzv.
ju je u
Nezavisne
Države Hrvatske izbjegla je iz svog rodnog doma
i sklonila se kod prijatelja, jer je bila na spisku
onih koje je trebalo uhapsiti. Nakon dizanja us
tanka pomaže NOP učestvujući u sabirnim akci
jama
i
u
izradi
odjevnih
predmeta
za
prve
us-
taničke jedinice.
U proljeće 1942. odlazi u bataljon »Ognjen Pri
ča«, koji je u augustu iste godine upućuje na obu
ku u Prvu žensku omladinsku četu u selo Trnavac.
Ulaskom čete u sastav 2. ličke udarne brigade
raspoređena je u bataljon »Mićo Radaković«. Po
sebno se istakla 17. oktobra 1942. u borbi s Ta
lijanima na Gornjem Poloju. U njenoj neposred
noj blizini, skačući na talijanski tenk, gine joj
rođeni brat Nikša, a ona, trenutak kasnije, hrabro
133
�je likvidirala talijanskog oficira na konju ne stra
hujući za vlastiti život. Tjedan dana kasnije po
kazala je izuzetnu hrabrost kao bombaš na betoni
rane bunkere prilikom
uporište u Tušiloviću.
napada
na
neprijateljsko
0
borbenim podvizima Mice Bjelobabe pisali
su tada mnogi ratni listovi: »Žena u borbi«, »Om
ladinski borac«, »Udarnik«, i drugi, a u dva na
vrata pohvaljena je dekretom Štaba brigade.
U bataljonu »Mićo Radaković« ostala je do de
cembra 1942. Tada se razboljela te je otpremljena
u divizijski sanitet na liječenje. Nakon ozdravlje
nja ostala je na dužnosti bolničarke u Sanitetu 6.
divizije, a kada je ta divizija odlazila za Bosnu,
upućena je u Sanitet 2. ličke brigade na dužnost
glavne sestre. U tom vremenu prilikom dužeg za
državanja u Drvaru, početkom 1944. godine, odr
žala je kurs za četne bolničarke u brigadi, za što
je posebno pohvaljena. Također se istakla u de
santu na Drvar, u spasavanju sovjetskog vojnog
izaslanika koji je prilikom spuštanja padobranom
bio povrijedio nogu, a za čiju njegu i ishranu je
bila zadužena.
Nakon toga ponovo se vratila u Sanitet 2. lič
ke brigade na istu dužnost, s kojim je prešla na
poran pokret od zapadne Bosne do Srbije, u stal
noj borbi i nesebičnoj brizi za ranjene i bolesne
borce. Učestvovala je u oslobođenju Beograda,
prešla sremski front, Slavoniju i učestvovala u
oslobođenju Zagreba.
134
�Uslijed slabe ishrane i velikih napora već se za
vrijeme rata razboljela od TBC pluća. Nakon oslo
bođenja Beograda, koncem 1944. godine, liječila
se u bolnici Novi Sad, a kasnije u bolnicama Za
greba i Beograda. Nakon toga je demobilisana u
činu zastavnika.
Ostala je živjeti u Beogradu gdje je i zasnovala
porodicu. Majka je dvoje djece.
Član je KPJ od novembra 1942.
Ratni je vojni invalid (50 posto).
Nosilac je »Partizanske spomenice 1941.«
Za ratne zasluge odlikovana je: Ordenom
za
hrabrost, Ordenom bratstva i jedinstva i Ordenom
zasluga za narod sa zlatnim vijencem.
Marija (Miće) Bogdanović-Panjković
Rođena je 1926. u selu Crna Vlast, Vrhovine, Oto
čac, Hrvatska. Potječe iz siromašne seljačke poro
dice od oca Miće i majke Milice. Otac joj je, kao
zarobljenik u prvom svjetskom ratu, učestvovao
u oktobarskoj revoluciji. Nakon povratka u Ju
goslaviju svoje ideje i stavove prenosio je na svo
ju djecu, kao i na bližu okolinu. Zbog toga je po
stao sumnjiv bivšem jugoslavenskom režimu.
Dolaskom tzv. Nezavisne Države Hrvatske otac
joj je bio na spisku onih koje je trebalo likvidira
ti, pa se krio po šumama.
135
�Dizanjem
ustanka
cijela
njena
obitelj
uključu
je se u NOP. Entuzijazam zahvaća i Mariju, iako
je navršila tek petnaest godina. Pristupila je om
ladinskoj organizaciji u kojoj se upoznaje s cilje
vima NOB-a. Radi na prikupljanju prehrambenih
i odjevnih predmeta za prve ustaničke jedinice,
pomaže pri smještaju boraca po kućama, učestvu
je u radnim i drugim akcijama.
25. augusta 1942. odlazi u Prvu žensku omladin
sku četu. Nakon završene borbene i političke obu
ke u selu Trnavcu raspoređena je u 3. četu bataljona »Ognjen Priča« 2. ličke udarne brigade. Tih
dana primljena je i u članstvo SKOJ-a.
Učestvovala je u svim borbenim akcijama koje
je vodila njena jedinica na Kordunu i Baniji, a
povratkom za Liku i u borbi na Lovincu.
Prilikom teškog borbenog okršaja na Gračacu,
polovinom januara 1943. godine, zahvaćena je vo
denom bujicom koja ju je izbacila na polje neda
leko sela Kijana. Tu su je smrznutu, iznemoglu
i onesviješćenu pronašli seljaci i prenijeli u brigadno prihvatilište, odakle
nje u Vrelo kod Korenice.
je
upućena
na
liječe
Nekoliko mjeseci kasnije vraća se u svoje selo
gdje je preboljela i pjegavi tifus. Kada je ozdra
vila, nastavila je s aktivnim radom u pozadini,
jer zbog iscrpljenosti nije više bila sposobna za
napore u operativnoj jedinici. Polovinom 1943.
primljena je u KPJ. U selu je obavljala dužnost
sekretara partijske organizacije, a bila je i član
136
�Općinskog
komiteta
SKOJ-a
Vrhovine.
Na
tim
je
zadacima radila sve do oslobođenja naše zemlje.
Po završetku rata vraća se na zgarišta i s puno
entuzijazma
ne zemlje.
nastavlja
rad
na
izgradnji
opustoše
Zatim je s porodicom kolonizirana u Karađorđevo, gdje je pristupila SRZ i nastavila svoju poli
tičku aktivnost sve do danas.
Zasnovala je porodicu s kojom živi u Karađorđevu. Majka je dvoje djece.
Anka (Miladina) Brkić-Đukić
Rođena je 1925. u selu Mekinjar, Udbina, Hrvat
ska, kao sedmo od osmero djece u seljačkoj po
rodici Miladina i Milice. Osnovnu četverogodišnju
školu završila je u svom rodnom selu. Iako je bi
la odličan učenik, nije imala mogućnosti za dalj
nje školovanje pa se prihvatila poslova u zemljo
radnji i domaćinstvu.
Bezbrižna mladost, kao i svih njenih vršnjaka,
prekinuta je okupacijom zemlje i stvaranjem tzv.
Nezavisne Države Hrvatske. I danas se sjeća upadanja ustaša u selo, njihovih represalija nad ne
vinim stanovništvom i odvođenja ljudi u nepo
vrat.
Nakon straha i neizvjesnosti nastupili su dani
s nadom u spas. Na poziv KPJ za ustanak, s osta
lim djevojkama i mladićima u selu, uključuje se
137
�Milica Bjelobaba Tišma
Marija BogdanovićPanjković
Anka Brkić Đukić
Jovanka BudisavljevićBroz
138
�u
omladinsku
organizaciju.
S
neskrivenim
pono
som prihvatila je zadatke koji nisu bili laki, a ni
bezopasni, jer je svakodnevno prijetila opasnost
iz neprijateljskih uporišta.
Početkom 1942. primljena je u skojevsku orga
nizaciju. U to vrijeme birana je za člana NOO-a
u selu Mekinjar. Raditi tada u NOO-u nije bilo
lako. Trebalo je sakupljati hranu, obuću i odjeću
da bi se snabdjele partizanske jedinice koje su se
nalazile na položaju.
Augusta 1942. odlazi u Prvu žensku omladinsku
četu u selo Trnavac. Nakon završene borbene obu
ke raspoređena je u 3. četu bataljona »Mićo Radaković« 2. ličke udarne brigade. U toj je brigadi
sudjelovala u svim borbenim akcijama koje je
ona na svom borbenom putu vodila na Kordunu,
Baniji, Lici i sjevernoj Dalmaciji. Jedno vrijeme
je bila i delegat voda.
Kako se u augustu 1943. razboljela, vraćena je
kući na rad u pozadinu. Kada je ozdravila, aktivi
rala se u omladinskoj i skojevskoj organizaciji.
Osim toga, radila je na opismenjavanju žena i
školske djece u selima Mekinjar i Kurjak sve do
kraja rata.
Poslije
oslobođenja
završila
je
Učiteljsku
školu
u Gospiću i kraće vrijeme radila kao učiteljica u
Podlapači, zatim u Kurjaku. Kasnije se preselila
u Kolut kod Sombora gdje je nastavila s radom
u
prosvjetnoj
struci
sve
do
odlaska
u
mirovinu
1971. godine.
139
�Majka je troje djece. Danas sa svojom porodi
com živi u Somboru gdje je društveno-politički
aktivna.
Jovanka (Milana) Budisavljević-Broz
Rođena je 1924. u selu Pecani, općina Bunić, Korenica, Hrvatska. Otac Milan i majka Milica ima
li su petero djece — dva sina i tri kćeri. Otac je
dugo bio na radu u Americi gdje se upoznao s
borbom radnika za svoja prava. Pošto je bio du
go odsutan, starije troje djece, Jovanka i njena
dva brata, rasli su uz majku koja je u njima stal
no pothranjivala i održavala ljubav prema ocu.
Otac je bio veoma napredan čovjek. U njegovoj
kući okupljali su se i držali sastanke napredniji
ljudi i komunisti iz sela i okolnih mjesta. Tu je bi
la smještena Čitaonica »Seljačkog kola« preko ko
je su komunisti širili svoj uticaj. Tako je Jovanka
kao
veoma
mlada
djevojka
imala
mogućnost
da
prisustvuje tim sastancima i izvršava razne zadat
ke vezujući se tako uz Komunističku partiju.
Nakon izbijanja ustanka nastavila je organizira
no svoju političku aktivnost. U toku 1941. prim
ljena je u SKOJ i uspješno radila na omasovljenju
skojevske i omladinske organizacije u svom selu
te na uključivanju mladih u NOV. Pored ovih ak
tivnosti često je dobivala i posebne zadatke — bi-
140
�la je kurir i vodič partijskim ilegalcima koji su iz
Zagreba i drugih mjesta prve ratne godine dola
z i l i u Liku.
U Prvu žensku omladinsku
formiranu u selu Trnavcu kod
partizansku četu
Korenice, stupila
je 25. augusta 1942. Po završetku vojno-političke
obuke raspoređena je u 3. bataljon »Mićo Radakovič« 2. ličke brigade gdje je ostala do 1943. Te
godine ranjena je u borbama na Mokrom Polju,
a nešto kasnije na putu za Bosnu preboljela je i
pjegavi tifus. U KPJ primljena je u bataljonu
1942. godine.
U Drvaru je postavljena za političkog komesara
Interne bolnice 1. korpusa i dobila čin poručnika.
Na toj dužnosti zatekao ju je i desant neprijatelja
na Drvar. U toku desanta, zajedno s ostalim bol
ničkim osobljem, uspjela je iznijeti sve ranjene
i bolesne drugove iz Drvara na Mlinište. Za taj
je podvig pohvaljena od Štaba 1. proleterskog kor
pusa. Poslije desanta na Drvar bila je određena za
šefa evakuacije naših ranjenika na liječenje u inostranstvo, a zatim premještena u Prateći bataljon
Vrhovnog štaba. S tom je jedinicom prešla u Sr
biju. Prilikom prelaska preko Lima 1944. godine
ponovno je ranjena. Nakon dolaska u Srbiju, pa
sve do kraja rata, vodila je brigu o ranjenicima
i bila komesar bolnice. U vrijeme proboja sremskog fronta bila je šef prihvatilišta za transport
ranjenika u Iloku. Na toj dužnosti dočekala je os
lobođenje zemlje.
141
�Nakon završetka rata radila je neko vrijeme u
Kadrovskom odjeljenju Generalštaba i pri Štabu
Prve armije u Nišu. Krajem 1945. iz Niša je upu
ćena u Beograd na dužnost domaćice kuće marša
la Tita. Uz to je radila i na sređivanju Titove rat
ne arhive i na umnožavanju raznih povjerljivih
partijskih dokumenata.
Uz rad je nastavila ratom prekinuto školovanje.
Završila je daktilografski kurs, a nešto kasnije i
gimnaziju te se upisala na filozofski fakultet u
Beogradu — odsjek za književnost. Uporedo s
tim učila je i dva strana jezika. 1947. godine uzela
je iz doma za ratnu siročad i svoje dvije mlađe
sestre koje su ostale bez roditelja, podizala ih i
školovala.
Godine 1952. udala se za Tita. Kao supruga
predsjednika Tita s njim je dijelila i dobar dio
njegovih brojnih svakodnevnih obaveza. Život joj
je bio ispunjen radom i obavezama. Na brojnim
putovanjima, na kojima ga je pratila i u zemlji
i u inostranstvu, obilazila je mnoge kulturne, so
cijalne, društvene ustanove i radne kolektive. I
kao domaćica i kao gošća primala je i susretala
mnoge strane državnike i njihove supruge. Prate
ći Tita prisustvovala je mnogim radnim sastanci
ma, svim našim poslijeratnim kongresima, konfe
rencijama nesvrstanih zemalja i međunarodnim
skupovima. Upoznala je i mnoge ženske pokrete u
svijetu, susretala se i razgovarala s njihovim pred
stavnicima.
142
�Nosilac je »Partizanske spomenice 1941« kao i
više ratnih i stranih odlikovanja. Po činu je pu
kovnik JNA.
Danas živi u Beogradu.
D ragie a (Bože) Cvjetičanin
Rođena je 13. augusta 1925. u selu Visuću kod Ud
bine, Hrvatska. Bila je četvrto dijete u porodici
Bože i Savke (Bike). U rodnom selu završila je
osnovnu četverogodišnju školu. Njen život do po
četka drugog svjetskog rata nije se bitno razliko
vao od života ostale djece i omladine u Visuću.
Svakodnevni teški poslovi nisu mimoišli ni Dragicu.
Aprilski rat 1941. zatekao ju je u Visuću kao
šesnaestogodišnju djevojku. Nakon izbijanja op
ćenarodnog ustanka — pod uticajem jake partij
ske i skojevske organizacije u selu, Dragica se
opredjeljuje za NOP te se aktivira u radu omla
dinske organizacije. Sudjeluje u raznim sabirnim
akcijama, izradi odjevnih predmeta, kopanju ro
vova, prenošenju ranjenika, oružja, municije i slič
no. Njena aktivnost bila je vidno zapažena pa je
u jesen 1941. primljena u SKOJ. Kako je otpor
stalno jačao, ta je organizacija, poput svih dru
gih, pružala bezrezervnu podršku masovnom po
kretu, angažirajući mlade za odlazak u NOV. Upo-
143
�redo
s
proširenjem
borbenih
akcija
dobrovoljno
se javlja za borbu prilikom napada na Udbinu. Tu
postaje bolničarka i tad dolazi do izražaja njena
velika odvažnost i humanost u izvlačenju i njego
vanju ranjenika.
Nakon toga, 25. augusta 1942. godine, ulazi u
Prvu žensku omladinsku partizansku četu. Po za
vršetku vojno-političke obuke raspoređena je u
bataljon »Mićo Radaković« 2. ličke udarne briga
de. U sastavu tog bataljona učestvovala je u svim
borbenim akcijama na Kordunu, Baniji i skoro
čitavoj Lici. Već u prvom sukobu s neprijatelj
skim jedinicama na Poloju i Tušiloviću pokazala
je snagu svoje ličnosti u izvršenju borbenog za
datka. Nesebično se zalagala u izvlačenju ranje
nika iz najžešćih okršaja i uz opasnost za vlasti
ti život. Po sjećanju mnogih očevidaca Dragica je
bila borac izuzetne hrabrosti. Ona je u četvrtoj
neprijateljskoj ofanzivi, u okršaju na Šijanovom
Klancu, uništila posadu talijanskog bunkera i za
robila puškomitraljez. Zbog svoje hrabrosti, od
važnosti i izdržljivosti često je bila pohvaljivana
pred strojem i uzimana za primjer ostalima.
Njen lik živi i danas duboko u našem sjećanju,
vazda spremne za topao smiješak i iskreno drugarstvo, lik — reklo bi se krhke, međutim odvažne i snažne ličnosti.
Negdje u martu 1943. kao delegat voda posje
tila je Visuć i to je bio posljednji put da je vidje
la svoje rodno selo. Vijest o smrti brata Petra,
144
�koji
je
strijeljan
kao
omladinski
rukovodilac
u
Novom Bečeju, i sestre Milke, ubijene u bijegu —
nije ju obeshrabrila već je osjećaj dužnosti i pa
triotizma nadvladao bol obiteljske sudbine.
Nedugo zatim, aprila 1943. godine, poginula je
na Perušićkoj kosi i sahranjena na mjestu pogibije
u zajedničku grobnicu s desetak drugova koji su
istog dana poginuli od minobacača.
Godine nisu izbrisale sjećanja na ljubav i ple
menitost ove mlade visućke skojevke.
Jeka (Stevana) Čanković
Rođena je 1926. godine u selu Srednja Gora, kod
Udbine, Hrvatska, od oca Stevana i majke Boje,
gdje je završila i osnovnu školu.
Razlog njenog opredjeljenja za NOB može se
naći i u krajnje teškom položaju njene obitelji.
Zarana se upoznala s potčinjenošću koju je nosio
težak materijalni položaj, a i s potčinjenošću že
ne koja se pokorno rvala s težinom zadataka i vre
menom u kojem nije smjela o njima ni razmišlja
ti, a kamoli izražavati bilo kakav protest.
Godine 1941. bila je vrlo mlada djevojka, sko
ro još djevojčica. Neposredna, susretljiva u opho
đenju,
neprestano
je
oživljavala
sliku
posvemaš-
njeg sklada koji se širio kao dah mladosti što je
pronosila. Iako je bila mlada, nakon izbijanja op
io
PRVA
2ENSKA
LICKA
PART.
CETA
145
�ćenarodnog ustanka sva se unijela u pokret. Od
mah se uklopila u omladinsku organizaciju sela.
Radila
odjeće,
drugo.
je
na
obuće,
raznim
zadacima:
učestvovala
u
skupljanju
radnim
hrane,
akcijama
i
U decembru 1941. primljena je u SKOJ u rod
nom selu. Tada je već težila da se dokaže u nepo
srednom okršaju s neprijateljem. Želja joj se
ostvarila osam mjeseci kasnije ulaskom u sastav
Prve ženske omladinske čete formirane u selu Tr
na vcu. Nakon završene vojno-političke obuke ras
poređena je u 2. četu bataljona »Ognjen Priča«.
Od tada slijede dani borbe i skora smrt ove
hrabre, pune života i životnim radostima sklone
djevojke, koja je često spominjala svoje rodno se
lo i pronosila njegovu pjesmu. Osim toga pisala
je zapažene pjesme i članke za džepne novine, a
učestvovala je i u drugim formama kulturnog ži
vota u svojoj četi.
No, juna 1943. godine u borbi s četnicima i Ta
lijanima kod Mokrog Polja u Dalmaciji teško je
ranjena. U to je vrijeme bila delegat 1. voda 2.
čete bataljona »Ognjen Priča«. Drugovi koji su je
ponijeli u bolnicu strepili su za njen život. Vidjelo
se da je rana teška, ali su se nadali da će mladost
pobijediti, da će Jeka preživjeti. Mladost, među
tim, nije mogla zaliječiti ranu. Jeka je umrla na
putu za bolnicu, nikada više ne vidjevši svoju Sre
dnju Goru.
A imala je samo — sedamnaest godina.
146
�Milica (Jovana) Čortan-Svilar
Rođena je 1923. u selu Debelo Brdo, Bunić, Korenica, Hrvatska, u siromašnoj seljačkoj porodici
od oca Jovana i majke Smilje. Osnovnu školu za
vršila je u rodnom selu, a kako nije mogla nasta
viti školovanje ostala je s roditeljima baveći se
domaćinstvom i zemljoradnjom.
Odmah po dizanju ustanka dva su joj brata stu
pila u prve ustaničke jedinice. Pod uticajem bra
će i komunista u selu aktivno se uključuje u NOP
preko omladinske organizacije, a pored toga bi
rana je u prvi Odbor narodne pomoći u selu. Po
četkom 1942. izabrana je za člana Mjesnog NOO-a.
Zbog svoje aktivnosti primljena je, novembra
1941. godine, u članstvo SKOJ-a, a 25. decembra
1942. i u članstvo KPJ.
U sastav Prve ženske omladinske partizanske
čete ušla je 25. augusta 1942. U selu Trnavcu za
vršila je vojno-političku obuku i nakon toga ras
poređena u Udarni bataljon 2. ličke udarne bri
gade. U prvoj oružanoj akciji na Poloju, kao i dru
gim borbama na Kordunu, bila je u prvim borbe
nim redovima i isticala se hrabrošću. U prvom
napadu na Slunj 7. novembra 1942. ranjena je u
glavu i otpremljena na liječenje u bolnicu na Bi
jele potoke. Polovinom januara 1943. prilikom teš
kog borbenog sukoba naših jedinica s četnicima
i Talijanima na Gračacu, posebno se istakla u iz
vlačenju i pružanju prve pomoći ranjenim dru-
10*
147
�govima.
Tom
je
prilikom
ponovo
ranjena
i
opet
otpremljena na liječenje u bolnicu na Bijele po
toke. Kada se oporavila i ozdravila, priključila se
8. kordunaškoj udarnoj diviziji, jer nije mogla sti
ći svoju jedinicu koja je tada bila izvan Like.
Raspoređena
je
u
artiljerijski
divizion
za
refe
renta saniteta. Februara 1944. prekomandovana je
za referenta saniteta artiljerijske brigade 26. dal
matinske divizije u kojoj je prošla preostali dio
borbenog puta učestvujući i u borbi na Trst maja
1945.
U NOR-u poginuo joj je otac Jovan 1941. godi
ne od ustaša, a brat Mane ubijen je 1945. u nje
mačkom logoru kao ranjenik.
Nakon oslobođenja demobilizirana je u činu sta
rijeg vodnika i vratila se u svoje selo. Tu je na
stavila aktivnim radom na obnovi i izgradnji opu
stošene zemlje. Zasnovala je porodicu i s mužem
oficirom i dvoje djece živjela po raznim mjestima
u Jugoslaviji, uključujući se u svim sredinama u
društveno-politički život.
Danas živi u Karlovcu i angažirana je u mno
gim mjesnim i općinskim društveno-političkim or
ganizacijama.
Od posljedica ranjavanja 70-postotni je vojni in
valid.
Za zasluge u ratu odlikovana je: Medaljom za
hrabrost, Ordenom za hrabrost, Ordenom zasluga
za narod I i II reda i Ordenom bratstva i jedin
stva.
148
�Jeka Čanković
Dragica ćosić
Milica Čortan Svilar
Dušankaćuić
149
�Dragicä (Mile) Ćosić
Rođena je 1919. u selu Rebić, Udbina, Hrvatska.
Potječe iz
le i majke
nu školu,
pomažući
stvu.
Na
siromašne seljačke porodice od oca Mi
Ane. U rodnom selu završila je osnov
a nakon toga ostala u krugu obitelji
roditeljima u zemljoradnji i domaćin
njezinu
političku
orijentaciju
već
su
pred
rat imali znatnog uticaja članovi Partije iz njene
bliže okoline, kao i sestra Desa ćosić (koja je umr
la 1943. od posljedica rata kao član Oblasnog ko
miteta SKOJ-a). Tako je Dragica prva primljena
u SKOJ u selu Rebiću oktobra 1940. godine.
Od dizanja ustanka pa nadalje uključila se u
sve akcije NOP-a u selu. Omladinu organizira u
razne akcije sakupljanja hrane, obuće, odjeće, iz
rade odjevnih predmeta za prve ustaničke čete i
vodove. Organizira ishranu partizanskog voda ko
ji je držao položaj prema neprijateljskom uporiš
tu na Udbini. U taj vod je stupila odmah nakon
formiranja i bila zadužena za organizaciju ishrane
voda. U tom je vodu ostala sve do odlaska u Prvu
žensku omladinsku četu, formiranu 25. augusta
1942. u selu Trnavcu.
Nakon završene vojno-političke obuke raspore
đena je u bataljon »Mićo Radaković« 2. ličke udarne brigade. S tom je jedinicom prošla borbeni
put u prvim borbenim redovima na Kordunu, Ba
nici
150
i
Lici.
U
četvrtoj
neprijateljskoj
ofanzivi
na
�položaju
na
Šijanovom
klancu
ozlijedila
je
nogu
i ruku. Vraćena je kući na terenski rad kao nespo
sobna za operativnu jedinicu. Nakon povratka iz
jedinice
radila
je
i
izvršavala
partijske
zadatke
NOO-a Rebić i okolnim selima. Na tim je i slič
nim zadacima ostala do oslobođenja.
Član KPJ postala je aprila 1944. godine.
Nosilac je »Partizanske spomenice 1941.«
Poslije rata radila je dok nije stekla uvjete za
mirovinu. Živi u Novom Sadu i danas je aktivna
u društveno-političkom životu.
Za ratne zasluge odlikovana je: Ordenom za
hrabrost, Ordenom zasluga za narod II reda i Or
denom bratstva i jedinstva.
Dusanka (Mile) Ćuić
Rođena je 1917. u selu Čuić Krčevina, Pl. jezera,
Korenica, Hrvatska, u brojnoj siromašnoj seljač
koj porodici. Nekoliko godina pred rat pripadala
je naprednom omladinskom pokretu. Veliki uticaj
na formiranje njene idejno-političke svijesti imao
je njen stariji brat Rade, koji je još prije rata bio
član KPJ. On ju je upućivao na čitanje i pomagao
u proučavanju napredne literature. Pripadala je
i ženskoj omladinskoj sekciji pri ogranku »Selja
čkog kola«. Zbog te političke aktivnosti već u ap
rilu 1941. primljena je u SKOJ.
151
�U junu 1941. ustaške vlasti iselile su sve srp
sko stanovništvo iz plitvičke općine u Bosnu. Ta
ko se i Dušanka sa svojom porodicom našla u
okolici Drvara. Tamo se odmah priključila masov
nom pokretu i ustanku.
Septembra 1941. vraća se s narodom u Liku u
svoje rodno mjesto ćuić Krčevinu. Odmah je po
čela predano raditi na organiziranju antifašistič
kih organizacija u selu, kao i na terenu općine Pl.
Ljeskovac. Kao veoma aktivna postala je član op
ćinskog rukovodstva SKOJ-a i član Kotarskog ko
miteta SKOJ-a za Korenicu.
U augustu 1942. dobrovoljno stupa u Prvu žen
sku omladinsku četu. Borbenu obuku prolazila je
u selu Trnavcu kod Korenice, u kojoj je vršila
dužnost ekonoma.
Ulaskom čete u sastav 2. ličke udarne brigade
raspoređena je u bataljon »Stojan Matić«. U tom
je bataljonu učestvovala kao borac u svim borbe
nim akcijama u Kordunu i Baniji, kao i u Lici. Pri
likom borbe s četnicima i Talijanima polovinom
januara 1943. u Gračacu — ranjena je, a nakon
toga i preboljela pjegavi tifus. Polovinom 1943.
vraćena je na politički rad na teren, jer zbog is
crpljenosti te posljedica ranjavanja i bolesti ni
je više bila sposobna za operativnu jedinicu. Uz
mnoge obaveze i dužnosti bila je sekretar Komu
nističke partije za Plitvički Ljeskovac do kraja
rata.
Poslije oslobođenja uključivala se u aktivni
152
�društveno-politički
život
sredina
u
kojima
je
ži
vjela.
Majka je dvoje djece i sa svojom porodicom ži
vi u Zemunu.
Član je KPJ od konca 1942. godine.
Nosilac je »Partizanske spomenice 1941.«
Za ratne zasluge odlikovana je: Ordenom za hra
brost, Ordenom zasluga za narod II reda, Orde
nom zasluga za narod sa srebrnim zracima, Orde
nom bratstva i jedinstva sa srebrnim vijencem
Ordenom bratstva i jedinstva sa zlatnim vijencem.
i
Milica (Janka) Ćuić-Rađenović
Rođena je 1922. u Ćuič Krčevini, kod Pl. jezera,
Korenica, SR Hrvatska. Potječe iz siromašne se
ljačke porodice od oca Janka i majke Jeke. S rodi
teljima je živjela do svoje sedme godine. Zbog po
sebno teške ekonomske situacije u obitelji odlazi
služiti u najam kod imućnije familije gdje ostaje
do rata.
U junu 1941. plitvička općina je opustjela jer su
ustaše njeno stanovništvo protjerali u Bosnu. Ta
ko se i Milica sa svojim roditeljima smjestila u
okolici Drvara, gdje je zatiče dizanje ustanka. Sep
tembra 1941. vratila se u Liku, te sa stečenim od
ređenim iskustvom nastavlja rad za NOP u om
ladinskoj organizaciji u selu.
153
�Početkom 1942. svestrano se angažira u SMG-e
i postaje član skojevske organizacije.
Augusta 1942. stupa u Prvu žensku omladinsku
partizansku četu. Nakon završene vojno-političke
obuke raspoređena je u Udarni bataljon 2. ličke
udarne brigade. Prošla je borbeni put te brigade
na Kordunu, Baniji i Lici. Posebno se istakla pri
likom borbe na Gračacu januara 1943. godine,
zbog čega je pohvaljena pred strojem. U toj
brigadi ostala do polovine 1943. godine, kad
je
je
ranjena u sjevernoj Dalmaciji — na Dinari od čet
nika popa Đujića.
Nakon liječenja i oporavka stupa u 1. bataljon
1. brigade 35. divizije gdje je obavljala dužnost
bolničarke. Tu je januara 1944. primljena u član
stvo KPJ. Nakon nekog vremena prekomandovana je za referenta saniteta bataljona u 31. sloven
sku diviziju. Prije toga je završila sanitetski kurs.
Demobilizirana je oktobra 1945. u činu starijeg
vodnika. Udala se i posvetila odgoju svoje troje
djece. Danas sa svojom porodicom živi u Beo
gradu.
Ratni je vojni invalid (90 postotni).
Za ratne zasluge odlikovana je: Medaljom za
hrabrost, Ordenom za hrabrost i Ordenom zasluga
za narod III reda.
154
�Milica-Mica (Dušana) Delić-Đukić
Rođena je 1923. u Bjelopolju, Korenica, Hrvatska,
kao jedino dijete u siromašnoj seljačkoj porodici
Dušana i Drage. Osnovnu školu završila je u svom
rodnom selu. Nakon toga ostala je s roditeljima
baveći se zemljoradnjom i domaćinstvom.
Okupacija zemlje i uspostava tzv. Nezavisne
Države Hrvatske zatekla je Micu u rodnom mje
stu Bjelopolju, koje je u to vrijeme bilo izloženo
stalnim ustaškim represalijama.
Nakon dizanja ustanka uključuje se u omladin
sku organizaciju. Prisustvuje skupovima i sastan
cima omladine, upoznaje se s linijom KPJ za bor
bu protiv okupatora i domaćih izdajnika i nastav
lja svoju aktivnost po zadatku skojevske organi
zacije. Decembra 1941. primljena je u SKOJ.
Odmah zatim, pred sam napad na talijanski gar
nizon u Korenici, prilikom dolaska Prve dalmatin
ske čete u Bjelopolje stupa u nju kao kuharica. U
proljeće 1942. prelazi na rad u Kotarski komitet
KP Korenice gdje u svojstvu kuharice ostaje do
ljeta 1942. godine.
Kako se tim radom
nije
zadovoljila,
tražila
je
od članova komiteta da joj odobre odlazak u Pr
vu žensku omladinsku partizansku četu. Stupa
njem čete u sastav 2. udarne brigade raspoređena
je u Udarni bataljon. U članstvo KPJ primljena je
polovinom 1943. U tom je bataljonu kao borac.
Kasnije kao četna bolničarka prešla je čitavi bor
155
�beni put jedinice na Kordunu, Baniji, u Lici i sje
vernoj Dalmaciji. Učestvovala je u četvrtoj, šes
toj i sedmoj neprijateljskoj ofenzivi. Samoprije
gorno je izdržala borbeni put i zamorni marš 6.
proleterske
divizije
»Nikola
Tesla«
od
Bosne
pre
ko Crne Gore, Sandžaka i Srbije. Učestvovala je
i u oslobođenju Beograda. U prodoru na sremski
front, u borbi kod Iloka — kontuzovana je i zado
bila teški potres mozga pa je otpremljena na lije
čenje. Nakon toga je prekomandovana za zamjeni
ka referenta saniteta inžinjerijskog bataljona 6.
proleterske divizije u kojem je ostala do septem
bra 1945. kad je demobilizirana u činu vodnika.
Nakon izlaska iz Armije zaposlila se i zasnovala
porodicu. Bila je veoma aktivna u društveno-političkim organizacijama, te je vrlo često porodične
obaveze podređivala društvenim. I danas je akti
van društveno-politički radnik u sredini gdje živi.
Za ratne zasluge odlikovana je: Medaljom za
hrabrost, Ordenom zasluga za narod III reda i Or
denom rada sa srebrnim vijencem za poslijeratnu
aktivnost.
Mileva (Dragana) Dmitrašinović-Orelj
Rođena je 1924. u selu Trnavcu, Korenica, Hrvat
ska, u siromašnoj seljačkoj porodici Dragana i
Evice, u kojoj je bilo šestero djece. Otac je radio
u rudniku Trepči, gdje ga je i rat zatekao. Najsta-
156
�Milica ćuić Rađenović
Milica DelićĐukić
Mileva Dmitrašinović Orelj
Jelka Dozet Blagojević
157
�rij i brat Milan zaposlio se u Beogradu te je kao
komunista strijeljan 1941. na Banjici. Mileva je
pomagala majci u zemljoradnji i u podizanju mla
đe braće i sestara.
U selu Trnavcu je prije rata postojala partijska
organizacija, koja je veliku brigu posvećivala ra
du među omladinom. Tako se i Mileva pod uticajem brata i komunista u selu uključila u napred
ni omladinski pokret i od 1940. bila član ženske
omladinske sekcije pri ogranku »Seljačkog kola«.
Nakon dizanja općenarodnog ustanka cijela nje
na porodica uključila se u NOP. Mileva se angaži
rala u omladinskoj organizaciji sakupljajući hra
nu, obuću i odjeću za prve ustaničke jedinice. Pre
nosila je oružje, poštu, zbrinjavala izbjeglice te
njegovala ranjenike. Na osnovu takve aktivnosti
primljena je oktobra 1941. u skojevsku organiza
ciju.
Augusta 1942. stupila je u Prvu žensku omla
dinsku partizansku četu, koja je formirana u nje
nom rodnom selu. Vojno-političku obuku završila
je u istoj školi u kojoj je učila osnovnu pisme
nost. Prilikom ulaska čete u sastav 2. ličke udar
ne brigade razboljela se na putu za Kordun, pa
ju je brigadni sanitet otpremio na liječenje.
Nakon prizdravljenja završila je bolnički
pa je jedno vrijeme radila u sanitetima 35. divizije
tečaj,
i partizanskim ambulantama. Kao bolničarka bila
je veoma humana prema ranjenicima, pokazujući
svoje veliko požrtvovanje i pažnju prema boles
158
�nim i iznemoglim. Zbog toga su je svi borci pošto
vali
i
voljeli,
onako
kakva je bila.
Polovinom decembra
skromnu,
1943.
tihu
upućena
i
požrtvovnu
je
na
rad
pri ZAVNOH-u, gdje je ostala oko osam mjeseci.
Zatim je prekomandovana u Građevinski bataljon
4. vojne oblasti u svojstvu službenika. Iz ogulin
skog vojnog područja demobilizirana je jula 1945.
godine. Zasnovala je porodicu te je s mužem ko
lonizirana u Apatin, radeći u SRZ-i do njenog uki
danja. Kroz to vrijeme bila je veoma aktivna i u
društveno-političkom životu.
Kao primjeran
ko
munista dosljedno je provodila liniju Partije, čiji
je član postala još u toku rata.
Između mnogih primjera humanosti evo jednog
koji rječito govori kako je veliko ljudsko srce ima
la Mileva Dmitrašinović. Kada je došla u Apatin,
muž je doveo sedam svojih sestara koje su ostale
siročad. Ona ih je prihvatila, sve othranila i ško
lovala. Ujedno je prihvatila i jednu djevojčicu od
šest mjeseci, koja je ostala bez roditelja. Uz svo
ju kćerku Bogdanku podigla ih je sve i u pravom
smislu riječi zamijenila im majku.
Mileva je bila dobroćudna, tiha, strpljiva i veo
ma uporna, bila je odvažna, humana i pouzdana
ličnost.
Imala je veoma težak život i od ratnih posljedi
ca dugo je i teško bolovala. Četiri godine bila je
vezana za krevet. Posljedice rata i napornog života
vidno su se odrazile na njen iscrpljeni organizam.
159
�Bolest,
ta
njena
neželjena
pratilja
još
iz
ratnih
dana, savladala ju je. Umrla je 16. novembra 1973.
godine u 49. godini života. Sahranjena je u Apatinu i ožaljena od svoje porodice i svih onih koji su
je poznavali kao izuzetnu ličnost.
Jelka (Petra) Dozet-Blagojević
Rođena je 1926. u selu Pećani, Bunić, Korenica,
Hrvatska, gdje je završila i osnovu školu. Potječe
iz siromašne seljačke porodice od oca Petra i maj
ke Milke. Zbog teških socijalnih prilika otac na
kon njezina rođenja odlazi na rad u Francusku.
Kad je navršila osam godina, majka se preudaje.
Jelka ostaje na brizi bake i pradjeda (majčine
majke i djeda).
Partijska organizacija u Pećanima već je pred
rat imala uticaj na omladinu u selu radom u či
taonici i drugim legalnim formama. Prema tome
nije bilo slučajno što se nakon dizanja ustanka
omladina masovno okupila na poziv KPJ za oru
žanu borbu. I Jelka se probuđena borbenim po
letom aktivirala na radu i zadacima omladinske
organizacije u selu. Njena aktivnost naročito jača
od početka 1942. godine, kad kroz SMG učestvuje
svakodnevno u radnim i drugim akcijama.
Tada je primljena i u skojevsku organizaciju.
U to vrijeme umire joj majka prilikom porođa
160
�ja. Uskoro joj ustaše ubijaju baku Mariju, a pra
djeda Stevana spaljuju u kući. Tako Jelka ostaje
bez ikoga od rodbine.
Augusta 1942. dobrovoljno se javlja i odlazi u
Prvu žensku omladinsku partizansku četu u Trnavcu
gdje
čete
u
završava
sastav
vojno-političku
obuku.
Ulaskom
2. ličke brigade raspoređena je u
Udarni bataljon.
U tom je bataljonu bila sudionik mnogih bor
benih akcija na Kordunu, Baniji i Lici. Naroči
to se istakla prilikom teške borbe svoga bataljona
s četnicima i Talijanima polovinom januara 1943.
u Gračacu. U bezizlaznoj situaciji Jelka nije klo
nula duhom. Pružala je pomoć ranjenicima, dodavala municiju, bodrila. Nije ostala nezapažena ni
njena nepokolebljivost i izdržljivost u četvrtoj ne
prijateljskoj ofenzivi te u napadu na Široku Ku
lu, Gospić i okolicu.
Početkom 1943. primljena je u članstvo KPJ.
U junu 1943 oboljela je od pjegavog tifusa te
je otpremljena na liječenje. Nakon ozdravljenja i
oporavka raspoređena je u Šifrantsko odjeljenje
Glavnog štaba Hrvatske. Tu je ostala do 17. apri
la 1945. godine, kada je upućena na PTT tečaj
u Split. Po završenom tečaju raspoređena je au
gusta 1945. na rad u Direkciju PTT u Beograd.
Dva puta je lakše ranjena, ali ratne invalidnine
nema.
Nakon oslobođenja zasnovala je porodicu. Sa
suprugom je preselila u Knjaževac gdje je nasta-
]
1
PRVA
2ENSKA
LICKA
PART.
CETA
161
�vila s radom u PTT do penzioniranja 1978. go
dine.
U
mjestu
boravka
aktivirala
se
u
društve-
no-političkom životu te je dobila i povelju Skup
štine općine Knjaževac za dugogodišnju aktivnost
na tom terenu.
Majka je dvoje djece.
Marija Mara (Nikole) Dukić-Pavičić
Rođena je 1925. kao šesto dijete Nikole i Marije
Dukić u Dukić selu kraj Gračaca, Hrvatska. Za
hvaljujući trudu majke, koja u zimi nije ispuštala
iz ruku preslicu, a u proljeće i ljeti motiku i srp,
te starijim sestrama i braći, kao i djedu — Mara
nije osjetila sve tegobe koje su osjetili drugi čla
novi porodice zbog prerane smrti njenog oca. Te
ško se živjelo pa se i Mara već u ranijim godina
ma uključila u podjelu rada radničko-seljačke obi
telji.
U sličnim su prilikama živjele i druge obitelji
Dukić sela. Uz škrtu zemlju stanovništvo se bavi
lo
kirijanjem u gradu i na željezničkoj stanici.
Mnogi su bili radnici u željezničkoj radionici ili
kod nevelikog broja trgovaca i obrtnika. Stoga
nije čudo što je u selu nekoliko godina prije ra
ta bila formirana partijska organizacija, koja je
djelovala
preko
»Seljačkog
kola«,
organizirajući
prosvjetno-čitalačke grupe, priredbe, recitacije.
162
�Mara dobro pamti prvu recitaciju, pjesmu Alekse Šantića: »0, klasje moje!«, koju je sa žarom
recitirala na priredbama »Seljačkog kola«.
U ustaničkim danima 1941. navršila je šesnaest
godina. Pratila je sva zbivanja od prvih ispaljenih
metaka na gračačkom mostu do akcija u organi
zaciji ustanka. Drugovi su joj davali zadatke, jer
su je smatrali podesnom za kurirsku službu, za
vezu s gradom. Nosila je poruke, kutije lijekova,
ali joj je u sjećanju najviše ostao doživljaj kada
je u kruhu iznijela pištolj pored talijanskih stražara. Zbog te aktivnosti primljena je u SKOJ kra
jem 1941. godine.
Jedna partizanska akcija izazvala je talijansku
reakciju u selu, kojom prilikom je uhapšena i Ma
ra zajedno s grupom mještana, ali okupator od
nje — kao ni od drugih, ništa nije doznao. Izlas
kom iz zatvora morala je izbjeći na oslobođeni te
ritorij Tupaia i Bruvna gdje je nastavila s aktiv
nim i organiziranim radom.
Augusta 1942. odlazi u Trnavac u Prvu žensku
omladinsku četu. U četu je stigla s vojničkom
opremom i bluzom talijanskog vojnika, zbog če
ga su je drugarice nazvale »Digo«. Ulaskom čete
u sastav 2. ličke udarne brigade raspoređena je
u bataljon »Stojan Matić« kao borac. Nakon od
ređenog vremena prekomandovana je na dužnost
bolničarke 1. baterije topova, a zatim za referenta
saniteta bataljona »Krbava«.
beni put 6. proleterske divizije.
u*
Prošla
je
čitavi
bor
163
�šavajući pogoditi cilj, pala je pokošena
kim rafalom iz četničkog bunkera.
mitraljes
Drugovi koji su je veoma cijenili sjećaju se da
je prije akcije bila dobro raspoložena, jer je na
putu za Gračac posjetila svoju rodbinu u Deringaju. Ta osjećajna djevojka, koja je maštala o
sretnom životu u miru i slobodi, nije dočekala
ostvarenje
svojih
želja
pa
ni
one
najveće
—
da
postane član Partije.
Izgubila je život za slobodu, a imala je samo
19 godina.
Bosiljka (Jove) Đerić-Krga
Rođena je 1922. u selu Homoljac, Korenica, Hr
vatska. Potječe iz siromašne seljačke porodice Jo
ve i Milke, u kojoj je bilo devetoro djece. Bosilj
ka je bila sedma po redu. Nakon završetka osnov
ne škole nastavila je rad na zemljoradnji i doma
ćinstvu.
Rat ju je zatekao u rodnom selu. Nakon dizanja
ustanka cijela njena porodica uključila se u NOP.
Tako se i Bosiljka angažira u omladinskoj organi
zaciji i već prvih dana ističe se u sakupljanju hra
ne, obuće i odjeće. S ostalom omladinom prenosi
hranu i oružje našim jedinicama, koje su držale
položaj
166
na
Šijanovom
klancu,
Končarevom
Kra
�ju i Turjanskom. Tako je radila prvu ratnu go
dinu.
Njena je aktivnost bila zapažena pa je organiza
cija prima u SKOJ u decembru 1941. godine.
No, htjela se dokazati kao borac s puškom u
ruci pa 25. augusta odlazi u Prvu žensku omla
dinsku partizansku četu u selo Trnavac. Nakon za
vršene vojno-političke obuke raspoređena je u ba
taljon »Mićo Radaković« 2. ličke udarne brigade.
U sastavu te brigade učestvuje u svim borbama
na Kordunu i Baniji, a kasnije i u Lici. U četvrtoj
neprijateljskoj ofenzivi po ciči zimi u svakodnev
nim borbama i zamornim marševima pokazuje ve
liki samoprijegor i izdržljivost. Zbog primjernosti
u izvršavanju borbenih zadataka primljena je fe
bruara 1943. godine u KPJ.
Pošto se veoma teško razboljela, otpremljena
je septembra 1943. na bolničko liječenje u Otočac.
Prvih dana po dolasku u bolnicu činilo se da će
joj se morati amputirati noga, ali zahvaljujući ve
likom zalaganju liječnika noga joj je spašena.
Nakon izlaska iz bolnice više nije bila sposobna
za napore u operativnoj jedinici. Komanda mjesta
uputila ju je na rad u pozadinu gdje je nastavila
s djelovanjem u pozadinskim organizacijama u
selu.
Početkom 1944. postala je član Općinskog ko
miteta SKOJ-a za Korenicu i nastavila s organizaciono-političkim radom do kraja rata.
Nakon oslobođenja udala se i
nastavila
živjeti
167
�u selu Vrelu baveći se zemljoradnjom i domaćin
stvom. Među prvima je pristupila SRZ-u u kojoj
je radila do njenog rasformiranja.
Majka je jednog djeteta. Aktivna je u društveno-političkim organizacijama u mjestu u kojem
danas živi.
Zorka (Mile) Gajić
Primjer istinskog borca i
mnogih učesnika rata —
danas znanog iz priča
i raznih ratnih novina
(»Žena u borbi«, »Lička divizija«, »Udarnik«). Ro
đena je 1919. u Ploči, Gračac, Hrvatska. Rano os
taje bez roditelja pa raste s djecom najstarijeg
brata.
Dizanjem ustanka uključuje se u NOP i postaje
najaktivnija omladinka u selu.
Septembra 1941. primljena
je
u
skojevsku
or
ganizaciju.
Od početka 1942. angažira se na formiranju or
ganizacija SMG u svom i susjednim selima.
Augusta 1942. godine s Dušankom Popović od
lazi iz sela u Prvu žensku omladinsku partizan
sku četu u selo Trnavac. Na vojno-političkoj obuci
pokazuje
zrelost.
golemu
vojničku
ozbiljnost
i
političku
Raspoređena je u 3. četu bataljona »Ognjen Pri
ča« 2. ličke udarne brigade. U istom bataljonu
168
�Mara Dukić Pavićić
Bosiljka Đerić Krga
Zor ka Gajić
Draga Glumac Drakulić
169
�ali u 2. četi bio je njen bratić Mile Gajić, koji je
ubrzo nakon njezine smrti poginuo kao koman
dir čete u borbi na Dvoru na Uni.
Zorka se već u prvoj borbenoj akciji na Polo ju
kod Perjasice pokazuje veoma spretnom u hva
tanju talijanskih konjanika. Nekoliko dana kasni
je prilikom napada na utvrđenje na Tušiloviću,
bespoštedno juriša na betonirane bunkere ustaško-domobranskog uporišta. Tom je prilikom bila
pohvaljena pred strojem.
Treća borbena akcija ove zbog teškog života
prerano odrasle djevojke — bila je i posljednja.
Noć između 29. i 30. oktobra 1942. spustila je cr
ni pokrov na Zorku Gajić, prvu poginulu parti
zanku ženske omladinske čete, pa nas se njena
smrt posebno dojmila. U fazi bihaćke operacije,
na položaju na Čatrnji, Zorka je hrabra i uznosita
kao i uvijek. Na usnama joj riječi koje liječe strah
suboraca: »Svaka ne pogađa«. No, nedugo zatim
neprijatelj joj je rafalom pokosio obje noge. Svje
sna svoje situacije, a i toga da im ne smije dospje
ti živa u ruke, pružala je otpor — ubivši onako
polumrtva trojicu ustaša. U tim trenucima nepre
kidno
je
uzvikivala:
»Nećete
me,
zlikovci,
živu
uhvatiti! Partizan se ne predaje«. Tako je i bilo.
Posljednji metak sačuvala je za sebe u momentu
kad joj je neprijatelj bio nadomak. Time se okon
čao njen život — pun odlučnosti i u najtragični
jim situacijama.
Kasnije se pronio glas da su joj ustaše mrtvoj
170
�odsjekle glavu i izložile na ulicama Bihaća, koji
još nije bio oslobođen, kao primjer »krvave par
tizanke«.
Draga (Mile) Glumac-Drakulić
Rođena je 1919. u selu Vrelo, Korenica, Hrvatska,
u siromašnoj seljačkoj porodici od oca Mile i
majke Evice. Djetinjstvo i mladost provela je u
rodnom selu radeći na zemljoradnji i u domaćin
stvu.
Nakon dizanja ustanka opredjeljuje se za NOP
i uključuje u rad omladinske organizacije. Radila
je na sakupljanju hrane, obuće, odjeće te pletenju
odjevnih predmeta za prve partizanske jedinice.
Posebnu je aktivnost pokazala prilikom blokade
talijanskog garnizona u Korenici u zimu 1941/
1942. godine. Prenosila je partizanima na položaj
odjevne i prehrambene artikle, koje je s ostalim
aktivistima skupljala u selu. U snijegu do
prenosila je ranjenike u razne bolnice. Koncem
pasa
1941. primljena je u skojevsku organizaciju.
Na takvim i sličnim zadacima radila je do 25.
augusta 1942. godine, a tada je stupila u Prvu
žensku omladinsku partizansku četu u selu Trnavac. Ulaskom čete u sastav 2. ličke udarne briga
de raspoređena je u bataljon »Stojan Matić«. Na
borbenom putu te brigade učestvovala je u svim
njenim akcijama na Kordunu, Baniji, a kasnije i
171
i
�u Lici. U ljeto 1943. upućena je na viši sanitetski
kurs. Po završetku tog kursa razboljela se od pje
gavog tifusa i liječena je u bolnici. Kako je boleš
ću
bila
dosta
iscrpljena,
nije
više
bila
sposobna
za operativnu jedinicu pa je raspoređena na rad
u pozadini. Bila je sekretar Mjesnog NOO-a u se
lu Vrelo, na kojoj ju je dužnosti zatekao kraj rata.
Član KPJ postala je početkom 1945. u
Vrelo.
selu
Poslije oslobođenja kolonizirana je u Bački Bre
stovac. Nakon tri godine vratila se u Titovu Korenicu gdje je zasnovala obitelj. Majka je troje
djece. Zaposlila se i nakon sticanja potrebnih uslova otišla u penziju.
Danas sa svojom porodicom živi u selu Vranovači kod Titove Korenice.
Za ratne zasluge odlikovana
hrabrost i Ordenom zasluga za
nom zvijezdom.
je: Ordenom za
narod sa srebr
Zorka (Blagoja) Grbić-Vujović
Rođena je 1922. u selu Plitvice, Pl. jezera, Korenica, Hrvatska. Odrasla je u višečlanoj seljačkoj po
rodici Blagoj a i Marije u kojoj je bilo devetero
djece. Na Zorku je kao najstariju pao veći dio
obaveza u pomoći roditeljima u zemljoradnji i ču
vanju stoke, kao i u podizanju mlađe braće i se-
172
�stara. No, osnovnu školu je ipak završila u svom
rodnom mjestu.
Nakon stvaranja tzv. Nezavisne Države Hrvat
ske, u junu 1941. godine, čitava plitvička općina
iseljena je u Bosnu. Tako se i Zorka sa svojom
obitelji našla u okolici Drvara gdje ju je zateklo
dizanje općenarodnog ustanka.
U septembru 1941. vraća se s narodom u svoj
kraj i odmah uključuje u aktivan rad s omladi
nom. To je za nju, kao i za ostale ljude u selu,
bio normalan put jer im nije bio nepoznat poziv
KPJ za oružanu borbu. U njenoj je okolici i prije
rata postojala živa politička aktivnost, naročito
među omladinom koju je organizirala Partija i
SKOJ (od raznih tečajeva do političkih akcija pu
tem ženske omladinske sekcije pri ogranku »Selajčkog kola«). Početkom 1942. primljena je u skojevsku organizaciju.
Nakon toga nastavila je s više obaveza i odgo
vornosti svoju aktivnost u organiziranom radu.
Augusta 1942. stupila je u Prvu žensku omladin
sku četu u selu Trnavcu. Po završenoj vojno-političkoj obuci raspoređena je u bataljon »Mićo Radaković«. Kao borac učestovala je u svim borbe
nim akcijama svoje jedinice u Kordunu, Baniji i
Lici, a zatim je postavljena za četnu bolničarku.
Jula 1943. ranjena je u sjevernoj Dalmaciji pri
likom borbe s četnicima i Talijanima na Kijevu
pa je prebačena za Liku na bolničko liječenje u
Podlapaču.
173
�Nakon ozdravljenja ponovo se vraća u svoj bataljon. Prolazi teški i naporan borbeni put i za
morni marš 6. proleterske divizije od Bosne pre
ko Crne Gore i Srbije. Učestvuje u oslobođenju
Beograda i u borbama na sremskom frontu u
stalnoj borbi i brizi za ranjenike kao referent sa
niteta bataljona.
U članstvo
godine.
KPJ
primljena
je
u
oktobru
1943.
Ratni je vojni invalid 20 postotni.
Demobilizirana je početkom 1946. u činu stari
jeg vodnika. Zasnovala je porodicu i danas živi u
Beogradu.
Zaposlila
vinu.
se
i
stekla
potrebne uvjete za miro
Za zasluge u ratu odlikovana je: Medaljoni za
hrabrost i Ordenom za hrabrost.
Mil ka (Marka) Grković-Prstojević
Rođena je 1924. u selu Srednja Gora, Udbina, Hr
vatska. Potječe iz seljačke porodice od oca Marka
i majke Boje. Nakon završene osnovne škole ra
dila je s roditeljima u poljoprivredi. Ubrzo je sta
sala u lijepu djevojku, ali je rat prekinuo sva mla
dalačka maštanja.
Na poziv KPJ za ustanak veoma je aktivno uze
la učešća u provođenju zadataka NOP-a, a poseb
174
�no se angažira na okupljanju mladih u omladin
sku
organizaciju.
Novembra
1941.
primljena
je
u SKOJ.
Od decembra 1941. bila je jedno vrijeme borac
u Srednjogorskoj četi, koja je držala položaj pre
ma Podlapači i Pločanskom klancu. Početkom
1942. angažira se u selu kao član aktiva na formi
ranju organizacije SMG-e.
U augustu 1942. stupa u Prvu žensku omladin
sku četu, a nakon vojno-političke obuke reaspoređena je u Udarni bataljon 2. ličke brigade. Bila
je borac 3. čete tog bataljona, u kojoj je vršila
dužnost sekretara skojevske organizacije.
Odmah je primljena i u članstvo KPJ.
U svojoj jedinici učestvovala je u borbama na
Kordunu i Baniji, a nakon povratka 2. brigade u
Liku teško je ranjena na Cvituši 25. decembra
1942.
prilikom napada na Lovinac. Otpremljena je
na bolničko liječenje na Bijele potoke. Za vrijeme
četvrte neprijateljske ofanzive, u januaru 1943.
godine, s grupom teških ranjenika prebačena je za
Bosnu u Centralnu bolnicu Vrhovnog štaba. S tom
je bolnicom kao teški ranjenik prešla ofanzivu na
Neretvi, zatim i petu neprijateljsku ofanzivu na
Sutjesci.
Nakon proboja obruča u petoj neprijateljskoj
ofanzivi pripojila se 10. hercegovačkoj brigadi. U
2. bataljonu te brigade kao delegat voda, a zatim
pomoćnik komesara čete, sudjelovala je u borba
ma za oslobođenje Hercegovine, a zatim jednog
175
�dijela
Bosne.
Kasnije
je
prekomadovana
na
duž
nost referenta Saniteta artiljerijske brigade 29. di
vizije, s kojom je prošla borbe u Sloveniji kao i
borbu za Trst. Na toj dužnosti zatekao ju je kraj
rata.
U martu 1946. demobilizirana je u činu poruč
nika.
Nakon demobilizacije zasnovala je obitelj. Maj
ka je dvoje djece. Kasnije se zaposlila i nakon sticanja potrebnih uslova otišla
s porodicom živi u Beogradu.
Ratni je vojni invalid 50 posto.
Za
ratne
zasluge
u
odlikovana
mirovinu.
je:
Danas
Ordenom
za
hrabrost, Ordenom zasluga za narod II reda, Par
tizanskom zvijezdom III reda te Ordenom brat
stva i jedinstva sa srebrnim vijencem.
Evica-Dunjka (Bude) Jelavac-Šijan
Rođena je 1923. u selu Krbavica, Bunić, Korenica,
Hrvatska, u siromašnoj seljačkoj porodici od oca
Bude i majke Savke, koji su uz dvije kćeri podiza
li i četvero djece očevog brata. Osnovnu
vršila je u rodnom selu, a nakon toga
kao većina ličkih djevojaka baveći se
njom i domaćinstvom. U porodici i selu
še znaju po nadimku Dunjka.
176
školu za
živjela je
zemljorad
svi je vi
�Zorka Grbić Vujović
Milka Grković Prstojević
Evica Jelavac Šijan
Soka Keča
12 PRVA ŽENSKA LICKA PART. CEI A
177
�Rat ju je zatekao u rodnom selu u kojem su,
nakon uspostave tzv. Nezavisne Države Hrvatske,
našle utočište mnoge izbjeglice, kao i komunisti iz
gradova. Od ustanka nadalje i u Krbavici su bila
smještena rukovodstva vojnih i pozadinskih orga
nizacija. Dunjka je, s ostalom omladinom iz sela,
pružala
bezrezervnu
pomoć
tim
organizacijama.
Učestvovala je u akcijama sakupljanja hrane, od
jeće i obuće, pomoći bolnicama — a osim toga
birana je u prvi odbor AFŽ-a u selu.
U skojevsku organizaciju primljena je jula
1942. godine.
25. augusta 1942. stupila je u Prvu žensku omla
dinsku četu koja je formirana u selu Trnavac.
Poslije završene vojno-političke obuke raspore
đena je u Udarni bataljon 2. ličke brigade. S tom
je jedinicom učestvovala u svim njenim borbenim
akcijama do juna 1943. Tada je zbog promrzlih
nogu teško oboljela i otpremljena u bolnicu
na liječenje. Istovremeno je preboljela i pjegavi
tifus. Zbog iscrpljenosti i posljedica bolesti više
nije bila sposobna za napore u operativnoj jedini
ci, pa je upućena na pozadinski rad.
Radila je u odboru AFŽ-a, a bila je i sekretar
skojevskog aktiva u svom selu do kraja rata.
U članstvo KPJ primljena je juna 1945. godine.
Nakon oslobođenja zemlje kolonizirana je za
jedno s roditeljima u Kolut kod Sombora. Tu se
udala i rodila dvoje djece.
I danas živi u Kolutu sa svojom porodicom gdje
178
�je aktivna u društveno-političkim organizacijama,
a naročito u Konferenciji za društvenu aktivnost
žena.
Za ratne zasluge odlikovana je: Ordenom za hra
brost, Ordenom zasluga za narod i Ordenom brat
stva i jedinstva sa srebrnim vijencem.
Pera (Bude) Klašnja
Rođena je 1920. u selu Šeganovcu, Korenica, Hr
vatska. Djetinjstvo i mladost provela je s rodite
ljima baveći se, kao većina ličkih djevojaka, zem
ljoradnjom i kućnim poslovima.
Okupacija Jugoslavije i proglašenje tzv. Neza
visne Države Hrvatske zatekla ju je u rodnom
mjestu gdje je, kao i ostali narod njenog kraja,
proživljavala psihozu čestih ustaških represalija.
Nakon dizanja ustanka upoznaje se s ciljevima
NOP-a što joj daje samopouzdanje i nadu u op
stanak. Uključuje se u rad omladinske organiza
cije u kojoj sudjeluje u svakodnevnim akcijama.
Njena angažiranost za NOP naročito je zapažena
decembra 1941. godine, prilikom napada naših je
dinica na talijanski garnizon u Korenici. Sudjelo
vala je u izradi odjevnih predmeta, sakupljanju
hrane i ostalog materijala za bolnice te prenošenju
i njegovanju ranjenika. U to je vrijeme primljena
u skojevsku organizaciju. Od početka 1942. sve
12*
179
�srdno se angažira u SMG i kao skojevka prednjači
u radnim i drugim akcijama.
Iako je rad u pozadini bio veoma važan, želje
la se i s puškom u ruci dokazati kao borac. Na
sastanku skojevske organizacije prva se javlja i
odlazi u Trnavac na vojno-političku obuku.
Ulaskom čete u sastav 2. ličke udarne brigade
raspoređena je u bataljon »Stojan Matić«. Već u
prvoj borbenoj akciji u okršaju s Talijanima na
Poloju ističe se u hvatanju neprijateljskih vojni
ka, koji su se noću razbježali po šumi. Očevici se
i danas sjećaju kako je, prilikom napada na ne
prijateljsko uporište na Tušiloviću, vješto tempi
rala bombu na betonirani bunker. Njena je hra
brost došla do izražaja i u borbama na Rakovici,
Ličkom Petrovom Selu i u Dvoru na Uni.
Kada se brigada vratila u Liku, sudjeluje u na
padu na Lovinac i u teškom borbenom okršaju
u Gračacu, u kišnoj noći i u vodi do pojasa ulaže
krajnje napore u izvlačenju ranjenika. U tim teš
kim akcijama činilo se da je ništa ne može poko
lebati — ni čelik, ni krv, ni razrovane staze.
Ipak, ta divna djevojka izražajnih bademastih
očiju nije dočekala pobjedu. Usred zime, januara
1943.
godine, u četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi
pala je pokošena rafalom kod kuća Rakića na Ljubovu.
Svi su je poznavali kao veselu djevojku, voljela
je društvo, rado je išla na prela po mjesečini i
na žetelačke mobe po suncu.
180
�Zima 1943. njezina je posljednja zima. Nikada
više nije zapjevala žetelačku pjesmu pod vrelim
ljetnim suncem.
Soka (Jovana) Keča
Rođena je 1923. u selu Ponoru, Korenica, Hrvat
ska.
Već 1926. godine ostaje bez majke Save. Kako
je otac imao još puno djece, prihvaća je ujak Pajo
Knežević i odvodi sebi na Ljubovo.
Koncem 1941. primljena je, na osnovu zapaže
nog djelovanja u NOP-u, u skojevsku organizaciju.
Augusta 1942. stupa u Prvu žensku omladinsku
partizansku
četu,
raspoređena
je
u
a
nakon
bataljon
vojno-političke
»Mićo
obuke
Radaković«
2.
ličke udarne brigade.
Nepokolebljivo se dokazivala u svim akcijama
pa je već decembra 1942. postala član KPJ! I da
lje se dokazivala iz borbe u borbu. Svaki je zada
tak — a bilo ih je mnogo — izvršavala besprije
korno i na vrijeme.
Nakon odlaska 6. divizije u Bosnu upućena je s
ostalim rukovodećim kadrom za popunjenje 35.
divizije, koja je upravo tada formirana u Lici. Po
stavljena je na dužnost referenta saniteta 1. bataljona 3. brigade 35. divizije.
Na toj dužnosti pokazala je sve kvalitete u op
181
�hođenju
taktična,
s
ranjenicima
humana,
i
i
narodom.
posebno
Bila
je
vrlo
disciplinirana.
U
kontaktu s ranjenicima i bolesnima uvijek je pru
žala riječi utjehe.
U borbi s neprijateljem u Koritima kod Selišta
—
nedaleko Slunja, marta 1945. godine, na domaku slobode, hrabro je poginula u momentu kad
je s
poprišta
ta bataljona.
lom.
borbe
izvlačila
Pokošena
je
ranjenog
komandan
neprijateljskim
rafa
Tako se više nikada nije vratila na Ljubovo. Iz
dahnula je na škrtoj kordunskoj zemlji.
Bosiljka Lola (Petra) Kolundžić
Rođena je 1921. u seljačkoj porodici u selu Deringaj, Gračac, Hrvatska. Osnovnu školu nije po
hađala već je od starijeg brata naučila čitati i pi
sati. Do rata je živjela u krugu svoje obitelji po
mažući im u zemljoradnji i domaćinstvu. Pored
rada na poljoprivredi voljela je puno čitati, jer
je bila svjesna činjenice da će u naobrazbi naći
sebe i novi svijet kojem teži. Čitala bi sve do čega
bi
došla,
a
naročito
naprednu
literaturu
koju
bi
ponekad dobivala od komunista i simpatizera.
Okupacija Jugoslavije i proglašenje tzv. Neza
visne Države Hrvatske zatekla ju je u rodnom se
lu Deringaju. U situaciji ustaškog terora i pokolja
182
�znala je suosjećati s onima koji su u nevolji, podi
jeliti s njima bol i ohrabriti ih. Zahvaljujući pred
ratnom uticaju Komunističke partije na omladinu
u Lici, Lola se već u ustanku našla na partijskoj
liniji. Primljena je u SKOJ i nastavila organizira
no svoju političku aktivnost. Radila je na okuplja
nju omladine po zaseocima, omasovljenju skojevske organizacije u selu te na uključivanju mladih
u NOV. Pored ovoga, često su joj povjeravani spe
cifični
zadaci
koji
nisu
bili
lagani
ni
bezopasni.
Ilegalno bi se prebacivala u Gračac i sjevernu Dal
maciju radi nabave oružja i municije. Prožeta
čudesnim mladenačkim poletom težila je da se po
tvrdi kao borac u direktnom okršaju s neprijate
ljem, smatrajući da će time više pomoći svom na
rodu.
U jesen 1941. dobrovoljno stupa u Deringajsku
četu, a zatim u bataljon »Stojan Matić« s kojim
učestvuje u mnogim borbenim akcijama, među
ostalim i u drugom napadu na Udbinu kada joj
u neposrednoj blizini gine stariji brat Dušan.
Nakon toga upućena je na vojno-političku obu
ku u Prvu žensku partizansku četu. Tu se u Trnavcu posebno ističe po disciplini, marljivosti i
drugarstvu, a sudjeluje i u izradi četnih zidnih
novina.
Stupanjem
stav
2.
ličke
Prve
ženske
brigade
partizanske
ponovo
odlazi
čete
u
u
sa
bataljon
»Stojan Matić«. Tu je u prvim borbenim akcija
ma došla do izražaja njena izuzetna hrabrost i
183
�izdržljivost.
Prilikom
utvrđenja redovito se
napada
nalazila
na
neprijateljska
u prvim redovima
dobrovoljaca bombaša u izvršenju borbenog za
datka. Jedno je vrijeme bila i mitraljezac, a osim
toga uzdiže se i politički i ubrzo postaje politički
delegat voda. Kad je polovinom novembra 1942.
primljena u članstvo KPJ, ostvarila joj se davnaš
nja želja pa je s još većim revolucionarnim zano
som nastavila borbu sa svojom jedinicom.
u
U borbama na Kordunu, Baniji i Lici, a naročito
četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi, zbog primjer
ne borbenosti i požrtvovnosti, bila je redovito pohvaljivanja pred strojem ili naredbom Štaba bri
gade i divizije. Tako se 1943. u martovskoj nared
bi Štaba 6. divizije navodi:
»...
U
svim
dosadašnjim
borbama
istakla
se
drugarica Bosa Kolundžić iz 1. bataljona 2. udar
ne brigade kao neustrašiv borac i bombaš ...«
I ratne su publikacije u tim teškim danima ob
javljivale
članke
u
za
borbi
o
Lolinom
slobodu.
Njena
posebnom
prisutnost
doprinosu
u
daljnjim
borbama u Lici i sjevernoj Dalmaciji znatno se
odrazila na borbeni moral boraca i naroda pa je
za života postala legenda u Lici.
Lola
je
bila
visoka,
snažna
djevojka,
uspravna
držanja. Iz cijele njene pojave zračila je vitalnost,
energičnost i odlučnost. Posjedovala je izuzetnu
inteligenciju. Čim či progovorila, plijenila bi pri
sutne svojim blagim i mirnim glasom. Posebno
se doimala njena finoća i taktičnost u ophođenju
184
�s
ljudima.
Bila
je
izvanredan
drug.
Pomagala
je
slabim, osjetljivim i nježnim da se lakše prilago
de teškoćama i da lakše prođu kroz ratne okršaje.
Koliko bi puta na ciči zimi skinula svoj kaput i
ogrnula slabijeg. Znala je iskreno suosjećati s čov
jekom u nevolji.
Nakon odlaska 6. divizije za Bosnu, u sastav 1.
proleterskog korpusa, Lola je upućena s ostalim
rukovodećim kadrom za komesara čete u 35. di
viziju, koja se tada formirala u Lici. Pored dužno
sti u jedinici politički se aktivirala u selima ispod
Kamenskog, a povremeno je upućivana na okupi
ranu teritoriju u okolici Donjeg Lapca na ilegalne
zadatke.
Tako je početkom oktobra 1944. godine, po za
datku Štaba 1. bataljona 2. brigade 35. divizije,
upućena
u
selo
Dnopolje
radi
prikupljanja poda
taka o brojnom stanju četnika i Nijemaca u Do
njem Lapcu. Kako su četnici bili obaviješteni da
se Lola nalazi u Dnopolju, opkolili su selo i po
stavili straže iznad njega, dok je ona čekala oba
vještajca koji je trebao stići iz Lapca. Vraćajući
se iz Dnopolja, ispod brda Vršeljka, upala je u
četničku zasjedu i ranjena, ali je i nadalje pru
žala
otpor
do
posljednjeg
metka.
Kad
je
vidjela
da nema izlaza, aktivirala je bombu kojom se ubi
la da im ne bi pala živa u ruke.
Četnici su se na mrtvoj Loli osvećivali. Bacili
su je u jednu udubinu i nisu dozvolili narodu da
je zakopa. Kad su odbornici iz Dnopolja pokušali
185
�da je sahrane, upali su u četničku zasjedu pa su to
kriomice učinila djeca vraćajući se u suton s bla
gom kući. I sada se na livadi Stanine, na prelazu
iz Dnopolja prema brdu Vršeljku, nalazi usjek
gdje je Lola bila privremeno sahranjena.
Njeni posmrtni ostaci preneseni su u Gračac i
sahranjeni u grobnicu heroja.
Lola je još za života, a posebno poslije smrti,
postala pojam junaštva kod boraca i naroda. Ma
ja 1971. Općinski odbor SUBNOR-a Gračac pred
ložio je da dobije Orden narodnog heroja, ali je
na žalost prijedlog kasno upućen.
Draga (Stanka) Končar
Draga Končar rodila se kao šesto i najmlađe di
jete Stanka i Soke 1921. godine u selu Končarev
Kraj, Plitvička jezera, Korenica, Hrvatska. Nika
da nije upoznala oca jer je obolio i umro nekoliko
mjeseci prije njenog rođenja. S tim je događajem
predodređen život te višečlane porodice, koji su
u borbi za osnovnu egzistenciju bili prisiljeni da
rade za nadnicu kod imućnijih seljaka. To nije
mimoišlo ni Dragu, koja je ostala i bez osnovnog
obrazovanja.
Bez obzira na sve nedaće Draga se politički an
gažira, uključujući se u Žensku omladinsku sek
ciju pri ogranku »Seljačkog kola« te učestvuje u
186
�Bosiljka Kolundžić Lola
Draga Končar
Vida Končar
Milica Korać Belić
187
�mnogim aktivnostima koje
i skojevska organizacija.
je
pokretala
U društvu je bila neposredna, vesela.
je se sjećaju stanovnici Končarevog Kraja.
Ali, i suviše brzo došli su još teži dani. Ljeti
1941.
partijska
Takvom
ustaške vlasti iseljavaju sve srpsko stanov
ništvo iz plitvičke općine u Bosnu. Tako je i Dra
ga sa svojom porodicom stigla u Drvar i Bosan
sko Grahovo.
U jesen 1941. vratila se s narodom u Liku. Od
mah se angažirala u radu omladinske organizacije
u svom selu pa je krajem 1941. primljena u SKOJ.
U augustu 1942. stupa u Prvu žensku omladin
sku partizansku četu, a nakon vojno-političke obu
ke, na kojoj je savladala i osnovnu pismenost,
raspoređena je u 2. četu
ča« 2. ličke udarne brigade.
bataljona
»Ognjen
Pri
Učesnik je u svim borbama koje je njena jedi
nica vodila na Kordunu, Baniji, Lici i sjevernoj
Dalmaciji — uvijek u prvim redovima dobrovo
ljaca u izvršavanju borbenih zadataka. Prelaskom
6. divizije u Bosnu, u međuvremenu je prekomandovana u 1. ličku brigadu za bolničarku, gdje je
zapažen njen vrlo predan odnos prema ranjeni
cima. Borci su je stoga veoma cijenili i od milja
zvali »naša Draga«.
Za
vrijeme
šeste
neprijateljske
ofanzive
u
bor
bi između Mrkonjić-Grada i Jajca, kod sela Je
zera, u hladnoj noći 7. na 8. januara 1944. godine,
upala je s još dvojicom drugova u njemačku za
188
�sjedu. Očevici su kasnije pričali da su njemački
fašisti naročito nju tukli i mučili, kako bi mogli
fotografirati izmučenu i nemoćnu partizanku. Ali
Draga je bila ponosna te im je kod svakog poku
šaja fotografiranja plazila jezik i na druge im na
čine onemogućavala da učine što su naumili.
Strijeljali su je, ali cilj ostvarili nisu.
Tako je mladi život, čudesno snažne
djevojke
Drage Končar, na zvjerski način ugašen.
Vida (Nikole) Končar
Rođena je 1925. u Končarevom Kraju, Plitvička
jezera, Korenica, Hrvatska, kao šesto od devetero
djece siromašne seljačke porodice Nikole i Milice.
Završila je četiri razreda osnovne škole, a
teške socijalne situacije u obitelji nije mogla
staviti daljnje školovanje. Ostala je kod kuće
veći se zemljoradnjom i domaćinstvom.
U junu 1941. ustaške vlasti su iselile sve
novništvo plitvičke općine u Bosnu. Tako se
zbog
na
ba
sta
Vida
zajedno s roditeljima smjestila u Bosansko Gra
hovo gdje je dočekala dizanje ustanka. Tu se
uključila u NOP noseći s ostalom omladinom hra
nu,
obuću
i
odjeću
prvim
partizanskim
jedini
cama.
U septembru 1941. vraća se u Liku, u svoje rod
no mjesto koje je bilo opustjelo, a sva imovina
opljačkana. Odmah po dolasku nastavlja da radi
189
�za NOP, učestvujući u raznovrsnim akcijama om
ladinske organizacije u selu.
U oktobru 1941. primljena je u skojevsku orga
nizaciju, što joj je dalo još više podstreka u aktiv
nom radu za NOP.
Augusta 1942. stupila je u Prvu žensku omladin
sku četu i u selu Trnavcu završila vojno-političku
obuku. Ulaskom čete u sastav 2. ličke udarne bri
gade raspoređena je u 2. četu bataljona »Ognjen
Priča«. U toj jedinici učestvuje u svim borbama
na Kordunu, Baniji, a zatim u Lici. U velikoj hlad
noći
za
vrijeme
četvrte
neprijateljske
ofanzive
promrzle su joj noge. U proljeće 1943. ranjena je
na Oštri prilikom napada na Gospić. Liječila se na
Bijelim potocima i u Krbavici i u to vrijeme preboljela i pjegavi tifus.
Nakon izlaska iz
bolnice
nastavila
je
aktivni
rad u Kotarskom komitetu narodne omladine u
Korenici, a bila je i sekretar skojevske organiza
cije u Končarevom Kraju, jer zbog posljedica ra
njavanja i bolesti nije bila sposobna za napore u
operativnoj jedinici.
Nakon oslobođenja radila je u Seljačkoj radnoj
zadruzi u svom selu, a bila je i dobrovoljac na
izgradnji Auto-puta bratstvo-jedinstvo. Uskoro se
udala i s mužem preselila u Beograd gdje se za
poslila. Jedno je vrijeme živjela u Osijeku, a da
nas sa svojom porodicom živi u Beogradu. Aktiv
na je u društveno-političkom životu u sredini gdje
stanuje.
190
�Ratni je vojni invalid (50 posto).
Za ratne zasluge odlikovana je
stva i jedinstva sa srebrnim vijencem.
Ordenom
brat
Milica-Mica (Petra) Korać-Belić
Rođena
je
1919.
godine
u
selu
Visuću,
Udbina,
Hrvatska. Rodila se i odrasla u siromašnoj poro
dici Petra i Boje, u kojoj je bilo petero djece. Ra
no su ostali bez oca pa su već u ranom djetinjstvu
pojačano osjećali sve tegobe siromaštva. Uskoro
im je umrla i majka i baka, pa je Mica kao najsta
rije dijete brinula o cijeloj porodici. Čitavi teret
kuće pao je na njena nejaka pleća. Upravo zbog
toga nije završila ni osnovnu školu, sama se bri
nući da osigura uslove za školovanje mlađe braće
i sestara.
Kao predratni simpatizer SKOJ-a odmah se na
kon dizanja ustanka aktivirala u radu preko om
ladinske
hrane,
organizacije.
obuće,
odjeće
Radila
te
je
na
prihvatanju
prikupljanju
boraca
prili
kom prolaska partizanskih jedinica kroz selo. Iz
među ostalog, nosila je i letke kao i poruku u ne
prijateljsko uporište na Udbini radi zamjene Mićuna Šakića za zarobljene Talijane. U SKOJ je
primljena augusta 1941. godine.
Augusta 1942. stupila je u Prvu žensku omla
dinsku četu u Trnavcu, a nakon završene borbene
�obuke raspoređena je u bataljon »Mićo Radaković«. Sa svojom jedinicom učestvovala je u prvim
borbenim redovima u Kordunu i Baniji, kasnije i
u Lici.
U novembru 1942. bila je kao delegat prisutna
na Prvom zasjedanju AVNOJ-a u Bihaću. U član
stvo KPJ primljena je maja 1943. godine.
U operativnoj jedinici ostala je do juna 1943.
Zbog bolesti i iscrpljenosti vraćena je na rad u
pozadinu jer je u međuvremenu preboljela i pje
gavi tifus.
Po završetku rata kolonizirana je s braćom i
sestrama u Kolut kod Sombora. Tamo se odmah
uključila u Seljačku radnu zadrugu u kojoj je ra
dila do kraja 1953. Kasnije je dopunila radni staž
pa je ostvarila penziju 1972. godine. U sredini gdje
je živjela bila je aktivna u društveno-političkim
organizacijama.
Za zasluge u ratu odlikovana je: Ordenom za
hrabrost, Ordenom zasluga za narod sa srebrnom
zvijezdom i Ordenom bratstva i jedinstva sa sre
brnim vijencem.
Anka (Dane) Kosanović
Rodila se u selu Visuću, Udbina, Hrvatska, 1920.
godine od oca Dane i majke Anđe. Bavila se doma
ćinstvom i zemljoradnjom, a stekla je i osnovno
obrazovanje.
192
�Anka je
selo, svoju
bila plaha djevojka. Voljela je svoje
Krbavu. Život joj je tekao uobičajeno
do tegobne 1941. godine.
U Visuću je još prije
rata
postojala
partijska
i skojevska organizacija koja je veliku pažnju po
svećivala omladini. Tako je i Anka, odmah nakon
dizanja ustanka, bezrezervno prihvaćala i izvrša
vala sve zadatke kojima je mogla pomoći pokretu:
od onih kurirskih do sakupljanja hrane, obuće i
odjeće, tako da je s ostalom omladinom značajno
pomagala. Zato je krajem 1941. primljena u skojevsku organizaciju.
U ljeto 1942. godine, nekoliko dana prije od
laska u Prvu žensku omladinsku četu, učestvo
vala je u drugom napadu na Udbinu, kao bolni
čarka. U Trnavcu 25. augusta 1942. pristupila je
formiranju čete i vojno-političkoj obuci gdje je
već pokazala spretnost u rukovanju oružjem i
idejnu zrelost. Potom je raspoređena u Udarni
bataljon 2. ličke brigade.
S velikim je zalaganjem i izdržljivošću učestvo
vala u svim borbama koje je vodila njena jedini
ca. Često se dobrovoljno javljala za bombaša. Ju
rišala je na tenkove, prikradala se vješto u mrkloj
noći bodljikavoj žici. Naročito se istakla u bor
bama na Poloju, Tušiloviću, Slunju i drugim.
Prilikom borbe s četnicima i Talijanima na Gra
čacu, 15. januara 1943. godine, Udarni bataljon
bio je u teškoj, neizvjesnoj situaciji. Ginulo se,
padalo. Anka je s užasom gledala pogibiju svojih
13
PRVA
2ENSKA
LICKA
PART.
CETA
193
�drugova.
Ipak,
nije
prestajala
da
ih
bodri,
pru
ža pomoć ranjenima. Kada je pao puškomitraljezac u njenoj neposrednoj blizini i tako njegov mi
traljez zašutio, Anka je skočila, uzela teški mitra
ljez i otvorila vatru na neprijatelja. Tu je smje
lost ubrzo platila životom. A bila joj je tek deseta
borbena akcija.
I danas se često prisjećamo ove hrabre djevojke
koja je u sebi bila sjedinila svu dobrotu i smio
nost borca partizanke.
Mi leva (Jovana) Kovačević-Jokanović
Rođena je 1924. u selu Krbavica, Bunić, Korenica, Hrvatska. Osnovnu školu završila je u svom
rodnom selu i do rata se bavila zemljoradnjom i
domaćinstvom.
Nakon izbijanja ustanka 1941. angažirala se u
omladinskoj
organizaciji
obavljajući
raznovrsne
zadatke za NOP. Osim toga aktivirala se i u orga
nizaciji kulturno-prosvjetnog rada među mladima
u selu. U njenoj kući bio je smješten Okružni ko
mitet SKOJ-a za Liku pa je vodila brigu o njiho
vom smještaju i ishrani. Zbog sve te svoje aktiv
nosti primljena je u SKOJ u oktobru 1941. godine.
U augustu 1942. stupila je u Prvu žensku omla
dinsku partizansku četu, formiranu u selu Trnavcu kod Korenice. Za vrijeme obuke povučena je na
194
�skojevski kurs, koji je organizirao Okružni komi
tet SKOJ-a za Liku u njenom selu Krbavici.
Ulaskom Ženske čete u sastav 2. ličke udarne
brigade raspoređena je u 1. četu bataljona »Og
njen Priča«. Kao borac učestvovala je u svim ak
cijama koje je njena jedinica vodila na Kordunu,
Baniji, a zatim i u Lici. U četvrtoj neprijateljskoj
ofanzivi, januara 1943. godine, razboljela se od
pjegavog tifusa i otpremljena u bolnicu na liječe
nje. Kada je ozdravila, vratila se u svoju jedinicu
i nastavila ratovanje na dalmatinskom kršu. Na
kon povratka 2. ličke brigade iz sjeverne Dalma
cije u Liku, septembra 1943. godine, teško je ra
njena u selu Mutilić i otpremljena u bolnicu na
liječenje. Liječila se četiri mjeseca i opet se vra
tila u svoj bataljon, koji se tada nalazio u okolici
Drvara.
Maja 1944. primljena je u KPJ.
Međutim, jula 1944. zbog posljedica
ranjavanja
pogoršava joj se vid pa je opet smještena u bol
nicu 11. divizije u centralnoj Bosni. Više nije bila
sposobna za napore u operativnoj jedinici pa je,
po odluci Sreskog komiteta KPJ za Travnik, osta
la u Bosni kao politički radnik. Bila je član Sres
kog komiteta SKOJ-a za Travnik.
Pred kraj rata prešla je na teritoriju sreza Kotor-Varoš gdje je izabrana za člana Sreskog komi
teta KPJ te za sekretara Sreskog komiteta SKOJ-a
za Kotor-Varoš. Tu je ostala do kraja 1945.
Nakon oslobođenja prešla je na liječenje i ško
13*
195
�lovanje
u
Invalidski
dom
Glavnog
odbora
RVI
Bosne i Hercegovine u Sarajevu. Od 1946. radi u
Glavnom odboru RVI Crne Gore na Cetinju.
Ratni je vajni invalid (70 posto).
Završila je višu pedagošku
školu.
Učestvovala
je u izgradnji Omladinske pruge Šamac —Sara
jevo i bila udarnik. U poslu je više puta pohvalji
vana i nagrađivana.
Zasnovala je porodicu, majka je jednog djeteta.
Danas sa svojom obitelji živi u Beogradu i aktivna
je u društveno-političkim organizacijama.
Za ratne zasluge odlikovana je dva puta Orde
nom za hrabrost i Ordenom zasluga za narod III
reda.
Danica (Jove) Krga-Panjković
Rođena je 1922. u selu Homoljac, Korenica, Hr
vatska, u siromašnoj seljačkoj porodici Jove i
Evice, u kojoj je bilo sedmoro djece. Teško je bi
lo prehraniti mnogočlanu obitelj na dva hektara
škrte ličke zemlje. U takvoj situaciji roditelji dje
ci nisu mogli pružiti ni najnužnije za život, a ka
moli pristojnu egzistenciju. Nije pohađala ni os
novnu školu jer je već od malih nogu pomagala
roditeljima u domaćinstvu i čuvanju stoke.
Danica je ustaničkih dana navršila 19 godina.
Pratila je sva zbivanja od samih priprema do
196
�prvih akcija u ustanku. Prisustvovala je sastanci
ma i dogovorima u selu na kojima se upoznala s
linijom KPJ za borbu protiv okupatora i kvislin
ga. Po zadatku rukovodilaca ustanka okupljala je
omladinu i žene u NOP. Organizirala je sabirne
i radne akcije, nosila poruke i obavijesti. Tako
je s uspjehom izvršavala veoma teške i odgovorne
zadatke. Zbog posebne aktivnosti septembra 1941.
primljena je u skojevsku organizaciju.
Aktivnim organiziranim radom u selu bavila se
od augusta 1942. kad je stupila u Prvu žensku
omladinsku četu u Trnavcu. Ulaskom čete u sa
stav 2. ličke udarne brigade raspoređena je u ba
taljon »Mićo Radaković«.
Dobar dio puta svoje jedinice prošla je u sva
kodnevnim borbama ili zamornim marševima u
Kordunu, Baniji, Lici, sjevernoj Dalmaciji i Bos
ni. Cijelo to vrijeme nalazila se u prvim redovima
dobrovoljaca
u
izvršavanju
borbenih
zadataka
kao skojevski rukovodilac u četi. Početkom 1943.
primljena je u članstvo KPJ.
Aprila 1944. razboljela se pa je upućena na lije
čenje u bolnicu na Bijele potoke. Zbog posljedi
ca bolesti i iscrpljenosti nije više bila sposobna za
napore u operativnoj jedinici. Na preporuku li
ječnika upućena je na rad u pozadinu. Po direktivi
Partije nastavila je s aktivnim organiziranim ra
dom u svim društveno-političkim organizacijama
kao i NOO-u u selu Homoljcu do kraja rata.
Nakon oslobođenja uključila se u rad na iz-
197
�Mileva Kovačević Jokanović
Danica Krga Panjković
Soka Ljubović Džombić
Jovanka Mandarić Hočevar
198
�gradnji opustošene zemlje. Uskoro se udala pa je
s mužem nastavila raditi u poljoprivredi. Život
joj ni tada nije bio naklonjen, jer joj je muž, kad
je bio najpotrebniji djeci, umro od posljedica ra
ta. Kao samohrana majka, bez ičije pomoći, po
digla je i iškolovala tri sina koji su danas visoko
kvalificirani radnici. I pored svih porodičnih teš
koća i ratnih posljedica ostala je društveno-politički aktivna u selu.
Za ratne zasluge odlikovana je: Ordenom za
hrabrost, Ordenom zasluga za narod sa srebrnom
zvijezdom i Ordenom bratstva i jedinstva sa sre
brnim vijencem.
Milka (Mile) Lukić
Godine 1922. rođena je u selu Trnavcu, Korenica,
Hrvatska, u srednje imućnoj seljačkoj porodici.
Tu je završila i osnovnu školu, a zatim se bavila
zemljoradnjom i stočarstvom. Kada je imala šes
naest
godina,
umrla
joj
je
majka
prihvatiti svih domaćinskih poslova.
Godinu dana kasnije, 1939,
ljena za napredni
Omladinske ženske
pokret,
sekcije
već
pa
je
se
morala
opredije
u koji ulazi preko
pri ogranku »Seljač
kog kola«. Njena je aktivnost brzo zapažena pa
je primljena u SKOJ 1940. godine, odmah nakon
što je formirana skojevska organizacija u selu
Trnavcu. Milka se iste godine, u kasnu jesen, is
199
�takla
radom
u
akciji
prikupljanja
Crvene
pomoći
za španjolske dobrovoljce, koji su bili u logoru
u Francuskoj. Tom je prilikom dala i svoje djevo
jačko ruho za prilog.
Prednjači u izvršavanju
svih
skojevskih
zada
taka, kako prije ustanka tako i u vrijeme dizanja
ustanka u selu. Taj oblik iskazivanja patriotizma
činio joj se nedovoljnim pa je 25. augusta 1942.
stupila u Prvu žensku omladinsku partizansku če
tu, a nakon vojno-političke obuke raspoređena je
u 2. četu bataljona »Ognjen Priča« 2. ličke udar
ne brigade.
U novoj jedinici brzo se snašla pokazujući upor
nost u svakom radu, nevjerovatnu odrešitost i
spremnost za sve oblike djelovanja. Za nju se obič
no kaže da je uvijek bila dobrovoljac — od poli
tičkog rada u četi do bombaša. Zato je odmah po
dolasku u jedinicu primljena u KPJ.
Bila je politički delegat voda, a početkom 1943.
primila je dužnost pomoćnika komesara 2. čete
bataljona »Ognjen Priča«. U četi su je cijenili i
voljeli jer je bila primjerna u svakom pogledu.
Na toj se djevojci vidjelo da joj je najviše pri
rasla srcu, da je najviše zaokuplja — sloboda. Sta
ložena, ali odlučna u stavovima i donošenju od
luka, davala je dojam pravog buntovnika — može
se reći da joj je puška u ruci savršeno pristajala.
Srednjeg rasta, tamne valovite kose i tamnih oči
ju, prodornog pogleda — i svojim je izgledom
privlačila pažnju.
200
�Kad
je
započela
četvrta
neprijateljska
ofanziva
na Liku, na već više puta popaljena sela i odav
no ugasla ognjišta, na Ljubovu su stacionirane sve
naše nade i snage prvog i drugog bataljona, kako
bi spriječile prodor prema Krbavi. Na bojištu je
s puškom u ruci bila i Milka. Hrabro se borila,
jurišala dok
rafalima.
nije
pala
izrešetana
neprijateljskim
Gvozdeno Ljubovo i gvozdena volja djevojke-komuniste postadoše jedno — i ostadoše zauvijek
jedno.
Februara
1943.
u
spisak
poginulih
partizana
upisano je i ime naše ljepotice iz trnavačke kotli
ne — Milke Lukić.
Soka (Mojsije) Ljubović-D^ombić
Rođena je 1922. u selu Nebljusi, Donji Lapac, Hr
vatska. Potječe iz siromašne seljačke porodice
Mojsije i Duke, u kojoj je bilo troje djece. Zbog
teške ekonomske situacije u obitelji, a i smrti oca,
nije mogla završiti ni osnovnu školu. Čitati i pi
sati naučila je u Ženskoj omladinskoj četi za vri
jeme obuke u Trnavcu.
Okupacija zemlje zatekla ju je u njenom rod
nom mjestu. Nakon proglašenja tzv. Nezavisne
Države Hrvatske nastali su teški dani zbog čestih
represalija koje su ustaše vršile po Lapcu i oko
lici.
201
�Proglas KPJ bio je veliko ohrabrenje i izazvao je
masovni
odaziv
naroda
na
platformi
borbe
pro
tiv okupatora i domaćih izdajnika. Tako se i So
ka uključuje u NOP preko omladinske organiza
cije. Učestvovala je na sakupljanju hrane, obuće,
odjeće, na prekopavanju putova, prenošenju ra
njenika. Još je većim poletom nastavila tu aktiv
nost kad je u junu 1942. primljena u skojevsku
organizaciju.
U augustu iste godine prva u selu javlja se i od
lazi u Žensku omladinsku četu u selo Trnavac.
Nakon završetka vojno-političke obuke raspore
đena je u bataljon »Stojan Matić«. Kao borac u
tom bataljonu isticala se hrabrošću. Nakon borbi
koje je vodila 2. lička udarna brigada u Kordunu
i Baniji te povratku u Liku prekomandovana je za
bolničarku u bataljon »Matija Gubec«, koji je
bio u sastavu 1. ličke udarne brigade. Na položaju
u četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi teško je ra
njena
te
je
s
grupom
ranjenika
otpremljena
u
Centralnu bolnicu pri Vrhovnom štabu s kojom
je prošla ofanzivu na Neretvi. Kasnije je priklju
čena 7. banijskoj brigadi u kojoj ju je zatekla
ofanziva na Sutjesci. U toj je jedinici preboljela
i trbušni tifus.
U jesen 1943. iscrpljena i bolesna vraća se u
Liku. Zbog posljedica ranjavanja, bolesti i teških
fizičkih i psihičkih napora, nije više bila sposob
na za operativnu jedinicu pa je stavljena na raspo
laganje Komandi mjesta Donji Lapac. Tu je os
202
�tala do oslobođenja kad je demobilizirana u činu
vodnika.
Ratni je vojni invalid (70 posto).
Nakon oslobođenja zasnovala je radni odnos i
ostvarila boračku penziju. Majka je dvoje djece.
Sa svojom porodicom živi u Novom Sadu gdje
je ostala društveno-politički aktivna.
Jovanka (Bože) Mandarić-Hočevar
Rođena je 1926. u selu Vrebac, Gospić, Hrvatska,
u seljačkoj porodici od oca Bože i majke Soke.
Nakon završetka osnovne škole ostala je s rodite
ljima u selu baveći se zemljoradnjom i domaćin
stvom.
Nakon dizanja narodnog ustanka opredjeljuje
se za NOP. Uključuje se u rad omladinske organi
zacije u selu i radi na sakupljanju hrane, odjeće
i obuće, kao i drugog materijala za borce partizan
skog odreda. Prenosila je vijesti, poštu, ranjenike
i oružje, a radila je i na prekopavanju putova. Do
bivala je posebne zadatke od starijih članova KPJ
— od Kate Pejnović i Marije Bakarić.
Zbog svoje izuzetne aktivnosti postala je član
SKOJ-a već novembra 1941. godine.
Na spomenutim i sličnim zadacima radila je sve
do 25. augusta 1942. kad je stupila u Prvu žensku
omladinsku partizansku četu. Nakon završene voj
203
�no-političke obuke raspoređena je u Udarni bataljan 2. ličke brigade.
U borbama, koje je vodila njena jedinica, poka
zala je izuzetnu hrabrost i upornost. Posebnu iz
držljivost pokazala je u 4. neprijateljskoj ofanzivi.
U julu 1943. prekomandovana je u Prateću četu
3.
ličke brigade za telefonistu, a jedno vrijeme
obavljala je i dužnost higijeničarke. Polovinom
1943. primljena je u SKOJ. Prošla je čitavi borbeni
put i zamorni marš 6. proleterske divizije od za
padne Bosne do Srbije. Nakon oslobođenja Beo
grada završila je niži sanitetski kurs u Beogradu,
a zatim je upućena u Prateći divizion na dužnost
referenta saniteta. U toj je jedinici ostala do mar
ta 1946. kada je demobilizirana u činu zastavnika.
U NOR-u joj je 1942. poginula sestra Zorka od
četnika, a brat Srđan poginuo je 1943. u napadu
na Gospić.
Nakon demobilizacije
zasnovala radni odnos
nastanila se u Zagrebu i
u Tvornici »IKOM«. Poslije
kraćeg vremena premještena je na rad u Općinski
komitet KPH Črnomerac. Kasnije je opet po za
datku premještena na rad u Tvornicu »Josip
Kraš«. Tu je radila sve do 1952. kada je penzioni
rana.
Nosilac je »Partizanske spomenice 1941«.
Za ratne zasluge odlikovana
hrabrost i Ordenom za hrabrost.
204
je:
Medaljom
za
�Bosiljka-Bosa (Isaka) Marčetić
Rođena
je
u
naprednoj
zemljoradničkoj
porodici,
januara 1921. godine u selu Otrić, Gračac, Hrvat
ska. U rodnom selu završila je osnovnu četvero
godišnju školu i do rata živjela u krugu obitelji.
Prije rata u Otriću nije bilo partijske i skojevske
organizacije, ali je postojala omladinska simpatizerska grupa u kojoj je bila i Bosiljka. Na tu su
grupu odlučujući politički uticaj imali napredni
učitelji, studenti i srednjoškolci iz Otrića i okol
nih sela.
Aprilski rat 1941. zatekao je Bosiljku u Otriću
kao dvadesetgodišnju djevojku. Kao raniji pri
padnik napredne omladinske grupe, nakon diza
nja ustanka odazvala se pozivu KPJ za borbu pro
tiv okupatora i kvislinga. S puno odlučnosti i žara
aktivirala se na okupljanju omladine i žena u
NOP. Neumorno je vršila agitaciju kod širih ma
sa u selu, ne prezajući pred terorom okupatora i
četnika. Njena politička aktivnost ubrzo je zapa
žena pa je aprila 1942. uhapšena i u četničkom za
tvoru u Otriću ostala šest tjedana. Pošto je čet
nici ni batinama nisu uspjela prisiliti na prizna
nje, pustili su je iz zatvora, ali u kućni pritvor.
Bosiljka, međutim, napušta Otrić i prebacuje
se na slobodni teritorij u selo Neteku kod Srba,
rodno mjesto svoje majke. Tu se odmah povezuje
s političkim radnicima i skojevskom organizaci
�jom u selu, nastavljajući da aktivno djeluje do
augusta 1942. kada odlazi u Prvu žensku omladin
sku partizansku četu.
»...
Ja sam iz neoslobođenog kraja. Okupator
i četnici tamo vrše užasan teror nad našim naro
dom. Nisam više mogla to gledati. Odmah sam
stupila u našu žensku četu. Hoću da se borim pro
tiv okupatora, ustaša i četnika koje osobito mr
zim. Oni su mučili moju majku. I ja sam bila 6
nedjelja u zatvoru kod četnika. Govorila sam s
popom Đujićem i rekla sam mu u oči da ga mr
zim .. .«
Ta je Bosiljkina izjava dopisniku Agitpropa OK
KP za Liku, kojom potvrđuje svoju mržnju pre
ma okupatoru i domaćim izdajnicima, zabilježena
u članku »Moj susret sa Prvom ženskom omladin
skom četom«, »Lički partizan«, br. 6. od 1. 10.
1942. godine.
Dolaskom u sastav čete Bosiljka se brzo uklo
pila u kolektivni život na vojno-političkoj obuci
u Trnavcu. Isticala se po disciplini i marljivosti,
a posebno je
i duhovitost.
došlo
do
izražaja
njeno
drugarstvo
Prilikom talijanske ofanzive na slobodni terito
rij Korduna, u borbi kod Poloja, 17. oktobra 1942.
godine, učestvovala je i Prva ženska omladinska
četa
u
sastavu
2.
ličke
udarne
brigade.
Bosiljka
je tada svojom hrabrošću zadivila stare ratnike i
starješine bataljona »Stojan Matić«, ne plašeći se
naleta konjice ni mitraljeskih rafala iz neprijatelj
206
�skih tenkova. Nakon te pobjedonosne borbe pro
tiv talijanskih fašista među najhrabrijim borci
ma
pohvaljivanim
pred
strojem
istaknuta
je
kao
primjer i Bosa Marčetić. Njena je borbenost do
šla do izražaja i 24. 10. 1942. godine u likvidaciji
ustaško-domobranskog
garnizona
u
Tušiloviću,
gdje je kao bombaš išla na betonirane bunkere i
s puno smjelosti izvršila svoj dio zadatka.
Još je i danas svježe sjećanje kad je u fazi bi
haćke operacije, u napadu na Ličko Petrovo Selo
i Željavu, u zidini obrušene kuće uhvatila dvojicu
ustaša i predala ih u Štab bataljona. O tom je
podvigu pisala »Žena u borbi«, broj 9. od decem
bra 1942. godine.
U drugom napadu na Slunj, 14. novembra 1942.
godine,
likvidirala
je
neprijateljsko
mitraljesko
gnijezdo, a iz paklenske vatre, ne
vlastiti život, izvukla je ranjenog druga.
strahujući
za
Nekoliko dana nakon oslobođenja Slunja pri
mljena je s Lolom Kolundžić i Sofijom Drakulić
u članstvo KPJ. Primanje u Partiju još je više po
jačalo njen borbeni polet i vjeru u pobjedu. De
setak dana kasnije, prilikom napada na Dvor na
Uni, teško je ranjena. Bataljon ju je otpremio u
brigadni sanitet s kojim se vratila u Liku. Tada
je prebačena u Partizansku bolnicu u Dobroselo,
a zatim u Bosanski Petrovac na daljnje liječenje i
oporavak.
Budući da je bila nesposobna za napore u ope
rativnoj jedinici, jer joj je pored teške povrede
207
�I
ostao i metak u nozi, vratila se iz bolnice u pro
ljeće 1943. na teren gračačkog kotara.
Njenoj su sestri Anđelki ostale duboko urezane
u sjećanju Bosiljkine riječi izgovorene po povrat
ku kući:
»Žao mi je što se ne mogu vratiti u svoju jedi
nicu, jer sam htjela još više da se dokažem i da
ispitam sebe koliko mogu izdržati«.
Hramljući, odnosno hodajući uz pomoć štapa,
povezala se s rukovodstvom SKOJ-a, nesebično se
angažirajući na proširenju i učvršćenju skojevskih organizacija u širenju partizanskog pokreta.
Nakon toga postala je član Općinskog komiteta
KP Otrić-Zrmanja. Odlazi na sastanke partijskih
ćelija skoro u sva sela na tom terenu, ne prezajući
pred svakodnevnom opasnošću i četničkim prijet
njama. Prenosi stavove Općinskog komiteta par
tije, pomaže u radu pri provođenju zadataka i
postaje neumorni društveno-politički radnik.
Bosiljkin lik duboko je utkan u naše sjećanje.
Bila je brineta, s dugim gustim pletenicama, vi
soka, stasita — prava Dinarka. Uvijek nasmiješe
na pokazivala je poseban smisao za humor, a nje
no drugarstvo i buntovni optimizam, vjera u bo
lju budućnost — ostat će u trajnom sjećanju onih
koji su je poznavali.
Krajem oktobra 1943. otišla je u selo Turovac
na sastanak Općinskog komiteta KP Otrić-Zrma
nja, s članovima Komiteta Sakanom Šujicom i
Danom Savatovićem. U zaseoku Agbaba četnici su
208
�ih napali i Bosiljku smrtno ranili. Dok su se čet
nici zadržali u pljački u zaseoku Agbaba, uspjela
se zadnjom snagom puzeći dovući do prvih kuća
izvan dometa plotunske vatre. Odatle ju je omla
dina prenijela u selo Ruište, gdje je drugi dan iz
dahnula u vojnom bolničkom prihvatilištu.
Njena majka Duka, iako izubijana, modra od
četničkih batina, na njihove sadističke pohvale o
kćerkinom ubistvu — odgovarala je pjevajući par
tizansku pjesmu. Barbarsko mučenje nije ju obes
hrabrilo jer je osjećaj mržnje prema neprijatelju
i privrženost ideji za koju su se borila i njena dje
ca — nadvladao i fizički bol i bol za poginulom
kćerkom.
Bosiljka je pokopana u selu Ruišta. Nakon oslo
bođenja njeni posmrtni ostaci preneseni su u Gra
čac i sahranjeni u grobnicu heroja a njen heroj
ski lik ostao je kao svijetli primjer mlađim poko
ljenjima.
Zbog junaštva
Općinski odbor
i izvanrednih zasluga u NOR-u,
SUBNOR-a Gračac predložio je
juna 1971. da Bosiljka
narodnog heroja, ali je
posmrtno dobije Orden
na žalost taj prijedlog
kasno upućen.
14 PRVA ŽENSKA LICKA PART. CETA
209
�Stojanka (Vuje) Matijević
Rođena
je
1923.
u
Buniću,
Korenica,
Hrvatska.
Bila je drugo po redu od devetoro djece Mike i
Vuje, tako da je i kao malena pomagala majci pri
podizanju mlađe braće i sestara. Još prije rata
udala joj se starija sestra Danica pa je Stojanka,
osim svojih, preuzela i njene kućne obaveze. Po
magala je roditeljima u obrađivanju njihove i tu
đe zemlje, kako bi se prehranila mnogočlana obi
telj.
Bez obzira na svu težinu takvog života, svi su
tu porodicu poznavali kao »veselu družinu Mike i
Vuje«.
Stojanka je bila sitna rastom, izgledala je kao
djevojčica, a i glas joj je bio dječji. Bila je patri
jarhalno odgojena, veoma vrijedna, besprijekor
nog ponašanja.
prozvali »Ćoja«.
Vedra,
živahna.
Od
milja
su
je
Nakon izbijanja ustanka odmah se uključila u
rad omladinske organizacije u selu. Aktivirala se
na sakupljanju hrane, obuće i odjeće za borce.
Prenosila je oružje, ranjenike, poštu, prihvaćala
izbjeglice. Primljena je u SKOJ u jesen 1941. go
dine.
Naredni joj je korak bio dobrovoljno javljanje
u Prvu žensku omladinsku partizansku četu, u
koju je ubrzo bila primljena, pa se 25. auguta
1942. već našla na vojno-političkoj obuci u Trnav-
210
�cu. Zatim je raspoređena u bataljon »Ognjen Pri
ča« 2. ličke udarne brigade. Bila je borac, a na
kon nekog vremena i bolničarka 3. čete tog bata
ljona.
Prelaskom 6. divizije u Bosnu, krajem 1943. go
dine, upućena je za bolničarku u sanitet 2. briga
de. Tu je pokazala posebnu pažnju i strpljenje
prema ranjenicima.
Prešla je dugi put proslavljene 6. proleterske di
vizije od Bosne preko Crne Gore do Srbije. Dolas
kom u Srbiju prekomandovana je u bataljon »Og
njen Priča« za zamjenika referenta saniteta. Na
kon oslobođenja Valjeva, septembra 1944. godi
ne, na raskrsnici puteva Šabac—Debrec—Obrenovac poginula je prilikom spašavanja ranjenika.
Sahranjena je u jednom šljiviku što je bio sli
čan njenom iz rodnog sela. Tako je zauvijek os
tala na raskrsnici puteva u hladovini šljivika, da
leko od svog rodnog Bunića.
Saja (Dane) Medić-Gotovina
Rođena je 1924. u selu Zaklopac, Donji Lapac, Hr
vatska, u srednje imućnoj porodici od oca Dane
i majke Milice. Osnovnu školu nije pohađala —
bila je samouka. Do početka rata živjela je s rodi
teljima i bavila se zemljoradnjom.
U julu 1941. godine, kada su ustaše izvršile ma
sovni pokolj u selima Bubanj i Donja Suvaja, po
14*
211
�bjegla je s porodicom u planine Razboj i Čemernicu. Tu je ostala do dizanja narodnog ustanka i
oslobođenja Boričevca. Tada se vratila u svoje se
lo i odmah uključila u rad omladinske organiza
cije. Bila je veoma aktivna u svim akcijama pa je
več novembra 1941. primljena u SKOJ.
U augustu 1942. stupa u Prvu žensku omladin
sku partizansku četu, a nakon završetka vojno-političke obuke raspoređena je u Prvu četu bataljona »Mićo Radaković« 2. ličke udarne briga
de. Decembra 1942. prešla je u 1. ličku brigadu za
četnu bolničarku u bataljon »Marko Orešković«.
U tim je jedinicama prošla čitavi borbeni put uče
stvujući u svim akcijama na Kordunu, Baniji i
u Lici. Također je prošla borbeni put 6. proleter
ske divizije od Bosne do Srbije. U KPJ primljena
je u decembru 1942. godine.
Nakon
oslobođenja
Beograda
prekomandovana
je u Artiljerijsku brigadu za referenta saniteta
minobacačkog diviziona. U toj je jedinici ostala
do novembra 1945. kada je demobilizirana u činu
zastavnika.
U toku rata tri puta je ranjavana (tako da je
40 postotni ratni vojni invalid).
Iz njene porodice poginuli su kao borci NOV i
otac i stric.
Nakon demobilizacije živjela je u Apatinu, za
snovala porodicu i zaposlila se. Majka je troje dje
ce. Pored službenih i kućnih obaveza bila je društveno-politički aktivna.
212
�Bosiljka Marčetić
Saja Medie Gotovina
Sava Miljanović
Soka Mirić Ratković
213
�Sada s mužem živi u Biogradu na moru.
Za zasluge u ratu odlikovana je: dva puta Me
daljom za hrabrost, Ordenom za hrabrost, Orde
nom zasluga za narod III reda i Ordenom bratstva
i jedinstva sa srebrnim vijencem.
Soka (Nikole) Medić
Rođena
je
1924.
u
selu
Zaklopcu,
Donji
Lapac,
Hrvatska. Potječe iz srednje imućne seljačke po
rodice Nikole i Saje. Drugo je od šestero djece
Nikole Medića, koji se nakon petnaest godina ra
da u Americi vratio kući i osnovao obitelj.
Najstarije dijete, brat joj Rade, nosilac je »Par
tizanske spomenice 1941«. Budući da je Soka bila
najstarije žensko dijete u porodici, osjetila je svu
težinu kućanskih poslova i brige oko podizanja
mlađe braće i sestara. Zbog toga nije pohađala ni
osnovnu školu.
Nakon
dizanja
ustanka,
u
NOP-u
vidi
smisao
svoga života i spas naroda. Stoga se i ističe u iz
vršavanju najrazličitijih zadataka omladinske or
ganizacije u selu. Zbog te aktivnosti krajem 1941.
primljena je u SKOJ.
25. augusta 1942. uključuje se u Prvu žensku
omladinsku partizansku četu u Trnavcu. Poslije
završene vojno-političke obuke, na kojoj je za vrlo
kratko vrijeme, osim vojne i političke obučenosti,
214
�naučila
čitati
i
pisati,
svjesna
da
je
obrazovanje
bitan momenat u procesu napretka — raspoređe
na je u bataljon »Mičo Radakovič« 2. ličke briga
de. Tu se s puno borbenog poleta dokazivala kao
borac, pomoćnik puškomitraljesca,
kao četna bolničarka.
a
kasnije
i
Veliku je volju i elan pokazivala u svim borba
ma koje je vodila njena jedinica: najprije u Poloju i Tušiloviću, a kasnije na Slunju, Dvoru, Gra
čacu i četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi.
Prelaskom 6. divizije za Bosnu učestvuje u iscrpljujućim borbama za vrijeme šeste neprijatelj
ske ofanzive, a zatim i drvarskoj operaciji. U to
je vrijeme prekomandovana u 1. ličku brigadu na
dužnost
zamjenika
referenta
saniteta
bataljona
»Marko Orešković«.
Soka je bila lijepa
plavokosa
djevojka,
vrlo
osjećajna, tankoćutna i ozbiljna.
Borbeni put i zamorni marš 6. proleterske di
vizije, od Bosne do Srbije, prešla je uz velike žr
tve i stalnu brigu za ranjenike, savlađujući sve na
pore. I onda kad je oslobođenje zemlje bilo već na
vidiku, septembra 1944. godine, spašavajući ra
njene
drugove
u
borbi
za
Valjevo,
izdahnula
je
zahvaćena neprijateljskim rafalom.
Soka Medić posmrtno je (ukazom br. 21,4. mar
ta 1963. godine) odlikovana Ordenom zasluga za
narod sa srebrnom zvijezdom.
215
�Ljeposavä-Sava (Ise)Miljanović
Rođena je 1910. u selu Ćukovac, Široka Kula, Gos
pić, Hrvatska, u veoma siromašnoj porodici Ise i
Stane u kojoj je bilo devetoro djece. Zbog teških
socijalnih prilika obitelji nije imala mogućnost
da završi osnovnu školu. Svoje djetinjstvo i mla
dost provela je na selu čuvajući stoku i obavlja
jući seoske poslove. Nekoliko godina prije rata
udala se, ali joj je suprug otišao u SAD i više se
nije ni javio.
Rat je Savu zatekao u rodnom mjestu. Nakon
dizanja ustanka odmah se javila u prvu partizan
sku jedinicu gdje je bila borac s puškom u ruci.
Učestvovala je u akcijama u okolici Ćukovca, Ši
roke Kule i Ličkog Osika. Osim toga aktivirala se
i u pozadinskom radu na prikupljanju obuće i
odjeće za partizane.
U augustu 1942. stupa u Prvu žensku omladin
sku partizansku četu u selu Trnavac. U četi je bi
la jedina žena među omladinkama. Na vojno-političkoj obuci pokazala je posebnu vještinu jer je
već imala iskustva u rukovanju oružjem.
Ulaskom Ženske čete u sastav 2. ličke udarne
brigade raspoređena je u 2. četu bataljona »Og
njen Priča«. U svim borbenim akcijama, a naro
čito u borbi na Poloju i Tušiloviću, pokazala je
izvanrednu hrabrost.
U KPJ primljena je krajem 1942. godine.
216
�Nešto kasnije prekomadovana je u 3. ličku bri
gadu, bataljon »Mirko Štulić« u kojem je kao bo
rac, a jedno vrijeme i kao puškomitraljezac, pro
šla sav borbeni put 6. proleterske divizije od Bos
ne preko Crne Gore, Sandžaka, Srbije, sremskog
fronta i Slavonije do Zagreba.
Nakon završetka rata demobilizirala se i zapo
slila u Tvornici »Ivo Lola Ribar« u Karlovcu. Za
svoj rad dobila je mnogo priznanja i pohvala. Pen
zionirana je 1963. Danas živi u Karlovcu gdje je
društveno-politički aktivna.
Nosilac je »Partizanske spomenice 1941«.
Za ratne zasluge odlikovana je: Medaljom za
hrabrost, Ordenom za hrabrost, Ordenom zaslu
ga za narod II reda, Ordenom zasluga za narod
III reda i Ordenom bratstva i jedinstva.
Smilja (Petra) Miljuš-Mitić
Rođena je 1925. u selu Deringaj, Gračac, Hrvat
ska, u siromašnoj seljačkoj obitelji Petra i Milice
u kojoj je bilo dvanaestoro djece. Zbog teške eko
nomske situacije u porodici nije mogla završiti ni
osnovnu školu. Svoje djetinjstvo i mladost pro
vela je u rodnom mjestu čuvajući stoku i baveći
se zemljoradnjom sve do početka rata.
Nakon izbijanja ustanka opredjeljuje se na NOP
i uključuje u rad omladinske organizacije u selu.
217
�Učestvovala je u sakupljanju hrane, obuće, odje
će
i
raznog
materijala
za
prve
partizanske
jedi
nice. Više je puta kao kurir služila za vezu s gra
dom, odakle je prenosila razne poruke i sanitet
ski materijal.
1941. godine.
Član
SKOJ-a
postala
je
krajem
U proljeće 1942. stupa kao borac u 1. lički par
tizanski odred, koji je u augustu iste godine upu
ćuje u Prvu žensku omladinsku partizansku četu
u selu Trnavac. Nakon završene vojno-političke
obuke raspoređena je
2. ličke udarne brigade.
u
bataljon
»Stojan
Matić«
U KPJ primljena je početkom 1943. godine.
Kao borac prošla je sav borbeni put svoje jedi
nice na Kordunu, Baniji, u Lici te sjevernoj Dal
maciji. Sudionik je četvrte, šeste i sedme ofanzive gdje se istakla hrabrošću. Samoprijegorno je
izdržala borbeni put i zamorni marš 6. proleterske
divizije od Bosne do Srbije. Učestvovala je u oslo
bođenju Valjeva i Beograda.
U decembru 1944. završila je niži sanitetski
kurs koji je održan pri Štabu 1. armije u Beogra
du. Nakon toga upućena je na dužnost u kiruršku
ekipu Medicinskog bataljona 6. proleterske
zije gdje je ostala do slobođenja zemlje.
Na
vlastiti
zahtjev
demobilizirana
je
divi
aprila
1946. Nakon toga zaposlila se u Poduzeću »Du
nav« u Beogradu. Bila je devet puta proglašena
za udarnika. Penzionirana je 1962.
Zasnovala
218
je
obitelj,
majka
je
dvoje
djece.
I
�danas sa svojom porodicom živi u Beogradu gdje
je aktivna u društveno-političkom životu.
Za ratne zasluge odlikovana je: Ordenom zaslu
ga za narod III reda, Ordenom zasluga za narod
II reda i Ordenom za hrabrost.
Soka (Save) Mirić-Ratković
Rođena je 1920. u selu Šalamunić, Bunić, Korenica, Hrvatska, u seljačkoj porodici Save i Kate u
kojoj je bilo desetero djece. Osnovnu školu zavr
šila je u rodnom selu, a zatim se do početka rata
bavila zemljoradnjom i poslovima u domaćinstvu.
Nakon dizanja ustanka opredijelila se za NOP.
Bila je aktivna u omladinskoj organizaciji radeći
na sakupljanju hrane, odjeće i obuće za prve par
tizanske jedinice. Učestvovala je u radnim i dru
gim akcijama. Kao veoma aktivna omladinka pri
mljena je u oktobru 1941. u SKOJ. Tako je radila
cijelu prvu ratnu godinu.
25. augusta 1942. stupila je u Prvu žensku omla
dinsku partizansku četu. Vojno-političku obuku
završila je u selu Trnavcu.
Ulaskom te čete u sastav 2. ličke udarne briga
de raspoređena je u bataljon »Mićo
U KPJ primljena je početkom 1943. godine.
Radaković«.
U ovom bataljonu učestvovala je kao borac u
svim borbenim akcijama na Kordunu, Baniji i u
Lici sve do juna 1943. Tada se razboljela od upale
219
�pluća i pjegavog tifusa. Kako ju je bolest veoma
iscrpila, nije više bila sposobna za napore u ope
rativnoj jedinici pa je upućena na rad u pozadinu.
Vratila se u svoje rodno selo Šalamunić, te odmah
je izabrana za sekretara NOO-a, a bila je i sekretar
partijske organizacije u selu. Te je dužnosti obav
ljala do 1946. godine, a onda je sa suprugom ko
lonizirana u Kolut kraj Sombora. Po dolasku u
Kolut nastavila je da radi u Seljačkoj radnoj za
druzi do njenog rasformiran ja.
Danas s porodicom živi u Somboru i aktivna je
u društveno-političkom životu.
Nosilac je »Partizanske spomenice 1941«.
Za ratne zasluge odlikovana je: Ordenom za
hrabrost, Ordenom zasluga za narod i Ordenom
bratstva i jedinstva.
Stoj anka (Nikole) Mirić-Šijan
Rođena je 1924. u selu Krbavica, zaselak Baljkuše,
Korenica, Hrvatska, kao treće od četvero djece
srednje imućne i napredne porodice Milice i Ni
kole Mirića. Rano je djetinjstvo provela uz majku,
brata i sestre, dok je otac kao većina Ličana oti
šao u Ameriku »trbuhom za kruhom«. Stojanka je
dobar dio dana provodila po okolnim pašnjacima
čuvajući ovce i goveda, a po povratku kući poma
gala bi majci u domaćinstvu. Četverogodišnju ško
lu završila je u Krbavici.
220
�Stojanka Mirić Šijan
Smilja Miljuš Mitić
Milica Momčilović Kirin
Maša Narančić Seršić
221
�Pred izbijanje drugog svjetskog rata otac joj
se vratio iz pečalbe kući kako bi u najtežim dani
ma bio uz svoju porodicu. Kada je izbio ustanak,
među prvima se priključio NOP-u. Cijelo vrijeme
rata imao je funkciju člana i predsjednika seos
kog ili člana Općinskog NOO-a. U tim teškim da
nima u njegovom domu našli su utočište dese
tine i desetine partizana. Njegova se kuća pretva
rala čas u bolnicu s težim i lakšim ranjenicima,
a čas u sklonište. Tu je Štab Grupe NOP odreda
za Liku donosio u toku 1941. vrlo važne odluke.
Slijedeći očev put i ideje našli su svoje mjesto u
NOP-u i ostali članovi
Stojanka se već
ponosom aktivirala
cije i AFŽ-a. Radila
obitelji.
od samog početka ustanka s
u radu omladinske organiza
je na prikupljanju hrane, obu
će i odjeće, prenosila poštu, obavljala složene ku
rirske zadatke, obavještavala žene i omladinu za
sastanke i za održavanje raznih kurseva. Zbog te
aktivnosti i primljena je decembra 1941. u skojevsku organizaciju te nastavila s aktivno-organiziranim radom do odlaska u NOV.
Augusta 1942. stupa u Prvu žensku omladinsku
partizansku četu u susjednom selu Trnavcu. Po
završetku vojno-političke obuke raspoređena je u
bataljon »Mićo Radaković« 2. ličke udarne bri
gade. U tom je bataljonu prošla dobar dio borbe
nog puta u Kordunu, Baniji, Lici i sjevernoj Dal
maciji. Kao primjeran borac primljena je počet
kom 1943. u članstvo KPJ.
222
�i
Koncem 1943. razboljela se od pjegavog tifusa
liječena u jednoj od partizanskih bolnica u
svom rodnom mjestu Krbavici. Nakon ozdravlje
nja ostala je na radu u istoj bolnici jer nije mo
gla sustići svoju jedinicu, koja je tada bila dale
ko u Bosni. Bila je pomoćnik ekonoma, ekonom,
higijeničarka, a uz to je vršila dužnost i rukovo
dioca skojevske organizacije pri bolnici.
Početkom 1944. upućena je za komesara bolnice
Komande 1. ličkog partizanskog područja. Kad je
ta bolnica rasformirana, raspoređena je na rad
u OZN-u za Liku, gdje je ostala do oslobođenja
zemlje.
Nakon završetka rata udala se za Đuru Šijana,
oficira JNA, često mijenjajući, zbog prirode nje
govog poziva, mjesta boravka. Međutim, u svim
sredinama gdje je živjela bila je aktivna u svim
društveno-političkim organizacijama.
Danas živi u Beogradu s mužem i dvije kćeri.
Nosilac je »Partizanske spomenice 1941«.
Za
ratne
zasluge
odlikovana
je:
Medaljom
za
hrabrost i Ordenom za hrabrost.
Milica Mica (Bogdana) Momčlović-Kirin
Rođena je 1921. u selu Rebić, Udbina, Hrvatska.
Potječe iz seljačke obitelji od oca Bogdana i maj
ke Sare. Osnovnu školu završila je na Udbini te
223
�je do rata živjela u krugu obitelji baveći se zemljo
radnjom i domaćinstvom.
Aprilski rat 1941. godine zatekao ju je u rod
nom
mjestu
Rebiću.
Nakon
uspostave
tzv.
Neza
visne Države Hrvatske njena je obitelj privremeno
izbjegla u selo Mekinjar, jer im je prijetila opas
nost iz ustaškog uporišta s Udbine. Nakon diza
nja ustanka i Mica se našla među poletnom omla
dinom Rebića na liniji Partije za borbu. U omla
dinskoj organizaciji radila je na sakupljanju hra
ne, obuće i odjeće te izradi odjevnih predmeta za
prve ustaničke vodove, koji su držali položaj pre
ma neprijateljskom garnizonu. I sama je učestvo
vala u prvom i drugom napadu na Udbinu, gdje
je pod paklenskom vatrom izvlačila ranjene dru
gove. To je bilo njeno prvo vatreno krštenje. Svo
ju aktivnost nastavila je u omladinskoj organiza
ciji ističući se i u kulturno-prosvjetnom radu. Na
osnovu toga primljena je u SKOJ u jesen 1941.
Nakon odluke OK SKOJ-a za Liku o formira
nju Prve ženske omladinske čete dobrovoljno se
javlja i odlazi 25. augusta 1942. na vojno-političku
obuku u Trnavac. Ulaskom čete u sastav 2. ličke
brigade raspoređena je u bataljon »Stojan Matić«. Kao borac u tom bataljonu istakla se u bor
bi na Poloju i u Tušiloviću. Prilikom napada na
Rakovicu, krajem oktobra 1942. godine, teško je
ranjena pa je otpremljena u bolnicu na Bijelim
potocima. Kada je ozdravila, vratila se u svoj ba
taljon. U decembru 1942. prekomandovana je u
224
�Četu za vezu 2. ličke brigade za vezistu, a zatim
šifranta na radio-stanici. Tu je vršila dužnost i
omladinskog rukovodioca.
U članstvo KPJ primljena je početkom 1943.
Mica je izdržala sav borbeni put 6. proleterske di
vizije
do
oslobođenja.
Prilikom
nastupanja
jedi
nica JA prema Zagrebu — u borbi za Ćazmu, po
kazala je izuzetnu hrabrost i snalažljivost. Zami
jenivši ranjenog komandira, jurišom je povela 2.
četu bataljona »Ognjen Priča« u protunapad. O
njenom podvigu pisao je u svojim ratnim zapisi
ma komandant 6. proleterske divizije general Đoko Jovanić, a i list »Lička divizija« objavio je čla
nak o njenoj neustrašivosti.
U NOR-u 1943. poginuli su joj majka Sara i
brat Nikica, operativni oficir bataljona.
Demobilizirana je u jesen 1945. u činu starijeg
vodnika.
Majka je dvoje djece. Živi u Zagrebu, općina
Pešćenica,
gdje
je
aktivna
u
društveno-političkom
životu. Posebno je angažirana u organizaciji Spor
ta i rekreacije invalidnih osoba grada Zagreba.
Nosilac je »Partizanske spomenice 1941.«
Ratni je vojni invalid (80 posto).
Za ratne zasluge odlikovana je: Ordenom za
hrabrost, Ordenom bratstva i jedinstva, Ordenom
zasluga za narod II reda i Ordenom Republike sa
srebrnim vijencem.
15
PRVA 2ENSKA LICKA PART. CETA
225
�Maša (Milana) Narančić-Seršić
Rođena je 1923. u selu Barlete, Gospić, Hrvatska,
od oca Milana i majke Stane. Potječe iz siromašne
seljačke porodice, u kojoj je bilo četvero djece.
Otac je rano otišao u svijet radi zarade, a teret
brige o porodici pao je na majku. Kad je majka
1937. umrla, djeca su ostala sama pa su se mo
rala razići kod rodbine. Maša odlazi u Vladimirovac, u Banat kod bake, očeve majke, gdje ostaje
do 1940. godine, a zatim se vraća u rodno mjesto.
Period od kapitulacije stare Jugoslavije do
di
zanja ustanka bio je za Mašu pun straha i neizvje
snosti, bilo je to vrijeme kada su teror i nasilje
ustaša poprimili neopisive razmjere.
Proglas i poziv KPJ za ustanak vratilo joj je
nadu i samopouzdanje. U želji da se uključi u
NOP i pomogne ustanicima bježi sa sestrama u
susjedno selo Vrebac. Tako su slučajno izbjegle
sasvim sigurnu smrt, jer je neposredno nakon nji
hovog odlaska izvršen masovni pokolj naroda u
njihovom selu.
Mašin rad za NOP datira od prvih dana ustan
ka. Angažira se na provođenju svih zadataka omla
dinske organizacije u selu, pa je zbog te aktiv
nosti početkom 1942. primljena u SKOJ.
Augusta 1942. dobrovoljno odlazi u
Prvu žensku omladinsku partizansku
Trnavac u
četu gdje
dolazi do izražaja njena politička svijest, disci
plina i drugarstvo. Nakon završetka vojno-politič-
226
�ke obuke raspoređena je u bataljon »Mićo Radaković« 2. ličke udarne brigade u čiji je sastav
uključena Prva ženska četa. Već u prvim borbe
nim akcijama služila je primjerom, kako borbenošću
tako
i
političkim
djelovanjem
među
borci
ma i narodom, pa je odmah postavljena za sekre
tara
četnog,
a
zatim
bataljonskog
biroa
SKOJ-a.
Svojim je skojevcima služila za primjer u svim
borbenim akcijama svog bataljona u Kordunu,
Baniji i Lici, u teškim borbenim okršajima i za
mornim
marševima
u
četvrtoj
neprijateljskoj
ofanzivi, kao i u borbama na Široku Kulu i oko
licu Gospića.
Polovicom 1943. oboljela je od pjegavog tifusa. Otpremljena je na liječenje, a zatim u selo Vrebac na oporavak. Kada je ozdravila, radila je u
Komandi 1.
u Glavnom
bila daleko u
Završetak
ličkog partizanskog područja, a zatim
štabu Hrvatske jer je njena jedinica
Bosni.
rata zatekao ju je u štabu Druge ar
mije, gdje je ostala do septembra 1946. kada je
demobilizirana.
Nakon demobilizacije zaposlila se u Ministar
stvu industrije NRH, a od juna 1949. prešla je na
rad u UDB-u za Hrvatsku. Odatle je upućena u
Rijeku, također u Upravu državne bezbjednosti
oblasti Rijeka. Iz te je ustanove otišla u penziju.
Zasnovala je porodicu s kojom i danas živi u
Rijeci. Majka je muškog djeteta. Aktivna je u društveno-političkim organizacijama.
15*
227
�U članstvo
godine.
KPJ
primljena
je
decembra
1942.
Za zasluge u ratu odlikovana je: Ordenom za
hrabrost, Ordenom bratstva i jedinstva II reda,
Ordenom zasluga za narod III reda i Ordenom ra
da sa zlatnim vijencem.
Dragica (Ise) Ninković-Vorkapić
Rođena je 1920. u selu Trnavac, Korenica, Hrvat
ska. Potječe iz mnogočlane seljačke porodice Ise
i Marije, u kojoj je bilo devetero djece. Osnovnu
je školu završila u rodnom selu, a zatim je do po
četka rata pomagala ocu u obrađivanju zemlje i
uzgoju stoke.
Nakon okupacije zemlje u njenoj su se kući
okupljali komunisti i napredni ljudi iz sela i oko
lice radi dogovora za dizanje ustanka. Dragica se
već tada upoznala s linijom i pripremama KPJ za
predstojeću borbu. Čim je ustanak planuo, sva se
njena brojna porodica uključila u NOP. Dragica
je već u tim prvim ustaničkim danima bila jedna
od najaktivnijih omladinki u selu. Ustanicima pre
daje uniformu, koju je sačuvala nakon
oca i strica iz bivše jugoslavenske vojske.
povratka
Zbog njene privrženosti i posebne aktivnosti
primljena je novembra 1941. u članstvo SKOJ-a.
Odmah zatim formiran je prvi NOO u selu u koji
228
�je izabrana za člana. Kao odbornik umjela je mo
bilizirati mase — omladinu pa i starije, na razne
zadatke.
Taj način djelovanja nije mogao do kraja zado
voljiti njene mogućnosti i htijenja, zato je u au
gustu 1942. godine, s još dvije djevojke, stupila
u Prvu žensku omladinsku četu koja je formirana
u njenom rodnom mjestu. Ulaskom čete u sastav
2. udarne brigade raspoređena je u bataljon »Stojan Matić«. U toj jedinici kao borac bila je sudio
nik svih akcija na borbenom putu 2. ličke udarne
brigade na Kordunu, Baniji i Lici. Jedno vrijeme
bila je i puškomitraljezac, a žena koje su nosile
puškomitraljez bilo je malo u našoj NOV.
U četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi ranjena je
pa je s kolonom ranjenika otpremljena u Bosnu.
Na putu za Centralnu bolnicu preboljela je i pje
gavi
tifus.
Iz
centralne
Bosne
pod
vrlo
teškim
uslovima vratila se kući u Liku gdje je produžila
da se liječi. Kada je ozdravila, vratila se u svoju
jedinicu s kojom je učestvovala u borbama u sje
vernoj Dalmaciji, Lici, a zatim u Bosni.
Posebno se istakla u teškim borbama za vrije
me njemačkog desanta na Drvar. Tu je izvela pra
vi podvig preuzevši puškomitraljez iz ruku pogi
nulog druga, koji je pokošen rafalom u njenoj ne
posrednoj blizini. Za taj je podvig odlikovana i
pohvaljena pred strojem.
Sudionik je daljnjeg borbenog puta 6. proleter
ske divizije od Bosne preko Crne Gore do Srbije.
229
�U to je vrijeme prekomadovana u Medicinski bataljon
nost
6.
proleterske
delegata,
a
divizije
zatim
gdje
komesara
je
vršila
duž
sanitetske
čete.
Na toj je dužnosti ostala do oktobra 1945. kad
je demobilizirana u činu zastavnika.
Radost pobjede bila joj je pomućena vijestima
o
tragediji porodice. U zadnjem prodoru ustaša
u selo, marta 1945. godine, poginulo je četrnaestero članova njene obitelji. Ostali su na životu samo
jedan brat i jedna sestra.
Od oslobođenja živi u Beogradu. Majka je dvo
je djece. Zasnovala je radni odnos i kao poštanski
službenik penzionisana 1960.
Učestvovala je u omladinskoj radnoj akciji na
izgradnji Auto-puta bratstvo jedinstvo 1948. kad
je teško stradala pri vršenju dužnosti i ostala
radni invalid.
Nosilac je »Partizanske spomenice 1941.«
Za ratne zasluge odlikovana je: tri puta Orde
nom za hrabrost, Ordenom zasluga za narod II i
III
reda, Ordenom bratstva i jedinstva sa srebr
nim vijencem i Medaljom rada.
Ljubica (Save) Njegovan -Kleut
Rođena je 1924. u selu Počitelj, Gospić, Hrvatska,
kao prvo od petero djece siromašne seljačke poro
dice Save i Milice. Još kao dijete odlazi kod ujaka
230
�Dragica Ninković Vorkapić
Ljubica Njegovan Kleut
Danica Orlić
Bosiljka Petrović
231
�u Čitluk gdje je završila osnovnu školu i ostala
do odlaska u NOV.
Nakon izbijanja ustanka odmah se opredjelju
je za NOP i uključuje u omladinsku organizaciju
Čitluka. Radila je na sakupljanju hrane, odjeće
i obuće za borce, sakupljanju sanitetskog materi
jala za bolnice, prenošenju ranjenika, oružja i mu
nicije. Često je služila kao kurir u prenošenju po
šte i vijesti. Kao veoma aktivna i savjesna omla
dinka primljena je u SKOJ novembra 1941.
U augustu 1942. dobrovoljno se javlja i odlazi
u Prvu žensku omladinsku partizansku četu. Po
završenoj
vojno-političkoj
obuci
raspoređena
je
u bataljon »Ognjen Priča« 2. ličke udarne brigade.
Kasnije je prekomandovana u sanitet 1. ličke udarne brigade. Tu je početkom 1943. primljena u
KPJ.
Kao borac s puškom u ruci prvo je vrijeme uče
stvovala u svim borbenim akcijama koje je njena
jedinica vodila u Kordunu, Baniji i Lici. U sani
tetu Prve brigade prošla je sav borbeni put i za
morni
marš
kroz
Bosnu,
Crnu
Goru,
Sandžak
i
Srbiju, stalno se brinući za ranjenike.
Nakon
formiranja
Medicinskog
bataljona
6.
proleterske divizije prelazi za bolničarku u taj ba
taljon i tu ostaje do završetka rata.
Nakon oslobođenja upućena je
u
sanitet
Gar
dijske brigade, a krajem 1945. u Sanitetsku ofi
cirsku školu JNA u Beogradu. Tu je ostala do kra
ja 1947. kada je na vlastiti zahtjev, zbog udaje de
232
�mobilizirana.
Majka
je
dvoje
djece.
Rezervni
je
stariji vodnik.
Danas s porodicom živi u Beogradu. Aktivna je
u društveno-političkim organizacijama na terenu
gdje stanuje. Za zasluge u ratu odlikovana je: Me
daljom za hrabrost, a za aktivnost u društveno-političkom radu — Ordenom za narod sa srebr
nom zvijezdom.
Danica (Vaje) Orlić
Rođena je 1924. u selu Kalebovac, Korenica, Hr
vatska. U porodici Vaje i Perke bilo je jedanaeste
ro djece, a živjeli su baveći se zemljoradnjom i
domaćinstvom. Danica od početka rata živi po
put drugih djevojaka, ali zbog blizine grada u nje
zinu se ponašanju osjeća spoj gradskih i seoskih
elemenata
življenja.
Osnovnu
školu
završila
je
u
Korenici.
Nakon dizanja ustanka angažira se u omladin
skoj organizaciji, sakuplja hranu, odjeću, preno
si vijesti i sanitetski materijal iz Korenice na os
lobođeni teritorij. U SKOJ je primljena u novem
bru 1941. Njezina je aktivnost posebno došla do
izražaja prilikom blokade talijanskog garnizona u
Korenici, u zimu 1941/1942. godinu, kad se, osim
u opskrbi, isticala i u izvlačenju i prenošenju ra
njenika u bolnicu.
233
�Nakon
oslobođenja
Korenice,
u
proljeće
1942.
godine, po zadatku SKOJ-a odlazi za kuharicu u
Kotarski NOO Korenica.
Međutim, uporno je željela da se dokaže kao bo
rac s puškom u ruci, pa uz odobrenje drugova iz
Kotarskog NOO-a odlazi u Prvu žensku omladin
sku partizansku četu augusta 1942. Poslije završe
ne obuke raspoređena je u bataljon »Stojan Matić« 2. ličke udarne brigade.
Danica je bila primjeran borac i iskren drug,
a nadasve dobar čovjek. Uporna je i precizna u
izvršavanju zadataka. Učestvovala je u svim bor
benim akcijama koje je vodila njena jedinica na
Kordunu, Baniji, u Lici i sjevernoj Dalmaciji. Uvi
jek je bila u prvim redovima dobrovoljaca u izvr
šenju borbenih zadataka.
Odlaskom 6. divizije u Bosnu u sastav 1. prole
terskog korpusa sudjeluje u borbama u šestoj ne
prijateljskoj ofanzivi — i to na dužnosti političkog
delegata voda. Ubrzo je upućena na oficirski kurs
u Drvar gdje ju je zatekla sedma neprijateljska
ofanziva. S ostalim kursistima sudjelovala
obrani VŠ NOV i POJ s drugom Titom na čelu.
je
u
Tu je i poginula, tu su surovo okončani njeni
ratni pohodi, razmišljanja o slobodi i sretnijem
vremenu.
25. maja 1944. životni put hrabre Danice Orlić
prekinut je u njenoj dvadesetoj godini.
234
�Bosiljka (Mile) Petrović
Rođena je 1921. u selu Deringaj, Gračac, Hrvat
ska, u siromašnoj seljačkoj obitelji od oca Mile i
majke Marije. U obitelji je bilo desetoro djece.
Osnovnu školu završila je u rodnom selu i do ra
ta živjela s roditeljima baveći se zemljoradnjom
i poslovima u domaćinstvu.
Nakon okupacije zemlje,
u
ljeto
1941.
godine,
ustaše su iz njene bliže i daljnje familije ubili
21 osobu, a kuću i ostalu imovinu potpuno uni
štili.
Nakon dizanja ustanka odmah se opredijelila
za NOP i uključila u omladinsku organizaciju u
selu. Radila je na sakupljanju hrane, odjeće i obu
će i različitog materijala potrebnog za prve parti
zanske jedinice. Veliki politički uticaj na nju iz
vršila je Bosiljka — Lola Kolundžić, s kojom je
već u prvim danima ustanka u nekoliko navrata
putovala u Dalmaciju radi nabave oružja i muni
cije. U oktobru 1941. primljena je u SKOJ.
Početkom 1942. stupila je kao borac u 1. lič
ki partizanski odred u kojem je ostala do odlaska
u
Prvu
žensku
omladinsku
partizansku
četu.
Po
završetku vojno-političke obuke raspoređena je u
Prateću četu 2. ličke udarne brigade. Tu je prim
ljena u KPJ novembra 1942.
Već u prvim borbenim
akcijama
svoje
jedinice
redovito se nalazila u prvim redovima dobrovolja
ca — bombaša u izvršenju zadataka. Prilikom bor-
235
�be u Dvoru na Uni, 27. novembra 1942. godine, is
takla
se
izuzetnom
hrabrošću.
Tom
je
prilikom,
mada ranjena, izvukla teški mitraljez s položaja.
Zbog tog podviga pohvaljena je pred strojem, a
0 njenoj izuzetnoj hrabrosti pisala je i ratna štam
pa.
Kao
ranjenik
liječila
se
u
bolnici
Krbavica,
a tu je preboljela i trbušni tifus.
Nakon ozdravljenja, u proljeće 1943. godine,
stupila je u bataljon »Bićo Kesić« 3. ličke udarne
brigade, jer je njena brigada, kojoj je ranije pri
padala, bila na borbenim zadacima u sjevernoj
Dalmaciji.
Prilikom
neprijateljskog
desanta
na
Drvar,
ma
ja 1944. godine, Bosiljka je po drugi puta teško
ranjena te je s grupom ranjenika prebačena na
liječenje na Siciliju.
Kad je ozdravila, stupila je u 1. tenkovsku bri
gadu koja je formirana u Gravini — Italija. U toj
je jedinici bila referent saniteta 3. bataljona do
kraja 1946.
Početkom 1947. demobilizirana je u činu stari
jeg vodnika i zaposlila se u trgovini u Zagrebu.
Po stjecanju
1963.
Ostala
je
potrebnih
aktivna
u
uvjeta
penzionirana
društveno-političkim
je
orga
nizacijama u sredini gdje stanuje.
Ratni je vojni invalid (40 posto).
Za zasluge u ratu odlikovana je: Medaljom za
hrabrost, Ordenom za hrabrost, Ordenom bratstva
1 jedinstva i Partizanskom zvijezdom s lentom.
236
�Borka (Đure) Pilja- Hrnjak
Rođena je 1923. u selu Brotinja, Donji Lapac, Hr
vatska. Potječe iz seljačke porodice Đure i Pere u
kojoj je bilo jedanaestero djece. Nakon završetka
osnovne škole živjela je s roditeljima i bavila se
zemljoradnjom i domaćinstvom.
Nakon dizanja ustanka odmah se opredijelila
za NOP i uključila u rad omladinske organizacije.
U prvim danima ustanka učestvovala je s parti
zanskom jedinicom u borbi na žandarmerijsku
stanicu u selu Doljani. U to je vrijeme njena kuća
služila za prihvatilište ranjenih partizana, a ona
je bila zadužena za organizaciju ishrane. Osim
toga, radila je na prikupljanju i dopremanju hra
ne u bolnicu. Također je učestvovala u radnim ak
cijama — na rušenju pruge i prekopavan ju pu
tova.
Na
osnovu
takve
aktivnosti
primljena
je
u
SKOJ koncem 1941.
U augustu 1942. stupila je u Prvu žensku omla
dinsku partizansku četu, a nakon završene vojno-političke obuke raspoređena je u Udarni bataljon 2. ličke brigade. Kao borac u tom bataljonu,
učestvujući u svim njegovim borbenim akcijama
na Kordunu, Baniji i Lici, ostala je do maja
1943. Tada je prekomandovana za kuharicu kursistima pri Štabu 2. ličke udarne brigade. U martu
1944. upućena je'na sanitetski kurs za četne bolni
čarke, koji je održavan pri Štabu brigade. Nakon
237
�toga raspoređena je na dužnost u brigadnu apo
teku.
U oktobru 1944. primljena je u KPJ. Prošla je
borbeni put i zamorni marš 6. proleterske divizije
od
Bosne
do
Srbije.
Nakon
oslobođenja
Valjeva
jedno je vrijeme bila četna bolničarka u bataljonu »Ognjen Priča«. Decembra 1944. po potrebi
službe prekomandovana je na dužnost bolničarke
u 3. bateriju Artiljerijske brigade, na kojoj je
dužnosti i dočekala kraj rata. Nakon oslobođenja
bila je bolničarka u Sanitetu 4. artiljerijske bri
gade iz koje je septembra 1945. demobilizirana u
činu mlađeg vodnika.
Nakon oslobođenja zasnovala je porodicu. Maj
ka je troje djece. U svim sredinama, u kojima je
živjela poslije rata, bila je veoma aktivna u društveno-političkom životu.
Za ratne zasluge odlikovana je: Medaljom za
hrabrost, Ordenom zasluga za narod sa srebrnom
zvijezdom i Ordenom bratstva i jedinstva sa sre
brnim vijencem.
Milica Mica (Nikole) Počuča
Rođena je 1926. na Počučiča Brdu kraj Gospića,
Hrvatska, kao peto od desetero djece u radničkoj
porodici Nikole i Savke. U Gospiću je pohađala
školu i provela djetinjstvo i ranu mladost. Rat i
238
�okupacija prekinuli su njeno školovanje i mašta
nje o budućem životu.
Stvaranjem tzv. Nezavisne Države Hrvatske pet
naestogodišnja Mica doživljava strašnu
tragediju. Trećeg augusta 1941. ustaše
kuće, pred cijelom
s ostalim članovima
gor u selo Čitluk.
tukli, mučili i tjerali
obiteljsku
joj usred
porodicom, ubijaju oca. Nju
obitelji odvode u zbirni lo
Svakodnevno su ih ispitivali,
da na poljani kopaju grobo
ve. Uvečer su ih odvodili da gledaju klanje ljudi,
žena i djece iz njihovih porodica i iz susjedstva.
Njena mnogobrojna bliža i daljnja rodbina pokla
na je u tom genocidu. Nakon osam dana pustili
su je na osnovu proglasa koji su talijanske oku
patorske vlasti izdale »o zaštiti Srba«. Kući se
nije mogla vratiti jer je sve bilo spaljeno i opljač
kano. Otišla je u selo Ostrvicu gdje je ustanak već
bio u toku.
Ogorčena zbog svega što je vidjela i proživjela
uključila se u NOP. Izvršavala je mnoge, nimalo
lake zadatke. Izlažući se velikoj opasnosti, češće
je bila vodič partizanskim jedinicama od Ostrvice preko pruge do Divosela. Dokazavši se na ta
kvim zadacima primljena je u skojevsku organiza
ciju oktobra 1941.
Aprila 1942. stupa u jurišni vod bataljona »Pekiša Vuksan«. Tu ostaje do augusta 1942. kada od
lazi u Trnavac u Prvu žensku omladinsku parti
zansku četu. Nakon završene vojno-političke
ke raspoređena je u 2. četu bataljona »Ognjen
obu
239
�Priča«. U trećoj borbenoj akciji ranjena je 30.
oktobra 1942. na Čatrnji kraj Plitvica i otpremlje
na na bolničko liječenje.
Kada je ozdravila, vratila se u svoju jedinicu i
nastavila da se bori do 29. aprila 1943. Tada je
ponovo ranjena prilikom prvog napada na Gospić
te je upućena na liječenje u selo Frkašić. Nakon
liječenja i oporavka opet se vraća u svoj bataljon
s kojim prolazi zamorni put od Like do Bosne i
teške borbe u šestoj neprijateljskoj ofanzivi.
Prilikom desanta na Drvar, 25. maja 1944. go
dine, po treći je put teško ranjena i s grupom ra
njenika prebačena na liječenje u južnu Italiju,
u Bari. Tu je preboljela i pjegavi tifus, od čega
je liječena u Gravini — Italija.
Nakon oslobođenja zemlje vraća se iz Italije.
Jedno je vrijeme radila u štabu 2. armije u Zagre
bu kao vojni službenik. Kako joj se zdravstveno
stanje pogoršalo, jer je u međuvremenu morala
izdržati i operaciju krivo srasle ruke, otpremljena
je transportom ranjenika u Gajdobru kod Novog
Sada. Nakon prizdravljenja raspoređena je na rad
u Štab 3. armije u Novom Sadu, odakle je u no
vembru 1945. demobilizirana.
Zbog čestog ranjavanja i mijenjanja jedinica, u
KPJ primljena je tek augusta 1945. u armijskoj
organizaciji u Zagrebu.
Ratni je vojni invalid (60 posto).
Nakon
demobilizacije
pa je završila srednju
240
nastavila
je
školovanje
ekonomsku školu. Osim
�ratnih rana i trauma koje je preživljavala za vri
jeme rata, oboljela je i od plućne astme. Kako joj
se stanje pogoršalo, na preporuku liječnika napu
stila je Novi Sad i otišla u Rovinj gdje i danas
živi.
Za ratne zasluge odlikovana je: Medaljom za
hrabrost, Ordenom zasluga za narod i Ordenom
bratstva i jedinstva.
Milka (Nikole) Pokrajac-Zorić
Rođena je 1924. u selu Bruvno, Gračac, Hrvat
ska, kao treće od sedmoro djece u seljačkoj po
rodici Nikole i Sa je. Nakon završetka osnovne
škole ostala je u krugu obitelji baveći se zemljo
radnjom i domaćinstvom.
Nakon
dizanja
ustanka
odmah
se
opredjelju
je za NOP. Aktivno je izvršavala različite zadatke
omladinske organizacije u selu Bruvnu, pa je već
decembra 1941. godine primljena u SKOJ, a kra
jem 1942. u KPJ.
U augustu 1942. odlazi u Prvu žensku omladin
sku partizansku četu u selu Trnavac gdje je za
vršila vojno-političku obuku. Ulaskom te čete u
sastav 2. ličke brigade raspoređena je u bataljon
»Stojan Matić«. Sa svojom jedinicom učestvuje
u svim borbenim akcijama na Kordunu, Baniji i
Lici. U toku četvrte neprijateljske ofenzive ra-
16
PRVA
2ENSKA
LICKA
PART.
CETA
241
�njena je na Ljubovu, januara 1943. godine, te je
s kolonom teških ranjenika prebačena u Central
nu bolnicu pri Vrhovnom štabu. S Centralnom
bolnicom prešla je kalvariju u ofenzivi na Neretvi.
Kada
je
prizdravila,
priključila
se
7.
banijskoj
brigadi s kojom je učestvovala u petoj neprijatelj
skoj ofenzivi na Sutjesci. Tu je ponovno ranjena
te je nakon sedme ofanzive upućena na liječenje
u bolnicu u Petrovu goru.
Po izlasku iz te bolnice kratko je vrijeme bila
borac u Ličkom odredu, a zatim u 35. diviziji. U
toj je diviziji vršila dužnost političkog delegata
voda,
pomoćnika
komesara
čete,
komesara
čete
i pomoćnika komesara bataljona. S tom je jedini
com učestvovala u oslobađanju Like, Gorskog
kotara, Hrvatskog primorja i Istre.
Nakon oslobođenja zemlje raspoređena je u
OZN-u JRM gdje je obavljala dosta odgovorne
dužnosti. Demobilizirana je 1946. u činu poručni
ka. Udala se i majka je jednog djeteta.
Nakon demobilizacije uključila se u rad društveno-političkih organizacija. Radila je u raznim
rukovodstvima — od sekretara osnovne organiza
cije do člana Kotarskog komiteta Saveza komu
nista. Ratni je vojni invalid (60 posto).
Nosilac je »Partizanske spomenice 1941«. Za
ratne zasluge odlikovana je: Ordenom za hrab
rost, Ordenom bratstva i jedinstva i Partizanskom
zvijezdom III reda.
�Borka Pilja Hrnjak
Milka Pokraj ac Zorić
Milica Počuča
Dušanka Popović
16*
243
�Dusanka (Mile) Popović
Rođena je 1925. u selu Ploča, Gračac, Hrvatska,
kao četvrto od sedmero djece u seljačkoj porodi
ci Mile i Jage, rođene Kuprešanin. Do početka
rata živjela je u krugu obitelji i bavila se zemljo
radnjom i domaćinstvom.
Nakon dizanja ustanka opredjeljuje se za NOP
i uključuje u rad omladinske organizacije u svom
selu. Učestvovala je u sabirnim, radnim i drugim
akcijama.
jedinicom
U ljeto 1942. sudjeluje s partizanskom
u rušenju željezničke pruge te likvidi
ranju žandarmerijske stanice na teritoriju Lovinca. Dokazavši se na tim i takvim zadacima, pri
mljena je u SKOJ septembra 1941.
U augustu 1941. odlazi u Prvu žensku omladin
sku partizansku četu, a nakon završene vojno-političke obuke raspoređena je u Prvu četu bataljona »Ognjen Priča« 2. ličke udarne brigade.
Sa svojom jedinicom učestvovala je u borbenim
akcijama na Kordunu potvrđujući se kao hrabra
djevojka. Prilikom borbe na Ličkom Petrovom Se
lu, početkom novembra 1942. godine, lakše je ra
njena pa je liječena ambulantno. Početkom 1943.
primljena je u KPJ.
Polovinom te godine prešla je na rad u sanitet
6. divizije, a početkom 1944. upućena je u sanitet
1. proleterskog korpusa gdje je bila rukovodilac
medicinskog osoblja i sekretar skojevske organi
zacije. Uskoro je ranjena pa je u maju 1944. s
244
�grupom
ranjenika
prebačena
na
liječenje
u
Ita
liju. Iz Italije se vraća početkom 1945. u Vojnu
bolnicu u Beograd na dužnost zamjenika, a zatim
komesara bataljona.
Jula 1946. demobilizirana je u činU kapetana.
Po izlasku iz Armije zaposlila se u Savezu ratnih
vojnih invalida Srbije, a od 1959. radi u Central
nom odboru SUBNOR-a Jugoslavije. Uz svoje rad
ne i druge obaveze završila je Višu školu za soci
jalne radnike. Penzionirana je 1982. s dužnosti
saradnika u Komisiji za molbe i žalbe pri Central
nom odboru SUBNOR-a.
Nakon oslobođenja neprekidno je bila aktivna
u društveno-političkim organizacijama
snih do gradskih foruma. Ratni je
— od mje
vojni invalid
(70
posto).
Nosilac
je
»Partizanske
spomenice
1941«. Odlikovana je s više ratnih i poslijeratnih
odlikovanja.
Soka (Koje) Prica
Rođena je 1921. u malom ličkom selu Vrpile, Ko
renica, Hrvatska, u šestočlanoj siromašnoj seljač
koj porodici Koje i Anđe. Zbog teških socijalnih
prilika već u ranoj mladosti primorana je privre
đivati — i to svaki dan više.
Ratni je vihor i ustaški teror, koji je uslijedio
nakon okupacije zemlje, raspršio njene snove o
245
�porodičnom životu i zamijenio ih borbom za odr
žanje.
Nebrojeno je puta kći solunskog dobrovoljca
slušala priče sa starih bojišta, ne pomišljajući
da u ovom novom boju neće biti pošteđena ni ma
lodobna djeca i starci. Zamijenivši oca i brata,
koji su se krili u šumi da bi izbjegli sudbinu onih
koji
su
završili
u
Jadovnom,
bezvoljno
je
radila
i najteže seljačke poslove koji su do tada bili
predodređeni za jače. Iako se u tim momentima
suočavala s mnogim opasnostima,
privikavala na nastalu tešku situaciju.
postepeno
se
Nakon dizanja ustanka bojažljivost ustupa mje
sto borbenosti pa poziv KPJ u borbu za Soku zna
či veliku satisfakciju. Brzo pristupa ustanku i od
mah se uključuje u sve pore NOP-a u selu. U lje
to 1941. primljena je u skojevsku organizaciju.
Također su svi punoljetni članovi njene obitelji
pristupili NOP-u. Otac Kojo, iako u poznim godi
nama, angažiran je u NOP-u od ustanka; cijelo
vrijeme rata bio je član NOO-a u selu. Brat Grujo borio se u operativnoj jedinici od 1942. godine,
a od posljedica rata umro je 1951.
u
Sokina istinska želja bila je da se bori s puškom
ruci. To joj se ostvarilo godinu dana kasnije
kada je stupila dobrovoljno, augusta 1942. godine,
u Prvu žensku omladinsku partizansku četu. Ula
skom čete u sastav 2. ličke udarne brigade raspo
ređena je u bataljon »Mićo Radaković«.
I danas se sjećaju njeni suborci dana kad je
246
�došla u Treću četu tog bataljona. Tiha i bjeloputa
kakva
je
bila
nije
odmah
osvojila
simpatije
onih
nepovjerljivih: »Đavola će ova ratovati. Mirna je
kao jagnje. Nije ta u stanju ni pile zaklati,« pro
komentirao
je
komandir
Sarač, »Jedna iz plejade
nica — Udbina, str. 537).
zvani
»Čapajev«.
hrabrih«,
Zbornik
(Savo
Kore-
Ali snagom duha i volje ta je djevojka brzo
uklonila sve sumnje svojih suboraca.
Htijući se dokazati prvi puta se javlja u bom
bašku grupu prilikom napada na neprijateljsko
uporište u Tušiloviću. Vođa bombaša sa sumnjom
je primio novog dobrovljca, ali se uzdržao od pri
mjedbi. Izvan svakog očekivanja Soka je pokazala
svu smjelost u izvršenju bombaškog zadatka, dje
lujući tako pozitivno na borbeni polet boraca. Dva
dana kasnije, 26. oktobra 1942. godine, zbog tog
je podviga pohvaljena Naredbom Štaba 2. udarne
brigade.
U bataljonu »Mićo Radaković« ratovala je više
od šest mjeseci učestvujući u borbama: na Poloju,
u Tušiloviću, Rakovici, Vagancu, Ličkom Petro
vom Selu, Lađevcu, Slunju, Dvoru na Uni, Lovincu, Gračacu, Babinu Potoku i drugdje, redovito
među prvim komunistima — dobrovoljcima u za
uzimanju
neprijateljskih
uporišta.
Nevjerojatnu
izdržljivost u borbama i zamornim marševima po
kazala je u četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi. Pri
likom juriša na Šijanov klanac javila se u bom
bašku grupu iako je bila ozbiljno bolesna i pod
247
�poštedom. Sva nastojanja njenih drugova i druga
rica bila su uzaludna, nisu je mogla odvratiti od
želje da se bori.
Takva je bila:
nenametljiva,
skromna
i
mirna,
a u stvari izrazito čvrsta ličnost. Bila je izrazita
plavuša, višeg rasta, nježnog profila.
Sjećanje
njene
ratne
drugarice
Maše
Seršić-Na-
rančić najbolje će ilustrirati Soku kao svestranu
ličnost: »Kada je riječ o Soki Priča, valja još ne
što nadodati. Pored svoje više puta pokazane hra
brosti, discipline i drugarstva, u četi je bila pozna
ta i po izradi slapa za borce. Činila je to u časo
vima predaha, a to tako znalački i lijepo da bi
joj
mogli
pozavidjeti
mnogi
današnji
tvorci
tak
vih suvenira u stilu narodnih vezova«.
A onda je došla noć 20. aprila 1943. i njena po
sljednja borba. I tu je njena odlučnost došla do
izražaja što je djelovalo i na grupu bombaša:
»Znate li, drugovi, što smo obećali? Nema za nas
nemoguće.«, rekla je svojim suborcima. Bila je u
prvoj borbenoj liniji s bombom u ruci nedaleko
žandarmerijske stanice iz koje je pružen vrlo jak
otpor. Puzeći, privlačila se žici preko brisanog
prostora koji su ustaše
mitraljeskom vatrom. U
držale pod neprekidnom
času pokreta, kada je
htjela baciti bombu, pokošena je mitraljeskim ra
falom. Premda teško ranjena u glavu, junački je
podnosila
bolove.
Ubrzo
je
rukama svojih ratnih drugova.
248
umrla,
bez jauka, na
�Jeka Radaković
Dušanka Sladić Ivančević
Anđa Serdar
Danica Stojić Naranćić
249
�Jeka (Mile) Radaković
i
Jeka, od milja nazvana Jekica, rođena je 1924. u
selu Bruvnu, Gračac, Hrvatska, u seljačkoj poro
dici.
U vremenu prije rata živjela je teško.
Živahna i neposredna, šali sklona, često se smi
jala i s veseljem obavljala kućne poslove, uče
stvovala u sjetvama i žetvama, izvršavajući svoj
dio obaveza za egzistenciju mnogočlane porodice.
Od 1941. u Jekinoj porodici nižu se tragedije
jedna za drugom. Otac Mile i brat Petar, koji su
bili otišli na pečalbu u rudnik u Srbiju, pri po
vratku
kući
ginu
u
aprilskom
ratu
1941.
prili
kom talijanskog bombardiranja vlaka kod Vrhovina. Ubrzo nakon toga, poslije uspostave ustaš
ke vlasti, gine joj i majka Soka pa je bila prisilje
na preuzeti brigu za mlađu braću i sestre.
Međutim, te su nedaće još više usmjerile njen
put prema NOP-u. Uključuje se u rad omladinske
organizacije u selu i radi na sakupljanju dobro
voljnih priloga za prve partizanske jedinice, prekopavanje putova, rušenju željezničkih pruga. Ta
ko je radila cijele prve ratne godine te je koncem
1941. primljena u SKOJ.
25. augusta 1942. stupa u Prvu žensku omladin
sku partizansku četu, a nakon vojno-političke obu
ke raspoređena je u bataljon »Stojan Matić« 2.
ličke udarne brigade.
250
.
�Od
samog
dolaska
u
brigadu
Jekica
doživljava
naklonost svojih drugarica i drugova jer je spada
la među hrabre i izdržljive borce. Jedno se vrije
me dokazala kao puškomitraljezac i bombaš, a
kasnije je postavljena za četnu bolničarku. U sva
koj borbi koju je vodila njena jedinica služila je
za primjer ostalima. Naročito se istakla u četvr
toj neprijateljskoj ofanzivi, zatim prilikom desan
ta na Drvar te u oslobođenju Valjeva i Beograda.
Sa zadivljujućom je odlučnošću prošla teški rat
ni put 6. proleterske divizije. Kao primjeran bo
rac i bolničarka nekoliko je puta pohvaljena od
Štaba brigade i divizije. Tako se u Naredbi Štaba
6. divizije, iz početka 1943. godine, navodi:
»U svim dosadašnjim borbama hrabrošću i požrtvovnošću kao i ljubavlju za ranjene drugove is
takla
se
drugarica
Jeka
Radaković,
bolničarka
1.
bataljona 2. udarne brigade.«
Jekica je bila u igri i pjesmi, na maršu i u boju
uvijek među prvima. No, slučaj je htio da život iz
gubi na samom kraju teškog puta.
Poginula je na dužnosti referenta saniteta bata
ljona »Stojan Matić«, u proboju sremskog fron
ta, na Ilincima aprila 1945. godine.
U osvit oslobođenja ugasio se njezin život.
251
�Borka (Vaje) Rapajić
Rođena je 1922. u selu Jezerce kod Plitvica, Korenica, Hrvatska,
Vaje i Milice.
kao
osmo
od
petnaestero
djece
Osnovnu školu je završila u Prijeboju, a 1939.
i domaćinski tečaj koji su vodili napredni učitelji
na Plitvičkim jezerima. Te i slijedeće godine su
djeluje u raznim akcijama pri ogranku »Seljač
kog kola«.
i
Nakon dolaska ustaša na vlast, u junu 1941.
godine, s ostalim je narodom protjerana u Bosnu
s obitelji smještena u okolicu Drvara. Njena je
aktivnost i tu došla do
ustanka u Drvaru i okolici.
izražaja
prilikom
dizanja
Početkom septembra vraća se u Jezerce. Uklju
čuje se u rad omladinske organizacije i prihvaća
različite zadatke zbog čega je koncem 1941. prim
ljena u SKOJ.
25. augusta 1942. ulazi u sastav
ladinske čete u Trnavcu. Poslije
-političke obuke raspoređena je
ljon (kasnije: »Staniša Opsenica«)
brigade.
Prve ženske om
završene vojnou Udarni bata2. ličke udarne
Borka je bila prava lička djevojka, jedra, samo
prijegorna, voljela je svoje Jezerce, Plitvice i Ka
pelu.
Bila je požrtvovan borac. Po povratku u Liku,
krajem 1942. godine, postavljena je za četnu bol
ničarku. Isticala se u svim akcijama svoje jedini-
252
�ce, a naročito u Rakovici, Ličkom Petrovom Selu,
Gračacu, zatim u borbama u četvrtoj neprijatelj
skoj ofanzivi i u sjevernoj Dalmaciji. Mnogi se
sjećaju njene izdržljivosti i plemenitosti prema
ranjenicima
u
šestoj
neprijateljskoj
ofanzivi
te
na
borbenom putu u zamornom maršu 6. proleterske
divizije od Bosne do Srbije.
Dolaskom u Srbiju prima dužnost referenta sa
niteta svoga bataljona u činu vodnika. Tu je duž
nost vršila časno sve do 26. oktobra 1944. Tad je
u prvom naletu na sremski front poginula kod Ve
likih Radinaca, nedaleko Sremske Mitrovice. S
fronta su je izvukla braća Dušan i Nikola, a kas
nije, tokom 1946. godine, posmrtni su joj ostaci
preneseni na gradsko groblje u Rumu. Tu joj je
podignut spomenik.
Sahranili su je i ožalili svi koji su je poznavali
kao čilu djevojku i vrsnog borca.
Anđa (Miće) Serdar
Rođena je 1924. u Širokoj Kuli, Gospić.
»Na Tušiloviću je druga bitka u kojoj učestvu
ju naše partizanke. Hrabro jurišaju s partizanima
na utvrđene bunkere. U jurišu na bunkere među
prvima je bila Serdar Anđa« (»Žena u borbi«,
broj 9, decembar 1942.)
Prvi put smo se srele kad je došla u Prvu žen-
253
�sku omladinsku partizansku četu 25. augusta
1942. Bila je nižeg rasta, blaga, povučena. Imala
je plave oči u kojima se ogledala tuga zbog gubit
ka oca. Otac Mićo Serdar bio je predratni komu
nista i on je na Anđu i ostale članove porodice pre
nosio napredne ideje. Međutim, nedugo nakon
okupacije zemlje živ je bačen u bezdan Jadovna
na Velebitu. Iako joj je bilo teško, to Anđu nije
obeshrabrilo pa se ubrzo uključila u rad NOP-a.
Učinila je to ne u rodnom selu Širokoj Kuli, već
na Ljubovu, budući da je zbog teških socijalnih
prilika porodice bila prisiljena raditi kod Opsenice. S puno elana aktivira se u sakupljanju hra
ne, odjeće i obuće za borce, prekopavanju puto
va te podizanju i sklanjanju ljetine ispred nepri
jatelja. Krajem 1941. primljena je u SKOJ.
Ubrzo nakon toga upoznale smo se u našoj četi,
slušala sam je kako priča. Ugodnog glasa, stalože
na, pričala je na jednostavan način i o najtežim
trenucima života. Govorila je o ocu, s tugom i sje
tom, ali i buntovno o slobodi, o novim danima.
Među ostalim rekla mi je da je rođena 1924. u
Širokoj Kuli, zaseoku Podovi. Još smo dugo pri
čale — neposredno i bilo mi je jasno da se radi
o smirenoj, ali odvažnoj djevojci kojoj je jasan
cilj kome teži.
Ulaskom čete u sastav 2. ličke brigade raspore
đena je u Udarni bataljon.
Opravdala je sva očekivanja. Već se u prvoj bor
bi na Poloju i drugoj na Tušiloviću pokazala ne
254
�ustrašivom.
To
se
uostalom
navodi
u
početnom
citatu iz »Žena u borbi«, a nekoliko je puta po
hvaljena i pred strojem. Anđa dugo sudjeluje kao
borac i pomoćnik puškomitraljesca pa je tako u
borbi na Gračacu, kad je neprijatelj stvarao ob
ruč sa svih strana, uzela puškomitraljez iz ruku
poginulog druga — i otvorila vatru.
U prvim redovima, s puno volje
i
odlučnosti,
izdržala je sve teškoće borbenog puta 6. prole
terske divizije »Nikola Tesla«.
Krajem 1944. godine postavljena je na dužnost
referenta saniteta bataljona za vezu pri 6. diviziji.
U proboju sremskog fronta, aprila 1945.
godi
ne, kod Batrovaca nailazi na minu koja je raznosi.
Tako je okončan život te toliko hrabre i plemenite
djevojke.
Dušanka (Miće) Sladić-Ivančević
Rođena 1925. u zaseoku Sječivica, selo Turjanski,
Otočac, Hrvatska, od oca Miće i majke Božice ko
ji su jedno vrijeme zbog ostavštine živjeli nevjen
čani pa je prvo dvoje djece nosilo majčino prezi
me. Stoga je Dušanka imala oba prezimena.
Prije rata živjela je kao i mnoge druge ličke
djevojke, a kada je otpočeo rat, aktivno se uklju
čila na strani NOP-a te je u jesen 1941. primljena
u skojevsku organizaciju.
255
�U
augustu
1942.
godine
—
uz
blagoslov
maj
ke koja izjavljuje: »Moja je Dušanka dobra i znam
da će se časno ponijeti, danas nije sigurno nigdje«
— odlazi u Prvu žensku omladinsku četu, a za
tim u bataljon »Stojan Matić« 2. ličke udarne bri
gade.
Kada je stigla u bataljon, mnogo se govorilo
o
njenoj
ljepoti,
pažnji
i
pristupačnosti.
Iz
svih
pojedinačnih zapažanja drugarica i drugova može
se zaključiti da je iz nje zračio savršen sklad.
Bila je blaga, uvijek prirodna i druželjeubiva pa
nije čudno da se — u to vrijeme krvoprolića i
svakodnevnih
mučnih
slika
čalo jer je bila nešto
teškim zbivanjima.
—
posve
o
njoj
suprotno
toliko
pri
tadašnjim
Rado se i često smijala kako bi skrenula misli
s ratnih zbivanja, a lijepo je i pjevala. Rijetko sa
ma, odmah bi se pridružili i ostali. Tako je Du
šanka za sve borce njenog bataljona značila tra
čak svjetla i nade na čemernim i kaljužnim puto
vima kojima se jedinica kretala. A i u borbi je bi
la svjesna, upečatljiva i snalažljiva. Uvijek je sti
gla biti tamo gdje je najpotrebnija, previti ranje
nog druga.
Februara 1943. u četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi, u vihoru straha i smrti koji je bjesnio kroz
Liku i nosio sve na što je naišao, u tom je vihoru
na Vrpilama kod Korenice nestala i Dušanka. Ni
grob joj se ne zna.
Kada je glas o pogibiji stigao do njene majke,
256
�koja je u to vrijeme bila u zbjegu pred fašizmom,
zapitala je: »Da li će netko zapamtiti Dušankin
grob i da li će doživjeti slobodu onaj tko ga za
pamti?«
Danica (Marka) Stojić-Narančić
Rođena je 1923. u selu Jošan kod Udbine, općina
Korenica,
Hrvatska,
kao
najstarije
od
četvero
djece iz seljačke porodice Marka i Smiljane. Os
novnu školu završila je u rodnom selu, ali zbog
obaveza u domaćinstvu, koje su na njena leđa pa
le već u ranom djetinjstvu, upisala se četiri go
dine kasnije.
Presudne 1941. Danica se zatekla u rodnom selu
Jošanu, kod Udbine, u kojoj je nakon proglašenja
tzv. NDH uspostavljeno ustaško poglavarstvo. U
tom periodu punom straha, nesigurnosti i neiz
vjesnosti, kada je ustaški teror poprimio neopisi
ve razmjere, suočavala se s mnogo teškoća i opas
nosti.
Vijest o pozivu KPJ na ustanak vratila joj je
nadu i samopouzdanje. Njen rad za NOP datira
od prvih dana ustanka, kada se uključuje u om
ladinsku
organizaciju
i
upoznaje
s
ciljevima
NOB-a. Sudjelovala je u sakupljanju hrane, obu
će i odjeće, u kopanju rovova, u izradi odjevnih
predmeta za prve ustaničke čete i vodove.
17 PRVA ŽENSKA LICKA PART. CETA
257
�Gornji Jošan, a naročito zaselak Stojića, nala
zio se od ustanka nadalje na ratnom poprištu. Si
gurnost naroda bila je ugrožena, zbog čestih is
pada iz neprijateljskog uporišta i neposredne pri
sutnosti ustaškog mitraljeskog gnijezda u planta
ži ispod prvih kuća. Danica je često po direktivi
SKOJ-a izvršavala zadatke koji nisu bili laki ni
bezopasni. Ona je s dvije omladinke preuzela svu
brigu za smještaj, ishranu i pranje rublja boraca
partizanskih vodova koji su obezbjeđivali selo pre
ma neprijateljskom uporištu. Po sjećanju mnogih
Danica je bila djevojka izuzetne odvažnosti. Ko
liko bi puta na čistini usred dana, uz pratnju us
taških plotuna, nosila hranu i vodu našoj posadi
teškog mitraljeza na brdo Stražbenicu!
Zbog svoje izuzetne aktivnosti i neustrašivosti
primljena je u SKOJ početkom 1942.
Prilikom prvog napada na Udbinu juna 1942.
bila je vodič partizanskoj jedinici, koja je napada
la na Gradinu, a u drugom napadu 21. 8. 1942.
i sama je učestvovala kao borac.
Nakon nekoliko dana stupila je u Prvu žensku
omladinsku četu koja je 25. augusta formirana u
selu Trnavcu. Ulaskom te čete u sastav 2. udarne
brigade raspoređena je u bataljon »Ognjen Priča«.
Ognjenovci se i danas sjećaju Daničinih podviga
u borbi na Poloju, 17. oktobra 1942. godine, kad
je hvatala talijanske konjanike u trku. Sa svojim
bataljonom učestvovala je u svim borbenim akci
jama u Kordunu, Baniji i Lici pokazujući hra
258
�brost
i
staloženost.
Posebno
se
istakla
polovinom
januara 1943. u napadu naših jedinica na četničko-talijanske snage u Gračacu.
Koncem januara 1943. godine, u četvrtoj nepri
jateljskoj of anzi vi na položaju na Ljubovu, obo
ljela je od pjegavog tifusa i otpremljena na lije
čenje. Kad se aprila 1943. vratila u svoju jedini
cu, primljena je u KPJ i postavljena za rukovodi
oca SKOJ-a u bataljonu »Ognjen Priča«.
Njena hrabrost i izdržljivost dolaze
do
izraža
ja i u borbama s Talijanima i četnicima u sjever
noj Dalmaciji gdje je 2. brigada upućena po za
datku u ljeto 1943.
Koristeći svaki
slobodan
momenat,
nesebično
se angažira u radu sa skojevcima i drugom omla
dinom kojoj je pri izvršenju svakog borbenog za
datka služila primjerom. Polovinom juna 1943.
ranjena je u sjevernoj Dalmaciji kod Kistanja i
otpremljena u Liku na bolničko liječenje.
Neposredno pred polazak 6. divizije u Bosnu u
sastav 1. proleterskog korpusa vraća se u svoj bataljon i dalje vršeći dužnost sekretara bataljonskog biroa SKOJ-a. Početkom 1944. godine, zbog
posljedica ranjavanja i opekline, ponovo je ot
premljena u bolnicu u Bosanski Petrovac, zatim
u Dobroselo pa Otočac. Kako više nije bila sposob
na za napore u operativnoj jedinici, upućena je
u Kotarski komitet KP Udbina gdje je aktivno ra
dila do kraja rata.
Nakon oslobođenja upućena je na rad u Zagreb,
17*
259
�u kadrovsku službu Ministarstva trgovine i opskr
be. Kako joj je muž 1949. službeno premješten u
Osijek, zapošljava se u Povjereništvu trgovine i
opskrbe Oblasnog narodnog odbora. U Zagreb se
vraća 1962. i radi kao administrativno lice na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu te nakon sticanja potrebnih uvjeta odlazi 1973. u penziju.
Kroz cijelo poslijeratno razdoblje nastavila je
s društveno-političkom aktivnošću u sredinama u
kojima je boravila. Danas s porodicom živi u Za
grebu te je na terenu svoje mjesne zajednice osta
la i dalje aktivna u društveno-političkom životu.
Zbog posljedica ranjavanja ratni je vojni invalid
(30 posto).
Za ratne zasluge odlikovana je: Ordenom za hra
brost, Ordenom zasluga za narod II reda i Orde
nom bratstva i jedinstva.
Ljuba (Maksima) Šainović
Rođena je 1921. u Svračkovom Selu, Udbina, Hr
vatska, od oca Maksima i majke Pere.
Primljena je u SKOJ decembra 1941. nakon što
je sudjelovala u izvršavanju raznih zadataka za
NOP preko omladinske organizacije. Ljuba je bi
la posebno zainteresirana za politička kretanja i
vrlo aktivna. Tako je u jesen 1941. prilikom na
pada na Podlapaču prihvaćala i njegovala ranje
nike. Učestvovala je u drugom napadu na Udbinu.
Nakon dolaska u četu, 25. augusta 1942. godine,
260
�i završene vojno-političke obuke raspoređena je u
Udarni bataljon 2. ličke brigade.
Od prvog je dana bila istaknuti borac, a zatim
se
i
politički
razvijala
i
postala
politički
delegat
voda. Osim na Poloju, Tušiloviću i drugim bitka
ma, Ljuba je naročito zapažena u borbi na Slunju
gdje je pokazala veliku hrabrost kad je s grupom
boraca uskočila u žandarmerijsku postaju. Za taj
je podvig pohvaljena, kao politički delegat voda,
pred strojem bataljona. Ta pohvala upućena Lju
bi Šainović nije bila jedina koju je dobila. Više je
puta
pohvaljivana
zbog
izvanredne
hrabrosti.
Zbog toga je već u novembru mjesecu primljena
u KPJ. Imala je još jednu sposobnost, vrlo zna
čajnu. Cesto bi pisala zanimljive članke za džep
ne novine i na druge se načine isticala u kulturno-prosvjetnom radu.
Kao rukovodilac uvijek je bila na visini zada
taka. Njen se nježni glas čuo u svim prilikama, bo
drila je svoje borce u teškim časovima.
Junački je izdržala tri ratne godine. Poginula
je jula 1944. kao pomoćnik komesara čete, na po
ložaju Korićani između Glamoča i Livna.
Njen ratni drug Milan Balać, komandir 2. čete
Udarnog bataljona, piše: »Pored ostalih njenih
saboraca ja sam živi svjedok mjesta i vremena po
gibije drugarice Šainović Ljube. Drugom polovi
nom mjeseca jula 1944. godine 2. brigada na svom
polaznom maršu za Srbiju vodila je žestoke borbe
s njemačkim i ustaškim jedinicama na položaju
261
�Livno — Korićani i uspješno sprečavala neprija
telja na Glamoču, nanijevši mu osjetne gubitke.
Na položaju šume Korićani 2. četa Udarnog bataljona uspješno je odbijala napade — i u toj bor
bi hrabro je poginula drugarica Ljuba.«
Sara (Mile) Šijan-Spoja
Rođena je 1921. u selu Debelo Brdo, Bunić, Korenica, Hrvatska, kao treće od petero djece u se
ljačkoj porodici Mile i Božice. Osnovnu školu za
vršila je u rodnom mjestu. Nakon toga ostala je
u selu baveći se zemljoradnjom i domaćinstvom.
Poslije dizanja ustanka odmah se uključila u
NOP angažirajući se u omladinskoj organizaciji
u selu. Učestvovala je na organiziranju omladin
skih skupova, u sabirnim akcijama. Prenosila je
iz okupirane Korenice različiti materijal, poštu i
poruke. Od početka 1942. aktivira se u SMG na
radnim i drugim akcijama. Tada je primljena u
SKOJ.
U augustu 1942. odlazi u Prvu žensku omladin
sku partizansku četu u Trnavac gdje završava i
vojno-političku obuku. Ulaskom Ženske čete u sa
stav 2. ličke udarne brigade raspoređena je u 2.
četu bataljona »Mićo Radaković«. Sa svojom je
dinicom učestvovala je u svim borbenim akcija
ma na Kordunu i Baniji. Nakon povratka 2. bri-
262
�Sara Šijan Spoja
Zorka Škorić Mitrović
Danica Tepavac
Milja Ugarak Balać
263
�gade u Liku sudjeluje u borbi na Lovincu i Gra
čacu. U četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi, na polo
žaju u Končarevom Kraju, oboljela je od upale
pluća i otpremljena na liječenje u bolnicu u Vrelo
kod Korenice. Kako je bolnica evakuirana, lije
čenje
i
oporavak
nastavila
je
u
selu
Krbavici
u
zaseoku Baljkuši.
Kada je ozdravila, u proljeće 1943. godine, pri
ključila se Artiljerijskom divizionu 8. kordunaške divizije jer nije mogla sustići svoju jedinicu,
koja je tada bila na borbenom zadatku u sjever
noj Dalmaciji. Krajem 1944. prekomandovana je
u KNOJ u kome je ostala do septembra 1945. ka
da je demobilizirana.
U članstvo KPJ primljena je juna 1945.
Nakon demobilizacije zasnovala je porodicu
kojom živi u Beogradu. Majka je dvoje djece.
s
Aktivna je u društveno-političkim organizacija
ma na terenu gdje stanuje.
Za ratne zasluge odlikovana je: Ordenom za
hrabrost i Ordenom zasluga za narod III reda.
Zorka (Mile) Škorić-Mitrović
Rođena je 1923. u selu Donji Frkašić, Korenica,
Hrvatska, u siromašnoj seljačkoj porodici Mile
i Boje u kojoj je bilo troje djece. Zbog teške eko
nomske situacije otac je morao otići na rad u
264
�Francusku, jer nije mogao na malo oskudne zem
lje izdržavati šestero članova obitelji. Osnovnu
školu završila je u rodnom mjestu, a kako nije
imala mogućnosti za daljnje školovanje, ostala je
u krugu obitelji pomažući u zemljoradnji i doma
ćinstvu.
Nakon dizanja ustanka uključuje se u omladin
sku organizaciju koja je bila bezrezervna podrška
masovnom pokretu u selu. Tako se i Zorka aktivi
ra na sakupljanju hrane, obuće i raznog drugog
materijala za prve partizanske jedinice. U decem
bru 1941. primljena je u SKOJ te ju je skojevska
organizacija zadužila za rad među ženama. Naroči
to se isticala u organiziranju žena i omladine na
sakupljanju hrane i raznog materijala za bolnice
u Frkašiću i Bijelim potocima.
Na tim i sličnim zadacima radila je do augusta
1942. kada odlazi u Prvu žensku omladinsku par
tizansku četu u selo Trnavac. Ulaskom čete u sa
stav 2. ličke udarne brigade raspoređena je u 2.
četu Udarnog bataljona. U sastavu tog bataljona
učestvovala je u prvim borbenim redovima na bor
benom putu 2. ličke udarne brigade u Kordunu i
Baniji. Novembra 1942. primljena je u KPJ. Na
kon povratka 2. brigade za Liku učestvuje u bor
bama u Lovincu i okolici, zatim u teškom borbe
nom okršaju s četnicima i Talijanima na Gračacu.
Nakon toga završila je kurs za političke delegate
pri Štabu 6. divizije te je po završenom kursu po
stavljena za delegata svoga voda.
265
�Juna mjeseca 1943. razboljela se od pjegavog tifusa pa je otpremljena na liječenje u bolnicu u
Krbavici.
kod
Nakon
kuće
bolničkog
Kotarski
liječenja
komitet
Korenica
i
oporavka
rasporedio
ju je na teren za političkog radnika. Birana je za
člana Općinskog NOO-a i Općinskog komiteta KP
Bjelopolje. Na tim je zadacima radila sve do os
lobođenja zemlje.
Nakon toga radila je u Kotarskom NOO-u u
Titovoj Korenici u odjeljenju unutrašnjih poslo
va. U oktobru 1945. kolonizirana je s porodicom
u Zemun. Tu se odmah društveno-politički aktivi
rala. Bila je sekretar Mjesne partijske organiza
cije, član Općinskog komiteta i član odbora za na
seljavanje kolonista. Početkom 1947. zaposlila se
u tekstilnoj industriji »Sutjeska«, a oktobra mje
seca 1947. postavljena je za personalnog referenta
Poduzeća »Miloš Mamić« u Zemunu. U tim je po
duzećima bila društveno-politički aktivna.
Kako je zasnovala porodicu i rodila dvoje dje
ce, bila je prisiljena da iz obiteljskih i zdravstve
nih razloga prekine radni odnos 1952. godine, ali
je i dalje ostala aktivna na terenu gdje je stano
vala. Penzionirana je 1958. kao borac NOR-a.
Rezervni je kapetan JNA.
Ratni je vojni invalid (30 posto).
Nosilac je »Partizanske spomenice 1941.«
Za ratne zasluge odlikovana je: Ordenom za
hrabrost, Ordenom zasluga za narod sa srebrnim
zracima,
266
Ordenom
bratstva
i
jedinstva
sa
srebr-
�nini
vijencem,
Ordenom
Republike
sa
srebrnim
vijencem. Za društvenu-političku aktivnost dobi
la je tri puta Plaketu grada Beograda i Plaketu
SUBNOR-a Zemun.
Danica (Bo^e) Tepavac
Rođena je 1922. kao peto od šestero djece Bože i
Smilje u selu Visuću, Udbina, Hrvatska. Bavila
se zemljoradnjom i domaćinstvom. Osnovnu je
školu završila u svom selu.
Nakon izbijanja ustanka odmah se opredjelju
je za NOP, djelujući preko omladinske organiza
cije.
Prenosi
predmete
i
oružje,
hranu,
poštu,
spašava
prikuplja
i
njeguje
odjevne
ranjenike.
Krajem 1941. primljena je u SKOJ.
25. augusta 1942. stupa u Prvu žensku omladin
sku partizansku četu i prolazi vojno-političku obu
ku u Trnavcu.
Ulaskom čete u sastav 2. ličke udarne brigade
raspoređena je u bataljon »Mićo Radaković«.
U razgovorima s borcima Danica je znala reći
da joj ništa nije teško. Bila je staložena i kao oso
ba veoma upečatljiva. Imala je takta u ophođenju
s ljudima pa je stekla mnoga prijateljstva. Svi su
je cijenili i gledali u njoj ličnost koja se pamti.
Već u prvim akcijama prijavljuje se za
bom
baša. Ističe se u svim borbama svoje jedinice. Već
početkom 1943. postaje član KPJ.
267
�U to je vrijeme pohađala sanitetski kurs u Podlapači. U ljeto 1943. prolazi sav dinarski krš, a
u borbi s četnicima na Mokrom Polju u sjevernoj
Dalmaciji, jula 1943. godine, teško je ranjena (u
obje noge). Prenesena je u Partizansku bolnicu
u Krbavicu na liječenje. Tu je preboljela i pjega
vi tifus.
Kada je ozdravila i izašla iz bolnice, više nije
bila sposobna za napore u operativnoj jedinici jer
se teško kretala. Stoga je određena na politički
rad u pozadinu i ubrzo izabrana u Mjesni NOO.
O toj njenoj aktivnosti napisano je ovo: »Kao naj
bolja odbornica NOO-a od 1943. do 1945. godine
istakla se Danica Tepavac. Ona je najprije bila
borac s puškom u ruci. Teško je bila ranjena. Kad
se, oporavila, izabrana je u NOO.« (Jelena Bićanić,
»Rad žena u nekim kotarima Like, Korduna i Ba
nije i prva konferencija AFŽ-a Hrvatske.«
Uz dužnost u NOO-u aktivira se i u skojevskoj
organizaciji pa je tako vrlo uspješno radila do
kraja rata. A kada je došla dugo očekivana slo
boda, kada su njeni snovi već postajali stvarnost,
septembra 1945. godine, na putu na Kongres om
ladine u Zagreb, poginula je u saobraćajnoj ne
sreći kod Slunja.
Poslije svih patnji i borbenih okršaja za slobo
du teško mi je napisati da je poginula nakon os
lobođenja zemlje. Sahranjena je u Visuću, u svo
joj 23. godini života.
268
�Milja (Jovana) Ugarak-Balać
Rođena je 1925. u selu Vrebac, Gospić, Hrvatska,
gdje je završila osnovnu školu. Potječe iz seljač
ke porodice Jovana i Marije u kojoj je bilo četve
ro djece. Do rata je živjela u krugu svoje obitelji
baveći se zemljoradnjom i domaćinstvom.
Poziv KPJ za ustanak zatekao ju je u rodnom
selu. Opredijelila se za NOP i uključila u rad om
ladinske organizacije. Bila je i član Odbora na
rodne pomoći u selu i angažirala se na sakupljanju
hrane, obuće, odjeće i drugog materijala za prve
partizanske jedinice. Krajem 1941. primljena je u
skojevsku organizaciju. Od proljeća 1942. bila je
član Mjesnog NOO-a u kojem je djelovala do od
laska u Prvu žensku omladinsku partizansku četu.
Nakon završene vojno-političke obuke raspore
đena je u bataljon »Ognjen Priča« u sastavu 2.
ličke udarne brigade. Kao borac bila je sudionik
svih borbenih akcija koje je ta brigada vodila na
Kordunu, potvrđujući svoju hrabrost i istrajnost.
Zbog primjernog držanja u borbama, već u no
vembru 1942. godine, primljena je u KPJ.
Nedugo zatim, 27. novembra 1942. godine, ra
njena je prilikom borbe u Dvoru na Uni. Liječe
na je u partizanskim bolnicama: Slunju, Zbjegu
i Petrovoj gori. Kada je ozdravila, raspoređena je
u 3. ličku brigadu, u bataljon »Velebit« za bolni
čarku. Nakon izvjesnog vremena prekomandovana je u bataljon »Bićo Kesić«, a zatim u Artilje
269
�rijsku brigadu 6. proleterske divizije. U sastavu
tih jedinica prošla je cijeli borbeni put i zamorni
marš 6. proleterske divizije kroz Bosnu, Crnu Go
ru i Srbiju u stalnoj borbi i brizi za ranjenike.
Sudionik je u oslobođenju Valjeva i Beograda.
Aprila 1945. godine, na sremskom frontu, upu
ćena je za referenta saniteta bataljona za vezu pri
6. proleterskoj diviziji gdje je ostala do kraja rata.
Nakon oslobođenja zemlje demobilizirana je u
činu zastavnika. Zasnovala je porodicu i majka je
ženskog djeteta. Danas sa svojom obitelji živi u
Beogradu.
Ratni je vojni invalid (40 posto).
Poslije demobilizacije radila
je
kao
tvornička
radnica. Kada je stekla potrebne uvjete, otišla je
u penziju. Za ratne zasluge odlikovana je: Meda
ljom za hrabrost, Ordenom za hrabrost, Ordenom
zasluga za narod i Ordenom bratstva i jedinstva.
Sofija (Stanka) Ugarković-Popadić
Rođena je 1924. u selu Komić, Udbina, Hrvatska,
gdje je završila osnovnu školu. Potječe iz siromaš
ne seljačke porodice Stanka i Milke u kojoj je
bilo dvanaestero djece. Mnogočlana obitelj teško
je sastavljala kraj s krajem. Kada je 1939. umro
otac, tako teška ekonomska situacija još se pogor
šala. Zato se i Sofija već u ranim godinama mora-
270
�la uključiti u rad na obrađivanju zemlje i u do
maćinstvu.
Okupacija zemlje zatekla ju je u rodnom selu.
Nakon dizanja ustanka, poziva KPJ za borbu, nje
na se čitava obitelj opredjeljuje za NOP. Sofija
se angažira u omladinskoj organizaciji i postaje
jedna od najaktivnijih omladinki u selu. Oktobra
1941. primljena je u SKOJ. Od tada pa dalje ak
tivira se na okupljanju omladine na raznim ak
tivnostima u sklopu NOP-a.
Juna 1942. godine stupa u bataljon »Mićo Radaković« gdje je bila bolničarka. Da bi završila vojno-političku obuku, prelazi u augustu iste godine
u Prvu žensku omladinsku četu u selo Trnavac.
Ulaskom čete u sastav 2. ličke udarne brigade ras
poređena je u Udarni bataljon. U trećoj borbenoj
akciji na Rakovici, krajem oktobra 1942. godine,
ranjena je i liječena u partizanskim bolnicama u
Zbjegu i Skradu. Početkom 1943. jedno je vrije
me liječena u Sanitetu 6. divizije u kojem je, na
kon što je ozdravila, zadržana na dužnosti bolni
čarke.
U KPJ primljena je u decembru 1943. godine.
Početkom 1944. upućena je na viši sanitetski
kurs pri Štabu 1. proleterskog korpusa. U to je
vrijeme u Drvaru održavan Drugi kongres USAOJ-a, na kojem je bila prisutna kao delegat sanitet
skog kursa. Kurs nije završio po planu zbog de
santa na Drvar pa je s ostalim kursistima učestvo
vala u borbama za obranu Drvara.
271
�Nakon toga raspoređena je na dužnost glavne
sestre u Medicinskom bataljonu 6. proleterske di
vizije. U njemu je bila i sekretar bataljonskog
biroa SKOJ-a te sekretar partijske ćelije u četi.
Prošla je zamorni marš i borbeni put 6. proleter
ske divizije od Drvara do Srbije, zatim oslobođe
nje Valjeva, Beograda, sremski front — do oslo
bođenja Zagreba.
Septembra 1945. demobilizirana je u činu ka
petana. U Zagrebu je zasnovala radni odnos, a za
tim se udala i s mužem preselila u Pančevo gdje i
danas živi. Majka je ženskog djeteta.
U svim mjestima boravka bila je društveno-politički aktivna u mjesnim i općinskim društveno-političkim organizacijama. Više puta bila je dele
gat na raznim kongresima i konferencijama.
Ratni je vojni invalid (80 posto).
Za ratne zasluge odlikovana je: Ordenom za hra
brost, Ordenom zasluga za narod III reda, Orde
nom Republike s bronzanim vijencem i s dva stra
na odlikovanja.
Milica-Mika (Marka) Vejnović
Rođena je 1920. u selu Vrelu, Korenica, Hrvatska.
Otac joj se bavio zemljoradnjom, mlinarenjem i
stuparenjem. Prije rata pripadao je SDS. Majka
Evica umrla je 1934. Za Miku su tada nastupili
veoma teški dani jer je kao najstarija kćerka u
272
�porodici preuzela sve kućne obaveze, ali i rad na
polju i u šumi. Uz to je završila osnovnu školu u
selu i dva razreda gimnazije u Korenici.
Pod uticajem komunista — brata joj Marka i
Ilije Milanovića, Mika se već u ljeto 1940. poli
tički opredjeljuje. Postaje član SKOJ-a.
Godine 1941. aktivno surađuje u NOR-u. Sep
tembra 1941. nakon paljenja Vrela od strane Tali
jana, Mika odlazi kod tetke u Debelo Brdo gdje
nastavlja svoju aktivnost za NOP. Nakon nekoliko
mjeseci vraća se u rodno selo angažirajući se na
okupljanju mladih u SMG i omasovljenju skojevske organizacije.
U augustu 1942. stupa u Prvu žensku omladin
sku četu. Njen iskaz dopisniku Agitpropa OK KP
za Liku, na vojno-političkoj obuci u Trnavcu, sep
tembra 1942. godine glasi:
»Nije mi žao poginuti. Zašto da ja žalim svoj
život? Strašnije je ostati rob nego poginuti za
slobodu svoga naroda!« (»Lički partizan«, godina
I, broj 6).
Nakon završene obuke raspoređena je u bataljon »Mićo Radaković« 2. ličke udarne brigade. S
velikim je borbenim zanosom učestvovala u svim
bitkama svoje jedinice. Budući da se politički br
zo razvijala, već je u oktobru 1942. primljena u
KPJ, što je bila rijetkost za mlada čovjeka u to
vrijeme. Zatim je postavljena za delegata voda u
svojoj četi.
U proljeće 1943. ranjena je u borbama oko Gos-
18
PRVA
ŽENSKA
UČKA
PART.
CETA
273
�pića. U Krbavici na liječenju preboljela je pjega
vi tifus.
Kada je ozdravila, prekomandovana je u 1. lič
ku brigadu za sekretara biroa SKOJ-a, u bataljon
»Marko Orešković«. Kao politički radnik bila je
samopouzdana i odlučna, jednako kao i u borbi.
Krajnje koncizna i odmjerena u stavovima veoma
je pozitivno djelovala na okolinu.
Poginula je 25. maja 1944. prilikom njemačkog
desanta na Drvar. Hrabro je položila svoj život u
obrani
vrhovnog
rukovodstva
NOP-a
dosljedno
se boreći do zadnjeg časa.
And a (Petra) Vukmirović
Rođena je 1922. na Ljubovu, Bunić, Korenica, Hr
vatska, kao treće dijete u seljačkoj obitelji Petra
i Mileve (Čuje). Potječe iz siromašne mnogočlane
seljačke porodice, koja je teško egzistirala na os
kudnom imanju kamenitog i vrletnog Ljubova.
Zbog lošeg imovinskog stanja otac i najstariji brat
Jovo često su odlazili na rad u inozemstvo i to u
zemlje Evrope i Amerike, gdje su se upoznali s
idejama radničkog pokreta. Nakon povratka ku
ći svoja su uvjerenja i saznanja prenosili na svo
ju djecu: Anđu, Milana te Jovinu djecu: Dušana,
Milu i Petra. Najstariji brat Jovo i dalje odlazi
na rad u Francusku, kako bi prehranio šestero
274
�djece i teško bolesnu ženu, dok se starija sestra
Mika udaje. Na Andina leđa pada briga o čitavoj
obitelji. Pored kućnih poslova obavlja i teške te
žačke radove. U zimsko doba marljivo bi prela,
tkala i plela, spremajući djevojačko ruho, a kad je
stasala za udaju došli su teški dani: okupacija
zemlje, hapšenja, progoni, pokolji. . .
Juna 1941. ustaše joj odvode oca i bacaju u
jamu na Prijeboju. Neposredno pred ustanak hap
se brata Milana i njegovog sina Petra te ih zatva
raju u Korenici.
Naravno, to ne plaši Anđu. Ona i cijela porodica
aktivno se uključuju u NOP na poziv KPJ na us
tanak. Postaje jedna od najaktivnijih omladinki
u selu, zbog čega je u oktobru 1941. primljena u
skojevsku organizaciju.
Nakon odluke OK SKOJ-a prijavljuje se i od
lazi (augusta 1942. godine) u Prvu žensku omla
dinsku četu u Trnavac. Na žalost, nakon završene
borbene obuke nije mogla biti raspoređena u ope
rativnu jedinicu, jer je u međuvremenu doživjela
tešku tjelesnu povredu, pa je morala ostati na li
ječenju. U januaru 1943. ulazi u sastav bataljona
»Ognjen Priča« koji je upravo tada, u četvrtoj
ofanzivi, držao položaj na Ljubovu. Kasnije sa
svojim bataljonom učestvuje u borbama: na Širo
koj Kuli, Bilaj Ribniku, u prvom napadu na Gos
pić te u borbama u sjevernoj Dalmaciji, gdje je 2.
udarna brigada upućena radi čišćenja tog terena
od četnika i Talijana. Povratkom brigade u Liku
18*
275
�Sofija Ugarković Popadić
Mara ZorićTrstenjak
učestvuje u borbama na komunikaciji Bihać—Do
nji Lapac—Gračac te ponovo u borbama za Gospić
i okolicu.
Na forsiranom maršu 6. divizije od Like preko
Čemernice, Drvara, Glamoča, do Bugojna Anđa
je išla ponosno, kao da nije znala za umor. Izmje
njivala bi borce u nošenju oružja i municije, a
svaki zastoj i kraći odmor koristila je da im ušije
dugme ili okrpi čarape i odjeću. Nakon kratkog
odmora u Bugojnu 2. brigada je upućena po naj
većoj ciči zimi i vijavici preko Kupresa i Kupreškog polja na borbeni zadatak u Šujicu.
Tu je borbeni put Anđe Vukmirović zauvijek
prekinut. Njen san o slobodi i ljepšoj budućnosti
izgubio se uz zvižduk vjetra i prasak topovske gra-
276
�nate. Poginula je 17. decembra 1943. u svojoj dva
deset prvoj godini života na Šujici — daleko od
rodnog sela — željenog Ljubova. Sahranjena je
u zajedničku grobnicu s grupom boraca koji su
istog dana poginuli od topovske granate.
Bila je tiha, ali čvrsta i hrabra
glasnik pobjede koju nije dočekala.
djevojka
—
Mara (Jove) Zorić-Trstenjak
Rođena je 1926. u selu Lički Osreci, Donji Lapac,
Hrvatska, kao šesto od devetero djece u siromaš
noj seljačkoj porodici Jove i Duke. Nakon zavr
šetka osnovne škole otišla je u Žednik kod Subotice gdje se zaposlila. 1941. godine vratila se u rod
no selo.
Nakon dizanja ustanka opredjeljuje se za NOP.
Preko omladinske organizacije angažira se u ak
cijama na sakupljanju hrane, obuće, odjeće i dru
gog materijala za prve partizanske jedinice. U skojevsku organizaciju primljena je decembra 1941.
U augustu 1942. dobrovoljno se javlja i odlazi
u Prvu žensku omladinsku partizansku četu u se
lo Trnavac. Nakon završene vojno-političke obuke
raspoređena je u Udarni bataljon 2. ličke brigade.
U svojoj borbenoj akciji, u borbi s talijanskim
jedinicama na Poloju kod Perjasice, pokazala je
primjernu hrabrost. Već u drugom sukobu s ne
277
�prijateljem, prilikom napada na Tušilović, 24. ok
tobra 1942. ranjena je u jurišu na betonirane bun
kere
pa
je
otpremljena
na
liječenje.
Nakon
po
vratka u jedinicu raspoređena je u četu za vezu
iste brigade. U toj je jedinici prošla daljnji bor
beni put u Lici, sjevernoj Dalmaciji, a učestvova
la je i u borbama u šestoj neprijateljskoj ofanzivi
u Bosni. U članstvo KPJ primljena je početkom
1944.
Nedugo zatim ponovo je teško ranjena prilikom
njemačkog desanta na Drvar 25. maja 1944. Ot
premljena je s grupom teških ranjenika na liječe
nje na Siciliju — u Italiju.
Nakon oslobođenja zemlje vratila se u Jugosla
viju pa je produžila liječenje u Zagrebu još godi
nu i pol dana. Nakon toga otišla je u Apatin gdje
joj je bio koloniziran otac. U to je vrijeme pen
zionirana u činu potporučnika.
Nakon nekoliko mjeseci prešla
je
u
Beograd
i
upisala gimnaziju, ali je zbog bolesti nije mogla
završiti. Ubrzo se zaposlila u invalidsko-privrednom poduzeću u kojem je radila do 1950. Te je
godine kao stipendista OUN-a otišla na šest mje
seci u skandinavske zemlje na izučavanje socijal
ne problematike. Po povratku u Beograd radila je
još godinu dana, ali je zbog pogoršanog zdrav
stvenog stanja otišla u penziju. Danas sa svojom
porodicom živi u Sarajevu. Majka je ženskog dje
teta. Još je uvijek društveno-politički aktivna, ko
liko joj dopušta zdravstveno stanje.
278
�Ratni je vojni invalid (100 posto) I grupe.
Za zasluge u ratu odlikovana je: Ordenom
hrabrost i Ordenom zasluga za narod III reda.
za
Ljuba (Proke) Žakula
Ova najmlađa pripadnica Prve ženske partizanske
čete rođena je 1927. od oca Proke i majke Mare
u
Jasikovcu,
Korenica,
Hrvatska,
gdje
je
završila
osnovnu školu.
Odmah nakon dizanja ustanka 1941. aktivan je
sudionik
u
radu
omladinske
organizacije
u
Jasi
kovcu. Te joj godine umire majka pa sav teret do
maćinstva pada na nju i stariju sestru Savku. Savka se morala nastaviti brinuti za obitelj, dok je
Ljuba,
ponesena
omladinskim
entuzijazmom
i
borbenošću, prva u selu dobrovoljno otišla u Pr
vu žensku omladinsku četu u Trnavcu.
Nakon završene vojno-političke obuke raspore
đena je u bataljon »Mićo Radaković« 2. ličke udar
ne brigade.
Već u tim danima postaje svjesna da je fizički
malaksala. No, kad je to uspoređivala sa sveko
likom patnjom boraca i naroda, izgledalo joj je
nevažno te je još upornije išla naprijed. A ići na
prijed to je značilo — ne štedeći se, u prvim bor
benim redovima proći sve teške borbe: Poloj, Tušilović, Vaganac, Rakovica, Ličko Petrovo Selo,
Slunj i Dvor na Uni. U povratku jedinice u Liku
279
�učestvovala je u napadu na Lovinac i Gračac, a
zatim se u četvrtoj neprijateljskoj ofanzivi suoči
la s danonoćnim napadom neprijatelja kao i s vre
menskim nepogodama, što je prevazilazilo njenu
snagu i znatno se odrazilo na već načetom joj
zdravlju.
Nakon četvrte ofanzive s jedinicom kreće u sje
vernu Dalmaciju, a po povratku iz Dalmacije ta
krhka djevojka, već ozbiljno bolesna, učestvuje
u napadu na Gospić.
Desetak dana usiljenog marša, prilikom odlaska
6. divizije u sastav 1. proleterskog korpusa, dalje
pogoršava njeno zdravstveno stanje da bi pred
napad na Drvar bila već na izmaku snage. No, nije
pristala da ide na liječenje u Italiju, već je za
vrijeme desanta na Drvar radila kao bolničarka
da bi uskoro i sama pala u krevet. Bolest ju je sva
kodnevno pratila u obliku otežanog disanja i krva
vih tragova. Stoga će još neko vrijeme biti liječena
u partizanskim bolnicama, a zatim vraćena kući
1945. godine.
Nadala se da će u slobodi lakše podnositi svoju
bolest i pobijediti je. Ali duge patnje i stradanja
već su joj iscrpile organizam. Svenula je. Dijag
noza je bila kobna: TBC kostiju, od koje je okto
bra 1946. i umrla.
Kao djevojčica je došla u četu, a kao tek puno
ljetna djevojka, prošavši cio borbeni put do desan
ta na Drvar — umrla je, umrla u proljeću života
s prvim jesenskim kišama.
280
�Đuro Radovanac
IlijaVukmirović
Đuro (Sofronija) Radovanac
Rođen je 1907. u selu Mekinjar, Korenica, Hrvat
ska, od oca Sofronija i majke Janje. Tu je
osnovnu školu. Porodica je bila siromašna
on već u šesnaestoj godini otišao u Srbiju
fizički radnik radio na željezničkim prugama
završio
pa je
i kao
i pu
tovima do 1928.
Po odsluženju vojnog roka stupio je u žandar
meriju i tu ostao do 6. aprila 1941. U žandarme
riji je završio pripremnu, patrolnu i podoficirsku
školu. Zatim je raspoređen u Dravski žandarmerijski puk u Ljubljani. Rat ga je zatekao u stanici
Jezersko
nad Kranjem u svojstvu komandira sta-
281
�nice.
Kapitulaciju
bivše
jugoslavenske
vojske
do
živio je u Litiji kod Ljubljane. Odatle je uspio da
se prebaci u svoje rodno selo.
Drugog augusta 1941. kada je u njegovom selu
planuo ustanak, izabran je za komandira sela Do
nji Rebić i zaseoka Gornji Rebić. Formirao je seo
sku stražu i postavio osiguranje prema ustaškom
garnizonu na Udbini. Od prvih dana ustanka uče
stvovao je u svim oružanim akcijama koje su vo
đene na udbinskom području.
Krajem
januara
1942.
formiran
je
bataljon
»Krbava« u kojem je Đuro Radovanac postavljen
za komandira 2. čete. U maju iste godine postav
ljen je za zamjenika komandanta bataljona, a is
tovremeno je vršio dužnost operativnog oficira
bataljona do jula mjeseca te godine.
Naredbom Štaba 2. ličkog partizanskog odreda
određen je da obavi vojnu obuku s Prvom žen
skom omladinskom partizanskom četom koja je
formirana 25. augusta 1942. u selu Trnavcu kod
Korenice. Kad je završena obuka, četu je predao
Štabu Grupe ličkih partizanskih odreda u Šalamuniću i 28. septembra vratio se na svoju raniju duž
nost u bataljon.
Početkom decembra 1942. postavljen je za ko
mandanta bataljona »Krbava«, a 21. decembra po
stao je član KPJ. U bataljonu »Krbava« bio je do
2. marta 1943. godine, a tada je primio dužnost ko
mandanta bataljona »Velebit« 3. ličke brigade. Od
mah zatim razbolio se od tifusa. Kada je ozdravio,
282
�10. maja iste godine postavljen je za komandanta
bataljona »Pekiša Vuksan« i na toj dužnosti ostao
do januara 1944. Tada je primio dužnost obavje
štajnog oficira brigade, a poslije 7. oktobra duž
nost komandanta grada Valjeva gdje je ostao do
marta 1945. Tada je prešao u Narodnu miliciju u
svojstvu
komandanta
Oružane
milicije
Valjevo.
U januaru 1946. godine postavljen je za upravnika
Oficirske škole Narodne milicije SR Srbije, a u
septembru 1948. za upravnika Oficirske škole Mi
nistarstva
unutrašnjih
poslova
FNRJ.
U
septem
bru 1951. otišao je na školovanje u Višu školu Mi
nistarstva unutrašnjih poslova FNRJ.
Nakon tog školovanja 1953. odlazi na dužnost
komandanta Narodne milicije za grad Beograd.
Na tom je položaju ostao do novembra 1956, a
zatim je postavljen za inspektora u Republički se
kretarijat unutrašnjih poslova. Uskoro je proiz
veden za višeg savjetnika s kojim je zvanjem oti
šao u mirovinu krajem 1963.
Već 1953. imao je čin pukovnika.
Nosilac je »Partizanske spomenice
1941«,
a
za
ratne zasluge, kao i za zasluge u miru, odlikovan
je s više ratnih i mirnodopskih odlikovanja.
Živio je u Beogradu gdje je 23. 12. 1985. godine
umro i uz najveće počasti sahranjen na gradskom
groblju.
283
�Ilija (Peträ) Vukmirović
Rođen je 1914. u selu Ljubovu, općina Bihać, u
veoma siromašnoj seljačkoj porodici. Zbog siro
maštva nije imao mogućnosti za školovanje pa je
već u četrnaestoj godini počeo raditi kao sluga
i nadničar na dobrovoljačkim imanjima u banat
skom mjestu Karađorđevo. Radio je i kao drvo
sječa i na izgradnji putova i željezničkih pruga
sve do 1937.
U vremenu od 1937. do 1939. godine bio je na
odsluženju vojnog roka. Nakon godinu dana po
stao je kaplar jugoslavenske vojske. Po odsluže
nju vojnog roka radio je na utvrđivanju vojnih
objekata
na
jugoslavensko-talijanskoj
granici
u
blizini Škofje Loke. Odatle je kao vojni obveznik
u aprilu 1941. otišao u Banju Luku gdje ga je za
tekla kapitulacija zemlje. Poslije kapitulacije pao
je u zarobljeništvo ustaša koji su ga sproveli u
Zagreb i predali njemačkoj vojsci. Nijemci su ga
odveli u sabirni logor odakle je trebao biti trans
portiran u Njemačku. Međutim, prilikom ukrca
vanja u transport uspio je pobjeći i pod lažnim
imenom stići u svoje selo.
Nakon izbijanja ustanka odmah je stupio u od
red Staniše Opsenice na Ljubovu. Bio je izabran
za komandira voda na kojoj je dužnosti ostao do
augusta 1942.
Kada je 25. augusta 1942. formirana Prva žen
ska omladinska partizanska četa u selu Trnavcu,
284
�nedaleko od Korenice, Ilija je, po nalogu Štaba
Grupe NOP odreda za Liku, poslat za vojnog in
struktora u tu četu koja je u Trnavcu imala vojno-političku obuku. Četu je s uspjehom obučio ru
kovanju oružjem, savlađujući i sav ostali vojnički
dio
programa
na
vrijeme.
Po
završetku
vojno-po-
litičke obuke sve su drugarice raspoređene u 2.
ličku brigadu. Ilija se s četom oprostio u Veljunu na Kordunu i otišao na novu dužnost. Bio je
raspoređen u bataljon »Stojan Matić«, a nešto
kasnije prekomandovan je u bataljon »Mićo Radaković« gdje je primljen u KPJ.
Tu je bio komandir čete sve do ranjavanja 1943.
Kada je ozdravio, ostao je na radu u obavještaj
nom centru sa sjedištem u Korenici. Na toj je duž
nosti ostao do oslobođenja zemlje.
Poslije oslobođenja
u Bački Brestovac.
koloniziran je s porodicom
U Seljačkoj radnoj zadruzi
radio je kao traktorista, a 1963. otišao je u pen
ziju.
Bio je član Sreskog narodnog odbora. Aktivan
je u političkom životu u Veterniku gdje danas
živi.
Nosilac je »Partizanske spomenice 1941«.
Odlikovan je s više ratnih odlikovanja.
285
�Palim drugaricama Prve periske
partizanske cete
Bunkeri, čuke i strništa
ostala su stalna prebilavišta
Zorke, Nene i Dušanke,
partizanki Prve ženske čete.
Junački su na Kordunu pale
na žici život ostavile.
One su ne samo živjele, već
i mrtve s nama nastavile.
Na Gračacu na dnu mutne bare
u podrumu kod četničke navale,
posljednjim pogledom, drugarski
pozdrav su nam dale.
Tri djevojke odvažne i hrabre
Zorka, Anka i Borka,
u grabi zakopane mlade
mrtve, aV gorde su ostale.
I tako smo mladost pokopavali
s osjećajem bola za njima,
njihove sudbine oplakivali
i dužnu im počast odavali.
286
�Iz dnevnika Dese STOJIĆ
Pjesma je napisana na Ljubovu u rovu 29. 1. 1943.
godine u IV neprijateljskoj ofanzivi.
Nezaboravni likovi prve ženske
partizanske čete
Ostale su nijeme usne
nedorečene riječi:
Mene, Dušanke, Drage,
Bosiljke jedne i druge,
obje Zorke, Stojanke, Jeke i Danice,
Ljube, Anđe i Milice,
i onih na Ljubovu
što život izgubiše —
mlade hrabre bombašice.
Oči su im htjele da gledaju
riječi sa usana da naviru,
a ležale su s rukama ispruženim
pokraj srušenog zida.
U samrtnom pogledu i nijemim usnama —
dok im se život prekida,
plamtjela je snaga u njima.
Ostao im je osmijeh na licu
usred puste bare
i podruma u Gračacu.
287
�Svoj život hrabro su dale —
za slobodu, mir i zoru,
koja više neće biti tragična,
tmurna, crna i stravična,
već svijetla kao biser u moru.
Palim partizankama — herojima
Prve ženske čete
neka je vječna slava!
A zora nek blista
kao nedorečene riječi —
zora sunčana, slobodna i plava.
Desanka STOJIČ — MARČETIĆ
288
�Tužni povratak
Vraćam se sama — ranjena — pored groblja.
Ponoć je — kasno doba.
Proljeće je počelo — aV tmurno,
selo ofanzivom opustjelo — tužno.
Nema više roditelja
a ni obiteljskog doma,
ni lasta da sviju gnijezda —
jer nema ni krova.
Grobovi i goli zidovi ostali su u seocu,
kao otvorena rana na srcu.
U surovom ratu život je zamro i u maju,
jedino je kukavica tužno kukala u gaju.
U mašti sam se prisjećala djetinjstva
i dana ranijeg povratka,
kad sam se ljeti kući vraćala
gledajući burno rađanje života.
Slušala sam lavež pasa oko tora,
veseli cvrkut ševa iznad polja,
bleket janjeta zalutalog kod vrela
i odjek djevojačke pjesme sa prela.
Preživljavajući ljudske sudbine
bol je potisnuo oživjele uspomene,
a s golih zidina ispod brine
osjetih pustoš i miris paljevine.
19 PRVA 2ENSKA LICKA PART. CETA
289
�Al’ na tragičnom umiranju u sumraku
rađao se novi život u svitanju!
Polet zore u svom tinjanju —
navješćuje slobodno proljeće u maju.
Proljeće, 1943.
Desanka STOJIĆ — MARČETIĆ
290
�Sadržaj
Strana
7
Predgovor................................................... .....
Uvod..........................................................................
9
Borbeni polet ličke omladine...................................13
Odluka OK SKOJ-a za Liku.................................... 16
Vojno-politička obuka.................................................. 19
Ratna štampa o Prvoj ženskoj omladinskoj četi
. . 24
Ulazak čete u sastav 2. ličke brigade...................... 32
Druga ženska omladinska četa............................... 37
Ženska omladinska četa odreda »Velebit« . . . .
40
Ženska omladinska četa 3. NOP odreda..................42
Ženska omladinska četa 4. NOP odreda..................43
Prvo borbeno krštenje.............................................45
Dokazivanje u narednim borbama.......................... 55
Sin naše čete.......................................................... 64
Povratak za Liku.....................................................68
Posljedice četvrte neprijateljske ofanzive . . . .
74
»Nagari, neslani Jovane!«........................................76
Od Like do Srbije....................................................81
Od Beograda do Zagreba........................................ 90
Druže, drži vezu!..............................................
94
Memorijalni Muzej Prve ženske partizanske čete
. . 99
Likovi boraca ............................................................ 109
Politički komesar čete Naranča (Petra) Končar-Rodić
111
Komandir 1. voda Sofija (Bogdana) Drakulić-Bogojević 114
Politički delegat 1. voda Nevenka Nena (Save)
Lazić 117
19*
291
�Strana
Komandir 2. voda Danica (Stojana) Mirić . . . . 121
Politički delegat 2. voda Desanka (Nikole) Stojić-Marčetić.................................................................. 124
Komandir 3. voda Milica (Sime) Obradović-Milošević 126
Politički delegat 3. voda Kata (Ise) Radaković-Prica .
129
Savka (Jovana) Bjegović-Obradović............................. 131
Milica-Mica (Gavre) Bjelobaba-Tišma...........................133
Marija (Miče) Bogdanović-Panjković.............................135
Anka (Miladina) Brkić-Đukić....................................... 137
Jovanka (Milana) Budisavljević-Broz........................... 140
Dragica (Bože) Cvjetićanin........................................... 143
Jeka (Stevana) Čanković..............................................145
Milica (Jovana) Čortan-Svilar...................................... 147
Dragica (Mile) ćosić..................................................... 150
Dušanka (Mila) Ćuiđ................................................... 151
Milica (Janka) Čuić-Rađenović.................................... 153
Milica-Mica (Dušana) Delić-Đukić .
. . . .
155
Mileva (Dragana) Dmitrašinović-Orelj.......................... 156
Jelka (Petra) Dozet-Blagojević...................................... 160
Marija Mara (Nikole) Dukić-Pavičić.............................. 162
Zorka (Petra) Dukić..................................................... 164
Bosiljka (Jove) Đerić-Krga............................................166
Zorka (Mila) Gajić........................................................ 168
Draga (Mile) Glumac-Drakulić .
. . . .
. 171
Zorka (Blagoja) Grbić-Vujović...................................... 172
Milka (Marka) Grković-Prstojević................................. 174
Evica-Dunjka (Bude) Jelavac-šijan.............................. 176
Pera (Bude) Klašnja..................................................... 179
Soka (Jovana) Keča..................................................... 181
Bosiljka Lola (Petra) Kolundžić.................................... 182
Draga (Stanka) Končar................................................ 186
Vida (Nikola) Končar....................................................189
Milica-Mica (Petra) Korać-Belić....................................191
Anka (Dane) Kosanović................................................ 192
292
�Strana
Mileva (Jovana) Kovačević-Jokanović...........................194
Danica (Jove) Krga-Panjković...................................... 196
Milka (Mile) Lukić........................................................ 199
Soka (Mojsije) Ljubović-Džombić..................................201
Jovanka (Bože) Mandarić-Hočevar............................... 203
Bosiljka-Bosa (Isaka) Marčetić.....................................205
Stojanka (Vuje) Matijević............................................. 210
Saja (Dane) Medić-Gotovina................................... ..... 211
Soka (Nikole) Medić..................................................... 214
Ljeposava-Sava (Ise) Miljanović....................................216
Smilja (Petra) Miljuš-Mitić........................................... 217
Soka (Save) Mirić-Ratković.......................................... 219
Stojanka (Nikole) Mirić-Šijan....................................... 220
Milica-Mica (Bogdana) Momčilović-Kirin . . . .
223
Maša (Milana) Narančić-Seršić.................................... 226
Dragica (Ise) Ninković-Vorkapić...................................228
Ljubica (Save) Njegovan-Kleut..................................... 230
Danica (Vaje) Orlić.......................................................233
Bosiljka (Mile) Petrović................................................ 235
Borka (Đure) Pilja-Hrnjak............................................ 237
Milica Mica (Nikole) Počuča......................................... 238
Milka (Nikole) Pokrajac-Zorić....................................... 241
Dušanka (Mile) Popović............................................... 244
Soka (Koje) Priča......................................................... 245
Jeka (Mile) Radaković.................................................. 250
Borka (Vaje) Rapajić.................................................... 252
Anđa (Miče) Serdar...................................................... 253
Dušanka (Miće) Sladić-Ivančević................................. 255
Danica (Marka) Stojić-Narančić................................... 257
Ljuba (Maksima) Šainović............................................260
Sara (Mile) Šijan-Spoja................................................ 262
Zorka (Mile) Škorić-Mitrović.........................................264
Danica (Bože) Tepavac.................................................267
293
�Strana
Milja (Jovana) Ugarak-Balać........................................ 269
Sofija (Stanka) Ugarković-Popadić............................... 270
Milica-Mika (Marka) Vejnović............................... 272
Anđa (Petra) Vukmirović..............................................274
Mara (Jove) Zorić-Trstenjak.........................................277
Ljuba (Proke) Žakula................................................... 279
Đuro (Sofronija) Radovanac.................................. 281
Ilija (Petra) Vukmirović......................................... 284
Palim drugaricama Prve ženske partizanske čete .
. 286
Nezaboravni likovi Prve ženske partizanske čete .
. 287
Tužni povratak..................................................... 289
294
�Desanka Stojić
PRVA ŽENSKA PARTIZANSKA ČETA*
Izdavač
REPUBLIČKA KONFERENCIJA SSRN HRVATSKE
KONFERENCIJA ZA DRUŠTVENI POLOŽAJ ŽENE
I PORODICE, ZAGREB, Vlaška 70a
HISTORIJSKI ARHIV U KARLOVCU, Lj. Šestica 5
Za izdavača
JELENA CUKROV
Dr ĐURO ZATEZALO
Redaktor
Dr GOJKO VEZMAR
Oprema i grafičko uređenje
Graf. ing. ROKO BOLANCA
Lektor
VERA BATELJ, prof.
Korektor
JELENA ZATEZALO
Naklada
3 000 primjeraka
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Prva ženska partizanska četa
Subject
The topic of the resource
partizanke
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Desanka Stojić
Source
A related resource from which the described resource is derived
web
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Republička konferencija SSRN Hrvatske; Konferencija za društveni položaj žene i porodice; Historijski arhiv
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1987
Rights
Information about rights held in and over the resource
Republička konferencija SSRN Hrvatske; Konferencija za društveni položaj žene i porodice; Historijski arhiv
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
40-M
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
294 str.
Narodnooslobodilačka borba
NOB
partizanke
ženska partizanska četa
ženski pokreti
-
http://afzarhiv.org/files/original/7097de5ed2effaed4e68a08654b451da.pdf
336c499cc6cd705e6008d7f6544d9833
PDF Text
Text
�Nakladnik: Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske
Za nakladnika: Ratko Maričić, dipl. iur.
Urednik: Saša Ščapec, mag. oec.
Recenzent: Nataša Mataušić, prof. pov.
Lektor i korektor: mr. sc. Miroslav Kirinčić
2
Grafička priprema i dizajn: Mario Šimunković, univ. bacc. oec.
studeni
2013. godine
Naklada: 500 primjeraka
Ova publikacija financirana je uz potporu Ministarstva Branitelja
CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne
knjižnice u Zagrebu pod brojem 859123.
ISBN 978-953-7587-14-7
�Sadržaj:
Uvod / 6
Aktivnost žena u razdoblju do Drugog svjetskog rata / 6
Žene u sindikatima / 10
Žene u kulturno-prosvjetnim organizacijama / 14
Napredni ženski tisak / 17
Žene u Narodnosolobodilačkoj borbi / 20
Rajka Baković / 32
Olga Ban / 34
Anka Berus / 36
Persa Bosanac / 38
Anka Butorac / 40
Nada Dimić / 42
Kata Dumbović - Kovačić Mati / 44
Ljubica Gerovac / 46
Savka Javorina Saša / 48
Milanka Kljajić / 50
Dragica Končar / 52
Milka Kufrin / 54
Sofija Marinković Sonja / 56
Anka Pađ en / 58
Kata Pejnović / 60
Smilja Pokrajac / 62
Ivanka Trohar / 64
Marija Vidović Abesinka / 66
Literatura / 70
3
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Partizanke Hrvatske u Narodnooslobodilačkoj borbi
Subject
The topic of the resource
Narodnooslobodilačka borba
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
urednik Saša Ščapec
Source
A related resource from which the described resource is derived
web
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
2013
Rights
Information about rights held in and over the resource
Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske
Language
A language of the resource
HR
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
43-M
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
71 str.
Hrvatska
Narodnooslobodilačka borba
NOB
partizanke
ženski pokreti
-
http://afzarhiv.org/files/original/3350fbc2c815cf4ccf2ad1fc31026d03.pdf
2593010617f64a85adc4b534f91c6d0d
PDF Text
Text
PARTIZANKE
PRVE
PROLETERSKE
Spiro Lagator
Milorad Cukic
NIP EXPORT-PRESS
I KONFERENCIJA ZA PITANJA DRUsTVENOG POLO:t.AJA :lENA JUGOSLAVIJE
��... JA SE PONOSIM
sTO STOJIM NA cELU ARMIJE
U KOJOJ IMA OGROMAN BROJ zENA.
JA MOGU KAZATI
DA SU zENE U OVOJ BORBI
PO SVOM HEROIZMU,
PO SVOJOJ IZDRZ.LJIVOSTI
BILE I JESU NA PRVOM MJESTU
I U PRVIM REDOVIMA,
I NAsiM NARODIMA JUGOSLA V/JE
ciNI cAST sTO IMAJU TAKVE KcERI ...
TITO
5
�PRILIKOM PREDAJE ZASTAVE PRVOJ PROLE~
'l'ERSKOJ BRIGADI, 7. NOVEMBRA 1942. G8DINE
U BOSANSKOM PETROVCU. DRUG TITO SA SVE~
CANE TRIBINE GOVORI PROLETERIMA
DRUG
TITO,
L02AJJMA
15. JANUARA 1945. GODINE NA PO~
PRVE
PROLETERSKE
BRIGADE
U
DRUG TITO VRSI SMOTRU .JEDINICA, KOJE SU OSLOBADALE BEOGRAD.
27. OKTOBRA 1944. GODJNE NA BANJICI, U STROJU SU I PROLETERI
PRVE PROLETERSKE
DRUG TITO OBILAZI
SREMSKOM FRONTU
POLOZAJE
PRVE
F·ROLETERSKE
BRIGADE
SREMU
DRUG TITO JANUARA 1945. GODINE NA SREMSKOM FRO='lTU
6
NA
�TJTO 0 tENAMA
U NARODNOOSLOBODJLAcKOM RATU
I REVOLUCJJI
u/ozi zena u narodnooslobodilackom ratu i socijalistickoj revoluciji najbolje govore reci druga Tita iskazane na Prvoj zemaljskoj konferenciji AntifaJistickog fronta zena, koja je odrzana 6. decembra 1942. godine u Bosanskom Petrovcu, u vreme kada
su zene Jugoslavije, uporedo sa muskarcima, jurisale na neprijatelja.
0
___ tene Jugoslavije pokazale su svoj heroizam jos u ono vrijeme kad se tek zacinjao antifasisticki pokret zena, 1936. godine,
tezeci da budu u prvim redovima borbe za ugnjetene i izrabljivane
narode Jugoslavije __ .
. . . tene se bore rame uz rame sa muskarcima za slobodu naroda Jugoslavije, protiv zvjerskih okupatorskih osvajaca i protiv
njihovih domacih slugu. One se bore za slobodu i nezavisnost svojih naroda, one se bore protiv fasistickog sistema, sistema srednjovjekovnog ropstva, kakav postoji u Njemackoj. One se bore za nezavisnost svojih naroda, a to je sastavni dio velike borbe za njihovu
ravnopravnos t, koju su nasim zenama ll granicama Jugoslavije
osporavali, ne dajuci im pravo glasa, ni pravo odlucivanja po pitanjima drustvenog zivota. u ovoj borbi one se bore danas za ravnopravnost zena. U ovoj nejednakoj, natcovjecanskoj borbi one su
dokazale da su imale pravo traziti svoju ravnopravnost, one su to
dokazale svojim i.ivotima, svojom krvlju na polju bitke sa njemackim, talijanskim i matlarskim fasistima i ostalim osvajaCima. - .
. . _Nasa dosadasnja borba pro gut ala je mnogo krasnih drugarica, krasnih boraca - kceri nasih naroda. Mnoge su pale od krvnicke ruke okupatora, mnoge su pale ad krvnicke ruke ustasa i
cetnika Drai.e Mihailovica, mnoge su obescascene, zlostavljane i
ubi jane ...
. - . I to je ono sto mora da nas ispuni ponosom i vjerom: nde
zene nisu us/e ll OWl borbu slucajno, nesvijesno, spontano, vee svijesno, svijesne historijskog zbivanja, svijesne da borba koja se vodi
za oslobodenje naSeg naroda, jeste borba za srecniju buducnost
nasih naroda i srecniju buducnost samih i_ena.
- - . tene Jugoslavije, koje su u ovoj borbi sa takvim prijegorom dale takve i_rtve, one sto taka uporno stoje u prvim redovima
narodnooslobodilacke borbe, imaju pravo da ovdje danas, jedanput
zauvijek, utvrde jednu Cinjenicu: da ova borba mora donijeti ploda
i za zene naroda Jugoslavije, da nikada vise niko neee moci istrgnuti te skupo placene plodove iz njihovih ruku . ..
. . - Kceri nasih naroda stale su u prve redove Narodnooslobodilacke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije ...
\
\
I
I
I
I
. . . Nase zene, nase kceri, majke, ucestvuju s puskom u ruci u
narodnooslobodilackoj borbi. !a se ponosim sto stojim na celu armije u kojoj ima ogroman broj zena. !a mogu kazati da su zene ll
ovoj borbi po svom heroizmu, po svojoj izdrzljivosti bile i jesu
na prvom mjestu i u prvim redovima, i nasim narodima Jugosla7
vije Cini cast sto imaju takve kceri. . .
�UZ OVU KNJJGU
istoriji nasih naroda, zene su bile
za svojim muzebile
borbi
U vima nosile brasnjenike,nekomjataciteu koje su protiv Turaka i
Austro-Ugarske, ali po
starom praiskonskom obicaju
nisu smele ni uzeti oruzja svog muia. Zabelezeno je nekoliko imena
zena koje su se hrabro borile za ranjenike, a nekoliko njih je i
komitovalo i vodilo borbu protiv tuilina.
Do drugog svetskog rata, izuzev u Oktobarskoj revoluciji i u
spanskom grailanskom rat~-t, zene se nisu u vecem broju borile sa
puskom u ruci. Nasa narodnooslobodilacka borba i revolucija su
jedinstven primer, ukljucujuci tu i drugi svetski rat po masovnosti
uce5ca zena u jednom oslobodilackom i revolucionarnom ratu.
U Narodnooslobodilackoj vojsci Jugoslavije bilo je preko sto
hiljada zena, od kojih je njih oko 25.000 hrabro palo u jurisima na
bojnom polju. Od oko 40.000 zena, koliko ih je ranjeno u NOB i
revoluciji, preko 3.000 postale su teski ratni invalidi. Za narodne
heroje proglasena je 91 zena, a njih 3.344 dobilo je Partizansku
spomenicu 1941. Vise od 2.000 iena postale su oficiri Narodnooslobodilacke vojske Jugoslavije, Zene, borci su bile: delegati, kamesari, komandiri i komandanti, referenti saniteta, bolnicarke, borci,
puskomitraljesci i bombasi, partijski i skojevski rukovodioci i
odbornici narodnooslobodilackih odbora. Od oleo 1.700.000 Jugoslovena, koliko ih je poginulo i stradalo od fasistickog terora, oko
620.000 su zene, a samo u logorima ih je ubijeno vise od 282.000.
To je bilans stradanja jugoslovenskih zena koje nisu sedele skr5tenih ruku, vee bile u prvim borbenim redovima.
Takvo i toliko ucesce iena u NOB i revoluciji mogla je obezbediti samo Komunisticka partija Jugoslavije, koja je i povela
narod u borbu. Mnogo se Jugoslovenki naslo, pod zastavom Partije
jos u predratnom periodu, a naroi':ito od 1937. godine, od dolaska
druga Tita na celo nase Partije. U tom teskom vremenu izmeilu dva
rata, a posebno u godinama uoCi rata, zene su kao Clanovi Saveza
koniunisticke omladine i Komunisticke partije Jugoslavije bile
partijski poverenici, clanovi partijskih i skojevskih komiteta, u
rukovodstvima organizacije Crvene pomoci, u sindikatima, ucesnice
strajkova i demonstracija. Zajedno sa svojim drugovima one su 9
�proganjane i zatvarane od strane ondasnjeg nenarodnog i policijskog reiima.
Narodnooslobodilacki rat je bio rat u kome su iene Jugaslavije usle spremno i idejno apredeljene. Svrstale su se u isti straj:
Gerke sa oCevima, sestre sa braConz, 1najke sa sinovima i supruge
sa svajim muievima. Pa!ile su sa svajim drugavima iz skalskih
klupa, iz radianica i fabrickih hala, sa sela i iz grada. Taka su se
ad ustanickih dana, svrstale rame uz rame sa muskarcima u ustanicke jedinice, cete, bataljane, adrede i brigade, a cesta su arganizovale pazadinsku vlast i vezu sa frantom.
:Zene Jugaslavije su u cetvorogadisnjem oslabadilackom ratu i
revaluciji prekinule vekovnu tradiciju i shvatanje - da su sama
mu!ikarci predodretieni da s puskam u ruci brane slobodu, cast i
ponos svoje domovine.
Sve surovosti i ratna stradanja zene su padnosile isto taka
hrabro kaa i muskarci, ne pasustajuCi ni u najtezim danima i trenucima. Neprijateljske afanzive, zverstva i teror jos vise su ih
celii':ili da istraju u taj barbi. Ni neprijateljska propaganda koja
nije birala sredstva i metode da ucesce zena Jugoslavije u borbi i
revoluciji prikaf;e u drugacijem svetlu, nije uspela da umanji priliv
zena u jedinice Narodnooslobodilacke vojske.
U na!ioj Narodnooslobodilackoj vojsci i partizanskim adredima
Jugosfavije nije bilo cete ni bataljona, adreda ni brigade, u kojima
i.ene-borci nisu bile prisutne. Citava plejada tih divnih likova,
zena boraca opevana je u toj borbi kao primer juna!itva.
U borbenom stroju Prve proleterske narodnooslobodilacke
udarne brigade, prve operativne jedinice narodnooslobodilacke
vojske Jugoslavije, prilikom njenag formiranja u Rudam 21. decembra 1941. godine nasle su se radnice i seljanke, ucenice i studentkinje, ui':iteljice i profesorice, medicinske sestre i lekari, devojke i udate zene, koje su napustile svoje domave i pasle u barbu
za slobodu.
U' Rudo su dosle sa i':etama, bataljonima i odredima sa partizans kim jedinicama kaje su vodile borbu u Srbiji i Crnoj Gari.
Ucestvovale su u ustanickim jurisima i iskusile silovite udare Prve
neprijateljske afanzive, kaju je okupator zajedno sa damacim slugama zapacea krajem septembra 1941. gadine. Branile su slobodnu
teritoriju Srbije i Sandzaka, UziCku republiku i novostvorenu vlast.
Tog decembarskog dana 1941. godine, u !iest bataljona- Prvom
i Drugom crnagarskom, Kragujevackom, Kraljevackom, Sumadijskom i Beogradskom - kaji su saCinjavali Prvu proletersku narodnooslobodilacku udarnu brigadu, bilo je 85 drugarica. Od 1.199
boraca, kolika ih je tada bilo u stroju, sest. adsto cinile su zene.
A evo kako je izgledala njihova struktura po godinama od tih 85
drugarica; 19 ih je imalo manje od osamnaest gadina, 24 izmedu
osamnaest i dvadeset, 26 izmetiu dvadeset i dvadeset pet, 13 izmedu
dvadeset pet i trideset godina, a sama tri drugarice bile su starije
od trideset gad ina. U praseku bile su mlade ad sva jih drugava sa
10 kojima su stajale u stroju.
�I
I
I
l~ ·
i
;~
~
l
j
j
l
Metlu drugaricama bilo je petnaest Clanova Partije, i dvadeset
!!est clanova Saveza komunisticke omladine Jugoslavije. U 1942.
godini jos 49 ad njih primljeno je u Partiju, 1943. 18 i tri drugarice
1944. godine. Od njih 85 koje su 1941. godine stupile u Prvu proletersku brigadu u borbama i jurisima poginulo je dvadeset i osam
drugarica.
Mora se istaCi da bi broj zena-boraca bio mnogo veci u
Rudom, da nisu neke drugarice vracene iz Sandzaka po zadatku
Partije da rade na terenu pod najtezim okolnostima, da organizuju
i vade borbu u pozadini. Primera radi, ad 29 drugarica koje su
vracene da rade na terenu oko Arilja, u zivotu je ostalo samo njih
osam.
I pored toga, !!to su u stroju u Rudom bili prekaljeni clanovi
Partije i SKOJ-a, stari revolucionari i robijasi - zene su ad prvih
dana bile na rukovodecim polozajima. Kada je formirana Prva
proleterska brigada, Olga JoviCic-Rita postavljena je za politickog
komesara cete u Cetvrtom bataljonu. Tri drugarice su bile referenti
saniteta u bataljonima, a cetrdeset i osam bolnicarke u cetama i u
brigadnom sanitetu. Samo devetnaest drugarica nije dobilo rukovodece. duznosti, prilikom formiranja Prve proleterske brigade. Sve
one, bez obzira na duznost, bile su borci u prvim borbenim redo·
vima · u svakoj bici protiv neprijatelja.
Svaka nova popuna Brigade imala je sve vise drugarica. Ma·
sovniji priliv drugarica u Brigadu, posle njenog formiranja i prvih
pobeda, bio je iz Face i okoline, marta 1942. godine, a onda iz
oniladinskih bataljona Crne Gore u maju 1942. godine. Od ukupnog
broja Dalmatinaca koji su popunjavali redove Prve proleterske
avgusta i oktobra 1942. petnaest odsto bilo je drugarica, a isto toliko
i iz Bosanske Krajine isle godine. Posle prodora Prve proleterske
brigade u Srbiju 1944, a posebno posle oslobotlenja Bajine BaSte,
Valjeva, Uba i Beograda, u njene redove stupio je veCi broj drugarica.
Drugarice u Prvoj proleterskoj brigadi nisu bile samo borci i
nikovodioci. Isticale su se one na marSevima i za vreme odmora
kao aktivni politicki radnici, u brizi za svoje ranjene drugove, neumorno su radile na razvijanju kulturno-zabavnog i · prosvetnog
zivota metlu borcima i narodom, kao i na odrzavanju preventivnih
higijenskih mera.
U jurisima su bile metlu prvima. Nisu zaostajale za svojim
drugovima. Kao borci i bolnicarke, cesce su ad svojih drugova bile
izlozene ratnim opasnostima. Juris ale su sa pus kom ili sa bombom
i pistoljem u jednoj ruci, a sa zavojem w4rugoj da bi previle i
iznele ranjenike sa bojista.
Onda kada je bilo najteze ranjenim i bolesnim proleterima, ani
su prizivali svoje drugarice u pomoc. Bezbroj je primera da su
drugarice iz Prve proleterske ostajale na bojistu pokosene neprijateljskim rafalima pored ranjenih drugova. Ni onda kada im je bilo
jasno da ne mogu izvuci ranjenika nisu se povlacile vee su pored
njih junacki umirale. Stoga nije nimalo slucajno o njima u proleterskoj koloni ispevana pesma koja je tokom celog rata pevana: 11
�Drugarice, rana mt Je jaka,
ja ne mogu vise ni koraka.
Drugarice, ukloni me s puta,
ja sam ranjen, rana mi je ljuta .. . ~c
» ..•
U najvise slucajeva drugarice su bile te koje su. r.anjene drugove sklanjale ispred neprijateljskog stroja i cepa/e :Svoje partizanske kosulje kada je nedostajalo zavoja da im previju rane.
Proleterke su bile borci, bombasi i puskomitraljesci, komandiri
odeljenja i vodova, delegati i komesari, clanovi politodjela brigada
i divizija, sanitetski rukovodioci. Vrsile su sve duznosti koje je
nalagao karakter nase borbe. NajuzviSenija moralna osobina koja
je krasila partizanke Prve proleterske brigade, kao i zene-borce
svih brigada i jedinica nase Narodnooslobodilacke vojske, hila je
ta sto nikada nisu htele dozvoliti, rna u kako se teskoj situaciji
nasle, da budu zarobljene, da iive neprijatelju padnu u ruke. Bili
su to retki slucajevi kada ti proslavljeni ratnici nisu imali vremena
ili nisu imali metka da sebi prekrate iivot, kako neprijatelj ne bi
likovao.
Proleterima je ostalo u seeanju, a ostalo je i z.apisano u dokumentima, da je na desetine proleterki palo u najtezim borbenim
jurisima od Rudog do Trsta sa poklicem: »Ural«, »Napred proleteri!«. Ali, to je samo jedna strana koja govori o liku zene - proletera. Na celom borbenom putu Brigade, pored toga Sto su bile
borci i rukovodioci, one su bile politicki radnici i masovici na
terenu, kulturno-prosvetni radnici, nosioci zdravstvene i higijenske
preventive i medu borcima i u narodu.
U mnogim krajevima na5e zemlje, tamo gde su se i u normal·
nim predratnim prilikama muskarcima Iesko otvarala vrata dopirale su i prodirale zene-borci Prve proleterske. Pred njima
su se otvarala vrata domova. One su svojim primerom, svojom
reeju i pona5anjem ostavljale najjai':i utisak na celokupno stanovnistvo. Vrlo cesti su primeri da su proleterke pomagale formiranje
narodne vlasti i organizacija Antifasistickog fronta zena, organizovale tecajeve za opismenjavanje, bolnicke kurseve na terenu, angai;ovale se i na mnogim drugim zadacima u organizovanju omladine
u selima i gradovima. Kao iskusne bolnicarke bile su uvek spremne
da se odreknu odmora i da mnoge noCi probde ukazujuCi pomoc
deci i s tanovnicima na terenu.
Takvo njihova ponasanje i toliko angazovanje doprinelo je da
zene i omladinke masovnije stupaju u redove Prve proleterske brigade i u sve jedinice Narodnooslobodilacke vojske. Svojim visokim
moralom, moralom zene-ratnika osvajale su /jude, taka da su
mnogi roditelji koji su hili pod uticajem starih patrijarhalnih obicaja ili neprijateljske propagande brzo uvidali zablude i svoje cerke
slali u Narodnooslobodilacku vojsku. 0 tome najbolje govori i
primer da je najveci priliv drugarica u Prvu proletersku bio iz onih
krajeva gde je Brigada duze boravila i vodila borbu.
Drugarice iz Prve proleterske su odigrale veliku ulogu na planu
12 kulturno-prosvetne delatnosti, na podizanju borbenog mora/a kako
�u jedinicama taka i na terenu. Uvek, pa i u najtezim situacijama
za vreme borbi i napornih marseva, cula se njihova pesma. Aktivne
u organizovanj u kulturno-zabavnih priredbi, umesne da okupe
omladinu i narod sa terena, da zivot boraca i stanovnistva u tim
teskim danima uCine sto veselijim i sadrzajnijim. U predahu borbe
i-na mar5u pripremale su se za svoje recitatorske, pevacke i glumacke uloge u partizanskim skecevima. Bili su to programi koji
su okupljali mase i pospesivali slobodarske i patriotske ideje u
narodu.
Te zene - hrabri borci, sanitetski radnici, delegati i komesari,
bombasi i puskomitraljesci, kroz ceo tok rata bile su izlozene dvostruko vecim naporima ad muskaraca. Kada nisu bile u borbi, na
strazi, u patroli, na predstrai_i ili u izvidnici, onda su iz svojih torbica i iza revera partizanskih bluza vadile konac i iglu da okrpe
rublje i ode/a svojih drugova. Brinule su se da i u nemoguCini
uslovima odrze higijenu. Prale su i pripremale zavoje - da budu
spremne da u sledecem okrsaju priteknu svojim ranjenim drugovima u pomoc. Negovale su tifusare i ni za tren ne razmisljajuci o
sopstvenoj sudbini.
U toj mladosti i devojackoj neznosti koja je svojski jurisala
pod zastavom Partije, bilo je spojeno sve ono sto je krasilo borca
naseg narodnooslobodilackog rata i revolucije: hrabrost koja je
zadivljavala herojskim podvizima, . vrhunska humanost koja je
dolazila do punog izrazaja u stroju Brigade i u narodu, visoka moralna svest i odgovornost pred Partijom i pokretom i samoodricanje u ime ideje i borbe.
Svoje snove da budu voljene kao devojke i kao majke podretlivale su surovoj ratnoj stvarnosti- odlazuCi to za bolja vremena
kojima je isla u susret njihova borba.
U Prvoj proleterskoj brigadi, kao i u drugim proleterskim jedinicama, kalio se i stvarao kadar nase revolucije. Meilu stotinama
boraca-proletera koji su po zadatku Partije odlazili na rukovodeca
mesta u druge jedinice i na teren, bilo je vise ad 300 zena-boraca
iz Prve proleterske brigade. U dugim jedinicama prenosile su proletersko iskustvo - bile rukovodioci saniteta, partijski i skojevski
rukovodioci, politicki delegati i komesari. Na terenu su bile rukovodioci SKOJ-a i Partije, rukovodioci Antifasistickog fronta zena,
rukovodioci u narodnoj vlasti. Mnoge drugarice iz Prve proleterske
bile su i na kongresima i konferencijama Antifasisticke omladine
Jugoslavije i na Prvoj zemaljskoj konferenciji Antifasistickog
fronta zena, gde su birane u najodgovornija rukovodstva.
Jsto onaka kao sto je cela Prva proleterska narodnooslobodi,
lacka udarna brigada bila sastavljena ad pripadnika svih naroda i
narodnosti, od boraca i rukovodilaca iz svih krajeva Jugoslavije,
takav je bio i sastav zena u ovoj proslavljenoj proleterskoj jedinici.
Otuda je i veliki njihov doprinos na sirenju bratstva i jedinstva i
na okupljanju naroda i omladine za borbu.
Za vreme narodnooslobodilackog rata i revolucije u borbenom
stroju Prve proleterske brigade, bilo je vise ad 700 drugarica. Poginulo ih je viSe od 150 u jurisima na neprijatelja, ad Rudog do 13
�jugoslovensko-italijanske granice
konacnog oslobodenja nase
zemlje.
Svesno su jurisale za bolje sutra . Bile su istog godista - ista
generacija. Posle istim putem, sa istim idealima, ciljevima i motivima. U istom borbenom stroju i protiv istog neprijatelja. Sve one
imaju ljudsku individualnost, lcoja je bila stopljena u celinu, sa
specificnom ulogom zene-borca, koja se nije ispoljavala samo
preko puske i bombe, vee pre svega u vrhunskim moralnim - etickim vrednostima, koje su krasile proleterku Prve proleterske
brigade, zene-borce nase Narodnooslobodilacke vojske.
Divno je zapisano u listu Prve proleterske brigade »Mali ratni
nedeljnih, povodom 8. marta 1944. godine:
" ... Kada protlu vihori i bure, kada se zavrsi dzinovska drama
" krvi, kad preko svega padne toliko zeljena zavesa mira, ceo svet
ce govoriti 0 zenama partizankama . . ·"
I posle rata, kao na bojnom polju, one koje nisu ostale u jurisima, nastavile su nove jurise u izgradnji na!ieg socijalistickog
samoupravnog drustva.
14
�FORMIRANJE
PRVE
PROLETERSKE
BRIGADE
(1941. GODINA)
�ormira11je Prve proleterske narodnooslobodilacke udarne brigade, kao prve operativne jedinice Narodnooslobodilacke vojske Jugoslavije u stvaranju Jugoslovenske narodne armije, pocelo je pre ustanka naroda Jugoslavije. Taj put pocela je utirati
Komunisticka partija Jugoslavije jos u predratnom periodu, a narocito od dolaska druga Tita na celo nase Partije, onda kada je Partija ukazivala na neposrednu opasnost koja preti od fasizma. U tim
predratnim godinama, KP J je stalno predocavala komunistima i
skojevcima da treba da se pripreme za dogatlaje koji dolaze, za odbranu zemlje. To je posebno istaknuto na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ, aktabra 1940, u Zagrebu.
Dagatlaji kaji su usledili 1941. patvrdili su strategiju KPJ. On·
dasnja vlada Cvetkavic-Maeek patpisala je Trajni pakt sa fasisti·
ckim silama Osavine, te im je na taj naCin predala Jugaslaviju.
Naradi Jugoslavije, predvadeni Komunistickam partijam i naseni
slabadarskim tradicijama, sama dva dana pasle patpisivanja Trajnag pakta, 27. marta 1941, srusili su taj sramni Gin. Dagadaji su se
advijali vrtoglavam brzinam, taka da su Nemacka i Italija ubrza
okupirale Jugaslaviju. I dok jas neprijatelj nije uspea da pregazi
svaki kutak nase zemlje, Centralni kamitet KPJ je adrzaa 10. aprila
sastanak u Zagrebu, a 15. aprila abjavia i Proglas, u kame paziva
vajnike bivse jugaslavenske vojske da nastave barbu protiv fasistickag osvajaca. U situaciji tatalne izdaje ondasnje vlade i genera/a,
Partija je bila nemacna da zaustavi takve dagatlaje, pa je 17. aprila
1941. godine patpisana sramna kapitulacija, kaja je vrla te5ka pala
naSin1 narodima.
U takvaj situaciji Komunisticka partija Jugoslavije preduzima
sve mere da arganizuje borbu pativ akupatara. U tim sudbanasnim
dagatlajima jedino je ana o.stala sa narodam, nasuprat palitiekim
strankama bivseg rezima, kaje su se iii patpuna pasivizirale ili stavile u sluzbu akupatara i formirale svaju izdajnicku vajsku da sluzi
akupatoru jas ad prvih dana rata.
Kada je 22. juna 1941. godine Nemacka napa/a Savjetski Savez, Centralni kamitet KPJ spremna stupa u akciju za pacetak arui.ane barbe, za kaju su kamunisti i skajevci siram zemlje uvelika
pripremali omladinu i narad. Palitbira Centra/nag kamiteta KPJ je
27. juna 1941. gadine imenavaa Glavni stab Naradnaaslabadilackih
partizanskih adreda Jugaslavije. Za kamandanta je adretlen drug
Tita. Na prosirenom sastanku Politbiraa CK KPJ, adrzanam 4. jula
u Beogradu, doneta je odluka a pacetku arui.anag ustanka prativ
fasistickih zavojevaca.
Na paziv Centralnog kamiteta, Glavnog staba i druga Tita, aka
12.000 Clanava Partije i oko 30.000 skajevaca paveli su narad u aruianu barbu. Narodi Jugaslavife prihvatili su vatreni paziv ustanicke puske iz Bele Crkve i !;irom zemlje u julu 1941. pacea je aruzani ustanak protiv akupatora i domacih izdajnika. Partizanski
odredi stvaraju slobodne teritarije, a Glavni stab na celu sa drugom Tit om napusta Beograd i odlazi u Zapadnu Srbiju da direktna
rukovadi borbom, da je arganizuje i prilagadi uslovima jugaslavenskog ratavanja. Na savetavanju u Stalicama, Glavni stab je analiziraa datadasnje rezultate barbe i adredia smernice za dalje nastavljanje borbe jugaslovenskih naroda. Usvojena je jedinstvena
F
TRG I SPOMENIK U RUDOM, GDE JE
DRUG TITO 21. DECEMBRA 1941. GODI~
NE
FORMIRAO
PRVU
PROLETERSKU
BRIGADU
CETVRTI KRALJEVACKI BATALJON PRILIKOM PRIJEMA ZASTAVE, APRILA 1942.
U USTIKOVINI
�organizaciona struktura partizanskog ratovanja i putevi ka stvaranju Narodnooslobodilacke vojske Jugoslavije.
I, kada je eutala cela porobljena Evropa, narodi Jugoslavije
pod vodstvom Komunisticke partije posli su u odlucni boj protiv
okupatora i njegovih slugu. U mnogim krajevima nase zemlje ustanici su stvarali slobodne teritorije, formirali partizanske jedinice i
narodnu vlast. Pocela je neravnopravna borba koja je zadivila svet.
Vrhovni stab na celu sa drugom Titom odlazi u Uzice, gde se
stvara Vzicka republika, koja po ustrojstvu oslobodilacke vojske i
narodne vlasti nasi izraziti pecat organizovane borbe jugoslovenskih naroda.
Usledila je prva neprijateljska ofanziva u kojoj je okupator angazovao svoje brojne elitne jedinice kako bi ugusio ustanak naroda
Jugoslavije. Partizanski odredi, bataljoni i cete sirom Srbije i Crne
Gore, daju junacki otpor neprijatelju lcoji je mobilisao i sve izdajnicke formacije protiv ustanickog i slobodoljubivog naroda. Partizanske snage Srbije i Crne Gore ne predaju se, vee vade nemilosrdnu
borbu protiv neprijatelja i domacih izdajnika. Stoga neprijatelj, novembra 1941, usmerava sve svoje snage na slobodnu Uziclcu republiku. Vrhovni stab i drug Tito, uvidajuci te5ku situaciju, donose
odluku za povlacenje snaga iz Zapadne Srbije, stvaranje slobodne
teritorije u Sandzaku i formiranje prve operativne jedinice Narodnooslobodilacke vojslce Jugoslavije.
Od partizanskih odreda koji su se hrabro borili tolcom prve
neprijateljske ofanzive, bd bataljona iz Srbije i Crne Gore, po odluci Vrhovnog staba i druga Tita formirana je Prva proleterska
brigada u Rudom na Limu, 21. decembra 1941. godine.
U taj junaclci stroj Prve pmleterske brigade uslo je sest bataljona iz Srbije i Crne Gore. Medu 1.200 boraca, bilo je 650 Clanova
KPJ i SKOJ-a. U sastav Brigade usli su predstavnici svih naroda i
narodnosti Jugoslavije. U tom stroju bili su: 740 Srba, 378 Crnogoraca, 26 Slovenaca, 19 Hrvata, 6 Muslimana, 4 Makedonca i 26
pripadnilca ostalih naroda i narodnosti. Vee sutradan, posle formiranja Prve proleterske narodnooslobodilacke udarne brigade, neprijatelj je dobra osetio njenu udarnu snagu. Kod GaoCiea i Mioca
porazeni su italijanski fasisti, a Brigada je nastavila svoj borbeni
pobedonosni put.
Tokom borbenog puta Prve proleterske, za tri i po godine ratovanja, u njen proleterski stroj stupali su sinovi i keeri iz svih
krajeva nase zemlje, svih naroda i narodnosti. Otuda ovoj proslavljenoj proleterskoj jedinici pripada prvo mesto stvaraoca bratstva
i jedinstva medu narodima i narodnostima Jugoslavije, bratstva i
jedinstva kovanog u krvi i na bojnom polju, u borbi za slobodu i
za bolje sutra.
Prva proleterska brigada nastavila je iz Rudog svoj pobedonosni mars preko Rogatice i Romanije, tamo gde je trebalo zadati
faci udarac neprijatelju i njegovim slugama koji su hili poceli da
vrse teror, nasilje i pokolj, da zavadaju srpski i muslimanski zivalj,
da razjedinjuju narode Jugoslavije kako bi ih lakse pokorili.
u tom stroju ratovale su i zene - borci, komunisti i skojevci
i hrabroseu svojom ispisivali slavne stranice borbenog puta Prve
proleterske narodnooslobodilacke udarne brigade.
�r""~''*'"'"'"'"'~""''''''" _,
!
r
I
I
I
I
I
I
I
!I
I
~
I
I
I
I
MILA ALEKSic
Iz Uzica, gde je rodena 1918.
godine, Mila Aleksic je kao
mlada radnica posla u Beograd i radii a u nj emu kao krojacka radnica do okupacije
zemlje.
U Beogradu se aktivno ukljucila u napredni omladinski
i radnicki pokret. Bila je svesna svih opasnosti koje nosi
fasizam i njegova okrutna okupacija, pa vee u leta 1941. zajedno sa muzem napusta Beograd i stupa u Kosmajski partizanski odred. Milin muz je
poginuo 1941. godine, a ona
nastavlja borhu po Srhiji do
Uzica kao horae Kosmajskog
odreda.
U Uzicu je zavrSila sanitetski kurs pri bolnici. Medu zenama ispoljava veliku aktivnost, okl.li]Jljajud ih u front
horhe protiv neprijatelja .i posehno ih angazuje u radu na
snahdevanju partizanskih ceta, hataljona i odreda.
· U stroju Prve proleters,ke
21. dec_embra 1941. godine,
prilikom . njenog formiranja,
Mila je postala cetna holnicarka u Sestom (Beogradskarn) hataljonu.
SA
P~SMOM
Sa Brigadom je prosla horheni put preko Romanije, Jahorine, Zelengore i Sutieske,
ucestvujud u svim horhama
za vreme druge, trece, cetvrte
i pete neprijateljske ofanzive.
U svim horhama hila je primer hrahrog borca i holnicarke, osohito u hrizi na negovanju ranjenih i holesnih drugova.
Poginula je 23. septemhra
1943. na Cisti u Dalmaciji, kada je Prva proleterska brigada hila na pohedonosnom horhenom putu ka Splitu.
ULICAMA BEOGRADA, OKTOBRA 1944. GODINE
,,
li
!I
!i
19
�BRANKA BAKOcEV/c
Mladost iz Uzica i drugih
krajeva Srbije branila je Uzicku republiku, pa je ona i dobrim delom napustila Uzice
kada je neprijatelj sa domaCim izdajnicima uspeo da potisne nase snage iz ovog grada. Tada se medu partizanima
nasla i gimnaziialka Branka
Bakocevic. Izgledala je mlada
nego sto .ie imala godina ( rodena je 1923) i zbog toga drugovi su joj govorili: ,.Gde ces
ti taka mala i slabasna, neces
moCi da izdrZiS ... "
- NiSta vi ne brinite - odgovorila im je Branka i nastavila s njima u koloni preko
Zlatibora i Sandzaka. - Necu
vam ja smetati. I ja imam pravo da se borim protiv neprijatelja_ To mi pravo niko ne
I,
I
rno.Ze uzeti ...
U Rudom, nrilikom formiranja Prve proleterske brigade,
rasporeaena ie u Prvi ( crnogorski) bataljon. Izrasla je u
toku borbi i ofanziva u pravog proletera. Nije izostala ni
I
20
u jednoj borbi. Hrabro je izdrzala mars preko Igmana na
temperaturi od minus 32 stepena.
Kada je tesko ranjena avgusta 1942. godine na Cincar
planini, tuzna sto se rastaje
od svojih proletera, rekla je:
- Bolje da poginuh, nego
da mucim druge i sebe ...
Sa grupom teskih ranjenika
ubili su je Nemci juna 1943.
godine na Sutiesci. A san iala
ie 0 tome da ce jednoga dana
biti · profesor. Umesto na fakultet, otiSla je u rat. Ispunila joj se samo jedna zelja: da
pode u borbu i da se sveti neprijatelju za sva zlodela koja
je Cinio u nasoj zemlji.
drugog ranjenog druga, da ih
iznese iz borbe i previje. Sve
je hrabro podnosila, ali onaka
plemenita i osetljiva tesko je
prezivljavala pogibiju svakog
druga iz cete.
U redovima Prve proleterske komunista i bolnicarka
Jela je prosla drugu, treeu i
cetvrtu ofanzivu. Kada je Brigada krenula u pravcu Srbije
maja 1943. godine, u jednoj
od teskih borbi sa neprijateljem ona je zarobljena. Izdrzala je Jela sva mucenja, ali
niSta nije odala. Streljana je
a da ni rec nije izustila 0 svojoj brigadi i njenom sastavu.
LEA -
JELA BARA.S
Kada ie okunator nsao n
Beograd ·imala je dvadeset i
tri godine. RoaeT\a Beograihnka, J ela se, iako domacica,
- druzila sa nanrednom omladinom, ucenicima, radnicima i studentima. U leto 1941.
napusta Beograd i nostaje horae Kosmajskog odreda.
Od Kosma i" nut ie dal ie vodio preko Srbiie i Sandzaka
do Rudog. Na dan formiranja
Prve proleterske imenovana je
za cetnu bolnicarku Druge
cet.e Petog (sumadijskno:) bataliona. -Dozivela je radost nobede vee u bici na GaociCu,
nuara 1942. gde su hrabro jugledajuCi kolonu zarobljenih
Italijana.
U borbi na Pjenovcu 21. jarisali i ginuli Sumadinci, Slovenci i Bosanci, Jela jc ispoljila izuzetnu hrabrost i pozrtvovanost, dostojnu borca Prvc
proleterske. Kroz kiSu kuriluma trcala je od jednog do
LIZA BENVENJSTI
Cim je neprijatelj usao u
nasu zemlju nastala je trka
Nemaca za Jwatanjem. i progonom Jevreja: Mnogi .od pripadnika jevrejske narodnosti
videli su spas u .borbi protiv
neprijatelja, pod voastvom
Komunisticke partije Jugoslavije. OdluCila se na to -i Lea,
�rodena u Beogradu 1895. go·
dine. !mala je i'etrdeset i sest
godina kada je sa sinom Si·
mom i Cerkom Zorom, ustanicke 1941. napustila Beograd
i prikljucila se srpskim usta·
nicima.
Povlai'ila se sa srpskim us·
tanicima za vreme prve neprijateljske ofanzive preko Srbije i Sandzaka. Tako se troje
iz porodice Benvenisti, majka
sa sinom i cerkom, naslo u
stroju Petog (sumaclijskog)
bataljona, 21. decembra· 1941.
godine u Rudom, na clan for·
miranja Prve proleterske.
Ostali su sve troje u Brigadi do juna 1942. godine. Simo
ie tada presao u Drugu srpsku
proletersku brigaclu, u kojoj
je poginuo 14. jula 1942. kao
politii'ki komesar i'ete, a Zora
i Lea su presle u Centralnu
bolnicu, sa koiom su prosle
do Bosanske Krajine i, u cetvrtoj ofanzivi, preko Neretve.
Za vreme pete neprijateljske
ofanzive, poginula je hnibro
i Lea gde i njena cerka Zora
- u clolini Sutjeske.
Presla je put od Kosmaja do
Rudog i nigde nije posustala.
Bila je u stroju Prve prole,
terske
narodnooslobodilacke
udarne brigade u Rudom, kao
jedan od njenih najmladih boraca.· Iz Rudog je produzila
ratnom stazom Prve proleterske, i na tom putu kao horae
i bolnicarka polaze ispite hra·
brosti i odanosti. Ubrzo je
primljena · u SKOJ, a zatim
i u KPJ.
Iz Brigade je presla u Centralnu bolriicu, gde je hila
bolnicarka. StiteCi ranjenike,
hrabro je pala u bici na Sutjesci juna '1943. godine.
prmili su koncentracione
logore.
Mlada ucenica Zora Benve·
nisti nije se mirila sa tim. Nije
pristajala da bude jedna od
bespomocnih u logorima smr·
ti. Odlucila .ie da pobegne iz
Beograda. Dospela je tako mectu kosmajske partizane. Ucestvuje u borbama i istice se
kao bolnii'arka na prutanju
pomoCi ranjenim drugovima.
JANJA BEs/c
Rodena 1919. godine u. Go·
stilju kod · Podgorice (Titograd), posla je s puskom u
ruci sa crnogorskim partiza:
nima, rame uz rame sa svojim
drugovima. Seljanka Janja Be·
sic nasla je sebe od najmladih
dana u revolucionarnorit pokretu. U savez komunisticke
ZORA BENVENISTJ
Tiha i >;vek nasmejana, Zora
Be_;n~en~sti ~e medu svoiirn
vrsnJ~Cl'_I1a 1sticala kao odlicna ucemca. Razmisljala je 0
tome - sta posle mature i na
koji fakultet da ode. Ali sva
ta n~ena ~laclalacka mastanja
pr~kmu? . .Je rat. Dolaze apriJ.
sh dam 1 bombardovanje Beograda. Be_ogradom je odjek13:'0 surov1 !opot. ok?patorskih
CJZam~: Pocelo. Je 1 ono naj·
strasm)e - ha.1ka na Jevreje.
Nastah su zverski progoni u
kojin:a ni~o nije bio poste·
den: zene 1 deca, starci uceni·
ci i studenti, radnici i trgovci,
GRUPA
TRST
DRUGARICA I
DRUGOVA,
MAJA 1945. KOD
LJUBLJANE
NA PUTU ZA
21
�!i
:I
! i
: .i
!.
omladine Jugoslavije primljena je 1941. godine, a u KPJ u
vreme (1942) kada se za prijem u Partiju polagao ispit na
bunkerima.
u cetvorogodiSnjem ratu,
kroz okrsaje i borbe, dozivljavala je i nemoguce situacije, ali nikada pred teskocama
nije pokleknula. Bila je neustrasivi horae i bolnicarka od
prvog dana u Prvoj proleterskoj. Velika iskusenia bile su
sve neprijateliske ofanzive, ali
njoj j€, pored Sutjeske, si~r
no najteze pala Neretva. Nalazila se tada medu onim partizankama, borcima i bolnicarkama, koie su vodile borbu za
spas 4.500 ranienika. Bila je
svedok i ucesnik onih najdramaticniiih okrsaja koji su usli
u istoriju nase narodnooslobodilacke borbe i revolucije
kao presudne bitke.
Borila se za ranienike i pri
tom cinila i nemoguce samo
da _im pomogne. · Svedok je
potresnih trenutaka - kad su
ranjeni drugovj, u situaciii iz
koje nije · bilo izlaza, klicali
Titu i Partiji. slobodi i borbi,
a zatim pucali u sebe, - da
ne bi neprijatelju zivi pali u
ruke. •
Nosilac je vise odlikovanja
i P<)rtizanske spomenice 1941.
OLGA (JOVANA) BEste
Rodena 1921._ godine u siromasnoj seljackoj porodici u
Stiienama, selu u Piperima,
nedaleko od Titograda, potrazila je izlaz ka boljem zivotu
zaposlenjem u Duvanskoj stanid, Monopolu podgorickom.
Prvi susret sa naprednim radnicima ostavio je na nju sna22 zan pecat i presudno uticao
I
Ia devet ranjenih drugova, a
tek onda svoje rane. 0 ovom
primeru hrabre partizanke javila je Radio stanica ,Slohodna Jugoslavija", pohvaljujuCi
Olgu Besic za izuzetnu nesehi6nost i hrabrost.
Bila je na duznosti referenta saniteta u svom Drugom
bataljonu, kada je u Mrkonjih Gradu krajem novemhra
1942. podlegla ranama.
JELENA BLAGOJEV/c PETROVIc
da se i sama opredeli za napredni radnicki pokret.
U Savez komunisticke omladine Jugoslavije primljena
je 1941. godine, pa je kao skojevka aktivno ucestvovala u
pripremama za dizanje ustanka u Piperima.
Odmah posle trinaestojulskog ustanka zavrsava sanitetski kurs u Piperima, koji je
organizovao dr Borislav Bozovic. Po zavrsetku kursa odlazi u bataljon ,18. oktobar",
u cijem sastavu ucestvuje u
bici na Pljevljima. kad je na
Savinom Laktu u borbi sa Italijanima ispoljila veliku hrabrost.
Posle Pljevaljske bitke sa
svoiim bataljonom dolazi u
Rudo, gde na dan formiranja
Prve proleterske brigade postaje cetna bolnicarka Prve
cete Drugog (crnogorskog) bataljona. U svim borbama Olga
se hra:broscu istice. Primer iz
borhe na Sitnici novembra
1942. to najholje potvrduje. U toj horhi hila je tesko
i.-anjena. Ali ni tada Olga niie
mislila na sebe. Prvo je previ-
Vee odmah po zavrsetku
UCiteljske skole u Uzicu pripadaJ::. je . U druzenju nap;:<;~
nih ucitel]a ,Vuk Karadz1c .
Inace, rodena je u selu MakoviStu, srez Crnogorski, a rat
ju je zatekao kao uciteljicu u
selu Vardi.
Avgusta 1941. postaje horae
Crnogorske cete Uzickog partiza:nskog odreda. Kao horae
u odbrani Uzicke republike
hila je odredena da bude u
stroju u Rudom. No, u medu-
�r~
I
vremenu, dobila je drugi zadatak, pa je u Brigadu stigla
februara 1942. godine.
Jelenin ratni put sa Prvom
proleterskom veoma ilustrativno govori 0 ulozi zene barea. U Prvoj proleterskoj hila
je: cetna bolnicarka, referent
saniteta bataljona, politicki
delegat voda, zamenik politickog komesara bolnice Prve
proleterske, a zatim i zamenik. komesara bolnice Prve
proleterske divizije.
Iz Prve proleterske divizije
ide, po odluci CK KPJ, nil
partijski kurs u Jajce. Po zavrsetku kursa odlazi u Polit-od jel Cetvrte krajiSke divizije. Septembra 1944. godine
upucena je u Bari (Italija). Iz
Bari_ia je sa gruoom istaknutih drugarica delegirana da isnred jugoslovenskih zena boraca prisustvuje Kongresu
antifasistickog fronta zena Albanije. Vratila se otud u Srbiju.
·Posle osloboden ia zemlje odredena je da radi u aparatu
CK KPJ za Srbiiu. U ratu je
dobila cin porucnika. Nosilac
je Partizanske spomenice 1941,
mnogih ratnih i mirnodopskih odlikovanja i rezervni je
oficir JNA.
RU:UCA BOJOV!c
Rodena u siromasnoj radnickoj porodici u Kragujevcu
1918. godine, Ruzica Bojovic
je morala jos kao vrlo mlada
devojka da se prihvati posla.
Zaposlila se kao radnica u ra- .
dionici za izradu dugmadi.
Osecajud na svojoi kozi teiak
polozaj radnika vrlo brzo se
ukljucuje u napredni pokret.
Njena aktivnost zapazena je
i u druStvu ,AbraSeviC" u
devet proletera, medu kojima
su hili komandant bataljona
Milan IliC-Cica Sumadijski, politicki komesar bataljona i
narodni .heroj Dragoslav Pavlovic i legendarni SlaviSa Vajner - Cica, komandant Romanijskog partizanskog odreda.
JELENA BULATOV!c
Kragujevcu, koje je bilo poznato po naprednim idejama
svoga clanstva..
Avgusta 1941. nasla se medu
prvim ustanicima u Kragujevackom partizanskom odredu.
Odmah je dobila duznost cetne bolnicarke. U toj ulozi ispoljava veliku hrabrost i brigu o ranjenim i bolesnirn
drugovima. Kao inak priznanja, usledio je ubrzo priiem u
Savez komunisticke omladine
Jugoslavije.
Sa svojim drugovima prolazi kroz borbe prve ofanzive i
preko Srbije i Sandzaka stize
21. decembra 1941. u Rudo.
Primila je duznost cetne bolnicarke u Drugoj ceti Petog
(sumadijskog) bataljona Prve
proleterske ..
Prosla je dolinu Lima i Drine. Ratnim putem Prve proleterske stigla j e i do Romanije.
Bilo ie svedok pobeda svoje
brigade, u koje je i svoj zivot
ulagala.
U neravnopravnoj borbi s neprijateljem na Pjenovcu, 21.
januara 1942. godine, poginula je zajedno sa jos trideset f
U spisku poginulih u herojskoj bici na Sutjesci 1943. godine stoji i ime Jelene Bulatovic, rodene u Rovcima 1914.
go dine.
Kada su okupatorske jedinice aprila 1941. usle u Cmu
Goru, Jelena je saopstila svojim uCenicima:
..:.. Od danas, draga deco, ja
vise necu dolaziti u skolu. Rat
je i nema uslova da se uCi ...
Tako je mlada uciteljica
obavestila svoje ucenike. Kad
su planule julske ustanicke
puske 1941. otiS!a je u Komski
odred, s kojim je presla borbeni put do Pljevalja. Za bitku na Pljevlja stigla je sa jos
23
�pedeset i osam drugova Komskog odreda. Odatle je zajedno
s njima nastavila put ka Rudom, gde ce se formirati Prva
proleterska hrigada.
Vee prvih ratnih dana upoznala je sve zlocine ustasa i
cetnika. ProlazeGi kroz Dorice, Medjelju i druga sela videla je popaljene domove i mnoge tragove uiasa i zverstava.
Nisu joj izmakli oku ni stravicni prizori: nedume >:rtve u
talasama ledenog Lima. U takvoj situaciji vrlo hrzo uspostavlja kontakt sa narodom na
terenu, posehno sa zenama
Stpkinjama i Muslimankama:
ohjasnjavajuCi im eiljeve horhe koju vode proleteri pod zastavom Partije.
Prosla je horheni put Brigade kr_oz drugu neprijateljsku
ofanz1Vu do Foce, odakle se, po
zadatku Partije. vratila u Crnu qoru. Kao horae i ilegalni
radmk J elena Bulatovie radi
na terenu Kolasinskog sreza
do stupanja u Cetvrtu prole:
tersku ernogorsku hrigadu, u
e1pm redovim:" juna 1943. godme hrahro gme na Sutjesci.
JULIJA.NA -
-
JUCA cATJc
TENKJc
_ Kao ucenica petog razreda
Zenske gimnazije u Kragujeveu postala je skojevka. Tako
je rat docekala kilo organizov~na omadinka. Otac joj je
h10 radnik koji se iz sela Masloseva, gde je Julijana rodena 1925. godine, preselio u
Stragare, kod Kragujevca.
Stupila je prvo u Racansku
partizansku cetu, a posle po
svojoj zelji presla u Prvi sumadijski partizanski odred; sa
24 kojim je i stigla u Rudo na
dan formiranja Prve proleterske.
Ostalo je zapisano da je Julijana hila najmladi clan Komunisticke partije Jugoslavije
u Petom (sumadijskom) hataljonu u stroju u Rudom. Odmah po formiranju Brigade
i u prvim horhama protiv Italijana ispoljava kao horae veliku hrahrost.
Januara 1942. godine, kada
je njen hataljon vodio horhu
protiv Nemaea, Julijana se
opet potvrduje kao hrahri horae i cetna holniearka Druge
cete. Trcala je po polozaju od
jednog do drugog ranjenog
borea, previjala ih i izvlacila,
radeCi sve to pod kiSom mitraljeskih rafala, ponasala se
taka kao da nema kursuma
koji je maze stiei. U toj horhi
tesko je ranjena i posle izvesnog vremena ranama tim je
i podlegla. Ali J uca se ni ranjena nije htela odvojiti od
svoga oruija i vojnicke opreme.
Bio je to kratak, ali hrahar
horheni put. Prvu ranu zado-
hila je vee na Rudniku 1941.
godine, a drugu 21. januara
1942. u Bosni u Pjenovcu i nju
nije prezivela. Osnovna skola
u Stragarima sada nosi ime
Julijane Catie.
DARJNKA-DARA cETKOVJ(:
UoCi rata Dara je zavrsila
trgovacku akademiju. U ocekivanju zaposlenja doS!i su
teski dani okupacije. Tada se.
umesto za posao, u rodnim
Berima, kod Podgorice (Titograda), Dara priprema zaiedno sa svojim drugovima i drugaricama iz omladinskog aktiva za borhu. Zavrsila je i
holnicarski kurs.
Kada je poceo ustanak imala je dvadeset godina i vee se
nasla sa prvim crnogors!dm
partizanskim jedinicama. Prilikom priprema za odlazak na
Pljevlja novemhra 1941. Dara
je medu dohrovoljcima i pokazala je retku hrahrost u heirhi protiv Italijana za utvrdeni grad.
�I
I
I
I
I
i
I
i
I
'
I
I
I
I
I
I
I
I
'
;.
"
I
'
I
.
,
'·
I
l
I
I
Posle bitke na · Pljevljima
nije se vratila u Crnu · Goru;
vee je produzila za Rudo. Kao
horae Prve proleterske istakla
se u borbama na Ozrenu i Romaniji, a Igmanski mars je
hrabro podnela, ne izostajuCi
iz borbenog stroja.
Iz borbe u borbu, iz svakog
okrsaja, izlazila je sve hrabrija. Istice se u izvlacenju, previjanju i negovanju ranjenih
drugova. Polazuci ispit komuniste u jurisima. primljena je
u KPJ 1942. godine.
Teska joj je pao rastanak sa
drugovima iz Brigade, kada je
dosla naredba iz Prve proleterske diviziie da treba da pre~e u Stab diviziie. Kao prekalwnom borcu i komunisti poveren joj je jedan od odgovornih zadataka: da bude sifrant.
Tu duinost je obavljala vrlo
savesno, shvatajuCi delikatnost sifrantskoo; poziva u teskim ratnim uslovima. Bila je
Clan Politodjela 53. divizije. Nosilac j e Partizanske spomenice 1941. i sest ratnih odlikovanja. Rezervni je oficir
INA.
.
MILEVA - MILA cETKOV/c
- KAPIC!c
Bila je vee horae n julskom
ustanku 1941. godine. Meau crnogorskim usto.nicima
obavljala je sve voinicke duznosti, kao i njeni drugovi: u
juriSima je i na strazarskom
mestu, u patroli. i izvidnici, a
kada zatreba hila je i bolnicarka.
Novembra 1941. nasla se
meau onima koji su posli u
napad na Pljevlja. U napadu
na grad, u kom je i roaena
Kulturne ekipe Trece udarne
divizije i cbn Kulturne ekipe
Drugog korpusa.
Rat je zavrsila u Cinu kapetana. Nosilac je Partizanske
spomenice 1941. i viSe ratnih
odlikovanja.
ANA -
1920, Mila je hrabro juriSala
sa Loveencima. A onda kada
je bilo najteze, kada su njeni
drugovi dopali rana, Mila je sa
Ivom PopoviCem-Danijem i
jos nekoliko drugarica previla preko sezdeset ranjenih drugova iz Lovcenskog bataljona.
Od Pljevalja je sa Loveencima _pos!a u susret srpskim
partrzamma, prema Rudoni. U
Prvom (crnogorskom) bataljonu istice se hrabroseu u
~vim borbama, a u predahu
rzmedu borbi zapazena je njena aktivnost nosioca i orgariizatora kulturno-zabavnog programa za borce i narod na
terenu Okruglice, Foce Gorazda, Njegobuda i drugih mesta.
Primljena je u Savez komunisticke omladine Jugoslavije
1941. godine, a clan Komunisticke parHje Jugoslavije postala je 1943. godine.
Septembra 1943. odlazi u
drugu Dalmatinsku brigadu, u
kojoj je nastavila da deluje
kao primer hrabrog borca i
aktiviste. Kasnije postaje clan
BEBA c/RIN
. Rodena je u Vriicu 1915. godme. Rat ju je kao radnicu
zatekao u Beogradu. Kao pripadnik naprednog radnickog
J?Okreta napustila je Beograd
]ula 1941. godine, da bi zajedno sa sumadijskim partizanima vodila borbu u ustanickim
danima. Sa njima je stigla i u
Rudo. Na dan formiranja Prve
J?roleterske stajala je u stroJU _Treceg (kragujevackog) batal]Ona.
Prvo je hila cetna bolnicarka, a zatim postaje referent
saniteta Treceg bataljona. Celu 1942. godinu hrabro izdriava na ratnoj stazi Prve proleterske. Ucesnik je Igmanskog
marsa, za vreme kad je stalno
25
�'i
J
priticala u pomoc svojim ranjenim i promrzlim drugovima
Novembra 1942. odlazi po
zada tku u druge .i edinice i u
njima prenosi sanitetska iskustva iz Prve proleterske.
Kao hrabra i sposobna partizanka postala je upravnik
bolnice laksih ranjenika Trece armij e. Na toj duznosti dohila je i Cin kapetana. Veselu
Vojvodanku, kako se ·nje secaju ratni drugovi, ni u najt~
tim ratnim strahotama mJe
napustala pesma. Kao sanitetski radnik unosila je vedrinu
medu ranjenike da lakse
podnesu rane, glad i ostale
nedace.
Ana je jedan od primera kako su radnice i seljanke izrastale za vreme rata i revolucije u rukovodioce nase Narodnooslobodilacke vojske. Ona
svake godine decembra meseca proslavlja dva jubileja: formiranje Prve proleterske brigade i svoj prijem u Partiju.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i viSe odlikovanja.
BOLNICARKE
PRVOG
OKTOBRA 1944. GODINE
I
I
I
'I
,I
II
II
BATALJONA,
JANJA -
JASKO cRNKO
Iz Rusa, kod Maribora, proterana je sa svojom porodicom
1941. godine, u vreme kada su
mnogi Slovenci napustili svoje domove i posli u Srbiju.
Kada je dosla u Srbiju 1941.
J anja je imala devetnaest godina. U ustanickim danima bila je zajedno sa sestrom Sonjom u Slovenackoj p~rtizan
skoj ceti. Istice se Jan] a kao
hrabri borac u borbama po
Srbiji, u odbrani Uzicke republike i u povlacenju preko
Sandzaka ka Novoj Varosi i
Rudom.
U stroju Prve proleterske
bila .ie u Petom $5ur:>adi_.iskom) bataljonu. Ucesmk .1e
borbe na Pjenovcu januara
1942. godine, presla .fe i Romaniju, i junacki izdrzala golgotu Igmanskog marsa.
Kada je 1943. godine po zadatku Partije posla na dugi
put, za svoju Sloveniju, bila
je presrecna sto ce tamo sa
svojim drugovima nastaviti
borbu i pricati im o borbi
proletera.
Hrabro je poginula na tom
dugom putu ka Sloveniji.
SONJA cRNKO
Nosena zelj om da stigne u
svoju rodnu Sloveniju i da
tamo nastavi borbu, posla je
na dugi mars 1943. godine i
na tom putu hrabro poginula.
Sonja je imala sedamnaest godina kada je sa svojom sestrom Janjom morala ispred
fasistickog terora da napusti
svoj dom i selo Ruse. Zajedno
sa srpskim partizanima posla
je u borbu 1941. i hrabro juriSala u odbrani Uzicke republike, kao da se borila za odbranu svog Rusa i Maribora.
Kao borac Sumadijskog bataljona nastavlja borbu preko
Sandzaka i stize u redove Prve proleterske brigade. Sve do
1943. godine u stroju je proletera prolazeCi kroz borbe i
mars~ve preko Romanije, Igmana, Treskavice i Zelengore.
�Po zadatku Partije spremila
se i krenula 1943. godine sa
sestrom Janjom za Sloveniju.
2urila je da stigne sto ore do
slovenackih partizanskih _iedinica i da u niima nastavi borhu kao vee iskusni horae.
Ali ni ie uspela da dosoe do
Slovenije. Zarohljena je od
Nemaea na Jelen gori. Mucena je, ali ni.ie odala niSta o
svom vee predenom putu, ni
0 tome kuda .ie i zasto posla.
Nemci su je streljali.
DUsANKA (MILANA)
DAJLJENOV/c - PRP/c
Znala .ie da .ie ocekuju ratne teskoce kada se, kao devojcica (Krusevlianka i cetrnaestogodiSnja ucenica) odluCila
da pode u partizane.
U Rudom je bila u stroju
Treceg (kragujevackog) bataljona. sigurno kao jedan od
naimladih horaea Prve oroleterske. Sarno dan posle formiranja Brigade ucestvovala ie
sa syojim hataljonom u horhi
prollv Italiiana na GaoCicu,
gde su proleteri slavHi prvu
pohedu.
Hrahro je podnela naoorni
mars svoga hataljona i Brigade kroz sneznu veiavicu preko
Medede, Rogatiee · i Podromanije. U zimu 1942. godine, u
horhi orotiv ustasa na Romaniji tesko je ranjena. Bila je
to druga nepri jateliska ofanziva. kada su proleteri vodili
horbu na zivot i smrt, a ratnu
stazu obelezavali pohedama i
stradanjima. Prva proleterska
hrigada, upravo tada polazi na
mars preko Saraj evskog polja, a onda preko Igmana, ali
Dusanka je ostala na Romaniji, kao ranjenik.
Sklanjala se ispred neprijatelja i dovijala da im zavara
trag. Cekala je da joj prezdrave rane. I tek sto su joj se rane zacelile dosli su ponovo na
Romaniju bosanski partizani.
Ohavlja mnoge duinosti kao
horae Cetvrte divizije u kojoj
je bila i apotekar.
U ra tu Dusanka se istakla
i kao sanitetski radnik, pa je
i posle rata ostala na sluzbi
u JNA. Penzionisana je kao
major Jugoslovenske narodne
armije, sa rnnogo ratnih i mirnodopskih priznanja. · Nosilae
je Partizanske spomenice 1941.
ZIVADINKA DIVAC
Rodena 1923. u radnickoj
porodici u Kragujevcu, Zivadinka je posle zavrsene osnov·
ne nastavila da ud zensku zanatsku skolu. Jos kao ucenica
opredelila se za napredni pokret. Kada je okupator usao
u nasu zemlju, ona zaboravlja
na skolsku klupu i radi na
pripremama za borbu protiv
neprijatelja.
Sa omladinom Kragujevca
ucestvuje u paljenju neprijateljske stampe i izlozene karte Evrope u centru grada, na
kojoj su Nemci ohelezavali
svoje ratne uspehe na Istocnom frontu, u horbi sa Crvenom ar.mijom.
Septembra 1941, medu prvim devojkama ona postaje
horae Kragujevackog partizanskog odreda. Ucestvuje u borbama koje vodi Odred, previja ranjene drugove kao bolnicarka, a jedan od najodgovornijih i najtezih zadataka koji
joj .ie pripao bio je onaj kurirski. Kao kurir Kragujevackog odreda nosila je poverljivu postu od Staha odreda do
drugih jedinica i partijskog
rukovodstva na terenu.
Sa Kragujevackim odredom
napusta Sumadiju i preko
Sandzaka stize u stroj Prve
proleterske. Nastavila je rat u
Trecem (kragujevackom) ha- taljonu preko Romanije i Igmana, ratnim putem Brigade. 27
�Za Clana KPJ primljena je
1942.
Iz Prve proleterske prelazi
1943. u Sedmu krajisku brigadu, a iste godine zavrsava i
srednji partijski kurs u J ajcu.
Iskustvo iz Prve proleterske
i proleterski duh uspesno je
prenosila na Krajisnike, sve
do svoje pogibije decembra
1944. godine. Ne priznajuCi
teskoce, :Zivadinka je, tada
omladinski rukovodilac Sedme
krajiSke, usia ranjena u nabujalu reku Lastvu sa zeljom da
nastupa napred i tu je nasla
smrt.
ROKSANDA - ROSA
DMITRlc': - TOM/c
Ucenica uzicke gimnazije,
rodena 1923. u Valjevu. Kao
napredna omladinka primljena
je u SKOJ 1941, a u Partiju
1942. godine.
Zanimljiva je prica o Rosi·
nom odlasku u partizane. Bas
kada se spremala da pode, na
28
pitanje zbunjenih ukucana kud
je to naumila rekla im je
kratko:
- Idem na vasar!
- Gde, bre, sada u ovim
ra tnim danima vaSar?
- Svuda, po svim planinama, kosama i Sumama, po selima odrzavaju partizani vasar boreCi se protiv neprij atelja. Znam da se primice jesen i da je hladno, ali ja idem
u partizane ...
Borila se po Srbiji, ucestvovala u odbrani Uzicke republike, a posle toga u svim borbama koje su vodili njeni Uzicani po Sandzaku, dok se nije
nasla u stroju Prve proleterske u Rudom. Borac je i cetna bolnicarka u Drugoj ceti
Kraljevackog bataljona, da bi
nosle kao dobar horae i dobra
bolnicarka posla u bataljonski sanitet.
Kada su iz Prve proleterske
poceli da odlaze kadrovi u
druge jedinice, Rosa je upucena na duznost u Sedmu krajisku brigadu. Vee na Sremskom frontu ona je referent
saniteta Cetvrte vojvodanske
brigade. Na svim dilZnostima
i u svim jedinicama istice se
kao hrabar horae i rukovodilac, uvek spremna da s puskom u ruci pode u juriS, da
iznese ran,jene drugove,. da · ih
neguje i da se brine o njima
i u najteZim situacijama.
Kroz ceo tok narodnooslobodilackog rata i revolucije
borila se hrabro kako u stroju
Prve proleterske tako i sa
Krajisnicima i Sremciina, od
svih vol jena i postovana.
.
Posle · rata hila je aktivni
oficir JNA u Vojnoj bolnici u
Beogradu, gde je i penzionisana kao major JNA.
Pored Partizanske spomeni-ce 1941, nosilac je i mnogih
odlikovanja.
�MJLENA - CVRcAK fJOKJ(:
- ANTON(:/(:
Kao ucenica u Pristini, gde
su se hili preselili njeni roditelji, primljena je u Savez komunisticke omladine Jugoslavije 1939. godine. Posle kapitulacije ( 1941), kad su mnogi
napustali Kosovo, i Milena se
sa svojim roditeljima vratila
u UZicku Pozegu, gde je i rodena 1923. godine.
·
Odmah po oslobodenju Uzica ukljucuje se u borbu, a novembra 1941. pov laci se sa
Uzickim partizanskim odredom u pravcu Nove Varosi i
Rudog. U Rudom hila je u
stroju Kraljevackog batal]ona.
0 njenoj hrabrosti najbolje
govori primer iz Teslica. Prvog ratnog dana u novoj 1943.
godini, proleteri su napadali
Tes!.ic koji je bio jako utvrden. Branilo ga je oko 1.500
ustasa i domobrana. Proleteri
su delimicno probili neprijateljsku odbranu. Neprijatelj
je presao u snaian protivna-
pad, a jedinice Prve proleterske da ne bi pretrpele velike
gubitke poeele su se izvlaciti
iz grada. Za vreme borbe u
gradu bilo je viSe ranjenika iz
Kraljevackog bataljona. Milena, kao referent saniteta bataljona, brinula se o njima. Ustase i domobrani su je zarobili. Zacas se kroz ·Brigadu
proneo glas - da je zarobljen
Cvrcak. Proleteri su odmah
posli u juriS. Osvoiili su Teslic, oslobodili Cvrcka i zarobili oko 1.200 ustasa i domobrana. Proleteri su kasnije
pricali da su radi Cvrcka ponovili borbu.
Kao iskusni sanitetski radnik i hrabar horae, Milena ie
u: ratu hila i na duznosti referenta saniteta Trinaeste srpske brigade, a u oslobodenom
Beogradu referent saniteta je
u Komandi grada.
·
N~silac ie Partizanske spomemce 1941. i viSe ratnih odlikova?ja. Potpukovnik je u
rezerv1.
LJUBINKA fJORfJEVIc
je drug Tito dosao u Beograd
odseo .ie u kuCi Vere Nenadovic, Ljubinkine sestre. Ljubinka prihvata mnoge delikatne
zadatke ·kao specijalni kurir
Politbiroa CK Komunisticke
partije Jugoslavije: prenosi
raznu postu i materijale, izlazuCi se velikim opasnostima u
okupiranom Beogradu. Verno
je sledila put svoje brace i sestre Vere.
Pocetkom oktobra 1941. napusta Beograd i prelazi na slobodnu teritoriju. Iz Srbije .ie
dalje put vodio u Rudo, gde
je u stroju Prve proleterske.
Sa Brigadom j e izdrtala strahote Igmana.
Posle Igmanskog marsa razbolela se i umria 1. februara
1942. godine u Foci, gde je i
sahranjena. A pocela je zivotni put kao dobra ucenica ( ro·
dena 1909), skroman i dobar
student, dobar arhitekta i j os
bolji kurir na specijalnim zadacima od Nove ulice na Dedinju do ostalih punktova po
Beogradu.
BUBA
Mladi arhitekta Buba DordeviC nrvi nut izra.Zava svoie
politicko ubedenje 27 marta
1941. godine za ·vrem~ poznatlh demonstracija, kada ie nas
narod ustao protiv izdajnicke
odluke vlade Cvetkovic - Macek da Jugoslavija pride !rajnom paktu.
Pod uticajem svoie brace
r.aiedno sa sestrom Verom, po:
Cinje ilegalno da radi za pokret od onaga dana kada .ie
okupator usao u Beograd. U
to vreme ona izvrSava Cak i
vrlo odgovorne zadatke. Kada
29
�~. '
1.'
·i .
',
,I
l
1:
,,
l'
Iz porodice Doraevic, pored
Ljubinke - Bube u partizaninia hili su njena sestra Vera,
braca Predrag i Miodrag, a
kao taoci Specijalne policije
nasli ·su se na Banjici - otac
Tihomir i maika Stanojka.
braca Petar i Slobodan, kao i
snaha Borjanka.
DESA JAOODJ(:
- HERLJEV!c
Porodica Jagodic ie sve vreme rata i revoluci ie bila na
strani narodnooslobodilackog
pokreta. U takvoj porodici je
rodena Desa 1920. godine u
Kragujevcu. Kao tekstilna radnica bila je vrlo napredna, te
se odmah aktivno ukljuCila u
ilegalni rad u okupiranom
gradu. Osetila je ubrzo da je
sluge okupatora uhode i motre na nju, na je odlucila da
sto pre pode . u partizane. I
vee oktobra 1941. nasla se u
Kragujevackom partizanskom
odredu. Od nrvih dana kao horae i bolnicarka pokazuje i
hrabrost i spretnost u pomoCi
svojim ranjenim drugovima.
Onako kako je izdrtala u
horbama u Sumadiii, pa preko Zlatibora, Sandhka, sve do
Rudog, tako je nastavila sa
svoiom Prvom nroleterskom
nreko Romanije, Igmana, Treskavice, Grmeca, Ivan pianine ...
Uto dosh je i cetvrta neprijateliska ofitnziva u koioi sll
se protiv Narodnooslobodilacke vojske udruzili nepriiateli
i tifus. Bolest ie i Desu izbacila iz stroja. Bila je nemocna
da joj se suprotstavi. Tako ie
cetvrtu i petu neprijatelisku
ofanzivu provela u partizan30 skim bolnicama. Iscrpljena od
bolesti prosla je i epopeju
Sutjeske. Jula, 1943. godine
iako jos neoporavljena, stigla
je na planinu Majevicu i stupiIa u Majevicku brigadu. Istakla se i kao drustveno-politicki radnik na. terenu Janja.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i vise odlikovanja.
MAR/JA MACA -
JAOOD!c
Rodena u Pakracu 1923. godine, kao radnica u Kragu ievcu pripada naprednom nokretu, te je vee 1940. primliena u
Savez komunisticke omladine
Jugoslavije, a Clan je Komunisticke partije postala 1941.
godine.
Odmah po ulasku okupatora
u nasu zemlju, Marija radi na
organizovaniu i odrZavailju
marksistickih kruzoka u Kragujevcu, kao i na prikupljanju
sanitetskog i drugog materijala. Septembra 1941. odlazi u
Kragujevacki partizanski od-
red, u kojem kao Clan KPJ pokazuje hrabrost i odlucnost u
borbama koje su vodene po
Sumadiji. U toku cele prve neprijateljske ofanzive, Marija
.ie u borbenom stroju Kragujevackog odreda, i tako do
Rudog.
·
Posle Igmanskog mar5a, kada je Prva proleterska stigla
u Focu, Mariia marta 1942. no.
staje zamenik politickog komesara Focanske omladinske
cete koia je usia u sastav Kra·
gujevackog bataliona. Ubrzo
postaje i politicki komesar
cete.
Kao iskusni nartiisko-politicki radnik i hrabri borac, radila je u politodelima Cetvrte
i Pete krajiske brigade i Dvadeset i druge divizije. Posle
rata postala je clan partijsko_g
povereniStva u ParaCinu, a
maja 1945. je izabrana i za
Clana Pokra iinskog komiteta
SKOJ-a za Srbi iu, da bi u tom
periodu obavljala i jos mnoge
_ odgovorne duznosti.
Sada ie clan Saveta renublike Srbije. Nosilac je Partizan-
�ske spomenice 194_1. i vis_e ratnih i mirnodopsk1h odhkovanja. Oficir je u rezervi.
MILENA JAGOD/c
Tri sestre Jagodie - Milena,
Marija i Desa posle su u ustanickim danima 1941. u borbu.
Milena je rodena 1924. godine
u Pakracu, a u predratnim godinama zivela je u Kragujevcu. Kada je okupator usao u
nasu zemlju, Milena napusta
zensku zanatsku skolu i odlazi u partizane. Zapazena je
kao horae u Kragujevackom
odredu, pa _ie ubrzo primljena u Savez komunistii'ke omladine Jugoslavije, a 1942.
u KPJ.
Rastom mala i ne:lna, mlada
partizanka Milena delovala je
kao devo_icica kojoi nije mesto u borbenim redovima ustanika i boraca. No, svojom
hrabroseu i odanoscu ideji za
koju se opredelila, Milena vee
u prvim horhama dokazuje sasvim suprotno. Hrabro j e pod-
I
I
J02EF STRUNF, PRVI SLEVA, SA GRUPOM DRUGARICA I DRUGOVA
nela prvu neprijateljsku ofanzivu i stize preko Srbije i Sandzaka u Rudo. Sutradan posle
formiranja Brigade, 21. decembra, Milena ui'estvuje u
borbi sa Italijanima na Gaoi'ieu. Tada se naoruzala kratkom italijanskom puskom, koja je sasvim odgovarala njenom uzrastu. Na celom horbenom putu Brigade istii'e se
kao neustrasivi horae i rukovodilae. Proleterima je ostao
u neizbrisivom seCanlu jedan
prizor iz borbe na Kljucu oktobra 1942, kada _ie jurisala da
iznese svog ran jenog druga
Andra Marinkoviea - Malog.
Kao odvazan horae i komunista u Prvoj proleterskoi hrigadi bila je zamenik politii'kog komesara i'ete i referent
brigadnog saniteta. Presla .ie
dugu borbenu stazu Brigade
od preko dvadeset hiljada kilometara.
Nosilae jc Partizanske spomenice 1941. i viSe ratnih i
mirnodopskih odlikovanja. Rezervni je oficir JNA.
NADEZ.DA JOVANOVIc.
~ BAKlc
Kada je zavr5ila gimnaziju
u Kragujevcu upisala se na
Masinski fakultet u Beogradu. Na fakultetu je veoma aktivna u naprednom studentskarn pokretu, tako da je vee
1940. postala clan KPJ.
Anrila 1941. vraca se u grad
na Lepenici, gde ie i rodena
1922. godine, i ukljucui':' se l~
organizovani rad na pnprem1
us tanka. Za iedno sa naprednom omladinom Kragujevca
ucestvuje u mnogim akcijama,
a vee septembra 1941. stupa u
Kragujevacki partizanski odred.
U toku prve nepriiateljske
ofanzive, kao horae Kragujevackog odreda ucestvuie u
borbama po Srhiji i zajedno
sa svojim KragujevCanima stize 21. decembra 1941. u Rudo.
Kao hrabar horae i komunista, u Treeem (kragujevackom) bataljonu postala je za-
31
�jedinice Narodnooslobodilacke
vojske i upucena na rad na
terenu. Po osloboaenju Kragujevca postala je prvi sekretar Gradskog komiteta KPJ,
clan Okruznog komiteta i sekretar Narodnog Franta za
Kragujevac. U Beogradu je bila •sekretar rejonskog komiteta Partije i obavljala ie mnoge druge odgovorne duznosti.
Rezervni kapetan prve klase.
nosilac Partizanske spomenice 1941. i mnogih ratnih odlikovania, Nada ie umrla 18. ianuara-1978. godine u Beogradu.
MILESA JOVANOVIc
- f:JORf:JEV!c
menik politickog komesara
cete.
Pod zastavom Prve proleterske borila se u Bosni i Hercegovini i u Sandzaku sve do
jula 1943. godine, kada odlazi u Prvu vojvoaansku brigadu za zamenika politickog komesara Treceg bataljona.
Po zada tku Partij e Nadezda
je 1944. godine povucena iz
DR DURO MESTROVIC I MOMO DURIC, SA GRUPOM DRUGARICA U BOSNI 1942.
Roaena je 1922. godine u
Uzicu. Postala je Clan Saveza
komunisticke omladine Jugoslaviie 1941, a 1942. Clan Komunisticke partiie Jugoslavije.
Kao mlada radnica potouno
se oredala pokretu i bila u
sluzbi Uzicke republike. Dok
su sa Kadinjace odjekivale eksplozi ie tooovskih granata, u
iednoi od kalona koie su se
kretale iz Uzica ka Zlatiboru
nalazila se i Mil~sa. Rarlila ie
neumorno i marljivo oko ranienika koii su prehacivani u
pravcu Nove Varosi.
Na dan formiranja Prve proleterske u Rudom imenovana
je za cetnu bolnicarkn u cetvrtom (kraljevackom) bataljonu. Prosla _iP- sve borbe i
marSeve sa svoiim bataljonom
preko Romaniie. Igmana. Livna, Jajca, Teslica
drugih
mesta.
32
Drugovi su i e mnogo voleli.
Plenio ih je njen vedri i hrabri duh, njeno drugarstvo i
toplina. Ali jednog ratnog da-
na morala se oprostiti od njih:
otiSla je da preuzme duznost
referenta saniteta Trece · krajiSke brigade.
Kada je osloboaeno Uzice sa
okolinom, krajem 1944. godine, Milesa je postala sekretar
Sreskog odbora AFZ za Racanski srez, a kasnije za Crnogorski i Uzicki srez. Istovremeno
ie birana i za clana Sreskog
komiteta Partiie u svim ovim
srezovima. Za hrabrost u ratu
i predani rad u miru dobila ie
vise odlikovanja i priznanja.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i potpukovnik je u
rezervi.
RAJKA - BELA JOVANOVIC.
- KOSTADINOV/c
Roaena i odrasla u selu Malim Pcelicama, kod Kragujevca, u siromasnoj seljackoi porodici, Bela ie od najmladih
dana pripadala naprednorn
pokretu. Imala je devetnaest
godina (rodena 1922) kada Je
�pocela · niditi . kao partizanski
kilrir. Ali ni okupatorska polfcija i domaCi izdajnici nisu
mirovali. Poceli su uhrzo da
ulaze u trag mladoj kurirki.
U takvoj situaeiji ona napusta
svoje selo i odlazi u Kiagujevacki partizanski odred.
Kakav je hila horae na terenu i medu partizanima najholje ilustruje poverenje koje
su ioj partizahi, a kasnije i
proleteri ukizali. J os 1941. godine primljena je u Savez ko'
munisticke omladine J ugoslavije, a 1942. postaje Clan Komunisticke partije Jugoslavije.
Sa svojim Kragujevackim
odredom ucestvovala je u svim
horhama prve ofanzive, po
Srhiji i Sandiaku, da hi 21.
decemhra 1941. godine stigla
u Rudo. Rasporedena .ie na
duinost holnicar ke u Trecoj
ceti Treceg (kragujevackog)
hatalj ona .. Preko Romanij e i
Sarajevskog palja, a naraCito
preko Igmana u paznatam januarskom marsu, radila. je i
nemaguce na spasavanju svo-
jih drugava i drugarica od
mraza. Kaa hrahar horae i human sanitetski radnik uzivala
je veliki ugled medu proleterima.
Hrahro je izdrzala sve teskoce horhi i marseva Prve proleterske na putu dugom preko
dvadeset hiljada kilametara.
Dahila je cin potporucnika
u ratu.
Posle oslobadenja zemlje,
kaa iskusni partiiski radnik
upucena je na rad u Okruzni
komitet KPJ za Svetazarevo.
Nosilae je Partizanske spomeniee 1941. i viSe ratnih i mirnodopskih odlikovanja.
KSENIJA JOV ANOVI(;
Ksenija J ovanavic. roden a u
selu Zavalama, u hlizini Titograda, usia je u rat i revoluciju · kao student. Pre rata ie
pripadala naprednom omladinskam pokretu.
Kada je izhio ustanak u Crnoj Gori. odmah se onredelila
za narodnaoslohodilacku barbu. Javila se kao dabravoljac
za pohod u Sandzak i napad
na Pljevlja. U prvim borhama
1941. i u napadu na Pljevlja
osetila ie svu te.Zinu ratovanja, ali ·je niSta nije pakolebalo da se kao dahrovoliac javi
i za susret sa partizanima Srhije.
Tako je i stigla u stroj Prve
praleterske narodnooslobodilacke udarne brigade u Rudo.
Odredena je U: Sanitetsko odeljenje Brigade.
Prasla je s proleterima Romanij u i lgman, i kroz sve
horhe po Bosni i Hereegovini,
Dalmaciii i Crnoi Gori, Srbiji
i Hrvatskoj. Hrahro je izdr:Zala svih sedam ofanziva, isticut':,
Ci se kaa horae, holnicarka i
na mnogim drugim duznostiina koje je kao ratnik ohavljala.
Ksenija je nosilac Partizanske spomenice 1941.
MARA JOVANOVIc
U vrtlogu drugog svetskog
rata i razmahu na.Se narodnooslohodilacke harbe i revalucije nije se imalo vremena za
pisanje biografija. One su ispisivane plotunima i juriSima
protiv neprijatelja. Mnoga junacka imena palih u revoluciji u prvim jurisima, ostala su
zapamcena po horhi.
Mara Jovanovic je rodena u
Slavoniji. Kada je dosla u Srbiju 1941.. godine bezeCi ispred ustasko-nemackog terora, imala j e oko trideset i pet
godina.
Ustanicke 1941. sa puskom
u ruci bori se u redovima Sumadijskih partizana. Taka se
• i nasla u straju Druge · cete
Petog (sumadijskog) bataljo-
33
�.r
,, I
na Prve proleterske 21. decembra 1941. u Rudom.
Sa svojim bataljonom posla
je od Rudog preko Medede,
Rogatiee, Sokolca, - u borbe
po vrletima Podromanije. U
teskim okrsajima sa neprijateljem, hrahro je poginula kao
neustrasivi horae Prve proleterske i to onog dana, 21. januara 1942, kada su pali mnogi proleteri iz Sumadi ie, na
celu sa svoiim komandantom
Milanom Ilicem-Cicom Sumadijskim.
MILUsA JOVANOVIc
Milusa je rodena 1917. godine u selu Zavalama, kod Titograda. U ju!skim danima 1941.
godine, kada su sirom Crne
Gore od iekivale ustanicke puslee, ni Milusa nije htela izostati. Stupila je u Sti ienski partizanski odred u Piperima, a
ucestvuje i u hici na Pliev]jima. U ovoi borhi juriSala je
ravno sa drugovima na neprijateljske bunkere.
34
Na dan formiranja Prve proleterske brigade u Rudom rasporedena je u sanitetsko ode] ienje. Posebnu hrabrost i izdr:iljivost ispoljila je u envenom marsu preko Igmana,
januara 1942. godirie. Iako i
sama promrzla, Milusa se sva
predaje spasavanju svojih drugova.
Kada je stigla u Focu, po'
sle prelaska preko Igmana, u
bolnici su joj odsekli sve prste na nogama. Taka se i ona
svrstala u red onih Igmanaca
koji su nastavili rat i borhu
sa vrlo teskim nosledicama.
To joj niie smetalo da sa Prvom proleterskom prode sve
neprijatel iske ofanzive i da u
njoj obavlia mnoge odgovorne
duznosti. U danima borbe na
Sutiesci, Milusa ie bila politicki komesar jednog eselona.
Krai rata docekala j e kao
teski invalid. Nosilae je Partizanske snomenice 1941. i ratnih odlikovanja.
RADMILA - KEKA
JOVANOVIc
DomaCiea iz Obrenovea, rodena u Graboveu 1914. godine.
U predratnim godinama istice
se kao aktivni radnik u mnogim akcijama koje organizuje
Komunisticka partija J ugoslavije. Vee na pocetku okupacije radi na priku pljanju sanitetskog materijala i u pripremi ustanka.
Kada su pukle julske ustanicke puske u Srbiii, Radmila
ostavlja dvoje nejake dece i
sa suorugom Miloradom stupa u Posavski partizanski adred, u kojem je vee avgusta
postala i clan Komunisticke
partije Jugos]avije.
U toku narodnooslohodilackog rata i revolucije nalazila
se na mnogim odgovornim
duznostima. U Posavskom partizanskom odredu prvo je horae i holnicarka, a posle prve
ofanzive, bida su se povlacile
partizanske snage iz Srhije,
postavljena je za politickog
komesara bolnice u Cajnicu.
Bila je horae Sestog (beogradskog) hataljona Prve proleterske do jeseni 1942, kad je
upucena na politicki kurs u
Bihae, odakle ide u Drugi hosanski korpus.
U trecoj i cetvrtoj neprijateljskoj ofanzivi bila je politicki komesar eselona tifusara. Ucestvuje u horbi na Sutjesci, a posle je kao iskusni
partijski radnik vrsila duznost sekretara AFZ za srez Prnjavor. Kada su jedinice Narodnooslohodilacke vojske polazile za Srbiju, Radmila je
postavljena za partijskog rukovodioea inzinjerijske cete
Prve pro]eterske divizije, na
kojoj duznosti je i ostala do
oslobodenja Valjeva.
�U oslobodenom Valjevu ona
ostaje da radi kao clan Okruznog komiteta Partije i Clan
Okruznog odbora AFZ za Valjevo. Posle oslobodenja Obrenovca sekretar je Sreskog
komiteta za Posavski srez i
clan OK KPJ - Valjeva, kao
i Clan Glavnog odbora AFZ za
Srbiju. Po zavrsetku rata
obavlja jos mnoge druge duznosti.
Nosilac ie Spomenice 1941.
i vise odlikovanja.
MILEVA JOVIC/c -
BELKA
Kao partizanku i ilegalnog
radnika, drugovi i drugarice
su je znali po ovim imenima:
Mileva, Dragica. Belka. Rodena je 1922. u Beogradu. Nije
tesko shvatiti njeno opredeljenje za revolucionarni pokret
od najmladih godina, ako se
zna da je kao tekstilna radnica postala Clan KPJ 1940. · ~o
dine, a mnogo pre toga clan
Saveza komunisticke omladine Jugoslavije.
Uvek vedra i vesela, vrlo
prisna sa svojim. drugovima i
drugaricama, ozbiljna i odgovorna u izvrsavanju skojevskih i partijskih zadataka ·.brzo je uspostav lj ala poznanstvo sa ljudima i kod njih
svojim stavovima lako sticala
ugled i poverenje ..
Kada j e okupirana nasa
zemlja, Mileva se iz Beograda
povlaCi u Rakovicu, gde radi
na pisanju i rasturanju paro'
Ia, paljenju okupatorske i iz,dajnicke stampe. Posle palje,
nja manastirskog zita · u Rakovici.- nalazeCi se_ u opasnosti
krije se jedno vreme u Kijevu,
kod Jelene Letic, Angeline MilenkoviC i Ande Kojic. Septembra 1941. stupa u Kosmajski
partizanski odred, a zatim stize i u Rudo.
U Prvoj proleterskoj hila je
horae, bolnicarka i rukovodilac, a iznad svega dobar drug
i komunista. Izddala je sedam neprijateljskih ofanziva
u stroju slavne Prve proleterske brigade, unapredena u Cin
oficira i dobila viSe ratnih odlikovanja. Nosilac Partizanske
spomenice 1941, Mileva J oviciC-Belka je tragicno zavrSila
zivot posle rata.
OLGA -
RITA JOVJCJ(:
Od najranije mladosti opredelila se za napredni pokret.
Rodena je u Uzickoj Pozegi
1920. godine. Kada je zavrSila
gimnaziju otiSia je na studije
u Beograd, gde se istice u radu napredne studentske omladine. Uces.tvuje u svim stu-
dentskim akcijama, pa je kao
takva primljena u KPJ 1940.
godine. Kada je okupator usao
u nasu zemlju, Olga je nastavila svoju revolucionarnu aktivnost, ali je vee juna 1941.
godine uhapsena u Kraljevu.
U zatvoru se drzi hrabro, ne
odajuCi nista. Uspeva avgusta
da pobegne iz zatvora i odmah
stupa u Kraljevacki partizanski odred ,J ovo Kursula", u
kojem postaje rukovodilac za
agitaciju i propagandu. Za
vreme ustanicke 1941. godine
obilazi sela, drzi· predavanja i
mobilise narod za borbu.
Sa Kraljevackim odredom
stigla je u Rudo, gde je· na
dan formiranja Prve proleterske izabrana za politickog komesara Prve cete · Kraljevackog bataljona. To je prva :lena politicki komesar u ovoj
proslavljenoj jedinici.
Kao politicki komesar Prve
cete Kraljevackog bataljona
juriSa svuda pred borcima,
bodri ih u marsu da izdde i
svojim primerom .. Posebno se 35
�isticala u velikoj ljudskoj brizi za boree. Proleteri dobro
pamte koliko je hila tuzna kada su poginuli sedamnaestogodiSnj i ucenik iz Kralj eva
Zoran Katie i Pero Spasojevic, ucenik Ucitelj ske skole.
Poginula je u bici za Prozor
13. jula 1942. godine, a proglasena za naronog heroja Jugoslavije 20. decembra 1951.
U ratu su joj poginuli otac,
majka i brat.
DRAG!CA (CREVAR)
36
zAB/CA JUJ/c
Strahote rata dobro je Dragiea iskusila j os prvih dana
okupacije u Slavoniji, kad su
ustaSe surovo nasrnule na srpski zivalj. Bez svojih roditelja, sa najblizim rodacima,
Dragica (rod. 1929) tada hezi
u selo Grancare kod Lozniee.
U Podrinju je tada huknuo ustanak.
Zeljna da osveti svoje najblize, koji su pali kao irtve
okupatora i njegovih slugu,
Dragica odlazi u partizane. Za
vreme prve neprijateljske ofanzive odstupila ie 'sa riasim snagaina za Sandzak, a 21. decembra vee je hila u Rudom.
Rasporedena ie u sanitetsko ode! ienje Brigade. Mlada,
po izgledu nezna i nejaka, Dragica pokazuje veliku hrabrost
u borbi i humanost u brizi za
qnjene drugove. Uzivala je
kao tako mlada simnatije svojih drugariea i drugova, a posehno su o nioj vodili racuna
lekari Bozovic i Mesterovic.
C:uvitli su malu Zabicu. kako
su je iz miloste prozvali u Prvoj proleterskoj, cuvali je u
horhama i na marsevima, a
ona· je sve viSe itrastala u od-
vaznog borea. Postala je cet~
na bolnicarka, a zatim i referent saniteta u bataljonu.
U Savez komunisticke omladine Jugoslavije primljena
je 1943, a clan Komunisticke
partije postaje 1944.
U secanju boraea Prve proleterske ostala j e ne samo kao
Zabica, nezna i mlada partizanka (medu najmladima u
brigadi)' vee i kao hrabar horae, brizna bolnicarka i referent saniteta, uvek spremna
da priskoCi i pomogne svojim
drugovima, cesto zalazuCi i
svoj zivot.
Nosilae je Partizanske spomeniee 1941. i viSe odlikovanja.
KATJCA - DRAGJNJA
KATie - cACJc
Sa nepunih sedamnaest go·
dina (1940) primljena je u Savez · komunisticke omladine
Jugoslavije. Kada su pukle ustanicke puske, 1941. Katica je
hila medu prvim horcima
Kraljevackog partizanskog od-
reda ,J ovo Kursula", Iako vrlo mlada, borila se rame uz
rame sa muSkarcima, a u me~
duvremenu zavrsava i sanitetski kurs.
Sa Kraljevackim partizanskim odredom povlaci se u
pravcu Sandzaka i dalje za
Rudo, gde se nasla u stroju
Prve proleterske. Nije htela
da prihvati poziv bolnicarke,
vee da bude horae u stroju.
Bila je hombas, puskomitraljezac. · Medu proleterima je
zapamcena kao devojka i horae vrlo vedrog duha, koja ne
priznaje teskoce surovog rata.
Osohito se hrahroscu istakla u horbama . oko Prozora,
Duvna, Livna, Teslica, . Kupresa. Druge ratne godine postaje Clan Komunisticke partije
Jugoslavije. Za referenta saniteta Kraljevackog bataljona
po~tavljena je 1943. ·godine.
Zapocela je ratni put u revolud.ii kao mlada radnica
koju siromasm . roditelji iz
Kraljeva nisu'jnogli. skolovati: Iz rata j'e ova hrabra par-
�tizanka izasla kao ofidr 1ugoslovenske narodne armije, hastavljajuCi u posleratnim godinama da se bori za ideje za
koje se opredelila jos pre
rata.
Meau mnogim ratnim uspomenama, najdrazi joj je sat
dobijen od druga Tita - kao
nagrada za hnibrost. Nosilac
je Partizanske spomenice 1941.
i mnogih drugih odlikovanja.
IRINA KNE:tEVIc
Irina pripada onoj generaciji predratnih komunista koji su svoj revolucionarni rad
poceli na . Beogradskom univerzi1etu. Postala je Clan KPJ
1934. godine. Bila .ie najstariji
~lan KPJ meau drugarieama
u Pryoj proleterskoj.
c Roaeiia. je u . Lenjingr~du, a
iasla i . odrasla u Jugoslaviji,
gde se od najmlaaih dana op·
redelila za napredni radnicki
pokret. Prilikom formiranja
·Prve proleterske, postavljena
je {if. referenta. saniteta 'freceg (kragujevackog)
bataljona.
Kao horae i sanitetski radnik prosla j e s proleterima
Zelengoru, Treskavicu, Neretvu; Prenj, Sutjesku i sva druga mesta na ratnoj stazi Prve
prol~terske.
··
Mnogi borci i rukovodioei
iz Prve proleterske ostali su
u zivotu, zahvaljujuCi iskusnom lekaru .i komunisti Irini,
koja nije zalila truda i nije
priznavala ratne teskoce, glad,
umor i druge nedace kada je
trebalo pruziti pomoc · svojim
ranjenim i bolesnim drugovima. Stoga se od mnogih ratnika iz Prve proleterske moze
cutf ~· da svo] zivot duguju
Irini Knezevic.
Kada se rat zavrsio Irina
radi na Voino-medicinskoi
akademiii u Beogradu, gde ie
dobila cin pukovnika JugosloVeriske narodne armije. U miru nastavlja rad sa onakvim
zarom kako je radila j u toku
NOB-a. pa Je za ta)<av predan
rad dobila i mnogobrojna priznanja. Nosilac je Partizanske
spomenice 1941. i brojnih ratnih i mirnodopskih odlikovanja.
Borila se i za oclbranu uiicke
republike, a prilikom povlacenja iz Uziea, novembra 1941,
u stroju je Trece cete Uzickog
partizanskog bataljona.
U Rudom, u stroju Prve
proleterske, Olga je horae Petog (sumadijskog) bataljona.
Prepesacila je Romaniju i Jahorinu, ispoljavajuCi hrabrost
pravog proletera.
Posle. teskih. borbi po. Bosni
i Hercegovini, rijen bataljon
je 11. juna 1942. usao u sastav
Druge proleterske srpske brigade. Prebolovala je tifus u
najtezim danima rata, ali je i
toi teskoj bo!esti odolela i
nije se predavala. Obavljala je
mnoge odgovprne duznosti od
cetne bolnicarke do referenta
brigadnog saniteta. . Pose\:mo
je hila zapazena· kao referent
saniteta Petog bataljona . po
izuzetno.i .brizi o. ranjenim i
bolesnim. Vdo hrabra, uporria i snalazljiva okretna i marlji_va, O)ga je vo.]nitki .i casno
izvrsavala sve zadatke .j onda
kada je bilo najteze.
OLGA KOJADINOVI(;
U aprilu 1941. godine, kada
je neprijatelj okupirao nasu
zemliu, Olga je kao ucenica
uzicke gimna:zije postala clan
Saveza komunisticke omladine Jugoslavije: Roaena u Priboju 1922.· oha se vezala za
"revolucionarhi pokret u Uzicu.
· Kada je poceo ustanak Olga
je kao aktivista ucesnik u
njemu, a p9sebno Se istiCe .u
borbi za cisloboaenje Uzica.
c.•
37
�· Nosilac je Partizanske spoITienice 1941. i mnogih odlikovanja. U ratu je· dobila cin
· oficira. Clan SKOJ-a je od
1941; a clan KPJ od 1942. ~o
dine. Posle rata obavlja odgovorne drustvene · i politicko-partijske duznosti.
M/LICA KOVAcEVIc
-UZELAC
Milica je u Beogradu zavrSila srednju skolu i upisala
Filozofski fakultet. Na fakultetu u Beogradu ucestvu ie u
demonstracijama 1940. i ·1941.
godine, pa je kao pripadnik
naprednog studentskog pokreta primljena i u SKOJ.
Posle okupacije dvadesetogodisnj a Uzicanka vraca se u
svoj ·grad i nastavlja ile~alni
rad sa skojevcima, ·a septem~ra 19~1. stupa u Uzicki par. tizartski odred, Zlatiborsku
. cetu. U odbrani UZicke republike ucestvuje u borbama na
Tresnjevici i Ljuboviii a kasniie i u borbama ole~ Bajine
B_a~te. ~ dok su partizanske jedimce Isle preko Sandzaka u
pravcu Rudog, Milica je stigla
na Romaniju i prikljuCila se
Romanijskom odredn, da bi
se odmah zatim nasla u BeoPTadskom batal jonu Prve proleterske.
·
U stroju Prve proleterske
brigade prolazi kroz sve borbe
koie su nroleteri vodili do ianuara 1943. godine. obavliaiuCi duznost bolnicarke i !comesara Partizanske bolnice.
Pocetkom 1943. upucena je
no zadatku u Liku. na duzno.st
u Sanitetskom odseku Glavnog staba Hrvatske. Nesto kasnije post<\la je noliticki . komesa:r Voine parfizanske bol38 nke, na l<ojo} duznosti' ostaje
do jula 1944, kada je prebacena u Italiju na lecenje.
Po povratku iz Itali ie odlazi na rad u ZAVNOH, neko
vreme i prosvetni referent u
Sibeniku, a zatim Milica je nacelnik odseka u Ministarstvu
prosvete SR Hrvatske. Obavliala je i mnoge odgovorne
duznosti u Komitetu za nauku
i kulturu i u Ministarstvu za
nauku i kulturu FNRJ.
Nosilac Partizanske spomenice 1941. i mno"ih ratnih i
mirnodopskih odlikovanja. rezervni kanetan i aktivni drustveno-politicki radnik, Milica
KovaceviC-Uzelac
umrla
je
·
1976. godine.
MIRJANA KOVANOV/c
Rodena ie 1923. u Kragujevcu. Kada je imala sesnaest godina zaposlila se u jednoj radionici rublia. U tim mladim
godinama ukl:iucila se u rad
sindikata, a posebno je na njenu naprednu orijentaciju uticalo to sto je hila povezana sa
drustvom ,AbraseviC",
po-
znatom po revolucionarnim
stremljenjima.
Sa sedamnaest . godina postala je clan Saveza komunisticke omladine Jugoslavije,
(1940). Medu najaktivnijim
je radnicima u svojoj struci .
Narocito je hila zapazena njena aktivnost i angazovanje na
skupljanju Crvene pomoci.
Cesto je nosila hranu drugovima koji su hili u zatvoru i
odriavala vezu izmedu nj ih i
partijskog rukovodstva, sto se
moglo poveriti samo proverenim Clanovima SKOJ-a, u koje
su komunisti bili sigurni da u
slucaju provale nece popustiti i izdati.
Kada se oktobra 1941. odigrala krvava drama u Kragujevcu (masovno streljanje),
Mirjana je otiSla u Kragujevacki partizanski odred, u cijem sastavu je stigla 21. decembra 1941. godine u Rudo.
Kao horae Treceg (kraguje,
vackog) bataljona prosla je
-Romaniju i Igman, hrabro se
borila kroz sve neprijateljske
ofanzive sirom Sandzaka, Bo-
�sne i Hercegovine. Kao brabar horae i skoi evac prim! iena je u Komunisticku partije
Jugoslavije aprila 1943. godine.
Daleko od svog rodnog Kragujevca, u selu DriniCima, blizu B'?sanskog Petrovca, poginula Je februara 1943. godine.
Njih dve sestre i brat dali su
zivot za slobodu.
OLIVERA - VERA
KREM!c - ANTONIJEV/c
Rodena u Beogradu 1919.
godine, Vera se kao domacica
od svoje rane mladosti opredelila za napredni pokret. U
ustanickim danima 1941. stupila ie u Uzicki partizanski
odred. J urisa u borbama i radi kao bolnicarka. Kada su se
za vreme prve ofanzive. naSe
snage povladle u pravcu San·
diaka, . Vera je do hila jedan
od najodgovornijih zadataka:
da se brine o povlacenju ranjenika do Nove Varosi. · Uzi·
cani su zatim pGs!i u pravcu
Rudog, a Vera je i ·dalje bstala_ sa ranjenicima.
.
Ipak, posto su · · proleteri
preS!i Igman, Vera se uputila
prema Foci i tamo svoju jedinicu sacekala sa jos nekoliko
drugarica koje su zaiedno
s njom bile na istom zadatku.
Posle izvesnog vremena prelazi 11 Drugu proletersku srpsku brigadu, u kojoi izrasta
do referenta brigadnog sa·
riiteta.
U najtezim borbama i sukobima sa nepriiateliem neustraSiva .ie u iuriSima · i u spasaVaniu svojih ranjenih drugova.
Med11 borcima i rukovodiocim". Brigade uzivala je veliki
ugled, pa je 1942. primliena
u Savez komunisticke omladine Jugoslaviie, a godinu dana
kasnije postaje i clan Partije.
Od domaCice sa osnovnom
skolom, izrasla je tako Vera
11 rukovodioca u · proleterskim
brigadama. Nosilac ie Partizanske spomenice 1941. i viSe
odlikovanja, medu kojima je
i Orden bratstva i iedinstva s;>.
zlatnim vencem. Major je JNA
u rezervi.
s-u· se negovala u njenoj porodici, Ljubica se sa puskom'u
ruci pridruzila ·crnogorskim
ustanicima. Krenula je tako u
borbu zaiedno sa omladincima i omladinkama s kojima
je pocela 1940. godine organizovano da nidi · za · napredni
pokret. clan je KPJ od 1943.
godine.
Ucesnik je poznate bitke na
Pljevljima. odakle je nastavila za Rudo, gde je prilikom
formiranja Prve proleterske
postavljena za cetnu bolnicarku Druge cete Drugo~; crnogorskog bataliona. Uskoro je
Liubica postala i referent saniteta svoga bataljona.
Hrabro se borila u borbama koje je vodila Prva prole. terska do jula 1943. godine,
kada je u borbi ranjena i napustila borbeni stroj, Posto su
joj rane zalecene u bolnici u
Italiji, odredena je za referenta saniteta u Tenkovskom bataljonu, u kojem je dobila i
Cin potporucnika. J edno vre-
LJUBICA KRKELJlc
- BELAMAR!c
Jos kao dete u selu Zagoricu, kod Podgorice (Titograda), gde ie rodena 1925. godine. slusala je od svoga oca
J akova 0 vecito i borbi crnogorskog naroda ·za slobodu. o
ratovima i okupacijama. Posle zavrsetka osnovne skole
nije nastaviJa skolovan je j DO·
red velike zelje, jer to nije
mo~la izdrta ti siromasna porodica Jakova Krkeliiea.
·
Nosena slobodoljubljem i
patriotskim osecanjima koja
39
�me hila je u Petoj vojvodanskoj hrigadi.
. Ljuhica je jedan . od onih
horaca i rukovodilaca koji su
se kalili u teskim ratnim okrsajima sa neprijate!jem: Dohila je viSe ratriih odlikovanja. Nosilac je Partizanske
spotnenice 1941. Ii · JNA je
penzionisana u Cinu kapetana.
ALEKSANDRA KRSTONOslc
']
NANJCA
Ras!a je i ucila skolu u Srbobranu, a zatim i u Beogradu. Kao ucenica gimnazije
dosla je u Usee, kod Raske,
1941. godine, gde se povezala
sa miprednom omladiriom.
Kada je borba hila u najve.Cem jeku, septemhra ·1941. sedamnaestogodiSnja Aleksandra
·stupa u Uscansku cetu Kra'ljevackog partizanskog .odreda ,Jovo Kursula". · Od tada
ucestvuje u svim horhama koje ovaj odred vodi, od Usca
izinedu Kraljeva i Raske pa
sve do Rudog.
U strojti Prve proleterske
stajala je zajedno sa horcima
Kraljevackog bataljona. Odreden'l je za holnicarku u sanitetskom odelj enju Brigade.
Sa Prvom proleterskom prosla je sve horhe .od Rudog
preko Romanije, zatim eoooeiu Jahorine ianuara 1942, Zelengoru i Treskavicu jun·a
1942 ... Istice se u izvlaceniu,
previianju i leceniu ranienika
sa Gata: Bradine, Duvna· i Livna. Zaiedno sa proleterima se
radovala susretu sa Titom
7. novemhra 1942. godine, kada ie u Bosanskom Petrovcu
predao zastavu Prvoj proleterskoi. Sa jos veCim elanom,
zanosom i borhenim · iskustvom hori se za ra11ienike na
Sitnici, Jajcu i Teslicu .
U ieku cetvrte neorijateliske ofanzive oholela je od tifusa. leceCi ranienike i hez
straha negujuci tifusare. Onaka halest ie savladala neustraSIVU
Aleksandru Nanicu
Krstonosic. pa je umrla posle
prelaska Neretve u jednom se]u u hlizini Konjica.
RUZ.A LOZ
j.
I
I
I
!i
I
I
40
Pocela je horbu protiv neprijatelja u prvim ustanickim
danima 1941. godine. Sa svoiim vrsnjacima i drugovima
Ruza je i na strazi i u patroli i u izvidnici, u horhama i u
jurisima. Zavrsila je i sanitetski kurs.
Kada je trehalo napustiti
Sumadiju i krenuti u pravcu
Sandzaka, bilo je i nekih muskaraca koji su oklevali i govorili - zasto da se ide tamo,
zasto da se tu ne ostane i vo-
GRUPA DRUGARICA SEFTEMBRA 1944,
GODINE U VALJEVU
di dalie horba. Ruza se nije
predomisljala, vee je kazala:
,.Dosia sam da se horim za
slohodu. i iCi cu svuda tamo
gde to kazu komunistL .. " ·
U Novu Varas stigla je sa
ran_ienicima, ko.ie _ie neum.orno previiala i negovala. U stroiu u Rudom Ruza ie (rod.
1922) hila u svom s~liackom
odelu, sa vunenim Carapama
i sumadijskim opancima. Tu
je pcvi put, kao i mnoge nie~e drmrarice i drugovi, videla
druga Tita.
Rasporedena je da radi u
sanitetu Brigade. Na kratkoi
horhenoi stazi istakla se kao
hrahar horae. nozrtvovana i
vrlo savesna holnicarka. Prosla je sa Brigadom preko Medede i Rogatice, borila se po
Romaniji, ali je, januara 1942.
godine, u jeku druge neprijateljske ofanzive, hrahro pala
- u Sahbegovidma, kod Sokolca.
�ALEKSANDRA - LEJA
MAKSJMOV/c
- MILOSAVLJEVf(:
U selu KonjeviCirria, kod
Ljiga, gde .ie rodena 1920 .. godine, zavrSila je osnovnu skolu i nastavila girrinaziiu u Beogradu. Kao srednjoskolka povezuje se sa naprednom omladinom, sto ie bilo presudno
da se . onredeli za revolucionarni pokret.
Prekinula ie skolovanie 19W.
kada ioi je inaika umrla. Zaposlila se tada kao sluzbenik
1i Sreskc:im · sudu · na Rudniku,
gde ju je i rat iatekao. ·
Aktivno s~ ukliucuie u nripremi ustanka, raded sa komunistima i skoievcima na
nrikunl ianiu oruzja i municiie, sanitetskog i drugog materiiala. U ustanickim danim:1
1941. rasnoredena je na rad
u Komani:li mesta na Rudniku.
a zatim prelazi u partizansku
bolnicu.
Kada j e pocela prva neprijateljska · ofanziva, u jesen
1941, Leja pohtvovano radi
na prebacivanju ranienika u
praveu Uzicke republike i dalje preko Zlatihora i Sandiaka ka Novoj Varosi. Za vreme
horav ka partizanskih snaga na
slohodnoi teritoriii u Sandzaku, radi kao holnicarka i neko
vreme u partizanskoj tehnici.
Odredena ie za Prvu nroletersku, ali naknadno dohiia zadatak da ostane sa ranjenicima. sto hez pogovora i hrahro
prihvata: Inak, pocetkom 1942.
godine, Leia stupa u horheni
stroj proletera kod Face. U
Prvoj proleterskoi ostala je
samo do juna 1942. godine,
jer je po zadatku presla u
Drugu srpsku proletersku hrigadu, gde ie hila na duznosti
sekretara staha Brigade, a kasniie je radila u Drwwi proleterskoi divizi ii i u Vrhovnom
st"_hu NOV i POJ. Posta se istakla kao hrahar horae, no odluci Vrhovnog staha prelazi na
Vis, gde ohavlja odgovorne
du7.nosti. .
·
Posle rata aktivni ie drustveno-politicki i. partijski rad.
nik. Nosilae je Partizanske
spomenice. 1941. i vise ratnih
i mirnodopskih odlikovanja.
NADA MARKOVIc
U potmzi z" holiim uslovima za rad i zivot jos ore. rata
Nada ie nannstila rodno me. sto Aleksandrovae kod Nisa
<>:de je · rodena 1914. godine:
Prelaskom u Beograd, kao radniea brzo se ukljucuje u nanredni pokret i postaje Clan
KPJ 1940. godine.
Posle okunacije zeml ie odlazi po zadatku na parti i ski rad
u Zahrezie, kod Ohrenovca,
odakle odr'tava stalnu vezu sa
partijskim · rukovodstvom Oh-
renovea. Jula 1941. ostavlja
dvoje male deee i zajedno sa
suprugom Borom Markovicem,
Nada stupa u Posavski partizanski odred i· dohija. zadatak
da rukovodi holnicom , Posavskog odreda na ·Pasino.i Rav"
ni. Za vreme prve ofanzive sa
holnicom nrelazi u RogaCicu,
a zatim u Uzice. Iz Uzica krece
da zajedno sa Julkom Mesterovic organizuie partizansku
holnicu na Zlatihoru.
Posle povlacenja iz · Srbije
nostaje horae Beogradskog hatali ana Prve proleterske- hrl,
<!ade. Sa Brigadom je presl",
I .rman i ceo put kroz drugu i
trecu ofanzivu .. J edno .vi!'me
1942. partiiski je radnik Komitetu KPJ za Bugojno. Posh!
tO!m ios· na mno!!im je rukovodeCirn · du7.nostima: hila .ie
~Jan politodiela nri Centralnoi
holnici na Grrrwcu. a -na prvoj..
konferenciji AFZ: 1942. godine,
izahrana ie za c[ana Centralnag odhora. Oq!;anizovala ie
bolnicu u jednom selu izmed:u
Livna i Duvna. Od pete nepri~
jateljske ofarizive do · osloho- 4Jc
u
�ilenja Valjeva hila je ·. pornoenik kornesara Prateee cete Prve proleterske divizije. U oslohodenorn Valjevu kao iskusni horae i kornunista postaje
¢!an Okruznog korniteta i organizacioni sekretar Sreskog
korniteta KP J za Val j evo. U
ratu je dohila cin kapetana.
Nosilae je Partizanske spornenice 1941. i vise odlikovanja.
LEPOSAVA
MARKOVIc -
42
PETROVIc
Rodena je 1926. godine u Zahrezju, kod Ohrenovea. SledeCi put svoga hrata Dragana,
koji je hio clan KPJ, Leposava se u predratnirn godinarna,
iako vrlo rnlada. ukljuCila u
napredni ornladinski pokret
Posavine i vee 1940. hila prirnliena u SKOJ. _Po okupaciji
zernlie pohada kurs prve pornoCi, a avgusta 1941. odlazi u
Beogr;idski bataljon Posavsk0g ·- partizanskog odreda. U
Odredu je hila holnicarka I cete i rukovodilae SKOJ-a i vee
se u prvirn danirna borhe pokazala kao hrahra u pruzanju
oornoCi ranjenirn drugovirna.
Kada je Beogradski hataljon
usao u sastav Prve proletersk:e, Leposava se vee u horbi
na Sjenici istakla u pruzanju
pomoCi ranjenim drugovima,
pa je kao hrabar horae 1942.
prirnljena u KPJ.
S Prvorn proleterskorn ie
sve do cetvrte neprijateljske
bfa,;zive u kojoj je tesko ranjena u horbarna oko Banjaluke. Lecena je u Centralnoj
holnici. Sa ranjenicirna Centralne holnice prolil.Zi tezak
put od Krajine preko Prozora, Neretve, Prenja do Miljevi-
ne, Zatirn se vraca u svoj hataljon, ali je pri prelazu Drine
oonovo izhacena iz stroja jer
ie. dohila tifus i tako se po
drugi put nasla u Centralnoi
holnici. Za vrerne pete nepriiateljske ofanzive hila je u koloni tifusara sve do rasforrnirania Centralne holnice. Po
rasforrniranju holniee, uz pornoc drugova i drugarica stize
svoju Prvu proletersku na Suhoj i ponovo je, slaha i iserpliena, u stroju svog Beogradskoo; hata]jona, sa kojirn _ie u
teskirn danirna horhi na Sutiesci i prohoja Sutieske. Malu. slahu i iznernoglu, tih teskih dana preko Sutjeske preneo je njen ratnL drug Katie.
U hataljonu je Lepa ostala sve.
do Zvornika, a zatirn _ie zhog
iznernoglosti od poshediea ranjavanja i tifusa presla u Brigadni sanitet iz kojeg _ie upueena na visi sanitetski kurs u
Jajee. Posle toga je hila referent saniteta oristf>pskih jedinica Prve proleterske i korpusa. a· radila· je i u bolnici teskih ranjenika na Klekovaci.
U sedrnoj ofanzivi, posle desanta na Drvar, sa grupom
horaea Prvog korpusa stize u
Sandzak, kad prelazi u hrigadni sanitet Treee krajiSke hri?:ade sa kojirn stize u Srhiju
do Mladenovea.
Posle oslohodenja Srhije po
zadatku radi kao partijski radnik na terenu. Clan je Okruznog korniteta SKOJ-a i organizacioni sekretar za Val jevo,
Okruznog odhora USAOS-a i
Centralnog komiteta ornladine
za Srbiiu, organizacioni sekretar Gradskog korniteta Valjeva, clan Sreskog korniteta i dr.
Od skojevca i horca izrasla
je u vrsnog partijskog i politickog radnika. Nosilac ie Partizanske spornenice 1941. i vise ratnih i rnirnodopskih odlikovania. Rezervni je staresimi JNA. · ·
·
MILENA (MILISAVA)
MARTINO VIC:
Rodena ie 1920. godine u siromasnoj ·Cinovnickoj porodici u Uzicu. Posle osnovne skole zavrsila je pet. razreda zanatske i krojacki zariat. Kao
radnica brzo se ukl iuctiie u
napredni ornladinski i radnicki pokret. pa ie oktohra 1940.
postala Clan SKOJ-a.
Prvih. dana okunacije radi
kao pozadinski radnik, a vee
novernhra 1941. kada se vodih heroiska hnrha za odhraml
UZicke repuhlike. sa nuskorn u
ruci ulazi u stroi Uzickog oartizansko.g ·odreda. U Rudorn,
na ·dan foriniranja Prve proleterske, Milena je u Drugoi ceti Cetvrtog
(kraljevackog)
bataljona. Cetna je holriiCarka
�i hrabro izdr:lava sve borbe
i juriSe.
U toku rata radila je u sanitetskom odseku Vrhovnog staba u bolnici Prve proleterske
di~izije i Prvog korpusa, da bi
29. maja 1944, zajedno sa nasim ranjenicima, i sama hila
orebacena u Italiiu kao obolela i iscrpl_iena. Ali u nasoi partizanskoj bolnici u Italiji Milena se ne ponasa kao bolesnik, vee obavlja razne poslove
bolnicarke i sanitetskog radnika.
Umrla je ubrzo posle rata,
20. oktobra 1945, u svome rodnom Uzicu. U sacuvanim dokumentima nalazimo karakteristiku koju je Mileni dao
politicki komesar bolnice Prvog korpusa: ,Odana Partiji,
disciplinovana ... Interesuje se
za svoj dalii razvoj. Inteligentna, teoretska izgradnja srednja. Ima uslova za daljnii razvoj".-Isti dokumenat ukazuje
da je Milena hila i jedan od
sehetara SKOJ-a u bolnici Prvog korpusa.
Po svojoj zelji napustila je
JNA i ]Josla u svoje rodno Uzice, da nastivi rad kao . dan
KPJ u cije je redove pnmljena maja 1943. godine.
DANICA MARTINOV/c
- VUJOV/c
Njih desetoro ih je bilo u
porodici u Bai icama, kod Cetinja. Radio je jedino otac,
kao sluzbenik sa vrlo malom
platom. Zato ie za Danicu bilo
zavrseno skolovanje usoesnim
zavrsetkom cetiri razreda gimnazije u Cetinju. Privrzena
svojoi brad, iSla je za njima i
opredelila se za 'revolucionarni pokret. Vee je imala trideset godina kada aktivno ucestvuje u izvrsavaniu zadataka
u pripremi 13-julskog _ustan:
ka. Tada zavrsava samtets~1
kurs, a uCi se i rukovan]u
ondjem.
Od prve trinaestojulske puske ucestvuje u akcijama loveenskih partizana. Sa svojim
Lovcencima posla je i u na-
pad na Pljevlja, a odatle u
stroj Prve proleterske .u Rudom.
Vee od ptvih borbi istice se
kao vrlo hraba·r horae. ' Neke
njene podvige proleteri ne zaboravljaiu·. U borbi na Sinjijevici, kod Vecerinovaca, 9.
maja 1942. godine, Danica i<;
ispoljila posebnu hrabrost 1
poZrtvovanie u izvlaCenju svojih ranjenih drugova. Previla
ie ranjenog druga u streljackom stroju, a dok ga je previjala ranjena je i sama - u
obe noge. Ali, tek kada ga
je iznela sa polozaia ootra:<Ua
.ie oomoe. Postala je dan KPJ
1943. godine.
·
Dva brata DaniCina ratovala
su u Cetvrtoj proleterskoj bri~
gadi. Sva porodica joj ie ucestvovala u narodnooslobodilackom ratu i revoluciji, i
otuda je i ona mogla tako
hrabro da istraie ·mi ratnom
putu Prve proleterske · due:om
viSe od dvadeset hiljada kilometara, a da nigde ne posustane.
Rezervni je oficir i nosilac
Partizanske soomenice 1941,
kao i vise odlikovanja.
DR JULKA MEsTEROVTc
Kada je iz rodnog Srpskog
Itebeia, kod Zrenianina, gde
ie rodena 1906. godine, Julka
Mesterovie posla da studira
medicinu, siglirno niie razmiSljala 0 tome da ee biti jedan
od prvih lekara u nasem narodnooslobodilackom ratu.
J os kao student i lekar u
predratnim godinama pripa·
dala je revolucionarnom pokretu.' Godine 1941. hila je lekar u Valjevu. Kada su pukle
prve ustanicke puske, Julka 43
�divizije, sa kojom i prolazi
rijen teski ratni put. Od sredine 1943. godine · do oslobodenja Beograda bila ie sef hi'
rur8ke ekipe Pete divizije.
U toku rata i revolucije ispoljava veliku organizatorsku
sposobnost u· organizovan lu i
radu saniteta, a kao i'ovek i
komunista izuzetnu humanost
u brizi za !jude.
Posle rata nastavila je · da
radi u armijskim sanitetskim
ustanovama i stekla cin pukovnika JNA. Nosilac ie Partizanske spomenice 1941. i vise odlikovan ia za ratne i mirnodopske zasluge.
je otisla zajedno sa svojim
muzem dr PantiCem u Valjev'
ski odred. J os dok se ustanak
rasplamsavao u Srbiji, odre~
dena je odlukom· Glavnog
staba
Narodnooslobodilacke
vojske i partizimskih cidn!da
Jugcislavije za referenta saniteta u Posavskom ·odredu. Kako se naglo uvecavao broj rani enih partizana sve viSe se
osecala potreba organizovanijeg lecenia i stoga ona u Posavini formira partizansku
bolnicu. U vreme kada su se
partizani povlacili iz osloboilenih delov~ 7o'ladnP Srbiic, i
TT~icke repu blike. dr · Julk"
Me~teroviC. iP. unrr~vriik na-rtiZ"-nske bolnicc, u Novni Varn-~i. a kra iem ianuara 1942. dolazi n Focu · u bolnicu Prve
prrlleterskP.
Kao hmbar horae. rukovo-
rlilac i lebr u P'lrtiju ie prim1942. "o<l.ine. U tok:u
NOB-a i revoluciie obavlia
mnoee odgovnrne rlnZnosti . n
sanitetu partizanskih jedinica, a tokom 1943. hila ie referenf saniteta Prve proleterske
Ji,n"
44
ZLATJJA M/LATOV/c
Iz Crnaca, sela u Piperima
(blizu Titograda), gde je rodena 1920. godine, posla je
medu prvima u trinaestoiulski ustanak. I novembra 1941,
kada su trazeni dobr0'volici za
pohod na Pljevlja, Zlat!ja se
nasla u borbenom stroju partizanskog bataljona ,Bijeli
Pavle". U borbama protiv italijana na Plievljima posebno
je pokazala hrabrost i pozrtvovanost u _previ ianju i iznoseniu ranienih drugova.
Posle bitke na Pljevljima
krenula je za Rudo, gde se
nasla u stroju Drugog ( crnogorskog) bataliona. A vee sutradan posle formiran ia Brigade, ucestvuje sa svojim bataljonom, u selu Miocu, u borbi ·protiv Italijana.
Na Igmanskom marsu junacki se drzala i istakla u
pruzaniu pomoCi promrzlim
drugovima i drugaricama proleterima. Pri tom na sebe
je sasvim zaboravljala, pa je
tek po dolasku u selo Presje-
nica osetila da ne gospodari
svojim nogama, vee da je i Sarna promrzla. Hitno je iz sela
prebacena u partizansku bolnicu u Focu, gde su joj odseceni svi prsti na nogama, Bez
narkoze, junacki je podnela
operaciju a da ni jauknula
nije.
Izdrzala je taka hrabro i ceo
borbeni put Prve proleterske
brigade, kao borac i sanitetski radnik. Nosilac ie Partizanske spomenice 1941. i viSe
ratnih odlikovanja. Rezervni
je staresina JNA.
BRANKA MILINKOV/c
U vreme rasplamsavanja
borbe protiv neprijatel ia u
MaCvi i Podrinju, sve viSe Zena deli radost pobeda s pai-tizanima. Poi'etkom septembra
1941, sa mnogim zenama h
Maeve i osamnaestogodiSnja
Branka Milinkovic ( rodena u
Savcu 1922) stize medu ustanike. Branka se posebno angazuje na radu medu zenama,
�I bas kada su vod:eni najzesCi okrsaji s neprijateljem
(1942) Branka je primljena u
KPJ. Nosilac je Partizanske
spomenice 1941. i mnogih drugih odlikovanja.
OLGA MILIVOJEV/c
i zbog takve aktivnosti i borackih vrlina biva primljena
u Savez komunista omladine
Jugoslavije.
· Kada su pristigli ranienici
iz borbe na Macvanskoi Mitrovici, prima duznost bolnicarke u partizanskoj ambulanti u oslobod:enom Bogaticti. U orihva:taniu i negovailju
ranj enika odnosila se sa puno
neznosti i brige. Ubrzo je, u je·ku prve neprijateljske ofanzive; upuCena na nove zadatke u
Krupan j, a zatim u Pecku i
Ljuboviju. Stigla je i da ucestvu ie i u odbrani Uzicke republike, gde neumorno radi
na evakuisanju ranienika preko. Zlatibora . za Sandzak. A
zatim, eto i nje u Rudom, u
stroju Prve proleterske. Berae je i cetna bolnicarka u
Kraljevackom bataljonu, a radi i u "brigadnoin sanitetu. I,
taka, sa svojom brigadom kroz
svih sedam
neprijateljskih
ofanziva, preko Romanije i
Igmana, Treskavice, Zelengore, Neretve, Sutjeske ...
Rod:ena je 1924. godine u
Gruzi, kod Kragujevea. Jos
kao ucenica gimnazije postala
je Clan Saveza komunisticke
omladine Jugoslavije. Kada je
pocela borba protiv okupatora, Olga je napustila skolsku
klupu i otisla u partizane. Stupila je u Kraguievacki partizanski odred onih dana kada
su partizanske snage iz Sumadjie bile u pokretu ka Uzieu
i Sandzaku.
. Prilikom formiran i a Prve
proleterske brigade mlada skojevka je dobila nove zadatke
- da neguje. i cuva ranienike.
Ostala je sa ranjenicima, a
misli su je stalno vodile · ka
Prvoj proleterskoj
njenim
Kragujevcanima.
Odmah posle Igmanskog
marsa ispunila joi se zelia:
srela se sa svojim Kraguievcanima i Prvom proleterskom.
Bila je radosna sto je opet sa
njirna, a tuZria Sio Su se mnogi borci iz Kragujevackog bataliona nalazili u focanskoj
bolnici zbog promrzlina sa Igmana.
Ostala je u Prvoi proleterskoi krace vreme, a onda ie
presla n Drugu srpsku proletersku brigadu u kojoj je bio
i nien otac.
U stroiu Prve i druge proleterske brigade hrabro se borila za ranjenike. Kada je Druga proleterska vodila tesku
borbu protiv cetnika Pavia
DuriSiC·a na vrhovima Durmitora, u jednom od jurisa na
izdajnikE!, 2. juna 1942. go~i
ne, poginula je Olga. Pala .1e
zajedno sa svojim oeem, istog
dana u istoj borbi.
Olga Milivojevic pripadala
ie onoj generaciji najmlad:ih
boraea Prve i Druge proleterske brigade, koia je znak razreda na d:ackoj kapi hrabro
zamenila zvezdom petokrakom
i pod tim znameniem slobode
i revolucije junaCki poginula,..
DANICA - DANA
MJLOSA VLJEVJ(:
U srcu okupirane Evrope,
Komunisticka partija Jugoslavii e i drug Tito stvorili su
1941. godine slobodnu Uzicku
republiku. Mladost uzickog
kraia borila se za njeno stvaranje i svoiim grudima je branila. U Ul:ickom partizanskom
odredu hila je i ceta najmlad:ih - treca ceta Uzickog partizanskog odreda. Brojila je
oko sezdeset boraea, medu kojima su samo trojica. bili stariji od 25 godina. u. toj ceti
borila se i mlada ucenica gimnazije Danica Milosavljevic. U
odstupanju od Uzica preko
Sandzaka omladinska ceta se
istice u zastiti Vrhovnog staba
od napada Italijana.
Stigli su omladinci i u Rudo
na dan formiranja Prve proleterske brigade. Med:u n iima
i plavokosa sesnaestogodisnja
devojka, Dana Milosavljevic.
Ubrzo se pokazala kao hrabar
horae, pa je primljena u
SKOJ.
U Prvoj i Drugoj proleterskoj brigadi hila je Dana ho-rae, pusk6mitraljezae. bornbas, komandir odeljenja, om- 45
�oravcu Rudog. Od Rudog preko Rogatice, Glasinca, Sokolca, Vidrica, Srednieg i Okrug'
lice hila je u stroju Prvog crnogorskog bataliona. Hrabro
izdrzava Igmanski mars i ostalo je poznato sta je sve
Stanka preduzela u tirh natcovecanskim mukama da pomogne svoiim dru~ovima i ooseb~
no Marku i Milanu Zekovicu
- da ne ostanu na prtini Igmana.
ladinski rukovodilac·
bataljona.
Istice se u mnogim borbama, a osobito se pominju njeni podvizi u bitkama na Gatu,
Jajcu, Kupresu, Dresnici, Neretvi i Sutjesci. U vreme najzesCih nepri iateljskih ofanziva
i partizanskih iuriSa. Dana nostaje dan KPJ (1942). Cin
potporucnika Narodnooslobodilacke vojske dobila je 1943.
godine, kada su uvodeni prvi
cinovi u NOV.
Posle rata birana je za clana Glavnog odbora Uiedinjenog saveza antifasisticke omladine Srbiie. Vraca se u svoie Uzice 1947. godine za sekretara Opstinskog komiteta
SKOJ-a, a zatim postaje i sekretar
Okruznog
komiteta
SKOJ-a za UZice. Radila je i u
Centralnom komitetu narodne
omladine Srbije.
Za narodnog heroja proglasena je 1953. godine. Nosilac
je Partizanske spomenice 1941.
i mnogih ratnih i mirnodop46 skih odlikovanja.
STANKA MILUTINOV/c
- sPADIJER
Kuca Milutinovica iz sela
Velje Brdo, u Piperima (blizu
Titograda) cuvena je po pripadnosti revolucionarnom radnickom nokretu. Iz te kuce j e
i Ivan Milutinovic. Brat Stankin, Masan, postao je clan
KPJ 1936. godine i on je svoie opredeljenje preneo na celu porodicu, te i na sestru
Stanku.
Njih cetvoro iz ove porodice otiS!o je julskih ustanickih
dana 1941. u partizane. Kada
su, p() direktivi partijskog i
vojnog rukovodstva Crne Gore, tra'leni dobrovoljci za PI jevlja · novembra 1941. godine,
medu tim dobrovoljcima nasIa se i Stanka sa svojim bratom Masanom.
Posle decembarske bitke na
Pljevljima, mlada skojevka
nije htela da se vrati u Crnu
Goru, vee je sa svojim drugovima i bratom nastavila u
Kao bolnicarka Druge cete
Prvog bataliona, ciji je tada
bio komandir narodni heroj
Savo Buric, Stanka 1·cestvuje
u borbama na Zvijecdi planini, Dobrom Dolu, Koniicu,
Livnu, Duvnu, Kliucu, Ivan
Sed!u, Ticevu, Glavaticevu,
· Zlatnom Boru, Neretvi, Sutjesci.
U KPJ je primliena 1943.
><odine. Nosilac je Partizanske
spomenice 1941. i viSe ratnih
odlikovanja.
MILENA -
MILA NEsOVJc
· U vreme kada je Uzice zivelo u znaku svoje Republike i
kada su u njemu bor;~vili Vrhovni stab i rukovodstvo KPJ
sa drugom Titom na celu, Mila Ne.1;ovic se kao sedamnaestogodiSnja omladinka . opredelila za borbu.
·
Te godine i skoievski aktiv
ie prima u s:voie clanstvo. Vee
krajem novembra Mila napusta svoje voljeno Uzice, gde ie
rodena 1924. godine. i sa Uzickim pai-tizanskim odredom odlazi prko Zlatibora i SandZaka u pravcu Rudog.
U . stroju Prve proleterske
odredena je za cetnu bolnicarku Trece tete Prvog. (crnogor-
�skog) bataljona. Sazivela se
sa Crnogorcima, kao da je sa
njima rasla. Njen vedri duh,
hrabrost i · snalazljivost znali
su da cene proleteri. Komunikativna i neposredna, uspesno
uspostavlja veze sa narodom
svuda kuda prolazi njen hataljon.
isla ie borhenim putem- Prve prcileterske · od Rudog do
kraja januara 1943. godine.
Primljena ie 1942. u KPJ. Poput mnogih njenih saboraca i
Mila je iz Prve proleterske
prekomandovana, da hi u drugim . jedinicama vrSila odgovorne duZnosti.
U Italiji je hila politicki komesar partizanske bolnice, a
po povratku iz Italije postaje
referent saniteta Dvanaeste
srpske udarne brigade i referent saniteta Dvadeset i druge
srpske divizije. Na svim tim
duZnoStima istiCe se ne saino
kao hrabri horae i staresina,
vee i kao odlican organizator
rada sanitetske sluzbe.
Posle rata ohavlja mnoge odgovorne duznosti u Beogradu,
Republiei Srhiji i Federaciji.
Ima Cin rezervnog potpukovnika JNA. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i mnogih
ratnih i mirnodopskih odlikovanja i priznanja.
M/LENA PAJEVJ(: -
fJUR/c
Rodena 1923. godine u Uzicu, Milena pripada onoj napredr\oj ·generaciji mladih koja je· sve cinila da zivot radnih !judi i omladine uCine boljim i srec.nijim.
U predratnirrt godinama · pasta!a je clan Saveza komunistii'ke omladine Jugoslavije, te
se odmah po okupaeiji zemlie aktivno zalaze u izvrsavanju svih zadataka koje joj poveravaju ko.niunisti i skoievska organizacija. U danima
u.stanka radi sa omladinom, da
je $to viSe uvede u redove narodnooslohodilai'ke borhe i
revolucije.
Vee· u oslohodenom Uzieu,
Milena ohavlja milage odgo-
vorne zadatke·, ali se . na]VlSe
angazuje u partizanskoj bolnici, · na prihvatu i nezi ranjenika.
Krajem novemhra 1941. povlaCi se preko Zlatibora i Sandzaka prema' Rudom, da hi
stupila u redove Prve proleterske brigade. ProS!a je borbenim putem ave proslavljene brigade kroz najteza iskusenja, borbe i ofanzive, isticuCi se kao hrabar horae i
rukovodilae i ostajud do kra~
ja verna idejama i ciljevima nase narodnooslobodilai'ke borbe.
Kao predratni skojevae i
ratni komunista, za pokazanu
hrahrost dobila je viSe ratnih
odlikovanja. Nosilae je Partizanske spomenice 1941.
VUKOSAVA PEROV/c
Rodena 1920. godine u selu
Martinidma, kod Danilovgrada, u porodici PeroviC, koja je
uvek i u svim ratovima hila u
nrvim redovima horhe za slohodu. PeroviCi su komi tovali
i zadavali strah zandarmima
i nosiocima vlasti u bivsoj Jugoslaviji.
Roditelji Vukosavini preselili su se na Kosovo kada je
ona imala svega dve - tri godine. Po aprilskom ratu 1941.
godine, kao i mnoge ernogorske porodice, vratila se u svoie rodno mesto i porodica Perovic. Kao omladinka Vukosava odmah nalazi mesto medu
anima koji se pripremaju za
borbu.
Ucesnik ie . u trinaestojul·
skarn ustanku. Postaje horae
Partizanske cete ,Bijeli Pavle". Dobrovoljac je u bici na 47
�,.
mr
'I
Pljevljima 1. decembra 1941.
Na dan formiranja Prve pro.!eterske rasporeaena cje na
duznost bolnicarke u Trecoj
ceti Drugog · ( crnogorskog) bataljona.
Ucestvuje u svim borbama
Brigade na putu preko Glasin<:a i Romanije. Na terenu se
istice u radu sa zenama. Hrabro je izdriala Igmanski mars,
pomazuCi svojim promrzlim
drugovima. U tim najtezim danima borbe postaje 'clan Komunisticke partije Jugoslavije.
Od . cetne bolniCarke izrasta
do referenta saniteta bataljona i brigade.
Septembra 1943. Prva proleterska vodila je zestoke borbe u Dalmaciji. U jednoj 0 d
takvih borbi, kod Ciste u Dalmaciji, 23. septembra, spasavajuci sanitetski materijal da
ne padne neprijatelju u ruke,
pala je Vukosava kao referent
sanit~ta Brigade izresetana mitraljeskom vatrom iz neprijateljskih tenkova.
II
I
Ji
,,I
J:!
l'i
li
!:!
!'i
II
jl
1.1
\:
!:
!;
l:
ii
I'
II
I, I
I
I!
'r
n
'I
II,
Ii
I
I
i
I
i
I
I
I
48
VOJJSLAVA PETIWNJJEV/c
Vee kao ucenica UCiteljske
skole u Uzicu, gde je i roaena,
aktivna je u naprednom omladinskom pokretu. Stoga je _jos
pre rata primljena u Savez komunisticke omladine Jugoslavije. Nije nastavila skolovanje iako joi je bio zivotni san
da zavrsi skolu i postane prosvetni radnik. J ednostavno je
napustila skolsku klupu i prikIiucila se uzickim radnicima,
da radi za partizane, za Uzicku republiku.
Novembta 1941. napustila
je Uzice i povlacila se sa partizanima preko Zlatibora i
Sandzaka u pravcu Nove Varosi. Na slobodnoj teritoriji,
kod Nove Varosi, -• Vojislava
radi u Agitpropu Centralnog
komiteta KP Jugoslavije do
formiranja Prve proleterske
brigade, kada stupa u njene
redove.
· Po dolasku u· Focu 1942. radi ·na telefonskoj centrali Vr-
-hovriog· staba. Ta:da je i primljena u Komunisticku. partiju
Jugoslayije. Maja meseca prelazi u Tteei (kragujevacki)
bataljon. ·Po zavrsetku· pete
neprijateljske ofanzive u Prvoj proleterskoj obavlja mnoge duznosti, od desetara i referenta saniteta u bataljonu
do partij skog rukovodioca brigadnog saniteta. ·
Posle. . pete. neprijateljske
ofanzive p()stav.ljena je za, ref.,renta saniteta u Pei:oj vojvoaanskoj brigadi, a avgusta
1944. godine upucena je na teren Uzica kao parti]sko-politicki radnik. Bila je i . clan
OK SKOJ-a, a kasnije radi . _u
CK KPS.
Nosilac je. Partizanske spomenice 1941. i viSe ratnih i
drugih odlikovanja, · koje. je
-dobila za ratne zasluge i samopregoran rad u posleratnoj izgradnji.
JUL.KA PIBERNIK
Tekstilna radnica, roaena
1904. godine u Jasenicama,
Julka Pibernik je od najranije
mladosti u naprednom . "j)okretu. Postala je clan KPJ.~935.
godine. Pre rata je jedfftp vreme zivela u Sovjetskom Savezu. Tamo je kao istaknuti
komunista zavr5ila pai'tijsku
skolu.
.
Dol:Jro potkovana partijskim znanjem i do kra_ja odana
ideji za koju se opredelila, nastavila je aktivni rad u Sloveniji, gde ju je i rat zatekao .
. Kada .i>' Hitler pokusavao da
vrsi riasilnu germanizaciju Slovenaca, ·-proterana .ie iz Slovenije ) porodica Pibernik. U
�ve proleterske, izdrzao sve
strahote rata i sad je pilot civilnog vazduhoplovstva u Ljubljani.
LUJZA - BORKA
- PIHLER - DENic
Srbiju su tako stigli Julka,
njen suprug Albin i jedanaestogodisnji sin Albin ... Sve
troje su postali borci Slove.nacke cefe u odbrani t.Tzicke
.republike, a zatim opet zajedno i borci Prve proleterske
brigade i njenog Petog (sumadijskog) bataljona.
·
Julka sa svojim suprugom i
sinom Albinom, naimladim
borcem Prve proleterske, koj i
je imao tek jedanaest godina,
ucestvuje u svim borbama Sumadijskog bataljona. Bila je
i u poznatom okrsaju na Pjenovcu 21. januara 1942. godine, kada su poginuli komandant i komesar njenog bataljona sa jos cetrdeset boraca.
Porodica Pibernik je u stroju Prve proleterske i u envenom Igmanskom madu. Iako
nije posustajala, Julka je preko Igmana promrzla. Posledice Igmanskog marsa nije izdrtala: umrla ie februara 1942.
u bolnici u Foci. I njen suorug Albin hrabro je ooginuo
krajem 1942. godine. Sarno je
sin Albin, najmlaai horae Pr-
Poreklom Austrijanka, roaena je u Prijedoru. Kao devojka ciji je otac drzao gostionicu u Drvaru, jos uvek je
imala dve domovine. Tako je
pohadala viSu devojacku skolu u Banjaluci i Vaserburgu.
No, ipak, rodena u Jugoslaviji 1903. godine, odlucila je da
Zivi u novoj domovini, pa se
i udala za Mirona Denica koji
je bio clan KPJ.
Od 1932. zive u Parizu, odakle idu u Spaniiu - da brane
mladu Republiku. Lujza je bila bolnicarka na hirurskom
odeljenju bolnice ,Rasjomirhija" u Mursiji, a njeri muz
gine u borbama za Madrid. U
Spaniji se istice kao vrsni' or~
ganizator sanitetske sluzbe, time je poloZila ispit za prijem
u Partiju.
Zajedno sa mnogim borcima
iz Spanij e nasla se 1939. godine u koricentracionom logoru u Fraricuskoj. Polazi joj za
rukom- da pobegne iz logora
1940. u Jugoslaviju. U Zagrebu
hvata partijsku vezu. Iz Zagreba odlazi u Jajce, ali tu nije mogla opstati. Tako ju je
rat zatekao u Beogradu.
Jula 1941. napusta Beograd
i stupa u Posavski partizanski odred. · Sa sobom je kao
iskusni ratnik iz. Spanije Lujza ponela pun kofer sanitetskog materiiala. Odredena je
da radi u bolnici. Posavskog
odreda. Prilikom - povlaC:enja
iz Posavine i Podrinja, -povela
je dvadeset i-pet·teskih ranjenika u MiliCinicu, a oda tle sa
bolnicom .stize do _Rogacice.
Usia ie u sastav .hirurske ekipe Vrhovnog staba, a posle formiranj" Prve . proleterske u
n.ienom _je sanitetskom odeIj.,nju: Mnoge _je . odgovorne
zadatke obavljala u .ratu i revoluciji, kakav je recimo bio
- transport ninjenika iz Sandzaka za ·zabljak, gde je i forminila bolnicu.
·
Jula 1944, po nalogu Vrhovnog staba, __ postavljena je za
referenta saniteta 37. divizije.
Posle rata radila je u JNA.
Penzionisana .ie u c'inu potpu·
kovnika. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i mnogih
ratnih odlikovanja. ·
MILICA -
DARA RADOJEVIc
· Dve sestre, Milivojka i Milica Radojevic, iz Pranjana
kod Cacka, · otisle su 1941. u
cca:ciinski pariizimski odred. Sa
njime ratovale do jeseni i No- 49
�ve Varosi, gde su se rastale da
se nikada viSe ne bi srele.
Miliea je produzila za Rudo
i bila u stroju Petog bataljona
Prve proleterske, a Milivojka
je ostala sa holnicom u Novoj
Varosi, da bi se u zimu 1942.
vratila u Srbiju, kada je za.
robljena i internirana.
Milica-Dara je nastavila put
sa Prvom proleterskom brigadom preko Romanije i Ig·
mana. Mlada skojevka je i zapazen terenski radnik na tedtori ii kuda je s brigadom
orolazila. Dara je kao horae i
bolnicarka, prva u borbenom
stroju i u jurisima, prosla
prvu, drugu, treCU i Cetvrtu
ofanzivu.
Kratko je ali hrabro ratovala. U j ednom od juriSa poginula je juna 1943. godine. Proleterima je ostala u secaniu
vee od ustanickih dana kada
ie kao horae s puskom u ruci
hila u istoj liniji fronta sa
njima, a sa zavojem u ruci
kad valja izvuCi i previjati ra·
50 njenike.
NATALJJA RADULOV/c
NATA
Kao hrahar horae u Partiju
je primljena februara 1942.
godine, posle Igmanskog marsa. Pocetkom 1944. upucena je
u Drvar na partijski kurs. Po
zavrsenom kursu ide za clana
Sreskog komiteta Nevesinjskog sreza, a zatim je i clan
Okruznog komiteta KPJ za
Trebinjski okrug. Krajem 1944.
godine Nata RaduloviC je sekretar Sreskog komiteta KPJ
za Resavski srez, a posle radi
kao clan Okruznog komiteta
KPJ za Jagodinski okrug.
Dva puta je ranjavana na
borbenom putu Prve proleterske brigade. Nosilae je Partizanske spomenice 1941. i vise ratnih odlikovanja.
MIRA RADOVANOV/c
Kao ui'enica sestog razreda
gimnazije u Kragujeveu, Natalija je 1939. godine primljena u Savez komunisticke omladine Jugos]avije. Roitena je
u Vrseu, gde joj je otae bio
na sluzbi.
Kada je nasa zemlja okupirana, Natalija je postala Clan
jedne udarne desetine. Ucestvuje u akcijama koje izvode
komunisti i skojevci, izlazud
se cesto opasnostima da padne neprijatelju u ruke. Cela
njena porodica radila je za
narodnooslobodilacki pokret.
Prihvatili su i skrivali ilegal.
ee. Brat i sestra su joj pogi·
nuli u partizanima septembra
1941. godine.
Natalija je stupila u Prvu
cetu Kragujevackog odreda.
Sa Kragujevcanima stize u Ru·
do. U Trecem (kragujevackom) bataljonu je Prve proleterske.
Iz Cacka u kome je roitena
1922. godine posla je u Beograd, gde je nastavila da uCi
skolu u Prvoj zenskoj gimnaziji. Kao uceniea povezuje se
MARKO STANIS!C SA ZOROM PETRIC DESNO I NADOM SOKOLOVIC
LEVO
�r·····
sa naprednim pokretom, pa je
1939. godine primljena u Savez komunisticke omladine
Jugoslavije.
Posle aprilskog rata i okupaciie nase zemlie. Mira se odmah aktivno ukliucuje u diverzantske omladinske grupe
u Beogradu. No, oseca JUCI
ooasnost da bude otkrivena i
uhvacena. ana novembra 1941.
napusta Beograd i prikl iucuie
se oartizanima na Rudniku.
Preko Caclm, Uzica i Zlatibora stize u Novu Varas, gde radi na umnozavanju partijskog
i ustanickog materijala,
Posle odlaska partizanskih
snaga od Nove Varosi za· Rudo,
Mira je jedno vreme · hila· na
terenu u grupi Steve· Singera,
a zatiin dolazi ii Peti ·· (silmadijski) bataljoh . Pr\'e_ proleterske brigaqe, ·· ·
Izuzetno .hrabra, duhovita,
uvek vedra i nasmejana· bila
je voljena od strane boraca -
proletera. Isticala se inteligencijom, te je uspesno objasnjavala narodu na terenu i borcima u Brigadi cilieve narodnooslobodilacke borbe i revolucije.
Prosla je sa svojim proleterima kroz mnoge bitke prve
· i druge ofanzive i 11. juna
1942. godine poginula hrabro
u borbi protiv cetnika na Gatu, u Hercegovini.
STAJKA SA VIc
Siromasni Stajkini. roditelii
preselili su se iz sela KostojeviCa, kod Bajine Baste. u Lajkovac 1926. godine, kad ie ona
i rodena. 'Nisu mogli viSe opstati nci irialOID .i siromaSnom
imetku, pa je njen otac radio
kao nadnicar kod bogatijih seljaka u okolini Lajkovca. Otac
je zatim radio kao opstinski
posluzitelj u Lajkovcu, a majka kao cistacica u Lozionici.
STOJE: RAKO DULETIC I MISO LEKOVIC SA GRUPOM DRUGARICA, MAnTA 1943.
U ILOKU
Posle deset godina," 1936. godine, ponovo se YraCaju u UZiM
ce, ·gde otac poCinje da radi
kao nosac na zeleznickoi' stanici, a rna ilea· kao · sluzavka
!cod bogatih !judi. Duboko
osecaiuCi nevolje. takvog zivota, Stajka se sa svoiom starilom sestrom vridrllZuje naprednoj omladini i pristupa
drustvu ,AbraseviC". Ucestvu_ie u demonstraciiama koie su
organizovane u Uzicu 1941. godine, kad je i orimljena u Savez komunisticke omladine
J ugoslavij e.
U odbrani Uzicke republike
uCestvuju sve tri sestre SaviC.
Staika .ie stigla i u Rudo, u
stroj Prve proleterske. Rasporedena je da bude pri brigadnom sanitetu. Prosla ie Igmanski mars i, posle · Iecenja od
promrzliha, postaje cetna bolnicarka u Petom (sumadiiskom) bataljonu. Jula 1942.
prekomandovana je sa jos dosta drugova i drugarica u Drugu proletersku srpsku briga- du, a 1943. ide u Trecu srpsku za referenta saniteta Pr- 51
�cima je i Stefa Simovic, podlezuCi bolesti, ostala zauvek
na Zelengori.
BOSA RATKOV!c
- SKOPSKAJA
NA POLOZAJU ZA TESKIM MITRALJEZOM MILEN A VILOTIJEVIC
vag bataljona. Ratni put je
dalje odveo u Kulturnu ekipu
Drup:e proleterske divizije, a
odatle u Cetvrtu proletersku
crnogorsku brigadu - sa zadatkom da u njoj formira
Kulturnu ekipu.
Posle rata obavljala je mnoge drustveno-politicke
duznosti u Uzicu, Lajkovcu i Beogradu. Iz JNA .i e izasla kao porucnik. Nosilac ie Partizanske
spomenice 1941. ·.i viSe ratnih
i mirnodopskih odlikovanja.
STEFANJJA - STEFA
(ILJJE) SIMOV/c
·!
I
I
I,
Rodena 1912. u selu Crncima, u Piperima, u blizini
Podgorke (Titograda), u siromasnoj seljackoj porodici, jos
od najranije mladosti Stefa se
povezala sa naprednim !judirna svoga kraja.
U pripremi ustanka protiv
okupatora 1941. radi na prikupljanju materijala i izvrsava sve zadatke koje dobija od
52 komunista i skojevaca. Kasni-
je postaje borac Crnacke cete, koja je pripadala bataljonu ,Serdar Jole". Tada zavrsava i sanitetski kurs u Piperima.
Prvog decembra 1941. ucesnik je bitke na Pljevliima.
Nastavlja borbeni p11t sa batalionom ,18. oktobar" za Rudo,
gde je prilikom formiranja
Prve proleterske brigade nostala cetna bolnicarka. Kao
hrabar borac i drug, nesto
stariia od svoiih drugarica. ispoljila je veliku druzeljubivost i brigu o borcima, a posebno o ranjenicima.
Sa Prvom proleterskom prelazi Romaniju i Igman. Po dolasku u Focu, za Stefu je sledila nova obaveza: prelazi u
Sanitetsko odeljenje Brigade,
da bi se posle kratkog vremena ponovo vratila u svoj bataljon za referenta saniteta.
U tim teskim danima 1942.
godine, kada se polagao natcovecanski ispit u borbi, Stefa
je postala Clan Komunisticke
partije Jugoslavije. U bici na
Sutjesci, medu mnogim bar-
Rodena u Skoplju 1923. godine, Bosa u predratnim godinama radi i zivi u Beogradu. Svoiu naprednu aktivnost
pocinje kao tekstilna radnica.
Sa sedamnaest godina primljena ie u Savez komunisticke
omladine Jugoslaviie, 1939. godine. Poseban uspeh postize u
radu sa zenama, jer ih osvaja
svojom veselom prirodom, neposrednim pristupom i drugarskim ophodeniem.
Posle okupacije po]acava
rad medu omladinom i iedan
je od ucesnika prvih diverzantskih akcija u okuoiranom
Beogradu. Septembra 1941. napusta fabricku halu, odlazi iz
Beograda na slobodnu teritoriju i stupa u Posavski partizanski odred.
U stroju Prve proleterske u
Rudom odredena je za cetnu
�holnicarku u Posavskoj ceti
Sestog (heogradskog) hataljona. Sa Prvom proleterskom
presla je Romaniju i Igman,
Neretvu i Sutjesku, vodeCi
hitke po Bosni i HercegoviT'ii,
Crnoj Gori, Sandzaku i Srhi.ii i tako sve do granice Italije.
Ohavljala je duznosti cetne
holnicarke, referenta saniteta
u hataljonu, ali - kako za nju
kazu proleteri - iznad svega
hila je dohar horae i drug. U
Partiju je priniJjena januara
1942, u jeku najzesCih okrsaja
sa neprijateljem.
Kada je bilo najteze, Bosa
je medu proletere i.mosila humor, pesmu i vedrinu, sto je
nije za sve vreme rata napustalo. Takva je ostala i u radu
u posleratnom periodu izgradnje zemlje.
.
Rezervni je oficir JNA, nosilac Partizanske spomenice
1941. i viSe ratnih i mirnodopskih odlikovanja.
MILESA -LESA STANOJEV/c
Rodena je u Druzeticu, selu
kod Valjeva, 1920. godine. Jos
kao mlada devoika, u predra tnim godinam".. ukl iucila
se u napredni omladinski pokret. Nastavila ie aktivan rad
u toku okupaciie nase zemlie,
a u jeku na jzesce borbe koin
su vodili partizani u Podriniu
i Posavini, avgusta 1941, Milesa stuna u Posavski nartizanski odred. Radi kao bolnicarka u Partizanskoj bolnici u
Kozuaru.
U toku prve ofanzive povla~
Ci se sa ranienicima preko
Srhiie i Sandzaka i stize u No·
vu Varos. ,-,de je pocetkom de·
cembra 1941. odredena da radi u Centralnoj bolnici.
Kada je hirurska ekipa usia
u sastav Prve proleterske brigade u njoj ie hila i Milesa.
Kao bolnicarka, jos od pocetka rata, a narocito u FoCi, POsle prelaska proletera ·preko
Igmana, istice se svojom humanoSCu i odgovornoSCu u
lecenju ranjenih i promrzlih
drugova.
U stro ju Prve proleterske
niolazi horbeni i tegobni put
Zelengore, Treskavice, Ivan
Sedla, Neretve, Prenia . . . Za
vreme cetvrte ofanzive obavliala je vrlo odgovoran zadatak referenta saniteta eselona
koii je imao oko 200 ranjenjika.
Poginula je junackom smrcu, kao komunista, u petoj
neprijateliskoj ofanzivi, juna
1943, na Vucevu.
TONKA STARcEV/c
Od ranog detinjstva, kada
ie sa svoje cetiri godine ostala bez maike, u siromasnoj
porodici Stjepana Starcevica
u Delnicama, Tonka je osetila
sve zivotne tegobe. Tek sto ie
malo poodrasla (rodena 1920),
Tonka je pocela da sluzi kao
najamni radnik kod bogatijih
!judi. A kada je stasala zaposlila se kao radnica u ·za.
grebackoj
fabrici cokolade
,Gric", odakle ubrzo nrelazi
u Beograd, da opet radi kao
kucna pomocnica.
Ratne 1941. godine Tonka .ie
posla za Uzice. svoioj udatoi
sestri Katici. Zaposljava se u
fabrici oruZja i municije i u
njoj radi do ustanka, povezana od pocetka sa naprednim
pokretom. Oktobra 1941. ide
u Uzicki partizanski odred.
Ratni put je dalje vodi u Podromaniju, gde je zajedno sa
Stajkom Savic radila na telefonskoj centrali. Prilikom formiranja Prve proleterske obavestena je da je usia u njen
sastav. Tu vest joj je saopstio
na Belim Vodama dr Boro
BoZoViC.
U Pivoj proleterskoj Tonka
je hila bolnicarka u njenom
sanitetskom odeljenju, a i u
sanitetu Kragujevackog bataljona. Za vreme trece ofanzive
radi u Partizanskoj bolnici na
Rudinama, a kada je bolnica
rasformirana prikljucuje se
Kraljevackom bataljonu. Ubr~
zo je ranjena kod Donjeg Vakufa, jula 1942, r ispracena u
Centralnu bolnicu, u kojoj je
posle ozdravljenja radila izvesno vreme, do juna 1943.
godine kada je na Sutjesci zarobljena od strane ,Vrazje divizije". Odvedena je u zarobljenistvo i iskusila sve strahote logora na beogradskom
Starom Sajmistu i u Ausvicu.
Posle rata radila je kao vojni
sluzbenik u JNA. Penzionisana
53
�je kao oficir. Nosilac je· Partizanske · spomenice 1941.
ratnih odlikovanja.
ANBA STEFANOV/c
Rasia je i razvijala se u generaciji naprednih daka i studenata · u Kragujevcu i Beogradu. Od najranije mladosti
(rodena 1922) opredeljuje se
za napredni pokret. Kao student tehnike u Beogradu razviia veoma Zivu aktivnost u
pokretu zajedno sa Radom i
Minom Petrovic, Ruzom Bo. jovic i drugim drugariCama.
NajviSe radi sa zenama, radnicama i studentkinjama, a aktivan ·je dan i ,,Abrasevica".
Posle aprilskog rata jos aktivnije se angazuje u pokretu,
a u jesen 1941. stupa u Kragujevacki · partizanski odred. Od
osnivanja partizanske bolnice
u Topaonici, Anda po zadatku
radi u njoj. U teskim danima
prve neprijateljske ofanzive
Anda sa doktorom Vojom Dulicem i drugaricama pokrece
I
!11
!ii
H
'I
,,
1
[I
II
lli
,I
I
IJ
Iii
I
'[
!!
li
j[
II
I,
II
II
Kad je rec o skici za partizanski pokret Vukosave ScepanoviC, ~nda, u stvari, prvu
crtu valja povuCi ad 1937. godine, kada . j e primljena u
SKOJ. A rodena je · inace. u
Don iem Zagarcu. kod Danilovgrada, 1914. godine. Jedne noCi, tacniie 8. marta 1938. dok
je u kuCi nienih roditelja radio politicki kruzok, Vukosavi i. njenim. drugaricama kazaIa je majka Marija, vaded maSicarna Zar iz vatre: ,_,Deco moja, da vam ovakav Zar u
niedra meCu. vi ne srniiete
odati sta radite pred zandar-
. "
m1ma.
'
I!
VUKOSAVA scEPANOV/c
- ROKV/t
1
'Ii
I
J!,
,,
Ii
oko stotinu ranjenika iz Topaonice u pravcu Cacka i Sandzaka, za Novu Varas.
Iz Nove Varosi sa Kragujevackim bataljonom prelazi
Lim, i taka stize u Rudo. Kao
borac s puskom u ruci polaze
ispit za prijem u Partiju, onaka kako se to obicavalo u proleterskim jedinicama. Clan
KPJ postaje maja 1942.
Pouzdana i hrabra u svim
situacijama, uzivala je takav
ugled da su njeni ratni drugovi i staresine znali da kazu da neki odredeni zadatak maze
samo Anda izvriliti.
Odlikovana ie viSe puta za
is pol ienu hrabrost i veliku
ljudsku brigu o svojim drugovima i drugaricama. Nosi!ac
je Partizanske spomenice 1941.
54
Taka je poCinjalo devojastv6 Vukosavino i mnogih
njenih drugarica. Dosia je cetrdesetprva i Vukosava, po zadatku Partije, obavlja kurirske poslove izmedu najistak-
nutijih crnogorskih partijskih
rukovodilaca. -A u vreme same
kapitulacije bivse Jugos]oven'
ske vojs,ke, · kompletna .· porodica SceparioviC zajedno. s Vu'
kosavom · natovarila je na· ko'
nja oruzje· koje su voinici pobacali, sakrila ga, da bi 'kasniie bilo · razdelieno- ustanicinia.
Vukosava i njena sestra· osta:
le su -bez nusaka. jer prece je
bilo da ih' dobiju muskarci.
Ali, odluCio je otac Petar: prociao je · kravu i dvema svojim
cerkama ·nabavio puske.
Medu prvim ·ustanicima, kao
clan· KPJ Vukosava ucestvuje
u borbama za oslobodeilje Da:
nilovgrada ·i na· Veljem .'.Brdu;
Ucesnik je bitke na · Pljevlji"
rna, posle koje se obrela: u RU'
dam, u stroju· Prve -proleter~
ske. Kao njen borac · ·;- bohii~
cm:ka .. poznata .je ·hila po aktivnosti masovika. svuda kuda
je prolaziia. l;>rigada. S ·proleterima prela.Zi. · Romaniju,. ·Igman, Neretvu, Sutjesku, da
bi u Prvoj vojvodanskoj brigadi bila ( od 1943) prvopol'F
ticki delegat voda, a zatim i
�komesar cete. Dva puta je ranjavana.
Posle rata je kao oficir otisla iz JNA. Obavljala je mnoge
odgovorne duiitosti. Perizionisana je kao kapetan prve klase i ratni vojni invalid je. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i viSe odlikovanja.
NATAsA sJMtENKO
Rodena je u Rusiji, u predvei'erje oktobarske revolucije,
1915. godirte.; Ali, tek kada je
odrasla, saznala je. odakle je
i kako dosla u J ugoslaviju. Doneli su je u narucju roditelji,
emigranti.
ZavrSila je medicinu i p.-,~Ua
1.941. godil!e. sa juo:oslovenskim
drugovima. u borbu _i revolu;:,; iu. Istice
u borbama kao
lekar i. referent .saniteota ~e
;tog (beogradskog) batalio:
na. Natasina hrabrost- i per
h!Vovanost na. spasavauiu. ranjenih drugova nm:odto ie
dosla do izrazaia u bici na Sie:
nici, 22. decembra .1941, u -ko_ioi · je njen bataljon imao veCi broi poginulih i ranj enih.
Mlada lekarka ne priznaje opasnost, veC iuriSa da soasava
svoie drugove. Iznosi raniene,
nreviia ih. sklania ispred neprijate]jskih kursuma.
Njen batalion ie tada krenuo da se prinoii Prvoi nroletersko i narod,., oos 1ohodil "-cko i
udarnoi brigadi. Ali Natasa se,
u sastavu Kosmajskih partiza,
na. ponovo vraca preko S_andzaka i Zlatibora u Srbiju. Zao
ioi ie bilo sto nece stiCi medu
nroletere. no u svemu tome,
ipak, radovalo _ie to sto . ce
opet voditi borbu nadomak
Beograda. Na tom· putu .. hra-.
se.
bro je pog;inula u selu Sijivovici, na Zlatiboru.
RADMILA TATALOVJt
Pripada onoj generaciii ko_ia _ie ios pre rata u gradu na
Detinji hila prog;resivno ori_ientisana za borbu protiv ondasnjeg nenarodnog rezima.
Postala je clan Saveza komu-•
nisticke omladine J ugoslavije
u Uzicu 1939. godine kao uce-"
nica gimnazije.
·
Odmah posle okunaci je pri-'
druzuie se anima koj{ rade"
na pripremi borbe protiv okupatora. Narocifo je aktivria u
ustanickim. danima i -u e>dpra.
ni slobodne l)zii;ke republike.
Veoma se anga~uje _i_ na evakuaciii ranier'lika pr:eko Zlatibora i Sandzaka za Novu Va.
ro~.
slobodnoj teritoriji u
Sandiaku . osfaje· c;l;;t radi na
zbrinj;wanju .ranjenika sv.e c;lo
formirari._ja __ Prve .proleterske.
Postaie nien hrabar horae,_ .a
s.ve v"i§_e __ je _ z@aZeno -.. i_ njeno
delovanje u narodu ..
Na.
Februara 1942. radila je u
Igmanskoj bolnici u Foci na
negovanju i lei'eniu promrz'
lih Igmanaca, da bi posle toga jumi 1942. hrabro iidrZ"ala
naiJorne ·rnai-seve preko · . Pive
i ·Sut.feske; Zelimgore _LTreskavice.: ·Hrabro se drzala' T na
Ivan·Sedhi, Hvnu i Kljiicu, :a
posebno se istakla u borbaina
mr Jajcu i TesliCii. · · · ··. · ;
b.orci
· · Kao i mnogi istakhuti _
-Prve proleterske_ i Radmila je
otisla iz nje da preuzme no"u
duznost: nostaje politicki komesar Kuhurne ekipe u Sestoj
lickoj
proleterskoi
diviziji,
Jedno vreme je radila i u
ZAVNOH-u. a zatim odlazi u
stab nase haze u Bariju.
· Nosilac ie Partizanske snomenice 1941. mno<!ih ratnih
mini.odopskih odlikovanja
drugili: priznanja,
RUtJCA VAS/Kit
· KaQ .ucenica Prve zenske
gimnazije u Beogradu, posle
dosta provera na ilegalnom
55
�1
wi
·.~. r.'
.r
r: [
: 'i
'I
I
I
II
II
il
I
d!
II!
,fl:
I[
lr
[I
IIi
I
I
!
I
I
i
I
III
[!I
'I:.
delovanju, Ruzica je 1940. godine primljena u - Savez komunisticke· omladine Jugoslavije. · Odvazna · i pristupacna,
ona ostvaruje veliki uticaj meau svojim drugaricama- u skoli. Ubrzo po prijemu u SKOJ,
rukovodilac je skojevske organizacije u Prvoj zenskoj
gimnaziji. Kada je okupator
usao u Beograd, ona vee rukovodi centralnim srednioskolskim aktivom SKOJ-a. Organizuje ilegalni rad i akcije
skojevaca.
·
·
Na poziv Komunisticke partije Jugoslavije za oru:lanu
borbu, Ruzica napusta svoj
dom i roditelje i odlazi u partizane. Bitke su je vodile do
Uzicke republike i Rudog gde
je hila u stroiu Treeeg (kragujevackog) bataljona Prve
proleterske. Prosla je sa proleterima po velikom snegu i
mrazu preko Romanije i Igmana.
Uvek u prvim redovima, u
borbi je medu naihrabrijim.
Proleteri su to uvidali i isticali: primljena je 1942. u KPJ.
Hrabro se borila u treeoj, cetvrtoj i petoj ofanzivi i hila u
borbi kad su proleteri izvojevah pobedu na Han Pijesku i
Vlasenici.
·
U bici Prve proleterske za
osloboaenje Zvornika, jula
1943. godine, Ru:lica je u jurisu poginula.
·
li
tiVAD!NKA - SEKA
VlcENTIJEV/c
Rodena 1922. godine u selu
Zabrezju, kod Obrenovca, dosla je 1939. u Zemun i zaposlila se u fabrici obuee ,Mira".
Odmah se ukljucuje u rad naprednih sindikata i istice u
56 borbi za radnicka prava kao
Medu proleterima Seka ostaje tako sve do pocetka 1944.
godine, kada joj se kao iskusnom partijskom radniku i
borcu poverava tezak zadatak
- da radi na terenu Centralne Bosne. Nove obaveze shvata kako je primala i one u
borbenom stroju, te sa puno
upornosti i revnosti izvrSava
sve zadatke dobiiene od Okruznog komiteta ·Partije.
Posle rata je radila mnogo
godina kao istaknuti partiiski i drustveno-politicki radnik. Nosilac je Partizanske
spomenice 1941. i vise vojnih
odlikovanja.
vrlo hrabra radnica. Tako je
vee 1940. postala clan Komunisticke partije Jugoslavije.
Po ulasku okupatora u nasu zeml ju, Seka napusta Zemun i vraCa se u svoie rodno
Zabrezje. Tamo se odmah uovezu i e sa komunistima i skojevcima i aktivno radi na nri~
premi
ustanka.
Septembra
1941. odlazi u Posavski partizanski odred. Bolnicarka ie u
bolnici u Poljanama, odakle
se povlaCi s ranienicima do
Rogacice, gde je usla u sastav
hirurske ekipe Vrhovnog staba. Nakon formiranja Prve
proleterske. hirurska ekipa se
u celini pripaja proleterima.
Zivoti mnogih ranjenika i
bolesnika zavisili su od strucnosti i predanog rada sanitetskog osoblia. Mlad" Seka uz
iskusne lekare, dr Boru Bozoviea i dr Iluru Mestrovica, kao
clan hirurske ekipe istice se u
svakodnevnom radu, a posebno u lecenju Igmanaca u FoCi, od februara do aprila 1942,
a zatim i u prihvatanju previjanju i negovaniu ranjenika
sa Gata, juna 1942. godine.
DUNJA VLAHOV/c
Rasia u slobodarskoj porodici koja je dala istaknute
rukovodioce u svim prethodnim crnogorskim ratovima kao
i u Toplickom ustanku.
Rodena 25. decembra 1912.
godine u Trmanju - opstina
titogradska. Osnovnu skolu je
ucila u Podgorici i Cetinju, a
gimnaziju u viSe gradova iiirom Jugoslavije (Bania Luka,
Podgorica, Beograd i dr.), a u
�Beogradu je zavrSila i uCitelisku skolu.
Po zavrsei·ku skole aktivno
se ukljucila u iensku omladinsku sekciiu okupljenu oko
lista ,Zena danas". Ucestvovala je u vise studentskih demonstracija - sahrana Mirka
Srzentica 26. i 27. marta 1941.
u Beogradu. Radila je kao
predmetni nastavnik u zenskim zanatskim skolama u
Bitolju, Prizrenu i Beogradu.
Zbog cestog menianja mesta
rada i boravka kandidovana
ie 1940. godine za dana KP u
Petrogradu
( Zreni anin),
a
primljena je pocetkom 1942.
g;odine.
Maja 1941. go dine otisla j c
iz Beograda za Trmanj e >!de se
sa svojima aktivno ukliuCila
u pripremama za ustanak. Sa
Komskim partizanskim odredom ucestvovala je u bici na
Plievlja. U Rudom ie stupila
u Drugu cetu Prvog lovcenskog
bataljona Prve
proleterske
brigade.
U borbenom stroiu brigade,
vrlo brzo je osvojila simpatiie svoiih drugova i drugarica
i naroda na terenu, sa kojima
GRUE'A
DRUGARICA -I
DRUGOVA,
je znala kao uCiteljica i clan
partije da uspostavi kontakt.
Pocela je od borca, cetne
bolnicarke, referenta saniteta
bataljona, kao i referenta saniteta Prve proleterske brigade. U Drvaru je aprila 1944.
godine zavrSila Visi partijski
kurs pri CK KPJ. a za vreme
desanta u maju bila ie komesar ViSe sani tetske skole. Bila .ie clan biroa sreskog komitela u Kolasinu, Beranama i
Andrijevici. Posle rata je, pored ostalog, bila pomocnik
nacelnika Ministarstva prosvete Srbije, odbornik gradske
Skupstine, predsednik Saveta
za prosvetu grada, predsednik
Saveta za socijalno osiguran ie grada, kao i viSe godina
sekretar komiteta i predsednik skunstine opstine Vracar,
predsednik. statutarne komisije SK Beograda. Nosilac je
spomenice 1941.
KOSARA VUC!Nlc -
KOSA
MILUTINOV/c
Od najranije mladosti Kosara je osetila svu bezobzirnost ·eksploatacije radnika i
NOVEMBRA
1944.
GODINE
U
BEOGRADU
selj aka od strane bur:loaziie u
bivsoj
Jugoslaviji. Rodena
1921. u Veljem Brdu, kod Podgorice (Titograda), ne videCi
nikakve perspektive za opstanak u svom siroma.Snom selu,
zaposlila se kao fizicki radnik
u Monopolskoj stanici u Podgorici.
Svojom aktivnoscu i shvataniima ubrzo je na sebe skrenula pazniu napredne radnicke omladine. 1938. godine
nrimljena ie u redove Saveza
komunisticke omladine Jugoslavije. U ustanickim danima
1941. medu prvim je ustanicima. Ubrzo je primljena i u
KPJ. Posle zavrsetka sanitetskog kursa za bolnicarke, javlja se kao dobrovoljac za bitku na Plievljima. Vee u toj
bici dolazi do izrazaja njena
hrabrost i velika briga za ranjene drugove.
Prilikom formiranja Prve
proleterske u Rudom rasporedena je u Prvu cetu Prvog
( crnogorskog) bataljona. Rat• nom stazom Brigade pre5la
je Igman, Treskavicu, Neret- 57
�:n
m,
.. , ,
..
r lr
ii
II
II
Ii
I
vu Drinu. i sva druga bo iiSta
do' pete ofanzive, kada su je
nove obaveze odvele u druge
jedinice.
· Za vreme lgmanskog marsa
dosla je oosebno do izrazaia
njena pozrtvovanost u !ecenju
i negovan iu promrzlih drugova. Proleterima ie ostala u secanju i Kosina hrahrost u horbi na Vecerinovcu, 10. maja
1942. godine, gde se neustrasivo. prsa u prsa horila protiv
Cetnik:a.
Odlaskom iz Brigade posle
pete neprijatel iske ofanzive,
nastavila ie da hrahrost svoju
dokazuje ·; u drugim jedinicama sve do kra ja rata. Nosilac
je Partizanske spomenice 1941.
i viSe odlikovanja. Rezervni je
oficir JNA.
BRANKA VUc/N/(:
- SAV/cEV/c
Bio je avgust 1941. kada se
no nezapamC:enoj vruCini Branka soremala da naousti roditeljsku kucu. Trpala je u svoiu torhu garderohu. kao za
kakvo zimovanje. cak ie i
zimsku haliinu ohukla. Gledajuci to, roditelji je upitase;
- Sta je to s tobom, Branka, ti kao da hoces, akohogda, u ha jduke? Za gde se to
spremas?
- Necu u hajduke. ali ja
odoh u partizane. Odoh tamo
gde su · Vuksan i Branko, gde
su mi braca i gde je ·mesto
svakome ko nece da sluzi okuoatoru, vee da se hori za. slobodu.
- Aotkad to zene postadose ratnici?! ofrsnuse je
prekorno reci roditelja..
Branka se viSe niie · na to
58 osvrtala. Tako je otisla u par-
tizane devetnaestogodiSnja skojevka _i seljarika iz Rogama
{kod J'itograda).
Sa .. crn_C>gorskiin partizanima ucestvuje . u napadu na
Pljevlja, a pos]e s njima nastavlja prema Rudom. Posla
je s Prvom proleterskom stazom dugom preko dvadeset
hi!jada _kilometara i na toj
stazi, stazi marseva i . gladi,
jurisa .hez· sna i odmora - sve
je junacki izddala i nije posustala ni izostala nikad iz
borhenog siroj a, i tako do sinbode ...
Primljena je u KPJ aprila
1942. Casno je nosila ime pro]etera. Lepse od svega krasilo
je druieliublje, koje je najvise potvrdivala kada je njenim
drugovima hilo najteze i kada
ih je trehalo negovati kao ran jenike i holesnike. U borbi
oko Ivan Sedla, februara 1943,
hila je tesko ranjena.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941, a za hrabrost je
dobila viSe ratnih odlikovanja. Penzionisana je kao kapetan prve klase.
MILICA VUJOV/c
Rodena 1922. godine u Cetinju, Milica je napustila svoie rodno. mesto jos kao dete.
Zivela. je i odrasla u Srhiii.
Medicinsku skolu .i e zavrSila
u Kral ievu. Po zavrsetku skole radila je kao medicinska
sestra. u Domu zdrav] ja u Zici, kod Kraljeva.
.
-Bila ie svesna toga sta nose
rat i okupacija i nije se htela
pomiriti sa ropstvom. Kada
ie 1941. godine formiran Kraljevacki partizanski odred ,.Jovo Kursula" i poceo da dejstvuie oko Kralieva, Milica se
odluCila za horhu. Spakovala
je vece kolidne sanitetskog
materijala i pridruzila se borcima odreda. U odredu je bolnicarka, ali i hrahar horae.
Sa Kraljevackim bataljonom
stig]a je u Rudo i stala u stroj
Prve proleterske brigade. Zapazena je niena hrabrost na
Jahorini 1942. i u horbama
oko Prace. Sa brigadom je
presla ratni put preko Treskavice . do _I(onjica i Prozora,
�r·~
I
Duvna i Livna, Jajca i Teslica Ivan Sedla, Neretve i Drine'. Za vreme borbe · na Sutjesci tek se hila pocela oporavlj~ti od tifusa. I tada je zarobljena.
Nije Iesko shvatiti kakve je
sve torture prezivela od Nemaca i ustasa, kao niihov zarobljenik u FoCi. Iako iscrpljena kao horae i tifusar, vee
nrekaljeni komunista (od 1942)
Milica je sve hrabro izdriala,
nije klonula i nije nista odala
o svojim proleterima, borbi i
Partiji.
Iz Face je internirana u
Mathauzen, po zlu poznati nacisticki Iogar. Ne klonuCi duhom, sa puna zara i ushiCenja
ie pricala logorasima o borbama koie vade partizani u
Jugoslaviji.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i ratnih odlikovanja.
BOSILJKA
VUKANOVIc
cARNA
Po godinama spada medu
one dve-tri starije partizanke koje su bile u stroju
Prve· proleterske brigade nrilikom njenog formiranja. Rodena je 1910. u Beranama (sada Ivangrad). Bila je ucenica
uCiteljske skole, ali se niie za
taj poziv opredelila. Pocela ie
da radi kao dadilja, a kasnije
i kao bolnicarka u mnof'(im
mestima. Rat ju je zatekao
kao bolnicarku u Ravnom Gaju, kod Kragujevca.
U vreme kada su ustanici
Sumadije vodili borbu protiv
neprijatelja, jednog dana im
se pridruZila i Carna. Umesto
da pode na posao, jednostav-
Prosla je ceo borbeni put
Prve proleterske brigade od
Rudog do oslobodenja nase
zemlje. Posle rata kao aktivni oficir JNA obavljala je
mnoge odgovorne duznosti u
ustanovama JNA. Penzionisana je u emu potpukovnika
JNA. Nosilac je Partizanske
spomenice 1941. i mnogobrojnih ratnih i mirnodopskih odlikovanja.
LJUBJCA VUKANOVJc
-JOVANOVIc
no je napunila torbu sa instrumentima i sanitetskim materijalom i posla u partizane.
Iz bolnice su poslali jednu
bolniCarku da izvidi i sazna
zasto Carna ni je dosla na posao. Bolnicarka se vratila sa
izvestajem da Carna vise
nece doci na posao i da je nekud otputovala.
Carna sa borcima iz Sumadije ucestvuje u svim borbama po Sumadiji, zatim u odbrani Uzicke republike, da bi
u Rudom hila u stroju Kraguievackog batal iona Prve proleterske brigade. Kao iskusni
sanitetski radnik, ubrzo je
posla u brigadni sanitet i postala referent saniteta Prve
proleterske.
Svoje strucno znanje prenosi na mlade partizanke u cetama, bataljonima i u brigadnom sanitetu. Hrabra. humana i odlucna, ostala je u secan ju borcima Prve proleterske. kao covek koji sve Cini da
pomogne ranjenim i bolesnim
drugovima.
Bez ijedne svoje knjige zavrSila je trgovacku akademiju. Napusta selo Rogame (Piperi), kod Titograda, gde je
rodena 1917, i odlazi u Novi
Sad da nastavi skolovanje.
Vanredno upisuje Ekonomsko-komercijalnu visoku skolu u
Novom Sadu i zaposljava se
kao privatni namestenik u
Poljoprivrednoj komori Dunavske banovine. Nije mogla
dobiti stalno zaposlenje, jer
joj nije bilo moguce pribaviti
uverenje o ,politickoj ispravnosti.
59
�Sigurno da se nile mnogo
ni zalagala da dobije uverenje
o ,politickoj ispravnosti", jer
je hila jedna od onih koja.se
javila da ide u Spaniju sa ostalim nasim dobrovoljcima.
Prikupljala je Crvenu pomoc
za uhapsene komuniste i ucestvovala u svim drugim akcijama jos kao . ucenica u Podgorici, a kasnije to_ Cini i u
Novom Sadu.
Clan SKOJ-a postala je 1937,
a KPJ 1938. godine. Ucesnik
u mnogim demonstracijama u
Podgorici (Titogradu),. hapsena je i proganjana od policije.
U predratnom periodu kao
clan SKOJ-a i KPJ odrzava
veze sa istaknutim komunistima i revolucionarima. Rat ju
je zatekao u Novom Sadu, pa
je za vreme cuvenog pokolja
( 1941) hila od strane Mac!ara
zatvor<ina:. Negde peske, a
·negde· voto:tp ·stigla je u svoie
rodno.rmesto. Prva ie medu
ustanicima. trinaestojulslcog. us·tanka: Kutir je izmedu. svog
.·odreda i Glavnog staba za 'Ct.nu .Goru i Iioku. · .·· .. : . · . · ·
. ~ Prvoj proleterskoj briga. g1 .Je horae, bolnicarka i na
·.svim-·drugim · sanitetskinCi:luz:
·nostima. Delegat je na Pryoj
konferenciji AFZ u Bosanskom
Petrovcu, politicki lcomesar
J:JOlnice, pomocnik komesara
.Pra!~,ceg. ba~aljona u Trecoj
kra)!skoJ bngadi. Po naredec
nju Vrhovnog staba organizuje sifrantski centar pri Vrhovnom stabu i rukovodi niime.
Upucena je kasnije u Glavni'
stab Srbije da organizuje sifrantsku vezu izmedu Glavnog staba Srbije i Vrhovnog'
~taba. Posle rata postaje upravnik sifrantske skole u Beogradu i obavlja mnoge partij60. ske i druge duznosti. u ratu
ie dobil~ em kapetana. Nos\' lac je Partizanske spomenice
· 1941. i viSe odlikovanja.
JULJJA VUKAs/NOV/c
- DULET/c
U svome rodnom Radovcu,
kod Podgorice (Titograd), gde
je rodena 1921. godine i vaspitavana u seljackoi porodici, Julija je cesto za dugih zimskih noCi slusala guslara kako velica junake a proklinje
izdajice.
. Sve je to uticalo na nj(mo
formiran je, da bi u ustanii;kim danima 1941. sa ptiskom
ir ruci poSla u partizane. Te
godine je i primliena u Savez
.komunisticke omladine Jugo.slavije, · pa- je, veC. ·skojevka,
ucestvovala i u bici na · PtjevIjima .. · .
·
- J os se ·arila· pesma cri:iogo;_skih i sri:Jskih ]Jartizana u rnalorn lnestu ·na obali "Lfina: u
Rud~m. ~ao izraz radosti zbog
.forrrnranJi,t c Prve · t>roleterske,
a vee je njen bataljon; Drugi
crnogorski, -dobio· zadatak da
nresretne · italijansku kolonu
koja .je nastupala u pravcu
Rudog. Bila je to i prva ·pobedi! .. u -- Miocu, kojoj se · Julija
radovala.
·
·
·
. ·U sastavu Drugog bataljona
Prve ..proleterske prosla je RomamJil, lgmanski mars, Tre·ska':icu. i Zelengoru, gde. je
osetJla 1 ukus konjskog mesa.
Ratni· putje zatii:n- vodio Preko _
Konjica, Livila. Sitnice.,
Prnjavota, .Ivan Sedla, Neretve, · Kalinoyika, ·Kri;ina -· brda,
kroz sve strahote: trece. _
cetvrte i pete ofal}zive. T tako po
Bosni, Hercegovini, Dalmaciji; Crnoj God, Srbiji, sve do
Trsta...
·
Iz Prve proleterske otiS!a je
u Trinaestu proletersku brigadu ,Rade KonCar" za referenM
ta saniteta: u . ovoj. brigadi
sl uzila je · za primer kao horae
i komunista.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i vise ratnih i
mimodopskih odlikovanja. Rezervni je oficir JNA.
STOJKA --SfOJA
VUKAs/NOV/c .
.Posle .zavrsetka
osnovne
skole
svome r:odnom mestu,
u selu Radovcu, kod. Podgorice (Titograd); osetila -je kao
devDjka sve teskoce mukotrp'
nog seljackog · zivota .. Zajedno
sa naprednom omladirtom· se'
Ia Kopilja · i -· sestrom ·Anuom
ucestvuje. u priprel)li .us tanka
i u ustanku.
Kada su · cmogorski bataljoni u novembru · krenuli u
pravcu · Pljevalja, Stoja je sa
u
�U Savez komunisticke omladine Jugoslavije primljena je
1941. godine. Na borbenom
putu brigade, pokazala se kao
pozrtvovani i hrabri borac i
sanitetski radnik.
u lgmanskom marsu je promrzla. Operaciju hrabro podnosi, bez jauka, a bolest je
uporna i Stoia umire krajem
marta 1942. godine.
Isto kao sto je ona hrabro
i rano zavrsila svoj borbeni
put, tako su zivot zavrsili njen
otac Pero i sestra Anda u junackom jurisu za proboj neprijateljskog obruca na Sutjesci, 1943. godine.
sestrom Andom bila u bataljonu ,18. oktobar' . Obe sestre ucestvuju u bici na Savinom Laktu. Sa svojim bataljonom Stoja je stigla i u Rudo, u stroj Prve proleterske,
dok joj je sestra Anda vracena na teren Durmitora, pod
motivacijom da neee moCi da
izddi napore koji predstoje.
GRUFA DRUGARICA SA CANAK RAT~
KOM 1944. GODINE U BEOGRADU
MILKA- MJKA
VUKASINOVfc -
VUKOVJ(:
MladiCi i devojke iz Radovca, kod Podgorice (Titograd),
kao i iz drugih sela Pipera,
masovno su stupali 1941. godine u partizane. Medu njima
ie hila i Milka, skojevk:i od
1941.
.
Vee prvih dana pokazala se
kao hrabar i disciplinovan
horae koji se brzo privikava
na borbe i marseve, glad, nesanicu. Kada su trazeni dobrovoljci za nanad na Pljevlia. ona ie medu prvima. U
bici na Pljevliima potvrduje
se kao hrabar borac i bolnicarka, pa joi ie to bila najbo1ia legitimacija da produzi za
Rudo i stane u stroj Prve proleterske. !mala je tada sedamnaest godina.
Sa Prvom proleterskom presla je ceo ratni put brigade
- vise od 20.000 kilometara,
od Rudog do Beograda. Kao
i veCina njenih drugarica i
Milka je - borac, cetna bol-
nicarka, referent saniteta bataljona.
Po oslobodenju Beograda
upucena je na. duznost referenta saniteta Osme crnogorske brigade, a ne5to kasnije
postaje referent saniteta Inzinjerijske brigade Prve armije.
Cetvorogodisnji rat je od
Milke stvorio prekaljenog i
sposobnog vojnika. Otuda ona
ni po zavrsetku rata ne napusta JNA, vee u cinu porucnika
obavlja mnoge duznosti sve
do penzionisanja.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i mnogih ratnih
odlikovanja.
ANGELINA -GINA
VUKSAN
Tek sto je na sivacoj masini pocela da zaraduje svoju
koru hleba 1941. a rat je po- remetio njene devojacke zelje
i htenja.
61
�'
'"':'
:)':
Imala je osamnaest godina
onaga septembarskog dana
1941' kada su partizani usli u
njen rodni grad Uziee. Ostavi·
Ia je sivacu masinu i svoje
roditelje i stupila u Uzicki
partizanski odred.
Angelina je u osamnaestoj
godini postala Clan Saveza ko·
munisticke omladine Jugoslavije, a 1942. primljena je i u
Partiju. Dosia je sa svojim
Uzicanima u Rudo, gde je usia
u sastav sanitetske ekipe pri
stabu Prve proleterske. brigade.
I
I
I
Ucestvovala je u borbama
na Ozrenu i Rcimaniji, a prosla
je s Brigadom i preko Igmana ... Ali juna 1942. Gina 'prelazi u Cetvrti (uzicki) bataljon Druge proleterske. I taka
je nastavila svoj borbeni put
sa Drugom proleterskom brigadom, isticuCi se kao hrabar
I,
"
il
horae i bolnicarka i prenoseCi
iskustvo steceno u Prvoj proleterskoj na drugove i drugarice u novome stroju.
Kada se vodila borba za ranjenike marta 1943. kod Gornjeg Vakufa, Gina je hila pomocnik puskomitraljesea u
Druga j ceti Cetvrtog ba tal j ana. 5. marta junacki je zavrsila i poslednji juris.
LJUBICA ZIVKOVIc':
U svom ,Partizanskom dnevniku" dr Gojiko NikoliS je, izmeau ostalog, o Ljubici zapisao: ,Drugarica Ljubica Zivkovic hila je jedan neustrasivi
horae, junak, koja je izvlaCila
nase ranjenike ispod kandzi
SS-ovaea i cetnika ... hila je
onaj junacki lik hrabre komunisticke ernogorske omladine,
koji nije poznavao straha, niti zrtava u borbi nasih naroda
za osloboaenje pod rukovodstvom Komunisticke partije
Jugoslavije. Ona je ostala i
poginula na istaknutom polozaju kao pravi komunista, junak, heroj!".
Roaena je 1912. u selu MartiniCima, kod Danilovgrada, u
seljackoj porodici. Jos kao devojka postaje sumnjiva zandarmima i zbog toga napusta
Martinice. Ide kod svog st;ica
u Sentu, a odatle za Skoplje,
gde zavrsava skolu za babice.
Posle zavrsetka skole radi u
Domu zdravlja u Beranama
(Ivangrad), gde se povezu j e
sa Pantom MalisiCem i ostalim komunistima. Ucestvuje
aktivno u ustanku, a kada su
Italijani ponovo zauzeli Berane, Ljubica se sa velikom kolicinom sanitetskog materijala uputila partizanima na Bjelasieu. Sa Bjelasice ana se
preko Sinjajevine prebacuje u
svoje rodno mesto, gde ulazi
u sastav cete ,Bijeli Pavle"
Zetskog bataljona.
Posle bitke na Pljevljima dospela je u stroj Prve proleterske u Rudom. Bila je u sanitetskom odeljenju
Brigade.
Kao hrabar horae i dobar rukovodilac, Clan SKOJ-a i KPJ
postala je 1942. godine.
i
I I
62
U petoj neprijateljskoj ofanzivi hila je pomocnik upravnika bolnice Prve proleterske
divizije. Hrabro je poginula u
selu Zagorici, blizu Miljevine,
13. juna 1943. godine.
�PREI\0 ROMANIJE
I IGiWANA
DO FOCE I GRMECA
y
~
(1942. GODINA)
�ocek Nove 1942. godine, u Rogatici i govor popularnog
proleterske brigade Filipa-Fice
ukaDsara Prvepredstojeci borbeni put Brigade Kljajica, koji jekamei perspektivu narodzivao na
nooslobodilackog rata, proleteri su dobra upamtili. U prvim danima 1942. proleterske kolone su krenule dalje, kroz sneg i vejavicu,
pravcem: Dobrocole, SahbegoviCi, Kaljina, Namovici, Bjelasovici,
Rakova Noga, Podlipnik, Cetovici, Gajevi, Ivancici, Cevljanovi6i i
Srdenje. Na ovom putu proleteri su za najkrace vreme pridobili
ljubav naroda, Muslimana i Srba, koje je neprijatelj vee bio poceo
razdvajati i zavadivati. Znajuci da su cetnici i ustase radili intenzivno na razvijanju mrznje izmeilu Muslimana i Srba, najavljujuCi
rat do istrebljenja - cetnici Muslimanima, a ustase Srbima, proleteri su isticali znacaj bratstva i jedinstva i zajednicke borbe. Kornunis.ti..i skojevci Prve proleterske ostvaruju siroke kontakte sa
narodom u svim selima i stoga se sa pravom taj put Brigade, kao
i ceo njen ratni put, naziva: Put bratstva i jedinstva.
Takav plodonosan rad proletera donekle je presekla druga neprijateljska ofanziva. Po partizanskoj Romaniji Brigada je vodila
zestoke borbe sa neprijateljem. U secanju je ostala krvava borba
kod Pjenovca izmedu nemackih smucarskih jedinica i Petog ( sumadijskog) bataljona. Kod Rogatice, Han Pijeska, na Dobravini
kod Varesa, na Bjelim Vodama, gde su jedinice Drugog ( crnogorskog) bataljona vodile neravnopravnu borbu sa nemackim smucarskim jedinicama po zimi i dubokom snegu. Usledio je i poznati
lgmanski mars, koji je izveden u vrlo te!ikim uslovima. Preko Igmana su proleteri ispoljili visoki borbeni moral natcovecansku izdrzljivost koja premasuje ljudsku izdrzljivost. Po recima druga
Tita, bio je to: ,podvig koji se ne pamti. . . nevjerojatno redak
podvig koji ce uci u istoriju ratova kao sjajan podvig . . ·"
Na ovom junackom marsu Prve proleterske brigade promrzlo
je nocu 26127. januara 1942. oko 160 boraca - proletera, koji su
smogli snage i hrabrosti da, posle borbe po Romaniji, zagaze u Sarajevsko polje, na vrata najjaceg neprijateljskog garnizona i zakorace preko lgmana, te taka zapisu u istoriju borbe jedan ad najvecih podviga.
ZAlVIENIK KOMANDANTA BRIGADE DANILO LEKIC--SPANAC SA GRUPOM BORACA U LIVNU 1942.GODINE
TRECA CETA PRVOG BATALJONA,
VEMBRA 1942. GODINE U JA.JCU
NO-
�DR GOJKO NIKOLI8 I DURO MESTEROVIC SA GRUPOM CLANOVA HIRURSKE
EKIPE PRVE PROLETERSKE BRIGADE
KOD
LIVNA,
AVGUSTA
1942.
GODIN£
DRUGI BATALJON PRVE PROLETERSK.Ji:
1943. GODINE U BOSNI
PRVA PROLETERSKA N:A MARSU, FEBRUARA 1943. GODINE OD SIPRAGA KA
VAKUEU
I.
I,
Deo Brigade koji je sa Vrhovnim stabom presao naporni mar§
preko Romanije do Jahorine uspeo je da zadrii nadiranje neprijatelja i razotkrije cetnicku izdaju. Od zavedenog ljudstva koje je vee
bilo pod cetnickom zastavom, fonniran je Jahorinski dobrovoljacki odred.
Vrhovni stab je pohvalio Prvu proletersku za hrabro izvedeni mar5 preko lgmana. Zajedno sa dobrovoljackim odredima, mesnim partizanima i stanovnistvom koje je pruza/o podrsku i pomoc
proleterima, ponovo je Prva proleterska bila gospodar situacije u
oslobodenim delovima Istocne Bosne.
Usledile su borbe i marsevi i u dolini Prace i Drine, oko Vlasenice, Srebrenice i Bratunca, kada se Prvoj proleterskoj kao udarnoj snazi, pridruzuje tek formirana Druga proleterska srpska brigada. testoke borbe su vodene sa cetnicima i Italijanima na Veee,
rinovcu i Skari, na Dobrom Dolu i drugim mestima do juna 1942.
godine.
u tim teskim borbama i marsevima poredani su borbeni redovi prsletera, ali je Brigada brojno ojacala jer je popunjena sa stotinama dobrovoljaca u martu i aprilu. Proleterske redove popuni/i
su komunisti, skojevci, simpatizeri NOP-a i rodoljubi iz: Sarajeva,
sa Romanije, Sokolca, Glasinca, iz Foi'e, Goraida, Rogatice i drugih mesta Bosne. Stigli su i dobrovoljci iz dva crnogorska omladinska bataljona: Prvog crnogorskog omladinskog bataljona i Durmitorskog omladinskog bataljona. Pristizali su i borci iz Hercegovine.
U tom vremenu pri bataljonima su formirane i tri omladinske
cete, ad kojih je narocito poznata po brojnosti i borbenosti Focanska omladinska ceta koja je dejstvovala u sastavu Treceg ( kragujevackog) bataljona.
Medu tim novim borcima bilo je i nekoliko drugarica, prekaljenih boraca iz partizanskih ceta i odreda, spremnih da nastave
borbenu slavu pod zastavom Prve proleterske brigade.
I ova vreme je obelezeno intenzivnim radom sa narodom na
terenu. Cetvrti i Drugi bataljon posebno se isticu u radu na formiranju narodnooslobodilackih odbora, jacanju dobrovoljackih odreda, u partijsko-politickoj i drugoj aktivnosti medu narodom. U to
vreme su i svi bataljoni primili bataljorzske zastave ad druga Tit a
(mart-april 1942. godine).
Posle kratkog odmora u rejonu Zakmura, Ljubine i Vrbovnice,
Brigada polazi na mars za H ercegovinu, da priskoCi u pomoc partizans kim snagama kojima je pretila opasnost ad jaCih italijanskih,
cetnickih i usta§kih snaga. Dolazak proletera na podrucje Hercegovine imao je ogroman znacaj za jacanje tamosnjih partizanskih
snaga, formiranje narodnooslobodilackih odbora i razbijanje iluzija kod okupatora i domaCih izdajnika da ce uspeti da uniste partizanske snage i spreciti zamah sirenja narodnooslobodilacke barhe. Brigada je izvrSila i prihvat partizanskih snaga koje su se pod
pritiskom neprijatelja povlaci/e iz Crne Gore preko Volujka, sa ko-.
jima je bio i veliki narodni zbeg. Odatle je usledio mars preko Zelengore, kad su se proleteri hranili travom i konjskim mesom.
Ovakav borbeni put Prve i Druge proleterske brigade doprineo je formiranju Trece sandi.acke proleterske i Cetvrte i Pete crnogorske proleterske brigade.
�Sa Zelengore, krajem juna 1942, Brigada zajedno sa jos pomenute cetiri proleterske brigade polazi pod neposrednim rukovodstvom Vrhovnog staba za Bosansku Krajinu. Na tom putu Briga·
da je imala naporni mars preko planine Treskavice. U naletu na
Konjic izbacila je 179 neprijateljskih vojnika iz stroja, a poginula
su svega tri i ranjena dva proletera. Zajedno s drugim proleterskim jedinicama i sama napadala je mnoge garnizone i gradove.
0 borbama za oslobodenje Livna, avgusta 1942. godine, drug Tito
je rekao: »Svi bataljoni Prve brigade sjajno su se borili, jer su
kao munje prodirali u varas bez obzira na isprepletanu bodljikavu Z.icu i utvrdenja . ..
<(
Poznat je prodor Prve pmleterske ka lmotskom, kada je drugom polovinom avgusta 1942. godine oslobodila mnoga mesta i zadala tdke gubitke ustasama. Zajedno sa Krajisnicima oslobodila
je Kljuc, a u jesen 1942. ucestvuje i u borbama na podrucju Bosanskog Grahova.
Posle ovakvih pobedonosnih borbi i marseva, brigada je popunjena novim borcima iz Dalmacije i Bosne. Avgusta 1942. stiglo
je kod Livna oko dve stotine mladica i devojaka sa Biokova. U lsto vreme dolazi aka stotinu dobrovoljaca iz bataljona »Starac Vujadin«, boraca sa teritorije Bosanskog Grahova i Livna. U oktobru
doslo je jos dve stotine i osamnaest dobrovoljaca sa podrucja $ibenika. Medu novoprispelim borcima - dobrovoljcima bio je veliki
broj drugarica iz Bosne i Dalmacije, koji su casno istrajali u na·
rednim borbama Prve proleterske brigade.
Kada je formirana Prva proleterska divizija 1. novembra 1942.
godine, Prva proleterska brigada je usia u njen sastav. Tih dana
je, 7. novembra, u Bosanskom Petrovcu brigada primila iz ruku
druga Tita borbenu zastavu, sto je znacilo jos jedno veliko priznanje pwleterima Prve proleterske.
Od Bosanskog Petrovca Brigada nastavlja s borbama od kojih
je jedna od znacajnih ona na Sitnici, napad na jaki neprijateljski
garnizon nocu izmedu 19. i 20. novembra. Posle nekoliko dana ucestvuje u borbama za oslobodenje Jajca, a potom krece ka Srednjoj Bosni. Decembra 1942. oslobodila je Skender Vakuf, Kolar
Varas i Josavku. los veci je znacaj tog pohoda u onoj i.ivoj aktivnosti proletera medu narodom na razoblicavanju neprijateljske
propagande i ucvr!icivanju vere u opravdanost borbe koju vodi
Narodnooslobodilacka vojska pod rukovodstvom Komunisticke
partije Jugoslavije.
Taka je Prva proleterska brigada, decembra 1942, slavila svoj
jednogodisnji jubilej. Od staba Prve proleterske divizije dobila je
cestitku:
»Na dan godisnjice upucujemo svoje pozdrave varna koji
ste u toku godinu dm1a pokazali nevidena junastva ... vama koji
nikada niste ni pred najveeim teskocama zastali, vama koji ste
kroz proteklu godinu dana svojim junastvom i politickom svescu,
disciplinom i visokim mora/om sluzili za primer svim borcima za
narodna prava i slobodu, varna koji ste svojim radom mnogo doprineli obrazovanju Narodnooslobodilacke vojske Jugoslavije .. ·"
U stroj proletera Prve proleterske dobrovoljno je stupilo iz
Bosne, Crne Gore i Dalmacije oko sto trideset drugarica ...
U SELU
RURSKA
GRBOVACA, 1942. GODINE HIEKIPA
PRVE
PROLETERSKE
MILEVA JOVICIC - BELKA SA GRUPOM
DRUGOVA U PRNJAVORU, JANUARA 1943.
�JUDIT A ALARGlc
U Novom Sadu, gde je roaena 1917. godine, Judita se
kao tekstilna radnica od najranije mladosti ukljuCila u
napredni radnicki pokret. U
KPJ je primljena 1939. godine. Ucestvovala je kao delegat na Sestoj pokrajinskoj
konferenciji KPJ za Vojvodinu, na kojoj je zaduzena da
radi na organizovanju zenskih
sekcija u Vojvodini.
Okupacija Jugoslavije ju je
zatekla u Beogradu, odakle
je upucena na partijski rad u
Obrenovae. Jula 1941. godine
postaje horae Kosmajskog
partizanskog odreda. Kada je
formiran Posavski odred J udita odr:lava vezu izmeau odreda i PK KPJ za Srbiju.
Organizuje bolnicu u Radoinji, a posle povlacenja nasih
snaga preko Sandzaka postavljena ie za. politickog komesara bolniee u Novoj Varosi.
U Prvu proletersku brigadu
dosla je u Focu, pocetkom februara 1942. godine posle
druge neprijateljs;ke ofanzive,
gde je hila i politicki komesar
bolnice. u ratu je hila i clan
Polit-odjela Druge proleterske
brigade, delegat na Prvoj konferenciji AFZ u · Bosanskom
Petroveu. gde .ie birana u Izvr5ni odbor, instruktor SK
KPJ u okolini Bihaca, clan
Polit-odjela Trinaeste moleterske brigade i druge duznosti.
Nosilae je Partizanske spomenice 1941, mnogih ratnih
i mirnodopskih odlikovanja i
rezervni major JNA.
Kada je aprila 1942. formiran Durmitorski omladinski
bataljon, stupila je u njegove
redove kao dobrovoljae.
Za vreme trece neprijateljske ofanzive kratko se bori na
Durmitoru i Sinjajevini, a rna~
ja 1942. sa vecim brojem boraea stupa u Prvi ( ernogorski) bataljon Prve proleterske. Vee u prvoj borbi meau
proleterima na .Dobrom Dolu,
na Durmitoru, 2. juna 1942,
ispoljila je veliku. hrabrost.
Bila je na mnogim duinostima u Brigadi, a neko vreme
omladinski rukovodilae.
DARINKA - DARA
(MJLOsA) BORAC
Roaena 1924. godine u Boanu, kod Savnika, Dara je postala clan SKOJ-a i horae narodnooslobodilackog rata 1941.
69
�vali bolove od svih medikaInenata".
Poginula je junackom smrcu za vreme pete neprijateljske ofanzive, 10. juna 1943, u
juriSu na Balinovcu.
MANDA BOGUNOV/t
- tULIBRK
Sa celom svojom porodicom, ocem i bracom, od rane
mladosti opredelila se za napredni pokret. Kao sesnaesto_godiSnja ucenica gimnazije pocinie aktivno da radi za poNosilac je Partizanske spomenice 1941. i vise ratnih i
mirnodopskih odlikovanja. Rezervni je staresina JNA.
MARIJA BOBAN
V ec od najranije mladosti
otac i majka su ie svojim nazorima orijentisali ka naprednom pokretu. Sa svoia tri
brata zapazena ie meau naprednom omladinom jos u
predratnim godinama u Klisko-Solinskom basenu. Iako
mlad.a ( rodena 1925. u Solinul, Marija sledi svoju bracu
i roditelje i zajedno s njima
ucestvuje u strajkovima i demonstracijama.
U Savez komunisticke omladine Jugoslavije primljena
je 1941. godine, a pocetkom
1942. postala je borac Mosecke partizanske cete, s kojom
je septembra stigla u Ticevo
i stupila u Prvu proletersku
brigadu. Rasporedena je na
rad u sanitet Brigade. Proleteri su o njoj govorili: ,Njena ljubav i ljudska toplina bo70 lje su zacelivali rane i ublaza-
kret ustanicke 1941. godine.
Rodena je 1925. u selu BaCini,
kod Ploca. Pocetkom 1942. odlazi u Biokovski partizanski
odred, u kome je borac Omladinske cete ,,Ante Torkar". U
Odredu se istice kao hrabri
borac i bolnicarka, te je ubrzo i primljena u Savez komunisticke omladine Jugoslavije.
Kada je Prva proleterska
brigada avgusta 1942 .. vodila
borbu oko Livna, Manda je
stupila u njene redove. U Prvom (crnogorskom) bataljonu
hrabri je borac i bolnicarka.
Borbenim putem Brigade ide
do inaja 1944, kada je u i'inu
zastairnika presla da radi kao
higijenicarka pri stabu Prve
proleterske divizije.
Nosilac je .Partizanske spomenice 1941. i drugih odlikovanja.
MATIJA BOGUNOV/t
Potice iz siromasne seljacke porodice koja je bila oda-
na naprednom pokretu i opredeljena za NOB i revoluciju. Njena dva brata poginula
su u NOB-u. Rodena je 1908.
u selu BaCini (Ploce). Kao domacica postala je clan KPJ
1938. godine. Veoma se angazuje zajedno s bracom i sestrom Nadom u organizovanju i pripremi ustanka.
U Biokovski partizanski odred stupila je 1941. godine, a
avgusta 1942. u Drugi (crnogorski) bataljon Prve proleterske, gde se istice kao vrlo
hrabar borac, bolnicar ka i
sanitetski rukovodilac. Sredinom 1944. prima duznost referenta saniteta Brigade. Nesto kasnije postaje pomocnik
referenta saniteta Prve proleterske divizije i dobija cin
porucnika.
Posle rata ostala je na duznosti u JNA, pa je i penzionisana u cinu majora. Nosilac
je Partizanske spomenice 1941.
i vise odlikovanja.
�DR SAsA BO:lOV/c
Rodena je u Beogradu 1912.
godine, a u narodnooslobodilacku borbu stupila je 1941.
godine. Borac i lekar u kojem
se objedinilo borbeno i humano, Sasa je prosla dug put
kroz borbu i revoluciju.
Bila je na mnogim duznostima i formirala viSe partizanskih bolnica do juna meseca 1942. godine, kada je dosla za prvog upravnika bolnice Prve proletersk_e brigade.
I ne samo medu proleterima,
vee i ii svim bolnicama ·i u
svakoj .iedinici, dr Sasa je bi.
Ia jedan od najomiljenijih boraca i rukovodilaca.
Posle ponovnog povratka
proletera u Bosnu, - Sasa je·
presla u Centralnu vojnu bolnicu, u kojoj ostaje · do · kraja·
rata. Posle rata nastavlja rad
u JNA. Nosilac je Spomenke
1941. i vise. ratnih i mitnodopskih odlikovanja. In1~ ciri re'_
zervnog pukovnika JNK
71
RADMJLA -
MILA CARIC!c
Clan Saveza komunisticke
omladine Jugoslavijt;' . postala
je kao ucenica beranske gimnazije (1940), a Clan KPJ 1941.
Rodena je 1921. godine u Beranama (sadasnjem Ivangradu). U prvim ratnim danima
radi na pripremi ustanka u
dolini Lima i ucestvuje u
njemu.
Kao borac Komskog partizanskog odreda, maja 1942.
stupa u Prvu proletersku brigadu i njen Prvi ( crnogorski)
bataljon. Medu proleterima
svojim primerom je potvrdivala kako se treba boriti i kako hrabro izdrzati sve teskoce. Bila je borac, rukovodilac
SKOJ-a i politicki delegat
voda.
·
· Hrabro se borila u redovima
proletera siroin Crne Gore,
Bosne i Hercegovine, Sandzaka- i Dalni.ad j e do avgusta
.-1944. godine. Tada se Mila po
zadatku Partije vraca u Beran~ za omlaqinskog rukovodioCa i sa istim; ~arom organizuj"e omladinu :za rad na obnovi
i izgradnji zemlje. Radila je zatim u SUP-u i imala je cin kapetana I klase.
Nosilac Partizanske spomenice 1941. ·i vise ratnih i mirnodopskih odlikovanja, Mila
CariCic je umrla 1977. godine.
ANKA J. CEROVlc
Nosena slobodarskim tradicijama, Anka se kao omladinka (rodena 1921) u Tusi•
nu, kod Savnika, opredelila
za NOB i revoluciju, te je
1941. primljena i u Savez komunisticke omladine Jugoslavije.
Formiranjem Omladinskog
bataljona Durmitorskog odreda, Anka postaje njegov horae i istiCe se na terenu u barhi protiv izdajnika i neprijateljskih slugu. Ucestvuje s Bataljonom u borbama po Sinjajevini i Poljima kolasinskim 1942. godine, gde je vodila borbe i Prva proleterska
brigada. Tada Anka i stupa
medu proletere, u Trecu cetu
�Prvog
( crnogorskog)
bataljona.
U Brigadi postaje omiljena
kao hrabri horae. Pored puske, nosila je u svom rancu i
gusle. Za vreme odmora i predaha zabavlja]a bi borce guslajuCi i pevajuCi junacke narodne pesme. Poginula je hrabro jula 1942. u SCitu u borbi
za crkvu koju su ustase bile
pretvorile u svoje utvritenje.
VUKOSAVA (NIKOLE)
CRNJAK .
Bila je horae Kalinovickog
partizanskog odreda kada je
Prva pro]eterska brigada vodila borbe za· vreme druge neprijateljske ofanzive. Meitu
partizanima Kalinovika koji
su pritekli u pomoc proleterima za vreme Igmanskog marsa, nalazila se i Vukosava, seIjanka iz Kosorovica, gde je i
roitena 1923.
·
Borae od septembra 1941.
.'(odine, u Prvu proletersku
brigadu stupila je februara
1942. zajedno sa nekoliko boraea Kalinovickog partizanskog odreda.
U svim borbama i ofanzivama istakla se kao horae i
bolnicarka. Proleteri su je
primili u Komunisticku partiiu Jugoslavije, a za ispoljenu
hrabrost dobila je Cin starijeg vodnika i vise ratnih odlikovanja. Nosilac je Partizanske spomenice 1941.
RU:l.A (PERE) CVET/c
i
I
I'
Meitu KrajiSnicima koji su
avgusta 1942. godine dolili u
Prvu proletersku, bila je i pet72 naestogodiSnja Ruza Cvetic.
Mlaciu devojku iz sela Sujica, kod Livna, proleteri sti
odmah poslali na sani tetski
kurs u. Livno. Posle zavrsetka
kursa, prosla je sa Prvom proleterskbm kroz borbe kod
Kljucli, Grahova, Jajea, Kotor
VaroSi, TesliCa, Prnjavora, na
Drini i Neretvi.
Hrabro je poginula u jednoi od najtezih borbi koiu je
vodila nasa Narodnooslobodilacka vojska. na Sutjesci juna 1943. godine.
MARA CVETKOV/c
Domacica iz sela Mandalina, kod Sibenika. Mara se odmah po okupaciji ukljucuje u
aktivan rad za narodnooslobodilacki pokret i revo1uciju.
Pocetkom 1942. primljena je
u Savez komunisticke o'mladine Jugoslavije.
Kao dvadesetogodiSnja devojka i skojevka u Prvu proletersku brigadu stupa pocet-
kom oktobra 1942. kod Kljuca. U Brigadi je hrabar horae, a posebno se istice .· za
vreme borbi u iznosenju i previjanju ranjenika. Stoga · vrlo
brzo postaje omiljena. u . Cetvrtom (kraljevackom), bataljonu, sa kojim je prosla cetvrtu ofarizivu.
·
·
Poginula je aprila 1943. godine u borbama kod Cajnica.
RADMJLA CVETKOV/c
Ucenica iz Glamoca, gde je
roitena 1927, ·Radmila je ·stupila u Prvu proletersku u leto 1942. godine.
. U borbi protiv neprijatelja
domaCih izdajnika ubrzo se
istakla kao hrabar horae i
bolnicarka, zala.Zuci vrlo cesto i svoj zivot da iznese sa
bojista i previje ranjene drugove. U borbi za ranjenike posebno je svoju hrabrost i pozrtvovanje pokazala na . Ivan
Sedlu, februara 1943. godine,
kada je juriSala da pomogne
1
�MAR/JA cEKO
'I
I
'
I
I
~I
I
l
I
I
drugovima Milutinovicu, DerviSu SusiCu, Penju Sekulicu i
drugima. Takav primer hrahrosti ispoljila je i na Sutjesci.
Kao takav hrahar horae
primljena je u Savez komunisticke omladine Jugoslavije
1942, a u KPJ 1943. godine.
Nastavila je horhu do kraia
rata kao politicki rukovodilae i oficir JNA.
RADA (PETRA) cEtAR
Rodena u Vlahovidma, kod
Sarajeva, Rada Cecar je stupila 1942. u Prvu proletersku hrigadu. Uhrzo se istakla kao hra·
bar horae i holnicarka, pa jc
iste godine. primljena u Savez
komunisticke om!adine J ugo·
slavije. Kasnije je postal a i clan
Komunisticke partije.
Ne izostajuc'i nikad iz prvog
borbenog stroja, medu proleterima se hrabro borila do konacne pobede
oslohodenja
nase zemlje.
TONA-TONKA cVRLJAK
Marija Ceko (rodena 1921)
pripada onoj generaciji naprednih i hrabrih devojaka sa
sela koje su se od prvog dana
rata i revoluciie opredelile za
narodnooslobodilacki pokret.
Posla je u partizane iz sela
Konjevrata, kod Sihenika.
Oktohra 1942. godine, kada
ie Prva proleterska brigada
hila kod Kljuca, Marija je
stigla sa svojim Dalmatincima
i postala horae Cetvrtog (kraljevackog) bataljona. Ubrzo
su je svi zapazili kao dobrog
borea i vrsnu cetnu bolnicarku.
Marija j e hrabro poginula
u bici na Neretvi, marta 1943.
U svom rodnom selu Konjevratu, kod Sibenika, gde je
rodena 1917. godine, Cim je
borba pocela protiv okupatora istakla se Tona kao odana
narodnooslobodilackom pokretu. Radi aktivno na terenu i
izvrsava sve zadatke koje pred
njom postavlja partijska organizacija. U prvoj ratnoj godini postala je i kandidat za
clana KPJ.
Oktobra 1942, kada se Pr-Va
proleterska nalazila kod Kl juca, Tona je kao dobrovoliac
stupila u vee tada proslavljenu Prvu proletersku.
U Cetvrtom (kraljevackom)
bataljonu istice se kao hrabar
borac i postaje cetna bolnicarka. U Prvoj proleterskoj
nrosla je cetvrtu i petu nepriiatelisku ofanzivu i kao cetna
bolnicarka hrabro poginula
22. septembra 1943. godine na
Cisti Velikoj, u Dalmaciji.
JVANKA cORGELJA
Imala je devetnaest . godina
kada je .sa svojim bratom Jerom, pocetkom oktobra 1942.
godine, stunila u Prvu proletersku. Posli su zajedno iz sela Konjevrata (kod Sibenika)
da se bore protiv okupatora,
za slobodu.
Rodena 1922. godine, I vanka je kao devojka radila sve
polioprivredne i domaCicke
poslove. U Trecem (kragujevackom) bataljonu hrabro se
horila kao borae i cetna holnicarka. Osobito se istice tokom cetvrte i pete neprijateljske ofanzive na spasavanju i
nezi ranjenika. Taka je poginula 17. decembra 1943. godine, izvlaceCi ranjenike u borbi
kod Suiica. Negde u isto vreme poginuo ie i nien brat Jero izmedu Travnika i Jajca,
kao borac Prvog ( crnogorskog) bataljona Prve proleterske brigade.
ZUHRA cUPO
U leto 1942. godine kada je
ustaski teror divljao i dostizao vrhunae nad stanovnistvom Livna i okoline, ovaj
kraj su oslobodile iedinice
Prve proleterske brigade. MladiCi i devojke pohrlili su tada
u stroj Prve proleterske, jer
su shvatili da je jedini put do
slobode put borbe protiv
neprijatelja pod zastavom Partije.
Medu njima, kao dobrovoljac, bila .1e i Zuhra, koja je i
rodena u Livnu 1922. godine.
Postala je borac Drugog ( crnogorskog) bataljona. Kao
horae i bo!nicarka zapamcena
· je po duhu i pesmi koje je 73
�unosila medu proletere. Ranjena je za vreme cetvrte neprij a teij ske ofanzive i upucena
na ]ecenie u Centralnu holnieu. Zarohljena je kao ranjenik juna 1943. godine na Sutjesei.
Pred neprijateljem se juriacki drl:ala. Internirana je i
izdrzala je sve strahote nemackih logora.
SLAVKA DAMJANOV/c
VUKOV!c
Omladina slohodarskog Drvara posla .ie u odlucnu horhu
jos ustanicke 1941. godine. U
tim redovima hila je i Slavka,
rodena 1924. godine u Sipovljanima, selu kod Drvara.
Oktobra 1942. stupila je u
Prvu proletersku i sa njom
iSla sve do Trsta,. do konacnog
oslohodenja nase zem!je. U
ratu je hila horae, cetna holnicarka i referent saniteta hataljona.
Kao hrahar horae i holnicarka i odgovoran staresina,
primljena ie u Savez komunisticke omladine J ugoslavije
1942. a u KPJ 1943. godine.
Dohila je viSe ratnih odlikovania,
demohilisana je 1945.
sa Cinom starijeg vodnika.
Nosilae ie Partizanske spomenice 1941.
a
LUNA-ZOR.A
DAN/TI-PA VLOV/c
Kao uceniea girnnazije u Saraievu, gde ie i rodena 1924.
godine, sedamnaestogodiSnia
Zora Daniti zamenila · je skolsku torhu sa ustanickom puskom. Proleteri se secaju da je
sa soh om nosila, kada je 1942.
stupila u Prvu proletersku, nekoliko knjiga i prihor za pisanje.
Ostavila je grad na Miljaeki i medu proletere doS!a u
zelji da hude odlican horae,
kakva je hila i ucenica. Ubrzo
se kao takva i pokazala u proleterskom stroju: kao horae,
holnicarka, bombas, u patroli
i na straZi.
Proleteri su je primili u Savez komunisticke omladine, a
zatim i u Komunisticku partiju Jugoslavije.
ER.NA DENON- SAK
Bila je svedok kada su Nemci i ustase u Sarajevu poceli
da progone Jevreje. Nije htela da mirno ceka zlokohnu
hajku zloCinaea, vee je kao
uCenica, ne dvoumeCi se,t pos!a u partizane. Rodena je u
Sarajevu 1923. go dine.
U Prvu proletersku brigadu
stupila je 1942. godine, posle
ilegalnog zivota i skrivanja u
jednoj muslimanskoj poro-
dl£1.
Istice se u horhi kao horae
i holnicarka. Toplina kojom
su se proleteri odnosili prema
njoj i drugarska ljubav koja
je vladala medu horcima, ulivali su joj snage da istraje u
borbi i da sve cini za izvlacenje i negu ranjenih drugova.
Za vreme cetvrte ·neprijateljske ofanzive, marta 1943,
umrla je od tifusa u dolini
Neretve.
MILEVA DEV/c
U jesen 1942. godine Bihac
_je postao eentar slohodne teritorije. Grad u kome je odrzano Prvo zasedanje Antifasistickog vijeca narodnog oslohodenja Jugoslavije, docekao
je proletere i sve druge partizanske snage kao svoje oslohodioee.
Medu omladinom koja je
stupila u redove Prve proleterske, hila je i petnaestogodisnja Mileva Devic. Rodena u
Bihaou 1927. godine, postala
je horae NOV rnaja 1942.
�U Brigadi je hila horae, bolnicarka, i zamenik referenta
saniteta u Trecem (kragu ievackom) bataljonu, sa koiim
je i prosla sve ratne staze Prve
proleterske preko Bosne, Crne Gore, Sandzaka i Srbi ie,
Sremskog fran ta i Slovenii e,
do Trsta.
·
Rat je zavdila sa oficirskim
Cinom i vise ratnih odlikovanja.
JOVANKA DODER
I
I
I
'
I
'
I
I
'
i
J
Imala ie sedamnaest godina
kada ie iz Gaeka, gde je rodena 1926. godine, stupila u Prvu proletersku brigadu. Hrabro se borila kao horae i bolnicarka sve do sedme ofanzive. A u jeku ove ofanzive, kada su proleteri vodili borbu
na zivot i smrt na Mlinistu,
Vranici i Maklienu, zaddavaiuCi daleko nadmocniie nepriiateliske snage koje su zurile
ka Drvaru, u iednom jurisu za
iznosenje ranienika pala je
pokosena rafalom J ovanka Doder. Uzviknula je:
-_ IzvlaCite ranjenike!
Drugovi su joj priS!i i izneli
je sa polozaja, a tada su konstatovali da j e ranjena u glavu. Dozivela .ie naigore: oslepela je. Preneta je hitno u bolnieu, ali proleteri nisu uspeli
da saznaju niSta o njenom daljem zivotnom putu.
MILEVA (MARKA)
DRAsKOV/6-PANTJ(:
I
I
l
•
ne) i stupila u Sesti (beogradski) bataljon Prve proleterske.
U Brigadi je hila horae, cetna bolnicarka i referent saniteta bata!iona. Kao hrabar horae i bolnicarka postala je
Clan Saveza komunisticke omladine Jugoslavije 1943. a Clan
Komunisticke partije Jugoslavije 1944. godine.
Ova puta je ranjavana u narodnooslobodilackom ratu i
revolueiji, ali je sve to hrabro
izdr7ala ne napustajuCi proleterski stroj do konacnog oslobodenia nase zemlje. Za ispoljenu hrabrost i pozrtvovanie
odlikovana je sa vise ratnih
odlikovanja.
ZORKA (BOzA)
DRAsKO
Napustila je avgusta 1942.
svoje selo Oplecane-, kod Duvna (gde je rodena 1922. godi-
Kao uceniea niksiCke gimnazije opredelila se za napredni omladinsl<i pokret. Iz sela
Lukova, gde je rodena 1920.
godine, posla je kao skojevka
sa crnogorskim ustanicima u
borbu protiv neprijatelja.
PoCinje kao horae Niksickog partizanskog odreda, a aprila 1942. stupa u Prvi (crnor,orski) omladinski bataljon,
sa kojim ratuie po Siniajevini
nrotiv cetnickih bandi. clan
SKOJ-a je od 1941, a u KPJ je
primljena novembra 1942. godine.
U Prvu proletersku stupila
ie kada je njen batalion rasformiran. maia 1942. U Prvoi
proleterskoj istice se kao neustrasivi horae i politicki komesar. Ranjavana .ie nekoliko
nuta. ali nikada nije ostala u
bolnici do konacnog ozdravlienja, vee je zurila da se sto
pre vrati u svoju .iedinieu. Oktobra 1944. postavljena .ie za
politickog komesara bataliona
u Beogradskoj brigadi KNOJ-a.
Posle rata osta ie u JNA, zavrsava pravni fakultet i kao
nukovnik JNA postaje · sudija
Vrhovnog suda JNA.
, Nosilae je Spomeniee 1941.
i mnogih odlikovanja.
75
�VUKA fJENADIJA
MILKA OAK
Borcima Prve proleterske
Vuka Denadija .ie ostala u zivom secanju iz borbi za spasavanje ranjenika i po brizi o
njima preko Miljevine i J abuke, juna 1943. godine, kada je
Brigada marsovala u pravcu
Renovice.
Takva je hila u svim borbama ova bolnil'arka iz sela
Prusca (kod Bosanskog Novog), gde je rodena 1920. godine. Stupila je ·u borbene redove Prve nroleterske 1942.
godine. Sa Brigadom je orosla trecu, cetvrtu, petu ofanzivu, i sve borbe do kraja rata.
Prezivela je i hrabro izdrl'ala
strahbte i jurise Neretve i Sutjeske.
Kao hrabar· horae i bolnicarka u ratu je oostala Clan
Saveza komunisticke omladine
i clan Komunisticke partiie
Jugoslaviie. Dobila ie cin oficira i viSe ratnih odlikovanja.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941.
Bila je jesen 1942. godine,
kada se sedamnaestogodiSnja
devoika iz sela Gornjeg Suvaie (Bosanska Krupa) spremila da pode u partizane.
Svrstala se u redove Prve
proleterske u Centralnoj Bosni. Hrabra i odlucna, uvek je
hila spremna da pode na borbeni zadatak - u zasedu, patro!u, izvidnicu, na strazu. ,
Istice se u borbama, fehruara 1943. godine, na Ivan Sedlu. Hrabro je juriSala kroz
cetvrtu i petu neprijateljsku
ofanzivu. Medu prvima je u
horbama na Sutjesci, sve dok
je nije u jednom od tih jurisa
nokosio nenrijateljski kursum.
Tako je Milka ( rodena 1925)
vl'Sila svoj zivot u hladnim taIasima Sutjeske.
BURBA fJOKOVJ(:
-ROMANO
76
Kada je Prva proleterska oslobodila Gora.Zde, u vreme
trece neprijateljske ofanzive,
Duka je kao vee aktivna u pokretu stupila u Sesti (beogradski) bataljon Prve proleterske. Bilo je to aprila 1942. godine.
U Brigadi je hila horae, holnicarka i higijenicarka, a meau proleterima u ratu je postala i clan Saveza komunisticke omladine i Komunisticke parti.ie Jugoslavije (novemhra 1942).
Kroz horbu i ofanzive, ucenica iz Gorazda (gde je rodena 1922. godine) postala je
kaoetan I klase i dohila viSe
odlikovanja. Nosilac je Partizanske spomenice 1941.
MILKA (LAZE) GLAMO(:J(:
MATILDA -
TILDA
FJNCI
Rodena je 1926. godine u jevrejskoj porodici u Splitu. Kao
i u svim krajevima Evrope,
gde su harale fasisticke Hiderove horde, tako i u Jugoslaviii posehno su fasisti progonili Jevreje.
Matilda je bila petnaestogodiSn ia ucenica kada su Nemci
i Italijani usli u nasu zemlju
1941. godine. Svesna sta ie
ocekuje ako padne u ruke fasistima, posla je jos 1941. godine u narodnooslobodilacku
horbu.
U Prvu proletersku brigadu
stupila je 1942. sa jos dosta
svojih drugova i drugarica iz
Dalmacije. Poginula je u borbi na Sutjesci, juna 1943. go·
dine.
·
·
Milka ie u seljackoi narod,
noj nosnii, avgusta 1942. godine, dosla u Prvu nro!etersku
hrigadu. Rodena 1925. u siromasno i patrijarhalnoj porodici u Starom selu, kod Donjeg
Vakufa, nije "idela mnogo od
sveta, niti je zavrsila kakve
skole.
U jednoj od borbi kod Kuca, kada su proleteri zarohili
vise ItaliJana. iedna od drugarica pozva Milku i rece joj:
- Izaberi pantalone koie ti
se svidaju, jer ti je ta suknja
dotrajala.
- Ma nijesam ja muskarac,
da idem u oantalonama
branila se Milka.
, Posle kraceg
ubedivanja
Milka je ipak popustila i po-
�slusala drugaricu. Iz rata je
izasla sa Cinom staresine JNA
i viSe ratnih odlikovanja.
hrabrost i negu ranjenika odlikovana je sa viSe ratnih odlikovanja.
ANKICA OLAMOcLIJA
- NEDOV/c
STANKA OLOMAZJ(;
Iz Gornjeg Skrada, kod Karlovca, gde je rodena 1925. godine, posla je Ankica kao skojevka u narodnooslobodilacku
borbu i revoluciju 1941. godine.
ZavrSila je po!Oticki kurs u
Donjem Lapcu 1942. Iste godine je ranjena na Skakavcu,
kod Karlovca, i unucena na
lecenje u Partizansku bolnicu
na Petrovoj Gori. Sa Petrove
Gore je sa sto lakih ranjenika
dospela u Centralnu bolnicu,
iz koje, krajem 1942, stupa u
Prvu proletel'sku, kao clan Komunisticke partije Jugoslavije. Rasporedena je za cetnu
bolnicarku Ttece cete Treceg
bataljona. Bila je na dufuosti
referenta saniteta bataljona i
artiljerijskog diviziona.
Nosdlac je Partizanske spomenice 1941, a za ispoljenu
Kao clan Partije i vee poznati politick·i radnik u svom
mestu. u selu Novakovicima
(kod Zabljaka ). gde je i roilena 1924. godine. Stanka ie
kao dobrovoljac dosla u Omladinski durmHorski batalion.
U Omladinskom durmitorskom batalionu ostaje samo
od aprila do kraja maia 1942.
godine, kada stupa u Prvu
proletersku brigadu. U svakodnevnom Zivotu veoma mirne
prirode, Stanka u ratnim okrsajima ispoljava veliku hrabrost. JuriSa meitu prvima na
bunkere u nanadu na Livno,
Konjic, Bugoino, Jajce, Prnjavor, Ivan Sedlo, u svim iurisima svoie brigade. U Prvoj
proleterskoi nostala ie komesar cete, a hila je i clan Politodjela Prve proleterske brigade ·i Prve proleterske divizije,
kao i Clan divizii skog komite-
ta Partije. U ratu je dobila
Cin kapetana I klase.
Posle rata je istaknuti partijsko-politicki radnik i rukovodilac. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i mnogih
ratnih i mirnodopskih od!ikcivanja.
DERVlsA HODzlc
Mlada ucenica, DerviSa je
imala sedamnaest godina kada ie nanustila dacku kh.mu'' i
svoie Livno ( u kom je i rodena 1924. godine), da bi stunila u Cetvrti (kralievacki) bataljon Prve proleterske. Bilo
ie to avgusta 1942. godine.
Hrabro se borila U: sastavu
Cetvrtog bataljona u danima
cetvrte, pete i seste ofanzive.
U Brigadu je dosla kao clan
Saveza komunisticke omladine Jugoslaviie. Kanetan SavCic, uoliticki komesar Cetvrtog batal iona·. zanisao je u
,.Mali ratni dnevnik" nrimere
hrabrosti DerviSe Hodzic. Na
Mlinistima, kod Drvara, u maju 1944. bila je referent sani-
77
�teta cete. Jurisala je da iznese
ranjenog svog komandira cete
u nemogucoj situaciji. Uspe]a
ie da ga iznese, ali ni.ie proslo dugo - DerviSa je smrtno
nogodena od parceta avionske
bombe 27. maja 1944. na Mlinistima. N iene nosledn ie reCi
bile su: .. Da li su svi drugovi orevijeni? ... ". Taka je
na Mlinistu zavrsila borbeni
put ova hrabra devojka.
LJUB/CA IVANcEVIc
- fJUR/c
Rodena ie 1928. u selu Jankovcu, kod Bihaca, a jos 1941.
opredelila se za narodnooslobodilacki pokret. Bila je tada
u redovima napredne omladine Bihaca. Kao vee organizovana omladinka, novembra
1942, stupila ie u Prvu proletersku i postala horae nienog
Sestog (beogradskog) bataljona.
Sa proleterima ie prosla
kroz sve borbe i ofanzive _.:.,
preko Bosne, Dalmacije, San-
dzaka, Crne Gore i :srhije, horila se za oslobodenje Beograda i na Sremskom frontu, gde
je hila cetni staresina.
Dva puta ie ranjavana i za
hrabrost je dobila dva ratna
od1ikovanja. · Demohilisana je
I 945. godine u. cinu starijeg
vodnika.
MJLENA JVANOV/c
Skojevka od prve ratne godine, Milena Ivanovic (rodena
1925) napustila je kao 11cenica svoje rodno Gostilje, -kod
Danilovgrada, i st11pila 11 Prvi
omladinski crnogorski bata]jon. Sa Bataljonom je prosla
sve ratne staze do st11panja u
Prvi ( crnogorski) hataljon Prve proleterske 1. i11na 1942.
godine. Clan je SKOJ-a od
1941, a KPJ od 1943. godine.
u cetvrtoj neprijateljskoj
ofanzivi, kao hrabri horae i
holnicarka dobija zadatak da
prati ranjenog Jovana V11kanoviCa. Zajedno sa Ljuhicom
VukanoviC u teskim danima
ave ofanzive ispoljava izuzetnu hrabrost u zastiti i negovanju ranjenika.
K?"niif'- se ponovo vraCa u
svoj hataljon. Jula 1943. poka7ala je iz11zetn11 hrahrost kada
.ie Prvi hataljon vodio horhu
u okruzenj11 na kom11nikadji
Caparde - Zvornik. Iznosed
smrtno ranjenog Radovana
Gardasevka (koji je proglasen za narodnog heroja). Milena je tesko ranjena. Borila
se hrahro, a da ne hi pala ziva
Nemcima u ruke aktivirala je
bombu koja je raznela.
MIL/CA (ILJJE) JVET/c
Kada ie rat poceo hila ie
ucenica. Rodena 1923. u selu
Kazancima. kod Bosanskog
Grahova, Milica ie nocela borbl1 nrotiv nenrijatelja ios 1941.
godine.' Zajedno sa celim _batalionom ,Starac Vujadin",
presla ie av~rusta 1942. 11 Prvu
proletersk11 hrigad11.
Posle is no! jene hrahrosti n
Prvoi proleterskoi. ubrzo ie
prekomandovana i hila na raznim r!uznost-ima '' nroslavl jenim krajiskim jedinicama sve
do kraja rata.
Nosilac ie Partizanske snomenice 1941. vise ratnih odHkovania i rezervni je st;:~re
sina Jugoslovenske . narodne
armije.
RAJKA (NJKOLE) JAOODJ(:
78
U · Prvu proletersku stupili
su mnogi mladiCi i devojke iz
Livna i okoline oktobra 1942.
Medu njima hila je i petnaes·
togodisnja Rajka J agodic iz
sela Potocana.
�I
ci raspored:ena je u Kijevski
bataljon Prve proleterske bri·
gade, iz koie nrelazi nazad u
Prvu proletersku diviziju, gde
je i primljena u KPJ. ·
Decembra 1943. odlazi u Prvu licku brigadu ,Marko Ores·
koviC" za zamenika referenta
saniteta. Kasnije je postavljena za referenta saniteta Trinaeste proleterske
brigade
,Rade Koncar", u kojoj i ostaje do kraja rata. Posle rata
ostala je u JNA. Penzionisana
ie u Cinu viSeg oficira. Nos'ilac je Partizanske spomenice
1941. i viSe odlikovanja.
. U stroju Brigade prosla je
horheni put od Livna, preko
Drvara, Jajca, Prnjavora, Neretve i Drine. Hrahro je poginula na Sutjesci, juna 1943, u
·sesnaestoj godini zivota.
Ostala je u seeanju proleterima kao svetao primer horca,
holnicarke i druga. J urisala je
ranie uz rame sa iskusnim r:itnicima.
SMILJA JAKslc
- KERKEZ
Kada je Prva proleterska
dosla u Bosanski Petrovac no·
vemhra 1942. godine, Smilja je
kao i mnoge devojke iz junacke Krajine stupila u proleter·
ski stroj.
Rodena .ie u selu Bjelaiu,
kod Bosanskog Petrovca, 1926.
godine. Kao ucenica ie napustila skolsku klupu da se prihvati puske i pod:e u partizane. U Prvoi proleterskoj hila
.ie horae, hombas, pomocnik
puskomitraljesca.
Ljutila se kada je odred:ena
na duznost bolnicarke, ali ie
kao skojevka morala zadatak
da prihvati. U Prvoi proleterskoi ostala ie do marta 1943,
kada je presla u Trecu krajisku, u cijim redovima je nastavila da ratuje. Dobila je nekoliko ratnih odlikovanja. Rezervni je staresina JNA.
OOsA JOK/c -
MJLEVA JOV/clc
pravdama ondasnjeg reiima"
- zapisa]a je Gosa u svojoj
autobiografiji.
Sa ocem i bratom fehruara
1942. otiSia je Gosa sa Ilidze,
gde ie rod:ena 1922, u Igmanski batal jon Kalinovickog odreda. Odatle je ratni putevi
vode na sanitetski kurs u Trnovo, a onda u Obaljski batalion, u koiem ie hila ranjena.
Posle kratkog lecenja u bolniDRUGARICE
TRSTA
I
DRUGOVI
IZ
PRVE
Imala je samo petnaes t go·
dina kada je jednog hladnog
februarskog dana 1942. stupi·
!a u TreCi (kragujevacki) ha·
talj on Prve proleterske. brigade. Rodena je 1927. u selu·Bu·
.garima,_ kod Kamenice.
Od Foce prosla je Mileva
J oviCic sve ofanzive i · ratovala
po Bosni i Hercegovini, Dal·
PROLETERSKE BRIGADE
1945.- GODINE
KOD
MIRKOV/c
,Od ranog djetinjstva imala
sam prilike -da upoznam hiie·
dan zivot sirotinje i raskos bog;atih. I mo.i otac kao radnik
hio je vrlo cesto izlozen ne-
79
�]Tf
p' :
'
Za ispoljenu hrabrost odlikovana je ratnim odlikovanjima.
SLAVKA JURcEVIc
maciii i Crnoi Gori, Sandtaku
i Srhiii, na Sremskom frontu
i sve ·do Trsta. Medu proleterima ostala ie do oktohra
1945. godine, kada ie kao referent saniteta u Brigadi demohilisana u cinu starijeg
vodnika.
Prim! iena ie u KPJ 1943. i
dohila ·ie vise odlikovanja i
priznanja.
!ELENA (NOVICE) JOVOVIc
80
Sa 'osamnaest p;odina ie Jelena Jovovk iz Pluzina (Piva),
otisla u Durmitorski partizanski odred. U Prvi hatalion Pr·
ve proleterske stupila ie S. maja 1942. godine. Kao horae
ovog hataljona ucestvovala je
u borbama na Sil)jajevini i
Durmitoru.
Sredinom iuna 1942. pro!eteri su je, zhog iscrpljel)osti,
vratili na teren. u Pivu. Jelena
je kao vrlo hrabar horae nastavila horhu sve do oslobodenja zemlje.
Slavka Jurcevie je iz sela
Studenaca, kod Imotskog, gde
je rodena 1922. godine. Kao
skojevka ukljucuje se u napredni pokret vee 1940. Od
pocetka rata, kao ilegalni pozfrdinski radnik, ispoljava veliku hrabrost i odanost u izvdavanju zadataka. Juna 1942.
stupila je u partizanski odred
na Biokovu, a vee avgusta doIazi u Prvu proletersku gde ie
u priStapskim jedinicama hila
horae i holnicarka.
Za vreme cetvrte nepnJateljske ofanzive prelazi u Ce1Jtralnu hol1Jicu, u kojoj se istice kao horae i iskus1Ji sa1Jitetski radnik. Poginula je pri
izvlacenju ranjenika juna 1943.
godine, u jeku pete neprijateljske ofanzive, na Sutjesei.
ANBA (ANDRIJE) KAPIC/c
Rodena je 1897. godine u
Rijeci Crnojeviea. Od 1926. godine aktivniie deluie 11 nanrednom pokretu. U niihovoi
kuCi su se pre rata skrivali
komunisti - ilegalci. Za vreme ustanka za iedno sa svoja
tri sina opredeljuje se za l:J<Jrbu protiv okupatora. Anda ie
pocetkom juna 1942. godine iz
Loveensko« partizanskog odreda presla u Prvi hatal ion
Prve proleterske. Medu proleterima istice se kao hrahar
horae.
Oktobra 1942. odlazi iz Prve
proleterske u Cetvrtu pro]etersku crnogorsku brigadu, da
se vee jula 1943. sa dva svoja
sina nade u Sesnaestoj vojvodanskoj diviziji. Kao horae i
covek sluzila je mladima za
primer.
Nosilae Partizanske spomenice 1941. i viSe 0 dlikovanja,
Anda je umrla 1976. godine.
�SAVA (NJKE) KARAN
Kada su jedinice Prve proleterske usle u Duvno 1942.
godine, narod ovog kraja ih
je docekao kao svoie snasioce, jer .ie teror ustaSa. okuoatora i drugih domaCih izdajnika vee uveliko divljao.
Posebno je omladina Duvna
i okoline sa odusevl jenjem
primala dolazak proletera u
zelii da se uvrsti u niihove
redove. Menu tim omladinkama i omladincima bila ie i
Sava Karan, devojka ronena
1926. f"Odine u Duvnu. Dosia
je menu proletere i .iednostavno rekla:
,J a hoCu u partjzane, a mo.ii mi ne -daju". Drugovi joj
odgovoriSe da su nieni u pravu, jer ie suviSe mlada, te nece moCi da izdrzi ratne napore. Sve je to Sava lena saslusala, ali im ie i odgovorila
vrlo kratko: da ce ona sve izdr:lati i nek se oni nista za to
ne brinu, jer ona nece da ostane i ceka strasnu presudu
okunatora i njegovih slugu.
Proleleri su je primili i ona ie
menu niima ostala sve do konaene pobede.
omladine Jugoslavije i vee
sledece postala clan Komunisticke partije Jugoslaviie.
Sa Brigadom je presla ceo
ratni put od Duvna, kroz sve
borbe po Bosni, Dalmaciji, Crnoj Gori, Sandzaku i Srhiji.
Borila se za oslobodenje Beograda i na Sremskom · fronlu
- sve -do Trsla, gde je u proleterskom slroju docekala konacno oslohodenje.
SOFIJA KARAD:tlc
Ronena 1921. godine u selu
Palezu, kod Zahljaka, Sofija
je radila sve poslove u siromasnoj seljackoi porodici. Odmah posle kapilulacije nasla
se menu omladinom Durmitora koja se obucava u rukovanju oruzjem. Radi na prikunljanju saniletskog malerijala
i zbog takve svoje aklivnosli,
pocelkom 1942. godine, primljena je u Savez komunisliOke
omladine Jugoslavije. Vee marta isle godine postaje horae
Omladinskog durmitorskog bataljona, a maja zajedno s mno-
go svojim drugaricama i .drugovima stupa u Prvu proletersku. U Brigadi ostaje do
ranjavanja, maja 1943. godine,
kad je upucena u Centralnu
holnicu. Ponovo je neko vreme hila na Durmitoru, gde
kao clan KPJ radi sa omladinom.
U Sedmoj omladinskoi brigadi ,Budo Tomovic" S 0fija
se kao zamenik politickog komesara cete i potporucnik borila do konacnog oslobonenja
zemlje. Nosilac je Partizanske
spomenice 1941. i ralnih odlikovanja.
JELENA KNEiEVlc
Kada je zavrsila osnovnu
skolu u KnezeviCima, selu
kod PlliZina, iako odlican ucenik Jelena nije mogla da nastavi skolovanje. Ostala je rano bez oca, pa je umesto u
skolu, otiS!a u najam kod
imucnijih seljaka.
Nije tesko shvatiti kakav je
bio zivot devojke, ronene 1922.
godine, koja je jos kao dele
SAVA -KARAN-MAJSTOROVJc
Iz sela Roseena. kod Duvna.
gde je ronena 1922, Sava ie
posla u parlizane 1942. godine. Avgusta iste godine sa vise mladiea i devojaka iz ovoo;
kraia stupila je u Prvu proJec
tersku, u njen Sesti (beogradski) balaljon.
U svim borbama i ofanzivama islice se kao hrahar horae
i bolnicarka, pa je 1942. primljena u · Savez komunisticke
81
�kod boo:atiiih seliaka morala
da obavl ia sve poslove od cuvanja stoke do polionrivrednih radova. Stoga se jos u nredratnim godinama opredel iuie za nanredni pokret. U ustanickim danima 1941. imala ie
cast da iz ruku Save Kovacevica dobije nistol i na noklon.
Kao horae Durmitorskog bataljona maia 1942. dolazi meau nroletere - u Prvu proletersku. Hrahri skoievae i komunista. J elena Kne'l:evic dahlia nrvi oficirski cin sentembra 1943. podine. Dva puta je
ranjavana. Iz JNA ie izasla · u
Cinu kapetana. Nosilae ie Partizanske spomenice 1941.
mnogih ratnih odlikovanja.
Medu ernogorskim partizanima zivela ie njena poruka
narodu: ,Vi koii necete u borbu nrotiv neprijatelja obucite
suknju". Umrla je posle rata.
ANKA (ADAMA) KOKJ(:
Od najraniie mladosti ova
se hraba devoika iz sela Duhrave, kod Sibenika, opredelila za napredni nokret. Anka
Kokic (rodena 1922) je jedan
od skoievaca koji su iz Dubrave posli u rat jos 1941. godine.
Medu omladinom Dalmaci ie
koia je stupila oktobra 1942.
godine u redove Prve proleterske hila je i Anka. Tada je
postal a horae Drugog ( crnogorskog) bataljona, u Cijim
redovima je prosla kroz bitke
eetvrte i pete neprijateijske
ofanzive.
Posle pete neprijateliske
ofanzive presla je u Sedmu
banijsku diviziju u kojoi ie
kao hrabri sanitetski radnik
82 dobila Cin vodnika.
DRAGICA KOKJ(:
ANKA (ANTE)
KOKI(:
Rodena u siromasno i sel jackoj porodici 1923. godine selu Dubravi, kod Sibenika, jos
od rane mladosti Anka .ie pripadala naprednom nokretu.
Veoma se angazuje od pocetka borbe protiv okupatora
kao pozadii:tski radnik.
Bila je clan Saveza komunisticke omladine Jugoslavije
kad je dosla u Prvu proletersku brigadu, kod Kliuca, oklobra 1942. godine. U trecem
(kragujevackom) batalionu zapazena je kao dobar horae i
bolnicarka, pa je ubrzo postala referent saniteta bataljona.
Provereni horae i sanitetski
radnik, Anka KokiC je u najteZim ratnim situacijama ispol jila veliku hrabrost, pa je
u zavrsnim borbama za oslobodenje zemlje hila na duznosti referenta saniteta Prve
nroleterske brigade i tada dohila Cin porucnika JNA. Nasilac je ratnih odlikovanja.
u
DomaCiea iz sela Dubrava.
kod Sibenika, rodena 1920,
clan Saveza komunisticke omladine Jugoslaviie postala ie
1942. godine. Istice se u radu
na terenu, kao pozadinski ra?·
nik. Izvrsava sve zadatke koJe
su ioi postavliali Savez komunisticke omladine i partijska
organizacija.
Zaiedno sa mnogim omladincima i omladinkama, kao
dobrovoljae stuna u Prvu proletersku kod Kliuca. pocetkom oktobra 1942. godine.
U Trecem (kragujevackom)
batal jonu prosla je ratnom
stazom cetvrte i pete neprijateljske ofanzive. JuriSa hrabro
11 svim bitkama i posebno se
Dragica istice kao bolnicarka
u spasavanju i negovanju ranienika. U iednom od takvih
iurisa na Sutjesci hrabro je
poginula juna 1943. godine:
ROSA KOLAR
Mladi oko Mrkonjic Grada
utrkivali su se ko ce pre stunil!
u nroleterske iediniee.
Medu onima koji su stupili u
Prvu proletersku novembra
!942. godine. hila je i Rosa
Kolar ( rodena 1924. u Mrkonjic Gradu).
U Sestom batalionu Prve
proleterske hila je .horae, cetna bolnicarka i zamenik referenta saniteta bataljona. Proleteri su je primili u Savez
komunisticke omladine i u
KPJ. U sastavu Brigade ostala
je do oslobodenja zeml ie. Izrasla je u rukovodioea i za ispoljenu hrabrost odlikovana
je ratnim odlikovanjima.
�OLGA (PETRA) KOLAT
i
Rodena je 1922. godine u
Kninskom polju. Doma6ica iz
siromasne seljacke porodice,
koia je rasla u nemastini i rade6i sve seljacke poslove, Olga je pripadala naprednom
omladinskom pokretu.
Stupila je u Prvu proletersku 1942. godine, upravo kada su u nju iz Dalmadje dosle stotine omladinaca i omladinki.
Borila se medu proleterima
po Bosni, Sandzaku i Crnoj
Gori, sve do pete neorijatel)ske ofanzive, kad hrabro gine
na Sutjesci, _juna 1943. godine.
ZORKA (SJME) KOLAT
Rasia je zaiedno sa Olgom u
Kninskom Poliu. I rodena su
iste godine, 1922. Obavl jala je
seoske poslove, kao i Olga sve
do 1942. - do stupan ja u Prvu proletersku.
·
·
Ista im je sudbina hila: ·onaka kako su rasle i zivele u
Kninskom Polju. I rodene su
se i borile kao borci Narodnooslobodilacke vojske J ugoslavije.
Zorka je poginula na ]egendarnoj Sutiesci, juna 1943. godine, zajedno sa Ol«om. Tako
su ove dve devojke i7. istog
mesta i iste godine rodene zajedno ostale i na vecnoj
strazi slobode.
RANKA KOMADANOV/c
- CEROVlc
Rodena 1922. u C:ajnicu u
svestenickoj porodici, Ranka
je ostala bez oca 1935. godine.
Sa majkom i dve sestre 1940.
godine preselila se da zivi u
Foou, gde se kao ucenica povezuje sa naprednom omladinom. Novembra 1941. primljena .ie u Savez komunisticke
omladine Jugoslaviie. Radi akthino medu omladinom, a i
kao pionirski rukovodilac.
Maja 1942. stupila je u TreCi (kragujevacki) bataljon Prve proleterske. Iste godine je
i primljena u KPJ. Kao brabar horae i komunista postav.
ljena je za zamenika referenta
saniteta u Bataljonu. Medu
proleterima _ie ostala do avgusta 1943. godine, kad .ie otiS!a
za referenta saniteta Cetvrte
srpske brigade. Ranka nije nanustala borbeni stroi do oslobodenja zemlje. Nosilac je
Partizanske. sp.omePice 1941.
i mnogih odlikovanja.
TOMANA VASILJKA
KOPRJV/CA-ERAKOV/c
Rodom iz Banjana ( 0 kolina Niksica), Tomana je bila
jedan od najmladih boraca
(rodena 1926) medu onima
koji su 5. maja 1942. dosli u
Prvu proletersku brigadu.
Postala je horae Prve cete
Prvog (crnogorskog) bataljona. U borbama po Sinjajevini
i Durmitoru ispoljila je hrabrost. SuviSe mlada i nezna,
bila je iscrpljena svakodnevnim borbama i marsevima.
Proleteri su odlucili da j e sa
jos nekoliko drugarica vrate
na teren. I Tomana se vratila
na teren }una 1942. godine.
Zivi u Niksicu, kao penzionisani borac.
MANDA KRIL/c
- MARINOV/c
Od najraniie mladosti Manda je sledila brata Pava, predc
ratnog clana KPJ, te je 1940.
godine postala i Clan Saveza
komunisticke omladine Jugoslavije. U borbenom stroju
1941. naslo se nj ih cetvoro iz
porodice: braca Pavo i Petar
i sestre Manda i Neda.
83
�Kao clan KPJ Manda je jedna od prvih omladinki koja je
stupila u Partizanski bataljon
.,Josip JurceviC". Avgusta 1942.
postaje kod Livna horae Prvog ( crnogorskog) bataljona
Prve proleterske.
Bila je u toku rata u Prvoj
pro]eterskoj cetna bolnicarka,
referent saniteta u bataljonu
i referent saniteta brigade, na
kojoj duznosti je dobila i Cin
povucnika JNA. Meau proleterima bila .ie zapazena kao
hrabar borac, odgovoran komunista i neumorni sanitetski radnik.
ne Jugoslavije. U ustanickim
danima 1941. stupa u Biokovski partizanski odred, pa
je u hronici Biokova upisana
kao druga partizanka odreda.
Avgusta 1942, kao dobrovoljac dolazi u Prvu proletersku
brigadu i postaje borac njenog Drugog- ( crnogorskog) bataljona. Mlada skojevka iz sela BaCina, kod Ploca, istice se
u borbama kao vrlo hrahar
horae i cetna bolnicarka. u
jednom od juriSa na neprijatelja kod Restovackih koliba,
u blizini Travnika, hrabro je
poginula 27. maja 1944. godine.
Bila je borac Durmitorskog
odreda, a kada je 1942. trebalo napustiti slobodnu teritoriju i iCi za Bosnu, Mila. stupa
u Prvu proletersku. Kao brabar borac ubrzo je primljena
u KPJ i postavljena za referenta saniteta Drugog bataljona.
U Prvoj proleterskoj dobila
je Cin oficira i posle izvesnog
vremena hila iz nje prekomandovana, nastavljajuCi do kraja rata hrabro i odgovorno da
izvrsava svoje obaveze ratnika
i oficira. Rezervni .ie stareSina JNA, nosilac Partizanske
spomenice 1941. i ratnih odlikovanja.
MILA (STANKA)
KRSTAJlc - PRLJA
SLA VICA KUJUNDZ.Jc':
NEDA (MIJE) KRJLJ(:
84
t;;.----
Najmlaae dane provela je
u bedi i siromastvu, jer je rano ostala bez roditelja. Rasia
je uz hracu Pava i Petra i,
sledeCi njihov primer, ukljucuje se u napredni pokret.
1941. godine kada je okupiralia nasa zemlja, sesnaestogodisnja · Neda je postala Clan
Saveza komunisticke omladi-
Posla je u borbu 1941. -iz
sela Jezera, sa Durmitora, gde
je i roaena 1923. godine. Vee
prvim danima ustanka· i
borhe protiv neprijatelja, se
damnaestogodisnja
skojevka
Mila Krstaiic ponasala se kao
pravi ratnik.
u
Terenski radnik, borac, holnicarka, referent saniteta, politicki komesar - sve je to
bila Slavica u toku rata i revolucije. Roaena u Capljini
1922. zavrsila je gimnaziju u
SarajeW, ali umesto zaposlenja nasla· je sadriaj rada u ·naprednom pokretu i borbi pro-
�MARJJA cEKO
I
'I
drugovima MilutinoviCu, Dervisu Susicu, Penju Sekulicu i
drugima. Takav primer hrabrosti ispoljila je i na. Sutjesci.
Kao takav hrabar horae
primljena je u Savez komunisticke omladine . Jugoslavije
1942, a u KPJ 1943. godine.
Nastavila je borbu do kraia
rata kao politicki rukovodilae i oficir JNA.
RADA (PETRA) cEcAR
Rodena u VlahoviCima, kod
Sarajeva, Rada Cecar je stupila 1942. u Prvu proletersku brigadu. Ubrzo se istakla kao brabar horae i bolnicarka, pa je
iste godine primljena u Savez
komunisticke omladine J ugos1avije. Kasnije je postala i clan
Komunisticke partije.
Ne izostajuCi nikad iz prvog
borbenog stroja, medu proleterima se hrabro borila do konacne pobede
oslobodenja
nase zemlje.
TONA-TONKA cVRLJAK
Marija Ceko (rodena 1921)
pripada onoj generaciji naprednih i hrabrih devojaka sa
sela koje su se od prvog dana
rata i revoluciie onredelile za
narodnooslobodilacki pokret.
Posla je u partizane iz sela
Konjevrata, kod Sibenika.
Oktobra 1942. godine, kada
.ie Prva proleterska brigada
bila kod Kljuca, Marija je
stigla sa svojim Dalmatincima
i postala horae Cetvrtog (kraljevackog) bataljona. Ubrzo
su je svi zapazili kao dobrog
borea i vrsnu cetnu bolnicarku.
Marija je hrabro poginula
u bici na Neretvi, marta 1943.
U svom ·rodnom selu Konjevratu, kod Sibenika, gde je
rodena 1917. godine, Cim je
borba pocela protiv okupatora istakla se Tona kao odana
narodnooslobodilackom pokretu. Radi aktivno na terenu i
izvrsava sve zadatke koje pred
njom postavlja partijska · organizacija. U prvoi ratnoj godini postala je i k;mdidat za
clana KPJ.
Oktobra 1942, kada se Prva
nroleterska nalazila kod Kljuca, Tona je kao dobrovoliae
stupila u vee tada proslavljenu Prvu proletersku.
U Cetvrtom (kraljevackom)
bataljonu istice se kao hrabar
horae i postaje cetna bolnicarka. U Prvoj proleterskoi
nrosla je cetvrtu i petu nepriiatelisku ofanzivu i kao cetna
bolnicarka hrabro poginula
22. septembra 1943. godine na
Cisti Velikoj, u Dalmaciji.
IVANKA cORGELJA
Imala je devetnaest godina
kada je sa svojim bratom Jerom, pocetkom oktobra 1942.
godine, stunila u Prvu proletersku. Posli su zajedno iz sela Konjevrata (kod Sibenika)
da se bore protiv okupatora,
za slobodu.
Rodena 1922. godine, Ivanlea je kao devojka radila sve
pol ioprivredne i domaCicke
poslove. U Trecem (kragu jevackom) bataljonu hrabro "se
borila kao horae i cetna bolnicarka. Osobito se istice tokom cetvrte i pete neprijateljske ofanzive na spasavanju i
nezi ranjenika. Tako je poginula 17. deeembra 1943. godine, izvlaceCi ranjenike u borbi
kod Suiica. Negde u isto vreme poginuo ie i nien brat Jero izmedu Travnika i J ajea,
kao horae Prvog ( crnogorskog) bataljona Prve · proleterske brigade.
ZUHRA cUPO
U leto 1942. godine kada je
ustaski teror divljao i dostizao vrhunae nad stanovnistvom Livna i okoline, ovaj
kra i su oslobodile iedinice
Prve proleterske brigade. MladiCi i devojke pohrlili su tada
u stroj Prve proleterske, jer
su shvatili da je .iedini put do
slobode put borbe protiv
neprijatelja pod zastavom Partije.
Medu njima, kao dobrovoljac, bila je i Zuhra, koja je i
rodena u Livnu 1922. godine.
Postala je horae Drugog ( ernogorskog)
bataljona. Kao
horae i bolnicarka zapamcena
je po duhu i pesmi · koje je 7 3
�unosila medu proletere. Ranje.
na je za vreme cetvrte neprijateljske ofanzive i upucena
na lecenje u Centralnu bolnicu. Zarobliena je kao ranjenik juna 1943. godine na Sutjesei.
Pred neprijateljem se junacki driala. Internirana je i
izdriala je sve strahote nemackih logora.
SLAVKA DAMJANOV/c
VUKOV/c
Omladina slobodarskog Drvara posla je u odlucnu borbu
jos ustanicke 1941. godine. U
tim redovima hila je i Slavka,
ronena 1924. godine u Sipovljanima, selu kod Drvara.
Oktohra 1942. stupila je u
Prvu proletersku i sa njom
iSla sve do Trsta, do konacnog
oslobodenja nase zemlje. U
ratu je hila horae, cetna bolnicarka i referent saniteta hataljona.
Kao hrahar horae i bolnicarka i odgovoran staresina,
I
II
p
ii
il
I
II.'
I
Iii,
I
l
il
I!'I
.
I
!.il
l
primljena ie u Savez komuni·
sticke omladine Jugoslavije
1942. a u KPJ 1943. gocline.
Dohila je vise ratnih odlikovania, a demohilisana je 1945.
sa Cinom starijeg vodnika.
Nosilac ie Partizanske spomeniee 1941.
LUNA-ZORA
DANIT/-PAVLOV/c
Kao ucenica gimnazije u Saraievu, gde ie i ronena 1924.
,godine, sedamnaestogodisnja
Zora Daniti zamenila je skolsku torhu sa ustanickom puskom. Proleteri se secaju da .ie
sa sohom nosila, kada je 1942.
stunila u Prvu proletersku, nekoliko knjiga i pribor za pisanje.
Ostavila je grad na Miljaeki i medu proletere dosla u
zelji da hude odlican horae,
kakva je hila i ucenica. Uhrzo
se kao takva i pokazala u proleterskom stroju: kao horae,
bolnicarka, homhas, u patroli
i na straZi.
Proleteri su je primili u Savez komunisticke omladine, .a
zatim i u Komunisticku partiju J ugoslavije.
ERNA DENON- SAK
Bila je svedok kada su Nemci i ustase u Sarajevu poceli
da progone Jevreje. Nije htela da mirno ceka zlokobnu
hajku zloCinaca, vee je kao
uCenica, ne dvoumeCi se, ~ posla u partizane. Ronena je u
Sarajevu 1923. godine.
U Prvu proletersku brigadu
stupila je 1942. godine, posle
ilegalnog zivota i skrivan ja u
jednoj muslimanskoj porodjsj.
Istice se u borhi kao horae
i holnicarka. Toplina kojom
su se proleteri odnosili prema
njoj i drugarska ljuhav koja
je vladala menu horeima, ulivali su joj snage da istraje u
borbi i da sve Cini za izvlacenje i negu ranjenih drugova.
Za vreme cetvrte neprija'
teljske ofanzive, marta 1943,
umrla je od tifusa u dolini
Neretve.
MJLEVA DEV/c
i
74
U jesen 1942. godine Bihac
je postao eentar slobodne teritorije. Grad u kome je odrzano Prvo zasedanje Antifasistickog vijeca narodnog osjobonenja Jugoslavije, docekao
je proletere i sve druge partizanske snage kao svoje oslobodioee.
Menu omladinom koja je
stupila u redove Prve proleterske, hila je i petnaestogodisnja Mileva Devic. Rodena u
Bihaou 1927. godine, postala
je horae NOV maja 1942.
�I
"
1
~.
I
l
!···
.•.
••.
:1
U Brigadi je hila horae, holnicarka, i zamenik referenta
saniteta u Trecem (kragu ievackom) hataljortu, sa koiim
je i prosla sve ratne staze Prve
proleterske preko Bosne. Crne Gore, Sandzaka i Srhi ie,
Sremskog fronta i Slovenije,
do Trsta.
Rat je zavrsila sa oficirskim
Cinom i vise ratnih odlikovanja.
JOVANKA DODER
Jmala je sedamnaest godina
kada je iz Gaeka, gde je rodena 1926. godine, stupila u Prvu proletersku hrigadu. Hrahro se horila kao horae i holnicarka sve do sedme ofanzive. A u jeku ove ofanzive, kada su proleteri vodili horhu
na zivot i smrt na MliniStu,
Vranici i Maklienu, zadrzavaiuCi daleko nadmocniie nepriiatel jske snage koje su zurile
ka Drvaru, u iednom iuriSu za
iznosenje ranienika pala ie
pokosena rafalom Jovanka Doder. Uzviknula je:
-_ Izvlacite ranjenike!
Diugovi su joj prisli i izneli
je sa polol'aja, a tada su konstatovali da je ranjena u glavu. Dozivela _je najgore: oslepela je. Preneta je hitno u holnicu, ali proleteri nisu uspeli
da saznaju nista o njenom daljem zivotnom putu.
ne) i stupila u Sesti (beogradski) bataljon Prve proleterske.
U Brigadi je hila horae, cetna holnicarka i referent saniteta hatal iona. Kao hrabar horae i holnicarka postala je
dan Saveza komunisticke omladine Jugoslavije 1943. a dan
Komunisticke partije Jugoslavije 1944. godine.
Dva puta je ranjavana u narodnooslobodilackom ratu i
revolueiji, ali je sve to hrahro
izdr7ala ne napustajuCi proleterski stroj do konacnog oslobodenia nase zemlje. Za ispoljenu hrabrost i pozrtvovanie
odlikovana je sa vise · ratnih
odlikovanja.
M/LEVA (MARKA)
DRAsKOV/c-PANT/c
ZORKA (BOZ.A)
DRAsKO
Napustila je avgusta 1942.
svoje selo Oplecane, kod Dilvna (gde je rodena 1922. godi-
Kao ucenica niksiCke gimnazije opredelila se za napredni omladinski pokret. Iz sela
Lukova, gde je rodena 1920.
godine, posla je kao skojevka
s.a crnogorskim ustanicima ·u
borbu protiv neprijatelja.
PoCinje kao horae Niksickog partizanskog odreda, a aprila 1942. stupa u Prvi (crnogorski) omladinski hataljon:,
sa kojim ratuie po Sin jajevini
nrotiv cetnickih bandi. clan
SKOJ-a je od 1941, au KPJ je
nrimljena novemhra 1942. godine.
U Prvu proletersku stupila
ie kada je njen hatalion rasformiran. maia 1942. U Prvi:lj
proleterskoj istice se kao neustrasivi horae i politicki komesar. Ranjavana je nekoliko
nuta. ali nikada nije ostala u
holnici do konacnog ozdrav1jenja, vee je zurila da se sto
pre vrati u svoju jediniCu. Oktohra 1944. postavljena je ia
politickog komesara hataliona
u Beogradskoj hrigadi KNOJ-a.
Posle rata ostaie u JNA, zavrsava pravni fakultet i kao
nukovnik JNA postaje sudija
Vrhovnog suda JNA.
Nosilae je Spomenice 1941.
i mnogih odlikovanja.
75
�VUKA BENADJJA
MJLKA OAK
Boreima Prve proleterske
Vuka Denadija .ie ostala u zivom secanju iz borbi za spasavanje ranjenika i po brizi o
njima preko Miljevine i Jabuke, juna 1943. godine, kada je
Brigada madovala u praveu
Renovice.
Takva je hila u svim borbama ova bolniCarka iz sela
Prusea (kod Bosanskog Novag), gde ie rodena 1920. godine. Stupila je u borbene redove Prve oroleterske 1942.
godine. Sa Brigadom je oros]a trecu, cetvrtu, petu ofanzivu, i sve borbe do kraja rata.
Prezivela je i hrabro izddala
strahote i jurise Neretve i Sutjeske.
Kao hrabar horae i bolnicarka u ratu je postala clan
Saveza komunisticke omladine
i clan Komunisticke oartiie
Jugoslaviie. Dobila ie Cin oficira i vise ratnih odlikovanja.
Nosilae ie Partizanske spomeniee 1941.
Bila je jesen 1942. godine,
kada se sedamnaestogodiSnja
devoika iz sela Gornjeg Suva·
ie (Bosanska Krupa) spremila da pode u partizane.
Svrstala se u redove Prve
proleterske u Centralno.i Bosni. Hrabra i odlucna, uvek je
hila spremna da pode na borbeni zadatak - u zasedu, patrolu, izvidnicu, na straZu.
Istice se u borbama, februara 1943. godine, na Ivan Sedln. Hrabro je juriSala kroz
cetvrtu i petu neprijateljsku
ofanzivu. Medu prvima je u
borbama na Sutjesci, sve dok
je nije u jednom od tih jurisa
pokosio nenrijateljski kursum.
Tako je Milka (rodena 1925)
vrsila svoi zivot u hladnim talas,ima Sutjeske.
BURBA BOKOV!t
-ROMANO
Kada je Prva pro]eterska oslobodila Goral';de, u vreme
trece neprijateljske ofanzive,
Duka je kao vee aktivna u pokretu stupila u Sesti (beogradski) bataljon Prve proleterske. Bilo je to aprila 1942. godine.
U Brigadi j e hila horae, bolnicarka i higijenicarka, a meau pro]eterima u ratu j e postala i clan Saveza komunisticke omladine i Komunisticke partije Jugoslavije (novem76 bra 1942).
Kroz borbu i ofanzive, ucenica iz Gorazda (gde je rodena 1922. godine) postala je
kanetan I klase i dobila viSe
odlikovanja. Nosilae je Partizanske spomeniee 1941.
MJLKA (LAZE) GLAMOclt
MATILDA FINCI
TILDA
Rodena je 1926. godine u jevrejskoj porodici u Splitu. Kao
i u svim krajevima Evrope,
gde su harale fasisticke Hiderove horde, tako i u Jugoslaviii posebno su fasisti progonili Jevreje.
Matilda je bila petnaestogodiSnja ucenica kada su Nemci
i Italijani usli u nasu zemlju
1941. godine. Svesna sta ie
ocekuje ako padne u ruke fasistima' posla je jos 1941. godine u narodnooslobodilacku
borbu.
U Prvu proletersku brigadu
stupila je 1942. sa jos dosta
svojih drugova i drugarica iz
Dalmacije. Poginula je u borbi na Sutjesci, juna 1943. godine.
Milka i e u selj acko i narodnoj nosnii, avgusta 1942. godine, dosla u Prvu oroletersku
brigadu. Rodena 1925. u siromasnoj patrijarhalnoj porodici u Starom selu, kod Donjeg
Vakufa, nije v'idela mnogo od
sveta, miti je zavrsila kakve
skole.
U iednoj od borbi kod K!uca, kada su proleteri zarobili
viSe Italij ana. iedna od drugarica pozva Milku i rece joj:
- Izaberi pantalone koie ti
se svidaju, jer ti je ta suknja
dotrajala.
- Ma nijesam ja muskarac,
da idem u pantalonama
branila se Milka;
· Posle kraceg
ubedivanja
Milka je ipak popustila i po-
�slusala drugaricu. Iz rata je
izasla sa Cinom staresine JNA
i vise ratnih odlikovanja.
ANKJCA GLAMOcLJJA
- NEDOV/c
I
j
I
\
I
I
\
I
I
hrabrost i negu ranjenika odlikovana je sa vise ratnih odlikovanja.
STANKA GLOMAZJc
Iz Gornjeg Skrada, kod Karlovca, gde je roaena 1925. godine, posla je Ankica kao skoievka u narodnooslobodilacku
borbu i revoluciju 1941. godine.
Zavrsila je polHicki kurs u
Donjem Lapcu 1942. Iste godine je ranjena na Skakavcu,
kod Karlovca, i upucena na
lecenje u Partizansku bolnicu
na Petrovoj Gori. Sa Petrove
Gore ie sa sto lakih ranjenika
dospela u Centralnu bolnicu,
iz koje, krajem 1942, stupa u
Prvu proletevsku, kao Clan Komunisticke partije Jugoslavije. Rasporeaena je za cetnu
bolnicarlm Trece cete Treceg
bataljona. Bila je na dutnosti
referenta saniteta bataljona i
artiljerijskog diviziona.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941, a za ispoljenu
Kao Clan P arti ie i vee poznati politicki radnik u svom
mestu. u selu Novakovic'ima
(kod Z:abl jaka). gde ie i roilena 1924. godine. Stanka ie
kao dobrov~Iiac dosla u Omladinski durmitorski bata!ion.
U Ombclinskom durmitorskom batalionu ostaje samo
od aprila do kraja maia 1942.
godine, kada stuna u Prvu
proletersku brigadu. U svakodnevnom Zivotu veoma mirne
prirode, Stanka u ratnim okrsajima .ispoljava veliku hrahrost. JuriSa mectu prvima na
bunkere u nanadu na Livno,
Konjic, Bugoino, Jajce, Prnjavor, Ivan Sedlo, u svim iurisima svoie brigade. U Prvoj
proleterskoj oostala _ie komesar cete, a hila je i clan Politodjela Prve proleterske brigade ·; Prve proleterske divizije,
kao i clan divizijskog komite-
ta Partije. U ratu je dobila
Cin kapetana I klase.
Posle rata .ie istaknuti partijsko-politicki radnik i rukovodilac. ·Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i mnogih
ratnih i mirnodopskih odlikovanja.
DERVJSA HODi:/c
Mlada ucenica, DerviSa ie
imala sedamnaest <!odina kada ie nanustila ilacku klunn i
svoie Livno (u kom je i roaena 1924. godine), da bi stunila u Cetvrti (kral ievacki) bataljon Prve proleterske. Bilo
ie to avgusta 1942. godine.
Hrabro se borila u sastavu
Cetvrtog batal jona u danima
cetvrte. pete i seste ofanzive.
U Brigadu je dosla kao Clan
Saveza komunisticke omladine Jugos]aviie. Kapetan SavciC, noliticki komesar Cetvrtog bataliona, zanisao ie u
,Mali ratni dnevnik" nrimere
hrabrosti Dervise Hodzic. Na
MliniStima, kod Drvara, u maju 1944. hila je referent sani-
77
�teta cete. Jurisala je da iznese
ranjenog svog kornandira cete
u neinogucoj situaciji. Uspela
ie da ga iznese, ali nije proslo dug;o - Dervisa je srnrtno
nogodena od parceta avionske
bornbe 27. rnaja 1944. na MliniStirna. Niene noslednie reCi
bile su: .. Da li su svi drugovi nrevijeni? ... ". Taka je
na MliniStu zavrSila borbeni
put ova hrabra devojka.
LJUBJCA IVANcEVIc
- BUJUc
Rodena je 1928. u selu Jankovcu, kod Bihaca, a jos 1941.
opredelila se za narodnooslobodilacki pokret. Bila je tada
u redovirna napredne ornladine Bihaca. Kao vee organizovana omladinka, novernbra
1942, stupila ie u Prvu proletersku i postala borac nienog
Sestog (beogradskog)
bataljona.
Sa proleterirna ie prosla
kroz sve borbe i ofanzive preko Bosne, Dalrnacije, San-
dzaka, Crne Gore i Srbi je, borila se za osiobodenje Beograda i na Srernskorn frontu, gde
je bila cetni staresina.
Dva puta .i e ranjavana i za
hrabrost je dobila dva ratna
od1ikovanja.· Dernobi1isanit je
1945. godine u cinu starijeg
vodnika.
MILENA JVANOVJc
Skojevka od prve ratne godine, Milena Ivanovic (rodena
1925) napustila je kao ucenica svoje rodno Gostilje, kod
Danilovgrada, i stupila u Prvi
ornladinski crnogorski bataljon. Sa Bataljonorn je prosla
sve ratne staze do stupanja u
Prvi ( crnogorski) bataljon Prve proleterske 1. iuna 1942.
godine. Clan je SKOJ-a od
1941, a KPJ od 1943. godine.
U cetvrtoj neprijateljskoi
ofan>Oivi, kao hrabri borac i
bolnicarka dobija zadatak da
prati ranjenog Jovana Vukanovica. Zajedno sa Ljubicorn
VukanoviC u teskirn danirna
ove ofanzive ispoljava izuzetnu hrabrost u zastiti i negovanju ranjenika.
K~o;;;nii~ se ponovo vraCa u
svoj bataljon. Jula 1943. poka7ala ie iwzetnu hrabrost kada
je Prvi bataljon vodio borbu
u okruzenju na kornunikacii i
Caparde - Zvornik. IznoseCi
smrtno ranjenog Radovana
Gardasevica (koji je proglasen za narodnog heroja). Milena je tesko ranjena. Borila
se hrabro, a da ne bi pala ziva
Nerncirna u ruke aktivirala je
bornbu koja je raznela.
MILICA (ILIJE) IVET/c
Kada .ie rat poceo bila ie
ucenica. Rodena 1923. U. s~lu
Kazancima. kod Bosanskog
Grahova, Milica ie nocela borbu nrotiv nenrijatelja jos 1941.
.godine. Zajedno sa celirn .batalionorn ,Starac Vujadin",
presla je avgusta 1942. u Prvu
proletersku brigadu.
Posle isnoljene hrabrosti 11
Prvoi proleterskoi. ubrzo ie
prekomandovana i bila na razninl rlu.Znoo;;;tjma u nroslavliePirn krajiS.kim jedinicarna sve
do kraia rata.
Nosilac ie Partizanske sporqenice 1941. viSe ratnih odlikovar!.ia i rezerv..,i je staresina Jugoslovenske narodne
arrnije.
RAJKA (NJKOLE) JAGOD/c
78
U Prvu pro]etersku stupili
su rnnogi rnladiCi i devojke iz
Livna i okoline oktobra 1942.
Medu nj irna bila je i petnaestogodiSnja Rajka Jagodic iz
sela Potol'ana.
�I
!
ci rasporedena je u Kijevski
bataljon Prve proleterske brigade, iz koje nrelazi nazad u
Prvu proletersku diviziju, gde
je i primljena u KPJ.
Decembra 1943. odlazi u Prvu licku brigadu ,Marko Oreskovic" za zamenika referenta
saniteta. Kasnije je postavljena za referenta saniteta Trinaeste proleterske
brigade
,Rade Koncar", u kojoj i ostaje do kraja rata. Posle rata
ostala je u JNA. Penzionisaha
ie u cinu viSeg oficira. Nasilac je Partizanske spomenice
1941. i viSe odlikovanja.
U stroju Brigade prosla je
borbeni put od Livna, preko
Drvara, J ajca, Prnjavora, Neretve i Drine. Hrabro je poginula na Sutjesci, juna 1943, u
sesnaestoj godini zivota.
Ostala je u secanju proleterima kao svetao primer borca,
bolnicarke i druga. JuriSala je
rame uz rame sa -iskusnim ratnicima.
SMILJA JAKslc
- KBRKBZ
Kada je Prva proleterska
dosla u Bosanski Petrovac novembra 1942. godine, Smilja je
kao i mnoge devojke iz junacke Krajine stupila u proleterski stroj.
Rodena .ie u selu Bjelaiu,
kod Bosanskog Petrovca, 1926.
godine. Kao ucenica je na,pustila skolsku klupu da se prihvati vuske i pode u partizane. U Prv<>i proleterskoj bila
je horae, bombas, pomocnik
puskomi tralj esca.
Ljutila se kada je odredena
na duznost bolnicarke, ali ie
kao skojevka morala zadatak
da prihvati. U Prvoj proleterskoi ostala ie do marta 1943,
kada je presla u Trecu krajiSku, u cijim redovima je nastavila da ratuje. Dobila je nekoliko ratnih odlikovanja. Rezervni .ie staresina JNA.
OOsA JOK/c -
pravdama ondaSnjeg reZima"
- zapisala je Gosa u svojoj
autobiografiji.
Sa ocem i bratom februara
1942. otiSla je Gosa sa Ilidze,
gde ie rodena 1922, u Igmanski batalion Kalinovickog odreda. Odatle je ratni putevi
vode na sanitetski kurs u Trnovo, a onda u Obaljski bata1ion, u koiem ie bila ranjena.
Posle kratkog Iecenja u bolniDRUGARICE
I
DRUGOVI
IZ
PRVE
MILEVA JOVIclc
Imala je samo petnaest godina kada je jednog hladnog
februarskog dan" 1942. stupila u TreCi (krae;ujevacki) bataljon Prve proleterske brigade. Rodena je 1927. u selu Bugarima, kod Kamenice.
Od Foce prosla je Mileva
J oviCic sve ofanzive i ratovala
po Bosni i Hercegovini, Dal-
PROLETERSKE
BRIGADE
1945.
GODINE
KOD
TRSTA
MIRKOV/c
,Od ranog djetinjstva imala
sam prilike da upoznam bijedan zivot sirotinje i raskos bogatih. I moj otac kao radnik
bio je vrlo cesto izlozen ne-
79
�Za ispoljenu hrabrost odlikovana je ratnim odlikovanjima.
SLAVKA JURcEV/c
maci ii i Crnoi Gori, Sandzaku
i Srbiii, na Sremskom frontu
i sve do Trsta. Menu proleterima ostala ie do oktobra
1945. godine, kada ie kao referent saniteta u Brigadi demobilis ana u cinu starijeg
vodnika.
Primljena je u KPJ 1943.
dobila .ie viSe odlikovanja
priznanja.
JELENA (NOVICE) JOVOI!Ic
Sa osamnaest «odina ie J elena JovoviC iz Pluzina (Piva),
otisla · u Durmitorski partizanski odred. U Prvi batal ion Prve proleterske stupila ie 5. maja 1942. godine. Kao horae
ovoo; hataljona ucestvovala je
u borbama na Sinj ajevini i
Durmitoru.
80
Sredinom iuna 1942. proleted su _je, zbog iserpljenosti,
vratili na teren, u Pivu. Jelena
je kao vrlo hrabar horae nastavila borbu sve do oslobonenja zemlje.
Slavka Jurcevie je iz sela
Studenaea, kod Imotskog, gde
je ronena 1922. _godine. Kao
skojevka ukljucuje se u napredni pokret vee 1940. Od
pocetka rata, kao ilegalni pozadinski radnik, ispoljava veliku hrabrost i odanost u izvrsavaniu zadataka. Juna 1942.
stupila je u partizanski odred
na Biokovu, a vee avgusta dolazi u Prvu proletersku gde ie
u priStapskim jedinicama hila
horae i bolnicarka.
Za vreme cetvrte neprijateljske ofanzive prelazi u Centralnu bolnicu, u kojoj se islice kao horae i iskusni sanitetski radnik. Poginula je pri
izvlacenju ranjenika juna 1943.
godine, u jeku pete neprijateljske ofanzive, na Sutjesci.
ANBA (ANDRIJE) KAP/c/c
Ronena ie 1897. o:odine u
Rijeci Crnojeviea. Od 1926. godine aktivniie deluie 11. naprednom pokretu. U niihovoi
kuCi su se pre rata skrivali
komunisti - ilegalci. Za vreme ustanka zaiedno sa svoja
tri sina opredeljuje se za bar:
bu protiv okupatora. Anna ie
pocetkom juna 1942. >!odine iz
Lovcenskog partizanskog Qdreda presla u Prvi batalion
Prve proleterske. Menu proleterima istice se kao hrabar
horae.
Oktobra 1942. odlazi iz Prve
proleterske u Cetvrtu proletersku crnogorsku brigadu, da
se vee jula 1943. sa dva svoj a
sina nane u Sesnaestoj vojvonanskoj diviziji. Kao horae i
covek sluzila je mladima za
primer.
Nosilac Partizanske spomenice 1941. i viSe odlikov&nja,
Anna je umrla 1976. godine.
�SAVA (NJKE) KARAN
Kada su jedinice Prve proleterske usle u Duvno 1942.
godine, narod ovog kraja ih
je docekao kao svoie snasioce, jer _ie teror usta.Sa. okuoatoni i drugih domaCih izdajnika vee uveliko divljao.
Posebno je omladina Duvna
i okoline sa odusevljenjem
PJ:imala dolazak proletera u
zelii da se uvrsti u n iihove
redove. Mean tim omladinkama i omladincima bila ie i
Sava Karan, devojka roaena
1926. r<odine u Duvnu. Dosia
je meau proletere i jednostavno rekla:
·
,Ja hoCp u partizane, a rnoji mi ne daju". Drugovi joj
odgovorise da su nieT~i 11 pravu, .ier je suvise mlada, te nece moCi da izdr:li ratne napore. Sve ie to Sava lena saslusala, ali im ie i odgovorila
vrlo kratko: da ce ona sve izdriati i nek se oni niSta za to
ne brinu, ier ona nece da ostane i ceka strasnu pres11du
okunatora i njegovih slugu.
Proleteri su je primili i ona i e
meau niima ostala sve do konacne pobede.
omladine Jugoslavije i vee
sledece postala Clan Komunisticke partiie J11goslaviie.
Sa Brigadom je preSla ceo
ratni put od Duvna, kroz sve
borbe po Bosni, Dalmaciji, Crnoj Gori, Sand:laku i Srbiji.
Borila se za osloboaenje Beograda i na Sremskom · frontu
- sve do Trsta, gde _ie u proleterskom stroju docekala konacno osloboaenje.
SOFJJA KARADt.Jc
Roaena 1921. godine u selu
Palezu, kod Zabljaka, Sofija
je radila sve poslove u siromasnoj seljackoj porodici. Odmah posle kapitulaci je nasla
se meau omladinom Durmitora koja se obucava u rukovanju oruzjem. Radi na prikupljanju sanitetskog materijala
i z}>og takve svoje aktivnosti,
pocetkom 1942. godine, primljena je u Savez komunistioke
omladine Jugoslavije. Vee marta iste godine postaje borac
Omladinskog durmitorskog bataljona, a maja zajedno s mno-
go svojim drugaricama i drugovima stupa u Prvu proletersku. U Brigadi ostaje do
ranjavanja, maja 1943. godine,
kad je upucena u Centralnu
bolnicu. Ponovo .ie neko vreme bila na Durmitoru, gde
kao clan KPJ radi sa omladinom~
U Sedmo.i omladinskoi brigadi ,Budo TomoviC" Sofija
se kao zamenik politickog komesara cete i potporucnik borila do konacnog osloboaenja
zemlje. Nosilac je Partizanske
spomenice 1941. i ratnih odlikovanja.
/ELENA KNEZ.EV/c
Kada je zavrsila osnovnu
skolu u KnezeviCima, selu
kod Plillina, iako odlican ucenik J elena nije mogla da nastavi skolovanje. Ostala je rano bez oca, pa je umesto u
skolu, otiSla u najam kod
imucnijih seljaka.
Nije tesko shvatiti kakav je
bio zivot devojke, rodene 1922.
godine, koja je jos kao dete
SAVA -KARAN-MAJSTOROV!c
Iz sela Roscena. kod Duvna.
gde je roaena 1922, Sava i e
posla u partizane 1942. godine. Avgusta iste godine sa vise mladica i devojaka iz ovog
kra ia stupila je u Prv11 proletersku, u njen Sesti (beogradski) bataljon.
U svim borbama i ofanzivama istice se kao hrabar horae
i bolnicarka, pa je 1942. primljena 11 Savez komunisticke
81
�r
~~ I
1'' 1'
i
:l'
!
kod bof!atiiih seliaka morala
da obavl ia 'sve poslove od, cuvanja stoke do polionrivrednih, radova. Stoga se jos u nredratnim godinama oprede!iu,
je za nanredni pokret. U ,us tan i ckim danima 1941. imala i e
cast da iz ruku Save , Kovacevica dobije nistoli na noklon.
K~o horae Durmitorskog, bataljona maia 1942. dolazi medu nroletere - n Prvu proletersku. Hrabri skoievac i komunista. Jelena Knezevic do,
hi ia nrvi oficirski Cin sent embra 1943. pndine. Dva puta je
ranjavana. Iz JNA ie izasla u
Cinu kapetana. Nosi!ac ie Partizanske spomenice 1941. i
mnogih ratnih odlikovanja.
Medu crnogorskim partizanima zivela ie njena poruka
narodu: ,Vi koii necete u borbu nrotiv neorijatelja ohucite
suknju". Umrla je posle rata.
ANKA (ADAMA) KOK/c
Od najranije mladosti ova
se hraba devoika iz sela Duhrave, kod Sibenika, opredelila za napredni nokret. Anka
KokiC (rodena 1922) je jedan
od skoievaca koii su iz Duhrave poS!i u rat jos 1941. godine.
Medu omladinom Dalmaciie
koja je stupila oktohra 1942.
godine u redove Prve proleterske hila je i Anka. Tada je
postala horae Drugog ( crnogorskog) bata]jona, u cijim
redovima je prosla kroz hitke
cetvrte i pete neprijateljske
ofanzive.
Posle pete neprijateliske
ofanzive presla je u Sedmu
hanijsku diviziju u kojoi ie
kao hrabri sanitetski radnik
82 dobila Cin vodnika.
.,
ANKA (ANTE)
KOK/c
Rodena u siromasnoj seljackoi porcidici 1923. godine u selu, Duhravi. kod Sihenika, jos
od rane mladosti Anka je pripadala naprednom ookretu.
Veoma se angazuje od pocetka borhe protiv okupatora
kao pozadinski radnik.
Bila je clan Saveza komunisticke omladine Jugoslavije
kad ie dosla u Prvu proletersku hrigadu, kod Kliuca, oktohra 1942. godine. U trecem
(kragujevackom) hatalionu zapa2ena ie kao dohar horae i
holnicarka, pa je ubrzo postala referent saniteta bataljona.
Provereni horae i sanitetski
radnik, Anka Kokic je u najte.Zjm ratnim situaci jama ispol jila veliku hrahrost, pa ie
u zavrsnim horhama za oslobodenie zeml je hila na duznosti referenta saniteta Prve
oroleterske brigade i tada dohila Cin porucnika JNA. Nasilac je ratnih odlikovanja.
DRAGICA KOK/c
Domacica iz sela Dubrava.
kod Sihenika, rodena 1920,
clan Saveza koniunisticke OJ::?ladine Jugoslaviie postala 1e
1942. godine. Istice se n radu
na terenu, kao pozadinski radnik. Izvrsava sve zadatke ko1e
su ioi postavl iali Savez komunisticke omladine i partijska
organizacija.
Zaiedno sa mnogim omladincima i omladinkama, kao
dobrovol jac stuoa u Prvu proJetersku, kod Kliuca, pocetkom oktobra 1942. godine.
U Trecem (kragujevackom)
bataljonu prosla je ratnom
stazom cetvrte i pete neprijateljske ofanzive. Jurisa hrahro
n svim hitkama i posebno se
Dragica istice kao holnicarka
u spasavanju i negovanju ranjenika. U iednom od takvih
iurisa na Sutjesci hrahro je
poginula juna 1943. godine.
ROSA KOLAR
Mladi oko Mrkonjic Grada
utrkiva!i SU se ko Ce pre StU·
niti u nroleterske iedinice.
Medu anima koji su stupili u
Prvu proletersku novemhra
1942. godine. hila je i Rosa
Kolar (rodena 1924. u Mrkonjic Gradu).
U Sestom hatalionu Prve
proleterske bila je 'horae, cetna holnicarka i zamenik referenta saniteta hataljona. Proleteri su ie primili u Savez
komunisticke omladine i u
KPJ. U sastavu Brigade ostala
je do oslohodenja zemlje. Izrasla je u rukovodioca i za ispoljenu hrahrost odlikovana
je ratnim odlikovanjima.
�-,.,~------
I
I
I
----
-
OLGA (PETRA) KOLAT
Rodena je 1922. godine u
Kninskom poliu. Domacica iz
siromasne seljacke porodice,
koia je rasla u nemastini i ra·
deCi sve seljacke poslove, 0[.
ga je pripadala naprednom
omladinskom pokretu.
Stupila je u Prvu proleter·
sku 1942. godine, upravo ka·
da su u nju iz Dalmacije dosle stotine omladinaca i omladinki.
Borila se medu proleterima
po Bosni, Sandzaku i Crnoj
Gori, sve do pete neurijatel]ske ofanzive, kad hrabro gine
na Sutjesci, juna 1943. godine.
ZORKA (SJME) KOLAT
Rasia je za iedno sa Olgom u
Kninskom Poliu. I rodena su
iste godine, 1922. Obavljala je
seoske poslove, kao i Olga sve
do 1942. - do stupania u Prvu proletersku.
·
Ista im je sudbina hila: onako kako su rasle i zivele u
Kninskom Polju. I rodene su
se i borile kao borci Narodnooslobodilacke vojske Jugoslavije.
·
·
Zorka je poginula na legendarnoj Sutiesci, juna 1943. godine, zajedno sa O[gom. Tako
su ove dve devoike iz istog
mesta i iste godine rodene -'zajedno ostale
na vecno]
strazi slobode.
RANKA KOMADANOV/c
- CEROVJc
Rodena 1922. u C:ajnicu u
svestenickoj porodici, Ranka
je ostala bez oca 1935. godine. ·
Sa majkom i dve sestre 1940.
godine preselila se da zivi u
Foeu, gde se kao ucenica povezuje sa naprednom omladinom. Novembra 1941. primliena je u Savez komunisticke
omladine Jugoslaviie. Radi aktivno medu omladinom, a i
kao pionirski rukovodilac.
Maja 1942. stupila je u TreCi (kragujevacki) batal ion Prve proleterske .. Iste godine je
i. primljena u KPJ. Kao hrabar horae i komunista postav,
ljena je za zamenika referenta
saniteta u Bataljonu. Medu
proleterima .ie ostala do avgusta 1943. godine, kad je otiSla
za referenta saniteta Cetvrte
srpske brigade. Ranka nije naoustala borbeni stroi do oslobodenja zemlje. Nosilac je
Partizanske . spomenice 1941.
i mnogih odlikovanfa.
TOMANA VASJLJKA
KOPRIVICA-ERAKOV!c
Rodom iz Banjana ( okolina Niksica), Tomana je bila
jedan od najmladih boraca
(rodena 1926) medu onima
koji su 5. maja 1942. dosli u
Prvu proletersku brigadu.
Postala je horae Prve cete
Prvog ( crnogorskog) bataljona. U borbama po Sinjajevini
i Durmitoru ispoljila je hrabrost. Suvise mlada i nezna,
bila je iscrpljena svakodnevnim borbama i marSevirna.
Proleteri su odlucili da je sa
jos nekoliko drugarica vrate
na teren. I Tomana se vratila
na teren Juna 1942. godine.
Zivi u Niksicu, kao penzionjsani horae.
MANDA KR!Llc
- MARJNOVJc
Od najraniie mladosti Manda je sledila brata Pava, pred,
ratnog clana KPJ, te je 1940.
godine postala i clan Saveza
komunisticke omladine J ugoslavije. U borbenom stroju
1941. naslo se njih cetvoro iz
porodice: braca Pavo i Petar
i sestre Manda i Neda.
83
�Kao clan KPJ Manda je jedna od prvih omladinki koja je
stupila u Partizanski bataljon
,Josip Jurcevic". Avgusta 1942.
postaje kod Livna borac Prvog ( crnogorskog) bata]jona
Prve proleterske.
Bila je u toku rata u Prvoj
proleterskoj cetna bolnicarka,
referent saniteta u batal jonu
i referent saniteta brigade, na
kojoj dumosti je dobila i Gin
porucnika JNA. Medu proleterima bila je zapazena kao
hrabar borac, odgovoran komuhista i neumorni sanitetski radnik.
ne Jugoslavije. U ustanickim
danima 1941. stupa u Biokovski partizanski odred, pa
je u hronici Biokova upisana
kao druga partizanka odreda.
Avgusta 1942, kao dobrovo]jac dolazi u Prvu proletersku
brigadu i postaje borac njenog Drugog ( crnogorskog) bataljona. Mlada skojevka iz sela BaCina, kod Ploca, istice se
u borbama kao vrlo hrabar
borac i cetna bolnicarka. u
jednom od juriSa na neprijatelja kod Restovackih koliba,
u blizini Travnika, hrabro je
poginula 27. maja 1944. godine.
Bila je borac Durmitorskog
. odreda, a kada je 1942. trebalo napustiti slobodnu teritoriju i iCi za Bosnu, Mila . stupa
u Prvu proletersku. Kao hrabar borac ubrzo je primljena
u KPJ i postavljena za referenta saniteta Drugog bataljona.
U Prvoj proleterskoj dobila
je cin oficira i posle izvesnog
vremena bila iz nje prekomandovana, nastavljajuCi do kraja rata hrabro i odgovorno da
izvrsava svoje obaveze ratriika
i oficira. Rezervni je stareSina JNA, nosilac Partizanske
spomenice 194L i ratnih odlikovanja.
MILA (STANKA)
KRSTAI/c - PRLIA
SLAVICA KUIUND:Uc
NEDA (MJJE) KRILl(:
Najmlade dane provela Je
u bedi i siromast¥U, jer je rano ostala bez roditelja. Rasia
je uz bracu Pava i Petra i,
sledeCi njihov · primer, ukljucuje se u napredni pokret.
194L godine kada je okupirana nasa zemlja, sesnaestogodisnja · Neda je postala clan
84 Saveza komunisticke omladi'
i
Jl-···-·''·--
Posla je u borbu 1941.--iz
sela Jezera, sa Durmitora, gde
je i rodena 1923. godine. Vee
u prvim danima ustanka' i
borbe protiv neprijatelja, .se
damnaestogodisnja
skojevka
Mila KrstaiiC ponasala se kao
pravi ratnik.
Terenski radnik, borac, bolnicarka, referent saniteta, politicki komesar - sve je to
bila Slavica u toku rata i revolucije. Rodena u Capljini
19.4Z, zavrSila je gimnaziju u
S~raje¥U, ali umesto zaposlenja nasla je saddaj rada unaprednom pokretu i borbi pro-
�Kada je Prva proleterska brigada presla preko Igmana januara 1942. godine, Vjera je
dosla u bolnieu u Focu, gde se
istice kao -neumorna bolnii'arka u lei'enju i negovanju promrzlih proletera. Na ovom zadatku ostala je do maja 1942,
kada ide u Drugu srpsku pro:
letersku brigadu, u kojoj obavlja vrlo odgovorne duznosti.
Posle rata ostala je na sluzbi u JNA i ima .i'in .pukovnika
sanitetske sluzbe. Nosilae je,
Partizanske spomeniee 1941.
ZORKA LACMANOVJ(:
tiv neprijatelja. clan Komuni·
sticke partije Jugoslavije postala je septembra 1941. godine.
Februara 1942, posle Igmanskog marsa, kada je Prva pro-·
leterska hila na terenu Foce
i Kalinovika, Slaviea je postala horae Prvog (ernogorskog)
bataljona. Iz Prve proleterske
presla je zatim u Kalinovicki
partizanski odred, a kasnije
iz njega u Desetu hercegovacku brigadu, u kojoj ostaje do
aprila 1945. · godine i oslobodenja 'Sarajeva, gde se odmah
angazuje kao partijsko-politicki radnik. Posle rata je hila na raznim duznostima. Nosi!ac je Partizanske spomenice
1941. i mnogih odlikovanj a.
Maja 1942. stupila je u Prvi (ernogorski) bataljon Prve
proleterske. Istice se kao brabar horae, pa je iste godine
primljena u KPJ. Ubrzo je postala rukovodilae SKOJ-a cete, a kasnije i Prvog bataljona.
Sa Prvom proleterskom prosla je kroz sve borbe od 5. maja 1942. do 28. avgusta 1944.
godine, kada je ranjena u
okrsaju sa Bugarima na Pali" sadu. Sa Zlatibora je upucena
na lei'enje u Italiju, ali se ubrzo vraca i nastavl ja borbu.
Posle rata je radila u SUP-u.
Nosilae j e Partizanske spomeniee 1941. i ratnih i mirnodopskih odlikovanja. Rezervni je
major JNA.
RADOJKA - RADA
KUL/c - SINKO
VJERA F. KUsEC
Jos u prvim ratnim danima,
Rada se (rod. 1925) kao uceniea ukljucuje u rad omladine u Foci i ucestvuje u narodnooslobodilackoj borbi
od
1941. godine.
Rodena je u selu Brezanu,
kod Visokog, 1917. godine.
Kao student u Zagrebu bila je
veoma aktivna u naprednom
studentskom pokretu. U partizane je stupila avgusta 1941.
go dine.
Bila je skojevka kada je oktobra 1942. godine stupila
u Prvu proletersku brigadu.
Uputila se u Brigadu iz sela
Dubrave (kod Sibenika), gde
je i rodena 1922. godine, i kod
Kljuca postala je borae njenog Drugog bataljona.
U Prvoj proleterskoj j e sve
do konacnog oslobodenja zemlje - kao dobar borae i uzorna bolnii'arka u bataljonu i
sanitetu brigade. Borila se na
85
�Jajeu, Prnjavoru, Ivan Sedlu,
Neretvi, Sutjesci, u hitkama
za Valjevo i Beograd, na Sremskom frontu, u Slavoniji. Po
zavrsetku rata vratila se u
svoj rodni kraj.
ZORKA-ZORA LALJCA
!mala je sesnaest godina kada se zaratilo. Tako mlada
udala se za Nikolu Lalieu,
s kojim je i posla oktohra
1942. iz sela Vrpolja ( okolina
Sihenika) u Prvu proletersku.
kad je ova hrigada hila kod
Kljuca.
U Cetvrtom (kraljevackom)
hatalionu hila je horae i cetna holnicarka. · Hrahra, vesela, vrlo skromna i disciolinovana, Zora se hrzo navikla na
sve teskoce ratnickog zivota.
Junacki je poo:inul~ aorila
1943. kada je nien hatalion
prelazio nreko Drine. I nien
suprug Nikola ooginuo ie hrahro kod Mrkoniic Grada u jesen 1943. godine kao horae
Prve . proleterske brigade.
~
me i zlocina koje su Nemci
vrsili nad ranjenim partizanima.
U petoj ofanzivi orebolela
ie tifus i kao bolesnik izgubila vezu sa Prvom proleterskom, te je tako dospela u
Sedmu krajiS.ku hrigadu, u
kojoj je do kraia rata hila referent saniteta hataljona.
. U proleterskim redovima postala je clan Saveza komunisticke omladine i clan Komunisticke partije Jugoslavije.
Hrahro je poginula na Sremskom frontu u jednom od jurisa kod sida, 18. januara
1945. kao referent saniteta Prvog (crnogorskog) bataljona.
DESA (PERE) LUKic':
SAVKA LATJNOV/c
- KOVAcEVIc
86
Kada je Prva proleterska
stigla u Bosansku Krajinu, tada su njene redove popunili
mladiCi i devojke koji su · je
docekali pesmom. Meau mladim skojevkama koje su sa
svoj im drugovima iz sela J anjina (Bosanski Petrovac) posle sa proleterima, hila je i
Savka Latinovic (rodena 1923).
Odreaena · ie za holnicarku
u holnici Prve proleterske,
septemhra 1942. Na Sutjesci
se hrahro borila za spasavanje ranjenih drugova. Bila ·.ie
svedok najvece ljudske · dra-
SMILJA -
MALA LA T/NOV/c
Kada je stupila u Prvi hataljon Prve proleterske iz sela
S?'ol.iana, novembra 1942. godme .. Smilja LatinoviC je delovala kao krhka i nezna devojcica (roaena 1923). Proleteri su .ie pi tali. da li ce moCi
da izddi sve teskoce i napore
koji ocekuju Brigadu na njenom daljem ratl]om . putu.
.,Sve ja to mogu izdi-Zati" odgovorila im je kratko Smilja. I zaista, kao horae i bolnicarka ona nigde nije posustala u borbama po Bosni i
Hercegovini, Dalmaciji, Crnoj
Gori i Srbiji.
I Desa Lukic je jedna od
onih drugarica-boraca koie su
posle u horhu i poginule u
njoj, a da im nigde niie zapisano ni mesto ni godina roaenja.
Ziyi seCanje na nju u njenim
saborcima, a njeno ime upisano je u dokumentima meau
imenima hrabrih boraca koji
su _pali za vreme pete neprijateltske · ofanzive na Sutjesci.
Zapisano stoji jos samo to
da je poginula kao horae Dru·
gog bataliona Prve proleterske brigade 9; juna 1943. na
Balinoveu.
.
�U Prvu proletersku stupila
je 1942. Hrabra devojka iz ustanickog sela brzo se uklopila
u proleterski borbeni duh, ne
zaostajuCi nikad u .iurisima.
Posebno se istakla u borbama
kod Prniavora i Kalinovika
marta 1943, na razbijanju cetnickih bandi Pavia DuriSiCa.
Kao hrabar horae primljena je u Savez komunisticke
omladine Jugoslavije. Zavrsila je i sanitetski kurs pri Brigadi. Poginula je u jednom od
jurisa 1943. godine.
STOJA (VVKSANA)
MARJe
OLGA MALEsEVJc
- BOzOVlc':
Rodena 1922. godine u Sarajevu odakle je 1941. prebegla sa porodicom u Prnjavor.
Novembra 1942. s bratom Dusanom stupa u Prvu oroletersku, TreCi (kragujevacki) bataljon.
Hrabro se bori u svim bitkama 4. i 5. neprijateliske
ofanzive. U bici na Sutjesci
gine 10.1 brat, a Olga nastavlja
put s proslavljenom brigadom
sve do oktobra 1943. kada je
prekomandovana u Pozoriste
narodnog oslobcidenja, gde ostaie do kraia rata.
Kada su ustase 1942. spalile Blagaj, !cod Kupresa, Stoja
i Jelica Marie, dve rodake, krenule su iz sela u partizane da se bore za slobodu i osvete
ustasama. Rekla je Stoja (rodena 1924) kratko svojim ro-
ditel iima - da idu u partizane, kod Crnogoraca, u Prvu
proletersku.
Tako su dve MariCeve u narodnoj kupreskoi nosnji i dosle sa zamotuljcima u rukama
medu proletere.
Teske borbe i marseve na
dugom borbenom putu Prve
proleterske, Stoia je hrabro
izdrzala. U Brigadi ie prim] jena u SKOJ, zavrsila sanitet-.
ski !mrs i hila bolnicarka.
Dobro je podnosila glad i
h ladnoeu, iSla bosa i slabo
obucena. ali ju .ie bolest skrhala 1973.. godine.
ROZARJJA - SEKA
MARKOT/e - JELA VJ(:
Imala .ie sesnaest godine
(1941) kada je u rodnom Vrgorcu zajedno sa svojom sestrom Bebom pocela rad za
narodnooslobodilacki pokret.
SANITETSKA EKIPA SA GRUPOM DRUGOVA, SEPTEMBRA 1944. U VALJEVU
JELI(:A (STOJANA) MARJe
Selo Blagaj, kod Kupresa,
dalo .ie u narodnooslobodilackoi borbi i revoluciji veliki
bro.i boraca, medu kojima je
bilo i dosta devojaka. Jedna
od njih je i Jelica Marie, rodena 1924. godine.
87
�pila je avgusta 1942. u Livnu.
U Sestom (heogradskom) hatal jonu Beha se istice kao
sk<)jevka hrahroscu na izvlacen ju. i negovanju ranjenih drugova.
Kao horae i holnicarka hila
ie sa proleterima u najtezim
danima cetvrte j pete neprijatelj ske ofanzive, posle koje
kao iskusni horae odlazi u
Sesnaestu vojvodansku diviziiu. U ovoj jedinici ona ie osta]a do kraja rata kao horae
i rukovodilac.
OLGA MARKOVIc
- ,POPADIJA"
Tada je i posta]a Clan Saveza
komunisticke omladine Jugoslavije. Po oslohodenju Vrgorea, juna 1942, Seka je sa jos
dosta omladinaea i omladinki
posla u Biokovski partizanski
odred.
Avgusta 1942. stigla je u
Livno da stupi u TreCi (kraJ(Ujevacki) hataljon Prve proJeterske. Kao horae, holnicarka i referent saniteta u svom
hataljonu ucestvovala je u
svim borhama na pohedonosnom ,marsu Prve proleterske
preko Bosne, Sandzaka, Srhije
do Sremskog fronta. Pocetkom
1945. upucena je u sanitetsku
skolu u Sovjetski savez. Po
zavrsetku skcile ostala je krace vreme u JNA, ali je uhrzo
zhog holesti demohilisana kao
ratni vojni invalid.
Sa mladom sestrom Sekom,
ucestvuje u pripremi ustanka,
a juna 1942. kada je Biokovski
partizanski odred oslohodio
Vrl(orac, zajedno sa sestrom
Sekom odlazi u partizane.
Avgusta 1942. godine, kada
.ie Prva proleterska hrigada hila u Livnu, Beha je stupila u
njen Tre6i (kragujevacki) hataljon. Nije htela da hude holniCarka, veC .ie u svim juriSima medu homhasima i puskomitraljescima. Uhrzo je, vee
pocetkom 1943, primljena u
Parti iu i postala politicki dele gat voda.
Poginula je hrahro u jeku
pete neprijateljske ofanzive,
10. juna 1943, na Vucevu.
MANDA -
VOJSAVA MARKO Tic
BEBA MARTINAC
BEBA
Kao ucenica postala je skojevka pre rata. Zapazen je
irten rad na opredeljivanju
88 omladine za napredni pokret.
DomaCica iz siromaSne porodice iz Vrgorca, gde je rodena 1924. godine, Beha Martinac se opredelila za horhu
protiv okupatora ustanicke
1941. U Prvu proletersku stu-
Za
narodnooslohodilacku
horhu hio je naj]epsi primer
dolazak popadije Olge sa svoiim muzem popom Blazom
Markovicem medu partizane.
Rodena je 1920. u Brcelima,
nedaleko od Bara. Stupila je
u partizane 1941, a 1942. godine u Prvu proletersku. Blazo .ie postavljen na duznost
�verskog referenta Brigade, a
Olga je postala holnicarka.
Kada je ,Popadija", kako
su je zvali proleteri, stavila
na kapu petokraku sa srpom
i cekicem hila .ie srecna. Izvrsa::ala ie sve _zadatke i u naiteZim horhemm situacijama.
Dohila je cin oficira JNA. Partizansku spomenieu 1941. i
viSe odlikovania. Blazo je umro odmah posle rata. kao potpuk?vnik JNA, a Olga 1976.
godme.
MJLJA MATARUG/c
Mlada devojka iz Bosanske
GradiSke Milia Matarugic (rodena 1925). dosla .ie u Prvu
proletersku uoCi poi'etka cetvrte neprijateljske ofanzive.
V eC u Prvom vatrenom lcr'teniP. u hici ne Ivan Sedlu
inriSala ie take hr~hro d::t i~
bih. ,';l~du_ nrvirna. Hte]e je rla
nolozt tsn•t hmhrosti. I taka
ie nastnvila tokom ~-e]og rata
na borbenom nutu Prve. Pro]eterske bri•mde, sve do kon_al'nog oslohodenja nase zem]]e.
Rezervni je staresina Juga·
slovenske narodne armi j e a
za !spoljenu hrabrost u · ~atu
odhkovana je ratnim odlikovanjima.
MILIJANA (LAZARA) MAT!c
Posla je u horhu sa sesnaest goclina. Rodena ie 1925.
?- Cerljanovidma, kod Sara)eva.
u proleterskom stroju ucestvovala je u horhama na Mak1jenu, Krseu, Ticevu, Zlatnom
Bont, Sutjesci, Zelengori, Ro-
maniji, Jahorini. Kroz sve
okrsaje Milijana je medu iskusnim ni.tnicima i pro]eterima, a da ni_ie uzmakla ni u
najte:lim jurisima.
Sluzila je u Prvoi nroleterskoj za primer kao skojevka,
horae i holnii'arka.
VLADJSLAVA (LUKE)
MAZEPA
Pripada onoi generaciii focanskih ucenika koja se odmah posle okupacije opredelila za horhu -protiv nenrijatelia. Rodena u Foci 1925. godine. Vladislava Mazepa je
stu-pila u Foi'ansku omladinsku cetu marta 1942.
Posle teskog -proleterskog
marsa preko I o;mana, veoma
se angazovala kao holnicarka
n negovaniu promrzlih nroletera. Kao horae omladinske
i'ete ulazi u sastav Treceg
(kraguievackog) hataljona Pr·
ve proleterske.
U svim horhama trece, cetvrte i pete ofanzive Vladislava
je kao horae i holnicarka ispoljila veliku hrahrost i hu~anost u horhi i na iznosenju
1 negovanju
ranjenika. Poginula je septemhra 1943. u Zadvorju u Bosni.
Septemhra 1942. godine, kada se Prva proleterska nalazila kod Ticeva, Mileva i Petar
do laze u n iene redove. U Prvom .( crnogorskom) hataljonu M1leva je hila horae i holniCarka, hrabro izvrSavajuCi
sve ratne zadatke i ne zaostaiud za svojim mladim dntf!aricama. U . pet6i nenrijatel iskol ofanzivi gine njen muz
Petar, a uhrzo za niim i Mileva - 1943. kod KoriCana u
Bos':'_i_. Bila je jedna od ~aj
stariJth partizanki po godinama.
BRANKA MILJENOVJc
- OLJAcA
Kada je Sesti (heogradski)
hatalion, u jesen 1942. godine, stigao sa Prvom proleterskom u rejon Kotor Varosi
odseo je u selu Maslovarama.
Proleteri, mladid i devojke iz
Beograda, hrzo su uspostavili
kontakt sa seoskom omladinom.
BOLNICARKE
PRVOG
BATALJONA.
PRVE PROLETERSKE BRIGADE, OKTOBRA 1944. GODINE U BEOGRADU
MILEVA MILJ.Slc
Imala ie cetrdeset i sest godina kada je sa svojim suprugom Petrom i sinovima u
Splitu prihvatila ustanicku
pusku. Sledeci put svojih sinova, Mileva i Petar su aktivni medu ustanicima, da hi pocetkom 1942. zajedno stupili
u Mosecku partizansku cetu.
89
�J edan od na.jmladih proletera, Nada Markovic iz Beograd a, upoznala se sa svojom
vrsnjakinjom petnaestogodisnjom Brankom. Sprijateljile su se njih dve i Branka
je postala horae Sestog (Beogradskog) bataljona.
Ratovala je po Bosni, Sandzaku i Srbiji, juriSala u bici
za oslobodenje Beograda i iSla s proleterima sve do Trsta,
dok nisu umukli i poslednji
p]otuni u borbi za oslobodenje nase zemlie. Odlikovana
je za ispoljenu hrabrost.
MIRA (IVA) MITJWV!c
Kao ucenica petog razreda
gimnazije Mira je napustila
Beograd 1941. godine i posla
u Sveti Stefan, gde je i rodena 1926. Kada su od jeknule
julske ustanicke push 1941.
godine u Crnoj Gori, Mira se
zajedno sa bratom Stefanom
misla medu partizanima.
Aprila 1942. odlazi u Crnogorski omladinski bataljon, a
u leta iste godine u stroju je
90
Cetvrte proleterske crnogorske brigade na dan njenog formiranja. Nesta kasnije je, iste godine, upucena u Hirursku ekipu Prve proleterske, da
bi zatim hila postavljena za
upravnika bolnice Prve tenkovske brigade. Kao hrabar
horae i rukovodilac delegat je
na Prvom kongresu Antifasisticke omladine Jugoslavije.
Tri puta je u toku rata raniavana. Posle rata je zavrsila
medicinu.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941, rezervni j e porucnik JNA, a za ratne zasluge odlikovana je sa viSe ratnih odlikovanja.
MIRA MITROV/c
Iz Bosanskog Novog, gde Je
rodena 1917. godine, posla je
na studije u Beograd, gde ju
je i rat ·zatekao. Kao pripadnik napredne studentske omladine u narodnooslobodilacku borbu i revoluciju stupila
je 1941. godine. U Uzicu je radila .u Partizanskoj bolnici, u
Cijem je sastavu ostala i posle povlacenja nasih snaga za
Novu Varas.
Februara 1942. ·godine dosla je u bolnicu Prve proleterske brigade u Focu. Na borbenom putu za Bosansku Krajinu bila je u Trecoj sand:Zackoj brigadi, a kada su proleteri dosli u Livno premestena
ie u Hirursku ekipu Prve proleterske brigade, odakle je
prekomandovana u Centralnu
bolnicu, sa kojom je prosh1
cetvrtu, petu i sestu ofanzivu.
Prekomandovana je 1944. godine za sifranta u Prvom korpusu.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i viSe odlikovanja. Unapredena je u cin kapetana I klase.
MITRA MITROV/c
Rodena 1912. godine u UZickoj Pozegi, Mitra Mitrovic se
jos kao student Beogradskog
univerziteta ukljucuje 1931.
godine u rad naprednog stu-
�dentskog pokreta. Vee 1933.
postala je i clan KPJ na Filozofskom fakultetu, koji je zavrsila 1935. godine.
Zaposlila se u Opstini grada
Beograda, i u to vreme radi
kao veza Clanovima Centralnag komiteta i instruktorima
iz inostranstva. Sve do rata
razviia veoma Zivu aktivnost
u radu sa omladinom i zenama i istice se kao rukovodilac
u tim organizacijama.
R~di na pripremi ustanka,
pa .1e 1941. dospela u logor na
Banjicu. Sa Banjice prehacena je u holnicu, odakle hezi i
oktohra 1941. stize u Uzice.
Kao clan PK KPJ za Srhiju
radi u Agitpropu, zatim pri
Vrhovnom stahu, a 1942. je u
Politodjelu Prve proleterske.
Kasnije _ie hila i na ramim
drugim duznostima;
Nosilac ie Partizanske snomeniee 1941. i · viSe vi so kih
ratnih i mimodopskih odlikovanja.
KOSA (TODORA) MRBA
Rodena ie 1925. u 'elu Smolianu. kod Bosanskog PetroVca.
Kada i e pol'ela cetvrta nenriiateliska ofanziva i kad Sll
nredstoiele velike hOThe iedinicama Narodnooslohodilacke
voiske, Kosa ie sa velikim
hroiem omladinac.a i ornladinki iz Bosanske Krajine odlucila cla napusti rad na terenu
i node u stroi Prve oroleterske. UCinila je to u zimu 1942.
godine.
U horhenom stroiu Prve
proleterske prosla je hili a de
i hiliade kilometara u horhi
i juriSima, izdrzavajuCi glad,
hladnocu i druge ratne nevo-
lie i nikad ne posustajuci. Tako se Kosa Mrda driala i ponasala i posle zavrsetka rata.
MELANJJA NIKOLic
- CVETKOVJC
Melani ia je hila holnicarka
kada ie Prva proleterska 1942.
ra tovala po Romanij i. Rodena
1921. u Sokolcu, kod Rogatice, veC pri prvom susretu sa
proleterima odlucila je da im
se pridruzi.
Kada j e Prva proleterska
posla na horheni put u pravcu Bosanske Krajine, u nienjim redovima hila je i Melanija. Ova devojka sa Romaniie ie kao neustrasivi horae i
holnicarka odlikovana sa vise
ratnih odlikovania. Rezervni
je staresina Jugoslovenske narodne armije.
BOJANA NIKOV/c
Kada ie poceo rat Bojana
ie (rodena 1924) napustila
skolsku klupu Trgovacke aka-
demii e u Saraj evu i vra til a se
u rodnu Focu. Odmah se ukljucila u rad i akciie omladine za narodnqoslohodilacki
pokret.
Posle Igmanskog marsa, kada ie Prva proleterska dosla u
Focu. Bojana Nikovic je vee
hila horae Focanske ornladinske partizanske cete, koia se
tada i prikliucuje Trecem
( kragu ievackom)
hataljonu
Prve proleterske.
Hrahro je izdriala ceo r~t
ni put i horbe u trecoj, cetvrtoi, petoj, sestoi i sedrnoi
ofanzivi - sve do konacnog
oslohodenia nase zemlje. Iz
rata je izasla kao oficir JNA i
ostala na sluzhi u J u~osloven
skoi narodnoi armiii sve do
1956. godine, kada je zhog holesti penzionisana. Kao nasilac Partizanske
spomenice
1941. i vise ratnih odlikovanja. hila je aktivan drustveno-politicki radnik u Sarajevu
sve do smrti (1965).
KSEN/JA ODABAslt
Sa osamnaest godina je, _u
iesen 1942, Kseniia (rodena
1923) napustila Bosanski Petrovac - da s omladinom Bosanske Krajine krene u proleterske _jedinice.
Ratovala ie kao horae Treceg (kragu-jevackog) hataljona Prve proleterske i uhrzo
hila zapazena po svojoj hrahrosti.
··
U aorilu 1943. godine, kada
su vodene teske horhe protiv
cetnickih i italijanskih jedinica na Crnom Vrhu, kod C:ajniCa, Ksenija OdabasiC je junacki oala u jurisu. U toi borhi dohrovoljno se javila za 91
�n
!
I'
!:
'i
'
bornbasa, kako bi ornogucila
juris proleterirna. Bornbe je
bacala na neprijateljske bunkere i pored njih ostala na
veCnoj straZi.
KATICA PAUNOV/c
- AsANIN
Roaena je u sirornasnoj porodici 1924. godine. Od niih
sedarnnaest clanova porodice
petoro je ucestvovalo sa puskorn u ruci u narodnooslobodilackoj borbi i revo!uciji, a
dva Katicina brata poginula
su kao partizani.
U ustanickirn danirna hila
je aktivna u ilegalnorn radu
sa orn!adinorn Makarske, a
1942. je kao skojevka nresla
na Biokovo - u Ornladinsku
cetu ,Ante Torkar" bataljona
,JurceviC". Istice se u · borbarna kao horae i bolnicarka.
Avgusta 1942, kada je Prva
proleterska hila u Livnu, stupi!a je u cetvrti (kraguievacki) bataljon, u kojern je
izras!a od borca do referenta
saniteta bataliona. U Prvoi
proleterskoj hila je sve do
1945. kad ie u Cinu potporucnika pdstala referent saniteta
artiljerijske brigade.
ZORA PETRie
Odrasla u sirornasnoj seljackoj porodici u selu Kosaonici,
blizu Pljevalja, posla je u nartizane za vrerne ustanka 1941.
kao osarnnaestogodisnja devojka. Kao borac Prve proleterske, u koju je dos!a pocetkorn 1942, ucestvuje u svirn
bitkarna po Crnoj Gori, Bo92 sni, Dalrnaciji, Srbiji, Srernu,
sve do Zagreba. U njoj je 1943.
prirnljena u KPJ.
Od hrabrog borca i bolnicarke u Prvoj oroleterskoj
ratne duznosti su je vodile do
referenta saniteta u Cetvrtorn
(kraljevackorn) bataljonu, a
septernbra 1944. postavliena
je za referenta saniteta Prve
proleterske. Bila je porucnik
i nosila je na grudirna Orden
za hrabrost kad je poginula
5. rna ia 1945. kod sela Dubrave, u blizini Zagreba.
sEFIKA PERVAN
- KLADNJ/cANIN
Odrasla je u nanrednoj rnuslirnanskoj porodici u se!u
Fatnicarna, kod Bilece, gde je
roaena 1927. godine. Nien otac
Orner bio ie u oktobarskoi
revoluciji. Kada je sva njena
porodica u iulu 1941. pobeg!a
iz sela u Bilecu, Sefika je sa
nekoliko drugova i drugarica
otiS!a za Sarajevo.
Na sarajevskoj zeleznickoj
stanici docekao ih je jedan
drug u dornobranskoj uniforrni' i njih oko petnaest ornladinaca i ornladinki poveo na
Starnbolcic i predao SlaviSi
Vajneru - Cici. Rasporeaena
je u Pracansku cetu, a januara 1942. na Pjenovcu postala
je horae Prve proleterske. Juna 1943. Sefika ide u Sestu
krajiSku brigadu, a iz nje prelazi u bolnicu Pedeset i trece
divizije.
Dernobilisana ie sa Cinorn
stariieg vodnika ·1945. godine.
N osilac _ie Partizanske spornenice 1941.
ratnih odlikovanja.
ZORA (NIKODINA) POK!MICA
Pocela je rat u ornladinskirn
radnirn brigadarna Bosanske
Krajine, koje su danju i nocu, pod strazorn i obezbeaenjern, skupljale letinu da
ne padne u ruke neprijatelju,
vee da stigne u olanine do Narodnooslobodilacke vojske.
U · jesen 1942. ova devojka
iz Bosanskog Petrovca je stu-
�JANJA PROTEGA
Selo Dubrava, kod Sibenika. dalo ie dosta boraea Prvoi proleterskoi. Med:u omladinkama iz Dubrave koie s11
se horile u ovoi proslavl jenoi
proleterskoi jedinici ie i J onia Proteg:a (rod:ena 1919)
koja ie odrasla u siromasnoj
porodiei.
Do dolaska med:u proletere
oktobra 1942. kod Kliuca, hila je pozadinski radnik i aktivista. U Drugom ( crnogorskom) bataljonu Prve proleterske ubrzo se pokazala kao
vrlo hrabar i vredan horae.
Novembra 1942. godine kada su proleteri napadali Bosansko Grahovo, Janja je kod
Strmice iurisala kao bolnicarka da iznese ranjenog druga i tada su je pokosili nepri·
jateljski rafali.
SLA VKA PROTEGA
Med:u hrabrim devojkama
sa sela u narodnooslobodilackoj borbi hila je i dvadeseto·
godisnja Slavka Protega iz Dubrave (Sibenik). Pocela je sarad:ivati s partizanima jos u
ustanickim danima.
·
Pocetkom septemhra 1942.
kada je Prva proleterska bila
u okolini Livna, Slavka je po-
stala ·horae Sestog (beogradskog) hataljona.
U stroju Prve proleterske
Slavka je kao borae i bolnicarka prosla do Trsta, bored
se hrabro do konacnog oslohod:enja nase zemlje.
rna kao vrlo hrabar horae i
bolniearka. Posle ove ofanzive
preS!a je u Divizii sku bolnicu."
Za vreme pete ofanzive J ani a
je hila bolnicarka u Centralnoj bolnici. Poginula je juna
1943. godine na Sutjesci.
DRAG/CA RAK
pila u redove Prve. proleterske. Isto onako kako se zalagala u polju sa srpom i motikom, tako je hrabro iurisala
sa puskom . u ruci u . toku cetvrte i pete neprijateliske ofan'ive. Posebno se istakla u teskim borbama na Balinoveu i
Miljevini.
JANJA (/VB) RAK
Rod:ena je 1925. u Dubravi
(kod Sibenika), poznatoj po
tome sto je dala cvet omladine
u narodnooslobodilackoj horbi
i revolueiji. Deset devojaka iz
familije Rak poS!o je 1942. iz
ovog sela u partizane.
Sve one dospele su u redovc
Prve proleterske narodnooslobodilacke udarne brigade. Sve
su se hrabro borile, a medu
njima se isticala i Dragica kao
hrabar borae i bolnicarka. Ucestvovala je u horbama kod
Kljuca i J ajea, zatim i na Neretvi, Kalinoviku i Krcinom
brdu.
Kao i mnoge njene vrsnJakinje iz sela Dubrave i Jai)ja
Rak se vee u ustanickim danim~ 1941. aktivno ukliP~uie u
rad omladine za narodnooslobodilacki pokret. Kao clan
Saveza komunisticke omladine Jugoslavije dobrovoljno se
i avila za odlazak u Prvu proletersku, u koju i stupa kod
Kljuca pocetkom oktobra 1942.
godine.
.
Borae i bolnicarka u Trecem (kragujevackom) bataljonu, J anja Rak se istice kao
hrabra partizanka koj a ne
misli na svoj zivot dok spasava i neguje ranjene drugove i
drugarice. Bila je u brigadnom sanitetu Prve proleterske
kad je dobila cin starijeg vodnika.
U Prvoj proleterskoj je astala do oslobodenja zemlje.
Kao aktivan drustveno-politicki radnik umrla je u Beogradu 1953. godine.
JANJA (FRANE) RAK
Kao udata sedamnaestogodisnja zena i majka jednog
deteta, J anja Rak je primljena
1942. u Savez komunisticke
omladine Jugoslavije. Pripada
onoj plejadi devojaka iz porodiee Rak iz sela Dubrave, kod
Sibenika, koja je vrlo mlada,
i pored porodicnih ohaveza,
postala borae i proleter.
Zajedno sa svojim muzem
javila se za odlazak u Prvu
proletersku, u koju i stupa
kod Kljuca oktobra 1942. godine. Sa Cetvrtim (kragujevackim) bataljonom prosla je
kroz bitke cetvrte neprijateliske ofanzive i istakla se u nji-
JELICA RAK -
cVRLJAK
Vee u prvim ratnim danima,
Jelica Rak (rodena 1922) u
rodnoj Dubravi organizovano
radi na pripremi borhe protiv
neprijatelja. U Prvu proleter. sku stupa kod Kljuca oktobra
1942. godine.
93
�),
I
l
I
i
Kao horae i hrabra cetna
bolni~arka prosla je kroz sve
bitke koje je vodila Prva proleterska po Bosni i Hercego. vini, Dalmaciji, Crnoj Gori i
Sandzaku.
Maia 1944. iz Prve proleterske Jeliea ide u Tenkovsku
brigadu za referenta saniteta
bataliona. na kojoj duznosti
je i dobila cin zastavnika. Nosilae je viSe odlikovanja.
U Trecem (kragujevackom l
bataljonu kao horae i bolnicarka ispoljila je veliku brabros!, pa je stoga 1943, u jeku
pete nepriiateljske ofanzive,
postala i clan KPJ. Posebno
se istakla kao bolnicarka kad
je iuriSala da iznosi i previja
svoje ranjene drugove. Hrabro je noginula na Sutjesci,
juna 1943. godine.
TONKA RAK -
SLAVKA (ANTE) RAK
Kao i za mnoge omladinke
koie su iz sela Dubrave posle
u Prvu proletersku i za Slavku
Rak se moze reCi da se kao
mlada devojka ( rodena 1924)
bavila svim poslovima od domaCickih do onih najtezih polj oprivrednih.
U susret proleterima posla
je kao skojevka nocetkom oktobra 1942. i kod Kliuca stupa u Sesti (beogradski) bataljon.
IsticuCi se hrabroscu kao
horae i bolnicarka, Slavka nosta ie i referent saniteta u Bataljonu. Kao i sve niene ratne drugarice. u posleratnom
neriodu Slavka je aktivni drustveno~politicki radnik. Za pokazann hrabrost dobila je vise odlikovanja.
STANA (NJKE) RAK
Medu omladinom iz Dubrave ( Sibenik) koja je dosla
u Prvu proletersku oktobra
1942. hila .ie i Stana Rak (rodena 1924). U Savez komunisticke omladine Jugoslaviie
primljena je pre dolaska u Pr94 vu proletersku.
na 1926) ukljuCila u napredni
omladinski pokret. ·Pocetkom
oktobra 1942. stupila ie u TreCi
(kragujevacki) · batalion
Prve proleterske. Medu iskusnim ratnicima uroleterima Tonka je hrabra bolnic'l.rka, pa ie zilto 1944. postavliena za referenta saniteta u Tre"''"" hetalionu i primljenn u
KP.T. Nosilae je viSe odlikovanja.
ORLOVJ(:
Anica Rak Ajkuna, pesnik iz sela Dubrave. rekla je
davno stihom o svojoj rodnoj
Dubravi u NOB-u i revoluci.ii i ovo:
,.Triest posto doprin'jele zene,
Osmim martom nek su
pozdravljene ... "
Drugovi iz Dubrave su zapisali i to: ,.Dodi, Tonka, u Dubravu, selo malo, sto ie ponos
i dika grada Sibenika".
Tek je imala petnaest godina kada se kao ucenica (rode-
TONA (ANTE) RAK
U
narodnooslobodilackom
ratu izrasla je Tona Rak (rodena 1924) u oficira JugoslovenskP- narodne armi je. U Cetvrti (kralievacki) b"talion Prve nroleterske stuoila ie kiw
sedamnaestogodiSnia devoika
iz Dubrave, oocetkom oklobra 1942. Istakla se vee u prvim borbama.
Tako je od borea kroz bitke izrastala u odgovornog staresinu. U Cetvrtom (kralievackom) batalionu obavliala
je duznost intendanta bataljona, pa je tako i dobila cin
potporucnika.
Nosilac je ratnih odlikovanja.
VESELA (MATE) RAK
Borci iz Sibenika zapisali
su za Veselu: ,Bistra, skromna, iskrena, adana, druzeljubiva i poStena" ... To _je ocena o
devojci koja je ro.dena 1924.
godine u selu Dubravi.
Bila· je clan Saveza komunisticke omladine J ugoslavije
kada je kao dobrovoljae dosla
u Prvu proletersku. Vesela je
�u Brigadi hila dobar horae i
po:lrtvovana i spretna Cetna
bolnicarka.
U Drugom (ernogorskom)
bataljonu jula 1943, u borbi
kod Zvornika, poslp. je na juris da izvuce rani enog druga,
kao sto je to Cinila i mnogo
puta ranije. Tada ie ranjena
i Nemci su ie zarobili. U zarobljeniStvu ·vesela se drzala
onaka kako dolikuje borcu proleteru. Ni reCi o svojoj jedinici nije izustila. Izmucena,
umrla je 1943. godine u zarobljeniStvu.
DANICA ROSH:
Danica Rosie je kao srednjoskolka pocela revolucionarni rad u naprednom omladinskom pokretu, zbog cega
joj je izrecena kazna iskliucenia za stalno iz pljevaljske
gimnaziie. Ucila je gimnaziju
u Pljevljima, Sremskim Karlovcima · i u Becigradu. Prim! iena ie kao ucenica u SKOJ
1939. ·Na medicinski fakultet
upisala se 1940. godine. U
Beogradu i Pljevljima ucestvuje u mnogim akcijama koje
organizuju komunisti.
U Pljevaljsku partizansku
cetu stupila je 13. jula 1941.
godine. Ucesnik je bitke na
Pljevljima. Do stupanja u Prvu proletersku, posle oslobodenja Livna 1942. godine, hila
je u Drugom bataljonu Trece
sandzacke brigade, u kojoj
je zatim hila i rukovodilae
SKOJ-a. Bila je delegat na Prvom Kongresu AFZ 1942. u
Bosanskom Petroveu i tada
izabrana u Centralni odbor.
U Prvoj proleterskoj hila je
u hirurskoj ekipi i referent
brigadnog saniteta. Sa Prvom
proleterskom prosla je ratni
put do oslobodenja Beograda,
kad je postavljena za nacelnika saniteta Seste licke proleterske divizije. U ratu je dohila cin kapetana I klase. Dva
puta je ranjavana.
Danas je direktor Muzeja revolucije naroda i narodnosti
J ugoslavije. Nosilae je Partizanske spomenice 1941. i mnogih ratnih i mirnodopskih odlikovanja.
MILKA ROVIc-CIMBALJEVIc
Imala je petnaest godina
kada se nasla medu ustanicima 1941. godine. U Prvu proletersku dosla je 5. maja 1942.
Kao horae istice se u borbama
na Sinjajevini, Vecerinoveu,
Dobrom Dolu.
Nije ostala dugo u Prvoj
proleterskoj, jer je, usled iserpljenosti, upucena u Pivu.
Kao borae Prve proleterske i
terenski horae na teritoriji
Pive dobila je nekoliko priznanja i ratnih odlikovanja.
Posle rata je radila kao me.dicinska sestra u Vojno-medicinskoi akademiji u Beogradu, gde je i penzionisana.
BOS/LJKA (MicE) RUDOVIC
Rodena je 1924. godine u
Brezoviku, kod Niksica. Kada
je okupator usao u nasu zemlju, Bosiljka Rudovic je kao
ucenica domaCicke skole napustila skolsku klupu i vee u
ustanickim danima, jula 1941,
hila je u Niksickom partizanskarn odredu.
Aprila 1942. stupila je u Prvi ·crnogorski omladinski bataljon, sa kojim ucestvuje u
borbama na planini Leli i Sinjajevini, gde je pored danonocnih borbi prozivljavala i
nevolje od mraza i gladi.
Krajem maja 1942. kao sko.i evka dolazi u Prvu prole.tersku. Kao borac. i bolnicarka
istakla se u mnogim borbama.
U petoi ofanzivi, juna 1943.
godine, · Bosiljka Rudovic koja 95
�...
·¥"'
t
tada je zaiedno sa Srdanom
ostala na bo.inom polju, pogodena neprijateljskom granatom. Bilo ie to iznad Potrka, kod Sabovica, u Sandzaku. U narodnooslobodilackoi
borbi Mariji su poginula ·i
dva brata.
TONKA RUPle- NENAD/6
je vee hila clan KPJ i cetna
bolnicarka, medu ranjenicima
je Centralne bolnice. Hrabro
je poginula u SekoviCima, jula
1943. godine, zajedno sa neustrasivim Penjom Sekulicem.
MARJJA (MARKA) RUPle
96
Rat je docekala sa osamnaest godina u siromasnoj seljackoj porodici u selu Dubravi, kod Sibenika. Bi!a je clan
Saveza komunisticke ~mladi
ne Jugoslavije kada je sa bratom Jerom i sestroi:n Tonkom
krenula kao dobrovoljae u
praveu Kljuca - da nade Prvu proletersku.
U Drugom ( cmogorskom)
bata]jonu hila je horae i bolnicarka sve do junacke pogibije u maju 1943. godine.
Kada je u jednom od juriSa
u petoj ofanzivi tesko ranjen
mitral.iezac Srdan KasagiC, Marija je skocila da ga iznese. I
Imala ie sesnaest godina
kada se ( rodena 1925. u Dubravi) prikljucila naprednom
pokretu. Stariji su joj vee tada poveravali tajne svog rada
i akcija.
Oktobra 1942. posla je sa
svojim drugovima i druo;aricama u pravcu Kljuca, gde je
i postala horae Drugog ( ernogorskog) batal iona Prve nroleterske. U borbama na Sitnici, Treskavici, Ustikolini, Balinovcu i svuda na ratnoi stazi Prve proleterske poloZila je
ispit hrabrosti i izddljivosti,
a posebno je pokazala pozrtvovanje u izvlacenju ranjenih
drugova.
U jurisima · bitaka · za oslobodenje zemlje postala je Clan
Komunisticke partije Jugoslavije. Nosilae je ratnih odlikovanja.
MILA SA V/6 -
PERUN/6/c
Vee kao ucenica zenske zanatske skole opredeljuje se za
napredni omladinski pokret.
Rodena je 1923. godine u Novoj Varosi. Aktivno je radila
na pripremi ustanka, a ubrzo
je zatim postala horae Prve
cete Zlatarskog odreda.
Kada su partizanske snage
sa Vrhovnim stabom od Uzica
stigle na teritoriju Nove Varosi, Mila se istice kao horae
u prihvatanju ranjenika. Na
tom zadatku je ostala do pocetka 1942, kada je morala da
napusti svoj rodni kraj. Pregazila je lederii Lim 6. februa'
ra, da bi u prolece.1942. staja]a u stroju Trece sandzacke
proleterske brigade prilikom
njenog formiranja. Sa ovom
brigadom prosla je eelu trecu
�sku ofanzivu i svuda hila pra..
vi tumac hratstva i jedinstva.
Tesko je ranjena 25. juna
1943. godine u horhi na Vlasenici, odakle je prehacena _na
lecen i e u partizansku holmcu
u sehovice. Jedinica ,Vrazje
divizi je" i cetnici prodrli su
jednog dana do holniee i izvrsili necuveno zverstvo: poklali su oko stotinu ranjenih partizana, medu kojima je hila i
Fatima Spaho.
neprijateljsku ofanzivu.' isp?ljavajuCi hrahrost 1 1ZdrzlJ1vost na putu preko z:leng?re
i Treskavice. Tih dana .1e pnmljena u KPJ .
. U jesen 1942. godine prelazi
u Prvu proletersku, u kojoj
ohavlja odgovorne duznosti u
hriga.dnoj holnici. U ratu .ie
dohila cin potporucnika, a sada je kapetan I klase u rezervi. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i vise ratnih odlikovanja.
VERA SREMcEV/c- sKORic
ANKA SMJLJANic
''
I
Kao osamnaestogodisnja ucenica Anka SmiljaniC je maia 1942. stupila u Prvu oroletersku. Odmah po dolasku u
Brigadu odredena je · na duznost higijenicara hataliona.
Na toi duznosti je ispoljila veliku hrigu, pa se i u nemoguCim uslovima horila da doprinese zdravstvenom staniu horaca i pruzila nesehicnu pomoc narodu u svakom mestu
u koje hi dospela Brigada.
Mlada ucenica iz Bosne u
Prvoj proleterskoi je i primliena u Savez komunisticke
omladine Jugoslavije, a zatim
i u Partiju.
Za ratne zasluge i ispolienu
hrahrost dohila je vise odlikovania. Rezervni .ie stareSina
JNA.
NADA SOKOLOV/c
- OAOOVIc
Kada su posle lgmanskog
marsa proleteri stigli u Focu,
Nada je kao napredna _omladinka pritekla u pomoc promnlim. horcima i danonocno
radila u holnici. Pri!ikom for-
miranja Focanske omladinsk~
cete postala .ie njen horae, 1
s njom zajedno usia u sastav
Treceg (kragujevackog) hataljona Prve proleterske.
Rodena 1925. godine u Foci, Nada je postala clan
SKOJ-a 1942, a Clan KPJ 1943.
Ni je izlazila iz stroja Prve
proleterske do oslohoden.ia:
Bila je njen hrahar hor_ac 1
neko vreme referent samteta.
BivSa uCenica iz FaCe irna
cin majora JNA. Nosilac .ie
Partizanske spomenice 1941.
i viSe odlikovanj a i drugih
priznanja.
FATIMA (sERIFA) SPAHO
Napustila je Fatima Sp~h~
( rodena 1923) svoj volJem
dom i Budani. kod Foce, da
pocetkom 1942. sa horcima
Focanske omladinske cete stupi u TreCi (kragujevacki) hataljon Prve proleterske.
sa Brigadom trei petu neprijatelj-
U Prvu proletersku stupila
je oktobra 1942. i postala horae Druge cete Prvog ( crnogorskog) hataljona. Nije htela
da hude holnicarka, vee horae
s puskom u ruci, puskomitraljezae i homhas.
IspoljavajuCi veliku hrahrost uhrzo je primljena u
SKOJ, a 1943. postaje i clan
Komunisticke partije. U Brigadi je hila i politicki delegat
voda. Aprila 1943. odlazi u Sestu srednjohosansku hrigadu,
u kojoj je kao ohavestajni
oficir dohila i cin potporucnika.
Rodena .ie 1922. godine u
Bud:anovcima, a sada Zivi u
selu Kohatovcima ( opstina
Laktasi).
NADA (ANTE) SRZic
Sa sedamnaest go dina ( 1940)
prikljucila se naprednom omladiU:skom pokretu Makarske
i u Savez komunisticke omladine Jugoslavije primljena je
1941. godine. Te godine je Nada hila i medu prvim ustanicima, kao prva partizanka na 97
�:/··,
I
I
ladinom i narodom. Narod je
zavoleo proletere, pa je mnogo omladinaca i omladinki tada stupilo u redove Prve proleterske.
Kod Drvara je i dvadesetogodiSnja Stana iz sela Hoeuna dosla u Cetvrti (kraljevacki) bataljon.
U Cetvrtom bataljonu bila
je borac i bolnicarka, sve do
ranjavanja na MliniStu maja
1944. godine, za vreme sedme
neprijateljske ofanzive. Prebacena .i e za tim kao ran jenik u
Italiju, a po povratku · iz Italije stupila je u Arti!jerijsku
brigadu Trideset i osme divizije, u kojoj j e ostala do kraja rata.
Biokovu. Vee u tim prvim danima borbe istice se kao brabar kurir i obavestajac.
U Prvu proletersku stupila
je avgusta 1942. Ubrzo je u
~Prvom ( crnogorskom)
bataljonu, kao dobar borac i poZrtvovana bolnicarka, postala
Clan KPJ. Istakla se osobito
u borbama na Kupresu, Kljucu, Grahovu, Sitnici, J ajcu,
Ivan Sedlu, na prelazu preko
Drine. Juna 1943. godine hrabro je poginula na Sutjesci.
Njen' ratni drug, vodnik Savo
Nikaljevic (poginuo 1943), rekao je za Nadu: ,Primjer neumornog, nesebicnog, hrabrog
i odvainog proletera; ona svojom pjesmom i veseloscu osvjezava, bodri i uliva optimizam ostalim borcima ... "
STANA (OSTOJE) STANk·
98
Kada je Prva proleterska
brigada (1942) boravila na
terenu Mrkonjie Grada, razviIa je zivu kulturno-zabavnu i
politicku aktivnost meau om-
RANKA STEPANOVJc
U narodnooslobodilacku borbu posla je 1941. Vee je u prvJm borbama tesko ranjena i
ostala bez noge. Lecila se u
partizanskim bolnicama i kada
se zalecila nastavila je borbu
iduCi na Stakama.
Februara 1942. dosla je u
bolnicu Prve proleterske brigade u Focu. Rankin hod kroz
borbu i revoluciju je hod borca, junaka i coveka koji ne posustaje, vee na stakama prelazi preko Treskavice, Neretve,
Prenja, Sutjeske - kroz sve
ofanzive.
U Centralnoj bolnici i u drugim j edinicama vrsila j e mnoge odgovorne duznosti, ne znajuCi za umor i za teskoce.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i vise ratnih odlikovanja.
DRAGICA STRAKA
-LONcAR
Rat je zatekao kao sesnaestogodiSnju ucenicu u Foci.
Kada je pocela borba protiv
neprijatelja, napustila je dacku klupu i postala borac Focanske partizanske omladinske cete.
Pocetkom marta 1942. sa
svojom cetom stupa u TreCi
(kragujevacki) bataljon. Prim-
�a zatim i komandir voda. lzrazito hrahra i umesna u ra:
tovanju i komandovanju, uzivala je veliki ugled medu horcima. Nekoliko puta je ranjavana, ali iz stroja nije izlazila.
Posehno se istakla u horbama
na Konjicu, Bugojnu, Ivari
Sedlu, CiCevu i KrCinom hrdu.
U danima pete neprijateljske ofanzive otisla je iz Prve
proleterske, ali je i u drugim
.i edinicama hila hrahri rukovodilac. Rezervni je potpukov'
nik, nosilac Partizanske spomenice 1941. i brojnih ratnih
odlikovanja.
·
ljena je u Savez komunisticke
omladine Jugoslavije 1942, a
u KPJ 1943. godine.
Borila se hrahro na celom
horhenom putu Prve proleterske u koioi je hila horae, cetna holnicarka i referent saniteta hataliona.
Rezervni je oficir JNA, no·
silac Partizanske spomenice
1941. i vise ratnih i mirnodopskih odlikovanja. Duze vremena je radila u ·srP-u.
MILEVA sARI(;
Medu hrahrim horcima Focanske omladinske cete koji
su po.sle Igmanskog marsa dosli u TreCi (kragujevacki) hatalion hila je i petnaestogodisnja Mileva Saric.
Omladinka - proleterka Mileva kao. da i niie znala za
strah. Kada hi se trazili homhasi. dohrovol ici za neku tesku akci iu - javl jala se uvPk
medu nrvima. U ceti je hila
zamenik puskomitraliesca, a
posle mnogih horhi i juriSa
postala i e desetar. Poznata ie
niena hrahrost menu proleterima 'jz inriSa na Livno .T~.ice,
Tvan Sedlo, Kovacevu Glavu
(kod Kalinovika), na K"nak.
Pri prelazu Drine. na Zlatni
Bor. Pala ie junacki, u juriSu
13. juna 1943, na Sutjesci.
gorskim ustanicima u Komski partizanski odred.
Kada je maja 1942. stupila
u Prvi (crnogorski) hataljon
Prve proleterske Mileva je vee
. hila prekaljeni horae. Uhrzo
.ie postala komandir odeljenja,
DRUGARICE I
DRUGOVI IZ
PRVE
DR ZORA sTEINER
- GOLGEHNIT
Kao lekar nasla je svoje mesto menu horcima narodno.oslohodilackog rata i revolucije. Ronena je 1902. u Novigradu, kod Koprivnice.
PROLETERSKE BRIGADE,
4.
OKTOBRA KOD
UBA
1
MILEVA scEPANOVJ(;
- ZARUBJCA
Mileva .ie hila clan Komunisticke partiie Jugoslavije kada se zaratilo 1941. godine. Iz
sela Bjelojevica, kod Mojkovca (gde je rodena 1920), po.sla je zajedno sa prvim crno-
99
�U Prvu proletersku stupila
je juna 1942. godine, bas kada
je kao lekar hila i najpotrebnija. Sa brigadom je prosla
borbe za Konjic, Prozor, Livno i Bugojno, ali .ie ubrzo, vee
avgusta 1942. presla u Centralnu bolnieu.
Nosilae je Partizanske spomenice 1941, a za ratne zasluge odlikovana je sa viSe ratnih odlikovanja. U toku rata
ie dobila oficirski i':in i sada
je rezervni staresina JNA.
DARA (ANTE) sUPE
Kada je okupator U.sao u nasu zemlju, Dara je imala petnaest godina. Odmah se ukliuCila u aktivan rad omladinske
organizacije na pripremama za
borbu protiv neprijatelja.
Izdrzljiva i navikla na fizicke napore, kao i sve njene
drugarice · iz Konjevrata. nije
se nimalo dvoumila prilikom
javljanja dobrovoljaea za Prvu proletersku brigadu. Tako
je meau proletere dosla oktobra 1942. godine.
BLA'ZO LEKIC, POLITICK! KOMESAR
SANITETA PRVE PROLETERSKE BRI·
GADE, PRVI ZDESNA SA GRUPOM
DRUGARICA I DRUGOVA
Rasporeaena je u Prvi ( ernogorski) bataljon. Kao horae i bolnicarka jos od prvih
dana stekla je simpatije iskusnih ratnika, proletera.
Ratni put Brigade prosla je
od Kljuca, gde je stupila meau proletere, pa sve do Trsta
i konacnog osloboaenja nase
zemlje. Nosilae je ratnih odlikovanja.
DARA (STIPE) sUPE
Roaena 1923. godine u selu
Konjevratu, kod Sibenika, Dara se bavila kao devojka svim
teskim poljoprivrednim radovima, jer su joj roditelji ziveli siromaSno.
U Cetvrti (kragujevacki) bataljon Prve proleterske stunila ie oktobra 1942. godine
kod Kliuca.
Kao horae i bolnicarka pokazala je hrabrost u svim borbama od dana stupanja u Brigadu. Junacki je poginula kao.
skoievka u cetvrtoj nepriiateliskoj ofanzivi, marta 1943.
godine, na Neretvi.
IK/CA -
100
/KA (IVANA) sUPE
Rodena 1928. godine u selu
Konjevratu, kod Sibenika. Ikica je hila iedan od naimladih
boraca kada je sa svojim bratom sentemhra 1942. stupila u
Sibenicki partizanski odred.
Borae i jedna od najmladih
cetnih bolnicarki, prosla je
ratnim stazama Prvog ( c!'nogorskog) i Sestog (beogradskog) bataljona Prve proleterske. IsticuCi se u horhama,
proleteri su je primili u Komunisticku partiju Jugoslavije. U Prvoj proleterskoj osta-
Ia je do fehruara 1944. i hrabro polozila ispit proletera u
cetvrtoj i petoj ofanzivi.
Februara 1944. prelazi u Inzinjerijsku hrigadu, u kojoj je
hila referent saniteta, zamenik komesara cete i sekretar
komiteta Saveza komunisticke
omladine brigade.
Nosilae je ratnih odlikovanja i Cina oficira u rezervi.
MARICA (ANTE) sUPE
Kao petnaestogodisnja devojcica, Marica je iz svog rodnog sela Konjevrata, kod Sibenika, sa ocem, majkom i dva
brata posla u partizane. Bila
je najm!adi skojevae u Sibec
nickom partizanskom odredu.
Cela porodica, medu njima
i ucenica Mariea, stupila je u
Prvu
proletersku,
oktohra
1942. Postala je horae Prvog
(crnogorskog) hataljona. Neu·
strasiva, istice se u· horhama
na Jajeu, Josavki, Prnjavoru i
tokom eele cetvrte neprij a-
�teljske ofanzive. Izuzetnu hrabrost je ispoljila kod Gornjeg
Vakufa u izvlacenju ranjenih
drugova sa vatrenih polozaja.
U petoj neprijateljskoj ofanzivi ni Marien nije tifus mimoisao. Poginula je na Sutjesci juna 1943. godine. Bila je
uzor mlagod borea - prolelera.
MJLJCA sUPE
MJLKA
U kuCi Antinoj i MiliCinoj u
selu Konjevratu, kod Sibenika, jos pre rata okupljali su
se napredni !judi, komunisti
i skojevei. Kada je dosla okupacija ovaj seoski dom je postao sastajaliste za pripremu
us tanka.
Kada su pukle prve ustanicke puske, cela porodica: Ante
i Miliea sa petnaestogodisnjom cerkom Marieom, trinaestogodiSnjim sinom Marinkom i devetogodiSnjim Milam posli su u Sibenicki partizanski odred. Iz ovog odreda
svi su stigli u stro.i Prve proleterske brigade, kod Kljuca
1942.
Milka je imala trideset i pet
godina kada je sa devetogodiSnjim sinom Milom stupila
u Prvi ( ernogorski) bataljon.
Bila je dobar horae, rukovodilac i majka _iunak. Prvo joj
.i e poginula cerka Marica u petoj neprijateljskoj ofanzivi, a
zatim sin Marinko i muz Ante.
Sa svojim Milom presla je
kroz sve borbe Prvog ( crnogorskog) bataliona. kao horae, cetna bolnicarka i referent saniteta bataliona. Kao
ranienik prebacena ·je u Italiju 1944. godine, a po povratku
sa lecenja odlazi na duznost
referenta saniteta Prve tenkovske brigade, u Cijem je
stroju iSla do Trsta, do konacnog oslobodenja zemlje.
MILK A (ANTE) sUPE
- OBRADOVJc
Imala je dvanaest godina
kada se nasla u koloni dalmatinskih boraea koji su zurili
ka Kliuou, oktobra 1942. godine, da stupe u Prvu pro]etersku. Milka _ie iz Konjevrata, gde je rodena 1930. godine.
Kada su Dalmatinei rasporedivani po batalionima, Mil1m ie ostala u radnom vodu
bolnice Prve proleterske. U
maju 1943. postaje horae Trece cete C:etvrtog bataliona.
Prelazi zatim u bolnicu Prve
proleterske divizije. Imala je
trinaest godina kada je, avgusta 1943. godine, primljena u
SKOJ, a sa cetrnaest postala
je i Clan KPJ. U ratu je dobila Gin vodnika.
Posle rata ostala je u JNA
do 1956. godine, kada je penzionisana u c1nu poruCnika.
Sada je rezervni kapetan I
klase. Nosilac je ratnih. odlikovanja.
STANA (MARKA) sUPE
Vesela i skromna seoska
devojcica, rodena 1924. godine u Konjevratu, jos od svoiih netnaest goqina Pocela se
_clruziti sa naprednom omladinom.
Oktobra 1942. svrstala se u
kolonu i posla u susret proleterima. U borbenom stroju
Treceg (kmgujevackog) - bataliona bila ie medu naihrabriiim drugarieama kao horae i
bolnicarka. Posebno je bila
·poZrtvovana u iznoSenju ranjenih drugova iz okrsaja.
Sa Prvom proleterskom prosla ie cetvrtu i petu neprijatelj sku ofanzivu. J unacki j e
poginula juna 1943. godine u
!0 1
dolini Sutjeske.
�ZORKA (LOVRE) sUPE
; i
Njih osam devojaka, osam
omladinki iz sela Konjevrata,
kod Sibenika, posle su oktobra 1942. sa svojom bracom,
roditeljima, roaacima i drugovima u susret Prvoj proleterskoj. Menu njima je hila i
Zorka Supe, rodena 1921. godine, domacica.
Rasporeaena je u TreCi (kragujevacki) bataljon Prve proleterske i u njegovim se redovima hrabro borila kao horae.
ZavrSila je zatim sanitetski
kurs i postala cetna bolnicarka. Ne priznajuCi teskoce, isla
je iz juriSa u juriS i Casno istrajala na celom borbenom
putu Brigade. 1943. primljena
je u SKOJ, a 1944. postala je
Clan KPJ. Za pokazanu hrabrost dobija orden i Cin podoficira.
Sada zivi kao penzionerka u
Sapeu.
DANICA TAD/(: -
KUVEK
Kao trinaestogodiSnja ucenica iz Livna stupila je u proleterski stroj avgusia 1942_
Upornu devojcicu proleteri nisu vratili, vee su je prihva'iili
toplo i drugarski. Borci Sestog (beogradskog) bataljona
cuvali su je u okrsajima, ali
to ni ie dugo trajalo. Mlada
skoievka je ubrzo ispoljila
svoju odlucnost da bude u prvom borbenom stroju, htela
je da se dokaze. Kao horae i
bolnicarka nije uzmicala pred
teSkoCama i opasnostima, veC
je rame uz rame sa svoiim
drugovima ulazila i u na i teze
okrsaje. Ubrzo je postavljena
102 za cetnu bolnicarku.
Deeembra 1944. otiSia je iz
Prve proleterske za referenta
saniteta u KNOJ-u. Posle rata
.ie zavrsila ekonomski fakultet i veoma se isticala u drustveno-politickom radu. Sada
zivi u Splitu.
JOVANKA TIHOMIROV/c
Kada je Prva proleterska novembra 1942. razbila cetnicke
grupaeije u Josovodi, kod
Skender Vakufa. i na teritoriii Prijedora. omladina iz ovih
kraieva dolazila je u redove
nroletera. Tada ie i Jovanka
Tihomirovic iz Korova, kod
Srpea (gde je roaena 1922),
stupila u Prvu proletersku.
Ubrzo se istice kao hrabar
horae. Unucena je zatim na sanitetski kurs, koii uspesno i
zavrSava. Posle izvesnog vremena ide u brigadni sanitet
Prve proleterske i u bolnicu
Prve proleterske divizi je. Tako je sa proleterima os.tala do
konacnog osloboaenja nase
zemlje.
·
·
Za ratne zaslwre kao horae
i bolnicarka odlikovana je i
dobila vise priznanja.
BOS!LJKA - TUMBAS
bama koje j e vodila Prva proleterska od oktobra 1942. pa
sve do osloboaenja zemlj e. Duboko je dozivela radosti osloboaenja Beograda, teskoce u
rovovima -na Sremskom frontu i hrabro izdrzala put Prve
proleterske do Trsta, kada su
ispaljeni i poslednji plotuni
na neprijatelja.
U ratu je dobila dn ofieira
i odlikovanja za hrabrost. Sada je medicinska sestra u Subotici.
BOSA TINTOR
Selo Bastase, kod Drvara,
Bosilikino rodno mesto, poznato je iz NOB-a i revolucije.
PO tome StO je U niemu drug
Tito bio u danima desanta na
Drvar. Bosilika ie roaena 1924.
U Cetvrti (kraljevacki) bataljon Prve proleterske stupila
je oktobra 1924. godine.
Kao vodna i cetna bolnicarka i referent saniteta bataljona ucestvovala je u svim bor-
LJUBICA TODOROVIc
-RIBAR
Roaena 1920. godine u selu.
Rostinju, kod Livna, hila je
svedok mnogih zlocina koje
su okupatori i njihove sluge
Cinili u prvim ratnim godinama. Posebno su je bolela zverstva koja su Cinile ustase nad
nejakim stanovniStvom.
Avgusta 1942. godine stupa
u Prvu proletersku i biva ra-
�sporedena u hrigadni sanitet,
u kojem je kao horae na Sutjesci i u mnogim drugim horhama ispoljila posehnu hrahrost i humanost u hrizi za
. ranjenike.
Odlikovana je sa vise ratnih
odlikovanja i ima cin rezervnog staresine JNA.
N ADEzDA /. ULRIH
U naso1 narodnooslobodilackoj borbi i revolueiji bilo
je i mnogo boraca koji nisu
hili jugoslovenski driavljani,
ali ih _je sticajem okolnosti
rat zatekao medu nama, na nasem tlu. J edan od tih boraca
je i Nadezda Ulrih, rodena
1926. godine u Olomatu, u Cehoslovackoj. U Prvu proletersku hrigadu dosla je januara
1942. i borila se u njenim redovima do 15. marta 1943. godine, kada prelazi u Drugu
proletersku sa kojom ce i docekati kraj rata.
Rezervni je staresina Jugoslovenske narodne armije i
nosilae viSe ratnih odlikovanja. Zivi u Sarajevu.
STO.JA UZELAC
- MAKSIMOV/c
Kada je deeemhra 1942, u
jeku cetvrte
nenri jateliske
ofanzive, dosla u Prvu proletersku iz sela Ostrosea ( Cazin), gde je i rodena 1926. godine, prvi razgovor je imala sa
dr Ivom Popovicem-Banijem.
- Ti treha da ides na sanitetski kurs - rekao joj je
Bani.
- Necu, druze doktore, da
hudem bolnicarka, vee mitra·
ljezae.
- VeCi je mitraljez od tebe
- dodao je Bani, ali je Stoja
ostala uporna.
Prosla je ratni nut sa Prvom proleterskom kao hrahri
horae i rukovodilae. Za ratne
zasluge je dohila viSe ratnih
odlikovanja i cin ofieira JNA.
LJERKA -
LELA VARGOVlc
Rocl:ena ie 1924. u selu DraganiCima, blizu J astrebarskog.
11 Hrvatskoj. Rat iu ie zetekao
kao ucenicu u FoCi, gde su
nieni ziveli. Kao napredna Offi·
ladinka stupila je u Fo~ansku
omladinsku cetu. Za iedno sa
svoiim drugovima i drugaricama iz omladinske cete do,la je
nolovinom februara 1942. ·u
TreCi (kragujevacki) hataljon
Prve proleterske. Istakla se u
borbama na Konjicu, Livnu,
Duvnu, Teslicu, Ivan Sedlu i u
drugim teskim horhama i marsevima koje je vodila Prva
proleterska.
Kao hrabar i odan horae
primljena je u SKOJ 1942. Ap-
rila 1943. godine, kada su proleteri prelazili Drinu, Ljerka
se radovala sto ce uhrzo stiCi
u Focu i videti svoje najhlize.
Dosia je nadomak svoga grada, ali je poginula _;una 1943.
na Barakovcu, iznad Foce.
MATILDA J. VIDOVJ(:
-PILle
Matilda je iz Visokog, kod
Sarajeva, stupila u Prvu proletersku u zimu 1942. U Visokom, gde ie rodena 1925. godine, osetila je svu tezinu terora okupatora
njegovih
slugu.
Kao horae Sestog Cheogradskog) hataljona istice se u
borbi. a kao bolnicarka ie neustrasiva da i ne pomislia na
. svoj zivot kada treba spasavati ranienike. Bila je i zamenik
referenta saniteta Prve proleterske.
Prosla je kroz sve borbe
Proletera po Bosni, Dalmaciji, Crnoj Gori i Srbiji, pa je 70.~
�ski) bataljon, 1. decembra
1942, 'kada se Brigada nalaz1la
u rejonu Kotor Varosi, u Centralno.i Bosni.
Do kraja 1944, dve pune
ratne godine, provela je u Brigadi kao horae i referent saniteta u bataljonu. Hrabro je
podnela sve teskoce cetv~te i
pete neprijateljske ofanz1ve 1
na tom putu prosla Bosnu i
Hercegovinu, Crnu Goru, Sandzak i Srbiju.
Krajem 1944. otiSla je za
referenta saniteta u Inzinieri isku brigadu, u kojoj ie dohila i Cin porucnika. Nosilac
je viSe ratnih i mirnodopskih
odlikovanja.
preko Sremskog fronta stigla
i do Zagreba i Trsta.
Rezervni je staresina JNA i
nosilac ratriih odlikovanja.
MATILDA (IVA) VJDOV/c
Rod.ena je u Splitu 1925. go·
dine. Stupila je u Prvu proletersku, u njen Sesti (beograd-
VIDA (TODA) VUJAN/c
RADA VLAHOV/c -
cEcAR
Rod.ena je u Sarajevu 1924.
godine, gde se jos od najranije mladosti opredelila za napredni pokret. Kada je odluCila da pode u narodnooslobodilacku vojsku rekla je: ,Idem
u nroleteret"
Ona nije gledala proletere
kao i ostale oartizane u nasem
narodnooslobodilackom ratu i
revoluciii, vee ih ie po cuveniu znala i zarnisljala kao ljude oosebnog kova.
Tako ie i stigla 1942. u Prvu proletersku. I Rada ie svoie prisustvo med.u oroleterima
ooravdala hrabroscu, snalazliivoscu kroz najteze borbe i
okr5aje.
MILTJANA VOJVOD/c
- sARAC
104
proletersku brigadu. Medu
njima je hila i Milijana sa jos
sedam drugarica.
Pre i posle stupanja_ u P:vu
proletersku brigadu Jspol]lla
je veliku hrabrost u borbama:
oko Granova, Niksica, Kolasina, Mojkovca, Stitarice, ZabJjaka...
·
U Brigadi je ostala kratko.
ier ie vraCena u Pivu, gde se
borila i radila ilegalno sve do
oslobod.enja.
Umrla ie odmah posle rata,
kao nosilac Partizanske spomenice 1941. i ratnih odlikovanja za hrabrost.
Na Sinia jevinu. u blizini kaluna zvanog Crkva Ruzic~.
doslo ie oko pedeset boraca 1z
Pive,· Goliie i ·Banjana, koii su
5. maja 1942. stupili u Prvu
Sa sedamnaest godina .i e iz
sela Suvace. kod Sanskog Mosta, novembra 1942. godine
dosla u Prvu proletersku.
Hrabra i odlucna, vrlo odgovorna u izvrsenju borbenih
i svakodnevnih zadataka, Vida se kao bolnicarka vrlo brzo istakla medu proleterima.
clan Saveza kornunisticke om·
Jadine Jugoslavije postala je
u .i eku najveCih borbi i ofanziva, 1943. godine.
Presla je ceo put Prve proleterske od dolaska u njen
stroi novembra 1942. pa sve
do konacnog oslobodenja nase zemlje.
Za ispoljenu hrabrost odlikovana je · ratnim odlikovanjima i dobila vise drugih pri- ·
znanja.
LJUBINKA VUJOsEVIc
-KOVACic
Najkraca Liubinkina biografija hila bi: rod.ena 1926 .. u
Podgorici ( sadasnjem T1to-
�godine. Nosilac je ratnih odlikovanja i mnogih posleratnih priznania.
MAR/JA VUJJclc
gradu) u revolucionarnoj porodici. Otac Torno, trgovac,
predratni Clan KPJ, pode za
vreme rata po partijskom zadatku iz Zemuna u Hrvatsku
i dospe u logor u Jasenovcu.
Cerka pode ocevim stazama.
Internirase je u logor ,Klos"
u Albaniji, gde je ostala do
maja 1942.
Kada je pustena iz zatvora, sesnaestogodiSnja Ljubinka stupa u Prvu proletersku.
Bori se hrabro, sve dok je tifus nije savladao. Neko je
vreme bila u bolnici, pa onda
ide u Trinaestu proletersku
brigadu ,Rade Koncar". Ranjena je kod Drvara, u sestoj
neprijateljskoj ofanzivi. Upucena je na lecenje u Italiju, a
zatim opet se vraca u borbeni
stroj. Rezervni je porui:'nik,
tri puta ranjavana, devedeset
odsto ratni vojni invalid i
ucesnik je na izgradnji pruga
Samac - Sarajevo, Brcko BanoviCi, Auto-puta ,Bratstvo
- jedinstvo" Beograd - Zagreb. Komunista je od 1943.
Rodena 1922. u Bosni, stupila je u Prvu proletersku brigadu u jesen 1942. godine. U proleterskim redovima hrabro se
borila u svim bitkama na borbenom putu Brigade.
Kao i mnoge drugarice i Marija je u toku rata prekomandovana iz Prve proleterske brigade i hila na raznim duznostima u drugim jedinicama.
Posle rata nastavila je aktivnu slliZbu u Jugoslovenskoj narodnoj armiji. Jedna je od onih
drugarica koje su izrasle od
boraca i bolnicarki iz rata u
odgovornog rukovodioca nase
Armije.
Penzionisana je kao potpukovnik JNA. Za ratne zasluge
i posleratni rad dobila je viSe
ratnih i mirnodopskih odlikovanja i drugih priznanja.
JULA 1943. GODINE NA PETROVOM
POLJU. SA DRUGARICAMA JE MIRKO
NOVOVIC, SADA GENERAL I NARODNI HEROJ
MAsA (VASA) VUK/cEVJc
Iz ustanickog je kraja, iz
sela Prekornice (kod Ljubotinja), nedaleko od Cetinja, gde
ie rodena 1919. godine. Kao
zena predratnog komuniste
Vasa VukiCevica, opredelila se
za napredni pokret. U Laveenski partizanski odred stupila
je 1941. godine. U sastavu
ovog odreda borila se do PO·
v lacenj a glavnine partizanskih
snaga iz Crne Gore, kada dolazi u Prvi bataljon Prve pro·
leterske, maja 1942. godine. U
redovima proletera hrabro se
borila na Durmitoru, Konjicu,
Bugojnu, Livnu, Ivan Sedlu, a
s njima je presla i Neretvu i
Sutjesku. Posle pete ofanzive
otiSla je iz Prve proleterske u
druge .iedinice.
Masa je rezervni oficir .JNA.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i viSe ratnih odlikovanja.
!05
�DANICA ZEcEVlc
Roaena 1923. godine u Kolasinu. Danica .ie bila ucenica
i clan Komunisticke ornladine
Jugoslavije kada je okupator
usao u nasu zemlju, 1941. godine.
Vee 1941. istice se u borbi
protiv cetnika i Italijana. Kada .ie 1942. doslo do teskog
obracuna sa cetnicima Pavia
DuriSica oko Kolasina, stab
Prve proleterske je poslao svoj
Prvi bataljon u pomoc partizanima. Tako je maja 1942. u
prvom susretu· sa Prvom proleterskom, Danica stupila. u
njene redove. Posla .ie slavnim
borbenim putem Prve proleterske za Bosansku Krajinu i
krajem jula 1942. hrabro poginula kod Duvna.
STANOIKA (TODORA)ZELEN
Mnogo je potresnih biografi ja koje je sam zivot ispisi106 vao u . toku drugog svetskog
rata. Jedna od tih je i biografija sesnaestogodisnje Stanojke Zelen, borca Prvog bataljona Prve proleterske.
Jula 1942, posto se oslobodilo Duvno. stigla je Prva proleterska i do malog sela Cebara. Saznali su proleteri za zloCin koji su ustase napravile.
Bacali su mrtve i zive !jude v
iamu, zaklane i izbodene. Od
dana zlocina proslo ie tri dana. Proleteri su nasli Stanoiku zivu, a u jarni su joj ostali
otac i brat. ,Idem sa varna, vi
ste moj otac, majka, brat i sa
varna cu do smrti". Jurisala je
i bila bombas na Zelengori,
Sutjesci, Livnu, Duvnu, Zvorniku, Travniku i Mlinistu. Bacala je bombe na neprijatelje
i govorila: ,Ovo je osveta za
moie najdraZe"l
Posle jurisa u bitkama za
Valjevo i Beograd, hrabro je
poginula na Sremskom frontu
5. januara 1945. kao cetna
bolnicarka. Dok je Stanojka
izvlaCila ranjenike, pala je i
po treCi put pogoaena preko
jednog ranjenog druga.
VERA ZOGOV/c
Kao student u Zagrebu, gde
je roaena 1920. godine, primljena je Vera u Savez komunisticke omladine Jugoslavije. u
narodnooslobodilacku
borbu
odlazi 1941. i vee se ubrzo istice menu ustanicima u dolini
Lima. na teritoriji Berana i
Andrijevice. Novembra 1941.
stupila je u Komski partizanski odred. Radi aktivno na
ureaivan ju list a ,Sloboda", na
planini ivanoj Konj sko.
Juna 1942, prilikom formiranja Cetvrte proleterske crnogorske brigade, postaje njen
borac. Iz Cetvrte proleterske
prekomandovana je u Prvu
proletersku, u kojoj ostaie od
pocetka septembra do krai a
novembra 1942. godine, kada
odlazi da radi pri Vrhovnom
stabu u Drvaru na izdavanju
lista ,Borba". Presla je zatim
u Sedmu banijsku, a iz nje u
Prvu proletersku diviziju, da
bi se ponovo nasla pri Vrhovnom stabu. Po osloboaenju
�I
I
~
Bcograda ostaje da radi kao
se kretar ,Borbe".
Nosilac je Partizanske spomenicc 1941. i ratnih odliko\·anja.
ZORICA (zARKA) Z/Zf(;
Rodena 1927. godine u Bijelom Polju, u Crnoj Gori, Zorica Ziiic je imala tesko detinjstvo i rat ju je zatekao u
Domu siroCadi u FoCi.
Cim j e u F ocu dosla Prva
proleterska, posle Igmanskog
GRUPA DRUGARlCA I DRUGOVA
YOM POLJU
ZA
marSa, Zorica je napustila
Dom sirocadi i stupila u njenc
reclove. Prvo je bila bolnicarka u bolnici, a kada su se naSe snagc povlaCile iz FaCe maja 1942. godine ona se nasla u
borbenom stroju proletera.
Prosla jc sa Brigadom preko Zclengore i Treskavice na
putu za Bosansku Krajinu. U
jednoj od borbi u Krajini, za
vreme trece
neprijateljske
ofanzive, Zorica .ie nestala.
Njeno ime upisano je u spisak
poginulih boraca Prve proleterske brigade.
VREME PREDAHA,
JULA 1943.
NA PETRO-
107
�I
I
I
U DANIMA
CETVRTE I PETE ·
NEPRIJA TELJSKE
OFANZIVE
~
(RATNI PUT PRVE PROLETERSKE 1943. GODINE)
�I
I
I
I
f
l
l
'
I
i
I
{
j
I
I
I
ok
se delovi Prve proleterske nalazili na prilazima
brigaLuke, njena
Ddomsuzauzela tri bataljona zajedno sa Trecom krajiskomjeBanja
su nocu 1/2. januara 1943. Teslic u kame
bilo
jako utvrdeno ustasko-domobransko uporiste ko je je branilo oko
1.500 domobrana i 300 ustasa, milicionera i oruznika, s artiljerijskim divizionom i oklopnim vozom. Borba je trajala citavu noc.
Poginulo je oko 150, a zarobljeno oko 1.200 neprijateljskih vojnika.
Zaplenjene su 4 haubice, 19 topova, 12 minobacaca, 114 mitraljeza
i puskomitraljeza, 1.500/usaka i veca koliCina drugog ratnog materijala i opreme. Uzalu su ne]Jrijateljski vojnici bili opasali grad
bunkerima i hodljikavom i.icom i drzali vise kilometara rovova i
saobracajnica.
Vee 16. januara 1943. Prvaproleterska je sa dva bataljona oslobodila i Prnjavor, odakle je u redove proletera pohrlilo oko 700
mladica i devojaka, sto je bilo znaeajno pojacanje pr.oslavljenoj
jedinici. Sredinom februara 1943. godine, Brigada je po spisku imala ukupno 1.717 boraca. Zahvaljujuci unutrasnjem i.ivotu po cetama, ti novi drugovi i drugarice u najvecem hroju slucajeva stoicki
su podnosili teskoce tzv. cetvte i pete neprijateljske ofanzive i za
najkrace vreme postali dobri borci - dostojna zamena iskusnim
proleterima. Udarna moe Prve proleterske nije hila smanjena, sto
potvrduju izvanredni uspesi koje je postigla na Neretvi, Drini, Sutjesci itd. Novi borci neosetno urastaju i ukljucuju se u zivot i navike koje vladaju od ranije. Dalmatinci se vee ni po cemu ne razlikuju od ostalih boraca Cmogoraca ili Kragujevcana.
U BICI Z.4 RANJENIKE
Povodom pocetka tzv. cetvrte neprijateljske ofanzive, 20. januara 1943. stabu Prve proleterske i stabovima bataljona, kao i horcima upucene su instrukcije za rad u kojima je naglaseno - da
svaki horae mora biti na svom mestu »kako bi se sto bolje mogli
suprotstaviti neprijatelju«, da se izmedu bataljona odrzava tesna
veza i osigurava medusobno sadejstvo.
Sa Save gde su bili izbili delovi Brigade, zapoceo je uspesni
mars do zeleznicke pruge Sarajevo-Mostar. U rekordnom vremenu,
DRUG!
CRNOGORSKI
PROLETERSKE
PREDAHA,
NE
KOD
BATALJON
BRIGADE
TRAVNIKA
ZA
1943.
PRVE
VREME
GODI~
STAB BRIGADE SA GRUPOM BORACA,
DECEMBRA 1944. GODINE U SELU ADASEVCI IGRA CRNOGORSKO KOLO
�PRIREDBA BORACA PRVE PROLETERSKE POVODOM 7. NOVEMBRA DANA
OKTOBARSKE REVOLUCIJE, U
BOSNI
1943. GODINE
PRVA PROLETERSKA BRIGADA SA RANJENICIMA, JUNA 1944. GODINE PREKO
VRANICE
gotovo bez predaha, Brigada se prebacila upravo tamo gde ju je
neprijatelj najmanje ocekivao.
Zahvaljujuci gustoj magli, prednji delovi Prvog i Drugog bataljona nasli su se 17. februara 1943. desetak metara od ustaskih
polozaja na Ivan Sedlu. Neprijatelj je bio u potpunosti iznenailen,
pa mu je siloviti juris proletera zbrisao i pomisao na otpor. Prvo
posadno mesto na koje su proleteri naisli goneci neprijatelja- Rastelica, palo je bez metka. Za likvidaciju Bradine trebalo je podosta
vremena i zrtava. I tamo su se proleteri primakli italijanskim utvrilenjima nadomak rucnih bambi. Neprijatelj je nemajuCi kud istakao belu zastavu u znak predaje. Zarobljeno je 67 Italijana, a poginulo je 115 Italijana, ustasa i cetnika. Nocu 18/19. februara 1943.
srusen je veliki most na Lukacu.
Stab Brigade je 18. februara 1943. javio $tabu Prve proleterske
divizije, pored ostalog, ovo: »Likvidirana su neprijateljska uporiSta
Rastelica, Ivan-Sedlo, Bradina, Lukac i Brilani. Obezbeilujemo pravac od Sarajeva, Cistimo neprijatelja prema Konjicu«.
Nocu 19/20. februara 1943. dva bataljona Brigade sadejstvuju
Petoj crnogorskoj proleterskoj brigadi u napadu na Konjic. Vee u
pocetku bataljoni su ovladali gradom na desnoj obali Neretve i
zarohili preko 80 italijanskih vojnika i oko 50 milicionera. I pored
toga, u daljem toku borbe proleteri su hili primorani na povlacenje,
sto je placeno ne malim· gubicima - 1 poginuo i 16 ranjenih. Neprijatelj je pored zarobljenih, imao i 67 poginulih (50 Talijana i
17 cetnika).
Do kraja februara 1943. godine Prva proleterska je izvodila
neprekidne ofanzivne i defanzivne akcije, posebno na polozajima
prema Ivan-Sedlu, angazujuci, ujedno, manje snage za zatvaranje
pravca od Bitovnje. Moral je ostao na visini, iako su borci hili
krajnje iscrpljeni napornim borbama i slahom ishranom.
Prvog marta Brigada je dobila naredenje od Vrhovnog staha da
usiljenim marsem, »hez obzira na avijaciju i zamor«, krene preko
Salakove Kule i Uzdola za Prozor. U pitanju je hila Centralna bolnica koju su ugrozavale jake neprijateljske snage. U sklopu ostalih
jedinica, kojima je poverena zastita nekoliko hiljada ranjenika i
holesnika, Brigada je smogla snage da izvrsi svoj zadatak. Likvidiran je neprijatelj u tdrimcima, Vrsi, Bistrici, RiCici i voilene su
borbe kod Gornjeg Vakufa i Bugojna sve do 7. marta 1943. godine.
RAZBIJANJE CETNICKIH GRUPACIJA
Posle forsiranja Neretve, Brigada je ucestvovala u razbijanju
cetnika kod Glavaticeva, na Djevojackoj kosi ina Lipeti planini, od
15. do 17. marta 1943. 0 tim borbama - koje spadaju meilu najodsudnije za obracun sa cetnicima u toku rata - sacuvano je vise
svedocanstava.
Dok su jedinice Treee udarne divizije gonile cetnike prema N evesinju, Brigada je u sastavu Druge proleterske divizije nastavila
�nadiranje prema Drini. Njeni delovi su 20. marta 1943. zauzeli Ulog
i izbacili iz stroja trideset neprijateljskih vojnika, dok je ona imala
dva poginula i !!est ranjenih.
Na prilazima Kalinoviku cetnici su drzali dominirajuce polozaje. Pristizale su im i nove jedinice radi protivnapada na glavnu
operativnu grupu. U trenucima kada je kod Kalinovika voden najveci okrsaj, stab Druge divizije upozorava Prvu proletersku brigadu
da se cetnici moraju razbiti kako bi se »Otvorio put nasim ranjenicima''·
Cetnici su u tri jurisa imali oko 240 poginulih i ranjenih, sto
reCito govori o zestini barbe koja j e vodena kod Kalinovika. Tit ova
pohvala hila je najdraza nagrada i najvece priznanje za ispoljeni
heroizam i izdrzljivost u tim sudbonosnim trenucima oslobodilackog rata. ,u tim bojevima vi ste pokazali takav heroizam i junastvo,
kojim se ponosi sva nasa vojska«.
PREKO DRINE
Krajem marta 1943. Prva proleterska se vratila u sastav svoje
matiene divizije. Bilo je to u jeku priprema za forsiranje nabujale
Drine, Cija je suprotna obala bila zaposednuta od jakih italijanskih
i cetnickih snaga. Znacaj te slozene operacije bio je u tome sto su
se forsiranjem Drine otvarala »vrata za ulaz u Crnu Goru, Sandzak
i dalje«, i sto se na toj reci vodila »bitka za naredne pokrajine«.
Krajem marta i pocetkom aprila, Brigada je, najpre iz pokreta a
zatim uz snaznu podrsku artiljerijske i mitraljeske vatre, poku!!ala
da savlada vodenu prepreku kod Ustikoline i stvori mostobran za
prelaz ostalih snaga Divizije. Uprkos mnogobrojnim teskocama, Brigada je sa improvizovanim plovnim objektima uspela da u prvom
trenutku prebaci na drugu obalu tridesetak puskomitraljezaca. Bila
je to veoma dramaticna operacija u kojoj je Brigada potvrdila svoje
visoke borbene i moraine kvalitete. U zestokim borbama ad 9. do
11. aprila, ana je zajedno sa Trecom krajiSkom brigadom- razbila
italijanski bataljon »Intra« na padinama KrCinog brda i ubrzo ovladala iilavo branjenim italijanskim polozajima na Kapku i Golom
V rhu. Proleteri su dali sve od sebe da bi Drina hila savladana.
Time su cetnicke snage ad oko 1.500 !judi bile paralisane. To je
omogucilo da se nase male snage na KrCinom brdu odrze i odbiju
cetiri uzastopna jurisa alpinaca. Postupnim prebacivanjem, na5e
snage na Krcinom brdu narasle su na oko 100 boraca koji su u 4
casa 9. aprila uspeli da nateraju Italijane na panicno bekstvo njihovom narednom polof;aju - Kapku. Brojnim bunkerima opasano
Cajnice nije ni trebalo napadati. ltalijanski alpinci su ga iz straha
napustili i svoje magacine popalili. Krajem aprila 1943, kod sela
1.apCica ( blizu Gorazda), delovi Brigade vodili su ostre borbe protiv
jedinica 369. nemacke divizije. Tom prilikom neprijatelj je imao
oko 30 poginulih i ve6i broj ranjenih vojnika. Posle izbijanja na
Lim, Brigada je 10. maja 1943. na cesti Brodarevo-Bijelo Polje,
kod sela Metanca, unistila italijansku autokolonu od 19 kamiona.
TRECA CErA FRVOG BATALJONA ZA
VREME RUCKA (1943. GODINE U BOSNI)
SNIMIO KRSTO BAJIC, KOJI JE PROGLA::iEN ZA NARODNOG HEROJA
PORUSENI MOST NA NERETVI U JABLANICI, MARTA 1943. GODINE, PREKO
KOJEG SU PROSLI PROLETERI
�U BICI NA SUTJESCI
SMOTRA PRVE PROLETERSKE BRIGADE
U SANDZAKU, PH.lLIKO.vl r.._aJ.J!,~VLd JrlDENA NARODNOG OSLOBOElENJ A, JULA
1943. GODINE
KOMANDANT PRVE PROLETERSKE BRIGADE PRIMA RAPORT OD KOMANDANTA BATALJONA
U tzv. petoj neprijateljskoj ofanzivi Brigada je pokazala izvan·
redan moral u veoma napornim borbama od 15. maja do 15. juna
1943, koje je Glavna operativna grupa Vrhovnog staba NOV! vodila protiv sestostruko nadmoenijeg neprijatelja u ljudstvu i naoruzanju. Posle napornih borbi kod Bijelog Polja, Sahoviea i Mojkovca protiv nemacke 1. brdske divizije, Brigada je upueena prema
Foci radi spasavanja Centralne bolnice. Istureni delovi neprijatelja
vee su bili ovladali polozajima Celebiea ( juzno od Foce) i time doveli u krajnje kritican po/ozaj vise stotina ranjenih i bolesnih boraca. Upravo tada, posle trodnevnog marsa, Prva proleterska je iz
pokreta stupila u borbu s neprijate/jem koji je vee bio zarobio deo
bolnice i komore. Pred mrak 21. maja 1943. godine, silovita vatrq
teskih bacaca i mitraljeza sruCila se na neprijateljsku jedinicu koja
je racunala da je uspesno obavila svoj dnevni operativni zadatak.
Postignuto je potpuno iznenadenje nad neprijateljem. J edinice 4.
domobranske lovacke brigade (pod komandom nemacke 118. /ovaeke divizije) bile su razbijene u Borju, kod Celebica, cime je bio
otvoren put za Focu.
Angazovanjem svezih snaga iz rejona Face, Nemci su se odrzali
na vaznom polozaju Trovrha i probili se na Zlatni Bor u teznji
da osujete prebacivanje jedinica Gla-.Jne operativne grupe iz Sandzaka preko Tare. Brigada je nastavila ogorcene borbe za Zlatni
Bor i na drugim polozajima radi zastite pre/aza na Tari kod Uzlupa.
u tim danonoenim borbama proleteri su - uprkos veoma snaznoj
artiljerijskoj vatri i cestim naletima avijacije, gladovanju i fizickoj
iscrpljenosti - »sjajno izvrsili svoj zadatak«. Ranjenici su i tada
hili spaseni, prelaz na Tari sacuvan i naredenje Vrhovnog komandanta da se na tim polozajima istraje »po cjenu najveeih gubitaka«
- izvrseno je do kraja.
Barbe za plato Vuceva i dolinu Sutjeske, krajem maja i pocetkom juna 1943, bile su novo isprobavanje snage Brigade. Sesti
( beogradski) bataljon uspesno je odolevao upornim nasrtajima
Nemaca od Suhe, dok su 3. i 5. juna 1943. ostali bataljoni vodili
zestoke borbe za Borovno i Popov Most. lako je Borovno dva puta
zauzimario, pravac Popov Most-Vrbnica za izvlacenje ranjenika i
drugih snaga nije mogao biti obezbeden. Prva proleterska ipak je
nasla resenje. Posle prelaska Sutjeske i izbijanja na Zelengoru, ona
je 10. juna 1943. vanrednim jurisom probila obruc na Balinovcu i
to u casu kada je nemacki general Liters zakljuCivao da je (cas unistenja Titove vojske« bio na vidiku. To je dove/o do preokreta u
korist Glavne operativne grupe NOVJ u najkriticnijoj situaciji bitke'
na Sutjesci. Razbijen je obruc i na cesti Kalinovik-Foea, kod Miljevine.
Izbijanjem na Miljevinu 12. juna 1943. godine, kad je sa proredenim strojem trebalo odrzati stvorenu branu i odbiti nadmocnije nemacke snage koje su nadirale od Face, pristupili su dalmatinski sokolovi, prekaljeni ratnici iz Tre6e dalmatinske brigade - dosli su da popune Prvu proletersku brigadu onda kada joj je bilo
najteze.
·
�PROTIVOFANZIVA PROLETERA
U ISTOCNOJ I SREDNJOJ BOSNI
Sa padina Jahorine, Brigada jejuna 1943. zajedno s ostalim je"
dinicama Glavne operativne grupe krenula i uzela ucesca u protivofanzivi u istocnoj Bosni. »Sigurno unistene komunisticke snage na
Sutjesci«, kako je tada pisala fasisticka .stampa, srucile su se na
brojne garnizone neprijatelja. Za petnaest dana osloboilena je gotovo sva istocna Bosna. U borbama za osloboilenje Vlasenice, 26.
juna 1943, Bigada je dala znacajan doprinos.
Prva proleterska je 5. jula 1943. u tek osloboilenom Zvorniku
izgubila svog prvog politickog komesara Filipa Kljaji6a-Fi6u koji je
meilu proleterima i u narodu uf.ivao veliki ugled zbog brige za coveka, neumornog rada na objasnjavanju ciljeva rata i revolucije,
postojanosti u svim situacijama, kao .i zbog mnogih drugih ljudskih
kvaliteta. Do sredine jula 1943. Brigada je vodila visednevne borbe
protiv nemackih trupa koje su od Tuzle do Sarajeva izvodile novu
ofanzivu u nameri da uilu u Zvornik i odbace snage NOVJ sa teritorije istocne Bosne.
Brigada se posebno istakla nocu 31. jula 1943. prilikom prelaska f.eleznicke pruge Sarajevo-Zenica, na podrucju NemilaVranduk, a potom u razbijanju Zenickog cetnickog odreda u rejonu
Bjela Voda, kao i u drugim akcijama. Avgusta 1943. ana je u srednjoj Bosni izvela vise uspelih akcija protiv cetnika ( $njegotina, Josavka, Javorane itd.) i organizovala zamasnu politicko-propagandnu
aktivnost za NOP. U borbama aka Turbeta, pocetkom septembra
1943, zabelezila je nove uspehe, da bi se kasnije sa tog podrucja
prebacila u Dalmaciju radi. uce5ca u borbama za odbranu S plita i
njegove okoline, a protiv motorizovanih nemackih jedinica koje su
tih dana, zbog izbacivanja fasisticke Jtalije iz stroja sila Osovine,
nastojale da zaposednu dalmatinsku obalu i ostrva_ Italijanski dobrovoljci, bivsi pripadnici okupacione vojske, koji su se u defanzivnim akcijama kod Splita potvrdili kao iskreni antifasisti, odlukom Vrhovnog staba ukljuceni su u Prvu proletersku brigadu kao
njen Peti bataljon »Garibaldi«. Osim toga, tih dana u njene redove
stupilo je nekoliko stotina boraca iz Splita i drugih oslobodenih
dalmatinskih krajeva.
Pocetkom oktobra 1943. Brigada je uzela ucesce u napadu na
neprijateljsku posadu u Duvnu, a sredinom oktobra na posadu u
Travniku. U tom rejonu ana ostaje do kraja novembra 1943. sa zadatkom da onemoguCi prodor neprijatelja ka Bugojnskoj dolini.
Ponovo je 29. novembra 1943. ucestvovala u napadu na to vazno
upori!ite neprijatelja. UCinila je maksimalan napor da se njegov
otpor srusi. tilava odbrana utvrdenog i brojnog neprijatelja odolevala je devetocasovnom napadu. Proleteri su izvrsili nekoliko jurisa rucnim bombama i ovladali sa tri bunkera. Pre toga, sredinom
novembra 1943. godine, znatan je njen doprinos u odbacivanju
snaga neprijatelja koje su se preko planine Vlasica iznenadno pojavile u selima Vlasojevici i Dzelilovac, a potom usla u Turbe.
KOMANDANT PRVE PROLETERSKE BRIGADE DANILO LEKIC SPANAC, 6.
JUNA 1943. GODINE NA POLOZAJU U MAGLlCU
TRECA CETA DRUGOG BATALJONA, AVGUSTA 1943. GODINE U BOSNI
�U prvoj polovini decembra 1943. Prva proleterska je vodila
ostre borbe protiv nemackih i ustaskih snaga koje su ugrozavale
slobodnu teritoriju od Travnika, Livna i Duvna. Ucestvovala je u
napadu na Duvno 7/8. i 9/10. decembra 1943. ( kada je imala 2 poginula i 17 ranjenih) i u napadu na Suicu 16/17. i 17/18. decembra
1943. ( 17 poginulih i 44 ranjena), dok su oko podne 17. decembra
»Garibaldi« i Drugi ( crnogorski) bataljon bili iznenadeni u selu
Baljcima (7 poginulih i 12 ranjenih). Tih dana bilo je i 12 smrznutih drugova. Brigada je u to vreme imala ukupno 1.789 boraca.
Povodom dvogodiSnjice formiranja Brigade, drug Tito je 21.
decembra 1943. godine poruCio proleterima:
»Slavan je put kojim ste vi prosli za ove dvije godine. Svojom
krvlju i zivotima najboljih boraca vase brigade u mnogobrojnim
bit kama u Srbiji, Sandzaku, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini ,i u
Dalmaciji, vi ste udarili temelje jedne nove srecne Jugoslavije. Va5a
su djela besmrtna i ova velicanstvena borba svih naroda Jugoslavije
u kojoj se kuje bratstvo, sloboda i ravnopravnost naroda nase napacene zemlje«.
JUNA
K0,3IN£A
116
1943. GODINE NA ZELENGORI,
SA GRUPOM RANJENIKA MEDU
JE I RANJENI SLOBODAN JO-
�JUDITA (DAVIDA)
ALBAHARI
Posle pete neprijatel jske ofanzive, 1943. godine, kada ie
Prva proleterska brigada hila
na r~tnom poho<lu u Centralnoj Bosni, omladina je masovno stunala u proleterske redove. Medu njima hila ie i Judita, rodena 1924. u Sanskom
Mostu. Rasporedena je u sanitet Prve proleterske. lJspesno
zavrsava sanitets.ki kurs i istice se u radu kao bolnicarka
pa su je proleteri ubrzo pri:
mili u Savez komunisticke omladine J ugoslavije.
U Brigadi se istakla kao
hmbar horae i bolnicarka, ispol iavajuCi posebnu brigu za
raniene i bolesne borce. Iz Prve proleterske demobilis'lrya je
sa Cinom rezervnog oficira i
vise ratnih odlikovanja.
ZARIFA (SMAJA)
ARIFOV/c - MATEJ/c
Radnica iz Jaica, Zarifa (rodena 1924) rekla je svo.io.i
drugarici Hajri kada su proleteri u jesen 1943. hili u
Jajcu:
- Cuj, Hajro, partizani dodose, a nas dvije sjedimo kod
kuce ...
DESANKA (RISTE) BABic
U spisku drugarica koje su
hrabro pale u petoj neorijateliskoj ofanzivi juna 1943. godine na Sutiesci nalazi se i ime Desanke Babic, borca Prve . proleterske hl'igade.
Rooena ie 1921. u selu IJ,,licanu, kod Glamoca. Nanustila
ie 1942. sirom~snu seliack:u
kucu svoiih rorliteli" i po<Ha
u narodnooslohodilacku borbu,
da hi marta 1943. stunil" u Prvu proletersku. Juna 1943. hrabro je poginula u borbi na
Sutjesci.
- ViSe nema cekanja, vee
idemo pravo u Proletersku odgovorila joj je Hajra.
Tako su dve drugarice posle u partizane. Zarifa je rasporedena u TreCi (kragujevacki) bataljon, sa kojim je
prosla ceo ratni put do poslednjih borbi koje je vodila
Prva proleterska. Ubrzo je
primljena u
Komunisticku
partiju Jugoslavije, postala
cetna bolnicarka, pa i referent saniteta bataljona.
Iz JNA je izasla s cmom
starijeg vodnika i s ratnim odlikovanjima.
HELENA BAKOV/c-HERMAN
Kao petnaestogodisni a ucenica posla je 1941. iz rodnog Sa·
rajeva u Igmanski parmzanski
odred, da bi nesto kasnije postala borac Desete hercegovacke brigade.
U Minerski vod Prve proleterske brigade stupila je 1943.
godine. Presla je zatim u Beogradski bataljon. Iako maloletna kada je dosla medu proletere bila ie vee clan Saveza
komunisHcke omladine Jugo117
slavije.
�Uhrzo se istice kao hrahar
horae i holnicarka, pa je proleteri primaju i u Partiju.
N osilae i e Partizanske suomenice 1941. i ratnih odlikovanja.
MILKA BANJAC
- RADAKOVIc
Borhu je pocela zajedno sa
omladinom Krajine u jesen
1942. godine u omladinskim
radnim brigadama. Tada se vodila bitka za snahdevanje fronta i skunljan ie letine isored
nenri iatel ia. Zajedno sa svoiim
vrSn iacima iz · sela TuCenika,
kod Bosanske· Krupe, kao mlada devoika (rodena 1922) Milka ie radila na prihvatu partizanskih iedinica. Bila ie i obavesta iae i kurir - obavl iala
je sve dnznosti kao organizovana omladinka.
U ieku cetvrte neuriiateliske
ofanzive, sa .ios dosta svoiih
drugova i dru!!arica dosla je u
P;vu proletersku. Ucesnik je
h1tke na Sutjesci i svih drugih koje je vodila Prva proleterska do kra i a rata. Kao horae_ i bolnicarka omiljena je
hila medu proleterima.'
·
DRAGJCA (MILE) BASTA
II
i
Iz · ·sela · Srednje Gore·, kod
Podlapea, gde ie rodena 1924,
Dra2'ira i e posla u narodnooslobodilacku borbu 28. decembra 1941. Borila se no Lici i
drugini kra ievima IIniatske i
Bosne, da hi ·1943. stupila u
Prvu proletersku.
· · ·
0 njenoi hrahrosii kao horea i bolnicarke, najbolje govori to da · ie · u redovima prolel18 tera postala clan Komunistic-
ke partiie Jugoslavije, dohila
Cin vodnika i duznost zamenika referenta saniteta u Bataljonu prateCih oruda.
Nosilac ie Partizanske spomenice 1941, a za isoolienu
hrahrost u toku narodnooslohodilackog rata i revolucije
dohila je vise ratnih odlikovania i drugih oriznania. DraQ:iea
Basta je najbolji primer kako
su devoike sa sela izrastale u
vrsne horee i rukovodioee u
najtezim danima rata i revolucije.
NEDELJKA (JOZE) BEBic
Vaspitavana u radnickoj porodici, opredelila se jos kao
ucenica za napredni omladinski pokret. Narocito se istice
kao ilegalni radnik u selu Desui, kod Metkovica, gde je rodena 1924- godine.. Kr:ajem
1942. kao skojevka je stupila
u holnicu Devete divizije. i sa
njom prosla kroz cetvrtu neprij ateljsku ofanzivu. Pri kra-
ju ove ofanzive dolazi u Prvu
proletersku i oosta ie horae Sestog (heogradskog) hataliona.
U redovima proletera ostala je
do kraja 1943. godine, kada je
prekomandovana u artiljerijski
divizion pri Dvadeset i osmoj
diviziji.
Medu artil iercima hila ie bolnicarka i ohavljala je i · druge
duznosti, te je kao hrahar
ratnik dohila i cin zastavn:ika.
Ali ni proleteri nisu zaho;avili
njenu hrahrost vee i zhog toga
sto je na njenim rukama, na
Zelengori, umro smrtno ranjen
komimdant heogradskog bataliona. U ratu je primliena u
Komunisticku partiju Jugoslavije:
ANKJCA BECJc -
SMAJO
Kao cetrnaestogodiSnja uce,
nica stupila je zajedno sa oeem
Markom- u Prvu proletersku
brigadu 9, septemhra 1943. goVREME ODMORA: AVGUSTA 1944. GODINE U SANDZAKU
�je pocetkom 1943. godine, kada se vodila borba za spas
4.500 ranjenika i bolesnika na
Neretvi.
U Cetvrtom (kraljevackom)
batalionu rasla je i stasavala
kao devojka, horae i proleter.
Proleteri su je primili u Savez
komunisticke omladine J ugoslaviie. Kada ie bila tesko ranjena odvcijila se od proleterskog stroia. ali je u borbi istrajala do kraja rata.
zbeg, vee je pocetkom 1943.
stupila ru Sesti (beogradski)
bataljon.
Ucestvovala je sa proleterima u borbama na Neretvi, Cicevu, Glavaticevu i u mnogim
drugim. Nije izostala ni u jurisima na Sutjesci, Vlasenici i
Zvornilou. U stroju je Prve
proleterske izdrzala ceo ratni
put od Bihaca do Trsta i oslobodenja nase zemlje.
ILINKA BIRIN -
MILKA BELAMAR/c':
- JURKOV/c':
dine. Ankica je rodena ru Splitu
1929.
. . . .
:
U Sestom (beogradskom).'bfitalionu hila je horae i bolide
carka. Iako isuv.i~e · mlada <.za
pusku i borbu, osialo je Ill
can iru nekoliko n jenih ratil~h
podviga. U sedmoi- pepri iatei:Jskoj ofanvivi heroiski ·se boril-a
i jurisala na Mltnlstu mat~
1944. godine, rupravo ·na podl't!cju kruda je trebalo da prode
drug Tito.
·
U borbi na Sremskom frontu
ranjena ie kao bolnicarka u
Trecem (kraguievackom) bataljonu Prve proleterske. U KPJ
primliena .ie za vreine sedme
neprijateij ske ofanzive, posle
borbe na Mlinistu.
se-
Kao. ~omaCica u s·iromasnoj
porodTCJ, u selru Mandalini
(kod Sibenika). Milka je dobra
osetila sve nevolje zivota i nenravde oko sebe. pa ie za niu
.borba za sloboclu koiu ie novela Komunisticka partiia Jugoslaviie u punoi meri znaCila
! bor:bru za holii zi,ot. StOO"'t ie
I ona. (rofloena liN<) sa blizu
pedeset godina oti!Ha u mt.
. U ieku nete nepriiateliske ofanzive, kada .ie rasformirana
Treca dalmatinska brigada
Milka je stunila u Prvu prole:
tersku, u brigadni sanitet. Kao
bolnicarka radila ie neumorno
r;.a neg~vanju _ranienika, sluzeCJ svonm pmmerom mladim
drugaricama.
Umrla ie u Beogradu kao
penzionerka.
UDOV/clc':
U prvoj ratnoj godini postala je Clan Saveza komunisticke omladine Jugoslavije. Radi
aktivno na prikupljanju sanitetskog materijala, odece, obruce, hrane i oruzja za partizane .. Bila je kurir za vezu izmedu sela Vodica ( gde j e rodena
1921) i Sibenika, a vrlo eesto
je obavljala kurirske zad~tke i
na sirem nodruciu Sibenika.
Jula 1942. godine, kada ie
hila na zadatku, poSla je da
posetd svoiu kucu i tom. prilikom uhvatili su je Italijani i
sproveli u logor na otoku Mo-
SA VA (MILOsA) BERONJA
RADOJKA BEARA -
LUKic':
Imala .Je cetrnaest · godina
kada se borila na Sutj esci. Rodena ·je 1929. ru selu Dobrinju
kod Bosanskog Novog. Kao devojcica sa · sela stupila je u
Narodnooslobodilacku voiskru
1942. U Prvu proletersku dosla
Pri1ikom povlacen ia· partizana iz oslobodenog Bihaca, poSla ie sa n iima i sedamnaestoll:OdiSnja Sava iz sela Veliki
Radici. Bilo je to vreme kada
su se pred zverstvhha ·okunatora i domaCih shigu povlacili
citavi zbegovi zena, dece i staraca, Sava nije htela da ide u
119
�111
latu, a zatim u Fraskete kcid
Napulja. Posi<~ kapitulacije Italije, septemhra 1943; gcidimi,
stupila je u Prvu proletersku
hrigadu, u kojoj je kao holnicarka ispoljila sve vrline horca
i. ·hurrianog odnosa prema ranjenicima. Aprila 1944. presla
je u Sanitetski hataljon Prve
proleterske divizije, u kome je
do hila cin starijeg vodnika.
AZISA BlscEVJc
Bila.je·srecna kada ie iz sela
Ripca, kod Bihaca, gde je rodena 1925. godine, stupila 1943.
u Beogradski hataljon Prve
proleterske. Iako mlada (rodena 1925) i za horhu nevicna,
1942. Azisa je vee u prvim okrsajima protiv neprijatelja jurisala medu prvim horcima.
Stariji drugovi i drugariee, iskusniji horci, govorili su joj da
se pricuva i da ne istrcava, ali
Azisa im je na to odgovarala:
- Da, meni govorite da legnem i da se cuvam, a vi idete
napred!
120
Ostala je proleterima u secanju kao hrahar horae i holnicarka, pa je o njenoj hrahrosti i pozrtvovanju pisao i Milosav Bojic u knjizi secanja na
proletere. ·
MILENA BOJANJ(:- MILE Tic
Sa omladinom Grmeca i
Potkozaria, on Prijedora (gde
je rodena 1922), dosla je iz
Centralne holnice u Prvti proletersku brigadu maja 1943.
godine.
U prve ·dve godine rata prezivela ie sve strahote i zverstva
.nemackih okupatora,. ustasa,
cetnika i domohrana koji su
se, nemocni da se suprotstave
narodnooslobodilackoj vojsci,
poceli svetiti neduznom narodu. Jedini put iz toga ratnog
pakla vodio je u partizane, i
tako je Milena dospela medu
proletere.
U Prvoj proleterskoj junacki je prosla kroz petu i sestu
ofanzivu. Istieala se kao horae
i cetna bolnicarka. Dobila je
mnoga priznanja - ratna odlikovanja i .cin potporucnika.
GRANICA (JOVANA)
BOsKO VIc
Borae je od 13. jula 1941, od
ustanka u Crnoj Gori. Clan je
Saveza komunisticke omladine
Jugoslavije postala jula 1941,
a clan KPJ jula 1942.
Rodena je u selu Poljima
kod Mojkovea, 1920. godine.
Vee u prvim ustanickim danima ucestvuje u borhi protiv
neprijatelia. Borae je PaJ;tizanskog bataljona »Aleksa Dilas«,
a kada su odstupile nase snage
za Bosnu, ona ostaje u ilegali,
stalno suocena sa cetnickim
poterama.
Aprila 1943. stupila je u Prvi · ( crnogor.ski) .hatalion Pr:ve
nroleterske. Aprila 1944. slusalae .ie i ujedno komesar sanitetskog kursa u Drvaru. Posle
·zavrsenog kursa postavliena je
·za referenta saniteta u .Drugom
pataljonu P.rve proleterske. Kasnije odlazi za. referenta saniteta u Prvoj hrigadi KNOJ-a.
Rezervni ie oficir JNA, nosilac
Partizanske spomenice 1941. i
ratnih odlikovanja.
�na 7. decembra 1944. kod Sida. Tada je kao ranjenik upucena na lecenje u Novi Sad.
I
I
I
I
I
MJLJCA (RADOVANA)
JAKOVLJEV/c
Rodena je 1926. u Gusinju
(Crna Gora). Rat ju je zatekao
kao ucenicu beranske gimnazije. Kao napredna omladinka
brzo se ukljucila u organizovanu borbu protiv okupatora.
Ratovala je u partizanskim
jedinicama koje su vodile borbu u dolini Lima, a jula 1944.
stupila je u Prvi bataljon Prve
proleterske brigade.
Kao borac i bolnicarka istice
se u borbama po Srbiji i za
oslobodenje Beograda. Hrabro
se borila i u Sremu i Slavonij i,
sve dok nije ranjena aprila
1945. godine.
MILJCA JAN/c/JEV/c
Po oslobod:enju Valieva, kada su mladiCi i devojke iz valjevskog kraia popunjavali
proleterske redove, i dvadesetogodiSnia Milica JaniCijevic
je kab skoievka stunila u Peti
(sumadiiski) bataljon Prve
proleterske.
·
Posle borbi za osloboaenje
Beograda, ucestvovala je u
bitkama· na Sremskom frontu.
Zapazili su je proleteri kao
hrabrog borca i vrednu bolnicarku. · Febru:ara 1945, · usled
bolesti, odlazi na Iecenje u
bolnicu u Svetozarevo.
DRAGICA JANKOVIc
Imala je sedamnaest godina
kada·' su cmogorski partizan-
ski odredi, decembra 1941, napadali Pljevlja, grad u kojem
je ona roaena 1924. godine.
Secala se tih dana i tih junackih jurisa, pa je i sama posla
u partizane 1943. godine.
U Prvu proletersku stupila
_je jula 1944, posle zavrsetka
sanitetskog kursa u Sandzaku.
Hrabro se borila na Palisadu
protiv bug;arskih fasista. Kao
horae i bolnicarka borbenim
putem ie i§la dalie u bitke za
oslobod:enje Bajine Baste, Valieva i Beog;rada, pa preko
Sremskog fronta i Slavonije
do zanadnih granica nase zemlje i konacne pobede nad fasistima.
Posebno se istakla u iznosenju i previjanju ranjenih drugova i drug;arica 12. aprila
1945. u proboju Sremskog
fronta, PO cemu SU je dobra
zapamtili proleteri.
OLGICA (JOS/PA) JANKOVIc
U
narodnooslobodilackom
ratu i revoluciji proleteri nisu
ratovali samo puskom, bornborn, topom, mitraliezom , , ,
Njihove ratne staze obelezavane su i kultumim akciiama i
stvaralastvom. Meau borcima
i narodom taj ie rad iz godine u godinu dobijao sve viSe
u intenzitetu.
Mnogi borci koji su imali
smisla za pesmu, recitaciiu iii
glumu postajali su clanovi
Kulturne ekipe u Prvoi proleterskoj .brigadi. U tu ekipu je,
posle osloboaenja . Beog;rada,
stupila i Olgica Jankovic· (roaena 1920. u Sanskom Mostu). U ovoj ekipi, meau proleterima, Olgica je ostala do
komienog oslobod:enja zemlje.
LEPA (STEVANA) JAKSIC.
Kao osamnaestogodiSnja domacica iz Uba, Lepa .ie. 3, oktobra 1944. stupila u Prvu proIetersku brigadu.
Borila se za oslobod:enje
Beograda, a onda. je zavrsila
sanitetski. kurs i postala cetna
bolnicarka u Drugom bata.
ljonu.
Na Sremskom frontu, januara 1945, primljena je u ·Savez
komunisticke omladine J ugoslavije. U redovima Brigade
borila se na . Sremskom fron'
tu, po Slavoniii, -oko Zagreba
i slobodu docekala sa proleterima u Trstu.
Posle rata u Valievu, gde i
sada zivi, istice se kao aktivni
drustveno-politicki radnik.
JELENA (JOVANA)
JELISA VCIC
Bila .fe ucenica _gimnazije
kada je iz sela . Bioska, kod
Uzica, (gde je roaena 19Z6).
avgusta 1944: stupila u Prvu
proletersku;
·
16 9
�U redovima proletera borila se za oslobodenje Bajine
Baste- 1.. · septembra, Valjeva
l.S. septembra, Uba i · Beograda oktobra : 1944. godine. U
svim tim borbama · pokazala
se kao 'vrlo hrabra i pozrtvovana, i ne· satno u borbi i u
juriSima vee i kad je trebalo
pomoci ranjenim drugovima i
drugaricama.
Ponosila se sto je rodom ispod proslavljene Kadinjace.
Hrabro je poginula kao cetna
bolnicarka na Sremskom frontu, t1 blizihi Sida, 4. decembra
1944. godine.
IOVANKA (BUD/MIRA)
IELISAVcU:
Sa ocem Budimirom, bratom i tri sestre, Jovanka je
1. septembra 1944. stupila u
Prvu proletersku. I J ovanka je
:lelela da bude gde i njena sestra - u Prvom . (crnogorskom) bataljonu.
Niie htela da bude bolnicar/70 ka. Bila je horae, bombas i
puskomitraljezac. U svim borbama po Srbiji, u bici za osloboaenje Beograda, zatim na
Sremskom frontu i preko Slavonije do Zagreba - htela je
da bude prva u svim okrsajima i akcijama. Ona, njena sestra Stanojka i Milena Vilotijevie prosto su se takmicile
koia ce biti prva i koja ee ~i
ti hrabrija, pa se za sve n]Ih
moze reCi da su imale prave
ratne srece kada su rat prezivele.
J ovanka je stigla sa proleterima do Trsta i ostala u njihovom stroju sve dok nisu de:
mobilisane drugarice - ratnici iz Prve proleterske brigade.
MILKA (BUDJMIRA)
I JiLl SA YClC _
Rodena 1920. u Bajinoj. Basti, Milka je hila najstarija od
tri sestre JelisavciC koje su za.jedno · stupi.Ie- u .Prvi - ( crnogorski) bataljon Prve proleterske 1. septembra J 944. go-
dine, kada su proleteri na juris zauzeli Bajinu Bastu.
U borbi vrlo hrabra, isticala
se i kao dobar i reCit tumac
narodnooslobodilacke
borbe
medu zenama i seoskom omladinom. Kao aktivista vracena je po zadatku u svoj kraj,
gde je obavljala -odgovorne
du:lnosti, posebno menu zenama.
STANOJKA (BUDJMIRA)
JELJSAVclt
Tri sestre Jelisavcic, cerke
Budimirove, zajedno su stupile 1. septembra 1944. u Prvi
( crnogorski) bataljon Prve
proleterske. Sve tri su roaerie,
rasle i zivele u Bajinoj Basti.
Stanojka, rodena 1925, hila je
najmlada od njih.
U borbama za Valjevo, Ub
i za oslobodenje Beograda ispoljila je izvanrednu hrabrost .
Proleteri su je smatrali_ kao
vee iskusnog borca na Srem-
�bolnicarka nastavila borbu na
Sremskom frontu, pa je preko Slavonije i Zagreba stigla
do Trsta. gde je sa proleteric
rna docekala konacno oslobodenj e nase zemlj e.
Proleteri su je primili u
SKOJ i u Komunisticku partiju Jugoslavije.
DRAGICA JEVT!c
- RADULOV!c
skom frontu. Sluzila je kao
primer u poZr-tvovanju za svoje drugove.
Ranjena je 20. aprila 1945,
kada su proleteri vodili borbu
za Pleternicu, odakle je unucena u bolnicu. Cim se izleCila
pozurila ie da stigne svoj bataljon, koji je tada vee bio u
Sezani.
STANICA (VELIE)
JELISAVC!c
Zajedno sa tri sestre Jelisavcic - Milkom, J ovankom i
Stanojkom, i sedamnaestogodisnja Stanica ie posle oslobodenja Baiine Baste stunila u
Prvu proletersku brigadu.
Posla je sa proleterima kao
borac Prvog ( crnogorskog) bataljona 1. septembra 1944. i
nrvo vatreno krstenje dozivela vee u borbi za oslobodenje
Valjeva. Stanica je ucestvovala zatim i u bitkama za oslobodenje Uba i Beograda. U
oslobodenom Beogradu zavrsila je sanitetski kurs i kao
Kada su pro]eteri oslobodili Valievo 18. septembra, stotine devoiaka i mladica iz valjevskog kraja ulazi u proleterske redove. Medu njima je
bila i Dragica, sedamnestogodisnia ucenica valjevske gimnazije, radom iz sela Brezovice.
Kao mladu i vrlo inteligentnu devoiku, proleteri su je
rasporedili na mesto radiotelegrafiste. Savesna i vrlo odgovorna u izvrsavanju zadatata brzo se osposobila i postala jedan od vrsnih telegrafi-
sta, pa je zato ubrzo presla u
stab Prve proleterske divizije.
Sa proleterima je Dragica
bila u stroju od Valjeva do
Trsta.
IVANKA JOK!c
Kada su crnogorski partizanski batalioni napadali
Plievlia 1941, Jovanka ie imala dvanaest godina. Cula ie o
toi borbi i o mnogim drugim
borbama koie su vodili borci
Narodnooslohodilacke voiske.
Rodena 1929. u selu Podpecu, kod Plievalia, stupila ie u
Prvu pro]etersku jula 1944. U
redovima borila se protiv bugarskih fasista na Palisadu.
Ucestvovala ie u oslnhodeniu
mnogih gradova u Srbi ii, kao
i u bitkama za Beograd i na
Sremskom frontu. S proleterima je stig]a i do Trsta i zajedno s niima dozivela radosti kol)acnog oslobodenja nase
zemlje.
DARINKA JORDANOVIc
- JOVANOVIc
Rodena u Beogradu 1927,
Darinka niie cekala borce Narodnooslobodilacke voiske Jugoslavije u svom gradu, vee
im je posla u susret. Srela ih
je u Sumadiji i stupila u Prvu
proletersku
23.
septembra
1944. godine.
Neustrasiva je Darinka bila
kada su proleteri nastupali od
Baniickog visa ka centru Beograda. JuriSala je preko Autokomande, ka centru grada i
Teraziiama do Kalemegdana.
Sa Prvom proleterskom produzila je ka Sremskom frontu, Slavoniji, Zagrebu i tako
do Trsta. U svim borbama is- 171
�vana na lecenje u Moskvu. gde
je ostala dve godine. Teski je,
ratni vojni invalid.
BURDIN A- DINA JOV/cEVIc
Iii.
L
takla se kao hrahar horae i
holnicarka, a na · Sremskom
frontu je i ranjena.
VERICA JOVANOVIc
U Malim Vinicama, selu kod
Valjeva (gde je roclena 1922),
Verica JovanoviC hila je svedok terora koji je okupator
sa domaCim slugama pocinio
i sprovodio u celom ovom
kraju.
Septemhra 1944, kada su
Prva proleterska i Treca krajiska hrigada oslohodile Valjevo; Verica je sa jos mnogo
dmladinaca i omladinki stupila u Prvu proletersku.
Ucestvovala je u hitkama za
oslohoctenje Beograda · i na
Sremskom frontu, pa dalje u
Slavoniji i Hrvatskoj i hila u
Prvo.i proleterskoj sve do kortacriog oslohoaenja · nase zerolie. U Brigadi je vrSila duznost ceti:te holnicarke, a na
Sremskom frontu je postala i
cla:n Savezir ·korimii.isticke om172 ladine Jugoslavije.
RADMILA JOV/clt
Kao radnica iz Baniana, kod
Uha, gde je roaena 1922. godine. za vreme ustanicke 1941.
radila je u snajderskoj radionici Posavskog partizanskog
odreda. Po povlaceniu partizanskih snaga iz SrhHe za Bosnu, Radmila je ostala na terenu, gde radi za pokret pod
teskim uslovima, maltretirana
od cetnika.
Kada je Prva proleterska
sentemhra 1944. oslohodila
Valievo. stupila je u njen Drugi hatalion. Kasniie ie nrekomandovana u TreCi hatalion.
Na Sremskom frontu, u horhi kod Erdevika 5. decemhra
1944, ranjena je u glavu i hila u takvom stanju da su je
proleteri upisali pod hrojem
188 u spisak mrtvih. Posle izvesnog vremena osvestila se i
tada je jos jednom pogoaena
- ovoga puta u nogu. Pronasli su j e kasnij e Kraj iSnici i,
onako izmuceni, prehacili je u
holnicu, odakle je transporto-
Kao ucenica gimnazije u Peci, gde je roaena 1925. godine,
postala je clan Saveza komunisticke omladine Jugoslavije
1941. Njena aktivnost hrzo je
primecena od strane nepri,jatelja, pa je aprila 1942. internirana u zloglasni logor Ponzu,
u Italiju. Glad i mucenje u logoru nisu salomili njen revolucionarni duh.
Posle kapitulacije Italije septemhra 1943. vraca se u domovinu i svoju aktivnost nastavlja u Kraljevu i u Aleksincu.
Uhvacena je na kurirskom zadatku u Kosovskoj Mitrovici,
odakle je sprovedena u logor
u Smederevskoj Palanci. Uspeva da pohegne iz logora i
stupa u Cetrdeset sedmu diviziju, a u jesen 1944, kod Ko-
�smaja, dolazi u Prvi bataljon
Prve proleterske brigade.
Kao hrabra i omiljena drugarica medu oroleterima, flina ie poginnla i~nuara 1945.
godine na Sremskom frontu.
U jednoj od tih borbi, 9. decembra 1944. kod sda Berka
( u Sremu). poginula je dvadesetogodiSnia Vera Karic.
Ratovala je kratko ali hrabro,
i u toi kratkoj borbi dala najviSe sto maze covek dati za
slobodu - svoi zivot.
Vee prvih dana istice se ne
samo kao bolnicarka, .nego ~ i
kao horae na strazi i na svim
drugim duznostima. Duh koji
je vladao medu . proleterima
podsticao ju je i snazio da cini sve kako bi sto viSe doprinela borcima svoje Prve proIeterske u njihovim pobedama.
LENKA (MIHAILA)
KNEzEVlc
LIDIJA KOVAc- SIM/c
ZLATICA JUO
Rodena 1926. u Mariboru,
dosla ie kao devoicica u Srbiju 1941. godine. Zajedno s:'
i:nnogim slovenackim porodlcama hila je proterana i porodica Jug iz svoq rodnog kraia,
sa svog ogn jista. Provela ie
Zlatir.a tri ratne ~todine u sumadi ii. gde je Slovencima bilo uk,zano gostonrimstvo u
na itezim danima drugog svetskog rata.
Seotembra 1944. stuoila je
u Prvu prolete"ku brirmdn i
borila se za osloboden ie Beogr~cla,~ na Sremskom frontu i
dalie preko Slavonije do Zagreba.
Osobito je hila uzbndena
~ kada su proleteri marsovali
preko Sloveni ie u pravcu Trsta, ponosna sto se posle cetiri ratne godine vraca u zavicaj kao horae - proleter.
VERA R- KARle
- KARL/c
Radom iz Sienice. Vera ie
stupila 13. oktobra 1944. u Prvu proletersku. Iako bez ratnag iskustva. hrabro se borila za oslobodettie Beograda.
Posle oslobodenja Beograda
nastavila je sa proleterima
borbu na Sremskom frontu.
Bili su to svakodnevni jurisi
na utvrdenog neprijatelja, ko.ii je sve ~ Ciilio da odrzi dobro
p<;lsednute polozaje.
.
Iz Baskova, kod Pljevalja,
gde je rodena 1926. godin~,
posla je u narodnooslobodllacku borbu septembra 1943.
Do sredine 1944. bori se u redovima sandzackili . jedinica,
kad (jula 1944) stupa u Prvu
proletersku brigadu.
Ucestvuje u bitkama za osloboden ie Srbiie i osobito se
hrabroscu istakla u iurisima i
okrsajima za Palisad, Bajinu
Bastu, Val ievo i Ub.
Nije znala za strah, vee je
hrabro juriSala u susret slobodi. Poginula ie u borbama za
oslobodenje Beograda 14. oktobra 1944. godine.
Rodena 1925. ~ u selu Bistrici, kod Celja, zivela je za vreme rata u~ Zagrebu, 'gde je hila povezana sa naprednom omladinom jos od 1941. godine.
u kuCi svoiih ~ roditeiia skriva]a je ilegalni partijski · materiial.
Avgusta 1943. odlazi u Trinaestu proletersku brigadu
,.Rade Koncar", a jula 1944.
. stupa u Prvu .proletersku brigadu, .u 5astav njene hirurske
ekipe, u kojoj je ~ i docekala
kraj rata. Proleteri su je zapazili kao hrabrog borca i odanu bolnicarku i stoga~ su je
ubrzo primili u Komunisticku
STANKA KOND/c
Kada su iedinice Narodnooslobodilacke vojske Jugoslavije zajedno sa jedinicama
Crvene armiie oslobodile Beograd, hi! iarle mladica i devojalca pohrlilo je da stupi u
oroleterske i udarne brigade.
Medu devoikama koie su bas
na dan oslobodenh Beograda,
20. oktobra, stupile u Prvu
nroletersku hila je i Stanka
Kondic, rodena u Beogradu
1920. · godine. ZavrSila ie bolriiCRrski ·kurs i raSnol:edena za
bolnicarku u brigardnoj intendanturi.
173
�partiju Jugoslavije; Postala je
· i stariii vodnik; a posle rata
kao aktivni drustveno-politicki · radnik unapredena je u cin
rezervnog porucnika. Za ratne
zasluge odlikovana ie Ordenom zas]uga za narod.
cETNA - cANA
KOVAcEVIc
'II''
Rodena 1915. godine !cod
·Grahova, u Crnoj Gori, posla
ie sa ustaliicima 194 L godine.
·kada fe imala trideset . i sest
godina. Borila se u Niksickom
pattizanskom ·odredu, pod komandom legendarnog Save Kovacevica. Kao ilegalac pala je
u ruke cetnickih izdajnika u
prolece 1942. i hila internirana u logor u Italiju.
Posle kanitulaciie Italiie nas]a se u Prvoi prekomorskoj
hri<mdi, a kada ie ianuara
1944. ova hri<rada ilosla u popunu 1. diviziie cana stupa u
Prvu nro]etersku hrigadu. Kao
stari . horae odmah ie odredena za referenta saniteta hataliona. S proleterima ie ostala
do konacnog oslohodenja nase zemlje.
·
Za 'ratne zasluo:e dohila je
cin oficira. Nosilac Partizanske spomenice 194 L i vise odlikovania. Cana Kovacevic je
umrla 1975. godine.
LJUBICA KOVAcEVIc
Ljuhica Kovacevic .i e rodena 1923. godine kod Visegrada. Kada su 1942. Nemci i ustase vrsili najzverskiji teror
nad zivljem ovoga kraja, Ljubica je sa svojom sestrom Ru174 zom prebegla u Srbiju. · Dve
sestre su tada. nasle utociSte
u Valjevu.
Po oslobodenju Valjeva, septembra 1944. .. godine, sestre
Kovacevic su dosle medu oslobodioce i p·ostale borci Cetvrfog (kralievackog) bataljona Prve proleterske.
L iubica se borila za oslobodenie Uba i Beo<rrada, gde zavrsava i sanitetski leurs. Dve
sestre su nastavile borhu na
Sremslcom frontu i u Slavoni.ii. Prilikom nastunania nroletera ka za,rebu, Ruza • ie poginula nedaleko od Vrbovca,
a Liubica ie sa Prvom proleterskom docekala kraj rata u
Trstu.
RADMJLA (cEDOMJRA)
KOVAcEVIC
Pre stupania u Prvu proletersku, Radmila je kao skoievka ucestvovala u mnogim akcijama. Rodena je 1924. u selu Mirasevcu, kod Race Kragujevacke.
Stupila je u prvu proletersku septembra 1944. na Borovoj Glavi, ria Zlatiboru. Bila
ie rasporedena u Minersko~inzinierijsku cetu pri stabu
Brigade. Sa Brigadom ie prosla oorbeni put od Zlatibora do
Trsta. Kao hrabar horae nrim1iena ie u KPJ i hila rukovodilac SKOJ-a u svoioj ceti i
politicki delegat voda, na ko.io.i duznosti je i dobila Cin zastavnika.
Posle rata je nastavila aktivni drustveno-Politicki rad,
za sta je dobila mnoga priznanja.
RU:lA KOVAcEVIc
Rodena je 1924. u Visegradu, odakle ie sa sestrom Ljubicom izbegla od ustaskog terora u Valjevo. Iz Valjeva obe
sestre odlaze u partizane i stupaju u TreCi (kragujevacki)
bataljon Prve proleterske septembra 1944. JuriSala je sa
proleterima u bici za oslobo-
�denje Beograda, posebno ispoliava iuCi neustrasivost pri
izvlaceniu ranienika. Posle
Beograda nastavila je borbu
na Sremskom frontu:
U iednom od iurisa na nePrijatelia kod Raiica. nedaleko od Vrbovca. pocetkom maja 1945. pokosi]i st.i je nemacki rafali u momentu kada je
sa boj ista iznosila ranjenog
druga.
lac u Beogradu, a nemamo vise brace ...
Tako je rekla starija sestra
Radmila, koia je tada bila u
sedamnaestoj godini ( rodena
n Beogradu 1928). Uzalurl ih
ie ubedivao komandant da ce
imati sta da rade i u Beogradu ... Stigla ie tako Radmila
do Trsta sa proleterima, isticuCi se hrabroscu u svim borbama. Dva puta je raniavana
na Sremskom fro.ntu. Nosilac
je ratnih odlikovanja.
Oktobra 1944. Zagorka sa
sesnaestogodiSnjom
sestrom
Radmilom stupa ·u Prvi Cernagorski) batalion Prve proleterske. U redovima Pr\'og bataljona borila se na Sremskom
frontu do kraja februara
1945, kada odlazi u Pokretnu
armii sku bolnicu.
Novembra 1945. Zagorka
(vee clan KPJ) demobilisana
ie i nastavlja rad kao graficki radnik. na kojem noslu .ie
dobila nekoliko odlikovanja i
drugih priznanja.
ZAGORKA (VITOMIRA)
KOVAcic
KATICA KRIVOKAPlc
Kada su 1942. odrzavani
skoievski sastanci u kuCi ·Vitomira KovaciCa ( u Beogradu), Zagorka je imala dvanaest godina. Ubrzo .io.i je brat
kao skojevac poteran u Banjicki logor, gde je umro. Porodica KovaciC se premesta iz
ulice Vojvode Stepe u Vozdovacku, da bi izbegla svakodnevnom nadzoru policije.
Rodena 1924. u Bosanskom
Kabasu, kod Dervente, stunila
ie 24. novembra 1944. u Prvi
( crnogorski) bataljon Prve
proleterske brigade.
Posebno se istakla kao horae i bolnicarka u borbama
kod sela zvanog Nijemci, na
Sremskom frontu. Tada ie,
kao da za strah nije znala, jurisala da iz vatrenih polozaia
iznosi ranjene drugove. Kada 175
RADM!LA (VJTOMIRA)
KOVAclc~ - HLfsf(:
Kada ie 20. oktobra 1944.
osloboden Beograd, dve sestre KovaCic usle su u stab
Prvog (crnogorskog) bataljona Prve proleterske.
- Kuda cete vas dve? npitao ih je komandant bataljona \;'o.io AbramoviC.
- Nas dve bismo sa varna
- red ce starija. - Hocemo
da osvetimo svoga brata. Poginuo je kao skojevac, ilega-
�je front bio kod Sarengrada,
na jedan od specijalnih zadataka upucena je aprila 1945.
jedna ceta Prvog bataljona da uoci proboja Sremskog
fronta izvidi minska po]ja i
zicane prepreke. Na bojnom
polju je od te cete ostalo 27
boraea, a sa njima i Katica.
Tako je, eto, ova mlada devojka, ci.ii je borbeni put bio
suvise kratak ali hrabar, bas
uoci same pobede svoju mladost utkala u blistavi sjaj slobode.
· ·
boaenja zemlie pokazala je izvanrednu hrabrost, sto joj ie
ubrzo donelo zasluzeno odlikovanie - Orden za hrabrost.
Na Sremskom frontu ranjena
ie u levu ruku, ali nastavlia
borbu kao bolnicarka. Proleteri su je primili u KPJ. Postala je i politicki delegat voda u pristapskoi ceti Brigade.
Demobilisana ie zbo"( bolesti i umrla u svojim Banjanima maja 1948. godine.
DRAGJCA LAZAREV/c
MILENA KVSUROV/c
Kao vrlo mlada i ucenica
cetvrtog razreda gimnazij e'
Milena je postala skojevka u
Banjanimit, kod Uba, ~>:de je i
roaena 1927. godine. Oktobra
1944, kod Vencana, stupila je
u Cetvrti (kraljevacki) bataljon Prve proleterske.
U borbi za osloboden.ie Beograda,. na Sremskom frontu i
u bitkama do konacnog oslo-
Osamnaestog
septembra
1944. ulicama Va! i eva culi su
se gromki poklici: ,Napred
Prva proleterska!". ,Napred
Sesta licka!" Slusali su to gradani Valjeva i nisu se pitali
- ko su i odakle su ti borci
koji su iz niihovo~>: grada isterali neprijatelja. Culi su za
Prvu proletersku brigadu i za
Sestu licku.
Tada j e u Cetvrti ( krali evacki) batalion Prve proleterske stupila i · Dragica Lazarevic (roaena 1926). Osobito je
po hrabrosti zaoaiena u borbama za osloboaenje Uba, Durinaca i Beograda. Po osloboden iu Beograda zavrSila je
bolnicarski kurs i odreaena
na duznosti cetne bolnicarke.
Pokazala se kao hrabar horae
i bolnicarka i na Sremskom
frontu, a posebno u borbama
kod Adasevaea i Pleternice. U
Brigadi ie ostala do kraja
rata.
DESANKA LAZOV/c
176
Kada je Prva · proleterska
Presla Uvae 23. avgusta 1944.
u njene redove je stupila i de-
vetnaestogodisnja Dragiea Lazovic, radom iz Brodareva.
U borbi protiv Nemaea, Bi.Igara, cetnika i lioticevaea pokazala se kao hrabar horae.
Beograd je prvi put u zivotu
videla kad ie iurisala u bici za
njegovo osloboaenje.
Sa Prvom proleterskom Desanka ie i na Sremskom frontu. Posebno se istakla u borbi
kod Tovarnika 12. aprila 1945.
Stigla je i do Vrboveea, kada,
su se vodile poslednje borbe
protiv okuoatora i domaCih
izdajnika. U tim borbama u
reionu Vrboveca, koie su vodili proleteri od 5. do 7. maia
1945, hrabro je poginula i Desanka Lazovic.
MILTCA (JLIJE)
LEKOVIc - PAVJcEVJc
Roaena ie 1922. u Kratovu
(Makedonija). a gimnaziiu je
zavrsila u Skoplju. Kada je
okuoator usao u nasu zemlju,
presla je u Beograd, gde se
�I_
Ia se vee u prvim borbama kao
vrlo hrabar horae.
Kada su Nemci pravili i poslednje trzaje da zadde polozaje na Sremskom frontu po
svaku eenu i januara 1945.
preduzeli kontraofanzivu na
nase snage kako bi im spreCili prodor u praveu . Sida i
Sremske Mitrovice - doslo je
do najzesCih borbi. U jednom
od tih okrsaja, 21. januara
1945, po.<dnula je i mlada uceniea iz Bajmoka.
Mikiea se, posle bratovljeve
pmdbiie, sa ios viSe hrabrosti
i borbene izdr:lliivosti bod u
redovima. Cetvrtog bataljona.
U iednom od iurisa tesko je
ranjena 27. aprila 1945. godine.
,Ja moram da ratuiem clo
kra.ia za sebe i za moga brata" - Cesto ie govorila. Isnala ie iz stroh1 bas u onom poslednjem pobedonosnom nohodu u susret slobodi. Nosilae
je ratnih odlikovanja.
·
VERICA (TOME) LERO
STANOMIRKA- MIKICA
(VUKOSAVA) LUKOV/c
KLARA (JOSIPA) MAcORA
Roaena 1929. u Bajmoku,
kod Sombora, napustila je
skolsku klupu i u jesen 1944.
kao petnaestogodiSn.i a devojcica stupila u Prvu proletersku.
·
Zadivila je iskusne proletere svojim poznavanjem ciljeva
nase borbe i revolucije, sto je
govorilo o tome da je Veriea
hila odranije povezana · sa naprednom omladinom. Pokaza-
Iz Jagorca, kod Bijelog Polja, (gde je roaena 1924), posla je Mikica u narodnooslobodilacku borbu.
Jy]a 1944. najlepse joj se
nasmejala · ratna sreca: srela
se sa svojim bratom Radomirom u Prvoj proleterskoj. Radosti nije bilo kraja . sto ce
zajedno s bratom nastaviti da
se bori za slobodu. Ali ta radost nije dugo potrajala: brat
joj je januara 1945. poginuo.
povezuje sa naprednom omladinom.
Po osloboaeniu Beograda,
20. oktobra 1944, Miliea 1e
stupila kao dobrovoljae u Prvu pro]etersku. 0 tome kakav
je hila horae, najbolje govori
cinienica da su je proleteri
ubrzo primili u Savez .komunistifke omladine, a zatim i u
KPJ.
S proleterima ie stig]a i do
Trsta. Posle demobilizaciie istice se kao neumorni radnik
na obnovi i izgradnji zemlje.
BLAZO LEKIC SA GRUPOM DRUGARICA IZ PRVE PROLETERSKE BRI-
GADE
Roaena 1923. u Saraievu,
Kbra je zivela u Beo,radu;
odakle je novembra 1944. i
sh1nila u Prvu prole.tP.rsk.u.
Proleteri su brzo osetili lep
g]as Klarin i njen smisao za
<!lnmu, pa ie" rasporeaena u
Ku lturnu ekinu.
Klara se istice bo dobar
horae i marliiv r~dnik na pripremi kulturrio-zabavnog progmma za boree i narod.
Uvek nasmei ana i rasnoloZena~ sa istim Zarom ie izlazila na pozornicu i izvrsavala
sve ostale zadatke. Ostala je u
stroiti Prve nroleterske sve do
konacnog osloboaenja, kad je
demobilisana.
LJUBICA MAKS/c
Odrasla u siromasnoj . porodici u Vrucima, kod Uzica,
Ljubica je (roaena 1926) jos
od na imlaaih dana radila za
NOB. ·Njena dva brata su u
Rudom hila u stroju Prve proleterske. Ljubica je pokusavala, Cim je malo odrasla, da se
prikljuCi braCi, ali u tome nije uspela. Cetnici su je u jed- 177
�vu nroletersku i ucestvova h u
horba.ma za oslobod:enie Uba,
Sapota. Beograda, da bi se zatiril borila med:u nroleterima
n Sremu. Hrvatskoi i sve do
Trsta. Miroslava ie otiS!a iz
Brigade 1945. godine.
DUsANKA MARINKOVIc
nom takvom pokusaju 1942.
uhvatili na Bijelom brdu zajedno sa Milicom Dokic, sproveli ih u Ravne i osudili na
smrt. Utekle su iz zatvora.
Otada se stalno krila od cetnika 'do stupanja u Prvu proletersku, avgusta 1944. godine.
Bila je cetna bolnicarka u
Izvidackoj ceti. Hrabro se bori do Zagreba, kada je ranjena i transportovana u bolnicu
mi lecenje, gde je ostala dojuna 1945. go dine.
MIROSLAVA MANDie
Kada ie okupator usao u nasu zemlju, Miroslava je maturirala u valjevskoj gimnaziji.
Kao i mnogi iz njene generacije, ni ona ( rod:ena 1922) nije nastavila skolovanie za vreme okupacije. Osluskivala ie
izvestaje o narodnooslobodi]ackoj borbi i ocekivala dan
kada ce okupator napustiti nasu zemlju.
·Po oslobod:enju Valjeva, stu178 pila je septembra 1944. u Pr-
Rodom iz Rakenica. kod Prijedora, u Prvu nroletersku
stunila je 10. oktobra 1944. godine. a iunacki nolo~ila zivot
za slobodu aprila 1945.
Ost,]a ie ta ina kuda se bila
unutHa DnSanka iz svog R :tw
kenica (u kom ie ro<iena 1925)
i kako ie i nod koiim uslovima nanustila svoi rodni krai.
Poznato je to - da ie kod
Durinaca '(Srhiia) stunila u
Prvu oroletersku brigadu.
Vrlo hrabra, nenosredna i
iskrena nrema svojim drugaricama i drm::rovima, ubrzo je
nostala omiliena kod veCine
boraca. Poginula je u jednom
od junsa kod Stare Kapele,
20. aprila 1945. godine.
istii'e se kao vrlo hrabar horae i bolnicarka. Stoicki je izdr2:ala sve napore i borbe i
stigla sa Prvom proleterskom
do Trsta.
OLGA MARINKOV/c
U borbeni proleterski stroj
svrstala se 1. oktobra 1944. i
Olg" MarinkoviC, devojka iz
Dudovica, kod Lazarevca, gde
ie i roi.lena 1922. godine. TTcestvovala je u borbi za oslobod:enje Beograda, i istakla se
kao hrabar borac.
Kada je Prva nroleterska
krenula na Sremski front. 01o.;a je vee bila i'etna bolnicarka. Zapazena je po hrabrosti
na Sremskorn. frontu u svirn
horbama koje ie vodila Brigada decembra 1944. i januara
1945. godine.
Kada su proleteri juriSali za
oslobodenie Sida, u iednom
od .iurisa 18 ..ianuara 1945. poginula je spasavajuCi svog ranjenog druga.
SAVJCA MARINKOVIt
DANICA (DUsANA)
MARINKOVIc
Rodena ie 1929. u Barajevu.
Oktobra 1944, kada su snao.;e
Narodnooslobodilacke vojske
Jugoslavije vrsile orioreme za
naoad na Beograd, Danica je
stupila u Prvu oroletersku i
postala borac nienog Sestog
(beogradskog) bataljona. Znala ie da su iz nienog krajo. na
Sutjesci pali Cedomir, Zivorad i Zivko Stefanovic i to joi
je davalo ht'abrosti da se bori
po uzoru na njih.
U borbi za oslobodenje Beograda i na Srernskom frontu
Beograd je bio slobodan, a
jedinice su se spremale za dalji pohod ka Sremu i konai'ni
obracun sa neprijateljem. Tada je i Savica, rodena 1914. u
Dragutinovcu, stupila u Prvu
proletersku brigadu.
Bila je jedna od starijih dru- ·
garica koie su posle osloboi.lenja dosle u Prvu proletersku. Za kratko vreme Savica
se pokazala kao neustrasiv borac u borbama na Sremskom
frontu i da]je do Zagreba. Posebno je bila zapa.Zena po ve\ikoj paznji prema rnlai.lim
borcima. ViSe puta se desilo,
�secaju se proleteri, da je Savica ustupila svoje sledovanje
nekom od onih boraca koji su
hili vise iscrpljeni i kada nije
bilo dovoljno hrane. Posebno
je pazljiva hila prema mladim
partizankama; ponasala se
prema njima kao da su joj bile cerke.
cembra 1944. Ali Milka nije
ostala dugo na lecenju, vee se
pre nego sto su joj rane i zarasle vratila u Brigadu i nastavila da se bori. na bojiStima Srema, Hrvatske i sve do
Trsta. Slobodu je docekala u
stroju Prve proleterske brigade.
DESANKA (MILORADA)
MARKOVIc
OLOA (MILORADA)
MARKOVIc
Septembra 1944. devetnaestogodiSnja Desanka MarkoviC jednostavno je rekla svojima da ide u partizane. Krisom je otisla iz Obrenovca i
posla u susret Prvoj proleterskoj. Kada je stigla do Brigade, odmah se raspi tala za svoje drugove i drugarice iz Obrenovca, te je tako i stupila u
Sesti (beogradski) bataljon.
Prestala je da pohada sredniu ekonomsku skolu kada je
okupator usao u nasu zemlju.
Mlada i nezna devoj cica iz
Svileuva, kod Koceljeva, Olga
Markovic je imala sesnaest
godina kada su se proleteri
borili za Ub i Kocelievo.
U Prvu proletersku stupila
ie septembra 1944. Ucestvovala je u borbama za oslobodenje Beograda i na Sremskom
frontu, isticuci se kao vrlo
hrabar horae.
U iednom od jurisa u okolini sida, pogin)lla je 4. decembra 1944. godine.
Ucestvovala je u borbama za
oslobodenje Beograda. Kada
je Brigada posla na Sremski
front, Desanka je presla iz Sestog bataljona u Kulturnu
ekipu u kojoj je i ostala do
kraja rata.
MILKA N. MARKOVIc
Imala je osamnaest godina
kada je iz rodnog J abucja,
kod Lajkovca, dosla 1. oklobra 1944. u Cetvrti (kraljevacki) batali on Prve proleterske.
Kao hrabra, druzeljubiva i
odlucna na izvrsenju svakog
zadatka, brzo je postala omiljena medu borcima.
Sa proleterima je juriSala
za oslobodenje Beograda i nastavila borbu na Sremskom
frontu .. Ranjena k· .u jednoj
bor]Ji nedaleko od Sida 7. de-
RADMILA MARKOVIc
Kao petnaestogodisnja ucenica iz Beograda, Radmila je
posle oslobodenja svoga grada zamenila dacku kecelju partizanskoni uniformom. Postala je horae Druge cete Prvog
bataljona u Prvoj proleterskoj
brigadi.
U redovima proletera borila se na Sremskom frontu kao
hrabar horae i pozrtvovana
bolnicarka sve dok nije kontuzovana. Posle kontuzije prelazi u Armijsku bolnicu, iz koje je, posle. izvesnog vremena,
prekomandovana u Tenkovsku brigadu. Medu tenkistima
ostala je do demobilizacije.
SPASA (SPASOJA)
MARTINOV/c
Potice iz napredne radnicke
porcidice · iz Podgorice (Titograda), gde 'je rodena 1922.
godine. J os pre rata, kao rad•
179
�nica u duvanskoj industriji,
ukljuCila se u napredni pokret. U danima ustanka izvrsava mhoge zadatke po nalogu
mesnog partizanskog rukovodstva. Uhapsena je krajem 1941.
i interniraha u A! bani ju, a zatim prebacena u I taliju.
Pcisle kapitulacije Italije
vra til a se u domovinu. Ali ni
po povratku nije imala srece:
tihapsena je u Ljubl iani, odak,
le je sprovedena u Beograd na Banjicu. Oktobra 1944. kao
logoras. iz Banjickog logora
stupila je u Prvu pro]etersku
brigadu.
Sa proleterima je posla na
Sremski front. Ravnala se sa
najhrabrijima u juriSima. Poginula je 18. januara 1945. u
borbama protiv Nemaca kod
Sida.
DR GORDANA MJHAJLOVJ(:
Kao i mnogo mladih sirom
nase zemlj e koj i nisu sledili
180 svoje roditelje, tako je. i Gor-
dana Mihai]ovic, .rodena 1926.
u Beogradu, kao ucenica sestog razreda gimnazije avgusta 1944. otiSia u Kosmajski
partizanski odred.
Posle kraceg vremena stupila je u Prvu proletersku brigadu. Proleteri su je poslali
na sanitetski kurs, koji je i zavrSila sa odlicnim uspehom.
Prekomandovana je zatim u
Petu srpsku brigadu, za referenta saniteta bataljona. Hrabro se borila i bila je ranjena
na Sremskom frontu. Dobila
je odlikovanje za hrabrost. Sacia je lekar specijalista u Beogradu.
MILKA MJJATOV/c
- NOVKOVJc
Niko od ukucana nije zmw
kuda je septembra 1944. kii(};
petnaestogodisnja deyojcica ·o;
tiS!a iz Sovljaka,Ylf<'lcl Uba, ti,
partizane.
Stupila je u Drug( -bataljon
Prve proleterske, uzilji da sle-
di put dva brata prvoborca, od
kojih je jedan streljan jos 1942.
go dine.
Ucestvuje u borbama za oslobodenje Beograda i na Sremskom frontu, gde je hila lakSe
ranjena. Posle kraceg lecenja
vraCa se u svoju jedinicu i na~
stavlja da se hrabro bod za
oslobodenje Zagorja i Zagreba,
sve do Trsta. Dei:nobilisana je
iz Brigade u jesen 1945. godine.
DzlDA (VOJINA) MIKALO
Rodena je 1928. u Borikama, kod Rogatice. Za vreme
rata hila je ocevidac mnogih
zlocina koje je cinio okupator
i njegovi pomagaci - domaCi
izdajnici.
Kada su proleteri 1944. ponovo dosli u istocnu Bosnu,
Dzida je stupila u Prvu proletersku brigadu.
_ Sa Brigadom je prosla preko Sandzaka i ucestvovala u
svim borbama PO Srbiji i za
os!obodenje _ Beograda.
Na
Srerriskom frontu je tesko ra-
�napusta rodni Travnik i kao
jedan od najmladih boraea iz
travnickog kraja dolazi u redove Prve proleterske.
Rasporedena je u Pratecu
cetu Prvog ( ernogorskog) bataljona, u kojoj je i horae i
bolnicarka. Posebno je njena
hrabrost zapazena u borbama
na Suicu, kod Livna, deeembra
1943. U Prvom bataljonu ostaj e sve do odlaska na rad u
bolnicu Prve armije februara
1945. godine. Radila je u bolnici do demobilizaciie iz JNA,
kada odlazi na studije. Sada
_je profesor u Srednjotehnickom eentru u Travniku.
I
I
l
pokret. clan Saveza komunisticke omladine Jugoslavije
postala ie nocetkom 1942. Iste godine kao sesnaestogodisnja devoika odlazi u partizane. na Biokovo.
Pre stupania u Prvu proletersku za vreme pete nepri iateliske ofanzive, juna 1943.
~IOdine, hila _je horae Devete
diviziie i Trece dalmatinske
brigade. U Sestom (beogradskarn) batalionu Prve proleterske ostaje do novembra
1943•. · godine. Tada odlazi u
partizansku bolnicu u Itali iu
gde su se lecili nasi ranienie{
Posle rata ostaje u JNA i
nastavlja skolovanie. Sada je
doktor meilicinskih nauka i
plikovnik JNA u Vojno-medicinskoi akademiji u · Beogradu. Nosilac .i e viSe odlikoVanja.
SLAVICA (ANTON A) MAGREL
Kada je okupator us<to u
nasu zemlju, Slavica je imala
dvanaest godina. Oktobra 1943.
MILKA MAJSTOROVIc-VUJJ(:
U leta 1943. Milka (rodena
1925) napusta svoi roditeljski dam u selu Pravnici kod
Jajea i stupa u Sesti (beogradski) bataljon Prve proleterske.
Vesela i hrabra, znala je kao
dete da se raduje pobedama
proletera. Taka je dozivela i
20. oktobar 1944, kada su jedinice Prve proleterske marsirale kroz oslobodeni Beograd
U zestokim okrsajima na
Sremskom frontu, u jednom
od jurisa Sestog (beogradskog) bataljona 9. deeembra
1944. Milka je tesko ranjena.
Ostala _je bez desne noge, · pa
_je taka zavrsila svoi borbeni
put kao ratni vojni invalid.
SMILJA MALBAslc-GU:tVJc
Rodena 1923. u selu Bnihinju, kod Bosanske Dubiee,
Smilia ie posla u Narodnooslobodilacku vojsku 1942. godine. Kada su mnogi · borci i
omladina od DubiCe, GtadiSke, Nc:ivog i Sanskc:ig Mosta
posli prema Prnjavoru · i Teslicu, gde se nalazila PrvR proleterska, medu njima je hila .i
Smilja. Stupila je u Prvi bataljon i ubrzo se srodila sa drugaricama: Stankom, Mandom,
Danicom, Bosom i drugima,
kao da je sa njima rasla i hila odavno s njima u istom
borbenom stroju.
Prosla je borbeni put preko "Neretve, Prenja, Kapka,
Krema brda, Sutjeske, Zelengore. Zapazen je njen · podvig
u proboju na Balinoveu, 10.
tuna 194~. godine, kad je jurisala da 1zvuce smrtno ranjenog Milosa Franovica.
·
U borbenom stroju Brigade,
u prvim njenim redovima
stigla je do Istre i Trsta.
'
VELIKA P. MARie
U vreme najzesceg boja na
· Neretvi, kada su proleteri jurisali da zastite ranjene i bolesne drugove i zbegove naroda iz Like, Banije, Korduna i
Bosne, stupila je u redove Prve proleterske Velika Marie
iz sela Demirovica, (Bosanska
Dubica).
Bila je vee iskusni horae,
jer je pre dolaska u Prvu proletersku brigadu, marta 1943
imala dosta prilika da na par:
tizanskim stazama, od januar:a
1942, stekne boracko iskustvo
i da svikne ·cak i na vatreni
pakao s kojim se odmah, cim
se nasla med11 proleterima, na
Neretvi suocila ..
U redovima proletera hila
je dobar i hrabar horae, zatim
cetna bolnicarka i referent sa- 133
�r
I
i-~
niteta u · 9atal.ionu, u Brigadi
je primljena u: SKOJ i KPJ;
Dobila je viSe ratnih odlikovarija i rezervni je stareSina
JNA.
VUKOSAVA (NIKOLE)
MARKOVIc
,taka je. varna proleterima,
a mi koii smo na selu gledamo
samo paljevine i mucen ia. Tezi· su -nam domaCi izrodi nego Svabe ... "
Bio je to odgovor namrgoO:ene devojke doktoru I vu PopoviCil ' - Daniju i drugarici
,Carnoj" na sva njihova pitania i zaoitkivanja. A ana je
dosla u Brigadni sanitet iz sela Prusaca, od Prijedora, sa
zel jam da je prime u svoje redove.
,.Neka si dobra dosla, devoiko. _Od danas si i ti horae
Prve pro]eterske - rekose joj
na kra i-u Bani . i ,Carna".. Poslaeemo te na bolnicarski
kurs, pa CeS onda u jedinicu."
Tako ie i bilo. I Vukosava
Markovic (rodena 1920) pasta
horae Prve proleterske januara 1943. godine.
·
Hrabro se borila u borbama
koie su vodili proleteri PO Bosni, Crnoi Gori, Srbiii, Sremu,
Hrvatskoj i sve do Trsta. Od
rodne Bosne k niima .ie posla
i stigla s niima do zemlje slobodne i kraja rata.
MANDA (PETRA)
MARTINO VIc
Kada se zaratilo hila je ucenica i imala je sesnaest godina Sremskom frontu, u _borbi
:svom selu J asenicama (kod
134 -Omisa) pocela je aktivno da
radi za narodnooslobodilacki
pokret.
U TreCi (kragujevacki) bataljon Prve proleterske dosla
je iz Trece dalmatinske brigade za vreme pete neprijateljske ofanzive, juna 1943. Sa
Brigadom je prosla ceo ratni
put od 1943. i Sutjeske do konacnog oslobodenia zemlje.
J edno vreme je radila i u sanitetu Prve proleterske divizije.
Hrabra kao horae i bolnicarka, Manda se posebno isticala u brizi za rani ene drugove i drugarice, pa je i po tome ostala u divnom secaniu
pr'oletera.
Decembra
1944.
priml_iena je u KPJ. Ranjavana je dva puta. Odlikovana je
za ratne zasluge i ima Cin kapetana.
M/LKA MATELJAK
.:__ VOLAREVlc
Pre stuoanja u Prvu proletersku Milka je· prosla dug
borbeni put, za koje vreme je
primljena u SKOJ i Komunisticku partiju Jugoslavije. Vee
u Prvoj ratnoj godini, 1941,
ona se istiCe kao aktivni saradnik i ucesnik pokreta u
Metkovieu, gde je i rodena
1920. godine.
Novembra 1942. odlazi u
Biokovski partizanski odred,
a iz n iega u C:etvrtu, pa u Treen dalmatinsku brigadu. StuPARTIZANKE
BR.Ir..A D><:
PRVE
PROLETERSKE
�pa u Sesti (beogradski) bataljon Prve proleterske 12. juna
1943. za vreme pete · neprijateljske ofanzive. Sa proleterirria ostaje do novembra 1944,
kada je, posle osloboderiia
Beograda, otiS!a u Inzinjerijsku brigadu za referenta brigadnog saniteta i dobila cin
patporucnika.
rorbicom. Bila _ie politicki delegal voda u .Protivoklopnoi
ceti Prve. proleterske. ISla _je
sa Brigadom kroz _ borbe sve
do Trsta, maja 1945.
Demobilisana ie vee oklobra, da bi zatim · kao orosvetni radnik nastavila .rad na vaspitavanju mladih generacija
na tradicii ama NOB-a· i revolucije.
NAIMA MEHle
Kada ie Prva proleterska
avgusta 1943. nastupala u pravcu Bugoina, prosla je i kroz
selo KopCiee. Narod ie otvorio svoie domove proleterima
i iskreno ih docekao. Radovali
su se stanovnici ovog sela Sto
ce oroleteri napasti Bugojno i
naolatiti racune fasistima i domaCim izdainicima za sve ono
sto su raclili u Bugojnu i njegovoi okolini.
Devojke i mladiCi iz sela
KopCiea pridruzili su se proleterima, a medu njima i petnaestogodisnja Naima Mehic.
Tada Naima sa Brigadom
prelazi hilj a de kilometara kroz
teske i duge marseve i jos teze borbe proletera u kojima
·se mnogo ginulo i pobedivalo.
JLINKA (BORISAVA) MIDZ!e
Imala je sedamnaest godina kada jejuna 1943. kao ucenica gimnazije iz _
Loznice _ stupiia u Prvu proletersku brigadu. Umesto knjige uzela je
pusku, a olovku je · zainenila
zavojem.
Kao horae postala je clan
Koriu.inisticke partije Jugosla·vije, a onda je- i · sanitetsku
torbu zameni!a· komesarskom
SOFIJA R. MILle
Ustauicko Sehovice i druga
mesta u ovom kraju Bosne,
vee prvog dana okupacije SUO·
Cila su se sa zverstvima terora okuoatora i domaCih izdajnika. Ali, oni najhrabriji i oonosni nisu se predavali ni dali
ookoriti, vee su se odmah orihvatili oruzia. Na iviSe je bilo
mladih mean tim borcima. Sa
niima ie od 1942. i Sofija Milie, rodena 1925. godine u Drinjaci.
Zajedno sa mnogim borcima iz svoga kraja, Sofija je
1943. postala borac Prve proleterske. Bila je u Drugoj ceti Cetvrtog (kraljevackog) bataljona. Uvek sa smehom i pesmom u predahu bitaka i u
koloni, Sofija je takav - duh
unosila i pronosila medu proletere i kroz bitke - citavim
putem Prve proleterske od
Bosne do Trsta i posledniih
p]otuna na neprijatelja i velike radosti pobede.
JELENA (JOVANA)
MILOsEVIe
svojoj kratkoj biografiji. Rodena 1925. u selu Stitarici kod
Kolasina, vee prve godine ra·
ta odrzavala je vezu sa clanovima Partije i SKOJ-a. Ucestvuje i u borbama protiv Italijana. Bezi u sumu ored poterama fasista i cetnika, upoznaie dobro i zloglasni kolasinski zatvor.
U Prvi · ( crnogorski) bataljon Prve proleterske · stupila
je maja 1943. godine. Dva pula ie ranjavana, u petoi i sedmoi neorijateliskoi ofanzivi.
Hrabri borac i bolnicarka. Jelena ie izdrzala ceo borbeni
out Brigade od 1943. do oslobodenia.
Posle rata hila je omla.-linski rukovodilac artilieriiske
brigade, iz koje je i demobi!i5~111 a sa Cinom oficira, i viSe
odlikovanja.
TO MICA (MATE) MIOS/e
,Najteza je bila Zelengora.
Imali smo tri konja od kojih
smo dva zaklali i pojeli zivo
meso" - zapisala je Jelena u
Rodena je 1911. u Grceniku
(Brist), kod Ploca. Kao napredna devojka iz siromasne seljac- 135
�ke porodice primljena je u Savez komunisticke omladine Jugoslavije 1939. godine.
Za vreme okupacije aktivno
.radi medu omladinom i priprema ih za borbu. Juna 1942. stupila je u Partizanski bataljon
,Josip JurceviC". Kasniie prelazi u bataljon ,Vid Mihaljevic", iz kojeg odlazi u Cetvrtu
dalmatinsku brigadu u cijim
redovima je prosla kroz bitke
cetvrte ofanzive. Posle rasformiranja ove brigade postala je
horae Trece dalmatinske, da bi
juna 1943. dosla kao clan KPJ
u Sesti bataljon Prve proleterske brigade.
U Prvoj proleterskoj nije se
dugo borila. Hrabro je poginula kao bolnicarka pred kraj pete ofanzive u okolini Foce.
DANICA (STOJANA) M!Rlc
Iz sela Marica, ( okolina Ogulina)' gde je roaena 1925. godine, posla je Danica 1942. u
partizane. Borila se u terenskim jedinicama i · odredima
sve dok nije pocetkom 1943.
stupila u Prvu proletersku.
Ucestvovala ie u redovima
proletera u bitkama na Neretvi i Sutjesci, po Bosni i
Dalmaciji, Crnoj Gori i Srbiji,
pa preko Srema, Hrvatske i
Slovenije stigla i do Trsta, i
tako prosla desetine hiljada
kilometara na borbenom putu
Brigade do konacnog oslobodenja zemlje.
Posebno se Danica istakla u
brizi za ranjenike u cetvrtoj
i petoj ofanzivi, kao i na
136 Sremskom frontu.
STANKA MITRAslNOVlc
HAJRA MUJDlc
Stanka je (rodena 1925) iz
sela Rasca, kod Bosanskog
Novog, posla u borbu 1941. U
( crnogorski)
bataljon
Prvi
Prve proleterske dosla je marta 1943. godine. Medu proleterima je vrlo brzo stekla simpatije i poverenje kao dobar
horae, pohtvovana i vredna
bolnicarka.
Kao i mnoge njene drugarice u Jajcu, robovala je i Hajra zaru i feredzi sve do dolaska partizana. U gradu u koi:ne su donete istorijske odluke AVNOJ-a radilo se sa omladinom mnogo, pa je i Hajra
slusala glas skoievaca i Komunista. Kao sedamnaestogodiSnia devojka (rodena 1924) raskinula je sa svim starim nazorima i predrasudama i svrstala se u redove boraca Narodnooslobodilacke vojske.
U Prvu proletersku stupila
je 1943. u Jajcu. Sada ie deo
n iene opreme hila puska i sanitetska torbica. U boiu r~me
uz rame s proleterima iuriSa i
uskace u vatru da pomogne
ranienima. Tako se kroz vatre bitki Ha iri otvarao jedan
riovi svet, svet slobode. ravnopravnosti i jednakosti zen·e
s mus·karcima. I sve ie to nosilo i uznosilo, hrahrilo i kalilo kao mladog proletera.
Maia 1944. Stanka prelazi u
Sanitet Prve proleterske diviziie. gde radi kao bolnicarka.
Posebno · je zanazena njena
hrabrost u sedmoj ofanzivi,
od MliniSta preko Vranice i
Makliena, od 13_ielasice do Lima. Cesto ie u toku rata isticana kao primer .borca i bolnicarke.
MIRA (BURE) MITROVJc
U Bosanskom Novom, gde
ie i rodena 1919. Mira je u toku rata hila svedok zverstava
koia su pravili okupator i domaCi izdajnici.
.Pocetkom 1943, uoCi cetvrte ofanzive, ona stupa u Prvu
proletersku brigadu. Bolnicarka ie u brigadnom sanitetu.
Prolazi tako sa proleterima
Neretvu, Pivu, Sutjesku, Zelengoru, Jahorinu, Romaniju
i sva druga bojista slavnog puta Prve proleterske do konacne pobede i slobode.
Na celom tom borbenom
putu Brigade osobito se istakla kao hrabra i adana bolnicarka, koja ne misli na zrtve
kad valja priteCi u pomoc ranjenim saborcima.
MILUsA (MILOVANA)
MRDOV!c
Iz sela Proscenia. kod Moikovca (gde ie rodena 1924),
stupila je u Prvu proletersku
brigadu. Bilo je to uoCi pete
neprijateliske ofanzive, maia
1943. S Brigadom je nosla
preko Celebica, Tare i Sutjeske za Bosnu. Vee u jesen
1943. primi!i su ie proleteri u
Savez komunisticke omladine
Jugoslavije.
Avgusta 1944. godine, kada
je Prva proleterska sa drugim
jedinicama Narodnooslobodilacke voiske krenula u pohod
prema Srbiji i Beogradu, Mi-
1
�!usa .ie svratila u rodno selo,
obisla svoje ukucane i naidraze i rekla im da ce se uskoro
vratiti u svoi rodni kraj, · jer
pobeda joj je vee blistala u
oCima.
Niie se vratila. Hrabro je
poginula 14. decembra 1944.
na Sremskom Frontu, u borbi
kod Grabovacke Pustare.
SLAVKA (ANTE) NEDUNOV!c
Kada .ie noceo rat imala .ie
trinaest godina i bezbrizno je
cuvala stok:u u Srpskoj J asenici, kod Bosanske Krune. Ali
vreme ratno i surovo Cinilo je
svoie, pa je i Slavka bde stasavala.
U nartizane je stupila 1942.
godine. a u Drugi batalion Prve nroleterske nocetkom 1943.
Zelina da se dokazuie borhom
i da nrevaziae svoje godine
vrlo brzo se ist,kla kao hrabar horae i bolnicarka, polazuCi ispit hrabrosti na Sutiesci, a zatim i u sestoi i sedmoj
nepriiateljskoi of:mzivi, sve do
konacnog osloboaenja zemlie.
Medu nroleterima primliena
je u SKOJ i Komunisticku
partiju Jugoslavije.
Starog Majdana, gde im se
prikljucila Nedeljka Ninkovic
(roaena 1915).
Dosia ie u Prvu proletersku
avgusta 1943. iz Centralne hoinice. Rasporeaena je na rad u
kuhinii, odakle ie ubrzo nresla u Prvu nroletersku divizi iu.
Mean nroleterima ie ostala
sve do konacnog oslobodenja
zemlje.
N4DA (ANDRIJE)
NOVAKOV!c
Iz sela Has ana. kod Bih"ca,
gde .ie rodena 1915. godine,
Nada ie kao i mnoge njene
drugarice iz ovog kraja. noznatog no Jll::l.,ovnmn
uCP..~Cu
u narodnooslobodilackoi borbi. po,la u pRrtizane 1942. godine. Marta 1943. Narla je iz
Centralne bolnke nre<!a u Prvu proletersku brigadu.
Kao bor~c i bolniearka osobito se istakl" na Sutiesci svojom hrabroscu i pozrtvovaniP.m u snasavan.iu ranienih i
bolesnih drugova. Primer takve odanosti i odva~nosti davala ie i u mnoaim hitkama do
konacnog oslobodenja nase
zemlje.
NEDELJKA (JOVE) NINKOV/c
NEVENKA OBRADOV!c
Posle cuvene bitke na Sutjesci, nepriiateliska nropagandna masinerija hila .ie
stavljena u nogon da dok"ze
da su razbiiene jedinice Narodnooslobodilacke voiske Jugoslaviie. Meautim, ubrzo posle Sutjeske, brigade su poce·
le da osvajaju grad za gradom. Tako su se nroleteri Prve proleterske naSli i u rejonu
Rotlena ie 1930. u Foinici,
kod Travnika. Iz skolske klune ie 1943. dosla u Prvu proletersku brigadu. Za Nevenku
i jos mno.ge druge omladinke
i omladinci moze se komotno
reCi da su rasli i stasavali u
borbenom proletersku stroju.
Puna mladalackog zanosa,
Nevenka je hrabro juriSala na
neprijatelja, ne uzmicuCi ni u
najtezim situacijama. Proleteri su ie primili u Savez komunisticke omladine i u Komunisticku partiju Jugoslavije.
Sa Brigadorri je prosla borbeni put do Trsta. Posle oslobodenia zemlje vratila se u
Travnik da nastavi skolovanie, ali ioi Zivotna sreCa nije
bila nakloniena. Poginula je
nesrecnim slucajem 1946. godine u Travniku.
HADi:IJA (OMAZINA)
OMERINOV!c
Od Jajca je Prvoj proleterskoj predstojao dugi i naporni mars u pravcu Dalmacije.
Italija je hila pred kapitulacijom, a proleteri su zurili ka
·snlitu. Tih dana, septembra
1943, sedamnaestogodisnja Hadzija je stupila u Prvu proletersku. Posla je s proleterima
na dugi mars preko Bugojna,
Vakufa i Duvna do Splita.
Istice se hrabroscu u bitkama, ali i smislom za pesmu i
humor. Stoga je Hadzija ubr- 137
�i njena m!aaa sestra odmah
su stale da razmiS!jaju i · razgovaraju o odlasku u Prvu
proletersku brigadu.
. Mlaaa nije pristajala da ostane kod kuce, te su tako obe
avgusta 1943. zajedno .stupile
u Prvu. proletersku.
Mileva se istice kao hrabri
horae i bolnicarka na celoin
ratnom putu Brigade do osloboaenja Beograda, kada je
upucena na novu duznost postavljena je za komandanta
evakuacionog voza i broda u
Beogradu.
U ratu je primljena u KPJ,
dobila viSe ratnih odlikovanja
za hrabrost i Cin oficira JNA.
zo otiSla u Kulturnu ekipu Pr'
ve proleterske brigade. Pevala
je, glumila i borila se do konacnog oslobodenja nase zemlje.
MJLEVA PALEKS/c
BAT/N/6
Kada su proleteri oslobodili Bugojno, osamnaestogodisnja skojevka Mileva Paleksic
138
ZORA PALEKSIC
-MARKOVIc
!mala je cetrnaest godina i
vee hila skojevka kada je zajedno sa sestrom Milevom posla iz Bugojna s Prvom proleterskom.
.
Oktobra 1943. rasporeaena
je u brigadnu bolnicu, a ubrzo
potom odlazi u Pratecu cetu
Drugog ( crnogorskog) bata-
ljona. Istice se kao horae i
bolnicarka, ali bas u vreme
godiSnjice njene borbe meau
proleterima, avgusta 1944, ranjena je i prebacena u Italiju
na lecenje.
Proleteri se secaju da je,
kada je ranjena u borbi kod
Mlinista, doviknula kako u
njenoj torbi ima jos sanitetskog materijala i da uzmu da previju ranjenike. Iz Itali.ie se vra tila u Sarajevo, gde
je nastavila aktivan rad na izgradnji zemlje.
KATA PETKOV/6
KOMADINA
Rodena 1921. u siromasnoj
sel iackoj porodici u selu Vrpolju, kod Sibenika, zaposlila
se uoci rata kao radnica u sibenickoj bolnici. Povezana sa
narodnooslobodilackim pokretom, Kata je iz bolnice iznosila razni sanitetski materijal i
slala ga preko veze partizanjma.
Septembra 1943. stupila .ie
u Prvu proletersku brigadu
kod Sujica. U sanitetu Prve
�slovarama, Matilda i rodena
1924. godine.
-Stupila je u stroj · Sestog
(beogradskog) bataljomi Prve oroleterske. Prosfa je ·Ivan
Sedlo, Neretvu,_ Sutjesku i
druga bojista, isticuCi se kao
hrabar horae -i rukovodilac. U
Brigadi je primljena u Komunisticku parti iu, dobila · dn
staresine i odlikovana ratnim
odlikovanjima.
proleterske ostala je do -decembra 1943, kada prelazi u
bolnicu Prve proleterske divizije.
· Kao bolnicarka teze je raniena na Sremskom frontu u
bici kod Iloka. dok je iznosila
ranjenike. Sa fronta _je oreneta na lecenie u Beo~rad, gde
ie dobila i dn stariieg vodnika. Sada je penzioner.
LJILJAN A (ANTE)
PETROVIc
Kada ie okuoator usao u
nasu zeml iu imala je trinaest
godina i bila ucenica u rodnom Sinju. Suocena sa strahotama rata i zverstvima ok-uoa~
tora i njegovih slugu, odlucuie se da radi za narodnooslobodilacki ookret.
Kao aktivna omladinka na
terenu, primljena ie _u Savez
komunisticke omladine Jugosleviie. Tako je kao skoievka
Ljiljana dosla 1943, kod Sujica, u Prvu proletersku i postala borac nienog Prvog (crnogorskog) batal.iona.
Sa Prvim batalionom. Liiliana ie kao horae i bolnicarka pro;aa ceo ratni out Brigade od Su iica do Trsta. Posebno se isticala kao oo~rtvovana
i predana bolnicarka; bez
straha ulece u vatru da izvlaci i previja ranjenike.
LUCA (JAKOVA) PEs/(:
Kao radnica iz siromasne
sel iacke · oorodice, rodena u
OmiSu 1920. godine, vrlo rano
se opredelila ia napredni no·
kret. · U Savez komunisticke
omladihe Jugoslavije primljena je 1940. godine.
ANA (JOVE)
PJANOVI(:
Istice se svojom aktivnoscu u pripremi ustanka, a polovinom juna 1942. stupa u
Mosorski partizanski odred.
Kada ie formirana Treca dalmatinska brigada postala je
nien horae. U redovima ove
brigade. i kao hrabri horae i
vredna bolnicarka odlikuje se
skromnoSCu i izvanrednim moralnim vrlinama. pa je 1943.
postala i Clan KPJ.
U toku pete neprijateljske
ofanzive, kada je rasformirana
njena brigada, oresla ie u Prvu proletersku i odmah rasooredena u brigadni sanitet. Poginula _ie nolovinom juna 1943.
na oruzi Sarajevo - ViSegrad,
kod Renoviee.
. -
Roilena 1927. u Malam Mac
sinoravcu, selu kod Imotskog,
Ana i e postala clan Saveza komunisticke omladine Jugoslavi ie sa svoiih petnaest godin<>
( 1942). Radila je kao omla,
din ka na terenu za narodnooslobodilacki pokret, a ianuara 1943. odlazi u Trecu dalmatinsku brigadu.
U Cetvrti (kraljevacki) bataljon stupila je 12. juna 1943.
i kao nj egov hrabri horae i
MATILDA PILI(:
Bila je surova zima 1943.
kada se Matilda odluCila da
stuoi u proleterske borberie
redove. Tad·a su se proleteri
nalazili u refomi Kotor ·Varo'
si, u 'kom kraju je, u· selu Ma-
139
�l
bolnicarka prosla je ceo borbeni put do Beograda. Posebno se isticala: kao · bolnicarka
studentskoj i partijskoj organizaciii. U Partiju je primljena 1940. godine.
MILKA (ANDRIJE) PRN/c
u izvlaCe"riiu ran·ienika sa va·
Pocetkom 1941.. sekretar ie
nartijske eeliie u Guci. Maia
iste "odine dolazi u Beoo:rad i
obavlia dn~nost snedia]nog
kurira Polithiroa CK KP.T.
U toku NOB-a i revolucije
vrsila ie mnoge odgovorne
duznosti. a 1943. bila ie i Clan
Politqdjela Prve proleterske
brigade.
Milka Prnie je .do .dolaska
u Prvu nroletersku blla u dalmatinskim jedinicama. Rodena je 1920. u selu Kljenku,
kod Vrgorca, u siromasnoi seljackoi norodici. Vrlo rano se
opredelila za napredni pokret.
Vee 1941. primliena je u Savez komunisticke omladine
Jugoslavije i postaje rukovodilac AFZ-a. U drugoj polovini
1942. otisla je medu nartizane, na Biokovo, a odatle u
Cetvrtu, pa u Treeu dalmatinsku brigadu.
Kada je 1943. ,-,odine, za
vreme pete neprijatel iske ofanzive, stupila u Cetvrti (kraljevacki) batalion Prve proleterske hila je Clan KPJ.
trenih polozaja. Tako je i poginula oktobra 1944. u borbi
za oslobodenie Beograda, iznoseCi ranjene drugove sa bojista.
· U naiveeim teskoeania pesma je i vedar duh hisu nanustali. pa ie u takvom secanju
ostala borcima Prve proleterske.
MILEVA LULA
- PLANOJEV/c
Rodena ie u Guci 1919. godine. Pos]e zavrsene gimnazije u Cacku, gde ie bila novezana sa naprednim omladinskim pokretom, Mileva Planoievie nastavlia jos intenzivni:ii rad na Filozofskom fakultetu u Beogradu, u njegovoj
LEVO NADA SOKOLOVIC, A DESNO
GRANICA BOSKOVIC, OKTOBRA 1944.
U BEOGRADU.
140
Posle rata je birana u CK
SKS, i za narodnog noslanika; a hila ie i na mno~>im drugim odgovornim partiisko-politickim duznostirna. Rez<ervni ie kanetan I klase, nosilac
Partimnske snomenice 1941. i
mnogih ratnih i mirnodopskih odlikovanja.
BOJA PRAsTALO
Dosia sam medu proletere
zato sto sam cnla da se dobra
biiu i iedva cekam da podemo u borbu protivu cetnika i
ustaSa. jer su mi ani· mrzniji
i od Nemaca."
Tako je govorila Boia kada
je u Prvn proletersku dosla iz
sela Tukbabija, od s~nskog
Mosta. o:de ie rod:ena 1920. godine. Nije htela da bude bolnicarka, vee da se bori sa puskom u ruci, misled da bolnicarke ne idu u jurise.
Istice se u borbama . oko
Turbeta i Travnika. a posebnu
hrabrost je pokazala u borbi
kod Male Ciste (Imotski). Poginula je 24. septembra 1943.
godine, kada su nemacki tenkovi ugrozavali bolnicu Prve
proleterske u Malo.i Cisti.
Kao horae, bolnicarka i referent sanit<eta u Cetvrtom batalionu, Milka ie bila primer
hrabrosti i pozrtvovanosti. Pogim,Ja ie iunacld maia 1944.
na Lisni, kod Mrkoniic Grada,
u sedmoj neprijateljskoj ofanzivi.
DINKA (JURE) PRODAN
- FILIPOV/c
U selu Velikom Brdu, kod
Makarske, gde je rodena 1921,
Dinka ie radila aktivno za narodnooslobodilacki nokret kao
clan Saveza komunisticke omladine Jugoslavije. Znala ie da
su mnoge niene drugarice iz
Dalmaciie bile u borbenom
stroiu Prve nroleterske brigade. Ona ie kao horae Treee
dalmatinske, s kojom je nrosle kroz cetvrtu neprijatelisku
ofanzivu, stupila iuna 1943. u
Sesti (beogradski) bataljon
�Prve proleterske. Brzo se is·
tice kao hrabri horae i bolni·
carka, pa je uroleteri primaju
u Komunisticku partiiu Jugoslavije i poveravaiu joj du2nost referenta saniteta u Sestom batalionu.
U ratu je dobila Cin oficira.
Za isnolienu hrahrost i humani odnos i pozrtvovanie u iz·
vlacenju i nezi ranienih drugova i drugarica primila je vise ratnih odlikovanja.
MILEVA (MARJ(A) POCUO
Jannara 1943. godine. kada
je Mileva (roifena 1928) kao
skoievka stunila u Prvu proletersku, uroleterima je predstoi'lo tezak borheni mars po
velikom sneP.U i mrazu. Sve je
to znala Mileva ios u svom
rodnom selu Zapol jcu, kod Bihaca.
·
- Da li ces moCi izdrzati,
Mil eva? - pitao ju je komesar cete.
- Da ne mogu izdrlati ne
bih ni dosla u Prvu proleter-
sku brigadu. Upoznali smo mi
dobra u selu, dru2e komesare, sta nas sve ocekuje na putu sa proleterima. ·
Izdrhla je hrabro sve borbe i marSeve, ne posustajuCi
nigde, pa su je proletfri urimili u KPJ i poverili joj duznost rukovodioea.
MARA POLOVINA -
GRcE
Posla je u revoluciiu 1941.
kao ucenica. Rodena je u Novom Sadu 1923. godine, odakle ie sa porodicom proterana
1941. Pocetkom 1943. dosla je
u Prvu proletersku iz Lickog
partizanskog odreda. Medu
proleterima uhrzo se istice
kao hrabar horae i bolnicarka,
zeleCi da ucestvuje . u svakoj
borbi i akciji.
Posle pete neurijateljske
ofanzive Mara odlazi u Sesnaestu vojvodansku diviziju
u kojoj vrlo uspesno prenosi
steceno iskustvo iz Prve proleterske. U Sesnaestoj vojvo-
danskoj diviziii bila je referent saniteta divizije.
Nastavila je posle rata sluzbu u JNA, pa je penzionisana
kao potuukovnik. Nosilae ie
viSe ratnih i mirnodopskih o·dlikovanja. nriznanja i nagrada
koie ie dohila kao horae i rukovodilae u ratu i u predanom
posleratnom radu.
·
·
LIDJJA (MATE) PRESBUROER
Rodena 1912. u Klani, kod
Riieke, zavrSila ie Ucite!isku
skolu u Bilnja Luci. Bila je
kao uciteliica na sluzbi u Nozickom, kod· Prnjavora. Odmah po okupaciji nase zernlie
muz .io.i je oteran u zarohljeniStvo, a niu su noceli maltretirati domaCi izdainici i Nemci. U toku rata premestena je
u selo Tenie (kod Osiieka), a
odatle u Laminee, kod Bosanske GradiSke, gde se aktivno ukliuouie u rad za narodnooslobodilacki pokret. Bezi na Kozaru 1943, a odatle sa 141
�r'
::'\'
. i
i!
Kozarcanima stupa u Prvu
proletersku brigadu, u njen
TreCi (kragujevacki) bataljon.
),
Ubrzo je postavljena za politickog rukovodioea Kulturne ekipe Brigade. Prosla Je sa
proleterima ratni put do Sremskog fronta, odakle je vracena u Beograd na rad u vojnoj
bolnici. Bila je neko vreme
politicki delegat na zubnom
odelienju vojne bolnice i sa
te duznosti je i demobilisana.
I
Po hrabrostf je vee na pocetku hila zapazena u borbama kao horae i bolnicarka, pa
su ie proleteri ubrzo primili
u KPJ. Postavljena je za referenta saniteta · Sestog bataljona i dobila cin potporucnika.
Poginula je nedaleko od
svog rodnog Biielog Polia avgusta 1944, u jednom od jurisa na Vukovom Brdu, kod
Pljevalja.
DARINKA (GOLUBA)
RADULOVIc
ROSANDA (fJORfJJJA)
RABRENOV/c
·;:
;. \
Zapocela je borbu protiv
okunatora i domaCih izdajnika 1941. u selu Ujnicu, kod
Bijelog Polia, ukljucuiuCi se
kao skojevka u sve akeije. Izdrzala je svu tezinu cetnickog
i okupatorskog terora, a kada
je maia 1943. Prva proleterska stigla u dolinu Lima, Rosanda (rodena 1922) . postaje
horae Sestog (beogradskog)
bataljona.
!.·1.1I
•
I
I
Sa teritorije eentralne Bosne deeembra 1942. i januara
1943. godine, kada ie na ovoj
teritoriji boravila Prva proleterska, stupilo je u redove proletera oko sedam stotina boraea uglavnom mladiCa i
devojaka. Medu niima ie hila
osamnaestogodiSn ia Darinka iz
sela Omarske, kod Prnjavora.
Sa Brigadom ie nrosla tesku
bitku za ranjenike na Neretvi i vatreni pakao Sutieske
isticuCi se kao neustrasivi bo:
rae i nozrtvovana bolnicarka
u. borbi za ~pasavan je ranjemh drugova 1 drugariea.
Kada je avgusta 1943. vraCel?~ na teren, sa ponosom je
pneala narodu i omladini kako se pro]eteri bore i ginu za
~lobodu, kako pobeduju, i da
1h na tom pobedonosnom putu ne moze niko zadrzati.
STANKA (SREDOJA) RAK/c
I
,,I
II
II
142
Prvog januara 1943. jediniee Prve proleterske i Trece
krajiske brigade oslobodile su
Teslic i u toj borbi zarobile
oko 1.200 neprijateljskih vojnika. Nekoliko dana posle toga dva bataljona Prve proleterske oslobodila su i Prnja-
vor; Ove pobede proletera i
Krajisnika izrazavale su sna,
zan utisak kod naroda.
·
MladiCi i devoike nohrlili
su da se svrstaju· kao bord u
proleterske redove, a medu
niima i Stanka Rakic (rodena
1919). Kratko ie ratovala, ali
je hrabro pala ·kao horae Drugog ( ernogorskog) bataliona
u jednoi od naikrvaviiih borbi. na Zlatnom Boru (kod Celebica), 23. marta 1943. kada
su proleteri juriSali da spasavaiu ranjene drugove i bolesnike Centralne bolnice.
DOBRILA RIST/c
U selu Cupul iicu, kod Bugojna, gde ie rodena 1921. godine, Dobrila se bavila seaskim noslovima sve do der.embra 1943. kada ie stunila u
Prvu proletersku · brigadu.
U ratu je hila horae i bolnicarka. Uspesno je zavrsila nizi i srednii sanitetsld kurs, pa
je hila iedna od retko sposobnih bolnicarki.
�Kao hrabrog borca i pozrtvovanu bolnicarku proleteri je
1944. primaju u SKOJ, a zatim i u Komunisticku partiju
Jugoslavije.
LJUBICA RIST/c- VLAHOV/c
Posle istorijskih odluka u
oslobodenom Jajcu, novembra
1943. godine, kada su jasno
ocrtani ciljevi borbe naroda i
narodnosti Jugoslavije, sve vise je jacala i narastala Narodnooslobodilacka vojska Jugoslavije.
Decembra 1943. u Prvu proletersku brigadu stupila je i
skojevka Ljubica RistiC-VlahoviC, rodena u Cipuljicu, kod
Bugojna.
. . . . .
U sanitetu Prve proleterske
brigade ostala je katkci vr.eme.
Prekomandovana je ·u bolnicu
Prve proleterske divizije, u kojoj je ostala do kraja -rata radeCi kao instrumentiirka: -Svoju duinost: s\lvatila _je v.rlo. odgovorno, .je;- je zna.ladaj_enjen
doprinos veliki u lecenju ranjenika.
VIDOSAV A ROD/c
- TRAMOsLJANIN
Kada se vodila jedna od presudnih bitaka za ranjenike
1943. u dolini Neretve, mnoge
devojke su iz Centralne hoinice i - krajiskih brigada i
odreda stupale u proleterske
jedinice. ]"edna od njih hila je
Vidosava iz sela Podluga, kod
Sanskog Mosta. Stupila u Prvu proletersku marta 1943,
rasporeaena je u brigadni sanitet. Polozila je ispit borbenosti i humanosti u spasavanju ranjenika na Sutjesci, pa
je upucena na bolnicki kurs.
Bila je u onoj sanitetskoj
ekipi Prve proleterske na Sutjesci, koja se borila da nijedan ranjenik ne ostane na putu od Celebica do Zvornika.
Na celom borbenom putu Brigade, otkako je postala njen
horae, hrabro se borila do oslobodenja nase zemlje.
MARIJA (SVETOZARA)
SAMAC
Iz sehi Trilja, kod Splita, Marija Samac je posla u narodnooslobodilacku borbu. U prvu
proletersku stupila je u jeku
cetvrte neprijateljske ofanzive,
marta 1943. godine.
Ubrzo se istakla kao hrabar
horae i bolnicarka, ali je njen
ratni put sa proleterima bio
vrlo kratak.
'
U toku pete neprijateljske
ofanzive, u jednom _
od juriSa ·
juria 1943. hrabro je poginula
na Sutjesci.
FILA SAMOHOD
Odrasla u siromasnoj seljacc
koj porodici u selu Vodicama,
kod Sibenika, gde je i roaena
1925. godine, postala je 1942.
clan Saveza komunisticke omladine Jugoslavije. Iz severno-dalmatinskih partizanskih odreda dosla je oktobra 1943. do
MILOSAVA ROKV/c
Iz sela Podgorine (Bosanska Krupa), gde je rodena
1922, stupila je u Podgrmecki
partizanski odred, a 3. septembra 1943. u Prvu proletersku brigadu.
Borbeni put Milosave Rokvic sa proleterima je jedan od
najkraCih u Brigadi. U proleterskom stroju borila se svega sedamnaest dana, jer je
poginula vee 20. septembra,
kada je vodena jedna od tezih
borbi sa neprijateljem, na Maloj Cisti, u Dalmaciji.
143
�f:i
j•
Bugojna i stupila u Prvi batal_jon Prve proleterske.
Skojevka Fila vrlo brzo se
pokazala u Brigadi kao brabar horae i cetna bolnicarka.
Februara 1944. nasla se sa
svojom ranijom jedinicom u
selu plocama, kod Vrbasa, gde
_je ubrzo hrabro poginula. ProIeterima je ostala u secanju
kao horae iz borbenog stroja i
odgovorni komunista.
RUzA (NIKOLE) S/Mlc
Kao mlada devojka i udata
zena hila je svedok najvedh
zloCina koje su ustase poCinile u njenom kraju. I Mandino
selo, gde je rodena 1919, i Mokronoge - selo u koie se udala .uoCi rata ( oba blizu Duvna), hila su stalno na udaru
izdajnika. To su mesta gde su
]judi klani i zivi baeani u jame, pa takva sudbina nije ni
Ruzine najblize razminula stradali su i ani gde je rodena
i ani gde je udata.
U partizane je otisla 1941. i
postala horae Vukovskog, a
kasnije Livanskog odreda. Februara 1943, kod Prozora, stupila je u Sesti (beogradski)
bataljon Prve proleterske. Veoma se isticala kao hrabar horae, pa je hila na duznosti
cetne bolnicarke i referenta
saniteta u bataljonu. Sa Sremskog fronta je prekomandovana u prate6u cetu Vrhovnog
komandanta. Penzionisana je
u cinu majora JNA. Nosilae je
Partizanske spomenice 1941. i
viSe ratnih odlikovanja.
ROSA (z/VKA) SIMlc
Kada su januara 1943. proleteri oslobodili Teslic, devojke i mladid svrstavali su se u
proleterske cete i bataljone.
Tih dana ie u Prvu nroletersku stuuila i Rosa Simic.
Rodena 1922. u Teslicu, radila
je sve do dolaska proletera
kao kucna pomocnica. Pored
zloCina okupatora i domadh
.JUNI
TRSTA
1945.
GODINE,
OPICINA
KOD
izdajnika, Rosa je· dozive!a i
mnoga ponizenja raded u tudem domu i za drugciga.
Prosla .ie kao hrabar horae
i bolnicarka ceo put Prve proleterske ad dana stupanja u
Brigadu do Trsta. Umrla je
1948. u Teslicu, gde je radila
kao bolnicarka.
TONKA SKRAMOcANIN
'
Iz sela Turbe, kod Travnika,
gde je rodena 1923, Tonka je
stupila oktobra 1943. u TreCi
(kragujevacki) batalion Prve
proleterske. Neustrasiva i preduzimljiva, Tonka izrasta u
Brigadi od borea do referenta
saniteta u bataljonu.
.·. S Brigadom je prosla ratni
put kroz Bosnu, SandZak, Crnu Goru i Srbiiu, ucestvovala
u oslobodenju Beograda i produiila na Sremski front. U jednoi ad teskih borbi, kada su
proleteri napadali na neprij ateljska utvrdenja kod Iloka,
aprila 1945, Tonka je hrabro
poginula kao referent saniteta
Treceg (kragujevackog) bataljona.
LJUBICA N. SPREMO
144
Dovoljno _je aka se zna da je
Ljubica rodena 1931. godine
( u selu Karadzu, kod Bugojna) i da vee bude jasno, bez
ikakvog naglasavanja, da je
bila,J!'qan ad najmladih boraea i:'P:iit>;~! proleterske brigade.
Bet~I~''.J( ad zloCina i terora
okqpatqrit/ ustasa i cetnika, i
na~l~/Art~~ u p~q,~l~!.ienoj PrVOJ prJ11l'eterskoJY;:Cj!'},!l.0leten su
primali_i_ deeu, .he' ·.da ojacaju
�svoje redove, vee da ne ostaju
za njima uplakana i da im
ocuvaju zivote.
Ljuhiea nije htela da za proletere hude dete, vee horae,
sto je i postala. Uhrzo je primljena u Savez komunisticke
omladine Jugoslavije. Sa Brigadom je pros]a ratni put od
Bugojna do pred samo oslohodenje nase zemlje. 3. maja
1945. godine upucena je uNovi Sad u ho1niou na lecenje,
posto je rat ostavio vidne tragove na njenom krhkom i neli:nom telu.
MJLEVA STARcEVJ(:
- TODOROVIc
Posla je u partizane 1942. iz
sela Knezica (kod Bosanske
Duhiee), gde je i rodena 1922.
godine. U Prvu proletersku
stupila je 1943.
Skromna devojka koja se
nije cesto sretala sa nepozna-
tim ljudima oseeala se usamJjena, a ponekada i tuzna.
Drugovi su to hrzo uocili i komesar .ie razgovarao sa Milevom. Bio je to, onako kako su
radili komunisti, ohican ljudski razgovor: o roditeljima,
njenom selu, i svemu onome
sto hi moglo da je Cini hriznom. Zavr.Sili su razgovor, a
Mileva je rekla: ,Dohro, druZe komesare ... ''
Brzo se prilagodavala novoj
sredini. Postala je hrahar horae i holnicarka. Pres!a je kasnije u hrigadni sanitet. Ostala je u Prvoj proleterskoj do
konacnog oslohodenja nase
zem]je.
ANKJCA STOJANOV/c
Rodena 1928. godine, Ankica je napustila svoj rodni Gospie kao petnaestogodisnja devojka i uputila se ka proleterima. Stupila je oktohra 1943.
u Cetvrti (kraljevacki) hata-
GRUPA DRUGOVA I DRUGARICA PRVE PROLETERSKE U ISTRI, 1945. GODINE
!jon Prve proleterske. Kalila
se u horhama i juriSima. Proleteri su je zapazili kao hrahrog horea na Palisadu (Zlatihor) u .horhi protiv Bugara,
kao i u horhama za oslohodenje Valjeva i Beograda.
Deeemhra 1944, kada je
Prva proleterska hrigada gonila neprijatelja sa utvrdenih
polozaja na Sremskom frontu,
Ankiea je u jednom jurisu tesko ranjena i preneta u holnieu na lecenje.
SPASA fJ. STOJKOVJ(:
Kada su ustaniei iz Bjelopavliea posli u horhu protiv neprijatelja, medu njima se nasla i Spasa, rodom iz sela Martinica, kod Danilovgrada.
Iako mlada devojka (rodena
1921), veoma je aktivna kao
ilegalae i pozadinski radnik ti
vreme kada su se partizanske
snage iz Cme Gore povukle za
Bosnu. Ratne 1942. pala je u
zarohljenistvo i Italijani su je
internirali u logor u Italiju. U
logoru se driala dostojanstveno kao horae.
Posle kapitulaeije Italije,
Spasa je stupila u Prvu proletersku hrigadu. Odmah je medu proleterima zapazena kao
dobar horae i komunista '1ioji
ne priznaje teskoee u borhi za
slohodu. U Brigadi je hila horae i holnicarka.
MIHOVJLJKA STUPAR
- MJCJN
Kao petnaestogodisnja devojka je (1941) pocela aktivno da radi za narodnooslohodilacki pokret. U Savez komunisticke omladine Jugoslavije 145
�primljena je 1942. u selu Vodicama, kod Sibenika, gde je
i rodena 1927.
U Prvu proletersku stupa
oktobra 1943. kod Bugojna i
odmah je rasporedena u brigadni sanitet. Kao bolnicarka
mnogo je ucinila na spasavanju i negovanju ranjenika. Bi]a je sa ranjenicima i bolesnicima na Petrovoj Gori. Za
vreme desanta na Drvar zatekla se tamo na zadatku. I
ako ranj en a i sam a previ jala
je Janjene drugove. Ucestvuje
u prebacivanju ranjenika na
Vis i za Italiju.
Proleteri su je pohvalili za
takav rad, pa su je ubrzo primili u Partiju, a dobila je
1944. i cin vodnika. Aprila
1944. godine prekomandovana
je u Sanitetski bataljon Prve
proleterske divizije, gde je dohila Cin potporucnika. ·
TATJANA P. SVITIJ
Kada je poceo rat Tatjana
146 je maturila. Strahote rata, a
posebno zloCini koje su u Bugojnu i okolini pravili okupatori i njegove sluge, presekli
su razmiSljanje mlade Tatjane
0 fakultetu i daljem skolovanju. Odlucila se da umesto na
fakultet pode u borbu.
Novembra 1943. stupila je u
drugi ( ernogorski) bataljon
Prve proleterske. Ubrzo je zavrSila kurs za bolnicarke, da
bi i kao horae i kao strucna
bol-nicarka delovala na daljem
ratnom putu Prve proleterske.
. ~edu proleterima zapazena
]e 1 kao vrlo aktivni partijski
i po!iticki radnik u narodu.
Nien~ rec se cula svuda gde
]e Bngada napravila odmor iii
kratak predah izmedu borbi i
marseva, pa je tako doprinosila vecem -odzivu omladine za
ulazak u redove Prve proleterske.
KATA (ANTE) sABle
Dok su njena dva brata prvoborea ratovala, Kata je (rodena 1922) na terenu sela MaHIRURSKA EKIPA PRVE PROLETER~
SKE BRIGADE U POKRETU, DECEMB~A
1942. NA
MANJACI
kara, kod Makarske, bila vrlo
aktivan pozadinski radnik.
Primljena je u SKOJ 1942. godine, a u Trecu dalmatinsku
brigadu stupila je pocetkom
1943. Iz ove brigade presla je
12. juna 1943. u Prvu proletersku.
U Trecem (kragujevackom)
bataljonu hrabar je horae i
vredna bolnicarka. Aprila 1944.
odlazi po zadatku u Jedanaestu dalmatinsku brigadu, u '
kojoj i ostaje do kraja rata.
Kao hrabar horae i bolnicarka dobila je Cin vodnika i odlikovana ratnim
odlikovanjima.
JOVANKA sATORA
Proleteri su zapamtili Gornji Vakuf sa okolinom kao
kraj koji im je siroko otvarao
svoja srea i svoje domove,
deleCi sa njima i po'?_lednje
parce hleba. To je kraj koji je
dao dosta boraea Prvoj proleterskoj brigadi.
Medu njima je hila i J ovanka Satora, rodena 1923. u selu Oborcima, kod Donjeg Vakufa. Ova odvazna devojka
nije nigde izostala ni posustala u borbama po Bosni, Crnoj
Gori, Sandzaku i Srbiji. Jurisala je ulieama Beograda, a sa
pesmom je napustila oslobodeni glavni grad da bi sa svojim proleterima stigla na
Sremski front.
Poginula je u jednom od jurisa na utvrdene neprijate]jske polozaje . 17. decembra
1944~ na Grabovackoj Pustari,
nedaleko od Sida.
�KOSA (PERA)
ScEPANOVIc
Kao skojevka je maja 1943.
dosla u Prvu proletersku iz
Sakovica, kod Mojkovca, gde
je i rodena 1924.
Osobito se hrabro ddala i
neustrasivo jurisala u bitkama
pete ofanzive. Kao horae i bolnicarka u Brdskoi bateriji
Prve proleterske brigade, prosla je preko Vuceva, Sutjeske i
Zelengore i sve junacki izdrzala. Nastavila ie borbu preko Miljevine, Renovice, Han
Pijeska, Vlasenice, Drinjace i
Zvornika.
Poginula ie u svojoj devetnaestoi godini nedaleko od
Zvornika, 8. jula 1943. godine.
MASA (MATE) SKEGRO
Iz sela Krvarca, kod Metkovica, gde je rodena 1925. godine, stigla je sa Prvom proleterskom brigadom do Beograda. Vee 1942. kao skojevka
posla je u partizane na Bioko-
vo, a odatle u Petu, pa u Trecu dalmatinsku brigadu.
U jeku pete neprijateljske
ofanzive, juna 1943. godine,
stupila je u Prvi (crnogorski)
bataljon Prve proleterske. Ucestvovala je Masa, tada clan
KPJ, kao hrabra bolniCarka i
horae u bitkama po Bosni i
Hercegovini, Crnoj Gori, Sandzaku, Srbiji. U borbi za oslobodenje Beograda, sredinom
oktobra 1944, pokazala je izuzetno .iunaStvo .iuriSa.iuCi da
izvlaCi i previ ia ranjenike. Poginula je u jednom takvom pokusaju da iznese ran jenog druga sa bojiSta.
TRIVUNA sKLuGAR
- BOSN!c
Medu proleterima je hila
svega pet meseci, ali je to bilo dovoljno da u najtezim borbama i u napornim marSevima polozi ispit hrabrosti i izddljivosti. Dosia je marta
1943. u TreCi (kragujevacki)
bataljon Prve proleterske iz
Crvljivice, sela kod Drvara.
Od avgusta 1943. borila se u
drugim jedinicama, da bi rat
zavrSila kao bolnicarka u Tenkovskoj brigadi.
Za ispoljenu hrabrost u narodnooslobodilackoj borbi i
revoluciji odlikovana je ratnim odlikovanjima i dobila niz
drugih priznanja.
ZORKA (NIKOLE) SPERle
Iz Briste, kod Ploca, poslo
je mnogo omladinaca i omtadinki u narodnooslobodilacku
borbu i revoluciju. Zabelezeno
je da je svaki cetvrti stanovnik iz ovog sela bio horae u
NOB-u. Medu njima hila je i
Zorka Speric, rodena 1923. godine. Pocetkom 1942. ona je
postala Clan Saveza komunisticke omladine Jugoslavije. Istice se na izvrsenju mnogih zadataka kao kurir i ilegalni radnik. Polovinom 1942. stupa u
Partizanski bataljon .,Vid Mihaljevic".
U redovima Trece dalmatinske brigade borila se u cetvrtoj ofanzivi, a u toku pete, ju-
147
�na 1943 stupila· je u Drugi (ernogorski) bataljon Prve proleterske. Kao borae i bolnicarka
u Drugom hataljonu prosla )e
kroz hitke i marseve pete' seste i sedme neprijateljske ofan:
zive. Kada su proleteri krenuh
na horheni put u Srhiju prekomandovana je u sanitet Brigade, gde je i ostala do kraja rata. Umrla je 1970. u Beogradu.
BISERKA sPONJA
U selu Vodicama, kod Sihenika, gde je rodena 1926._ )>;odine, _jos kao seoska devoJeic,a
izdvajala se svojom sk;omn?s:
cu i vedrinom. U prvo.J godm1
rata vezala se za napredni omladinski pokret i pomaze u
ilegalnom radu na terenu, gde
je primljena i _u Savez ko~u
nisticke omladme J ugoslavije.
Pocetkom 1943. odlazi u Severno-dalmatinski odred, odakle se prikljucuje pocetkom
oktohra 1943. Prvom ( crnogorskom) hataljonu Prve pro:
leterske, kada su se proleten
nalazili kod Bugojna.
148
U Prvoj proleterskoi je astala do kraja rata. Pokazala se
kao hrahar horae i pozrtvovana holniearka, pa je zhog toga vee u toku rata dohila cin
oficira - zastavnika.
ZORA S. sTRBAC
Iz Gornjih Suia, sela u okolini Bosariske Krupe, Zora je
1942. posla u partizane. U leta
1943. stupila je u Prvu proletersku.
Ponosna devoika sa sela,
rodena 1924. nastavila je u reclovima proletera da ·se hrahro hori. J ednog dana ju je
pozvao komandir Vidak Bozovic i upitao da li hi htela da
ide za holnicarku.
- Ja sam devojka sa sela,
druze komandire, - rece mu
Zora. - Ne umem .ia leCiti ranjenike, ali umem da se hiiem. Dosia sam da svetim moie Krupljane ...
Komandir se nasmeja, a·;Zora nastavi horhu sa puskom i
homhama. Rekla je tada da
ce dok se rat ne zavrsi hiti sa-
mo horae i to je hrahro izdrzala na celom ratnom putu do
oslohoitenja nase zemlje.
ANKA sUBAslc
Kada su proleteri septemhra 1943. pohedonosno uSli u
Solit, s razlogom su se horci
Treceg (kragujevackog) hata·
liona pitali: da li ie neko astao u Splitu a da nije posao u
'
partizane.
Stunila ie tada mei!u proletere i Anka Subasic, koja ie i
rodena u Splitu 1922. <;odine.
Nasla se sa svojim Dalmatincima koji su kao proleteri do
dolaska u Split voievali no
Bosni, Crnoi Gori i Sandzaku.
Anka se hrahro horila kao
horae i holnicarka. a svojom
iskrenoscu, hrahroscu i nenosrednoscu uhrzo ie osvojila
simpatije proletera.
7
NADA (VASKRSIJA)
sUMLJA
Kada su proleteri januara
1943. )'Odine oslohodili Prnjavor i okolinu, na terenu su razvili zivu aktivnost. Oddava ju
zborove i priredbe, pomazu · u
formiran ju narodne vlasti prisutni ·su u celokupnom zivotu na oslohodenoi teritoriji. Osohito je omladina stalno
~a njima i ona popunjava redove Prve proleterske.
Medu tim mladima je i Narla Sumlja, rodena 1923. u selu Sihovskom, kod Prnjavora.
Ona tada postaje horae Sestog (heogradskog) hataljona
Prve proleterske.
Prosla je sa proleterima:
Gradinu, Cicevo, Neretvu, Sut.jesku, Jahorinu i .Romaniju -
�ucestvovala u svim horhama i
pohedama pvoletera. Hrahro
se kao horae i holnicarka horila u proleterskom stroju sve
do konacnog oslohodenja nase zemlie.
LEA SVARC -
POPOVIc
U0011ica iz Sarajeva, rodena
1924. u Branjevu (Zvornik),
Lea je otisla
partizane 1943.
godine. clan ie SKOJ-a od
1943, a KPJ od 1944.
Kao napredna omladinka
ona je aktivna u narodnooslohodilackom pokretu vee od
1941. godine, pa je zhog toga
dopala i ]agora na Rahu i
Hvaru, odakle je uspela poheCi i stupiti u Prvu proletersku.
U proleterskom stroiu ie izdrzala horheni put od 1943. do
maja 1945. i konacnog bslohodenja nase zemlje. Bila je holnicarka, politicki delegat u hirurskoi ekipi i zamenik kamesara l)olnice.
Proleteri se secaju mnogih
njenih podviga u teskim hor-
u
hama za spasavanje ranjenika.
Ne zahoravlja se njen krajnje pozrtvovani i samopregorni odnos u hrizi za ranjenike
na Sremskom frontu i u trenucima, januara 1945, kad je
i sama tesko ranjena kod Tovarnika. Takva je hila za sve
vreme rata. Rezervni je oficir
JNA, a za ispoljenu hrahrost
u NOB-u odlikovana je sa vise ratnih odlikovanja.
JOVANKA TIHOMJROV/c-/Llc
Krajem 1942. i pocetkom
1943. godine sa teritoriie Srpca, Tesnja, Dervente, Teslica
i Prnjavora stunilo je oko sedam stotina mladiCa i devojaka u Prvu proletersku hrigadu. Sa niima ie dosla i J ovanka, rodena 1922. u Korovima
kod Srpca. Bilo je to 20. januara 1943.
Istog dana kada je doSia
krenula je s proleterima na
teski mars od Prn iavora do
Ivan planine. Izdrtah je hrahro ovaj mars i istakla se u
horbama na Bradini, Ivan SedIn, Neretvi i Prenju. Sa Brigadom je hrabro iSla u sve
bitke do konacnog oslobodeni a nase zeml.i e.
mah je upucena na sanitetski
kurs, posle kojeg se vraca u
hrigadni sanitet.
•
Kao mlada bolnicarka radiIa je sa· lekarima Durom MesteroviCem, lvom Popovicem
- Daniiem, Ljubicom Vukanovic i drugim prekaljenim i
iskusnim medicinskim osohliem. U borbi za raniene i bolesne drugove polagala je ispit na Neretvi, Sutjesci, kao i
na celom horhenom putu Brigade do oslobodenja.
,
Kada se rat zavrsio Smili·
ka .i e kao clan KP J, rezervni
staresina. horae i nosilac mnogih ratnih odlikovanja nastavila rad sa punim tarom i poIetom na ohnovi i izgradnji
nase zemlje.
NEVENKA (RISTE)
TOPic
Roi'tena 1927. u nanrednoj
porodici u Donjem Vakufu,
jos kao mlada pridruzila se
naprednoj omladini i pocela
prve ratne godine (1941) da
saraduje sa narodnooslohodi-
SMILJA TODOROVIc
- ZJAJ/c
Jos kao devojCica od cetrnaest godina, · 1942. godine,
stunila je u narodnooslohodilacku horbu, a 1943. kada su
horci Prve proleterske oslobodili Livno i okolinu, Smilja je
napustila svoj rodni kraj i
dosla u proleterski stroj .. Od-
149
�Jackim pokretom, izvrsavajuci zadatke koje su joj postavljali skojevci i komunisti.
Kada je Prva proleterska
brigada avgusta 1943. stigla
do Donieg Vakufa, Nevenka
je kao skojevka stupila u njene redove. Postala ie bolnicarka u Pratecoi ceti Prve proleterske brigade i sa njom
pres!a borbeni put do Sopota
(Kosmai), gde je 10. oktobra
1944. hrabro poginula.
U svim borbama zapazena
ie kao borac Po hrabrosti a
kao cetna bolnicarka po ' izvanrednoj humanosti i pozrtvovanju u onim najdramaticnijim i po zivot najopasni jim
trenucima izvlacenja i previjanja ranjenih drugova.
SPASENJJA (STANKA)
TRNIN/6
, Roaena 1909. u. Kuli Atlagic;:a, kod Benkovca, Spaseniia
Je posle kanitulacije Italiie,
septembra 1943, stupila u Prvu proletersku brigadu.
Nien dolazak meau proletere bio je malo neobican za te
dane i za tu ratnu godinu ier
je Brigadu uglavnom saclniavala mladost, a Spasenija · je
vee imala trideset i sedam godina. Meautim. uhrzo su se te
razlilce rasprsile i oko Sn,seniie su se okunliale mlade
partizanke. Ona ih ie savetovala i poducavala krto svoie
cerke, te je zbog toga mlade
nartizRnke 11 brzo prozva.Se svo·
iim ,UCom".
Hrabro ie izdrzala sve bitke
i marSP.ve ·n::t ratnom rmtu Pr~
ve proleterske nd d~'1a stunania u njene redove do os!obo150 aenja.
Spasenija je ujedno najboIji primer kako su zajednicki
ciljevi obiedinjavali generacije u borbi za slobodu i za dostojnije i bolje sutra.
ZORA (VOJJSLAVA)
TRKULJA
Bania Luka je dala CitiJVu
p]ejadu boraca. nase revolucije. Stigli su Banjalucani u
mnoge proleterske i udarne
brhmde i hili prisutni na svim
bojiStima sirom zemlje. Primerom svojih starijih drugova, posla je u borbu i revoludju i petnaestogodisnja Zora
(roaena 1928. u Banja Luci).
U Prvu oroletersku stunila
ie septembra 1943. godine.
Ubrzo su je proleteri primili
u Savez komunisticke · omladine Jugoslavije. · Izrasla je u
hrabrog borca, pa se. ~ kako se secaju proleteri - kada
je brigada marsovala ka Beogradu Zora osecala i ponasala
kao vee stari f iskusni horae
- oroleter. Tako je i nastavila borbu do kraja rata.
MARVslNA -
MILA UJEVlc .
Iz siromasne je sel jacke porod ice. Jos kao vrlo mlada devojka opredelila se za napredni nokret. U Savez komunisticke omladine Juo:oslaviie
primliena je 1941. godine. Aktivni je terenski radnik sve do
decembra 1942, kada odlazi u
Partizanski batal ion ,,Vid Mihaljevic", na Biokovo.
.
U toku pete neprijateljske
ofanzive, juna 1943. godine, iz
Treee dalmatinske stupila je
u Cetvrti (kraljevacki) bata-
!jon Prve proleterske brigade.
Za vrlo kratko vreme zivota i
borbe meau proleterima pokaza]a se kao hrabar i druzeljubiv horae i odana bolnicarka.
Poginula je u jednom od jurisa juna 1943. na Zelengori.
DAVORKA URL!t
Rat ju je zatekao kao ucenicu u Sinju. Tada je imala ,
sesnaest godina. Ubrzo se istice kao jedna od aktivnih i
naprednih omladinki u svome
rodnom Sinju.
U Prvu proletersku dosla ie
kao skojevka oktobra 1943.
!cod Bugojna. U brigadnom sanitetu, gde je hila rasporeaena, veoma se angazuje kao
bolnicarka i skojevski rukovodilac, pa je vee novembra
1943. primljena i u KPJ.
Aprila 1944. prekomandova·
na je iz Prve proleterske u
Osmi korpus narodnooslobodilacke voiske. Posle raia je
zavrSila fakultet i sada j e
Predsednik Privrednog suda u
Solitu. Nosi!ac je mnogih ratnih i mirnodopskih odlikovania.
DU8ANKA VAS/t
Roaena ie 1927. u Slatini
Ilidzi. kod Bania Luke. U C:etvrti (kraljevacki) bataljon Prve proleterske stupila je januara 1943. godine. V ec u pr·
vim bitkama istakla se kao
horae i pomocnik puskomitraljesca. Kasnije je, u 1944. go·
dini, presla u Prvi ( crnogorski) bataljon, gde je bila politicki delegat voda.
�Zanimljivo je ovo istaCi o
Dusanki Vasic: horae na pocetku, ona je posle hitaka na
Neretvi, Sutjesci, Drvaru i
mnogih drugih hrzo stasala
medu nroleterima i u vrsnoo:
rukovodioca. Tako ie kada ie
Prva pro]eterska hila na Srem_,l(om frontn. Dusanka povuieena sa fronta sa zadatkom da
formira sanitetski hataljon pri
stahu Armije.
Odmah posle rata. u NiSu ie
hila koroesar podoficir skolskog hataliona. sa koie se duznosti demobilisala 1945. godine. Rezervni ie oficir i nosilac
viSe ratnih odlikovanja.
SMILJKA VAZTc- Dt.ALTO
Kao ucenica. rodena u Duvnu 1927, Smiljka je prekinula
skolovanje kada je okupator
usao u nasu zemlju. ViSe nije
razmiSljala o skoli, vee o tome
kako ce najviSe doprineti hor-
hi protiv neprijatelja i domaCih izdajnika.
Jedna je od onih dobrovoljaca koil su avgusta 1943. stupili u Prvu proletersku. Rasporedena je da bude u sanitetu Brigade.
Dozivela .ie mnogo radosti
kada su proleteri pohedivali.
hila tuzna kada ginu i kad io.i
urniru ran.ienici, ali najradosniii je njen dan bio - kako
ie i sama kazala - dan kada
ju je pozvala Marta Popivoda
i saopstila joj: da je primljena u Partiju. To je .ios vise
hrabroscu i ponosom ispunilo
da joj se Cinilo da nema bunkera ni bedema do kojih ne
moze stiCi. Poheda je i slohoda tako vee hlistala u njenim
oCima.
MILKA (/LJJE) VEJJNOV/c
,Ne postoji niko na svijetu
ko nas moze pohijediti i unistiti" - rekla je Milka kada
su proleteri prosli preko mosta na Neretvi.
;
Radila je hez stni.ha i spretno, kao od sale, sa omladinom
i Zenama U pozadini na teiitoriji Benkovca i Bosanske Krupe. Kada je stupila u Prvu
proletersku onda ie cesto znala kroz smeh da ·kaze: da tu
viSe nema Sale, veC se treba
boriti i marsovati.
Tako ie govorila na pocetku, prvih dana u Brigadi, da
bi sa pesmom isla u marseve
i hitke po Bosni, Dalmaci ji,
Crnoj Gori, Sandzaku i Srbiii, pa preko Srema i Hrvatske
do Trsta. Borac i holnicarka,
strazar i hombas - svuda je
stigla i nigde ni ie za strojem
zaostala do poslednje bitke koju su vodili proleteri.
DRAOJCA (VLADA) VUCTc
Cerka radnika i majke domaCice, Dragica je odmah posle zavrsene osnovne skole posla na frizerski zanat. Imala
je srecu sto je hila kod maistora Huseina Kahvica, koji
ioj je povremeno davao zadatke, posto je bio organizovan i
radio za narodnooslohodilacki pokret. Tako je radila za
pokret Dragica ( rodena 1927. u
Teslicu) sve dok nije stupila
u Sesti bataljon Prve proleterske 3. .ianuara 1943. godine.
Sa Sestim (beogradskim) bataljonom prosla .ie cetvrtu i
petu ofanzivu. Posle Sutjeske
presla je u Prvi ( crnogorski)
bataljon, u cijim redovima ratuje do Sremskog fronta. U
decemhru 1944. ranjena je kod
Tovarnika.
Posle izlaska iz holnice rasporedena je na duznost u
Gardijskoj hrigadi, iz koje je 151
�PETRA VUJJ(:
po svojoi zelji demobilisana
1945. godine. Iz Beograda vratila se svome Teslicu, odakle
je u sesnaestoj godini i posla
s proleterima. Sada zivi u Doboju.
II
![
,,
,,
II
l·i:
.,
II
I!
[I
II
H
'II
1
!
1
p:
!'
ZORA VUe I<: - KRCUNOVI<:
J anuara 1943. godine, kada
su Prvoj proleterskoj predstojali napomi marsevi i borbe,
mlada radnica iz Teslica Zora
(rodena 1923) krenula je meau proletere. Kada je stupila
u Prvu proletersku postala je
horae Cetvrtog (kraljevackog)
bataljona, koji je prvi i usao
1. januara 1943. u Teslic i taka eestitao Novu godinu gradanima Tesliea.
Zora je u Brigadi postala
clan SKi:lJ-a i Clan Komunistil'ke partije Jugoslavije. Bila
je cetna bolnicarka i referent
saniteta u Ce~rrtom batalio·
nu. Mean proleterima dobila
15 2 je oficirski cin i Orden za hra·
brost. Oktobra 1944. presla je
u Bolnicu na Dedinje, za politickog komesara.
VIDA -
Grad Jajce koji je novemhra 1943. godine bio centar u
kojem je 'krunisana dotadasnja horha naroda Jugoslavije,
bio je i hojni zov svim patriotima Jugoslovenima da podu
u horhu za jasno odredene ciljeve i srecniju sutrasnjicu.
Tih dana je i Petra VujiC, sedamnaestogodiSnja devoika iz
sela Drenova Dola, nedaleko
od Jajea, stupila u Prvu ptoletersku brigadu.
U Sestom (beogradskom)
hataljonu Prve
proleterske
Petra je izrasla u rukovodioca,
te je i Milosav BojiC u svojoj
knjizi istice kao primernog i
hrabrog proletera. U Prvoj
proleterskoj ona je primljena
u Komunisticku partiju Juga·
slavije i dohila kao nien hrahri horae viSe priznanja.
AJsA VUJANlc
U selu SuvaCi, kod Sanskog
Mosta, gde je u siromasnoj
seljackoj porodici rodena 1926,
osetila je svu tezinu mukotrpnog zivota od najmladih dana. Radila je kao najamnik i
sluskinia kod bogatih seliaka.
Naoustila je gazdu 1942. i
prikliucila se oartizanima u
selu Dabru (Podgrmel').
Kao skojevka dosla je meau podgrmel'ke partizane i
s ni ima vojevala do septembra
1943. kad je stupila u Sesti
(beogradski) bataljon Prve
proleterske.
Kao hrabar horae i bolni- .
carka Vida je s proleterima u
mar5evima i bitkama sve do
prelaska u Srhiju 1944. godine, kada je prekomandovana
u Cetvrtu · srpsku hrigadu za
referenta saniteta hataljona.
ANKA VUJiclc -
LATIN
U Vodicama, kod Sibenika,
g9e je rodena 1922. godine,
Anka aktivno radi vee u pripremi ustanka 1941. na prikupljanju oruzja i drugog materija!a. Njen muz odlazi 1942. u
partizane i iste godine gine, a
Anka, iako ima malo dete, nastavlja aktivno da radi za narodnooslohodilacki pokret. Te
godine (1942) i postala je clan
SKOJ-a.
Pocetkom 1943. Italijani otkrivaju nienu aktivnost. pa je
hapse i odvode u logor Fraskete, kod Napulja. Odmah po kapitulaciji Italije uspeva da se
vrati u zemlju, te je taka vee
oktobra 1943. postala horae
Prve proleterske brigade. . U
Brigadi je .ostala kao horae i
�bolnicar lea do aprila 1944. godine, a onda je prekomandovana u Sanitetski bata!jon Prve
proleterske divizije i dobila Cin
starijeg vodnika.
Posle rata kolonizovana je u
Vojvodinu, gde se istakla kao
drustveno-politicki radnik na
zadacima izgradnje zemlje.
i bolnicarka do kraja novembra 1944. godine, kada se Prva
proleterska nalazila na Sremskom fl·ontu. Tada je prekomandovana u brigadni sanitet,
iz kojeg je i demobilisana kada se zavrSio rat.
VIDA (RISTE) VUKASINOVJ(:
MARJJA (JOZE) VlJJCJ(;
Kao ilegalni radnik i aktivista narodnooslobodilackog pokreta istak!a se u svom rodnom mestu, u Kljenku (kod
Vrgorca), zbog cega je 1942.
primljena u Savez komunisticke omladine Jugoslavije. Te iste godine, u novembru, otiS!a
je u partizane na Biokovo. Postala je ubrzo borac Cetvrte
dalmatinske brigade, da bi zatim bila prekomandovana u
Trecu dalmatinsku.
Za vreme pete neprijateljske
ofanzive, juna 1943. godine,
stupila je u $esti (beogradski)
bataljon Prve proleterske. U
ovom bataljonu bila je borac
Pripada po godinama onim
starijim borcima Prve proleterske brigade. Rodena 1912. u
OtpoCivaljki, kod Prnjavora,
dosla je medu proletere januara 1943. godine.
Najduze je bila u Protivoklopnoj ceti Brigade, ali su je
dobro poznavali i borci i rukovodioci iz drugih ceta i bataljona. Isticala se hrabroscu i
neposrednim odnosom prema
n1Iadim drugovima i drugaricam~.
Sa Brigadom je prosla cetvrtu i petu neprijateljsku ofanzivu, ne izostajuCi iz prvih borbenih redova kroz zestoke bi lIce i iscrpljujwce marseve.
DlfsANKA (LAZE) VRBICA
Iz Mrcevaca, kod Laktasa,
(gde je rodena 1924), stupila
je 1943. u TreCi (kragujevacki)
bataljon Prve proleterske.
Kao hrabar borac i bolnicarka istakla se u borbama na
Turbetu i Travniku, kao i u
svim drugim koje je vodila
njena Brigada. Bila je presrecna kada je s Kragujevcanima
usia u Split i tada je prvi put
videla n1ore, zariCuCi se da Ce
posle rata doCi u Split. Borila
se u Bosni, Sandzaku, na tlu
Srbije, na Sremskom frontu i
sve do Trsta i konacnog oslobodenja zemlje. Umrla je posle rata.
IVKA z/Gic-RABRENOV/c
Rat ju jc zatekao kao ucenicu gimnazije i Ivka skolu nije vise pohadala, vee je kao
clan Saveza komunisticke omladine Jugoslavije ilegalno radila !53
�redovima, Danica je s proletetima presla preko Vuceva, Celebica, Sutjeske, Zelengore, Balinovca, Miljevine, Jahorine i
Romanije. Htela je da bude u
svakoj borbi, u svakoj akciji.
Tako je i bilo sve do onaga
dana kada su je izneli sa poloZaja izreSetanu nemaCkim mi~
traljezom. Dugo je lecena u bolnici. Bio je to kratki, ali junacki put u stroju Prve proleterske. Sada zivi kao tezi ratni
vojni invalid u Rijeci.
ANTICA-MALENA ZEMUNIK
u pozadini, a maja 1943. posla
u TreCi (kragujevacki) bataljon
Prve proleterske. Stupila je iz
sela Papa (Bijelo Polje).
Kao borac i bolnicarka brabra je izdriala na celom borbenom putu Brigade preko Sandzaka, Bosne, Dalmacije, Crne
Gore i Srbije. J unacki se borila
za oslobodenje Beograda, na
Sremskom frontu i sve do
Trsta.
U pratecoj ceti Prve proleterske dobila je Cin zastavnika,
a za izvanrednu hrabrost u
mnogim bitkama odlikovana je
ratnim odlikovanjima.
DANICA t.URJ(:
Uoci pete neprijateljske ofanzive, kada je Prva proleterska
stigla u do linu Lima, u borbeni
stroj proletera doslo je dosta
devojaka i mladiCa od Mojkovca, Bijelog Polja, Berana (sadasnjeg Ivangrada) i iz drugih
krajeva · Crne Gore. Medu njima bila je i Danica Zuric. Kao
!54 horae uvek u prvim borbenim
Radnica iz trgovacke porodice, radom iz sela Krila Jasenice, kod OmiSa, Antica Zemunik
(rodena 1918) ukljuCila se u
napredni radnicki pokret jos u
predratnim godinama. Do maj a 1943. radi kao ilegalni pozadinski radnik, kad je i prim!jena u Savez komunisticke
omladine Jugoslavije. U maju
1943. odlazi u Mosorski partizanski odred, a zatim u Trecu
dalmatinsku brigadu.
Dosia je kao Clan KPJ u TreCi (kragujevacki) bataljon Pr-
ve proleterske brigade za vreme pete ofanzive, juna 1943.
godine. Borila se hrabro u redovima proletera do oktobra
1944. U Trecem bataljonu hila
je cetna bolnicarka. Posle oslobodenja Beograda ostala je
da radi kao bolnicarka na hirurskom odeljenju Vojne halnice.
ZLODRE -
JANJCJ(: TONKA
Rodena 1923. godine u Splitu odakle je kao dak gimnazije 'posla u ·borbu 1942. go dine.
Juna 1943. je u Prvoj proletersko i brigadi.
Kao borac Prve proleterske
brigade prosla je sve borbe i
ofanzive, a 1944. Tonka je prekomandovana u sanitet Prve
proleterske divizije, gde se istice kao bolnicarka.
Posle rata nastavila je skolovanje. Danas radi u Beogradu kao strucnjak u aluminijumskoj industriji Aktivni je
drustveni radnik.
�OD BOSNE
DO TRSTA
(BORBENI PUT BRIGADE
1944. I 1945. OODINE)
�rve januarske dane 1944.
vojska
docekivala je u sasvim drukcijim uslovima i okolP Jugoslavijeodnosu na onegodinesuNarodnooslobodilacka godine
nostima u
koji
ih pratili u prve dve
rata. Istinu o borbi N arodnooslobodilacke vojske protiv okupatora
i njegovih saveznika vise nije bilo mogucno sakriti ni u zemlji ni
u svetu. Odlukom Drugog zasedanja AVNOJ-a Narodnooslobodilacka vojska je i pravno sankcionisana kao armija nove demokratske
i federativne Jugoslavije, kao jedina istinska antihitlerovska vojna
formacija u zemlji. Svojom tridesetomesecnom borbom i zrtvama
ana je potvrdila svoje pravo da bude jedini i iskljuCivi reprezentant i predstavnik oslobodilacke borbe naroda Jugoslavije za novo,
humanije i pravednije drustvo koje je trebalo podizati, i u meri
u kojoj su postizani znacajni uspesi i pobede na unutrasnje-politickom i medunarodnom planu- rasla je i njena snaga.
Konacna pobeda, meautim, jos nije bila na vidiku. Na tlu Jugoslavije vojne snage okupatora bile su i dalje izuzetno brojne,
sto im je i omogucavalo da, s vremena na vreme, organizuju i ofanzivne operacije sirih razmera. U zimu 1943/44. izvode zamasne operacije, u celoj Jugoslaviji, a maja 1944. i desant na Drvar. Bio je to
jos jedan veliki ispit za Narodnooslobodilacku vojsku, utoliko tezi
i odgovorniji !ito je trebalo neposredno da brani svog Vrhovnog komandanta druga Tita i vojnopoliticko rulcovodstvo revolucije, i to
kada je sva zemlja hila zahvacena plamenom oslobodilaclcog rata.
KA SRBIII I BORBE ZA OSLOBODENJE
U prolece 1944. Brigada se borila na sektoru Jajca, Mrkonjic
Grada i Gerzova. Za junacko drzanje kod Magaljdola, pocetlcom
aprila 1944, pohvaljen je bataljon »Garibaldi« koji je tih dana pruiio snazan otpor nemaclcim trupama i time olakSao prelazak drugim jedinicama Brigade na nove polozaje. Brigada se, isto taka,
istakla u drvarskoj operaciji, od 25. maja do 5. juna 1944. Na putu
�l
CETA ZA VEZU
PRVE
PROLETERSKE
BRIGADE ULICAMA OSLOBO:DENOG BE-
OGRADA
za Sandzalc, u junu i julu 1944, vodila je ostre borbe protiv Nemaca na planinama- Vranici, Zecu i Bitovnji, zatim kod Trnova, Jabulce i drugih mesta. U avgustu, Prva proleterska dejstvuje u Sandzaku protiv nemackih i cetniclcih snaga. Prodiruci u Srbiju, posle
prelaska Uvea (23. avgusta 1944), ucestvuje u zestokim okrsajima
protiv bugarskih fasistickih trupa na Palisadu ( od 24. do 27. avgusta), kada je imala znatne gubitke, zatim u razbijanju jakih cetnickih snaga na Jelovoj gori, kod Karana, Kosjerica i Varde, te u
oslobotlenju Bajine BaSte, Valjeva ( septembra) i Uba (2. oktobra
1944 ).
Pri izbijanju na lease Zlatibora 23. avgusta 1944 i posle izvojevane pobede nad cetnicima i Bugarima na Palisadu, pocele su
Brigadi stizati popune mladosti - devojke i mladiCi iz Titovog
Uzica, Bajine Baste, Valjeva, Kosjerica, Mionice, Uba, Lajkovc'a,
Lazarevca, sa Kosmaja, iz svih krajeva kroz koje je Brigada prolazila, da bi njihov dolazak doiiveo kulminaciju u danima borbe za
Beograd, kada je na stotine mladih Beograilana dobrovoljno stupi/a u Prvu proleterslcu.
Znacajnu ulogu Brigada je imala u borbama za oslobodenje
Beograda. Od prvih jurisa do potpunog oslobodenja glavnog grada Jugoslavije, proleteri su, za svih sedam dana borbe, hili neumorni u razbijanju neprijatelja na svim pravcima nastupanja.
U osloboaenom Beogradu bataljon »Garibaldi" izasao je iz
sastava Prve proleterske i 29. oktobra usao u novoformiranu italijansku partizansku brigadu »Italija«, a na mesto Petog bataljona
dosli su ponovo borci iz $umadije.
NA SREMSKOM FRONTU
SEDMT BATALJON PRATECIH ORUDA
U POKRETU KA SREMSKOM FRONTU
VOJNA MUZIKA PRVE PROLETERSKE
BRIGADE, U SREMU, DECEMBRA 1944.
GO DINE
Posle jednomesecnog boravlca u Beogradu, gde je vrsila ulogu
garnizonske jedinice, Brigada je upucena na Sremski front. U sklopu ostalih jedinica Prve proleterske divizije i Prvog proleterskog
lcorpusa, ucestvovala je prvih dana decembra u proboju odbrambene linije neprijatelja na delu fronta Jlok - Erdevik. Posle artiljerijske pripreme ad 15 minuta, u 12 casova i 15 minuta 4. decembra 1944. tri bataljona Brigade probila su snaznim jurisom prvu
liniju odbrane, pa potom drugu, da bi 5. decembra Prva proleterska oslobodila Sid i nastavila nadiranje ka Tovarniku. Posle teske borbe, u kojoj je neprijatelj imao oko 50 poginulih, Brigada je
7. decembra oslobodila Tovarnik i skdila otpor neprijatelja u Ilaci i Sidskim Banovcima. Napad na Orolik, medutim, nije uspeo
zbog jakog otpora mnogo nadmocnijih neprijateljslcih snaga, gustih minskih polja koja je trebalo savladati, a i nedovoljnog islcustva za borbe u ravnici. N a sektoru N egosavci - Orolik, Brigada
je vodila danonocne teske borbe ad 15. do 20. decembra 1944, sve
dok nije smenjena ad jedinica Otecestveno-frontovske bugarske
armije. Od 21. do 31. decembra 1944. Brigada se nalazila na odmoru u rejonu sela Adasevaca.
�Za svoju trogodisnjicu, Brigada je organizovala svojevrsno takmicenje koje se odvijalo metlu njenim bataljonima u periodu od
6. do 26. decembra 1944. Rezultati takmicenja bili su izvanredni.
Brigada je izbacila iz stroja 3.108. neprijateljskih vojnika i oficira
( 1.181 poginulih, 1.760 ranjenih, 167 zarobljenih), dok je sama imala 148 poginulih, 581 ranjenih i 40 nestalih. Zaplenila je 801 pusku,
86 mitraljeza, 13 masinki, 25 revolvera, 31 laki i te5ki bacac, 5 topova, 5 radiostanica it d. U tom takmicenj u koje se odvijalo pod
parolom »Unisti sto viSe neprijateljskih vojnika« - proleteri su
nasli vremena i za intenzivni vaspitno-politicki i kulturni rad, pa
je opismenjeno 294 drugova, odrzano je 225 vojnickih i politickih
cetnih konferencija, 822 vodna sastanka, 28 usmenih novina i priredbi. Ulagani su veliki napori da se borci prilagode rovovskom
ratu i smanje gubici koji su hili prilicno veliki u odnosu na raniji
naCin ratovanja.
Cestitajuci Brigadi trogodisnji jubilej, drug Tito je jos jednom visoko ocenio znacaj i ulogu Prve proleterske brigade: »Neizmerno dug, trnovit, krvav ali i slavan put ima Prva proleterska brigada. Mrtva tijela boraca vase brigade pokrila su mnoga bojista u
Bosni, Hercegovini, Crnoj Gori, Dalmaciji, Srbiji, ali iz njihove krvi
nice bratstvo i jedinstvo, nice jedan novi i.ivot jedne srecne, nove
Jugoslavije. Mjesto mnogih palih sinova Sumadije i Crne Gore iz
Prve proleterske brigade, popunili su sinovi junacke Bosne, Like,
Dalmacije, Srbije itd. Danas Prva proleterska predstavlja simbol
bratstva i jedinstva u borbi za oslobotlenje nase zemlje i stvaranje nase slavne N arodnooslobodilacke vojske.«
U periodu od januara do aprila 1945. Brigada je na Sremskom
frontu ucestvovala u napornim ofanzivnodefanzivnim operacijama
u sastavu svoje divizije. Posle proboja Sremskog fronta, 12. aprila
1945. godine, istakla se u gonjenju nemackih i ustaskih snaga na
zapad, u oslobotlenju Pleternice (18. aprila), Okucana (25. aprila),
Vrbovca ( od 5. do 7. maja), Sv. Ivana Zelene (8. maja) i drugih
mesta. U tim borbama neprijatelj je imao preko 1.500 poginulih i
ranjenih, a Brigada preko 500 poginulih, ranjenih i nestalih boraca.
Devetog maja Brigada je usia u oslobotleni Zagreb, da bi posle desetak dana pre-ko Ljubljane nastavila pokret prema Trstu, gde je i
zavrsen njen borbeni put.
Prema nekim proracunima, u redovima Prve proleterske brigade od dana formiranja pa do kraja rata borilo se oko 20.000 boraca iz svih krajeva Jugoslavije i nekih evropskih zemalja. Za druge jedinice NOV J i potrebe NOP u pozadini Brigada je dala oko
3.000 rukovodilaca. U ratu je imala oko 7.500 poginulih, ranjenih i
nestalih, a znatno vece gubitke nanela je okupatorovim, kvislinskim i kolaboracionistickim snagama. Brigada je dala osamdeset i
tri narodna heroja. Pored brojnih pohvala koje je primila od Vrhovnog staba i druga Tita, odlikovana je Ordenom narodnog heraja, Ordenom narodnog osloboilenja, Ordenom partizanske zvezde
sa zlatnim macevima, Ordenom bratstva i jedinstva I reda i Ordenom zasluga za narod I reda. Svakako valja dodati i ono sto je
TRECI KRAGUJEVACKI
BRUARA 19~5. GODINE
REJONU SIDA
BATALJON, F.ENA lVIARSU U
MARSAL 'TITO U PRATNJI KOMANDANTA ARJVIIJE GENERAL-1"AJTNANTA PEKA DAPCEVICA OBILAZI NA~E BRIGA
DE PRED VINKOVCIMA
�CK KPJ izrekao o ovoj Jedinici u svom telegramu povodom dvogodisnjice od njenog formiranja: »Postalo je ponos biti horae Prve
proleterske, jer ana je ponos Citave nase vojske i naseg naroda!«
0 tome kakve je pobede i uspehe Brigada postizala u toku narodnooslobodilackog rata i revolucije, veoma je ilustrativan i izvestaj za poslednji mesec dana rata, o tome kakve je gubitke nanela neprijatel ju u zavrsnim operacijama koliko je zarobila i ubila neprijateljskih vojnika i stare5ina i sta je sve zaplenila od tehnike i naoruZanja.
U vremenu od 12. aprila do 12.
maja
1945.
neprijatelj
je
pretr-
Za isto vreme od neprijatelja je
zaplenjen sledeCi ratni materijal:
peo sledeCe gubitke u ljudstvu:
ubijenih vojnika i oficira
3.135
ranjenih vojnika i oficira
zarobljenih vojnika i ofi-
3.879
cira
1.672
naSi gubici u istom vremenu su
sledeCi:
poginulih boraca i rukovo-
dilaca
382
ranjenih boraca i rukovo-
dilaca·
1.186
nestalih boraca i rukovodilaca
71.
U toku gore navedenog vremenskog perioda neprijatelju je uniStena sledeCa koliCina ratnog materijala:
tenkova
bornih kola
kamiona
luksuznih autonwbila
haubica
protivkolskih topova
bacaCa
~>Saraca((
1
3
22
15
3
9
12
22
i mnogo drugog lakog orutja, ko~
rija, kola, raznog materijala, kao i
dva magacina.
tenkova
3
haubica
15
brdskih topova
13
protivkolskih topova
26
teSkih bacaCa
47
lakih bacaCa
68
protivavionskih mitraljeza
4
teSkih mitraljeza
17
))Saraca''
176
raznih puSkomitraljeza
62
raznih maSinki
169
raznih puSaka
2.580
piStolja
54
kamiona
82
kamiona sa gusenicama
4
automobila
12
motocikala
49
bicikli
105
kola sa spremom
403
konja
329
poljskih kujni
5
radios t anica
11
telefona
35
nemaCkih zastava
3
granata za razne topave
1.895
mina za bacaCe
1.575
bambi
789
puSCane i mitraljeske
municije
75.000
i joS mnogo druge spreme i vojniCkog materijala.
�SLAVKA ABRAMOVIC
Tek sto je hila zavrsila fotografski zanat poceo je rat.
Slavka je (rodena 1925) sa celom svojom porodicom hila internirana iz Sente od strane
madarskih fasista. U logoru je
provela tri meseca. Po izlasku
iz logora ide u Beograd, gde
poCinje saradnju sa naprednom omladinom. Jedno vreme,
da hi izhegla prinudni rad, iiivela je u Valjevu.
Sa svojom mladom sestrom
Zorom stupila je oktohra 1944.
u Prvi (crnogorski) hataljon
Prve proleterske. Uhrzo je prekomandovana u Kulturno-pro·
pagandnu sekciju Brigade, u
kojoj je radila kao fotorepor·
ter sve do demohilizacije, sep·
temhra 1945. godine.
ZORA ABRAMOVIc
Jos kao cetrnaestogodiSnja
devojcica dohro je iskusila
strahote rata i teror okupatora. Iz Sente, gde je rodena
1927. godine, madarski fasisti
su je sa celom porodicom 1941.
internirali u logor - prvo 'u
Stari Becej, a onda u Madar:
sku.
Kada su madarski okupatori pustili n jih nekoliko iz logora, medu njima se nasla i Zora. Nije se viSe zadriavala u
Senti, vee je otisla u Beograd.
Iako vrlo mlada, ona sa starijom sestrom Slavkom radi ilegalno na zadacirna sa organizovanom omladinom Beograda.
Oktohra 1944. stupila je u
Prvu proletersku hrigadu u kojoj je zavrSila i kurs za holnicarke. U Brigadi je ostala do
oktobra 1945. godine.
LJUBJCA ALEKSic
Kada su proleteri presli
Uvac i nastavili horhu po Srhiji, Ljuhica im je (rodena
1923. u Sekurnu, kod Lehana)
posla u susret. Stupila je u Prvu proletersku hrigadu oktobra 1944. godine.
Borheni put ju je vodio prerna krvavim bojistima u Sremu i Slavoniji. Pred snaznim
jurisima nasih jedinica lomio
se tada poslednji otpor nepri'
jatelja i slohoda je vee sasvim
hlizu bila. Caklila se sloboda i
u oCima Ljuhice AleksiC. I up: 161
�r
!
ravo tada poginula je u bici
na Pleternici. Bilo je to 19: aprila 1945. godine.
HRISTINA - PERICA
BAJJ(: .:.._ DRAOOVJ(:
Rasia je i vaspitavala se u
revolucionarnoj porodici BajiC
u Po!icama, selu kod Ivangrada, gde je i rodena 1925. godine. Vee od ustanickih dana
1941. svim srcem je hila okrenuta narodnooslobodilackoj
borbi, u kojoj su se njena braca Krsto i Mojso borili u proleterskim jedinicama.
1943. posla je i Hristina u
borbu, tragom svoje brace. Jula 1944. u Sandzaku je srela
brata Krstu, koji je tada bio
politicki komesar Trece krajiske brigade. Radost susreta bio
je pomucen kada je saznala da
joj je brat Mojso poginuo kod
Kljuca.
Perica, kako su je zvali iz
miloste, nastavila je borbu u
redovima Prve proleterske brigade. Jurisala je sa proleteri-
rna na bugarske fasiste na Zlatiboru. U borbi na Zlatiboru u
jurisu je junacki pao njen brat
Krsto, koji je proglasen za narodnog heroja. Stisla je srce i
nastavila borbu u redovima
proletera do konacnog oslobodenja zemlje. Posle rata nastavlja skolu i sada je primarijus u Beogradu.
MJLICA (SVETOZARA)
BARJAKTAREV/c
rat· je. zacas prekinuo i · rasprsio sve njene snove o buducnosti.
Oktobra 1944. u os!obodenom Beogradu stupila je u Prvu proletersku brigadu. Posla
je sa pesmom u proleterskoj
koloni preko Save da se bori
na Sremskom frontu i da doceka slobodu kao horae sa puskom u ruci. I samo tri dana
po odlasku iz Beograda, 27.
novembra 1944. poginula _i,e
kod Beocina mlada studentkinja iz Kikinde, Mileva Berarov.
Posla je u partizane iz Rume. Tako je svoj dvadeseti rodendan, 10. septembra 1943.
godine, Viktorija Bertoli proslavila medu vojvodanskim
partizanima.
Krajem 1944. stupila je u
Prvu proletersku brigadu vee
kao iskusni horae i bolnicarka. Hrabrost i humanost, cestitost i iskrenost, druzeljublje
i vese!ost - sve je to izviralo
iz ove mlade partizanke, koja
nije posustala ni u jednom jurisu na Sremskom frontu i
preko Slavonije do Zagreba i
Trsta. Nosio je duh borbenosti,
vere i vedrine, koji je, onako
neposredna, lako i na druge
prenosila i njime zracila.
MILEVA (STEVANA)
BERAROV
162
Kao uCiteljica u SopiCima,
kod Lajkovca, gde je rodena
1916. godine, cesto je govorila
svojim ucenicima 0 tome kako
treba voleti svoju zemlju, boriti se za nju i kako treba mrzeti tudina koji nasem narodu
oduzima slobodu.
Septembra 1944. Milica je i
na delu potvrdila ono sto je
govorila svojim uCenicima.
Stupila je u Prvu proletersku
brigadu. Rasporedena je u Kulturnu ekipu Brigade. Neumoran je radnik na pripremi programa za borce na frontu i
narod mesta u kojima hi se
Brigada nalazila.
Proleterima je bilo dragoceno i Milicino znanje daktilografije, jer je ona stizala i usnevala da obavlja sve zadatke
koji bi joj se postavljali. Posle
oslobodenja nastavila je svoj
pedagoski rad, da vaspitava
mlade generacije.
BOSILJKA (MOMCILA)
BJELANOVI(:
Rodena je 1922. u Kikindi,
gde je zavrsila i osnovnu i
srednju sko!u. Zapocela je studije u Beogradu uoei rata. Ali
Kada su bGrci Prve proleterske brigade poS!i sa Banjickog visa u juris za oslobodenje
Beograda, nj ihove redove su iz
VIKTORIJA BERTOLI
�Baste i okoline. Sa njima je
dosla i sesnaestogodisnja Milijana Blagojevic, radom iz sela
Zlodola, kod Bajine Baste.
Hrabro se horila u proleterskim redovima · i delila radost
slohode sa narodom Valjeva,
Uha, Beograda, sa Sremeima,
Slavondma, Zagordma, Zagrepcanima. Borila se hrahro
kao horae i bolnicarka i proslavila Dan pobede u proleterskom stroju.
RADA M. BLAGOJEV/c
dana u dan popunjavali mladi
Beogradani. Tako je 15. oktobra 1944. u Prvu proletersku
stupila i osamnaestogodisnja
Bosiljka Bjelanovic,. ucenica,
rodom iz Bosanske Gradiske.
Po oslobodenju Eeograda,
Bosiljka se hrabro borila na
Sremskom frontu. U jedrtoj
hici hila je ranjena, ali je ubrzo pohegla iz bolnice i vratila
se u borbeni proleterski stroj.
Ostala j e medu proleterima do
konacnog oslohodenj a nase
zemlje.
Medu horeima Petog (sumadiisko,:) bataljona koji se spremao da iz Beograda pode
preko Save i Srema i da nastavi borhenu slavu u sastavu
Prve proleterske brigade, bila
je i dvadesetogodiSnja Rada
BlagojeviC.
Posle zestokih horhi i velikih napora usled teskih uslova
ratovanja na Sremskom frontu u zimu 1944. i 1945. godine,
Rada se ozhiljno razbolela. Tada je kao teski bolesnik napustila svoju jedinicu i posla u
Vojnu bolnieu na lecenje.
na u redove J urisne cete Prve
proleterske.
U bitkama na Sremskom
frontu stariji borci su je cesto
opominjali da se cuva, ali ona
nije o tome razmiS!jala. Stigla
je sa svojim proleterima do
Podravske Slatine i nastavila
put ka Trstu, srecna sto je kao
horae - proleter vodila borbu
i za slobodu svoje Slavonije.
JULJJANA BOOOJEVlc-sEVIc
Kada su proleterske i druge
jediniee Narodnooslobodilacke
vojske Jugoslavije zajedno sa
j edinicama Crvene armi j e oslobodile Beograd 20. oktobra
1944. Julijana je imala petnaest godina i hila ucenica.
• Stupila je tada u tek oslohodenom rodnom gradu u Drugi
(ernogorski) bataljon Prve proleterske. Kao borae i holnicarka ucestvovala je u zestokim
bitkama na Sremskom frontu,
u Slavoniji, za oslobodenje Zagreha ... Sa proleterima je stigla i do Trsta, gde je u stroju
Prve proleterske docekala os-
DRAGA(STEVANA)BOGDAN
MILIIANA
BLAGOJEV/c -
MIC!c
Kada je 28. avgusta 1944. razbijeno bugarsko uporiSte na
Palisadu - Zlatibor je bio slobodan. Narod je odusevljeno
docekivao oslobodioee, a mnogi su zurili i da stupe u redove Narodnooslohodilacke vojske iii kako se to j os uvek govorilo u narodu - u partizane.
Medu njima je bilo dosta
devojaka i mladica iz Bajine
Iz Podravske Slatine u kojoi .ie rodena 1928. pobegla je
od zlocina i zverstava koje ie
vrsio okupator zajedno sa domaCim izdainicima. UtociSte je
nasla u Srbiii kao trinaestogodisnja devojciea.
Kada je stupila u Prvu proletersku oktohra 1944. imala
ie sesnaest godina. 0 njenoj
borbenosti i neustrasivosti najbolje govori i taj podatak da je posle prvih borbi svrsta-
163
�lohodenje nase zemlie i slavila
pohedu nad mracnim i zloCinackim silama fasizma.
dvadesetogodisnja Radmila Bozic iz sela Grahovca, kod Ohrenovea. Vodena primerom
svojih starijih drugova i drugarica, hrahro se horila kao
horae i holnicarka do konacnog oslohodenja nase zemlje.
DESANKA (JANI(;IJA)
BOsKO VIc
Iz rodnog grada PeCi, Desanka Boskovic (rodena 1925)
izhegla je sa svojom porodicom u Srhiju da hi se spasla
od terora koji je hesnio u toku rata u gradu na Bistrici.
U Prvu proletersku stupila je
kao ucenica avgusta 1944, kada su proleteri presli Uvac i
zakoracili u Srhiju. Zapazena
je kao hrahar horae i holniearka vee u horhama po Srhiji i
za oslohodenje Beograda. Zadivljuje proletere svojom hrahroscu i na Sremskom frontu.
Mnogo puta .ie izlagala svoj
zivot kohnom lovu strelovitih
vatrenih jata, da hi iznela s
horhenog polozaia ranjenog
druga. Tako je u horhi kod sela Nijemci, 5. januara 1945. godine, Desanka istrcala prema
ranjeniku na hrisani prostor,
ali ga nije iznela. Hrahro je
poginula pored ranjenog proletera.
JOVANKA BOsKOVJ(;
Rodena 1926. u radnickoj
naprednoi porodici u Beranama (Ivangrad), ios kao uceniea petog razreda gimnazije
i sesnaestogodisnja devojka
otisla je u partizane ( 1943).
U Prvu proletersku dosla je
jula 1944. kao skojevka i postala horae Prvog ( ernogorskog) hataljona. Vrlo hrzo se
164 istakla kao hrahar horae, pie-
NADA (DUsANA) BREZAK
-MAMULA
menita i nadasve po.Zrtvovana
holnicarka. Ucestvuje sa Brigadom u svim horhama po
Sandzaku i Srhiji. Posle oslohodenja Beograi:la, ostala je
po zadatku Partije da radi u
njemu. Tih novemharskih dana 1944. poginula je nesrecnim
slucajem, izvrsavajuCi svakodnevne zadatke.
RADMILA 802:/c
U vatri revolucije zapocetoj
1941. godine, cela Posavina, a
sa niom i ohrenovacki kraj,
hila ie na nogama. Zato ie razuml jivo sto su mnogi horci
iz Ohrenovca i okoline hili u
stroju Beogradskog hataljona
Prve proleterske u Rudom
1941. godine.
Kada je septemharskih dana 1944. Prva proleterska juriSala ka Beogradu mnogih od
tih horaea nije viSe hilo u nienom stroju: ostali su na hojistima sirom zemlje. Medu omladinom koia je tada stupila
u proleterski stroj hila je i
Iz Gomirja, kod Ogulina,
(gde je rodena 1922), presla
ie u Osijek u kom je pohadala gimnaziju. Kao i mnogi
drugi, da hi se spasla od ustaskog terora, izhegla je kao
maturant u okolinu Valjeva.
Kada je Prva proleterska
stigla u valjevski kraj septemhra 1944. godine, Nada se
dohrovoljno javlja da stupi u
Brigadu. Kao horae Cetvrtog
(kraljevackog) hataljona hrahro se hori za oslohodenje
Beograda. Produzila je i na
Sremski front, kao cetna holnicarka. Posehno dolazi do izrazaja njena pozrtvovanost i
�hrabrost. kad ie kao bolnicarka uskakala i juriSala u vatrene polozaje - da iznos_i i previja ranjene borce. U .1ednorn
od takvih nezaddivih juriSa,
9. decembra 1944. go dine, Nada je teze ranjena, pa je preneta u bolnicu na lecenje. U
posleratnorn periodu veorna se
istice kao neurnorni radnik,
poput ostalih drugarica - boraca.
VERA CVETKOVIr':
Roaena u Beogradu 1923,
Vera je kao organizovana
aktivna ornladinka stupila u
Trecu cetu Petog (surnadijskog) bataljona Prve proleterske oktohra 1944, kada je Beograd osloboden.
T~da k~cla su stotine i hiliade ornladinaca i ornladinki
stunile u proleterske i udarne
brio:acle d" nastave borbu za
slobodu, Vera ie iz svog rodnag o:rada posla s proleterirna
u bitke na Sre,skorn frontu,
a zatirn preko Slavonije i Zagreba do Sloveniie. d" bi sa
niirna zajedno proslavila .oslobodenie nase zernlje u Trstu.
Na borbenorn putu sa Prvorn
nroleterskorn ist"kla se kao
hrabar horae i bolnicarka,
MILICA (MILENKA)
CVIJOV/r':
Zajedno sa svojirn drugovirna i drugaricarna posla je u
susret Prvoj proleterskoj brigadi kada su proleteri nanadali Valievo. Rodena je u Valjevu 1925, a svoi dvadeseti rodendan proslavila je u bolnici
aprila 1945. godine, kada . se
lecila od zadobijenih rana.
Puna cetiri rneseca, otkako
je s proleterirna posla od VaIieva, Milica nije izostala nijedan dan iz borbenog stroia,
ni u borbarna za oslobodenje
Beograda, ni dalje na Srernskorn frontu i u Slavoniji.
Hrabro se driala u snezmrn i
ledenirn rovovirna u Srernu i
vee se sa saborcirna radovala
pribliZavanju Zagrebu, kad su
se odbrojavali dani do slobode, a ona je bas tada u borbi
kod Vrbovca, 6. maja 1945, teze ranjena. Ali i tada, ranjena,
Vera je iSla napred sve dok
nije pala i onesvestila se pred
nernackim bunkerorn. Drugovi
su je izneli sa bojiSta i brzo
transportovali u bolnicu na lecenje.
fJURfJIJANA (PAJA) cENr':AN
Rodena je 1926. godine u
Titelu. Zivela je i· odrasla u
Valjevu. Kada su proleterske
jedinice oslobodile Valjevo, i
ova rnlada Vojvodanka zelela
ie da stupi u · Titovu proslavIjenu voisku i da i ona da
svoj prilog borbi protiv faSizma.
·
Njen ratni put bio je vrlo·
kratak. Stupila je u .Prvu proletersku 15. septernbra 1944. i
posle nepunih rnesec dana,· kada je Prva proleterska briga-·
da vodila borbu na prilazirna
Ubu, u jednom od jurisa brabra je poginula 3. oktobra
1944. Durdijana Cenean.
VOJKA CIROVIr':
Voika CiroviC, roaena 1927.
u Prijepolju, irnala je sedarnnaest godina kada je avgusta
1944. stupila u Prvu proletersku brigadu. Borila se rnedu
proleterirna protiv bugarskih
fasista na Zlatiboru, a zatirn
za oslobodenje Valjeva. Beograda ...
U borbi na Sremskorn frontu, 3. decernbra 1944. godine,
Vojka je tesko ranjena. Prene- 165
�ta ie sa fronta u bolnicu na lecen ie. u svim borbama se istakla kao hrabar horae i bolnicarka.
proleterske na utvrdene neprijateljske polozaje kod Sida,
hrabro je poginula 4. decembra 1944. godine.
MILICA (JOVANA)
£JOK/c
KATARINA DEVlc
Kada su jedinice Narodnooslobodilacke voiske Jugoslavije nadirale ka Srbiji i kad su
pmleteri slomili otpor bugarskih fasista na Palisadu (avgusta 1944), omladina iz uzickog kraja ie pohrlila u proleterske i udarne brigade. Medu
njima su bile i dve nerazdvojne drugarice: Milica Dokic
(rodena 1925) i Ljubica MaksiC. Obe su tada stupile u Prvu
proletersku brigadu.
- Milica se borila u proleterskom stroju za oslobodenje
Bajine Baste, Valjeva, Uba,
Beograda. Posla je prema Sre:
mu iz Beograda sa pesmom 1
osecan iem blizine pobede u
srcu. To je hrabrilo i krilatilo, nosilo u juriSe. U jednom
od takvih jurisa boraca Prve
Rodena 1925. u Starom Gradu (Dalmaciia), nasla se 1944.
u Srbiji. Znala je da u Prvoj
proleterskoi ratuje dosta njenih Dalmatinaca. OdluCila se
i ona da im se pridruzi u borbi za slobodu, pa ie sentembra
1944. stupila u Peti (sumadijski) bataljon Prve proleterske.
Borila se hrabro za oslobodenje Valjeva, Uba i Beograda
i kao horae i kao bolnicarka.
U borbama na Sremskom frontu, kada su proleteri posli na
juris 3. januara 1945. preko
Mocvara u pravcu sela Zvanog
Nijemci, Katarina je tesko ranjena. Preneta je u bolnicu na
lecenje i tako riapustila borbeni stroj proletera.
JELENA DIMJTRJJEV/c
-JOVANOVIc
r
Dok je u jurisima Prva proleterska brigada progonila fasisticke .iedinice ulicama Beograda, Jelena je stupila u njene redove.
166
Spadala .ie medu starije drugarice u Brigadi (rodena 1916)_
Primljena je januara 1945. u
KPJ.
U borbama na Sremskom
frontu i u Slavoniji istice se
kao hrabar horae i Clan agitpropa Brigade. U jednom od
poslednjih jurisa, 5. maja 1_945.
kod Vrbovca, tesko je ran]ena
i preneta u bolnicu, gde je ope-
risana. Tako je Dan pobede
slavila u bolnici, kao ranjeni
proleter.
OLIVERA DIMJTRJJEVJc
- sARENAC
Rodena je u Beogradu 1924.
godine. Kao ucenica Trgovacke akademije, Olivera nije pohadala skolu za vreme okupaci je i aktivno se ukljucila u
napredni omladinski nokret.
Bila je iedan od sekretara
skojevskih aktiva na Karaburmi, i uCestvovala ie sa sestrom
J elenom u raznosen ju letaka i
drugog propagandnog materiiala. Zatvarana je od Speciialne policiie i gotovo godinu"
dana odlezala u Ban iickom logoru, iz kojeg je kao maloletna devojka zatim pustena.
Oktobra 1944. godine, kada
su jedinice NOV nasttfpale
ka Beogradu, Olivera je zajedno sa sestrom Jelenom stupila
u Prvu proletersku i sa proleterima posla na Sremski front.
�~1
Januara 1945. Olivera je, kao
i njena sestra, primljena u
KPJ. Ranjena je za vreme prohoja Sremskog fronta. Kao
mladi horae i dan Partije hila
je ucesnik na Prvom kongresu
Saveza antifasisticke omladine
Srhije.
BOGDANKA DRAKULic
- fJUKic
Rodena 1923. godine, Bogdanka je iz sela Reke (u hlizini Korenice) posla u narodnooslohodilacku horhu 1941. Ka·
da je Beograd oslohoden i
kada je nastupilo opste slavlje
horaca i gradana u slohodarskom Beogradu, u Bataljon
prateCih oruda Prve proleterske dosla je i Bogdanka.
Iscrpljena ratom i nenavikla na vojvodansku ravnicu,
tesko je podnosila uslove rovovskog ratovanja i vojvodansku klimu. Oholela je januara
1945. i upucena na lecenje u
Sremsku Mitrovicu. Dolaskom
u holnicu nije se samo leCila,
vee .Je kao iskusna holnicarka
pruzala dragocenu pomoc medicinskom osohl iu u tim teskim ratnim danima.
Kao hrahar horae odlikovana je ratnim odlikovanjima.
LJUBINKA ( A(:JMA)
OAVRJLOV/c
KOSA (STEVANA) FUSTlc
Rodena 1922. u selu Lepencu, kod Moikovca, u siromasnoj sel jackoj porodici, Kosa ie
za vreme rata aktivno radila
za narodnooslohodilacki pokret. Posle povlacenja partizanskih snaga za Bosnu, vrlo
cesto .ie zatvarana od strane
cetnika.
. Kada ie zavrsila tromesecni
sanitetski partizanski kurs u
Sandzaku. stupila ie .iula 1944.
u Sesti (heogradski) hataljon
Prve proleterske. Postala je
cetna holnicarka. Sa Brigadom horheni put .ie vodio preko Zlatihora, Valjeva, Kosmaja do Beograda. Po oslohodenju Beograda ostala .ie na radu u Vojnoj holnici do demohilizacije, oktohra 1945. godine.
Rodena 1926. u selu Ratkoveu, kod Lajkovea, rasla je
i hila nerazdvojna sa svojom
sestrom od striea Milicom, sa
kojom je zajedno otiSla i u
horhu. Njihov zivotni put je
istovetan. Zajedno su pocetkom septemhra 1944. i stupile
u Prvu proleters)m hrigadu.
L iuhinka je hila horae u
strel iackom stroiu,. homhas .. u
patroli, prethodnici · i izvidnici, holnicarka koia je hrahro
jurisala da iz horhe iznese svo_je drugove.
U _januaru 1945·. vodile su
se zestoke horhe· na Sremskom frontu. Proleteri su jurisali na selo Nijemci 6. januara 1945. godine. U tom jurisu.
poginula je hrahro Ljuhinka
Gavrilovic, ostajuCi u secanji- 167
�ltla proletera kao primer borca i holnicarke, pohtvovane i
odane, druzeljuhive i neustraSive.
lje. U Prvoj proleterskoj ostala
je do jeseni 1945. kad je demobilisana. Sada Zivi u Splitu.
ANKA J. ORLJc
MJLJCA (VOJJSLA VA)
OAVRJLOV/c
Najteze sto je dozivela ova
mlada devojka, rodena 1927. u
Ratkovcu, kod Lajkovca, hila
je pogihiia njene sestre od
strica Ljuhinke ( 6. januara
1945).
Tugovala je Milica za Ljuhinkom, ali je nastavila horhu na Sremskom frontu sa
joS veCom mrZniom prema neprijatelju. Jurisala je da osveti svoju sestru~, jurisala je za
dva horca, za njih ohe.
U iuriSu na neuriiateljske
utvrdene polozaje kod Tovarnika, u Sremu, uoo:inula je fehruara 1945. i Milica. Poginu]e su dve sestre GavriloviC, koje su se istakle hrahroscu u
svim horhama od Uha i Beograda do Sremskog fronta.
GRUPA DRUGARICA I DRUGOVA IZ
SESTOG BATALJONA,
LEMEGDANU
1944.
NA
KA-
tetsku eetu Prve proleterske
divizije.
Demohilisana je septemhra
1945. godine. Po povratku u
Valjevo, Ljuhica radi aktivno
u omladinskoj i skojevskoj
organizaciji i prenosi iskustvo
koje je stekla medu proleterima.
BOSA OLUMAC- GLAVAN
LJUBICA OL/S/c
- PREDOJEV/c
Osnovnu i zensku zanatsku
skolu zavrsila ie u Valievu,
gde .i e rodena 1927. i zivela sa
svojom uorodicom. Sastaj ala
se i drliZila sa naprednom omladinom Valjeva. s koiom se i
dogovarala: kada i kuda da
krenu u partizane.
Kada je Prva proleterska oslohodila Va]ievo, septemhra
1944, Liubica je stupila u nien
Prvi hatalion. Do marta 1945.
hila je horae i holnicarka, a
tada prelazi 11 hrigadni sani168 tet, iz kojeg zatim ide u sani-
Iz Like (gde je rodena 1925)
Bosa je 1941. izbegla od ustaskog terora i stigla u Ub.
U Uhu je zivela sve do 3. oktobra 1944. godine, kada su Ub
oslohodile jedinice Prve proleterske. Tada je Bosa stupila
u Cetvrti (kraljevacki) hataljon
Prve proleterske brigade.
Ucestvovala je u borbi za
oslohodenje Beograda, gde je
pre odlaska Brigade na Sremski front zavrSila sanitetski
kurs. Borila se potom kao holnicarka u odsudnim i zestokim
bitkama po Sremu, Slavoniji,
Hrvatskoj i sve do Trsta i ~ko
nacnog oslohodenja nase zein-
Rodena 1924. u Trpnju, kod
Duhrovnika, nasla se u Beogradu oktohra 1944, za vreme
hitaka za njegovo oslobodenje.
Kada je oktoharskih dana
1944. stupila u Prvu proletersku hila je Clan Saveza komunisticke omladine Jugoslavije.
U proleterskoi koloni posla je
na Sremski front, uosto ie
urethodno u Beogradu zavrsila sanitetski kurs i osposohila se za holnicarku.
Teske horhe, hladnocu i napore koje je nametala ta ratna zima na Srernskom frontu,
Anka je vrlo hrahro podnela,
ne zaostaiuCi u juriSima za is~
kusnim horcima. Medu proleterima hila ie kao horae i holnicarka u zestokim hitkama
po Sremu i Slavoniji, oko Zagreha i Trsta.
Oslohoden ie zemlje i )lbbe,
du nad fasistima slavila je
Anka zaiedno sa proleterima
na zapadnoj granici J ugoslavije.
DRAGICA IVANOV/c
Rodena 1926. u Surdulici,
Dragica je stupila u TreCi (kraljevacki) hatal jon Prve proleterske juna 1944. godine.
Istice se svojom hrahroscu
i hrigom za ranjenike, pa je
po tome brzo i zapazena meproleterima. Stoga je uhrzo dohila i cin vodnika. Od juna 1944. hila je u stroju proleterskom sve dok nije ranje-
au
�n~ 7. decembra 1944. kod Sida. Tada je kao ranjenik upucena na lecenje u Novi Sad.
MJLICA (RADOVANA)
JAKOVLJEVJ(;
Rodena je 1926. u Gusinju
(Crna Gora). Rat ju je zatekao
kao ucenicu beranske gimnazije. Kao napredna omladinka
brzo se ukljucila u organizovanu borbu protiv okupatora.
Ratovala je u partizanskim
jedinicama koje su vodile borbu u dolini Lima, a jula 1944.
stupila je u Prvi bataljon Prve
proleterske brigade.
Kao horae i bolnicarka istice
se u borbama po Srbiji i za
oslobodenje Beograda. Hrabro
se borila i u Sremu i Slavoniji,
sve dok nije ranjena aprila
1945. godine.
MILJCA JANJ(;IJEVIc
Po osloboaenju Val ieva, ka·
da su mladiCi i devojke iz valjevskog kraia popuniavali
proleterske redove, i dvadesetogodiSnia Milica JanidjeviC
je kao skoievka stuuila u Peti
(sumadiiski) bataljon Prve
proleterske.
Posle borbi za oslobodenje
Beograda, ucestvovala je u
bitkama na Sremskom frontu.
Zapazili su je proleteri kao
hrabrog borca i vrednu bolnicarku. Februara 1945, usled
bolesti, odlazi na lecenje u
bolnicu u Svetozarevo.
DRAOJCA JANKOVIc
Imala je sedamnaest godina
kada su crnogorski partizan-
ski odredi, decembra 1941, napadali Pljevlja, grad u kojem
je ona roaena 1924. godine.
Secala se tih dana i tih junackih jurisa, pa je i sama posla
u partizane 1943. godine.
U Prvu proletersku stupila
je jula 1944, posle zavrsetka
sanitetskog kursa u Sandzaku.
Hrabro se borila na Palisadu
protiv bugarskih fasista. Kao
horae i bolnicarka borbenim
putem ie isla dalie u bitke za
osloboaenje Bajine Baste, Valieva i Beograda, pa preko
Sremskog fronta i Slavoniie
do zapadnih granica nase zerolie i konacne pobede nad fasistima.
Posebno se istakla u iznoseniu i previjanju ranienih drugova i drugarica 12. aprila
1945. u proboju Sremskog
fronta, PO cemu SU je dobro
zapamtili proleteri.
OLGICA (JOSIPA) JANKOVIc
U
narodnooslobodilackom
ratu i revoluciji proleteri nisu
ratovali samo puskom, born·
born, topom, mitraliezom ...
Njihove ratne staze obelezavane su i kulturnim akci iama i
stvaralastvom. Meau borcima
i narodom tai ie rad iz godine u godinu dobijao sve viSe
u intenzitetu.
Mnogi borci koii su imali
smisla za pesmu, recitaci iu iii
glumu postaj ali su . clanovi
Kulturne ekipe u Prvoi proleterskoj brigadi. U tu ekipu je,
posle oslobodenja Beograda,
stupila i Olgica Jankovic (roaena 1920. u Sanskom Mostu). U ovoj ekipi, medu proleterima, Olgica je ostala do
komicnog osloboaenja zemlje.
LEPA (STEVANA) JAKslc
Kao osamnaestogodiSnja domacica iz Uba, Lepa je 3. oktobra 1944. stupila .u Prvu pro·
letersku brigadu.
Borila se za osloboaenje
Beograda, a onda je zavrSila
sanitetski kurs i postala cetna
bolnicarka u Drugom bataljonu.
Na Sremskom frontu, janua·
ra 1945, primljena je u. Savez
komunisticke omladine Jugoslavi je. U redovima Brigade
borila se na Sremskom frontu, po Slavoniii, .oko Zagreba
i slobodu docekala sa proleterima u Trstu.
Posle rata u Valievu, gde i
sada zivi, istice se ·kao aktivni
drustveno-politicki radnik.
JELENA (JOVANA)
JELlS A Vel(;
Bila je ucenica gimnazije
kada je iz sela . Bioska, kod
Uzica, (gde je roaena 1926),
avgusta 1944. stupila u Prvu
proletersku.
169
�U redovima proletera bori·
Ia se za oslobod:enje Bajine
Baste· l. septembra, Valjeva
18. septembra, Uba i Beograda oktobra 1944. godine. U
svim tim borbama .pokazala
se kao vrlo hrabra i pozrtvovana, i ne samo u borbi i u
jurmma vee i kad je trebalo
pomoCi ranjenim drugovima i
drugaricama.
Ponosila se sto je radom ispod proslavljene Kadinjace.
Hrabro je poginula kao cetna
bolnicarka na Sremskom frontu, u blizini Sida, 4. decembra
1944. godine.
JOVANKA (BUD/MIRA)
JEL/SAVc/C
Sa ocem Budimirom, bratom i tri sestre, Jovanka je
1. septembra 1944. stupila u
Prvu proletersku. I Jovanka je
zelela da bude gde i nj ena sestra ~ u Prvom (crnogorskom) bataljonu.
Ni je htela da bude bolnicar170 ka. Bila je horae, bombas i
puskomitraljezac. U svim borbama po Srbiji, u bici za oslobodenje Beograda, zatim na
Sremskom frontu i preko Slavonije do Zagreba - htela je
da l:iude prva u svim okrsajima i akcijama. Ona, njena sestra Stanojka i Milena Vilotiievic prosto su se takmicile
koia ce biti prva i koja ce ~i
ti hrabriia, pa se za sve n]Ih
maze reCi da su imale prave
ratne srece kada su rat prezivele.
Jovanka je stigla sa proleterima do Trsta i ostala -u njihovom ·stroju sve dok nisu demobilisane drugarice - ratnici iz Prve proleterske brigade.
M/LKA (BUD/MIRA)
JtiLlSA vclt
Rodena 1920. u Bajinoj Basti, Milka je hila najstarija od
td sestre Jelisavcic koje su za. edna . stupile u .Prvi .( crnoi
gorski) bataljon Prve_ proleterske 1. septembr<j. .1944. go-
dine, kada su proleteri na juris zauzeli Bajinu Bastu.
U borbi vrlo hrabra, isticala
se i kao dobar i recit tumac
narodnooslobodilacke
borbe
medu zenama i seoskom omladinom. Kao aktivista vracena je po zadatku u svoj kraj,
gde je obavljala odgovorne
duznosti, posebno medu zenama.
STANOJKA (BUD/MIRA)
JELISAVcJC
Tri sestre Jelisavcic, cerke
Budimirove, zajedno su stupile 1. septembra 1944. u Prvi
( crnogorski) bataljon Prv.e
proleterske. Sve tri su rodene,
rasle i zivele u Baj inoj Basti.
Stanojka, rodena 1925, hila je
najmlada od njih.
U borbama za Valjevo, Ub
i za oslobodenje Beograda ispoljila je izvanrednu hrabrost .
Proleteri su je smatrali kao
vee iskusnog borca na Srem-
�bolnicarka nastavila borbu na
Sremskom frontu, pa je preko Slavonije i Zagreba stigla
do Trsta. gi:le je sa proleterima docekala konacno osloboaenje nase zemlje.
Proleteri su je primili u
SKOJ i u Komunisticku partiiu Jugoslavije.
DRAaJCA JEVTic
- RADULOVlc
skarn frontu. Sluzila .i e kao
primer u poZrtvovan.iu za svoje drugove.
Ranjena je 20. aprila 1945,
kada su proleteri vodili borbu
za Pleternicu, odakle je unucena u bolnicu. Cim se izlecila
pozurila je da stig;ne svoj batalion. koji je tada vee bio u
Sezani.
STANICA (VELIE)
JELJ$AVC/c
Zajedno sa tri sestre JelisavCic - Milkom, Jovankom i
Stanojkom, i sedamnaestogodiSnja Stanica ie posle osloboaenja Ba iine Baste stunila u
Prvu proletersku brig;adu.
Posla je sa proleterima kao
horae Prvog ( crnogorskog) bataljona 1. septembra 1944. i
nrvo vatreno krsten je dozivela vee u borbi za oslobodenje
Valjeva. Stanica je ucestvovala zatim i u bitkama za osloboaenje Uba i Beograda. U
oslobodenom Beogradu zavrsila je sanitetski kurs i kao
Kada su pro]eteri oslobodili Valjevo 18. septembra, stotine devoiaka i mladiCa iz valjevskog kraja ulazi u proleterske redove. Meau njima je
hila i Dragica, sedamnestog;odiSnia ucenica valjevske gimnazije, radom iz sela Brezovice.
Kao mladu i vrlo inteligentnu devoiku, proleteri . su je
rasporedili na mesto radiotelegrafiste. Savesna i vrlo odgovorna u izvrsavanju zadatata brzo se osposobila i postala jedan ad vrsnih telegrafi-
sta, pa je zato ubrzo presla u
stab Prve proleterske divizije.
Sa proleterima ie Dragica
bila u strojti ad Valjeva do
Trsta.
JVANKA JOKJc
Kada su crnogorski partizanski batalioni napadali
Pljevlia 1941, Jovanka je imala dvanaest godina. Cula je o
toi borbi i o mnogim drugirn
borbama koie su vodili borci
Narodnooslobodilacke voiske. ·
Roaena 1929. u selu Podpecu, kod Plievalia, stupila ie u
Prvu proletersku jula. 1944.' u·
redovirna borila se protiv bugarskih fasista na Palisadu.
Ucestvovala je u osloboaenju
rr:mogih gradova u Srbiii, kao
i u bitkama za Beograd i na
Sremskom frontu. S proleterima je stigla i do Trsta i zajedno s njima dozivela radosti konacnog oslobodenja nase
zemlje.
DARINKA JORDANOV!c
- JOVANOVIc
Rodena u Beogradu 1927,
Darinka nije cekala borce Narodnooslobodilacke voiske Jugoslavije u svom gradu, vee
im je posla u susret. Srela ih
je u Sumadiji i stupila u Prvu
proletersku
23.
septembra
1944. godine.
Neustrasiva je Darinka bila
kada su proleteri nastupali od
Baniickog visa ka centru Beograda. Jurisala je preko Autokomande, ka centru grada i
Teraziiama do Kalem.,gdana.
Sa Prvom proleterskom produZila je ka Sremskom frantil, Sla;,oniji, Zagrebu i tako
do Trsta. U svim borbama is- 171
�"
vana na lecenje u Moskvu. gde
je ostala dve godine. Teski je
ratni vojni invalid.
fJURfJINA -fJJNA JOV/cEVJc
takla se kao hrahar horae i
holnicarka, a na- Sremskom
frontu je i ranjena.
VERICA JOVANOVIc
U Malim Vinicama, selu kod
Valjeva (gde je rodena 1922),
Verica Jovanovic hila je svedok terora koji je okupator
sa domaCim slugama pocinio
i sprovodio u celom ovom
kraju.
Septemhra 1944, kada su
Prva proleterska i Treca krajiska brigada oslohodile Valjevo; Verica je sa jos mnogo
dtnladinaca i omladinki stupila u Prvu proletersku: · Ucestvovala ie u hitkama za
oslobodenje · Beograda i · na
Sremskom -frontu, pa dalje u
Slavoniji i Hriratskoj i hila u
Prvoj proleterskoj · sve do- kortacriog oslohodenja- nase zemlje. u Brigadi je vrsila duznost cetile holnicarke, a na
Sremskom· fronti.l _je postala i
clan· Saveza· komuiiisticke om172 ladine Jrigoslavije.
RADMJLA JOVlclc
Kao radnica iz Baniana, kod
Uha, gde je -rodena 1922. godine. za vreme ustanicke 1941.
radila je u sna_jderskoj radionici Posavskog partizanskog
odreda, Po povlaceniu partizanskih- snaga iz Srhiie za Bosnu, R&dmila je ostala na terenu, gde radi za pokret pod
te8kim uslovima, maltretirana
od cetnika.
Kada je Prva proleterska
seutembra 1944. oslobodila
Valievo, stupila je u njen Drugi hatalion. Kasniie ie prekomandovana u TreCi hatalion.
Na Sremskom frontu, u horbi kod Erdevika 5. decembra
1944, ranjena je u glavu i hila u takvom stanju da su je
proleteri upisali pod hrojem
188 u spisak mrtvih. Posle izvesnog vremena osvestila se i
tada _je jos jednom pogodena
- ovoga puta u nogu. Pronasli su je kasnije KrajiSnici i,
onako izmuceni, prehacili je u
bolnicu, odakle je transporto-
Kao ucenica gimnazije u PeCi, gde je rodena 1925. godine,
postala je clan Saveza komunisticke omladine Jugoslavije
1941. Njena aktivnost brzo je
primecena od str&ne nepri.fa•
telja, pa je aprila 1942. internirana u zloglasni logor Ponzu,
u Itali_ju. Glad i mucenje u logoru nisu salomili njen revolucionarni duh.
Posle kapitulacije Italije septembra 1943. vraca se u domovinu i svoju aktivnost nastavlja u Kraljevu i u Aleksincu.
Uhvacena je na kurirskom zadatku u Kosovskoj Mitrovici,
odakle je sprovedena u logor
u Smederevskoj Palanci. Uspeva da pobegne iz logora i
stupa u Cetrdeset sedmu diviziju, a u jesen 1944, kod Ko-
�smaja, dolazi u Prvi bataljon
Prve proleterske brigade.
Kao hrabra i omiljena drugarica menu proleterima, Dina ie poginnla ienuara 1945.
godine na Sremskom frontu.
U jednoj od tih borbi, 9. decembra 1944. kod sda Berka
(u Sremu}, poginula je dvadesetogodiSnia Vera . Karie.
Ratovala je kratko ali hrabro,
i u toj kratkoj borbi dala najvise sto moze covek dati za
slobodu - svoj zivot.
ZLATICA JUO
Ronena 1926. u Mariboru,
dosla ie kao devojcica u Srbiju 1941. godine.~ ~ajedno s:'
mnogim slovenack1m porodicama hila je proterana i porodica Jug iz svn<r rodnog kraja,
sa svog ogn iista. Provela ie
Zlatir.a tri ratne <!odine u ~u
madiii, gde je Slovencima bilo ukRzano gostonrimstvo u
na ite:lim danima drugog svetskog rata.
S"ntembra 1944. stunila je
u Prvu proletersku brigadu i
borila se za oslobonen ie Beogrecla, na Sremskom frnntu i
dalie preko Slavonije do Zagreba.
Osobito je hila uzbunena
kada su proleteri marsovali
preko Sloveni ie u pravcu Trsta, ponosna sto se posle cetiri ratne godine vraca u zavicaj kao horae - proleter.
VERA R. KARle
- KARLlc
Rodorn iz Sienice. Vera ie
stupila 13. oktobra 1944. u Prvu proletersku. Iako bez ratnag iskustva. hrabro se borila za oslobonenie Beograda.
Posle oslobonenja Beograda
nastavila je sa proleterima
borbu na · Sremskom frontu.
Bili su to svakodnevni juriSi
na utvrnenog nepriiatelja, koji je sve cinio da odrzi dobro
posednute polozaje.
LENKA (MIHAILA)
KNE:l:EV/c
Iz Baskova, kod Pljevalja,
gde je ronena 1926. godine,
oosla je u narodnooslobodilacku borbu septembra 1943.
Do sredine 1944. bori se u redovima sandzackih jedinica,
kad (.iula 1944) stupa u Prvu
proletersku brigadu.
Ucestvuje u bitkama za oslobonenie Srbiie i osobito se
hrabroscu istakla u iurisima i
okrsajima za Palisad, Bajinu
Bastu, Valievo i Ub.
Nije znala za strah, vee je
hrabro jurisala u susret slobodi. Poginula ie u borbama za
oslobonenje Beograda 14. oktobra 1944. godine.
Vee prvih dana istice se ne
samo kao bolnicarka, nego . i
kao horae mi strazi i na svim
dnigim dmnostima. Duh koji
je vladito menu proleterima
· podsticao ju je i snazio da Cini sve kako bi sto vise doprinela borcima svoje Prve proleterske u njihoviin pobedama.
LIDIJA KOVAc -
S/Mlc
Ronena 1925. u selu Bistrici, kod Celja, zive!a je za vreme rata u Zagrebu, ·gde je hila povezana sa naprednom omladinom jos od 1941. godine.
U kuCi svoiih · roditelia skrivala je ilegalni partijski materijal.
Avgusta 1943. odlazi u Trinaestu proletersku brigadu
.,Rade Koncar", a jula 1944.
stupa u Prvu proletersku bri. gadu, .u sastav njene hirurske
ekipe, u kojoj je. i docekala
krai rata. Proleteri su je zapazili kao hrabrog borca i odanu bolnicarku i stoga su je
ubrzo primili u Komunisticku
STANKA KOND!c
Kada su jedinice Narodnooslobodilacke vojske Jugoslavije zajedno sa iedinicama
Crvene armije oslobodile Beograd, hiliacle mladiea i devojaka pohrlilo je da stupi u
nroleterske i udarne brigade.
Menu 'devoikama koie su bas
na dan oslobonenia Beograda,
20. oktobra, stupile u Prvu
nroleterskti hila je i Stanka
Kondic, ronena u Beogradu
1920. <1odine. Zavrsila ie bolnicarski kurs i rasoorenena za
bolnicarku u brigardnoj intendanturi.
173
�partiju Jugoslavije; Postala je
i stariji vodnik, a posle rata
kao aktivni drustveno-politicki · radnik unapredena je u cin
rezervnog porucnika. Za ratne
zasluge odlikovana je Ordec
nom zasluga za narod.
cETNA - cANA
KOVAcEVIc
Rodena 1915. godine kod
Graheva, u Crnoj Gori, posla
ie sa ustariicima 1941. godirie.
kada je imala trideset i sest
godina. Borila se u Niksickom
pai.-tizanskom ·odredu, pod. koniaridom legendarnog Save Kovacevica. Kao ilegalac pala je
u ruke cetnickih. izdajnika u
prolece 1942. i bila internirana ii Togor u Italiju.
. -Posle kanitulacije Italije nasla se u Prvoi prekomorskoi
brigadi, a kada .ie januara
1944. ova brigada dosla u popunu 1. diviziie Cana stupa u
Prvu nroletersku brigadu. Kao
stari . borac odmah ie odredena za referenta saniteta bataliona. S proleterima ie ostala
rio konacnog oslobodenja nase zemije.
·
Za .ratne zasluo:e dobila je
i'in oficira. Nosilac Partizanske spomenice 1941. i vise odlikovania. Cana Kovacevic je
umrla 1975. godine.
LJUBICA KOVAcEVIc
174
Ljubica KovaceviC .i e rodena 1923. godine kod Visegrada. Kada su .1942. Nemci i uslase vrsili na.izverskiji teror
nad zivljem ovoga kraja, Ljubica .ie sa svojom sestrom Ruzom prebegla u Srbiju. Dve
sestre su tada nasle utociSte
u Valjevu.
Po oslobodeniu Valjeva, septembra 1944." ·godine, sestre
Kovacevic su dosle medu oslobodioce i postale borci Cetvrtog (kralievackog) bataljona Prve proleterske.
L iubica se borila za oslobodenie Uba i Beoo:rada, gde zavrsava i sanitetski kurs. Dve
sestre su nastavile borhu na
Srems kom frontu i u Slavoniji. Prilikom nastunan ia proletera ka Zao:rebu, Ruza. ie poginula nedaleko od Vrbovca,
a Liubica je sa Prvom proleterskom docekala kraj rata u
Trstu.
RADMJLA (cEDOMIRA)
KOVAcEVIc
Pre stu pan ia u Prvu proletersku, Radmila .ie kao skojevka ucestvovala u mnogim akcijama. Rodena je 1924. u selu Mirasevcu, kod Race Kragujevacke.
Stupila .ie u prvu proletersku septembra 1944. na Borovoi Glavi, na Zlatiboru. Bila
ie rasporedena u Minersko·iminjerijsku cetu pri stabu
Brigade. Sa Brigadom je prosla borbeni put od Zlatibora do
Trsta. Kao hrabar horae nrim1iena ie u KPJ i bila rukovodilac SKOJ-a u svoioj ceti · i
politicki de]egat voda, na kojoi duznosti je i dobila Cin zastavnika.
Posle rata je nastavila aktivni drustveno-noliticki rad,
za sta je dobila mnoga priznanja.
RUZ.A KOVAcEVIc
Rodena je 1924. u ViSegra-·
du, odakle _ie sa sestrom Ljubicom izbegla od ustaskog terora u Valjevo. Iz Valjeva obe
sestre odlaze u partizane i stupaju u TreCi (kragujevacki)
bataljon Prve proleterske septembra 1944. Jurisala je sa
proleterima u bici za oslobo-
�denie Beograda, posebno ispol iavajuCi neustrasivost pri
izvlaceniu ranjenika. Posle
Beograda nastavila je borbu
na Sremskom frontu.
U _jednom od jurisa na neprijatel ia kod Rajica. nedaleko od Vrbovca, poi:etkom maja 1945. pokosili su je nemacki rafali u momentu kada je
sa bojiSta iznosila ranjenog
druga.
lac u Beogradu, a nemamb vise brace ...
Tako ie rekla starij a sestra
Radmila, koja je tada hila u
sedamnaestoj godini ( rodena
11 Beograd11 1928). Uzalud ih
ie ubedivao komandant da ce
imati sta da rade i 11 Beogradu . . . Stigla .i e tako Radmila
do Trsta sa proleterima, istic11Ci se hrabroscu u svim borbama. Dva puta je raniavana
na Sremskom frontu. Nosilac
ie ratnih odlikovanja.
Oktobra 1944. Zagorka sa
sesnaestogodiSnjom
sestrom
Radmilom st11pa 11 Prvi ( crnogorski) batal jon Prve proleterske. U redovima Prvog bataljona borila se ·na Sremskom
front11 do kraja februara
1945, kada odlazi u Pokretnu
armi i sku bolnicu.
Novembra 1945. Zagorka
(vee clan KPJ) demobilisana
ie i nastavlja rad kao graficki radnik. na kojem ooslu je
dobila nekoliko odlikovanja i
drugih priznanja.
ZAGORKA (V/TOMIRA)
KOVACic
KATICA KRIVOKAP/c
Kada su 1942. odrzavani
skojevski sastanci u kuCi Vilomira KovaCica ( u Beograd11), Zagorka je imala dvanaest godina. Ubrzo joj _je brat
kao skojevac poteran u Banjicki logor, gde _je umro. Porodica Kovacic se premesta iz
ulice Vojvode Stepe u Vozdovacku, da bi izbegla svakodnevnom nadzoru policije.
Rodena 1924. u Bosanskom
Kabasu, kod Dervente, st11oila
.ie 24. novembra 1944. u Prvi
( crnogorski) bataljon Prve
proleterske brigadec
Posebno se istakla kao borac i bolnicarka u borbama
kod sela zvanog Nijemci, na
Sremskom frontu. Tada ie,
kao da za strah niie znala, juriSala da iz vatrenih polozaia
iznosi ranjene drugove. Kada [7 5
RADMILA (VITOMIRA)
KOVAcic - HLIS/c
Kada je 20. oktobra 1944.
osloboden Beograd, dve sestre KovaCic usle su u stab
Prvog ( crnogorskog) bataljona Prve proleterske.
- Kuda ¢ete vas dve? upitao ih je komandant bataljona '{ojo Abramovic.
- Nas dve bismo sa varna
- reCi ce starija. - Hocemo
da osvetimo svoga brata. Poginuo je kao skojevac, ilega-
�je front bio kod Sarengrada,
na jedan od specijalnih zadataka upucena je aprila 1945.
jedna ceta Prvog bataljona da uoci proboja Sremskog
fronta izvidi. minska po[ja i
zicane prepreke. Na bojnom
polju je od te cete ostalo 27
boraca, a sa njima i Katica.
Tako ie, eto, ova mlada devojka, ciji je borbeni put bio
suviSe kratak ali hrabar, bas
uoci same pobede svoju mladost utkala u b!istavi sjaj slobode.
boaenia zemlie pokazala je izvanrednu hrabrost, sto joj ie
ubrzo donelo zasluzeno odlikovanie - Orden za hrabrost.
Na Sremskom frontu ranjena
ie u levu ruku, ali nastavlia
borbu kao bolnicarka. Proleteri su je primili u KPJ. Postala je i politicki de]eQ'at voda u pristanskoj ceti Brigade.
Demobilisana ie zboo: bolesti i umrla u svojim Banjaniw
rna maja 1948. godine.
DRAGICA LAZAREV/c
MJLENA KUSUROVJc
Kao vrlo mlada i ucenica
cetvrtog razreda gimnazi.i e,
Milena je postala skojevka u
Banjanima, kod Uba, gde je i
roaena 1927. godine. Oktobra
1944, kod Vencana, stupila je
u Cetvrti (kraljevacki) bataljon Prve proleterske.
U borbi za osloboaenje Beograda, na Sremskom frontu i
u bitkama do konacnog oslo-
Osamnaestog
septembra
1944. ulicama Valieva culi su
se gromki poklici: ,Napred
Prva proleterska!". ,Napred
Sesta licka!" Slusali su to graaani Valjeva i nisu se pitali
- ko su i odakle su ti borci
koii su iz niihovog grada isterali neprijatelja. Culi su za
Prvu proletersku brigadu i za
Sestu licku.
Tada je u Cetvrti (kraljevacki) bataljon Prve proleterske stupila i Dragica Lazarevic (roaena 1926). Osobito je
po hrabrosti zanaiena u borbama za osloboaenje Uba, Durinaca i Beograda. Po osloboci:en iu Beograda zavr5ila je
bolnii':arski kurs i odreilena
na duznosti cetne bolnicarke.
Pokazala se kao hrabar horae
i bolnicarka i na Sremskom
frontu, a posebno u borbama
kod Adasevaca i Pleternice. U
Brigadi je ostala do kraja
rata.
DESANKA LAZOV/c
176
Kada je Prva proleterska
presla Uvac 23. avgusta 1944.
u njene redove je stupila i de-
vetnaestogodisnja Dragica LazoviC, radom iz Brodareva.
U borbi protiv Nemaca, Bugara, cetnika i 1ioticevaca pokazala se kao hrabar horae.
Beograd je prvi put u zivotu
videla kad ie iurisala u bici za
njegovo osloboaenje.
Sa Prvom proleterskom Desanka je i na Sremskom frontu. Posebno se istakla u borbi
kod Tovarnika 12. aprila 1945.
Stigla je i do Vrboveca, kada
su se vodile poslednje borl:ie
protiv okupatora i domaCih
izdajnika. U tim borbama u
reionu Vrboveca, koie su vodili proleteri od 5. do 7. maia
1945, hrabro je poginula i Desanka Lazovic.
MILICA (JLIJE)
LEKOVJc - PAV/cEV/c
Roaena ie 1922. u Kratovu
(Makedonija). a gimnaziiu je
zavrSila u Skoplju. Kada je
okunator usao u nasu zemlju,
presla je u Beograd, gde se
�povezuje sa naprednom omladinom.
Po oslobodeniu Beograda,
20. oktobra 1944, Miliea ]e
stupila kao dobrovoliae u Prvu proletersku. 0 tome kakav
je bila horae, najbolje govori
Cinjeniea da su je proleteri
ubrzo primili u Savez komunistii:ke omladine, a zatim i u
KPJ.
S proleterima je stigJa i do
Trsta. Posle demobilizaciie istice se kao neumorni radnik
na obnovi i izgradnji zemlje.
VERICA (TOME) LERO
Rodena 1929. u Bajmoku,
kod Sombora, napustila je
skolsku klupu i u jesen 1944.
kao petnaestogodisnja devojcica stupila u Prvu proletersku.
Zadivila je iskusne proletere svojim poznavanjem ciljeva
nase borbe i revolucije, sto je
govorilo o tome da je Verica
bila odranije povezana sa naprednom omladinom. PokazaBLAZO LEKIC SA GRUPOM DRUGARICA IZ PRVE PROLETERSKE BRI-
GADE
Ia se vee u prvim borbama kao
vrlo hrabar horae.
Kada su Nemci pravili i poslednje trzaje da zadrze polozaje na Sremskom frontu po
svaku eenu i januara 1945.
preduzeli kontraofanzivu na
nase snage kako bi im spreCili prodor u praveu Sida i
Sremske Mitroviee - doslo je
do naizesCih borbi. U .iednom
od tih okrsaja, 21. januara
1945, poginula je i mlada ucenica iz Bajmoka.
Mikica se, posle bratovljeve
po<dbiie, sa ios vise hrabrosti
i horbene izdrzliivosti bori u
redovima C:etvrtog bataliona.
U iednom od iurisa te<ko je
ranjena 27. aprila 1945. godine.
,Ja moram da ratuiem do
kraia za sebe i za moga brata" - Cesto ie e:ovorila. lspala ie iz stroia b"s u onom poslednjem pobedonosnom oohodu u susr<"t slobodi. Nosilac
je ratnih odlikovanja.
STANOMIRKA - MJKJCA
(VUKOSAVA) LUKOV/c
KLARA (JOSJPA) MAcORA
Iz Jagorca, kod Biielog Polja, (gde je rodena 1924), posla je Mikica u narodnooslobodilacku borbu.
Jwla 1944. najlepse joj se
nasmej ala ra tna sreca: srela
se sa svojim bratom Radomirom u Prvoj proleterskoj. Radosti nije bilo kraja . sto ce
zajedno s bratom nastaviti da
se bori za slobodu. Ali ta radost nije dugo potrajala: brat
joj je januara 1945. poginuo.
Rodena 1923. u Saraievu,
Khr" .ie zivela u Beo"radu,
odakle je novembra 1944. i
stunila u Prvu proletP.rsku.
Prol<"tPri su brzo osetili lep
glas Klarin i nien smisao za
g]nmu, pa ie rasporedena u
Ku lturnu ekiou.
Klara se istice bo dobar
horae i m"rliiv radnik na pripremi kulturno-zabavnog programa za boree i narod.
Uvek nasmei ana i rasooloZena, sa istim Zarom i-e izlazila na pozorricu i izvrsavala
sve ostale zadatke. Ostala je u
stroiu Prve oroleterske sve do
konacnog oslobodenja, kad je
demobilisana.
LJUBJCA MAKSJ(:
Odrasla u siromasnoj. porodici u Vrucima, kod · Uziea,
Ljubiea je (rodena 1926) .los
od najmladih dana. radila za
NOB. Njena dva brata su u
Rudom bila u stroju Prve proleterske. Ljubiea .ie pokusavala, Cim je malo odrasla, da se
prikljuci brad, ali u tome nije uspela. C:etnici su je u jed- 177
�r
r
vu nroletersku t uCP.stvovaJa u
horhama za oslohodenie Uha,
Sapota, Beograda, da hi se zatim horila medu nroleterima
'1 Sremu. Hrvatskoi i sve do
Trsta. Miroslava · ie otiS!a iz
Brigade 1945. godine. ·
DUsANKA MARINKOVJc
nom takvom pokusaju 1942.
uhvatili na Bijelom hrdu za_jedno sa Milicom DokiC, sproveli ih u Ravne i osudili na
smrt. Utekle su iz zatvora.
Otada se stalno krila od cetnika do stupanja· u Prvu pro]etersku, avgusta 1944. godine.
Bila je cetna holnicarka u
Izvidackoj ceti. Hrahro se hori do Zagreha, kada je ranjena i transportovana u holnicu
na lecenje, gde _je ostala do juna 194~. godine.
MIIWSLAVA MANDie
Kada ie okupator usao u nasu zemlju, Miroslava je maturirala u valjevskoj gimnaziji.
Kao i n:inogi iz njene generacije, ni ona ( rodena 1922) nii e nastavila skolovan ie za vreme okupacije. Osluskivala ie
izvestaje o narodnooslohodi]ackoi horhi i ocekivala dan
kada ·ce okupator napustiti nasu zemlju.
Po oslohodenju Valjeva, stu178 pila je septemhra 1944. u Pr-
Radom iz RakeniCa. kod Prijedora, u Prvu prol~tersku
stunila je 10. oktohra 1944. godine. a iunacki nolo7ila zivot
za slohodu aprila 1945.
Ost:l]a ie taina kuda se hila
uoutila Dn Sanka iz svog R akenica (u kom ie rodena 1925)
i kako je i nod koiim uslovima napustila svoj rodni krai.
Poznato je to - da ie kod
Durinaca · · (Srhiia) stunila u
Prvu proletersku brigadu.
Vrlo hrabra, nenosredna i
iskreria nrema svojim drugaricama i drnP."ovima, ubrzo ie
nosta!a omiliena kod vedne
horaca. Poginula je u iednom
od _jurisa kod Stare Kapele,
20. aprila 1945. god in e.
DANICA (DUsANA)
MARINKOVIc
Rodena ie 1929. u Barajevu.
Oktobra 1944, kada su snao;e
Narodnooslohodilacke vojske
Jugoslavije vrsile nrinreme za
napad na Beograd, Danica je
stupila u Prvu proletersku i
postala borae n ienog Sestog
(beogradskog) bataljona. Znala ie da su iz nienog kraia na
Sutjesci pali Cedomir, Zivorad i Zivko Stefanovic i to joi
je davalo hrabrosti da se bori
po uzoru na njih.
U horhi za oslobodenje Beograda i na Sremskom frontu
istice se kao vrlo hrahar horae i bolnicarka. Stoicki je izdrzala sve napore i borbe i
stigla sa Prvom proleterskom
clo Trstn.
OLGA MARINKOVIc
U borbeni proleterski stroj
svrstala se 1. oktobra 1944. i
Ol_ga Marinkovic, · devojka iz
Dudovica, kod Lazarevca, gde '
ie i rodena 1922. godine. Tlcestvovala je u horhi za oslohodenje Beograda, i istakla se
kao hrahar horae.
Kada je Prva proleterska
krenula na Sremski front. 01o:a je vee bila cetna holnicarka . Zanazena je po hrahrosti
na Sremskom. frontu u svim
horhama koje ie vodila Brigada decemhra 1944. i januara
1945. godine.
Kada su proleteri jurisali za
oslobodenie Sida, u iednom
od juriSa 18. januara 1945. poginula je spasavajuCi svog ranjenog druga.
SAVICA MARINKOVIc
Beograd je hio slohodan, a
iedinice su se spremale za da!ji pohod ka Sremu i konacni
ohracun sa nepri jateljem. Tada je i Savica, rodena 1914. u
Dragutinovcu, stupila u Prvu
proletersku brigadu.
Bila ie jedna od starijih drugarica koie su posle oslohodenja dosle u Prvu proletersku. Za kratko vreme Savica
se pokazala kao neustrasiv horae u horhama na Sremskom
frontu i dal je do Zagreha. Posehno je hila zapazena po velikoj paznji prema mladim
borcima. ViSe puta se desilo,
�secaju se proleteri, da je Savica ustupila svoie sledovanje
· nekom od onih boraca koji su
hili viSe iscrpljeni i kada nije
bilo dovoljno hrane. Posebno
je pazljiva hila prema mladim
partizankama; ponasala se
prema njima kao da su joj bi. .
le cerke.
cembra 1944. Ali Milka nije
ostala dugo na lecenju, vee se
pre nego sto su joj rane i zarasle vratila u Brigadu i nastavila da se bori na bojiStima Srema, Hrvatske i sve do
Trsta. Slobodu je docekala u
stroju Prve proleterske brigade.
DESANKA (MILORADA)
MARKOVIc
OLGA (MILORADA)
MARJ(VVlc
Septembra 1944. devetnaestogodisnja Desanka MarkoviC jednostavno je rekla svojima da ide u partizane. Krisom je otiSla iz Obrenovca i
posla u susret Prvoj proleterskoj. Kada je stigla do Brigade, odmah se raspi tala za svoje drugove i drmmrice iz Obrenovca, te je tal.oo i stupila u
Sesti (beogradski) bataljon.
Prestala je da pohada srednju ekonomsku skolu kada je
okupator usao u nasu zemlju.
Mlada i nezna devo icica . iz
Svileuva, kod Koceljeva, Olga
Markovic je imala sesnaest
godina kada su se proleteri
borili za Ub i Koeeljevo.
U Prvu proletersku stupila
je septembra 1944. Ucestvovala je u borbama za oslobodenje Beograda i na Sremskom
frontu, isticuCi se kao vrlo
hrabar horae.
U jednom od juriSa u okolini Sida, poginula je 4. decembra 1944. godine.
Ucestvovala je u borbama za
oslobodenje Beograda. Kada
je Brigada posla na Sremski
front, Desanka je presla iz Sestog bataljona u Kulturnu
ekipu u kojoj je i ostala do
kraja rata.
MILKA N. MARKOVIc
Imala je osamnaest godina
kada je iz rodnog Jabucja,
kod Lajkovea, dosla 1. oktobra 1944. u Cetvrti (kraljevacki) batalion Prve proleterske.
Kao hrabra, druzel jubiva i
odlucna na izvrsenju svakog
zadatka, brzo je postala omiljena medu borcima.
Sa proleterima je juriSala
za oslobodenje Beograda i nastavila borbu na Sremskom
frontu. Ranjena je- u jednoj
borbi nedaleko od Sida 7. de-
RADMILA MARKOVIC:
Kao petnaestogodiSnja ucenica iz Beograda, Radmila je
posle oslobodenja svoga grada zamenila dacku keeelju partizanskom uniformom. Postala je horae Druge cete Prvog
bataljona u Prvoj proleterskoj
brigadi.
U redovima proletera borila se na Sremskom frontu kao
hrabar horae i pohtvovana
bolnicarka sve dok nije kontuzovana. Posle kontuzije prelazi u Armijsku bolnicu, iz ko'
je Je, posle- izvesnog vremena,
prekomandovana u Tenkovsku brigadu. Medu tenkistima
ostala je do demobilizacije.
SPASA (SPASOIA)
MARTINOVIc
Potice iz napredne radnicke
porcidice · iz Podgoriee (Titograda), gde je rodena 1922.
godine. Jos pre rata, kao rad· 179
�nica u duvanskoj industriji,
ukl.iucila se u napredni pokret. U danima ustanka izvrsava mnoge zadatke po nalogu
mesnog partizanskog rukovodstva. Uhapsena je krajem 1941.
i internirana u Alhani ju, a zatim prehacena u Italiju.
Posle kapitulacije
Italije
vratila se u domovinu. Ali ni
po povratku nije imala srece:
uhapsena je u Ljuhl jani, odakle je sprovedena u Beograd na Banjicu. Oktohra 1944. kao
!agoras iz Banjickog ]agora
stupihi je u Prvu proletersku
hrigadu.
Sa proleterima je posla na
Sremski front. Ravnala se sa
najhrahrijima u jurisima. Poginula je ·18 ..ianuara 1945. u
borbama protiv Nemaca kod
Sida.
DR GORDANA MIHAILOV/c
Kao i mnogo mladih sirom
nase zemlje koji nisu sledili
!80 svoje roditelje, taka je i Gar-
dana Mihailovic, rodena 1926.
u Beogradu, kao ucenica sestog razreda gimnazije avgusta 1944. otiSla u Kosmajski
partizanski odred.
Posle kraceg vremena stupi]a je u Prvu proletersku hrigadu. Proleteri su je poslali
na sanitetski kurs, koji je i zavrsila sa odlicnim uspehom.
Prekomandovana je zatim u
Petu srpsku hrigadu, za referenta saniteta hataljona. Hrahro se horila i hila je ranjena
na Sremskom frontu. Dohila
je odlikovanje za hrahrost. Sada je lekar specijalista u Beogradu.
MJLKA MIJATOVJ(:
- NOVKOVJ(:
Niko od ukucana nije znao
kuda je septemhra 1944. kao
petnaestogodiSnja devojcica otisla iz Sovljaka, kod Uha, u
partizane.
Stupila je u Drugi hataljon
Prve proleterske, u zelji da sle-
di put dva hrata prvoborca, od
kojih je jedan streljan jos 1942.
godine.
Ucestvuje u horhama za oslobodenje Beograda i na Sremskom frontu, gde je hila Iakse
ranjena. Posle kraceg Iecenja
vraCa se u svoju jedinicu i na~
stavlja da se hrabro hori za
oslobodenje Zagorja i Zagreha,
sve do Trsta. Demohilisana je
iz Brigade u jesen 1945. godine.
Dt!DA (VOJJNA) MIKALO
Rodena j e 1928. u Borikarna, kod Rogatice. Za vreme
rata hila je ocevidac mnogih
zlodna koje je cinio okupator
i njegovi pomagaCi - domaCi
izdajnici.
Kada su proleteri 1944. ponovo doSli u istoCnu Bosnu,
Dzida je stupila u Prvu proletersku .hrigadu.
Sa Brigadom je prosla preko Sandiaka i ucestvovala u
svim borhama no Srbiji i za
oslobodenje
Beograda.
Na
Sremskom frontu je tesko ra~
�njena marta 1945. i preneta u
Vojnu holnicu u Beogradu. Od
zadohijenih rana na Sremskom
frontu umrla je marta 1945.
go dine.
VERA (LAZARA)
MILENKOVIc
Jos se vodila horha za Beograd kada je sedamnaestogodisnja Vera Milenkovic, 17. oktohra, stupila u Prvu proletersku hrigadu. Htela je sa oslohodiocima da ude u Beograd
u kome je i rodena 1928. godine.
·
Prvog dana kada je stupila
u Brigadu skinula je sa mrtvog Nemca pusku, ali je nije
znala napuniti ni gadati iz nje.
Proleteri su je odmah tome
naucili. Naudo ju je Dusan
Cordas kako se rukuje puskom
i uhija neprijatelj.
U jednom od jurisa na Sremskom frontu, januara 1945. godine, poginula je ova mlada
skojevka.
OROZDA MILETic
Iz sela Poljevca, kod Despotovca, gde je rodena 1924. godine, dosla je u Beograd novemhra 1944. i stupila u Prvu
proletersku. Kada joj je komesar Izvidacke cete rekao u razgovoru kakve su ohaveze i duZnosti izvidaCa i Sta sve oni
!reba da rade u ratu, Grozda
je rekla komesaru:
- Verujte mi, druze komesare, da ja ovamo nisam dosIa od gladi, niti od neke porodicne nevolje, vee zelim da ratujem, da se borim za slobodu
i sve to mogu izdrzati.
Tako je hrahro i nastupala
na Sremskom frontu. ISla je
sa svojim drugovima izvidadma tamo gde je hila najteze,
sve dok se 18. aprila nije vratila sa polozaja iz Pleternice
sva izranjavana. Tada se rastala od svojih izvidaca.
nju Beograda, u bitkama na
Sremskom frontu, i taka do
konacnog oslohodenja nase zemlje. Po povratku iz rata, kao
i sve njene drugarice-borci, aktivno je radila na izgradnji
zeinlje.
LJUBJCA (SLAVKA) MILETJc
MILENA S. MILicEVIc
Bila je jedna od najmladih
drugarica medu anima koje su
posle oslobodenja Beograda
stupile u Prvu proletersku hrigadu. Rodena je u Beogradu
1930. godine.
Napustila j e skolsku klupu i
postala proleter. Vrlo otresita
i energicna, Ljubica je brzo
stekla simpatije svojih drugova
i drugarica proletera. Kao mladu, da bi je sacuvali teskih okr-.
saja na Sremskom frontu, rasporedili su je proleteri u Kulturnu ekipu. U sastavu kulturne ekipe prosla je ceo ratni
put Prve proleterske od Beograda do Trsta.
Vrlo vredna, Ljubica je i u
Kulturnoj ekipi hila miljenica
starijih drugova i drugarica. Istice se u pripremi i izvoden ju
kulturnih priredhi za narod i
horce. Na tome je u Brigadi radila sve do kraja rata.
MIRA MILETic
Marta 1944. godine napustila je selo Tesanj, kod Teslica
(gde je rodena 1920) i stupila
u Prvu proletersku hrigadu.
Rasporedena je u bataljon »Garibaldi«. Medu Italijanima proleterima veoma se istice kao
hrabri borac i bolnicarka.
Prosla je ratni put Brigade
od Bosne, preko Sandzaka i
Srbije, ucestvovala u os!obode-
Kada su na prilazima Valjevu odjekivali topovi i bacaCi i
kada su se proleteri primicali•
da na juris osvoje grad, Mile..
na je posla proleterima u susret iz Uha i stupila u Prvu
proletersku.
Ucenica iz Uha, gde je rodena 1924. godine, pokazala se
kao vrlo hrahar horae u bitkam'a za oslobodenje svog rod,
nog mesta i Beog;rada. U Beogradu zavrsava bolnicarski
kurs, pa je na Sremskom frontu i sve do kraja rata hila bol-.
nicarka i instrumentarka u sanitetu Prve proleterske.
JELKA MILOsEVIc
PETROVIc
Vaspitavala se i rasla u Stitarici, kod Mojkovca, gde je i
rodena 1927. godine. Kao organizovana omladinka, zajedno sa
svojom sestrom Jelenom izvrsavala je mnoge zadatke na terenu. Kada je Jelena otiS!a u
Prvu proletersku 1943. godine,
Jelka je ostala ljuta zasto ju je
sestra ostavila.
Jula 1944. stupila je i ona u
Prvu proletersku i nasla se sa
sestrom. U svim horhama po
Srbiji, kao i u onim za oslohodenje Beograda i na Sremskom
frontu, Jelka se pokazala kao
neustrasivi borac i bolnicarka. 181
�,_.,
I
lje da u okupiranoj zemlji nastavi skolovanje.
Bila je svedok mnogih zlodna koje su okupatori i njegove
sluge vrsili u ovom delu Srbije.
Kada je oktobra 1944. stupila
u Prvu proletersku dirnuta je
paznjom i odnosom proletera
prema borcima koji su popunjavali njihove redove.
Sa Brigadom je, u Cetvrtom
(kraljevackom) bataljonu, prosla ratni put preko Srema i Hrvatske do Ljubljane i Trsta.
Borci su bile i njene dve sestre.
RADMILA MILOVANOV/c
- KAcAR
Kod sela zvanog Nijemci, na
Sremskom frontu, ranjena je
5. januara 1945. i taka napustila stroj Brigade.
bilisana oktobra 1945. godine.
Posle rata je nastavila skolovanje i radila kao prosvetni
radnik.
NEOOSAVA MILOsEVIt
OLGA MILOVANOV/c
- STAMATOV/c
Iz seljacke porodice iz sela
Banjana, kod Uba (gde je roaena 1923), posla je na krojacki zanat u Obrenovac. Tu stupa
u vezu sa naprednim radnicima
i podnje da radi aktivno u radnickotn pokretu. Vratila se u
svoje selo 1940. gde nastavlja
po zadatku rad sa omladinom.
1941. je primljena u SKOJ. Septembra 1941. odlazi u Posavsko·tamnavski odred, u kame ostaje do decembra iste godine.
Za sve vreme rata nastavlja
sa aktivnim radom za narodnooslobodilacku borbu, a pocetkom oktobra 1944. stupa u
Sesti (beogradski) bataljon, u
kom je horae i bolnicarka. Kasnije je prekomandovana u Pokretnu bolnicu Prve proleter182 ske brigade, odakle je i demo-
Roaena je u Ubu 1925. godine. Rat ju je zatekao kao ucenicu, ali nije imala snage ni ze-
Roaena u Ubu 1924. godine,
zajedno sa svojom sestrom Olgom stupila je u Cetvrti bataljon Prve proleterske brigade.
Prvo vatreno krstenje doiivela
je 13. oktobra 1944. kod Ralje,
a ujedno i veliku radost sa svim
ostalim proleterima - susret
sa jedinicama Crvene armije.
Kao borac ucestvuje u oslobodenju Beograda, a u oslobodenom gradu zavrsava sanitet-
�ski kurs. Posle zavrsenog kur'
sa postala je cetna bolnicarka
u Petom bataljonu.
Ranjena je 14. aprila 1945.
u Slavoniji u borbi protiv Nemaea. Odlikovana je Medaljom
zasluga za narod. Iz Prve pro·
leterske brigade demobilisana
je u jesen 1945. godine.
SLAVICA MOMIROV
U Prvu proletersku stupila je
kao tekstilna radnica oktobra
1944. u Beogradu. U borbama
na Sremskom frontu bila je
vodna bolnicarka u Prvoj ceti
Prvog (ernogorskog) bataljona.
Posebno se istakla u borbama
za Sid, Adasevee i Orolik.
Iz Prvog bataljona prekomandovana je u pristapsku jedinicu Prve proleterske. Posle
zavr8etka rata bila je u sastavu
Sanitetskog bataljona pri stabu Prve armije sve do demobilizacije, septembra 1945.
Po izlasku iz Armije Slavica
je kao tekstilna radnica nasta·
vila da ud, pa je zavrSila i eko-
nomski fakultet. Rodena je
1923. u Velikom Susnjaru, kod
Siska, a sada zivi kao penzioner u Beogradu.
GORDANA MRVAsEVlc
Rodena u Beogradu 1927,
Gordana je imala sesnaest godina kada su se jediniee Narod·
nooslobodilacke vojske Jugo·
slavije primicale Beogradu. Nije htela da ceka oslobodenje
grada, vee je posla u susret proleterima i tako stupila u Prvu
proletersku 15. oktobra 1944.
Ucestvovala je kao horae u
oslobodenju svog rodnog Beo·
grada, a iz njega je otiSla na
Sremski front.
U prvim jurisima Prve proleterske na utvrdene nemacke
polozaje u Sremu poginula je
Gordana MrvaseviC kod Ilace
6. deeembra 1944. godine.
DIVNA (NIKOLE) MUCic
Kada je posla u partizane iz
Komeriea, kod OseCine (gde je
rodena 1922), rekla je roditeljima da ide jer ne moze viSe gledati okupatorske sluge kako
muce narod. Roditelji · su joj
odobrili.
U Prvu proletersku brigadu
stupila je 15. septembra 1944.
godine.
U Brigadi se istakla kao hra·
bar borae i neumoran radnik u
Kulturnoj ekipi.
JOVANKA NEBR/Llt
Srem i drugi krajevi Vojvodine dali su slavne boree, brigade i divizije Narodnooslobo·
dilackoj vojsci Jugoslavije. Od
starijih !judi i zena, Jovanka je
kao devojciea u selu Graboveu
(rodena 1929) slusala kako se
partizani bore za slobodu i kako im se narod clivi. Pozelela
je stoga da im se i sama pridruzi. Ta zelja joj se ispunila
kada je deeembra 1944. dosla
na front sa konjskom zapregom
da pomogne u iznosenju ranjenika.
Nije htela da se vrati kuCi,
vee je ostala u Prvoj .proleterskoj brigadi sve dok nije ra•
njena prilikom izvlacenja ranjenika sa vatrenih polozaja.
ZORKA -
ZORA NEslc
Kada je osloboden Beograd,
20. oktobra 1944. godine, i Zora
NesiC je (rodena 1925. u Beo·
gradu) zajedno sa jos mnogo
svojih drugova i drugarica stu·
pila u Prvu proletersku i posla
s proleterima na Sremski front.
Ponosno je koracala u koloni
proleterskoj kroz Staru Pazovu,
Indiju, Sremske Karlovee, BeoCin, ali prekratko je trajao njen
ratni put, kao uostalom i njen
zivot. Hrabro je poginula u borbi protiv Nemaea kod Beraka
(u Sremu) 6. decembra 1944.
godine.
ANKICA NINKOVIC
Iz Stare Pazove, gde je rodena 1926. godine, dosla je Ankiea oktobra 1944. u Prvu proletersku brigadu. Iako mlada
vrlo brzo se prilagodila vojnic·
kom zivotu i ratnim uslovima.
U prvim danima borbe na
Sremskom frontu istakla se
kao vrlo hrabar horae. Prolete·
ri se secaju da je htela da uvek
bude prva i prva da upadne u 183
�r
neprijateljski rov, nadmecuti
se prosto u horhi sa svojim iskusnim sahorcima.
Tako je hilo i 4. deeemhra
1944. u hici kod Sida. Medu prvima je Milka upala u nemacki
rov. Tada je ranjena, ali nije
napustala horhu dok nije zauzet polozaj. Tek tada je otiS!a
u holnicu.
ANGELINA NlsAVJc
Kao ucenica gimnazij e Angelina je (rodena 1925) posla iz
Berana (Ivangrad) 1943. u narodnooslohodilacku horhu. Sa
grupom svojih drugariea i drugova stupila je (jula 1944) u
Prvu proletersku hrigadu.
Medu proletere dosla je kao
clan KPJ, pa je uhrzo postala
politicki. delegat voda. Kao komunista i hrahar horae uzivala
je veliki ugled u Brigadi.
Sa Brigadom je ui':estvovala
u svim hitkama od Zlatihora
do Valjeva i Beograda, Sremskog fronta i Trsta, sve do konacnog oslohodenja zemlje.
Za ratne zas!uge do hila je Cin
oficira i viSe ratnih odlikovanja. Bila je omiljena medu hprcima u Brigadi.
MARIJA ORELJ -
TEslc
Imala je cetrnaest godina karla je 1941. njena porodica izbeg!a zhog ustaskog terora iz
Trestanovaea, kod Slavonske
Pozege. Ratne godine proveli su
u Jagodini (Svetozarevo) i Beogradu.
Po oslohodenju Beograda,
Marija je 20. oktohra stupila u
Prvu proletersku. U horhi kod
Sida, januara 1945. godine, zadohila je dve rane. Upucena je
na lecenje u Sremsku Mitrovicu, apotom se lecila u Zemunu, Cupriji i Nisu. Marta 1945.
vratila se u Brigadu. Bila je u
sanitetu Prve proleterske sve
do demobilizacije, septemhra
1945. godine. Pos!e rata obavlja
razne duZnosti.
MILENA ORTSOLUcANI
- MAKSJMOVJc
Kada je Prva proleterska hila kod Gornjeg Vakufa, januara 1944. godine, po snegu i ciCi
dosla je Milena medu proletere. Bila je vee iskusni horae, pa
Je hrzo napredovala od referenta saniteta bataljona do zamenika referenta saniteta Prve
proleterske.
Istice se hrabroscu i pozrtvd·
vanjem na nezi ranjenih i holesnih drugova, ali je njena najveca zasluga u tome sto je
mnogo doprinela osposobljava•
nju mladih devojaka, seljanki
i radniea, da postanu vrsne hoi·
nicarke i sposohni referenti saniteta u hataljonima.
Neumorna u radu, Milena se
nalazila svuda gde je trehalo
brzo intervenisati na izv!acenju
i prihvatanju ranjenika.
.t/VKA PAREZANOVJc
Posla je iz Cacka (gde je rodena 1925) u susret Prvoj proleterskoj hrigadi oktohra 1944.
i stupila u njene redove.
Bila je hrahar horae i bolnicarka na Sremskom frontu, gde
su svakodnevno vodene zestoke
hitke protiv neprijatelja. Ucestvovala je potom u okrsajima
po Hrvatskoi i za oslohodenje
Zagreha, odakle je preko Ljub-,
!jane stigla i do Trsta, gde je s
proleterima slavila pohedu i konacno oslobodenje zemlje.
DUsJCA PAUNOVJc
184
Kada je iz Smedereva dosla
u Prvu proletersku, oktohra
1944, imala je cetrdeset i pet
�godina. Tada je ohicno u Brigadu dolazila mladost. Sa mladalackim zanosom i Dusiea se
horila, ne zaostajuci za mladima ni u jednom jurisu. Proleted su je zapamtili kao vrlo
hrahru i energicnu. Cesto je odhijala posao kuvariee, zeleCi da
bude borae sa puskom u ruei.
U horhi kod Otoka, u Sremu,
ranjena je 8. deeemhra 1944. i
tako joj se nije ispunila zelja
da do kraja ostane sa proleterima.
BRANISLAVA PAVIcEVIc
SPASOJEVIc
Rodena je 1925. u Valjevu.
Kao radnik-livae Branislava se
od najranije mladosti prikljuCila naprednom pokretu. U Prvi (ernogorski) hataljon Prve
proleterske brigade stupila je
14. septembra 1944. godine. Ucesnik je u horhi za oslohodenje Valjeva i Uba, juriSala je
u ulicnim horhama za oslohodenje Beograda.
Po oslobodenju Beograda zavrsila je bolnicarski kurs i kao
cetna holnicarka posla sa Brigadom na Sremski front. Nakon izvesnog vremena prekomandovana je u hrigadnu bolnieu. Narocito se istakla u horbi za selo Nijemci, januara
1945. godine. Tada je stanovnistvo ovog sela zajedno sa okupatorom dalo najzesCi otpor
proleterima.
MILANKA PAVLOVIc
Dosia je oktohra 1944. iz Malog Orasja, kod Smedereva, u
Prvu proletersku brigadu. Bilo
joj je tada osamnaest godina.
U horhama na Sremskom frontu hrabroscu svojom je zadivila proletere.
Na tri dana pre kapitulacije
Nemacke, 6. maja 1945. doslo
je do zestoke horhe u Vrboveu,
kod Zagreha. Proleteri su naneli teske guhitke neprijatelju,
ali je u toj borhi poginulo i 128
proletera, a oko 150 je ranjeno.
Medu ranjenicima bila je i Milanka Pavlovic, koja je hrahro
jurisala iznoseCi svoje drugove
sa hrisanog prostora i ukazujuCi im pomoc.
SMILJKA PAVLOVIc
- OAVRILOVIc
Kao ucenica trgovacke akademije u Sarajevu (gde je rodena 1923) aktivno je radila za
narodnooslohodilacki pokret.
1942. napustila j e skolu i pobegla od ustaskog terora u Srbiju. Zivela je kod svoje sestfe
u selu Vrelu, kod Uha.
Kada je Prva proleterska
1944. nastupala preko Srhije ka
Beogradu sa ostalim jedinicama Narodnooslohodilacke vojske, Smiljka je 5. oktohra stupila u Cetvrti (kraljevacki) hataljon. U sastavu ovog bataljona ona je prosla kroz bitke na
Sremskom frontu, u Hrvatskoj
i horila se tako do konacnog
oslohodenja zemlje. U proleterskom stroju hila je horae i cetna holnicarka i posehnu hrabrost je pokazala u jurisima za
izvlacenje i previjanje ranjenika.
SLAVKA PENES
Rodena 1925. u Banatskom
Karadon1evu (okolina Zren.ianina), Slavka Penes je stupila
u Prvu proletersku oktohra
1944. godine.
Na Sremskom frontu istakla
se kao vrlo hrabar horae i holnicarka. Isto toliko koliko je
bila vesela i druzeljuhiva, uvek
raspolozena za salu i pesmu sa
svojim drugovima i drugaricama, toliko je bila i puna mrinje prema okupatoru i prezira
prema izdajnicima. Bila je prva 185
�u juns1ma i u jednom od tih
jurisa ranjena je 25. aprila
1945. godine.
RADMILA PES/c
Radmila je iz rodne Mionice
(rodena 1924) stupila u Cetvrti
(kragujevacki) bataljon 14. septembra 1944. godine. Bila je
ponosna sto je ucestvovala u
oslobodenju Valjeva, Uba, Sapota i Beograda.
Na Sremskom frontu odredena je kao hrabar horae za vodnu bolnicarku, koja je uvek sa
onima koji su u jurisima i u
prvoj borbenoj liniji.
Tesko je ranjena 16. decembra 1944. godine, kada su proleteri juriSali na utvrdene nemacke polozaje. Nije jauknula
od bolova, ali je zaplakala pri
rastanku s proleterima.
MAR/JA PETROVIc -
RISTic
Iz DrniSa u kom je rodena
1923. u siromasnoj porodici,
Marija se jos od najranije mla-
dosti otisnula ,trbuhom za kruhom", pa ju je tako i rat zatekao u Zagrebu. 1942. bezi iz Zagreba u Beograd, gde stupa u
vezu sa ilegalcima i podnje aktivan rad za narodnooslobodilacki pokret.
U drugoj polovini 1943. iz
Beograda odlazi u Kosmajski
partizanski odred. U ovom odredu je horae i bolnicarka do
uoci napada na Beograd, kada
prelazi u sastav Drugog (ernogorskog) bataljona Prve proleterske brigade. Ostala je sa proleterima do februara 1945. kada je prekomandovana u bolnicu 212, u kojoj ostaje do kraja rata. Posle rata je nastavila
da radi kao graficki radnik.
MARJJA (MILAN A) PETROVIc
Rodena je 1925. u selu Baceveu, kod Barajeva, koje je
dalo 1941. godine dosta boraea
Sestom (beogradskom) bataljonu Prve proleterske.
Kada je septembra meseea
1944. Beogradski bataljon dosao blizu Barajeva, Marija je
stupila u njegove redove. Borila se za oslobodenje Beograda
i na Sremskom frontu, gde se
istakla kao hrabar horae i bolnicarka. U jednom od juriSa
12. januara 1945. poginula je
kod Iriga, u Sremu.
1
I
RUZ.A PETROVIc
- BOLJEV/c
Oktobarskih dana 1944. godine, kada je mladost Beograda
pohrlila da popuni redove proleterskih i udarnih brigada, i'
Ruza Petrovic, rodena 1928. u
Subotici, stupila je u Prvu proletersku brigadu.
Bila je izvanredno hrabar horae i bolnicarka na Sremskom
frontu, nesebicna u pruzanju
pomoCi ranjenim i bolesnim
drugovima.
I onih dana kada se Prva
proleterska brigada sve silovitijim jurisima primicala Zagrebu, Ruza je u jednom od tih
jurisa ranjena 27. aprila 1945.
Tada joj je bilo najteze ne zbog
rane, veC zato Sto neCe moCi
sa proleterima da nastavi pobedonosni borbeni put.
186
1
I
I
�ILINKA RABRENOVJ(:
Kada je poceo rat imala je
cetrnaest godina. Rodena je i
rasla u Kolasinu, gradu koji je
tokom rata nekoliko puta prelazio iz ruke u ruku.
Kao sesnaestogodisnja devojka posla je 1943. u narodnooslobodilacku borbu, a jula
1944. stupila je u Prvu proletersku. Presla je s proleterima
borbeni put preko Zlatibora,
Valjeva i Kosmaja i u sedmodnevnim borbama za oslobodenje Beograda bila teze ranjena.
C:im je rane zalecila pohitala je
u svoju jedinicu, u Cijem Ce
stroju i ostati sve do konacnog
oslobodenja nase zemlje.
MILJCA RADOSA VLJEVJ(:
Imala je sesnaest godina kada su borci Prve proleterske i
Seste (licke) divizije oslobodili
njen rodni grad Valjevo. Tada
je kao ucenica gimnazije dobrovoljno dosla medu proletere.
J avila se Trecem (kragujevackom) bataljonu i bila vrlo energicna u zahtevu da ostane kao
borac u njegovim redovima.
Pokazala se kao hrabar bvrac u borbama za oslobodenje
Beograda, a vee na Sremskom
frontu bila je i bolnicarka na celom putu preko Srema i
Hrvatske, Zagreba i Ljubljane,
do Trsta.
Tako je ucenica iz Valjeva
prosla ratni put sa proleterima
od svoga gnida preko Beograda, Srema, Hrvatske i Slavonije do italijanske granice, gde
se plotunima i pesmom slavila
pobeda nad fasizmom.
STAN/SLAV A
RADOSAVLJEVJ(:
Rodena je u Splitu 1925. godine, a vihor rata ju je naneo
u Beograd, u kom se i povezala
sa organizovanom omladinom
za borbu protiv okupatora.
Istog dana kada je osloboden
Beograd, 20. oktobra 1944, ova
mlada Dalmatinka se prijavila
kao dobrovoljac da stupi u Prvu proletersku.
Sa puno mladalackog i borbenog zanosa jurisala je sa proleterima na sremske utvrdene
polozaje. U jednom od tih juriSa, 15. decembra 1944, poginula je na Grabovackoj Pustari.
NADA (MATEJE)
RADOVANcEVlc
Iz Sevkerina, blizu Panceva,
gde je rodena 1923. godine, otisla je 1. avgusta 1944. u partizane, da bi se ubrzo nasla i u
redovima Prve proleterske brigade.
Nada je primer devojke sa
sela koja se vrlo brzo uklopila
u ratni vojniCki zivot i proletersku disciplinu. Posebno su
je odusevljavali topli i drugarski odnosi koji su se gajili meau borcima u Prvoj proleterskoj. Kao borac i bolnicarka
hrabro se drzala u svim borbama do konacnog oslobodenia n::t.Se zeml ie. Posle rata nastavila je s proleterskim duhom
da radi na obnovi i izgradnji
nase zemlje.
VUKJCA RAicEVJ(:
Rodena je 1910. u Podgorici
(Titograd) u naprednoj Cinovnickoj porodici, u Cijoj kuci je
jedno vreme bila partij ska tehnika Pokrajinskog komiteta za
Crnu Goru. Pre rata je zavrsila :tensku radnicku skolu i
ukljucila se u napredni pokret.
Italijani su je internirali
1942. u logor u Italiju. Posle
kapitulacije Italije svrstava se
u stroj Prekomorske brigade,
s kojom se i vraCa u domovinu.
Januara 1944. stupila je u
Prvu proletersku brigadu. Borila se u redovima proletera po
Bosni, Sandzaku, Srbiji i za
oslobodenje Beograda. Hrabro
je poginula kod C:akovca, na
Sremskom frontu, 17. decembra 1944. godine. U logoru i u
borbi isticala se svojom doslednoscu i hrabroscu.
PERKA RALJ(:
Ucenica iz Valjeva, rodena
1926. godine, Perka Ralic je stupila kao dobrovoljac medu proletere onoga dana kada su Prva proleterska i Sesta licka divizija oslobadale Valjevo.·l jos
187
�bila je to prilika i za nju da im
se sa oruzjem u ruci pridruzi u
borbi. I taka se odmah nasla u
redovima Prve proleterske.
Zeljna osvete za sve ono sto
je neprijatelj radio u Beogradu, bila je neustrasiva u borbi
i u jurisima. Zadivljavala je
svojom izdrzljivoscu i hrabroscu u borbi protiv Nemaca, ali
taj njen borbeni zalet bio je
prebrzo presecen - ranjena je
8. decembra i morala je da pode na lecenje u bolnicu.
DANICA RASOVlc
- VITOROV/c
ovo tome valja dodati: Perka je
jos kada su proleteri napadali
Valjevo posla njima u susret i
vodila ih od jednog do drugog
ob jekta gde su se bili utvrdili
nemacki vojnici i njihove sluge.
Kao borac, Perka se medu
proleterima istakla vee u borbi
za oslobodenje Beograda, pa su
stariji borci cesto imali utisak
da je ana pre iskusni ratnik,
nego ucenica gimnazije koja
tek sto je olovku zamenila puskom.
Po~le oslobodenja Beograda,
kada su se vodile bitke na
Sremskom frontu, prekomandovana je u Kulturnu ekipu
Prve proleterske divizije u kojoj je bila izuzetno vredna.
MJLKA RAPAile
Rodena u Beogradu 1922. godine, u kojem je vrlo tesko zivela, Milka je jedva docekala
dolazak proletera u Beograd.
Radovala im se kao oslobodiocima svog rodnog grada, ali
188 •is.tovremeno i kao saborcima:
Kao vrlo mlada radnica, rodena 1919. godine u Podgorici
(Titograd), postala ie clan URSOVIH sindikata. Aktivno radi
i u omladinskom pokretu, pa
se odmah kada je okupator
usao u nasu zemlju ukljucila u
organizovani rad. Zavrsila je
bolnicarski kurs, radi u omladinskim aktivima, aktivna je u
prikupljanju sanitetskog materijala, rasturanju letaka i dru-
gog, a vrlo cesto obavlja kurirske duznosti izmedu mesnog
rukovodstva i partizanskih jedinica.
Uhapsena je 1942. godine, pa
je do oktobra 1944. godine prosla kroz zatvore i logore u Podgorici, na Fonci, u Ljubljani i
na Banjici, odakle je oslobodena oktobra 1944. godine. Posle oslobodenja Beograda stupila je u Prvu proletersku brigadu i ostala do demobilizacije, februara 1946. godine. '
Borac je od trinaestojulskog
ustanka. Odlikovana je Ordenom za hrabrost i Medaljom za
hrabrost.
MILICA RATKOV/c
Rodena je 1922. u Topuskom,
kod Vrgin Mosta. BezeCi od zloCinackog terora okupatora i
divijanja domacih izdajnika,
mnoge porodice su napustile
Kordun i potraZile utociSte u
drugom kraju, negde gde ce
biti sigurnije. Sa tim porodicama, medu svojim drugaricama, stigla je i Milka u Srbiju.
Kada je Prva proleterska krenula na pobedonosni mars za
konacno oslobodenje nase zemlje, novembra 1944. stupila je u
njene redove i Milica. Ali potrajala je kratko u redovima
proletera, jer je ubrzo posla u
bolnicu Prve pr<Jleterske divi:
zije na lecenje.
MILA SALKOV/6
Mila Salkovic je ro"dena 1925.
u Zajecaru. Bila je skojevka kada je septembra 1944. stupila
�u Prvu proletersku brigadu.
Ucestvuje u borbama po Srbiji
i za oslobodenje Beograda.
Posebno se hrabroscu istakla
na Sremskom frontu, kada su
proleteri jurisali na utvrdene
nemacke polozaje. U napadu
na selo Cakovac, u jednom od
juriSa povikala je: ,Napred,
drugovi!" i gotovo doletela do
nemackih rovova. Tu je Mila
Salkovic hrabro polozila zivot
za slobodu.
DARINKA (SIME) SAVIc
Kada je Ub osloboden, 3. oktobra 1944, osamnaestogodiSnja
krojacka radnica Darinka SaviC stupila je u Drugi bataljon
Prve proleterske brigade.
Ucestvovala je u borbi za
oslobodenje Beograda, gde je
nakon oslobodenja zavrsila sanitetski kurs. Produ'lila je zatim s proleterima na Sremski
front kao cetna bolnicarka. u
Prvoj proleterskoj ostala je do
aprila 1945. kada je zbog bolesti upucena u bolnicu. Cim se
malo oporavila poCinje da radi
u Vojnoj bolnici i kao bolnicarka ostaje u Armiji do kraja
1946. godine.
U ratu je primljena u KPJ,
dobila cin zastavnika i odlikovana.
VOJISLAVA fJ. SAVOVIc
Kada je Vojislava Savovic
stupila u Drugi (crnogorski) bataljon Prve proleterske brigade
u leto 1944. godine, bilo je malo Crnogoraca u ovom bataljonu. Mnogi su otisli u druge je,
dinice, a dosta ih je ostalo na
raznim bojiStima sirom nase
zemlje.
Vojislava koja je rodena u
Podgorici (Titograd) 1923. godine, vrlo brzo se zblizila i saZivela sa svim borcima u ovom
bataljonu: sa Bosancima, Dalmatincima, Hrvatima, Srbima ...
Na celom borbenom putu
preko Srbije, te u bitkama za
oslobodenje Beograda i na
Sremskom frontu, pa preko
Slavonije, Hrvatske i Slovenije
do Trsta, svuda · se hrabro drzala i sve j e j unacki izdrtala
kao borac i kao bolnicarka.
SLA VKA SIMI(:
U bici za Sopot (Kosmaj) poginulo je nekoliko proletera.
Okupio se narod iz Sopota i
okoline da im oda poslednju
postu. U toj masi sveta bila je
i Slavka SimiC, rodena u Sopotu 1924. godine.
Dok su sahranjivani proleted njoj se skupljalo lice u grcu. Saznala je da je medu pogiriulim proleterima i Irilada J ovanka Satara iz Vakufa, koja
je stigla· iz Bosne da se bori za
oslobodenje Sopota.
Tada je Slavka i donela odluku da stupi u Prvu proletersku brigadu. Hrabro se borila
za osl<>bodenje Beograda· i na
Sremskom frontu, gde je kao
dobar horae primljena u Savez
komunistiCke omladine Jugoslavije i postavljena za cetnu
bolnicarku.
Hrabro je poginula u borbi
protiv Nemaca 31. marta 1945.
kod Sarengrada, u Sremu.
BUDIMKA (MOMcJLA)
SITARICA
Budimka Sitarica je imala
osamnaest godina kada je iz
rodnog Tulara, kod Valjeva,
septembra 1944. stupila uPrvu
proletersku brigadu.
Hrabro se borila za oslobodenje Beograda i nastavila sa
proleterima borbeni mars i jurise preko Srema. Kada su se
proleteri priblizavali Zagrebu,
u aprilu 1945. godine, Nemci su
davali ocajnicki otpor u rejonu
Pakraca. U tim poslednjim bitkama, jurisajuCi hrabro na neprijateljska utvrdenja, poginula je Budimka Sitarica.
NARANDzA J. SPASOJEVIc
Rodena je u Prizrenu 1925.
godine, gde je zavrsila osnovnu
skolu i dva razreda gimnazije.
Postala je borac 1942. Aprila
1944. stupila je u Prvu proletersku brigadu.
Hrabro se borila i drtala u
svim borbama i marsevima po
Bosni, Sandzaku, Crnoj Gori,
Srbiji, i u borbi za oslobodenje
Beograda.
189
�Kada je Beograd osloboden,
Narandza je prekomandovana
iz Prve proleterske, sto joj je
vrlo tesko. palo.
ILINKA STAN/MIROV/c
Prve · popune redova Prve
proleterske brigade· bile su u
istocnoj Bosni, januara 1942.
Iz ovog kraja u toku eelog narodnooslobodilackog rata i revolucije stizali su borci u Prvu
proletersku. l'ako je Ilinka Stanimitovie stupila u Prvu proletersku u prolece 1944. godine.
Hrabro se borila. u proleterskom stroju po Bosni, Sand2aku, Srbiji, u bitkama za oslobodenje Beograda i na Sremskom frontu. Proleteri vise u
njoj nisu prepoznavali onu stidljivu devojku, koja je tako reCi hila izgubljena i zbunjena
prvih dana po dolasku u Brigadu.
l'esko su se borci sa njom
rastali kada je 9. februara 1945.
sa Sremskog fronta upueena
na lecenje u Vojnu bolnieu u
Novi Sad.
190
SAVICA (SVETISLAVA)
STOJANOV/c
Rodena 1925. u BavaniStu,
kod Kovina, Savica se stieajem
okolnosti nasla u okolini Valjeva, odakle je dosla u l'reCi
(kragujevacki) bataljon Prve
proleterske brigade.
Borila se u proleterskim redovima za oslobodenje Uba i
drugih mesta u Srbiji, a zatim
je ucestvovala i u borbama
za oslobodenje Beograda, na
Sremskom frontu, u Slavoniji,
do Zagreba i l'rsta.
Demobilisana je iz Prve proleterske, kao i ostale njene drugarice, onda kada nije vise postojala opasnost da neko ugrozi nase granice. Od Srbije do
l'rsta bila je primeran horae i
bolnicarka, koja je smelo jurisala na neprijateljska utvrdenja.
RADMJLA STRUGAR
Kada su se jedinice Narodnooslobodilacke vojske 14. oktobra 1944. primicale Beogradu,
omladina slobodarskog Beograda izlazila je iz grada da im se
prikljuci.
Medu tim mladiCima i devojkama hila je i Radmila Strugar, rodena 1928. u Beogradu.
Na prilazila grada stupila je. u
Prvu proletersku 14. oktobra
1944. godine i borila se za oslobodenje Beograda kao vee iskusni horae. Govorila je svom
komandiru cete:
,Druze Ratko, nisam ja sada
pocela da ratujem. Poznajem
ja dobro Beograd, i u njemu
mi ratujemo veC tri godine."
Sa Prvom proleterskom posla je Radmila na Sremski
front, ali se u Beograd vratila
vee 19. decembra 1944. kao
teski ranj enik. Preneta j e sa
Sremskog fronta u Vojnu bolnicu na lecenje.
OLGA scEPOVJ(:
- JOVANOVIc
Jos pre rata Olga se kao napredna omladinka ukljucila u
napredni pokret u Podgorici
(Titograd), gde je rodena 1920. ,
godine. Rat ju je zatekao kao
Clana Saveza komunisticke omladine Jugoslavije, pa se istice u ilegalnom radu i u pripremama za ustanak.
Uhapsena je 1942. godine. Iz
podgorickog zatvora internirana je u Albaniju, gde je ostala
do pocetka novembra 1943. godine. Zapazena je njena aktivnost u !ogorima. Nastavlja takav rad i po izlasku iz logora u
Niksieu, kao ilegalac. Kada je
otkriven njen rad u Niksieu pobegla je sa terena i stupila u
Drugu dalmatinsku brigadu.
Krajem 1944. prekomandovana
je u Prvu proletersku brigadu,
�u kojoj je i ostala sve do demobilizacije novembra 1945.
godine.
MAR/JA sEV/c -
sanitetskog voda i zamenik referenta saniteta. Dva puta je
ranjavana. U ratu je dohila Cin
zastavnika.
ERCEO
BOSJLJKA sOLAIA
Osnovnu skolu zavrsila je u
Kastel Novom, kod Splita, gde
je i rodena 1926. u siromasnoj
seljackoj porodici. Upisala se
zatim na frizerski zanat, pa se
tada i povezala sa naprednom
radnickom omladinom. Tako je.
1942. i postala clan Saveza komunisticke omladine J ugoslavije.
Polovinom 1942. stupa u Livanjski partizanski odred, iz
Cijih redova odlazi u Prvu dalmatinsku brigadu. U ovoj brigadi pohvaljena je kao hrabar
horae. Prekomandovana je zatim u Kazaliste narodnog oslohodenja pri Vrhovnom stabu, a
po oslohodenju Beograda, po
sopstvenoj zelji, stupila je u Prvu proletersku brigadu, u njen
Prvi (crnogorski) bataljon. U
Brigadi je bila politicki delegat
Rodena je 1926. u selu PeCini, kod Knina. Za vreme nastupanja Narodnooslohodilacke vojske kroz Srbiju ka Beogradu, Bosiljka se zatekla u Srbiji. Stupila je oktohra 1944. u
Prvu proletersku. U Beogradu
je zavrSila bolnicarski kurs, a
onda je rasporedena u sanitet
Brigade.
Sa proleterima je prosla
Sremski front, Slavoniju i Hrvatsku, i sa njima ostala sve
do konacnog oslobodenja nase
zemlje. Istakla se kao vrlo humana i predana bolnicarka, koja nije zalila truda i napora da
uvek priskoCi u pomoc ranjenim borcima, pa je stoga medu
ranjenicima hila jedna od retko omiljenih drugarica.
t!'ebnija, a onda je i sama
shvatila da se kod proletera izvrsava svaki zadatak prema potrebi, a najmanje prema zeljama.
Posle rata nastavila je da studira medicinu i sada j e profesor Stomatoloskog fakulteta u
Beogradu.
VIDOSAVA TADic
Kao studentkinja medicine
napusta Valjevo 15. septemhra
1944. i polazi u susret proleterima. Prvo vatreno krstenje dozivela je u horbi za oslobodenje svog rodnog Valjeva, a nakon toga ucestvuje i u bid za
Beograd u kome je studirala
medicinu.
Borila se medu proleterima
i sa.Zivela: sa njima na marSu i
na borbenom polozaju, u patroli i u predstraii, pa se nije nimalo obradovala saopstenju da
je prekomandovana u sanitet
Brigade. Njeni saborci su joj
tada 'rekli- kako je tamo po-
RADMILA TEslc
Rodena u Mionici 1925. godine, zivela je sa sestrom Verom u roditeljskom domu. Zajedno su njih dve septembra
1944. odlucile da stupe u Prvu
proletersku brigadu.
Barile su se za oslobodenje
Valjeva, Uba i Beograda i zajedno produiile na Sremski
front. Bile su obadve hrabre
kao borci i bolnicarke, a pratila ih je i ista ratna sreca. Radmila je ranjena 16. decembra
1944, a Vera 14. aprila 1945. godine, pa su se taka. nasle za-
I 91
�jedna pred drugom tajni. 1ednog septembarskog dana Radmila je povela razgovor i rekla
svojoj sestri kako je resila da
ide u brigadu. Zacudila se Vera
i reCi ce joj: ,Zar bez mene,
sestro!"
Obe su tako posle u Prvu
proletersku brigadu. Borile su
se zajedno za oslobodenje Valjeva, Uba, Beograda ina Sremskom frontu. I u jurisima su
se oseCale sigurnijim Sto su zajedno.
Vera je ranjena 14. aprila
1945. godine, pa je zatekla svoju sestru u bolnici. Tako su zajedno i rane lecile dve sestre
proleterke.
jedno i u partizanskoj bolnici,
gde su leCile rane zadobijene
na Sremskom frontu.
VERA TEsJ(;
Dve sestre Tdic, mlada Vera
(rodena 1926) i starija Radmila, odrasle su u maloj i mirnoj
varoSici Mionici. Nisu imale
GORDANA VJHNER
LJEPOSAVA TOM/(;
Rasia je u Savniku, gde je i
rodena 1925. godine. Stupila je
u Prvu proletersku u leto 1944.
Ratnim putem preko Sandzaka
i Srbije, Beograda i Srema, u
mar5evima i bitkama istice se
kao hrabar horae, imajuCi uvek
na umu da nosi ime proletera
koje se ni u najtezim situacijama ne sme obrukati.
Takva je Ljeposava TomiC hila i 12. aprila 1945. godine, kada .su proleteri jurisali na Sarengrad. Kada je pala komanda: ,Proleteri, na juris napred!" u · prvim redovima
hila je i ona. Tada je Iesko ranjena i preneta u holnicu.
MARIJA TOMANOVI(;
192
Bila je horae Prve cete Drugog (crnogorskog) hataljona.
Proleteri je pamte kao hrahrog
horca i bolnicarku, budnog
straZara, veStog izvidaCa, iz patrole · i iz jurisa. Kao cetna bol- .
nicarka Marija je sa toliko ljuhavi i hrabrosti jurisala da izvlaci svoje ranjene drugove i
drugarice, da bi Cim ih previje
i ostavi na sigurno mesto opet
trcala da stigne streljacki stroj
- sa svojom cetom da bude u
juriSu.
~
Najbolje priznanje su joj
odali proleteri vee i samim prijemom u SKOJ i u Komunisticku partiju Jugoslavije.
Kao sedamnaestogodisnja ucenica Marija. je posla J.l; prvu.
proletersku 22. septemhra 1944.
Rodena je u Cetinju 1927: godine.
·
Borba za oslobodenje Beograda je jos trajala kada je
sedamnaestogodiSnja Gordana
stupila u TreCi (kragujevacki)
bataljon Prve proleterske brigade. Mladost i neiskustvo nisu
joj smetali da juriSa na Kalemegdansku tvrdavu, ne ustupajuCi mesto ispred sebe i najhrabrijim borcima.
Osecala je radost te borbe,
jer se borila za oslobodenje
grada u kojem je rodena 1927.
godine. Sa istom hrabroscu nastavila je borbu na Sremskom
frontu, sve dok nije 4. januara
1945. Iesko raniena i napustila
proleterski borbeni stroj. Preneta je tada u Vojnu bolnicu
na lecenje.
MJLENA VJLOTIJEVI(;
- LAZOVI(;
Kao ucenica sa zavrsenih pet
razreda gimnazije prestala je
da pohada skolu kada je poceo
pt.,}'otice iz siromasne porq~-·
'
�Petrovoj kuci. Milka hi za to
vreme strazarcila i prenosila
kao kurir poruke. Cela porodica Vesic u prvoj ofanzivi radi
na negovanju i sklartjanju ranjenih partizana. Otac i majka
su zbog toga stradali: otac je
streljan, a majka spaljena u logoru u Ausvicu. Milki je pripalo da se stara o mladoj brad i sestrama.
Septembra 1944. stupa u TreCi bataljon Prve proleterske.
Bori se u redovima Brigade za
Beograd, pa na Sremskom
frontu, sve dok nije ranjena
kod Vrbovca. U Brigadi je ostala do kraja 1945. godine, kada
je demobilisana.
dice, koja je u toku rata bila
aktivna u narodnooslobodilackom pokretu. Oca su joj zaklali cetnici, a ona i brat su bili
od strane cetnika osudeni na
smrt.
Izbegla je cetnicku kaznu.
Septembra 1944. stupila je u
Prvi (crnogorski) bataljon Prve
proleterske u Bajinoj Basti, gde
je i rodena 1926. godine. U Brigadi se brzo istakla kao dobar
i hrabar borac, pa nije mnogo
potrajalo a primljena je u Savez komunisticke omladine J ugoslavije. Proleteri su je primili 1945. i u KPJ.
Na Sremskom frontu Milena
je politicki delegat voda i sekretar SKOJ-a u Prvoj ceti Prvog bataljona. Bila je zatim politicki delegat Mitraljeskog voda sve do demobilizacije, septembra 1945. godine.
MELKA VES/t -
Uba, i Milka. Pocela je jos kao
devojCica (rodena 1924) bez osnovne skole da radi i najamnici kod bogatih seljaka.
Vee ratne 1941. otac Petar
i majka Novka bili su aktivisti
narodnooslobodilackog pokreta. Partizani, a kasnije ilegalci
cesto su odrzavali sastanke
u
MELEVA -MELKA VORKAP/t
Mileva je iz ustanickog Korduna iz Vorkapica, kod Vrginog 'Mosta. Imala je sedamnaest godina kada je stupila
oktobra 1944. u Sesti (beogradski) bataljon Prve proleterske
brigade.
SLUSAOCI SANITETSKOG KURSA 1944. GODINE U BEOGRADU
VLAJKOV/c
Medu sestoro dece Petra Vesica rasla je u siromasnoj seljackoj porodici u Takovu, kod
193
�dena u Niksicu 1925. godine.
Bila je u mnogim jedinicama
dok nije 1944. prekomandovana u Prvu proletersku brigadu.
Hrabri horae i bolnicarka,
sanitetski radnik, stra:lar i
bombas - sve je to ana bila u
proleterskom stroju. UcestvujuCi u zavrsnim i odsudnim bitkama, J elena je u Brigadi as tala do konacnog osloboaenja
zemlje.
NADA (DRAOA) VUKOVOJAC
Naizgled nezna i nejaka iznenadivala je i prekaljene proletere svojom borbenoscu i izdrtljivoscu na Sremskom frontu. Borila se i marsovala sa pesmom. Ali ratni napori cine
svoje, te se i ova mlada krhka
devojka 10. decembra 1944. nasla u bolnici. Plakala je sto napusta svoje drugove. Ipak, nije
ostala dugo na lecenju. I ponovo se Milka vratila u svoj bataljon, medu proletere, da s njima nl:tstavi borbeni put do slobode.
tembra 1943. uspela da pQbegne.
Po povratku u domovinu je
uhapsena u Ljubljani i sprovedena u Iogar na Banjici. Iz !agora je oktobra 1944. dosla u
Prvu proletersku brigadu. Postala je cetna bolnicarka Cete
za vezu. Nesebicna i vredna,
hrabra i adana, brzo je stekla
ugled medu proleterima i postala omiljena.
Medu proleterima borila se
do konacnog oslobodenja nase
zemlje.
JELENA (SEKULE) VUJJ(:J(:
JELENA (BURA) VUC/Nlc
J elena je rodena 1922. daleko ad svoje domovine, u Buenos Airesu, gde je njen otac stigao da pecalbari za koru hleba.
Sa ocem se J elena vratila u Crnu Goru, u Podgoricu (Titograd). Odmah po okupaciji
·1941. ukljucila se u borbu pro· ..:' 'tiv neprijatelja. 1942. je inter. 19¥ )Jji~~tl'la u Italiju, odakle je sep-
Narad· niksickog kra ja masovno se odazvao 1941. pozivu
Komunisticke partije Jugoslavije za borbu protiv neprijatelja. Meau partizanima - ustanicima bilo je i dosta drugarica, koje su htele da slede tradicije hrabrih Crnogorki iz ranijih ratova, kroz vekove, iz bojeva protiv tudina.
Tada se latila puske i sesnaestogodiSnja Jelena VujiCic, ro-
Roaena u Sarajevu 1926, Nada je zivela i ucila skolu u Beogradu. Posla je 12. septembra
1944. u susret Prvoj proleterskoj brigadi, taka da se medu
proleterima borila hrabro i za
oslobodenje Beograda.
Na Sremskom frontu uvek je
u prvom borbenom stroju, prva u juriSu. Bila je neustrasiva
i mnogi bard su se istinski divili njenoj hrabrosti, pa su je
cak neki ad njih i opominjali
da se zakloni, pripazi.
�Ratnicka sreca nije joj dugo
bila naklonjena. U jednom od
jurisa 4. aprila 1945. hrabro je
poginula na Sremskom frontu
neustrasiva Nada Vukovojac.
EVGENIJA (ANDREJ)
ZANJNA - zENJA
Mlada plavokosa Zenja rodena je u Sovjetskom Savezu. Tamo je ucila skolu i ratovala na
bojiStima po Ukrajini. Dobila
je i cin potporucnika Crvene
armije, a njene grudi krasila su
mnoga odlikovanja.
Avgusta 1944. padobranom
su se spustili na Palisadu lekar-hirurg major M. Ivaskin i
:lenja. Stupili su kao lekari u
Prvu proletersku brigadu. Brzo
su se sprijateljili sa jugoslovenskim borcima - proleterima,
koji su jos od Rudog razmiSljali kada ce se sresti sa borcima Crvene Armije. Od tog dana pa sve do konacne pobede
nad zajednickim neprijateljem,
:lenja i Ivaskin radili su u bol-
PROLETERKE U FIJ AKERU U SREMU, 1945. GODINE
nici Prve proleterske brigade i
u bolnici Prve proleterske divizije. DanonoCno su nesebiCno
pruzali pomoc nasem sanitetu
u lecenju ranjenika.
u Prvu proletersku brigadu i
nastavila borbu na Sremskom
frontu. Isticc se kao hrabar horae i proleteri jc primaju u .
KPJ decembra 1944. godine.
MILANKA - MILA (ZIVANA)
i:JVANOV/c - MlsKOV/c
Rodena je 1924. godine u
Arandelovcu. U Beogradu j e zavrsila malu maturu, a onda se
zaposlila kao sluzbenik u jednom fotografskom ateljeu.
Rasia i vaspitavala se u naprednoj porodici, postala je od
najmladih dana skojevka. Njene dve sestre su poginule u ratu: Branka je poginula od cetnika februara 1944. u selu Sevice (kod Kuceva), a Lidija je
ubijena u Banjickom logoru.
Milanka je kao skojevka po
oslobodenju Beograda stupila
195
�Aprila 1945. godine prekomandovana je u stab Cetrdeset i
druge makedonske divizije, na
duznost sifranta, gde je ostala
·do kraja rata.
Posle rata radila je kao sluzbenik u mnogim jedinicama i
ustanovama JNA. Umrla je avgusta 1962. godine u Beogradu.
MILEVA :t.JVKOVJ(:
U Popadicu, gde je rodena
1928. godine, Mileva je sluzila
kao primer medu seoskim devojkama. Septembra 1944. rekla je jednog dana majci kako
hoce i ona da bude horae. Majka kao svaka majka pocela je
da moli cerku da to ne cini. Mileva joj je na to pokazala mlade Dalmatinke i rekla - da su
one dosle iz Dalmacije da oslobadaju gradove u Srbiji.
Majka popusti i Mileva pode
u Prvu proletersku brigadu.
Hrabro se borila u njenim redovima sve dok nije ranjena
DRUGARICE U KULTURNO.J EKIPI BRIGADE
196
9. decembra 1944. na Sremskom frontu, odakle je preneta u bolnicu na lecenje.
NATALJJA :t.JVKOVJ(:
U narodnooslobodilacku borbu posla je 1943. iz Ravne Dubrave, kod Vlasotinaca, gde je
rodena 1925. godine. U prvu
proletersku stupila je oktobra
1944.
Medu proleterima je brzo zapazeno njeno ratno iskustvo,
pa je Natalija pruiala dragocenu pomoc mladim borcima
koji su tih dana stupali u Prvu
proletersku.
Hrabro se borila za oslobodenje Beograda i na Sremskom
frontu. Kada su proleteri poS!i
u juriS na selo Negoslavci, u
Sremu, Natalija je hila medu
prvima. Jurisajuci na utvrdene
nemacke polozaje viknula je
,Napred, proleteri!" - i tad je
njen glas presekao nemacki
Sarac.
�U mnogim dokumentima Prve proleterske brigade i dokumentima koje vade opstinski odbori i sekcije boraca, upisana su imena drugarica koje su bile u redovima Prve proleterske brigade. U
spiskovima, kao sto su: spisak ranjenih drugarica, spisak ucesnika bitke na Sutjesci, spisak nestalih u raznim borbama, spisak
drugarica koje su primile vojne isprave u Prvoj proleterskoj brigadi, kao i u spiskovima bataljona i sekcija upisano je oko 220
drugarica za koje postoje samo oskudni podaci. S obzirom da su
ta dokumenta i svedocanstva o njihovom prisustvu u stroju Prve
proleterske brigade, dajemo imena i sve raspolozive podatke za
te drugarice.
197
�--------·--·-·····-·--·--
AJDAR VIDA, rodena u selu
Mucu, kod Splita, u NOB-u od
1943. uneta u spisak Brigade
kao njen borac.
ATANACKOVIC (Ljubomira)
RADMILA, primila vojne isprave 27. decembra 1944.
BABIC NADA, po evidenciji
Sekcije boraca za Dalmaciju
iz Splita, bila je borac Brigade.
BABOVIC RADOJKA, rodena u selu Stojniku 1924. uvedena u evidenciju boraca Bataljona »Garibaldi«.
BAJIC (Bojic) - RUPIC JELA, vodi se u spisku boraca
Prve proleterske brigade, ranjenih juna 1943. godine na
Sutj\"sci.
BARUH HELA, rodena u Sarajevu. U NOB-u od 1941. U
Peti (sumadiiski) batalion Prve proleterske stupila februara
1942. godine. Zarobljena od
cetnika i streljana juna 1942.
godine na Gatu.
BEBIC (Stipana) ANDA, rodena u Desnu kod Metkovica,
u NOB-u od 1942. godine, poginula 1943. godine kod Capljine.
BEBIC DRAGICA, ucesnik
bitke na Sutjesci, bila u Cetvrtom (kraljevackom) bataljonu.
BIBIC (Mate) DRAGICA, bila bolnicarka u Sestom (beogradskom) bataljonu.
BIBIC (Radojka) SMILJKA,
bolnicarka Treceg (kragujevackog) bataljona.
BOGDANOVIC
RADOJKA,
rodena 1929. godine u Gospicu, bila cetna bolnicarka u Bataljonu »Garibaldi«.
BOZANIC NADA, ucesnik
bitke na Sutj esci, dosla u Prvi (crnogorski) bataljon iz Trece dalmatinske brigade.
BOSKOVIC RADOJKA, uvedena u spisak boraca Treceg
(kragujevackog) bataljona.
BOZ:IN JASNA, rodena 1924.
godine u Prelu, u NOB-u od iu·
Ia 1944. godine, uvedena u spisak boraca Prve proleterske
brigade.
BRAJIC MARGARETA, rodena 1924. godine na Hvaru, bila
u Drugom (crnogorskom) bataljonu.
BRATINIC (Forcan) MARGARETA, pominje se u vise
dokumenata, a nema potpunijih podataka.
BRDAREVIC DRAGA, uneta
u spisak boraca Treceg (kragujevackog) bataljona.
BRBORIC (Lazara) BRANKA bolnicarka u Prvom (cr-
nogorskom) bataljonu, prirni·
!a voine isprave 27. decembra
BRDINOVIC VINKA, ranjena u sedmoj neprijateljskoj
ofanzivi kao referent saniteta
u Petom bataljonu.
BURKIC (Zaira) RABIJA, ranjena kao borac Drugog (crnogorskog) bataljona u sedmoj
neprijateljskoj ofanzivi.
CRNIC (Stevana) KOVILJka, bolnicarka u Prvom (crnogorskom) bataljonu, primila
vojne isprave 27. decembra
1944.
CVITKOVIC RADMILA, radom od Visokog (kod Sarajeva), u petoj neprijateljskoj ,
ofanzivi bila u pristapskim jedinicama.
CVRLJAK (Nikole) KOSA,
stariji vodnik, cetna bolnicarka u Bataljonu prateCih oruda, primila vojne isprave 27.
decembra 1944.
CUK-BARARONA D. LUNA,
rodena 1923. godine u Zvorniku, uvedena u spisak boraca
Prve proleterske brigade.
DEDIC (Didic) (Abaza) SANIJA, rodena 1926. godine u
Mrkonjic Gradu. U NOB-u od
1943. godine, uvedena u evidenciju ranjenika Prve proleterske divizije, kao borac Prve
proleterske brigade.
199
�200
DESPOTOVIc
(Marijana
DRAGICA, hila u Omladinskoj
ceti u Trecem (kragujevackom)
bataljonu.
DIMITRIJEVIC VERA, horae Bata]jona pratecih oruda,
primila vojne isprave 27. decembra 1944.
DRAGOVIC ......... , osta1o je nezapisano njeno ime, u
spisku je boraca Treceg (kragujevackog) bataljona, poginula na Trovrhu, na Sutjesci, juna 1943.
DRAKULIC (Petra) DESANKA, bolnicarka u Drugom (crnogorskom) bata.ljonu, primila
vojne isprave 27. deeembra
1944.
DUPOR (Franje) MILKA, rodena 1925, hila u Drugom (crnogorskom) bataljonu.
DERIC (Nikole) ZORA, bolnicarka u Sedmom bataljonu,
primila vojne isprave 27. decembra 1944.
DUKIC DESANKA, bolnicarka u Drugom (crnogorskom)
bataljonu, primila vojne isprave 27. deeembra 1944.
DURie GROZDANA, bolnicarka u Trecem (kragujevackom) bataljonu, primila vojne
isprave 27. deeembra 1944.
DUKtc SVETISLAVA, horae
Drugog (ernogorskog) bataljona, primila vojne isprave 27.
deeembra 1944.
DZAPIC (Rada) KATICA,
bolnicarka 11 Trecem (kragujevackom) bataljonu, ucestvovala u bici na Sutjesci.
EDON VIDA, rodena u Prepadu kod Splita, poginula kao
horae Treceg (kragujevackog)
bataljona 1943. na Sutjesei.
EFENDIC JAKICA, horae
Cetvrtog (kraljevackog) bataljona, ranjena u sedmoj neprijateljskoj ofanzivi.
FABIJANIC TONKA, rodena
u Dalmaciji, u NOB-u od 1942.
godine, poginula marta 1943.
mi Neretvi.
FAJFER MARICA, poginula
6. maja 1945. godine kod Zagreba kao horae Prve proleterske brigade.
FILIPOVIC MIRA, u Prvu
proletersku stupila je 1944. godine i presla sa brigadom borbeni put do Trsta. Otkako je
demobilisana nema se blizih
podataka o njoj.
FILIPOVIC LJUBICA, rodena 1925, poginula marta 1945.
kod Sarengrada u Sremu.
FILIPOVIC MILICA, upisana u spisak boraea Treceg ~kra
gujevackog) bataljona.
FILIPOVIC-SENDIC MILKA,
rodena 1927. u selu Sovljanu
kod Uba, bila u Trecem ~kra
gujevackom) bataljonu od oktobra 1944.
GAJEVIC (Milosa) ANDA,
bolnicarka Cetvrtog (kraljevackog) bataljona, primila vojne
isprave 27. decembra 1944.
GIZDic-(GIZIC) (Ivana) KAJA, rodena 1914. godine u Splitu, u NOB-u od 1942. godine,
vodi se u spisku kao horae
Brigade.
GAZIC (Ivana) KAJA, rodena
1914. u Klisu kod Splita, poginula 1943. na Sutjesei.
GONCIN V. MARIJA, rodena 1917. godine u selu Kapela
kod Breziea, vodi se u spisku
boraca Cetvrtog (kraljevackog)
bataljona.
GRBIC NEVENKA, radom
iz Like, spominje se u mnogim spiskovima, ali nema blizih podataka.
GRUBASEVIC
MARGARETA, vodi se u spisku poginulih boraea Prve proleterske
brigade.
GRUJic-MATKOVIc (Marina) DRAGICA, rodena 1914. u
KuCini, kod Splita, ucesnik bitke na Sutjesci.
GRDELIC NEDA, rodena u
Zadru 1922, u NOB-u od 1942,
poginula 1943. na Sutjesci kao
horae Drugog (ernogorskog)
bataljona.
HADZIMURATOVIC
FATIMA, upisana kao horae Treceg
(kragujevackog) bataljona.
HALILOVIC FATA iz sela
Zastilja kod Teslica, u NOB-u'
od 1943, poginula 17. deeembra 1943. kod Bugojna.
HODZic (Salka) NEZIRA,
horae omladinske cete Treceg
(kragujevackog) bataljona, ranjena 11. marta 1945.
HRASNIK MILKA, poginula
17. aprila 1945. godine kod Pleternice kao bolnicarka u Trecem (kragujevackom) bataljonu.
IBIC ZULFA, rodena u selu
PutoviCima kod Zenice, nestala
u borbi 14. jula 1943. kod Ustikovine.
IVANOVIC (Save) MILICA-MICA, bolnicarka u Sestom
bataljonu, primila vojne isprave 27. decembra 1944.
JANKOVIC (Milosa) ANDELIJA, bolnicarka Cetvrtog (kraljevackog) bataljona, primila
vojne isprave 27. deeembra
1944.
JELASKA MILEVA, rodena
u Splitu, bila horae Drugog
(ernogorskog) bataljona.
JOCKOVIC SAVA, vodi se u
spisku poginulih boraea Prve
proleterske brigade.
JOVANOVIC (Dusana) DIKOSAVA, bolnicarka u Trecem
(kragujevackom) bataljonu, primila vojne isprave 27. decembra 1944.
�JOVANOVIC (Mihaila) DUSANKA, bolniearka Treceg
(kragujevackog) bataljona, primila vojne isprave 27. decembra 1944.
JOVANOVIC (Stojana) JELENA, bolnicarka u Petom bataljonu, primila vojne isprave
27. decembra 1944.
JOVANOVIC (Nedeljka) STANIMIRKA, bolnicarka u Trecem (kragujevackorn) bataljonu, primila vojne isprave 27.
decembra 1944.
JOVANOVIC (Borivoja) ZAGORKA, bolnicarka u Drugom
(crnogorskom) bataljonu, primila vojne isprave 27. decembra 1944.
JOVIC JELA, rodena u Dragljanu, kod Vrgorca, u NOB-u
od 1943, u Brigadu dosla juna
1943. na Miljevini.
JOVIC MARIJA, rodena u
Dragljanu, kod Vrgorca, u
NOB-u od 1943, poginula kao
horae Drugog (crnogorskog)
bataljona 24. septembra 1943.
na Velikoj Cisti, kod Trinja.
KACAR (Marka) ROSA, bolnicarka u Sedmom bataljonu,
primila vojne isprave 27. decembra 1944.
KARAKLAJIC UGLJENA, rodena 'u Ivanjici, nestala u Sremu.
KATUSIC JERKA, vodi se u
evidenciji boraea Prvog (crnogorskog) bataljona.
KEZIJA (Nikole) LJUBICA,
roderta u Travniku 1923, nalazi se u spisku boraca Treceg
(kragujevackog) bataljona.
KLJAJIC OLGA, radom od
Uzica, u brigadi je od septembra 1944. godine, hila je horae
Pratece cete Drugog (crnogorskog) batal.iona.
KOLUNDZI.TA ANflP.LKA.rodena 1927. u Trstu. Bila u Bataljonu »Garibaldi«.
KOLUDZIJA MILENA, rodena 1926. u Trstu, hila u Bataljonu »Garibladi«.
KOSTAN MARIJA, rodena
kod Sibenika, hila horae Sestog (beogradskog) bataljona.
KOVACEVIC (Janka) DRAGICA, horae Bataljona prateCih oruda, primila vojne isprave 27. deeembra 1944.
KOVACEVIC MARIJA, rodena u Gatu kod Splita, poginula
kao horae Brigade 13. septembra 1944. godine kod Valjeva.
KOVACEVIC SAVKA, vodi
se u spisku poginulih boraea
Prve proleterske brigade.
KOVACEVIC (Ante) VESNA,
bolnicarka Cetvrtog (kraljevackog) bataljona, primila vojne
isprave 27. decembra 1944.
KRAJiNA SVIJETA, rodena
u Vogusu, kod Bugojna, nestala 3. aprila 1944. kod Jajca.
KRGOIC (Ivana) IVKA, rodena 1922. kod Splita, hila horae Prve proleterske brigade
na Sutjesci.
KRILIC (Jure) FRANKA, rodena 1917. u Vrbovcu, hila horae Drugog (crnogorskog) bataljona na Sutjesci.
KRNIC (Abdule) NIJEZIRA,
cetna bolnicarka u Bataljonu
prateCih oruda, primila vojne
isprave 27. deeembra 1944.
KRNOBABIC JELA, rodena
1923. kod Bradine, hila horae
Treceg (kragujevackog) bataljona.
KRULJAC ZDENKA, vodi se
u evidenciji kao bolnicarka u
Brigadnom sanitetu od 1944.
godine.
KRUSCIC KRISTINA, u spisku je boraca Treceg (kragujevackog) bataljona.
LAZIC (Frane) DANICA, ranjena u sedmoj neprijateljskoj
ofanzivi kao horae Drugog (ernogorskog) bataljona.
LENAR (Stevana) MARIJA,
bolnicarka u Sedmom bataljonu, primila vojne isprave 27.
deeembra 1944.
LUKIC BOSILJKA, radom iz
Bosanske Krupe, poginula 9.
novembra 1943. godine, kao
horae Prve proleterske kod
Travnika.
LUKIC JANJA, horae Cetvrtog (kraljevackog) bataljom;,
poginula 25. maja 1944. kod
MliniSta.
LUNA (Barona) MILETA, rodena 1923, ucestvovala u bici
na Sutjesei.
MANDIC PAVA, rodena u .
Dugom Vrhu, horae Treceg
(kragujevackog) bataljona, poginula 1943. na Sutjesci.
MARASOVIC A. NEDELJKA,
rodena u Trilju, kod Splita,
nestala 13. oktobra 1943. kod
Sujiea.
MARINKOVIC ZORA, ranjena 1943. na Ulogu.
_
MEDIC IVANKA, rodena u
Gornjem Segetu, kod Trogira,
u Drugi (ernogorski) bataljon
dosla na Sutjesci iz Trece (dalmatinske) brigade.
MEDIN VERA, rodena u
Beogradu 1926, hila horae Bataljona »Garibaldi«.
MIDOSEVIC (Dusana) NEGOSAVA, bolnicarka u Drugom
(crnogorskom) bataljonu, dobila isprave 27. decembra 1944.
MIKIC NEVENKA, rodena u
selu Lisee, kod Prnjavora, u
NOB-u od januara 1943. godine, poginula 20. avgusta 1943.
go dine, kao horae brigade na
VlasiCu.
MILANOVIC KAJA, radom
od Sinja, na Sutjesci bila horae Prvog (crnogorskog) bataljona.
201
�MILANOVIC MILKA, rodena
u Resniku, nestala 30. maja
1944. kod Prekraja.
MILANOVIC RADMILA, ranjena 14. aprila 1945. kao borac Prvog (crnogorskog) bataljona.
MILOJEVIC (Ostoje) MARUSKA, rodena 1922. godine u
Razboiu kod Srpca, u NOB-u
od 1943. godine, poginula na
Sirinama 1944. godine kao borac Treceg bataljona.
MILICEVIC (Milinka) RADOJKA, bolnicarka u Sestom
bataljonu, dobila vojne isprave
27. decembra 1944.
MILOVANOVIC MILICA, vodi se u spisku poginulih boraca Prve proleterske brigade.
MILOSAVLJEVIC MILICA,
rodom iz Valjeva, ucenica, u
Brigadi od 1944. godine, umrla odmah po oslobodenju
Valjeva.
MILOSEVIC DANICA, upisana u spisak kao borac Omladinske cete Treceg (kragujevackog) bataljona.
MITIC MILENA, rodena u
Bosni, u Brigadu dosla 1943.
godine, prema postojecoj dokumentaciji.
MITROVIC (Milana) OLGA,
rodena 1924. u selu Peneljeveu
kod Lajkovca, poginula kao
borae Prve proleterske na
Sremskom frontu.
MLINAR (Josipa) VESNA,
holnicarka u Trecem (kragujevackom) bataljonu, dohila isprave 27. decembra 1944.
MOGREC SLAVKA, rodena u
Turhetu, nesta!a 30. maja 1944.
kod Prekraja.
MOLJKOVIC (Zdravka) MILENA, bolnicarka u Trecem
(kragujevackom) bataljonu, dohila vojne isprave 27. deeemb202 ra 1944.
MUSIC (Muharema) FERIDA, holnicarka u Cetvrtom
(kraljevackom) bataljonu, dohila vojne isprave 27. decemhra 1944.
NESIC (Stanimira) BRANKA, bolnicarka u Trecem (kragujevackom) hataljonu, dobila
vojne isprave 27. decemhra
1944.
NESKOVIC (Aleksandra) NADA, bolnicarka u Trecem (kragujevackom) hataljonu, dohila
vojne isprave 27. deeemhra
1944.
NIKOLIC JELENA, rodom
iz Bajine Baste, u Brigadi od
oktobra 1944. godine, poginula
u Sremu.
NOVAKOVIC MILKA, uvedena u evidenciju decemhra
1944. godine, kao borac Drugog (ernogorskog) bataljona.
NOVAKOVIC OLGA, rodena
n selu Stoiniku 1924, bila u
Bataljonu ,;Garibaldi«.
NOVAKOVIC RADOJKA, rodena u Benkovcu, nestala 21.
novembra 1944. u Beogradu.
NOVAKOVIC (Nikole) RUZ:A,
hila bolnicarka u Cetvrtom
(kraljevackom) bataljonu, dohila vojne isprave 27. decembra 1944.
NOZ:ICA (Vasilija) OLGA,
bolniearka u Sedmom bataljonu, dobila vojne isprave 27. decembra 1944.
NUJIC (Jakova) MARIJA, poginula na Sutjesci 1943. kao
horae Cetvrtog (kraljevackog)
bataljona.
OBRADOVIC MILEVA, rodena u SokoloviCima, kod Rogatice, nestala 20. aprila 1943.
PAJIC MILICA, ranjena u
sedmoj neprijateljskoj ofanzivi kao borae Cetvrtog (kraljevackog) bataljona.
PANTOVIC (Vasic) DANICA,
rodena 1924. u selu Ronocevu
kod Sopota, stupila u Pi-vi bataljon, Prve proleterske 13. oktobra 1944.
PAVIC (Janka) OLGA, bolniearka u Trecem (kragujevackom) bataljonu,. dobila vojne
isprave 27. decembra 1944.
PAVIC (Joza) SLAVKA, rodena u Vrpolju, kod Sibenika,
u NOB-u od 1942, bila horae
Drugog (ernogorskog) bataljona.
PAVICEVIC (Velimira) LJUBICA, bila u Drugom (crnogorskom) bataljonu.
PAVLOVIC (Donlin) ZORKA,
ucestvovala u bici na Sutjesei
kao horae Sestog (beogradskog) bataljona.
PAVLOVIC (Petra) SMILJA,
bolnicarka u Cetvrtom (kraljevackom) bataljonu, primila vojne isprave 27. deeembra 1944.
PETROVIC (Milana) KATICA, bo!nicarka u Sedmom bataljonu, dobila vojne i~prave
27. decembra 1944.
PETRIC (Dragutina) ACIKA,
bolnicarka Drugog bataljona,
dobila vojne isprave 27. decembra 1944.
PETRIC (Srecka) BRANKA,
bolnicarka Sedmog bataljona,
dobila vojne isprave 27. decembra 1944.
PETROVIc VUKOSAVA, poginula kao borac brigade 23.
septembra 1943. godine na Cisti kod Trilja.
PEsiC VERA, upisana u spisak kao horae Treceg (kragujevackog) bataljona.
PIHLE NINA, dosla na rad
u Brigadnu bolnieu iz Trinaeste proleterske brigade nRade
KonCar«.
PIVAC MIRA, rodena u Bosanskoj GradiskL poginula 6.
�aprila 1944. godine u SipovuBosna, kao horae Prve proleterske brigade.
PLACAN (Steve) SLAVKA,
bolnicarka Treceg (kragujevackog) bataljona, dobila vojne
isprave 27. decembra 1944.
PLECAS SLAVKA, upisana u
spisak boraca Treceg (kragujevackog) bataljona.
PLENCA ZORA, vodi se u
evidenciju kao horae brigade.
POLEKSIC BOSA, rodena u
selu Karadzu, kod Bugojna, u
NOB-u od 1943, sestra narodnog heroja Vojina Poleksica,
ranjena u sedmoj ofanzivi, kao
horae Prvog (crnogorskog) bataljona.
POLEKSIC MIRA, upisana u
spisak boraca Treceg (kragujevackog) bataljona.
POLEKSIC UUBICA, rodena
u selu Karadzu, kod Bugojna,
u NOB-u od 1943, sestra narodnog heroja Vojina PoleksiCa.
POPADIC MILA, rodom od
Makarske, ucestvovala u bici
na Sutjesci kao horae Treceg
(kragujevackog) bataljona.
POPIC NEVENKA, vodi se u
spisku poginulih boraca Prve
proleterske brigade.
POPOVIC DUNJA, poginula
1943. na Sutjesci kao horae
( crnogorskog) bataljona.
POPOVIC UUBICA, rodena
u Cetinju, vodi se u spisku
kao horae Prvog crnogorskog
bataljona.
POPOVIC (Boza) MASINKA,
horae Petog (sumadijskog) bataljona, primila vojne isprave
27. decembra 1944.
POPOVIC (Marka) MILKA,
rodom od Makarske, ucesnik
bitke na Sutjesci, horae Cetvrtog (kraljevackog) bataljona,
primila vojne isprave 27. decembra 1944.
POPOV (Radomira) MIRA,
rodena 1912. u Svetozarevu. Iz
oslobodenog Beograda, oktobra 1944. stupila je u Prvu proletersku, odakle je ubrzo prekomandovana u jedinice za vezu Prve armije.
PRITILJ TATJANA, ranjena
u sedmoj neprijateljskoj ofanzivi kao horae Drugog (crnogorskog) bataljona.
PRODAN DANICA, ucestvovala u bici na Sutjesci kao horae Cetvrtog (kraljevackog) bataljona.
PUCAR (Dusana) DRAGICA,
rodena 1926. u RadoviCu, u
Dalmaciji, poginula 23. decembra 1944. kod Sida kao horae
Treceg (kragujevackog) bataljona.
RADAKOVIC (Laze) MILICA,
bolnicarka Petog bataljona, dohila vojne isprave 27. deeembra 1944.
RADELJ (Luke) MARIJA, poginula na Sutjesci 1943. kao horae Cetvrtog (kraljevackog) bataljona.
RADOJCIC (Svetolika) MILKA, primila vo jnu ispravu kao
vodna bolnicarka 27. decembra
1944.
RADOSAVLJEVIC DESANKA, rodena u Splitu, poginula
15. deeembra 1944.
RADOVANOVIC NADA, rodena 1920. u Banatu, hila bo. rae Bataljona »Garibaldi«.
RADULOVIC DINA, rodena
1922. u Cetinju. Borae Prve
proleterske je od 1944.
RAFAILOVIC DURDINA, upisana u spisak boraca Treceg
(kragujevackog) bataljona.
RANKOVIc (Pauna) ZIVANA, bolnicarka Cetvrtog (kraljevackog) bataljona, primila
vojnu ispravu 27. decembra
1944.
RASETA (Nikole) ZORA, rodena 1926. godine u Laktasima, upisana u spisak boraca
Treceg (kragujevackog) bataljona.
RASKOVIC ANKA, vodi se u
evidenciji boraca Drugog (crnogorskog) bataljona.
REJIC-DUMAND:ZIC MAR{
JA, rodena 1920. u Makarskoj,
ucestvovala u bici na Sutjesci
kao horae Treceg (kragujevackog) bataljona.
ROGANOVIC (Boska) ANBELKA, bolnicarka u Trecem
(kragujevackom) bataljonu, dohila vojne isprave 27. decembra 1944.
ROKVIC SAVA, poginula 13.
juna 1944. kod SCita kao horae
Drugog (crnogorskog) bataljona.
SAVANOVIC MARA, rodena
u Turbetu, nestala 9. januara
1944. kod Belobucja.
SAVIC (Sime) DARINKA,
bolnicarka Drugog (crnogorskog) bataljona, dobila vojne
isprave 27. decembra 1944.
SAVIC D. DUSANKA, rodena u Beogradu, nestala 15. decembra 1944. u Sremu.
SEKSO (Save) NADA, radom od Sibenika, poginula
1943. na Majevici kao horae
Sestog (beogradskog) bataljona.
SESIJA .......... , iz Petrovca, poginula aprila 1943. na
Kapku, kod Foce.
SEVERINA KOKA, rodom iz
Makarske, poginula kao .horae
brigade 23. septembra 1943. godine na Cisti kod Trilja.
203
�SIDARENKO (Pavla) MftKA, bolnicarka Sedmog bataljona, dobila vojne isprave 27.
. decembra 1944.
SIMI(; KATA, poginula 20.
novembra 1943. na Maloj Cisti,
u Dalmaci j i.
SISK MEDINA, rodena 1925.
u Splitu, bila borac Bataljona
»Garibaldi«.
SLADI(; MARILA, ranjena u
sedmoj neprijateljskoj ofanzivi kao borac Drugog (crnogorskog) bataljona.
SLANIC NEDA, rodena u
Dalmaciji, vodila se u evidenciji boraca Treceg (kragujevackog) bataljona.
SOLOVODEC MARIJA, rodena 19p. u Banatu, bila borac
Batal)ona »Garibaldi«.
SPASOJEVIC (Milutina) VE~- _?olnicarka Treceg (kraguJevackog) bataljona, dobi!a vojne isprave 27. decembra 1944.
SRECKOVI(; (Save) NADA
bolnicarka Treceg (kragujevac:
kog) bataljona, dobila vojne
isprave 27. decembra 1944.
STANOJEVIC MILKA, ucenica iz Valjeva, u Brigadi od
septembra 1944. godine, vodi
se kao•.borac Drugog (crnogorskog) bataljona.
STANOJEVI(;
(Svetis!ava)
SLAVKA, upisana u spisak boraca Treceg (kragu jevackog)
bataljona.
STANOJEVIC
(Dobrosava)
SVETISLAVA, upisana u spisak boraca Treceg (kragujevackog) bataljona.
STEFANOVI(; RUZA, rodena
1930. u Sremskoj Mitrovici, bila borac Bataljona »Garibaldi«.
STILINOVI(; NADA, nema
podataka, sada zivi u Zagrebu.
STOJKOVIC GORDANA bol204 nicarka u Sedmom batali'onu,
dobila vojne isprave 27. decembra 1944.
STRUNI(; (Pavia) MARIJA,
bolnicarka Prvog (crnogorskog) bataljona, dobila vojne isprave 27. decem bra 1944.
SUBASIC RADOJKA, rodena
1923. u selu Perni, kod Bosanske Krupe, upisana u spisak
boraca Treceg (kragujevackog)
bataljona.
SUBOTI(; ANKA, ranjena u
sedmoj neprijateljskoj ofanzivi kao borac Prvog (crnogorskog) bataljona.
SUKARA P. MLADENKA, rodena u Donjem Vakufu, nestala 9. januara 1944.
SURCUGI(; M. ZONJA, rodena 1922. godine, u NOB-u od
1942. godine, poginula kao horae brigade juna 1943. na Zelengori.
SCORDA TONKA, rodena u
Splitu, poginula 21. marta
1944, vodi se u spisku sekcije
Prve proleterske brigade za
Dalmaciju u Splitu kao l;>orac
Prve proleterske.
. -SEVIC ZIVKA, rodena 1925.
go dine u selu. Besenovu kod
Iriga, stupil_a u Brigadu febru~
ara 1945. go dine, a poginula 12.
aprila 1945 .. kod. Sarengrada.
SEVGIC (Ante) MARIJA,
stariji vodnik, bolnicarka, dohila vojne · isprave 27. decembra 1944.
·siMENSKI SOFIJA; vodi se
u spisku poginulih boraca Prve proleterske brigade.
SKORO SLAVKA, rodena .u
Kastelii:na kcid Splita, pogiinita
23. septembra 194_3. na Velil<:oj
Cisti, vodi se. 1f spisku Sekcife
Prve proleterske: za· Dalmadj-u
u Splitu kao horae Prve proleterske.
SORAK (Milana) MILICA,
bolnicarka Sedmog bataljona,
dobila vojne isprave 27. decembra 1944.
SUBA5I(; RANKA - ANKA,
rodena u selu Klisu, kod Splita, u NOB-u od 1943, borac
Drugog (crnogorskog) bataljona, ranjena 24. januara 1945.
kod Tovarnika, u Sremu.
SUPE ANKICA, rodena u selu Konjevratu kod Sibenika, u '
NOB-u od 1942. godine, vodi se
u spisku kao borac Brigade.
SUPE (Krste) LUCA, rodena
u selu Konjevratu, kod Sibenika, u NOB-u od 1942. godine,
poginula 19. novembra 1943. na
Sitnici kod Banja Luke, kao
borac Brigade.
SUPE SLAVICA, rodena u
selu Konjevratu kod Sibenika,
u NOB-u od oktobr.a 1942. godine, vodi se u spisku Sestog
bataljona, Prve proleterske.
SUPE (Jove) TONKA - TONE, rodena u Konjevratu, kod
Sibenika, u NOB-u od oktobra
1942, vodi se u evidenciji kao
borac Prve proleterske.
SUSKIC ZUMRETA, vodi se
u ratnom spisku brigade.
TAKI(; (Nikole) ZORA, bolnicarka Cetvrtog (kraljevackog) · bataljona, dobila vojnu
ispravu 27. decembra 1944.
TRANOVAC (Rajka) RADMILA, bolnicarka Treceg (kragujevackog) bataljona, dobila voj-ne isprave 27. decembra 1944.
TOMIC BISERKA, rodena
1927, u Krujasi, bila borac Bataljona »Garibaldi«.
UJEVIC JAKICA, rodena u
:Krivodo!u, kod Imotskog, poginula 1944. kao horae Cetvrtog (kra!jevackog) bataljona.
VJI,l'HC (Jovana) DESANKA,
bolni¢arka u Petom (beograd-
�skom) bataljonu, dobila vojne
isprave 27. decembra 1944.
VASKRSIC SAVETA, rodena
1927. u Novim Banovcima, hila horae Bataljona »Garibaldi«.
VESELOVSKI (Juliiana) STEFICA, bila bolnicarka u Prvom
(ernogorskom) bataljonu, dohila vojne isprave 27. decembra 1944.
VIDEKA (Vjekoslava) IVANKA, rodena 1924. u Splitu, poginula 1945. na Sremskom
frontu.
VOCIC MILEVA, horae Drugog ernogorskog bataljona, vodi se u spisku ranjenika od juna 1944. godine u vreme Sedme neprijateljske ofanzive.
VUJIC (Jovana) BRANISLAVA, vodna bolnicarka u Bataljonu prateCih oruda, primila
vojne isprave 27. deeembra
1944.
VULIC NADA, radom od
Makarske, poginula 23. juna
1944. na Gradini kao cetna
bolnicarka.
ZARNAD RUZICA, vodi se u
spisku poginulih boraea Prve
proleterske brigade.
ZELEN (Marka) DRAGICA,
stariji vodnik, cetna bolnicarka u Cetvrtom (kraljevackom)
bataljonu, umrla 4. januara
1945. od zadobijenih rana.
ZONJIC (Jovana) MILICA,
rodena 1925. u Vruccu kod
Uziea, u NOB-u od septembra
1944. poginula septembra 1944.
u Erdeviku u Sremu, kao horae brigade.
ZIVKOVIC JERA, rodena
1924. u Kninu, nestala 1943.
korl nnvm:,t.
ZUBRINIC MILICA, rodena
u Splitu, vodi se u evidenciji
Sekcije Prve proleterske brigade za Dalmaciju kao horae
Prve proleterske.
GRUPA BORACA U SELU RATKOVAC, SEPTEMBRA 1944.
205
�~--
1
nastala iz zelje da
ostanu
jednoj knjizi,
drugarica koje su se borile u
O va knjiga jeimena iena-boraca,setrajnozaborave zapisana, ulikovi
Prvoj proleterskoj brigadi, da
ne
ti svetli
I
,1
heroja borbi i jurisa na nasem teskom, ponosnom i pobedonosnom
putu ka slobodi.
Ucinili smo to sa zeljom da uz sve sto je do sada napisano o
narodnooslobodilackoj borbi i revoluciji jugoslovenskih naroda i
narodnosti od 1941-1945. godine, sto je napisano o Prvoj proleterskoj narodnooslobodilackoj udarnoj brigadi, damo i poseban doprinos trajnijem ocuvanju uspomena na svetle likove drugarica koje su se borile u sastavu Prve proleterske brigade.
Cinimo to radi njih - radi odavanja priznanja njihovoj barhi i samopregoru, Zrtvi koju su sve drugarice, a u prvom redu one
koje su pale smrcu hrabrih, nesebicno priloiile svoje zivote izvojevajuci pobede u na!ioj oslobodilackoj i revolucionarnoj borbi, pod
zastavom koju su razvili, poneli i do pobede doneli KP J i drug
Tito.
Posebno to Cinimo radi nadahnuca i podsticaja na nova pregnuca onih koji su iz generacije u generaciju nastavljali i koji ce
nastaviti da pod zastavom SKI brane i cuvaju tekovine nase revolucije i vade borbu za nase samoupravno socijalisticko drustvo.
Svesni smo bili tezine istrazivanja i obezbedenja podataka za
sve drugarice koje su prosle borbeni put Brigade. I sto taka, svesni smo i velike odgovornosti, jer nije lako pisati o svakoj drugarici ponaosob kad se ima u vidu mnogo zajednickog- u svakoj njihovoj biografiji ista ratna staza, isti ciljevi i ideje koji su ih u
borbu poveli, ista ili priblizno ista godista. Pilikom pisanja takve
knjige te!iko je izbeci ponavljanja, utoliko pre s/o su za vreme rata i revolucije mnoge ljudske sudbine u istim jedinicama bile istovetne, jer su im to i zajednicki putevi nametali .
. I pored svega toga ieleli smo da kao njihovi ratni drugovi zabeleiimo njihova imena i njihov veliki doprinos nasoj herojskoj
borbi i revoluciji. Zato ovu knjigu ne smatramo dorecenom, vee samo jednim dokumentom koji otvara prostore za dalja istrazivanja
i kao izraz jedinstvene poruke da se ti likovi ne smeju zaboraviti. 207
�Od rata je proslo vise ad tri decenije, secanja nisu taka vzse
sveta, dokumentacije nepotpune. Zbog toga je rad na prikupljanju
podataka iziskivao velike napore. Taka se na pribiranju grade za
ovu knjigu radilo vise godina. Odbor Prve proleterske brigade,
bataljonski odbori i sekcije, obracali su se vise pula ad septembra
1974. godine naovamo pismeno i usmeno, preko stampe i radija opstinskim odborima Saveza udruzenja boraca Narodnooslobodilackog rata, sekcijama i pojedincima s molbom da se sakupi !ito
vise podataka, dokumenata i fotografija za svaku drugaricu·- borca Prve proleterske.
Kao autori uCinili smo sve !ito nam je bilo mogucno da dodemo do !ito vise podataka o svakoj ad drugarica - boraca Prve proleterske brigade. Duini smo da istaknemo da je i sam izdavac
(»Export-press«) nekoliko put a preko !!lampe i Radio-Beograda
pozivao borce Prve proleterske, preiivele drugarice i rodbinu poginulih i umrlih drugarica da dostave koliko mogu i znaju ad podataka o zenama-proleterkama iz Prve proleterske.
Koristili smo postojecu dokumentaciju i objavljene knjige, pa
smo i takvim naCinom istraiivanja naisli na dosta korisnih, ali i na
prilicno netacnih podataka o drugaricmna iz Prve proleterske brigade. Ne iskljucujemo mdgucnost da se i u ovoj knjizi nije potkralo netacnih, odnosno nedorecenih podataka o drugaricama. Rec je
pre svega o podacima koji se odnose na godinu i mesto rodenja,
dan stupanja u Brigadu iii dan pogibije, jer se u pojedinim publikacijama govori o nekoj drugarici da je poginula, a ana je preiivela rat, iii obratno.
No, i pored svih nedostataka i manjkavosti koje nije mogao
izbeci ni na!i rad, napominjemo da je istraiivanje za pisanje knjige PARTIZANKE PRVE PROLETERSKE doprinelo tome da se
objektivnije i svestranije sagleda uiiesce iena u ovoj proslavljenoj jedinici, a to ujedno omogucava i bolji uvid u strukturu nase
Narodnooslobodilacke vojske, jer su se i druge jedinice formirale
po ugledu na Prvu proletersku brigadu.
Dosada je i zvanicno u dokumentima objavljivano da je u
borbenom stroju Prve proleterske hila oko 500 drugarica. Medutim, istraiivanje je pokazalo da je taj broj mnogo veci. Ispostavilo
se da se u redovima na.'ie proslavljene brigade borilo oko 700 drugarica. Tu je i podatak da je poginulo oko ISO, a nestalo u te!ikim
borbama i jurisima oko dvadeset drugarica.
Sigurno je, da se o mnogim zenama-borcima koje su se borile u redovima Prve proleterske brigade mogu pisati Citavi feljtoni
i sire biografije, i da bi 0 njihovim likovima knjizevni stvaraoci
mogli pisati i i':itave knjige ..4utori su mogli o mnogim drugaricama pisati op!iirnije, ali nasa je namera bila s obzirom na veliki
broj drugarica boraca ove brigade, da najskromnije evidentiramo
njihova ucesce u borbama prole/era i da imesemo samo neke osnovne i':injenice o njima. Napominjemo da smo uzimali uglavnom
ona prezimena drugarica sa kojima su stupale u Brigadu, jer ih
pod tim prezimenima ratni drugovi najvi!ie poznaju.
No, i pored svega, smatramo da neki nepotpun iii pogre5an
208 podatak neee osetno okrnjiti lik iene - borca Prve proleterske
''
�brigade, jer samo prisustvo u stroju Brigade, ponunJanje imena
vee dovoljno i jasno govori o idejnoj, borbenoj, patriotskoj i slobodarskoj opredeljenosti zene-borca kakvu je mogla dati nasa
narodnooslobodilacka borba i revolucija.
Cinili smo sve !ito smo mogli da ne ostane nezapisano nijedno irne zena-boraca Prve proleterske brigade. Posebno smo nastojali da ne izostanu imena drugarica koje su hrabro polof.ile zivote u borbi za slobodu i pobedu na!ie revolucije.
u celom ovom radu, duzni smo to istaCi, nai!ili smo na dobru
saradnju i pomoc kod pojedinih opstinskih odbora SUBNOR-a,
Sekcije boraca Prve proleterske za Dalmaciju u Splitu, Redakcionog odbora i vise pojedinaca koji su nas pomogli u prikupljanju
podataka da bi ova knjiga bila !ito potpunija. Na kraju, ipak, moramo napornenuti i to, da se jedan broj drugova i drugarica iz Prve
proleterske brigde, op!itinskih odbora Saveza boraca, kao i izvestan broj porodica poginulih i umrlih drugarica boraca iz Prve
proleterske, mogao bolje odazvati i pruziti vecu pomoc na ovom
zajednickom poslu.
Nadamo se da ce ova knjiga biti podsticaj da se svi zajednicki
postaramo da upotpunimo podatke o svakoj drugarici, kako bi
likovi ovih zena-proletera bili bolje osvetljeni u eventualnom novorn izdanju ave publikacije, ukolikd do njega dade. Bicerno veoma
zahvalni svima koji nam se na adresu ( »Export-pressa«j jave novim podacima o pojedinim ienama-borcima Prve proleterske brigade.
AUTORJ
209
�IZVORI DOKUMENATA I MATERJJALI
210
Autori su u ist~aiiivanju koris-uili viSe izv-o,rnih dokumenata 'i materijaJa, kao Sto su:
Kmjiga: JCis~p Broz T:Uto - Govori i Cianci, 1mjiga I izdanje 1969. godine.
l>Prva p:r:oleterska br1igada« I i II ,mj•iga, izdanje Vojno istori}skog zavoda,
1963. godine.
Knjdga: »Rudo«, i:z.idanje 1971. godi111e.
Arhiv CK Saveza komunista Jugo1s'lavije.
Arhilv Inst.ituta Zia mediciJrnsku dolkumentaciju Vojno medicinske akademi~c.
Knjiga »ZENE SRBIJE U NOB«, izdamJje 1975. god~ne.
,zENE HRVATSKE U NOB•, lonj1iga I i II.
Kn~iga ,zENE CRNE GORE U NOR«.
Knjiga »ZENE JUGOSLAVIJE U NOR«.
KnJiga »Cvetovi u ognju«, 1izdan}e 1970. godime.
VojtiJJo istari1j1ski glasn:irk br. 1, o.d 1975. godime.
Spiskwi uCesni,ka b-itke na Sut}esc-i, dokumentacija Saveznog odbora
SUBNOR Jugoslavije.
Spiskovi, ankete 1i dDikumOOJtacija o ·poginulim drugaricama, dok:umentacija
Republklmg odbora SUBNOR Svbije.
Spisak izdatih vnljnih is:prava boroi,ma P.rve proleterske brigade, decembra
1944. lJOidine.
Padaci od orpStinsk,ih odbora SUBNOR 'iiZ cele Juguslavije.
Podaoi od Sekcije bo:raoa Prve .prnleters:ke brigade za Dalmaoiju ,iz Splita.
U6ni kontakJti sa viSe stotina rpreZi1velih baraca Plrve prolete11ske hrigade.
ViSe od dve stotine bi:oigraf,fja -i ~anketa, koje su same drugarice borci Prvc
proJeterske brig-ade pa.prmjavale.
U toku rada i istraZivanila autori su kontaktirali sa mnogim poied1ncima, borcima iz Prve proleterske brigade, pa su nam pored ostalih pomoC
pruZili naroCito: Ljubica JovanoviC, Olga KojadinoviC, Aleksa Nenadk, Zlatko Vajler i Rudi Krajina.
�REG/STAR
IMENA
AbramoviC Slavka, 161.
AbramoviC Zora, 161.
Aidar Vida, 199.
AlargiC Judita, 69.
Albahari Davida Judita, 117.
Aleksic Liubica, 161.
Aleksic Mila, 19.
ArifoviC MatejiC Zarifa, 117.
AtanackoviC Ljubomira Radmi.la,
199.
BabiC Riste Desanka, 117.
Babic Nada, 199.
Babovic Radoika, 199.
Ba.iiC RupiC Jela, 199.
BaiiC DragoviC Hristina Perica,
162.
BakoCeviC Branka, 20.
BakoviC Herman Helena, 117.
Banjac - RadakoviC Milka, 118.
Bara.S J ela!. 20.
Barac Darinka, 69.
Bar_iaktareviC - S trok Milica,
162.
Ban.ih Hela, 199.
Basta Mile Dragica, 118.
Beara - Lukic Rado.ilka. 119.
Bebic Stjepana Anda, 199.
BebiC Dragica, 199.
Bebic Nedel.ika, 118.
BeCiC Sma.ie Ankica, 118.
BelamariC - Jur koViC Milk a
1!9..
.
'
Benvenisti Zora, 21.
Benvenisti Lea Liza, 20.
Berarov Stevana Mileva, 162.
Bertoli Viktori.ia, 162.
Beronja MiloSa Sava, 119.
BeSiC Janja, 21.
BeSiC Jovana Olga, 22.
BibiC Mate Dragica. 199.
Bibic Radoja Smi1jlka, 199.
Birin - UdoviCiC llinka, 119.
BiSCeviC Azisa, 120.
·
BielanoviC M. Bosilika, 162.
BlagojeviC - PetroViC Jelena,
22.
Biago.ieviC - MiCiC Mili.iana. 163.
BlagojeviC Rada, 163.
Boban Marija~ 70.
Bogdan Stevana Draga, 163.
BogdanoviC Radojka. 199.
BogojeviC - SeviC Ljiljana, 163.
BogunoviC - Culibrk Nada, 70.
BogunoviC Mati.ia. 70.
BojaniC - MiletiC Milena, 120.
Bo.ioviC Ru.Zica, 23.
BosanCiC Radoika, 121.
BoSkoviC J aniCija Desanka, 164.
BoSkoviC ReliC Jovana Granica,
120.
BoSkoviC J ovanka, 164.
BoSkoviC Rado.ilka, 199.
Bo:l.aniC Nada, 199.
Bozic Radmila, 164.
Bo:l.in Jasna, 199.
Bo:l.oviC Dr SaSa, 71.
BraSanac - LaziC Danica 121.
Bra.iiC Margareta, 199.
'
BratiniC - Forcan Margareta,
199.
BraSkin - KataviC Anka, 122.
BrboriC Lazara Branka. 199.
BrdareviC Draga, 199.
BrdinoviC Vinka, 199.
Brezak - Mamula Nada, 164.
Budas Frana Ankica, 121.
BulatoviC Jelena, 23.
BulatoviC Milovana Jelena, 121.
BurkiC Zaira Rabi.ia, 199.
CariCiC Radmila Mila. 71.
CeroviC Anka, 71.
Crnjak Nikole Vukosava, 72.
CrniC Stevana Koviljka, 199.
CvetiC Pere Ru:l.a, 72.
CvetkoviC Mara, 72.
CvetkoviC Radmila, 72.
CvetkoviC Vera. 165.
CviianoviC - BiieliC Anka. 122.
CviianoviC - BiieliC Ana, 122.
CviioviC M. Milica, 165.
Cvitkovic Radmila, 199.
Cabo - Grbovic Neda, 123.
CatiC - TenkiC Juli.iana, 24.
CetkoviC Darinka-Dara, 24.
CetkoviC - KapiCiC Mileva, 25.
Cixin Ana-Beba, 25.
CiroviC Miiojka, 123.
CiroviC Voika, 165.
Cuk Radmila, 123.
Cuk Bararon D. Luna, 199.
Cuoo Zuhra, 73.
Cecer Rada, 73.
Ceko Marija, 73.
CenCan Paja I>urdi}l~ma, 165.
Corgelja Ivanka, 73.
Cmko Janja Jasko, 26.
Crnko Sonja, 26.
CupiC - Popi:voda Marta, 122.
Cvrliak Nikole Kosa, 199.
Cvrljak Tona - Tonka, 73.
Daniti - PavloviC Luna Zora 74.
DamjanoviC - VukotiC Slavka' 74.
Daradan Spaseni.ia, 123.
'
Dedic (Didic) Abaza Sani.ia, 199.
Denon - Sak Erna, 74.
DespotoviC Mari.iana Dragica, 200.
DeviC Katarina, 166.
DeviC Mariia. 124.
DeviC Mileva, 74.
DimiC - Du.iiC Sofi_lla, 124.
Dimitri.ieviC Jelena~ 166.
D£rnitrijeviC - Sarenac· Olivera,
166.
DimitriieviC Vera, 200.
Divac iivadinka, 27.
DiviC Marija, 124.
D1Sl.ienoviC - PrpiC DuSanka, 27.
Dmitric - TomiC Roksanda, 28.
Doder Jovanka, 75.
lll
�Dolomea - ReljiC Elza, 124.
Dragosavac Rosa Crna, 125.
DragoviC
200.
DrakuliC Bogdanka, 167.
DrakuliC Petra Desanka, 200.
DraSko Zora, 75.
DraSkoviC Ante ·Mari ja, 125.
DraSkoviC Mileva, 75.
Duj[c Zora, 125.
Dupor Franja Milka, 200.
Durak A. Asi.ba, 125.
DuratbcgoviC - Sijah Hajrija,
125.
.
Duvnjak Janka Zora, 126.
Denadi.ia Vuka, 76.
DeriC Nikole Zora, 200.
DokiC - AntonCiC Milena, 29.
DokiC J. Milica, 1M.
DordeviC Linbinka~Buba 29
DokoviC - Romano Du~~aa · 76.
Dukic Desanka 200
'
Dukk~ Svetisla{,a zOo
DuriC Cedomira 'Groz.dana 200.
DZapiC Rada Katica 200 '
Edon Vida. 200.
'
·
Efendic Jakica. 200.
FabijaniC Tonka. 200.
Fa lfer Marica. 200.
FilipoviC Ljubica. 200
0
212
~~Ug~~~~ ~i~~~~ct~g _Mi1ka, 200.
FilipoviC Mira, 200.
Finci M~tilda 76.
FuStiC Stevafla Kosa 167
Ga ieviC MiloSa Anda '200 ·
Gak Milica - Miika' 7~ ·
Gav~ToviC V. Milica. '168~
GavnloviC A. Liuhinka 167
G~zic I. Kaia. ·200.
'
·
GizdiC Ivana Ka_ia. 200
GiamoCiC Milka. 76.
·
GlamoCl~ia Ankica 77
GHSiC -:-; PredoieViC i~itubica, 168.
GJomaz1c ...,- Leko,,iC Stanka 77
'-luCina Lovre Neda 126
'
·
Glumac-Glavan Ste,;ana · Bosil]·ka
168.
. '
Go]u"~oviC Mileva Mila, 126.
r..onc::1m V. M::trii~. 200
GrbiC NP.venka, 200. ·
GrgasoviC Mi ie Marg-areta 126
Grdelic Neda, 200. ·
'
·
Grlic .T. Anke. 168.
Gruh~:.;.~_e_viC Maq.r:treta, 200.
Grub~~~·C: - . Ostoia .Tela! 1?7.
Grubt1SIC Vtce Mari ia 127
GrubiSiC Bohan Vink~ ui
Gudeli - Zec Nada ll7 ·
GrujiC - MatkoviC MariTia
Dragica 200.
HadZimur~toviC Fatima 200
Halilovic Kata - Fata ' 200 ·
HatiboviC Avdiia. 128. '
·
H od:l1.-j Nezir:1. · 200.
HodZiC Dervi~a. 77.
Hrasnik Milka, 200.
Ibic Zulfa, 200.
IvanCeviC - I>uriC Ljubica, 78.
IvanoviC Dragica, 168.
I vanoviC Milena, 78.
IvanoviC Save Milica-Mica, 200.
I vetiC Milica, 78.
J agodiC - HerljeviC Desa, 30.
JagodiC Marija-Maca, 30.
JagodiC Milena, 31.
J agodic Ra.i&a, 78.
JakovljeviC Radovana Milica, 169.
JakSiC Stevana Lepa, 169.
JakSiC Smilja, 79.
JaniCijeviC Milica, 169.
JankoviC MiloSa Andeli.ia, 200.
JankoviC Dragica. 169.
JankoviC Josipa Olgica, 169.
J ejaska Mileva, 200.
JelisavCiC J. Jelena, 169.
J elisavCiC B. J ovanka. 170.
J elisavCiC B. Milka, 170.
JelisavCiC V. Stanica, 171.
JclisavCiC B. Stanojka, 170.
JevtiC - RaduloviC Dragica, 171.
JokiC .....;. MirkoviC GoSa. 79.
J okic I vanka, 171.
J ockoviC Sava, 200.
JovanoviC - JordanoviC Darinka,
171.
JovanoviC Du.Sana Dikosava, ?.00.
JovanoviC Mihaila DuSanka. ?.01.
JovanoviC Stoi;:~na .Telena. 201.
JovanoviC Kseniia. 33.
JovanoviC - BakiC NadeZda 31.
JovanoviC Mara, 33.
'
.TovanoviC - DordP,riC Milesa 32.
.TovanoviC Mil uSa. 34
'
JovanoviC Rad:rnila Keka. :~4.
JovanoviC - KostadinoviC Ra1'ka
32.
. '
JovanoviC Nedeljka Stanimirka,
201.
JovanoviC Verica. 17?:.
JovanoviC Borivoja Zarwrka 201.
.ToviC .Tela. 201.
'
.ToviC Mari.ia, 201.
.ToviCiC Mileva - Belka 35 .
.ToviCTC Mileva. 79.
'
J oviCiC Olga-Rita, 35.
JoviCiC Radmila. 172.
.ToviCeviC Durdii::~na-Dina, 172.
JovoviC Jelena. 80.
.Tug ZJatica. 173.
Ju iliC Crevar Dragica - Zabica,
36.
BoZovif. APi[·::t, 129.
.TurC:in .lura Jvka. 128.
.TurCeviC Slavka, 80.
.TurkoviC - Vaiiler Dobrila, 128.
.TurkoviC Milka. 129.
Kafar Marka Rosa. 201.
KaCavenda - MiloSe"'iC Vida, 129.
KapiCiC Anda. 80.
Karan Nika Sava, 81.
.Tur;:~-~in
Karan - Maj s toroviC DuSana
Sava, 81.
KaradZiC Sofija, 81.
Karakla.iic Ugljena, 201.
KariC R. Vera, 173.
KatiC - CaCi<S Katica 36.
KatuSiC Jerka, 201.
·
KatuSiC Matija, 130.
Keziia Nikole Liubica 201.
Kliaiic Olga, 201.
'
KneZeviC Irina, 37.
Kne:leviC Jelena, 81.
Kne:leviC Mihaila Lenka. 173.
KneZeviC Save Milka, 130.
Ko,iadinoviC Olga, 37.
Kolat Petra Olga, 83.
Kolat Sime Zorka, 83.
Kolundziia Andelka, 201.
KolundZi.ia Milena, 201.
KokiC Adama Anka. 82.
Kokic Ante Anka. 82.
KokiC Dragica, 82.
Kolar Rosa, 82.
KomadanoviC CeroviC Ranka, 83.
KondiC Stanka, 173.
Koprivica Tomana. 83.
KostaniC Marija, 130.
Ko.Stan Mariii::t, 201.
KovaC - SimiC Lidi ia 173.
KovaC - Ra.Seta Zora' 130.
KovaCeviC J. Dra!!ica '701
KovaCeviC Cetna-Can~. 174·.
KovaCeviC Liubica 174
KovaCeviC Mariia '7.01. ·
KovaCeviC Savka.' 201.
KovaCeviC - Uzelac Milicn 38
KovaCeviC C. Radmila 174~ ·
KovaCeviC RuZa. 174. '
KovaCeviC Anta Vesna. 201.
KovaCiC - HHSiC Radmila 175
KovaCiC .za~mrka, 17.1.
'
·
KovanoviC Miriana. 38.
Kra.iina Sviieta, 201.
KremiC - AntoniieviC Olivera
- VP1_·a. 3Q.
KreCa Pere Bosa n1
KreCa Leposava.' 131.
KreCa - KaiuderoviC Miri::.na .
131.
KnmiC Ivana Ivka, 20l.
KriliC Ned::~·. R4.
KriliC - M;:~rinoviC M;1nrla. ~n
T<rivnkapiC K;1tica - ,Ank::1.. 175.
Krkelji.C - BeiamclriC Liubica,
39.
KriljC Jure Franka. 201.
KrniC Abdule NHezira, 201.
Krnobabic Jela. 201.
KrstaiiC - Prl_in Mila, 84.
KrstiniC Franka, 132 .
KrstonoSiC Aleksa11dra Anica. 40 .
KruSCiC KrLo;;tlna, 201.
KujundiiC Slavica, 84.
Kru]iac Zdenka. 201.
KuliC - Sinko Radojka. 85.
�KusuroviC Milena, 176.
Kusec F. Vjera, 85.
Kuzijan Ljubica, 132.
LacmanoviC Zorka, 85.
Lalica Zorka, 86.
LatinoviC - KovaCeviC Slavka,
86.
LatinoviC Smil_ia-Mala, 86.
LazareviC Dragica. 176.
LazoviC Desanka, 176.
LaziC Frane Danica, 201.
LekoviC - PaviCeviC Milica, 176.
Lelas Petra Mari i a, 132.
Lenar Stevana Marija, 201.
Leric Hajra. 132.
Letica - ZiatoviC Zorica, 132.
Lero Tome Verica. 177.
Lovreta - JakiC Danica, 128.
Loz Ru.Za, 40.
Lukic Bosiljka, 201.
LukiC Pere Desa, 86.
Lukic Jan ia, 201.
LukoviC Vukosava Stanirnirka 177.
Luna B. Mileta. 201.
'
Macora J. Klara. 177.
Magrel Antona Slavica. 133.
MailstoroviC - VuiiC Milka 133.
Maksic L.iubica, 177.
'
MaksirnoviC - MilosavljeviC
Aleksandra. 41.
·
MalbaSiC GuZviC Smilja. 133.
MaleSeviC - BoZoviC Olga 87.
MandiC Miroslava, 178.
'
Mandie Pava. 201.
MarasoviC Nedelika, 201.
Marii Stoiana Jelica, 87.
MariC Vuksana Stoia 87.
Marie P. Velika;. 133.'
MarinkoviC Danica, 178.
MarinkoviC DuSanka. 178.
Marinkovic Olga, 178.
MarinkoviC Savica, 178.
MarinkoviC Zora 201
MarkoviC M. DeSank~ 179
MarkoviC - PetroviC 'Lep~sava,
41.
MarkoviC Nad8.. 41.
MarkoviC N. Milka, 179.
MarkoviC Olga, 88.
MarkoviC Milorada Olga 179.
MarkoviC Radmila. 179. '
MarkoviC Nikole Vukosava 134
Markot~~ Vojsava - Beba.' 88. ·
Markohc - JelaviC Rozarija 87
Martinac Manda-Beba, 88. · '
·
MartinoviC VujoviC Dariica, 43.
MartinoviC Petra Manda, 134.
·MartinoviC MiJena, 42.
MartinoviC S. Spasa, 179.
MatarugiC Milia, 89.
MatiC Lazara Milijana. 89.
Mateljak - VnlareviC ~Milka, 134.
Mazepa Luke Vladisava. 89.
Medic Ivanka, 201.
Medin Vera, 201.
MehiC Naima, !>5.
MeSteroviC dr Julka, 43.
MidoSeviC DuSana Negoslava, 201.
MidZi:C Borislava Ilinka, 135.
MihailoviC Gordana, 180.
Mi;iatoviC - NovkoviC Milka, 180.
Mikalo V. Dzida. 180.
MikiC Nevenka, 201.
MilanoviC Koia, 201.
MilanoviC Milka, 202.
MilanoviC Radmila. 202.
MilatoviC Zlatija, 44.
MilenkoviC L. Vera, 181.
M;letic Grozda. 181.
MiletiC S. Ljubica, 181.
MiletiC Mira. 181.
Milk R. Sofi ia. 135.
MiliCeviC S. Milena. 181.
MiliCeviC Milinka Radojka, 202.
MilinkoviC Branka. 44.
MilivojeviC Olga. 45.
Milisic Mileva. 89.
MilojeviC 0. MaruSka, 202.
Milosavl ieviC Danica, 45.
MilosavlieviC Milica. 202.
MlloSeviC Danica 202.
MiJoSeviC Jovana' Jelena, 135.
MHovanoviC Milica, 202.
MilovanoviC StarnatoviC 2. Olga
182.
'
MilovanoviC - KaCar Radmila,
182.
MilutinoviC - Spadijer Stanka
46.
'
MioSiC Mate Tomica 135.
Mil_ienoviC - Ol_jaCa' Branka 89.
MitroviC Ive Mira, 90.
'
MitroviC Mira, 90.
MitroviC £lure Mira, 136.
MitroviC Mitra, 90.
MitroviC M. Olga 202.
MiriC Stojana D~nica, 136.
MitiC Milena, 202.
MitraSinoviC Stanka 136
Mlinar Josipa Vesn~ 202
MiloSeviC - Petrov:i~ Jelka, 181.
MoljlkoviC Zdravka Milena 202
Momirov Slavica·. 183.
'
·
MrdoviC Milovana Miln~a. 136.
Mrda Kosar~_ - Kosa. 91.
MrvaSeviC Gordana 183.
MuciC Divna, 183. '
Mu.idiC Hajra. 136.
MusiC Muharema Ferida, 202.
NebriliC Jovanka. 183.
NedunoviC Ante Slavka, 137.
Ne.SiC Stanimira Branka. 202.
NeSiC Zorka - Zora, 183.
NeSkoviC Aleksandra Nada. 202.
NeSov_i,C Milena - Mila, 46.
Nikolic Jelena. 201.
NikoliC - CvetkoviC Melanija, 91.
NikoliC Bojana, 91.
Ninkovic Ankica, 183.
Ninkovic Jove Nedeljka, 137.
NiSaviC Angelina, 184.
NovakoviC Andrije Nada, 137.
NovakoviC Milka. 202.
NovakoviC Olga, 202.
Novakovic Radojka, 202.
NovakoviC N. Ru:la, 202.
No:lica Vasilija Olga, 202.
NujiC Jakova Marija, 202.
ObradoviC Nevenka, 137.
ObradoviC Milcva, 202.
OdabaSiC Ksenija, 91.
OmerinoviC Omezina Had:lija, 137,
Orelji - TeSiC Marija, 184.
OstroluCani - Maksimo,,iC Milena,
184.
PaieviC - DuriC Milena, 47.
Pa iiC Milica, 202.
PaleksiC - BatiniC Mileva, 138.
PaleksiC - MarkoviC Zora, 138.
PantoviC V. Danica, 202.
ParezanoviC Zivka, 184.
PaunoviC Du.Sica, 184.
PaunoviC - ASani Katica, 92.
Pavic Janka Olga, 202.
PaviC Joza Slavka, 202.
PaviCeviC SpasojeviC Branislava,
185.
PaviCeviC Ve1imira L jubica, 202.
PavloviC Milanka, 185.
PavloviC Petra Smilja, 202.
PavloviC (GavranoviC-) GavriloviC
Smil.ika. 185.
PavloviC D. Zagorka, 202.
PjanoviC Jove Ana - Anka, 139.
Penes S!avka, 185.
PeroviC Vukosava,. 47.
Pervan - KladnjiCanin Sefka, 92,
PetriC Dragutina Acika, 202.
PetriC SreCka Branka, 202.
PetriC Zorka - Zora, 92.
PetkoviC - Komadina Kata 138.
PetroviC Vukosava, 202.
PetroviC Milana Katica, 202.
PetroviC Ante Ljiliana. 139.
PetroviC Milana Marija, 186.
PetroviC RistiC Marija, 186.
PetroviC Ru:la, 186.
PetronijleviC Vojislava, 48.
PeSiC Jakova Luca, 139.
Pesic Radmila. 186.
PeSiC Vera,. 202.
Pibernik Julka, 48.
Pihle Nina. 202.
Pihler - DeniC LUjza - Borka,
49.
Pilic Matilda, 139.
Pivac Mira, 202.
PlaCan Steve Slavka, 203.
PlenCa Zora, 203.
PlanoieviC Mileva - Lula, 140.
Pleca~ Slavka, 203.
213
�214
Pocug Marka Mileva, '141.
Pokimica Nikodina Zora, 92.
Poleksic Bosa, 203.
Poleksic Liubica, 203.
Poleksic Mim, 203.
Polovina GrCe Mara, 141.
Popadic Mila, 203.
PopiC Nevenka, 203.
Popov R. Mira, 203,
Popovic Dunja, 203.
PopoviC - Petrov}C L.iiljana, 139.
PopoviC Ljubica, 203.
Popovi:C Bo:la MaSinka, 203.
Popovic Marka Milka, 203.
PraStalo Bolana, 140.
Presburger Lidija, 141.
Pritilj Tatijana, 203.
Prnic Andriie Mi!ka, 140.
Prodan Da:riica, 203.
Prodan - FilipoviC Dinka, 140.
Protega Janila, 93.
Protega Slavka, 93.
Pucar Du.Sana Dragica, 203.
RabrenoviC f>ordija Rosanda, 142.
RabrenoviC Ilinka, 187.
RadakoviC Laze Milica, 203.
Radeli Luke Marija, 203.
Radoicic Svetolika Milka. 203.
Rado.leviC Milica Dara, 49.
Radi1savlieviC Stanislava, 187.
Radosavl ieviC Desanka. 203.
RadosavlieviC Milica, 187.
RadovanCeviC M. Nacla, 187.
RadovanoviC Nada, 203.
RadovanoviC Mira, 50.
RaduloviC Goluba Darinka, 142.
Radulovic Dina, 203.
Radulovic Natalija, 50.
RafailoviC Durdina, 203.
RaiCeviC Vukica, 187.
Rak Dragica, 93.
Rak Ive• Jania, 93.
Rak Frane Janjla, 93.
Rak - Cvrl iak J elica 93.
Rak Ante Slavka, 94. '
Rak Nike Stana, 94.
Rak Ante Tona, 94,
Rak - Orlovic Tonka 94.
Rak Mate Vesela, 94. '
Rakic Sredoja Stanka, 142.
Ralic Perka, 197,
RankoviC Dauna Zivka, 203.
Rapajic Milka, 188.
Ratkovic Mi!ica, 188.
Raseta N. Zora, 203.
Raskovic Anka, 203.
RaSoviC - VitoroviC Danica, 188.
RejiC - DumandiC Marija, 203.
Ristic Dobrila, 142.
RodiC TramoSljanin Vidosava, 143.
Roganovic Boska Andelka, 203.
RokviC Milosava, 143.
RokviC Sava, 203.
RosiC Danica, 95.
RoviC - CimbaljeviC Milka, 95.
RudoviC Basil ika - Bosa, 95.
RupiC Marka ·Mari.ia, 96.
RupiC - NenadiC Tonka, 96.
SalkoviC Mila, 188.
Samac Mari_ia, 143.
Samohod Fila, 143.
SavanoviC Mara, 203.
SaviC Sima Darinka, 189.
Savic Darinka, 203.
Savic D. Dusanka. 203.
SaviC - PeruniCiC Mila, 96.
Savic Staika, 51.
SavoviC D. Voiislava, 189.
Sekso Save Nada. 203.
Severina Koka. ?03.
Sesiih. 703.
Sicll'!re:nk:o Pzrula Milka, 204.
SirniC Kata, 204.
SimiC :l:ivka Rosa, 144.
SimiC Nikole RuZa, 144.
Simic Slavka, 189.
SimoviC Stefaniia~ 52.
Sisk Medina, 204.
Sitarica M. Budimka, 189.
Skopskaia Bosa, 52.
SkramoCanin Tonka, 144.
Sladic Marija, 204.
SladiC Neda, 204'.
SmiljaniC Anka, 97.
Sokolovi,.C - GagoviC Nada, 97.
Solovodec Marija, 204.
SpasojeviC S. Narandia, 189.
SpasojeviC Milutina Vera, 204.
S-paho Fatima. 97.
Spremo N. Ljubica, 144.
Sreckovic Save Nada, 204.
SremCeviC - SkoriC Vera, 97.
SrziC Ante Nada, 97.
StaniC Ostoie Stana, 98.
StanimiroviC Ilinka. 190.
StanojeviC Milka, 204.
StanojeviiC Milesa, 53.
StanojeviC Svetislava Slavka, 204.
StanojleviC D. Svetislava, 204.
StarCeviC - TodoroviC Mileva, 145.
StarCeviC Tonka, 53.
StefanoviC Anda, 54.
StefanoviC Ru.Za, 204.
StepanoviC Ranka, 98.
StilinoviC Nada, 204.
Sto.ianoviC Ankica, 145.
StojkoviC Gordana, 204.
StojanoviC .S. Slavica, 190.
Stojkovic D. Spasa, 145.
Straka - LonCar Dragica, 98.
Strugar Radmila, 190.
StruniC Pavia Marija, 204.
Stupar - MiCin Mihoviljka, 145.
SubasiC Anka, 148.
SubasiC Radojka, 204.
Subotic Anka, 204.
Sukara P. Mladenka, 204.
Surcugic M. Zonja, 204.
Svitij Tatjana, 146.
SabiC Ante Kala, 146.
SariC Mileva, 99.
Satora Jovanka, 146.
SCepanoviC Pera Kosa, 147.
SCepanoviC - Zarubica Mileva, 99.
SCepanoviC - RokviC Vukosava,
54.
SCepoviC - JovanoviC. Olga, 190.
Scorda Tonka, 204.
SevgiC Ante Mari.ia, 204.
SeviC - Erceg Marija, 191.
SeviC Zivka, 204.
SimCenko NataSa. 55.
Simenski Sofiila, 204.
Skegro Mate ·Masa, 147.
Skoro Slavka, 204.
Skugor - BosniC Trivuna, 147.
Solaia Bosilika, 191.
So.rak l\!fllalla Mi1ica, 204.
Sponja Biserka, 148.
SperiC Nikole Zora, 147.
Steiner - Golgehnit dr Zora, 99.
Strbac S. Zora, 148.
Subasic Anka, 148.
Subasic Ranka Anka, 204.
Sumlja Vaskrsiia Nada, 148.
Supe Ankica, 204.
Supe Ante Dara, 100.
Supe Stipe Dara, 100.
Supe Ivana Ikica - Ika, 100.
Supe Krste Luca, 204.
Supe Ante Marica, 100.
Supe - ObradoviC Ante Milka,
101.
Supe Milka Milica, 101.
Supe Slavica, 204.
Supe Marka Slana, 101.
Supe Jove Tonka, 204.
Supe Lovre Zorka, 102.
SuskiC Zumreta, 204.
Svarc - PopoviC Lea, 149.
TadiC - Kuvek Danica, 102.
Tactic dr Vidosava, 191.
Takic Nikole Zora, 204.
TataloviC Radmila 55.
TeSiC Radmila, 19i.
TeSiC Vera, 192.
TihomiroviC Jovanka, 102.
TihomiroviC - IliC Jovanka~ 149.
Tintor - Tumbas Bosiljka, 102.
TodoroviC - Ribar Ljubica, 102.
TodoroviC - ZjajiC Smilja, 149.
TomanoviC Mari.ia, 192.
TomiC B1serka, 204.
TomiC Ljeposava, 192.
TopiC Rista Nevenka, 149.
Tranovac Rajka Radmila, 204.
Trkulja Vojislava Zora, 150.
TrniniC Stanka Spasenida, 150.
UjeviC J akica, 204.
UjeviC MaruSina Mila, 150.
/
�Ulrih Naddda, 103.
UrliC Davorka, 150.
Uzelac - MaksimoviC Stoja, 103.
Vargovic Ljerka - Lela, 103.
VasiC Du.Sanka~ 150.
VasikiC RuZica, 55.
VaskrsiC Saveta, 205.
VaZiC - DZalte Smiljka, 151.
VejnoviC Ilije Milka, 151.
Veselovski Julijana Stefica, 205.
VesiC - VJajkoviC Milka, 193.
Videka Vjekoslava Ivanka, 205.
Vidovic Iva Matilda, 104.
Vidovic - Pilic Matilda, 103.
ViCentijeviC Zivadinka - Seka,
56.
Vilner Gordana, 192.
VilotijeviC - LazoviC Milena, 192.
VlahoviC Dun ia, 56.
VlahoviC - RistiC Ljubica. 143.
VlahoviC - CeCer Nada, 104.
VOCiC Mileva, 205.
VojvodiC - Sarac Mili_iana, 104.
Vrbica Laze Du.Sanka, 153.
VorkapiC Mileva - Milka, 193.
VuCiC Vlada Dragica, 151.
VuC:iC - KrcunoviC Zora, 152.
VuCiniC
SaviCeviC Branka, 58.
VuCiniC D. Jelena, 194.
VuC:iniC - MilutinoviC Kosara,
57.
VujaniC Vida - AjSa, 152.
VujaniC Toda Vida, 104.
VujiC Jovana Branislava, 205,
VujiC Petra, 152.
VujiCiC Latin Anka, 152.
Vujli.CiC Sekule Jelena, 194.
VujiCiC Marija, 105.
VujiCiC Joze Marija, 153.
VuioviC Milica, 58.
Vu.ioSeviC - KovaCiC Ljubinka,
104.
VukanoviC BosiJjka Carna, 59.
VnkanoviC - JovanoviC Ljubica,
59.
V ukaSinoviC - DuletiC J uli.i a, 60.
VukaSinoviC - VukoviC Milka, 61.
VukaSinoviC Stojka, 60.
VukaSinoviC Riste Vida, tj3.
VukiCeviC MaSa, 105.
Vukovojac D. Nada, 194.
Vuksan Angelina - Gina, 61.
Vulic Nada, 205.
Zanina Andrej Evgenija Zenja,
195.
Zarnad RuZica, 205.
ZeCeviC Danica, 106.
Zelcn Stanojka, 106.
zeien Marka Dragica, 205.
Zemunik Antica - Malena, 154.
Zlodre Tonka, 154.
ZonjiC Jovana Milica, 205.
ZogoviC Vera, 106.
ZivanoviC MiSkoviC (Zivana)
Milanka - Mila, 195.
ZivkoviC Jera, 205.
ZivkoviC Ljubica, 62.
ZivkoviC Natalija, 196.
ZivkoviC Mileva, 196.
ZiZiC Zarka Zorica, 107.
.ZigiC - RabrenoviC lvka, 153-.
ZubriniC Milica, 205.
ZuriC KuCan Danica, 154.
215
�..
SADRzAJ
p
p
F
I
I
I
I
l
J
J
Tito o ienama u NOB-u i revoluciji
7
Uz ovu knjigu -
9
Formiranje Prve proleterske brigade
15
Biograjije partizanki iz stroja u Rudom
19
Preko Romanije i lgmana do FaCe i GrmeCa -
63
Biografije partizanki koje su stupile u brigadu 1942. godine -
69
U danima. Cetvrte i pete neprijateljske ofanzive -
-
-
-
109
Biografije partizanki koje su stupile u brigadu 1943. godine
117
Od Bosne do Trsta -
155
-
Biografije partizanki koje su stupile u brigadu 1944. godine boraca brigade (bez potpunih podataka)
Spisak partizanki -
161
199
-
208
Izvori dokumenata i materijali -
210
Registar imena -
211
Napomena autora -
216
21
-
-
-
-
�U toku Stampanja knjige stigla nam je
biografija
sa fotografijom
drugarice
SubotiC, pa je dajemo naknadno.
STEVKA SUBOT/c
Radom je iz Valjeva. U Prvu proletersku brigadu stupila je septembra 1944. godine,
kada su proleteri oslobaaali
Valjevo. Nastavila je ratni put
sa Brigadom u borbi za oslobodenje Uba i Beograda, i dalie preko Sremskog fronta i
Slavonije do Trsta.
Posle rata nastavlja drustveno-politicku aktivnost.
ISPRAVKE
Na strani 27. stoji DALJENOVIC, treba DISLJENOVIC
Na strani 70. stoji u legendi grupne fotografije: prva sleva
BOBAN MARIJA, treba BOGUNOVIC MANDA.
Na strani 70. prvi stubac pri dnu omaSkom kod biografije
Marije Bohan izostalo je da je poginula juna 1943. godine
na Zelengori.
Na strani 79. stoji "Kijevski bataljon Prve proleterske", treba
"Iz Kijevskog bataljona je upuCena u Prvu proletersku
brigadu.
Na strani 80. u biografiji ANIJE KAPICIC, stoji u drugom
redu odozgo od 1926. godine, treba od 1936. godine,
Na strani 114. u legendi stoji jula 1943. godine, a treba jula
1944.
Na strani 120. stoji MILENA BOJANIC-MILETIC, treba JELENA.
Na strani 132. stoji ZORICA LETICA-ZLATKOVIC, treba
ZLATOVIC.
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Partizanke Prve proleterske
Subject
The topic of the resource
Partizanke
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Špiro Lagator i Milorad Čukić
Source
A related resource from which the described resource is derived
Historijski muzej Bosne i Hercegovine
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Export-press; Konferencija za pitanja društvenog položaja žena Jugoslavije
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1978
Rights
Information about rights held in and over the resource
Export-press; Konferencija za pitanja društvenog položaja žena Jugoslavije
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
19-M
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
217 str.
Narodnooslobodilačka borba
partizanke
žene
žene borci
-
http://afzarhiv.org/files/original/8f4da22a7c30b917d603bcd488118b3b.jpg
e555c46907463467a5c96925935b9f57
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Fotografije
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
F
Fotografija
A static visual representation. Examples include paintings, drawings, graphic designs, plans and maps. Recommended best practice is to assign the type Text to images of textual materials.
Original Format
The type of object, such as painting, sculpture, paper, photo, and additional data
Fotografija
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Persa Lazarević nositeljica Spomenice 1941
Subject
The topic of the resource
Persa Lazarević
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Nepoznat
Source
A related resource from which the described resource is derived
Dušanka Kovačević, Borbeni put žena Jugoslavije
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Leksikografski zavod "Sveznanje" Beograd
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1972.
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
46-F
partizanke
Partizanska spomenica 1941
Persa Lazarević