1 10 2 http://afzarhiv.org/files/original/09e0180bbef806ecfb14e4aa704225ca.pdf 70906f47d43190f1132180a0427e1493 PDF Text Text Lydia Sklevicky KONJI, ŽENE,RATOVI ODABRALA I PRIREDILA Dunja Rihtman Auguštin ��LYDIA SKLEVICKY / KONJI, ŽENE, RATOVI DRUGA. �# DRUGA. UREDILA Radmila Zdjelar OBLIKOVALA Sanja Iveković LEKTORIRALA / KORIGIRALA Marilka Krajnović CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb ' UDK 316.66-055.2(497.1) 394.2(497.1) SKLEVICKY, Lydia Konji, žene, ratovi / Lydia Sklevicky ; odabrala i priredila Dunja Rihtman Auguštin. - Zagreb : Ženska infoteka, 1996. - 311 str. ; 24 cm Bibliografija: str. 296-303 i uz tekst. Str. 303-311: Bibliografija radova Lydije Sklevicky / priredila Anamarija Starčević Štambuk ISBN 9 5 3 -9 6 7 4 4 -0 -9 960122036 �Lydia Sklevicky KONJI, ZENE, RATOVI ODABRALA I PRIREDILA Dunja Rihtman Augustin Zagreb, 1996 ��Sadržaj Predgovor 7 Prvi dio: Nevidljivi predmet 1. KONJI, ŽENE, RATOVI ITD.: PROBLEM UTEMELJENJA HISTORIJE ŽENA U JUGOSLAVIJI 2. ANTIFAŠISTIČKA FRONTA ŽENA: KULTURNOM MIJENOM DO ŽENE "NOVOG TIPA" Određenje i putevi ostvarenja ravnopravnosti žena Suočenje s društvenom diskriminacijom žena Tradicijske vrednote u novom kontekstu Sudbina institucije porodice Utopiji ususret: »Žena novog tipa« Značajke kulturne promjene 3. EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA: ULOGA ANTIFAŠISTIČKE FRONTE ŽENA U POSTREVOLUCIONARNIM MIJENAMA DRUŠTVA (NR Hrvatska 1945-53) »Nevidljivi« predmet, perspektivistička metoda i »netransparentni« izvori Dvjesta godina tišine: Pokušaj tipologije ženskih pokreta u modemom periodu Red, rad & posluh Grupni portret pred gigantski skok u povijest Pokret i poredak Organizacijska struktura A F Ž 13 25 28 34 42 47 50 55 63 63 73 88 96 107 115 Drugi dio: Od antropologije žene do političke antropologije 4. NUŽNOST ŽENSKE PERSPEKTIVE U ANTROPOLOGIJI 155 5. MATRIJARHAT: PRIJEPOR MITOLOGIJE, IDEOLOGIJE I UTOPIJE 163 6. IZMIŠLJANJE TRADICIJE: DAN KOJI SVIĆE NADOM 171 7. NOVA NOVA GODINA: OD "MLADOG LJETA" K POLITIČKOM RITUALU 175 �Sumrak stare tradicije (Božić 1945 — Božić 1948) Proizvodnja socijalističkog praznika (Nova godina 1948 — Nova Godina 1950) Od »Mladog ljeta« k političkom ritualu 8. PROFESIJA ETNOLOG: ANALIZA POKAZATELJA STATUSA PROFESIJE 17 7 181 184 189 Treći dio: Ženska povijest 9. IZMEĐU ZNANOSTI I UMJETNOSTI: PJESME ERIKE JONG 211 10. ŽENE KOJE SU ISKORAČILE U POVIJEST Drugovi i ljubavnici: Rosa Luxemburg Crvena Emma: Emma Goldman Tri revolucije Giuseppine Martinuzzi Od Samoe do slave: Margaret Mead Svoga tela gospodar(ica): Margaret Sanger Genijalne gubitnice genija: Mileva Marić-Einstein, Sylvia Plath Naša gospa od Tibeta: Alexandra David Nćel Dugi marš života Ding Ling Bomba s ukrasnom vrpcom: Frida Kahlo Neke nove svilene bube: Radha Kumar 219 219 221 224 226 228 231 234 236 238 240 11. U OSVITU HRVATSKOG FEMINIZMA Borba srca s razumom: Dragojla Jarnević Patuljasta amazonka hrvatskog feminizma: Marija Jurić Zagorka Junakinje nove zemlje: Ugledne Hrvatice u emigraciji Sporost-oporost: Knjiga Rade Iveković Ispred mogućnosti recepcije: Vera Stein Erlich 243 243 245 247 250 251 12. BIOLOGIJA KAO SUDBINA Jajnici na tanjurima Bolest kao subverzija Crna majka Eva Nevine u ludnici U potrazi za zaboravljenim spolom 13. ŽENSKA POVIJEST Priče o životu Vještice još gore Raj žena: Precioze Grijeh koji je nemoguće imenovati: Benedetta Carlini Treći rajh, drugi spol Kad žene marširaju 14. POBAČAJ PRED CARSKIM REZOM 261 261 263 266 268 271 273 273 275 278 281 283 285 289 Bilješka o radovima u ovoj knjizi 293 Citirana literatura 295 Bibliografija radova Lydlje Sklevieky 303 �Predgovor Ovom knjigom pokušala sam prikazati opus Lydije Sklevicky njom sa­ mom. Zbog toga sam nastojala unijeti što manje vlastitih intervencija u njezine tekstove i što manje izmišljati nove, moje naslove njezinim rado­ vima, pa i samoj knjizi. Ako čitatelj/ica sada najprije preleti okom preko tih naslova, neka je/ga ne zbuni ili udalji od čitanja često spominjanje tako dosadne, u ovom trenutku naoko posve preživjele teme poput Antifašističke fronte žena. Doduše, najnoviji prijepori o karakteru i značenju antifašizma možda baš ponovno aktualiziraju tu dimenziju Lydijinih istraživanja. U vrijeme kad je — potkraj sedamdesetih i tijekom osamdesetih — preka­ pala po prašnjavoj arhivi tada već odavno ugasle antifašističke ženske organizacije, mnogima se bavljenje tom temom moglo učiniti izlišnim. No Lydia je željela odgovoriti na pitanje: »Na koji način istraživanje or­ ganizacije žena može osvijetliti samu kvalitetu emancipatorskih procesa u jednom društvu?« Nakon dugotrajnog arhivskoga rada i proučavanja teorija — povijesne znanosti, socijalne povijesti i ženske povijesti, antropologije i etnologije, politologije i sociologije — uspjela je osmisliti pristup u kojem je pledi­ rala za uspostavljanje dijaloškoga karaktera znanja. Dijalog među zna­ nostima omogućio joj je percepciju rasta i pada AFŽ-a, ali i otkriće fe­ minizma »u salonu«, među ženama srednjih slojeva i u intelektualnim krugovima, dugo podjednako prešućivanoga u poslijeratnom povjesni­ čarskom i ideološkom diskursu. Bila je ponosna na svoje otkriće, a po­ jave zataškavanja tzv. salonskoga feminizma popratila je ironijom: »da­ kako, u neposrednoj blizini pozicije moći nalaze se prostrani pašnjaci ideologije«. Najhitnije u njezinu radu svakako jest to što je uspjela proniknuti u metode i političke pritiske kojima se jugoslavenska »revolucija« služila: �8 KONJI, ŽENE, RATOVI deklarativno zastupajući kulturnu i društvenu mijenu i »oslobođenje že­ ne«, tijekom gotovo pola stoljeća mobilizirala je žene i uz pomoć »nji­ hove« organizacije političkim elitama osiguravala podršku, tj. moć. Po­ lazila je od pretpostavke da će »konzekventno uvođenje kategorije roda u historiografsku naraciju imati za posljedicu brojna prevrednovanja: na političke pokrete koji su smatrani progresivnima pasti će tmurne sjene, a sama će se »priroda« pokazati tek kao diskurs, a ne više kao »proizvođačica uzročnosti«. Zato rasprave Lydije Sklevicky, iako su prvenstveno feministički mo­ tivirane, ili baš zbog toga što su tako motivirane, podjednako otkrivaju mentalitete i ideološke manipulacije. A sve to nije relevantno samo za prošla zbivanja na našim prostorima nego i za ona sadašnja. Lydia je ova istraživanja provodila u vrijeme kad se medijski i znan­ stveni prostor u bivšoj Jugoslaviji, pa čak i u Hrvatskoj, počeo otvarati; odškrinuta vrata ona je širom rastvarala. Trudila se napisati »tekst koji nastoji rekonstruirati i analizirati dominantni govor moći«. U svojem zadnjem članku, o donekle marginalnoj profesiji etnologa, zalagala se stoga za angažman znanosti koji je danas, kao i onda, nadasve aktualan: »... društvena uloga svake znanosti, posebice društvenih znanosti, pored neprekidne skepse podrazumijeva i stalan kritički dijalog s nosiocima moći«. Taj kritički dijalog jasna je nit u svim Lydijim radovima, bilo kad je riječ o ženskoj povijesti, antropologiji žene ili o političkom ritualu, bilo kad piše znanstvenu raspravu ili novinski članak u ženskoj reviji. No time nisam nabrojila sva područja Lydijina interesa niti njezinu mnogostruku nadarenost. Osobito je voljela i poznavala umjetnost pa se i sama oku­ šala kao prevoditeljica stihova — naravno jedne feministkinje — Erike Jong. Knjigu sam nastojala složiti tako da dođu do izražaja svi Lydijini ta­ lenti, podjednako kao i kvalitete: eros istraživačice i pedantni rad, teo­ rijsko znanje i osobna imaginacija, sjajan stil pisca znanstvenih i publici­ stičkih radova, fini ali ubojiti humor ili bolje reći ironija postmodeme. Vjerujem da će čitatelji/ce zajedno sa mnom u Lydijinim člancima, posebice u nedovršenoj doktorskoj disertaciji, otkrivati nove vidike i po­ ticaje premda su neki članci napisani prije više od petnaest, a posljednji prije šest godina. Od onog siječanjskog dana 1990. moglo se naslutiti ka­ kva je praznina nastala njezinim odlaskom u ženskim studijima i u hrvat­ skom (usudila bih se reći i europskome) feminizmu, u etnologiji i poli­ tičkoj antropologiji, u ženskoj povijesti. Njezina smrt kao da je bila na­ govještaj svega onoga tmurnoga i zloga što će nas snaći u godinama koje �PREDGOVOR 9 su dolazile: rat, mizerija, izazov identitetima za koje smo mislili da su čvrsti i jednom zauvijek dani... Ali tek sada, kad je prošlo već šest godina, uviđamo koliko je Lydia Sklevicky bila — poslužit ću se njezinim riječima — »ispred mogućnosti recepcije«, a ipak bliska širokom čitateljstvu u svojim publicističkim skicama. Zato sam u knjigu uvrstila sve žanrove pisanja kojima je Lydia vladala. Knjiga stoga nije koncipirana po jednom kriteriju osim po onome koji sadrži kritički dijalog znanstvenice i moći. Ipak, knjiga nije strogo znan­ stvena, u smislu kako to sadašnji propisi moćnika u znanosti propisuju, ali ni čisto publicistička. Čitatelja/icu molim da prebirući Lydijine tekstove ima na umu vrijeme u kojima su nastajali i ograničenja što ih je to vrijeme nametalo piscu. U posljednjih su se pet, šest godina što zbog rata, a što zbog svih naših osobnih kriza, uspona i padova, izoštrile naše optike, promijenila se re­ torika, a i referentni okvir društva i države. Tko zna čime bi se Lydijino pero danas bavilo. Sigurna sam da bi opet bila pronicava i vidjela unaprijed, nudila nam teorijske uvide koje još ne poznajemo, osporavala poteze moćnih. Za nju nije postojala dilema iz­ među zanstvenoga promišljanja i aktivizma: i u jednom i u drugom bila je neumorna i ostavila tragove. Hrvatski je feminizam u ovim godinama na kušnji. Nedostaje mu Lydijina aktivnost i nemir, traženje činjenica koje će uznemiriti naše znanje. Uzmimo samo članak koji se u ovoj knjizi nalazi na začelju: Pobačaj pred carskim rezom. Što se zapravo uopće promijenilo? Taj je članak aktualan možda i više nego 1987. godine kad je objavljen. Vjerujem da bi se pokojna autorica ovih rasprava i članaka složila sa mnom posvećujući ovu knjigu sadašnjim generacijama žena. Njihov po­ ložaj nije nimalo ugodan, a diskurs o ženskim pitanjima nerijetko je označen činilo nam se zaboravljenim, preživjelim frazama o ženskoj ulozi u kući i kuhinji. No nadošli su mlađi naraštaji feministkinja koje nisu uspjele upoznati Lydijin opus. Vjerujem da će im biti zanimljivi i u mno­ gome poticajni radovi te hrvatske feminističke začinjavke, kako ju je s pravom nazvala Rada Iveković. Zagreb, siječnja 1996. Dunja Rihtman Auguštin ��Prvi dio NEVIDLJIVI PREDMET ��I Konji, žene, ratovi, itd.: Problem utem eljenja historije žena u Jugoslaviji Prigovor, da žena nema smisla za javni život kao ni sposobnosti za isti, sasvim je neosno­ van jer je žena rođeni političar. Pokazuje nam to historija u kojoj su vladari samo po nekoji Veliki, dok je od žena koje su sjedile na prestolju skoro svaka bila Velika.1 Pravorijek povijesti bio je uvijek prizivan kao jedan od prvih argume­ nata u diskusiji o (nejednakosti žena. Stoga ne čudi činjenica da je na­ vedeni citat bio izrečen na osnivačkoj skupštini feminističkog društva Ženski pokret u Zagrebu 1925. godine u prilog zahtjevu kojim su žene tražile pravo glasa kao nužnog (mada ne i dovoljnog) uvjeta njihovog ravnopravnog ulaska u javni život. Doista, velike vladarice mogle su predstavljati »žene alibi« (kao što je to danas slučaj s predsjednicama država i vlada) — argument kojim je moguće pobijati tezu o apolitičnosti i ograničenosti ženskih aspiracija i mogućnosti, no trebalo je proći još gotovo pola stoljeća do znanstvene artikulacije zdravorazumskog pitanja o (praznom) mjestu žena u povijesti. Naime, već zdravorazumsko rasu­ đivanje ukazuje na to da su žene uvijek doprinosile polovinu čitavoj rad­ noj djelatnosti — proizvodnji i reprodukciji, da je polovina čitavog povi­ jesnog iskustva bila njihova, no pisana povijest spominje ih (tek i ako) kao »marginalne sudionike«. Kritičko preispitivanje činjenice da se u ve­ ćini pisane povijesti »muškarac« pojavljuje kao mjera »čovjeka« (sub spe­ cie aetemitatis) uslijedilo je tek nakon utemeljenja ženskih studija i nji­ hovih specijaliziranih disciplina kakva je, uz ostalo, i povijest žene. �14 KONJI, ŽENE, RATOVI UPORIŠNE TOČKE KRITIKE POVIJESTI — "NEVIDLJIVOSTI" ŽENA Iako osnovne teze kritike tradicionalne povijesne znanosti iz »ženske perspektive« polaze od različitih ishodišnih, prvenstveno akcijskih usmje­ renja2, mogli bismo ih sažeti po slijedećim točkama: Osporavanje lažnog univerzalizma Učiniti žene vidljivima prvi je korak kojim se stavlja u pitanje uobi­ čajen odnos općeg i posebnog u hijerarhiji relevantnosti pisanja povijesti. Polazeći od hipoteze da je uglavnom sve ono što nam je poznato o isku­ stvima žena u prošlosti posredovano refleksijama muškaraca i prožeto vrednosnim sistemima koje su oni definirali3, postavljeno je pitanje o mogućnosti istraživanja i spoznavanja specifičnosti povijesne svijesti že­ na.4 Gerda Lemer, jedna je od prvih teoretičarki historije žena smatra da je kulturna determiniranost i intemalizirana marginalnost žena uzrok teorijski relevantnih specifičnosti njihovog povijesnog iskustva. Unatoč razumijevanju poriva feministkinja da u prvom entuzijazmu svog aktivizma pohrle ispunjavati »prazna mjesta« u povijesti (velike vladarice i si.) što karakterizira tzv. »kompenzacijsku fazu«, ona predlaže postupni pro­ ces k ostvarenju onakve povijesne znanosti koja bi bila »dostojna svog imena«. Prvi stupanj bila bi »prijelazna historija«: postojećim općim ka­ tegorijama prema kojima povjesničari organiziraju svoj materijal mogle bi se dodati neke nove kategorije kao npr. seksualnost, reprodukcija, učenje i intemalizacija spolnih uloga, ženska svijest, vrednote i mitovi o ulozi spolova, seksualni simbolizam, itd. Nadalje, sve bi ove kategorije valjalo analizirati uzimajući u obzir varijable klase, rase, etničke i reli­ giozne pripadnosti. Dakle, ova faza ne donosi neki novi teorijsko-interpretativni okvir, već se radi o neophodnosti postavljanja novih pitanja čitavoj »općoj povijesti«.5 Postavljanje novih pitanja Tradicionalna povijesna znanost bila je usredotočena na »velike teme« — odnose i strukture moći. Žene su kao društvena grupa minimalno pri­ sutne u onim temama koje su činile okosnicu tradicionalnih povijesnih istraživanja, kao što su politička, vojna i diplomatska povijest, zbog čega se isuviše olako zaključivalo o njihovoj »nepovijesnosti«. No, ukoliko se istraživanja usmjere k analiziranju povijesnih mijena svakodnevnog živo­ ta, odnosno spola, međusobnih odnosa žena različitih klasa (model: slu­ �KONJI, ŽENE, RATOVI... 15 žavka — gospodarica), kućnog (neplaćenog, »nevidljivog«) rada, jezika, kreativnosti, društvenih običaja, autonomnog organiziranja, promjena i pomaka u samospoznaji vlastitog položaja i uloge u društvu itd., proširu­ je se obzor povijesnog svijeta.6 Tada je moguće transcendirati umjetnu graničnu liniju koja odvaja (muški) prostor javnosti i (ženski) prostor pri­ vatnosti i dokinuti je kao međaš (ne)relevantnog, odnosno (nepovije­ snog.7 Istraživanje problema seksualnosti nadaje se, prema interpretaciji urednica zbornika radova socijalističkih povjesničarki8 kao locus pove­ zivanja sfera koje su dosada poimane kao odvojene. »Seksualnost se više ne istražuje kao puko prirodna činjenica, već kao društveno konstruirana praksa, splet veza koje su u suodnosu s klasnim i proizvodnim odnosi­ ma.«9 Novija povijesna istraživanja utvrdila su da je značenje seksualnosti u pojedinim povijesnim razdobljima centralno u procesima društvene pro­ mjene koji zadiru u sferu rada i organizacije života zajednice.10 Otvaranju novih pitanja iz »ženske perspektive« pogodovao je i razvoj tzv. »nove socijalne historije« u Sjedinjenim Američkim Državama. Ovaj pravac povijesnih istraživanja naglašava neophodnost bavljenja »poslovi­ ma običnih ljudi, umjesto bavljenja poslovima države i usredotočuje se na trajne procese društvenog iskustva za razliku od izdvojenih političkih događaja«.1 1 U evropskoj historiografiji takav je pogled na historiju »odozdo« ini­ cirala pojava škole analista u dvadesetim godinama ovog stoljeća, ali nje­ zin poticajni utjecaj na razvoj historije žena nije jednoznačno ocijenjen u radovima feminističkih teoretičarki.12 No, navedene tematske i meto­ dološke inovacije sadržane u pristupu socijalne historije omogućuje raz­ voj naredne faze historije žena koja bi, prema Gerdi Lemer, mogla istra­ živati postojanje specifične kulture žena u prošlosti. »Takva kultura ne bi sadržavala samo zasebna zanimanja, probleme statusa, iskustva i ri­ tuale žena, već i njihovu posebnu svijest, koja intemalizira patrijarhalne pretpostavke. U nekim slučajevima takvo bi proučavanje uključivalo i na­ petosti koje u toj kulturi postoje između propisanih patrijarhalnih pret­ postavki i napora žena da postignu autonomiju i emancipaciju.«13 Novi i stari povijesni izvori Danas je postao neodrživ argument povjesničara-tradicionalista da u svojim istraživanjima ne dokumentiraju aktivnosti žena zbog nedostatka povijesnih izvora. Iako su većinu pisanih povijesnih izvora proizveli muš­ karci (pripadnici malobrojne obrazovane i moćne elite), izvori za demo­ �16 KONJI, ŽENE, RATOVI grafsku povijest, dnevnici, pisma, autobiografski zapisi, izvori za lokalnu povijest i povijest radničkog pokreta (npr. usmena svjedočanstva, poli­ tička kultura, rituali itd.) i si., pružaju dovoljno obavijesti o životima i aktivnostima žena različitih klasa. Ukoliko se, pak, i tradicionalnim iz­ vorima postave neka od novih pitanja, rezultati spoznaje o prošlosti mo­ gu jednostavno opovrgnuti tezu o ženama kao marginalnim sudionicima povijesnih zbivanja i procesa. Tražeći različitost unutar analitičke kate­ gorije roda (o čijem će određenju još biti riječi) neke feminističke pov­ jesničarke upozoravaju na promjene porodičnog i društvenog položaja koje prate žene unutar njihovog životnog ciklusa. Pojam »kronobiologija«, kojim se označavaju promjene unutar životnog ciklusa (smjena uloga kćerke, supruge, majke, udovice, itd.), korisna je korekcija mogućim po­ jednostavljenjima i periodizacijama koje u većini slučajeva ne odražavaju specifična iskustva (ženske) polovice čovječanstva. Konceptualizacija roda kao analitičke kategorije u povijesnim istraživanjima Bez obzira na razlike i pomake u teorijskim polazištima, kritike povi­ jesne znanosti koja isključuje žene jednoglasne su u isticanju neophod­ nosti uvođenja kategorije roda kao kategorije historiografske analize, »što bi imalo omogućiti određivanje i razumijevanje načina na koji su spolne razlike sistematski zadirale u društvo i kulturu, i u tom procesu ženama udijelile nejednakost«.14 Prisutno je upozorenje da se žene ne mogu pojmiti po analogiji s ostalim društvenim grupama (manjinama, rasama, klasama, kastama) — one su spol.15 No, prihvatimo li određenje po kojemu je »’sistem pola/roda’ sklop aranžmana kojima jedno društvo pretvara biološku plodnost u proizvode ljudske djelatnosti i u kojem se ove preobražene polne potrebe zadovoljavaju«16, očito je da se radi o društvenoj, dakle, povijesno uvjetovanoj i promjenjivoj intervenciji u bio­ logiju. Značenje tako određenog spola/roda mora postati integralni dio historiografskog spoznajnog procesa. Štoviše, »trebalo bi postati drugom prirodom povjesničara, bez obzira na njegovu ili njezinu specijalizaciju, da uzima u obzir posljedice roda s istim samorazumijevanjem s kojim to čini kada je u pitanju klasa«.17 Tek kada ovo upozorenje postane realnost svakog povijesnog istra­ živanja, moći će se prići onom stupnju razvoja historije žena koji će omo­ gućiti dijalektičko sučeljavanje i usporedbu povijesnih žena i muškaraca u pojedinim povijesnim periodima.18 Prema mišljenju G. Lemer, niti je­ dan postojeći historiografski konceptualni okvir nije dorastao tako kom­ �KONJI, ŽENE, RATOVI... 17 pleksnom predmetu. Historija žene će na tom stupnju razvoja uspostaviti zahtjev za promjenom paradigme, zahtjev za novom univerzalnom povi­ jesnom znanošću, za holističkom historijom koja će biti sinteza tradicij­ ske historije i historije žena.19 Naime, u onoj mjeri u kojoj historija žene uspije učiniti vidljivima žene u povijesti, učinit će vidljivima i muškarce, a to je neophodan korak u dokidanju lažnog univerzalizma ljudskog po­ vijesnog iskustva. ŽENE U JUGOSLAVENSKOJ POVIJESTI: NEVIDLJIVE ILI BROJČANO NADVLADANE? Diskusija o »nevidljivosti« žena u jugoslavenskoj povijesti u nas je tek prisutna u početnom obliku, i to izvan profesionalnih povjesničarskih krugova.20 No, osobi čak i nadprosječna obrazovanja (kao što je npr. završeni studij povijesti) poznat je izuzetno mali broj činjenica o povijes­ noj djelatnosti žena općenito, a gotovo posve nepoznata djelatnost žen­ skih pokreta na našim prostorima u novijoj povijesti. Osnovni uzroci takvom stanju gotovo su identični onima koji su meta izloženih kritika što ih je formulirala nova povijesna disciplina — histo­ rija žena. Ipak, umjesno je zapitati se o našim specifičnostima, tim više što ideološki govor često ističe (mada to vrlo manjkavo znanstveno do­ kumentira) veliki doprinos »masa žena« naprednom međunarodnom po­ kretu, narodnooslobodilačkoj borbi i revoluciji. Smatra se da je patrijarhalni svijet svijet snažnih muškaraca, svijet bez žena. Pogrešnost ove pretpostavke opovrgnuta je brojnim novijim istra­ živanjima antropologije roda21, koja su nepobitno dokazala da i u izva­ njski najrigidnijim patrijarhalnim porecima (Lćvi-Straussov ordre congu) postoji dobro strukturirana ženska supkultura koja raspolaže znatnom količinom moći koja ne mora biti javno priznata.22 Ako su generacije žena i muškaraca socijalizirane tijekom procesa obrazovanja da vjeruju kako nije bilo žena u povijesti njihovih naroda, one su socijalizirane u duhu mita sveprožimajućeg patrijarhata. Veoma opsežno najnovije istraživanje udžbenika povijesti u Socijali­ stičkoj Republici Hrvatskoj23 pruža obilje ilustrativnih podataka. Kvan­ titativna analiza slikovnog materijala mogla bi se sažeti na slijedeći način: �18 KONJI, ŽENE, RATOVI Tabela 1: Frekvencija pojavljivanja slika muškaraca, žena, djece i životinja u svim udžbenicima povijesti (udžbenici, radne bilježnice, povijesne čitanke) od petog do osmog razreda osnovne škole Slika razreda Muškarci u% Žene u% Djeca u% Životinje u% Ukupno u% 5. 985 (77,0) 91 (7,1) nema podat. 203 (15,8) 1279 (100) 6. 1483 (79,2) 42 (2,2) nema podat. 347 (18,5) 1872 (100) 7. 517 (84,2) 32 (5,2) 15(2,4) 8. 842 (85,0) 109(11,0) 39 (3,9) 50 (8,1) nema podat. 614 (100) 990 (100) Izvor: Rajka Polić, Povijesni sukob mitova o ženskoj emancipaciji, 1986.24 Tabela 2: Frekvencija pojavljivanja roda ličnih imenica Razred Muški u% Ženski u% Ukupno u% 7. 123 (96,9) 4(3,1) 127 (100) 8. 492 (94,6) 28 (5,4) 520 (100) Izvor: Rajka Polić, Povijesni sukob mitova o ženskoj emancipaciji, 1986. U svom je istraživanju Rajka Polić diferencirala podatke i prema frek­ vencijama uloga u kojima su prikazane analizirane slike/imenice. Grubo uopćavajući, moguće je utvrditi da je uloga vojnika za muškarce na pr­ vom mjestu, a slijede uloge istaknutih političara i umjetnika, dok se žene pojavljuju kao seljanke, ženski simboli (sloboda, majčinstvo, itd.) ili nespecificirano. Djeca su u većini slučajeva prikazana u istom tekstualnom/ /vizualnom kontekstu sa ženama, a prikazane životinje su u većini slu­ čajeva konji (kao vjerni pratioci muškaraca u ratovima). Riječju, u našim školama najprominentnija je historija ratova, pobuna, sukoba, što prema interpretaciji Rajke Polić25 objašnjava upadljivu brojčanu nadmoć životi­ nja nad ženama u udžbenicima SRH. I dok muškarci stoje uspravni na povijesnoj pozornici što je potkrijepljeno relativnom raznolikošću uloga i zanimanja u kojima se pojavljuju, žene su u većini slučajeva prikazane kao supruge, majke, kćerke, starice..., u najboljem slučaju kao simpati­ zerke ili suputnice. Jedno drugo, iako znatno uopćenije, istraživanje osam jugoslavenskih udžbenika povijesti za srednje škole26 moguće je sažeti na slijedeći način: Tabela 3: Frekvencija pojavljivanja muških i ženskih ličnih imena u osam jugoslavenskih sred­ njoškolskih udžbenika povijesti Vremenski period Muška imena Ženska imena Zbroj svih imena koja se pojavljuju Ženska imena 19. stoljeće-1918. 387 (98,7%) 5 (1,3%) 392 2565 (100%) 8 (0,3%) 1918.-1970. 448 (98,7%) 6 (1,3%) 454 2519 (100%) 8 (0,3%) Izvor: Andrea Feldman, Istraživanje udžbenika za srednje škole, 1985. �KONJI, ŽENE, RATOVI... 19 Dvije od pet spomenutih žena u prvom vremenskom periodu27 bile su velike vladarice (koje, usput rečeno, nisu vladale u tom razdoblju), a tri su bile žrtve nasilja. Tri od šest žena spomenutih u drugom razdoblju28 bile su heroine NOB-e ili aktivistkinje, dok za ostala tri imena nisam uspjela pronaći reference niti uz pomoć mojih mnogo iskusnijih kolega povjesničara u konvencionalnoj literaturi (razne enciklopedije, Tko je tko, i si.). Čime li su zadužile pisce udžbenika? (Da li su bile nečije uzor­ ne supruge, samozatajne majke ili »samo žene«?) Niti jednoj od ovih studija nisu potrebni dodatni komentari — zak­ ljučci su očigledni i govore u prilog hipotezi o mitu sveprožimajućeg pa­ trijarhata. No, navedena istraživanja ne objašnjavaju uzroke takvoj distribuciji muških/ženskih imena, slika i uloga. Pored argumenata koje iznosi pri­ kazana kritika »nevidljivosti« žena u povijesti, treba pokušati ukazati i na moguće posebnosti jugoslavenske situacije. U zemlji koja rado ističe da je na stijegu njezine socijalističke revolu­ cije na časnom mjestu ispisana borba za ravnopravnost žena, koja se diči neobično brojnim sudjelovanjem žena u narodnooslobodilačkom ratu i revoluciji29, povijesna »nevidljivost« žena mogla bi se pripisati praksi ko­ ju Eric Hobsbawm, britanski marksistički povjesničar, označava kao izum tradicije (invention o f tradition)30. Naime, poduzimaju se znatni napori kako na razini ideologije, tako i na razini suvremene (povijesne) znano­ sti, da se dokaže kako su žene oduvijek bile gotovo integrirane u revo­ lucionarnoj (socijalističkoj, komunističkoj) tradiciji. Neprestanim ponav­ ljanjem, što je prema Hobsbawmu jedan od najprisutnijih načina izuma tradicije, rasprostranjuje se uvjerenje kako žene nisu bile suočene ni s kakvim preprekama (ili tek povremeno sa sasvim neznatnima) prilikom integriranja u revolucionarne procese (sindikate, partije, političke akcije, NOB, itd.) koji su se odvijali od sredine 19. stoljeća. Parafrazirajući Hobsbawma, takav je postupak moguće podvesti pod prevladavajući tip izu­ ma tradicije, onaj »kojim se uspostavlja ili simbolizira društvena kohezija ili pripadnost grupama, stvarnim ili artificijelnim zajednicama«.31 Kada je postojanje ravnopravnosti u prošlosti iznađeno, nije potrebno riskirati pronalaženje dokaza o mogućoj neravnopravnosti. Nije, naravno potrebno isticati kako takva vrsta iznađene tradicije ne potiče na znan­ stveno istraživanje borbe žena i muškaraca protiv previda, zanemariva­ nja, diskriminacije i postojanja znatnih prepreka na koje su žene nailazile želeći se uspeti na ata revolucije. Kada sami podaci ne dopuštaju mnogo uljepšavanja (kao npr. činjenica da su žene činile slijedeće postotke član­ stva KPJ: 1925. -0,8%, 1926. -1,6%, 1935. -1%, 1940. -6%; ili da su u �20 KONJI, ŽENE, RATOVI svim jugoslavenskim sindikatima u međuratnom razdoblju čak 5% član­ stva bile žene; da su dvije žene postale članice Centralnog komiteta KPJ tek 1940. godine, itd. — da citiram samo neke od mnogih mogućih prim­ jera)32 — oni se nikada ne podvrgavaju ozbiljnom preispitivanju. Umje­ sto toga, njih se svodi na »devijacije«, lične nedosljednosti, »prežitke ne­ narodnih režima«...33 Patrijarhalno-autoritami kompleks čitave kulture (čiji je dio i politička kultura) ostaje neupitan. »Otkriće« žena i »ženskih masa« kao djelatnog čimbenika povijesnih procesa, uz zahtjev za takvom reinterpretacijom svih dominantnih druš­ tvenih i kulturnih institucija koja će uzimati u obzir rod kao analitičku kategoriju, dio je strategije suvremenih (neo)feminističkih pokreta koji se javljaju na društvenoj sceni do kraja 1960-ih godina. Moja je hipoteza da će pažnja koja se obraća »ženama u povijesti«, kao i napor da se ute­ melji historija žene, biti u kauzalnom odnosu s načinom na koji se po­ stavlja »žensko pitanje«. Nakon dosta vremena pošto sam napisala podulju studiju o Antifa­ šističkoj fronti žena Hrvatske (1941-1945)34, za čiju sam izradu pregle­ dala čitav arhivski fond A FŽ-a od 22.675 dokumenata, kao i postojeću literaturu, uspjela sam nabaviti tekst o istoj temi koji je tiskan u jednom američkom politološkom časopisu.35 Većina zaključaka do kojih je au­ torica tog teksta, Barbara Jancar, došla, iako se temelje samo na oda­ branim dokumentima (usp. bilješku 34), sukladni su mojim zaključcima. No to znači da su američke kolegice pretekle naše analitičke studije o ženama u jednom od najvažnijih razdoblja suvremene jugoslavenske po­ vijesti. Takvih bi se primjera za potkrepu moje hipoteze o međuzavisno­ sti načina na koji se postavlja »žensko pitanje« i percepcije uloge žena u povijesti moglo nabrojati više. Razmatrajući tipične stavove o ženskom pitanju s društvenom legitimacijom, Vjeran Katunarić na prvom mjestu ističe lažni univerzalizam.36 Prema njegovoj interpretaciji reduciranje »ženskog pitanja« na »ljudska odnosno društvena pitanja« ukazuje na težnju za »trenutačnim izjednačavanjem ljudi u svrhu izbjegavanja aktiv­ nog suprotstavljanja nosiocima dominacije«.37 Dakako, u neposrednoj blizini pozicije moći nalaze se prostrani paš­ njaci ideologije. Temeljna postavka svakog znanstvenog poduhvata, Qui bene distinguit bene docet, zasjenjena je ideološkom mrljom — autono­ mija subjekta istraživanja često se pokazuje kao potencijalna opasnost od autonomnog političkog subjekta. Pokušaj koncentriranja istraživanja na žene kao društvenu grupu sui generis, težnja da se reinterpretira čitav svijet društvenog iskustva, kako prošlog tako i sadašnjeg, iz perspektive �KONJI, ŽENE, RATOVI... 21 koja neće isključivati žene, automatski je pod sumnjom da (nekritički) prihvaća ideološku poziciju feminizma (a ona nije nedvosmisleno odre­ đena u vladajućem političkom/ideološkom diskursu). Animozitet spram feminizmu kao isključivo »buržoaskom« fenomenu ima svoju prethistoriju u jugoslavenskom revolucionarnom pokretu. Bila sam iznenađena otkrićem da je u nerazvijenoj, siromašnoj i autoritarnoj državi kakva je bila predratna jugoslavenska kraljevina, dolazilo do znat­ nih preklapanja zahtjeva dobro artikuliranog i ne tako ekskluzivnog38 buržoaskog feminističkog pokreta sa zahtjevima tzv. proleterskog žen­ skog pokreta39, uzmu li se u obzir nedvosmislena klasna razgraničenja koja su se odvijala. Riječju, moja je analiza nevelikog korpusa historio­ grafske literature o tom predmetu ukazala na činjenicu da su do sada povjesničari započinjali istraživanja kako bi potvrdili (a ne kako bi stavili u pitanje) ideološke zasade totalnog osporavanja feminizma koje su fun­ kcionirale u različitim povijesnim uvjetima.40 Novija jugoslavenska istraživanja utemeljena na kritičkim polazištima ženskih studija, kao i prvi pokušaji istraživanja historije žena i ženskih pokreta u Jugoslaviji unatoč neizvjesnoj (institucionalnoj) budućnosti ot­ varaju nove perspektive. Većina poticaja i argumenata kojima sam željela ukazati na neophod­ nost osvještavanja potrebe historije žena i u našim uvjetima, temelji se na mojim istraživanjima ženskih pokreta i organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji. No, bez obzira na ograničenost vlastitog istraživačkog isku­ stva, prihvaćam upozorenje da se historija žena ne može svesti na raz­ matranje isključivo ove problematike budući da bi to impliciralo »da že­ ne zaslužuju pažnju povijesne znanosti jedino u onim situacijama kad djeluju poput muškaraca, pojavljujući se u političkom životu« 41 Pregršt veoma sofisticiranih tema — »novih pitanja« potaknutih razvojem disci­ pline — čekaju da budu otkrivene u jugoslavenskoj historiografiji. Usu­ đujem se ustvrditi da već postoje prazni prostori u koje bi se mogla upi­ sati takva očekivanja. U historiografiji koja je, prema jednoj novijoj ana­ lizi, u grču traženja marksističkih metodoloških oruđa koja će nadomje­ stiti zaklinjanje na marksističku filozofiju povijesti42, uočavanje i izučava­ nje međuodnosa roda i klase mogao bi biti plodonosan prvi korak. Hi­ storiji radničkog pokreta u nas se posvećuje znatna pažnja i institucio­ nalna podrška (svaka SR ima svoj institut za historiju radničkog pokre­ ta). No, te institucije (što nije samo jugoslavenska posebnost) ograniča­ vaju svoje istraživačke interese na »političku analizu koja naglasak stavlja �22 KONJI, ŽENE, RATOVI na rad i borbu (veoma usko definirane), dok zapostavljaju ostala važna područja iskustva«.43 Teško je predvidjeti hoće li se u dogledno vrijeme stvoriti uvjeti da potreba utemeljenja takve povijesne znanosti, koja će biti kadra integri­ rati mnoge dimenzije i perspektive, među kojima i perspektivu žena, po­ stane stvarnost. Bilo bi to vrijedno pokušaja, već i zbog toga što je ne­ pobitna činjenica da žene u jugoslavenskom društvu čine (nešto veću) polovicu stanovništva, a i zbog toga što su oduvijek brojem premašivale konje. BILJEŠKE 1 Zapisnik od 19. maja 1925. (Konstituirajuća glavna skupština društva »Ženski pokret« u Za­ grebu), Arhiv Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske (AIHRPH), IV/3537. 2 A Heritage of Her Own: Toward a New Social History of American Women, ur. Nancy F. Cott i Elizabeth H. Pleck, Simon and Schuster, New York, 1979, str. 14-15. »Karakterističan je pristup nove historije žena da proteže na prošlost pitanja i osnovne uvide koji proizlaze iz vlastite po­ zicije u okviru suvremenog ženskog pokreta. Liberalne, marksističke i radikalne feministkinje i feministi postavljaju pitanja koja potiču povijesna istraživanja.« 3 Gisela Bock, »Historische Frauenforschung: Fragestellungen und Perspektiven«, u: Frauen suchen ihre Geschichte, ur. Karen Hausen, Verlag C. H. Beck, Miinchen, 1983, str. 52-53 (i bi­ lješka 25). 4 Borba za priznavanje statusa povijesnosti tako heterogenoj društvenoj grupi kao što su žene (pri čijem definiranju genus proximus predstavlja »prirodna« kategorija spola) usporediva je s istom borbom tzv. »prirodnih naroda« (Naturvolker) koje je evropocentrično poimanje povijesti do nedavno rangiralo kao pretpovijesna društva. Gerda Lerner, »Placing Women in History: A 1975 Perspective«, u: Liberating Women’s History, ur. Berenice A. Caroll, University Of Illinois Press, Chicago-London, 1976, str. 365. 5 6 Gerda Lerner, The Majority Finds Its Past, Oxford University Press, Oxford, 1979, str. 171. 7 8 Karen Hausen, »Einleitung«, u: Frauen suchen ihre Geschichte, nav. dj., str. 7. »Editor’s Introduction«, u: Sex and Class in Women's History, ur. Judith L. Newton, Mary P. Ryan and Judith R. Walkowitz, Routledge and Kegan Paul, London, 1983, str. 6. 9 Nav. dj., str. 6. 10 Nav. dj. Navedeni primjeri odnose se na istraživanja viktorijanske ere u Velikoj Britaniji i SAD. 11 Cott-Pleck, nav. dj., str. 9. 12 Usp.: Susan Mosher Stuard, »The Annales School and Feminist History: Opening Dialogue with the American Stepchild«, Signs, Chicago, Vol. 7,1981, No. 1, str. 135-143; Natalie Zemon Davis, »’Women’s History’ in Transition: The European Case«, Feminist Studies, 1976, SpringSummer, No. 3, str. 83-103. 13 Gerda Lemer, Liberating Women’s History, nav. dj., str. 365. 14 Sex and Class in Women’ History, nav. dj., str. 1. s 15 Gisela Bock, nav. dj., str. 34. 16 Gayle Rubin, »Trgovina ženama: beleške o ’političkoj ekonomiji’ polnosti«, u:Antropologija žene, ur. Žarana Papić i Lydia Sklevicky, Prosveta, Beograd, 1984, str. 93. 17 Natalie Zemon Daviš, nav. dj., str. 90. 18 Gerda Lemer, Liberating Women’ History, nav. dj., str. 365. s 19 Gerda Lemer, The Majority Finds Its Past, nav. dj., str. 180. �KONJI, ŽENE, RATOVI... 23 20 U toku Školske godine 1984/85. održan je u okviru sekcije »Žena i društvo« Sociološkog druStva Hrvatske seminar na postdiplomskoj razini posvećen problematici historija žena u Jugoslaviji. 21 22 Usp. Antropologija žene, nav. dj. Veoma je instruktivna analiza ženske subkulture u proSirenoj patrijarhalnoj obitelji (zadruzi) u: Dunja Rihtman-AuguStin, Struktura tradicijskog mišljenja, Školska knjiga, Zagreb, 1984, str. 169-172. Rajka Polić, »Povijesni sukob mitova o ženskoj emancipaciji«, Žena, Zagreb, 1986. Ovaj je rad u svojoj prvoj verziji izložen na seminaru u sekciji »Žena i druStvo« (vidi biljeSku 20). 23 24 ViSe detaljiziranih tabela i pregleda prikazanih u tekstu Rajke Polić sažeta sam u navedenim tabelama (br. 1 i 2). 25 U svom radu R. Polić sučeljava prezentaciju/interpretaciju različitih povijesnih razdoblja s pu­ bliciranim i nepubliciranim arhivskim izvorima čime dokumentira značaj i domete participacije žena u njima i razotkriva čitavu metodologiju autora udžbenika kao neopravdano pristranu. 26 Andrea Feldman, »Istraživanje udžbenika povijesti za srednje škole«, Zagreb — Beograd, ne­ objavljeni rukopis, 1985. 27 A. Feldman ukazuje na činjenicu da udžbenici triju republika (Hrvatske, Srbije i Slovenije) i dviju autonomnih pokrajina (Vojvodine i Kosova) ne spominju niti jedno žensko ime. 28 U ovom slučaju udžbenici dviju republika (Srbije i Cme Gore) i jedne autonomne pokrajine (Kosova) ne spominju niti jedno žensko ime. 29 Prema službenim aproksimacijama, participacija žena u NOB-i procjenjuje se na dva miliona, dok su žene u borbenim formacijama sačinjavale 34% od svih boraca. Usp. Lydia Sklevicky, »Organizirana djelatnost žena Hrvatske za vrijeme Narodnooslobodilačke borbe 1941-1945«, Povijesni prilozi, Zagreb, 1984, 3(1), str. 97. The Invention of Tradition, ur. Eric Hobsbawm and Terence Ranger, Cambridge University Press, Cambridge, 1985, str. 1-14 i 263-264. 31 Nav. dj., str. 9. 30 32 Usp. Lydia Sklevicky, »Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u razdoblju do Drugog svjetskog rata«, Polja, Novi Sad, XXX, 1984,1. dio, br. 308, str. 415-417; 2. dio, br. 309, str. 454-456. 33 Također su zanemareni problemi i specifična očitovanja roda kao antagonističkog elementa u životu radničke klase. Usp. Sex and Class in Women’s History, nav. dj., str. 3. 34 Žena i moć: povijesna geneza jednog interesa, Zagreb, 1984., neobjavljena magistarska radnja. Jedini relevantni izvorni materijali o AFŽ do sada objavljeni skupljeni su u dva veoma korisna toma izabranih dokumenata: Žene Hrvatske u narodnooslobodilaćkoj borbi, I. i II. dio, Zagreb, 1955. 35 Barbara Jancar, »Women in the Yugoslav National Liberation Movement: An Overview«, Stu­ dies in Comparative Communism, Los Angeles, vol. XIV, 1981, 283, str. 143-164. Autorica me je obavijestila da je jedna od studija koju citira u svom radu (nav. dj., str. 143-144, bilj. 1) prezentirana u SAD već 1977. kao referat na Berkshire Conference on the History of Women. 36 Vjeran Katunarić, Ženski eros i civilizacija smrti, Naprijed, Zagreb, 1984, str. 238-242. 37 Nav. dj., str. 239. 38 Prema podacima međunarodnog udruženja International Council of Women, u međuratnom razdoblju su s njime povezana udruženja u Jugoslaviji pripadala istoj kategoriji (prema broju individualnih članica) kao i Švicarska, Novi Zeland, Danska, Australija i Švedska (30.000 do 50.000 članica). Usp. Edith F. Hurwitz, »The International Sisterhood«, u: Becoming Visible. Women in European History, ur. Renata Bridenthal and Claudia Koonz, Houghton Mifflin Com­ pany, Boston, 1977, str. 339. 39 Termin »proleterski ženski pokret« pojavljuje se kao terminus technicus u našoj historiografskoj literaturi, no činjenice ukazuju na to da bi bilo pravilnije govoriti o tzv. afiliranim organizaci­ jama nego li o pokretu sa svim potrebnim prerogativima. 40 Detaljna kritika izvora provedena je u: Lydia Sklevicky, Polja, Novi Sad br. 309, str. 445-446. 41 Cott-Pleck, nav. dj., str. 13. �24 42 43 KONJI, ŽENE, RATOVI Smiljana Đurović, »Osnovni tokovi razvoja istorije 20. veka u Jugoslaviji: Teza za istoriju istoriografije«, neobjavljeni referat, Beograd, 1985. Anna Davin, »Feminism and Labour History«, u: People’s History and Socialist Theory, ur. Ra­ phael Samuel, Routledge and Kegan Paul, London, 1981, str. 177. �2 Antifašistička fronta žena: Kulturnom mijenom do žene "novog tip a1* 1 Emancipacija od stega patrijarhalne kulture nadaje se kao jedan od osnovnih ciljeva kulturne mijene koja se počela odvijati tijekom NOB-e. Ona je s obzirom na specifičnu osujećenost žena u okvirima takve kul­ ture predstavljala i jedan od neprijepornih zadataka Antifašističke fronte žena Hrvatske. No, na osnovi rekonstrukcije njezinog organizacijskog ustrojstva moguće je izvesti hipotezu kako AFŽ tijekom ratnog razdoblja svog postojanja1 ne osigurava mjesto nužno za djelatnu artikulaciju i ostvarenje kulturne emancipacije žena. Neophodno je, naime, govoriti o dvije osnovne skupine zadataka koje je ova organizacija imala ostvariti u tom periodu. To su: I) Zadaci AFŽ-a u kontekstu čitavog narodnooslobodilačkog pokreta, kao što su pomoć vojsci (osiguravanjem njezine materijalne baze akcija­ ma skupljanja hrane, materijalnih sredstava, dobrovoljnim radovima i si.), te organizacija pozadine (osiguravanjem normalnog odvijanja života na oslobođenim područjima, provođenjem svih mjera socijalne politike — zbrinjavanjem djece, ranjenika, nemoćnih i dr.). II) Zadaci s obzirom na specifičan položaj, odnosno interes vlastitog članstva, mogu se grupirati kao: 1. politička emancipacija žena; 2. kulturna emancipacija; 3. integracija na ravnopravnim osnovama u NOB-i i borbi za novo društvo i njegovu konsolidaciju. Zadaci iz ove skupine u međusobnoj su kauzalnoj vezi. Politička emancipacija žena kao čin političke volje ozakonjena je u Deklaraciji o osnovnim pravima naroda i građana Demokratske Hrvatske donesenoj �26 KONJI, ŽENE, RATOVI na Trećem zasjedanju Z A VN O H -a svibnja 1944, a isticana je i primje­ njivana kao aktivno i pasivno pravo glasa pri izborima za organe narodne vlasti već od prvih dana NOP-a. Uz političku edukaciju žena, odnosno edukaciju za politiku, politička emancipacija podrazumijevala je shvaća­ nje žena kao svjesnih i samostalnih političkih subjekata, a osobito se isti­ calo odgajanje žena za neautoritarnu, demokratsku politiku. Kulturna emancipacija značila je poduhvat osposobljavanja žena za puno korištenje tekovine političke emancipacije. Naglašava se nužnost obrazovanja žena: kulturno »uzdizanje« putem predavanja »iz raznih oblasti nauke« (zdravstvenih, higijenskih, historijskih, itd.), formiranje kurseva (»viših i nižih«) za osposobljavanje aktivistkinja čak i na neoslo­ bođenim teritorij ama i u okupiranim gradovima, čitanje i surađivanje u ženskim listovima. Ovamo bih svrstala i direktivu postavljenu u Okruž­ nici CK KPH već koncem 1941, koja naglašava kako valja »voditi borbu za ravnopravnost žena i muškaraca (...)«. Iako tako eksplicitnu formula­ ciju ne nalazimo isuviše često u odnosu na to koliko se nastoji na drugim zadacima, ona ukazuje na činjenicu da je postojala svijest o tome da je odnos među spolovima također društveni odnos sui generis, te da njegova izmjena može uslijediti tek nakon zadovoljenja niza preduvjeta koje tre­ ba omogućiti kulturna emancipacija. No, iz brojnih dokumenata vidljivo je da često u svijesti rukovodilaca i nosilaca tih zadataka nije dolazilo do razgraničavanja političke emancipacije kao akta političke volje i kulturne emancipacije kao procesa. Svaki od tih zadataka, naime, podložan je ra­ zličitoj dinamici, o čemu se nije vodilo računa (pitanje je koliko je to u tadašnjim uvjetima uopće i bilo moguće), a što je bitno za sam ishod postavljenih ciljeva. Shvaćanje kulturne emancipacije kao vrste epifenomena političke, dovodilo je do gubljenja jasnoće perspektive, što se oči­ tovalo i u realizaciji trećeg zadatka — integraciji žena u narodnu vlast na ravnopravnim osnovama. Ta grupa zadataka predviđala je aktivno sudjelovanje žena u narodnoj vlasti, učvršćivanje vlasti koje znači obranu tekovina NOB-a, pomoć AVNOJ-u i ZAVNO H-u, te sudjelovanje u obnovi zemlje i izgradnji nove države. Prikazat ću neke od mnogobrojnih dokumenata u kojima se kritizira »sektaški odnos prema ženama« bilo kod njihovog uvažavanja kao članica NOO-a, bilo po prijemu u KP ili borbene redove. Takvi podaci navode na zaključak da je realizacija po­ litičke emancipacije žena provođenjem političke revolucije dovela do preuranjenog uvjerenja da je oslobođenje žena neupitno postignuto. Ti­ me je stavljena u pitanje efikasnost provođenja trećeg i, po definiciji, re­ volucionarnog cilja djelatnosti organizacije žena — ravnopravne integra­ cije žena u sve sfere javnog života iz kojih su do tada bile isključene. �KULTURNOM MIJENOM DO ŽENE "NOVOG TIPA" 27 Želimo li pratiti AFŽ kao čimbenik kulturne mijene, valja uvažiti či­ njenicu da on, iako je nedvojbeno bio dijelom širokog antifašističkog i narodnooslobodilačkog pokreta, u jednom periodu pokazuje izrazitije odlike samostalne organizacije, a u drugom izraženiju subordinaciju os­ talim organiziranim vidovima pokreta. Stoga mi se čini opravdanim da u analitičke svrhe uvedem i primijenim kategoriju dobrovoljnog udruže­ nja.2 Prednost ove kategorije, kako je definira Michael Banton određu­ jući antropološke aspekte dobrovoljnih udruženja, jest činjenica što je njihovo proučavanje dio proučavanja društvene promjene. Pored toga, on naglašava važnost dobrovoljnih udruženja u situacijama kada ona predstavljaju »sredstvo organiziranja ljudi pri ostvarivanju novih ciljeva«, te »otkrivaju kulturne vrednote i ciljeve koje sami sudionici nisu u stanju formulirati«.3 Daljnja karakteristika dobrovoljnih udruženja je »formu­ liranje novih uloga i odnosa«, te njihove adaptivne i integrativne funkci­ je.4 Sociološki aspekti dobrovoljnih udruženja ukazuju na to da ih je mo­ guće pojmiti i kao »instrumentalne asocijacije« koje politologija naziva interesnim grupama.5 Dobrovoljna udruženja čiji su ciljevi i programi orijentirani na postupno usavršavanje postojećeg poretka razlikuju se od onih koja imaju radikalne i ideološke ciljeve i programe čiji »članovi uno­ se relativno visok stupanj afektivnosti u svoje učešće, a organizacijska struktura je u većoj mjeri neformalna i fluidna. Te, u manjoj mjeri insti­ tucionalizirane organizacije, moguće je nazvati udruženjima nalik na društvene pokrete«.6 Uvođenje kategorije dobrovoljnog udruženja čini mi se opravdanim upravo imajući u vidu slijedeće navedene elemente: — povezanost s društvenom promjenom; — značajna uloga dobrovoljnih udruženja u stvaranju novih uloga i odnosa; — funkcija adaptacije i integracije; — mogućnost njihovog shvaćanja kao interesnih grupa i institucional­ na bliskost s društvenim pokretima. Specifični predznak društvene i kulturne mijene je u slučaju analize AFŽ-a upravljen ka redefiniciji položaja žena — kao grupe — koje stoje na marginama onog ustrojstva kulture koje je Claude Levi-Strauss naz­ vao zamišljenim poretkom (ordre congu).1 Prilikom analize AFŽ-a — dobrovoljnog udruženja i jednog od stvarnih mehanizama bez kojega bi iniciranje procesa kulturne mijene bilo nezamislivo — valja spomenuti Radcliffe-Brownovu definiciju društvenih vrednota. U kontekstu njego­ ve teorije, poznate pod nazivom »društvena struktura kao teorija kultu­ �28 KONJI, ŽENE, RATOVI re«, društvene vrednote i njima odgovarajući interesi odrednice su dru­ štvenih odnosa i time i društvene strukture.8 Slijedimo li ovaj izvod, možemo postaviti hipotezu da će u slučaju naše analize društvene vrednote nužne za proces oslobođenja i mobilizaciju žena biti formulirane kao antitradicionalističke, antipatrijarhalne — ri­ ječju emancipatorske. Njima odgovarajući interes je realizacija oslobođe­ nja zemlje i socijalističke revolucije. Projekt socijalističke revolucije teži što egalitarnijoj društvenoj strukturi u kojoj bi na vertikalnom planu do­ šlo do ukidanja klasnih antagonizama, a na horizontalnoj ravni svih vi­ dova diskriminacije. No, »susret tradicija ujedno je i konflikt tradicija«, kako piše Edward Shils u djelu Tradicija? Stoga ću nastojati pokazati kako se manifestirala uloga A FŽ-a kao »legitimnog mjesta za afirmaciju i izražavanje vrednota«10 — u ovom slučaju emancipatorske (antitradi­ cionalističke, socijalističke tradicije) — naspram postojećih patrijarhal­ nih zasada.11 Naposljetku ću pokušati odrediti karakter odnosno obrazac kulturne promjene čije dimenzije pratim. Emancipatorski kompleks društvenih vrednota analizirat ću ovim sli­ jedom: I. Određenje i putevi ostvarenja ravnopravnosti žena II. Suočenje s društvenom diskriminacijom žena III. Tradicijske vrednote u novom kontekstu IV. Sudbina institucije porodice V. Utopiji ususret — »žena novog tipa« I. ODREĐENJE I PUTEVI OSTVARENJA RAVNOPRAVNOSTI ŽENA Iako doseg pojma ravnopravnosti niti u jednoj prilici nije eksplicitno određen, ono što se njime misli u implikacijama sadržanim u analizira­ nim dokumentima odnosi se na jednaka prava i mogućnosti sudjelovanja u NOP-u i organima narodne vlasti bez obzira na spol. Zanimljivo je da se na ravnopravnost ne gleda kao na prvenstveno motivacijsku vrednotu: ona je rezultat, a ne pokretač sudjelovanja žena. Takav stav izražava već referat Mitre Mitrović na Osnivačkoj konferen­ ciji A F Ž -a Jugoslavije u Bosanskom Petrovcu prosinca 1943. godine: Mi nismo u ovu borbu ušli sa kakvim zahtjevima za ravnopravnost. Nije tome, u tome trenutku bilo mjesta, niti je to bilo najvažnije, niti su se preko toga mogle pokrenuti žene u tolikom broju. A ravnopravnost je tu, brže nego što se dalo očekivati. Došla je, stekla se kako se jedino i može steći, kroz zajed­ ničku borbu s narodom, za zajedničku slobodu.12 �KULTURNOM MIJENOM DO ŽENE ’ NOVOG TIPA’ 29 No, »parole o ravnopravnosti« kao motivacijska vrednota imaju važnu ulogu tek prilikom mobilizacije žena za sudjelovanje u NOO-ima. Izbore za članove NOO-a valja koristiti za propagiranje ravnopravnosti žena1 3 i same narodne vlasti kao njenog garanta.14 Ideja ravnopravnosti ima i neprikosnoveno mjesto u širem revolucionarnom/emancipatorskom kompleksu društvenih vrednota. U navede­ nom referatu, Mitra Mitrović ističe kako »na našoj strani« nema nepri­ jatelja ravnopravnosti žena, osim ponekog pojedinca koji se tako postav­ lja zbog neshvaćanja potrebe učešća žena u svim oblicima borbe. Štoviše, ona radikalizira svoj stav riječima da su se neprijatelji ravnopravnosti že­ na potpuno izjednačili s neprijateljima naroda.15 Prevladavajuće je miš­ ljenje da pojave »neshvaćanja« treba suzbijati uvjeravanjem o pravima žena i o koristi koju ona donose čitavom pokretu.16 No, i pored toga, očito da je u samoj praksi bilo dovoljno primjera »zapostavljanja« pitanja ravnopravnosti, te je indikativan stav Milovana Đilasa: Samim parolama o ravnopravnosti žena, pa čak ni samim ozakonjenjem rav­ nopravnosti, još se ne postiže ravnopravnost, a još manje uvlačenje žena u privredni i politički, uopće društveni život. (...) Žene su dio naroda, polovina ako ne i više naroda. Njihova ravnopravnost je ustvari podjela sudbine sa čitavim narodom. (...) Kako prići pitanju ravnopravnosti? Na taj način što će se žene aktivizirati da učestvuju u općenarodnom životu, u narodnoj vlasti, ne kao predstavnici žena nego kao najbolja djeca naroda, (podv. M. Đ.).17 Ovaj Đilasov stav pati od cirkularnosti dokaza — ako su žene u praksi neravnopravne, kako će se, u slučaju kada nisu dovoljne niti parole, niti samo ozakonjenje ravnopravnosti, aktivizirati u općenarodnom životu na ravnopravnim osnovama? Sudjelovanje u javnom/političkom životu, u onom segmentu kulture koji.politička znanost naziva politička kultura,1 8 zahtijeva zaseban proces socijalizacije.19 U slučaju nužnosti proboja žena u političku sferu, njihova organizacija je najpozvanija da osigura preduv­ jete za jednu novu socijalizaciju žena, odnosno resocijalizaciju muškara­ ca. Žene su, što ne treba posebno dokazivati, oduvijek dijelile sudbinu s čitavim narodom, no to ne znači da su imale jednake mogućnosti utjecaja na donošenje odluka koje su se ticale te sudbine. Da je doista, prema optimističkim, ali ishitrenim prosudbama Mitre Mitrović, ravnopravnost (koju ona karakterizira i kao »krvavo stečena prava«)20 došla neočekivanom brzinom, AFŽ ne bi imao svoj politički raison d ’etre. No, kao dobrovoljno udruženje čiji je zadatak i afirmacija vrednota, djelatnost organizacije žena u borbi za ostvarenje ravnoprav­ nosti morala se očitovati u rasponu od propagiranja te vrednote među samim ženama (razbijanje »pasivnosti«) do pružanja pomoći ženama ko­ �30 KONJI, ŽENE, RATOVI je rade u NOO-ima, pa sve do borbe protiv »niske političke svijesti muš­ karaca«. Obrazovanje žena smatralo se preduvjetom nužnim za ostvarenje rav­ nopravnosti. A FZ je veliki dio svoje aktivnosti upravio u tom smjeru, te možemo razlikovati nekoliko razina na kojima se ta zadaća ostvarivala. Elementarna razina obuhvaćala je analfabetske tečajeve i opće obrazova­ nje na koje se nadovezivalo političko obrazovanje — kao odgoj za poli­ tiku, dok je pisanje za žensku štampu i propagiranje njenog čitanja zna­ čilo poziv na stvaranje novog, aktivističkog identiteta. Analfabetske tečajeve počeo je A FŽ organizirati još prije svog »for­ malnog« utemeljenja (1941. godine) u gotovo svakom oslobođenom selu. Žene su ih vrlo rado posjećivale unatoč poruzi (»bilo je i onih koji su ih ismijavali zbog toga«).21 No, nije samo (eventualno) ismijavanje kočilo žene u pohađaju tečajeva. Primijećeno je da ženska omladina mnogo neredovitije pohađa škole nego muška 22 Velika je zasluga A FŽ-a da su nepismene majke počele učiti uz svoju djecu, a kursevi su se propagirali i npr. plakatima sa slikama s kursa uz parolu: Smrt nepismenosti — prosvjeta je oružje protiv neprijatelja.23 Štoviše, funkcionalni karakter obrazovanja projicira se i u budućnost. Osnovno obrazovanje značit će povećanje »stvaralačke moći žena« u iz­ gradnji zemlje,24 ali su njegove ambicije još mnogo dalekosežnije. Isti­ čući činjenicu da narodna vlast ispunjava »živu želju« žena da ne »ostanu slijepe kraj zdravih očiju«, u jednom tekstu Žene u borbi čitamo: A Milka, mala radnica iz Omiša, uskliknulaje na završetku obrazovnog kursa: Mislila sam da nije potrebno ništa znati o Šekspiru, a sada bih ga čitala svaki dan! Bez povijesti se uopće ne može, a tek bez matematike!25 Kursevi političkog obrazovanja imali su za zadatak upoznati žene s ciljevima NOB-a, značenjem NOO-a i ravnopravnosti žena, te ih ospo­ sobiti za daljnji samostalni rad. Mnogobrojni dokumenti preporučuju obrađivanje slijedećih tema: 1. Narodnooslobodilačka borba (ciljevi i karakter). 2. Neprijatelj i narodnooslobodilačka borba. 3. Narodnooslobodilačka vlast. a) AVNOJ b) ZA V N O H 4. SSSR u današnjoj oslobodilačkoj borbi i žena u SSSR-u. 5. Organizaciono pitanje A FŽ-a i zadaci (referat drugarice Spasenije Babović na Zemaljskoj konferenciji AFŽ-a). 6. Žena i fašizam.26 �KULTURNOM MIJENOM DO ŽENE "NOVOG TIPA" 31 Preporuka je, nadalje, da se ocjene i karakteristike svih polaznica po završetku kursa upućuju njihovim rukovodstvima, te da se i dalje pomaže i prati njihov razvoj. Doista, arhivska građa AFŽr-a sadrži veliki broj de­ taljnih izvještaja takve vrste, gdje se uz ocjenu uspjeha polaznica daje opis njihova karaktera, sklonosti i sposobnosti za prihvaćanje daljnjih od­ govornosti. Da su politički kursevi u izvjesnoj mjeri bili i shvaćeni kao kanal vertikalne mobilnosti žena u sfere »ozbiljne« politike, proizlazi iz dokumenta u kojem se partijskim organizacijama stavlja u zadatak da se iz redova AFŽ-a uzimaju drugarice koje će se sistematski odgajati u marksističko-lenjmističkom duhu.27 Osvrnut ću se posebno na isticanje uloge SSSR-a kao modela i nadahnuća za borbu naših žena. Sovjetske žene su uzor heroizma, one su »najslavnije žene čovječanstva« (Mitra Mitrović),28 dok su informacije o sretnom životu sovjetskih žena i po­ ložaju žene u SSSR-u odigrale »ogromnu ulogu« u razvoju političke svi­ jesti naših žena (Cana Babović) 29 Glasilo Glavnog odbora AFŽ-a Hr­ vatske Žena u borbi donosilo je u svakom ratnom broju tekstove o SSSRu. Poruka tih napisa je da je tako sretne i hrabre žene, koje su sve »ustale kao jedan čovjek u obranu svoje domovine«30, stvorilo sretno — besklasno sovjetsko društvo. Stoga će prikazivanje žene i majke u SSSR-u po­ služiti raskrinkavanju klasne pozadine rata i ukazati na nužnost klasne borbe 31 Prikazivanje ravnopravnog položaja sovjetske žene imalo je, da­ kle, i širu ideološko-propagandnu zadaću, a to je da u funkciji općenitog propagiranja SSSR-a istakne mnogobrojne prednosti prve zemlje socija­ lizma, a time i socijalizma kao takvog. »Ženska štampa postaje pomagač i učitelj u radu«, ističe se u prvom ženskom listu koji je počeo izlaziti na oslobođenom teritoriju u Hrvat­ skoj 32 Osnovna zadaća ženske štampe je komunikacija i povezivanje že­ na. Ta se komunikacija na vertikalnom nivou očituje kao prenošenje di­ rektiva s viših odbora AFŽ-a na niže, a o hijerarhijskom sistemu po­ sredovanja informacija i znanja govori slijedeći citat iz ličke Žene u borbi koji upućuje žene kako da se služe svojim listom: Da bi uistinu imale koristi od našeg lista potrebno je da se on dobro prouči. ’Ženu u borbi’ treba da prouče najprije članice Kotarskog odbora A FŽ , zatim da ga članice KO koje prisustvuju sastanku Općinskog odbora pročitaju i ob­ jasne odbornicima općinskog odbora A FŽ . Kako na sastanku Općinskog od­ bora A F Ž dolaze predstavnice Mjesnih odbora, te one imaju zadatak da list obrade sa ostalim članicama Mjesnog odbora. Nakon što su list proučili ovi odbori od Kotarskih do mjesnih, nakon što su se sve aktivistkinje upoznale s direktivama koje daje Antifašističkoj fronti žena njeno rukovodstvo, tek onda se on može čitati i objašnjavati na širokim sastancima.33 No, postoji i sistem povratnih informacija; žene »s terena« pišu dopise o svom radu, uspjesima i stradanjima. Podjednako tako važna je i hori­ �32 KONjl, ŽENE, RATOVI zontalna ravan komunikacije. Žene će, čitajući svoje listove, spoznati sličnost vlastitih života. Ženska štampa u svojim napisima, pored toga, upoznaje čitateljice s radom najviših organa vlasti (AVNOJ, ZAVNO H), te afirmira nove vrednote: prikazuje sliku nove, aktivne žene, sudionice povijesnih zbiva­ nja, radnice koja se laća svakog posla. Dovoljno je samo pogledati na­ slovne stranice Zene u borbi koja prikazuje žene u demonstracijama, pred mikrofonom za govornicom, s puškom u jednoj i djetetom u drugoj ruci, u koloni, kako sije, za strojem u tvornici, na izgradnji porušene kuće ili ceste... — prikazane su snažne i ujedinjene. S mnogo nade gleda se i na buduću ulogu žene u oslobođenoj zemlji. Političko obrazovanje žena posredstvom kurseva i ženske štampe nije bilo jedini vid političkog od­ goja. On se, na najneposredniji način, zbivao u odborima AFŽ-a. Valja imati na umu da je sama činjenica članstva u dobrovoljnom udruženju već oblik društvene interakcije.34 Stoga se velika pažnja posvećivala dje­ lovanju i osobinama aktivistkinja kao i njihovim međusobnim odnosima. Postoje brojni izvještaji o »organizacionom stanju« odbora AFŽ-a koje niži odbori šalju višim koji se na njih vrlo samo/kritički osvrću. Budući da nisam naišla na slučaj kada bi takve informacije išle i u suprotnom smjeru, može se zaključiti da je ideja hijerarhije među odborima AFŽ-a bila prihvaćena kao samorazumljiva. No, veliki je naglasak na izgradnji demokratskih (drugarskih) odnosa u samim odborima, te se kritiziraju pojave autoritarnog ponašanja, koje vodi u konflikt i koči aktivitet od­ bora. Tako se, npr. kritizira tajnica Okružnog odbora A FŽ-a Nova Gra­ diška, koja se, iako je najsposobnija, »diktatorski odnosi prema nekim drugaricama«.35 Kritiziraju se drugarice koje se svađaju, koje su »spo­ sobne ali neće da rade«, ili su »nedisciplinirane« i »neodgovorne«. Osu­ đuje se i međusobno kritiziranje članica odbora pred ostalim ženama či­ me »i same krnje svoj autoritet«.36 U takvim slučajevima viši odbori mo­ raju pružiti pomoć nižim, npr.: Treba im se ukazivati na greške i da se lično ne vređaju i da se ne spuste na nivo baba [koje] ne gledaju interese organizacije nego svoje lične (...) a na samom kursu da ih se uči dobrom ponašanju.37 Među članicama nekih odbora prisutan je i latentni klasni konflikt, o čemu govori ovaj izvještaj iz delničkog kotara. Interesantno je interesovanje Visokih gospođa’ za našu organizaciju. Žele da u njoj rade, ali se osjeća i to da žele imati prestiž nad ostalima. Radije rade sa drugaricama iz ’viših foruma’ nego iz nižih. Zbog svega toga sazvan je za 3. X masovni sastanak žena u Delnicama, na kome će biti sve žene. Tamo će se razjasniti svi ti problemi, kao i problem lijevog skretanja, koji postoji u Delnicama kod siromašnijih žena.38 �KULTURNOM MIJENOM DO ŽENE 'NOVOG TIPA' 33 Zadatak AFŽ-a u ovom slučaju, kao i u slučaju neadekvatnog ponaša­ nja aktivistkinja, je da odigra ulogu medijatora konflikata kako bi se ostvarila ideja široke fronte žena. Tu ulogu preuzimaju u prvom redu viši odbori koji su garant održavanja demokratskog postupka, kao i u slučajevima koje opisuje referat Jele Bićanić održan na I konferenciji AFŽ-a Hrvatske. Kod nekih naših odbora se uvela rđava praksa, da se odbori smjenjuju po volji drugarica39 višeg rukovodioca. Treba paziti da se ne narušava demokrat­ ski princip naše organizacije koji omogućava najširim masama da slobodno izaberu rukovodioca svojih organizacija. Viši odbor, ali ne pojedinci, može da izmjeni niži ako za to ima opravdanih razloga, a da se opet ne naruši princip demokratskog biranja rukovodstva, jer su oni birani od većeg broja žena nego niži.40 Polazeći od pretpostavke da se lojalnost nekom pokretu unapređuje posredstvom mreže međuljudskih odnosa izgrađene u procesu sudjelova­ nja,41 zanimljivo je pogledati na koji se način gleda na odnos privatnog i javnog života aktivistkinja i potencijalnih članica. S jedne strane, viši odbori brinu se za ugled svojih članica: »Ako čujemo da što pričaju o nekoj našoj drugarici, odmah treba to javiti nama a mi ćemo dotičnu drugaricu pozvati i upozoriti.«42 Dok tak­ va praksa podupire demokratske odnose u grupi jer uključuje senzibilitet za javnu artikulaciju privatnih idiosinkrazija, nalazimo i primjera kada se »organizirane žene« služe anonimnim denuncijacijama svojim odbo­ rima 43 Taj se problem manifestira u prilično drastičnom obliku kada treba pomiriti zahtjev da se uključi što veći broj žena u redove AFŽ-a, sa zahtjevima besprijekorne lojalnosti NOP-u. Mjesni odbor obraća se kolovoza 1943. Kotarskom odboru AFŽ-a Sinja »u vezi sa šišanjem dje­ vojaka u Sinju«: Žene koje se osjećaju krive htjele bi na svaki način da sve žene budu kaž­ njene. Odbor A.F.Ž.-a po direktivi koju je dobio od vas samih nastojao je da otrgne i organizira one žene koje su išle s okupatorom. Tako danas orga­ nizacija A .F.Ž.-a ima u svojim redovima žena koje su jednom išle s okupa­ torima, a već nekoliko mjeseci rade u organizaciji, pa su bolje i vrednije dru­ garice skoro i od onih žena koje su okupatora uvijek bojkotovale. (...) Sma­ tramo potrebnim da vas upozorimo na ove stvari, jer lako može da se desi da zlobom pojedinih žena stradaju drugarice koje to ne zaslužuju.44 Mjesni odbor zaključuje svoje pismo molbom za upute jer smatra da taj problem stavlja u pitanje rad i opstanak same organizacije u Sinju. Problem određivanja legitimnih granica između privatne i javne sfere ži­ vota zadatak je koji za sebe mora riješiti svaka politička kultura, no u �34 KONJI, ŽENE, RATOVI slučaju kada se radi o ženama poprima i specifične dimenzije.45 Gene­ ralna linija A FŽ-a — maksimalna elastičnost pri privlačenju žena u po­ kret — sukobljavala se u praksi s mnogobrojnim preprekama. Jedan od najočitijih razloga tome bila je upravo činjenica da nikada nije nedvo­ smisleno utvrđen kriterij za pristupanje AFŽ-u te je bilo moguće da se događaju konflikti poput navedenih. II. SUOČENJE S DRUŠTVENOM DISKRIMINACIJOM ŽENA Da je bilo moguće da se žene pod pritiskom povijesnih zbivanja bez većih prepreka uključe u NOP, odnosno njegove institucionalizirane vi­ dove (NOV, narodna vlast, KP), vjerojatno se nikada niti ne bi prišlo formiranju zasebne organizacije žena. No specifičnom položaju i svijesti žena u kulturi s jakim patrijarhalnim obilježjima, odgovarao je podjed­ nako specifični položaj i svijest muškaraca. Dok je prvenstveni cilj A F Ž a bio da aktivizira žene, čime je implicirano da je za njihov položaj spe­ cifična pasivnost, u odnosu na (opet implicirani) aktivni dio populacije, zadatak A F Ž -a bit će da brani jednako pravo žena na aktivnost. Ako društvenu diskriminaciju odredimo kao »nejednaki tretman jednakih« 46 zadaća organizacije žena bit će da se bori podjednako i za afirmaciju ideje ravnopravnosti među samim ženama, kao i da se bori za promjenu svijesti muškaraca u odnosu na poimanje i tretman žena. Na primjerima diskriminacije žena u NOO-ima, vojsci i KP pogledajmo da li je organi­ zacija žena imala osiguran institucionalni prostor da izvrši taj zadatak, neophodan za krajnji ishod postizanja egalitame društvene strukture. Kao jedan od osnovnih puteva za postizanje stvarne ravnopravnosti žena, smatrano je njihovo uključivanje i sudjelovanje u radu organa na­ rodne vlasti. Dokumenti u kojima se kritički govori o zaprekama na koje žene nailaze prilikom uključivanja u NOO, služe se slijedećim formula­ cijama: »(...) ženama ne daju raditi jer politika nije za žene« 47 »Muški na svim položajima strašno sektaše u pogledu žena (...).«48 »(...) neki članovi N. O. O. bremzaju odlazak žena na sastanke (...)«.49 »Odbornici Luciji rekao je predsjednik seoskog NOO-a, da ona nije potrebna na sastanku, jer mogu oni i bez nje.«50 Žene ne biraju u NOO-e, ne pozivaju ih na sastanke, ili ih dodjeljuju komisijama gdje one ne dolaze do izražaja... No, ima slučajeva gdje takve tenzije nisu ostale na razini diskriminacije žena kao pojedinaca, odnosno kao grupe »za koju nije politika«. Zanimljiv je slučaj za koji doznajemo �KULTURNOM MIJENOM DO ŽENE 'NOVOG TIPA" 35 iz pisma upućenog Okružnom odboru AFŽ-a za Srednju Dalmaciju. U njemu čitamo: Odnos između A .F.Ž.-a i Kotarskog N.O.O. bio je zategnut ovo posljednje vrijeme. Drug Kruno Ivandić član Kot. N.O.O. nije dozvolio nama pristup u prostoriju NOO te nas je jednom nedrugarski izjurio iz sobe i kaže nam da mi nemamo zašto dolaziti i da će poći daleko samo da nije u blizini A .F .Ž a.51 U pismu se nadalje ističe kako nije bilo vidljivih povoda za taj postu­ pak, te kako su aktivistkinje mimo izašle i smjestile se u »komešnici« u kojoj je hladno i nema uvjeta za život i rad. Naročito ih pogađa činjenica što su grubo udaljene iz prostorija NOO-a u koje »svaki ulazi u svako doba«. Nadalje se tuže i na loš odnos ostalih članova NOO-a i na SKOJ, koji im je »oduzeo jednu drugaricu«. Taj su »nezdravi odnos« već iznijele na sastanku Kotarskog komiteta KP, koji, čini se iz pisma, nije ništa po­ duzeo. Ovaj slučaj sam po sebi možda i ne bi bio osobito indikativan, da nema odgovora višeg, Oblasnog odbora AFŽ-a za Srednju Dalmaciju datira­ nog 12. 12. 1943, koji, možemo pretpostaviti, izražava jednu karakteri­ stičnu samozatajnost. Nemojte dozvoliti da dolazi do tako grubih sukoba između naše i ostalih or­ ganizacija. (....) Uskladivši odnose olakšat ćete i sebi rad i ojačati opći po­ kret.52 Odbor AFŽ-a je, dakle, taj koji mora pokazati toleranciju, iako je (što nije osporeno) bio žrtva netolerancije. Viši odbor ne preporuča ofenzivnije načine za izvojevanje vlastitih prava u interesu jačanja pokreta. Međutim, u pojedinim slučajevima, kao u onom koji navodi Žena u borbi, zajednica (selo) ipak se stavlja na stranu žena kao pojedinaca. Nai­ me, otjerana odbomica Lucija ne obraća se ženskoj organizaciji da zaštiti njena prava (i ospori atak na ravnopravnost uopće), već predlaže selu da smijeni predsjednika NOO-a, što je selo i učinilo.53 Da do sada žene u većini nisu bile ravnopravni članovi NOO-a, iznosi se i na Oblasnom savjetovanju AFŽ-a za Srednju Dalmaciju potkraj 1943. godine 54 To se objašnjava »niskom političkom sviješću« muškara­ ca (sic!). Odbori AFŽ-a se u tim slučajevima trebaju »baviti NOO« i pružati pomoć ženama koje u njemu rade. Uz to, Žena gdje neće da ju se sluša treba da se nametne da je se sluša. To će postići radom. Krivica je i na A FŽ . (...) Žene se ne trude da budu ravnopravni čla­ novi NOO, još ne osjećaju sadržaj riječi ravnopravnost.55 �36 KONJI, ŽENE, RATOVI Krivnja se ponovno vraća ženama! Najrealističnijom se čini ocjena Anke Berus koja smatra da se žene tretiraju kao »drugorazredni« članovi NOO-a i da sudjeluju u narodnoj vlasti samo zato da im se oda priznanje za njihove napore u pomaganju borbe, a da to nije izraz načelnog stava »potpune političke ravnopravnosti žene«.56 Što je u takvoj situaciji mogao učiniti AFŽ? Iz analize odnosa AFŽ-a i narodne vlasti očito je da AFŽ kao organizacija, u odnosu na specifične potrebe svog članstva, nužno mora isticati — programatski, borbeno i beskompromisno — interesnu dimenziju. U ovom je slučaju taj interes borba za ravnopravno uključivanje u politički život. Takvo isticanje inte­ resne dimenzije osiguralo bi ono što sam nazvala institucionalnim pro­ storom za borbu protiv diskriminacije žena, odnosno za osporavanje cje­ line patrijarhalnog modela kulture. Njegovo bi ostvarenje bilo moguće da je A FŽ ustrajao na poziciji »samostalne masovne političke organiza­ cije« 57 No ideja (a tamo gdje se očitavala) i praksa reprezentativnog/in­ teresnog modela integracije žena u NOO-e doživjela je kritiku. Odbornice u NOO-ima ne predstavljaju niti svoju organizaciju, niti žene na­ pose. To proizlazi iz činjenice da, iako se sporadično priznaje postojanje »specifičnih« interesa, odnosno diskriminacija žena, oni nemaju »pokri­ će« u marksističko-lenjinističkoj teoriji revolucije. Ako je žensko pitanje podvedeno pod klasno pitanje, moguć je samo jedan legitimni subjekt revolucije, a to je Komunistička partija kao avangarda radničke klase. Pitanje usklađivanja revolucionarne teorije i prakse u odnosu na žensko pitanje ima svoju posebnu težinu. »Ispravno« idejno postavljanje proble­ ma i strategije njegovog rješavanja prelamaju se kroz mnogo netransparentnih razina. Da li su članovi avangardne partije, kao konkretna povi­ jesna bića, formirani u okvirima patrijarhalnog socijalizacijskog obrasca, mogli i u svakodnevnom ponašanju biti na razini teorijskog programa koji prihvaćaju? Slijedi prikaz dokumenata u kojima odbori AFŽ-a kri­ tiziraju ono što se u partijskom žargonu naziva »sektašenje prema žena­ ma«. Centralni odbor A F Ž -a Jugoslavije uočio je postojanje »nazadnjačkih« i »nakaradnih« gledišta kod mnogih partijaca kako žene ne mogu sudjelovati s oružjem u ruci u borbi, da ne trebaju vršiti razne funkcije u štabovima, itd. Takva gledišta izjednačavaju se s gledištima pete kolone ... koja hoće onemogućiti aktivno sudjelovanje žena u borbi, a tome nasjedaju mnogi naši drugovi kao npr. u Crnoj Gori. Žene su dokazale da su isto tako sposobne snositi sve teškoće partizanskog ratovanja kao i muškarci. Zato tre­ ba ženama omogućiti puno učešće u toj borbi, jednako kao i muškarcima 58 �KULTURNOM MIJENOM DO ŽENE 'NOVOG TIPA” 37 Žene su trebale, dakle, dokazati svoju sposobnost, što su do 1943, ka­ da je taj dokument pisan, i dokazale. Jednakost ljudi nije shvaćena kao nešto neupitno. Općinski odbor AFŽ-a Zagreba žalio se na »sektašenje kod primanja žena u Partiju«, gdje niti mnoge aktivne, borbene i odane žene nisu čak ni kandidati. Indikativan je primjer samozatajnosti žena navedeni slučaj žene iz Oštrine koja, unatoč priznatih joj zasluga, kaže kako »samo želi da bi jednom postala tako sposobna da može postati član Partije«.59 Slijedeći primjer ukazuje na to da se na svo partijsko članstvo nisu stavljali jednako oštri kriteriji za prijem u KP. »Neiskustvo« i »nerazumijevanje« pokreta i borbe žena koje pokazuje partijski kadar, te »potqenjivanje« uloge i borbenosti žena, njihove spremnosti i sposob­ nosti da se uklljuče u NOP, ocjenjuje se kao »opća bolest našeg partij­ skog članstva, kada je riječ o ženi.«60 Dodaje se kako drugovi niti ne pokušavaju pokrenuti neku akciju sa ženama jer uvjeravaju sebe i druge da je to neizvedivo budući da su »naše žene nepokretne i neborbene naravi, sposobne samo za kuhanje«. Ti isti drugovi, ističe se dalje, »slabo ili nikako« poznaju partijske upute, liniju na području rada među žena­ ma, a mlado partijsko članstvo »jednostavno ne zna da čita«, pa tim teže provodi te upute u život. Zaključuje se kako se članovi partije i svi ko­ munisti moraju »otresti besmislenih predrasuda u pogledu na žene«. Ne kritiziraju se samo »mnogi naši partijci« ili »partijski kadar«. Kri­ tike se upućuju i samoj KP koja shvaća AFŽ kao pomoćnu organizaciju, i ne pridonosi omasovljenju partijske organizacije iz redova žena, niti ih dovoljno politički prosvjećuje. Takav stav je doveo do toga da su žene često mogli iskoristiti neprijateljski elementi61 O neadekvatnom tretiranju žena postoji i samokritička svijest unutar same KP. Upozorava se na »natražnjačko potcjenjivanje žene i njenih sposobnosti«, čime se gubila iz vida ogromna korist učešća žena u NOBu 62 Isti dokument navodi kako mnogi članovi KP nisu »dozvoljavali svo­ jim drugaricama organizovanje«. Sličnog je sadržaja i izvještaj Kotarskog komiteta Solina o radu žena63 u kojem se ističe kako je »bolna strana našeg pokreta« baš AFŽ, čemu je glavni razlog to što »partijska organi­ zacija nije dovoljno shvatila ulogu žene u NOB-u i našoj Partiji i što je od vajkada bagatelisala žene«. A žene su se, prema navodima iz ovog dokumenta, pokazale »iznad svakog očekivanja« gdje god im se pristu­ pilo. Iz navedenih je dokumenata očito da i u AFZ-u i KP postoji svijest o diskriminaciji žena i potcjenjivanju njihove organizacije. No, unatoč uočenoj štetnosti/disfunkcionalnosti takve prakse za čitav NOP, kritike ne razrađuju konkretne upute i mjere za suzbijanje diskriminacije. Zaht­ jevi su upravljeni samo prema ženama — one se moraju dokazati, ospo­ sobiti... Naznačit ću prepreke na koje su nailazile žene koje su se željele uk­ ljučiti u oružanu borbu protiv neprijatelja, kao borci u regularnim jedi­ �38 KONJI, ŽENE, RATOVI nicama NOV-a. Slika naoružane žene nije sasvim bez tradicije na Bal­ kanu. Čest motiv naše (ali i svjetske) narodne književnosti je ratnica koja zamjenjuje oca/brata/muža u ratu. Zanimljiv je podatak da se u redovima srbijanske vojske za vrijeme Prvog svjetskog rata borilo nekoliko žena — vojnika i podoficira — koje su, iako bez građanskih prava, u vojsci imale ravnopravan tretman.64 Nošenje oružja dopušteno je i tzv. virdžinama/ /tobelijama (kod sjevernih Arbanasa i Crnogoraca) — ženama koje se po vlastitoj želji, ili po željama roditelja, zavjetuju na celibat i preuzimaju društvenu ulogu muškaraca.65 Etnolozi koji su proučavali ovu pojavu is­ tiču privremeni (u slučaju žena kao narodnih glavara) i prinudni (u slu­ čaju tobelija, kada se radi uglavnom o ekonomskoj nuždi) karakter ovih pojava. Ne radi se, dakle, o emancipaciji ili promjeni položaja žena već o preuzimanju različite društvene uloge, zajedno s pripadajućim privilegijama, koje iz toga proističu. U kolikoj mjeri žene, suočene s fašističkom agresijom i organiziranim otporom partizanskih jedinica, doživljavaju sli­ ku naoružane žene-partizanke kao emancipirajuću? Prolaze jedinice, a u njima malo žena. Na sastancima stalno zapitkuju: ’Druže možemo li mi u vojsku?’ ’Još ne!’ A , bile su već u svim skojevskim i partijskim komitetima, u svim organizacijama, na svim tečajevima. Kolovoz 1942. Došle u Tmovac, njih oko 700 toga dana: ’Zahtijevamo puške. Ako nema pušaka, mi ćemo ih same osvojiti!’66 Intenzitet motivacije žena da se, usprkos svim vrstama teškoća, uk­ ljuče u redove partizanskih boraca vidljiv je i iz podataka da su se one, kao borci Prve ženske čete formirane u Tmovcu 25. 8. 1942. (komesar je također žena, Naranča Končar), borile u neravnopravnim uvjetima: u suknjama, tek poneka s puškom, golim rukama napadajući tenkove..67 Slijedećih mjeseci formirane su još Druga i Treća ženska četa, čiji su borci nakon završetka jednomjesečnih kurseva raspoređeni u druge je­ dinice.68 A FŽ kao svoj zadatak na Prvoj konferenciji ističe i brigu da se poveća broj žena u vojsci. Imajući u vidu otpore, ovaj se zadatak može smatrati izrazito emancipatorskim. U članku »Partizanke u borbi« objavljenom u Udarniku, glasilu udarne brigade I. operativne zone Hrvatske (1942), či­ tamo: Sa sumnjom se gledalo i na borbenu vještinu drugarica. Međutim, sve te sum­ nje su se danas rasplinule kao laka ljetna jutarnja magla. (...) U borbi, koja se razvila, mlade partizanke, zajedno sa svojim drugovima partizanima, neu­ strašivo su jurišale na neprijateljsku konjicu, kamione, pa čak i tenkove. Kao da su to divni, stari i iskusni borci, a ne mlade seljanke, koje su tek jučer prvi put primile pušku u ruke...69 �KULTURNOM MIJENOM DO ŽENE "NOVOG TIPA" 39 »Divni, stari i iskusni borci«, a ne »mlade seljanke« (žene). Ovaj citat ukazuje na to da je još dalek put do ravnopravnosti, do prihvaćanja nove ženske uloge kao borca, a ne njegovog pukog supstituta (kao u navede­ nom etnološkom materijalu). No, ženama se priznaje da unošenje hu­ manosti u borbu predstavlja novu kvalitetu koja je prerasla u moralnu obavezu i odigrala značajnu ulogu u jačanju borbenog morala.70 Tako preobrazba jedne tradicijske ženske kvalitete kao što je briga za nemoć­ ne, slabe, uloga njegovateljice i zaštitnice, u novom kontekstu dobiva emancipatorski potencijal. Ali i kada su se našle u redovima NOV-a, ne prestaje diskriminacija. One se mogu osjećati »zapostavljene i izolovane« zbog »nepravilnog« odnosa nekih drugova partizana. To se naročito odnosi na predrasude prema drugaricama koje rade »ženske i niže poslove«71 (podv. L. S.). Sto­ ga politički rukovodioci u NOV-u trebaju s tim drugaricama prema po­ trebi održavati posebne sastanke, a drugove partizane treba »upozoriti pobliže« na važnost ulaska žena u NOP. Ali i sam rukovodeći kadar u vojsci nije bez predrasuda, što vidimo iz izvještaja Okružnog odbora AFŽ Karlovac o situaciji u Vrginmostu prosinca 1942: Komandir jedne čete rekao je u selu da on ne voli da žene budu u njegovoj četi i da ako se koja pojavi da je on odmah najuri, pa je to na njih loše dje­ lovalo.72 O širokoj rasprostranjenosti odbijanja žena, stava zamjetno iracional­ nog u vrijeme najžešćeg terora neprijatelja, govori i sjećanje Draginje Metikoš 73 koja smatra da je pri stupanju žena u vojsku, a osobito omladinki, odlučivalo jedino njihovo raspoloženje, njihov bi broj možda bio jednak broju muškaraca pod oružjem 74 Žaleći zbog »iskonskog shvaća­ nja o ženi kao manje vrijednom ljudskom biću, predodređenom samo na obavljanje takozvanih ženskih poslova« i »primitivnih shvaćanja« rodite­ lja djevojaka, sredine i pojedinih rukovodstava borbenih jedinica, D. Me­ tikoš opisuje kako su odbomice AFŽ-a morale čak odgovarati žene od odlaska u partizane i davati im druga zaduženja u pozadini, koja nisu bila ni lakša, ni manje važna, ni manje opasna, ali su bila slabije vrednovana 75 (podv. L. S.) Većina tih poslova bili su tradicijski ženski poslovi: održavanje higije­ ne, skupljanje mlijeka i pravljenje sira za bolnicu, tkanje zavoja za ra­ njenike, pletenje čarapa, pulovera za borce, itd. Dok su žene iz krajeva u kojima je bio jak antifašistički pokret i koji su imali kontakte s NOV-om (polu/oslobođena područja) pokazivale ve­ liki interes za pristupanje vojsci, žene iz novooslobođenih krajeva, koje �40 KONJI, ŽENE, RATOVI nisu imale prethodnog kontakta s emancipatorskim idejama, pokazuju otpor prema ideji naoružane žene. O tome govori izvještaj Marice Zastavniković iz kotara Bjelovar. Nakon mitinga prosinca 1943. na kojemu je govorila ženama Koprivnice, Žene su pitale kako stoji s moralom u našoj vojsci. One sada prvi puta vide žene borce pa im je to čudno i zanima ih život tih naših žena boraca. Ne­ prijateljska propaganda širila je glasine da je skoro svaka druga žena u par­ tizanima u drugom stanju.76 U istom dokumentu izneseno je i zapažanje kako ljudi imaju vrlo loše mišljenje o ženama borcima i kako ih ne gledaju rado. Neprijatelji nao­ ružanu ženu nastoje neuvijeno moralno diskvalificirati, pri čemu je na­ glasak na seksualnom moralu. Svaka druga partizanka ili je u drugom stanju, ili se pak našla u vojsci tražeći »slobodnu ljubav«.77 Bilo je ne­ moguće zamisliti neku drugu motivaciju (ili opciju) za žene kada se nađu same, bez zaštitničkih jastrebovih očiju obitelji, u nekom pothvatu pored muškaraca. Odbojnost koju prema ženama suborcima pokazuju pripadnici N O V a drugog je tipa. Ona proizlazi iz poimanja ratovanja kao isključivo muš­ ke zadaće. Naoružana žena iz navedenih etnografskih primjera je izuzet­ na, žena van svog mjesta. A s partizankom valja ravnopravno sudjelovati u nastavljanju junačke, po definiciji, muške tradicije. Na ovo razmišljanje nadovezuje se problem »ulaska« žene u povijest kao povlašteni, također po tradiciji muški topos. Iako se na sastancima A F Z -a i kursevima govori o ranijem potlačenom i bespravnom životu žena, o povijesti koja se odvija bez žena ili na račun eksploatacije žena, i o novoj povijesti u koju žene stupaju rame uz rame s muškarcima govori se simboličkim predodžbama u muškom rodu. Mi smo išle u borbu otvoreno, junački, muški, bez špekulacija i mešetarenja. Anka Berus78 (podv. L. S.) ... imamo jedinu želju da nas i dalje peljate vi najboji sini od našega naroda, a mi ćemo gledati da gremo ravno po vašem putu ...79 (podv. L. S.) Zar ne pokazuju svu veličinu ovog učešća žena u borbi, velike i proste riječi jedne stare seljanke od Andrijevaca, koja, kada je vode na strijeljanje epski izražava čitavu jednu epohu u koju su zakoračile žene: Ponosim se što sam stupila na mušku stopu. Mitra Mitrović80 (podv. L. S.) Kako objasniti da u tako visoko politiziranim organizacijama kao što su KP i NOV, u kojima se inzistira na »izgrađivanju svijesti« pripadnika, ipak dolazi do pojave diskriminacije žena? Pretpostavku o klasnoj poza­ dini te diskriminacije možemo odmah odbaciti. Stradanju, oskudici, pat­ nji i smrti koju je nosilo surovo ratno vrijeme, svi su ravnopravno iz­ �KULTURNOM MIJENOM DO ŽENE 'NOVOG TIPA' 41 loženi. Brišu se sve razlike, pa tako i one između žena i muškaraca. Na obzoru su samo dvije oštro odijeljene skupine: »mi« i neprijatelji. Više uvjerljivosti ima pretpostavka da se radi o dubokom i nedostatno reflek­ tiranom sukobu dviju tradicija. Jedna je ona u kojoj su oštro odvojeni djelokruzi aktivnosti i kompetencija spolova (»prirodna« podjela rada), a u drugoj se projekt društvene promjene — socijalne revolucije (a, s obzirom na konkretne povijesne okolnosti, i sam opstanak članova za­ jednice) — zasniva upravo na dokidanju takve podjele. Organizacija žena osnovana je s ciljem da osposobi žene za ozbiljenje jedne nove tradicije, tradicije njihovog priznatog i ravnopravnog učešća u svim sferama života. Po svom organizacijskom ustrojstvu i položaju u širem organizacijskom okružju NOP-a, kao oslobodilačkog pokreta, i na­ rodne vlasti, kao novog političkog poretka u konstituiranju, AFŽ je ospo­ sobljen samo za izvršenje prve etape tog puta. Žene su doista bile mo­ bilizirane, dokazale su spremnost i sposobnost da se uključe. Za drugu, tegobniju i dugotrajniju etapu, etapu ravnopravne integracije, AFŽ je imao nedostatne kompetencije. Da su imali mogućnost djelovanja, od­ bori AFŽ-a u vojsci, ili samostalne partijske ćelije unutar organizacije žena, zasigurno bi uz političku socijalizaciju žena doprinijele i političkoj resocijalizaciji muškaraca. U slučaju kada se samo pristupanje žena u NOV, NOO-e, pa čak i KP smatralo dovoljnim (a ne samo nužnim) do­ kazom emancipacije, bilo je moguće da prosvjedi protiv diskriminacije žena u njihovim redovima nikada ne prerastu u djelatnu političku akciju. U prilog toj tvrdnji govore i izvještaji o tome kako su bile sretne »dru­ garice borci« koje su, prisustvovavši kursu AFŽ-a, mnogo naučile »što će moći prenjeti na ostale drugarice u odredu«,81 kao i dosta dugo to­ leriranje »ženskih« partijskih ćelija, koje su očito odigrale korisnu fun­ kciju pri uvlačenju žena u općepartijski život. Drugim riječima, AFŽ je kao dobrovoljno udruženje bio u mogućnosti da izvrši adaptacijsku fun­ kciju — adaptaciju žena kao grupe bez iskustva djelovanja u donedavno »muškim« sferama politike i vojske. Da je imao mogućnosti dokraja iz­ vršiti i svoju potencijalnu integrativnu funkciju, izjednačavanje položaja žena i muškaraca rezultiralo bi promaknućem novih, emancipatorskih kvaliteta. Jedna od novih kvaliteta uspjela se afirmirati u vojsci — to je humanost, nova vrednota koja je postala dijelom šireg vrednosnog susta­ va. Da je to postignuto i prilikom ulaska žena u KP, žene ne bi bile in­ tegrirane samo u funkciji jačanja i ekspanzije pokreta i ideja koje je ar­ tikulirala partija, već bi to pridonijelo i dubljim promjenama na razini individualne svijesti i izgradnji istinski emancipiranih subjekata nove po­ litike. �42 KONJI, ŽENE, RATOVI III. TRADICIJSKE VREDNOTE U NOVOM KONTEKSTU Postojanje tradicije barem je u istoj mjeri pos­ ljedica ograničenih mogućnosti da je se oslo­ bodi, koliko i posljedica želje da je se nastavi i održi*2 Tradicijske ženske uloge vrlo se različito vrednuju, od deklarativnog glorificiranja, preko uvažavanja njihove neophodnosti, ali slabijeg vrednovanja od odgovarajućih muških uloga, pa sve do otvorenog prezira i poruge. Neosporna je njihova korisnost (i potražnja) za funkcioniranje i opstanak zajednice. Problem koji nam se ovdje postavlja je, kako ih u situaciji nagle kulturne promjene kada se tisućljetne podjele naočigled ruše, kada dolazi do svih vrsta transgresija, integrirati i modificirati u okviru jednog novog, egalitamosti usmjerenog vrednosnog sustava. Pro­ matrat ću kako se transformiraju ideje o ženskim poslovima, požrtvovnosti i pijetetu i identifikaciji sa slabijima, uloga majke kao njegovateljice i odgojiteljice, te poimanje »ženske časti i poštenja« — modela i moral­ nog uzora. Njima pripadajuće vrednote i u tradicijskom svjetonazoru re­ lativno su visoko vrednovane. Spomenut ću i, u svakodnevnom životu traženu, iako ne eksplicitno osobito cijenjenu, vrednotu »ljepote i gizdavosti«, te nove funkcije tradicijskih načina komunikacije. Tradicijski ženski poslovi oduvijek su, uz pripravljanje hrane i odjeće, sadržavali i mnoge teške fizičke poslove na gospodarstvu. U ratnim uv­ jetima, kada su mnoge porodice ostale bez muške radne snage, žene se uspješno prihvaćaju svih poslova: pored gospodarskih — oranja, sjetve, sječe drveća, prihvaćaju se i poslova obnavljanja porušenih kuća, gradnje cesta... Kao bolničarke, one ne njeguju samo ranjenike, već ih i prenose u dugim i pogibeljnim marševima u sigurne zaklone. Kao borci podnose sve teškoće iscrpljujućeg partizanskog ratovanja. No, za razliku od obav­ ljanja teških poslova u normalnim uvjetima, u novim uvjetima ženama se priznaje potrebna snaga i izdržljivost za njihovo obavljanje. Ne radi se, dakle, o nekom novom dokazivanju, koliko o prekoračenju tradicijom definiranih radnih zadataka. Unatoč brojnim priznanjima, ipak još nije odumrlo slabije vrednovanje ženskog rada, kao perifernog, manje vrijed­ nog (tzv. »ženski« ili »niži« poslovi). Organizirane u AFŽ, žene su osi­ gurale gotovo cjelokupnu opskrbu vojske, kada iza neprijateljske kao i savezničkih vojski stoji čitava razvijena ratna privreda. No, ono što naj­ drastičnije ukazuje na potcjenjivanje tog rada je njegovo shvaćanje kao »milodarskog«, i sukladno tome, shvaćanje organizacije žena kao pomoć­ ne organizacije u okviru NOP-a. Osporavajući »pomoćni« karakter AFŽ-a, član CK KPH Karlo Mra­ zović u svom pozdravnom govoru na I. konferenciji AFŽ-a, upravo po­ tvrđuje shvaćanje ženskih poslova kao pomoćnih. On poziva žene da se �KULTURNOM MIJENOM DO ŽENE 'NOVOG TIPA' 43 ne zadovolje samo tim pomoćnim poslovima (»krpanjem partizana, ora­ njem i kopanjem naših polja«), niti da se samo zadovolje da postanu borci s puškom u ruci, ili »politički borci za svoja prava«. One trebaju postati politički borci tout courtP Implicitna je, dakle, hijerarhija: po­ moćni poslovi, borci s puškom, politički borci. U istom govoru, K. Mrazović ukazuje na jednu drugu — žensku — kvalitetu koja ženama omo­ gućava da postanu rodoljubi, barem jednako tako dobri kao i muškarci. Drugarice, ako muškarci mogu biti dobri rodoljubi, tim više to mogu biti že­ ne, koje mogu svojim nježnim srcem (podv. L. S.) da ljube svoju djecu, da ljube svoju braću, da ljube svoje očeve, da ljube svoje muževe, svoj narod.8 4 Pripisane ženske kvalitete, kao što su pijetet, požrtvovnost i identifi­ kacija sa slabijima, temelj su svih socijalnih funkcija koje žene vrše preko svoje organizacije. To su briga za ranjenike, za zbrinjavanje staraca i dje­ ce, organizacija i rad u dječjim domovima, da nabrojim samo neke od njih. Taj priznati afektivni potencijal može se iskoristiti i za usmjeravanje u suprotnom pravcu: afektivnost žena može se iskoristiti i za usađivanje mržnje prema neprijatelju u odgoju i socijalizaciji djece. U toj se funkciji gleda i na socijalizaciju uloge materinstva, kako je istakla Jela Bićanić u referatu na I. konferenciji AFŽ Hrvatske: To je nastavak, podizanje materinstva od individualnog na socijalno’, to je ono što je danas kazala jedna drugarica ovdje, da će svu svoju mržnju prema fašizmu, svoju borbenost usaditi svome djetetu i stotinama djece.8 5 Posredstvom uloge majke i njene tradicijske socijalizacijske uloge, stvaraju se i temelji bratstva i jedinstva. Vi žene uzgajate djecu u ljubavi prema bližnjima, prema domovini i iščupajte iz vaših srca mržnju. Neka nestane mržnje Srba i Hrvata, građana i seljaka, jer sm svi jednako doprinijeli u ovoj borbi8 o 6 Logika afektivnih veza, isticana na primjeru dijadičke veze majka-dijete, služi i kao simbolička predodžba isticanju zajedničke sudbine naših naroda, te kao motivacija za solidarnu pomoć ženama i djeci iz drugih krajeva, a majčinstvo, bremenito stvarnim teškoćama (»...žene kao majke koje vole svoju djecu, koje ih u mukama rađaju i odgajaju ..., koje tegle čitavog života«)87 može postati i motivacija u borbi za novo društvo. Kao majka, žena zadobiva i vlastiti identitet preko svoje djece. U toku, a još mnogo više poslije završetka rata, odaje se počast »majkama (palih) bo­ raca«; majka na simboličan način posreduje između NOP-a i (sina) bor­ ca.88 Da su »čast i poštenje« najljepši ures žene, izraženo je u raznim očito­ vanjima »narodne mudrosti« i tradicijskom normativnom sustavu. Jedno od mnogih očitovanja fašističkog terora bilo je usmjereno i protiv tog, prema prevladavajućem shvaćanju, osnovnog prerogativa ljudskog dosto­ �44 KONJI, ŽENE, RATOVI janstva žena. O tom teroru vrlo rječito govori i proglas »Ženama Šibe­ nika i okolice!«, koji izdaje odbor A FŽ Šibenika u svibnju 1942. godine. Iznenadio je one koji nisu vjerovali da fašističke bande postupaju jednako okrutno sa ženama, kao i sa muškarcima i još više da na primjer njemački fašistički razbojnici siluju i odvode žene i djevojke iz okupiranih zemalja u Njemačku u javne kuće. Stvaraju takozvane rasplodne stanice, da talijanski okupatori isto tako siluju žene i djevojke po našim selima. Eto, tako fašistički okupatori stavljaju pod noge ono što je ženi najsvetije: njezinu čast. Nije uza­ lud veliki vođa Sovjetskog Saveza Staljin, na jednom mjestu u svom govoru rekao ovo: ’Najzad treba osobito naše žene osloboditi od stida i rugla kojim ih izvrgavaju njemački izrodi. Zar ima ičeg plemenitijeg i uzvišenijeg od tog zadatka?’89 Atak na čast žena pojavljuje se ovdje kao motivacija za borbu protiv okupatora. Ovaj zanimljiv navod Staljina ukazuje na korištenje simbo­ ličkog izjednačavanja tijela žene s (tijelom) domovine, koja se često metaforički izjednačava s majkom. Silovanje žena neprijatelja staro je vje­ rojatno koliko i povijest ljudskih ratova. Novina u ovom slučaju odnosi se na to da se žene pozivaju da brane ono što »im je najsvetije«. Obrana vlastite »časti« nije rijedak propagandni motiv. Žene se ili samo mogu obraniti, uključivši se aktivno u NOP, ili to mogu učiniti posredstvom utjecaja na muške članove obitelji — odgovarajući ih od pristupanja bilo kojoj neprijateljskoj vojsci »da ne budu čuvari zločina«.90 U proglasu »Ženama Slavonije« ističe se kako NOB čuva »čast i poštenje naših že­ na«,91 te ih se poziva da se sklone na oslobođeni teritorij u »sigurnu zaštitu k Narodno-oslobodilačkoj vojsci.« One koje to ne shvaćaju i »priređuju ugodnost onima koji su poklali toliko naših obitelji«,92 gazeći svoju čast gaze i »svoju nacionalnu čast« i »svoje ljudsko dostojanstvo« 93 Cilj A F Ž -a je da takve žene preodgoji. U istom dokumentu ukazuje se na mogućnost da takve žene »operu dugim, mukotrpnim radom sa sebe ljagu« 94 Mogućnost njihova iskup­ ljenja otvara im se u cilju postizanja širine organizacije AFŽ-a, koja će ih primiti u svoje redove »kad to budu zaslužile«. O tome su postojale direktive Centralnog odbora AFŽ-a, no za neke sredine one su se po­ kazale preuskima, jer je u njima bio »vrlo mali broj žena« koje nisu »do sada služile neprijatelju (ljubavnice)«, kako se to ističe u izvještaju Okružnog odbora A F Z -a za Gorski kotar Glavnom odboru A FŽ-a Hr­ vatske od siječnja 1944 95 Za njih su predviđeni pokusni oblici aktivnosti kao npr. odbori za zidne novine ili dopisničke službe, a žene koje će se tijekom vremena radeći u njima pokazati najbolje, bit će primljene u or­ ganizaciju. No, kada se govori o časti, ona nije ograničena samo na seksualni mo­ ral pojedinca. Pojavljuje se i šire shvaćena kao »čast kuće«. Nju mogu okaljati i muškarci, sudjelujući u kvislinškim formacijama, dezertirajući �KULTURNOM MIJENOM DO ŽENE "NOVOG TIPA" 45 iz redova NOV-a ili izbjegavajući njezinoj mobilizaciji. Žene će tako shvaćenu čast osigurati ako npr. pozivaju muške članove obitelji iz »upo­ rišta okupatora«, ako će djevojke napuštati momke koji se kriju pred mobilizacijom. O uspjesima takve kampanje protiv »švabobranstva« i de­ zerterstva u Sloveniji, koju Slovenska protufašistička ženska zveza vodi »pomoću žena«, govori se u pismu njenog Glavnog odbora upućenom Zeni u borbi96 Riječju, AFŽ poziva žene ne samo da se bore za vlastitu čast, već i da odlučno brane nacionalnu, patriotsku čast, koja je defini­ rana kao lojalnost NOP-u. Iako fizička ljepota žene u tradicijskom vrednosnom sustavu kotira znatno niže od ljepote »moralnog lika«, ona je dobrodošla kvaliteta u svakodnevnom životu. Kada je same žene pretjerano samosvjesno ističu, to može poslužiti kao jedna od osnova diskvalifikacije, sudu/predrasudi o površnosti i frivolnosti žene uopće. No ukoliko se pak inzistiranje na vanjštini dogodi u dramatičnim okolnostima, ono zadobiva novu kvalite­ tu, kao u primjeru koji navodi Mitra Mitrović. Želju jedne mlade djevoj­ ke iz Kolašina, koju neprijatelji vode na izvršenje smrtne osude vješanjem, da se lijepo dotjera, ona ističe kao primjer posebnog junaštva. Ona je svoju finu djevojačku želju da se lijepo obuče vezala za svoju smrt koju osjeća kao praznik, jer umire za slobodu.97 Tradicijski načini komunikacije reguliraju povezivanje i ponašanje čla­ nova određene zajednice. U slijedećim ću primjerima pokazati kako se, bez promjene takvih ustaljenih vidova društvenosti i ponašanja, pa čak i tradicijskih obrazaca poznatih iz narodne književnosti, mogu prenositi nove poruke i sadržaji. Za okupljanje i organiziranje seoskih žena koriste se takve tradicijske forme ženskog okupljanja i kolektivnog rada kao što su sijela, prela i kominjanje 98 U svrhu organiziranja žena u AFŽ-u, i njihovog uvlačenja u NOP, uočljivo je posebno pažljivo uvažavanje i tak­ vih običaja koji, samim svojim ustrojstvom, potvrđuju i obnavljaju po­ tlačeni položaj žena. Tako se npr. poštuje uloga muškarca (supruga, oca) kao posrednika u odnosu žene sa širom zajednicom. Kada se govori o »pridobivanju« udatih žena, »naročito treba dobiti povjerenje muškar­ ca«, a sličan je slučaj i s omladinkama koje »upravo gore od želje za kontaktom s nama«.99 Indikativan je primjer pridobivanja muslimanskih žena. Kada je Marija Novosel dobila zadatak da na I. zemaljsku konfe­ renciju AFŽ^a u Bosanskom Petrovcu dovede dvije muslimanske žene, koje će nakon toga pomagati u radu s muslimankama, ona piše u svom izvještaju: ... za put u Petrovac [sam] predobila Asniju Pajić. Njenom sam mužu dala garancije, da će ona sa mnom putovati i sa mnom se vratiti, kao i to da će na putu biti poštivani njihovi običaji (također jelo i stanovanje u musliman­ skim kućama).100 �46 KONJI, ŽENE, RATOVI Sličan je primjer kada su muslimanske žene, nakon jedne priredbe u Livnu 1943. koju su izveli sudionici NOV-a, u trenutku oduševljenja, spontano i masovno, skidale zar s lica. Iako se radilo o spontanoj gesti, agitprop nije dopustio da se o tom događaju piše u štampi kako se ne bi dobio dojam da je do tako očiglednog narušavanja tradicijskih normi došlo posljedicom propagandne akcije partizana.101 Riječju, poštovanje tradicije smatralo se boljim/probitačnijim oblikom propagande i ekspan­ zije pokreta, od njenog otvorenog osporavanja. Taj se izbor čini razum­ nim imajući u vidu konkretni povijesni trenutak, u kojem je za uspjeh NOB-a nužno postići što veću redukciju tenzija (nacionalnih, vjerskih, klasnih i ideoloških). No, u slučaju kompromisnog postavljanja naspram položaja žene u tradicijskoj kulturi, postavlja se problem s kojih pozicija (i kada) osporiti tradiciju u kojoj žena ima drugorazredni položaj. Prikaz formi tradicijske kulture završit ću nekim primjerima u kojima članice A F Ž -a pišu obraćajući se Vrhovnom komandantu Josipu Brozu Titu. Zanimljivo je korištenje formula narodne književnosti, a u nekim formulacijama naziru se i tragovi liturgijskog jezika, pored općih mjesta tadašnjeg političkog diskursa. Navest ću primjer jednog takvog pisma u cijelosti. Pozdrav drugu maršalu Titu sa masovnog sastanka žena i majki iz Crnog Po­ toka od 6. IX 1944. Mi žene i majke iz sela Crnog Potoka danas stojimo čvršće nego ikad okup­ ljene oko naše Antifašističke organizacije žena, i dižemo tešku tužbu ispu­ njenu mržnjom i ljutom osvetom protiv strašnog fašizma koji se pobrinuo da mi u našem dragom selu Crni Potok provodimo crne dane tuge i žalosti za onom divnom omladinom koju ustaše u svojim prvim zvjerskim zlodjelima pohvataše — poklaše i spališe. Danas sa našeg masovnog sastanka žena jed­ noglasno šaljemo nebrojeno najtoplijih pozdrava našem najmilijem sinu mar­ šalu Titu koji nam je priskočio u pomoć u najcmijim danima — kada smo ostale kao zalutale ovce — na velikom polju tuge i nevolje bez pastira i zaštite progonjeni od krvožednih vukova fašističkih slugu. Druže Tito naša najmilija nada ponovo te pozdravljamo i čvrsto obećajemo mi žene i majke da ćemo hrabro preći sve poteškoće i nećemo skrenuti sa puta na koji nas izvede tvoja očinska ruka i vodi nas sreći i blagostanju naših naroda nas žena i djece. Predsjednica A F Ž Milka Vojnović i ostale antifašistkinje (31 potpis).102 U mnogobrojnim pismima isti adresat apostrofira se kao »sva naša speranca na svijete«,103 »oličenje naše sreće i slobode (...) pobjednik u ratu i pobjednik u miru«104, te postaje granična figura na raskrsnici kon­ �KULTURNO M MIJENOM DO ŽENE "NOVOG TIPA" 47 kretne povijesne sudbine i mita. »V eć kad pomislim na ime Tito, podilazi nas neko slatko ushićenje.«105 Nadljudski epiteti pridaju se i N O P -u — »sveti Narodno-oslobodilački pokret«,106 kao i oružju njegovih boraca u proglasu CK K P J za Bosnu i Hercegovinu (»sveta« borba partizana, žene se pozivaju da »blagoslove njihovo o ru ž je« ).107 Iz podastrtih je primjera vidljivo da se ne nastoji na promjeni tradi­ cijskih vrednota, već je naglasak na njihovoj m odifikaciji u odnosu na novi kontekst/povijesni trenutak. Tradicijske »ženske vrednote« ne biva­ ju osporene niti integrirane u neki novi vrednosni sustav, već se njihov emancipatorski naboj u prvom redu očituje u funkciji korisnosti za šire­ nje i jačan je N O P -a. IV. SUDBINA INSTITUCIJE PORODICE Proces transform acije tradicijskih oblika porodice u našim krajevima odvijao se već tijekom posljednja dva stoljeća.108 No, porodica jo š uvijek osigurava funkcije kao što su rađanje i socijalizacija djece, u njoj se od­ vija veliki dio proizvodnje nužan za njenu ekonomsku egzistenciju, a b a­ ziran ie na spolnoj podjeli rada. Ona je temeljni okvir za nasljeđivanje sredstava za proizvodnju i ostalih dobara, a pored toga je i posljednje uporište postojanja tradicijske zajednice (shvaćene kao Gemeinschaft). Kod seoske populacije, porodica je jo š uvijek i osnovni referentni okvir za egzistenciju žene. Štoviše, odgoj žena je ujedno odgoj za život u po­ rodici. Za potrebe ove analize morat ću zanemariti neosporno postojanje raznolikih oblika i stupnjeva razgradnje tradicijske porodice (ordre con­ ga). U dokumentima A F Ž -a , stvarna porodica često se ističe kao kočnica aktivizacije žena i ostvarenja njihovog novog društvenog položaja. Žene »žive starim potpuno patrijarhalnim životom«, te im ne dopuštaju da se udalje od kuće radi pohađanja kurseva A F Ž -a .109 Prilikom izbora za or­ gane narodne vlasti, »kod glasanja žena važnu je ulogu igrala fam ilija, lične sim patije«, a A F Ž nije uspio »suzbiti reakcionarnih nagiba«, kako se ističe u izvještaju Okružnog odbora A F Ž -a Karlovca od siječnja 1943. godine.110 D a kuća i djeca jo š uvijek predstavljaju legitimni primarni in­ teres žene, a politička aktivnost sekundarni, očitavamo iz intencije reor­ ganizacije A F Ž -a iz 1944. godine, od kada se m anje inzistira na ekskluzivnosti (aktivističkom principu) članica, a više na masovnosti organiza­ cije. Kaže se da sada u izvršne odbore mogu ući i one žene koje to prije nisu mogle je r nisu bile spremne da ostave kuću i djecu.111 �48 KONJI, ŽENE, RATOVI No, pored kritika stvarne porodice, AFŽ afirmira ovu instituciju. To se naročito očituje u odbacivanju neprijateljskih insinuacija da partizani »po ugledu, tobože, na Sovjetski Savez, ruše porodicu«. Čini mi se um­ jesnom zamjedba da se ni u ženskoj štampi ni u arhivskim dokumentima iz ratnog perioda ne govori o stvarnoj porodici u njenim konkretnim po­ vijesnim manifestacijama. Jedina referencija su uvijek, spojeni u sintag­ mi, »žene i djeca«, dok su očevi, često fizički zaista odsutni, podjednako odsutni i iz svijesti o porodici kao društvenoj instituciji. No, i pored toga, porodična problematika poima se kao » političko pitanje koje se tiče spe­ cijalno žene«. Raspravljajući o zamiranju rada do kojeg je došlo poslje­ dicom »nepravilnog« shvaćanja reorganizacije AFŽ-a, na Trećoj konfe­ renciji A F Ž -a za okrug Karlovac, održanoj u listopadu 1944. godine u Vojniću, smatra se da će se žene lakše okupiti upravo zahvaljujući upo­ znavanju ovog pitanja, od specifičnog značenja za njih. Žene se, kako se navodi, osjećaju ugroženima i strahuju od mogućnosti razvoda braka, ko­ ji su »na žalost« česti u ovom okrugu, i zadatak AFŽ^a je da ih upozna s pravima koje one, kao ravnopravne članice društva, uživaju. Pored to­ ga, A F Ž će preuzeti i ulogu arbitra u mogućim konfliktima takve vrste, određujući »krivca« u bračnim sporovima.112 Navedeni stavovi ukazuju na pretpostavljenu veću zainteresiranost žene za instituciju braka i za­ štitu porodice, što ukazuje i na banalnu istinu njihovog ovisnijeg položaja u njenim okvirima. Stvarna se porodica, dakle, poima kao proturječna: ona je i potreba, ali i prepreka novoj društvenoj ulozi žene. Kao rješenje nadaje se ono što ću nazvati metaforičkom porodicom. U metaforičkoj porodici atributi istinske ljudske zajednice pridaju se pokretu, odnosno njegovom najši­ rem organizacionom obliku — Jedinstvenoj narodnooslobodilačkoj fron­ ti. Da je zaista riječ o djelatnom transferu, ukazuje i upotreba nomen­ klature porodičnih uloga prenesena na subjekte iz političke sfere. Tak­ vim postupkom postiže se dvostruki cilj. Ne negira se ideja porodice kao neophodne ljudske zajednice, koja, pored ostalog, pruža pojedincu osje­ ćaj sigurnosti i pripadnosti, a ujedno se jača NOP. Narodna fronta spaja sve poštene ljude naše domovine u veliku i nepobjedivu porodicu. (...) Neka ne bude ni jednog poštenog i čestitog čovjeka u našoj domovini, koji bi stajao izvan njenih redova.113 Štoviše, poruka je da van porodice nema ispravnog života. Metaforička porodica, s druge strane, otvara prostor za pobunu protiv hijerar­ hijskog autoriteta i patrijarhalnog-represivnog ustrojstva stvarne porodi­ ce, bez opasnosti da se pojedinac osjeti izoliran i izgubi oslonac poro­ dičnog okružja. Primjeri kada se lojalnost prema članovima stvarne po­ rodice prenosi na pokret odnose se na brojne upute koje A FŽ daje žena­ ma. Tako Inicijativni odbor A FŽ-a za Gorski kotar uvrštava u popis po­ �KULTURNOM MIJENOM DO ŽENE "NOVOG TIPA" 49 litičkih zadataka da žene željezničara u kotarevima Delnice, Ogulin i Vr­ bovsko djeluju na svoje muževe da »ne voze neprijateljske vlakove, čime koriste okupatoru i škode Narodnooslobodilačkoj borbi«.114 No, na is­ tom području, i neprijatelji (ustaše) se služe ženama, šireći preko njih parole o uzaludnosti NOB-a »i preko familijarnih veza nastoje pridobiti jedan dio partizana da se predaju«.115 Još su brojniji primjeri »gdje se majka i žena ne slažu s radom svojih najbližih u porodici«, upozorava Jela Bićanić na I. konferenciji AFŽ-a Hrvatske. Pišući o priprema za I. kongres AFŽ-a, ističe se zadaća ženske organizacije da ženama objašnjava kako ... svoju sudbinu ne smiju vezati za sudbinu tih zločinaca, pa makar oni bili braća, sinovi ili muževi.116 Žena, distancirajući se od političkog opredjeljenja muških članova po­ rodice, zadobiva svoj vlastiti politički identitet. Prenoseći svoju lojalnost s tradicijskog nosioca porodičnog autoriteta na NOP, one se identifici­ raju sa (naizgled) slabijim, ali moralno superiornim sudionicima rata — partizanima. Navest ću neke primjere takvog prijenosa lojalnosti s čla­ nova porodice na NOP. U izvještaju iz Plaškog navodi se kako majke od sinova-četnika skrivaju stvari koje zatim daju »u našu borbu«.117 U Slu­ nju, općina Neretić, jedna je majka pozvala sina kući iz neprijateljske vojske. Kada se ovaj vratio, misleći da se nešto kod kuće dogodilo, uko­ rila ga je i poslala u narodnu vojsku. I sin je krenuo u brigadu. Kada su mu rekli da je to njegova svijest, on je odgovorio: To je svijest moje stare majke.118 Tu je i primjer sestre »bandita« kojeg je žena pokušala sakriti, ali ga je sestra predala komandi mjesta, prethodno mu objasnivši cilj NOB-a. »Ako je kriv neka ga ubiju, ako nije kriv pustit će ga«, tim riječima ona izražava povjerenje u pravednost autoriteta kojem se priklonila.119 Već sam spomenula primjer upotrebe nomenklature porodične uloge primijenjene na subjekte iz političke sfere. No, kakvo se mjesto pridaje ženama. Žene su »najmilija djeca ustanka«120, ili »najbolja djeca naro­ da«.121 Njihova je organizacija mati, »rukovodilac i brižni vaspitač«, koja će »narodu dati najbolje kćeri za stvar njihovog oslobođenja i budućno­ sti«.122 Kao majka pojavljuje se i KPJ. Uporna i čvrsta pred neprijateljem kao granitna stijena, a nježna prema na­ šim narodima kao dobra majka prema svom djetetu, Komunistička partija, boreći se za nacionalni opstanak i slobodu naših naroda, spojila je, slila je tu neodoljivu i pravednu mržnju otaca i majki, muževa i žena, djevojaka i mla­ dića prema fašističkom okupatoru i njegovim pomagačima u moćnu rijeku svenarodne mržnje. (...) Narodna fronta spaja sve poštene ljude naše domo­ vine u veliku i nepobjedivu porodicu. (...) Organiziran u JNOF, svaki građanin slobodne Federativne Demokratske Jugoslavije moći će pružiti maksimalnu �50 KONJI, ŽENE, RATOVI podršku najvećem sinu naših naroda , voljenom našem maršalu drugu Titu, koji se svim bićem stavio u službu naroda i ne samo ga spasio od propasti, nego nas je poveo, iako teškim i trnovitim, ali ipak najlakšim i jedino isprav­ nim putem, kojim će svi narodi naše zemlje doći do slobode.123 (podv. L. S.) Patria potestas zasniva se na snazi i strahu, na prevlasti očinskog au­ toriteta. Majčinski se princip zasniva na empatiji, ljubavi i razumijevanju. Dok u prvom sustavu, djeca i žene nemaju nikakvih prava, oni su sada privilegirani subjekti historije. Jedino što u ovim navodima zbunjuje je nevidljivi otac. No, možda to upravo implicira na, iako nikada eksplicitno izvedeno, osporavanje patrijarhalnog autoriteta u svim njegovim očitova­ njima. Još jedan način kojim se iskazuje pripadnost metaforičkoj porodici očituje se u formulama kojima se govornici obraćaju ženama na skupo­ vima. Uzet ću primjer II. okružne konferencije A F Ž -a za Srednju Dal­ maciju, održane u oslobođenom Sinju prosinca 1944. godine. Žene se u njima najčešće stavljaju u odnos s muškim članovima porodice: Druga­ rice — »sestre i majke naših junaka«; »majke boraca, sestre, žene i kćeri boraca«. Tek sintagma »drugarice, žene-borci« priznaje im identitet u skladu s vastitim zaslugama, a obraćanje sa »drugarice, sestre« ili »dru­ garice rodoljubke« uključuje ih u sveobuhvatnu, populistički intoniranu ideju metaforičke porodice.124 Rezimirajući razmatranje o sudbini porodice u procesu kulturne mi­ jene, valja naglasiti dva osnovna momenta. Očita je kritika stvarne pa­ trijarhalne porodice u kojoj muškarac određuje politička opredjeljenja. U metaforičkoj porodici pak dolazi do transfera ispoljavanja porodične lojalnosti sa stvarnih članova porodice na NOP (odnosno JNOF). Iz me­ taforičke je porodice odsutan otac kao nosilac tradicijskog autoriteta i simbolički (ali i stvarni) predstavnik patrijarhalnog poretka. Žene su se našle na raskrižju ovih, uvjetno rečeno, tipova porodice. U stvarnoj su porodici slobodne — imaju pravo i dužnost — da za sebe osvoje vlastiti politički identitet. U metaforičkoj porodici one su djeca — politički sub­ jekti u nastajanju. Da li će ta prava u punoj mjeri ostvariti, da li će doista stasati u »punoljetne« političke subjekte, moći će se ustanoviti tek nakon povratka oca na porodičnu scenu, bilo u liku konkretne osobe, ili u liku autoriteta države. V. UTOPIJI USUSRET: "ŽENA NOVOG TIPA" Svaki emancipatorski pokret, pored jasne svijesti o onome što želi osporiti, nužno mora osloboditi potencijale imaginacije i svojih predvod­ nika i svojih sljedbenika, kako bi se svijet budućnosti ukazao kao cilj do­ stojan muke i stradanja neophodnih za njegovo moguće ozbiljenje. Na­ �KULTURNOM MIJENOM DO ŽENE "NOVOG TIPA" 51 govještaje slike »nove«, oslobođene žene, kako je prikazuje ženska štam­ pa, analizirat ću na primjeru ratnih izdanja Žene u borbi. Već iz samog karaktera ženske štampe moguće je odčitati nove domi­ nantne vrednote koje rese ženu u procesu emancipacije. U diskusiji na I. kongresu kulturnih radnika Hrvatske održanom u lipnju 1944., buduća urednica Žene u borbi , Nada Stremec125 kaže o ženskoj štampi u NOB-u slijedeće: Kroz stranice tih listova izlazi pred nas novi lik naše žene — žene borca za narodnu slobodu, žene čuvara narodnih svetinja, ali i žene graditeljke nove i bolje budućnosti, žene partizanke.126 Ona u tekstu o istoj temi objavljenom godinu dana kasnije smatra da, pored toga što sadrži mnoge neophodne direktivne članke, ženska štam­ pa ima zaslugu što je kod žena stvorila istovremeno potrebu i pružila mogućnost da i same pišu o vlastitim iskustvima. Iskustvo borbe stvorilo je novu ženu, koja više nije povučena, stidljiva, zatočenica u kući koja brine jedino za potrebe svog doma. Ona je izašla iz tog uskog kruga i osjetila se ravnopravnim članom naroda: govori na zborovima, čita i pi­ še.122 Ovu doista idealiziranu sliku dovršene »nove« žene, donekle korigira Veda Zagorac, koja u tekstu »Ostvarujmo ravnopravnost u izgradnji do­ movine«128 ukazuje na nephodne mjere koje imaju tek dati »novu ženu Hrvatske«. Iako je politička ravnopravnost, koja je preduvjet prave na­ rodne demokracije, ostvarena, ona postavlja pitanje koliko se žene same osjećaju osposobljenima da se odmah uključe u izgradnju zemlje i na­ rodnu vlast. Nedovoljno učešće žena u ostvarenju tih zadataka, Veda Za­ gorac objašnjava njihovom mogućom bojazni da neće moći dobro vršiti svoje dužnosti kao žene i majke. Konkretne socijalno-političke mjere, za čije provođenje jamči NOP, omogućit će ženama da, ne zapostavivši ove dužnosti (čiji primat autorica ne stavlja u pitanje), postanu zaista ravno­ pravni i svjesni građani svoje nove domovine. U te mjere »u prvom redu spadaju zaštita trudne žene i majke, zaštita djeteta i osposobljavanje žena za stručni rad«. Socijalno-političke mjere navedene u ovom tekstu jedini su konkretni akcioni program za rješavanje »ženskog pitanja« objelodanjen u ratnom periodu. Taj program u sažetom obliku slijedi liniju izraženu u referatu Vide Tomšič na V. zemaljskoj konferenciji KPJ 1940. godine, a moguće ga je svesti na formulu: politička ravnopravnost — zaštita ženine repro­ duktivne funkcije — socijalizacija odgoja djece — obrazovanje — rad. Van granica ovog slijeda razmišljanja ostaje, sumnjom netaknut, patri­ jarhalni predznak tradicijske kulture. Za ilustraciju ovog previda indika­ tivan je stav koji Stanko (Ćanica) Opačić iznosi u tekstu N arodno-oslobodilačka borba stvorila j e ženu novog tipa. �52 KONJI, ŽENE, RATOVI Uloga žene u Narodno-oslobodilačkoj borbi odstranila je reakcionarna shvatanja (podv. L. S.) o manjoj vrijednosti žene. (...) Žena dakle nije tražila rav­ nopravnost, nego ju je stekla radom, ona ne sudjeluje u narodnoj vlasti kao predstavnik ženske loze, nego je njen ulazak u vojno rukovodstvo i narodnu vlast bio logična posljedica zdravog probiranja najboljih narodnih snaga. Ona stupa uz bok sa muškarcem kao ravnopravan član ljudske zajednice i time su joj otvorena vrata na sve položaje u društvu za koje je sposobna. Žena je upoznala svoju snagu, stekla samopouzdanje i pročistila pojmove o svojim pravima i dužnostima.129 Tekst zaključuje rečenica da je NOB dokazao »da se po spolu ne može ocjenjivati vrijednost čovjeka, nego po onome koliko čovjek može da da­ de, narodno-oslobodilačka borba stvorila je ženu novog tipa.« Dokazni postupak proveden u ovom tekstu karakterističan je upravo po tome da se specifični položaj žene u tradicijskoj kulturi tumači kao »reakcionarno shvatanje«, a da se čitav kompleks te kulture u kojoj je položaj žene tek jedna od njegovih dimenzija, uopće ne stavlja u pitanje. Jer, ukoliko se radi o »probiranju najboljih narodnih snaga«, ili o tome da su žene došle na položaje »za koje su sposobne«, mogli bismo zak­ ljučiti o njihovoj (relativnoj) sposobnosti, imajući u vidu njihovu neznat­ nu zastupljenost u vojnim rukovodstvima, ali i u narodnoj vlasti. Pored navedenih tekstova, koje ne bismo trebali optužiti niti za doslovni reali­ zam, no niti za uzlete imaginacije, navest ću preostala tri teksta koji, ra­ beći poetski jezik, prizivaju »novu« ženu. Pjesničkom jeziku, koji u sebi nosi potencijale da »naznači proces svake društvene preobrazbe«130, utječu se isključivo muški autori. Odgovoriti zašto je tome tako nadilazi analitičke pretpostavke ovog rada, no vidjet ćemo da autori o kojima će biti riječ svoju imaginaciju zasnivaju na kontinuitetu literarne/mitološke tradicije na kojoj su žene, kao stvarateljice, naročito na našoj strani, odu­ vijek veoma skromno participirale. Slovenski novinar Radko Polič u tek­ stu Novi lik slovenske žene uzima preobrazbu žene kao metaforu za preo­ brazbu slovenskog naroda iz »naroda slugu u narod junaka«. Poredba se vrši na tijelu žene »od kojih je poživinčeni fašizam htio načiniti poslasticu za svoje vojnike«. Porobljena domovina izjednačava se sa (seksualno) zlorabljenom ženom, a ona se »preobrazila iz žene mučenice, ugnjetene i zapostavljene, u ženu-borca, ženu-junaka«.131 Hrvatski pjesnik Vladimir Nazor (1876-1949), od 1943. predsjednik Z A VN O H -a, održao je 1. siječnja 1944. u Otočcu predavanje pod na­ slovom Od Amazonke do partizanke .132 Obraćajući se partizankama, oda­ je im priznanje da su stvorile »novi tip žene, novu vrstu ženstva — par­ tizanku«. Žena se narodnom ustanku pridružila »dobrovoljno, spontano, spremna na svaki rad, na svaki napor, na svaku žrtvu«. Štoviše, ona se, po riječima pjesnika, odrekla �KULTURNOM MIJENOM DO ŽENE "NOVOG TIPA" 53 svega što su Evine kćerke uvijek volile, d a— jednaka muškarcu — doprinese postignuću našeg ideala, (podv. L. S.) Jedna od nakana Nazorovog predavanja bila je da dokaže kako nije neprirodno i prisiljeno da žena izađe kod nas najedamput iz kuhi­ nje, iz dječje sobe, iz svog vrtića itd., da se dade na rad, koji — kako neki misle — čeka samo na muškarca (...). U tu svrhu on priziva žene koje su u prošlosti bile »čuvene kao borci, kao političari, pa i kao vladarice« — »drevne žene koje su čvrsto ukorije­ njene u povijest«. Navodi primjere »idealiziranih likova iz priče, heroj­ skih i ponosnih vladarica starih naroda«, ali i žene »iz puka«. No, unatoč postojanju takve tradicije, žene su vjekovima trpile poniženja, potcjenjivanja i omalovažavanja — sve do pojave »čvrste, mirne, ustrajne i neu­ strašive partizanke«. U jednoj nadahnutoj slici Nazoru se mlada parti­ zanka na konju privida kao uskrsnula Pentezileja, glavarica Amazonki. Uskrsnuo je lik davne Amazonke, ali ljepši i viši, jer partizanka ne radi samo snagom svojih mišića, nego i svojim kroz vjekove od svih žena stečenim novim znanjem, obogaćenim umom, produhovljenim bivstvom. Od Amazonke do partizanke krug je zatvoren. Ne čudi stoga kratka, energična rečenica na kraju teksta: »Žensko pitanje za nas je riješeno«. Msgr. dr. Svetozar Rittig (1873-1961), župnik crkve sv. Marka u Za­ grebu, potpisnik je teksta Viteštvo, posestrimstvo i idealizam narodne bor­ bene žene.133 Poznati historičar i politički radnik ocrtava metamorfoze »čudne etičke preobrazbe ženstva« koja je stvorila »novu borbenu ženu«. Odbacuje »niska sumnjičenja protivnika« (...) kako partizanke s bombom o pojasu ne predstavljaju čovječanski ideal žene i djevojke, u ime svijesti o presudnim trenucima u povijesti naroda koji mogu »naložiti i slaboj ženi da zaboravi na svoju vlastitu prirodu«. Za to navodi i povijesne presedane — to su primjeri iz »svete povijesti biblijske«: Ju­ dita, sv. Ivanića D ’Ark, te likovi iz naše narodne poezije kao što su Hasan-aginica, Kosovka djevojka, Majka Jugovića, Majka Margarita. Kori­ jen ovog »neviđenog ženskog heroizma« moguće je naći negdje duboko u pradjedovskoj predaji i rasnom nasljeđu, kada se cijeli na­ rod borio za krst časni i slobodu zlatnu. U slijedećem navodu msgr. Rittig upotrebom kontrasta nastoji pod­ vući svoju osnovnu tezu: Slika ovih borbenih žena nije u njihovu proleterskom izgledu, u njihovoj za­ nemarenoj nošnji, u njihovom muškaračkom držanju, u njihovim raščupanim vlasima, u njihovoj pušci na ramenu i bombi o pojasu — nego o čudnoj etič­ koj preobrazbi njihova ženstva, u njihovoj neustrašivosti i požrtvovnosti, u �54 KONJI, ŽENE, RATOVI njihovu viteštvu, u plamenu njihova idealizma, koji cijelom njihovu biću daje posebni izražaj, nove biljege i etičke vrline. Pored navedenih novih kvaliteta »ženstva«, ističe se još jedna — posestrimstvo. Ono je rodilo »u našem narodu novi ženski svijet drugarstva«, koji ukida antagonizme među ženama (»gorke i prijeke riječi«), kulturne, nacionalne, klasne i socijalne podjele. To je bolji ženski svijet, bez mržnje i zavisti, u kojem su sve sudionice jednako skromne, čedne, svjesne »rodoljupke i borbene junakinje«, bez ženske taštine i nametljivosti i zavodništva k tome. Autor nadalje izražava povjerenje u »veliki idealizam i silnu moć žene«, smatrajući da je iz iskustva poznato »kako žena redovno pravilnije ocjenjuje životne stvarnosti nego muški svijet svojim mozganjem«. »Blagorodna duša borbene žene« svojim će sestrin­ skim osjećajem ljubavi prema svim našim narodima osigurati slogu i je­ dinstvo, te obranu onoga što je »u krvi i borbi skovano i stvoreno.« Usporedimo li tekstove V. Nazora i S. Rittiga, najveća je razlika uoč­ ljiva u poimanju povijesnosti bića žene. Nazor dokazuje da nije nepri­ rodno da žena izađe iz svog, tradicijom definiranog mjesta. Historija že­ na (»žene čvrsto ukorijenjene u povijest«) objašnjava pojavu partizanke kao baštinice jednog utemeljenog kontinuiteta. Da je potrebno posebno naglašavanje te činjenice, Nazor izvodi iz svijesti o mizoginom karakteru zapadnoevropske misli (u predavanju navodi »uvredljivo mnijenje o že­ nama« filozofa Schopenhauera i Nietzschea), kao i iz svijesti o tradicij­ skoj podjeli na muške i ženske sfere (»rad/koji/čeka samo na muškarce«). Rittig, pak, govori o »čudnoj etičkoj preobrazbi ženstva« (podv. L. S.) u situaciji kada »presudni časovi u povijesti naroda« nalažu po definiciji slaboj ženi zaborav/transgresiju vlastite (spolne) prirode. Dakle, radi se o privremenom karakteru prekoračenja. Sliku novog ženskog svijeta kao boljeg, Rittig ocrtava metodom simboličke inverzije — obrćući stari/nor­ malni ženski svijet naglavce. Mržnja, zavist, taština, nametljivost i zavodništvo preobražava se u posestrimstvo, skromnost, čednost, rodoljublje, borbenost, idealizam. Imajući u vidu da je Rittig rimokatolički svećenik, možda ne bih smjela inzistirati na njegovom osporavanju čulnosti žene, no budući da je isticanje »novog ćudoređa«134 jedna od konstanti mo­ dernih revolucionarnih pokreta, Rittigovi nazori mogu se promatrati kao dio šireg sindroma. Vratimo se Rittigovom tekstu: Nigdje ni traga volji ili želji opčarati ili začarati muškog stvora. Sve su go­ spođe po društvenom iječniku starog ženskog svijeta, koji prolazi, a skromne drugarice i radnice po nazivu novoga svijeta, što dolazi. Parafrazirajući Rittiga, po iječniku starog svijeta naziv gospođa je znak distinkcije, on stoji umjesto žena — označitelja u kojemu je nezakrivena komponenta prirodnog reda, čulnosti i nagona. Mehanički sup­ stituirajući naziv gospođa nazivom novog svijeta — drugarica, dobivamo �KULTURNOM MIJENOM DO ŽENE 'NOVOG TIPA' 55 »bespolnu pčelu-radilicu« koju Ernst Bloch vidi kao produkt odgođenog ženskog pokreta, nadomještenog proleterskim.135 Svoju viziju »nove žene« Rittig (pokazat će se, dalekovidno), već vidi kao legendarnu »u narodnoj povijesti« i kao »nepresušivi izvor najuzvišenijih nadahnuća«.136 Bez obzira na ukazane temeljne razlike u tekstovima Nazora i Rittiga, upadljivo je zajedničko traženje legitimiteta »nove« žene u prošlosti, čak tako dalekoj da se njeni tragovi gube u mitskim izmaglicama.137 Poetski potencijal njihove imaginacije i jezika nije se pokazao doraslim utopij­ skom potencijalu predmeta o kojem pišu. »Društvena revolucija ne može tražiti svoju poeziju u prošlosti već samo u budućnosti«, pisao je još Marx.138 Slika »nove žene« kreće se u zabranu između idealizirane, iako natopljene nadom i krvlju, slike u svemu ravnopravne i oslobođene žene i poezije prošlosti. Ideologijska teza o dovršenosti emancipatorskog pro­ cesa, ili barem o dovoljnosti njegovih pretpostavki, nije ostavila dostatno životnog prostora imaginaciji, niti je otvorila mjesto zbiljskom upisivanju utopije u daljnju viziju revolucionarnog preobražaja društva. Žena van/bez svog doma, s puškom, za govornicom: da li je to bila žena van svog mjesta? Odgovor na to dati će vrijeme kada utihne oružje, kada se razgmu ruševine i sagradi novi dom. Budućnost će izreći pravorijek hi­ potezi o skromnoj utopijskoj popudbini koju će žena ponijeti s ratišta. ZNAČAJKE KULTURNE PROMJENE Hipoteza koju sam željela testirati bila je da će društvene vrednote nužne za proces oslobođenja i mobilizacije žena biti formulirane kao antitradicionalističke i antipatrijarhalne. Tako shvaćene emancipatorske vrednote i njima odgovarajući interes bit će, uz oslobođenje zemlje od okupatora i kvislinga, vezani uz provođenje socijalističke revolucije — dakle, postizanje što egalitamije društvene strukture. Promatrajući eksplicitnu ideologijsku ravan i djelovanje AFŽ-a kao dobrovoljnog udruženja čiji su prerogativi, uz ostalo, i afirmacija vred­ nota i formuliranje novih uloga i odnosa, isticanje emancipatorskog kom­ pleksa vrednota je očito. No, sama analiza procesa recepcije emancipatorskih vrednota, kao i borba za njihovo ostvarenje, ukazuje na postoja­ nje ambivalentnog tretiranja tradicijske kulture. Na emancipatorskim se vrednotama inzistira u onoj mjeri u kojoj je to nužno za akcionu motivaciju. To se vidi iz analize isticanja »parola o ravnopravnosti«, iz kritike društvene diskriminacije žena u okviru NOPa, spolne podjele rada i distribucije moći u stvarnoj patrijarhalnoj poro­ dici. Kada bi se inzistiralo na samom preuzimanju emancipatorskih vred­ nota, i organizaciona struktura AFŽ-a bila bi tako osmišljena da osigura �56 KONJI, ŽENE, RATOVI najefikasnije mogućnosti za njihovu integraciju u jednu novu, antitradicionalističku (socijalističku) kulturu. U isto se vrijeme pragmatistički pristupa naspram tradicijskoj kulturi. Nju se tolerira i iskorištavaju se elementi u njoj specifičnog položaja že­ ne. To je vidljivo u slučaju oslanjanja na tradicijske »ženske« vrednote kao što su pijetet i požrtvovnost, čast i poštenje, te isticanje slike »nove žene« kao dijela mitskog kontinuuma. Paralelno postojanje suprotnih vrednota potvrdilo je istraživanje Dunje Rihtman139 koja smatra da se kulturna mijena isprva oslanjala na tradicijske vrednote: NO B se vjerojatno također oslanja i podudara s nekim tradicijskim i regio­ nalnim vrednotama. Na primjer identificira se s vrednotama čojstva, nacio­ nalnog oslobođenja; partizanski način života, koji je vojnički i seljački, podu­ dara se s tradicijskim seljačkim vrednotama.140 No, pri ocjenjivanju mobilizacijskog potencijala tradicijskih »ženskih« vrednota, ne smijemo izgubiti iz vida presudan značaj povijesnog kon­ teksta. Te su se vrednote doista pokazale efikasnima u situaciji nepo­ sredne ugroženosti pojedinaca i zajednice, te su, aktivizirajući žene za sudjelovanje u NOP-u, nosile i emancipatorski predznak. Problem je, gledano iz današnje perspektive, što one nisu bile integrirane u »zajed­ ničku« sferu nove kulture, odnosno što postojanje tradicijski odvojenih sfera (ženske kao partikularne ili prirodom zadane i »muške« kao opće/ ljudske) nije dokinuto. Deklarativno dokidanje tradicijskih podjela nije stvorilo niti nužne, a kamoli dovoljne preduvjete za nastavljanje procesa kulturne promjene izvan tako specifičnog konteksta kakav je predstav­ ljala ratna kataklizma. Imajući u vidu tu činjenicu, možemo karakter kulturne promjene koja se zbila u promjenama društvenog položaja žena označiti kao proces re­ interpretacije. Američki antropolog Melville J. Herskovits proces rein­ terpretacije definira kao proces kojim se stara značenja pripisuju novim elementima ili kojim nove vrednote mijenjaju kulturno značenje starih oblika.141 Ukoliko susret tradicijskih i emancipatorskih vrednota promatramo kao spajanje dviju tradicija, mogli bismo njegov rezultat označiti kao adiciju.142 Edward Shils adiciju određuje kao najuobičajeniji rezultat kon­ takta dviju odvojenih tradicija, a ona nastaje kada »primalac usvoji nešto novo, dok istovremeno nastavlja djelovati i vjerovati u manje-više isto kao i prije«.143 Shils je također primijetio kako su tradicije u privatnoj sferi najskrovitije i da je na njih najteže utjecati, dok su tradicije koje se odnose na javni život prijemljivije na utjecaje. Većina tih novih akvizicija dodaje se marginalno već posjedovanim tradicijama, dok centralne teme tih tradicija ostaju nedodimute. Kombinacija elemenata dviju tradicija �KULTURNOM MIJENOM DO ŽENE "NOVOG TIPA" 57 uspostavlja se unutar postojećih obrazaca vjerovanja i djelovanja njihovih posjednika. Hipoteza od koje sam pošla u ovoj analizi samo je, dakle, djelomično potvrđena. Emancipatorske vrednote bile su pridodane korpusu posto­ jećih tradicijskih vjerovanja (o prirodnom) mjestu žene u kulturi, a tra­ dicijom definirane »ženske« vrednote, i na njima zasnovane društvene uloge, uklopljene su bez osporavanja u proces provođenja socijalističke revolucije. Alternativnu interpretaciju ove često arbitrarne kombinacije između emancipatorskih i tradicijskih vrednota s kojima su žene bile suočene, moguće je bazirati na ambivalenciji stava koji cjelokupni komunistički pokret izražava prema ženama. U okviru revolucionarne tradicije i općeljudske emancipacije kao cilja socijalne i političke revolucije, antitradicionalističke i antipatrijarhalne vrednote jedina su moguća perspektiva iz koje se može promatrati položaj žene. Međutim, sa stanovišta prak­ tičnog zadatka organizacije upravljanja zemljom i funkcioniranja jednog novog poretka u nastajanju, tradicijske vrednote, kao uvriježeni mehani­ zam društvene samoregulacije, daleko su efikasnije. Emancipatorske vrednote imaju revolucionirajući i mobilizatorski efekt, dok su tradicijske vrednote stabilnija baza za svaki poredak. U onoj mjeri u kojoj je komu­ nistički pokret bio razapet između svoje revolucionarne tradicije i zada­ taka uspostavljanja poretka, stav prema položaju žene lavirao je između emancipatorskog i tradicijskog. S tog stanovišta može se reći da je — iako stoji da su društvene vrednote nužne za mobilizaciju i emancipaciju žene antitradicionalističke i antipatrijarhalne — strategija društvene ak­ cije samo djelomično bila usmjerena k toj mobilizaciji i emancipaciji kao svom cilju. BILJEŠKE • 1 2 3 4 5 6 Ovaj tekst dio je Sire studije pod naslovom Žene i moć — povijesna geneza jednog interesa, ne­ objavljena magistarska radnja, Zagreb, 1984. AFŽ Hrvatske djeluje kao organizacija već od kraja 1941. godine, iako je formalno utemeljen tek na Prvoj konferenciji AFŽ Hrvatske (11-13. 6. 1943). »Udruženje je grupa organizirana za ostvarenje jednog interesa ili nekoliko zajedničkih intere­ sa. Udruženja obično suprotstavljamo nedobrovoljnim grupiranjima koja zadovoljavaju viSe na­ mjena, kao Sto su rodbinske grupe, kaste, druStvene klase i zajednice.« Michael Banton, »Vo­ luntary Associations«, I Antropological aspects, u: International Encyclopedia of the Social Scien­ ces, ur. David L. Sills, The Macmillan Company and the Free Press, New York, Reprint Edition, 1972 (u daljnjem navođenju biljeSki: IESS), Vol. 15, 16, 17, str. 357. Michael Banton, nav. dj., str. 360. Michael Banton, nav. dj., str. 361. Isto, str. 366-367. Isto, str. 367-368. �58 KONJI, ŽENE, RATOVI 7 Dunja Rihtman Auguštin, »O ženskoj subkulturi u slavonskoj zadruzi«, u: Žena u seoskoj kulturi Panonije, Etnološka tribina, Posebno izdanje, Hrvatsko etnološko društvo, Zagreb, 1982, str. 35. U ovom tekstu autorica se služi Lćvi-Straussovim kategorijama zamišljenog reda (ordre congu) i ostvarenog reda (ordre veću) kako bi pokazala da u životu zajednice postoji znatna diskrepan­ cija između proklamirane ideologije i stvarnog funkcioniranja normi ponašanja. Upotrijebivši ovaj Lćvi-Straussov koncept, slijedeći navedeni tekst, željela sam naglasiti da ideologija patri­ jarhalne kulture tretira žene kao posve beznačajne, što dakako nije slučaj u stvarnom životu zajednice. 8 9 Milton Singer, »Culture, The Concept of Culture«, IESS, Vol. 3, 4, str. 532. Edward Shils, Tradition, Faber and Faber, London, Boston, 1981, str. 279. 10 »Dobrovoljna udruženja mogu služiti kao legitimno mjesto za afirmaciju i izražavanje vrednota, kao što je to slučaj s patriotskim društvima ili političkim partijama.« David L. Sills, »Voluntary Associations«, II Sociological aspects, IESS, Vol. 15, 16, 17, str. 374. 11 Određenje tradicije, čije ću manifestacije analizirati s osobitim naglaskom na patrijarhalni pred­ znak, oslanja se na određenje iz rada: Dunja Rihtman, nav. dj., 1978, str. 103-104. »Tradicio­ nalni način života uključuje tradicionalnu (patrijarhalnu) porodicu, nasljeđivanje po muškoj li­ niji, zatim specifičan položaj žena, seljački poljoprivredni način života — s dnevnim i godišnjim ciklusima (...).« 12 Arhiv Instituta za historiju radničkog pokreta Hrvatske, fond A FŽ-a, AFŽ 1/6. Isti stav gotovo identičnim riječima, ističe i Anka Berus na I. konferenciji A FŽ-a Hrvatske. A FŽ 9/1162. 13 14 A FŽ 1/7. 15 16 A FŽ 1/6. A FŽ 9/1184. 17 A FŽ 2/135. 18 »Politička kultura je sklop stavova, uvjerenja i osjećaja koji uređuju i daju smisao političkom procesu i koji stvaraju osnovne pretpostavke i pravila koja određuju ponašanje u političkom sistemu. Ona obuhvaća i političke ideale i norme djelovanja zajednice. Politička kultura je zdru­ ženo očitovanje psiholoških i subjektivnih dimenzija politike. Politička je kultura proizvod ko­ lektivne povijesti političkog sistema, ali i životnih historija članova sistema, te je stoga ukorije­ njena podjednako u javnim zbivanjima i u privatnim iskustvima.« Lucian W. Pye, »Political Culture«, IESS, Vol. 11, 12, str. 218. 19 »Politička sfera čini zasebnu subkulturu s vlastitim pravilima ponašanja i zasebnim procesom socijalizacije.« Lucian W. Pye, nav. dj., str. 219. »Historijska zbivanja u političkom sistemu mogu zahtijevati promjene u političkoj kulturi koje su nekonzistentne bilo s prošlim, bilo s trenu­ tačnim procesom socijalizacije.« Lucian W. Pye, nav. dj., str. 220. 20 A FŽ 1/6. 21 »Žene Hrvatske u narodnooslobodilačkoj borbi«, I. dio, Glavni odbor Saveza ženskih društava, Zagreb, 1955, I, dok. 109, str. 156. 22 Prof. Anica Rakar, »Prosvjeta je temelj svakog napretka«, Žena u borbi, 1944, br. 10, str. 12. 23 A FŽ 12/1490. 24 Prof. Anica Rakar, nav. dj., str. 12. 25 »Na poslu obnove i izgradnje domovine. Osposobljavamo se za nove dužnosti«, Žena u borbi, 1944, br. 10, str. 9. Ovaj citat upućuje na ambiciju ukidanja razgraničenja kulturnih i obrazovnih sadržaja na sfere »elitne« i »primijenjene« kulture. Patos kojim je taj ideal izražen u ovom citatu mogao bi danas izazvati blagi podsmijeh, no ne valja zaboraviti da on još uvijek nije ostvaren. 26 Pismo IO AFŽ Hrv. IO-u A FŽ-a Gorski kotar o organizaciji i zadacima općinskih, mjesnih i kotarskih odbora A FŽ-a, te o programu za kurs AFŽ., 27. III 1943, Žene Hrvatske..., I, dok. 162, str. 254. 27 Pismo CK-a KPH od 14. XII 1942. CK-u KPJ o radu AFŽ-a, Žene Hrvatske..., I, dok. 116, str. 162. 28 A FŽ 1/6. �KULTURNOM MIJENOM DO ŽENE 'NOVOG TIPA* 59 29 AFŽ 1/1a. 30 AFŽ 20/2308. 31 AFŽ 18/2166c. 32 U ožujku 1942. izlazi u Lici prvi ženski list na oslobođenom teritoriju Hrvatske, Žena u borbi. Izdaje ga Okružni odbor AFŽ-a za Liku. U redakciji lista bile su u početku: Kata Pejnović, Jela Bićanić, dr. Slava Očko i Marija Šoljan. Kasnije taj naziv preuzima centralno glasilo AFŽ-a za Hrvatsku, a ovaj list mijenja naziv u Lička žena u borbi Žene Hrvatske..., I, dok. 141, str. 205. 33 Nav. dj., str. 208. 34 David L Sills, »Voluntary Associations«, II Sociological aspects, IESS, Vol. 15,16, 17, str. 366. 35 Zapisnik sa sastanka izvršnog oblasnog odbora AFŽ-a za Slavoniju, studeni 1943. AFŽ 8/1024. 36 Isto, izvještaj za kotar Požegu. 37 Isto, izvještaj za Pakrački kotar. 38 Izvještaj Inicijativnog odbora AFŽ Gorski kotar Glavnom odboru AFŽ Hrvatske, rujan 1943. AFŽ 13/1529. 39 Drugarica u partizanskom žargonu u ovom slučaju znači žena, supruga (primj. D.R.A.). 40 AFŽ 1/12b, 41 Joseph R. Gusfield, Social Movements, II The Study of Social Movements, IESS, Vol. 13, 14, str. 448. 42 AFŽ 11/1417. 43 Tako je npr. Mjesni odbor AFŽ-a Splita primio anonimnu prijavu, studenog 1944. potpisanu s »organizirane žene Splita«. Potpisnice se tuže na D. B. (navedeno je puno ime i prezime), na koju se »žali cijelo susjedstvo«, te pitaju kako je moguće da se »takav ološ prima u časnu NOV«. AFŽ 21/2510. 44 AFŽ 21/2579. 45 U navedenim, kao i u mnogim drugim primjerima, problem seksualnog morala u slučaju žena tretira se kao djelovanje u javnoj sferi koje podliježe u njoj prihvaćenim normama. 46 J. Milton Yinger, »Prejudice«, II Social Discrimination, IESS, Vol. 11, 12, str. 449. 47 AFŽ 1/61. 48 AFŽ2/77. 49 AFŽ 9/1150. 50 »Mi smo pa Istrani Hrvati pravi, Ma kano lavi svoju zemlju branimo!«, Žena u borbi, 1944, br. 10, str. 4-5. 51 AFŽ 21/2435. Pismo je pisano rukom, ne sadrži oznaku, odn. potpis pošiljaoca, no iz teksta je moguće pretpostaviti da se radi o Kotarskom odboru AFŽ-a Sinj. 52 AFŽ 21/2440. 53 Isto kao i bilješka br. 5. 54 AFŽ 18/2166c. 55 Isto. 56 Anka Berus, »Za učvršćenje organizacije«, Žena u borbi, 1943, br. 1, str. 7. 57 AFŽ l/12b. 58 AFŽ 1/8. 59 AFŽ 8/1113. 60 AFŽ 2/143. 61 AFŽ 2/138. 62 Iz okružnice »Svim Partijskim organizacijama i članovima KP u Baniji« o organizaciji AFŽ-a u Baniji, 9. X 1942. Žene Hrvatske..., I, dok. 104, str. 147. 63 Iz izvještaja Kotarskog komiteta KPH Solin od 6. X 1942. Okružnom komitetu KPH Split o radu žena, Žene Hrvatske..., I, dok. 106, str. 152. 64 Milenko S. Filipović, »Žene kao narodni glavari kod nekih balkanskih naroda«, Godišnjak balkanološkog instituta NR BiH, Sarajevo, II, 1961, str. 139-157. �60 65 66 67 68 69 70 KONJI, ŽENE, RATOVI Mirko Barjaktarević, »Problem tobelija (virdžina) na Balkanskom poluostrvu«, Glasnik etno­ grafskog muzeja u Beogradu, 1965-1966, 2S-29, str. 273-286. Baijaktarević u tom tekstu donosi i nekoliko biografija u to vrijeme živućih tobelija. Među ostalim navodi i primjer tobelije rođene 1926. godine, koja je mobilizirana 1944, kada su partizani, oslobodivši sela oko Suve Reke (Me­ tohija) mobilizirali mladiće u NOV-u. Ona je sa svojom jedinicom dospjela čak do Trsta, a demobilizirana je nakon rata, kada je slučajno otkriveno da nije »muškarac«. Nav. dj., str. 275. »Nova hrabrost i novi moral«, Razgovor s Marijom Šoljan Bakarić, Žena, 1983, br. 3-4, str. 17. Isto. Borbeni put žena Jugoslavije, Leksikografski zavod »Sveznanje«, Beograd, 1972, str. 126-127. Isto. 71 Č. Popov, »Formiranje A FŽ-a 1942, Rezultat stava KPJ prema ženskom pitanju i posledice politike Narodnog fronta«, Godišnjak filozofskog fakulteta u Novom Sadu, knjiga VI, 1961, str. 32. citira Titove riječi: »Taj humani elemenat odigrao je ogromnu ulogu u jačanju borbenog morala, jer su naši ljudi znali da će, ako budu ranjeni, biti učinjeno sve da ih se spasi. To je bio slučaj i kod Prozora, za vrijeme Četvrte ofenzive, kada smo nosili sa sobom 4.000 ranjenika, a i u drugim situacijama«. Iz članka »Antifašistički front žena« objavljenog u listu Proleter, br. 16, 16. XII 1942. AFŽ 1/2. 72 A FŽ 9/1150. 73 Draginja Metikoš sudjelovala je u NOP-u od 1941. Uz ostale funkcije u AFŽ-u i KPH, bila je i komesar baterije IV. brigade XIII. divizije. Draginja Metikoš, »Bilo je to prije četrdeset godina«, Žena, 1982, br. 5-6, str. 19. Ova inter­ pretacija upućuje na preispitivanje tradicijskog razlikovanja žena prema bračnom statusu (veća sloboda djevojaka u odnosu na udate žene). No, tek kada bi bilo moguće izvršiti egzaktnu kva­ lifikaciju žena boraca NOV-a prema bračnom statusu, bilo bi moguće utvrditi da li je došlo do kakve promjene (u ovom slučaju — veće slobode akcije i kretanja udatih žena). 74 75 D. Metikoš, nav. dj., str. 12-19. U ovom tekstu autorica navodi primjer dviju omladinki koje se nisu dale zavarati, te su same pobjegle u partizane. 76 77 A FŽ 1/61. »Nisam otišla radi slobodne ljubavi — kako bi neko pomislio — jer sam već tada naslućivala da je to nešto neprirodno, gnusno, ne znam ni sama što bih o tome rekla. Htjela sam se boriti za ravnopravnost žena. Smiešno: zar ne?« »Narod nas je mrzio i izbjegavao nas.« Bivša parti­ zanka pripovijeda o krvavoj tragediji zavedenih, Nova Hrvatska, 11. 4. 1944, br. 134, str. 4. 78 Iz referata Anke Berus na I. kongresu A FŽ-a Hrvatske, srpanj 1945, Žene Hrvatske..., II, dok. 365, str. 87: Još je rječitiji primjer koji se navodi u tekstu: »Iz bratskog S. S. S. R. -a« (Žena u borbi, 1944, br. 11, str. 10). Citirana je »dnevna zapovijed Staljina« u kojoj se kaže: »Neocjenjive zasluge imaju naše sovjetske žene, koje samoprijegorno rade. U interesu fronte muževno su one podnosile sve teškoće ratnog vremena, nadahnjujući drugove borce, oslobodioce naše do­ movine.« Ovdje se muškarac/borac izjednačava s aktivnim, djelatnim principom (»oslobodioci«) dok je ženski princip izjednačen sa trpljenjem, koje u izuzetnim slučajevima (s dodatkom »sa­ moprijegornog« rada) može imati i karakteristike »muževnosti«. A FŽ 16/1807. Iz referata Mitre Mitrović na I. zemaljskoj konferenciji A FŽ-a, A FŽ 1/6. A FŽ 1/61. 79 80 81 84 Edward Shils, nav.dj., str. 213. »Onaj koji zna da se bori, koji hoće da se bori, zaslužuje slobodu! U ime Centralnog komiteta Komunističke partije pozdravio je konferenciju drug Karlo Mrazović«, Žena u borbi, br. 2, 1943, str. 8. Nav. dj., str. 7. 85 A FŽ 1/12b. 86 87 88 A FŽ 20/2350. A FŽ18/2166c. Od brojnih primjera,navest ću onaj kada se čak i u stručnoj literaturi (Žene Hrvatske u NOB-u, I, 1955) ne navodivlastitoime aktivistkinje, već je se apostrofira kao nečiju majku. U doku- 82 83 �KULTURNO M MIJENOM DO ŽENE "NOVOG TIPA" 61 menlu br. 50, str. 74, te edicije, »Majka braće Kavurić« nije ušla u povijest kao predratna akti­ vistkinja »Društva za prosvjetu žene«, već je označena djelom svojih sinova. 89 A FŽ 20/2308. 90 A FŽ 8/1028. 91 Isto. 92 A FŽ 5/616. 93 A FŽ 18/2166c. 94 Isto. 95 96 A FŽ 13/1535. »Pismo iz Slovenije. Svim našim drugaricama u Hrvatskoj«, Žena u borbi, 1944, br. 11, str 97 A FŽ 1/6. 18-19. 98 A F Ž 9/1162. Usp. i Okružnicu br. 4 CK KPH od 6. 12. 1941. Žene Hn’atske..., I, dok. 37, str 57. 99 Pismo Marije Novosel, od 30. 11. 1942. Okr. odboru A F Ž za Karlovac o radu sa ženama u okolici Kladuše, Žene Hrvatske..., 1, dok. 120, str. 116. 100 Isto. 102 A FŽ 2/162. 103 »Oblasna konferencija A F Ž Istre, Našem dragom družetu Titu ki se bori za nas oslobodit«, Žena u borbi, 1944, br. 10, str. 19. 104 A F Ž 6/775. 105 Isto. 106 A F Ž 9/1137. 107 Č. Popov, nav. dj., str. 33-34. 108 Vera St. Erlich, Jugoslavenska porodica u transformaciji: Studija u tri stotine sela, Liber, Zagreb. 1971. 109 A FŽ 9/1163. 110 A FŽ 9/1162. 111 A F Ž 2/139. 112 A F Ž 10/1331 f. 113 Karlo Mrazović, »Jedinstvena narodnooslobodilačka fronta Hrvatske naša velika i snažna po­ rodica«, Žena u borbi, br. 9, 1944, sir. 1-2. 114 A F Ž 13/1526. 115 A F Ž 13/1530. 116 Maja Žuvić, »Zastavica i na njojzi piše, dobit će je tko uradi više«, Žena u borbi, 1945, br. 12-13, str. 16-17. 117 A FŽ 10/1331 h. 118 Isto. 119 A F Ž 12/1503b. 120 »Prva konferencija A F Ž Hrvatske. Smotra je to bila ljubavi, snage i rada«, Žena u borbi, 1943, br. 2, str. 2. 121 A F Ž 2/135. 1 2 Isto. 2 123 Karlo Mrazović, nav. dj. Mada se može činiti nategnutom, sugerirat ću interpretaciju prema kojoj u ovom citatu možemo također očitati biblijski motiv izabranog sina (»najveći sin«) koji se stavio »svim bićem u službu naroda« i spasio ga od propasti. Put kojim ga je poveo ispravan je, ali trnovit. 124 A F Ž 21/2469. 125 Nada Stremec postaje, uz Vedu Zagorac, urednica Žene u borbi od broja 11, studenog 1944. 12 »I kongres kulturnih radnika Hrvatske«, Žena u borbi, 1944, br. 9, str. 24. 6 12 Nada Stremec, »Naša ženska štampa«, Žena u borbi, 1945, br. 1 - 1 , str. 42- 43. 7 6 7 �62 KONJI, ŽENE, RATOVI 128 Veda Zagorac, »Ostvarujmo ravnopravnost u izgradnji domovine«, Žena u borbi, 1945, br. 1213, str. 15. 129 Stanko (Ćanica) Opačić, »Narodno-oslobodilačka borba stvorila je ženu novog tipa«, Žena u borbi, 1943, br. 1, str. 5. 130 »Tako pjesnički jezik naznačuje proces svake društvene preobrazbe i u svom funkcioniranju postavlja pitanje vlasti«, Nenad Miščević, Filozofija jezika, Naprijed, Zagreb, 1981, str. 226. 131 Radko Polič, »Novi lik slovenske žene«, Žena u borbi, 1944, br. 10, str. 6. 132 »Nazor o partizankama«, Žena u borbi, 1944, br. 7, str. 17. 133 Msgr. dr. Svetozar Ritig, »Viteštvo, posestrimstvo i idealizam narodne borbene žene«, Žena u borbi, 1945, br. 12-13, str. 4-6. 134 Ta se misao provlači kroz čitavu studiju Klausa Theweleita, Muške fantazije, GZH, Zagreb, 1983. Evo samo jednog indikativnog navoda: »(...) dok je za muškarca dovoljno da bude čist i odvažan borac za novi svijet, žena mora ostati i seksualno čista. (...) Tako ’novo ćudoređe’ ga rantira kontinuitet ugnjetavanja ženske seksualnosti od jednog društva do drugog, a time i kon­ tinuitet dominacije; žena koja nije oslobođena ponovo pruža materijal za izgradnju unutarnjih granica života u novoj državi«. Nav. dj., knjiga 2, str. 136. 135 »Zbog toga je ženski pokret i tamo gdje je nadomješten proleterskim samo odgođen. To jest: spolno biće žene koje je u dosadašnjim muškim društvima toliko malo razjašnjeno, toliko malo određeno izvan puke obitelji, istupa kao problem i nakon ekonomsko-socijalnog oslobođenja. Upravo propadanje potlačivanja žena ne stvara, per se ipsum, propadanje ženskog sadržaja. Lju­ bavnica, majka, postvareno biće rada nisu još nigdje do kraja oblikovale taj sadržaj ili čak iscrple utopijske mogućnosti.« »Budućnost ženskog pokreta koji to još nije«, odlomak iz Blochova Prin­ cipa nade. Žena, 1976, br. 1, str. 62. 136 U prilog tome da Ritigova vizija niti trideset godina poslije njena ispisivanja neće biti lišena samorazumljivosti govori i sažetak navedenog teksta u reprint izdanju Žene u borbi (1974). U bibliografiji članaka iz te edicije, taj se tekst opisuje na slijedeći način: »U članku je na uvjerljiv način prikazan lik žene borca, žene partizanke, koja se bori za slobodu svog naroda.« (podv. L. S.) 137 U svom tekstu Legenda o Hanifi, srpski književnik Jovan Popović (1905-1952) pridružuje se ovoj liniji razmišljanja. On piše: »Kao izatkani iz sna i želje, lebdjeli su pred nama likovi legen­ darnih žena, otelotvorenja samopregome ljubavi i požrtvovanja. Izgledale su nam nedostižne, obavijene oreolom vekova, Devica Orleanska, Vasilija Kuzmina, Majka Jugovića. Nismo znali da ćemo ih sresti, da ćemo živeti s njima, disati isti vazduh, boriti se, radovati se i umirati s njima«. Iako se u tom tekstu ne obraća eksplicitno viziji »nove žene«, Popović prikazuje sudbinu djevojke Hanife u maniri ranokršćanske djevice-mučenice koja je radije odabrala smrt nego da se preda »pohoti ostrvljenih razbojnika«, Žena danas, 1943, br. 31, str. 10. 138 Navedeno prema: Nenad Miščević, nav. dj., str. 226. 139 To se izražavanje usredotočilo na koegzistenciju tradicijskih vrednota i vrednota racionalnog, industrijskog društva. Dunja Rihtman, nav. dj., (1978), str. 115. 140 Nav. dj., str. 104. 141 Melville J. Herskovits, Cultural Anthropology, Knopf, New York, 1955, str. 492. 142 Govoreći o spajanju različitih tradicija, Edward Shils opisuje nekoliko mogućih rezultata. Dok je na jednom ekstremu moguće zamisliti sintezu u posve novu tradiciju — koja ne sadrži niti jednu od karakteristika tradicija iz kojih je nastala, a na drugom ekstremu apsorpciju — kada jedna tradicija potpuno apsorbira drugu, bez da se imalo izmijeni, u stvarnosti se javljaju ra­ zličiti obrasci promjena obiju tradicija. Te oblike Shils naziva adicijom, amalgamacijom i fuzi­ jom. E. Shils, nav. dj., str. 273-279. 143 E. Shils, nav. dj., str. 275. �3 Emancipacija i organizacija: Uloga Antifašističke fronte žena u postrevolucionarnim mijenama društva i kulture (N R Hrvatska 1945-1953) I. D IO UVOD "NEVIDLJIVI1 PREDMET, PERSPEKTIVISTIČKA 1 METODA I "NETRANSPARENTNI" IZVORI Kako objasniti zašto priča o Antifašističkoj fronti žena (AFŽ) do da­ nas — 37 godina nakon njezinog utmuća — još nije napisana? Problem je, čini se, podjednako u predmetu i u metodi. Predmet — metoda — predmet Koji je razlog da je AFŽ, najmasovnija od svih masovnih organizacija, još uvijek neispisani list naše poslijeratne povijesti? Iako kao zasebna organizacija djeluje tek desetak godina (1942-1953), nije ipak posve ne­ poznato da ona ima svoju jasno izdvojenu tradiciju, kontinuitet koji se može pratiti od sredine tridesetih godina, kada je i u jugoslavenskom komunističkom pokretu prihvaćena Komintemina linija stvaranja Narod­ nog fronta svih demokratskih snaga protiv nadirućeg fašizma1- No isto­ vremeno, AFŽ je u neposrednom poslijeratnom razdoblju jedina (preživ­ jela) nasljednica tegobnog stoljetnog proboja žena2 na javnu-političku scenu i nastojanja da one sebi primjerenim sredstvima osvoje ravnoprav­ ni položaj u svim sferama društvenog života. Zbog čega su i usprkos to­ me žene kao povijesni subjekt ipak ostale »nevidljive« u kolektivnom sje­ ćanju i u povijesnoj znanosti, a njihovo mjesto u povijesti prazno? �64 KONJI, ŽENE, RATOVI Ne želimo li dogmatskom strogošću suditi o povijesnoj znanosti, treba imati u vidu da je i historiografija (poput ostalih društveno-humanističkih znanosti) tek »oblik mišljenja prouzročen sviješću o strukturama i procesima u društvu«. Stoga »svako društvo ima onoliko prošlosti koliko ima i elemenata sadašnjosti, a različiti pojedinci mogu biti svjesni razli­ čitih prošlosti Društvena svijest o prošlosti stvar je množine, ne jed­ nine.«3 Za raspoznavanje javnog/političkog djelovanja žena (a dakako i muš­ karaca kao konkretnih povijesnih bića) bit će neophodno odvažiti se na otklon od dominantne paradigme političke povijesti kakva istrajno pre­ vladava u našoj historiografiji. I njezini najviši dometi4 široke su pano­ ramske freske: povijesna pozornica osvijetljena je bengalskom vatrom re­ volucije, a po njoj defiliraju — padaju ili se uzdižu — »bića klase«, snage reakcije i napretka... Dramske zaplete potiču »objektivna nužnost« ili »zakonomjernosti društvenog razvitka«... To je povijest bez čovjeka. »Ljudi« se i u takvoj povijesti ponekad jav­ ljaju — velike ličnosti, vođe naroda, heroji, genijalni učitelji, revolucio­ nari i vojskovođe, ili pak pali anđeli izdaje. Muškarci. Oni kao da postoje s one strane odnosa spolova, u istoj mjeri u kojoj su jamačno tim odno­ sima dominirali.5 Razvojem socijalne povijesti koja je učinila radikalan odmak od tra­ dicionalne historiografije — čiji su stubovi politička, vojna i diplomatska historija — kontinuirani procesi različitih područja društvenog iskustva i odnosa i tzv. »obični ljudi« postali su legitimni predmet znanstvenog interesa. Ulaskom konkretnih, tjelesnih povijesnih bića otvoren je ujedno prostor razvoju povijesti žena.6 Metodologiju socijalne povijesti odlikuje prihvaćanje metoda društve­ nih znanosti u konceptualizaciji i testiranju hipoteza, te orijentacija ka analizi procesa dugoga trajanja. Pored toga, ona je u neprestanom traga­ nju za novim povijesnim izvorima. Dakako, i dobar dio te nove paradig­ me može se označiti kao »politička povijest«. No niti politika više nije usko određena kao formalna i neformalna borba za moć. Otvaraju se nova pitanja poput onih koja propituju alokaciju moći i resursa među spolovima, kao i društvene odnose među njima.7 Utemeljenje i ekspanzija povijesti žena potaknuti su snažnim uspo­ nom ženskih pokreta (tzv. neofeminizmom) početkom 1970-ih godina i njihovim zahtjevom da se kolektivno pamćenje osvježi »upisivanjem žena u povijest«. Ta se nova disciplina nadovezuje na zasade društvene povi­ jesti, a od samih svojih početaka nije se zadovoljavala pukim ispunjava­ njem »praznih mjesta« i upisivanjem žena u postojeće historiografske ka­ tegorije i obrasce. U pretpostavci govora o iskustvima žena u historiji i �EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 65 s historijom našao se zahtjev za izmjenom kriterija znanstvene relevancije. Naime, u dotadašnjoj tradicionalnoj historiografiji njihova »iskustva, aktivnosti i prostori nisu smatrani dostojnima temeljitog istraživanja«.8 Marginalizacija i minorizacija iskustava žena u prošlosti bila je tek odraz njihovog stvarnog i simboličkog mjesta u suvremenim društvima. Neodrživi su prigovori da povijest žena predstavlja nasilno izdvajanje jedne unutar sebe nehomogene analitičke kategorije kakvu predstavljaju žene. Teoretičarke povijesti žena nisu zanemarile dvostruku igru razlike. »Razlike koje se temelje na kategoriji roda postoje svagdje, no s druge strane njihove konkretne manifestacije nisu iste u svim društvima: one nisu univerzalne.«9 Varijacije u statusu žena isto su tako mnogobrojne kao i varijacije u statusu muškaraca te se razlikovanja prema kriteriju roda stoga ne smiju izjednačavati s hijerarhijama izvedenima prema is­ tom kriteriju. U pitanju su zanemareni odnosi među ljudskim bićima i ljudskim grupama. »Žene valja poimati u odnosu — s drugim ženama i s muškarcima — a ne u kategorijama razlikovanja i odvojenosti«10, upo­ zoravala je američka antropologinja Michelle Zimbalist Rosaldo. Osobi­ tu su pažnju teorijski radovi posvetili razobličavanju biološkog determi­ nizma koji implicitno pretpostavlja muškarca kao povijesno biće, a povi­ jesnu egzistenciju žena svodi na nijemo i vječno vraćanje iste igre izmjene prirodnih ritmova. Spolovi i njihovi odnosi nisu nešto vanpovijesno — pred ili nadpovijesno. Razumijevanje značenja spolova u prošlosti nadaje se kao jedan od osnovnih ciljeva istraživanja. Pojam »rod« uveden je kao posljedica nastojanja da se istakne bitno društvena kvaliteta razlika ba­ ziranih na spolu.1 1 Američka povjesničarka Joan W. Scott rod definira kao složenu kate­ goriju. Rod je, u prvome redu, konstitutivni element društvenih odnosa koji su bazirani na percipiranim razlikama među spolovima, te je upravo rod primami način označavanja odnosa moći. Kao konstitutivni element društvenih odnosa rod, ffyrema J. W. Scott, sadrži četiri međusobno po­ vezana elementa: ^ ' Prvi su element raspoloživi simboli koji u određenoj kulturi prizivaju mnogostruke (i često protuslovne) reprezentacije — npr. Eva i Djevica Marija kao simboli žene u judeokršćanskoj civilizaciji. Zadatak je povje­ sničara da utvrdi koja se od tih simboličkih predodžbi priziva, kako i u kojem kontekstu. Na drugome su mjestu normativni koncepti koji po­ kreću interpretacije značenja tih simbola, koji nastoje ograničiti i uklju­ čiti njihove metaforičke potencijale. Ti su normativni koncepti sadržani u religioznim, odgojnim, znanstvenim i pravnim doktrinama. Poziciju ko­ ja tim konceptima daje prevladavajući ton, koja je dominantna u odre­ đenom povijesnom trenutku, oni sankcioniraju kao jedinu moguću, kao univerzalnu normu. Posljedica je toga da se povijest piše kao da su te �66 KONJI, ŽENE, RATOVI normativne pozicije proizvod društvenog konsenzusa, a ne sukoba. Te­ žište je novih historijskih istraživanja na osporavanju deklarirane nepro­ mjenjivosti, na otkrivanju prirode prijepora ili represije koja dovodi do privida bezvremene stalnosti binarnih reprezentacija roda, smatra J. W. Scott. Takva vrsta analize ne može izbjeći problematiziranje politike društvenih institucija i organizacija — trećeg aspekta odnosa roda. Pos­ ljednji aspekt kategorije roda je rodni identitet. Povjesničari moraju is­ tražiti samosvojne načine konstrukcije toga identiteta i staviti svoje na­ laze u odnos sa čitavim spektrom aktivnosti društvenih organizacija i po­ vijesno specifičnim kulturnim predodžbama. Riječju, ističe Joan Scott, »koncepti roda uspostavljeni kao objektivni skup referenci strukturiraju percepciju i konkretnu simboličku organizaciju čitavog društvenog živo­ ta. U onoj mjeri u kojoj te reference uspostavljaju distribuciju moći (ra­ zličitu kontrolu u pristupu materijalnim i simboličkim resursima), rod je uvučen u sam nacrt i konstrukciju moći kao takve.«12]Bez obzira na ra­ zličite premise i tradicije na koje se pozivaju teoTijsIće elaboracije povi­ jesti žena i povijesti roda13, opće je mjesto zaključak da spolove i njihove odnose valja promatrati kao društvene, političke i kulturne entitete. »Ne smijemo i ne možemo ih svesti na čimbenike izvan povijesti, a još manje na jedan, jednostavni, uniformni, prvobitni ili inherentni uzrok nastan­ ka.«14 Razmatranje odnosa kategorija klase i roda također je jedna od ključ­ nih preokupacija pri teorijskom utemeljenju povijesti žene/roda. Ističe se da podjednako niti rod niti klasa ne označavaju homogene grupe, a još manje da te kategorije podrazumijevaju nužne solidarne veze. Rod je štoviše jedan od razloga nehomogenosti klasa, a klase su jedan od razlo­ ga za nehomogenost roda.15 Smještajući svoj predmet — A FŽ — u obzor navedenih teorijskih pro­ mišljanja povijesti roda/žena, mogla sam mu pristupiti bez osjećaja stida i kajanja. To nije posve beznačajna prednost, budući da se teško oteti dojmu da su autori/ce koji su u svojim radovima posvećivali pažnju po­ vijesnom djelovanju žena, pritisnuti masivnošću referentnog okvira tzv. »opće/političke povijesti«, svoje bavljenje doživljavali kao nešto margi­ nalno, gotovo frivolno. Tako npr. Jovanka Kecman, autorica prve (i je­ dine) iscrpne monografije o ženama Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama (misleći time na tzv. »građanski« feministički pokret), nalazi neophodnim obrazložiti (na kraju ipak odbačenu) dilemu »da li ovaj problem istraživati i obrađivati kao posebnu temu ili u okviru drugih opštih tema iz istorije radničkog pokreta«.16 Upravo zbog toga feministički poklič »Upišimo žene natrag u povi­ jest!« ne može predstavljati samo potragu za nekim prethodno zanema­ renim »predmetom«. Njegova je realizacija nezamisliva bez teorijskometodološke osviještenosti, novog senzibiliteta17 za »nevidljive«, zatrte, �EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 67 marginalne sfere iskustva i odnosa u prošlosti. Svakodnevica, tjelesnost, seksualnost; žene, marginalci svih boja, gubitnici, potlačeni... uspjet će izroniti ispod sive mrene povijesnog zaborava tek kada izoštrimo meto­ du, oruđe da razaznamo i njihove glasove. Istraživanje procesa emancipacije žena, koji svoje prve poticaje nalazi u revolucionarnoj paroli »Sloboda, jednakost, bratstvo« (uz — nerijetko brutalno — izuzeće sestrinstva18), otvara mogućnost da istražimo jedan od zanemarenih civilizacijsko-povijesnih procesa dugoga trajanja. Što­ više, proces oslobođenja žena valja promatrati kao epohalni proces. Charles Tilly, američki sociolog povijesne orijentacije, podvrgnuo je kri­ tici pojam društvene mijene tvrdeći da društvena promjena kao takva ne postoji niti u nacionalnim niti u svjetskim razmjerima. Postoje epohalni procesi (kao npr. procesi stvaranja država ili kapitalističke akumulacije) koji su preoblikovati svijet u posljednjih nekoliko stotina godina.19 Oslo­ bođenje žena također se nadaje i kao pretpostavka ostvarenja jednog od najprominentnijih ideala socijalističke revolucije — jednakosti svih ljudi. Na koji način istraživanje organizacije žena može osvijetliti samu kva­ litetu emancipatorskih procesa u jednom društvu? Mada nikako ne treba zanemariti upozorenja vodećih teoretičarki povijesti žena da se ona ne iscrpljuje u povijesti njihovog organiziranog — javnog i političkog — dje­ lovanja (u »ekskluzivno muškom« društvenom prostoru), problematiziranje odnosa organizacijskog modela i ciljeva organizacije žena može pru­ žiti relevantne spoznaje o kvaliteti i dosezima toga procesa. Stoga se kao prvi korak, neophodna pretpostavka govora o AFŽ-u, podrazumijeva rekonstrukcija nacrta organizacijskog ustrojstva i stvar­ nog funkcioniranja organizacije, te utvrđivanje njezine uloge u ukupnosti procesa post/revolucionarnih mijena društva. Unapređuju li učestale transformacije organizacijskog modela AFŽ-a u periodu od 1945. do 1953. oslobođenje žena? U kojoj je mjeri način na koji je organizacija zasnovana nakon drugog svjetskog rata bio instrumentalan za poticanje njihove emancipacije, a u kojoj je mjeri iskorišten za realizaciju drugih prioriteta društvenog razvoja? Koji su organizacijski resursi i opcije bili na raspolaganju samim ženama za artikuliranje stra­ tegije vlastitog oslobođenja od specifične spolne diskriminacije? Rekonstruirajući učestale promjene organizacijskog modela AFŽ-a, koje su uslijedile kao reakcija na njezinu organizacijsku okolinu (u pr­ vom redu Komunističku partiju i »narodnu vlast«), želim utvrditi stupanj autonomije kojim je AFŽ raspolagala pri formuliranju svojih ciljeva, strategije i taktika u mijenama društva koje su deklarativno (na ideolo­ gijskoj ravni) bile neizvedive bez radikalnog pomaka u društvenom polo­ žaju žene. Da li je organizacijsko ustrojstvo AFŽ-a pružalo potreban prostor i adekvatan stupanj društvene moći za ostvarenje emancipacije �68 KONJI, ŽENE, RATOVI u zemlji opustošenoj ratnim razaranjima, nerazvijenoj i duboko prožetoj patrijarhalnom kulturom (čiji je sastavni dio i politička kultura)? Mikrorazinu — organizaciju žena i strukturu njezinih unutrašnjih od­ nosa shvaćenu kao podsistem s vlastitom kulturom i grupnom dinami­ kom — promatrat ću u odnosu na makrorazinu — na institucije global­ nog društvenog/političkog sistema koje određuju mjesto i ulogu AFŽ^a u konkretnom povijesnom trenutku. Pri utvrđivanju međuodnosa ovih razina poslužit ću se nekim iskustvima historijski orijentirane sociologije.20 Ta je disciplina razvila dovoljno prostrani teorijsko-metodološki okvir za novo čitanje klasičnih socioloških teorija, ponovno uvodeći u obzor nji­ hova interesa sociokulturne raznolikosti, vremenske procese, konkretne događaje, te dijalektiku smislenih akcija i strukturalnih determinanti u makrosociološke eksplanacije i istraživanja.21 Dakako, središte mog istraživanja predstavlja život organizacije A F Ž a. Organizacije naravno čine ljudi: njihova svakodnevica, njihovi odnosi, specifični tip izražajnosti/kreativnosti, određeni tip komunikacije — po­ sredovanja, utjecanja... Ovako određen interes za »život organizacije« is­ traživanje situira u ozračje još jedne humanističke discipline: etnologije. U proučavanju kompleksnih društava suvremena etnologija morala je razviti senzibilitet za »istraživanje odnosa dijelova i cjeline, globalnih kultura i subkultura, vodećih slojeva i onih podređenih, kulture kao su­ stava i kultura kao podsustava, odnosa velikih ideja i malih pogleda na svijet, odnosa povijesti (...)«, ističe Dunja Rihtman-Auguštin.22 Još jedan tip sociološke analize može pripomoći istraživanju A FZ-a na ovoj razini. To je tzv. mrežna analiza (network analysis) koja uvodi pojam društvene mreže određujući je kao »socijalnu dimenziju što posreduje između od­ nosa i društvenog sistema (ili) društava, između lokalne razine i nacio­ nalne razine«.23 Ovaj tip analize omogućuje da se na drugi način raz­ mišlja o načinu na koji se određuju društvene pozicije ili o međuigri druš­ tvene strukture i individualne akcije 24 Osobito je plodonosan u istraživa­ nju političkih stranaka ili njima bliskih grupa (interesne grupe, grupe za pritisak); fenomen društvene moći on ne svodi samo na političku sferu »gdje se ona ’reprezentira’ (...). Mrežna analiza otkriva beskonačan izvor vlasti u društvu (,..)«.25 Navedenim teorijskim pristupima poslužila sam se pri konstruiranju svog predmeta istraživanja, polazeći od činjenice da on nije objektivno »zadan« niti prethodno teorijski (konsenzusom) već definiran. »Predmet« će se oblikovati, postati »čitljiv«, tek kroz raster odabrane teorijsko-metodološke vizure. Uvijek analiziramo ono što mo­ žemo vidjeti (lacanovski regard koji uočava nove dimenzije, a ne »otkri­ va« stvari), a to je viđenje, zauzvrat, određeno analitičkom »podatnošću« materijala, naročito kod tako eluzivnog »predmeta« poput (»nevidljivih« — zanemarenih) povijesnih činjenica. Prema mišljenju Thede Skocpol, upravo praksa analitičke povijesno orijentirane sociologije nameće in- �EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 69 timniji dijalog s povijesnim činjenicama (evidence) nego što je za to kadra interpretativna povijesno orijentirana sociologija ili primjena modela na određeni povijesni slučaj.26 Možda je tu neprestanu dijalektičku napetost između predmeta i metode, materijala i načina izvedbe, najlakše izraziti metaforom Arthura Stinchombea koji smatra da analitički povijesno ori­ jentirani sociolog »gradi poput stolara, prilagođavajući mjere tijekpm na­ predovanja posla, za razliku od arhitekta koji prvo crta, a tek onda gra­ di«.27 Dosadašnji rezultati široko zasnovanih povijesno orijentiranih socio­ loških analiza omogućili su nove dimenzije razumijevanja načina na koje obrasci iz prošlosti i alternativne putanje mogu biti relevantni/irelevantni za izbore sadašnjice. »Stoga dobra historijski orijentirana sociologija o zbiljskim preokupacijama stvarnosti može progovoriti na mnogo smisleniji način od usko fokusiranih empirijskih studija koje se diče svojom ’političkom relevantnošću’«.28 Osluškivanje glasova žena iz prošlosti danas može ukazati podjednako na pogrešne izbore koje ne bi trebalo ponavljati, kao i na neistrošene rezerve utopijske energije. Je r sa svakom sadašnjosti m ože u nepovrat iš­ čeznuti slika prošlosti, u k o joj on a nije'znala prepoznati sebe. (Walter 'Be­ njamin).29 Metoda — predmet — metoda Interdisciplinarni rad, o kojemu se danas toli­ ko diskutira, ne podrazumijeva sučeljavanje već postojećih disciplina (niti jedna od njih, zapravo, nije se spremna predati). Kako bi se nešto moglo interdisciplinarnim učiniti, nije dovoljno izabrati »predmet« (temu) i oko nje­ ga sabrati dvije ili tri znanosti. Interdisciplinar­ nost znači stvoriti novi predmet koji ne pripa­ da nikome. Roland Barthes, Jeunes chercheurs30 Metoda koja želi kompleksno zahvatiti tako zamišljen pristup pred­ metu (podjednako na mikro i makro razini), te konstruirati adekvatni hipotetičko-interpretativni okvir, nemoguća je bez interdisciplinarnog pristupa. On će ujedno omogućiti nadilaženje disciplinarnih ograničenja koja bi sapinjala složenost samog predmeta kao i njegovo upisivanje u međuprostore i na margine znanstvenih disciplina. Riječju, u svojim polaznim postavkama interdisciplinarni pristup upu­ ćuje na dijaloški karakter proizvodnje znanja. Time se suprotstavlja po­ zitivističkoj paradigmi (još uvijek ustrajnoj, posebice u pristupima prošlo­ �70 KONJI, ŽENE, RATOVI sti u nas) koja smatra da je znanje moguće pronaći/istražiti u obliku ne­ posredno dostupnih činjenica/datosti {data). Stoga ću i metodu (podjednako kao i predmet) nastojati zasnovati na pretpostavkama dinamičkog istraživačkog modela — na komunikacijs­ kom modelu.31 Metodološko uporište za očitavanje i strukturiranje raz­ ličitih razina predmeta istraživanja (makro — mikro planova), predstav­ ljat će kombinacija slijedećih disciplina/postupaka: RAZINA RAZMATRANJA DISCIPLINA PRISTUP AFŽ u povijesnom kontekstu povijest *socijalna historija *povijest roda/žena "povijesno orijentirana sociologija interakcije: AFŽ — organizacijsko okružje sociologija "analiza društvene mreže "sociologija društvenih pokreta AFŽ kao sustav (kultura organizacije) etnologija "folkloristika "simbolička antropologija "proučavanje rituala Mada proizlaze iz različitih teorijskih/disciplinarnih tradicija, svi ovdje navedeni pristupi/discipline nalaze svoje dodirne točke u: — sklonosti eklekticizmu; — osviještenoj fluidnosti vlastitih granica (graničnih područja); — težnji za prožimanjem sa srodnim disciplinama. Njihov se eklekticizam najjasnije ogleda u činjenici da otklanjaju pro­ pisivanje »metodoloških dicta«. Tako na primjer, kritička analiza repre­ zentativnih djela vodećih povijesno orijentiranih sociologa ukazuje na to da bi tu disciplinu »bilo pogrešno svesti na bilo koju epistemološku, teo­ rijsku ili metodološku orijentaciju (...)«! Povijesno orijentirani sociolozi postavlili su »široki program/djelokrug u istraživanju i teoretiziranju o važnim samosvojnim preokupacijama«.32 Težište je na analizi određenog problema, a cilj je shvaćanje smisla historijskog obrasca »koristeći se u tom procesu svakim teorijskim resursom koji se čini korisnim i validnim«.33 Povijest roda, na sličan način, svoju originalnost nastoji utemeljiti ne u primijenjenim metodama, već u postavljanju novih pitanja sa specifič­ nim perspektivama.34 Evropska se etnologija (ali i anglo-američka tradicija kulturne antro­ pologije)35 nakon procesa kritičkog preispitivanja, štoviše i žučnog os­ poravanja vlastitog nasljeđa »kulturno-historijske« paradigme, otvara prema socijalnoj povijesti svakodnevice u prošlosti i sadašnjosti, surađu­ jući ne više isključivo s historiografijom, već i sa sociologijom, psihologi­ jom, modernom lingvistikom, semiologijom, kibemetikom i ekonomskim znanostima.36 �EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 71 Riječju, na sve je ove discipline moguće primijeniti tvrdnju Thede Skocpol kojom opisuje povijesno orijentiranu sociologiju: radi se o nasto­ janju da se zasnuje »mapa alternativnih strategija za istraživanje i pisanje (...). Takva mapa ne može pružiti metodološka dicta za neko konkretno istraživanje. No ona može senzibilizirati podjednako istraživače kao i pu­ bliku (...) za ciljeve, prednosti i nedostatke alternativnih pristupa.«37 O izvorima ili kako izbjeći zamku iskrivljenih ogledala Osnovni korpus mog empirijskog materijala predstavlja arhivski fond Konferencije za društvenu aktivnost žena Hrvatske, pohranjen u Institu­ tu za historiju radničkog pokreta Hrvatske. Građa koju taj fond sabire veoma je opsežna (oko 65 arhivskih kutija za razdoblje 1945-53), razno­ lika po karakteru i pruža različite tipove obavijesti o prošlosti. Nije na odmet spomenuti da se njome do sada nisu služili istraživači naše naj­ novije povijesti. Neiskorištena i zanemarena, ona predstavlja izazov istra­ živaču, onaj višak za koji Jacques Derrida i poststrukturalisti dokazuju da je posljedica djelovanja procesa zamjene, a nazivaju ga supplement. Poslužit ću se upravo tim Derridinim pojmom da označim karakter i ukažem na interpretativne mogućnosti arhivske građe koju je organizacija AFŽ »proizvela« u razdoblju od 1945. do svog (samo)ukidanja 1953. go­ dine, u odnosu na dosad uobičajene izvore za pisanje povijesti društva u nas. Supplement Derrida izvodi u slijedećim značenjima kao: 1) ono što je suplementamo (dopunsko, pomoćno) i koje pribavlja ono što nedostaje; 2) ono što nadomješta original; 3) ono što je iznad i izvan neophodnog. Pojam supplement je dvoznačan i stoga djeluje zbunjujuće /uznemiravajuće u odnosu na ono što je smatrano čitavim ili dovoljnim. Supplement stavlja u pitanje dovoljnost kategorije univerzalnog.38 Pristup izvorima — arhivskoj građi AFŽ-a — i njihovoj interpretaciji s takvih polazišta ima potencijal da stavi u pitanje naša znanja (ili pred­ rasude) o jednom periodu iz tzv. opće povijesti, ali, naravno, kroz vizuru povijesti žene. Upisivanjem jednog nezanemarivog segmenta prošlih iskustava žena u tekst »Povijesti« osvijetlit će se neka od njezinih zastrtih mjesta i razgrnuti netransparentnost institucionaliziranog (uvriježenog/ideologiziranog) diskursa39 o toj prošlosti. Dobro nam znani svjetio­ nici zasjat će drugačijim svjetlom (i osvijetliti sjenovite zabrane): revolu­ cija, socijalizam, jednakost svih ljudi, »bratstvo i jedinstvo« — tzv. nepri­ jeporne i univerzalne vrednote pokazat će tamne napukline svoje »općenitosti«. Što je to socijalizam revolucionirao u životima žena? Dok govor ideologije neprestano ističe dobitke, smijemo li previdjeti gubitke? Supplement, kao onespokojavajući šum što dopire s margina osnovnog teksta povijesti, nadomeće sjenu upitanosti tezi da »točak historije« uvi­ �72 KONJI, ŽENE, RATOVI jek kreće naprijed tek sa zdravom dozom sumnje o ispravnosti njegova smjera. Uranjajući u arhivsku građu, valja imati na umu da niti ovi (ali niti ikoji drugi) povijesni izvori nisu neposredovani odraz/opis »stvarnosti«. Oni funkcioniraju i čitljivi su (spoznatljivi) isključivo na tekstualnoj razini. Posegnemo li iza tekstova, suočit ćemo se s kontekstima moći, otporom, institucionalnom prinudom i inovacijom... No, kada polazimo od tekstova izvora koji predstavljaju iskaz, ne treba zaboraviti da je iskaz imanentno društvena činjenica. U osnovi je svakog iskaza, upozorava Bahtin, dijalogičnost, tj. u samom se iskazu slušalac već podrazumijeva.40 Iskaz je u cijelosti formiran izvanlingvističkim, di­ jaloškim momentom, a i sam jezik funkcionira kao »ideološki sistem« 41 Polazeći od tih premisa, pokušala sam klasificirati arhivsku građu prema smjerovima u kojima se taj dijalog/komunikacija odvija. Povijest A F Ž -a je (pri)povijest o organizaciji. Kad kažemo organiza­ cija dakako podrazumijevamo postojanje određene hijerarhije. No i hi­ jerarhija unutar A F Ž -a tek je dio jednog složenijeg spleta hijerarhijskih odnosa u društvu. Zbog toga sam svakom dokumentu postavila pitanje: tko govori? (s kojega mjesta u odnosu na govor vlasti?) i koga pretpostav­ lja kao slušaoca? Na najuprošćenijoj razini, u obje ove pozicije nepresta­ no se isprepleću dva tipa diskursa: — kritičko-informativni (teži što vjerodostojnije predstaviti određenu situaciju, samokritičan je, teži minimalizirati ideološku dimenziju te omogućiti regulaciju i što bolje funkcioniranje svakodnevne prakse) i — reprezentativni (autoreferencijalan je, oslanja se na neupitan/totalizirajući i totalitarni govor vlasti, a mobilizacijski eros kojim se reprezen­ tira/legitimira usmjeren je na besprizivno i neposredno izvršavanje nje­ govih zamisli; ideologičan je — pretpostavlja eventualno buduće stanje kao realni entitet). Primjer tipičnog odnosa ova dva tipa diskursa vertikalna je komuni­ kacija između viših i nižih odbora AFŽ-a, te njezinih viših odbora s respektivnom organizacijskom okolinom (KPJ, Narodni front). Kritičkoinformativni diskurs prevladava prilikom artikulacije teškoća i problema u vlastitim sredinama i »probija« se u obraćanju/izvještajima nižih hije­ rarhijskih instanci višima. Ali na toj ravni komunikacije dolazi i do upo­ trebe reprezentativnog diskursa u skladu s pretpostavljenim očekivanji­ ma viših odbora AFŽ-a, Narodnog fronta, »komiteta«... Viši pak odbori neprestano proniču/razotkrivaju tu zamku i učestalo upozoravaju na ne­ pouzdanost takvih izvještaja i »podataka s terena«. (Istraživači nikada ne smiju smetnuti s uma da se nalaze usred igre iskrivljenih ogledala.) Komunikacijski ću model, dakle, primijeniti podjednako i u određenju predmeta/metode i u pristupu arhivskim izvorima. Takav pristup osjeća �EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 73 nelagodu spram aksiomatskog shvaćanja prema kojemu izvori nisu pred­ met spoznaje historičara, već puko sredstvo spoznaje povijesnog razvoja, »kanali obavijesti«.42 Suvremena promišljanja na području tekstualne kritike i teorije kulture, nasuprot tome, upozoravaju da su tekstovi »si­ stemi ili ekonomije istine«, te da kroz njih govore moć i povijest na način koji njihovi autori nisu bili kadri kontrolirati43 Jedan od promicatelja takvoga pristupa, američki antropolog i povjesničar James Clifford, za­ laže se za po njegovu shvaćanju jedini mogući pristup — djelomične in­ terpretacije. Naime, smatra Clifford, pravi referent iskaza nije prikazani »svijet« nego su to specifične instance diskursa. Kulturne interpretacije koje vode računa o raznovrsnim recipročnim kontekstima — obavezuju na iznalaženje različitih rakursa prikazivanja posredovanih stvarnosti kao nečeg mnogosubjektivnoga, izloženoga djelovanju moći i nepodudamog. Niti očekivani rezultat nije dakle prikaz »svijeta«, već zapis komunika­ tivnih procesa koji povijesno postoje između subjekata u odnosima mo­ ći.44 Teško je ne složiti se s Cliffordovim zaključkom da se, kao pos­ ljedica takve vrste kritičke predostrožnosti, sve učestalije javljaju »neslavljeničke historije« (noncelebratory histories). DVJESTA GODINA TIŠINE: POKUŠAJ TIPOLOGIJE ŽENSKIH POKRETA U MODERNOM PERIODU Od govornice do stratišta Žene, probudite se; zvon razuma odjekuje či­ tavim svemirom; otkrijte svoja prava. Moćno carstvo prirode nije više okruženo predrasuda­ ma, fanatizmom, praznovjerjem i lažima. Baklja istine raspršila je oblake ludosti i uzur­ pacije. Porobljeni je muškarac umnožio svoju snagu i potrebna mu je vaša kako bi raskinuo vlastite okove. Postavši slobodan postao je ne­ pravedan prema svojoj družici. O, žene, žene! Kada ćete prestati biti slijepe? Koji su vaši pro­ bitci od revolucije? Olympe de Gouges Dćclaration des Droits de la Femme et de la Citoyenne, (3. 9. 1791)45 Pitanje koje je autorica Deklaracije o pravima žene i građanke postavila u Postscriptumu proglasa svojim sugrađankama nije bilo tek retorički ukras. U narednoj je rečenici sama na njega odgovorila: Još izraženije potcjenjivanje i još jači žig prezira. �74 KONJI, ŽENE, RATOVI Žene su s velikom energijom sudjelovale u dizanju Francuske revolu­ cije. Po prvi se puta kao grupa pojavljuju u javnosti 1789, i to ne samo kao puki dio revolucionarne »mase«, kao »piljarice« u pohodu na Ver­ sailles, nego kao društveni pokret. Zahtijevale su mogućnost sudjelova­ nja u politici, organizirale se u ženske političke klubove, izdavale prve feminističke časopise (npr. L ’Observateur feminin, Le Journal de VEtat et du citoyen) i salijetale Narodnu skupštinu svojim peticijama u kojima upozoravaju: »Upravo ste dokinuti privilegije, odstranite i one koje se odnose na muški rod«.46 Ovdje dakle počinje povijest novovjekog femi­ nizma. Ali u povijesnoj svijesti (posredovanoj, horribile die tu, zapisima muškaraca historičara) izranjaju žene Francuske revolucije kao »klišei ili karikature, kao ’babe’ koje se pretvaraju u ’hijene’« 47 Slične su fantazme progonile i njihove suvremenike, konzervativce i revolucionare podjed­ nako, što je 1793. dovelo do zabrane svake javne aktivnosti žena, do raspuštanja njihovih političkih klubova i smaknuća brojnih žena koje su zastupale interese vlastitog spola. »Žena ima pravo da se popne do stratišta; zbog toga podjednako mora imati pravo da se uspne za govornicu (...)« napisala je (proročanski) Olympe de Gouges u članu X. svoje De­ klaracije. Zbog »neprirodna« nagnuća prema govornici bila je giljotinirana kao žirondinka 13. brumairea 1793, u svojoj 45-oj godini. Tada je započelo kruženje dugo dva stoljeća, vječno vraćanje istog u povijesti žena. Ženski su se pokreti javljati usporedo ili na marginama širih društve­ nih pokreta, doprinositi njihovim usponima i — tonuli u zaborav nakon pobjeda. Njihove kratkotrajne trijumfe smjenjivale su dugotrajne tišine. Svaka je generacija žena koje se nisu mirile sa »svojom prirodom«, sve do naših dana, iznova proživljavala i ponovno otkrivala borbe svoga spo­ la. Do narednog zaborava? Tipologija organiziranog djelovanja žena Dakako, neopravdano je za prešućivanje tog povijesnog nasljeđa tere­ titi isključivo (muški) hegemonizam povijesne znanosti. Problem se može analizirati i propitivanjem statusa feminizma kao političke teorije — kako zahtijevati jednakost u ime razlike? »Feminizam, opozicijska poli­ tička perspektiva, može efikasno staviti u pitanje dominantni politički diskurs kojemu se suprotstavlja, ali ipak ostaje u okviru teorije protiv koje se oblikuje. (...) On razotkriva protuslovlja, tišine i isključenja unutar li­ beralne političke teorije«, zaključuje Joan W. Scott fazmatrajući ovaj teorijski problem na primjeru Deklaracije Olympe de Gouges.48 Budući �EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 75 T IP ORGANIZIRANOG DJELOVAN JA ŽENA (IN D IK A T O R I) IACIJA INTEGf P R O N IJE N A (statu } s D RU ŠTV BN đ^M SAVEZNIŠTVO SUPSUMIRANJE ISTICANJE (klasno, političko...) INTERESNE INTERESNE DIMENZIJE reformizam DIMENZIJE — KRITIKA NE,DOVOUNE CUE ŽENA U REPREZENTA > POSTOIEĆIMr OKVIRIMA TEORUSKO ^ ^ l i ] POSTAVLJ/tfrf^^B P rT A N M A M * autom atsko tješenje ž. pitanja adekvatnijom zastup­ ljenošću u organima st°ieće institucije na vlasti sv> razinama m • nema direktnih aspi- * žene kao saveznici racija u borbi za vlast u borbi za vlast u okviru postojećeg sistema • položaj žena je prob- - "3 S ■ ■ le m p o M b i * cilj: integracija u po- 018 > ‘ \J I > ! KRITIKA STR\UKTURALNIH NEMOGlJĆNOSTI INTEGRACZIJE ŽENA * autom atsko tjeSavanje ž. pita­ nja kao dio reali­ zacije određenog p rogram a društve ne preobrazbe • cilj: em ancipaci­ ja žena, njihovo osposobljavanje za provođenje toj program a * ž. pitanje — problem za sebe • cilj: O SLO ­ B O Đ E N JE žena, o n o je problem sui generis, ima -» samosvojnu dina­ miku ijeSavanja dovest će do N O V E K U LTU ­ R E (p otreb e, način života) * nacionalne organiza- ^ * ena I/' 1 i * *one issue move- merits* ^ I I S heteroncimija autonomija ORCfANTZA^^^B PRINCIP * grupe za pritisak * senzibiliziranje javnog mnijenja ^ h sveobuhvatne infiltracije -> pritisak ^ * pseudopri* pridružene organi­ zacije (affiliated o/g.) družene organi­ zacije i druge form e za M O BI­ prom jena položaja LIZA C IJU žena žena kao posljedica — »iskorištava­ političke pobjede nje« em ancipa»saveznika« torskih zahtjeva 01 P01'*®01 neutra^ nost W o s ^ f T PREMA % MASO^IOSTI I * integracija u sve in­ stitucije ( \ * »strateSka R EFO RM ISTIČ KO / FEM INISTIČKO i Šanse za razvoj j ženskog pokreta Ip o v i j e s t žena -» FEM IN IZAM (»organizacije žena za žen e«) * odustajanje od vladajućih pravila političke igre * m ale tzv. »rad medu/sa ženam a« * p otiče se masovnost članstva * presudna alokacija« autonom ija uloga »ženske elite« alocirane u pseudo/pridruženim organizacijam a grupe * networks * m arginalizacija * u slučaju istica­ nja određenih zahtjeva * kod stvaranja javnog mnijenja »ŽEN SKE O RG AN IZAC IJE« (»ŽEN E KAO SUPUTN ICE«) REVOLUCIONARNO / FEM INISTIČKO nem a Šansi za razvoj ženskog pokreta Šanse za razvoj ženskog pokreta žene u p o v i j e s t i p o v i j e s t žena �76 KONJI, ŽENE, RATOVI da feminizam nije samostalan fenomen — nezavisna politička teorija ili koherentna filozofija, valja ga prosuđivati unutar kritičke opozicije spram respektivnih političkih teorija. Ono, dakle, što označava određenu feminističku tradiciju, ističe J. W. Scott, »nije neka izvanjska ’žena’ ili teleologija, već kontekstualno formulirana kritika isključenja žena«.49 (podv. L. S.) Mutatis mutandis, na sličan način — kontekstualno — možemo uspo­ staviti tipologiju ženskih pokreta u razdoblju nakon Deklaracije o pravi­ ma čovjeka i građanina koja kao temeljnu vrednotu postavlja jednakost.50 Posredstvom različitih tipova odnosa ženskih pokreta prema društvenom sistemu, bilo da se bore za integraciju žena u postojeće, bilo da nastoje na promjeni ukupnog društvenog sustava (a nije isključeno niti supostojanje oba tipa, odnosno njihovih varijeteta u istom periodu), moguće je očitati koordinate unutar kojih su upisane neke od tradicija koje će AFŽ sabrati i pratiti, te u kojem će ih smjeru dalje razvijati. Neka od »otkrića« bit će začudna današnjim čitateljicama/čitateljima, budući da je i sama Antifašistička fronta žena zadobila status izumrle prethistorijske životinje... No, već i površno poznavanje različitih tenden­ cija suvremenog (neo)feminizma dovoljno je da razaznamo na koje se od prikazanih tradicija iz povijesti ženskih pokreta i ne znajući naslanj aju/nadovezuj u. Pojavljujući se na marginama moći (bez obzira na svoju stvarnu snagu u određenom povijesnom trenutku), izazivajući i osporavajući dominan­ tni politički diskurs, ženski pokreti neizbježno ostaju ispušteni iz povije­ snog sjećanja, onoga koje upravo taj diskurs nastoji što vjerodostojnije rekonstruirati. Obje ravni predložene tipologije — ona općenita (odnos prema op­ ćem društvenom sistemu) i ona posebna, koja obuhvaća osnovne indika­ tore idejne i organizacijske konstrukcije pojedinih ženskih pokreta — ukazuju na temeljnu distinkciju između njih, na opoziciju autonomija — heteronomija. Autonomnim ženskim pokretima (koji su sukladno tome i »apolitični«, tj. ne vežu se uz neku određenu političku snagu/partiju/ideologiju) u najvećoj mjeri pripada tzv. građanski feminizam. Možda su najpromi­ nentniji primjer engleske sufražetkinje s kraja 19. i početka 20. stoljeća, čiji je osnovni politički program bilo žensko pravo glasa i mogućnost rav­ nopravnog ulaska u sve profesije. Te prosvijećene i energične viktorijanske gospođe i pored svoje neustrašive militantnosti (nisu prezale od ulič­ nih konfrontacija s policijom, bile su masovno suđene i zatvarane, a u zatvorima su štrajkale glađu)51, nisu stavljale u pitanje potencijale bri­ �EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 77 tanske demokracije. Od suvremenih primjera mogli bismo navesti Na­ cionalnu organizaciju žena (National Organization o f Women — NOW) iz Sjedinjenih Američkih Država koja mobilizira svoje članstvo (valja pri­ pomenuti da iz njega ne isključuju muške podupiruće članove-feministe) oko pojedinih problema, primjerice promjene pojedinih zakona kojima se diskriminiraju žene (npr. Equal Rights Amendment, legalizacija poba­ čaja, i si.). Pri tome je aktivnost NOW usredotočena na djelovanje u jav­ nosti, dok se uvriježene podjele između privatne i javne sfere ne propi­ tuju.52 Suvremene feminističke inicijative u Jugoslaviji također se ukla­ paju u ovaj reformistički tabor 53 Drugi pol autonomne feminističke akcije predstavljaju pokreti čija idejna platforma sadrži društvenu promjenu. Najistaknutiji eksplanatorni, ali i ideološki, koncept je patrijarhat čije se radikalno dokidanje sma­ tra nužnom pretpostavkom bilo kakve revolucionarne (u feminističkom smislu) preobrazbe. Od starijih primjera ovamo bismo mogli ubrojiti anarhistički feminizam Emme Goldman sa svojim prezirom za »vječne« institucije građanskog društva (brak, moral, religiju, »demokraciju«), kombiniranim s ubojitom kritičnošću spram revolucionarnog asketizma i puritanizma radničkog i komunističkog pokreta. Od novijih, to je široki spektar ženskih grupa sastavljenih od disidentkinja radikalne šezdesetosmaške ljevice u SAD54 i Zapadnoj Evropi. Dakako, jedino u ovu kate­ goriju možemo smjestiti i više/manje radikalne lezbijske grupe. Od »Cr­ vene Emme« do njezinih unuka, poklič »epater les bourgeois« vidno je ispisan na borbenom stijegu. Bez obzira na svoj subverzivni potencijal i utjecaj na javno mnijenje u određenim historijskim situacijama, ove su grupe izrazito marginalne u odnosu na centre moći i utjecaja u društvu. Heteronomija odlikuje dvije ideološki oprečne struje unutar ženskog pokreta — objedinjuje i one koji traže svoje mjesto pod suncem posto­ jećeg, kao i one koji se, čvrsto ukorijenjeni u krilu nekog »šireg« društve­ nog/političkog pokreta, bore za promjenu. Političko savezništvo žena za­ nimljivo je etabliranim političkim partijama koje u svojim redovima ot­ varaju prostor za njihovo djelovanje formiranjem tzv. pridruženih orga­ nizacija. Najčešće je prostor namijenjen ženama sukladan nekim tradi­ cionalnim ženskim djelatnostima u kojima je izražena »briga za druge«. To su sektori poput zbrinjavanja djece, obrazovanja, socijalnog i dobrot­ vornog rada i si. Podjednako i lijeve i desne partije formiraju svoje žen­ ske odsjeke (suvremeni primjer su Socijaldemokratska i Kršćanskodemokratska partija u SR Njemačkoj), a kao nagradu za privrženost vlastitoj stranci unose u svoje programe neke od ženskih zahtjeva. Dakako, am­ bicioznije žene u tim partijama koriste pridružene organizacije ne samo �78 KONJI, ŽENE, RATOVI za isticanje specifično ženskih zahtjeva, već i kao kanal vlastite promocije u krutim i još uvijek prevladavajuće muškim političkim hijerarhijama. U slučaju da je takva partija progresivnije orijentirana, a naročito ukoliko u društvu postoji artikulirani feministički pokret i konkurencija političkih programa, može doći i do kvalitativnog pomaka kao posljedica pritisaka iz ženskog odsjeka, kakav se zbio nedavnim usvajanjem odredbe o oba­ veznim kvotama u SPD — Njemačkoj socijaldemokratskoj stranci.55 Ka­ da je neka partija na vlasti, ona koristi svoju žensku organizaciju kao podršku sistemu (da primjer ne tražimo predaleko, i današnja jugosla­ venska Konferencija za društvenu aktivnost žena pri SSRNJ djeluje na temelju takve logike). Među partijama koje svoje članstvo mobiliziraju za izvođenje radikal­ ne društvene promjene /revolucije, moguće je izdvojiti dva ekstremna primjera. To su Sekretarijati žena pri III. intemacionali kao i tzv. Komi­ sije za rad među ženama koje su pod pokroviteljstvom Kominterne dje­ lovale pri KPJ u međuratnom razdoblju. Njihov je osnovni cilj bilo »po­ litičko uzdizanje ženskih masa«, što je zapravo značilo odgoj za revolu­ ciju. No, ovoj kategoriji pripadaju i ženske organizacije Nacionalsocijalističke partije Njemačke — NSAPD, koje predstavljaju poučan, iako vje­ rojatno najekstremniji56 primjer kako se žene mogu mobilizirati i orga­ nizirati u pokret na osnovama antifeminističkog programa. Nacistički su ideolozi bez uvijanja izražavali prezir prema ženama, a posebice spram »čudovišne« pojave emancipirane žene. Njihov je odgovor na izazove ženskog pitanja bilo radikalno odvajanje sfera — muške (javnost, politi­ ka) i ženske (obitelj, karitativni rad, a blagonaklono su dopuštali nijemo i samozatajno služenje partiji). Žene (u većini iz niže srednje klase, ne­ zaposlene, relativno siromašne i slabo obrazovane) hrlile su u nacističke organizacije Frauenschaft ili Frauenwerk, motivirane strahom od procesa emancipacije koji su uzeli maha u Weimarskoj republici. Vjerovale su da će, utičući se militantnom i militarističkom patrijarhatu, ponovno za­ dobiti samopoštovanje u tradicionalnim »ženskim ulogama« i vezati »svoje« muškarce uz kuću i obitelj.57 Iako je status individue u oba ova primjera prilično podudaran (poje­ dinac je ništa, partija/klasa, nacijaIVolk je sve), bilo bi nedopustivo za ljubav jedne poopćavajuće tipologije zanemariti njihove neprijeporne ra­ zlike. Politika će, smatrao je Hitler, iskvariti žene, a da ne popravi muš­ karce.58 Komunistički je pokret, nasuprot tome, deklarativno visoko vrednovao učešće žena u politici i aktivnostima van privatne sfere, iako nikada nije radikalnije stavio u pitanje »prirodnu« podlogu radikalnog reza između privatne i javne sfere. Ali i desničarska (autoritarno — fa­ �EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 79 šistička) i ljevičarska (marksističko-lenjinistička) politička doktrina i praksa pozivaju se na prirodu kao na izvor »prirodnih« prava i spolnih razlika. Ako je ovoj tipologiji (kao i svim primjerima ženskih pokreta koje bi u nju bilo moguće upisati) uopće potreban zaključak, on bi se mogao sažeti u slijedećoj hipotezi. Konzekventno uvođenje kategorije roda u hi­ storiografsku naraciju imat će za posljedicu brojna prevrednovanja: na političke pokrete koji su smatrani progresivnima past će tmurne sjene, a sama će se »priroda« prikazati tek kao diskurs, a ne više kao proizvođačica uzročnosti. AFŽ — heres legitima Antifašistička fronta žena legitimna je baštinica dviju različitih, neri­ jetko suprotstavljenih, tradicija ženskog pokreta koje su djelovale u međuratnoj Jugoslaviji. U južnoslavenskim se zemljama građanski ženski pokret javio već po­ lovicom 19. stoljeća, istodobno s razvojem kapitalizma i nacionalnim in­ tegracijama, procesima u kojima je na specifičan način sudjelovao.59 To­ kom 19. stoljeća razvijao se prema obrascu tzv. filantropskog feminiz­ ma.60 Stvaranjem samostalnih ženskih organizacija, došlo je do socijali­ zacije tradicionalnih ženskih uloga (briga za druge, pomoćnica i njegova­ teljica ugroženih, čuvarica i prenositeljica nacionalnih identiteta...). No, već početkom 20. stoljeća njihova se aktivnost upravlja prema političkoj sferi — javljaju se prvi zahtjevi za ženskim pravom glasa i izjednačava­ njem pred zakonom. Prvi svjetski rat dočekala su građanska ženska dru­ štva na već uznapredovalom stupnju organizacije. Srpski ženski savez objedinjuje 32 društva, član je međunarodnih organizacija (Međunarod­ nog ženskog saveza i Internacionalne alijanse za žensko pravo glasa). Slična tendencija uočljiva je i u radničkom pokretu u čijim su okvirima žene, unatoč agilnom sudjelovanju u njegovim akcijama (štrajkovi, tarifni pokreti, političke manifestacije, i si.), tek manjim dijelom obuhvaćene klasnim organizacijama, odn. njihovim ženskim sekcijama. No znatnija je mobilizacija žena pošla za rukom Sekretarijatu žena socijaldemokrata Socijaldemokratske partije Srbije, zahvaljujući pored ostalog, listu Jed­ nakost koji izlazi od 1910. godine. Žene južnoslavenskih naroda aktivno su, u skladu s mogućnostima do­ stupnima u okviru pozicionog ratovanja, sudjelovale u Prvom svjetskom ratu iako, nažalost, na suprotnim stranama. Mada su, kao bolničarke na frontu i radna snaga na ispražnjenim muškim radnim mjestima u poza­ �80 KONJI, ŽENE, RATOVI dini, ravnopravno dijelile ratne napore istovremeno se zalažući za mir61, njihovim zahtjevima za ravnopravnošću, čiji je simbol bilo pravo glasa, nije bilo udovoljeno za razliku od većine zapadnoevropskih zemalja i SAD. Nakon konstituiranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca obnavlja se predratni model organiziranja žena: u građanskim ženskim organizacija­ ma i u okvirima radničkog pokreta. Dvije su najjače organizacije koje okupljaju brojna i raznolika feministički orijentirana ženska društva i udruženja u međuratnom razoblju: Jugoslovenski ženski savez i Alijansa ženskih pokreta. Jugoslovenski ženski savez nastavlja tradiciju Srpskog ženskog saveza, a 1921. već okuplja 205 društava sa 50.000 organiziranih žena. Tijekom svog postojanja nekoliko se puta reorganizira, no čitavo vrijeme djeluje koordinirano sa srodnim organizacijama (Alijansom ženskih pokreta, Udruženjem univerzitetski obrazovanih žena, i dr.).62 Alijansa ženskih pokreta 63 druga je značajna feministička centrala koja objedinjava ženska društva na minimalnom programu borbe za pravo glasa. Izrazitu aktivnost pokazuje prigodom parlamentarnih izbora 1927, donošenja novog izbornog zakona 1935. godine, nacrta Jugoslavenskog građanskog zakonika 1937, a bila je i veoma agilna u organizaciji najmasovnije akcije za žensko pravo glasa 1939. Oštra linija, uspostavljena prije svega ideološkom isključivošću radnič­ kog pokreta inspiriranog djelovanjem ilegalne KPJ, dijeli feminističke/ /građanske ženske organizacije od aktivnosti žena u radničkom pokretu međuratnog razdoblja. Ali i unatoč tome, ozakonjena neravnopravnost u sprezi s patrijarhalnom strukturom cjelokupnog javnog i privatnog ži­ vota rezultirala je podudarnošću osnovnih zahtjeva žena, bez obzira na njihovu klasnu pripadnost. Opasnost od fašizma, koja je pogodovala formuliranju politike Narod­ nog fronta, omogućila je povezivanje ovih dviju struja. U Zagrebu je, primjerice, 1934. godine na inicijativu SKOJ-a (dakako, kao posrednika KPJ) osnovana Omladinska podružnica Ženskog pokreta64, a u Beogra­ du je takva podružnica uslijedila godinu dana kasnije. Skojevke, zainte­ resirane za žensko pitanje, uskočile su u institucionalni prostor koji su feministkinje osvojile. Čini se da je takav konkubinat (tako dugo dok je trajao) obim strana­ ma bio od koristi. Feministkinje, inače većinom ugledne predstavnice profesija srednjih godina, pomladile su svoje redove svježom energijom i idejama. Skojevke su u ekskluzivno ženskom zabranu imale veliku slo­ bodu djelovanja (unatoč partijskim direktivama, a ponekad i prijekorima �EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 81 da su se olako prepustile feminističkim skretanjima65), čime je tzv. pro­ leterski ženski pokret krenuo s mrtve točke.66 Izvjesno je da je u komu­ nistički pokret ušla manje kruta i dogmatska interpretacija ženskog pita­ nja67 koja je tom zanemarenom »sektoru« partijskog rada68 dala digni­ tet. Pored toga, nova samosvijest i argumentacija koju su pod okriljem feministkinja kalile mlade komunističke snage, zasigurno je imala svog udjela i u dramatičnom porastu broja žena, članica KPJ i »simpatizerki« u tom razdoblju 69 Iako kritične prema autoritarnom i patrijarhalnom režimu međuratne Jugoslavije, građanske feministkinje ne smatraju da rade na njegovom prevratu, već nastoje na njegovom reformiranju u smjeru demokratskog društva. Vjerovale su da će uvođenje žena u politički život biti pretpo­ stavka takvog zaokreta. To najbolje ocrtavaju riječi jedne od utemeljite­ ljica, izrečene na osnivačkoj skupštini društva Ženski pokret održanoj u zagrebačkom hotelu Esplanade 1925. godine: Treba pristajati uz pokret, koji ide za ostvarenjem Pravde i Ljubavi u svijetu. Postigne li žena svoja prava, dobije li pravo glasa treba je odgojiti onamo da se očuva onih metoda, koje danas upotrebljavaju muškarci. Treba ih odgojiti tako da ne izaberu jednog Hindenburga ili Mussolinija, treba ih odgojiti tako, da ne prihvate metode današnjeg parlamentarizma, koji je vrlo daleko od onoga, što bi trebalo da bude.70 Politička neutralnost koju građanske ženske organizacije neumorno is­ tiču nije, dakle, apolitičnost. Po njihovom je uvjerenju ona predstavljala zalog ostvarenja lepeze demokratskih mogućnosti, koje će zaživjeti ula­ skom žena u biračko tijelo. Taktika za postizanje tog cilja odvijala se na dva plana aktivnosti. Vr­ šile su stalne pritiske na vladu i njezina tijela (delegacije žena, predstav­ ke, peticije) kako bi se usvojili ženski zahtjevi, a pored toga su nepresta­ no obrazovale i poticale same žene da sudjeluju u tim aktivnostima, te da se posredstvom njih pripremaju za integraciju u sistem. Slomom Kra­ ljevine Jugoslavije građanske feminističke organizacije gube referentni okvir svog djelovanja. Nisu sanjale neku svoju utopiju van okvira pozna­ tog im društva za koje su usrdno vjerovale da nije nepopravljivo. Rat, čiji su se odsjaji već jasno nazirali na obzoru, označio je kraj njihovih nada. Pokret se sam raspustio potkraj 1940. Antifašistička fronta žena, koja je stupila na povijesnu pozornicu dvije godine kasnije, postala je legitimna (i jedina) nasljednica ove tradicije. Tradicija građanskog feminizma u međuratnoj Jugoslaviji od tada je, di­ jeleći sudbinu mnogih drugih tradicija iz povijesti žena, prekrivena ti­ šinom. �82 KONJI, ŽENE, RATOVI AFŽ — exsecutrix Iako je AFŽ 1942. osnovana kao »široki pokret«71 u čije su krilo bile pozvane sve protivnice fašizma bez obzira na svoju klasnu pripadnost i političke simpatije, njegova idejna podloga bila je čvrsto ukorijenjena u socijalističkoj tradiciji promišljanja strateških i taktičkih potencijala žen­ skog pitanja. Za bolje razumijevanja daljnjeg (a osobito poslijeratnog) razvoja organizacije, neophodno je u kratkim crtama upoznati ovu tra­ diciju čija ju je ideologija neopozivo obilježila. Kao paradigma odnosa radničkog i ženskog pokreta poslužit će mi model Wernera Thonnessena, konstruiran na temelju njegove detaljne historiografske analize odnosa Socijaldemokratske partije Njemačke (SPD) i ženskog pokreta. Thonnessen uočava tri prijelomne faze tog od­ nosa: 1) faza proleterskog antifeminizma (1863-1868); 2) faza uključiva­ nja žena u radnički pokret (1869-1888); 3) faza organiziranja žena unu­ tar partije (1889-1913) 72 Proleterski se antifeminizam — osporavanje prava ženama da sudje­ luju u plaćenom najamnom radu — javlja kao reakcija na sve masovnije uključivanje žena u radnu snagu. Korijene te reakcije moguće je nazreti u povećanju opresivnih radnih uvjeta i rastućoj bijedi radničkih obitelji. Bila je to instinktivna reakcija na postojeću situaciju i ona se nije teorijski oblikovala. Stav radnika bio je uvjetovan tradicionalnim poimanjem obi­ telji i naviknutošću na uobičajenu podjelu rada među spolovima, što im je otežavalo prihvaćanje tog trenda društvenog razvoja. Takav se stav, prema Thonnessenu, mora nazvati antifeminističkim, budući da ne samo odbacuje ženski rad pod danim uvjetima, već i nastoji perpetuirati ogra­ ničavanje ženske uloge na kuću i podizanje djece.73 Nakon spoznaje da je u postojećim ekonomskim uvjetima porast žen­ ske radne snage neizbježan (druga faza), priznaje im se pravo na rad van kuće. Efekti koje bi ženska konkurencija na tržištu rada mogla imati na nadnice muškaraca, nastoje se eliminirati uključivanjem žena u radnički pokret. U toj se fazi uvodi zahtjev: jednaka plaća za jednaki rad. Taj je zahtjev, naizgled, trebao prvenstveno štititi radnice čija je nadnica bila niža od muških, ali je u stvari bila zamišljen kao mjera protiv »nelojalne« konkurencije. U ovom se razdoblju javljaju i prvi zahtjevi za »zaštitom ženske radne snage«. Sam problem dobiva i svoje prve (i do danas u nas ad nauseam citirane) teorijske podloge. Teorije emancipacije žene Au­ gusta Bebela, Friedricha Engelsa i Klare Zetkin razotkrivaju odnos iz­ među emancipacije žena i radničke klase, ukazujući na nepobitnu ulogu privatnog vlasništva u porobljavanju i jednih i drugih. Njihova je teza da �EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 83 oslobođenje žena nije moguće bez prethodnog oslobođenja radničke kla­ se74 U trećoj fazi, statutom SPD ženama je omogućeno učlanjivanje u par­ tiju. Pokrenut je ženski časopis Die Gleichheit (Jednakost), a javljaju se i prvi zahtjevi za žensko pravo glasa u okviru SPD. Ono, pored građanske i zakonske jednakosti, postaje dijelom partijskog programa. Povećanje udjela žena u radnoj snazi imalo je za posljedicu i povećanje partijskog članstva. Povezanost žena s partijom nastojala je SPD pojačati brigom za njihovo obrazovanje. No omasovljenjem ženskog pokreta unutar SPD, došlo je i do reakcija u redovima partije. Pojavljuju se novi znakovi di­ skriminacije žena, a u unutarpartijska polarizacija na »ortodoksne soci­ jaliste« i »revizioniste«75 pred kraj tog razdoblja uvučene su i žene. Za vrijeme revolucije u Njemačkoj 1918. godine najutjecajnije članice partije našle su se u opoziciji spram partijskoj većini. Po završetku Prvog svjet­ skog rata delegati SPD u vladi proglasili su žensko pravo glasa, a u novi Ustav ušla je jednakopravnost žena. Porast diskriminacije žena u Weimarskoj republici pokazao je da se žensko pitanje niti iscrpljuje niti rješava isključivo u domeni zakonske regulative.76 Ekonomskom krizom u Njemačkoj »točak historije« vraća se natrag: uočljiv je porast proleterskog antifeminizma. Odgovor SPD na takav nazadak procesa emancipacije i na zahtjeve žena da sudjeluju u političkom radu sveo se na otvaranje područja socijalnog rada kao »spe­ cifično ženske« sfere aktivnosti. Taj pomak u cilju emancipacije žena ka »pravu da se bave dobrotvornim radom« (bez obzira na njegov značaj u vrijeme ekonomske krize), moguće je interpretirati kao sredstvo perpetuiranja diskriminacije žena drugim sredstvima. Nezaobilazna je Thonnessenova ocjena da se na taj način teorija emancipacije nadomješta »funkcionalnom teorijom« koja nije samo uvela jednaka prava, već i us­ postavila monopol žena u sektoru socijalnog rada, tako da sve ostale sfe­ re ostanu još dostupnije muškarcima. Zanemarivanje i manipulacija žen­ skim članstvom SPD najizrazitije se očitovala u predrasudama spram kandidatkinja za »ozbiljne« partijske funkcije. »Transformacija socijalde­ mokracije u državi lojalnu (state-supportive) reformističku partiju imala je paralelu u preobrazbi proleterskog ženskog pokreta u organizaciju za obučavanje društvenih anđela«, zaključuje Werner Thonnessen.77 Za razumijevanje socijalističke tradicije pristupa ženskom pitanju veo­ ma je instruktivna teorijska analiza subjektivizacije žena u proletersku klasnu svijest koju na istom historijskom primjeru izvodi sociologinja Vlasta Jalušič.78 Proces subjektivacije ova autorica određuje kao proces konstituiranja subjekta na primjeru proleterskog klasnog subjekta kao �84 KONJI, ŽENE, RATOVI kolektivnog revolucionarnog subjekta. Veoma pojednostavljeno reče­ no79, taj se proces odvija na pretpostavkama imaginarne zamjene između kolektivnog klasnog Subjekta = Partija i individue u procesu subjektivizacije posredstvom klasne svijesti. Radnička se partija pri tome služi agitacijskim mehanizmom (koji se koristi radničkim obrazovnim društvima, zborovanjima, letcima, partijskim tiskom, kongresima)80. Njegova je za­ daća da raspršene, konkurentske individue s njihovom sindikalističkom sviješću (klasa po sebi) preoblikuje u »sposobne, snažne i ujedinjene« (klasa za sebe), ukine njihovu partikularnost, politizira ih, smatra V. Jalušič. Još veću partikularnost predstavljala je kategorija radnih žena sa svojim »žensko specifičnim« deficitima — »zaostalošću«, »indiferentnošću« (kako se izrazila Klara Zetkin). Za subjektivaciju tog dijela proleta­ rijata morao je nastati posebni agitacijski aparat koji će predstavljati dje­ latnu jezgru proleterskog ženskog pokreta. Iako su unutar SPD bili snaž­ ni glasovi protivnika posebnog ženskog pitanja/pokreta (npr. Karl Liebknecht je energično isticao da unutar radničke klase ne smije postojati nikakav »ženski pokret«, već samo »društveni pokret«), ipak je došlo do stvaranja posebnog proleterskog ženskog pokreta kao reakcije na radi­ kalizam građanskog feminizma. Neosporan je kontinuitet njegovog na­ stanka s liberalnom tradicijom — s njemačkim građanskim ženskim po­ kretom — iako je Klara Zetkin u svojoj Povijesti proleterskog ženskog po­ kreta u Njemačkoj »zaboravila« ta ishodišta.81 Ženske socijaldemokrat­ ske agitacione komisije bile su utemeljene na tri osnovne premise: na višestrukom ograničenju ženskog industrijskog rada i »ulozi« koju bi na temelju svog uključenja u industrijsku proizvodnju žena dobila; na po­ trebi »čistoće« proleterskog ženskog pokreta, njegovog jasnog razlučiva­ nja od biirgerlichen Frauenrechtlerinnen (građanki koje se bore za ženska prava); dok je treća premisa proizlazila iz pretpostavki o ženskoj »zao­ stalosti« i »indiferentnosti«82. Zbog toga (ali i prije toga) trebalo je uv­ jeriti drugove socijaldemokrate da je ženska agitacija značajna za probi­ tak partije, no istovremeno je valjalo postaviti oštre granice između pro­ leterskog i građanskog ženskog pokreta (što je značilo nikako ne dopu­ stiti organizacijsku autonomiju). Drugove je trebalo uvjeriti da neće do­ biti protivnike već suborce^ , čega se zdušno, riječju i perom prihvatila Klara Zetkin. Upravo u stalnom dokazivanju jedinstvenosti (bespolnosti) proletarijata u okvirima ženskog proleterskog pokreta Jalušička84 vidi konzervativnost koja proizlazi iz njegovog poluautonomnog karaktera. Prema njezinoj analizi, njemačka je socijaldemokracija »proizvela« pro­ leterski ženski pokret tako da je postojeće ženske revolte prema režimu i instituciji porodice, koji su se manifestirali primjerice tijekom demon­ �EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 85 stracija protiv porasta životnih troškova, za žensko pravo glasa i u na­ padnom smanjivanju biološke reprodukcije85, kanalizirala u smjeru oslo­ bođenja proletarijata, ili ih potiskivala kao irelevantne za revoluciju, čak kontrarevolucioname. Riječju, »mobilizacija žena nije bila mišljena kao rušenje ’posebne ženske uloge u reprodukciji vrste’, žena — proleterka je (...) imala čast reproducirati pripadnike opće, revolucionarne klase i tako u svojoj posebnoj ulozi služiti revoluciji«.86 Rezultat subjektivacije žene u proleterku posredstvom socijalističke agitacije ogleda se u slici proleterke kao »nove« žene. Povijesni se novum sastojao u jednostavnoj operaciji zbrajanja. »Prirodnoj nužnosti« (uloge majke, supruge, kućanice) pribrojena je »društvena nužnost« (najamni rad kao posljedica »gladi« za radnom snagom koju proizvodi industrijska revolucija, te politika kao odgovor na eksploataciju čitave radničke kla­ se). Dakle, prirodna + društvena nužda = proleterka / nova, socijali­ stička žena. Koliko je ta dvostruka potčinjenost »nužnosti« kao koordi­ natama ženske egzistencije frustrirajuća, svjedoče trajni otpori žena tako shvaćenoj emancipaciji (žal za izgubljenim okovima domaćeg ognjišta i latentna želja za povlačenjem u privatnu sferu).87 Riječju, socijalistička agitacija, smatra Vlasta Jalušič, osigurava instance prepoznavanja proleterki posredstvom svoje uloge u: — proklamiranju jednakosti (političke i građanskopravne — pravo glasa); — najamnom radu van kuće (definicija proleterke); — u definiranju žene kao su-pruge proletera; — u određenju žene kao majke proletera.88 Individualna praksa žrtvovanja žene u porodici mehanizmima partij­ ske agitacije nadomještena je žrtvovanjem revoluciji. Stoga se zaključak Vlaste Jalušič čini neizbježnim: »Ženska agitacija je tista ki proizvede množično gibanje in tu proletarskost nima nobenega pomena več. ’Proletarka’ je zgolj fantazmatska podoba Ženske«.89 Da li je model proizvodnje proleterskog ženskog pokreta primjenjiv i na naše međuratne uvjete? Moguće je odgovoriti potvrdno, ali dakako valja uzeti u obzir i neke posebnosti uvjetovane privrednom nerazvijenošću (malobrojni industrijski proletarijat) i autoritarnom prirodom po­ litičkog režima (radnički je pokret ilegalan/polulegalan u najvećem dijelu tog razdoblja). Prva faza (proleterski antifeminizam) i druga faza (uključivanje žena u radnički pokret) se preklapaju. Antifeminizam se, dakako, najčešće ipak ne izražava eksplicitno, mada se na Kongresu ujedinjenja 1919. na kojem je osnovana jedinstvena Socijalistička radnička partija Jugoslavije �86 KONJI, ŽENE, RATOVI (komunista) moglo čuti i mišljenje jednog delegata da ženama »ne bi trebalo dati pravo glasa, jer su konzervativne«.90 Istovremeno je na tom kongresu izabran Centralni sekretarijat žena komunista sa zadatkom da planski i sistematski radi na organiziranju i komunističkom obrazovanju žena91. U ilegalnoj je KPJ u više navrata pokretano djelovanje sekreta­ rijata žena (npr. pri CK KPJ 1929), no učestale samokritike visokih par­ tijskih funkcionara, kao i zanemariv broj članica KPJ ukazuju na činje­ nicu da njihov rad nije bio naročito uspješan.92 Treća faza, organiziranje žena unutar partije, započela je u periodu politike Narodnog fronta, po­ lovicom 1930-ih godina. Plodonosno, iako ne i beskonfliktno, prožima­ nje s građanskim/feminističkim ženskim pokretom pridonijelo je stvara­ nju nove samosvijesti samih članica o »dvojnoj potčinjenosti« žena — potčinjenosti kapitalu, ali i potčinjenom položaju u okviru radničkog po­ kreta 93 Heres et exsecutrix Antifašistička fronta žena, osnovana sumorne druge ratne zime94, no­ sila je, dakle, sa sobom popudbinu građanskog ženskog pokreta uz uzvi­ šeni teret izvršiteljice socijalističke tradicije konačnog rješenja ženskog pitanja, koje je imalo uslijediti nakon uspješno okončane socijalističke revolucije. Najsažetija rekapitulacija njezinog organizacijskog ustrojstva u ratnom razdoblju ukazuje na postojanje dvije jasno razgraničene faze: 1) faza autonomije unutar narodnooslobodilačkog pokreta (19421943); 2) faza direktne submisije i transmisionog karaktera (1944-1945).95 U prvoj fazi osnovni su zadaci A FŽ-a bili mobilizacija žena za sudjelovanje i za pomoć NOP-u. Stoga je rukovodstvo revolucije toleri­ ralo, i štoviše, podržavalo njezinu relativnu nezavisnost koja se ogledala u postojanju jasno određene vlastite hijerarhijske piramide i vertikalne linije komunikacija/autoriteta. U životu organizacije važnu je ulogu ima­ lo centralno glasilo Žena u borbi, kao i lokalni ženski tisak (horizontalna ravan unutarorganizacijske komunikacije), a vertikalnom su se putanjom direktive redovno kretale od viših ka nižim odborima. Početkom 1944. godine, kada se narodna vlast već konsolidirala kao poredak na oslo­ bođenim područjima, CK KPJ upućuje CK KPH pismo kojim ga upozo­ rava na greške koje su mnoge partijske organizacije dopustile u radu i razvoju AFŽ-a. Na prvom je mjestu istaknuta tendencija pretvaranja »tog pokreta u posebnu i krutu organizaciju čime se je oslabila i sve više �EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 87 slabi osnovna povezanost lokalnih odbora AFŽ s narodnooslobodilačkim pokretom i lokalnim organizacijama Partije«. Kritizira se i postojanje tzv. »ženskih aktiva« u KP kao i stvaranje posebnih partijskih ćelija u samoj organizaciji žena, čime je »razvitak tih drugarica partijki nepravilan i jed­ nostran«.96 Čini se da je adresanta-ipak najviše brinuo razvoj »čak i izv­ jesnih feminističkih tendencija«, dakle organizacijska autonomija. AFŽ je nakon te »drugarske kritike« reorganizirana, a njezina je organizacij­ ska struktura integrirana u hijerarhijsku mrežu Narodnooslobodilačkih odbora (NOO). Time je AFŽ utopljena u hijerarhiju Jedinstvenog narodnooslobodilačkog fronta 97 Žene su tom odlukom bile doista integri­ rane u NOO-e, ali kao manje »kvalificirane« i manje iskusne u jav­ nom/političkom istupanju, ubrzo su bile marginalizirane u novim uloga­ ma98. Time se iz AFŽ-a gotovo potpuno izgubila interesna dimenzija (specifični emancipatorski sadržaji) koja je postala tek neznatnim dje­ lićem u mozaiku globalne revolucionarne promjene. Dok su emancipatorske vrednote koje imaju revolucionirajući i mobilizatorski efekt bile naglašavane u prvoj fazi NOB-e, u drugoj fazi one više nisu istim intenzitetom isticane u prvi plan. Štoviše, nemalo je prim­ jera kako se rukovodstvo NOP-a obzirno i tolerantno odnosilo prema tradicionalnim (da ne kažemo konzervativnim) vrednotama u pogledu na žene99. Razlog je tome u činjenici da upravo tradicionalne vrednote predstavljaju najstabilniju bazu svakom poretku. O vampirima i Feniksima... Kakav je bio odnos rukovodstva AFŽ-a prema svom dvojnom nas­ ljeđu? Odgovor glasi: pragmatičan. U trenutku osnivanja AFŽ-a nagla­ šavanje kontinuiteta cjelokupnog prijeratnog ženskog pokreta (AFŽ — heres legitima) imalo je za cilj pridobivanje i objedinjavanje svih žena u zajedničkoj borbi protiv neprijatelja. Diskontinuitet (odnosno selektivni kontinuitet) naglašavan je kada je trebalo istaknuti jedinu ispravnu, »na­ prednu« liniju (exsecutrix — socijalistička tradicija proleterskog ženskog pokreta) u ženskom pokretu100. Riječju, naglasci su ovisili o trenutačnoj potrebi. Teško je, ipak, zadržati distanciranu ravnodušnost prema baroknoj metafori koju je pri spomenu na građanski ženski pokret upotrijebila Anka Đerus, počasna aktivistkinja organizacije, nakon 1945. jedina žena mi­ nistar u prvoj hrvatskoj vladi. Govoreći o »snagama prošlosti« na Prvoj konferenciji AFŽ-a Hrvatske 1943. poslužila se predodžbom vampira (»Nije isključeno da će se povampiriti i ’Ženski pokret’. (...)«101. Posve �88 KONJI, ŽENE, RATOVI u duhu pučke kulture (da ne spekuliramo o mogućim utjecajima Holywooda i Bele Lugosija), preporučila je i lijek protiv vampirizma na Prvom kongresu A FŽ Hrvatske u ljetu 1945: »Istešimo velik i jak glogov kolac i probodimo vampira u srce (....)«.102 Dvjestogodišnja povijest ženskih pokreta zapadnog kulturnog kruga tog će vampira, »porod od tmine«, prije prepoznati u bajkovitoj slici pti­ ce Feniks koja se toj povijesti u prkos ponovno i ponovno rađa iz vlasti­ tog pepela. RED, RAD & POSLUH Red i zakon U Kraljevini Jugoslaviji neravnopravnost žena bila je sankcionirana na svim područjima pravne regulacije. Jedini izuzetak predstavlja krivično pravo u kojemu je u osnovi žena bila izjednačena s muškarcem: imala je deliktnu sposobnost i odgovarala je za krivična djela pod istim uvjeti­ ma.103 Osporavanje pravne nejednakosti žena predstavaljalo je minimal­ ni program, platformu suradnje svih onodobnih ženskih udruženja/po­ kreta. Na njihove učestale protestne akcije i zahtjeve za reformama, apo­ strofirane su instance odgovarale ustrajnim odbijanjem. Postojeći su pravni status žena više ili manje uvijeno i, naravno, prikrivajući stvarne razloge njihovog isključivanja, opravdavale logikom »prirodnosti« takvog stanja stvari.104 No i sam prednacrt evropske novovjeke demokracije, Deklaracija o pravima čovjeka i građanina, temelji se na »prirodnim i neotuđivim« pra­ vima čovjeka. U političkoj teoriji Francuske revolucije priroda je, naime, podjednako izvor »prirodnih« prava i spolnih razlika. Isključivanje žena iz domene političkih prava stoga se također nastojalo zasnivati na prirodi: tijela i prava su prirodna, a organizacija društva samo odražava prirodnu podjelu rada. Prirodni »zakoni« su, dakle, uzrok nemogućnosti protezanja političkih prava na žene. Znanost i politika definirale su spolne razlike kao nešto što izmiče svođenju na zajednički nazivnik. Teorije komplementarnosti (aktivno/pa­ sivno; sloboda/dužnost; razum/skromnost, itd.) objašnjavale su i rješavale tu asimetriju. Riječju: »Individualna sloboda djelovanja utjelovljena je u muškarcu, principi društvene kohezije u ženi«.105 Ostajući unutar koor­ dinata njezinog diskursa, Olympe de Gouges u svojoj kritičkoj dopuni Deklaracije, ovu pretpostavku obrće naglavce. U članu XI. o slobodi go- �EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 89 ona u »superiornoj« prirodi žene (majčinstvu i seksualnosti koje su protivnici ravnopravnosti potezali kao krunski dokaz različitosti i stoga argument protiv pravnog izjednačavanja žena i muškaraca) vidi nužni i dovoljni razlog za njihovu jednakopravnost. Ali upravo će ambivalentni teorijski status prirode sve do naših dana pružati argumente suprotstavIjenim gledištima. Za antifeministe je priroda uzročnost (naglašavaju in­ kompatibilnost konzekvenci prirodne različitosti spolova), dok mnogi zagovomici/ce feminističkog stanovišta, poput Olympe de Gouges, iako u pitanje ne stavljaju uzročnost prirode, osporavaju binarni karakter njezi­ nih posljedica. Građanski fem inizam također ostaje unutar te tradicije — zahtijevat će politička prava za žene podjednako na temelju jednakosti i razlike. Težište svojih zahtjeva stavljat će na pravnu sferu (simboliziranu ženskim pravom glasa), smatrajući da će tek izjednačavanjem spolova u njezinim okvirima moći zaživjeti demokratsko načelo jednakosti. No kada se te pretpostavke ostvare, što i kako dalje? Ovo istraživanje Antifašističke fronte žena započinje u povijesnom tre­ nutku u kojemu je većina pravnih zapreka ravnopravnosti žena dokinuta činom političke volje u okviru šireg sklopa »revolucionarnih« preobrazbi čitavog društva. Stav je vladajuće politike da je tim reformama »žensko pitanje« riješeno. Sve (i ne malobrojne) pojave diskriminacije žena tim reformama usprkos, bit će nadalje tumačene »zaostalim shvaćanjima«, »konzervativnom sviješću« ili kao »prežitci nenarodnih režima«.... No koje je područje pravne regulacije smatrano od presudne važnosti za uklanjanje »patrijarhalnog sistema iz porodice i društva«? U elaboratu Položaj žene u porodičnom pravu FNRJ101, docentica Pravnog fakulteta u Zagrebu Ana Prokop108 ističe uvjerenje da su žene »najviše zainteresirane upravo na tome, kako je njihov pravni položaj urešen u braku i porodici. To je i razumljivo — jer, ma da se politikom danas bavi dosta žena, a u radnom odnosu ima ih još više, ipak, brak i porodica su područje, u koje ulazi gotovo svaka žena.«109 To je mišljenje, vjerojatno, dijelila i Olympe de Gouges, budući da je Postscriptumu svoje Deklaracije pridodala nacrt bračnog »Društvenog ugovora muškarca i že­ ne«, koji osobitu pažnju posvećuje pitanju zajedničke imovine, nasljeđi­ vanju, izjednačavanju bračne i vanbračne djece... Tek izuzetno senzibilna autorica poput dr. Prokop mogla je u »postrevolucionamo« vrijeme, sklono velikim gestama i tektonskim mijenama društva, biti svjesna da će brak i porodica (kao sudbina »gotovo« svake žene), dakle, privatna sfera, ostati poprište na kojemu će se voditi odlučujuća borba protiv pa­ trijarhalnog nasljeđa. Normativni optimizam onog vremena inače je si­ v o ra l06 �90 KONJI, ŽENE, RATOVI stematski previđao, čak je i nijekao, značaj privatne sfere za proces oslo­ bođenja žena. Novo zakonodavstvo, ističe A. Prokop, ne predstavlja kon­ tinuirani razvitak, već »znači revolucionarni skok iz starog u novo«.110 Dakako, taj će skok prouzročiti brojne lomove, a mnoge će žene zbog otpora na koje su nailazile, straha, nelagode ili što je najčešće bio slučaj — neznanja, teško ili nikako biti u mogućnosti iskoristiti svoja novoste­ čena prava. Jer »skok« je doista bio upečatljiv. Kraljevina Jugoslavija nije tijekom čitavog svojeg postojanja imala jedinstveni građanski zakonik. U njoj je bilo šest pravnih područja, i »pet-šest« priznatih vjera111 (svaka je priz­ nata vjerska organizacija također donosila svoje propise o sklapanju, ra­ stavi i poništenju braka) koja su nerijetko bila u koliziji. Jedina im je zajednička crta, prema analizi A. Prokop, bio »patrijarhalni sistem«. Že­ na niti u jednom od tih zakonodavstava nije egzistirala kao pravna osoba, a kao posebno »odiozan« ističe član 920. Srpskog građanskog zakonika iz 1844. Prema članu 920. je »udata žena u pogledu svoje poslovne spo­ sobnosti bila izjednačena sa maloljetnicima, raspikućama, propalicama, osobama lišenim uma i prezaduženicima stavljenima pod stečaj«.112 »Osnovni zakon o braku«, donesen polovicom 1946, uklonio je to ka­ otično stanje. Uveden je obavezni građanski brak, a »suđenje u bračnim stvarima« prešlo je u nadležnost državnih sudova. U porodično je pravo uneseno ustavno načelo ravnopravnosti muškarca i žene113; dvostruki moral stavljen je van zakona (... »što je slobodno mužu, slobodno je i ženi« — iz presude »jednog našeg vrhovnog suda« u sporu o bračnoj vjernosti114); ženi je omogućeno da u braku zadrži svoje porodično ime i »time formalno obilježava svoju individualnost u bračnoj zajednici«, a sve bitne odluke u braku donose se dogovorom partnera (zajedničko sta­ novanje, domaćinstvo, slobodan izbor zanimanja, uzdržavanje, i si.).1 15 U reguliranju imovinsko-pravnih odnosa zanimljivo je istaknuti da se »kao doprinos zajedničkoj imovini računa ne samo zarada svakog bračnog druga, nego i pomoć jednog bračnog druga drugome, vođenje domaćih poslova, staranje i održavanje imovine kao i svaki drugi rad na upravi, održavanju i povećanju imovine. Time su žene dobile priznanje za svoj rad u kući, za brigu oko muža i djece, a taj je rad u stvari preduslov za mužev rad i zaradu van kuće.«116 (podv. L. S.) Ovaj komentar Ane Prokop odražava implicitni društveni konsenzus o spolnoj podjeli rada. Mjesto realizacije žene prvenstveno je percipirano u okvirima porodice, dok je mjesto muškarca »van kuće«. Osnovni zakon o braku nastojao je djelovati protektivno u odnosu na ženu i pospješiti nadopunjavanje (pretpostavljenih) zasebnih sfera prioriteta bračnih par­ �EMANCIPACIJA I O RG ANIZACIJA 91 tn era. O d ije lje n o s t tih sfera n ešto je to lik o p riro d n o , da sc k rite rij pod v ajan ja niti ne stavlja u p itan je . J e r , zak lju ču je svoj e la b o ra t dr. P rok o p , » Z a porodicu se kaže da je osn ovna ć e lija društva. P rem a to m e — kakva je ta osn ovna ć e lija — takvo je i d ru štv o .« 117 V an d o m ašaja pravnog p ro m išljan ja o sta le su ek o n o m sk e fu n k cije o b i­ telji, o no što suv rem en a fem in ističk a k ritik a p o litičk e e k o n o m ije r o d a 1ls d efin ira kao reprodu ktivni r a d .119 Ženski ra d : Izm eđu nužde i luksuza D ok su se g rađ an sk e fem in istk in je, uglavnom v iso k o k v a lificira n e, obrazo v an e p rip ad n ice sred n jih k lasa, m o rale bo riti za o stv a re n je je d n a ­ kog prava na rad i ulazak u p ro fe sije , njihovim je m a n je p riv ilegiranim sestram a p laćen i rad van k uće n a jče šće p red stav ljao n eu godn u e g z is te n ­ cijaln u n u žn o st.120 Id eo lo g ija rad n ičko g p o k reta tu je čin je n ic u k oristila kao je d a n u nizu d okaza u p rilo g tvrdnji da žen e kao takve n em a ju n ekih zajed n ičk ih in teresa k oji ne bi bili klasno p o sred o v a n i.121 N o pogledi građan skih fem in istk in ja na žen ski rad bili su p o n e što k o m p le k sn iji od onih k o je je p ro m icao rad n ički p o k ret. P o red v isokog v re d n o v a n ja rada van kuće kao čim b en ik a sa m o re a liz a cije i novog id e n titeta ž en e , o n e su sp ozn ale (ia k o ne i te o rijsk i e la b o rira le ) ulogu rad a u d o m aćin stv u . U okviru zah tjeva koji se o d n o se na izm jen e rad n og zak o n o d a v stv a 122, g ra ­ đan ske su fem in ističk e o rg a n iz a cije isticale i zah tjev da se rad u d o m a ćin ­ stvu prizna kao »produktivni poziv«, tj. da se v red n u je u ek o n o m sk im k ateg o rijam a. Z a id eolo giju tzv. p ro letersk o g žen sk og p o k reta u k lju čiv a n je ž en a u n ajam n i rad isprva je p red m et p rijep o ra (v išestru k o p ogađ a i m u šk arce, što je p red m et »p ro letersk o g a n tife m in iz m a « !), nužda koju n a m e ć e k a ­ p italističk i razvitak. P o k u šav aju ći izgladiti taj spor, M arxov a su v rem en ica F lo r a T rista n , je d n a od prvih id e o lo g in ja p ro letersk o g žen sk og p o k reta , ukazivala je na em a n cip a to rsk e p o te n cija le žen sk og n aja m n o g rad a za čitavu rad ničku klasu. »Isto m o n aj tk o je p ro šao k roz p ro ce s n a ja m n og rad a m ože mu sud iti«, pisala j e . 123 U n ep o sred n om p o strev o lu cio n arn o m razd ob lju u nas, rad je je d n a od n ajp rep o zn atljiv ijih crta id en tifik acijsk o g o b ra sca g rađanina/građanke so cijalističk o g društva (» tk o n e radi n e treb a niti da je d e « , tj. n eć e dobiti » to čk ice za g a ran tira n o s n ab d je v an je«, on/ona je ili ek s p lo a ta to r ili k u­ la k ...). B r o jn e su u to v rije m e a k cije i k am p an je za » u v lače n je ž en a u rad nu snagu «. T a j se tren d , p o red id eolo ško g m o m e n ta 124, b a z ira o stv ar­ nim p o tre b a m a tren u tk a — obnovi ratom o p u sto še n e zem lje . G la d za �92 KONJI, ŽENE, RATOVI radnom snagom bila je neiscrpna, a na izrazito niskom stupnju tehno­ loškog razvoja kombiniranom s ideološkom glorifikacijom »fizičkog«, da­ kle, nekvalificiranog, niskoproduktivnog rada, ženski rad van kuće bio je i u funkciji ispunjenja najvažnijih društvenih prioriteta. Niti se u tom razdoblju spolna podjela rada ne propituje, njezine se posljedice tek nastoje socijalizirati (govori se o potrebi društvene »po­ moći radnoj majci i ženi«). Kada se postupnim saniranjem privredne si­ tuacije i prelaskom na mirnodopsku proizvodnu logiku početkom 1950ih godina očituje drastični višak radne snage, ideološki će diskurs dopu­ stiti da se na njegovim marginama vrati dignitet radu u domaćinstvu, ali naravno, samo za ženu. Radi se o implicitnom prepoznavanju produktivnih elemenata u okvi­ ru procesa reprodukcije rada. Proces reprodukcije rada uključuje pro­ izvodnju ljudi, i to ne samo rađanje djece (koje se može nazvati bio­ loškom reprodukcijom), već i brigu za njih i socijalizaciju, te »održava­ nje« odraslih osoba tijekom njihovog životnog vijeka125. To su procesi koji formiraju ljude tako da više/manje odgovaraju postojećoj društvenoj strukturi i na taj način osiguravaju kontinuitet te strukture u drugu ge­ neraciju. Iako teorijska rasprava o reproduktivnom radu žena u okviru suvremenih feminističkih promišljanja još uvijek vrvi kontroverzama126, više je nezamisliva analiza ženskog rada u bilo kojem povijesnom razdob­ lju bez uzimanja u obzir ove zanemarene sfere ekonomije. Usprkos kon­ troverzama, svi se autori/ce slažu s premisom da je sama subordinacija žena ukorijenjena u spolnoj podjeli rada127- Oni, štoviše, ističu da jedino u društvima u kojima muškarci i žene predstavljaju neravnopravne ro­ dove postoji razlog da rod postane presudan princip organizacije dru­ štvene podjele rada, s razumljivim izuzetkom koji predstavlja rađanje djece. Kada se jednom s čitavog procesa reproduktivnog rada skine ko­ prena prirode — jer ništa u činjenici da žene rađaju djecu ne podrazu­ mijeva da bi isključivo one trebale biti te koje će se za njih brinuti tije­ kom djetinjstva, a još manje da bi žene trebale hraniti i brinuti se za odrasle, bolesne, ili raditi u određenim sektorima privrede — on će ot­ kriti sav svoj ideološki i prinudni karakter. Upravo u netransparentnoj kategoriji reproduktivnog rada prelamat će se i očitovati u »postrevolucionamom« razdoblju ideološka impregniranost i pragmatični karakter (u funkciji dnevno-političkih prioriteta) »teorije« i prakse ženskog rada. Indikativno je da će funkcionarke i akti­ vistkinje AFŽ-a, u najboljoj maniri lenjinističke tradicije, isticati kako će socijalistički razvoj ženu osloboditi od »idiotizma« kućnog zabrana. Nai­ me, ta se tradicija temelji na simplificiranoj ideološkoj jednadžbi: zapo­ �EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 93 slenost žena = ekonomska samostalnost. Povećanje zaposlenosti žena = povećanje ekonomske samostalnosti = napredak procesa emancipacije. Rad van kuće bit će, dakle, prikazivan ne više kao nužda, već kao po­ dručje slobode. (Heres et exsecutrix!) Neumorno praćenje statistika o povećanju ženske radne snage služilo je AFŽ-u pri dokumentiranju napretka u »oslobođenju« žena. Ali po­ većanje ženske radne snage kontinuirani je proces koji je moguće pratiti od osnutka Kraljevine Jugoslavije. Štoviše, tendencija kretanja radne snage s obzirom na spol u razdoblju 1920-1940. godine pokazuje stalan porast zaposlenosti žena (izuzevši godine vrhunaca ekonomske krize), dok se kod muškaraca zapažaju znatniji poremećaji u kretanju broja za­ poslenih.128 Ta se činjenica objašnjiva većom mogućnošću eksploatacije ženske radne snage (općenito se visina nadnice ženske radne snage kre­ tala u granicama od 45 — 75% od iznosa muške nadnice), a zbog svoje potpune političke obespravljenosti žene su pružale i manje otpora ek­ sploataciji.129 Predratna se Jugoslavija nalazila u skupini industrijski slabo razvijenih kapitalističkih zemalja s izrazito agrarnom privrednom strukturom: 1921. godine 80% svih privredno aktivnih osoba imalo je glavno zanimanje u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu, a svega 9% u industrijskoj i zanat­ skoj djelatnosti. U 1931. godini taj je omjer bio 76% prema 11%.130 De­ taljniju distribuciju spolne strukture stanovništva prema glavnim zanima­ njima prikazuje Tabela 1: Tabela 1: Stanovništvo prema glavnom zanimanju prema popisima DJELATNOST 1921. % muškarci 1931. % muškarci 1921. i 1931. god. 1921. % žene 1931. % žene Poljopr., šum., rib. 76 73 88 83 Industrija i zanati 12 13 3 6 Trgovina, krediti, saobr. 4 5 2 2 Javne službe, si. zan., vojska 5 5 2 3 Druga zan., bez zan. 3 4 5 6 Izvor M. Gjukić, nav. dj., Tabela 1, str. 815. Vidljivo je da je najveći postotak svih privredno aktivnih žena zastup­ ljen u poljoprivrednim zanimanjima. Najautoritativniji izvor za podatke o zaposlenosti žena, analiza Mirjane Gjukić, ističe specifičnost tog tipa privredne aktivnosti. To je u prvom redu nejasna granica između »po­ ljoprivrednih radova i domaćinskih poslova«, te »patrijarhalni« odnosi moći unutar poljoprivrednog gazdinstva. Oni su osobito utjecali na po­ ložaj ženske radne snage, budući da, unatoč radnom doprinosu, ona »ne­ ma sva obilježja ekonomski samostalnih osoba«, tj. »starješina gazdinstva �94 KONJI, ŽENE, RATOVI kao isključivi vlasnik« samostalno upravlja i odlučuje o procesu proizvod­ nje, reprodukcije i distribucije.131 Zanimljivo je ove podatke o predratnoj spolnoj strukturi usporediti s poslijeratnim stanjem. Tabela 2: Pregled kretanja procentualnog udjela privredno aktivnog stanovništva zaposlenog u poljoprivredi 1921. 1931. 1948. 1953. Muškarci 76% 73% 64% 62% Žene 88% 83% 83% 80% Izvor: M. Gjukić, nav. dj., str. 822. Iz ovog je pregleda očigledno da nagle »revolucionarne« preobrazbe društva nisu znatnije utjecale na smanjenje ženske radne snage u po­ ljoprivredi. Teško je bez kompleksnijih analiza pouzdano utvrditi uzroke tome, no nije sasvim neplauzibilna hipoteza da je isprepletenost poljo­ privrednog i reproduktivnog rada pogodovala tom trendu. Radnice su u Kraljevini Jugoslaviji sačinjavale jednu četvrtinu od ukupnog broja radnika, što je predstavljalo donju granicu koja je u to vrijeme postojala u evropskim državama. Slijedeća tabela prikazuje spol­ nu distribuciju zaposlenih radnika za razdoblje od 1929 — 1940. prema godišnjim iskazima Središnjeg ureda za osiguranje radnika (SUZOR-a). Tabela 3: Kretanje broja osiguranih radnika GODINA % % radnika radnica radnika Index 1929 = 100 1929. 77 23 100 100 1930. 76 24 103 108 radnica 1931. 75 25 98 111 1932. 74 26 85 101 1933. 73 27 82 101 1934. 73 27 84 108 1935. 72 28 91 111 1936. 73 27 96 122 1937. 74 26 107 130 1938. 73 27 112 138 1939. 73 27 113 141 1940. 72 28 113 145 Izvor: M. Gjukić, nav. dj., Tabela 2, str. 816. Ovi statistički prikazi ukazuju, dakle, na kontinuirani, iako spori pri­ rast ženske radne snage. Za potpunije razumijevanje položaja žena u �EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 95 radnom odnosu ilustrativni su podaci o starosnoj strukturi, stručnim kva­ lifikacijama, kretanju nadnica i zdravstvenom stanju radnica. Uočljiva je tendencija karakteristična za sve onovremene kapitalistič­ ke zemlje da se u najvećem mogućem broju zapošljavaju maloljetnice/i, a da se s posla uklanjaju starije radnice/i. Gotovo 40% svih zaposlenih radnica nalazi se u dobnoj skupini od 13 — 22 godine starosti, dok u istim godinama radi tek oko 27% radnika. U grupi od preko 33 godine slabije su zastupljene žene nego muškarci, koji su u toj dobnoj skupini najbrojniji. Gotovo 75% radnika nalazi se u starosnoj skupini od 23 go­ dine naviše, dok je isti postotak radnica u skupini do 33 godine.132 Zbog pomanjkanja općeobrazovnih i stručnih kvalifikacija, radnice su uglavnom zapošljavane kao pomoćno i nekvalificirano osoblje. Prema popisu stanovništva iz 1931. godine 56,4% ženskog stanovništva iznad 10 godina bilo je nepismeno, dok je taj postotak za muško stanovništvo iz­ nosio 32%. Iako su tadašnje službenice radile pod povoljnijim uvjetima, postojala je izražena tendencija da se udate žene uklone s posla, pa je s tim ciljem 1939. godine donesen zakonski propis koji je udatim službenicama snizio plaću za 30 — 50%.133 Obje ove činjenice — dominacija žena u mlađim starosnim grupama zaposlenih, i snižavanje nadnica, od­ nosno uklanjanje s posla udatih žena — ukazuju na tendenciju da se pla­ ćeni rad žena van kuće učini nespojivim s društveno favoriziranim »pri­ rodnim pozivom« žene, tj. društveno potrebnim ali neplaćenim repro­ duktivnim radom u domaćinstvu. One ujedno otkrivaju i hipokriziju si­ stema, budući da su podjednako i nadnice radnika i radnica bile ispod mogućnosti zadovoljavanja potrebnog životnog minimuma.134 Teški životni i radni uvjeti radnica (najamni + reproduktivni rad) ima­ li su za posljedicu i njihov veći morbiditet i mortalitet. Slijedeća tabela prikazuje spolnu distribuciju broja osiguranika oboljelih i umrlih od tu­ berkuloze. Tabela 4: Broj osiguranika oboljelih i umrlih od tuberkuloze GODINA Oboljelih (na 1000 osiguranika) žene muškarci Umrlih (na 100 smrtnih slučajeva) žene muškarci 1926. 39 29 44 32 1931. 45 40 51 45 Izvor M. Gjukić, nav. dj., str. 819. Nakon provođenja socijalističke revolucije podržavano je uvjerenje da će iješenjem klasnog pitanja biti razriješene i sve protuiječnosti ženskog rada. Dokidanjem ekonomske eksploatacije radničke klase, osigurava­ njem jednake plaće za jednaki rad, uvođenjem i poštovanjem socijalnog zakonodavstva,135 te socijalizacijom reproduktivnog rada, rad je za čita­ �96 KONJI, ŽENE, RATOVI vu klasu, a posebno za žene kao njezin do tada najeksploatiraniji dio, imao postati područjem slobode i samorealizacije. No upravo kretanje procentualnog udjela zaposlenih žena u privrednim poduzećima od 1949 — 1953. može ukazati na postojanje dubljih i manje transparentnih pro­ turječnosti. Naime, trend stalnog porasta ženske radne snage u privredi zaustavljen je početkom 1950-ih godina i iz godine u godinu pokazuje tendenciju pada. Međuratni trend porasta ženske radne snage (za oko 1% godišnje) nastavlja se do 1949. godine, da bi već od 1950. počeo preo­ kret u suprotnom smjeru. Tabela 5: Udio zaposlenih žena u ukupnom broju zaposlenih u privrednim poduzećima 1948. 1949. 1950. 1951. 1952. 1953. 24,5 25,7 25,0 23,3 21,0 20,1 Izvor: M. Gjukić, nav. dj., str. 823. S tim i drugim proturječnostima koje prate ženski rad Antifašistička fronta žena pokušat će se uhvatiti u koštac brojnim akcijama u svojim djelatnostima tijekom čitavog razdoblja poslijeratnih mijena društva. GRUPNI PORTRET PRED GIGANTSKI SKOK U POVIJEST Junački ulazak žena u povijest (...) Ne može se više kod nas voditi politika bez posredna i neposredna sudjelovanja žena. Već samo žensko srce naći će često pravi put k rješenju mnogih zadataka. Prošla su vreme­ na, kad se mislilo, da žene u teške dane znadu samo kukati i gorke suze roniti Dokazalo se, da znadu biti aktivnije od nekih muškaraca. (...) Neka tople struje djelotvorne energije, potoci utjehe za rastužene, valovi ljubavi za nastra­ dale, poteku iz ovog Kongresa, kao iz golema srca, po čitavoj našoj zemlji! I onda će ovaj dan mnogo značiti u životu na­ šeg naroda. Čast i slava prvom Kongresu Antifašističkih žena Hrvatske u Zagrebu! Vladimir Nazor136 Ovim se kićenim riječima Vladimir Nazor, predsjednik ZAVNOH-a, obratio »Ženama partizankama, majkama i sestrama«, kako je oslovio delegatkinje Prvog kongresa A FŽ Hrvatske. Kongres je održan potkraj �EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 97 srpnja 1945, a Zagreb je, još opijen od pobjede, dočekao nekoliko tisuća delegatkinja grandioznom scenografijom. Posred glavnog trga, koji je ta­ da još nosio ime baruna Jelačića (gdje će na broju 8 biti smješten i Glavni odbor AFŽ-a Hrvatske), postavljen je reljef žetelice u nadnaravnoj ve­ ličini, a ulaz na trg iz Jurišićeve ulice bio je nadsveden slavolukom s poz­ dravima kongresu. Grupe delegatkinja, mahom u narodnim nošnjama svoga kraja, s uzdignutim transparentima (»Živjele žene borci!«) i zasta­ vama približavale su se trgu gdje su na mitingu uoči kongresa održani pozdravni govori. Građani Zagreba tada su se po prvi put susreli s ne­ poznatom vrstom žena — s »afežejkama«. Teško je danas zamisliti kakve je sve efekte na njih imao taj prizor, kao i prigodno »preoblačenje« Jelačićevog spomenika socrealističkom figurom žetelice. Strastveni proma­ trač Josip Horvat u svoj je dnevnik unio pod nadnevkom 21. 7. 1945. ovakav komentar: »Povodom kongresa AFŽ zakriven Jelačićev spome­ nik, kažu da je zagrebačke purgare to povrijedilo (...)«.137 Pored manifestacijskog, bilo je zamišljeno da Prvi kongres AFŽ Hr­ vatske ima i strategijski značaj — da formulira programsku platformu za daljnji rad organizacije. Tijekom trodnevnog trajanja kongresa govornice i govornici analizirali su položaj žena u trenutku neposredno nakon oslo­ bođenja138. Nastojali su, prema uputama, »da se kroz diskusije iskrista­ liziraju zadaci koji stoje danas pred JNOF-om [Jedinstvenim narodnooslobodilačkim frontom], a time i pred AFŽ-om, kao sastavnim dijelom JNOF-a«139. Te je zadatke u završnoj riječi kongresa ovako pobrojala Kata Pejnović, koja je izabrana za potpredsjednicu AFŽ Hrvatske: 1) učvršćenje bratstva i jedinstva, čišćenje zemlje od ostataka fašizma; 2) učvršćenje narodne vlasti; 3) izgradnja i obnova domovine razvijanjem široke inicijative, pronalaženjem novih udarničkih načina rada, promje­ nom odnosa prema radu; 4) odgoj mladih naraštaja, zbrinjavanje djece, invalida i ranjenika, puna pomoć zdravstvenim službama i Jugoslaven­ skoj armiji (»narodnoj mezimici«, kako joj je tepala); 5) suzbijanje nepi­ smenosti, pohađanje stručnih tečajeva i škola.140 Organizacijska, taktička razina tih zadataka na samom kongresu gotovo da i nije bila razrađena. Prvu grupu zadataka predstavljaju opći, »frontovski« zadaci (1-3). No, uočljivo je da su se navedeni specifični zadaci namijenjeni ženama u tre­ nutku pobjede sastojali u socijalizaciji njihovog reproduktivnog rada (4): one se pojavljuju kao kolektivni, ne više individualni davalac usluga. Gledamo li s današnjeg odstojanja fotografije kongresa, možemo »uči­ tati« sjenu koja se nadvija nad tim događajem. Narodnim ćilimima pre­ kriti stol za kojim sjedi radno predsjedništvo od 19 žena nadvisuju por­ treti vođa: Churchill, Tito, Staljin, Roosevelt... U prvom redu prostranog auditorija u hali Zagrebačkog zbora počasni gosti — muškarci. Iza njih upečatljiva masa delegatkinja. Njih 4000. Riječi iz političkog referata mi­ nistra financija Anke Đerus: »Mi smo išle u borbu otvoreno, junački, �98 KONJI, ŽENE, RATOVI muški, bez špekulacije i mešetarenja.« (podv. L. S.)141 Iz te je borbe že­ nama otvoren put u povijest. Pitanje je da li su za to one (ali i uvjeti u društvu) bile posve spremne. Da li je simboličko prekrivanje nacionalnog simbola poput bana Jelačića, protagonista junačke tradicije, moglo biti prepoznato kao uspon »neznane junakinje«, klasno i spolno označene kao simbola onih koje je, po shvaćanjima pobjednika, revolucija izvela iz podzemlja povijesnog svijeta? Naime, u svom je organizacijskom referatu Maca Gržetić, tom prili­ kom izabrana za predsjednicu A FŽ Hrvatske, istakla nešto što je u eu­ foriji pobjede bilo rijetko spominjano. »Činjenica je, da smo mi žene, sve do pobjede Narodno-oslobodilačkog pokreta u našoj zemlji bile dvostru­ ko neslobodne, dvojako potlačene.«142 Na svom prvom kongresu orga­ nizacija žena nije razradila nedvosmislenu platformu za dvostruko oslo­ bođenje. O tome kako se Antifašistička fronta žena u narednom razdob­ lju intenzivnih »postrevolucionarnih« mijena društva nosila s tim proble­ mom, progovorit će naša priča o organizaciji i emancipaciji. Kroki za grupni portret (sa ženama) Statistički podaci kadri su najsažetije ilustrirati pokazatelje položaja žena; oni također mogu prilično zorno ukazati na neke od elemenata procesa promjena tog položaja. Dakako, brojke nisu kadre otkriti kvali­ tetu, uvjete pod kojima se procesi društvenih mijena odvijaju, moguće teškoće i otpore na koje nailaze... Cilj je prezentacije nekih statističkih/demografskih pokazatelja o mi­ jenama položaja žena u Hrvatskoj/Jugoslaviji ocrtati okvir, raspone unu­ tar kojih su žene organiziranom akcijom, posredstvom Antifašističke fronte žena, nastojale djelovati na te procese. Glavni je izvor tih poka­ zatelja Statistički bilten Žena u društvu i privredi Jugoslavije143, a budući da obuhvaćaju podatke za čitavu zemlju, omogućavaju i sagledavanje mjesta Hrvatske u usporedbi s ostalim republikama/pokrajinama. Iako ima autora koji su pomalo skeptični prema podacima iz prvog poslije­ ratnog popisa stanovništva 1948. godine144, treba spomenuti da oni, na­ ročito kada su prezentirani u velikim serijama (primjerice od prvog ju­ goslavenskog popisa stanovništva 1921. do 1953. godine kojom završava razdoblje koje analiziram), ipak relativno vjerodostojno odražavaju os­ novne tendencije i procese relevantne za mijene položaja žena. Prvu grupu pokazatelja sačinjavat će izbor podataka o prirodnom kre­ tanju stanovništva Jugoslavije (kretanje nataliteta i mortaliteta, s pregle­ dom mortaliteta dojenčadi; prirodnog priraštaja; nupcijaliteta i divorcijaliteta). Izbor iz druge grupe podataka obuhvaća pokazatelje strukture �EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 99 stanovništva. Oni omogućavaju očitavanje položaja žena u biološkoj, ekonomskoj, socio-profesionalnoj i obrazovnoj strukturi društva. Ovoj ću grupi podataka pridodati i podatke o učestvovanju žena u procesima industrijske demokracije (članstvo u radničkim savjetima i upravnim od­ borima državnih privrednih poduzeća). Navedeni će podaci, pored osta­ log, olakšati praćenje mijena stupnja društveno-ekonomskog razvoja u određenoj sredini. Prirodno kretanje stanovništva Odrednice prirodnog kretanja stanovništva definiraju se kao prirodne i društvene. U pivu skupinu svrstava se natalitet, mortalitet i priraštaj145. Natalitet (porod) osnovna je odrednica prirodnog kretanja stanovništva. Demografi smatraju da se na osnovi općeg kretanja stanovništva glavnih dijelova svijeta može zaključiti da je visoki natalitet karakterističan uglavnom za agrostočarska područja u manje razvijenim društveno-gospodarskim sredinama. Nasuprot tome, niski je porod tipičan za urbano stanovništvo i za društveno-gospodarski razvijene i mahom gusto nase­ ljene sredine. Razvijene zemlje karakterizira kretanje nataliteta ispod 20 % o godišnje; u srednje razvijenima prosječna se godišnja stopa (u proteklih petnaestak godina) snizila od 30% o na 20% o , dok je u neraz­ vijenim natalitet neprekidno visok sa stopama od 33% o do 46% o pro­ sječno godišnje.146 Tabela 1 ilustrira mjesto Jugoslavije u Evropi u odnosu na prosječnu godišnju stopu nataliteta. Tabela 1: Prosječna godišnja stopa nataliteta (u %o) Zemlja 1920-1929. 1930-1939. 1946-1950. Švedska 18,3 14,4 18,2 15,2 Švicarska 18,9 16,0 19,0 17,1 1951-1955. Vel. Britanija 19,6 15,5 18,3 15,7 Jugoslavija 35,0 30,4 28,8 28,1 Poljska 29,0 27,7 29,0 29,8 Portugal 32,4 28,2 25,3 23,8 Izvor M. Friganović, nav. dj., str. 77. Trend smanjenja stope nataliteta prema kojemu se Jugoslavija od izra­ zito nerazvijene zemlje polako kreće ka graničnim vrijednostima srednje razvijene zemlje, ilustrirat će još detaljnije slijedeće dvije tabele. �100 KONJI, ŽENE, RATOVI Tabela 2: Pregled kretanja efektivnog nataliteta (broj živorođene djece na 1000 stanovnika) po petogodišnjim razdobljima Efektivni natalitet Razdoblje 1921-1925 35,0 1926-1930 34,2 1931-1935 31,9 1936-1939 27,4 1947-1951 28,4 1952-1956 27,8 Izvor: Statistički bilten, nav. dj., Tabela 8-1, str. 65. U narednoj su tabeli uočljive znatne regionalne razlike u kretanju na­ taliteta (od izrazito nerazvijenih područja poput Kosmeta, Makedonije, Bosne i Hercegovine do graničnih vrijednosti karakterističnih za razvije­ ne zemlje poput Slovenije). To će dakako, imati i reperkusije na regio­ nalne varijacije u akcijama i kampanjama regionalnih (republičkih) or­ ganizacija AFŽ. Tabela 3: Kretanje efektivnog nataliteta po republikama u poslijeratnom razdoblju (1947 1955) Srbija Ukupno svega Uža Srbija Vojvodina Kosmet Hrvat­ ska Slove­ nija Bosna i Make­ Herce­ donija govina Cma Gora 1947 26,7 25,1 23,1 24,4 38,5 22,4 21,7 35,1 35,0 28,9 1948 28,1 26,7 25,7 24,5 37,9 23,5 21,9 35,0 40,7 36,0 1949 30,0 28,3 26,9 25,6 42,1 25,3 23,5 39,6 39,6 33,7 1950 30,2 29,5 28,0 25,5 46,1 24,8 24,4 38,6 40,3 30,0 1951 27,0 25,6 24,5 22,8 37,5 22,6 23,4 33,9 35,9 31,7 1952 29,7 28,5 27,4 23,8 44,7 23,4 22,8 40,2 39,9 32,0 1953 28,4 26,6 25,3 22,4 42,6 22,9 22,4 38,5 37,9 32,9 1954 28,5 26,9 25,2 21,9 46,4 22,4 20,9 39,5 38,2 33,5 1955 26,8 24,6 22,4 21,2 43,4 22,0 20,9 36,8 36,4 30,7 Izvor: Statistički bilten, nav. dj., Tabela 8-2, str. 65. Budući da je jedan od istaknutih sektora rada AFŽ^a bila »briga za majku i dijete«, problem mortaliteta dojenčadi bit će često razmatran. Na kretanje mortaliteta (pomora) društvena se zbivanja odražavaju mno­ go neposrednije nego na porod, te je stoga pomor karakterističan po­ kazatelj društveno-gospodarskih procesa i stanja higijensko-zdravstvene zaštite stanovništva.147 Naredne će tabele prikazati kretanje prosječne stope smrtnosti dojenčadi u Jugoslaviji u usporedbi s drugim zemljama od 1920. do 1955. godine, te opći pregled smrtnosti dojenčadi s obzirom na spol, i po tadašnjim narodnim republikama. �EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 101 Tabela 4: Prosječna godišnja stopa smrtnosti dojenčadi na tisuću živorođene djece 1935-1939. 1956-1960. Austrija 1920-1924. 142 86 41 Čehoslovačka 160 111 30 82 64 23 Jugoslavija 155 139 93 Meksiko 226 128 80 Japan 165 110 36 Zemlja Danska tvor M. Friganović, nav. dj., str. 84. Demografska istraživanja su utvrdila da stopa smrtnosti dojenčadi spa­ da među najznačajnije specifične stope populacijskog kompleksa. Pozna­ to je da novorođenčad do jedne godine života najlakše podliježe lošim uvjetima stanovanja, ishrane i njege, a povremene nedaće (epidemije, glad, rat) najnepovoljnije se odražavaju na smrtnost dojenčadi.148 Tabela 5: Smrtnost dojenčadi po republikama (u %o) Srbija Ukupno Svega Uža Srbija Vojvodina Kosmet Hrvat­ ska Slove­ nija Bosna i Make­ Herce­ donija govina Cma Gora 1949 102,1 107,1 91,2 129,7 133,0 111,7 79,2 83,9 136,1 41,0 1950 118,4 118,1 101,7 145,1 141,3 118,1 80,6 125,6 136,7 101,9 1951 139,8 133,1 119,5 139,6 174,2 130,7 86,8 178,1 161,3 84,7 1952 105,0 103,0 87,0 113,2 145,9 102,3 67,3 113,9 129,8 80,4 1953 116,1 108,4 90,0 104,1 173,4 111,2 58,9 143,1 138,0 98,1 1954 101,6 98,1 83,7 96,0 143,0 91,8 57,2 117,0 130,4 79,7 1955 112,8 107,6 90,5 99,3 164,0 93,4 56,7 142,6 144,3 84,2 1956 98,3 95,0 79,7 92,2 136,8 88,7 50,6 121,6 111,5 72,8 1957 101,5 102,0 82,6 92,0 161,1 84,2 41,9 118,6 136,3 88,6 wor. Statistički bilten, Tabela 8-19, str. 72. Izrazito visoke stope infantilnog mortaliteta (s tendencijom porasta od 1950. do 1953. godine) nedvojbeno ukazuju na ozbiljnu krizu razvoja či­ tave zemlje, ali i razvojne probleme pojedinih njezinih dijelova. Nevolja je što nemamo odgovarajuće podatke da Tabelu 5 (regionalna distribu­ cija) ukrstimo sa spolnom distribucijom smrtnosti dojenčadi, budući da ie poznato da na opće kretanje smrtnosti dojenčadi po spolu znatno utje­ h kulturne tradicije. U »patrijarhalnim krajevima«, kako ih označava u demograf Mladen Friganović, u demografskim projekcijama očekivana prosječno veća smrtnost muške djece ustupa mjesto smrtnosti manje vre­ dnovane (i zato u perinatalnoj i neonatalnoj dobi i manje njegovane) ženske djece.149 �102 KONJI, ŽENE, RATOVI Fertilitet (plodnost) je društvena determinanta prirodnog kretanja sta­ novništva. Iz kretanja stopa fertiliteta moguće je očitati promjene po­ ložaja žena, budući da su mnoga istraživanja fertiliteta nedvojbeno po­ kazala slijedeće pravilnosti: privredno aktivno žensko stanovništvo ima u pravilu manje djece nego neaktivno; manja obazovna razina stanov­ ništva poklapa se u pravilu s većim brojem djece; slabiju ekonomsku sna­ gu stanovništva prati veći broj djece.150 Odrednice ovog modela procesa smanjenja fertiliteta koji prezentira Friganović u funkciji su promjena položaja žena u društvu. To su npr. »pojačana tendencija planiranja po­ rodice«, »mogućnost prakticiranja kontracepcije«, »smanjenje raznih ut­ jecaja tradicije«151... Specifične stope fertiliteta (odnos između broja ži­ vorođene djece prema starosti majke i broju ženskog stanovništva od­ ređene starosti) ukazuju na istrajavanje ogromnih regionalnih razlika u poslijeratnom razdoblju u okviru Jugoslavije. Primjerice, dok je 1956. go­ dine ukupna stopa za Jugoslaviju iznosila 97,7 %o, u NR Hrvatskoj je za sve kategorije starosti majki iznosila 77,50 %o, a u NR Sloveniji je bila najniža — 77,10 % o. Istovremeno je stopa fertiliteta u NR Bosni i Her­ cegovini iznosila 135,63 % o, a na Kosmetu 194,68 %o.152 Na kretanja fertiliteta utječu i nupcijalitet i divorcijalitet. Društvene promjene (mogućnost razvoda braka, promjena razine aspiracija na kva­ litetu bračnih odnosa, ekonomsko osamostaljivanje žena, i si.) najočitije se ogledaju u kretanju ovih pokazatelja. Uočljivo je razlikovanje pojedi­ nih pokazatelja po spolu, tako je npr. ilustrativno da u gotovo svim pe­ riodima i dobnim skupinama (Tabele 6 i 7) ima veći broj razvedenih žena nego muškaraca. Tabela 6: Usporedni podaci o bračnom stanju (u %) 1953 1921 1931 1948 100 100 100 100 Neženjeni 30,7 30,2 31,8 31,0 Oženjeni 63,8 Muški 62,4 64,2 63,1 Udovci 6,6 5,2 4,7 4,2 Razvedeni 0,3 0,4 0,4 0,8 0,0 0,0 0.0 0.2 100 100 100 100 Neudate 23,1 21,5 24,8 24,2 Udate 58,5 62,3 57,3 58,5 Udovice 18,0 15,6 17,2 15,9 Razvedene 0,4 0,6 0,7 1,3 Nepoznato 0,0 0,0 o,° 0.1 Nepoznato Ženske Izvor: Statistički bilten, Tabela 9-1. str. 75. �EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 103 Tabela 7: Stanovništvo staro 15 i viSe godina prema starosti i bračnom stanju 1953. godine (u %) Ukupno Neženjeni -neudate Oženjeni -udate Udovci -udovice Razvedeni Nepoznato m uški ženski muški ženski m uški ženski muški ženski muški ženski muški ženski 15-19 godina 100 100 94,9 88,8 4,8 10,8 0,0 0.1 0,0 0,1 0,3 0,2 20-24 100 100 63,8 41,3 35,2 56,9 0,2 0,5 0,4 1,1 0,3 0,2 0,1 25-29 100 100 23,1 18,0 75,4 77,6 0,4 2,3 1,0 2,0 0,1 30-34 100 100 10,4 10,4 87,8 80,2 0,7 7,3 1,1 2,1 0,1 0,1 35-39 100 100 6,7 7,6 90,9 78,8 1,2 11,6 1,1 2,0 0,1 0,1 40-44 100 100 5,5 6,3 91,3 77,8 2,0 14,0 1,1 1,8 0,1 0,1 45-49 100 100 4,7 5,8 90,6 75,0 3,5 17,5 1,1 1,6 0,1 0,1 $0-54 100 100 4,2 5,6 88,9 69,6 5,8 23,4 1,1 1,4 0,1 0,1 $5-59 100 100 4,0 5,8 86,3 61,8 8,6 31,2 1,1 1,2 0,1 0,1 60-64 100 100 3,8 5,4 82,5 51,1 12,7 42,4 0,9 0,9 0,1 0,1 65 i više godina 100 100 3,3 4,5 67,8 31,2 28,2 63,8 0,6 0,5 0,1 0,1 Izvor: Statistički bilten, Tabela 9-3, str. 75. Struktura stanovništva Od pokazatelja koji su, prema različitim stanovištima,153 relevantni za deskripciju strukture stanovništva, podastrijet ću dostupne podatke koji osvjetljavaju položaj žena. Biološka struktura s obzirom na spol u poslijeratnom je razdoblju »po­ kazivala premoć ženskih«154 (npr. 1948. godine dolazila je na 1000 muš­ karaca 1080,1 žena). No i u toj tendenciji uočljive su regionalne razlike, tako da su npr. iste godine Kosmet i Makedonija bilježili manjak žena.155 Osnovnu distribuciju učešća žena u ekonomskoj strukturi ilustrirat će Ta­ bela 8. U ukupnom poretku procentualno su domaćice najbrojnija kate­ gorija (35%), a zatim slijede žene aktivne u poljoprivredi (24,7%). To ukazuje na činjenicu da prevladava njihova zastupljenost u sferama re­ produktivnog rada (više od polovice svih privredno aktivnih žena). Ak­ tivnost žena u nepoljoprivrednim djelatnostima je relativno niska (6%), mada regionalna distribucija u ovoj kategoriji pokazuje zamjetne razlike s obzirom na stupanj društveno-ekonomske razvijenosti određene sredi­ ne (npr. broj žena u nepoljoprivrednim djelatnostima u Sloveniji koji je najveći u Jugoslaviji gotovo je dvostruko veći od istog broja u Hrvatskoj, koja se nalazi na mjestu iza nje). �104 KONJI, ŽENE, RATOVI Tabela 8: Osnovne kategorije ženskog stanovništva 1953. godine (u %) ________________ ---------------------------------------------------------------- Srbija Hrvat- Slove- Bosna Make- Gma i* • ska nija i donija Gora Ukupno Svega Uža Vojvo- Kosmet Herce­ govina Ukupno Aktivno u poljoprivredi 24,7 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 27,7 33,7 20,3 9,6 24,1 22,2 23,0 19,8 16,4 6,4 1,3 7,7 13,3 3,9 3,1 3,9 Aktivno u nepoljoprivrednoj djelatnosti 6,0 4,9 4,9 3,4 2,9 2,6 4,3 1,1 4,3 7,2 2,1 1,3 4,8 Lica sa ličnim prihodi­ ma 20,1 19,1 18,4 16,4 29,2 16,0 17,5 25,9 26,7 24,0 9,1 7,0 8,8 8,1 Deca 7,8 7,3 8,7 8,5 8,8 34,9 41,2 46,7 36,3 28,7 35,7 37,1 38,8 35,1 30,4 2,7 2,6 2,6 3,6 2,7 2,0 2,4 3,3 4,0 2,7 8,1 Učenice i studentice Domaćice Ostala izdržavana lica Izvor: Statistički bilten, Tabela 1, str. 7. Tabela 9: Broj aktivnih žena na 1000 muškaraca prema zanimanju i školskoj spremi Školska sprema *O 1 * C N *>J o! QO s 2 MA C O i a C O c C O »o 3 Ukupno AKTIVNO 818 425 410 122 252 630 256 152 369 151 208 77 62 03 C A 2 MA 519 (A O) > s c§ ■ srednja škol obrazovanje S3 osnovna škol T O MA i o > 5 l > § c Nekvalifikovane radnice 350 331 361 619 Poljoprivrednice 678 937 518 418 99 g 9 10 11 5 Rudarske radnice Industrijske i zanatske radnice Saobraćajno osoblje C O ‘E* s </} 276 nepoznato 1 CL. C O 3. a a C O fakulteti, vis škole $ 8 T .Ž O 2. "o e C D 684 422 73 888 45 210 20 4 160 280 199 162 57 4 9 4 7 2 8 6 238 112 288 - 4 Trgovinsko osoblje 332 342 410 380 241 144 76 209 7 377 665 379 8 274 120 Osoblje zaštite i usluga 264 782 376 563 407 311 151 464 933 Administrativno i rukovodeće osoblje Stručnjaci i umetnice_______ _ 568 324 724 631 833 466 676 326 Izvor: Statistički bilten, nav. dj., Tabela 2-4, str. 16. 603 �EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 105 Indikativan je pregled odnosa aktivnih žena na 1000 muškaraca prema zanimanju i školskoj spremi 1953. godine (Tabela 9). Iz njega je vidljivo da su najmanje razlike među spolovima kod kategorije »bez školske spre­ me«. Očigledna je i feminizacija određenih zanimanja (trgovina, zaštita i usluge, administracija) koja se oslanja na tradicionalnu spolnu podjelu rada. Zanimljivi kuriozum, svjedočanstvo o vremenu, predstavlja visoki postotak »stručnjaka i umetnica« bez školske spreme i s osnovnim obra­ zovanjem! Pismenost, jedan od najelementamijih pokazatelja obrazovne struktu­ re stanovištva, pokazuje značajne varijacije s obzirom na spol. Proces opismenjavanja tekao je u čitavom prikazanom vremenskom rasponu br­ že za muškarce nego za žene. Tabela 10: Stanovništvo staro 10 i više godina prema pismenosti i spolu (u %) 1921. 1931. 1948. 1953. 100 100 100 100 Muški 100 100 100 100 Ženski 100 100 100 100 UKUPNO 48,5 55,4 74,6 74,6 Muški 59,0 67,7 84,6 85,9 Ženski 38,8 43,6 65,6 64,2 51,5 44,6 25,4 25,4 Muški 41,0 32,3 15,4 14,1 Ženski 61,2 56,4 34,4 35,8 Pismeno Nepismeno Izvor. Statistički bilten, nav. dj., Tabela 2-1, str. 12. Više nego dvostruka razlika između nepismenih žena i muškaraca 1953. godine (u korist štete žena), sigurno je, pored ostalog, uvjetovana i time što su učenice mnogo neredovitije ispunjavale školske obaveze od učenika. Tako je npr. u školskoj godini 1947/48. među učenicima obuh­ vaćenim obaveznim osnovnim školovanjem u Jugoslaviji bilo 43,7% žena, a u to je vrijeme u dobnoj skupini koja je obuhvaćena zakonskom oba­ vezom osnovnog školovanja (7 do 15 godina) bilo 49,2% žena.156 Podatke o obrazovnoj strukturi žena prema školskoj spremi sadržava Tabela 11, iz koje je vidljivo da je još 1953. godine (nakon brojnih kampanja pod rukovodstvom AFŽ-a) visina obrazovnog stupnja obrnuto proporcionalna s postotkom učešća žena. »Bez škole« je još uvijek više od polovice ženske populacije starije od 10 godina, a maksimalna kon­ centracija školovanih nalazi se u kategoriji s osnovnim obrazovanjem. Iz­ nenađujuće je mali procentualni raspon obrazovanih žena u ostalih pet �106 KONJI, ŽENE, RATOVI obrazovnih kategorija — od niže srednje škole za opće obrazovanje do fakulteta/visokih i viših škola postotak obrazovanih žena smanjuje se od 3,7% do 0,3%. Tabela 11: Žensko stanovništvo staro 10 i više godina prema školskoj spremi (u %) Srbija Ukupno svega Uža Vojvo­ Kosmet Srbija dina Hrvat­ Slove­ Bosna Make­ Cma ska nija i donija Gora Herce­ govina Ukupno 100 100 100 100 100 100 100 100 100 100 Bez škole 51,9 55,8 60,6 33,4 82,5 37,1 14,6 80,7 60,1 62,8 Osnovna škola 40,1 35,7 31,0 56,2 13,5 53,6 73,2 15,5 33,6 30,7 Niža srednja škola za opšte obrazovanje 3,7 3,9 3,3 6,4 1,0 4,6 4,7 1,7 2,5 3,1 Niža stručna škola 1,6 1.5 1.6 1,3 0,6 1,5 3,7 1,2 1,0 1,4 Srednja stručna škola 1,2 1.2 1.3 1,3 0,4 1,5 2,5 0,6 0,7 0,8 Srednja škola za opšte obrazovanje 0,9 1.1 0.6 0,1 0,1 0,8 0,7 0,2 0,5 0,6 Fakulteti, visoke i više škole 0,3 0,3 0,4 0,2 0,0 0,3 0,3 0,1 0,1 0,1 Nepoznato 0,6 0,8 0,6 0,7 1,9 0,7 0,2 0,0 1,5 0,5 Izvor: Statistički bilten, nav. dj., Tabela 1, str. 8. Posljednje dvije tabele prikazuju zastupljenost žena u radničkom samoupravljanju (članice radničkih savjeta i upravnih odbora), koja znat­ no zaostaje za njihovom zastupljenošću u radnoj snazi. Tabela 12: Članice radničkih savjeta (u %) Ukupno Srbija svega Vojvodina Kosmet Hrvatska Slovenija Bosna i Hercego­ vina Make­ Cma Gora donija 1952 14,0 11,5 - _ 15,9 21,8 10,3 6,8 13,4 1953 15,8 13,9 _ _ 16,9 23,9 12,1 7,8 13,5 Izvor: Statistički bilten, nav. dj.. Tabela 4-6, str. 43. Tabela 13: Članice upravnih odbora (u %) Ukupno Srbija svega Vojvodina Kosmet Hrvatska Slovenija Bosna i Herce­ govina Make­ Cma Gora donija 1952 10,3 8,2 - - 11,6 17,2 8,3 4,8 9,8 1953 9,8 8,6 - - 9,8 17,1 6,5 4,4 7,7 Izvor: Statistički bilten, nav. dj., Tabela 4-7, str. 44. �EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 107 Što već na prvi pogled odaje ovakav »grupni portret«? Žene u osvaja­ nje socijalizma polaze s pozicija najnerazvijenijih među nerazvijenima. One su najmanje pismene, najslabije obrazovane, opterećene učestalim i pogibeljnim reproduktivnim radom, fizičkim radom u poljoprivredi i nekvalificiranim radom u ostalim privrednim granama. Podaci navedeni u ovih trinaest tabela moći će također, pored puke informacije o trendovima, poslužiti i kao referentni okvir za usporedbe s podacima koji će biti prikazivani u daljnjem tekstu. Njih su samoprije­ gornim marom i zavidnom ustrajnošću prikupljale aktivistkinje organiza­ cija žena — od njezinih najnižih, do najviših odbora. II. DIO ANTIFAŠISTIČKA FRONTA ŽENA: ORGANIZACIJA ZA EMANCIPACIJU POKRET I POREDAK Na raskrsnici U trenutku završetka Drugog svjetskog rata, Antifašistička fronta že­ na, jedina baštinica i nastavljačica dviju tradicija ženskog pokreta u Ju­ goslaviji, našla se na raskrsnici. Da li će AFŽ u posve novoj povijesnoj poziciji i ulozi moći pomiriti i dalje razvijati proturječne tradicije (koje sam nazvala feminističkom i socijalističkom) na koje se nadovezuje? Naime, građanski ženski pokret djelovao je u okvirima postojećeg po­ retka, iako se prema njemu određivao kritički. Feministkinje su zahtije­ vale ravnopravno uključivanje žena u poredak i borile se protiv njihove diskriminacije. Cilj je međuratnog građanskog ženskog pokreta bio hu­ manizacija, daljnje izgrađivanje poretka uključivanjem žena u sve sfere političkog, društvenog i privrednog života. Ravnopravnost bi, prema oče­ kivanjima feministkinja, značajno pridonijela uspostavljanju drugačije ravnoteže snaga, otvorila putove demokratizacije društva oslobodivši ne­ slućene količine zapretane energije. Ovu je tradiciju ženskog pokreta, prema predloženoj tipologiji organiziranog djelovanja žena157 moguće opisati kao reprezentativnu varijantu reformističkog feminizma. Tradici­ �108 KONJI, ŽENE, RATOVI ja organiziranja žena u okvirima radničkog/komunističkog pokreta zasni­ vala se na supsumiranju interesne dimenzije širem opozicionom, »proturežimskom« djelovanju. »Žensko pitanje« služilo je kao katalizator, mobilizacijska taktika za pridobivanje podrške žena (»ženskih masa«) pri obaranju postojećeg poretka. Teorijski izvedeno iz klasnog pitanja (i nje­ mu podređeno)158, žensko je pitanje, prema marksističko-lenjinističkoj ideologiji, imalo biti riješeno revolucionarnom smjenom vlasti. Projekt radikalne društvene promjene nije bio promišljan sa stanovišta žena kao političkih subjekata ili interesne grupe, već kao dijela radničke klase. Prepoznavajući svoj legitimitet u »opozicionoj«, socijalističkoj tradiciji, a organizacijski uklopljena u Jedinstveni narodnooslobodilački front (JNOF), uspostavljanjem nove »revolucionarne« vlasti (u ime radničke klase) A FŽ se našla u njezinom ozračju, postavši tako i sama dio poretka. Naime, samim činom »oslobođenja« zemlje istovremeno je izvršena i smjena vlasti. U njoj je KPJ kao rukovodeća snaga uspješno okončane nacionalno oslobodilačke borbe, koja je istovremeno imala i snažne ele­ mente građanskog rata, stekla značajne prednosti pred svojim političkim takmacima. Komunistička je partija tijekom rata počela izgrađivati novu državnu vlast. Nakon rata ona već izgrađenu vlast, koja se nastavila u državnom aparatu Demokratske Fedarativne Jugoslavije, tek naizgled di­ jeli s dijelovima građanskih partija koje se nisu »kompromitirale« sura­ đujući s neprijateljem. Time su bili prividno zadovoljeni zahtjevi savez­ nika (konferencija na Jalti 4-11. veljače 1945), kao i odredbe o višestra­ načkom sistemu iz sporazuma Tito — Šubašić. Na tim startnim osnova­ ma, prema ocjeni povjesničara Dušana Bilandžića, »rukovodstvo KPJ je imalo gotovo neograničenu mogućnost da utvrđuje politiku društvenog razvoja Jugoslavije. U povijesti se rijetko stječe tako čvrsta i nepodije­ ljena vlast u rukama jednog revolucionarnog pokreta: svi organi vlasti — zakonodavni i izvršni, vojska i milicija, sigurnost i sudstvo — bili su bez izuzetka čvrsto u rukama KPJ. Njezini članovi bili su gotovo na svim ključnim funkcijama mehanizma vlasti (...)«159. Istovremeno, pak, svim će raspoloživim sredstvima, KPJ onemogućavati djelovanje »lojalnoj opoziciji«.160 Narodni front kao nadomjestak pokreta Kako bi zadovoljila »neke stranačke tradicije koje su živjele u naro­ du«161 i udovoljila međunarodnim obvezama (sporazum Tito— Šubašić), Komunistička partija Jugoslavije u tom periodu još ne obznanjuje otvo­ reno hegemonistički karakter svoje vlasti. Narodni front Jugoslavije �EMANCIPACIJA I O RG ANIZACIJA 109 ( N F J), u čijim okvirim a i sam a d je lu je , osnovan je na kon gresu J N O F - a ( 5 - 7 . kolovoza 19 4 5 ). O n je im ao izvanjsku form u k o a licije k o jo j su p ri­ stupile sve (d o z v o lje n e ) p o litičk e grupe/partije: S a m o sta ln a d em ok ra tsk a stran ka, Z e m ljo ra d n ič k a stran k a, N aro d n a se lja č k a stran k a, H rv atsk a r e ­ publikanska se lja č k a stran k a, Ju g o slav e n sk a rep u b lik an sk a stra n k a , N a­ rodna rad ikaln a stran k a i druge p o litičk e g ru p acije. P o seb n o st je te k o a ­ licije bila da su sve o n e p rizn av ale ru kovod eću ulogu K P J u N F J. N o, glavnu snagu N F J čin ile su tzv. m asovn e o rg a n iz a c ije , n jezin i k o ­ lektivni član ovi: om lad in sk a o rg a n iz a cija ( U S A O J — U je d in je n i save? a n tifašističk e o m lad in e Ju g o sla v ije ), o rg a n iz a cija žen a (A F Ž ) , i sindikati ( J S R N j — Jed in stv e n i sin d ik ati rad n ik a i n a m je šte n ik a J u g o s la v ije ) 162. U d o k u m en tim a N aro d n og fro n ta bila je uglavnom sad ržan a p latfo rm a K P J ,163 ali p artija je i u novim u v jetim a d jelo v ala na stari n ačin — kao kadrovska, (p o lu )ileg a ln a , stro g o h ijera rh ijsk a i m o n o litn a o rg a n iz a cija zasnovna na ap so lu tn o j lo ja ln o sti i poslu šno sti član stv a. Iak o d je lu je s p o zicija p o r e tk a , N F rabi diskurs p okreta p red sta v lja ju ći se kao sp let d o b rov oljn ih in teresn ih o rg an izacija (različitih društvenih grupa poput o m lad in e , žen a, rad n ik a i n a m ješte n ik a , i si.). U stv arn o sti, pak, »to je bio put i n ačin in d o k trin a cije širokih n aro d n ih m asa id e o lo ­ gijom i p o litiko m P a r tije , a u isto v rije m e i put n jih ov og ak tiv iz ira n ja na ostvarivanju p rog ram a P a r tije .« 164 N aro d n i fro n t, d ak le, n ije im ao fu n ­ kciju » a g re g a cije i a rtik u la c ije in teresa , već fu n k ciju izražav an ja m o n o ­ litn osti, m o b ilizacije i in te g ra cije m asa o k o id e je in teresn o g je d in stv a radnih m a s a « .165 (podv. L. S .) O vakav zak lju čak p o tk rep lju ju i b ro jn e sličn osti različitih m asovnih o rg an izacija. Prva je sličn o st u očljiv a u s a ­ m om činu o d b aciv an ja » starih «, to č n ije , n ek o m u n ističk ih d ijelo v a v la sti­ tih trad icija. N elag od a spram staro g s in d ik a liz m a 166, p rim je ric e , u sp o re­ diva je sa staln im strah o m od »fem in ističk ih z a stra n jiv a n ja « prisu tn im u A F Ž - u . K o d čitav o g N F o sp o rav a se (k la sič n i) k o alicio n i k a r a k te r 167 k o ­ ji je uoči i to ko m D ru go g sv jetsk og rata bio zn a ča ja n čim b en ik m o b ili­ z a cije ljudi različitih p o litičk ih u v je re n ja i k lasn e prip ad n osti na a n tifa ­ šističk im o sn ov am a. N ad alje, u svim se m asovnim o rg a n iz a cija m a isticao zaseb an p o ložaj član o v a K P J. K o m u n isti su p e rso n ificira li m od el » u z o r­ n o g fro n tov ca« i u je d n o zauzim ali n ajv iše h ije ra rh ijs k e p o z icije u N F. » P red sjed n ici n aro d n ih o d b o ra i sek re ta ri p artijsk ih o rg a n iz a c ija isto d o b ­ n o su p red sjed n ici ili ta jn ici o d b o ra fro n ta « .168 P o s to ja la je , d a k le, n ek a v rsta p e rso n aln e u n ije k ro z k oju je K P J o sigurav ala svoju d o m in a ciju na svim razin am a o rg a n iz a cije društva. N a taj su način m asov n e o rg a n iz a ­ c ije , k ao i sam a » n aro d n a vlast« (n aro d n i o d b o ri), fu n k cio n ira le k ao dio tran sm isio n o g m eh an izm a k oji je , da p arafraziram B ila n d ž ića , služio �110 KONJI, ŽENE, RATOVI »nepodijeljenoj vlasti« Partije.169 Treća se sličnost očitovala u prošire­ nom uvjerenju o prinudnom karakteru članstva u masovnim organizaci­ jama među građanima nekomunistima.170 Česte (samo)kritike koje su se u svim masovnim organizacijama mogle čuti u tom vremenu odnosile su se na »labavost organizacije«171, čije je članstvo »iz baze« u znatnoj mjeri osjećalo samo formalnu pripadnost respektivnim organizacijama. Nez­ natni stupanj društvene moći i utjecaja (a očito i ugleda) masovnih or­ ganizacija ogledao se u »potcjenjivanju« rada u njima od strane komu­ nista koji su se, bez obzira na vlastiti hijerarhijski položaj ulCPJ, identi­ ficirali sa stvarnom, djelatnom, društvenom moći vlastite partije. Sami se komunisti neprestano samokritički osvrću na takve tendencije koje imaju za posljedicu »izbjegavanje rada« članova KP u masovnim organizacija­ ma.172 Još jedan problem, konstantni predmet interesa i lamentacija AFŽ-a, predstavljala je slaba aktivizacija žena i njihova neznatna zastup­ ljenost na rukovodećim položajima u masovnim organizacijama. I naposlijetku, česte reorganizacije — promjene organizacijske strukture ma­ sovnih organizacija — sve do stvaranja Socijalističkog saveza radnog na­ roda Jugoslavije (SSRNJ) 1953. godine, ukazuju na probleme funkcioni­ ranja paralelnih hijerarhija — partijske i masovnih organizacija. »Dupliranje u radu«, kako su taj problem, žigošući ga, imenovale disku­ sije u okvirima AFŽ-a, očigledno je dovodilo do stalnih blokada u siste­ mu i povećavalo njegovu redundanciju. Masovne organizacge, masovno društvo... Državno vodstvo nastojalo je u neposrednom poslijeratnom razdoblju političkom propagandom173 uvjeriti domaću i međunarodnu javnost da je KPJ samo prva među jednakima na političkoj sceni. Pri naglašavanju neophodnosti političke participacije svih građana u procesu »obnove i izgradnje«, onodobni politički diskurs zapravo parafrazira osnovnu ideju masovnog društva: građani ne mogu utjecati na politiku države ako ne pripadaju politički relevantnim grupama174. Odnos pojedinca i centralnog aparata vlasti klasična je sociološka te­ ma. Već je Emile Durkheim, davno prije nastanka modernog totalitariz­ ma, upozoravao na odnos masovnog društva i diktature. Smatrao je da je, ukoliko ljudi svoju jedinu općenitost nalaze u državi, neminovan ra­ spad društva na izolirane, atomizirane individue. »Nacija se može očuva­ ti samo tako što će između države i individua postojati ceo niz sekun­ darnih grupa koje su dovoljno blizu da individue privuku u svoje po­ dručje akcije i na taj način ih baciti u opšti tok socijalnog života (...) �EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 111 Hipertrofirana država je prisiljena da ugnjetava i obuhvata (...) društvo koje čini veliki broj neorganizovanih individua.«175 Komentirajući ovu Durkheimovu tezu, sociolog Vladimir Arzenšek domeće da »sekundarne grupe« — sistem organizacija — moraju posje­ dovati određene karakteristike da bi bile sposobne posredovati između individua i države, odnosno drugih centara moći. U prvom redu one mo­ raju imati »izvore moći koji su nezavisni od centralnog tela a moć tih grupa mora biti prilična u poređenju sa centrom. (...) Samo snažne i autonomne grupe mogu delovati kao centri kontramoći i kao nezavisni izvor komunikacije među svojim članovima, te na taj način eliminisati društvo kao masu nemoćnih, izolovanih pojedinaca.«176 No u analizama masovnog društva nije teško pronaći brojne povijesne primjere kako niti demokratski pokreti/organizacije nisu imuni na postojanje oligarhijske kontrole u vlastitim strukturama. Robert Michels opisao je oligarhiju u dobrovoljnim udruženjima i političkim strankama, utvrdivši da domina­ cija organizacijskog aparata, u kombinaciji s pasivnošću članstva, održava oligarhijsku kontrolu. Oligarhiju u demokratskim organizacijama M i­ chels tumači kao »nenamjeravanu posljedicu« organizacije.177 Njegova analiza »nekompetentnosti masa«, prema Arzenešekovom mišljenju, po­ dudara se s Lenjinovom analizom partije. Naime, Lenjin će se iz istih razloga zalagati za partiju profesionalnih revolucionara. U daljnjem po­ vijesnom slijedu događaja, staljinistička, totalitarna, definicija odnosa društva i države, kao i definicija transmisione funkcije svih organiziranih struktura odredit će razvoj realnog socijalizma, smatra Arzenšek.178 ... totalitarno društvo Ono što, dakle, masovna društva dijeli od totalitarnih nije odsustvo sekundarnih organizacija, već njihova potpuna kontrola od strane centra moći. »Totalitarna društva su participativna društva u okviru političkog monizma; zato njihove organizacije imaju specifičnu funkciju. Poželjno je da je stanovništvo organizaciono uključeno, ali tu nije reč o nastojanju da se produbi demokratija u organizacijama i celokupnom društvu, već o saznanju da je multiplikacijom kontrolisanih aktivnosti moguće pove­ ćati indoktrinaciju stanovništva i na taj način smanjiti ravnodušnost i ot­ por u kriznim situacijama.«179 Ovo Arzenšekovo određenje totalitarnog društva koje u prvi plan stav­ lja pojmove: »organizaciono uključivanje« stanovništva — politički mo­ nizam — krizu, vrlo vjerodostojno opisuje mjesto, zadaću i funkcionira­ nje masovnih organizacija u Jugoslaviji u prvom poslijeratnom periodu. �112 KONJI, ŽENE, RATOVI Upravo izvršena revolucionarna smjena vlasti kojom otpočinje proces ra­ dikalnih i dalekosežnih društvenih promjena, gotovo je idealtipska situa­ cija koja odgovara formulaciji Arzenšekove opće hipoteze: »Što veću promenu strukture društva želi da postigne vladajuća grupa, utoliko je verovatnije da će postojati želja ili čak zahtev za visokim stepenom kontrolisane i manipulisane participacije građana u organizacijama.«180 Franz Neumann, jedan od najprominentnijih teoretičara autoritarnih sistema, u svojim Bilješkama uz teoriju diktature181 definira totalitarizam kao tip političkog režima koji je moguće odrediti pomoću pet elemenata. To su: (1) zamjena pravne države policijskom; (2) koncentracija moći na način koji isključuje mehanizme podjele vlasti ili dekoncentraciju moći karakterističnu za liberalno-demokratske režime (podjela vlasti na zako­ nodavnu, izvršnu i sudsku, uz postojanje višestranačkog sistema); (3) po­ stojanje monopolističke partije; (4) brisanje razlike između društva i dr­ žave (zamjena pluralističkih nepluralističkim sredstvima društvene kon­ trole); (5) teror182. Za nas je zanimljivo Neumannovo shvaćanje masov­ nih organizacija kao jedne od metoda (nepluralističke) kontrole nad dru­ štvom. »Sinkroniziranje svih društvenih organizacija«, jedna je od tih me­ toda, a ona omogućava »stvaranje stupnjevane elite koja vladajućima omogućuje unutrašnju kontrolu masa i da prikriju izvanjsku manipula­ ciju, tj. da birokraciju u uskom značenju riječi dopuni privatnim vodećim grupama u različitim slojevima stanovništva«. Također i u slučaju »atomiziranja i izoliranja pojedinca« instrumentalne su »nediferencirane ma­ sovne organizacije«. One su nametnute pojedincima nakon što je uslije­ dila destrukcija »ili barem slabljenje društvenih jedinica utemeljenih bio­ logijom (obitelj), tradicijom, religijom, ili sudjelovanjem u radu i razo­ nodi (,..)«183. Tragovi na marginama teksta povyesti Ukoliko je A FŽ tek jedna od partijski usmjeravanih i kontroliranih masovnih organizacija, jesu li historiografski radovi našli načina (i inte­ resa) da uoče njezine eventualne posebnosti? Podudarnost platforme KPJ i Narodnog fronta i u njemu sadržanih masovnih organizacija iz prvih poslijeratnih godina omogućavala je, pre­ ma Bilandžiću, indoktrinaciju ideologijom i politikom Partije, koja je slu­ žila dirigiranom aktiviziranju na ostvarenju programa Partije.184 KPJ je uspjela obuhvatiti gotovo sve stanovništvo masovnim organizacijama, ta­ ko da su gotovo svi odrasli bili »organizirani«, a u tom kontekstu Bi- �EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 113 landžić tek izrijekom, u nabrajanju, spominje i AFŽ.185 Na sličan način istraživačica Narodnog fronta Katarina Spehnjak spominje AFŽ tek kao jednu od karičica u transmisionom lancu KPJ — NF.186 Analizirajući koncept narodne demokracije, Marija Obradović ističe specifične funkci­ je omladinskih organizacija (SKOJ-a i Saveza narodne omladine Jugo­ slavije) i AFŽ-a. Njihov je zadatak, pored mobilizacijskog i integrativ­ nog, bio i »idejnoobrazovni«: »(...) AFŽ igra naročito važnu ulogu u vaspitavanju žena i dece u duhu socijalizma«.187 Tek toliko o Antifašističkoj fronti žena u »postrevolucionamom« pe­ riodu. Navedeni radovi, reprezentativni za znanstveno »razmatranje« uloge AFŽ-a, ostavljaju je na margini teksta povijesti, onog teksta koji nastoji rekonstruirati i analizirati dominantni govor moći. Jedno od mo­ gućih obrazloženja zbog čega je AFŽ nevidljiva u takvom shvaćanju po­ vijesti nalazi se u implicitnom i teorijski nereflektiranom shvaćanju ka­ tegorije društvene moći. Sva su, naime, ova istraživanja prošlosti zasno­ vana na poimanju društvene moći u skladu s teorijom zero sum game, kao fiksne veličine, neizbježno jednodimenzionalna. Najopćenitija zam­ jerka koja se uvriježenom »nipodaštavanju« AFŽ (a vjerojatno i drugih masovnih organizacija u tom periodu) može uputiti je ignoriranje rezi­ dualnog područja slobode, nerijetko i samovolje, u njihovom djelovanju pri oživotvorenju »viših« (partijskih) direktiva. No ukoliko AFŽ promatramo kao jednog od aktera, društvenu mrežu upletenu u razgranati splet ostalih mreža (gotovo svi odrasli članovi dru­ štva su »organizirani«, ne zaboravimo!), kojima je premreženo čitavo društvo, otvaraju se drugačije interpretativne mogućnosti. »Sociolozi čes­ to govore o moći kao o funkciji pozicije bilo u nekoj hijerarhiji međuza­ visnih uloga ili statusa, ili neke druge strateške lokacije unutar skupa odnosa.«188 U okviru pristupa koji predlaže mrežna analiza moć se raz­ matra u odnosu prema položaju ili lociranosti u strukturi društvenih mre­ ža. Drugim riječima, organizaciju žena i njezinu društvenu moć — nje­ zinu samoreprezentaciju, utjecaj, ugled, i si., valja promatrati podjednako u odnosu spram drugih aktera u spletu društvenih mreža, ali i u odnosu na vlastitu hijerarhiju uloga i statusa, te u odnosu na one (žene, poten­ cijalne članice koje pokazuju otpor »organiziranosti«) koje stoje po stra­ ni. To podrazumijeva istrajnu sumnjičavost naspram ideološkog diskursa koji će prvo implicitno, zatim eksplicitno isticati isključivi monopol KPJ u regulaciji i rješavanju svih društvenih pitanja, a kojeg usvaja i repro­ ducira sama organizacija žena. Ideologije, naime, »nude ljudima kogni­ tivne mape koje pokazuju sferu vidljivoga, do koje dopire zdrav razum, a ono što je važno i bitno one skrivaju«, ističe Vjeran Katunarić.189 Tek �114 KONJI, ŽENE, RATOVI znanstvenom analizom, nepristajanjem na dijalog s ideologijom i raz­ otkrivanjem njezinog netransparentnog karaktera, moguće je, dakle, na­ zrijeti ono »važno i bitno«. Priču o organizaciji žena kao dijelu poretka izložit ću u četiri dijela. Prvi će obuhvatiti mijene nacrta organizacijskog ustrojstva i promjenjivu sreću njegovog funkcioniranja. Drugi će dio podrobnije analizirati već naznačeni odnos A FŽ-a i KPJ, dok će treći dio predstavljati njihovo sučeljavanje. Nastojat ću prema arhivskim izvorima rekonstruirati život organizacije — frustracije, napetosti, ograničenja, ali i tragati za inova­ tivnim ponašanjem — koji se javljaju kako unutar hijerarhijske mreže AFŽ, ali i u odnosu na organizacijsku okolinu. U četvrtom će dijelu biti prikazana uloga A FŽ kao kolektivnog davaoca usluga u ispunjavanju društvenih prioriteta koji su se u tom razdoblju artikulirali u vidu tzv. kampanja. Kampanje su, naime, u »postrevolucionamom« razdoblju predstavljale kratkoročne, neposredne, »općenarodne« zadatke za čiju se realizaciju nije zahtijevala »specijalizacija«/stručnost, već je bio dovo­ ljan (pretpostavljeni) revolucionarni zanos i odanost sistemu. Pri tom će sami izvori biti analizirani/interpretirani prema tipu diskursa koji rabe. U rekonstrukciji i analizi organizacijskog ustrojstva AFŽ-a kao izvori poslužit će materijali (zapisnici, izvještaji, okružnice) viših od­ bora A F Ž -a (Glavni odbor A F Ž -a Hrvatske i Centralni odbor AFŽ-a Jugoslavije), te zapisnici održanih kongresa, sjednica Izvršnog odbora A F Ž -a Jugoslavije, plenumi GO-a i si. Kritičko-informativni diskurs u tim je izvorima prisutan na zatvorenim sjednicama, sa strogo kontrolira­ nom »javnošću«, dok se reprezentativni diskurs oglašava u direktivama kojima se rukovodstva obraćaju nižim odborima ili kada reflektiraju ino­ vacije/ /mijene organizacijske strukture. Periodizaciju evolucije organiza­ cijske sheme/modela organizacije izvest ću na temelju odnosa AFŽ-a i njegove organizacijske okoline (KP, NF, narodna vlast, tj. vladine usta­ nove). Pandan obrasca komunikacije viših s nižim odborima (i vice versa) predstavlja komunikacija A F Ž -a s KP. Očituje se hijerarhijska priroda odnosa (isprva prikriveno, da bi se kasnije vehementno afirmirala) koja ukazuje na zadanu poziciju organizacije žena u sistemu društvene moći. Posebno isticanje i analiziranje ovog odnosa (a ne izdvajanje npr. od­ nosa s Narodnim frontom čiji je sastavni dio bila AFŽ) zasnivam na spoznaji da je sam čin članstva u KP predstavljao totalni odnos (brišu se granice privatno/javno, građanska/politička egzistencija). Upravo zbog toga sačuvani zapisnici partijske ćelije pri GO A FŽH (a imam razloga �EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 115 za sumnju da mnogi nisu sačuvani ili su iz razloga konspirativnosti vrlo shematski vođeni) propuštaju više takozvanog »života« (međuljudski od­ nosi, emocije, pa i strasti, svakodnevica, tijelo) od zbira svih ostalih do­ kumenata. Razmatranja o »životu organizacije« temeljit će se na izvori­ ma koji ocrtavaju diskusije nižih odbora (»na terenu«) i njihovim izv­ ještajima višim odborima. Pogled izvana potražit ću u izvještajima raznih komisija ili pojedinaca delegiranih za inspekciju »terena«. Kritičko-informativni diskurs prevladava kod iznošenja teškoća i nedoumica u vla­ stitim sredinama. On se »probija« i u izvještajima nadređenima, no na toj ravni komunikacije dolazi i do upotrebe reprezentativnog diskursa u skladu s pretpostavljenim očekivanjima viših odbora, NF, »komiteta«.... Oni, pak, proniču/razotkrivaju tu zamku i učestalo upozoravaju na ne­ pouzdanost takvih izvještaja i »podataka s terena«. (Nije na odmet ope­ tovati upozorenje: nikada ne smetnuti s uma da se nalazimo usred igre iskrivljenih ogledala). Kao izvori za analizu kampanja poslužit će mi direktivna pisma koja višim odborima upućuju instance vlasti, a oni ih pre­ rađuju i upućuju na teren (nižim odborima), te povratnih izvještaja nižih odbora o učinjenom. Zbog ovakvog pristupa u daljnjem ću se slijedu izlaganja nastojati oduprijeti sirenskom zovu primarnih izvora koji vodi k pripovijedanju neprekinutih sekvenci događaja ili izlaganju svih činjenica o danom vre­ menu/mjestu. Naime, čuveni je francuski povjesničar Marc Bloch nagla­ šavao: »Jedinstvo mjesta potpuno je nepokorno. Samo jedinstveni prob­ lem konstituira centralni fokus«.190 ORGANIZACIJSKA STRUKTURA AFŽ-a Dobro je znano, doba revolucija nisu trenuci najpogodniji za kontem­ placiju. Vrijeme je to snažnih zamaha »metlom historije«, kada se još nereflektirano, tek naslućeno »novo«, iščahuruje iz raskošnih nada, iz ve­ likih sveobuhvatnih vizija »boljeg sutra«. I ne samo organizacije stvarane su bez statutamih nacrta, domišljenih piktograma zamišljenih hijerarhij­ skih struktura i funkcija. Stoga nas ne smije čuditi što niti mame akti­ vistkinje AFŽ-a, kao niti njihovi »značajni drugi«, tome ne posvećuju mnogo pažnje. Modele organizacijske strukture AFŽ-a, koje ću prikazati u procesu njihovog razvoja, izvela sam na osnovu čitanja/interpretacije dokumenata nastalih u toku uznositog i krivudavog hoda revolucije i mijena društva koje su uslijedile. Elementi tih modela AFŽ-a raspoznatljivi su kao ide­ alni nacrti — prevladavajući obrasci — čije se manje/više izravne nazna­ �116 KONJI, ŽENE, RATOVI ke nalaze u iskazima Centralnog odbora A FŽ-a Jugoslavije (CO), od­ nosno Glavnog odbora A FŽ-a Hrvatske (GO). U njima se reprezenta­ tivnim diskursom organizacija žena neumorno legitimira kao dio šire in­ stitucionalne mreže, sastavni dio novog poretka, ali i kao samosvojna or­ ganizacijska mreža. Izradom modela pokušala sam rekonstruirati jednu »objektivnu« strukturu, ogoljelu od strasti, želja i utopijskih nada poje­ dinačnih aktivistkinja organizacije. Rekonstruirala sam ih na temelju po­ maka u diskursu koji rabe, budući da je upravo diskurs — način na koji pišemo (i govorimo) — kadar odraziti strukturu moći u društvu. Takav pristup, pored ostalog, obećava i viši stupanj apstrakcije. Nai­ me, koristeći kompletni poslijeratni arhivski fond A FZ-a Hrvatske mo­ guće je zaključivati o tendencijama bitnim za čitav jugoslavenski AFŽ-a, budući da su njegov sastavni dio i zaprimljene osnovne smjernice i kon­ kretne direktive koje se u tom strogo kontroliranom vremenu razrađuju u saveznom rukovodstvu — Centralnom odboru AFŽr-a iz Beograda.1 1 9 Dakako, sva četiri modela koja je u razdoblju od 1945. do 1953. godine moguće očitati, samo su aproksimacije koje opisuju željeno/zamišljeno organizacijsko ustrojstvo. Oni se nerijetko preklapaju, a njihove su gra­ nice u vremenu fluidne i ovisne o lokalnim/regionalnim uvjetima. Mode­ li, slike organizacijskog ustrojstva AFŽ-a, odražavaju nekoliko razina zahtjeva: 1) očekivanja koja dolaze od šireg društvenog sustava (revolucionar­ nog poretka); 2) proturječnu samoreprezentaciju organizacije žena (kao sastavnog dijela poretka, ali i kao pokreta); 3) mogućnosti stvarnog, djelatnog funkcioniranja organizacijske mre­ že/ hijerarhije AFŽ-a, tj. realizacije zahtjeva koji na A F Ž postavlja nje­ zina organizacijska okolina. Iznoseći nacrte organizacijskih modela A F Ž -a nastojat ću problema­ tizirati odnos organizacijskog modela i ciljeva organizacije žena u mije­ nama društva. Pri tome ću poći od tvrdnje Bonnie Erickson da različiti modeli strukture naglašavaju različite aspekte društvenih mreža, i stoga vode ponešto različitim predviđanjima o usaglašavanju stavova među mrežama.192 U svakom su analiziranom razdoblju nezaobilazna slijedeća pitanja: Unapređuju li transformacije organizacijskih modela AFZr-a realizaciju jednog od istaknutih ciljeva »socijalističke revolucije« — oslo­ bođenje žena? U kojoj je mjeri način na koji je organizacija zasnovana nakon 1945. bio instrumentalan za poticanje emancipacije žena kao društvenog procesa dugog trajanja? Koji su organizacijski resursi i opcije bili na raspolaganju ženama samima da artikuliraju strategije vlastitog oslobođenja od specifične spolne diskriminacije? Kojim je stupnjem au­ tonomije raspolagala A FŽ formulirajući svoje ciljeve, strategije i taktike u mijenama društva koje su, kao jednu od svojih pretpostavki, nalagale �EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 117 radikalne pomake u položaju žena? Da li je organizacijsko ustrojstvo AFŽ-a pružalo potreban prostor i adekvatan stupanj društvene moći za ostvarenje tog cilja u zemlji opustošenoj ratnim razaranjima, nerazvijenoj i duboko prožetoj patrijarhalnom kulturom? »Učiti, učiti, i samo učiti...«: Odgojni model AFŽ-a (1945-1947) .... govorio je drug Lenjin, i proročanski nagovijestio početak istinskog socijalizma tek u onom trenutku kada će se svaka kuharica moći znalački baviti politikom. Svaka kuharica, ergo, svaka žena. Autoritativni glas Vladimira Iljiča odzvanjao je i u riječima Anke Berus: »Proširujući rad na političko prosvjećivanje žena, pomoći će [AFŽ] najširim masama da se nauče državnički misliti, uključit ćemo ih u stvarno riješavanje svih opće narodnih problema i to već u suštini predstavlja ostvarenje one ravnopravnosti koju su stekle u borbi, koja im je osigu­ rana u našoj narodnoj državi i čija je jedina garancija istinska vlast na­ roda.«193 (podv. L. S.) Indikativno je da najmjerodavniji stavovi o sudbini organizacije žena u poslijeratnom razdoblju dolaze s pozicije u kojoj je koncentrirana mak­ simalna količina društvene moći — iz kancelarije Centralnog komiteta KPJ, u čije se ime oglasio Aleksandar Ranković. U pismu koje će se s dužnim pijetetom nadalje citirati u dokumentima AFŽ na svim razinama stoji bezprizivna ocjena: »Po završetku rata aktivnost žena ne srne i ne može prestati«.194 Nadalje se ističe neophodnost mobilizacije žena »na novim političkim, privrednim i socijalnim zadacima«, koje valja postići učvršćenjem ženskog pokreta. Forma pokreta (»izbegavati svako kruto centralizovanje samog rada i što više razvijati inicijativu odozdo«) procje­ njuje se kao optimalna za privlačenje žena, a pri tom se naglašava da »AFŽ nije organizacija potčinjena NOF-u, ali mu pomaže svim sredstvi­ ma kojima raspolaže«. Zadatak je KP, pored ostalog, da za rad »u AFŽ mobiliše što veći broj partijki« na rukovodećim dužnostima.195 Što je to što »narodna vlast« očekuje od AFŽ u razdoblju neposredno nakon »oslobođenja«? Zadaci su veoma općeniti: — konsolidacija revolucionarne vlasti (borba protiv ostataka neprija­ telja, »reakcije« i »protunarodnih elemenata« — crne burze, špekulanata, ilegalnog podizanja cijena, i si.); — obnova i izgradnja rato m o p ustošene zem lje (sudjelovanje u d o ­ brovoljnim radovim a; uključivanje žena u privredu i p o m o ć sindikatim a J organiziranju radnica; osposobljavanje žen a za kvalificirani rad, i si.); — funkcioniranje svakodnevnog života (rješavanje čitavog niza socialnih problema, kao npr. organiziranje pomoći zaposlenim majkama; inaprijeđenje zdravstvene zaštite žena; pomoć invalidima, ranjenicima, ‘atnoj siročadi; zaštita i zbrinjavanje djece). �118 KONJI, ŽENE, RATOVI Riječju, žene trebaju postati »ozbiljan oslonac države« i »snažni oslo­ nac narodne vlasti«, naglašava se na Plenarnom sastanku CO AFŽJ po­ četkom 1946. godine.196 Ovi zadaci, dakako, važe za sve građane, no ulo­ ga je AFŽ^-a u njihovoj realizaciji dvojaka: da žene privuče i osposobi za njihovo ostvarivanje (»borbom protiv nepismenosti«, organiziranjem općeobrazovnih i stručnih tečajeva), ali da ih istovremeno odgaja u duhu djelatnog iskazivanja lojalnosti novoj vlasti (politički odgoj/ indoktrina­ cija). Upravo iz te dvojakosti proizlaze posebni zadaci organizacije žena. U samoj su pretpostavci opstojanja A F Ž -a specifični deficiti, nedostaci žena. To bi mogle biti »zaostalost«, »indiferentnost«, kako ih je imeno­ vala još Klara Zetkin, ili pak neobrazovanost (nepismenost, niska kvali­ fikacijska struktura ili zdravstveno-higijenska kultura). No ne treba za­ nemariti niti neke implicirane »prirodne« predispozicije koje će žene sta­ viti u »službu naroda« posredstvom svoje organizacije. Upravo su ove dvije grupe specifičnosti (rad na sebi i za sebe, dakle, emancipacija, te pretpostavljena predilekcija za rad za druge — za državu, ali i one ne­ moćne i potrebite) izvor stalnih protuiječnosti s kojima se organizacija žena neprestano suočava. Kako uskladiti potrebe žena kao specifične in­ teresne grupe sa »širim« društvenim interesima? Upravo ta će se napetost ogledati, ali i nastojati razriješiti, u modelima organizacijskog ustrojstva AFŽ-a. Način na koji će A FŽ osigurati pro­ vođenje postavljenih zadataka područje je njezine slobodne inicijative. Po uzoru na ostale masovne organizacije, osnovni je princip izgradnje/ /funkcioniranja organizacijske hijerarhije teritorijalni. Slika 1: Teritorijalni princip organizacijske strukture AFŽ-a197 Centralni odbor (Jugoslavija) Glavni odbor (republike) oblasni okružni kotarski ODBORI: JEZGRA AKTIVISTKINJA seoski, gradski, ulični Pri tome se također naglašava da je čitavu organizaciju potrebno »odozdo do gore još više povezati s odborima Narodnog fronta, te razviti najširu propagandu za upisivanje u Narodni front«. Unatoč upozorenju �EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 119 da se izbjegava krutost i centralizacija, odbori su morali »da imaju takvu organizacionu čvrstinu da mogu uključiti i posljednju ženu u opće na­ rodni rad u ispunjavanju opće narodnih zadataka«198. Parola o organi­ zacijskoj čvrstini bila je na terenu različito tumačena. U nekim se orga­ nizacijama prikuplja članarina za AFŽ, u drugima dobrovoljni prilozi, a u nekima oboje.199 Ekstremni slučajevi shvaćanja »čvrstine« svjedoče o prinudnom karakteru organizacije. Podaci koji su kritički razmatrani na sastanku tajnica okružnih odbora govore, primjerice, da su u Slavoniji neki odbori AFŽ-a uvodili samoinicijativno kazne u novcu i namirnica­ ma za žene koje nisu dolazile na sastanke.200 Takvu je praksu rukovod­ stvo AFŽ-a suzbijalo s preporukom da se od žena ne ubire članarina, već da ih se učlanjuje u »Frontu«, kamo bi se trebali prelijevati »prihodi od zabava i priredaba« koje je upriličivala AFŽ.201 Pa ipak, i usprkos upečatljivog popisa zadataka, svijesti o specifičnosti mobilizacije »ženskih masa«, i ozbiljno shvaćenog zahtjeva za čvrstinom organizacije, ambivalentni karakter AFŽ (rad žena za druge kroz rad žena za sebe same) istrajavao je kao ozbiljan problem. Tako će jedna od članica GO AFŽH izjaviti: »AFŽ nema nekih svojih posebnih zadataka, nego on kao sastavni dio Fronta treba da ostvari najužu suradnju s na­ rodnim vlastima(...)«202 Slično rezonira i Anka Berus, »počasna« funkcionerka AFŽ-a: Organizacije A F Ž nemaju nikakve odvojene linije, ali s druge strane one tre­ ba da imaju takvu organizacionu čvrstinu, da mogu osigurati uključivanje pa i posljednje žene u opće narodni rad i ispunjenje opće narodnih zadataka.203 Kako uskladiti nepostojanje »odvojene linije«, tj. strategije koja će že­ nama olakšati ispunjenje složenih i zahtjevnih »opće narodnih« zadataka sa specifičnim »deficitima« žena kao društvene grupe? Problem se tre­ bao razriješiti u tipu organizacijskog ustrojstva koji sam nazvala odgojni model. Njegova se odgojnost sastojala u pretpostavci da će već samo pro­ vođenje »linije Fronta« pridobiti/odgojiti/transformirati žene svih druš­ tvenih slojeva da učestvuju u revolucionarnim preobrazbama društva. Činjenica da je organizacijsku strukturu moguće prikazati kao pirami­ du sa širokom bazom (potencijalno je to svaka, »pa i posljednja žena«) čiji je vrh također moguće nedvosmisleno utvrditi, navodi na zaključak da možemo pretpostaviti izvjestan stupanj organizacijske autonomije. To znači da je postojala mogućnost artikuliranja ciljeva specifičnijih/autonomnijih od onih koje je Antifašističkom frontu žena povjeravala »na­ rodna« vlast. Na to ukazuje i činjenica da su jasno naznačene i dvije linije unutarorganizacijske komunikacije: vertikalna i horizontalna. Prva se �120 KONJI, ŽENE, RATOVI proteže u dva pravca — od nižih ka višim hijerarhijskim razinama (i vice versa). CO/GO put baze šalju direktive, okružnice, cirkulama pisma, a prema potrebi sazivaju tajnice nižih odbora na konzultativne sastanke. Odbornice su, pak, bile dužne slati pismene izvještaje predsjednicama respektivnih odbora (gradskih, kotarskih, okružnih), dok se od istih predsjednica očekuje da šalju elaborirane poslanice višem rukovodstvu svakih tjedan do deset dana.204 Druga je linija komunikacije prožimala čitavu strukturu posredstvom sekcije za agitprop koja se služi organom GO-a, mjesečnikom Žena u borbi, te glasilom CO-a Žena danas. Pored toga, horizontalnu ravan komunikacije osiguravaju i različite brošure, tjedna ženska radio emisija (Radio Zagreba), a postojala je i ženska knji­ žara na Trgu Republike u Zagrebu koja je distribuirala brojna izdanja AFŽ-a. Slika 2: Odgojni model AFŽ (1945-1947) CO/GO Ambivalentni karakter statusa organizacije očituje se u činjenici da se »napredne« žene neposredno uključuju u Narodni front (NF), budući da su ocijenjene kao dostatno odgojene u političkom smislu, dok one »ne tako napredne« (koje nisu u dovoljnoj mjeri socijalizirane za razumijeva­ nje/ provođenje revolucionarnih zadataka — one indiferentne, neodluč­ ne, prestrašene ili čak neprijateljski nastrojene) ostaju u organizaciji i djeluju u njezinim sekcijama (S). Isprva se po oblasnim i okružnim od­ borima formiraju tri sekcije: propagandna, kultumo-prosvjetna i socijal­ na, dok će se nadalje njihov broj uvećavati proporcionalno sa zahtjevima za »raznolikošću i gipkošću« u radu organizacije žena20-\ Uputstva za rad sekcija naglašavaju da se u svom djelovanju trebaju povezivati s od­ govarajućim nadleštvima pri organima vlasti (npr. prosvjetnim odjelima �EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 121 kod NO i dr.), dok je kod propagandne sekcije direktiva još nedvosmislenija: Propagandna sekcija Okružnog odbora A F Ž nemože da pravi nikakav pose­ ban plan o radu odvojen od plana N F i Narodne vlasti(...).206 Iako se ovaj organizacijski model doima još najmanje protuiječno (za razliku od onih u godinama koje slijede), niti u ovoj prvoj, za mnoge aktivistkinje još idiličnoj fazi razdraganosti nakon uspješno okončane »revolucije«, on također nije lišen stalnih napetosti koje su posljedica inherentnih mu ambivalentnosti. AFŽ, i kao dio pobjedonosnog poretka, ipak dijeli sudbinu žena. Na terenu se na nju gleda »s omalovažava­ njem«, a posljedica je toga da pojedine aktivistkinje »ne vole raditi sa ženama«207; kod žena se opaža »osjećaj manje vrijednosti« unatoč Usta­ vom zagarantirane ravnopravnosti.208 Djelotvorniju akciju protiv takvih pojava koči latentni strah od »feminističkih zastranjivanja«, čiji bi znak moglo biti pretjerano osamostaljivanje od NF. Tako primjerice tajnica Kotarskog odbora iz Vinkovaca s mnogo nelagode izvještava GO kako treba i dalje održavati sastanke samo sa ženama gdje je rad A F Z slab, gdje se žene ustručavaju da odlaze na sastanke s muš­ karcima, dok u drugim selima gdje je rad A F Ž -a na priličnoj visini i gdje su žene shvatile da su i one dio fronta i da one nemaju svojih posebnih zadataka izvan fronta treba da dolaze na sastanke fronta (...).209 Druga tajnica izvještava o nejasnoćama u odnosu na NF (i šire): ... mi svi skupa još nismo na čisto da li da održavamo masovne sastanke žena posebno ili sa Narodnom frontom, te da li da ih održavamo uopće ili da ih nikako ne održajemo.210 Stalan je problem što se u nekim krajevima (...) na sastancima A F Ž pretresaju potpuno iste stvari kao i na sastanku Fronte i jasno da žene nisu voljele da odlaze na sastanke žena jer su morale da slušaju dva puta istu stvar 211 »Krute forme rada« krive su za opadanje aktivnosti organizacije i u onim krajevima gdje je u vrijeme NOP-a AFŽ bila aktivna. No u pone­ kom se izvještaju ono tumači činjenicom da su tada aktivne drugarice nakon 1945. »prešle na druge zadatke« i prestale radom sa ženama 212 Vertikalna mobilnost žena posredstvom AFŽ-a već je počela uzimati da­ nak! No i kada procjenjuju uspjehe u radu, aktivistkinje su samokritične. Prema općoj ocjeni AFŽ je najveće uspjehe zabilježila na planu socijal­ nih aktivnosti (prvenstveno u raznim oblicima zbrinjavanje djece) i �122 KONJI, ŽENE, RATOVI »kampanjama« za obnovu zemlje (dobrovoljni radovi). Takve akcije ocjenjuju se kao čisto »ženske akcije«, »takoreći humanitarne akcije« pri kojima je zakazalo »vaspitanje«. Naš rad među ženama na srne da ostane na prvom stepenu pojedinih akcija, ne srne da se razbija na suve i praktične sitne radove, nego mora da uzdiže uvek nove aktivne žene u politički pokret, u državni aparat, u produkciju.2 3 1 Riječju, odgojni model A F Ž -a pokazao se efikasnim za onaj tip mo­ bilizacije žena koji je vodio instrumentalizaciji tradicionalnih ženskih funkcija (karitativni rad — socijalne akcije i rad za lokalnu zajednicu — obnova). Ogromni radni doprinos žena, kao i postojanje znatnog profe­ sionalnog aparata A FŽ214, mogli su biti realni preduvjet organizacijskoj autonomiji koja bi bila kadra tokom vremena suzbijati kod žena »osjećaj manje vrijednosti« i nipodaštavanje organizacije. No blokada je nastupa­ la sa zahtjevima da se djelovanje AF Ž -a podredi NF-u. On je, pak, puka transmisija KP, što se ne ističe na masovnim sastancima članica iz baze, ali o čemu pomno vode računa više hijerarhijske instance. O tome svje­ doči i poimanje uloge GO-a iz 1947. godine: Glavni odbor nije direktivno tijelo za organizaciju AFŽ na terenu, čijim ra­ dom treba da rukovode lokalne part, organizacije dajući konkretne zadatke i kontrolišući izvršenje. Glavni odbor treba da povezuje rad pojedinih orga­ nizacija AFŽ, da prenosi iskustva u radu i organizacionim formama 215 Gl. odbori treba da budu studiozna tijela koja će pratiti ostvarivanje ravno­ pravnosti kroz ekonomski i privredni razvitak zemlje 216 Dakako, nedirektivnost i »studioznost« republičkog rukovodstva orga­ nizacije žena ne bi trebalo toliko naglašavati kada ono u praksi ne bi prekoračivalo tako shvaćene ovlasti. I tajnice odbora na terenu vjerojat­ no su znale pokazivati znakove nepoželjne »samosvijesti« (»nisu članovi odbora N.F., te joj ne polažu računa o radu, niti ona to od njih traži«217). Pred kraj ovog razdoblja zamjetno je opadanje aktivnosti i »masovno­ sti« organizacije. Samo u Hrvatskoj prestao je rad odbora A FŽ-a u 1500 sela u kojima su djelovali za vrijeme NOB-e. Stoga ne smije čuditi samokritički osvrt Cane Babović, predsjednice CO A FŽ Jugoslavije na taj, po svemu sudeći, općejugoslavenski trend: ... opaža se, što je isto u svim republikama, naime, da se rad među ženama najčešće razvija povremeno i to kroz izvesne kampanje(...). AFŽ nije uspela široko obuhvatiti žene na sudelovanju u svakodnevnom političkom, društve­ nom i privrednom životu zemlje. Druga je stvar, što mi nemamo nečega po­ sebnoga, specifičnoga, neko pitanje za koje bi se mi kao žene trebale boriti.2l8 (podv. L. S.) �EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 123 Ostaje otvoreno pitanje da li je već 1947. godine Cana Babović u uoče­ noj činjenici nedostatka autonomije cilja organizacije žena vidjela pozi­ tivnu ili negativnu crtu. Treniranje strogoće: Direktivni model A F Ž-a (1948-1949) Godina je započela radno. Potkraj siječnja (25-27. 1. 1948) održan je Drugi kongres AFŽ-a Jugoslavije, a iznesene samokritičke analize dota­ dašnjeg rada organizacije i smjernice za njezin daljnji razvoj bile su u neposrednom dosluhu s najnovijim zbivanjima u društvu. Naime, sredinom prethodne godine donesen je, po uzoru na sovjetske »pjatiljetke«, Zakon o petogodišnjem razvitku narodne privrede FNRJ za period 1947 — 1951. godine, popularno poznat kao »plan industrija­ lizacije i elektrifikacije«219. Ujesen 1947. održan je Drugi kongres NFJ koji je raspršio neodređeni privid postojanja višepartijskog sistema i bezprizivno obnarodovao partijski monopol u svim sferama života. Josip Broz Tito izabran je za predsjednika NFJ. I bez »povijesnog NE« koje će uslijediti sredinom godine, 1948. imala je sve preduvjete da postane »prelomna«, dakle, slavna. U svojoj periodizaciji poslijeratne povijesti Dušan Bilandžić uzima je kao početak »Ve­ like prekretnice (1948-1953)«. Koje su se tendencije/procesi, prema Bilandžiću, očitovali u tom trenutku? To je u prvom redu »tendencija birokracije da se od sluge društva pretvori u njegovog gospodara«. Birokracija (koju Bilandžić analitički ne situira u socijalnu strukturu, niti ne identificira u univerzumu političkih aktera) je kao glavna društvena snaga »uvela monopol na idejno-politički život društva«. Ekstremni egalitarizam u shvaćanju raspodjele do­ hotka prema radu, uz cijenu usporenijeg materijalnog razvitka društva pogodovao je, i bio ostvariv, tek uz jačanje državne vlasti, dok je polu­ vojni princip organizacije i funkcioniranja radničke partije, prema Bilandžiću, treći činilac koji je stimulirao proces stvaranja etatističke ekonom­ ske strukture.220 U takvoj situaciji dolazi do prirodnog iscrpljivanja re­ volucionarnog entuzijazma i požrtvovanja »nekoliko stotina hiljada akti­ vista koji su gotovo danonoćno radili za napredak društva«. U radnim kolektivima javljaju se prvi znaci opadanja proizvodnje i »’čuvanja’ vla­ stite radne snage«; u rukovodećem sloju društva javljaju se znaci birokratizacije i »revolucionarnom« moralu posve neprimjerenog neasketskog prepuštanja privilegijama; seljaštvo se sve više buni protiv prisilnog otkupa i kolektivizacije; javljaju se i prvi znaci međurepubličkih sukoba �124 KONJI, ŽENE, RATOVI »naročito zbog alokacije i raspodjele sredstava za investicije koja su u cjelini bila u rukama federacije«.221 Ovu povijesnu situaciju Bilandžić imenuje »krizom revolucionarne strategije društvenog razvoja«. KPJ na tu krizu reagira postavljanjem sli­ jedećih etapnih ciljeva: učvršćenjem političke vlasti i svojeg rukovodećeg položaja u društvu, te programom ubrzane industrijalizacije. Ti se poli­ tički i ekonomski zadaci uzajamno dopunjavaju: »Ekonomski je utvrđi­ vao političku vlast i moć, a politički je davao ekonomiji potreban za­ mah.«222 Politika prožima sve pore života »upravo zato što je osnovni zadatak te etape revolucije bio učvršćenje vlasti«, smatra Bilandžić.223 Udamištvo, natjecanje i slični zadaci tretiraju se kao političke direktive, a nedisciplina na radu i »slične greške« kao nedvojbeni iskaz političkog odnosa prema novom režimu. Organizacija žena nije željela, niti smjela, zaostati. Samokritički se osvrnula na svoj dotadašnji rad i u njemu utvrdila slijedeće slabosti. Na prvom je mjestu već i prije konstatirano opadanje rada, zamiranje orga­ nizacija na terenu i »samopotcjenjivanje«. Kritizira se aktivistički princip (A FŽ je postala »uska organizacija aktivistkinja«) i činjenica da u dovo­ ljnoj mjeri nisu mobilizirane (»zaostale«) ženske mase. Za to su okriv­ ljene »krute« (ali i nedovoljno efikasne) metode rukovođenja; kampa­ njski »prakticistički« rad uz nedostatak »političkog objašnjavanja«, tj. edukacije/indoktrinacije.224 No rukovodstva A F Ž -a ne žele sama podni­ jeti taj teret. Zamjeraju »partijskim organizacijama na terenu« što nisu ozbiljno shvatile zadatke po sektoru rada među ženam a. Taj sektor partijskog rada u partijskim Kom itetim a ili ne postoji uopšte ili ukoliko i po­ stoji, on se u partijskoj organizaciji ne pretresa i potcenjuje se.225 NF također ne shvaća specifične zadatke A F Ž -a i koristi je »najčešće za izvršavanje tehničkih poslova. (...) Čitavi odbori A FŽ-a upotrebljeni su u kampanji samo kao tehnička lica, za popise itd.«226 Pri frontovskim radnim akcijama ne vodi se računa o »specifičnim fiziološkim razlikama žena«, te je bilo slučajeva teških oboljenja žena zbog neprimjerenog ra­ da. Na svojim sjednicama mnogi odbori NF »ne tretiraju pitanje organi­ zacije A FŽ u cjelini niti se interesiraju za rad žena. Mnogi drugovi ru­ kovodioci Narodnog fronta, oficiri, rukovodioci u narodnoj vlasti ne šalju i ne puštaju svoje žene da učestvuju u radu NF i AFŽ«.227 Drugi kongres A F Ž -a Jugoslavije donio je, nakon saslušanih referata i diskusija, te iscrpnih samokritika, direktive za obnovu organizacije. Or­ ganizaciju će biti moguće »učvrstiti« tako da se pored »izdignutih žena« (aktivistkinja) obuhvate i one »najzaostalije«, i to rigoroznim vođenjem �EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 125 evidencije i neprekidnim praćenjem rada žena. Njih valja »podići«, do­ vesti »na liniju Narodnog fronta preko širokog kultumo-prosvjetnog i političkog rada« i privući na »ostvarivanje zadataka Petogodišnjeg plana i izgradnju socijalizma«228. Metode rukovođenja trebaju biti primjerene »najširem i najmasovnijem pristupanju ženama«, te kroz razvijanje »svih mogućih oblika rada«. Pristupajući »ženama kao majkama i domaćica­ ma« valja ih poučiti kako da povežu svoje težnje s općim interesom i radom229. Treba prestati s praksom rukovođenja preko mjesnih odbora, a pridobiti žene na selu bit će moguće stvaranjem seoskih odbora230. Pri Centralnom, glavnim i sreskim (okružnim) odborima, pored sekretarija­ ta, kao stalnog radnog tijela, trebalo je formirati i slijedeće sekcije: 1) organizacionu, 2) propagandnu i kultumo-prosvjetnu, te 3) sekciju »Majka i dijete«.231 Postojeće ženske listove neophodno je učiniti pri­ stupačnim najširim slojevima žena, u prvom redu seljankama. To će biti moguće izvesti popularnijim i jednostavnijim načinom pisanja, unoše­ njem više beletrističkih i reportažnih sadržaja, te tehničkim urešenjem list učiniti živim i privlačnim232. Predstojeći izbori za odbore AFŽ-a is­ koristit će se za »davanje organizaciji prave sadržine i radnog programa«, a pažljivim odabirom sastava odbora »podići novi kadar žena« i istovre­ meno osigurati neprekidan rad organizacije.233 Plenumi, savjetovanja, konferencije koji su uslijedili, detaljno su ela­ borirali kongresne materijale. Pored njihovog ritualnog ponavljanja, do­ metali su im, u skladu s pojedinačnom kreativnošću govornica, brojne varijacije, tako da je, usprkos proklamiranoj kritičnosti prema »birokratizaciji«, počevši od 1948. godine količina i obim arhivske građe u dra­ matičnom porastu. Tome je u prvom redu pridonijelo provođenje zak­ ljučaka Sekretarijata GO AFŽH čija je svrha bila uvođenje novih mjera kontrole rada nižih odbora.234 »Organizacione sekcije« zadužene su za vođenje evidencije primljenih izvještaja (pismenih i usmenih) kotarskih odbora, te kontrolu izvršenja postavljenih zadataka. Tu će evidenciju vo­ diti »plaćeni činovnik«. Propisano je također vođenje arhive (»obične i tajne«). CO je tiskao posebnu brošuru s detaljnim uputama za vođenje evidencije i statistike, s podugačkim popisom obrazaca koje treba ispu­ njavati i prosljeđivati višim instancama (svaka tri, odnosno šest mjeseci), uputama za vođenje kartoteka i spiskova, te frekvencijom slanja različitih izvještaja.235 Na svom trećem plenarnom sastanku GO A F Ž - Hrvatske razradio je i »pristupačno« obrazložio društvene prioritete i zadatke AFŽ-a u nji­ hovom ostvarenju. Petogodišnji plan razmatra se kao osnovni referentni okvir rada organizacije. Štoviše, njegovo se izvršavanje izjednačava s ra­ �126 KONJI, ŽENE, RATOVI dom na ostvarenju socijalizma. Žene treba maksimalno mobilizirati da sudjeluju u ostvarenju pjatljetke, što će se postići tek »učvršćenjem orga­ nizacije«, tj. obuhvaćanjem svih žena i kontrolom njihovih postignuća. Budući da do tada nije bilo moguće postići »uvlačenje« svih žena u AFŽ, predlaže se da se sve one koje sudjeluju u akcijama koje pokreće/vodi A F Ž smatraju članicama organizacije, a odbacuje se uvođenje članskih iskaznica A FŽ-a.236 Iz ovakvog je shvaćanja članstva u organizaciji žena moguće zaključiti da je zahtjev za »omasovljenjem« A F Ž -a zapravo usmjeren na organi­ zaciono uključenje/utapanje svih žena u njezine okvire. Sudjelovanje u organizaciji nije više čin slobodnog izbora pojedinca, već nešto što se podrazumijeva samo po sebi. Na to više nije moguće aspirirati, niti je protiv toga moguće prosvjedovati. Time se pospješuje rastakanje A F Ž -a kao zasebne organizacije i brišu granice prema orga­ nizacijskoj okolini. Supstituiranje vlastitog institucionalnog prostora za odvijanje transakcija, gubljenje jasnih granica one društvene mreže koju su u prvom postrevolucionarnom razdoblju sačinjavale aktivistkinje AFŽ-a, moguće je opisati i jezikom mrežne analize. Naime, društveni prostor za formiranje stavova neće se moći artikulirati ukoliko su veze između društvenih mreža suviše brojne. U tom će slučaju doći do for­ miranja jedne opsežne klike.237 U tom smislu moguće je razumjeti i je­ dan od planskih zadataka »političkog izdizanja žena« koji u 1948. pred­ viđa »još čvršće povezivanje sa ostalim organizacijama u Narodnoj fron­ ti«, te obavezu da se u NF učlani 80% žena (»sa obavezom da redovito uplaćuju članarinu«) koju je preuzeo III. plenum AFŽH.238 Nevoljko prihvaćanje (ili čak odbijanje) nepopularnih mjera narodne vlasti (»obezbjeđenog snabdjevanja stanovništva«, odredbe o dvojnim ci­ jenama, otkupa poljoprivrednih proizvoda, plaćanja poreza, i si.) AFŽ ima suzbijati odgovarajućim propagandnim aktivnostima (»propagan­ dom i kulturno-prosvjetnim radom«). Takvo će »unošenje svijesti« u na­ rod postići objašnjavanjem: Naši odbori nisu dovoljno objašnjavali da svaka ta mjera naše vlade znači ogromnu brigu i ljubav za svakog našeg radnog čovjeka i njegov život, i da socijalizam predstavlja upravo takvu brigu za čovjeka kakva se već sada, u granicama mogućnosti, pokazuje u našoj zemlji prema čovjeku.239 (podv. L. S.) Osnovni zadatak A F Ž -a u ostvarenju petogodišnjeg plana je »uvlače­ nje« žena u radnu snagu. »Svaka organizacija mora znati da će se njen rad mjeriti i po tome, koliko se novih žena sa njenog terena uključilo u proizvodnju.«240 Stoga je III. plenum A F Ž -a Hrvatske svojim planom �EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 127 predvidio da se tokom 1948. u Hrvatskoj u privredu uključi 80.000 do 100.000 žena. Briga za djecu »radnih majki« formulirana je kao jedan od preduvjeta za ostvarenje tih ambicija. To je ujedno i jedan od najvažnijih zadataka koje je pred čitavu organizaciju na njezinom II. kongresu po­ stavio maršal Tito govoreći o brizi za odgoj djece i majci kao prvom odgajatelju.241 U ovoj godini plan postaje magična riječ i ulazi u svakodnevnu upo­ trebu u životu organizacije. Posve po uzoru na državna privredna podu­ zeća svi glavni, kotarski i gradski odbori trebaju izraditi svoje planove »koji su sastavljeni na bazi planova sekcija i na bazi planova naših orga­ nizacija« 242 Planovi s terena dostavljaju se višim odborima po točno utvrđenoj shemi koja obuhvaća znatan broj točaka, kao što su napr: or­ ganizaciono učvršćenje AFŽ; ideološko-politički rad među ženama; po­ moć narodnoj vlasti; kultumo-prosvjetni rad; uključivanje ženske radne snage u privredu; socijalistički preobražaj sela; briga o radnoj majci i dje­ ci, zdravstveno prosvjećivanje; organizacija proslava (osobito 8. marta) itd. Planovi i izvještaji dijele se na godišnje, polugodišnje, tromjesečne, mjesečne i tjedne, a GO-u se izvještaji dostavljaju jednom mjesečno. Na­ ravno, i ti izvještaji o učinjenom trebaju sadržavati sve navedene točke. To, dakako, nije bio lagani zadatak. Stoga jezik tih izvještaja postaje sve bogatiji stajaćim mjestima emfatičkog socrealističkog diskursa — učestali su hvalospjevi »našoj Partiji koja nas vodi u bolji život«, »plameni poz­ dravi« s terena, »trudbenici koje je zahvatio takmičarski pokret«, a uz stari borbeni pozdrav »S. F. — S. N.« na kraju tih poslanica, javlja se i novi: »S Titom u bolji život!«... Odbomice se snalaze kako znaju i umiju. Izvještaji i planovi šalju se GO-u neredovito, formulari se nepravilno ispunjavaju »i iz njih se ne može vidjeti prava slika stanja i rada organizacije AFŽ-a«.243 Rad mašte (ili podsvjesti) često ne mari za logiku. Tako primjerice, prema izvještaju kotarskog odbora AFŽ^a Slunj 1948. godine njegove su aktivistkinje for­ mirale 87 aktiva, a u njima je radom obuhvaćeno samo 87 žena; u riječkoj oblasti organizacijom je obuhvaćeno 12.000 žena, više nego što ima žena glasača; sam grad Rijeka ima 17.000 žena glasača, a organizacijom A F Ž a obuhvaćeno je 54.382 žene, dok je u Poreču, u kojemu živi 5.466 žena, u organizaciji aktivno njih 15.722!244 Rezignirano »itd.«, nakon navođe­ nja tih i sličnih primjera, komentar je autorica decidiranih uputstava za pisanje godišnjih izvještaja. Pored kategorije plana, u ovom su razdoblju ustoličene dvije nove or­ ganizacijske forme: sekretarijati i aktivi. Sekretarijati su posebna tijela u odborima AFŽ koja rukovode radom organizacije između dva sastanka �128 KONJI, ŽENE, RATOVI izvršnih odbora. Pored rukovodeće, imaju i koordinacijsku ulogu. U sa­ moj organizaciji koordiniraju rad različitih sekcija (članice sekretarijata moraju biti zadužene za vođenje jedne od sekcija ili na nekom konkret­ nom zadatku u odboru), a također posreduju kontakte AFŽ-a s odgo­ varajućim organizacijama i ministarstvima. Pomoćni organi za rad sekre­ tarijata u glavnim odborima su sekcije (S), a u kotarskim i gradskim ak­ tivi (A). Aktivi se formiraju »oko sekcija gradskih i kotarskih odbora« (npr. oko sekcije za propagandu preporuča se formiranje aktiva žena agitatorki, oko sekcija »Majka i dijete« aktiv za tečajeve o njezi djeteta, za trud­ nice, i si.).245 Aktivi su zamišljeni kao oblici neposredne demokracije iz baze s ciljem da, kao što im i samo ime daje naslutiti, aktiviziraju »sa­ moinicijativu« masa. Posredstvom pojedinačnih i pitanja koja su smatra­ na ženama bliska, A FŽ će »zainteresirati žene za opće zadatke u izgrad­ nji socijalizma«.246 Nabrojat ću samo neke od aktiva koji su u to vrijeme bili formirani (i djelovali s promjenjivim uspjehom), kako bi se u punoj mjeri mogla spoznati njihova širina. To su, primjerice, aktiv za povrtlar­ stvo i živinarstvo, aktiv za vezu sa »Zajednicom doma i škole«, za izvođe­ nje djece u šetnju, za izvide (aktivistkinje A F Ž -a kontroliraju što rade roditelji loših đaka), aktiv agitatora (aktivistkinje obilaze kuće žena koje ne dolaze na sastanke A F Ž -a i tumače im mjere Narodne vlasti, politiku KP, AFŽ, NF,), pravni aktiv (savjeti i informacije o novim pravnim mje­ rama za poboljšanje položaja žena i djece), aktiv za uništavanje stjenica i gamadi, za proučavanje brošure Dječje zarazne bolesti, aktiv za sabirne akcije, za brigu o čekaonicama »Majka i dijete«, i tako u nedogled. Što­ više, rukovodstvo A F Ž -a vjerovalo je da će na taj način kod žena oslo­ boditi »njihovu inicijativu i (...) pravo da izmišljaju same što mogu da rade, a mi ćemo obilaziti terene, dok će one dolaziti po savjete«.247 No ta je inicijativa ipak trebala ostati dosljedno kontrolirana. »Jasno je da mi sve inicijative ne ćemo moći prihvatiti kao dobre i složiti se s tim«, ističe predsjednica A F Ž -a 248 Reformirana unutrašnja struktura organizacije doima se znatno razvedenijom od one prijašnjih godina, no mijenjaju se odnosi s organiza­ cijskom okolinom. Sekretarijati direktno komuniciraju s »narodnom« vlašću (npr. s Upravama za radnu snagu), i NF-om — obje instance pod­ jednako, naime, vrše funkciju države 249 Sekretarijati su istovremeno direktivna tijela, a također imaju i kontrolnu funkciju. Bazna demokracija potiče se pomoću aktiva koji, posredstvom rješavanja problema iz sva­ kodnevnog života žena (praktičnih zadataka), imaju osigurati njihov ula­ �EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 129 zak u orbitu javnosti regulirane i kontrolirane od narodne vlasti / NF/ KP. Slika 3: Inovacije u unutrašnjem ustrojstvu A F Ž -a 1948-1949. KP J NF NV A FŽ sekretarijat (CO) ^ s, ' l 2 .A , ~V^A2 — A 3 ' 1 4, / sekretarijat (gradski, kotarski) sekretarijat (GO) \ / sekretarijat (oblasni) / osnovne organizacije AFŽ ^ masovna baza A n No koja se bitna promjena zbila u položaju AFŽ-a u odnosu na nje­ zinu organizacijsku okolinu tijekom 1948/49. godine? Kurs osnovnih pro­ mjena, već sadržan u nagovještajima Drugog kongresa NFJ o zbiljskom karakteru društvne moći/vlasti, formaliziran je na Drugom kongresu AFŽ Jugoslavije. Tom je prilikom donesen Statut AFŽ-a (prvi u šesto­ godišnjem životu ove organizacije) čiji prvi član ne ostavlja mjesta dvojbi: Član Antifašističke fronte žena Jugoslavije može biti svaka žena koja uživa sva građanska i biračka prava u Federativnoj Narodnoj Republici Jugoslaviji, usvaja program i statut Narodnog fronta i statut AFŽr-a i radi na ostvarenju programa Narodnog fronta. Članovi Antifašističke fronte žena su članovi Narodnog fronta.250 Takav bliski srodnički odnos AFŽ-a s NF-om ostavljao je mjesta broj­ nim nedoumicama, posebice u svakodnevnom radu AFŽ-a na terenu, te je stoga bio predmetom čestih dodatnih objašnjenja. Jasnoću takvih eks­ plikacija ilustrira stav predsjednice CO AFŽ: »Mi smo već više puta go­ vorili da AFŽ nije paralelna organizacija fronta. AFŽ je deo fronta, ali nije ženski front«.251 Ideološki diskurs ne haje za suptilnosti, niti se bez prijeke potrebe izlaže transparentnosti iskaza. Njegova je funkcija prikrivanje i eufemistički prikaz stvarnog odnosa snaga (definicija putem dvostruke negacije). Ovakva razmatranja organizacijskog statusa AFŽ-a impliciraju nepostojanje AFŽ-a kao posebne organizacije, njezin uvir u NF, ali tu činjenicu ne žele eksplicirati, ostavljajući bijeli prostor za nak­ nadno upisivanje prigodnih interpretacija. I najdramatičniji događaj L948. godine upisat će u njega svoja značenja. �130 KONJI, ŽENE, RATOVI Nakon Rezolucije zemalja IB-a i napada na KPJ i FNRJ održan je Peti kongres KPJ (21-28. 7. 1948). Objašnjenja same biti tog sukoba du­ go su ostajala na razini njegovih ideoloških i realpolitičkih premisa. Zanemarit ću do sada temeljito istražene stvarne presudne konstitutivne elemente geneze i razvoja sukoba s IB-om,252 i zadržati se na navodu iz Staljinova pisma od 27. 3. 1948. kojim se optužuje rukovodstvo Komu­ nističke partije da vodi politiku likvidiranja KPJ njezinim rastvaranjem u Narodnoj fronti.253 Partijski je kongres najenergičnije istakao apsolutno dominantu ulogu KPJ u društvu, formalizirao svoj status novim programom (to je prvi pro­ gram KPJ poslije Vukovarskog kongresa), a na I. plenumu CK KPJ, koji je održan odmah poslije kongresa na kojemu je obavljeno i formalno konstituiranje partije komunista, izabran je za generalnog sekretara Jo­ sip Broz Tito. Borba protiv staljinizma započela je žestoko, i nastavljena je staljinističkim metodama te se iskazala sklonost rukovodećih kadrova na svim razinam a da se još dosljednije i bukvalnije u unutrašnjem društvenom razvoju ide stopam a staljinizma kako bi se ’pobile’ optužbe zasnovane na lažnim inform acijam a i izbilo svako moguće oruđe iz ruku ’kritičara’ Inform biroa.254 Uslijedila je pojačana represija, posvemašnja kontrola svih građana i konzekventno jačanje »centralističko birokratskih« metoda upravljanja. Moć aparata je jačala — samo u federaciji i njezinim ustanovama bilo je zaposleno blizu 140.000 službenika 255 Poduzeti su i radikalni koraci kako bi se optužbe »Velikog brata« uči­ nile bespredmetnima. Već poslije prvog pisma CK SKP(b) otpočeo je novi val nacionalizacija, što je preraslo u (ekonomskoj situaciji posve kontraproduktivni) »juriš na male sitne privatne obrtnike«256. Naredna, i mnogo dalekosežnija akcija, bila je direktiva za kampanju kolektivizacije koja je formulirana na II. plenumu CK KPJ (28-30.1.1949). Plenum je obavezao lokalna partijska rukovodstva da po rokovima planiraju tok kolektivizacije po selima, ususret konačnom iješenju seljačkog pitanja koje je imalo (planski) uslijediti do kraja 1951. godine, kada je većina seljaka trebala biti kolektivizirana.257 I zadaci koje je partija na Petom kongresu postavila pred organizaciju žena odražavali su ove prioritete trenutka. Najjači je naglasak na propa­ gandi i »vaspitanju«, i izgradnji socijalizma koja »traži saradnju svih, a istovremeno i kontrolu najširih narodnih masa«.258 Ostali su osnovni za­ daci — kultumo-prosvjetni rad čiji je zadatak da ispravi dotadašnju »ni­ sku idejnost«, pomoć radnoj majci, mobilizacija žena za uključenje u pri­ vredu (ističe se kako je tek 20% žena privredno aktivno) — nepromije­ �EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 131 njeni. Novi, prioritetni zadatak koji se postavlja 1949. godine, nakon II. plenuma CK KPJ, je provođenje »linije naše Partije na selu«. Unatoč pomalo grotesknom načinu na koji predsjednica organizacije, urbana in­ telektualka Vida Tomšič, zorno objašnjava »prelom u dosadašnjam obra­ đivanju zemlje«259, strogost koju nameću direktive ne dozvoljava koleba­ nja. Iako se izrijekom ograđuje od represivnih metoda (»natjerivanja« seljaka koji ne shvaćaju...), i zalaže za metode uvjeravanja siromašnih i »srednjih« seljaka, s kulacima (stvarnim i nabjeđenim) ne smije biti ne­ doumica. Njih treba »uništiti fizički i svakojako«.260 No unatoč dopunjenom konvencionalnom popisu zadataka organiza­ cije žena, jedna novina udara u oči. To je jaka impregniranost ideološkim diskursom koji do tada nije bilo niti približno u toj mjeri prisutan. Ističu se povijesne zasluge KPJ i CK KPJ i njihova vizionarska uloga, isprav­ nost marksističko-lenjinističkog učenja, besklasno društvo kao cilj druš­ tvenog razvoja, klasna borba — borba protiv eksploatatora i potreba raz­ bijanja utjecaja reakcije, vaspitanje žena i djece u duhu socijalizma. Politički raditi znači prvo omogućiti radnim masama da pomoću sredstava agitacije i propagande shvate u čemu su njihovi interesi. (...) Treba znati do­ kazati ženama da je njihov interes na našoj strani (...). Često puta žena neće odmah da vidi gde je njen interes.«261 (podv. L. S.) Bilo je neprijeporno koja je društvena snaga u ekskluzivnom posjedu ispravnih spoznaja istinskog interesa (žena kao i svih drugih društvenih grupa). Ona će te spoznaje obnarodovati nesebično a, kada je to potreb­ no, i silom: »Kroz taj politički rad među ženama na osnovu revolucio­ narne teorije marksizma-lenjinizma, podići ćemo žene kao aktivne čla­ nove Narodnog Fronta, omogućit ćemo im da se odazovu pozivu Partije da stupe u redove KPJ« 262 Direktiva da AFŽ postane regrutni centar za novačenje članica KP govori, osim o pomaku u statusu AFŽ-a, i o promjeni partijske politike. Pored činjenice da je u anti-informbiroovskim čistkama iz KP isključena gotovo jedna petina komunista učlanjenih 1948. godine263, takav poziv na obnovu i povećanje članstva, označava i želju za odmakom od kla­ sičnog kadrovskog modela ilegalne, zavjereničke partije. Izlaskom u jav­ nost KPJ će nadalje, preko svojih discipliniranih pripadnika, dovršiti pro­ ces brisanja granica između države i društva 264 To nipošto nije značilo da se partija odricala krutog hijerarhijskog mo­ dela ustrojstva i funkcioniranja. U odnosu spram masovnih organizacija, objedinjenih u NF-u, nakon Petog kongresa KPJ ne ostaje nikakvog pro­ stora za dvojbe. KPJ ima rukovodeću ulogu, njezino je mjesto na vrhu �132 KONJI, ŽENE, RATOVI hijerarhijskih piramida svih organizacija: partija daje direktive i usmje­ rava njihov rad. Slika 4: Direktivni model A F Ž (1 9 4 8 -1 9 4 9 ) Rukovodstvo A F Ž -a je, s tim u skladu, objelodanilo i novu definiciju svoje organizacije. Sebe poima kao »partijske rukovodioce«, a AFŽ kao »organizacionu formu Partije i Narodnog fronta među ženama.265 Ili još preciznije: »Mi znamo da je A F Ž organizacioni oblik rada naše Partije među ženama, da je A F Ž jedan sektor Partijskog rada, jedan sektor rada fronta.«266 Program KPJ je i program »svih masovnih organizacija«267, dakle i AFŽ. Koje su implikacije pristajanja na takvo određenje organi­ zacije žena? To je u prvom redu potpuno gubljenje svih preostalih vidova autonomije. Kao nasljednica ženskog pokreta koji je imao potencijal aktiviranja »samoinicijative masa«268, A FŽ se ukrućuje u hijerarhiji koja ističe potrebu »čvrstine«, dakle, kontrole njezinih pripadnica. Kao zaseb­ na organizacija, ona dokida interesnu dimenziju gubeći se u poslušnom ispunjavanju partijskih direktiva i općenitosti partijskog programa.269 Otpuštanje trudnica s posla, nepridržavanje uredbi o porođajnom do­ pustu i zaštiti majki od strane direktora poduzeća, čedomorstva koja s u u očaju vršile vanbračne majke,270 i drugi slučajevi koji ukazuju na učes­ talu diskriminaciju žena ne mogu funkcionirati kao argumenti za kritiku sistema — države, odnosno partije... Sistem je neupitan, pojedinac je u krivu. Stoga A FŽ mora djelovati tako da žene prilagodi sistemu, kao »škola za žene«, da ih »podigne na stepen nivoa političkog muškarca«.271 Taj pristup, dakako, nije bio najprimjereniji da poveća motivaciju za »masovno« učestvovanje u organizaciji. Kako suzbiti vlastitu rastuću ne­ �EMANCIPACIJA I ORGANIZACIJA 133 popularnost na terenu, razmatrale su rukovoditeljice AFŽ-a?272 Isklju­ čuje se mogućnost da se žene mobiliziraju i organiziraju kao interesna grupa (čak i u manjem broju definiranih interesa, npr. kao domaćice koje dijele problem opskrbe, ili u pitanjima reproduktivnog zdravlja) koja bi mogla ugroziti pretpostavljeno interesno jedinstvo unutar »općih«/»frontovskih« okvira. U isto se, pak, vrijeme ističu interesne dimenzije (briga za majku i dijete, obrazovanje žena, njihovo uključivanje u privredu kao preduvjet ekonomskom osamostaljivanju, a time i ostvarivanju stvarne ravnopravnosti, kako se govorilo) koje bi se mogle realizirati putem ak­ tiva. Isticanjem takvih, i čitavog niza drugih, proturječnih stavova AFŽ se pridružuje proizvodnji »razlomljenog i fragmentamog govora«, karakte­ rističnog za reprodukciju državne vlasti, govora koji ovisi o »pravcima koji presijecaju strategiju vlasti«.273 Jer kada, primjerice, predsjednica organizacije u istom referatu/referatima govori o dosadnim sastancima i konferencijama AFŽ-a zbog kojih se ništa drugo ne stigne raditi, o bespredmetnosti evidencije koja ništa ne kazuje, obara se na profesionali­ zam i neprofesionalne profesionalke (nepismene odbomice), »krute« i fiktivne planove rada, njezin se govor uklapa u tzv. kritiku birokratizma masovnih organizacija, odnosno jednu od ideoloških strategija vlasti. Istovremeno, sve te kritizirane pojave i dalje se forsiraju na terenu kao strategija pojačane kontrole pojedinca i mehanizam učvršćenja te iste vlasti — hombile dictu — partijske države. Rijeku, rukovodstvo AFŽ, organizacije kojoj je dodijeljena uloga is­ postave države nadležne za žene, govorit će kako žensko pitanje ne po­ stoji, već postoje samo pitanja koja žene rješavaju. 274 Koja su to pitanja koja žene trebaju iješavati, kada i kako, odredit će, dakako, država (NV)/ partija. Time se praksa (ali i teorija) ženskog pitanja vraća svojim iskon­ skim izvorima — socijalističkoj tradiciji. Konstituira se, kao u junačka vremena njemačke socijaldemokracije zadnjih desetljeća 19. stoljeća, kao problem masovne agitacije i propagande, čime će povijest žena učiniti još jednu piruetu na spirali svog cirkulamog kretanja. AFŽ u ovom razdoblju ima tu dvojbenu prednost da žensko pitanje konstituira posredstvom ideoloških aparata države. Ona »objašnjava«, traži suradnju, ali i »kontrolira«. Ispisuje pohvale discipliniranju. Povo­ dom tzv. Dachauskih procesa u Ljubljani primjerice, u kojima je osuđena i Angela Vode275, poznata predratna komunistkinja koja je riječju i pe­ rom zadužila agitaciju po ženskom pitanju, rukovodstvo AFŽ-a u ime svih žena izražava zahvalnost Upravi državne bezbjednosti i njezinim ru­ kovodiocima za »ovo junačko i uspješno djelo« kojim su ih oslobodili �134 K O N JI, Ž E N E , R A T O V I »hitlerovskih ratnih zločinaca i imperijalističkih agenata koji su se uvukli u naš državni aparat(...)«276. Predsjednica organizacije sudjeluje u radu tročlane komisije za ispitivanje »slučaja Hebranga i Žujovića«277; traži da se unište kulaci (»fizički i svakojako«). Čitava organizacija uključena je u kampanju suzbijanja informbiroovskih laži i obmana, a žene su sa svojih sastanaka uputile riječi podrške i izraze odanosti državno-partijskom rukovodstvu 278 Participiranje AFŽ-a u ideološkim aparatima dr­ žave ne iscrpljuje se samo u discipliniranju (funkcija represije). Ona pod­ jednako otvara »zaostalim« ženama prozor u rajski vrt socijalističke uto­ pije i ocrtava njegovu pojavu u ženskim slikama (ideološka funkcija)279 Socijalizam je, prema riječima Soke Krajačić, borba za kulturniji život — čista kuća, bolja kvaliteta hrane; to je borba protiv svake zaostalosti, praznovjerja i predrasuda kojima žene zavodi naročito reakcionarni kler, borba protiv nepismenosti »koja je neznatna, ali ipak postoji«...280 Soci­ jalizam koji će se ozbiljiti kao rezultat »džinovske bitke« bit će, uvjerena je Vida Tomšič, onakav kakvim su ga zamišljali klasici marksizma i kak­ vim ga »mi sami zamišljamo«. Z nači, socijalizam koji će značiti sreću, a ne koji će biti onakav kakvim ga danas proglašuju za uzor socijalizma u SSSR, sivi birokratski socijalizam, koji zapravo znači ukalupljivanje čitavog života, koji znači svevlast birokracije, a ne vlast naroda. (...) Mi vidimo po ruskim novinama kako su tam o sve žene ružno odjevene, i to kao neka potreba socijalizma, sve što negira ono što mi tražimo — ljepotu, veselje i raznolikost. Treba učiti žene da se znaju lijepo odijevati i pospremiti svoj stan i da to znaju brzo uraditi.281 (podv. L. S.) Tradicionalne »ženske sfere«, okosnice »ženskog« subjektiviteta (lje­ pota, sreća, dom) dobivaju tako socijalističko-državni legitimitet, za ra­ zliku od sovjetskog sivila koje se posve nehotice rimuje sa sivilom kame­ na na Golom otoku. Preostaje mi još da pokušam odgovoriti na pitanje kako (i da li) ovaj model organizacijskog ustrojstva AFŽ-a unapređuje proces emancipaci­ je žena. Promjene koje su do 1949. godine uslijedile u životima »ženskih masa« iz najnižih slojeva društva, kojima su svojim samoprijegornim ra­ dom posredstvom AFŽ-a i same pridonijele, u svakom su slučaju značile kvalitativni pomak. Osnivanje dječjih vrtića, jaslica i zabavišta, opismenjavanje, podizanje minimuma zdravstvene, prosvjetne i domaćinske kul­ ture, ulazak u plaćenu radnu snagu, i si., mnogima je od njih, u skladu s tadašnjim mogućnostima i standardima, podiglo skromnu kvalitetu ži­ vota. No sve su te promjene bile u uzročno posljedičnoj svezi s procesom modernizacije koji su u nerazvijenim agrarnim zemljama pokrenuli ko­ munisti došavši na vlast. Taj se proces modernizacije nije mogao odvijati �EMANCIPAC IJA I O R G A N IZ A C IJA 135 bez ozbiljnog narušavanja patrijarhalne kulture. Žene su njezinim rastvaranjem dobile mnoge šanse, ali i odgovornosti. O onome Što su even­ tualno izgubile, povijest (i ideologija) šute. Ako se u razdoblju odgojnog modela AFŽ^a (1945-1947) osnovna proturječnost iskazuje u problemu što učiniti s vlastitom organizacijskom autonomijom, u razdoblju direktivnog modela (1948-1949) iskazuje se kao problem kako biti dio sistema, a istovremeno raditi na sebi/za sebe, prema samodefiniciji specifičnih vlastitih »deficita«. Analiza transforma­ cije organizacijskog ustrojstva AFŽ-a u ovom razdoblju pokazala je kako se takav pothvat, koji zahtijeva autonomni prostor društvenosti, svodi na funkcionalni dio projekta na čije ciljeve i prioritete žene neće moći ut­ jecati. Što činiti sa suhom granom? Dualistički model prelazne faze (1950-1953) Kada se činilo da su pometene i posljednje krhotine Staljinove slike, njegovi su se dojučerašnji sljedbenici uputili u istraživanje novog, auten­ tičnog i samo našeg puta u socijalističku utopiju. Stvara se generalna li­ nija KPJ koja će tijekom 1950. poprimiti obilježje novog — samouprav­ nog diskursa. Demokratizacija, decentralizacija i debirokratizacija posta­ ju parole trenutka, dok »birokracija«, taj grešni jarac, biva podvrgnuta bespoštednoj kritici. Kao jedna od antibirokratskih mjera provodi se dra­ stično smanjivanje broja zaposlenih (za oko 100.000) u saveznoj upravi, organima vlasti i rukovodstvima društveno-političkih organizacija. Niz privrednih grana predano je pod republičku upravu, a osnivanje radnič­ kih savjeta u poduzećima, započeto potkraj 1949, trebalo je označiti do­ kidanje državnog vlasništva i njegovu transformaciju u društveno. Što­ više, prilikom inauguracije Osnovnog zakona o upravljanju državnim pri­ vrednim poduzećima i višim privrednim udruženjima od strane građana Tito je u svom govoru u Narodnoj skupštini obznanio da je donesena odluka o imedijatnom odumiranju države. Rukovodstvo KPJ odlučilo je (prvi, ali ne i posljednji put) da »se distancira od aparata vlasti i ojača kao politička partija svoje klase«.282 Na koji su se način te globalne društvene transformacije odražavale u životu i funkcioniranju organizacije žena? Od samog su početka 1950. godine učestali sastanci saveznog i republičkog rukovodstva AFŽ-a. Na njima se u skladu s novim, ali još ne posve preciziranim obzorima, smje­ njuje isticanje uspjeha u radu sa samokritičkim tonovima. Reprezenta­ �136 K O N JI, Ž E N E , R A T O V I tivni i kritičko-informativni diskurs pretpaju se i isprepliću u sve vrtoglavijem ritmu.283 Ističe se kako je AFŽ izrasla u »stvarna politička i organizaciona ru­ kovodstva širokih masa žena«, koja su osposobljena »da u svakom mo­ mentu angažuju i usmere rad žena na najaktuelnije probleme«.284 For­ mirani su oblasni odbori AFŽ-a i njihovi sekretarijati ne kao »neki ad­ ministrativni aparat, već (...) operativna rukovodstva«, što je bio jedan od zadataka koje je postavio još III. kongres AFŽ-a. Osnovane su i nove komisije — za uključenje žena u privredu i za rad sa ženama na selu — pri CO, GO-ima i oblasnim odborima.285 Kao dodatna potkrepa tvrdnji o »učvršćenju organizacije« navodi se učešće žena u izborima za narodne odbore koji su održani koncem 1949. godine — njihov primjeran »izlazak na izbore« u kojima su birale »najbolje i u izgradnji socijalizma oprobane trudbenike, među kojima su bile kandidovane i birane žene u mnogo većem broju nego na prošlim izborima« 286 Pogledajmo koliko ih je bilo među »najboljima«: ORGANI NARODNE VLASTI Broj izabranih žena iz NRH 5 Savezna skupština 9 Sabor NRH 1945. godine 341 1947. godine Kotarski narodni odbori 470 1950. godine Mjesni narodni odbori 360 1945. godine 1145 1947. godine 2630 1949. godine 2630 1950. godine 4588 Izvor: Referat Soke Krajačić, Sastanak 1.0. G0 AFŽ Hrvatske, 2. 2. 1950. »Pravilno reagovanje« na napade IB-a također je dokaz hvalevrijedne političke lojalnosti žena. Ona se iskazala i premašivanjem planskih oba­ veza za 1949. (do Dana Republike plan industrijske proizvodnje u Hrvat­ skoj premašen je sa 111%)287, povećanjem »garantirane opskrbe«288, porastom broja žena uključenih u industrijsku proizvodnju289 i u seljačke radne zadruge.290 S osobitim se ponosom ističe djelatnost organizacije pri pomoći narodnim vlastima u zbrinjavanju djece291 i provođenju u ži­ vot onih uredaba Savezne vlade koje »omogućuju još aktivnije učešće žena u socijalističkoj izgradnji zemlje«, činjenica da je svaka treća žena (od broja glasača) učestvovala u radnim akcijama NF-a, kao i rezultati postignuti na opismenjavanju žena. �EM ANCIPAC IJA I O R G AN IZ AC IJA 137 Samokritike, pak, ukazuju na to da su planovi za 1949. godinu »bili nerealni, tj. odstupali su od glavnih zadataka Partije, zato jer nije bilo koordinacije sa planovima part, organizacija, nego su se planovi sveli sa­ mo na specifične zadatke organizacije AFŽ-a«.292 Zbog toga predsjedni­ ca GO-a smatra da se kod sastavljanja planova za 1950. godinu treba »tješnje povezati sa partijskom organizacijom« (odnosno s kotarskim, gradskim i oblasnim komitetima Partije). Koji su, dakle, partijski priori­ teti u okvirima kojih AFŽ mora planirati svoj rad? To je u prvom redu socijalistički preobražaj sela (AFŽ će organizirati seminare u SRZ za žene, pomagati kod otvaranja dječjih ustanova i servisa, formirati čita­ lačke grupe, i si.), pomoć narodnoj vlasti u provođenju privrednih zada­ taka (osposobljavati odbomice, poticati učešće žena u narodnoj inspek­ ciji), kultumo-prosvjetni rad među ženama, pomoć narodnoj vlasti u zdravstvenom prosvjećivanju (u tu će svrhu AFŽ formirati aktive), uk­ ljučivanje stalne ženske radne snage u privredu i »borba za veću produk­ tivnost rada«. Kao poseban zadatak koji je organizaciji žena postavio Plenum CK KPJ javlja se pitanje odgoja predškolskog djeteta. Istaknuta meta samokritika je i »formalizam« u radu AFŽ-a, prevelik broj sastanaka i previše kruta »evidencija«, »dupliranje« tj. »nekoordini­ rano« preklapanje rada s NF-om, te direktivni način rukovođenja (okružnicama »od gore do dole«)293, a osobito su oštre bile zamjerke »profesionalizmu« — plaćenim funkcionerkama kao glavnom osloncu organizacije. »(...) Na taj način često pretvaramo našu organizaciju u su­ hu granu na našem živom društvenom telu koje se bori sa tako ozbiljnim problemima života«, lamentira Vida Tomšič na jednoj od sjednica Iz­ vršnog odbora CO AFŽ-a.294 Sve ove kritike pogađale su hiperinstitucionalizaciju, rigidnost organizacije i, pored svih dosada provedenih mje­ ra integracije u državni aparat, okrenutost ka vlastitim prioritetima (»svođenje na specifične zadatke«). Diskusija o planovima rada za 1950. godinu nije, dakako, ostavila nedoumice o izvoru direktiva. Osnovni ori­ jentir više nije samo generalna partijska linija, već su to i respektivne instance KP čije će smjernice morati uvažavati odbori AFŽ-a na istoj hijerarhijskoj razini. Riječju, »glavne zadatke postavlja Partija, specifične zadatke naša organizacija i uslovi terena«. One tajnice i predsjednice od­ bora okupljene na prvom godišnjem sastanku koje nisu planove svojih organizacija »prodiskutirale« s partijskim komitetima, obavezale su se da će te »manjkavosti« obavezno ispraviti.295 Reorganizacija postaje ključna riječ u diskusijama o radu organizacije žena tijekom proljeća 1950. godine. U ozračju sveprisutne nove frazeo­ logije o »razvijanju demokratičnosti i učenju naroda na svakom mjestu �138 K O N JI, Ž E N E , R A T O V I samoupravljanju sa svojom sudbinom i sudbinom svoje domovine« dolazi do kopemikanskog obrata u samodefiniciji organizacije i poimanju tek donesenih zaključaka.296 U skladu s oštrim kritikama direktivnih metoda rukovođenja ukidaju se istom formirani oblasni odbori, a specifični za­ daci organizacije, netom izbačeni kroz prozor, ulaze kroz vrata. Upute za reorganizaciju namijenjene terenu naglašavaju potrebu potpune do­ brovoljnosti u radu AFŽ-a, širinu organizacije i raznolikost u radu koji bi imali osigurati ostvarenje »ličnog interesa« — što treba značiti da sva­ ka žena uključena u organizaciju učestvuje u rješavanju za nju najhitnijih pitanja. Osnovna metoda rada trebala bi biti savjetovanja sa stručnjacima i čitavim aktivima AFŽ-a, dok će vođenje evidencije biti maksimalno pojednostavljeno 297 Težište rada ubuduće treba biti na neposredovanom i neposrednom aktivizmu osnovnih odbora. Najradikalnija od mjera reorganizacije bila je deprofesionalizacija organizacije žena. Plaćene će funkcionerke dobiti otkaz, * BILJEŠKE 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 Usp. Jovanka Kecman, Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama 191419 4 1, N arodna knjiga/ISI, Beograd, 1978; Lydia Sklevicky, »Karakteristike organiziranog dje­ lovanja žena u Jugoslaviji u razdoblju do drugog svjetskog rata«, Polja, Novi Sad, 308 i 309, 1984, str. 415-417,454-456; Lydia Sklevicky, »Organizirana djelatnost žena Hrvatske za vrijeme Narodnooslobodilačke borbe 1941-1945«, Povijesni prilozi, Zagreb, 1984, 3(1),-str. 85-127. Prva ženska organizacija u Hrvatskoj (i južnoslavenskim zemljama) bio je »Gospojinski odbor za održavanje pjestovališta« osnovan 1855. godine. John A. Pockock, »The Origins o f the Study o f the Past«; nav. pr. Gisela Bock, »History, Wo­ m en’s History, G ender History«, E U I Florence Working Paper No. 87/291, 8. Usp. npr. Dušan Bilandžić, Historija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, III. dopu­ njeno izdanje, Školska knjiga, Zagreb, 1985. G. Bock, nav. dj., str. 19. Vidi poglavlje: »Konji, žene, ratovi: problem utem eljenja historije žena u Jugoslaviji«. A Heritage o f Her Own. Toward a New Social History o f American Women, ur. Nancy F.Cott i Elizabath H. Pleck, Simon and Schuster, New York, 1979, str. 9-20. O temeljima, preokupaci­ jam a i metodološkim inovacijama »nove historije« usp. primjerice Miroslav Bertoša, »Povijest i etnologija u ’novoj historiji’«, Naše teme, 32, 1988, 6, str. 1572-1582. G. Bock, nav. dj., str. 4. G. Bock, nav. dj., str. 10. Michelle Zimbalist Rosaldo, »The Use and Abuse of Anthropology«, Signs, 1980, 5, str. 409. Joan W. Scott, »Gender: A Useful Category o f Historical Analysis«, American Historical Review, 91, 1986, 5, str. 1054. J. W. Scott, nav. dj., str. 1067-1069. Na samim je počecima različite pristupe povijesti žena karakteriziralo preispitivanje i istraživa­ nje onih problema u prošlosti koje su dotične varijante feminističke »političke filozofije« stav­ ljale u fokus svojih suvremenih interesa. Tako su na pr. liberalna, marksistička i radikalna struja feminizma sedamdesetih godina u SAD svaka na svoj način obogatile vlastitim tematskim preo­ kupacijama istraživanje povijesti žena. Liberalna je struja poklonila najveću pažnju istraživa­ njima povijesne evolucije ideologije i prakse »kućevnosti« (domesticity), odnosno privatne sfere; marksistička se struja orijentirala na paralelnu analizu odnosa među spolovima s analizom kla­ �EM ANCIPAC IJA I O R G A N IZ A C IJA 14 15 16 17 18 19 20 £ t t t t K i e i i i i t t K 21 31 32 33 34 139 snih odnosa, i na problem žena kao najamne radne snage; radikalna struja je polazeći od pojma patrijarhata kao ključne eksplanatome kategorije nastojala dokumentirati »univerzalnu« potla­ čenost žena i njihovu »socio-ekpnomsku« ovisnost o rauSkarcima. N. F. Cott i E. H. Pleck, nav. dj., str. 14-16. J. W. Scott, nav. dj., str. 1057-1066, navodi tri dominantna pristupa karakteri­ stična za teoretiziranje roda u američkim društvenim znanostima osamdesetih godina: 1) teorije patrijarhata; 2) marksistički feminizam; 3) psihoanalitičke teorije koje prožimaju dvije škole: francuski poststrukturalizam i angloameričke teorije objektne relacije (object-relations). G. Bock, nav. dj., str. 11. G. Bock, nav. dj., str. 23. J. Kecman, nav. dj., str. 1. Usporediv je slučaj feministička kritika sociologije (usp. Žarana Papić, Sociologija i feminizam, IIC, Beograd, 1989) koja razotkriva činjenicu da je situiranje nejednakosti spolova u »područje tišine«, izvan teorijskog diskursa zapravo »sociološka verifikacija dominacije jednog spola nad drugim«. Studija Z. Papić vrlo elaborirano razmatra dijalektiku između jednog od suvremenih društvenih pokreta (feminizma) i društvenih znanosti i ističe teorijske implikacije feminističke kritike sociologije, te analizira heurističke konzekvence — novi senzibilitet — koji se javlja kao posljedica »sociološke pobune manjina«. Usp. Rada Iveković, »Studije o ženi i ženski pokret«, Marksizam u svetu, Beograd, 8, 1980, 32, str. 14-16; za nove evaluacije Francuske revolucije sa »stanovišta žena« usp. Die Neue GeselIschaft — Frankfurter Hefte, 7, 1989, 36, donosi tematski blok »Thema: 1789 — Sind Frauen Menschen?« Usp. Vision and Method in Historical Sociology, ur. Theda Skocpol, Cambridge University Press, Cambridge/London, 1984, str. 16. O dvjestotoj obljetnici Francuske revolucije čini mi se oprav­ danim govoriti o procesu oslobođenja žena najavljenom Deklaracijom o pravima žene i građanke (1791) kao o epohalnom procesu u Tillyjevom smislu. Njezinoj autorici, »’Bezobraznoj Olympe de Gouges, koja je napustila brigu domaćinstva da bi se umiješala u Republiku’, kako je pisao Chaumette, odrezana je glava 13. brumairea zbog motiva koje je javno mnijenje smatralo posve legitimnim: ’Htjela je biti državnik, i izgleda da je zakon kaznio ovu konspiratorku što je zabo­ ravila vrline koje priliče njenom spolu’«. Nav. pr. R. Iveković, nav. dj., str. 15. Ovako ću prevoditi termin »historical sociology« prema opisnoj definiciji Thede Skocpol (nav. dj., str. 1), koja smatra da historijski orijentirane sociološke studije imaju neke ili sve od nave­ denih karakteristika: 1) postavljaju pitanja o društvenim strukturama ili procesima koje razu­ mijevaju kao konkretno situirane u vremenu i prostoru; 2) zahvaćaju procese tijekom njihovog vremenskog trajanja i ozbiljno uzimaju u obzir vremenske sekvence u objašnjavanju njihovih ishoda; 3) većina povijesnih analiza usmjerava pažnju na međuigre smislene akcije (meaningful action) i strukturalnih konteksta kako bi shvatile nenamjeravane i namjeravane rezultate u ljud­ skim životima i društvenim preobrazbama; 4) osvjetljavaju partikulame i varijabilne karakteri­ stike specifičnih vrsta društvenih struktura i obrazaca promjene. »Pored vremenskih procesa i konteksta, društvene i kulturne razlike od bitnog su interesa za povijesno orijentirane sociolo­ ge.« Usp. T. Skocpol, nav. dj., str. 4. Dunja Rihtman-Auguštin, Etnologija naše svakodnevice, Školska knjiga, Zagreb, 1988, str. 15. Vjeran Katunarić, Dioba društva, SDH, Zagreb, 1988, str. 49. Social Structure and Network Analysis, ur. Peter V. Marsden & Nan Lin, Sage Publications, Beverly Hills/London/New Delhi, 1982, str. 11. V. Katunarić, nav. dj., str. 50. T. Skocpol, nav. dj., str. 385. T. Skocpol, nav. dj., str. 385. T. Skocpol, nav. dj., str. 5. Walter Benjamin, »Povijesno-filozofijske teze«, Uz kritiku sile. Razlog, Zagreb, 1971, str. 27. Nav. pr. James Gifford, »Introduction: Partial Truths«, Writing Culture. The Poetics and Politics of Ethnography, ur. James Clifford, George E. Marcus, University of California Press, Berkeley, Los Angeles, London, 1986, str. 1. Usp. D. Rihtman-Auguštin, nav. dj., str. 9-39. T. Skocpol, nav. dj., str. 361. T. Skocpol, nav. dj., str. 17. G. Bock, nav. dj., str. 25. �140 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 K O N JI, ŽE N E , R A T O V I D. Rihtm an-Auguštin, nav. dj., str. 6. D. Rihtm an-Auguštin, nav. dj., str. 15. T. Skocpol, nav. dj., str. 362. U tekstu »Novi programi rada i strategije povijesno orijentirane sociologije« Theda Skocpol podastire tabelu kojom prikazuje istraživačke strategije na temelju upotrebljenih teorija, koncepata i usporedbi, te ih podvodi pod tri dom inantna tipa: 1) primjena generalnog m odela na objašnjenje povijesnih instanci; 2) upotreba koncepata kojima se razvija smislena historiografska interpretacija; 3) analiza kauzalnih pravilnosti u povijesti. (Tabela 11. 1, nav. dj., str. 363). J. W. Scott, »W omen’s Claims to Equal Rights« (summary), Salzburg Seminar — Session 271, Gender and the Humanities, Salzburg, August, 1988, šapirografirano. » (...) diskurs, bez obzira da li je verbalni ili vizualni, fiktivni ili povijesni ili spekulativni, nije nikada neposredovan, lišen interpretacije, nikada nevin. To vrijedi podjednako za naš vlastiti diskurs, kao i za one koje nastojimo analizirati ili podvrgnuti kritici«. The Female Body in We­ stern Culture, ur. Susan R. Suleiman, Cambridge, 1986, str. 2. Mihail Bahtin, Estetika slovesnogo tvorčestva, Nauka, Moskva, 1979, str. 254. Mihail Bahtin, Marksizam i filozofija jezika, Nolit, Beograd, 1980, str. 14-17. Usp. sveučilišni udžbenik M irjane Gross, Historijska znanost, Sveučilište u Zagrebu, Institut za hrvatsku povijest, Zagreb, 1976, str. 242. Usp. veoma primjenjivu raspravu o etnografskim tekstovima, J. Clifford, nav. dj., str. 7. J. Clifford, nav. dj., str. 14-15. Nav. pr. Women in Revolutionary Paris 1789-1795. Selected Docum ents Translated with Notes and Com mentary by Darline Gay Levy, H arriet Branson Applewhite, Mary Durham Johnson, University of Illinois Press, Urbana, Chicago, London, 1979, 92. (podv. L. S.). Usp. U te G erhard, »Die Frauenrechtserklarung der Olympe de Gouges«, Die Neue Gesellschaft. Frankfurter Hefte, 36, 1989, 7, str. 605. U. Gerhard, nav. dj., str. 605. Joan W. Scott, »W omen’s Claim to Equal Rights«, nav. dj., str. 1. J. W. Scott, nav. dj., str. 2. O na je datirana 27. 8. 1789, dakle dvije godine prije njezine »ženske« nadopune. Usp. Brian Tierney, Joan Scott, Western Societies. A Documentary History, Volume II, Alfred A. Knopf, New York, 1982, str. 204-206. Usp. Ray Strachey, The Cause. A Short History o f the Women's Movement in Great Britain, Vi­ rago, London, 1978. Usp. Sara Evans, Personal Politics, The Roots o f Women’s Liberation in the Civil Rights Movement & the New Left, Vintage Books, New York, 1980, str. 19-25. Usp. Žarana Papić, nav. dj., 94-97; A ndrea Feldman, »Eine alternative Frauengruppe in Za­ greb. Zwischen Aktivismus und Frauenforschung«, Die ungeschriebene Geschichte. Dokumentation des 5. Historikerinnentreffens in Wien, 16. bis 19. April 1984, W iener Frauenverlag, Wien, str. 113-123. Nav. dj. Sare Evans, aktivne sudionice u američkom pokretu za građanska prava 1960-ih i fe­ minističkog pokreta 1970/80— godina (inače profesionalne poyjesničarke)na izuzetno detaljan ih i zoran način prikazuje proces stvaranja takvih ženskih grupa. Ta je odredba veoma diplomatski form ulirana — ističe da na izbornim listama SPD -a za gra­ dove/pokrajine niti jedan spol ne može biti zastupljen u postotku manjem od 40, niti većem od 50. Blažu varijantu predstavljaju, i u našem ženskom pokretu između dva svjetska rata zastupljene, brojne konzervativne (od vjerskih zajednica i konzervativnih političkih stranaka inspirirane) ženske organizacije koje su okupljale žene sentimentalizirajući njihovu »specifičnu prirodu« i veličajući njihov »prirodni poziv« majke, supruge i domaćice u oporbi spram zahtjeva za (po­ litičkom) ravnopravnošću žena koja je sm atrana »neženstvenom« i u svakom pogledu nećudorednom. Usp. Claudia Koonz, Mothers in the Fatherland. Women, the Family and Nazi Politics, Methuen, London, 1987. Autorica ove, do sada najiscrpnije i najlucidnije monografije o ženama u naci­ stičkoj Njemačkoj, svoje je zaključke o strahu od emancipacije temeljila, pored ostalih izvora i na brojnim autobiografskim iskazima tzv. »običnih žena«. To djelo, ujedno, predstavlja međaš u povijesti žena, budući da je C. Koonz učinila najradikalniji zaokret od »ideologije žene-irtve« i pokazala široku lepezu motiva koji su omogućili da se u određenoj povijesnoj situaciji žene �EM ANCIPAC IJA I O R G A N IZ A C IJA 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 14 1 nađu u ulozi tlačiteljice i krvnika. »Žene su učinile više Štete nego koristi«, pisala je u svojoj Deklaraciji i Olympe de Gouges, svjesna da bez njihovog saučesništva niti njihovo porobljavanje ne bi bilo moguće. To je, dakako, nije priječilo da zahtjeva jednakost, budući da bi isključenjem žena »revolucija bila izgubljena«. Usp. Women in Revolutionary Paris 1789-1795, nav. dj. str. 93. »Nisam prijatelj ženskog prava glasa. Ako ipak moramo nastaviti s tom lakrdijom, moramo iz nje izvući sve prednosti koje možemo.... Žene će uvijek glasati za red i poredak i uniformu, u to možete biti sigurni.« Also sprach Hitler. Nav. pr., C. Koonz, nav. dj., 54. Usp. Lydia Sklevicky, »Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u razdoblju do drugog svjetskog rata«, nav. dj. Za podrobniji komparativni opis filantropskog feminizma u zapadnoevropskim zemljama usp. Barbara Corrado Pope, »Angels in the Devil’s Workshop: Leisured and Charitable Women in Nineteenth-Century England and France«, Becoming Visible. Women in European History, ur. Renate Bridenthal, Claudia Koonz, Houghton Mifflin Company, Boston, 1977, str. 296-324. Ilustrativan je primjer zahtjev koji je Zorka Janković-VelikoveČka u ime žena iznijela pred Na­ rodnim vijećem u Zagrebu 16.11.1918. kojim traži da i žene budu članovi zakonodavnih tijela, te da imaju aktivno i pasivno pravo glasa i protestira Sto žene nisu pozvane »na rad oko izgrad­ nje nove slobodne države Srba, Hrvata i Slovenaca«. Usp. Arhivski vjesnik, I tom, 1959/60, do­ kument 105, 128-129. Od ovog su se saveza u dva navrata odvojila druStva s izrazitom vjerskom i karitativnom ori­ jentacijom, nalazeći neprihvatljivima njegove progresivne — feminističke, socijalne i političke zahtjeve. Ta su se druStva 1926. udružila u Narodnu žensku zajednicu. No i unatoč tome, 1930. Jugoslovenski ženski savez objedinjuje 450 druStava. Usp. J. Kecman, nav. dj., str. 163-178. Taj naziv prihvaćen je 1926, a ishodište orgnizacije je Društvo za prosvjećivanje žene i zaštitu njenih prava osnovano 1919. u Beogradu i Sarajevu, koje na skupštini feminističkih društava u Ljubljani 1923. promijenilo ime u Alijansa feminističkih društava. Usp. J. Kecman, nav. dj., str. 178-193. Podružnica je raspuštena 1937. zbog sukoba sa seniorkama, koje su inače bile veoma zadovoljne radom svog »podmlatka«, no razumljivo da politizaciju nakon određenog stupnja radikalizacije nisu mogle više tolerirati. Povjesničari su do sada nanosili veliku nepravdu feministkinjama kada su, ocjenjujući njihove aktivnosti, bez distance prenosili ideološke argumente »mladih snaga« ili partijskih ideologa. Ocjenu o »reakcionamosti« ili čak kolaboraciji s režimom (i njegovom policijom) opovrgava činjenica da niti jedna juniorka (članica SKOJ-a/KPJ) nije bila prijavljena policiji, mada su seniorke bile itekako svjesne njihovih političkih simpatija i pripadnosti. Za kritiku izvora, usp. L. Sklevicky, »Karakteristike organiziranog djelovanja žena«, nav. dj. str. 454-456. Zanimljive indicije o tome moguće je naći u izlaganju »O ženskom pitanju« Vide Tomšič na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ, održanoj u Zagrebu 1940. Tim je referatom V. Tomšič do­ životno promovirana u eksperticu za tu problematiku. Usp. AIHRPH, ZB-KOM-4/75-75a, 1940, X, str. 19-23. Proleterski ženski pokret je, dakako, samo terminus technicus koji nalazimo u našoj historio­ grafskoj literaturi. Časopise Žena danas (Beograd, 1936-1940) i Ženski svijet (Zagreb, 1939-1941) pokrenule su i izdavale juniorke. Oba mogu poslužiti kao primjer za ono vrijeme veoma modernog pristupa ženskom pitanju (većina tekstova niti danas ne zvuči anakrono) i nizu društvenih problema iz ženske vizure. Brojne su samo/kritike komunista zbog zanemarivanja rada sa »ženskim masama«. Navest ću samo primjer Zemaljskog savjetovanja KPJ u selu Tacen 1939. kada je generalni sekretar KPJ Josip Broz Tito izjavio: »Ako je većina drugova do sada potcjenjivala važnost uvlačenja žena u K(omunističku) p(artiju), sada moraju postati svjesni činjenice da je danas stvaranje ženskih partijskih kadrova naš najvažniji organizacioni zadatak.« Nav. pr. Josip Broz Tito, Žena u revo­ luciji, Svjetlost, Sarajevo (et al.), Sarajevo, 1978, str. 34. Indikativni su slijedeći podaci o postocima učešća žena u članstvu KP: 1925. — 0, 8%; 1926. — 1, 6%; 1935. — 1%; 1940. — 6%. Usp. J. Kecman, nav. dj., str. 207 i V. Tomšič, nav. dj. Broj žena u KPJ 1940. godine, prema ocjeni iz referata V. Tomšič na Petoj zemaljskoj konfe­ renciji KPJ, bio je slijedeći: od ukupnog članstva žene su u Sloveniji predstavljale 10%, u Crnoj Gori 6%, u Srbiji 10%, u Hrvatskoj 4%, u Makedoniji 10%, u Vojvodini 5%, a u čitavoj KPJ 6%. Usp. V. Tomšič, nav. dj., Bez pretenzija na neku sustavniju analizu, ovi podaci ipak ukazuju �142 K O N JI, Ž E N E . R A T O V I na relevanciju daljnjeg istraživanja međuzavisnosti odnosa stupnja društveno-ekonomskog raz­ voja i zastupljenosti žena u revolucionarnoj partiji. 70 Dr. Milica Bogdanović, Izlaganje na Osnivačkoj skupštini društva Ženski pokret, Zagreb 23 5. 1925, A IH R PH , IV/3537, 1925. 71 Usp. Anka Berus, »Za učvršćenje organizacije«, Žena u borbi, 1, 1943, str. 6. W erner Thonnessen, The Emancipation o f Women. The Rise and Decline o f the Women’s Mo­ vement in German Social Democracy 1863-1933, Pluto Press, London, 1973. 73 W. Thonnessen, nav. dj., str. 7. 74 W. Thonnessen, nav. dj., str. 7-8. 72 75 W. Thonnessen, nav. dj., str. 8-9. 76 W. Thonnessen, nav. dj., str. 9. 77 W. Thonnessen, nav. dj., str. 9. 78 Vlasta Jalušič, »V politiki potrebujem o podporo žensk... (Subjektivacija žensk v proletarsko razredno zavest ali kako je nastala podoba proletarke) (1890-1914)«, Razprave. Problemi, 279280, XXV, 1987, 7-8, str. 31-49. 79 80 81 Usp. iscrpnu egzegezu V. Jalušič, nav. dj., str. 31. Vidi: Jalušič, nav. dj., str. 32. Usp. V. Jalušič, nav. dj., str. 35. 82 Nav. pr. V. Jalušič, nav. dj., str. 37. 83 Vidi: Jalušič, nav. dj., str. 41. 84 Usp. prim jere V. Jalušič, nav. dj., str. 38-42. 85 86 Usp. prikaz »G ebarstriekdebatte », V. Jalušič, nav. dj., str. 44-45. Vidi: Jalušič, nav. dj., str. 46. 87 Usp. relativno suvremeni primjer istraživanja položaja žene u Hrvatskoj s početka 1970— go­ ih dina. Na pitanje »Sm atrate li da žena treba imati plaćeni posao?« neopozivo potvrdan odgovoi (»Da«) dalo je tek 32% zaposlenih i 21,6% nezaposlenih žena. Indikativno je da kod tih odgo­ vora nije potvrđeno postojanje korelacija niti sa stupnjem obrazovanja, veličinom obitelji niti porijeklom. Jedina pozitivna korelacija utvrđena je s prosječnim dohotkom po članu obitelji. Usp. M. Mihovilović, J. Klauzer, N. Ostojić, Položaj žene u porodici i društvu u Hrvatskoj, IDIS, Zagreb, 1971. 88 Vidi: Jalušič, nav. dj., str. 46. 89 Svoju studiju Vlasta Jalušič zaključuje hipotezom (koju ocjenjuje kao »možda drsku«) da je »ženska agitacija« u Njemačkoj socijaldemokratskoj partiji predstavljala uvertiru u masovnu propagandu dvadesetog stoljeća. Tu tezu potkrepljuje iskazom nacionalsocijalističkog govorni­ ka: »In der Politik braucht man die Unterstiitzung der Frauen, die Manner folgen einem von allein.« V. Jalušič, nav. dj., str. 48. 90 91 Nav. pr. J. Kecman, nav. dj., str. 78. »Žene socijalisti (komunisti) usvajaju maksimalni i minimalni program partije komunista Jugo­ slavije i smatraju sebe kao deo partijske celine. U isto doba one isključuju svaku zasebnu or­ ganizaciju žena, a sebe smatraju tehničkim — izvršnim odborom u agitaciji i organizaciji žena«, (iz Statuta žena socijalista-komunista) nav. pr. J. Kecman, nav. dj., str. 78. Polovicom 1930— godina CK KPJ kritizira »komuniste« zbog nerazumijevanja potrebe rada ih sa ženama i »postojanja najnakaznijih shvatanja« kao npr. »da žene nisu za revolucionarnu borbu, da je besplodan rad među njima, da nisu konspirativne, itd. Takvim shvatanjima često su neki naši odgovorniji drugovi nastojali da opravdaju svoj nerad među radnicima, a nekoji od njih bili su čak i mišljenja da se žene ne smiju uvlačiti u našu partiju i omladinu iz gore navdenih, naravno, potpuno netačnih razloga.« Nav. pr. J. Kecman, nav. dj., 207. U izlaganju na Petoj zamaljskoj konferenciji KPJ o »ličnom životu članova Partije«, Josip Broz Tito je osudio postojanje »nedrugarskog ponašanja prem a drugarici«, je r ima i takvih drugova koji drugarice »i tuku«. Također je izvrgao kritici i one drugove koji »vole da se žene ili neke drugarice po­ našaju kao malograđanke...«. Usp. Izvori za istoriju SKJ: Peta zemaljska konferencija K PJ (19-23. oktobar 1940), ur. P. Damjanović, M. Bosić, D. Lazarević, Izdavački centar Komunist, Beograd, 1980, str. 39. 92 93 Upravo termin »dvojna potčinjenost« koristi član CK KPJ Sreten Žujović u svom izvještaju Centralnom kom itetu od augusta 1936. Nav. pr. J. Kecman, nav. dj., str. 210. �EMANCIPAC IJA I O R G A N IZ A C IJA 143 94 AFŽ je osnovana na Prvoj zemaljskoj konferenciji AFŽ Jugoslavije održanoj u Bosanskom Pe­ trovcu 6.-8. 12. 1942. No stvarno je funkcionirala kao dio narodnooslobodilačkog pokreta već godinu dana prije formalnog utemeljenja, budući da Okružnica br. 4 CK KPH od 6. 12. 1941. precizira njezine ciljeve i organizacioni oblik. 95 Za podrobniju analizu promjena organizacijskog ustrojstva i njegovih implikacija, usp. L. Skle­ vicky, »Organizirana djelatnost žena Hrvatske za vrijeme NOB-e 1941-1945«, nav. dj., str. 98115. 96 Usp. »Upute za rad A. F. Žena«, AIHRPH, AFŽ, 2/71, siječanj 1944. 97 Usp. L. Sklevicky, »Organizirana djelatnost žena Hrvatske za vrijeme NOB-e 1941-1945«, nav. dj., str. 102. 98 Veoma su ilustrativna zapažanja o efektima reorganizacije koja Marica Zastavniković iznosi u pismu »s terena« od 24.4.1944. upućenom Glavnom odboru AFŽ Hrvatske. Primijetila je kako »muški na svim položajima strašno sektaše u pogledu na žene, tako da imaš vrlo malo žena po NOO-ima i te koje su članice, ne pozivaju redovno na sastanke, ili ih dodjeljuju komisijama u kojima ne dolaze do izražaja. (...) Dogodilo mi se baš ovih dana na kot. Koprivničkom. Dođem na sastanak, puna soba drugova, a niti jedne drugarice. Pitam gdje su drugarice. Zar nema niti jedne žene? Vele mi kako — ne, AFŽ je zastupan. Pa drugarica od AFŽ je naša kuharica. (...) Kad pokrenem pitanje drugarica i kada ih pronađem i dovedem, rasporedim rad, onda sam sigurna da ću te drugarice slijedeći put naći u kuhinji.« AIHRPH, AFZ, 2/77. 99 Usp. Lydia Sklevicky, vidi poglavlje »Antifašistička fronta žena — kulturnom mijenom do žene ’novog tipa’«. 100 Usp. Lydia Sklevicky, Žene i moć. Povijesna geneza jednog interesa, neobjavljena magistarska radnja, Filozofski fakultet, Zagreb, 1984, str. 105-115. 101 Usp. Žene Hrvatske u narodnooslobodilačkoj borbi. I, Glavni odbor Saveza ženskih društava, Zagreb, 1955, dokument 183, 289. 102 Anka Berus, »Bratstvo i jedinstvo, nova narodna vlast = temelj sretne budućnosti naših naro­ da«, politički referat na prvom kongresu AFŽ Hrvatske, Zagreb, 21-23. 7.1945. Usp. AIHRPH, KZDAŽH, 1945. 103 Žena je bila lišena ustavnih prava (biračko pravo na izborne funkcije i javno istupanje u poli­ tičkom životu); bila je izrazito diskriminirana u sferama društveno-ekonomskog života koje su bile regulirane (nejedinstvenim) građanskim zakonikom, kao što je npr. bilo područje imovin­ skog (stvarnog i obligacionog), nasljednog i porodičnog prava; socijalno i radno zakonodavstvo također je postojalo tek u rudimentarnom obliku i obuhvaćalo veoma mali broj žena. Usp. J. Kecman, »Pravni položaj žene«, nav. dj., str. 60. 104 Upitan što misli o ženskom pravu glasa, odgovor potpredsjednika vlade dr. Vlatka Mačeka suradnicama Žene danas u intervjuu 1938. (objavljen je u Ženi u borbi tek 1944.) niti ne zvuči osobito cinično: »Tko bi se na primjer brinuo za moju kuću i djecu, kada bi se moja gospođa počela baviti politikom. Kuća i djeca to je nešto najljepše za ženu, jer žena izvan kućnog ognjišta izgubila bi ono što je resi kao ženu. (...) Za ženu je kuća, a za muškarca politika.« Bosiljka Krajačić, »Od obmane do izdaje«, Žena u borbi, 7, 1944, str. 5-6. 105 Usp. Joan Scott, »Women’s Gaim s to Equal Rights«, nav. dj., str. 1. 106 »Slobodno izražavanje misli i stavova jedno je od najdragocjenijih prava žena, jer ta sloboda osigurava priznavanje očinstva djece. Svaka građanka može slobodno reći: ’Ja sam majka tvojeg djeteta’, a da ne bude barbarskim predrasudama prisiljena sakrivati istinu. Ne treba joj oduzeti odgovornost za zloupotrebu te slobode u zakonom određenim slučajevima.« »Dic ’Erklarung der Rechte der Frau und BQrgerin’ von Olympe de Gouges«, Die neue Gesellschafi. Frankfurter Hefte, 7, 1989, str. 618. 107 Dr Ana Prokop, Položaj žene u porodičnom pravu FNRJ, AIHRPH, KZDAŽH, 1948. 108 Dr Ana Prokop (1912-1975.) bila je prva žena nastavnica/redovni profesor tog fakulteta. Formiranju njezinih pogleda i senzibiliteta za porodično pravo zasigurno je pridonio i njezin angažman u prijeratnom ženskom pokretu. Bila je aktivna članica junior sekcije Udruženja uni­ verzitetski obrazovanih žena, i funkcionerka Upravnog odbora (izabrana na listi omladinske podružnice Ženskog pokreta u Zagrebu koju je predložila njezina »frakcija« SKOJ-a). Sura­ đivala je s NOP-om, a od 1943. radi na oslobođenom teritoriju. Usp. Mira Alinčić, »Život i rad prof, dr Ane Prokop«, Zbornik pravnog fakulteta u Zagrebu, XXVIII, 1978, 1-2, str. 5-7. 109 A Prokop, nav. dj., str. str. 1. 110 A Prokop, nav. dj., str. str. 3. �144 K O N JI, ŽE N E , R A T O V I 111 Neodređenost tog broja proizlazila je iz nejasnog pravnog položaja starokatoličke crkve. Usp. A. Prokop, nav. dj., str. 4. 112 Komentirajući ovaj paragraf, A. Prokop sm atra d a je njegov autor »morao upravo šopenhauerovski mrziti žene i da mu nije bilo dosta da im dade tako podređeni položaj, nego je osjećao potrebu da ih i uvrijedi«. A. Prokop, nav. dj., str. 8. 113 Član 24. Ustava FN RJ glasi: »Žene su potpuno ravnopravne sa muškarcima u svim područjima državnog, privrednog i društveno-političkog života.Z a jednaki rad žene imaju pravo na jednaku plaću kao i muškarci i uživaju posebnu zaštitu u radnom odnosu. Država naročito štiti interese majke i djeteta osnivanjem rodilišta, dječjih domova i obdaništa i pravom majke na plaćerii dopust prije i poslije porođaja.« 114 Usp. A. Prokop, nav. dj., str. 12. 115 Usp. A. Prokop, nav. dj., str. 12-14. 116 A. Prokop, nav. dj., str. 14. 117 A. Prokop, nav. dj., str. 47. 118 Usp. Gejl Rubin (Gayle Rubin), »Trgovina ženama: beleške o ’političkoj ekonomiji’ polnosti«, Antropologija žene. Zbornik, Ž. Papić, L. Sklevicky, prirediteljice, Prosveta, Beograd, 1983, 91151. 119 Polazeći od marksističke kritike političke ekonomije kapitalizma, brojne feminističke autori­ ce/autori ukazali su na ograničenja ekonomskih teorija (i marksističke paradigme) u teorijskom fundiranju ekonomije reprodukcije. Usp. M aureen Mackintosh, »The Sexual Division of La­ bour and the Subordination of Women«, O f Marriage and the Market, K. Young, ur. C. Wolkowitz, R. McCullagh, CSE Books, London, 1981, str. 1-15. 120 O istrajnosti suprotstavljenih shvaćanja (ženskog) rada kao potrebe za samoreaJizacijom i kao izraza nužde svjedoči i recentni primjer koji je m orao rješavati Ustavni sud SFRJ početkom 1980-ih godina. Tada je grupa sveučilišnih profesorica sudskim putem osporila ustavnost zako­ na koji prisiljava žene da se umirove 5godina prije muškaraca. Pod rukovodstvom socijalističkih samoupravnih sindikata došlo je do veoma oštre polarizacije intelektualki i radnica kojima je taj zahtjev predstavljen kao prijetnja dokidanju njihovog prava da za punu mirovinu rade kraće od muškaraca. U toj se polarizaciji na neobično jasan način očitovala (implicitna) kvalifikacija ženskog rada kao izraza nužde. Druga strana nužde predstavljena je kao luksuz. Čini se da se »proleterski antifeminizam« (i antiintelektualizam ) ne predaju tako Iako! 121 Da stare ideološke sheme istrajavaju i u drugim društvenim uvjetima svjedoče i napadi na novi feminizam koji se u Hrvatskoj javio koncem 1970-ih godina. Tada su dežurni, ali i samozvani ideolozi inzistirali na činjenici da su feministkinje zapravo »dokone gospođe« — mahom inte­ lektualke! Usp. jedan od mnogih tekstova koji koriste tu argumentaciju, npr. Slaven Letica, »Skica (!) za komunistički manifest protiv feminizma«, Pitanja, 1-2, 1980, str. 53-58. 122 Zahtjevi s područja radnog zakonodavstva formulirani su kao: izmjene svih odredbi u zakonima i uredbam a koje stavljaju žene u neravnopravni položaj prem a muškarcu u pogledu zapošljava­ nja i u radnom odnosu; osigurani pristup ženam a u zvanja za koja su kvalificirane; jednaka nagrada za jednaki rad; priznavanje poziva žene kao majke i domaćice kao produktivnog poziva. Zahtjevi žena u okviru radničkog pokreta stavljali su veći naglasak na socijalno-protektivne kom ponente, poput plaćenog porodiljskog dopusta, ponovnog prim anja radnica i namještenica na posao poslije bolovanja i porođaja, protiv izbacivanja trudnica s posla. U sferi radnog prava isticani su jednaka plaća za jednaki rad i jednaki uvjeti za mušku i žensku radnu snagu. Usp. L. Sklevicky, »Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji...«, nav. dj. 123 Flora Tristan (1803-1844) svoje je stavove izložila u djelu L ’Union ouvriire (1843) koje je, sma­ tra E. Bom em an, »po jasnoći, viziji i prodornosti« jedino moguće usporediti s »Komunističkim manifestom«. Nav. pr. Arbeiterbewegung und Feminismus, ur. E m est Bom emann, Ullstein Materialien, Frankfurt, 1982, str. 18-19. 124 Još od Oktobarske revolucije (a form ulirana je i na Prvoj međunarodnoj konferenciji radnih žena održanoj u Moskvi 1920.), kao jedna od najvažnijih mjera za realizaciju revolucionarnih preobrazbi društva sm atra se kidanje prvenstva prim arnih veza i izlaženje žena iz domova, te njihovo uključivanje u ekonomiju. 125 Usp. M. Mackintosh, nav. dj., str. 9-10. 126 Temeljna je kontroverza proizvode li kućni poslovi neposredno višak vrijednosti, ili su samo »presudan« elem ent proizvodnje viška vrijednosti i kapitala. �E M ANCIPAC IJA I O R G A N IZ A C IJA 145 127 »Sva društva poznaju spolnu podjelu rada. To značida sunekizadaci alociranipretežno ili isključivo ženama, drugi muškarcima, dok neke moguizvršavatii žene i muškarci.Kadaseu društvu dešavaju ekonomske promjene, mijenja se priroda rada, kao i distribucija između muš­ karaca i žena.« Usp. M. Mackintosh, nav. dj., str. 1. Reproduktivni rad je zbog svoje posebno bliske povezanosti s područjima seksualnosti i reprodukcije ljudskog života, prema shvaćanju feministički orijentiranih autora/ica, presudan za razumijevanje same prirode patrijarhata, nav. dj., str. 9. 128 Usp. Mirjana Gjukić, »O privrednoj aktivnost žena Jugoslavije od 1918. do 1953.«, Ekonomski pregled, 12, 1954, str. 817. 129 M. Gjukić, nav. dj., str. 814-815. 130 M. Gjukić, nav. dj., str. 815. 131 Usp. M. Gjukić, nav. dj., str. 816. 132 Nav. pr. M. Gjukić, nav. dj., Tabela 3, str. 817. 133 M. Gjukić, nav. dj., str. 819. »U red takvih mjera spada i odredba prema kojoj učiteljica koja se uda za muškarca koji nije učitelj mora napustiti posao. Ukoliko se uda za učitelja, i ostane u službi, dobiva 50% plaće. Uredba o ličnim i porodičnim dodacima državnih službenika iz 1935. godine predviđala je oduzimanje dijela ličnog dohotka udatim ženama. Protiv ovih mjera Alijansa ženskih pokreta poduzimala je brojne, pa i međunarodne akcije (npr. u Komisiji za socijalna pitanja pri Društvu naroda), ali bez rezultata.« Nav. pr. Ljubinka Sirić-Bogetić, »Od­ luke Pete zemaljske konferencije KPJ o radu među ženama i njihova realizacija u periodu 19401942.«, Peta zemaljska konferencija KPJ, zbornik radova, IHRPH/Školska knjiga, Zagreb, 1972, str. 82-83. 134 Usp. veoma iscrpne analize koje su indikativne, iako se odnose samo na grad Zagreb: Mira Kolar-Dimitrijević, »Položaj i zarade radnih slojeva Zagreba 1918-1931. godine«, Radni slojevi Zagreba od 1918. do 1931., IHRPH, Zagreb, 1973, str. 183-377. 135 Usp. Dr. Saša Đuranović-Janda, Žena u radnom odnosu. Naprijed, Zagreb, 1960. 136 »Govor predsjednika ZA V N O H -a Vladimira Nazora«, Žene Hrvatske u narodnooslobodilaćkoj borbi, II, Glavni odbor Saveza ženskih društava Hrvatske, Zagreb, 1955, dokument 365, str. 76. 137 Josip Horvat, Preživjeti u Zagrebu. Dnevnik 1943-1945, Sveučilišna naklada Liber/JAZU i dr. izdavači, Zagreb, 1989, str. 248. 138 Njihove analize »polaznih pozicija« žena u novom povijesnom trenutku moguće je sažeti u sli­ jedeće osnovne točke: 1) novostečena ravnopravnost žena; 2) žena kao politički subjekt; 3) obrazovanje žena; 4) žena radnica; 5) žena kao čimbenik socijalne politike; 6) žena kao majka. Usp. Lydia Sklevicky, »Prvi kongres A F Ž -a Hrvatske: putovi integracije žena u novo društvo«, u: Oslobođenje Hrvatske 1945, IHRPH, Zagreb, 1986, str. 360-365. 139 Nav. pr. L. Sklevicky, nav. dj., str. 359. 140 Nav. pr. L Sklevicky, nav. dj., str. 365. 141 »Politički referat Anke Berus«, Žene Hrvatske u NOB, II, nav. dj., dokument 365, str. 87. 142 »Iz organizacionog referata Mace Gržetić«, Žene Hrvatske u NOB, II, nav. dj., dokument 365, str. 89. 143 Žena u društvu i privredi Jugoslavije. Statistički bilten br. 133, Savezni zavod za statistiku, Beo­ grad, 1959. >44 Usp. primjerice stav M. Gjukić, nav. dj., str. 820. kada komentira vjerodostojnost podataka o školskoj spremi: »Postojala je tendencija u popisu stanovništva 1948. godine, da se ’uljepšaju’ odgovori (zbog širokog zamaha borbe protiv nepismenosti), dok je popis 1953. protekao u pot­ puno mirnoj atmosferi, što je utjecalo i na realnost podataka.« :45 Mladen Friganović, Demografija. Stanovništvo svijeta, Školska knjiga, Zagreb, 1987, str. 75. ■46 Usp. M. Friganović, nav. dj., str. 75-78. 47 M. Friganović, nav. dj., 81. 48 Usp. M. Friganović, nav. dj., str. 84. 49 Usp. M. Friganović, nav. dj., str. 109. Kao primjer takvog područja autor navodi »naš Dinarski krš i druge patrijarhalne krajeve«. 50 Nav. pr. M. Friganović, nav. dj., str. 95. 51 Nav. pr. M. Friganović, nav. dj., str. 96. 52 Nav. pr. Statistički bilten, nav. dj., tabela 8-3, str. 65. �146 K O N JI, ŽE N E , R A T O V I 153 »Općenito su za analizu stanovništva značajne ove strukture: biološka (dob i spol); ekonomski (gospodarske djelatnosti); socio-profesionalna (zvanje i zanimanje); obrazovna (školska spre­ ma); nacionalna (narodnost); religijska (vjeroispovijest); kultum o-etnička (posebnost baštine).. M. Friganović, nav. dj., str. 107-108. 154 M. Friganović, nav. dj., str. 109. Autor tu činjenicu objašnjava u najvećem dijelu kao »posljedici neravnomjernih gubitaka u drugom svjetskom ratu i narodnoj revoluciji«. 155 Nav. pr. Statistički bilten, nav. dj., Tabela 1, 7. 156 Nav. pr. Statistički bilten, nav. dj., Tabela 2-6, str. 18. 157 Vidi tablicu na str. 75. 158 Usp. Blaženka Despot, Žensko pitanje i socijalističkosamoupravljanje, Cekade, Zagreb, 1987 159 D. Bilandžić, Historija SFRJ, nav. dj.,str. 102-103. 160 Usp. V. Koštunica, K. Čavoški, Stranački pluralizam ili monizam,Institut društvenih nauka Beograd, 1983, str. 87-143. 161 D. Bilandžić, nav. dj., str. 105. 162 Isto, str. 105. 163 KPJ formalno nije imala pisanog programa poslije Vukovarskog. Isto, str. 110. 164 Isto, str. 110-111. 165 M arija Obradović, »Koncepcija narodne demokratije«, Oslobođenje Hrvatske 1945, nav. dj, str. 297. 166 Usp. Zdenko Radelić, »Prvi kongres Jedinstvenih sindikata Hrvatske«, Časopis za suvremen povijest, 20, 1988, 1-2, str. 117 i 128. 167 O problem atičnom karakteru koalicije govori i ova ocjena koalicijskih partnera koju je jeseri 1945. izrekao Josip Broz Tito: » Ja ovu našu ’opoziciju’ ne nazivam opozicijom. Opozicija 1 jednoj državi ne slaže se s izvjesnim taktičkim stvarima, hoće nešto bolje, ona zauzima opoz cioni stav prem a režimu ili prem a vladi. Kod nas opozicija nije takva. Ona nije dala ni jedni ideju koja bi bila bolja od onoga što smo mi dali u programu Narodnog fronta. Ona uopšte: nema program a. To je onaj stari lager neprijatelja naroda koji vuku točak historije natrag, točak ih okreće oko sebe i, razumije se, smrviće ih.« Nav. pr. D. Bilandžić, nav. dj., str. 103. 168 Usp. Katarina Spehnjak, »Organizaciono-politički aspekti djelovanja Narodnog fronta u Slavo niji 1945-1951«, Časopis za suvremenu povijest, 20, 1988, 11-2, str. 84; Z. Radelić, nav. dj., str 117 i 133. 169 Pri CK KPH postojale su i posebne komisije koje se se bavile radom pojedinih masovnih or ganizacija. Usp. npr. podatke o Sindikalnoj komisiji, isto, str. 132-134. 170 Usp. Z. Radelić, nav. dj., str. 124. U slučaju Narodnog fronta posebni je problem bilo njegovo često »postavljanje s pozicija vlasti«, što će biti »jedan od uzroka opadanja članstva i gubljenja spontanosti i dobrovoljnosti u odazivu na akcije«. Usp. K. Spehnjak, nav. dj., str. 185. 171 Usp. Z. Radelić, nav. dj., str. 134. U nastavku rada taj ću problem detaljno elaborirati na prim jeru organizacije žena. 172 Usp. Z. Radelić, nav. dj., str. 133 i K. Spehnjak, nav. dj. str. 191. 173 Nem a dvojbi oko identifikacije državnog vodstva s rukovodstvom KPJ: »Globalni društveni si stem sa svojim podsistemima — političkim sistemom, privrednim sistemom itd. — bio je neodjeljiv monolit, organiziran na principu revolucionam o-dem okratske (sic!, L. S.) hijerarhije u ko­ jem se niži stupanj potpuno pokorava direktivi i odluci višeg stupnja. Na čelu globalnog sistema stoji Politbiro Centralnog kom iteta KPJ sastavljen od desetak ljudi. To je bio štab rata i revo­ lucije, a sada je upravljao cjelokupnim društvom i zemljom.« D. Bilandžić, nav. dj., 118. Ideo­ logiju KP »odnosno program revolucije« u cijelom poslijeratnom razdoblju posreduje Agitprop B. Kašić višeslojnu djelatnost Agitpropa centrira na dvije točke: 1) na ostvarenje neposrednoj akcionog program a okupljanjem na ideologijsko-mobilizacijaskoj platformi radi njegovog odje lovljenja; 2) u suglasju s pozicijom partije na vlasti, u nadležnosti Agitpropa je profiliranje i kontrola cjelokupne nadgradnje kao njegov implicitni razlog postojanja. Usp. Biljana Kašid »Uloga Agitpropa KPH u Slavoniji (1945-1950)«, Časopis za suvremenu povijest, 20, 1988, 1-2str. 173. 174 Usp. Vladimir Arzenšek, Struktura i pokret, Institut društvenih nauka, Beograd, 1984, str. 90. 175 Emile Durkheim, The Division o f Labor, Glencoe, III, Free Press, 1947, str. 28. Nav. pr. V Arzenšek, isto, str. 90. 176 V. Arzenšek, isto, str. 90-91. 177 Isto. str. 91. �EM ANCIPAC IJA I O R G AN IZ AC IJA 147 Isto, str. 92. Isto, str. 92-93. Isto, str. 93. Franz Neumann, Demokratska i autoritarna država. Studije o političkoj i pravnoj teoriji, Napri­ jed, Zagreb, 1974. 182 Leon Kojen je, diskutirajući o aplikativnosti Neumannovog shvaćanja totalitarizma, unio jednu ogradu kod petog faktora, smatrajući da ono Sto je karakteristično za svaki totalitarni režim »mogućnost terora pre nego sam teror«. Strah od represije, dakle, više nego njezino masovno provođenje, stvara »kulturu straha«, a iz građana posluSne podanike. Liberalizam i socijalizam. (Liberalne i socijalističke ideje i pokreti na tlu Jugoslavije), ur. Dragoljub Mićunović, Centar za filozofiju i društvenu teoriju, Beograd, 1984, str. 96-97. 183 F. Neumann, nav. dj., str. 208. Pored ovih mjera kontrole nad društvom, Neumann navodi još i princip vođe, te pretvaranje kulture u propagandu, a kulturnih vrijednosti u robe. 184 D. Bilandžić, nav. dj., str. 135. 185 Isto, str. 116. 186 Usp. FC Spehnjak, »Narodni front Jugoslavije (SSRNj — razvoj, programsko-teorijske osnove i procesi u društvenoj praksi 1945 — 1983)«, Povijesni prilozi, 1984, 3(1), str. 36 i 39. 187 M. Obradović, nav. dj., str. 295. 188 Usp. Karen S. Cook, »Network Structures from an Exchange Perspective«, Social Structure and Network Analysis, nav. dj., str. 182. 189 V. Katunarić, nav. dj., str. 58. 190 M. Bloch, »Une ćtude rćgionale: gćographie ou histoire?«, Annales d'histoire čconomique et sociale, 6, 1934, 81; nav. pr., T. Skocpol, nav. dj., str. 383. 191 Arhivski fond KZDAŽH sadrži sve smjernice i obostranu komunikaciju (republička — savezna razina), te zapisnike saveznih sjednica i kongresa. 192 Bonnie H. Erickson, »Networks, Ideologies and Belief Systems«, Social Structure and Network Analysis, nav. dj., str. 163. 193 »Referat drugarice Anke Berus: O radnim zadacima žena Hrvatske«, AIHRPH, KZDAŽH, 1945. Napominjem da ova signatura (1945.) ne odgovara datumu stvarnog nastanka referata (isti je slučaj s referatom M. Vranešević), što je vidljivo iz drugih dokumenata, već da su oba održana na Plenumu CO AFŽ (Beograd, 24.-25. 2. 1946). 194 AIHRPH, CK SKH, 23. 10. 1945. 195 Isto. Argumentacija u prilog ženskog antifašističkog pokreta kao čimbenika pridobivanja (ne samo) ženskih masa pokazuje upadljive sličnosti s već navedenom tvrdnjom: »In der Politik braucht man die Unterstiitzung der Frauen, die M&ruier folgen einem von allein«; usp. bilješku 89. 196 »Zaključci Plenarnog sastanka Centralnog odbora Antifašističkog fronta žena Jugoslavije«, AIHRPH, KZDAŽH, 24. -25. 2. 1946. 197 U AFŽr-u Hrvatske postojao je 1946. godine slijedeći raspored lokalnih odbora: broj seoskih odbora je nespecificiran; 22 gradska (sa 6 rajonskih odbora u Zagrebu) i 94 kotarska odbora (NR Hrvatska bez Istre); 10 okružnih odbora i 2 oblasna odbora. GO AFŽH sastojao se od plenuma (115 članica) i sekretarijata (9 članica). Ivka Šegović, »Organizacioni izvještaj«, AIHRPH, KZDAŽH, 8. 2. 1946. I ovo je jedan od mnogobrojnih krivo signiranih arhivskih dokumenata. Prema događajima koji se u njemu spominju zaključujem da je nastao poslije svib­ nja 1947. 178 179 180 181 198 »Zaključci sa sastanka Glavnog odbora A F Ž -a Hrvatske koji je održan 13. i 14. 4.«, AIHRPH, KZDAŽH, 13.-14. 4. 1946. 199 Usp. dopis Okružnog odbora A F Ž-a Bjelovar G O -u kojemu prilažu 50.000 din. koje su skupili »u akciji po jedan dinar. U akciji je obuhvaćeno 16 do 17 hiljada žena. U gradu smo obuhvatili skoro sve žene, dok to na selu ide mnogo teže«. AIHRPH, KZDAŽH, 2. 4. 1946. 200 AIHRPH, KZDAŽH, 12. 2. 1946. 201 AIHRPH, KZDAŽH, 1947. 202 »Referat drugarice Milke Vranešević: O formama Antifašističke fronte žena i oblicima organi­ zacije AFŽ-a«, AIHRPH, KZDAŽH, 1945. 203 »Referat drugarice Anke Berus (...)«, AIHRPH, KZDAŽH, 1945. 204 Različita uputstva na različite načine propisuju format i čestinu izvještavanja. U jednom od takvih uputstava iz 1945. godine moguće je naći i propisane 23 tačke po kojima treba referirati. �148 K O N JI, ŽE N E , R A T O V I 205 U ovom su razdoblju osnovane još i socijalno-zdravstvena, te privredna sekcija. 206 »Organizacija rada kulturno-prosvetne sekcije«; »Uputstva za rad u organiziranju propagandne sekcije pri Okružnim odborim a A FŽ-a«, A IH RPH , K ZDA ŽH, 1946. 207 Ivka Šegović, »Organizacioni izvještaj«, isto. 208 »Kako ćemo pokrenuti i učvrstiti rad Antifašističke fronte žena«, AIH RPH , KZDA ŽH, 1.1947. 209 »Izvještaj o radu A F Ž -a kotar Vinkovci«, A IH R PH , KZDA ŽH, 16. 5. 1946. 210 »Organizacioni referat« (Stanić Bojana, Slavonski Brod), A IH RPH , KZDA ŽH, 27. 4. 1946. 211 Ivka Šegović, »Organizacioni izvještaj«, isto. 212 »Rad i zadatak Antifašističkog fronta žena od prvog kongresa do prvog plenuma«, AIHRPH KZD A ŽH , 1946. 213 Isto. 214 Svi Okružni odbori A F Z imali su profesionalne tajnice koje je plaćao NF. I kotarski su odbori u većini imali tajnice, no one su kao službenice N F -a imale više »odgovornih« dužnosti, taki da su zanemarivale rad u A FŽ smatrajući ga »manje važnim«. Ivka Šegović, »Organizacioni izvještaj«, isto. 215 A IH R PH , K Z D A ŽH , 1947. 216 »Plenum Glavnog odbora A F Ž -a za Hrvatsku«, A IH R PH , KZD A ŽH , 15. 5. 1947. 217 A IH R PH , K Z D A ŽH , 1947. 218 »Završna reč na Plenumu Glavnog odbora A FŽ^a Hrvatske«, A IH R PH , KZDAŽH, 15.5 1947. 219 Zakon je prihvatila Narodna skupština na zasjedanju 26. 4. 1947. Osnovni zadaci petogodišnjeg plana (koji je trebao biti proveden uz tehničku pomoć sovjetskih stručnjaka) bila je likvidacija privredne i tehničke zaostalosti zemlje, podizanje i učvršćenje privredne i obram bene snage, ti socijalističkog sektora privrede. Krajnji cilj bilo je, dakako, »podizanje općeg blagostanja radnO. ljudi«. Plan je zacrtao povećanje industrijske proizvodnje za pet puta, a u Hrvatskoj industrijska je proizvodnja imala biti povećana za 452% u odnosu na 1939. godinu. M. Sentić, S. Sigetlija. M. Potočki, Kronologija S K J 1919-1969, Stvarnost, Zagreb, 1970, str. 188-189. 220 D. Bilandžić, Historija SFRJ..., nav. dj., str. 140-141. 221 Isto, str. 143. 222 Isto, str. 144. 223 Isto, str. 144. 224 Usp. »Stanje u organizaciji A F Ž -a i prijedlozi za učvršćenje organizacije«, AIHRPH, K Z D A ŽH , 1948. 225 Isto. 226 »Nedostaci i greške organizacije Antifašističkog fronta žena i nepravilan odnos nekih organi­ zacija N arodnog fronta i organa vlasti prem a AFŽ«, A IH R PH , K ZD A ŽH , 1948. 227 Isto. 228 Zaključci Druge sjednice Izvršnog odbora A F Ž Jugoslavije po organizacionim pitanjima, C0 A F Ž Jugoslavije, Beograd, 6. 4. 1948, 1-2. 229 Isto, str. 3. 230 Isto, str. 4. 231 Isto, str. 8. 232 Isto, str. 10. 233 Isto, str. 11. 234 Zaključci Sekretarijata Glavnog odbora u vezi zaključaka seminara održanog pri Centralnom odboru sa rukovodiocima org. sekcije, A IH R PH , K ZD A ŽH , 29. 2. 1948. 235 Uputstva Glavnim, sreskim i gradskim odborima A F Ž -a o vođenju evidencije i statistike, CO AFZ Jugoslavije, 1948. Ova elaborirana uputstva, koja dolaze s najvišeg mjesta u organizaciji, razli­ kuju se po odlučnom tonu i karakteru od zahtjeva za slanjem izvještaja u prethodnom periodu koji, sudeći barem po količini arhivskih dokum enata, nisu naišli na očekivani odaziv. 236 III. plenarni sastanak Antifašističke fronte žena Hrvatske, G O A FZH , 1948,12-13. Taj je sastanak održan u Zagrebu 29. 2. 1948. 237 Usp. Bonnie H. Erickson, »Networks, Ideologies and Belief Systems«, Social Structure and Net­ work Analysis, nav. dj., str. 170. 238 Isto, 55-57. U godišnjem izvještaju G O A F ŽH konstatira se uspješno premašenje tog plana: u N F je u NR Hrvatskoj učlanjeno 83, 7% od ukupnog broja žena glasača. One, pak, koje su �EM ANCIPAC IJA I O R G AN IZ AC IJA 149 odbijale učlanjenje, činile su to s obrazloženjem da učlanjenje u NF znači učlanjenje u KPJ (koje su, očigledno, smatrale neprihvatljivim). Ovaj, naizgled skroman podatak, govori o zdravoj rasudnoj moći tzv. »običnih« žena koje proniču mehanizme društvene regulacije i integracije bolje od mnogih povjesničara. Usp. »Godišnji izvještaj o radu Glavnog odbora i organizacije AFŽ-a u Hrvatskoj«, AIHRPH, KZDAŽH, 1948. 239 Isto, str. 15. 240 Isto, str. 46. 241 Isto, str. 41-42. Plan za ostvarenje ovog zadatka bio je tom prilikom razdijeljen na slijedeće točke: »1) Briga o trudnoj majci i djetetu do 3 godine; 2) Odgoj djece i pružanje pomoći majci kao odgajatelju; 3) Upoznavanje žena sa zakonima i uredbama koje izdaje naša nar. vlast u brizi za majku i dijete i borba za njihovo pravilno sprovodenje u život i 4) Briga o djeci koja su pod zaštitom države.« 242 Upute za rad sekretarijata i sekcija kotarskih i gradskih odbora AFŽr-a, AIHRPH, KZDAŽH. 15. 5. 1948. 243 Uputstva za pisanje godišnjih izvještaja 1949. godine, AIHRPH, KZDAŽH, 24. 12. 1949. 244 Isto. 245 Upute za rad sekretarijata i sekcija kotarskih i gradskih odbora A FŽ-a, AIHRPH, KZDAŽH, 15. 5. 1948. 246 Soka Krajačić, referat na IV. Plenumu GO AFŽH, AIHRPH, KZDAŽH, 10. 10. 1948. 247 Vida Tomšič, referat na IV. Plenumu GO AFŽH, AIHRPH, KZDAŽH, 10. 10. 1948. 248 Isto. 249 Usp. K. Spehnjak, »Organizaciono-politički aspekti djelovanja narodnog fronta... .«, nav. dj., str. 185. Bilo je predviđeno da članovi sekretarijata sudjeluju u slijedećim komisijama Saveznog odbora NF kao aktivni članovi: organizacionoj komisiji, komisijama za narodnu inspekciju, za takmičenja, za radne brigade, za zdravstvena i socijalna pitanja. 250 »Statut Antifašističke fronte žena«, 8. mart, GO AFŽH, Zagreb, 1948, str. 135. 251 »Izlaganje drugarice Vide Tomšič na sastanku Izvršnog odbora A FŽ-a Jugoslavije /16. i 17. decembra 1948. /«, AIHRPH, KZDAŽH, 16-17. 12. 1948. 252 Za najtemeljitiju analizu međunarodne konstelacije sukoba sa Staljinom/SSSR-om/zemljama IB-a i njezinih korijena u kontinuitetu frakcijskih borbi unutar jugoslavenskog komunističkog pokreta, usp. Ivo Danac, With Stalin Against Tito. Cominformist Splits in Yugoslav Communism, Cornell Univestiy Press, Ithaca and London, 1988. 253 »U jugoslavenskoj Partiji ne osjeća se duh politike klasne borbe. Porast kapitalističkih eleme­ nata u selu a i u gradu ide punim korakom, a rukovodstvo Partije ne poduzima mjere da bi ograničilo kapitalističke elemente.« Nav. pr. D. Đilandžić, Historija SFRJ..., nav. dj., str. 155. Iako su ti argumenti posve proizvoljni a, kako uvjerljivo dokazuje Danac, linija KPJ još od rata bila mnogo radikalnija od linije SKP(b), u djelatnom demantiranju Staljinovih optužbi KPJ sli­ jedi njihovu argumentaciju. 254 D. Bilandžić, Historija SFRJ... ., nav. dj., str. 161. 255 Isto. I broj profesonalnog kadra u A F Ž-a je slijedio taj trend. Za rad GO AFŽH predviđeno je potrebnih 45 drugarica, oblasni odbori trebaju imati 6 profesionalki, dok je u kotarskim i gradskim odborima potrebna jedna. »Analiza stanja profesionalnog kadra AFŽ-a Hrvatske«, AIHRPH, KZDAŽH, 1949. 256 D. Bilandžić, Historija SFRJ..., nav. dj., str. 161. 257 Istraživanja procesa kolektivizacije pokazala su da je »najveći dio seljaka ušao u SRZ [seljačke radne zadruge], prvo pod jačim ili slabijim ekonomskim, političkim i psihološkim pritiskom i, drugo, zahvaljujući partijskoj disciplini i utjecaju stotine hiljada mladića i djevojaka, sinova i kćeri seljaka koji su kao i u ’revoluciji’ prvi odlazili onamo kamo je Partija odredila«. Poznata je i cijena tog procesa — u ljudskoj energiji i materijalnim sredstvima koja su se prelijevala preko budžeta iz preostale poljoprivrede seljaka i industrije. Neminovnoj propasti projekta »so­ cijalističke preobrazbe sela« doprinijela je i minimalna motivacija za unapređenje SRZ. Nav. pr. D. Bilandžić, isto, str. 161. £58 »Koje zadatke postavlja Peti kongres KPJ pred organizaciju AFŽ«, iz materijala IV. plenuma GO AFŽH, AIHRPH, KZDAŽH, 10. 10. 1948. £59 »Ali pošto vi znate da se i na brdo ne ide direktno, već se ide naokolo, pa malo dole, pa opet gore, mi ne možemo udariti taj put direktno na vrh naše socijalističke izgradnje, mislim ni ad­ ministrativno nikako, već prosto moramo znati da taj vrh treba da dosižemo, a da je najkraći �150 260 261 262 263 264 265 266 267 268 269 270 271 272 K O N JI, ŽE N E , R A TO V I put onaj koji ide mimo svih provala da ne upadnemo negdje u ćor-sokak iz koga ne možemo da se izvučemo, ako ne budemo išli naokolo.« »Referat drugarice Vide Tomšič održan dne 23 m arta 1949. godine«, AIH RPH , K ZDA ŽH, 23. 3. 1949. Isto. Nije nepoznato da su te prijetnje doista i realizirane. Na III. plenumu CK KPJ u prosincu 1949. godine Vladimir Bakarić je izvijestio da je samo u Slavoniji ubijeno pedeset seljaka pri njihovom otporu otkupu. Nav. pr. I. Banac, With Stalin Against Tito..., nav. dj., str. 135. No bilo je i žena koje su pružale otpor. A FŽ ih paternalistički (matemalistički?) tretira kao »sredstvo neprijatelja u radu protiv SRZ«. Neke od njih po selima agitiraju protiv SRZ, dok im druge »nasjedaju«, negdje se bune protiv »unošenja stoke u SRZ«, dok su ponegdje »organizirale otpor« (ne kaže se na koji način). No u izvještajima A FZ ističu se i suprotni primjeri uspješno razvijene »zadružne svijesti« kod žena. Krunski dokaz koji se spominje u gotovo svakom izv­ ještaju je »srez Udbina« gdje je već 88% žena ušlo u SRZ. Primjer bi doista bio uvjerljiv kada ne bismo znali kakve su mogućnosti poljoprivrede u tom siromašnom oporom i krševitom kraju! Usp. »Referat drugarice Vide Tomšič na III. plenumu CO A F Ž -a 4. i 5. juna 1949«, AIHRPH, KZD A ŽH , 4-5. 6. 1949. »Izlaganje drugarice Vide Tomšič na sastanku Izvršnog odbora A FŽ^a Jugoslavije /16. i 17. decem bra 1948. /«, A IH R PH , KZDA ŽH, 16. 12. 1948. »Koje zadatke postavlja Peti kongres KPJ pred organizaciju AFZ«, iz materijala IV. plenuma G O A FŽH , A IH R PH , K ZDA ŽH, 10. 10. 1948. Banac, uz sve ograde, izvodi precizan broj partijaca uhapšenih, osuđenih i isključenih iz KPJ pod zajedničkim nazivnikom »ibeovaca«. I. Banac, With Stalin Against Tito..., nav. dj., str. 149. U prilog tome govori i činjenica da je od sredine 1948. do sredine 1950. godine partijsko član­ stvo uvećano za 63%. Usp. I. Banac, isto, 140 i D. Bilandžić, isto, str. 178. Usp. R eferat Vide Tomšič, predsjednice CO A F Ž Jugoslavije, 10. 10. 1948, AIHRPH, K ZD A ŽH , IV. plenum G O AFŽH, 10. 10. 1948. »Izlaganje drugarice Vide Tomšič na sastanku Izvršnog odbora A FŽ^a Jugoslavije /16. i 17. decem bra 1948. /«, A IH R PH , K ZDA ŽH, 16.12.1948. Pažljivom čitatelju sigurno nije promakla stalna praksa pisanja opće imenice »partija« velikim slovom, čime se vjerojatno željelo parafra­ zirati biblijsko načelo m onoteizma (»Nemaj drugih partij§ osim mene!«). Sličnu je transforma­ ciju (ali u obratnom smjeru) doživjela u tom razdoblju imenica »bog«, jer kada je pisana malim slovom gubi monoteistički karakter i ekskluzivnost (»Nemaj drugih bogova osim mene!«). M aterijal IV. plenuma G O A FŽH , A IH R PH , K ZDA ŽH, 10. 10. 1948. Čak i aktivi, iako se neprekidno ističe kako su inicijative žena dobrodošle, nisu bili posve slo­ bodni način udruživanja. »Inicjative« su morale biti prihvaćene od viših instanci. «... na A F Ž ne smemo gledati kao na takvu čvrstu organizaciju gde je osnovna važnost verti­ kalna veza, veza Centralnog odbora sa Glavnim odborima, ovih sa sreskim i osnovnim organi­ zacijama, pa da tu dolazi svaka direktiva i da se tek onda sprovodi. Naša organizacija je orga­ nizaciona forma naše P artije....«. »Referat drugarice Vide Tomšič održan dne. 23. marta 1949. g.«, A IH R PH , KZD A ŽH , 23. 3. 1949. M ara Naceva je u diskusiji na IV. plenumu GO A FŽH iznijela podatak kako je »u jednom otsjeku« (vjerojatno sektoru AFŽ, op. L. S.) otkriveno 150 takvih slučajeva. AIHRPH, KZD A ŽH , 10. 10. 1948. V. Tomšič, A IH RPH , KZD A ŽH , 10. 10. 1948. »(...) izvesne žene u Beogradu kažu za konferencije A F Ž -a da se tamo dobije samo četka i kofa, — ništa drugo sem jedne radinosti u vidu dobrovoljnih radova, onda o tome treba raz­ misliti«; žene ne osjećaju da im A F Ž daje pomoć i podršku, već »da je organizacija nešto gde one samo treba da daju (...)«; iz diskusija na IV. plenumu G O A F Z H, A IH RPH , KZDAŽH, 10. 10. 1948. 273 Usp. Nicos Poulantzas, Država, vlast, socijalizam, Globus, Zagreb, 1981, 29. 274 »(„.) odvajati [će se] izvjesna pitanja koja leže u ženama, i koja su u tom smislu ženska, pošto ih mi rješavamo, ali ćemo uzeti na sebe sigurno na izvjesnom terenu svakojaka pitanja. Uzet ćemo pitanje higijene stanova i smrtnosti djece, uzet ćemo pitanje suzbijanja bolesti, epidemije malarije, sifilisa (sic!) i drugih.« V. Tomšič, A IH RPH , K ZDA ŽH, 10. 10. 1948. »Svi ti zadaci su na opštoj liniji mobilizacje masa u izgradnji socijalizma, na liniji njihovog vaspitanja za iz­ gradnju socijalizma, znači u sklopu zadataka koji se danas postavljaju pred Partiju i Front. Ti zadaci su specifični po načinu obrade pitanja. Kada mi kažemo da Front ima zadatak vaspitanja narodnih masa u duhu socijalizma mi govorimo o vaspitanju Žena u duhu socijalizma, mi go* �E M ANCIPAC IJA I O R G A N IZ A C IJA 15 1 vorimo o tome pitanju sa stanovišta žena. Mi računamo na zaostalost žena.« V. Tomšič, 17. 12, 1948. 275 Povodom pedesete obljetnice tiskanja knjige Angele Vode Žena v današnji družbi (1934.) objav­ ljen je s njom intervju u kojemu ova bivša logorašica iz Ravensbriicka govori o procesu u ko­ jemu je osuđena na 20 godina robije s prisilnim radom i gubitkom političkih prava na daljnjih 5 godina. Nakon 6 godina provedenih u zatvoru bila je oslobođena, ali do 1983, kada je voder ovaj razgovor, još nije bila rehabilitirana. Frančiščka Đuttolo, »O inteligenci i intelektualcih, Pogovor z Angelo Vodetovo«, Nova revija, III, 1984, 24-25, str. 2788 — 2791. 276 Usp. »Referat Soke Krajačić na IV. plenumu GO AFŽH«, AIHRPH, KZDAŽH, 10. 10. 1948. 277 Vidi Tomšič je, pored Ivana Gošnjaka i Blagoja Neškovića, povjerena ta povjerljiva i odgovorna dužnost. I. Danac, With Stalin Against Tito, nav. dj., str. 119. 278 Usp. »Rezolucija Plenuma Glavnog odbora Hrvatske protiv klevetničke besprincipijelne kam­ panje, koja se vodi protiv naše zemlje«, AIHRPH, KZDAŽH, 1948. Na II. kongresu AFŽH svaka je referentica i svaka sudionica u diskusiji dala svoj prilog kritici IĐ-a koja je takodei unesena u »Rezoluciju o narednim zadacima Antifašističke fronte žena« u kojoj se, pored osta­ loga, kaže: »Uspješna borba za izgradnju socijalizma u našoj zemlji zasnovana na principima marksizma-Ienjinizma od ogromnog je značaja ne samo za narod Jugoslavije, nego i za međuna­ rodni radnički pokret. Ni bjesomučna kampanja informbiroovskih kleveta uperenih na svrgava­ nje našeg partijskog rukovodstva, ni neprijateljsko zlobno ometanje naše socijalističke izgradnje od strane CK SKP/b/ i rukovodstava zemalja Informbiroa nemogu naše narode odvratiti od pravilnog puta kojim nas vodi naša slavna komunistička Partija, pod mudrim rukovodstvom CK KPJ na čelu sa drugom Titom.« AIH RPH, KZDAŽH, 10. 7. 1949. 279 Razmatrajući Althusserovu pretpostavku države koja djeluje i funkcionira samo s pomoću re­ presije i ideološkog zatupljivanja, N. Poulantzas zaključuje: »To u stanovitom smislu znači da efikasnost države počiva na onome što država zabranjuje, isključuje, sprečava; ili na onome što laže, sakriva, prikriva ili uvjerava (...)«. Usp. N. Poulantzas, Država, vlast, socijalizam, nav. dj., str. 27. 280 Soka Krajačić, IV. plenum GO AFŽH, AIHRPH, KZDAŽH, 10. 10. 1948. 281 Vida Tomšič, AIHRPH, KZDAŽH, 10. 10. 1948. 282 Usp. D. Šilandžić, isto, str. 171-175. 283 Usp. Zapisnik sa sastanka Izvršnog odbora AFŽ Hrvatske, AIHRPH, KZDAŽH, 2. 2. 1950., te dokument veoma sličnog sadržaja koji je pogrešno datiran AIHRPH, KZDAŽH, 1948, no iz njegovog sadržaja proizlazi da je nastao približno u isto vrijeme (spominje se sastanak IO NF 23. 1. 1950!!!). 284 AIHRPH, KZDAŽH, 1948. 285 AIHRPH, KZDAŽH, 1948. 286 Na izbore u Crnoj Gori izašlo je 99% žena, u Bosni i Hercegovini 98%, u Hrvatskoj 81, 83% (za Sloveniju i Srbiju podaci su bili nepotpuni). Nav. pr. AIHRPH, KZDAŽH, 1948. Napadno povećanje broja žena u mjesnim narodnim odborima (uz istovremeni pad njihova učešća na višim hijerarhijskim razinama) moguće je tumačiti na dva načina. Jedan je opadanje društvene moći narodnih odbora. Naime, Zakon o narodnim odborima izglasan 28. 5. 1949. trebao je poslužiti dokidanju »birokratsko-centralističkih tendencija koje su težile da upravu narodnih odbora pretvore u ekspozituru aparata centralnih organa vlasti« (nav. pr. D. Bilandžić, isto, 174). Drugi je funkcioniranje zakona povećane disproporcije (law o f increasing disproportion) koji ukazuje da porastom hijerarhijske razine vlasti opada participacija žena. Usp. Sharon L. Wolchik, »Ideology and Equality: The Status of Women in Eastern and Western Europe«, Comparative Political Studies, 13, 1981, 4, str. 458. 287 AIHRPH, KZDAŽH, 2. 2. 1950. 288 U odnosu na 1948. garantirana je opskrba povećana za 5, 2% krušarica, 8, 1% masnoća, 100, 4% mesa, 33% šećera, 35, 8% tekstila, 75% drva, više obuće... »Sve to dokazuje da naša Partija i narodna vlast posvećuje naročitu pažnju pitanju poboljšanja životnog standarda naših trudbe­ nika«. Isto. 289 Broj žena u proizvodnji 1947. porastao je 45% u odnosu na 1945, a 1949. za 47% u odnosu na 1947. Te su godine u NRH 4393 žene stekle naslov udarnice. Isto. 250 Prema podacima od 15. 11. 1949. u SRZ su bile uključene 75. 172 žene (54%). Isto. �152 K O N JI, Ž E N E , R A TO V I 291 U tom je trenutku u N R H radilo 53 dječjih jaslica (1.678 djece), 105 vrtića (5.183 djece), 54 dječjih socijalnih ustanova (4.427 djece), a 567 dječjih kuhinja raspodjeljivalo je 101.500 obroka iz M eđunarodnog dječjeg fonda. Isto. 292 Zapisnik sa sastanka tajnica i predsjednica oblasnih odbora A F Ž -a, 3. 1. 1950, AIHRPH KZD A ŽH , 3. 1. 1950. (podv. L. S.). 293 Tek koji mjesec prije toga na sastanku Izvršnog odbora A FŽ Hrvatske Anka Berus je katego­ rički tvrdila: »Smatram drugarice da danas u 1950. godini mi ne samo da možemo nego i tre­ bamo svuda postaviti odbore AFŽ.« Zapisnik sa sastanka Izvršnog odbora A FŽ Hrvatske A IH R PH , K ZDA ŽH, 2. 2. 1950. 294 Sednica Izvršnog odbora A FŽ Jugoslavije (stenografske beleške), A IH RPH, KZDAŽH, 1951. I u slučaju ovog dokum enta radi se o neispravnom datiranju, što je odmah zamjetljivo, jer je već iz dnevnog reda vidljivo da se sastanak održao prije III. kongresa A FŽ (28-29. 10.1950.). 295 Zapisnik sa sastanka tajnica i predsjednica oblasnih odbora A F Ž -a 3. 1. 1950, AIHRPH, K ZD A ŽH , 3. 1. 1950. 296 Pribilješke sa sastanka tajnica, rukovodioca sekcije »Majka i dete« i istorijskog odelenja iz Re­ publika u CO A F Ž Jugoslavije«, A IH R PH , KZDA ŽH, 10. i 11. 4. 1950. 297 »Svim kotarskim i gradskim odborim a AFŽ«, A IH RPH , KZD A ŽH , 12. 6. 1950. * Ovdje se rukopis prekida. Ostale su tek natuknice za nastavak koje ovdje također objavljujemo (primj. D. R. A.): + kontradikcije: 1/ KP kao izvor direktiva za A F Ž vs. lični interesi članica (dakle društvo — pojedinac); 2/ odvajanje KP od države/vlasti (porast br. članova KP, postaje masovan partija, usp. Bil. 178) = mijenja se diskurs, ali ne i m etoda (društv. matrica, KP je m reža koja prekriva/prožima sve druge društv. mreže) — pismo CK KPJ — legitimira promjene — da li ih nalaže jer se žene ne drže planova? Di­ sperzija vlasti? (usp. Bilandžić) Problemi s reorg: — ukidanje profesion. — kartice — brojni otkazi, O TPO R I — rad u okviru N F nitko ne pokreće, Štoviše, guši ga se — 26. 9. 50. VT kompromis — oksimoronski model — 1951-53. opadanje općenite društv. vidljivosti žena — da li je ono u funkciji smanjenja kom petencija/aktivnosti AFŽ? �OD ANTROPOLOGIJE ŽENE DO POLITIČKE ANTROPOLOGIJE ��4 Nužnost "ženske perspektive" u etnologiji Ne jednom do danas povijest je pokazala da se riječ »žena«, izdvojena iz neupitnog poretka očiglednoga, podudara s riječju kriza. »Žensko pi­ tanje«, »ženska prava«, »ženski problem«, ma koju sintagmu da podasti­ re određeni diskurs, ona se javlja u suton neke krize. Zbog toga ću i ovo dovođenje žena i etnologije u vezu započeti naznakama krize etnologije koja izbija potkraj šezdesetih godina.1 Od svog konstituiranja kao znanost, etnologija je usmjerena na pro­ učavanje »drugih«, udaljenih, tzv. primitivnih kultura. I kada je riječ o izvanevropskoj, ali i evropskoj etnologiji, bez razlike u prostornoj distan­ ci, nedvojbena je distanca dviju kultura: one koja postavlja pitanja nasu­ prot onoj koja je predmet znanstvenog interesa. U oba slučaja onaj koji promatra, tumači, intervenira i konceptualizira kulturu i društvo različito od njegova, nije pripadnik te kulture. No, u slučaju izvanevropske etno­ logije takav je pristup bio moguć u jednom ograničenom povijesnom raz­ doblju — periodu prevlasti razvijenog Zapada nad »nijemim«, porob­ ljenim i neosviješćenim kulturama drugačijeg lika. Ono što je, uz ostalo, suočilo etnologiju s vlastitim ograničenjima, bilo je rezultat fundamen­ talnih procesa emancipacije »primitivnih« društava, zbog čega je nužnost radikalnog preispitivanja etnologijske tradicije imala burne i izvanznanstvene odjeke. Sprega etnologije i kolonizatorske politike može se pratiti i posred­ stvom dominantnih teorijskih orijentacija još od unilineamog evolucionizma devetnaestog stoljeća koji podastire sliku »divljaka« u vrijeme najizrazitije kolonijalne ekspanzije i na taj je način i »teorijski« pravda. Et­ nologija stoga nije, kako je jednom ustvrdio Claude Lćvi-Strauss, »ne­ čista savjest Zapada«, već je više plod »vjere u vlastitu superiornost« (J. �156 K O N JI, Ž E N E , R A T O V I Copans). Predmet proučavanja postaje ideološki proizvod na taj način što »primitivnost« (sa svim zamislivim konotacijama) tih društava kon­ struira i formulira sa stanovišta onih interesa koji su izvanjski i tuđi pro­ učavanoj zajednici. »Empirijsko područje etnologije proizvod je političke i ekonomske povijesti koja integrira različita društva unutar materijalne i intelektualne orbite Zapada«2, naglašava francuski etnolog Jean Co­ pans. Razlike između zapadnih i »primitivnih« zajednica ne smatraju se posljedicom historijskih razlika (nejednak razvitak), nego se uzimaju za specifična i nesvodljiva obilježja same njihove prirode. Uzmimo, primje­ rice, onu različitost koja inzistira na historičnosti zapadnih društava i nehistoričnosti društava koje proučava etnologija. »Da su domoroci pro­ učavali sami sebe, reklo bi se da se bave poviješću ili filologijom, a ne etnologijom«, zaključuje Levi-Strauss. Kada je u jednom trenutku spomenuta sprega znanosti i organiziranog političkog nasilja postala odveć kompromitantna (npr. skandal oko pro­ jekta Camelot, izravno sudjelovanje etnologa u špijunaži, itd.)3, valjalo se suočiti s proturječjima, do tada latentno prisutnima, koja su se očito­ vala na dva plana: 1) na planu implikacija djelatnosti etnologije, tj. nje­ zine identifikacije s kolonijalističkom praksom i pogledom na svijet; 2) unutar same discipline, tj. propusta da se pojme i prihvate granice i ka­ rakter vlastite djelatnosti. Naime, epistemološki gledano, etnološke spoznaje nose u sebi crte »znanstvenog kolonijalizma«, u kome se »težište stjecanja znanja o od­ ređenom narodu smješta izvan njega« (J. Galtung)4. Na taj je način i etnolog — »domorodac« žrtva istog odnosa moći i nejednakosti, jer sliku 0 svojoj sredini usvaja iz druge, »kompetentnije« ruke, tj. onako kako je viđena, formulirana i uobličena od strane »došljaka« s pomoću njegova kategorijalnog aparata. Oba ova plana možemo smatrati izdancima proturječja, utkanih u te­ melj čitave tradicije znanosti i njezina »objektivizma«. Iako se demistifi­ kacija pojma znanstvene objektivnosti javlja i prije u vidu radikalne sum­ nje u sklopu drugih društvenih znanosti (T. Kuhn, C. W. Mills, T. R oszak 1 dr.), taj je problem složeniji kada je riječ o etnologiji. Utjecaj društve­ nog, političkog i ekonomskog položaja istraživača na izbor pristupa, po­ dataka i njihovu interpretaciju još više se pojačava činjenicom da osim klasnih i ideoloških razlika postoji gust splet kulturnih karakteristika ko­ je istraživača odvajaju od predmeta proučavanja. Ograničenost »pogleda izvana«, kao nosioca znanstvene objektivnosti, nametnula je potrebu uvođenja novih metodoloških pretpostavki — mnogodimenzionalnost poimanja zbilje nameće zamjenjivanje pojma jedino važećega, objektiv­ �N U Ž N O S T ŽENSKE PERSPEKTIVE 157 nog znanja p ojm om znan ja dobivenog na tem elju o d ređ en e perspektive gledanja. P rih vaćan je stava da je znanje nužno p arcijaln o , te d a zah v aća stvarnost s p oseb ne egzistencijaln e pozicije p ro m a tra ča , o m o g u ćit će , ako se jed an aspekt više n e predstavlja kao to talitet, nove i objektivnije spoznaje. Potpu no razob ličavanje p red o d žb e o etnologiji kao nep ristranoj i n e ­ zavisnoj disciplini i kritika njezina političkog savezništva (bilo kolonijal­ nog, kao što je to u slučaju izvanevropske etn o lo gije, bilo klasnoga, u slučaju evropske) dovela je do sp ozn aje d a znan stvena d jelatn o st, želi li djelovati u skladu s in teresim a i istinskim p o tre b a m a ljudi koje p ro u čav a, a ne prom icati isključivo o so b n e i p ro fesion aln e in terese discipline i nje­ zinih poslenika, nužno m o ra p o stati an g ažiran a disciplina, svjesna i izvanznanstvenih im plikacija svog djelovanja. Međutim, kritika etnoloških paradigmi, koje su podržavale nejedna­ kost između razvijenih i nerazvijenih, ne ostaje samo na tim općim, na­ cionalnim relacijama. Već u jeku najžešćih rasprava o granicama etno­ loškoga pristupa javlja se svijest o tome da tradicija proučavanja nekih društvenih skupina (obično marginalnih, kao što su žene, omladina, obo­ jeni, manjine), i u industrijskim zemljama i u zemljama u razvoju (done­ davno privilegiranom »terenu« etnoloških istraživanja), sadrži sve ele­ mente kolonijalističkog pristupa. Specifična problematizacija žene i nje­ zine djelatnosti u sklopu etnologije, izlazak iz posebne vrste »nevidlji­ vosti« žene u znanosti, pa i u etnologiji, dobila je svoj najjači poticaj za oslobođenje žena, koji su sveobuhvatno pristupili preispitivanju i »ras­ krinkavanju« tradicionalnih predodžbi o ženi i njezinu položaju, odnosu spolova, njihovoj podjeli rada i karakteru ženskosti i muškosti u pojedi­ nim društvima. Taj pokret, koji u akademskom svijetu doživljava svoj pu­ ni procvat početkom sedamdesetih godina, »senzibilizirao« je znanstve­ nike (prije svega žene) da na novi, dekolonizirani način pristupe prouča­ vanju žena kao marginalne društvene skupine, koja tvori polovicu čo­ vječanstva. Kritika neadekvatnog pristupa ženi u sklopu etnologije dio je šire kritike postojećeg seksizma u znanostima, kako prirodnima, tako i društvenima, koji prepoznaje, označava, smatra valjanima, interpretira »interese i djelatnosti muškaraca u društvu koje se razlikuje i dijeli po spolu« (Ann Oakley)5 i u kome je kategorija spola i problem njegove socijalne konstrukcije posve zanemarena u društvenim znanostima, ili je Tak puna predrasuda o »vječnim« obilježjima i sklonostima spolova. Sažet ću ovdje osnovne točke kritike etnologije, primijenjene na priJtup proučavanju žene. �158 K O N JI, Ž E N E , R A T O V I 1. Žena je u vlastitoj, kao i u ostalim kulturama, onaj »drugi«. Njezino je određenje uvijek negativno — žena je reziduum pojma »čovjek« koji nije muškarac. Njezina je različitost tumačena kao njezina ahistorična, naravna bit, jednom za svagda spoznatljiva i spoznata. Univerzalna bio­ loška kategorija spola (sex) supsumira i zamagljuje pogled na kategoriju roda (gender)6 koja je rezultat društveno nametnute podjele među spo­ lovima i proizvod je konkretnih društvenih odnosa na planu seksualne ekonomije, koji ljudska bića muškog i ženskog roda pretvaraju u muškar­ ce i žene. Stoga je adekvatna konceptualizacija žene7 jedna je od prvih zadaća koje je postavila ova perspektiva kritike etnologije. 2. Ono što kritika etnologije tumači kao integriranje razlika kultura koje su predmet proučavanja i one koja postavlja pitanja u krug intelektualne i materijalne orbite Zapada, u stvari je kritika prevlasti muškog utjecaja (male bias) na teorijske pretpostavke, iz kojih nužno proizlazi određeni tip etnografskih podataka. Takva teorija, nazovimo je muškom, proizvod je akademske tradicije koju su uglavnom stvarali muškarci, a počiva na ustrojstvu industrijskog, zapadnog, građanskog društva kojega je dio. Teoretičari su u temelje svojih pretpostavki ugradili ideološke predra­ sude koje njihova vlastita kultura ima o ženi i o njezinu položaju, te su već unaprijed osudili ženu na relativnu nevidljivost, usredotočujući se u većoj mjeri na zanimanja i djelatnosti muškaraca.8 3. Znanstveni se kolonijalizam, prilikom proučavanja žene, logički nadovezuje na univerzalnu razdvojenost, pa time i suprotstavljenost spolova. Muškarac-etnolog je ovdje dvostruki outsider, on je stranac u proučava­ noj kulturi, a također je i stranac u »ženskom svijetu«. Kako će se s teš­ kom prtljagom predrasuda o ulozi žene u svom društvu probiti do ključa razumijevanja »ženskog jezika« (jezik tijela, čuvstvenosti, čulnosti, ko­ munikacija žena unutar vlastite skupine)? Neizvjesnost toga pothvata po­ jačava još jedna činjenica: ženski je svijet najčešće dostupan posredova­ njem lokalne »muške« strukture ili, kako je naziva Edwin Ardener9, do­ minantne grupe, za razliku od prigušene, utišane ženske grupe. Taj autor tumači prevlast muškog utjecaja kao prevladavajuću prisutnost muškara­ ca — kao etnologa, kazivača i ljudi o kojima etnolozi izvješćuju, suprotstavljenu relativnoj odsutnosti žene. Muška se dominacija zasniva na či­ �N U Ž N O S T ŽENSKE PERSPEKTIVE 159 njenici da su u proučavanim društvima muški modeli društva dostupniji strancima, nego što su to modeli koje fomuliraju žene. Ta je tendencija posljedica različitih djelatnosti i iskustava muškaraca i žena. Muškarci su neusporedivo češće sudionici političkih aktivnosti i javnog diskursa, mo­ bilniji su od žena koje su većinom ograničene na područje doma. Zahva­ ljujući većoj pokretljivosti, češće dolaze u dodir s pripadnicima drugih zajednica i, u skladu s time, suočeni su s problemom definiranja »sebe i svojih žena«, nasuprot »drugima i njihovim ženama«. Tako određeni, modeli društva se razmjenjuju, a istodobno su stavljeni na raspolaganje manje mobilnim članovima društva, koji ih mogu preuzeti ako se ukaže potreba. Zbog toga žene, pod određenim okolnostima, suočene s proble­ mom definiranja, mogu preuzeti modele društva u onom obliku u kome su ih formulirali muškarci (kao dominantna skupina). Modeli koje mogu formulirati žene na osnovi svojih iskustava, neovisno o muškarcima, nisu predmet javnog diskursa, pa se ne mogu ni izraziti istim mehanizmima komunikacije i u istim situacijama kao što to mogu muški modeli. No, kakvi su izgledi za adekvatnije proučavanje žena u sve brojnijim slučajevima, kada se na teren upućuju žene-istraživači? Analiza literatu­ re je pokazala da se i ovdje mogu potvrditi analogije s općim stanjem u disciplini. Naša žena-etnolog (je li slučajno da i unatoč brojnosti djelat­ nica nije uvriježen i ženski rod zanimanja?) u mnogome nalikuje krot­ kom domorodačkom etnologu koji znanja o svojoj kulturi usvaja iz druge ruke. Prestiž muškarca u našem društvu toliko je izražen da žena, u etnologiji ili u bilo kojoj drugoj profesiji može steći poštovanje ili ugled samo ako se bavi pitanjima koja muškarci smatraju važnima. Tako su žene-etnolozi bile dje­ latne godinama, rijetko je moguće otkriti bilo kakve razlike između njihova rada i rada muškaraca etnologa. Profesionalna edukacija uključila je učenje mišljenja iz muške perspektive tako da se ne bi trebalo čuditi što su žene postavljale ista pitanja kao i muškarci.10 Postoje i iznimke, kao što su npr. radovi Margaret Mead ili pak kla­ sična studija Phillis M. Kaberry Aboriginal Women: sacred and profane (1939) koja je uspjela doprijeti do oba modela definiranja društva: dok su muškarci tvrdili da postoji prevlast muškaraca, žene su je, u nekim svojim iskazima, najžešće nijekale. 4. Mnogodimenzionalnost poimanja zbilje koja teži zamjenjivanju pojma jedino važećega i, kao što smo vidjeli, pogrešno nazvano objektivnog zna­ nja, pojmom znanja dobivenog na temelju određene perspektive gleda­ �160 K O N JI, ŽE N E , R A T O V I nja, otvara novo polje mogućnosti za ono, što sam u naslovu navijestila kao žensku perspektivu u etnologiji. Dosadašnja objektivnost, zapravo muški kut gledanja, ostavljala je spoznaju o cijelosti ljudskoga svijeta ne­ potpunom, pa time znatno iskrivljenom, što znači i neznanstvenom. Temelji za to već postoje. Posljednjih desetljeća prisutan je proces preispitivanja etnologijske tradicije i težnja za izgranjom takve etnologije koja će radikalno preispitati svoje korijene i granice i redefinirati svoje postulate kojima će žena postati »vidljivom« ne samo unutar discipline, već i prisutna u društvu. Borbena antropologija (nezaobilaziva je sveza s akcijskom antropologijom) koja želi omogućiti nove obzore u analizi spolnosti u društvu, poprimit će obrise nove orijentacije i dobit će, ute­ meljena na znatnom broju radova s tih polazišta i pretpostavki, naziv antropologija žene.11 Zasnivanje takve alternativne perspektive nije mo­ guće bez prethodne kritike izvora, kao što sam već napomenula, muški posredovanih izvora. Žena (njezine djelatnosti, čitav njezin svijet, modeli društva kako ga ona doživljava), do sada potisnuta na usku funkcionalističku marginu, vidljiva u onoj neizbježivoj mjeri u kojoj je nezamjenjiva za funkcioniranje određenog društva, ipak je naišla na prikladniji izraz u nekim područjima istraživanja kulture. Ardener smatra da su studije rituala i simboliziranja omogućile lakšu komunikaciju sa ženama, da se mnogo podataka s tog područja odnosi na žene, te da ono što ti podaci donose često osporava muške modele društva. Ukrstiti ovako dobivene podatke s onima koje nude mušku sliku svijeta, već znači skinuti veo koji je zatamnjivao konkretum egzistencije, ne samo žena, već i cijele zajed­ nice. Druga je zadaća promjena optike terenskih istraživanja. Literatura s područja antropologije žena došla je do zanimljivih spoznaja, ponav­ ljajući pojedina terenska istraživanja na dekoloniziran način, shvaćen ov­ dje kao »demaskulinizirani«. Nadalje, ženska će perspektiva omogućiti osvajanje novih područja istraživanja: omogućit će problematiziranje spolne podjele u različitim društvima i kulturama prema kojoj je teorija bila ravnodušna, tj. shvaćala je kao zadanu, integrirala je i na njoj se temeljila12 ne preispitujući je. Ženska perspektiva ima mogućnost i odgovornost da pridonese rein­ terpretaciji i redefiniciji temeljnih kategorija ljudskog postojanja, da ko­ rigira jedan isključivi način interpretacije koji je prevladavao tijekom ci­ jele povijesti razvitka etnološke znanosti, da istraži istinski neistraženi kontinent i usmjeri se na razaranje ideologiziranog poretka očiglednoga. �N U Ž N O S T ŽENSKE PERSPEKTIVE K l BILJEŠKE Već i etimološki izvod same riječi iena ukazuje na jednostranu semantičku razinu tog pojma. Prema EtimoloSkom rječniku Petra Skoka, žena dolazi još od indoevropskog korijena koji znači rađati, a muškarac od korijena koji znači misliti, gospodariti. Jean Copans, »De I’ ethnologie k Panthropologie«, u: Copans, Godelier, Tomay, Backes-Clement: L'anthropologie; science des sociitis primitives'?, Editions E. P., 1971. Lydia Sklevicky, »Antropolog heroj u akciji«, Pitanja, 1977, 4-5, str. 69. Johan Galtung, »After Camelot«, u: The Rise and Fall o f Project Camelot, ur. I. Horowitz, Cam­ bridge M. I. T. Press, 1967, str. 296. Ann Oakley, »The Invisible Woman: Sexism in Sociology«, u: The Sociolog of Housework, Mar­ tin Robertson, Oxford, 1978, str. 2 Gayle Rubin, »Traffic in Women: Notes on the ’Political Economy’ of Sex«, u: Toward an An­ thropology o f Women, ur. Rayna R. Reiter, Monthly Review Press, N. Y. & London, 1975, str. 178-180. Felicity Edholm, Olivia Harris, Kate Young, »Conceptualising Women«, Critique o f Anthropo­ logy 3, 1977, 9-10, str. 101-130. M. Z. Rosaldo, »Woman, Culture and Society: A Theoretical Overview«, u: Woman, Culture and Society, ur. M. Z. Rosaldo i L. Lamphere, Stanford Univ. Press, 1974, str. 3. Edwin Ardener, »Belief and the Problem of Women«, u: The Interpretation of Ritual, ur. J. S. La Fontaine, Tavistock, London, 1972. Citirano prema K. Milton, »Male Bias in Anthropo­ logy«, Man, 14, 1979, 1. Sally Slocum, »Woman the G ath erer Male Bias in Anthropology«, u: Toward an Anthropology of Women, str. 49. Žarana Papić, Lydia Sklevicky, »Ka antropologiji žene«. Revija za sociologiju, 1980, 1-2. Christine Delphy, »A Materialist Feminism is Possible«, Feminist Review, 1979, 2, str. 87. ��5 M atrijarhat: Prijepor mitologije, ideologije i utopije' Ideja o povijesnoj zbiljnosti vladavine žena doimala se, prema riječima Uwea Wesela, nevjerojatnom, kada je objavljena u Bachofenovu djelu Materinsko pravo 1861. godine. Premda je bila tijekom vremena poste­ peno prihvaćena od marksizma, psihologije, književnosti i ženskih pokre­ ta, ona je još i mojoj generaciji studenata etnologije tumačena kao puka tlapnja jednog beznadnog edipalca, konzervativca pod jakim utjecajem romantike, svjesno antiracionalnog protivnika pozitivističke historiogra­ fije svog vremena. Danas brojne rasprave o toj temi pobuđuju ujedno strah i nadu; strah onih na vlasti od moguće repeticije »kaosa« koji pri­ ziva slika »žene na vlasti« i nadu ljudi s margina užasnutih mogućim is­ hodom vladavine »racionalne« tradicije poznate prakse moči. Knjige (o kojima će biti riječi u ovom ogledu, bez obzira na njihovu znanstvenu utemeljenost, metodološku dosljednost i ishodišno nadahnuće, usredo­ točene su na propitivanje matrijarhata kao povijesne stvarnosti i mita, ali i na otkrivanje u njemu iskoristivih utopijskih elemenata. Rasprava Uwea Wesela1 koja nosi podnaslov »O Bahofenovom ’Ma­ terinskom pravu’ i položaju žena u ranim društvima pre nastanka dr­ žavne vlasti« istražuje sve mogućnosti koje otvara Bachofenovo klasično djelo. To je prvenstveno kritička analiza u njemu iznesenih podataka, metode i pojmovnog aparata, nakon čega slijedi pokušaj historijske re­ konstrukcije matrilineamosti i naposljetku izgradnja teorijskog modela prelaska od matrifokalnosti ka patrijarhalnom načelu društvene organi­ zacije. Pri tom se Wesel služi kritikom izvora te komparativnom anali­ zom — u prvom dijelu knjige Đachofen je suočen s »historijskom prov­ jerom«, a u drugom dijelu s etnološkim spoznajama. Bachofenov se spoz­ najni postupak o stvarnom postojanju »ginekokracije« temelji na mito­ �164 K O N JI, Ž E N E , R A T O V I logiji shvaćenoj kao sjećanje na stvarne historijske događaje te na zapi­ sima trojice grčkih povjesničara: Herodota (5. st. p. n. e.), Heraklida Pontijskog i Nimfisa iz 4. st. p. n. e., te filozofa Nikole Damaska (1. st. p. n. e.). Postepeno potiskivanje žena i prelazak na patrijarhat on poima kao opći razvoj ka duhovnom, muškom principu. Wesel nadalje analizira djela koja su mogla poslužiti kao potvrda Bachofenovim tezama: Morganovo Drveno društvo (1877) i Engelsovo Porijeklo porodice (1884). Po­ red učenja o matrijarhatu ovo »značajno trojstvo«2 udarilo je temelj evolucionističkog shvaćanja razvoja ljudskog društva. Pregledom odobrava­ nja i odbijanja Materinskog prava dobivamo popis prominentnih autora i djela: među odobravateljima nalazimo među ostalim od književnika T. Manna, Rilkea, Benjamina, psihoanalitičare Freuda, Reicha, Fromma, Horkheimera, od filozofa tu je Lukacs, dok najpoznatiju skupinu čine feminističke autorice od dvadesetih godina do danas. Najoštriji osporavatelji Bachofenovih ideja bili su pored historičara i etnolozi. Nakon po­ četne naklonjenosti koju su pokazivali McLennan, Morgan i Tylor, et­ nolozi ga odbacuju zbog sve veće ahistoričnosti same etnologije koja od­ bija istraživanje razvoja kultura, ali i zbog toga što su upoznata druga matrilinearna društva u kojima muškarci imaju apsolutnu prevlast. Jed­ nodušno prihvaćanje Bachofena postojalo je sve donedavno tek u mar­ ksističkoj literaturi socijalističkih zemalja, u kojima je neosporavani ma­ trijarhat (preko zasada Morgana — Engelsa — Bebela) trajao kao za­ jedničko dobro materijalističke historiografije. Postavljajući si temeljno pitanje što je danas preostalo od Bachofenovih otkrića, Wesel se najprije usredotočuje na strogo određivanje pojmova. Ključni pojam materinsko pravo (Mutterrecht) kod Bachofena je sinonim za ginekokraciju — domi­ naciju žena u porodici, određivanje srodstava po ženskoj liniji, iz čega, po njemu, nužno proizlazi povezanost s političkom dominacijom žena u društvu, tj. njihova vladavina nad muškarcima. Osamdesetih godina pro­ šlog stoljeća ulazi u upotrebu novi pojam — matrijarhat, koji sasvim po­ tiskuje riječ ginekokracija, kovanicu nastalu kao suprotnost pojmu patri­ jarhata koji kod Bachofena stoji za univerzalnu vlast muškarca u porodici i društvu. No, prema Weselu, materinsko pravo nediferenciran je pojam i ima tri značenja: 1) kod Bachofena to je sinonim za ginekokraciju; 2) upotrebljava se u smislu matrilineamosti kao suprotnosti patrilineamosti a da se ničim ne upućuje na dominciju žena; 3) javlja se i kao mješovit pojam, naročito u arheologiji i povijesti starog vijeka. Pojmovi matri/patrilineamosti i matri/patrilokalnosti znanstveno su dostatno određeni a kao nadomjestak materinskom pravu/ginekokraciji/matrijarhatu Wesel predlaže termine matrifokalnost, odnosno matricentrično društvo. Ti �M ATRIJARHAT... 165 pojmovi približno istog značenja obilježavaju društva u kojima žene imajustanovitu dominirajuću ulogu u porodici, a ponekad i u društvu. Takva su društva, koja se međusobno mogu znatno razlikovati, redovno matrilineama i matrifokalna i unatoč mogućem dobrom položaju žena ne mo­ že se govoriti o njihovoj vladavini. Drugi Weselov korak u propitivanju Bachofenova nasljeđa sastoji se u »historijskoj provjeri«: suočavanju nje­ gove interpretacije mitološke odnosno povijesne građe s drugim izvorima i interpretacijama kulture Likije, Egipta i Krete.3 Zaključak je da Bachofen krivo interpretira izvore budući da je u antičko doba riječ ginekokracija bila negativno konotirana i izražavala opću bojazan za opstanak »od prirode danog muškog uređenja«. U zaključnom poglavlju prvog dijela knjige (»Istorija«), Wesel Bachofena upoređuje s Kolumbom. On je ot­ krio jedan mit i opisao ga kao opći historijski i kulturni stupanj čovječan­ stva. Time je stvorio novi mit čiji je sadržaj moralna i duhovna nadmoć muškaraca koji su poslije dugih borbi naposljetku svladali kulturnu nad­ moć žena. Dok je za samog Bachofena i njegovo vrijeme (da li zaista samo njegovo?) taj novi mit imao funkciju legitimiranja vladavine muš­ karaca, njegova je ideološka snaga bila prepoznata i dalje razvijana i od ženskih pokreta koji upravo tada stupaju na evropsku povijesnu scenu. Unatoč obilju pogrešaka koje je u njegovu djelu utvrdio Uwe Wesel, pre­ sudno je za evaluaciju značenja Bachofenova djela to što je prvi uzdrmao vjeru u univerzalnost patrijarhalne porodice, jer »Odjednom se opet čuo prizvuk vlasti u reči, vlasti o kojoj je moglo da se diskutuje. Patrijarh je postao čovek koji je morao da se opravdava«.4 U drugom dijelu knjige (»Etnologija«) Wesel se okreće empirijskim i teorijskim rezultatima etnologije, kušajući historijski rekonstruirati nuž­ ne uvjete postojanja društva bez potlačenosti žena. Istražuje položaj žene kod ratara i pastira-stočara. Potom se koncentrira na matrifokalnost kod Hopi Indijanaca i Irokeza. Njegov je zaključak da u tim društvima postoji ravnoteža odnosa moći. Štoviše, matrifokalnost otkriva jedan radikalno različit koncept moći: prevaga žena nije bila vezana uz individualno gori položaj muškaraca, za razliku od patrilineamih/lokalnih društava kada prevaga muškaraca uvijek individualno ide na račun pojedinih žena. La­ nac uzroka nužnih (mada ne i dovoljnih) za postojanje takvog tipa dru­ štava izražen je na sljedeći način: motička zemljoradnja -> kolektivni rad žena — matrilokalnost — matrilineamost. Obilježja konkretnih etnološ­ > > kih primjera takvih društava pokazuju da pored toga u njima uopće nema (muškog) autoriteta, te da je očita labavost porodičnih veza (dru­ gim riječima, struktura male porodice bitno utječe na pogoršanje žena). Presudna kombinacija (ili elementi modela »političke ekonomije spolno­ �166 K O N JI, Ž E N E , R A TO V I sti« prema teoriji Gayle Rubin5) za poraz matrifokalnosti prema Weselu izgleda ovako: egzogamija -» patrilokalnost -> otkup nevjeste -» poliginija. Po njegovu mišljenju, nijedan od prva tri elementa uzet zasebno ne upućuje na nužnu diskriminaciju žena, već ima »mudre društvene fun­ kcije«. Tek s dodatkom poliginije žene postaju pasivni objekti razmjene i bivaju svedene na vrijednost robe. Iako dobar dio svog dokaznog ma­ terijala preuzima iz rezultata američke antropologije žene, Wesel upu­ ćuje kritiku njezinim autoricama zbog teze o univerzalnoj potlačenosti žena do koje su došle prihvaćanjem etnoloških podataka bez historijske analize. Historijska analiza, naime, omogućava utvrđivanje većeg broja matrifokalnih društava. No Bachofen ih je, nailazeći na njihove tragove, proglašavao matrijarhatskim, ne mogavši pojmiti (ideja je još sablažnjivija od vlasti žena) da u njima uopće ne postoji vlast. Weselove elegantno izvedene kritike ne mimoilaze ni Levi-Straussa (pretjeranost teorije o razmjeni žena), ni Morgana i Engelsa (postanak patrijarhalne porodice nezavisan je od postanka privatnog vlasništva). Sučeljavajući u završnom poglavlju »najraniju prošlost i blisku budućnost«, upozorava na treći i još zanemareniji dio procesa političke ekonomije spolnosti — vezu po­ jave političke vlasti koja nastaje kad se dominacija muškaraca nad žena­ ma proširi u dominaciju muškaraca nad muškarcima. Pitajući se koje po­ uke prošlosti mogu poslužiti zaključcima za budućnost, Wesel upućuje još jedan sjetni pogled na cause celebre društava bez vlasti i dominacije, društva jakih žena i slobodnih muškaraca — na Irokeze. »Povoda za to danas ima dovoljno.«6 Neki od tih povoda zasigurno su potakli Claudiu Schmolders da skupi mitske pripovijesti o »divljoj ženi« koje u čitalaca imaju pobuditi čuđe­ nje, strah i žudnju. U njima se žena pojavljuje samostalna i autonomna, u mnoštvu elementarnih obostranih i onostranih uloga i figura, onakvih kakve ih je mitski pripovjedač pronašao dijelom u ženskoj svakodnevici ili im ih pripisao složivši ih u funkcionalno jedinstvo. U predgovoru knjizi autorica svoj izbor označava kao angažiran i subjektivan — najavljuje igru simboličkim proizvodima pozivajući čitatelje da joj se pridruže.7 Svako poglavlje, posvećeno jednoj ulozi/slici »divlje žene«, koje sadrži nekoliko priča pretežno izvanevropskih naroda (tek ih je nekoliko iz evropske tradicije, čak i jedna »srpsko-hrvatska« vještica), ima uvod, »di­ jelom informativan, dijelom zbunjujući«8. Komentari priča sadržani u tim uvodnim naznakama doista zbunjuju jer Claudia Schmolders rabi ne­ obično eklektičan teorijsko-interpretativni okvir. Jednom su to psihoa­ nalitička tumačenja: jungovska, kao u poglavljima »Velika majka«, »Putovanje njezina života«, »Životinjska zaručnica, Kći bilja«, ili frojdovska, �M ATRIJARHAT... 167 u poglavlju »Zavodnica«! Drugi će put to biti strukturalna antropologija Lćvi-Straussa (»Vidarica, Čarobnica«), ili pak izvještaj starih putopisaca »Amazonka, Mlada junakinja« i književnika antike. Ponegdje svi oni za­ jedno, što ipak ne umanjuje užitak čitanja o »Divljoj kuharici«, »Čarobnici i vještici«, »Dobroj vili i suđenici«, »Vodenoj ženi« i drugima. U Pogovoru teorijskih pretenzija, posvećenom u cijelosti mitskoj mašti, au­ torica ističe kako se u drugoj fazi novih ženskih pokreta (osamdesetih godina) osvješćuje pitanje o vlastitoj povijesti i tradiciji žena. Po njezinu su mišljenju dosad najrabljenije slike žena proizvod »muške fantazije« koja ih je uvijek formulirala kao svoj alter ego u obliku polarnih suprot­ nosti (kurva/svetica, anđeo/vještica, kućanica/Amazonka i si.). Tražeći za sebe »legitimirajuće rodoslovlje«, žene su otkrile samo dvije pretkinje: Vješticu i Boginju mjeseca/Veliku majku, slike koje zajedno čine mitski paradoks, jedinstvo zastrašujućeg i prisnog. No, »mitski pripovjedač«, Lćvi-Straussov bricoleur9, iz svog priručnog arsenala iznalazi velik broj elemenata koje slaže na bezbroj načina u različitim pripovjedačkim kul­ turama. Upravo bogatstvo i višeslojnost njegovih proizvoda daje elemen­ te mogućeg identifikacijskog modela jednog punijeg samopoimanja žene (Selbstbild). Slike koje on nudi iskazuju imanentnu dvoznačnost žene (»između kuhinje i kozmosa, tave i pakla«, »zaštitnice i žderačice vlastite djece«) i pružaju mogućnost razrješenja. »Mitska mašta je u stvari prvi oslobađajući odgovor na teror elementarnog, iskorak iz nijemog stra­ ha.«10 Zaobilazeći kompleksne diskusije o mitu, autorica prihvaća odre­ đenje mita koje daju braća Grimm. To su simbolički proizvodi koji fun­ kcioniraju kao fantastična i, ako je moguće, didaktička utjeha, podjed­ nako udaljena od realistične opomene sage i tjelesnosti lakrdije. Reper­ toar »narativnog kućanstva« mitskog pripovjedača u pričama ove zbirke i ženi današnjice, nada se Claudia Schmolders, može pružiti protuslike (Gegenbilder) za vlastita tjeskobna civilizirana i siromašna osjetila, na isti način na koji su »divlji ljudi« srednjeg vijeka služili kao protuslika ulju­ đenom dvorskom društvu. One sadrže subverzivni potencijal da upozore na štetočinstvo jednog isuviše bogatog društva »koje iskorištava prirodu bez kućevnog smisla za dijalog s tijelima, s konkretnim«. I naposljetku: »Možda će konačno druge priče upraviti naš pogled s čangrizave mono­ tonije vladajućeg mišljenja na nasmijanu i uplakanu polifoniju potlače­ nog.«11 Okrepljujuće poruke pripovjedačke, mitske mašte možda mogu potaknuti i civilizacijski zaokret, otvoriti prostor za igru i osporavanje, za znati-želju, »aus dem Zahlen wieder ein Erzđhlen machen«...12 Heide Gottner-Abendroth, u knjizi opisnog podnaslova Matrijarhalne religije u mitu, bajci i epici, u velikoj mjeri sužava prostor dijalektičke igre �168 K O N JI, ŽE N E , R A T O V I suprotnosti, kako je u Divljoj ženi prekorava C. Schmolders, nazivajući je »suvremenom propovjednicom Velike majke i matrijarhata«13. Što­ više, ova autorica odbacuje sama načela dijalektike smatrajući je proiz­ vodom patrijarhalnog mišljenja. Tek je patrijarhalni kozmos polariziran suprotnostima, dok matrijarhalni počiva na ideji trijada po uzoru na tro­ struki mjesec, simbol trojstvene boginje matrijarhata u njegovu najvišem razvojnom stupnju. Matrijarhalni je kozmos nehijerarhičan, a njegovom kozmičkom dezintegracijom u patrijarhatu dolazi i do društvene i psi­ hičke dezintegracije. Boginja i njezin heroj proizvod su epohe dominacije žena, epohe jedinstva u kojoj boginja predstavlja božansko načelo, koz­ mičku integrativnu snagu i kreativnu sposobnost uopće, dok je njezin he­ roj (kralj) princip herojskog žrtvovanja, cikličkog (sezonskog) umiranja i rađanja, smješten u jezgri božanskog. Razbijeno jedinstvo, izgubljenu cjelovitost kozmosa i čovjeka koje je ujedno i »patrijarhalno izobličavanje naše ženstvenosti« moguće je ponovno zadobiti otkrivanjem matrijarhatskog nasljeđa. U njemu sadržano određenje ženstvenosti i muškosti može ženu današnjice izbaviti smrtonosne dijalektike patrijarhalnog sta­ nja duha i ujedno postati putokazom (ideološkom platformom, reklo bi se po autoričinu politiziranom diskursu), naznakom jedne konkretne utopije. Cilj je ove knjige dakle dvojak: proizvesti ideologiju oslobođenja od patrijarhata i, kao za to nužnu predradnju, teoriju matrijarhata — istražiti njegovu povijesnu egzistenciju koju je tradicionalna historijska znanost u svom 3000 godina dugom postojanju promišljeno odstranjivala iz naše povijesne svijesti. Metodološko polazište autorica označava kao transdisciplinamo, praćeno »ideološko-kritičkim oprezom« (on je sadr­ žan u kritici znanstvenih kritika matrijarhata). Okvirnu shemu svoje stu­ dije H. Gottner-Abendroth postavlja na sljedeći način: 1) Religija — mitologija boginja Zemlje i Mjeseca; 2) Ritual — godišnje svečanosti inicijacije heroja, svadbe Boginje i he­ roja, herojeve smrti i ponovnog rođenja; 3) Struktura obitelji/države — rodovska struktura s materinskim pra­ vom (matrilineamost/lokalnost), ginekokracija; 4) Ekonomija — poljoprivreda, vrtlarstvo, obrada zemlje, zajedničko rodovsko vlasništvo. Kada su sve četiri instance ove sheme prisutne u jednom društvu, mo­ že se govoriti o matrijarhatu. Kao relevantni povijesni izvor svojoj studiji autorica navodi matrijarhalnu mitologiju14 — sto dvadeset godina nakon Materinskog prava ovaj princip očito nije izgubio na zavodljivosti. Na os­ novi provedbe strukturalne sheme matrijarhatskih religija15 u indoevrop­ skom prostoru, autorica namjerava izvesti relevantne zaključke o kultur­ �MATRIJARHAT... 169 noj i socijalnoj povijesti svjetskog matrijarhata. Grandiozni zadatak čiju je realizaciju (kada bi uopće bila moguća) potpuno promašila! Njezina analiza funkcionira (bez obzira na pogreške u premisama) u čitanju mita na semantičkoj i semiološkoj razini. Štoviše, to čitanje proizvelo je vrlo intrigantnu lektiru, neki sub-genre znanstvene fantastike16 izokrenute naglavce. Zaplet postaje još uzbudljiviji u dijelovima knjige o bajci i epici u kojima H. Gottner-Abendroth upućuje na podzemno djelovanje obra­ zaca matrijarhatskih religija u patrijarhalnoj kulturnoj tradiciji. U njima ona prepoznaje utopijske elemente koji su nadmudrili lukavstvo patrijar­ halnog svjetskog uma. Oni istrajavaju u alternativnim kultovima donjih slojeva, kao tajni kultovi i čitave subkulture, kao ono običajno (folklor, sage, bajke). Možda je najiritantniji propust knjige nedostatnost objaš­ njenja razloga transformacije matrijarhatskih u patrijarhatske religije. O tome ne doznajemo ništa više od činjenice da je do tog prelaska došlo činom nasilja, što je dokumentirano materijalima iz motiva (Gotterschlacht Mythen). Nasilje, koje je nepoznato u matrijarhatsko doba, time postaje konstanta patrijarhalnog svijeta — njegovog mišljenja, znanosti i društvene prakse. Stoga se i ne čini nelogičnom utopijska vizija H. Gott­ ner-Abendroth koja smatra da je jedina šansa ljudskog preživljavanja u kozmosu povratak Here, Hagie Sofie, Jorde — ako nam za to još uopće dostaje vremena. Ma kako različite, ove tri knjige, svaka na svoj način, promišljaju ma­ trijarhat u njegovim mitskim, ideološkim i utopijskim dimenzijama. Weselova se knjiga nadovezuje na znanstvenu tradiciju osporavanja mitologijskog mišljenja, dok Claudia Schmolders i Heide Gottner-Abendroth u mitu nalaze nove poticaje za umornu maštu i opustošenu znanost bez/ /protiv žena. Dok Wesel raskrinkava Bachofena kao izumitelja novog mi­ ta, njegovo je djelo do danas ostalo inspiracija objema autoricama za ideologizirano osporavanje vladajuće, patrijarhalne ideologije. Da je vri­ jeme sazrelo da matrijarhatska/matricentrična tradicija jedne drugačije shvaćene moći predstavlja poželjni izvor nove utopije, slažu se svi autori. Mogući prigovori o neznanstvenosti te teze očito su bespredmetni. Prem­ da možemo prihvatiti Weselovu ogradu da »ma kakvu prošlost imale žene, nijedna ne daje uzor za budućnost«12, ne čini se naodmet napo­ menuti da zaroniti u prošlost, pa makar i fantastičnu, nije nerazumni ko­ rak pri mišljenju utopije. �170 K O N JI, Ž E N E , R A TO V I BILJEŠKE * 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 U tekstu se raspravlja o tri knjige koje, svaka na svoj način, promišljaju matrijarhat u njegovim mitskim, ideološkim i utopijskim dimenzijama: Uwe Wesel (Uve Vezel), Mit o matrijarhatu, Prosveta, Beograd, 1983; Die Wilde Frau: Mytische Geschichten zum Staunen, Furchten und Begehren, ur. Claudia Schmolders, Eugen Diederichs Verlag, Koln, 1983; Heide Gottner-Abendroth, Die Gottin und ihr Heros, Frauenoffensive, Miinchen, 1980, 252 str. Iako knjiga nije oprem ljena bilješkom o piscu, niti podrobnijom karakterizacijom, dobiva se dojam da se radi o disertaciji koja pedantnim i rigoroznim znanstvenim postupkom istražuje sve mogućnosti koje otvara zadana tema. Izdavački nemar, pored ove zamjerke, potkrepljuje i činjenica da je većina prezimena au to rici navedenih u II. dijelu knjige (»Etnologija«) prijevo­ dom nasilno maskulinizirana. Wesel, nav. dj., str. 29. Wesel, nav. dj., str. 41-62. Wesel, nav. dj., str. 75. Usp. Gejl Rubin, »Trgovina ženama - beleške o ’političkoj ekonomiji’ polnosti«, u: Antropolo­ gija žene, ur. Žarana Papić, Lydia Sklevicky, Prosveta, Beograd, 1983, str. 91-151. W esel, nav. dj., str. 161. Na istim osnovama pripremila je i Alison Lurie svoju zbirku Clever Gretchen and Other Forgotten Folktales, Heinemann, London, 1980. Svoj pristup opravdala je činjenicom što su u dosadašnjim izborima (koje su uglavnom sačinili muškarci 19. stoljeća) heroine uglavnom pasivne, dobre, bespomoćne i dosadne — što se očekivalo od djevojčica tog vremena. No, tisuće narodnih priča protuslove takvu shvaćanju — njih je prepričala A. Lurie koja im je time željela vratiti dobar glas kod današnje djece i njihovih roditelja, nadajući se da će neke od u njima prikazanih junaki­ nja jednoga dana postati isto tako popularne kao što su danas Pepeljuga i Snjeguljica. C. Schmolders, nav. dj., str. 10. C. Schmolders preuzima Lćvi-Straussovu definiciju »domaćeg majstora« kako je opisana u Div­ ljoj misli, Nolit, Beograd, 1966, str. 53-54. C. Schmolders, nav. dj., str. 284. C. Schmolders, nav. dj., str. 299. C. Schmolders, nav. dj., str. 300. C. Schmolders, nav. dj., str. 294-295. H. G ottner-A bendroth kao svoj izvornik za izradu strukturne sheme matrijarhatske mitologije navodi djelo Ranke-G raves, Grčka mitologija, 1961. H. G ottner-A bendroth, nav. dj., str. 17-22 Ako prihvatimo mišljenje američke književne teoretičarke J. Annas da je znanstvena fantastika oduvijek bila potencijalno revolucionarna jer zamišlja, stvara alternativni svijet koji je komentar postojećeg svijeta i da je, vjerojatno zbog tih razloga, gotovo ravnopravan udio ženskih autorica u tom književnom genreu, ova prim jedba na račun Boginje i njenog heroja čini se manje ishitre­ nom. Pam ela J. Annas, »Novi svjetovi, nove riječi: androginija u feminističkoj znanstvenoj fan­ tastici«, Književna smotra, 1982, 46, str. 78-86. Wesel, nav. dj., str. 161. �6 Izmišljanje tradicije: Dan koji sviće nadom Svake godine uoči 8. marta iznova se raspravlja o tome treba li slaviti ili obilježavati taj blagdan koji mnogi smatraju izmišljanjem tradicije, mnogi ga vulgariziraju, a mnoštvo je onih koji ga i ne zapažaju. Shvati li se, pak, 8. ožujka kao simbolični dan za pokretanje novih ženskih inici­ jativa, to može biti program nade usredotočen na budućnost, lišen ideo­ loških stega i negativnih konotacija. U oporom vremenu preispitivanja svih donedavno neupitnih vrednota, obavezni početak proljetnog ritualnog ciklusa označavaju žustre rasprave 0 tome kako (i treba li uopće) obilježavati Dan žena u nas. Smije li uto­ pijsku nadu o međunarodnoj nadnacionalnoj solidarnosti žena i borbi za istinsku ravnopravnost nadomjestiti tek »poljubac i kitica cvijeća« o ko­ jima s čežnjom govore žene u nedavnoj anketi zagrebačkoga Večernjeg lista? Čini li nas ispražnjenost socrealistički intoniranih svečarskih uvod­ nika i »svečanih akademija«, sve izlizanijih tokom njegove neizbježne po­ ratne obaveznosti, nužno siromašnijima za jedan plemeniti i još nedose­ gnuti san? Naime, samo utemeljenje 8. ožujka nije bilo nimalo jednostavno. Kla­ ra Zetkin, zakonita kuma ovog praznika, morala se poslužiti lukavstvom 1 svojim velikim autoritetom u međunarodnome radničkom pokretu da razbije predrasudu o bespolnom jedinstvu radničke klase. Na 11. me­ đunarodnoj konferenciji socijalistkinja, održanoj u Kopenhagenu 27. ko­ lovoza 1910, predložila je da socijalistkinje svih zemalja organiziraju je­ danput u godini svoj dan. On je u prvom redu imao služiti agitaciji za žensko pravo glasa u kojoj je dotad prednjačio tzv. građanski feminizam. Njezin je prijedlog naišao na mlaki prijem, te odluku o novom blagdanu ne spominje nijedna od 18 rezolucija te konferencije. Stoga je Klara Zet­ kin svoj naum propagirala »u bazi« i na stranicama časopisa Jednakost kojeg je bila glavna urednica. Ideologija radničkog pokreta najčešće je �172 K O N JI, ŽE NE , R A TO V I bila slijepa i zanemarivala je žene u vlastitim redovima. Upravo je po­ sebno »ženski socijalistički dan«, osim ostaloga, imao i tu zadaću da upo­ zori na dugogodišnju borbu radnica da se ravnopravno uključe u radnički pokret. Borba protiv »proleterskog antifeminizma« vodila se još od po­ lovice 19. stoljeća. Ne prozirući lukavstvo kapitala, pojedinačni sindikati, pa čak i čisti nacionalni sindikalni savezi, denuncirali su žene nazivajući ih »prljavim konkurenticama«. Kao jeftiniju radnu snagu dugo su ih po­ kušavali odstraniti s tržišta rada. Povijesni zaborav Prvobitna nelagoda i loša savjest koja je bila u pozadini utemeljenja Dana žena ogleda se i u drugom povijesnom zaboravu i previdu. Koji je događaj potakao Klaru Zetkin da upravo 8. ožujka odabere za manifestiranje borbene solidarnosti žena? Povijest ovoga praznika puna je apo­ krifnih priča i mistifikacija, a tek su novija istraživanja upozorila na to da su u taj datum različite sredine upisivale vlastite, nimalo utopijske simbole i tradicije. Najčešće se spominju demonstracije njujorških radnica održane 8. ožujka 1857. o kojima u američkim povijesnim izvorima nema ni traga. U nas se često spominje 8. ožujak 1901. — demonstracije čikaških rad­ nica. Dakako, standardni su dekor policajci na konjima i potoci krvi... Najzanimljivija je svakako potpuno apokrifna priča što su je pomno ana­ lizirale talijanske autorice Ilde Capomazza i Marisa Ombra u knjizi 8. mart: priče, motivi i rituali o međunarodnom danu žena (Rim, 1987). Na primjerima iz vlastite zemlje (kao primjeri poslužili su im materijali i arhivi Komunističke partije Italije, Socijalističke partije, Sindikalne cen­ trale CGL, i dr.) i sličnim primjerima iz drugih evropskih zemalja is­ tražile su motiv zlog kapitalista koji je štrajkačice u svojoj njujorškoj tvor­ nici zaključao tako da se nisu navrijeme mogle spasiti od vatre što je zahvatila zgradu. Mjesto, vrijeme i broj žrtava tragedije variraju od teksta do teksta. Štoviše, u pretelevizijskoj civilizaciji taj je motiv bio zahvalan predložak za prikazivanje u obliku fotomontaža i stripova, zanimljivi primjeri kojih se mogu pronaći u Italiji pedesetih godina. Uporna pretraga izvora i li­ terature pokazala je da se takav događaj doista zbio u New Yorku 29. ožujka 1911, pri čemu su izgubljena 134 mlada života. Zabilježio ga je list američke sindikalne organizacije Industrial Workers of the World u tekstu »Kapitalistički zločin«, objelodanjenome 3. travnja 1911, dakle go­ dinu nakon kopenhagenske konferencije. �D A N KOJI SVIĆE N A D O M 173 U čemu je tolika privlačnost motiva nevinih žrtava spaljenih na lomači kapitala da je postao općim mjestom? Autorice talijanske studije sma­ traju da povezivanje tog motiva s ustanovljavanjem Dana žena — istica­ njem progona, nasilja i krvi — slijedi dobro znani i rasprostranjeni obra­ zac pučke kulture poznat iz života mučenika. Taj se motiv dobro uklopio i u patrijarhalnu sliku svijeta u kojoj je stradanje najčišći oblik ženstve­ nosti. Upisivanje američkog nadahnuća u tradiciju 8. marta može se ob­ jasniti nastojanjem aktivista radničkog pokreta da se u vrijeme hladnoratovske napetosti distanciraju od suviše izravnih asocijacija na boljševič­ ku tradiciju. Željelo se naime privući široke mase demokratski orijenti­ ranih žena u vlastite redove dajući ženskome socijalističkom prazniku intemacionalnije i spontanije konotacije, a istodobno ga učiniti univerzal­ no čitljivom metaforom za potlačivanje žena nadopisivanjem sakralnih obilježja. Radnice na lomači U prilog ovoj hipotezi francuske povjesničarke Lilian Kandel govori to što je u nas motiv radnica na lomači posve nepoznat. Naš se međuratni, ratni i poratni napredni tisak neinhibirano naslanja na sovjetsko na­ dahnuće. Tako, naprimjer, Organizovani radnik (3. ožujka 1927), sjeća­ jući se demonstracija ruskih radnica 1913, ističe da su »raspršene baju­ netama i kundacima podivljalih kozaka i policista, ali aktivnost i požrtvovnost ruskih radnica oduševila je radnice cijelog svijeta i otad se 8. mart slavi kao međunarodni dan žena.« Stvarajući vlastitu tradiciju 8. ožujka, svaka je sredina uzimala sastojke prema potrebama i mogućnostima vlastite kulture. Stoga ne bi bilo opravdano govoriti o nekome svjesnom falsificiranju povijesne istine. Ri­ ječ je o postupku koji je povjesničar Eric Hobsbawm, nimalo pogrdno, nazvao »izmišljanje tradicije«. Navedeni primjeri sugeriraju da se izmišIjanje tradicije 8. ožujka oslanjalo na tradicije što su ih žene ostavljale tek u procjepu između borbe i mučeništva. Dok su na Zapadu aktivistki­ nje novih feminističkih pokreta pokušale same proizvesti nove scenarije njegova obilježavanja, u nas su se odmicanjem od revolucionarnog razioblja osmomartovske proslave stapale s pučkim tradicijama Majčinog lana. Takva redukcija prvobitno »socijalističkoga ženskog dana« upozoava na bolnu očiglednost toga što su i istinska (ne samo formalna) ravlopravnost i nadnacionalna solidarnost žena još i danas utopija. �174 K O N JI, Ž E N E , R A T O V I Odustanemo li od sadašnjem trenutku primjerene pesimističke vizure, 8. ožujka može biti još neispisani list za nove ženske inicijative. Popis je neiscrpan. To može biti aktivna podrška na koju pozivaju aktivistkinje zagrebač­ kog telefona SOS za otvaranje skloništa za žene i djecu žrtve obiteljskog nasilja. Jer, u društvenoj situaciji u kojoj se svaki mjesec na telefon SOS javlja nekoliko stotina žena s vapajem za pomoć, ne može biti govora o ostvarenju ravnopravnosti. Izvornu ideju 8. marta o međunarodnoj soli­ darnosti žena možda najbolje ilustrira akcija osnivanja Jugoslavenske ženske inicijative za razvoj Kosova koju je nedavno pokrenula Šonja Lokar. U osnivačkom proglasu čitamo: »Kosovo je, bez sumnje, ono jugo­ slavensko pitanje koje na jednome mjestu, socijalno i politički, združuje sve elemente razvojnog proturječja Jugoslavije. Socijalno-klasne i me­ đunacionalne, civilizacijske, ekološke, demografske, generacijske i supro­ tnosti među spolovima«. Proglas završava geslom: »Bolje razvoj nego bratoubilački rat.« Možda još nije kasno da na neispisane margine osmomartovske tra­ dicije žene Jugoslavije upišu vlastiti program za nadu, za budućnost. �7 Nova Nova godina: Od »Mladog ljeta« k političkom ritualu* Nova godina, socijalistički praznik naroda Jugoslavije, dan je radosti za sve trudbenike naše zemlje, jer toga dana sumiramo rezultate našeg rada. Svaka nova godina jedna je stepenica više u našem usponu prema socijalizmu. Iz tehnički i kulturno zaostale zemlje pretvaramo se u naprednu ekonomski ne­ zavisnu i kulturnu zemlju.1 Mi imamo nače svečane dane kao što je 29. novembar, 8. mart, 1. maj i Nova godina i na te dane ćem o mi darivati našu djecu i prirediti dječji praznik.2 (13. 12. 1948) U gradovima bi se moglo na trgovinama ili raskršćima okititi veliku jelku, koja bi bila naročito lijepo okićena petokrakom, srpom i čekićem i slično? (3. 12. 1948) Ovogodišnja proslava dana ’Dječje radosti’ m ora imati masovan karakter, za­ to se naša organizacija, kao i sve ostale organizacije moraju založiti da pro­ slava što bolje uspije i da postane s vremenom Narodni običaj i da zamijeni dosadašnji vjerski praznik.4 (6. 12. 1949) Proslavi Nove godine treba dati i politički karakter.5 (16. 12. 1949) (podv. L. s.) Utopijskim elanom, svojstvenim novim pripadnicima elite vlasti, akti­ vistkinje Antifašističkog fronta žena (AFZ) predvodile su potkraj 1948. osvajački pohod na Novu godinu kao »socijalistički praznik«, »naš sve­ čani dan«, budući »narodni običaj«. U vremenu kada se niti jedan pro­ jekt nije činio neizvedivim — »napredak«, »kultura«, socijalizam/komu­ nizam bili su nadohvat ruke — aproprijacija i resemantizacija jedne ti­ sućljetne tradicije doimala se kao gotovo rutinski zadatak. Četrdeset go­ dina nakon njihova ispitivanja, ovi su dokumenti6 više od svjedočanstva o intenzitetu revolucionarnog erosa jedne generacije. Prigodni tekstovi o željenom značenju Nove godine, upute i okružnice viših odbora AFŽ^a odaslane put široke baze hijerarhijske piramide, kao i povratni izvještaji �176 K O N JI, ŽE N E , R A TO V I »s terena«, omogućuju nam da u gotovo laboratorijskim uvjetima pro­ matramo kako su se (uz čelik) kalile i tradicije. Stvaranje, iznašašće tradicije (the invention of tradition) »prakticirano je s oduševljenjem u brojnim zemljama i s različitim ciljevima« od sre­ dine druge polovice 19. stoljeća, ističe britanski povjesničar Eric Hobsbawm.7 Poticaje za stvaranje tradicija on je uvjetno podijelio na poli­ tičke — inicijatori su države ili organizirani društveno-politički pokreti, i socijalne koje promiču neformalno organizirane društvene grupe. Samo iznašašće tradicije Hobsbawm definira kao »skup postupaka kojima obič­ no upravlja otvoreno ili prešutno prihvaćanje pravila ritualne ili simbo­ ličke naravi, koja nastoje usaditi određene vrednote i norme ponašanja pomoću ponavljanja koje automatski implicira kontinuitet s određenom historijskom prošlošću«.8 Osnovna tri tipa iznašašća tradicije u praksi se najčešće preklapaju, a funkcioniraju kao: 1) uspostavljanje ili simboliziranje društvene kohezije ili pripadnosti grupama, stvarnim ili artificijelnim zajednicama; 2) ustanovljavanje ili legitimiranje institucija, statusa ili odnosa autoriteta; 3) socijalizacija, usađivanje vjerovanja, vrijednosnih sustava i konvencija ponašanja.9 Čitanje povijesnih izvora o uspostavljanju Nove godine kao socijali­ stičkog praznika, građe o prazniku (ritualu) ceremoniji, neophodno je situirati i u obzor interesa etnologije. Zamišljene i realizirane scenarije ove svetkovine, kako je provođena koncem 1940-ih i početkom 1950-ih godina u nas, mogu se na taj način čitati kao kolektivni tekst, »kao ma­ štovita djela satkana od društvene građe«.10 Geertzova varijanta društve­ ne semantike (»gusti opis«) otvara brojne mogućnosti interpretacije. Na­ ime, cilj je »etnografije gustog opisa (...) da izvede dalekosežne zaključke iz malih, ali vrlo gusto strukturiranih činjenica, da bi se potkrijepile opće tvrdnje o ulozi kulture u konstrukciji kolektivnog života, sučeljavajući te tvrdnje upravo sa složenim posebnostima.«11 Slijedeći Geertzov metodološki naputak, ovaj rad želi otvoriti disku­ siju o problemu sučeljavanja i povezivanja dviju eksplanatomih strategi­ ja: one koja se temelji na socijalnoj historiji orijentiranoj prema rekon­ strukciji i spoznaji tzv. marginalnih društvenih aktera (kao što su prim­ jerice žene ili njihova organizacija)12 i procesa (iznašašće tradicije), kao i na primjeni »gustog opisa« koji je kadar suptilno i uvjerljivo dokumen­ tirati spoznaju da za globalne društvene promjene nije dovoljno samo osvajanje vlasti. Riječju, ovaj će se tekst (kao prvi korak istraživanja u toku) usredo­ točiti na slijedeće problemske sklopove: istraživanjem povijesnih izvora utvrditi što je prethodilo i uzrokovalo iznašašće »socijalističke« Nove Godine; kojim se političkim i simboličkim strategijama u ovom slučaju koristi nova vlast za postizanje revolucionarnih mijena kulture (»kultur­ �N O V A N O V A G O D IN A 177 ne revolucije«); koje su sociokulturne funkcije novouspostavljenog seku­ larnog političkog rituala. SUMRAK STARE TRADICIJE (BOŽIĆ 1945 — BOŽIĆ 1948) Ciklus zimskih narodnih običaja predstavlja cjelinu sekvenci u čijem je centru, uz brojne anticipacije/posticipacije od konca studenog do iza sv. Tri kralja, »glavni uži božični skup«.13 Badnjak/Božić se u narodnoj tradiciji često prepliće s Novom godinom o čemu, pored ostalog, svjedoči i naziv »mali Božić« za Novu godinu (naročito kod kajkavaca), ili pripjev stare specifično hrvatske božične popijevke »Narodi(l) nam se kralj ne­ beski« koji o Božiću govori kao o »mladom ljetu«.14 Gavazzi to prekla­ panje izvodi iz jednog mnogo starijeg iznašašća tradicije: crkva je, potirući konkurentske paganske svetkovine, u ritualno-magijski kontekst kalendae ianuariae smjestila datum Kristova rođenja da bi ga tek u 16-17. stoljeću definitivno obilježavala 25. 12, a 1. 1. uvedeno je svetkovanje nove godine »u crkvi i javnosti«.15 Mnoge od narodnih tradicija zimskog ciklusa specifična su obrada elemenata svetkovanja »dana rođenja ne­ pobjedivog sunca« (dies natalis solis invicti) koje je poznavao čitav antički svijet (Bliski istok, Mediteran): istaknuta je uloga vegetacije (zelenilo, borove grančice, građanski Christbaum)\ svjetlosti (svijeće, kresovi, u Dalmaciji »kolede«-kalende); darova (u starom Rimu strenae) i čestita­ nja... Uvažavanje Božića kao istaknutog datuma ceremonijalnog kalendara očito je i u prosincu 1945, u periodu dovršenja političke revolucije, uoči donošenja prvog Ustava FNRJ 31.1.1946. Vjesnik Narodnog fronta Hr­ vatske na dan sv. Nikole (6.12.1945) izvještava o »Nikolinjskom dariva­ nju siromašne djece«. U toj su se akciji isprepleli caritas i propaganda: Djeci je objašnjavano da ti darovi ne dolaze iz nekog imaginarnog koša, nego da im to daju naše narodne organizacije (pojedini ulični odbori Narodnog Fronta, sindikalne podružnice, A F Ž — primj. L. S.), da su to darovi Titovi.16 Približavanje Božića osjeća se u gotovo svakom prosinačkom broju Vjesnika, da bi kulminiralo svečanim izdanjem dvobroja za 24. -26. 12. 1945. Uvodnik na prvoj strani naslovljen je »Prvi Božić u slobodnoj Na­ rodnoj Republici«, a zaglavlje resi crveno otisnuta čestitka »Sretan Bo­ žić!«. Popratnom ilustracijom dominira petokraka — parafraza betle­ hemske zvijezde koja obasjava seljačke kućice, dok se u daljini naziru ruševine.17 Slobodni dom — glavno glasilo Hrvatske republikanske se­ ljačke stranke18 donosi prigodne tekstove prvaka stranke, dok ilustracija predstavlja kakofoničnu igru simbola: dva anđelčića razapinju lentu s natpisom »Republika«, koju obasjava crvena petokraka. Oba uvodnika �178 K O N JI, Ž E N E , R A T O V I mješavinom novog ideologiziranog diskursa i pohvale »starog patrijar­ halnog običaja« naglašavaju civilizacijsko značenje Božića kao pretkrš­ ćanskog nasljeđa, koje se održalo »u vidu božićnih običaja kroz vjeko­ ve«.19 Prominentan je klasni pristup (siromašni, narodni Božić, naspram pretilnoj svetkovini gospode, nenarodnih elemenata); mir iz tradicional­ nih formula čestitanja stavljen je u stvarni povijesni kontekst završetka Drugog svjetskog rata, dok se patriotski moment — pozivanje na tradi­ ciju hrvatskog naroda — ugrađuje u sliku skladnog spleta bratstva i je­ dinstva naroda Jugoslavije. Vjesnik pokazuje sliku općeg ugođaja, posebno u Zagrebu. Aluzija na biblijsku »nevinu dječicu« može se nazreti u tekstu koji informira da će na sam Badnjak početi »razmještaj djece palih boraca po zagrebačkim porodicama« (njih 1500)20 Radio-Zagreb emitira prigodne emisije čita­ vog badnjeg dana, a u 24 sata prenosi ponoćku. Kazališta ne rade od 23. do 31. prosinca, a na prvi i drugi dan Božića ne rade uslužne radnje niti industrijska poduzeća. Kao pogodnost građanstvu oglašava se produljeno radno vrijeme brijačkih radnji uoči Božića, »davanje plina« nekoliko sati dnevno dulje od uobičajenog, kao i posebna prodaja govedine »u racioniranoj količini od 15 dkg po potrošaču na kupon G — razno — 19-2021«, po cijeni od 43 din za kg.21 Praznični broj Vjesnika na čitavih deset stranica donosi mali oglasnik u kojem privatne i državne tvornice, obrtni­ ci, ugostitelji i pojedinci, često kićenim jezikom upućuju poslovnim i inim prijateljima, znancima, cij. mušterijama, dobavljačima, kupcima, cij. go­ spođama i »čitavome narodu« božične čestitke. Naredni broj (28.12) do­ nosi »čestitku borcima i rukovodiocima II. jugoslavenske armije prigo­ dom Božića i Nove godine« koju potpisuju komesar-pukovnik Rade Zigić i komandant-general-major Milan Kuprešanin. Nova godina 1946. dočekana je kao »godina bitke za obnovu i izgrad­ nju (1945. je ispraćena kao »godina narodne pobjede«) bez posebnih ri­ tualnih obilježja. Novogodišnji broj Vjesnika donosi prigodnu ilustraciju na naslovnoj strani: partizani uzdižu zastavu koja se viori. U drugom pla­ nu nižu se: zgarišta — most — traktor — tvornica, ilustrirajući asocija­ tivni sklop prelaza od 1945. u 1946. godinu, dok ženski lik s lentom oko pasa i petokrakom zvijezdom u uzdignutoj ruci personificira Republiku. U idućem broju Vjesnik donosi »Govor msgr. dra Svetozara Rittiga na svečanoj misi zahvalnici u crkvi sv. Marka«. Msgr. Rittig započeo je Te deum sa »Odličnici, drugovi i drugarice«, pozdravivši predstavnike Na­ rodne vlasti Hrvatske, JA, konzularni kor, te predstavnike masovnih or­ ganizacija, javnog i kulturnog života.22 U novogodišnjem broju Slobodni dom upućuje želje za sretnu i plodnu godinu, apostrofirajući time svoje agrarne reference, te objavljuje primljenu čestitku »braće Srba«. 6. i 7. siječnja 1946. Vjesnik donosi notice o proslavi pravoslavnog Badnjaka u Zagrebu. �N O V A N O V A G O D IN A 179 Godinu dana kasnije zamrli su koraci sv. Nikole, a naznake božične atmosfere mogu se u Vjesniku očitati tek asocijativnim postupkom. Uvodnik »Prema boljem životu« uopćeno evocira povijest borbe za slo­ bodu, a popraćen je fotografijom drveća u snijegu obasjanog suncem. Tek na 9. stranici nalazimo čestitku: »Uredništvo i uprava ’Vjesnika’ žele svim svojim čitateljima katoličke vjeroispovijesti čestit Božić«. Adresat je apostrofiran kao grupa građana određene vjeroispovijesti, a ne više »čitav narod«, dok je adresant određeno »uredništvo i uprava« — ne više izdavač, NF.23 Slobodni dom u uvodniku »Čestit Božić«, koji potpisuje Franjo Gaži, seljak, predsjednik Izvršnog odbora HRSS-a i potpredsjednik vlade NRH, pored etnografskog repetitorija božičnih običaja (još jedan neatribuirani hommage Gavazziju) svoje želje za mir aktualizira spomenom netom završenog Sveslavenskog kongresa u Beogradu (»miroljubiva sla­ venska zajednica«).24 Javni, medijski diskurs o Božiću 1946. pokazuje značajke prelaznog oblika. Ponovno je naglašena civilizacijska dimenzija praznika (implicit­ no suprotstavljena vjerskoj), dok se sama božična poruka aktualizira u naznakama — u Vjesniku je to »navještanje« boljeg života, u Slobodnom domu »mir među ljudima dobre volje«. Radio-Zagreb emitira samo ne­ koliko prigodnih emisija, kina u Zagrebu rade uobičajeno, jedino kaza­ lišta ne daju predstave na Badnjak, dok je broj oglasa — čestitki sveden na samo 25 prigodnih poslanica, uglavnom obrtnika i pojedinaca. Nova godina 1947. nije posebno svečano obilježena, no zamjetne su neke novine u odnosu na prošlu godinu. Pojavljuju se prvi oglasi za sve­ čane proslave (Hotel »Esplanade« u Zagrebu), te novogodišnji govor maršala Tita, popraćen službenim fotoportretom u uniformi. Programatski govor predsjednika Republike nadalje će se redovito pojavljivati sva­ kog 1. siječnja.25 Slijede brojni mobilizacijski tekstovi, podjednako u Vje­ sniku i Slobodnom domu (1.1. 1947), o uspjesima i daljnjim zadacima u obnovi i izgradnji prigodom skorog početka petogodišnjeg privrednog plana.26 Božić 1947. označava jasnu prekretnicu prema dotadašnjem uvažava­ nju i toleranciji predrevolucionamih tradicija. Očigledno se produbljuju podvajanja u njegovu tretiranju u analiziranim glasilima. U Slobodnom domu još je uvijek istaknuta svečana atmosfera, ali s intenzivnom prim­ jesom aktualizacije-politizacije tradicionalnih motiva. Uvodnik — čestit­ ka Franje Gažija — patetično apostrofira socijalni moment: »suze gor­ čine umjesto darova« na podnožju božičnog drvca koje su lile siromašne matere, među koje je svrstana »i majka sviju nas Hrvata, naša draga do­ movina Hrvatska«. U ulozi »Mladoga kralja« (Spasitelja) pojavljuje se »veliki sin naše drage majke domovine Hrvatske Josip Broz-Tito« i »divjunaci koji su se oko njega skupili«.27 Ilustracija na naslovnici prikazuje �180 K O N JI, ŽE N E , R A T O V I idilu seljačke obitelji: majka plete, dijete (sin) igra se na podu, a otac za stolom čita HRSS-ovo glasilo. Na zidu je Titova slika, a kao stvarni do­ kaz blagostanja i napretka u vidu elektrifikacije sa stropa blješti elek­ trična žarulja. Vjesnik prvi put ove godine potpuno prešućuje Božić kao kultumopovijesni simbol, čime obznanjuje njegovo iminentno povlačenje iz jav­ nog diskursa. Jedini relikti još su najavljena 15-minutna emisija RadioZagreba »O Badnjaku« i oglas »Dame specijalizirane u Beču kod najbo­ ljih majstora« koja, neestetskom vremenu usprkos, preporučuje svoj sa­ lon za njegu lica i tijela.28 Podvajanje u tretiranju Božića, nagoviješteno 1946, ove se godine do­ vršava. Dok Vjesnik ignorira Kristov rođendan (jedan je rođendan još uvijek dolično obilježen — onaj Generalissimusa Staljina 21. 12. 1947), u Slobodnom domu Božić sve više klizi prema marginama, prema zatvo­ renom obiteljskom prostoru, kada se uvodničar patetično prisjeća njego­ va svetkovanja u djetinjstvu, a domovinu simbolički locira u obitelj. Do takvog obrata nije došlo bez najave. U svom govoru »prilikom pa­ ljenja prve peći u najvećoj tvornici hidrauličnih strojeva u Jugoslaviji«29 maršal Tito, zalažući se za budnost i pažljiv odnos prema narodnoj imo­ vini, kritizira izostajanje s posla »zbog raznih praznika«. Posebno su apo­ strofirani vjernici (mada njihovo pravo na vjersko uvjerenje nije sporno) koji »ostavljaju posao čim im svećenici zazvone na sva zvona«. Dakako da su izostanci s posla zbog praznovanja mogli predstavljati stvaran prob­ lem, što ilustrira i podatak da na drugi dan Božića 1947. samo u Zagrebu nije radilo oko 11.000 radnika čime je, kako se procjenjuje, izgubljeno oko 1 milijun dinara.30 Da se ipak radilo o pseudoracionalnom argumen­ tu kad se potiskivalo svetkovanje Božića, svjedoči odredba Ministarstva industrije i rudarstva u prosincu 1945. prema kojoj se »mirovanje na prvi i drugi dan Božića ne plaća«, te se u dogovoru s Odborom jedinstvenih sindikata radnika i namještenika nadoknađivao u slijedećim radnim da­ nima.31 Briga za ekonomsku efikasnost, dakle, nije prvenstveni motiv prilikom kritike svetkovanja. Potiskivanje Božića imalo je mnogo složeni­ ju pozadinu. Spomenut ću tek jedan od najprominentnijih razloga. U Be­ ogradu je od 26. do 28. 9. 1947. održan Drugi kongres Narodnog fronta Jugoslavije na kojemu je nedvosmisleno dokinut postojeći stranački plu­ ralizam. KPJ je javno obznanila hegemoni karakter svoje vlasti (do tada se deklarirala kao prva među jednakim strankama),32 čime je dovršena i posljednja faza političke revolucije. Slučaj izgona Božića iz javne sfere označio je i afirmaciju jednog drugog tipa monopola. Naime, proizvodnja značenja/simbola jedan je od centralnih prerogativa društvene moći. Svi drugi konkurentski proizvođači morali su odstupiti. Sam Božić je, unatoč svojoj »civilizacijskoj «/tradicijskoj dimenziji, ipak potpadao pod nadleštvo jedne dobro organizirane hijerarhije s tisućljetnom tradicijom, koja �N O V A N O V A G O D IN A 18 1 je u tadašnjem političkom trenutku bila percipirana kao potencijalno naj­ tvrdokornija opoziciona snaga poretku. Potkraj 1947. dovršena je konso­ lidacija revolucionarne vlasti, čime su svi dotadašnji »kompromisi« mogli biti anuliram. Nova godina 1948. obilježena je u Vjesniku i u Slobodnom domu go­ vorom maršala Tita i tekstovima o uspjesima u ostvarenju prve godine petoljetke. Naredni Božić ipak je, makar posredno, spomenut u Vjesnikovu tekstu o dobrovoljnom radu frontovaca Istre u rudniku Raša. Posebno je po­ hvaljena činjenica da je na dane 24, 25, i 26. prosinca 1948. radilo 1.169 aktivista NF-a 33 Slobodni dom na dnu zadnje stranice tiska neupadljivu čestitku »svojim pretplatnicima i čitateljima«.34 PROIZVODNJA SOCIJALISTIČKOG PRAZNIKA (NOVA GODINA 1948 — NOVA GODINA 1950) Potkraj 1948. sve je bilo spremno za uspostavljanje novog ceremoni­ jalnog kalendara. Naime, ceremonijalni kalendar jednog društva, prema Stevenu Lukesu, funkcionira »okupljajući sve ljude i naglašavajući njiho­ ve sličnosti i zajedničku baštinu: smanjujući razlike i doprinoseći da je­ dinstveno misle, osjećaju i delaju«.35 Koje je političke i simboličke strategije stavio u pokret mehanizam vlasti kako bi prekodirao stari ceremnonijalni kalendar s nepoželjnim predrevolucionamim i religijskim konotacijama i proizveo socijalistički praznik? Glavni odbor AFŽ-a Hrvatske u okružnici od 3. 12. 1948. svojim ni­ žim odborima obrazlaže potrebu njihova angažiranja pri proslavi »No­ vogodišnje jelke« 36 Nije zanemariva činjenica da tu okružnicu potpisuje Sekcija AFŽ-a »Majka i dijete«, kao i to da su djeca posrednici (target group) pri uvođenju/iznašašću nove tradicije, jer promišljenost povjerava­ nja tog zadatka ona otkriva upravo organizaciji žena. Očigledno je da je svijest o žilavosti tradicije kao bitnog konstitutivnog elementa grupnog nacionalnog identiteta, čak i u visokoideologiziranom i politiziranom društvu, kakvo je bilo jugoslavensko u razdoblju revolucionarnog etatiz­ ma, priječila njezino izravno osporavanje. Zato je AFŽ kao najmanje po­ litizirana masovna organizacija, zaslužna za rješavanje brojnih tzv. prak­ tičnih životnih problema37 (osobito pri zbrinjavaju djece), ali u isto vri­ jeme i sastavni dio transmisionog mehanizma kojim je KP realizirala svo­ ju političku liniju, delegirana kao idealni medij za izvršenje te zadaće. AFŽ-i je povjereno koordiniranje suradnje sa svim masovnim organi­ zacijama (pionirskom i omladinskom organizacijom, sindikatima, Cr­ venim križem, Savezom boraca, NF) i narodnom vlašću (s povjereniš­ �182 K O N JI, Ž E N E , R A T O V I tvom trgovine i opskrbe, prosvjete, i dr.), te s armijom. Pored toga, AFŽ je organizirala i propagandnu kampanju u tisku, na radiju, posredstvom masovnih sastanaka i predavanja, preko aktiva agitatora i instruktora »na terenu«, dekoracijama po izlozima koji će obznaniti rezultate brige na­ rodne vlasti za djecu i omladinu, izradom i distribucijom grafikona i fo­ tografija o uspjesima petogodišnjeg plana. »Parole i citate« valjalo je li­ jepiti po »zidovima, dvoranama i ulicama«, a stavljene su u opticaj i pri­ godne značke, plakati, te dva dijapozitiva za prikazivanje u kinima.38 Kao potkrepa propagandi imali su poslužiti i suptilni oblici represije. Mi­ nistarstvo trgovine trebalo je osigurati dovoljnu količinu igračaka, slat­ kiša i voća, a Ministarstvo šuma jelke, vodeći računa »da se osigura, ne za Božić, nego za Novu godinu«, tj. stavi u slobodnu prodaju nakon 26. prosinca.39 Riječju, političke strategije iznašašća nove Nove godine te­ meljile su se na organiziranoj akciji (mobilizaciji političkih organizacija i stvaranju različitih specijaliziranih komisija za proslavu, kao npr. za na­ bavku darova, za dekoraciju, za nabavku jelke i za izradu programa), na propagandi i prinudi. Simboličke strategije zasnivaju se na resemantizaciji elemenata posto­ jeće tradicije i na postupcima bliskim obrascu amalgamacije kojeg Ed­ ward Shils određuje kao odbacivanje/modifikaciju elemenata koji su se prethodno smatrali sastavnim dijelom jedne od tradicija i nadomještanjem tih elemenata odgovarajućim elementima iz druge tradicije.40 U prilog tome može se navesti uputa Ministarstva prosvjete NRH o neo­ phodnosti uvažavanja lokalnih posebnosti: Imajući u vidu nastojanje da proslava Nove godine nosi obeležje narodnog praznika, te da potisne i suzbije značaj verskih praznika, sadržina tih priredbi treba da bude pažljivo prostudirana na osnovu lokalnih uslova, tako da budu radostan i lep doživljaj za omladinu, a da se očiste od uticaja mističnih i sim­ boličnih obreda koji su uz takve proslave često bili vezani. Baš zbog speci­ fičnosti običaja u pojedinim krajevima naše zemlje nije m oguće slati detaljnija i opštevažeća uputstva koji elem enti da se uključe u program i opremu pri­ redbi. U krajevima gdje postoji tradicija ukrašavanja jelke, drvce će predstav­ ljati ukrasni elem ent, ali osnovni elem ent proslave treba da bude birani pro­ gram i organizovanje zakuske i eventualno darivanje povezano sa zabavnom priredbom .41 Isprva je kao predložak samog izvođenja rituala još mogao poslužiti tekst »Proslava Nove godine u SSSR-u« (1948)42 gdje je osobit naglasak stavljen na organiziranje proslave u javnim prostorima (trgovi, domovi kulture i si.), masovnost učesnika i na neizbježnu jelku (sa »socijalistič­ kim obilježjima«). No uskoro se, u skladu s eskalacijom opće kritičnosti prema prvoj zemlji socijalizma, traže autohtona iješenja. Naročito je loše prošao Djed Mraz koji je kritiziran kao neuspio boljševičko-klerikalni (sv. Nikola) bastard, contradictio in adiecto (»’mraz’ ne donosi ništa, ni­ �N O V A N O V A G O D IN A 183 kog ne predstavlja i nikog još nije usrećio«).43 U diskusijama o original­ noj personifikaciji nove godine tražio se pogodni lik iz naše narodne knji­ ževnosti. Prijedlog da se uvede Baba Zima odbačen je budući da »Nova Godina« mora zorno dočaravati »početak novih uspjeha, novih radosti kako za djecu, tako i za čitav narod«.44 Nakon nadahnutih i opširnih diskusija i konzultacija sa stručnjacima (pedagozima, književnicima i um­ jetnicima), odlučeno je da darove djeci dijeli »Nova Godina«, personifi­ cirana mladom djevojkom odjevenom u živopisnu narodnu nošnju. Ona se može predstaviti tako kao da je na putu srela staru godinu koja joj je pričala o njihovu radu u staroj godini i predala darove za njih. Alternativa ovom prijedlogu bio je »stari Partizan koji dolazi djeci da vidi kako ona čuvaju tekovine borbe i, pošto sazna za njihov rad i rezul­ tate, nagrađuje ih« 45 Iako je stari Partizan, simbol »kontinuiteta s od­ ređenom historijskom prošlošću« (Hobsbawm) i kao takav pogodna gra­ đa za iznašašće tradicije, niti on, a niti mlada djevojka nisu uspjeli na dulji rok istisnuti »baćušku Nikolu« — Djeda Mraza 46 Ekstrapolacijom elemenata označitelja iz rasprava o tome što ima biti značenje nove Nove godine može se ustanoviti osnovna ideološka jed­ nadžba ovog praznika, koji dobiva zaokruženi oblik potkraj 1949, kada je uveden naziv Dan dječje radosti (v. tablicu). Okvirna uputstva za proslavu Nove godine daju opću shemu odvijanja ceremonije: a) kratki govor (većim) pionirima o izvršenju Petogodišnjeg plana, a s tim u vezi bolji i radosniji život djece. Govornik treba biti predstavnik Narodne vla­ sti, N F ili komiteta; b) kratki program iz neke priče ili bajke gdje ima kaza­ lišta lutaka; c) ukrašen bor (jelka); d) darivanje djece; »Nova Godina« među djecom koja ih dariva; e) primanje najboljih pionira i đaka kao posjetilaca Narodnih vlasti, masovnih organizacija 47 — ► SO C IJA LIZA M NOVA GODINA _ simbol budućnosti — ► T R U D B E N IC I — ► »N AŠA D JE C A « — ► DAN D JE Č JE R ADOSTI Dakako, brojne varijacije zadanih uputstava »na terenu« održavale su napor i maštu u ispisivanju kolektivnog teksta.48 Jesu li te masovne pro­ slave (samo zagrebačku centralnu proslavu upriličenu na Velesajmu po­ sjetilo je »oko 40.000 djece«49 doista uspjele u namjeri da se »zaborave vjerski praznici«,50 teško je ocijeniti. No, nedvojbeno je da je njihovom realizacijom uspostavljena sekularna ceremonija čiji je zadatak da »pri­ kazuje (...) postojanje društvenih odnosa«, opredmećuje i postvaruje »ideje i vrednosti koje su u biti uglavnom nevidljive. (...) Ona prikazuje simbole njihove egzistencije, a implicitnim ukazivanjem postulira i oznakovljuie njihovu ’stvarnost*«.51 �ooiupafez joipuopi BJiuipiSoi 9S Bunfo^ IJU3UI913 VJLVNHPMHTH fflNTVO LIH IDN3HHHHH HVINHdS novogodišnjim proslavama u SSSR-u (»socijalistička obilježja« kod ukrašavanja. Djeca; »polaženici«. Eva, betlehemari/pastiri (»igre, prikazi, pače glume«); neprofesionalni izvođači. Dramatis personae: sv. Nikola, A dam i Priroda = resurs (socijalističkog) razvoja: istaknuta uloga jelke u Priroda = resurs opstanka: vegetacija, zelenilo, pšenica, jelka, CH RISTBAUM . Dramski prikazi — repeticija (ritualne) »prvobitne scene«. Darivanje (»boni omnis causa«). gfupBJ/ijoquiis izvođači profesionalci i amateri (djeca). Godina«, stari Partizan. (Prigodni didaktički igrokazi, prizori i bajki; z Dramatis personae: D jed Mraz, »Nova Najbolji pioniri; djeca i m ajke palih boraca. Anticipacija socijalističkog razvoja proizvodnih snaga u industrijskom društvu (sumiranje rezultata i uspjeha u realizaciji petogodišnjeg plana). Anticipacija plodnosti/obilja u agrarnom Izvođenje rituala k zalog budućnosti ao društvu. zajednice. Afirmacija prirode k resursa. ao Država k dominantni proizvođač i ao interpret simbola: govori predstavnik države (narodne vlasti, »komiteta«, JNA). Sudjelovanje je obavezno, simbolizira identitet određene zajednice. Spontanost sudjelovanja/izvođenja (uči s kroz proces socijalizacije). e Kontinuitet revolucionarnih tradicija (»stari Partizan«, »Partizanski kutić« na novogodišnjim priredbama). Primanje u Pionirsku organizaciju {rite de passage). Uči s organiziranim, svjesnim naporom e (uputstva, okružnice) organizatora i učesnika. »REVO LUCIO NARNA« TR A D IC IJA Crkva k dominantni proizvođač i ao Doktrinama dimenzija. interpret simbola: obilježavanje Kristova rođenja k kulminacija crkvenog ao kalendara. Uspostavljanje/simboliziranje društvene kohezije. ELEMENTI TEM ELJNE RITUALNE STRUKTURE (Semantički potencijal nove Nove Godine) Kontinuitet zajednice živih i mrtvih (npr. pokojnička jela« n trpezi o a Badnjaku). »STARA« TR A D IC IJA 184 KONJI, ŽENE, RATOVI �N O V A N O V A G O D IN A 185 Prikaz političkih i simboličkih strategija pri stvaranju nove tradicije možemo rezimirati i grafički.52 Iz takvog se prikaza može očitati neko­ liko razina razmatrane pojave. Čim sučelimo elemente rituala u »staroj« i »revolucionarnoj« tradiciji, uočavamo kako svaka tradicija na svoj način manipulira zadanim spektrom njihovih referenci. Riječju, ritualni simboli koje u svom značenjskom polju sabire ritual53 nove Nove godine »sa­ žimaju mnoge reference, sjedinjujući ih u jedinstveno saznajno i osje­ ćajno polje«. Victor Turner je zapazio da svaki ritualni simbol ima »le­ pezu« ili »spektar« referenci. One »teže međusobnom povezivanju veo­ ma različitih signifikata« 54 Postupkom sučeljavanja dviju tradicija posta­ je transparentnija sama temeljna struktura rituala. Iz nje je moguće oči­ tati semantički potencijale nove Nove godine, koji ujedno i objašnjava sav trud uložen u resemantizaciju »stare« kulturne tradicije. Naime, te­ meljnoj strukturi rituala ne proturječi niti činjenica da su njezini »spektar referenci / signifikata« izvedeni iz različitih područja društvenog iskustva (etičkih, normativnih, ideoloških sustava).55 OD »MLADOG LJETA« K POLITIČKOM RITUALU Nedvosmisleni zahtjev za političkim karakterom proslave Nove godine realiziran je na dvije razine. Eksplicitna doktrinama dimenzija56 dolazila je do izražaja u obaveznom govoru predstavnika političke elite okuplje­ nim sudionicima (roditeljima i djeci). Varirane su dvije teme: nove pob­ jede u izvršenju petogodišnjeg plana i »briga narodne vlasti za djecu i dužnost djece prema domovini.57 Ponegdje su se pioniri uključivali svojevrsnim »zavjetom« (...»da će učiti i učiti, da će moći biti dosljedni građani nove Titove Jugoslavije«),58 dok je drugdje bila »tolika vika djece da se govornika uopće nije čulo i govornik je bio nesretan«.59 Zbog toga je odlučeno da se ubuduće djeci održavaju samo kratki govori. No, implicitna je politička poruka ozna­ čena već i prisustvom »predstavnika narodne vlasti, partije, masovnih or­ ganizacija i Seljačkih radnih zadruga«, te prijemima pri Savezu boraca / JA za pionire. Riječju, nova Nova godina približava se ritualu pod znakom politike koji »pojačava, iznova stvara i organizuje representations collectives (kako bi rekao Durkheim), nešto što predstavlja posebne modele političkih pa­ radigmi društva i načina na koje ono funkcioniše«.60 Ukoliko novi praz­ nik promatramo kao politički ritual, njegove su dimenzije / funkcije mno­ gostruke. Najprominentnija je spoznajna funkcija — praznik čini razumljivim društvo i društvene odnose, služi organizaciji znanja o prošlosti i sadaš­ njosti i uvećava sposobnost zamišljanja budućnosti.61 Iz spoznajne di­ �186 K O N JI, Ž E N E , R A T O V I menzije može se izvesti i funkcija društvene kontrole. Naime, »institu­ cionalizirane aktivnosti kakve su rituali mogu da služe potkrepljivanju i oživljavanju dominantnih i zvaničnih modela društvene strukture i društvene promene (...)«.62 Proučavanje bujanja novih ceremonijala/ri­ tuala u sovjetskom društvu također potvrđuje ritual kao »jedan od delotvornih načina usađivanja normi i vrednosti vladajuće ideologije«.63 Ne treba zanemariti niti integrativnu funkciju političkog rituala: pored vrijed­ nosne i političke (integracija u socijalističku zajednicu/društvo), u Jugo­ slaviji kao višekonfesionalnoj državi neprijeporna je kulturna integracija — jedinstveni praznik kao zajednički nazivnik različitih kultumopovijesnih tradicija. Je li novi praznik u burno vrijeme svog nastanka (za neke smak, za druge početak svijeta) mogao biti i izvor uzitkal Nesumnjivo je da su 120 kg bijelog kruha i 50 kg salame koje je za proslavu u kotaru Drniš osi­ gurao rudnik Siverić,64 ili 10 dag bombona po djetetu »bačenih na selo«, »Ples praščića« u izvođenju baleta HNK i zvuci fanfara na zagrebačkom Trgu Republike (31. 12.1949) značili otklon od svakodnevice, predah od oskudice na tegobnom putu u svjetliju budućnost. Ustoličenjem (nove) Nove godine Božić kao vjerski/civilizacijski praz­ nik, ili naprosto »narodni običaj«, niti je odumro, niti bio zaboravljen, kako je to priželjkivao projekt iznašašća tradicije. Bio je potisnut u pri­ vatnu sferu u kojoj je istrajao do današnjih dana kao simbol identiteta (civilizacijskog? — nacionalnog? — konfesionalnog?).65 Nova godina apsorbirala je u javnom prostoru (podjednako ritualnom i diskurzivnom) nelagodni kompromis »stare« i »revolucionarne« tradicije. BILJEŠKE * 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 Ovaj tekst predstavlja sažetak istraživanja u toku, koje je bilo prezentirano kao referat na godiš­ njem stručnom sastanku Hrvatskog etnološkog društva 3. 6. 1988. godine. »Dan dječje radosti«, K ZD A ŽH , nedatirano, Arhiv Instituta za historiju radničkog pokreta Hr­ vatske (A IH R PH ). »Zapisnik sa sastanka gradskog izvršnog odbora A FŽ^a održanog 13. XII 48. (...)«, KZDAZH (13. 12. 1948), AIH RPH . »Oblasnom odboru A F Ž -a Dalmacije; Gradskim odborim a A F Ž -a; Kotarskim odborima A F Ž -a« (Okružnica G O A FŽH ), K ZD A ŽH (3. 12. 1948), A IH RPH. »Zapisnik od dne 6. XII. 1949. Sastavljen na proširenom sastanku Sekretarijata Odblasnog od­ bora A F Ž -a u Bjelovaru«, K ZD A ŽH (6. 12. 1949), AIH RPH . »Zapisnik sa sastanka Glavnog odbora AFŽr-a održanog 16. XII. 1949. povodom priprema za proslavu Nove godine«, KZDAŽH (16. 11. 1949), AIHRPH. Dokumenti A F Ž -a (1945-1953) dio su arhivskog fonda Konferencije za društvenu aktivnost žena Hrvatske (K ZD A ŽH ), u AIH RPH . Eric Hobsbawm, »M ass-Producing Traditions: Europe, 1870-1914«, u: The Invention o f Tradi­ tion, ur. E. Hobsbawm, T. Ranger, Cambridge University Press, Cambridge, 1985, str. 263. Eric Hobsbawm, »Introduction: Inventing tradition«, nav. dj., str. 1. Nav. dj., str. 9. Clifford Geertz, The Interpretation o f Culture, Basic Books, New York, 1973. str. 449. �N O V A N O V A G O D IN A 187 11 Nov. dj., str. 28. 12 Nije na odmet spomenuti da se etnologija i socijalna historija posebno približavaju u istraživanju povijesti žena. Talijanska etnologinja Ida Magli Štoviše smatra d a je povijest žena moguće jedine »pisati na etnoloSki način, imajući pred sobom sliku cjelokupnog razmatranog razdoblja, historizirajući sve institucije svakodnevnog života, a ne osvjetljavati samo ’događaje’ bitne s najužeg političkog stanovišta dominantne klase« (a trebalo bi dometnuti i spola — op. L. S.) Nav. prema Ginevra Conti Odorisio,Donna e societč nel’600,Đulzoni, Roma,1979, str. 10. 13 Milovan Gavazzi, Godina dana hrvatskih narodnih običaja, knj. II, Matica Hrvatska, Zagreb 1939, str. 5. 14 Nav. dj., str. 54. 15 Nav. dj., str. 55. 16 Vjesnik, V, 196, 6. 12. 1945. 17 Vjesnik, V, 212, 24 — 26. 12. 1945. 18 Slobodni dom, Zagreb, III (33), 49, Božić, 1945. Ovo glasilo izdaje frakcija Hrvatske seljačke stranke koja je 1944. prišla NF-u. HRSS je u to vrijeme bio jedina dozvoljena nekomunistička stranka u Hrvatskoj. Druga frakcija HSS-a lojalna Vlatku Mačeku, pokušala je također tiskat vlastiti opozicioni list Narodni glas čovječnosti, pravice i slobode (izdavač je Marija, udova Stje pana Radića) no prvi — i jedini — broj od 20. 10.1945. bio je odmah zabranjen. Usp. Vojisla> Koštunica, Košta Čavoški, Stranački pluralizam ili monizam, Univerzitet u Beogradu, Institui društvenih nauka, Beograd, 1983, str. 72-73 i 59. 19 Čak i površno čitanje upućuje na činjenicu da su se njihovi autori obilno služili navedenorr Gavazzijevom studijom. 20 Vjesnik, V, 209, 21. 12. 1945. 21 Vjesnik, V, 211, 23. 12. 1945. 22 Vjesnik, VI, 217, 3. 1. 1946. 23 Vjesnik, VI, 513, 24. 12. 1946. 24 Slobodni dom, 50-51, Zagreb na Božić, 1946. 25 Vjesnik, VII, 518, 1. 1. 1947, str. 1. 26 Narodna skupština prihvatila je zakon o petogodišnjem razvitku narodne privrede FNRJ zs period 1947-1951. 28. 4. 1947. 27 Slobodni dom, 52, Božić 1947. 28 Vjesnik, VII, 822, 24. 12. 1947. 29 »Govor maršala Tita radnom kolektivu Titovih zavoda Litostroj’ uLjubljani«, Glas rada,Orgar glavnog odbora jedinstvenih sindikata Hrvatske, III, 36, Zagreb, 6. 9. 1947. 30 »Plenum mjesnog sindikalnog vijeća Zagreba«, Rad, VI, 8, 17. 1. 1948. 31 Vjesnik, V, 211, 23. 12. 1945. 32 Koštunica, Čavoški, nav. dj., str. 99, i Katarina Spehnjak, »Narodni front Jugoslavije«, Povijesni prilozi, 1984, 3(1), str. 42-45. 33 »Tri hiljade frontovaca Istre dobrovoljno je radilo u prosincu u rudniku Raša«, Vjesnik, IX, 1143, 3. 1. 1949. 34 Slobodni dom, 52, 24. 12.1948. Od 3. 12. 1948. iz zaglavlja Slobodnog doma nestaje i posljednji HSS-ovski relikt, geslo »Vjera u Boga i seljačka sloga«. 35 Stiven Ljuks (Steven Lukes), »Politički ritual i društvena integracija«, Kultura, 1986, 73-74-75, str. 147. 36 »Oblasnom odboru A F Ž-a Dalmacije (...)«, (Okružnica GO AFŽH), KZDAŽH, 3. 12. 1948, AIHRPH. 37 Usp. Lydia Sklevicky, »Mjesto i zadaća A F Ž -a u postrevolucionamim mijenama društva NR Hrvatske 1945-1953«, u: Razvoj, dileme i perspektive jugoslavenskog socijalizma, knj. 1, Komu­ nist, Zagreb, 1988, str. 247-258. 38 »Plan propagande za proslavu ’Dana dječje radosti’«, KZDAŽH, nedatirano, AIHRPH. 39 »Zapisnik sa sastanka za formiranje komisije u vezi zadataka proslave Nove godine održanog 9. XII. 1949. u 16 sati«, KZDAŽH (9.12.1949). AIHRPH. Indikativan je podatak d a je optužba za »neodržavanje nastave na Božić« mogla biti kvalificirana kao disidendski gest par excellence. Usp. »Uklanjanje pet profesora s tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1951-1953«, Scientia Yugoslavica, 13 (3-4), 1987, str. 129-130. 40 Edward Shils, Tradition, Faber and Faber, London-Boston, 1981, str. 275. �188 41 K O N JI, ŽE N E , R A T O V I Dopis: NRH, Ministarstvo prosvjete kulture i umjetnosti, Glavnom, odboru A F Ž -a Hrvatske od 3. XII. 1949, Zagreb, K ZD A ZH (3. 12. 1949), A IH RPH. »Proslava Nove godine u SSSR-u«, nedatirano, prilog dokumentu KZDA ŽH, (13. 12 1948) A IH RPH . 43 Centralni odbor A F Ž Jugoslavije, K Z D A ŽH (17. 11. 1949), AIH RPH. 44 Isto. 45 »Plan propagande za proslavu D ana dječje radosti«, KZD A ŽH (1948), AIH RPH. 46 Usp. Dunja Rihtm an-Auguštin, »Djed Mraz«, u: Dunja Rihtman-Auguštin: Etnologija naše svakodnevice, Školska knjiga, 1988, str. 103-106. 47 »Okvirna upustva za proslavu Nove godine«, K ZD A ŽH (1950), AIH RPH . 48 Usp. »Izvještaj o proslavi Nove godine«, K ZD A ŽH (1950), A IH RPH. 49 Isto. 50 »Zapisnik sa sastanka održanog u Glavnom odboru A F Ž -a povodom priprema za proslavu Nove godine dne. 10. XI. 1949.«, K Z D A ŽH (10. 11. 1949) AIH RPH . 51 S. F. M ur i B. G. M ejerhof (Sally F. M oore, Barbara G. Meyerhoff), »Svetovni rituali. Oblici i značenja«, Kultura, 1986, 73-74-75, str. 112. 52 Zbog ograničenog prostora ne mogu detaljno opisivati sve elem ente navedene u ovom prikazu. 53 Z a određivanje pojma rituala poslužit ću se veoma općenitom Lukesovom definicijom rituala kao »pravilima određene aktivnosti simboličkog karaktera koja privlači pažnju učesnika na ob­ jekte misli i osjećanja koje smatraju posebno značajnim«, Lukes, nav. dj., str. 142-143. 54 Lukes, nav. dj., str. 143, bilješka 2. 55 Isto. 56 »D oktrinam a dimenzija povećava efikasnost cerem onija uspostavljajući podesne radne veze iz­ m eđu određenog izvođenja i širenja sistema postuliranih ideja i vjerovanja«, M oore, Meyerhoff, nav. dj., str. 113. 57 »Teze za predavanje ’Briga narodne vlasti za djecu i dužnost djece prem a domovini’«, K ZD A ŽH , nedatirano, A IH RPH . 58 »Sa proslave Novogodišnje jelke, škola Ježevo«, K ZD A ŽH (3. 2. 1949), A IH RPH. 59 »Zapisnik sa sastanka Glavnog odbora A F Ž -a Hrvatske održanog dne 8. XI. 1949. god.«, K Z D A Ž H (8. 11. 1949). A IH RPH . 60 Lukes, nav. dj., str. 156. 61 Isto. 62 Isto. 63 Kristl Lejn (Christel Lane), »Ritual i cerem onija u suvremenom sovjetskom društvu«, Kultura, 1986, 73-74-75, str. 195. 64 »Izvještaj o proslavi D ana dječje radosti«, K ZD A ŽH , (siječanj 1950), AIH RPH . 65 Zanimljivi su podaci iz SR Slovenije koji ukazuju na to da velika većina stanovnika ove repu­ blike slavi Božić (80%), a tek polovica od njih slave ga iz vjerskih razloga. Usp. Nenad Ivanković, »Slovenski korak dalje«, Danas, VI, 296, 20. 10. 1987, str. 16-17. Pladoyer za »civiliza­ cijsku« interpretaciju Božića daje Dunja Rihtm an-Auguštin, »Velika pomutnja«, Danas, VI, 298, 3. 11. 1987, str. 5. 42 �8 Profesija etnolog: Analiza pokazatelja statusa profesije ETNOLOZI U ZANIMLJIVOM VREMENU U nedjelju 8. listopada 1989, na zagrebačkom Trgu Republike, orga­ nizatori medijski eksponirane akcije1 potpisivanja zahtjeva za vraćanje Femkomove skulpture bana Jelačića, postavili su na mjestu gdje je ne­ kada stajao postament spomenika malog drvenog konjića, dječju igračku. Monumentalnu klasicističku skulpturu, negdašnji simbol Zagreba, nado­ mjestili su proizvodom narodnog rukotvorstva iz njegove okolice (selo Laz). Umjetnički artefakt tzv. visoke kulture simbolički je nadomješten proizvodom tzv. narodnog/pučkog rukotvorstva. To je tek jedan od, u posljednje vrijeme sve češćih i javno registriranih, primjera preispitivanja povijesnih i kulturnih tradicija u nas, njihove reaktualizacije, resemantizacije, ili suvremene (političke) upotrebe. Ovamo spadaju i primjeri ko­ rištenja dijelova narodnih nošnji, pjevanja pučkih ili tradicijskih popjevaka kao simbola identiteta u novom povijesnom kontekstu. Riječju, živimo u interesantnom vremenu. Svjedoci smo, sudionici sva­ kako, sukrivci možda — suvremenih nelagoda u kulturi, nelagoda s kul­ turom. Nelagoda koje nedvojbeno zahtijevaju interpretaciju. No, tko je pozvan, tko je kvalificiran, da takve interpretacije podastre javnosti? Mo­ že li tko polagati pravo monopola na njih? Iskustvo kazuje da se do sada redovito dešavalo da su »meritorne« interpretacije dolazile gotovo isk­ ljučivo iz sfere službene politike. Cilj je ovog istraživanja problematizacija slijedećeg pitanja: jesmo li mi kao etnolozi/etnologinje dorasli izazovima (i nedaćama) vremena, na­ šeg »sada i ovdje«? Jesmo li prepoznatljivi i prepoznajemo li sami sebe kao pripadnike/ce profesije? �190 K O N JI, Ž E N E , R A T O V I Sociološko određenje profesije, naime, ističe da je njezina bitna od­ rednica »monopol nad nekim kompleksnim dijelom znanja i praktičnih vještina«.2 Profesionalizacijom se označava proces stvaranja i oformljiva­ nja novih profesija na temelju sve specijaliziranih znanja i vještina koje su funkcionalno važne za društvo.3 Kontinuirano odvijanje procesa pro­ fesionalizacije značajka je razvoja zapadnog civilizacijskog kruga već unazad više stoljeća, ali upravo naše vrijeme svjedoči o njegovoj najbur­ nijoj ekspanziji. Sve znatnija profesionalizacija, dominacija profesionalne nad tehničkom podjelom rada, karakteristika je razvijenih, postindustrijskih društava.4 Propitivanje statusa neke profesije nije puko akademsko razmatranje. Ono ujedno znači i postavljanje pitanja o karakteru global­ nog društva — o stupnju njegovog razvoja i dosegnutom stupnju demo­ kratičnosti. Profesije, naime, uvijek imaju poseban položaj i odnos prema vladajućoj klasi, grupi ili eliti. Monopol nad područjem svog djelovanja pro­ fesija može održati samo njegovim zakonskim sankcioniranjem, što je izvedivo tek u slučaju ako oni koji imaju moć u društvu priznaju ta prava profesiji. Drugim riječima, da li će neko društvo uopće imati razvijenu neku profesiju, i kakav će položaj ta profesija imati, ovisit će o sprem­ nosti nosilaca moći da priznaju potrebu za takvim tipom ekspertize.5 Da­ kako, sistemi moći podjednako kao i pojedine znanosti ili kulturne po­ jave, nisu imuni na povijesne mijene. Poznavanje društveno-povijesnog kao i političkog konteksta nastanka i razvoja etnologije nezaobilazno je, dakle, pri razmatranju njezinog su­ vremenog položaja kao profesije. Etnologija u Hrvatskoj, primjerice, prešla je stoljetni put od svog formativnog razvoja kada se oglasila kao proizvod podjednako nacionalnog romantizma i znanstvenog pozitivizma. Tada je, u sazvučju s političkim i ekonomskim težnjama seljaštva kao potlačene klase, izgrađivala teorijski okvir i metodološka oruđa da izrazi njihov »znanstveni svjetonazor«. Danas se, pak, našla u poziciji koja je, prema ocjeni Olge Supek (ali i mnogih drugih etnoloških djelatnica/ka), marginalna u društvu, ali i me­ đu ostalim društvenim znanostima.6 Primjenom analize osnovnih elemenata koji su bitni za određivanje svake profesije na etnologiju, pokušat ću ocrtati njezin suvremeni status u Hrvatskoj. Pri tome ću se, pored spoznaja koje pruža disciplina socio­ logija profesije, koristiti i rezultatima ankete provedene među članovima profesionalnog udruženja etnologa — Hrvatskog etnološkog društva. �PROFESIJA ETNO LO G 191 ELEMENTI PROFESIJE ETNOLOG Osnovni se elementi profesije klasificiraju prema slijedećim pokazate­ ljima: 1) stupanj razvijenosti osnovnih teorija i tehnika koje čine sistematski zaokruženu cjelinu i osnova su za profesionalni autoritet; 2) stupanj monopola na stručnu ekspertizu, tj. koliko pripadnici neke profesije mogu isključiti nepripadnike da obavljaju taj posao i koliko je taj monopol društveno sankcioniran; 3) stupanj prepoznatljivosti profesije od strane javnosti; 4) stupanj organiziranosti profesije (moguće ga je razabrati prateći razvoj / funkcioniranje institucija za profesionalno obrazovanje, profesio­ nalnih udruženja, te tipova organizacija u kojima se pripadnici neke pro­ fesije najčešće zapošljavaju); 5) stupanj razvijenosti profesionalne etike?7 Stupaqj razvijenosti teorija i tehnika profesije etnolog Utvrđeno je da neko »zanimanje prerasta u profesiju kada se obavlja­ nje djelatnosti počinje zasnivati na širem specifičnom teorijskom znanju i metodama«.8 Sklop teorijskih znanja i tehnika koje svaka profesija nuž­ no propisuje kao obavezni korpus činit će, dakle, temelj profesije. Stu­ panj profesionalizacije, tj. stvarno oblikovanje profesije iz posve akadem­ ske discipline, ovisit će o mjeri u kojoj će se iz njih razvijati aplikativnost. Dakako, i kontekst formiranja etnologije u konkretnom globalnom druš­ tvu odredit će njezinu dominantnu teorijsku orijentaciju kao i stupanj i smjer njezine primjenjivosti. Teško je govoriti o profesiji ukoliko ne postoji minimalni teorijski kon­ senzus o tome što bi bio njezin predmet i metoda. Da li je taj, prvi i temeljni preduvjet profesionalizacije neke discipline, zadovoljen u slu­ čaju hrvatske etnologije? »Poput mnogih drugih humanističkih znanosti etnologija je u drugoj polovici ovoga stoljeća počela gubiti svoj predmet«, ustvrdila je Dunja Rihtman-Auguštin na početku svoje knjige Etnologija naše svakodnevize? No, takva kriza identiteta, umjesto osjećaja urgentnosti u preispitiva­ nju vlastitog naslijeđa koje je odlikovalo zapadnoeuropska duhovna kre­ tanja, »u nas kao da je poticala na sve rigidnije pridržavanje minulih teo­ rijskih pretpostavki: onih bečke kultumo-historijske škole, Radićeve teo­ rije o narodnoj kulturi (...)«.1®Etnologija je bila nespremna da odgovori na takav izazov, budući da je »dugo vremena zazirala od teorijskog di- �192 K O N JI, Ž E N E , R A T O V I skursa zastupajući stanovište: neka oni drugi, oni dokoni, filozofiraju, mi ćemo za to vrijeme marljivo istraživati, a teorija će doći nakon toga«.1 1 Tako, primjerice, profesor Milovan Gavazzi, korifej i učitelj niza gene­ racija studenata etnologije od 1927, kada započinje radom na Katedri za etnologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, u svom opsežnom opusu (preko 200 bibliografskih jedinica) uopće ne bilježi »čiste teorijsko-metodološke radove«.12 Neizbježna posljedica maćehinskog odnosa prema teoriji je i izostanak teorijske kritike.13 Umjesto spoznaje mjesta i zadaće teorijske kritike kao pogonskog motora razvoja znanosti, dugo je podr­ žavan privid »jedinstva etnologije«. Ovoj prilici, naravno, nije primjerena daljnja elaboracija konsekvenci takvog teorijskog zaostajanja hrvatske etnologije,14 kao ni suvremenog prijepora »a(nti)teorijskih« i teorijski inovativnih promišljanja. No rezul­ tat je tog procesa bilo podvajanje etnologije u jednom dugotrajnijem raz­ doblju na tzv. »arheo-etnologiju« (pristup koji je dominantan, iako ne više posve isključiv, na Odsjeku za etnologiju Filozofskog fakulteta u Za­ grebu) i »etnologiju suvremenog života« (na čijoj teorijskoj artikulaciji već gotovo dva desetljeća sustavno djeluje Zavod za istraživanje folklo­ ra).15 Nedosljednost u definiranju osnovnih teorijskih kategorija poput »naroda«, »tradicije«, pa i »kulture« dodatno potkrepljuje sliku tog ra­ skola. Moglo bi se, slijedeći navedenu liniju podvajanja, razmišljati ne doprinosi li postojanje dviju paradigmi (etnologija kao historijska zna­ nost o etničkim skupinama16 nasuprot etnologiji kao znanosti o kulturi različitih društvenih slojeva i skupina,17 o kulturi/folkloru kao povije­ snom procesu) neprepoznatljivosti i deprofesionalizaciji etnologije. Mož­ da bi konstruktivniji pristup predstavljalo jasno priznanje i legitimiranje tih razlika, poput kolega s Oddelka za etnologijo Filozofskog fakulteta u Ljubljani, koji ozbiljno razmišljaju o uvođenju novog naziva Odsjeka koji bi glasio: Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju. Ne smijemo zaboraviti da je i društveni kontekst u kojemu je djelovala i razvijala se suvremena etnologija u Hrvatskoj bio neprijateljski nastro­ jen spram onog socijalnog sloja (seljaštvo) kojeg je radićevska narodopisna paradigma stavljala u žarište interesa (revolucionarni je diskurs sna­ trio o dokidanju »idiotizma seoskog života«), kontekst koji je u samoj ideji »tradicijske kulture« bio sklon vidjeti prežitke »nenarodnih reži­ ma«. Situaciju dodatno komplicira antiprofesionalizam kao opće druš­ tveni stav.18 Riječju, gledano izvana, teško je raspoznatljiv »sklop teorijskih znanja i tehnika« koje bi imale odlikovati etnologiju, a sukladno tome i etnolo­ gija kao profesija nedovoljno je prepoznatljiva. �PROFESIJA ETNO LO G 193 Stu p aj monopola profesjje etnolog Institucionalizacija profesije nemoguća je bez određenog, od države potvrđenog monopola na obavljanje svog posla. Uz pomoć tog monopola profesija sebe štiti podjednako od laika koji neovlašteno (bez adekvatnog obrazovanja) upadaju na njezin teritorij, ali i od vlastitih pripadnika koji se ogriješe o profesionalnu etiku. Istim autoritetom ona također štiti i svoje pripadnike od intervencije izvana — od laika ili države. Prvi korak prema monopolu nad profesionalnom ekspertizom pred­ stavlja obrazovanje. Katedra za etnologiju sa seminarom osnovana je na zagrebačkom Filozofskom fakultetu 1924. godine, otkada neprekidno proizvodi školovane etnologe.19 Istraživanje provedeno na populaciji članstva Hrvatskog etnološkog društva (o čemu će podrobnije još biti ri­ ječi) upozorava na činjenicu da je danas to obrazovanje u očiglednom raskoraku sa stvarnim potrebama, nazovimo ga uvjetno, tržišta radne snage etnologa. Pored toga, još smo i danas svjedoci sistematskih dile­ tantskih i amaterskih upada na »teritorij etnologa«. Svaki »dobronam­ jerni« ljubitelj uzima si pravo da sabire i istražuje — »narodno blago« svačija je svojina, a o »kulturi« kao takvoj da i ne govorimo!20 Drugi faktor bitan za uspostavljanje staleškog monopola je jasno raz­ graničenje sfera kompetencije, tj. odnos između graničnih profesija. Et­ nologija se slično kao i povijest ili sociologija, bavi istraživanjem društva kao cjeline. No, »društvene znanosti u mnogo čemu problematski se uv­ jetuju, iako imaju svoj poseban predmet izučavanja i svoju posebnu me­ todologiju«21. Deklariravši se, od svojih početaka, kao povijesna zna­ nost,22 etnologija je u trenutačno važećoj sistematizaciji znanosti u Hr­ vatskoj podvedena pod (i podređena) povijesnoj znanosti što se odražava i u nazivu titula za viša znanstvena zvanja: ne postoje magistri ili doktori etnologije, već samo odgovarajući znanstveni stupnjevi »povijesnih zna­ nosti«. Upravo zbog potrebe stalne budnosti nad granicama vlastite di­ scipline, profesije se stalno nalaze u više ili manje »obrambenoj pozi«.23 Profesionalni jezik i profesionalni žargon jedan su od veoma efikasnih načina obrane monopola. Pored prvenstveno tehničkih funkcija, zadatak je profesionalnog žargona da olakšava međusobno prepoznavanje člano­ va profesije (funkcija održanja grupnog morala i olakšavanja identifika­ cije)* te da javnost drži na distanci (da »ne razumije o čemu se radi«).24 Kodificiranje jezika, odnosno definiranje osnovnih pojmova neophodan je korak u konstituiranju svake znanosti. Da bi se moglo komunicirati u znanosti, moramo imati set jasno definiranih pojmova koji imaju svoj smisao jedino u okviru određene discipline i nemaju svoj pandan u sva­ �194 K O N JI, ŽE N E , R A T O V I kodnevnom jeziku ili, ako ga i imaju, u svakodnevnoj komunikaciji taj se pojam različito i neprecizno definira«.25 Etnologija u ovom slučaju ne dostiže razinu profesije, budući da (poput sociologije, primjerice) nema jedinstvenog paradigmatskog okvira, odn. određenja osnovnih pojmova. Posljedice toga su, pored otežane znanstvene komunikacije, i česti i ne­ izbježni nesporazumi između stručnjaka i laika. No dok je namjerno dr­ žanje javnosti na distanci pomoću profesionalnog jezika karakteristično za mnoge etablirane profesije (u našem društvu takvima bismo mogli smatrati odvjetnike i liječnike), etnologija, poput ostalih profesija s kra­ ćom tradicijom, osigurat će monopol tek svojom većom popularizacijom. Stupanj vanjske prepoznatljivosti profesije etnolog Titula profesije jedan je od bitnih i »društveno vrlo upotrebljivih« iz­ vora obavijesti o nekoj osobi. Ona pokazuje mjesto pojedinca u društve­ noj podjeli rada, njegovo obrazovanje, očekivano ponašanje, položaj na društvenoj ljestvici moći i ugleda... Zbog toga možemo govoriti o feno­ menu jasne prepoznatljivosti profesija od strane javnosti, o kolektivnim predodžbama u Durkheimovom smislu. 26 Pod kakvu će kolektivnu pre­ dodžbu laici moći podvesti etnologe — magistre/doktore povijesnih zna­ nosti? Mogu li od njih očekivati neki specifični tip ekspertize? Etnolozi ne pripadaju lako prepoznatljivim profesijama i zbog drugih razloga. Korisnici njihovih usluga nisu pojedinci (kao npr. kod liječnika). Ne postoji jasna slika o tipu njihove ekspertize, već i zahvaljujući činje­ nici da opća razina razvijenosti društva još nije nametnula potrebu za znanstvenim pristupom svim društveno-kultumim fenomenima. Ne/pre­ poznatljivosti određenih profesija pridonosi i tip društvenog sistema. Najuprošćenije rečeno, demokratska društva odlikuje želja da stalno bu­ du informirana o sebi, tako da ekspertiza koju pružaju različite društvene znanosti »postaje sastavni dio javnih informacija i prepoznatljiva javnosti (...). U nedemokratskim društvima, ukoliko su još nerazvijena, ne postoji potreba da društvo o sebi nešto znade; a ukoliko su razvijena, onda obič­ no imadu gotove odgovore date u projekciji budućih globalnih ciljeva«.27 Olakšavanje interakcije među grupama, kao jedan od prominentnih zadataka društvenih znanosti u demokratskim društvima, očigledno nije i jedan od ciljeva za koje je naša novija etnologija pozvana (ili se »sa­ mozvanim« stupanjem u dijalog s politikom izborila). U društvu u koje­ mu je praksa revolucije bila veoma dugo i jedina teorija kulturne mijene, u kojemu su masovne i često forsirane migracije sa sela u gradove bile dio nedodirljivog ideološkog projekta, etnologija je svojom šutnjom i na­ �PROFESIJA ETNO LO G 195 izgled dobrovoljnim progonstvom u neku daleku, »izvanvremensku tra­ diciju« (u »arheo-etnologiju«) sama pridonijela vlastitoj marginalizaciji. Stupaitf organiziranosti profesije etnolog O stupnju organiziranosti neke profesije zaključuje se na temelju stup­ nja organiziranosti institucije za profesionalno obrazovanje; tipova orga­ nizacije u kojima se profesije najčešće zapošljavaju, te organiziranosti profesionalnih udruženja.28 Potvrđuje li obrazovanje etnologa hipotezu da će »obrazovanje za pro­ fesiju biti organizirano u skladu s očekivanim tipom organizacije u kojoj će se zapošljavati i ciljevima koje treba realizirati«?29 Ciljevi koje bi et­ nolozi mogli realizirati u različitim tipovima organizacija veoma su ra­ zličiti, te se stoga nameće pitanje jesu li u socijalizaciji za profesiju sa­ držane pripreme za moguću prilagodbu različitim ciljevima. Odgovore ćemo potražiti u rezultatima ankete među članovima Hrvatskog etno­ loškog društva. Neprijeporno je da su profesionalna udruženja instrumentalna u toku procesa profesionalizacije, a može se naći i mišljenje da predstavljaju pr­ vi stupanj profesionalizacije nekog zanimanja.30 Hrvatsko etnološko društvo osnovano je 1959. godine, kao ogranak Etnološkog društva Jugoslavije. Taj bi podatak bilo moguće interpretirati kao tridesetogodišnje zaostajanje struke (od 1924. kada je osnovana ka­ tedra za etnologiju), no poznato je da na organiziranje profesionalnog udruživanja i na ciljeve udruženja direktno utječe stupanj demokratično­ sti sistema. Naime, totalitarni režimi »ne poznaju ničiji monopol osim vlastitog političkog monopola, (i) osujećuju rad i ciljeve profesionalnog udruženja i negiraju monopol znanja i vještina«.31 U totalitarnim (i nji­ ma sličnim) režimima profesionalna udruženja imaju samo jedan cilj — razmjenu stručnih iskustava i znanstvenih mišljenja, a okviri su im posve neutralni. U drugim su, pak, tipovima sistema ciljevi višestruki, a variraju od čisto stručnih i staleških, do djelovanja na vladu i utjecanja na šire društvene ciljeve. Iz statusa i tipova aktivnosti profesionalnih udruženja, dakle, možemo zaključiti o odnosima u globalnom društvu. Iako profe­ sionalno udruženje etnologa u Hrvatskoj (poput ostalih profesionalnih udruženja) djeluje u okružju stalnog trenda deprofesionalizacije ono, za razliku od udruženja sociologa primjerice, nije nikada prekoračilo zada­ ne mu granice: nije se (preglasno, ili barem javno) zalagalo za autono­ miju profesije, za profesionalnu arbitražu u društvenim pitanjima, nije se izjašnjavalo o potrebi demokratizacije društva, za poštovanje ljudskih �196 KONJI, ŽENE, RATOVI prava i sloboda, i tome slično. Može se, dakako, razmišljati da li je di­ stanca od politike korisna za razvoj profesije. No, čini mi se, da su po­ zitivni poeni (onemogućavanje, ili barem smanjivanje mogućnosti instrumentalizacije profesije i njezinih djelatnika, njihovog stavljanja u službu dnevne politike) mnogo manji od negativnih, a to je gubljenje autentič­ nih priključaka na društvene procese, zatiranje vlastitog glasa u javnom diskursu, odbijanje vlastitog dijela odgovornosti za dobrobit i razvoj čita­ vog društvenog sustava.32 Profesionalna etika etnologa Profesionalna etika kao »skup normi, vrijednosti, ciljeva kojima bi se trebali rukovoditi pripadnici neke profesije u primjeni svog profesional­ nog znanja« djelomično je formalna, a djelomično neformalna.33 For­ malna se sastoji u pisanom etičkom kodu koji je obično sistematičan, eksplicitan i altruistički, a neformalna je obično mnogo šira i internalizira se kroz proces obrazovanja i profesionalne socijalizacije (usvajanje »pro­ fesionalnog duha«). Dva člana statuta mogla bi se protumačiti kao pokušaj kodificiranja ponašanja pripadnika Hrvatskog etnološkog društva: onaj o prestanku članstva u H E D -u (čl. 13) i o instituciji suda časti čija je funkcija da »iješava sporove i nesuglasice među članovima koji su u vezi s radom Društva« (čl. 23).34 No niti jedan od njih ne sankcionira profesionalna pitanja. Tu je činjenicu također moguće povezati s problemom deprofesionalizacije na globalnoj društvenoj razini koja, »povezana s radikalno egalitarnom vrijednosnom orijentacijom direktno nasrće na etički kod«.35 Ova kratka inventura osnovnih elemenata profesije primijenjenih na etnologiju sugerira zaključak da se o njoj, unatoč postojanju institucio­ nalnih pretpostavki za njezino konstituiranje, još ne može. govoriti kao o ustanovljenoj profesiji. »Zanimljivo vrijeme« u kojem živimo, pored kon­ kretnih nedaća, otežava prognoze razvoja etnologije kao profesije. No moguće je ekstrapolirati dvije suprotne tendencije razvoja. Ukoliko se trend deprofesionalizacije nastavi, bit će pogođene sve profesije. Najteže će, dakako, biti pogođene one koje »nisu dovoljno afirmirane i profesionalizirane, a gdje stručni monopol na ekspertizu izravno konkurira poli­ tičkom monopolu«.36 Dakle, taj će trend direktno ugrožavati napredak profesionalizacije etnologije čiji je (najšire shvaćen) predmet, kultura i dinamika njezinih mijena. U najoptimističkijoj varijanti, ukoliko se ozbilji projekt demokratizacije društva, jačat će svijest o potrebi za tipom ekspertize kojeg bi etnologija mogla ponuditi društvu u potrazi za što sveobuhvatnijom samospoznajom svojih različitih segmenata — društve­ �PROFESIJA ETNOLOG 197 nih slojeva, institucija i procesa. Tada bi se otvorile brojne mogućnosti za aplikaciju etnologije, a time i njezinu istinsku profesionalizaciju. U takvoj bi situaciji etnologija bila prisiljena nastaviti kritičku teorijsku samorefleksiju bez koje je nemoguć priključak na mnogostrukost društve­ nih interesa i dosluh s potrebama vlastitog vremena.37 ETN O LO ZI O SEBI S A M IM A Formulacija problema i opis nacrta istraživanja Čak i vrlo uopćena primjena navedenih osnovnih elemenata profesije na profesionalni status etnologije ne pruža etnolozima mnogo povoda za samozadovoljstvo. No kako stojimo s vlastitim viđenjem naše profesije? Doživljavaju li etnolozi sami sebe kao pripadnike profesije? U svibnju 1989. godine Hrvatsko etnološko društvo uputilo je svojim članovima an­ ketu čiji je cilj bio prikupiti empirijske podatke o statusu profesije. An­ ketni se upitnik sastojao od 14 pitanja38 koja su predstavljala operacio­ nalizaciju četiri osnovna elementa profesije prema modelu profesije iz studije Josipa Županova i Željke Šporer. Krajnji je cilj istraživanja bio odgovor na ishodišno pitanje: možemo li govoriti o etnologiji kao profe­ siji? Metoda prikupljala podataka Anketom koja je distribuirana poštom obuhvaćena je čitava populacija HED-a, ukupno 174 člana.39 U roku od pet tjedana pristigao je 51 od­ govor (29,3%). Takav broj dobivenih odgovora možemo interpretirati na dva načina. Općenito je poznato da je nedostatak anketiranja pomoću pošte veliki broj uskraćenih odgovora (50-75% ), što znači da se do završetka anke­ tiranja ne zna kakvim uzorkom raspolažemo i koliko je prikladan za predviđene analize.40 S obzirom na to da je riječ o ciljanoj populaciji, polazili smo od hipoteze da će ona biti zainteresirana da dozna što više o sebi. Veliki broj uskraćenih odgovora nije tu hipotezu potvrdio, iz čega se nameće zaključak o niskom stupnju profesionalne svijesti etnologa, i to onih koji svojim učlanjenjem u HED barem na latentan način gaje takve aspiracije. Upravo zbog te činjenice nije moguće smatrati reprezentativ­ nima provedena ukrštanja svih varijabli sa svima, te o tim rezultatima neću ovom prilikom izvijestiti.41 No, na temelju osnovnih obavijesti koje su respondent na anonimnu anketu dali o sebi (pitanja 1-4), može se ipak vjerovati da bi zaključci �198 KONJI, ŽENE, RATOVI mogli biti plauzibilni. Spolna distribucija respondenata, naime, odgovara spolnoj distribuciji članstva (odgovorilo je 76,5% žena, od 70,7% žena u ukupnom članstvu, te 23,5% muškaraca od ukupno 29,3% ). Budući da se evidencija članova H E D -a ne vodi prema dobnim skupinama, ne mo­ žemo utvrditi da li je i ona reprezentativna za populaciju. Tome u prilog govori i činjenica da je većina respondenata u dobnim skupinama koje se mogu smatrati najaktivnijim godinama za formiranje i usmjeravanje profesionalne karijere, te da upravo njihova motivacija za sudjelovanje u anketi odražava zainteresiranost za daljnji razvoj i sudbinu profesije. Dob (godine starosti) respondenta % odgovora na anketu 1. do 30 godina 29,4 2. 31-40 godina 35,3 3. 41-50 godina 9,8 4. 51-60 godina 17,6 5. 60 i više 7,8 U odnosu na profesionalnu formaciju (pitanje 1), većina respondenata su profesionalno formirani etnolozi (82,4% ), »nešto drugo« je diplomi­ ralo 7,8% respondenata, a 9,8% ih nije završilo dodiplomski studij. Ovi rezultati upozoravaju na činjenicu da se, unatoč svojim profesionalnim prerogativima, H ED dosljedno ne pridržava određenja prema kojemu je za profesiju potrebno tzv. visoko obrazovanje. Prikaz rezultata Prvi element profesije — stupanj razvijenosti osnovnih teorija i tehni­ ka koje čine sistematski zaokruženu cjelinu i tvore podlogu profesional­ nog autoriteta — pokušala sam utvrditi posredno, uvidom u one radove koji propituju suvremene teorijske prijepore, odnosno stanje etnologije kao znanosti.42 Ne želeći osporiti poticajnost suvremenih trendova prožimanja granič­ nih disciplina43, niti zagovarati neki znanosti neprimjereni teorijski mo­ nolit, zaključak je nedvosmislen: etnologija u Hrvatskoj još uvijek ne po­ sjeduje prepoznatljivi minimum teorijskog zajedništva na temelju kojeg bi mogla »prema van« graditi svoj profesionalni autoritet. Takav zak­ ljučak potkrepljuju i odgovori na pitanje o područjima s kojih članovi H E D -a osjećaju najveću potrebu za daljnjim stručnim usavršavanjem (pitanje 11). Rezultati su slijedeći: �PROFESIJA ETNOLOG Područja odgovori u % (1) opća teorijska znanja 15.6 rang 35.6 (2) metode i tehnika terenskog istraživanja 199 (3) obrazovanje za komunikaciju i suradnju s korisnicima usluga (4) nešto drugo Područja (ponuđeni odgovori u kombinacijama) (1) + (2) (1) + (4) 13,3 6,7 2 3 4 odgovori u % 13,3 4,4 (2) + (3) 0,0 2,2 (1) + (2) + (3) + (4) 8,9 (1) + (2) + (3) Odgovori na ovo pitanje pokazuju da velika većina respondenata (ukupno 78% u različitim kombinacijama odgovora) iskazuje latentnu nesigurnost u odnosu na ovladavanje temeljima profesije — opća teorij­ ska znanja i metode. O stupnju monopola na stručnu ekspertizu pokušat ću zaključiti na temelju odgovora na pitanja o participaciji respondenata u strukturama moći (pitanja 15 i 16). Distribucija prema funkciji u društveno-političkim zajednicama/orga­ nizacijama (na razinama od općinske pa naviše) bila je slijedeća: preko polovice članova H ED -a (58,3% ) nije vršilo funkciju; jednu do tri fun­ kcije obnašalo je 25,0% članova, a više od 3 funkcije 16,7% članova. Me­ đu respondentima bilo je 83,3% nečlanova SK. Činjenica da je 41,7% članova H ED -a bilo u nekoj poziciji donošenja odluka, još uvijek ne go­ vori o mogućnosti osiguravanja društveno sankcioniranog monopola na profesionalnu ekspertizu. Vjerojatnije je pretpostaviti da su takvi, i inače društveno aktivniji članovi, skloniji shvatiti odgovaranje na anketu kao svoju prvenstveno društvenu, a ne samo profesionalnu obavezu. Iako jedna od ponuđenih ocjena/odgovora (pitanje 14, o položaju et­ nologa u društvu) u marginalnom društvenom položaju etnologije vidi prednost (nedostatak »pritisaka« u planiranju istraživanja), u svojoj po­ vijesti hrvatska etnologija nije uvijek bila apolitična, tj. po strani od stvar­ nih društvenih/političkih kretanja. Politizacija na kojoj je u krajnjoj liniji iznikla (afirmacija seljaštva kao temeljnog socijalnog sloja, njegova kul­ tura kao »najautentičniji« odvjetak nacionalne kulture, povezanost sa stranačkim tradicijama Hrvatske seljačke stranke, i si.), u postrevolucionamom ju je periodu učinila »sumnjivom« i ideološki dvojbenom. Dru­ gačiji pristup seljaštvu i tradiciji od onog kakvog je hrvatska etnologija gajila između dva rata nije se artikulirao u ozračju nove komunističke vladavine, te je stoga definitivna marginalizacija i stagniranje etnologije na (teorijsku) »razinu početka 20. stoljeća« logična posljedica takvog po­ vijesnog razvoja.44 Ne želim, dakako pledirati za politizaciju profesija ili njihove političke koalicije bilo koje vrste.45 No društvena uloga svake �200 KONJI, ŽENE, RATOVI znanosti, posebice društvenih znanosti, pored neprekidne skepse podra­ zumijeva i stalan kritički dijalog s nosiocima moći. Prekid komunikacije određenu znanost/profesiju osuđuje na životarenje i/ili irelevantnu pozi­ ciju u društvu. Obrazovanje etnologa, pored jasne sfere kompetencije (određenja od­ nosa između tzv. graničnih disciplina) također je faktor važan za mo­ gućnost određivanja profesionalnog monopola. Ilustrativno je da velika većina respondenata nema postdiplomskog obrazovanja (74,5% ih nije magistriralo, a 84,3% nije doktoriralo). No značajno je da među etnolo­ zima s doktoratima znanosti ima jednaki postotak onih koji su doktori­ rali etnologiju, kao i »nešto drugo« (7,8% ), dok je na trećem stupnju (magisterij) situacija znatno bolja: etnologiju je magistriralo 21,6% re­ spondenata, a »nešto drugo« 3,9% . O stupnju vanjske prepoznatljivosti i organiziranosti profesije etnolog zaključit ću na temelju pitanja o području zaposlenja respondenata (pita­ nje br. 6), karakteru radnog mjesta (br. 7), te o stupnju iskorištenosti etnološkog znanja (br. 9). Područje zaposlenja: % odgovora rang kultura (muzej, zaštita spomenika, centri za kulturu) 52,9 1 znanost (fakultet, znanstvena ustanova) 31,4 2 student 9,8 3 obrazovanje 2,0 4-6 bez stalnog zaposlenja (povremeno radi) 2,0 4-6 ostalo 2,0 4-6 Većina etnologa (preko polovice) zaposlena je, dakle, u muzejima, centrima za kulturu i zaštitu spomenika kulture. Da li ih njihovo obra­ zovanje adekvatno priprema za ta zvanja? Tek odnedavno studenti et­ nologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu slušaju predmete muzeologija i zaštita spomenika kulture (oba dvosemestralno), no oni se ne predaju u okviru Odsjeka za etnologiju, već ih budući etnolozi slušaju sa studentima povijesti umjetnosti, arheologije, povijesti.46 Mnoge genera­ cije etnologa koji su se nakon diplome zapošljavali u muzejima suočavale su se s nizom problema.47 Obrazovanje za profesiju, dakle, nije u doslu­ hu s očekivanim tipom organizacije u kojima se etnolozi najčešće zapoš­ ljavaju. Karakter radnog mjesta % odgovora rang čisto etnološko 68,6 1 djelomično etnološko 25,0 2 6,3 3 neetnološko Ukupni postotak čisto etnoloških i djelomično etnoloških48 radnih mjesta (93,6% ) bio bi dobra podloga za razvoj profesije, budući da su- �PROFESIJA ETNOLOG 201 gerira da se etnolozi, koji su se izjašnjavali prema vlastitoj ocjeni, sma­ traju pravim ljudima na pravom mjestu. No, pitanje o stupnju iskorištenosti etnonoškog znanja na radnom mjestu baca nešto pesimističkiju sliku. Stupanj iskorištenosti % odgovora rang 0 -2 0 % 29,2 1 20 — 50% 27,1 2 50 - 25,8 3 18,8 4 80% 80 — 100% U ovom ću slučaju učiniti iznimku, i podastrijeti rezultate ukrštanja nekih odgovora na pitanja o karakteru radnog mjesta i stupnju iskorište­ nosti etnološkog znanja na radnom mjestu. Od svih respondenata koji su odgovorili na anketu, a rade na čisto etnološkim radnim mjestima, samo 18,8% ima 80-100% iskorišteno svoje profesionalno — etnološko znanje. Od svih onih (68,6% ) koji su izjavili da imaju iskorišteno etno­ loško znanje u najvišem postotku (80-100% ), na etnološkim radnim mje­ stima radi 27,3%. Nitko od onih koji su odgovorili da rade na djelomično etnološkim mjestima nema iskorišteno etnološko znanje u najvišem po­ stotku. Riječju, izrazito nepovoljna primjena etnološke ekspertize suge­ rira nedvosmisleni odgovor da ne možemo o etnologiji govoriti kao o profesiji. Kolektivne predodžbe pomoću kojih profesije postaju prepoznatljive sadržavaju tipično idealno profesionalno ponašanje prema korisnicima. No već citirani odgovori na pitanje o područjima s kojih etnolozi osjećaju najveću potrebu za daljnjim usavršavanjem, pokazuju da u raznim kom­ binacijama 24,4%, dakle, jedna četvrtina respondenata osjeća nedostatak profesionalne naobrazbe za komuniciranje i suradnju s korisnicima uslu­ ga. Pa ipak, u pitanju o tome kako i koliko često upoznaju javnost s re­ zultatima svoga rada (br. 10), dobili smo slijedeće odgovore koji ilustri­ raju prisutnost etnologa u stručnoj i široj javnosti. Tip aktivnosti % ne % redovito % povremeno objavlj. u znanstv. / stručnim publikacijama 29,2 50,0 20,8 referati na znanstv. / stručnim skupovima 18,8 54,2 27,9 postavljanje izložbi 22,9 37,5 39,6 istupanje u sredstvima mas. komunikacije 16,8 52.0 31.2 Kako vidimo, najveći postotak respondenata prema vlastitoj procjeni povremeno komunicira sa stručnom/znanstvenom i širom javnošću, dok je broj onih koji uopće ne komuniciraju veći (u slučaju istupanja u sred­ stvima masovnih komunikacija je taj postotak gotovo dvostruk) od broja onih koji to čine redovito. Već je bilo riječi o HED— kao profesionalnom udruženju. Ono nije u razgranato (nema sekcija), izdaje redovitu godišnju publikaciju (Etnološ­ �202 KONJI, ŽENE, RATOVI ka tribina), a godišnje organizira jedno do dva savjetovanja. Iz takvog tipa aktivnosti očigledno je da su njegovi ciljevi striktno stručni, a to je moguće razabrati i iz nehijerarhijskog principa njegove organiziranosti. Ona udruženja koja koriste monopol svoje struke ne samo u korist pro­ fesije, već i za ekonomski probitak svog članstva (npr. odvjetničke ko­ more u nas) imaju hijerarhijsku i monolitsku organizacijsku strukturu što im omogućava fleksibilnost i brzo reagiranje na vanjske podražaje. Širo­ ka podrška članstva profesionalnim organizacijama dio je neformalne so­ cijalizacije u toku profesionalnog obrazovanja. Ako je suditi po sprem­ nosti članstva H E D -a da se odazove na ovu anketu, ta socijalizacija nije naročito uspješna. Anketa nije sadržavala pitanja iz kojih bi se izravno moglo suditi o identifikaciji s profesijom i o profesionalnoj etici. No pitanje o položaju etnologa u društvu (br. 14) koje je bilo otvorenog tipa, ipak pruža po­ sredne obavijesti. Moguće ih je sažeti prema prevladavajućem tonu: Ocjena položaja etnologa u društvu odgovori % loš 79,2 osrednji 10,4 dobar 2,1 bez odgovora 8,3 Položaj etnologije etnolozi ocjenjuju patetičnim diskursom; ona je »zapuštena«, položaj joj je »sramotan«, »marginalan«, »nebitan«, »mize­ ran«. Proziva se »društvo« koje ne poznaje i ne cijeni etnologiju, »etno­ lozi su nevidljivi«, »oni u našem društvu ne postoje«. Među krivcima za takvo stanje na prvom mjestu su sami etnolozi koji u anketi sebi samima upućuju mnoge gorke riječi samoprijekora: »Mislim da u našem društvu etnolozi imaju položaj — kakav i zaslužuju, znači ne i onakav kakav bi trebalo!« Grupiramo li uzroke lošeg položaja etnologa/etnologije u druš­ tvu riječima samih respondenata49 dobivamo slijedeći »grupni portret«: 1) uzroci su u sistemu obrazovanja: zastarjeli sistem studiranja, zastarjelost kadra; studij etnologije je zaglup­ ljujući, ograničen, primitivan; znanje nekih predavača je sumnjivo; slabosti postdiplomskog studija; negativna selekcija na katedri. 2) uzroci su u samim etnolozima: (a) nekompetentnost etnologa: niski nivo stručnog i znanstvenog rada; neatraktivnost 1 naše robe’; neaplikativnost; teorijsko određenje predmeta i ciljeva etnologije još je uvijek odvajaju od suvremene kulturološke problematike; neaktivnost etnologa (npr. od 1962. do danas nisu bili u stanju napisati etnološku čitanku, sin­ tezu o tradicijskoj kulturi Hrvata, etnološke preglede o pojedinim regijama, povijest etnologije u Hrvatskoj); gotovo potpuni nedostatak teorijsko-metodoloških istraživanja ozbiljan je nedostatak u hrvatskoj etnologiji (kolege �PROFESIJA ETNOLOG 203 se međusobno baš ne čitaju!!!, primj. L. S.); u Hrvatskoj se radi o dobrovo­ ljnom izgnanstvu etnologa iz vlastitog društva (ne kaže zašto, L. S.). (b) nedovoljna probojnost u javnosti: građani misle da znaju sve o predmetima koje proučava etnologija; ne­ dovoljna financijska podrška (SIZ-ovi); etnolozi premalo populariziraju struku; premalo se o njoj zna (...) vezuje je se uglavnom uz narodnu nošnju; niska razina stručnog znanja ('etnografi’); premala borbenost etnologa za struku; u javnosti, ali i među obrazovanim svijetom često se ne razlikuje etnologa od enologa; slaba povezanost/zatvorenost samih etnologa; tenzija ’stare i nove’ etnologije umjesto borbe između dobre i loše etnologije; pojave kritizerstva i privatizacija među samim etnolozima; nedovoljna društvena moć etnologa (u DPO/DPZ); izoliranost etnologa u provinciji. 3) položaj kulture u društvu općenito: loš položaj etnologa dio je cjelokupnog materijalnog položaja kulture; ne­ dovoljni sluh struktura; položaj kulture je ispod nivoa civiliziranog čovjeka pa ako je kultura na margini, onda je i položaj etnologa tu negdje: potcjenjivački odnos prema etnografskoj građi koja se smatra ’balastom’; druge društvene znanosti koje zapostavljaju etnologiju jer nije aktivna kao npr. arheološke iskopine. 4) negativni politički stavovi: u svom desetogodišnjem radu doživjela sam i to da mi je od nekih od­ govornih drugova bilo rečeno da živimo na grbači društva i da se bavimo stvarima koje našem društvenom razvoju uopće nisu interesantne; (etnolo­ giji se zamjera da se) struka bavi nečim što je nevažno, seljacima, kome je to uopće interesantno?; krivi su i iskompleksirani rukovodioci sa sela, koji žele prikriti porijeklo i vezu sa selom; poistovjećuju se nacionalno s nacio­ nalističkim ( ’izvorno narodno’ s ’nacionalnim u najgorem smislu riječi’); sloboda rada, istraživanja i objavljivanje vezani uz (nestručna, autoritarna) mišljenja naših nadređenih; kada je potrebno da se politika i vlast pokaže pred javnošću onda je folklor, nošnja, kolo to što je u prvom redu i što čini bit gotovo svega manifestacionog, a kada je potrebno zaposliti ljude koji se o tome trebaju brinuti, to sve zabilježiti, obraditi i onda pokazati, tada je to sve nepotrebno; etnologa nema tko zaštititi kada pojedini moćnici odluče ugasiti radna mjesta u kulturi; društvo se afirmativno odnosi najčešće prema onim znanostima čiji rezultati brzo donose neposrednu materijalnu korist (• ■ l mogu staviti u funkciju važeće političke ideologije; etnologija se u bli­ •) žoj prošlosti afirmirala stavljanjem u službu nacionalističkim političkim in­ teresima veličanjem kulture vlastitog naroda. I tako dalje... Odgovore na ovo pitanje mnogi su respondenti nizali i na više kucanih stranica. No nadasve je zanimljiva gotovo klasična freudovska omaška pri čitanju tog pitanja. Umjesto o položaju etnologa, ve­ �204 KONJI, ŽENE, RATOVI ćina je respondenata komentirala položaj etnologije. Problem je, ipak, u profesiji... Nepravedno bi bilo etnologe koji nisu žalili truda niti vremena da op­ širno odgovore na anketu optužiti za pasivnu rezignaciju. U svojim od­ govorima oni predlažu i neka rješenja kojima bi se popravio loš položaj struke. Navest ću neka od njih: uvesti etnologiju u školu; istraživanje su­ vremenih tema; interdiscipliniranost; izboriti se za aplikaciju etnološkog znanja (turizam, mala privreda, ugostiteljstvo, kod društvenih istraživanja, pri organizacijama za međupodručnu i međunarodnu suradnju); etnolozi se moraju nametnuti društvu i ukloniti ljubomoru među sobom; afirmacija na osnovi stručnih i znanstvenih rezultata svoga rada; veća prisutnost etno­ loga na svim nivoima (u javnosti) kao preduvjet mijenjanja zaostale druš­ tvene svijesti; sudjelovanje etnologa u mijenjanju odnosa prema znanosti općenito; etnolozi se unutar sebe moraju analizirati i shvatiti da je problem djelomično i u njima. Iako je većina predloženih rješenja konstruktivna i dobronamjerna, valja primijetiti da niti jedno od njih ne propituje problem na razini glo­ balnog društvenog sustava. Umjesto zaključka, navest ću jedan integralni odgovor: »Da bi mogla težiti izvjesnom društvenom ugledu, dakle moći, etnologija u Hrvatskoj mora se konstituirati kao profesija u suvremenom smislu riječi. Konstituirati je u tom smislu mogu jedino etnolozi sami, definiranjem i ostvarivanjem — visokih! — profesionalnih kriterija.« E T N O L O Z I, N A Š I SUVREMENICI Tvrdnjom da živimo u zanimljivom vremenu, bogatom poticajima za etnološka istraživanja i zahvalnom za etnološko tumačenje, započela sam ovaj ogled o profesiji etnolog. Tu je tvrdnju pak moguće razumijevati u svjetlu kulturnog relativizma. »Želim vam da živite u zanimljivom vre­ menu«, opaka je kletva u istočnjačkim kulturama. Zanimljivo vrijeme je i nedefinirano vrijeme, bremenito mogućnostima, ali i izborima, čija pogibeljnost nije na prvi pogled lako raspoznatljiva. No imajući u vidu aktivističku orijentaciju zapadne civilizacije, teško će se biti othrvati iza­ zovu zanimljivog vremena. Nastojanje za profesionalizaciju etnologije je­ dan je takav izazov. Ona može biti tek proizvod kolektivnog napora koji podrazumijeva osviješteni stav o društvu — njegovoj prošlosti, suvreme­ nosti i budućnosti. Postepeno prevladavanje profesionalne nad tehnološ­ kom podjelom rada vodi nas u budućnost postindustrijskog društva s vi­ zijama blagostanja i mira među ljudima i suradnje s prirodom. U onoj mjeri u kojoj je budućnost proizvod syjesne odluke, mjerit će se naša odgovornost za nju. No pritom nikada ne treba zaboraviti da se buduć­ nost može prikazati pod obrazinom prošlosti. �PROFESIJA ETNOLOG 205 Prilog: Anketa upućena članovima HED-a Hrvatsko etnoloSko društvo, Đure Salaja 3, 41000 Zagreb ANKETA: Profesija etnolog. Osnovni pokazatelji statusa profesije UPITNIK Upute za ispunjavanje upitnika: Molimo da na pitanja odgovarate tako da zaokružujete svoje odgovore, a kod ukrštenih pitanja da zaokružite znak »+«. Odgovor na zadnje pitanje (br. 14) možete priložiti na posebnom papini. 01. Što ste diplomirali 1. etnologiju (Filozofski fakultet) 2. nešto drugo 3. nisam završila(o) dodiplomski studij 02. Da II ste magistrirali I što 1. etnologiju 2. nešto drugo 3. nisam 03. Da II ste doktorirali I što 1. etnologiju 2. nešto drugo 3. nisam 04. Dob (godine starosti) 1. do 30 godina 2. 31 — 40 godina 3. 41 — 50 godina 4. 51 — 60 godina 5. 60 i više godina 05. Spol 1. žena 2. muškarac 06. Podruje u kojem ste zaposleni 1. znanost (fakultet, znanstvena ustanova) 2. kultura (muzeji, centri za kulturu, zavodi za zaštitu spome­ nika i si.) 3. obrazovanje 4. ostalo 07. Karakter Vašeg radnog njjesta 1. Čisto etnološko (etnolozi istraživači, znanstveni radnici i sveučilišni nastavnici, muzejski ku­ stosi, zaštita spomenika i si.) 2. djelomično etnološko (radno mjesto gdje je etnološko znanje dobro upotrebljivo, ali na tim radnim mjestima mogu raditi široki profili društvenih profesija) 3. neetnološko 08. Val netto osobni dohodak za travanj 1989: 09. Procijenite stupanj iskorištenosti Vašeg etnološkog znanja na svom radnom mjestu 1-0 — 20% 2.20 — 50% 3.50 — 80% 4 .8 0 — 100% 10. Molimo da navedete kako I koliko često upoznajete Javnost s rezultatima Vašeg etnološkog rada redovito povremeno ne 1. objavljivanjem u znanstvenim i stručnim publikacijama + + + 2. referati na znanstvenim i stručnim skupovima + + + 3. postavljanje izložbi + + + 4. istupanje u sredstvima masovne komunikacije (TV,radio, novine) + + + 11. S kojeg od navedenih područja osjećate najveću potrebu za daljnjim stručnim usavršavanjem 1- opća teorijska znanja iz etnologije 2. metode i tehnike terenskog istraživanja 3. obrazovanje za komuniciranje i suradnju s korisnicima usluga 4. nešto drugo 12. Da II ste bUl delegat ili vršili funkciju u nekqj društvenopolItlčkqj organizaciji IH zajednici (de­ legat u općinskoj Ul republičkoj skupštini, gradskom H republičkom vijeću Saveza sindikata, općin­ i skom IU višem komitetu SK, nekom općinskom Ul republičkom SIZ-u, I sL) 1. ne 2. da — 1 do 3 funkcije 3. da — više od 3 funkcije 13. Da li ste član SK 1. da 2. ne 14. Sto mlatite o položaju etnologa u društvu? �206 KONJI, ŽENE, RATOVI BILJEŠKE 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 Tu je akciju organizirao Hrvatski socijalno liberalni savez (HSLS). Skulptura bana JelaČića, rad kipara Antona Fernkorna, postavljena je 1866. na tadašnjoj Harmici, a uklonjena je pod okri­ ljem noći od 25. na 26. srpnja 1947. i bez objašnjenja pod još neistraženim okolnostima. Jedno je pak izvjesno. Ona je u postrevolucionarnom periodu predstavljala simbol kojeg je trebalo simbolički (ali i tvarno) razvlastiti, svrgnuti i odbaciti na »smetlište historije«. Za diskusiju o problemu proizvodnje i svrgavanja simbola kao prerogativa odnosa moći usp. poglavlje »Nova Nova godina — Od ’Mladog ljeta’ k političkom ritualu«. »Termin profesija u sociološkom smislu znači zanimanje koje ima monopol nad nekim kom­ pleksnim dijelom znanja i praktičnih vještina za koje je potrebno dugotrajno školovanje, tzv. visoko obrazovanje te tako postaje jasno prepoznatljivo u društvu.« Nav. prema Josip Županov, Željka Šporer, »Profesija sociolog«, Revija za sociologiju, XIV, 1984,1-2, str. 15. Pri izradi ovog teksta, kao i njegovog empirijskog dijela, slijedila sam prvenstveno tu studiju koja svojim is­ crpnim i teorijski fundiranim izlaganjem osnovnih pretpostavki sociologije kao profesije pred­ stavlja neophodan temelj za sustavno promišljanje tog problema. Također dugujem zahvalnost dr. Zeljki Sporer koja mi je kao iskusna istraživačica profesija u suvremenom društvu dala mno­ ge korisne sugestije prilikom izrade anketnog upitnika. Nav. pr. Županov-Šporer, nav. dj., str. 12. Usp. Veljko Rus, »Protuslovlja između industrijalizacije i profesionalizacije rada«, Revija za sociologiju, XIV, 1984, 1-2, str. 52 i 54. Županov, Šporer, nav. dj., str. 13. Olga Supek, »Ethnology in Croatia«, Etnološki pregled, 1984, 23-24, str. 17. Prve četiri dimenzije ove klasifikacije čine odvojene sfere koje je moguće jasno analizirati i mjeriti, dok je peta dimenzija pridodana zbog toga što predstavlja posebno važan i za profesije specifičan čimbenik; nav. prema Županov, Šporer, nav. dj., str. 16. Isto, str. 16. Dunja Rihtman-Auguštin, Etnologija naše svakodnevice, Školska knjiga, Zagreb, 1988, str. 3. Isto, str. 4. Isto, str. 16. Aleksandra Muraj, Živim znači stanujem, Hrvatsko etnološko društvo (et al.), Zagreb, 1989, str. 25. »Čuvalo se to jedinstvo etnološke misli, pa se pri tome nije zamjećivalo da ta misao stagnira na razini početka 20. stoljeća«, Dunja Rihtman-Auguštin, nav. dj. str. 16. Za analizu teorijskih prijepora i pokušaja teorijskih inovacija u hrvatskoj etnologiji, usp. među ostalima, slijedeće radove: Dunja Rihtman-Auguštin, Struktura tradicijskog mišljenja. Školska knjiga, Zagreb, 1984; nav. dj., 1988; Narodna umjemost, Zagreb, 13,1976; Olga Supek, »Osnov­ ne značajke etnologije u Hrvatskog od 1945 do danas«, Zbornik I kongresa jugoslavenskih etnologov in folkloristov, I, Knjižnica Glasnika Slovenskega etnološkega društva, Ljubljana, 1983, str. 51-65; nav. dj. 1988. Usp. Olga Supek-Zupan, »Osnovne značajke etnologije u Hrvatskoj...«, nav. dj., str. 56. Ono određenje etnologije koje kao njezin cilj prepoznaje proučavanje elemenata kulture poje­ dinih naroda koji nose etnička obilježja posredstvom kojih je moguće doprijeti do etnogenetičkih procesa, odnosno utvrditi etničku povijest pojedinih naroda, kao osnovnu kategoriju et­ nologije ističe pojam ethnosa. Usp. Vitomir Belaj, »Plaidoyer za etnologiju kao historijsku zna­ nost o etničkim skupinama«, Studia Ethnologica, Zagreb, Vol. 1, 1989, str. 9-13. Usp. Dunja Rihtman-Auguštin, »Pretpostavke suvremenog etnološkog istraživanja«, Narodna umjetnost, Zagreb, XIII, 1976, str. 1-23. Usp. djelovanje antiprofesionalizma na razvoj, odn. kočenje razvoja sociologije, Županov, Špo­ rer, nav. dj., str. 17. Usp. Vitomir Belaj, »Šezdeset godina neprekinute nastave etnologije na Zagrebačkom sveuči­ lištu«, Etnološka tribina, XVIII, 1988, 11, str. 149-150. Iskustva istraživača Zavoda za istraživanje folklora svjedoče, primjerice, da su više puta bili u prilici da se sukobe s lokalnim amaterima koji su se posesivno postavljali u odnosu na »svoj« teren. �PROFESIJA ETNOLOG 207 21 Usp. Rudi Supek, »Položaj jugoslavenske sociologije«, Revija za sociologiju, XX, 1989 1-2 str 4-5. 22 Utemeljitelj hrvatske etnologije, M. Gavazzi, decidirano poima etnologiju »kao granu univer­ zalne povijesti«, usp. Aleksandra Muraj, nav. dj., str. 24. 23 Usp. Županov, Šporer, nav. dj., str. 18-20. 24 Isto, str. 20-21. 25 Isto, str. 21. 26 Usp. Županov-Šporer, nav. dj., str. 26. 27 Županov, Šporer, nav. dj., 27. 28 Isto, str. 28. 29 Isto, str. 28. 30 Isto, str. 29. 31 Isto, str. 29. 32 Prema mišljenju predsjednice društva u više mandata i dugogodišnje aktivistkinje HED-a, dr. Dunje Rihtman-Auguštin, kojoj ovom prilikom zahvaljujem na poticajnim kritičkim komenta­ rima, jedini politički čin predstavljao je sam naziv društva. 33 Županov, Šporer, nav. dj., str. 32. 34 Usp. Statut Hrvatskog etnološkog društva donesen na izvanrednoj skupštini održanoj 29. 5. 1986. Ta je odredba prenesena iz prethodnog Statuta donesenog na Osnivačkoj skupštini HEDa 17.1. 1975. Zanimljivo je spomenuti da je Skupština Jugoslavenskog udruženja za sociologiju 1972. godine u Portorožu usvojila moralni kodeks sociologa, te da samo postojanje tog kodeksa, prema mišljenju Josipa Županova i Željke Šporer, upućuje na stupanj razvijenosti profesije sociolog u Jugoslaviji. 35 Usp. Županov-Šporer, nav. dj., str. 33. 36 Isto, str. 41. 37 Olga Supek, primjerice, navodi koristi od redefiniranja pojma »tradicijska kultura«. Kada bi se osporio njegov »povijesno nejasan i relativan status« i precizirali društveni segmenti/povijesna razdoblja na koja se odnosi (npr. »kultura radničkih predgrađa« početkom 20. stoljeća), ublažio bi se motiv etnoloških projekata spašavanja, odn. konzervatorski stav etnologa. Usp. Olga Su­ pek, »Osnovne značajke etnologije u Hrvatskoj...«, nav. dj., str. 62-64. No zasigurno nije najveći problem etnologije vapaj za spašavanjem baštine, već činjenica da je taj vapaj nečujan i da ostaje neuslišen. To pak govori u prilog tvrdnji o društvenoj nemoći, dakle, neartikuliranosti, profesije. 38 Integralni tekst upitnika sadržan je u Prilogu, na kraju ovoga teksta. 39 Prema podacima dobivenima od tajnice HED-a Ljubice Katunar, društvo broji ukupno 174 člana. Od toga su 104 člana (59,8%) iz Zagreba, a njih 70 (40,2%) izvan Zagreba; žene čine 70,7% (123 članice), a muškarci 29,3% (51 član). Brojčana nadmoć žena upozorava na još jedan faktor relevantan za ocjenu statusa profesije, a to je feminizacija profesije. 40 Usp. Rudi Supek, Ispitivanje javnog mnijenja, Naprijed, Zagreb, 1968, str. 100. 41 Podaci o ukrštanju varijabli, koji mogu poslužiti kao podloga za buduća istraživanja i tretirati se kao pilot istraživanje, nalaze se u arhivi HED-a. 42 Usp. radove navedene u bilješci 14. 43 Usp. Dunja Rihtman-Auguštin, nav. dj., str. 15. Ona se zalaže za suradnju i otvorenost etnologa (pored tradicionalne suradnje s historiografijom) prema znanostima poput sociologije i socijal­ ne povijesti, psihologije, modeme lingvistike, semiotike, kao i kibemetike, te ekonomske zna­ nosti. U toj otvorenosti, smatra autorica, etnologija »ne može izgubiti — ona samo dobiva«. 44 Na sličan način ove procese ocjenjuje i Olga Supek koja smatra da su nakon 1945. »promjena, razvoj i kulturni napredak postali osnovni ciljevi, tj. zbila se opća rcorijentacija vrijednosti u smjeni budućnosti, za razliku od zagledanosti u prošlost kulture«. Nav. pr. Olga Supek, »Ethno­ logy in Croatia«, nav. dj., str. 24. 45 Nisu u povijesti bila rijetka pretvaranja znanstvenih disciplina/profesija u oruđe propagande određenog režima. Folkloristika, ali i sami stvaraoci folklora (npr. narodni pripovjedači) bili su u SSSR-u dio agitacionog aparata i »sredstvo za ostvarenje socijalizma i komunizma«. Usp. Hermann Đausinger, Folklore, u: Sowjetsystem und Demokratische Gesellschaft. Eine vergleichende Enzyklopddie, Sonderdruck, Herder, Freiburg/Basel/Wien, str. 585-587. 46 Zanimljiv je podatak da u Savezu muzealaca Jugoslavije ne postoji sekcija za etnografsku muzeologjju. �208 KONJI, ŽENE, RATOVI 47 Nav. pr. Libuše Kašpar, »O studiju muzeologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu«, Etno­ loška tribina, XVIII, 1988, 11, str. 162. 48 »Djelomično (etnološka) radna mjesta su sva ona radna mjesta gdje je etnološko znanje dobro upotrebljivo, ali na tim radnim mjestima mogu raditi široki profili društvenih profesija.« Ova definicija modifikacija je određenja djelomično socioloških radnih mjesta, nav. pr. Željka Šporer, »Razvijenost sociološke profesije i odnos prema njoj«, 1989, neobjavljeni rukopis, str. 3. 49 Ovo su sve autentične izjave respondenata, te ih zbog toga neću stavljati pod navodnike nego ću ih istaknuti kurzivom. �tBNSKA P o v e s t ��9 Između znanosti i umjetnosti: Pjesme Erike Jong Ti zapravo i ne želiš biti pjesnik. Prvo, ako si žena, moraš biti tri puta bolja od ma kojeg muškarca. Drugo, moraš se pojebati sa svakim. A treće, moraš biti mrtva. Iz razgovora s pjesnikom muškarcem ( Zapovijedi) Osporavanje tih triju pjesničkih i muških istina provlači se kroz sve pjesme Erike Jong. Činjenicu da jest žena ističe i tematskim izborom svojih najčešćih preokupacija: spolnost i erotsko u odnosu s vlastitim stvaralačkim činom veže se na traženje »kolektivnog identiteta« ženske sudbine, na trenutke prelazi i u osluškivanje nijemog, tjelesnog jezika koji je, kao i dobar dio ženskog stvaralaštva, uronjen u povijesni zaborav. Artikulirajući svoj kreativni prostor, E. Jong mu ga otima, otima ga te­ retu »dnevnog« života koji time prestaje biti tek lako predvidljiva mar­ gina. Kulinarstvo postaje posrednikom u odnosu s prirodom, svijet od­ bačenih, trivijalnih stvari postaje ogledalom duše — gotovo uopće ne ličnost, ili žena, zasigurno ne još jedna ’poetesa’ nego... Robert Lowell o Sylviji Plath {Gorke pilule za mračne dame) Na pitanja ima li pjesničko umijeće spol, E. Jong odgovara potvrdno. Bez izravne veze, a i mnogo prije vrlo žive i žučne debate o »spolnosti« književnoga stvaralaštva koja je uzavrela francuske književne krugove, Jongova u svojoj prvoj knjizi pjesama (Voće & povrće, 1968) osvještava taj problem. Spomenuta je debata, gotovo »raskol«, procvala u kulturi koja daje prvenstveno riječi; u njoj je jezik oružje borbe i sredstvo vlada­ nja. I dok je u ostalom svijetu bilo govora o osvješćivanju žena, u Fran­ cuskoj se već čulo da prise de conscience mora slijediti prise de la parole. La parole i njezin rođak le verbe (Logos) bili su donedavna u posjedu male visokoobrazovane muške elite. Na taj način i sami oblici dominan­ tnog diskursa odražavaju vladajuću mušku ideologiju. �212 KONJI, ŽENE, RATOVI (...) Ambicija ujeda. Vrati ugriz. (Gotovo da je beskorisno.) Zamisli da si rođena polucmkinja polužidovka u Missis­ sip p i, & jednonoga Jasno? Samo imaj na umu da nemaš nikakvih prava. Pođe li što po zlu opkolit će te & zaurlati »Pjesnikinja!« (...) Riječi su skliske & poezija je Uglavnom stvar muda, & posljednja pohvala uvijek je stvar negacije: naime, ne kao žena naime, »zasigurno ne još jedna ’pjesnikinja’«, što znači ima pičku, ali ne trabunja & on je crnja, ali ne zaudara & jedina dobra pjesnikinja je mrtvac. {Gorke pilule za mračne dame) Zagovornici takvih teza (zagovornice u većoj mjeri), stavljaju u pitanje »objektivnu«, impersonalnu poziciju dominantnog diskursa. Po njima je jezik definiran muškim standardima: oznaka »impersonalnosti« zamag ljuje preferenciju suhog, analitičkog, »koherentnog«. Takav jezik teži vla­ sti pokušavajući iskazati »umijeće« nad svojim subjektom. Stoga kad že­ na »sebe progovara«, prisiljena je govoriti sebi stranim jezikom, jezikom u/na kojemu se osjeća nelagodno. Alternativa je promjena područja ima­ ginarnog, kako bi se djelovalo na stvarno. Na taj bi se način stavile u pitanje (i u igru) preobražavajuće snage jezika, njegova sposobnost da stimulira promjene na ideološkom i ekonomskom planu. Julia Kristeva, jedna od sudionica u toj raspravi, smatra da »žensko« stvaralaštvo jedino može biti negativno; ona stavlja u pitanje postojeći red stvari, tvrdeći da žensko nikada ne može biti definirano. »La femme, ce n ’est jamais ga.« Ono bi moralo nastojati da izbjegne definicijama i prodre iza vladavine Logosa. Kristeva smatra da je njezino istraživanje žensko u onoj mjeri u kojoj pokušava rastvoriti pojam identiteta (uk­ ljučujući tu i rigidni seksualni identitet) kako bi oslobodila snage nepotisnute spolnosti i u pitanju i u društvu. Kako rekosmo, Erica Jong ne bavi se teorijskim promišljanjem tih problema, no, svi su oni, do jednoga, prisutni u njezinoj poeziji. (Dotiče �IZMEĐU ZNANOSTI I UMJETNOSTI 213 ih i u prozi, ali su prisutni s manje žestine, zatočeni u klasičnoj formi.) U potrazi za identitetom valja joj prokazati ludilo, (...) M islili su da je tvoja smrt bila tvoja posljednja pjesma: crna knjiga zlatom urezanih korica & stranica boje pepela. Ali ja sam mislila drugačije, znajući da ludilo ne vjeruje u metaforu. (...) što smo ti mogli reći pošto si potonula u sebe & bila progutana od svojih pjesama? (U zemlji Sylvije Plath) psihoanalitičku retoriku i njezinu »označiteljsku« moć, Zavidim muškarcima koji mogu žudjeti bezgraničnom prazninom za tijelom žene, nadajući se da će žudnja napraviti dijete, da će praznina sama oploditi tamu. (...) No kako sam žena, ne moram samo nadahnuti pjesmu moram je i natipkati, ne samo začeti dijete, već ga i nositi već ga i kupati, i ne ga samo kupati već ga i hraniti, i ne samo hraniti dijete već ga i voditi posvuda, posvuda... dok muškarci pišu pjesme o tajnama materinstva. Zavidim muškarcima koji mogu žudjeti bezgraničnom prazninom. (Zavist zbog penisa, Izabrane pjesme) �2 14 KONJI, ŽENE, RATOVI kao i njihovo dijete, mazohizam (tzv. »pasivnost ženske prirode«). Najboljeg roba nije potrebno tući. Ona se sama tuče. (...) Ako je umjetnica & približi se genijalnosti sama činjenica njene darovitosti neka joj prouzroči takvu bol da uzme vlastiti život radije no da nas nadmaši. & nakon što umre, plakat ćemo & proglasiti je sveticom. (O poetskom slijedu, Izabrane pjesme) Ako teži nepoznatom toposu, onom mjestu iz kojega žena želi početi pisati, valja joj u pomoć prizivati duhove zaboravljenih žena (Mary Wollstonecraft Godwin /1759— 1798/ i Mary Shelly); Byron & Shelly Šepirili su se kraj jezera & pisali svoje pjesme na najčistijem planinskom zraku. Žene su imale svoje trudnoće & strahove. Nosile su njihovu djecu, prepisivale rukopise, & slušale govore o »slobodnoj« ljubavi. Bratstvo ljudi nije primjenjivo: sve što su životu pridonijele bio je život. (...) Drage Mary, bilo je jasno da ste bile stvarnije. Kćerke kćeri, majke budućih majki, nastojaste se uzvinuti iznad jadikovki o ženskoj sudbini & umrle pri porodu za prava Čovjeka. (...) (Draga Mary, Draga majko, Draga kćeri, Izabrane pjesme) �IZMEĐU ZNANOSTI I UMJETNOSTI 215 Najveća snaga poezije Erike Jong proizlazi iz uočavanja svoje (ženske) seksualne različitosti, iz nastojanja da »jezik tijela« transponira na po­ dručje poetskog. (...) Želim pisati o nečemu što nisu žene! Želim pisati o nečemu što nisu muškarci (...) Umjesto toga Čitam svoju sudbinu iz tragova krvi na plahtama. (...) Vraća se ponovo & ponovo na to: seks. Ma kako joj se jako rugali, ma kakvom je pičkom nazivali, ma kako šokirani njeni otac & majka, uhvaćeni u svom krevetu — oblaku, uhvaćeni u prvobitnom prizoru u Disneyjevoj koreografiji, vraća se plesu protiv smrti. (...) (OdaSiljanje, Izabrane pjesme) Štoviše, tijelo i pjesma oglašavaju se jednoglasno. (...) Pička je gluhonijemo krzno koje govori crvenim jezikom. Jezik je glas. (...) (Početak) Tijelo prestaje biti ograničavajući faktor ženskih potencijala, »anato­ mija je sudbina« onoga što se tek ima zbiti. (...) Tako ostavljam maternicu praznom & punom mogućnosti. Svaki mjesec krv iz plahte poput dobre crvene kiše. Ja sam vrtlar. Ništa ne raste bez mene. (Vrtlar, Izabrane pjesme) Polazna točka svakog daljnjeg istraživanja. Ishodišna tama. �216 KONJI, ŽENE, RATOVI (...) Ispitujući dugu pjesmu svog tijela na poprištu gdje leži jašući, njezina mu koljena uokviruju lice, njene grudi & trbuh pod bijelim šatorom, on sklanja pogled kao da zaboravlja da je njegova ruka nestala. Tamno je. (...) (Objektivna žena) Pjesnikinja u te skrivene predjele pokušava prodrijeti i s pomoću pred­ meta svakodnevnog života — tamnice u koju je potrošačko društvo okovalo ženu lancima od lažnoga zlata. Njihovim kidanjem, »desimboliziranjem«, da se poslužim izrazom iz citirane rasprave, otvara se put napuš­ tanju svake filozofije koja na ženu gleda kao na »drugo«, odsutno ili ne­ postojeće. Dok je ona tu, u svom tijelu. I zato slavim mlade žene što zapleću svoje bračne veze & stare žene praznih utroba & punih torbi za kupovinu I zato slavim babe narumenjenih bora koje kupuju u smeću I zato slavim sve žene koje čekaju majstore & sve žene koje spavaju s flašama (...) I zato slavim žene koje kupuju bolne cipele & šešire koji se više ne mogu zamijeniti I zato slavim njihove vanjštine koje postaju njihova unutrašnjost & njihove nutrine koje će postati njihova vanjština. (...) (iObjektivna žena) Neke od najduhovitijih metafora u pjesmama Erike Jong posvećene su namirnicama. Kroz njih pjesnikinja prerađuje (jede) prirodu i u isti je mah osjetilno spoznaje. (...) Pjesnik u svijetu bez luka, u svijetu bez jabuka poima zemlju kao veliku voćku. U daljini galaksije svjetlucaju poput ribiza. Čitav jestivi svemir pada mu u navodnjena usta... (Voće & povrće) �IZMEĐU ZNANOSTI I UMJETNOSTI 217 »Trudna riža«, »tjeskoba luka« koji traži svoju dušu i nalazi samo svo­ je različite ljuske. Taj isti, inspirativni luk, kaže ona, »nije samouvjereno krepostan poput proleterskog krumpira, niti sirena poput jabuke. Ne kaćiperka poput banane. Već skromno, samouništavajuće povrće, upitno, introspektivno; (...)« Voće i povrće sinonimi su za »prirodu« — mjesto kamo je žena pri­ padala po vladajućem ustrojstvu svijeta. Po njima će, osjeća Erica Jong, ona napokon razvlastiti lažnu dihotomiju »prirode« nasuprot »kulturi/ /povijesti« (...) To nije praznina, voćka među tvojim nogama, već dugi hodnik historije, & snovi se njime spuštaju po mjesečini. (...) (Voće & povrće) i afirmirati svoje stvaralačke moći a da se ne odrekne vlastite specifično­ sti. Tražeći ljubav, čitala je kuharice. (...) Ako se ne bi pojavio muškarac koji bi je volio (lica zaparena od kuhanja, grudiju punih jabukova soka ili vina), ona bi jednog umijesila od medenjaka, s praškom za pecivo da se digne. Čak su i njezine pjesme bile recepti. »Glad«, pisala bi ona, »glad«. (...) (Žena koja je voljela kuhati, Izabrane pjesme) Svjesna sam da bi svaki sud o kvaliteti ove poezije bez književno-teorijske prosudbe bio nepotpun. No, i iz navedenog je prosedea moguće zaključiti o njezinoj relevanciji. Uvažimo li mišljenje da je u današnjem povijesnom trenutku, obilježenom razornim potresanjem spolnih uloga i �218 KONJI, ŽENE, RATOVI njihove vjekovne uvjetovanosti, la venue a Vecriture podudarno s čino ponovnog rađanja (la venue au monde), pjesništvo Erike Jong u puno smislu ispunjava istinsku subverzivnu misiju kojoj je poezija oduviji stremila. Težnju da »jezik prebiva u blizini tijela«, kao i shvaćanje jezi] i podsvijesti ne kao odvojenih entiteta, već prihvaćanje jezika kao jedim proboja do nesvjesnog, do onog potisnutog, koje će oslobođeno potre ustanovljeni simbolički poredak i ono što je Lacan imenovao Zakone Oca. Silna popularnost koju je to pjesništvo postiglo, upravo svjedoči tome da je vrijeme za takav pothvat sazrelo. �10 Žene koje su iskoračile u povijest D R UG O VI I LJU BAVN IC I: ROSA LUXEMBURG Često se događa u pisanju biografija ličnosti čiji su ideali bili veći od života da sam njihov život bude idealiziran, osakaćen, sveden na sjene koje, kako vrijeme promiče, postaju sve manje. Ostaju klišeji o nespoji­ vosti privatnosti i života posvećenog revoluciji, o beznačajnosti ljubavi za jednu ženu ili muškarca naspram uzvišenosti ljubavi za potlačene, za proleterijat ili čovječanstvo. Likovi revolucionarki ukrućeni su u bori brige za sudbinu svijeta, u bojnom pokliču, u jurišu.... Rigor mortis koji ne po­ pušta u povijesnom sjećanju. Za Juliju Kristevu to su »Elektre — ’lišene himena zanavijek’, borci za stvar očeva, hladne od egzaltacije, drama­ tične figure pomoću kojih se društvenim sporazumom gradi predodžba žena koje žele izbjeći svojoj sudbini žene: to su opatice, revolucionarke, i (nije isključeno) feministkinje«. Sretna je okolnost što Rosa Luxemburg (1871-1919) nije imala tele­ fona: strastveno je pisala pisma. Sačuvano je i oko 1000 ljubavnih pisama koja je u 17 godina veze odaslala svom ljubavniku i suborcu Leu Jogichesu (E. Ettinger, Rosa Luxemburg's Letters to Leo Jogiches, London, 1981). Ona svjedoče o odlučnosti da osvoji pravo na sreću, svim namet­ nutim podjelama (i klišeima) usprkos. Kad otvorim tvoja pisma i ugledam šest strana ispunjenih raspravama o Po­ ljskoj socijalističkoj partiji, a ni jedne riječi o svakodnevnom životu, klonem. Usprkos svemu što si mi rekao (...), pjevam ti uvijek istu otrcanu pjesmu, zahtijevam ličnu sreću. Da, imam prokletu čežnju za srećom i spremna sara se tvrdoglavošću mazge cjenkati za svoju dnevnu porciju. (6. 3. 1899) Lea Jogichesa upoznala je kada je kao dvadesetogodišnja prognanica iz Poljske počela studirati na sveučilištu u Ziirichu. Njemu su bile 23 godine i zajedno su izmislili Poljsku socijalističku partiju koju je Rosa predstavljala u socijalističkoj internacionalni. Drugarstvo u revolucionar­ nom radu trajalo je do smrti, iako je intimna veza prekinuta 1907. �220 KONJI, ŽENE, RATOVI Rosina pisma u tim godinama ljubavi otkrivaju da su se njihove žudnje često mimoilazile. Jogiches se u njima pojavljuje (možda i nepravedno jer se ne može braniti — njemački su vojnici opljačkali njezin radni stol nakon što su umorili Rosu) kao asketski revolucionar, potpuno predan političkoj borbi, strastven i samozatajan u ispunjavanju svojih dužnosti. Predbacivala mu je da ga opsjednutost politikom čini hladnim, ravno­ dušnim, slijepim i neosjetljivim prema njoj — ženi koju voli. Da se boji intimnog drugarstva za kojim je čeznula. Rosa Luxemburg željela je sve: i ljubav i revoluciju. Njezina pisma izražavaju nesputanu čežnju za obite­ ljskom srećom — željela se udati za Lea, htjela je imati njegovo dijete. Nije se stidila malih svakodnevnih užitaka — veselila se novim haljina­ ma, uspješnom vođenju kućanstva. Sanjarila je o njihovu zajedničkom stanu, verandi natkrivenoj vinovom lozom, velikom klaviru, o ostakljenoj polici za knjige.... Bila je dovoljno sigurna u svoju žudnju da se mogla njome ironično poigravati: Skrasimo se kao pravi pripadnici srednje klase. (2 1. 2. 1902) N em a tog para na svijetu koji ima takvu priliku kao mi. Radit ćemo oboje i naš će život biti savršen. Bit ćemo sretni, moramo biti. (6. 3. 1899) I dok je Rosa u svojim političkim i teorijskim spisima tvrdila da će »žensko pitanje« biti riješeno tek u socijalizmu, vjerovala je da će ih nji­ hova ljubav izdići iznad historijske nužde. Jogiches je bio njezin heroj i ljubavnik: lijep, misteriozan muškarac, opsjednut i nadahnut velikim ci­ ljevima, energičan i ambiciozan, lojalan i veoma inteligentan. Sve ju je to snažno privlačilo. Bio je otjelovljenje mogućeg, budućnosti. Nijedan drugi par nema zadatak poput našeg: da jedan iz drugog izgradimo ljudsko biće. (3. 7. 1900) Pred Rosom je mogao otkriti raznolikost svoje ličnosti: opisivala ga je i kao dobrog, umiljatog i nježnog. Revolucionar koji je znao skuhati ob­ jed ili joj pomagao pri biranju nove odjeće. Tada bi pisala: J a sam samo obična mačkica koja voli milovati i biti milovana. (17 . 5. 1898) Pa ipak, Jogiches je neprestano pokušavao Rosine zahtjeve i nastoja­ nje za potpunom ljudskom egzistencijom svesti na »hirove«, »nedosljed­ nost«, »glupu naviku« itd., kako bi ih žigosao kao sebičnost u usporedbi sa zahtjevima političke borbe. Ta su joj predbacivanja padala to teže što je i njezin politički angažman bio podjednako strastan. Uzroke njihove osobne tragedije (»jedne od velikih tragičnih ljubavnih priča socijalizma«, kako je označava Rosin biograf J. P. Nettl) moguće je očitati iz različitosti emocionalnog prostora koji je svakom od njih bio potreban, ili koji se mogao osloboditi za bilo što osim za revolucionarni program za koji su se oboje borili. �ŽENE KOJE SU ISKORAČILE U POVIJEST 221 Rosa Luxemburg mogla je sve: živjela je podjednako intenzivno i lju­ bav i revoluciju. Ona je doktorirala s briljantnom tezom (1897), njegova je teza ostala nedovršena. Pisala je s neobičnom lakoćom i sugestivnošću na nekoliko jezika, on nije nikada uspio pretočiti plodnost svog uma ni u kakvo suvislo djelo ni na kojem jeziku. Kako je rasla njezina slava u njemačkom socijaldemokratskom pokretu (pristupila je 1898. Socijalde­ mokratskoj partiji), rasla je i frustracija predanog aktivista male revolu­ cionarne partije u egzilu. Žena koju je Jogiches volio postala je jedna od najutjecajnijih ličnosti evropske političke ljevice i marksističke scene, one iste kojoj je posvetio sav svoj život. (Rijetko je koji socijalist-muškarac prije 1896. bio u prilici da u svom ljubavnom odnosu doživi takav obrat konvencionalnih spolnih uloga!) Dok je Jogiches patio od grizodušja zbog bogate rente od koje je živio i kojom je financirao partijske aktiv­ nosti i Rosu, za nju ta činjenica (kao i njezina nehajnost spram novca) nije bila više od »male teškoće«. Rosa Luxemburg nije se nikada željela natjecati s Jogichesom, nije ga željela posjedovati niti ga pokoriti. Pokušavala ga je voljeti, otkriti, za­ držati njegovu naklonost i pažnju, izvući iz ljušture... Dugo je vjerovala da će uspjeti, da će se njihova ljubav razvijati sama ako se on otvori i sudjeluje u zajedničkom životnom projektu. To nije uspio, nisu uspjeli, no Jogiches nije nikada našao snage da ostavi ženu koja se stalno obra­ ćala onom najboljem u njemu. Ona je njega ostavila (u dobi od 37 godina ušla je u novu vezu s dvadesetdvogodišnjim sinom svoje prijateljice Clare Zetkin). Jogiches, taj ljubomorni i posesivni muškarac, nije se mogao po­ miriti s rastankom. Prijetio joj je da će je ubiti, a potom i sebe. Nabavila je revolver. Ipak joj je ostao odan do smrti — ubijen je 1919. kada je pokušao otkriti njezine ubojice. Pisma Rose Luxemburg Leu Jogichesu svjedoče o mogućoj punini ži­ vota u borbi za socijalizam. Pisala ih je revolucionarka koja se svom vre­ menu usprkos intelektualno razvijala, sazrijevala podjednako politički i emocionalno. Pisana su revolucionaru, muškarcu koji to nije uspio. Ona je to znala i nije mu tajila. Znao je to i on. CRVENA EMM A: EMM A G O LD M AN Uobičajeni image revolucionarke, prvakinje radničkog pokreta (prem­ da, nikad baš u prvim redovima), slika je smjernog bića, kojega samozatojnost zasjenjuje hrabrost, avanturu i ustrajnost, dok besprizivnom odanošću svojoj partiji ističe poslušnost kao temeljnu vrlinu, potiskujući izrazitiju originalnost ideja. Povijest radničkog pokreta uzdiže je kao mu­ čenicu, a njezin život ocrtava tamnim tonovima, kao nepregledan niz pat­ �222 KONJI, ŽENE, RATOVI nji koje podnosi stoički, kamena lica pred klasnim neprijateljem. Ona je majka, sestra, drugarica (ponekad drugarica i u smislu supruge), ali ni­ kada ljubavnica. Radost života je tabu. Dakako životi žena radničkih boraca (zašto baš ta imenica toliko us­ trajava u muškom rodu, opire se transformirati u ženski ekvivalent?) doi­ sta jesu bili teški, ali vjerojatno je i njih ipak, kad-tad, barem na trenutak obasjao tračak sunca. Lik Emme Goldman, koja je u povijest ušla kao ličnost s radikalne ljevice američkog radničkog pokreta, u svakoj svojoj crti proturječi toj shemi. Rođena je u Rusiji 1869. godine, u siromašnoj židovskoj obitelji. U osamnaestoj godini, utekla je sa sestrom u SAD, i na taj način izmakla kućnoj tiraniji grubog oca i policijskim progonima nakon ubojstva cara Aleksandra II. Naselila se u Rochesteru (država New York), i za život zarađivala sva­ kodnevnim desetsatnim radom u tvornici odjeće, za dva i pol dolara na tjedan. Amerika ju je razočarala vrlo brzo. Nedugo nakon dolaska, udala se za imigranta Jacoba Kershnera. Razočaranje u brak došlo je još brže. Pobjegla je u New York, slijedeći sirenski zov revolucije. Vješanje petorice čikaških anarhista 1887. njezin je prevratnički duh definitivno usmjerilo k anarhizmu (konstantu svog života sažela je rije­ čima »uglavnom u pobuni«) i otada je živjela u vrtlogu radikalne misli i akcije u Evropi i Americi. Alix Kates Shulman, autorica biografskog djela Na barikade. Anarhi­ stički život E m m e Goldman, opisuje ju kao »magnetsku anarhistkinju, fe­ ministkinju, radikalnu aktivistkinju, govornicu, spisateljicu, pacifistkinju, teoretičarku, babicu, pobornicu slobodne ljubavi i svesrdnu podstrekačicu nemira«. Uskoro je Emma Goldman stekla veliku popularnost strastvenim go­ vorima. Imala je nepogrešiv talent da njima pogodi ravno u centar osinjeg gnijezda: predavanja o ateizmu držala je pobožnim anglikancima, o slobodnoj ljubavi govorila je moralistima, a o ograničenostima prava gla­ sa propovijedala je sufražetkinjama. U govorima i u tekstovima pisanim za časopis Mother Earth (Majka Zemlja) koji je pokrenula i uređivala od 1906. do 1918. godine, skrnavila je sve prihvaćene svetinje buržoaskog društva: Što sam se s više otpora suočavala, osjećala sam se više u svom elementu, pisala je Emma Goldman. Njezin je politički život bio dug niz oduševljenih nada što su se smje­ njivale s razočaranjima, od pristanka uz američku obalu do iskustava u Sovjetskom Savezu i izdaje anarhista u građanskom ratu u Španjolskoj. Z a antiboljševičke histerije u SAD, 1919. godine je s grupom anarhista �ŽENE KOJE SU ISKORAČILE U POVIJEST 223 deportirana u SSSR. U onemogućavanju slobode govora i partijskom eli­ tizmu vidjela je nagovještaj budućih događaja. Tada je zapisala: Trijumf države znači poraz revolucije. Ali takva predviđanja, i njezine ideje o decentralizaciji, u romansi rad­ ničkog pokreta s centralizmom u godinama staljinističke pomrčine, osta­ la su nepoznata. SSSR je napustila 1922. godine, i ostala pisati i politički djelovati u Evropi sljedećih dvadeset godina. Nikada se nije pokorila re­ volucionarnom puritanizmu, prepoznavajući u njemu sjenu Velikog bra­ ta: Cenzura mojih drugova djelovala je na mene isto kao policijski progoni: uči­ nila me sigurnijom u sebe. Jedna od njezinih najpopularnijih izjava kojom je razjarila svoje ćudo­ redne, »ispravne« drugove, kad su joj spočitnuli što ne odustaje od takve frivolnosti kao što je ples u trenucima kad se sprema svjetska proleterska revolucija (danas se u SAD može kupiti majica s tim citatom) glasi: Ako ne smijem plesati, ovo nije mora revolucija. Feminizam Emme Goldman bolje odgovara feminizmu sedamdesetih godina nego senzibilitetu njezina vremena. U jeku najžešće borbe za žen­ sko pravo glasa, ona kritizira apsurdan argument da će samo sudjelova­ nje žena na izborim označiti kvalitativni pomak u političkom životu. Prigovara uskom shvaćanju emancipacije žena: One [napredne žene] mislile su da je sve što im je potrebno neovisnost o izvanjskoj tiraniji, ali unutrašnji tirani mnogo su pogubniji za život i rast, tvrdi u eseju Tragedija emancipacije žena. Redukcionističko shvaćanje emancipacije (po formuli: ekonomsko + političko oslobođenje) preusko je da bi obuhvatilo bezgraničnu ljubav i ekstazu sadržanu u dubokim osjećajima istinske žene — dragane i majke u pravoj slobodi. Brak je, misli Emma Goldman, prvenstveno ekonomski aranžman, sporazum o osiguranju, po mnogo čemu lošiji od obične police osigurauja, jer žena premiju (muža) plaća gubitkom vlastitog imena, intime, samopoštovanja. A ljubav, naprotiv, »ne treba zaštitu, ona štiti samu sebe«. Slobodna ljubav i slobodno majčinstvo — to su ideali Emme Goldman. Kampanju za kontrolu rađanja započela je nekoliko godina prije Marga­ ret Sanger — pionirke pokreta za kontracepciju u SAD. Godine 1916. uhapšena je zato što je javno podučavala o upotrebi kontraceptiva (uz parolu: »Žene, širite duh a ne maternicu«), ali čim je puštena iz zatvora, Pohrlila je da ponovi predavanje. �224 KONJI, ŽENE, RATOVI Autobiografija od tisuću stranica, Živjeti svoj život (1931), primjer je duhovite i autoironične samorefleksije, i dokument vremena i odnosa među ljudima u revolucionarnom radničkom pokretu. Iz nje se može do­ znati o mnogim ljubavima crvene Emme, i o njezinu dugogodišnjem »drugu« Alexandru Berkmanu, vođi američkih anarhista. Nekoliko godina prije smrti, ta je neumorna revolucionarka u šezdeset i petoj godini doživjela ljubavnu vezu s tridesetšestogodišnjim muškar­ cem, u Kanadi. S njim je doživjela »potpuni sklad ideja (...) i potpune ispunjenje moje ženske duše«. Do smrti (1940) nije se prestala boriti, postavljati pitanja, voljeti. TR I REVOLUCIJE GIUSEPPINE M A R T IN U Z Z I Hoće li slava moju raku ikad obasjati? Ne hajem za to. Pitanje autorice soneta Genio, Giuseppine Martinuzzi, ispisano 1890 dobilo je potvrdan odgovor. Pogreb te militantne antifašistkinje 25. stu­ denoga 1925. u Labinu prometnuo se u prkosnu manifestaciju borbenoga istarskog proletarijata protiv fašističkog režima. Iza lijesa, pod »crvenim internacionalnim stijegom« okićenoga »simboličnim cvijetom socijalnog oslobođenja« išlo je mnoštvo labinskih rudara sa zapaljenim fenjerima, građani i seljaci iz okolnih sela, te gradonačelnik s općinskim savjetnici­ ma. Dug život i prisutnost u svim političkim mijenama Istre druge polovice 19. i prve četvrtine 20. stoljeća, osim njezine neosporne izuzetnosti, osi­ gurali su Giuseppini Martinuzzi zasluženo mjesto u povijesti. Za razliku od mnogih snažnih i značajnih žena radničkog pokreta na našem tlu, nje­ zino je djelovanje iznimno dobro historiografski obrađeno. Rođena 14. veljače 1844. u Labinu, u intelektualnoj sredini maloga grada, provela je djetinjstvo u »dosadnom blagostanju«. Pjesme je počela pisati već u dvanaestoj, prvi se put javno oglasila 1869. baladom u časo­ pisu. La donna e la civilta — »Zena i uljuđenost«. Odlučila se za poziv učiteljice i 1873. postala suplentica ženske stručne škole u Labinu. Služ­ bovala je kao učiteljica 32 godine po Istri i u Trstu. Autorica je značajnih metodičko-pedagoških rasprava i udžbenika. Giuseppina Martinuzzi stasala je u doba procvata talijanske nacional­ ne svijesti u Istri. Nacionalistički vođa Tomaso Luciani, prijatelj obitelji i Giuseppinin kum, uvelike je, čak i za svog progonstva u Veneciji, usmjeravao njezino političko sazrijevanje. No, za razliku od većine utjecajnih predstavnika istarskog iredentizma, nacionalni liberalizam Giuseppine Martinuzzi nikad nije bio obojen an- �ŽENE KOJE SU ISKORAČILE U POVIJEST 225 tislavenskim tonovima. Od 1877. predaje u školama tršćanskih radničkih četvrti. Ondje se priklanja humanističko-ljevičarskoj, garibaldističkoj (re­ publikanskoj) struji nacionalnog pokreta. Ta je struja već 1869. uteme­ ljila Tršćansko radničko društvo (TRD), s namjerom da privuče radnike u svoje redove. U početku devedesetih godina ono je rasadnik grupa koje prihvaćaju marksizam na ideološkome i organizacijskom planu. Postup­ no prerastanje Giuseppine Martinuzzi od talijanske nacionalistkinje u in­ ternacionalističkog borca za radnička prava trajalo je godinama. Kako je napisala, »uzmogla sam postati socijalistkinja baš zato što sam bila učiteljica«. Postaje tajnica TRD, rukovodi Ženskom sekcijom i Sek­ cijom za narodnu prosvjetu. Neumorno piše i objavljuje. Godine 1888. osniva vlastiti časopis Pro patria. List je nakon dvije godine izlaženja ukinut zbog pritisaka austrijskih vlasti i sukobljavanja s načelima ekstremnoga talijanskog nacionalizma. Kao urednica časopisa morala je trpjeti prikrivene i otvorene otpore (»postali su ljubomorni na patriotsko djelovanje jedne žene«, zapisala je). Kad se udaljila od zasada nacionalizma, proglasili su je izdajicom. Knjigu lirske proze Semprevivi (Stolisti) posvećuje 1896. labinskim ru­ darima. Iduće godine napušta mjesto tajnice TRD i prilazi novoosnova­ noj Talijanskoj socijaldemokratskoj stranci u Austriji. Upija djela klasika marksizma. Napadaju je još žešće. Napredni je listovi ističu kao »idol radnika«: Građanska »škrabala zabavljaju se jeftinom duhovitošću na ra­ čun godina i spola naše prijateljice spominjući žensku prevrtljivost«, od­ govara u njezinu obranu neki suborac. Godine 1905. osniva Žensku socijalističku sekciju: okupljene radnice obrazuje i potiče na ravnopravno sudjelovanje u radničkom pokretu. Svrstavši se u lijevo krilo Socijalističke stranke, nakon osnivanja Komu­ nističke partije Italije (1921) postaje jedna od njezinih utemeljiteljica u Trstu. Vodi Žensku komunističku sekciju. Iako ne sudjeluje neposredno u ustanku labinskih rudara (1921. već joj je 77 godina), njezin utjecaj i popularnost toliki su da je pozivaju da bude kuma zastavi Labinske re­ publike. Svako vrijeme ima svoje čitanje pojedinih povijesnih ličnosti. Studija Giacoma Scottia (Sjeme revolucionarne Istre. Život i djelo Giuseppine Martinuzzi, ’crvene učiteljice', Rijeka 1979) pohvaljena je kao demistifika­ cija socrealističkog klišea koji je zatajivao pola vijeka političke evolucije Giuseppine Martinuzzi (P. Strčić). No, ona nije umjela nadrasti samo svoje nacionalno i klasno porijeklo. Transcendirala je ograničenja namet­ nuta vlastitom spolu već pojavom u javnosti, pa onda upornom borbom za prava žena, osobito onih najobespravljenijih — radnica. Trećoj rev° luciji Giuseppine Martinuzzi povjesničari nisu dosad posvetili dužnu paž­ nju. Njezina djelatnost aktivistkinje ženskog pokreta u rasponu od četvrt stoljeća i sastavci što tematiziraju oslobođenje žena još čekaju istins o �226 KONJI, ŽENE, RATOVI priznanje koje treba izaći iz današnje upitanosti nad položajem žene. Od referata o ženskom pokretu na Regionalnom kongresu talijanskih soci­ jalista u Puli 1899. Giuseppina Martinuzzi uvijek je nedoktrinamo osjet­ ljiva na postojanje spolnih antagonizama (nerazumijevanja i nasilja) žena i muškaraca proletera. Objašnjavajući dvostruku eksploataciju žene i ženskog rada, otklanja optužbe za nelojalnu konkurenciju i razobličava klasnu i natklasnu potlačenost žena. Lirska, pripovjedačka i programatska proza i poezija, te politička ese­ jistika s elementima romantičnoga i realističkoga književnog izraza svje­ doče o nadrastanju spola, nacije i klase... Te tri revolucije Giuseppine Martinuzzi nisu tekle bezbolno. Ali slika labinskog pogreba svjedoči o trajnom ostvarenju težnji njezina života. O D SAM O E D O SLAVE: M AR G AR ET MEAD Pitanje što ženama »nedostaje« da — osim rijetkih iznimaka — osvoje vrhunce znanstvene karijere, suvremena feministička kritika neprisutno­ sti i diskrimincije žena u znanosti obrće naglavačke. Umjesto toga pro­ pituje što to u znanosti odbija žene. Odgovori su mnogoznačni: Prirodnim i tehničkim znanostima femi­ nistkinje zamjeraju posvemašnju ravnodušnost za posljedice koje prim­ jena njihovih otkrića može imati na pojedinca i društvo, pa čak i na op­ stanak čitavog čovječanstva. Surova kompetitivnost i spletke u sistemu napredovanja ponajviše se oslanjaju na veze i poznanstva po muškoj li­ niji. Utrka za rezultatima ne ostavlja znanstvenicima slobodan prostor (a ni vrijeme) za privatni, obiteljski život... No kulturna antropologija/etnologija, nasuprot tome, ima reputaciju da privlači žene. Vjerojatno zbog toga što sjedinjuje strast da se uoči detalj i težnju za spoznajom cjeline jedne kulture. Ljudsko tijelo, jezik, običaji i rituali, materijalna kultura, religija proučavaju se kao podjedna­ ko važni. Dok eksperiment u laboratorijskim uvjetima pruža istraživaču iluziju da vlada situacijom, proučavanje stvarnih ljudi i njihova načina života zahtijeva od znanstvenika sposobnost da se prepusti situaciji. Osim toga, o antropologiji vlada mišljenje da je kao profesija otvorena ženama. Spektakularna karijera Margaret Mead (1901-1978) zasigurno je najviše pridonijela toj mistifikaciji. Potkraj kolovoza 1925. dvadesettrogodišnja doktorandica, zaljubljena u romantične priče o južnim morima R. L. Stevensona, stajala je uz ogra­ du palube putničkog broda koji je klizio u tropski bujnu luku otoka Pago-Paga. Luka je bila puna usidrenih ratnih brodova američke pacifičke flote, avioni su nadlijetali brodove, a mornarički je orkestar svirao rag­ time. Margaret Mead se iskrcala i iznajmila sobu u rasklimanom hotelu �ŽENE KOJE SU ISKORAČILE U POVIJEST 227 koji je Somerset Maugham opisao u jednoj od svojih priča. Tako je po­ čeo devetomjesečni boravak čiji je rezultat bio prvi antropološki bestse­ ler Sazrijevanje na Samoi (1928) i svjetska slava njegove autorice. Bavljenje antropologijom bio je tek jedan od mogućih izazova za stu­ denticu s elitnog ženskog sveučilišta Barnard koje se kolegice sjećaju kao projektila nabijenog energijom, inteligencijom i znatiželjom u očekivanju lansiranja. Bila je odlučila da u životu postigne »nešto veliko« — što, to i nije bilo tako važno. Njezina ženska klapa s Bamarda predvodila je u eksperimentiranju svim novim idejama. Uz solidno obrazovanje toj su generaciji žena bili bliski i psihoanaliza i feminizam, ideje (i praksa) sek­ sualnog oslobođenja. Izazvale su javnu sablazan kada su se na petogodišnjicu oktobarske revolucije pojavile u studentskoj blagovaonici okru­ žene crvenim svijećama i zastavama i otpjevale »Internacionalu«. Ismi­ javale su se nevinosti i njegovale »duboka i kreativna ženska prijatelj­ stva« (koja nisu isključivala ni seksualnu bliskost) i punim plućima sud­ jelovale u životu njujorške intelektualne boheme. Otvorenost za sve novo na svoj je način simbolizirala antropologija. Ta je mlada znanost, prema riječima Meadove, dvadesetih godina nudila odgovore na protuiječja su­ vremenog svijeta koji je glavinjao između »guštare glupih argumenata 19. stoljeća zasnovanih na etnocentričkoj superiornosti« — izolacioniz­ mu, viktorijanskom moralu i ksenofobiji i novih putokaza koje su naz­ načili Marx, Freud, Havelock Ellis i njezini učitelji, znameniti antropo­ lozi Franz Boas i Ruth Benedict. Freudu se pripisuje da je na upit nekog sugrađanina što misli da bi normalna osoba morala dobro raditi, odgovorio lieben und arbeiten (lju­ biti i raditi). Margaret Mead u obje je stvari bila natprosječna. Objavila je 28 knjiga i 181 znanstveni rad, uz mnoštvo novinskih tekstova i kolumna, televizijskih nastupa itd. Što se, pak ljubavi tiče, iako sitna i nelijepa (najbolje što bi se u prilog njezinu izgledu danas moglo reći jest to da je u mladosti imala lice slično Micku Jaggeru), čitavog je života privlačila muškarce. I potkraj života »sex appeal njezina uma« bio je, pre­ ma riječima brojnih svjedoka koje je njezina biografkinja Jane Howard (Margaret Mead. A life, 1984) intervjuirala, neodoljiv. Udavala se tri puta, a učinila bi to opet da nije imala prečeg posla. Svoga prvog muža iz stu­ dentskih dana ostavila je upoznavši na povratku kući sa Samoe lijepog i briljantnog Novozelanđanina Rea Fortunea. Za njega se udala na putu za Novu Gvineju kamo ih je vodio zajednički istraživački rad. Margaret se vratila kući s te ekspedicije s bilješkama za novu knjigu, također be­ stseler Odrastanje na Novoj Gvineji (1930). S druge zajedničke ekspedi­ cije s Reom vratila se s bilješkama za knjigu Spol i temperament u tri Primitivna društva (1935) i s kandidatom za trećeg muža, antropologom Gregoryem Đatesonom. Bateson, pripadnik engleske aristokracije i aka­ demskog establishmenta rodnoga Cambridgea, kao suprug je potrajao �228 KONJI, ŽENE, RATOVI malo dulje, a u tom je braku rođena i jedina kći Margaret Mead. »Nisam mogao više držati s njom korak«, požalio se Bateson nakon njihove ra­ stave. Radni hiperaktivizam i intelektualni razvoj u bliskom dosluhu s preo­ kupacijama i problemima vlastitog vremena zaslužni su za planetarnu popularnost te znanstvenice. Već je od prvih knjiga tražila potvrde za teoriju kulturnog determinizma svog mentora Boasa, za teoriju koja ra­ zlike među kulturama i u ponašanju ljudi ne tumači »prirodnom« zada­ nošću, nego uvjetovanošću kulturnom tradicijom. Široku su publiku privukla djela koja sadržavaju implicitnu kritiku za­ padne civilizacije upozoravajući na »neprirodnost« konkurencije, seksu­ alnog potiskivanja i ljubomore, zatvorene male obiteljske zajednice, stro­ gog odgoja djece.... Dajući argumente za njihove teze, postala je savez­ nicom različitih progresivnih ideja i pokreta — dr. Spocka (argumenti za neautoritarni odgoj djece), feminizma (uloge spolova su naučene, a ne urođene), ekologije, omladinske kontrakulture šezdesetih godina (javno se zalagala za legalizaciju pušenja marihuane, napadala seksualnu represiju). Svoje je izvještaje iz »egzotičnih« društava dopunjavala usporedbama sa suvremenom američkom kulturom ne ostajući puki promatrač druš­ tvenih promjena. Ruth Benedict pripisuje se ova izjava o učenici i prijateljici: »Ona ne namjerava postati najbolji antropolog, već najčuveniji«. Možda u toj, ne­ sumnjivo ispravnoj procjeni, ima i ponešto prijekora jer Margaret nije krenula stopama svoje učiteljice. Čitavog je života bila zaposlena u naj­ većem američkom muzeju American Museum of Natural History i prem­ da je predavala na svim sveučilištima koja drže do svoga dobroga glasa, nije se ograničila samo na akademsku znanstvenu karijeru. O diskriminciji žene u tom okružju poučio ju je i primjer same Ruth Benedict koja je tek nakon 25 godina rada na Sveučilištu Columbia, nekoliko mjeseci prije smrti, promaknuta u zvanje redovnog profesora. I danas je u zna­ nosti koju je Margaret Mead učinila svojinom najšire publike u SAD naj­ veći postotak nezaposlenih žena doktora znanosti (40,5 %). U onim sre­ dinama (poput naše) gdje većinu etnologa čine žene, profesija ima nizak društveni status. Niti čini jedna lasta proljeće, niti slava Margaret Mead jamči ženama ravnopravan tretman u profesiji. Ona tek pokazuje put. SV O G A T E LA G O S P O D A R (IC A ): M AR G AR ET SANGER Dok je kao mala djevojčica iz prenapučenog radničkog predgrađa u sjeni smrdljivih tvornica dizala pogled k plavičastim brežuljcima koji su �ŽENE KOJE SU ISKORAČILE U POVIJEST 229 skrivali otmjene vile i čijim su se obroncima micale sićušne figure »majki koje su u predvečeije igrale kroket i tenis sa svojim muževima, djelujući tako svježe i mlado, u lijepim čistim haljinama, namirisane«, Margaret Sanger (1879-1966) čvrsto je odlučila: taj će svijet jednom osvojiti. Margaretina je majka mirisala po mlijeku koje u njezinoj uspomeni nikada nije prestalo teći: rođena je kao šesto od jedanaestero djece koja su, iako sva dobrodošla, samo pridonosila siromaštvu obitelji. Voljela je svoju obitelj, ali je mrzila taj čađavi industrijski gradić čija je beznačajnost pri­ jetila da uzme mjeru njezinoj ambiciji. Spoznavši njezin talent, dvije sta­ rije sestre žrtvovale su skromnu ušteđevinu i poslale je na školovanje. Ostavivši s trinaest godina roditeljski dom, krenula je put briljantne ka­ rijere jedne od malobrojnih feminističkih aktivistkinja porijeklom iz rad­ ničke klase, utemeljiteljice i karizmatske voditeljice pokreta za kontrolu rađanja. Suprotno uobičajenim klišeima, žene su i u tradicionalnim društvima imale stanovit stupanj kontrole nad vlastitim tijelom i reprodukcijom. U našim su krajevima bile poznate specijalizirane »majstorice koje dicu gnjavu«, a u 19. stoljeću kritičari zadružnog života žigošu pojavu što žene »za prepričit porod štokakve lekove (vračtva) uzimaju, tiskati se daju, samo da decu iz utrobe ma kako izteraju«. Najveći ginekolog antike Soranos iz Efeza (98-138. n. e.) nabraja u svojim spisima niz kontracepcij­ skih sredstava koja u vagini uništavaju spermu. Takvi su pripravci bili najrasprostranjenija kontracepcija sve do 16. stoljeća, kada je epidemija sifilisa u Evropi potakla otkriće platnenog pretka današnjeg prezervativa. Riječ condum zapisana je prvi put 1706, a vjeruje se da je dr. Condum bio dvorski liječnik engleskoga kralja Charlesa II. Condum je uz vaginalne spužvice bio najpopularniji kontraceptiv u 18. stoljeću. Kada je 1840. izumljena vulkanizacija gume, kondom (prezervativ) postao je mnogo pouzdanije sredstvo zaštite i počeo se prodavati na ulicama Londona i ostalih gradova. Pa ipak, mnogim se muškarcima nije mililo njime tratiti vrijeme pa su žene, nezaštićene od neželjenih trudnoća i dalje rađale, abortirale i masovno umirale. U prvoj polovici 19. st., kada se medicinska profesija u usponu uspjela razračunati s vješticama i babicama — »majstoricama za ugnjavit dite« — Charles Knowlton objavio je (anonimno) 1832. u New Yorku poučni priručnik poetičnog naslova Plodovi filozofije. Obraćajući se ženama čija ga stradanja nisu ostavila ravnodušnim u toku vlastite liječničke prakse, na pristupačan je način izložio funkcioniranje tijela, spolnog čina i po­ drobno opisao tehnike za sprečavanje začeća. Preporučivao je, uz upo­ trebu spužvice, ispiranje vagine biljnim preparatima 5 do 10 minuta na­ kon snošaja. Knjiga je ubrzo zabranjena, a kad se pojavila Daily Tele­ graph je konstatirao: »Nema nikakve razlike između te opake knjige i otrovane hrane«. Dr. Knowlton je za svoj doprinos ženskom užitku i �230 KONJI, ŽENE, RATOVI zdravlju nagrađen sa tri mjeseca robije. Dok je bio na prisilnom radu, knjiga je postala bestseler i prvo je izdanje rasprodano u 125.000 prim­ jeraka. Slijedio ju je priručnik Charlesa Drysdalea Fizička , seksualna i prirodna religija (1855.) koji naglasak stavlja na tehniku (u tom pionir­ skom pokušaju netočno izračunanu) ustanovljavanja ne/plodnih dana ko­ ja je i danas popularna, osobito u religioznih žena (zlobnici je nazivaju »vatikanski rulet«). Kada je 1886. Henry Allbutt napisao Priručnik za su­ pruge u kojemu preporuča tzv. holandsku kapicu, prethodnicu današnje dijafragme, izbačen je iz udruženja liječnika. Knjižica je, pak, prodana u 390.000 primjeraka. Pa ipak, sve su to bili osamljeni viteški pokušaji. Propagandu kontra­ cepcije osujećivali su zakoni za zaštitu ćudoređa i željezni zakon medi­ cinske profesije. Margaret Sanger im je nagovijestila rat — i pobijedila. Ona, dakako, nije izumila kontracepciju za žene, čak nije ni bila njezina prva zagovornica, ali je organizirala ženski pokret za kontracepciju u pr­ voj četvrtini 20. stoljeća. Apatiji, čak i neprijateljstvu tadašnjih feminist­ kinja usprkos, učinila je kontracepciju feminističkim pitanjem. Smatrala je da je slaba korist od toga što se žene bore za jednaka prava ili za bolju naobrazbu ako ne mogu kontrolirati vlastito tijelo. Tek će im kontracep­ cija dati »ključ za hram slobode«, isticala je. Bila je svakako jedna od najomrznutijih feministkinja jer je demistificirala seks kao nužno zlo: kao dužnost ili puko sredstvo prokreacije. Žena koja može uživati bez straha od kazne doimala se opasnom poput prethistorijske zmijurine. Margaret je zanat medicinske sestre izučila u trogodišnjem šegrtovanju po zapuštenim američkim bolnicama. Pred kraj školovanja pojavio se njezin vitez-izbavitelj u liku perspektivnog arhitekta Williama Sangera. Poveo ju je u (vlastitu) bijelu kućicu na brijegu, no Margaret je ubrzo shvatila da se u toj metafori uspona ne iscrpljuju čežnje iz djetinjstva. Preselili su se u srce radikalnog New Yorka — Greenwitch Village. Prik­ ljučili su se Socijalističkoj stranci, a Margaret se vratila svom zvanju me­ dicinske sestre i počela posjećivati bijedne radničke četvrti. Nizali su se stravični prizori: po deset ljudi u jednoj sobi, bez hrane i novca da uz­ državaju prekobrojno potomstvo. Subotom su se stvarali repovi žena pred opskurnim mjestima gdje su se jeftino obavljali abortusi. Mnoge od njih ne bi doživjele iduću subotu. »Bogati znaju sve trikove, a mi rađamo svu djecu« — tužile bi joj se radnice. Smijale su joj se kada bi im govorila o coitusu interruptusu ili o kondomu. Suočena s odbojnim stavovima vo­ dećih feministkinja čija je osnovna preokupacija u to doba borba za pra­ vo glasa, okreće se socijalistima za podršku. Počela je s predavanjima za Zdravstvenu komisiju Socijalističke stranke, iz kojih je nastala serija čla­ naka i brošura Ograničavanje porodice namijenjena radnicima. Izdavala je časopise Pobunjena žena (1914), Revija za kontrolu rađanja (1915) i neumorno agitirala. Kada je uspjela svladati otpore tiskarskih poduzet­ �ŽENE KOJE SU ISKORAČILE U POVIJEST 231 nika (»To je posao za Sing-Sing, draga gospođo!«), zaskočile bi je poli­ cijske zabrane. Godine 1916. otvorila je sa sestrom i prijateljicom (nisu uspjele pridobiti niti jednog liječnika) Savjetovalište za kontracepciju. Pet stotina žena potražilo je u prvih nekoliko dana njihovu pomoć, a onda je policija upala u Savjetovalište i uhapsila sve tri. No ni to nije moglo zaustaviti ženski pokret za kontracepciju. Margaret Sanger jedna je od rijetkih revolucionarki koja je doživjela ostvarenje svojih ideala. Već 1937. ozakonjeno je pravo na savjet o kon­ tracepciji. Osnovan je — o, ironije! — Komitet za kontracepciju Ame­ ričkog liječničkog udruženja. Naslijedivši imetak svog drugog muža, osnovala je istraživački centar koji je financirao otkriće »spirale« (IUD) i hormonske kontracepcijske pilule 1959. Nije bila ni skromna ni samozatajna. Voljela je biti u centru pažnje i nije praštala onima za koje je mislila da bi se s njome mogli natjecati. U povijest će ući kao feministkinja. No biografija Margaret Sanger tipična je za ženu koja je u muškom svijetu imala ambiciju i sposobnost da se iz veoma skromnih početaka uspne na sam vrh. Morala je otrpjeti ra­ zličite, često i nelagodne saveze — od radikalnih do najkonzervativnijih političkih krugova (neki od liječnika koji su počeli prihvaćati ideje kon­ trole rađanja bili su izraziti rasisti i eugeničari), do (bogatih) muževa. Borila se za žensko pitanje, ali nije trpjela potencijalne suparnice. No jedno je izvjesno: djelo koje je svima nama Margaret Sanger ostavila u nasljeđe podsjeća na to da kontrola rađanja pridonosi kvaliteti spolnog života (ne samo »sigurnosti«) i na to da je jedino svjesno izabrano maj­ činstvo dostojno svog imena. GENIJALNE G UBITN IC E GENIJA: M ILEVA M AR IĆ -EIN STEIN , SYLVIA PLATH Nakanila sam danas pisati o Milevi Marić-Einstein (1875-1948), ženi koja je mogla ući u povijest znanosti kao briljantna matematičarka, ali je život završila kao anonimna i zaboravljena bivša supruga jednoga ge­ nija. No istodobno sam, prelistavajući ovogodišnji kalendar znamenitih žena, što ga je izdao njemački nakladnik džepnih knjiga Suhrkamp (koji je, za razliku od enciklopedija Leksikografskog zavoda, zabilježio Marićku), ustanovila da će se upravo 11. veljače 1988. navršiti 25. godišnjica dana kad je neprežaljena pjesnikinja Sylvia Plath (1932-1963) u svojoj tridesetoj godini, bolesna od života, uronila glavu u plinsku pećnicu i više se nikad nije probudila. Pjesnikinja i matematičarka, jedna Amerikanka u egzilu u Engleskoj, druga Srpkinja u egzilu u Švicarskoj; tamno pijanstvo poezije nasuprot beskrajnoj lakoći pronicanja u apstraktni svijet matematičkih formula �232 KONJI, ŽENE, RATOVI i jedna frapantna sličnost. Upravo me je ta sličnost oslobodila dileme u izboru čiji da odraz, od njih dvije, potražim danas u zrcalu ženske povi­ jesti. Obje su, naime, postale žrtvom preteške (da li i nemoguće) veze između (ženske) kreativnosti i braka. Brak je moguće, štoviše, čini se to uobičajeno i neupitno, promatrati kao vrhunsko ostvarenje ženske žudnje. Brak kao pravna i idealna za­ jednica muškarca i žene, skladni dom u kojemu »ženska ruka« na oltar svakodnevice prinosi tzv. male stvari — opojan miris opranog rublja, to­ plinu juhe, dječji smijeh... Ili: pokakane pelene, neoprano suđe, loše po­ dijeljeno siromaštvo, ratište u kojemu nakon bitke ostaju razbacani slom­ ljeni udovi, masnice i pregažena razbijena srca. Život je i jedno i drugo, ili od svega pomalo. Da li brak kao ženska želja isključuje i neobuzdanu potrebu za kreativnošću, težnju k apsolutu? Povijest žena pruža izobilje dokaza da su se te dvije žudnje najčešće isljučivale i potirale. Izbor je za ženu (bio) neizbježan, a cijena visoka: samoća ili stvaranje, žrtva u sva­ kom slučaju. Suvremeni, pak, feminizam, kao i komunistička utopija ko­ načnog rješenja »ženskog pitanja«, priziva sliku novog mutanta — superžene koja jednom rukom slika ili piše roman ili znanstvenu knjigu, drugom ljulja dijete, trećom miješa ručak, četvrtom dotjeruje šminku na nasmiješenom licu. A život i dalje protuiječi, iako žena danas više no ikada dosad samouvjereno i tvrdoglavo pokušava. Samo one poznaju svoje zapetljano knjigovodstvo dobitaka i gubitaka. Mileva Marić rođena je u Titelu (Vojvodina), a peta je žena (i jedina na svojoj godini) koja je studirala matematiku i fiziku na sveučilištu u Ziirichu. Na istoj je godini studija bio i Albert Einstein, kojemu imponira njezina lakoća shvaćanja, ustrajnost i sposobnost da pronađe jednostavna i elegantna rješenja teških matematičkih problema. Vjenčali su se 1903. Od tada odustaje Mileva Einstein od svih vlastitih znanstvenih ambicija kojima je također kompenzirala prirođenu bolest kuka koja joj je zada­ vala smetnje pri kretanju. Nije pristupila diplomskom ispitu, a na pitanje zbog čega ne želi patentirati stroj za mjerenje elektronskih titraja u čijem je konstruiranju sudjelovala pod svojim (a ne muževim) imenom, odgo­ vorila je: »Zašto? Ta mi smo sada Ein Stein (Jedan kamen)!« Ein Stein je značilo: nakon rođenja prvog djeteta cjelonoćna suradnja na teoriji relativnosti, nakon kućanskih poslova bez ičije ispomoći i nakon zbri­ njavanja studenata koje su Einsteinovi zbog svojih oskudnih prihoda bili prisiljeni uzimati na stan. Njezin točan udio u radu na teoriji relativnosti nećemo nikada saznati. Originali spisa su uništeni. Ali matematičku po­ dlogu teorije Einstein uvelike zahvaljuje Milevi: »Trebao sam svoju že­ nu«, uvijek je naglašavao, »ona mi je rješavala sve matematičke proble­ �ŽENE KOJE SU ISKORAČILE U POVIJEST 233 me«. Kada je 1921. taj rad okrunjen Nobelovom nagradom, sav je novac predao njoj. Godine njihova braka posvećene razvoju teorije relativnosti (1905) Einsteinovo su najplodnije razdoblje. Mileva se sa svojim mužem selila kako su slijedile njegove profesure na sveučilištima u Pragu, Ziirichu i Berlinu. Kako Einsteinova slava raste, nakon rođenja njihova dru­ gog sina (1910) opada njezin udio u njegovu radu. Čini se da su braku time narušeni temelji. Kada izbija prvi svjetski rat, već žive odvojeno. Uz glasovitog profesora, Mileva ne djeluje dovoljno reprezentativno. Brak je razveden 1918. Dok je Mileva Marić na početku svog odnosa s Einsteinom samouvjereno tvrdila da može postati isto tako dobra fizičarka kao i njezini muški kolege, sada joj je ostalo tek uzgajanje cvijeća, nov­ čane brige, davanje satova i samouništavajuća briga za duševno bolesnog drugog sina. Kada je 1965. taj sin umro, o njemu se pisalo kao o »sinu preminulog profesora Einsteina«. Majka nije spomenuta. Ona je umrla u jednoj ciriškoj bolnici, nepoznata i ogorčena. Istinsko značenje lirike Sylvie Plath prepoznato je tek nakon njezine smrti. Neobičan senzibilitet buduće pjesnikinje obilježen je doživljajem očeve smrti kada joj je bilo tek sedam godina. Iako je vrlo uspješna stu­ dentica na elitnom sveučilištu, smrt je trajno gleda zavodljivim pogle­ dom. Depresije, psihijatrijsko liječenje, krize opisane u autobiografskom romanu Stakleno zvono. Na studijskom putovanju u Englesku susreće mladog pjesnika Teda Hughesa. Udaja 1956. Oboje vide svoj brak kao mogućnost da se međusobno potiču na književnom polju. Tek se poslije pokazalo da je Hughes bio taj na kojega je njihova veza imala plodo­ tvorniji učinak. Godine 1960. Sylvia rađa kćer, 1962. sina — sve manje vremena za pisanje, sve više svakodnevice, klatno raspoloženja njiše se sve luđe. Nakon rođenja sina muž je ostavlja i traži rastavu. Sylvia pret­ postavlja da ga odbija njezina (prisilna) kućevnost; priznaje da je u toku braka potisnula svoj rad. Sama sebe hrabri: »Postat ću istinski aktivna žena — ne služavka-sjena koja sam bila«. Posljednji val optimizma i — plinska pećnica koja je ušla u legendu. Njezine pjesme kojima do metafizičkih dubina dolazi nerijetko kuhi­ njskim metaforama ostaju kao memento: The smog o f cooking the smog of hell (...) (Miris kuhanja, miris pakla...) Samoubijena »malim larima i penatima« (kućnim duhovima) o kojima je znala govoriti s nježnošću... Nikada nećemo sa sigurnošću znati bi li Mileva Marić-Einstein doista ostvarila karijeru znanstvenice koju su joj omogućavale natprosječne sposobnosti, niti bi li se Sylvia Plath othrvala sirenskom zovu smrti da su ostale »same«. Bez Alberta Einsteina ili Teda Hughesa. Znamo samo to da su s njima bile na gubitku. �234 KONJI, ŽENE, RATOVI N A Š A G O SPA O D TIB E T A : A L E X A N D R A D A V ID NEEL. Za viktorijanske gospođice iz boljih krugova, od polovice 19. st. »Ve­ liko krstarenje« u egzotične krajeve bilo je dio uobičajenog općeg obra­ zovanja. No, one među njima koje su iz raznih razloga bile sklone pre­ tjerivanju i otiskivale se samostalno na putovanja bile su ekscentrično društvance. Alexandri David Neel lutanje je, čini se, bilo u krvi. Prvi je put pob­ jegla s pet godina. Lunjala je Vincenneskom šumom sve dok je kući nije priveo dežurni policajac. Kada su se iz Pariza njezini roditelji preselili u Bruxelles, pohađala je strogu samostansku školu, gdje je stekla i solidno muzičko obrazovanje. Drugi je bijeg vodio petnaestogodišnju Alexandru pješice duž belgijske obale u Nizozemsku, gdje se ukrcala na brod za Englesku. S osamnaest je pregazila planinski prijevoj Sv. Gothard kako bi obišla talijanska jezera. Njezina se prtljaga sastojala od balonera i knji­ žice mudrih maksima (»Teško je živjeti pod prisilom nužnosti, ali to ni­ pošto nije nužno.«). Konstemirani tom eskapadom, roditelji su odlučili da je uvedu u visoko društvo, vjerujući da će joj to izbiti iz glave daljnje ludovanje. Predstavljena je kao debitantkinja belgijskoj kraljevskoj obitelji. Društvu dvorske kreme Alexandra je pretpostavila društvo anarhista. Bruxelles je u to doba bio glavno sastajalište evropskih anarhista, a Elisee Reclus, prijatelj njezina oca (poput Victora Hugoa, koji ju je ljuljao kao djevojčicu) — njihov neokrunjeni kralj. Pod njegovim pokrovitelj­ stvom, ubrzo je izgradila teorijsku podlogu (»Poslušnost je smrt«, po­ učavao je Reclus) daljnjih pothvata. U Londonu uči engleski, a u Parizu sanskrt. Tamo se preobraća na budizam. Zahvaljujući neočekivanom nasljedstvu, ona provodi osamnaest mje­ seci na Cejlonu i u Indiji. Indija koju otkriva nije ni pripitomljen svijet engleskog radža ni bajkovite raskoši maharadža, već Indija mudracaprosjaka. U Benaresu upoznaje svog prvog učitelja koji, odrekavši se svi­ jeta, živi gol u ružičnjaku. Vraća se 1893. u Belgiju bez prebijene pare, a roditelje zatječe pred bankrotom. Pokušava se bezuspješno izdržavati novinarstvom, no uspješnija je kao operna pjevačica. U Parizu ju je čuo Massenet i preporučio za naslovnu ulogu u svojoj operi Manon. Ne do­ biva angažman u Pariškoj operi jer odbija audiciju u direktorovu krevetu. U toku angažmana u Tuniškoj operi upoznaje svog budućeg muža. Brač­ nu dosadu razbija pisanjem. Objavljuje knjige Racionalni feminizam (1909) te Budistički modernizam i budizam Bude (1911). Kada se i ta raz­ bibriga pokazala nedostatnom za Alexandrin nemirni duh, gospodin �ŽENE KOJE SU ISKORAČILE U POVIJEST 235 Neel joj predlaže malo putovanje. Ljeta 1911. otisnula se u Aziju. Pred­ viđeno šestomjesečno putovanje potrajalo je trinaest godina. Cejlon, Indija, Sikim, Tibet... Bila je prva Evropljanka koja je upoz­ nala Dalaj-lamu i primila pouke lamaističkih mudraca. Godinu je dana provela sama u spilji na Himalaji, u blizini pećine svog učitelja, mistika poznatog po tome što je nezgodne himalajske kozje staze kratio lete­ njem. No, trebalo je proći još mnogo godina da ostvari svoj san: prodrijeti u srce Tibeta, grad Lhasu, nedostupan strancima. Tri uzaludna pokušaja: dvije godine lutanja pustinjom Gobi, jedan izgon engleskih kolonijalnih vlasti. Uspijeva se probiti kao 56-godišnjakinja, u četvrtom pokušaju, preko zapadne Kine. Potkraj 1924, prerušena u prosjakinju, kose oboje­ ne u crno i nagaravljena lica ostvarila je ono po čemu njezino ime postaje slavno u cijelom svijetu. Po povratku u Evropu 1925, objavljuje knjigu Putovanje jedne Parižanke u Lhasu. Ostatak dugog života provodi na svom imanju u Francuskoj, koje pret­ vara u »tibetsku tvrđavu meditacije«. Poduzela je još nekoliko kraćih pu­ tovanja u Aziju, upravo dovoljno dugih da s pristojne udaljenosti osluš­ kuje eksplozije drugog svjetskog rata (to je uspjela i u prvom svjetskom ratu.) Alexandra David Neel postala je još za života spomenik — »Naša go­ spa od Tibeta«. Avanturistkinja, feministkinja, anarhistkinja (počast su joj uspjeli odati još pariški anarhisti šezdesetosmaši), davno prije no što je to bilo iole respektabilno. Autorica je brojnih knjiga koje su publici na Zapadu približili svijet istočnjačke mistike. Popularna i čitana do da­ našnjeg dana (upravo je izišlo englesko izdanje putopisa o Lhasi, My Journey to Lhasa, Beacon Press/Virago), iako ima zlobnika koji insinui­ raju o njezinim minhauzenovskim sklonostima. Osobito su se okomili na vjerodostojnost opisa scene samoizlječenja, kada je, navodno, provela nekoliko dana izgubljena u mećavi, bez hrane i zaklona, iščašenih nogu i čizama rasparanih od oštrog leda. No, bez obzira je li više uživala u mistifikaciji ili u mistici, bila je mistik po vokaciji. Iskušala se kao budistkinja, teozofkinja, slobodna zidarica... Svoje dugo putovanje kroz sto­ ljeće i preko kontinenata — Alexandra David Nćel završila je u 101. go­ dini, srušivši tako još jedno od pravila lijepog ponašanja. �236 KONJI, ŽENE, RATOVI D U G I MARŠ Ž IV O T A D IN G LING Vjerujem da bi neka imaginarna anketa u kojoj se traži ime jedne žen­ ske ličnosti iz prošlosti ili sadašnjosti Kine završila predvidljivim rezul­ tatom: pobijedila bi Jian Quing. Medijski eksponirana zloglasna »prva udovica« potpuno, naime, potvrđuje evropocentričnu (da li i univerzal­ nu?) stereotipnu predodžbu o nekoliko načina kako žena može stupiti na javnu scenu. Ikonografija sirenske zavodnice, spletkarice iza trona svakako je najeksploatiranija. Demonizacija Jian Quing koja svojim žen­ skim čarima i lukavošću iskorištava Mao Zedonga — dobrog vladara, čini je dostojnom nastavljačicom loze Lady Macbeth, bliskom i razum­ ljivom i izvan njezina civilizacijskoga kruga. Jedan od mnogih primjera antiteze Jian Quing mogla bi biti Ding Ling koja je u svom dugom životu uspjela postati i njezinom žrtvom. Rođena 1905, Ding Ling bila je vršnjakinja, svjedokinja i sudionica kaotičnog X X . stoljeća potresanog revolucijama u Kini. Njezino se ime provlači kroz čitavu studiju Jonathana D. Spencea Vrata Nebeskoga mira (Penguin Bo­ oks, 1982), kulturnu povijest Kine i njezinih revolucija od 1895. do 1980. Sun-Yat-senovu revoluciju 1911, o kojoj je pisala u svojim romanima, doživjela je gledajući preobrazbe svoje majke i probuđene nade njezine generacije žena koje su se borile za ravnopravnost. Majka se tek kao tridesetogodišnja udovica zajedno s njom upisala u školu. Prihvativši iza­ zov da se uključi u satove gimnastike, skinula je tradicionalne poveze sa stopala i nakon mnogo pretrpljenih boli i vježbanja napokon je (i to ne samo simbolično) stala na vlastite noge. Ding Ling je rasla u društvu feministkinja, energičnih i hrabrih žena majčine generacije. Odgojena na razgovorima i literaturi koja kritizira brak sučeljujući mu slobodnu ljubav i kohabitaciju, pobunila se protiv unaprijed ugovorenog braka koji su utanačili još starci iz očeva klana. Uspjela ga je izbjeći zahvaljujući tome što je njezin upis u dotada isključivo mušku školu bio popraćen tolikim zgražanjem da se mladoženjina obitelj laka srca odrekla takve bestidnice. Ding Ling je mogla nastaviti školovanje jer g aje njezina majka prekinula zaposlivši se kao učiteljica da je može uzdržavati. Položila je prijemni ispit na sveučilištu u Shanghaju 1923. nakon što je sama proputovala po Kini, bezuspješno tražila zaposlenje, naučila po­ nešto o sindikalnom organiziranju i o novinarstvu od prijatelja koji su surađivali u anarhističkim i feminističkim časopisima. Na godinu se pre­ bacuje na studij u Beijing, jer joj se to učinilo najzgodnijim načinom da se iskobelja iz ljubavnog trokuta. Tamo se kreće u književnim krugovima, studira i živi s vršnjakom Huom Yepinom, također aspirantom na knji­ �ŽENE KOJE SU ISKORAČILE U POVIJEST 237 ževnu slavu. No kako je Hua više od pisanja (prilično konvencionalne) poezije privlačila politika, 1926. sele se u Shanghai, koji zbog postojanja internacionalnih zona i nešto liberalnije klime postaje pribježište cvijeta kineske lijeve inteligencije. Ding Ling počinje 1927. objavljivati novele i u nekoliko godina uspijeva objaviti tri veoma zapažene zbirke. Protagonistice su žene — često marginalke — seljanke, prostitutke, provincijalke u velegradu, razočarane intelektualke. Njihovi su životi opi­ sani neuljepšano, bez dvoličnosti lažnog moraliziranja. Za to vrijeme lju­ bavnik Ding Ling potpuno se posvetio revolucionarnom radu. Uhapšen je i ubrzo smaknut u sve žešćim Guomintangovim progonima komunista 1931. godine. Ostavši sama s tek rođenim sinom, Ding Ling nastavlja njegovu misiju. Piše roman o životu lijevih intelektualaca (Svjetlo je pred nama). Uhapšena je kao komunistička aktivistkinja 1933. i zajedno s muškarcem s kojim živi provodi tri godine u kućnom zatvoru. Pobjegla je ostavivši ga samog s njihovom kćeri u rukama Guomintanga. Nakon niza obavljenih partijskih zadataka dolazi 1937. na teritorij koji drži Cr­ vena armija. Prihvaćena je s oduševljenjem kao priznata književnica i kao progonjena aktivistkinja. Rukovodi kulturnim sektorom, radi s narodom, prosvjeduje žene i zdušno ispunjava sve zadatke koje joj povjeravaju Mao Zedong i povijesni vođe revolucije. Prve godine provedene u Yananu jesu godine revolucionarne ekstaze: i oskudica i primitivni životni uvjeti bili su za Ding Ling čista poezija. Bilježila je s oduševljenjem kako proživljava drugu mladost, kako ho­ da bosa i u jednostavnoj vojničkoj uniformi, da joj ne pada teško što se danima nema gdje oprati. No postupno postaje sve kritičnija prema he­ rojskom rukovodstvu Dugog marša. U svojim tekstovima otkriva bijedu, patnje naroda, dvoličnost i borbe za vlast iza prividno vedrog lica jananskoga komunizma. Tako intoniran tekst Misli povodom 8. marta (1942) u kojem razobličuje seksualnu (i ostalu) eksploataciju i ponižavanje žena u revolucionarnom pokretu, zabilježit će niz uspona i padova koji će se u njezinu životu smjenjivati idućih desetljeća. Taj joj je feministički ek­ sces pribavio i ukor od samog Mao Zedonga, a revnosne je samokritike nisu mogle spasiti od protjerivanja sa svih funkcija i dvogodišnjeg preodgajanja na selu. »Pomilovana« je kada se ukazala potreba za ličnošću pogodnom i atraktivnom za pokazivanje stranim novinarima (književnica — revolucionarka). Rad na provođenju agrarne reforme, kamo je upu­ ćena 1946, postaje građa za njezin novi roman Sunce sja nad rijekom Sang-ganom (1948). Ta je rijeka trijumfalno vraća u Beijing 1949. godi­ ne, i to ravno u srce nove vlasti. Postaje visoka funkcionarka u kulturi, osniva i vodi brojna udruženja, institucije, časopise, radi u propagand­ �238 KONJI, ŽENE, RATOVI nom odjelu KP. Ali plaća i cijenu sudjelovanja u igri moći: denuncira kolege u nemilosti, odriče se vlastite prošlosti kao »malograđanske ilu­ zije«, »ekscentričnosti«, »mrzovolje«.... Kada je 1954. osjetila muklo kuckanje paklenog stroja vlasti, bježi pred čistkama. No svejedno biva optužena za doživotno antipartijsko dje­ lovanje, za pisanje pornografije (rane novele o ženama), za vlastohleplje, častohleplje i tvrdoglavo negiranje optužaba. Samokritike nisu dovoljne — 1957. izbačena je iz KP i smijenjena sa svih dužnosti. Prognana je na sjever, blizu granice sa SSSR. Kasnije će se tog progonstva sjećati s no­ stalgijom. U društvu s dugogodišnjim partnerom književnikom Chenom Mingom još može ukrasti poneku mrvicu romantike među seljacima is­ crpljenima glađu u hladnoj i zabitnoj provinciji. Pravi pakao počinje 1966. novim uzletom Maova kulta ličnosti i divljanjem tzv. Kulturne re­ volucije. Prokazana kao antipartijski element, pada u ruke pripadnicima Crvene garde. Rastavljaju je od Chena, teški fizički rad smjenjuje se s »borbenim sesijama« psihičke torture i fizičkog zlostavljanja. Uništavaju joj nacrt novog romana. Chen joj poručuje na prokrijumčarenim cedu­ ljicama: »Studeni dani pretvorit će se u proljetni povjetarac. Nikada, ni­ kada ne očajavaj!« Usponom Jian Quing studen ju je još više stegla. Ding Ling 1970. spro­ vode u zloglasni beijinški zatvor Quincheng. Tamo u samici provodi pet godina. Puštena je 1975. iznenadno, kako je bila i uhapšena. Potpuno je rehabilitirana tek 1979. Ding Ling je umrla godine 1987. Ostaje pitanje hoće li čitatelji na Za­ padu (ali i zapadni autori koji o njoj pišu) moći pojmiti radikalnost i raspone jedne takve egzemplarne egzistencije? B O M B A S U K R A S N O M VRPC O M : FR ID A K A H LO Fridi Kahlo smrt se najavila već u šestoj godini kada je preboljela dje­ čju paralizu. U petnaestoj joj se zagledala duboko u oči. Poštedjela ju je u prometnoj nesreći i nije je ispustila iz vida do kraja života. Poput vjer­ nog psa uz nogu gospodara. Frida Kahlo rođena je 7. srpnja 1910. — u godini izbijanja meksičke revolucije u Coyoacanu, slikovitom predgrađu Ciudad de Mexica. Kako je zapisala u svom dnevniku, oči prodornog pogleda naslijedila je od svog oca Guillerma madžarskog Židova, fotografa, a tijelo uspaljene čednosti od majke Matilde, stroge meksičke katolikinje. Jedan je kozmički trenu­ tak nepažnje obilježio čitav njezin život. Tramvaj je udario autobus u �ŽENE KOJE SU ISKORAČILE U POVIJEST 239 kojemu se vozila aspirantica na studij medicine. Metalni rukohvat raz­ mrskao joj je zdjelicu i izašao kroz vaginu, trostruki prijelom kičme. Du­ ga razdoblja nepokretnosti, 35 operacija, četiri gotovo fatalna pobačaja, posljedica neutažive želje za potvrdom vlastite plodnosti. Čulna prisut­ nost boli iduća četiri desetljeća. Ma kako da je sama opisivala svoje sli­ karstvo, ma kako su ga prijatelji i kritičari nastojali klasificirati, bol je opipljiva tema svih njezinih slika. Bol zbog boli. Naslikala je scenu ne­ sreće, fantazmagorične prizore brojnih bolnica u kojima su je liječili. Bol zbog agresivne uspravljenosti ljudskog bića u neprestanom ogledu s pri­ rodnim tokom: Korijeni, platno iz 1943. jedan je od mnogih autoportreta Fride Kahlo na kojemu leži ispružena, pomirena s nijemom mudrosti pri­ rode, njezino srce, unutrašnji organi i noge granaju se u korijenje koje je prolistalo pobjedonosnim zelenilom. Bol zbog izdane ljubavi: čuveni autoportret Dvije Fride — obje rasporenih grudi — jedna ima čitavo srce Čija se arterija napaja krvlju iz slike voljenog izdajnika, druga, raspolov­ ljena srca, a krv polako istječe... Na njezinim je platnima bol oslikana u svim mogućim verzijama, analitički i simbolički, lirski ili groteskno. Fridu Kahlo nisu boljele samo njezine boli. Sa sedam godina, izvješ­ tava u dnevniku, opaža društvene nepravde, sa 13 postaje članica Omla­ dinskog saveza komunista, sa 17 pristupa Meksičkoj komunističkoj par­ tiji. Od tada datira i njezina opčinjenost djelom Diega Rivere. Jedan od njegovih murala krasio je i amfiteatar osnovne škole koju je polazila. Kratkotrajna slikarska pouka koju je započela nekoliko mjeseci prije nesreće, pomogla joj je da, prikovana uz krevet i invalidska kolica, zava­ rava boli slikanjem. Bilo joj je 17 godina kada je svoje slike odnijela na ogled Diegu Riveri, slavnom slikaru i poznatom komunističkom intelek­ tualcu. Taj je susret bio početak doživotne ljubavne veze. Oženili su se dvije godine kasnije. »Brak slona i golubice«, komentirali su Fridini ro­ ditelji vezu s mnogo starijim korpulentnim Riverom. Frida je intenzivno živjela njihov odnos. Čak ga je portretirala kao petog idola svoje mladosti, uz Marxa, Lenjina, Staljina i Zapatu. Revo­ lucionarni zanos iskazan u dnevnicima i autobiografiji (1953) i društvena angažiranost nisu reducirali njezino slikarstvo na socrealističku formulu. Za vrijeme boravka u Parizu 1938. bračni par Kahlo-Rivera pomaže La­ vu Trockom u bijegu pred Staljinovom osvetom. Trocki se seli u Meksiko i nakon nekog vremena provedenog u njihovoj kući postaje im prvim susjedom u Coyoacanu, gdje ga 1940. ipak sustiže čekić u produženoj ruci Generalissimusa. Trocki je flertovao, navodno i dosta ozbiljno, s Fridom koja mu je za rođendan naslikala autoportret na kojemu je odjevena u pozlaćena leptirova krila. Andrć Breton je došavši Trockom u pohode �240 KONJI, ŽENE, RATOVI ostao fasciniran tim darom i Fridinim slikarstvom koje je definirao kao nadrealističko. Tako ga je prikazao i u katalogu njezine prve samostalne izložbe u New Yorku. Breton je mislio da sam nadrealistkinja, ali to nije istina: nikada nisam slikala snove, samo vlastitu stvarnost, opirala se Frida Kahlo. Premda je i nakon toga sudjelovala na važnim izložbama zajedno s prvacima nadrealizma. Razvela se od Rivere 1939. u vrijeme kada on proživljava strasnu avanturu s njezinom sestrom. Nanovo su se oženili godinu dana kasnije u San Franciscu gdje žive do 1943. Vraćaju se u Meksiko gdje je samou­ ka slikarica počašćena mjestom profesorice na Eksperimentalnoj umjet­ ničkoj akademiji La Esmeralda. Kao i mnoge žene u čijoj je žudnji istaknuto mjesto imala revolucija, Frida Kahlo nije izravno propitivala položaj žene u svijetu. Kao auten­ tična umjetnica, ona je to neprestano činila. Slikar mora biti koristan društvu, borac koji klasni boj bije oružjem slikarstva, zapisala je. Njoj je, poput najvećih, bilo dano da nadraste taj socrealistički kliše. Njezini su izvori nadahnuća meksičko pučko slikarstvo 19. stoljeća, flora i fauna u svom tropskom izobilju, slikarstvo Boscha i Bruegela, a u Meksiku je drže predstavnicom »progresivnog realizma«. »Obdarena svim sposobnostima zavođenja i navikla da se kreće među genijalnim muškarcima«, kako ju je doživio Breton, izbjegla je jednom još opasnijem klišeu. Nije podijelila sudbinu mnogih, svojedobno ravno­ pravnih sudionica avangardnih umjetničkih smjerova koje su s protokom vremena klizile k povijesnoj margini i ostale zapamćene u konvencional­ nim ženskim ulogama muza i ljubavnica. Umjetnost Fride Kahlo je ukrasna vrpca opasana oko bombe, z ap isao je B re to n . NEKE N O V E SVILENE BUBE: R A D H A KU M A R Očekivala sam da ću ugledati svilenu bubu u sariju, kakve sam često sretala na međunarodnim feminističkim konferencijama. Zamotane u krotke sarije, one su se uspaljenom retorikom obrušavale podjednako na mrski patrijarhat i na imperijalistički Zapad, na čijim su fakultetima i dalje studirale. �ŽENE KOJE SU ISKORAČILE U POVIJEST 241 Radha Kumar, 36-godišnja sitna Indijka, kratke, prosijede kose, od­ jevena u nehajno-sportsku odjeću, svojom je pojavom osporila stereotip nevine i autohtone, tradicijom obavijene Indije. Njezini su roditelji pri­ padnici generacije koja se borila za nezavisnost i izgradnju modeme In­ dije. Oboje su studirali u Engleskoj, gdje su se i upoznali. Svojim su bra­ kom prekršili stroge kastinske podjele. Majka, sveučilišna profesorica ekonomske povijesti, porijeklom je iz najviše kaste brahmana (svećeni­ ka). Otac, stručnjak u ministarstvu petrokemije, jest vaišya iz potkaste banija (bankara, zemljoposjednika). No, Radha je u radikalizmu otišla nekoliko koraka dalje. Još u toku školovanja u delhijskoj elitnoj i nacionalno osviještenoj školi, suučenici — komunisti »prisilili« su je da prouči Komunistički manifest. Njezina cimerica na studiju engleske književnosti u Cambridgeu čitala joj je naglas feminstički bestseler Ženski eunuh Germaine Greer. Bila je isprva šokirana. »Namjeravala sam se u Engleskoj dobro zabavljati, nositi lijepe haljine i imati mnogo dečki«, priznaje danas. Ali, infekt feminizma nakalemljen je na već prisutni marksistički virus. Po povratku u Indiju, polovicom se­ damdesetih godina, uključila se u rad radikalnog ljevičarskog kružoka. Izdavali su časopis za radnike na hindiju i sudjelovali u radničkim akci­ jama. Bila je i »dežurna feministkinja u grupi« i pisala o položaju žena. Kada je na Sveučilištu Jawharlal Nehru u New Delhiju, gdje je upisala magisterij iz povijesti, osnovala s drugim ženama feminističku grupu, nje­ zini su ih drugovi-ljevičari spremno proglasili malograđanskim frakcionašicama. Završilo je tako da su i sami ubrzo postali feministi. Radha upravo dovršava knjigu o povijesti ženskih pokreta u Indiji od polovice 19. stoljeća do danas. Tiskat će je feministička izdavačka kuća koja nosi naziv »Kali«, po boginji plodnosti i vremena koja u indijskoj mitologiji simbolizira istovremeno stvaranje i uništenje. U Zagrebu, u sekciji »Žena i društvo« Sociološkog društva Hrvatske, Radha je održala predavanje o suvremenom ženskom pokretu u čijem je stvaranju i sama aktivno sudjelovala. Akcija koja je 1979. označila me­ dijski proboj ženskog pokreta na cijelom prostoru Indije bila je kampanja protiv »umorstva zbog miraza«. Ta je pojava (procjenjuje se da se jedno takvo ubojstvo dogodi svaki dan) osobito rasprostranjena u sjevernoj In­ diji. Seoski doseljenici u gradove iz Pandžaba dolaze ženskim mirazom do gotovine za stvaranje malih poduzeća. Ako ženina obitelj ne pristane da i nakon zaključenja braka nepresta­ no povećava dogovorenu svotu, ženi se dogodi nesreća, naprimjer ek­ splozija plinske peći ili se oklizne u bunar. Feministkinje su uspjele do­ �242 KONJI, ŽENE, RATOVI kazati da učestale novinske vijesti o takvim slučajevima ne govore o lošoj kvaliteti peći indijske proizvodnje ili natprosječnoj sklonosti žena nesret­ nim slučajevima. Najmasovnije demonstracije u suvremenoj Indiji, koje su pridonijele nacionalnoj koordinaciji svih feminističkih grupa, uprili­ čene su 8. ožujka 1980. Povod je bila oslobađajuća presuda policajcu, kojemu je bilo dokazano da je silovao jednu ženu. Te su akcije, prema mišljenju Radhe Kumar, pokazale da se u prvoj fazi svoje borbe žene obraćaju državi. Traže zaštitu i nove zakone koje im ona izdašno daje (npr. Indija ima najoštriji zakon protiv silovanja), no prave promjene ipak izostaju. Stoga početkom osamdesetih, feminist­ kinje razvijaju nove oblike samopomoći. Osnivaju ženske centre diljem zemlje s namjerom da uđu u zatvorene zajednice i da tamo pronađu tra­ dicijske elemente podrške. Populariziraju pojam saheli (sestra, pratilja, drugarica u igri) i potiču autentičnu žensku solidarnost. To nije značilo samo pomoć u nevolji. Organiziraju i ženske festivale, na kojima se zbli­ žavaju žene različitih društvenih slojeva. Razmjena osobnih iskustava i strategija preživljavanja uspjela je privući i žene sa sela te ih učiniti sa­ mosvjesnim sugovornicama građankama. U tom je razdoblju osobito po­ pularna reinterpretacija starih mitova, u kojima se traže primjeri zatrte ženske kreativnosti i zaboravljenih strategija borbe. Brojčano impresivan ženski pokret u Indiji potkraj osamdesetih posti­ gao je jedan od svojih ciljeva. Zainteresirao je politiku za položaj i pro­ bleme žena. No, činjenica da se sve vodeće političke stranke obraćaju ženama s obećanjem da će potpomagati njihove interese i stvaraju čak vlastite ženske organizacije, razjedinjuje i inače slab ženski pokret. Drugi činilac marginalizacije feminističkih akcija jesu pozamašna sredstva iz razvijenog svijeta, mučenog grižnjom savjesti, koja su u povodu deset­ ljeća žena počela pritjecati u Indiju. Rivalstvo i borba ženskih grupa za te fondove, namijenjene razvojnim programima, onemogućuju, prema ocjeni Radhe Kumar, stvaranje jedinstvenog ženskog pokreta u Indiji. Pa ipak, za nju to nije razlog za predaju. Pored feminističkog aktivizma dovršava i doktorat iz povijesti. Piše o tekstilnim radnicama u Bombayu s kraja 19. stoljeća. Jer — »bez spoznaje o svom sudjelovanju u povijesti, žene nikad neće postati subjekti vlastite povijesti«, vjeruje Radha Kumar. �II U osvitu hrvatskog feminizma BO R BA SRCA S R AZU M O M : DRAGOJLA JARNEVIĆ Živeći u mnogočemu ispred i svom vremenu usprkos, književnicu Dragojlu Jamević resio je za života epitet jednog od »muževa ilirske dobe«, prema istoimenoj litografiji iz 1870. koja prikazuje 59 portreta istaknutih iliraca (među »muževima« je uz nju i Sidonija Rubido). Tri desetljeća poslije smrti proglašena je najvećom našom — usidjelicom (!), a njezina ju je prva biografkinja, Adela Milčinović (1907), izražavajući općedruš­ tveni stav, portretirala kao jednu od ostaijelih gospojica, koje mogu samo još ljubiti pse, mačke i druge životinje i izgrizati sebe i druge. Dobrohotniji anonimni autor sa željom da je »rehabilitira« piše 1910. kako je bila sve do najnovijeg vremena nepravednije osuđivana nego što je to za­ služila. Naš suvremenik Pavao Pavličić, pišući joj »otvoreno pismo« u časopisu Republika (1986), mnogim udvornim paternalističkim frazama želi »cije­ njenu gospodičnu« obraniti od »nametnute« joj uloge »rušiteljice tabua« implicirajući da je (književno) svjedočenje o (ne)cjelovitosti ženskog is­ kustva određenog vremena irelevantno (štoviše i štetno) za njezino djelo. Tek će joj najnovija književnokritička studija dr. Divne Zečević, Dragojla Jamević (Liber, Zagreb, 1985), vratiti puninu književne i ljudske (čitaj ženske) egzistencije. Rođena 1812. u Karlovcu, Dragojla Jamević provela je veći dio života u tom provincijskom gradu, s kraćim boravcima u inozemstvu (Venecija, Graz, Trst) gdje je službovala kao kućna učiteljica. Povijest njezina života priča je potrage za identitetom, borbe za individualno oslobođenje i oslo­ �244 KONJI, ŽENE, RATOVI bođenje vlastita naroda, borbe jednog autsajdera protiv ravnodušnosti, osamljenosti i siromaštva, u traženju nedostižna ideala... Ona je ujedno i naličje života »velikodušnih ilirskih kćeri« — zagrebačkih plemkinja i gornjogradskih gospođa, elegantnih pokroviteljica ilirskih salona (kakva je bila i Sidonija Rubido), slika jednog života izvan »ideala žene« kako ga je odredilo mlado građansko društvo. Najviše je podataka o tom egzemplarnom životu ispisano na 1.194 stranice njezina dnevnika vođenog od 1833. do smrti 1875. godine. Divna Zečević, stavljajući ga uz bok dnevniku Miroslava Krleže, veći dio studije posvećuje pomnoj analizi i afirmaciji dnevnika kao ravnopravna književ­ nog žanra. Činjenicu da nije do danas u cijelosti objavljen objašnjava sudbinom žene i potcjenjivanjem tog žanra u hrvatskoj književnosti. S primjernom senzibilnošću ta autorica prepoznaje Jamevićkine radikalne tematske inovacije, bez presedana u toj istoj književnosti. Već sredinom 19. stoljeća Dragojla Jam ević realizira motiv koji će se u engleskoj književnosti javiti na početku 20. stoljeća u djelu D. H. Lawrencea (1885-1930). Cijelog života zaljubljena u ilirca Ivana Tmskoga, Jarnevićeva je tek popustivši navaljivanju mlađahnog lieutnanta druge Banske regimente u zrelim godinama upoznala tjelesnu ljubav. Stvar je činjena — niti je nesmiem žaliti. Četrdesetu godinu sam minula, i u ovoj dobi tekar razbludila se.... zapisala je u dnevnik 1852. Trajan romantičarski motiv borbe »srca« s »razumom« prožima njezine zapise o novim ljubavnim doživljajima s mladim seoskim momcima. Miko je onaj uzrok, koji mi svađi duh i serdce; razum brani dečaka od 21 godine, dakle upravo na polovicu mlađi od mene; brani mi prostaka, seljana, neodhranjena niti za pomisao meni spodobna — a ludo serce zahteva: mla­ dost, zdravlje, živahnost i užitak... (1853) Doživljaj drugog čovjeka, seoskih momaka koje Dragojla, nauživši ih se, oprema mirazom i oženi, nije isključen »putenošću« i posredovanjem novca, zapaža D. Zečević. Otimajući tegobnoj svakidašnjici (... »variti, peći, mesti i šiti i kerpati...«) mrvice vremena za književni rad, Jarnevićeva se bori s oskudicom zarađujući šivanjem i podučavanjem djece. Nakladnici joj vraćaju ruko­ pise kad zatraži honorar, no ako ih daje besplatno, obasiplju je pohva^ lama. Tema novca kao lajtmotiv dnevnika govori ne samo o borbi za opstanak nego i o naporima da se izbori osobna nezavisnost. Cijelog ži­ vota u potrazi za stalnim zaposlenjem, Jarnevićeva uvodi književni model zaposlene žene u društvo vjerne supruge ili »fatalne« (posrnule žene). �U OSVITU HRVATSKOG FEMINIZMA 145 Brak kao jedini ispravni model ženske egzistencije odbacila je za sebe već u dnevničkom zapisu iz 1842: Deizovito se moje serdce uzbune, kada pomislim, da bi mužu podložna biti morala: a ja i ne znam što je pokornost. No, u jednoj kasnijoj noveli ocrtala je viziju braka ravnopravnih par­ tnera s potpunom slobodom intimnog života. Tužnu stvarnost obiteljske farse razotkriva kad joj kreposna sestra želi preoteti »dečka« ili kad je majka naziva »starom kobilom«, a njezin rad »tvoje grintavo posrano pi­ sanje«. Jamevićeva je u svom dnevniku i kritičarka društvenih odnosa: prepoznaje kukavice i hulje u političkim ličnostima, podmitljive činovni­ ke (»nabiguzice«) što varaju seljaka... No, svakako je za ocjenjivanje suvremenosti ove spisateljice presudno to što ona, prema ocjeni D. Zečević, prvi put u hrvatskoj književnosti uspostavlja model osobnog života utemeljen na idealu intimne slobode koji okreće vladajući model odnosa spolova. Jovan Skerlić, jedan od ri­ jetkih kritičara, zapazio je to već 1910. nazivajući je »spisateljica ilirska (...) oslobođenog duha žena«. To što nije mogla prihvatiti ideju ženskog prava glasa (»Moj dnevnik nije za razmatranje ove ludosti...«, 1871) tek je dug vlastitu vremenu. Ipak je tom vremenu usprkos realizirala dotad u nas neslućenu mogućnost života žene. Živjela je na svoj način (zbog čega je nije potrebno proglasiti rušiteljicom tabua) — već je to dovoljno za afirmaciju jedne od temeljnih ideja povijesti žena. PATULJASTA A M A Z O N K A HRVATSKOG FEM IN IZM A: MARIJA JURIĆ ZAG O RKA Da li bi sitna, neugledna žena bez »odličnog« pedigrea mogla u nas, na prijelomu stoljeća, izrasti u pravu profesionalnu novinarku evropske reputacije, najuspješniju spisateljicu X X . stoljeća, političku ličnost burne »narodne borbe«, a da uz to nije bila i militantna feministkinja? Usu­ đujem se vjerovati da ne bi! Stoga je mjesto zvijezde u još nenapisanoj povijesti feminizma u Hrvatskoj osigurano Mariji Jurić Zagorki (18731957). Kako to ističe Stanko Lasić (Književni počeci Marije Jurić Zagorke, Zagreb, 1986.) koji je prvi na primjeren način prepoznao njezin femini­ zam, ona je od samog početka stvaranja svijesti o položaju žene u svijetu prihvatila dato stanje kao nešto od čega se kreće prema slobodi, a ne kao nešto na što je čovjek definitivno osuđen. �246 KONJI, ŽENE, RATOVI Novinarskoj profesiji usmjerila ju je mladenačka fascinacija politikom. Nakon brojnih i teških životnih iskušenja 1896. postaje članom redakcije Obzora, najrenomiranijeg hrvatskog dnevnika. Unatoč visokom pokrovi­ teljstvu biskupa Strossmayera, vlastitom talentu i manijakalnoj radinosti, čitavo je vrijeme djelovanja u Obzoru bila izložena šikaniranju i poruzi njegova najmoćnijeg čovjeka, Šime Mazzure. Za njega je Zagorka bila »baba« bez imena i ugleda, nitko i ništa, »zagorska kravarica«, zaražena »socijalističkim mentalitetom« i feminističkim novotarijama. Kada je 1897. organizirala tiskarske radnice u »Kolo radnih žena«, Mazzura ga je zabranio, zaprijetivši joj otkazom, a redarstvo ju je smatralo umobol­ nom. Skandal istog ranga poput organiziranja ženskog radničkog pokreta bile su njezine akcije protiv rasprostranjene upotrebe njemačkog jezika u Zagrebu. Zagorka je stvorila neke vrste uličnu organizaciju protiv »švapčarenja« angažiravši đake, studente i djevojke koji su zaustavljali ljude na ulici i upozoravali ih da govore hrvatski. Ubrzo su protiv nje počeli gradom kružiti plakati ovakva sadržaja: Tko zna štogod o nekoj luđakinji sufražetki koja ulicama Zagreba zaustavlja kulturne građane s nekim ženskama i poziva ih da ne govore njemački? Tko tu luđakinju ’švabožderku’ nađe, neka je odvede u ludnicu, ili na redarstvo, da se grad oslobodi odurne muškarače. Doista, iskoračivanje žene iz propisanog joj mjesta (supruga, majka) bivalo je protumačeno kao siguran simptom ludila. No, Zagorka ne po­ sustaje. Objavljuje u Obzoru seriju portreta žena (1901-1903) čime svje­ doči o intuitivnoj spoznaji nužnosti upisivanja žene u povijest. Na vrhun­ cu općenarodnog pokreta protiv Khuena (od ožujka do srpnja 1903) do­ živjet će, prema vlastitom iskazu, »najljepše dane svog života« kao nje­ gova istaknuta protagonistkinja. Punih je pet mjeseci faktično vodila Obzor (pošto su glavni urednici uhićeni) i bila član »Glavnog štaba« Narod­ nog pokreta. Od svih akcija u kojima je sudjelovala, najglasovitije su bile demonstracije žena koje je organizirala protiv Khuena. Lukavstvom je uspjela dovesti tisuću žena pred banski dvor i pred čitavom evropskom javnošću poniziti samodršca kojemu je zbor žena klicao: »Dolje krvnik Hedervary«. Prijete joj, čak je i nakratko zatvaraju, a istomišljenici je obasipaju po­ hvalama. Frano Šupilo piše joj 1907: »Zagorčice, Vi ste muž na mjestu«. Mada joj suborci priznaju dostojanstvo i društveni status »muža«, ona ne može, ne želi i nije joj dopušteno zaboraviti da je »samo« žena. Drži na stotine predavanja po austrougarskim zemljama o ženi i politici, so­ lidarnosti, narodnoj borbi, o ženskom glasačkom pravu.... 1909. sudjeluje u polemici o »naprednoj ženi i današnjim muškarcima«, u kojoj formu­ �U OSVITU HRVATSKOG FEMINIZMA 247 lira svoj pogled na emancipaciju žene. U Zagorkinoj viziji »napredna že­ na« skladno sjedinjuje »čovjeka i ženu«: ona mora izgrađivati sebe u tom idealu, a muškarca odgojiti da joj prizna ljudskost i to »svojim ponaša­ njem, superiornom tolerancijom«. I sama je nastojala odgajati žene u tom duhu putem ženskih listova kojima je bila glavna urednica: Ženskog lista (1925-1938) i Hrvatice (1939-1940). Ni Zagorka spisateljica ne odustaje od svojih feminističkih ideja. Iz­ bjegla je zamke pisanja »s tezom«, no androgini ženski likovi njezinih romana (Gordana, Nera) i protagonistice dramskih tekstova (Evica Gupčeva) svjedoče o afirmaciji predodžbe aktivne žene koja ravnopravno su­ djeluje i pokreće povijesna zbivanja. Iako samoubojstvo glavne junakinje autobiografskog romana Kamen na cesti (1936) ukazuje na nemogućnost uspješne egzistencije žene u ne­ prijateljskom okružju, sama Zagorka umire u visokoj starosti, istovreme­ no obožavana od svojih čitalaca i omalovažavana od književnih i poli­ tičkih moćnika. No, dok joj je danas Lasićevom knjigom osigurano mje­ sto u povijesti hrvatske književnosti, nenapisana povijest feminizma još joj nije vratila dug. JUNAKINJE NOVE ZEMLJE: UGLEDNE HRVATICE U EMIGRACIJI U grupnom portretu kopača kauri-smole na Novom Zelandu, sjekača šećerne trske ili prašume u Australiji, rudara u Pennsylvaniji na prijelo­ mu stoljeća nema žena. Surov svijet naših iseljenika, ljudi koji ne obita­ vaju Ameriku nego žive u njezinu podzemlju, kako ih je opisao jedan od njihovih slavenskih dušebrižnika, muški je svijet. Koji su pretpakao na­ stavale naše iseljenice, otkriva li praznina u pogledu majke sa zaplaka­ nim djetetom na Ellis Islandu u podnožju Kipa slobode fragment iz po­ vijesti naših žena? U Hrvatskoj supruge upozoravaju svoje muževe da će se u Americi stvan izmijeniti, jer tamo žene imaju više moći. Tu, kako je naziva, »legendu« koja je o položaju žena u SAD kolala u Hrvatskoj na početku 20. stoljeća, zabilježila je Emily Balch u knjizi Naši slavenski sugrađani (Our Slavic Fellow Citizens, New York, 1910), prvom cjelovitom znanstvenom istraživanju iseljavanja Slavena u SAD, potkrijepljenom analizom njihove autohtone kulture i društva. Dok je odvažna profesorica Balch sa suputnicom pješačila našim selima (1905.), književnik dr. Ante Tresić-Pavičić prokrstario je SAD Preko Atlantika �248 KONJI, ŽENE, RATOVI do Pacifika. Život Hrvata u Sjevernoj Americi, Zagreb, 1907). Svojim je cifrastim stilom ocrtao američke žene kao mutante »atletskoga, muškaračkog« držanja. Nježnost, i ono što mi u Evropi nazivamo vječno žensko, nemaju cijene. Žena treba da je muškarac u tielu, ponašanju i u srcu. Ubije li žena muža ili lju­ bavnika, to je junakinja dana. Citira i »amerikansku poslovicu« koja kaže da je ondje dobro mač­ kama i ženama, teško ljudima i konjima, aludirajući na ženinu »slobodu u svietu« i zakonsku zaštitu. Dakako, iseljavanje žena iz naših krajeva nije nadahnjivala niti pučka »legenda«, niti Tresićevo indignirano karikiranje »modeme« žene. U pr­ voj fazi emigracije (1880 — početak 20. stoljeća) domovinu, tada mrsku Austro-Ugarsku, napuštali su mahom mlađi, neoženjeni muškarci u po­ trazi za boljim životom i s čvrstom nakanom da se vrate čim steknu nešto kapitala. U idućem razdoblju oni ubrzo, pošto su dovoljno zaštedjeli, ša­ lju novac za put svojim obiteljima ili budućoj zaručnici. Amelia Batistich, poznata novozelandska književnica našeg porijekla, u knjizi autobiograf­ ske proze Pjevaj vilo u planini (prevedeno u Zagrebu 1981) ispisujući tradiciju »svih onih snažnih dalmatinskih žena koje su unosile hrabrost u život u ovoj stranoj zemlji, prepune iskrene pionirske odvažnosti« bi­ lježi priču o tome kako je na prijelomu stoljeća fotograf dolazio tri puta u godini u Zaostrog slikati djevojke koje su htjele poslati fotografiju u Ameriku (to je bio sinonim za sve prekomorske zemlje) u nadi da će naći muža. Po dolasku i susretu sa zaručnikom »na neviđeno« mnoge djevojke nisu mogle sakriti odbojnost, no potražnja za nevjestama iz do­ movine bila je takva da se lako mogao naći odgovarajući prosac koji bi »otkupio« njezin putni dug i tako stekao suprugu bez muke i napora prepiske. U razdobljima intenzivne ekonomske migracije i oskudice u vlastitu selu takva je udaja bila jedina prilika za mnoge mlade žene da se plasiraju na ženidbeno tržište. Z a razliku od »nevjesta s razglednice«, kako su nazivali takve djevojke iz Hrvatske, pripadnice nekih drugih slavenskih naroda bile su čak i pre­ thodnica svojim muškarcima. Tako su npr. neudate Slovakinje odlazile same u SAD gdje su se mahom zapošljavale kao kućno pomoćno osoblje. E . Balch navodi nevjericu kojom je popraćeno pismo jedne od njih svojoj bivšoj »milostivi« u domovini u kojem javlja kako se američki poslodavci prema njoj lijepo odnose — pozdrave je prije nego štogod zapovjede, a povrh svega još i nosi šešir! (Komentar je bio: »To ne može biti istina!«). Čehinje koje su već oko 1869. počele dolaziti u grupicama zapošljavale �U OSVITU HRVATSKOG FEMINIZMA 249 su se kao kvalificirane radnice u njujorškim tvornicama cigara i slale no­ vac za put svojim muževima. Žene iz razvijenijih slavenskih krajeva s takvim iseljeničkim putanjama bile su i »vidljivije« u zemlji iseljenja, ali i kao subjekti znanstvenih istra­ živanja (Čehinje su, npr. imale i svoj časopis Ženske Listy koji se zauzi­ mao za žensko pravo glasa). Povijest žena sa slavenskog juga koje su u prvim desetljećima iseljeničkog života sakrivene od očiju javnosti, već je problem za istraživanje. Ipak, bile su prisutne u svim porama iseljeničkog života. »Mama se sjećala za nas«, piše Amelia Batistich o svojoj majci. Majke su u svojoj tradicionalnoj ulozi prenosile na djecu baštinu »starog kraja« — jezik, običaje, moralne vrednote. One su često primale u svoje kuće na stan i hranu sunarodnjake samce, postajući boarding-boss (gazde) u malim enklavama naših ljudi (boarding houses). Kuhale su, prale i spre­ male danonoćno, poboljšavajući tako obiteljski budžet. Dijelile su sudbi­ nu svoje klase: mnogi štrajkovi ne bi uspjeli da nisu podržavale i bodrile »svoje« muškarce u surovom klasnom boju. Stjepan Lojen ( Uspomene iseljenika, Zagreb, 1963) sjeća se njihove velikodušnosti. Držale su svoje stanare besplatno za štrajkova i velike ekonomske krize, svojim tijelima štitile štrajkaše od napada »kozaka« — privatne policije poslodavaca. Slovenka Anna Clamenc, »junakinja štrajka« u rudnicima bakra u Calumetu (SAD) 1913. osnovala je prvu žensku organizaciju za potporu štraj­ kaša. Milena Gaćinović-Šotra jedna je od prominentnijih figura srpskog radničkog pokreta američkih Srpkinja. Za ekonomske krize i naše ise­ ljenice napuštaju izolaciju domova jer su ih kao jeftiniju radnu snagu poslodavci radije zapošljavali. Suočene sa svijetom najamnog rada, poči­ nju sudjelovati u aktivnostima sindikata, kulturno-prosvjetne i političke organizacije. Osobita je zasluga naših iseljenica u antifašističkoj mobili­ zaciji i prenošenju istine o NOB-u. Kako bi što bolje pomogle borcima i stanovništvu u »starom kraju«, osnovale su 1944. u Pittsburgu Central­ no vijeće američkih Hrvatica sa zadatkom da s Vijećem američkih Hrva­ ta i Hrvatskom bratskom zajednicom prikupe pomoć u vrijednosti mili­ jun dolara. Uz prvu predsjednicu te organizacije Rose Plodinec, za počasne predsjednice izabrane su Joyce Borden-Baloković i operna diva Zinka Kunc-Milanov. Svakako, svojim znojem i istrajnošću naše su iseljenice od pionirke Divljeg zapada Anne Pipinich, koja je svojim rukama vukla plug po pu­ starama tek osnovane države Montane, do brojnih aktivistkinja suvreme­ �250 KONJI, ŽENE, RATOVI nih iseljeničkih organizacija, izgradile već same sebi spomenik trajniji od mjedi. Povijest ostaje tek da vjerno to zabilježi. S PO R O ST-O PO R O ST: K N JIG A RADE IVEKO VIĆ Fascinira činjenica da u književnosti poput hrvatske, bez izraženijega kontinuiteta feminističke kulture i samosvijesti (ako izuzmemo nekoliko časnih iznimaka poput Dragojle Jamević, Marije Jurić Zagorke, primje­ rice), već četvrti put u ovom desetljeću nalazimo znalački tretiran jedan od omiljenih toposa suvremenog feminizma i ženskog pisma: odnos majka-kći. Kći iz romana Sunčane Škrinjarić Ulica predaka (1980) ne ublažava usijanje paralizirajućeg nepotkupljivog pogleda djeteta. Ono pamti kolosalnost svih majčinih zločina intenzitetom upravno-proporcionalnim svojoj sićušnosti. Irena Vrkljan (Svila, škare, 1984) vraća se smjer­ no na mjesto zločina, u djetinjstvo, kako bi ih obje pokušala iskupiti u nekoj sivoj bezvremenoj odraslosti čije neizlječive rane prekriva svilenom paučinom. I autobiografski roman Slavenke Drakulić Hologrami straha (1987) savršeno kontroliranim stilom ljušti sloj po sloj patine sentimen­ talnosti koja prekriva neizrecivu istinu ženskog rodoslovlja. Najnovija knjiga Rade Iveković Sporost-oporost (Grafički zavod Hr­ vatske, 1988) svjesno izmiče mogućim žanrovskim određenjima. Rada Iveković poznata je kao autorica veoma širokog dijapazona interesa: uz sustavno bavljenje indijskom filozofijom (napisala je nekoliko veoma za­ paženih knjiga), djeluje kao književni kritičar, popularizira ženske studije i feminističku kritiku znanosti i filozofije, a njezine prijašnje dvije knjige sabiru razmjenu epistolarnih eseja s Bogdanom Bogdanovićem... Previra­ njem igrivih mijena razina iskaza — samom svojom formom njezin naj­ noviji tekst afirmira jednu od ideja koje će na različite načine tematizirati: Kako uzgojiti/sačuvati mnoštvenost očišta (očitovanja vlastitog bića) neprestano ugrožavanu civilizacijskim-društveno-političkim-ideološkim zahtjevom za svođenje na neupitni (očinski) »čvrsti okvir«. Ali istinsko vezivno tkivo teksta znači opipavanje (mnoge stranice svjedoče o čulnosti te čežnje mjesta majke u životu kćeri, traganje za ožiljkom prekinutog dodira, za dosezanjem punine odnosa. Taj se susret, sluti autorica, ima zbiti u jeziku (»Ova je knjiga mnome napisana, a od tebe pročitana«). Jezik je »tutkalo«, melem koji bi možda mogao »zakrpati razliku«. U naporu »prevođenja majke u jezik« Rada Iveković problematiku jezika promišlja u kontekstu razmatranja njegovih izražajnih mogućnosti �U OSVITU HRVATSKOG FEMINIZMA 251 u suvremenoj umjetnosti, često citirajući duhovne saveznike svoga pot­ hvata — od gramatike orijentalnih jezika do Prousta i Handkea, ili ve­ likih svećenica ženskog pisma. Pomno pripremajući žuđeni susret s maj­ kom, upušta se u veliko spremanje kućanstva djetinjstva i mladosti. Bez sentimentalnosti i poniznosti, jedino prizivajući »obuhvatno milovanje majčina pogleda« odgađat će, jedan po jedan, prašan mit utopije kojom je generacija otaca revolucionara obdarila ovu »vršnjakinju države«. Bru­ talna nametljivost oca i onog autoriteta (svjetonazora koji simbolizira), blijedi pred tragom neuhvatljive majke... Odbacivanjem odnosa domina­ cije, odnos majka-kći ukazuje se kao odnos izvan povijesti, nasilja, umi­ ranja. Fiksira se kao »ponavljanje koje ne ubija, koje prolazi kroz dru­ goga, koje pretpostavlja i traži trećeg a ne isključuje ga«. Sporost-oporost a priori prokazuje teoretiziranje (»te(r)orizam«). Pa ipak, onaj tanahni, zameteni puteljak, parafrazu pupčane vrpce koja vodi k majci i briše razlikovanje među njima (majka postaje kći i obratno), koja ih sažima u nekoj pred(post)povijesti, potražit će autorica u svakom dostupnom (teorijskom) referencijalnom okviru. Prkosnom ležemošću opunomoćenice postmodeme Rada Iveković ispisuje svoju intelektualnu autobiografiju. Vodi nas prostranstvima indijske kozmogonije, teksaške pustinje, olovnim krajobrazima naše stvarnosti nakon revolucije, pariš­ kim teatrima, handkeovskim brisanim prostorima — k šutljivoj, izmaštanoj majci. Ovoj knjizi, primjerenoj po svojoj suvremenosti i otvorenosti, moguće je prići na mnogo načina, i zasigurno će svaka čitateljica/čitatelj to učiniti na svoj način. U književnosti koja već dulje vrijeme glavinja u traganju za autentičnim izrazom — od egzotike borhesovskog podražavanja, do nasilnog braka podžanrova — Sporost-oporost, kao posljednji u nizu sa­ mosvjesnih ženskih glasova, definitivno prekida s tradicijom samozatajne šutnje. ISPRED M O G UĆNO STI RECEPCIJE: VERA STEIN ERLICH Problematika odnosa spolova promatrana kao indikator određenog modela kulture i kao društveni odnos sui generis, na svojstven način pred­ stavlja vezivno tkivo raznorodnih radova Vere Stein Erlich objavljenih u četrdesetogodišnjem rasponu. Od objavljivanja knjige K olektivni rad u sa vrem enoj šk oli 1933. godine, do teksta R egionalne razlike u em ocionaln oj �252 KONJI, ŽENE, RATOVI klimi, posljednjeg objavljenog rada 1974. godine, ta je tematika leitmotiv njezinog plodnog i angažiranog djela. Analiza koja tu, u današnjem vremenu ponovno aktualiziranu, proble­ matiku stavlja u žarište svog zanimanja, ima šansu da pokuša ispuniti višestruku zadaću. To je, u prvom redu, ponovno otkrivanje onih znan­ stvenih i publicističkih radova te autorice koji su u vrijeme svog nastanka, tridesetih godina bili ispred mogućnosti recepcije vlastite sredine. No, oni nam danas govore neobičnom svježinom i aktualnošću već i stoga što se javljaju u prepoznatljivoj atmosferi ponovljene svjetske ekonomske i društvene krize. Pored toga otvara se mogućnost da nakon četrdeseto­ godišnjeg povijesnog iskustva utvrdimo stupanj razgradnje one slike svi­ jeta čije je dezintegracijske procese autorica već tada razmatrala, kao i stupanj ostvarenja utopijskih mogućnosti koje je tadašnja kriza vladajućeg modela kulture nagovještavala. Naposljetku, osvrt na odnos spolova u djelu Vere Stein Erlich olakšava nam i evaluaciju pionirskog karaktera njezinih radova, budući da postoji mogućnost usporedbe s bogatom su­ vremenom literaturom koja problematizira istu temu, a nastala je kao odgovor društvenih znanosti na poticanje novih društvenih pokreta, i to posebice neofeminističkog pokreta sedamdesetih godina. Razmatranje odnosa između spolova u djelu Vere Stein Erlich pratit ćemo u okvirima specifičnog konteksta raznih područja njezinog istraži­ vanja i djelovanja. Prvu skupinu čine radovi s područja psihologije i pedagogije, gdje je odnos spolova problematiziran u kontekstu kritike građanske porodice. Osobit je naglasak na kritici spolnog determinizma u distribuciji moći i hijerarhijskoj strukturi obitelji, te specifičnoj socijalizaciji muške i ženske djece. Polarizacija spolnih uloga koja je rezultat takve socijalizacije čini okosnicu jednog inače svagda latentnog, no katkada i veoma oštrog, ma­ nifestnog konflikta — rivaliteta i nerazumijevanja muškaraca i žena kao odvojenih društvenih grupa. Druga skupina radova vezana je uz publicističku i javnu djelatnost Ve­ re Stein Erlich, i nadahnuta je kritičkim angažmanom u širem kontekstu borbe za demokratizaciju društva tridesetih godina. Usredotočivši se na razobličavanje autoritarnog karaktera spolne i dobne asimetrije u ras­ podjeli društvene moći, te na prevladavajuću praksu diskriminacije koja je njegova neizbježna posljedica, ona stavlja znanstvenu analizu u službu neposrednog mijenjanja društvene svijesti i stvarnosti. Konačno, budući da su antropološka istraživanja te autorice danas najbolje poznata, ovdje ćemo samo naznačiti mjesto i način na koji je problem odnosa spolova u njima prisutan. Osvrnut ćemo se i na promiš­ �U OSVITU HRVATSKOG FEMINIZMA 253 ljanja u kojima Erlichova tijekom posljednjeg desetljeća života nastoji ocijeniti dosege promjena u tradicionalnom modelu odnosa među spo­ lovima. U njima je očigledna težnja k reafirmaciji nekih aspekata tradi­ cije na uštrb aktualnog stanja. U prvim publiciranim radovima autorica, psiholog po prvobitnoj vo­ kaciji, bavi se problemima odgojnog i obrazovnog procesa u okviru ta­ kozvanog pokreta nove škole. Serija knjiga objavljena od 1933. do 1936. godine — Kolektivni rad u suvremenoj školi1, Individualna psihologija u školskoj praksi2, Metoda Montesori3, i Današnje dijete — Problemi suvre­ menog odgoja4 — pokazuje širenje njezinog zanimanja od popularizacije nove škole koja predstavlja kritičko osporavanje te tradicionalne repre­ sivne institucije k problematici razvojne psihologije, da bi se naposljetku usredotočila na kritiku građanske porodice. Vera Stein Erlich prva je u našoj sredini koja s oduševljenjem i odo­ bravanjem izvještava o pokretu nove škole koji je djelovao u prednacističkoj Njemačkoj. U spomenutim radovima nastoji opisati novu odgojnu praksu koja osporava represivnu spregu autoritarne škole i obitelji. Školu razobličava kao represivnu instituciju što služi obnavljanju autoritarne ideologije odgajajući svoje štićenike za neupitno prihvaćanje postojećih društvenih uloga i odnosa. Najaktivniji činioci pokreta nove škole su, po njenim riječima, »silno zamašni i revolucionarni« omladinski i ženski po­ kret. U knjizi Kolektivni rad u suvremenoj školi opisana su temeljna na­ čela tog pokreta. On se zasniva na isticanju racionalnosti nasuprot na­ glašavanju »čuvstvenog odgoja« i iracionalnog idealizma Blut und Boden ideologije koji »zastupaju tezu da se razumom ne mogu riješiti socijalni problemi«5, te na izgrađivanju slobodne i kritične ličnosti nasuprot po­ daničkoj poslušnosti i, naposlijetku, uvođenju koedukacije kao preduvje­ ta stvaranja jednog novog, bliskog, spontanog i slobodnog odnosa među spolovima. Opisane su »samosvjesne djevojke«, »intimna prijateljstva iz­ među pojedinih mladića i djevojaka« što nisu »smetnja u radu niti koga uznemiruju«6. Zajednički odgoj djeluje »naročito na obaranje predrasu­ da o različitim prirođenim svojstvima muškarca i žene«, piše autorica u knjizi Današnje dijete. Ističe se da koedukacija nije puko mehaničko stva­ ranje mješovitih razreda. Tek ako je odgajatelj uspio razbiti predrasude o inferiornosti djevojaka što ih djeca donose u školu, smije se govoriti o rezultatima koedukacije. Erlichova u tim radovima tek ovlaš dotiče socio-ekonomske i povije­ sne razloge društvene krize, budući da težište zanimanja usmjerava na mikrorazinu društva — situaciju pojedinca i obitelji. Tragajući za uzro­ �254 KONJI, ŽENE, RATOVI cima neslobode i nelagode, utječe se psihoanalitičkim kategorijama i interpretativnim modelima. Iako se najviše oslanja na individualnu psiho­ logiju Alfreda Adlera, radovi iz tog razdoblja otkrivaju autoričino po­ znavanje Freuda i Reicha. Vera Stein Erlich »razračunava« s atmosferom nejednakosti o kojoj govori psihologijskom analizom mehanizama primame socijalizacije. Osobitu pažnju poklanja društvenoj konstrukciji spola i ulozi seksualnog potiskivanja, te funkciji porodice kao posrednika »nesvjesnog« obnavlja­ nja postojećih nejednakosti. »Nove ekonomske prilike«, zaključuje auto­ rica, zaoštrene postojećom krizom, suočile su pojedince s neodrživošću zatečenih modela spolnih uloga i patrijarhalne porodice. Nužda ekonom­ ske emancipacije velikog broja žena nespojiva je s prevlašću muškaraca u porodici. No, traženje novih modela odnosa među spolovima nije se pokazalo kao jednostavan i bezbolan proces. Dok je s jedne strane to prelazno razdoblje bilo obilježeno nesnalaženjem pojedinca, s druge je rezultiralo stvaranjem ženskog i omladinskog pokreta. Kritika građanske obitelji Vere Stein Erlich temelji se, kako smo već spomenuli, najvećim dijelom na psihoanalitičkim spoznajama. Psihoana­ lizu poima kao kritičko oruđe privilegiranih marginalaca. To su u prvom redu »proleterizirani intelektualci«, »mlađi i ženski članovi velegradskih familija koji su uživali prava druge klase«, a potječu iz »srednjih i krup­ nih« građanskih slojeva7. Psihoanalitička teorija o štetnosti zatomljenih i potisnutih poriva, po shvaćanju autorice, odražava borbu žena protiv svakog ugnjetavanja, »koje je u tom historijskom momentu postalo čista nepravednost i brutalnost«8. No, ona se ne zaustavlja samo na toj ravnini kritike obitelji. Žene i djeca su, pored »podjarmljivanja u seksualnom pogledu« i na drugim područjima podložni muškarcu, a osobito u eko­ nomskom pogledu. »Čitavo je doba patrijarhata ispunjeno autoritetom«, piše autorica u knjizi Današnje dijete9. Patrijarhalna je porodica samo jedna instanca autoritarnog društva te stoga ne iznenađuje što ona »ne ostavlja mnogo mjesta za ostvarivanje ni izgrađivanje drugarstva, jedna­ kosti i solidarnosti.«10 Upravo kriza načetog autoritamo-patrijarhalnog sklopa vladajuće kulture koja je rezultirala otvorenim konfliktom ne/pri­ vilegiranih članova obitelji, stvorila je preduvjete za razvoj pokreta za emancipaciju žene. No, autorica unatoč izraženim simpatijama za taj po­ kret ističe opasnost »nepotpune emancipacije«, takvog stanja na kojemu žene još i danas najviše participiraju. Stari oblici društvenog uvjetovanja spolnih uloga postali su neadekvatni i u suprotnosti s izraženim aspira­ cijama deprivilegiranih grupa, dok do kvalitetnog pomaka nije došlo. �U OSVITU HRVATSKOG FEMINIZMA 255 Stare uloge nisu u potpunosti odbačene, one su tek modificirane nekim novinama, što je u slučaju žena dovelo do pukog udvajanja uloga. Osobito su bliska suvremenim feminističkim analizama opažanja Vere Stein Erlich koja se odnose na proces socijalizacije ženske djece. Ona potvrđuju poznatu izreku Simone de Beauvoir da se žena ne rađa, već da se ženom postaje. I naposljetku, bitna instanca kritike društvene uvjetovanosti ženstve­ nosti predstavlja osporavanje ideologijske mistifikacije te uvjetovanosti, zaodjevene u načelo »ženske prirode«. Najuočljiviji primjer je dogma o »materinjem instinktu« koji biološku činjenicu Što žene rađaju djecu želi predstaviti kao tvrdnju u prilog majčinstva kao najadekvatnijeg »poziva« žene. Erlichova argumentirano osporava takvo idealiziranje majke kao »prirodne« i »instinktivne« odgojiteljice i zalaže se za racionalni, neautoritami odgoj obaju spolova. Rezimirajući prikaz te skupine psihologijskih rasprava Vere Stein E r­ lich valja istaći da je u njima autorica analizirala bitne determinante od­ nosa među spolovima. Ženske studije, disciplina koja je znanstveni status izborila sedamdesetih godina, ponovno su aktualizirale mnoge teme o kojima ona piše tridesetih godina. Studije suvremenih autorica u rasponu od Simone de Beauvoir, Juliet Mitchell, Ann Oakley, Adrianne Rich, Elisabeth Badinter, Nancy Friday, Elene Gianini Belotti11 i mnogih dru­ gih s obiljem novih uvida i empirijskih potkrijepa potvrđuju ispravnost njezinih hipoteza i svjedoče o pionirskom karakteru autoričinih radova. Vera Stein Erlich djelovala je svojim napisima u okvirima bogatog i raznovrsnog ženskog pokreta u Jugoslaviji između dva rata. U njima na popularan način iznosi teze iz znanstvenih radova, a često ih i radikali­ zira. Svoje je feminističke tekstove objavljivala u zagrebačkom tjedniku Židov, te beogradskim mjesečnicima Život i rad i Žena danas. Suradnja u potonjem zasigurno je rezultat veza stvorenih u takozvanom klubu dr. Bene Steina, njezina supruga.12 Žena danas što izlazi u Beogradu od 1936-1940. godine glasilo je komunistički inspiriranih žena koje, slijedeći politiku Narodnog fronta, izdaju svoje glasilo i pridružuju se građanskim feminističkim organizacijama tražeći način za legalnim javnim djelova­ njem. Neke od aktivistkinja i suradnica posjećivale su spomenuti klub u kući Vere Stein Erlich.13 U tekstovima objavljenim u glasilu zagrebačke židovske općine Židov u toku 1935. godine14 problematiku emancipacije žene promatra i ko­ mentira u okviru aktualnih zbivanja u židovskoj zajednici. S ponosom i nadom piše o položaju »moderne jevrejske žene« u prvim kibucima �256 KONJI, ŽENE, RATOVI (»kvucama«), o ispravnom postavljanju ženskog pitanja unutar cionistič­ kog pokreta, o učestalim pojavama diskriminacije žena u radu samih ži­ dovskih općina, te o uspjesima jevrejske ženske organizacije W IZO koja pomaže svojim članicama »da pređu granice svog uzanog privatnog živo­ ta i nađu vezu s realnim svijetom, s onim stvarnim socijalnim i nacional­ nim pritiskom koji daje poticaja za rad«.15 U publicističkim se radovima autorica često osvrće na društvenu prak­ su feminističkih pokreta. U napisu »Prava žena«, prvom u seriji javljanja u Ženi danas16 konfrontira mišljenje o potrebi, odnosno izlišnosti femi­ nizma u drugoj polovici tridesetih godina. Protivnici jednakosti žena istu­ paju s tezom njihove eliminacije s tržišta rada (»iz zvanja«) i osporava­ njem aspiracija za sudjelovanjem u javnom i političkom životu (artikuli­ ranom u zahtjevu za pravom glasa) i zagovaraju zatvaranje u porodicu, unutar koje »neka bude ono prirodno, bezazleno i djetinjasto stvorenje na veselje sebi i svojima.« Razloge otpora ženskom pokretu nalazi u činjenici što on ne predstav­ lja samo još jedan napad na patrijarhalne i autoritarne mehanizme druš­ tvene regulacije već i u njegovim dalekosežnijim aspiracijama i prianjaju uz »interese širokih slojeva«17. Antifeministi mogu zagovarati »podjelu sfera za spolove«, no praksa otkriva zastrašujuću neimaštinu, eksploata­ ciju žena, prisilno rađanje zbog zabrane »regulacije poroda« (jer »oni su strogi čuvari morala«). Erlichova ih prikazuje kao one krugove koji vide »rješenje sviju poteškoća u ratu, koji tvrde da sve vrline dozrevaju tek pod oružjem«18. Pobijajući u istom tekstu argumente protiv proširenja ženskih prava, za koje smatra da ne mogu ni u jednoj točki izdržati kri­ tiku, Vera Stein Erlich u prilog svojim stavovima iznosi tezu o povijesnim šansama marginalnih grupa. Ona smatra da su »nove grupe, ranije bespravne, mnogo zrelije nego što su to proricali protivnici njihove eman­ cipacije«, i to stoga što su »istorijski prisiljene na kritički stav.« Ekonomska je kriza dovela u pitanje već postignute uspjehe femini­ stičkog pokreta — pravo na obrazovanje, ulazak žena u zvanja, demo­ kratizaciju patrijarhalne porodice. Na žene se gleda kao na konkurente, dok i one same uviđaju tegobnost »poluemancipovanog položaja«, ističe autorica u tekstu »Žena i porodica« tiskanom u časopisu Život i rad19. No, taj uzmak nije imao reprekusije isključivo na planu javne djelatnosti žena. U privatnom životu on će uzrokovati regresiju na preživjele patri­ jarhalne forme obitelji i uzdrmati novostečenu samosvijest žena. U pojedinim tekstovima Vera Stein Erlich posebno se bavi problema­ tikom porodice. Tako članak »Istraživanja o porodici« tiskan 1937. go- �U OSVITU HRVATSKOG FEMINIZMA 257 dine u Ženi danas20 predstavlja pledoaje za znanstveno potkrepljivanje aktualnih diskusija pro i contra porodice. Rezimirajući značaj publicističke djelatnosti ove autorice, valja istaći neke probleme koji i u današnjem znanstvenom proučavanju odnosa spo­ lova zauzimaju važno mjesto. To je problematiziranje odnosa emancipa­ cije žene u privatnoj i javnoj sferi, te radikalna kritika ahistorijskog po­ imanja kategorija priroda i kultura. Erlichova naglašava društveni karak­ ter procesa formiranja spolnosti i kodificiranog različitog ponašanja, pri čemu njene ideje pokazuju veliku bliskost sa sofisticiranijim rezultatima suvremene antropologije žena, osobito sa shvaćanjima Sherry Ortner21 i određenjem »sistema spola/roda« kojim Gayle Rubin označava sklop aranžmana kojim jedno društvo pretvara biološku spolnost u proizvode ljudske djelatnosti22. Pored toga treba ukazati i na autoričino angažirano shvaćanje zadaće empirijskih društvenih znanosti kao bitne instance društvene kritike. Zavojit je i mjestimično tegoban put kojim je Vera Stein Erlich stigla do reputacije i karijere socijalnog antropologa. U više je napisa prikazala svoju evoluciju od prve ankete provedene u razdoblju od 1937. do 1940. godine, započete upitnikom od 130 pitanja o porodičnom životu i po­ ložaju žene u tradicijskoj kulturi, provedene u 300 jugoslavenskih sela. Početkom šezdesetih godina konačno je objavila svoje pionirsko istraži­ vanje u cjelovitoj publikaciji — knjizi Porodica u transformaciji tiskanoj prvi put 1964. godine (Naprijed, Zagreb). Problemi obrađeni u toj studiji pripadaju krugu socijalno-psiholoških aspekata istraživanja porodice: problematika autoriteta, konflikata i rivaliteta, ljubavi i mržnje, grupacija unutar porodice, ranga i pozicije članova i procesa transformacije svih odnosa. Velike razlike u porodici raznih krajeva Erlichova je istraživala prvenstveno s »historijskog i ekonomskog gledišta, naime dodire, sukobe i infiltracije koji su izvana djelovali na području i na prilagođavanje čita­ vog života nadirućoj novčanoj ekonomiji.«23 Odnos spolova u socijalno-antropološkim radovima Vere Stein Erlich praćen je u kontekstu proučavanja procesa transformacije tradicijske po­ rodice kojoj je dobna i spolna razdioba bila temelj čitave strukture. Te­ žište se, dakle, pomiče s radikalne kritike jednog historijskog oblika po­ rodice, k istraživanju njezine evolucije. U daljnjim studijama nastalim šezdesetih i sedamdesetih godina, Erlichova razrađuje i proširuje proble­ me već sadržane u okviru tog zamašnog projekta. Krajem šezdesetih go­ dina u jednom tekstu predlaže ponavljanje svoje pionirske studije nakon �258 K O N JI, ŽE N E , R A T O V I v re m e n s k e d is ta n ce o d trid e se t i tri g o d in e. K a o n a ro č ito in trig an tn u n e ­ p o z n a n icu sp o m in je e m o c io n a ln e v eze čla n o v a p o ro d ice . U toj se točki kru g au to ričin ih in te re sa n a nek i n ačin z a tv a ra : p re d e n je p u t o d in te re sa z a ind ivid ualnu su dbinu o tu đ e n o g p rip ad n ik a g rađ an sk o g d ru štva, p rek o o tv o re n o sti z a in te ra k cije ljudi o kup ljenih u dru štven im p o k re tim a , tr a ­ dicijskim seo sk im z a je d n ica m a , p a n azad d o su dbine p o je d in a ca u v re ­ m e n u u k o jem se jo š nisu stišali tek to n sk i p o tre si onih društven ih i kul­ tu rn ih m ijen a o k o jim a p iše n a p o če tk u svoje k a rijere. P o tre b u takvog istraživ an ja p o tk re p lju je p o n jen o m m išljenju n eu tem eljen im i p ro izvo ­ ljnim tv rd n ja m a u č e sta lim u ča s o p isim a i p o p u la m o -n a u č n o j lite ra tu ri, k o je sv o jim au to rita tiv n im to n o m že le »im p re sio n ira ti č ita o c a « . T o su tv rd n je d a b ra k n e m a b u d u ćn o sti, d a sen tim en ti p rip ad aju p ro šlo sti. Iako je E r lic h o v a sk lo n a p rizn ati d a se » n a p o v ršin i« o p a ž a »velika b ezo b zir­ n o st m u š k a ra c a « , i » te šk e tr a u m e « k o je sv ak o d n ev n o doživljavaju žene svih g e n e r a c ija u intim nim o d n o sim a , o n a to sta n je pripisu je cin ičnom o d b a civ a n ju v a ž n o sti dijad ičkih o d n o sa . N a tra g u takvih razm išljan ja V e ­ r a S te in E r li c h više n e slijedi in te re s z a p o ro d icu k ao p o v ijesn o u v jeto ­ v a n u /p ro m je n jiv u k a te g o riju , v e ć je p r o m a tr a k ao u n iverzaln u ljudsku tv o rb u . Š to v iše , u p re d g o v o ru knjige Ju go sla v en sk a p o ro d ic a u transfor­ m a c iji, z a te m e lj ta k o u n iverzalističk i sh v aćen o j p o ro d ici uzim a » o sje ća j­ n o p o v eziv an je ljud i« i »ind ivid ualističku k o m p o n e n tu ljudske narav i«, što su p re ro g a tiv i/a s p ira cije tek p o ro d ic e razv ijen o g g rađ an sk o g društva. P o r e d to g a , a u to r ic a se p o ziv a i n a »čo v je čje o rg an sk o u s tro jstv o « 24 i r e z u lta te istraživ an ja sličn ih ob lik a u d ru živan ja kod a n tro p o id a (citira K o n r a d a L o r e n z a i D e s m o n d a M o ris s a ). U tim ra d o v im a b io lo šk o m d e ­ te rm in iz m u p rid ru žu je se i ku lturni d e te rm in iz a m pri in te rp re ta ciji p o ­ lo ž a ja ž e n e 25. Ista k n u ta je ta k o đ e r a u to ričin a težn ja z a re a firm a cijo m tra d icije . T o in zistiran je n a trad iciji, k o n tin u itetu , n a o d re đ e n n ačin stoji u su p ro tn o s ti s k ritičk im o d n o so m sp ra m n jen e b re m e n ito sti h ije ra rh ij­ sk im i a u to r ita rn im e le m e n tim a k o je a u to ric a ra z o b liča v a u ra d o v im a iz trid e se tih g o d in a . T a k a v p re n o s te ž išta in te re sa m o g u ć e je razu m jeti u k olik o u z m e m o u o b zir o k o ln o sti p o d k o jim a su ti in teresi izražavan i. T r id e s e te g o d in e n ag o v ještav aju k a ta s tro fu svjetskih ra z m je ra , lo m svih p o z n a tih tra d icija , reg resiju u b a rb a rstv o . Š e z d e se te i se d a m d e se te , pak , d aju više n a d e u k o n tin u ite t ljud skog o p sta n k a , ta k o d a j e shvatljiva te ž ­ nja z a » v je čn im « , filo g en etsk im istin am a — o n e se p o n o v n o čin e m o ­ g u ćim a ... A firm a c ija ljudske afek tiv n o sti n a d a je se k a o p a n a c e ja i z a sve zbiljske m an jk av o sti o d n o sa m e đ u sp olo v im a. �U O SV ITU HRVATSKO G FE M IN IZM A 259 Znan stveno djelo n e vred nuje se p rem a odgovorim a koje daje, v eć p r­ venstveno p rem a p ro d o rn o sti i o tvo ren o sti pitanja koja postavlja. O tvo­ renost u rad o vim a V e r e Stein E rlich iskazuje se konzekventnim poziva­ njem na p ra k su kao jedini kriterij vred novanja tuđih i vlastitih rezultata. Znanstvena i publicistička prom išljanja te au to rice o odnosu spolova u vrem enu brzog povijesnog to k a u crtala su nova p odručja relevantnosti i upitanosti tam o gdje su nek ad bila bijela pro stran stv a sam orazum ljivosti, trom e i uspavane, n ep o m ičn e »p riro d e«. A k o pri tom prom išljanju E rlichova s v ećo m p o m n jo m p ro m a tra položaj žen a u tom odnosu, to je zato što njihov prosvjed protiv nejed nakosti p redstavlja historijski novum na ovom tlu i o tv a ra n ek e, jo š n ed ostign ute, utopijske m ogućnosti. P o sto ja­ nje auto n o m n o g ženskog p o k re ta tridesetih god ina osiguralo je javni p ro ­ stor za artikulaciju to g pro sv jed a. O n je dan as za trt u zaborav, i stoga su radovi V e re Stein E rlich što se bave tom problem atikom doživjeli istu sudbinu.26 N ak an a o vog p rik aza bila je da b arem djelom ično ispravi tu nepravdu. BILJEŠKE 1 Kolektivni rad u savremenoj školi, Minerva, Zagreb, 1933. 2 Individualna psihologija u školskoj praksi, Minerva, Zagreb, 1934. 3 Metoda Montesori, Minerva, Zagreb, 1934. 4 Današnje dijete — Problemi suvremenog odgoja, Atlas nakladnog zavoda u Zagrebu, Zagreb, 1936. 5 Kolektivni rad..., nav. dj., str. 8-11. 6 Isto, str. 66. 7 Individualna psihologija..., nav. dj., str. 11. 8 Isto, str. 8. 9 Današnje dijete..., nav. dj., str. 11. 10 Isto, str. 11. 11 Simone de Beauvoir, The second sex, Penguin Books, Baltimore, 1975; Juliet Mitchell, Women's Estate, Penguin Books, Baltimore, 1973; Ann Oakley, Women Confined: Towards a Sociology of Childbirth, Martin Robertson, Oxford, 1980; Adrianne Rich, Of Woman Bom. Motherhood as Experience and Institution, Virago, London, 1977; Elisabeth Badinter, L ’amour en plus. Histoire de I’amour matemel XVIIe — XXe siicle, Flammarion, Paris, 1980; Nancy Friday, My Mother/My Self: The Daughter's Search for Identity, Fontana/Collins, 1979; Elena Gianini Belotti, Dalla parte delle bambine, Feltrinelli Editore, Milano, 1973. 12 »Dr. Stein inicirao je i osnivanje Radne zajednice za individualnu psihologiju; u njoj su se okup­ ljali pedagozi, liječnici, psiholozi, sociolozi koji su nastojali nadrasti pomodni interes i isprazno intelektualiziranje izvornim socioloSkim istraživanjem, obrazovnom i medicinskom praksom.«, prema; Zorica Stipetić, Argumenti za revoluciju — August Cesarec, CDD, Zagreb, 1982, str. 282. 13 Usp.: Mladen Iveković, Hrvatska lijeva inteligencija 1918-1945, Naprijed, Zagreb, 1970, knjiga I, str. 280-287. 14 Slijedeći tekstovi objavljeni su u tjedniku Židov: »O uspjesima feminističkog pokreta«, 9, 1. 3. 1935, str. 6: »Žene i općinski izbor«, 40, 27. 9. 1935, str. 8-9; »O aktiviranju žena«, 52, 20. 12. 1935, str. 4. U kasnije objavljenom tekstu »Alfred Adler; Povodom smrti osnivača mdnnduatae psihologije«, 24, 11. 6.1937, str. 5, ističe zasluge Adlerovih teorija (ali i njegovog učitelja freuda) u razobličavanju »konvencionalne laži o sretnoj i zadovoljnoj porodici«. �260 K O N JI, ŽE N E , R A T O V I 15 »O aktiviranju žena«, nav. dj. 16 »Politička prava žena«, Žena danas, I, 1936, 1, str. 15; »Istraživanje o porodici«, II, 1937, 5-6, str. 7-8; »Omladinska pitanja«, III, 1938, 14, str. 15-16. 17 »Politička prava žena«, nav. dj. 18 Isto. 19 »Žena i porodica«, Život i rad, Socijalno-književni časopis, 1938, juli-avgust, sv. 10 i 11, str. 11 — 12. 20 »Istraživanja o porodici«, nav. dj. 21 Sherry Ortner, »Žena spram muškarca kao priroda spram kulture?«, u: Antropologija žene, Zbornik, ur. Žarana Papić i Lydia Sklevicky, Prosveta, Beograd, 1983, str. 152-183. 22 Gayle Rubin, »Trgovina ženama: Beleške o ’političkoj ekonomiji’ polnosti«, isto, str. 93. 23 »Sudbina jedne ankete: Umjesto predgovora«, u: Jugoslavenska porodica u transformaciji, Liber, Zagreb, 1971, str. 17. 24 »Kriza ili transformacija porodice«, Gledišta, XV, 1974, 3, str. 336. 25 »An Antropologist’s View of Different Gender Roles«, rukopis. 26 U popisu »važnijih članaka« spomenutih u knjizi Jugoslavenska porodica u transformaciji, nav. dj., str. 505, ne nalazimo ni jedan od autoričinih feminističkih članaka koji ne bi i po današnjim standardima bili kadri izdržati znanstvenu kritiku. �12 Biologija kao sudbina JAJNICI NA TANJURIMA O dstrane li se pažljivo svi uresi kojim a se cifrasto nastoji »o brazložiti« opravdanost diskrim inacije p o spolu, o staje tek jed n a činjenica koja ra ­ zlikuje žen e od m u šk araca — njihova tijela. T e o rije m uške su periornosti kao posljednji arg u m en t prizivaju biologiju. A m edicina — disciplina ko­ ja se nalazi n a razm eđ i b iologije i socijalne politike, svijeta laboratorija i svakodnevnog života — javnosti p o d astire in terp retacije bioloških te o ­ rija. Im ajući n a um u u p rav o tu funkciju m edicine i njezin doprinos seksističkoj ideologiji, dvije aktivistkinje ženskoga zdravstvenog p o k reta u SAD B a rb a ra E h re n re ic h i D eid re English upustile su se u ranim danim a novoga fem inističkog p o k re ta u to d a istraže socijalnu historiju žena i medicine u A m erici ( Com plaints and, D isorders. T h e S exual Politics o f Sickness. 1 9 7 3 ). U svom su p am fletu , d o d an as če s to citiran o m i potkrijepljenom broj­ nim novim istraživanjim a, p o šle od uvjerenja da je idejam a koje o žen a­ ma lansira, sek sizam u m edicini efikasna sn aga društvene kontrole. Svoje su istraživanje u sred o to čile n a razdoblje od druge polovice X I X . do dva­ desetih g od ina n ašeg sto ljeća, je r u tom razdoblju up ravo m edicina po­ staje glavnim u p orištem za »znan stv en o « opravd anje potlačivanja žena, preuzevši štafetn u palicu od religije koja je ženinu zlu i bolesnu narav prozrela jo š od E v in e esk ap ad e. T o je i razdoblje kad a se form ira m edi­ cinska profesija, kao m uški elitizam koji je definitivno razvlastio on o što je nakon p ro g o n a v ještica o stalo od ženskog au to riteta na području lije­ čenja i farm akologije. Ž en e o n d a (k a o što u o stalo m , nisu ni d an as) nisu bile jedinstvena sku­ pina, niti su bile p o tlačiv an e n a isti način. Z a žen e iz vladajućih ldasa društvo je propisivalo život dok o n e trom o sti, a za on e iz obespravljenih slojeva težak rad u b itačn o g tem p a. Ž e n e i d jeca v eć su od šeste godine �262 K O N JI, ŽE N E , R A T O V I radili i p o še s n a e st sati n a d an u tv o rn ic a m a i ra d io n ica m a z a m inim alne n a d n ice , a g azd in a je ž e n a bila u re s koji je sv jed o čio o njegovu uspjehu. N jezin a d o k o n o st, k rh k ost i d jetin jasto n erasp o zn av an je »stv a rn o sti« p ru žali su m u šk arcu d o k a z e p re stiž a k o je m u n o v a c sam n e bi m o g a o p rib av iti. S to g a se b io m ed icin sk a m isao p o b rin u la za dva raz ličita ku ta g le d an ja. B o g a te su ž e n e p rik a z a n e k ao p riro đ e n o b o lesn e , p re sla b e i su više k rh k e z a sve o sim z a najfrivolnije razb ib rig e, a siro m a šn e su, kao d a se ra d i o p o sv e različitim ljudskim p o d v rsta m a ženk i, sm a tra n e z d ra ­ v im a i ro b u stn im a . Ž e n e g orn jih slo jev a bile su »b o le sn e « (š to je o p ra v ­ d a v a lo d a ih p re z iru k ao slab e i d e fe k tn e ), a ž e n e rad n ičk e klase sm a ­ tr a n e su » n e z d ra v im a « (k a k o bi se ra cio n a liz ira o stra h od njih ove o p a sn e i o k a lja v a ju će p r ir o d e ). D o s a d a i o g r a n ič e n o s t eg zisten cije ž e n a g orn jih slo jev a p o d u p ira la je m o rb id n i ku lt h ip o h o n d rije — »žen sk e inv alid n osti« — koji se jav lja p o ­ lo v ico m X I X . s to lje ća . B o le s t je d o m in irala n jih ov o m žen sk o m subkultu r o m , r a z n a lječilišta i sp ecijalisti za žen sk e b o lesti niču po sv u d a p ru ­ ž a ju ći im m o g u ć n o s t d a se n ečim b av e n e ra d e ć i n išta. N jih o v e b o lesti (i b an k o vn i ra ču n i njih ovih m u žev a) činili su se g o to v o n eiscrp n im a . Z b o g to g a je m ed icin s k a p ro fesija u u sp o n u — bijući bitku s p re o sta lim isc je lite ljica m a i b a b ica m a , ali i sa su fražetk in jam a k o je su sve nestrpljivije k u ca le n a v r a ta m ed icin sk ih fa k u lte ta — sv esrd n o p o d rž a v a la m it o ž e n ­ skoj frag iln o sti. Išlo se d o tle d a se b o le st izjed n ačiv ala sa ž en stven osti. » M u š k a r a c koji nije u p o z n a o b o lesn e ž e n e , nije u p o z n a o ž e n e « , p isao je 1 8 8 8 . filadelfijski liječnik S. W e ir M itch ell. Ž e n s k a »b o ležljiv ost« bila je o d liča n a rg u m e n t d a se ž e n a m a o n e m o g u ći bilo k ak va d ru g a v rsta aktiv­ n o sti. P r e m a rije čim a je d n o g z a k o n o d a v ca iz d ržav e M a ssa ch u se tts: » D a jte ž e n a m a p ra v o g la sa i m o r a t ć e te izgrad iti lu d n ice u svakoj p o k ra ­ jini i sud z a ra z v o d b ra k a u sv ak o m g ra d u « . I o b ra z o v a n je je m o g lo im ati p r ije te ć e p o slje d ice : » A k o ž elim o d a ž e n a u p o tp u n o sti ispuni svoju m a ­ te rin sk u z a d a ć u , n e sm ije im ati m uški m o zak . A k o bi se sp osob n o sti že n e ra z v ile d o isto g stu p n ja k a o i u m u šk a rc a , njezini bi o rg an i stra d a li i d o ­ bili b ism o o d b o ja n i b e sk o rista n h ib rid «, p isao j e u svojoj znan stvenoj ra sp ra v i n jem ačk i liječnik P . M o eb iu s. K ad su p riro d u i psihologiju ž e n e sveli n a njezin u rep ro d u k tiv n u funkciju, liječnici su sa sig u rn o šću u s ta ­ novljivali, iza svih b o lje tica — o d g lavo b o lje d o ku ijih o čiju — sm e tn je u fu n k cio n iran ju jajn ik a ili m a te rn ic e . P u b e rte t, m e n stru a cija , tru d n o ć a i m e n o p a u z a d efinitivno su p ro g lašen i b o lesn im stan jim a. D r . B liss j e s p o n e š to p re z ira re k a o : » U tje c a j jajn ik a n ad ra z u m o m o čitu je se u ž e n ­ skoj lu k avo sti i h im b e n o sti.« M ed icin sk i m o d el žen sk e p riro d e u tjelo v ­ ljen u »p sih o log iji jajn ik a « d o v eo j e d o o štro g ra z g ra n ič a v a n ja re p ro d u k ­ cije o d sek su aln o sti. O b jašn jen o im je d a n em aju »p riro d n ih « sek su aln ih �BIO LO GIJA K A O S U D B IN A 263 nagona. A k o bi se takvi pojavili, sm atrani su isključivo patološkim a. U potrazi za to m o p asn om bolesti (iza čeg a se skrivao p rastari strah i fascinacija ženin om »n eu taživom p o žu d o m «), neki su liječnici podraživali klitoris i grudi svojih p acijen tica. A k o je »b o lest« dijagnosticirana, tre t­ mani su varirali od propisivanja po tp u n e izolacije i m irovanja (što je č e ­ sto bilo jed n ak o n ešto blažoj zatvorskoj kazn i), zab ran e svake intelek­ tualne aktivnosti, d o ginekološke kirurgije. O d 1860. do 1890 . osobito je popularno odstranjivanje jajnika (zv an o »ženska k astracija« ). D r. B a rk er-B en field bilježi kako su n a sastan cim a m edicinskog ud ruženja jajni­ ci, kao n ek a v rsta tro feja, n a tanju rim a kružili m eđu liječnicim a. M edu indikacijam a za odstranjivanje jajnika nalazim o »p režd erav an je, m astu r­ baciju, pokušaj sam oubojstva, izostanak m en stru acije, nep ok orn o st i o pakost«. N em a nikakve su m nje d a je kirurški zahvat (ili sam a prijetnja njegova izvođ enja) bilo d jelo tv orn o sredstvo da se žen e održi »n a svom e m jestu«. K ult invalidnosti p ridonio je da se učvrsti njihova ovisnost o m uškarcim a (financijski su ovisne o m užu, o liječniku je ovisilo njihovo »preživljavan je«...). I koja bi se usudila pobjeći, m a kako nezadovoljna bila, kad a je v jero v ala d a je b o lesn a ili da je bolest v reb a na svakom koraku. N a ko n cu , i želja za p ro m jen o m , za aktivnijim i sm islenijim živo­ tom , m ogla je biti krunski d o k az njihove bolesti. D ak ak o, fem inistkinje i prve liječnice v eć su tad a p ro zre le m edicinu kao teoriju i praksu i k o n tro le i potlačivanja žen a. L iječn ica M ary P u t­ nam Ja co b i pisala je 1 8 9 5 : » U stalnoj brizi za svoje živce koju im nam eću dobronam jerni ali kratkovidni savjetnici, u skoro ć e i p ostati sam o kup živaca«. K njiževnica i ek o n o m istica C h a rlo tte Perkin s G ilm an u p ozo ra­ vala je am eričk e m u šk arce d a su »uzgojili pasm inu žen a dovoljno slabih da ih tretiraju kao invalide, ili dovoljno m en taln o oslabjelih da se p re t­ varaju d a to jesu — ča k d a im se to sviđa«. Iako je opozicija p o stajala sve glasnija, lukavi (a i p o h lep n i) protivnik jo š dugo nije pokleknuo. D a se i do dan as prilično d o b ro drži, svjedoči rasp ro stran jen o st i aktivnost su vrem enoga ženskog zdravstvenog p o k reta. BOLEST KAO SUBVERZIJA Žene, dakako, nisu bile samo pasivne žrtve medicinske ideologije koja je u drugoj polovici X I X . stoljeća bolest izjednačavala sa ženstvenosti. Pripadnicima viših klasa na koje je takva ideologija bila u prvom redu upravljena, otvarala je ograničeni manevarski prostor koji su one, makar u nekim aspektima, mogle okrenuti u svoju korist. Stvarna ili simulirana, ali društveno prihvatljiva bolest, oslobađala ih je s medicinskim blagoslovom od »bračnih dužnosti« u doba kada je kon­ �264 K O N JI, ŽE N E , R A T O V I tr a c e p c ija bila g o to v o n e p o z n a ta , a p o b ačaj v e o m a risk an tan i n eleg alan . N e k e su se ž e n e u tje ca le b o lesti d a n a seb e sk ren u p o z o rn o st i steknu izvjesnu m o ć u v lastitim o b iteljim a. N ovi sin d ro m , koji su ča k i liječnici bili sk lon i in te rp re tira ti k ao o tv o re n u su bverziju , nazv an je h isterijo m . B o le s t je p o č e la p o p rim a ti r a z m je re ep id em ije i, saževši u sebi čitav kult že n sk e in v alid n osti, p o sta la je »jezik žen stv en o sti sa m e « . Z a h v a ć a la je u na jv ećo j m je ri ž e n e v iše k lase: n jezin o o rg an sk o p o rijek lo bilo je n e d o ­ ku čiv o, a uz to je b o le st bila p o tp u n o o tp o rn a n a m edicinski tre tm a n . L ije čn ici su p o stali o p sjed n u ti »k rajn je zb u n ju ju ćom i n ajb untovnijom od svih b o le sti« . N a nek i j e n ačin h isterija bila z a njih id ealn a : n ik ad a nije b ila s m rto n o s n a , a z a h tijev ala je n ep rek id an tre tm a n i b ila je n e p re su šn o v re lo h o n o r a ra . N o d o k je » u g la đ e n a in v alid n ost« uživala svu p odršk u liječn ičk e p ro fe s ije , siloviti h isteričn i n ap ad i kvalificirani su k a o » tira n i­ z ira n je « i » v o lja z a m o ć i« . N a p a d i bi se pojavljivali sa m o ak o je n etk o b io p risu ta n , a n esv je stica, č e s to p o p r a tn a p o ja v a , ak o bi se u blizini n a ­ š a o koji m ek i ja stu k ... P o v je sn ič a rk a C a ro l S m ith R o s e n b e rg n e sm a tra ta k v u o cje n u p r e tje r a n o m , je r su z a m n o g e ž e n e h isteričn i n a p a d i bili je d in a p rih v atljiv a m o g u ć n o st d a isk ale svoj bijes, o ča j ili zato m ljen u e n e rg iju . A li i k a o oblik p o b u n e, h isterija nije p ru ž a la p rev elik e m o g u ć­ n o sti. B e z o b z ira n a to koliko joj se ž e n a u tje ca lo , o sta le su izo liran e: h is te rič a rk e se n e ujed injuju niti se b o r e d a p ro m ije n e vlastiti p o lo žaj. U krajn jo j liniji taj m ali ig ro k az m o g a o im j e d o n ijeti sa m o p riv re m e n o o la k ša n je i n e z n a tn u k ra tk o tra jn u p re d n o s t n ad stu p o v im a d ru štva (m u ­ ž e v im a i lije čn ic im a ), a n ak o n uvjerljive i d r a m a tič n e s c e n e n a šle bi se jo š o visn ije o n jim a i p o tk rijep ile »z n a n stv e n o « u tem eljen u sp ozn aju o ž e n a m a k a o ira cio n a ln im a , n ep red vid ljiv im a i b o lesn im a. Ia k o je p re v la ­ d a v a lo m išljen je d a je h isterija o d ra z stv arn e b o lesti m a te rn ic e (sa m n a ­ ziv j e g rčk i izraz z a u te r u s ), u m ed icin sk o j se lite ra tu ri sve č e š ć e javljaju p rije te ći to n o v i. J e d a n je liječnik z a p isa o : » P o n e k a d j e u p u tn o o b ratiti se p ac ije n tici o d lu čn im to n o m i ak o u b rzo n e d o đ e k sebi naglasiti d a joj tr e b a o b rijati glavu ili je p o liti le d e n o m v o d o m . U m iru ju ć e d jelovanje s tr a h a u tje c a t ć e p o zitiv n o n a sm irivan je u zb u đ en ih živčanih c e n ta ra .« N a d a lje su liječnici p re p o ru čiv a li d avljenje h is te ričn e ž e n e sve d o k n a ­ p a d aj n e p r o đ e , u d a ra n je m o k rim ru čn icim a ili p o n ižav an je i ism ijavanje p re d čla n o v im a obitelji i p o slu g o m . Š to je e p id e m ija h isterije više u zim ala m a h a , stav je liječnik a sve više p o p r im a o k a r a k te r o d m a z d e . Svaki izraz n ezav isn osti i o tp o ra , a o so b ito b o rb a z a žen s k a p ra v a , m o g a o je biti d ijag n o sticiran k a o h isterija. S hi­ ste rijo m j e ku lt žen sk e invalidn osti d o v ed en d o sv o ga lo g ičn o g z ak lju čk a: ž e n e su p a k p rih v atile svoju » p riro d n u « boležljivost i n ašle p r o s to r p o ­ b u n e p ro tiv n e m o g u ć e d ru štv en e u lo g e k o ja je (b o g a te ) ž e n e z a tv a ra la u g e to izo lacije i u id io tizam p risiln e d o k o lice. �BIO LO GIJA K AO S U D B IN A 265 D ok je »epid em ija histerije« u S A D zao štravala konflikt p a c ije n tica liječnik, u B e ču je n a prijelom u sto ljeća Sigm und F reu d razvijao m etodu liječenja koja ju je u potpu nosti izuzela od d o m en e ginekologije. »Psi­ hoanaliza je « , k aže C . Sm ith R o sen b erg , »dijete histeričn e ž en e.« F reu d je histeriji pristupio k ao m en taln o m oboljenju i od b acio trau m atičn e teh ­ nike liječenja. N jegova terap ija, tem eljen a na razgovorim a, pacijen ticam a je o m o g u ćav ala to d a — priznajući vlastiti bijes, pobunu, p a čak i sek­ sualne o sjećaje — k o n ačn o prihvate društveno san kcioniranu ulogu žene. Klasični F re u d o v spis D o ra : A naliza slučaja histerije koji prikazuje struk­ turu i g en ezu histerije, do d an as je najp ozn atija rasp rav a o toj tem i. Č ita se kao književno i so cio lo šk o djelo, a o p rem a nekih najnovijih izdanja daje joj i au ru m ekih p o m ića . D o rin a se frigidnost jo š uvijek sm atra je d ­ nim od k am en a te m e lja ca histerije i njezinim najdubljim sim ptom om . N o suvrem eno je fem in ističko čitan je F re u d a uputilo n a činjenicu da je nje­ gova analiza ženske sek sualnosti sam o djelom ično to čn a. P re m a riječim a psihoanalitičarke M a rie R a m a s » o n a je stru k tu riran a oko fantazije žen­ stvenosti i ženske sek sualnosti koja o staje neosviještena, čak u ronjena u nesvjesno (...). Štoviše, up u ću je n a ženski aspekt F reu d o v e ličnosti, na njegovu histeriju«. U svojoj pionirskoj studiji Psihoanaliza i fem in iza m (1 9 7 4 ) Ju liet M itch ell je zo rn o po k azala da psihoanaliza nije sam o te o ­ rija o stvaranju ro d n o g id en titeta i seksualnosti u p atrijarh aln o m društvu, nego je p ro ž e ta jak im ideološkim b ojam a. F re u d nije bio k ad ar potpuno objasniti D o rin o h isteričn o n eg iran je seksualnosti kao pronalaženje kom prom isa izm eđu odbijan ja d a prihvati spolne o d n o se kao odnose moći i želje d a se p o d red i p atrijarh aln o m značenju spolnih razlika. O n se i sam n ad ov ezao n a jed n u od D orin ih fantazija, u kojoj se ova pripad­ nica bečk e g orn je klase iden tificirala sa služavkam a, što upućuje na nje­ zino nesvjesno izjedn ačavanje ženstven osti s rop stvom i ponižavanjem . U Psihopatologiji sv a ko d n ev no g života F re u d otkriva (k ad a je tražio p o ­ godni pseudonim za svoju p acijen ticu Idu B a u e r ): » D o ra je bilo jedino ime koje m i je p alo n a p a m e t« . A D o ra je bilo im e služavke u njegovoj obitelji koja je m o ra la prom ijen iti svoje pravo im e R o s a , je r se tako zvala i F reu d o v a sestra. T im e je F re u d potvrd io d a je u njegovoj svijesti, kao i u uobrazilji Id e B a u e r, potčin javan je bilo m etafo ra ženstvenosti. A n alizirajući razlo g e F re u d o v e nesposobnosti da dokraja pronikne D orin slučaj, njegov sljedbenik, p sihoanalitičar R e n ć M ajo r 1974. zak­ ljučuje: »H isterija jo š uvijek daje analitičaru iluziju m oći koju mu paci­ jentica odu zim a u tren u tk u k ad a je povjerovao da ju je stek ao. Suptilna u ro ta histerije navodi n a to d a se svlada p red rasu d a o sam oj m isteriji ženstvenosti«. Pitanje je da li je ta misterija doista nerješiva, ili se radi o tome da bi njezino razgrtanje zapravo značilo kraj jedne dragocjene tlapnje. Dragocjene jednima, mučne drugima. �266 K O N JI, ŽE N E , R A T O V I CRNA MAJKA EVA Da smo bolji smo i prije znali a ovo je samo doprinos mali teoriji našeg prvenstva na skali. Vesna (Zagreb, 11. 3. 1977) O v a v ra g o m e tn a p o sv e ta iz p e r a m o je p rijateljice svjedoči o iro n ičn o m o d m a k u o d d a r a koji m i je p o k lo n ila u v rijem e n aše p rv e m lad o sti. R a d i se o knjizi P rvi sp o l ( 1 9 7 1 ) a m e rič k e fem in istk in je E liz a b e th G o u ld D a ­ vis, k o ja n jo m e n asto ji d o k azati d o m in an tn u u lo g u ž e n e u civilizacijskom u sp o n u čo v je ča n s tv a . T a j e knjiga j e d a n o d m n o gih p o k u šaja, o so b ito p o ­ p u larn ih u o k v iru tzv. rad ik aln e fem in ističk e stru je, koji n a više ili m an je u sp io n a č in želi elim in irati m ito v e što sto je n a p u tu o stv a re n ja jed n ak o sti sp o lo v a . A u to r ic e to g u s m jeren ja o so b ito j e iritirala biblijska p riča o p o ­ sta n k u ž e n e . E v u je B o g stv o rio iz re b r a svog p rv o ro đ e n c a A d a m a , a kao » d ru g i« sp ol o n a je svoje in fe rio rn o p o rijek lo n a s to ja la k o m p e n z ira ti iz­ d ajn ičk im lu k avstvo m — stra te g ijo m svih p o tla če n ih . M it o A d a m u i E v i doživ ljavan je k a o m e ta fo r a z a o p ra v d a n je p o tčin jav an ja ž e n e u ju d e o k ršćan sk o j civilizaciji. I je d a n o d prvih zag o v o rn ik a h isto rije ž e n e , a m e ­ ričk i p o v je sn ič a r V e r n L . B u llo u g h , okrivljuje E v u zav od n icu (u z D jevicu M a riju , sav ršen u m a jk u ) z a čin jen icu što je p red fem in ističk o z a n e m a riv a ­ n je u lo g e ž e n a u histo riji sa m o refle k tira lo (m u šk e ) p re d ra su d e i s te r e o ­ tip e o »v ječn o j p riro d i« ž e n e . J o h n S tu a rt M ill, englesk i m islilac i je d a n o d n ajo d lu čn ijih za g o v o rn ik a je d n a k o sti ž e n a u 19. sto ljeću , s m a tra o je n a d m o ć n u fizičku sn agu m u šk a rc a ra z lo g o m p o tčin jav an ja že n a . N o , ovih je d a n a am e rič k i tjed n ik N ew sw eek d o n io re p o rta ž u k oja p o ­ n o v o rasp iru je p ra s ta r u k o n tro v e rz u : o d a k le d o la z im o ? S u vrem en i zn a n ­ stv en ici, v e rz ira n i u m o lek u larn o j b iologiji, došli su d o se n z a cio n a ln o g o tk rić a . Z a razlik u o d svojih k o leg a, p a le o a n tro p o lo g a , koji su u p o trazi z a to m ta jn o m svojim k a n tica m a i lo p a tica m a p rek ap ali p reth isto rijsk e se d im e n te , utvrdili su d a se ev o lu cija m o d e rn o g h o m o sa p ien sa zbila u o b itelji s a m o je d n e ž e n e . M a d a n ev o ljk o , im e z a nju posudili su od n je­ z in e biblijske p o se s trim e . D o k p o rijek lo biblijske E v e n e se ž e u p ro šlo st d alje o d 5 .9 9 2 g o d in e , ta n o v a E v a živjela j e p rije o tp rilik e 2 0 0 .0 0 0 g o ­ d in a. T a m n e k o že i k o se , lu n jala j e v ru ćim sa v a n a m a su b sah a rsk e A frik e u p o tra z i z a h ra n o m . B ila je m išićav a p o p u t b ild erice Ire n e Č elik , m o ž d a i sn ažn ija: m o g la je g olim ru k a m a ra zd irati životinjski plijen ia k o j e v je­ ro ja tn o ra d ije rab ila k a m e n o o ru đ e . N ije, d ak ak o , bila je d in a ž e n a n a zem lji niti n u žn o n ajp riv lačn ija. B ila je n a p ro sto n ajp lod n ija, a k o j e suditi p o u sp jeh u kojim je ra z m n a ž a la o d re đ e n i sk lop g en a. J e r njezini su geni �BIO LO GIJA K AO S U D B IN A 267 u svim d an as živućim ljudim a. Z a nas, 5 bilijuna njezinih krvnih srodnika, E v a je u gen eracijsk o m nizu d esettisu ćita prabak a. D o fascinan tnog o tk rića naše zajedničke pram ajke došla je grupa znanstvenika s am eričk o g Sveučilišta B erkeley. Skupivši placen te (p o ste ­ ljice) od u zo rk a žen a čiji p reci p o tječu iz ljudskih gru pa sa svih kontine­ nata, slijedili su trag D N A (dezoksiribonukleinska kiselina — m oleku­ lam a b aza svih nasljednih o sn o v a) koji ih je do v eo do jed n e jedin e žene od koje svi v u čem o porijeklo. Tkivo iz p lacen te p rerađ en o je do tekućeg stanja kako bi se dobio ek strak t D N A koji p o tječe iz m itoh on drija (dio stan ice izvan stan ičn e je z g re ), što proizvodi g otovo svu energiju potrebnu da se stan ica održi u životu. M itohondrijska D N A sadrži gene koji su isključivo naslijeđeni od m ajke (z a razliku od D N A u staničnoj jezgri, koja je m ješavina o b a rod iteljska g e n a ), tako da je iz nje m og u će očitati kontinuitet obiteljske povijesti koji je relativn o stalan kroz g en eracije. T a se su p stan ca m ijenja sam o m u tacijam a — slučajnim , izoliranim greškam a u prijenosu g en etsk og k o d a, koje o n d a nasljeđuju iduće generacije. U p rav o b rojanjem takvih m u tacija ustanovljen je Evin rođ en d an . Prosjek m utacija m itoh on drijske D N A u milijun godina je dva do četiri posto, tako d a je po to m m o lek u larn o m p ro raču n u E v a m o rala živjeti između 14 0 .0 0 0 i 2 9 0 .0 0 0 god in a u prošlosti. N o, što se dogodilo s o stalim ljudskim g ru p am a izvan E v in e porod ice širom svijeta? O tk riće zajedn ičke pram ajk e p o rem etilo je sve v o d e će te o ­ rije o razvoju h o m o sa p ien sa , koje se slažu u to m e da se ljudska vrsta polako, neu m itn om rav n o m jem o šću , razvija na različitim dijelovim a z e ­ maljske kugle. Z ag o v o rn ici teo rije »nove E v e « dokazuju da su svi naši dosad po zn ati p reci, od jav an sk og i pekinškog pračo v jek a do n ean d er­ talca, sam o slijepe ulice evolucije. B iolozi s B erk eley a zaključili su da su Evini p o to m ci napustili svoju postojbinu u razdoblju izm eđu 9 0 .0 0 0 i 1 8 0 .000 god ina. Sigurno je d a su n a svojim pu tešestvijam a susretali n e­ a n d ertalca i dru g e b ro jn e popu lacije arhajsk og h o m o sapiensa. N o, gdje god su E v in e kćeri stigle, sam o je njihova m itohondrijska D N A preživ­ ljavala. T a jn a su p eriorn e istrajnosti g en a naše p ram ajke u to m e je što je im ala dovoljan broj kćeri koje su ih dalje prenosile. Iako se n a prvi p o ­ gled m ože činiti nepojm ljivim d a je izvor sve m itohondrijske D N A jedn a žena, znanstvenici taj zaključak tem elje na do b ro dokazanom funkcio­ niranju zak o n a vjero jatn o sti. Potkrepljuju to prim jerom bližim svakod­ nevnom životu: i obiteljska im en a koja tak o đ er prenosi jed an spol (m uš­ ki, u našoj civilizaciji), n ep restan o izum iru. N akon 2 0 g en eracija, stati­ stička je v jero jatn o st d a će 9 0 od 100 originalnih prezim ena izum rijeti. Najrevolucionarnije je otkriće ovih istraživanja, osim evolucijske supe­ riornosti nove Eve, činjenica da ne postoje značajne razlike između rasa. Zapravo, mnoge očigledne rasne razlike samo su trivijalne adaptacije na različitu okolinu. Potrebno je samo nekoliko tisuća godina evolucije da �268 K O N JI, Ž E N E , R A T O V I se b o ja k o že p rilag od i klim i — n p r. ta m n a k o ža u A frici z a z aštitu od su n ca , a b ijela u E v ro p i z a ap so rp ciju u ltralju b ičastih z ra k a k o je su nužne z a p ro izvo d n ju v itam in a D . C ini se d a je n a š e b io lo šk o se strin stv o /b ratstv o m n o g o dublje n o što sm o m ogli ( a neki i željeli) slu titi! N ije m o g u ć e d a je su v rem e n a zn a n o st z a n e m a rila A d a m a , d o n e d a v n o g nesu m n jiv og p a trija rh a . D a k a k o , i u o v o m slu čaju vrijed i sp o zn aja d a je o čin stv o m n o g o te ž e d o k azati o d m a j­ čin stv a. N o , z n an stv en ici n astavljaju rad n a istraživanju k ro m o so m a Y koji se p re n o si sa m o m u šk o m linijom i m n o g o g a je te ž e izolirati. U m e ­ đ u v re m e n u , d o k ta istraživ an ja n e d o n esu r e z u lta te , tek je je d a n p riv re ­ m en i k a n d id a t z a A d a m o v o m je sto . B u d u ći d a svi p o tje če m o o d Evinih k ć e ri, bilo koji njih ov m ušk i p re d a k m o g a o je biti n aš zajed n ičk i p rad jed . P r ič e k a jm o d o k se n e riješi i ta ta jn a , j e r zaklju čivati o su p eriorn o j V elik o j M a jci E v i (i su p e rio rn o sti je d n o g sp o la u razvo ju civilizacije) z n a č ilo bi p o n o v o n asjesti ap su rd n o j igri o d m je ra v a n ja sn a g e . M n o g o je sim p a tičn ija z a b lu d a kojoj je p o d le g a o J . J . B a c h o f e n , tv o r a c m ita o m a ­ trija rh a tu ( 1 8 6 1 ) , k a d a je , p ro u čav aju ći d rev n a d ru štv a u k o jim a u o p će nije p o s to ja o p o ja m d o m in acije i vlasti, to začu đ u ju ć e obilježje p ro glasio sig u rn im z n a k o m g in ek o k racije — v lad av in e ž e n a . NEVINE U LUDNICI V r e m e n a su te šk a . P o tr e b n o n a m je svim a m a lo ro m a n tik e . R a d o sn o n a v je šte n je » p o v ra tk a r o m a n tiz m a u g ra d « d o n o si n a m T a n ja V u jić u P olitici o d 15. ru jn a 1 9 8 7 . Izv ještav a o »m o d i k o ja je posljed nih m jeseci z a h v a tila B e o g r a d « . T e k s t n ap isan u m an iri n e z a in te re sira n o g — ob jetiv n o g n o v in stv a in fo rm ira n as o p o tražn ji p o tv rd a — » č a g a o n ev in o sti«. T r a ž e ih ž e n e — o d m a lo lje tn ica d o če trd eseto g o d išn jak in ja , različita k la s n o -s o c ija ln o g p o rije k la (» n e sa m o p ro d a v a čice d ž id ž a -m id ž a p o b e o g ra d sk o m asfa ltu « , n e g o i » g o s p o đ ice iz m a lo o tm en ijih k ru g o v a « ). T i zah tjev i n a jč e š ć e stižu iz B e o g ra d a i o k o lice (O b re n o v ca , V e lik e P la ­ n e , Z e m u n a , R ip n ja ). K a o p ru ž a la c uslu g a a p o stro fira n a je G in e k o lo šk o -a k u š e r s k a klinika u b eo g rad sk o j ulici N a ro d n o g fro n ta . Z a 4 3 7 0 ,4 di­ n a r a k o m isija (d v a liječn ik a) koju im en u je n ačeln ik d ijag n o stik e izdaje p o tv rd u o n ev in o sti n a m e m o ra n d u m u b o ln ice. U p ita n a o k v an titeti p o ­ tra ž n je s e k re ta r P o slo v o d n o g o d b o ra klinike (ž e n a !) pitijski p e d a n tn o iz­ jav lju je d a u p o sljed n je v rijem e im a » d o s ta « , » m o ž d a n e m n o g o « (sic!) takvih z a h tje v a . U želji d a objasn i ra z lo g e toj p o m a m i, a u to r ic a te k sta a n k e tira n e k e o d tra ž ite ljica usluga. O n e n av o d e d a je p o tv rd u o n evi­ n o sti p o tr e b n o p re d o čiti m ajci »k ad u d aje ć e rk u « , » fra je ru « k ad te su m ­ njiči » d a li si ili nisi«, m lad o žen jin o j o bitelji » d a te n e v ra te z a to što nisi b ila c e la « , i z a to što su » p ra v e v red n o sti o p e t n a ce n i« . �BIO LO GIJA K AO S U D B IN A 269 Cijelim tek sto m provlači se tvrdnja da žen e koje traže atest o nevinosti to čin e dobrovoljno. O tud i ironički odm ak u naslovu teksta: »Najnoviji ’seksistički hit’ u glavnom g rad u «: O građ ivan je od seksizm a kao pojma koji o zn aču je sistem atsk o potlačivanje/ponižavanje žen a u sklopu p atri­ jarhalne kulture. Svi se doim aju spokojni: žen e koje se dobrovoljno po d ­ vrgavaju kontroli vlastite intim e, njihove obitelji i obitelji njihovih bu­ dućih m uževa (jasn o , ak o su »ispunile uslove za virgo intakta«), gineko­ lozi je r je o p e t d o lep ršala zlatn a koka (p ro tje ra n a legalizacijom ab o rtu ­ sa), društven a zajed n ica je r se vraćaju »p rav e v red nosti« i rom antik a u sivilom op u stošen u svakidašnjicu. N o, m ožd a ipak, m ožd a ipak nije baš sve najbolje u najboljem od m o ­ gućih sv jeto va...? Š o k iran a a u to rica ovih red ak a bori se s dvostrukom n e­ lagodom . D elik atn o je suditi o pojavi u drugoj sredini na tem elju n e­ dovoljnog b ro ja p o d atak a. A u to rica , sociologinja i fem inistkinja, odlu­ čuje se za m anje zlo. P o k u šat će čitateljim a i zainteresiranim kolegam a predočiti hip otetičk i referen cijaln i okvir za jed n o m oguće istraživanje ove »m o d e«. Podvrgnut će najprije sum nji svoju p očetn u reakciju — nije li m ožda riječ o histeriji p ro u zro čen o j pojavom o pasn og A I D S -a ? T ešk o. P o sto ja ­ nje virusa A I D S -a ne m o že se isključiti testo m nevinosti — i nevina žena m ože biti nositeljica ak o je n ark o m an k a (u p o treb a zaražen e igle), ili je zbog nek og razlo g a p rim ila transfuziju. (A što je i u tom slučaju s m uš­ karcim a kao n o sio cim a v iru sa? Š an sa d a je žen a »čista« sm anjuje o p a ­ snost širenja zara z e tek 5 0 p o sto .) Poku šajm o pon o v o . U p itajm o se o sim boličkoj vrijednosti nevinosti žene, je r stvarne vrijed nosti n em a. Č injenica d a su za potvrdu o nevinosti zain teresiran e obitelji budućih supružnika upućuje na odnos p rem a ženi kao razm jenskoj vrijednosti — robi (čak ako ženu svedem o na upotrebnu vrijednost, po sto jan je nevinosti ništa joj n e pridn osi/oduzim a). »U kupni odnos razm jen e koji čini brak n e uspostavlja se izm eđu m ušk arca i žene, već izm eđu dvije skupine m u šk araca, a žen a se pojavljuje sam o kao jedan od p red m eta razm jen e, a ne kao jed an od p a rtn e ra ...« , piše o prim itivnim društvim a a n tro p o lo g C lau d e L ć v i-S tra u s s u klasičnom djelu E lem en ta r­ n e strukture srodstva. D akle, brak u nas pokazu je tendenciju involucije od slobodne zajed­ nice žen e i m u šk arca kak o je san kcionira naše (i svako m o d e rn o ) zako­ nodavstvo, p re m a ugo v orn o m sklapanju saveza širih društvenih grupa (p o rod ica, p lem en a, k lasa...). N o , ne treb am o se vraćati tako daleko u prošlost. V isoku korelaciju seksualne represije (m aterijaln i dokaz = n e­ vinost) i to talitarn o g društva u o čio je W ilhelm R eich : » Z a osiguranje brakova p o treb n o je sve dalekosežnije ograničavan je i obezvređivanje prirodnih o sjetiln o -g en italn ih težnji«, zapisao je u M asovnoj psihologiji fašizm a. U istom djelu navodi po d atak d a je 1932. u N jem ačkoj Središnji �270 K O N JI, ŽE N E , R A T O V I sa v ez k ato ličk ih u d ru žen ja d jev ica N je m a čk e najb rojnija k ato ličk a o rg a ­ n izacija sa 8 0 0 .0 0 0 čla n ic a . K ro z uzbudljivu studiju istog p o vijesnog ra z ­ d o b lja, M u šk e fa n ta zije K lau sa T h e w e le ita , p ro v lači se id eja sim boličkog iz jed n ačav an ja tijela ž e n e (b u d u će ) m ajk e s tijelo m » m ajk e « dom ov in e k o ja tre b a o sta ti » čis ta « , n ek o n ta m in ira n a za p e n e tra c iju » tv rd e m ušk e je z g re (n a c ije )« . D in am ik a ig re podsvjesnih stru k tu ra s ovim sim boličkim p r e d o d ž b a m a o tv a r a m o g u ć n o st za istraživ an je h ip o teze o tra ž e n ju k o ­ r e la cije n ag lask a n a » č is to ć i« ž e n e i p o ra stu o sje ća ja (to b o ž n je ) n a c io ­ n a ln e u g ro ž e n o sti. (G lo rifik a c ija n evinosti i razb ijan je izloga — povijesni d eja v u .) B liži p rim je r: u s p o re d o s p o ra sto m k o n zerv ativn e (n a c io n a ln e ) id eo lo g ije u F ra n cu s k o j je p rije n ek olik o g o d in a zab ilježen a z n a č a jn a p o ­ tra ž n ja z a p o v ra tk o m nev in o sti (Politikin tek st ta k o đ e r n avodi želju za » re tu š ira n je m n ev in o sti« m n o gih m lad ih B e o g ra đ a n k i); ženski je časop is M a rie C la ire ča k i d o n io (d a k a k o u z m n o g o z g ra ž a n ja ) cjen ik tih usluga. O d b a c im o li p o v ijesn e/teo rijsk e re fe r e n c e k a o p re n a te g n u te , n ašem h ip o te tičk o m istraživ an ju o sta je d a isp ita jo š jed n u m o g u ćn o st. A n k e ti­ ra n e ž e n e izrijek o m u p o zo rav aju d a zah tjev za (n jih o v o m ) nev in o šću d o ­ lazi n e s a m o o d obitelji n eg o i od njihovih p a r tn e r a . » M o m c i d an as m n o ­ go izvoljevaju i m o ra š d a b u d eš sp re m n a n a sv e.« ( Z . A ., 2 5 g o d in a ) » A k o te nek i fra je r su m n jiči ( ...) — ti m u lep o tu m e š p ap ir p o d n o s i m o ž e d a se ’slik a’.« K a d a se stv arn a n ev in o st n e p o k a ž e u o b ičajen im z n a ­ k o m , »ti m u le p o p o k a ž e š ćag u i p re đ e š ih z a c e o živ ot«. N ije li, d ak le, rije č i o o d m jerav an ju sn ag e u ra tu sp o lo v a ?! T ije lo žen e p e r c ip ir a se k a o n e š to što je p o tre b n o »o sv ojiti, p e n e trira ti, o k u p irati, p o sje d o v a ti — i to ek sk lu ziv n o «. W ilh elm R e ic h , p sih o an alitiča r: » U v o ­ đ e n jem če d n o sti, ž e n e p o d p ritisk o m sek su aln ih p ro h tjev a p o staju n e ­ če d n e , n a m je sto p riro d n o n ježn e osjetljivosti stu p a sek su aln a b ru ta ln o st m u š k a rc a i to m u o d g o v a ra ju će sh v aćan je u ž e n a d a j e spolni ak t n ešto što ih o b e š č a š ć u je .« Z a k lju čn e n a p o m e n e : O v a p o jav a m o g la bi biti ind icija sn ažn o g sk re ­ ta n ja (in v o lu cije ) d ru štv a p r e m a trad icio n alističk o m m o d elu . O tv o re n o tr e tira n je ž e n a k ao r o b e i njih ovo d o b ro h o tn o p ristajan je n a to o tv a ra p itan je što se d o g o d ilo sa sto g o d išn jo m trad icijo m b o rb e ž e n a z a v lastito o slo b o đ e n je n a n a še m p r o s to ru ? J e li bilo p re u ra n je n o sam o zad o v o ljstv o n o rm a tiv n im u re đ e n je m p o lo ž a ja i stu p n jem o slo b o đ en ja ž e n a u n a še m so cija liz m u ? D o k g in ek o lo šk a b rato v štin a m u d ro šu ti, trlja ru čice i p ro iz ­ vod i a te s te o n ev in o sti, p a c ije n tice sa tim a ček aju n a p re g le d e n u ž n e za živ ot. N o v in a rk a Politike n as n e s m e ta n o (p a rd o n , o b jek tiv n o ) zab av lja v ijestim a o novoj m od i. T k o ć e dignuti glas z a o b ra n u in te g rite ta , slo b o d e i d o sto ja n s tv a ž e n e ? O d b a cim o u logu ž rtv e -s u u če s n ik a . M o ž d a jo š nije p re k a sn o z a je d a n novi ak tiv izam i o sv ještav an je. �BIO LO GIJA K AO S U D B IN A 271 U POTRAZI ZA ZABORAVLJENIM SPOLOM T ko dobije službeni poziv za sudjelovanje na uglednoj m eđunarodnoj tribini »Socijalizam u svetu« (C a v ta t, 2 0 - 2 3 . 10. 1 9 8 8 ) naslovljen »D ragi druže«, v e ć je unaprijed diskretn o u p ozoren koji je dom inantni spol m a r­ ksističkih m islilaca. M alo b rojn o sudjelovanje žen a u dosadašnjim ju g o ­ slavenskim d eleg acijam a na cavtatskoj tribini nije, čini se, uznem iravalo d om aće m ark siste. U red sk a p o litičk o -id eo lo šk a iskaznica, a ne spol, bile su presu dne za sudjelovanje. P o tradiciji, žene su za okruglim stolom u C avtatu, kao i u većini lijevo o rijen tiran ih partija, kako je prim ijetila d e­ legatkinja T alijansk e K P L u cian a C astellina, p rihvaćan e sam o ako g ovo­ re jezikom m u šk araca, ako su dio m uške kulture. »P o zn ajete li m uškarce m arksiste koji poznaju golem u fem inističku kulturnu p roduk ciju?«, upi­ tala je 1987. u C avtatu . Z ahvaljujući tek kritikam a koje su jugoslavenskim o rganizatorim a upućivali do sad ašnji sudionici, i sam i senzibilizirani aktivnošću ženskih pokreta u vlastitim sred in am a (lijevim p artijam a, fakultetim a, instituti­ m a), ove je god ine i u slu žbenom p ro gram u došla do izražaja činjenica da i avan g ard a im a spol. Z a razliku od prošlogodišnje rasp rav e o m ogućnosti utem eljenja m arkstičkog fem in izm a, o d ržan e u g oto v o ilegalnim uvjetim a, upornošću i zalaganjem ženskog dijela o rg an izacion og a p a ra ta — N adežd e R adović, M arise C rev atin i D ub ravke P o p o v ić — ovogodišnji » R azg o v o r o kulturi žena i duhovnoj situaciji v re m e n a « okupio je šezd esetak zainteresiranih sudionika. Iak o je o d ržan u d o b a popodn evn og o d m o ra, taj je razgovor bio daleko od neo b av ezn o g ćask an ja uz čaj ili rub b azen a de luxe hotela »C ro atia«. »F em in izam , o d n o sn o n eofem in izam , kao jed an od novih socijalnih pokreta ne m ože se red u cirati sam o na socijalni po k ret v eć je i duhovno kretanje — p o k ret protiv volje za m o ć«, sm atra B laženk a D esp ot, prva dam a jugoslavensk og m ark sističk og fem inizm a. Njezin se uvodni referat pokazao kao od ličn o o d ab ran p oticaj diskusiji. R ad ik aln a kritika pojm a m oći i nasilja u su vrem enoj civilizaciji izazvala je , naim e, nelagodu, pa čak i negodovanje kod pojedinih ortodoksnijih »tvrdih m ark sista«. N e o ­ phodnom otrežn jenju od m ogućih utopističkih zastranjenja (iješenjem klasnog, riješit će se au tom atsk i i žensko pitan je) pridonijela je interven­ cija sociologinje Silve M ežn arić. O n a se zapitala: K ak o je m oguće da u socijalističkim zem ljam a, koje se dek larativno zaklinju na ravnopravnost žena, i dalje p o sto je svi problem i kao i u kapitalističkim ? D o b ar p ozna­ valac stvarnosti socijalističkog svijeta (p ro p u to v ao ih je sve osim A lbani­ je ), A u stra la c Đ ruce M cF a rla n e , potiskivanje slobodne diskusije o po lo ­ žaju žen a o zn ačio je kao »jednu od najvećih brukS u toku cijelog razvoja socijalizm a«. P o njegovu m išljenju, djelotvornu kritiku neravnopravnosti �272 K O N JI, ŽE N E , R A T O V I sp o lo v a — » n a š e d ru g a rice « m o ra ju p o če ti p ro p itiv an jem o sobnih isku­ sta v a. J e r , tek n ak o n sp o zn aje stru k tu re m o ći u o bitelji, z n a če n ja ženske sek su aln o sti i re p re sije , te njih ove p o v ezan o sti s a u to rita rn o m p riro d o m d ru štv a — bit ć e m o g u ć a d o sljed n a so cijalističk a an aliza to g a p ro b le m a . N a n as to ja n je en g lesk o g p ro fe s o ra R a lp h a M ilib an d a, koje bi sigurno g o d ilo i u šim a m n o gih naših slu žbenih r e fe re n tic a za žen sk o p itan je, d a se p riziv an jem a p so lu tn o g p rv en stv a klasn e an alize že n e p o d ijele p re m a »stu p n ju tla č e n ja « (b u ržu jk e sp ram ra d n ic a ), re a g ira la je žu stro L u cia n a C a ste llin a . S a m o o d re đ e n je ž e n a k a o » tla če n ih « p o d razu m ije v a d a se m o ra ju o slo b o d iti k ak o bi p o sta le iste k a o i tlačitelji. »M i n e ž elim o je d ­ n a k o s t, n e g o razlik u «, n ag lasila je . J e r , p o tv rđ ivan je p ra v a n a razliku, o t­ k riće istinske b isek su aln osti ljudskog iskustva n a s p ra m ap stra k tn o g g ra ­ đ a n in a , k o je g a j e o d b u rž o a sk e trad icije p o tp u n o p re u z e o socijalistički p o k r e t — v elik o je d o stig n u će žen sk o g p o k re ta u p o sljed n jem d esetljeću , s m a tr a C aste llin a . T a j ca v ta tsk i ra z g o v o r nije iscrp ljen u n e c e n z u rira n o m iznošen ju k o n ­ tro v e rz i u m ark sističk im p ro m išljan jim a žen sk o g p itan ja. Ž e n sk i po k reti i in icijativ e p rizn ati su k a o re le v a n tn e stra te g ije e m a n cip a to rsk e b o rb e. D o k se R . M ilib an d z alo žio za sa m o sta ln o st žen sk o g p o k re ta u sklopu ra d n ič k o g , njih ovu je d o sad ašn ju i b u d u ću su k o b ljen o st C aste llin a o cije ­ n ila » k o risn o m i p lo d n o m « . U to m je sm jeru b ila o so b ito ind ikativn a i diskusija Š o n je L o k a r , izvršnog s e k re ta r a C K S K Slovenije: Slažem se da današnje političke organizacije jesu u teškoćam a, je r ne mogu neposredno da zagrabe svakodnevno življenje, ni svijet rada, ni svijet ljubavi, ni svijet rađ anja, ni svijet prirode. (...) Zbog toga nastaju pokreti koji poku­ šavaju ta pitanja rješavati na nov način i tim e razgrađuju klasične političke p artije te postavljaju alternativnu političku strategiju, koja više n ije borba za m oć, nego je n ešto drugo. D a k a k o , p o tr e b a z a o sm išljav an jem altern ativ n ih političkih stra te g ija z a d a ta k je koji nad ilazi sp ol, p a i sp o ln e p o d jele. N o , en tu zijazam i in­ t e r e s su d io n ica i su d io n ik a, k a o i p itan ja o tv o re n a u to m ra z g o v o ru , o p ra v d a v a ju z a h tjev z a njeg o vim u v rštav an jem i u sljed eći p ro g ra m ca v ta tsk e trib in e 1 9 8 9 . I to , n a d a jm o se , u d o b a p rim jeren ije i du že o d p o ­ slijep o d n ev n e sieste. �13 V Ženska povijest PRIČE O ŽIVOTU D eset žen a koje p ro v o d e p erio d izolacija nakon p o ro d a u jed n om lenjingradskom rodilištu, odlučuju prekratiti vrijem e pripovijedajući svake večeri p riče iz života, p o u zo ru n a B o cca ccio v D e ca m ero n . U suvrem enoj verziji Ju lije V o zn esen sk aje (Ju lia V oznesensk aya, T h e W o m en ’s D e c a ­ m ero n, M eth u en , L o n d o n , 1 9 8 6 ) svakog dan a žen e od ab eru po jed n u te ­ mu i prepu štaju joj se bez zadrški. Z ap o čin ju »P rv om ljubavi«, i nastav­ ljaju životnim situ acijam a po p u t »Z a v e d e n e i n ap u šten e«, »Seks u farsičnim situ acijam a«, uzim aju zatim na nišan »K u čk e«, »N evjeru i ljubo­ m oru«, »Silovatelja i njegove žrtv e«, »N o v ac i slične stvari«, »O svetu«, a sean se završavaju o ptim ističnim te m am a »P lem en ita djela« i »S rećk a«. Knjige pisane u em igraciji v e o m a če sto s negativnim predznakom i gorčinom opisuju p retjeran o sti društva iz kojih su njihovi autori nasilno istrgnuti. T ak v a je reak cija, u o stalo m , ljudski sasvim razum ljiva. Ali V oznesenskaja, koja je 1 9 80. bila p rim o ran a da em igrira, potpu no je izbjegla toj zam ci. N jezina knjiga sab rala je p red stavn ice svih socioprofesionalnih slojeva ruskog društva: radnicu, znanstvenicu, um jetnicu, službenicu, stjuardesu, skitnicu (» g ra đ a n k a bez stalnog m jesta b o ravk a«), disidenticu, funkcionarku Izvršnog k o m iteta grad skog sovjeta (»b u d ža«, kako joj tepa au to rica )... Pripovijedanjem se gradi kom pleksnost i vjerodostojnost likova, njihova u n utrašnja m otivacija, a postu pno se sve više ublažavaju granice socijalne d istan cije, duhovnih i idejnih opredjeljenja. P red očim a Čitalaca o digrava se zbližavanje žen a po m oću prepoznatljivosti zajednič­ kih ženskih iskustava. U studiji posvećen oj pričan jim a o životu ( U sm eno pjesništvo u obzorju književnosti, M H , Z a g re b 1 9 8 4 .) književna teo retičark a M aja B o šk o v ićStulli ističe da se njihova po p u larn ost tem elji na današnjem op ćem du­ �274 K O N JI, Ž E N E , R A T O V I h o v n o m stav u u k o jem u p rev lad av a o rije n ta cija k a čin jen ičn o sti. G o v o ­ re ći o o d n o su d o k u m e n ta rn o g i fik cio n aln o g , a u to ric a sm a tra d a u sva­ k o m p ričan ju im a izm išljanja, i d a se p rip o v jed ačk a fikcija ko rijeni v e ć u sa m o m čin u p riča n ja k ad o n o obliku je rad n ju . P itan je o o d n o su zbilje i izm išljan ja u knjizi Ž e n s k i D e k a m e r o n , g ra đ a k oje je sv ak o d n evica sov­ je ts k e ž e n e u dru g o j po lo vici se d am d esetih g o d in a, zan im a m e p rv e n ­ stv en o u o n o j m jeri u kojoj je taj književni p re d lo ž a k d o k u m e n t o povi­ je sti ž e n a . Ia k o u v ećin i su v rem en ih d ru štav a p o zitivno zak o n o d av stv o iz je d n a ča v a ša n se o b aju sp o lo v a v e ć n a sta rtu u trk e za u sp o n o m n a lje­ stvici d ru š tv e n e m o ći, m a lo je ž e n a k o je uspijevaju (ili p rista ju ) n a o tu ­ đu jući p u t k a v rh u . P o v ijesn a zn a n o s t k o ja (p o se b ice u n a s ) svoj p ogled jo š u p rav lja p rv e n stv e n o p re m a tim sfe ra m a , gubi sto g a iz v id a iskustva tzv. o b ičn ih ljudi, o so b ito ž e n a . S p ecifičn o ž e n sk a isk ustva — p o p u t m a j­ č in stv a , k u ćn o g r a d a , u č e n ja sp oln ih u lo g a, sek su aln o sti, p o lo ž a ja u b r a ­ ku i o b itelji, o d n o s a s d ru g im ž e n a m a , i jo š m n o g a d ru g a — p red v iđ en a su i o tp is a n a k a o izv an p o v ijesn a, k ao v je čn o v ra ć a n je isto g a ... N o , p ro b ­ le m » b e s p o ln o sti« povijesti nije sa m o p ro b le m nevidljivosti ž e n e — i m u š k a ra c k a o k o n k re tn o , ču ln o b iće o sta je z a ta je n u fascin aciji igrom s tru k tu ra m o ć i. S a m o isk ustvim a p o je d in a ca (k a o k o n k retn ih m u šk a ra ca i ž e n a , n e k a o a to m a » m a s e « tzv. »v elik a p o v ijest« n e ć e o sta ti sa m o suh k o stu r. A u p ra v o p riča n ja o živ otu k ao e le m e n ta rn i književni i u sm eno k n jiževn i ob lici d aju sliku p ovijesti i tzv. u sm en u po v ijest čin e »p o v i­ je š ć u iz u s ta n a r o d a « , sm a tr a d r. B o šk o v ić-S tu lli. K n jiževn a d jela koja se , p o p u t Ž e n s k o g D e k a m e r o n a , n ad ah n ju ju p riča n jim a o životu , čitatelju (i p o v je sn ič a ru ) p ru žaju o b av ijesti o to m e k o je su o sje ća je i ljudske r e ­ a k cije njih ovi a u to ri sm a tra li m o g u ćim i v jero jatn im u d an o m razdoblju. In ž e n je rk a N a ta š a i r a d n ic a O lg a o tk rit ć e d etalje o životu u p o g o n u , o p u k o tin a m a u tv o rn ičk im o g r a d a m a , k ro z k o je ž e n e b ježe sa sa sta n a k a k a k o bi s ta le u re p o v e z a h ran u . S k itn ica Z in a i d isid en tica G a lin a crta ju m ra č n e slike iz ž iv o ta » z e k - a « (z a tv o re n ik a u » ra d n im lo g o rim a « ), b ez m u šk o g p a to s a n a p rim je r S o lžen jicin a. Š to v iše, d o k to r b io lo gije L a risa , z a k lju čit ć e iz svog in tim n o g p rijateljstv a s p o zn atim d isid en to m : » O n bi z a ista d a o živ ot z a čo v je ča n s tv o , ali ni p rsto m n e bi m ak n u o z a svog su ­ s je d a « . D o z n a t ć e m o o (n e )p rilik a m a sek sualnih u žitak a u p re k rca n im su sta n a rsk im sta n o v im a , o p o šasti alk o h o lizm a (p re d lo ž e n a je n o v a p a ­ r o la : » K o m u n iz a m je v last so v jeta plus alk o h o lizacija z e m lje « .), o k a te ­ g o rija m a p ro stitu tk i u zem lji u kojoj p ro stitu cija p re m a slu žbenim izv­ je šta jim a n e p o sto ji. » B u đ o v a n k a « V a le n tin a , k o ja u prvim p rič a m a n e o d u s ta je o d štu ro sti k lišea b iro k ratsk o g jezik a, iz d a n a u d an p o sta je »Ijudskiji« lik i izv ještav a o ig ra m a u h o d n icim a m o ći. P riča n je m se o t ­ �ŽE N S KA POVIJEST 275 kriva i svakidašnji »k n ow -h ow « ženskih života — kako zadržati nevjerna m uža ili neo d lu čn a ljubavnika privesti m atičaru ... Ž en sk i D ek a m ero n nije knjiga s tezo m , iako potkrepljuje fem inističke kritike p atrijarh aln e civilizacije: govori o učestalosti (sek sualnog) nasilja, o ekonom skoj eksploataciji žen e, političkoj represiji g rađ an a. Svoj fem i­ nizam au to rica u p red a u finu nit pripovijedanja o svakodnevici. V lastita uvjerenja n ajčešće iznosi p u tem disidentice G aline. V oznesensk aja je kao već p riznata pjesnikinja, uz T atjan u M am on ovu i druge žene, osnovala 1979. časop is (sam izd at) A lm a n a h : Ž en a i R usija, a fem inistički joj je an ­ gažm an d onio podsm ijeh (i o sp o rav an ja) prijatelja, književnika-disidenata lenjingradskog k ružoka »D ru g a kultura« i prijetnju K G B -a . Priklo­ nila se prav oslavn o-fem in ističk o j grupi »M arija« — jedn oj od nekoliko sovjetskih neofem inističkih frak cija (»K ršćan stv o je tak o đ er p o stalo disi­ dentski p o k ret ovih d a n a « , izjavit će na ču đenje ostalih žen a autoričin alter eg o G lin a). O no što je ovu au to ricu najviše udaljilo od su vrem ene sovjetske disi­ dentske tradicije je st o tv o re n o i iskreno suočavan je sa seksualnim isku­ stvima žen a. A li usprkos n esp u tan o m govoru o seksu, junakinje nisu ni nagovijestile p ro b lem e p o p u t postizan ja o rg azm a ili seksualne nesigur­ nosti, n ezaobilazn e u zapad noj fem inističkoj literaturi. I kad a o braku govore s cin izm om i kad g a idealiziraju, junakinje Ž en sk o g D eka m ero na ne osporavaju ideal m o n o g am n o g b raka. O dstu panje od h etero sek su al­ nih norm i tak o đ er nije p rik azan o laskavo. N o dok u tradicijsk om ženskom pripovijedanju o životu prevladavaju likovi nevinih žrtav a, Ž en sk i D ek a m ero n svjedoči o kvalitativnom p o m a­ ku u prvoj zem lji socijalizm a. U p o rtretiran ju o d n o sa spolova ravn op rav­ no se p rep liće bru taln ost i ek sp lo atacija, i nježnost i velikodušnost. B ez imalo ideologijske p o m p e, »p u n ašn a sek retarica friška« zaključuje D ek a ­ m eron jed n ostavn om istinom : ni život ni ljudi nisu sam o dobri ili zli, a sreću je m o g u će n aći i u najtežim životnim okolnostim a. U jed n om su se složile sve p rip o v jed ačice: Ž eljele bism o d a život ovdje p o stan e n ešto civiliziraniji. VJEŠTICE JOŠ GORE N a raskrižju p ro sto ra povijesnog m itskog svijeta, m ašte i prim ordijalnog strah a, zap aljen a je u prvoj polovici lipnja 1987. k u ća -lo m a ča nabijeđene v ještice A n tal G rubics u nek om m ađarskom selu južno od Segedina. J o š tinjajuće zg rarište n a rubu X X . sto ljeća m o ra oboriti naše m o ­ �276 K O N JI, Ž E N E , R A T O V I g u će p ro sv ije će n e d vojbe o p o sto jan ju v ještica i u m e n ta ln o m o b z o ru su­ v re m e n o g čo v jek a. N o v in sk a v ijest o to m d o g ađ aju te k je po sljed nji u m n o g o sto lje tn o m nizu izv ještaja koji sv jed o če o čin jen ici d a im a vještih žena, koje, koristeći se m rakom , mogu svijet izvesti iz prirodnog reda. (O vidije, 43. p.n.e. -1 8 . n.e.) Ju lio C a rlo B a r o j a u knjizi Vještice i n jihov svet (B e o g r a d , 1 9 7 9 ) re z i­ m ira v je ro v a n ja n ek o lik o v jek o va k lasičn e sta rin e o m o ći strix, strije (o tu ­ d a n a š a » š tr ig a « ) k o ja n e p o m u ć e n a traju poslije p ro p asti R im sk o g C a r ­ stv a, cijeli sred n ji vijek. R ije čju , »izv jesn e ž e n e « su im ale m o ć d a p r e t­ v o r e u živ otin je seb e ili d ru g e ljud e, m o g le su letjeti n o ću i zavlačiti se u n ajsk ro v itija m je sta , bile su m a jsto ric e z a sp rav ljan je v rad žb in a, kojim a su m o g le u čin iti d a se n e k o g a zavoli ili o m rz n e , izazvati v re m e n sk e n e ­ p o g o d e i d o zv ati b o le štin e ljud im a i živ o tin jam a, ili ih liječiti. Z a p o m o ć u sp ro v o đ e n ju svojih strašn ih šala, te su ž e n e n a m o ćn im sa b o rim a p o ­ e tsk im fo r m u la m a priziv ale H ek u b u i D ijan u , svoje b o ž ice za štitn ice ... P išu ći o v je š tic a m a iz h rvatskih i srpskih n a ro d n ih p rip o v ijed ak a i vje­ ro v a n ja , V u k S tef. K a r a d ž ić p o d a s tire sličan p o p is i n a d o m e ć e jo š d a ta k ­ v a ž e n a (m a h o m su to u n as s ta r ic e ) im a u sebi nekakav đavolski duh (...) pa leti po kućam a i je d e ljude, a osobito malu djecu. N a r o č ita p o sla s tic a b ila im je ljudsko s rce , krv i » đ ig e rica « , i to p rv e n ­ stv e n o v la stite ro d b in e i p rija te lja , k ak o ističe N jeg o š u G o rsk o m vijencu. U n ašim su se k ra je v im a v ještice g o le sa s ta ja le n o ću n a guvnu, p ru žaju ći ta k o m ašti za stra šu ju ću izvrn utu sliku »p riro d n o g r e d a « . N a im e , n a istom se m jestu tra d icio n a ln o sa s ta ja la (m u šk a ) elita m o ći z a jed n ice , ovd je se v ije ća lo i d o n o sile su se p re su d n e od lu k e. A v je štice tu n o ću , p r e m a etn o g rafsk im zap isim a iz Srbije, jed u iz zlatnih tan jura i piju iz vrčeva dragocijenim kam enjem narešenih. D o k su u n as v je štice izaziv ale u stan o vljen i p o re d a k tim e što uživaju u obilju d o k n a ro d istrajav a n a ru b u g ladi, iz m ag le k asn e je se n i sred n jeg v ijek a v je štica p rijeti n e zasitn o šću svojih sek sualnih a p e tita . B u d n i d o m i­ n ik an ci J a k o b S p re n g e r i H e in rich K r a m e r In stito ris, pišući djelo M a lleu s M a lefica ru m {M a lj k oji ubija vještice, 1 4 8 6 ) p rim jeću ju : Sve čarobnjaštvo proizlazi iz tjelesn e požude koja je nezajažljiva u žena... zbog čijeg su zadovoljenja sprem ne općiti čak s đavlom. �ŽE N S KA POVIJEST 277 M alleus... takvim ishodišnim stavom stavlja p ečat na stoljeća kršćanske mizoginije. Č arobn jaštvo poznaju sva ljudska društva. N o progoni vještica srazm je m o su nova historijska p raksa. Istraživači procjenjuju da je sam o kao posljedica p ro ce sa Svete Inkvizicije na lo m ačam a kontin entalne E v rop e od p o četk a X I V . do polovin e X V I I . sto ljeća izdim ilo 5 0 0 tisuća vještica i vještaca, m eđu njim a 85 p o sto žen a. Prvi p ro ces u H rvatskoj, održan u Zagreb u 1362. (bilježi V lad im ir B ay er u Ugovoru s đav lo m , Z ag reb , 1953) tereti »nek u D rag icu «, optužen u da je »m eđusob no ogad ila« b ra­ čne drugove. O stale p resu d e koje B a y e r navodi u toj opsežnoj studiji u o p će ne p re ­ ciziraju zbog kakvih su čaro lija o p tu žen ice izvedene p red sud. Priznanja najfantastičnijih zlo čin a, m eđu kojim a se ističe »p u ten o o bćen je s v ra­ gom « koji bi se če s to pojavljivao i u liku njihovih m uževa (n o lako su ga prepoznale » jer m u je bio h lad an «), iznuđivale su vrlo elaboriran im m e­ todam a to rtu re (sm rskali su im p alce, lomili kosti nogu tzv. »španjolskom čizm om «, razvlačili ih n a koloturi, itd .). D ok se s v ješticam a u H rvatskoj vlast o b raču n av a zn an stv en o i prav n o solidno utem eljenim m etod am a, koje su, p re m a B ay ero v u shvaćanju, zasn ovane na uvozu našem narodu stranih predodžbi p reu zetih iz in tern acio n aln og složenog pojm a ča ro b ­ njaštva, u ostalim se našim krajevim a p ostu pa n a au tohtoni način. Vuk izvješćuje o slučaju P au n e Stan ojević iz sela Ž a b a ra , koju su »po zapovijesti K a ra -Đ o rđ ije v o j kao vešticu privezali uz ražanj p a pekli m e­ đu dvije v a tre « (što nije bio usam ljen slu čaj), te o m aćehi P e tra Jok sića iz T o p o le koju su »ubili iz pištolja i isjekli n oževim a«. N ešto civiliziranija m etod a bilo je kam en o v an je, a vrijedilo je i pokušati da se »kam džijam a izgoni veštičiji bes«. N e ro d ica koja je 1685. pogodila zagreb ačku okolicu bila je povod »sp o n tan o m « spaljivanju (b ez up letanja crkvenog ili svjet­ skog su da) »silesijah v ještica«, kako je zabilježio slovenski historičar V alvasor. V ješticam a su u većini slu čajeva p roglašavan e žene. Pouzdani znaci njihova prep o zn av an ja bili su »sijeda kosa i krst ispod n o sa« (N jeg oš), razrokost, b rk ato st, pu nokrvn ost, »zle o či«... M ogle su biti i uznem irujući lijepe i m lade. N o , zašto baš ž e n e ? D v ozn ačnost koju slika žene sadrži u ku lturam a ju d e o -k ršća n sk o g ishodišta — izm eđu tave i pakla, kuhinje i kozm osa, zaštitn ice i ž d eračice vlastite djece — učiniše je pogodnim objektom za projekcije strah a, »n eobu zdane želje« (B a ro ja ), uzročnika svih zala Što p o gađaju po jed in ce i zajednicu. Strah od žene prerasta u historiju progona vještica u vrijeme raspada­ nja srednjovjekovnog društva i slike svijeta, drastičnih promjena u eko­ �278 K O N JI, Ž E N E , R A T O V I n o m sk o j, d em o g rafsk o j i obiteljskoj stru k tu ri (n a p rim je r, u X I V . sto ljeću g o le m p o r a s t b ro ja n eu d atih ž e n a ). B u d u ći d a se crk v a o sje ća u g ro ž e n o m h e re tičk im s e k ta m a i seljačk im p o b u n a m a , želi n a taj n ačin o d rž a ti k o n ­ tro lu n a d stan o v n ištv o m i o tk lo n iti o d g o v o rn o st z a tešk e e k o n o m sk e i d ru š tv e n e p rilik e — sa seb e i p lem stv a — sm atraju an tro p o lo g M arvin H a r ris i p o v je sn iča rk a B a r b a r a T u c h m a n {D a lek o z rca lo , Z a g re b , 1 9 8 4 ). O sim tih so cio -e k o n o m s k ih o b jašn jen ja d an as je ak tu aln a i fem in istič­ k a in te rp re ta c ija p ro g o n a v ještica. Ističu ći njihovu g en o cid n u dim enziju, zak lju ču je d a je p o srijed i la te n ta n stra h o d su bverzivnog p o te n cija la m o ć ­ n e , n ezav isn e i sa m o d o v o ljn e ž en e. U d o b a s tv a ra n ja p ro fesija u m o d e m o m sm islu tre b a lo je potisn uti v ra č a ru — tra d icio n a ln u ljek aricu i b ab icu , čije je p ro fe sio n a ln o zn an je g e n e r a c ija m a p r e n o š e n o žen sk o m lo zo m — u k o rist fo rm a ln o o b ra z o v a ­ nih liječn ik a koji ć e razvlastiti ž e n e o d k o n tro le n ad v lastitim tijelo m i se k su a ln o šć u . A k o u z m e m o u o b zir d a v ještica k a o p a ra d ig m a p o tla če n o s ti uskrsava k a o su v re m e n i fem in ističk i sim bol o tp o ra v lad aju ćim sistem im a d o m in a ­ cije u p ro šlo sti i sad ašn jo sti, o n d a tu žan i p o u č a n re ce n tn i p rim je r A n ta l G ru b ics sv jed o či o n eizm jern o j u d aljen o sti k o ja žen u dijeli o d njezin a p o tp u n o g o slo b o đ e n ja . RAJ ŽENA: PRECIOZE Što je žena? Razumni majmun. Što je brak? Konačište živih mučenika. Što je Pariz? Raj žena, čistilište muškaraca, pakao konja. ( 1668) B ilo bi, d a k a k o , p r e tje r a n o u vjeriti ž e n e d a su o k o rje le p o p ra v k a šice k o d s tr o g e u č ite ljic e H isto rije . R a z u z d a n o p o n av ljan je svakovrsnih b u ­ d a la š tin a , sv e d o e sk a p a d a k rv o lo čn e ag resivn osti, stalan je u re s p o v ije­ sn o g h o d a cijelo g p le m e n a h o m o sa p ien sa . N o , p o v ijest ž e n a , p recizn ije, p o v ijest id e ja i b o rb i z a o slo b o đ e n je ž e n a , ob ilježav aju c ir k u la m o st i z a ­ b o ra v . R ije čju — h isto rija (ž e n a ) se p o n av lja, a n jezin e p o u k e slu žb en a p o ­ v ijesn a z n a n o s t p re ciz n o o d stran ju je iz m ira z a b u d u ćih g e n e ra cija . M o ­ d e r n a p o v ijest sv jed o či o to m e d a j e svako p o k o ljen je m o ra lo izn o v a sab irati zan ijek an u b aštin u : o sp o ra v a n je p a trija rh a ln e civilizacije uvijek se o tk riv a izn o v a. �ŽE N S KA POVIJEST 279 N adasve p o u čan p rim jer z a p o tkrepu te pesim ističke konstatacije epi­ zoda je s p recio zam a i njihovim svijetom . N ešto istine o njim a m ora biti poznato tek ek sp ertim a za francusku povijest X V I I . stoljeća. D o danas njihova slika d o p ire u odbljescim a iskrivljenog o gled ala M oličreovih Sm iješnih p recio za ( 1 6 5 9 ) ili U čenih žena (1 6 7 2 ) ponavljajući stereotip »m nogo g od ina — m alo zd rav og razu m a«, kako su ih častili njihovi protivnici-suvrem enici. M anje je p o zn ato d a je p ro tu refo rm acijsk a represija u vezi s obrazov a­ njem osnažila po im an je žen a kao intelektu alno inferiornih bića čiju p ro ­ blem atičnu prirod u šk olovanje jo š više kvari. Č ak i za m lade plem kinje koje su se m og le školovati u sam o stan im a i kod kućnih učitelja o no se svodi n a brušenje m an ira i u m jetn o st d o p ad an ja. Ipak, i u X V I I . stoljeću neke su žen e zahvaljujući sam o ob razo v an ju , če sto skrovitom i m ukotrp­ nom , stek le slavu posvetivši se intelektu alnom životu. Stjecište su takvog antikonform izm a francuski saloni (les salons) čija su duša i p ok retačk e snage n ep rizn ate p recio ze. C h aterin e d e V iv o n n e, m ark iza od R am b ou illeta, dala je prvi prim jer svojom g lasovitom P lav o m so b o m . Iako je p ripad ala visokoj aristokraciji, život n a dvoru bio joj je d o sad an i odbojan, te je 1610. svoju otm jenu kuću o tvo rila intelektu alnoj eliti. T a k o je rođ en salon kao dem o k ratiza­ cija dvora. R ed o v ito je okup ljala žen e i m u šk arce, podjed nako aristo k ra­ te i g rađ an e, koji u atm o sferi prijateljske jedn akosti raspravljaju o ra ­ zličitim te m am a. K o n v erzira se o braku , ljubavi, o dnosim a s djecom , p ro ­ dubljuje an aliza o sjećaja, k om entiraju um jetničk a djela suvrem enika. K roz užitak razg o v o ra, b iran e fraze čestih epistola i književna djela z a ­ četa u krilu salo n a grad i se ideal »čestita čo vjeka« ( l ’h on n ete h o m m e ) kao p ro tu teža preživjeloj pom poznoj slici »h ero ja«. N a slobodnom te ri­ toriju salo n a žen e odbacuju ideal p okornosti: stječu novu sam osvijest i nastoje izm ijeniti o b ičaje, čak i zak o n e koji ih sputavaju. N im alo ban al­ nim, n ad ahnu tim razgo v o rim a n astoje redefinirati od n o se m ušk arca i že­ ne, a njihovi spisi svjedoče o dubokoj sumnji u m ogućnost spoja ljubavi i braka. U p rav o u pristupu tim te m a m a uočavaju se dva suprotstavljena gle­ dišta. K rep o sn e p recio ze (p rćcieu ses p ru d es) odstranjuju m uškarce sa svo­ jih sastan ak a, iz društva i obitelji želeći izbrisati čak i znakove m uške prisutnosti u jeziku. D o k je d o tad aspiracija žen a d a sudjeluju u društve­ nom i ku lturnom životu bila o g ran ičen a na sam ostan ili nesigurnu p ro ­ fesiju kurtizan e, k rep o sn e su sm atrale d a je za sudjelovanje u spiritualnom životu dovoljno o d reći se o d n o sa s m uškarcim a. D jevičanstvo je bilo zalog au to n o m ije žen e. N asu p rot to m e, galantne p recio ze (prćcieuses ga- �280 K O N JI, ŽE NE , R A T O V I lantes — te šk o p rev od ljiva v išezn ačn o st: »ga lan te« za žen u m o ž e značiti i slo b o d n a i ra sp u šte n a ) o d a n e ljubavi tra ž e njezinu »d eb ru ta liz a ciju « i z a h tijev aju slo b o d u u b rak u . Z a u z im a ju se za p o k u sn o razd o b lje zajed ­ n ištv a n ak o n k o jeg se m o ž e o d lu čiti z a b rak ili p ro tiv n jeg a. N o , i u braku svaki p a r tn e r tre b a z a d rž a ti p o tp u n u n ezav isn ost s rc a i tijela i je d n a k o st u p ra v im a i d u žn o stim a. P red v iđ ale su i staln o izm jenjivanje » k o m a n ­ d n e « u lo g e k ak o se n e bi uspostavili stari oblici m u šk e d o m in acije. T ru d ­ n o ću su n aziv ale »lju b avn om v o d e n o m b o le šć u « alu d iraju ći n a to d a p ri­ silno m ajčin stv o z av ršav a p o ro b ljav an jem ž e n e . Ž e le stv o riti svoju ljubav­ nu etik u , p ro tiv e se tab u iziran ju žen sk e sek su aln o sti. N jihov je p ro g ra m i o tv o r e n o r e v o lu c io n a ra n k ad a g o v o re o » n o v o m d ru štv en o m p o re tk u « , a zah tjev i (iz je d n a č a v a n je p ra v a i d u žn o sti, d o b ro v o ljn o m a te rin stv o , ra z ­ v o d i si.) p o slu žit ć e k a o p la tfo rm a fem in istk in jam a u fran cu sk o j re v o lu ­ ciji. K n jižev n a d jela n ek ih o d salonskih d a m a p o p u t M ad e le in e d e S cu d e ry , M a d a m e d e S ev ig n e, N in o n d e L e n c lo s i M a d a m e d e la F a y e tte žive d o d a n a s n e p o m u ć e n o m slav o m . U n a t o č b ro jn im d o k a z im a in telek tu aln e n a d m o ći i sred išn je uloge p r e c io z a u živ otu sa lo n a , njihovi ideali i težn je nisu p ro d rli izvan kruga o d a b ra n ih . P le m stv o n a z alazu so lid ariziralo se s p o letn im g ra đ a n stv o m u u sp jelo m p o tisk iv an ju ž e n a iz in telek tu aln o g živ o ta, stro g o o graničivši n jih ov o o b ra z o v a n je n a v ještin e p o tre b n e z a v o đ en je d o m a ćin stv a . Iak o su in te le k tu a ln o n asljeđ e id eja p re c io z a p reu zeli m islioci p o p u t » k a rte zijan sk o g fe m in iste « P o u lla in a d e la B a r r e a , tek n a s lu će n a slo b o d a i o sv o je n e izra ž a jn e m o g u ćn o sti ž e n e u laze u p o v ijest id eja k a o » k a ć ip e r­ stv o « . P rev rtljiv i i n estašn i M o lie re koji ih je o slik ao k a o sta r e i dijab o ­ ličn e u sid jelice, u sp io se d o d v o riti svojim m e c e n a m a i jav n o m m nijenju (b ira ju ći »n ajslab iju « m e tu ), k o je d o d an ašn jeg d a n a u zn e m ira v a ta k o d rsk o i o tv o r e n o p o d riv a n je p atrijarh aln ih v re d n o ta . N a koji n ačin d a n a s m o ž e biti re le v a n ta n životn i i m isao n i e k sp eri­ m e n t p r e c io z a ? P o la riz a cija njihovih e m a n cip a to rsk ih strate g ija p re p o z ­ n a tljiv a je i u ru h u su v rem en ih fem in ističk ih ten d en cija. K re p o sn im p re c io z a m a n e o b ič n o n alik u je v a rija n ta lezbijskog se p a ra tiz m a , a p re o k u p a ­ cije g alan tn ih rev o lu c io n ira n je m p riv atn o g i d ru štv en o g živ ota r a z a z n a ­ je m o u ra sp o n u fem in ističk ih stru ja o d so cijalističk o g d o re fo rm ističk o g f e m in izm a. S ta r a n as u čiteljica, čin i se , m o ž e p o u čiti o p o sto ja n ju b o g a te tra d icije b u n to vn ih ž e n a i žilavoj luk avosti p atrija rh a ln o g p o re tk a . P o r u ­ k a je : n e p o su stati! �ŽE N S KA POVIJEST 281 GRIJEH KOJI JE NEMOGUĆE IMENOVATI: BENEDETTA CARLINI Ju d ith C . B row n , p ro feso rica povijesti na elitnom Sveučilištu Stanford, im ala je vraške sre će . Listaju ći inventar D ržavn og arhiva F ire n z e pažnju joj je privukao naslov dok u m en ta: Spisi u vezi s p ro ceso m protiv sestre B en ed ette Carlini iz Veliana, nadstojnice Teatinskih opatica u Pescii, koja se gradila mistikom, ali j e otkrivena kao žena na zlu gla su . Znatiželjna da otkrije što je arhivista iz našeg sto ljeća sablaznilo toliko da je p red m et zaveo tim riječim a, upustila se u čitan je stotinjak stran ica do k u m en ta nastalog od 1 6 19. do 1623. god ine. O tk riće nije sablaznilo prosvijećenu fe­ ministkinju — razveselilo je znan stvenicu! R ezu ltat je knjiga Bestidni či­ n i Život lezbijske opatice u ren esa n sn oj Italiji (Im m od est A cts. T h e L ife o f a L esb ia n N u n in R en a issa n ce Italy, O xford U niversity Press, 1 9 8 6 ) koja je doživjela p ap erb ack izdanje u najk raćem roku. U b rzo je uslijedilo ostvaren je o n o g a o čem u p o tajn o sanjari svaki h isto ričar dok je o m a m ­ ljen p rašin om arhivskih spisa. H ollyw ood je ponudio da otkupi prava za film! »N evidljivost« ž en a u povijesti — prvobitni problem historije žena — prevladan je u p etn aesto go d išn jem razvoju discipline sve sofisticiranijim načinim a postavljanja istraživačkih pitan ja i vještim pro n alažen jem arhiv­ skih m aterijala koji n ed vojben o dokazuju povijesnost ženske egzistencije. Judith B row n m o ra la se suočiti s novim izazovom : s pro b lem om »neizrecivosti« jed n o g sp ecifičnog p o d ru čja ženskog iskustva. E v ro p sk a povijest pokazu je koliko dugo se nije prihvaćala činjenica da žen a m ože privući ženu . U razdoblju od tisuću i p etsto godina m ože se naći jed v a tu ce posvuda razb acan ih referen cija na ljubav žena za žene. F alo c e n tričn o shvaćanje ljudske seksualnosti g otovo je sasvim o n e m o ­ gućilo d a se takva ljubav pojm i, a zanem arivan je u pravu, m edicini, te o ­ logiji, literatu ri i pučkim p red o d žb am a navodi na to da je posrijedi g o ­ tovo »aktivna sp rem n o st n a nevjerovanje«. T ek je u d oba p rotestantizm a ljubav izm eđu o p a tica p o stala književni topos, posluživši kao jed n a u ni­ zu optužbi protiv »p o k v aren o sti« crkve. U D anteovim Čistilištu i P a k lu, koji inventariziraju sve p o zn ate grijeh e, im a muških ali ne i ženskih »sod om i ta « . Ž e n i, koja je ionako u predindustrijskoj E v rop i sm atran a po prirodi zn atn o p ohotnijom od m u šk arca, hom oseksualnost bi teško pala » jer ljep o ta m u šk arca, p o prirod n o m zakonu, nadahnjuje ženu većom žudnjom n o što bi to ljepota žen e ikad bila k ad ra«, sm atra talijanski pisac X V I . st. A g n o lo F iren zu o la u djelu L ju ba v n e rasprave. Istom u kasnom X V I . st. Đ rantdm e, k o m en tato r seksualnih bizarnosti na francuskom dvoru, uk azuje n a to d a su istospolne v eze m eđu žen am a postale veom a �282 K O N JI, ŽE N E , R A T O V I u o b ič a je n e i prvi u p o treb ljav a rije č lezbijka. (T a j je term in u ša o u širu u p o tre b u tek u X I X . st). P riru čn ik z a isp ovjedn ike iz X V . st, koji se p ri­ pisuje J e a n u G e rso n u , sp om in je sa m o »zlo čin tak o g ro zan i p ro tu p riro ­ d an (...) d a g a je n e m o g u će im en o v ati«. Z lo čin i koje je n e m o g u će im e ­ n o v ati, koji d o slo v n o n em aju im en a, i nisu m ogli ostaviti tra g a . »Š u tn ja ra đ a zab u n u , a za b u n a s tra h « , s m a tra J . B ro w n . I u p rav o z a to je o tk riće crk v e n e istra g e n ad B e n e d e tto m C arlin i ta k o v ažn o . O n o p ru ž a rijetku priliku d a se b aci p o g led izbliza n a za p a d n ja čk e stav o ve p re m a lezbijskoj sek su aln o sti. P r o c e s n e sre tn o j n ad sto jn ici sa m o sta n a M ajk e B o ž je o m o ­ g u ća v a i uvid u dru šven i k o zm o s u k o jem u su cvali takvi stavovi. P riču 0 B e n e d e tti C arlin i isp riča la je Ju d ith B ro w n sa željo m d a » n jezin e g ri­ je h e i n jezin živ ot u z m o g n e m o razu m jeti, ali im n e sm ijem o su diti«. Č im je ro đ e n a , g o d in e 1 5 9 0 . u ap en in sk o m m jestu V e lla n o , njezin se p o b o žn i o t a c z a v je to v a o d a ć e p o sta ti o p a tic a . S n av ršen ih d e v e t god in a d je v o jčica je p o sla n a u sa m o sta n u obližnjoj P escii. J o š je u ra n o m d jeti­ njstvu ste k la a u ru ju n ak in je iz b ajk e zahvaljuju ći ču d e sn o m zn am en ju k o ­ j e jo j se u k aziv alo . N o u sk o ro je u sa m o sta n u z n a m e n je iz rekvizitarija p u čk e k u ltu re zam ije n je n o k ršćan sk im sim b o lim a. Ju n ak in ja iz b ajk e k re ­ n u la je s to p a m a sv e tice . P o č e la je doživljavati vizije: prikazivali su joj se an đ eli, M a jk a B o ž ja , i n ap o sljetk u i sam Isus. Ia k o je isp rva su m n jala u p o rije k lo vizija (m o g le su biti p o d jed n ak o d jelo B o g a i Đ a v la ), doživljaj in ten ziv n e s r e ć e k aziv ao jo j je d a su isp rav n e. N a im e , d o k u n a še doba e m o c ije p e r c ip ir a m o k a o p o sljed icu iskustva, se d a m n a e sto sto lje će ih je s m a tr a lo isk u stv o m p o seb i: o n e su d av ale sm isao d o g ađ a jim a i p o tv r­ đ iv ale m o r a ln e istin e. B e n e d e ttin a k o m u n ik acija s b o žan sk o m sfe ro m k u lm in irala je p o ja v o m s tig m a ta — utisk ivan jem K risto v ih ra n a n a n je­ zin o tijelo . P o s ta la je č u v e n a m eđ u stan o v n icim a P e s cie , a 1 6 1 9 . o p a tice su je , u n a to č m lad o sti, iz a b ra le z a n ad sto jn icu . D o p u š te n o joj j e d a drži p ro p o v ijed i o sta lim s e s tra m a , što je in a če bilo za b ra n je n o jo š stro gim z a h tje v o m sv. P a v la d a »u crkvi ž e n a šu ti«. Č a š a ču d e sa p re lila se n ak on D u h o v a 1 6 1 9 . k a d a j e B e n e d e tta o bjavila d a jo j se u viziji u k a z a o K rist 1 n a re d io jo j d a p rired i njihovu svadb u u sam o stan sk o j crkvi. M ističk o je v je n ča n je o d rž a n o s m n o g o p o m p e , a z a o b re d a je Isus n a širo k o hvalio (iz B e n e d e ttin ih u s ta ) v rlin e i k rep o sti svoje » o d a b ra n ic e « , te zap rije tio g ra đ a n im a P e s c ie d a im je su d b in a u njezin im ru k am a. C rk v e n e vlasti io n ak o su sa su m n jom g led ale n a v izio n a re koji su r e ­ m etili u staljen u h ijerarh iju p o sre d o v a n ja d o B o g a (jedini legitim n i p o ­ sre d n ici bili su sv e će n ici). P o d b o d e n e e k stra v a g a n tn o m Isu so v o m h v a­ lo m u p u ćen o j n ad sto jn ici ( a z n a n o je d a j e želja z a p u b licite to m n e p rim ­ je r e n a istin sk o m m istik u ) u sk o ro su z a p o č e le istrag u . A li istra g a nije uni- �ŽE N S KA POVIJEST 283 Stila B en ed ettin u rep u taciju , te je i dalje o stala na funkciji nadstojnice. Što je p o tak lo drugu istragu 1 6 23. godine nije bilo m og u će utvrditi. M o ­ žda su to bili sukobi, intrige i bo rb a za m o ć u sam om sam ostanu , a m o ­ žda je i njezina po p u larn ost izvan sam o stan a bila prijetnja ustanovljenom p oretku u svijetu u kojem u su politička i religiozna sfera bile usko ispre­ pleten e. N o ta je istrag a nedvojbeno utvrdila da su stig m ata bila lažna (posljedica sam o ran jav an ja), d a su njezine vizije bile đavolsko djelo, te da je n eto leran tn o i a u to ritarn o rukovodila sam o stan o m . A li nitko od papinih istražitelja nije bio priprem ljen za o tk riće sestre B a rto lo m e e Crivelli, B e n e d e ttin e dugogodišnje d ružb enice i n jegovate­ ljice u v rijem e bolesti i iskušenja. N jezino je svjedočenje bilo tako uzn e­ m iru juće d a je pisaru d rh tala ru k a dok g a je bilježio, i njegov je inače ured an rukopis n a tren u tk e p o stajao nečitljiv. Đ arto lo m ea je o tk rila d a ju je u posljednje dvije godine B e n e d e tta naj­ m anje tri p u ta n a tjedan p rim orav ala na bludne radnje, tvrdeći da to ne čini o n a , v e ć njezin a n đ eo ču var. B e n e d e tta se nije n ičega sjećala. P reo stalih trid eset i p et g od ina, do sm rti 1661. god ine, B e n e d e tta je provela u sam ici, razvlašćen a, o sra m o će n a i usam ljena. N o na vijest o njezinoj sm rti n aro d P e scie n a g m u o je do sam ostanskih zidina, da d o ­ takne leš ili d a se d o m o g n e n ek e relikvije. M o žd a nikada i nisu povjero­ vali poku šajim a o sp o rav an ja njezinih ču desa. N a kraju je B e n e d e tta ipak pobijedila: m ala provincijalka izdigla se iz anonim nosti sam o stan sk o g života, ostavila svoj trag u svijetu m oćnih i uglednih, a ni g od ine uzništva ni sm rt nisu je sasvim ušutkali. TREĆI REICH, DRUGI SPOL A k o su žen e n a sebi svojstven n ačin, p rem d a ga vladajuća historiogra­ fija ne p rep o zn aje, djelovale kao sn aga u povijesti, m ože li se govoriti i o njihovoj o d govornosti za razdoblja m rak a u kojim a su g ažene sve »uni­ v erzaln e« ljudske vrijed nosti? D ak ak o, žen e su če s to bivale prvim žrtvam a p atrijarh aln o -rep resiv n a režim a. N o , povijest ž en a uspjela se vrlo brzo oduprijeti sentim entalnoj napasti uzdizanja žen e kao p atetičn e žrtve i »p rirod n e« ču varice života. M nogo važniju ulogu u razvoju te discipline, ali i u pružanju inspiracije su vrem enim fem inističkim p o k retim a im alo je stjecanje raznolikosti ulo­ ga koje su žen e im ale u pojedinim razdobljim a kao aktivne sudionice. Povijest ž en a otkrivala je h ero in e i uzore. �284 K O N JI, Ž E N E , R A T O V I B ilo je sa m o p itan je v re m e n a k ad a ć e se istraživ an ja m o ra ti su očiti sa svojim n eg ativ n im ju n ak in jam a — o n im a k oje su šu tk e trp je le zlo, (z lu )ra d o sudjelujući u (v la stito m ) p o rob ljavan ju ili g a čin ile s novim r e z e r ­ v a m a o k ru tn o sti. N ajn o v ija o p se ž n a stu d ija a m e rič k e p o v jesn ičark e C lau d ije K o o n z M a jk e u ota d žbin i: Ž en a , obitelj i nacistička politika (M o thers in F a th er­ la n d : W o m en , the F a m ily a n d N a zi P olitics, 1 9 8 7 ) o k r e ć e n a g la v ce k o n ­ v e n cio n a ln o p ita n je : što su im činili n a c isti? O n a se su o č a v a sa su u česn ištv o m ž e n a u zlo čin im a d ru štva koje se te m eljilo n a glorifik aciji m u šk osti, ispisujući b o ln e i sra m o tn e stra n ice ž e n s k e p o v ijesti. L a jtm o tiv istraživ an ja C . K o o n z je u lo g a koju je » z a se b ­ n a žen s k a s f e r a « , k a o n acističk i o d g o v o r n a žen sk o p itan je, im a la u o m o ­ g u ćav an ju u ž a s a T r e ć e g R e ic h a . V e ć u u v odu ističe: K ao fan atičn e nacistkin je ili tek nevoljke sljed benice, žene su odlučno okre­ nule glave od napada na socijaliste, Židove, vjerske disidente, hendikepirane i ’d egradirane’. B u ljile su u vlastite kolijevke, djecu i ’arijsk e’ porodice. M ajke i supruge su pod vodstvom G ertrud Sch o ltz-K lin k dale vitalan doprinos na­ cističkoj m oći čuvajući iluziju ljubavi u okolini ispunjenoj m ržnjom , na isti način na koji su m uškarci održavali privid reda u sveopćem rasulu suprotstavljen ih birokratskih p rio riteta i zapovijedi. B u d u ći d a j e d jelo v an je n acistk in ja njihovim p artijsk im d ru g o v im a bilo o d z a n e m a riv e v ažn o sti, uživ ale su isp rva zn atn u au to n o m iju . N jih o v e v o đ e n a d a le su se p a rtn e rstv u s m u šk a rc im a u k o jem bi svatko ig ra o svoju u lo g u u izgrad nji sav ršen o g d ru štva. T e k u kasnijoj fazi p o ­ sta le su sve p o tčin je n ije rep ro d u k tiv n im i p ro izvo d n im p o tre b a m a re ž i­ m a , a n a izdisaju »T isu ćlje tn o g R e ic h a « zah tjev im a to ta ln o g ra ta . C. K o o n z o p isu je i žesto k u b o rb u za p rev last m eđ u lid e rim a žen sk e o rg a n iz a c ije . P o b je d n ica G e rtru d S h o ltz -K lin k , o staju ći i p o la sto lje ća n a k o n h o lo k a u s ta , b ez o sje ća ja stid a i k ajan ja, d ala je intervju a u to rici že le ći o p ra v d a ti zlo d jela re ž im a k o jem u je v jern o služila. U d o v ic a n a c ističk o g m u če n ik a , m ajk a če tv o ro d je c e , m lad o lik a, p lav o ­ k o sa, atletsk i razv ijen a, o b d a r e n a zn atn im b iro k ratsk im ta le n to m , bila je z a u z v ra t z a m o ć n ad ž e n a m a što su jo j bile p o tčin je n e sp re m n a n a p o t­ pu n u p o slu šn o st p artiji. Z a razliku od nezav isn osti n acistk in ja u d v a d e ­ se tim g o d in a m a , n jezin a o rg a n iz a c ija F ra u en w erk p ro p a g ira la j e prisilnu ste rilizaciju » ra s n o n ep o željn ih « i p rijelaz n a ra tn u ek o n o m iju k o ja je r a z a ra ju ći ob itelj ra z o tk rila svu d v o ličn o st n acističk o g stav a p re m a to j, d o ta d a slavljenoj institu ciji. N acistk in je su o b iln o k o ristile m izoginiju r e ­ ž im a p o v la če ći se u »žen sk u sfe ru « b ez o d g o v o rn o sti, d o m k a o u to čište u o k ru žju u b ilačk o g rasizm a. N o , o bitelj se p o k a z a la v išestru k o p re su d ­ �ŽE N S KA POVIJEST 285 nom : kao m jesto solidarnosti u svijetu kon cen tracio n ih logora, i to ne sam o za njihove žrtve n ego i za m učitelje — jedin o je »ženska ruka« m ogla očuvati »rav n o težu « m asovnih ubojica. A n alizirajući sp ecifične uzro k e p rihvaćan ja nacističke ideologije m eđu žen am a sredn je klase, C . K o o n z ističe osjećaj strah a koji je potaknula borba za em ancip aciju u W eim arsk o j republici. »E m an cip a cija žena«, p rem a riječim a jed n e su vrem en ice, »p rijetila je da em an cip ira i naše si­ nove i k ćeri, p a čak i m uževe od naše k o n tro le«. Shvaćajući sebe kao ugroženu vrstu u m o d e m o m svijetu koji sve m anje cijeni ulogu m ajk e ču varice ku ćnog ognjišta, priklonile su se m ilitantnom i m ilitarističkom p atrijarh atu koji je o b ećav ao da ć e ih zaštititi od em an cip acije i »vezati o čev e uz njihove obitelji«. Iako jezg ru knjige čini u p ravo opis djelovanja nacistkinja, au to rica je istražila i bro jn e d ržavne, crk v en e i privatne stvari u potrazi za in fo rm a­ cijam a koje to djelo čin e d o sad a najopsežnijim prikazom iskustava žena u T re će m R eich u . Poglavlja o židovskim žen am a i onim a koje su aktivno sudjelovale u o tp o ru fašizm u zn atn o su sažetija, zbog ned ostatk a arhiv­ ske g rađ e i z ato što je rod bio tek sekundarni elem en t njihove situacije. T ek svaka p e ta p resu d a za »političke zlo čin ce« izrečen a žen am a, p re ­ m a analizi dr. K o o n z, n e svjedoči o njihovoj slabijoj zastupljenosti u o t­ poru H itleru . O n a sm a tra d a ne sm ijem o previdjeti m en talitet su daca i po licajaca koji su n erad o hapsili žene up ravo z ato što bi priznavanjem tako in feriornog n ep rijatelja okaljali m it vlastite su periornosti. K njiga M a jk e u otadžbini, koja počinje intervjuom s nacističkom p r­ vakinjom S ch o ltz-K lin k , z atv ara krug ispoviješću žen e koja je preživjela strah o te k o n cen tracio n o g lo go ra. T ešk o se oduprijeti zaključku da će tek p ro tu iječn a iskustva ž en a pod n acizm om koja je istražila C laudia K oonz, do sad a p o tp u n o zan e m a re n a u povijesnim istraživanjim a tog razdoblja (p o p u t iskustava R o m a , skitnica i drugih zaboravljenih m arg in alaca), o m ogućiti potpu nije razum ijevan je jed n e od najm račnijih epizoda novije povijesti. KAD ŽENE MARŠIRAJU Slika n ao ru žan e žen e — »djevojka ju n ak «, »deklica vojak« dakle srod n ice m itskih am azon ki, ukorijenjena je u narodnim i pučkim trad i­ cijam a našeg podn eblja. R a tn ica koja zam jenjuje o ca (b ra ta , m uža) u ra ­ tu čest je m otiv hrvatske i srpske, ali i svjetske naro d n e književnosti. N o ­ šenje o ru žja, sim bola m uškosti, bilo je dopu šteno i tzv. virdžinam a ili to- �286 K O N JI, ŽE N E , R A T O V I b e lijam a (u sjev ern ih A lb a n a c a i C rn o g o r a c a ) — ž e n a m a koje su se po svojoj želji ili p o že lja m a ro d itelja zav jeto v ale n a celib at i p re u z im a le d ru štv en u u lo g u m u šk a ra c a . E tn o lo z i koji su p ro u čav ali tu pojavu ističu p riv re m e n i (k a d su p o srijed i ž e n e n aro d n i g lav ari) i prinu dni k a ra k te r (k a d j e rije č o to b e lija m a , u g lav n o m zb o g ek o n o m sk e n u žd e ) ovih p o ja ­ v a. N ije p o srijed i, d ak le e m a n cip a cija ili p ro m je n a p o lo ža ja ž e n a , v e ć p re u z im a n je ra z ličite d ru štv en e u lo g e, s atrib u tim a i p rivilegijam a koje iz to g a p ro iz la z e . N o , k ak o su ž e n e u tre n u tk u d izan ja u stan k a i stv aran ja p artizan sk ih je d in ic a d o živ ljavale sliku n a o ru ž a n e ž e n e ? D e s a n k a S to jić, k o ja se k ao 1 7 -g o d iš n ja sk ojev k a n ašla m e đ u 7 5 ž e n a k o je su p o tk raj k o lo v o za 1 9 4 2 . sta ja le u stro ju p rv e isključivo žen sk e voj­ n e fo rm a c ije , je d in stv e n e u cijeloj povijesti p o k r e ta o tp o ra , objavila je knjigu o toj izu zetn oj ep izo d i iz povijesti ž en a. P rva ž en sk a p artiza nska četa ( 1 9 8 7 ) knjiga je sp o m e n a r čija bi g ra đ a tr e b a la m o ć i o sp o riti z a b o ra v (tk o je o d p o slijeratn ih g e n e ra cija u o p će č u o z a p o sto ja n je ž en sk e č e t e ? ) i p re d ra su d e (slik a p artiz a n k e s pu škom k a o n e u p itn a p r isu tn o st). Iz nje se stje če d o jam d a j e osn iv an je P rv e ž e n ­ sk e p a rtiz a n sk e č e te 2 5 . k o lo v o za 1 9 4 2 . u selu T rn a v cu n ed a le k o o d K o r e n ic e b ilo n a neki n ačin izn u đ en čin . M n o g e su ličk e o m la d in k e v e ć u je se n 1 9 4 1 . navaljivale d a se p rid ru že o p e ra tiv n im je d in ic a m a . N a im e , n a veliki p ritisak o m lad in e štab ovi n a ro d n o o slo b o d ila čk ih o d r e d a i sk ojev sk a ru k o v o d stv a n a te re n u osnovali su više m u šk ih o m lad in sk ih č e ta . Z b o g » o p ra v d a n ih ra z lo g a « (koji u knji­ zi nisu p re c iz ira n i) n a ila z e n a m n o g e o tp o re . A li, ra sp o lo ž e n je se usijava to lik o d a o k ru žn i k o m iteti S K O J - a i K P H z a L ik u (p o d rža n i O d b o ro m A F Ž - a s K a to m P e jn o v ić n a č e lu ), te Š tab G ru p e N O P o d re d a z a Liku n a p o č e tk u lje ta 1 9 4 2 . o d lu ču ju o sn o v ati P rv u žen sk u ličku p artizan sk u č e tu . N a d an o sn iv an ja č e te d o šlo je u T r n a v a c 7 0 0 ž e n a zah tijev aju ći pu ške. U č e tu ih je p rim ljen o sa m o 7 5 , n o u b rzo se osnivaju D ru g a ž en sk a č e ta , ž e n sk e č e te o d r e d a » V e le b it« , te 3. i 4. N O P o d re d a . P o slije je d n o m je ­ s e č n e v o jn o p o litičk e o b u k e č e ta j e r a s p o re đ e n a u sastav 2. ličke u d a rn e b rig a d e . P o litičk i k o m e sa r b ila je ta k o đ e r ž e n a , N a r a n č a K o n č a r, a vojni su in stru k to ri bili m u šk arci. P rip a d n ice č e te bile su v ećin o m čla n ice S K O J - a k o je su se d o k a z a le u su rad nji s N O P -o m . U p ro sjek u bilo im j e 18 g o d in a (n ajsta rijim a 3 2 , a n ajm lađ im a 15 g od in a. V e ć in a ž e n a bile su seljan k e, a tek su če tiri u č e n ice gim n azije m eđ u m n o gim n ep ism en im d ru g a ric a m a u živale sta tu s »in telek tu alk i«. �ŽE N S KA POVIJEST 287 D ok su osnovne čin jen ice o osnivanju i postojanju ženske če te uglav­ nom p o zn ate u historiografskoj literaturi, rad D esan ke Stojić donosi i takve p o d atk e na koje su povjesničari najčešće neo p rav d an o posve n e­ osjetljivi. V elik a je šte ta što su te pojedinosti, koje sm atram osobitom vrlinom o ve knjige, d an e tek u nazn ak am a i bez in terp retacija kojim a bi sudionica ovog povijesnog p resed an a o bogatila naše spoznaje o toj slav­ noj epizodi povijesti žen a. »Sram ežljivost« žen a kad a su u toku obuke treb ale »d a izvedu neku k o m andu «, to što su vrlo »tešk o podnijele sk ra­ ćivanje dugačkih p leten ica na m ušku frizuru« o kojoj izvještava a u to rica, m ože se objasniti p atrijarhalnim spolnim sim bolizm om . N jim e je ženi propisan o d a sluša, a ne d a n aređ u je; šišanje duge kose bila je po tradiciji kazna za djevojke koje bi došle »n a zao glas«. N eo b ičan p rizo r žena uni­ form iran ih u odijela sk ro jen a od »talijanske ćeb ad i« i kape partizank e s puškom u ruci, isprva je u su b o raca izazivao o tp o r. D opisnik agitprop a trudio se d a popravi d o jam : »Savi se oko m ene kolo d ru g arica kao kita poljskog cv ijeća«, izvještava o njim a za L ičk i partizan. D a u slučaju pristup anja ženskoj četi doživljaj slike n ao ru žan e žene im a izrazito em an cip ato rsk i naboj, svjedoči au to rica navodeći epizodu prilikom m u čn og rasp o ređ iv an ja za bolničark e kad je »svaka htjela da bude b o ra c s puškom u ru ci«. Biti b o ra c označilo je em an cip ato rsk o isku­ stvo p o sebi. T o m ože objasniti duboko usađenu averziju p rem a bilo kak­ vu angažiranju »p o ženskom pitanju« (aktivizam u A F Ž - u za ra ta i p o ­ slije n jega ili p re m a sam o m sp om enu riječi fem inizam zn atn o kasnije) m nogih d ru g arica b o ra ca koje su svoj novi ženski iden titet stekle kroz krvava ratn a iskušenja. N o, d a taj iden titet nije bio lišen o d ređ en e am ­ bivalentnosti svjed oče i opisi »slobodn og v rem en a«: » U nošenju oružja i svim o stalim zad acim a ravn op ravn o su se izm jenjivale s drugovim a, a noću um jesto o d m o ra krpale su, šivale i p rale odjeću b o rcim a«, sjeća se D . Stojić. Znatiželju čitatelja i žeđ za kom pleksnijim objašnjenjem pobuđuje, osim sp om injanja o tp o ra i nep ovjerenja su b o raca, argu m en tacija nepri­ jateljske p ro p ag an d e (k o je su to najpogrdnije klevete i laži kojim a se slu­ ži kako bi spriječio utjecaj ženske č e te na m asovni odlazak om ladine u partizanske je d in ic e ?). D rugi, opsežniji dio knjige čin e kratki životopisi svih pripadnica žen­ ske č e te . T ek poneki od njih sadrži zam etk e dram atskih elem en ata, a ostali su napisani red u ciran im jezikom i nižu stereo tip n e biografske p o ­ datk e propuštajući priliku da se povijesti ratovanja nadopiše ljudska di­ m enzija. U p ra v o n ejasn o ća žanrovskog određ en ja ove knjige znan stvena studija, niti m em o arsk o svjedočenje, niti beletristika niti ostav­ �288 K O N JI, Ž E N E , R A T O V I lja m n o g o n e d o re č e n o g , u m an ju je m o g u ćn o st r e ce p c ije i p o p u larizacije o v e v a ž n e te m e . O živjeti ljudsku puninu p rip ad n ica P rv e žen sk e č e te k a­ kvu dosižu p rim je ric e ju n ak in je i ju n aci p ro z e tem e lje n e n a sjećan jim a S a š e B o ž o v ić ( R atne ljubavi, 1 9 8 5 ) jo š o sta je z a d a ta k u p rav ljen b u d u ć­ n o sti. �14 Pobačaj pred carskim rezom U prvoj fazi o bnove zag reb ačk ih p ro čelja 1983. pojavili su se grafiti na novooličen im z g rad am a: D o lje p obačaj, K azn e m a jka m a ubojicam a, K azne ginekolozim a koljačim a. D an as su njihovi istom išljenici m nogo ci­ viliziraniji i tehnički uzn apredovaliji. G rad je u red n o oblijepljen naljep­ n icam a A b o rtu s j e ubojstvo i Volim n ero đ en e. P o ru k a je ista. Sve polem ike o n e/d o p u šten o sti po b ačaja izrazito su em otivno ob o je­ ne i g oto v o n ep rim jetn o o m oguću ju zam jenu teza p rem a kojoj pobornici prava n a izbor postaju ču desnim pom anjkanjem logike, pobuđivači na pobačaj. T ak av salto m o rta le logike pruža privid da je riječ o sukobu zagovornika p o b ačaja kao najd rastičnijeg oblika ko n tro le rađ an ja i nje­ govih protivnika. P ro b lem je ipak n ešto složeniji. Posrijedi je sukob dva su protstavljena sv jeton azora, s njihovim etničkim i prije svega političkim im plikacijam a. O pravu n a izbor n asu p ro t prisili da se po k o rav a slijepom djelovanju bio­ loške nužnosti, ili diktatu n ek og a, pojedincu n ad ređ en o g au to riteta. D a ­ kako, u idealnim uvjetim a, žen e i m uškarci slobodni su svoju volju, i u najintim nijim pitanjim a, podrediti izabranom strogom au to ritetu . T o podjednako vrijedi i za pripadnike vjerskih i svjetovnih organizacija. A k o vjern ica koja je up otrebljavala pilulu protiv za če ća ili spiralu kao sredstvo k o n tro le rađ an ja (o po b ačaju da i ne gov o rim o ) pristane da je njezina v jerska hijerarhija žigoše kao ubojicu, to je stvar njezina izbora. O dluči li iz vjerskih razlog a rađati više djece no što bi to m ožd a inače učinila, i to je o cjen a takvog sh vaćanja slobode. Što da kažem o za one član ice K P J, broj kojih povijest n eće zabilježiti, za koje se u o n a herojska p o ratn a v rem en a, prije legalizacije p o b ačaja, doznalo da su pobacile i bile sram n o , p red svim član ovim a partijske ćelije, isključene iz org an iza­ cije? �290 K O N JI, Ž E N E , R A T O V I P ra v o n a izb o r, n a odluk u što se u krajn jem slu čaju ipak tiče prije sv eg a že n in a tijela — p ra v o n a k o n tra ce p ciju koje uk ljučuje (što n e znači d a fa v o riz ira ) p o b a ča j — civ ilizacijsk a je tek o v in a. O n a je p o k azatelj stu p n ja d e m o k ra tiz a cije d ru štva. J e r sva d ru štva, svim z a b ra n a m a i svje­ to n a z o rim a u sp rk o s, p o zn aju k o n tro lu ra đ a n ja . Š to je d ru štvo zao stalije i siro m ašn ije, te su m e to d e bile i o sta le b ru taln ije i če š ć e završavaju sm r­ ću ž e n e . N o b ru ta ln o s t i rizik so b o m nosi i poku šaj k o n tro le ra đ a n ja kad je k o n tra c e p c ija stav ljen a izvan z a k o n a . T a k o je , n ap rim jer, u S R H rv a t­ skoj u razd o b lju p rije n jeg o ve leg alizacije ( 1 9 6 9 ) , n a godinu u m iralo p r o ­ sje čn o 3 5 ž e n a o d p o sljed ica ileg aln o g p o b a č a ja . O tam n im b ro jk a m a d a i n e g o v o rim o . Z a k o n s k i zaja m čiti — d o p u stiti p o b ačaj — u k o n k retn im povijesnim u v jetim a zn a či o d dva zla o d a b ra ti m an je. Izm eđ u gladi, siro m a štv a i n je­ gov ih p o slje d ic a , b o lesti n o v o ro đ en ih ili je d n o s ta v n o n e s re ć e , p o n iž a v a ­ ju ć e g u m ira n ja ž e n a o d p o sljed ica n e le g a ln o g p o b a č a ja u zam je n u za k v alitetn iji i d o sto jan stv en iji ljudski život. J e r u situaciji kad je p o b ačaj izvan z a k o n a , io n a k o strad aju n aju gro žen iji. P riv ilegiran i ć e se uvijek sn a ći, m o ž d a ć e ih to sa m o stajati m alo skuplje. N o svaki, p a i ovaj izb o r, o d ig ra v a se n a te re n u m o ći. S to g a nas ne sm ije ču d iti š to su p ro p a g a n d n e p o ru k e p ro tivn ik a k o n tra ce p cije (jed in a m e to d a k o ju bi on i m o ž d a bili skloni p re p o ru čiti p o z n a ta je p o d lijepim n a ro d n im im e n o m » V a tik an sk i r u le t« ) u p rav ljen e ž e n a m a . » U b o jic e « su o n e k o je o d b ijaju d a u sv ak o m ča su i p o svim u v jetim a p rih v ate ženin u z a d a ć u n a d z a d a ć a m a , uzvišen i i je d in o d oličn i v išek ratn i poziv m ajke. N jihovi o so b n i m otiv i p ri izb o ru sasvim su n ezan im ljivi. O ni su u n ap rijed o su đ en i k a o n ev aljan i. Ž e n a m a i je d in o n jim a o b r a ć a se n e ro đ e n o d ijete svojim razm išljan jim a u prv im d an im a sv o ga fe ta ln o g živ ota ( » J a u o p će n e sh v a ć a m zb o g č e g a j e m o ja m ati u b rizi« — 2 2 . d an o d z a č e ć a : » K o sa i o b rv e p o č e le su rasti. T o m e re si« — 6 7 . d a n ) ili g ork im , besprizivn im p rije k o ro m (» D a n a s m e m o ja m ajk a ub ila« — 8 0 . d a n ). P am fle t C . C h a e tz in g a D n e v n ik č e d a (tisk an u S lav o n sk om B r o d u ) n e po m išlja n a to d a m o ž d a p a ra le ln o p ra ti D n e v n ik m a jk e . O n a to , k ao u b ojica, niti n e z a ­ slu žu je. S v o jo m im p o sta cijo m ovaj p am flet, iak o im p licitn o , p rizn aje o b r a t o d n o s a m o ć i: p ad tisu ćljetn o g a m u šk og m o n o p o la n a k o n tro lu ž e n ­ sk e p lo d n o sti. N a im e , k o n tra ce p cija i p ra v o n a p rek id tru d n o ć e p o re m e tili su p o sto ­ je ć u h ijerarh iju o d n o sa sp o lo v a, p a ča k i sveuk upn ih o d n o sa u društvu . O d p r e d m e ta ra z m je n e , žu d n je ili p u k e k o n tro le , ž e n a je p o sta la ra v n o ­ p rav n i čla n d ru štva. Ž en sk i su p o k reti, n ak on g o to v o sto ljetn e b o rb e d o ­ bili bitku z a o d v ajan je sek su aln o sti o d ra đ a n ja . S tro g i obiteljski p a trija rh �POBAČAJ PRED CARSKIM REZOM 291 gubi pok orn u i ovisnu ženu, a stro ga i au to ritarn a država neiscrpni izvor podanika, radnik a i ratnika. Štoviše, kontrarevolucija je potvrdila m og u ć­ nost isključivo ženske m oći u sferi rađ an ja. Svjedoci sm o žestoke kontraofanzive. K onzervativni protivnici k o n tracep cije u S A D prešli su u napad u p o ­ četku osam d esetih . Po d stijegom bo rb e »za zaštitu života« postavljali su bom be u klinike za plan iran je obitelji koje su obavljale pobačaj. O ko ž e ­ ne za zub zam etk a. U ovogodišnjoj uskršnjoj antik on tracep cijsk oj kam ­ panji bili su n ešto um jereniji. S am o su opsjedali klinike i fizički zlostav­ ljali žen e koje bi poku šale ući. Sve u im e zaštite (n e ro đ e n o g ) života. O d g o vo r na tu najnoviju kam pa­ nju bile su d em o n stracije koje je o rganizirala N acio n aln a organizacija žena, n ajv eća am eričk a ženska organizacija. U m im ohodu p red Bijelom kućom sudjelovalo je 3 0 .0 0 0 žen a i skupljeno 6 0 0 .0 0 0 potpisa. D a ni referen d u m , »volja n a ro d a « , nije jam stv o poštovanja prava na izbor sv jed o če ned avn e d em o n stracije u R im u . Protivnici legalizacije p o ­ b ačaja postignu te referen d u m o m iz 1961. m orali su se suočiti s protudem on stracijam a njegovih zag ovornika koji su nosili tran sp aren te . N ećem o dopustiti d a našim životim a ravnaju ajatolasi. J e li novi križarski ra t na pom olu ? Bilo bi p o g rešn o vjerovati d a je o g o rče n a b o rb a protiv p rav a na izbor isključivo o sv eta razvlaštenih p atrijarh a. T ijelo žen e i dalje je poligon za pokazivanje državne m oći. Ž eli li država sm anjiti pu čanstvo, kao na pri­ m jer K in a, o n a će o b n aro d o v ati »id ealan «, tj. dopušteni broj djece po obitelji. A k o g a, pak, kani u v ećati, uvest će , popu t R um unjske, gineko­ lošku policiju. O n a ć e p o m n o bdjeti d a joj ne p rom ak ne nijedno m je­ sečno krvaren je nijedne svoje p o d an ice. A k o nakon izostanka krvarenja izostane i novi podanik, kazne će biti d rastičn e i prim jeren e. T k o je ovdje »u b ojica«? O sim p rav a n a izbor, civilizacijske i d em o k ratsk e tekovine u društvu koje p o jed in ce ne svodi n a podan ike, m o ram o uvažavati višeglasje sta­ vova. P ristan em o li poslušati izjave ljubavi nero đ en im a koje nam šalju anonim ni su građan i, m o ram o biti sprem ni braniti i ne zlorabiti slobodu izbora. Jed in i n am kriterij pritom m o ra biti naša savjest. J e r , pospješiti dolazak n ero đ en ih nije m og u će prisilom . P raštan je bom bi pred klinika­ m a n eće im n ad om jestiti pjesm u dobrodošlice. Niti će se naljepnicam a nahraniti njihova gladna usta. D o k svijet za sve n e p o stan e m jesto snošljivo za život, pravo na odluku o sudbini n ero đ en ih — m a kakav bio njezin ishod, m a kakva bila m etod a kojom ć e se postići — n e sm ije biti p red m et ničijeg licitiranja. �292 K O N JI, Ž E N E , R A T O V I A k tu a ln e ra sp ra v e o p o tre b i č a k i rad ik aln o novih m je ra u p o p u lacij­ skoj p o litici Ju g o slav ije o b ilježen e su č e s to v rlo p ro tu rje čn im , k o n k re t­ nim p o litičk im in te re sim a . B r ig a z a rep rod u k ciju stan ov n ištv a u nekim s re d in a m a (i to z a o d re đ e n e p o p u la cije ) re z u ltira t ć e restrik tiv n im , antin a ta lite tn im m je ra m a . Isto d o b n o ć e d ru g e sred in e ra z m a tra ti m o g u ć­ n o st d o n o še n ja p ro n a ta lite tn ih m je ra . N ije tešk o zam isliti kak ve bi te m je re m o g le biti u situ aciji ak u tn e ek o n o m sk e krize. Z a pozitivnu stim u ­ laciju — u p rv o m re d u z a p o sle n o s t i rješav an je sta m b e n o g p itan ja m la ­ dih , d a n e g o v o rim o o p o v e ća n ju n a k n a d e za porod iljski d o p u st, njegovo p r o d u ž a v a n je ili realn i dječji d o p la ta k — io n ak o sm o v e ć o d a v n o p resiro m a šn i. O s ta je d ru g a m o g u ć n o st — n eg ativ n a stim u lacija, tj. su žavan je ili p o t­ p u n o u k id an je (le g a ln e ) m o g u ćn o sti izb o ra. D ru g im riječim a , o p a sa n u d a r a c p rav u n a k o n tra ce p ciju , uk ljučuju ći i p o b a ča j. P r ib ro jim o li to m e sve ofen zivn ije p ro p a g a n d n e k am p an je protivn ika k o n tro le ra đ a n ja , sa d ašn ja situ acija zah tijev a k o m e n ta r i javni stav. N a j­ p o zv an iji su , d a k a k o , stru čn jaci iz Z a v o d a z a zaštitu m ajki i d je ce , kojega je S av je to v a liš te z a p la n ira n je obitelji im alo p io n irsk u ulo g u u edukaciji u p r o te k la d v a d e s e tlje ć a . N o , u n a to č o p e to v a n im , tro tjed n im n a s to ja ­ n jim a re d a k c ije Svijeta d a do b ije k v alificiran e i z n an stv en o u te m e lje n e k o m e n ta r e te z a o s p o ra v a te lja p ra v a n a k o n tra ce p ciju o d dr. L a d e M agd ić iz S av je to v a liš ta , on i su izostali p o slije in terv en cije d ire k to ra dr. J o ­ sip a G rg u rić a . O tem p o ra , o m o re s ! �BILJEŠKA O RADOVIMA U OVOJ KNJIZI Prvi dio: NEVIDLJIVI PREDM ET K oqji, žene, ratovi ltd.: Problem utem eljenja historye žena u Jugoslaviji. Čla­ nak je u prvoj verziji napisan po narudžbi urednika britanskog časopisa History Workshop Newsletter (O xford). Z a potrebe zbornika Žena i društvo. Kultiviranje dijaloga što ga je Lydia sama uredila (Zagreb, 1987) proširila je njegov prvi dio pregledom kritika povijesne »nevidljivosti žena«. Spomenuti Zbornik izašao je u nakladi Sociološkog društva Hrvatske, a članak je objavljen u poglavlju »Upi­ sati žene natrag u povijest«, str. 5 1 -6 0 . Članak je također objavljen u prvom broju časopisa Gender and History (1989), te u knjizi Gli studi sulle donne nella Universita, Rim 1988). Kulturnom myenom do žene »novog tipa«. Tekst je dio magistarske radnje pod naslovom Žene i m oć - povijesna geneza jednog interesa koju je Lydia god. 1984. obranila na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. N ije smatrala da treba objavljivati cijelu radnju, a ovaj dio te studije izašao je u časopisu Gordogan , siječanj-travanj 1984, br. 15-16, str. 73-111. Em ancipacija i organizacija. Pod naslovom Emancipacija i organizacija: Ulo­ ga Antifašističke fronte žena u postrevolucionamim mijenama društva Lydia je u proljeće 1988. prijavila doktorsku disertaciju. Komisija u sastavu D. Rih tm an Auguštin, V jeran Katunarić i Ivan Kuvačić 15. 5 .1 9 8 8 . sa zadovoljstvom je pred­ ložila Znanstveno-nastavnom vijeću tadašnjega O O U R -a Humanističke i društvene znanosti Filozofskog fakulteta i Zagrebu da je prihvati, što je ovo i učinilo. Potkraj 1989. Lydia je završila potrebna istraživanja za disertaciju te izradila konačan plan rukopisa, a u siječnju 1990, neposredno prije odlaska na kobno putovanje, dovršila i prvi dio radnje koji se ovdje prvi put objavljuje u cijelosti. Ipak, riječ je o torzu, o naglom prekidu, je r tekst uostalom i završava zarezom i podsjetnikom za daljnju razradu. �294 K O N JI, Ž E N E , R A T O V I Drugi dio: OD A N TR O P O LO G IJE Ž E N E DO P O LITIČK E AN TRO PO LO GIJE Nužnost ženske perspektive u antropologiji. Članak je objavljen u časopisu Hrvatskog etnološkog društva E tnološka tribina br. 4 -5 , 1983, str. 1 2 1 -1 2 6 . M atrijarh at: Prijepor mitologije, ideologije i utopije. Članak je objavljen u godišnjaku Instituta za etnologiju i folkloristiku (prije Zavod za istraživanje fol­ klora) N arodna um jetnost knj. 21, 1984, str. 6 9 -7 6 . Izm išljanje tradicije: Dan koji sviće nadom. Članak je pod naslovom Otkada se zapravo i zašto slavi m eđunarodni Dan žena objavljen u listu D anas br. 316, 8. 3. 1988, str. 6 9 -7 0 ; dopunjena i aktualizirana verzija istoga članka objavljena je pod naslovom Dan koji sviće nadom u listu Svijet br. 5 ,1 0 . 3. 1989, str. 1 1 -1 2 . O ba su članka bila tek priprem a za veći rad o značenju i ritualu 8. m arta koji je autorica iznijela na sjajnom predavanju o toj temi održanom u Muzeju revo­ lucije, i ponovljenom u tadašnjem Zavodu za istraživanje folklora u ožujku 1989. Nova Nova godina: Od M ladog ljeta k političkom ritualu. K ao hommage pro­ fesoru Milovanu Gavazziju, članak je objavljen u časopisu Hrvatskog etnološkog društva Etnološka tribina br. 11, 1988, str. 5 9 -7 2 . Isti je članak pod naslovom »T he new New Y e a r, o r how a tradition was tem pered« objavljen u E ast Euro­ pean Politics & Societies 4, 1990, te nedavno pod naslovom »Sumrak stare tra­ dicije, nova N ova godina: Božić 1 9 4 5 -1 9 4 8 « , Vijenac 1994, br. 26 (22. 1 2 .1 9 9 4 ), str. 1 7 -1 8 . P ro fesya etnolog: Analiza pokazatelja statusa profesije. Tekst je priređen na temelju referata održanoga na 23. (zadnjem ) kongresu Saveza etnoloških društava Jugoslavije u listopadu 1989. u Zadru. Objavljen je posthumno u zbor­ niku Sim boli identiteta. Studije, eseji, građa, Zagreb 1991, str. 4 5 -6 7 . Treći dio: Ž E N SK A P O V IJE ST Između znanosti i um jetnosti: Pjesm e Erike Jon g (pogovor). L. S. okušala se godine 1981. kao prevoditeljica poezije. Prijevod zbirke pjesama Voće i povrće autorice Erike Jon g popratila je zanimljivim pogovorom (E rica Jong, Voće i povrće , prijevod i pogovor Lydia Sklevicky, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1981, pogovor str. 8 3 -8 9 ) koji daje uvid i u Lydijin prevoditeljski/pjesnički po­ tencijal. V eći dio ovoga poglavlja čine članci što ih je autorica objavljivala u ženskom tjedniku Svijet. U skladu sa strukturom ove knjige ti su, uglavnom kraći publi­ cistički radovi, okupljeni u nekoliko manjih poglavlja. Točni podaci o svim objavljenim radovima Lydije Sklevicky sabrani su u Bib­ liografiji radova što ju je istražila i izradila Anam arija Starčević Štambuk, koja je i pom ogla pri uređivanju ove knjige. D. R. A. �CITIRANA LITERATURA Annas, Pamela J.: »Novi svjetovi, nove riječi: Androginija u feminističkoj znanstvenoj fantastici«, Književna smotru, 46, 1982, str. 78-86. Arbeiterbewegung und Feminismus, ur. Ernest Bomemann, Ullstein Materialen, Fran­ kfurt, 1982, str. 18-19. Ardener, Edwin: »Belief and the problem of women«, u: The Interpretation of Ritual, ur. J. S. La Fontaine, Tavistock, London, 1972. Citirano prema K. Milton, »Male Bias in Anthropology«, Man, 14, 1979, 1. Arzenšek, Vladimir, Struktura i pokret, Institut društvenih nauka, Beograd, 1984. Đadinter, Elisabeth: L ’amour en plus. Histoire de l’amour matemel XVIIe - XXe siicle, Flammarion, Paris, 1980. Bahtin, Mihail: Estetika slovesnogo tvorčestva, Nauka, Moskva, 1979. Bahtin, Mihail: Marksizam i filozofija jezika, Nolit, Beograd, 1980. Danac, Ivo: With Stalin Against Tito. Cominformist Splits in Yugoslav Communism, Cornell University Press, Ithaca and London, 1988. Banton, Michael: »Voluntary Associations«, I Antropological aspects, u: International Encyclopedia of the Social Sciences, ur. David L. Sills, The Macmillan Company and the Free Press, New York, Reprint Edition, 1972, Vol. 15, 16, 17, str. 357. Đaijaktarević, Mirko: »Problem tobelija (virdžina) na Balkanskom poluostrvu«, Glasnik etnografskog muzeja u Beogradu, 1965-1966, 28-29, str. 273-286. Bausinger, Hermann — Felix J. Oinas — Carl Stief: »Folkloristik. Folklore«, u: Sowjetsystem und Demokratische Gesellschaft. Eine vergleichende Enzyklopiidie, Sonderdruck, Herder, Freiburg/Basel/Wien, 585-587. Beauvoir, Simone de: The second sex, Penguin Books, Baltimore, 1975. Belaj, Vitomir: »Plaidoyer za etnologiju kao historijsku znanost o etničkim skupinama«, Studia Ethnobgica, Vol. 1, 1989, str. 9-13. Belaj, Vitomir: »Šezdeset godina neprekinute nastave etnologije na Zagrebačkom sveučilištu«, Etnološka tribina, XV III, 1988, 11, str. 149-150. Benjamin, Walter: »Povijesno-filozofijske teze«, u: Uz kritiku sile, Razlog, Zagreb, 1971. Bertoša, Miroslav: »Povijest i etnologija u ’novoj historiji’«, Naše teme, 32, 1988, 6, str. 1572-1582. Berus, Anka: »Za učvršćenje organizacije«, Žena u borbi, 1943, br. 1, str. 6-7. �296 K O N JI, ŽE N E , R A T O V I Bilandžić, Dušan: Historija Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, III. dopunjeno izd., Školska knjiga, Zagreb, 1985. Bloch, M.: »Une ćtude rćgionale: gćographie ou histoire?«, Annales d’histoire čconomique et sociale, 6, 1934, str. 81. Bock, Gisela: »Historische Frauenforschung: Fragestellungen und Perspektiven«, u: Fra­ uen suchen ihre Geschichte, ur. Karin Hausen, Verlag C. H. Beck, Miinchen, 1983, str. 52-53. Bock, Gisela: »History, Women’s History, Gender History«, E U I Florence Working Paper No. 87/291, str. 8. Bonnie H., Erickson: »Networks, Ideologies and Belief Systems«, u: Social Structure and Network Analysis, ur. Peter V. Marsden i Nan Lin, Sage Publications, Beverly Hills/London/New Delhi, 1982. str. 170. Broz, Josip - Tito: Žena u revoluciji, Svjetlost (et al.), Sarajevo, 1978. Buttolo, Frančiščka, »O inteligenci i intelektualcih. Pogovor z Angelo Vodetovo«, Nova revija, III, 1984, 24-25, str. 2788-2791. Clifford, James: »Introduction: Partial Truths«, u: Writing Culture: The Poetics and Poli­ tics of Ethnography, ur. James Clifford, George E. Marcus, University of California Press, Berkeley, Los Angeles, London, 1986. str. 1. Conti Odorisio, Ginevra: Donna e societd nel’600, Bulzoni, Roma, 1979. Cook, Karen S.: »Network Structures From an Exchange Perspective«, u: Social Structure and Network Analysis, ur. Peter V. Marsden i Nan Lin, Sage Publications, Beverly Hills/London/New Delhi, 1982, str. 182. Copans, Jean: »De l’ethnologie k l’anthropologie«, u: Copans, Godelier, Tomay, Backes-Clement: L ’anthropologie: science des socićtis primitives?, Editions E. P., 1971. Corrado Pope, Barbara: »Angels in the Devil’s Workshop: Leisured and Charitable Wo­ men in Nineteenth-Century England and France«, u: Becoming Visible: Women in European History, ur. Renate Bridenthal, Claudia Koonz, Houghton Mifflin Compa­ ny, Boston, 1977, str. 296-324. Davin, Anna: »Feminism and Labour History«, u: People’s History and Socialist Theory, ur. Raphael Samuel, Routledge and Kegan Paul, London, 1981, str. 177. Delphy, Christine: »A Materialist Feminism is Possible«, Feminist Review, 2, 1979, str. 87. Despot, Blaženka: Žensko pitanje i socijalističko samoupravljanje, Cekade, Zagreb, 1987. Durkheim, Emile: The Division of Labor, Glencoe, Free Press, 1947. Đuranović-Janda, Saša: Žena u radnom odnosu, Naprijed, Zagreb, 1960. Edholm, Felicity — Olivia Harris — Kate Young: »Conceptualising Women«, Critique of Anthropology, 3, 1977, 9-10, str. 101-130. Erickson, Bonnie H.: »Networks, Ideologies and Belief Systems«, u: Social Structure and Network Analysis, ur. Peter V. Marsden i Nan Lin, Sage Publications, Beverly Hills/London/New Delhi, 1982. Erlich Stein, Vera: Današnje dijete - Problemi suvremenog odgoja, Atlas nakladnog za­ voda u Zagrebu, Zagreb, 1936. Erlich Stein, Vera: Individualna psihologija u školskoj praksi, Minerva, Zagreb, 1934. Erlich Stein, Vera: Jugoslavenska porodica u transformaciji, Liber, Zagreb, 1971. Erlich Stein, Vera: Kolektivni rad u savremenoj školi, Minerva, Zagreb, 1933. Erlich Stein, Vera: Metoda Montesori, Minerva, Zagreb, 1934. Erlich Stein, Vera: »Alfred Adler: Povodom smrti osnivača individualne psihologije«, Židov, 24, 11. 6. 1937, str. 5. Erlich Stein, Vera: »Istraživanje o porodici«, Žena danas, II, 1937, 5-6, str. 7-8. �C IT IR A N A LITERATURA 297 Erlich Stein, Vera: »Kriza ili transformacija porodice«, Gledišta, XV, 1974, 3 str. 336 Erlich Stein, Vera: »O aktiviranju žena«, Židov, 52, 20. 12. 1935, str. 4. Erlich Stein, Vera: »O uspjesima feminističkog pokreta«, Židov, 9, 1.3. 1935, str. 6: Erlich Stein, Vera: »Omladinska pitanja«, Žena danas, III, 1938, 14, str. 15-16. Erlich Stein, Vera: »Politička prava žena«, Žena danas, I, 1936, 1, str. 15. Erlich Stein, Vera: »Sudbina jedne ankete: Umjesto predgovora«, u: Jugoslavenska po­ rodica u transformaciji, Liber, Zagreb, 1971, str. 17. Erlich Stein, Vera: »Žene i općinski izbor«, Židov, 40, 27. 9. 1935, str. 8-9. Erlich Stein, Vera: »Žena i porodica«, Život i rad, 1938, sv. 10 i 11, str. 11-12. Evans, Sara: Personal Politics: The Roots of Women’s Liberation in the Civil Rights Move­ ment & the New Left, Vintage Books, New York, 1980. Feldman, Andrea: »Eine alternative Frauengruppe in Zagreb: Zwischen Aktivismus und Frauenforschung«, u: Die ungeschriebene Geschichte, Dokumentation des 5. Historikerinnentreffens in Wien, 16. bis 19. April 1984, Wiener Frauenverlag, Wien, str. 113-123. The Female Body in Western Culture, ur. Susan R. Suleiman, Cambridge, 1986. Filipović, Milenko S.: »Žene kao narodni glavari kod nekih balkanskih naroda«, Godiš­ njak balkanološkog instituta NR BiH, II, Sarajevo, 1961, str. 139-157. Friday, Nancy: My Mother/My Self: The Daughter’s Search for Identity, Fontana/ /Collins, 1979. Friganović, Mladen: Demografija. Stanovništvo svijeta, Školska knjiga, Zagreb, 1987. Galtung, Johan: »After Camelot«, u: The Rise and Fall of Project Camelot, ur. I. Horo­ witz, Cambridge M. I. T. Press, 1967, str. 296. Gavazzi, Milovan: Godina dana hrvatskih narodnih običaja, knj. II, Matica Hrvatska, Za­ greb, 1939. Geertz, Clifford: The Interpretation of Culture, Basic Books, New York, 1973. Gerhard, Ute: »Die Frauenrechtserklarung der Olympe de Gouges«, Die Neue GeselIschafL Frankfurter Hefte, 36, 1989, 7, str. 605. Gianini Belotti, Elena: Dalla parte delle bambine, Feltrinelii Editore, Milano, 1973. Gjukić, Mirjana: »O privrednoj aktivnost žena Jugoslavije od 1918-1953«, Ekonomski pregled, 12, 1954, str. 817. Gčttner-Abendroth, Heide: Die Gdttin und ihr Heros, Frauenoffensive, Miinchen, 1980. Gross, Mirjana: Historijska znanost, Sveučilište u Zagrebu, Institut za hrvatsku povijest, Zagreb, 1976. Gusfield, Joseph R.: »Social Movements«, II The Study of Social Movements, u: Inter­ national Encyclopedia of the Social Sciences, ur. David L. Sills, The Macmillan Com­ pany and the Free Press, New York, Reprint Edition, 1972, Vol. 13, 14, str. 448. Hausen, Karen: »Einleitung«, u: Frauen suchen ihre Geschichte, ur. Karin Hausen, Verlag C. H. Beck, Miinchen, 1983, str. 7. A Heritage of Her Own: Toward a New Social History of American Women, ur. Nancy F. Cott and Elizabeth H. Pleck, Simon and Schuster, New York, 1979. Herskovits, Melville J.: Cultural Anthropology, Knopf, New York, 1955. Hobsbawm, Eric: »Introduction: Inventing tradition«, u: The Invention of Tradition, ur. E. Hobsbawm, T. Ranger, Cambridge University Press, Cambridge, 1985. str. 1. Hobsbawm, Eric: »Mass-Producing Traditions: Europe, 1870-1914«, u: The Invention of Tradition, ur. E. Hobsbawm, T. Ranger, Cambridge University Press, Cambridge, 1985. str. 263. �298 K O N JI, ŽE N E , R A T O V I Horvat, Josip: Preživjeti u Zagrebu. Dnevnik 1943-1945, Sveučilišna naklada Liber (et al.), Zagreb, 1989. Hurwitz, Edith F.: »The International Sisterhood«, u: Becoming Visible. Women in Eu­ ropean History, ur. Renata Bridenthal and Claudia Koonz, Houghton Mifflin Com­ pany, Boston, 1977, str. 339. Ivanković, Nenad: »Slovenski korak dalje«, Danas, V I, 296, 20. 10. 1987. str. 16-17. Iveković, Mladen: Hrvatska lijeva inteligencija 1918-1945, knj. 1, Naprijed, Zagreb, 1970. Iveković, Rada: »Studije o ženi i ženski pokret«, Marksizam u svetu, 8(32), 1980, str. 14-16. The Invention of Tradition, ur. Eric Hobsbawm and Terence Ranger, Cambridge Univer­ sity Press, Cambridge, 1985. Jalušič, Vlasta: »V politiki potrebujemo podporo žensk... (Subjektivacija žensk v proletarsko razredno zavest ali kako je nastala podoba proletarke) (1890-1914)«, Razprave, Problemi, 279-280, X X V , 1987, 7-8, str. 31-49. Jancar, Barbara: »Women in the Yugoslav National Liberation Movement: An Over­ view«, Studies in Comparative Communism, Los Angeles, vol. X IV , 1981, 283, str. 143-164. Kašić, Biljana: »Uloga Agitpropa KPH u Slavoniji (1945-1950)«, Časopis za suvremenu povijest, 20, 1988, 1-2, str. 173. Kašpar, Libuše: »O studiju muzeologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu«, Etnološka tribina, X V III, 1988, 11, str. 162. Katunarić, Vjeran: Dioba društva, SDH, Zagreb, 1988, str. 49. Katunarić, Vjeran: Ženski eros i civilizacija smrti, Naprijed, Zagreb, 1984. Kecman, Jovanka: Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama 19 14 1941, Narodna knjiga/ISI, Beograd, 1978. Koštunica, Vojislav i Košta Čavoški: Stranački pluralizam ili monizam, Univerzitet u Beo­ gradu, Institut društvenih nauka, Beograd, 1983. Kolar-Dimitrijević, Mira: »Položaj i zarade radnih slojeva Zagreba od 1918-1931. godi­ ne«, u: Radni slojevi Zagreba od 1918. do 1931, IHRPH, Zagreb, 1973, str. 183-377. Koonz, Claudia: Mothers in the Fatherland: Women, the Family and Nazi Politics, Me­ thuen, London, 1987. Krajačić, Bosiljka: »Od obmane do izdaje«, Žena u borbi, 1944, br. 7, str. 5-6. Lane, Christel (Kristl Lejn): »Ritual i ceremonija u suvremenom sovjetskom društvu«, Kultura, 1986, 73-74-75, str. 195. Lerner, Gerda: The Majority Finds Its Past, Oxford University Press, Oxford, 1979. Lemer, Gerda: »Placing Women in History: A 1975 Perspective«, u: Liberating Women's History, ur. Berenice A. Caroll, University O f Illinois Press, Chicago - London, 1976, str. 365. Levi-Strauss, Divlja misao, Nolit, Beograd, 1966, str. 53-54. Liberalizam i socijalizam: Liberalne i socijalističke ideje i pokreti na tlu Jugoslavije, ur. Dragoljub Mićunović, Centar za filozofiju i društvenu teoriju, Beograd, 1984. Lukes, Steven (Stiven Ljuks): »Politički ritual i društvena integracija«, Kultura, 1986, 73-74-75, str. 147. Lurie, Alison: Clever Gretchen and Other Forgotten Folktales, Heinemann, London, 1980. Mackintosh, Maureen: »The Sexual Division of Labour and the Subordination of Wo­ men«, u: Of Marriage and the Market, ur. K. Young, C. Wolkowitz, R. McCullagh, C SE Books, London, 1981, str. 1-15. Metikoš, Draginja: »Bilo je to prije četrdeset godina«, Žena, br. 5-6, 1982, str. 19. Miščević, Nenad: Filozofija jezika, Naprijed, Zagreb, 1981. �C IT IR A N A LITERATURA 299 Mitchell, Juliet: Women's Estate, Penguin Books, Baltimore, 1973. Moore, Sally F. i Barbara G. Meyerhoff (S. F. Mur i B. G. Mejerhof): »Svetovni rituali. Oblici i značenja«, Kultura, 73-74-75, 1986, str. 112. Mrazović, Karlo: »Jedinstvena narodnooslobodilačka fronta Hrvatske naša velika i snažna porodica«, Žena u borbi, 1944, br. 9, str. 1-2. Muraj, Aleksandra: Živim znači stanujem, Hrvatsko etnološko društvo (et a l ) Zagreb 1989. ’ ’ Neumann, Franz: Demokratska i autoritarna država. Studije o političkoj i pravnoj teoriji, Naprijed, Zagreb, 1974. Newton, Judith L. (et al.): »Editor’s Introduction«, u: Set and Class in Women's History, ur. Judith L. Newton, Mary P. Ryan and Judith R. Walkowitz, Routledge and Kegaii Paul, London, 1983, str. 6. Oakley, Ann: Women Confined: Towards a Sociolog of Childbirth, Martin Robertson, Oxford, 1980. Oakley, Ann: »The Invisible Woman: Sexism in Sociology«, u: The Sociology of House­ work, Martin Robertson, Oxford, 1978, str. 2 Obradović, Marija: »Koncepcija narodne demokratije«, Oslobođenje Hrvatske 1945, str. 297. Opačić Ćanica, Stanko: »Narodnooslobodilačka borba stvorila je ženu novog tipa«, Žena u borbi, 1943, br. 1, str. 5. Ortner, Sherry: »Žena spram muškarca kao priroda spram kulture?«, u: Antropologija žene, Zbornik, ur. Žarana Papić i Lydia Sklevicky, Prosveta, Beograd, 1983. Papić, Zarana-Lydia Sklevicky, »Ka antroplogiji žene«, Revija za sociologiju, 1-2, 1980. Papić, Žarana: Sociologija i feminizam, IIC, Beograd, 1989. Prokop, Ana: Položaj žene u porodičnom pravu FNRJ, AIHRPH, KZDAŽH, 1948. PoliĆ, Radko: »Novi lik slovenske žene«, Žena u borbi, 1944, br. 10, str. 6. Popov, Č.: »Formiranje A FŽ -a 1942, Rezultat stava KPJ prema ženskom pitanju i posledice politike Narodnog fronta«, Godišnjak filozofskog fakulteta u Novom Sadu, VI, 1961, str. 32. Poulantzas, Nicos: Država, vlast, socijalizam, Globus, Zagreb, 1981. Pye, Lucian W.: »Political Culture«, u: International Encyclopedia of the Social Sciences, ur. David L. Sills, The Macmillan Company and the Free Press, New York, Reprint Edition, 1972, Vol. 11, 12, str. 218. Radelić, Zdenko: »Prvi kongres Jedinstvenih sindikata Hrvatske«, Časopis za suvremenu povijest, 20, 1988, 1-2, str. 117 i 128. Rakar, Anica: »Prosvjeta je temelj svakog napretka«, Žena u borbi, 1944, br. 10, str. 12. Rich, Adrianne: Of Woman Bom: Motherhood as Experience and Institution, Virago, Lon­ don, 1977. Rihtman-Auguštin, Dunja: Etnologija naše svakodnevice, Školska knjiga, Zagreb, 1988. Rihtman-Auguštin, Dunja: Struktura tradicijskog mišljenja, Školska knjiga, Zagreb, 1984. Rihtman-Auguštin, Dunja: »Djed Mraz«, u: Dunja Rihtman-Auguštin: Etnologija naše svakodnevice, Školska knjiga, 1988, str. 103-106. Rihtman-Auguštin, Dunja: »O ženskoj subkulturi u slavonskoj zadruzi«, u: Žena u seo­ skoj kulturi Panonije, Etnološka tribina, Posebno izdanje, Hrvatsko etnološko društvo, Zagreb, 1982, str. 35. Rihtman-Auguštin, Dunja: »Pretpostavke suvremenog etnološkog istraživanja«, Narod­ na umjetnost, X III, 1976, str. 1-23. Rihtman-Auguštin, Dunja: »Velika pomutnja«, Danas, VI, 298, 3. 11. 1987. str. 5. �300 K O N JI, ŽE N E , R A T O V I Ritig, Svetozar: »Viteštvo, posestrimstvo i idealizam narodne borbene žene«, Žena u borbi, 1945, br. 12-13, str. 4-6. Rosaldo, M. Z.: »Woman, culture and society: A theoretical overview«, u: Woman, Cul­ ture and Society, ur. M. Z. Rosaldo i L. Lamphere, Stanford Univ. Press, 1974, str. 3. Rubin, Gayle: »Traffic in Women: Notes on the ’Political Economy« of Sex’, u: Toward an Anthropology of Women, ur. Rayna R. Reiter, Monthly Review Press, N. Y & London, 1975, str. 178-180. Rubin, Gayle (Gejl Rubin): »Trgovina ženama: beleške o ’političkoj ekonomiji’ polnosti«, u: Antropologija žene, ur. Žarana Papić, Lydia Sklevicky, Prosveta, Beograd, 1983, str. 91-151. Rus, Veljko: »Protuslovlja između industrijalizacije i profesionalizacije rada«, Revija za sociologiju, X IV , 1984, 1-2, str. 7-58. Scott, Joan W.: Western Societies: A Documentary History, Volume II, Alfred A. Knopf, New York, 1982. Scott, Joan W.: »Gender: A Useful Category of Historical Analysis«, American Historical Review, 91, 1986, 5, str. 1054, 1067-1069. Scott, Joan W.: »Women’s Claims to Equal Rights« (summary), Salzburg Seminar-Ses­ sion 271, Gender and the Humanities, Salzburg, 1988. Shils, Edward: Tradition, Faber and Faber, London, Boston, 1981. Sills, David L.: »Voluntary Associations«, II Sociological aspects, u: International Ency­ clopedia of the Social Sciences, ur. David L. Sills, The Macmillan Company and the Free Press, New York, Reprint Edition, 1972, Vol. 15, 16, 17, str. 374. Singer, Milton: »Culture, The Concept of Culture«, u: International Encyclopedia of the Social Sciences, ur. David L. Sills, The Macmillan Company and the Free Press, New York, Reprint Edition, 1972, Vol. 3, 4, str. 532. Sklevicky, Lydia: »Antifašistička fronta žena - kulturnom mijenom do žene ’novog tipa’«, Gordogan, VI, 1984, 15-16, str. 77-111. Sklevicky, Lydia: »Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u razdoblju do Drugog svjetskog rata«, Polja, Novi Sad, X X X , 1984, 1. dio, br. 308, str. 415-417; 2. dio, br. 309, str. 454-456. Sklevicky, Lydia: »Mjesto i zadaća A F Ž -a u postrevolucionamim mijenama društva, NR Hrvatska 1945-1953«, u: Razvoj, dileme i perspektive jugoslavenskog socijalizma, knj. 1, Komunist, Zagreb, 1988, str. 247-258. Sklevicky, Lydia: »Nova Nova godina - Od ’Mladog ljeta’ k političkom ritualu«, Etno­ loška tribina, X V III, 1988, 11, str. 59-72. Sklevicky, Lydia, »Organizirana djelatnost žena Hrvatske za vrijeme Narodnooslobodilačke borbe 1941-1945«, Povijesni prilozi, Zagreb, 1984, 3(1), str. 85-127. Sklevicky, Lydia: Žene i moć: Povijesna geneza jednog interesa, neobjavljena magistarska radnja, Filozofski fakultet, Zagreb, 1984,. Slocum, Sally: »Woman the Gatherer: Male Bias In Anthropology«, u: Toward an An­ thropology of Women, str. 49. Social Structure and Network Analysis, ur. Peter V. Marsden i Nan Lin, Sage Publications, Beverly Hills/London/New Delhi, 1982. Spehnjak, K.: »Narodni front Jugoslavije (SSRNj - razvoj, programsko-teorijske osnove i procesi u društvenoj praksi 1945 - 1983)«, Povijesni prilozi, 1984, 3(1), str. 36-45. Spehnjak, Katarina: »Organizaciono-politički aspekti djelovanja Narodnog fronta u Sla­ voniji 1945-1951«, Časopis za suvremenu povijest, 20, 1988, 1-2, str. 184 Stipetić, Zorica: Argumenti za revoluciju - August Cesarec, CDD, Zagreb, 1982. �C IT IR A N A LITERATURA 301 Strachey, Ray: The Cause: A Short History of the Women's Movement in Great Britain Virago, London, 1978. Stremec, Nada: »Naša ženska Štampa«, Žena u borbi, 1945, br. 16-17, str. 42-43. Stuard, Susan Mosher: »The Annales School and Feminist History: Opening Dialogue with the American Stepchild«, Signs, Chicago, vol. 7, 1981, no. 1, str. 135-143. Supek, Olga: »Ethnology in Croatia«, Etnološki pregled, 1984, str. 23-24 Supek, Olga: »Osnovne značajke etnologije u Hrvatskoj od 1945. do danas«, Zbornik 1 kongresa jugoslavenskih etnologov in folkloristov, I, Knjižnica Glasnika Slovenskega etnološkega društva, Ljubljana, 1983, str. 51-65. Supek, Rudi: Ispitivanje javnog mnijenja, Naprijed, Zagreb, 1968. Supek, Rudi: Zanat sociologa, Školska knjiga, Zagreb, 1983. Supek, Rudi: »Položaj jugoslavenske sociologije«, Revija za sociologiju, XX , 1989, 1-2, str. 4-5. Širić-Bogetić, Ljubinka: »Odluke Pete zemaljske konferencije KPJ o radu medu ženama i njihova realizacija u periodu 1940-1942«, Peta zemaljska konferencija KPJ. Zbornik radova, IHRPH/Školska knjiga, Zagreb, 1972, str. 82-83. Theweleit, Klaus: Muške fantazije, GZH, Zagreb, 1983. Thonnessen, Werner: The Emancipation of Women: The Rise and Decline of the Women's Movement in German Social Democracy 1863-1933, Pluto Press, London, 1973. Vision and Method in Historical Sociology, ur. Theda Skocpol, Cambridge University Press, Cambridge/London, 1984. Wesel, U. (Uve Vezel,): Mit o matrijarhatu, Prosveta, Beograd, 1983. Die Wilde Frau: Mytische Geschichten zum Staunen, Fiirchten und Begehren, ur. Claudia Schmolders, Eugen Diederichs Verlag, Koln, 1983. Wolchik, Sharon L.: »Ideology and Equality: The Status of Women in Eastern and We­ stern Europe«, Comparative Political Studies, 13, 1981, 4, str. 458. Women in Revolutionary Paris 1789-1795, Selected Documents, Translated with Notes and Commentary by Darline Gay Levy, Harriet Branson Applewhite, Mary Durham Johnson, University of Illinois Press, Urbana, Chicago, London, 1979. Yinger, J. Milton: »Prejudice«, II Social Discrimination, u: International Encyclopedia of the Social Sciences, ur. David L. Sills, The Macmillan Company and the Free Press, New York, Reprint Edition, 1972, Vol. 11, 12, str. 449. Zagorac, Veda: »Ostvarujmo ravnopravnost u izgradnji domovine«, Žena u borbi, 1945, br. 12-13, str. 15. Zemon Davis, Natalie: »’Women’s History’ in Transition: The European Case«, Feminist Studies, 1976, Spring-Summer, No. 3, str. 83-103. Zimbalist Rosaldo, Michelle: »The Use and Abuse of Anthropology«, Signs, 1980, 5, str. 409. Žena u društvu i privredi Jugoslavije. Statistički bilten br. 133, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1959. Županov, Josip-Željka Šporer: »Profesija sociolog«, Revija za sociologiju, XIV, 1984, 12, str. 11-46. Žuvić, Maja: »Zastavica i na njojzi piSe, dobit će je tko uradi viSe«, Žena u borbi, 1945, br. 12-13, str. 16-17. s. n.: »Borbeni put žena Jugoslavije«, Leksikografski zavod »Sveznanje«, Beograd, 1972, str. 126-127. s. n.: »Govor maršala Tita radnom kolektivu Titovih zavoda Litostroj’ u Ljubljani«, Glas rada, III. 36. 6. 9. 1947. �302 K O N JI, Ž E N E , R A T O V I s. n.: »Nova hrabrost i novi moral«, Razgovor s Marijom Šoljan-Bakarić, Žena, 1983, br. 3-4, str. 17. s. n.: »Plenum mjesnog sindikalnog vijeća Zagreba«, Rad, VI, 8, 17. 1. 1948. s. n.: »I kongres kulturnih radnika Hrvatske«, Žena u borbi, 1944, br. 9, str. 24. s. n.: »Prva konferencija A FŽ Hrvatske. Smotra je to bila ljubavi, snage i rada«, Žena u borbi, 1943, br. 2, str. 2. s. n.: »Uklanjanje pet profesora s tehnološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 19511953«, Scientia Yugoslavia, 13, 1987, 3-4, str. 129 - 130. Časopisi: Die Neue Gesellschaft - Frankfurter Hefte, 7,1989, 36: »Thema: 1789 - Sind Frauen Menschen?« Slobodni dom, III (33), 49, Božić, 1945. Slobodni dom, 50-51, Božić, 1946. Slobodni dom, 52. Božić 1947. Slobodni dom, 52, 24. 12. 1948. Vjesnik, V, 209, 21. 12. 1945. Vjesnik, V, 211, 23. 12. 1945. Vjesnik, V, 212, 24-26. 12. 1945. Vjesnik, V I, 217, 3. 1. 1946. Vjesnik, V I, 513, 24. 12. 1946. Vjesnik, V II, 518, 1. 1. 1947. Vjesnik, V II, 822, 24. 12. 1947. Vjesnik, IX , 1143, 3. 1. 1949. Žena danas (Beograd, 1936-1940) Ženski svijet (Zagreb, 1939-1941) Rukopisi: Stein Erlich, Vera: »An Anthropologist’s View of Different Gender Roles« Šporer, Željka: »Razvijenost sociološke profesije i odnos prema njoj«, 1989. �BIBLIOGRAFIJA RADOVA LYDIJE SKLEVICKY Kigige: 1983 Antropologija žene, zbornik, & Zarana Papić, priredile i predgovor napisale, s en­ gleskog preveo Branko Vučićević, Beograd, Prosveta, 393 str. 1987 Žena i društvo, Kultiviranje dijaloga, uredila i predgovor napisala, Zagreb, Socio­ loško društvo Hrvatske, 181 str. (Biblioteka Revije za sociologiju). 1981 Erica Jong: Voće i povrće, prijevod i pogovor, Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1981, 92 str. (BiblioTeka) Izvorni znanstveni, pregledni i stručni članci: 1976 Od borbe za prava do prave borbe, Žena, Zagreb, XXXIV , 3, str. 92-99 = Društveni položaj žene i razvoj porodice u socijalističkom samoupravnom društvu, Komunist, Ljubljana, veljača 1979, str. 466-475. 1977 Antropolog — heroj u akciji: O potrebi kritičkog preispitivanja etnologijskoantropologijske tradicije, Pitanja, Zagreb, IX, 5/5, str. 69-77. 1977 Jugoslawien - Siidosteuropa - Handbuch, Bd. 1, Časopis za suvremenu povijest, Zagreb, IX, 2, str. 96-100. 1977 Kad žena kaže ne - to znači ne!, Pitanja, Zagreb, IX, 8, str. 25-35. 1978 Orijentacioni pregled izvora i literature za proučavanje historije socijalističke izgradnje, Časopis za suvremenu povijest, 2^agreb, X, 15-60. 1979 Društveni položaj žene i razvoj porodice u socijalističkom samoupravnom društvu, Komunist, Ljubljana, veljača 1979, str. 466-475 = Od borbe za prava do prave borbe, Žena, Zagreb, XXXIV , 1976, 3, str. 92-99. 1979 Ženski evnuh Žermene Grir u potrazi za izgubljenim spolom, Književna reč, Beo­ grad, 128, str. 6-7. 1979 & Đurđa Milanović: Sadašnji trenutak zapadnoevropskog feminizma - novi institucizirani oblici za oslobođenje žena, Argumenti, Rijeka, 1, str. 209-224. 1980 Ka antropologiji žene, Revija za sociologiju, Zagreb, X, 1-2, str. 29-46 = Adalćkok a n6 antropolćgi&jhoz, Letiink, 1982, XII, 5, str. 716-736. 1981 Pjesme Erike Jong, (eseji i prijevodi), Delo, Ljubljana, XXV II, 4, str. 123-134. 1982 Adalćkok a n6 antropolćgišjhoz, Letiink, XII, 5, str. 716-736 = Ka antropologiji žene, Revija za sociologiju, Zagreb, X, 1-2, str. 29-46. �304 K O N JI, Ž E N E , R A T O V I 1982 Pregled rezultata na istraživanju povijesti socijalističke izgradnje, Časopis za suvre­ menu povijest, Zagreb, X IV , 1, str. 89-97. 1982 Trešnjevka u periodu obnove i socijalističke izgradnje [dio o ekonomskom razvoju općine od 1945-1980], u: Crvena Trešnjevka, Monografija, Zagreb, Institut za hi­ storiju radničkog pokreta Hrvatske, Spektar, Skupština općine Trešnjevka str 283-346. 1982 Ženske studije u osamdesetim godinama, Revija za sociologiju, Zagreb X II 1-4 str. 157-162. 1983 & Žarana Papić: Antropologija žene - novi horizonti analize polnosti u društvu, u: Antropologija žene, zbornik, Beograd, Prosveta, str. 7-32. 1983 Nachkriegszeit und 1950er Jahre in Kroatien, u: Historikerinnentreffen, Dokumentation, 4, Berlin, str. 99-117. 1983 Nužnost »ženske perspektive« u etnologiji, Etnološka tribina, Zagreb, X I-X II, 4-5, str. 121-126. 1984 Antifašistička fronta žena - kulturnom mijenom do žene »novog tipa«, Gordogan, Zagreb, VI, 15-16, str. 73-111. 1984 Ispred mogućnosti recepcije - neki uvidi Vere Stein Erlich, Revija za sociobgiju, Zagreb, X IV , 4-4, 309-317. 1984 Karakteristike organiziranog djelovanja žena u Jugoslaviji u razdoblju do drugog svjetskog rata, Polja, Novi Sad, 1. dio, X X X , 308, str. 415-417; 2. dio, X X X , 309, str. 454-456. 1984 Matrijarhat: Prijepor mitologije, ideologije i utopije, Narodna umjetnost, Zagreb, 21, str. 69-76. 1984 75. Međunarodni dan žena, Sindikat 85, Zagreb, N IRO »Radničke novine«, str. 40-44. 1984 Odnos spolova u znanstvenom i publicističkom radu Vere Stein Erlich, Žena, Za­ greb, 42 (5-6), str. 62-74. 1984 Organizirana djelatnost žena Hrvatske za vrijeme Narodnooslobodilačke borbe 1941-1945, Povijesni prilozi, Zagreb, 3(1), str. 85-127. 1985 A FŽ kao potencijalni čimbenik procesa kulturne mijene tijekom razdoblja N OBe, (autorizirano izlaganje), Problemi, Ljubljana, 1, str. 71-74. 1985 Emanzipatorische und integrative Tendenzen in der Frauenbewegung Jugoslawiens 1918-1953, u: Historikerinnentreffen, Dokumentation, 5: Die ungeschriebene Geschichte, Historische Frauenforschung, Wien, Wiener Frauenverlag, str. 94-101, Frauenforschung, Bd. 3. 1985 Problemi istraživanja historije S F R J 1945-1980, Izlaganje na znanstvenom skupu, Časopis za suvremenu povijest, Zagreb, 17 (1), str. 29— 33, 71-75. 31, 1985 Tradicija i društveni položaj žene [diskusija na okruglom stolu održanom 24. 5. 1985. u okviru projekta »Povijest političke misli u Hrvatskoj« o knjizi dr. Dunje Rihtman-Auguštin: »Struktura tradicijskog mišljenja«], Naše teme, Zagreb, X X IX , 4-6, str. 412-415. 1986 Modeli integracije emancipatorskog procesa, Antifašistička fronta žena Jugoslavije 1945-1953, Problemi, Ljubljana, X X IV , 9 str. 20-23. 1986 Natalie Zemon Daviš, Prema povijesti nade, Gordogan, Zagreb, V III, 1986, 22, str. 85-91. 1986 Prvi kongres A F Ž -a Hrvatske, Putovi integracije žena u socijalističko društvo, u: Oslobođenje Hrvatske 1945. godine, Zbornik Instituta za historiju radničkog pokre­ ta Hrvatske, Zagreb, str. 357-366. 1986 Der Utopie entgegen - Das Bild der »Neuen Frau« im Befreiungskrieg Jugoslawiens (1941-1945), u: Frauenmacht in der Geschichte, Jutta Dalhoff, Uschi Frey, Ingrid Scholl (Hrsg.), Diisseldorf, Schwann, str. 229-236. 1987 Žene & žanr, Gordogan, Zagreb, IX , 26-27, str. 153-159. �BIBLIOG RAFIJA R A D O V A LYDIJE SKLEVICKY 305 1988 Cavalli, donne, guerre, Sulla difficoltš di ritrovare la vera storia delle donne in Yugoslavia, u: Gli studi sulle donne nella University, Ricerca e transformazione del sapere, a cura di Ginevra Conti Odorisio, Roma, Edizioni Scientifiche Italiane str. 99-104. 1987 The fate of the institution of family in the period of revolutionary change in so­ ciety, Balkanologische Verdffentlichungen, Berlin, 12, str. 73-78. 1987 Konji, žene, ratovi, itd., Problemi utemeljenja historije žena u Jugoslaviji, u: Žena i društvo, Kultiviranje dijaloga, Zagreb, str. 51-60, (Biblioteka Revije za sociologi­ ju). 1988 Mjesto i zadaća Antifašističke fronte žena u postrevolucionamim mijenama društva (NR Hrvatska 1945-1953), Razvoj, dileme i perspektive jugoslavenskog so­ cijalizma, knj. 1, Komunist [etc], Zagreb, str. 247-258. 1988 Nova Nova godina - od »Mladog ljeta« k političkom ritualu, Etnološka tribina, Zagreb, 11, str. 59-72 = Nova Nova godina - ili kako se kalila tradicija, Gordogan, Zagreb, 11, 1990, 29-30, str. 88-109 = The new New Year, Or, how a tradition was tempered, translated by Dorothea Hanson, Berkeley, East European Politics & Societies, 4,1990,1, str. 4-29 = Sumrak stare tradicije, Nova Nova godina: Božić 1945-1948., Vijenac, Zagreb, II, 1994, 26 (22. 12. 1994.), str. 17-18. 1989 Emancipated integration or integrated emancipation, The case of postrevolutio­ nary Yugoslavia, u: Current Issues in Women’s History, edited by A. Angerman... [et al. ], Routledge, London, str. 93 -108. 1989 More horses than women: On the difficulties of founding women’s history in Yu­ goslavia, Gender and History, Oxford and New York, 1, 1, str. 68-75. 1990 Nova Nova godina - ili kako se kalila tradicija, Gordogan, Zagreb, 11, 29-30, str. 88-109 = Nova Nova godina - od »Mladog ljeta« k političkom ritualu, Etnološka tribina, Zagreb, 1988, 11, str. 59-72 = The new New Year, Or, how a tradition was tempered, translated by Dorothea Hanson, Berkeley, East European Politics & Societies, 4, 1990,1, str. 4-29 = Sumrak stare tradicije, Nova Nova godina: Božić 1945-1948., Vijenac, Zagreb, II, 1994, 26 (22. 12. 1994.), str. 17-18. 1990 The new New Year, Or, how a tradition was tempered, translated by Dorothea Hanson, Berkeley, East European Politics & Societies, 4,1, str. 4-29 = Nova godina - od »Mladog ljeta« k političkom ritualu, Etnološka tribina, Zagreb, 1988, 11, str. 59-72 = Nova Nova godina - ili kako se kalila tradicija, Gordogan, Zagreb, 11, 1990, 29-30, str. 88-109 = Sumrak stare tradicije, Nova Nova godina: Božić 19451948., Vijenac, Zagreb, II, 1994, 26 (22. 12. 1994.), str. 17-18. 1991 Profesija etnolog - analiza pokazatelja statusa profesije, u: Simboli identiteta, (Stu­ dije, eseji, građa), uredila Dunja Rihtman-Auguštin, Hrvatsko etnološko društvo, Zagreb, str. 45-67. Predano za tisak: Sisterhood: National, Cross-National, International (Yugoslav Feminist Networks Between the World Wars), [za antologiju]: All Over the Map: Women’s Internatio­ nal Networks in History, (Pergamon Press, SAD), 12 str. Stručni radovi: 1981 Bibliografski prilog: Studije o ženi i ženski pokret, Marksizam u svijetu, Zagreb, V III, 8-9, str. 487-500. 1978 Uredila: Aktualna tema - Žena ili o slobodi, Pitanja, Zagreb, X, 7-8. �306 K O N JI, ŽE N E , R A T O V I 1986 Prevela: Natalie Zemon Daviš: »Vladavina žena«, Simbolička inverzija spolova i politički nemiri u Evropi na početku industrijskog doba, Gordogan Zagreb 8 1986, 22, str. 92-120. ’ ’ Radovi na znanstvenim skupovima: 1976 Od borbe za prava do prave borbe, Društveni položaj žene i razvoj porodice u so­ cijalističkom samoupravnom društvu (III. tematsko područje: Žene u suvremenom svijetu), Portorož 18-20. 3. 1976. 1981 Nužnost »ženske perspektive« u etnologiji, Uloga i položaj žene u tradicijskoj kul­ turi, Godišnja skupština H ED -a, 26-27. 1. 1981. 1982 [Diskusija na evropskoj i povijesnoj sekciji], First International Conference on Re­ search and teaching Related to Women, Montreal, Canada, 26. 7. 4. 8. 1982. 1982 Problem odnosa spolova u znanstvenom i publicističkom radu Vere Stein Erlich, Sociologija, antropologija i etnologija, Sociološko društvo Hrvatske i Hrvatsko et­ nološko društvo, Zagreb, 17-18. 12. 1982. 1983 Nachkriegszeit und 1950er Jahre in Kroatien, 4. Historikerinnentreffen, Berlin, Martz 1983. 1983 The Typology of the 1960’s Women’s Liberation Movement in the USA, The Cru­ cial Decade, America in the 1960s, Dubrovnik, IUC, 10-15. 10. 1983. 1984 Emanzipatorische und integrative Tendenzen in der Frauebewegung Jugoslawiens, 5. Historikerinnentreffen, Wien, 16-19. 1984. 1984 Problemi istraživanja historije SFR J 1945-1980, Institut za historiju radničkog po­ kreta Hrvatske, Zagreb, 6-7. 1984. 1984 A FŽ kao potencijalni čimbenik procesa kulturne mijene tijekom razdoblja N OBe, Vloga in obmečje razlike v materijalističnoj teoriji II, Židovsko vprašanje, Ljub­ ljana, 20. -22. 12. 1984. 1985 The Fate of the Institution of Family in the Period of Revolutionary Change in Society, Die gesellschaftliche Stellung der Frau, Berlin, 3-7. 9. 1985. 1985 Prvi kongres A F Ž -a Hrvatske, Putovi integracije žena u socijalističko društvo, Oslobođenje Hrvatske 1945., Institut za historiju radničkog pokreta Hrvatske, Za­ greb, 22-24. 5. 1985. 1985 Der Utopie entgegen - das Bild der »Meuen Frau« wahrend des Befreiungkampfes in Jugoslawien, 6. Historikerinnentreffen, Bonn, 28-31. 5. 1985. 1986 Emancipated Integration or Integrated Emancipation, the case of post-revolutio­ nary Yugoslavia, International Conference on Women’s History, Amsterdam, 24-27. 3. 1986. Sažetak objavljen u: International Conference on Women’s History, Eds. de Bruijin, de Wildt, str. 159-161. 1987 Miss. Onslow - In the Search of a Biography, University of Bredford Conference, Black Lambs and Grey Falcons, Bredford, 3-5. 4. 1987. 1987 Horses, Women, Wars, etc., On the Difficulties of Founding Women’s History in Yugoslavia, The Third International Interdisciplinary Congress on Women, Trinity Colledge, University of Dublin, 6-10. 7. 1987. 1987 Žene migranti kao zanemarena »manjina«, Iseljenici u radničkom pokretu zemalja iseljenja, Zagreb-Maribor, 7. 9. 987. 1988 Mjesto i zadaća Antifašističke fronte žena u postrevolucionamim mijenama društva (NR Hrvatska 1945-1953), Razvoj, dileme i perspektive jugoslavenskog so­ cijalizma, Institut za historiju radničkog pokreta i Centar CK SK J za idejno-teorijski rad »V. Bakarić«, Zagreb, 10. -11. 3. 1988. 1988 Nova Nova godina, Uloga A F Ž -a u stvaranju tradicije, Godišnji sastanak Hrvat­ skog etnološkog društva, Zagreb, 3. 6. 1988. �BIB LIOG RAFIJA R A D O V A LYDIJE SKLEVICKY 307 1988 Women and Postrevolutionaiy Invention of Tradition, 12th ICAES (SymposiumCurrent Issues in the Anthropology of Gender), Zagreb, 24-31. 7. 1988. 1989 Frauen in der Politik, 70 Jahre Frauenwahlrecht, Bonn/Konigswinter 19 -21 1 1989. 1989 Kako se svetkovao 8. mart?, Osmi marec - da ali ne; okrugli stol, Ljubljana 1 2 1989. ’ 1989 Emanzipation und Organisation: Die Antifaschistische Frauenfront Jugoslawiens in den Postrevolutionaren Veranderungen der Gesellschaft, Frauen in der Politik, Wirtschaft und Wissenschaft, Wurzburg, 21. 6. 1989. 1989 Revolution - ein Thema fur Frauen?, Literatur - Frauen - Revolution, Paderborn 19-22. 9. 1989. 1989 Profesija etnolog, Analiza pokazatelja statusa profesije, 23. kongres SEDJ, Zadar 26 - 27. 10. 1989. Radio i TV emisye 1984 Uredila seriju od pet emisija o: Američkim studijima; napisala uvodne napomene i komentare tekstova, Treći program Radio Zagreba, siječanj i veljača 1984. 1984 Uredila seriju od tri emisije: Temelji naše socijalne antropologije, Treći program Radio-Zagreba, srpanj 1984. 1989 Govorila o temi: Osmi mart - simbol trajne ambivalencije položaja žena, Prvi pro­ gram Radio Zagreba, 8. 3. 1989. 1989 Pripremila prilog o tradicijama (nakon arhivskog istraživanja i upoznavanja etno­ loške literature) povodom »Prvog aprila«, TV Zagreb, (snimljeno 31. 3. 1989). 1989 Pripremila prilog o božičnim običajima, Prvi program Radio Zagreb (obrazovni), (snimljeno 8. 12. 1989), emitirano 25. 12. 1989. 1989 Pripremila prilog o božičnim običajima, Omladinski radio, Zagreb (snimljeno 18. 12. 1989), emitirano 24. 12. 1989. 1989 Napisala scenarij (u suradnji s Lj. Grgurićem) o božičnim/novogodišnjim tradici­ jama, Obrazovni program TV Zagreb, emitirano 29. 12.1989. pod naslovom »Sretna Nova godina«. 1989 Sudjelovala s kratkim prilogom o »revolucionarnom osporavanju tradicije« u emi­ siji o božičnim običajima, TV Zagreb, (snimljeno 19. 12. 1989). Recenzjje, prikazi i osvrti 1977 Lazarević, Aleksandra Sanja: Život i djelo braće Seljan, Etnografski muzej u Za­ grebu, 1977, 128 str., Časopis za suvremenu povijest, Zagreb, IX, 3, str. 143-148. 1980 Sociologija, marksizam i posebne znanosti, Redovna skupština Sociološkog društva Hrvatske, Časopis za suvremenu povijest, Zagreb, XII, 3, str. 201-208. 1980 Redovni godišnji sastanak Hrvatskog etnološkog društva, Časopis za suvremenu po­ vijest, Zagreb, XII, 3, str. 208-214. 1981 The Reversible World, Simbolic Inversion in Art and Society, Barbara A. Babcock, Ed., Narodna umjetnost, Zagreb, 18, str. 353-361. 1981 Uloga i položaj žene u tradicijskoj kulturi, Redoviti godišnji sastanak Hrvatskog etnološkog društva, Zagreb, 26. i 27. siječnja 1981, Časopis za suvremenu povijest, Zagreb, X III, 2, str. 187-194. 1981 Ženski svijet, Reprint, Konferencija za aktivnost i ulogu žene u društvenom raz­ voju RK SSRNH i Izdavački savjet časopisa Žena, Zagreb, 1979, Časopis za suvre­ menu povijest, Zagreb, XIII, 2, str. 176-179. �308 K O N JI, ŽE N E , R A T O V I 1982 Vujačić, Vidak: Etos Crnogorke, Tradicionalni oblici i sadržaji u životu Crnogorke, Narodna umjetnost, Zagreb, 19, str. 294-296. 1983 Radnički pokret i feminizam, Izvještaji iz četrnaest zemalja, urednik Emest Borneman, 1981, Časopis za suvremenu povijest, Zagreb, XV , 2, str. 212-216. 1985 Dunja Rihtman-Auguštin, Struktura tradicijskog mišljenja, Školska knjiga, Zagreb 1984, Filozofska istraživanja, Zagreb, V, 13, str. 386-389. 1985 Vjeran Katunarić, Ženski eros i civilizacija smrti, Naprijed, Zagreb 1984, Filozof­ ska istraživanja, V, 15, str. 853-856. 1985 & Andrea Feldman: U povodu šestog međunarodnog susreta historičarki, Časopis za suvremenu povijest, Zagreb, X V II, 2, str. 139-146. 1986 Informacija o Međunarodnoj konferenciji o povijesti žena (International Confe­ rence on Women’s History - ICWH), Amsterdam, 24-27. 3. 1986, Časopis za su­ vremenu povijest, Zagreb, X V III, 1, str. 195-199. 1987 Rat u Španjolskoj 1936-1939. i jugoslavenski interbrigadisti, (Muzej revolucije na­ roda Hrvatske, 18. 12. 1986. — 1. 2. 1987), Naše teme, Zagreb, X X X I, 8-9, str. 1342-1343. 1987 Novi putovi proučavanja, Uz zbornik radova »Socijalna struktura«. Biblioteka »Revija za sociologiju«, Zagreb 1986. [Vjesnik], Zagreb, 21. 4. 1987. [bez apg.]. 1988 Iveković, Rada: Sporost - oporost, Svijet, Zagreb, 13, 17. 6. 1988, str. 32. 1989 Badinter, Elizabeth: Jedno je drugo, Svjetlost, Sarajevo 1988, Svijet, Zagreb, 2, 27. 1. 1989, str. 36. 1988 Rihtman-Auguštin, Dunja: Etnologija naše svakodnevice, Školska knjiga, Zagreb 1988, Etnološka tribina, Zagreb, 11, str. 169-170. 1988 Koonz, C.: Mothers in Fatherland. Women, the Family and Nazi Politics, Me­ thuen, London 1988, Časopis za suvremenu povijest, Zagreb, 20, 1-2, str. 233-235. 1988 Stojić, D.: Prva ženska partizanska četa, Konferencija za društvenu aktivnost žene i porodice R K SSRNH, Historijski arhiv Karlovac, Karlovac 1987, Časopis za su­ vremenu povijest, Zagreb, 20, 1-2, str. 233-237. 1988 & Anamarija Starčević-Štambuk: »Demos«, Berlin, Etnološka tribina, Zagreb, 11, str. 176-177. 1989 Gay, Peter: Freud for Historians (Freud za povjesničare), Oxford University Press, New York/Oxford 1985, Časopis za suvremenu povijest, Zagreb, 21, 1-3, str. 231— 235. 1989 Jakob Volčič in njegovo delo, Zbornik prispevkov in gradiva = Jakov Volčić i njegovo djelo, Zbornik priloga i građe [Jakov Volčić und sein Werk, Sammlung von Beitragen und Material - Jakov Volčić and his Work, An Anthology of Con­ tributions and Fieldwork Materials), Hg. von Jurij Fikfak, Istarsko književno društvo »Juraj Dobrila«... [etc.], Pazin... [etc.], 1988, Demos, Berlin, 29, 3, str. 161. 1989 National report on ongoing research projects on ’The changing role of women in society’ in Yugoslavia, u: A Documentation of Current Research Projects in Progress 1984 - 1987, edited by W. Richter... [et al.], Akademie Verlag, Berlin (D D R), str. 706 - 707. 1989 Novi teorijski nered, Žarana Papić: Sociologija i feminizam, IIC, Beograd 1989, Danas, Zagreb, 23. 5. 1989, str. 48. 1989 Rajković, Zorica: Znamenje smrti [Zeichen des Todes], Izdavački centar R ije­ ka/Zavod za istraživanje folklora, Rijeka/Zagreb, 1988, Demos, Berlin, 29, 3, str. 165-166. 1989 Rihtman-Auguštin, Dunja: Etnologija naše svakodnevice, Školska knjiga, Zagreb 1988, Narodna umjetnost, Zagreb, 26, 1989, str. 245-247. 1989 Rihtman-Auguštin, Dunja: Etnologija naše svakodnevice [Ethnologie unseres AlItagslebens - The Ethnology of Our Eveiyday Life], Školska knjiga, Zagreb 1988, Demos, Berlin, 29, 3, str. 157. �B IBLIOG RAFIJA R A D O V A LYDIJE SKLEVICKY 309 1989 Supek, Olga: Ethnology in Croatia, »Etnološki pregled«, 23-24 (Beograd 1988), Demos, Berlin, 29, 3, str. 161. 1989 U kralja od Norina, Priče, pjesme, zagonetke i poslovice s Neretve [Bei Konig Norin, str. Erzahlungen, Lider, Ratsel und und Sprichworter von der Neretva In the Land of King Norin, str. Stories, Poems, Riddles and Poverbs from Neretva River], Hg. von Maja Bošković-Stulli unter Mitarbeit von Zorica Rajković, Gale­ rija Stećak, Metković-Opuzen, 1987, Demos, Berlin, 29, 3, str. 216. 1989 Zečević, Divna: Hrvatske pučke pjesmarice 19. stoljeća [Kroatische populare Liederbucher des 19. Jahrhunderts - Popular Croatian Secular and Religious Songbooks in the 19th Century], Izdavački centar »Revija«, Osijek 1988, Demos, Ber­ lin, 29, 3, str. 220. 1990 Europa, Le tradizioni popolari del Natale, a cura di Paolo De Simonis, Comune di Firenze, Firenze 1985, Narodna umjetnost, Zagreb, 27, str. 267. Novinski članci: 1978 1982 1987 1987 1987 1987 1987 1987 1987 1987 1987 1987 1987 1987 1987 1987 1987 1988 1988 1988 1988 1988 1988 1988 1988 1988 1988 1988 1988 1988 Ne teorija, samo otvaranje vrata, Vjesnik, Zagreb, 14. 11. 1978, str. 13. Nedovoljno je samo biti u pravu, Danas, Zagreb, 30, 14. 9. 1982, str. 74-75. Tri revolucije Giuseppine Martinuzzi, Svijet, Zagreb, 11, 22. 5. 1987, str. 44. Vještice još gore, Svijet, Zagreb, 13, 19. 6. 1987, str. 44— 45. Stranka ispred vremena, Svijet, Zagreb, 14, 3. 7. 1987, str. 42-43. Priča o životu, Svijet, Zagreb, 15, 17. 7. 1987, str. 42. Bit će skoro propast svijeta, Svijet, Zagreb, 16, 31. 7. 1987, str. 42-43. Crvena Emma, Svijet, Zagreb, 17, 14. 8. 1987, str. 41. Grijeh koji je nemoguće imenovati, Svijet, Zagreb, 18, 28. 8. 1987, str. 44-45. Junakinje nove zemlje, Svijet, Zagreb, 19, 11. 11. 1987, str. 46-47. Nevine u ludnici, Svijet, Zagreb, 20, 25. 9. 1987, str. 42. Borba srca s razumom, Svijet, Zagreb, 21, 9. 10. 1987, str. 46-47. Kad riječi siluju, Svijet, Zagreb, 22, 23. 10. 1987, str. 30. Treći Reich, Drugi spol, Svijet, Zagreb, 23, 6. 11. 1987, str. 32-33. Kad žene marširaju, Svijet, Zagreb, 24, 20. 11. 1987, str. 30. Raj žena, Svijet, Zagreb, 25, 4. 12. 1987, str. 32. Sjećanje na budućnost, Svijet, Zagreb, 26, 18. 12. 1987, str. 43. Dobri dusi feminizma, Svijet, Zagreb, 1, 1. 1. 1988, str. 11-12. Patuljaste amazonke hrvatskog feminizma, Svijet, Zagreb, 2, 15. 1. 1988, str. 43. Crna majka Eva, Svijet, Zagreb, 3, 29. 1. 1988, str. 40-41. Genijalne gubitnice genija, Svijet, Zagreb, 4, 12. 2. 1988, str. 28-29. Jajnici na tanjurima, Svijet, Zagreb, 5, 26. 2. 1988, str. 32. Izmišljanje tradicije, Otkada se zapravo i zašto slavi međunarodni dan žena, Da­ nas, Zagreb, 316, 8. 3. 1988, str. 69-70. Bolest kao subverzija, Svijet, Zagreb, 6, 11. 3. 1988, str. 42-43. Svoga tela gospodarice, Svijet, Zagreb, 8, 8. 4. 1988, str. 30-31. Drugovi i ljubavnici, Svijet, Zagreb, 9, 12. 4. 1988, str. 42-43. Sloboštine nepokorene žene, Svijet, Zagreb, 10, 6. 5. 1988, str. 43. Dugi marš života Ding Ling, Svijet, Zagreb, 11, 20. 5. 1988, str. 32-33. Od Samoe do slave, Svijet, Zagreb, 12, 3. 6. 1988, str. 32-33. Bomba s ukrasnom vrpcom, Svijet, Zagreb, 16, 29. 7. 1988, str. 36-37. �310 K O N JI, ŽE N E , R A T O V I 1988 U potrazi za zaboravljenim spolom, Svijet, Zagreb, 25, 2. 11. 1988, str. 37. 1988 Darovima razveselimo najbliže, Svijet, Zagreb, 26, 16. 12. 1988, str. 33. 1988 Neke nove svilene bube, Svijet, Zagreb, 27, 30. 12. 1988, str. 26. 1989 Naša gospa od Tibeta, Svijet, Zagreb, 1, 13. 1. 1989, str. 36. 1989 Dan koji sviće nadom, Svijet, Zagreb, 5, 10. 3. 1989, str. 12-13. 1989 Pobačaj pred carskim rezom, Svijet, Zagreb, 8, 21. 4. 1989, str. 12-13. 1994 Sumrak stare tradicije, Nova Nova godina: Božić 1945-1948, Vijenac,Zagreb, II, 1994, 26 (22.12.199 4), str. 17-18 = Nova godina - od »Mladog ljeta« k političkom ritualu, Etnološka tribina, Zagreb, 11, str. 59-72 = Nova Nova godina - ili kako se kalila tradicija, Gordogan, Zagreb, 11,1990, 29-30, str. 88-109 = The new New Year, Or, how a tradition was tempered, translated by Dorothea Hanson, Berke­ ley, East European Politics & Societies, 4, 1990, 1, str. 4-29. Dokumentacijska građa pohranjena u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu I. D o k u m e n ta c ija Instituta za etnologiju i folkloristiku u Z a g re b u 1. Žene i moć - povijesna geneza jednog interesa. Magistarski rad 1984. 173+49 str. IE F rkp. 1281. 2. Politički rituali 1988/1989. T V program; IE F video 127. 3. Izlozi i prodajni štandovi prigodom 8. marta 1989. u Zagrebu; IE F foto 27659-27694 (snimio Ivan Lozica). 4. 8. mart u Zagrebu; 1989; IE F foto 28252-28315, 28446-28451 (snimio Ivan Lozica). 5. Emancipacija i organizacija. Uloga Antifašističke fronte žena u postrevolucionamim mijenama društva i kulture (NR Hrvatska 1945-1953); nedovršena doktorska diser­ tacija; 1989. 127 str. IE F rkp. 1444. 6. & Dunja Rihtman-Auguštin: T V emisija »Sretna vam Nova Godina« 29. 12. 1989; IE F video 128. II. D isketo tek a 1. Kalendar običaja, Izvještaji, Kutija V, 18, 19. 2. Disertacija, Kutija V, 26/I-VI. III. O stavština Tematske hemeroteke: 1. Kalendar narodnih/pučkih tradicija (Božić, Sv. Valentin, Uskrs, 1. april, Dan mrtvih, Dan maturanata, rođendan/imen­ dan). 2. Politički rituali [do 1990.] (Božić, Nova godina, 8. mart, 1. maj, Dan mladosti, Dan borca, Dan ustanka naroda Hrvatske, Dan Republike; suvremena politizacija simbola; odnos prema tradiciji; oživljavanje starih tradicija; stvaranje/izmišljanje novih tradicija). 3. Ženska povijest �BIBLIOG RAFIJA R A D O V A LYDIJE SKLEVICKY 3 11 R ecenzije ki\jige A ntropologija ž e n e : Iveković, Rada: Antropologija žene, Politika, Beograd, 1984, (28. 4. 1984), [bez pag. ] Jovanović, Bojan: Kritika androcentrične antropologije, Književne novine, Beograd, 1985, 686 (15. 4. 1985.), str. 8. Jovanović, Maja: Žene i njihova posebna antropologija, Delo, [Beograd], X X X , 1984, 10, str. 152-154. Karanović, Zoja: Antropologija žene, Polja, Novi Sad, 1984, 301, str. 156. Kuzmanović, Jasmina: Rod, a ne spol, Danas, Zagreb, 1984, 113 (16. 4. 1984), str. 62. Panasiuk, Branislava: Feminizam kao kulturna alternativa, Iz feminističkog ugla, Glas omladine, [Beograd], Rihtman Auguštin, Dunja: Antropologija žene, zbornik, Žena, Zagreb, 42, 1984, 3, str. 77-79. Sabalić, Ines: Žene, »Zagrebačka škola«, Nin, Beograd, 1984, (6. 5. 1984), [bez pag.] Stojanović, Olga: Žene za žene, Mladost, Grad, 1985, 1406, (14. 1. 1985.), [bez pag.] Supek-Zupan, Olga: Antropologija žene, priredile i predgovor napisale Žarana Papić i Lydia Sklevicky, Narodna umjetnost, Zagreb, 21, 1984, str. 151-152. (A): O antropologiji žene, Večernji list, Zagreb, 9. 4. 1984, str. 5. D. N.: Žena na margini, Feminizam kao alternativna kultura, Dnevnik, [Novi Sad], 1984, (17. 11. 1984.), str. 17. O Lydiji: Jelavić, Željka & Maja Povrzanović: In memoriam Lydia Sklevicky (1952-1990), Etno­ loška tribina, Zagreb, 20, 1990, 13, str. 135-136. Kašić, Biljana: Lydia Sklevicky 1952-1990, Časopis za suvremenu povijest, Zagreb, 1990, 22 (1-2), str. 257-260. Kuzmanović, Jasmina: Lydia Sklevicky, In memoriam, Svijet, Zagreb, 1990, 3 (9. 2.1990), str. 30. Mežnarić, Silva: Lydia, 7. 5. 1952-21. 1.1990, In memoriam - Lydia Sklevicky, Gordogan, Zagreb, 11, 1990, 29-30, str. 6-7. Pavlović, Mirena & Sanja Magdalenić: Pregled dokumentacijske građe Z IF -a 1984— 1988, Narodna umjetnost, Zagreb, 1989, 26, str. 202. Pavlović, Mirena & Olgica Tomik: Pregled dokumentacijske grade Instituta za etnologiju i folkloristiku 1989-1993, Narodna umjetnost, Zagreb, 31, 1994, str. 401. Rihtman-Auguštin, Dunja: Lydia Sklevicky (1952-1990), In memoriam, Oko, Zagreb, 1990, 3 (8. 2. 1990.), str. 26. Starčević-Štambuk, Anamarija: Popis objavljenih radova suradnika Instituta za etnolo­ giju i folkloristiku od 1989. do 1993. godine, Narodna umjetnost, Zagreb, 31, 1994, str. 370-371. [s. n. ]: Sklevicky, Lydia - Bibliografija objavljenih radova u 1989. godini /[podatke pri­ redila Anamarija Starčević Štambuk], Gordogan, Zagreb, 11, 1990, 29-30, str. 8. Lydia Sklevicky, 7. 5. 1952. — 21. 1. 1990. Kruh & Ruže 3, Tematski broj časopisa Ženske infoteke, Zagreb, zima/proljeće 1995, 41 str. P rired ila A n am arija S tarčev ić Štam bu k �IZDAVAČ DRUGA. Nina Zečković Sanja Iveković Radmila Zdjelar ŽENSKA INFOTEKA Zagreb, Berislavićeva 14 ZA IZDAVAČA Đurđa Knežević GRAFIČKA PRIPREMA I TISAK Duriewc d.o.o. Zagreb, Sm odekova 2 UVEZ Librokon Zagreb, P laninska 2 Objavljivanje ove knjige podupro je Institut »Otvoreno društvo« — Hrvatska Izdavačka djelatnost Druga pokrenuta je i potporom Frauen Anstiftunga — Hamburg �Često se događa u pisanju biografija ličnosti čiji su ideali bili veći od života da sam njihov život bude idealiziran, osakaćen , sveden na sjene... Ostaju kltšei... Rigor mortis koji ne popušta u povijesnom sjećanju . Lydia Sklevicky majka kćeri Nane, feministica i znanstvenica, rođena u Zagrebu 7. svibnja 1952, smrtno stradala u prometnoj nesreći 21. siječnja 1990. �Želim vam da živite u zanimljivom vremenu, opaka je kletva u istočnjačkim kulturama. Zanimljivo vrijeme je i nedefinirano vrijeme, bremenito mogućnostima, ali i izborima, čija pogibeljnost nije na prvi pogled lako prepoznatljiva. U onoj mjeri u kojoj je budućnost proizvod svjesne odluke, mjerit će se naša odgovornost za nju. No pritom nikada ne treba zaboraviti da se budućnost može prikazati pod obrazinom prošlosti. � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Knjige Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context M Knjiga Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Konji, žene, ratovi Creator An entity primarily responsible for making the resource Lydia Sklevicky Publisher An entity responsible for making the resource available "DRUGA", Zagreb Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1996. Contributor An entity responsible for making contributions to the resource Odabrala i priredila Dunja Rihtman Auguštin Rights Information about rights held in and over the resource "DRUGA", Zagreb Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource Hrvatski Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context M-71 Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 316 str. AFŽ Jugoslavije antropologija emancipacija Lydia Sklevicki položaj žene povijest ženska istorija ženska prava http://afzarhiv.org/files/original/c89bc6b5e02e950a920424756168cb49.pdf 792d3cbd1cf4eaa5337560b41fad8b6d PDF Text Text ��Političke teme Biblioteka suvremene političke misli �Izdanja Centra za kulturnu djelatnost Zagreb Političke teme Biblioteka suvremene političke misli Urednik Zagreb, 1987. Rađule Knežević �Žensko pitanje I ■ ■ ■ ■ ■ ■ socijalističko sam oupravljanje ■v Blaženka Despot cekade �Copyright Blaženka Despot,1987. �Kazalo 1. Što žene imenuju muškim mišljenjem 2. Emancipacija i tehnologija 3. Povijest i socijalistička priroda 4. Povijest i priroda žene 5. Žensko pitanje i socijalističko samoupravljanje 107 Pogovor 144 7 39 58 89 Bibliografske jed in ic e autorice na temu ženskog pitanja 149 Literatura 151 ��Što žene imenuju muškim mišljenjem? »Misli vladajuće klase u svakoj su epohi vladajuće misli, tj. klasa, koja je vladajuća materijalna sila društva, istovremeno je njegova vladajuća duhovna sila. Klasa, kojoj stoje na raspolaganju sredstva za materijalnu proizvodnju raspolaže samim tim i sredstvima za duhovnu proizvodnju tako da su joj zbog toga, uzevši u prosjeku, podređene misli onih, koji su lišeni sredstava za duhovnu proizvodnju. Vladajuće misli nisu ništa drugo do idealni izraz vladajućih materijalnih odnosa, tj. u obliku misli izraženi \ Jadajući materijalni odnosi, dakle, idealni izraz odnosa, koji bas jednu klasu čine vladajućom, dakle, misli njene vladavine. Individuumi, koji sa­ činjavaju vladajuću klasu, imaju između ostaloga svijest i stoga misle; ukoliko oni, dakle, vladaju kao klasa i određuju čitav opseg jedne histo­ rijske epohe, razumije se po sebi, da oni to čine u svim njenim dimenzi­ jama, dakle, između ostaloga vladaju i kao mislioci, kao proizvođači misli, upravljaju proizvodnjom i raspodjelom misli svoga vremena, da su, dakle, njihove misli vladajuće epohe. . .« Marx — Engels: »0 proizvodnji svijesti«, Rani radovi, Zagreb, 1953, str. 313. Dodali bismo: v l a d a j u ć e m i s l i j e d n e e p o h e su m i s l i ne s a mo v l a d a j u ć e kl as e, ve ć i vl adaj ućeg SPOLA. �I Da bi se pokazalo kako vladajuća misao jedne epohe nije samo misao vladajuće klase, već i misao vladajućeg spola, nije slučajno izabrana kritička analiza Hegela. Na Hegelu, odnosno, dijalektičko-spekulativnoj metodi filozofije slo­ bode, pokušat ćemo ukazati na razliku klasnoga i spolnoga pitanja, odnosno, osnovnu tezu da žene ne ozbiljuju nivo emancipacije klase kojoj pripadaju. Kritička analiza Hegela treba pridonijeti samoosvješćivanju žena da moraju napustiti zdravorazumsko shvaćanje svoje emancipacije kao oslobađanja od muškarca, od nje­ gove kontrole njihove seksualnosti i fertiliteta, kao, napo­ kon, njihovo traženje za pukom ravnopravnošću sa muš­ karcima. Upoznavanje sa dijalektičko-spekulativnom me­ todom filozofije slobode dovodi do svijesti da je problem emancipacije žena jedinstven sa poimanjem slobode. Unutar filozofije prije Hegela, žensko pitanje ne može se ni postaviti, niti žene mogu postaviti pitanje slobode, jer kao spol u njoj ne učestvuju. Filozofi koji prethode Hegelu i koji izlaze iz metafizičkog mišljenja, nemaju što reći o ženi, jer je u metafizičkom mišljenju razlika između muš­ karca i žene ukinuta u pojmu »čovjek« koji je racionalno biće i prema tome postoji samo jedna filozofija i samo jed­ no mišljenje. Ako filozofi prije Hegela — dakle metafizičari — nešto kažu o ženama, oni to kažu sasvim privatno. Kada daju zajedljive primjedbe o ženama, kao primjerice Schopenhauer,' onda to oni govore iz svojih nesretnih iskustava sa ženama, iz svojih političkih, religioznih opredjeljenja, dakle, iz nečega što je heteronomno za samu stvar. Ta miš­ ljenja nemaju nikakve veze s njihovom filozofijom, jer i/, metafizičke filozofije nikakvi filozofijski odnos spram žena nije. moguć. U Hegela koji ide na nadvladanje metafizike, na apsolutnu filozofiju, pokazat će se nemogućnost uteme­ ljenja ženskog pitanja u filozofiji uopće, baš zato što je Hegelova filozofija apsolutna, s jedne strane; a pošto se radi o nadvladavanju metafizike, razlike zbiljnosti i idealilcta, s druge strane, to se ukidanje mora povijesno posredo[1] Vidi: Was Philosophen iiber Frauen đenken?, Miinchen, 1980 �Sto žene imenuju muškim mišljenjem? 9 vati a samo se povijesno posredovanje može staviti u pi­ tanje. Apsolutna filozofija jest ideja izložena u vremenu, dakle u. svjetskoj povijesti, a pošto u svjetskoj povijesti postoje individue koje se odnose, pa tako i muškarac i žena, zatim čovjek i država itd., sve je to imanentno Hegelovoj filozofiji. Budući da je Hegel apsolutnu filozofiju utemeljio na ideji u vremenu ili svjetskoj povijesti, u kojoj se zbivaju sva pos­ redovanja slobode, da bi ona bila konkretna, tekstovi koji su relevantni za žensko pitanje prvenstveno su: Filozofija povijesti i Filozofija slobode. Hegel je svojom filozofijom, svojim posredovanjem slo­ bode neophodan utemeljenju jednog marksističkog feminizina, jer je Marx već učinio temeljitu kritiku Hegelove filo­ zofije prava, Hegelove filozofije države, Hegelove filozofije državnog prava, Hegelove dijalektike i filozofije uopće. Marx vrši kritiku Hegelove filozofije istim kategorijalnim aparatom dijalektičko-spekulativne metode i deducira njo­ me proletarijat, koji, kao niti žene, nije filozofijska kate­ gorija. Time se žensko pitanje dovodi u pojmovnu blizinu sa proletarijatom, jer im oboma nema mjesta u filozofiji slobode, ali zato im je mjesto u ozbiljenju filozofije. Razli­ čitost njihovog mjesta u ozbiljenju filozofije upravo je pro­ blem jednog marksističkog feminizma. II Filozofija povijesti u Hegela ide od pretpostavke da su zbivanja u povijesti bila umna. Zbivanja su bila umna zato jer u apsolutnoj filozofiji, u kojoj se ideja izlaže u vremenu ili u svjetskoj povijesti — ova je povijest potrebna kao posredovanje da se dođe do apsolutne umnosti, do ap­ solutne spoznaje. Um je beskonačan, um je naprosto supstancijalna moć, pa prema tomu se ta supstancijalna moć kao ideja izložena u vremenu povijesno posreduje. Pitanje je: koja je krajnja svrha svijeta? Ako je moćan taj um koji uspostavlja povijest, cijela se svjetska povijest zbiva na du­ hovnom tlu. To je za Hegela važno, jer kod njega postoji ideja koja se izlaže u prostoru a to je priroda, koju obra­ đuje u Filozofiji prirode. Povijest po umu, svjetska povijest, međutim, zbiva se u ideji vremena i, dakle, na tlu duha. Za apsolutnu filozofiju bitno je da odredi koje su to osobine duha. Jedino je na tlu duha moguće da posredovanjem svjet- �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 10 ske povijesti, apsolutnom spoznajom dođe duh samome se­ bi. Prva je karakteristika duha — supstancija duha. Ona je Slobodna ili jedina istinitost duha kao sloboda. Zbog toga je Hegelova filozofija — filozofija slobode. Svjetska povijest ne može biti ništa drugo nego stalno posredovanje u slo­ bodi, svjetska je povijest u prvom redu napredovanje u svi­ jesti o slobodi. Radi se naime o tome da je duh »Bei sich selbst sein < duh je jedino pri sebi, pa je njegova prva ka­ ; rakteristika da je slobodan, jer sve drugo što jest spram nečega se odnosi i o nečemu ovisi i upravo zato što o ne­ čemu ovisi je bitno neslobodno. A samo ono što se ni na što ne odnosi ostaje samo pri sebi i apsolutno je slobodno. Taj duh koji je »Bei sich selbst sein«, baš zato što je stalno pri sebi i samo se na sebe odnosi, jest apsolutno slobodan, pa će svjetska povijest biti napredovanje u svijesti o slo­ bodi. Jer ona je umna upravo zato jer će se supstancijalitet uma povijesno tako posredovati da će se (da se izrazim go: tovo marksistički) povijesne etape razlikovati po napredo­ vanju u svijesti o slobodi. I tako će Hegel smatrati da je prirodno stanje bitno neslobodno jer u njemu nitko nema svijest o slobodi, a bez svijesti o slobodi nema ni nje same. Po Hegelu se svijest o slobodi prvi put javlja kod Istočnjaka, dakle u istočnim kulturama, ali samo svijest da je je­ dan slobodan (faraon koji ima oznake božanstva), a upra­ vo su zato svi drugi neslobodni. Ako su neslobodni oni su neumni, povijest im nije umna ili je na vrlo niskom stup­ nju posredovanja umnošću. Lijepa je kultura Grka, reći će nam zatim Hegel, počela s tim da su neki ljudi slobodni. Germansko-kršćanskoj kulturi Hegel će potom dati onu ulo­ gu svjetskog duha u kojoj je spoznato da je čovjek slobo­ dan, tj. da su svi slobodni. U tome i jest taj novovjekovni senzibilitet, ta evropska kultura, taj modemi duh, svijest o tomu da su svi slobodni (o čemu će još biti riječi). Ako se apsolutna filozofija, apsolutno znanje mora posre­ dovati povijesnošću, a povijesnost je umna, svjetovnovst uma je umna zato jer je po duhu a duh je sloboda. Pitanje je ovdje koji su instrumenti slobode? Nama je to intere­ santno jer su to žive individue, pa između ostalog i muš­ karci i žene, i narodi, i rase itd. Oni su instrumenti slobo­ de, tako da svaki radi individualno po svojim strastima. Borba tih strasti zbiva se tako da mora pobijediti um, a sama se apsolutna ideja povlači na stranu i pušta da se strasti same bore da bi um pobijedio i u tome je lukavstvo �Sto žene imenuju muškim mišljenjem? 11 uma. Strasti se bore za ideju koja ostaje odmaknuta, a naiavno da u strastima kojima su pokretači ljudi, ono što je umno mora pobijediti, kako bi Hegel rekao, vidljivo je to od svakodnevnog našeg posla da samo na jedan način nešto možemo svrhovito učiniti, pa dakle umno, do toga da svaki konflikt ili svako zbivanje pobjeđuje um. Tako naše strasti rade kako bi apsolutni duh sam sebe spoznao, a time i mi radimo na povijesnosti, odnosno na našem napredovanju u ideji slobode. Međutim, kod Kanta bi to značilo da su ljudi instrumentalizirani od slobode; a da je čovjek od bilo čega instrumentaliziran — to je za Kanta nemoralno. Me­ tafizičko se mišljenje i kreće u ovom krugu. Instrumentalizirati nekoga za neku drugu svrhu izvan njega jest nemo­ ralno. Ali kod Hegela je to metafizičko mišljenje jedna apstraktna aporija: ili biti instrumentaliziran ili biti slo­ bodan. To što mi radimo kao instrumenti slobode jest up­ ravo naša ćudorednost i mi radimo za nijezinu umnost, ra­ dimo umno, i jedino se tako oslobađamo i napredujemo u slobodi/ Prema tome je upravo najviša umnost i najviša slo­ boda biti instrumentaliziran od slobode, što znači biti ću­ doredan. Mi smo ćudoredni upravo onda kad smo instru­ mentalizirani od slobode i samim time bitno slobodnoj Hegel je ovdje htio pokazati da je dilema biti instrumen­ taliziran ili biti slobodan, apstraktna aporija. Biti instrumen­ taliziran od slobode i za slobodu, znači biti slobodan. Pot­ puni je objektivitet duha u državi. Država je objektivni duh i realitet, apsolutni duh ima objektivni realitet u zbilj­ nosti države. Objektivni duh je država u cijelom svom rea­ litetu i s tim je ovdje apsolutna istina koja je objektivirana u toj instituciji. Kako se taj individuum sa svojim strasti­ ma odnosi spram države? Hegel sm atra da imamo apstrakt­ ne i metafizičke predrasude o slobodi i subjektivnoj volji, i onoj slobodi koja je objektivna u državi. Naime, Hegel ov­ dje ide protiv teorija o državi koje su nastale na temelju teorija društvenog ugovora od Rousseaua nadalje. »Glavna je stvar da sloboda, kako se ona određuje poj­ mom, nema za princip subjektivnu volju i samovolju, nego uviđavnost opće volje, i da je sistem slobode slobodan raz­ voj njenih momenata. Subjektivna je volja posve formalno određenje u kojemu i ne leži ono što ona hoće. Samo je umna volja ono općenito što se u sebi samome određuje i razvija, izlažući svoje momente kao organske članove. O tak­ voj gotskoj gradnji katedrale stari nisu ništa znali«.2 MetaL2] Hegel: Filozofija povijesti, Zagreb, 1966, str. 53. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 12 fora o gotskoj katedrali ukazuje da je subjektivna volja ili subjektivna sloboda naprosto samovolja koja ni ne zna šta hoće i nije ništa, nego je samo ona volja koja je umna i ko­ ja je, dakle, ostvarena u državi. Prema tomu, pojedinac tu nikako ne može biti slobodan prije države, nego on može tek u državi biti slobodan, naprosto zato što je država ta objektivna istina i objektivni duh. Odnosno, on će biti slo­ bodan ukoliko sluša zakone. Individualna je volja kao sub­ jektivno određenje, samovolja, koja je neumna, a ona opća volja, umna, jest u državi; individua je slobodna samo onda kada sluša državu (i »rukovodstvo«, rekli bismo danas, Hcgel će reći birokrate). (Slobodna volja je jedino ona koja zna šta hoće, apsolutnom je metodom određena razlika sub­ jektivne volje kao subjektivističke ili kao proizvoljnosti i one umne volje koja nam posreduje povijest upravo kao umnu i kao slobodu. \ Za žensko pitanje, za emancipaciju žena bitan je odnos individue i države kao pretpostavke slobode, da bi se žene oslobodile pukog zdravorazumskog shvaćanja slobode izvan toga odnosa. U Hegelu će se žena u tom smislu prvi put spomenuti u Filozofiji prava, gdje Hegel govori o patrijar­ hatu, što ćemo još analizirati. U prirodnom stanju nema slobode, jer nema svijesti o slo­ bodi. To je tek početak povijesti, početak posredovanja iza kojega tek dolazi napredovanje u slobodi. »To je prirodno stanje i prema svome pojmu onakvo ka­ ko ga empirijski nalazimo u egzistenciji. Sloboda kao idealitet neposrednoga i prirodnoga ne opstoji kao nešto ne­ posredno i prirodno, nego se naprotiv mora steći i tek za­ dobiti, i to beskonačnim posredovanjem u njegovanju zna­ nja i htijenja. Stoga je prirodno stanje naprotiv stanje ne­ pravde, sile, neobuzdanog prirodnog nagona, nečovječnih djela i osjećaja. Na svaki način, opstoji ograničenje s po­ moću društva i države, ali ograničenje onih tupih osjećaja surovih nagona kao nadalje i reflektirane proizvoljnosti volje i strasti.«3 Dakle, sve što mi zovemo ograničenjem vo­ lje kad metafizički mislimo, jest za Hegela samo ograniče­ nje onih tupih strasti po kojima je čovjek upravo neslubodan. To ograničavanje pada u posredovanje kojim se tek proizvodi svijest i htijenje slobode kakva je ona zaista, tj. umna i prema svome pojmu. »To je ono vječno nerazumi­ jevanje slobode što se ona uvijek shvaća kao formalna u [3] Ibid, str. 46. �što žene imenuju muškim mišljenjem? 13 subjektivnom smislu, kao apstrahirana od njenih bitnih predmeta i svrha. Tako se ograničenje nagona, žudnja i strasti koja kao takva pripada samo partikulamoj individui, samovolji i proizvoljnosti, uzima kao ograničenje slobode. Naprotiv, takvo je ograničenje upravo uvjet iz kojega pro­ izlazi oslobođenje, a društvo i država jesu ona stanja u ko­ jima se sloboda štaviše ostvaruje.«4 Ako se mi kao žene pozivamo na slobodu, a bez primanja ovog posredovanja hegelijanski bi nam se reklo:/pa vi se borite za one slobode, one strasti koje su upravovneumne, jer ono što jest umno upravo je to ograničenje i erosa i stra­ sti i dovođenje individue u odnos sa državom, jer je tek ona objektivitet slobode, pa je tek u odnosu spram nje i zakona, sloboda djelatna po sebi i za sebe i mi smo utoliko u napre­ dovanju pojma slobode ukoliko smo u odnosu sa zakonom i državom! Stoga Kegel smatra da je prva pretpostavka um nos ti tog odnosa u patrijarhatu (i u ograničavanju pu­ ke čulnosti prirodnoga stanja). Tek u njemu nastaje i sloboda za nas ukoliko hoćemo umnu volju, a ne svoju sub­ jektivnu apstraktnu volju, a sam je patrijarhat baziran na porodici. »Patrijarhalno se stanje ili u pogledu cjeline, ili bar u pogledu nekih pojedinih grana smatra odnosom u kojemu s onim što je pravno nalaze svoje zadovoljenje ujedno ću­ doredni i duševni element pa se sama pravda i prema svom sadržaju istinski vrši samo u vezi s njim. Patrijarhalnom je stanju osnovom odnos familije koji sa sviješću razvija prvu ćudorednost kojoj država pridolazi kao druga. Patrijarhalni odnos je stanje prijelaza u kojemu je familija već sazrela u pleme ili narod, pa je stoga veza već prestala biti samo veza ljudi i povjerenja, postavši vezom službe. Ovdje prije svega valja govoriti o ćudorednosti familije.(Familija je sa­ mo jedna osoba, njezini su članovi svoju osobnost (a s njo­ me pravni odnos kao i daljnje partikulam e interese i sebič­ nosti) ili međusobno napustili (roditelji), ili tu osobnost još nisu postigli (djeca koja se isprva nalaze u goru navedenom prirodnom stanju). Članovi su na taj način u jedinstvu osjećaja, ljubavi, u međusobnom povjerenju, u vjerifAi lj w bavi ima jedna individua svijest o sebi u svijesti \lruge, odrekla se sebe, a u tome međusobnom odricanju ona je zadobila sebeUisto tako drugi poput same sebe kao jednu s onom drugom). Daljnji interesi potreba, vanjskih prilika života, kao i izgrađivanje unutar nje same, sačinjavaju u [4] Ibiđ, str. 47. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 14 pogledu djece zajedničku svrhu. Duh familije, penati, isto su tako jedno supstancijalno biće kao duh nekog naroda u državi, a ćudorednost u jednom i u drugom sastoji se u os­ jećaju svijesti i htijenju, ne u individualnoj ličnosti i inte­ resima, nego u općoj bitnosti svih njihovih članova. Ali to se jedinstvo u familiji uglavnom osjeća, ostaje unutar pri­ rodnog načina; država treba da nadasve (ovo sam potcrtala, B. D.) respektira pijetet familije; s pomoću nje ima ona za svoje pripadnike takve individue koje su već kao takve za sebe ćudoredne (jer kao osobe one to nijesu) i koje za državu donose sa sobom zrelu podlogu po kojoj se osjećaju kao jedno s cjelinom«.5 Upravo samo onda kad jedna filozofija kao Hegelova, smjera da bude apsolutna istina i apsolutna sloboda, da duh bude slobodan, jer može spoznati sam sebe, naša sloboda može biti samo u napredovanju svijesti o slobodi sa potpu­ nom sviješću da treba odbaciti subjektivnu slobodu i biti instrumentaliziran od apsolutne ideje. Ćudoredni moral u napredovanju ka slobodi možemo imati samo kao individue u odnosu spram države, s jedne strane, a s druge strane, ta država mora insistirati na familiji gdje se vrši (kako bi­ smo mi danas rekli) socijalizacija: da upravo svaka jedin­ ka bude u svojoj subjektivnoj volji ukinuta u ime te cjeli­ ne. Pri tomu je patrijarhat prva pretpostavka slobode. Uz cijelo određenje familije kao mjesta ćudorednosti i ukidanja individua da bi se mogli odnositi spram države kao realiteta slobode, ona je otporni materijal za Hegelovu metodu. Familija je jedan tamni temelj, nešto prirodno, jer se radi o spolovima, radi se o djeci, starcima, radi se o dobnim razlikama, o biološkoj reprodukciji, što je sve priroda. A kako je u početku rekao — sloboda po sebi i za sebe ne dobiva se po ideji koja ije u prostoru, dakle u pri­ rodi. Obitelj već zato što je sastavljena od prirodnih indi­ vidua ima jednu biološku funkciju. Ona je tamni talog, mulj, apsolutnom duhu, koji sada iz svoje umnosti, kao ipak pretpostavke svjetske povijesti da rađa individue, mo­ ra biti čim više posredovana. To znači što više ukinuti sub­ jektivnu slobodu, pogotovo spolnost, a to se može tako da individuum bude ukinut u ime familije kao cjeline koja gaji u sebi osjećaje. Ali osjećaji nisu kategorija apsolutnog du­ ha, pa će za Hegela zato familija još uvijek biti tamni ta­ log. Država mora posredovati tu osjećajnost jer joj ova is[5] Ibid, str. 47 — 48. �Sto žene imenuju muškim mišljenjem? 15 poručuje takve individue koje slobodu vide u odnosu sa državom, odnosno, koje u državi vide naprosto umnost. Hegelova apsolutna filozofija, koja ide na ukidanje metafizike, mora definirati i familiju i ženu. Umnost je odnos spram zakona, a spram zakona individua ne može stajati direktno, nego će umno i ćudoredno Hegel morati postaviti tako, da je dužnost čovjeka da stupi u brak, dužnost da rađa djecu; dužnost upravo zato jer kao individua može imati suviše subjektivne volje koja je neumna. Posredovanje sa umnom voljom omogućeno je na prvom stupnju ukidanjem poseb­ nosti u familiji, tako da familija postaje cjelina. U zabludi smo ako danas govorimo o slobodi a da pri tom ne znamo šta Hegel podrazumijeva pod slobodom i umnošću. Mi svi živimo u sjeni Hegela, svjesno ili nesvjes­ no, htjeli mi to ili ne. Njegova država je tu. Ona nam se nameće kao umnost, pa čak i kao sudbina. To Hegel i po­ kazuje u razgovoru sa Napoleonom u Filozofiji povijesti. »Kad je Napoleon jednom razgovarao sa Goetheom o pri­ rodi tragedije, rekao je da se novija tragedija od stare bit­ no razlikuje po tome što mi više nemamo sudbine, kojoj bi ljudi podlegli, i što je na mjesto starog Fatuma stupila politika. Prema tome bi nju trebalo upotrebljavati kao no­ viju sudbinu za tragediju, kao naj neodoljivi ju silu pred kojom se individualitet ima prignuti.«4 III Odnos individue spram države kao objektiviteta slobode, posredovan familijom, zbiva se na području prava. Slobode nema u prirodi, priroda je neslobodna kategorija — ideja izložena u prostoru. Stoga će se svo posredovanje slobode izvesti na području prava — sloboda jest moguća samo posredovana pravom. »Tlo je prava uopće ono duhovno, a njegovo pobliže mje­ sto i ishodište volja koja je slobodna, tako da sloboda čini njegovu supstanciju i određenje, a pravni je sistem carstvo ozbiljene slobode, svijet duha proizveden iz njega samog kao druga priroda«.6 Nema slobode bez posredovanja pra­ 7 vom, jer je upravo pravo ozbiljenje slobode ili ono posredo­ vanje što ukida prirodu. Ući u pravo, smoći ući u slobodu. [6] Ibid, str. 293. [7] Hegel: Osnovne crte filozofije prava, Sarajevo, 1964. str. 31 — 32. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 16 Bez posredovanja pravom nema slobode, jer bez njega osta­ ju prirodne kategorije, a priroda je po svom bitnom odre­ đenju neslobodna. Ideja po sebi i za sebe slobodne volje posreduje se pravom kao ozbiljenje slobode ili slobodna volja. Međutim, u samoj Filozofiji prava Hegel ima još u pravu tri posredovanja, beskonačno posredovanje slobode. A ta su tri posredovanja u filozofiji prava: sfera apstrakt­ nog ili formalnog prava, zatim sfera moraliteta i sfera običajnosti. I unutar prava posredovanje ide još kroz te tri sfere. Ovo je posredovanje sfera apstraktnog ili formalnog prava, sfera moraliteta, sfera običajnosti. U sferi običajnosti nalaze se porodica, građansko društvo i država. Zadržat ćemo se pobliže na sferi običajnosti, iako se prve dvije ne mogu sasvim mimoići iz posve određenog razloga, jer se i radi o ideji po sebi i za sebe slobodne volje, bez koje slobode nema. Paragraf 11: »Samo tek po sebi slobod­ na volja jest neposredna ili prirodna volja. Određenje raz­ like koju u volji postavlja pojam koji sam sebe određuje pojavljuje se u neposrednoj volji kao sadržaj koji nepo­ sredno postoji. To su nagoni, želje, sklonosti, pomoću kojih je priroda odredila volju. Taj sadržaj u svom razvijenom određenju dolazi doduše od umnosti volje, pa je tako po sebi uman. Međutim, otpušten u takav oblik neposrednosti on još nije u obliku umnosti. Taj je sadržaj, doduše, za mene, moj uopće, ali ovaj oblik i ovaj sadržaj još su razli­ čiti. Volja je tako u sebi konačna volja«.8 Mislim da se iz ovog paragrafa najbolje vidi što znači determiniranost volje kao moje volje, koja se može meni uči­ niti kao moja uopće, ali to je ipak samo konačna volja. Tek ta konačna volja mora ići u beskonačno posredovanje ideje po sebi i za sebe slobodne volje, da bi bila slobodna, odnos­ no, beskonačna volja je ona koja hoće samu sebe ili slobo­ du. Beskonačna volja je sloboda, ako hoće samu sebe. Ove sve naše volje su konačne volje i po tome mogu tek stupiti u posredovanje, ali same po sebi nisu slobodne. Ova bes­ konačna volja koja je sloboda, jer mi razgovaramo o slo­ bodi, u § 22 određuje se: »Volja koja je bit, koja je po sebi i za sebe jest istinski beskonačna«.’ To je ta volja za slobo­ dom jer je njen predmet ona sama, dakle, on za nju nije drugo ili možda granica, nego se volja u njemu, naprotiv, sa­ mo vratila u sebe. Onda dalje nije »puka mogućnost, dispo­ zicija, moć, nego zbiljsko beskonačno, infinitum actum, jer [8] Ibiđ, str. 38. [9] Ibiđ, str. 44. �što iene imenuju muškim mišljenjem? 17 opstanak pojma ili njegova predmetna spoljašnost jest unutrašnjost sama«. Ovim smo metodologijski riješili da se radi o posredovanju beskonačne volje po sebi i za sebe koja je sloboda. A ta se volja mora posredovati, u kojoj sva­ ki moj uopće je konačna volja, i da bi ušao u slobodu mo­ ram se posredovati. Ako se analitički izostavi sfera ap­ straktnog i formalnog prava, zbog metodologije našeg rada treba se ipak djelomično zadržati na sferi apstraktnog i for­ malnog prava, zato što kod Hegela treba uvijek ukazati, a da ne kažem, emocionalno, prokazati, to, da privatno vlasni­ štvo, porodica, građansko društvo i država stoje u protoku. To znači, kada se žene bore za bilo kakvu slobodu i ravno­ pravnost, a daje im se bilo koji argument protiv toga, onda treba pokazati da je Hegel superioran svakoj drugoj argu­ mentaciji protiv žene, ali pod pretpostavkom protoka umnosti građanskog društva, podjele rada, a to znači nečeg par exellence klasnog. Svaka pozicija protiv žena, ili ograniče­ nje njezine slobode, mora se sukobiti sa privatnim vlasni­ štvom, sa građanskim društvom, dakle, sa klasnim katego­ rijama. Da bi uvijek ukazivali na taj protok između privat­ nog vlasništva, običajne sfere porodice, građanskog društva i države, moramo uzeti određenje vlasništva iz sfere ap­ straktnog ili formalnog prava koje inače ne uzimamo poseb­ no, a koja pretpostavlja moralitet i običajnost. Moja volja, moja konačna volja, može ući u objektivitet, da bi ja bio osoba, a ne prirodno biće, samo tako, da se ona objektivira, jer ako ja imam volju a vis a vis mene predmet, ako imam volju za tim predmetom, moja volja i predmet su u ap­ straktnom odnosu. Moja volja je realizirana tek kad taj predmet posjedujem. Pošto je moja volja posredovana slo­ bodom, ja tu slobodu mogu posredovati tako da je objekti­ viram u posjedu. Privatno vlasništvo je pretpostavka mene da budem slobodan čovjek. Da sam ja slobodan moram po­ sjedovati, dakle, moram imati privatno vlasništvo kao objektivaciju moje volje za predmetom. A posjed kao prav­ na kategorija (jedan cijeli pravni sistem štiti posjed) upra­ vo zbog toga je ozbiljenje slobode. Vidjeli smo Hegelovo određenje da je pravni sistem ozbiljenje slobode. Pravni sistem je to stoga jer nam čuva posjed, a posjed jest objektivacija moje volje da budem slobodan čovjek. U ovome se krije izvor Hegelovog mišljenja o ženama. U § 45 stoji: »Da ja imam nešto u svojoj čak spoljašnjoj vlasti, u tome se sastoji posjed, kao što je posebna strana da ja nešto činim svojim, iz prirodnih potreba, nagona i �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 18 proizvoljnosti, poseban interes posjeda. No, ta strana da sam ja sebi kao slobodna volja u posjedu predmetan, a time također zbiljska volja, sačinjava ono istinsko i pravno u tom određenju vlasništva«.'0 Dakle, tek ideja vlasništva, odnosno, pravna kategorija vlasništva, zbiljski čini moju slobodnu volju i mene kao slo­ bodu, jer je objektivirana u predmetnosti. Sve je drugo apstrakcija. Tu je velika prednost hegelijanske metode da ona nadvladava svaku metafiziku i apstrakciju. Apstrakcija je bila odijeljenost predmeta i volje. Ta metafizička apstrak­ cija se ukida time što moja volja postaje predmetna kao sloboda i to u privatnom vlasništvu. Paragraf 47: »Kao oso­ ba, ja sam sam, neposredno pojedinac — to u svom daljem određenju ponajprije znači: ja sam živ, u svom organskom tijelu, koje je moj po sadržaju opći, nepodijeljeni spoljašnji opstanak, realna mogućnost svakog dalje određenog opstojanja. No, kao osoba imam ja ujedno svoj život i tijelo kao i druge stvari, samo ukoliko je to moja volja. Prema tome, ja mogu i sebe imati samo kao moju volju, kao mo­ ju slobodu kao oblik mojeg posredovanja ideje po sebi i za sebe da bi bila slobodna volja, a to znači u posjedu«." Iza određenja vlasništva kao objektivacije volje u apstraktnom i formalnom pravu, prelazimo na sferu običajnosti. U sferi običajnosti najviše se može vidjeti razlika između zdravorazumskog shvaćanja i Hegelove apsolutne metode ili dijalektičko-spekulativne metode. Iz neposrednog iskustva, a po­ gotovo tko nije filozofijski obrazovan, pod običajem sma­ tramo uglavnom skup normi ili obrazaca po kojima se po­ naša jedno društvo, a da pri tom mislimo da bi se ono moglo ponašati i nekako drugačije. To za Hegela nije običaj, jer je običajnost posredovanje ideje po sebi i za sebe slo­ bodne volje. Prema tomu svrha je da se slobodna volja bes­ konačno isposreduje do slobode. A običaj će joj biti samo sredstvo tog posredovanja. Običajnost spada u neophod­ nost posredovanja slobode, a pojedinci nisu ništa drugo ne­ go — metaforički rečeno — marionete apsolutnog duha, ko­ ji nam daje običajnosne moći da naše individualne sudbine određujemo prema običajima kao svoje nužno posredova­ nje. To je upravo ono područje, gdje se sa Hegelom uvijek spore moralisti, a Hegel ima vrlo loše mišljenje o moralisti­ ma. Porodica i brak spadaju u kategoriju običajnosti. Od­ ređenje običajnosti u § 144 glasi: »Objektivno, običajnosno, koje stupa na mjesto apstraktnog dobra (a apstraktno do[10] lbid, str. 60. [11] lbid, str. 61. �Sto žene imenuju muškim mišljenjem? 19 bro je Kantov princip npr. treba da — primjedba D. B.) jest konkretna supstancija po subjektivitetu kao spas bes­ konačnom obliku. Ona postavlja u sebi razlike koje su time određene pojmom, pa po tome običajnosno ima čvrst sadr­ žaj koji je za sebe nuždan, te opstojanje uzdignuto nad sub­ jektivno mnijenje i nahođenje jesu po sebi i za sebe bitkujući zakoni i uredbe.«1 2 Zakoni i uredbe su po sebi i za sebe umni i koji nadvla­ davaju cijeli subjektivitet i ulaze u posredovanje apsolutne slobode, u određenju da su pojedinci instrumenti apsolutne slobode, što je dalje određeno u § 145: »Da je ono obi­ čajnosno sistem tih određenja ideja, to sačinjava nje­ govu umnost. Ono je na taj način sloboda ili po sebi i za se­ be bitkujuća volja kao ono objektivno, krug nužnosti čiji su momenti običajnosne moći, koje upravljaju životom in­ dividua, imajući u njima kao u svojim akcidencijama svoju predstavu, pojavni oblik ili zbiljnost.«1 Nad pojedincima su 3 kao individuama običajnosne moći, bolje vladaju njihovim sudbinama i onaj običajnosni krug: porodica, brak, građan­ sko društvo, država. To je upravo umno, jer oni nisu ništa drugo nego akoidencije ili pojavni oblik gdje se sloboda po­ sreduje. Sloboda ne smije biti apstrakcija, nego se mora posredovati u pojavnim oblicima, pa kad mi upadamo u krug nekih običajnosti, običaja, zakona i uredaba, onda se upravo ponašamo slobodno i umno jer smo mi predstave, akcidencije, ili pojavni likovi slobode po sebi i za sebe, vo­ lje koja hoće samu sebe. U to određenje običajnosti spadaju: brak, građansko društvo i država. Najprije smo počeli od braka i porodice da sebi metodologijski pojednostavimo razumijevanje Hegela. Vidjeli smo već u Filozofiji povijesti da je za Hegela familija i brak uopće jedan tamni mutni talog koji se ne da do kraja nadvladati. Brak je uvijek od­ nos između dva bića, dva prirodna bića, konkretno dva spo­ la, muškarca i žene. Dok je jedno biće kao biće prirodno biće, priroda, nema govora o slobodi. Ono može ući u slo­ bodu sa drugim prirodnim bićem samo tako da se posre­ duje običajnosno u braku. Da bi biće uopće bilo slobodno ono stupa u brak. Ako ne stupi u brak, onda živi kao prirod­ no biće, a prirodna bića su neslobodna bića. Prirodna bića tek pravnim posredovanjem dolaze u kategoriju ozbiljenja slobode. U brak će se stupiti kao u pravnu kategoriju, koja je u pravu jedan stupanj posredovanja, to je brak običajno­ sti, koji je za naš zapadnoevropski krug — o kojem Hegel [12] Ibid, str. 142. [13] Ib id, s tr. 142 — 143. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 20 govori — monogamna porodica i čak, nerazrješiva porodica. Ako ja mogu kao prirodno biće doći u kontakt sa drugim prirodnim bićem u slobodi a ne u prirodi, onda moram stu­ piti u brak koji je u pojmu nerazrješiv, jer ne mogu biti slobodan nego u ukinuću svoje prirode na taj stupanj da ona postane samo modalitet egzistencije, ispunjava pojam. »Običajnost braka sastoji se u svijesti o ovom jedinstvu kao supstancijalnoj svrsi. Time u ljubavi, povjerenju i za­ jedništvu cijele individualne egzistencije u kojem je uvje­ renju i zbiljnosti prirodni nagon snižen na modalitet jednog momenta i da se istakne duhovna veza u svom pravu kao ono supstancijalno, a time kao ono što je uzvišeno iznad slučajnosti, strasti i vremenski posebnog nahođenja kao onog po sebi nerazrješivog«. To znači da je svaki odnos pri­ rodnog bića i prirodnog bića, konkretno spolova, neslobo­ dan odnos, ukoliko nije u braku. Odnos među spolovima neslobodan je ako nije u braku, jer mu tek brak daje mo­ gućnost da svoju prirodnost svede na jedan nužan, na je­ dan minimalan nivo. Ali ono još uvijek ostaje priroda što je taj tamni talog da bi slobodu imao u toj svojoj vječnosti. No, u brak se stupa zbog toga da se stvori porodica, koju Hegel određuje u § 158. Upravo zato jer se prirodna bića moraju ukinuti kao prirodna u pravu ili u braku, porodi­ ca će značiti muškarca, ženu i djecu, ali tako da svi ukinu svoju individualnost u člana porodice. Pretpostavka je slobode življenja u porodici da se svaki osjeća kao član a ne posebna individua: »Porodica ima kao neposredni supstancijalitet duha svoje jedinstvo koje sebe osjeća, ljubav kao svoje određenje tako da opstoji uvjerenje da se ima samo svijest svog individualiteta u tom jedinstvu kao bit­ nosti koja po sebi i za sebe bitkuje da bi se u njemu bilo ne kao osoba za sebe nego kao član«.'4 Dakle, ja sam slo­ bodna osoba po sebi i za sebe, upravo zato jer djelujem ili se osjećam u jedinstvu sa porodicom, što znači da sam čo­ vjek. Kad bih se osjećao individua u porodici, onda bih bio neslobodan. Jedna je stvar da se u porodici svatko osjeća kap član i ukida svoju individualnost u ime slobode, a dru­ go je, da se ukidanje člana kao žena ili muškarac gleda na drugi način. Svaki se mora ukinuti u svom individualitetu da bi bio slobodan, ali posredovanje kojim se ukida muš­ karac kao član i žena kao član različito je. Kod Hegela takva razlika ne izlazi iz slučajnosti, nego upravo iz slobode, a ta je sloboda u tome što prirodne razlike muškarca i žene [14] Ibiđ, str. 149, § 158. �šio žene imenuju muškim mišljenjem? 21 u ovom duhovnom određenju braka i porodice postoje, jer se običajnosni supstancijalitet kao pojam pocijepao u sebi na duhovno i materijalno. Prema tome, da muškarac ima drugu ulogu a žena drugu, da muškarac ima duhovnu ulogu kao ono aktivno, koje je u odnosu sa državom dakle slo­ bodom, a žena ima ono prirodno ili materijalno ili pasivno, jer je njezina uloga u pijetetu, jest nužda običajnosnog ili tog nužnog posredovanja slobode. § 165: »Prirodna određe­ nost obaju spolova dobiva pomoću svoje umnosti intelek­ tualno i običajnosno značenje. To je značenje određeno razlikom u kojoj se običajnosni supstancijalitet kao pojam po sebi samome cijepa da bi iza njega dobio svoju živost kao konkretno jedinstvo.«1 Da bi dalje u § 166 sasvim odre­ 5 đeno rekao za žene: »Ono jedno stoga je ono duhovno kao ono što sebe razdvaja u osobnu samostalnost koja bitku je za sebe i u znanje i htijenje slobodne općenitosti, samosvi­ jest pojmovne misli i htijenje objektivne konačne svrhe. Ono drugo (drugi spol, prim. D. B.) je ono duhovno koje sadržava u slozi kao znanje i htijenje sups tanci jalnog u obliku konkretne pojedinačnosti i osjećaja. Ono prvo u odnosu prema spolja nešto moćno i djelatno, ovo drugo pasivno i subjektivno. Mužu je stoga i zbiljski supstancijalni život u državi, znanosti i slično, te inače u borbi i radu sa spoljašnjim svijetom i sa sobom samim, tako da on samo iz svog razdvajanja zadobiva samostalnu slogu sa sobom čiji mirni zor i osjećaj subjektivne običajnosti ima u porodici u kojoj žena ima svoje supstancijalno odre­ đenje, a u tom pijetetu svoje običajnosno uvjerenje.«1 To 6 je inače paragraf koji je najkarakterističniji, a čini mi se da ga apstraktno razumijemo. Zbog važnosti za uteme­ ljenje marksističkog feminizma vratit ćemo se u slijede­ ćem poglavlju još jednom na analizu ovih Hegelovih teks­ tova. Naime, ne bismo razumjeli ništa od Hegela, bi­ li bi i suviše zdravorazumski kad ne bismo razum­ jeli da ta razlika ide iz apsolutne metode. To da je žena ono drugo, to je umno po sebi i za sebe, jer se obi­ čajnosni supstancijalitet pocijepao u sebi na ono prvo i na ono drugo, kad se ukidaju prirodna bića da bi bila slo­ bodna bića u braku i porodici, kao članovi imaju u to­ me različite uloge — to je po sebi za sebe umno. Inače ne bi bilo umnosti u prirodnoj razlici spolova. Prirodna raz­ lika spolova i postoji da bi se po sebi i za sebe mogao ci* [15] Ibid, str. 154. [16] Ibid, str. 154. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 22 jepati običajnosni supstancijalitet i posredovati sa slo­ bodom. Kada imamo takvu porodicu u kojoj su se ukinuli individualiteti kao članovi i to ukinuli jedni u duhovno, a jedni u materijalno, jedni u aktivno, jedni u pasivno u ime slobode, porodica postoji zato da odgaja dje­ cu. Jedan oblik porodice odgovara jednom određenom dru­ štvu, jednoj određenoj socijalizaciji. Potrebna je takva so­ cijalizacija koya treba građanskom društvu i slijedeće je poglavlje Filozofije prava: »Građansko društvo«. Cijeli prob­ lem treba gledati u historijskom posredovanju: najprije privatno vlasništvo, pa brak, pa porodica sa socijalizaci­ jom djece, a zatim građansko društvo, koje također spada u kategoriju običajnosti. Porodica i jest dio građanskog društva i posredovanje ideje po sebi i za sebe slobodne voljje kao običajnosne kategorije i da bi ušli u građansko društvo. Hegel će pokazati, da je sve ovo bilo umno posre­ dovano zbog ozbiljenja umnosti same. Svaki mali oblik umnosti je viši oblik, ali traži sve niže oblike posredovanja (prema tome trebali smo imati takvu porodicu, takav brak, takvo vlasništvo, takvo shvaćanje slobode) da bi pokazali da je građansko društvo umno. Engels, koji je uvijek znao reći mnoge istine, kaže: »I Hegel i Goethe su bili olimpijski Zeusi u svom području ali im je virio komad filistarskog perčina.«'7 Ovo nije komad nego sasvim cijeli filistarski perčin, jer takve apoteze građanskog društva nigdje nema, gdje se ono smješta u sferu običajnosti, što znači u sferu posre­ dovanja po sebi i za sebe slobodne volje. Građansko društvo je neophodno posredovanje u apsolutnoj slobodi. To da su ljudi sebični, kod Hegela igra pozitivnu ulogu. Svaki radi iz svoje sebičnosti, a pošto svi više rade iz svoje sebičnosti, ra­ de i za dobro drugih. Ja kao svoja konačnost i svoja sebič­ nost i svoja pojedinačnost, dobivam svoje priznanje umno­ sti upravo zato jer sa svojom sebičnosti dolazim u općosl. To je apoteza podjele rada, umnosti podjele rada. Građansko društvo sa svojim potrebama i s ogromnim brojem zadovo­ ljavanja potreba, gura pojedinca u podjelu rada da bude se­ bičan, da mnogo radi, a s time radi za opće dobro. Ideja je lukava i sebičnost iskorištava za posredovanje slobode, da se iz svoje sebičnosti radi na opću dobrobit i da je pojedina sebičnost, ja kao pojedinačno, ili moje pojedinačno opće, nadvladano kao umni svijet. Stoga je trebalo prije toga ovakvo određenje braka i porodice i socijalizacije djece.1 7 [17] Vidi: Engels: Luđ\vig Feuerbach i kraj njemačke filozofije, Zagreb, 1947, str. 13. �Što žene imenuju muškim mišljenjem? 23 »Posredovanje da se partikulariziranim potrebama pripremi i stekne isto tako partikularizirano sredstvo jest rad, koji od prirode neposredno isporučeni materijal specifira za te raznolike svrhe pomoću mnogostrukih procesa. To formi­ ranje daje, pak, sredstvu vrijednost i njegovu svrsishodnost, tako da se čovjek u svojoj potrošnji odnosi prvenstveno prema ljudskim produkcijama, pa su takvi napori ono što on troši.«1 To je apoteza umnosti podjele rada. Svi rade, 8 imaju partikularizirane potrebe, partikularizirani rad. U prevođenju na marksistički rječnik, na pitanje što ljudi tro­ še mi bismo rekli: robe, rezultate robno-novčane proizvod­ nje. Hegel je to trošenje vidio kao umnost toga da ono što mi trošimo jest rezultat drugih ljudskih produkcija, a one su upravo nešto ljudsko. Ljudska produkcija je ono pre­ ma čemu se ja odnosim kao spram produkta tuđeg rada, kao što se drugi odnosi spram mene kao produkta tuđeg rada i to sve skupa daje umnost. Iz robno-novčane proiz­ vodnje slijedi otuđenje i nejednakost među ljudima, ali Hegel će se zalagati da nam pokaže da su individue po pri­ rodi nejednake i da je ta njihova nejednakost upravo um­ nost ovih partikularnih svrha. Kada bi individue bile jed­ nake onda ne bi mogle razmjenjivati produkcije svoga ra­ da. Budući da je potrebno partikularizirati sredstva i mno­ go rada, potrebne su i različite prirodne dispozicije koje in­ dividue ima(ju, kao i različita imovinska stanja kao pretpo­ stavku umnosti. To je način posredovanja da bi svaki u svojoj sebičnosti i posebnosti prešao u opće ili radio za opću dobrobit, da ljudi nejednaki po svojim prirodnim od­ ređenjima idu u svoja posebna određenja, u ono što mi zo­ vemo fah-idioti (kažemo, naravno, s kritikom). To je za Hegela dobro, pretpostavka umnosti da se može postići općost. »Mogućnost učestvovanja u općoj imovini, posebna imovi­ na, uvjetovana je, međutim, neposrednom vlastitom osno­ vom (kapital), djelomice vještinom, koja sa svoje strane opet sama uvjetovana imovinom, a zatim slučajnim okolno­ stima kojih mnogolikost stvara različitost u razvoju već za sebe nejednakih prirodnih, tjelesnih i duhovnih dispozicija — različitost koji se u ovoj sferi posebnosti javlja u svim pravcima i na svim stupnjevima, pa joj s ostalom slučaj­ nošću i proizvoljnošću nužna posljedica nejednakost imo­ vine i vještine individua.«1 9 I dalje u objašnjavanju tog paragrafa koji je možda naj[18] Osnovne crte Filozofije rađa, § 196, str. 172. [19] Ibid, str. 173, § 200. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 24 interesantniji jer brani umnost podjele rada, Hegel će reći: »U ideji sadržanom objektivnom pravu posebnosti duha ko­ je je od prirode — elementa nejednakosti — ostavljenu ne­ jednakosti ljudi u građanskom društvu ne samo da ne uki­ da nego je proizvodi iz duha«, pa je uzdiže do nejednakosti vještine, imovine i same intelektualne i moralne obrazova­ nosti, suprotstaviti zahtjev jednakosti pripada praznom ra­ zumu, koji tu svoju apstrakciju i svoje »treba da« (das Sol!en) uzima kao realno i umno. Tu je — za Hegela — razlika spekulativne metode i zdravo-razumskog mišljenja. Zdravo-razumsko mišljenje kaže da bi svi trebali biti jednaki. Za Hegela je to apstraktna spe­ kulacija das Sollen, »treba da«. To je apstrakcija, sfera po­ sebnosti koja sebi zamišlja opće i u tom samo relativnom identitetu s općim zadržava u sebi, kako prirodnu, tako i proizvoljnu posebnost, a time ostatak prirodnog stanja. Na­ dalje, »sistem ljudskih potreba i njihovom kretanju ima­ nentni um jest ono što ga raščlanjuje u organsku cjelinu razlike.«2 Svaki zahtjev za jednakošću, bilo u imovini ili za 0 jednakošću individua, puka je apstrakcija metafizičkog das Sollen, koje spada pukom razumu ili zdravo-razumskom mišljenju, jer bi svi htjeli biti jednaki, a to razumsko mišlje­ nje spada u sferu prirodnog prava (po prirodi su svi jed­ naki), a po prirodi nisu ništa jer ne mogu biti slobodni, nili ljudi, nego tek kad dođu u pravo, a kad dođu u pravo ili posredovanje ideje po sebi i za sebe slobodne volje, onda su upravo slobodni zato što su nejednaki. Svoje prirodne nejednakosti drugačije posreduju u društvu i iz toga, kao umno, proizlazi različitost u imovini, a što znači u slobodi, jer je slobodan upravo onaj koji nema volju apstraktno ne­ go volju objektiviranu u posjedu. Tako nam je napokon u § 207 rekao (naravno da se individue po svojoj prirodnosti, dakle, po svojoj neslobodi, opiru stezi uskog obrazovanja — mi bi danas rekli usmjerenog — međutim, Hegel smatra da je to umno, ako je ovo sve umno da su nejednaki radovi up­ ravno umni uz nejednake ljude i nejednake sposobnosti, on­ da je umno učiniti stegu da se ljudi obrazuju za uska i stručna zvanja, jer tek preko te posebnosti mogu dobiti općost koja dolazi u odnos sa drugom posebnosti, kad troši produkciju njegovog rada): »Individua daje sebi zbiljnost samo ukoliko stupi u opstanak u općem, dakle, u određenu posebnost.«2 ' [20] Ibiđ, str. 173 — 174. [21] Vidi: Ibiđ, str. 177. �Što žene imenuju muškim mišljenjem? 25 Opstanak je uopće određena posebnost, 'jer tek ta određe­ na posebnost garantira općost ili umnost. Običajnosno uvje­ renje, stoga, u svom sistemu čestitost i staleško učenje da se treba s pomoću svoje djelatnosti, marljivosti i vještine učiniti članom jednog od momenata građanskog društva i kao takav se održati, pa da se samo s pomoću ovog posre­ dovanja s općim valja brinuti za sebe, kao što time valja bi­ ti priznat u svojoj predstavi i predstavi drugih. Samo kroz svoju usmjerenost, kroz svdju uskost, kroz svoju stegu pojedinačnost mogu dobiti priznanje općosti, jer kao posebna individua mogu izaći u općost, dakle slobodu, preko svoje posebnosti. Onda dobivam priznanje od drugih i od sebe. »Da se individua ponajprije, tj. osobito u mladosti, opire predstavi da se valja odlučiti za poseban stalež (on kaže stalež, a mi bismo rekli zanimanje — opaska B. D.) sma­ trajući to ograničenjem svog općeg određenja i pukom spoljašnjom nužnošću, leži u apstraktnom mišljenju koje ostaje u općem i time nezbiljskome pa ne spoznaje da zato da bi opstojao pojam uopće stupa u razliku pojma i nje­ gova realiteta, a time u određenost i posebnost. Pa da ona samo na taj način može steći zbiljnost i običajnosnu obje­ ktivnost.«2 2 Steći običajnosni objektivitet znači nadvladati ono mla­ denačko koje se opire toj posebnosti, a opire se zato jer je još svo u prirodi a nije u slobodi, nije posredovano pravom i slobodom, da mu se pokaže da može biti slobo­ dan samo u toj posebnosti, da može dobiti priznanje u običaj nosnom objektivitetu. Na početku navedene tvrdnje da je Hegel najrelevantniji mislilac za utemeljenje žens­ kog pitanja u ozbiljenju filozofije slobode, ovdje je izve­ den kao osvještavanje žena spram slobode posredovane u protoku: privatno vlasništvo — porodica — građansko dru­ štvo — i napokon država. Iz toga znači da svaki argument protiv slobode žene ili emancipacije žene, stoji iza privat­ nog vlasništva, iza podjele rada i iza države, jer je to taj nužni protok. Odnosno, prigovori protiv emancipacije že­ na su smisleni ukoliko treba osigurati građansko društvo, ukoliko treba običaj nosna sfera posredovati po sebi i za sebe slobodu u državi, ukoliko je privatno vlasništvo pret­ postavka moje objektivirane slobode. To je umno, to je slobodna umnost ili umna sloboda, ukoliko je subzistencija ljudi takva da oni idu u svoje pojedinačno da bi bili opći, ukoliko je u podjeli rada, ako je svrha porodice i [22] Ibid, str. 178. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 26 braka da posreduju prirodu tako da se djecu socijalizira, da se stupi u odnos sa državom kao slobodom. Ako je ci­ jela kategorija prava ili filozofije prava ozbiljenje slobode, onda je nužan i takav nerazrješivi brak i takva porodica i takva socijalizacija. Iza poimanja Hegelove metode nema više mogućnosti da se kaže: ja sam protiv privat­ nog vlasništva, ali i protiv emancipacije žena. Zbog po­ sebne važnosti za utemeljenje odnosa i razlike klasnog i spolnog pitanja, i u sljedećem poglavlju analitički će se pratiti Hegelova metoda. IV Ženskom pitanju se osporava rang teorijskog proble­ ma — usprkos izvedenog u prošlim poglavljima — upravo misaonom konstrukcijom da je dijalektičko-spekulativna metoda filozofije slobode ukinula spolnost (i mušku i žen­ sku) uspostavljanjem osobe kao subjekta. Stoga moramo još analizirati dijalektičko-spekulativnu metodu filozofije slobode i na njoj osvješteni modemitet da bismo ukazali na razliku ukidanja spola žene i muškaraca u tom mora­ litetu, na konstrukciju jednakosti, koje žene imenuju muš­ kim mišljenjem. Dijalektičko-spekulativna metoda filozofije slobode, spo­ znaje dovršavanja svijeta rada građanskog načina proizvo­ đenja života, proklamiranog revolucijom jednakosti i slo­ bode, modernitetom, moralitetom, modernim senzibilitc tom. Spolnost se smatra ukinutom (i ženska i muška) sa­ mim uspostavljanjem tog moraliteta, uspostavljanjem oso­ be kao subjekta. Osoba kao subjekt je ona koja je bes­ konačna volja. »Moralno stajalište jest stajalište volje uko­ liko ona nije prosto po sebi nego za sebe beskonačna. Ta refleksija volje u sebe i njen za sebe bitkujući identitet spram bitka po sebi i neposrednosti i određenosti koje se u tom razvijaju, određuju osobu kao subjekt.«7 Dakle, za 3 sebe beskonačna volja određenje je jednakosti, slobodnih osoba. Idealitet volje može naći objektivnost samo u po­ sjedu, posjed je zbiljska volja i tako je objektivitet slobo­ de osiguran samo u spoznaji da ideja slobode istinski op­ stoji samo kao država. U § 57 modemitet slobodne osobe koja je subjekt beskonačne volje za sebe, osigurava se u spoznaji da ideja slobode iskonski opstoji samo kao država. [23] Ibiđ, str. 103, § 105. �Sto žene imenuju muškim mišljenjem? 27 Hegel i njegov princip posebnosti, osobe kao subjekta, prava na osobnu sreću, ne može izaći iz podvojenosti gra­ đanskog svijeta, svijeta jednakih ljudi kao osoba koje su za sebe beskonačna volja, jednaki po svojem određenju — radu, i slobode u objektivnom obliku, gdje je posjed objektivitet slobode i time čini zbiljsku nemogućnost jednakosti ljudi. Stoga će moralitet kao sfera osobe da se uspostavi u subjekt kao beskonačnu volju za sebe, biti podređen vla­ sništvu pojmljenom kao zbiljskom toposu slobode i jednako­ sti: razlici privatnog vlasništva u subjektivnom smislu (radu) i objektivnom smislu (posjedu, kapitalu). Ovdje je nužna aporija samoga građanskoga društva, i na njemu ute­ meljene filozofije slobode, da je čovjek slobodan ako ima privatno vlasništvo, a čovjek je onda iako nije slobodan (ako nema privatno vlasništvo). Vlasništvo se javlja kao supstancijalno određenje rada — njegova objektivnost, spram subjektivnosti rada (rada kao sposobnosti). Slo­ bodna osoba kao beskonačna volja za sebe ograničena je i ukinuto je njeno ograničenje spoznajom objektiviteta svoje volje, spoznajom objektiviteta slobode u državi. Sto­ ga će Hegel zaključiti da je zahtjev za jednakošću ljudi apstrakcija, jer je »jednakost apstraktni identitet razuma na koji ponajprije pomišlja mišljenje što reflektira, a time i osrednjost duha uopće, kad mu se odnos jedinstva poja­ vi ir nekoj razlici. Ovdje bi bila jednakost samo apstrak­ tnih lica kao takvih, jednakost izvan koje pada upravo time sve što se tiče posjeda, to tlo nejednakosti.«2 4 Dakle, osrednji duh kao želja, a ona nije ništa objektivno, ne može shvatiti što je sloboda za sebe, a ta plačljivost ne pojmi da traženje za opstanak svih nema temelj u mo­ ralitetu, u pravu, već u građanskom društvu. Ograničenje slobode osobe kao beskonačne volje za sebe na vlasništvo, dovodi u vezu moralitet, građansko društvo i državu. Ideja slobode iz svoje apstrakcije do realiteta u državi posreduje se nužno običajnosnošću i porodicom. U ovom posredovanju koje Marx imenuje apstraktnim i u čijoj kritici ukazuje na protivurječnost, što je utemeljena na razlici rada u subjektivnom obliku (rad) i objektivnom (kapital), zbiva se još jedna apstrakcija, nejednakost, ne­ sloboda žene. Sama porodica, odnos osoba određenih u moralitetu u prelazu do države određena je običaj nosnošću, što znači da [24] Ibid, § 49, str. 63. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 28 »običajnosna supstancija kao ona koja sadržava samosvi­ jest što za sebe bitkuje ujedinjena sa svojim pojmom, zbilj­ ski je duh jedne porodice i jednog naroda.«2 Podvrgavanje 5 individue običajima mišljenjem da (je to ograničavanje sa­ me individue, za Hegela je samo refleksija apstraktne svi­ jesti. Upravo što osoba ima zasebičnost beskonačne volje kao slobodu koja se objektivira u vlasništvu, »običajnost je ideja slobode kao živo dobro koje u samosvijesti ima svo­ je znanje, a pomoću njegova postupanja i svoju zbiljnost, kao što postupanje ima svoju po sebi i za sebe bitkujuću podlogu i pokretačku svrhu u običajnosnom bitku — po­ jam slobode koji je postao postojećim svijetom i prirodom samosvijesti .«“ Tako određen običaj mora nužno ukinuti neposredni ili prirodni običaj nosni duh u porodici u kojoj svatko biva ukinut za sebe da bi bio njen član. »Porodica ima kao ne­ posredni supstancijalitet duha svoje jedinstvo, koje sebe osjeća, ljubav, kao svoje određenje, tako da opstoji uvjere­ nje da se ima samosvijest svog individualiteta u tom je­ dinstvu kao u bitnosti koja po sebi i za sebe bitkuje, da bi se u njemu bilo ne kao osoba za sebe, nego kao član.«7 ’ Osjećaj i ljubav u porodici kao osjećaj jedinstva, moguć je po Hegelu i onda kada se osoba koja po sebi i za sebe bitkuje ukida u člana, jer je to neposredni supstancijalitet duha. Jedan naš filozof u svom radu »Antimetafizički karakter ljubavi«2 izlaže, većini nam nepoznati, mladenački Hegelov 3 rad o metafizičkom karakteru ljubavi. Ljubav se pojmi kao povijesno — duhovni odnos moguć samo između slo­ bodnih osoba, izraz modernog senzibiliteta, u kojem je je­ dino moguće da se oni koji se ljube odnose kao slobodna osoba spram slobodne osobe, odnos u kojem se duhovno uspostavlja u drugom, bez ukidanja sebe samoga, odnos jed­ nog poetskog stvaranja, u kojem sloboda individue doživlja­ va svoju posebnost, svoje pravo na sreću, na užitak u dru­ gom, kao i taj drugi u njoj, i time oblikuje novi život, stva­ ranje. U samopotvrđivanju davanja i uzimanja, u uposebljavanju čovjeka, stvara se svijet čovjekovih mogućnosti, baj­ ka. Ljubav se kao prirodna, neposredna, spolna, seksualna posebnost pretvara u odnosu dvaju slobodnih bića, koja su to povijesno po duhovnom posredovanju, po estetskoj indivaduaciji, po modernom senzibilitetu, gdje čovjek intimizira* 8 2 [25] Ibiđ, § 156, str. 148. [26] Ibiđ, § 142, str. 142. [27] Ibid, § 158, str. 149. [28] Polja br. 230, Novi Sad, 1978. �Što žene imenuju muškim mišljenjem? 29 i poetički stvara svoj svijet, čovjekov svijet, u novom po­ vijesnom proizvođenju svijeta, čovjekovog svijeta. »Slobodna ljubav« moguća je kao ljubav u slobodi, lju­ bav slobodnih ljudi, kojima je taj odnos cijeli svijet. Ali »ostatak« ovog intimiziranog svijeta je vlasništvo i briga oko onoga izvan ljubavi, što je ljubavi strano i što joj se gadi, jer u taj slobodni odnos osobe i osobe za sebe unosi objektiviziranje vlasništva, odnos onoga koji ima i onoga koji nema, čija sama pomisao vrijeđa ono što je ozbiljenje slobode u odnosu ljubavi, u ljubavnom odnosu kao odnosu dvije slobodne osobe. Institucionalizacija slobodne ljubavi — brak — smatrat će autor Hegelovim pribojavanjem da je taj odnos suviše nesiguran za građansko društvo, i shod­ no tome, da iz toga odnosa proizlazi dilema: ili ljubav ili institucionalni brak, sa zalaganjem za ljubav kao odnoa slobodnih osoba koje se potvrđuju u davanju i primanju, u jednom odnosu, gdje se ne gubi sebe i time protivuriječi građanskom načinu etabliranog društva u državi. Kaže se, između ostalog, da većina žena želi brak, porodicu, insti­ tucionalizaciju ili smrt ljubavi. Znači da su žene manje sposobne za ljubav, manje slobodne osobe, koje iz mora­ liteta, zasebičnosti beskonačne volje nisu u stanju ozbiljiti povijesno — slobodni — estetsko — poetički odnos i spremne su da ukinu svoju osobnost u člana porodice. Po tome bi više učestvovale na »neposrednom supstancijahtetu duha«, u kojem se ljubav osjeća tek kao član porodice. U tom slučaju bi bile bliže osobi koja zasebičnost besko­ načne volje pojmi kao slobodu i državu i time joj je manje posredovana sloboda sama, dakle, je više u njoj za sebe. Ali upravo je obratno! Na pretpostavkama Hegelove dijalektičko-spekulativne metode, beskonačna volja za sebe ima objektivitet u vlasništvu i tako je objektivitet te volje i slobode jedino država. Slobodna osoba — vlasništvo — — običajj — porodica — građansko društvo — država. Pre­ ma tome, ljubav je iz osnovnog određenja dijalektičko-spekulativne metode, nešto što se mora nadvladati i može biti samo ljubav »člana« da se posreduje vlasništvom porodice u građansko društvo. Najprije običajnosna je dužnost da se stupi u brak (!). O slučajnostima odnosa ljubavi i braka u njegovim posebnostima, govori Hegel u § 162, gdje upra­ vo u stupanju u brak na temelju ljubavi govori kao o »bes­ konačnoj posebnosti«.............. »U drugom ekstremu to je beskonačno posebna osebujnost koja pribavlja važenje svo­ jim pretenzijama, pa je povezana subjektivnim principom �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 30 modernog svijeta. — No u modernim dramama i drugim umjetničkim prikazima gdje ljubav spolova sačinjava os­ novni interes, element prožete hladnoće koji nalazimo u njima dovodi se u vatru prikazane strasti s pomoću potpu­ ne slučajnosti koja je povezana s njome, naime da se cijeli interes prikazuje kao da se osniva samo na ovima, što za­ cijelo može biti od beskonačne važnosti za ove, ali to nije po sebi.«2 9 Nadvladavanje puke spolnosti i prirodnosti u braku u ime duhovne veze nije utemeljeno na pretpostavkama slo­ bodnih individua, koje su slobodne za slobodnu ljubav, već: »Običajnosno braka sastoji se u svijesti o ovom jedinstvu kao supstancijalnoj svrsi, time u ljubavi, povjerenju i za­ jedništvu cijele individualne egzistencije, u kojem je uvje­ renju i zbiljnosti prirodni nagon snižen na modalitet jed­ nog momenta prirode, koji je upravo u svom zadovoljenju određen da nestane i da se istakne duhovna veza u svom pravu kao ono supstancijalno, a time ono što je uzvišeno iznad slučajnosti, starosti i vremenskog posebnog nahođenja kao ono po sebi nerazrješivo.«" Moderni senzibilitet, pravo na vlastitu sreću ukazuje se nevažan po sebi, a duhovna je veza moguća tek u svom pravu. Antimetafizički karakter ljubavi nemoguć je, jer je ljubav, kao pravo na sreću, kao odnos dvije slobodne osobe nemoguća, jer su one slobodne u beskonačnoj volji za sebe u vlasništvu i time se nužno kroz običaj koji je ideja slobo­ de, unosi u neposredni običaj nosni odnos, pravo, moment prirodnog života, u kojem je prirodni nagon uveden u brak da bude ukinut. Hegelu je ovo posredovanje slobode neop­ hodno da osigura imovinu porodice, prijelaz na građansko društvo i napokon državu kao realitet apsolutne ideje, kao njezin objektivitet. Ljubav je običajnosno, bračno posre­ dovana uvijek sa objektivi tetom beskonačne volje za sebe, naime vlasništvom i državom. Ovaj odnos ljubavi i braka, ljubavi i porodice, porodice i države posredovan zbiljskim vlasništvom, protivurječnost je slobode i društvenog bit­ ka i predmet Marxove kritike Hegelove filozofije prava, filozofije državnog prava i filozofije i dijalektike uopće. U istini spekulativne filozofije, u utopijskoj ideji filozof­ skog uma — proletarijatu, Marx će iskazati da je ljubav moguća samo kod proletera, jer vlasništvo ne posreduje njihovu ljubav, jer nije umno, već ne-umno. Kasnije će biti riječi o »sretnoj proleterskoj obitelji«. [29] Ibid, § 162, str, 151. [30] Ibid, § 163, str. 151. �Sto žene imenuju muškim mišljenjem? 31 U ukidanju puke spolnosti kao pretpostavke jednog mo­ menta prirode za uspostavljanje duhovne veze u svom pra­ vu krije se zamka nemogućnosti »ženskog pitanja«, odno­ sno, pukoj refleksiji danog uviđaja, da je većina žena spre­ mna odreći se ljubavi u ime braka. Ili, one su manje spo­ sobne da sudjeluju u modernom senzibilitetu, moralitetu osobe da sudjeluje u zasebičnosti beskonačne volje. Naime, običajnosni supstancijalitet kao pojam se dijeli po sebi — kao što smo vidjeli u prošlom poglavlju — i po tome pri­ rodna određenost spolova dobiva svoju umnost. Prirodna određenost spolova ostaje umna po sebi i za sebe, iako je spolnost ukinuta u duhovnoj vezi. »Prirodna određenost obaju spolova dobiva s pomoću svoje umnosti intelektual­ no i običajnosno značenje. To je značenje određeno razli­ kom u kojoj se običajnosni supstancijalitet kao pojam po sebi cijepa, da bi iz nje zadobio svoju živost kao konkretno jedinstvo.«3 Brak kao običajnosnost odnosa između pri1 lodno dva različita spola sadržava »moment prirodnog ži­ vota i to kao supstancijalni odnos — život u njegovu to­ talitetu, naime kao zbiljnost rada i njegov proces. A u sa­ mosvijesti se, drugo samo unutarnje ili po sebi bitkujuće, i upravo time u svojoj egzistenciji samo spoljašnje jedin­ stvo prirodnih spolova preobraća u duhovno u samosvje­ snu ljubav.«3 2 Prirodni spolovi kao »članovi« porodice u tom spoljašnjem jedinstvu ipak imaju realizaciju spolne ljubavi u po­ rodici kao jednoj osobi, jer oni kao akcidencije u odnosu su sam supstancijalitet. Taj odnos kako je rečeno u § 165 jest rezultat cijepanja običajnosnog supstancijaliteta poj­ ma po sebi iz čega sada bitno proizlazi umnost njegove konkretnosti: »Ono jedno stoga je ono duhovno, kao ono što sebe razdvaja u odnosu samostalnost koja bitkuje za sebe i u znanje i htijenje slobodne općenitosti, samosvijest pojmovne misli i htijenje objektivno konačne svrhe — ono drugo je ono duhovno koje se održava u slozi kao znanju i htijenju supstancijalnog u obliku konkretne pojedinačnosti i osjećaja; ono prvo u odnosu prema spolja nešto moćno i djelatno; ovo drugo pasivno i subjektivno. Mužu je stoga i zbiljski i supstanci jalni život u državi, znanosti i slično, te inače i radu sa spoljašnjim svijetom i sa sobom samim, tako da on samo iz svog razdvajanja zadobiva samostalnu slogu sa sobom, čiji mirni zor i osjećajnu subjektivnost [31] Ibid, § 165, str. 154. [32] Ibid, § 161, str. 150. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 32 ima u porodici, u kojoj žena ima svoje supstancijalno odre­ đenje, a u tom pijetetu svoje običajnosno uvjerenje.«3 3 Supstancija kao odnos člana porodice prema porodici određuje sada taj odnos tako, da iako su spolovi u svojoj neposrednoj spolnosti ukinuti kao prirodni, nagon snižen na modalitet jednog momenta prirode i uzdignuti u sa­ mosvjesnu ljubav, prirodna određenost spolova ostaje um­ na po sebi i za sebe načinom posredovanja spram običajnosnog supstancijaliteta. Muž ima pretpostavke da u smislu moderniteta postane slobodna osoba sa zasebnošću besko­ načne volje, njegov spol mu omogućava da u borbi izvana i borbi sa sobom ima izvjesnost u osjećajnoj subjektivnoj običajnosti u porodici. Žena kao spol ima u tom pijetetu svoje mjesto, pa će Hegel u istom paragrafu dirljivo govoriti o pijetetu Sofoklove Antigone kao zakonu žene, kao zakonu osjećajnog supstancijaliteta, unutrašnjosti, koja još nije postigla svoje ozbiljenje. Običajnosno je ovdje Hegelu tra­ gično, jer stvara suprotnost spram javnog zakona države, što je individualizirana u ženstvenosti i muževnosti. Tragičnost, opisana u Antigoni, individualizirana ženstve­ nost kao osjećajni subjektivni supstancijalitet, jest upravo nenadvladana prirodna spolnost položaja žene. Dapače, pri­ rodna određenost obaju spolova iz običajnosnog supstanci­ jaliteta dobiva pomoću svoje umnosti intelektualno i obi­ čajnosno značenje. Spol tako, usprkos nadvladavanju puke spolnosti, biva u porodici sudbina žene. Sudbina onemo­ gućava slobodu i zato ovdje ne može biti ljubavi, jer je ljubav, ljubav među jednakima. Muž i žena kao dvije svi­ jesti ne mogu uspostaviti niti odnos Sluge i Gospodara. Svijest kao odnos S—0 kod sluge omogućava mu da u od­ nosu svijesti i svijesti S—S sa gospodarom beskonačnim posredovanjem radom, učini gospodara ovisnim o njemu, jer se gospodar ne odnosi spram objekta, slobodnog pred­ meta, već rezultata rada sluge. Sluga je, dakle, odričući se borbe svijesti i svijesti za priznanje, radnim posredova­ njem sa slobodnim predmetom, učinio i sebe slobodnim. Sluga ima povijest, biti sluga nije sudbina. Žena, međutim, nema povijesti, njen spol je njena sudbina, ona se ne mo­ že osloboditi, ne može posredovati, ona se ne može uspo­ staviti spram muža kao svijest spram svijesti. Ona nije slobodna osoba, ona se ne može uspostaviti kao subjekt, koji je kao osoba beskonačna volja za sebe. Stoga se sup­ stancija kao odnos članova spram porodice uspostavlja [33] Ibiđ, § 166, str. 154. �što iene imenuju muškim mišljenjem? 33 zajedničkom imovinom, porodičnom imovinom. Osoba ko­ ja je slobodna u zasebičnoj beskonačnosti volje, čija je zbiljnost vlasništvo, javlja se sada kao pravna osoba — po­ rodica. Ali, »porodicu kao pravnu osobu, spram drugih treba da zastupa muž kao glava. Nadalje, njemu prvenstve­ no pripada stjecanje prema spolja, briga za potrebe, kao i dispozicija porodičnim imutkom.«3 »Bračni ugovori kad 4 u njima leži ograničenje zajedništva dobara bračnih dru­ gova, određivanje stalnog pravnog zastupništva žene i si. (potcrtala D. B.) imaju utoliko smisla ukoliko su upravlje­ ni na slučaj diobe braka prirodnom smrću.«3 5 U ovom slučaju određenju neukinute spolnosti, u sudbini žene kao žene u porodici, iskazuje se žensko pitanje, pro­ blem deklarirane jednakosti građanskog društva kao po­ sebni spolni problem spram klasnog problema. Jer, dok dr­ žava kao realitet apsolutne slobode apsolutnog duha pomiruje privatno vlasništvo u objektivnom smislu (kapital) i subjektivnom vidu (rad), pravom koje osigurava slobodu zasebičnosti volje u vlasništvu, tako da se ljudi pred njom javljaju jednaki, žena nije niti pred zakonom jednaka. Ogra­ ničenje njene slobodne osobe kao subjekta beskonačne vo­ lje u objektivitetu vlasništva, određeno je zakonom, odno­ sno ograničenje slobode klasnom pripadnošću ovdje čini da je žena ispod nivoa emancipacije klase kojoj pripada. Žena može imati samo pravnog zastupnika ili tutora za raspolaganje imovinom. Žena i muškarac kao prirodni spolovi su u braku na drugačiji način ukinuti u svojoj neposrednoj spolnosti u duhovno, u samosvjesnu ljubav. Njihovo različito ukidanje osigurava »život u njegovu totalitetu, naime kao zbiljnost roda i njegov proces.« Stoga feministički pokreti, nastali u građanskom društvu, koji jedino i mogu nastati u egalitarističkom društvu, svoju borbu temelje najprije na borbi za pravo žene, za jednaka prava s muškarcima. Tek se preko prava stupa na tlo du­ hovnog u nužno posredovanje slobode. Agresivni otpor spram »vještica«, spram traženja prava žene, miješanje spolne i klasne uloge, uloge porodice i drža­ ve, evidentna je i onda, kada država kao politička država zakonodavno ulazi u sferu građanskog društva. Marx kaže: »Ukoliko fabričko zakonodavstvo regtiliše rad u fabrika­ ma, manufakturama itd. to se isprva Ispoljava samo kao [34] Ibid, § 171, str. 166. [35] Ibid, § 172, str. 167. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 34 mešanje u eksploatatorska prava kapitala. Naprotiv, svako reguliranje tzv., kućnog rada pokazuje se odmah kao nepo­ sredno diranje u roditeljski autoritet, aa to je korak od ko­ jeg se bolećivi engleski parlamenfaugo licemerno ustru­ čavao.«3 6 Država kada i mora zbog svoje »općenitosti, zbiljnosti slobode, donositi zakone o reguliranju sfere građanskog društva kao svoje empirijske osnove, ustručava se dirnuli u patrijarhalnu porodicu, jer joj upravo ona omogućava njezin vlastiti temelj. Suprotnost subjektivnog rada i obje­ ktivnog rada na kojemu se država vidi kao zbiljnost apso­ lutne slobode, mora se proizvoditi 'prirodno', mora joj biti osiguran prirodni temelj — patrijarhalna porodica. Hegel je ovu prirodu, spol, prije zajedničkog ukinuća u samosvje­ snu ljubav, ostavio neukinutom, dapače, ostavio spolnost žene kao njenu sudbinu, temeljnu zbiljnost roda i njegovog procesa. Budući da se porodica ukida u građanskom druš­ tvu ona mu kao prirodni temelj mora osigurati prirodnost opstanka, prvenstveno razlike subjektivnog rada i objek­ tivnog rada. Ova razlika počiva na podjeli rada, pa mora biti jasno određena podjelom rada spolova. Žena je rađalica, a muškarac mislilac, gospodar.«3 7 Kako je porodica-porodica građanskog društva, supstan­ cija kao odnos »članova« mora supstancijalno odrediti od­ nos muža i žene kao mislioca i rađalice. Umnost građanskog društva, umnost podjele rada u svom proizvođenju života mora dovesti u odnos nejednaki polo­ žaj ljudi u porodici sa nejednakim u građanskom društvu. Prirodna određenost time dobiva svoju umnost, a priroda, koja je za Hegela drugobitak ideje, ovdje je u svojoj pri­ rodnosti pretpostavka apsolutne slobode. Iz samog odnosa među slobodnim individuama uvođenje prirode bilo bi nešto ne — umno. Ali iz nemogućnosti, postavljanja odnosa slobodnih osoba, svijesti i svijesti koja uzajamno ne vodi borbu, nego se potvrđuje u ljubavi, uvedena je priroda, prirodna određenost kao osnova posredovanja. Antimetafizički karakter ljubavi nemoguć je, kako ograničenošću zasebičnosti beskonačne volje u njezinom objektivitetu — vlasništvu (klasni momenat), tako i prirodnim ograničenjem spolova (»žensko pitanje« — spolni). [36] Mara: Kapital I, Beograd, 1972, str. 432. [37] Vidi: P. Skok: Etimologijski rječnik hrvatskog ili srpskog jezika III, Zagreb, 1973, str. 677. �Šio žene imenuju muškim mišljenjem? 35 Ograničenje žene na ahistorijsku rađalicu, koja tek u braku dobiva svoje supstancijalno određenje bitno je ogra­ ničava da se okreće sebi i u sebe kao vlastitom predmetu i time da ona ima pravo »posebnosti«, dakle da hoće ljubav kao odnos dviju svijesti, koje se ne bore, već potvrđuju jed­ na u drugoj i proizvode život. S unutrašnje strane, u svom ograničenom svijetu, ograničenom obrazovanju kao pret­ postavci ukidanja puke spolnosti, kao bitno neslobodna, žena ne može proizvesti beskonačnost posebne osobe, in­ dividue, koja jest tek modernitet. S vanjske strane pravo na vlastitu sreću, na vlastiti smisao života onemogućen joj je, a sigurnost da uopće jest, osigurava joj brak unutar prava. Muškarac, koji ima supstancijalni život u državi, znanosti, u borbi sa svijetom i sa samim sobom (okreće se sebi i u sebe) i time ozbiljuje modemi senzibilitet, pravo na posebnost, na vlastitu sreću. Muškarci stoga u spolnom, osjećajnom odnosu ljubavi, odnose se spram žene kao spola svih žena, ne razlikuju mnogo jednu od druge i izleti iz braka su im dopušteni. Že­ na, naprotiv, voli posebnost muškarca, njegovu diferenci­ ranu posebnost i slobodu, voli jednoga. Iz uronjenosti u spol ulazi u jedinu mogućnost duhovnosti kao rađalica, u odnos braka s jednim muškarcem. Stoga žene žele brak! Izvan njega kao odnosa objektivnog duha, one su čista spol­ nost. Stoga kada žena ljubi drugoga izvan je zakona, obi­ lježena je. Ljubav je moguća slobodnim osobama, žena je neslobodna osoba, spol. Pitanje ljubavi kao slobodne ljubavi, ljubavi između slobodnih osoba, slobodne žene i slobodnog muškarca u zasebičnosti beskonačne volje bez braka, odnosno, razumi­ jevanje slobode bez poimanja realiteta slobode u državi, upravo su postavile feministkinje. Time su stavile u pitanje patrijarhalnu porodicu, državu i samu dijalektičko — spe­ kulativnu metodu filozofije slobode. Samoosvještavanje žena kao ono što u pojmu omoguća­ va modernitet i moralitet modernog svijeta, nije stoga zah­ tjev za oslobađanjem žena u gradualnom smislu u carstvu nužde, u građanskom društvu, nego beskonačne volje koja hoće samu sebe bez posredovanja. Upravo stoga, etablira­ no društvo građanskog načina proizvodnje života, agresiv­ no suzbija samoosvještavanje žena, naročito vidljivo u no­ voj desnici i neokonzervatizmu. Hegel je kao filozof građanskog društva ukinuo puku �'Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 36 spolnost u braku i doveo je do samosvjesne ljubavi, ali na pretpostavkama prirodne određenosti spolova. Time je osi­ gurao protok u građansko društvo, njezinu ukinutost u građanskom društvu. Za socijalizaciju ljudi koji neće tražiti jednakost, već pojmiti jednakost kao »apstraktni identitet razuma na koji najprije pomišlja mišljenje što reflektira, a time i osrednjost duha uopće« da je ta želja koja nije ništa objektivno, morala se uvesti prirodna određenost. Tek prirodna razli­ čitost muškarca i žene kao članova porodice, kojima je sam laj odnos supstancijalitet, osigurava se u socijalizaciji dje­ ce, svrsi samoga braka, »moment prirodnog života i to kao supstancijalni odnos — život u njegovom totalitetu, naime kao zbiljnost roda i njegov proces.« I samo »običajnosno razrješenje porodice jest u tome, da djeca, odgojena kao slobodne ličnosti, budu priznata u punoljetnosti kao pravne osobe i da budu sposobna da imaju djelomice vlastito slo­ bodno vlasništvo, djelomice da osnuju vlastite porodice — sinovi kao starješine, a kćeri kao žene (potcrtala D. B.) — da osnuju porodicu u kojoj se sada njihovo supstancijalno određenje, spram kojega odstupa njihova prva porodi­ ca kao prvi temelj i polazište, a !još manje ima ikakva prava apstraktne loze.«3 Običajnosno razrješenje porodice je za­ 8 vršena socijalizacija ljudi, koja omogućava prelaz u gra­ đansko društvo, sinova kao starješina — i kćeri kao žena. Građansko društvo u protivurječnosti slobode i društve­ nog bitka u zavisnosti svih od sviju proglašava opću, stal­ nu imovinu (vidi § 170) svojom vlastitom sigurnošću. Ne­ mogućnost jednakog učestvovanja u općoj imovini socijali­ ziranih bića da prihvate prirodnu podjelu rada u porodici, upozorava još jednom na prirodnost nemogućnosti jedna­ kog učestvovanja: »Mogućnost učestvovanja u općoj imovi­ ni, posebna imovina, uvjetovana je, međutim, djelomice vje­ štinom, koja je, sa svoje strane opet sama uvjetovana imo­ vinom, a zatim slučajnim okolnostima, kojih mnogolikost stvara različitost u razvoju već za sebe nejednakih prirod­ nih tjelesnih i duhovnih dispozicija — različitost koja se u ovoj sferi posebnosti javlja u svim stupnjevima, pa joj je sa ostalom slučajnošću i spolfjašnošću nužna posljedica neje­ dnakosti imovine i vještine individua. — U ideji sadržanom objektivnom pravu posebnosti duha koji od prirode — ele­ menta nejednakosti ljudi u građanskom društvu ne samo da ne ukida nego je proizvodi iz duha pa je uzdiže do ne[38] Ibiđ, § 177, str. 155. �Sto tene imenuju muškim mišljenjem? 37 jednakosti vještine, imovine i same intelektualne i moral­ ne obrazovanosti — suprotstaviti zahtjev jednakosti, pripa­ da praznom razumu, koji tu svoju apstrakciju i svoje »treba da« uzima kao realno i umno. Ova sfera posebnosti koja se­ bi zamišlja opće, u toni samo relativnom identitetu s op­ ćim zadržava u sebi kako prirodnu tako i proizvoljnu poseb­ nost, a time ostatak prirodnog stanja. Nadalje, sistemu ljudskih potreba i njihovom kretanju imanentni um jest ono što ga raščlanjuje u organsku cjelinu razlika.«3 0 Ova zbiljska nejednakost među ljudima, koja je progla­ šena prirodnom, mišljena je kao zbiljnost konkretne slo­ bode države. Jer, porodica, građansko društvo, zbiljni su po državi, a ne država po njima. Apsolutna sloboda je mo­ guća kao objektivni duh u državi, koji pravom posreduje svoju prirodnu osnovu. Kako je zasebičnost beskonačne volje objektivirana u vlasništvu, ljudi mogu biti slobodni samo zbiljnošću države i po njoj. »Država je zbiljnost kon­ kretne slobode; a konkretna sloboda sastoji se u tome da osobna pojedinačnost i njeni posebni interesi isto tako imaju svoj potpuni razvoj i priznanje svog prava u sistemu porodice i građanskog društva kao što s pomoću samih se­ be djelomice prelaze u interes općega, a djelomice sa zna­ njem i voljom priznaju to opće kao svoj vlastiti supstancijalni duh pa su za nj djelatni kao za svoj konačni cilj, tako da ni ono opće ne važi i ne izvršava se bez posebnog inte­ resa, znanja i htijenja, niti individue žive kao privatne oso­ be samo za ovo potonje, a da im htijenje nije u jednom u općem i za opće, imajući djelatnost koja je svjesna te svr­ he. Princip modernih država ima tu nečuvenu snagu i du­ binu da daje da se princip subjektiviteta dovrši do samo­ stalnog ekstrema osobne posebnosti, a istovremeno može ga vratiti u supstanci jalno jedinstvo i da tako u njemu održi samo to jedinstvo.«4 0 Država tako pomiruje protivurječje privatnog vlasništva, kojemu je supstancijalno određenje rad. Rad kao subjekt privatnog vlasništva, koji leži u temeljima građanske proiz­ vodnje života po svojoj unutarnjoj određenosti trebao bi us­ postaviti opću jednakost među ljudima. Ali jednakost posta­ je puka apstrakcija jer je vlasništvo objektivitet slobode za sebe. Protivurječnost slobode i društvenog bitka postavlja se u zbiljnost konkretne slobode države, razlike objektiv­ nog vlasništva u kapitalu i subjektivnog u radu, sposobno­ sti. [39] Ibid, § 200, str. 173 — 174. [40] Ibid, § 260, str. 209 — 210. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 38 Prirodna nejednakost među ljudima, a posebno žene i muškarca, prirodni je temelj posredovanja apsolutne slo­ bode u realitetu države, koji je idealitet građanskog načina proizvođenja života. Pošto privid slobode građanskog druš­ tva u dijalektičko — spekulativnoj metodi filozofije slobo­ de apstraktno ukida spolnost, odnosno, nejednakost spolova uzima za svoju pretpostavku, žensko pitanje može radikalno staviti u pitanje filozofiju slobode, dijalektičko — speku­ lativnu metodu i njoj potrebno građansko posredovanje proizvodnje života, istovremeno sa istinom spekulativne filozofije — proletarijatom. �Emancipacija i tehnologija Za promišljanje odnosa emancipacije i tehnologije pola­ zimo od Marxova određenja emancipacije: »Svaka en^ncipacija je svođenje^čovjekovog svijeta, čovjekovog odnosa rTa samog čovjeka.«* Svođenje čovjekova svijeta, čovjekovih 1 odnosa na samog čovjeka, traži u određenom odnosu, odno­ su emancipacije i tehnologije, da tehnologija bude po čo­ vjekovoj mjeri. Problem se sastoji u tome da se odredi Što je tehnologija. Različite definicije tehnologije sv/jedoče o tome, da pojam tehnologija nije niti jednostavan, niti je­ dnoznačan. Neproblematizirani pojam tehnologije, nepropitano razumljen kao »nauka ili sklop znanja i vještina o fizikalnim, kemijskim kao i drugim postupcima prerade sirovina, poluprerađevina u proizvodnji, također skup sa­ mih tih procesa« (Leksikon Jugoslavenskog leksikografskog Zavoda, Zagreb, 1974) ima značenje reperkusije za poima­ nje same emancipacije. Nauka ili sklop znanja i vještina o fizikalnim, kemijskim i drugim postupcima prerade sirovina, poluprerađevina u proizvodnji, kao i skup samih tih procesa, jednoznačno i neupitno može ući u odnos svođenja čovjekova svijeta i čovjekovih odnosa na samog čovjeka. Ovakvim se određe­ njem tehnologije daje jedna neutralna definicija zbiljnosti suvremene proizvodnje, visoko razvijenih proizvodnih sna­ ga. Tako određeni pojam — tehnologija, određuje prinije­ li] Marx: »K židovskom pitanju«, Rani radovi, Zagreb, 1953, str. 65. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 40 njivanje nauke i vještina u procesu modernih industrijskih društava. Bez vrijednosne, o'dnosno, društvene relevancije, ovakva definicija ipak sugerira vrijednosni odnos tehnolo­ gije i emancipacije, jer se čini da se ne može staviti u pi­ tanje odnos sklopa znanja i vještina i svođenje čovjekova svijeta i čovjekovih odnosa na samog čovjeka. Nauka, pri­ mjenjivanje nauke, znanja i vještine u samom procesu proizvodnje, neophodni su uvjet suvremenog načina proiz­ vodnje, čovjekova odnošenja kao prirodnog bića spram prirode, ukazivanje njegove generičke biti. Suvremeno gene­ ričko biće čovjeka iskazuje se u tako određenoj tehnologiji. Ili, tako određena tehnologija pridonosi jednoznačnom svo­ đenju čovjekova svijeta na samog čovjeka. Međutim, ova­ kvo se određenje može prihvatiti u odnosu na Marxovo određenje emancipacije, samo ukoliko se eventualno radi o svođenju čovjekova svijeta na samog čovjeka. Dakle, ako se radi o proizvodnji, o historijskom načinu proizvodnje suvremenog društva, koje se spram prirode odnosi tehno­ loški. U samom Marxovom određeniju emancipacije stoji da je ona svođenje svijeta i čovjekovih odnosa na samog čovjeka. Iz ponuđene definicije tehnologije ne može se za­ ključiti ni na kakve čovjekove odnose. Ona je data izvan svakog odnosa, čovjekovog odnosa, društvenog odnosa, što za marksizam znači izvan klasnog odnosa. Tehnologija je ovdje naprosto nauka, primijenjena nauka, znanja i vješti­ na, koje su potrebne suvremenom načinu proizvodnje živo­ ta. Ta su znanja izvan društvenih odnosa, izvan klasa, pa će ovladavanje takvom tehnologijom biti tek neutralna pretpo­ stavka za daljnje razumijevanje svođenja čovjekovih odno­ sa na samog čovjeka. Uvođenje čovjekovih odnosa u kore­ laciju emancipacije i tehnologije ukazuje se ovdje kao pro­ blem političke emancipacije. Neutralno određenje pojma tehnologije, ostavlja netaknutim čovjekove odnose u proiz­ vodnji u kojoj zatiče takvu tehnologiju. Budući da se radi o promjeni čovjekovih odnosa, o njihovom svođenju na sa­ mog čovjeka, to svođenje spada izvan tehnologije same, u političku borbu za svođenjem čovjekovih odnosa na sa­ moga čovjeka, dakle u sferu političke emancipacije. Da bi tehnologija mogla ući u odnos sa emancipacijom mora biti posredovana političkom emancipacijom. Politička emanci­ pacija je, međutim, upravo rezultat građanskog društva. Ona je podijelila čovjeka na egoističnog individuu i na gra­ đanina. Ona je realizirala određeni odnos ekonomije i po­ litike, građanskog društva i političke države. »Politička emancipacija je, s jedne strane, redukacija čovjeka na ego- �Emancipacija i tehnologija 41 ističnog, nezavisnog individuuma, a s druge, na građanina, na moralnu ličnost.«2 Dovođenje u odnos tehnologije i emancipacije posredova­ njem političkom revolucijom, iskazuje se nedostatnim, jer je upravo politička emancipacija onemogućila svođenje čo­ vjekovih odnosa na samog čovjeka. Ona je i samog čovjeka u tom odnosu učinila homo duplexom: egoističnim indivi­ duumom i građaninom. Prihvaćanje ponuđene definioije tehnologije u teoriji i praksi zemalja real-socijalizma, utemeljuje se na druga­ čijem poimanju političke emancipacije. Smatra se da je po­ litička emancipacija dovršena tek diktaturom proletarija­ ta. Politička emancipacija građanskog društva sa podje­ lom čovjeka na egoističnu individuu i građanina, vidi se nadvladanom podržavljenim ili podruštvovljenim sredstvi­ ma za proizvodnju. Pukotina između građanskog društva i političke države, koja je krajnja posljedica političke eman­ cipacije, smatra se da se može promijeniti drugačijim od­ nosom ekonomije i politike. Politika biva nadređena eko­ nomiji. Preuzeta tehnologija ideološki funkcionira na »so­ cijalistički način«, a svođenje čovjekovih odnosa na samo­ ga čovjeka smatra se ozbiljenim, poistovjećivanjem države i društva. Sami odnosi u proizvodnji, čovjekovi odnosi, ostaju ne­ promijenjeni a nepromijenjeno razumijevanje tehnologije ipak znači promjenu u vlasništvu, objektivitetu slobode, emancipaciju. Dominacija politike nad ekonomijom usvaja neutralnu definiciju tehnologije i dovodi je u direktni od­ nos s emancipacijom. Socijalistička država »socijalistička državnost« figurira kao čovjekovo generičko biće bez ika­ kve mogućnosti da ukine građansko proizvođenje života. Hipertrofiranje državnog i političkog spram bitnog ra­ zumijevanja emancipacije kao svođenjje čovjekova svijeta i čovjekovih odnosa na samoga čovjeka jest upravo neemancipacija. »Tek kada stvaran, individualan čovjek po­ vrati u sebe apstraktnog građanina i kao individualan čo­ vjek postane generičko biće u svom empirijskom životu, u svom individualnom radu, u svojim individualnim odnosi­ ma tek kada čovjek spozna i organizira svoje »forces propres« kao društvene snage, i stoga, više ne bude od sebe dijelio društvene snage u obliku političke snage, tek tada će čovjekova emancipacija biti dovršena.«3 [2] Ibid, str. 65. [3] Ibid, str. 65. �žensko pitanje i soc. samoupravljanje 42 Tehnologiju ne možemo bezupitno dovesti u odnos s emancipacijom, čak ako smatramo da taj odnos mora biti posredovan političkom emancipacijom. Obzirom da su na­ uka, primjena nauke, znanja d vještine, samorazumljivo u određenom odnosu sa emancipacijom, očito je da je nuž­ no redefinirati pojam tehnologije. Ponuđena definicija bila je nedovoljna da se njome pojme čovjekovi odnosi kao pretpostavka emancipacije, pa se oni moralju naći u sa­ moj definiciji tehnologije, odnosno tehnologija sama jest jedan određeni čovjekov odnos, klasni odnos. II Nužnost određivanja tehnologije kao određenog čovjeko­ vog odnosa, društvenog odnosa, izlazi već i iz historijske činjenice, da je sama riječ »tehnologija« prvi puta upotrije­ bljena u djelu Beckmanna Johana: Entwurf einer allgemeine Technologie 1806. godine.4 Očito, da je nauke i vještine o fizikalnim, kemijskim i drugim postupcima obrade ma­ terijala, bilo na različitim razinama otkada postoji obrada materijala, odnosno, sama proizvodnja. Imenovanje sa­ mog pojma »tehnologija«, odnosno, traženje »nabačaja« za opću tehnologiju zbiva se tek 1806. godine. Znači da se radi o takvim znanjima i umijećima obrade materijala, ko­ ja se ne razlikuju samo kvantitativno, već i kvalitativno od prijašnjih, da se radi o novosti u cjelokupnoj društvenoj proizvodnji, koja stavlja u odnos nauku — umijeće i pro­ izvodnju. Nova društvena proizvodnja, utemeljena na no­ vom odnosu nauke i umijeća i njihove primjene, nauka o skupu tih procesa u proizvodnji, različito oblikuje i čovje­ kove odnose u proizvodnji. Novost tih čovjekovih odnosa u koje stupaju kvalitativno novim određenjem nauke kao znanja i vještina o fizikalnim, kemijskim i drugim postup­ cima prerade sirovina, imenovano tehnologijom, zbiva se kvalitativno novi društveni odnos, čovjekov odnos, odnos razvijenog kapitalizma. Odnos tehnologije i emancipacije može se razumjeti samo kao kapitalistički tehnološki odnos. Tehnologija omogućava razvijeni kapitalizam, određeni čo­ vjekov odnos, kao što je tek tim odnosom omogućena. Do­ vođenje u odnos tehnologije i emanoipacije, podrazumije­ va stoga, nužno poimanje tehnologije kao određenog dru­ štvenog odnosa. Ovakvim promišljanjem odnosa tehnologi[4] Mayer Lexikon, Leipzig, 1886. �Emancipacija i tehnologija 43 je i emancipacije, redefinirani pojam tehnologije glasi: teh­ nologija je historijski određeni odnos općega i zajedničkog rada. Budući da se radi o historijskom odnosu dvije vrste radova: općeg i zajedničkog rada, a rad je za sebe i po se­ bi mjesto gdje se svodi čovjekov svijet i čovjekovi odnosi na samog čovjeka, moguće je dovesti u odnos tehnologiju i emancipaciju. Ukoliko nam se danas čini samorazumlji­ vim da su tehnologija i emancipacija u odnosu, odnosno da je tehnologija pretpostavka emancipacije, to je upravo stoga, što poimanje tehnologije uključuje suvremeni odnos općega i zajedničkog rada. Marx je odredio u Pretvaranju viška vrijednosti u profit da je »opći rad svaki naučni rad, otkriće, pronalazak. Opći rad kao nauka uvjetovan je djelo­ mično kooperacijom sa živim ljudima, većim dijelom na re­ zultatima znanosti u cjelokupnoj povijesti znanosti. Zajed­ nički rad je neposredna individua.« Određenje tehnologije kao odnosa općega i zajedničkog rada, nauke i kooperacije individua, određuje ujedno tehnologiju kao historijski odreueni svijet čovjekovih odnosa, proizvodni odnos kapital — rad. Pri samorazumljivom određenju odnosa tehnologije i emancipacije potrebno je upozoravati da je taj odnos po­ sredovan odnosom kapital — rad. Tehnologija kao odnos općeg i zajedničkog rada, čovjekov odnos, utemeljen je na odnosu kapital — rad i prema tome svođenje čovjekova svijeta i odnosa na samog čovjeka, nemoguće je izvesti bezupitnim preuzimanjem tehnologije. Tehnologija je moguća tek u razvijenom kapitalističkom načinu proizvodnje, u određenim čovjekovim odnosima, društvenim i klasnim, kada su naslijeđena manufakturna sredstva za proizvodnju i na njima zasnovana podjela rada, transformirana prema samom pojmu kapitalističkog nači­ na proizvodnje — profitu. Naslijeđena manufakturna sred­ stva za proizvodnju ne osiguravaju efikasnu proizvodnju vrijednosti, višak vrijednosti, oplodnju kapitala. Za efikas­ nu proizvodnju vrijednosti potrebna je daljnja raščlamba procesa rada do tako pojednostavljenih dijelova da na nji­ hovo mjesto može nastupiti mehanizam. Kapitalistički na­ čin proizvodnje, koji se temelji na robno — novčanoj pro­ izvodnji, ekvivalentnoj razmjeni apstraktnog rada, morao je svaki konkretni rad na sredstvima za proizvodnju podje­ lom rada pretvoriti u apstraktni rad, da bi na njegovo mje­ sto mogao doći mehanizam — stroj. Hegel je umnost podje­ le rada temeljio upravo na mogućnosti da se on učini me­ haničkim, kako bi na njegovo mjesto mogao doći stroj i iz­ rekao to u § 198: »Ono opće i objektivno u radu leži, me- �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 44 đutim, u apstrakciji, koja uzrokuje specifikaciju sredstava i potreba, a time ujedno specificira proizvodnju i stvara podjelu radova. Rad pojedinčev postaje podjelom jedno­ stavniji, a time postaje veća vještina u njegovom apstrakt­ nom radu, kao i količina njegovih proizvoda. Ova apstrak­ cija vještine i sredstava upotpunjuje ujedno ovisnost i uza­ jamnu povezanost ljudi za zadovoljavanje ostalih potreba do potpune nužnosti. Apstrakcija proizvođenja čini rad, na­ dalje, sve više mehaničkim, a time na koncu podobnim da čovjek može od njega odstupiti, a da na njegovo mjesto može stupiti mašina.« Zamjenljivost svake pojedinačne ope­ racije apstraktnim mehanizmom ukida i sredstvo za pro­ izvodnju u svojoj samosvojnosti .i pretvara ga u stroj. Sredstvo za proizvodnju određeno ije kao stalni kapital, Capital fixe, a stalni kapital u svom odnosu spram sebe je najadekvatniji oblik kapitala uopće. Svaki kapital nastupa prema radniku kao stroj. Tehnologija kao odnos općega i zajedničkog rada, kao odnos kapital — rad, ukazuje se kao odnos stroj, mašinerija spram živog rada. Živi rad, koji je podjelom rada atomiziran i obesmišljen, javlja se u službi mašinerije, u kojoj je sada nužno opći rad. Podjela rada u mašini iskazuje se kao okamenjeni društveni odnos, čovje­ kov odnos, i uspostavlja se kao podjela rada između radni­ ka i mašine. O tehnologiji kao određenom historijskom od­ nosu općega i zajedničkog rada može se govoriti tek u pro­ izvodnji koja je poznanstvljena, gdje je sredstvo za proiz­ vodnju u emfatičkom obliku capital fixe, i gdje se taj stal­ ni kapital pojavljuje u odnosu živog rada i stroja. Tek kad je opći društveni rad nauka, tehnološki izumi mogu se po­ javiti u mašineriji, koja je kao ukinuto sredstvo za proiz­ vodnju, stalni kapital, može se i kooperacija individua, rad­ nička klasa, živi rad, uspostaviti kao zajednički rad. Kapital tek kombinira zajednički rad s naukom, tako da živi rad gu­ bi svoju fizičku snagu, pa vještina ne egzistira u radniku, ne­ go u mašineriji, u tvornici. U tvornici naučna kombinacija tih radova djeluje kao cjelina. Društveni duh rada dobiva objektivnu egzistenciju izvan radnika. Iz ovoga slijedi da je dovođenje u odnos tehnologije i emancipacije moguć sa­ mo svođenjem čovjekovog odnosa na samoga čovjeka, što znači ukidanjem društvenog duha rada, koji ima objektiv­ nu egzistenciju izvan radnika. Ukidanje objektivne egzisten­ cije društvenog duha rada izvan radnika, nije moguće posti­ ći političkom emancipacijom. Ona, s jedne strane, otuđuje �Emancipacija i tehnologija 45 čovjekove odnose u svijet iznad njega, u politiku, u državu, s druge strane, ostavlja nepromijenjeni odnos općeg i za­ jedničkog rada, nauke i kooperacije individua. Podržavljenje ili podruštvovlijenje sredstava za proizvodnju ne podruštvljuje odnos živoga rada i mašinerije, kao niti kombinaciju radova u tvornici. Kapital fikse, stroj, u odnosu spram ži­ voga rada proizvodi kapitalistički odnos bez kapitalista. On uzima živu snagu radnika da bi mu isisao višak rada. Da taj rad ne bi bio eksploatacija, uzimanje viška vrijednosti, cijeli se problem prenosi na distribuciju viška rada, na na­ građivanje prema radu. Odnos tehnologije i emancipacije nije moguće izvesti, jer je tehnologija sama već određeni historijski — kapitalistički odnos općega i zajedničkog rada, nauke i kooperacije individua. Za posredovanje teh­ nologije i emancipacije nameće nam se kao neophodno tematizirati odnos općeg i zajedničkog rada. Promišljanje odnosa općega i zajedničkog rada kao pret­ postavke odnosa tehnologije i emancipacije nedovoljno je u suvremenoj marksističkoj teoriji. Prvi je promašaj u strukturalističkom viđenju proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa kao posebnih entiteta. Pri tome se emancipacija vi­ di u proizvodnim odnosima u političkoj revoluciji ukidanja privatnog vlasništva, a proizvodne snage, tehnologija, kao proizvodnje snage naprosto, tehnologija naprosto kao nešto neutralno i pozitivno. Društvena snaga rada izvan radnika, koju je uspostavio kapitalizam, misli se podruštvoviti poli­ tičkim ukidanjem privatnog vlasništva. Neosporno je da je ideologija neutralnosti proizvodnih snaga i ideologija klasnosti proizvodnih odnosa proizašla iz stvarno nisko razvi­ jenih proizvodnih snaga suvremenih socijalističkih društa­ va. Iz takvog temelja, iz takvih stvarnih teškoća, stvara se onda »teorija«. Promišljanje ipak ne može odustajati od pokušaja revolucioniranja određenog historijskog — kapita­ lističkog odnosa općega i zajedničkog rada— tehnologije. Sam Marx, a pogotovo Engels, nisu jednoznačni u po­ imanju proizvodnih snaga. Njihovo veliko odavanje prizna­ nja buržoaziji za razvitak proizvodnih snaga najjasnije su artikulirali u Manifestu komunističke partije: »Buržoazija je u svojoj jedva stogodišnoj klasnoj vladavini stvorila ma­ sovni je i kolosalni je proizvodne snage nego sve prošle gene­ racije zajedno. Potčinjavanje prirodnih sila, mašinska pro­ izvodnja, primjena kemije u industriji i zemljoradnji, parobrodarstvo, železnice, električni telegrafi, privođenje po­ ljoprivredi čitavih delova sveta, pretvaranje reka u plovne, �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 46 čitava stanovništva koja kao da su nikla iz zemlje — koje je ranije stoleće slutilo da su takve prirodne snage dremale u krilu društvenog rada«.5 Ovakvo priznavanje snaga društvenog rada buržoazije, ako nije posredovano cijelim duhom marksizma, može ra­ zumjeti proizvodne snage kao neku posebnu strukturu, neu­ tralnu tehnologiju, kao društveni odnos općega i zajednič­ kog rada. Osim toga, upravo jer je za marksizam problem tehnologije uvijek ekonomski posredovan, kritika građan­ skog načina proizvodnje najtemeljitije je izvedena u »pro­ izvodnim odnosima«, u Kritici političke ekonomije, u Kapi­ talu. Kritika građanske znanosti stoga je prvenstveno kriti­ ka građanske ekonomije — apsolutne nauke građanskog društva. Kritici Saya, Ricarda i Smitha poklonjeno je mno­ go brige i tek na toj kritici moguća je kritika političke eko­ nomije. Na tim je tekstovima evidentan Marxov »Opći rad«, koji je moguć — kako ga je sam definirao — većim dije­ lom na rezultatima znanosti u cjelokupnoj povijesti. Sam »opći rad« na tehnologiji, proizvodnim snagama, ostaje u drugom planu interesa, iako se sporadično javlja, posebno u kritici Urea i Babbagea. Ure i Babbage su mnogo više osnivači i mnogo su više utjecali na suvremene tehnokratske ideje od Saint Simona, a o njima i njihovom utjecaju na Marxa i Engelsa, na njihov »opći rad«, manje znamo na području razumijevanja tehnologije. Engels kritizira Babba­ gea da je »cinički apologet fabričkog sistema.« To je stoga što i Babbage i Ure priznaju samo objektivnost i egzaktnost bez ikakvih socijalnih i klasnih problema. Usprkos takvoj kritici tehnokratskih ideja, imenovanju proizvodnih snaga kao samosvojnih, teško se može oduprijeti dojmu, da Ure i Babbage nisu utjecali na Engelsa.6 Zbog važnosti promišljanja tehnologije kao historijski određenog odnosa općega i zajedničkog rada (kapitalističkog odnosa), sum­ nju da su Babbage i Ure utjecali na Engelsa, argumentirat ćemo in extenso Engesovim spisom: »0 autoritetu«. »Meha­ nički automat velike fabrike mnogo je veći tiranin nego što su ikad bili sitni kapitalisti koji zapošljavaju radnike. U najmanju ruku što se tiče sata rada nad vratima ovih tvornica može se napisati: 'Ostavite, svaku autonomiju, vi koji ulazite!’ Ako je čovjek naukom i stvaralačkim genijem sebi podvrgao prirodne sile, ove mu se osvećuju dok se n ji[5] Mane—Engels: Manifest komunističke partije, Beograd, 1960, str. 14. [6] Vidi interesantnu studiju o utjecaju Urea i Babbagea na Marxa i Engel­ sa: Exzerpte iiber Arbeitsteilung, Maschinerie und Industrie, Frankfurt, Ullstein Verlag, 1981. �Emancipacija i tehnologija 47 ma koristi pravim despotizmom, nezavisno od bilo koje or­ ganizacije društva (kurziv B. D.). Htjeti ukinuti autoritet u krupnoj industriji znači htjeti ukinuti samo industriju, uništiti predionicu pamuka da bi se vratili kolovratu.«7 Promišljamje tehnologije kao kapitalističkog odnosa op­ ćega i zajedničkog rada, zaboravlja se u zemljama real — socijalizma, pozivajući se često na ovakve eksplicitne sta­ vove Marxa i Engelsa, bez kritičkog odnosa spram tih tek­ stova i bez historijske dimenzije suvremenog društva, u ko­ jima tehnologija donosi takve moguće kataklizme, koje se uistinu ne mogu urediti političkom emancipacijom. Primje­ rice u DDR u Philosophisches wdrtebuch, pojam tehnolo­ gije uopće nije uveden. Način proizvodnje određen je kao jedinstvo produktivnih snaga i produkcionih odnosa. Pro­ izvodna snaga određena je kao uzajamno djelovanje sred­ stava za proizvodnju i ljudskog rada. Pitanje vlasništva nad sredstvima za proizvodnju centralno je pitanje revolucije. »Kroz podruštvovljenje najvažnijih sredstava za proizvod­ nju u socijalizmu su otklonjena ograničenja između radne snage i sredstava za proizvodnju kao i iskorišćavanje radne snage nastale privatnim vlasništvom.«8 Redukcija problema tehnologije na odnos proizvodnih snaga i proizvodnih od­ nosa, mehanički i strukturalistički razdvaja »proizvodne snage« i »proizvodne odnose«. Ukidanje privatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju rješava — u ovoj ideologiji — probleme odnosa radnik — stroj, čovjekove odnose, jer po sebi ukida eksploataciju. Ukidanje privatnog vlasništva je tako posredovanje između tehnologije (kapitalističke, socijalističke) i emancipacije svođenja čovjekovih odnosa na samog čovjeka. Čak što više, ukinuto privatno vlasništvo kao dominantni čovjekov odnos, rješava ograničenje pro­ duktivnosti rada, odnosa općega i zajedničkog rada, što ga donosi privatno vlasništvo. U našem promišljanju tehnologije kao kapitalističkog od­ nosa općega i zajedničkog rada, to bi značilo, da taj isti odnos općega i zajedničkog rada funkcionira efikasnije u proizvodnom odnosu ukinutog privatnog vlasništva, nego u odnosu u kojem je uspostavljen zbog profita, efikasnosti. Bezupitno preuzimanje proizvodnih snaga kapitala, teh­ nološkog načina proizvodnje, ostavlja radnika u tehnološ­ kom racionalitetu spram mašine, spram »oduhovljenog ču­ dovišta«. Ekonomski se nalazi u tehnološkom racionalitetu [7] Birokratija i tehnokratija I. Beograd, 1966, str. 31. [8] »Philosophisches Worterbuch« /hrsg. Klaus G./ Leipzig, 1975. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 48 spram birokracije, institucionalne avangarde, koja raspo­ laže sveukupnim viškom rada, U takvom neupitanom teh­ nološkom racionalitetu, a u osnovnom čovjekovom odnosu, proizvodnom odnosu, socijalističko pravo na rad i ostale be­ neficije iz radnog odnosa, a na istoj mašineriji koja je kon­ struirana na načelu kompetitivne efikasnosti, za razliku od pi'oklamirane ideologije rasta produktivnosti rada, produk­ tivnost rada postaje suboptimalna spram one u privatno — vlasničkim odnosima. Realitet se uporno opire ideologi­ jiObzirom da mašina više nije stalni kapital kao najadekvatniji oblik kapitala spram samoga sebe, ali da ipak nije promijenjena, podjela rada u odnosu radnik — mašina, ne­ ki autori iz zemalja real-socijalizma pokušali su uspostaviti pojam »tehničko otuđenje« kao odgovor na evidentan ne­ sklad ideologije i stvarne emancipacije, a da pri tom još uvijek ostaju na stanovištu političke emancipacije. Pojam »tehničko otuđenje« opravdali su time, da je nemoguće naći u Marxa, jer se nije susreo sa problemima socijalizma: 1. sa socijalističkom revolucijom mora biti preuzeta mate­ rijalno — tehnička baza; 2. heteronomnost postojećeg stup­ nja tehnifikacije rada vodi različitom izražavanju motiva­ cije i zadovoljstva radnika kao i inicijative zaposlenih; 3. različiti je tempo isticanja zahtjeva za sadržajem rada i mogućnosti njegova zadovoljavanja; 4. mogućnost diver­ gencije, npr. u nedostatku ideološko-politicke djelatnosti između značaja rada i subjektivnog svjesnog odražavanja kod proizvođača; 5. nema prestabilizirane harmonije iz­ među automatizacije proizvodnje i povišenja stvaralačkog udjela radnika.«9 Sa tako dobivenim pojmom »tehničko otuđenje« zaklju­ čili su da je »izgradnja rada kao prve životne potrebe ko­ munističkog načina proizvodnje dubok dijalektički posao«. I ovaj pokušaj uvođenja pojma »tehničko otuđenje« kao reducirani problem tehnologije, kao određenog društvenog odnosa, konačno je osporen tvrdnjom, da se u tim diskusi­ jama »ne cijeni tendencija da se sa stvaranjem materijalno — tehničke baze komunizma sadržaj rada uočljivo homo­ genizira sa svojom stvaralačkom potencijom«. Pokušaj utemeljenja pojma »tehničko otuđenje« prividno je nov u okviru odnosa proizvodnih snaga i proizvodnih od[9] Philosophie und historischen Fragen der technischen Wissensc!taflen, Dresden, 1978. �Emancipacija i tehnologija 49 nosa. Dok je u osporavanju pojma »tehničko otuđenje« plauzibilna proizvodna snaga ideologije, u problematiziranju »tehničkog otuđenja« prividna je deideologizacija stvar­ nog stanja radnika u proizvodnji sa očitim pripisivanjem primata proizvodnim snagama. Za poimanje tehnologije kao klasnog odnosa općega i za­ jedničkog rada, relevantna je diskusija što su je vodili francuski i talijanski komunistički teoretičari o »mehani­ cističkom« i »revizionističkom« karakteru apstraktne protivurječnosti proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa. Po­ treba za redefinicijom pojma »proizvodne snage«, polazeći čak od priznate definicije u real-socijalizmu da je proizvod­ na snaga uzajamno djelovanje sredstava za proizvodnju i ljudskog rada, to može značiti samo da to uzajamno djelo­ vanje znači univerzalnost individua. E. Balibar11dao je defi­ 0 niciju: »Proizvodne snage su odnos stvarnog prisvajanja, što znači, historijsko emancipativna snaga univerzalnosti individue. Proizvodne snage bez apstraktne suprostavljenosti proizvodnim odnosima su odnos stvarnog prisvaja­ nja«. To dalje znači: 1. »proizvodni odnosi« ne predstavljaju neku »posebnu strukturu«; 2. u procesu proizvodnje i re­ produkcije ujedinjuju se proizvođači, predmet rada i sred­ stva rada; 3. odnos stvarnog prisvajanja ne znači samo »prisvajanje« u pravnoj sferi. Historijski emancipativna snaga univerzalne individue odnosi se spram tehnologije kao kapitalističkog načina od­ nosa općega i zajedničkog rada tako, da se u procesu pro­ izvodnje i reprodukcije ujedinjuju proizvođači, predmet rada i sredstva rada. Time počinje historijski proces ukida­ nja podjele rada uopće. Odnos stvarnog prisvajanja kao proces ukidanja podjele rada, proces je demokratskog up­ ravljanja tehnologijom, izbor alternativnih tehnologija, koje tek omogućavaju alternativno društvo, kao što alternativno društvo transformira sredstvo za proizvodnju adekvatno kapitalističkom načinu proizvodnje u sredstvo shodno no­ vom načinu proizvodnje života." Mjerenje univerzalnosti individue slobodnim vremenom, pretpostavka je ukidanja odnosa općega i zajedničkog ra­ da u mašineriji, općega proizvodnog rada, koji se hrani obesmišljenim operacijama kooperacije individua u živom radu. [10] Vidi: Marksizam u svetu I. Beograd, 1978. [11] Vidi: B. Despot: »Maschine und Arbeitsmittel«, Salzburger Jahrbuch jiir Philosophie 1978/79, Salzburg — Miinchen, 1979. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 50 Promišljanje odnosa tehnologije i emancipacije uvrštava se u povijest borbe za socijalizam. Univerzalna individua društveno-ekonomski i društveno-politički historijski uspostavlja se sa svojom specifičnom mjerom — slobodnim vremenom spram tehnološkog racionaliteta u procesu socijalističkog samoupravljanja kao al­ ternativnom društvu. Tehnološki odnos općega i zajednič­ kog rada u razlikama funkcija upravljanja, vođenja i iz­ vršavanja, društvenom svojinom nad sredstvima za proiz­ vodnju i samoupravljanjem, u procesu proizvodnje podruštvljavanja proizvođača, predmeta rada i sredstva rada po­ činje historijski novi proces proizvodnje života na zateče­ noj tehnologiji. Građansko je društvo zatečena sredstva za proizvodnju transformiralo adekvatno kapitalu, pretvaraju­ ći tehnologiju u odnos općega i zajedničkog rada; socijali­ stičko samoupravljanje započinje transformaciju zatečene tehnologije promjenom odnosa općeg i zajedničkog rada, procesom ukidanja podjele rada. Emancipacija kao svođenje čovjekova svijeta i odnosa na samog čovjeka u odnosu sa tehnologijom, posredovana je univerzalnom proizvodnom snagom individue, kojoj je specifična mjera slobodno vrijeme.'2 III Odnos emancipacije i tehnologije bitno ovisi, kako smo izveli, o poimanju njihovog posredovanja, kao i o odre­ đenju samog pojma tehnologije. Ukoliko se pojam tehno­ logije strukturalistički reducira na neutralne proizvodne snage, emancipacija je nužno posredovana političkom re­ volucijom, promjenom u proizvodnim odnosima i na toj se promjeni u real-socijalizmu uglavnom završava. Svođenje čovjeka na čovjekov svijet i čovjekove odnose, razumije se kao nadvladavanje suprotnosti građanskog društva i poli­ tičke države u promjeni proizvodnih odnosa, u diktaturi proletarijata, u etatizmu. Nepromišljanjem tehnologije kao čovjekovog odnosa, čovjekova svijeta u proizvodnim odno­ sima općeg i zajedničkog rada, nužno je zatvorena »histo­ rijska mogućnost« za problematiziranje samoga rada, pa onda i odnosa općega i zajedničkog rada. Svođenje čovje-1 2 [12] Vidi: BI. Despot: »Kakva je tehnologija potrebna samoupravljanju?«, Socijalizam 4, Beograd, 1979. �Emancipacija i tehnologija 51 kova svijeta i čovjekovih odnosa na samoga čovjeka, ne promišlja historijski odnos samoga čovjeka kao prirodnog bića spram prirode kao svojega anorganskog tijela. Odnos čovjeka kao prirodnog biča spram prirode, historijsko ma­ terijalistički pojmljen, uvijek jje posredovan historijskim načinom proizvodnje. »Priroda niti — objektivno — niti subjektivno nije neposredno adekvatna ljudskom biću«.1 3 Tehnologija kao specifični historijski odnos općega i za­ jedničkog rada, ujedno je historijski način objektivnog i subjektivnog poimanja prirode— kapitalistički način. Priro­ da kakva je čovjeku data tehnologijom, posredovana je kapitalističkim načinom proizvodnje života, ona je »kapi­ talistička priroda«. Nepriznavanje historičnosti prirode, kakva je data ljudskom biću u tehnologiji, mora pojmiti samu tu prirodu kao ahistorijsku, kao nešto što stoji s one strane čovjeka, izvan njega. Stoga će priroda spoznajno bi­ ti razumljena kao »kao stvari i pojave koje egzistiraju ne­ zavisno i izvan svijesti u svim raznolikostima svojih oblika za razliku od — svijesti. U tom je smislu priroda identična sa filozofskim pojmom — materija«.1 4 Odbijanje promišljanja tehnologije kao općega i zajednič­ kog rada, zatvara mogućnost odnošenja univerzalne indi­ vidue spram prirode, onemogućava joj da tu prirodu razu­ mije objektivno i subjektivno u ne-kapitalističkom odnoše­ nju, da razumije »socijalističku prirodu«. Jugoslavenskoj praksis — filozofiji pripada zasluga da je filozofijski spoznajno — teorijski i kritički ukinula »teo­ riju odraza«. Ahistorijsko poimanje prirode, neovisno o svi­ jesti čovjeka, filozofijsko je utemeljenje jednokratnog ra­ zumijevanja odnosa emancipacije i tehnologije, poimanje emancipacije u posredovanju političkom emancipacijom, u kojoj je čovjek političko biće sui generis. Odnos emancipacije i tehnologije posredovan odnosom stvarnog prisvajanja, pretpostavlja nastajanje čovjekove prirode, prirode čovjeka kao i njegovog odnošenja spram prirode svojeg anorganskog tijela. Taj odnos pretpostavlja, opet, povijest kao akt nastajanja prirode i čovjeka kao i njihovog odnosa. Emancipacija čovjeka kao prirodno-povijesnog bića na čovjekov svijet i čovjekove odnose, jest ukidanje spram [13] Marx — Engels: Rani radovi, str. 287. [14] Philosophisches Worterbuch — >'Natur«. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 52 prirode koji se zbiva posredovan tehnologijom, odnosom općega i zajedničkog rada koji vidi »kapitalističku priro­ du«. Ta se emancipacija zbiva u povijesnom posredovanju prirodnog bića čovjeka i ljudskog bića prirode. Apstraktna politička emancipacija, koja onemogućava da čovjek postane generičko biće u svom empirijskom životu, u svom individualnom radu, u svojim individualnim odno­ sima, utemeljena na ahistorijskoj prirodi, razumije ap­ straktno čovjeka kao građanina. Apstraktnost pojma »čov­ jek«, bez njegovog povijesnog nastajanja u odnosu spram prirode, očituje se i u samoj apstraktnosti pojma »čovjek«, u kojem ne postoji spol. »Čovjek« jest i muškarac i žena,, ali kada se misli pojam »čovjek« izvršen je već i metafi­ zički i religiozni redukcionizam spolova na pojam »čovjek«, u kojem se već pretpostavlja da je muškarac čovjek, a da je to i žena, treba u govoru posebno naglasiti, da bi se razumjeli. Kako se čovjek kao prirodno biće u odnosu sa prirodom povijesno posreduje, pa mu se prema tome pri­ roda i objektivno i subjektivno mijenja, odnos muškarca i žene, kao odnos različitih prirodnih bića, različitih spo­ lova, povijesno se posreduje. Redukcionizam i apstrakcija poimanja prirode neovisno o čovjekovoj svijesti, samu emancipaciju prevodi u sferi proizvodnih odnosa u politič­ ku emancipaciju. »Građanin« je, svakako, i neprirodan i aspo!an. Real-socijalizam u zaobilaženju problematiziranja tehno­ logije, određenog historijskog odnošenja čovjeka kao pri­ rodnog bića spram prirode kao svoga anorganskog tijela, ne može uspostaviti upitnim po čemu je pojam »čovjek« ukinuta prirodnost, ukinuta spolnost, na koji se on način razumije kao »muškarac« ukoliko nema dodatnog određe­ nja. Ne može postaviti upitnim koji odnos prirodnog bića i prirodnog bića uvjetuje takav govor kao vanjski simbol njegovog odnosa. Sam se odnos javlja kao »prirodni«, ne­ ovisan o povijesti, a emancipacija kao emancipacija »čo­ vjeka«, klase, u promijenjenim proizvodnim odnosima, koji ne mogu pojmiti niti »tehničko otuđenje«, a kamo li razli­ čito određenje »prirodnog« bića žene i »prirodnog« bića muškarca, nastalih povijesnim posredovanjem u odnosu sa prirodom. Napuštanje odnosa stvarnog prisvajanja, emancipativne historijske snage čovječanstva, u redukciji emancipacije na političku emancipaciju, posredovanu bezupitnom tehnologi- �Emancipacija i tehnologija 53 jom, real-socijalizam bezuspješno pokušava nadvladati pro­ ti vurječnost građanskog društva i političke države. On čak nihilistički zaboravlja svoje duhovno nasljeđe, Hegelovu filozofiju, na kojoj je tek izrasla istina spekula­ tivne filozofije — proletarijat. U toj filozofiji država kao objektivni realitet apsolutnog duha ima ipak za svoj tamni temelj — porodicu. Nešto prirodno, samoniklo, u osnovi je odnosa, u Hegela, između običajnosti, građanskog drušva i same države. Ali tamni temelj prirode mora biti po­ sredovan pravom, mora biti ukinut u svojoj prirodnosti, spolnosti, pukoj biološkoj reprodukciji. Priroda je zapreka apsolutnom duhu, nužda, ali je ujedno kao sama ta nužda objekt slobode, topos da se sloboda o sebi i za sebe utemelji u državi. Da bi država bila objektivni duh, realitet apsolut­ nog duha, njezin prirodni temelj — porodica, mora biti ta­ ko posredovan da omogući svoje nadvladavanje, protok u građansko društvo, a ova dalje u državu. Država je smisao porodice, smisao odnosa prirodnih bića da bi se mogli situ­ irati u građansko društvo. Pravno, odnosno duhovno posre­ dovanje da se spolovi ukinu kao puka prirodna bića, zbiva se u porodici, u kojoj se svaki član ukida da bi porodica bila cjelina. Ali to ukidanje i posredovanje vrši se na razli­ čite načine. Privatno vlasništvo, koje je pretpostavka slo­ bode građana i koje se izražava pravom, određuje — pono­ vimo to — u § 171 »Osnovne crte filozofije prava«: »Poro­ dicu kao pravnu osobu, spram drugih treba da zastupa muž kao njena glava.« Posredovanje se vrši sa pretpostavkom da je žena prirodnije biće, dakle, dalje od duha, i tek stu­ panjem u porodicu dobiva svoj ljudski, pravni, slobodni idenfN .:t, koji je izražen u § 166: »Muž je stoga zbiljski i supstancijalno život u državi, znanosti i slično, te inače u borbi i radu sa spoljašnjim svijetom i sobom samim tako da on samo iz svog razdvajanja zadobiva samostalnu slo­ gu sa sobom, čiji mirni zor i osjećajnu običajnost ima u porodici, u kojoj žena ima svoje supstancijalno određenje, a u tom pijetetu svoje običaj nosno uvjerenje«. Mogli bismo se složiti sa Engelsom, koji u jednom dru­ gom slučaju (kritizirajući odnos Hegelove apsolutne filo­ zofije i pristajanje na monarhiju Friedricha Wilhelma III) kaže: »Specifični oblik tog zaključka potječe, svakako otuda, što je Hegel bio Nijemac, pa mu je kao i njegovu suvre­ meniku Goetheu, odostraga visio komad filistarskog perčina. Goethe i Hegel bili su u svom području svakako, olim- �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 54 pijski Zeus, ali niti jedan niti drugi nikada se nije mogao osloboditi njemačkog filistarstva«.1 5 Međutim, bez obzira na Hegelovo filistarstvo, iz cijele Marxove kritike Hegela evidentno je da je istina spekulativ­ ne filozofije, protivurječnosti građanskog društva i političke države, proletarijat. Redukcijom pojma proletarijata iz kri­ tike Hegelove filozofije, vidljive su dvije razine problema emancipacije. U protivurječnosti Hegelove filozofije da }je čovjek slo­ bodan ako ima privatno vlasništvo, a čovjek je iako ne posjeduje vlasništvo, pridolazi protivurječnost spolnog po­ ložaja žene spram spolnog položaja muškarca. Upravo se u Hegelovoj filozofiji vide dvije razine problema emancipa­ cije: klasni i spolni, pri čemu je jedan određen prirodom, a drugi slobodom i njezinim ustrojstvom u državi. Opiranje prirode žene duhu, dakle slobodi, jače je nego prirode muš­ karca. Ozbiljenje spekulativne istine proletarijata u socijalistič­ koj revoluciji, u ukidanju privatnog vlasništva, u real-socijalizmu, smatra se da je ukidanjem privatnog vlasništva, političkom emancipacijom, vraćen čovjekov svijet i čovje­ kovi odnosi na čovjekovu mjeru. Samo dovršenom političkom emancipacijom, koja ne poznaje niti »tehničko otuđenje« smatra se da emancipa­ cija žene nema svoj klasni temelj, da svođenje čovjekova svijeta na čovjeka samoga uključuje u sebe i ženu, jer se njihov različiti položaj u objektivitetu države apsolutnog duha temeljio u kategoriji imovine, kategorije privatnog vlasništva. Socijalistička država u promjeni proizvodnih odnosa u sferi prava i zakonodavstva, određuje ravnopravnost spolo­ va, prirode žene i prirode muškarca i kao njihov rodni po­ jam ne uzima metafizičko — religiozno tradiciju »čovjek« već »radnik«. U svijetu rada socijalističke države i nagrađi­ vanja prema radu kao osnovnog socijalističkog principa, ideološki se ukida potreba emancipacije žena, jer je ona već reducirana na radnika, a radnička klasa na bezupitno pre­ uzetoj tehnologiji ideološki doživljava emancipaciju kao svođenje na svoju vlastitu mjeru, u sferi distribucije, ovla­ davanja dohotkom. [15] Engels: Ludvvig Feuerbach i kraj njemačke klasične filozofije, Zagreb. 1947, str. 13. �Emancipacija i tehnologija 55 Problem mogućnosti stvarne emancipacije žene kao pret­ postavke ljudske emancipacije, odnosno, svođenje čovjeka i čovjekovih odnosa na samoga čovjeka, upada u dvostruku zamku: 1) Bezupitno prihvaćanje tehnologije onemogućava odnos stvarnog prisvajanja, historijski emancipativne snage čo­ vječanstva. Ono onemogućava problematiziranje općega i zajedničkog rada. A upravo onemogućavanje toga promi­ šljanja onemogućava novo, socijalističko objektivno i sub­ jektivno odnošenje spram prirode. Poimanje prirode neovisno o ljudskoj svijesti, onemogu­ ćava »radnike« da dođu do svoje ljudske mjere, ali unu­ tar toga posebno žene, jer će se i »priroda žene« smatrati dodatnom determinantom za njezinu emancipaciju. Ona je radnik i time dijeli sudbinu emancipacije radničke kla­ se u radu, ali ona je i žena, pa će se »posebnost« njene emancipacije pravno i društveno-politički priznati samo kao briga radničke klase za svoju vlastitu reprodukciju. Priznavanje njene »posebnosti« ograničeno je isključivo na njenu ahistorijsku prirodu rađanja (briga za materinstvo, uvjete rada, porođajne dopuste itd.). Neproblematiziranje tehnologije kao općega i zajednič­ kog rada ostavlja neproblematizirani odnos čovjeka spram prirode i posebno prirode žene. Nejednakost stvarnih uvje­ ta života žena i muškaraca u najboljem bi se slučaju teorij­ ski moglo svesti na Marxovu »Kritiku Gothskog programa« da je nagrađivanje prema radu kao pravo, buržoasko pra­ vo kao i svako drugo, jer nejednake individue stavlja pred jednako mjerilo — rad i tako među njima uspostavlja stvarnu nejednakost. Različitost individua i njihovih spo­ sobnosti, koje je i samo rezultat građanskog društva, moglo bi se ovdje pojmiti kao nejednakost prirodnih mogućnosti. Onemogućavanje emancipacije, ili redukcija bića na mo­ gućnost te emancipacije na njihovu prirodu, nepromijenje­ nu osnovu, inače je jedino legitimno utemeljenje rasizma. Ako se još uzme u obzir, da »ovdje imamo posla s ko­ munističkim društvom ne onakvim kakvo se ono razvilo na svojoj vlastitoj osnovi, nego obrnuto, onakvim kakvo ono iz kapitalističkog društva upravo izlazi, s komunistič­ kim društvom dakle, koje u svakom pogledu, u ekonom­ skom, moralnom, duhovnom (kurziv B. D.), nosi na sebi madeže staroga društva iz čije utrobe izlazi«, onda je jasna �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 56 mogućnost ideološke redukcije spolova na pojam »radni­ ka«. Upravo je na moralnom području radnička klasa do­ živjela najveću interiorizaciju građanskog morala. To je smisao Lukacseve tvrdnje, da se radnička klasa mora oslo­ boditi ponižavajućih utjecaja što je na nju ostavio najamni odnos. 2) Bez promišljanja svođenja čovjekovih odnosa na sa­ mog čovjeka, dakle, odnosa u kojima se u svojem praktič­ nom životu taj odnos uspostavlja u podjeli rada i zadržava podjelu rada — država koja sada nije objektivitet apsolut­ nog duha, ali je topos njegove emancipacije, država kao država, u odnosu na nepromijenjenu proizvodnju, preuzetu iz građanskog društva, mora također zadržati protok: poro­ dica — građansko društvo (sistem potreba) — država. So­ cijalizacija individua i ideologizacija emancipacije mora dovesti u strogi odnos porodicu i državu. Porodica sada nije tamni, prirodni temelj objektiviteta apsolutne slobode u državi, nego je stvarni, empirijski temelj proizvodnje ži­ vota, u kojoj se individue socijaliziraju da uđu u određeni način proizvodnje života, a to znači etatističko — socijali­ stički. Autoritet političke revolucije i političke države ne­ održiv je bez autoritarne patrijarhalne porodice. Stoga real-socijalizam nije nikada do kraja tematizirao kršćanski te­ melj patrijarhalne monogamne porodice, podjele rada u njoj, kult materinstva, usprkos svojem ateističkom usmje­ renju. U takvoj porodici postoji različitost »prirode« žene od prirode muškarca, »prirodna« podjela rada i malogra­ đanski moral. Protok porodica — država osiguran je »madežima sta­ rog«. Ti »madeži« posebno prijanjaju za ženu, za njezinu »prirodu«, koja joj najčešće postaje sudbina, jer se često ne može dovinuti niti do »radnika«, nego ostaje u privaciji. Revolucionarna hegelijanska metoda, očišćena od svoje »mistične jezgre« ostavila je komad »filistarskog perčina« real-socijalizmu. Odnos emancipacije i tehnologije kao odnos svođenja čovjekova svijeta i čovjekovih odnosa na čovjeka samog, ukazuije se moguć kao odnos stvarnog prisvajanja. Odnos stvarnog prisvajanja kao rezultat historijsko — emancipativne snage čovječanstva otvara se tek problematiziranjcm real-socijalizma, odnosno, razumijevanja emancipacije kao političke emancipacije. Ovo problematiziranje može biti �Emancipacija i tehnologija 57 utemeljeno samo na procesualnom ukidanju podjele rada na opći i zajednički rad, na ukidanje podjele rada uopće, na problematiziranju tehnološkog racionaliteta spram pri­ rode. Tek u takvom problematiziraniju i na njemu uteme­ ljenom socijalističkom samoupravljanju kao alternativnom društvu, vidi se problem emancipacije žena kao posebno važan za svođenje čovjekova svijeta i odnosa na čovjeka samog. Zbog stvarnog, empirijskog položaja žena u društvenoj podjeli rada, u njima leži ogromni revolucionarni potenci­ jal ljudske emancipacije. Ali taj (je put dug, jer supsumcija žena pod pojam »radnika«, zamagljuje podjednako ljudsku radničku i ljudsku žensku bit, jer »sve prirodno mora na­ stati tako i čovjek (žena) ima svoj akt nastajanja, koji se kao akt nastajanja svjesno ukida«. �Povijest i socijalistička priroda* i U odnosu emancipacije i tehnologije, a u daljnjem pro­ mišljanju odnosa spolnoga i klasnoga, ženskog pitanja, teh­ nologiju smo iskazali kao određeni historijski odnos opće­ ga i zajedničkog rada — kapitalistički odnos. Ako je čovjek osnovna proizvodna snaga novog, socijalističkog proizvo­ đenja života, onda se ta snaga mora mjeriti historijski emancipativnom snagom slobode na dijelu. Zahtjev za ukidanjem podjele rada, za ukidanjem općega rada, koji se iskazuje kao društveno proizvodni rad iznad proizvođača, za procesualnim ukidanjem kapitalističke teh­ nologije, višestruko je relevantan za žensko pitanje. Tehnologija kao klasni odnos općega i zajedničkog rada, uvjetuje odnos čovjeka kao prirodnog bića spram prirode kao svojega anorganskog tijela kao otuđeni odnos, koji vi­ di »kapitalističku prirodu« kao jedino moguću iz tog od­ nosa. Ovim klasnim odnosom prirodnog bića čovjeka spram prirode kao anorganskog tijela, određen je i odnos pri­ rodnog bića ljudi međusobno kao klasni odnos, pogotovo odnos muškarca i žene o kojemu govori Marx. Metodologijski gledano, evidentno je da je Marx odnos muškarca i žene kao odnos prirodnih bića promislio još u »Ekonomsko-filozofskim rukopisima« iz 1844. godine ka[*] U nešto izmijenjenom izdanju tekst je objavljen u časopisu Socijali­ zam 1, Beograd, 1980. �Povijest i socijalistička priroda 59 da je išao ka »Kritici nacionalne ekonomije sa završnim poglavljem o Hegelovoj filozofiji«. Pri tome je cijeli taj odnos stavio u poglavlje: »Privatno vlasništvo i komuni­ zam«, što znači da je odnos muškarca i žene, kao odnos prirodnog bića i prirodnog bića, kao najprirodniji odnos, posredovan privatnim vlasništvom, pa da se prema tome u tom odnosu vidi i njegovo privatno — vlasničko otuđe­ nje spram prirode — u našem slučaju tehnološko otuđenje. Metodologijski Marx najprije ide od odnosa muškarca i žene kao odnosa određenog poviješću privatnog vlasni­ štva, da bi u Njemačkoj ideologiji, u poglavlju »Historija«, odredio što je porodica. Porodica, odnos muškarca i žene, roditelja i djece, stavljena je u (jedinstveni odnos stvaranja historije: »Proizvodnja života, kako vlastitog pomoću rada, tako i tuđeg pomoću rađanja, pojavljuje se već odmah kao dvostruki odnos — s jedne sirane kao prirodni, a s druge kao društveni odnos (potcrtala D. B.) — društveni u tom smislu, što se pod time razumijeva zajedničko djelovanje više individua bez obzira pod kakvim uvjetima, na koji na­ čin i zbog koje svrhe«.1 Porodica se iskazulje kao jedinstveni prirodni odnos, koji je, s jedne strane i prirodni odnos, a s druge strane društveni. Odnos žene i muškarca kao naj­ prirodniji odnos i odnosi u porodici, određeni su historij­ skim stupnjem posredovanja (načina proizvodnje) čovje­ ka kao prirodnog bića i prirode. Odnos »rađalice« i »mislioca« ahistorijski promatra taj odnos prirodnog bića (žene) i prirodnog bića (muškarca) spram prirode kao takve. Primitivnost takvog patrijarhal­ nog razumijevanja govori o nepovijesnom razumijevanju »prirode« žene, poniklom mnogo dublje od egalitarističkih društava, u kojem tek žena postavlja pitanje svoje »priro­ de«. Žensko pitanje, ako nije samo spolno pitanje, može se stoga utemeljiti samo u promišljanju što je »priroda«. Bez toga pitanja, patrijarhalna porodica kao mjesto socijaliza­ cije ljudi ostaje izvor autoritarne podjele rada na ženski i muški, a time takav oblik biološke reprodukcije sam auto­ ritarni odnos, koji je temelj autoritarne podjele rada, teh­ nologije, u proizvodnji i autoritarnog represivnog odnosa individue i klase, čovjeka i birokracije, radnika i države. Rigidnost patrijarhalne porodice i patrijarhalnog društva očita je u poimanju položaja žene u društvu kao nužno vefl] Rani radovi, str. 296 — 297. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 60 zanom za njezinu »prirodu«. Kako stoji danas, uistinu, po­ rodično vrijeme jest drugačije od vremena materijalne pro­ izvodnje života i ono unutar postojeće podjele rada u po­ rodici ženu sa njenom »prirodom« stavlja u diskontinuitet sa samopotvrđivanjem i realnom ravnopravnošću u dru­ štvu.2 Radikalni zahtjev za ukidanjem podjele rada, pa i podje­ le na opći i zajednički rad, znači drugačiji odnos spram prirode nego što ije kontemplativni odnos prirodne zna­ nosti i spram »kapitalističke prirode«. Za žensko pitanje od bitnog je značenja promišljanje novog odnosa spram pri­ rode, spram »socijalističke prirode«. Promišljanje »socija­ lističke prirode, odnosno, »prirode« viđene kroz klasnu i društvenu uvjetovanost, naravno, ne stavlja u pitanje onto­ loški realizam, već epistemiologijski realizam. Žensko pita­ nje izvan promišljanja odnosa povijesti i »socijalističke prirode« ostaje onemogućeno kao pitanje koje je inclusive i rješenje, ostaje u hiatusu: ili je ono apstraktno spolno pitanje bez klasnog medija, ili u redukcionizmu spolnog pi­ tanja na apstraktno opće klasno pitanje. II »Dok u običnom životu svaki dućandžija znade odlično razlikovati ono, što netko tvrdi da jest, od onoga što je on stvarno, dotle naša historiogra­ fija još nije došla do te trivijalne spoznaje. Ona vjeruje svakoj epohi na riječ, što ona sama o sebi kaže i uobražava« 3 Iz različitih metodologijskih i ideologijskih istjecišta, čini se ipak da je pojam »povijest« razumljiv, a da je pojam »socijalistička priroda« apsurdan, drveno željezo. Dakle, naj različitija izlazišta podrazumijevaju da je povijest po­ vijesna, a priroda nepovijesna. Budući da je priroda nepo­ vijesna, nemoguće je misliti tako nešto kao što je »socijali­ stička priroda«. Povijesnost povijesti može imati različito ontologijsko utemeljenje, različite interpretacije bitka, ali oni ne postavljaju upitnim samu bit povijesti, dok se i sa­ mim socijalistima prividi da je »socijalistička priroda« con[2] Vidi: C. Saraceno: »Porodično vreme i ženski diskontinuitet«, Mark­ sizam u svetu 8 — 9. [3] Mane — Engels: »Njemačka ideologija«, u: Rani radovi, Zagreb, 1953, str. 316. �Povijest i socijalistička priroda 61 tradictio in adiecto, jer je priroda, A = A, i time nepovijes­ na. Za idealizam izražen u fenomenologiji duha to je uistinu samorazumljivo.4 Marksistički se, ipak, materijalizam pre­ tvara u dogmatizam ako slijedi Feuerbachovu liniju, odnos­ no, pretvara »transcedenciju« u »antropologiju«. »Taj dog­ matizam potječe odatle što čovjeku koji nije učinjen dija­ lektičkim nužno odgovara neka objektivna zbiljnost koja podjednako nije učinjena dijalektičkom«.5 »Antropologija« ovog dogmatskog marksizma je kontemplativni materijali­ zam, građanski materijalizam. Iz kontemplativnog odnosa spram prirode proizlazi njezina nepoviljesnost, pa se može nazrijeti zašto je nemoguće misliti tako nešto kao što je »socijalistička priroda«. Kontemplativni odnos spram pri­ rode kao građanski odnos, ima značenje društveno— eko­ nomske i društveno — političke konzekvencije. Sa kritikom Hegelove dijalektike i filozofije uopće Marx utemeljuje stav da je »historija prava prirodna historija čovjeka«.6 Historija kao prava prirodna historija čovjeka, [4] Hegelova apsolutna znanost jest fenomenologija, jer je ljudsko biće, čovjek, za Hegela isto što i samosvijest. Otuđenje samosvijesti postavlja predmetnost. Budući da je čovjek samosvijest, to je njegovo otuđeno pred­ metno biće ili predmetnost (to što je za njega predmet, a predmet je uisti­ nu samo za njega, što je njemu suštinski predmet, što je, dakle, njegovo predmetno biće. Budući da ni stvaran čovjek kao takav, pa zato ni pri­ roda — čovjek je čovječna priroda — nije učinjen subjektom, nego samo čovjekova apstrakcija, samosvijest, to predmetnost može biti samo otuđena samosvijest) jednaka otuđenoj samosvijesti, a predmetnost je postavljena tim otuđenjem.«.........Nema tu ničeg neshvatljivog i zagonetnog. Napro­ tiv, suprotno bi bilo zagonetno. Ali je isto tako jasno da samosvijest, tj. njeno otuđenje, može postaviti samo predmetnost, tj. opet samo apstraktnu stvar, stvar apstrakcije, a nikakav stvaran predmet. Stoga je nadalje jasno da predmetnost, nasuprot samosvijesti, nije uopće ništa samostalno, su­ štinsko, nego obično stvorenje od njega postavljeno, a to postavljeno stvo­ renje, umjesto da se samo potvrđuje, samo je potvrđivanje akta postavlja­ nja, koji u jednom momentu fiksira svoju energiju kao proizvod i dodje­ ljuje mu prividno — ali samo za momenat — ulogu stvarnog bića« Marx, »Kritika Hegelove dijalektike i filozofije uopće« u: Rani radovi, str. 268 — 269.) [5] »No, njegovo (misli se na Feuerbacha — opaska B. D.) pretvaranje filo­ zofije u neku »antropologiju«, pustilo je čovjeka da se ukoči do fiksne predmetnosti i time odgumulo u stranu dijalektiku i povijest. I tu leži velika opasnost svakog »humanizma« ili antropološkog stanovišta. Ako se, naime, čovjek shvati kao mjera svih stvari, ako uz pomoć tog ishodišta treba da bude ukinuta svaka transcendencija, a da se čovjek sam istodob­ no ne mjeri tim stajalištem, da se »mjerilo« ne primijeni na samoga sebe ili — točnije rečeno — da se čovjek također ne učini dijalektičnim, tada apsolutizirani čovjek naprosto stupa na mjesto onih transcendentnih sila za koje bi on bio pozvan da ih objasni, razriješi i metodički ih nadomje­ sti. Na mjesto dogmatske metafizike stupa neki podjednako dogmatski re­ lativizam« (G. Luk&sc: Povijest i klasna svijest. Zagreb, 1977, str. 297). [6] »Ali čovjek nije samo prirodno biće nego ljudsko prirodno biće, tj. �žensko pitanje i soc. samoupravljanje 62 povijest kao povijest iz historijsko — materijalističkog ra­ zumijevanja društva, i time njezina povezanost sa priro­ dom, u Marxa je označena veoma plauzibilno u kritici Bruna Bauera: »Čak da je čulnost svedena kao kod svetog Bru­ ne na batinu, na minimum, ona pretpostavlja djelatnost (potertala — B. D.) za proizvodnju te batine. Dakle, primarno kod svakog shvatanja historije ije to da je ova osnovna či­ njenica promatrana u čitavom svom značenju i opsegu i da joj se dopusti da dođe do svog prava«.7 »Čulnost sve­ dena na minimum, na batinu, nužno pretpostavlja djelat­ nost za proizvodnju te batine«, a time čulnost — priroda, biva uključena u djelatnost, u povijest. Čovjekova prirod­ nost kao potrebitog bića uvlači prirodu u povijest i tako je »historija prava prirodna historija čovjeka«. Prirodnost čovjeka pretpostavka je povijesti i time je povijest u pri rodi, a nastajanje, historija čovjeka svojom djelatnošću čini i povijest prirode, povijest koja je u odnosu čovjeka i prirode, prirode i čovjeka, a čije je posredovanje »društvo«. Marx i Engels su nedvojbeni kada kažu: »Ali za život su prije svega potrebni hrana i piće, stan, odijelo i još štošta drugo. Prvo historijsko djelo jest, dakle, proizvodnja sred­ stava za zadovoljenje ovih potreba, proizvodnja samog ma­ terijalnog života, i to je uistinu historijsko djelo, osnovni uvjet čitave historije, koji mora biti ispunjavan svakog da­ na i svakog sata, danas kao i prije hiljadu godina, da bi se ljudi samo održali na životu«.8 Proizvodnja materijalnog života je utemeljujuća osnova povijesti. Povijest čovjeka je prava prirodna povijest, jer u svojem samonastajanju, u svojoj povijesti on se odnosi spram prirode u proizvodnji materijalnog života. Time je povijest proizvodnje materijalnog života i povijesti priro­ de, povijest njihova odnosa, jer su povijest i povijest toga odnosa mogući samo kao odnošenja oba relata »čovjeka« i »prirode«. Povijest ne može imati izolirano niti »čovjek«, biće koje postoji samo za sebe, stoga ljudsko biće, koje se kao takvo mora potvrditi i m anifestirati kako u svom biću tako i u svom znanju. Niti su, dakle, ljudski predmeti prirodni predmeti, ako su neposredno dati, niti jc ljudsko čulo, kako ono neposredno jest, predmetno, ljudska čulnost, ljudska predm etnost. Priroda — niti objektivno — niti subjektivno nije neposredno adekvatno data ljudskom biću. A kako sve prirodno mora na­ stati, tako i čovjek ima svoj akt nastajanja, koji se kao akt nastajanja svjesno ukida« (Marx: »Kritika Hegelove dijalektike i filozofije uopće« u: Rani radovi, str. 271). [7] Marx — Engels: »Historija«, »Njemačka ideologija« u: Rani radovi, str. 295. [8] Ibid. �Povijest i socijalistička priroda 63 niti »priroda«. Apstraktno mišljenje koje pojmi odvojenost »čovjeka« i »prirode« iz koje je isključena proizvodnja materijalnog života, poijmi onda povijest kao povijest ideje, ratova, ličnosti, misli, dakle, nečega izvan nje same, a »pri­ rodu po sebi« kao nepovijesnu. Materijalističko shvaćanje povijesti upravo polazi od ra­ zumijevanja povijesti koja nije proizvod predodžbi i fik­ cija: »Ljudi su dosad neprestano stvarali krive predodžbe o samima sebi, o tome što su, ili što bi trebali da budu. Svoje odnose uređivali su prema svojim predodžbama o bogu, o normalnom čovjeku itd. Proizvodi njihove glave prerasli su njihovu glavu — oni, tvorci, poklekli su pred svojim tvorevinama. Oslobodimo ih utvara, ideja, dogmi, imaginarnih bića, pod jarmom kojih oni kržljave. Pobuni­ mo se protiv ove vladavine misli (potertala — B. D.). Nauči­ mo ih da ove izmišljotine zamijenimo mislima, koje odgo­ varaju suštini čovjeka — kaže jedan, da se prema njima odnose kritički — govori drugi, da ih sebi izbiju iz glave — dodaje treći, i postojeća će se stvarnost srušiti«.9 Budući da su u »vladavini misli«, u apstrakcijama, Ni­ jemci su otišli najdalje, Marx i Engels vraćaju Nijemce na samu osnovu povijesti: »Imajući posla sa Nijemcima, koji nemaju nikakvih pretpostavki, moramo početi sa konsta­ tacijom prve pretpostavke svake ljudske egzistencije, a prema tome i čitave historije, naime s pretpostavkom da ljudi moraju imati mogućnost da žive da bi mogli »stvara­ ti historiju«. Ali za život su prije svega potrebni hrana, piće, stan, odijelo i štošta drugo«.1 Dakle, prva je pretpo­ 0 stavka materijalističkog shvaćanja povijesti proizvodnja materijalnog života, čime je ujedno u biti izražena »suprotnost materijalističkog i idealističkog shvaćanja« u »Njemačkoj ideologiji«. Suprotnost »prirode« i »historije«, dakle, razumijevanje »prirode« bez povijesti i »povijesti« bez »Prirode« u nerazumijevanju proizvodnje materijalnog života Marx i Engels su izveli u »O proizvodnji svijesti«: »Svako dosadašnje shvaćanje historije ili je u potpunosti zanemarivalo ovu stvarnu bazu historije, ili ju je smatra­ lo samo nečim sporednim, sasvim nepovezanim sa histo­ rijskim procesom. Stoga je historiju trebalo uvijek pisati prema mjerilu koje leži izvan nje; stvarna proizvodnja ži­ vota izgleda kao nehistorijska kao nešto što je odvojeno od zajedničkog života, sasvim iznad svijeta. Odnos ljudi [9] Ibid, str. 283. [10] Ibid, str. 295. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 64 prema prirodi na taj je način isključen iz historije, čime se stvara suprotnost između prirode i historije« (potcrtala B. D.).” Uzrok suprotnosti između »prirode« i »historije« u »Nje­ mačkoj ideologiji« (je određen kao nepriznavanje osnove historije u proizvodnji materijalnog života. Viče versa, pri­ znavanje proizvodnje materijalnog života kao temelja po­ vijesti, ukida apstraktnu podvojenost »prirode« i »histo­ rije« i poznaje samo jednu historiju, »historiju kao pravu prirodnu historiju čovjeka«. Historija kao prava prirodna historija čovjeka, kao historija »čovjeka« i »prirode« je hi­ storija njihova odnosa, historija proizvodnje materijalnog života, ili povijest čovjeka i povijest prirode je povijest proizvodnje materijalnog života, dakle, povijest načina pro­ izvodnje tog materijalnog života, proizvodnja materijalnog života, koja stvara tu samu povijest. Stoga je sa stanovi­ šta materijalističkog shvaćanja povijesti legitimno pitanje odnosa socijalističkog čovjeka i socijalističke prirode, na­ ime, njihovog povijesnog odnošenja u proizvodnji materi­ jalnog života, ili pitanje načina proizvodnje njihovog mate­ rijalnog života kao subjekta povijesti. Odnos historije i proizvodnje materijalnog života, određen je time da je prvo historijsko djelo — proizvođenje radi zadovoljenja potreba. Ovo proizvođenje radi zadovoljenja potreba stva­ ra se u djelatnosti odnosa čovjeka i prirode, kao što je i sam odnos uspostavljen, jer je čovjek prirodno biće. Dru­ ga činjenica uspostavljanja povijesti u proizvodnji sredsta­ va za zadovoljenje potreba čovjeka kao prirodnog bića, >sastoji se u tome da sama prva zadovoljena potreba, ak­ tivnost zadovoljavanja i već stečeno oruđe zadovoljavanja, vodi novim potrebama — i ovo proizvođenje novih potreba prvo je historijsko djelo«.'2 Treći odnos, koji se od samog početka uključuje u histo­ rijski razvitak, »sastoji se u tome da ljudi, koji svakodnev­ no ponovno stvaraju svoj vlastiti život, počinju stvarati druge ljude, razmnožavati se — odnos između čovjeka i žene, roditelja i djece, porodica«.'3 Napokon, za materijali­ stičko shvaćanje povijesti, svijest je samo određeni dru­ štveni odnos, kao i sam jezik koji i »jest praktično stvarna, stvarna svijest, koja postoji i za druge ljude, pa tek ta­ kođer i za mene samoga, a jezik nastaje kao i svijest tek1 3 2 [11] Marx — Engels: »Njemačka ideologija«, str. 306. [12] Marx — Engels: »Historija«, str. 295. [13] Ibid, str. 296. �Povijest i socijalistička priroda 65 iz potrebe, iz nužde saobraćaja s drugim ljudima«.1 Svijest 4 kao subjekt u idealističkom shvaćanju povijesti, u »vlada­ vini misli« nad stvarnim životom, pojmi se ovdje kao odnos u shvaćanju same materijalne proizvodnje. Iz produkcije i reprodukcije stvarnog života i svjesnog odnošenja ljudi u saobraćaju, proizlazi da je određeni historijski način pro­ izvodnje povezan sa određenim načinom zajedničkog dje­ lovanja, koji je »proizvodna snaga«. Proizvodna snaga u smislu zajedničkog djelovanja i dostupnosti ljudima same proizvodne snage je »historija čovječanstva«.1 Iz ovoga sli­ 5 jedi da je, sa stanovišta materijalističkog shvaćanja povi­ jesti, za »historiju čovječanstva« bitno proučavanje proiz­ vodnje materijalnog života, u našem slučaju socijalističkog načina proizvodnje. Proučavanje socijalističkog čovjeka i socijalističke prirode, dvije su strane jednog istog socija­ lističkog proizvođenja materijalnog života. Ili, socijalistički način materijalne proizvodnje podjednako je pitanje soci­ jalističkog čovjeka i socijalističke prirode, jer kako oni čine »historiju čovječanstva«, a čine je na materijalistič­ kim pretpostavkama, nije moguće da »historija« i »priroda« ostanu jedna drugoj strane. Upravo na pretpostavkama tuđosti »prirode« i »historije« utemeljuje se nematerijalističko shvaćanje povijesti, koje ne uzima u obzir sam način proizvodnje materijalnog života. Factum brutum da se miš­ ljenje pojma »socijalistička priroda« čini nemogućim, ogra­ ničava povijesnost povijesnog načina proizvodnje, jer se jedan relat, koji je nužna pretpostavka, isključuje iz samog tog odnosa, a tim i sam odnos iz povijesti. Isključivanje »povijesti prirode« ontološki znači ili ideali­ zam, ili kontemplativni materijalizam, dakle, građansko mišljenje, a ontički, nepovijesnost odnošenja spram prirode, naime stvarnog odnosa spram prirode u načinu proizvod­ nje samog materijalnog života. Ukoliko se ostaje ontološki na materijalizmu koji suprotstavlja »prirodu« i »historiju«, pogađa taj materijalizam Marxova i Engelsova kritika Feuerbacha. Naglašavanje »prirode«, »čulnosti«, čulnog predme­ ta a ne čulne djelatnosti, granična je situacija i teorije kao teorije i filozofije kao filozofije. »Uostalom, mi potpuno f 14] Ibid, str. 297. [15] »Odavde proizlazi da je određeni način proizvodnje ili industrijski stupanj stalno povezan s određenim načinom zajedničkog djelovanja ili s društvenim stupnjem, a ovaj način zajedničkog djelovanja sam je jedna »proizvodna snaga«, da količina ljudima dostupnih proizvodnih snaga uvje­ tuje društveno stanje, te dakle »Historiju čovječanstva« treba stalno izuča­ vati i obrađivati u vezi s historijom industrije i razmjene«. (Ibid, str. 297). �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 66 priznajemo da Feuerbach, težeći da proizvede svijest up­ ravo ove činjenice, ide tako daleko, dokle jedan teoretičar uopće može ići, a da ne prestane biti teoretičar i filozof«.1 4 Ostajanje na čulnom predmetu, a ne na čulnoj djelatnosti, osobito je vidljivo u Feuerbachovom kontemplativnom od­ nosu spram prirodne znanosti. »Feuerbach govori osobito o opažanju prirodne nauke, spominje tajne, koje su oči­ gledno samo oko fizičara i kemičara, ali gdje bi bila pri­ rodna nauka bez industrije i trgovine? I sama ova 'čista’ prirodna nauka dobiva svoju svrhu kao i svoj materijal tek trgovinom i industrijom, čulnom djelatnošću ljudi«.1 1 6 7 Svako apstraktno dijeljenje »prirode« i »historije«, svaki kontemplativni materijalizam, pogađa Marxova i Engelsova kritika Feuerbacha: »Ukoliko je Feuerbach materijalist, kod njega se historija ne zbiva, ukoliko uzima u obzir historiju, on nije materijalist. Kod njega se materijalizam i historija potpuno razilaze, što se uostalom iz rečenog već objašnja­ va.«1 8 Nerazumijevanje pojma »socijalistička priroda« u ontič kom, u proizvodnji materijalnog života samog, traži pro­ učavanje samog načina materijalne proizvodnje, koji se nepovijesno odnosi spram prirode. III Materijalističko shvaćanje historije, da bi bilo i materi­ jalističko i historijsko, mora promisliti način proizvodnje materijalnog života društva. U ovom načinu materijalne proizvodnje života otkriva se povijest sama, to jest odnos »povijesti« i »prirode«. Apstraktna suprotstavljenost »povi­ jesti« i »prirode« odgovara jednom određenom načinu pro­ izvodnje materijalnog života — građanskom. Povijesnost povijesti u jednom novom načinu proizvodnje materijal­ nog života, ili materijalističko shvaćanje povijesti, zahtijeva, ne samo da se može misliti, već da se u praktičnoprirodnoj djelatnosti može odnositi spram prirode koju smo pojmov­ no odredili kao »socijalistička priroda«. Ukoliko ne možemo misliti i djelovati kroz »socijalističku prirodu«, za to mogu postojati dva razloga: 1. socijalistička proizvodnja materi­ jalnog života nije povijesno novi način proizvodnje materi[16] Marx — Engels: »0 proizvodnji svijesti« u: »Njemačka ideologija«, str. 309. [17] Ibid., str, 311. [18] Ibid., str. 312. �Povijest i socijalistička priroda 67 jalnog života, jer se njezina nepovijesnost otkriva u istom, građanskom odnosu spram prirode, znači u tom smo slučaju materijalisti, ali ne historičari, ili 2. ako se socijalistički na­ čin proizvodnje života razumije kao novi povijesni način proizvodnje materijalnog života u podržavljenju ili podruštvovljenju sredstava za proizvodnju, u tom slučaju nismo materijalisti, jer podržavljenje ili podruštvovljenje sredsta­ va za proizvodnju spada u državnu, pravnu, ideološku sferu. Da bismo ostali na pretpostavkama i materijalizma i histori­ je, moramo misliti i djelovati kroz socijalističku proizvodnju materijalnog života, kao barem procesualnog, ako već ne novog povijesnog načina proizvodnje materijalnog života, a time i novog odnosa povijesti i prirode. Samo tim razu­ mijevanjem osigurava se povijest sama u njezinom pra­ ktičnom djelovanju. Marx je ustanovio da je za praktični razvitak ideje komunizma sasvim svejedno da li je ideja tog povijesnog čina izrečena ili ne, ako ne vodi računa o tome da se u historiji »na svakom stupnju zatiče materijal­ ni rezultat, zbroj proizvodnih snaga, historijski stvoren odnos prema prirodi i međusobno (potcrtala — B. D.), što se u svakoj generaciji predaje od njene prethodne, masa proi­ zvodnih snaga, kapitala i okolnosti, koje, doduše, s jedne strane, modificiraju novu generaciju, a s druge strane joj te okolnosti propisuju njene vlastite životne uvjete, i daju određeni razvitak, socijalni karakter, tako da okolnosti isto toliko čine ljude, koliko i ljudi okolnosti.«1 U radu »O 9 proizvodnji svijesti« naglašavanjem zatečenog »zbroja pro­ izvodnih snaga, historijski stvorenog odnosa ljudi prema prirodi i međusobno«, Marx osigurava pretpostavku kriti­ ci »idealističkog blebetanja«, naime, da nije »kritika, nego da je revolucija pokretačka snaga historije«. Ali da se re­ volucija ne bi smatrala voluntarističkim aktom moralističke provenijencije, promišljaju se pretpostavke same te re­ volucije. »Ova suma proizvodnih snaga kapitala i socijalnih oblika saobraćaja, koju svaki individuum svake generacije zatječe kao nešto dato, realna je osnova toga što su filozo­ fi predočavali kao 'supstanciju', 'suštinu čovjeka', što su obožavali i pobijali — realna osnova, koja time što se ti filozofi bune protiv nje kao 'samosvijesti', 'jedini', ni naj­ manje nije ometana u svojim djelovanjima i utjecajima na razvitak ljudi. Ovi zatečeni životni uvjeti različitih genera[19] »0 proizvodnji svijesti«, str. 305. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 68 čija odlučuju također da li će revolucionarni potres, koji se periodično navraća u historiji, biti dovoljno jak, ili ne, da obori osnovu svega postojećeg, i ako nisu dati ovi ma­ terijalni elementi totalnog prevrata, naime, s jedne strane, postojeće proizvodne snage, a s druge strane, stvaranje jedne revolucionarne mase, koja neće ustati samo protiv pojedinih uvjeta dosadašnjeg društva, nego protiv same dosadašnje ’proizvodnje života’, protiv cjelokupne djelat­ nosti na kojoj se ono baziralo, ako ti elementi ne postoje, to je, kako to pokazuje historija komunizma, za praktični razvitak sasvim svejedno da li je ideja toga prevrata izre­ čena već stotinu puta« (potcrtala — B. D.)2 0 Određivanjem pretpostavki revolucije, koja nije samo državni, voluntaristički, moralistički akt, nego ije, naprotiv, vezana za materijalne elemente totalnog prevrata: zatečene proizvodne snage i revolucionarne mase, koja je nastrojena protiv same dosadašnje »proizvodnje života«, na tlu smo historijskog materijalizma, historijsko — materijalističkog shvaćanja novog, socijalističkog načina proizvodnje, pa da­ kle i odnosa spram »socijalističke prirode«. Zatečeni stupanj »materijalnog rezultata, zbroja proizvo­ dnih snaga, historijski stvoren odnos ljudi prema prirodi i međusobno«, jest građanski način proizvodnje. Socijali­ stički način proizvodnje materijalnog života suočen je, dakle, sa »materijalnim rezultatima, zbrojem proizvodnih snaga, historijski stvorenim odnosom ljudi prema prirodi i međusobno« kao svojom realnom pretpostavkom, jer će taj način proizvodnje modificirati zatečeno, ali i biti modi­ ficiran samim okolnostima koje su date. Pod idealnom pretpostavkom da postoji masa, koja »neće ustati samo protiv pojedinih uvjeta dosadašnjeg društva«, nego protiv same dosadašnje »proizvodnje života«, ipak je nemoguće odrediti novi povijesni način proizvodnje materijalnog ži­ vota, jer je on određen zatečenim stupnjem proizvodnih snaga. Inzistiranje na revolucionarnosti masa, na svijesti kao konstituirajućem temelju novog načina proizvodnje bez razumijevanja determinanti zatečenih proizvodnih sna­ ga, jest idealizam, voluntarizam, koji pogađa kritika »idea­ lističkog blebetanja«. Da bismo se »pobunili protiv vlada­ vine misli« kao pretpostavke materijalističkog shvaćanja historije, treba proučavati socijalistički način proizvodnje materijalnog života. Taj način proizvodnje utemeljen je na [20] Ibid., str. 305—306. �Povijest i socijalistička priroda 69 naslijeđenim snagama, a ono što ga određuje kao novi pro­ izvodni odnos jest promijenjeni odnos prema vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju kao dominantno klasni od­ nos. Promijenjeno vlasništvo nad sredstvima za proizvodnju modificirat će, dakle, zatečene proizvodne snage, kao što će biti i njima modificirano. Legitimnost govorenja o novom načinu proizvodnje utemeljena je na novom proizvodnom odnosu: na državnom, to jest podruštvovljenom vlasništvu nad sredstvima za proizvodnju. Povezivanje novog povijes­ nog načina proizvodnje sa vlasništvom nad sredstvima za proizvodnju ne može se uspostaviti bezupitno. U našem ranije objavljenom radu2 izveli smo Marxovo ontološko 1 shvaćanje privatnog vlasništva, naime, da ije subjekt pri­ vatnog vlasništva — rad, otuđeni rad, podjela rada. Samo privatno vlasništvo je pravni, ospoljeni vid otuđenog rada, podjela rada. Ukidanje privatnog vlasništva o socijalistič­ kim proizvodnim odnosima tako je pravno, ideološko su­ protstavljanje novog odnosa, gdje podjela rada, otuđeni rad, ostaje uzrok i posljedica same suštine privatnog vlasništva, »privatnog vlasništva kao osobe«. Problem po­ djele rada, odnosno, ukidanje podjele rada, postaje tako prvorazredni problem socijalističkog načina proizvodnje. Podjela rada ostaje dvostruko suština privatnog vlasništva: 1. u zatečenom stupnju razvoja proizvodnih snaga, koji M'mu tu podjelu dalje uvjetuje; 2. u revolucioniranju masa protiv dosadašnjeg načina proizvođenja, jer su, s jedne sirane, njima uvjetovane, a s druge strane, zbog same te podjele rada onesposobljene da modificiraju zatečene proi­ zvodne snage. Podjela rada nas je učinila različito unakazenim »ekonomskim varijetetima«, kao što su »gurači koli­ ca« i »arhitekti«.2 2 Kao unakaženi »ekonomski varijeteti« sami »guiači ko­ lica« i »arhitekti« očito nisu dovoljna revolucionarna pret­ postavka za ukidanje dosadašnje »proizvodnje života«. Sto­ ga će Engels spram djetinjaste predodžbe Diihringova ko­ munizma staviti u odlučni odnos, mogućnost novog načina proizvodnje sa ukidanjem podjele rada.2 Dakle, društvo 3 [21] Vidi: B. Despot: »Um i sreća u relativno udruženom radu«, I i II, Gledišta br. 10 i 11—12/1978. [22] Engels: Anti — Diihring, Zagreb, 1948. str. 314. [23] »A sada pogledajmo g. Diihringovu djetinjastu predstavu prema kojoj društvo može preuzeti cjelokupna sredstva za proizvodnju, a da ne prevr­ ne iz temelja stari način proizvođenja i prije svega, da ukine staru po­ djelu rada, predstavu prema kojoj je sve svršeno čim se samo povede računa o 'prirodnim prilikama i ličnim sposobnostima' — a da i onda, Kao i prije, čitave mase egzistencija robuju proizvođenju jednog artikla, �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 70 može preuzeti cjelokupna sredstva za proizvodnju samo ako prevrne iz temelja stari način proizvodnje, prije svega ako ukine staru podjelu rada. Ukidanje privatnog vlasništva kao pretpostavke novog načina proizvođenja života, pret­ postavlja i ukidanje podjele rada; proces ukidanja podjele rada time postaje temelj novog načina proizvodnje, što znači i novog odnosa spram prirode, spram »socijalističke prirode«. Ili, drugačije rečeno: proces ukidanja podjele ra­ da bit će komplementaran sa razumijevanjem »socijalisti­ čke prirode«. Druga strana problema ukidanja privatnog vlasništva, odnosno, procesa ukidanja podijele rada, ili od­ nošenja spram »socijalističke prirode«, jest sam zatečeni stupanj proizvodnih snaga. Zatečeni stupanj proizvodni!] snaga, pa time d zbiljske pretpostavke za ukidanje te zate­ čene determinante, jesu građanske proizvodne snage. One su utemeljene na takvoj kulturi, na takvom odnošenju čo­ vjeka, društva d prirode, koja odgovara samoj logici gra­ đanskog načina proizvodnje, stjecanju profita, efikasnosti, učinku, znanstvenoj organizaciji rada, ovladavanju priro­ dom itd. Cijeli povijesni sklop visokorazvijenog društva sa visokorazvijenim proizvodnim snagama utemeljen je na svijetu rada, u kojem je rad — tehnika — znanost posta­ vljen kao obrnuta piramida znanost — tehnika — rad. Zna­ nost — tehnika — rad unesena je bezupitno u novi povije­ sni odnos, kao njegova vlastita pretpostavka, kao pretpo­ stavka novog načina proizvodnje. Samo buduće društvo u uistinu novom načinu proizvodnje, u mogućnosti ukidanja podjele rada, mišljeno je tek na temelju razvoja same te građanske znanosti — tehnike — rada, kao svojoj vlastitoj pretpostavci. Ideologičnost rasta proizvodnih snaga eviden­ tna je u ideologiji etatističkog socijalizma2, ali ona je mo­ 4 guća samim time što u cjelini radničkog pokreta nije do­ voljno tematiziran ovaj puki kvantitativni napredak razu­ mljiv kao razvoj proizvodnih snaga i tehnički napredak, kao poznanstvljivanje proizvodnje, kao tehnologije. Čak sama radnička klasa mogla je sebe razumjeti kao produk­ tivnu, za razliku od neproduktivne buržoazije, samo stoga što je imala taj afirmativan odnos spram razvitka proizvod­ nih snaga reduciran na tehnički napredak, na tehnologiju. da čitava stanovišta budu angažirana nekom pojedinačnom granom proizvodnje, i da se čovječanstvo još uvijek dijeli na izvjestan broj različito unakaženih 'ekonomskih varijeteta', kao što su 'gurači kolica' i 'arhitek­ ti'. . . . (Engels, Ibid., str. 314). [24] Vidi: B. Despot: Ideologija proizvodnih snaga i proizvodna snaga ideologije, Osijek, 1976. �Povijest i socijalistička priroda 71 Priznavanjem pukog kvantitativnog napretka u razvoju proizvodnih snaga kao vlastitih pretpostavki, evidentna je borba na terenu protivnika. Ideologija proizvodnih snaga, ovako shvaćena, proizlazi iz ideologije društva o samom se­ bi, da je ono novim proizvodnim odnosima osiguralo histo­ rijski nov način proizvodnje, s jedne strane, a s druge, ideo­ logijom znanosti o sebi samoj kao objektivnoj, općevažećoj, mjerljivoj, istinitoj, efikasnoj, podložnoj verificiranju itd. Znanost kao ideologija o vlastitoj nepoviješnosti i jednoznačnostđ je upravo ideologija građanskog društva o svo­ joj vlastitoj nepovijesnosti i vječnosti. Ova ideologija zna­ nosti, znanstvena ideologija i njezino prihvaćanje, onemo­ gućava da se pojmi cijeli taij »fetišizam znanosti« i fetiši­ zam sredstva za proizvodnju« analogno Marxovom poima­ nju »fetišizam robe«. Cijeli Marxov pojmovni, metodološki aparat u analizi »fetišizma robe«, smjera demistificiran ju fetiša, koji se artikulira kao odnos među stvarima, kao objektivni odnos, a skriva odnose među ljudima, odnose najamnog rada i kapitalističkog načina proizvodnje. Odnos prema sredstvima za proizvodnju, odnos radnika i sredsta­ va za proizvodnju jest također odnos robe i robe, jer je radnik kao radna snaga roba, a sredstva za proizvodnju također su roba, u kojem se procesu podjela rada, sredstva za proizvodnju i nauka, javljaju kao proizvodne snage sa­ mog kapitala. Kapital se u ovom odnosu pojavljuje kao su­ bjekt proizvodne snage, nauke.2 5 Prvobitne ludističke pobime protiv stroja još su psihološ­ ki bunt protiv te »robe« — stroja, »robe« — nauke i njenog fetišizma, i u materijalnom razaranju fetiša uspostavlja­ nje pobune protiv svog vlastitog robnog položaja ili odre­ đenog načina proizvodnje, koji ih takvima uspostavlja. Poznanstvljivanje proizvodnje racionalizira bunt i uspostavlja fetišizam sredstava za proizvodnju i fetišizam nauke kao objektivnih odnosa među stvarima i sužava uvid u taj od­ nos, kao odnos među ljudima, to jest određeni društveno — ekonomski odnos. Uvjet mogućnosti da se u socijalisti­ čkom pokretu i socijalističkoj praksi nije tematizirao feti[25] »Udruživanje radnika — kooperacija i podjela rada kao temeljni uvje­ ti produktivnosti rada — javljaju se jednako kao i sve produktivne snage rada, tj. one koje određuju stupanj njegove intenzivnosti i dakle njegove ekstenzivne realizacije kao proizvodna snaga kapitala. Kolektivna snaga rada, njegov karakter kao društvenog rada zato je kolektivna snaga kapi­ tala. Isto tako i nauka. Isto tako i podjela rada kako se ona javlja kao podjela zvanja i njima odgovarajuća razmjena. Sve društvene potencije proizvodnje jesu proizvodne snage kapitala i zato se on sam pojavljuje kao njihov subjekt« (Marx: »Temelji slobode«, Zagreb, 1974, str. 250). �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 72 šizam sredstava za proizvodnju i fetišizam znanosti teh­ nologije, leži dvostruko u samom izvornom marksizmu. Prvo je Marxovo shvaćanje socijalizma kao zbiljskog razvo­ ja individue pretpostavljeno punim razvojem proizvodnih snaga, da taj razvoj bude uvjet ukidanja ograničenja sa­ mih proizvodnih snaga, i drugo (što proizlazi iz prvoga), da se te same proizvodne snage rad — tehnika — znanost, ne postavljaju upitnim u tehnologiji u odnosu općega i za­ jedničkog rada. Prvi je stav Marx najpregnantnije iskazao u Grundrit.se: »Rezultat je — po svojoj tendenciji i dinamici — opći raz­ vitak proizvodnih snaga (bogatstva uopće) kao osnove isto tako univerzalnog saobraćaja, dakle, svjetsko tržište kao osnova. Osnova kao mogućnost univerzalnog razvitka indi­ viduuma i zbiljski razvoj individua s te osnove kao stalno ukidanje njihovog ograničenja, koje je poznato kao ogra­ ničenje, a ne važi kao neka sveta granica. Univerzalnost individuuma ne kao zamišljena ili uobražena, nego kao uni­ verzalnost njegovih realnih i idealnih odnosa. Otud i shva­ ćanje svoje vlastite povijesti kao procesa i spoznaja priro­ de (koja postoji i kao praktična moć nad prirodom) kao svog realnog tijela. Sam proces razvoja postavljen je i osvješten kao pretpostavka individuuma, ali radi toga je pri­ je svega potrebno da pun razvoj proizvodnih snaga postane uvjet proizvodnje, da određeni uvjeti proizvodnje ne budu postavljeni kao granica za razvoj proizvodnih snaga.«2 6 Pun razvoj proizvodnih snaga je uvjet proizvodnje, koja tek omogućava da uvjeti proizvodnje ne budu postavljeni kao granica proizvodnih snaga, koji su razumljeni kao pret­ postavka univerzalnosti individue. Ovaj razvoj proizvodnih snaga kao pretpostavku univerzalne individue Marx je pred­ vidio uspostavljanjem tih samih proizvodnih snaga unutar kapitalizma, a socijalističkom revolucijom razrješenje raz­ voja samih proizvodnih snaga, kojima je pretpostavljena ali ograničavajuća proizvodna osnova kapitalistički način na­ čin proizvodnje. Marx je u tome nedvojben: »Ali isto tako lako je uvidjeti da strojevi prestaju da budu agenti druš­ tvene proizvodnje čim oni, npr., postanu vlasništvo udru­ ženih radnika. Međutim, u prvom slučaju je njihova ras­ podjela, tj. što oni ne pripadaju radniku, isto toliko uvjet načina proizvodnje zasnovanog na najamnom radu. U dru­ gom slučaju izmijenjena bi raspodjela polazila od jedne [26] Mara: Grunđrisse, Temelji slobode, str. 249 �Povijest i socijalistička priroda 73 izmijenjene, tek povijesnim procesom nastale nove osnove proizvodnje.«2 Strojevi (dakle, rad — tehnika — znanost) 7 gube svoje značenje kada postaju vlasništvo udruženih ra­ dnika, ali to pretpostavlja novu osnovu proizvodnje, koja tek nastaje povijesnim procesom. U socioempirijskim so­ cijalizmima nije osigurana nova osnova proizvodnje, jer upravo nije ozbiljen razvoj proizvodnih snaga, koji je uvjet proizvodnje, već je uvjet proizvodnje postavljen kao sama granica rasta proizvodnih snaga. Ideologija proizvodnih snaga je evidentno supstitut za novu osnovu proizvodnje nastalu tek povijesnim procesom. Zbiljsko prisvajanje proi­ zvodne snage tako je ograničeno izgrađivanjem svoje vla­ stite pretpostavke. Sam, ipak promijenjeni proizvodni od­ nos, ukidanje privatnog vlasništva, ozbiljeno je u pravnoj sferi, u državi kao vlasniku nad sredstvima za proizvodnju. Ideologija proizvodnih snaga, rada — tehnike — znanosti upotpunjena je proizvodnom snagom ideologije, jačanjem prava i države, etatizmom i birokratizmom. Nepromijenjena suština privatnog vlasništva, podjela rada, ostaje i dalje, i dalje je ideologizirana kao pretpostavka svog vlastitog uki­ danja. Ovime su proleteri u svojoj apsolutizacij'i, a ne uki­ danju, i ne mogu izvršiti ono što su im u klasnom osvještavanju namijenili Marx i Engels: da oni moraju, »da bi ste­ kli lično priznanje, ukinuti uvjet svoje vlastite dosadašnje egzistencije, koji je ujedno uvjet čitavog dosadašnjeg dru­ štva, tj. moraju ukinuti rad. Oni se stoga nalaze u direk­ tnoj suprotnosti spram države, tj. prema obliku, koji je individuumima društva dosad služio kao opći izraz i da bi ostavili svoju ličnost moraju državu srušiti.«2 8 Pun razvoj proizvodnih snaga kao uvjet ukidanja ograni­ čenja samih proizvodnih snaga tako je legitimno izašao iz samog Marxa, usprkos njegovom drugačijem razumijeva­ nju povijesnog procesa osnove nove proizvodnje. Ovdje se povijesni proces kao način materijalne proizvodnje života prekida u smislu zatečenih proizvodnih snaga, a sama se povijesnost premješta u svijest, u pravnu sferu ukidanja privatnog vlasništva. Premještanje novog, socijalističkog načina proizvodnje materijalnog života u svijest, može se očitovati na uspostavljanju pojma »socijalistička robna proizvodnja«, na analizi fetišizma robe, a u isto vrijeme nepostojanju pojma, pa i analize »socijalistička priroda«, [27] Ibid., str. 319. [28] Mane — Engels: »Komunizam — proizvodnja samog oblika saobraćaja« u Rani radovi, str. 343. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 74 »socijalistička prirodna znanost«, »socijalistička tehnolo­ gija«. Historijsko dovršenje robne proizvodnje, totalne i apsolutne, zbiva se u jednom određenom društveno — eko­ nomskom odnosu, kapitalističkom odnosu, pa je u pojam »socijalistička robna proizvodnja« unesen novi društveno — ekonomski odnos, utemeljen na socijalističkom vlasni­ štvu nad sredstvima za proizvodnju. Sama povijesnost pre­ mještena je u sferu prava, a neposredna materijalna proiz­ vodnja života smještena je van povijesti kao rad — teh­ nika — znanost u podjelu rada na opći i zajednički rad. Fetišizam sredstva za proizvodnju i fetišizam tehnologije bezupitno se preuzima iz građanskih proizvodnih snaga i stoga se na tim pretpostavkama ne može pitati za socija­ lističku tehnologiju. Ukoliko se govori o materijalnoj proiz­ vodnji života, ostaje se na građanskom ekonomizmu, da­ kle, izrazito na historijskoj poziciji, a ukoliko se govori o povijesti, ona se premješta u ideološku sferu, dakle, na nematerijalističke pozicije. Time Marxova kritika Feuerbacha pogađa svako suprotstavljanje proučavanju i poimanju »so­ cijalističke prirode«, »socijalističke tehnologije«, »socijali­ stičke prirodne znanosti«. Odnos čovjeka i prirode ostaje u apstraktnom odnošenju posredstvom prirodne znanosti. Nekritičko preuzimanje prirodne znanosti kao afirmacija prirode i materijalizma, zaboravlja na Marxovu kritiku Feuerbachovog ushićenja prirodnim znanostima«....... ali gdje bi bila ova 'čista' prirodna nauka bez industrije i tr­ govine? I sama ova »čista« prirodna nauka dobija svoju i svoj materijal tek trgovinom i industrijom, čulnom dje­ latnošću ljudi.« Usprkos Marxovoj kritici kontemplativnog materijalizma, upozoravanju na vezu odnosa prirodne znanosti i industri­ je, iz samoga Marxa ipak proizlazi spomenuta bezupitnost same prirodne znanosti, odnosno, rada — tehnike — znano­ sti. Sam taj povijesni sklop daje pretpostavke uvjeta proiz­ vodnih snaga. Rad — tehnika — znanost ostaju na pret­ postavljenoj podjeli općega rada i kooperaciji individua utemeljujući temelj novoga načina proizvodnje, razvitka univerzalne individue, koji je moguć tek kroz tu samu proiz­ vodnu snagu, razriješenu njene kapitalističke primjene. »Razmjena živoga rada za opredmećeni, tj. postavljanje društvenog rada u obliku suprotnosti kapitala i najamnog rada — posljednji je razvitak odnosa vrijednosti i proizvo­ dnje koja počiva na vrijednosti.«* [29] Mara: Temelji slobode, str. 292. �Povijest i socijalistička priroda 75 Bezupitno preuzimanje rada — tehnike — znanosti, teh­ nologije, očituje se i na odnošenju spram prirode, »socijali­ stičke prirode«, u čijem bi promijenjenom odnosu tek ne­ stala podvojenost »povijesti« i »prirode«, uvođenjem prirode u povijest kao historijski materijalizam. Jer je »svako do­ sadašnje shvaćanje historije ili u potpunosti zanemarivalo ovu stvarnu bazu historije, ili ju je smatralo nečim spore­ dnim, sasvim nepovezanim sa historijskim procesom«.3 Ova 0 stvarna baza historije je proizvodnja materijalnog života, ili odnošenja čovjeka i prirode posredovanjem prirodne zna­ nosti. Stoga su lijevi teoretičari, inspirirani Blochom i nje­ govim stavom spram prirode, postavili odlučno pitanje od­ nosa radničkog pokreta i prirodne znanosti, socijalizma i znanosti.3 Odsudno pitanje postavljeno je kao pitanje jed­ 1 ne ne—građanske prirodne znanosti, drugačijeg poimanja prirode nego što ga je donijelo građansko društvo, građan­ ski način proizvodnje materijalnog života — građanska kul­ tura. Najradikalniji od njih, Petar Dudek, odbija kritiku »građanske nauke« koja se kao kritika reducira na indivi­ dualne zahtjeve, na subjektivno — moralni habitus poje­ dine znanosti, ili na značenju ideološko — političkog instru­ mentarija znanosti kao instrumentarija gospodara mono­ pola.3*Svakako da pozicija ovakve kritike »građanske« pri­ 2 rodne znanosti vodi materijalizirajućem principu unutar pojedine znanosti, a ne može utemeljiti materijalističko shvaćanje prirodne znanosti, odnosno, viđenje da su pri­ rodne znanosti onakve kakve su u uvjetu rada povijesno i pojmovno produkt građanskog društva, eo ipso, socijali­ stičku ili proletersku znanost, ukoliko se time označava znanstveni pogon u ekonomijama zemalja takozvanog real­ nog socijalizma. Kada znanost u ovim zemljama funkcioni­ ra na isti način kao znanstveni pogon u kapitalističkim ze­ mljama, isto tako dobro kao organizacija i kvalifikacija istraživanja i istraživača, susreće na građanske sadržaje istraživanja i oblike mišljenja.Đ Očito je da je »građanskost«, ideologičnost građanske nauke u samim sadržajima istraživanja i oblicima mišljenja. »Nepovijesno gledanje na materijalnu proizvodnju u smi­ slu promišljenog odnosa spram prirode, odnosno, prirod­ n o ] Ibid., str. 306. (31] Vidi: Marxismus und Naturbeherschung, »Beitreige zu den Erstcn Ernst Bloch Tagen«, Tubingen, 1978. 132] Vidi: P. Dudek: Gegenstand und politische Reiclnveite einer Kritik der Biirgerlichen Wissenschaft. 133] Ibid., str. 60 — 61. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 76 ne znanosti, opterećeno je poviješću radničkog pokreta i marksizma sa potvrđivanjem i propagiranjem apstraktnog produktivističkog racionaliteta ovladavanja prirodom, koji u odnosu spram prirode i živog rada principijelno ostaje na stanovištu kapitalizma.«3 Princip kvantifikacije i ap­ 4 straktnog produktivističkog racionaliteta nije pretpostavka ukidanja rada, ukidanja otuđenja, ukidanja države, već apsolutizacije rada i radnika. »Interesi emancipacije ra­ dničke klase, shvaćeni kao samoukidanje proletarijata, ne mogu stoga ići zajedno sa napretkom razvitka proizvodnih snaga. Njezino oslobođenje mora izaći iz podređenja post va­ renom radu ka kvalitativnom prevratu materijalnih proiz­ vodnih snaga u interesu onih koji rade.«4 5 Postavljanje upitnim građansku tehnologiju, građansko kontemplativno odnošenje spram prirode, socijalistički nehistorijski materijalizam i nematerijalističko shvaćanje po­ vijesti, emancipacije rada sa apstraktnim kvantitativnim racionalitetom — svakako je revolucionarni doprinos teo­ rijskom mišljenju. Ali dnzistiranje na razbijanju oblika miš­ ljenja građanske znanosti, bez osiguranih pretpostavki, ne spada više u marksizam, pa niti na njemu izvedene eman­ cipacije rada. Promišljanje »socijalističke prirode« i socija­ lističke prirodne znanosti također je pretpostavka novog načina proizvodnje. Ali ovaj se novi način proizvodnje iz marksizma teorijski i praktički može utemeljiti samo kroz rad — tehniku — znanost tehnologije. Neprolaženje kroz promišljanje socijalističke prirode i socijalističke prirodne znanosti i same ove mislioce ostavlja pred nerješivim za­ datkom, pred moralnim sudom o postojećem načinu proiz­ vodnje, dakle, nečim što ne može osigurati historijski ma­ terijalizam, »socijalističku prirodu«, novi način proizvodnje materijalnog života. Ovo se naročito očituje u razumijeva­ nju slobodnog vremena, koje je za nas realna historijska pretpostavka* kroz koju se destruira nepovijesni način eta­ 3 6 tističke socijalističke proizvodnje. Odnos prema prirodi ostaje tako utemeljenje puta pro­ mišljanja samog povijesnog odnosa, odnosa prema »socija­ lističkoj prirodi«. »Socijalistički odnos čovjeka prema pri­ rodi bazira se time na istom prisvajanju, čije je osiguranje gospodarstva isto kao i u kapitalističkoj produkciji«. Ako [34] Ibid., str. 29. [35] Ibid., str. 31. [36] Vidi: B. Despot: »Kakva je tehnologija potrebna samoupravljanju«, Socijalizam, br. 4, 1979. �Povijest i socijalistička priroda 77 će procesirajuća protivurječnost kapitala umanjiti radno vrijeme u obliku nužnog da bi se prekomjerno povećalo, to je znak raspoznavanja socijalističke produkcije, upravo obrnuta proporcija, smanjivanje prekomjernog radnog vre­ mena za uživanje produktivno-stvaralačke djelatnosti. Od­ nos prirode ostaje napokon nepromijenjen. Socijalističko i kapitalističko društvo nemaju samo posla s istom priro­ dom već i sa istim problemima: sa ukidanjem društvenog ograničenja ne padaju prirodna ograničenja eo ipso. Ovaj je problem posve nerješiv. Ne mogu spoznati u sadašnjem vremenu nikakve razlike između kapitalističkih zemalja i zemalja realnog socijalizma, nasuprot iskorištavanju ogra­ ničenih predručnih prirodnih resursa.«1 7 Problem odnosa spram prirode, ovladavanje prirodom, uistinu je nerješiv, ukoliko se u socijalističkom načinu pri­ svajanja prirode kao oslobođenja od radnog vremena vidi samo obrnuta proporcija povećanja prekomjernog radnog vremena na račun slobodnog. Protivurječnost radnog i slobodnog vremena na kapitali­ stičkim ograničenim osnovama, dakako, nije prekoračena razumijevanjem oslobođenja slobodnog vremena za novo ovladavanje prirodom. Ovo je ideologija, kako »objektiv­ nog« marksizma, tako i građanskog društva. Lijevi, Blochove provenijencije, imaju pravo kada kažu: »Mi stojimo na našoj političkoj praksi pred zadaćom nadvladati i objektivistički marksizam i građansku ideologiju i razgraničavati što oni imaju zajedničko.«1 3 »Ali 'objektivistički' marksizam, kao etatistički, idealisti­ čki i -deološki oblik novog načina proizvodnje, nije grani­ čna situacija marksizma i njegovog poimanja odnosa rad­ nog i slobodnog vremena. Ako se u njemu državno vlasni­ štvo nad sredstvima za proizvodnju sm atra nadvladavanjem ograničenja građanskih proizvodnih odnosa u ovladavanju i pokoravanju prirode, onda se novim odnosom garantira kvantitativno efikasniji način građanske proizvodnje. Pro­ blem prirodnih resursa postat će problem i opet nove gra­ đanske znanosti, ekologije, koja polazi od posljedice, a ne od uzroka. Polaženje od posljedica uvijek znači revizioni­ zam u radničkom pokretu. Povećanje slobodnog vremena na račun radnog nije samo »obrnuta proporcija«, nije pita­ nje kvantiteta, već povijesno novi kvalitet, koji omoguća137] Marxismus und Naturbeherschung, str. 63. 138] Ibid., str. 38 — 39. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 78 va i novi odnos spram prirode i spram prirodne znanosti. Ovaj novi kvalitet može se osigurati samo kroz proizvodne snage, zatečene proizvodne snage, ali i njihovim ukidanjem. Osiguravanje kroz zatečene proizvodne snage ujedno je pretpostavka njihovog ukidanja, koji nije samo izraz ideja i volje već razvijena protivurječnost unutar datih proizvod­ nih snaga. »U tom se preobražaju kao kamen temeljac proizvodnje i bogatstva ne pojavljuje niti neposredan rad koji čovjek sam obavlja, niti vrijeme koje on radi, već pri­ svajanje njegove vlastite opće proizvodne snage, njegovo po­ znavanje prirode ii ovladavanje njom putem njegova posto­ janja kao društvenog organizma — jednom riječju, razvitak društvenog individua. Krađa tuđeg radnog vremena, na če­ mu počiva sadašnje bogatstvo, izgleda bijedna osnovica prema toj novorazvijenoj koju je stvorila samo velika in­ dustrija. Čim je rad u neposrednom obliku prestao da bude veliki izvor bogatstva, radno vrijeme prestaje i mora pre­ stati da bude njegova mjera, a stoga i razmjenska vrijed­ nost — mjera upotrebe vrijednosti. Višak rada masa pre­ stao je da bude uvjet za razvitak općeg bogatstva, upravo kao i nerad malobrojnih za razvitak općih moći ljudskog mozga. Time se ruši proizvodnja koja počiva na razmjenskoj vrijednosti, i sam neposredni materijalni proces proiz­ vodnje dobij a oblik koji se oslobodio neimaštine i suprot­ nosti. Slobodan razvitak individualnosti, i stoga ne reduci­ ranje potrebnog radnog vremena da bi se stvorio višak ra­ da, već uopće redukcija potrebnog rada društva na mini­ mum, čemu tada odgovara umjetničko, naučno itd. razvi­ janje individua zahvaljujući za sve njih oslobođenom vre­ menu i stvorenim sredstvima.«3 9 Oslobođenje slobodnog vremena kroz postojeće proizvod­ ne snage time je kvalitativno novi povijesni odnos, koji tek ukida podjelu rada kao ontološku osnovu privatnog vlas­ ništva. Novi povijesni kvalitet jest pretpostavka ukidanja ljudi kao »ekonomskih varijeteta«, »gurača kolica« i »ar­ hitekata«, kao ljudi kojima ostaje vrijeme za »umjetničko« i »naučno djelovanje«, ali sada ne već kao otuđenih sfera otuđenih »ekonomskih varijeteta«, već upravo kao pretpo­ stavka same te naučnosti. Ukidanje nauke, zatečenih proiz­ vodnih snaga, moguće je samo kao ukidanje nauke kao profesije, kao »podruštvovljavanje nauke«, jer rad presta­ je biti mjera vrijednosti. Ovo je tek osnova novog načina proizvodnje očovječenja prirode i oprirođenja čovjeka, so[39] Marx: Temelji slobode, str. 293—294. �Povijest i socijalistička priroda 79 cijalističke prirode i socijalističke prirodne znanosti uopće. Novi povijesni način proizvodnje stoji i pada sa mogućnoš­ ću ukidanja rada — tehnike — znanosti tehnologije, uki­ danjem države, ukidanjem politike. Nerazumijevanje slobodnog vremena kao novog kvalite­ ta odnosa spram prirode, ukidanja nauke kao nauke, odu­ zima zbiljski topos odnosa povijesti i »socijalističke pri­ rode« i time opet objedinjuje građansko i socijalističko — etatističko razumijevanje proizvodnih snaga kao rada — tehnike — znanosti tehnologije. Talijanski teoretičari sindikata i partije uočili su važnost slobodnog vremena, a zbog ideologizacije proizvodnih sna­ ga, čiji je rast pretpostavka novih odnosa, najprije smatra­ ju potrebnim redefinirati same proizvodne snage. Kako smo izveli u poglavlju »Emancipacija i tehnologi­ ja«, proizvodne snage se određuju kao odnos stvarnog pri­ svajanja. Time se osigurava nadilaženje razlikovanja »proiz­ vodnih odnosa«, koji se odmah situiraju u ideologiju, i proučava jedinstvo proizvodnih snaga i odnosa u smislu novog proizvodnog odnosa Marxovog određenja bogatstva kao bogatstva individue. Proizvodne snage kao odnos stvar­ nog prisvajanja strukturno ukidaju neke posebne »proiz­ vodne odnose«, koji su sada materijalizirani kao odnosi prisvajanja »prirode«. Sam način prisvajanja prirode kao odnos stvarnog prisvajanja pretpostavlja sada ukidanje potoinjavanja individue društvenoj podjeli rada, stroju, tehnologiji, radu kao znanosti, jer je odnos stvarnog pri­ svajanja ljudskog bogatstva, bogatstva shvaćanja kao sve­ stranog razvitka individue. Za ovakav nov način materijal­ ne proizvodnje života upravo je pretpostavka ukidanje rada — tehnike — znanosti tehnologije, kao autentične građan­ ske artikulacije materijalne prođzvodmje života, građanske nauke, posebno prirodne, kao proizvodne snage kapitala. Pretvaranje nauke u proizvodnu snagu otuda se ne može smatrati »materijalnom bazom komunizma«. »Socijalisti­ čko pretvaranje nauke u proizvodnu snagu pretpostavlja ukidanje kapitalističkog odvajanja »nauke« od proizvođača, što znači i ukidanje nauke kao takve.«4 0 Znanstvenici i tehnolozi operiraju kategorijama apstrak­ tnog mišljenja građanske znanosti, koja od cijele prirode spoznaje samo mjezinu operaoionalnost, funkcionalnost u službi efikasnosti, dakle, profita. [40] Marksizam u svetu, br. 1/1978, str. 105. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 80 Fetišizam znanosti kao nečega naddruštvenoga i bezupitnog, vraća nas na Marxovu kritiku Feuerbacha, »ali gdje bi bila prirodna nauka bez trgovine i industrije?« Nadvladavanje kritike građanske znanosti u smislu političke pripadnosti znanstvenika »u službi narodu« u krajnjoj liniji je apsurdno. »Znanost za narod može biti, u krajnoj liniji samo znanost kroz narod — ukidanje odvojenosti umnog i fizičkog rada kao kolektivni politički proces.«4 Znanost ' kroz narod ujedno znači ukidanje nauke kao takve, ukida­ nje odnosa »vladavine uma«, apstraktnih kategorija spozna­ vanja prirode u njihovom kvantitativnom odnosu. Ukidanje »ekonomskih varijeteta« kao pretpostavka povi­ jesnog načina materijalne proizvodnje znači stoga ukidanje nauke »kroz narod«, kao kolektivni politički proces ovlada­ vanja radničke klase naukom. Ovladavanje proletarijata naukom preko svojih predstavnika, naučnih radnika, koji su u službi proleterskih interesa, jest birokratizacija samog proletarijata, kao što je i sama ta nauka izvjesna birokratizacdja prirode. Ova birokratizacija proletarijata i prirode utemeljuje radnika kao radnika, apsolutizira radničku kla­ su i time birokratizira njezinu vlast u državnom aparatu. Birokratizacija prirode, birokratizacija klase, bitno onemo­ gućava novi odnos stvarnog prisvajanja. Sprega birokratizacije prirode (nauka) i birokratizacije društvenih odnosa (država) idu zajedno. Stoga je i Rudolf Bahro mogao za­ ključiti da je »razvitak proizvodnih snaga tridesetih godina u Sovjetskom Savezu bio apsolutno nužan, a staljinizam nelzbježiv. Teror je u tridesetim godinama progresivno funk­ cionirao«.4 Neviđene alternativne tehnologije, znanosti na 2 putu univerzalnog razvitka individue, povezuje se s Marxovim stavom: »Ali radi toga je prije svega potrebno da pun razvoj proizvodnih snaga postane uvjet proizvodnje, da određeni uvjeti proizvodnje ne budu postavljeni kao grani­ ca za razvoj proizvodnih snaga.«4 Evidentno je da je mje­ 3 renje razvoja proizvodnih snaga, »punog razvoja proizvod­ nih snaga«, pretpostavka »univerzalne individue«, uvjeta proizvodnje koji nisu postavljeni kao granica proizvodnih snaga, uvjeta proizvodnje koji ukidaju same te uvjete, već je to mjerilo determinirano određenim načinom proizvod­ nje. Za kapitalistički način proizvodnje je to »mjerilo« raz­ vitak proizvodne snage — stalni kapital. Ako se uzme da je za uvjet proizvodnje, koji nije posta[41] Marxismus und Natnrbeherschung, str. 61. [43] Mara: Temelji slobode, str. 246 [42] Ibid., str. 38. �Povijest i socijalistička priroda 81 vljen kao granica razvoju proizvodnih snaga, neophodan >razvitak stalnog kapitala, a bez postignutog stupnja pro­ duktivnosti rada, onda je jasno osiromašenje ljudskih po­ treba, jer se time ne proizvode neposredni predmeti po­ trošnje«/4 Samo stvaranje stalnog kapitala, sredstva za proiz­ vodnju traži građansku tehnologiju, znanost, znanstvenu organizaciju rada. Kako je upravo ta tehnologija, ta zna­ nost, taj odnos općega rada i kooperacije individua ta znanstvena organizacija rada, pretpostavka kapitalističkog načina razumijevanja proizvodne snage, bogatstva, kod ta­ lijanskih komunističkih teoretičara se upravo javlja kritika znanstvene organizacije rada, koja je u etatističkom socija­ lizmu poistovjećena sa proizvodnom snagom kao uvjetom proizvodnje, kao »materijalnom bazom komunizma«.4 Mje­ 4 5 rilo stupnja razvoja proizvodnih snaga, stalni kapital, sred­ stva za proizvodnju ostaju u građanskom svijetu načina proizvodnje, a budući da su sredstva za proizvodnju po­ državljena, »teror je progresivno funkcionirao«. Preostaje drugo »mjerilo« razvoja proizvodnih snaga, uvjeta proizvod­ nje, koji ne ograničavaju samu proizvodnu snagu — slo­ bodno vrijeme. Ovo slobodno vrijeme za razvitak univerzal[44] »Razvitak stalnog kapitala još s jedne strane pokazuje stupanj raz\ itka uopće ili razvitka kapitala: Predmet proizvodnje usmjerene nepo­ sredno na upotrebnu vrijednost, a isto tako neposredno na razmjensku uijednest, jest sam proizvod koji je određen za potrošnju. Dio proizvodnje usmjeren na proizvodnju stalnog kapitala ne proizvodi neposredne pred­ mete potrošnje, niti neposredne razmjenske vrijednosti, bar ne razmjenske vrijednosti koje se mogu neposredno realizirati. Od već postignutog stupnja produktivnosti — od toga da li je jedan dio vremena proizvodnje dovoljan za neposrednu proizvodnju — zavisi, dakle, da li će se jedan sve veći dio vremena proizvodnje upotrebljavati za proizvodnju sredstava za proizvodnju. Zato je potrebno da društvo može pričekati da ono velik dio već stvarnog bogatstva može uskratiti, kako neposrednoj potrošnji ta­ ko i proizvodnji određenoj za neposrednu potrošnju, kako bi taj dio upo­ trijebilo za rad koji nije neposredno proizvodan (unutar samog materijal­ nog procesa proizvodnje). Ovo iziskuje visoki nivo koji je direktno raz­ mjeran promjeni opticajnog kapitala u stalni kapital, kao što veličina relativnog viška rada zavisi od produktivnosti potrebnog rada, tako veli­ čina radnog vremena — i život i opredmećenog — upotrijebljenog za proiz. vodnju stalnog kapitala zavisi od produktivnosti radnog vremena predvi­ đenog za direktnu proizvodnju proizvoda« (Mara: Temelji slobode, str. 295 - 296). [45] Franco Ferraroti u Alternativnoj tehnologiji kaže: »Budući da sam morao u Moskvi održati referat pred najvišim sindikalistima i predstavnici­ ma radnika iz industrije, moj pratilac i prevodilac Tars Kargen mi je diskretno prišao prije toga i upitao da li mora prevesti i dio referata u kojem sam vrlo oštro kritizirao tejlorizam, tj. znanstvenu organizaciju rada. 'Naravno’, odgovorio sam. Karganova je zbunjenost tad postala još očevidnija: 'Ali mi neprestano pripovijedamo našim radnicima principe znanstvene organizacije rada’. (Marksizam u svetu, br. 9/1977, str. 225). �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 82 ne individue nije nikakva apstrakcija, već sama najjača proizvodna snaga, njeno »mjerilo«.4 Odnos stvarnog prisva­ 4 janja odmjeravamo onda slobodnim vremenom. »Slobodno vrijeme koje je i dokolica i vrijeme za višu djelatnost — pretvorilo je svog vlasnika prirodno u jedan drugi subjekt i kao taj drugi subjekt on tada ulazi i u neposredni proces proizvodnje. Taj je proces u isti tren disciplina u odnosu na nastajućeg čovjeka i djelatnost, eksperimentalna zna­ nost, materijalno — stvaralačka i opredmećujuća znanost u odnosu na nastalog čovjeka, u čijoj glavi egzistira akumu­ lirano znanje društva. Za oba, ako rad zahtijeva praktičnu upotrebu i ruku i slobodno kretanje, kao u poljoprivredi, to je u isti tren i tjelesna vježba«.4 4 6 7 Odnos stvarnog prisvajanja, mjeren slobodnim vreme­ nom, novi je povijesni način materijalne proizvodnje živo­ ta. Ukidanje znanosti je onda proces ukidanja »ekonom­ skih varijeteta«; podruštvovljenje sredstava za proizvodnju znači podruštvovljenje znanosti; radnike koji konstruiraju novu znanost, novo sredstvo za proizvodnju nove potrebe, novi odnos spram prirode. Traženje nekog drugog načina promijenjenog odnosa spram prirode, naime novih proiz­ vodnih znanosti, osuđeno je na utopiju kao što je neuzima­ nje novog »mjerila«, slobodnog vremena, nužno vezano za etatizam, represiju i apsolutizaciju rada. Podruštvovljenje sredstava za proizvodnju je podruštvovljenje znanosti. Podruštvovljenje znanosti nije moguće bez ukidanja građan­ ske znanosti. Ukidanje »vladavine misli« nije moguće kroz sloj ljudi »ekonomskih varijeteta«, naučnih radnika, nego kao dugotrajni društveno — politički proces svih radnika. Ukidanje građanske nauke ujedno implicira čovjeka ispu­ njenog slobodnim vremenom, koji apstraktne kvantitativne metode prirodne znanosti zasjenjuje kvalitativno novim od­ nosom spram prirode. Stoga je pitanje promišljanja po­ vijesti prirode najprije uključeno u proces ovladavanja proletera prirodnim znanostima, a time i njenog ukidanja. Kao što je mjera odnosa stvarnog prisvajanja »slobodno vrijeme«, u procesu prisvajanja prirode u materijalnoj proizvodnji života, kroz to slobodno vrijeme, promijenjena [46] »Ušteda radnog vremena jednaka je povećanju slobodnog vremena, tj. vremena za pun razvitak individuuma, razvitak koji sa svoje strane dje­ luje povratno na proizvodnu snagu rada kao najveća proizvodna snaga. Sa stanovišta neposrednog procesa proizvodnje taj se razvitak može proma­ trati kao proizvodnja Capital fixea — Capital fixe beiti mati himself« (Marx: Icm elji slobode, str. 302). [47] Ibid ., str. 301. �Povijest i socijalistička priroda 83 individua kvalitativno mijenja svoj odnos spram prirode. Apstraktna podvojenost »društva« i »prirode«, »povijesti« i »prirode«, artikulira se kao povijesna priroda i prirodna povijest. »Povijest« i »priroda« u svojem odnosu posreduju se povijesnim načinom materijalne proizvodnje života. So­ cijalistički način materijalne proizvodnje života kao odnos stvarnog prisvajanja, započinje proces odnošenja spram »socijalističke prirode«, i ukoliko je taj odnos na djelu »socijalistička priroda« je povijesni čin spram kojeg se sa­ da povijest ne odnosi kao nešto vanjsko, nešto izvan ma­ terijalne proizvodnje same, nego je u njemu samom. Mo­ gućnost mišljertja i djelovanja, »socijalističke prirode« uvo­ di u povijest novi način materijalne proizvodnje u kojem »povijest« i »priroda« nisu mehanički jedna drugoj suprot­ stavljene, nego kao povijesna priroda i priroda povijesti čine jedinstvo. Sam pojam »socijalistička priroda« početak je tek istinskog jedinstva »društva« i »prirode«. »Ljudsko biće prirode postoji tek za društvenog čovjeka jer tek ovdje ono postaje za njega kao veza s čovjekom, kao njegovo po­ stojanje za drugog i kao postojanje za drugoga i postoja­ nje za njega tek kao životni element ljudske stvarnosti, tek ovdje ona postoji kao osnov njegovog vlastitog ljudskog po­ stojanja. Njegovo prirodno postojanje tek mu je ovdje po­ stalo ljudskim postojanjem, a priroda je za njega postala čovjekom. Dakle, društvo je dovršeno suštinsko jedinstvo čovjeka s prirodom, istinsko uskrsnuće prirode, ostvareni naturalizam čovjeka i ostvareni humanizam prirode.«4 8 IV Pojam »socijalistička priroda« ukoliko je nevidljiv iz od­ nosa stvarnog prisvajanja — odnos je etatističkog socijaliz­ ma, koji podržavljenim vlasništvom nad sredstvima za proizvodnju proizvodi i nadalje građanski način materijalne proizvodnje života. Izdvajanje prirodnog odnosa kao odlu­ čujućeg za cijeli način proizvodnje oduzima mu, s jedne strane, materijalističku osnovu, jer je historijski način proizvodnje u pravu, u politici, u državi, a s druge strane, ovu pravno-političko-državnu sferu uzima kao supstdtut subjektivne suštine privatnog vlasništva i otuđenja rada. Birokratizacija nauke, kao pogonska snaga same te podje­ le rada i proizvodne snage, ujedinjuje se sa birokratizaci148] Mara: »Privatno vlasništvo i komunizam« u Rani radovi, str. 229. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 84 jom odnosa među ljudima. »Staljinizam je kao teror us­ pješno ekonomski funkcionirao u tridesetim godinama/« Etatizam se kao autoritarno društvo bazira na autoritar­ nosti samog načina proizvodnje, na radu — tehnici — zna­ nosti, na tehnologiji. Odnos stvarnog prisvajanja ostaje sta­ ri — apstraktna razdvojenost »povijesti« i »prirode« sa ideologizacijom novoga u podržavljenim sredstvima za proiz­ vodnju, kroz čije se planiranje vrši akumulacija i izgrad­ nja »materijalne baze komunizma«, rast proizvodnih snaga. Socijalističko samoupravljanje jest odlučno suprotsta­ vljanje etatizmu. Kao odnos stvarnog prisvajanja ili po­ vijesno novi način proizvodnje, on je unio podruštvovljena sredstva za proizvodnju u prisvajanje prirode, kao i samu organizaciju rada i samoostvarenje dohotka i raspodjele od strane radničke klase. Deetatizacija kao odlučni mo­ ment novog načina proizvodnje stavlja sada radikalno u pitanje praktično — povijesnu funkciju klasne svijesti. Kla­ sna svijest proletarijata u svojoj praktično — povijesnoj funkciji omogućuje metodičko iskorištavanje kategorije objektivne mogućnosti, u smislu kako ju je odredio Lukacs.4 Pomoću kategorije objektivne mogućnosti razjašnjava 9 se »u kojem se položaju stvari može zbiljski prozreti privid i u kojem prodiranje do zbiljske veze s totalitetom uopće le­ ži u oblasti mogućnosti. Pitanje je, drugačije rečeno, pita­ nje proleterske znanosti«. A temeljna revolucionarnost pro­ leterske znanosti ne sastoji se samo u tome što ona graL49] »Tek takva utvrđivanja omogućuju metodičko iskorištenje kategorije objektivne mogućnosti. Prije svega se, naime, mora pitati koliko se unu­ tar određenog društva, s tačke gledanja određene pozicije u proizvodnji, uopće može opaziti totalitet ekonomike tog društva? Jer, koliko se mora izići iz faktične uskoće pojedinih individuuma i iz njihovih predrasuda o svom životnom položaju, koliko se ne smije prekoračiti one granice koje im određuje ekonomska struktura društva njihova vremena, kao i njihova pozicija u njoj. Klasna je svijest, dakle — apstraktno — formalno proma­ trano — istovremeno klasno određena nesvjesnost o vlastitom društven^ — povijesnom ekonomskom položaju. Taj je položaj dan kao određeni strukturni odnos, kao određeni odnos oblika koji se čine da vladaju svim predmetim a života. Ono 'lažno' ('krivo'), koji je sadržan u tom stanju stva­ ri, nije time nešto proizvoljno, nego upravo misaoni izraz objektivno — eko­ nomske strukture. . . Zadaća je sad brižljive povijesne analize da pomo­ ću kategorije objektivne mogućnosti razjasni u kojem se položaju stvari može zbiljski prozreti privid i u kojem prodiranje do zbiljske veze s to­ talitetom uopće leži u oblasti mogućnosti, jer ukoliko se totalitet aktual­ nog društva uopće ne da opaziti s tačke gledanja određenog klasnog po­ ložaja, ukoliko čak prom išljanje do kraja interesa klase, koje joj se pri­ pisuje, ne pogađa totalitet tog društva, onda takva klasa može igrati samo podređenu ulogu i nikada se ne može umiješati u tok povijesti, ni tako da ga pospješuje« (Lukacs: Povijest i klasna svijest, str. 112 — 113). �Povijest i socijalistička priroda 85 danskom društvu suprotstavlja revolucionarne sadržaje, ne­ go u prvom redu u revolucionarnoj biti same metode. Vla­ davina kategorije totaliteta nosilac je revolucionarnog prin­ cipa znanosti.5 Praktično — povijesna funkcija klasne svi­ 0 jesti jest ovladavanje znanošću koja sada kao proleterska znanost u svojoj revolucionarnoj metodi spoznaje totalitet. Objektivna mogućnost jednog novog načina proizvodnje, odnosa stvarnog prisvajanja, utemeljena je na mogućno­ sti kategorije totaliteta u znanosti. Odnos stvarnog prisvaja­ nja ekonomski je utemeljen na radu — tehnici — znanosti tehnologije. Pitanje će se sada artikulirati kao pitanje od­ nosa proleterske znanosti i građanske znanosti. S jedne strane građanska znanost — tehnika — rad, teh­ nologija, pretpostavka je novog odnosa, kao što je i uki­ danje tog odnosa pretpostavka novog odnosa. Naime, stvar­ ni odnos prisvajanja treba proći kroz građansku znanost — tehnika — rad, odnos općeg rada i kooperacije individua, ali da se ne bi zadržao u prolazu, mora se vidjeti katego­ rija totaliteta. Ali suvremena znanost kao proizvodna snaga je apstraktna znanost, koja svojim racionalnim, apstraktnim metodama čini nespoznatljivim sebi sam svoj predmet.5 1 Ona u racionalnom, apstraktnom diskurzivnom mišljenju ostaje kontemplativna i ne može doprijeti niti do svog vla­ stitog supstrata, a kamoli do totaliteta. Podruštvovljenje sredstava za proizvodnju, podruštvovljenje nauke, bitno može značiti samo proces ukidanja podjele rada, socijali­ stičku samoupravnu tehnologiju, ukidanje nauke. Ovlada­ vanje proleterskom znanošću, kategorijom totaliteta pret­ postavlja ukidanje nauke. Za to ukidanje nauke potrebno je njeno podruštvovljenje, što znači novi odnos stvarnog prisvajanja. Za taj novi odnos stvarnog prisvajanja iznašli smo mjeru — slobodno vrijeme. Skraćivanje radnog vreme­ na na račun slobodnog vremena je novi povijesni kvalitet, koji omogućava univerzalni razvoj individue, a »potrebno radno vrijeme dobit će svoju mjeru u potrebama društve­ nog individuuma«. Podruštvovljenje znanosti pretpostavlja obrat u odnosu rad — tehnika — znanost, tj. ozbiljuje [50] Ibid., str. 83. [51] ». . . Što je neka moderna znanost postala razvijenija, što je više sebi pribavila metodičke jasnoće o samoj sebi, toliko se ona odlučnije mora okrenuti od problema bitka svoje sfere, toliko odlučnije ona te probleme mora isključiti iz pojmljivosti što ju je sama izradila, što je ona razvijeni­ ja, znanstvenija, ona više biva formalno zatvorenim sistemom specijalnih, posebnih zakona, kojemu je svijest izvan vlastitog područja i s njime u prvom redu njegovoj spoznaji zadana materija njegov vlastiti konkretni supstrat zbiljnosti metodički i načelno nespoznatljiv«. (Ibid., str. 174 — 175). �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 86 formalno pravo proleterima organizacije proizvodnje na temelju spoznaje totaliteta. Proces istinskog podruštvovljenja sredstava za proizvodnju susreće se u empiriji sa pro­ blemom kako suvremena sredstva za proizvodnju učiniti sredstvima rada, kako nadići fetišizam stroja.5 Za socijali­ 2 stičko samoupravljanje postaje odsudno pitanje mogućno­ sti socijalističke samoupravne tehnologije, emancipacije i tehnologije. Ovaj je problem veoma otporan jer robno — novčana proizvodnja nameće svoju strukturu cijeloj lič­ nosti čovjeka. »Pretvaranje robnog odnosa u stvar sa 'sab­ lasnom predmetnošću’, ne može se, dakle, zaustaviti pri postajanju robom svih predmeta zadovoljavanja potreba. Ono nameće svoju strukturu cijeloj svijesti čovjeka: njegove se osobine i sposobnosti više ne sjedinjuju u organsko je­ dinstvo robe, nego se pojavljuju kao 'stvari', koje čovjek podjednako 'posjeduje' i 'otuđuje' kao i razne predmete vanjskog svijeta. I, naravno, nema oblika odnosa ljudi me­ đusobno, nema mogućnosti čovjeka da on ispolji svoje fi­ zičke i psihičke 'odlike', koje se u rastućoj mjeri ne bi pod­ redile tom obliku predmetnosti«.5 »Sablasna predmetnost« 3 strukturira proletere i onemogućava ovladavanje proleter­ skom znanošću, kategorijom totaliteta. Međutim, ovladava­ nje kategorijom totaliteta je ujedno fundamentalna pret­ postavka samoga socijalističkog samoupravljanja, jer u protivnom slučaju interpretacija totaliteta je privilegij jed­ ne društvene grupe — političara. Interpretacija totaliteta, a ne proleterska znanost, jest ideologija koju održava vlasti­ ta proleterska birokracija. Birokracija znači uvijek isto što i etatizam. Stoga će odlučno pitanje samoupravljanja biti u kakvoj su mogućnosti proleteri da osvoje proleter­ sku znanost, da znanost oslobode njene građanske parcijalnosti i apstraktnosti, što ujedno znači i da ukinu državu. Pitanje je praktično — povijesne funkcije klasne svijesti »koliko se unutar određenog društva, s tačke gledanja od­ ređene pozicije u procesu proizvodnje, uopće može opazi­ ti totalitet ekonomike tog društva«. Pitanje je analize ob­ jektivne mogućnosti koliko se može prodrijeti u totalitet društva. I opet postojeća tehnologija uvjetuje takvu dru­ štvenu podjelu rada, »ekonomske varijetete«, da se i »gurač kolica« i »arhitekt« odnose kontemplativno, kalkulirajuće i apstraktno spram totaliteta. Autoritarnom podje­ lom rada i autoritarnom tehnologijom uvjetuje se autori[52} Vidi: Um i sreća ti relativno udruženom radu. [53] Lukacs: Povijest i klasna svijest, str. 170. �Povijest i socijalistička priroda 87 tami odnos među ljudima, patrijarhalna porodica, etatizam. »Kvantitativne razlike iskorištavanja, koje za kapitalizam (građansku znanost) imaju neposredan oblik kvantitativnih određenja objekata njegove kalkulacije, moraju se za rad­ nika pojavljivati kao odlučne, kvalitativne kategorije nje­ gove cijele fizičke, duhovne, moralne itd. egzistencije«. Ta autoritarna kvantitativna tehnologija kvalitativno određu­ je radnika da ne može ovladati kategorijom totaliteta, a to je ovladavanje pretpostavka ozbiljenja samoupravljanja, antiteze etatizmu. »Ekonomski varijeteti« podjele rada suk­ cesivno proizvode tehnokratizam u proizvodnji, kao i biro­ kraciju u državi. Socijalističko samoupravljanje kao škola klasne svijesti stvara objektivnu mogućnost ovladavanja kategorijom totaliteta u odnosu stvarnog prisvajanja. »Slo bodno vrijeme — koje je i dokolica i vrijeme za višu dje­ latnost — pretvorilo je svog vlasnika prirodno u jedan drugi subjekt i kao taj drugi subjekt on tada ulazi i u ne­ posredni proces proizvodnje«. Mjera odnosa stvarnog prisvajanja, slobodno vrijeme, jest objektivna mogućnost socijalističkog samoupravljanja. Slobodno vrijeme kao objektivna mogućnost socijalističkog samoupravljanja otvara proces ukidanja politike, ali kroz politiku, ukidanja rada kroz rad, ukidanja znanosti kroz znanost. Zbiljsko podruštvovljenje rada i znanosti je nji­ hovo ukidanje, kao što i njihovo ukidanje pretpostavlja uki­ danje države. Znanost koja nije kontemplativna, već čulna djelatnost, osvaja kategoriju totaliteta, i više joj nisu po­ trebni posebni čuvari, ideolozi. Neautoritarna proizvodnja u korelaciji je sa neautoritarnim odnosima među ljudima i pretpostavka je besklasnog društva, jedne nove kulture, u kojoj se bitno mijenja od­ nos čovjeka i prirode, »povijesti« i »prirode«. Stupanj mo­ gućnosti razumijevanja »socijalističke prirode« zbiljski je temelj materijalne proizvodnje života kojemu je povijesna mogućnost socijalističko samoupravljanje. Iz brižljive ana­ lize socijalističkog samoupravljanja kao povijesne moguć­ nosti izlazi razrješenje »u kojem se položaju stvari može zbiljski prozreti privid i u kojem prodiranje do zbiljske veze s totalitetom uopće leži u oblasti mogućnosti«. Odnos stvarnog prisvajanja sa mjerom u slobodnom vremenu, promijenjeni je odnos spram prirode, ukida razliku »hi­ storije« i »prirode« i sa socijalističkom samoupravnom teh­ nologijom osvaja kategoriju totaliteta i ukida državu. Stal­ na analiza mogućnosti zbiljske veze s totalitetom ukida �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 88 ideološku, političku, državnu interpretaciju totaliteta. Ova analiza nije stvar »ekonomskih varijeteta«, naučnih radni­ ka, već historijska, društveno — politički čin uistinu udru­ ženog rada. Uspostavljanje socijalističke prirode kao utemeljujućeg temelja istinski novog povijesnog načina proizvodnje mora proći kroz razdvojenost »povijesti« i »prirode«, ali ujedno tu razdvojenost svakodnevno stavlja u pitanje. Jer nije ri­ ječ o antagonizmu prošlosti i budućnosti, već o svjesnom izražavanju misli prošlosti. »Mi onda ne istupamo nasuprot svijetu doktrinski s novim principima: ovdje je istina, pred njom na koljena! Mi svijetu razvijamo nove principe iz principa svijeta. Mi mu ne kažemo: »Prestani sa svojim borbama, to su gluposti, mi ti hoćemo doviknuti istinsku parolu borbe«. Mi u svijetu samo pokazujemo zašto se on zapravo bori, a svijet je takva stvar, koju on mora posvo­ jiti, makar to i ne htio«.5 4 [54] »Marxova pisma Rugeu iz 1843.« u: Rani radovi, str. 39. �Povijest i priroda žene Odnos povijesti i prirode žene pretpostavlja promišljanje odnosa povijesti i prirode, u kojoj se suprotstavljenosti bića povijesti i bića prirode, žena razumije naprosto kao priroda, kao nepovijesno. Svi ženski pokreti u raznovrsno­ sti rješavanja problema žena ipak se dadu svesti na zahtjev da žena postane povijesno biće, da uđe u povijest. U želji za ulaženjem u povijest nemisaono je suprotstaviti se svo­ joj »ženskoj prirodi«, prirodi žene i htjeti »mušku prirodu« kao povijesnu prirodu. Dakako da u agresivnosti i učinku građanske kulture muškarac još uvijek figurira kao sub­ jekt. Ali, svaka borba isključivo protiv muškaraca kao reprezentanta jedne određene kulture je eo ipso ostajanje na »prirodnoj poziciji« spolova, na afirmaciji stava muške kul­ ture i prihvaćanju da je ženska priroda konstantna. Gra­ đanski borbeni feminizam u smislu odbijanja muškarca odgovara borbenom ateizmu: borba protiv boga, svađanja s bogom koji je u sekulariziranom shvaćanju muškarac. Analogija borbenog ateizma i borbenog feminizma moguća je jer su oba, na nemisaonim pozicijama puke neposred­ nosti u kojoj se biće po sebi javlja spram drugog bića po sebi kao ugrožavanje njegovog identiteta. Dovođenje u pi­ tanje bića po sebi i Boga i Prirode, pretpostavlja povijesno razumijevanje prirode. Razumijevanje prirode posredovano je danas cijelom građanskom kulturom. Odnos spram pri­ rode određen je suvremenim prirodnim znanostima, koje sebe ideologiziraju kao znanost naprosto, kao istinu napro- �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 90 sto, a .istina su tek određenog svijeta u kojem je ta znanost uvučena u kapital — odnos. Građanska kultura pojmila je historičnost predgrađanskih društava, da bi sebe uspostavi­ la kao historijsku, znanstvenu. U duhu marksizma misli­ mo o tome drugačije: »Pokazuju li se s jedne strane predgrađanske faze kao samo historijske, tj. ukinute pretpo­ stavke, to se sadašnji uvjeti proizvodnje pokazuju kao uv­ jeti koji ukidaju sami sebe i stoga kao uvjeti koji postav­ ljaju historijske pretpostavke za jedno novo društveno stanje«,' Marxovo relativiranje građanske kulture, njeno vraćanje na puku historijsku pretpostavku jednog novog od­ ređenog stanja, ipak ostaje problem za promišljanje. »No­ vo društveno stanje« kao novo dovodi se u pitanje u etati­ stičkim real-socijalizmima, u kojima se ostaje na neukinutim historijskim pretpostavkama, na rastu proizvodnih sna­ ga. Stoga Marcuse govori o kvalitativno drugačijem društvu: »Govorio sam o nužnoj modifikaciji pojma socijalizma, jer verujem, da u Marxovu konceptu socijalizma postoji osta­ tak, elementi čiji se uticaj i dalje oseća, principa učinka i njegove vrednosti. Ove elemente vidim na primer u na­ glašavanju sve efektnijeg razvijanja proizvodnih snaga, sve produktivnijem iskorišćavanju prirode, rascepu »carstva slobode« i sveta rada«.1 2 Odnos prema prirodi »sve produktivnijeg iskorišćavanja prirode«, nužno se kritički promišlja kao mogućnost novog odnosa spram prirode. Marksizam neosporno ima u sebi ambivalentnost prema proizvodnim snagama: jednom kao sredstva za porobljavanje, a jednom kao historijske pretpo­ stavke za jedno novo društveno stanje. To je marksistički izgovor: jednom se izgovara iz ontološkog, povijesnog, a drugi puta iz ontičkog, historijskog. To je izgovaranje me­ tafizičko. Misliti i ozbiljiti novo iz staroga, novo u starom, novo kroz staro, to je marksistički iz-govor, iz-govor da se to ne može više tradicionalnim oblicima, a novih još nema. Nema sumnje da iz marksizma nije vidljiva neka druga mogućnost za neko novo stanje nego kroz historijske pret­ postavke. A te su historijske pretpostavke rast proizvodnih snaga i posebno znanosti. Ali ove pretpostavke nemaju autoritet apsolutnosti, ukoliko se stvara jedno novo društve­ no stanje, novi odnos spram prirode. »Novo društveno sta­ nje«, novo je društvo samo onda, ako se proletarijat ukida, a ne apsolutizira. Apsolutizacija proletarijata i svijeta ra[1] Marx: Temelji slobode, Zagreb, 1974. str. 170. [2] Marcuse: Merila vremena, Beograd, 1978, str. 20. �Povijest i priroda žene 91 da — »historijskih pretpostavki«, jest etatistički socijalizam. Predznak »novog stanja« je u ovom slučaju ukidanje pri­ vatnog vlasništva nad sredstvima za proizvodnju, podruštvovljenje sredstava za proizvodnju. Ukidanje privatnog vlasništva ovdje je mišljeno kao historijska pretpostavka »novog društvenog stanja«. Novo društveno stanje uspo­ stavljeno je novom državom i novim pravnim odnosima, dakle, politički. Zato Vladimir Bakarić kaže: »Nacionalizi­ rati znači pravno podruštvoviti, ali ne i stvarno«? jer: »Sub­ jektivna suština privatnog vlasništva, privatno vlasništvo kao djelatnost, koja postoji za sebe, kao subjekt, kao lič­ nost, jest, rad«.3 4 Za stvarno prisvajanje privatnog vlasništva, dakle, po­ trebno je ukinuti rad, ili podjelu rada, kako nam se ona građanski nadaje, jer se ta podjela prikazuje kao djelat­ nost čovjeka kao generičkog bića«.5 Postavljanje pitanja subjektivne suštine privatnog vlasništva, otuđenog rada, podjele rada, stavlja u pitanje i apsolutizaciju proletarijata, dakle, etatizam. Jer, ».. .moraju proleteri da bi stekli lično priznanje, ukinuti uvjet svoje vlastite dosadašnje egzisten­ cije, koji je ujedno uvjet čitavog dosadašnjeg društva, tj. moraju ukinuti rad. Oni se stoga nalaze u direktnoj sup­ rotnosti spram države, tj. prema obliku koji je individu­ umima društva dosad služio kao opći izraz, i da bi ostvarili svoju ličnost moraju državu srušiti«.6 Subjektivna suština privatnog vlasništva, rad, otuđeni rad, i podjela rada, artikuliraju se problemom promišlja­ nja proizvodnih snaga, odnosno, uključivanjem čovjeka kao osnovne proizvodne snage u odnos stvarnog prisvajanja. Odnos stvarnog prisvajanja ukida ideologičnost i apstraktnost »novih proizvodnih odnosa«, utemeljenog na pravnoj i političkoj sferi i promišlja slobodno vrijeme. Podjela rada, subjektivna suština privatnog vlasništva, u procesu svog vlastitog nadvladavanja, u procesu odnosa stvarnog prisvajanja, može se pojmiti samo kao podruštvovljenje [3] »0 pitanjima marksizma«, citirano prema: Marksizam — misao suvre­ mene epohe II, Beograd, 1976, str. 824. [4] Marx: Privatno vlasništvo i komunizam«, u: Rani radovi, Zagreb, 1954, sir. 246. [5] »Podjela rada je nacionalno-ekonomski izraz društvenosti rada unutar otuđenja. Ili, budući da je rad samo izraz čovjekove djelatnosti unutar otuđenja, ispol javanje života, to je podjela rada samo otuđeno postojanje čovjekove djelatnosti kao realne generičke djelatnosti ili kao djelatnosti čovjeka kao generičkog bića.« »Potreba, proizvodnja i podjela rada«, u: Rani radovi, 249. 16] Njemačka ideologija, Rani radovi, str. 343. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 92 rada = tehnike = znanosti, tehnologije. Stvarno, a ne sa­ mo pravno prisvajanje, time urgentno traži podruštvovljenje tog odnosa. Stvarno podruštvovljenje tehnologije, skra­ ćeno artikulirano, pitanje je podruštvovljenja znanosti, jer je znanost paradigmatički oblik proizvodnih snaga unutar privatnog vlasništva i podjele rada. Time se odnos stvar­ nog prisvajanja produbljuje kao problem stvarnog podruštvovljavanja znanosti. Stvarno podruštvovljavanje znanosti ideološki je reducirano zbog dva razloga: 1. zbog spomenu­ tog iz-govora marksizma i 2. zbog ideološke manipulacije znanošću, opet zbog dva razloga: a) što se znanost bezupitno postavlja kao »materijalna baza komunizma«, dakle, ne­ povijesni način građanske proizvodnje i b) što se znanost usprkos »materijalne baze komunizma« smatra oblikom društvene svijesti, kojemu je politička svijest eo ipso nad­ ređena. Područje bavljenja znanošću vidi se kao ostatak klasne podjele rada na kojoj privilegirani slojevi »nepro­ izvodnim radom« služe »proizvodno radu«. Nepovijesnost znanosti kao materijalne baze komunizma samorazumljivo je njezinim nepovijesnim odnosom prema prirodi, dakle, prema jednoj novoj kulturi. Ukidanje podjele rada, sub­ jektivne suštine privatnog vlasništva, koje je po sebi uk­ ljučeno u pojmu podruštvovljenja znanosti, ovdje je zadr­ žano s dodatnim frustracijama znanstvenika da se bave privilegiranim poslom, intelektualnim poslom u klasnoj podjeli rada. Pri tome se ideološki zaboravlja da je »doista slobodan rad, npr. komponiranje, u isti mah upravo đavol­ ski ozbiljna stvar, najintenzivniji napor«.7 Ipak je sprega građanske podjele rada = tehnike = zna­ nosti, podjele rada na opći i zajednički rad u svojoj auto­ ritarnoj i hijerarhijskoj strukturiranosti, korespodentna s hijerarhijskim autoritarnim odnosima među ljudima, po­ litičkim odnosima i napokon državom. Etatističkom modelu socijalizma odgovara hijerarhijski strukturirana znanost, znanost utemeljena na podjeli rada, na »tehnologijskoj podjeli rada« sa svojom efikasnošću u »socijalističkoj rob­ noj proizvodnji«. Odnos stvarnog prisvajanja, odnosno, stvarno pođruš tovijavanje znanosti radikalno postavlja u pi­ tanje etatistički model socijalizma a ne socijalizam po sebi, niti marksizam. Stvarno podruštvovljenje znanosti, histo­ rijske pretpostavke za »novo društveno stanje«, prije svega, znači proces ukidanja znanosti podjele rada na opći i za­ jednički. Proces ukidanja znanstvene organizacije rada, ap[7] Marx: Temelji slobode, str. 266. �Povijest i priroda lene 93 straktnog znanstvenog odnošenja spram prirode, proces je ukidanja podjele rada. Iz cijelog iz-govora marksizma ovaj proces je osiguran historijskom pretpostavkom slo­ bodnog vremena. Ili drugačije rečeno, slobodno je vrijeme mjera stvarnog prisvajanja, razrješenje odnosa podjele rada i slobodnog vremena, koje je nemoguće na pretpo­ stavkama građanske ekonomije. Ali iz iz-govora marksizma proizlazi da »samo neposredno vrijeme ne može ostati u apstraktnoj suprotnosti prema slobodnom vremenu — ka­ ko se ono javlja sa stanovišta građanske ekonomije. Slo­ bodno vrijeme, koje je i dokolica i vrijeme za višu djelat­ nost, pretvorilo je svog vlasnika prirodno u jedan drugi subjekt i kao taj drugi subjekt on tada ulazi i u neposre­ dan proces proizvodnje. Taj je proces u isti tren disciplina, u odnosu na nastajućeg čovjeka, i djelatnost, eksperimen­ talna znanost, materijalno stvaralačka i opredmećujuća znanost u odnosu na nastalog čovjeka, u čijoj glavi egzistira akumulirano znanje društva«.8 Slobodno vrijeme je tako mjera jednog drugog subjekta koji takav ulazi u proces proizvodnje. Postavljanje pitanja slobodnog vremena »jednog drugog subjekta«, legitimno je pitanje suprotstavljanja etatizmu. Za ovo je pitanje za­ interesirana radnička klasa po sebi, posebno ona socijali­ stičkog samoupravljanja kao toposa povijesne mogućnosti kvalitativno novog socijalizma.« Slobodno i oslobođeno vri­ jeme u korelaciji je s podruštvovljavanjem nauke. Svaka ideološka sintagma nauke u »službi naroda«, »partije« ili »udruženog rada« sporna je, ako joj nije osiguran temelj — slobodno vrijeme, kao mjesto nastajanja jednog novog subjekta kroz koji se i s kojim se ukida podjela rada. Uki­ danje podjele rada i podruštvovljenje nauke time su sino­ nimi. Odnos spram »konkretnog totaliteta« kao revolucio­ narnog »predmeta« revolucionarnoj »metodi« u razlici spram apstraktnog viđanja prirode posredovanog apstrakt­ nom građanskom kulturom, osiguranje je novog odnosa prema prirodi. Ili, ukoliko je slobodno vrijeme mjera stvar­ nog prisvajanja, utoliko je legitimno postavljenje pitanja o socijalističkoj prirodi. Odnos stvarnog prisvajanja kao odnos prema socijalistič­ koj prirodi artikulira se povijesno kao novi odnos. Odnos stvarnog prisvajanja kao jedno »novo društveno stanje« ima svoj legitimitet po svojoj povijesnosti, a povijesnost 18J Marx: Temelji slobode, str. 302. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 94 je marksistički razumljena za razliku od apstraktne podvo­ jenosti »povijesti« i »prirode«, kao historija koja je prava prirodna historija čovjeka. Po materijalističkom shvaćanju historije kao prave prirodne historije čovjeka, prvi je akt povijesti materijalna proizvodnja. Odnos čovjeka i prirode tako se posreduje odnosom u materijalnoj proizvodnji, a priroda biva uvučena u povijest, kao akt čovjekovog samorađanja. Iz ovog prvog akta materijalističkog shvaćanja po­ vijesti, kako su ga odredili Marx i Engels u Njemačkoj ideo­ logiji, definitivno je prekinuto s drugim shvaćanjima povi­ jesti.’ Suprotnosti između »povijesti« i »prirode« nema, a posredovana materijalnom proizvodnjom priroda se očita­ va kao povijesna. Dakle, ukoliko ima nečega povijesno no­ voga, ukoliko ima stvarnog odnosa prisvajanja, ono ima mjeru kako u slobodnom vremenu tako i u socijalističkoj prirodi. Socijalističko samoupravljanje kao povijesna mo­ gućnost, u Lukacsevom smislu, u preispitivanju onoga što se dade privesti realitetu, svakako je i negacija onoga što etatizam uspostavlja. Etatizam je uspostavljen na vulgar­ nom marksizmu, na nerazumijevanju biti historijskog mate­ rijalizma i materijalističkog shvaćanja historije i tako je nauka preuzeta kao vječna kategorija ....... »Vulgarni je marksizam posvema zanemario tu razliku. Njegova primje­ na historijskog materijalizma upala je u istu grešku koju je Marx predbacio vulgarnoj ekonomiji: ona je samo histo­ rijske i to također kategorije kapitalističkog društva sma­ trala vječnim kategorijama«.'0 Stoga je radnička klasa u samoupravljanju, u »kvalitativno novom socijalizmu« poli­ tički spremna postaviti pitanje podruštvovljenja znanosti, slobodnog vremena, odnosno, odnosa stvarnog prisvajanja. Znanost kao paradigmatički oblik proizvodnih snaga, rada mora se podruštvoviti, to znači ukinuti u svojem proizvode nju autoritarne podjele rada, uspostavljanja »ekonomskih varijeteta« od »gurača kolica do arhitekta« (Engels). 0 lom ovisi novi odnos spram prirode, spram socijalistički prirode, odnosno, novi odnos bića u jednoj novoj zajednici gdje je bogatstvo razvijena proizvodna snaga svih indivi­ dua, a mjera bogatstva nije nipošto radno vrijeme nego slobodno vrijeme. U povijesnoj mogućnosti kvalitativnog novog socijalizma, prvenstveno političko pitanje postaje ukidanje prirode po sebi, znanosti po sebi, tehnologije po sebi i iznalaženje u tom iz-govoru alternativa. Političko pi9 0 1 [9] Vidi: »Historija«, Rani radovi, str. 306. [10] Lukacs: Povijest i klasna svijest, Zagreb, 1977, sir. 328. �Povijest i priroda žene 95 tanje prvorazrednog značenja je revolucionarnost proleter­ ske znanosti. Ponavljamo: »A temeljna revolucionarnost proleterske znanosti ne sastoji se samo u tome što ona gra­ đanskom društvu suprotstavlja revolucionarne sadržaje, ne­ go u prvom redu u revolucionarnoj biti same metode. Via- dajuća kategorija totaliteta nosilac je revolucionarnog prin­ cipa u znanosti«." Radnička klasa ukoliko ne ide svojoj apsolutizaciji (eta­ tizam), nego svojem ukidanju, zainteresirana je za katego­ riju totaliteta, za novi revolucionarni sadržaj i metodu pro­ leterske znanosti. Kategorija totaliteta koja nadvladava fe­ nomen postvarenja i antinomije građanskog mišljenja, stav­ lja prvenstveno u pitanje prirodu po sebi, pa time i pri­ rodu ekonomske nauke kao i prirodne nauke. Ona mora postaviti u pitanje kategoriju uma. Građanska kategorija uma ulazi u etatizam kao sprega nauke »materijalne baze komunizma« i autoritarnih odnosa među ljudima u politici i državi. Povijesna mogućnost znači radikalno postavljanje pita­ nja radikalne emancipacije, kako ju je Marx odredio u Pri­ logu kritici Hegelove filozofije prava. Sam historijski put radničkog pokreta kroz autoritarne oblike rada — tehnike — znanosti, tehnologije i politike u stanovitom je smislu bio konzervativan — slijedeći iz-govor marksizma ostao je u građanskom svijetu s ideološkim predznakom novog u pravnom, dakle državnom artikuliranju ukidanja privat­ nog vlasništva kroz njegov manifestirani vid, a ne idući u suštinu privatnog vlasništva, podjelu rada. Unutar te podje­ le rada jedan dio proletarijata — žene, ostao je u poziciji da bude najzainteresiraniji za radikalnu emancipaciju, za ljudsku emancipaciju, onako kako je to Marx namijenio ulozi proletarijata: »formiranju jedne klase vezane radikal­ nim lancima, klase građanskog društva, koja nije klasa građanskog društva, staleža koji je ukidanje svih staleža, sfere koje posjeduju univerzalni karakter svojim univer­ zalnim patnjama i koja ne traži nikakvo posebno pravo, jer joj nije učinjena nikakva posebna nepravda, nego ne­ pravda uopće, koja se više ne može pozivati na historijsko, nego samo na čovječansko pravo, koja se nalazi u jedno­ stranoj suprotnosti prema posljedicama njemačkog držav­ nog udruženja, nego u svestranoj suprotnosti prema pret­ postavkama tog uređenja, naposljetku, jedne sfere, koja se ne može emancipirati, a da se ne emancipira od svih osta­* n u Ibid., str. 83. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 96 lih sfera društva, i da s time ne emancipira sve ostale sfere društva, koja je jednom riječi potpuni gubitak čovjeka, ko­ ja, dakle, može sebe zadobiti samo potpunim ponovnim do­ bivanjem čovjeka....... «'* Objasniti nam je zbog čega smatramo da su žene taj dio proletarijata čiji se interesi mogu poistovjetiti s interesi­ ma »potpunog dobivanja čovjeka«, a da se ne pozivaju na historijsko nego na čovječansko pravo. Materijalističko shvaćanje povijesti stoji na pretpostav­ kama ukidanja razlike »povijesti« i »prirode« i time se le­ gitimno postavlja pitanje, kako smo izveli »socijalističke prirode«, kao parametra za jedan novi povijesni odnos. Za taj novi povijesni odnos, za kategoriju totaliteta, žene su zainteresirane od ontološke do ontičke razine: ad 1. Auten­ tični akt povijesti kao proizvodnje materijalnog života uključuje u sebe i proizvodnju drugih ljudi, porodicu, ili ekonomski rečeno, proširenu reprodukciju. Za taj povijesni moment Marx i Engels u Njemačkoj ideologiji kažu: »Pro­ izvodnja života, kako vlastitog pomoću rada, tako i tuđeg pomoću rađanja, pojavljuje se već odmah kao dvostruki odnos — s jedne strane kao proizvodni, a s druge strane kao društveni odnos — društveni u tom smislu, što se pod tim razumijeva zajedničko djelovanje više individuuma, bez obzira pod kakvim uvjetima, na koji način i zbog koje svrhe. Odavde proizlazi da je određeni način proizvodnje ili industrijski stupanj stalno povezan s određenim nači nom zajedničkog djelovanja ili s društvenim stupnjem, a ovaj način zajedničkog djelovanja sam je »jedna proizvod na snaga«, da količina ljudima proizvodnih snaga uvjctuji društveno stanje, te dakle 'historiju čovječanstva' treb? stalno izučavati u vezi s historijom industrije i razmjene«. I Iz ovoga proizlazi da »prirodu žene« treba izučavati u ve­ zi s historijom industrije i razmjene. Sama ova ontološk i utemeljenost porodice u povijesti, za što je potrebno staln i »izučavanje u vezi historije, industrije i razmjene« govori 0 tome da je nemoguće iz historijskog materijalizma misli­ ti tako nešto kao što je priroda žene. nego da i sama ta »priroda žene« u izučavanju veze historije s industrijom 1 razmjenom može postaviti pitanje »socijalističke prirode žene«. ad 2. Nepovijesna, apstraktna podvojenost »povijesti« i »prirode« učinila je od žene jednu klasu vezanu »radikal/ [12] Rani radovi, s tr . 95 — 96. [13] Rani radovi, s tr. 296 — 297. �Povijest i priroda žene 97 nim lancima«, koja traži »potpuno dobivanje čovjeka,« jer u nepovijesnom građanskom gledanju na prirodu jedan je još nepovijesni momenat »prirode žene« reduciran na svoju spolnost, biologiju. Nepovijesno gledanje na prirodu, koje isključuje i sam proletarijat da bude povijesno biće, radikaliziran je na ženi, jer ona kao žena iz nepovijesnog odnosa spram pri­ rode, građanske apstraktne znanosti i konstituiranju klase kao političkog subjekta u borbi za moć, biva i spram muš­ kog proletarijata — proletarijat. Unutar klasne, građanske podjele rada, unutar »ekonomskih varijeteta«, građanskim svođenjem žene na »prirodu«, na njenu biološku funkciju, na spol, ona u »reprodukciji materijalnog života« također reproducira hijerarhičnost i autoritarnost sistema, odgaja­ njem djece u duhu sistema. K (Kiiche — kuhinja), K (Kin­ der — djeca) i K (Kirche — crkva) biva njezin nepovijesni svijet u kojem sa svojoj »ženskom prirodom«, a u podjeli rada, zauzima najniže mjesto i time ne može biti subjekt povijesti, učestvovati u izmjeni svijeta. Otuda »iracional­ nost« pripisana ženskoj prirodi i njena »apstraktna« želja za srećom, a ne za njoj stranim — umom. ad 3. Borba radničke klase za ovladavanjem novog načina proizvodnje i u političkoj organiziranosti proleterske re­ volucije, uključila je ženu kao ekonomskog i životnog dru­ ga, kao RADNIKA. Time su žene, koje su nadvladale »žen­ sku prirodu« ušle kao subjekt u povijest, ali povijest eta­ tizma ili revoluciju dobivenu na »muški način«. Muški na­ čin, muški oblik apstraktnih prirođoznanstvenih kategorija u odnosu prema prirodi, muški oblik autoritarnih odnosa među ljudima u politici i državi, uspostavili su neke žene kao povijesna bića u povijest u kojoj su učestvovali kao muškarci, u autoritarnom etatizmu. Princip sreće nije uspo­ stavljen, jer nema »socijalističke prirode«, podruštvovljenja nauke i osvajanja slobodnog vremena. Iz takvog odnosa usprkos deklariranim pravima jednakosti žena, stvarna jed­ nakost ne postoji, kao što i podruštvovljenje sredstava za proizvodnju eo ipso ne znači i ukidanje subjektivne suštine privatnog vlasništva, ukidanje podjele rada. Stoga se Simone de Beauvoir prihvatila teorije autonomnog femini­ stičkog pokreta, neovisno o radničkom pokretu, kako ga je izrazila u intenvievu s Jean Paul Sartreom o ženskom po­ kretu: »... Mislim da s istim stavom, u kojeg smo nas obo­ je vjerovali, da će socijalistička revolucija nužno sa sobom donijeti emancipaciju žena, da niti u Sovjetskom Savezu, �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 98 niti u čehoslovačkoj, niti u jednoj takozvanoj socijalistič­ koj zemlji, koju mi poznajemo, činjenično žene nisu bile jednake s muškarcima«.1 4 ad 4. Socijalističko samoupravljanje kao povijesna mo­ gućnost radikalno je stavilo u pitanje etatizam. Radikalno razmišljati o etatizmu, znači ići u korijen samog etatizma, a to je podjela rada. Odnos stvarnog prisvajanja samouprav­ ljača, radikalno postavljanje pitanja podruštvovljenja nau­ ke, proleterske znanosti s revolucionarnim »predmetom« — konkretnim realitetom i revolucionarnom metodom. Za ovakva pitanja pretpostavka je »slobodno vrijeme« i odnos prema »socijalističkoj prirodi«. Udruživanje rada i sredstava, proklamirano ZUR-om, pret­ postavlja pitanje o socijalističkoj samoupravnoj tehnologiji. Radnička se kla^a Jugoslavije, da bi samoupravljanje kao historijsku mogućnost privela realitetu, mora boriti pro­ tiv apstraktne prirode, prirode ekonomskih zakona, ap­ straktne prirode znanosti i tehnologije, koji utemeljuju podjelu rada, i ujedno su utemeljeni podjelom rada, protiv političkog autoritarnog odlučivanja i za afirmaciju samo­ upravljanja kao novog oblika odlučivanja. Zbog »prirode« ekonomskih zakona postoji još uvijek mogućnost razdvaja­ nja »povijesti« i »prirode«, dakle, ostajanje na temelju vul­ garnog marksizma, koji je komplementaran razumijevanju »historije« s građanskim društvom. Pitanje izgrađivanja povijesnih pretpostavki i prolaženje kroz njih u odnosu stvarnog prisvajanja, mnogostruko je opterećeno starim, što uvijek aktualizira problem »socijalističke prirode«. Patrijarhalno i tradicionalno društvo naroda Jugoslavije u svijesti zadržava sve te odnose, kada su oni već pravno, pa čak i stvarno nadvladani. To se zadržavanje posebno očituje u odnosu spram »prirode žene«. Ostavljanje žene u njezinoj apstraktnoj prirpdnosti neovisno o »historiji industrije i razmjene« vidljivo je i u malom učestvovanju žena u politici, u samoupravnim tijelima, znanosti, u stvara­ laštvu. Proizvodnja »ekonomskih varijeteta« od »gurača ko­ lica do arhitekta«, ostavila je uglavnom žene kao »gurače kolica«. Pretpostavka je za izlaženje iz ove situacije osva­ janje slobodnog vremena, kojeg ekonomski neovisne žene imaju ne samo manje od muškaraca, nego i od žena eko­ nomski zavisnih od muževa. Za takvu znanost, za tehnolo[14] » S a rtre Iib er S a rtre « , R o w o it T asc h e n b u c h V erlag G m bh. H a m b u rg , A ugust 1977, s tr . 170. R einbeck �Povijest i priroda žene 99 giju, koja ozbiljuje »historiju čovjeka kao pravu prirodnu historiju čovjeka«, za drugi princip »uma«, za sreću,'* najzainteresiranija je žena, za solucije koje dovode do »potpu­ nog ponovnog dobivanja čovjeka«. ad. 5. Iz ovog slijedi da je »žensko pitanje« klasno pitanje, da je ono time i političko pitanje i da žene ne traže nikak­ vo »posebno pravo«, jer im nije učinjena nikakva posebna nepravda, nego nepravda uopće i time se mogu pozivati na čovječansko pravo. Sama pravna sfera, bez razlike na svoju naprednost u izjednačavanju položaja muškaraca i žena u njihovom po­ stavljanju prema radu i rezultatima rada, analogna je pravnom ukidanju privatnog vlasništva podruštvovljenjem sredstava za proizvodnju. »Nacionalizirati znači pravno podruštvoviti, ali ne i stvarno«. Postavljanje pitanja i traženja energičnog rješenja »socijalističke prirode«, podruštvovlje­ nja nauke, »socijalističke tehnologije i slobodnog vremena legitimni je okvir marksistički shvaćenog »kvalitativno no­ vog socijalizma«, »novog društvenog stanja«, kojemu je socijalističko samoupravljanje povijesna mogućnost. Žene su sa svojim zahtjevom da uđu u povijest silan po? litički potencijal, jer su svojim vlastitim položajem »radi­ kalnih lanaca« u situaciji da radikalno dovedu u pitanje etatizam. Kolebanje žena da uđu u politiku, kako stvarnim neimanjem vremena, tako i odbijanjem politike kao »staro­ ga načina« i željom za zasnivanjem novog senzibiliteta, vraća ih ubrzo neodrživosti takve situacije, jer svaki njihov zahtjev kao zahtjev »ženskog pokreta«, dobiva ideološko — političku legitimaciju (primjerice »buržoaski feminizam«). Zahtjev žena da uđu u povijest, u »historiju kao pravnu prirodnu historiju čovjeka«, mora, stoga, proći političko osvješćivanje, jer odbijanjem politike kao medija svoje povijesnosti, ostaje se na utopijskom jednog »kvalitativno novog socijalizma«. Odbijanje politike sa strane žena ana­ logno je zahtjevima lijevih, koji bi novo društvo bez, ili mimo (građanskih) proizvodnih snaga i (građanske) zna­ nosti. Povijesna mogućnost bavljenja politikom unutar radnič­ ke klase, pristupačna je ženama između ostalog i zato, što politika i strategija radničke klase nisu više prvenstveno 1 5 [15] Vidi: BI. Despot: »Um i sreća u relativno udruženom radu« I, G/e* dišni 10/1978. i II Gledišta 11 — 12/1978. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 100 zaokupljene borbom za vlast, dakle, jednim autoritarnim principom, već: u građanskom društvu organizacijom mir­ nog ulaženja u socijalizam, a u našem društvu realizacijom socijalističkog samoupravljanja. Stoga će stupanj zastup­ ljenosti žena u politici biti parametar njihovog ulaženja u povijest. Pri tome, dakako, postoji svijest o ograničenosti politike kao takve, ali u sadašnjem stanju odnos žena pre­ ma politici, ili artikuliranje problema »Ka ženskom pita­ nju«, analogno je Marxovoj artikulaciji problema »Ka ži dovskom pitanju«: ....... »Politička emancipacija je svaka­ ko veliki napredak, ona doduše nije posljednji oblik čovje­ kove emancipacije uopće, ali je posljednji oblik čovjekove emancipacije unutar dosadašnjeg svjetskog pokreta. Ražu mije se: mi ovdje govorimo o zbiljskoj praktičnoj emancipa­ ciji«.'4 Razumijevanje socijalističkog samoupravljanja kao po­ vijesne mogućnosti »novog društvenog stanja« radikalno suprostavljenog, kako kapitalizmu, tako i etatizmu, morat će »žensko pitanje« imati u svojoj osnovi. Marcuseovo od­ ređenje: »Socijalizam kao kvalitativno drugačije društvo mora da otelovi antitezu, određenu negaciju agresivnosti i represivnih potreba kapitalizma kao kulture kojom domi­ nira muškarac«'7 koja kao povijesna mogućnost predstoji u našem društvu društveno — ekonomski i društveno — po­ litički. Vrednote »kvalitativno novog socijalizma« dane su dru­ štveno — politički i društveno — ekonomski u socijalistič­ kom samoupravljanju. Time je radničkoj klasi Jugoslavije namijenjena uloga, koju je Marx namijenio Nijemcima unu­ tar proletarijata: »U Njemačkoj ne može biti uništena ni­ jedna vrsta ropstva, a da se ne uništi svako ropstvo. Eman­ cipacija Nijemaca jeste emancipacija čovjeka«.'* Na pret­ postavkama proletarijata socijalističkog samoupravljanja i u pojmu žena kao pojmu njegovog najradikalnijeg dijela stoji i pada vlastita povijesna mogućnost. Sekularizirani prigovor da žene iz tradicionalne i patrijarhalne sredine s jednim određenim kulturnim obrascem ne mogu ući u borbu za ljudsku emancipaciju, pogađa također cijelu rad­ ničku klasu Jugoslavije. Da se ne bi ostalo na vulgarno marksističkom ekonomizmu, koji se poziva na »prirodnu za­ konitost« u Marxovoj formaciji, da nikada jedna društvena1 8 7 6 [16] Rani radovi, s tr . 65. [17] M a rc u sse: Merila vremena, s tr . 15. [18] Rani radovi, s tr . 87. �Povijest i priroda iene 101 formacija ne propada prije nego što budu razvijene sve proizvodne snage za koje je ona dovoljno prostrana, i ni­ kada viši i novi odnosi proizvodnje ne nastupaju prije nego što su se u krilu starog društva rodili uvjeti njihove egzi­ stencije, treba se podsjetiti Lukacsa: »Od svih oruđa za proizvodnju najveća je proizvodna snaga sama revolucio­ narna klasa«. Sa mogućnošću same revolucionarne klase da postane najjača proizvodna snaga stoji i pada ideja so­ cijalističkog samoupravljanja. II Nepovijesno razumijevanje »ženske prirode« vraćat će se u »pojmu porodice« na građansko razumijevanje braka, na društveni odnos koji je bio primaran, ali koji se u različi­ tim historijskim sklopovima vraća na empirijske činjenice. 0 ovom svođenju odnosa na »pojam porodice«, Marx je iz­ nio svoje mišljenje govoreći o materijalističkom shvaćanju historije, o ukidanju razlike »povijesti« i »prirode«: »Treći odnos, koji se odmah ovdje od samog početka uključuje u historijski razvitak, sastoji se u tome, da ljudi, koji sva­ kodnevno ponovno stvaraju svoj vlastiti život, počinju stva­ rati druge ljude, razmnožavati se — odnos između čovjeka 1 žene, roditelja i djece, porodica. Ova porodica koja je u početku jedini društveni odnos, postaje kasnije, kad umno­ žene potrebe proizvode sve društvene odnose, a povećani broj ljudi nove potrebe, podređeni društveni odnos (izu­ zevši Njemačku), i mora se onda izučavati i pokazati pre­ ma postojećim empirijskim činjenicama (potertala B. D.), a ne prema 'pojmu porodice', kako se to običava u Njemač­ koj«.1 9 Odnos prema »pojmu porodice« izražen je u Njemačkoj u apsolutnoj znanosti Hegela ili samosvijesti građanskog društva. Odnos spolova, »prirode«, kao drugobitak ideje, određen je pravom, tako da se uspostavljena spolnost kao datost ukida u pravu. Supremacija duha nad prirodom, muškog principa kao duhovnog spram ženskog kao »pri­ rodnog« određena je jasno u § 165. Osnovne crte filozofije prava: »Prirodna određenost obaju spolova dobiva pomoću svoje umnosti intelektualno i običajnosno značenje. To je značenje određeno razlikom u kojoj se običajnosni supstan[19] »Historija«, Rani radovi, str. 296. �102 Žensko pitanje i soc. samoupravljanje cijalitet kao pojam po sebi u samom sebi cijepa da bi iz nje zadobio svoju živost kao konkretno jedinstvo«.2 0 Svijest građanskog društva o sebi kao samosvijest odre­ đena je brakom, u kojemu se spolovi preobraćaju u duhov­ no: »Brak zadržava, kao neposredno običajnosni odnos, pravo, momenat prirodnog života i to kao supstancijalni odnos — život u njegovom totalitetu, naime kao zbiljnost roda i njegov proces. A u samosvijesti se, drugo, samo unutarnje ili po sebi bitkujuće, i upravo time u svojoj eg­ zistenciji samo spoljašnje jedinstvo prirodnih poslova pre­ obraća u duhovno, u samosvijesnu ljubav«.2 Iz samosvijesti 1 građanske kulture o sebi, ili u našem kontekstu, u odnosu spram ženske prirode, ona će biti određena kao ono »dru­ go« duha i stoga eksplicitno treba navesti vrhunac te sa­ mosvijesti o »ženskoj prirodi«. § 166. određuje: »Ono jedno stoga je ono duhovno, kao ono što sebe razdvaja u osobnu samostalnost koja bitkuje za sebe i u znanju i htijenju slobodne općenitosti, samosvijest pojmovne misli i htije­ nja objektivne konačne svrhe; ono drugo je ono duhovno koje se održava u slozi kao znanje i htijenje supstancijal­ noga u obliku konkretne pojedinačnosti i osjećaja; ono prvo u odnosu prema spolja nešto moćno i djelatno; ovo drugo pasivno i subjektivno. Mužu je stoga i zbiljski supstanci­ jalni život u državi, znanosti i slično, te inače u borbi i radu sa spoljašnjim svijetom i sa samim sobom, tako da on samo iz svog razdvajanja zadobiva samostalnu slogu sa sobom, čiji mirni zor i osjećajnu subjektivnu običajnost ima u porodici, u kojoj žena ima svoje supstancijalno od­ ređenje, a u tom pijetetu svoje običajnosno uvjerenje«.2 2 Da je mužu i zbiljski i supstancijalni život u državi, a ženin u pijetetu oblika konkretne pojedinačnosti i osjeća­ ja, stvar je duha samog, odnosno povijesti pojmljene kao fenomenologija duha, a ovaj je shvaćen kao zbiljnost roda. Polaženje od fenomenologije duha kao najvišeg oblika samosvijesti građanskog društva o »prirodi muškaraca« i »prirodi žene«, toliko je bitno za građansko samorazumijevanje da čak i Sartre smatra da se »žensko« pitanje od­ nosi na spol, a ne na klasu: »U mojim očima radi-se ovdje o dva borbena pokreta različitih aspekata i različitog zna­ čenja, koji se ne daju u svemu razgraničiti. U pogledu klasne borbe stoji se još uvijek nasuprot muškarca. Bitno [20] H egel: Osnovne crte filozofije prava, S a ra je v o 1964, [21] Ibid., § 161, s tr . 150. [22] Ibid., s tr . 154. s tr . 154. �Povijest i priroda iene 103 se radi o odnosu između ljudi, o odnosima koji pogađaju moć ili prirodu. U odnosu žene i muškarca radi se o nečem sasvim drugom. Postoje, bez sumnje, veoma važne konzekvencije ekonomske vrste, ali žene nisu klasa, a to nisu niti muškarci u odnosu na žene. Ovdje se radi o nečem dru­ gom, o odnosu spolova. Stoga mislim, da u osnovi za potlačivanja imaju druge oblike dvije velike linije borbe: klasna borba i borba spolova, iako ove dvije linije često idu zajedno«.2 3 Čak niti mislilac kao Sartre, pobornik egzistencijalne fi­ lozofije, koja se po sebT suprotstavlja Hegelovu univerzaliz­ mu, angažirani mislilac, ne vidi povijesnu mogućnost jedne nove zajedničke kulture. Građansko društvo u svojoj samo­ svijesti nametnulo je nepovijesnost prirode, apstraktno razdvajanje »prirode« i »društva«, »žensku prirodu«. Iracionalnost u suprotnosti s racionalnošću rezultat je znanstvene elaboracije prirode, koja u svojoj znanstvenosti ne može rastvoriti iracionalno, pa ga izjednačuje s emocio­ nalnim. Znanstveno — racionalno, apstraktno mišljenje po­ istovjećuje se s aktivizmom, a iracionalno s pasivizinom. Dva principa: racionalno — znanstveno — aktivni i iracio­ nalno — emocionalno — pasivni pripisuju se razlici spo­ lova. Tako je muškarac racionalno biće, a žena iracionalno, što znači, muškarac je povijesno biće. Međutim, ove dvojne osobine nisu rezultat nekog mitskog razumijevanja razlike ženske i muške prirode, nego su uspostavljeni znanstvenim posredovanjem, građanskom kulturom, njenim nepovijes­ nim odnosom prema prirodi. U realističkom romanu, koji je herojsko doba građanske klase, iracionalnost ženske pri­ rode stoga se ne opisuje nego oblikuje, kako je to pokazao u nas Milivoj Solar u studiji: »Mit o ženskoj prirodi u mo­ dernom romanu«.2 Odnos muškarca i žene, momenat ma4 [23] »Sartre iiber Sartre«, str. 170 — 171. [24] »Iracionalnost ženske prirode, međutim, realistički roman ne opisuje nego oblikuje. To' je važna distinkcija jer je opisivanje kao svojevrsno održavanje neke stvarne ženske prirode moguće tek na temelju mitskog iskustva, takvog iskustva koje uspostavlja kao stvarnost određenu koncep­ ciju ženske prirode pa se ta koncepcija može onda i opisati. Realistički roman nema takvo iskustvo »iza sebe«; on stoga ne oponaša neku već prije fiksiranu ideju o ženi nego takvu ideju na neki način stvara. Ženska priroda u romanu nije stoga tek puki odraz npr. socijalno podređenog položaja (iako, naravno, može biti i to) nego je ona izraz mnogo dubljih promjena ljudske prirode kao takve. Iracionalizam žene prema racionaliz­ mu muškarca konstituira se tek na temelju opreke racionalnog i iracio­ nalnog kao polova unutar kojih se razmatra cjelokupna stvarnost živo­ ta i svijeta, pa prirodna podjela na spolove biva shvaćena i interpretirana �žen sko pitanje i soc. samoupravljanje 104 terijalističkog shvaćanja historije evidentno je ovdje dru­ štveno posredovan. Građanska klasa u svojoj nepovijesnosti stvara mit o ženskoj prirodi kao vlastitu projekciju svoje materijalno — duhovne kulture. Iz umjetnosti, kao svoje­ vrsne interpretacije građanskog bića, iz romana, stvara se tako mit o »ženskoj prirodi«, iracionalnoj i pasivnoj, kao jednoj konstanti. Marxov stav izrečen u Njemačkoj ideologiji da se produk­ cija stvaranja ljudi mora promatrati iz empirijskih činjeni­ ca a ne »pojma porodice« ukazuje se ovdje kao metoda ra­ zumijevanja stvaranja »mita o ženskoj prirodi«. Herojsko doba građanske kulture vezano je za klasičnu prirodnu znanost, za mušku kulturu, za »mit o ženskoj prirodi« izrečen i u realističkom romanu. To je početak procesa poznanstvljivanja svih bića, u kojemu nepropusni dio za znanost biva određen kao iracionalan, emocionalan. U daljnjem procesu poznanstvljivanja kad je »najzad za­ hvaljujući razvitku proizvodnih snaga rada što ih kapital neprestano goni naprijed, stvar došla da posjedovanje i održavanje općeg bogatstva s jedne strane zahtijeva samo malo radnog vremena za cijelo društvo, a s druge strane radno se društvo prema procesu svoje napredujuće produk­ cije, svoje reprodukcije u sve većem obilju odnosi naučno* mijenjaju se i ti odnosi. U poznanstvljivanju proizvodnje i sama se priroda proizvodi kao povijesni projekt građanske klase, dakle, kao isključivi subjekt povijesti postaje kapital. Podudarno s poznanstvljivanjem iracionalne sfere nema više potrebe za oblikovanjem prirodnih konstanti, pa niti »mita o ženskoj prirodi«. U modemom romanu ne pojav­ ljuje se više kao u klasičnoj tradiciji različiti individuumi — muškarci i žene, koji uspostavljaju odnos u ljubavi, već se afirmira čist odnos seksualiteta kao takvog.2 2 5 6 u n u ta r sistem a k o ji u k ra jn jo j lin iji o d re đ u je z n a n stv e n a o rije n ta c ija koja z a m je n ju je m ito lo g iju . Ira c io n a ln o kao z n a n stv e n o ra c io n aln o j o b ra d i n e ­ d o s tu p n o iz je d n a č u je se s e m o tiv n im , p a je žena b iće em ocije za raz lik u o d fn u š k a rc a k o ji je sh v a će n k a o b ić e raz u m a; k ak o se zn a n stv e n o — o p e ra tiv n o rac io n aliza m v ez u je s ak tiv iz m o m , žena je p asiv n a, ona p rih v a ­ ća d o k m u š k a ra c d a je , o n a ču v a d o k m u šk a ra c o tk riv a , o n a je k o n ze r­ v ativ n a d o k je m u š k a ra c p ro g re siv a n . »Žena« 6/1970, s tr . 8. [25] M a n ^.Temelji slobode, s tr . 135. [26] » S ek su a lite t više n ije sta v p e rs o n a lite ta o d ređ e n o g njegovom p rip a d ­ n o šć u je d n o m sp o lu nego im p e rso n a ln a želja. T o se m ože sh v a titi i kao d e g ra d a c ija lju b a v i, ali te k u o k v iru m o ra ln ih o d re đ e n ja k o ja su daleko od iz v o rn o sti isk u s tv a stv a rn o v elik ih ro m a n a . S to m o d e rn i ro m an ne o d re đ u je že n sk u p riro d u u n u ta r n e p o s re d n e tra d ic ije ; i što , p rem a tom e, ne p o zn a je 'že n sk u p sih o lo g iju ', p a n i b itn u ra z lik u izm eđ u m u šk a rc a i že- �Povijest i priroda lene 105 Žene su u velikoj mjeri, adekvatno svojoj promijenjenoj ekonomskoj ulozi, prihvatile ovu agresivnu seksualnost. Ona im omogućava da ne budu reducirana na »žensku prirodu«, da ne budu pasivna, iracionalna bića. U ovome se kriju razni problemi sadašnje mogućnosti ulaženja žena u povi­ jest. Agresivna seksualnost u svođenju odnosa individuuma na njihovu jednaku spolnost, područje je onoga što Marcuse naziva represivna desublimacija. (Represivna desublimacija i ženu i muškarca stavlja u odnos jednakih prirodnih bića, a time sada, ne samo ženi, već i muškarcu onemogućava da postanu povijesna bića. Kao biće povijesti javlja se je­ dino kapital — odnos, kapital kao subjekt znanosti, u ko­ jemu i priroda žene i priroda muškarca i priroda uopće, postoji samo kao povijesni projekt. Time represivna de­ sublimacija u agresivnosti spolnosti kao takve, zamagljuje horizont za jedan uistinu mogući novi povijesni odnos. Bu­ dući, pak, da u moralu usprkos promijenjenim empirijskim uvjetima, kao i u svim oblicima svijesti, ostaju i stari oblici, građanski oblici razumijevanja »ženske prirode«, mitski ob­ lici ženske prirode predgrađanskog društva. Ovo stanje u velikoj mjeri frustrira žene. Muškarac se bolje adaptira na agresivnu seksualnost, jer je više homo duplex. U mo­ mentu ugroženosti — jer cijela je represivna desublimacija i građanski projekt prirode ugroženost — lakše se skriva iza oblika morala i kulturnih obrazaca, koji više ne odgo­ varaju »empirijskim činjenicama«.1 Oblici svijesti predgrađanskog, građanskog i postgrađanskog, otvaraju probleme dezorijentacije u društvu, ograni­ čavajući mogućnost jednog uistinu novog povijesnog odno­ sa, pogotovo u jednom, u principu patrijarhalnom društvu kao što je naše. Stoga će žena i sa stanovišta seksualnosti, u reduciranju bića na spolove, biti više zainteresirana od muškarca da radikalno postavi pitanje socijalističke pri­ rode, socijalističke tehnologije, podruštvovljenja nauke, slo­ bodnog vremena kao toposa uistinu novoga povijesnog od­ nosa uopće, a odnosa žene i muškarca posebno. Radikalnim postavljanjem prema etatizmu iz potrebe ci­ jelog svog bića, žene će kao povijesna bića, uz cijelu rad­ ničku klasu socijalističkog samoupravljanja, privoditi rea­ litetu ovu povijesnu mogućnost sreće. U ovom novom povine, te je rezultat jedne u osnovi drugačije temeljne orijentacije čije je konzekvencije na području morala još uvijek nemoguće odrediti.« Solar: >»M o ženskoj prirodi u modernom romanu«, str. 9. it �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 106 jesnom procesu, bez iskustva i primjera »ženska priroda«, kao i »socijalistička priroda« ulaze u historijsku kao pravu prirodnu historiju čovjeka. �Žensko pitanje i socijalističko samoupravljanje i Svaki pokušaj promišljanja »ženskog pitanja« u socijali­ stičkom samoupravljanju prilog je marksizmu kao prole­ terskoj teoriji društva. »Žensko pitanje« time postaje re­ levantno i za praktičnu djelatnost komunista, jer u Pro­ gramu SKJ stoji: »Naučno-teorijska osnova praktične djelat­ nosti komunista jeste marksizam, učenje o osnovnim zako­ nima razvitka prirode, društva i mišljenja i o neminovnosti socijalizma, čiji su osnivači Marx i Engels, i koje su dalje u novim uslovima, kroz praksu revolucionarne borbe razvi­ li Lenjin i drugi marksisti«.1 »Žensko pitanje« moguće je promišljati u socijalističkom samoupravljanju, jer se: 1. marksizam kao »naučno-teorij­ ska osnova praktične djelatnosti komunista« smatra otvo­ renim marksizmom i 2. što je socijalističko samoupravlja­ nje nastalo kao alternativni model etatističkom socijalizmu. Ad. 1. U Glavi desetoj Programa SKJ, »Društvena uloga i idejne osnove SKJ« pod naslovom: »Za dalje razvijanje marksizma« stoji: »Marksizam nije jednom za svagda ut­ vrđeno učenje, niti je sistem dogmi, već teorija društvenog procesa, koji se razvija kroz uzastopne istorijske faze, pa prema tome podiazumeva i stvaralačku primenu teorije i njeno daljnje razvijanje, pre svega uopštavanjem prakse socijalističkog razvitka i dostignućima naučne misli čovečanstva. 'Mi nikako ne gledamo na Marxovu teoriju kao LI] Program SKJ, Komitet konferencije SKJ u JNA, Split, str. 294. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 108 nešto završeno i neprikosnoveno. Mi smo, naprotiv, ubeđeni, da je ona udarila samo kamen-temeljac onoj nauci koju socijalisti moraju pokretati dalje u svim pravcima, ako ne žele da zaostanu za životom, (potcrtala B. D.). Mi ne pretendujemo na to da Marx ili marksisti poznaju put ka socijalizmu u svoj njegovoj konkretnosti. To je besmislica. Mi poznajemo pravac toga puta i znamo kakve klasne sna­ ge njime vode, a konkretno, praktično, to će pokazati samo iskustvo miliona kada se ono lati posla’«. (Lenjin) Pošto »socijalisti moraju pokretati dalje nauku u svim pravcima da ne zaostanu za životom«, neophod­ no je i novo promišljanje »ženskog pitanja« u socijalistič­ kom samoupravljanju. Određenjem marksizma kao teorije društvenog procesa, koji se razvija i koji je naučno-teorijska osnova praktičnog djelovanja SKJ, bez njegovog arbitriranja te teorije, ute­ meljuje se jedan otvoreni marksizam i jedna nova otvorena praktična djelatnost komunista. »Socijalistička primjena teorije i njeno daljnje razvija­ nje« jest odnos »teorije« i »prakse«, koji je i omogućio: ad 2. uspostavljanje društveno-ekonomskog i društveno-političkog sistema socijalističkog samoupravljanja kao alter­ nativnog modela etatističkom socijalizmu. Taj odnos »teo­ rije« i »prakse« u socijalističkom samoupravljanju uteme­ ljio je negaciju historijske nužde, vremenitosti radničke klase, da je »sada« moguće djelovati samo na nuždi, a slo­ boda će doći »poslije«. Ovaj odnos donio je socijalizam, koji se ne poziva na nuždu, da bi ograničio slobodu, za kojega ima slobode toliko, koliko je ona »sada«. Otvoreni marksi­ zam kao naučno-teorijska osnova praktične djelatnosti ko­ munista, riješio je »proletersko pitanje«, odnosno, proces »asocijacije slobodnih proizvođača« na osebujan, dakle, slo­ bodan način kojemu vrijeme više nije zapreka. Taj početak projekta slobode i rješavanja »proleterskog pitanja« u eko­ nomskoj, dakle ljudskoj emancipaciji, za razliku od puko političke, izražen je kao radikalan prekid sa historijskim kontinuitetom vremenitog prelaženja nužde, da bi tek kas­ nije nastupila sloboda. Otvorenim marksizmom kao naučnoj osnovi praktične djelatnosti komunista i projektom slobode socijalističkog samoupravljanja, kojim je radnička klasa subjekt ekonom­ ske, a time i ljudske emancipacije, otvara se nova moguć-2 [2] Ibid., s tr . 294. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 109 nost proširenja marksističke teorije o društvu novim po­ stavljanjem »ženskog pitanja«. Promišljanje »ženskog pita­ nja« kao spolnog pitanja s marksističkog stanovišta, dovo­ di ga u nužni odnos spram klasnog pitanja, proleterskog pitanja. Ali budući da »marksizam nije dogma, već teorija društvenog procesa« pretpostavljena je mogućnost druga­ čijeg razumijevanja odnosa »ženskog pitanja« i klasnog pi­ tanja, nego je to u etatističkom socijalizmu. Dogmatski i staljinistički marksizam izvršio je vulgarni redukcionizam »ženskog pitanja« na klasno pitanje. Tim redukcionizmom »žensko pitanje« se i ne postavlja, jer se problem ravnopravnosti žena gleda sa stanovišta »sada« mogućega i »poslije«, odnosno, njegovog potpunog rješenja u besklasnom društvu. Linija vremenitosti slijedi u redukcionizmu »ženskog pi­ tanja« kao »posebnoga« na »opće«, tako da se najprije mo­ ra osloboditi to »opće«, radnička klasa, a time se tek »posli­ je« mogu osloboditi dijelovi. Ukratko: ne samo da nije doš­ lo vrijeme za »žensko pitanje«, već njega u stvarnosti i ne­ ma nego je to »opće« pitanje emancipacije proletarijata. Zbog toga »žensko pitanje« stoji svagda u navodnicima, što znači da je quasi pitanje. Pa ipak nikada se unutar klasnog pitanja proletarijata i njegove emancipacije nije postavlja­ lo »muško pitanje«, jer je razlika neravnopravnosti žena evidentna u svakodnevnom iskustvu. Ta razlika izražena je navodnicima »ženskog pitanja« i rješava se »sada« norma­ tivno, zakonom, kao ravnopravnost žena, u političkoj sferi, i ekonomski jednakim mogućnostima u zapošljavanju, pla­ ćama itd., s jedne strane, a s druge strane, kao briga oko porodice, zapravo zaposlene žene, zaposlene majke, kao bri­ ga radničke klase za svoju vlastitu reprodukciju. Kako se pri tom nikada ne spominje briga za zaposlenog muškarca, zaposlenog oca, očito je da je ostala tradicionalna, patri­ jarhalna podjela rada u porodici: dioba privatnog i javnog života. Svakodnevni oblici diskriminacije žena sm atraju se osta­ cima u svijesti ljudi, koji nemaju osnova u novom proiz­ vodnom odnosu. »Općenitost« klasnog pitanja u odnosu na »posebnost« ženskog pitanja, jest i »općenitost« naprosto tako razumljene emancipacije radničke klase kao ljudske emancipacije. Općenitost emancipacije misli se kao podržavljenje sred- �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 110 stava za proizvodnju, jačanje socijalističke državnosti, cen­ tralizam i planiranje. Tako shvaćena emancipacija je u biti emancipacija gra­ đanskog društva kao politička emancipacija, koja je u so­ cijalizmu lišena protivurječnosti društvene proizvodnje i privatnog prisvajanja svojstvenog samom građanskom dru­ štvu. Način emancipacije etatističkog socijalizma stoga je »op­ ćenitost«. Njegova »općenitost« spram radničke klase, spram svakodnevnih uvjeta rada radnika, jest u bezupitnom pi'euzimanju proizvodnih snaga kapitala, prvenstveno nauke i tehnologije. Budući da ta nauka i ta tehnologija koje su iz-umljene u drugom proizvodnom odnosu, najamnom od­ nosu, sa drugom svrhom — stvaranjem profita, proizvode otuđenje; razotuđenje se vidi u proizvodnim odnosima, u dominaciji »općeg« nad »posebnim«, politike nad ekonomi­ jom. Apstrakcija ove »općenitosti« nužno preuzima autoritar­ nost podjele rada proizašle iz naučne organizacije rada, au­ toritarne odnose među ljudima, autoritarne odnose pojedi­ naca spram države, birokracije, tehnokracije, autoritarne odnose muškaraca spram žena. I za birokraciju se kao i za »žensko pitanje« tvrdi da ona nema društvene, stvarne os­ nove, nego da je odnos spram nje ostatak prošlosti u svije­ sti ljudi, jer je ona socijalistička birokracija, birokracija radničke klase, a to je naprosto contradictio in adiecto.’ Autoritarnoj proizvodnji materijalnog života nužno odgo­ vara autoritarna porodica, autoritarna socijalizacija lično­ sti, pa se »žensko pitanje« ne samo ne može riješiti, već niti postaviti, jer je patrijarhalna porodica sa patrijarhal­ nim moralom i podjelom rada upravo pretpostavka takvog cjelokupnog proizvođenja života. »Priroda žene« kao biološkog bića, kao majke, ostaje kon­ stanta onemogućavanja njezine samoaktualizacije. Kao ra­ dnik, u javnom životu, ona radi iste poslove kao muškarac, i tu je ne smeta »priroda žene«, ali u privatnom životu ona ostaje žena. Tako se krug zatvara: autoritarna proizvodnja traži autoritarnu porodicu, kao što autoritarna porodica so­ cijalizira autoritarne ljude, koji u svojem »posebnom« in­ teresu bivaju asimilirani u »opći« interes države i partije.3 [3] N a »O kruglom sto lu 1980« ovaj je sta v e la b o rira o Lev N aum enko. V i­ di: Socijalizam u svetu 1980. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 111 Takav se način proizvođenja života smatra nužnim, eman­ cipacijom radničke klase za »sada«, a sutra, »poslije« doci ćc potpuna emancipacija besklasnog društva. Socijalistički moral smatra se cementom takvog društva, a taj je utemeljen na patrijarhalnom porodičnom moralu, na autoritarnom i produktivističkom moralu. Supsumiranje »ženskog pitanja« kao »posebnog« pita­ li ja pod »opće« pitanje proletarijata, pokazalo se kao »po­ sebni« odnos radničke klase spram države, pa će Cristina Glucksman, francuska feministkinja i član KP Francuske reći: »Začudile su me mnoge analize u odnosu između kla­ sa i o državi, koje sam proučavala. To su analize stvaranja jedne boljševičke-staljinističke ideologije, ali pitanja kao na primer ono koje razmatra 1 političku funkciju moralne nor­ me' (potcrtala B. D.) kao sredstva za opravdanje moći i in­ strumenata normalizacije, dovođenja u red, društvene kon­ trole nad subjektima — obično se ne razmatraju.«4 Odnos »ženskog pitanja« kao »posebnog« i proleterskog pitanja kao »općeg« riješen je u etatističkom socijalizmu kao gubljenje svake »posebnosti« u jednu apstraktnu »op­ ćenitost« države i partije. Ova apstraktna općenitost sma­ tra se nužnom na temelju mogućnosti »sada«, na temelju )carstva nužnosti«. /Marksističko razumijevanje odnosa »ženskog pitanja« i lAasnog pitanja kao odnosa »posebnog« i »općeg«, zane­ maruju činjenicu da se »žensko pitanje« javlja upravo za­ to, jer žene ne dosižu razinu emancipacije klase kojoj pri­ padaju. Nedostatak redukcionizma »ženskog pitanja« na klasno pitanje evidentno je upravo na činjenici da je eman­ cipacija žena ispod nivoa klase kojoj žena pripada, dakle, ispod nivoa onoea, što je već u vremenu — »sada« povijes­ na mogućnost. 7 Građanska revolucija kao revolucija »trećeg staleža«, gra­ đanske klase, utemeljuje jednakost ljudi pred Zakonom, pred državom. Ona imenuje čovjeka kao građanina, koji je svaki kao građanin jednak za slijepu boginju Iustiziu. Ova velika socijalna i politička revolucija buržoazije pred »općenitošću« države, učinila je ljude jednakima pred zako­ nom i pravom. Ona je ljudsku emancipaciju pojmila kao političku emancipaciju i time izrazila svoj projekt slobode, njegov doseg i njegovu granicu. [4] Vidi: Marksizam u svetu br. 6 — 7/1981, str. 380 �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 112 Marksistička kritika građanskog razumijevanja slobode čovjeka kao političkog bića, pokazuje da je ona formalna demokracija, ukazujući na nejednakost ljudi u njihovom praktičnom, proizvodnom, svakodnevnom, empirijskom ži­ votu. Ali forma te jednakosti, jednakost pred zakonom, re­ zultat je jedinstvenog izražavanja kulture građanskog druš­ tva, u proizvodnji kao i u zakonodavstvu. Da su se ljudi uopće mogli pojmiti kao jednaki, čak i u svojoj apstraktnosti prema državi kao apstraktnom općem, uzrok je u proizvodnji, koja je već učinila put apstraktne robno — novčane proizvodnje, pa i radnika kao robe, na kvantitativ­ ni odnos razmjene. Prema tome, cijela je buržoaska demo­ kracija, politička emancipacija, shvaćena kao ljudska eman­ cipacija, rezultat apstraktne razmjenljivosti kvantitativnih elemenata roba i radnika kao robe, u kojoj su ljudi, bez obzira na ekvivalentne razmjene, razumljeni jednakim pre­ ma apstraktnoj općenitosti države. Budući da je građanska kultura utemeljena na robno — novčanoj proizvodnji, na fetišizmu robe, različiti kvantita­ tivni ekvivalenti pripisuju se jednakoj mjeri razmjenljivo­ sti, vrijednost same stvari. Fetišizmom robe, u kojemu je skriveni odnos među ljudima, najamni odnos, uspostavlja se cijeli odnos kao različita vrijednost roba i čovjeka — ra­ dnika. Ova različitost kao pretpostavka cijele građanske kulture nužno nosi apstraktnost jednakosti pred Zakonom, kao što je apstraktno »opće« u državi upravo ono što je općenitost same građanske kulture. Ali dok ta apstraktna općenitost, dakle, doseg građanske, političke emancipacije, vrijedi i za buržuje i proletere — muškarce, ona ne vrijedi za žene. Žene u samom uspostavljanju jednakosti nemaju pravo glasa, za jednaki rad nisu jednako plaćene, što proiz­ lazi iz dvije stvari: 1. da zbog svoje »prirode« imaju manju vrijednost kao ekvivalenat razmjene, kao vrijednost robe, da su manje vrijedna radna snaga i 2. da građanski moral odgovara socijalizaciji porodice, adekvatne potrebama cije­ le građanske kulture. Apstraktna općenitost, u kojoj je građanska klasa iznijela političku emancipaciju jednakosti i demokracije, iskazuje pri tom da »žensko pitanje« nije toliko »općenito«, da se emancipacija ne odnosi u istoj mjeri na žene, pa se »žensko pitanje« spram te »općeni­ tosti« javlja kao »posebno« pitanje, kao feminizam. Prema tome, »žensko pitanje« je ispod razine »općenitosti«, koju je donijela vladajuća klasa za sebe, kao i za eksploatirane — muškarce. Dakle, »žensko pitanje« nije samo klasno pi- �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 113 tanje, već je problem emancipacije žena da se žena eman­ cipira najprije na nivo emancipacije vladajuće klase i vlatlajućeg načina proizvodnje. Ova »posebnost« »ženskog pi­ tanja« u identifikacji žena prema spolu, u »sudbini žene«, odnosu spram njezine »prirode«, omogućava da se kao ne­ posredni osujećivač pokazuje muškarac, bez razlike kojoj klasi pripadao. Žene ovaj odnos osjećaju naročito u dvo­ strukom moralu, seksualnom moralu, moralu odnosa među spolovima, kojeg su interiorizirali i sami proleteri, a i mno­ ge proleterke. Zbog toga predstoje marksizmu još velika istraživanja o moralu kao pretpostavci »praktične djelat­ nosti komunista«. Moral jest i pretpostavka samospoznaje individue kao slobodnog bića uopće. »Svaka kritika morala — uvek je i kritika ideologije. Ali ona nikada nije suštinski obavljena: uvek je u radničkom pokretu postojao izvestan oblik moralizma potekao u izvesnom smislu iz hrišćanstva. Činjenica je da je borba protiv normi kao vrste ugnjetava­ nja došla naknadno, uz pokret za oslobađanjem žena. Moralizam je uvek s jedne određene tačke gledišta bio hrišćanski i muški shvaćen. Sve u svemu marksizam se nikada nije razračunao sa nastankom morala kojim se bavio Nietzsche.«5 (potcrtala B. D.) Spolna identifikacija kao zajednička osnova emancipa­ cije žena, borba protiv muškaraca kao spola, kao onog ne­ posredno prisutnog, čulnog, svakodnevnog eksploatatora, temelj je onoga što se naziva »buržoaski feminizam«. Ap­ straktna općenitost« građanskog domašaja slobode mogla je na svojim vlastitim pretpostavkama izboriti različito vrednovanje ljudi prema jednakom apstraktnom ekviva­ lentu razmjene i apstraktnost te razmjene ideološki ukinu­ ti u građaninu — muškarcu, ali ženi ne dozvoljava niti tu ideologiju jednakosti, taj stupanj općenitosti. Politička artikulacija »ženskih« interesa u raznim obli­ cima »borbenog feminizma« negacija je »ženskog pitanja« kao klasnog pitanja i ona time izlazi iz mogućnosti teorij­ skog utemeljenja unutar marksizma. Borbeni feminizam odnosi se spram muškaraca kao ludistički pokret radnika protiv strojeva ili borbeni ateizam protiv Boga. Neposred­ no, svakodnevno, čulno iskustvo represije nad ženama, pri­ pisuje se muškom spolu i borbeno se postavlja prema »agresoru«. Marksistička teorija o društvu, naravno, ne može se ute[5] K. Glucksmari: Marksizam u svetu, str. 379. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 114 meljiti na spolnoj borbi kao klasnoj borbi, ili spolnoj bor­ bi, koja zamjenjuje klasnu borbu. Ali redukcionizam »žen­ skog pitanja« na klasno pitanje u svakodnevnom iskustvu žena o njihovoj stvarnoj neravnopravnosti onemogućava im osvještavanje svojeg vlastitog bića. Marksistički feminizam, osim deklariranih klasnih odre­ đenja za borbu radničke klase ima velika iskustva sa samoosvještavanjem žena, koje se sastaju da bi analizirale svoja ženska iskustva, interpretirale nasilje, stjecale samorefleksiju oslobađanja. Žene dešifriraju simbole govora, modele mišljenja i kulture, koju je sačinio »čovjek« — muškarac. Asimilacija »ženskog pitanja« pod »opće« pitanje, pro­ letersko pitanje, negacijom posebnosti »ženskog pitanja« i klasno je pitanje, proletersko pitanje razumjela kao »po­ sebno« spram »općeg« države i partije. Etatističkom mode­ lu socijalizma odgovara redukcija »ženskog pitanja« na klasno pitanje za cjelokupno autoritarno proizvođenje ži­ vota: materijalne proizvodnje i biološke reprodukcije.( Že­ na je ispod razine emancipacije klase kojoj pripada, i u tome je cijela »posebnost« »ženskog pitanja«, ona trpi re­ presiju kao zaposlena žena i kao žena, što nije slučaj sa zaposlenim muškarcem i muškarcem. ) Uostalom »Međunarodna deklaracija o ravnopravnosti že­ na i njihovom doprinosu razvoju i miru« od 1975, koju je potpisala i Jugoslavija, potpuno je toga svjesna kada u točci 20. kaže: »Međutim, postizanjem ekonomskih i soci­ jalnih ciljeva, osnovnih i za postizanje prava žena neće samo po sebi dovesti do potpune integracije žena u razvoj na bazi ravnopravnosti sa muškarcem ukoliko se ne poduz­ mu posebne mere namenjene potpunom ukidanju svih oblika diskriminacije u odnosu na žene.«4 (potcrtala B. D.l Radi se upravo o poduzimanju posebnih mjera! Poduzimanje »posebnih mjera«, koje ne bi bile puki vo­ luntarizam ili »moralna mrzovolja«, moguće je upravo unu­ tar marksističke teorije o društvu, otvorenog marksizma kao naučno — teorijske osnove praktičnog djelovanja ko­ munista«, kako je to samoosvješteno avangardi i iskazano u njenom Programu. Te »posebne mjere« moraju biti utemeljene na »postiza­ nju ekonomskih i socijalnih ciljeva« socijalističkog samo­ upravljanja. »Ekonomski i socijalni ciljevi« socijalističkog6 [6] C itira n o p re m a : Žensko pitanje, R a d n ič k a Š tam pa, s tr. 241. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 115 samoupravljanja utemeljeni su na projektu slobode, na ekonomskoj emancipaciji, ljudskoj emancipaciji, na onom »sada« i opravdanju onoga »poslije« tek ukoliko je ono u »sada«. »Teorija« i »praksa« socijalističkog samoupravljanja na­ stala je u odlučnoj suprotnosti sa etatističkim modelom so­ cijalizma, sa »općenitošću« države, sa »općenitošću« partije prema klasi. Negiranjem nužnosti, ili barem njezine sveobuhvatnosti i univerzalnosti u prostoru i vremenu, podruštvovljenjem sredstava za proizvodnju i samoupravljanjem, osiguran je jedan drugačiji odnos prema »općem«. »Opće« je izraz otuđenja, proturječnost pluralizmu samoupravnih interesa. Pluralizam autentično samoupravnih interesa koji više nisu politički interesi, ali su ekonomski, konkretni, svakodnevni interesi radnih ljudi i građana u delegatskom sistemu, osnova je novog proizvođenja života: i materijalne proizvodnje i biološke reprodukcije. Politički sistem socijalističkog samoupravljanja nastao iz konkretnog proizvođenja života je antiautoritarni i time upravo alternativni model etatističkom socijalizmu. Daljnje razvijanje marksističke teorije o društvu, kao i stvaralačka primjena te teorije za promišljanje »ženskog pitanja«, tematizira upravo to »opće«. Odnos »ženskog pitanja« kao »posebnog« prema klasnom kao »općem« u redukcionizmu »posebnog« na »opće«, eta­ tistički i autoritarno je ukinuto »posebno«. Sa stanovišta tako razumljenog »općeg«, posebnost »ženskog pitanja« kao spolnog, uvijek se denuncira kao buržoaski feminizam. U alternativnom modelu socijalističkog samoupravi j anj a spram autoritarnog, etatističkog socijalizma, spram »općeg«, nužno se promišlja redukcionizam »ženskog pitanja« kao »posebnog« na »opće« kao neadekvatni redukcionizam samopotvrđivanja same radničke klase. »Poduzimanje posebnih mjera« za ravnopravnost žena, stavlja se u odnos ekonomskih i socijalnih ciljeva same radničke klase. Ekonomski i socijalni ciljevi same radničke klase su proces ukidanja »općenitosti«. Proces ukidanja »općenitosti« moguć je u jednom novom načinu proizvođe­ nja, što znači novom odnosu proizvodnih snaga i proizvod­ nih odnosa. Ovaj će se odnos potvrditi prvenstveno razu­ mijevanjem čovjeka kao osnovne proizvodne snage. Mje­ ra čovjeka kao osnovne proizvodne snage ukida apstrak- �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 116 tnu podvojenost proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa i mjerom pravog bogatstva uspostavlja slobodno vrijeme. Svijest radnika o sebi kao osnovnoj proizvodnoj snazi, stavlja u pitanje proizvodne snage kapitala: nauku i tehno­ logiju. Socijalističko samoupravljanje kao alternativni mo­ del etatističkom socijalizmu, kao projekt slobode, usposta­ vljanjem preduvjeta ekonomskoj i ljudskoj emancipaciji, dakle, čovjeka kao osnovne proizvodne snage, razumije nauku i tehnologiju i podjelu rada kao pravo političko pitanje. »Općenitost« se ne može nadvladati bez ukidanja podjele rada, bez upitnosti, bez promišljanja društvene uvjetova­ nosti nauke i spoznaje prirode, bez stavljanja u pitanje cje­ lokupnog »racionalizma ovladavanja svijetom«. (Max Weber), kakvog je uspostavilo građansko društvo. Borba protiv »općenitosti« značit će također borbu pro­ tiv nauke, podruštvovljenje nauke, koja prirodu gleda već na temelju izvršene podjele rada na ruke i glavu7 kao svo­ , jina klase koja ju je stvorila u svrhu dominacije i kontrole nad radničkom klasom. Ova borba protiv »općenitosti« is­ kazat će se kao protivurječnost tehnologije i samoupra­ vljanja, nauke u službi udruženog rada i podruštvovljenja nauke.8 Borba protiv »općenitosti« također je borba protiv »real-socijalističkih taylorističkih režima« — kako je to izrekao jedan učesnik Okruglog stola 1981. Borba protiv »općenitosti« je borba one slobode »sada«, a ne sutra, »poslije«, borba za spoznavanje drugačijeg od­ nosa spram prirode, nego što je ona u znanosti, »gdje poj­ movne identifikacije neempirijske razmjenske apstrakcije osvajaju našu svijest u gotovom obliku.« »Ove forme neem­ pirijske razmjenske apstrakcije« skrivaju novi historijski uvid praktičnog odnošenja čovjeka spram prirode, »socijali­ stičke prirode«. Stoga je neophodno tematizirati odnos povi­ jesti i novog povijesnog proizvodnog odnošenja prema »socijalističkoj prirodi.« Tek radikalnim postavljanjem u pitanje »općeg«, napu­ šta se instrumentalni karakter tehnologije i time moguć­ nost nadvladavanja »racionalnog ovladavanja svijetom«. Ra­ dikalnim stavljanjem u pitanje cijele kulture građanskog [7] V idi: Al. S o h n —R eth e l: »N auka k ao o tu đ e n a svijest«, Marksizam u svetu, 11 — 12/1980. [8] V idi: B. D espot: »Um i sre ć a u re la tiv n o u d ru ž e n o m rad u « , Gledišta b r. 10 i 11 — 12, B eo g rad , 1978. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 117 društva, cijelog načina proizvođenja života, ljevice na Za­ padu spram konzervativne ofanzive, mora teorijski odre­ diti svoj odnos spram alternativnih pokreta: feminizma, zelenih itd. U problemima na tom putu radnička klasa u svojoj jedinstvenoj borbi za socijalizam kao svjetski pro­ ces, u svojim raznim strategijama nužno izmjenjuje isku­ stva. Podruštvovljena sredstva za proizvodnju i samoupravlja­ nje kao alternativna kultura etatističkom socijalizmu, u svojem nadvladavan ju »općeg« iz temelja se drugačije od­ nosi spram »posebnog«. »Posebno« upravo proizvodi ono »opće«, a kako je ženska emancipacija ispod nivoa emanci­ pacije vlastite klase, pa i proleterske klase, artikulira se jedan poseban odnos »posebnog« i »općeg«. »Žensko pita­ nje« kao spolno pitanje jest »posebno« pitanje »prirode že­ ne«, ali u tom »posebnom« pitanju je sadržana sva »op­ ćenitost« proleterskog pitanja, jer odnošenje prema »žen­ skom pitanju« kao »posebnom pitanju« odustajanje je proletarijata da se bori za »općenitost« u kojoj je i sam iz­ gubljen. U »posebnosti« »ženskog pitanja« skriveno je ljud­ sko pitanje, pitanje ljudske emancipacije, jer odnos spram »prirode žene« je klasni, povijesni odnos spram prirode kao svog vlastitog anorganskog tijela. Agresivno odnošenje spram »prirode žene«, spram njezinog spola, kako u direk­ tnom spolnom odnosu, tako i u osujećivanju razine vlasti­ te emancipacije u ravnopravnosti u radu, odnos je ispod razine povijesne emancipacije samooslobađanja radničke klase. Takav je odnos mjera vlastitog odnošenja čovjeka kao praktičnog, prirodnog, generičkog, slobodnog i univer­ zalnog bića prema sebi kao osnovnoj proizvodnoj snazi, prema »socijalističkoj prirodi«. U onom biću, kojemu nije učinjena nikakva posebna ne­ pravda, nego ljudska nepravda naprosto, krije se osnova ljudske emancipacije. Povijest kao povijest »asocijacije slo­ bodnih proizvođača«, kao »carstvo slobode« moguće je ula­ ženjem žena u povijest. Ali da bi žene ušle u povijest mora­ ju one same, kao i proleteri spoznati odnos povijesti i pri­ rode žene, kao odnos povijesti i prirode. Svako razumijeva­ nje »posebnosti« »ženskog pitanja« u odnosu spram prole­ terskog pitanja zatvara proleterima mogućnost za ukidanje svoje vlastite »posebnosti« spram »općenitosti« države i partije. Nova kultura socijalističkog samoupravljanja razumljena �žen sko pitanje i soc. samoupravljanje 118 kao kultura rada — ovladavanje uvjetima rezultata svoga rada i uvjetima života uopće, istovjetna je novom proizvo­ đenju života. Proizvođenje života, kako materijalne proizvo­ dnje, tako i reprodukcije života jedinstven je proces. Nova kultura kao alternativni model etatizmu, najprije je neautoritarna kultura. Borba protiv »općenitosti«, proces so­ cijalističkog samoupravljanja kao stvarnog, a ne samo pra­ vnog podruštvovljenja proizvodnje, u osnovi je proširenja marksističke teorije o društvu i stvaralačke promjene te teorije. Ona podrazmijeva drugačiji odnos prema prirodi, drugačiji odnos među ljudima, drugačiji odnos žene i muš­ karca. Proces podruštvijavanja autoritarnosti podjele rada i tehnologije, pretpostavlja proces podruštvljavanja poro­ dice. Ono najprije znači ukidanje dvojakog morala »privat­ nog« i »javnog« i time ulaženje žena u povijest. Ukidanje »općenitosti« ukidanje je »čvrste ruke« samoupravnim spo­ razumijevanjem i dogovaranjem kao novim ljudskim sen­ zibilitetom. Autoritarna i patrijarhalna podjela rada i shodno njoj moral u porodici socijalizira autoritarnu ličnost. Redukcionizam »posebnosti« »ženskog pitanja« na klasno pitanje onemogućava proleterima njihovu vlastitu pretpo­ stavku ljudske emancipacije, koja im je dana kao povijesna mogućnost. U odnosu prema ženi, koja zbog svoje »prirode« ostaje uvijek ispod razine klase kojoj pripada, a na temelju interioriziranog morala vladajuće klase, najteža je bitka proletarijata protiv samoga sebe. »Proletarijat se dovršava time što se ukida, time što dovođenjem svoje klasne bor­ be do kraja ozbiljuje besklasno društvo. Borba za to druš­ tvo, pri čemu je diktatura proletarijata samo jedna faza, nije samo borba protiv vanjskog neprijatelja, protiv buržoa­ zije, nego istovremeno borba proletarijata protiv samoga sebe: protiv razornih i ponižavajućih utjecaja kapitalistič­ kog sistema na njegovu klasnu svijest. Tek onda kad je proletarijat te utjecaje prevladao, izborio je on zbiljsku po­ bjedu. Razdvajanje pojedinih područja koja treba da budu sjedinjena, različiti stupnjevi svijesti do kojih je proleta­ rijat do sada dospio u različitim područjima, jesu tačni po­ kazatelji onoga što je postignuto i onoga što ima da se po­ stigne. Proletarijat se ne smije bojati samokritike, jer nje­ govu pobjedu može donijeti samo istina, i zato samokri­ tika mora biti njegov životni element.«’9 [9] G. L u k acs: Povijest i klasna svijest, Z ag reb , 1977, s tr. 147. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 119 »Razorni i ponižavajući utjecaj kapitalizma na njegovu klasnu svijest« naročito se odnose na odnošenje spram že­ ne. Diskriminacija žene u bilo kojemu pogledu »privatnoga« ili »javnoga« života je odnos spram »prirode žene« u preu­ zimanju moralizma shvaćenog kao principa dominacije. S druge strane, negacija »ženskog pitanja« kao »posebnog«, utjecaj je »etatističkog senzibiliteta« koji se služi »politič­ kom funkcijom moralne norme« kao sredstvom opravda­ nja moći. Zbog toga je žena u socijalističkom samoupra­ vljanju najradikalnije zainteresirana za sve norme prokla­ mirane samoupravljanjem. U toj cjelokupnoj neautoritarnoj kulturi proizvodnje života vidi mogućnost svoje vlasti­ te emancipacije. Skidanje navodnika sa »ženskog pitanja« sm atraju žene pretpostavkom svoje emancipacije. Ali to je ujedno i pret­ postavka muškaraca, proletera da se emancipiraju u ljude. Žene, koje najneposrednije osjećaju autoritarnost u svom životu, silna su potencijalna snaga ozbiljenja kulture soci­ jalističkog samoupravljanja. Ali za to su još danas spremne samo najosvještenije žene, kao što samo i najsvjesniji dio radničke klase i radnih ljudi koristi, odnosno, primjenjuje zakone nauke, kako to stoji u Programu SKJ: »Komunisti koriste, odnosno, prim jenjuju rezultate nauke u skladu s društvenim interesom i sa stepenom društvene svesti naj­ naprednijeg dela radničke klase i radnih ljudi uopšte i u skladu s materijalnim mogućnostima društva.«1 (potcrtala 0 B. D.) Sam proletarijat trpi razorne i ponižavajuće utjecaje na svoju klasnu svijest.,Žene sa svojom »prirodom«, sa vladajućim patrijarhalnim moralom, teško istupaju u povijest da se samoaktualiziraju u individue. I one su interiorizirale autoritarni moral: mir, mar, red i rad, i teško ga se osloba­ đaju napornom borbom protiv okoline i sa osjećajem kriv­ nje. Emancipirane žene su samo »emancipirane« u traženju svoga ženskog identiteta, koje je teže od Proustovog »traže­ nja izgubljenog vremena.« Za stvar žena, za emancipaciju žena, najpogubnije je mu­ ško, etatističko etiketiranje njihovog procesa samoosvješlavanja kao »elitizma« ili »buržoaskog feminizma«. Samoosvještavanje žena o klasnosti njihove »prirode«, o kultur­ nom obrascu društva, moralnim normama, jezičnim sim­ bolima itd., mukotrpan je proces. Iako samo same žene mogu artikulirati oblike svoje porobljenosti, one se ne mo110J Program SKJ, str. 295. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 120 gu emancipirati »ukoliko se ne poduzmu posebne mere namenjene potpunom ukidanju svih oblika diskriminacije u odnosu na žene«. »Poduzimanje posebnih mjera« mogu­ će je tek kao samospoznaja muške avangarde da su te mje­ re pretpostavke vlastite emancipacije. Prilog promišljanju »ženskog pitanja« u socijalističkom samoupravljanju, temelji se na razvijanju marksističke teorije o društvu, koja je osnova praktične djelatnosti ko­ munista i socijalističkog samoupravljanja kao antiautori: tarnog modela socijalizma. Odnos otvorene marksističke teorije i antiautoritarnog proizvođenja života kulture soci­ jalističkog samoupravljanja u stvaralačkom odnosu »teo­ rije« i »prakse«, moguće je kao projekt slobode. Projekt slobode pretpostavlja drugačije poimanje odnosa »posebnog« i »općeg«. Redukcija »posebnosti« »ženskog pi­ tanja« na »općenitost« proleterskog pitanja, reducira tako­ đer »posebnost« proleterskog pitanja na »općenitost« države i partijske birokracije. Factum brutum da se »žensko pitanje« javlja kao poslje­ dica neravnopravnosti žena da dostignu nivo emancipacije vlastite klase, daje mu »posebnost« koja se ne može supsumirati pod »općenitost«. Utemeljenje »ženskog pitanja« na spolu potvrđivanjem njegove »posebnosti«, zamjenjiva­ nje klasne borbe spolnom, izvan je marksizma, i izvan onoga što bi žene u socijalističkom samoupravljanju htje­ le. Projekt slobode socijalističkog samoupravljanja omogu­ ćava ženama da se u pluralizmu samoupravnih interesa organiziraju po spolu i izmjenjuju svoja iskustva. Kada one to čine, nerijetko se to okupljanje naziva »feminiz­ mom«, a cijeli je bauk feminizma u Jugoslaviji da žene ko­ riste demokratsku konstituciju našeg sistema da se izrazi svaki neposredni interes radnih ljudi i građana. Ali interes žena nije samo jedan od posebnih, neposrednih interesa radnih ljudi i građana, već je u njegovoj »posebnosti« sadr­ žana cijela »općenitost« radničke klase. Stoga u Jugoslaviji nema feminizma koji bi bio izvan klasnog pitanja radničke klase. Ukoliko u mnoštvu feminizama ima zajedničko samo to, da je on uvijek ujedinjeni napor za oslobađanjem žena, moglo bi se uvjetno govoriti o feminizmu na jugoslavenski način, na samoupravni način. Ali proširenje marksističke teorije o društvu kao teorije �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 121 za praktičnu djelatnost komunista, nije dovoljan takav oblik napora, već traži revandikaciju odnosa »ženskog pi­ tanja« kao »posebnog« prema proleterskom pitanju kao »općem«. Ovaj odnos ne može biti riješen na način etatisti­ čkog socijalizma, jer je borba protiv njegove apstraktne »općenitosti«, protiv njegove autoritarnosti osnova socija­ lističkog samoupravljanja. Odnos »posebnog« i »općeg« može biti samo odnos »posebnog« i konkretno općeg, a to znači, da je u »općem« sadržano sve »posebno«, a da je u »posebnom« »opće«. »Posebnost« »ženskog pitanja« sadrži u sebi »općenitost« proleterskog pitanja. U svakom »posebnom« pitanju žena sadržan je problem ljudske emancipacije. Jer, ne radi se o političkoj emancipaciji i njezinoj »općenitosti«, nego o ljud­ skoj emancipaciji. A ljudska je emancipacija moguća samo u novoj, neautoritamoj kulturi, u projektu slobode koji zna­ či proces ukidanja podjele rada, podruštvovljenja rada, podruštvovljenja nauke i politike, a takvoj je kulturi potreb­ no neautoritarno proizvođenje ljudi, neautoritam i odnosi u porodici, koji tek socijaliziraju individue — samoupra­ vljače. U tom je smislu emancipacija žena pretpostavka ljudske emancipacije, a svako »žensko pitanje« jest ljud­ sko pitanje. Ono »poslije« rješavanja emancipacije žena jest utoliko, ukoliko je »sada« kao i za cijelu radničku klasu. Da se riješi redukcionizam »ženskog pitanja« na klasno, potrebno ga je najprije postaviti. Postavljenjem »ženskog pitanja« kao klasnog pitanja, a na čijoj su »posebnosti« evi­ dentni svi momenti ponižavajućih, najamnih utjecaja na klasnu svijest proletarijata, znači postaviti »žensko pitanje« i kao spolno, gdje je represija prema ženi izraz ropstva ci­ jelog čovječanstva. To znači govoriti o »ženskom pitanju« kao ljudskom pitanju. Apstraktna suprotnost spolnog i klasnog nestaje, i na svakom spolnom, »ženskom pitanju« vidi se otuđenost »muškog pitanja«, klasnog pitanja. Da bi se »žensko pitanje« uspostavilo na taj način u marksističkoj teoriji o društvu, potrebno je sa njega skinu­ ti navodnike. Dakle, žensko pitanje u socijalističkom samo­ upravljanju postoji kao ljudski problem ljudske emancipa­ cije proletarijata. Ovakav prilog promišljanju ženskog pitanja u socijalizmu prilog je marksističkoj teoriji o društvu, koja je ujedno naučnoteorijska osnova praktične djelatnosti komunista u ozbiljenju alternativnog modela socijalizma. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 122 Otvoreni marksizam kao »teorija« i »praksa« komunista, ozbiljuje projekt slobode koji se nosi sa svim problemima nužde, ali tu nuždu spoznaje iz slobode. Proklamirana deklaracija o ravnopravnosti žena ozbilju­ je se ukidanjem apstraktne podvojenosti postizanja eko­ nomskih i socijalnih ciljeva i poduzimanja potrebnih mjera za ravnopravnost žena, postavljanjem ženskog pitanja kao ljudskog pitanja u zajedničkom naporu žena i muškaraca za novo proizvođenje života, za novu kulturu bez apstrak­ tne općenitosti. Skidanje navodnika sa »ženskog pitanja« pretpostavlja mogućnost teorijskog utemeljenja marksističkog feminiz­ ma. Kako bez revolucionarne teorije nema revolucionarne prakse, teorijsko utemeljenje marksističkog feminizma pretpostavka je ljudske emancipacije i žena i muškaraca. II Kako smo istakli, mogućnost teorijskog utemeljenja mar­ ksističkog feminizma od izuzetne je važnosti, zbog razlike real — socijalizma, etatističkog socijalizma i samoupravlja­ nja. Njihova je razlika utemeljena teorijski na razlici razu­ mijevanja dogmatskog marksizma od otvorenog. Razlika dogmatskog i otvorenog marksizma razlika je poimanja smisla emancipacije. Marksizam shvaćen kao temelj poli­ tičke emancipacije radničke klase, institucionalizira se u ideologiji i proizvodnih odnosa i proizvodnih snaga." Dik­ tatura proletarijata sa ukidanjem privatnog vlasništva razumljena je kao opća emancipacija u kojoj se gubi svako »posebno« pitanje, pa onda i »žensko pitanje«. Marksizam, pak, shvaćen kao temelj ljudske emancipacije, kao emancipatorska epohalna ideja, jest tek početak procesa sa­ moupravljanja društveno — ekonomskog i društveno — po­ litičkog sistema u kojem se ide procesu oslobađanja čovje­ ka od svega što je izvan i iznad njega, ka »asocijaciji slo­ bodnih proizvođača«. Ali jasno je da se ovdje još uvijek radi o »carstvu nužnosti«. »Sloboda se u ovom području može sastojati samo u tome da udruženi čovjek, udruženi proizvođači racionalno urede ovaj svoj promet materije sa prirodom, da ga dovedu pod svoju zajedničku kontrolu,1 [11] V idi: BI. D espot: Ideologija proizvodnih snaga i proizvodna snaga ideologije, O sijek , 1976. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 123 umjesto da on njima gospodari kao slijepa sila; da ga vrše s najmanjim utroškom snage i pod uvjetima koji su najdo­ stojniji i najadekvatniji njihovoj ljudskoj prirodi«.1 * Udruživanje proizvođača da racionalno urede svoj promet sa prirodom, a onda i prirodom žene, odnosno, odnosom u porodici i odnosom među spolovima, bitno je drugačiji u državnom socijalizmu i samoupravljanju. Promišljanje ženskog pitanja sa stanovišta marksističkog feminizma spa­ da u jednu kontroverzu marksizma, koju je kod nas, ako ne prvi, ali među prvima naznačio Predrag Vranicki.1 1 2 3 Marksistička misao otvorenog marksizma mora biti kriti­ čka prema samoj sebi, u ovome slučaju spram kontrover­ ze u društvenom položaju žena u real — socijalizmu i so­ ci jalističkom samoupravljanju. Drugo, za teorijski razvitak otvorenog marksizma bitan je izazov postojanje alternativnih pokreta u svijetu, posebno feminističkih, koji je pretpostavka za strategiju odnosa radničkih pokreta i novih socijalnih pokreta, odnosno rad­ ničkog pokreta i feminističkih pokreta. Važnost ovog promišljanja dobiva na snazi jačanjem konzervativne politike i ideologije na Zapadu, od koje nije nnuna niti radnička klasa Zapada, a za konzervativne, anti­ feminističke ideje nemaju imuniteta niti socijalistička dru­ štva. Treće, utemeljenje marksističkog feminizma potrebno je zbog osvještavanja i emancipacije polovine čovječanstva Šio se zove žene. Dosadašnji odnos marksizam i feminizam živio je u »nesretnom braku« — kako reče socijalistička feministkinja Heidi Hartman. Dodala bih da je najčešće živio u vanbračnoj zajednici, pri čemu ne bi bila nesreća u onom »vanbračnom«, već što se to »vanbračno« vrednuje — s patrijarhalnog stanovišta — kao slučajna zajednica ili »divlji brak«. Logičko — metodološki, sa stanovišta opsega pojma »marksizam«, pojam feminizam, »žensko pitanje« kao spol­ no pitanje smatra se subordiniranim pojmom, a sa stano­ višta pojma feminizam pojam marksizma sm atra se kon­ tradiktornim pojmom. Ukratko, ili se radilo o klasnom pi­ tanju, u tom je slučaju žensko pitanje reducirano na klas­ no pitanje, ili se radi o borbi spolova žena — muškarac, jer [12] Mane: Kapital III, Zagreb, 1948, str. 755 — 756. [13] Vidi: P. Vranicki: O nekim kontraverzama u marksizmu, Rijeka, 1979. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 124 je njihova nejednakost prethodila građanskom društvu, pa je s toga stanovišta Marxov kategorijalni aparat nepri­ mjeren kritici kapitalizma, a s time i razrješenju proble­ ma patrijarhata u socijalizmu. Teorijsko utemeljenje poj­ ma marksistički feminizam osporava se sa stanovišta eta­ bliranog marksizma. S druge strane, samoosvještavanje žena u nastojanju da se iz mnijenja, od onoga što ne pred­ stavlja neku u sebi opću misao po sebi i za sebe, iz nekog vlastitog uvjerenja, do zadnje istine, prolazi put od mutnih predodžbi do jasnog pojma. Taj je put gotovo analogan socijalističkim poimanjima radničke klase devetnaestog sto­ ljeća, do samosvijesti proletarijata o sebi i za sebe u zadobivanju ideje znanstvenog socijalizma. U političkoj, revolu­ cionarnoj borbi za ozbiljenje ideje znanstvenog socijalizma, u borbi za ljudsku emancipaciju u 20. st. žene predstavlja ju polovinu čovječanstva. Marginalizacija problema polovine čovječanstva u ime općenitosti, bilo klasne, bilo pojmovne, a poimajući samo općenitosti kao filozofijske i umne, mora­ lo bi barem posustati pred jednim već zadobivenim stavom u mišljenju: »Zdrav ljudski um odnosi se na konkretno. Tek refleksija razuma je apstraktna teorija, neistinita, točna samo u ljudskoj glavi — između ostaloga takođe nije prak­ tična.«'4 Nije praktično ne poimati politički potencijal polovine čovječanstva osim u subordiniranosti spram pojma »klasa«, »proletarijat« ili »čovjek«.Feminizmu, ženskom osvještavanju, odnosno, njegovom teorijskom utemeljenju, opasnost je ostati u mnijenju, koje ovo »konkretno« poima kao vla­ stito uvjerenje zasnovano na »osjećajima, slutnjama, intui­ cijama itd., tj. na subjektivnim razlozima, uopšte na osobenosti dotičnog subjekta«.'5 Iz mnijenja se »konkretno« javlja kao spol, kao spolna borba žena — muškarac, kao protivurječje i poprište borbe za emancipaciju žena. Borba među spolovima kao pretpostavka teorijskog ute­ meljenja emancipacije žena polazi od apstrakcije razlika, koje ne sačinjavaju nešto konkretno. »Samo razum, razumsko mišljenje shvata drugosti kao nepodnošljive jedne za druge.«'4 Utemeljenje marksističkog feminizma na konkretnoj op­ ćenitosti, na izlaženju iz mnijenja (doxa), s jedne strane, u znanost (episteme), kao i s druge strane, iz apstrakcije1 5 4 [14] H egel: I storija filozofije, B e o g ra d , 1970, s tr. 28 [15] Ibid., s tr . 20 [16] Ibid., s tr . 29. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 125 »klase«, »čovjek«, iz ideologije, već onesposobljene svijesti, koja onesposobljava drugu svijest (Paić), moguće je u poi­ manju opsega pojma marksizam i opsegu pojma feminizam, odnosno, opsegu pojma klasno i opsegu pojma spolno, kao interferirajućim pojmovima. Nasuprot takve konkretne općenitosti marksizam kao samosvijest emancipacije proletarijata poimao je eman­ cipaciju žena kao pojma spola, kao subordinirani pojam. Feminizam bez razlikovanja prirodne konkretnosti od konkretnosti misli u svojoj apstraktnoj borbi među spolo­ vima kao pretpostavci emancipacije žena pojmio je pojam feminizma i pojam marksizma kao dva kontradiktorna pojma. Interferirajući opseg pojma marksizam s pojmom femi­ nizma na tlu je konkretnog općeg, gdje se za pojam eman­ cipacije žena pretpostavlja emancipacija klase, ali koja je emancipacija pretpostavljena emancipacijom žena. Takvim promišljanjem ostaje jedan dio opsega pojma emancipacija žene bez apstraktnog redukcionizma na pojam klase, a je­ dan dio opsega pojma marksizam, kao pretpostavka eman­ cipacije ljudi bez obzira na spol. Jedan dio opsega pojma feminizam odnosi se na patrijarhat, koji prethodi kapita­ lizmu, jedan dio opsega pojma marksizam kao otkriće viš­ ka vrijednosti, protivurječja kapitala i rada, mogućnosti ljudske emancipacije ukidanjem privatnog vlasništva od­ nosi se na čovjeka — radnika, bez razlike na spol. Interfe­ rirajući sadržaj pojma marksistički feminizam znači pokret za oslobađanjem žena, koji pretpostavlja socijalizam, ali pri čemu socijalizam eo ipso ne znači ukidanje patrijarhata. Mogućnost utemeljenja marksističkog feminizma kao interferirajućeg pojma marksizma i feminizma stoji i pada na dvije pretpostavke: 1. da je Hegelova dijalektičko — spekulativna metoda filozofije slobode conditio sine qua non čitanja Marxa, 2. da je duh marksizma u svojoj epohalnosti, a ne slovo marksizma, ponajmanje institucionalni marksizam u svojoj interepohalnosti kompetentan za taj odnos. Hegelova dijalektičko-spekulativna metoda filozofije slo­ bode utemeljena u Fenomenologiji duha i Znanosti logike, a nužno posredovana pravom, odnosno, filozofijom prava, u stupnjevitosti razvoja ideje po sebi i za sebe slobodne vo­ lje, metoda je i samoosvještavanje žena. U posredovanju �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 126 razvoja ideje po sebi i za sebe slobodne volje iz sfere ap­ straktnog ili formalnog prava, preko sfere moraliteta u običajnosti, sama supstancija običajnosti je prirodni duh — porodica, u svojoj podvojenosti i pojavi — građansko društvo — država kao isto tako opća i objektivna sloboda u slobodnoj samostalnosti posebne volje. U ovom posre­ dovanju revolucionarno se samoosvještava osoba kao slobodna — i muškarac i žena — ali u različitosti svoje prirode. Slobodna volja koja sebe hoće ne može biti na tlu pri­ rodnog, već na tlu duhovnog — a to je pravo, jer je: »Tlo prava uopće ono duhovno, a njegovo pobliže mjesto i is­ hodište volja, koja je slobodna, tako da sloboda čini njego­ vu supstanoiju i određenje, a pravni je sistem carstvo ozbiljene slobode, svijet duha proizveden iz njega samog kao druga priroda.«'7 Posredovanje prirodnosti na tlu prava kao carstva ozbiljene slobode osigurava filozofijski pojam općenitosti poj­ mu osoba, »čovjek« (i muškarac i žena) i rodno je mjesto osporavanja mogućnosti teorijskog ranga ženskog pitanja — feminizma, jer je ova općenitost konkretna, pošto je uki­ nula i muškarca i ženu, dakle spol. Različitost posredovanja spola: muškarac, žena, u sub­ jektivnom duhu običajnosne ideje — porodici, posreduje volju koja bitkuje po sebi i za sebe kao slobodna, istinski beskonačna. Određenje iz apstraktnog prava slobodne volje koja posta­ de po sebi i za sebe slobodna, jest prisvajanje, 'privatno vlasništvo. Odnos volje spram predmeta je apstraktan od­ nos, ako objektivacija moje volje nema pravo na prisvaja­ nje. »Lice ima pravo da svoju volju stavi u svaku stvar, ko­ ja je time moja, dobiva moju volju kao svoju supstancijalnu svrhu budući da ona takve nema u sebi samoj kao svoje određenje i dušu — apsolutno pravo ljudi na prisvajanje.«'* Izlaženje iz slobodne volje idealizma, gdje spoljašnje stva­ ri imaju privid samostalnosti u objektivaciju volje, u kon­ kretno, mora stupiti u pravo, u carstvo ozbiljene slobode, a to se posreduje posjedom (vidi § 45), ili »kako mi u vla­ sništvu moja volja kao lična, dakle, volja pojedinca, posta­ je objektivna, ona dobiva karakter privatnog vlasništva.«”1 8 7 [17] H egel: Osnovne crte filozofije prava, S a ra je v o 1964, § 4, s tr . 32 — 33. [18] Ibiđ ., § 44, s tr. 79. [19] Ibiđ., § 46, s tr . 60. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 127 Kako je poznato, kritiku privatnog vlasništva kao objektivacije slobode izveo je Marx, s time, da ovdje treba poseb­ no naglasiti aporiju u koju je upao Hegel: jednom mu je privatno vlasništvo pretpostavka »da sam ja sebi kao slo­ bodna volja u posjedu predmetan, a time također tek zbilj­ ska volja sačinjava ono istinsko i pravno u tome, određenje vlasništva«,” a drugi puta da i bez te predmetnosti u posje­ du, u poimanju da »svjetska povijest predstavlja postup­ nost razvoja čiji je sadržaj svijest o slobodi (tek u ger­ manskom životu važi načelo: »čovjek je slobodan«). To znači: čovjek je kao čovjek slobodan u potpunosti razvoja svijesti o slobodi, a za slobodu mu je potrebna objektivacija volje u posjedu da njegova volja bude predmetna! No, dok je Marx pomno analizirao kategoriju privatnog vlasništva kao objektivaciju slobode po sebi i za sebe slo­ bodne volje, i koju analizu i kritiku marksistički feminizam stavlja u svoju osnovu, odnos volje i tijela u Hegela, onaj je odnos, koji ukazuje da je povreda tijela veća ataka na mo­ ju slobodu, nego ataka na vlasništvo. Hegel u § 48 pripisu­ je bezidejnom, sofističkom razumu da može praviti razliku između stvari po sebi duši, koja neće trpjeti ako joj se tijelo zlostavlja i egzistencija lica podvrgava nasilju, kao da bi čovjek mogao biti slobodan, ako je tijelom u ropstvu. Ovo apstraktno mišljenje polazi od protivurječnosti tijela i duha. Međutim, Hegel kaže: »Tijelo ukoliko je ono nepo­ sredan opstanak nije primjereno duh; da bi bilo njegov voljni organ i nadahnuto sredstvo, mora ga on tek posje­ dovati.«'1 A da sam ja živ u svom neposrednom, organskom ' tijelu znači da sam kao osoba neposredno pojedinac. No, kao osoba imam ja ujedno svoj život i tijelo, kao i druge stvari (potcrtala B. D.) samo ukoliko je to moja volja. Ja imam ove udove, život, samo ukoliko ja hoću; životinja se ne može sama osakatiti, ili ubiti, ali čovjek može.«” Razumljivo je, dakle, ukoliko sam ja osoba, koja ima svoj život i svoje tijelo kao svoju volju, da je »nasilje koje je drugi učinio mojem tijelu nasilje učinjeno meni.« Hegel će zaključiti u § 48: »To što 'ja' osjećam da povreda i nasilje spram mog tijela diraju mene neposrednog kao zbiljskog i prisutnoga, sačinjava razliku između lične uvrede i između povrede mog spoljašnjeg vlasništva u kdjem moja volja nije u toj neposrednoj prisutnosti i zbiljnosti.«* 2 [20] Ibid., § 45, str. 60. [22] Ibid., § 47, str. 61 — 62. [21] Ibid., § 48, str. 62. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 128 Marksizam kada hoće učiniti redukciju ženskog pitanja na klasno pitanje, problem emancipacije žena na problem emancipacije od privatnog vlasništva, ne uviđa: a) da je i za Hegela ugrožavanje moga tijela veće ugrožavanje moje slobode, nego ugrožavanje privatnog vlasništva i b) da že­ ne, koje su povijesno uznapredovale u svijesti o slobodi, svoje tijelo spoznaju kao predmet svoje slobode i svako svoje tjelesno ugrožavanje premlaćivanjem, silovanjem, kontrolom plodnosti, verbalnim deliktima na žensko tijelo, na spol, smatraju atakom na svoju, u mišljenju zadobive­ nu slobodu, i kao relativnu samostalnost te uvrede, pa čak i primarnost nad zadiranjem u objektivizaciju slobode u posjedu. Pri tome je još za naglasiti da je povreda tijela, koja je gora od povrede privatnog vlasništva u Hegela već napredovanje u slobodi koja onemogućava ropstvo. Gluhoća marksizma za ove delikte protiv slobode u napa­ du na tijelo, kao i ignoriranje ovih problema kao da oni spadaju u žensku opsjednutost seksualnošću, u trivijalnost razgovora o isjecanju klitorisa, orgazmu, pobačaju itd., na­ vodi dio feminističkog pokreta, pokreta za emancipaciju žena, da negira utemeljenje ženske emancipacije u mark­ sizmu kao objektivističkom i ekonomističkom. Stoga se putevi oslobođenja traže u poimanju psihološke, patrijar­ halne, ideološke, tradicionalne, muške, seksističke usmjere­ nosti društva. Marksistički feminizam suglasan sa marksizmom u uka­ zivanju na Hegelovo građansko poimanje privatnog vlas­ ništva kao posredovanje volje po sebi i za sebe slobodne, ostavlja teorijsku analizu i samosvješćivanju žene ovaj dio oslobađanja u isticanju spolnosti i razlika u nasilju muš­ koga spola nad ženskim spolom kao relativno neovisnom o građanskom načinu proizvodnje života. Povijesno napredovanje u svijesti o slobodi žene postup no je, jer je ta svijest ostala isto tako relativno nepovijes­ na u pijetetu familije. »U ovom se društvu ćudorednost sa­ stoji upravo u tome da se članovi međusobno ne odnose kao individue slobodne volje, ne kao persone; baš zato je familija u sebi izuzeta od tog razvoja iz kojeg tek nastaje povijest«.2 5 Ostaci arhaičnosti u odnosu spram žene dijelom su u familiji, koja je izuzeta iz povijesti i time nije predmet fi-2 3 [23] Hegel: Filozofija povijesti, Zagreb, 1966, str. 65. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 129 lozofije, ali i tamo gdje je filozofijskom prom atranju pri­ mjerno da prihvati umnost — u državi. Jer Hegel zna kada prestaje ovo izuzeće familije iz razvoja da »ako duhovno jedinstvo prijeđe preko tog kruga osjećaja i prirodne lju­ bavi, ako dođe do svijesti o ličnosti, onda opstoji to mrač­ no oporo središte, u kojem ni priroda ni duh nisu otvo­ reni i prozirni: a za kojega i priroda i duh mogu postati otvoreni i prozirni samo tek radom daljnjega i u vremenu dalekog obrazovanja one volje koja je postala samosvijest. Ali pošto Hegel samosvjesnu volju dovodi u odnos sa drža­ vom, za marksistički feminizam je predmet kritike razli­ čitost posredovanja žene i muškarca u porodici da bi se iz subjektivnog duha — porodice stupilo u objektivni duh države. Da bi sfera građanskog društva mogla preći u državu: »Svetinja braka i čast korporacije dva su momenta oko kojih se kreće dezorganizacija građanskog društva«.2 Stoga 4 je predmet kritike marksističkog feminizma »svetinja bra­ ka«, koja uz korporaciju omogućava prelazak građanskog društva u državu kako je on određen u § 258: »Država kao zbiljnost sups tanci jalne volje, koju ona ima u posebnoj samosvijesti uzdignutoj do njene općenitosti, jest ono po sebi za sebe umno. To sups tanci jalno jedinstvo jest apsolut­ no nepokretna samosvrha, u kojem sloboda dolazi do svo­ jeg najvišeg prava, kao što ta konačna svrha ima najviše pravo spram pojedinaca, čija je najviša dužnost da budu članovi države«.2 Biti član države, građanin, nije moguće 5 bez posredovanja porodicom, koja omogućava i ulazak u svijet potreba građanskog društva, pa se tek time zadobi­ va konkretna predstava o tome što je čovjek. »Predmet je u pravu osoba, na moralnom stajalištu subjekt, u porodici član porodice, u građanskom društvu uopće građanin — ov­ dje sa stajališta potreba, to je konkretnost predstave što se zove čovjek; tek je, dakle, ovdje i zapravo samo ovdje, riječ o čovjeku u tom smislu.«2 6 Protok: privatno vlasništvo — porodica — građansko dru­ štvo, kao sloboda po sebi i za sebe slobodne volje koja ho­ će samu sebe, jest misao i vladajuće klase i vladajućeg spola. To je misao slobode privatnog vlasništva i muška mi­ sao dominacije nad ženom. Ali Hegel je u svojoj »gotskoj gradnji o kojoj stari nisu [24] Osnovne crte fitozofije prava, § 255, str. 202. [25] Ibiđ., § 258, str. 204. [26] Ibiđ., § 190, str. 170. �žen sko pitanje i soc. samoupravljanje 130 ništa znali«, u određivanju slobode na uviđajnosti opće vo­ lje, školovao svoje vlastite grobare: marksizam i feminizam. Marx je u Kritici Hegelove filozofije državnog prava, u Kritici Hegelove dijalektike i filozofije uopće promislio što znači ovo »opće« države, što znači po sebi i za sebe umno kao zbiljnost supstancijalne volje, koju ona ima u posebnoj samosvijesti uzdignutoj do njene općenitosti. Kri­ tika počinje na filozofijski način, jer oslobađanje čovjeka ide u temelj ljudskog opstojanja. Filozofiju je Marx osta­ vio i zadobivenu samosvijest slobode prenio na klasu, koju je Hegel, kada je sasvim pauperizirana nazivao ološem (vi­ di: § 244). Marksizmu se time ne oduzima legitimnost teo­ rije, razine općenitosti koja je potrebna da se ne bi radilo 0 mnijenju, konkretno opće jest proletarijat kao samo­ svijest, kao svijest o svijesti ekonomskog položaja radničke klase i njegova uvjeta opstojnosti. Klasa je tako postala ona općenitost koja ozbiljuje filozofiju, jer: »kad proleta­ rijat objavljuje raspadanje dosadašnjeg poretka u svijetu, onda on izvršava samo tajnu svoga vlastitog postojanja, jer je on stvarno raspadanje ovog svjetskog poretka. Kad proletarijat zahtijeva negaciju privatnog vlasništva tada on izdiže kao princip društva ono, što je društvo kao svoj princip uzdigao, što je u njemu, kao negativni rezultat dru­ štva već utemeljeno bez njegova sudjelovanja«.2 7 Marksistički feminizam kao interferirajući pojam pojmo­ va marksizam i fenimizam, utemeljuje se na Marxovu poj­ mu privatnog vlasništva, proletarijata, države, promjeni dosadašnjeg svjetskog poretka. Dijalektičko — spekulativ­ na metoda filozofije slobode, koja u volji po sebi i za sebe slobodnoj, pojmi povredu tijela kao predmet moga htije­ nja, većom od objektivacije moje volje u posjedu, posre­ dovala je samoosvješćivanju žena da tu istu metodu pri­ preme za predmet kritike, jer se cijela »gotska katedrala« umne slobode volje posredovala cijepanjem običaj nosnog supstancijaliteta »muškim« mišljenjem. Objektivacija slo­ bode volje u posjedu, u privatnom vlasništvu, supstancijalitet je običajnosti u porodici, građanskom društvu i drža­ vi. Marksističkom feminizmu je predmet kritike i ona Marxova interepohalna misao, koja ide isključivo na kritiku 1 ukidanje privatnog vlasništva, kao jedinih izbora otuđenih uvjeta opstanka proletarijata. Proletarijat, koji je sada kon­ kretnost misli u svojoj emancipatorskoj ulozi, supsumira problem emancipacije žena na problem ulaženja žena u [27] Mara — Engels: Rani radovi, Zagreb, 1954, str. 86. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 131 proletarijat — njihovo istupanje iz porodice u ekonomsku sferu života. Zbog zaokupljenosti fenomenologijom proizvodne snage kapitala u 19. st. i položajem radničke klase, Marx nije podjednako predmetom svoje kritike učinio svako posre­ dovanje volje, koja hoće samu sebe, dakle, slobodu. Radikalan je spram porodice, iako u naznaci, u Težina Feuerbachu. Ukazujući na podvojenu svjetovnu osnovu re­ ligije u 4. Tezi kaže: »Pošto je npr. otkriveno da je zemalj­ ska porodica tajna svete porodice, mora se prva teorijski i praktički uništiti (potcrtala B. D.). Teorijsko i praktično uništenje zemaljske porodice pojmljeno je u odnosu sa re­ volucionarnom praksom. (1. i 3. Teza o Feuerbachu), gdje se najradikalnije prekida sa tradicionalnom filozofijom. Odnos žene i muškarca misaono se zadobiva u Privatnom vlasništvu i komunizmu. Ali vremenom se pojam revolucionarne prakse premje­ šta u ekonomsku misao, čime se generički odnos žene i muškarca kao odnos opće emancipacije dovodi u isključi­ vu vezu sa privatnim vlasništvom. 1873. u Kapitalu piše: »... No ma kako strahovito i gnus­ no izgledalo rasulo stare porodice u kapitalističkom sis­ temu, ipak krupna industrija, dodeljujući izvan vlasti do­ maćinstva, u društveno organizovanim procesima proiz­ vodnje odlučujuću ulogu ženama, omladini i deci oba pola, stvara novu ekonomsku podlogu za viši oblik porodice i odnos oba pola.«™ (potcrtala B. D.) Ekonomsku, a time i ljudsku bijedu ženskoga rada: modistica, krojačica i čipkarica, opisanu u Pretvaranju viska vrednosti u profit, pripisao je Marx potrebi kapitala za jeftinom i nekvalificiranom radnom snagom. Ali ta bi po­ treba ostala apstraktna da u osnovi radničke porodice i porodice uopće nije ugrađena ideologija uloge žene kao prvenstveno majke, a onda tek kao radnice — patrijarhal­ ne porodice u smislu njenog određenja. Muška nadnica uvijek mora odgovarati minimumu histo­ rijskih potreba zadovoljavanja reprodukcije radne snage. Marksistički se feminizam tako teorijski susreo sa ideolo­ gijom monogamne porodice, koja tek omogućava kapitalu slabo plaćeni rad žena, kao što kapital sa svoje strane, od-2 8 [28] Marx: Kapital 1 — III, Beograd, 1979, str. 433. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 132 nosno, ansambl njegovih društvenih odnosa, učvršćuje monogamnu porodicu. Za teoriju marksističkog feminizma otvaraju se nova polja istraživanja: ideologija, reprodukcija, patrijarhat. (Vidi: Das Argument, Berlin W., 1982/132). Nejednakost nadnica, nejednakost složenosti poslova ko­ je obavljaju i patrijarhalna struktura porodice, čine ženu proleterku ovisnom o muškarcu proleteru i ako se ne ana­ liziraju navedeni pojmovi, subjekt revolucije također ima muški predznak, pri čemu je bitno onesposobljen za revolu­ ciju, jer mu vladajuća ideologija koju je i sam interiorizirao, zatvara horizont slobode. Prihvaćanjem ove ideologije i morala, radnička klasa posreduje porodicom umnost po­ treba građanskog društva, podjele rada i državu. Engels naslućuje nešto o tome: Moderni se monogamni brak osniva na otvorenom ili prikrivenom kućnom ropstvu žene, a moderno društvo je masa koja je sastavljena iz sa­ mih monogamnih porodica kao svojih molekula. Muž mo­ ra danas u velikoj većini slučajeva da bude onaj koji pri­ vređuje, hranilac porodice, barem kod posjedničkih klasa, a to mu daje položaj vlasti, kome ne treba posebnog prav­ nog privilegiran ja. On je u porodici buržuj, a žena pred­ stavlja proletarijat«.2 9 Usprkos tome, zaključak jest da ukidanjem privatnog vlas­ ništva nastaju tek pretpostavke za emancipaciju i žena i muškaraca. Samoosvješćivanje žena traži i od marksizma priznanje autohtonosti ženskog pitanja u analizi ideologije, reprodukcije i posebno patrijarhata. Predmetom kritike čini objektivistički marksizam, koji klasu smatra konkret­ no općim u misli. Kritika »svete proleterske obitelji« (vidi: M. Barett: »Unsoziale Familie«, Das Argument, 1982/136), je i za mark­ sizam i za feminizam bitna, jer u vremenu krize suvremenog svijeta jača blok neokonzervatizma, neoliberalizma i no­ ve desnice. U tom bloku, koji se sve više ideološki i po­ litički homogenizira na Zapadu, u velikom su broju pri­ padnici radničke klase. Etablirani marksizam 20. st. u real-socijalizmu svoju je ideologiju proglasio znanstvenom ideologijom, diktatura proletarijata mu je sekularizirana ideja Hegelove apsolut[29] Engels: Porijeklo porodice, privatnog vlasništva i države, Zagreb, 1956, str. 65. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 133 ne slobode, ukinuto privatno vlasništvo opće privatno vlas­ ništvo, a »sveta proleterska porodica« priprema članove u ćudoređu spram države. Etablirani marksizam izgubio je revolucionarnost Hegelove dijalektičko — spekulativne me­ tode filozofije slobode. Marksistički feminizam kao teorijsko područje interferirajućih pojmova feminizam i marksizam, u svojim je pro­ mišljanjima i istraživanjima pretpostavka emancipacije že­ na i muškaraca. Kao teorija on ne razumije spolove: žena — muškarac kao što ih razumijeva puki razum koji shvaća drugosti kao nepodnošljive jedne za druge. Marksistički feminizam, kako ga ovdje razumijemo, u teorijskoj artiku­ laciji samoosvješćivanja žena propituje misao i vladajuće klase i vladajućeg spola kao osnove dosadašnjeg načina proizvodnje života. U deideologizaciji »svetinje braka« pronalazi autoritarni princip ustrojstva porodice, podjele rada, tehnologije, pro­ izvodnih snaga rada i države. Stoga je sasvim razumljiv, još nedovoljno domišljen, ali u svojoj bitnosti izrečen, fe­ ministički stav šezdesetih godina: privatno je političko. Utemeljenje marksističkog feminizma kao interferirajućeg pojma između pojmova marksizam i feminizam omogu­ ćava drugačije razumijevanje ženskog pitanja od onoga u real-socijalizmu. Različitost razumijevanja emancipacije u ta dva načina proizvodnje života dobiva svoju konkretnost razumijevanja kritike i analize patrijarhata, koji je relativ­ no autohton i neovisan o kapitalizmu pa se ukidanjem pri­ vatnog vlasništva i ne rješava. Pravna i ekonomska jedna­ kost žena ne ukida patrijarhat, koji sa svoje strane i svo­ jom autoritarnošću u podjeli rada i moralu ostaje posredo­ vanje između građanskog društva i političke države. Sa, na otvorenom marksizmu, utemeljenom pojmu mark­ sistički feminizam, socijalističko samoupravljanje dobiva samoosvješćivanje i žena i muškaraca u njihovoj bitnoj ljud­ skoj emancipaciji. Patrijarhat neprimjeren pojmu socijali­ stičkog samoupravljanja i birokracija neprimjerena istom tom pojmu, u prešutnom ili barem neosvještenom savezu omogućavaju »čvrstu ruku« u porodici i »čvrstu ruku« u državi. Denunciranje feminizma kao buržoaskog, posebno poziva­ njem na građanske feministkinje, koje su se u prvoj fazi emancipacije borile samo za pravo glasa, a ne i za soci­ jalizam, predviđa da su predstavnice građanske klase bor- �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 134 bom za pravo glasa izvojevale to pravo cijelom spolu, žen­ skom spolu, i radnicama, a da je to veoma važna civilizacij­ ska tekovina, jer se upravo danas na području prava, poli­ tike i države, zbivaju prave klasne bitke. Nepriznavanje feminizma u socijalističkim zemljama ho­ će osporiti tvrdnju da žena nije na nivou emancipacije kla­ se kojoj pripada. Kako ukidanje privatnog vlasništva i pravno podruštvovljenje rada još ne znači i stvarno podruštvovljenje rada, tako i pravno izjednačavanje žena, čak i u ekonomskoj sferi, ne znači i njihovu stvarnu ravno­ pravnost. Stalne ekscesne situacije u osporavanju prava žena čak u njihovoj ekonomskoj ravnopravnosti kao pri­ mjerice osporavanje da mogu raditi kao i muškarci, ako to žele, ili da dvije žene mogu raditi na jednom radnom mjestu, a muškarci ne, fenomenologijski ukazuje da su ti ekscesi mogući i da se ne daju normativno-regulativno rije­ šiti, jer im uzrok i ne leži u toj sferi. Ukazivanje na patrijarhat kao zbiljsko onemogućavanje emancipacije žena, ali i cijele klase u samoupravljanju, mo­ guće je samo sa stanovišta teorije marksističkog feminiz­ ma. Stoga, stalna analiza patrijarhalnih oblika u društve­ nim odnosima, u kulturi, u moralu, jest ukazivanje na one­ mogućavanje ozbiljenja onih pretpostavki, koje je socijali­ stičko samoupravljanje u samosvijesti radničke klase samo sebi zadalo. Žene će se moći više uključiti i u institucionalne oblike samoupravljanja, tek onda kada društvo bude oslobođeno svoje patrijarhalne hipoteke. »Sudeći po historijskom naslje­ đu i aktualnim zbivanjima u društvenom životu, naše je društvo tipično 'muško'. To se pokazuje i u politici: od ra­ ta naovamo čak se i smanjuje prisutnost žena u političkom životu. A mi smo 'muško' društvo i u nauci, u kulturnoj kreaciji. Žena u kulturi je po pravilu reproduktivac. Ako je u najosjetljivijim sferama javnoga života, gdje se gradi prestiž društvenih elita, žena posve potisnuta, to se mora odraziti i na njezin položaj u društvu, na njezinu orijenta­ ciju u izboru zanimanja, na njen raspored u ukupnom dru­ štvenom radu ...« ... »Potreban je jedan psihološki rad protiv stereotipa u izboru ženskih zanimanja. Naš kućni od­ goj gaji predodžbu o ženi kao dobroj majci, potčinjenoj supruzi, nekom tko je jedno lebdeće biće, uvijeno u kozme­ tiku«.3 0 [30] S. Šuvar: Vizija i stvarnost u socijalističkom preobražaju i obrazo­ vanju, Osijek, 1982, str. 99 i str. 101. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 135 III Potreba za određenjem marksističkog feminizma, mark­ sističkog razumijevanja značaja oslobođenja žena za sud­ binu cijelog radničkog pokreta, a šire i socijalizma, evident­ na je danas u prodoru i ofenzivi konzervativne politike na Zapadu. Obzirom da marksizam nije vodio dovoljno brige o patrijarhatu kao jednom relativno neovisnom kontinuite­ tu klasnog društva, konzervativizam je moguć i u socijalisličkim zemljama. Ako zanemarimo distinkciju neoliberalizma, neokonzervativizma i nove desnice i pojmimo ih kao što je rekao mark­ sistički teoretičar Stjuard Hali, 1981. »velikom predstavom skretanja u desno«, onda se moramo složiti i s njegovom ocjenom ozbiljnih problema pred ljevicom da odgovori i promisli uspjeh konzervativizma. »U sadašnjoj situaciji, više nitko tko se ozbiljno bavi političkim strategijama ne može sebi dozvoliti ignoriranje »zaokreta udesno«. Možda još uvijek nismo u stanju da shvatimo njegov opseg i gra­ nice, njegov specifični karakter, uzroke i posljedice. Do sada nismo — uz jednu ili dvije značajne iznimke — uspjeli da iznađemo strategije koje bi mogle da mobilišu dovoljno moćne društvene snage da bi ga zaustavili. Međutim, ten­ dencija skretanja udesno nije sporna: više ne izgleda kao privremeni obrt političke sreće, ni kao kratkoročna pro­ mjena u odnosu snaga. Ona je dobro uhvatila korijena — po općem mišljenju — još od druge polovine šezdesetih go­ dina. I premda je prošla niz različitih stupnjeva, njena di­ namika i zamah izgledaju postojani. Nužno je da na ljevici raspravimo parametre ovog zaokreta (potcrtala B. D.) i da to učinimo cjelovitije i otvorenije, bez zadrške i predrasu­ da.« Ako je nužno da na ljevici raspravimo parametre ovog zaokreta, dovest ćemo konzervativni zaokret u odnos sa fe­ minizmom. Ako se pitamo politički, kako su mogli konzervativci doći na vlast i zbog čega su u ofanzivi, onda se ujedno pitamo, kako je nešto antidemokratsko u ofanzivi. Konzervativci su uvijek bili nešto antidemokratsko. Što se dogodilo i koje su pretpostavke u današnjem društvu, da ono bude anti­ demokratsko? Ili, kako je moguće na Zapadu da tradicio­ nalna demokracija ustukne pred konzervativizmom? Jedan cd francuskih konzervativaca De Noist kaže: »Danas vlada demokratska perverzija«. »Demokracija može voditi samo totalitarizmu, fašizmu, ničemu ni u šta.« Kako je moguće �žen sko pitanje i soc. samoupravljanje 136 teorijski utemeljiti nešto protiv demokracije, ako svi zna­ mo da je demokracija nastala u buržoaskom društvu, da je ona vođena francuskim prosvjetiteljstvom, racionaliz­ mom, filozofijom u ime prirodnog prava, umnog poretka upravo toga egaliteta da su svi jednaki. Ono važno emancipatorsko što je buržoazija i donijela jeste to, da su svi jed­ naki u demokraciji, da svi imaju pravo glasa i da glasaju za ono na čemu je buržoaski poredak zasnovan. Dakle, šla se je moralo dogoditi, da se ospori umni poredak na kojem je građanska klasa zasnovana, da bi se išlo do nečeg suprot­ nog. Umni poredak građanskog drušva denuncira se u ime prirodnog poretka tako, da suvremene znanosti, prvenstve­ no psihometrija, biologija, genetika i biosociologija, ukaT zuju znanstvenim metodama da su ljudi po prirodi veoma nejednaki. A nejednaki su crni i bijeli, žena i muškarac, pa i muškarci po svojim inteligencijama i sposobnostima kroz svu znanstvenu metodologiju. Budući da nam je danas zna­ nost paradigma istinitosti, težina ovih argumenata je velika, što bi značilo društvu u kome je znanstveno dokazano da su ljudi prirodno veoma nejednaki, a da imaju jednaka pra­ va? To bi upravo značilo nešto neumno. Dakle, denuncijacija demokracije ide od toga, da je umni poredak bio uteme­ ljen na prosvjetiteljima, na filozofiji, na metafizici a da znanost pokazuje upravo da taj metafizički princip nije znanstveni, da ne može osigurati niti jedan sistem. Prema tome, jedan je od aspekata ovih antidemokratskih proble­ ma znanstvena argumentacija protiv metafizičke, pa će se to pokazati u tome da se filozofija osporava ili potiskuje a u ime znanstvenosti. Ako se radi o odnosu emancipacije žena i feminizmu spram konzervativizma, onda je veoma važno naglasiti da se antifeminizam i konzervativizam mogu utemeljiti znan­ stveno. Zbog toga za pokret oslobođenja žena, a protiv ideo­ logije konzervativizma moramo inzistirati na klasnoj uvje­ tovanosti znanosti, pa i prirodne znanosti. Ako znanstvenost bezupitno, onu znanstvenost koja je bila proizvodna snaga kapitala, koju je kapital uzeo u svoju instrumentalnu svrhu, proglašavamo eo ipso istinom, onda ćemo završiti na prin­ cipu konzervativnosti svi zajedno, pa zato od konzervatizma nisu imuna niti socijalistička društva, upravo jer su vrlo često bezupitno uzele tu znanstvenost kao svoju vlasti­ tu pretpostavku. Historijsko materijalističko shvaćanje povijesti kao po- �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 137 vijesnog odnošenja čovjeka kao prirodnog bića spram svog anorganskog tijela prirode, postaje pretpostavka razumije­ vanja da ovakva znanost ima klasni, u ovom slučaju, gra­ đanski karakter. Promišljanje proizvodnih snaga i tehnolo­ gije kao društvenog odnosa, klasnog odnosa, pretpostavka je za utemeljenje marksističke kritike »znanstvenosti«. Neproblematizirana priroda kao objekt saznanja, neproblematizirane proizvodne snage, kao proizvodne snage kapitala, omogućavaju konzervativnu invaziju u ime znanosti. Demokratizacija se denuncira u ime znanstvenosti, naime u ime znanstvenosti koja je protiv filozofije, u ime prirod­ nog poretka koji je protiv umnog poretka prosvjetitelja i racionalista, tako da onda izgleda da je razlika među lju­ dima i između crnih i bijelih, između muškaraca i žena, između bogatih i onih koji to nisu — prirodna. Razlika iz­ među onih koji imaju posla i onih koji nemaju, između Metropole i Trećeg svijeta nije utemeljena u društveno — ekonomskom, niti društveno — političkom sistemu, nego u prirodi samoj. A bezumno bi bilo ne vladati se po priro­ di nego dati prirodno nejednakim ljudima da imaju jed­ naka prava. Suvremena kriza kapitalizma je i nastala iz pretjerane demokracije bazirane na metafizičkom sistemu principa uma a ne znanstvenosti, zaključuju konzervativci. Zašto se konzervativizam nadovezao na ovu antidemokratsku ideju? Konzervativizam je najprije bio antikapitalistički, orijentiran na protutežu građanskom društvu, upra­ vo toj demokraciji umnog poretka na kojem je građansko društvo nastalo. Cijeli se feudalni sistem nije mogao složiti da su svi ljudi jednaki, jer privilegije koje imaju feudalci upravo idu po plavoj krvi, po rođenju, po prirodi. Prema lome, konzervativizam 19. stoljeća, ne samo politički nego i teorijski, sa De Bonaldom i drugima je antikapitalistički. izruguje se buržoaskim vrednotama jednakosti, buržoaskim vrednotama tržišta, novca, ćiftinskoj logici. Konzervativci 19. stoljeća izmislili su termin snob. Feudalac je smislio za buržuje termin snob. Snob znači sine nobilitas — bez plem­ stva. Kome su se rugali? Onim skorojevićima koji su sine nobilitas, bez plemstva, i misle da će novcima kupiti ono što oni imaju po tradiciji, po bogu, po prirodi, oduvijek. Konzervativizam je najprije bio antikapitalistički. Kako se sada moglo dogoditi da taj neokonzervativizam dolazi na kapitalističku scenu kao antisocijalistički? U početku 20. stoljeća sa prvom sovjetskom revolucijom, �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 138 zatim socijalizmom kao svjetskim procesom radikaliziran Je pokret jednakosti koji egalitarizam proširuje i produb­ ljuje na to, da su ljudi jednaki ne samo, kao citoeni, kao građani, nego da treba ukinuti buržuja, da čak nema ne­ jednakosti među ljudima u onima koji imaju i onima koji nemaju. I sada kada se vidi radikalizirana jednakost, ono što konzervatizam ne može trpjeti, a ta jednakost je iden­ tificirana sa zemljama real-socijalizma ili socijalizma uopće, a nejednakost kroz privatno vlasništvo brani samo kapita­ lizam, konzervativizam postaje od početka dvadesetih go­ dina, naročito danas, antisocijalistički. Treba uzeti u ob­ zir ovu ambivalentnu strukturu konzervatizma koji posta­ je antisocijalistički, naprosto zato jer je antisovjetski i an­ tisocijalistički, jer socijalističke zemlje radikaliziraju jed­ nakost, a konzervatizam je naprosto protiv demokracije. Konzervatizam je bio protiv kulturnog obrasca koje do­ nosi građansko društvo, a kulturalni obrazac koje donosi građansko društvo prvenstveno je ono što su Marx i Engels odredili u Manifestu komunističke partije, da, u 100 go­ dina svoga postojanja buržoazija s jedne strane, revolucioniia proizvodne snage više nego su sva stoljeća učinila prije, ali ona ujedno razara porodicu. Marksistički teoretičar Sleinfels ukazuje da kapitalizam u sebi ima dva nivoa. Ima jednu ekonomsku racionalnost, a ta -ekonomska racional­ nost je išla na znanstvenost, na kalkil, na podvođenje zna­ nosti kao osnovne proizvodne snage kapitala, na profit, na blagostanje, na novac, na standard, na ekonomski racionalitet, koji buržoazija mora nositi. S druge strane taj racionalitet ne samo da je rasuo pororicu i tradicionalne vrijednosti, što je već Marx vidio, nego je stvorio jednu kulturu koja je bila omogućena najprije jednom količinom slobodnog vremena koju osigurava ova­ ko visoka racionalnost, zatim u ime demokracije boljom edukcijom i obrazovanošću stanovništva, zatim emancipa­ cijom žena koje su stupile i u radni odnos i osvijestile se. Dakle, nizom demokratskih tekovina koje naprosto prate kapitalizam. Te tekovine su omogućile jednu kulturu koja se kritički odnosi spram ovog ekonomskog racionaliteta, a koja je u biti hedonistička. Ta je kultura, zapravo, po svom senzibilitetu antikapitalistička. Dvoznačnost kapita­ lizma, da ima jedan ekonomski racionalitet, a da s druge strane ima jednu kulturu koja je neodgovarajuća ili kri­ tička spram tog racionaliteta, omogućila je da su konzervativci uzeli pravilo, da se danas svaki konzervativac na po- �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 139 Jiličkim izborima izjašnjava: »Nemojte misliti da sam ja konzervativan, ja sam za tehnologiju, dakle, za proizvodne snage kapitala, ali sam za mir, red i rad i porodicu«. Sto se dogodilo s državom i što se dogodilo da su konzervativci mogli preći u ofanzivu u politici, pa i u državP Država koja je funkcionirala iza II svjetskog rata i u SAD i na Zapadu, ali u SAD kao protutip, funkcionirala je kao država blagostanja. Naime, to je bila država koja je imala jedan konsensus između rada i kapitala, gdje su velike demokratske tekovine buržoaske revolucije velike tekovine borbe radničke klase, demokratske tekovine uopće, donijele mogućnost da sindi­ kati prave pritiske, da država blagostanja pravi razne so­ cijalne beneficije, od toga da nezaposleni moraju dobiti da­ vanja, žene se moraju zaposliti, izdvajanja za obrazovanje, zdravstvo, defektne itd. Kao jedan konsensus rada i kapi­ tala to je funkcioniralo sa prosperitetom kapitalističkog društva i konzervativci su bili u pritaji, negdje sa strane. Nisu imali što da kažu bez razlike na sve antisocijalističke ideje, nisu mogli doći u prvi plan politike. Međutim, kad je ta država došla u krizu, kada je kapi­ talizam došao u krizu, onda se odmah optužilo da je kriva takva politika socijalnog davanja, politika feminizma, kont) akulture, alternativnih pokreta. Kako je ta država došla u krizu, što znači i ta politika, šta su mogle ponuditi neokonzervativne stranke protiv de­ mokracije, pa onda na kraju i protiv žena? Prvo je bilo u restrikcijama, protiv besplatnog prijevoza djece u školu, jedne socijalne tekovine države blagostanja i to je izgledalo potpuno benigno. Međutim, o čemu se radilo? Prevozila su se bijela djeca i crna djeca, jer to je vrijeme demokratskih pritisaka, antisegregacijskih, feminističkih, zelenih, antipsihij atrij skih, antinukleamih itd. Ali u cijeloj Americi je ova restrikcija ori­ la sa ovakvom lozinkom: »vlast narodu, jebite cmčuge«. Vlast narodu, prema tome, ne državu koja intervenira soci­ jalno, nego kako to narod odredi. A tko je taj narod? To je bijeli narod. A sa cmčugama znamo što ćemo. Dakle, već je počela naznaka segregacionizma, dakle, antidemokratskoga. Velika predstava skretanja u desno, u jednom klasnom kolažu, nošena srednjom klasom i podržavana od dijela �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 140 radničke klase, zbila se u ideologiji. Srednja klasa sa ra cionalitetom odnosa spram prirode, kako ga je odredio Max Weber, nalazi konzervativnu ideologiju i identifikaci­ ju Amerikanaca, bez razlike na pripadanje klasi, u borbi protiv države blagostanja, kejnezijanskog tipa države, borbi protiv hedonističke kulture. Hedonistička kultura sa de­ mokratizacijom je uništila porodicu. Krivnja za krizu kapitalizma je kontrakultura, »nepopravljivi«, homosek­ sualci, a naročito žene. Žene su se borile za pobačaje, za seksualni odgoj u školama, za ravnopravnost, za svoje za­ pošljavanje. Tko je kriv osim crnčuga? Žene! Šta su žene napravile? Žene su napravile kriminal, straš­ nu djecu, zločine, tradicionalna porodica se raspala i to je krivo za krizu kapitalizma. Na ovoj minimalnoj slici identifikacije sretne porodice koja se sastoji uvijek na svim slikama od bijelog muškarca, bijele žene, muškarca zaposle­ nog sa dvoje, do troje djece, zdravih, naravno ne bolesnih, dovoljno je apstraktna da se zaborave klasne razlike, a do­ voljno konkretna da se nađu u njoj Amerikanci od radnič­ ke klase do svih srednjih slojeva. »To je Amerika«. I ta Amerika traži državu, ali ne državu blagostanja koja inter­ venira ili pravi konsenzus između kapitala a rada, koja je dakle demokratska, nego takvu državu koja treba samo zbog identifikacije sa zastavom, a ta zastava znači rat, antisovjetski, protiv socijalizma, blokovski rat, rat protiv Vijet­ nama, borbu za naoružanje. Desnica je za individualizam, a protiv kolektivizma i soci­ jalizma. Američki tradicionalizam i jest individualizam, ali jedan individualizam koji se stravično boji slobode. Taj je individualizam Alan Wolfe nazvao konformistički indi­ vidualizam. U prijašnjoj analizi dvije vrste racionaliteta građanskog društva, objašnjenje konformističkog individualizma iz ugla Super-ega i Ida, VVolfe je odredio: »Ne treba sumnjati u iskrenost ispoljavanja individualističkih osjećanja, ali američku desnicu karakteriše i neverovatan strah od slobo­ de, što se izražava u strogom konformizmu. U mišljenju desnice postoji očigledno razlikovanje između individualiz­ ma (dobro) i samozadovoljavanje (loše). Otuda je za desni­ cu disciplina isto toliko značajna kao i sloboda. Nesposob­ nost nacije da kontroliše svoje libido nagone — ukratko, da kontroliše greh, kriva je za inflaciju (odveć veliki broj lju­ di troši umesto da štedi), za zločine (odveć veliki broj lju­ di akumulira kapital na laki način, bez rada, (za sve lošije �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 141 uvete života u gradovima (odveć veliki broj organa vlasti koji troše odveć neodgovorno) za nacionalnu slabost (su­ više zahteva za zadovoljstvima, i to na način žrtvovanja kako jbi se nacija suočila sa spoljašnjom pretnjom) i za jeres (žene nastoje da izbegnu rad u kući, a muškarci se odveć zabavljaju). Kad konformistički nagon nadvlada nje­ no individualističko osećanje, ta ista desnica koja na sav glas trubi o slobodi, traži represiju, smrtnu kaznu, zakon i red, vojnu disciplinu, prošeka opterećenja i kontrolu nad štampom i slobodom govora. Američka desnica nikako da se odluči da li je partija ida ili superega.«3 1 Ta desnica koja se stravično boji slobode viče da su fe­ ministkinje čedomorke. Ona je i dio žena uspjela dobiti protiv »feministkinja čedomorki«, protiv seksualnog odgoja u školama, protiv savjetovališta za spolni život. Razne kla­ se, pa čak i spolove, desnica je ujedinila oko ideologije po­ rodice kao osnove društva. 1977. godine nova desnica je os­ novala »Koaliciju za porodicu«, sa geslom: »protiv pobača­ ja, za porod, za moral, za život, za Ameriku«. Na tom prototipu su se sada sastale sve klase neokonzervativci, i žene i muškarci, oko vrata nose sitna dječja stopa­ la, sitna , sasvim mala kao što mi nosimo ogrlice koja tre­ baju simbolizirati feministkinje čedomorke. Ta sitna sto­ pala, to su nerođena djeca, fetusi, kao jedan mitski, sasvim mitski odnos, da su feministkinje, odnosno, razaranje ovog mita o porodici, one koje uništavaju život uopće. Antietatizam neokonzervatizma koji se danas javlja, nije uopće antietatizam u onom smislu u kojem smo mi kao samoupravljači protiv etatizma kao jednog autoritarnog principa, nego obratno, on hoće autoritarnu državu koja štiti narod, naciju koja hoće rat, a prepušta i porodicu, ali i privredu tzv. prirodi. Antietatizam nove desnice izražava negaciju kejnezijanske države, državne intervencije u privredu, ostavljajući i pri­ vredu i porodicu prirodnim zakonima. On je protiv konsen­ zusa kapitala i rada, a za antagonizam kapitala i rada, koji je prirodan, jer su ljudi po prirodi različiti. On je za bije­ loga nad crnim, muškarca nad ženom, roditelja nad dje­ com, zaposlenih nad nezaposlenima. Privreda i porodica kao prirodni temelj države, koji su zbog države a ne država zbog njih, jest onaj protok hegcli[31] Marksizam u svetu 6/7, 1983, str. 211 — 212. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 142 janske države: privatno vlasništvo — građansko društvo — država. Sva pozivanja na rezultate prirodnih znanosti o nejednakosti među ljudima i pozivanje na prirodni pore­ dak, inferiorna su Hegelu. Pozivanje na prirodni poredak protiv umnog poretka građanskog društva i građanske me­ tafizike, Hegel je nadišao svojom dijalektikom. Kako smo vidjeli u Filozofiji prava upravo prirodne razlike među lju­ dima i posebno među spolovima postaju umne u građan­ skom društvu. Kritiku kejnezijanske države, zamjene drža­ ve građanskim društvom Hegel je naprosto predskazao. »Država kao zbiljnost supstancijalne volje, koju ona ima u posebnoj samosvijesti, uzdignutoj do njene općenitosti, jest ono po sebi i za sebe umno. To supstanci jalno jedin­ stvo jest apsolutna nepokretna samosvrha, u kojemu slo­ boda dolazi do svog najvišeg prava, kao što ta konačna svrha ima najviše pravo spram pojedinca, čija je najviša dužnost da budu članovi države. Ako se država zamijeni građanskim društvom i ako se njeno određenje stavlja u sigurnost i zaštitu vlasništva i osobne slobode, onda je interes pojedinaca kao takvih kraj­ nja svrha u kojoj su oni ujedinjeni, a iz toga isto tako sli­ jedi da je biti član države nešto proizvoljno. — No ona se sasvim drugačije odnosi prema individui, budući da je ona objektivni duh, zato sama individua ima objektrvitet, istinu i običajnost samo ako je njen član. Ujedinjenje kao takvo samo je istinski sadržaj i svrha, pa je određenje in­ dividua da živi općim životom; njihovo dalje posebno za­ dovoljavanje, djelatnost, način držanja ima taj supstan­ cijalitet i opću važnost kao svoju polaznu točku i rezultat«/* Zbog čega se dogodilo ljevici da je u defanzivi? Dogodilo se zbog mnogo čega u čemu je marksizam insuficijentan i šta je sve danas za marksizam izazov? Za ortodoksni mark­ sizam ili za onaj marksizam 19. stoljeća? Prvi, da uopće nije obraćao posebnu pažnju na državu, jer marksizam uvijek državu smatra nadgradnjom, pa nije razvio tu teoriju da vidi da se danas na tlu države i politike zbivaju prave klasne borbe. Drugo, kulturu je isto smatrao epifenomenom, nadgrad­ njom, i treće da je otpočetka ispustio iz ruke žensko pi­ tanje podredivši ga klasnom pitanju, smatrajući da će se uvijek kad se riješi socijalizam, riješiti i žensko pitanje.3 2 [32] Hegel: Osnovne crte filozofije prava, § 258, str. 204 — 205. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 143 A mi ovdje upravo vidimo da se neokonzervatizam ne može niti na čemu drugome vezati nego za ideale, za porodicu i za vraćanje žene kući. U Americi omogućava rješavanje tehnološke nezaposlenosti tako, da se opet širi kult mate­ rinstva, da žena dobrovoljno ode u kuću u ime svetinje obitelji, a da muškarac dobiva porodičnu nadnicu, što znači, veću nadnicu muškarcu da izdržava obitelj, a da žena ode kući. Jedan od propusta marksizmu danas je i to da se nije dovoljno bavio konzervativnim pokretima, već pretežno progresivnim pokretima. U Marxovom djelu »Osamnaesti brim er Luja Bonapartea«, koje je najpotpunije djelo analize konzervativizma stoji: »Sve klase i stranke ujedinile su se za vreme junskih dana u Stranku reda protiv proleterske klase kao stranke anarhije, socijalizma, komunizma. One su 'spasle' društvo od 'neprijatelja društva'. One su geslo starog društva 'Svo­ jina, porodica, religija, red', dale svojoj vojsci kao parolu i doviknule kontrarevolucionarnom krstaškom pohodu: 'Pod ovim ćeš zakonom pobediti'.«3 3 »Stranka reda« i »Liga za porodicu« ne razlikuju se mno­ go. »Velika predstava skretanja u desno« ima slične parole. Desnica je u isticanju tradicionalnih vrednota prvenstveno antifeministički orijentirana. Redukcionizam ženskog pita­ nja na klasno pitanje jedan je od uzroka ljevice u defanzivi. Utemeljenje marksističkog feminizma kao pojma oslo­ bođenja žena i muškaraca, ne samo od klasne eksploatacije, već i od patrijarhalne, doprinos je promišljanju ženskog pitanja i socijalističkog samoupravljanja. Teorija socijali­ stičkog samoupravljanja dala je i na drugim područjima doprinos razvitku marksističke misli. Odnos ženskog pita­ nja i socijalističkog samoupravljanja kao mogućnost ute­ meljenja marksističkog feminizma prilog je ljevice protiv kontrarevolucionarnog krstaškog pokreta, koji se očituje u »nimalo diskretnom šarmu neoliberalističke buržoazije«. (Altrater) [33] Marx: Osamnaesti brimer Luja Bonapartea, Beograd, 1960, str. 24. �Pogovor Zbirka studija »Žensko pitanje i socijalističko samoupra­ vljanje« nastala je kao predmet mojih istraživanja tijekom posljednjih pet godina. Poduzeta istraživanja pokušaj su utemeljenja marksističkog feminizma. Potreba promišljanja mogućnosti teorijskog utemeljenja marksističkog feminizma imperativ je vremena iz nekoliko razloga: 1. tradicionalno tretiranje ženskog pitanja (najčeš­ će u navodnicima) kao »posebnog pitanja spram klasnog pitanja kao »općeg« usmjerenje je etabliranog marksizma, odnosno, zemalja real-socijalizma, a socijalističko samou­ pravljanje kao alternativni model proizvođenja života i spram real-socijalizma i spram kapitalizma nema sukladne teorije ženskog pitanja; 2. što su neofeministički pokreti kao i novi socijalni pokreti uopće u svijetu izazov za mark­ sizam; 3. što emancipacija žena u svim segmentima društva, empirijski iskazano, nije sukladna emancipaciji muškog proletarijata; 4. što se feminizam sa strane etabliranog marksizma uvijek ocjenjuje kao građanski; 5. što su neokonzervativne i neoliberalističke orijentacije suvremene de­ sne politike ujedno i agresivno antifeminističke. Poimanje sintagme »marksistički feminizam« isključuje radikalni feminizam, koji borbu za emancipaciju žena poj­ mi isključivo kao borbu protiv spolova kao i onaj marksi­ zam iz kojega nije moguće misliti feminizam kao njemu interferirajući pojam, već samo kao subordinirani pojam. Izvedbeni princip marksizma koji omogućava teorijsko utemeljenje marksističkog feminizma pretpostavlja: 1. otvo­ reni marksizam, 2. marksizam shvaćen kao epohalnu emancipatorsku ideju i metodu. Za žensko pitanje, odnosno, marksistički feminizam, bitno je pitanje promišljanja od­ nosa povijesti i prirode. Poimanje prirode kao povijesne ka­ tegorije, kao proizvodnog odnošenja čovjeka, prirodnog bi­ ća spram svog anorganskog tijela prirode, pretpostavka je da se i »priroda« žene ne smatra vječnom u smislu reduk­ cije žene na rađanje i materinstvo. Radikalni feminizam, sa svoje strane, odbija »objekti- �Pogovor 145 vizam« marksizma. »Objektivizam« poimanja prirode, pa i »prirode« žene kao povijesne kategorije, osigurava fe­ minizmu predznak »marksistički.« Stoga je poglavlje: »Po­ vijest i socijalistička priroda« (58—88) nastalo prvotno. Iako se u ovoj studiji ne spominje posebno žena, ona je pretpostavka utemeljenja marksističkog feminizma. Iz odre­ đenja »socijalističke prirode«, iz kojega proizlazi odnos socijalističkog čovjeka spram socijalističke prirode slijedi i »Povijest i priroda žene« (89—106), odnosno, povijesti i »socijalističke prirode žene«. U daljnjem »objektivističkom« osiguranju marksističkog feminizma, u marksizmu shvaćenom kao emancipatorskoj ideji, nezaobilazan je odnos »Emancipacije i tehnologije« (39—57). Tehnologija kao društveni odnos općega i zaje­ dničkog rada, kao problem podjele rada, pogađa posebno žene jer im tradicionalno namijenjene uloge u društvenoj podjeli rada onemogućavaju da uđu u povijest. Etablirani marksizam zatvara upravo na ovim promišljanjima mo­ gućnost marksističkog feminizma. Razlika socijalističkog samoupravljanja spram zemalja real-socijalizma i dogmatskog marksizma od otvorenog marksizma, odnosno, različitost poimanja političke i ljud­ ske emancipacije, navela me je na iščitavanje Hegela »žen­ skim očalama«. »Sto žene imenuju muškim mišljenjem:« (7—38) rezul­ tat je trogodišnjeg bavljenja Hegelom. Na analizi Hegela utemeljene su dvije, za marksistički feminizam, presudne pretpostavke: 1. da žene ne dosižu nivo emancipacije klase kojoj pripadaju i 2. da je problem emancipacije žena kao spola filozofijski vezan za emancipaciju protoka: privatno vlasništvo — porodica — država, dakle, za klasno pitanje, i 3. da je misao jedne epohe misao ne samo vladajuće kla­ se, već i vladajućeg spola. Omogućavanje utemeljenja marksističkog feminizma po­ sredovano je i Marcuseovim djelom: »Um i revolucija«. Ono nam ukazuje da je prijelaz od filozofije na društvenu teo­ riju, prijelaz od Hegela ka Marxu .prijelaz jednom drugom redu istine, koji više nije moguće interpretirati samo preko filozofije. Taj je prijelaz moguć iz unutrašnje logike Hegelovog sistema, koja prelazi iz područja filozofije na podru­ čje države i društva kao nužnog posredovanja slobode. Promišljanje ovog posredovanja podjednako je bitno i za proletarijat i za žensko pitanje. �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 146 Hegelovo dovođenje u ontološki odnos slobode i pri­ vatnog vlasništva predmet je Marxove kritike. Bit te kritike jest, da je za Hegela apstraktni individuum predmet prava, a ne konkretna osoba, jer oni koji imaju privatno vlasni­ štvo (objektivaciju svoje slobode) i oni koji nemaju pri­ vatno vlasništvo jesu slobodni. Hegel je učinio redukcionizam konkretne osobe na apstraktni subjekt prava. Protok: privatno vlasništvo — porodica — građanskog društvo — država, predmet je Marxove kritike. Ovu kritiku slijedi i marksistički feminizam i po tome je marksistički. Za socijalističko samoupravljanje nužno je podsjećanje na protok: privatno vlasništvo — porodica — građansko društvo — država, jer odumiranje države i deetatizacija ula­ zi u drugi red istine, koji nije moguće interpretirati samo iz filozofije, jer država za marksizam nije objektivitet slo­ bode, već klasna i historijska institucija. Međutim, Marxova kritika Hegelovog redukcionizma kon­ kretne osobe na apstraktni individuum, koji je predmet prava, pa dakle i slobode, i sama je, u izvjesnom smislu, reducirala konkretnu osobu na aspstraktnu individuu pra­ va, jer je »žensko pitanje«, pitanje emancipacije žene, re­ ducirala na problem ukidanja privatnog vlasništva. Hegelovu apstraktnu identifikaciju onih koji posjeduju privatno vlasništvo kao objektivaciju slobode, i onih koji ga ne pos­ jeduju, na apstraktne individue prava (klasno pitanje), Marx je smjerao nadvladati pojmom proletarijata (muški, ženski). U Hegelovom posredovanju slobode: privatno vlasništvo — porodica — građansko društvo — država, upravo razli­ čitost uloga u porodici: muškarca i žene, spolova, osigurava sam taj protok. Sam odnos objektivacije slobode u privat­ nom vlasništvu omogućen je »prirodnom« razlikom spolova, tako da žene nemaju mogućnosti niti da posjeduju privat­ no vlasništvo, niti pravo glasa, dakle, da stupe na tlo prava, koje je topos slobode. Za razliku od toga, muške individue, apstraktne individue prava mogu se naći u toj apstraktnosti, jer je ona nužnost posredovanja slobode. Sam je Marx smatrao da jeftina radna snaga žena i djece ovisi o potrebama kapitala za jeftinom radnom snagom. Ali ta bi potreba kapitala ostala apstraktna potreba, da se već nije utemeljila u ideologiji patrijarhata, da nadnice muš- �Pogovor 147 ke radne snage moraju zadovoljiti minimum historijskih potreba reprodukcije radne snage za kapital, a da je žena prvenstveno vezana za materinstvo, i da je njezina nadnica samo pomoć kućnom budžetu. Na taj se način utemeljio odnos supremacije muškarca (proletera) nad ženom (proleterkom) — problem spolnog odnosa. Marxove epohalne emancipatorske ideje smjerale su tome da oslobađanje proletarijata od protoka: privatno vlasni­ štvo — porodica — građansko društvo — država, utemelje na ukidanju privatnog vlasništva koje je i uzrok cijelog tog protoka. Real-socijalizam i etablirani marksizam kao njegova ideo­ logija, političkom revolucijom koja je ukinula privatno vlas­ ništvo, smatra da je riješio zagonetku toga protoka, a »žen­ sko pitanje« svodi na pravnu regulativu: jednakost žene i muškarca pred zakonom, jednake plaće za jednaki rad, pravo na pobačaj itd. Ne poimajući smisao ozbiljenja filozofije, jednog drugog reda istine koji se ne da interpretirati samo preko filozofije — neprimjereno filozofiji — vraća se na Hegela. Ukidanje privatnog vlasništva, a za Marxa je privatno vlasništvo podjela rada (»Privateigentum und Kommunismus«) sada glasi: podjela rada — porodica — država. Bu­ dući da država nije zasnovana na umnosti ideje, diktatura proletarijata je umna naprosto, a omogućava je podjela ra­ da i porodično posredovanje te podjele rada u socijalizaciji »prirodne« podjele rada na »muške« i »ženske« poslove. Socijalističkim samoupravljanjem stavlja se definitivno u pitanje umnost diktature proletarijata po sebi, dakle, i umnost podjele rada. Ljudska, i ne samo politička emanci­ pacija, traži utemeljenje u ekonomskoj emancipaciji kao toposu »asocijacije slobodnih proizvođača«. U tako razumJjenoj emancipaciji, podjela rada ne može biti bezupitno stavljena u odnos sa diktaturom proletarijata. Porodica kao umnost posredovanja između podjele rada i diktature proletarijata, patrijarhalna utemeljenost poro­ dice, aktualizira promišljanje: »Ženskog pitanja i socijali­ stičkog samoupravljanja« (107—143). Žensko pitanje i socijalističko samoupravljanje kao pi­ tanje konkretnih osoba, a ne samo apstraktnih individua, koji su subjekti prava ukazuje da se emancipacija žena mo­ že izvesti samo i emancipacijom muškaraca od njihovog �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje 148 vlastitog patrijarhalnog mentaliteta i ideologije, a koji nije samo princip dominacije muškarca nad ženom već struk­ turalni model dominacije suvremenog društva uopće. Marksistički feminizam koji je dnterferirajući pojam poj­ mova proletarijata (klasno pitanje) i patrijarhata (spolno pitanje) revolucionarna je teorija koja osvježava i muškom i ženskom proletarijatu protok: podjela rada — porodica — diktatura proletarijata, a time d njegovo revolucionarno ukidanje. Ova je studija prilog tom promišljanju, a autorica je ob­ javila 22 bibliografske jedinice na tu temu od kojih je esej: »Žena u kulturi socijalističkog samoupravljanja« dobio II. nagradu časopisa »Žena« Zagreb, 1981. Blaženka Despot �Bibliografske jedinice autorice na temu ženskog pitanja »Lica« 1— 2, Sarajevo, IX, 15— 19, 1980. »Sozialistische Theorie und Praxis« 3, Beograd, VIII, 36— 41, 1981. W o m e n an d S e lf - M e n a g e m e n t , »Socialist thought and practice«, Beograd, XXI, 34— 39, 1981. Ž e n š č in a i s a m o u p ra v le n ie , »Sooialistečeskaja misi i praktika«, 3, Beograd, VIII, 35— 40, 1981. La d on n a e l'a u to g e s tio n e , »Ouestioni attuali del socialismo« 3, Beograd, VI, 33— 38, 1981. La fe m m e e t l'a u to g e s tio n e , »Ouestions du socialisme« 3, Beo­ grad, XXXI, 35— 40, 1981. La m u je rs y la a u to g e s tio n , »Ouestions del socialismo« 3, Beo­ grad, XVI, 35— 40, 1981. Ž e n a i s a m o u p ra v lja n je , »Delo« 4, Beograd, VIII, 69— 73, 1981. P ita n je s a m o u p ra v lja n ja i ž e n s k o p ita n je , »Marksistička misao« 4, Beograd, VIII, 54— 56, 1981. K ženskom D ie F ra u p ita n ju , und S e lb s t iv e m a lt u n g , La s u p re s s io n d e la d iv is io n d u t r a v a il e n t a n t e q u e p r e c o n d itio n d e l'a u to g e s tio n « , »Socialism in the world« 24, Beograd, V, 319— 320, 1981. Ž e n s k o p ita n je u s o c ija lis tič k o m s a m o u p ra v lja n ju , »Socijalizam« 11, Beograd, XXIV, 1859— 1871, 1981. Ž e n a u k u ltu ri s o c ija lis tič k o g s a m o u p r a v lja n ja , greb, XXXIX, 9— 24, 1982. N a g r a đ e n i e s e j. Ž e n s k o p ita n je bode, »Polja« d ija le k tič k o -s p e k u la tiv n o j »Žena« 5— 6, Za­ m e to d i f ilo z o f ije s lo ­ br. 227, Novi Sad, 135— 137, XXVIII, 1982. Treb a li ili n e p o s e b n a ž e n s k a o rg a n iz a c ija , »Žena« 1— 2, Zagreb, XXIX, 74— 79, 1982. S m is a o ž e n s k o g p ita n ja , »Naše teme« 6, Zagreb, XXVI, 1044— — 1050, 1982. >4 n o k e rd e s a s z a b a d s a g filo z o fia d ia le k t ik u s - s p e k u la t iv re h e n , »Letunk« 5, Subotica, XII, 704— 716, 1982. m odsze- R a p p o rt e n tre la »O u e s tio n f e m in e « e t c e lb e e n ta n t q u e q u e s tio n d e c la s s e , »Socialism in the vvorld« 29, Beograd, VII, 233— 235, 1982. O dn o s k la s n o g i ž e n s k o g p ita n ja , »Socijalizam u svetu« 29, Beo­ grad, VI 213— 214, 1982. E m a n c ip a c ija i te h n o lo g ija , »Rukovet« 1— 2, Subotica, XXIX, 322— — 336, 1983. h u m a n iz a c ije o d n o s a m e đ u s p o lo v im a , »Po­ lja«, Oktobar 1983, 422— 444. M a r k s is tič k i fe m in iz a m , »Socijalizam u svetu« 43, Beograd, XVIII, 107— 110, 1984. F ilo z o fijs k i a s p e k ti �Žensko pitanje i soc. samoupravljanje M o g u ć n o s t u te m e lje n ja m a rk s is tič k o g fe m in iz m a , 10, Zagreb, XXVIII, 1440— 1497, 1984. 150 »Naše teme« R a d n ič k i p o k re t, n a c io n a ln o -o s lo b o d ila č k i p o k re t i n o v i s o c ija ln i p o k re ti, »Kumrovečki zapisi« 3, 164— 166, 1984. M a r x i e m a n c ip a c ija že n a , »Gledišta« 1—2, Beograd, XXV, 5 1—62, 1984. F e m in is tič k i p o k r e ti i m a rk s iz a m , »Pogledi« 2, Split, XV, 60—64, 1985. M a r k s is tič k a t e o r ija /p r a k s a i fe m in is tič k i p o k re ti, traživanja« 16, VI, 5— 15, 1986. »Filozofska is­ �Literatura Barret, M.: W o m e n 's O p p re s io n T o d ay , London, 1980. Bebei, A.: Ž e n a i s o c ija liz a m , Beograd, 1956. Borneman, E.: D a s P a tr ia rc h a t, Frankfurt/M , 1979. Bouvaire, S.: D a s a n d e re G e s c h le c h t, Hamburg, 1968. Theorie und Praxis in den USA und Grossbritannien, Berlin, 1981. F ra u e n s tu d iu m , Berlin, 1980. Firestone, S. H.: F r a u e n b e fr e iu n g u n d s e x u e lle F te v o lu tio n , Frankfurt/M, 1979. Fridan, B.: T h e F e m in in e M y s tiq u e . London, 1963. F ra u e n s tu d ie n . Haugg, F. (Hrsg.): F r a u e n fo r m e n . A llta g s g e s c h ic h te n u n d E n tw u r f e in e r T h e o rie w e ib ic h e r S o z ia lis a tio n , Berlin, 1980. Hegel, G. W. F.: O s n o v n e c r t e filo z o f ije p r a v a , Sarajevo, 1964. Horkheimer, M.: K r itič k a te o r ija d ru š tv a « , Zagreb, 1982. Jenson, J.: T he F re n c h C o m m u n is t P a r ty a n d F e m in is m . In The Socialist Register, London, 1980. Marcuse, hl.: E ro s i c iv iliz a c ija , Zagreb, 1965. Marcuse, H.: K u ltu r a i d ru š tv o , Beograd, 1977. Marcuse, H.: M e r ila v r e m e n a , Beograd, 1978. Marx-Engels: D e la , Beograd, 1968— 71. Millet, K.: S e x u s u n d H e r r s c h a ft, Munchen, 1971. Niggermann, H.: E m a n z ip a tio n z w is c h e n S o z ia lis m u s u n d F e m in is m u s , VVuppertal, 1981. P ro g ra m S a v e z a k o m u n is ta , Beograd, 1980. Ravioli, C.: F ra u e n b e fr e iu n g u n d A r b e ite r b e v v e g u n g , Hamburg, 1977. Rovvbotham, Sh.: N a c h d e r S c h e r b e n g e r ic h t. O b e r d a s V e r h a lt nis von F e m in is m u s u n d S o z ia lis m u s , Berlin, 1981. Rovvbotham, Sh.: S v e s t ž e n e — s v e t m u š k a r c a , Beograd, 1983. Tromel-Plotz, S.: F ra u e n s p r a c h e : Frankfurt/M, 1982. S p ra c h e der V e r a n d e ru n g , IVas P h ilo s o p h e n u b e r F ra u e n d e n k e n , Munchen, 1981. Z b o rn ik ra d o v a s e k c ije Hrvatske« (u tisku). • Žena i d ru š tv o « »Sociološkog društva �YU ISBN 86-7091-008-X Političke teme Biblioteka suvremene političke misli mala edicija Blaženka Despot Žensko pitanje i socijalističko samoupravljanje prvo izdanje izdavač: Centar za kulturnu djelatnost, Zagreb za izdavača: Branko Miškić uređuje: Radule Knežević recenzenti: Predrag Vranicki i Rade Kalanj oprema: Mihajlo Arsovski naklada: 1000, Zagreb, 1987. tisak: Zrinski Čakovec Kat. [70] ��Adolf Bibič Silvano Bolčić Hotimir Burger Branko Caratan Ivan Cifrić Veliko Cvjetičan Zlatko Čepo Blaženka Despot Adolf Dragičević Dušan Dragosavac Nikola Dugandžij Vladimir Goati Veselin Golubović Bosiljka Janjatović Tomislav Jan^ol Ivan Jelić Rade Kalanj Zlata Knezović Radule Knežević V jekoslav Koprivnjak Tena Martinić Vjekoslav Mikecin Dimitar Mirčev Jovan Mirić Blaženka Despot Pero Nasakanda I � Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Knjige Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context M Knjiga Dublin Core The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/. Title A name given to the resource Žensko pitanje i socijalističko samoupravljanje Creator An entity primarily responsible for making the resource Blaženka Despot Source A related resource from which the described resource is derived https://www.memoryoftheworld.org/ Publisher An entity responsible for making the resource available Centar za kulturnu djelatnost Zagreb Date A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource 1987. Rights Information about rights held in and over the resource Nepoznato Format The file format, physical medium, or dimensions of the resource PDF Language A language of the resource SH Identifier An unambiguous reference to the resource within a given context 55-M Coverage The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant 156 str. Blaženka Despot emancipacija povijest socijalističko samoupravljanje tehnologija žensko pitanje