1
10
3
-
http://afzarhiv.org/files/original/4a6d02b695f6d3d72c531463c2b994fa.pdf
0d4e758db498c579cc315c826ed73396
PDF Text
Text
IJ RAZVOJU SOCIJALISTIČKE
SAMOUPRAVNE JUGOSLAVIJE
'/kJaTomšič
JP
��VidaTotnšič
U RAZVOJU
SOCUAIIST1ČKE
SAMOUPRAVNE
JUGOSUNUE
�■ ••U 0 V
v
.
'v jo č tfi
— -
<0 L€ 8 I U
• vec
,.r ! m m
N
Izdavač: Novlnako-lzdavačka radna organizacija Jugoalovenaka stvarnost
— OOUR Jugoalovenakl pregled; Generalni direktor: Dragoljub Vullca;
Glavni I odgovorni urednik: B oildar Đurovlć; Urednik: Branka Vldas;
Jezlčkl redaktor: M llo rad Slmonovlć; Oprema: Nenad čonklć; Korektor:
Zor ka Jančlć; Štampa: Srboštampa, Dobračlna 8, Beograd 1981.
�Sadržaj
Predgovor 5
Uvod 9
Istorijski koreni 15
Diskriminacija žena u staroj Jugoslaviji (1918—1941) 15
Radnički pokret i borba za ravnopravnost žena 19
Narodnooslobodilački rat i socijalistička revolucija 23
Revolucionarne promene i ostvarenja 31
Glavna obeležja razvoja socijalističkog samoupravljanja 33
Društveno-ekonomsko uređenje SFR Jugoslavije 36
Samoupravljanje i društvena svojina 36
Osnovna organizacija udruženog rada 39
Samoupravna interesna zajednica 40
Mesna zajednica 42
Planiranje razvoja 45
Od predstavničkog do delegatskog političkog sistema 46
Uloga subjektivnih društveno-političkih snaga 51
0 nekim rezultatima razvoja 55
Teorijske osnove procesa emancipacije žene 59
O teorijskim osnovama društvene akcije 59
Stvaralačka primena marksizma 63
Nosioci političke akcije 70
Uloga ženskih organizacija 75
Uloga zakonodavstva u menjanju društvenog položaja žena 85
Zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvo 89
Industrijalizacija i urbanizacija 89
Neke karakteristike zapošljavanja žena 91
Zapošljavanje žena na privremenom radu u inostranstvu 97
Zaštita zaposlenih žer\a 98
2ene u razvoju poljoprivrede i sela 104
Obrazovanje 113
Socijalna politika I zdravstvena zaštita 120
Brak, porodica, domaćinstvo, dečja zaštita 127
Preobražaj porodice 127
Društvena zaštita dece 135
Demografska kretanja 140
Razvoj planiranja porodice 142
Ustavno pravo o slobodnom odlučivanju o rađanju dece 144
Međunarodna saradnja 149
Međunarodna aktivnost Konferencije za pitanja društvenog
položaja žena Jugoslavije 150
Svetska godina stanovništva 152
Međunarodna godina žena i Dekada UN za žene 153
Nesvrstani za uključivanje žena u razvoj 157 '
�Prilozi 161
Pregled pravnog uređenja od osobitog značaja za pravni
položaj žena u Socijalističkoj Federativnoj Republici
Jugoslaviji 161
Spisak zakona od posebnog značaja za pravni položaj žena u
Jugoslaviji 173
Rezolucija Skupštine SFRJ o unapređivanju položaja
i uloga žene 177
Osnovni statistički podaci o ženi u jugoslovenskom
društvu 193
�Predgovor
Publikacija koju objavljujemo pod naslovom
Žena u
razvoju socijalističke samoupravne Jugoslavije jeste
prerađeno izdanje nacionalne studije koja je na tra
ženje Sekretarijata Organizacije ujedinjenih nacija bi
la izrađena povodom teme »Žena i razvoj« kada se
ta tema početkom sedamdesetih godina razmatrala u
Komisiji ECOSOC-a za socijalni razvoj kao prilog raz
radi strategije Druge dekade razvoja OUN
(1970—
1980). Taj jugoslovenski prilog bio je objavljen u ča
sopisu »Žena danas« 1973. godine u broju 270, pod
naslovom »Žene Jugoslavije u privrednom i društve
nom razvoju zem)lje«.
U toku 1975. godine, koju je Organizacija ujedinjenih
nacija proglasila Međunarodnom godinom žena, Kon
ferencija za pitanja društvenog položaja žena Jugosla
vije podstakla je izradu nove publikacije o društve
nom položaju žena Jugoslavije. Ranije publikacije ove
vrste su vremenom bile prevaziđene.
Interesovanje
koje je u svetu pobudila tema Međunarodne godine i
tekuće Dekade OUN za žene: »Ravnopravnost, razvoj,
mir« zahtevala je donekle nov način prikazivanja po
ložaja žene odnosno puteva ostvarivanja njene rav
nopravnosti u okviru razvoja zemlje. Autor pomenute informacije koja je pisana za OUN zamoljen je da
pripremi novu publikaciju.
U toku rada na ovoj knjizi pokazalo se da je zadatak
osavremenjivanja ranije informacije, iako na prvi po
gled jednostavan,
u stvari prilično težak.
Upitnik
OUN prilagođen potrebama uporednog prikaza raznih
zemalja prema kojem je bila rađena prva publikacija,
nije sadržao pitanja o mnogim specifičnostima naše
zemlje, koje je trebalo prikazati da bi se razumela
celina.
Razmatranje činilaca i činjenica u vezi s menjanjem
položaja žene I doprinosa žene integralnom
razvoj
nom procesu zemlje složen je zadatak. Učinjen je po
kušaj da se sažeto prikaže celokupnost društvenih I po
litičkih odnosa, naročito u sklopu promena koje su pratile
donošenje Ustava SFRJ od 1974. godine i koje pra
te njegovu primenu. O tome sada postoji obilje gra
đe. Pored političkih, ima mnogo i naučnih studija, pri
kaza, rasprava, statističkih i drugih podataka o razvo
ju SFRJ. Zatim, obeležavanje Međunarodne godine že
na, Dekade OUN za žene i Međunarodne godine de
teta podstaklo je mnogobrojne nove izveštaje, anali
ze, naučne radove, rasprave o položaju žene, porodi5
�ce, deteta. U tom okviru značajne rasprave vođene
su u Skupštini SFRJ 1978. godine u toku donošenja
posebne
Rezolucije o ostvarivanju
ravnopravnosti
žena.
Iz napred iznetog istorijata nastanka ove knjige vidi
se da je autor pokušao da u njoj odgovori pre svega
na pitanja koja su postavljana u toku naše aktivnosti
u Organizaciji ujedinjenih nacija, u kojoj sve više ra
ste interesovanje za iskustva pojedinih zemalja. Ona
je nastala i iz drugih potreba međunarodne aktivno
sti naših društveno-političkih organizacija. Zbog toga
je ova knjiga izdata najpre na engleskom i francus
kom jeziku. Međutim, još u toku rada na tekstu po
kazala se potreba da se i na našim jezicima izda ova
kav kraći prikaz položaja i uloge žene u razvitku jugoslovenskog društva, u kojem radnička klasa postav
lja i rešava i žensko pitanje kao deo dubokih društvenih
pramena u procesu borbe za oslobođenje rada. Tu bor
bu ćemo uspešnije voditi ukoliko svoja sadašnja dos
tignuća i probleme koje ona sobom nosi shvatamo kao
plod proteklih borbi. U raspravljanjima o mnogim savremenim pitanjima našeg razvoja sve više se pokazuje
potreba za dubljim poznavanjem naših dosadašnjih na
pora i odgovora koje smo na i danas goruća pitanja već
dali u prošlosti, lako u publikaciji ima za našeg čitaoca
dosta svakako poznatih informacija, iako ona mestimično uprošćeno prikazuje veoma složen i komplikovan
razvojni put nove Jugoslavije, čini nam se da ona može
poslužiti kao koristan priručnik i društveno-politlčkim
radnicima koji istupaju u međunarodnim kontaktima I
mlađim generacijama, ikoje treba da sagledaju duboke
veze između pojedinih aspekata društveno-političkog
procesa izgradnje socijalističkog samoupravnog druš
tva i borbe za nove međuljudske odnose u našoj zemlji,
koji se ne bi mogli izgrađivati bez suštinskih pramena
u društvenim odnosima, bez prava na samoupravljanje
kao osnove svih sloboda i svih prava radnih ljudi I gra
đana u našem socijalističkom društvu > bez definitiv
1
nog raskida sa svim ostacima I naslagama prošlosti i
napuštanja »kraćeg puta« ostvarivanja prava I sloboda
birokratsko-tehnokratskim rešenjima.
Pošto nije bilo moguće — a nije ni zadatak ovakve pub
likacije — da prezentiramo svu građu, 'izdvojena su samo
najvažnija pitanja da bi se globalno prikazale celina ra
zvojnog procesa i suština jugoslovenskih nastojanja u
izgrađivanju samoupravne socijalističke društvene za
jednice ravnopravnih naroda I ljudi.
6
�U toku rada korišćen je obiman štampani materijal,
koji smo citirali kada je neposredno upotrebljen. O
tome kako treba prikazati neka pitanja vođeni su raz
govori s društveno-političkim radnicima. Teško bi bilo
navesti sve pisane izvore i zahvaliti svima koji su ml
pomogli u izradi ove publikacije. Pristup osnovnom sa
držaju i njegova prezentacija su takvi da je bilo neop
hodno konsultovati širi krug drugarica i drugova. Me
đutim, ovde se mora istaći saradnja koju su već od ra
da na prvoj informaciji za OUN u ćelom ovom radu ne
posredno pružale Hristina Pop-Antoska i Ika Kekić. Isto
tako, treba istaći pomoć dr Vide Čok, Dušanke Kovačević i Sane Salahović.
Najzad, treba pozdraviti inicijativu izdavačkih preduzeća »Delavska enotnost« i »Naša žena« (Ljubljana), ko
ja su ovu knjigu izdala na slovenaćkom jeziku, i odluku
»Jugoslovenskog pregleda« (Beograd) da je izda i na
srpskohrvatskom jeziku.
Za slovenačko i srpskohrvatsko izdanje tekst je une
koliko dopunjen novim podacima.
Autor
7
��Uvod
U ovoj publikaciji prikazujemo napore i dostignuća na
putu k punoj ravnopravnosti žena u Socijalističkoj Fe
derativnoj Republici Jugoslaviji. Naše viđenje borbe za
ravnopravnost i emancipaciju žena zahtevalo je da prikažemo tu borbu u istorijskoj perspektivi i kao sastav
ni deo borbe radničke klase i radnog naroda za socijal
no i nacionalno oslobođenje. Što se tiče ciljeva i me
toda borbe za ravnopravnost žena, smatramo da je po
trebno stalno postavljati pitanje: ravnopravnost u od
nosu na koga i u kom pogledu? Ako pokušamo da od
govorimo na tako postavljeno pitanje, odmah možemo
utvrditi da se ne radi samo o nekim formalnim pravi
ma žena koja bi ih izjednačavala s postojećim pravima
muškaraca. Poznato je da i muškarci, naročito radni
ci, radni seljaci i radna inteligencija u određenim druš
tvenim uslovima ne uživaju sva prava, odnosno da su
mnogi i obespravljeni. Prema tome, nema ljudske
emancipacije ako ona ne obuhvata oba pola. Zato nije
moguće prikazivati borbu protiv neravnopravnosti že
na izvan okvira zajedničke borbe radničke klase i svih
naprednih društvenih snaga za ostvarenje svih čovekovih prava. U ovoj knjizi ćemo pokušati da pokažemo
kako su se postavljali ciljevi borbe i kojim putem od
nosno kako su se oni ostvarivali u Jugoslaviji.
I. Smatrali smo da je nužno da prikažemo ekonomske
i društveno-politlčke prilike u staroj Jugoslaviji (1918
— 1941) i narodnooslobodilačku borbu (1941— 1945) da
bi se shvatilo iz čega je izrastala samoupravna zajedni
ca naroda i narodnosti. Pri tom posebno ukazujemo na
sledeće:
— kakve su bile prilike u ekonomski i društveno ne
razvijenoj zemlji koje su tražile duboke i svestrane
društvene promene koje vladajući buržoasko-monarhistički krugovi u staroj Jugoslaviji nisu bili spremni da
izvrše. Radni narod je izgubio svaku nadu da će mu
kapitalistička vladavina dati hleba, pravdu i demokrat
ske slobode;
kako su te prilike uslovile svesnu, organizovanu bor
bu radničke klase na čelu svih radnih masa za ostvare
nje dostojnijeg života, za istinsku nacionalnu i ekonom
sku ravnopravnost. Radnička klasa je istovremeno zahtevala i ravnopravnost žena. Saznanje osnivača nauč
nog socijalizma da su nužni ukidanje diskriminacije že
na i uključivanje ostvarivanja njihove ravnopravnosti u
zajednički program, postepeno su prihvatili svi pravi
borci za covekovu emancipaciju, za oslobođenje rada i
9
�za
se
le
za
nove društvene odnose. Tako su i one žene koje su
do tada odvojeno borile za politička prava žena mog
utkati svoje ciljeve u zajedničku borbu radnih ljudi
korenlte ekonomske, društvene ■ političke promene;
!
— kako je u teškim unutrašnjim i međunarodnim uslo
vima jedino Komunistička partija Jugoslavije bila sposo
bna da rukovodi borbom kada su sve građanske Darlamentarne stranke pošle putem izdaje naroda i povezale
se s fašističkim okupatorima da bi branile svoje privilegovane društvene pozicije. Komunistička partija je do
šla na čelo borbe za novo društvo ne samo zato što je
imala jasna teorijska i programska gledišta već i zato
što je svaki član te proganjane organizacije bio spre
man da se bori za proklamovane ciljeve 1 po cenu svo
ga života.
S narodnooslobodilačkom borbom i socijalističkom re
volucijom (1941— 1945) nastupilo je preiomno razdob
lje, u kojem je na našem tlu, na tlu okupirane i rasparčane Jugoslavije, pod rukovodstvom Komunističke par
tije podignut opšti narodni ustanak 1 kad se formirala
najšira politička masovna organizacija — Narodnoosiobodilački front za borbu protiv stranih okupatora I za
oslobođenje domovine. Zato je narodnooslobodilačka
borba od svog početka imala karakter narodne, u sušti
ni socijalističke revolucije, u kojoj su pored klasno svesnih radnika masovno učestvovale sve rodoljubive de
mokratske snage, i to u svim oblicima borbe — od po
litičke do vojničke. Žene su se borile iz istih pobuda
kao i muškarci, ali Ih je pored toga privlačila i odluč
nost vodećih snaga narodnooslobodilačke borbe da u
isto vreme afirmišu punu ravnopravnost polova. U bor
bi ravnopravnost je postajala stvarnost u redovima bo
raca i u novom društvenom sistemu koji Je nastajao iz
borbe. Rukovodstvo
narodnooslobodilačkog
pokreta
poklanjalo je veliku pažnju sadržajima i oblicima rada
među ženama I organlzovanom učešću žena u borbi jer
je bilo ubeđeno da je učešće žena od odlučujućeg zna
čaja za uspeh partizanske, revolucionarne borbe, kao I
za buduću organizaciju društva.
II. Najveći deo ove knjige posvećen Je informaciji o
posleratnom periodu revolucionarnih promena I dosti
gnućima ekonomskog razvitka i ostvarivanja program
skih ciljeva u društvenoj Izgradnji socijalističkog samo
upravnog društva. Prikazani su međusobno uslovljenl
procesi: razvoj socijalističkog političkog sistema, eko
nomski razvoj zemlje i proces oslobođenja rada kao odlu
čujući faktor I za emancipaciju žena. Pošto smo želell
da prikažemo kako nastaju temelji novog položaja rad
io
�nika i građanina, koji su istovremeno i tem elji novog
položaja žene u društvu i porodici, u ovom poglavlju se
naročito zadržavamo na onim promenama koje naučni
socijalizam smdtra fundamentalnim za potpuno ukidanje diskriminacije žena. Te promene su: ukidanje pri
vatne svojine na sredstva za proizvodnju i uvođenje
društvene svojine kao osnove samoupravljanja; ubrza
ni ekonomski i društveni razvoj, koji omogućava uklju
čivanje žena i muškaraca u udruženi rad i postepeno
iščezavanje privredne funkcije porodice;
razvijanje
onih samoupravnih i političkih društvenih institucija
preko kojih udruženi radnici i građani postepeno ovla
davaju celokupnom društvenom reprodukcijom I u tom
okviru podruštvljavaju funkcije porodice i domaćinstva.
III. Posebna glava namenjena je te o riji i praksi usmeravanja procesa emancipacije žena. Na bazi učenja kla
sika naučnog socijalizma, ukazujemo na stvaralačku primenu marksizma u Programu SKJ i na akciju subjektiv
nih snaga našeg društva.
Programski ciljevi su već velikim delom našli svoje
mesto u političkom i ekonomskom sistemu, kako je to
utvrđeno Ustavom i zakonskim propisima, i u akciji po
litičkih snaga koje usmeravaju društveni razvoj. Dugo
ročni proces kojim se ostvaruje ukidanje diskriminacije
žena i afirmišu sva ljudska prava ne može se razvijati
sam od sebe kao stihijski proces materijalnog razvitka,
iako je ubrzan ekonomski razvoj neizostavan uslov svih
promena. Zbog toga ukazujemo na sve poluge i nosio
ce promena od društveno-političkih organizacija do za
konodavnih mera.
IV. Pošto je težište u našem pristupu stavljeno na pri
kazivanje idejno-političkih osnova funkcionisanja samo
upravnog socijalističkog društvenog sistema, što zadi
re u pitanja koja su značajna za ostvarivanje ravnoprav
nosti žena, dati su kraći prikazi pojedinih područja —
od ekonomskog do međunarodnog. Svesni smo da bi bi
lo korisno govoriti više o industrijalizaciji i urbanizaci
ji, o zapošljavanju žena, o zaštiti na radu, o razvitku
poljoprivrede i sela, o obrazovanju i o zdravstvenoj za
štiti i socijalnom osiguranju na osnovu postojećih I
možda novih analiza. Ipak smatramo da tekst ove publi
kacije, dopunjen statističkim tabelama i pregledom
pravnih propisa, omogućava uvid u dosad postignuti stepen razvitka. M islili smo da je od šireg značaja da ukažemo i na neka pitanja, lako naoko izgledaju sitnija, o
kojima se sada vodi rasprava u našoj javnosti (npr. o
karakteru zaštitnih mera u korist žene radnice l slič
no).
11
�V. Isto tako, u poglavlju o braku, porodici, domaćins
tvu i dečjoj zaštiti ostajemo više na opisivanju razvoia
političkih gledišta i pravnog razvitka i ukazujemo na
sadašnja ustavna i zakonska rešenja, dok je dokumenta
cija u brojkama, dijagramima i slično zapostavljena.
Unekoliko opširnije informišemo o razvoju planiranja
porodice sve do 1974. godine, kada je u Ustavu SFRJ
i u ustavima svih republika i pokrajina opredeljena
sloboda odlučivanja o rađanju kao novo čovekovo pravo.
VI. U poglavlju o međunarodnim vezama ograničavamo
se na prikaz onih aktivnosti koje se neposredno pove
zuju s temom žena, iako smo potpuno svesni odlučuju
ćeg značaja svih međunarodnih akcija koje danas vode
nesvrstane zemlje i zemlje u razvoju za promenu današ
njeg položaja naroda i pojedinaca. Borbu za novi među
narodni, ekonomski i politički poredak sagledavamo kao
najbolji okvir u kojem moraju naći mesta sve specifič
ne međunarodne delatnosti i veze ženskih organizacija
ili drugih faktora koji se bave problemima položaja že
na. Izdvojeno razmatranje ženskih problema i u svetskim dimenzijama moglo bi imati samo suprotan efekat.
Ali bi nas tema o međunarodnim odnosima uopšte da
leko odvela, pa se zbog toga i u tom delu daje samo
uža Informacija.
*
*
*
Najzad, čitaocu treba dati dopunsko objašnjenje i upo
zorenje. Samo uzgredno i nepotpuno upozoravamo na
znatne razlike unutar Jugoslavije, na razlike Između re
publika i pokrajina u materijalnom razvitku, u IstoriJI,
kulturi, tradicijama, koje često posebno utiču na polo
žaj žena. Ipak te razlike nisu suštinske, jer nisu kvalita
tivne prirode. To su razlike u stepenu razvijenosti po
jedinih sredina, koje traže posebne napore za adekvat
nu konkretizaclju opšteprihvaćenih i ustavno zagarantovanlh prava u vlastitim uslovlma.
Jugoslavija kao veoma nerazvijena 1 u ratu opustošena
zemlja počela Je posle drugog svetskog rata da se ubr
zano razvija. Zbog svoje raznolikosti, ona u tom procecu dell na Jednoj strani, sudbinu zemalja koje su tek
izišle iz naturalnih odnosa, a na drugoj strani, u uneko
liko razvijenijim delovlma zemlje deli sudbinu zemalja
u kojima je Industrijalizacija već u usponu. Tako su se
na dnevni red postavljali negde više problemi nepisme
nosti, zaostale poljoprivrede, visokog nataliteta 1 viso
kog mortaliteta, dok su u drugim delovima imali pred
nost problemi žena-radnica, problemi kvalifikacija, zaš
tite na radu, dečja zaštita i tome slično.
12
�U nastojanju da što jednostavnije prikažemo opšte to
kove razvoja koji važe za celu zemlju, ostavili smo po
strani neke specifičnosti pojedinih delova višenacional
ne federacije. Pokušali smo da pre svega istaknemo na
ša osnovna iskustva o mogućim putevima rešavanja
konflikta između rada i materinstva u izgrađivanju dru
štvenog sistema socijalističkog samoupravljanja. Ipak
nam se učinilo da dosadašnja iskustva naše zemlje
opravdavaju napor da Istaknemo ciljeve, da prikažemo
neka dostignuća i otvorena pitanja kao prilog razmenl
iskustava s drugim zemljama, a istovremeno i razma
tranju ove teme na međunarodnom planu.
Uvereni smo da će prilozi u ovoj knjizi upotpuniti sa
znanja čitalaca. U prvom redu skrećemo pažnju na rad
Milana Gasparija Pregled pravnog uređenja od osobi
tog značaja za pravni položaj žena u SFRJ s popisom
odgovarajućih zakona. Priložene su statističke tabele
kao deo statističkih podataka koje je u izboru, stručnoj
obradi i redakciji Hristine Pop-Antoske izdao kao poseb
nu publikaciju Savezni zavod za statistiku za Deseti
međunarodni seminar Konferenoije za društvenu aktiv
nost žena Jugoslavije (1977). Sada su te tabele dopu
njene novim podacima.
U prilogu se nalazi potpun tekst Rezolucije Skupštine
SFRJ od marta 1978. godine, koja predstavlja u izvesnom smislu nacionalnu strategiju napora za brže pre
vazi laženje prepreka na putu punog ostvarenja ravno
pravnosti žene i muškarca.
13
��Istorijski koreni
Diskrim inacija žena u staroj Jugoslaviji
(1 9 1 8 — 1 9 4 1 )
Jugoslavija kao jedinstvena država (u početku pod na
zivom Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, a kasnije
Kraljevina Jugoslavija) nastala je posle prvog svetskog
rata 1918. godine. U nju su ušle Srbija I Crna Gora (do
tada samostalne države), Hrvatska, Bosna i Hercegovi
na, veći deo Slovenije, Vojvodina, veći deo Makedonije,
koje su do tada odnosno do balkanskog rata bile pod
vlašću bivše Austro-Ugarske Ili Osmanskog Carstva.
Teritorija Jugoslavije vekovima je bila raskrsnica izme
đu Istoka i Zapada, između hrišćanske i islamske civi
lizacije, poprište mnogih ratova, ustanaka i pokreta za
oslobođenje. Dok su neka područja zemlje pod vlašću
Austro-Ugarske bila delimično uključena u tokove evro
pske industrijalizacije i feudalni odnosi u njima bili uglavnom već prevaziđeni, u južnim krajevima, koji su
gotovo pet stotina godina b ili pod Osmanskim Carst
vom, ostaci feudalizma istočnjačkog tipa održali su se
sve do drugog svetskog rata.
Stvaranje zajedničke države bilo je težnja naroda ko
ji su se u njoj ujedinili I koji su očekivali da će u toj
zajednici postati jači i sposobniji da se odupiru stranim
osvajačima, da će ekonomski, kulturno i uopšte brže
napredovati. Radnici i buntovni seljaci koji su se vra
ćali s frontova prvog svetskog rata, a mnogi i pod uticajem oktobarske revolucije 1917. u Rusiji, tražili su,
i dublje društvene promene, ali se u toj novoj državi
nisu ostvarile ni nacionalne ni socijalne težnje širokih
narodnih slojeva. Tako su se države i narodi udružili
u novu državnu tvorevinu na različitim stepenima svog
privrednog i kulturnog razvitka, s različitim Jezicima,
pismima, religijama, običajinja ltd., ali to nije bilo uz
rok teške situacije koja je zavladala u zemlji. Kraljevi
nu Jugoslaviju su već od njenog nastanka razdlrale te
ške društvene i političke protivrečnosti. Vladavina veli
kosrpske monarhističke buržoazije, u saradnji s hrvat
skom i slovenačkom buržoazijom I buržoazijom ostalih
naroda, zasnivala se na surovom kapitalističkom Iskorišćavanju seljaka i radničke klase. Kao sastavni deo
ekonomske eksploatacije i kao metod razjedinjavanja
radnih ljudi, zaoštravani su i međunacionalni odnosi.
Pod parolom nacionalnog jedinstva negiralo se postoja
nje pojedinih naroda i narodnosti, a njihovi pripadnici
su diskriminisani.
15
�Reakcionarnim zakonima i policijskim progonima vlas
todršci stare Jugoslavije su nastojali da onemoguće
svaki demokratski narodni pokret i da što je moguće
više ometaju sindikalno organizovanje. Žestoko su pro
ganjali političko udruživanje radnika, osobito u Komunis
tičku partiju Jugoslavije, koja je 1921. godine bila za
branjena. Godine 1929. ukinut je nepotpuni parlamen
tarni sistem i zavedena vojno-monarhistička diktatura s
obeležjima fašističkog sistema, da bi se nekoliko godi
na kasnije opet uspostavila — ali u obliku prave kari
kature — krnja parlamentarna demokratija. Policija i
vojska su štitile kapitalističko uređenje, u kojem su eksploatisani radni ljudi svih nacionalnosti.
Uslovi života radnika i većine seljaštva bili su veoma
teški. Jugoslavija je tada, krajem tridesetih godina, bi
la izrazito nerazvijena agrarna zemlja, s nacionalnim
dohotkom od oko 110 dolara po glavi stanovnika. Prosečna godišnja stopa rasta naoionalnog dohotka u periodu
od 1926, do 1939. Iznosila je samo 2,1 odsto, neznatno
više od stope prirodnog priraštaja stanovništva, koja Je
iznosila 1,5 odsto i bila među najvišima u Evropi. Tri
četvrtine stanovništva živelo je od zaostale, pretežno
naturalne poljoprivrede. Preovlađlvalo je sitno seljač
ko gazdinstvo s niskom produktivnošću. Bolje poljopri
vredno zemljište i bogate šume bi'li su u rukama malog
broja veleposednlka. Obećanja da će se izvršiti agrar
na reforma nisu bila u potpunosti ispunjena za sve vreme postojanja stare Jugoslavije.
Ogromne rezerve radne snage u poljoprivredi, s malim
mogućnostima zapošljavanja u Industriji I drugim delat
nostima, dovodile su do masovne nezaposlenosti. Veli
ki broj ljudi, naročito Iz nerazvijenih delova zemlje, emi
grirao je u zemlje Evrope 1 Amerike, posebno u SAD, i
tamo tražio posao.
Udeo Industrije i rudarstva u ukupnom nacionalnom do
hotku neposredno pre drugog svetskog rata bio Je 16
odsto. Samo 24 od 1000 stanovnika bilo Je zaposleno u
Industriji.
Sve značajnije Industrijske grane nalazile su se u ru
kama ili pod kontrolom stranog kapitala, koji Je Iskorlšćavao jeftinu radnu snagu (naročito rad žena I dece)
I prirodna bogatstva zemlje I ostvarivao visoke profite.
Izvozile su se sirovine I poljoprivredni proizvodi. Jugo
slavija Je sve više tonula u polukolonljalni položaj. Ali
uzrok krajnje bede najvećeg dela stanovništva nije bila
samo privredna nerazvijenost zemlje. To Je bio pre
svega kapitalistički sistem u kojem se zemlja IndustrlJalizovala i razvijala. Kapitalistička klasa, koja Je nastala
16
�pretežno od veleposednika, trgovaca I drugih tradicio
nalnih vladajućih slojeva, nastojala je da se brzom I
bezobzirnom eksploatacijom što pre obogati. Zbog to
ga su radničke nadnice bile veoma niske, a uslovi rada
i života teški. Zdravstveno i socijalno osiguranje tako
reći nije postojalo. Radnička klasa je svojom borbom
teško postigla zakonsku zaštitu radnika u slučaju bole
sti, invalidnosti i starosti, ali su i ta minimalna prava
bila vešto izigravana. I zakoni o zaštiti radnica, trudni
ca i majki i o dečjoj zaštiti ostajali su samo mrtvo slo
vo na hartiji. U vreme ekonomskih kriza snižavane su
ionako niske nadnice, a radnici su masovno otpuštam s
posla. Kao što je poznato i iz iskustava drugih zema
lja, u periodu prvobitne akumulacije kapitalistička klasa
se nije obazirala na sopstvena shvatanja o ulozi žene
kao domaćice i majke, već je, kao manje zaštićenu I
jeftiniju radnu snagu, sve više zapošljavala u industriji,
naročito prerađivačkoj. Mnoge žene su bile zaposlene
i kao služavke i većinom izložene najraznovrsnijem iskorišćavanju. U razdoblju od 1921. do 1926. godine pro
cenat žena među radnicima u industriji gotovo se ud
vostručio, ali je ukupna zaposlenost žena ostala ipak
niska. Godine 1939. bilo je zaposleno oko 200 000 že
na ili 18 odsto ukupnog broja zaposlenih.
Žene su delile sudbinu naroda, ali su uz to posebno do
življavale političku i ekonomsku diskriminaciju. Nisu
imale političkih prava, a za isti rad su dobijale manju
platu. Diskriminacija žena bila je u svim krajevima ze
mlje tradicionalna i zvanično ozakonjena. Položaj žene u
braku, porodici i društvu bio je u raznim delovima ze
mlje različito regulisan, već prema običajnom pravu I
drugim pravnim i religioznim propisima koji su nastali
u ranijim periodima. Međutim, razlike u zakonima i u
dogmama glavnih verskih zajednica (pravoslavne, kato
ličke i islamske), sastojale su se više u stepenu dis
kriminacije žene nego u suštini te diskriminacije: že
na je u svim slučajevima bila tretirana kao lice bez
pune poslovne sposobnosti 1 stavljana je u zavisnost
od oca, muža, brata ili čak sina. U Srbiji i Makedoniji primenjivao se stari srpski građanski zakonik koji je žene
za vreme muževljevog života izjednačavao s maloletnici*
ma i maloumnima. Kupovanje i prodavanje žena I mnogoženstvo bili su običaj kod muslimanskog življa. Vanbračna majka je svuda bila ponižavana, a vanbračno de
te je bilo diskriminirano u toku celog svog života.
Položaj žena u svakodnevnom životu određivali su va
žeći pravni propisi, a stvarni odnosi su se oslanjali na
dvostruki moral. Rad žene je duboko poteenjivan, a ma
17
�terinstvo je bilo idealizovano u granicama strogih pravi
la patrijarhalnog morala (tj. u zakonitom braku, uz požrtvovanu ulogu žene kao supruge, domaćice i majke).
U većem delu zemlje mogućnosti za školovanje bile su
veoma slabe. Samo u Sloveniji, Hrvatskoj i Vojvodini
bilo je još u drugoj po'iovini XVIII veka uvedeno obavez
no četvorogodišnje školovanje dece. Kraljevina Jugo
slavija je zakonom zavela obavezno četvorogodišnje
osnovno školovanje, ali ono nije bilo ostvareno u celoj zemlji do drugog svetskog rata. U mnogim krajevi
ma nije bilo ni škola ni učitelja, a predrasude su, čak
i tamo gde su postojale mogućnosti, često zabranjivale
devojčicama svako školovanje. Tako je 1931. godine
među muškarcima iznad 10 godina starosti bilo 32,2 od
sto nepismenih, dok je taj procenat za žene iznosio
54,4. Prave razmere zaostalosti pokazuju se u regional
nim i nacionalnim razlikama: 1931. godine na Kosovu
je 93,9 odsto žena bilo nepismeno, a u Bosni i Hercego
vini 84 odsto. Neke profesije po zakonu su bile dostu
pne samo muškarcima tsudstvo), a u drugima su že
ne bile diskriminisane (u medicini).
U takvim uslovima žene su sve više isticale zahtev da
se I njima učine dostupnim sve vrste škola i sve pro
fesije i u isto vreme su zahtevale i pravo glasa i uopšte jednaka politička prava. To su po pravilu bile žene
iz razvijenijih sredina i iz imućnijih slojeva, koje su ste
kle neko obrazovanje i mogle pratiti borbu žena evrop
skih zemalja, u kojima se krajem XIX i početkom XX ve
ka razvijao građanski ženski pokret. Feministički pokret
je nesumnjivo i u našoj zemlji uticao na buđenje shvatanja da je diskriminacija žena neodrživa, a posebno da
je neodrživo zapostavljanje njihovog obrazovanja. Ali
ostajući u okvirima postojećeg buržoaskog društvenog
sistema, vodeći borbu protiv muškaraca i smatrajući da
su njihove društvene privilegije i predrasude glavna
smetnja za ravnopravnost žena, feministički pokret Je
potpuno zanemarivao klasnu suštinu neravnopravnosti
žena. Tako je ovaj pokret ostao izolovan od većine žena,
koje su zbog sve surovije eksploatacije postepeno shvatale da je njihova sudbina nerazdvojno povezana sa su
dbinom radničke klase, kojoj one pripadaju, I da svoje
oslobođenje mogu ostvariti samo u zajedničkoj borbi
sa svojim drugovima radnicima, seljacima i ostalim pot
lačenim slojevima. Tu svest sticale su i širile u prvom
redu radnice i žene radnika, koje su se sve više I sve
organizovanije uključivale u radničku borbu I radnički
pokret.
18
�Radnički pokret i borba za ravnopravnost
žena
Radnički pokret se kod jugoslovenskih naroda razvijao
s različitim intenzitetom zavisno od procesa industrija
lizacije i od nekadašnje državne pripadnosti, a tim e i
od organizacione povezanosti s radničkim pokretom u
Austriji, Mađarskoj i Italiji. Zahtev za potpunom druš
tvenom i ekonomskom ravnopravnošću žena istican je
u Evropi, pa i u Jugoslaviji u Isto vreme s prihvatanjem
naučnog socijalizma Marksa i Engelsa kao teorijske os
nove za političku borbu radničke klase. Veliki značaj za
razjašnjavanje ovog pitanja imali su radovi
Augusta
Bebela, naročito njegova studija Žena i socijalizam iz
1879. godine, borbena istupanja Klare Cetkin, Lenjinovi radovi i govori, kao i ostvarivanje ravnopravnosti že
na u Sovjetskom Savezu posle pobede oktobarske re
volucije.
S prodorom socijalističkih ideja i s razvojem radnič
kog pokreta žensko pitanje je sve više dobijalo opšti
društveni značaj, a radnice su u organizovanoj borbi
svih radnika počele da vode svoju dvostruku borbu:
protiv kapitalističke eksploatacije i za jednakost s mu
škarcima. U radničkim organizacijama, štrajkovima i
drugim akcijama one su se zauzimale za priznanje jed
nakih prava na rad, na jednaku zaradu i za bolje uslove
rada za sve radnike. Međutim, u pogledu teorijskog i
praktičkog odnosa prema položaju radnica i budućnosti
društva marksistička shvatanja se nisu uvek i svuda
lako i brzo probijala ni u okvirima samog radničkog po
kreta.
Veoma značajni su bili misao i delovanje velikog vizio
nara radničke samouprave Svetozara Markovića, koji je
širio socijalističke ideje u ekonomski srazmerno nera
zvijenoj sredini kakva je bila Srbija sedamdesetih i
osamdesetih godina XIX vekćj,. On je ukazivao na nega
tivan uticaj patrijarhalnog porodičnog položaja žene ne
samo na žene iz buržoaskih slojeva i na vaspitanje bu
dućih pokolenja već i na celinu društvenih odnosa. On
je pozivao na rešavanje ženskog pitanja i tvrdio (1871.
godine) da je »pitanje ženskog oslobođenja nerazdvoj
no povezano s društvenim preobražajem u celini, s os
lobođenjem čovečanstva od svih zala, zabluda, tiranija
i robovanja« i da »žensko pitanje nije za nas prerano,
već da ga kao prvo treba staviti na dnevni red«.')
U okviru radničkih socijaldemokratskih organizacija po
čela su se osnivati ženska iradnička društva, koja su se
') Svetozar Marković, Sabrani spisi,
II,
-Kultura«, Beograd 1965, str. 402.
19
�ograđivala od građanskog feminističkog pokreta zato što
on nije uključivao u svoje programe i zahtev za ukida
njem eksploatacije radništva. Jedan od istaknutih vo
đa Srpske socijaldemokratske partije — Dimitrije Tucović, po povratku s Međunarodne konferencije žena
socijaldemokrata u Kopenhagenu (kojoj je prisustvovao
kao delegat na međunarodnom
socijaldemokratskom
kongresu), na velikom socijalističkom zboru žena u Be
ogradu krajem 1910. godine podneo je izveštaj o radu
konferencije, o značaju ženskog pokreta, o govoru Kla
re Četkin i o odluci da se obeležava Međunarodni dan
žena, Tada je formiran i Centralni sekretarijat žena so
cijaldemokrata2).
Odmah posle ustanovljenja 8. marta kao Međunarodnog
dana žena, već 1911. godine, u mnogim gradovima odr
žane su masovne demonstracije radnih žena i radnika
protiv eksploatacije i za političku ravnopravnost žena.
Od tada je 8. mart postao borbeni praznik radničkog, a
kasnije i celog naprednog pokreta u Jugoslaviji.
U toku prvog svetskog rata žene su u pozadini zauzima
le mnoga »muška« radna mesta, što je doprinosilo nji
hovoj društvenoj mobilizaciji i afirmaciji. Političari su
pridavali sve veću važnost pridobijanju žena za svoje
programe. A li ostaje činjenica da su jedino radničke
partije i socijalistički sindikalni pokret vodili borbu za
punu ravnopravnost žena, zahtevajući promenu svih
društvenih institucija od kojih je zavisilo sprovođenje
ove ideje u život.
Posle prvog svetskog rata, nakon stvaranja nove države,
ujedinili su se radnički pokreti raznih krajeva zemlje.
Već na Osnivačkom kongresu Socijaldemokratske par
tije Jugoslavije (komunista) 1919. godine kao deo nove
partije organizovan je jedinstveni ženski socijalistički
pokret. U Statutu žena socijalista (komunista) se, izme
đu ostalog, kaže: »... Žene sooijalisti (komunisti) us
vajaju maksimalni i minimalni program Partije komuni
sta Jugoslavije i smatraju sebe kao deo partijske celine. U isto vreme one isključuju svaku zasebnu orga
nizaciju žena, a sebe smatraju tehničko-izvršnim odbo
rom u agitaciji i organizovanju žena...«
Mada u dubokoj ilegalnosti, Komunistička partija Jugo
slavije je tridesetih godina uspela da poveže radnički
pokret i napredne snage svih naroda u borbi za demo3) U uvodniku prvog broja lista -Jednakost., organa tog sekretarijata
(1. oktobra 1910) kaže se: - . . . M l . radne žene ne možemo s>Vesti svoje
zahteve na program onih dama iz viših krugova koje bi
,*
prava za ženu, ali pod uslovom da se očuva današnje
P
društveno uređenje, koje prava daje samo Jednima, a ^mg
.
dužnosti. . . Naša borba Je samo jedan deo borbe socijaln e^d ern o kratje kojoj pripadamo. Jer će bolja budućnost sinuti 8^ei™
i
rodu ne Iz borbe žena protiv ljudi, već Iz energične I 1st aj e
be potlačenih društvenih klasa protiv njihovih ugnjetača. . .-
20
�kratiju i za odbranu zemlje od sve veće spoljne opas
nosti — nacističke Nemačke i fašističke Italije. Komu
nistička partija je okupljala sve slojeve naroda u revo
lucionarni demokratski antifašistički pokret, u borbu za
odbranu zemlje, za zbacivanje vladajućeg režima, koji
se sve više povezivao s fašističkim režimima \ sam po
stajao sve više fašistički.
Komunistička partija Jugoslavije bila je jedina partija u
zemlji koja se od početka izjasnila i zalagala za ravno
pravnost žena, svesna značaja svesti i aktivnosti žena
u borbi za njihovo oslobođenje i za uspeh revolucio
narne borbe u celini. Građanske stranke su nudile sa
mo neznatne reforme i zataškavale probleme žena, a
stvarno su bile protiv njihove ravnopravnosti navodeći
kao osnovni razlog za to njihovu neprosvećenost. Pri
krivajući sve suprotnosti kapitalizma, građanske stran
ke su idealizovale položaj žene kao domaćice i majke i
nastojale da pomire žene s takvom sudbinom.
Svojim programom, koji se ograničavao na reformu po'ložaja žena u granicama postojećeg sistema opšte dis
kriminacije i ugnjetavanja
najširih narodnih slojeva,
građanski fem inistički pokret nije uspeo da okupi broj
nije članstvo. Među ženama koje je okupio — a to su
bile većinom gradske žene iz srednjih slojeva i deo in
telektualki — unekoliko je ipak doprinosio rađanju saz
nanja o neravnopravnosti žena. AM kako su se klasni
sukobi zaoštravali tako je i feminizam, izdvajajući žen
sko pitanje iz celine gorućih društvenih problema, ob
jektivno sve više navrtao vodu na mlin buržoazije. U
mnogim građanskim ženskim društvima došlo je do di
ferencijacije, pa se deo njihovih članica, osobito mlađih,
povezao s radničkim pokretom, naročito sredinom tr i
desetih godina, kada je nastao Narodni front kao opštenarodni pokret protiv fašizma, za demokratizaciju i od
branu nezavisnosti zemlje.
Ekonomska kriza i sve veća fašistička opasnost na gra
nicama Jugoslavije I u samoj zemlji iziskivale su oku
pljanje svih demokratskih antifašističkih snaga na za
jedničkom programu. Pošto se režim stare Jugoslavije,
u strahu od vlastitog naroda, sve više oslanjao na oso
vinu R.im — Berlin — Tokio, Komunistička partija je,
iako ilegalna, postala važan faktor okupljanja i mobili
zacije narodnih masa, naročito posle 1937. godine, ka
da je na njeno čelo došao Josip Broz Tito. Par
tija je posebnu pažnju posvećivala političkoj aktivnosti
među ženama. Postavljajući konkretna pitanja kao što
su: jednaka plata za jednak rad, zaštita trudnica i majki, zaštita na radu, pravo glasa, uključivanje žena u po
21
�litički život i rešavanje životnih problema svih radnih
ljudi, Komunistička partija je privukla u svoje redove
veliki broj radnica, intelektualki, siromašnih seljanki,
domaćica, ženske omladine, studentkinja i srednjoškolki.
Pod rukovodstvom KPJ niču različiti legalni oblici rada.
Osnivaju se ženska društva, omladinske sekcije, ženski
listovi. Žene-članovi KPJ ulaze u ženska društva, sindi
kate, sportska i kulturna udruženja i tu se zalažu za
svestranu političku aktivnost žena.
Žene iz svih društvenih slojeva učestvovale su u ak
cijama za demokratizaciju zemlje, u borbi protiv fašiz
ma, protiv sve veće skupoće i nestašice životnih na
mirnica koju je izazvao njihov povećani izvoz u fašisti
čke zemlje, naročito u Nemačku. Radnice i žene radnika
masovno su učestvovale u štrajkovima, a mnoge štraj
kove su i same organizovale. Radničke žene su štitile
od policije fabrike u kojima su strajkovali njihovi mu
ževi, sakupljale su hranu za njih po selima i tako do
prinosile povezivanju radničke borbe sa seljacima, iz
građivale jedinstvo radnika i seljaka.
Godine 1936. u celoj zemlji je bila organizovana akcija
pod parolom »Za mir i slobodu«. Tada je, pored ostalog,
prikupljeno preko 600 000 potpisa žena. Te godine je
pokrenut časopis »Žena danas«, koji je vršio snažan
uticaj na radne žene i mobi Iišao ih protiv preteče rat
ne opasnosti i fašizma. Akcija koju je povela »Žena
danas« 1939. godine kad je pozvala sve ženske organi
zacije u zajedničku borbu za pravo glasa, imala je ve
liki politički značaj, jer je uspela da u ovoj akciji po
krene mase žena u gradovima i selima širom Jugosla
vije.
Takva aktivnost žena zabrinula je tadašnji režim. Poli
cija je upozoravala na to da »komunisti uvlače u svo
je redove žene i posvećuju sve više pažnje ženskom
pokretu« i zato je uvela posebne mere, žene-članove
KPJ, kao i sve komuniste, revolucionare i pripadnike
radničkog pokreta vladajući režim je hapsio, mučio, za
tvarao u tamnice i koncentracione logore. Pucanje u
štrajkače i slični metodi obračuna bivali su sve češći
u godinama pred drugi svetski rat. U neposrednim bor
bama za poboljšanje uslova rada i života radnice su, za
jedno sa svojim drugovima, iskusile svu brutalnost fa
šističkih metoda vladajuće buržoazije, koja je upotreb
ljavala ceo državni aparat da bi zaštitila svoje klasne
interese i svoje profite.
Neophodnost masovnijeg uključivanja žena u revolucio
narni demokratski antifašistički pokret kao važan uslov
22
�njegovog uspeha naročito je snažno istaknuta na Petoj
zemaljskoj konferenciji KPJ, održanoj ilegalno u oktob
ru 1940. godine u Zagrebu, samo nekoliko meseci pre
fašističkog napada na Jugoslaviju. Konferencija je ut
vrdila platformu borbe KPJ u teškim godinama koje su
dolazile.
Peta zemaljska konferencija KPJ imala je izuzetan zna
čaj. Uoči sudbonosnih događaja drugog svetskog rata,
koji su ugrozili čak i fizički opstanak naroda Jugosla
vije, KPJ je bila idejno, politički i organizaciono sprem
na i rešena da se bori.
0 potrebi uključivanja žena u revolucionarni pokret go
vorio je generalni sekretar KPJ Tito, a o tome je pod
nesen i poseban referat. Usvajanje jasnog programa
komunista za uključivanje žena u borbu za zajedničke
strategijske ciljeve i saznanje da bez njihove aktivnosti
antifašistička narodnooslobodilačka borba ne može us
peti, imali su dalekosežan značaj za masovno učešće
žena u narodnooslobodilačkoj borbi, za ostvarenje revo
lucionarnih ciljeva oslobodilačkog rata.
Narodnooslobodilački rat i socijalistička
revolucija
Razdirana unutrašnjim suprotnostima i trpeći spoljne
pritiske, Kraljevina Jugoslavija nije odolela fašističkoj
agresiji aprila 1941. godine i bila je bez znatnijeg otpo
ra okupirana i raskomadana. Vladajuća buržoazija, kralj
i veći deo vojne komande izdali su narod. Kralj i vlada
su napustili zemlju, vladajuće buržoaske stranačko-politioke strukture su se raspale, a delimično čak stupile
u službu okupatora. Teritorija Jugoslavije bila je podeIjena između četiri okupatora (Nemačke, Italije, Bugar
ske i Mađarske) na sedam okupacionih zona. Na neki
ma su nastale marionetske kvislinške državne tvorevi
ne (npr. Nezavisna Država Hrvatska).
Komunistička partija Jugoslavije, koja je dvadeset go
dina bila proganjana i delovala ilegalno, ali je već u
to doba stala na čelo demokratskog i revolucionarnog
pokreta radnika, seljaka i intelektualaca — jedina je os
tala uz narod i pozivala na organizovan otpor fašistič
kim agresorima. Zahvaljujući ogromnom poverenju ko
je je uživala u narodu, ona je uspela da okupi demo
kratske i patriotske snage u jedinstveni i masovni na
rodnooslobodilački pokret, čiji je polltičko-organizacloni izraz bio Narodnooslobodilački front.
23
�Poziv na oružanu borbu protiv okupatora koji je 4. jula
1941. godine Centralni komitet Komunističke partije
uputio narodima i radnim ljudima Jugoslavije naišao je
na velik odjek i već je u toku istog leta u svim kraje
vima zemlje počela oružana oslobodilačka borba.
Pozivu komunista odazvali su se razni slojevi naroda
— radnici, seljaci i demokratska inteligencija, svesni
da cilj borbe nije obnavljanje stare Jugoslavije, već os
lobađanje svih naroda i narodnosti Jugoslavije od svih
oblika hegemonije i nacionalnog ugnjetavanja i stvara
nje nove, demokratske vlasti, koja će izražavati nacio
nalne, klasne i socijalne interese najširih narodnih slo
jeva. Spremnost naroda da se bori protiv okupatora bi
la je izraz oslobodilačkih težnja svakog pojedinog na
roda i svake narodnosti i njihove zajedničke želje da
se povežu u zajednicu na novim osnovama ravnoprav
nosti i uzajamne saradnje.
S najvećim zanosom u borbu se uključila omladina svih
slojeva i oba pola, koja je svoju jedinu perspektivu videla u zemlji oslobođenoj od spoljne okupacije, od he
gemonije stranog i domaćeg kapitala, iskorišćavanja
čoveka od strane čoveka, diskriminacije < ponižavanja,
i
u zemlji u kojoj će vladati ravnopravnost svih ljudi i
naroda i u kojoj će biti mogućan razvitak njihovih stva
ralačkih sposobnosti. Spremni da u najtežim Iskušenji
ma surovog rata daju svoje živote, mladići i devojke su
već u toku borbe živeli novim životom i u međusobnim
odnosima ravnopravnosti i drugarstva stvarali nove mo
ralne kodekse. Organizovani u Ujedinjenom savezu an
tifašističke omladine Jugoslavije (USAOJ) I Savezu ko
munističke omladine Jugoslavije (SKOJ), oni su se u
borbenim jedinicama i radom na okupiranim i oslobođe
nim teritorijama čeličili i pripremali za preuzimanje sve
odgovornijih zadataka.
Masovno uključivanje žena u
borbu, rame uz rame s muškarcima, bilo je posebno
značajno, jer su okupatori i kvislinzi računali na njiho
vu pasivnost i konzervativnost. Dalekovido zalaganje
KPJ i rukovodstva
Narodnooslobodllačkog fronta za
učešće žena u oslobodilačkoj borbi u svim njenim vi
dovima, svesnih zavisnosti uspeha borbe od učešća
svih ljudi u njoj, kao i činjenice da učešće žena, pored
nezamenljive pomoći, daje borbi Izvanredne humane di
menzije, revolucionarnu dubinu I ubeđenje u pobedu
— naišlo Je na izvanredan odziv među devojkama i že
nama.
Milioni radnica, seljanki, domaćica, studentkinja, Inte
lektualki aktivno su se uključili u veliku borbu za neza
visnost naših naroda, za novo društveno uređenje, u
24
�kojem će i one biti ravnopravne. One su bile borci u
oružanim jedinicama, učestvovale su u diverzantskim
akcijama u gradovima, u sabotažama, bile su ilegalni
politički radnici na okupiranim teritorijama,
kuriri i
obaveštajci; prikupljale su i sakrivale oružje i sanitet
ski materijal. Njihove kuće su bile centri okupljanja,
bolnice i radionice, a u vojne jedinice ili u partizanske
bolnice odlazile su i kao bolničarke, negovale ranjeni
ke, brinule se o deci boraca, ilegalaca i žrtava terora,
0 odeći i hrani za oslobodilačku vojsku. Žene su u naj
težim uslovima obrađivale polja i otimale žetvu od oku
patora. One su sve to činile uprkos nečuvenom teroru
koji su fašistički okupatori i njihovi domaći pomagači
vršili nad narodom, bez obzira na pol i uzrast, masov
nim ubijanjem i hapšenjem, javnim vešanjem, paljevina
ma, iseljavanjem, pljačkom, ubijanjem dece, silovanjem
žena i devojaka, zatvaranjem u koncentracione logore
1 tamnice. Bezbrojni su primeri herojskog držanja žena
u borbi, u logorima, zatvorima i na stratištim a. Već u
toku rata su postajali simboli likovi majki koje su spre
mno slale svoje sinove i kćeri u borbu, a ljubav i brigu
za svoju decu pretvarale u brigu za sve borce, za »svo
ju« vojsku. Rukovodstvo narodnooslobodilačke borbe
moglo se oslanjati na žene u svim zadacima koje su
obavljali muškarci, a pogotovo u onima koje su tradi
cionalno obavljale samo žene. Tako su žene u narodnooslobodilačkoj borbi uporedo s muškarcima izvršava
le sve političke i vojne zadatke. Svoju materinsku ulo
gu one su prenosile na sve borce u zajedničkim delat
nostima koje su bile značajne za uspeh borbe. Neprocenjiv je njihov udeo u Izgrađivanju bratstva i jedinstva
među ženama i muškarcima, pripadnicima različitih na
cionalnosti i religija, nasuprot strategiji okupatora da
raspirivanjem šovinizma i bratoubilačke
borbe lakše
vlada okupiranom zemljom.
Veliku ulogu u mobilizaciji žena za ciljeve narodnoos
lobodilačke borbe odigrale su antifašističke organizaci
je žena, koje su kao deo Narodnooslobodilačkog fron
ta stvarane i na okupiranoj i na oslobođenoj te rito riji.
Decembra 1942. godine u oslobođenom Bosanskom Pe
trovcu održana je I zemaljska konferencija Antifašistič
kog fronta žena Jugoslavije (AF2). Na njoj je učestvo
valo 166 žena delegiranih iz oružanih jedinica, kao i iz
sela i gradova s oslobođene i neoslobođene teritorije,
iz svih krajeva Jugoslavije. Konferencija je izabrala
Centralni odbor AF2 Jugoslavije, a za predsednicu se
ljanku iz Hrvatske Katu Pejnović, odlučnog borca, naro
dnog heroja, majku palih partizana. Tom prilikom je
vrhovni komandant NOV I POJ i generalni sekretar
25
�KPJ Josip Broz Tito ukazao na sudbinsku povezanost
učešća žena u narodnom ratu i revoluciji s ostvariva
njem promena u budućem razvitku društva i s novim
položajem žena u tom društvu.
»Ja se ponosim što stojim na čelu armije u kojoj ima
ogroman broj žena«, rekao je Tito i naglasio: »2ene
Jugoslavije, koje su u ovoj borbi s takvim samoprije
gorom dale takve žrtve, one što tako uporno stoje u
prvim redovima narodnoosiobodilačke borbe, imaju
pravo da ovdje danas, jedanput zauvijek, utvrde jednu
činjenicu: da ova borba mora donijeti ploda i za žene
naroda Jugoslavije, da nikada više niko neće moći is
trgnuti te skupo plaćene plodove iz njihovih ruku. Za
ovu stvar naših žena stajaće naša Narodnooslobodilačka vojska i sve žene koje se nalaze u prvim redovima
velike borbe.
Možda neko na strani sanja da će u Jugoslaviji poslije
rata početi opet sve po starom, pa će žene preći u ku
hinju i neće odlučivati ni o čemu. A li žene su položile
ispit zrelosti: one su pokazale da su sposobne ne samo
da rade kod kućanstva nego i da se bore s puškom u
ruci, da mogu i da vladaju i da drže vlast u rukama.. .3
)
Antifašistički front žena se posle ove konferencije ve
oma brzo proširio i jačao u svim delovima zemlje. Pre
ko ove organizacije žene, koje su vekovima bile izvan
političkog života, uključivale su se u borbu na način
koji je odgovarao okolnostima i potrebama. U toku ra
ta je organizacija AFŽ-a porasla na oko dva miliona
članica. Formiranje i organizaciono učvršćivanje AFŽ-a
bili su važna poluga za mobilizaciju žena u svim sredi
nama, ali su oni imali izuzetan značaj za žene na selu
i u najnerazvijenijim sredinama. Antifašistički front že
na je doprineo njihovoj mobilizaciji za borbu i opštem
obrazovanju i političkoj aktivizaciji. Pored omladinske
organizacije, AFŽ je bio prava škola političkih kadrova
žena za sve društvene funkcije.
Tako je iz oružane akcije partizana širom zemlje, ko
ja je već 1941. godine dostigla razmere opštenarodnog
ustanka, izrasla snažna Narodnooslobodilačka vojska.
U toku četiri godine ona je vodila neprekidnu borbu
protiv nadmoćnijih neprijateljskih snaga i oslobodila će
lu zemlju. Do 55 nacifašističkih divizija bilo je angažovano na ratištima Jugoslavije, čime je znatno smanjen
pritisak fašističkih snaga na savezničkim frontovima I
dat ogroman doprinos pobedi nad fašizmom u drugom
svetskom ratu.
3) J. B. Tito, 2ena u revoluciji, Sarajevo 1978, str. 80— 85.
26
�Istovremeno narodnooslobodilačkl pokret i vojska vodi
li su borbu protiv narodnih Izdajnika i njihovih oružanih
jedinica (ustaša, domobrana, četnika, belogardista, ba
lista i drugih). U odbrani svojih privilegija pripadnici
bivših vladajućih slojeva povezali su se s okupatorom
da bi spasll svoje materijalne i društvene pozicije. Oni
su iskrivljavali ciljeve narod noosl obod Mačke borbe, š iri
li antikomunističke klevete, raspirivali nacionalnu i versku mržnju i ulivali strah za budućnost porodičnih od
nosa zbog ravnopravnog položaja žene koji je ona stlcala u borbi i tako pokušavali da zavedu deo najzaostalijih masa. Njihove oružane jedinice bile su podređene
okupatorskim vojskama i služile su za razbijanje jedin
stva naroda Jugoslavije i za komadanje njenih teritorija.
Neprijatelj je preduzimao više velikih operacija i ofanziva da bi uništio glavninu
Narodnooslobodilačke
vojske i Vrhovni štab. Iz svake od tih ofanziva Narodnooslobodilačka vojska je izlazila brojnija i iskusni
ja i oslobađala je sve veće te rito rije . Slobodna te ri
torija Jugoslavije je već u prvoj godini rata obuhvatala približno petinu ukupne površine zemlje, da bi
krajem 1944. godine bila oslobođena gotovo cela te
ritorija Jugoslavije,
osim nekih gradova i značajnih
komunikacija.
Međutim,
zbog strategijskog značaja
jugoslovenske teritorije, ratne operacije na jugoslovenskom tlu završene su tek 15. maja 1945. godine.
Krajem 1941. godiine u oružanim
jedinicama NOV i
POJ bilo je oko 80 000 boraca, a krajem rata Jugoslovenska armija je imala 800 000 boraca. Poginulo je
305 000 boraca, a bilo je 425 000 ranjenih. U partizan
skim
odredima ii jedinicama
Narodnooslobodilačke
vojske borilo se više od 100 000 žena kao borci, poli
tički komesari, komandiri, bolničarke. Oko 40 000 bilo
ih je ranjavano, a četvrtina je poginula. U ratu je oko
2000 žena dobilo činove oficira, a 91 žena je odli
kovana Ordenom narodnog heroja, što čini oko 7 od
sto svih nosilaca tog najvišeg
odlikovanja za hrab
rost. Krajem rata je bilo više od 1000 žena nosilaca
Partizanske spomenice 1941.
Ukupne žrtve naroda Jugoslavije
prevazilazile su
1 700 000 ljudi (među njima 620 000 žena) i procentual
no spadaju među najveće žrtve u drugom svetskom
ratu. Više od milion i po stanovnika bilo je podvrg
nuto teroru (ratni zarobljenici, internirci i prisilno
raseljena lica, lica na prinudnom radu ili prinudno
mobilisana u neprijateljske i kvlslinške vojske). Sto
tine hiljada dece ostalo je bez jednog ili oba rodite
lja. Prema prvom posleratnom popisu stanovništva,
27
�u Jugoslaviji je bilo oko 600 000 porodica koje su se
sastojale samo od majki i maloletne dece, a tri če
tvrtine tih majki bile su ratne udovice.
Od samog početka narodnooslobođilačke borbe poče
li su se na inicijativu KPJ u svim krajevima zemlje
stvarati novi organi demokratske narodne vlasti, što
je oružanoj borbi davalo karakter socijalističke revo
lucije. Narodnooslobodilačkl odbori bili su birani jav
no i demokratski na oslobođenoj, a ilegalno na oku
piranoj te rito riji. Oni su se brinuli o snabdevanju voj
ske hranom i odećom, o mobilizaciji boraca za par
tizanske jedinice, o organizovanju radionica za potre
be vojske, zbrinjavali su ranjenike, organizovaii škole
i kulturni život i uopšte vršili sve funkcije vlasti.
U narodnooslobođilačke odbore bio je biran i veliki
broj žena. U mnogim gradovima i selima usled ma
sovnog odlaska muškaraca u oružane jedinice celokupna organizacija pozadine bila je u rukama žena.
One su bile birane u privremene nacionalne skupšti
ne, koje su se konstituisale kao zakonodavna i izvr
šna predstavnička tela, kao i u druge rukovodeće po
litičke i izvršne organe. Tako su žene još pre dono
šenja formalnih pravnih propisa postale stvarno rav
nopravne i prvi put u istoriji jugoslovenskih naroda
dobile i koristile izborno pravo. Prvim opštejugoslovenskim propisima o narodnooslobodilačkim odbori
ma koje je izdao Vrhovni štab Narodnooslobođilačke
vojske i partizanskih
odreda Jugoslavije februara
1942. godine u Foči (»Fočanski propisi«), ukinuti su
svi oblici diskriminacije žene u politici.
U svim delovima Jugoslavije koji su danas konstituisani kao republike i autonomne pokrajine izabrane su
narodne skupštine.
Njihove delegacije, u kojima su
bile zastupljene i žene, sastale su se 29. novembra
1943. na Drugom zasedanju Antifašističkog veća na
rodnog oslobođenja Jugoslavije
(AVNOJ) I- Dajcu.
AVNOJ se na Prvom zasedanju 1942. godine konstltuisao kao vrhovno političko predstavničko ^telo
NOB-a, a 29. novembra 1943. godine on je postao vr
hovno zakonodavno i izvršno predstavničko telo na
roda Jugoslavije. Utvrđeno je uređenje jugoslovenske zajednice na federativnom principu, čime je bila
ozakonjena nacionalna
ravnopravnost svih naroda i
narodnosti. Na Drugom zasedanju AVNOJ-a izabran je
i Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije (NKOJ)
kao privremena narodna vlada na čelu s vrhovnim ko
mandantom
Narodnooslobođilačke vojske i partizan
28
�skih odreda Jugoslavije maršalom Josipom Brozom
Titom.
Iskustva
narodnooslobodilačke borbe u Jugoslaviji i
učešće žena u njoj potvrđuju da su narodni ustanak
i partizanska borba da bi bili uspešni morali biti sve
narodni. Oni su morali zahvatiti sve društvene, poli
tičke i ekonomske odnose i crpsti
svoju snagu iz
programa dubokih društvenih promena za čije su os
tvarenje bili spremni da se bore široki slojevi na
roda.
U narodnooslobodilačku borbu žene su odlazile u pr
vom redu zbog životne egzistencije svojih porodica i
svojih naroda, koje su ugrožavali strana okupacija i
fašistički genocid. Tesna povezanost te borbe s os
tvarivanjem revolucionarnih društvenih promena, me
đu kojima ostvarivanje potpune društvene ravnoprav
nosti žena nije bilo na poslednjem mestu, mnogo je
doprinela masovnom uključivanju žena u sve oblike
borbe. Jasna usmerenost oslobodilačkog pokreta podstakla je izrastanje ženskih kadrova na svim područ
jima društvenog života.
U narodnooslobodilačkoj borbi se potvrdilo da put k
potpunoj
ravnopravnosti žena vodi preko
nijhovog
učešća u zajedničkoj borbi celog naroda i za celokupni narodnooslobodilački i demokratski
revolucio
narni program. Narodnooslobodilački rat od 1941. do
1945. godine znači prekretnicu u shvatanju položaja
žene u društvu. Otvorio se širok prostor za afirmaci
ju žena odnosno za savladavanje patrijarhalnog, kon
zervativnog gledanja na ženu u braku, porodici i dru
štvu. Poznata pojava — snažna aktivizacija žena u
ekonomici u okviru ratnih napora svih zemalja — u
slučaju partizanskog, tj. svenarodnog rata kod nas dobija novu dimenziju. Žene nisu postale faktor samo
ekonomike već i političke borbe i stvaranja novih dru
štvenih i međuljudskih odnosa.
U temelje nove Jugoslavije ugrađeno je i priznanje
potpune ravnopravnosti žena u novim društvenim od
nosima. Tražilo se i očekivalo njihovo puno učešće u
budućem ekonomskom i političkom životu zemlje, a
problemi materinstva i briga o deci načelno su prih
vaćeni kao zajednički, društveni problemi.
29
��Revolucionarne promene
i ostvarenja
Posle rata pristupili smo ostvarivanju obimnog pro
grama političkih,
društvenih,
ekonomskih i d ru g ih ^
promena. Sve promene su bile usmerene na izgrad-"''
nju takvog društveno-ekonomskog i političkog siste
ma koji će obezbediti najbrži mogući razvoj zemlje uz
aktivno učešće građana u njenom upravljanju.
Nije moguće prikazati današnji položaj žene u Jugo
slaviji ako se ne ukaže na velike revolucionarne pro
mene u korist svih radnih ljudi, na izuzetne napore
vodećih društvenih snaga da hi se s učešćem najširih
slojeva naroda stvorili m aterijalni uslovi za pobolj
šanje života svih radnih ljudi i ostvarivanje proklamovanih ljudskih prava. U tom okviru i u skladu s
razvojnim etapama preduzimali smo i posebne mere
da bismo u nove društvene odnose ugradili ravnopra
vnost žena i muškaraca, da bismo je pravnim i dru
gim sredstvima obezbedili i tako prevazišli posledice vekovne podređenosti i diskrim inacije žena.
Narodi naše zemlje su plebiscitom oružja i na plebi
scitarnim prvim posleratnim
izborima 1945. godine
izglasali ukidanje monarhije i izgradnju
socijalistič
kog društvenog poretka u federativnoj republici. Go
dine 1946. donesen je prvi Ustav Federativne Narodne
Republike Jugoslavije (FNRJ).4
)
Ukinuti su privilegije na osnovu vlasništva i svi v i
dovi političke neravnopravnosti naroda i pojedinaca.
Konfiskovane su zemlja i imovina narodnih izdajnika
i saradnika okupatora;
nacionalizovani su industrija,
rudnici, železnice i banke; crkva je odvojena od dr
žave; seljaci su oslobođeni dugova, sprovedena je ag
rarna reforma. Socijalna politika je bila usmerena na
saniranje teških posledica rata. Zbrinuta su sva ratna
siročad, organizovana je zdravstvena i socijalna briga
o invalidima i o povratnicima iz logora i zatvora. Od
mah se počelo s obnovom i izgradnjom ratom razo
rene zemlje.
Jugoslavija je u drugom svetskom ratu, pored ogrom
nih ljudskih žrtava, bila izložena i sistematskom iskorišćavanju i uništavanju njenih materijalnih dobara.
Velike štete su nanesene poljoprivredi,
uništen je
pretežni deo poljoprivrednih zgrada, stočnog fonda i
šuma. Industrijska postrojenja, rudnici, železnice, mo
stovi, putevi, stambene zgrade, bolnice, škole, kul4)
FNRJ
je
bio
prvi
zvanlSnl
naziv
nove
Jugoslavije.
31
�turne i druge institucije velikim delom su bile uniš
tene ili opljačkane. Prihvatili smo se obnove zemlje
s velikim požrtvovanjem I u nju su uloženi gotovo
natčovečanski napori. U borbu sa zaostalošću masov
no se uključila muška I ženska omladina dobrovolj
nim omladinskim radnim akcijama širom zemlje.
U
fabrikama i na poljima razvio se udarnički
pokret.
Doneseni su obimni planovi industrijalizacije i elektri
fikacije, a uz to i posebne mere za brži razvoj ma
nje razvijenih delove zemlje.
Sve te promene su onemogućile dalje obnavljanje fe
udalnih i kapitalističkih proizvodnih I društvenih od
nosa, u kojima svojina na zemlju i na sredstva za
proizvodnju povlači sa sobom prisvajanje plodova tu
đeg rada i eksploataciju čoveka od strane čoveka. Po
čeo Je proces izgrađivanja takvih društvenih odnosa
u kojima materijalni i društveni položaj čoveka pos
taje zavisan od njegovog rada, a ne od individualnog
vlasništva na sredstva za proizvodnju.
Te mere su otvorile i put k novim odnosima između
žene i muškarca u društvu i u porodici. Potiskiva
njem prioriteta privatnog vlasništva i proklamovanjem
principa po kojem položaj svakog građanina u druš
tvu određuje njegov rad, počeli smo sasecati korene
patrijarhalnih porodičnih odnosa.
Otvoren je proces
ukidanja odnosa u kojima su sva prava pripadala mu
škarcu kao vlasniku, a položaj i uloga žene bi'li od
ređeni biološkom funkcijom materinstva, s kojom su
se tokom društvenog razvitka povezali obaveza doma
ćice da se brine o porodici i anonimni rad za dobro
bit svih njenih članova, što se vekovima
smatralo
prirodnom delatnošću i ulogom žene.
Da bi se novi pravni položaj žene mogao afirmlsatl
u svakodnevnom životu, bilo Je potrebno razvijati ma
terijalne mogućnosti
zemlje I širiti demokratiju u
društvu.
Posle
oslobođenja zemlje i pobede revolucije pred
vodeće političke snage zemlje postavila su se pita
nja od odlučujućeg značaja:
kako upravljati privre
dom da bi došla do Izražaja pokretačka snaga svesne aktivnosti ljudi u razvijanju svih proizvodnih sna
ga; kakav će politički sistem u prelaznom periodu od
kapitalizma ka komunizmu odnosno k socijalizmu obezbedttl povoljne u slove za razvijanje te aktivnosti;
kakav politički sistem može obezbedltl
maksimalnu
mogućnost I demokratskog
samoupravljanja
radnih
ljudi i njihovog odlučivanja o cellnl društvene repro
dukcije u korist društva i svakog pojedinca, u korist
32
�potpune ravnopravnosti svih naroda i narodnosti, sva
kog građanina. Rešavanjem tih još i danas aktuelnih
pitanja postepeno se ostvaruju dugoročni ciljevi os
lobađanja čoveka i njegovog rada, što je od presud
ne važnosti i za položaj i ulogu žene u društvu i po
rodici.
Glavna obeležja razvoja socijalističkog
samoupravljanja
U sistemu upravljanja privredom i društvom vršene ^
su u posleratnom razvoju mnoge promene. To razdo- :
bije bi se grubo moglo podeliti na administratlvno-centralistički period (1945— 1950), koji s uvođenjem
radničkog samoupravljanja (1950), preko decentraliza
cije i deetatizacije prelazi s Ustavom SFRJ od 1974.
godine u period razvijenijeg socijalističkog samoup- v
ravljanja.
Politički sistem smo u prvim posleratnim godinama
izgrađivali na sopstvenim iskustvima organa narodne
vlasti iz narodnooslobodilačke borbe,
kao i korišćenjem Iskustava Sovjetskog Saveza kao prve socijalis
tičke zemlje.
Kada je u prvim godinama posle oslobođenja zemlje
bilo potrebno usredsrediti sve snage društva na ubr
zanu obnovu i plansku izgradnju zemlje, to se posti
zalo naglašenom uilogom države i državnog aparata, cen
tralizacijom sredstava i odlučivanja i administrativnim
upravljanjem privredom.
Državno centralističko upravljanje društveno-ekonomskim razvojem podržavale su sve organizovane p oliti
čke snage, koje su obezbeđivale
neophodnu stalnu
demokratsku aktivnost naroda.
Objedinjavanje ruko
vođenja organima države, Komunističkom partijom i
masovnom političkom organizacijom
—
Narodnim
frontom bilo je u prvim posleratnim godinama logi
čno i nužno. Tako su se u nerazvijenoj i ratom razo
renoj zemlji sve postojeće ljudske snage i m aterijal
ni potencijali mogli maksimalno
mobilisatl i organizovati za ubrzanu obnovu zemlje, za početak industri
jalizacije i podizanje društvene produktivnosti rada i
tako stvarati osnovne političke, ekonomske, kulturne
i druge pretpostavke socijalizma.
Međutim, revolucionarni etatizam, nužan i moguć u
prvim godinama posle oslobođenja, ubrzo je počeo ispoljavati sve ozbiljnije slabosti administrativnog cen
tralizma I opasnost
prerastanja u birokratski etati
33
�zam. Masovno učešće građana na izborima, njihova
aktivnost u Narodnom frontu, kao i odlučna podrška
odluka I akcija
narodne vlasti ipak nisu mogli biti
trajna stimulacija za sprovođenje odluka prihvaćenih
u centru političkog odlučivanja.
Osim toga Je i Staljinov napad na Jugoslaviju (1948)
preko Informacionog biroa komunističkih partija ubr
zao kritičku analizu posledica administrativno-etatistlčkog upravljanja razvojem socijalističkog društva. Po
vratak izvornom marksizmu-lenjinizmu i sopstvenim re
volucionarnim iskustvima podstakao je prelazak na ra
dničko samoupravljanje, tj. na neposredno poveziva
nje rada i upravljanja. Neposredno upravljanje preduzećima od strane samih proizvođača trebalo je, pored
ostalog, da podstakne njihovu kreativnost i njihovo
osećanje odgovornosti, uz brže prilagođavanje proiz
vodnje stvarnim potrebama tržišta i društvenog raz
voja uopšte.
A
Posle obnove zemlje na dnevni red je došlo radničko
samoupravljanje sa svim konsekvencama u ekonomici
i politici. Samoupravljanje na osnovu društvene svoji
ne ne znači samo širenje demokrati je na ranije ne
poznate oblasti, već i ekonomski efikasan sistem. Po
kazalo se da je samoupravni
društveni mehanizam
sposoban da ugradi težnje ljudi za boljim
životom
kao snažnu polugu za razvoj cele društvene zajed
nice.
Orijentacija radnika i svih radnih ljudi na sopstvene
snage s uvođenjem radničkog i društvenog samoup
ravljanja dobila je puni smisao i odgovarajući druš
tveni izraz. Socijalističko samoupravljanje postalo je
čvrsta osnova nezavisnosti zemlje i njenog brzog ma
terijalnog i društvenog socijalističkog razvitka.
Osnovne Ideje samoupravljanja još davno su postoja
le u revolucionarnom
radničkom pokretu kao težnja
za odnosima u kojima radni ljudi koji rade društve
nim sredstvima za proizvodnju neposredno upravlja
ju tim sredstvima, uslovima i plodovima svog rada
kako u osnovnoj organizaciji udruženog rada tako i
u užoj i široj društvenoj zajednici da bi ostvarili »slo
bodnu zajednicu proizvođača«.
Te Ideje su bile stvarna društveno-polltlčka sadržlna^
narodnooslobodilačke borbe.
Međutim, 1950. godina
se označava kao početak uvođenja radničkog samo
upravljanja, Jer Je tada donesen Osnovni zakon o up
ravljanju državnim privrednim
preduzećlma I višim
privrednim
udruženjima od strane radnih kolektiva.
Te godine radnici su počeli da preuzimaju fabrike u
34
�svoje ruke. »Fabrike radnicima, zemlja seljacima« —
ta stara parola radničkog pokreta počela je da se
pretvara u stvarnost. Radničko samoupravljanje je po
sle 1950. godine prolazilo kroz više razvojnih etapa, u
kojima je početna akcija za veću odgovornost radni
ka u rukovođenju preduzećima dobijala sve jaču us
tavnu, zakonsku i materijalnu osnovu.
Prelazak od savetodavnih prava koja su radnici imali
u vreme
državnosvojinskih
odnosa do preuzimanja
svih prava i dužnosti upravljanja osnovhom organiza
cijom udruženog rada na osnovu društvenog vlasniš
tva na sredstva za proizvodnju, uključujući odlučiva
nje o celokupnom dohotku, dakle i o proširenoj rep
rodukciji, i sve veći uticaj na celinu društvenih od
nosa bili su postepeni i nisu se vršili bezbolno. Tu
su bile i objektivne teškoće: industrijalizacija je tek
počela, mnoge
radne organizacije tek su nastajale,
broj zaposlenih radnika postepeno je rastao.
Mnogi radnici su dolaziHi sa sela i ostajali poluseljaci; njihova stručna i društveno-politička osposoblje
nost za upravljanje bila je skromna. U pogledu pisme
nosti i kvalifikacija naročito su zaostajale žene.
U
administrativnom
periodu,
uprkos širokoj političkoj
mobilizaciji radnih ljudi, bilo se ukorenilo pre svega
tehničko rukovođenje privredom i poslovima državne
vlasti. To je pogodovalo zaostaloj svesti mnogih rad
nika, ali i ostacima pristalica starog, kapitalističkog
sistema i drugim antisamoupravnim snagama, koje su
potcenjivale sposobnosti radnika i radnih ljudi, a precenjivale ulogu države. I u redovima rukovodećih po
litičkih i društvenih snaga trebalo je suzbijati tehnokratske i birokratske tendencije, koje su se u raznim
fazama razvoja više ili manje otvoreno suprotstavljale
doslednom ostvarivanju nove pozicije radni ka-samoupravljača u radnoj organizaciji I u ćelom sistemu od
lučivanja o društvenoj reprodukciji. Vodila se i još
se vodi borba za potpuno radničko upravljanje druš
tvenim fondovima, osobito onima koji su namenjeni
proširenoj reprodukciji, tj. novim investicijama. Te
tendencije su se u višenacionalnoj jugoslovenskoj za
jednici izražavale i u
nacionalistički obojenim spo
rovima.
Razvitak socijalističkog samoupravljanja nosi dva obeležja korenite revolucionarne promene u procesu os
lobađanja rada. Bila je potrebna neprekidna borba pro
tiv dveju u suštini kontrarevoluclonamlh tendencija —
anarholiberalistidke, koja pogoduje restauraciji graI danskog društva, I dogmatsko-blrokratske, koja teži ka
I dominantno] ulozi države.
35
�Slmptomatlčno Je da se za nosioce obeju tendencija
problemi društvenog položaja žene postavljaju u sušti
ni kao socijalni problemi o kojima treba da se brine
država. Međutim, radničko samoupravljanje zahteva da
žena zauzme u društvu ravnopravno mesto kao sub
jekt, kao proizvođač koji na osnovu svog rada odlučuje
o celokupnoj društvenoj reprodukciji.
Ustav SFRJ od 1963. godine, privredna i društvena re
forma koja je započeta 1965. godine, ustavne promene
od 1971, a posebno Ustav od 1974. godine značajni su
međaši na putu k novom položaju radnika u proizvod
nji i u društvu I novom položaju svih građana u dru
štvenom samoupravljanju. Centralno pitanje revolucio
narne borbe radničke klase, naime pitanje ko će ras
polagati viškom rada — samoupravno udruženi proiz
vođači III država preko tehnobirokratije, načelno je rešeno Ustavom od 1974. godine u korist socijalističkog
samoupravljanja.
Društveno-ekonomsko uređenje SFR
Jugoslavije
Samoupravljanje i društvena svojina
Ustavom SFRJ od 1974. godine samoupravljanje je
utvrđeno kao celovit sistem društvene, ekonomske I
političke organizacije. U toku je opsežan rad na raz
radi i primeni ustavnih principa. Doneseni su važni
zakoni, od kojih su osobito značajni Zakon o udruže
nom radu I Zakon o osnovama sistema društvenog pla
niranja i o društvenom planu Jugoslavije. U organima
samoupravljanja radni ljudi na osnovu Ustava i za
kona utvrđuju i konkretizuju prema sopstvenim uslo
vima svoja prava i obaveze. U mnogobrojnim samo
upravnim aktima, samoupravnim sporazumima i dogo
vorima oni utvrđuju međusobne odgovornosti i svoje
odnose s drugim organizacijama udruženog rada.
»Osnova svih sloboda i prava radnih ljudi i građana
u našem socijalističkom društvu Je pravo na samo
upravljanje. To Je novo I neposredno demokratsko so
cijalističko pravo koje Je moguće Jedino u uslovima
društvene svojine na sredstva za proizvodnju I vladajućeg položaja radničke klase u društvu. Ono je ne
prikosnoveno i neotuđivo i kao takvo pripada svim
radnim ljudima I građanima.5
)
J) E. Kardelj. Pravci razvola političkog sistem a socijalističkog
upravljanja. 1C •Komunist«, Beograd 1978, str. 132.
36
samo-
�Pravo na samoupravljanje društvenim sredstvima za
proizvodnju podrazumeva pravo radnog čoveka da od
lučuje o ostvarenoj novoj vrednosti, o sredstvima i
uslovima rada, da uživa plodove svoga rada i materi
jalnog napretka društvene zajednice po načelu »svako
prema svojim sposobnostima — svakome prema nje
govom radu«, uz obavezu da osigurava razvoj materi
jalne osnove sopstvenog i društvenog rada i doprinosi
zadovoljavanju zajedničkih društvenih potreba. Radnik
u udruženom radu ne stvara samo uslove za svoju
egzistenciju i ekonomski razvoj zemlje nego i svesno
određuje kulturne i socijalno-humanitarne ciljeve, utvr
đuje karakter i nivo zadovoljavanja svojih potreba i
bori se za svoj napredak kao za sastavni deo društve
nog napretka.
Tako i ona sfera društvenog života koja je ranije tre
tirana kao više-manje privatna, porodična ili pak kao
stvar državne intervencije, postaje sastavni deo je
dinstvene društvene organizacije, u kojoj svaki radni
čovek i građanin doprinosi i učestvuje u podruštvljavanju brige za svoje životne uslove. Mnoga pitanja koja
su ranije tretirana kao »ženska« tim e postaju ne samo
verbalno već i u praksi opštedruštvena pitanja. O n ji
ma odlučuje udruženi rad i svakom se građaninu u
takvim uslovima daje mogućnost da svoje potrebe, in
terese i brige ravnopravno ugrađuje u samoupravne
odluke.
U Jugoslaviji, kao i u drugim socijalističkim zemljama,
prvi oblik ukidanja privatne svojine na sredstva za pro
izvodnju bilo je uvođenje državne svojine. Ona je bila
stvorena revolucionarnim aktima nacionalizacije i eks
proprijacije i razvojem tzv. državnog sektora privrede.
Državna svojina ukida privatno-kapitalističku svojinu i
na njoj zasnovanu eksploataciju najamnog rada. Među
tim, u uslovima državne svojine raspolaganje sredstvi
ma za proizvodnju, a time i odlučivanje o uslovima I
plodovima rada, ostaju odvojeni od neposrednih pro
izvođača u političkim upravnim organima.
Državnosvojinski monopol je u prvom posleratnom pe
riodu obezbeđivao novim nosiocima državne vlasti pra
vo raspolaganja ukupnim viškom društvenog rada, koji se
slivao u državne fondove i raspodeljivao preko budže
ta. Radnici su mogli uticati na državna sredstva uglav
nom posredno, preko političkih organizacija, sindikata,
skupština.
Razvitak samoupravljanja kao sistema odnosa u kome
se ostvaruje društveni proces oslobađanja rada neraz
dvojno je povezan s pretvaranjem državne (javne, op37
�štenarodne) svojine u društvenu svojinu. Zato se prvi
korak u razvoju samoupravljanja u Jugoslaviji vremen
ski podudara s prvim merama ograničavanja svojinskog
monopola države, s perspektivom da on u daljem pro
cesu bude likvidiran.
Taj razvoj nazivamo procesom deetatizacije. On se
ostvaruje preko sve neposrednijeg povezivanja prava
na korišćenje društvene svojine s vršenjem određenih
javnih funkcija od strane samoupravno organizovanih
radnih ljudi. Tako se društvena svojina6) pretvara u
zajedničku neotuđivu osnovu samoupravnih prava rad
nika i bitna je pretpostavka novog društvenog položaja
radnih ljudi i građana.
Ustav određuje društvenu svojinu kao izraz socijali
stičkih društveno-ekonomskih odnosa među ljudima,
kao osnovu slobodnog udruženog rada i vladajućeg po
ložaja radničke klase u proizvodnji i u društvenoj re
produkciji u celini i kao osnovu lične svojine stečene
sopstvenim radom, koja služi zadovoljavanju čovekovih
potreba i interesa. Čovekov rad je jedini osnov prisva
janja proizvoda društvenog rada i upravljanja društve
nim sredstvima za proizvodnju. Udruživanjem svog ži
vog rada i društvenih sredstava radnici stiču pravo i
odgovornost da svesno gospodare i onim delom ranije
stvorene vrednosti — minulim radom — koji služi za
proširivanje materijalne baze udruženog rada, za po
boljšavanje opštih životnih uslova, za razvoj društva
u celini. Tako se načelno odstranjuje opasnost da se
od radnika-proizvođača odvoji raspolaganje društvenim
kapitalom i pretvori u vlast nad radnicima. Istovreme
no se stimuliše zainteresovanost udruženih radnika da
povećavaju izdvajanje dohotka za ulaganje u proširenu
reprodukciju, za poboljšanje uslova rada I za otvara
nje novih radnih mesta.
Društvena svojina postaje zajednička svojina svih lju
di koji rade, a samim tim i svojina svakog pojedinog
radnog čoveka u onoj meri u kojoj mu ona obezbeđuje
pravo na rad društvenim sredstvima zajedno sa svim
neotuđivim pravima koja su povezane s tim pravom.
Time društvena svojina zaista postaje ničija i svačija,
tj. ujedno I zajednička i lična I negacija svakog svo
jinskog monopola — privatnog lii državnog — na sred
stva za proizvodnju. Ugrožavanje društvene svojine,
svaki oblik njenog deformlsanja ili uzurpiranja znači I
oblik ugrožavanja i deformlsanja temelja samouprav
6) Društvena svojina su sredstva za proizvodnju I druga sredstva ud
ruženog rada, proizvodi udruženog rada I dohodak ostvaren udruženim
radom, sredstva za zadovoljavanje zajedničkih I opštih društvenih po
treba, prirodna bogatstva I dobra u opštoj upotrebi.
38
�nih odnosa u društvu. Zbog toga Ustav predviđa da se
društvena svojina, kao i samoupravna prava radnih
ljudi, posebno štite i brane. Pored radničke kontrole,
to je zadatak skupština društveno-političkih zajednica i
njima odgovornih organa, sudova, javnog tužioca i dru
štvenog pravobranioca samoupravljanja.7)
Osnovna organizacija udruženog rada
Ceo sistem socijalističkog samoupravljanja zasniva se
na udruživanju rada i sredstava u okviru osnovne or
ganizacije udruženog rada (OOUR), koja se obrazuje
u proizvodnim i neproizvodnim delatnostima. To je
primarna ćelija u kojoj radnici posebnim sporazumom
udružuju svoj rad s društvenim sredstvima za proiz
vodnju i stiču prava i obaveze samoupravljača. Po
Ustavu i Zakonu o udruženom radu, OOUR mora biti
»prirodna celina« u tehnološkom, ekonomskom i soci
jalnom smislu. Radeći u svojoj osnovnoj organizaciji
radnici u njoj upravljaju poslovima u organizaciji udru
ženog rada (OUR) u kojoj se povezuje obično više
OOUR-a, odlučuju o celokupnom dohotku koji stvaraju,
raspoređuju čisti dohodak na ličnu i zajedničku po
trošnju, na proširenje materijalne osnove rada novim
investicijama i na rezerve. Samoupravnim sporazumima
i društvenim dogovorima radnici unapred utvrđuju kri
terije o tome kako će raspoređivati sredstva za lične
dohotke na osnovu principa raspodele prema radu i o
drugim međusobnim odnosima. Samoupravni sporazu
mi i društveni dogovori predstavljaju jedan od osnov
nih mehanizama društvenog sistema socijalističkog sa
moupravljanja kojim se udruženi radnici povezuju me
đusobno i u široj zajednici i tako vrše funkciju rani
jeg državnog centralističkog odlučivanja.
U samoj osnovnoj organizaciji udruženog rada radnici
odlučuju pretežno neposredno, referendumom ili preko
delegacija i delegata. Pored radničkog saveta, svog
organa upravljanja, radnici u OOUR-ima biraju i dele
gacije koje po njihovim smernicama deluju u organi
zacijama udruženog rada i složenim organizacijama
udruženog rada, u mesnim zajednicama, u samouprav
nim interesnim zajednicama i u skupštinama društve
no-političkih zajednica. U OOUR-ima s trideset ili ma
n Građanlm a-zanatlijam a je
po Ustavu
zajam čena
sloboda sam ostal
nog ličnog rada sredstvim a za rad u svojini građana sa zakonskim og
raničenjim a u pogledu delatnosti I zapošljavanja drugih lica. U p rivat
noj svojini građani mogu Im ati stvari koje služe ličnoj potrošnji, za
dovoljavanju kulturnih I drugih ličnih potreba, stam bene zgrade I sta
nove za lične l porodične potrebe u granicama zakona. Zem ljoradnici
Imaju pravo na obradivo poljoprivredno ze m ljiš te do najviše deset hek
tara po domaćinstvu, a nešto više u brdsko-planlnsklm krajevim a.
39
�nje radnika svi radnici vrše funkciju radničkog saveta
i delegacije.
Pravo radnika da odlučuje o dohotku ne iscrpljuje se
u okviru osnovnih organizacija udruženog rada privred
nih ili neprivrednih delatnosti (u fabrikama, školama,
bolnicama, ustanovama i slično). Znatan uticaj na sred
stva, uslove i plodove rada imaju odluke samouprav
ljača u mesnim zajednicama, samoupravnim interesnim
zajednicama, kao i u teritorijalnim društveno-političkim
zajednicama (u komunama, republikama, pokrajinama i
u federaciji). U osnovi jednak društveno-ekonomski po
ložaj imaju i radni ljudi koji rade individualno sopstvenim sredstvima za proizvodnju (seljaci, umetnici, za
natlije i slično).
Samoupravljanje je u početku bilo organizovano samo
u sferi materijalne proizvodnje, u privrednim preduzećima u društvenoj svojini. Obavljanje važnih delatno
sti, koje sve više postaju usiov razvitka svakog savremenog društva, još dugo je bilo organizovano u
okviru ustanova javnih službi nematerijalne proizvod
nje (u obrazovnoj delatnosti, zdravstvenoj i socijalnoj
zaštiti zajedno s dečjom zaštitom, u nauci, kulturi, so
cijalnom osiguranju i slično). S razvijanjem radničkog
samoupravljanja i komunalnog sistema izvršena je de
centralizacija odgovornosti i upravljanja tim ustanova
ma i institucijama. Materijalno-finansijska osnova nji
hovog delovanja obezbeđivana je u prvim posleratnim
decenijama tako što se na osnovu plana, zakona i ad
ministrativnih odluka preko poreza izdvajao deo do
hotka privrede u budžete ili u posebne namenske fon
dove, iz kojih je zatim isto tako odlukama vršena di
stribucija sredstava ustanovama, školama, bolnicama
itd. Status radnika u tim ustanovama vanprivrednlh
delatnosti bio je, prema tome, status državnih službe
nika.
Posredovanje države između različitih oblasti društve
nog rada — naročito Između materijalne proizvodnje I
društvenih delatnosti — imalo je tendenciju da po
stane Jedan od glavnih izvora društvene moći državnih
organa odnosno državne blrokratlje.
Razvitak samoupravljanja u osnovnim organizacijama
udruženog rada u privredi ostao bi na pola puta da se
nisu počele menjatl posrednička uloga države i uloga
budžetskog flnansiranja društvenih službi.
Samoupravna interesna zajednica
S uvođenjem principa samofinanslranja na području
društvenih delatnosti počeo Je proces neposrednog sa
40
�moupravnog povezivanja različitih sfera društvenog ra
da, koji je u poslednjem Ustavu SFRJ utvrđen kao
slobodna razmena rada. To je oblik razmene rada na
područjima u kojima tržišni odnosi ne mogu biti os
novni oblik razmene i razvoja.
Pošlo se od gledišta da je rad u društvenim delatnostima sastavni deo celokupnog društvenog proizvodnog
rada, a ne prvenstveno društvena potrošnja. Društve
ne delatnosti doprinose razvoju proizvodniji snaga, pro
duktivnosti rada i većem materijalnom rezultatu u ma
terijalnoj proizvodnji. Dohodak u materijalnoj proizvod
nji je izvor dohotka za društvene delatnosti putem me
đusobnog sporazumevanja i dogovaranja u okviru sa
moupravnih interesnih zajednica.
Samoupravno povezivanje privrednih i neprivrednih
sfera društvenog rada obezbeđuje uslove radnim lju
dima, koji odvajaju deo dohotka za društvene službe,
da na toj osnovi neposredno odlučuju o zadovoljava
nju svojih potreba i da Icontrolišu upotrebu sredstava.
Dalje, tim povezivanjem obezbeđuju se uslovi da radni
ljudi koji rade kao izvođači delatnosti u oblasti dru
štvenih službi mogu da stiču dohodak na osnovu rada
i da time izgrađuju svoj sopstveni samoupravni po
ložaj, čime se izjednačavaju u društveno-ekonomskom
smislu s radnicima u materijalnoj proizvodnji. Dohodak
radnih ljudi u društvenim službama prema propisima,
a na osnovu samoupravnih sporazuma i dogovora, po
tiče iz tri izvora: iz dela dohotka koji je namenjen
materijalnim troškovima, iz čistog dohotka OOUR-a
srazmerno utvrđenom doprinosu u stvaranju toga do
hotka, i iz ličnih dohodaka individualnih korisnika koji
plaćaju određene usluge. Ovaj deo ličnog doprinosa
svakog korisnika usluga koji se daje kao participacija
veoma je važan za to da bi se svako trudio da racio
nalnije koristi sredstva 1 da doprinosi smanjivanju
nekih društvenih troškova.
U samoupravne interesne zajednice (SIZ) neposredno
se povezuju korisnici određene vrste usluga (građani,
radni ljudi i radne organizacije koji imaju potrebe npr.
za obrazovanjem, za dečjom zaštitom, za zdravstvenom
zaštitom, za rezultatima naučnih istraživanja i slično)
i radnici onih samoupravnih organizacija udruženog
rada koje svojom delatnošću zadovoljavaju te potrebe
(škole, vaspitne dečje ustanove, bolnice, naučne usta
nove i slično).
U skupštinama SlZ-ova ravnopravno su zastupljeni de
legati korisnika i delegati davalaca usluga i oni rav
nopravno odlučuju o programima rada, o finanslranju,
41
�radu i razvijanju odgovarajućih društvenih službi. Oni
sklapaju samoupravne sporazume I dogovore o udruži
vanju sredstava na načelima uzajamnosti i solidarno
sti (npr. doprinos prema veličini dohotka, a jednaka
prava korišćenja).
Direktno povezivanje proizvođača u materijalnoj pro
izvodnji i radnih ljudi i građana u mesnim zajednicama
kao korisnika usluga s radnicima u društvenim delatnostima u sistemu interesnih zajednica i društveno-po
litičkih zajednica ima veliki značaj. Sve veće potrebe
i želje Ijudi-korisnika mogu se stalno konfrontirati s
postojećim sredstvima za zadovoljavanje tih potreba I
želja, a koja su oni sami stvorili. Tako se ostvaruje
realan i prirodan odnos između želja, potreba i mo
gućnosti. Konfrontacijom raznih interesa zajednički se
utvrđuju prioriteti i standardi i teži se racionalnosti i
efikasnosti pojedinih društvenih delatnosti. Ustav pred
viđa da samoupravne delegatske skupštine pet samo
upravnih interesnih zajednica (za obrazovanje, za na
uku, za socijalnu zaštitu, za zdravstvo i za kulturu), po
red delovanja i odlučivanja svake za sebe, odlučuju
i ravnopravno s nadležnim većima opštinskih, pokra
jinskih i republičkih skupština kada se radi o pitanji
ma koja su bitna za razvoj tih delatnosti.
Rad i skladan razvoj društvenih delatnosti od posebnog
su društvenog značaja jer ostvaruju važna prava gra
đana, njihovu socijalnu sigurnost, i obezbeđuju uslove
za društveni razvitak. U slučajevima kada odgovaraju
ći SIZ ne izvršava svoje obaveze, skupština društveno-političke zajednice (opština, republika) može Intervenisati po Ustavu i zakonu. Ali I izvršavanje tih funk
cija države u samoupravnom sistemu mora biti u ko
rist uzajamne povezanosti i zavisnosti celokupnog dru
štvenog rada. Samoupravne Interesne zajednice u ob
lasti društvenih delatnosti jedan su od najvažnijih ob
lika neposrednog povezivanja Interesa samoupravnih
subjekata bez posredovanja države. Slični oblici samo
upravnog organlzovanja prlmenjuju se i u nekim pri
vrednim delatnostima u kojima je priroda rada takva
da povezivanje proizvođača i korisnika usluga preko
tržišta nije moguće odnosno u kojima ne deluje do
gledno zakon vrodnosti {'komunalne službe, snaibdevanje električnom energijom, stambena izgradnja, vodo
privreda, održavanje putne mreže i slično).
Mesna zajednica
Mesna zajednica kao samoupravna organizacija građana
po mostu stanovanja u socijalističkoj Jugoslaviji se
42
�već dugo razvija, ali je u novom ustavnom sistemu
dobila kvalitativno novo mesto. Pored osnovne orga
nizacije udruženog rada, mesna zajednica je osnovna
ćelija u društveno-političkom sistemu. Samoupravlja
nje u mesnoj zajednici je važan elemenat društveno-ekonomskih odnosa. Dok je osnovna organizacija udru
ženog rada osnovna ćelija samoupravnog organizovanja radnih ljudi prema mestu rada, mesna zajednica
je osnovna ćelija samoupravnog organizovanja radnih
ljudi i građana prema mestu stanovanja (naselje, deo
naselja ili više međusobno povezanih malih naselja).
Problemi u mesnoj zajednici mogu biti zajednički gra
đanima i radnicima koji na datom području žive ili
koji na njemu žive i rade ili samo rade. Radni ljudi i
građani u mesnoj zajednici mogu odlučivati o ostvari
vanju svojih zajedničkih interesa i o solidarnom za
dovoljavanju zajedničkih potreba u oblasti uređivanja
naselja, komunalnih delatnosti, zdravstvene zaštite,
dečje zaštite, obrazovanja, kulture, fizičke kulture, za
pošljavanja, informisanja, usklađivanja interesa proiz
vođača i potrošača, zaštite i unapređenja čovekove sre
dine, opštenarodne odbrane i društvene samozaštite,
samoupravnog rešavanja sporova koji nastaju u među
ljudskim odnosima itd.
Radni ljudi i građani u mesnoj zajednici rešavaju ži
votna pitanja pojedinaca i porodica, delujući kao svo
jevrsna proširena porodica. Oni se prema svojim spo
sobnostima i sklonostima angažuju u sagledavanju
problema zajedničkog života i u sprovođenju zajednički
donesenih odluka.
» . . . mesna zajednica, kao specifična samoupravna in
teresna zajednica radnih ljudi i građana u mestu nji
hovog stanovanja, javlja se kao demokratski i samo
upravni oblik ostvarivanja i zadovoljavanja celog kom
pleksa neposrednih 'interesa i potreba ljudi o kojima
se oni neposredno, slobodno i ravnopravno dogova
raju, o kojima samostalno odlučuju I za koje prikup
ljaju materijalna sredstva, bilo samoupravnim sporazomevanjem bilo na osnovu zakona ili odluka opštine.
Pri tome se mesna zajednica sve više javlja kao hu
mana ljudska zajednica, kao zajednica neposrednih lju
dskih kontakata, koja — nasuprot tendencijama otuđe
nosti j osami!jenja karakterističnim za savremenu civi
lizaciju — treba sve više da postaje oblik humane lju
dske integracije i solidarnog povezivanja i saradnje
radnih ljudi 1 građana u mestu stanovanja«.8)
Za zadovoljavanje zajedničkih potreba i interesa u me
snoj zajednici koriste se sredstva iz različitih izvora.
' ) E. KardelJ, nav. delo, str. 138.
43
�Izvesna sredstva za finansiranje osnovnih funkcija
mesnih zajednica obezbeđuju se u budžetima opština.
Radni ljudi i građani u mesnoj zajednici udružuju
sredstva iz svoga dohotka neposredno, putem samodoprinosa o kojem su se prethodno izjasnili referendu
mom. Oni mogu tako prikupljena sredstva udružiti i sa
sredstvima osnovnih organizacija udruženog rada uko
liko s njima imaju zajedničke potrebe i interese. Oni
takođe mogu udružiti sredstva i s odgovarajućim sa
moupravnim interesnim zajednicama. Mogu se udru
živati sredstva samodoprinosa više susednih mesnih
zajednica u cilju izgradnje npr. objekata društvenog
standarda koji treba da služe potrebama tih mesnih
zajednioa.
Mesna zajednica nastupa kao društveno pravno lice u
odnosu na osnovnu organizaciju udruženog rada i stu
pa u odnose društvenog dogovaranja sa svim
OOUR-ima u kojima su zaposleni radnici koji u njoj
stanuju. Ona sarađuje i sa svim drugim mesnim za
jednicama. Ima delegacije za svih pet osnovnih samo
upravnih interesnih zajednica (to su samoupravne in
teresne zajednice za obrazovanje, nauku, kulturu, zdrav
stvo i socijalnu zaštitu) koje su po Ustavu deo skup
štinskog sistema, i za druge samoupravne interesne
zajednice.
Planom razvoja mesne zajednice utvrđuju razvoj samo
upravnih odnosa i rešavanje bitnih pitanja zadovolja
vanja zajedničkih potreba i interesa u mesnoj zajed
nici u svim oblastima društvenog života i rada na na
čelima socijalističke solidarnosti. Plan mesne zajed
nice treba da se donosi u skladu sa samoupravnim
sporazumom o osnovama plana koji zaključuju radni
ljudi i građani u mesnoj zajednici i zainteresovane
osnovne organizacije udruženog rada i samoupravne
interesne zajednice. Usklađivanje različitih interesa i
određivanje prioriteta u zadovoljavanju zajedničkih po
treba u mesnoj zajednici treba da se vrši na osnovu
svestrane demokratske rasprave. Taj proces je sastav
ni deo usklađivanja potreba, interesa i mogućnosti u
okviru opštine odnosno komune. Mesna zajednica kao
urbanistička celina postaje i sve važniji elemenat i
faktor urbanističkog planiranja.
Skupština mesne zajednice se po pravilu konstltuiše
od delegacija odnosno delegata radnih ljudi i građana
u mesnoj zajednici, osnovnih organizacija udruženog
rada na području i izvan područja mesne zajednice,
samoupravnih interesnih zajednica i društveno-polltlčki'h i drugih društvenih organizacija.
44
�Radni ljudi i građani u mesnoj zajednici biraju delega
ciju i delegate mesne zajednice za veće mesnih za
jednica skupštine opštine, biraju jednu ili više delega
cija i delegata za skupštine samoupravnih interesnih
zajednica. Te delegacije sarađuju sa skupštinom mes
ne zajednice, njenim organima i drugim organizacija
ma da bi mogle da izražavaju konkretne interese i
potrebe radnih ljudi i građana u mesnoj zajednici pri
likom utvrđivanja stavova koje će zastupati u veću
mesnih zajednica skupštine opštine odnosno u skup
štinama samoupravnih interesnih zajednica.
Statutom mesne zajednice, u skladu s Ustavom, zako
nom i statutom opštine, uređuju se odnosi, prava i
dužnosti mesne zajednice, organi mesne zajednice kao
i druga pitanja od značaja za razvoj samoupravnih od
nosa i za rad organa mesne zajednice.
Godine 1977. delovalo je 11 752 mesne zajednice, u
čijim telima (skupštinama, većima, komisijama, m i
rovnim većima, savetima potrošača i dr.) učestvuje
znatan broj građana.
Planiranje razvoja
Planiranje
društveno-ekonomskog razvoja počelo je
već u prvim posleratnim godinama, ali je zajedno s
promenama u položaju neposrednih
proizvođača do
življavalo znatne promene.
Prihvatanje i ostvarivanje planskih zadataka od prvih
posleratnih petogodišnjih planova razvoja
(od 1947.
godine) snažno su podsticall radnike, omladinu i sve
građane na udarnički i dobrovoljan rad za ubrzavanje
razvoja. Prihvaćen je skromniji rast standarda u ko
rist relativno obimnih fondova za nova investiciona
ulaganja i za razvoj manje razvijenih delova zemlje.
U razvijenijem sistemu socijalističkog samoupravljanja
planiranje društvenog razvoja postavljeno je tako da:
•radnici u osnovnim i drugim organizacijama udruže
nog rada i radni ljudi u samoupravnim interesnim za
jednicama, mesnim zajednicama i drugim samouprav
nim organizacijama i zajednicama... samostalno do
nose planove i programe rada i razvoja svojih orga
nizacija i zajednica... te planove i programe uskla
đuju međusobno i s društvenim planovima društveno-političkih zajednica i . .. na toj osnovi obezbeđuju us
klađivanje odnosa u celini društvene reprodukcije i
usmeravanje ceiokupnog
materijalnog i društvenog
razvoja...- (Ustav SFRJ, Beograd 1974, Cl. 69).
45
�Zakon o osnovama sistema društvenog planiranja i
društvenom planu Jugoslavije
precizirao je prava i
obaveze pojedinih nosilaca društvenog planiranja9) u
pripremi i donošenju, .izvršavanju :i kontroli izvrša
vanja plana da bi se stvorili optimalni uslovi da ne
posredni I dugoročni interesi radnih (ljudi budu u nji
ma sadržani '] da se u skladu s materijalnim moguć
nostima obezbedi što skladniji privredni i soci
jalni razvoj. Time je prevaziđen sistem državnog
direktivnog planiranja. Sistem društvenog planiranja
sadrži prava i dužnosti radnika i svih radnih ljudi ne
samo da odlučuju o dohotku u svojoj radnoj or
ganizaciji nego i da upravljaju dohotkom koji udru
žuju s drugim radnim 'ljudima na svim nivoima ud
ruživanja. Samostalnim odlučivanjem o uslovima i
rezultatima rada i o politici ekonomskog i društvenog
razvoja republike i pokrajine, oni zajedno s radnim
ljudima u drugim republikama i pokrajinama učestvu
ju u utvrđivanju zajedničke politike ekonomskog i dru
štvenog razvoja Jugoslavije. Planom se utvrđuju pra
va i uzajamne obaveze svih samoupravnih nosilaca
proširene reprodukcije i privredne aktivnosti na do
hodovnom principu, što predstavlja
konkretan eko
nomski put ujedinjavanja interesa radnih ljudi i instrumenat rešavanja protivrečnosti u proizvodnim od
nosima, integracionih procesa i dinamičnog rasta
proizvodnih snaga i produktivnosti rada.
Planovi osnovnih organizacija udruženog rada sadrže
i one interese i potrebe radnih ljudi u materijalnoj
proizvodnji koji se realizuju putem slobodne razmene
rada s radnicima u društvenim delatnostima (zdrav
stvene, socijalne, kulturne I druge potrebe).
Takav sistem planiranja
podrazumeva da ono bude
kontinuirano, da svi nosioci
društvenog
planiranja
stalno analiziraju I predviđaju svoj razvoj i utvrđene
ciljeve upoređuju sa stvarnim mogućnostima i uslovi
ma razvoja od radnih organizacija do federacije i obr
nuto. U tom smis'lu govorimo o permanentnom i susretnom planiranju.
Od predstavničkog do delegatskog
političkog sistema
Borba za širenje socijalističkog samoupravljanja^ ima*
la je presudan uticaj na ceo ekonomski i društveni
9) Obavezu za donoSenJe
odluka
o
planiranju I planova
I™® onnn
55 000 nosilaca planiranja (i to oko 23 000 OOUR-a Iz Povrede I 9 uw
OOUR-a Iz drufitvenlh delatnosti, 3 450 radnih I složenih OUR-a, 6
SlZ-ova, 850 zadruga, 360 banaka, 11 750 mesnih zajednica, 512 opstln a, 6 republika, 2 pokrajine i federacija).
46
�razvitak zemlje. Ona je iziskivala relativno česte promene i u političkom sistemu.
(Ti posleratnom razdoblju politički sistem je doživeo
] kvalitativnu promenu — od predstavničkog
sistema
socijalističke
demokratije u delegatski sistem soci
jalističkog samoupravljanja.
~Prvi Ustav nove Jugoslavije utvrdio je sistem nepo
sredno biranih poslanika u skupštine, kojima su tada
bila odgovorna izvršna tela odnosno vlade republika.
Saveznu skupštinu su sačinjavala dva veća — Save
zno veće, izabrano direktnim glasanjem, i Veće naro
da, u koje su republike i pokrajine,
bez obzira na
broj stanovnika, slale jednak broj poslanika.
Velika važnost se pridavala razvoju opštinskih i 'mes
nih narodnih odbora, iako su njihove kompetencije na
privrednom području bile male, s obzirom na administrativno-centralističko rukovođenje privredom, ali su
još iz ratnog perioda zadržali značajne političke, organizatorske i pokretačke funkcije.
Uvođenje radničkog samoupravljanja otvorilo je pro
ces dugoročnih promena u načinu izbora, sastavu i
delovanju predstavničkih tela društveno-političkih za
jednica.
Ustavni zakon o osnovama
društvenog i političkog
uređenja od 1953. godine
utvrđuje da su skupštine
društveno-političkih zajednica ne samo najviši orga
ni vlasti već i organi društvenog samoupravljanja. U
Saveznu narodnu skupštinu uvodi se novo veće
—
Veće proizvođača, dok Savezno veće i Veće naroda
deluju kao jedno veće. Veće proizvođača biraju samo
birači zaposleni u industrijskoj i poljoprivrednoj pro
izvodnji, transportu i trgovini.
Prema Ustavu od 1963. godine, Saveznu skupštinu sa
činjavalo je šest veća: pored Saveznog veća i Veća
naroda, još i Privredno, Prosvetno-kulturno, Socijalno-zdravstveno i Organizaciono-političko veće.
Posle daljih promena u smislu adekvatnijeg predsta
vljanja interesa radnika i drugih radnih ljudi u uprav
ljanju privredom i društvom, Ustav od 1974. godine
označio je početak bitno nove faze u razvoju politič
kog sistema, u kojem je samoupravljanje radnih lju
di u osnovnim samoupravnim organizacijama i zajed
nicama osnova jedinstvenog sistema samoupravljanja
i vlasti radničke klase i svih radnih ljudi. Radni ljudi
ostvaruju vlast i upravljaju drugim društvenim poslo
vima odlučivanjem na zborovima, referendumom tli
drugim oblicima ličnog izjašnjavanja odnosno putem
delegacija i delegata. Delegatski sistem danas je bit
47
�na karakteristika
socijalističke
samoupravne demokratije. Delegatski sistem je oblik samoupravne inte
gracije pojedinačnih i dugoročnih interesa radnih lju
di, a istovremeno je i nosilac sistema vlasti radnič
ke klase i radnih ljudi.
U toku izgrađivanja političkog sistema izuzetna paž
nja posvećivana je razvoju komunalnog sistema. Na
osnovi revolucionarne tradicije narodnooslobodilačkih
odbora, koji su već bili samoorganizacija građana i
temelj političke vlasti, kao i na osnovi marksističke
analize revolucionarnih Iskustava Pariške komune, jugoslovenska komuna se razvijala kao politički oblik u
kojem se afirmiše proces oslobađanja rada, što znači
da ona postaje i društveni okvir i osnova za ostvari
vanje svih čovekovih prava. Oslanjajući se na samo
upravljanje udruženog rada u OOUR-ima, samouprav
ljanje radnih ljudi i građana u mesnim zajednicama i
samoupravnim interesnim zajednicama opština — ko
muna sve više je predstavljalo osnovnu društveno-političku zajednicu u kojoj se povezuju funkcije vlasti i
samoupravljanje.
U višedomnoj skupštini opštine neposredno se Izraža
vaju i konfrontiraju različiti interesi ljudi kao proiz
vođača, potrošača i politički organizovanih građana;
tu se donose odluke od neposrednog životnog znača
ja, a utiče se i na celokupnu društvenu politiku, jer
delegacije opština čine u skupštinama
republika 1
autonomnih pokrajina posebna veća i preko delegacija
tih skupština učestvuju u donošenju odluka u Savez
noj skupštini.
Skupštine opština — komuna sačinjavaju: Veće udru
ženog rada (sastavlejno od delegacija izabranih od
radnika u OOUR-ima, u radnim zajednicama, od Indi
vidualnih poljoprivrednih proizvođača I zanatlija i slo
bodnih profesija), Veće mesnih zajednica (koje sači
njavaju delegati mesnih zajednica), i Društveno-političko veće (sastavljeno od delegata društveno-politlčkih organizacija u okviru Socijalističkog saveza rad
nog naroda).
Skupštine republika I autonomnih pokrajina imaju isto
tako po tri veća: Veće udruženog rada, Veće opština
I Društveno-političko veće.
U posebnim slučajevima
koji su predviđeni Ustavom,
statutima I zakonima,
skupštine samoupravnih interesnih zajednica odlučuju
ravnopravno s nadležnim većima skupštine društveno-političkih zajednica (opštine, republike, autonomne
pokrajine).
48
�U jugoslovenskoj
višenacionalnoj zajednici narodi i
narodnosti ostvaruju svoja suverena prava u republi
kama I autonomnim pokrajinama.
Ustavom SFRJ od
1974. godine utvrđeno je koja prava i dužnosti vrši
federacija preko saveznih organa, a koja republičke i
pokrajinske skupštine preko svojih delegacija u Sku
pštini SFRJ. Skupština SFRJ predstavlja organ društ
venog samoupravljanja i najviši organ vlasti u okvi
ru Ustavom SFRJ utvrđenih prava i dužnosti federa
cije. Skupštinu SFRJ sačinjavaju dva veća — Savez
no veće (delegati samoupravnih organizacija i zajed
nica i društveno-političkih organizacija u republikama
i pokrajinama)
i Veće republika i pokrajina, u koje
skupštine republika i pokrajina bez obzira na broj sta
novnika delegiraju po broju jednake delegacije, i to
republike po 12, a pokrajine po 8 članova delegacije.
Prema Ustavu SFRJ od 1974. godine Isti birač ima
pravo da bira više puta, npr. kao radnik u OOUR-u bi
ra delegaciju koja određuje delegate za veća udruže
nog rada i za samoupravne interesne zajednice; kao
stanovnik mesne zajednice bira jednu ili više delega
cija mesne zajednice,
kao član društveno-političkih
organizacija učestvuje u formiranju delegacija za društveno-politička veća ltd.
Takvo biračko telo broji ukupno oko 20 miliona ljudi,
dok broj delegata izabranih u razne samoupravne or
gane u svakom mandatu iznosi gotovo jedan milion.
Što se tiče sastava kandidata za delegacije i delega
te, Ustav i zakoni iziskuju da oni budu iz redova sa
mih birača i da njihov socijalni sastav odgovara so
cijalnom sastavu biračkog tela. Određene su i granice
reizbornosti i dupliranja funkcija, kao i izvesne zab
rane za izbor nosilaoa izvršnih I poslovodnih funkci
ja u delegacijama kojima oni odgovaraju za svoj rad.
S prelaskom od predstavničkog sistema na delegatski
sistem prevaziđenl su posredno Izražavanje interesa,
odvojenost upravljanja od fizičkog i umnog rada, kao
i odvojenost problema čoveka kao proizvođača, potro
šača I društvenog bića. Stalnim direktnim izražava
njem interesa radnih ljudi u radnim organizacijama I
među njima u mesnim l interesnim zajednicama u ok
viru skupština opština i preko njih u okviru širih dru
štveno-političkih teritorijalnih zajednica,
omogućava
se neposredna afirmacija različitih Interesa koji po
stoje u društvu. To se, pored strukture skupština,
obezbeđuje I metodom njihovog rada, koji omogućava
I traži pretres nacrta I predloga zakona I drugih od
luka u delegacijama odnosno u Javnim
raspravama
49
�svih građana. Tako se pri donošenju odluka obezbeđuje prisustvo autentičnih u društvu postojećih Inte
resa da bi se u atmosferi
međusobnog uvažavanja
sučeljavanjem različitih parcijalnih, strukovnih ili lo
kalnih interesa, pronašla najbolja rešenja,
koja uzi
maju u obzir kako te različite interese tako 1 materi
jalne mogućnosti društva.
Tako svaki radnik, radni čovek i građanin neposredno
preko svoje osnovne
organizacije
udruženog rada,
preko delegacije u samoupravnim interesnim zajedni
cama i preko mesne zajednice dobija mogućnost da
ostvaruje svoje osnovno pravo na samoupravljanje i
vlast.
Samoorganlzovanje radnika u svim oblastima društve
nog rada I njihovi međusobni odnosi kao udruženih
radnika u radnim organizacijama, njihovo neposredno
I delegatsko odlučivanje u OOUR-ima, u mesnim i in
teresnim zajednicama i u društveno-političkim zajed
nicama po konceptu našeg društvenog uređenja one
mogućavaju da snage izvan kontrole udruženih radni
ka, bili to organi državne uprave, stručne službe ili
društveno-politlčke organizacije, odlučuju umesto rad
nika. O nužnim merama za prevazilaženje socijalnih
razlika odnosno za podmirivanje opštih I zajedničkih
potreba radnici se međusobno dogovaraju i sporazu
mima odlučuju o sredstvima za njihovo podmirivanje.
Tako solidarnost i uzajamnost na samoupravnim osno
vama, u odgovarajućim oblicima slobodne i neposre
dne razmene rada, sve više postaju glavni, dobrovo
ljno prihvaćeni put za rešavanje mnogih opštih druš
tvenih problema, koji snažno utiču na rešavanje mno
gih ličnih i porodičnih problema.
U tom procesu, u kojem dolazi do izražaja pluralizam
interesa koji postoje u društvu, mogu se u najvišem
stepenu uskladiti lični I društveni Interesi.
_
f l j svim oblicim a kroz koje Je prolazio posleratnl pollItlč k l sistem žene su aktivno učestvovale. Međutim,
Jnjlhov broj kao birača u svim
periodima Je daleko
^prevazi lazlo broj žena Izabranih za poslanike, a osoJbito za članove Izvršnih tela.
iDelegatskI sistem podstlče društveno-polltlčku aktiv
nost I povećava broj ljudi koji neposredno učestvuju
u razmatranju društvenih
problema dajući predloge
za njihovo rešavanje Ili koji o njima odlučuju. Tako,
na prim er, samo u delegacije za Izbor delegata u ops*
tlnske skupštine bilo Je Izabrano na Izborima 1978.
godine 787 216 članova, a među njima više od 200 000
žena (26,3 odsto). Najviše Je bilo žena u delegacija-
�ma koje su birane u osnovnim organizacijama udru
ženog rada, u kojima procenat izabranih žena iznosi
33,6 i gotovo je ravan procentu zaposlenih žena. U
delegatskim skupštinama društveno-političkih zajedni
ca među delegatima izabranim na poslednjim izbori
ma (1978. godine) procenat žena-delegata Iznosi:
u
opštlnskim skupštinama 18, u skupštinama republika
i autonomnih pokrajina 19,5 a u Skupštini SFRJ 17,2.
Znatne su razlike u broju izabranih žena u skupština
ma pojedinih
republika i pokrajina, kao i razlike u
broju žena delegiranih u pojedina skupštinska veća.
U opštinskim skupštinama najviše je žena u društveno-političkim većima — 22,6 odsto, zatim u većima
udruženog rada — 19 odsto,
a najmanje u većima
mesnih zajednica — 11,5 odsto. U skupštinama repu
blika i pokrajina najviše je žena u većima udruženog
rada — 21,9 odsto, a najmanje u većima skupština
opština — 14,3 odsto. U Saveznom veću Skupštine
SFRJ (220 delegata) ima 44 žene (20,0 odsto), a u
Veću republika i pokrajina od 88 članova — 9 žena
(10,2 odsto).
Na poslednjim izborima (1978. godine)
unekoliko se
povećao broj žena u svim delegacijama i među de
legatima svih skupština. Slična je situacija i u dru
gim samoupravnim organima koji se konstituišu na
delegatskom principu. Može se reći da je delegatski
sistem zaustavio negativnu tendenciju opadanja broja
žena na izbornim političkim funkcijama. Ranije je broj
žena u Skupštinama znatno oscilirao da bi u nekim
godinama stagnirao ili i opadao. To se vidi, na primer,
na procentu žena u Skupštini SFRJ. Do 1958. godine
on se kretao od 4 do 7, da bi se 1963. godine po
peo na 19,6, a zatim opao na 8,1.
Pozitivna tendencija, koja se potvrdila i na poslednjim
izborima, verovatno će se nastaviti s obzirom na mo
gućnosti koje delegatski sistem pruža za učešće svih
radnih ljudi i građana u procesu odlučivanja i na sve
veću ulogu žena u ekonomskom i političkom životu.
Uloga subjektivnih društveno-političkih
snaga
U pripremi i izvođenju socijalističkih revolucionarnih
društvenih promena Izuzetno važnu ulogu imaju organizovane Idejno-politlčke subjektivne snage. Pod tim
terminom podrazumevamo društveno-polltlčke organi
zacije: Savez komunista, Socijalistički savez, Savez
51
�sindikata, Savez boraca, Savez socijalističke omladi
ne, raznovrsne društvene organizacije, udruženja gra
đana, državne organe, rraučne I stručne službe i sve
druge oblike organlzovane socijalističke svesti, ceo
društveni stvaralački potencijal.
Uloga Komunističke partije Jugoslavije kao avangarde
radničke klase i radnih masa u borbi za pripremanje
i vođenje revolucionarne narodnooslobodilačke borbe
bila je presudna za pobedu i za postavljanje temelja
vlasti radničke klase i radnog naroda u savladavanju
ogromnih problema poslenaitne
izgradnje zemlje, u
pružanju otpora svim spoljnim pritiscima, u podsticanju radničkog samoupravljanja,
pri čemu je ona u
svakoj fazi stvaralački primenjivala marksizam. Ona
je otvarala širok prostor za aktivnost radnih ljudi.
Borba za svakodnevne interese radnih ljudi ugrađiva
na je u borbu za ostvarivanje dugoročnih ciljeva oslo
bođenja radničke kiase, a u Narodnom frontu su svi
radni ljudi i građani ostvarivali svoju ulogu neposred
nih učesnika, subjekata te borbe.
U toku narodnooslobodilačke borbe i u posleratnom
razvitku menjali su se položaj, uloga i način delovanja društveno-političkih organizacija.
Odnos između
države, Komunističke partije i Narodnog fronta bio je
predmet neprekidnog proučavanja i promena. U perio
du revolucionarnog etatizma, u periodu posebnih na
pora koji su ulagani za ubrzani razvoj, došlo je do
personalnog povezivanja partijskog i državnog apara
ta i do koncentracije vlasti u njima. Ipak je i taj pe
riod svojim
dostignućima omogućio prve korake k
radničkom samoupravljanju, a to je iziskivalo ne sa
mo promenu položaja i uloge države već i promenu u
delovanju Partije i Fronta.
Godine 1952. na VI kongresu
Komunistička partija
Jugoslavije Je preimenovana u Savez komunista Jugo
slavije (SKJ), a Narodni front na IV kongresu u So
cijalistički savez radnog naroda (SSRN). Suština tih
promena bila je težnja da SKJ deluje
prvenstveno
kao vodeća Idejno-polltlčka snaga u radničkoj klasi i
među radnim ljudima, u organima samoupravljanja, a
ne preko direktiva centralnih rukovodstava I s oslon
cem na aparat državne vlasti. Smisao delovanja SKJ
nije političko reprezentovanje radničke klase i rad
nih ljudi, nego stvaranje uslova za to da oni sami po
stanu odlučujući faktori društvenog razvitka. Samou
pravljanje 1 novi položiaj čoveka u radu i društvenom
životu nespojivi su s bilo kojim oblikom jednopartijs
kog Ili vlšepantljskog sistema.
52
�Preobražaj Komunističke partije Jugoslavije od nepo
srednog političkog rukovodećeg činioca, koji je delovao u ime klase i radnih ljudi, u Savez komunista
kao vodeću idejno-političku snagu radničke klase i
svih radnih ljudi, kao unutrašnju snagu socijalističkog
samoupravljanja, nije tekao bez teškoća. Trebalo je
savladati dve tendencije: prvu, da SKJ zadrži
staru
suštinu i stare oblike svoga delovanja kao direktivna
organizacija koja upravlja preko masovnih organizaci
ja I državnog aparata kao svojih transmisija, i drugu,
da se SKJ svede na apstraktan idejni činilac, da mu
se ospore potreba za njegovim idejnim i organizacio
nim jedinstvom na bazi demokratskog
centralizma i
njegova vodeća idejno-politička uloga.
Donošenje Programa Saveza komunista Jugoslavije na
VII kongresu 1958. godine predstavlja značajan dopri
nos razvijanju marksističke
teorije za usmeravanje
socijalističke društvene prakse, a taj doprinos je bio
značajan i u svetskoistorijskim razmerama.
U okviru utvrđivanja društveno-ekonomskog i politič
kog sistema na temelju udruženog rada, socijalistič
kog samoupravljanja i delegatskog sistema, novi Us
tav SFRJ je novu ulogu organizovanih
subjektivnih
društvenih snaga,
društveno-političkih
organizacija
(SKJ, SSRN i Saveza sindikata) uspostavio kao ustav
nu kategoriju. Samoupravna socijalistička demokratija
na osnovu priznavanja postojanja pluralizma samoup
ravnih interesa iziskuje neprekidno idejno i političko
delovanje tih organizacija. U demokratskoj, javnoj, argumentovanoj raspravi, uz učešće komunista, istorijski
interes radničke klase se može form ulisati kao interes
svih radnih ljudi i građana s prevazilaženjem svakog
političkog monopola. Time se u suštini prevazilaze i višepartijski i jednopartijski politički sistem, u kojima su
u najboljem slučaju građanima rezervisane uloge po
vremenih birača i mogućnost da se izjašnjavaju o opštoj politici partijskih vrhova.
Izvanredno je značajna i uloga Socijalističkog saveza
radnog naroda kao fronta svih socijalističkih
snaga,
unutar kojega deluje I SKJ. Politička i organizaciona
platforma Socijalističkog saveza ima korene u istorijskoj ulozi
Narodnooslobodilačkog
fronta.
SSRN
omogućava da se sve progresivne društvene snage,
uz aktivno učešće komunista, koji se tu neprestano afirmišu kao rukovodeća idejno-politička snaga, ujedinja
vaju u borbi za ostvarivanje socijalističkog samouprav
ljanja i da u tom procesu obezbede ostvarivanje svo
jih ključnih interesa.
53
�U Socijalističkom savezu,
organizovanom od mesne
zajednice do federacije, povezuju se individualni gra
đani i njihove organizacije. Ustav mu obezbeđuje važ
nu ulogu u informlsanju, u Izbornom postupku i u ra
spravi o skupštinskim odlukama 1 slično. Svaka orga
nizacija Socijalističkog saveza ima, razume se, i sopstvenu aktivnost.
Važnu ulogu u političkom sistemu Igra i Savez sindi
kata. U složenom procesu usklađivanja različitih inte
resa u samoj radničkoj klasi, u raznim granama de
latnosti, uloga sindikata je nezamenljiva.
Sindikati
obezbeđuju prisustvo radnika u svakom društvenom
odlučivanju počev od osnovne organizacije udruženog
rada. Sindikati se povezuju po granama, ali i teritori
jalno. Pored Individualnog članstva svakog radnika u
SSRN, sindikalne organizacije su uključene u njega i
kao kolektivni članovi na svim nivoima teritorijalno
organlzovanog SSRN
kao fronta svih socijalističkih
organizovanih snaga.
I druge društveno-političke organizacije, kao što su
Savez socijalističke omladine, Savez boraca narodnooslobodilačkog rata i mnoge društvene organizacije i
udruženja radnih ljudi i građana značajan su elemenat razuđenog sistema socijalističke samoupravne demokratije. Novi Ustav je društveno-političke organiza
cije učinio delom delegatskog sistema, tako da i one
šalju svoje delegate u posebna veća skupština (društveno-politička veća), da bi se oni Javno 1 neposred
no zalagali za konkretna rešenja i za njih snosili dru
štvenu odgovornost.
Svojim idejno-političkim radom
oni utiču na razvijanje društvene svesti i doprinose
organizovanju i aktivnosti radnih ljudi i svih građana
i njihovom informlsanju kako bi u donošenju odluka
u svojim samoupravnim organima mogM da učestvuju
ne samo s odgovarajućim znanjem već i s Jasnom po
litičkom orijentacijom.
Smisao rada tih političkih organizacija je baš u tome
da na osnovi naučnog socijalizma, koji otkriva zako
nitosti društvenog razvitka,
omogućavaju sagledava
nje tekućih društvenih problema u svetlu dugoročnih
interesa radničke klase, napretka svoje zemlje i rav*
nopravne saradnje u svetu I da tako doprinose što
uspešnijem Integrisanju Individualnih I parcijalnih in
teresa s dugoročnim interesima oslobađanja čoveka i
rada. Dugoročno idejno i političko usmeravanje borbe
za razvoj socijalističkih društvenih odnosa, podsticanje neposredne I raznovrsne aktivnosti građana i bri
ga o kandldovanju aktivnih ličnosti za društvene fun54
�kcjje — to su samo neki od najvažnijih zadataka Sa
veza komunista i Socijalističkog saveza. Bez njihovog
kohezionog delovanja teško bi bilo razvijati razgrana
te samoupravne organizme. Osnovna intencija u raz
voju političkog sistema nije bilo, dakle, davanje de
finitivnih odgovora na tekuće probleme društvenog
razvoja, već oslobađanje
inicijative radnog čoveka i
razvijanje institucionalnih
mehanizama za demokrat
sko rešavanje društvenih protivrečnosti. U takvom si
stemu radni čovek zaista može postati kovač svoje
sreće.
^
Sve društveno-političke organizacije,
delujući među
radnim ljudima i građanima kao njihovi
instrumenti,
ojačale su, akciono su se osposobile i uzdigle ogro
man broj političkih kadrova.
želimo posebno da istaknemo
učešće žena u radu
društveno-političkih organizacija. U SKJ je 1977. go
dine bilo 1 624 000 članova (od toga više od 23 pro
centa žena); u SSRNJ 14 050 000 članova (više od 40
procenata žena); u Savezu sindikata je 4 727 000 čla
nova, od čega oko 34 procenta žena, što odgovara
procentu žena u ukupnom broju zaposlenih; u Savezu
socijalističke omladine Ima 3 710 000 omladinaca, od
toga oko 40 procenata devojaka; u Savezu boraca ima
1 045 000 članova, od toga oko 30 procenata žena. Za
svim 'ovim brojkama znatno zaostaju brojke o ženama
u rukovodećim i izvršnim organima ovih organizacija.
O nekim rezultatim a razvoja
Za tri i po decenije posleratnog razvoja ostvareni su
rezultati za kakve je u većini drugih zemalja bilo po
trebno mnogo više vremena. U periodu od 1947. do
1978. godine društveni proizvod je rastao po prosečnoj godišnjoj stopi od 6,2 odsto (po fiksnim cenama),
što znači povećanje po stanovniku za više od četiri pu
ta. Dok je društveni proizvod 1939. godine bio za 30
procenata ispod svetskog prošeka,
on danas iznosi
oko 34 procenta iznad tog prošeka.
Visok porast društvenog proizvoda omogućio je sna
žan rast društvenog sektora privrede. Društvena svo
jina na sredstva za proizvodnju bila je jedan od zna
čajnih uslova
dinamičnog rasta industrije.
Godine
1978. industrijska
proizvodnja bila je 15 puta veća
nego 1947. godine s prosečnom godišnjom stopom ra
sta od preko 9 odeto. Planskom orijentacijom na in55
�dustri jal izaći ju prevaziđena je izrazito agrama struk
tura privrede i stanovništva.
Krupne promene odigrale su se i u poljoprivredi. Po
ljoprivredna proizvodnja je bila 1978. godine 2,6 pu
ta veća nego 1947. godine. Poljoprivredno stanovniš
tvo se u ukupnom stanovništvu smanjilo posle rata
od 77 odsto na oko 30 odsto. Dinamični privredni raz
vitak omogućio Je brži rast ukupne zaposlenosti. Broj
zaposlenih povećao se 6 puta u odnosu na predratni
period. Godine 1978. bilo je pet i po miliona zapos
lenih (od toga 34 odsto žena).
Merama socijalne politike na svim sektorima je izvr
šena bitna preraspodela
potrošnih fondova u korist
radničke klase, radnih ljudi i sitnog seljaštva. Time
su znatno poboljšani životni uslovi najvećeg dela sta
novništva. Životni standard se u svakom pogledu zna
tno poboljšao. Od 1947. do 1977. godine izgrađeno je
oko 2,7 miliona novih stanova, a obnovljeno oko milion postojećih stanova. Prosečna stambena površina
po stanovniku povećala se od 9 m2 na 14,1 m2. Pre
rata se u samo 20 procenata stanova koristila elek
trična energija, a 1977. godine u oko 89 procenata.
Osnovnom zdravstvenom zaštitom obuhvaćeno je celokupno stanovništvo. Mnoge zarazne bolesti su iskorenjene ili osetno suzbijene. Znatno je smanjena opšta stopa smrtnosti, osoibito odojčadi. Broj 'lekara se po
većao više od četiri puta. Prosečni životni vek muš
karaca produžen je od 49 (1948) na 67 (1978) godina,
a žena od 53 na 72 godine. Socijalno osiguranje, koje
osim
zdravstvenog
obuhvata i penzijsko-invalidsko
osiguranje, izvanredno se razvilo. Broj korisnika pen
zija je sedam puta veći nego u prvim
posleratnim
godinama.
Nepismenost je osetno
smanjena.
Osmogodišnjim
obaveznim školovanjem obuhvaćeno je već 95 odsto
dece odgovarajućeg uzrasta, školovanje nastavlja oko
90 odsto svršenih učenika osnovnih škola I oko dve
trećine svršenih učenika srednjih škola.
Podizanju
kulturnog nivoa stanovništva
doprinose
mnogobrojne ustanove u oblasti kulture, izdavačka delatnost, radio i televizija. Godine 1977. radile su 191
radlo-stanica i osam televizijskih stanica, a na tri do
maćinstva dolazila su dva televizijska prijemnika. Pro
grami radija I televizije, štampa i izdavačka delatnost
i delatnost kulturnih institucija ostvaruju se na svim
jezicima naroda i narodnosti Jugoslavije.
Lična potrošnja je rasla naročito posle 1956. godine.
Pre toga Je bila ograničena nedovoljnim materijalnim
56
�mogućnostima i politikom većih izdvajanja narodnog,
dohotka za investicije za ubrzanje privrednog razvoy
ja. Udeo lične potrošnje dostigao je 1976. godine 54
odsto društvenog proizvoda. Zajedno s delom društve
nog proizvoda koji stanovništvo zajednički troši u ok
viru društvenih službi, za potrebe stanovništva koristi
se oko 64 odsto društvenog proizvoda.
Povećanje nivoa lične potrošnje odrazilo se i na pro
mene u njenoj strukturi. Tako se učešće ishrane u
njoj smanjilo od oko 54 odsto 1952. godine na oko 39
odsto 1973. godine.
Smanjenjem učešća ishrane u
porodičnom budžetu povećano je učešće rashoda za
druge namene koje su karakteristične za viši nivo ži
votnog standarda.
Porasla je potrošnja industrijskih
proizvoda — električne energije 33 puta,
sapuna 8
puta, tkanina 4 puta, obuće 26 puta itd. Sve veći broj
domaćinstava ima savremene tehničke aparate za do
maćinstvo i automobile. Godine 1977. svako treće do
maćinstvo imalo je automobil. Na 100 domaćinstava
dolazilo je 1973. godine 60,7 električnih štednjaka, 34,9
mašina za pranje rublja, 52,1 televizora i 17,6 registrovanih automobila.
Moglo bi se nabrojati još promena u materijalnim us
lovima života, koje nisu samo kvantitativne. A one su
imale veliki uticaj na život svih ljudi, posebno na menjanje uslova života žena. Treba ipak napomenuti da
smo napred naveli prošeke za celu zemlju ne upušta
jući se u velike regionalne razlike u pogledu svih tih
pokazatelja. Ti pokazatelji potvrđuju da se teško sav
ladava nasleđena zaostalost, jer je i pored tako dina
mičnog razvoja kakav je bio u posleratnom periodu,
Jugoslavija još uvek zemlja u razvoju. Međutim, bitno
je da se > u najnerazvijenijim delovima zemlje »led po
i
čeo topiti« i da se oni ubrzano razvijaju.
Takav društveni razvitak bio je povezan s odlučnošću
da se mobilišu sopstvene snage, svi ljudski i prirod
ni potencijali. S osloncem na revolucionarni polet bo
raca za oslobođenje, na ubeđenje širokih slojeva na
roda da se rukovodeće društvene snage iskreno zala
žu za to da plodovi rada pripadnu onima koji ih stva
raju, postignuto je masovno
učešće naroda, a time
su postignuti i značajni rezultati u obnovi ratom opu
stošene zemlje i u njenom materijalnom i društve
nom razvoju. Kao saveznička i ratom razorena zemIja, Jugoslavija je dobijala za posleratnu obnovu i iz
gradnju izvesnu materijalnu pomoć razvijenih zemalja
i međunarodnih organizacija. Međutim, bez mobilizaci
je sopstvenih snaga tu pomoć ne bi mogla efikasno
57
�iskoristiti niti sačuvati svoju nezavisnost i odolevati
jakim političkim, ekonomskim 1 drugim pritiscima ko
jima je bila izložena.
Teško nasleđe prošlosti, ratna razaranja I spoljnl pri
tisci stvarali su teškoće, ali su Istovremeno jačali i
odlučnost da se ostane na putu revolucionarnih druš
tvenih pramena u korist novog života radničke klase,
svih radnih ljudi, čoveka — pojedinca I svih naroda i
narodnosti, kao i odlučnost da se u međunarodnoj za
jednici obezbede uslovi za potpunu afirmaciju držav
nog suvereniteta i ravnopravne saradnje preko pokre
ta nesvrstanih zemalja.
Iz međusobnog dejstva smelog rukovođenja socijalis
tičkom izgradnjom, masovnog poleta i inicijative, ko
joj su novi socijalistički odnosi maksimalno otvarali
prostor; neprestanog prilagođavanja ekonomskog i po
litičkog sistema povećanim proizvodnim snagama ze
mlje i povezivanja materijalnog I društvenog razvoja,
rezultirali su uspesi. Jugoslavija se uvrstila među de
set zemalja koje su posle drugog svetskog rata ima
le najbrži razvoj u svetu i istovremeno dala značajan
prilog borbi za nove, pravednije odnose u svetu.
58
�Teorijske osnove procesa
emancipacije žena
Teorija o ravnopravnosti svih ljudi bez obzira na na
cionalnost, jezik, pol i veroispovest, dobljala je u to
ku NOB-a i socijalističke
revolucije svoju praktičnu
primenu. Političkom i oružanom borbom i dekretima
nove vlasti do temelja je bila srušena pravna zgrada
svake diskriminacije, pa je tako bila stvorena osnova
za izgradnju novih društvenih i međuljudskih odnosa.
U kasniji društveno-ekonomski i politički
razvitak
zemlje bila je na svim etapama uključena i borba za
ravnopravnost polova. U izgradnji društva koje je svo
je postojanje zasnivalo na ukidanju eksploatacije čoveka od strane čoveka, na ukidanju svake diskrimina
cije među ljudima na bilo kojoj osnovi, princip o rav
nopravnosti žena morao je biti svuda prisutan.
O teorijskim osnovama društvene akcije
U izgrađivanju idejne osnove procesa
emancipacije
žena i afirmacije pune ravnopravnosti polova, u Jugo
slaviji se polazilo od zakonitosti društvenog razvitka
koje su utvrdili klasici marksizma. Marks, Engels, Lenjin i drugi u svojim delima su o tkrili uzroke nastan
ka klasnog društva i u isto vreme ukazali na opšte
zakonitosti likvidacije klasne eksploatacije.
U tom
okviru oni su ukazali na okolnosti koje su prouzroko
vale diskriminaciju žena, da bi radnička klasa svake
zemlje, polazeći, razume se, od stanja u svojoj zemlji,
u izgradnji socijalizma ostvarivala odnose ravnoprav
nosti između žena i muškaraca kao bitnu humanu sadržinu novih društvenih i međuljudskih odnosa. Kad
su klasici naučnog socijalizma proučavali uzroke Istorijski nastale diskriminacije žena oni nisu zanema
rili ni specifičnu ibiološku funkciju žene. Ta njena
funkcija je prouzrokovala prvu podelu rada među po
lovima, ali ta podela rada još nije značila potčlnjavanje. U razvitku klasnog društva s nastankom privat
nog vlasništva na sredstva za proizvodnju nastao Je I
patrijarhalni oblik porodice, u kojoj Je žena s obzi
rom na svoju ulogu u biološkoj reprodukciji sve više
gubila
ravnopravnost i sve više postajala u šuštini
deo privatne svojine. Interesi privatnog vlasništva su
vremenom preovladali u svim ljudskim odnosima. Za
to ni za ukidanje podređenog položaja žene u društvu
59
�i porodici nije dovoljno samo pravno izjednačavanje
polova. To će, kako Ističe Fridrih Engels u svom delu
Poreklo porodice, privatne svojine i države, tek razot
kriti pravu suštinu potčinjenosti žene. Engels ukazuje
na to da će se posle pravnog izjednačavanja polova:
» ... pokazati da je za oslobođenje žena prvi preduslov
ponovno uvođenje ženskog rada u javnu radinost, a
da ovo, opet, iziskuje uklanjanje
svojstva inokosne
porodice kao društvene privredne jedinice«. Oslobo
đenje žene i potpunu ravnopravnost polova teoretiča
ri socijalizma su povezivali s razvitkom proizvodnih
odnosa na osnovu društvene svojine i takvog politič
kog sistema u kojem će država od vlasti nad ljudima
postati instrumenat radnih ljudi za menjanje društve
nih odnosa I za ostvarivanje osnovnih čovekovih prava.
Treba pomenuti posebnu aktuelnost Englesovog upo
zorenja da odnosi među ljudima u porodici — dakle
u »proizvodnji ljudi« — zajedno s odnosima u proiz
vodnji sredstava za obnavljanje vlastitog života i za
zadovoljavanje novih potreba spadaju u odlučujuće fa
ktore društvenog razvitka. Klasici marksizma kažu da
se »proizvodnja ljudi« vrši u istorljski i društveno uslovljenom obliku, jer je to istovremeno
prirodni i
društveni odnos. Samo u prakomunizmu je to bio je
dinstven društveni odnos, u kojem su ljudi proizvo
deći za svoj život »proizvodili« i druge ljude. Kasnije
je porodica kao oblik proizvodnje ljudi postala podre
đena vlasniku sredstava za proizvodnju i tako su I
norme porodičnih odnosa izražavale interese čuvanja
privatnog vlasništva (npr. proganjanje vanbračne dece
i slično). Zato su klasici marksizma govorili da ne
postoji opšti, za sva društva važeći pojam porodice,
već da porodične odnose treba izučavati u konkret
nom društvu.
Termin »porodica« se u naučnom socijalizmu ne upo
trebljava za označavanje svih oblika u kojima se u
raznim društvima vrši »proizvodnja ljudi«. Obično se
pod »porodicom« podrazumeva patrijarhatska porodi
ca koja preovlađuje u civillzovanom svetu. Taj oblik
porodice je nastao Istorljski na osnovu privatne svoji
ne I obezbedlo je vlasniku sva prava u odnosu na
ostale članove porodice. Rad i drugi oblici doprinosa
porodičnoj zajednici postaju podređeni vlasniku, koji
»vlada« s pozicije svojine na rad i na »svoju« poro
dicu.
Saznanje o međusobnoj
uslovljenosti i povezanosti
nastanka privatne svojine na sredstva za proizvodnju
i s njom povezanih klasnih odnosa proizvodnje, patri
60
�jarhalne porodice i države omogućava
revolucionar
nim snagama da ovladavaju
procesima u kojima će
se ukidati
eksploatacija rada, diskriminacija žena i
država kao instrumenat klasne vladavine nad ljudima.
Stvaralačka
primena
marksističkog saznanja da je
proizvodnja ljudi odnosno biološka reprodukcija sas
tavni deo celokupne društvene
reprodukcije dobija
praktičnu afirmaciju u sistemu društvene
svojine I
samoupravljanja. Time počinje proces u kojem će se
sve vrste proizvodnje (za vlastiti život, za proširiva
nje materijalne i biološke osnove društva) ponovo
spojiti u jedinstven društveni odnos.
To je suština
slobodne asocijacije proizvođača kao programskog ci
lja komunističkog društva. U takvoj asocijaciji će se
prirodni, proizvodni i društveni odnosi među ljudima,
bez obzira za pol, usklađivati bez eksploatacije i pod
ređivanja. U radu i samoupravljanju će se prevazilaziti suprotnosti između individualnih i društvenih in
teresa i potreba; nastajaće nove humane vrednosti.
Uključivanje žena u društveni proizvodni rad izvan po
rodičnog gazdinstva i ukidanje
privatnog vlasništva
sve više transformišu porodične odnose u pravcu ne
stajanja porodice kao privredne jedinice i podruštvljavanja domaćičkih i porodičnih funkcija.
Učešće u
društvenoj proizvodnji će svakom članu društva stvo
riti usiove za ekonomsku samostalnost. Time za kla
sno društvo tipičan podređeni položaj članova porodi
ce privatnog vlasnika, posebno žene, gubi svoju ma
terijalnu podlogu. Time se uslovi za ukidanje uzroka
diskriminacije žena mogu stvoriti u procesu socijalis
tičkog preobražaja celog društva, pri čemu Je prvi c ilj
oslobođenje rada i ljudske ličnosti. U tom preobraža
ju menjaju se dosadašnje uloge obaju polova. Uloga
muškarca i žene u društvu treba sve više da se iz
jednačava. Razlike o zapošljavanju ne bi smele da za
vise od pola, već od znanja, prirodnih osobina i sklo
nosti. Prema tome, oslobođenje žene Je sastavni deo
socijalističke revolucije i socijalističke društvene Iz
gradnje, to Je njihova zakonitost. Ali ni socijalistička
revolucija ni izgradnja eocijalističkog društva nisu sti
hijski procesi. U zakonitosti razvitka socijalizma spa
da I svesno rukovođenje procesom društvenih prome
na. Afirmacija žena kao ravnopravnih stvaralačkih lič
nosti podrazumeva I podatiče pramenu bračnih i po
rodičnih odnosa. TI odnosi nisu dati Jednom zauvek
kao »prirodni«. Oni se menjaju, kao što Je već reče
no, zavisno od stepena razvitka
proizvodnih snaga,
vladajućlh proizvodnih odnosa I na toj osnovi Izgrađe61
�nog pravnog sistema, morala, sistema vrednosti I stepena svesti.
Savremena Industrijalizacija I tehnologija same ukida
ju podelu rada prema polu kao anahroničnu. žena po
staje sve aktivnija u ekonomici, dok se ranija briga o
članovima porodice odnosno domaćinstva koju su vo
dili samo njegovi ženski članovi prenosi delom na
ustanove i servise odnosno na pomoć aparata za do
maćinstvo, tzv. »belu tehniku« i tako se smanjuje I
deli među svim članovima domaćinstva.
Socijalističko društvo taj proces svesno
prihvata I
podstiče da bi radni ljudi u zajedništvu i solidarnosti
obezbedill sebi bolji život, organizovali deci obrazova
nje, ishranu, zdravstvenu zaštitu i slično, dakle sve
ono što je nekad bila uglavnom funkcija porodice.
Društvena
organizacija tih delatnosti ne može se
koncipirati samo kao -pomoć ženi«. Korišćenje savremenih znanja i tehnologije doprinosi dubljim struk
turalnim promenama u privredi i u društvu. Odgova
rajuće društvene službe mogu se uspostaviti samo u
okviru razvoja cele zemlje uz maksimalno učešće svih
ljudi kao aktera razvoja i korisnika njegovih dostignu
ća.
Međutim, i onda kada još nisu stvoreni svi uslovi za
novi društveni položaj žene za podru žtvljavagja .domaćinstva, žena neposredno učestvuje u menjanju eko
nomskih I društvenih odnosa. Pod uticajem materijal
ne nužde, ali i iz svog svesnog opredeljenja, žene po
staju zajedno s naprednim, revolucionarnim muškar
cima i same faktori promena. Borba za duboke druš
tvene promene je sastavni deo borbe radničke klase
za oslobođenje rada, za ovladavanje cellnom društve
ne reprodukcije od strane radnih ljudi. Zbog toga to
i ne može biti nikakva borba žene protiv muškarca,
borba Između polova. A li teški recidivi patrijarhalnog^
mentaliteta ne žive samo kod muškaraca. To Je težak j
balast I u ženskim glavama. Naučni socijalizam upozorava na potrebu borbe protiv skretanja na stranputicu
odnosno na borbu Između žene I muškarca. I najzad,
svest Je određena bićem, objektivnim uslovima živo
ta, a ne obrnuto, pa se promenama materijalnih dru
štvenih uslova života I rada mogu postaviti čvrsti te
melji za nove vrednosti, za novu etiku.
Jedna od osnovnih teza naučnog socijalizma sastoji
se u tome da su za čovekovu emancipaciju od odlu
čujućeg značaja njegov položaj u procesu rada, nje
gov društveni položaj I njegovi odnosi s drugim lju
dima u proizvodnji i raspodeli J u upravljanju druš62
�tvom. U tom okviru borba za ostvarivanje ravnoprav
nosti muškaraca i žena, borba za promenu
njihove
svesti u znatnoj meri gubi smisao borbe za »jednaka
prava«, a postaje sastavni deo borbe za oslobođenje
čoveka i njegovog rada. Ona je uslovljena procesima
I rezultatima te borbe, koja teče na svim područjima
od ekonomskog,
političkog do kulturnog,
naučnog,
moralnog preobražaja.
Stvaralačka prim ena m arksizm a
Kao što su jugoslovenski komunisti u toku narodnooslobodilačke borbe povezivali uspeh te borbe s pu
nim učešćem žena u pokretu, oni su takođe bili ubeđeni da je i uspeh socijalističke izgradnje uslovljen
punim učešćem žena. U posleratnoj, mirnodopskoj iz
gradnji zemlje pokazalo se da je potrebno da se u
dužem procesu političkim ubeđivanjem i prevaspitavanjem prevaziđu mnoge predrasude i zaostalost, ko
je su se u ratnim naporima bile pritajile u glavama
ljudi. Da bi se one iskorenile u prvom redu je bilo
nužno da se prevaziđe zaostalost zemlje, da se me
njaju uslovi života, koji su uzrok stalne reprodukcije
zaostale svesti i muškarca i žene s obzirom na poz
natu činjenicu da biće određuje svest.
Emancipaciju žene prvenstveno je podsticala
opšta
orijentacija na ubrzani razvitak zemlje i na socijalis
tičko samoupravljanje. A li prevazilaženje vekovne po
đete rada prema polu zahteva I posebnu akciju. Za
područja rada žene smatrali su se domaćinstvo, mate
rinstvo I briga o porodici. To područje se vlše-manje
cenilo kao važan deo društvene
reprodukcije, ali i
kao ustaljen način ličnog i društvenog života. Indus
trijalizacija je taj problem Još više zaoštrila
Jer se
smatralo da žena u Industriji dobi ja novo radno mesto, pored svog dotadašnjeg radnog mesta. Pošto su
mnoge okolnosti
prikrivale suštinu položaja žene u
društvu, za podsticanje procesa oslobađanja žene bl'la
je potrebna svakodnevna akcija u okviru opšte bor
be radničke klase za društveno
rešavanje konflikta
između rada I materinstva. Pored opšteg razvitka ze
mlje, koji Je omogućio ubrzano uključivanje žena u
društvenu privredu, od odlučujućeg
značaja su bili
programski stavovi idejno-političkog karaktera I akci
ja vodećih političkih snaga, pre svega Saveza komu
nista.
O tome 8vedoče dokumenti svih kongresa I
mnogih konferencija SKJ. Sada važeći Program SKJ
koji je donesen na VII kongresu 1958. godine u tom
63
�pogledu je jasan I Izričit. Rešavanje uočenih proble
ma u ovoj oblasti može se smatrati programom za
budućnost, što samo potvrđuje činjenicu da u borbi
za emancipaciju žena ne može biti odvojenih, izuzet
nih uspeha, jer je to sastavni deo složenog društveno-ekonomskog procesa oslobađanja rada. Programski
stavovi SKJ upozoravaju na humanističko
značenje
borbe za ravnopravnost polova kao važne poluge u
borbi za nove međuljudske odnose i za duboke struk
turalne promene u društvu.
U poglavlju Programa SKJ koje govori o društvenoj
ulozi i idejnim osnovama SKJ ovako se razmatra pro
blem ravnopravnosti žena:
»Borba za svestranu afirmaciju i razvitak
ličnosti,
borba za najšire, aktivno učešće radnih ljudi u uprav
ljanju društvenim
životom
iziskuje dalje razvijanje
idejno-političkog i opštevaspitnog rada na uklanjanju
ostataka neravnopravnih odnosa među ljudima uopšte i posebno između muškarca i žene. Problem rav
nopravnosti žene u Jugoslaviji nije više politički pro
blem niti problem pravnog položaja žene u društvu,
on je uglavnom ostao problem ekonomske nerazvije
nosti, primitivizma, religioznih shvatanja i drugih kon
zervativnih predrasuda,
privatnosvojinskog
odnosa,
koji još dejstvuje na život u porodici. Zaostalo doma
ćinstvo i postojeći materijalni problemi porodice spu
tavaju ženu da bi mogla uzeti punog učešća u eko
nomskom I društvenom životu zemlje, stvaraju konflikt
Između njene uloge u društvu i domaćinstvu. Zaosta
lo domaćinstvo sputava < sve ostale članove porodi
1
ce u njihovoj društvenoj aktivnosti.
Ovi problemi se naročito zaoštravaju s brzom Indu
strijalizacijom zemlje i s promenom socijalne struk
ture stanovništva. Materijalni razvitak zemlje Istovre
meno pruža mogućnosti za stvaranje tehničke baze
za podruštvljavanje službi namenjenih problemima do
maćinstva, čime treba da se razrešl konflikt Između
učešća žene u društvenom životu i njenog položaja u
porodici, kao i da podigne životni standard svih čla
nova porodice.
U konkretnom rešavanju tih zadataka važnu ulogu Ig
raju organi društvenog upravljanja u komunama, na
ročito stambene zajednice1 ), kao i društvene organi
0
zacije.
Komunisti u tim organima i organizacijama treba da
se bore za stvaranje uslova potrebnih za uspešan ra
zvitak porodice, koji se već danas mogu ostvariti, na,0)
64
Sada su to mesne zajednice.
�ročito na području stambene izgradnje, izgradnje mre
že raznovrsnih dečjih ustanova u okviru
privrednih
organizacija i stambenih zajednica, osnivanjem komu
nalnih uslužnih ustanova i slično, a sve će to doprino
siti stvarnoj ravnopravnosti žene i muškarca i njiho
vom učešću u javnom životu kao ravnopravnih građana.
Na idejno-poJitičkom planu komunisti vode i vodiće
borbu protiv onih nakaradnih idejnih i moralnih shvatanja koja pod pseudorevolucionarnom frazom o ruše
nju klasnog morala u stvari propagiraju
amoralnost
u odnosima između polova.«
Program SKJ dalje, govori « o problemima promena u
porodici, o podruštvljavanju njenih funkcija, o komp
leksnosti ostvarivajna ravnopravnosti polova u soci
jalističkoj izgradnji.
U okviru programskih stavova o privrednoj, socijalnoj
i prosvetnoj politici nalazi se i stav o položaju poro
dice, koji glasi:
f»Ukidanjem patrijarhalnog bračnog i porodičnog zako
nodavstva, uvođenjem društvene zaštite i pomoći po
rodici, stvaranjem materijalnih i drugih uslova za eko
nomsko osamostaljivanje žene, razvijanjem raznih us
tanova za pomoć porodici u negovanju i vaspitanju
dece, stvaranjem društvene tehničke baze domaćin
stva i time oslobađanjem porodice od pritiska zaos
talog domaćinstva, u socijalističkom društvu daje se
nova podloga bračnim i porodičnim odnosima, novom
moralu u ličnim odnosima, vraćanju čoveka njegovoj
pravoj ljudskoj prirodi bez iskorišćavanja i ponižavanja drugog.
Istovremeno kad se porodica oslobađa od robovanja
zaostalom domaćinstvu ona produbljuje, obogaćuje i
jača svoje unutrašnje ljudske
odnose I predstavlja
izvor lične sreće svojih članova. Bez prinude privatnovlasničkog društva,
kao I društvenih predrasuda
koje se s njima povezuju, radni ljudi slobodno zasni
vaju svoj bračni i porodični život na međusobnoj lju
bavi, drugarstvu i poštovanju i na ljubavi prema svo
joj deci.
Prom ena bračnih i porodičnih odnosa je istorijski pro
ces u kome treba savlađivati objektivne, materijalne
prepreke, kao i zaostale navike, predrasude i shvatanja, koji su na području ovih odnose naročito duboko
ukorenjenl.
Brzi tempo
industrijalizacije I promena
strukture
stanovništva, nagli razvoj I porast gradova, doselja
vanje seoskog stanovništva,
posebno
omladine, u
gradove, nedostatak I prenaseljenost stanova I slabo
68
�razvijene komunalne službe, promena porodičnih od
nosa — stvorili su i dalje stvaraju nove lične i po
rodične probleme i probleme adaptacije na nove us
love i nov način života, negativne socijalne pojave I
slično.
Savez komunista Jugoslavije uočava duboke procese
koji se odigravaju u porodici, njene potrebe i njene
mogućnosti,
imajući stalno u vidu da subjektivnim
snagama i stvaranjem materijalnih uslova, a naročito
u okviru komuna i stambenih zajednica, treba ubrza
ti proces oslobađanja porodice od tereta tehnički za
ostalog domaćinstva uporedo s opštim
materijalnim
razvitkom zemlje.
Jedan od najvažnijih problema u ovom kompleksu je
ste razvijanje društvene brige za decu. Ne umanjuju
ći ulogu porodice u vaspitanju dece, koja je nezamenIjiva, Savez komunista će se zalagati da se i ubudu
će razvijaju najširi oblici društvene
brige za decu
koji će pružati i ono što u vaspitanju dece porodica,
svedena na roditelje i decu, naročito ako je majka
zaposlena, detetu ne može da pruži. U interesu je 1
porodice i društva stvaranje najrazličitijih dečjih us
tanova i mreže objekata za zabavu i razonodu, sport
skih terena i slično, u kojima će deca provoditi deo
dana i koji će im pružiti kolektivni život i društveno
vaspitanje. Neposredno angažovanje roditelja u ra zvij
janju društvene brige za decu, njihovo učešće u or
ganima upravljanja svih ustanova za decu, omogućuju
da se najbolje sagledaju mogućnosti i potrebe poro
dice i istovremeno ostvari jedinstvo društvenog I po
rodičnog vaspitanja.
U procesu dubokih promena porodičnih odnosa u ko
jima se nalazimo neizbežni su unutrašnji sukobi. Oni
dovode do Individualnih problema I teškoća, koji po
nekad poprimaju karakter društvenih pojava (razvodi
brakova, vanbračna deca 1 si.). Socijalna zaštita treba
da prilazi Individualnoj Intervenciji I pomoći u sva
kom pojedinačnom slučaju gde poremećeni porodični
odnosi dovode do socijalnih problema...«
Idejno-polltlčko osvešćlvanje u pogledu pravaca druš
tvene akcije za definitivnu likvidaciju svih vrsta dis
kriminacije izuzetno Je važno u razvitku samoupravlja
nja, u kojem radnici i radni ljudi odlučuju o društve
nim poslovima u velikom broju samoupravnih organa.
Kompleksnost promena koje treba izvršiti na putu k
potpunoj ravnopravnosti žena i muškaraca iziskuje ne
prekidna idejna 1 politička razjašnjavanja ne samo u
vidu načelnog teoretskog osveti javanja klasne suštine
66
�diskriminacije I naglašavanja nužnosti borbe socijalis
tičkog društva za ravnopravnost polova kao sastavnog
dela emancipacije ljudske ličnosti već I daljeg razra
đivanja otvorenih pitanja i traženja odgovora na ta
pitanja u toku ostvarivanja novih odnosa. Naime, izvesna pitanja koja izgledaju načelno razjašnjena i la
ko rešiva, u praksi traže produbljivanje teorije i po
seban istraživački rad, kao, npr., problem uloge bio
loške reprodukcije u celokupnoj društvenoj reproduk
ciji, odnosno pitanje koji načelan stav o tome ugradi
ti u ekonomski sistem, zatim, kakvim konkretnim merama pratiti transformaciju porodice da bi ona bila
najbezbolnija i slično.
U vezi s učešćem žena u politici, analiza društvenog
položaja žena u razvoju samoupravljanja je pokazala
da tradicionalni kriterijum po kojem se položaj žena
u društvu meri po dosadašnjem položaju muškaraca
ne daje pravu sliku stanja stvari niti upućuje na ot
krivanje svih razloga iz kojih zaostaje učešće žena u
izbornim telima i na izvršnim funkcijama, žene, kao
i muškarci, nisu homogena društvena
struktura, pa
zato u analizi uzroka zaostajanja žena u odlučivanju
za njihovim učešćem u radu pažnju treba usmeriti na
ispitivanje sistema društvenih
institucija,
koje ne
obezbeđuju dovoljno prostora za veći uticaj osnovnih
nosilaca razvitka, tj. radničke klase i radnih ljudi se
la i grada. Predstavnički oblici političkog odlučivanja,
kao što smo već pokazali, nisu više davali prostora
povećanim potrebama da samoupravljači neposredno
odlučuju, da izražavaju svoje interese, da Ispoljavaju
svoje znanje, daju inicijativu i da to ugrade u toko
ve društvenog razvoja.
Zbog toga je bilo potrebno
okrenuti se problemima daljeg razvijanja
političkog
sistema socijalističkog samoupravljanja. I pored izvesnih pozitivnih dostignuća, sistem predstavničke demokratlje zadržava političko odlučivanje u krugu iza
branih političkih predstavnika, »profesionalnih p o liti
čara«. U takvim okolnostima radnici u neposrednoj
proizvodnji, kao I radne žene, bili su suočeni s dile
mom da prestanu biti radnici u svojoj profesiji da bi
se mogli baviti politikom 1 upravljanjem. Žene su, po
red toga, morale da se odriču stvaranja porodice ili
da stalno nose breme odgovornosti na dvema stra
nama da bi mogle u punoj merl učestvovati u p o liti
čkom životu. Podaci o neadekvatnom broju žena na
političkim funkcijama upućivali su na traženje uzroka
manje u ženama, a više u institucijama političkog si
stema. Pored toga što su od radničke klase delom
Još bili otuđeni plodovi rada 1 mogućnost odlučivanja
67
�o društvenim poslovima, žene su bile potiskivane I iz
drugih razloga.
Ostvarivanje »Jednakih prava« žene
na radu i u društvu otežavaju nejednaki usiovi živo
ta u porodici, stara podela rada, stare obaveze u do
maćinstvu. Rešenje konflikta između tih dvaju podru
čja nije samo u ravnomernoj podeli poslova na sve
članove porodice u Individualnom domaćinstvu. Rešenja koja će zadovoljiti sve članove
porodice treba
tražiti na putu na koji ukazuje naučni socijalizam, na
ime da većinu tih poslova treba pretvoriti u grane ja
vnog, društvenog rada. Transformacija individualne po
rodice u smislu podržavljenja i podruštvljenja nekih
njenih funkcija vrši se u raznim oblicima u ćelom
savremenom svetu.
Ona je ubrzana zapošljavanjem
žena i borbom za njihovu ravnopravnost. Ali se i tu
pred pobornike socijalističkog samoupravljanja posta
vlja pitanje ko je nosilac procesa
podruštvljavanja.
»Državno«
rešavanje konflikta između
savremenih
sredstava za proizvodnju i zastarelih,
anahroničnih
društvenih i porodičnih odnosa može samo delimično zadovoljiti, jer traženje rešenja finansiranjem iz
državnog budžeta vodi otuđivanju dela dohotka od
proizvođača odnosno otuđivanju društvene brige o de
ci od roditelja i radnih ljudi. Ima rezonovanja da su
za dobrobit dece odgovorni državni organi; time se
od ljudi otuđuje i osećanje neposredne međusobne
zavisnosti i solidarnosti i slabi njihova inicijativa za
korišćenje raznih mogućnosti za humana, a istovre
meno i realna rešenja.
Nije slučajno što su se u našem društvu, uporedo s
resavanjem
fundamentalnih
pitanja uloge radničke
klase, države i Partije,
vodile i rasprave o raznim
naoko beznačajnim vidovima položaja žene, rasprave
koje su ukazivale na specifičnosti i kompleksnost
društvene situacije. Da bi se osvojila budućnost, »ko
ja pripada radniku i ženi« (A. Bebel), revolucionarna
akcija je morala reagovati i na te na Izgled marginal
ne pojave. Dovoljno je ukazati na diskusije o ulozi
države u zaštiti braka i porodice, o ličnim Imenima i
matičnim knjigama, o funkciji dečjeg dodatka, o dru
štvenoj zaštiti dece, o pobačaju I planiranju porodice,
o populacionoj politici, o oporezivanju porodičnog do
hotka, o plati za domaćice, o noćnom radu i o zašti
ti na radu, o penzijskom sistem u... U tim rasprava
ma često su se ispoijavale idejne nejasnoće i merile
se snage raznih tendencija, koje inače prate socija
listički razvitak.
Birokratsko-etatistička shvatanjia o potrebi ječe držav
ne intervencije I malograđanski liberalizam zagovara68
�1 su stihijski tok stvari i podržavali konzervativizam u
1
pogledu položaja žene. Svaki put kad bi izostala dru
štvena akcija za rešavanje
protlvrečnosti na putu
stvaranja novih samoupravijačkih društvenih i ljuds
kih odnosa rasle su težnje za jačanjem
vlasti nad
ljudima u ime »viših«, nacionalističkih ili tehnokratskih ciljeva. I sa stanovišta
ravnopravnosti
polova
trebalo je ukazivati na prave probleme društveno-ekonomsklh i političkih odnosa I ubrzavati razvijanje sa
moupravljanja.
U nekim aspektima ostvarivanja ravnopravnosti polo
va traže se konkretniji odgovori na osnovu m arksisti
čke nauke i društvene prakse jugoslovenskog socija
lističkog puta. Savez komunista Jugoslavije kao po
bornik povezivanja teorije s praksom omogućavao je
neprekidnu analizu i preispitivanje efekata određene
društvene politike da bi podstakao i kritiku mera ko
je su se pokazale kao neadekvatne.
U idejnim i političkim
smemlcama SKJ za rad na
području ostvarivanja ravnopravnosti polova nije za
boravljena etička i humana strana toga problema. Do
kumenat XI kongresa SKJ koji je taj kongres u junu
1978. godine usvojio kao usmeravanje komunista u
socijalističkom samoupravljanju, ne govori o položaju
žena izdvojeno, već i o muškarcu i o ženi govori kao
o stvaralačkim ljudskim ličnostima, koje mogu l tre
ba da razviju svoje sposobnosti. Raspravljajući o os
novnim samoupravnim zajednicama, na kojima se za
sniva cela zgrada političkog sistema, taj dokumenat
naročito naglašava humanost odnosa koji nastaju iz
među ljudi o kojima se ne stara »svemoguća« država,
nego im njihov položaj u proizvodnji i društvu omo
gućava da se brinu o sebi kao ravnopravne ličnosti
na osnovu sopstvenog rada odnosno
solidarnosti I
uzajamnosti.
Na XI kongresu SKJ jugoslovenski komunisti su kao
osnovu za sadašnju etapu ostvarivanja Programa SKJ
usvojili smernice iz fundamentalne rasprave Edvarda
Kardelja Pravci razvoja političkog sistema socijalisti
čkog samoupravljanja. Teško bi se bolje mogao izloži
ti Program SKJ u borbi za ljudsku sreću — što je
izuzetno važno i za bolje razumevanje shvatanja SKJ
o problemima koji su zajednički svim ženama i muš
karcima — nego što je to učinjeno u pomenutom
delu:
»Sreću čoveku ne može doneti ni država, ni sistem,
ni politička partija. Sreću čovek može sebi stvoriti
samo on s§m. Ali ne on sam kao jedinka, nego samo
�u ravnopravnim odnosima s drugim ljudima. U tim
odnosima on treba samoupravno i slobodno da ovla
dava svojim pojedinačnim I opštim društvenim odno
sima, ali — u odgovarajućim demokratskim organiza
cionim oblicima — i državom, sistemom i političkom
partijom kao instrumentima njegovog sopstvenog sa
moupravljanja. Avangardne snage socijalizma i socija
lističko društvo, prema tome, mogu Imati samo jedan
cilj — da prema mogućnostima datog istorijskog tre
nutka stvaraju uslove u kojima će čovek biti što slo
bodniji u takvom ličnom izražavanju i stvaranju da
može — na osnovi društvene svojine na sredstva za
proizvodnju — slobodno raditi I stvarati za svoju sre
ću. To je samoupravljanje«1 ).
1
Nosioci političke akcije
Program SKJ i rezolucije kongresš SKJ, kao i pravne
norme traže još velike napore za njihovo ostvarivanje.
U kompleksnoj idejnoj, političkoj, ekonomskoj i admi
nistrativnoj akciji treba iskorenjivati stare odnose i
predrasude, razne ponekad i skrivene oblike diskrimi
nacije, i razvijanjem privrede i društvenih delatnosti
stvarati materijalne mogućnosti za nove odnose. So
cijalistička revolucija Je odstranjivanjem uzroka klas
ne eksploatacije, pre svega privatne svojine na sred
stva za proizvodnju, presekla samo izvor diskrimina
cije, a zatim smo se prihvatili stvaranja novih uslova
i odnosa.
Akcija koju su predvideli Program SKJ i druge prog
ramske odluke da bi se ubrzalo uspostavljanje ravno
pravnosti polova nije u praksi bila uvek laka. Kongre
si I konferencije Saveza komunista i Socijalističkog
saveza radnog naroda više puta su analizirali uzroke
Taosiajanja praxse za principima. Radilo se u prvom
redu o objektivnim teškoćama u ekonomskom razvoju
I u razvoju samoupravnih društvenih odnosa koje je
trebalo savladavati. Međutim, više puta Je konstatovano da zaostajanje u praktičnom ostvarivanju ustav
nih I zakonskih normi I programskih društvenih cilje
va (ostvarivanje ravnopravnijeg procenta žena na polltlčko-izvršnim funkcijama, podruštvljavanja domaćin
stva, širenja ustanova društvene dečje zaštite I slič
no) ne proizlazi samo iz objektivnih uslova, već u ve
likoj merl Izražava prakticlstička I blroknatsko-etatlsn ) E. KardelJ, Pravci razvoja
upravilanja, drugo, dopunjeno
str. 14.
70
političkog alatem a aocljallatlčkog
Izdanje, 1C »Komunist«, Beograd
�tička shvatanja nekih nosilaca odluka.
Na društveni
položaj žena nepovoljno je uticalo i liberalističko od*
stupanje od svesnog i organizovanog
usmeravanja
društvenih promena.
Borba protiv konzervativnih i
dogmatskih, na izgled savremenih, a u suštini malo
građanskih shvatanja o društvenom
položaju žena,
imala je veliki značaj. Reč je o promenama koje je
nemoguće izvršiti samim ekonomskim rastom i koje
ne mogu izostati bez nepovoljnih posledica po opšti
razvitak. Isto tako je iz ranijih iskustava bilo očigled
no da ove probleme nije moguće trajno rešlti držav
nom intervencijom. To je moralo biti pre svega stvar
društvene akcije i prakse svakog radnog čoveka, svih
samoupravljača, iako je izgledalo da je to duži put.
Tek je dugotrajnim naporima bilo moguće solidno iz
graditi nove društvene i međuljudske odnose. Takve
napore su morali i moraju i dalje organizovano ulaga
ti prvenstveno oni koji su na sebi osetili šta znači
eksploatacija i diskriminacija: radnička klasa i svi po
tlačeni i diskriminisani, zajedno sa ženama,
kojima
Savez komunista pruža idejno-političku i organizacio
nu podršku svojim delovanjem u svim samoupravnim
i društvenim organizacijama.
Socijalistički savez radnog naroda, kao što smo nag
lasili, po svom karakteru je najšira politička organi
zacija i ujedno jedinstveni front organizovanih socija
lističkih snaga, u kojem se Savez komunista bori za
svoje programske stavove. U Socijalističkom savezu
se tako reći svakodnevno raspravlja o svim značajni
jim političkim i društvenim pitanjima, od onih koja
su važna za život ljudi u naselju, selu, opštini, do po
litike koja je značajna za celu federaciju. Za praćenje
raznih društveno-političkih, ekonomskih, kulturnih, hu
manitarnih, međunarodnih i drugih pitanja I za nji
hovo razmatranje SSRN organizuje stalna tela, komi
sije, sekcije, savete itd., a zatim i javne tribine, dis
kusije u štampi, na RTV i slično da bi omogućio
svim
zainteresovanim da učestvuju u formullsanju
društvenih stavova ili predloga za rešavanje po dogo
voru samih zainteresovanih, kao i da bi inicirao do
govore za društvene odluke u skupštinama.
Mnoga
pitanja su od neposrednog
značaja za ostvarivanje
novog položaja žene u društvu i porodici. Vodeća te
la Socijalističkog saveza u republikama i federaciji
su više puta analizirala postignute rezultate I dono
sila zaključke o raznim aspektima akcije za ostvariva
nje ravnopravnosti polova. To je osobito često bio
slučaj u toku priprema za izbore, kada se rasprav71
�IJalo i o uzrocima neadekvatnog broja žena na ruko
vodećim funkcijama u politici u privredi.
Želimo da ukažemo na dve sednice jugoslovenskog
rukovodstva Socijalističkog saveza koje su gotovo u
celini bile posvećene razmatranju problematike druš
tvenog položaja žena na osnovu izveštaja i predloga
iz cele zemlje.
Plenarna sednica saveznog rukovodstva
Socijalistič
kog saveza usvojila je 1957. godine stavove koji su
znatno uticali na formulacije koje su date u Programu
SKJ 1958. godine. Polazilo se od konstatacije da je
položaj žene u društvu elemenat društvenih odnosa,
da se ti problemi ne mogu tretirati prvenstveno kao
izraz zaostale svesti, da je potrebno
rešavati kon
kretne
ekonomske
i društvene probleme koji odre
đuju i položaj žena i svih ljudi u društvu. Utvrđeno
je da se problemi žena mogu uspešno rešavati samo
u okviru opštih napora usmerenih na razvijanje soci
jalističkog samoupravljanja. Rezultati koji su admini
strativnim merama
postignuti u korist žena bili bi
kratkoročni i u suštini bi ometali dugoročni razvoj
samoupravnih odnosa.
Sukob s tendencijom da se od socijalističke države,
a ne od udruženog rada očekuje savladavanje zaosta
janja, koji je na izvestan način stalno postojao, dovo
dio je do kolebanja u rešavanju konkretnih društvenih
problema, a katkad
i do žučnih rasprava na raznim
društvenim tribinama. I u oblasti problema društvenog
položaja žena bilo je nedoumica i kolebanja. Etatističko-birokratski paternalizam, malograđanska demagogi
ja i el itizam takmiči ti su se u propisivanju lekova za
svakodnevne probleme žene i porodice.
Tu su, razume se, bile i znatne teškoće privrednog
razvoja, koje su se odražavale osobito na položaj že
ne. Ograničenost broja radnih mesta naročito je srna
njlvala mogućnosti žena za zapošljavanje, stipendira
nje, napredovanje u profesiji, a to su pratile i teško
će u vezi s obezbeđlvanjem materijalne baze za po
društvljavanje domaćinstva i brige o deci.
Javno mnenje se kolebalo između kritikovanja majkj,
koje, kako se govorilo, zanemaruju svoju decu, 1 k r
ti kovanja države, koja zanemaruje majke. Profesional
na orijentacija ženske omladine pretežno na »ženske
pozive«
ukazivala Je na to da nismo otklonili nesi
gurnost u pogledu kombinovanja zapošljavanja I ma
terinstva upravo usled nedovoljne dečje zaštite. Ali
su svakako najdrastičniji bili pokazatelji o opadanju
72
�broja žena na političkim funkcijama u skupštinama i
u političko-izvršnim organima. „A-,sve to je vodilo po
stavljanju _zahteva za administrativnim
pritTsRorfT u
korist»Jej^ke7ravnopra vnostl«^
Zato je Socijalistički savez posle javne rasprave me
đu radnim ljudima i građanima u mesnim zajednica
ma i opštinama u svim
republikama i pokrajinama
koja je vođena 1973. godine
razmatrao probleme u
vezi sa samoupravljanjem.
savremenim društvenim,
ekonomskim i tehnološkim razvitkom i nekim aktuelnim pitanjima društvenog položaja žena.
Gledišta i
zaključke »0 aktuelnirru pitanjima društvenog položa
ja žena« Savezna konferencija Socijalističkog saveza
je u celini uključila u aktivnosti koje su razvijane uo
či donošenja novog Ustava u cilju daljeg razvoja sa
moupravljanja. Ona je ukazala na klasni karakter teš
koća i tražila idejnu jasnost i odlučnost da bi se prevazišlo zaostajanje raznih vidova
položaja žena za
mogućnostima koje su do tada već bile stvorene u
društvu.
Savezna konferencija je ponovo naglasila da nije reč
samo o zaostajanju u ostvarivanju željenog položaja
žena već i o nedovoljnoj afirm aciji
radničke klase
kroz samoupravljanje:
»Savezna konferencija SSRNJ polazi sa stanovišta da
su uzroci zaostajanja u društvenom
položaju
žene
identični s uzrocima, pojavama i slabostima koji su
ozbiljno otežavali ostvarivanje interesa i uticaja rad
ničke klase i radnih ljudi uopšte na celokupan druš
tveni i ekonomski razvoj, a tim e i do zaostajanja sa
moupravljanja u celini.
Žene ne predstavljaju posebnu homogenu društvenu
strukturu u socijalnom, idejnom i političkom smislu.
U razlikama u njihovom položaju
ogledaju se sve
protivrečnosti u razvoju društveno-ekonomsklh odnosa
u celini. Međutim, u odnosu na ženu to je potencira
no objektivnim i subjektivnim teškoćama u prevazi laženju konzervativnih i malograđanskih shvatanja.
U položaju žene posebno se ispoljavaju I protivrečno
sti reprodukcije stare podele rada. One se ogledaju
u tome što veliki broj žena ostaje van proizvodnog ra
da -M na nlskoproduktivnom radu — što postaje i zna
l
čajan elemenat produbljivanja socijalnih razlika;
za
tim u tome što se mnogi poslovi u porodici i doma
ćinstvu tretiraju kao isključivo ženski, iako u porodi
čnim odnosima nastaju promene stupanjem žene na
rad van kuće I u društveni život.«1 )
2
ta)
«2ena danas«, 1973. br. 2T1.
73
�Borba za razvijanje samoupravljanja i učešće svih
građana u odlučivanju o društvenim poslovima bila je
tesno povezana s prevazilaženjem
birokratsko-tehnokratskog zatvaranja politike u uske, u stvari povlašćene krugove, koji obično izražavaju
paternalističku
brigu za čoveka, a istovremeno mu onemogućavaju da
postane tvorac svog društvenog položaja, da razvija
sve svoje stvaralačke sposobnosti i da preuzme svo
ja prava I svoje društvene odgovornosti.
Zalaganje
svih progresivnih društvenih snaga, a ne samo žena,
da se prevlada patrijarhalni paternalistički odnos pre
ma porodičnom i društvenom položaju žena postalo
je jedno od središnih strategijskih pitanja borbe za
razvijanje socijalističkog samoupravljanja: hoće li ra
dnik biti subjekt ili objekt državne brige? Dilemu je
konačno razrešio novi Ustav 1974. godine.
Novi Ustav SFRJ, X i XI kongres SKJ nedvosmisleno
su na već davno označenim putevima borbe za oslo
bođenje čoveka i rada, ozakonili ravnopravni položaj
svakog radnog čoveka u odlučivanju o sredstvima, us
lovima I plodovima rada. Na toj osnovi je zatim iz
rastao delegatski sistem, koji omogućava da se raz
novrsni tzv. »ženski problemi«, a u stvari ozbiljni dru
štveni problemi,
svakodnevno
ugrađuju u procese
odlučivanja o životnim društvenim problemima. Tako
su programski stavovi sazreli do ustavnih normi. Us
tavno načelo da je rad osnova društvenog položaja
čoveka dobija punu važnost, a neposredno poveziva
nje rada s upravljanjem preko delegatskog sistema
vodi prevazilaženju
protivrečnosti i u položaju žena
kao majki, radnica i građanki.
U junu 1980. godine Predsednlštvo CK SKJ ponovo
Ističe nužnost svesne političke i Idejne borbe protiv
svega onoga što sprečava ostvarivanje potpune ravno
pravnosti žena I muškaraca u jugoslovenskom društvu
I o tome donosi posebne »Zaključke o zadacima Sa
veza komunista na daljem unapređivanju društvenog
položaja I uloge žene danas«. Analizirajući raskorak
Između uloge žena u celokupnoj društvenoj reproduk
ciji i zaostajanja njihovog učešća u procesu društve
nog odlučivanja na svim nivoima, uočavajući tenden
cije gubljenja socijalističkog kursa u rešavanju onih
društveno-ekonomskih I socijalnih pitanja koja su povezana s ostvarivanjem ekonomske i političke ravno
pravnosti polova — u vreme stabillzaclonlh napora
zemlje, upozoravajući, dalje, na strategijski značaj
punog učešća žena u društvenom razvoju posebno s
obzirom na odbrambene sposobnosti zemlje, Predsed
nlštvo poziva komuniste na Idejno-polltlčku aktivnost
74
�u samoupravnim i političkim telima da bi nastavili i
ubrzali kretanje na odlučujućim područjima razvoja i
akcije: u zapošljavanju
posebno mlađih generacija
žena i otvaranju
perspektive za njihovo
učešće u
svim, a ne samo u »ženskim« profesijama, pri čemu
se posebno ističe uloga usmerenog obrazovanja; od
lučniju akciju traži potpunija afirmacija žene kao po
ljoprivrednog proizvođača i upravljača; pozivaju se
komunisti da pojačaju akcije za dalje sistemsko re
šavanje problema zaštite materinstva i društvene bri
ge o deci kao sastavnog dela društvene reprodukcije,
dok se s posebnom oštrinom komunistima postavlja^
zadatak da dosledno sprovode kadrovsku politiku u
kandidovanju i biranju žena u organe samoupravljanja, ^
u delegacije, u organe skupština društveno-polltičkih
zajednica i društveno-političkih organizacija.
Predsedništvo CK SKJ je naglasilo da se u savlada
vanju prepreka na putu ostvarivanja potpune ravno
pravnosti polova ne radi o stihijnom procesu koji bi
samo pratio materijalni razvitak, već i da faktor sve
sti ima izuzetan značaj u usmeravanju društveno-ekonomskog razvoja i u razvijanju socijalističkih shvata
nja. U vezi s tim u pomenutim »Zaključcima« se ka
že sledeće:
»Savez komunista mora inicirati sistematsko naučno^
Istraživanje i idejno raščišćavanje teoretskih pitanja
vezanih za položaj žene u društvu i porodici i potica
ti praćenje svjetskih procesa u koje je ugrađena bor
ba za bolje, ravnopravne životne i radne uvjete žene
kao snažan doprinos novom međunarodnom ekonom
skom poretku i socijalizmu kao svjetskom
procesu.
Predsjedništvo CK SKJ ističe da komunisti trebaju od
lučnije i efikasnije voditi borbu protiv raznih devija
cija i otpora i svojim djelovanjem doprinositi da se
uspješnije prevazilaze nazadna shvaćanja o ženi, na
ročito razna konzervativna i patrijarhalna
shvaćanja,
feministički i ekonomistički pristup I slično«, (»žena«,
Zagreb 1980, br. 4— 5.)
Uloga ženskih organizacija
Neposredno učešće žena u celokupnom sistemu soci
jalističkog samoupravljanja, u svim društveno-politlčklm i društvenim organizacijama (socijalno-humanitarnhn, stručnim, kulturnim ltd.) u kojima svi zalnteresovani građani bez obzira na pol zajednički rešavaju
društvena I lična pitanja, Ima odlučujući značaj za iz75
�građivanje novih odnosa među ljudima i za brži celokupni razvitak društva. Organizovanje žena u poseb
ne ženske organizacije, kao i rad posebnih tela za
razmatranje pojedinih pitanja koja izviru iz dosadaš
njeg društvenog I porodičnog položaja žena, bili su
samo jedan vid njihovog mobilisanja u društvenu ak
ciju koju je vodila Komunistička partija
neprestano
nastojeći da rešavanje tzv. ženskih pitanja uključi u
opšti revolucionarni program.
Tako je i nastala posebna organizacija — Antifašisti
čki front žena (AFŽ) kao oblik neposrednog delovanja
komunista među ženama i kao deo samoorganizovanja naroda u jedinstveni Narodni front. Prema tome,
AFŽ nije nastao samo kao organizator -ženskog udela« u oslobodilačkoj borbi već i kao izraz težnjš že
na iz svih narodnih slojeva da se uključe u NOB. Po
red toga, preko AFŽ mogle su se obuhvatiti i mase
najzaostalijih, polupismenih i do tada još iz javnog
života potisnutih žena, tako da su se one svesno uk
ljučile u zajedničku borbu da bi i svojim doprinosom
neposredno ostvarivale ciljeve borbe,
među kojima
je bila i potpuna ravnopravnost polova.
Antifašistički front žena se posle
osnivanja
1942.
godine brzo razvio u organizaciju miliona ranije obes
pravljenih i zapostavljenih.žena, ponesenih sada oslobo
dilačkom borbom i revolucijom. Žene su preko »svo
je« organizacije upoznale ciljeve zajedničke borbe na
roda i radničke klase, uključile se u akciju, naučile
da žive politički i dobile reč u javnosti. Oslanjajući
se na težnje i društvenu snagu samih žena, AFŽ se
borio protiv zaostalosti, nepismenosti, praznoverja i
predrasuda svih vrsta. AFŽ je zaista bio škola koja
je omogućila da se brže kidaju okovi prošlosti i žene
uključe u redove revolucionarnih boraca i graditelja
socijalizma. U godinama drugog svetskog rata naro
dne mase, pri hvatajući poziv KPJ na oružanu borbu
za oslobođenje u okviru Narodnog fronta, postajale
su nosilac natčovečanske borbe, koja je pored oslobo
đenja zemlje morala obuhvatiti ciljeve za koje su ra
dne mase jedino I bile spremne da se bore bez obzi
ra na žrtve. To su bili ciljevi revolucije, koji su bili
formulisani još ranije, a koji su u ustanku naroda Ju
goslavije bili spojeni u jedinstven proces narodnooslobodilačke borbe, antlkolonijalne i antifeudalne revo
lucije, u proces borbe za rešavanje nacionalnog pita
nja 1 afirmaciju svih čovekovlh prava, a posebno u
proces borbe za jednakost IJlidi i za likvidaciju eks
ploatacije, a to sve Je stvaralo osnovu za socijalizam.
Međutim, brzi razvoj AF2-a koji je bio omogućen P°"
76
�letom politički probuđenih masa žena,
dovodio je i
do pojava preteranog osamostaljivanja i do izdvajanja
žena iz zajedničkih političkih organizacija. Na tu po
javu je još u toku rata upozorio Centralni kom itet
Komunističke partije Jugoslavije i kriti kovao žene-komuniste i odgovorne partijske komitete zbog pretera
nog vertikalnog povezivanja odborš AFŽ-a i zbog za
nemarivanja rada među onim ženama koje još nisu
bile uključene u narodnooslobodrlački pokret. Slična
upozorenja u.vezi s radom AFŽ-a bila su data i posle
oslobođenja zemlje kada se postavio problem budu
ćeg razvijanja AFŽ-a kao popularne masovne organiza
cije žena koja bi im neprekidno otvarala put k aktivizaciji u Narodnom frontu, u sindikatima, u organima
vlasti, u društvu, svuda gde je njihovo učešće bilo
nužno i očekivano u burnim godinama posleratne ob
nove i revolucionarnih promena. Dileme koje su se
pojavile u vezi s daljim
razvitkom
Antifašističkog
fronta žena u prvim godinama izgradnje zemlje pose
bno je analizirao V kongres KPJ 1948. godine. To je
bio istorijski kongres i za probleme političkog rada
među ženama. Odbacivši Staljinov zahtev da se jugoslovenska revolucija razvija po sovjetskom
modelu,
taj kongres je kritički preispitao jugoslovensku prak
su i trasirao dalje puteve razvoja zemlje na svim pod
ručjima. U tom okviru je razmatrana i uloga AFŽ-a,
bio je podnet i poseban referat, a Edvard Kardelj je
dao sledeću sažetu analizu rukovodstva CK KPJ o tim
pitanjima:
■Posle rata postavilo se pitanje daljeg rada AFŽ-a.
Naša Partija zauzela je jasno i određeno stanovište
da treba dalje jačati i razvijati AFŽ kao deo Narod
nog fronta. AFŽ treba i dalje da radi na mobilizaciji
žena za izgradnju socijalizma, na njihovom uvlačenju
u organe narodne vlasti, na njihovom vaspitanju u du
hu socijalizma i na podizanju njihove svesti. Pri to
me naročito važna uloga AFŽ-a sastoji se u tome što
se on obraća najzaostalijfm, pasivnim masama žena,
koje još žive u mraku i koje, uprkos formalnim pra
vima na ravnopravnost, praktički ne koriste ta pra
va. AFŽ ima važne zadatke naročito na selu, dalje
kod žena-domaćica itd. A li AFŽ treba istovremeno da
pomogne i sindikatima u njihovom radu na podizanju
svesti žena-radnica. Dalji zadatak AFŽ-a jeste razvi
janje široke inicijative žena u pitanjima zaštite maj
ke i deteta. Najzad, treba podvući da se kroz AFŽ
naše žene povezuju sa svetskim antifašističkim fron
tom žena u borbi za mir i demokrati ju.
77
�Međutim, AFŽ ima još mnogo organizacionih i dru
gih nedostataka. Mnoge partijske organizacije još ne
pokazuju dovoljno brige za rad u ženskim masama, a
to se odražava u tome što i mnoge organizacije Na
rodnog fronta ne znaju da aktivizlraju ženske mase.
Usled toga se, naravno, javlja i slabost u organiza
cionom razvijanju AF2-a. Nedostaci u tom radu po
kazuju se u izvesnom opadanju aktivnosti žena u poređenju s ratnim vremenom. Ta pojava se očituje na
ročito teško na pitanju učešća žena u organima na
rodne vlasti. Od osiloibođenja do danas broj žena u
organima narodne vlasti je opadao, umesto da raste.
S obzirom na te nedostatke, pred nas se u vezi s
radom AF2-a postavlja u prvom redu zadatak da u
organizacionom pogledu učinimo AF2 još gipkijim, raznoobraznijlm, bližim svakodnevnom životu radnih že
na. Važno je da AF2 ne bude kruta organizacija, stva
rana po jednom šablonu, nego gipka u svojim forma
ma i sposobna da povezuje žene kroz najrazličitlje
organizacije.
AF2 u saradnji s ostalim organizacijama treba najši
rim političkim radom da obuhvati naročito zaostalije
i pasivnije ženske mase. On treba da posveti sves
tranu pažnju kulturno-prosvetnom radu među ženama,
naročito u pravcu podizanja političke svesti, socijalno-ikulturnog nivoa itd. AF2 treba da organizuje i da
pomogne razvijanje čitavog sistema
pomoći radnoj
ženi i majci, i to u najtešnjoj saradnji s narodnim od
borima i sa zdravstvenim organima, sa sindikatima,
Crvenim krstom, preko porodilišta, savetovališta, am
bulanata, dečjih jasaila, igrališta, obdaništa, sezons
kih jasala, dečjih vrtića itd., podizanjem domaćinsta
va, olakšavanjem životnih uslova žena,
otvaranjem
menzi, školskih kuhinja, zajedničkih perionica, čistlonloa itd., a takođe I da individualno pomogne majka
ma i deci. To će omogućiti ženama da uzmu većeg
^učešća u privrednom i političkom životu.
AF2 treba da vodi takođe brigu o pomoći majkama
kao prvim vaspltačlma. U saradnji s omladinskim or
ganizacijama I sa školom, AF2 treba dalje da nastoji
da deca dobiju pravilan odgoj, a naročito da, odgaja
jući najšire mase žena u duhu socijalizma I ljubavi
prema svojoj socijalističkoj domovini, doprinese I od
gajanju dece u tom duhu.
Važan zadatak AF2-a takođe je da zajedno s drugim
masovnim organizacijama učestvuje u razvijanju ma
sovne kontrole i narodne Inspekcije odozdo u pogledu
rada organa narodne uprave, trgovačkih magaclna, ra
78
�dionica, ugostiteljskih radnji i svih drugih
ustanova
koje služe bilo zaštiti majki i dece bilo svakodnevnim
potrebama širokih narodnih masa.«
U daljem razvitku i pod uticajem radničkog samoup
ravljanja sve više se osećalo da je politički rad žena
u posebnoj organizaciji značio dupliranje rada Narod
nog fronta, da je on preopterećivao deo aktivistkinja,
a nije uspevao da se dovoljno prilagodi raznovrsnim
potrebama radnih žena, naročito na selu. Stalno se
nastojalo na tome da se AF2 okrene
konkretnijem
radu u skladu sa interesima žena, posebno u nerazvijenijim
sredinama.
Tako je u svom daljem radu
AF2 doprineo stvaranju mnogih društvenih organiza
cija koje nisu okupljale svoje članstvo na osnovu po
la, već na osnovu društvenih
zadataka koji su bili
značajni i za ženu i za muškarca, a čije se rešavanje
zasnivalo na dobrovoljnom radu i stručnom znanju. Unu
tar rukovodstva AF2 bile su formirane posebne sekcije
i komisije, na primer za majku i dete, za domaćinstvo,
za prosvećivanje seoskih žena, za radnice i slično. U
njima su se sve više okupljali društveni i stručni ra
dnici bez obzira na pol, pa je postajalo očigledno da
je okvir ženske organizacije preuzak. Zbog toga su
se počela razvijati samostalna društva za staranje o
deci (»Naša deca«, »Prijatelji dece i omladine«); za
počet je rad na planiranju porodice, proširena je ak
tivnost Crvenog krsta i raznih kulturno-prosvetnih
društava. Na inicijativu
Saveza sindikata nastala je
Konferenoija »Porodica i domaćinstvo« (sada: »Mesna
zajednica i porodica« kao oblik delovanja Socijalistič
kog saveza). U svim tim organizacijama, kao i u Sa
vezu komunista i u Socijalističkom savezu radnog na
roda žene su učestvovale u velikom broju,
dok su
omladinke svoju aktivnost
usmerile na omladinske,
radničke i studentske organizacije, na omladinske ra
dne akcije zajedno sa svojim drugovima. Među om
ladinom se nije nikad postavljalo pitanje
posebnog
ženskog organizovanja.
U takvim okolnostima, naravno,
politička delatnost
žena nije se mogla razvijati samo u okvirima poseb
ne^ ženske organizacije. To bi u novim uslovima još
više izdvajalo žene iz zajedničkog političkog života i
rukovodeće društvene snage, pa i same žene, dovo
dilo do pogrešnog uverenja da žene treba same da
se bore za svoja prava i pozicije u društvu, kao da
su posredi samo njihovi, a ne društveni problemi. To
takođe ne bi podsticalo žene da neposredno deluju u
organima društvenog samoupravljanja. Posle značajnih
promena obeleženih prerastanjem Narodnog fronta u
79
�Socijalistički
savez radnog naroda, a Komunističke
partije u Savez komunista, IV kongres AF2-a, održan
1953. godine zaključio je da je s razvitkom političkog
sistema AF2 kao jednoobrazna i jedina ženska orga
nizacija ispunio svoj zadatak i iscrpao svoje moguć
nosti, te da treba politički rad među ženama i politič
ku aktivnost
žena organizovati u svim političkim i
društvenim organizacijama:
»Smatrajući da bi dalje postojanje AF2^a kao jedno
obrazne i jedine ženske organizacije, jednako organizovane odozdo nagore, na ovom stepenu društvenog
razvitka suviše izdvajalo žene iz zajedničkih napora u
rešavanju društvenih problema, podržavalo pogrešno
mišljenje da je pitanje položaja žene nekakvo odvoje
no žensko pitanje, a ne pitanje naše društvene zajed
nice, pitanje svih boraca za socijalizam, IV kongres
AF2 donosi odluku da se umesto AF2 osnuje Savez
ženskih društava«.1 )
3
Ovaj kongres je u isto vreme preporučio da se žene
uključe u društva koja rešavaju probleme za koje su
one posebno zainteresovane, da osnivaju nova druš
tva i organizacije koje će razvijati različite oblike po
moći majkama i domaćicama da bi one same mogle
aktivnije da učestvuju u društvenom životu.
Tako su se razna ženska društva povezala u Savez
ženskih društava, koji je osnovan na tom, IV kongre
su AF2-a. U to vreme je postojalo oko 2000 ženskih
društava okupljenih obično oko konkretnih programa
rada, oko raznih oblika zbrinjavanja dece, oko savetovališta za žene I roditelje, oko servisa za pomoć do
maćinstvima porodica zaposlenih ljudi i slično. Mnoge
od tih delatnostl razvijale su se na selu. Društva su
bila organizovana u saveze u okviru opština, srezova,
pokrajina i republika i na nivou federacije. Veoma
značajna je bila delatnost sekcIJS ženS-zadrugarkl u
okviru zadružnih
organizacija, koje su prvih godina
posle rata radile na opštem i domaćlčkom obrazova
nju žena, a neko vreme su razvijale I sopstvenu eko
nomsku aktivnost.
Na taj se način širilo područje dobrovoljne društvene
delatnostl zalnteresovanih građana bez obzira na pol.
U rešavanju važnih problema porodice, dece, doma
ćinstva, zdravstvene preventive i slično prevazilaženo je shvatanje o »ženskim Interesima« i stvarala se
atmosfera za podruštvljavanja tih problema. Uz Isto
vremeni razvoj radničkog I društvenog samoupravlja
nja društvene organizacije su dobljale sve značajniju
,3) Rezolucija o osnivanju Saveza ženskih druStava Jufloslavlje, septembar
1953.
80
�ulogu. Pored toga što su same svojim
dobrovoljnim
radom rešavale mnoge zadatke, one su izražavale in
terese i potrebe građana prilikom odlučivanja u sa
moupravnim telima ili u javnim raspravama. Tako ra
znovrsne i mnogobrojne
društvene organizacije oba
vljaju za radne ljude i građane važne delatnosti. One
su ujedno značajan faktor javnog mnenja i inicijatori
mnogih konkretnih delatnosti, a u novom
ustavnom
sistemu postaju i važan konstitutivni elemenat u delovanju delegatskog skupštinskog sistema u organizovanju samoupravnih, mesnih i interesnih
zajednica.
Posebno značajno mesto imaju ove organizacije i ud
ruženja građana u Socijalističkom savezu radnog na
roda, gde u sekcijama za razne oblasti društvenog ži
vota učestvuju u donošenju političkih odluka.
S obzirom na potrebu dalje političke mobilizacije že
na i podsticanja akcija u ćelom društvu za savladava
nje posledica diskriminacije žena, istovremeno sa
Savezom ženskih društava bile su osnovane komisije
za društvenu aktivnost žena pri odborima
Socijalis
tičkog saveza radnog naroda. Komisije su kao pose
bna tela u Socijalističkom savezu dobile zadatak da
predlažu mere za uključivanje žena u politički život i
za okupljanje što većeg broja političkih
aktivista,
bez obzira na pol, na rešavanju društvenih problema
koji su ranije tretirani kao »ženski*.
Paralelno delovanje Saveza ženskih društava (kao objedinjavajućeg tela svih ženskih i opštedruštvenih or
ganizacija koje su se bavile problemima vezanim za
položaj žena) i komisija za društvenu aktivnost žena
pri odborima Socijalističkog saveza
(čiji je zadatak
bio da daju inicijativu za idejne i političke akcije) od
opština do federacije, pokazivalo se sve manje efikas
nim, pa je zato 1961. godine došlo do njihovog spa
janja u Konferenciju za društvenu aktivnost žena. U
sistemu konferencija za društvenu aktivnost žena nije
više postojalo individualno članstvo, već su u njih bi
li uključeni predstavnici raznih društveno-politlčkih i
društvenih organizacija, organa državne uprave, priv
rednih organizacija, socijalnih, zdravstvenih, prosvetnih i drugih institucija. U Konferenciji za društvenu
aktivnost žena Jugoslavije uključeni su predstavnici
republičkih i pokrajinskih konferencija.
Prema novom Statutu Socijalističkog saveza radnog
naroda Jugoslavije konferencije odnosno saveti za pi
tanja društvenog,
ekonomskog i političkog položaja
žena imaju status posebnih oblika delovanja organa
Socijalističkog saveza. Oni prate ostvarivanje društve
81
�nih stavova o položaju žena I predlažu Socijalističkom
savezu I drugim društvenim činiocima mere za prevazilaženje konflikta Između rada i materinstva i mno
gih porodičnih obaveza žena.
Sadržaj I metod rada tih tela određuju problemi koji
su karakteristični za položaj žena u pojedinim repub
likama i činjenica da se u sve razgranatijem sistemu
društvenog samoupravljanja
problemima društvenog
položaja žena bave mnoge organizacije i institucije,
tako da saveti i konferencije za pitanja društvenog
položaja i aktivnosti žena nisu reprezentantl interesa
žena i jedini faktor u borbi za rešavanje njihovih spe
cifičnih problema, već su jedan od specifičnih oblika
rada SSRN kojim se na programskim osnovama SKJ
usklađuju gledišta i predloži za akciju koja ima opšti
društveni značaj.
U svom dosadašnjem
radu konferencije i saveti za
pitanja društvenog položaja žena pokretali su pitanja
koja su bila značajna u datoj sredini ili u opštini, re
publici, pokrajini, odnosno za koja je bilo potrebno
usklađivanje u federaciji.
Među značajnije probleme koje je pokretala i kojima
se bavila Konferencija za pitanja društvene aktivnosti
žena Jugoslavije (na sednicama Predsedništva, na savetovanjima zajedno sa sindikatima, Savezom omladi
ne, Jugoslovenskom konferencijom za socijalni rad,
Savetom za planiranje porodice i dr.) bili su: komu
nalni sistem i društveno-politička aktivnost žena; zaš
tita i vaspitanje dece; ishrana dece u školskim ku
hinjama, zdravstvena zaštita majke i deteta; društveni
položaj seoske žene; rad zavodš I centara za ekono
miku domaćinstva; mesto i uloga konferencija u ko
muni; izrada statuta opštlna i radnih organizacija I
zadaci konferencija; školovanje, zapošljavanje i druš
tvena aktivnost ženske omladine; unapređivanje uslova života i rada seoske žene I porodice; ekonomski,
društveni i medicinski aspekti prekida trudnoće I raz
voj kontracepcije; ponzljskl sistem i žene; problemi
položaja žene I mogućnosti njihovog rešavanja u sis
temu društvenog samoupravljanja; školovanje i struč
no obrazovanje žena; položaj i problemi porodice u
procesu konstituisanja samoupravnog društva; žena I
materinstvo (porodiljsko odsustvo); izbori za skup
štine društveno-političkih zajednica i izbor žena; za
poslenost, zapošljavanje 1 stručno osposobljavanje
žena; aktuelni problemi žena zaposlenih u privredi;
produženi boravak učenika u osnovnoj školi; učešće
žena u pripremama za opštenarodnu odbranu; radnl^
82
�i samoupravni položaj zaposlene žene; problemi form i ranja kadrova; razvoj, mesfo i uloga mesnih zajed
nica; razvoj Socijalističkog saveza i rad na unapređe
nju položaja žena;
Kongres samoupravljača i aktuelna pitanja položaja žene itd.
Konferencije za pitanja društvenog položaja žena takođe uključuju široke krugove zainteresovanih građa
na u javne diskusije o predlozima skupštinskih odlu
ka (promene ustava, zakon o braku i porodici, zdrav
stvena zaštita i zdravstveno osiguranje, penzijski sis
tem, rad i radni odnosi, društveni planovi razvoja i
dr.) i s mišljenjima koja preovlađuju o svim tim I
drugim pitanjima iznesertlim u diskusijama upoznaju
rukovodstvo Socjalističkog saveza i Saveznu skupš
tinu.
Konferencija za pitanja društvenog položaja žena u
Saveznoj konferenciji SSRN Jugoslavije izdaje časopis
»žena danas«, koji sada izlazi kao nedeljni prilog lista
»Borba«. Neke republičke i pokrajinske konferencije iz
daju mesečne časopise. Tako, na primer, SSRN Hrvat
ske izdaje »Ženu«, časopis za znanstvena, društvena i
kulturna pitanja o mjestu i ulozi žene i porodice u dru
štvu«; u Makedoniji izlazi »Prosvetna žena«, u Sloveniji
»Naša žena« itd. Izdaju se i povremene publikacije, kao
npr. Ujedinjene nacije 'i pravni položaj žena, Omladina
i odnosi među polovima i materijal važnijih savetovanja.
Na predlog Konferencije izrađeni su posebni statistički
bilteni »Žena u društvu i privredi Jugoslavije«, zbornik
»Razvod braka«, priručnici za svakodnevnu zaštitu dece
u opštini, za rad školskih kuhinja, o pravima i dužnosti
ma žena, bibliografija »Društveni položaj žene i porodi
ca«. Redovni bilteni i druge tekuće publikacije SSRN
donose važnije informacije i rasprave koje organizuju
konferencije.
Značajne su aktivnosti u vezi s obeležavanjem Među
narodnog dana žena — 8. marta. Društveno-političke or
ganizacije nastoje da 8. mart razvije svoj karakter mobilizacionog radničkog i internacionalističkog praznika u
novim uslovima. Ovaj dan se proslavlja u celoj zemlji. U
okviru tog praznovanja teži se pokretanju diskusija i
akcija radi unapređenja društvenog i porodičnog položaja
žena i u vezi s tim promeni društvenih odnosa, škole,
fabrike, sela, razna društva, štampa, društveno-političke
organizacije proširuju sadržaj proslavljanja 8. marta i
prilagođavaju ga karakteru borbe za ravnopravnost polo
va u socijalističkoj samoupravnoj zajednici.
Još postoje izvesne dileme u pogledu načina organizovanja političke akcije među ženama i o oblicima speci83
�fičnog organizovanog doprinosa žena borbi za brži raz
voj društva i unapređivanje ravnopravnosti polova. To
su u suštini stare dileme u radničkom pokretu slične
onima na koje je CK KPJ ukazivao još u toku narodno
oslobodilačke borbe. Posle 40 godina od početka oruža
ne revolucije i 35 godina razvitka socijalističkog samo
upravljanja preovladalo je saznanje da posebna, jedin
stvena i jaka ženska društveno-politička organizacija ne
može biti ni sredstvo ni merilo ženske emancipacije,
već, obrnuto, da je svestrano učešće žena u svim dru
štvenim aktivnostima, u radu i upravljanju stvarno me
rilo ženske odnosno opšte ljudske emancipacije. I naj
zad, zakonitost je socijalističkog razvitka da nestaje
potreba za izdvajanjem žena u posebnu organizaciju.
Obeležavanje mnogih problema svakodnevnog života kao
»ženskih« problema postaje očigledan anahronizam. Me
đutim, postavlja se pitanje kako savladati ipak još veli
ko zaostajanje u kvantitativnim pokazateljima društvene
afirmacije žena. Dok su konkretni problemi kojima su se
svojevremeno bavili AFŽ i Savet ženskih društava do
bili nove organizacione okvire u kojima su neposredno
aktivne pretežno žene, a koji ipak znače snažno po>društvl javan je »ženskog pitanja«, ostali su otvoreni pro
blemi neprekidne anaTizen~rešavanja političkog, ekonom
skog, sociološkog, moralnog i kadrovskog aspekta rav
nopravnosti polova. To očigledno spada u stalne zadatke
vodećih političkih snaga zemlje. Konferencija za pitanja
društvenog položaja žena može u svemu biti poseban
oblik za koordinaciju i proučavanje stanja i svojim predlozima doprinositi efikasnijem delovanju Socijalističkog
saveza u celini. Međutim, neposrednu odgovornost npr.
za strukturu skupštinskih tela, radničkih saveta i drugih
izvršnih političkih tela nose Ustavom određeni politički
faktori, u prvom redu Savez komunista i Socijalistički
savez radnog naroda.
Nezadovoljavajući broj žena o organima samoupravlja
nja, u političkim organima i organizacijama i na rukovo
dećim mestlma uopšte samo donekle je posledica mate
rijalnih uslova i teškoća koji ometaju brže ostvarivanje
ustavnih normi i političkih stavova o strukturi izabranih
tela I slično. Svakako se radi I o slabostima akcije sa
mih društveno-političkih organizacija.
Suviše mali broj žena na društvenim funkcijama doveo
je tu i tamo do gledišta da treba ponovo stvoriti poseb-r
nu žensku organizaciju. Ali je očigledno da usmeravanje političkih snaga i žena u okvire posebne vertikalno
organizovane političke organizacije žena ne bi bilo u
skladu s potrebom da žene neposredno učestvuju u sa
moupravnim i drugim organima vlasti i u društvenim
84
�organizacijama niti bi u mnogo čemu moglo davati oče
kivane efekte, već samo suprotne onima kojima se teži.
Neposredno prisustvo žena u organima samoupravlja
nja i drugim društvenim telima ne može se zameniti
^»predstavnicima« ženske organizacije. Pored toga, teo
rijsko saznanje i praktično iskustvo ukazuju na to da u
rešavanju pitanja koja se neposredno tiču žena razlike
u gledištima ne nastaju u prvom redu na osnovu pola,
već na osnovu klasne, socijalističke odnosno konzerva
tivne orijentacije. Nesumnjivo su opravdani razlozi koji
su doveli do ukidanja Antifašističkog fronta žena. Sa
dašnje konferencije odnosno saveti za probleme dru
štvenog položaja žena imaju zadatak da kao specijalizovani politički i društveni organi u sklopu Socijalističkog
saveza radnog naroda deluju kao zajednička tribina
svih subjektivnih društveniih snaga, da analiziraju razna
pitanja koja zadiru u društveni položaj žena i da pred'lažu
odgovarajuće akcije raznim društvenim faktorima. Integrisanje odgovornosti za akcije u sve društveno-političke organizacije omogućava da u okviru SSRN na
staju na terenu odgovarajući povremeni oblici aktivizacije i aktivnosti žena u sredinama u kojima se ne
posredno uključivanje žena teže prihvata (npr. aktivi
žena na selu), ili kao metod rada za proučavanje od
ređenih pitanja i izvođenje nekih konkretnih akcija
(npr. u nekim industrijskim preduzećima i slično).
U okviru razgranatih međunarodnih veza Socijalistič
kog saveza, Konferencija za društvenu aktivnost žena
je poseban oblik saradnje s organizacijama koje se u
drugim zemljama bore za novu ulogu žene u savremenom svetu.
Uloga zakonodavstva u menjanju
društvenog položaja žena
Ustavne i zakonske norme imaju u ostvarivanju stvar
ne ravnopravnosti žena ograničen domet. One su veo
ma važno oružje za menjanje odnosa i shvatanja, ali
samo kao sastavni deo stalne društvene akcije. Opšte
ustavne norme o ravnopravnosti žena u društveno-političkom životu, u bračnim i porodičnim odnosima i na
radu prate ustavne i zakonske norme o specifičnoj
zaštiti žena kao majki i o specifičnoj socijalno-zdravstvenoj zaštiti nezaposlenih žena radnika (Isto takvu
zaštitu uživa I nezaposleni muž žene radnice). Ostva
rivanje programskog i ustavnog načela o ravnoprav
nosti polova je živa, svakodnevna delatnost. Tu se
85
�prepliću konkretne društvene akcije, mere socijalne
I ekonomske politike, zakonodavna aktivnost, idejno-političke rasprave i političko i društveno-socijalno delovanje raznih društvenih faktora.
Sam pojam ravnopravnosti nameće pitanje: koja su
ta osnovna prava muškarca u kojima žena treba da
postane jednaka? Ravnopravnost žene ne može zna
čiti imitaciju položaja muškarca niti se može meriti
samo položajem muškarca. Zbog toga se ustavno na
čelo potpune ravnopravnosti polova može konkretizovati i određivati samo stalnim proširivanjem prava i
sloboda svih građana.
Ustavno pravo na rad društvenim sredstvima i na sa
moupravljanje i odlučivanje o celini društvene repro
dukcije kao osnovi materijalne i društvene sigurno
sti građana daje pravnu mogućnost za ostvarivanja
ličnih i društvenih potreba preko razvijanja sopstvene radne organizacije i društvene zajednice. Na osno
vu Ustava i zakona, kroz statute samoupravnih radnih
organizacija i kroz samoupravno dogovaranje i sporazumevanje razvija se novo »samoupravno pravo« kao
ostvarivanje i proširivanje ekonomskih i političkih pra
va građana i radnih ljudi.
Naučni socijalizam je davno utvrdio da pravno izjed
načavanje polova još ne iskorenjuje diskriminaciju niti
mnoge njene posledice, koje su se razmnožile na svim
područjima društvenog i ličnog života. Izjednačavanje
u pravima Još se kreće na nivou buržoaskog prava —
deklarativnog priznavanja ljudskih sloboda i jednakih
prava za različite ljude bez materijalnih i političkih
mogućnosti I uslova za ostvarivanje jednakosti. De
klaracije o jednakosti svih ljudi pred zakonom ne do
nose mnogo plodova ni muškarcima. A u ostvarivanju
ravnopravnosti žena pored toga se radi još I o kon
fliktu Između materinstva, rada I društvene aktivnosti,
o potrebi da se I ženama I muškarcima stvore uslovi
da, prema svojoj prirodi I sklonostima I mogućnosti
ma, učestvuju u svim ljudskim aktivnostima. Kom
pleksnom društvenom akcijom treba ukinuti stanje u
kojem prirodna, biološka funkcija žene određuje sve
njene delatnosti, postaje njena sudbina.
U tom cilju Je već prvi ustav Iz 1946. godine Inicirao
podruštvljavanje zaštite materinstva i brige o deci I
omladini. Međutim, u razvoju normativnih propise I u
društvenoj akciji nailazilo se na više pitanja, kao što
su: kada I koliko pozitivna diskriminacija žena, na pri
mer u pogledu zaštite na radu, može dobiti elemente
stvarne diskriminacije (često u prikrivenim oblicima),
86
�koliko je tu reč o »ženskim pitanjima« ili o opštim
društvenim pitanjima i ko je nosilac društvenog pre
obražaja — država ili svi građani posredstvom soci
jalističkog samoupravljanja?
Socijalističko društvo predviđa podruštvljavanje rizika
i opterećenja u vezi s biološkom funkcijom žene. Po
red sada već klasičnih mera zaštite radnica koje su
proklamovane konvencijama Međunarodne organizacije
rada, socijalistička država je unela u zakone o soci
jalnoj zaštiti, u zdravstveno i radno zakonodavstvo i
mnoge nove mere socijalno-zdravstvene zaštite žena
na radu, zaštite majke I deteta I dr.
Dok je radno pravo najpre bilo u nadležnosti države,
sa samoupravljanjem počinje kvalitativna promena u
pogledu nosilaca i izvrši laća prava i obaveza. Zakon
ske i državno-admlnistrativne mere su samo nužan
minimum i okvir prava, obaveza i zaštite, dok samo
upravni akti, sporazumi i dogovori konkretizuju ostva
rivanje radnih i socijalnih prava i obaveza. S donoše
njem samoupravnih odluka radnici i radnice postaju
nosioci, subjekti svoje zaštite. Ustav od 1974. godine
i Zakon o udruženom radu poseban su doprinos raz
voju samoupravljanja i u ovim oblastima.
Probleme preobražaja patrijarhalnog braka i porodice
Ustav i zakoni rešavaju u prvom redu uvođenjem
pravne jednakosti supružnika i roditelja, utvrđivanjem
slobodnog odlučivanja o rađanju kao ustavnog prava,
ostvarivanjem principa ravnopravnosti bračnih drugo
va u imovinskim pitanjima itd. Društvena zajednica
unosi promene u te odnose ekonomsko-socijalnim me*
rama, stimulisanjem zapošljavanja žena, podruštvljavanjem dečje zaštite, društvenom ishranom i slično.
Ustavnim, zakonskim I samoupravnim merama određu
ju se putevi rešavanja konflikta koji nastaje kada že
na počne da učestvuje u društvenoj proizvodnji I u
društveno-političkom životu. A li dokle god se na njen
položaj u društvu i porodici bude gledalo tako kao da
je ona samo majka, domaćica i supruga, njena prava
u politici i struci ostaće neostvarena mogućnost. Zbog
toga su Savezna skupština, republičke i pokrajinske
skupštine donosile pored opštih deklaracija I mnoge
posebne zakone i propise za razna područja. Tako je
materija ostvarivanja jednakih prava žene I muškarca
uključena u zakonodavstvo u oblasti braka i porodič
nih odnosa, obrazovanja i vaspitanja, zdravstva, soci
jalne zaštite, kao i u zakone koji regulišu neke društveno-ekonomske odnose (na primer položaj žene-po87
�Ijoprivrednog proizvođača na osnovu rada na individu
alnom poljoprivrednom domaćinstvu i slično).
U javnim raspravama povodom donošenje Ustava i za
kona mnoga pitanja su pobudila živo interesovanje.
To je bio slučaj 1 s mnogobrojnim akcijama koje su
vođene u toku Međunarodne godine žena Ujedinjenih
nacija (MG2 — 1975). Savezne skupštine je usvojila
na osnovu Predloga mera Jugoslovenskog odbora za
Međunarodnu godinu žena posebnu Rezoluciju o os
novnim pravcima društvenog delovanja na unapređi
vanju društveno-ekonomskog položaja i uloge žene u
socijalističkom samoupravnom društvu (1978. godine).1
4
u)
88
Rezolucija
se
nalazi
u
prilogu
ovog
rada.
�Zapošljavanje, obrazovanje, zdravstvo
Industrijalizacija i urbanizacija
Orijentacija na industrijalizaciju zemlje radi njenog
privrednog, socijalnog i kulturnog preobražaja još od
završetka rata se nalazi u središtu pažnje svih dru
štvenih faktora. Brzi razvoj industrije podstakao je i
mnoge socijalne promene; porastao je životni stan
dard i počele su se napuštati tradicionalne životne
navike. Industrijalizacija je otvorila mogućnosti zapo
šljavanja mlade generacije oba pola, a među zaposle
nima je iz dana u dan bivalo sve više žena, a brzo
je rastao i broj zaposlenih udatih žena i majki. Vršila
se burna migracija stanovništva iz sela u gradove, iz
nerazvijenih delova zemlje u razvijenije. Pojedinci i
cele porodice selili su se u gradska naselja I krajeve
u kojima su podizani novi industrijski kapaciteti. Po
pis stanovništva 1971. godine pokazao je da se u posleratnom periodu iz mesta rođenja preselilo 40 odsto celokupnog stanovništva. Od onih koji su se do
selili u gradove 64 odsto je došlo iz seoskih i mešovitih naselja. Migraciju selo— grad i promene u eko
nomskoj strukturi stanovništva pratio je proces šire
nja gradova, nastajanja novih industrijskih centara,
proces urbanizacije. Gradsko stanovništvo, radništvo,
omladina, a u svim tim kategorijama naročito žene,
doživljavali su bitne promene u svakom pogledu. Broj
stanovnika gradova povećao se za više od pet ml I io
na, iako se Jugoslavija još uvek nalazi među manje
urbanizovanim zemljama Evrope. Dok je 1948. godine
23,2 odsto stavnovnika živelo u gradskim naseljima
(s više od 5000 stanovnika), 1971. godine taj procenait je iznosio 37,2. Deliimično se uspevalo da se od
govarajućim merama smanji migracioni pritisak na
gradove; vodila se politika ubrzanog razvoja nerazvi
jenih delova zemlje, a demokratizacija političkog si
stema, decentralizacija vlasti I razvoj samoupravlja
nja omogućili su da se pored republičkih i pokrajin
skih centara afirmišu pre svega opštlne kao nosioci
privrednog i socijalnog razvoja. Tako su izrasli mno
gobrojni komunalni centri, u kojima se živo razvijaju
privredne, društveno-političke, socijalno-zdravstvene,
kulturne < druge delatnostl. Mnoga mesta, sedišta ko
i
muna, koja se po važećim sandardima ne ubrajaju u
gradove, u stvari su postala urbanizovane sredine: tu
se podstiče razvoj industrije, savremenlje poljoprivre
de, zanatstva i trgovine, što omogućava i zahteva raz
89
�voj neprivrednih delatnosti, osobito kulturnih i prosvetnih.
Za promenu položaja žene bilo je značajno nastajanje
novih industrijskih centara i gradova, u kojima se
ona zbog zapošljavanja u nepoljoprivrednim delatnostima našla u potpuno novim uslovima. Budući da su
se tu zapošljavali pretežno mlađi ljudi, oni su se brže
oslobađali tradicionalizma. Moglo se zapaziti da su
se žene »doseljenice« sa sela, gde su radile ne samo
kućne poslove već su bile angažovane i u poljopri
vredi, uključivale u industriju čak i brže od gradskih
žena »starosedelaca«. Doseljenici — i muškarci i žene
— očigledno su imali jasnu orijentaciju da žena tre
ba da se zaposli i doprinosi budžetu porodice, koja
u gradu ima i veće potrebe. Nasuprot tome kod »sta
rosedelaca« nešto duže ostaje ukorenjeno shvatanje
o tradicionalnoj ulozi žene kao domaćice i majke.
Poznato je da industrijalizacija i u uslovima kapita
lizma samo donekle suzbija tradicionalizam u pogledu
mesta i uloge žene u porodici i društvu. Naime, ka
pitalistički industrijski razvoj računa u prvom redu s
mladim, neudatim ženama, je r ponegde već i pravnim
propisima, a svuda uslovima rada i nedovoljnom bri
gom o zaposlenoj majci i njenom detetu utiče na po
vlačenje žene u kuću nakon njene udaje ili rođenja
prvog deteta. Industrijalizacija u uslovima socijalistič
ke izgradnje otvara mogućnost rada bez obzira na
bračno stanje žene, a razvijanje društvene brige za
decu olakšava zapošljavanje majki. Industrijalizacija
Jugoslavije vršila se u jeku socijalističke izgradnje i
doprinosila borbi za novi položaj žene u društvu, po
rodici i domaćinstvu.
Odlazak žena na rad izvan kuće podsticao je menjanje
individualnog porodičnog domaćinstva, mada sporije
nego što je bilo potrebno. Razvitak teške i prerađi
vačke Industrije (osobito tekstilne I prehrambene In
dustrije do »bele tehnike«) i razvitak uslužnih delat
nosti dva su međusobno zavisna procesa. Zaposle
nost žena raste naročito u proizvodnji predmeta za po
trošnju posebno potrebnih savremenom domaćinstvu,
a potrošnja ovih dobara je najveća upravo u onim do
maćinstvima u kojima je žena privredno aktivna. Veća
zaposlenost povećava opštu produktivnost stanovni
štva, a veća zaposlenost po Jednom domaćinstvu po
većava kupovnu moć stanovništva. Ubrzani ekonom
ski I socijalni razvitak, u kojem veliki udeo Ima rad
žena, stvara povoljnije materijalne mogućnosti za za
dovoljavanje zdravstvenih, obrazovnih, kulturnih I so
90
�cijalnih potreba i za dečju zaštitu. Značaju zapošlja
vanja žene za njenu ekonomsku samostalnost u si
stemu socijalističkog samoupravljanja pridružuju se
nova prava. Status radnika u udruženom radu sa sred
stvima u društvenom vlasništvu jeste status samo
upravljača koji ima neotuđivo pravo da odlučuje o
proizvodnji, o raspodeli dohotka, o celokupnoj dru
štvenoj reprodukciji. Time se otvara mogućnost da se
osnovne potrebe radnica kao i svih radnika neposred
no ugrađuju kao zajedničke potrebe u sve odluke sa
moupravljača, počev od osnovne organizacije udruže
nog rada; da se ugrađuju u sistem na način koji smo
već ranije opisali. Bez obzira na to što je ovo pravo
često još formalno, ono već počinje davati prve plo
dove.
Nova prava samoupravljača u mesnim zajednicama i
komunama daju isto tako novi pečat procesima in
dustrijalizacije i urbanizacije. Zahtevi za određenom
strukturom radnih mesta i mogućnost da je kao sa
moupravljači ostvare (npr. u centrima teške industri
je radnici su udružili sredstva za otvaranje lake in
dustrije, servisa gde su se zaposlile njihove žene,
kćerke itd.) davali su značajan pečat procesima indu
strijalizacije i urbanizacije u Jugoslaviji.
Neke karakteristike zapošljavanja žena
Dinamičan razvoj industrije I pratećih privrednih i ne
privrednih delatnosti omogućio je brži rast opšte za
poslenosti, i to od 1953. do 1977. godine po prosečnoj godišnjoj stopi od 4,5 odsto. U tom periodu bilo
je izvesnih oscilacija, posebno s uvođenjem privredne
reforme (1965), koja je, pored ostalog, značila i zao
kret k intenzivnijoj proizvodnji i k privremenom uspo
ravanju zapošljavanja u nepoljoprivrednim sektorima.
Bez obzira na teškoće koje su se tada pojavljivale u
zapošljavanju, dinamično povećavanje zaposlenosti u
okviru socijalističke izgradnje zemlje nosilo je sobom
niz promena koje su bile od velikog značaja za polo
žaj žena.
U posleratnom razvitku broj zaposlenih žena povećao
se približno devet puta. Godine 1978. u Jugoslaviji je
bilo više od 1 836 000 zaposlenih žena, što čini 34,7
odsto svih zaposlenih. Karakteristično Je da Je zapo
šljavanje žena srazmerno brže od rasta ukupne zapo
slenosti. Tako je u periodu od 1954. do 1974. prosečna godišnja stopa rasta zapošljavanja žena izno
91
�sila 6 od sto, dok je stopa rasta ukupnog zapošljava
nja bila 4,5 odsto, a stopa rasta zapošljavanja muška
raca 3,8 odsto.
Procenat žena u ukupnom broju zaposlenih razlikuje
se po republikama i autonomnim pokrajinama i kreće
se od 44 (u Sloveniji) do 20 (na Kosovu). Te razlike
su posledica pre svega razlika u nivou ekonomske
razvijenosti, u strukturi privrede, stepenu obrazovano
sti žena, a i neujednačenim demografskim kretanjima
(najviša regionalna stopa prirodnog priraštaja stanov
ništva je deset puta viša od najniže). Zato ekonomski
razvitak u pojedinim krajevima ne omogućava zapošlja
vanje celokupnog priliva stanovništva. Poslednjih godi
na je, međutim, stopa rasta zaposlenosti žena bila naj
veća u manje razvijenim delovima zemlje, tako da se
razlike u procentu zaposlenosti žena postepeno smanju
ju. Brže zapošljavanje žena u manje razvijenim kraje
vima, značajno za razvoj tih područja i za poboljšava
nje položaja žena, pomaže i suzbijanju patrijarhalnosti
i tradicionalizma ne samo u bračnim i porodičnim od
nosima već i u društvenim odnosima uopšte.
Međutim, bez obzira na objektivne mogućnosti za za
pošljavanje, kod žena je snažno izražena želja da se
zaposle. Žena sve manje povezuje svoj položaj i ugled
u društvu i porodici s ulogom domaćice ili položajem
svoga muža u društvu, već želi da se afirmiše svojim
radom. Zaposlenost ne pruža ženi samo ekonomsku sa
mostalnost; ona za nju sve više znači ostvarivanje tež
nje i potrebe da se kao ličnost potvrdi u radu, da raz
vije svoju kreativnost, a učešće u udruženom radu
daje joj sva prava samoupravljača. Istraživanja izvrše
na među ženama pokazuju da njihova želja da budu
zaposlene ima mnogo dublje motive nego što su mo
tivi materijalne prirode. Zaposlene žene su u visokom
procentu, od 60 do 93, odgovorile da ne bi napustile
posao čak ni ako bi se prihodi domaćinstva povećali
za onoliko koliko one zarađuju. Zbog takve motlvlsanostl žena, kao i zbog toga što u zemlji postoji još
znatan broj onih koje nisu zaposlene, prijavljuje se
sve veći broj žena koje traže zaposlenje. Poslednjih
godina broj žena prijavljenih radi zaposlenja prelazi
polovinu ukupnog broja lica koja su bila prijavljena
zajednicama za zapošljavanje, iako je i u tom perio
du zaposlenost žena rasla dosta brzo. U periodu od
1970. do 1974. u ukupnom broju onih koji su tada za
posleni 49,4 odsto je otpadalo na žene.
Zaposlenost žena stvara sve povoljnije uslove za nji
hovo veće učešće u svim delatnostima i zanimanjima.
92
�Godine 1978. od ukupno 1 836 000 zaposlenih žena 71
odsto bilo je u privredi, a 29 odsto u vanprivrednim
deJatnostima, dok je od 3 544 000 zaposlenih muškara
ca 89 odsto radilo u privrednim, a samo 11 odsto u
vanprivrednim delatnostima. Od svih zaposlenih mu
škaraca 38,4 odsto radi u industriji i rudarstvu, a od
svih zaposlenih žena 36,8 odsto, što predstavlja 33,6
odsto od svih zaposlenih u to j delatnosti; od svih mu
škaraca 12,2 odsto radi u građevinarstvu, a žena samo
2,3 odsto odnosno 9 odsto od svih zaposlenih; u trgo
vini i ugostiteljstvu od svih žena radi 18,9 odsto, što
predstavlja 48,9 odsto od svih zaposlenih; a od svih
muškaraca 10,4 odsto. U vanprivrednim delatnostima
posebno su osetne razlike u pogledu rada u kulturnoj
i socijalnoj delatnosti. Od svih žena tu radi 22,3 od
sto ili 60,5 odsto od svih zaposlenih, dok od svih mu
škaraca radi samo 7,7 odsto u tim delatnostima.
Međutim, ako se posmatra procenat žena od ukupnog
broja zaposlenih u pojedinim industrijskim granama i
delatnostima, tada se i na primeru Jugoslavije mogu
uočiti izrazito »ženske delatnosti«, što je dobro pozna
ta pojava u mnogim zemljama. Od ukupnog broja za
poslenih u tekstilnoj industriji 1976. godine 70,6 odsto
čine žene. Visoko je učešće žena i u duvanskoj i pre
hrambenoj industriji, kao i u industriji kože. U nein
dustrijskim privrednim delatnostima na prvom mestu
je trgovina na malo. U neprivrednim delatnostima žene
su grupisane u dvema osnovnim grupama grana delat
nosti: u kulturnim, socijalnim, državnim i drugim dru
štvenim delatnostima. Tako je i s nekim drugim zani
manjima.1 ) Na primer, među lekarima i zubarima ima
5
37 odsto žena, farmaceutima 72 odsto, medicinskim
i srodnim tehničarima 81,3 odsto, ekonomistima, finansijskim i srodnim stručnjacima 63,8 odsto.
Ipak podaci o kretanju zaposlenosti i zastupljenosti
žena u pojedinim granama i delatnostima pokazuju da
su u toku pozitivne promene u pravcu uključivanja že
na u više industrijskih grana i zanimanja koja nisu
tipično »ženska«. Osobito je značajno da se žene sve
više zapošljavaju u tzv. savremenlm granama kakve
su, na primer, elektroindustrija i hemijska industrija,
koje svoj uspon zasnivaju na naučno4ehničkom progre
su, a koje ostvaruju i najdinamičniji razvoj. Tehnološki
napredak u tim granama sve više ukida podelu na mu
ške i ženske poslove i omogućava intenzivnije zapo
šljavanje žena.
Ali i pored ovih pozitivnih procesa, raspored zaposle
nih žena još je prilično tradicionalan. Predstave o
,3) Prema popisu stanovništva od 1971. godine.
93
�»muškim« i »ženskim« radnim mestlma imaju, očigled
no, dublje sociološke i ekonomske uzroke, pa i posledice.
Ustavom I zakonima zagarantovan je princip jednake
dostupnosti svih radnih mesta i jednakog ličnog do
hotka za jednak rad. Sistem nagrađivanja prema re
zultatima rada izjednačava radnike oba pola. Međutim,
u praksi prosečni lični dohoci žena još zaostaju. Po
što na samom radnom mestu diskriminacija ne postoji,
postavlja se pitanje zašto prosečni lični dohoci žena
još uvek zaostaju. U prvom redu se, bez sumnje, radi
o nepovoljnijoj kvalifikacionoj strukturi zaposlenih žena.
Zbog toga one i zauzimaju i slabije nagrađivana radna
mesta. Zatim, po tradiciji žena ima više u onim gra
nama i delatnostima u kojima je lični dohodak u celini niži. U praksi ima i slučajeva da se ženama i s
istim kvalifikacijama teže poveravaju složeniji, bolje
nagrađeni poslovi.
Što se pak tiče »ženskih grana« (tekstil), one su svoj
prosperitet I konkurentsku sposobnost i gradile na nis
kim nadnicama dvostruko eksploatisanih žena. Poslsdice tih tradicionalnih nesrazmera među pojedinim gra
nama nije bilo moguće potpuno prevazići ni u dosa
dašnjem socijalističkom razvoju. Razlike u osnovnim
ličnim dohocima između muškaraca i žena na istim
radnim mestima nema u okviru iste radne organizaci
je. Postoje razlike u ličnim dohocima za isti rad među
radnim organizacijama Iste grane i još više između
različitih grana, a posledice takvih razlika pogađaju
podjednako i muškarce I žene.
Mehanizam za rešavanje problema nejednakog starta i
položaja pojedinih privrednih grana, razlika Između rad
nih organizacija u privredi I u vanprivrednim delatno
stima, bilo da su one posledica prirodnih, razvojnih ili
tržišnih uslova, predviđaju Ustav, Zakon o udruženom
radu i planski instrumenti. Ukoliko se ne radi o nužnim
razlikama zbog uspešnijeg poslovanja, postoje društve
no dogovoreni načini za ukidanje neopravdanih razlika,
čime se posebno bavi Savez sindikata. Inače savremeni tehnološki razvoj menja strukturu sredstava za pro
izvodnju I deluje protiv zaostajanja i zapostavljanja izvesnih grana. U okviru tih opštih problema u mnogim
fabrikama, u kojima rade pretežno žene, pojavili su s©
zahtevi da se radi zaštite žena administrativnim mo
rama poboljša položaj ovih fabrika odnosno grana.
Ne treba naročito naglašavatr da bi ovakav oblik spoljne zaštite »ženskih fabrika« značio ekonomski I društveno-politički neprihvatljivu intervenciju Jer bi ona
94
�u stvari više štitila zastarelu proizvodnju nego same
radnice. Zato je prihvaćena orijentacija na dugoročno
prevaziiaženje pojava »feminizacije« grana, pojedinih
delatnosti i radnih organizacija, kako bi se svakome
omogućilo da se opredeljuje prema svojim sposobno
stima, a ne prema tradicionalnim shvatanjima o muš
kim i ženskim zanimanjima. Danas sve više nastojimo
da utičemo posebno na mlađe žene da se prema svo
jim sklonostima i sposobnostima uključuju u sve pro
fesije i preuzimaju sve poslove, a isto tako i na mu
škarce, naročito tamo gde mešovita polna struktura
može dati bolje rezultate (npr. pedagoško-vaspitna
struka). Na smanjivanje jednostranog zapošljavanja že
na delimično utiču i pravne norme. Tako su, na primer,
usled zabrane noćnog rada žena i posebne zaštite
majke mnoge organizacije počele sistematski da za
pošljavaju muškarce na tradicionalno »ženskim« poslo
vima.
Svakako je najvažnije podsticati najraznovrsnije kvalifikovanje žena, što je u skladu sa ciljevim a razvoja pri
vrede i društva, a značajno je posebno za mlađu gene
raciju žena, jer je to jedini put za prevazi laže nje raz
lika u radu i tradicionalnih koncepata ženskog zapo
šljavanja kao manje važnog, »dopunskog rada«.
Kvalifikaciona struktura zaposlenih žena poboljšava se
iz godine u godinu. Tome najviše doprinose mlade ge
neracije školovanih žena. Od ukupnog broja zaposle
nih radnika s visokim obrazovanjem žene čine približ
no jednu trećinu, s višim oko 41 odsto, a u katego
riji sa srednjim obrazovanjem više od polovine sači
njavaju žene.
Međutim, još je prilično nizak procenat žena među
kvalifikovanim (21,4 odsto) i visokokvalifikovanim (6,1
odsto), a visok među polukvalifikovanim (38,8 odsto) i
nekvalifikovanim (34,1 odsto) radnicima. Takvo stanje
samo donekle ublažava činjenica da znatan broj žena
usled svog radnog iskustva zauzima radna mesta za
koja je potrebna viša stručna sprema od one koju one
poseduju. Ali ima još više slučajeva da žene rade na
radnim mestima za koja je. dovoljna manja kvalifika
cija od one koju imaju, što takođe govori o neadekvat
nom vrednovanju rada kvalifi kovan ih zaposlenih žena.
Obrazovna i kvalifikaciona struktura žena različita je
od delatnosti do delatnosti, od grane do grane. Veći
je procenat žena među licima s visokim I višim obra
zovanjem u vanprivrednim delatnostima nego u pri
vredi, a u celini u privredi je manji broj žena bez
ikakvih kvalifikacija.
95
�Veći broj nekvalifikovanih I polukvaliflkovanih žena u
vanprivrednim delatnostlma povezan je s činjenicom
da su se žene, napuštajući poljoprivredu i budući bez
kvalifikacija, u većem broju zapošljavale u tercijarnim
delatnostlma (od svih zaposlenih žena u tercijarnom
sektoru radi 52 odsto, dok je kod ukupno zaposlenih
taj sektor zastupljen s oko 40 odsto). Međutim, savremenlja organizacija i moderniji način rada iziskuju da
nas i u ovim delatnostima viši nivo kvalifikacije. Struč
no osposobljavanje za rad u tercijarnim delatnostima
postaje sve značajnije I zato što su mogućnosti za za
pošljavanje u tim delatnostima sve povoljnije s obzi
rom na sve veće potrebe stanovništva i privrede za
najraznovrsnijim uslugama, pri čemu i seosko stanov
ništvo sve više postaje korisnik tih usluga.
Pritisak žena na zapošljavanje vremenski se uglavnom
poklapa s ulaskom u radni vek izuzetno velikih grupa
mladih generacija rođenih posle rata, koje poseduju
opšte i stručno obrazovanje. Otuda je među licima
koja traže zaposlenje sve više onih s kvalifikacijama i
mladih ljudi. To je naročito karakteristično za žene.
Za proteklih deset godina procenat žena koje su se
kvalifikovale za rad porastao je od 9 na 37,4.
U pogledu kvalifikovanosti, zaposlenosti i zahteva za
zapošljavanjem postoje znatne razlike između pojedi
nih republika i autonomnih pokrajina. Međutim, u onim
delovima zemlje u kojima je ubrzani razvoj počeo kas
nije i u kojima je zaposlenost žena još relativno mala
kvalifikaciona struktura zaposlenih žena često je po
voljnija pošto manje kvalifikovane žene ostaju neza
poslene.
Teškoće u zapošljavanju mladih i kvalifikovanih žena
nastaju, pored ostalog, I usled njihove neadekvatne
profesionalne osposobljenosti, koja često nije u skla
du s potrebama privrede. Pregled zanimanja kvalifi
kovanih žena koje traže zaposlenje (na primer za 1974.
godinu) pokazuje da Je u kategorijama nezaposlenih
sa srednjom stručnom spremom naročito visok procenait žena Iz zanatskih struka, tzv. ženskih zanimanja
(osobito obrada tekstila), finansijsklh radnika i ekono
mista, pedagoga, administratora i slično. U prve tri
grupe zanimanja žene čine oko 80 odsto, a u četvrtoj
oko 70 odsto od ukupnog broja lica koja traže zaposle
nje. Znatno slabija teritorijalna pokretljivost žena zbog
vezanosti za porodicu povećava broj kvalifikovanih že
na koje traže zaposlenje u određenom mestu. U svemu
tome, pored objektivnih teškoća, imaju udeo 1 tradi
cionalizam, sporo prevladavanje predstava o »muškim«
i »ženskim« poslovima, što se naročito pokazivalo onda
96
�kada su u našem društvu bile smanjene mogućnosti
za zapošljavanje. Na primer, kada je posle reforme
1965. godine stopa zaposlenosti opala, zbog čega je
zapošljavanje naročito nekvalifikovanih i nedovoljno
kva'I if i kovanih radnika bilo otežano, u nekim sredinama
su čak počela da se obnavljaju tradicionalna shvatanja
i oživele su teorije o »nerentabilnosti« ženskog rada i
o nezamenljivosti poziva žene kao domaćice i majke.
Da je takve pojave uslovilo privremeno stanje u pri
vredi, svedoči činjenica da se brzo posle 1965. godi
ne javno mnenje ponovo sve više okreće zapošljava
nju žena kao neizbežnom uslovu razvoja i podizanja
opšteg društvenog blagostanja. A li problemi koji pra
te razvoj u zemlji s dosta velikom prikrivenom ili otvo
renom nezaposlenošću stalno pothranjuju kratkovido
podozrenje prema zapošljavanju žena.
Veće mogućnosti za zapošljavanje žena obezbeđuju
perspektive daljeg razvoja zemlje, planom predviđeno
prestrukturiranje privrede i savremeni tehnološki raz
voj. Dogovorenom dugoročnom politikom zapošljavanja
predviđa se znatno povećanje broja zaposlenih žena.
Za period do 1985. godine predviđeno je da se učeš
će zaposlenih žena poveća na oko 40 odsto od ukup
nog broja zaposlenih u prošeku za celu zemlju. Takvo
aktiviranje radno sposobnog ženskog stanovništva imaće ne samo po kvantitetu nego i po kvalitativnim promenama koje se očekuju u strukturi ženske radne
snage veliki značaj za dalji privredni razvoj zemlje,
predstavljaće važnu pretpostavku daljih društvenih promena u celini, a posebno će posledice tih promena
pozitivno uticati na unapređenje položaja žena. Pri tom
se naročito ima u vidu podstrekavanje sticanja najraz
novrsnijih kvalifikacija i osposobljavanja žena za veći
broj zanimanja i radnih mesta.
Zapošljavanje žena na privrem enom radu
u inostranstvu
Ograničene mogućnosti za zapošljavanje u zemlji, želja
za boljim životom i sve veća pokretljivost ljudi na
vele su i žene da odlaze na rad u inostranstvo. Prema
popisu od 1971. godine, na privremenom radu u ino
stranstvu bilo je 672 000 Jugos'lovena. Od toga je
210 000 Ili 31,4 odsto žena. Iz reglona u kojima je pro
cenat zaposlenih žena viši, na rad u inostranstvo oti
šao je i veći broj žena.
Više od četvrtine žena na privremenom radu u ino
stranstvu pre odlaska nije bilo u radnom odnosu, a
97
�oko 40 odsto je radilo u poljoprivredi. Više od polovine
je bez završene osmogodišnje škole. To su većinom
mlađe žene. U prošeku žene migranti su mlađe od mu
škaraca mlgranata.
Mnogobrojni društveni činioci u zemlji brinu se za
poboljšanje uslova života i rada Jugoslovensklh rad
nika na privremenom radu u inostranstvu. Posebna
pažnja se poklanja rešavanju specifičnih problema že
na, vezanih za njihovu biološku funkciju, za materin
stvo. Nastoji se da se ove radnice pre odlaska u inostranstvo, a zatim I u zemljama imigracije, upoznaju s
mogućnostima da dobiju pomoć u vezi s trudnoćom I
porođajem odnosno sa sprečavanjem neželjene trud
noće ili njenim prekidanjem. Pokrenute su raznovrsne
akcije za zaštitu dece, za spajanje porodica i slično.
Važan deo te aktivnosti je stvaranje uslova za povra
tak žena i muškaraca u zemlju i za njihovo zapošljava
nje. Pošto se zbog ekonomske recesije i drugih teško
ća u zemljama imigracije poslednjih godina usporava
odlazak, a ubrzava povratak i jugoslovensklh radnika,
sve više ih se vraća I zapošljava u zemlji. U stvara
nju boljih uslova rada I života za one koji se vraćaju
Iz inostranstva sada se uspešnije udružuju opštine I
radne organizacije u stvaranju uslova za njihovo zapo
šljavanje kao I sami zainteresovani migranti. Takozva
ni povratnici su do sada svoje zarade ulagali u izgrad
nju kuća, u opremu domaćinstva poljoprivrednim spra
vama I »belom tehnikom«. U poslednje vreme, u želji
da se vrate kući, radnici sve
češće udružuju svoja
sredstva I uz podršku opštlna i radnih organizacija organizuju uslužne ili proizvodne radne zajednice i sa
moupravnim sporazumima osiguravaju sebi rad I do
hodak. Raznovrsni problemi radnica I radnika mlgra
nata I njihovih porodica sve više se uključuju u pro
grame rada samoupravnih interesnih zajednica, naro
čito u oblasti kulture, obrazovanja, socijalne zaštite
ltd. Društveno-polltlčka delatnost u vezi sa ženama
migrantima i pružanje pomoći u vezi s nekim pro
blemima politički se usklađuje u Socijalističkom save
zu radnog naroda, u stalnim koordinacionim telima za
probleme radnika na privremenom radu u inostranstvu.
Zaštita zaposlenih žena
Posebna zaštita zaposlenih žena proizlazi Iz priznava
nja specifične društvene uloge žene u biološkoj re
produkciji stanovništva I Iz nužnosti da u društvenim
98
�razmerama stvaramo uslove da bi svako, bez obzira
na pol, prema svojim psihofizičkim sposobnostima mo
gao da ostvari osnovno ustavno pravo na rad u udru
ženom radu i na samoupravljanje i da na toj osnovi
gradi svoju materijalnu i društvenu poziciju. Briga za
humanizaciju uslova rada, radne i životne okoline, za
štita na radu svih radnika, individualni su i kolektiv
ni društveni interes. Intenzivno i neopozivo uključivanje
žena u društveni rad i insistiranje na posebnoj zaštiti
žena na radu neosporno su podsticali stvaranje huma
nijih uslova rada za sve. Posebna, ustavno zagarantovana zaštita žena, ugrađena je u tokove posleratne
industrijalizacije; o njoj su raspravljali I ostvarivali je
sindikati, ženske i druge društvene organizacije, je r je
to uslov za ostvarivanje potpune ravnopravnosti.
Razvitak savremene tehnologije i mogućnost radniika da
odlučuju o pitanjima uslova rada zahtevaju da se ceo
kompleks zaštite na radu, posebno zaštite radnica,
neprestano proširuje i preispituje.
Ustav SFRJ garantuje posebnu zaštitu radnica i majki.
Zajednički zakonom utvrđeni minimalni standardi te za
štite su obavezni okvir kojega se u svojim odlukama
moraju pridržavati i samoupravljači. Radno zakonodav
stvo se razvija i na osnovu standarda koji su utvrđeni
u konvencijama i preporukama Međunarodne organiza
cije rada, a koje je SFRJ prihvatila i potpisala. Sa
veznim i republičkim zakonima i samoupravnim aktima
koje donose radne organizacije i samoupravne inte
resne zajednice, detaljno se razrađuje posebna zaštita
žena na radu. Ona obuhvata: zaštitu materinstva (za
štitu za vreme trudnoće i porođaja i negu bolesnog
deteta), zaštitu od obavljanja naročito teških fizičkih po
slova, radova pod zemljom i radova koji bi mogli štetno
uticati na zdravlje i život, zaštitu u vezi s noćnim
radom.
Zaštita materinstva zaposlenih žena dožlvela Je mno
go promena u posle ratnom razvitku. Od saveznog za
kona, koji Je određivao neprekidno porodi Ijsko odsustvo
u trajanju od 105 radnih dana i pravo majke na četvoročasovno radno vreme do navršetka 8 mesecl života
deteta, a po potrebi I više, došli smo do toga da sa
dašnji zakoni republika I pokrajina znatno produžavaju
porodlljsko odsustvo i omogućavaju korišćenje skra
ćenog radnog vremena radi nege deteta. Osobito je
značajno što se majci daje mogućnost da bira da li
će koristiti porodlljsko odsustvo kraće od 210 dana, a
zatim produžiti četvoročasovno radno vreme do 12 meseci života deteta ili, pak, duže neprekidno porodi Ij99
�sko odsustvo od šest do devet meseci, a zatim odmah
početi da radi puno radno vreme. Unesene su i druge
novine: na primer, u većini republika pravo na deo
odsustva s posla posle porođaja odnosno odsustvo ra
di nege bolesnog deteta može umesto majke koristiti
otac. U SR Hrvatskoj je uvedena mogućnost korišćenja dodatnog porodiljskog odsustva dok dete ne na
puni 20 meseci života. U svim republikama i pokraji
nama je utvrđeno da naknada ličnog dohotka za vre
me ovog odsustvovanja iznosi 100 odsto od ličnog do
hotka ostvarenog u prethodnoj godini. Dok su ranije
naknade vršene na račun radne organizacije u kojoj je
majka radila, sada se prelazi na isplaćivanje naknada
ličnih dohodaka za vreme porodiljskog odsustva iz dru
štvenih fondova za socijalno-zdravstveno osiguranje
odnosno iz republičkih fondova za zaštitu dece.
Ipak u pogledu zaštite žena u vezi s porođajem i po
rodiljskim odsustvom ima još problema. Zbog brzog
rasta nominalnih ličnih dohodaka zaposlenih i zbog ra
sta troškova života naknada koju primaju majke za
vreme porodiljskog odsustva zaostaje za tekućim lič
nim dohocima zaposlenih. Zbog toga, a i zbog moguć
nosti da žene zaostanu u napredovanju na radnom mestu, zapaža se da se žene katkad odlučuju na to da
ne koriste puno porodiljsko odsustvo, naročito ako su
uspele da obezbede čuvanje svog deteta. Radnicama je
zakonom zagarantovan povratak na isto radno mesto.
U slučaju da je to radno mesto za vreme odsustva
žene ukinuto, ona ima pravo na odgovarajući rad, s
tim da lični dohodak ne srne da bude niži od ranijeg.
Propisi i mere za zaštitu žene od teških i po zdravlje
opasnih poslova menjali su se u skladu s razvojem
tehnologije i s opštlm poboljšavanjem uslova rada. U
okviru opštih načela zakon prepušta organizacijama
udruženog rada (po pravilu samoupravnim sporazumima
o međusobnim odnosima radnika) da sami odrede na
kojim se radnim mestima ženama zabranjuje rad. lako
ovo načelo Ima mnoge dobre strane, rešenja su dosta
šarolika. Događa se da se Isti poslovi u Jednoj orga
nizaciji zabranjuju za žene, a u drugoj ne zabranjuju.
Često se u zabrani pojedinih poslova ogleda više tra
dicionalno shv-atanje o »ženskim« i »muškim« poslo
vima nego stvarna potreba da se otkloni opasnost po
biološku funkciju i psihofizičku kondiciju žene. Tra
dicionalno gledanje na rad žena dovodi do preterlvanja u »zaštiti«. Važna tekovina radničkih borbi — po
sebna zaštita žene na radu u uslovlma tehnološkog
progresa I stalnog poboljšavanja uslova rada za sve
100
�radnike — postaje ograničavajući faktor za ženu u os
tvarivanju prava na rad. Otuda sve glasniji zahtevi že
na, kao i radnih organizacija, da se preispitaju propisi
u našoj zemlji i međunarodne konvencije o zaštiti že
na. U tom okviru posebno se postavlja pitanje zabra
ne noćnog rada žena. Zakonodavstvo u principu sledi
konvenciju Međunarodne organizacije rada (MOR), koja
zabranjuje noćni rad žena u industriji, rudarstvu i gra
đevinarstvu. Ipak naši zakoni već sada fleksibilnije od
konvencije MOR-a utvrđuju razloge na osnovu kojih
republički i pokrajinski sekretarijati za rad uz prethod
no pribavljeno mišljenje Saveza sindikata i privredne
komore, mogu izuzetno odobriti noćni rad žena. Slični
razlozi koji su na konferenciji MOR-a održanoj u Među
narodnoj godini žena doveli do zaključka da treba pri
stupiti reviziji konvencija MOR-a kako se pod »zašti
tom« ne bi krila diskriminacija žena, već ranije su
naveli društvene činioce u Jugoslaviji da traže preis
pitivanje propisa o zaštiti žena.1 )
6
Zabrana noćnog rada svih zaposlenih žena ne samo u
industriji već i u zanatstvu, ugostiteljstvu, PTT-vezama
i drugim delatnostima zasniva se pre svega na zaštiti
funkcije materinstva. Tako je noćni rad radnicama za
vreme trudnoće i onima s detetom do jedne godine
života zabranjen u svim delatnostima. Zakonima nekih
republika utvrđeno je da se radnica koja ima malo dete
raspoređuje na noćni rad samo ako se ona s tim saglasi. Traže se i povoljnija rešenja za radnice s malom
decom, na primer da se zabrani noćni rad radnici s
detetom s manje od tri godine života, a da se za noć
ni rad majke s detetom do sedam godina života traži
njena saglasnost.
S obzirom na to da je noćni rad težak za sve, postoji
mišljenje da ga treba ukinuti svuda gde nije neopho
dan odnosno da treba poboljšavati sve uslove rada (na
radnom mestu i u pogledu nagrade, prevoza, ishrane
i brige za članove porodice radnika). Stalno unapređi
vanje i humanizacija uslova rada u svim granama de
latnosti doprineli su da neke organizacije udruženog ra
da koje pripadaju grupi delatnosti u kojima je noćni
rad zabranjen imaju znatno povoljnije opšte uslove ra
da nego one u kojima ta zabrana ne postoji.
’4) »Treba analizirati pri menu Međunarodne konvencije o zabrani noć
nog rada žena i om ladine u Industriji I građevinarstvu I zato konfe
rencija predlaže da to učine odgovarajući organi I organizacije (S e
kretarijat za rad I socijalnu p o litiku . Nacionalna kom isija M O R -a, sin
ci kat). Pored toga, treba ae u ključiti u međunarodnu aktivnost za us
klađivanje konvencije sa savrem enlm tehnlčko-tehnoloSklm razvojem
I
promenama I drufttvenlm odnosim a.- (Stavovi I zaključci SK SSRNJ o
aktuelnlm pitanjim a društvenog položaja žena, 1. Jun 1973, »Žena da
n as-, br. 271, 1973.)
101
�Tako je praksa otišla znatno dalje od propisa I podstlče na odgovarajuće izmene propisa. U raspravljanjima
u pojedinim republikama i pokrajinama o tome da li
noćni rad žena u Industriji treba sasvim ukinuti Ili ne
pokazale su se razlike često više pod uticajem veće
ili manje nezaposlenosti nego u principu. Ponegde se
kao uslov za privremeno odobrenje traži perspektivni
program ukidanja noćnog rada za žene (Slovenija), dok
se drugde naglašava da je tehnološki proces rada u
mnogim organizacijama udruženog rada takav da bi do
šlo do ogromnog smanjenja, a negde čak i do obustav
ljanja proizvodnje ako bi se žene isključile iz noćnog
rada. Isto tako se ističe da bi se ukidanjem noćnog
rada žena smanjio i broj zaposlenih žena i znatno uma
njile mogućnosti za njihovo perspektivno zapošljava
nje na svim radnim mestima (Srbija). Savezni odbor
Sindikata industrije i rudarstva Jugoslavije razmatra
jući ovu materiju zauzeo je stav da noćni rad treba
postepeno ukidati, a da se majkama koje imaju decu do
tri godine starosti odmah zabrani rad u noćnoj smenl;
dalje, da se pri davanju mišljenja za odobrenje noć
nog rada zahtevaju povoljniji uslovi za rad žena u noć
noj smeni, da se, na primer, radnicama na noćnom
radu obezbede prevoz, topli obrok, čuvanje dece itd.
Praksa pokazuje da svi propisi koji »štite« ženu time
što joj zabranjuju određena radna mesta ili određene
radne uslove obično deluju suprotno opšteprihvaćenim
principima otvorenosti svih radnih mesta svakome bez
obzira na pol. Dok se noćni rad u tekstilnoj industriji
veoma teško smanjuje, propisi o zabrani noćnog rada
umanjuju mogućnost zapošljavanja žena u mnogim po
gonima s najsavremenijom tehnologijom, gde posao
nije težak, ali se nužno radi danonoćno, u tri odnosno
u četiri smene. U takvim industrijama dohodak je če
sto veći. Istovremeno povećava se ukupan broj žena
koje rade i noću, naročito u zdravstvu, saobraćaju, ve
zama, trgovini, ugostiteljstvu i drugim delatnostima,
koje po svojoj prirodi moraju da rade bez prekida. Tu
nema pritiska da se stalno preispituje potreba za noć
nim radom žena, jer se na njih Konvencija MOR-a i ne
odnosi, iako su uslovi rada često teži nego u savremenoj industriji, pa se i zbog toga postavilo pitanje kako
da se pristupi zaštiti žena.
Same žene odbijaju mere koje ih štite kao pol, a ne
uzimaju u obzir njihove psihofizičke sposobnosti. Ovak
vo držanje radnica je postalo češće otkako su u priv
redu i na druga radna mesta došle mlađe, kvalifikovanlje žene, koje žele da uspeju u svom radu. Na osno
vu toga su i teze koje su pripremljene za pomenutu
102
�Saveznu konferenciju Socijalističkog saveza
(1. juna
1973) predložile nov način tretiranja ovog aspekta za
štite žene, što se vidi iz sledećeg stava:
»Dosadašnja zaštita žena na radnom mestu umnogo
me se karakteriše starom podelom rada kao konstant
nom, a time i gledanjem na ženu prvenstveno kao na
domaćicu i majku. Ako bi se kod nas, pa i u s /c tu ,
napravila analiza raznih pokušaja uvođenja posebne za
štite za ženu (na primer rad s pola radnog vremena,
davanje jednog slobodnog dana za domaćinstvo i si.),
ona bi verovatno pokazala da se više m islilo na to ka
ko bi se ženi olakšalo da na stari način obavlja svoje
dužnosti prema deci i domaćinstvu, a mnogo manje jo
ta zaštita bila usmerena tome da doprinese bržem pre
tvaranju nekih domaćičkih poslova u društvenu granu
rada i da se brže ostvari bolja društvena zaštita dece.
Obično je takav smer zaštite delovao obrnuto, kao
dodatni uzrok za diskriminaciju žene pri upošljavanju
te otuda pojava da u zemljama s velikom ponudom
radne snage žena mnogo teže dobija posao.
S obzirom na to da je interes žene i društva u cei ini
da žena bude u udruženom radu visokoproduktivan
proizvođač, potrebno je imati jasnu orijentaciju u poli
tici zaštite žene na radu i tome prilagođavati konkret
na rešenja.
Dugoročnije gledano, radnim uslovima, zaštiti na ra
du i radnom vremenu treba prići i sa stanovišta da
tehnološka revolucija treba da olakša rad svima i skra
ti dnevno radno vreme za sve. Pored toga, treba imati
u vidu i produženi životni vek ljudi. Našu orijentaciju
na skraćenje radnog veka treba postepeno prevazi laziti u pravcu skraćivanja radnog dana i delimično rad
ne nedelje, a produžavanja radnog staža«.1 )
7
U tom kontekstu veliki značaj imaju radno vreme i ra
dni staž i dužina i raspored radnog vremena. Radna
nedelja je Ustavom ograničena na maksimum od 42 sa
ta. Međutim, traži se veća elastičnost u rasporedu
radnih časova na dan odnosno nedelju. Za zaposlenu
ženu su važnija razmišljanja o skraćivanju radnog da
na za sve radnike nego o radu s pola radnog vremena
samo za žene. S razvijanjem najraznovrsnijih službi ko
je radni ljudi uvode da bi lakše podmirivali svoje svakokodnevne potrebe, žene bi, kao i ostali radnici, mo
gle više da učestvuju u društveno-političkom životu,
više bi bilo vremena za odmor i rekreaciju, a i za stru
čno usavršavanje, koje zahteva dinamičan razvitak teh
nologije, a posebno učešće u samoupravljanju.
,7) Stavovi I zaključci SK
položaja žena, 1. Jun 1973,
SSRNJ o aktualnim p itan jim a
>2ena danas«, br. 271, 1973.
društvenog
103
�Penzijskim osiguranjem obezbeđuju se pravo na staro
snu penziju kada se navrše određeni radni staž i od
ređena starost (za žene 35 godina staža i 55 godina
života, a za muškarce 40 godina staža i 60 godina ži
vota) i pravo na porodičnu penziju članova uže porodi
ce u slučaju smrti osiguranika ili korisnika penzije.
U poslednje vreme u vezi s pitanjem zaštite žena na
radu diskutuje se još o dva pitanja: prvo, o izjednače
nju radnog staža za sticanje prava na penziju uz dalje
poboljšavanje zaštite radne majke i, drugo, da li sti
canje prava na penziju uz obavezno napuštanje rada
po sili zakona (što predviđaju neki republički zakoni)
znači stvarnu zaštitu ili diskriminaciju žena i zakidanje
prava na rad. Grupa žena — profesora Univerziteta u
Beogradu podnela je žalbu Ustavnom sudu protiv oba
veze odlaženja pet godina ranije u penziju. Spor je po
zitivno rešen.
O zaštiti žena na radu u Jugoslaviji potvrđeno je gle
dište da ova pitanja treba rešavati kao deo napora za
opšte poboljšanje uslova života i rada svih zaposlenih.
Posebna zaštita žena treba da se koncentriše na njiho
vu biološku funkciju i na pomoć radnoj aktivnosti žena
u udruženom radu i njihovom ravnopravnom učešću u
društvenom životu. Tek tako ta zaštita može da posta
ne dinamičan faktor u menjanju zastarelog načina oba
vljanja poslova u domaćinstvu i bržeg unapređivanja
dečje zaštite. Radi se, dakle, prvenstveno o zaštiti ko
ja bi obuhvatila sve uslove koji utiču na život i rad
na radnom mestu i izvan njega.
Žene u razvoju poljoprivrede i sela
Kad se upotrebljavaju reči
»selo« i »poljoprivreda«
treba Imati na umu razlike koje ti izrazi obeležavaju u
svetskim razmerama verovatno I više nego u Jugosla
viji. Pored razlika Između sel§ u brdovitim I ravničars
kim predelima, između prigradskih I zabačenih sela,
postoje i razlike koje proizlaze iz naturalne privrede ili
proizvodnje za tržište,
razlike u veličini poseda, u
sredstvima za rad, u odnosima proizvodnje, a u vezi s
tim i u tradiciji i stepenu kulturnog razvitka. Sve te
krajnosti još I danas postoje u Jugoslaviji između poje
dinih republika i pokrajina I u njima samima.
Revolucionarnim zahvatima u društvene i ekonomske
odnose na selu, industrijalizacijom i planskim razvit
kom pokrenuti su procesi u kojima su se menjali od
nosi proizvodnje i položaj radnih ljudi. Socijalistički
104
�preobražaj poljoprivrede i sela predstavlja jedinstven
proces. Dosadašnji razvoj je potvrdio da se poljopriv
redna proizvodnja može bitno unaprediti samo razvo
jem socijalističkih odnosa, a da se i socijalistički od
nosi mogu razvijati samo ako istovremeno obezbeđuju
unapređenje i porast produktivnosti rada.
Agrarnom reformom su ukinuti veleposedi, a zemljiš
ni posed je ograničen na najviše 10 hektara obradive
zemlje. Preko 1,5 milion hektara bilo je preraspodeljeno. Na nacionalizovanoj zemlji stvorena su državna do
bra, a njen pretežni deo bio je podeljen seljačkim po
rodicama, tako da su vlasnici zemlje postali i muž i
žena. Mnogi seljaci su se doselili Iz planinskih krajeva
u predele s plodnom i obradivom zemljom. Zemlju je
tom prilikom dobilo 180 000 porodica siromašnih selja
ka, 71 000 bezemljaša i 65 000 kolonista.
Mnoge društvene akcije koje su vođene posle rata,
kao što su: masovna aktivizacija naroda u obnovi ra
tom opustošene zemlje, omladinske radne akcije, opismenjivanje, proširivanje obaveze
školovanja na sve
stanovništvo, razvitak zdravstvene mreže i si. imale
su velikog odjeka među stanovništvom sela. U okviru
svih tih akcija neke su posebno bile usmerene na po
boljšanje položaja žena na selu.
U revolucionarnim
promenama četvorogodišnje partizanske borbe, koja je,
razume se, široko zahvatila seoska područja, žene na
selu postajale su sve svesnije svojih prava. Posle ra
ta su doneseni značajni zakoni za dalje učvršćivanje
ravnopravnosti žena kao što su: zakoni i akcije za ski
danje zara i feredže ii zabrana poligamije, koja je bila
rasprostranjena u jednom delu stanovništva islamske
veroispovesti. Zakonima i akcijom društvenih organiza
cija, posebno Antifašističkog fronta žena, organizovane su masovne zdravstveno-higijenske akcije protiv
smrtnosti dece, za higijenu stanovanja i ishrane.
Razvijanje poljoprivrede počelo je udruživanjem selja
ka u radne zadruge da bi povećane površine omogućile
uvođenje savremene tehnologije. Međutim, za njihov
uspeh nisu bile dovoljne samo velike površine pošto
su nedostajali savremene mašine, veštačka đubriva i
znanje, a nisu postojali uslovi za stimulativno organizovanje rada i raspodele prema radu. Zbog svega toga
su prve godine seljačkih radnih zadruga donele razoča
ranja i najveći deo zadruga je bio ubrzo rasformiran.
Sledio je dug razvojni put socijalističke rekonstrukcije
sela. Težište je bilo na razvijanju državnih poljoprivre
dnih dobara i njihovoj kooperaciji s individualnim selja
cima i zadrugama raznih tipova (od nabavno-prodajnih
105
�do proizvodnih). Državna dobra, u skladu s opštim ra
zvitkom društveno-ekonomskog sistema, reorganizovana su u organizacije udruženog rada. To su obično poIjoprivredno-industrijski kombinati (složene organizacije
udruženog rada), u kojima radnici na zemlji u društve
nom vlasništvu I radnici u pogonima za preradu samo
upravno organizuju proizvodnju i međusobne odnose.
Te organizacije igraju najznačajniju ulogu u unapređiva
nju celokupne poljoprivredne proizvodnje. Preko različi
tih oblika udruživanja s individualnim proizvođačima
one bitno utiču na tempo uvođenja savremene tehnike
i tehnologije u proizvodnju i na individualnim gazdin
stvima. Društvene poljoprivredne organizacije postale
su značajan snabdevač tržišta osnovnim prehrambenim
proizvodima. Preko polovine tržišnih viškova ratarskih
proizvoda danas obezbeđuju društvene poljoprivredne
organizacije, koje poseduju samo oko 18 odsto poljo
privrednog zemljišta. U ovim radnim organizacijama
radi oko 200 000 radnika, dok je u kooperaciji 1976.
godine učestvovalo preko pola miliona
individualnih
proizvođača.
Društvenim dogovorom republika i pokrajina o razvoju
agroindustrije, posebno o proizvodnji hrane, utvrđene
su mere za dalje podsticanje proizvodnje na društve
nom i na individualnom sektoru.
Značajan podstrek razvoju poljoprivrede i sela i jačem
povezivanju Individualnih i društvenih interesa daje Za
kon o udruženom radu. Ovim zakonom se regulišu sta
tus individualnih zemljoradnika, uslovi udruživanja rada,
zemljišta i sredstava za rad u svojini zemljoradnika u
zemljoradničke zadruge ili njihovo povezivanje s raradom radnika i s društvenim sredstvima u organizaci
jama udruženog rada (npr. u prehrambeno-prerađivačkoj industriji). Udruženi zemljoradnici Imaju u osnovi
isti položaj, ista prava i iste obaveze kao i radnici u
udruženom radu koji rade društvenim sredstvima za
proizvodnju, s tim što Individualni vlasnik zemlje dobija određenu rentu. Cilj udruživanja je da obezbedi ra
cionalnije korišćenje rada, zemljišta I sredstava zemljo
radnika, veću zaposlenost, povećanu proizvodnju, pro
duktivnost rada I dohodak, organizovano uključivanje
u robno-novčane odnose, a posebno celovito ostvariva
nje samoupravnog položaja zemljoradnika u socijalisti
čkim društveno-ekonomskim odnosima. Sve to treba
da doprinese bržem uvođenju potpunog zdravstvenog,
penzijskog i invalidskog osiguranja i drugih vidova
socijalne sigurnosti i zadovoljavanju drugih interesa
poljoprivrednih proizvođača.
106
�O dubokim ekonomskim, kulturnim i socijalnim promenama na selu svedoči promena strukture stanovništva.
Poljoprivredno stanovništvo predstavljalo je 1947. godi
ne oko 75 odsto ukupnog stanovništva, a 1977. godine
smanjeno je na 31 odsto. Žensko poljoprivredno sta
novništvo se smanjilo približno koliko i poljoprivredno
stanovništvo u celini, mada je u početku iz sela odla
zilo više muškaraca. Oni su se zapošljavali i u drugim
delatnostima, a ženama je ostajao rad na poljoprivred
nom gazdinstvu.
Masovno zapošljavanje poljoprivrednika u nepoljoprivrednim delatnostima uticalo je na pojavu tzv. mešovitih domaćinstava. Godine 1971. gotovo polovina doma
ćinstava imala je bar jednog člana zaposlenog van po
ljoprivrede. Godine 1977. oko 1,5 milion ljudi sa sela
radi istovremeno i van poljoprivrednog gazdinstva, 20
odsto od njih u svom mestu stanovanja, a 80 odsto u
drugim mestima. Dohodak članova poljoprivrednog do
maćinstva iz rada u nepoljoprivrednim
delatnostima,
kao i dohodak poljoprivrednika iz dopunskih zanimanja
(turizma, kućne radinosti), koji je postao sastavni deo
ukupnog dohotka seoskog domaćinstva, iznosio je 1974.
godine 63,6 odsto ukupnog dohotka seoskih domaćin
stava i ima tendenciju daljeg rasta. Ipak se zbog toga
nije smanjio nivo poljoprivredne proizvodnje. Naprotiv,
primena savremenih dostignuća nauke u obradi zemlje
omogućila je povećanje prosečnih prinosa poljoprivre
dnih kultura, a obim poljoprivredne proizvodnje se ud
vostručio.
Rezultati materijalne proizvodnje i porast dohotka zna
tno su poboljšali opšte uslove života i rada na selu.
Izvršena je elektrifikacija više od 88 odsto seoskih do
maćinstava (krajem četvrte decenije samo 7 odsto se
oskih domaćinstava imalo je električno
osvetijenje),
što je omogućilo nov način života na selu. Oko 60
odsto svih seoskih domaćinstava podiglo je nove stam
bene zgrade, dok su ostala domaćinstva adaptirala I
modernizovala postojeće zgrade. Izgradnjom mreže puteva većina sela je povezana s gradskim centrima.
Proizvodnja za tržište na selu izazvala je i neke dru
ge procese. Tako, na primer, seoska domaćinstva sve
više koriste proizvode industrije. Danas se oko 90 od
sto potreba seoskih stanovnika u odevanju zadovoljava
kupovanjem za razliku od stanja pre 30 godina, kada
se 80 odsto odevnih predmeta Izrađivalo u domaćoj ra
dinosti. Isto tako se sve više koriste i proizvodi preh
rambene industrije (sve manje je zamornog rada do
maćica oko pečenja hleba i slično). U seosku kuću
umesto otvorenog ognjišta ulazi najpre štednjak na
107
�čvrsto gorivo, a zatim su došli električni štednjaci i
drugi električni aparati za domaćinstvo.
Oni koji su zaposleni u gradu ili oni koji su otišli u
inostranstvo na privremeni rad, a porodice im ostale
na selu, unose u seosko domaćinstvo ne samo proizvo
dnu mehanizaciju već i savremenu opremu, naročito za
kuhinje i kupatila.
U rešavanju mnogih životnih pitanja koja su značajna
za stanovnike sela veliku ulogu igraju mesne zajedni
ce. One delimično neguju tradicionalne oblike saradnje
između seljaka, ali razvijaju nove društvene odnose.
Mesna zajednica je po ustavnim i zakonskim odredba
ma postala jedan od najznačajnijih instrumenata urba
nizacije sela pošto se u njoj seljaci dogovaraju uz ma
terijalnu i stručnu pomoć i saradnju drugih radnih lju
di i njihovih organizacija udruženog rada u okviru ko
mune i šire. U svojim mesnim zajednicama seljaci sa
moupravnim dogovaranjem i akcijama koje sami pokre
ću rešavaju pitanja kao što su: elektrifikacija sela, iz
gradnja putne mreže, vodovoda, škola i dečjih ustano
va, zdravstvenih i veterinarskih stanica i slično. U poslednje vreme postaju sve šire i obrazovne i kulturne
akcije.
Za položaj žena na selu bili su značajni sve promene
i ekonomsko-društveni procesi koji se na selu svuda ra
zvijaju, iako različitim intenzitetom u raznim delovima
zemlje.
Položaj žena na selu u prošlosti bio je izuzetno težak
ne samo zbog opšte zaostalosti nego i zbog vekovne
zavisnosti od glave porodice. Stepen njihove podređe
nosti bio je različit u raznim delovima Jugoslavije, ali
ostaci njihovog zapostavljanja i danas rečito govore o
teškoj prošlosti, koja još daje pečat bračnim i poro
dičnim odnosima.
Najznačajnije promene u položaju žene na selu poveza
ne su s njenom afirmacijom u ulozi radnice u poljo
privrednoj proizvodnji. Tek postepenim učvršćivanjem
društvenog i ekonomskog vrednovanja rada s tim da
vlasništvo na zemlju igra podređenu ulogu, otvoren je
put kvalitativno novom položaju žene na selu. S priz
nanjem svih građanskih prava ženama, mnogobrojne
obrazovne i socijalno-humanitarne akcije i mere dobijale su sa sve većom ekonomskom ulogom seljanke-poljoprivrednog proizvođača svoju pravu sadržinu.
Već u vreme stvaranja prvih seljačkih radnih zadruga
došla je do izražaja uloga žene kao proizvođača. Vre
dnovanje rada prema trudodanu, bez obzira na vlasniš
tvo na zemlju, dovelo je do individualnog nagrađivanja
108
�žena za njihovo učešće u zadružnoj proizvodnji. Mnoge
seljanke su prvi put doživele da njihov rad izlazi iz
anonimnosti i da počinje da se tretira kao individualni
radni doprinos. Vrednovanje rada u seljačkim radnim
zadrugama prema trudodanu
pokazalo se nedovoljno
stimulativnim, pa se u kasnijem razvoju (posle rasformiranja tih zadruga) prešlo na merenje rada po poje
dinačnom proizvodu koji se dobija na osnovi koopera
cije zemljoradnika s poljoprivrednim dobrima. Tu je
individualni doprinos pojedinog člana domaćinstva te
že merljiv, ali se time utiru novi načini priznavanja
ženskog rada u poljoprivrednoj proizvodnji i socijalisti
čkom preobražaju sela. Bez obzira na vlasništvo na ze
mlju žena u praksi postaje sve važniji nosilac poljopriv
redne proizvodnje. U mešovitim domaćinstvima žena je
postala čak glavni nosilac poljoprivredne proizvodnje,
što u uslovima tržišne privrede dovodi do drukčijeg
vrednovanja rada svakog učesnika u proizvodnji, a u
prvom redu same žene.
Prema rezultatima poslednjeg popisa stanovništva od
1971. godine, žene su činile 42 odsto aktivnih lica u
poljoprivredi. Ali je svakako taj procenat viši, je r se
izvestan broj stvarno aktivnih žena prilikom popisa iz
jasnio kao »izdržavana lica«. Činjenica je da žene stal
no ili povremeno učestvuju u proizvodnji pojedinih po
ljoprivrednih kultura, naročito u oblastima u kojima je
usled povoljnih prirodnih uslova, m ilioracije i agroteh
ničkih mera moguća intenzivna proizvodnja povrća i ži
vine. Žene postaju nosioci značajnih dopunskih delat
nosti koje domaćinstvu donose novčani prihod. One se
sezonski bave domaćom radinošću i turizmom, zarađu
ju u industrijskom pogonu poljoprivrednog kombina
ta, rade kod kuće u saradnji s obližnjom industrijskom
ili zanatskom organizacijom, vrše usluge u domaćin
stvima i slično. Mnoge od ovih delatnosti uslovljene
su razvitkom industrijskih centara i sve višim standar
dom stanovništva. Računa se da od ukupnog fonda ra
dnog vremena utrošenog u individualnoj poljoprivred
noj proizvodnji oko 65 odsto otpada na žene. Poveća
no učešće žene u poljoprivrednoj proizvodnji i u druš
tvenom radu uopšte značajan je činilac ubrzavanja opšteg društvenog progresa. To je g isto vreme osnova
društveno-političke afirmacije žena.
Sve veće učešće žena u poljoprivrednoj proizvodnji ima
mnogostruke ekonomske i društvene posledlce. Ono
omogućava i postupno ostvaruje ekonomsku, a tim e i
društvenu emancipaciju seoske žene.
Menjaju se I
njena uloga, položaj I tretman u bračnim I porodičnim
odnosima. S druge strane, to za nju nije uvek olakša
109
�nje. Ona je često još više izložena radnim naporima, a
njene obaveze u porodici i domaćinstvu sporije se
smanjuju ponekad iz objektivnih razloga, ali i zbog tra
dicionalizma.
Za ženu na selu je od najveće važnosti kojim će se
tempom i na kojim osnovama razvijati poljoprivredna
proizvodnja, dohodak proizvođača i društveni odnosi na
selu. Sve oscilacije u tom razvoju, a naročito povreme
no potcenjivanje značaja ljudskog faktora, odražavaju
se I na položaj seoske žene. Za seosku ženu kao pro
izvođača veliki značaj ima primena Zakona o udruže
nom radu, kao i posebnog Zakona o udruživanju zem
ljoradnika. Pravo na udruživanje na osnovu sopstvenog
rada po zakonu Imaju članovi domaćinstva poljoprivre
dnika koji se sami bave poljoprivredom, bez obzira
na to da li su oni I formalni vlasnici imanja. Ličnim
opredeljivanjem svakog radno aktivnog člana poljo
privrednog gazdinstva za udruživanje ubrzava se pro
ces stvarnog izlaska seoske žene Iz anonimnosti i ot
vara joj se perspektiva da sopstvenim radom ravnopra
vno učestvuje u svim društveno-ekonomskim odnosi
ma. Izgrađivanje merila za sticanje i raspodelu dohotka
srazmerno doprinosu svakog udruženog proizvođača u
njegovom stvaranju, s gledišta ravnopravnog položaja
seoskih žena, kao, uostalom, i drugih članova seoskog
domaćinstva (sinova i kćeri), Ima veliki značaj, pošto
se time objektivno meri 1 društveno priznanje za nji
hov rad.
Te radikalne mere treba da promene dosadašnju prak
su da se u kooperaciji, prilikom Izbora u organe uprav
ljanja na selu I u drugim slučajevima zanemaruje stva
rni rad žena u poljoprivredi I prednost daje vlasniku
Imanja — »starešlnl domaćinstva« (to Je u većini slu
čajeva muškarac), nekad čak I u slučajevima kada je
zbog njegove odsutnosti žena stvarno nosilac svih po
slova na gazdinstvu.
Udruživanje zemljoradnika neposredno olakšava rad že
nama u poljoprivredi. Na primer, mehanizacija osloba
đa ženu teških radova I ostavlja joj više slobodnog vre
mena. Isti je slučaj I s organizovanom prodajom poljo
privrednih proizvoda, jer Je dosadašnja prodaja na »pi
jaci«, što Je uglavnom bio ženski posao, predstavljala
za ženu veliku radnu obavezu.
U mnogim dopunskim zanimanjima na selu, pre svega
u Izradi predmeta domaće radinosti za tržište, najviše
su angažovane žene. Neka seoska naselja su po svojim
proizvodima čak nadaleko poznata. Poznati su ženski
I muški ručni radovi, pletiva 1 tkanine i naivno sllkar110
�stvo i izvoze se u mnoge zemlje. Izrazit prim er su
ženske zadruge za ručne radove u selima Dragačevo
i Sirogojno, slikarska zadruga u Kovačici (Srbija) i dr.
Napredak ovih i mnogih drugih, ranije zaostalih i za
bačenih planinskih sela, bio je ostvaren onda kada su
njihovi stanovnici, pre svega same žene, došli u polo
žaj nezavisnih proizvođača i samoupravljača. Kućna ra
dinost, koja je bila gotovo potisnuta industrijskom ro
bom čak i tamo gde je tradicionalno bila sastavni deo
naturalne seoske proizvodnje, poslednjih godina se po
čela obnavljati i negovati. Razvoj novog tržišta s do
laskom turista, koji su se interesovali za ručne rado
ve, podstakao je kod stanovništva zabačenih sela negovanje starih umeća u školama i na posebnim kursevima.
2ene su u velikoj meri i nosioci razvoja turizma na
selu. Na morskoj obaki turizam u »domaćoj radinosti«
bio je i ranije razvijen. A li u novije vreme sve više se
razvija i u brdovitim predelima poseban vid turizma,
tzv. »seoski turizam«, koji ujedno omogućava neposred
nu prodaju poljoprivrednih proizvoda. Razvoj toga tu
rizma je posebno značajan za brdsko-planinska pod
ručja, koja su ostajala po strani od procesa koji su
obuhvatili poljoprivredu i selo. Zbog ograničenih uslo
va za razvoj poljoprivrede i privrede
uopšte, u tim
područjima je agrarna naseljenost veća,
mogućnosti
zapošljavanja manje, a tržište teže dostupno. U tim
krajevima uslovi rada i života b ili su nepovoljnijl i za
to su ih mnogi muškarci napuštali, pa su žene morale
Još više da rade. Seoskim turizmom one su Još uvek
veoma zaposlene, ali se ipak njihov ekonomski i lični
položaj znatno izmenio.
Položaj seoske žene je u bumom razvoju zemlje veoma
složen. Ona se ekonomski sve više osamostaljuje, uč
vršćuje svest o svojoj ličnosti i svojim pravima. Njena
nova društvena pozicija manifestuje se ponekad i u po
javama koje, ako se polazi od ustaljenih shema, na
prvi pogled zbunjuju. U onim dolovima zemlje koji su
najviše zahvaćeni industrijalizacijom muškarac na selu
teško može naći ženu koja bi se za njega udala jer
devojke odbijaju da ostaju na selu Ili da dođu na se
lo i da rade na individualnom poljoprivrednom gazdin
stvu. Svest o ravnopravnosti u braku sve više se lspoljava u porastu broja razvoda brakova na zahtev se
oskih žena. Ekonomska samostalnost žene I opšta at
mosfera doprinose tome da ona više ne želi da osta
ne u formalnom braku III da podnosi muževijevu tira
niju. Broj nepismenih žena na selu brzo se smanjuje
111
�među mlađim ženama, mada je ukupni postotak nepis
menih još uvek najviši upravo među seoskim ženama.
Međutim, u poređenju s vremenom narodnooslobodilačke borbe smanjila se politička i društvena angažovanost žena. Pre svega, njih ima suviše malo na izbor
nim funkcijama. Žene su često jedini radnici na seos
kom gazdinstvu, jer muškarci odlaze da rade u drugo
mesto ili u inostranstvo, tako da ženama sve više ne
dostaje snage da, pored rada i materinstva, odgovore
zahtevima obavljanja društvenih funkcija često i veo
ma daleko od kuće. Ipak ima sve više slučajeva da
žene, većom angažovanošću u društvenom radu u me
snoj zajednici, uspevaju da ubrzaju zajedničko rešavanje životnih problema (dečja zaštita, školstvo, zdravs
tvo i slično). Prema svim podacima, žene na selu ne
zaostaju ni u učešću na izborima ni u povremenim ma
nifestacijama društveno-političkog karaktera. Ali je na
ročito nedopustivo njihovo manje prisustvo u organi
ma zadruga i mesnih zajednica. Naime, ne može se
njihova preopterećenost radom smatrati kao glavni uz
rok takvog stanja. U tom pogledu su značajne pojave
sve veće aktivnosti žena (često bez preuzimanja izbor
nih funkcija) u unapređivanju proizvodnje (u korišćenju kurseva i službi za unapređivanje poljoprivrede i
stočarstva, u učešću na kursevima i takmičenjima traktorista i slično), u akcijama u korist zajednice (sve
veće učešće u organizacijama Crvenog krsta, u vatro
gasnim društvima i slično), što važi i za njihovo aktiv
no učešće u donošenju mnogih odluka mesnih zajedni
ca za poboljšanje uslova života, a naročito za razvija
nje raznih oblika staranja o deci.
Pored izuzetno značajnih pozitivnih promena na selu
uzetih u cei ini, statistički podaci sadrže i podatak da
su neka sela ostala izvan domašaja promena, što utiče
I na položaj žena. Za bolji društveno-ekonomski I poli
tički položaj seoske žene, pored naprednog zakono
davstva i promena u načinu privređvanja, od odlučuju
ćeg značaja je i uporna borba protiv predrasuda u po
gledu njene društvene uloge. Prema tome, menjanje
položaja žene na selu od anonimne radnice u natural
nom seoskom domaćinstvu do modernog poljoprivred
nog proizvođača nije uslovljeno samo opštim ekonom
skim rezultatima, ma koliko oni bili važni, već i svim
drugim procesima na selu, koji su bitno uticali na promenu svesti I žene i muškarca o »tvarnom društvenom
položaju žene na selu danas.
112
�Obrazovanje
U obrazovanju stanovništva u Jugoslaviji postignut Je
veliki uspeh, a naročito kod žena.
Uoči drugog svetskog rata oko 40 odsto svih stanov
nika iznad 10 godina starosti bilo je nepismeno. Među
ženama je opšti procenat nepismenih bio oko 56, dok
je na području današnje SR Bosne i Hercegovine i
SAP Kosova iznosio čak do 84 odnosno 93,9.
Još u toku rata na oslobođenoj te rito riji, a naročito
odmah posle oslobođenja, počele su akcije na opismenjavanju stanovništva i na širenju školske mreže i
raznih oblika obrazovanja odraslih. U periodu od 1945.
do 1975. zajednica je za razvoj obrazovanja izdvajala
prosečno godišnje više od 4 odsto nacionalnog do
hotka. Otvoreno je 5000 novih osnovnih škola. Broj
srednjih škola se povećao dva i po puta, a visokih
i viših preko 12 puta — od 26 na 319.
Pored redovnih škola razvile su se i druge vaspitno-obrazovne i kulturne ustanove. Škole za opšte obra
zovanje odraslih sastavni su deo obrazovnog sistema.
Znatno su se proširili izdavačka delatnost i štampa,
radio i televizija. Sve je to doprinelo podizanju obra
zovnog i kulturnog nivoa stanovništva.
Broj stanovnika sa završenom visokom i višom ško
lom povećao se gotovo šest puta, sa srednjom školom
tri puta, a znatno je smanjen broj onih koji nemaju
završenu osmogodišnju školu. Danas je sistemom ob
razovanja obuhvaćeno 4,2 miliona lica. Broj nepisme
nih je smanjen na 15 odsto u 1971. godini, ali su još
znatne
razlike po polu.
Dok nepismenih muškaraca
ima 7,5 odsto, žena ima 22,2 odsto. Velike su i regio
nalne razlike, naročito kada je reč o ženama. U Slove
niji ima samo 1,3 odsto nepismenih žena, a na Koso
vu 42,8 odsto. Ipak ohrabruje činjenica da se nepisme
nost kod mlađih generacija relativno brzo smanjuje.
Od svih žena do 19 godina 1971. godine bilo je još 4
odsto nepismenih, i to uglavnom tamo gde je naslade
konzervativizma najjače.
Za obrazovanje žena posebno je bilo značajno uvođe
nje obaveznog osnovnog osmogodišnjeg školovanja za
oba pola i na principu zajedničkog vaspitanja dečaka
i devojčica u mešanim razredima (koedukacije). Pošto
je ova obaveza postala ustavna kategorija, za njenu
realizaciju nerazvijene republike i pokrajine dobijale
su posebne budžetske dotacije. Sprovođenje principa
obaveznog osnovnog školovanja nije Išlo, razume se,
bez teškoća. Ni danas nema dovoljno školskog pros
113
�tora, dok su u nekim krajevima predrasude o pohađa
nju škola naročito ženske dece prilično snažne. Danas
je osnovnim školovanjem obuhvaćeno više od 95 odsto
dece od 7 do 14 godina. Međutim, još postoje razlike
u procentu muške i ženske dece koja su obuhvaćena
osnovnim obrazovanjem, posebno u uzrastu od 10 do
14 godina. Osipanje ženske dece u višim razredima os
novnih škola uglavnom je zaustavljeno. U sredinama
za koje je ova pojava bila karakteristična nastoji se
da sva ženska deca završe osmogodišnju školu kako
bi imala iste mogućnosti za dalje obrazovanje i za za
pošljavanje.
Postoje programi daljeg širenja mreže
potpunih osnovnih škola;
društvo ulaže napore da
obezbedi uslove da sva deca iz brdskih područja poha
đaju školu (prevoz, ishrana i slično), a u tom smislu
se utiče na roditelje i sredinu.
Sve veći broj učenika, sada već oko 91 odsto, posle
završene osnovne škole nastavlja školovanje u škola
ma drugog stepena. Broj devojčica u srednjim škola
ma povećao se od 1946. do 1976. godine 10 puta, tako
da su 1976. godine u ukupnom broju učenika
srednjih škola učenice već bile zastupljene s oko 46
odsto. I na fakultetima i drugim visokim i višim ško
lama broj žena je u konstantnom porastu, tako da su
već 41 odsto svih studenata žene. U periodu od 1945.
do 1977. godine na fakultetima, visokim i višim ško
lama diplomirale su 239 194 žene (36,5 odsto svih di
plomiranih); stepen doktora nauka steklo je 1647 žena
(18,6 odsto), od 1962. do 1974. godine stepen magistra
je steklo 2908 žena (23,5 odsto).
Ovim krupnim rezultatima doprinelo je i otvaranje ško
la na jezicima narodnosti koje žive u Jugoslaviji. U
školskoj 1976/1977. godini devet narodnosti imalo je
1527 osnovnih škola s 377 000 učenika i 289 srednjih
škola sa 75 600 učenika. Otvoren je i veći broj viso
koškolskih ustanova u regijama u kojima živi veći
broj pripadnika narodnosti (Vojvodina, Kosovo), u ko
jima se nastava izvodi i na njihovim jezicima. Stvara
nje takvih mogućnosti izuzetno je značajno s gledišta
ostvarivanja potpune nacionalne ravnopravnosti svih
naroda I narodnosti Jugoslavije. To je od posebnog
značaja za žene i žensku omladinu iz redova narodno
sti, jer su one u prošlosti najviše zaostajale u obrazo
vanju.
Obrazovanje se stimuliše I sistemom stipendiranja i
kreditiranja učenika I studenata. Pored materijalne po*
moći omladini koja nema dovoljno finansijskih sred
stava da se školuje, to je i vid stlmullsanja bržeg ob
114
�razovanja kadrova određenih struka koje su potrebne
privrednom i društvenom razvitku pojedinih područja.
Stipendije i kredite dodeljuju radne organizacije svih
profila, opštine, republike i pokrajine, samoupravne In
teresne zajednice obrazovanja i fakulteti. Oni svi za
jedno utvrđuju kriterijum e za dodelu stipendija i kre
dita i dugoročnu kadrovsku politiku. A li politika stipen
diranja samo delimično ubrzava obrazovanje ženskih
kadrova. (Tako se, npr. na Kosovu, gde zbog tradicio
nalizma ženska omladina rede nastavlja školovanje,
pokušalo da se pored ostalih elemenata urede i kriterijumi prema polu kako bi se ženska omladina favorizovala u sticanju višeg
stepena obrazovanja).
Među korisnicima stipendija I kredita ima 42,6 odsto
žena. Posebno se vodi računa o pozivu I struci za koje
se ženska omladina priprema. U obrazovanju ženske
omladine još se oseća usmerenost na određene škole
odnosno pozive, što je naročito karakteristično za ško
le drugog stepena. Školske 1976/1977. godine procenat
devojaka na pojedinim vrstama škola bio je sledeći: u
tehničkim i drugim stručnim školama 53,8, u školama
za kvalifikovane radnike 28,3, u školama za obrazova
nje nastavnika i u umetničkim školama 67,8, u gimna
zijama 52,2, a u ostalim srednjim školama 32,6. Poslednjih godina najbrže se povećavao procenat ženske
omladine u školama za kvalifikovane radnike i u teh
ničkim i drugim stručnim školama. To je pozitivna ten
dencija, ali je unutar tih škola ženska omladina pre
težno orijentisana na tri smera: ekonomski, medicin
ski i tehnički (od čega najviše na hemijsko-tehnološki
smer). U školama za kvalifikovane radnike takođe se
oseća podela na »muške« i »ženske« pozive, a u škole
za kvalifikovane radnike metalske, električne, građevin
ske, metalurške i rudarske struke, upisuju se pretežno
muškarci, dok u školama za poljoprivredne pozive, op
tiku I preciznu mehaniku oko 1/3 čine devojke. škole
za odevnu, frizersku i kozmetičku struku po svom sa
stavu gotovo su (isključivo ženske, iako su upravo ti
pozivi suficitarni. Slično je i s drugim srednjim ško
lama. škole za zdravstvene radnike, ekonomske i uči
teljske škole po sastavu su gotovo isključivo ženske.
L škole koje se smatraju izričito ženskim upisuje se
J
gotovo 2/3 devojaka, koje posle osnovnog obrazovanja
nastavljaju školovanje.
3llčne pojave, ponegde čak i u većoj m eri, zapažaju
)e na fakultetima i drugim visokim i višim školama,
iako na fakultetima devojke pokazuju najviše Interesoranja za grupu egzaktnih I primenjenih nauka. Na prlner, od ukupnog broja studenata farmacije 83,5 odsto
115
�otpada na studentklnje, a zatim slede fakulteti stoma
tološki, prirodno-matematički, hemijsko-tehnološkl I me
dicinski. U grupi društvenih nauka žene se najviše upi
suju na filološki fakultet, a potom na filozofski, eko
nomski, pravni, pravno-ekonomski fakultet i fakultet
političkih nauka. Na umetničklm akademijama i fakul
tetima najviše žena ima na studijama muzike. U višim
školama devojke su zastupljene u relativno velikom
broju, na primer u medicinskim (83,6 odsto), u škola
ma za socijalne radnike (67,8 odsto), pedagoškim (54,7
odsto) i ekonomskim (46,6 odsto), a najmanje u teh
ničkim (17,8 odsto) i višoj školi za organizaciju rada
(15,4 odsto).
Odluka o vrsti školovanja bitno utiče na dalji razvoj
pojedinaca. Stoga tradicionalističko opredeljivanje za
ženske i muške pozive ima očigledno loše posledice i
po ženu i po društvo. Jednostrano opredeljivanje žen
ske omladine ima za posledicu poznatu suficitarnost
kadrova u pojedinim pozivima, tako da veliki broj stručlio osposobljenih žena ne nalazi zaposlenje ili se za
pošljava na neodgovarajućim radnim mestima. To je za
zemlju u dinamičnom razvitku, za koju stručni kadrovi
imaju izuzetan značaj, svakako štetno, a istovremeno
negativno utiče na društveni položaj žena.
Danas se postepeno savlađuju složeni uzroci jedno
strane orijentacije ženske omladine u izboru škola i
poziva, posebno s obzirom na otvorenost svih moguć
nosti obrazovanja i rada za oba pola, iako i sada po
red jakih tradicija deluju i objektivni životni uslovi ko
ji taj proces usporavaju. Rano formiranje porodice
(mada prosečna starost omladine pri sklapanju braka
postepeno raste) i teškoće zaposlenih majki u vezi sa
čuvanjem dece utiču na to da izvestan broj devojaka
bira one škole koje kraće traju, odnosno pozive koji će
im najviše omogućiti da se pored rada brinu o deci i
domaćinstvu. O uticajima tradicionalnih shvatanja po
rodice i uže socijalne sredine govori istraživanje na
Beogradskom univerzitetu, iz koga se vidi da je 70 od
sto studentkinja tehničkih fakulteta detinjstvo provelo
u gradskoj sredini, a da 66,7 odsto studentkinja na fa
kultetima koji obrazuju nastavnički kadar potiče sa se
la. U izboru poziva često odlučuje 'i to koje škole po
stoje u mestu stanovanja. Devojke sa sela se za vreme školovanja u srednjoj školi unekoliko rede udalja
vaju od roditelja nego muškarci. Mnogi roditelji u ško
lovanju kćeri ne vide tako jasnu profesionalnu perspek
tivu kao za sinove, pa im se ne čini važnim za koju
će se struku one odlučiti, pošto je još uvek u svesti
116
�ljudi ukorenjeno shvatanje da žena udajom obezbeđuje
sredstva za život.
Pitanju profesionalne orijentacije omladine ne pokla
nja se dovoljna pažnja u toku celog obrazovnog proce
sa počev od dečjih vrtića pa do upisa na studije. In
formacije na osnovu kojih se odlučuju za poziv većina
učenika još uvek dobija u razgovorima s porodicom i
poznanicima, a ne od odgovarajuće stručne službe.
Sada se postepeno razvijaju posebne stručne službe za
profesionalno usmeravanje mladih. I sredstva javnih
komunikacija tek počinju s programima za profesional
nu orijentaciju. S uvođenjem »usmerenog obrazovanja«
sve više će se prevazilaziti sadašnje teškoće u ovoj
oblasti.
Od reforme obrazovanja očekuju se radikalnije promene u sistemu obrazovanja, kojim bi se profili kadrova,
obim i sadržaj znanja neprekidno prilagođavali potre
bama materijalnog i socijalnog razvitka zemlje. Tom
usklađivanju se teži samoupravnim dogovaranjem u sa
moupravnim interesnim zajednicama obrazovanja, do
govaranjem između delegacija zainteresovanih radnih
organizacija (onih kojima su kadrovi potrebni) i dele
gacija škola, uz oslonac na naučne i stručne službe.
Polazne postavke za dalje reformisanje i izgrađivanje
sistema obrazovanja napuštaju tradicionalno obrazova
nje koje se završava u mladosti i usvajaju koncept
permanentnog obrazovanja, elastične oblike obrazova
nja i funkcionalnu povezanost svih stupnjeva, od pred
školskog do visokoškolskog obrazovanja; jednakost ob
razovanja u školama i vanškolskim oblicima obrazova
nja; ravnopravnost obrazovanja omladine i odraslih na
svim nivoima i u svim oblicima obrazovanja; zaokruženost svakog oblika i stepena obrazovanja posle osnov
ne škole da bi svaki stepen obrazovanja osposobio
polaznike za neposredno uključivanje u rad i za dalje
obrazovanje.
Takav koncept razvoja obrazovanja ide u prilog ženi
kako u pogledu napuštanja tradicionalizma u izboru za
nimanja i škole, tako i u pogledu mogućnosti napre
dovanja u struci. Obrazovanje uz rad i permanentno
obrazovanje podudaraju se s težnjom zaposlene žene
za trajnom profesionalnom angažovanošću i napredo
vanjem u profesiji i ujedno otklanjanju posledice pre
kida u radu usled trudnoće, porođaja i staranja o detetu. To treba da doprinosi uspešnijem rešavanju pro
blema stručnog usavršavanja žena i ukidanju razlika
između obrazovanja muškarca i žene. Ne radi se samo
o kvalifi'kovanju žena koje su se od prvih godina indu
117
�strijalizacije masovno zapošljavale bez kvalifikacija I
često polupismene već i o mladim generacijama žena
koje stupaju na rad stručno osposobljene. Devojke u
školi često pokazuju bolji uspeh od mladića, marljivije
su, radnije i disciplinovanije. Ali i pored toga, čak I
one devojke koje su diplomirale s najboljim ocenama
postepeno zaostaju na poslu za svojim kolegama jer
radeći i brinući se o porodici najčešće ne uspevaju aa
se dalje obrazuju. Tako su se ženama objektivno sma
njivale i mogućnosti preuzimanja rukovodećih funkcija.
Za opšte i stručno obrazovanje žena bez stručnih kva
lifikacija ima sve više mogućnosti u okviru sistema
obrazovanja odraslih. Postoje posebne škole za odrasle
(školske 1976/1977. godine takvih škola je bilo 1157),
zatim večernja odeljenja pri redovnim školama, centri
za obrazovanje radnika u radnim organizacijama, rad
nički i narodni univerziteti, dopisni kursevi i drugi ob
lici obrazovanja odraslh. U svim tim oblicima uključen
je relativno veliki broj žena (tečajeve i seminare rad
ničkih i narodnih univerziteta za opšte, društveno-ekonomsko i stručno obrazovanje školske 1976/1977. go
dine završilo je više od 281 000 žena; škole za odrasle
— u kojima se obrazovanje stiče uz rad — školske
1976/1977. godine pohađalo je više od 124 000 ljudi,
a među njima 36 odsto žena; u različitim oblicima in
ternog obrazovanja uključen je takođe znatan broj že
na). Međutim, potrebe savremenog društveno-ekonomskog I tehnološkog razvoja su takve da se očekuje
mnogo veće uključivanje žena u sve oblike obrazo
vanja.
0 uzrocima iz kojih se žene u većem broju ne uklju
čuju u razne oblike obrazovanja uz rad svedoče re
zultati ankete koja je obuhvatila radnice u proizvod
nji, u upravnim službama I na rukovodećim mestima.
Iz ankete se vidi da 30,2 odsto žena navodi kao prvi
uzrok prezaposlenost u radnoj organizaciji i u kući;
na drugom mestu je nedostatak interesovanja za daije
obrazovanje (20,6 odsto), a na trećem neorganizovana
dečja zaštita I društvena ishrana (8,6 odsto). Samo ma
li broj žena (3,3 odsto) navodi kao uzrok nerazumevanje
u radnoj organizaciji.
Prezaposlenost u radnoj organizaciji češće ometa u
daljem obrazovanju one radnice koje zauzimaju odgo
vornija radna mesta, koje imaju višu školsku spremu
1 veće lične dohotke, dok žene s nižim obrazovanjem,
nižim ličnim primanjima i većim brojem dece više op
terećuje rad u domaćinstvu. Ove radnice zbog nižih
dohodaka teže mogu da koriste servise i druge oblike
pomoći u domaćinstvu.
118
�Potreba za poboljšavanjem proizvodnje i savremeniji
način života i rada pobuđuju sve veće interesovanje i
seoskih žena, koje se uključuju u razne oblike stručnog
poljoprivrednog obrazovanja. Raznim oblicima opšteg
obrazovanja na selu, kao što su pedagoško i zdravstveno-higijensko obrazovanje i ekonomika domaćinstva,
obuhvaćen je znatan broj seoskih žena.
Zanimljiva su iskustva iz obrazovanja žena za turizam
na selu. Programi obuhvataju ekonomiku, estetsko i
stručno poljoprivredno i domaćičko obrazovanje.
Te
kurseve pohađa sve više seoskih žena i devojaka. Re
zultati se već zapažaju. Seoske kuće i dvorišta su bo
lje opremljeni i uređeni, došlo je do preorijentacije u
poljoprivrednoj proizvodnji, oseća se veća aktivnost
žena u mesnim zajednicama i turističkim društvima itd.
Sredstva masovnih komunikacija posvećuju sve više
pažnje obrazovanju odraslih. Mnogi listovi i časopisi
imaju specijalizovane rubrike za sistematsko obrazo
vanje, što s obzirom na njihov tiraž ima veliki značaj
(1976. godine izlazila su 2064 lista s prosečnim tira
žom od 12,2 miliona primeraka).
Obrazovanje putem radija i televizije takođe postaje
sve značajnije. Godine 1976. bilo je 4,5 miliona radio-pretplatnika i 3,4 miliona televizijskih pretplatnika. Te
levizija dopire gotovo do svake porodice, a obrazovni
program s vaspitnom, kulturnom i popularno-naučnom
problematikom i aktuelne političke emisije dolaze i do
onih slušalaca i gledalaca koji inače nisu uključeni u
oblike neposrednog obrazovanja. Praćenje takvih emisi
ja razvija i motivaciju za neposredno obrazovanje.
U programskoj strukturi jugoslovenskih televizijskih
stanica od 1975. godine približno jednu petinu čine vaspitno-obrazovne i kulturno-prosvetne emisije (11,8 od
sto su čisto obrazovni programi). U radio-programima
udeo obrazovnih emisija kreće se između 10 i 15 od
sto. Značaj i efekat obrazovnih programa na radiju i
televiziji raste srazmerno razvitku neophodne tehnič
ke mreže. Posle drugog svetskog rata radio se brzo
širio, a kasnije se širila i televizija. U Jugoslaviji je
1929. godine dolazilo 457 stanovnika na jedan radio-prijemnik. Posle 10 godina bilo je 100 stanovnika na je
dan prijemnik, godine 1945 — 8,5, a 1976 — 4,7. Poslednji podatak zapravo ne daje pravu sliku o broju
radio-prijemnika, jer pretplatnici koji imaju više pri
jemnika plaćaju pretplatu samo za jedan.
Evidencija TV-prijemnika pokazuje da je 1957. godine
bilo 4465 stanovnika na jedan TV-prijemnik, 1960 — 618,
a 1976 — 6,2. Tako brz razvitak televizije i radija do
119
�veo je do toga da su ova dva medija dospela na prvo
mesto među svim sredstvima masovne komunikacije i
da se procenat stanovništva koji sluša radio i gleda
TV veoma brzo povećava. U tome gotovo iščezavaju
razlike između žena i muškaraca. Ciklusi emisija koji,
na primer, obuhvataju političko i ekonomsko obrazova
nje, estetsko vaspitanje, opštu i tehničku kulturu i
ostala područja obrazovanja savremenog čoveka obra
ćaju se svima.1 )
8
Socijalna politika i zdravstvena zaštita
S obzirom na ulogu radnog čoveka kao nosioca odluka,
socijalna politika se svojim sadržajem i svojim meto
dama rešavanja problema radnih, životnih i drugih uslo
va ljudi kroz samoupravni položaj čoveka sve više po
vezuje u jedinstvenu celinu uz ulaganje napora za brži
ekonomski razvitak zemlje.
U mnogim pitanjima gotovo nestaju razlike između eko
nomskog i socijalnog i sve više se uočava njihova uza
jamna zavisnost. Pojedina pitanja socijalne politike u
užem smislu traže ipak jasnu usmerenost društva. Sa
moupravnim sporazumevanjem i društvenim dogovara
njem određuje se potrebni deo dohotka za zadovolja
vanje zajedničkih potreba i za solidarno obezbeđivanje
ekonomske, socijalne i lične sigurnosti čoveka.
U posleratnom periodu je veoma mnogo poboljšana
zdravstvena zaštita stanovništva. Zbog skromne mreže
zdravstvenih ustanova, malog broja lekara, nerazvije
nog sistema zdravstvenog osiguranja i skupih lekarskih usluga, što je karakterisalo Jugoslaviju do drugog
svetskog rata, zdravstveno stanje stanovništva bilo je
veoma loše: velika smrtnost, naročito odojčadi, ras
prostranjenost zaraznih bolesti i kratak ljudski vek. Pre
rata godišnje je bolovalo od malarije oko milion ljudi,
veliki broj je umirao od tuberkuloze, a rasprostranjene
su bile i druge zarazne bolesti karakteristične za ne
razvijene zemlje (velike boginje, pegavac, trahom, en
demski sifilis i slično).
Danas su sve te bolesti praktično iščezle. Malarija je
potpuno iskorenjena; broj umrlih od tuberkuloze 1973.
godine bio je osam puta manji nego 1939. godine; ne
stale su bolesti koje nastaju zbog nedovoljne ishrane.
Sada se povećava broj oboljenja karakterističnih za
,e) Efikasnost televizijskog načina obrazovanja odraslih potvrđuje anke
ta sprovedena u Sloveniji, u kojoj Je 98,7 odsto gledalaca Izjavilo da
želi da se I dalje na taj način obrazuje; 80 odsto Izjavilo Je da Je
posebno zalnteresovano za ekonomska znanja Jer su Im ona potrebna
za aktivno učešće u samoupravljanju.
120
�razvijenije zemlje. Smrtnost stanovništva je u stalnom
opadanju. U 1977. godini bilo je 8,4 umrlih na 1000
stanovnika. Prosečni životni vek produžen je kod mu
škaraca na 67, a kod žena na 72 godine.
Broj lekara 1976. godine bio je šest puta veći nego
1939. godine. U zdravstvenim ustanovama radi 27150
lekara (od čega 14 637 specijalista); 5141 stomatolog,
4574 farmaceuta i 72 321 ostalih medicinskih kadrova.
Na jednog lekara dolazi u prošeku za celu zemlju 794
stanovnika. Među lekarima je sve veći broj žena —
36,5 odsto. Žena lekara ima najviše u opštoj medicini
(42,3 odsto), u specijalističkim granama malo manje
(31,2 odsto).
Znatno se povećao broj svih vrsta zdravstvenih usta
nova. Kapaciteti bolnica mereni brojem bolesničkih kre
veta povećali su se od 31 665 u 1939. godini na 127 646
u 1975. godini. Na 1000 stanovnika dolazi 5,9 bolničkih
kreveta. Izgrađene su mnoge druge zdravstvene
ustanove (domovi zdravlja, dispanzeri, ambulante itd.),
koje pružaju medicinsku pomoć stanovništvu. U 1975.
godini bilo je više od 12 000 ambulantno-polikliničkih
ustanova, što znači 15 puta više nego pre rata.
Takav razvoj zdravstvene službe uz znatno poboljša
nje životnog standarda stanovništva, posebno uslova
rada i ishrane, vidljivo su se odrazili na poboljšanje
zdravstvenog stanja stanovništva u celini. Međutim, u
nekim udaljenijim delovima zemlje još uvek nailazimo
na nasleđenu nerazvijenost zdravstvene službe i na
loše zdravstveno stanje stanovništva. Razlike su veoma
izrazite, pa se stalno preduzimaju mere za razvijanje
zdravstvene zaštite stanovništva na područjima gdeje
ona nezadovoljavajuća. U tom smislu su izuzetno zna
čajni zakoni republika i autonomnih pokrajina koji od
ređuju obavezne uslove zdravstvene zaštite koji se mo
raju kao minimum obezbediti za sve građane iz dru
štvenih sredstava. Obavezne vidove zdravstvene zaštite
čine zdravstvene i preventivne mere u vezi s biološ
kom reprodukcijom stanovništva (zdravstvena zaštita
žena za vreme trudnoće, porođaja, materinstva, spre
čavanje trudnoće, zdravstvena zaštita novorođenčadi,
dece i omladine); u vezi sa suzbijanjem zaraznih bo
lesti; ranom dijagnostikom i lečenjem nekih oboljenja
(rak) kao 1 u vezi sa zdravstvenim vaspitanjem stanov
ništva. Za sprovođenje programa obaveznih vidova
zdravstvene zaštite u manje razvijenim delovima zem
lje obezbeđuju se I dodatna flnansljska sredstva.
Zdravstvenim osiguranjem radnika (kojim se, osim oba
veznih vidova, obezbeđuju potpuna zdravstvena zaštita
121
�i lečenje, a i nadoknada ličnih dohodaka za vreme bo
lovanja, razne pomoći i druga lična primanja po os
novu zdravstvenog osiguranja) u 1977. godini je bilo
obuhvaćeno 74 odsto ukupnog stanovništva. Ako se
tome broju doda i broj lica obuhvaćenih zdravstvenim
osiguranjem zemljoradnika (23 odsto), oni koji ni po
kom osnovu nisu zdravstveno osigurani čine samo ne
znatan deo stanovništva.
Na unapređenju zdravlja I podizanju opštih higijenskih
uslova života angažovane su osim zdravstvenih ustano
va i mnoge druge društvene organizacije i institucije.
Radnički i narodni univerziteti, škole, mesne zajednice,
zavodi za domaćinstvo ltd. organizuju cikluse predava
nja, tečajeve, izložbe I druge oblike obrazovanja preko
kojih se šire znanja o negovanju dece, higijeni, ishrani
itd. Sve te aktivnosti se sve više okreću selu, kojem
je pomoć te vrste i najpotrebnija (zavod za ekonomi
ku domaćinstva u Leskovcu, na primer, do sada je organizovao više od 20 000 akcija na selu). Naročito je
zapažena aktivnost organizacije Crvenog krsta u zdrav
stvenom prosvećivanju naroda. Crveni krst ima sada
pet mi Iiona članova i nosilac Je mnogih zdravstveno-preventivnih aktivnosti naročito u seoskim sredinama.
Godine 1952. ova organizacija je počela sistematski
zdravstveno-vaspitni rad sa ženskom omladinom. To
kom dvogodišnjih kurseva od po 140 časova omladini
na selu pružena su znanja o zaštiti zdravlja, ličnoj higi
jeni. higijeni kuće i okućnice, nezi dece, prvoj pomoći.
Ishrani ltd. U mnogim sredinama u ove kurseve su se
uključivali I seoski mladići. Zavisno od potreba odre
đenog područja, socljalno-medioinske patologije I In
teresa ljudi svih uzrasta, organizuju se kursevi i semi
nari na teme kao što su: zdravstvena zaštita majke I
deteta, planiranje porodice, prlmena I prednost kontraceptivnih sredstava, profesionalna oboljenja, hlgljensko-tehnička zaštita, sprečavanje karijesa, komunalna
higijena, Ishrana I dr. Samo u organizaciji Crvenog
krsta takvim oblicima zdravstvenog obrazovanja bilo
je obuhvaćeno u periodu od 1953. do 1 9 7 0 . godine ukup
no 22 233 000 lica. Na ovom području rade i druge
vaspltno-obrazovne Institucije, društvene organizacije,
a pre svega zdravstvene ustanove, sredstva javnog lnformlsanja ltd., što sve doprinosi podizanju higijen
skih prilika I nivoa zdravstvenog stanja stanovništva.
Posebna pažnja se poklanja osposobljavanju ljudi za
brigu o vlastitom zdravlju I zdravlju svoje okoline.
U razvijanju zdravstvene zaštite prvo mesto Je Imala
zdravstvena zaštita dece I omladine. Najvažniji zadatak
122
'
�je bio smanjenje smrtnosti odojčadi. Stopa smrtnosti
odojčadi je stalno opadala — od 132,2 na 1000 živo
rođenih u 1939. godini na 33,9 u 1978. godini. I pored
toga što je smrtnost odojčadi još dosta znatna, posto
je i velike razlike između republika i autonomnih po
krajina, tako da smrtnost odojčadi u 1978. godini Iz
nosi od 16 (Slovenija) do 79,3 (Kosovo) odojčadi na
1000 živorođenih. Osnovni uzroci Još visoke smrtnosti
odojčadi su nepravilna nega i ishrana i niska opšta i
zdravstvena kultura stanovništva, posebno majke.
Zdravstvenu zaštitu dece i omladine u gradovima
obezbeđuju većinom specijalizovane zdravstvene usta
nove, a na selu pretežno opšte zdravstvene ustanove.
Specijalizovanih zdravstvenih ustanova za decu pretškolskog uzrasta, tj. dečjih dispanzera i savetovališta,
u 1977. godini bilo je 1184, a za decu školskog uzra
sta 623 speci jal izovana školska dispanzera i ambulante.
Dečji i školski dispanzeri imaju veliki značaj za una
pređenje zdravstvene zaštite dece i omladine. Mada se
nalaze uglavnom u gradovima, oni su organizovali ši
roku mrežu savetovališta u prigradskim naseljima i se
lima. Tako je rad savetovališta u 1974. godini obuhvatao 88 odsto odojčadi. Značajan deo celokupne aktiv
nosti dečjih i školskih dispanzera jeste preventivna
zdravstvena delatnost. Patronažna služba dispanzera
obuhvatila je kućnim posetama svako drugo dete do
šeste godine života. Ove ustanove organlzuju i druge
preventivne aktivnosti, vakcinaciju, sistematske pre
glede učenika, a sarađuju sa školama, dečjim ustano
vama i roditeljima. U saradnji s obrazovnim ustano
vama, društvenim organizacijama i mesnim zajednica
ma na selu, one organlzuju predavanja, seminare i te
čajeve, na kojima najviše učestvuju seoske žene. U
zdravstvenoj zaštiti dece angažovano je 1639 pedijatara.
Posebna zdravstvena zaštita žena, pored otkrivanja I
lečenja raznih ginekoloških oboljenja, obuhvata celokupnu zdravstvenu zaštitu u trudnoći, stručnu pomoć
prilikom porođaja, stručnu negu I pomoć posle poro
đaja, kao i delatnosti u vezi sa širenjem I primenom
kontracepcije. Republičkim i pokrajinskim zakonima o
zdravstvenoj zaštiti određeni su obavezni vidovi za
štite, koji se kao minimum moraju svima obezbediti.
Sistematskom zdravstvenom zaštitom bilo Je u 1974. go
dini obuhvaćeno 84 odsto trudnica (na te rito riji triju
razvijenijih republika I pokrajine Vojvodine — 100 od
sto). Takođe se znatno povećava i broj porođaja obav
ljenih uz stručnu pomoć. U razvijenim dolovima zem
123
�lje svi porođaji se obavljaju uz stručnu pomoć, dok je
u manje razvijenim i seoskim područjima taj proce
nat niži. Tako je od ukupno 388 037 živorođene dece
u 1975. godini uz stručnu pomoć rođeno 80,9 odsto.
Programi zdravstvene zaštite sadrže i zdravstveno vas
pitanje u vezi s polnim životom, posebno za spreča
vanje neželjene trudnoće, koje se sprovodi među li
cima oba pola. Savetovališta za kontracepciju beleže
sve veći broj poseta. U njima je 1974. godine obavljeno
blizu milion pregleda i savetovanja. Ukupan broj po
seta naročito se povećao u onim delovima zemlje u
kojima su i natalitet i smrtnost odojčadi najveći. Uporedo s povećanjem poseta raste i broj žena koje ko
riste kontraceptlvna sredstva. U zdravstvenim ustano
vama na 1000 žena fertilnog doba ima gotovo 50 ko
risnica kontraceptivnih sredstava. Računa se da je taj
broj i veći jer se sve žene ne obraćaju lekarima, već
same kupuju ova sredstva. (Za neke vrste kontracep
tivnih sredstava obavezni su pregled i kontrola lekara,
dok se ostala mogu kupiti u slobodnoj prodaji.)
Uprkos relativno brzom razvoju kontracepcije, broj po
bačaja je u porastu. To je posledica liberalizacije i le
galizacije pobačaja, pa se njihov broj u zdravstvenim
ustanovama povećava, a smanjuje se broj započetih i
izvršenih pobačaja izvan zdravstvenih ustanova. Prema
nepotpunim podacima, u zdravstvenim ustanovama iz
vrši se godišnje više od 300 000 pobačaja.
Zdravstvena zaštita materinstva ostvaruje se u usta
novama opšte zdravstvene zaštite i speci jal izovane
službe za zdravstvenu zaštitu žena (u dispanzerima i
savetovalištima za žene). Godine 1976. u Jugoslaviji su
postojale 982 specljalizovane jedinice za vanbolničku
zdravstvenu zaštitu žena. Bolnice imaju preko 14 000
ginekološko-akušersklh kreveta. Godine 1976. bilo je
1434 ginekologa.
Uzevši u celini, u zdravstvenoj zaštiti majke i deteta
ostvaren je izuzetan napredak. U svim delovima zem
lje zdravstvena služba je u usponu, iako su regionalne
razlike veoma velike, što se podjednako odnosi i na
kapacitete i raspored zdravstvenih ustanova I na broj
lekara I drugih zdravstvenih radnika. Zbog opšte neprosvećenosti i niskog nivoa zdravstvene kulture, če
sto se i ne koriste raspoloživi kapaciteti zdravstvene
službe. U tome nisu prepreka materijalne mogućnosti,
jer su ovi vidovi zaštite besplatni za sve građane bez
obzira na to jesu li zdravstveno osigurani III nisu.
Osim zdravstvene službe, I mnogi socljalno-ekonomskl
faktori utiču na zdravlje svih kategorija stanovnika I
124
�obrnuto — efekti poboljšanja zdravstvenog stanja od
ražavaju se i na drustveno-ekonomski razvitak.
Specifična zdravstvena zaštita radnika sprovodi se pre
ko medicine rada, specijalizovane službe koja ima za
datak da predlaže i sprovodi preventivne mere za stva
ranje povoljnijih uslova rada i da leči različita ošteće
nja zdravlja kao posledica uslova rada na određenom
poslu.
Periodičnim medicinskim pregledima radnika koji rade
na poslovima koji mogu biti štetni po zdravlje, kao i
drugim zdravstvenim merama diferenciranim po vrsta
ma delatnosti i radnih mesta, stalno se unapređuje
zdravstvena zaštita radnika. Na taj način su otklonje
na mnoga oboljenja izazvana uslovima rada. To je ka
rakteristično ii za neke grane u kojima radi veći broj
žena. Posebna pažnja se poklanja zaštiti žena na rad
nim mestima koja štetno deluju na njihovu funkciju
materinstva.
Jedna od prvih socijalnih mera posle oslobođenja zem
lje bilo je uvođenje jedinstvenog sistema socijalnog
osiguranja. Godine 1959. uvedeno je i zdravstveno osi
guranje zemljoradnika. Pored zaposlenih u društvenom
sektoru i seljaka, zdravstveno su osigurana i lica slo
bodnih profesija.
Sistem socijalnog osiguranja osim zdravstvenog obu
hvata i invalidsko-penzijsko osiguranje. Zdravstveno osi
guranje obezbeđuje lečenje u svim zdravstvenim usta
novama, lekove, naknadu ličnog dohotka za vreme bo
lovanja, druga lična primanja, ortopedska pomagala itd.
Invalidnina se dodeljuje licima ako je njihovo zdravlje
trajnije oštećeno. Broj korisnika svih penzija iznosio je
u 1977. godini 1 408 000. Tako je na 1000 aktivnih osiguranika bilo ukupno 255 korisnika (95 starosnih, 88
invalidskih i 72 porodičnih).
Poslednjih godina postalo je veoma aktuelno pitanje
penzijskog osiguranja zemljoradnika. U Vojvodini kao
najvećem jugoslovenskom poljoprivrednom području već
je donesen odgovarajući zakon, a priprema se i u dru
gim republikama. U skladu s materijalnim mogućnosti
ma odnosno s dohotkom u poljoprivredi, postepeno se
svuda uvodi i penzijsko osiguranje zemljoradnika. U
nekim republikama uveden je princip jedne penzije na
domaćinstvo. Postoji mišljenje, međutim, da muškarce
i žene kao proizvođače treba tretirati individualno i
izjednačiti u pravu na ostvarivanje lične penzije na
osnovu ličnog rada. Koriste se i druga rešenja kao
prelazna da bi se ostarelim licima na selu, koja više
nisu sposobna za rad, obezbedila materijalna sigurnost.
125
�Tako, na primer, mnoga staračka domaćinstva ugovo
rom predaju svoju zemlju društvenom poljoprivrednom
gazdinstvu, koje Im osigurava doživotno materijalno iz
državanje.
Broj socijalno osiguranih lica u 1974. godini povećan
je u odnosu na 1939. godinu za 7,6 puta, a izdaci za
socijalno osiguranje su dostigli 13 odsto nacionalnog
dohotka. Naročito su brzo rasla sredstva za penzije
ne samo zbog povećanja broja penzionera nego i izno
sa penzija, kao I zbog nastojanja da se ovoj kategoriji
stanovnika lična primanja povećavaju u skladu s poveća
vanjem ličnih primanja zaposlenih.
126
�Brak, porodica, domaćinstvo,
dečja zaštita
Preobražaj porodice
Pobeda društvenih snaga koje su se zalagale za oslo
bođenje ljudske ličnosti od svakog oblika diskrim inaci
je, ravnopravno učešće žena u oslobodilačkom ratu,
novi ustavnopravni poredak koji pored političke i eko
nomske ravnopravnosti uvodi potpunu ravnopravnost
supružnika u braku i porodici, i slobodno odlučivanje
0 rađanju dece, sve veća aktivnost žena u društvenoj
ekonomici i njihova sve veća ekonomska nezavisnost
od bračnih i porodičnih odnosa, razvijanje društvene
brige za zaštitu, podizanje i vaspitanje dece — sve
je to uticalo na preobražaj patrijarhalnih bračnih i po
rodičnih odnosa koji su vladali na tlu predrevolucionarne Jugoslavije.
U tome je zakonodavstvo odigralo značajnu ulogu. Ono
1 danas, posle ozakonjenja načela ravnopravnosti, pra
ti i reguliše nove odnose među bračnim drugovima i
članovima porodice koji nastaju u isto vreme s revo
lucionarnim društvenim promenama.
Pre drugog svetskog rata u Jugoslaviji je u porodič
nom zakonodavstvu vladalo više pravnih režima. Na
razlike među njima uticala je prvenstveno crkvena ju
risdikcija. Međutim, sve crkve su bile jedinstvene u
podržavanju patrijarhalnog braka, propovedale su teo
riju o tome da je žena po božjem zakonu manje vredna i o nužnosti njene podređenosti muškarcu kao »glavi
porodice«. Razvod je dopuštala samo islamska crkva,
ali uglavnom na štetu žene.
Odmah posle rata (1946) doneseni su Ustav FNRJ i
zakoni o braku, o odnosima između roditelja i dece,
o starate Ijstvu i usvojenju, koji su postavili porodične
odnose na nove jedinstvene osnove i proklamovali po
seban društveni interes za zaštitu braka i porodice.
Ukinuta je crkvena jurisdikcija. U celoj zemlji ozako
njeni su monogamija (ranije je pripadnicima islamske
veroispovest! bilo dozvoljeno mnogoženstvo), potpuna
ravnopravnost žene i muškarca u bračnim i porodič
nim odnosima, njihova jednaka prava i dužnosti u od
nosu na zajedničku decu, mogućnost raskida bračne
veze na zahtev muža ili žene, izjednačenje bračne i
vanbračne dece, posebna društvena briga za decu.
Usvojenje, koje je ranije bilo Institut za produženje
127
�roda, postaje prvenstveno institut za zaštitu i zbrinja
vanje maloletne dece.
Zakoni i sam razvitak prokrčili su put novim odnosi
ma. Ali u toku poslednjih decenija pokazala se potre
ba za novim pravnim regulisanjem bračnih i porodič
nih odnosa. Primena jedinstvenih zakona na različite
uslove tražila je preispitivanje nekih rešenja. U raz
nim sredinama iskrsavala su s različitom snagom raz
novrsna pitanja.
Razvitak društveno-ekonomskih odnosa rešio je mno
ga socijalna pitanja, ali je postavio i nova. I dosledna
primena principa ravnopravnosti u praksi iziskivala je
nova pravna rešenja za nove životne i pravne dileme.
O njima se raspravljalo prilikom donošenja mnogih za
kona koji na prvi pogled nemaju neposredne veze s
datom materijom, kao na primer, o legalizaciji abortusa
(prilikom donošenja krivičnog zakonika); u vezi sa za
konom o imenima (utvrđena je sloboda izbora poro
dičnog imena supružnika), ili sa zakonom o ličnoj kar
ti (u kojoj se više ne nalazi podatak o očevom imenu
da bi se, pored ostalog, izbeglo pothranjivanje tradi
cionalne diskriminacije vanbračnog deteta) i slično.
Sve je to ukazivalo da je neophodno regulisati speci
fičnosti u bračnom i porodičnom zakonodavstvu. Već
posle ustavnih promena od 1971. godine i posle usva
janja novog Ustava od 1974. godine republike i po
krajine donose svoje zakone u ovoj oblasti držeći se
jedinstvenih ustavnih principa. Time je pružena mo
gućnost da se u nekim elementima ovo zakonodavstvo
više prilagodi konkretnim uslovima pojedinih republika.
Pojavile su se i razlike u gledištima o tome kako I
koliko društvo mora I treba propisima I intervencijama
da usmerava razvoj bračnih I porodičnih odnosa. Jedno
od mišljenja koja su se ispoljila u javnim raspravama
bilo je mišljenje da bi trebalo obavezati i ovlastiti dru
štvenu zajednicu da više štiti brak < porodične odnose,
\
da bi trebalo pooštriti mere prema bračnim drugovima
zbog neispunjavanja dužnosti na koje se brakom obave
zuju i pooštriti uslove razvoda. Po drugom mišljenju,
zakonodavstvo bi trebalo još više liberalizovati i brak
tretirati pre svega kao zajednicu zasnovanu na dobro
voljnosti i ravnopravnosti obaju partnera. Po ovom
mišljenju, trebalo bi da društvena zajednica štiti u
prvom redu interes i prava deteta u porodici i u dru
štvu, dok bi brak trebalo da štite sami bračni drugovi,
utoliko pre što njihovi imovinskopravni odnosi ionako
gube svoj nekadašnji značaj.
128
�U suštini sva ta razmišljanja su polazila od priznava
nja potrebe za pojačanom društvenom brigom o detetu.
Međutim, očigledno su se razlikovali pogledi na ulogu
žene I majke i na ulogu porodice. Mnogi su smatrali
da se porodica zbog zapošljavanja žena nalazi u krizi
i zato su tražili da društvo zadrži bar majke u tradi
cionalnoj bračnoj i porodičnoj ulozi. U skladu s tim
zahtevala se jača državna i društvena intervencija u
korist održavanja braka pooštravanjem uslova razvoda
i mera protiv »krivog« supružnika. Drugo m išljenje je
polazilo od nove uloge žene u radu i javnom životu, od
njene ekonomske i političke samostalnosti, od podele
dužnosti, odgovornosti i rada među roditeljim a u po
rodici s tim da oni sami veoma aktivno učestvuju u
naporima za razvoj društvene brige o deci.
Ni prvo ni drugo mišljenje nije bilo apstraktno. Njiho
va osnova se nalazila u objektivnim uslovima. Prošlost
je bila još prisutna, ali su se i novi odnosi već pro
bijali. Sve je to uticalo i na pravne propise i na kon
kretne mere socijalne politike. S obzirom na ukidanje
privatnog vlasništva kao osnove odnosa proizvodnje,
ograničavanje svojine na zemlju i na privatna dobra
koja neposredno služe za život (kuće, zanatske radnje
i slično), izbor bračnog druga nije više zavisio od eko
nomskih interesa, bogatstva ili društvenog statusa u
meri u kojoj je zavisio ranije. Imovinskopravni odnosi
supružnika pri tom nisu više u centru pažnje zakono
davca. Međutim, zakonodavstvo o bračnim i porodič
nim odnosima, kao i o socijalnom i zdravstvenom osi
guranju, moralo je sadržati norme kojima se regulišu
odnosi koji nastaju usled još srazmerno mnogobrojnog
individualnog seljaštva i činjenice da m ilionj žena još
rade samo u domaćinstvu ili na individualnom poljo
privrednom imanju (1971. godine 30,7 odsto svih žena
odnosno 50,7 odsto radno sposobnih žena od 15. do 65.
godine starosti bile su popisane kao »aktivne«).
Težište interesovanja zakonodavca i svih društvenih
organa ii ustanova postaju odnosi roditelja i dece, od
nosno svi oblici porodične brige o deci (adopcija, hranjeništvo). Formalno sklopljeni brak obično je osnova
porodice, ali nije i jedina. Nastoji se na stvaranju uslo
va za međuljudske porodične odnose i kad nema for
malnog braka ili kada je on prestao razvodom ili
smrću. U procesu deetatizacije menjao se pojam za
štite braka i porodice, pošto su u društvenoj zaštiti
sami radni ljudi i građani subjekti te zaštite. U svo
jim samoupravnim organizacijama i svojim samouprav
nim funkcijama u društvu oni stiču nove materijalne,
129
�pravne I političke mogućnosti da društveno obezbeđuju zadovoljavanje svojih životnih potreba. Takav tok
razvitka uticao je I na dikciju ustavnih i zakonskih re
šenja za ovu oblast.
U Ustavu FNRJ od 1946. godine kaže se: »Brak je kao
osnov porodice pod zaštitom države.« U Ustavu SFRJ
od 1974. godine kaže se: »Porodica uživa društvenu
zaštitu. Brak i pravni odnosi u braku i porodici ure
đuju se zakonom. Brak se punovažno zaključuje slo
bodnim pristankom lica koja sklapaju brak pred nad
ležnim organom.
Roditelji imaju pravo I dužnost da se staraju o podi
zanju i vaspitanju svoje dece. Deca su dužna da se
staraju o svojim roditeljima kojima je potrebna pomoć.
Deca rođena van braka imaju ista prava i dužnosti kao
I deca rođena u braku« (član 190).
»Majka i dete uživaju posebnu društvenu zaštitu...«
(član 188).
Republički i pokrajinski ustavi i zakoni o braku I po
rodičnim odnosima unose negde veće negde manje
novine u postupak za sklapanje braka, u pogledu raz
voda, brige o deci, adopcije, hranjeništva, razvijanja
društvenih organa za pomoć roditeljima u podizanju
dece, ali i u pogledu intervencije u realizovanju ro
diteljskih prava u korist deteta. U vaspitnom sistemu
posvećuje se posebna pažnja pripremi za odgovorne
bračne I porodične odnose. U nekim republikama uvodi
se obavezno predbračno savetovanje.
Znatne promene najviše se ogledaju u razvoju pravnih
normi u pogledu braka odnosno razvoda. U svim novi
jim republičkim zakonima izražava se manje-više isti
proces i zaključenje braka se sve manje smatra kao
materijalno obezbeđenje samo žene. Kod razvoda pak
prvenstveno se radi o razmatranju socijalnog položaja
u kojem bi se našao jedan od supružnika bez obzira
na njegovu krivicu za razvod. U brakorazvodnom po
stupku više nije cilj utvrđivanje krivice za razvod, već
se utvrđuje da li i do koje mere je konkretan brak
postao neodrživ. Isto tako, ni deca se ne ostavljaju
bračnom drugu koji nije kriv, već onome kod koga će
im biti bolje (s pravom drugog roditelja da održava
vezu s decom). Zakonodavstva svih republika i pokraji
na Idu za tim da se uvede mogućnost sporazumnog
razvoda, da se smanji III odbaci značaj utvrđivanja raz
loga i krivice za razvod da bi se više pažnje posvetilo
problemima dece odnosno socijalnim problemima raz
vedenih drugova. Pojavljuju se norme o stvarnom bra
ku, tj. o vanbračnoj zajednici žene i muškarca s prln130
�cipijelno istim posledicama koje važe za formalno za
ključeni brak. Treba dokazati postojanje faktičkog bra
ka. To je posebno važno u slučajevima kad ovakva zar
jednica prestane da postoji da njen član koji je u nju
unosio svoj rad (obično žena) ne bi Izgubio svoja pra
va. Po Ustavu SFRJ od 1974. godine deca iz faktičkih
brakova imaju sva prava u odnosu prema svojim ro
diteljima kao i bračna.
Interes je društvene zajednice da se sve manje upliće
u međusobne odnose odraslih osoba i u brak kao slo
bodnu životnu zajednicu dveju odraslih osoba suprot
nog pola ukoliko se one pridržavaju društvenih normi i
ukoliko svim svojim mogućnostima obezbeđuju što bo
lje uslove za život dece.1 )
9
Pošto je slobodna odluka uslov za sklapanje braka, a
kako je potrebno da za takvu odluku oba partnera budu
zrela, svi zakoni o braku utvrđuju minimalnu starost,
isključuju prisilu, duševne poremećenosti I slično. Po
red toga neki zakoni utvrđuju potrebu odnosno obave
zu budućih supružnika da pre sklapanja braka posete
bračno savetovalište (Hrvatska, Slovenija) polazeći od
dužnosti društva da omogući slobodu u zaključivanju
braka koja podrazumeva poznavanje posledica te od
luke, poznavanje prava i dužnosti koji nastaju sklapa
njem braka u društvenim, ekonomskim, medicinskim,
socijalnim i drugim odnosima. Obaveštenja koja dobijaju pred sklapanje braka upućuju ih na stalnu saradnju sa savetovalištima, a naročito s onim savetovalištima koja brinu o potrebama deteta, kao i s onima ko
ja im pružaju znanja o tome kako da sami odlučuju o
vremenu i broju rađanja, dakle o mogućnosti da sami
planiraju svoju porodicu.
Na osnovi takvog gledanja na brak i bračne odnose,
u jugoslovenskom društvu se sve više probija shvatanje da porodicom i porodičnim odnosom treba sma
trati svaki stalni životni odnos u kojem se roditelji Ili
uopšte odrasla osoba stara o detetu, a to može biti
sama majka ili otac s detetom, baba, strina ili tetka s
detetom, kao i adoptirano dete s adoptivnim roditelji
ma. I hranjeništvo se smatra oblikom porodičnog od
nosa. Prema tome, za nastanak porodičnog odnosa ni
je odlučujuće zaključenje braka, nego rođenje ili usva
janje deteta, Ili I neki drugi oblik trajne životne brige
o detetu. Centralna ličnost porodice je dete.
Svoje obaveze, zadatke i ciljeve u pogledu braka i po
rodičnih odnosa u sistemu socijalističkog samouprav,9J »Značaj bračne veze za društvo Je u zasnivanju porodice. . .
se u Zakonu o braku I porodičnim odnosima SR S lo ven ije.
kaže
131
�Ijanja društvena zajednica ispunjava na kvalitativno
nov način. Sve veće mogućnosti za stvarnu afirmaciju
ravnopravnosti žene nezavisno od njenog bračnog sta
nja ili porodičnih obaveza, usmeravaju brigu oba rodi
telja podjednako na odlučivanje o tome kada i koliko
će dece imati, a posebno na podruštvljavanje dečje za
štite, na aktivnost u razvijanju društvene brige za ma
terinstvo, za biološku reprodukciju stanovništva. Cilj
društvene zaštite u pogledu tih specifičnih međuljucf*
skih i društvenih odnosa jeste čuvanje slobode i in
tegriteta ljudske ličnosti, onemogućavanje međusobnog
iskorišćavanja, a posebno zaštita deteta u zajedničkom
interesu društva i roditelja. Društvena zajednica ima u
Ustavu, zakonima i samoupravno donetim odlukama os
lonac za društvenu intervenciju u sprovođenju takve
politike u slučaju kada pojedinac ne bi razumeo ili pri
hvatio nove socijalističke društvene norme.
Raznovrsna je delatnost društvenih faktora koji su angažovani u širenju prlmene novih normi o braku i po
rodičnim odnosima. Te norme se usklađuju s ciljevi
ma društveno-ekonomskog razvoja, s unapređivanjem
ravnopravnog položaja polova, s poboljšavanjem uslo
va za svestrani psihofizički razvoj mlade generacije.
Zakonske norme deluju na preobražaj porodice od od
vojene manje-više zatvorene zajednice u otvorenu ljud
sku zajednicu, koja se ne oseća izolovanom. Na osnovi
samoupravnog odlučivanja radnih ljudi o svim indivi
dualnim, životnim i društvenim interesima, koji su isto
vremeno I interesi porodice, podruštvljava se vršenje
mnogih porodičnih funkcija i nastaju novi oblici etič
kog I emocionalnog zajedništva ljudi u užoj i široj po
rodici. Savremena tzv. nuklearna porodica zaposlenih
roditelja i njihove dece sve više traži da se društveno
obavljaju mnoge funkcije koje su dosad obavljale po
rodice. Radi se o domaćinstvu i dečjoj zaštiti.
Podaci pokazuju da se povećavaju broj domaćinstava
uopšte i broj domaćinstava s jednom porodicom, dok
se broj članova jednog domaćinstva smanjuje (kao i
broj porodica na jedno domaćinstvo). Godine 1948. bi
lo je 3 627 000 domaćinstava, a 1971. već 5 275 000 do
maćinstava, od kojiih je 73 odsto bilo s jednom poro
dicom. Raslojavanje velikih domaćinstava i smanjiva
nje broja članova na jedno domaćinstvo prate tokove
industrijalizacije: dok je 1948. godine u Jugoslaviji bi
lo prosečno 4,4 lioa na jedno domaćinstvo, 1971. go
dine taj prošek je opao na 3,8, uz značajne terito
rijalne razlike — u Hrvatskoj i Sloveniji prosečan broj
lica na jedno domaćinstvo iznosi 3,4, u Bosni i Herce
govini 4,4, u Makedoniji 4,7, a na Kosovu 6,6.
132
�I brojke o sklapanju i razvodu braka pokazuju da se
shvatanja o bračnim i porodičnim odnosima menjaju,
ali i to da sve ne teče bez teškoća. Dok procenat
sklopljenih brakova na 1000 stanovnika pokazuje ma
nja odstupanja od jugoslovenskog prošeka (8,3), razlike
među republikama i pokrajinama su osetnije u pogle
du broja razvoda.2 )
0
U svim tim promenama bitna je nova uloga žene u
društvenoj podeli rada. Ona se više ne smatra pre
težno suprugom, domaćicom i majkom, već postaje sa
mostalan činilac društvene privrede. Svojim novim po
ložajem radnika u udruženom radu ona se ekonomski
i društveno osamostaljuje. Mnoga istraživanja su po
kazala da se preobražaj tradicionalnih bračnih i poro
dičnih odnosa vrši naročito brzo kada se i žena uklju
čuje u rad izvan kuće. Njeno delimično odsustvo iz ku
će, a posebno njen novčani doprinos kućnom budžetu,
ugled i nova znanja koja ona stiče svojim radom van
kuće nužno menjaju njen raniji, podređeni položaj u po
rodici i postavljaju odnose na egalitarnije osnove. Za
poslenost žene i njena ekonomska samostalnost nalažu
i jednom i drugom bračnom drugu nova prava i nove
dužnosti i diktiraju im novo ponašanje u međusobnim
odnosima i u odnosu prema deci.
Međutim, ovaj proces je suviše dubok i sveobuhvatan
da bi za njegove sadašnje učesnike tekao bezbolno.
Zapaža se da mnoge zaposlene žene-majke doživlja
vaju svoj položaj kao konfliktan, bremenit napetosti
ma. Izlaz iz takve konfliktne situacije one ponekad tra
že u bekstvu u staro, u prihvatanju tradicionalne uloge
žene u braku i porodici, tim pre što nije reč samo o
shvatanjima već o objektivnim razlozima spore pro
mene stare podele uloga između muža i žene u okviru
porodice. U staranju o deci I u njihovom vaspitavanju
majka se pretežno još uvek smatra najodgovornijom I
zato je tu njena uloga odlučujuća. Deca se obraćaju
za pomoć najpre majci, pošto većinom majke posećuju
roditeljske sastanke u školi I slično. Ipak se to stanje
postepeno menja. Istraživanja pokazuju da raste udeo
oba roditelja u brizi za decu i da se povećava njihova
zalnteresovanost za dobi janje stručne pomoći u vaspita
vanju dece.
Uočljive su razlike u shvatanju ravnopravnosti u poro
dici i izvan nje ne samo Između grada I sela već na
ročito između generacija. Za novu generaciju Je sve
više samo po sebi razumljivo da muž I žena dele brigu
®) Broj razvoda na 100 brakova 1976: SFRJ 14,0: SR BIH 10.9, SR
Cm a Gora 5,0; SR Hrvatska 17,4; SR M akedonija 7,1; SR Slovenija 14,6;
SR S rbija 15,5; uža Srbija 16,3; SAP Kosovo 2,4; SAP Vojvodina 21,5.
133
�o detetu i domaćim poslovima. To je slučaj naročito
u porodici u kojoj je žena odnosno majka zaposlena.
Zato je neophodno podruštvljavanje nekih funkcija po
rodice i stvaranje za to odgovarajuće društvene mate
rijalne baze. Dečja zaštita, servisi za domaćinstvo,
opremljenost domaćinstva savremenim tehničkim po
magalima, prehrambena i druga industrija — sve to
utiče na život pojedinca i porodice. U svim tim proce
sima, iako nedovoljno brzo, smanjuje se razlika izme
đu seoskog i gradskog načina života.
Elektrifikacija i razvitak odgovarajuće industrije omo
gućavaju relativno brzo opremanje domaćinstava sa
vremenim tehničkim uređajima. Menja se i struktura
lične potrošnje. Tako se, na primer, učešće Izdataka
za Ishranu smanjuje, a rastu izdaci za trajna dobra
(stan, nameštaj i slično).
Organizovanje restorana za društvenu ishranu na rad
nom mestu (radne organizacije subvencionišu cenu
hrane i do 40 odsto), školska ishrana (veliki broj škol
ske dece dnevno dobija od jednog do tri obroka u
školi) i druge vrste servisa, na primer za pomoć u
nezi bolesnika, rasterećuju ženu kao proizvođača i na
selu i u gradu, kao i celu porodicu. U mnogim gra
dovima na tome rade zavodi odnosno centri za una
pređivanje domaćinstva. Oni praktičnim demonstracija
ma, literaturom i proučavanjem problema ishrane i slič
no predlažu i sprovode akcije, a često pritiču u po
moć potrošačima kontrolisanjem industrijskih proizvo
da i trgovine.
U rešavanju ovih problema građani se angažuju u
svojim samoupravnim i mesnim zajednicama i opštlnama. Za njihovo rešavanje zalažu se sindikati i mnoge
društvene organizacije. Posebno mesto u tome ima specijalizovana društvena organizacija »Mesna zajednica I
porodica«, koja podstlče društvene dogovore i pred
laže stručna rešenja. Isto tako se širi prostor za sa
moupravne odluke samih proizvođača. Na osnovi ostva
rivanja prava raspolaganja celokupnim ostvarenim do
hotkom nastaje sve više inicijativa da se društvenim
dogovorima I samoupravnim sporazumima radnih orga*
nizacija, među njima i mesnih zajednica, u opštini I
šire brže rešavaju problemi podruštvljavanja životnih
pitanja porodice.
Ipak centralno mesto u problematici položaja žena u
porodici I društvu zauzima problem materinstva i dečje
zaštite.
134
�Društvena zaštita dece
Društvena zaštita dece počela se veoma intenzivno
razvijati još u toku narodnooslobodilačkog rata zahva
ljujući brizi naroda da očuva svoj mladi naraštaj. Narodnooslobodilački odbori, u kojima su žene bile za
stupljene u velikom broju, bili su organizatori dečjih
domova, dečjih odeljenja u partizanskim bolnicama i
drugih ustanova za zaštitu dece. Ugrožena deca bila
su smeštena kod drugih porodica. U prvim godinama
posle rata društvena briga bila je usredsređena na
decu koja su izgubila roditelje i na decu invalide.21)
Slabo zdravstveno stanje dece kao posledlca rata izi
skivalo je ubrzano otvaranje zdravstvenih ustanova, savetovališta, dispanzera, porodilišta i dečjih bolnica.
Ujedno su organizovani i školske kuhinje i masovna letovanja za decu. Posleratna pomoć UNICEF-a je bila
izdašna. Od 1948. godine stizala je pomoć u hrani i
opremi za zdravstvene i dečje ustanove i škole. Neki
od programa UNICEF-a još se ostvaruju u manje razvi
jenim područjima.
U skladu s centralističkim sistemom upravljanja zem
ljom, a u cilju koordinacije svih državnih i društvenih
faktora, na saveznom nivou je u prvim posieratnim go
dinama pri Ministarstvu za socijalnu politiku Savezne
vlade delovao posebni Savet za zaštitu majke i deteta,
a ista takva tela su bila organizovana i u republikama,
pokrajinama i opštinama. U savetima je bilo značajno
učešće Saveza sindikata i AFŽ-a. U prvim posieratnim
godinama posebnim merama su usmeravana oskudna
sredstva u korist dece, pa je tako započeto integrisanje potreba dece u planove društvenog razvoja. Poče
la se izgrađivati metodologija utvrđivanja potreba de
ce, njihovog prioriteta i načina njihovog podmirivanja.
Oblici društvene brige o deci menjali su se prema
razvoju društveno-ekonomsklh odnosa, ali je po priro
di stvari područje dečje zaštite bilo među prvim pod
ručjima koja su obuhvatile decentralizacija i deetatiza
cija. Sreski i mesni narodni odbori, u funkciji starateljskih organa, brinuli su se o ratnoj siročadi, preduzimali
su razne mere za vaspitno zapuštenu decu, otvarali su
domove za ugroženu decu, materinske i dečje domove,
domove za učenike u privredi, Internate za đake sa
sela I slično. Sve više dece Je dobljalo dodatnu Ishra^J Popis od 1945. godine pokazao ]e da Je od 283 000 dece — rat
ne siročadi 88 000 Izgubilo oba ro d ite lja . Za njih su organizovani deCJI
domovi I In tern ati. III su Ih p rih v a tile druge porodice. B ile su osno1 P.™6 u»tanove za Izdržavanje 1 re h a b ilita c iju dece. Do kraja
tltf 30 000 dece*8nOVane
*U ^
u stanova.
koje
su
m ogle
prlhva-
135
�nu u mlečnim kuhinjama, širila se mreža zdravstve
nih ustanova namenjenih majkama, deci i omladini.
U okviru planova industrijalizacije i socijalističke re
konstrukcije poljoprivrede i sela i politike ravnoprav
nog uključivanja žena u te tokove, imali su prioritet
posebni oblici zdravstvene i socijalne zaštite zaposle
nih majki i njihove dece. Zakonodavstvo je obavezalo
radne organizacije i narodne odbore da organizuju jas
lice i vrtiće za decu zaposlenih majki.2 )
2
Uprkos značajnoj ulozi koju su imale te ustanove, po
stojale su slabosti, koje su tražile razvijanje novih ob
lika društvene zaštite dece i ukazivale na potrebu da
se unekoliko izmeni dotadašnji koncept te zaštite. Re
lativno brzo povećanje broja ustanova, iako je i dalje
bilo daleko iza potreba, dolazilo je u raskorak s mate
rijalnim mogućnostima. Doprinos roditelja za izdržava
nje dece u tim ustanovama bio je minimalan i počela
su se javljati mišljenja da »država« treba da obezbeđuje sredstva za izdržavanje dece. Kako je ustanova za
decu bilo suviše malo, društvenu pomoć su uživali sa
mo oni roditelji koji su u njima imali decu. Dečje usta
nove pri preduzećima često su bile mnogo udaljene od
stanova radnica, pa zato neke radnice nisu mogle do
nositi decu u takve ustanove lili su ih, iako rede, tamo
ostavljale cele radne nedelje. Lokacija ustanova prema
radnom mestu, a ne prema mestu stanovanja pokazala
se neadekvatna, naročito kada se počela povećavati
dnevna migracija radnika.
Sve više je sazrevalo saznanje da probleme dečje za
štite treba rešavati tamo gde porodica stanuje, što
znači u naselju, u mesnoj zajednici, i da program nje
nog razvijanja treba Izrađivati tako da u najkraće mo
guće vreme što veći broj dece, a najzad i sva deca,
steknu jednake uslove za razvijanje svih svojih spo
sobnosti bez obzira na to da II je majka zaposlena
ili ne.
Godine 1961. uveden je relativno visok dečji dodatak,
koji je tada primalo približno 1 200 000 zaposlenih ro
ditelja za gotovo 2 500 000 dece. Tada je uvedena I
obaveza roditelja da za Izdržavanje dece u ustanovama
plaćaju deo doprinosa za pokrivanje režijskih troškova
(ishrane). U to vreme većina ustanova za decu prešla
Je na samostalno finansiranje I u n}lma su bili osno
vani organi društvenog upravljanja. Bilo je potrebno
fzvesno vreme da se ove ustanove prilagode novim
M) Godine 1951. postojale su 524 ustanove
za
pretSkolsku
decu *
26 000 dece, 267 dečjlh domova za decu bez roditelja s 20 000 dece,
1151 dom I Internat za 137 000 uCenlka I 66 specijalnih zavoda s 4700
dece.
136
�uslovima, što Je privremeno zaustavilo njihovo^ razvi
janje. Posle tog prelaznog perioda može se uočiti ne
prekidni pozitivni razvitak. A li i tu ima razlika među
republikama i autonomnim pokrajinama, a pogotovo
među opštinama.
Razvitak dečje zaštite u svakom pogledu je sastavni
deo društveno-ekonomskog razvitka, uslovljen je raz
vojem materijalne baze, ali i stepenom razumevanja
koji za njega pokazuju društveni faktori odnosno n ji
hovom akcijom. Broj ustanova za dnevni boravak dece
povećao se od 996 u 1961. godini na 2584 u 1976. go
dini, tj. za 1588 (prosečno godišnje za oko 106 usta
nova). Broj dece u tim ustanovama povećao se od
75 609 u 1961. godini na 208 353 u 1976. godini (godiš
nje za 7 odsto). Povećanje broja ustanova 1 njima obu
hvaćene dece ubrzano je razvojem samoupravljanja.
Tempo rasta broja ustanova za predškolsku decu ipak
ne zadovoljava stvarne potrebe. Od ukupno 2 534 000
dece do 7 godina starosti, dečjim ustanovama obuhva
ćeno je samo 7,6 odsto (dece do 3 godine 2,4 odsto,
a od 3 do 7 godina 11,6 odsto). Ovaj prošek je znatno
veći u razvijenijim republikama i pokrajinama, u kojima
ima više zaposlenih žena (u Sloveniji, Vojvodini i Hrvat
skoj). Zbog nedovoljnih kapaciteta, ove ustanove su
namenjene prvenstveno deci zaposlenih roditelja.
S razvijanjem komunalnog sistema i samoupravljanja
u svim oblastima društvenog života, posebno u zdrav
stvu, školstvu i socijalnoj zaštiti, unapređuje se dru
štvena briga o deci. Roditelji i građani u okviru mes
nih zajednica aktivni su nosioci programa za poboljša
nje uslova za zdrav razvitak dece. Glavna odgovornost
i zadaci usklađivanja na osnovu solidarnosti u oblasti
dečje zaštite pripadaju opštinama, republikama i auto
nomnim pokrajinama. Počev od 1967. godine sve re
publike su donele zakone o razvijanju i finansiranju
dečje zaštite i u tu svrhu su odredile poseban dopri
nos koji se prikupljao u namenske fondove. Iz tih fon
dova je isplaćivan dečji dodatak i sufinansirano razvi
janje ustanova dečje zaštite. Posle donošenja novog
Ustava u celoj zemlji su osnovane samoupravne in
teresne zajednice dečje zaštite, u koje su uključeni
svi faktori koji su zainteresovani za razvoj dečje za
štite na određenom području, u jednoj ili više opština
ili u republici. U njima delegati-korisnici usluga usta
nova i delatnosti dečje zaštite zajedno s delegatima-davaocima usluga, tj. zajedno s radnicima u ustanovama
dečje zaštite, planiraju razvoj ove oblasti, stimulišu
udruživanje sredstava I rada u tu svrhu I obezbeđuju
137
�solidarnu pomoć za određene grupe socijalno ugrože
ne dece. Time se prevazilazi shvatanje da je dečja za
štita problem koji nastaje samo za decu zaposlenih že
na i da je to »ženski problem«, zbog kojega je ženska
radna snaga skuplja. U takvom sistemu dečja zaštita
postaje društveni problem najšireg značaja koji treba
rešavati pre svega sa stanovišta uspešnog razvoja sve
dece. »Dečja zaštita« se sve manje tretira kao usko
socijalno pitanje, a sve više kao jedan od najznačajni
jih elemenata celokupne društvene reprodukcije, širi
se saznanje da se time istovremeno diže produktiv
nost zaposlenih roditelja i da se optimalno razvijaju
svi fizički i psihički potencijali budućih radnika. Da bi
se poboljšali nega i vaspitanje sve dece, u progra
mima razvoja društvene brige za decu razvitak tzv.
neposredne dečje zaštite ima prednost u odnosu na
oblike novčanih dečjih dodataka koje dobija jedan od
roditelja. Neposrednu dečju zaštitu nude sve vrste
ustanova za dnevni boravak dece (jasle, vrtići, putuju
ći vrtići na selu i slično), tzv. »male škole« (koje u
godini pred upis u osnovnu školu obuhvataju i onu
decu koja inače nisu smeštena u predškolskim usta
novama i tako im olakšavaju prelazak u školu), celo
dnevni boravak u školi i razvoj celodnevne škole, us
tanove za rehabilitaciju hendikepirane dece, društvena
ishrana u školi, sistematska zdravstvena zaštita ild.
Ne može se poricati značaj posredne zaštite, tj. dečjeg
dodatka koji se daje roditeljima zaposlenim u društve
nom sektoru i određenoj grupi poljoprivrednih proizvo
đača. Ali uz ostale vidove brige za decu dečji doda
tak sve više postaje socijalna pomoć onim porodicama
koje svojim dohocima ne pokrivaju minimalne troškove
života. On ima karakter društvene pomoći iz fondova
solidarnosti porodicama s decom. Izuzete su samo po
rodice s dohocima Iznad određenog prošeka po članu
porodice, zbog čega je broj primalaca dečjeg dodatka
opao.
Međutim, u praksi se oseća da sve dileme još nisu
otklonjene. Ponegde se Još gubi vreme u raspravlja
njima o tome da II treba obezbediti uslove da majka
što duže ostane 8 detetom, Ili pak omogućiti da deca
budu što ranije uključena u odgovarajuću dečju usta
novu; da li povećati novčanu pomoć porodicama s
decom ili više subvencfonisati dečje ustanove i slično.
Razlike u potrebama u našim uslovima su doprinosile
tome da još nisu svuda formulisanl jasni koncepti. Za
sve sredine Je karakteristično da se povećavaju In*
teresovanje I odgovornost radnika u udruženom radu
138
�za ovu oblast. U mesnim zajednicama, opštinama i re
publikama aktivira se sve veći broj građana. Raste
spremnost da se problemi dečje zaštite rešavaju u no
vim, samoupravnim oblicima. U mesnim zajednicama iz
rađeni su mnogobrojni programi razvitka dečje zaštite.
I broj dečjih ustanova i drugih oblika dečje zaštite
brže se povećava u okviru ostvarivanja novog ustavnog
sistema. Postepeno iščezava uverenje da je »država«
dužna da se brine o razvitku dečje zaštite. Roditelji I
građani sve češće odlučuju referendumom da samodoprinosom dopune zakonom određene namenske fon
dove dečje zaštite kako bi ubrzali njihov porast. Vodi
se akcija za to da se u svim urbanističkim planovima
predvide dečje ustanove i da se one je vtin ije Izgra
đuju pomoću tipskih projekata. Uvodi se sistem dru
štvenog subvencionisanja cene u ustanovama da bi se
u njima deci osigurao boravak bez obzira na m aterijal
nu mogućnost roditelja, s tim što roditelji s višim pri
hodima plaćaju veći deo cene koštanja.
Na području dečje zaštite nastaju i novi oblici regulisanja odnosa i obaveza. Potpisuju se društveni dogo
vori između svih zainteresovanih faktora u opštinama,
autonomnim pokrajinama i republikama o programima
razvoja društvene brige o deci i njihovoj realizaciji da
bi se što više ujednačili uslovi za zdrav i svestran
razvitak dece.
U celokupnom razvoju dečje zaštite gotovo neprocenjivu ulogu odigrale su društveno-političke i društvene
organizacije. Pod različitim nazivima u republikama i
pokrajinama (»Naša deca«, »Prijatelji dece« i slično),
one su delovale udružene u Savetu za vaspitanje i za
štitu dece Jugoslavije. One godinama izdaju mnoge
časopise i publikacije namenjene roditeljim a, vaspitačima i društvenim radnicima. Zajedno sa Savezom so
cijalističke omladine, povezuju se sa Savezom pionira,
tj. sa školskom decom. Tako već od školskog uzrasta
preko te organizacije deca počinju da postaju subjekt
koji se brine o sebi i koji se uključuje u društvo.
Međunarodna godina deteta Organizacije ujedinjenih
nacija 1979. godine pobudila Je široko upoznavanje po
stignutih rezultata, mnoge nove inicijative za dugoroč
no rešavanje potreba dece i omladine. Da bi se pored
manifestativnih oblika brige o deci (festivala, izložbi,
takmičenja i slično) postigli i dugoročni efekti, po
sebno su bile značajne odluke Savezne konferencije
Socijalističkog saveza I Saveza sindikata I odluke više
zajedničkih savetovanja društvenih organizacija iz svih
republika i pokrajina u 1979. godini (Skoplje u janu
139
�aru, Cavtat u maju, Beograd u junu, Ljubljana u oktob
ru). Na tim savetovanjima je naglašena ne samo so
cijalna već i društveno-ekonomska suština brige o deci.
U toj godiroi ulaganja napora u svetskim razmerama za
ostvarivanje prava deteta naročito je došla do izražaja
činjenica da se u sistemu socijalističkog samouprav
nog društva briga o deci i ostvarivanje njihovih prava
integrišu u celinu društveno-ekonomskih odnosa. U tim
nastojanjima žena predstavlja jedan od najaktivnijih
činilaca. Ona zajedno s detetom prestaje biti objekt
društvene brige i zajedno s muškarcem nastupa kao
subjekt brige ne samo za svoju već i za svu drugu
decu.
Demografska kretanja
Jugoslavija je poznata po svojim demografskim razno
likostima, koje odražavaju nasleđene razlike u ekonom
skom razvoju i druge socijalne i kulturne karakteristike
pojedinih naroda i narodnosti odnosno republika i po
krajina. Na neke od tih razlika se s obzirom na pozna
te zakonitosti i dugoročnost određenih procesa s raz
vojem ne smanjuju, već se delimično čak i povećavaju.
Tako se u uslovima postojanja istog društvenog i eko
nomskog sistema mogu pratiti različite posledice primene jednake politike na različite uslove. U socijali
stičkoj Jugoslaviji demografska kretanja se tretiraju kao
sastavni deo ekonomskih i društvenih odnosa, a pita
njima planiranja porodice prilazi se sa stanovišta rav
nopravnog položaja žene i zaštite njenog zdravlja, sa
stanovišta prava oba roditelja da odlučuju o broju
dece i vremenu njihovog rađanja, kao i sa stanovišta
interesa deteta da se rodi kao željeno i voljeno. Put
do takvih shvatanja utro je radnički pokret još pre
revolucije svojim odnosom prema u to vreme veoma
teškim uslovima života žena i porodica.
Na 1000 stanovnika u Jugoslaviji 1974. godine bilo je
rođeno prosečno 26,7 dece, a 1977. godine 17,7, od
toga u istoj godini na Kosovu se rodilo 33,9 dece, u
Vojvodini 14,0, u Hrvatskoj 14,7, u Srbiji bez pokra
jina 15,3, u Sloveniji 17,6.
Prirodni priraštaj na 1000 stanovnika u Jugoslaviji bio
je 1947. godine 13,9, a 1977. godine 9,3. Unutar toga
prošeka priraštaj u 1977. godini bio je u Vojvodini 3,7,
u Hrvatskoj 4,7, dok Je na Kosovu bio 27,6. Nenavede
ne republike zauzimaju vrednosti između ekstrema
autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova.
140
�Motivacija za kontrolu rađanja i smanjivanje nataliteta
na području Jugoslavije nije se pojavila tek u vreme
industrijalizacije i urbanizacije. U nekim poljoprivred
nim rejonima, posebno u dolovima Hrvatske i Srbije
još u XIX veku drastično se počeo smanjivati broj
porođaja sve do tendencije depopulacije. Da bi sprečili rasparčavanje zemljišta, u nekim krajevima Jugo
slavije seljaci su sve više prelazili na sistem jednog
deteta. Zbog veoma zaostalih zdravstvenih i higijen
skih prilika takvo planiranje porodice sprovođeno je
na razne načine »preko leđa« žena. Same ili uz pomoć
nadrilekara i seoskih baba one su vršile pobačaj i
često ga plaćale i životom.
Pored navedenog ekonomskog razloga, na smanjenje
nataliteta uticao je i nekadašnji položaj žene u po
rodici. Težak život i mnoga opterećenja radom u polju
i u kući naveli su seljanku da prihvati smanjenje bro
ja dece i kao put za svoje rasterećenje od mnogih
obaveza. Međutim, u većini zaostalih poljoprivrednih
rejona u kojima je nepismenost žena bila visoka i na
talitet je bio veoma visok, ali ga je pratila isto tako
visoka smrtnost odojčadi.
Na dinamiku razvoja stanovništva u novije vreme snaž
no utiče intenzivnost ekonomskog i društvenog raz
vitka. Zajedno s aktivizacijom žena u privredi i s po
rastom opšteg standarda širi se motivacija za odgo
vorno planiranje porodice. Ipak su spomenute razlike
u stopi prirodnog priraštaja ogromne i iznose 3,7 do
27,6. Posledice takvog stanja su različite. U nekim
republikama smanjuje se udeo mladih, a povećava udeo
srednjih i starijih generacija. Veliki priraštaj na drugim
područjima povećava udeo omladine, što zahteva veće
investiranje u školstvo, brže otvaranje radnih mesta itd.
Visok priraštaj smanjuje, između ostalog, i dohodak po
stanovniku. U isto vreme u razvijenim područjima ne
ma pritisaka na škole, pa je u većoj meri moguća
modernizacija školstva. Popravila se kvalifikaciona
struktura, a time su se povećali i dohodak i ulaganja
u standard. Tako, između ostalog, i to povećava regio
nalne razlike.
Uprkos veoma različitoj demografskoj situaciji u zem
lji, u njoj se vodi u suštini jedinstvena politika u po
gledu društvenih stavova u odnosu na brak, porodicu,
pobačaj 1 kontracepciju, ali su u praktičnim merama u
raznim republikama stalno postojale razlike. Ustavno
su sve te oblasti sada u nadležnosti republika 1 po
krajina. Postaje sve očiglednija potreba da se u okviru
jedinstvenih načela diferencirano prilazi realizaciji po141
�Jedinih mera, s tim da se uzimaju u obzir konkretni
us Iovi. Sve više se nameće potreba za naučnim istra
živanjem u praćenju demografskih kretanja.
Zato je u nerazvijenim regijama društvena i politička
akcija usmerena na oslobađanje omladine od starih
pogleda, na menjanje položaja žene, na razvijanje škol
stva i prosvetnih ustanova, na zdravstveno prosvećivanje, na razvijanje delatnosti koje zapošljavaju više
ljudi, kao što su prerađivačka industrija, javni radovi,
poljoprivreda itd. U svemu tome veliki uticaj imaju
unutrašnje migracije iz sela u razvijenije krajeve i emi
gracije u inostranstvo na privremeni rad.
Razvoj planiranja porodice
Društvene mere i pravne norme koje se odnose na
planiranje porodice postepeno su se menjale. Među
tim, ta postepenost — naročito što se tiče mogućnosti
zdravstvene službe i novih saznanja o metodama kon
tracepcije — imala je više razvojnih faza, dok je još
davno usvojeno osnovno gledište o potrebi obezbeđenja slobode u odlučivanju o rađanju dece.
Ta sloboda nije se proistovećivala s pravom na poba
čaj. Postojalo je mišljenje da je o istinskoj slobodi
odlučivanja o rađanju moguće govoriti samo pre za
čeća i da Je cilj društvene akcije da za to stvori uslo
ve. Odnos prema liberalizaciji pobačaja bio je u po
četku restriktivan, iako je pobačaj bio prihvaćen kao
jedan od metoda planiranja porodice. Smatralo se da
bi potpuna legalizacija pobačaja u uslovima nerazvije
nosti zdravstvene službe I manje-više niske higijenske
kulture još više ugrožavala ženino zdravlje i smanji
vala njeno interesovanje za prevenciju. Tako je veštački pobačaj bio postepeno liberalizovan, uz istovremena
nastojanja da se proširi prevencija začeća kao glavni
metod odlučivanja.
Prvi problem koji Je tražio rešenje bilo je ograničava
nje namernog pobačaja, koji Je bio rasprostranjen pre
drugog svetskog rata, jer Je u staroj Jugoslaviji po
bačaj bio zabranjen crkvenim i sudskim merama. Posle
rata broj ilegalnih pobačaja koji su vršeni izvan zdrav
stvenih ustanova još više je porastao uz relativno
visoku smrtnost žena, pošto se pobačaj često Izvodio
na nestručan, veoma primitivan način i u krajnje ne
higijenskim okolnostima. Godine 1951. usvojen Je prvi
savezni propis po kojem se kažnjavao izvršilac takvog
pobačaja, a ne žena. Godine 1952. donet je savezni
142
�propis kojim se pobačaj legalizuje iz medicinskih,
pravnih, zdravstveno-socijalnih i s tim povezanih so
cijalnih indikacija. Godine 1960. novim propisom detalj
nije su određene socijalne indikacije. (U 1967. godini,
na primer, registrovano je na 389 000 porođaja oko
277 000 legalnih pobačaja, a smatra se da je pored
ovih izvršeno još možda do 200 000 pobačaja).
Ali se brzo uvidelo da se tim putem neće moći uspešno rešavati sve veći zahtevi za pobačajem koji su
pratili promene u društvu (industrijalizaciju, urbaniza
ciju, migraciju). Upornim nastojanjem bila je krajnje
ograničena masovna pojava namernih pobačaja koji su
vršeni izvan zdravstvenih ustanova, ali je broj poba
čaja u tim ustanovama bio u porastu. Zato se težilo
kompleksnijoj akciji s težištem na prevenciji, na širenju
kontracepcije. Kontracepcija je prihvaćena kao najefi
kasniji odgovor na pobačaj, a jačanje odgovornosti roditeljstva kao najbolja mera protiv visoke sm rtnosti
odojčadi.
Zahvaljujući akciji društvenih organizacija, posebno
Saveza sindikata, kao i pravnim propisima, širenje
kontracepcije je postalo sastavni deo zdravstvene
službe, integralni deo savetovališta za majke i decu.
Od 1961. godine u Ljubljani radi naučni Institut za
planiranje porodice, koji se bavi naučno-medicinskim
aspektima ovih problema. U redovno obrazovanje me
dicinskih kadrova uključena je i savremena prevencija
začeća. U poslednjim godinama pri mnogim ginekološ
kim bolnicama organizuju se posebna odeljenja sa na
učnim i stručnim zadacima.
Prvi Koordinacioni odbor za planiranje porodice fo r
miran je u Sloveniji 1961. godine, a na saveznom nivou
1963. godine. Godine 1967. na inicijativu Konferencije
za društvenu aktivnost žena Jugoslavije i tog (savez
nog) Koordinacionog odbora Savezni savet za planira
nje porodice osamostaljuje se kao poseban društveni
organ.
Do 1969. godine stvoreni su uslovi da se problemu pla
niranja porodice pristupi kompleksnije. Ilegalni poba
čaj kao najveće zlo u velikoj meri je smanjen, ali još
nije potpuno sprečen. Posle velikog porasta u 1962.
godiini, legalni pobačaj je u nekim republikama počeo
polako da stagnira, a posle 1966. godine ponegde je
registrovano lagano opadanje broja^pobačaja, što se
već može smatrati pozitivnom posledicom širenja kontraceptivne tehnike. Međutim, u nekim republikama
broj pobačaja je počeo da raste obično kao prvi način
planiranja porodice kada se u uslovima ubrzanog pro
143
�cesa industrijalizacije pojavila motivacija za ograniča
vanje broja porođaja.
Skupština SFRJ je 25. aprila 1969. godine doneia Re
zoluciju o planiranju porodice. Taj dokument određuje
politiku dugoročnog planiranja porodice polazeći od na
čela slobode odlučivanja o broju porođaja i razmaku
između njih kao čovekovog prava i težeći da dete koje
se rodi bude željeno dete. Stvaranje uslova za ostva
rivanje toga prava stavljeno je u zadatak odgovaraju
ćim stručnim, obrazovno-vaspitnim i socijalno-zdravstvenim službama, a društveno-političke organizacije su po
zivane na moralno-političku podršku. Iste godine done
sen je savezni Opšti zakon o prekidu trudnoće, koji
sadrži sve vrste indikacija za dozvolu pobačaja i koji
ujedno priznaje i »individualnu indikaciju«. Opšti zakon
je obavezao zdravstvenu službu i na pružanje saveta i
sredstava kontracepcije.
Ustavno pravo o slobodnom odlučivanju o
rađanju dece
U Ustavu SFRJ od 1974. godine u poglavlju o slobo
dama, pravima i dužnostima čoveka i građanina kaže
se: »Pravo je čoveka da slobodno odlučuje o rađanju
dece. To pravo se može ograničiti samo radi zaštite
zdravlja.«2 ) To čovekovo pravo je utvrđeno i svim re
3
publičkim i pokrajinskim ustavima i odgovarajućim za
konima. Ostvarivanje ovog prava spada u delokrug re
publičkih i pokrajinskih zakona, što obezbeđuje moguć
nost da se opšti principi dovedu u sklad s različitim
uslovima u pojedinim sredinama. Republički i pokra
jinski zakoni utvrđuju pre svega zdravstvene mere za
ostvarivanje ovog novog čovekovog prava. Pobačaj je
svuda moguć na zahtev trudnice, ali samo do deset
nedelja trudnoće. Posle deset nedelja propisan je po
seban postupak. Pored toga, dve republike (Hrvatska i
Slovenija) regulišu i dostupnost kontracepcije, steri
lizaciju, lečenje neplodnosti i veštačko oplođavanje.
Takav odnos prema politici planiranja porodice svedoči o tome da Je shvaćena uslovljenost demografskih
kretanja opštlm socijalno-ekonomskim uslovima živo
ta, da je shvaćena dugoročnost uzroka i posledica koje
hastaju usled progiena tih uslova, kao i o tome da se
uvažava i neguje duboko demokratski princip slobode
ljudske ličnosti kao subjekta ličnih, porodičnih 1 dru
štvenih odnosa.
Ustav SFRJ, član 191.
144
�Ustavno utvrđivanje prava na slobodno odlučivanje o
rađanju podstaklo je donošenje i drugih pravnih pro
pisa na socijalnom i obrazovno-vaspitnom području. O
načinu ostvarivanja ovog prava vode računa samo
upravne interesne zajednice vaspitanja i obrazovanja,
zdravstvene zaštite, socijalne i dečje zaštite.
Razumljivo je što su idejno-politički i stručni proble
mi rađanja, pobačaja i stvaranja uslova za srećno ma
terinstvo bili i ostali stalna briga društvenih organiza
cija. U njima su ih pokretale u prvom redu žene i to
sa stanovišta zaštite svog zdravlja i poštovanja ličnog
integriteta i sa stanovišta zdravlja deteta. Međutim,
ne samo žene već i muškarci aktivno su se angažovali u ostvarivanju takve politike, koja im pruža mo
gućnost da usklađuju veličinu porodice sa svojim že
ljama i uslovima života. U tome su naročito bili aktiv
ni oni stručnjaci koji su mogli neposredno pratiti ne
sreće koje su nastajale zbog neželjene trudnoće i ra
đanja. Stručnjaci (lekari, socijalni radnici, pedagozi)
uključivali su se u sve većem broju u društveno-politički rad i koordiniranje svih aktivnosti na području
popularisanja odgovornog odlučivanja o rađanju i ši
renju znanja o sprečavanju neželjene trudnoće. Druš*
tveno povezivanje svih zainteresovanih u tela za pla
niranje porodice daje u nekim republikama značajne
rezultate u smanjivanju broja pobačaja.
Savezni savet za planiranje porodice i sva koordinacio
na tela u republikama i autonomnim pokrajinama i u
nekim opštinama na osnovu programskih ciljeva i za
dataka Socijalističkog saveza programiraju, razvijaju i
koordiniraju aktivnost za ostvarivanje svih uslova za
slobodno odlučivanje o rađanju i o unapređivanju odgo
vornog, društveno aktivnog, željenog roditeljstva i u
vezi s tim nastoje da se u celokupan sistem vaspita
nja i obrazovanja ugrade marksistički pogledi o huma
nim, ravnopravnim i odgovornim odnosima polova i
pripremanju mladih za odgovorne odnose u braku i po
rodici. U zdravstveno-socijalnoj oblasti radi se na una
pređivanju preventivne akcije. Pomenuta tela podstiču
1 naučnoistraživačku delatnost u ovoj oblasti i učestvu
ju u oblasti normativnog uređivanja.2 )
4
*4
)
Savet za planiranje porodice Jugoslavije I republl&ka I pokrajina.x .za
Plan*ranJ® porodice konstltulSe se od delegata: Saveza socljalfstlčke omladine, Saveza sindikata. Konferencije za pitanja druš
tvenog položaja žena, Jugoslovenske narodne armije, Crvenog krsta,
delegata udruženja: ginekologa, pedljatara, defektologa, lekarsklh druš
tava l zdravstvenih radnika, pedagoga, andragoga, univerzitetskih nas
tavnika, Zajednice Jugoslovensklh univerziteta, udruženja viših Škola,
udruženja pravnika, demografa. Zavoda za međunarodnu naučnu, kulturno-prosvetnu I tehničku saradnju, Saveta za vaspltanje 1 zaštitu dece,
interesnih zajednica dečje zaštite, zdravstvenog oslguanja. Saveza ploiu8, j° 'I , ara« Konferencije za socijalne delatnosti, Udruženja socijal
nih radnika, Stalne konferenctje gradova, Saveznog zavoda za društve
no planiranje I dr.
ii
u6
145
�Savet za planiranje porodice Jugoslavije, zajedno s od
govarajućim republičkim i pokrajinskim telima, a u
saradnji s mnogim drugim društvenim faktorima, organizovao je mnogobrojne šire jugoslovenske rasprave,
kao na primer: o uključivanju sadržaja o humanizaciji
odnosa među polovima i o odgovornom roditeljstvu
u nastavne programe svih škola; o problemima u vezi
s ostvarivanjem ustavnog načela o pravu čoveka na
slobodno odlučivanje o rađanju dece — u oblasti so
cijalne zaštite i zakonodavstva, kao i vezi sa zadacima
visokog školstva i pedagoških akademija, medicinskih
i drugih škola u unapređivanju znanja omladine i bu
dućih stručnjaka o humanizaciji odnosa među polovima
i odgovornom roditeljstvu, o populacionoj politici u
Jugoslaviji i slično.
Zahvaljujući delatnosti društvenih organizacija i struč
njaka, kao 'i pravnim normama, širenje kontracep
cije postalo je sastavni deo zdravstvene službe — gi
nekoloških bolnica i savetovališta za majku i dete.
Savet za planiranje porodice Jugoslavije razvija me
đunarodnu bilateralnu i multilateralnu saradnju s odgo
varajućim organizacijama u drugim zemljama i učla
njen je u Međunarodnu federaciju za planirano roditeljstvo.
A li i pored zajedničkih načelnih stavova, u celoj zem
lji ne postoje isti uslovi niti ista spremnost svih fak
tora za rešavanje pitanja planiranja porodice. Ponegde
nailazimo na zanemarivanje, pa I na otpore da se u
redovnu nastavu za stručne kadrove raznih profila
uvede nastava o problemima kontracepcije i seksual
nog vaspltanja. I u zdravstvenoj službi je u nekim slu
čajevima preventivna aktivnost suviše slaba, a zapo
stavlja se I ofanzlvnije širenje saznanja o takvim sred
stvima planiranja roditeljstva koja štite zdravlje maj
ke i deteta i koja učvršćuju humane odnose među po
lovima.
Međutim, treba Istaći da činjenica da radni ljudi u
savremenom društvu sve više odlučuju o svojim stva
rima I naročito o raspodeli dohotka, objektivno vodi
preokretu u pogledima na roditeljstvo I u odnosu na
podruštvljavanje brige o deci u mesnim zajednicama I
osnovnim organizacijama udruženog rada. Razvoj samo
upravnog socijalističkog društva sve više praktično
potvrđuje Engelsovu i Marksovu misao o biološkoj re
produkciji kao nerazdvojnom delu baze društvene re
produkcije. Odluke u svim za život pojedinca I društva
odlučujućim sferama materijalne, društvene i biološke
reprodukcije u istim su rukama. Na osnovu društvene
146
�svojine na sredstvima za proizvodnju i svog rada rad
nici mogu odlučivati o uslovima rada, koji su osnova
borbe za oslobođenje rada, za transformaciju rada iz
nužnosti u kreativnu potrebu, za prevazilaženje otuđe
nja čoveka. U tim okolnostima se i reprodukcija čoveka _ rođenje deteta — vrednuje drukčije. Roditeljstvo postaje slobodno i treba da donosi sreću majci,
ocu, deci i društvu. Roditelji se staraju o svojoj deci
sve više u društvenoj zajedničkoj akciji, u kojoj sa
svim građanima rešavaju pitanja koja prelaze moguć
nosti individualnih porodica. Podruštvljavanjem brige o
deci i akcijom svih radnih ljudi u samoupravnom si
stemu u korenu se ukida konflikt između materinstva,
rada i političkog odlučivanja o društvenim poslovima,
žene u udruženom radu i samoupravnim organima isto
onako kao i muškarci odlučuju o sve boljim uslovima
za život ne samo svoje već i sve dece i stvaraju te
uslove. Tako taj njihov najautentičniji interes kao čla
nova slobodne asocijacije proizvođača postaje put za
prevladavanje razlika između dece koje preko individu
alne porodice nije moguće otkloniti. Već sada se po
činje vršiti raspodela prema potrebama u korist sve
dece, iako u udruženom radu sada moramo vršiti raspodelu prema radu. Stavljajući brigu o detetu u centar
društvenog interesa i interesa majki i očeva i svih
građana, naše društvo se približava društvu jednakih
mogućnosti za sve, društvu komunističke solidarnosti,
u kojem se u tom cilju preobražava uloga žene i muš
karca, kao što se preobražavaju i svi lični, porodični i
društveni odnosi.
Podruštvljavanje domaćinskih poslova i samoupravna
društvena akcija za staranje o deci oslobađaju velike
ljudske potencijale u korist opšteg razvoja društva, što
mnogo znači za omogućavanje jednakog startovanja u
život svoj deci i za stvaranje novih veza drugarstva i
solidarnosti u porodici I u socijalističkom društvu.
Ukidanje svake diskriminacije, vlastiti rad i odgovor
nost za svoje i društvene stvari postaju osnova nove
etike, novog socijalističkog morala. Zadatak je vodećih
subjektivnih društvenih snaga da čoveku omoguće da
bude objektivno stavljen u uslove da se na osnovu re
zultata svog rada može potvrditi kao najviša vrednost
i da ostvarujući svoj interes može i mora zajedno sa
svim ljudima istovremeno postizati I društvene ciljeve.
Oslobođenje rada i ljudske ličnosti uslov je za prevazi
laženje i svih oblika čovekove otuđenosti, za humani
zaciju svih ljudskih odnosa uključujući polne i porodIč
147
�ne. Garancija covekove s11obode postaje sloboda njegos~oboda njego
čovekove slobode
vog sugradanina i njegovih sugrađanki. Niko od njih
sugradanki.
sugrađanina
ne maze eksploatisati drugoga, a svako je dužan da
duzan
može
postuje slobode i prava drugih i za to je odgovoran. To
poštuje
opšta načela
ulozi
ljudi su istovremeno i opsta nacela o ulozl radnih !Judi —
subjekata u samoupravnom drustvu.
društvu.
148
�Međunarodna saradnja
Narodi i narodnosti Jugoslavije u svojoj narodnoosiobodilačkoj borbi I socijalističkoj revoluciji povezali su
se s antifašističkom borbom svih potlačenih naroda i
s radničkim revolucionarnim pokretima. U okviru te
saradnje značajno mesto imao je otpor protiv reakcio
narne fašističke ideologije i prakse u odnosu na polo
žaj žene u društvu i porodici. Međunarodnom antifa
šističkom pokretu demokratskih snaga žene su dale
značajan prilog, pored ostalog i stvaranjem i produblji
vanjem veza s antifašistkinjama u raznim zemljama još
u toku rata. U surovim danima rata hiljade Jugoslovenki koje su bile u koncentracionim logorima i zatvori
ma hitlerovske Nemačke i fašističke Italije iskovale
su drugarstvo, koje se manifestuje još i danas.
Od osnivanja AF2-a kao organizovanog izraza masov
nog učešća žena Jugoslavije u NOB-u, a tim e i u svetskoj borbi za rušenje fašizma, povezivanje s antifa
šističkim demokratskim ženskim organizacijama posta
lo je značajan deo rada te organizacije.25)
Razvitak socijalističkih odnosa otvarao je nove prosto
re i za aktivnost žena u ukupnoj međunarodnoj poli
tici zemlje i u međunarodnoj saradnji s mnogim pro
gresivnim, demokratskim, nacionalnim organizacijama i
pokretima žena, s međunarodnim organizacijama i in
stitucijama koje su angažovane na ostvarivanju ravno
pravnih demokratskih odnosa među ljudima i narodima,
kao i na unapređivanju društvenog položaja žena. U
daljem razvoju samoupravni karakter jugoslovenskog
socijalističkog društva i nesvrstana spoljna politika
obezbedili su Jugoslaviji u međunarodnoj zajednici me
sto doslednog borca za nacionalnu nezavisnost i suve
renost svake zemlje i za ravnopravnu demokratsku saradnju u svetu. To je otvaralo nove horizonte i nove
veze sa sve većim brojem zemalja, organizacija i insti
tucija s kojima je Jugoslavija neprestano proširivala
svoju međunarodnu saradnju. Otuda je međunarodna
aktivnost žena Jugoslavije mnogostruka. Ona je usmerena na saradnju sa ženskim pokretima i organizaci
jama o specifičnim pitanjima vezanim za društveni po
ložaj žena u savremenom svetu, ali istovremeno i na
**) A ntlfaS Istlčkl front žena Jugoslavije bio Je odmah posle drugog
svetskog rata jedan od osnivača Međunarodne dem okratske fe d e ra c ije
zena (M D F 2 ). Kao posledlca Staljlnovog p ritiska na Jugoslaviju, 1949.
's k u č e n Iz te organizacije. M e đ u tim , kasnije Je A n ti
fašistički fron t žena, a potom Konferencija za pitanja društvenog polo
žaja žena Jugoslavije, razvijala saradnju u pojedinim oblastim a s ovom.
kao I mnogim drugllm međunarodnim organizacijam a, ali se n ije odaz
vala pozivu da se ponovo učlani u M D F 2.
149
�rešavanje svih vitalnih pitanja savremenog sveta, bez
čega nema ni uslova za dublje promene u njihovom
životu, za jačanje učešća žena u naporima sveta za
njegov miran i demokratski razvitak. Učešće žena se
istovremeno pokazuje u sve razvijenijoj ukupnoj politič
koj, ekonomskoj, kulturnoj, naučnoj i sportskoj saradnji i u drugim oblicima saradnje preko mnogih među
narodnih veza organizacija udruženog rada u privredi, u
obrazovnim, kulturnim i naučnim institucijama, društveno-političkih organizacija i udruženja, u kojima samo
upravno odlučuju radni ljudi i građani, kao što odlučuju
i o svim drugim pitanjima unutrašnjeg razvitka.
Tako je počeo proces podruštvljavanja spoljne politi
ke, u kojem se stalno širi aktivnost udruženih radnika
i građana kao faktora i nosilaca međunarodnih odnosa.
Međunarodna aktivnost Konferencije za
pitanja društvenog položaja žena
Jugoslavije
Razvijanje međunarodne saradnje je jedna od značajnih
oblasti u aktivnosti Konferencije za pitanja društvenog
položaja žena. Intenzivno se razvijaju veze sa ženskim
organizacijama mnogih zemalja u svetu, a posebno
nesvrstanih zemalja, kao i sa ženskim organizacijama
narodnooslobodilačkih pokreta. U okviru međunarodne
saradnje Socijalističkog saveza radnog naroda Jugosla
vije, Konferencija sada sarađuje s gotovo sto nacio
nalnih ženskih organizacija i pokreta i s oko četrde
set međunarodnih organizacija i institucija. Konferen
cija nije članica nijedne od postojećih međunarodnih
ženskih organizacija, ali zavisno od svog interesa i
sadržaja skupova i mogućnosti za demokratsku raspra
vu, šalje svoje posmatrače na susrete tih organizacija.
Konferencija za društvenu aktivnost žena zauzima se
za međunarodnu saradnju, posebno za mesto i ulogu
žene u savremenom svetu sagledavajući ih u svetlu
neprestanih društvenih promena i tako svojim isku
stvima koja je stekla u oslobodilačkoj borbi i izgradnji
jugoslovenskog socijalističkog samoupravnog društva
doprinosi naporima međunarodne zajednice za pobolj
šanje položaja žena. Iznošenje vlastitih iskustava uz ne
prestano nastojanje da se ona obogate upoznavanjem
uslova i rešenja koja se nalaze i drugde u svetu jeste
osnovni sadržaj međunarodne saradnje Socijalističkog
saveza radnog naroda Jugoslavije u cellni, pa i Kon
ferencije za pitanja društvenog položaja žena. Ta sa150
�radnja se zasniva na doslednoj primeni principa ravno
pravnosti i uzajamnog poštovanja, na težnji za razumevanjem specifičnih uslova u kojima se vodi bitka za
progres i ulogu žene u njemu u svakoj zemlji odnosno
u svakom regionu sveta. Za obaveštavanje inostranstva
0 gledištima i naporima koji se ulažu za afirm aciju
ravnopravnosti žena, Konferencija izdaje poseban ča
sopis -Činjenice i tendencije«. Kao jedan od vidova
razmene iskustava na kojoj je zasnovala svoju među
narodnu saradnju, Konferencija je do 1977. godine organizovala deset međunarodnih seminara s temama
kao što su: »Javne službe za pomoć ženi u domaćin
stvu kao jedan od bitnih uslova njene privredne i dru
štvene emancipacije«, »Problemi ženske omladine —
školovanje, zapošljavanje i društvena aktivnost«, »Mesto i uloga žene u lokalnoj samoupravi«, »Društveno-ekonomske promene na selu i položaj žene, dece i poro
dice«, »Porodica u savremenom društvu«, »Planiranje
porodice«, »Naučno-tehnološka revolucija i tendencije
u obrazovanju žena«. »Žena i razvoj« bila je tema de
setog seminara održanog u oktobru 1977. godine kao
doprinos razmatranju puteva borbe za nove međuna
rodne ekonomske i političke odnose i za unapređenje
položaja žena u društvu kao interesa svih progresivnih
društvenih snaga.26)
Dubljem izučavanju i unapređenju položaja žena u sve
tu služe i napori Međunarodnog centra za upravljanje
preduzećima u društvenom vlasništvu u zemljama u
razvoju sa sedištem u Ljubljani, koji tematiku uloge
žena u razvoju integriše u svoju celokupnu naučnoistraživačku, obrazovnu i konsultantsku delatnost. Cen
tar se posebno angažuje u izradi metodologije za uklju
čivanje problematike žena kao faktora razvoja u naučno
istraživanje, u sakupljanju, analitičkoj obradi i izradi
bibliografije povezane s tom problematikom.
Saradnja s naprednim snagama u svetu razvijala se i
u okviru svih drugih društveno-političkih i društvenih
organizacija, posebno u okviru razgranate međunarod
ne aktivnosti Saveza komunista Jugoslavije, Socijalistič
kog saveza radnog naroda Jugoslavije, Saveza sindikata
1 Saveza socijalističke omladine. Ove društveno-političke organizacije uključuju u svoj rad i napore za una
pređenje položaja žena u svetu, je r je to zajednički
interes svih naprednih snaga, a u isto vreme žene
daju svoj doprinos u celoj međunarodnoj saradnji tih
organizacija.
Na seminaru su prisustvovale 102 strane ufiesnlce, predstavnice 50
nacionalnih I 9 međunarodnih regionalnih organizacija I In s titu c ija . I
pomoćnik generalnog sekretara O UN H elvl S lp lle .
Predsednlk SFRJ
Josip Broz Tito uputio Je posebnu poruku sem inaru.
151
�Posebno značajan prilog međunarodnim naporima za
oslobođenje žena pruža se u okviru međunarodne delatnosti SFRJ u Organizaciji ujedinjenih nacija i u
pokretu nesvrstanih zemalja.
Delegati Socijalističke Federativne Republike Jugosla
vije učestvovali su na mnogim međunarodnim skupovi
ma u okviru OUN, kao i na mnogim drugim političkim
i stručnim sastancima žena. U tom okviru posebno je
značajno zalaganje naših predstavnika za izgrađiva
nje naprednog međunarodnog i nacionalnog shvatanja
pojedinih pitanja i za njihovo pravno regulisanje, kao i
za prihvatanje naprednih pogleda u OUN u odnosu na
položaj žena i ravnopravnost muškarca i žene.
Svetska godina stanovništva
Na poziv Ujedinjenih nacija da se sve zemlje uključe
u aktivnost povodom Svetske godine stanovništva
(SGS) 1974, Savezno izvršno veće je formiralo Jugoslovenski odbor za SGS. U saradnji s republičkim i po
krajinskim odborima Jugoslovenski odbor za SGS iz
radio je plan aktivnosti povodom SGS u Jugoslaviji i
izvršio potrebne pripreme za učešće predstavnika Jugo
slavije na Međunarodnoj konferenciji o stanovništvu
1974. godine u Bukureštu. U tim pripremama je znača
jan doprinos dao Savezni savet za planiranje porodice,
a u tom okviru je bilo posebno zapaženo savetovanje
(1973. godine u Beogradu)2 o izgradnji društvenih sta
7
vova o populacionoj politici u Jugoslaviji.
U nastojanjima da se zaključci Međunarodne konferen
cije o stanovništvu koja je održana u Bukureštu što
doslednije i adekvatnije ostvaruju u Jugoslaviji, u pri
premi je zaključivanje društvenog dogovora o saradnji
u rešavanju pitanja od zajedničkog interesa u oblasti
stanovništva.
Na inicijativu i stalnim zalaganjem Saveta za planira
nje porodice Jugoslavija je ostvarila saradnju s Fon
dom Ujedinjenih nacija za populacione aktivnosti
(UNFPA). Kao rezultat te saradnje, od 1977. godine
UNFPA daje deo sredstava za tri jugoslovenska pro
jekta iz medioinske. socijalne i demografske oblasti
planiranja porodice. Ta saradnja se nastavlja: u pri
premi je pet novih naučnoistraživačkih projekata zna
čajnih za uključivanje oblasti humanizacije odnosa me
,7J Savezna konferencija SSRNJ, Savet za planiranje porodice Jugo
slavije: Izgradnja društvenih stavova o populacionoj p o litic i u Jugosla
v iji. Savetovanje održano u Beogradu septembra 1973. »Radnička Štam
pa«, Beograd 1975.
152
�đu polovima u nastavne planove i programe na svim
nivoima školovanja, pa i u pripremanju nastavnog kad
ra za rad u ovoj oblasti.
Međunarodna godina žena i Dekada UN za
žene
Zahvaljujući produbljenim raspravama o problemima
razvoja i akciji nesvrstanih zemalja, OUN je prihvatila
načela i akcioni plan za novi međunarodni ekonomski
poredak. U tom okviru unapređivanje položaja žena sa
gledano je kao globalno svetsko pitanje, kao strateško
pitanje razvoja, koje se postavlja radi ciljeva razvoja i
kao snažno sredstvo mobilizacije svih ljudskih poten
cijala u borbu za materijalni i socijalni napredak. To
uverenje izraženo je i u poruci koju je predsednik
SFRJ Josip Broz Tito uputio Svetskoj konferenciji Me
đunarodne godine žena OUN 1975. godine, u kojoj se,
između ostalog kaže:
»... Smatram da je veoma važno što se problemu po
ložaja žene posvećuje u ovom momentu posebna paž
nja i u svjetskoj zajednici i u svjetskoj organizaciji.
Gledam i u tome porast uloge OUN i izraz jačanja sna
ga mira i progresa u svijetu i uspjeha borbe koju vo
de za rješavanje gorućih problema međunarodnih od
nosa, posebno ekonomskih, da bi čovječanstvo, svaka
zemlja i čovjek-pojedinac još snažnije zakoračili u svi
jet mira, slobode, ravnopravnosti naroda i socijalne
pravde. Duboko sam uvjeren đa su društvena uloga i
položaj žene veoma indikativni za opći razvoj svakog
društva i da svaka akcija usmjerena ka rješavanju pro
blema položaja žene znači doprinos općem procvatu
čitavog društva, a preko toga i napretku čitave svjet
ske zajednice, i obrnuto. Borba za društveni progres,
za prava čovjeka — čiji je dio ravnopravnost žene —
nerazdvojni s u . .. «
Proglašenje 1975. godine za Međunarodnu godinu žena
Ujedinjenih nacija bilo je i u Jugoslaviji povod za ana
lizu rezultata koje smo postigli u naporima za pobolj
šanje društvenog položaja žena i za veću aktivnost u
rešavanju onih društvenih problema koji posebno uti
ču na društveni položaj žena. U isto vreme u toku
Međunarodne godine žena vođena je još intenzivnija
akcija i na međunarodnom planu.
Na predlog Predsedništva Savezne konferencije Soci
jalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije Savezno
153
�izvršno veće je donelo odluku po kojoj je formiran po
seban Jugoslovenski odbor za Međunarodnu godinu že
na sa zadatkom da organizuje i usklađuje aktivnost
odgovarajućih društveno-političkih i drugih činilaca fe
deracije, republika i autonomnih pokrajina. Slični od
bori su bili formirani u svim republikama, pokrajinama
i u većini opština.
Smatramo da treba navesti glavne stavove koji su iz
građeni u Jugoslaviji o unapređivanju društvenog po
ložaja žena, a koji su bili osnova jugoslovenskog delovanja u Međunarodnoj godini žena, na Svetskoj kon
ferenciji UN u Meksiko-Sitiju i koji su ujedno dugo
ročna osnova za aktivnost i u tekućoj Dekadi OUN za
žene:
— da su problemi unapređivanja društvenog položaja
žene u suštini ključni problemi društvenih odnosa; da
je njihovo rešavanje sastavni deo borbe za poboljša
vanje ekonomskih i društvenih uslova, za viši materi
jalni standard radnih ljudi i za mogućnost da oni od
lučuju o rezultatima svoga rada, a time i o svom sva
kodnevnom životu uopšte. To ne može biti samo rezul
tat ekonomskog razvitka nego i svesnog, organizovanog delovanja naprednih političkih i društvenih snaga,
u čemu žene treba da učestvuju masovno i ravnoprav
no;
— da je to u svetskoj zajednici sastavni deo zalaga
nja za mir u svetu koji će se tem eljiti na poštovanju
nezavisnosti, suvereniteta i ravnopravnosti svih naro
da; za nove ekonomske i društveno-političke odnose
u svetu, za brži ekonomski i socijalni razvitak zema
lja u razvoju i za uspostavljanje novog međunarodnog
ekonomskog poretka, a protiv kolonijalizma i neokolonijalizma, rasne diskriminacije i aparthejda i svake vr
ste agresije, intervenoije, imperijalističkog pritiska i
hegemonije.
Na osnovi takvih stavova akcije u Međunarodnoj godi
ni žena u Jugoslaviji bile su uključene u tekuće napo
re za ostvarivanje novog ustavnog položaja radnika i
građana u socijalističkom samoupravljanju I za dalje
razvijanje, organizovanje i delovanje Socijalističkog sa
veza i drugih društveno-političkih organizacija. U okviru
takvih opštih napora aktivnosti MGŽ bile su značajan
doprinos podruštvljavanju spoljne politike.
Zajedno s drugim političkim i društvenim faktorima,
odbori za MG2 vodili su i posebne akcije. Tako je bila
veoma značajna akcija »Radnice govore«, koju je vodio
prvenstveno Savez sindikata, a koja je imala istovre
meno obeležje mobilizacije istraživanja. Održano Je više
154
�savetovanja i naučno-političkih skupova, na primer: Že
na u udruženom radu; Žena — poljoprivredni proizvo
đač; Zaštita žene na radnom mestu; Zapošljavanje I
profesionalna orijentacija ženske omladine; Izgradnja
sistema obrazovanja, posebno za žene i devojke; Ulo
ga žene u delegatskom sistemu i društveno-političkom
životu; Biološka reprodukcija, planiranje porodice; Dečja zaštita, politika društva prema porodici; Porodica i
njene funkcije u samoupravnom socijalističkom dru
štvu; Podruštvljavanje porodičnih poslova — društvena
ishrana; Porodica i urbanizacija; Porodica u književno
sti; Porodično zakonodavstvo; Uvođenje celodnevne
nastave u školi; Žena u revoluciji; Opštenarodna od
brana i žena; Sredstva javnog informisanja I uloga že
ne u društvu; Žena U film u.
Savezni komitet za zdravstvo i socijalnu zaštitu ini
cirao je izradu studije o ostvarivanju ravnopravnosti
žena i o njenom uticaju na porodicu u socijalističkom
društvu. Republički i pokrajinski sekretarijati za zdrav
stvo i socijalnu zaštitu takođe su podstakli izradu više
studija o pitanjima koja se odnose na položaj žene (o
zdravstvu, o socijalnim ustanovama, o tekstilnoj indu
striji, o poljoprivredi itd.). U MGŽ izlazio je poseban
bilten Jugoslovenskog odbora za MGŽ na svim jezicima
naroda i narodnosti Jugoslavije. U njemu su štampani
svi značajniji dokumenti Ujedinjenih nacija, Svetske
konferencije MGŽ OUN, važniji dokumenti Međunarod
ne organizacije rada, programi i podaci o radu odbora
MGŽ itd. Sredstva javnog informisanja, politički i struč
ni časopisi dali su velik publicitet aktivnostima u okvi
ru MGŽ u zemlji i u svetu. Izdate su posebne publi
kacije na stranim jezicima: Pravo čoveka u SFRJ da slo
bodno odlučuje o rađanju, Status žena Jugoslavije, sta
tistički ipregiled Žena u privredi I društvu Jugoslavije
itd.
Inicijative u zemlji i u inostranstvu u toku MGŽ sa
stavni su deo opšteg međunarodnog delovanja SFRJ.
Naročito je značajno zalaganje Jugoslavije za jačanje
uolge i efikasnosti UN u ostvarivanju stavova i rezolu
cija UN, naročito Specijalnog zasedanja Generalne
skupštine o ekonomskim odnosima u svetu.
Jugoslovenski predstavnici učestvovali su na Oko tri
deset međunarodnih skupova u vezi s obeležavanjem
MGŽ. Posebna aktivnost se razvijala u vezi s pripre
mama Svetske konferencije OUN u Meksiko-Sitiju. U
pripremama za učešće delegacije SFRJ na ovoj konfe
renciji bili su angažovani mnogi društveni i politički
faktori, naučni I kulturni radnici I sredstva javnog ln155
�formisanja. Održano je više od deset skupova za pret
hodno proučavanje dokumenata koji su bili pripremljeni
za tu konferenciju, a ujedno su na njima davani pred
loži za rad jugoslovenske delegacije.
U okviru MG2 u našoj zemlji su održana tri značajna
međunarodna skupa: Zasedanje Poljoprivrednog potkomiteta Komiteta zadrugarki Međunarodnog zadružnog
saveza, Svetska konferencija Crvenog krsta o miru i
Međunarodna konferencija o problemima slepih žena.
Analiza rezultata MGŽ, posebno Deklaracije i Plana
akcije koji su usvojeni na Svetskoj konferenciji, poka
zala je da u tretiranju položaja žena u savremenom
svetu i u pojedinim društvima postoji visok stepen
saglasnosti u oceni suštine problema i puteva njiho
vog rešavanja. Do kompleksnog i progresivnog pristupa
problemima koji se odnose na ravnopravan društveni
položaj žena i muškaraca, po mišljenju jugoslovenskog
predstavnika došlo je do konfrontacije s nosiocima na
zadnih, u suštini eksploatatorskih i imperijalističkih, kao
i paternalističko-birokratskih tendencija i krugova. Ti
krugovi su pokušali da svoje namere prikriju demagoš
kim frazama o »pomoći ženama«, ali one su se mogle
lako prepoznati pored ostalog i pod ljušturom femini
stičkih ekstremizama. Ti pokušaji su težili za tim da
se društveni položaj žena razmatra odvojeno, kao »žen
sko pitanje«, kao stvar samo edukativnih, humanitarnih
i socijalnih mera, a ne pre svega kao sastavni deo
opšte borbe za ravnopravne odnose među ljudima i
državama, za brži razvoj, za novi međunarodni ekonom
ski poredak.
Na kraju MGŽ jugoslovenski, republički i pokrajinski
odbori za MGŽ izradili su Predlog mera za unapređe
nje društvenog položaja žena u Jugoslaviji i za dalje
doprinošenje međunarodnoj aktivnosti u OUN i u po
kretu nesvrstanih zemalja. Savezno izvršno veće i
Predsedništvo Savezne konferencije Socijalističkog sa
veza radnog naroda Jugoslavije predložili su Skupštini
SFRJ da o tome raspravlja. Skupština SFRJ je tim po
vodom izdala zbornik svih dokumenata Ujedinjenih na
cija usvojenih na Svetskoj konferenciji MGŽ u Meksi
ku, na XXX zasedanju Generalne skupštine OUN i u
specijalizovanim agencijama OUN.2 )
8
Na osnovu mnogih analiza \ dokumenata o aktuelnim
pitanjima društvenog položaja žena u Jugoslaviji i na
osnovu pomenutog Predloga mera, Skupština SFRJ je
30. marta 1978. godine donela Rezoluciju o osnovnim
28) Ravnopravnost, razvoj, mir. Odabrani dokumenti OUN
I
teka Skupštine SFRJ. aerlja X IV , ev. 8, Beograd 1977.
156
M G 2,
B iblio
�pravcima društvenog delovanja na unapređivanju društveno-ekonomskog položaja i uloge žena u socijali
stičkom samoupravnom društvu (aneks).
Nesvrstani za uključivanje žena u razvoj
Pokret nesvrstanih zemalja na osnovu vekovnih težnja
naroda i država za ravnopravnošću u slobodi i razvoju
ponudio je čovečanstvu jedinu alternativu svetskom ra
tu i samouništenju. Na inicijativu nesvrstanih zemalja
Organizacija ujedinjenih nacija donela je rezoluciju o
uvođenju novog međunarodnog ekonomskog poretka
kao uslova za razvoj zemalja u razvoju, je r je to u za
jedničkom interesu celog čovečanstva. U okviru dosa
dašnjih međunarodnih ekonomskih odnosa ne mogu se
rešiti problemi siromaštva, zaostalosti, nezaposlenosti,
gladi i diskriminacije svake vrste, što se sve teško
odražava na život većine stanovništva sveta, na život
žena i dece.
U cilju ostvarivanja odluka Ujedinjenih nacija o pobolj
šanju položaja žena nesvrstane zemlje su u okviru svog
akcionog programa usvojile i odluku o jačanju među
narodne saradnje u pitanju »2ena i razvoj« da bi se
gledišta koja su uspešno formulisana u Međunarodnoj
godini žena sprovodila u život i tako pružao otpor po
kušajima da se ona devalviraju.
Podudarnost osnovnih progresivnih zaključaka Međuna
rodne godine žena s bitnim opredeljenjima politike ne
svrstanosti potvrdila je i Peta konferencija šefova drža
va ili vlada nesvrstanih zemalja u Kolombu avgusta
1976. godine. Ministarski sastanak Koordinacionog bi
roa nesvrstanih zemalja u Nju Delhiju, koji je održan
u aprilu 1977. godine, odlučio je da se održi posebna
konferencija nesvrstanih i drugih zemalja o ulozi žena
u razvoju. Ta konferencija je održana u Bagdadu maja
1977. godine, a u njenom organizovanju i u ostvariva
nju postavljenih zadataka Jugoslavija Je aktivno sudelovala kao jedna od zemalja koordinatora tog područja
aktivnosti.
Polazna tačka konferencije je bila teza da razvoj ne
predstavlja samo ekonomski rast, već da u njegovom
okviru kao njegov sastavni deo treba da se vrši I so
cijalna, politička i ekonomska transformacija, da se
promene u društvenom položaju žena moraju vršiti u
okviru svih drugih odnosa u društvu i da je zato po
boljšavanje položaja žena od opšteg značaja. Odgovor
nost i za tu oblast leži na svim društvenim činiocima,
157
�na državi i užoj zajednici, ali i na aktivnosti samih že
na. Završni dokumenat Bagdadske konferencije ističe da
se pozitivne promene mogu izvršiti samo ako su u
skladu s nacionalnim potrebama i uslovima, ako se
realizuju kao suvereno pravo svake zemlje. Pri tom je
ocenjeno kao neprihvatljivo svako nametanje
tuđih
modela. Taj dokumenat takođe ističe vitalnu vrednost
opredeljenja koja su formulisana na Svetskoj konfe
renciji MG2 u Meksiko-Sitiju; I tu je bila jasno utvr
đena povezanost borbe za očuvanje svetskog mira, za
uspostavljanje novog međunarodnog ekonomskog po
retka i za poboljšavanje društvenog položaja žena.
Šesta konferencija šefova država ili vlada u Havani
1979. godine pozvala je sve nesvrstane zemlje na ak
tivno ostvarivanje takve politike. Ona je istovremeno
pozvala »nesvrstane I druge zemlje u razvoju da uzmu
efikasno učešće na Svetskoj konferenciji Ujedinjenih
nacija povodom Dekade žena (Kopenhagen jula 1980.
godine) i da daju odgovarajući doprinos na nacional
nom, regionalnom i međuregionalnom nivou imajući na
umu međuzavisnost jačanja uloge žena u društvenom
i privrednom razvoju i napretka na polju zdravstva, ob
razovanja i zapošljavanja u nesvrstanim i drugim zem
ljama u razvoju«.2 )
9
Jugoslavija je dala veliki doprinos daljoj aktivnosti
OUN I posebno aktivnosti pokreta nesvrstanih i u ovoj
oblasti. Ona je član Pripremnog komiteta Svetske kon
ferencije povodom Dekade UN za žene, učestvovala je
na prvom (juna 1978) i drugom zasedanju toga komi
teta (avgusta— septembra 1979. godine) i na regional
nom seminaru o učešću žena u ekonomskoj evoluciji
(jula 1979. godine).
U pokretu nesvrstanih Jugoslavija Je izabrana za jed
nog od koordinatora saradnje u oblasti »2ena i razvoj«,
a bila je i član Pripremnog komiteta Konferencije u
Bagdadu i višestruko se angažovala u njegovom radu.
U tekućoj Dekadi UN za žene (1976— 1985)3 povećala
0
se potreba da se ta međunarodna aktivnost stalno prati
i da se u nju uključe sva bitna područja društvenog
delovanja. U tu svrhu pri Saveznom izvršnom veću
deluje posebno telo.
Iz zavrSne deklaracije Seate konferencije šefova država III vlada
nesvrstanih zem alja.
®) U 1975. godini, u Međunarodnoj godini žena, Generalna skupština
UN proklamovala Je Dekadu UN za žene: ravnopravnost, razvoj I mir
(1976— 1985) I donela odluku da se 1980. godine održi Svetska kon
ferencija Dekade UN za žene da bi se na njoj razmotrio I ocenlo na
predak koji Je postignut u ostvarivanju ciljeva Godine I Svetskog
plana akcije u prvoj polovini Dekade I po potrebi postojeći programi
prilagodili drugoj polovini Dekade u avetlu novih Činjenica I Istra
živanja.
i
158
�Međuresorska radna grupa usklađuje rad saveznih or
gana na realizaciji odluka Svetske konferencije Me
đunarodne godine žena u Dekadi OUN za žene. U tu
grupu su uključeni i predstavnici republika i pokrajina.
U višestranoj međunarodnoj akciji grupa posvećuje ve
liku pažnju delatnosti Jugoslavije u okviru nesvrstanog
pokreta na području koje se odnosi na ženu i razvoj.
Polazeći od značaja poboljšavanja položaja žena za de
mokratski razvitak sveta u celini, od stavova pokreta
nesvrstanih zemalja u tom pitanju, delujući s istih dru
štvenih pozicija s kojih je delovala u MG2, koje su
trajna osnova delovanja Jugoslavije i u Dekadi UN za
žene, Jugoslavija se zauzimala za potpun uspeh Svet
ske konferencije Dekade UN za žene, koja je održana
u julu 1980. godine u Kopenhagenu.31) U svom delovanju Jugoslavija je polazila od celine ciljeva Dekade za
žene kako ih je formulisala Generalna skupština UN u
okviru borbe za mir, za pravedniji i ravnomerniji ekonomsko-socijalni razvitak u svetu, za postizanje potpu
ne nacionalne političke i ekonomske nezavisnosti i
ljudskih prava. Podteme konferencije: »zapošljavanje,
zdravlje, obrazovanje«, shvatili smo kao sadržinu čovekovih blaga koja se bez tih opštih uslova ne mogu
steći. Sva goruća međunarodna pitanja, koja se poseb
no oštro odražavaju na položaj žena, a koja je konfe
rencija UN imala na dnevnom redu (uticaj izraelske
okupacije na palestinske žene na okupiranim te rito rijama i izvan njih, žene i diskriminacija na osnovu rase,
žene-migranti, žene-izbeglice u svetu), delegacija SFRJ
tretirala je u okviru opšte borbe za nove političke i
ekonomske odnose u svetu. Ona se zauzimala za to
da se i konkretne akcije koje traže pojedina od tih
pitanja uključe u dugoročnu borbu za m ir u svetu kao
njen sastavni deo. U okviru grupe zemalja u razvoju
(grupe 77) delegacija SFRJ je zajedno s drugim dele
gacijama znatno doprinela tome da se, uprkos zaoštrenijim međunarodnim odnosima, u dokumentima te kon
ferencije ukaže na neposrednu povezanost poboljšava
nja položaja žena u svim zemljama sveta s borbom za promenu nepravednih svetskih ekonomskih i političkih od
nosa, za novi međunarodni ekonomski poredak. Tako
■Program akcije za drugu polovinu Dekade UN za žene«
3?
PrlPrernama za Svetsku konferenciju Dekade UN za žene u ok
viru delatnosti Međureaorske radne grupe S IV -a u saradnji 8 M eđuna
rodnim centrom za upravljanje preduzećlm a u društvenom vlasništvu u
zem ljam a u razvoju u Ljubljani Izvršena Je an alitička obrada sadržaja
?? i irVi?nata ®vetalce konferencije Međunarodne godine žena održane u
M eksiku 1975, kao I dokumenata skupova nesvrstanih zem alja I dru
gih značajnijih međunarodnih skupova o društvenom položaju žena. Re
zultati analiza su objavljeni u Izdanju Pregled odabranih dokumenata
U jedinjenih nacija u D ekadi O U N za žene 1976— 1985. »Ravnopravnost,
razvoj I m ir*. Ljubljana 1980.
159
�predstavlja značajan međunarodni dokumenat za saradnju u naporima za uspostavljanje novog međunarodnog
ekonomskog poretka i očuvanje mira u svetu, kao i za
neposrednu delatnost u svim organima i te Iima UN i
izvan tih tela. U Kopenhagenu su pored Programa akci
je donete i mnoge rezolucije o pojedinim vidovima po
boljšavanja položaja žena putem međunarodne saradnje.
Jugoslovenska delegacija se u posebnoj rezoluciji za
ložila za to da se osnovni dokumenti ove konferencije
predlože delegacijama na XI specijalnom zasedanju UN
o međunarodnim ekonomskim pitanjima i tako neposredrrije povežu napori za unapređenje društvenog položa
ja žena sa strategijom treće decenije razvoja UN s
tim da ta strategija izričito deklariše napore za stva
ranje društvenih, ekonomskih i političkih mogućnosti za
oba pola na ravnopravnoj osnovi.
U isto vreme s održavanjem Svetske konferencije UN
u Kopenhagenu, održavao je svoje sastanke i debate i
Forum nevladinih organizacija, u kojima su aktivno
učestvovale i predstavnice Konferencije za pitanja dru
štvenog položaja žena Jugoslavije, koje su iznele is
kustva iz borbe radničke klase Jugoslavije za društve
nu jednakost žena i dostignuća koja je u tome ostva
rilo samoupravno socijalističko društvo. Međuresorska
radna grupa za koordinaciju rada saveznih organa i or
ganizacija u toku Dekade UN za žene pokrenula je pre
ko SIV-a i preko delegatske baze u republikama i po
krajinama analizu rezultata Svetske konferencije i raz
matranje načina i mogućnosti daljeg stvaralačkog do
prinosa Jugoslavije međunarodnoj saradnji u ovoj ob
lasti.
160
�Prilozi
Pregled pravnog uređenja od osobitog
značaja za pravni položaj žena u
Socijalističkoj Federativnoj Republici
Jugoslaviji
1. Karakteristike pravnog sistem a Jugoslavije
Nova posleratna socijalistička Jugoslavija je s fede
rativnim uređenjem na odgovarajući način rešila i na
cionalno pitanje kao jedno od osnovnih pitanja slo
ženog zajedničkog života jugoslovenskih naroda i na
rodnosti. Ustavom SFR Jugoslavije od 1974. godine za
konodavne kompetencije su podeljene između federa
cije, šest socijalističkih republika i dve socijalističke
autonomne pokrajine u okviru SR Srbije. Ovim usta
vom, a posebno odredbom njegovog 281. člana, odre
đene su i zakonodavne kompetencije federacije. U po
gledu pravnog uređenja položaja žena zakonodavne
kompetencije federacije ograničene su pre svega na
uređivanje osnovnih prava svih zaposlenih (radnika i
radnica) i osnovnih prava radnih ljudi da se osiguraju
njihova socijalna bezbednost i međusobna solidarnost,
dalje na uređivanje osnova sistema opštenarodne od
brane, na uređivanje opštih upravnih i sudskih postu
paka, s izuzetkom posebnih sudskih postupaka, izvesnog dela krivičnog prava i radnih odnosa onih koji su
zaposleni u saveznim organima. Ostale odnose koji su
značajni za položaj žena, kao, na primer: brak i poro
dične odnose (uključno sa zbrinjavanjem dece u dru
goj porodici, starateljstvom i adopcijom), nasleđivanje,
zdravstvenu i socijalnu zaštitu (uključno s odnosima u
vezi s materinstvom, dečjom zaštitom i planiranjem
porodice), područje vaspitanja i obrazovanja i druge
odnose uređuju republike odnosno obe autonomne po
krajine.
Međutim, pravni sistem u našem društvu nikako nije
zaokružen ustavima, zakonima i propisima za njihovo
izvršavanje. Mnogobrojna (i značajna pitanja koja ne
posredno utiču na položaj žena, pre svega na područji
ma dečje zaštite, socijalnog staranja, zapošljavanja,
stambene i komunalne izgradnje, zdravstvene zaštite,
penzijskog i invalidskog osiguranja, vaspitanja i obra
zovanja uređuju radni ljudi Sami i neposredno samo
upravnim opštim aktima (samoupravnim sporazumima,
statutima I drugim samoupravnim aktima koje donose
161
�udruženi u osnovnim samoupravnim organizacijama r
zajednicama (osnovnim organizacijama udruženog radar
mesnim zajednicama i samoupravnim interesnim zajed
nicama). Društvenim dogovorima samoupravne organi
zacije i zajednice, društveno-političke i druge društvene
organizacije i organi društveno-političkih zajednica obezbeđuju i u okviru ustava i zakona usklađuju samouprav
no uređivanje odnosa od šireg interesa odnosno od
opšteg društvenog interesa. Samoupravnim pravom
radni ljudi i građani sami proširuju svoja prava utvr
đena ustavom i zakonima kao minimum koji je svima
zagarantovan.
To znači da je pravno uređenje u SFR Jugoslaviji
raznoliko, a ipak u osnovi jedinstveno i zajedničko.
Pregled ovog uređenja u Jugoslaviji otežava i činjenica
da osnovni elementi toga položaja koje određuju no
vi ustavi federacije odnosno republika i autonomnih
pokrajina zakonima i samoupravnim aktima još nisu u
ceiini sprovedeni. Rok za usaglašavanje zakona s no
vim ustavima istekao je, istina, 1. jula 1977. godine,
ali time nije prošao rok za dalje sprovođenje tog za
konodavstva. Stoga je ceo pravni sistem u vreme dok
ovo pišemo,*) još u procesu preobražaja i usaglašavanja s temeljima novog ustavnog uređenja. Zbog
toga su neka rešenja, koja se navode u daljem tekstu,
još uvek samo trenutna odnosno privremena.
2. Pravno uređenje položaja žena na radu odnosno u
vezi s radom
Ustav federacije kao i ustavi republika i autonomnih
pokrajina pored ravnopravnosti bez obzira na pol, garantuju svima slobodu rada, slobodan izbor zanimanja
i zaposlenja i dostupnost svakog radnog mesta i svake
funkcije u društvu pod jednakim uslovima. Svakome ko
radi ustavi garantuju četrdesetdvočasovnu radnu nedeIju i pravo na takve radne uslove koji obezbeđuju nje
gov telesni i moralni Integritet I sigurnost.
2.1. Stupanje u radni odnos I druga osnovna prava u
udruženom radu uređuje Zakon o udruženom radu.**)
On na osnovu ustava određuje da radnici u svakoj os
novnoj organizaciji udruženog rada kao osnovnom or
ganizacionom obliku udruživanja njihovog rada odre
đuju uslove za sklapanje radnog odnosa. Ovi uslovi po
zakonu mogu da budu samo oni koji su u vezi s po
* Rukopis Je zavrSen 1. Januara 1979.
**
Službeni
162
lis t
SFRJ,
br.
53/76
I
8/78.
�trebama radnog procesa, s radnim uslovima i u vezi
s radom i zadacima u organizaciji u kojoj udruženi
radnici rade. Pol ne može biti uslov za sklapanje rad
nog odnosa osim u slučajevima kada je neki rad zbog
posebnih radnih uslova zabranjen za žene.
2.2. Po Zakonu o udruženom radu radnici imaju pravo
i dužnost da u skladu sa zakonom, samoupravnim opštim aktima obezbede posebnu zaštitu trudnica od teš
kog rada, od štetnih uticaja na radu, od prekovremenog
i noćnog rada i druge oblike posebne zaštite materin
stva. Zakoni republika i autonomnih pokrajina određuju
na kojim je područjima delatnosti zabranjen noćni rad
svih žena (pre svega u industriji, građevinarstvu i pro
metu, a i u nekim drugim delatnostima) i u kojim dru
gim delatnostima žena može da odbije raspored na
noćni rad ili na neki drugi rad koji joj ne odgovara;
to se osim na trudnice odnosi pre svega i na majke s
malom decom.
2.3. U pogledu godišnjeg odmora samohrane i druge
majke s malom decom uživaju povlastice, jer organi
zacije u kojima su one zaposlene svojim samoupravnim
opštim aktima, a u okviru zakonom određenog najkra
ćeg i najdužeg odsustva, određuju njegovu dužinu; kao
kriterijum pri tome služe i broj i uzrast dece odnosno
položaj majke u staranju o deci.
2.4. Zakonodavstvo garantuje stalnost zaposlenja svim
radnicima bez razlike. Svim radnicima, dakle i ženama,
rad može da prestane protiv njihove volje samo u
slučajevima koje određuje zakon. To su prvenstveno
slučajevi težih kršenja radnih dužnosti, slučajevi kada
radnik (radnica) neće da prihvati drugi rad ili da se
osposobi za drugi rad ako rad koji trenutno obavlja
nije više potreban radi ekonomskih poteškoća ili radi
organizacionih ili tehnoloških poboljšanja; dalje, slu
čajevi potpune radne invalidnosti; ako radnik ne pri
hvati samoupravni sporazum o udruživanju u osnovnu
organizaciju udruženog rada, ako na osnovu odluke
suda mora izdržavati kaznu zatvora duže od 6 meseci,
ako u slučajevima određenim zakonom Ispuni uslove
za ličnu penziju. Zbog toga posebna zaštita stalnosti
zaposlenja žena odnosno trudnica i majki s malom de
com nije potrebna osim u izuzetnim slučajevima. Me
đutim, takva zaštita, određena zakonom, potrebna je
za žene koje rade kod privatnih poslodavaca. U ovom
slučaju, naime, zakon dopušta I prestanak radnog od
nosa protiv volje zaposlenih, osim kad se radi o trud
nicama i majkama s malom decom.
163
�2.5. Uređivanje porodiljskog odsustva u cellni je u nad
ležnosti republika i autonomnih pokrajina i u uređenju
ovog pitanja postoje izvesne manje razlike. Najčešće je
određeno da porodiijsko odsustvo traje 180 dana ne
prekidno. U Vojvodini porodiljsko odsustvo traje 210
dana. Majka ima pravo da bira da li će posle poro
diljskog odsustva raditi samo pola radnog vremena sve
dok dete ne napuni od 8 meseci do godine dana (Ma
kedonija, Slovenija), ili će iskoristiti porodiljsko od
sustvo u ćelom najdužem zakonskom roku. U Hrvatskoj
je uvedena mogućnost korišćenja dodatnog porodilj
skog odsustva dok dete ne napuni 20 meseci. Međutim,
odsustvo s posla u Sloveniji može da koristi i otac
deteta ako neguje dete i ako su se on i majka deteta
tako sporazumeli. Majka ima pravo na porodiljsko od
sustvo i u slučaju da se dete rodi mrtvo ili da dete
umre pre isteka porodiljskog odsustva, i to u tolikom
trajanju dok se ne oporavi od porođaja i duševnog po
tresa zbog gubitka deteta (45 dana). Naknada ličnog
dohotka majke za vreme porodiljskog odsustva iznosi
njen puni lični dohodak iz prethodne godine. Posle is
teka porodiljskog odsustva majka ima pravo da nastavi
isti rad ili drugi koji odgovara njenoj stručnoj spremi
i daje joj mogućnost sticanja istog ličnog dohotka.
2.6. U sada važećem sistemu penzijskog i invalidskog
osiguranja, koji inače važi za sve osiguranike bez ob
zira na pol, žene su u izvesnoj meri povoljnije treti
rane, jer mogu da steknu pravo na starosnu penziju
već s 55 godina starosti, a ako se radi o porodičnoj
penziji s 45 godina, dok muškarcima treba 60 godina
starosti s istim najkraćim radnim stažom kao i za žene
(20 godina). Žena bez obzira na starost stiče pravo
na starosnu penziju (85 odsto od penzijske osnove,
određene na osnovu valorizovanog iznosa ličnih doho
daka osiguranika u određenom razdoblju) već posle 35
godina rada, dok muškarac tek posle 40 godina.
Penzijsko kao i invalidsko osiguranje važi za sve za
poslene, a i za slobodne profesije i uvedeno je od
nosno uvodi se i za zemljoradnike i članove njihovih
domaćinstava u skladu s prilikama i mogućnostima po
jedinih republika i autonomnih pokrajina.
Penzijsko i invalidsko osiguranje obuhvata pre svega
pravo na starosnu i invalidsku penzjju, pravo na pro
fesionalnu rehabilitaciju i zaposlenje u slučaju inva
lidnosti, pravo na novčanu naknadu u slučaju telesne
povrede i pravo na porodičnu penziju,
ženski kao i muški članovi porodice osiguranika, a i
neki članovi njegove šire porodice koje je osiguranik
164
�izdržavao, imaju u slučaju sm rti osiguranika pravo na
porodičnu penziju ako zbog mladosti (manje od 15 go
dina ili više ako se redovno školuju), starosti (na pri
mer majka odnosno udovica u starosti najmanje 45
godina) ili iz drugih razloga ne mogu sami da se iz
državaju.
3. Pravno uređenje položaja žene u braku, odnosa
između roditelja i dece i slobodnog odlučivanja o
rađanju dece
3.1. Po zakonima svih republika i autonomnih pokra
jina, u čiju nadležnost spada uređivanje bračnih i po
rodičnih odnosa, žena i muškarac su potpuno ravno
pravni sa sklapanjem braka.
Po zakonu SR Slovenije budući supružnici pre sklapa
nja braka obavezno će posetiti bračno savetovalište da
bi se na osnovu pravnih, socijalnih, zdravstvenih i dru
gih saveta koje dobijaju što bolje priprem ili za zajed
nički život. Po zakonu SR Hrvatske matičar će preporu
čiti osobama koje nameravaju da stupe u brak da do
dana venčanja posete odgovarajuću zdravstvenu ili
drugu ustanovu i bračno savetovalište da bi se upo
znale s mogućnostima i prednostima planiranja poro
dice. Po novom zakonu o braku i porodičnim odnosima
slično je uređenje i u SR Srbiji, kao i po porodičnom
zakonu u*SR Bosni i Hercegovini; po tim zakonima
matičar preporučuje budućim supružnicima ne samo da
posete bračno savetovalište i zdravstvene ustanove
već i da se uzajamno obaveste o zdravstvenom stanju.
3.2. Imovina koju poseduje svaki od supružnika prilikom
sklapanja braka ostaje njegova svojina i on njome sa
mostalno raspolaže i u braku. Imovina koju supružnici
steknu radom u toku trajanja braka njihova je zajednič
ka imovina, kojom oni zajednički upravljaju i raspolažu.
U slučaju razvoda braka ta imovina se deli, a može se
podeliti i za vreme trajanja braka bilo sporazumno bilo
sudskim putem na predlog jednog od supružnika. Po
zakonskom uređenju u SR Makedoniji i u SR Sloveniji,
smatra se da su pri podeli zajedničke imovine supruž
nika njihovi udeli jednaki. Ako se jedan ili drugi su
pružnik ne slaže s podelom na dva jednaka dela, na
njegov zahtev se sudskim postupkom može odrediti
udeo svakog od supružnika na osnovu njegovog rad
nog doprinosa. Drugi zakoni određuju da se udeo sva
kog supružnika u zajedničkoj imovini, ako se oni ne
mogu sporazumeti, određuje po njegovom doprinosu,
koji obuhvata sve oblike rada i sudelovanja u upravlja
165
�nju zajedničkom imovinom, u njenom čuvanju i pove
ćavanju. Novo zakonsko uređenje u SR Srbiji reguliše
i imovinske odnose u porodičnoj zajednici i određuje
da u slučaju kad u porodičnoj zajednici pored roditelja
i dece žive i drugi srodnici koji svi zajednički privre
đuju imovina stečena u takvoj zajednici pripada svim
članovima te zajednice koji su učestvovali u njenom
sticanju.
3.3. Po svim republičkim i pokrajinskim zakonima žena
može zahtevati razvod braka iz istih razloga kao i mu
škarac. Posle razvoda oba bivša supružnika imaju ista
prava i iste dužnosti, što naročito važi za dužnost iz
državanja drugog supružnika.
Da bi što bolje zaštitili lično dostojanstvo obaju su
pružnika i, sem toga, obezbedili interese žene i dece,
zakoni republika i autonomnih pokrajina uvode moguć
nost sporazumnog razvoda kao oblika koji supružnicima
treba da omogući da ravnopravno i na najbezbolniji
način raskinu svoj neuspešan brak. Po zakonu SR
Hrvatske i po zakonu SR Bosne i Hercegovine spora
zumni razvod je moguć samo ako supružnici nemaju
maloletne zajedničke ili usvojene dece ili dece na ko
ju oni imaju roditeljsko pravo. Po uređenju u SR Ma
kedoniji i SAP Vojvodini sporazumni razvod braka mo
guć je samo u slučaju ako su se supružnici sporazumeli i o izdržavanju i vaspitavanju dece. Po novom za
konskom uređenju u SR Srbiji supružnici se moraju
sporazumeti i o načinu svojih ličnih kontakata sa zajed
ničkom decom, a po uređenju u SR Sloveniji i o izdrža
vanju nezbrinutog supružnika, o obezbeđenju, vaspita
vanju i izdržavanju zajedničke dece, o podeli zajednič
ke imovine i o tome koji će od supružnika biti nosilac
stanarskog prava.
Međutim, u zakonodavstvu republika i autonomnih po
krajina postoje očigledne razlike u regulisanju razvoda
braka pre svega u slučaju kad samo jedan od supruž
nika zahteva razvod sudskim putem. Dosad je takav
razvod ocenjivan kao sankcija za neuspešan brak. Za
koni u SR Bosni i Hercegovini, SR Srbiji, SR Sloveniji i
SAP Vojvodini dosledno sprovode princip po kojem raz
vod mora biti sredstvo za prekidanje nepodnošljivog
braka, bez obzira na krivicu pojedinog supružnika za
takvo stanje. Zakoni drugih republika i SAP Kosovo I
novi zakon SR Hrvatske dopuštaju razvod braka na zahtev »krivog« supružnika samo u slučaju daljeg od
vojenog života, koji ima za posledicu činjenicu da više
nema mogućnosti za obnavljanje zajedničkog života
supružnika. Takvo uređenje je posledica konstatacije da
166
�u nekim sredinama stvarni ekonomski položaj žena još
uvek iziskuje takvo uređenje koje društvu omogućava
da utiče na razvod utvrđivanjem krivice za bitnu poremećenost bračne zajednice.
3.4. Svi republički i oba pokrajinska zakona o izdržava
nju supružnika po prestanku braka polaze, na jednoj
strani, od težnje da se izdržavanje ne reguliše tako da
odvraća od rada, a na drugoj strani, polaze od potrebe
da se zaštiti supružnik u slučajevima kad se sam ne
može izdržavati. Zato je u svim zakonima zapisano da
na izdržavanje ima pravo onaj supružnik koji nije spo
soban za rad odnosno onaj koji se ne može zaposliti.
Oni zakoni koji su ostali pri tome da se utvrđuje »kri
vica« za razvod određuju da pravo na izdržavanje ne
može imati onaj supružnik koji je kriv odnosno koji
je isključivo kriv za razvod braka.
Po zakonima SR
Bosne i Hercegovine, SR Hrvatske, SR Srbije i SR
Slovenije u načelu pitanje krivice nije odlučujuće za
određivanje dužnosti izdržavanja razvedenog supružni
ka; pri tom zakoni SR Bosne i Hercegovine i SR Hrvat
ske propisuju da nepodobno držanje supružnika u bra
ku može biti uzrok da sud odbije njegov zahtev za iz
državanje, zakon SR Slovenije upućuje sud da u odlu
čivanju o izdržavanju uzima u obzir uzroke iz kojih je
bračna zajednica postala neodrživa, zakon SR Srbije
određuje da sud može odbiti zahtev za izdržavanje koji
je podneo onaj supružnik koji je zlonamerno ili bez
opravdanog razloga napustio drugog supružnika.
3.5. što se tiče položaja muškarca i žene koji žive u
vanbračnoj zajednici, zakon SR Slovenije određuje da
trajnija životna zajednica muškarca i žene koji nisu
sklopili brak, iako bi to mogli učiniti, ima iste pravne
posledice kao i formalni brak.
Zakoni SR Bosne i Hercegovine, SR Hrvatske, SR Srbi
je i SAP Kosovo izjednačavaju bračnu vezu i vanbračnu zajednicu muškarca i žene samo u pojedinim od
nosima. Zakon SAP Kosovo to uređuje u određenim
uslovima za nasleđivanje, podelu zajedničke imovine i
za izdržavanje. Zakon SR Hrvatske određuje da iz vanbračne zajednice muškarca i žene nastaje obaveza za
međusobno izdržavanje, a da pod zakonskim uslovima
nastaju i druga imovinska prava i druge obaveze. Za
koni SR Bosne i Hercegovine I SR Srbije Izjednačavaju
životnu zajednicu muškarca I žene s brakom u pogle
du prava na izdržavanje i drugih imovinskopravnih od
nosa pod uslovima i na način koji su određeni zakonima.
3.6. Po svim zakonima republika I autonomnih pokrajina
žena i muškarac su potpuno Izjednačeni kao roditelji.
167
�Međutim, u praksi je majka češće u težem položaju od
oca. Zato novo zakonodavstvo u većini slučajeva po
maže majci tako da starateljski i drugi organi posre
duju u priznavanju odnosno utvrđivanju očinstva. Zakoni
SR Bosne i Hercegovine, SR Crne Gore, SR Srbije i
SR Hrvatske i SAP Kosovo omogućavaju starateljskim
organima da podnose tužbu za utvrđivanje očinstva na
sudu, ako to u ime deteta ne učini majka, a pretpo
stavljeni otac ne priznaje očinstvo.
Nejednak položaj žena s muškarcima u slučajevima
kad se samo žene brinu o deci, nova zakonska rešenja
pokušavaju da olakšaju nekim praktičnim merama. Nai
me, često se nezakoniti očevi brinu za svoju decu sa
mo na taj način što daju odgovarajući udeo za pokriće
troškova za izdržavanje deteta. Zato neki zakoni daju
starateljskim organima u nadležnost da pokrenu i vode
u ime deteta postupak za određivanje alimentacije. Ponegde se određuju i posebne obaveze radne organizaci
je u kojoj radi isplatilac alimentacije, odnosno ona se
obavezuje na godišnju valorizaciju s obzirom na pove
ćanje životnih troškova.
Što se tiče utvrđivanja očinstva, novo zakonodavstvo
u većini slučajeva uzima u obzir i mogućnost veštačkog oplođavanja kao jednog od načina slobodnog odlu
čivanja o rađanju dece, koje je kao ustavno pravo od
ređeno u saveznom Ustavu i u ustavima republika i
autonomnih pokrajina. Zakoni republika i autonomnih
pokrajina koji su doneti po novim ustavima određuju da
nije dozvoljeno utvrđivanje očinstva deteta koje se
rodilo s veštačkim oplođavanjem majke. Većina zakona,
osim zakona SR Slovenije, sadrži odredbu po kojoj se
mužu ne dozvoljava da se odriče očinstva u slučaju
kad se saglasio s veštačkim oplođenjem svoje žene
semenom drugog muškarca.
4. Pravno uređenje na nekim drugim područjima koje
utiče na položaj žena
4.1. Društvena zaštita dece
4.1.1. Posle donošenja Ustava 1974. godine do početka
1975. godine u svim republikama i autonomnim pokra
jinama doneti su novi zakoni o društvenoj zaštiti dece.
U ovim zakonima razrađena su ustavna načela o dečjoj
zaštiti i pobliže određeni pravni osnovi za formiranje
i rad samoupravnih interesnih zajednica na području
168
�dečje zaštite, u okviru kojih se planira i sprovodi
društvena zaštita dece.
Sve te zajednice kompleksno planiraju zadovoljavanje
potreba porodice i dece, dece pre svega od rođenja do
upisa u osnovnu školu. Sve zajednice imaju takođe za
datak da obezbede razvoj i funkcionisanje takozvanih
neposrednih oblika dečje zaštite (pre svega dnevni bo
ravak dece i njihovo čuvanje, vaspitanje i ishranu) i da
usklađuju politiku društvene brige o deci s drugim
samoupravnim interesnim zajednicama, pre svega ob
razovnim, zdravstvenim i stambenim zajednicama. Po
red ovih zadataka, većina zajednica brine se i o dečjem dodatku, ukoliko nisu u tu svrhu osnovane posebne
zajednice odnosno ukoliko te zadatke ne izvršava druga
interesna zajednica.
4.1.2. Prilikom primanja dece u vaspitno-zaštitne orga
nizacije prednost imaju deca samohranih majki, vaspitno, materijalno ili socijalno ugrožena deca i deca za
poslenih majki.
Društvena briga o deci-đacima osnovnih škola organizovana je ishranom (školske kuhinje), produženim borav
kom u školi koji postepeno prelazi u »celodnevnu«
školu, i besplatnim udžbenicima, internatima, organizovanjem odmora odnosno rekreacije učenika za vreme
raspusta i slično.
4.1.3. Poseban oblik društvene brige o deci jeste dečji
dodatak kao novčana pomoć porodicama s nižim pri
manjima za izdržavanje i vaspitanje dece. Granični iz
nos dohotka na pojedinog člana porodice, koji još daje
pravo na ovaj oblik društvene pomoći, različit je u
republikama odnosno autonomnim pokrajinama I po pra
vilu se godišnje revalorizuje u skladu s porastom lič
nih dohodaka odnosno troškova života. Takođe se pre
težno prilagođava specifičnim potrebama deteta.
U poslednjim godinama broj dece koja Imaju pravo na
dečji dodatak pomalo se smanjuje kao posledica opšteg
podizanja životnog standarda, a i ugovorene politike
samoupravnih interesnih zajednica koje se brinu za
dečju zaštitu. One su svojim opštim samoupravnim
normama preusmeravale sredstva za zaštitu dece,
prvenstveno u neposredne oblike ove zaštite, u kojima
već imaju prednost deca iz porodica s manjim priho
dima ili deca koja imaju prednost iz drugih razloga
(zdravstvenih, socijalnih itd.) u ovim oblicima zaštite.
Sastavni deo ove politike jeste i uvođenje sistema dru
štvenog subvencionisanja cene u ustanovama i oblici
ma dečje zaštite da bi se osigurala dečja zaštita bez
169
�obzira na materijalne mogućnosti roditelja s tim što
će roditelji s višim prihodima plaćati veći deo cene
koštanja.
4.2. Zdravstvo
4.2.1. Ustav SFRJ iz 1974. godine određuje da svako
ima pravo na zdravstvenu zaštitu, a zakonima se od
ređuje u kojim slučajevima i onaj neznatan deo gra
đana koji nisu osigurani ima pravo na zaštitu zdravlja
iz društvenih sredstava. Zakoni republika i autonomnih
pokrajina određuju da na zdravstvenu zaštitu iz dru
štvenih sredstava imaju pravo sve žene u vezi s trud
noćom, porođajem, materinstvom i kontracepcijom, a
iz tih sredstava se finansira potpuna zdravstvena zašti
ta novorođenčadi, dojenčadi, pretškolske i školske dece do kraja redovnog školovanja odnosno najdalje do
navršene 26. godine starosti. Zakoni pojedinih repub
lika i autonomnih pokrajina određuju i opseg zdrav
stvene zaštite iz društvenih sredstava i za drugu omla
dinu i posle ispunjene 15. godine života, pretežno u
celini ili samo za određene slučajeve odnosno bole
sti, ali i to najdalje do ispunjene 26. godine života.
4.3. Krivično pravo
I u krivičnom kao u svem ostalom zakonodavstvu u
SFRJ u skladu s ustavnom odredbom saveznog ustava
i svih republičkih i pokrajinskih ustava, položaj žene
je jednak položaju muškarca. Aii to, naravno, ne isklju
čuje posebnu zaštitu koja proizlazi iz ustavne odredbe
0 posebnoj društvenoj zaštiti majke, deteta i porodice.
Tako se prema odredbi novog krivičnog zakona SFRJ
smrtna kazna, koja se po ustavu izriče samo izuzetno
1 za najteže oblike teških krivičnih dela, ne može Izreći
trudnici i maloletnici (maloletniku) koji još nisu napu
nili 18 godina, dok se licima koja u vreme kad su po
činila krvično delo još nisu napunila 21 godinu takva
kazna može izreći samo za najteže vrste tih delikata.
U novim republičkim i pokrajinskim krivičnim zakoni
ma postoje, kao i do sada, odredbe da se smrtna kaz
na ne srne izvršiti nad trudnom ženom.
Trudnice odnosno majke s malom decom inače uživaju
određene povlastice za vreme izdržavanja kazne (na
radu, u odnosu prema njima za vreme trudnoće I po
rođaja, u pomoći prilikom otpuštanja s izdržavanja kaz
ne i slično).
170
�Krivična sankcija protiv majke koja oduzme život detetu
na porođaju ili odmah posle porođaja mnogo je blaža
nego inače za ubistvo. Zbog posebnog psihičkog stanja
majke koje je vezano za porođaj, i ova odredba pred
stavlja oblik posebnog pravnog tretiranja majke. Slič
no je i u pogledu kažnjivosti u vezi s nedozvoljenim
abortusom. Kažnjava se samo lice koje ženi prekine
trudnoću kada iz zdravstvenih razloga abortus nije
dozvoljen; sama žena se ne kažnjava za izvršeni ne
dozvoljeni abortus.
U poglavlju o krivičnim delima protiv radnog odnosa i
socijalne sigurnosti između ostalog određeno je kaž
njavanje lica koje se svesno ne pridržava propisa o
zaštiti žena i omladine ili o zabrani noćnog odnosno
prekovremenog rada, a i lice koje se svesno ne pri
država propisa iz oblasti socijalnog osiguranja i time
krnji prava drugoga.
Prema poglavlju o krivičnim delima protiv braka, po
rodice i omladine, između ostalih, kažnjavaju se lica
koja žive u vanbračnoj zajednici s maloletnom osobom
koja još nema 16 godina; Lice koje protivpravno oduz
me maloletnu osobu onome kome je poverena, a i lice
koje teško zanemaruje porodične obaveze i koje izbegava davanje izdržavanja osobi koju mora izdržavati.
Pored ovih krivičnih odredaba koje štite i odgovaraju
ći položaj žene na radu odnosno u braku i porodičnim
odnosima, za položaj žena značajne su i one odredbe
krivičnih zakona koje štite polnu neprikosnovenost čoveka i moral. Inkriminisana su pre svega sva dela ko
ja znače polno nasilje ili zloupotrebu položaja kod
polnih odnosa. U krivičnom zakonu SR Slovenije sma
tra se kao kažnjivo i polno nasilje muža nad sopstvenom ženom.
Milan GASPARI, savetnik Predsedništva SR Slovenije
171
��Spisak zakona od posebnog značaja za
pravni položaj žena u Jugoslaviji
A) Radni odnosi
Zakon o udruženom radu (Službeni lis t SFRJ br. 53/76
I 8/78)
Zakon o radnim odnosima (Službeni lis t SR Bosne i
Hercegovine br. 36/77 i 11/78)
Zakon o radnim odnosima (Službeni lis t SR Crne Gore
br. 36/77 i 39/77)
Zakon o radnim odnosima radnika u udruženom radu
(Narodne novine SR Hrvatske br. 11 /78)
Zakon za rabotnite odnosi (Služben vesnik na SR Ma
kedonija br. 45/77)
Zakon o delovnih razmerjih (Uradni lis t SR Slovenije,
št. 24/77 in 30/78)
Zakon o radnim odnosima (Službeni glasnik SR Srbije
br. 40/77, 41/77, 52/77 i 53/78)
Zakon o radnim odnosima (Službeni lis t SAP Vojvodi
ne br. 31/77 i 37/78)
Zakon o radnim odnosima (Službeni lis t SAP Kosova
br. 77/77 i 27/78)
B) Odnosi u braku i porodici
1. U SR Bosni i Hercegovini se do donošenja novih
republičkih zakona primenjuju odredbe saveznih
zakona donetih pre novog ustava iz 1974. godine
2. Zakon o braku (Službeni lis t SR Crne Gore br.
17/73 i 21/73)
Zakon o odnosima roditelja i dece (Službeni lis t
SR Crne Gore br. 54/75 i 4/76)
Savezni osnovni zakon o starateljstvu (Službeni
list SFRJ 16/65) primenjuje se u SR Crnoj Gori
kao republički zakon.
Zakon o usvojenju (Službeni lis t SR Crne Gore
br. 28/77)
3. Zakon o braku i porodičnim odnosima (Narodne
novine SR Hrvatske br. 11/78 i 27/78)
4. Zakon za brakot (Služben vesnik na SR Makedoni
ja br. 35/73, 28/74 i 13/78)
Zakon za odnosite na rodftelite i decata (Služben
vesnik na SR Makedonija br. 5/73 I 17/73)
Zakon za posebnite procesni postopkl vo semejnlte sporovi (Služben vesnik na SR Makedonija br.
13/78)
Zakon za staratelstvo (Služben vesnik na SR Ma
kedonija br. 5/73)
173
�5.
6.
7.
8.
9.
10.
Zakon za posvojuvanje (Služben vesnik na SR Ma
kedonija br. 5/73, 17/73 i 49/74)
Zakon o zakonski zvezi in družinskih razmerjih
(Uradni list SR Slovenije št. 15/76)
Zakon o braku (Službeni glasnik SR Srbije br.
52/74)
Zakon o starateljstvu (Službeni glasnik SR Srbije
br. 44/75)
Zakon o usvojenju (Službeni glasni'k SR Srbije br
17/76)
Zakon o odnosima roditelja i dece (Službeni glas
nik SR Srbije, br. 52/74)
Zakon o braku (Službeni list SAP Vojvodine br.
2/75 i 10/75)
Zakon o odnosima roditelja i dece (Službeni list
SAP Vojvodine br. 2/75 i 10/75)
Zakon o starateljstvu (Službeni list SAP Vojvodine
br. 24/71)
Zakon o usvojenju (Službeni list SAP Vojvodine
br. 24/76 i 29/76)
Zakon o braku (Službeni 'list SAP Kosova br. 43/74
i 3/77)
Zakon o odnosima roditelja i dece (Službeni list
SAP Kosova br. 43/74)
Zakon o starateljstvu (Službeni list SAP Kosova
br. 30/76)
Zakon o usvojenju (Službeni list SAP Kosova br.
30/76)
Zakon o braku i porodičnim odnosima (Službeni
list SR Srbije, br. 22/1980)
Porodični zakon (Službeni list SR BiiH, br. 21/79)
C. Odnosi u vezi sa ostvarivanjem prava na slobodno
odlučivanje o rađanju dece
Zakon o uslovima i postupku za prekid trudnoće
(Službeni list SR Bosne i Hercegovine br. 29/77)
Zakon o uslovima i postupku za odobravanje pre
kida trudnoće (Službeni list SR Crne Gore br. 11/71)
Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje pra
va na slobodno odlučivanje o rađanju djece (Narodne
novine SR Hrvatske br. 18/78)
Zakon o prekinuvanje na bremenosta (Služben ves
nik na SR Makedonija br. 19/77)
Zakon o zdravstvenih ukrepih pri uresničevanju
pravice do svobodnega odločanja o rojstvu otrok (Urad
ni list SR Slovenije št. 11/77)
Zakon o uslovima i postupku za prekid trudnoće
(Službeni glasnik SR Srbije br. 26/77)
Zakon o uslovima i postupku za odobrenje prekida
174
�trudnoće (Službeni lis t SAP Vojvodine, prečišćeni tekst,
br. 26/78)
Zakon o uslovima I postupku za odobravanje preki
da trudnoće (Službeni lis t SAP Kosova br. 47/77)
D. Odnosi na području dečje zaštite
Zakon o dječjoj zaštiti (Službeni lis t SR Bosne i
Hercegovine br. 7/75 i 18/75)
Zakon o socijalnoj i dječjoj zašiti i samoupravnim
interesnim zajednicama socijalne i dječje zaštite (Slu
žbeni lis t SR Crne Gore br. 31/74, 32/74 \ 4/78)
Zakon o društvenoj brizi o djeci pretškolskog uzra
sta (Narodne novine SR Hrvatske br. 51/74)
Zakon za opredeleni oblici na opštestvena zaštita na
decata i za samoupravnite interesni zaednici za opšte
stvena zašita na decata (Služben vesnik na SR Ma
kedonija br. 5/74 i 9/78)
Zakon o družbenom varstvu otrok in o skupnostih
otroškega varstva (Uradni lis t SR Slovenije št. 18/74
in 14/77)
Zakon o dečjoj zaštiti i o samoupravnim interesnim
zajednicama dečje zaštite (Službeni glasnik SR Srbije
br. 48/74)
Zakon o dečjoj zaštiti (Službeni lis t SAP Kosova
br. 18/76)
Zakon o samoupravnim interesnim zajednicama za
zaštitu dece (Službeni lis t SAP Vojvodine br. 21 /74 i
5/78)
E. Odnosi na području penzijskog i
invalidskog osiguranja
Zakon o osnovnim pravima iz mirovinskog i invalid
skog osiguranja (Službeni lis t SFRJ br. 35/72, 18/76,
58/76 i 22/78)
Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (Slu
žbeni list SR Bosne i Hercegovine br. 36/72, 8/74,
7/75 i 41 /75)
Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju. (Služ
beni list SR Crne Gore br. 28/72, 4/73, 11/74 i 16/78)
Zakon o mirovinskom i invalidskom osiguranju (pre
čišćeni tekst, Narodne novine SR Hrvatske br. 20/78
i 26/78)
Zakon za penziskoto i fnvalidskoto osiguruvanje
(prečisten tekst, Služben vesnik na SR Makedonija br.
39/78)
Zakon o pokojninskem in Invalldskem zavarovanju
(prečišćeno besedilo, Uradni lis t SR Slovenije, št. 19/77
In 30/78)
175
�Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (Služ
beni glasnik SR Srbije br. 51/72, 54/72, 9/74, 42/75,
53/75, 51/76, 26/77, 27/77, 40/77, 54/77 i 53/78)
Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (Služ
beni list SAP Kosova br. 37/72, 13/74, 11/76, 26/77
i 48/77)
Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (Služ
beni list SAP Vojvodine br. 26/72, 2/73, 19/73, 27/75
i 37/78)
F. Odnosi na području zdravstvene zaštite
Zakon o zdravstvu (Službeni list SR Bosne i Herce
govine br. 37/75, 7/76 I 16/78)
Zakon o zdravstvu (Službeni list SR Crne Gore br.
8/71 i 35/75)
Zakon o zdravstvu (Narodne novine SR Hrvatske
br. 32/70 i 41/70)
Zakon za zdravstvo (Služben vesnik na SR Makedo
nija br. 20/70, 11/71, 26/71 i 29/73)
Zakon o zdravstvenem varstvu (Uradni list SR Slo
venije št. 38/74, 1/75 in 31/76)
Zakon o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenoj službi
(Službeni glasnik SR Srbije br. 32/68, 41/68, 18/70,
24/70, 8/73, 52/74, 2/7.5 I 22/76)
Zakon o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenoj službi
(Službeni list SAP Kosova br. 55/75)
Zakon o zdravstvenoj zaštiti i zdravstvenoj delatnostl (Službeni list SAP Vojvodine br. 24/72 I 30/76)
G. Krivično pravo
Krivični zakon SFRJ (Uradni list SFRJ br. 44/76,
36/77 i 56/77)
Krivični zakon SR Bosne i Hercegovine (Službeni
list SR Bosne i Hercegovine br. 16/77 1 19/77)
Krivični zakon SR Crne Gore (Službeni list SR
Crne Gore br. 26/78)
Krivični zakon SR Hrvatske (Narodne novine SR
Hrvatske br. 25/77 i 50/78)
Krivični zakon na SR Makedonija (Služben vesnik
na SR Makedonija br. 25/77 i 30/77)
Kazenskl zakon SR Slovenije (Uradni list SR Slo
venije št. 12/77 in 3/78)
Krivični zakon SR Srbije (Službeni glasnik SR Srbi
je br. 26/77, 28/77 I 43/77)
Krivični zakon SAP Kosova (Službeni list SAP Ko
sova br. 20/77)
Krivični zakon SAP Vojvodine (Službeni list SAP
Vojvodine br. 17/77 i 24/77)
176
�Rezolucija Skupštine SFRJ
o unapređivanju položaja i uloge žene
Polazeći od Programa Saveza komunista Jugoslavije,
Ustava SFRJ, rezolucija X kongresa Saveza komunista
Jugoslavije, Zakona o udruženom radu, kao i od sistem
skih zakona koj<i su dali idejno-političku i normativno■pravnu osnovu za obezbeđivanje položaja i prava rad
nog čoveka da odlučuje o svom radu i uslovima i re
zultatima svoga rada, a tim e i za ostvarivanje ravno
pravnog položaja muškaraca i žena i društvenog po
ložaja žena u cei ini;
— polazeći od postignutog stepena razvoja proizvodnih
snaga i postignutih rezultata u razvoju socijalističkih
samoupravnih odnosa u našem društvu i od činjenice
da društveno-ekonomski i politički sistem osigurava
muškarcu i ženi da snagom i inicijativom samoupravno
udruženih i demokratski organizovanih radnika i radnih
ljudi grade zajednicu slobodnih proizvođača u kojoj
stvaraju mogućnosti za unapređivanje svojih životnih
uslova i životnih usiova svojih porodica;
— imajući u vidu određene teškoće i zaostajanja u
ostvarivanju takvog položaja radnog čoveka, što se ne
gativno odražavalo na ukupan razvoj našeg društva i
socijalističkih samoupravnih društvenih odnosa, kao i
na usklađen materijalni i socijalni razvoj društva;
— a ocenjujući da je neophodna razrada društvenih
stavova i sistematska organizovana društvena aktiv
nost za poboljšavanje i unapređivanje društveno-ekonomskog položaja žena, kao i da je potrebno dalje raz
vijanje međunarodne saradnje na unapređivanju dru
štvenog položaja žena u svetu i njihovo uključivanje u
razvoj, kao zajedničkog problema svih ljudi za čije rešavanje su posebno zainteresovane nesvrstane zemlje
i zemlje u razvoju u borbi koju vode za novi međuna
rodni ekonomski poredak;
— Skupština SFRJ, na osnovu člana 281. stav 1. tač. 3.
i 18. Ustava SFRJ, a u vezi sa članom 114. Poslovnika
Skupštine SFRJ, na sednici Saveznog veća od 30. mar
ta 1978. godine, donela je
177
�R ezoluciju o osnovnim pravcim a društvenog
delovanja na unapređivanja društveno-ekonom skog
položaja i uloge žene u s o c ija lis tič k o m
sam oupravnom društvu
I
1. Ostvarivanje ravnopravnosti muškaraca i žena u na
šem socijalističkom samoupravnom društvu sastavni je
deo borbe za samoupravne produkcione odnose i za
celinu našeg društvenog i privrednog razvoja. Kao udru
ženi radnik žena sve više postaje i neposredni činilac
u odlučivanju i upravljanju društvenim poslovima. Time
jača i njeno učešće u političkom životu. Sve je to deo
dubokog društvenog preobražaja u kome se sve više
prevazi l aze ostaci neravnopravnog položaja žena i nasleđene društvene podele rada.
U dosadašnjem razvoju postignuti su značajni rezultati
u zapošljavanju i obrazovanju žena, zaštiti materinstva,
kompleksnoj društvenoj brizi o deci, podruštvljavanju
poslova domaćinstva, učešću žena u samoupravnom
političkom sistemu, opštenarodnoj odbrani i društvenoj
samozaštiti, kao i u drugim oblastima društvenog ži
vota:
— u društvenom sektoru zaposleno je oko 5 miliona
i 300 hiljada radnih ljudi, od toga oko 1 milion i 700
hiljada žena. Dve trećine žena zaposleno je u privredi.
U društvenim delatnostima žene čine 3/5 od ukupnog
broja zaposlenih;
— postignuti su značajni rezultati u borbi za iskorenjivanje nepismenosti. Približavamo se potpunom obuhvatanju ženske dece osnovnim obrazovanjem (od ukup
nog broja 47,7% je ženske dece), a od ukupnog broja
učenika u školama srednjeg stupnja obrazovanja i stu
denata 45% je pripadnica ženskog pola. Bitno je promenjena kvalifikaciona struktura zaposlenih žena. U
strukturi zaposlenih sa srednjom školom ima 55% že
na, sa višom 40% i sa visokom 30%. 2ene se sve vi
še uključuju u razne vidove obrazovanja i stručnog
osposobljavanja uz rad;
— unapređena je zaštita materinstva u gradu i na selu.
Oko 80% svih porođaja vrši se uz stručnu medicinsku
pomoć. Porodiljsko odsustvo produženo je od 105 na
178
�180, odnosno 210 dana. Unapređena je i zaštita žena
u vezi sa materinstvom;
povećava se obuhvat dece raznim oblicima društve
ne brige o deci, naročito dece zaposlenih roditelja. Po
rasla je uloga udruženog rada u razvijanju raznih ob
lika društvene brige o deci. Veća pažnja posvećuje se
organizovanoj školskoj ishrani i produženom i celodnevnom boravku u osnovnoj školi. Stalno se unapre
đuje zaštita dece čiji roditelji imaju niske lične do
hotke, kao i socijalna zašita dece;
— učinjen je određen napredak u rasterećivanju poro
dice obezbeđivanjem društvene ishrane u organizacija
ma udruženog rada, školama i dečjim ustanovama, otva
ranjem jaslica i obdaništa. Opštim napretkom, elektri
fikacijom sela, izgradnjom vodovoda u selima, razvo
jem saobraćaja, trgovinske mreže, zanatskih usluga, in
dustrije mašina i opreme za domaćinstvo znatno su
olakšani poslovi u porodici i domaćinstvu;
— sistem društvenog planiranja daje osnove za integrisanje socijalnog razvoja u ukupni privredni i dru
štveni razvoj;
— razvojem delegatskog sistema povećano je učešće
žena u svim oblicima samoupravnog odlučivanja. Tako
je u izborima 1974. godine u delegacijama osnovnih
organizacija udruženog rada izabrano 30% žena, što
približno odgovara i njihovom učešću u udruženom ra
du. U skupštinama društveno-političkih zajednica, od
opštine do federacije, više je žena delegata nego što je
bilo u prethodnom periodu u predstavničkim telima. Takođe je značajno učešće žena u skupštinama samo
upravnih interesnih zajednica, kao i organima upravlja
nja u drugim samoupravnim organizacijama i zajedni
cama;
— u ostvarivanju koncepcije opštenarodne odbrane i
društvene samozaštite sve veće je učešće i doprinos
žena. One su u velikom broju zastupljene u jedinicama
civilne zaštite i u raznim oblicima osposobljavanja za
odbranu i zaštitu.
Jugoslovenski odbor za Međunarodnu godinu žena Or
ganizacije ujedinjenih nacija — 1975. godine uspešno
je učestvovao u radu svetske konferencije Međunarod
ne godine žena i dao značajan doprinos izgradnji sta
vova sadržanih u dokumentima Organizacije ujedinjenih
nacija i međunarodnih skupova.
2. I pored značajnih dostignuća u pogledu ravnoprav
nosti žena i muškaraca u društveno-ekonomskom živo
tu, još je nedovoljno učešće žena po osnovu rada u
svim procesima Upravljanja i odlučivanja u društvu.
179
�Uslovl za ostvarivanje ravnopravnog društveno-ekonomskog položaja žena i muškaraca nisu uvek razrađeni
kao aktuelan razvojni strukturni problem u tekućim,
srednjoročnim I dugoročnim planovima razvoja organi
zacija udruženog rada, mesnih zajednica, samoupravnih
interesnih zajednica i društveno-političkih zajednica i
nisu uvek predviđene odgovarajuće mere.
U strukturi nezaposlenih preovlađaju žene od kojih je
značajan broj stručno osposobljenih I kvalifikovanih; ima
i otpora zapošljavanju žena; nije prevladana podela na
tzv. muška i ženska zanimanja; nije dovoljno ostvarena
dostupnost složenijih i odgovornijih poslova ženi; mali
je procenat zaposlenih žena u privredno nedovoljno
razvijenim područjima.
Još u mnogim sredinama nisu stvoreni svi uslovi da
žene individualni poljoprivredni proizvođači potpunije
ostvaruju ustavni status neposrednog proizvođača, jer
se nedovoljno vrednuje njihov rad.
Nedovoljna usklađenost dosadašnjeg sistema obrazova
nja sa potrebama udruženog rada još se odražava i na
zadržavanje tradicionalnih ženskih zanimanja; nedovolj
no se stvaraju uslovi za šire uključivanje žena u pro
ces obrazovanja uz rad, zaostaje se u opštem i struč
nom obrazovanju žena poljoprivrednih proizvođača.
Biološka reprodukcija se nedovoljno tretira kao sastav
ni deo društvene reprodukcije; nije dovoljno izučen sa
držaj troškova biološke reprodukcije; nepovoljan je
materijalni položaj žene pa i njene porodice za vreme
porodiljskog odsustva zbog neadekvatne nakande za
vreme odsustvovanja sa posla; zdravstvena zaštita za
vreme trudnoće i porođaja nije dovoljno dostupna svim
ženama u privredno nedovoljno razvijenim područjima
zbog nedovoljno razvijene zdravstvene službe; nedo
voljna je društvena solidarnost u snošenju troškova
biološke reprodukcije stanovništva.
Društvena briga o deci znatno zaostaje za potrebama
i realnim mogućnostima, što se naročito odražava na
zaostajanje zaštite dece zaposlenih roditelja, organizovanu društvenu ishranu dece i obuhvat dece predškol
skim vaspitanjem i obrazovanjem, a naročito na selu.
Nedovoljan je razvoj delatnostl za podruštvljavanje po
slova u domaćinstvu.
Učešće žena u samoupravnim organima i telima, a na
ročito u delegacijama mesnih zajednica i delegatskim
skupštinama, na rukovodećim i složenijim radnim ma
stima u privredi i društvenim delatnostima, kao i orga
nima društveno-političkih i društvenih organizacija ne
180
�odgovara njihovom doprinosu materijalnom i društve
nom razvoju.
I!
Na osnovu iznetih ocena o ostvarenim rezultatima i
problemima unapređivanja društveno-ekonomskog polo
žaja i uloge žene u socijalističkom samoupravnom drutvu, Skupština SFRJ ukazuje:
1. Doslednim sprovođenjem Ustava SFRJ i Zakona o
udruženom radu temlejno se ostvaruje društvena jed
nakost muškaraca i žena. Dalji razvoj društvenih od
nosa na osnovama samoupravljanja i uspešnlji eko
nomski razvoj zavise i od stepena uključivanja žena u
društveni i ekonomski razvoj. Razvojem socijalističkog
samoupravljanja i materijalnih proizvodnih snaga stvara
ju se uslovi za prevazilaženje nasleđene društvene podele rada prema polu i uslovi za unapređivanje socijal
nih, obrazovnih, kulturnih, zdravstvenih i drugih huma
nitarnih faktora razvoja društva.
2. Proces ostvarivanja jednakih uslova rada i života
žena i muškaraca je veoma složen i moguć je samo
ubrzanim celokupnim društveno-,ekonomskim razvojem
sa odgovarajućim strukturnim promenama društva. Svi
nosioci planiranja, radni ljudi u osnovnim organizacija
ma udruženog rada i radni ljudi i građani u mesnim i
samoupravnim interesnim zajednicama i društveno-političkim zajednicama u svojim planovima razvoja utvr
đuju ciljeve i mere za unapređivanje radnih i životnih
uslova.
Na osnovu udruživanja rada i sredstava svi nosioci pla
niranja treba da usklađuju svoje planove i da društve
nim dogovorima i samoupravnim sporazumima o osno
vama plana određuju i konkretizuju njihovo izvršavanje,
opredeljuju svrhu i obim solidarnog i uzajamnog rešavanja životnih problema radnih ljudi, vreme za njihovu
realizaciju i dr., kako bi osigurali mere za unapređiva
nje: uslova stanovanja, društvene Ishrane, zaštite maj
ke u vezi sa porođajem i roditeljstvom, dečje zaštite,
obrazovanja i stručnog usavršavanja, razvoja svih dru
štvenih delatnosti i uslužnih delatnosti kojima se podruštvljavaju poslovi u domaćinstvu i obezbeđuje dečja
zaštita.
Prilikom donošenja srednjoročnih i dugoročnih planova
razvoja za naredni period treba imati u vidu i demo
grafska kretanja i njihov povratni uticaj na ukupna kre
tanja. U ove planove razvoja treba ugraditi odgovaraju
će instrumente kojima će se uticati na uspešno ostva
rivanje ciljeva socijalnog razvoja.
181
�Pitanja koja su od značaja za unapređivanje životnog,
radnog i društvenog položaja radnih ljudi i građana, a
naročito dece i porodice, treba da postanu u znatno
većoj meri predmet naučnoistraživačkog rada. Zato je
neophodno da se na tim zadacima, slobodnom razmenom rada, angažuju organizacije udruženog rada u ob
lasti nauke i tako osigura da nosioci planiranja dono
se odluke i na osnovu istraživačkih i naučnih podataka
i saznanja.
Potrebno je, na osnovu Zakona o osnovama sistema
društvenog planiranja i o Društvenom planu Jugoslavije
izgraditi obaveznu jedinstvenu metodologiju i minimum
obaveznih jedinstvenih pokazatelja za celu zemlju, po
trebnih za pripremanje, donošenje, ostvarivanje i pra
ćenje planova socijalnog razvoja, kao delova planova
ukupnog društvenog razvoja. Tim i ukupnim društvenim
potrebama treba prilagoditi statistička i druga praćenja
i istraživanja.
Analize ostvarivanja planova razvoja osnovnih organi
zacija udruženog rada i drugih samoupravnih organizaci
ja i zajednica, opština, republika i autonomnih pokra
jina i federacije, treba da sadrže i to kako se u celini ostvaruju socijalni ciljevi, kako bi se upotpunile
mere i aktivnosti za obezbeđenje skladnijeg razvoja
društva u celini.
3. Polazeći od toga da je porast društvene produktivno
sti rada uslovljen stepenom razvoja proizvodnih snaga
društva i korišćenjem rada i znanja ukupnih ljudskih
potencijala, planovi društveno-ekonomskog razvoja na
svim nivoima treba da polaze od ukupnog radno spo
sobnog stanovništva i da doprinose njegovom ravnomernijem uključivanju u proces rada, odnosno radno
angažovanje.
Za sprovođenje utvrđene politike većeg zapošljavanja
od bitnog značaja je da se programima zapošljavanja u
organizacijama udruženog rada i drugim samoupravnim
organizacijama I zajednicama, kao I u društvenim do
govorima I samoupravnim sporazumima o zapošljavanju
obezbeđuje, pod jednakim uslovima, zapošljavanje žena,
naročito mladih, školovanih i kvalifikovanih, na svim
poslovima I u svim delatnostlma. Stoga je neophodno
da organizacije udruženog rada i druge samoupravne or
ganizacije I zajednice objektiviziraju kriterijume i uslove zapošljavanja i da se time, kao i odlučnijom akci
jom suzbijaju ponašanja kojima se žena dovodi u teži
položaj pri zapošljavanju i raspoređivanju na radne za
datke I poslove i usmerava u društveno manje produk
tivne grane i delatnosti.
182
�Podsticanjem bržeg razvoja poljoprivredne proizvodnje
i razvojem novih produkcionih odnosa na selu na os
novama Zakona o udruženom radu unapređivaše se društveno-ekonomski položaj svih radnih ljudi na selu.
Udruživanjem neposrednih proizvođača, stvarnih nosila
ca proizvodnje, a ne domaćinstava, žene zemljoradnice
i mladi zemljoradnici, na osnovu svog učešća u stva
ranju dohotka, treba ravnopravno da učestvuju u samo
upravljanju i odlučivanju o dohotku i drugim pitanjima
i da na toj osnovi ostvaruju svoju socijalnu sigurnost.
Narasle potrebe društva za brže razvijanje male privre
de i uslužnih delatnosti zahtevaju da se i dalje merama ekonomske, poreske, kreditne politike i drugim merama podstiče veće radno angažovanje u tim delatnostima, čime se doprinosi i podruštvljavanju određenih
poslova porodice i domaćinstva.
Bržim privrednim i opštim razvojem privredno nedo
voljno razvijenih područja, kao i drugim merama treba
obezbediti veću ukupnu zaposlenost, a u okviru toga,
posebno žena. Poseban značaj u tom pogledu treba da
ima, u prvom redu, veće usmeravanje sredstava ka
izvorima radne snage i povezivanje udruženog rada raz
vijenih i nerazvijenih područja.
Neophodno je efikasnije sprovoditi Zaključke Saveznog
veća Skupštine SFRJ o sprovođenju i daljem izgrađiva
nju politike zapošljavanja od 18. jula 1975. godine i
Društveni dogovor o osnovama zajedničke politike za
pošljavanja u Socijalističkoj Federativnoj Republici Ju
goslaviji, a u tom sklopu i stavove koji se odnose na
zapošljavanje i ostvarivanje zaštite prava žena na pri
vremenom radu u inostranstvu.
4. Reformom vaspitno-obrazovnog sistema treba da se
stvore bolji uslovi za veću efikasnost školovanja i za
usklađeniju profesionalnu orijentaciju prema potreba
ma udruženog rada, što će doprineti i prevazilaženju
tradicionalizma u profesionalnoj orijentaciji žene. Ne
ophodno je da se u nastavnim programima obezbede
sadržaji koji će doprineti izgrađivanju pravilnih shvatanja
i ravnopravnih i humanih odnosa između muškaraca i
žena u udruženom radu, porodici i društvu u celini.
Primaran i neodložan zadatak je da sva deca i svi radni
ljudi steknu potpuno osnovno obrazovanje, jer je os
novno obrazovanje preduslov za svaki rad, samouprav
nu aktivnost i dalje stručno obrazovanje.
Programima razvoja osnovnih organizacija udruženog
rada i drugih samoupravnih organizacija i zajednica
treba obezbediti uslove da se žena uključuje u razne
oblike obrazovanja uz rad, radi bržeg osposobljavanja za
183
�obavljanje složenijih i odgovornijdh poslova u procesu
rada.
Neophodno je da zadružni savezi, zadružne organizaci
je, organizacije udruženog rada i druge samoupravne
organizacije I zajednice, kao i nadležni državni organi,
razrade programe 1 organlzuju obrazovanje I osposoblja
vanje žena na seoskim područjima, kako bi se one os
posobile da u potpunosti i produktivno sudeluju u eko
nomskom 1 društvenom razvoju. Ti programi treba da
sadrže i pitanja iz oblasti zdravstva, Ishrane, planiranja
porodice I si.
5. Posebna zaštita žena na radu treba da se zasniva na
njenoj ulozi u biološkoj reprodukciji stanovništva, kao
zaštita materinstva, a ne zaštita žene kao pola. U tom
smislu potrebno je da se razrade mere zaštite u sa
moupravnim I drugim opštim aktima organizacija udru
ženog rada I samoupravnih interesnih zajednica.
Polazeći od razvoja tehnologije, bolje organizacije rada,
potrebe podizanja produktivnosti rada, efikasnijeg korišćenja kadrova i radnog vremena, ostvarivanja veće
humanizacije rada i slično, neophodno je obezbediti
adekvatniji raspored radnog vremena. U razvojnim pro
gramima i planovima treba predvideti mogućnost skra
ćivanja radnog vremena u jednom danu, kao i utvrditi
načine ostvarivanja tog procesa.
Potrebno je efikasnije stvarati uslove za rešavanje pro
blema rada u noćnoj smeni svih radnika, uvođenjem
savremenije tehnologije i bolje zaštite na radu, obezbeđivanjem uslova za smeštaj i brigu o deci za vreme
noćnog rada roditelja, društvene ishrane I prevoza rad
nika, zatim skraćivanjem trajanja radnog vremena u
noćnoj smeni i si. Društvenim dogovorima, samouprav
nim sporazumima 1 drugim samoupravnim opštim akti
ma treba obezbediti da majka bez njene saglasnosti do
određenog uzrasta deteta ne radi u noćnoj smeni, kao
i da ne radi prekovremeno. Za efikasnije ostvarivanje
poboljšanja uslova rada u noćnoj smeni svih radnika, a
posebno radnika sa porodičnim obavezama, nužno jo
usaglašeno i zajedničko delovanje osnovnih organizaci
ja udruženog rada, mesnih i samoupravnih interesnih
zajednica i društveno-političklh zajednica.
Neophodno je da se svi zainteresovani društveni fak
tori, a u prvom redu odgovarajući savezni organi, u
okviru revizije konvencija Međunarodne organizacije
rada i drugih međunarodnih konvencija založe za rešenja koja su u skladu sa naprednim shvatanjima o ulozi
žene u razvoju društva. Potrebno je analizirati ostvari
184
�vanje i primenu m©đunarodnih konvencija koje se od
nose na radne i životne uslove.
6. Polazeći od toga da su rađanje i roditeljstvo od naj
šireg društvenog interesa, neophodno je obezbediti da
zaštita materinstva i ostvarivanje roditeljstva pored
porodice bude obaveza i osnovnih organizacija udruže
nog rada, mesnih zajednica, samoupravnih interesnih
zajednica, opština, republika i autonomnih pokrajina.
Zakonima republika i autonomnih pokrajina, odnosno
samoupravnim sporazumima treba obezbediti da se po
rodiljsko odsustvo ne tretira kao odsustvo zbog bole
sti i da naknada za vreme porodiljskog odsustva bude
u visini ličnog dohotka koji je ostvaren u poslednjem
tromesečju pre početka odsustvovanja, odnosno u v i
sini prosečnog ličnog dohotka iz prethodnih dvanaest
meseci, ukoliko je to povoljnije za korisnika porodilj
skog odsustva, uz obezbeđenje odgovarajuće valoriza
cije.
Samoupravnim sporazumima i društvenim dogovorima,
odnosno zakonima republika i autonomnih pokrajina,
neophodno je obezbediti solidarnost i na nivou repub
like, odnosno autonomne pokrajine u obezbeđivanju
sredstava za naknade za vreme sprečenosti za rad usled
rađanja.
Na samoupravnim osnovama, uz odlučujuće učešće
udruženog rada, neophodno je utvrditi razne oblike i
uslove korišćenja porodiljskog odsustva. Takođe, treba
omogućiti da i otac može koristiti deo odsustva radi
nege novorođenčeta, kao i u slučaju bolesti deteta.
Neophodno je obezbediti da zdravstvena zaštita bude
dostupna svim ženama i da se zaštita materinstva i
porođaji vrše u celini uz stručnu medicinsku pomoć i
sprovodi preventivna zaštita i podiže zdravstvena kul
tura putem raznovrsnih oblika zdravstvenog prosvećivanja i popularizacije mera za zaštitu zdravlja.
Potrebna je određenija orijentacija na odgovarajuće me
re potrebne za ostvarivanje ustavnog prava na slobod
no odlučivanje o rađanju dece.
Društveno-političke zajednice i druge samoupravne or
ganizacije i zajednice treba da sagledaju položaj orga
nizacija udruženog rada u kojima pretežno rade žene i
preduzimaju odgovarajuće mere ekonomske i socijalne
politike u solidarnom podmirivanju troškova biološke
reprodukcije.
7. Društvenu brigu o deci treba razvijati kao ukupnost
vaspitno-obrazovnih, zdravstvenih I socijalnih mera ko
je deci obezbeđuju uslove za normalan razvoj, veću
185
�socijalnu sigurnost i socijalističko samoupravno obra
zovanje i vaspitanje. Odlučnom i koordiniranom akcijom
organizacija udruženog rada, mesnih zajednica, samo
upravnih interesnih zajednica i društveno-političkih za
jednica treba preduzimati mere za razvijanje i unapre
đivanje društvene brige o deci, a naročito zaštite dece
zaposlenih roditelja, organizovanje društvene ishrane
školske dece i produženog i celodnevnog boravka u
školi i širi obuhvat dece predškolskim vaspitanjem i
obrazovanjem. U svim sredinama treba da se ulažu na
pori da se svoj deci učine podjednako dostupni svi
nivoi obrazovanja, bez obzira na pol i materijalne mo
gućnosti.
Na osnovu sagledanih potreba i interesa, radni ljudi u
organizaciji udruženog rada i mesnoj zajednici utvrđuju
program unapređenja društvene brige o deci, odlučuju
o izdvajanju sredstava za realizaciju programa (sredst
va iz dela fondova zajedničke potrošnje u organizaci
jama udruženog rada, sredstva koja su udružena u sa
moupravne interesne zajednice, namenska sredstva pri
bavljena doprinosima od roditelja i građana i dr.) i vrše
kontrolu namenskog korišćenja sredstava.
U okviru samoupravnih interesnih zajednica i drugih
nosilaca društvene brige o deci, kroz samoupravne spo
razume i društvene dogovore o programu unapređenja
društvene brige o deci treba da se stvaraju uslovi za
brže udruživanje sredstava i slobodnu razmenu rada u
ovoj oblasti.
Stvarne potrebe zahtevaju da težište aktivnosti bude na
bržoj izgradnji racionalnijih, jeftinijih i funkcionalnijih
objekata za zaštitu dece, razvoju i organizovanju razno
vrsnih pa i prelaznih oblika društvene brige o deci,
povezivanju individualnog rada sa organizacijama udru
ženog rada dečje zaštite, organizovanju društvene ishra
ne u ško'lama i širem obuhvatu dece predškolskim
obrazovanjem i vaspitanjem, u skladu sa potrebama i
mogućnostima date sredine.
Društvenu brigu o deci treba razvijati i putem razno
vrsnih delatnostl za vaspitanje i zaštitu dece u poje
dinim institucijama u mesnim zajednicama, aktivnošću
društvenh organizacija i društava preko kojih radni lju
di i građani dobrovoljno rešavaju svoje i zajedničke in
terese deteta i porodice.
Merama
pospešiti
objekata
njem od
186
ekonomske politike i drugim merama treba
jeftiniju i racionalniju izgradnju i opremanje
i prostorija smanjivanjem, odnosno oslobađa
komunalnih I drugih obaveza, bržim obezbeđi-
�vanjem urbanističkih i drugih uslova za gradnju, sma
njenjem, odnosno oslobađanjem od poreza na promet i
drugih obaveza.
Odgovarajućim merama ekonomske politike potrebno je
obezbediti povoljnije uslove za proizvodnju i korišćenje
predmeta opšte upotrebe namenjenih deci.
Paralelno sa planovima izgradnje objekata dečje zašti
te treba obezbediti osposobljavanje potrebnih kadrova
za rad u njima. Većim uticajem korisnika i stvaranjem
kadrovskih i drugih uslova za rad u više smena, za
bolje iskorišćavanje postojećih kapaciteta, radno vreme
organizacija udruženog rada dečje zaštite mora biti u
skladu sa potrebama udruženog rada, roditelja i dece.
Potrebno je izraditi standarde i normative delatnosti
društvene brige o deci, razraditi sistem informisanja,
evidencije i dokumentacije.
Unapređenjem raznovrsnih oblika društvene brige o
deci stvaraće se uslovi za prevazilaženje funkcije koju
ima dečji dodatak. Međutim, dodatak na decu i dalje
će imati funkciju pomoći porodicama sa nižim prima
njima.
U svim sredinama treba da se ulažu napori da se
ubrzanije prevazilaze postojeće socijalne razlike i da se
planovima razvoja i društvenim merama osigurava da
svoj deci budu dostupni svi oblici društvene brige o
deci, bez obzira na materijalne mogućnosti porodice.
8. Neophodno je ubrzati stvaranje uslova za podruštvIjavanje određenih poslova porodice i domaćinstva.
Radnim ljudima treba omogućiti da imaju uvid u prob
leme koji opterećuju radnu porodicu i domaćinstvo radi
odlučivanja u OOUR-u i mesnoj zajednici o delu sred
stava koja usmaravaju i udružuju za razvoj delatnosti
kojima se podruštvljavaju poslovi porodice i domaćin
stva.
Prostornim i urbanističkim planiranjem u mesnim za
jednicama i opštinama treba obezbediti sistematski
programirani razvoj uslova života u stanu i naselju.
Naselje treba da postane jedinstvena celina društveno
i racionalno organizovanih delatnosti u kome radni lju
di društveno organizovano rešavaju svoje životne i po
rodične poslove. U tom smislu naselja treba opremiti
neophodnim sadržajima za normalan život porodice, a
prema prioritetim a koje će utvrđivati sami građani.
U planove razvoja mesnih zajednica i opština treba
uključiti delatnosti za zadovoljavanje ličnih i zajednič
kih potreba građana, delatnosti za zbrinjavanje i vas187
�pitanje dece u predškolskom dobu, produženi i ćelodnevni boravak u školama, društvenu ishranu za zapo
slene i za članove porodice, ustanove za negu obolelih
članova porodice i brigu o ostarelim licima, i druge
oblike zdravstvene preventive dece i odraslih, servise
za pranje i peglanje, održavanje čistoće u stanu, hemijsko čišćenje, opravke aparata za domaćinstvo, ob
jekte za rekreaciju, snabdevanje, prostorije za društve
ni život, parkove, dečja igrališta, bračna i porodična
savetovališta za planiranje porodice itd.
U planovima mesnih zajednica i planovima društveno-politčikih zajednica, delatnosti za podruštvljavanje po
slova domaćinstva i pomoći porodici treba tretirati kao
proširenu funkciju porodice, kao delatnosti od posebnog
društvenog interesa. U skladu s tim, potrebno je utvr
diti rešenja kojima se stvaraju povoljniji uslovi za raz
voj ovih delatnosti. To podrazumeva povoljnija rešenja
na području poreza, doprinosa, amortizacije, komunalnih
usluga, poreza na promet, carina i dr.
9. Delegatski sistem pruža široke mogućnosti da rad
nici u udruženom radu neposredno učestvuju u samo
upravnom političkom sistemu. To je posebno značajno
za prevazilaženje zaostajanja učešća žena u procesu
odlučivanja. Kod ocene funkcionisanja delegatskog si
stema jedan od bitnih pokazatelja njegovog istinskog
ostvarivanja treba da bude i učešće žena u delegatskom
sistemu. Doslednom primenom utvrđenih principa ka
drovske politike treba obezbediti da učešće žena u svim
samoupravnim organima i na rukovodećim funkcijama
odgovara njihovom broju i doprinosu koji one daju
ukupnom razvoju društva.
Na svim nivoima i u svim sredinama neophodno je
analizirati zastupljenost žena na odgovornim društve
nim funkcijama i odgovornim poslovima i radnim za
dacima u udruženom radu, i u okviru dogovorene ka
drovske politike preduzimati mere za poboljšanje po
stojećeg stanja.
Isto tako, neophodno je obezbediti adekvatni je učešće
žena u međunarodnim aktivnostima u celini, u diplomatsko-konzularnim i drugim predstavništvima, kao i
organima za međunarodne odnose u republikama i
autonomnim pokrajinama.
Posebnu pažnju treba posvetiti izboru žena poljopri
vrednih proizvođača u samoupravne organe u osnovnim
zadružnim organizacijama, zemljoradničkim zadrugama i
osnovnim organizacijama kooperanata i dr., srazmerno
188
�njihovom stvarnom doprinosu i ulozi u poljoprivrednoj
proizvodnji.
Veću pažnju treba posvetiti obrazovanju za vršenje sa
moupravnih funkcija, i planskim uzdizanjem kadrova
uticati na adekvatniju zastupljenost žena na odgovorni
jim društvenim funkcijama.
10. Ostvarivanje ustavnih odredbi o pravima i dužnosti
ma svih radnih ljudi i građana da se osposobljavaju,
pripremaju i organizuju za odbranu zemlje, ističe potre
bu još većeg angažovanja žena u opštenarodnoj odbra
ni i društvenoj samozaštiti. Neophodno je učiniti napo
re za povećanje učešća žena u rezervnom sastavu Jugoslovenske narodne armije i jedinicama teritorijaine od
brane i za raspoređivanje na određene dužnosti za koje
imaju odgovarajuću spremu. Neophodno je razmotriti i
utvrditi na kojim dužnostima u Jugoslovenskoj narodnoj
armiji u miru, kao i u kojim organima i telim a koja se
bave pitanjima narodne odbrane, mogu u većoj meri biti
angažovane žene i u tom smislu određenim aktima i
merama stvoriti mogućnost za veće angažovanje žena.
Radi što potpunijeg obučavanja za odbranu i zaštitu
neophodno je i žensku omladinu šire obuhvatiti obu
kom za sticanje praktičnih vojnih znanja i veština.
Veća zastupljenost žena u svim delaftnostima i na ruko
vodećim mestima ima veliki značaj i za jačanje opštenarodne odbrane.
11. Sredstva javnog informisanja (štampa, radio-te'levi
zija i dr.) treba neprestano da afirmišu ulogu i dopri
nos žena ukupnom društvenom razvoju, humanizaciju
odnosa u porodici, suzbijanje shvatanja i ponašanja ko
ja su suprotna samoupravnom opredeljenju, aktivnost
na unapređivanju podruštvljavanja poslova porodice i
domaćinstva, društvenu brigu o deci, prilagođavanje
radnog vremena potrebama radnih ljudi i dr.
III
1. Polazeći od datih konstatacija i ocena, kao i od
utvrđenih stavova u vezi sa unapređivanjem društveno-ekonomskog položaja i uloge žene u socijalističkom
samoupravnom društvu, Skupština SFRJ smatra da dalje
unapređenje socijalističkih društvenih odnosa na os
novama samoupravljanja i uspešniji ekonomski razvitak
je pretpostavka i znači veće uključivanje žena u dru
štveni i ekonomski razvoj. Skupština SFRJ preporučuje
da organizacije udruženog rada, mesne zajednice, samo
upravne interesne zajednice i društveno-političke za
jednice redovno razmatraju ovu problematiku, sagleda
189
�vaju stanje i postignute rezultate kao sastavni deo os
tvarivanja planova razvoja, da donose konkretne mere
za dalje unapređivanje društveno-ekonomskog položaja
žena i da stalnom koordiniranom akcijom u svojim sre
dinama stvaraju uslove za ostvarivanje jednakih pra
va, obaveza i odgovornosti žena i muškaraca u sistemu
samoupravnog udruženog rada i društvu u celini.
Sprovođenje Rezolucije zahteva da Stalna konferencija
gradova, Privredna komora Jugoslavije, savezi samo
upravnih interesnih zajednica i druge samoupravne or
ganizacije i zajednice na nivou federacije razrade od
ređene stavove, kao i da pokreću inicijative i koordi
niraju rad niza drugih samoupravnih i drugih subjekata
na sprovođenju stavova i zaključaka.
2. Skupština SFRJ obavezuje Savezno izvršno veće da
razradi operativni i dugoročni program mera i aktivnosti
za sprovođenje ove rezolucije. Savezno izvršno veće
treba da razmotri koje društvene stavove valja ugrađi
vati u društvene dogovore i propise koji se donose za
sprovođenje plana, kao i koje mere (poreske, carinske
i druge ekonomske mere) treba preduzeti u tekućoj
godini, u srednjoročnom i dugoročnom periodu, radi
stvaranja povoljnijih uslova i podsticanja aktivnosti u
udruženom radu, mesnim zajednicama, samoupravnim
interesnim zajednicama i društveno-političkim zajedni
cama za rešavanje pitanja kojima se doprinosi unapre
đenju društveno-ekonomskog položaja žena i ostvariva
nju jednakih prava, obaveza i odgovornosti žena i muš
karaca u sistemu samoupravnog udruženog rada.
Savezno izvršno veće i savezni organi uprave treiba da
stavove iz ove rezolucije ugrađuju u odgovarajuće predloge zakona i drugih opštih akata koje predlažu Skup
štini SFRJ i koje donose u okviru svojih prava i duž
nosti.
Prilikom podnošenja izveštaja o sprovođenju društve
nog plana razvoja Jugoslavije Savezno izvršno veće
treba da obaveštava Skupštinu SFRJ i o ostvarivanju
ove rezolucije, kao i o merama koje preduzimaju savezn i organi u okviru prava i dužnosti federacije.
»
3. Savezno izvršno veće treba da obezbedi redovno izveštavanje Skupštine SFRJ, kao i Organizacije ujedi
njenih nacija o realizaciji Svetskog plana akcije za os
tvarivanje ciljeva Međunarodne godine žena u našoj
zemlji, kao i drugim pitanjima. Potrebno je da Savezno
izvršno veće aktivno učestvuje u realizaciji Akcionog
190
�programa ekonomske saradnje prihvacenog u Kolombu
prihvaćenog
na predstojecoj konferenciji nesvrstanih zemalja o ulozl
predstojećoj
ulozi
zena u razvoju.
žena
4. Skupstina SFRJ pratice ostvariv.anje zadataka koji su
Skupština
pratiće ostvarivanje
utvrdeni ovom rezolucijom i, u okviru svojih prava i
utvrđeni
duznosti, preduzi·mati !mere za nji'hovu dosUednu rea:l'idužnosti, preduzimati mere
njihovu dostlednu reali
zaciju.
191
��Osnovni sta tistički podaci
o ženi u jugoslovenskom društvu
STANOVNIŠTVO PREMA P O P IS IM A 1953. I 1971
Ukupno
Broj
Procenat
stanovništvo
lica na
aktlvnog
IJoprlvred-
u hiljadam a
1 doma-
u ukupnom
nog u ukup-
ćlnstvo
Procenat po-
stanovništvu nom stanov----------
svega
SFRJ
žena
svega
nlStvu
žene
1953
16 991
8 760
4,3
46,3
30,7
60,9
1971
20 523
10 446
3,8
43,3
30,7
38,2
Bosna i
1953
2 847
1 462
5,0
42,5
26,9
62,2
Hercegovina
Crna Gora
1971
3 746
1 912
4.4
36,7
22,7
40,0
1953
420
218
4.6
36,4
20,0
61,5
1971
530
270
4.3
32,7
19,9
35,0
Hrvatska
Makedonija
1953
3 936
2 075
3,8
47,7
31,8
56,4
1971
4 426
2287
3,4
45,5
34,0
32,3
— Kosovo
— Vojvodina
5,3
40,8
22,9
62,7
4.7
38,3
23,4
39,9
1953
1 504
813
792
3.7
40,8
35,6
1 727
891
3.4
48,4
40,8
41.1
20,4
1953
6 979
3 568
4,6
48,4
32,6
66,7
1971
— Uža te rito rija
645
1 647
1971
Srbija
1 305
1971
Slovenija
1953
8 447
4 273
3.8
45.7
32.4
44,0
1953
1971
4 464
2 286
4,4
52,4
38,6
67,2
5 250
2 665
3,6
51,5
40,1
44,1
1953
1971
1953
1971
816
399
6,4
33,2
10,9
72,4
1 244
607
6,6
26,0
8,4
51,5
1 700
889
3.5
45,4
26,7
62,9
1 953
1 001
3,2
42,7
26,5
39,0
193
�s ta n o v n iš tv o
s ta ro
10
i v is e g o d i n a
p re m a o b r a z o v n o m
n iv o u
U P O P IS IM A 1953. I 1971
U procentima
Bez Školske
spreme I s
1— 3 razreda
osnovne
Škole
4— 7 razreda
osnovne
Škole 1
osnovna
Škola
VISa 1
Srednja
Škola
svega
svega
svega
žene
42.1
24.2
50,1
43,7
6,6
57,4
56,1
15,2
Bosna 1
Hercegovina
1953
1971
67,2
51,9
32,0
80,7
28,5
17,2
36,2
48.5
50,9
Crna Gora
1953
47.2
62,8
46,6
44,3
33,8
1971
25,6
30,5
35,7
37,1
23,2
57,4
54.3
13,9
SFRJ
1953
žene
1971
Hrvatska
1953
1971
— Uža te rito rija
— Kosovo
— Vojvodina
194
0,1
6,1
2.8
1.8
0,5
1.1
0,1
9.0
3,8
2.8
1.2
0,3
7.3
18,5
12,3
60,1
36,1
3.8
2.2
61,3
59,1
11.1
11,2
23,0
8,0
24.9
31,6
1953
15.2
14,6
72,7
78,0
6,8
6,5
66,8
1953
43,2
55,8
48,9
25,9
1953
1971
44,5
35,3
60,7
28,0
71,2
36,8
82,5
56,1
47,2
55,2
74,0
39,6
53,2
34,3
39,8
28,4
50,1
33,5
18,8
24,0
1953
1971
2.0
58,2
1953
1953
1971
0,3
62,2
1971
Srbija
0,6
2.8
0,3
3,8
10,0
60,8
1971
Slovenija
5,3
žene svega žene
59,8
43,8
18,0
50.7
1971
M akedonija
4.1
10,8
24,7
51,7
63,0
60,8
50,5
14,5
36,8
62,5
63,9
6,6
14,7
7.0
15,0
2.3
6,9
7.5
17,4
visoka
Škola
6,9
17,0
3,5
9.4
4,0
0,7
3.2
0.3
2.6
0,8
1.7
2,1
1.1
1.3
0,3
3.0
0.7
3,0
1,9
0,3
0.8
04
2.1
0,0
10,2
3,4
1.1
3,7
3,1
10,4
0.1
1.3
0,5
2,6
1.8
0,4
0,2
1,5
�NEPISMENO
STA N O VNIŠTVO
STARO
10
I
V IS E
G O D IN A
PO
STAROSTI
I POLU U P O P IS IM A 1953. I 1971
U procentima
Ukupno
10— 19
nepism eni
godina
20— 34
35— 64
65 I vISe
godina
svega žene svega žene svega žene svega žene svega žene
SFRJ
1953
25,4
17,3
16,3
26,2
36,7
49,6
54,7
64,9
15,1
35,8
22,2
12,2
1971
3.1
4.0
5,2
8,6
21,6
32,3
42,8
52,7
Bosna i
1953
40,2
57,2
23,3
17.3
31,2
50,6
63,0
81,5
81,5
91,9
Hercegovina
1971
23,2
35,1
4,2
6,1
11,7
20,3
39,7
59,1
70,2
83,7
Crna Gora
1953
30,1
44,5
7,4
3,5
17,3
29,4
48,9
69,6
60,8
92,7
1971
16,7
25,6
2,7
3,3
3,5
5,7
26,2
41,1
58,9
77,9
1953
16,3
22,4
5,3
6.8
6,8
10,5
23,8
32,1
44,9
53,9
1971
9,0
12,9
1.3
2,6
29,3
36,1
35,7
48,3
15,9
23,7
37,3
11.1
55,0
16,2
1953
1.3
20,0
1.8
72,8
78,9
93,0
1971
18.1
25.1
4,0
4,9
5,4
8,6
29,3
41,9
65,2
1953
2.7
2,8
1.0
8.4
0,9
2,9
2,8
10,4
1971
1,2
1.3
0,8
0,7
1.1
0,6
79,0
11,4
0.6
1,2
3,9
3,9
1953
27,9
40,5
11.7
16,7
17,2
28,2
1,1
40,9
57,6
60,7
73,7
1971
17,3
25,7
3,7
4,6
5.0
8,0
23,8
36,4
49,0
63,0
1953
29,5
44,9
9,9
15,1
16,5
28,7
46,0
68,3
69,3
87,1
1971
17,6
27,5
2,2
2.6
3,5
5.6
23,9
38,5
54,9
74,4
1953
54,8
72,1
37,2
46,0
70,4
77,0
91,2
92,8
98,2
1971
31,5
42,8
10,3
44,8
13,8
15,1
24,8
56,7
76,3
83,7
1953
12,9
17,0
5,0
5,3
7.6
19,0
22,0
31,5
91,1
38,0
1971
9.0
12,8
2,3
2,4
3,2
11.1
4,8
11,8
17,1
22,8
27,5
Hrvatska
Makedonija
Slovenija
Srbija
— Uža
te rito rija
— Kosovo
— Vojvodina
195
�PRIRODNO KRETANJE STANOVNIŠTVA
Na 1000 stanovnika
Broj
stanovnika
u hiljadam a
SFRJ
živoro
đenih
1952
16 798
29,8
1978
umrlih
17,3
40,2
Umrla odoj
čad na 1000
prirodnog
priraštaja
11,8
8,7
živoro
đenih
18,0
105,1
33,8
113,9
Bosna i
1952
21 968
2 791
Hercegovina
1978
4 133
17,3
12,5
5,9
Crna Gora
1952
416
32,0
9.3
1978
582
18,0
6.1
Hrvatska
1952
3 913
23,4
12,3
1978
4 578
14,8
11,1
10,7
4,1
21,6
Makedonija
1952
1 280
39,9
14,0
25.9
129,8
14,2
57,5
64,3
16,2
8,6
27,7
11.4
32,4
22,7
11,9
80,4
1978
1 835
21,2
Slovenija
1952
1 498
22,8
1978
1 812
17,8
7,0
10,4
10,4
Srbija
1952
6 900
28,5
11,8
16,7
1978
9 028
17,7
1952
4 407
27,4
9.1
10,8
8.6
16,6
1978
5 499
15,0
5.8
1952
793
44,7
9.2
17.4
1978
1 526
32,0
6.2
1952
1 700
23,8
12,1
1978
2 003
14.1
10,9
27,3
102,3
— Uža terito rija
— Kosovo
— Vojvodina
SREDNJE TRAJANJE 2IV O TA
PO SO C IJA LIS TIČ K IM
12,4
7.4
103,0
37,8
87,0
26,3
27,3
25,8
145,9
69,8
113,2
11.7
3,2
16,4
REPUBLIKAMA
I A U T O N O M N IM POKRAJINAMA
1952--1 9 5 4
1 9 6 0 -1964
1974— 1975
muSkarcI
žene
muSkarcl
žene
muSkarcl
žene
56,9
59,3
62,3
66,9
66,5
Crna Gora
52,6
58,4
65,4
Hrvatska
Makedonija
59,0
54,9
63,2
55,1
69,0
61,8
69,5
66,7
66,6
Slovenija
63,0
57,1
66,1
58,8
59,1
48,6
58,3
61,1
45,3
62,1
59,2
62,0
64.3
60,8
66,2
62,7
64,8
65,4
62,6
71,7
54,8
59,9
71,9
64,7
67,0
55,5
68,3
66,7
67,3
68,5
65,5
67,1
SFRJ
Bosna I Hercegovina
Srbija
— Uža terito rija
— Kosovo
— Vojvodina
196
57,1
63,6
70.8
73,9
73,5
70,2
74,2
71,1
72,7
67,4
72,7
�ŽIVO R O Đ ENI
PREMA MESTU
S O C IJA LIS TIČ K IM
POROĐAJA
REPUBLIKAMA
I STRUČNOJ
I A U T O N O M N IM
POMOĆI
PO
PO K R A JIN A M A
U procentima
Rođeni uz stručnu pomoć
Rođeni u zdravstvenoj
van zdravstvene
o rg anizacije
organizaciji
1959
1978
1959
1978
SFRJ
Bosna 1 Hercegovina
42,2
83,3
10,1
2,2
25,1
78,9
4,6
2.6
C m a Gora
43,7
88,2
1.6
2,1
Hrvatska
52,7
97,1
22,5
1.7
3,8
4.8
Makedonija
35,4
73,5
Slovenija
73,5
99,2
24,7
0,4
Srbija
45,0
78,3
7.5
2,1
— Uža te rito rija
51,8
92,3
0,8
— Kosovo
16,6
44,4
1.6
1,2
— Vojvodina
61,1
96,3
32,4
2,9
3,6
UCESĆE ZAPOSLENIH ŽENA U UKUPNOJ ZAPO SLENO STI*)
U procentim a
1964
1974
1976
24,8
21,5
29,2
24,9
33,9
29,2
34,5
29,5
Industrija 1 rudarstvo
24,4
30,2
33,0
33,6
Poljoprivreda 1 ribarstvo
Šumarstvo
23,0
18,6
20,5
21.5
13,7
6,8
7.4
8,2
8.3
6,9
8,8
11,0
32,4
12,2
14,4
9.1
13,9
41,8
47,1
21,0
21,3
25,4
1954
UKUPNO
Privredne delatnosti
Građevinarstvo
Saobraćaj 1 veze
Trgovina 1 ugostiteljstvo
Zanatstvo
Stambena 1 komunalna delatnost
Vanprlvredne delatnosti
Kulturna 1 socijalna delatnost
Društvene delatnosti 1 državni organi
48,9
21.1
58,7
38,7
31,3
30,8
41,8
51,7
56,6
57,6
51,8
56,3
59,6
60,5
42,0
48,3
50,3
27,3
*) Godišnji prošek zaposlenih u društvenom sektoru I sektoru Individualne
svojine.
197
�PROSECNE STOPE RASTA ZAPOSUAVANJA
1954— 1964
1964— 1974
1954— 1974
1954— 1979
UKUPNO
Muškarci
6.1
2.3
4.1
5.4
3.5
43
3.6
2ene
7,8
1.6
3.8
53
5.7
UČEŠĆE ZAPOSLENIH 2ENA PO S O C IJA LIS TIČ K IM
REPUBLIKAMA
1 A U T O N O M N IM POKRAJINAM A 1979*)
Procsnat zaposlenih žena
Ukupno
zaposlenih
radnika
svega
u privrednim
delatnoetlma
u hiljadama
SFRJ
Bosna I Hercegovina
C m a Gora
Hrvatska
M akedonija
8lovenlJa
Srbija
— UZa te rito rija
— Kosovo
— Vojvodina
5 615,0
798,0
121,3
1 369,9
409,3
779,5
2 137,0
1 421,5
187,6
547,9
353
303
31,0
38,8
29,9
43,9
32,6
33,0
20,4
35,2
*) DruStvenl sektor I sektor Individualne svojine.
198
303
253
263
34.0
28,0
393
27,8
28,0
183
303
o vanprl«
vrednlm
delatnostlma
583
553
493
64,7
49.1
70,8
543
55.7
32,1
813
�UCESĆE 2ENA
U U KUPNO M
BROJU ZAPOSLENIH
O D G O VAR AJU ĆEG
STEPENA STRUČNOG OBRAZOVANJA (K V A L IF IK A C IJ E ) PO D E L A T N O S T IM A *)
S tanje 31. decem bra 1976
Procenat zaposlenih žena odgovarajućeg atepena
k v a llflkovani
41,6
53,6
50,4
6,2
21.5
38,8
34,1
Privredne delatnostl
29,9
23.4
26,0
47,1
47,3
6,0
21,0
36,5
30,1
Industrija I rudarstvo
39,9
22,4
23,2
44,5
55,7
3,6
20,2
46,4
38,8
Poljoprivreda I ribarstvo
19,7
10,9
16,7
40,7
30,2
5,0
6,5
17,0
21.5
šumarstvo
8.7
8,2
22,9
31,5
23,5
2.3
2.2
3.8
8.7
Vodoprivreda
9.8
11,2
20,7
34,9
33,3
0,5
4.6
Građevinarstvo
7.9
18,2
18,9
34,8
30,8
0,7
1.1
1,3
2,8
2,8
5.4
n ekvallf I kovani
vlsokokva
llflk o v n l
33.1
polukvaliflkovanl
visoko
34,6
niže
vISe
UKUPNO
srednje
svega
stručnog obrazovanja
Saobraćaj 1 veze
13,1
21,7
21,2
37,9
24,7
0.5
2.2
9.7
16,4
Trgovina
46,1
29,0
31,9
58,7
56,3
22,7
53,2
32,0
28,3
U gostiteljstvo 1 turizam
Zanatstvo
80,9
33,3
33,3
58,4
68,5
20,7
49,5
76,5
77,8
17,0
12,1
13,7
34,4
53,0
2,3
9.7
30,6
37,1
delatnost
17,9
25,1
22,1
45,0
27,5
1,5
4.9
13,5
17,9
Flnansljske 1 druge usluge
49,1
30,4
41,6
61,8
64,5
7,4
23,7
35,0
46,5
Vanprivredne delatnostl
56,0
40,6
52,0
65,2
60,6
9,2
32.2
75,9
73,1
Obrazovanje 1 kultura
Zdravstvo 1 socijalna
zaStlta
52,8
44,2
55,4
57,3
57,4.
8,4
24,6
66,4
68,2
74,1
4 7,0
72,1
85,6
74,6
16,5
51,6
85,5
84,6
42,8
28,9
30,5
51,1
55,4
4,8
18,7
61,9
61,3
Stambena 1 komunalna
DruStveno-polItlčke
zajednice 1 organizacije
*) Samo druStvenl sektor.
199
�LICA KOJA TRA2E ZAPOSLENJE PREMA STEPENU STRUČNOG
OBRAZOVANJA 1979
GodISnJI prošek
Kvallflkaclona
Ukupno
struktura
u h llja - Procenat--------------------dama
tena
ukupno
žene
UKUPNO
762
53,7
100,0
100,0
S visokim , vISIm 1 srednjim obrazovanjem
175
63,1
22,9
Vlsokokvallflkovanl 1 kvallflkovanl
138
92
357
18,1
12.1
46,9
26,9
13,2
Polukvallflkovanl 1 s nižim stručnim obrazovanjem
39,0
60,0
Nekvallflkovanl
r a z v o j s k o ls t v a po n iv o im a
1 9 3 8 /3 9
—
53 JZ
Osnovne Škole
Škole
1938/39
9190
1945/46
10 666
1975/76
1977/78
13 442
Srednje Škole
1938/39
VISe 1 visoke Škole
1945/46
1975/76
1977/78
1938/39
1945/46
1975/76
1978/79
13 188
1 086
959
...* )
26
33
303
349
46,4
1 9 7 7 /7 8
Ukupno
školska
godina
13.5
Učenika
učenika u Procenat
na 1
hiljadam a učenica nastavnika
1 471
1 442
2 856
2 831
211
114
833
919
17
25
394
440
42,5
42,0
47.1
47,5
34.1
29.8
45,3
45,6
23.3
38,9
39,9
39,5
42
50
22
21
16
8
17
17
14
20
• • •
19
*) Ukupan broj Škola se ne može dati, pošto bi to u toku realizacije proceea
reforme srednjeg obrazovanja značilo v lieatru ko prikazivanje pojedinih obra
zovnih Institucija.
200
�ZASTUPLJENOST UCENICA U SREDNJIM ŠKOLAMA, 1977/78
Struktura
učenica po
procenat vrstama
škola u
učenica
U čenici
Škole
ukupno
procentim a
919 070
Srednje škole — ukupno
45,6
100,0
37,5
29,9
7.6
62,5
11.7
27,4
6.1
0.8
0.1
0,2
11.9
1.3
6.1
0.9
0.1
Obrazovanje prema programu
reforme
963
339 488
Prva faza (zajednička osnova)
631
273 442
Druga faza (završni stepen)
332
66 046
46,3
45,8
48,3
1 824
579 582
45,3
Obrazovanje koje n ije obuhvaćeno
programom reform e
ško le za kval iff kovane radnike
548
181 251
27.1
Tehničke i druge stručne škole
742
213 079
Tehničke škole
319
85 705
51
9723
53,9
29,9
33,8
23.4
15,6
73,7
66,4
86 JI
73,1
24,4
73,3
58,6
52,2
Poljoprivredne škole
šumarske škole
7
1 606
Saobraćajne škole
23
5 167
Ekonomske škole
193
67 852
A dm inistrativne škole
31
8 371
100
29 519
18
M edicinske škole
5 136
O stale tehničke škole
Opštetehnlčke škole
4
*) Ukupan
škola
ae
ne
može
4535
450
broj
7 918
49
G im nazije
951
31
Škole za obrazovanje nastavnika
Um etnlčke škole
171 848
d a ti,
Jer
bi
to
u
toku
M
0.6
21,4
re a liz a c ije
procesa reform e srednjeg obrazovanja znaSllo višestruko prikazivan je poje
dinih obrazovnih In stitu cija.
201
�ZASTUPLJENOST STUDENTKINJA NA VISOKIM ŠKOLAMA 1078/79 GODINE
Studenti
Škole
Fakulteti
198
Struktura
studentklnja
ukupno
procenat po vrstama
studentklnja
Škola u
procentima
314 276
39,9
100,0
46,5
16,7
55,5
52,8
84,9
24,5
5,8
9,6
7,6
1,6
1,6
Pri rodno-matematlčkl
Tehnički
14
15 734
71
72 322
M edicinski
12
17 248
3 718
Farmaceutski
4
4
Poljoprivredni
8
9 846
Šumarski
4
3 063
Veterinarski
3
Biotehnički
1
2 436
1 355
Stomatološki
Ekonomski
22
Za spoljnu trgovinu
1
Za turizam I spoljnu trgovinu
Za hotelijerstvo
1
Za turizam 1 ugostiteljstvo
Pravni
1
2 385
62 596
2832
751
770
1
395
20
58 108
23,8
32,2
40,6
46,5
56,1
43,4
41,0
25,1
48,1
1,9
0,6
0,8
0,4
23,2
1.3
0.3
0,3
0,1
22,3
M eđufakultetskl studij
za socijalni rad
1
302
Političkih nauka
4
8 976
3 012
1 746
Organizacionih nauka
1
Za organizaciju 1 Informatiku
Filozofski
1
7173
30,7
100,0
1
1
1
2 539
2 987
1 180
467
15,9
66,2
12,9
131
114 693
13,8
48,9
24.1
23,5
38,9
29
8
4
19 756
4855
5 144
1 951
29 119
18,1
10,4
83,4
20,3
47,7
30 314
45 8 4
Za novinarstvo
PedagoSkl
1
291
2
Za Industrijsku pedagogiju
DefektoloSkl
2 164
1 536
2
2 804
5
1
16
5
1
3 325
1 663
Likovna umetnoat
Prlmenjena umetnoat
Muzička umetnoat
Za pozorlšte, film , radio 1 televiziju
1
965
302
1 729
586
Visoke Škole
4
Tehnička
Ekonomsko-komercIJalna
Za organizaciju rada
Za fizičku kulturu
1
VISe Škole
202
7
3582
3
Tehničke
Saobraćajne
M edicinske
Poljoprivredne
Ekonomske
0A
27,8
10
2
Akademije umetnostl
0,2
2,8
0,6
12,6
2,6
0,1
1.0
0,4
1.6
0,4
0,1
100,0
20,1
9.8
58,8
11.5
FlloloSkl
Za fizičku kulturu
Za narodnu odbranu
87,1
38,8
17,2
45,0
52,0
70,3
36,8
58,2
33,7
73,3
14,8
7,3
39,7
29,6
45,4
48,3
6
15
sr,o
100,0
8,0
1,1
9.6
0,9
31,2
�Struktura
Studenti
studentklnja
procenat po vrstam a
ukupno
škola u
studentklnja
Škole
p rocentim a
Pravne 1 upravne
4
6 671
47,5
7,1
S tatistička
1
51
58,8
0,1
Pedagoške
39
25 628
51,6
29,7
Za socijalne radnike
5
4 196
67,0
6.3
Za radnike unutrašnjih poslova
2
1 014
8,1
0,2
Za organizaciju rada
2
2 901
16,1
1.0
16
13 437
15,8
4,8
Za obrazovanje radnika
SPECIJALISTI, M A G IS T R I I DOKTORI N A U K A
S p e c ija lis ti I m agistri
Doktori nauka
1962
do
1945
1976
1977
1978
do
1978
1976
1977
1978
1978
UKUPNO
14 284
1 567
1 900
1 937
9 635
715
687
772
Muškarci
10 878
1 204
1 413
1 442
7 845
590
548
629
2ene
Procenat žena
3 406
23,8
363
23,2
487
25,6
143
495
1 790
125
139
25,5
18,6 17.5 20,2 18,5
KADROVI I KAPACITETI U ZDRAVSTVU
1939
Lekarl I stomatolozi
Stanovnika na 1 lekara
Srednje medicinsko osoblje
Bolesničke postelje
Stanovnika na 1 postelju
4
3
3
31
754
236
852
665
501
1950
5
3
4
49
138
021
158
754
329
1975
1977
31 059
687
67 406
34 1 3 7
126 000
169
130 135
167
763
78 516
203
�KORISNICI ZDRAVSTVENOG OSIGURANJA
U hiljadama
1947
Indeks
1978
1978
1947
Osigurana lica
2 963
1 197
16 939
169
77
1 469
509
869
Starosnih
28
Porodičnih
64
546
414
1 950
646
1 597
9 612
601
Aktivni oslguranlci
Korisnici penzija
Invalidskih
O stali oslguranlci
POTROŠNJA IZABRANIH
571
489
5658
661
PREHRAMBENIH PROIZVODA PO ČLANU
D O M A Ć IN STVA
U kilogramima
Sva domaćinstva
1963
Pšenično 1 raženo brašno
Radnička
domaćinstva
1973
1963
1973
101,8
91,6
49,9
33,0
Kukuruzno brašno
32,8
Kromplr
56.7
Ostalo povrće
69,8
15,1
59,0
88,9
2.5
45.6
87,7
Sveže voće 1 grožđe
48,3
67,0
3.9
48,1
73,5
56,2
9.6
8.4
24,0
1.4
8.7
8.7
35,7
3.3
97,0
8.9
73,3
4.6
91,2
8.5
M eso
Sveža riba
Jestivo u lje , litara
Životinjske 1 druge b iljn e masnoće
M leko, litara
18,4
32,2
1.0
4.9
2.9
7,9
80,2
5,5
M lečnl proizvodi
Jaja. broj
74
Šećer
10,6
129
15,9
77
14,1
75,0
11.8
6,7
135
16,2
PROCENAT D O M A ĆINSTAVA S N EK IM TRAJNIM POTROŠNIM DOBRIMA
Radnifika
Sva domaćinstva
domaćinstva
1963
Električni I plinski šporetl
Bojleri
Frižideri
Usisivači
Televizori
Veš-mašlne
Putnička kola
204
1973
1963
1973
38,9
14,4
25,1
15,0
28.1
60,7
28,9
53,5
29,8
52.1
68,9
28,6
48,8
31,5
55.7
86,3
47,6
79,8
553
81.4
10,9
7,9
34,9
17,8
21,3
18,2
59,7
32,8
�ŠEMA DELEGATSKOG SISTEMA 1978
B i r a č i
osnovne
organizacije
udruženog
rada i radne
zajednice
5008234
Birači
državni
koji rade
u mesnim
organi
sredstvima, samostalne
zajedni
obavljaju i društvenoza rad
cama
profesionamu -političke
u svojini
14 422 069
građana
delatnost organizacije
229 966
56 4 5 4
3 913 974
Društveno-političke
organi
zacije
14 4 2 2 0 6 9
I
53 702
(5,1%)
' 469 459
(33,6%)
1849
(21,2% )
članovi
delegacija
lovi,
P ia r
deleg<adja
130735
(9 ,9 % )
Članovi
Članovi
Članovi ■ Članovi
delegacija delegacija delegacija delegacija
9 2 4 34
(19.9 %
)
39037
(38,0% )
Veće udruženog rada Veće mesnih zajednica DruštvenopditiČko veće
r- -delegata 22741 (ia.8%f -deiegata 13&31 (11.5% )' -delegata 13463( 22AX)
Skupštine opština -delegata 50035( 1. 8%)
7
Veće udruženog rada
ĐruŠtveno-poliiičko veće
Veće opština
-delegata 880(21,9%)* -delegata 533(14,3% )* -delegata 502 (20,9%)
Skupštine republika i autonom nih pokrajina
-delegata 1915 ( 19.5 %)
Savezno veće
-delegata 2 2 0 ( 20 , 0 %)
Veće republika i pokrajina
-delegata 88 ( 10,2 % )
Skupština SFRJ -delegata
'
308 ( 17. 2 % )
Objašnjenje: u zagradije dat procenat žena
Bez podataka za SR Sloveniju .je r se ne biraju stalni delegati
UČEŠĆE ŽENA
SKUPŠTINAMA
U
SKUPŠTINI
SFRJ.
REPUBLIČKIM
I
PO K RA JIN SKIM
U procentim a
1958
Skupština SFRJ
1963
1967
1969
1974*)
1978
7,0
19,6
13,3
7,9
13,6
17,2
5,5
4.7
13,3
8,4
18,0
9.7
10,3
13,7
21,5
16,1
24,3
20,0
25,2
16,1
12,2
18,6
8,1
7,9
18,3
11.3
17,5
5,3
3,5
8,2
6.3
8,8
7,6
12,3
13,0
15,6
11,9
17.2
15,6
26,0
19,1
16,9
24,1
22,2
Republičke i pokrajinske
skupštine
Bosna i Hercegovina
Crna Gora
Hrvatska
Makedonija
Slovenija
Srbija
— Kosovo
— Vojvodina
IM
17,0
17,7
9.1
16,6
12,4
20,0**)
25,6
21,6
24,5
*) Do 1974. godine podaci se odnose na poslanike u okviru predstavničkog
skupštinskog sistem a. Za 1974. podaci se odnose na delegate u okviru
delegatskog sistem a prema Ustavu SFRJ Iz 1974. godine.
* * ) Samo delegati u društveno-polltičkom veću.
205
�UČEŠĆE ŽENA U OPSTINSKIM SKUPŠTINAMA
U procentima
1958
1963
1967
6,0
164
94
Bosna 1 Hercegovina
3,5
18.1
Crna Gora
Hrvatska
3,1
6.5
Makedonija
5,1
Slovenija
124
20,1
Srbija
5,8
—
— Uža te rito rija
—
SFRJ
— Kosovo
1974*)
1978
6,9
154
174
8.0
6,0
15,6
17,6
144
6.6
194
94
7,8
34
7.1
11.1
14 4
12,7
12,6
16,6
284
2 8 4 **)
18,9
17,7
—
114
—
—
—
—
—
—
5,1
7,2
— Vojvodina
1969
—
44
7,1
—
14 4
—
154
14,0
7.5
104
124
16.1
204
234
*) Važi napomena uz prethodnu tabelu.
* * ) Samo delegati u društveno-polltlčkim većima.
UČEŠĆE ŽENA U R A D N IČ K IM SAVETIM A O R G A N IZAC IJA
RADA PRIVREDNIH I DRUŠTVENIH DELATNOSTI 1976 GODINE
UDRUŽENOG
Delegati radničkih saveta — radnici
OUR u kojima se
obrazuje radnički savet
ukupno
procenat
OUR u kojima se ne
obrazuje radnički savet
ukupno
žena
žena
UKUPNO
Industrija 1 rudarstvo
Poljoprivreda 1 ribarstvo
Šumarstvo
Vodoprivreda
Građevinarstvo
Saobraćaj 1 veze
Trgovina
U gostiteljstvo 1 turizam
Zanatstvo
Stambena 1 komunalna delatnost
Flnansljske 1 druge usluge
Obrazovanje 1 kultura
Zdravstvena 1 socijalna zaStlta
206
344 839
115 456
20 279
6 290
1 266
30 724
19 647
40 023
13 807
8 407
8 446
7 310
50 917
22 667
26,5
23,1
225 739
16 361
11.5
8,0
1.0,0
16 693
1 307
502
94
13,2
29,5
41,4
9 021
2 758
11 010
5 942
5 734
7 269
10 656
112 495
16,5
16,2
28,7
404
594
procenat
25 991
414
28,1
16,4
18,8
12,0
15,9
24,2
33,9
45,5
26,2
21,5
36,2
47,7
62,7
�BROJ M E S N IH
ZAJED NICA
I
Č LA NO VA
ORGANA
S A M O U P R A V U A N JA
M E S N IH ZA JED NICA 1977
Broj mesnih
Članovi organa sam oupravljanja
zajednica koje
m esnih zajednica
su dostavile
ukupno
IzveštaJ
procenat žena
10 018
178 107
7,2
1 200
35 843
16,7
7 351
109 837
3,4
1 467
32 427
9,8
1 285
33 410
5,6
162
2 426
5,3
Hrvatska
2 655
37 826
7,7
Makedonija
1 240
11 612
2,4
953
19 786
15,3
Srbija
3 723
73 047
6,4
— Uža te rito rija
SFRJ
Ukupno
Gradske
Seoske
M ešovite
Bosna 1 Hercegovina
C m a Gora
Slovenija
2 887
53 823
5,9
— Kosovo
319
8 359
4.7
— Vojvodina
517
10 865
9,9
AKTIVNOST M E S N IH ZA JE D N IC A U 1976
Seoske
M ešo vite
Ukupno
Gradske
178
74
42
62
Osnovne ustanove
Za dnevni boravak dece
— Ustanove
— Obuhvaćena deca
15 104
9 497
1 557
4 050
O m ladinski klubovi
754
179
406
169
Biblioteke
214
40
126
48
428 844
122 680
197 133
109 031
— Nabavljene knjige
Đačke kuhinje
— Deca korisnici
358
44
232
82
89 639
20 622
44 388
24 683
Aktivnosti
O pism enjavanje
— Kursevl
331
45
227
59
— Opism enjeni
12 435
1 984
7 808
2 643
Kulturno-zabavne priredbe
— Priredbe
22 559
3 505
13 083
5 971
5 785
1 029
2 998
1 758
— Posetlocl u hiljadam a
Zdravstveno prosvećlvanje
— Kursevi
— Slušaocl
1 788
422
926
440
126 776
29 104
62 303
35 369
8 276
34 691
918
1 702
5 893
1 465
26 604
6 385
Komunalna izgradnja i uređenje naselja
Putevl u km
— Izgrađeno
— Opravljeno
Mostovi 1 propusti
— Izgrađeno
— Opravljeno
Zasađeno stabala
Uređeno zelenih površina u ha
Pošumljeno površina u ha
Novoizgrađenl objekti
— Trafostanice
— Priključne električne mreže u km
— Vodovodni rezervoari
— Vodovodne razvodne mreže u km
— KanalIzaclone mreže u km
10 285
326
4S2
8 569
7 847
1 390
9 814
824 647
542 891
443
126 868
1 461
154 888
689
12 737
630
10 895
329
1 212
1 919
230
676
1 209
4 591
2 144
5 161
556
1 777
477
1 606
297
7
2
7
2
044
708
369
100
87
602
1 247
1 475
480
207
�Vida Tomšič
Rođena je 1913. godine u Ljubljani, gde je završila
Pravni fakultet.
Na Univerzitetu je pristupila naprednom studentskom
pokretu, a 1934. godine je postala član Komunističke
partije Jugoslavije. Na V konferenciji KPJ 1940. go
dine u Zagrebu, na kojoj je održala referat O žens
kom pitanju i radu među ženama, izabrana je za člana
Centralnog komiteta KPJ. Godine 1941. bila je među
osnivačima časopisa »Naša žena«, koji i danas izlazi.
U toku narodnooslobodilačkog rata od 1941. do 1945.
godine obavljala je više
istaknutih dužnosti. Već
1941. godine kao ilegalac zatvorena je i osuđena od
fašističkog vojnog suda na 25 godina robije. Posle
kapitulacije Italije bila je jedan od organizatora pre
komorskih brigada u južnoj Italiji, odakle se vraća u
zemlju i aktivno učestvuje u na rodnooSlobođilačkoj
borbi. Odlikovana je Ordenom narodnog heroja.
Posle oslobođenja veoma je zapažen njen rad u poli
tičkom životu zemlje. Između ostalog, bila je predsednik Skupštine SR Slovenije i predsednik Veća na
roda Skupštine SFRJ, predsednik Centralnog odbora
Antifašističkog fronta žena Jugoslavije i predsednik
Saveznog saveta za planiranje porodice. Učestvuje i
u spoljnopolitičkim aktivnostima Jugoslavije kao član
parlamentarnih delegacija, delegacija na zasedanjima
Organizacije ujedinjenih nacija, Komisije za socijalni
razvoj EGOSOC-a,
kao i na mnogim međunarodnim
skupovima, naročito onima koji se bave pitanjem ljud
skih prava i položaja žena.
Sada je član Predsedništva SR Slovenije, predsednik
republičkog Saveta za međunarodne odnose, član CK
Saveza komunista Jugoslavije i redovni profesor za
porodično pravo na Pravnom fakultetu u Ljubljani.
Objavila je više govora, predavanja, intervjua i člana
ka o političkim i društvenim temama. Na engleskom
jeziku izašao je 1975. godine izbor njenih tekstova
pod naslovom Status of Women and Family Planning
in Yugoslavia, a knjiga njenih članaka Žena, rad, poro
dica, društvo izašla je u dva izdanja na slovenačkom
jeziku (1976. i 1978. godine).
208
��VidaTomšič
U RAZVOJU
SOCUALISnČKE
SAMOUPRAVNE
JUGOSIAVUE
JP
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Žena u razvoju socijalističke samoupravne Jugoslavije
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Novinsko-izdavačka radna organizacija Jugoslovenska stvarnost
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
PDF
Language
A language of the resource
SH
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Žena u razvoju socijalističke samoupravne Jugoslavije
Subject
The topic of the resource
U ovoj publikaciji prikazujemo napore i dostignuća na putu k punoj ravnopravnosti žena u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. Naše viđenje borbe za ravnopravnost i emancipaciju žena zahtevalo je da prikažemo tu borbu u istorijskoj perspektivi i kao sastavni deo borbe radničke klase i radnog naroda za socijalno i nacionalno oslobođenje. Što se tiče ciljeva i metoda borbe za ravnopravnost žena, smatramo da je potrebno stalno postavljati pitanje: ravnopravnost u odnosu na koga i u kom pogledu? Ako pokušamo da odgovorimo na tako postavljeno pitanje, odmah možemo utvrditi da se ne radi samo o nekim formalnim pravima žena koja bi ih izjednačavala s postojećim pravima muškaraca. Poznato je da i muškarci, naročito radnici, radni seljaci i radna inteligencija u određenim društvenim uslovima ne uživaju sva prava, odnosno da su mnogi i obespravljeni. Prema tome, nema ljudske emancipacije ako ona ne obuhvata oba pola. Zato nije moguće prikazivati borbu protiv neravnopravnosti žena izvan okvira zajedničke borbe radničke klase i svih naprednih društvenih snaga za ostvarenje svih čovekovih prava. U ovoj knjizi ćemo pokušati da pokažemo kako su se postavljali ciljevi borbe i kojim putem odnosno kako su se oni ostvarivali u Jugoslaviji. (Iz uvodnog teksta)
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Vida Tomšič
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Novinsko-izdavačka radna organizacija Jugoalovenska stvarnost — OOUR Jugoalovenski pregled, Beograd
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1981.
Contributor
An entity responsible for making contributions to the resource
Urednik: Božidar Đurović
Rights
Information about rights held in and over the resource
Novinsko-izdavačka radna organizacija Jugoalovenska stvarnost — OOUR Jugoalovenski pregled, Beograd
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
PDF
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
42-M
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
212 str.
brak
domaćinstvo
emancipacija
industrijalizacija
nesvrstani
NOB
obrazovanje
porodica
radnički pokret
ravnopravnost žena
samoupravljanje
udruženi rad
Vida Tomšič
zdravstvo
žene u socijalizmu
ženske organizacije
-
http://afzarhiv.org/files/original/dc566c240fb6bf7939a0a3fc90b3783b.pdf
b06de7d2ce907cfc33ce204454d96df6
PDF Text
Text
����KAKO SLAVITI NAŠE PRAZNIKE
8 MART — MEĐUNARODNI DAN ŽENA
Nada Cazi:
DRUŠTVENI
POLOŽAJ ŽENE
�Izdavač: Novinsko-izdavačka ustanova »Pregled«,
41000 Zagreb, Lenjinov trg 2
Direktor: Nenad BRKIĆ
Urednik izdavačke djelatnosti: Marijan GRAKALIĆ
Grafička oprema: Duško SOJLEV
Lektor: Vanja GRAOVAC
Korektor: Ivan HIGI
Tisak: »GLAS ISTRE« — OOUR Tiskara »OTOKAR
KERSOVANI« Pula
�O problem im a društvenog položaja žena kod
nas se rijetko i nerado govori. Većina te problem e
poistovjećuje s raznim, m anje više, pom odarskim
fem in ističkim pokretim a na Zapadu, ili suprotno
od toga, sa željom da se žene, posebno žene rad
nice, poistovjete s radnicima u cjelini. Iz toga pro
izlazi i stav da smo, uvođenjem pravne jednakosti
žene, riješili i sve osnovne problem e koji su vezani
uz njihov položaj u udruženom radu, da su pita
nja društvene emancipacije žena pitanja nedavne
ili nešto davnije prošlosti, te da, ukoliko zaista
zastupamo stav o njihovoj ravnopravnosti, pro
bleme koji eventualno i postoje nije potrebno po
sebno isticati.
Ovom brošurom, koja se izdaje u povodu Me
đunarodnog dana žena i predstojećih proslava 8.
marta željeli sm o ukazati na nedostatke i jednog
i drugog pogleda na problem e društvenog položaja
žena u suvrem enom svijetu, posebno u našoj zemlji.
�Polazimo, naim e, od stanovišta da je današnji
dru štven i položaj žene rezultanta djelovanja niza
fa kto ra kako ekonom skih, političkih, pravnih, ta
ko i kulturno-tradicionalnih, ali i činjenice da dru
štven i položaj, posebno zaposlene žene, izvire ve
likim d ijelo m i iz njezine prirodne biološke fu n k
cije, te da je neodvojiv od uloge koju žena im a u
porodici i posebno odgoju i podizanju dijece. Pre
m a tom e, i pro b lem i s kojim a se susreće zaposlena
žena nisu sam o problem i na čijem bi se rješavanju
trebale angažirati sam o žene — to su problem i
vezani uz d ru štvenu brigu o porodici, solidarnom
d ru štven o m rješavanju problem a vezanih uz ma
terinstvo, d ječju zaštitu, obrazovanje i zapošlja
vanje. Jednom rječju, problem i o kojim a mora
voditi računa svaka osnovna organizacija udruže
nog rada, organizacije udruženog rada, drutveno
politička zajednica, a posebno društveno-političke
organizacije, napose sindikat.
1975. godina proglašena je M eđunarodnom go
dinom žena. Isto dobno je to bila i godina u kojoj
sm o slavili trideset godišnjicu oslobođenja. Te
sm o obljetnice iskoristili kao povod za izradu du
goročnijih program a istraživanja i rješavanja ak
tualnog društvenog položaja žene u Jugoslaviji. No,
to je bilo razdoblje zacrtavanja osnovnih sm jer
nica i njihova realizacija ostaje zadatak i za ovu
i za niz slijedećih godina.
O bilježavanje M eđunarodne godine žena koju
je proklam irala Generalna skupština U jedinjenih
nacija vodilo se pod parolom — ZA RAVNO PRAV
NOST, RAZVOJ I M IR, a u Jugoslaviji je bilo us
m jereno prvenstveno na utvrđivanje stanja i m je
6
�ra koje trebaju omogućiti punu ravnopravnost že
na i m uškaraca u sferi društveno-ekonom skih od
nosa, prava i dužnosti u porodici i učešća u društveno-političkom životu zajednice. Naš osnovni
princip ovoj problem atici zasniva se na stavu da
se objektivno postojeće razlike u društvenom po
ložaju žena i muškaraca trebaju razrješavati u
okvirim a daljnjeg samoupravnog socijalističkog
preobražaja društva u cjelini, izgrađivanju udru
ženog rada, podizanju razine produktivnosti rada,
adekvatnijoj društvenoj politici prem a rješavanju
problem atike zaposlene porodice, dječje zaštite i
m aterinstva, ali i na činjenici da u tim okvirim a
m oram o biti svjesni da se niz historijskih nasljeđenih razlika, stereotipija i predrasuda m ože prevazići samo svjesnim sagledavanjem uzroka sa
dašnjeg stanja i posljedica koje ovakvo stanje ima
u odnosu na brži tem po razvoja udruženog rada
u cjelini.
Obaveze preuzete u protekloj godini, kao
i one koje proizlaze iz stavova utvrđenih na X kon
gresu SKJ, V II kongresu SSJ i IV kongresu Save
za sindikata H rvatske, zahtijevaju razm atranje ove
problem atike i donošenje programa neposrednih
i konkretnih akcija u svakoj organizaciji udruže
nog rada i osnovnoj organizaciji sindikata, te po
sebno organizaciji sindikata na razini općina. Kao
povod za njihovo donošenje neka nam posluži 8.
m art — M eđunarodni dan žena. Ako ova brošura
posluži kao poticaj za donošenje takvih programa
i pokretanje m akar i parcijalnih akcija na rješa
vanju problem a porodica u kojim a je žena zapo
slena, ona će ispuniti svoju svrhu.
7
��S tu p a n j ženske em an cip a cije je
p riro d n a m je ra opće em ancipacije
M arx — E ngels
��MARX I ENGELS O DRUŠTVENOM P0L02AJU
2ENE I NJEZINOJ EMANCIPACIJI
Problem i društvenog položaja žena, njihove
pravne i ekonom ske em ancipacije i uključivanje
u politički život postavljaju se kao jedan od važ
nih društvenih problem a već u prvim decenijam a
prošlog stoljeća. No, od prvih, stidljivih konstata
cija o obespravljenosti žena u postojećem dru
štvu, zahtjeva za pravednijim uređenjem dru
štvenog sistem a u kojem će i žena biti punopra
van, slobodan čovjek s jednakim pravim a i duž
nostim a prem a društvenoj zajednici, do stvarnog
razum ijevanja uzroka njezinog obespravljenog po
ložaja, pokretačkih snaga koje ga mogu prom ije
niti, ciljeva kojim historijski razvoj strem i, kao
i uvjeta pod kojim a dati društveni problem i jedi
no mogu biti riješeni, trebalo je proći dug put —
od socijal-utopizma, idealizma i građanskog libe11 ^
�ralizm a do historijskog dijalektičkog, m aterijaliz
ma i m odernog radničkog pokreta koji svoju te
o retsk u podlogu nalazi u učenju Marxa, Engelsa
i Lenjina.
E konom ska zavisnost žena, njihova gotovo is
ključiva usm jerenost na društveno parcijalizirani rad u okvirim a pojedinačnog dom aćinstva,
kao i činjenica da se odnosi u klasnom društvu
zasnivaju prvenstveno na privatnom vlasništvu,
našle su odgovarajući izraz u pravnom položaju
žena, zakonim a i političkim ustanovam a datog
društva.
Do 70-tih godina prošlog stoljeća žene nisu
im ale pravo da zaključuju pravne ugovore; uprav
ljan je ženinim im anjem pripadalo je mužu; u
slučaju razvoda im anje koje su stekli supružnici
zajedničkim radom pripadalo je mužu. Razvedena
žena, čak i kad je dobila pravo na odgajanje dje
teta, bila je lišena prava da zastupa dijete i da up
ravlja njegovim im anjem . N apose je za ženu bilo
reakcionarno zakonodavstvo u F rancuskoj, Belgi
ji, Švicarskoj, Italiji, Španiji i Portugalu. U tim je
zem ljam a žena, po svojoj udaji dolazila pod tu to r
stvo muža; ono što je žena zaradila pripadalo je
mužu; pravo donošenja odluke o odgoju djece pri
padalo je ocu; muž je mogao tražiti razvod čim že
na izvrši brakolom stvo, a ona je im ala pravo na
to sam o ako muž dovede m ilosnicu u kuću.
K apitalistička proizvodnja, zasnovana na p ri
vatnom vlasništvu nad sredstvim a za proizvodnju
s jedne, i slobodnim raspolaganjem vlastitom rad
nom snagom, s druge strane, kida sve postojeće
iradicionalne odnose u društvu i porodici. Sve
12
�postaje roba, sve se može kupiti i prodati, a za ta
kve odnose potrebna je mogućnost da se sklopi
»slobodan ugovor«. Za sklapanje ugovora potreb
ni su ljudi koji mogu slobodno raspolagati svojim
osobama. Otuda, s razvojem kapitalističkih odnosa
dolazi do m ijenjanja pravnog položaja žena. U
elem entim a koji reguliraju njihovu mogućnost pro
daje radne snage i raspolaganje privatnim vlasni
štvom, žene se izjednačuju s m uškarcim a. — No,
buržoaska država i dalje štiti »svetu instituciju
braka«, točno onoliko koliko su i brak i porodica
zasnovani na m aterijalnim interesim a, privatnom
vlasništvu, pravu nasljeđivanja i podčinjenom po
ložaju žene.
Masovno uključivanje žena u proces kapita
lističke proizvodnje rezultira ne samo pozitivnim
elem entim a transform iranja društvenog i pravnog
položaja žena u društvu, nego i pogoršavanjem
uvjeta života i rada radničke klase u cjelini.
»Mašina, ukoliko čini snagu mišića suvišnom,
postaje sredstvo da se upotrebe radnici bez miši
ćne snage. Zbog toga je rad žena i djece bio prva
parola kapitalističke prim jene mašina. Ovo moć
no sredstvo za zam jenjivanje rada i radnika pre
tvorilo se na taj način u sredstvo za povećanje bro
ja najam nih radnika, neposredno podčinjavajući
kapitalu sve članove radničke porodice, bez obzi
ra na spol i dob starosti.
V rijednost radne snage bila je određivana rad
nim vrem enom potrebnim za održanje ne samo
individualnog radnika već i radničke porodice. Ba
cajući na pijacu rada sve članove radničke poro
dice, m ašina razdjeljuje vrijednost radne snage
13
�m uža za čitavu porodicu. Stoga ona obara vrijed
nost njegove radne snage. K upiti porodicu, rascjep
kanu recim o na četiri radne snage, staje m ožda
više nego je ranije stajala kupovina radne snage
glave porodice, ali se zato dobiju četiri radna da
na u m jesto jednog, a njihova cijena pada srazm jem o pretek u viška rad a njih četvoro nad viš
kom rad a onog jednog. I tako m ašina, povećava
jući ljudski m aterijal za eksploataciju, od samog
početka povećava i stepen eksploatacije«.
Položaj žene radnice postaje sve teži — ona
radi u tvornici 12 pa i 15 sati tokom dana, prim a
za isti posao gotovo upola m anju plaću od m uš
karca, a kad se vrati kući p reostaje jo j da obavi
sve one kućne poslove koje je obavljala i prije
nego što se zaposlila van porodice.
Koji su društveni odnosi doveli do takve po
zicije žene da je moguće kazati kako je kroz čita
vu h isto riju ljudskog društva žena bila klasno
ugnjetavana, da je prvi oblik klasne eksploatacije
bilo ugnjetavanje ženskog spola od stran e m uš
kog, te da je stupanj ženske em ancipacije p rirod
no m jesto em ancipacije čovjeka uopće?
Da bi razum jeli ove stavove M arxa i Engelsa
m oram o se v ratiti na početke form iranja klasnog
društva.
Po m arksističkom shvaćanju, odlučujući mom enat u histo riji je st produkcija i reprodukcija
neposrednog života. A sam a produkcija je, opet,
dvojakog karak tera. S jedne strane, to je proiz
vodnja sredstava za život, predm eta ishrane, od
jeće, stan a i za to potrebnog oruđa, a s druge stra
ne, proizvodnja sam ih ljudi, produženje vrste.
14
�Društvene ustanove uvjetovane su s obje Vrste
proizvodnje: razvojnim stupnjem rada i poro
dice.
Što je m anje razvijen rad, to više prevladava
ju rodovske veze u društvenom uređenju. S po
većanjem p roduktivnosti rada, pojavom privatne
svojine i razm jene, staro društvo se lomi, a na
njegovo m jesto dolazi novo, usredsređeno u drža
vi i porodici, odnosno b raku koji je potpuno
potčinjen odnosim a svojine. Iz svojinskih odnosa,
koji su osnova braka, izvire i podređeni položaj
žene’ Zbog značaja koji ova teza ima za razum ije
vanje niza društvenih ustanova i u današnjim da
nima, pogledajm o detaljnije kako je Engels obra
zlaže u svom radu »Porijeklo porodice privatnog
vlasništva i države«, objavljenom 1884. godine.
S uvođenjem gajenja stoke, obrađivanja me
tala, tk an ja i najzad zem ljoradnje, ljudska radna
snaga počinje ostvarivati prim ijetan višak rada
iznad troškova svoga uzdržavanja.
Kako su bogatstva rasla, ona su, s jedne stra
ne, m uškarcu davala značajniji položaj u porodi
ci negoli ženi, a s druge strane, davala su podstrek
da se taj položaj iskoristi za to što će se, do tada
tradicionalni red nasljeđivanja na najbliže krvne
srodnike s m ajčine strane, izm ijeniti u korist dje
ce. Tako se prelazi na p atrija rh a t za kojeg je ka
rakteristično prenošenje im anja u nasljedstvo na
djecu, te stvaranje monogamne porodice koja se
zasniva na vladavini m uškarca s izričitim ciljem
rađ an ja djece s neospornim očinstvom. Monoga
m ija koja se stvara od početka im a specifično obi
lježje — ona vredi samo za ženu, ali ne i za muža.
15
�»Prva klasna suprotnost koja se javlja u hi
sto riji poklapa se s razvojem antagonizm a između
m uža i žene u monogam iji, a prvo klasno ugnjeta
vanje s ugnjetavanjem ženskog pola od strane
muškog. M onogamija je bila veliki historijski na
predak, ali ona istovrem eno otvara epohu koja
tra je do danas, u kojoj se blagostanje i razvoj jedi
nih ostv aru je stradanjem i potiskivanjem dru
gih«.
\A nalizirajući kako se brak i porodica m ijenja
ju kroz h isto riju ovisno o karakteru proizvodnih
odnosa koji prevladavaju u datom društvu, te pose
bno analizirajući odnose u porodici u kapitalizm u,
Engels izvodi zaključke o nužnosti njihove daljnje
prom jene. Tu nem inovnost, prije svega, vidi u ne
s ta ja n ju ekonom ske osnove dosadašnjeg braka, je r
će prelaskom sredstava za proizvodnju u društveno
vlasništvo sva briga o nasljeđivanju biti svedena
na m inim um , te će porodica prestati biti privredna
jedinica društva. S tim će prom jenam a nestati i
uvjeti koji rađ aju nejednakost i dvostruki m oral —
jedan za ženu, a drugi za m uškarce, uvjeti koji ra
đ aju pro stitu ciju. Tek tada će individualna spolna
ljubav postati stvarna osnova braka, a žena uklju
čena u društvenu proizvodnju stvarno ekonom ski
nezavisan čovjek. Teret vođenja dom aćinstva i b ri
ga oko odgoja djece velikim će dijelom preći s po
rodice na in d u striju i specijalizirane službe, tako
da će žena moći uskladiti svoje radne i porodične
obaveze. :
Kad danas, nakon gotovo čitavog stoljeća, go
vorimo o problem im a društvene em ancipacije že
na, mnogi izražavaju stav da je to problem kojii
16
�pripada h isto riji i koji ne o pterećuje suvrem eni
svijet, dl i, u najboljem slučaju, problem kojim
se tre b aju baviti isključivo žene. No, ne sam o ne
dovoljno razvijeni proizvodna odnosi, nego i mo
ral i tradicionalizam , ovaj problem čine izuzetno
živim. Shvaćajući odnos 'između m uškaraca i žena
kao p rim arni ljudski odnos, K arl M arks u svojim
»Ranim radovima« piše:
»U odnosu prema ženi kao plijenu i služavci
izražena je beskrajna degradacija u kojoj čovjek
postoji za sebe samog.
N eposredan, prirodan odnos čovjeka prem a
čovjeku je odnos m uškarca prem a ženi. U tom
odnosu pokazuje se, dakle, koliko je ljudsko biće
postalo čovjeku p riroda ili koliko je priroda p o
stala čovjekovo ljudsko biće. U tom se odnosu
također pokazuje koliko je čovjekova potreba po
stala ljudskom potrebom , koliko m u je drugi čo
vjek kao čovjek postao potrebom , koliko je on u
svom naj in dividual nijem postojanju istodobno i
društveno biće«.
»M ijenjanje jedne historijske epohe može se
uvijek (xlrediti srazm jem o n apretku žena ka slo
bodi, je r se u odnosu žena prem a čovjeku, slaboga
prem a jakom e, najočitije javlja pobjeda ljudske
prirode nad brutalnošću. Stupanj ženske emanci
pacije jeste prirodna mjera opće emancipacije«.
Stvarna emancipacija žene moguća je, među
tim, jedino kroz emancipaciju čovjeka kao gene
ričkog bića. Drugim riječim a, potpunu ljudsku
em ancipaciju žene nije moguće ostvariti a da či
tavo čovječanstvo ne bude oslobođeno. To oslobo
đenje ostvaruje se u procesu izgradnje komuniz
�m a kao asocdjacije slobodnih proizvođača. »Ko
m unizam kao pozitivno ukidanje privatnog vla
sništva kao čovjekovog sam ootuđenja, te stoga
kao stvarno prisvajanje čovjekove suštine od čo
vjeka i za čovjeka, je st povratak čovjeka kao
društvenog tj. čovječnog čovjeka. On je istinsko
rješen je sukoba čovjeka i prirode, izm eđu čovje
ka i čovjeka, istin sk o rješenje borbe izm eđu egzi
stencije i suštine, izm eđu opredm ećivanja i samopotvrđdvanja, izm eđu slobode i nužnosti, između
individualizm a i rada«.
Odnos m u škaraca i žene u takvu društvu ni
je više posredovan ekonom skim i drugim intere
sim a, nije više otuđen; to je neposredan odnos
slobodnih ličnosti zasnovan prvenstveno na indi
vidualnoj ljubavi.
UČEŠĆE ŽENA U MEĐUNARODNOM
RADNIČKOM POKRETU
O sam desetih godina prošlog stoljeća zapošlja
vanje žena u in d u striji, trgovini i saobraćaju, te
p o ljoprivredi dobilo je široke razm jere u svim
evropskim zem ljam a. P rem a popisim a stanovni
štva 1881. godine u N jem ačkoj od ukupnog b ro ja
zaposlenih rad n ika 28,7% su činile žene, u Engle
skoj 31,9%, u F rancuskoj 32,4%. Nagli porast n ji
hove zaposlenosti bio je vezan prvenstveno uz
nagli razvoj in d u strije i rudarstva, uslužnih dje
latnosti kao i ekspanziji niza javnih službi u ko
jim a je bilo dozvoljeno zapošljavanje žena. U ne
kim granam a in d u strije žene su postale pretežna
18
�radna snaga. Tako je, npr. u Engleskoj 1883. go
dine u konfekciji bilo zaposleno 99% žena, u in
du striji pam uka 56%, kao učiteljice radilo je 75%
žena. Gotovo u svim granam a industrije i drugih
djelatnosti rad žena plaćao se mnogo m anje nego
rad m uškaraca, iako im je radno vrijem e bilo is
to. žene su za rad na istim radnim m jestim a u pro
sjeku prim ale polovinu plaće m uškaraca.
Izuzetno težak položaj i istovjetnost činjenice
da i radnice kao i radnike, kapital neprekidno
izrabljuje, uključivao je žene u sve štrajkaške po
krete i revolucionarna strem ljenja mladog radnič
kog pokreta. Već u sam im njegovim počecima,
kao što su, npr. prvi i drugi štrajk Lionskih tkača
(1831), te štrajk Šleskih tkača (1844) masovno su
djeluju i radnice. One su isto tako sudionice Julske revolucije 1848. u Parizu.
K ada je 18. m a rta 1871. godine izbila prva pro
leterska revolucija, kada je vlast u Parizu prešla
u ruke ustaničkog naroda, kao i tokom oijelog tra
ja n ja Pariške komune, radnice su aktivno sudje
lovale ne sam o u političkom životu K omune, ne
go i u oružanoj borbi, kao borci i kao bolničarke,
š to više, form irane su i posebne ženske jedinice
N acionalne garde. Čuveni ženski bataljon pod vod
stvom legendarnog borca Komune Louise Michel,
posebno se istakao. Da bi što efikasnije pomogle
K omuni form iran je »Savez žena Pariza za pomoć
i njegu ranjenika«. Na čelu tog saveza nalazio se
C entralni kom itet. Gotovo sve članice Centralnog
kom iteta bile su radnice. N jihova borbenost, riješenost da se bore za Komunu, kao i ispravno shva
ćanje političkih ciljeva i ekonom skih zadataka koji
19
�p red K om unom stoje, vidljive su i iz nekoliko sa
čuvanih b o rbenih proglasa koje je izdao ovaj Ko
m itet.
Iako je tra jalo k ratk o vrijem e, sam o 72 da
na, K om una je donijela niz m jera koje su bitno
utjecale n a položaj radnika ii radnica. To su, na
p rim jer, odluke o p red aji tvornica na upravlja
n je radnicim a, form iranje prvog radničkog savjeta
u h isto riji, o d vajanje crkve od školstva, dodjela
penzija udovicam a i djeci palih gardista, ukidanje
pravnih razlika u tre tm a n u vjenčanih i nevjenča
nih žena, b račn e i vanbračne djece dtd.
K om una je dala i nekoliko svjetlih Likova že
n a revoluoionarki kao što je bila Louise Michel,
učiteljica ko ja je nakon pada Komune, n a suđenju
pred svojim dželatim a rekla: »Ne ću d a se b ra
nim , ne ću da budem branjena. Ja aijelim svojim
bićem p ripadam socijalnoj revoluaiji i izjavlju
jem da p rim am svu odgovornost za svoje postup
ke. Pošto izgleda da srce koje kuca za slobodu,
im a p ravo sam o na m alo olova, to zahtijevam svoj
dio! Ako me ostavite da živim, ne ću p restati da
pozivam na osvetu«.
M eđunarodni radnički po k ret u razdoblju dje
lovanja II imtemacdonale (1889—1914) je st vrijem e
bo rb i za radničko zakonodavstvo — p rije svega,
za osam satn i radni dan, slobodnu nedjelju, za
b ran u noćnog rad a za žene i djeou, borbi za os
tvarenje principa. »Za jednak rad jednaka zarada!«,
borbi za opće pravo glasa neovisno o spolu, vje
ru i nacionalnosti, borbi protiv ra ta đ m ilitariz
ma. 1890. godine održavaju se prve prvom ajske
proslave, a 1910. godine na drugoj Međunarodnoj
20
�konferenciji žena socijalista u Kopenhagenu (Dan
ska) odlučeno je da se 8. mart proglasi danom
Međunarodne solidarnosti žena u borbi za mir,
demokraciju i ravnopravnost.
Prve proslave osmog m a rta organiziraju se
1911. u N jem ačkoj, A ustriji, Švicarskoj i Danskoj,
a dvije godine kasnije i u Rusiji. U tom su raz
doblju djelovala d dva velika borca m eđunarod
nog revolucionarnog radničkog pokreta — Rosa
Luxembrug a C lara Zetkin.
Clara Zetkin (1857—1933), ubj edeni m arksist,
aktivno sudjeluje u priprem am a za kongrese II
intem acionaJe, te zajedno s Rosom Luxemburg
radi na m obilizaciji radniika u N jem ačkoj u bor
bi protiv kapitalizm a. Pridajući poseban značaj
m obiliziranju žena radnica, velik je dio svoje ak
tivnosti usm jeravala na organiziranje ženskog pro
leterskog po k reta i njegovo usko povezivanje sa
socijalističkim radničkim pokretom u cjelini. Na
njezinu inicijativu sazvana je Prva m eđunarodna
konferencija žena socijalista, a na Drugoj kon
ferenciji u Kopenhagenu ustanovljen je 8. m art
kao M eđunarodni Dan žena.
Clara Zetkin sudjelovala je i u borbam a koje
je m eđunarodni radnički pokret vodio protiv im
perijalizm a i rata nedvojbeno se izjašnjavajući
protiv socijal-šovdsnizma i oportunizm a u redovi
ma socijalne dem okracije. Na njezinu inicijativu
u m artu 1915. godine organizira se M eđunarodna
socijalistička konferencija žena protiv im perija
lističkog svjetskog rata.
Kakvu je o rijentaciju zastupala vidljivo je i
iz ovog citata iz Rezoluaije koja je na tom kongre
21
�su usvojena: »Strašne p atn je izazvane ovim ra
tom bude kod svih žena, a naročito žena-proleterki sve veću želju za m irom . O bjavljujući rat sva
kom imperijalističkom ratu sm atram o: da bi se
ta želja za m irom mogla p retv o riti u svjesnu po
litičku snagu po trebno je da radnice dobro shvate
da im perijalizam p rije ti svijetu čitavim nizom ra
tova. Ako radnica hoće d a sk rati period patnji
potrebno je da njena težnja ka miru pređe u bor
bu za socijalizam, je r će jedino tako moći trajn o
o stvariti svoje ciljeve. Prem a tom e, dužnost je
radnica da p ru žaju pom oć svojim sindikalnim i
socijalističkim organizaoijam a, da se bore pro
tiv ratn ih k red ita, d a p ru žaju podršku propa
gandi za b ratim ljen je vojnika po rovovima, da
su djeluju u stv aranju ilegalnih radničkih organi
zacija, da su d jeluju u m anifestacijam a d revolucio
narnim pokretim a«.
Clara Zetkin je bila i jedan od osnfivača »Gru
pe Spartak«, radila je u njegovu rukovodstvu. Na
kon O ktobarske revolucije organizirala je m eđu
narodnu pom oć Sovjetskoj Rusiji, da bi nakon
pobjede fašizma u N jem ačkoj tra jn o prešla u Ru
siju u kojoj je vodila M eđunarodni ženski sekre
ta rija t K om intem e.
Rosa Luxemburg (1871—1919) jedan je od
najdosljednijih boraca i najsvijetlij'ih likova u
m eđunarodnom radničkom pokretu. Kao n eustra
šiv i uporan borac, vatren a dosljedan revolucionar,
neum oran ag itator i organizator, ona igra jednu
od najvažnijih uloga u razvitku njem ačkog i polj
skog radničkog pokreta. Već kao dvadesetogodiš
nja djevojka Rosa Luxem burg je jedan od osniva
22
�ča Poljske socijalističke p artije i pokretača orga
nizirane sindikalne borbe radnika u Poljskoj, an
gažirano istupa protiv prodora reform izm a u me
đunarodni radnički pokret, posebno njezinog nosio
ca B ersteina. U spisu »Socijalna reform a ili revo
lucija?« R. Luxemburg piše: »Zakonska reform a
ili revolucija nisu različiti m om enti historijskog
n apretka koji se po volji mogu izabrati sa poslužavnika histo rije kao tople i hladne kobasice već su
to različiti m om enti u razvitku klasnog društva.
Skroz je pogrešno i potpuno nehistorijski za
m išljati zakonsku reform u samo kao revoluciju
razvučenu u širinu, a revoluciju kao zbijenu re
formu. Sooijalni prevrat i zakonska reform a su
različiti m om enti ne sam o po vrem enskom tra
ja n ju već i po suštini. Čitava ta jn a historijskih re
volucionarnih prom jena sastoji se upravo u prelazu kvantitativnih prom jena u nov kvalitet.
Tko se izjasni za put zakonske reform e, um je
sto za osvajanje političke vlasti ne bira sam o m ir
niji, sporiji p u t ka historijskom cilju, već i drugi
cilj«.
Uz p raktičan rad ii opsežnu publicističku dje
latnost Rosa Luxem burg daje i nekoliko teoretski
vrijednih priloga m arksističkoj ekonom iji. To su
»Uvod u političku ekonomiju« d »Akumulacija
kapitala«. Radeći kao dosljedan iinternacaonalist
na o kupljanju lijevih sooijal-dem okrata Njem ačke,
oštro polem izirajući s Jauresom K antskym, pa i
Lenjinom oko nekih teoretskih postavki o nuž
nosti prelaza iz kapitalizm a u socijalizam đ ocje
na političkih stru ja n ja u Ruskoj socijalnoj de
m okraciji, Rosa Luxemburg bila je jedan od irni23
�c ijato ra d rukovodilaca ustalasanih m asa njem ač
kih rad n ik a u godinam a pred izbijanje I svjet
skog rata, je d an od osnivača saveza »Spartak«, or
g anizatora u stan k a »Spartaka« u ja n u aru 1919. a
osnivača K om unističke p a rtije N jem ačke. Život
ni p u t Rose Luxem burg bio je p u t dosljednog re
volucionara u prvim borbenim redovim a radnič
kog p okreta, proganjanog, zatvaranog i m učki ubi
jenog nakon slom a ustanka.
Za svjetski p ro le ta rija t — po riječim a Lenjina — »Rosa Luxem burg bila je d ostala orao, i ne
sam o uspom ena na n ju b it će uvijek dragocjena
za kom uniste cijelog svijeta, nego će d njena bi
ografija i njen a cjelokupna djela biti veom a ko
risna pouka za odgoj kom unista cijelog svijeta«.
LENJIN O ZADACIMA ŽENSKOG RADNIČKOG
POKRETA U SOVJETSKOJ REPUBLICI
O ktobarska socijalistička revolucija 1917. go
dine ko ju su izvojevale radne m ase R usije — rad
nici, seljaci i vojnici predvođeni boljševičkom p arti
jom i Lenjinom — predstavlja p rekretnicu u hi
sto riji ljudskog društva. Prvi p u t u vlastitoj h isto
riji radnička klasa je ukinula privatno vlasništvo
nad sredstvim a za proizvodnju, stvorila svoju d r
žavnu vlast, ostvarena je radnička k o ntrola nad
proizvodnjom , ukinuta je spahijska svojina nad
zemljom, sklopljen je m ir u Brest-Litovsku.
U Petrogradu, u Moskvi, u gradovim a i indu
strijsk im cen trim a u un u tra šn jo sti revolucionar
na su v renja zahvatila sve stru k tu re radništva.
24
�Samo u ja n u aru i februaru 1917. godine u Ru
siji je izbilo preko tisuću tristo m asovnih š tra j
kova; u d em onstracijam a 13. februara u Petrogradu je sudjelovalo 80.000 dem onstranata, a 8. m arta
je, na poziv boljševičke partije, n a ulice Petrograda izašlo nekoliko desetaka tisuća žena, dem on
striraju ći protiv gladi, rata i carizma. Žene su isto
tako masovno sudjelovale i u junskim dem onstra
cijam a kada se na ulicam a grada našlo preko 400
tisuća radnika i vojnika, i u julskim dem onstra
cijam a, s preko pola m ilijuna sudionika, i u oru
žanom otp o ru privrem enoj vlasti, i u radu savjeta
radničkih i seljačkih deputata.
Lenjin je pridavao velik značaj uključivanju
žena u revolucionarnu akciju ruskog p ro letarija
ta, što više, njihovo je učešće, za Lenjina, bilo je
dan od presudnih činilaca masovnosti pokreta.
O cjenjujući borbeni prilog koji su žene dale za
pobjedu sovjetske vlasti Lenjin kaže: »Naše proleterke su sjajni klasni borci. Mi u P artiji im am o
pouzdanih, pam etnih i neum orno aktivnih druga
rica. Mi smo na mnoge važne dužnosti u savjetim a
i izvršnim kom itetim a, u narodnim kom esarijati
ma i javnim službam a doveli žene. Prva d ik tatu ra
pro letarijata odistinski prokrčuje p u t potpunoj
socijalnoj ravnopravnosti žena. U revoluciji one
su se sjajn o držale. Bez njih ne bismo pobijedili.
Ili bismo jedva pobijedili. Ja tako mislim. Koliko
su bile hrabre, toliko su h rab re i sada«.
P itanje pravnog položaja žene nova sovjetska
vlast je postavila već u prvim m jesecim a svoga
postojanja. U kinuti su zakorti o razvodu braka, o
vanbračnom d jetetu, utvrđeno je pravo žene da
25
�od oca traži (izdržavanje d je teta, ukinute su razli
ke u političkim pravim a (između m uškaraca i žena.
»U toku dvije godine sovjetska vlast je u jednoj
od najzaostalijih zem alja Evrope učinila za oslo
bođenje žene, za njenu jed n ak o st s »moćnim« po
lom toliko, koliko za 130 godina nisu učinile (sve
zajedno) napredne, prosvjećene, »dem okratske« re
publike cijelog svijeta.
No, bio je to tek početak. I p ri punoj pravnoj
jednakosti o stali su razni oblici stvarne podređe
nosti žene; ona je i dalje ostala ona koja pored
redovnog posla vodi svu brigu o dom aćinstvu.
»2ena je ii dalje kućna robinja, i pored svih oslo
bodilačkih zakona, je r n ju pritiska, davi, zatup
ljuje, ponižava sitno kućno gazdinstvo, prikivaju
ći je za ku h in ju i dječju sobu, na strahovito nepro
duktivan sitničav, enervantan, zaglupljujući posao.
Pravo oslobođenje žene, pravi kom unizam će poče
ti tek ta m o i tada kada bude počela masovna
borba protiv sitnog kućnog gazdinstva, ili, točnije,
kad bude počeo njegov m asovni preobražaj u krup
no socijalističko gazdinstvo. Menze, jasle, dječji
vrtići, to su o na jednostavna svakidašnja sredstva
koja mogu faktički da oslobode ženu, m ogu da
faktički sm anje i unište njenu nejednakost s m u
škarcem što se tiče njene uloge u društvenoj pro
izvodnji ii u javnom životu«.
26
�P o litičk a i e k o n o m sk a b o rb a žena je
d io k la sn e b o rb e , b o rb e za
o slo b o đ en je p ro le tc rija ta .
L en jin
��POLOŽAJ ŽENE U SUVREMENOM SVIJETU
Uoči prvog svjetskog ra ta žene su im ale priz
n ata politička prava, pravo da b ira ju d da budu
birane, samo u četiri zem lje svijeta: u Novom Ze
landu (čak od 1893!), A ustraliji, Finskoj i Norveš
koj. Tokom prvog svjetskog rata čitav niz država
priznaje ženi politička prava. To su prvenstveno
RSFSR, Danska, Island, Nizozemska, A ustrija, Čehoslovačka, Poljska, N jem ačka, SAD, M ađarska,
Belgija i Švedska. U razdoblju djelovanja D ruštva
naroda izm eđu 1927. i 1939. godine, nakon niza na
sto jan ja da se a u ostalim zem ljam a svijeta prizna
politička ravnopravnost žena, jedanaest azijskih
zem alja i zem alja Latinske Amerike daju pravo
glasa ženama. To su Brazil, Urugvaj, Turska, B ur
ma, In d ija i druge.
Drugi svjetski ra t predstavljao je uistinu prelom nu fazu u pogledu priznavanja političkih prava
�ženam a — ta prava žene stič u tokom samog rata
ili neposredno nakon njega u gotovo svim zem lja
m a svijeta. Danas su žene politički potpuno obes
pravljene u sedam zem alja: Jordanu, K uvajtu, Lih
ten štajn u , N igeriji, Saudijskoj A rabiji, Jem en
skoj A rapskoj Republici i u nekim kantonim a u
Š vicarskoj, dok su u Portugalu, San Maninu i Si
riji njihova prava veom a ograničena.
Ovim procesim a sticanja političkih prava zna
čajno je prid o n ijela djelatn o st U jedinjenih naci
ja. U jednom od svojih prvih i osnovnih dokum e
nata, Općoj d eklaraciji o pravim a čovjeka, utvrđe
no je da se »sva ljudska bića rađ aju slobodna i
jed n ak a u d o stojanstvu i pravim a, bez obzira na
rasu, spol, jezik, vjeru, nacionalno ili socijalno
porijeklo«. U jedinjene nacije donijele su također
i K onvenciju o političkim pravim a žene u kojoj se
regulira aktivno i pasivno izborno pravo žena na
istoj osnovi kao i kod m uškaraca, te se utvrđuje
pravo na v ršenje javnih funkcija bez obzira na
razlike u spolu.
No, i p ored form alno priznatih političkih p ra
va i očekivanom učešću žena u izborim a, u veli
kom b ro ju zem alja stvarno sudjelovanje žena u
v ršenju političkih vlasti je minim alno. U japan
skom P arlam entu im a sam o 1,4% žena, u Predstav
ničkom dom u SAD sam o 3%, u Libanonu još ni
jed n a žena nikad nije bila izabrana u Parlam ent,
u šp an jo lsk o j, Grčkoj, Paragvaju nem a niti jedne
žene na nekom visokom položaju ili u vladi. Cini
se da je moguće tv rd iti, d a tam o gdje stvarna dem okraoija slabi, a učešće žena u radu predstavnič
kih tijela zem lje je m anje. N ajljepši p rim jer je
30
�Zapadna N jem ačka. 1919. godine kao rezultat re
volucionarne borbe radničke klase 12,5% Reichstaga činile su žene, dok ih danas u zapadnonje
mačkom B undestagu im a sam o 6%, a m eđu njim a
niti jedne radnice.
Učešće žena u političkom životu socijalistič
kih zemalja najveće je na svijetu. One čine gotovo
jednu trećinu poslanika u skupštinam a u SSSR-u,
30% u N jem ačkoj D em okratskoj Republici, 20%
u čehoslovačkoj i M ađarskoj, 17% u Bugarskoj,
R um unjskoj i D em okratskoj Republici Vijetnam ,
12% u Poljskoj.
N ajdalekosežnije prom jene, m eđutim , doga
đaju se n a planu uključivanja žena u privredne
tokove. M eđutim, i razlike koje postoje među po
jedinim zem ljam a i regionim a svijeta upravo su
ovdje najveće. Dok u Evropi žene čine 34% aktiv
nog stanovništva, u Aziji 23%, u Americi (Sjever
noj i Južnoj) i Africi sam o 19%. U tom pogledu
najdalje su otišle socijalističke zemlje. U SSSR-u
44% aktivnog stanovništva su žene, u Poljskoj
46,3%, u B ugarskoj 45,7%, u čehoslovačkoj 42,3%.
U klasičnim kapitalističkim zem ljam a, d pored
njihove visoke privredne razvijenosti, učešće že
na u privrednim i drugim aktivnostim a van kuće
znatno je niže. Tako, npr. u Francuskoj žene čine
29,7% aktivnog stanovništva, u N jem ačkoj 30%,
u Velikoj B ritaniji 33%, u SAD 30%.
U nekim zem ljam a, pretežno m uslim anskim ,
procesi ekonom ske em ancipacije žena još su u
začetku. Tako, npr. u Egiptu samo 4,8% aktivnog
stanovništva čine žene, u M aroku 5,9%, dok u la
tinsko am eričkim zem ljam a taj broj ne prelazi
31
�13%- Da ekonom ska em ancipacija žena nije oba
vezni rezu ltat razine privrednog razvoja, govore i
podaci p rem a kojim a u Norveškoj i Nizozemskoj
sam o 17% aktivnog stanovništva čine žene.
Problem i nejednakog vrednovanja ženskog ra
da egzistiraju u velikom b ro ju zem alja suvrem e
nog svijeta. U jedinjene n acije su stoga donijele
1950. godine K onvenciju o jednakosti nagrađiva
n ja m uške i ženske rad n e snage za ra d jednake
v rijednosti. Države, potpisnice K onvencije su se
obavezale da će, u skladu s tom K onvencijom, re
g ulirati svoje zakonodavstvo, odnosno sistem e na
građivanja i kolektivne ugovore o plaćam a radni
ka. Sve zem lje, m eđutim , nisu potpisnice ove Kon
vencije, ta k o da još danas nailazim o na razlike u
p laćam a žena i m uškaraca za jednak posao i
u zem ljam a kao što su švicarska, Novi Zeland,
A ustrija, Belgija, K anada, Francuska.
M ogućnosti uključivanja žena u procese d ru
štvenog rad a b itn o određuje njihovo elem entarno
opće obrazovanje, pism enost, kao i s tru čn o obra
zovanje. Iako je u posljednjih 15 godina razina ne
pism enosti u svijetu znatno sm anjena, i nadalje
p red stav lja jed an od izuzetno značajnih problem a.
NEPISMENOST PO SPOLU
Zemlja
Brazil
Grčka
Indonezija
Liberija
Maroko
32
muškarci
35,6 «/o
8,3 */o
42,8 •/•
86,1 •/•
78,1 •/•
žene
42,6«/.
30,0 •/•
70,4*/.
95,8 %
94,0 «/o
�Politika koju pojedine zemlje vode na planu
opism enjavanja stanovništva, zbog nedostatka
sredstava, prvenstveno je usm jerena na zaposlene
radnike — dakle prvenstveno m uškarce.
D jelatnost U jedinjenih naoija u vezi s izjedna
čavanjem obrazovanja žena na srednjem i visokom
stupnju usm jerena je na nekoliko problem a: u tvr
đivanje prava ženske djece da se školuju u svim
srednjim školam a — kako gim nazijama, tako i
školam a za pojedina stručna zanim anja van tra
dicionalnih »ženskih« struka, te na višim školam a
i fakultetim a; izjednačavanje program a nastave
koji u značajnom bro ju zem alja nije jednak za
mušku i žensku djecu; izjednačavanje standarda
obrazovanja u školskim ustanovam a; ukidanje po
sebnih školarina za žensku djecu koje postoje u
nekim zem ljam a.
Koliko su velike diskrim inacije upravo na
planu izbora zvanja i zanim anja, rječito govori i
ovih nekoliko p rim jera. U Francuskoj, od ukupnog
b ro ja djevojaka, u privatnim i javnim srednjim
školam a 85% ih se priprem a za zvanje švelje ili
m odistkinje, a onaj mali ostatak za zanim anja u
in d u striji; u Belgiji je slična situacija, a u Zapad
nom B erlinu žene koje se p riprem aju za tehničke
stru ke čine sam o 4,6% upisanih.
Na sveučilištim a u Velikoj B ritaniji tek svaki
četvrti stu d en t je žena, a u Japanu one čine samo
17% studenata. Posebne teškoće žene im aju pri
likom upisa na medicinske fakultete u čitavom nizu
zemalja. U Irak u su »tek p rije p ar godina dozvoli
li upis 12 žena n a m edicinski i stom atološki fa
kultet.«
33
�N asu p ro t tom e, obrazovne m ogućnosti koje
ženam a p ru žaju socijalističke zem lje; bitno su dru
gačije. U SSSR-u žene čine 58% stru čn jak a uklju
čenih u ekonom iku zemlje. Svaki treći inžinjer je
žena, a 74% m edicinskog osoblja također su žene.
U školskoj godini 1966/67. u M ađarskoj 43,3% stu
denata su bile žene, a u R um unjskoj 42,1%.
Osnovni problem društvenog i osobnog polo
žaja žene u suvrem enom svijetu čini potreba da
se usklade zahtjevi koje nam eće proces rada i
funkcija m aterinstva. U pravo na tom planu najvi
še su učinile socijalističke zemlje. Tako je, npr.
u M ađarskoj obuhvat djece predškolskim ustano
vam a izuzetno visok — u njim a boravi čak 62%
djece, odgovarajuće dobne skupine, u SSSR-u je
predškolskim odgojem obuhvaćeno 10 m ilijuna
djece, a rad n o vrijem e ovih ustanova je takvo da
zainteresirane m ajke mogu ostaviti u njim a djecu
i p rek o noći (ukoliko rade u noćnoj sm jeni, studi
ra ju uz ra d ili si.), u Kubi su dječje ustanove potpu
no b esplatne i obuhvaćaju vrlo velik broj djece, u
DR K oreji im a više od 37 000 jaslica i 24 000 dječ
jih v rtića u k ojim a boravi 2,8 m ilijuna djece.
D jelujući n a u n apređenju društvenog položaja
žena, U jedinjene nacije su svoju aktivnost usm je
rile i na izjednačavanje prava žena u privatnom
pravu, reguliranje n a jednakoj osnovi prava i duž
nosti m uža i žene prilikom sklapanja braka, sticanje im ovine tokom b raka i njezinim raspolaga
njem , prava i dužnosti roditelja, jednaki položaj
prilikom nasljeđivanja atd. Ova aktivnost govori
o tom e da problem i koji su kod nas već davno ri
ješeni, p rije čitavih trideset godina, u velikom
34
�broju zem alja svijeta još postoje, te bitno utječu
na diskrim inirani položaj žene. Upravo stoga, zbog
poticanja na brže elim iniranje socijalnih, politič
kih i ekonom skih razlika vezanih uz spol, 1975.
godina je proglašena Međunarodnom godinom
žena.
35
����POCECI MODERNOG RADNIČKOG POKRETA U
JUGOSLAVIJI I UČEŠĆE ŽENA U NJEMU
Radnički pokret u jugoslavenskim zem ljam a
počinje se razvijati u drugoj polovini devetnaestog
stoljeća. I društveno-ekonom ski i politički uvjeti
u kojim a se fo rm ira bitno su .različiti: H rvatska i
Slavonija, Is tra i Dalm acija, Slovenija, Vojvodina
i Bosna i Hercegovina nalazile su se u sklopu Austro-Ugarske m onarhije, S rbija i Crna Gora im aju
vlastite nacionalne države, dok se M akedonija na
lazila u sklopu O tomanske im perije.
S pojavom p ro letarijata javlja se šezdesetih i
sedam desetih godina i prva socijalistička misao,
dok se prve radničke organizacije, javljaju uglav
nom osam desetih i devedesetih godina. P roletari
ja t koji se form ira u tom razdoblju čine pretežno
zanatski radnici i osirom ašeni poljoprivrednici,
dok je sloj in d ustrijskih radnika m alobrojan. Na
39
�vedimo sam o p odatke da je u S rbiji 1898 god. bilo
sam o 28 in d u strijsk ih poduzeća. No, njihov je
broj brzo rasta o tako da ih je 1910. god. bilo 428.
Radno vrijem e je iznosilo prosječno 14, 16 pa čak
i 18 sati dnevno. Ženski i d ječji rad se uveliko ek
sp lo atirao — na ra d su uzim ana djeca i od 8 i 10
godina.
Jedan o d prvih nosilaca socijalističke ideje u
S rb iji bio je Svetozar M arković koji 1871. godine
pokreće prvi socijalistički list i objavljuje prvi poLitički pro g ram u tadašnjoj Srbiji. U vrijem e kada
je bio n a snazi srpski građanski zakonik dz 1844.
godine koji je žene izjednačavao s m aloJjetnicima
i m aloum nicim a (u čl. 39. pisalo je: »M aloljetnici
se drže za nedozrele d oni sto je pod osobitom za
štito m zakona. M aloljetnim a se upodobljavaju svi
oni koji ne m ogu ili im je zabranjeno sopstvenim
im anjem rukovati, a takvi su: svi um a lišeni, raspi
kuće, sudom oglašeni, propalice, prezaduženici či
je je im anje pod stečajem d udate žene za života
muževljeva«), Svetozar M arković piše: »Žena nije
ni građanin, o n a ne zna ni za građanska prava ni
za građanske i čovečanske dužnosti i vrline«. Isto
dobno, žena je m ajka koja odgaja d jecu, a da sam a
nem a nikakva obrazovanja i da ama u društvu
sam e dužnosti a nikakva prava. R ješavanje »žen
skog p itan ja zahteva prom enu društvenih i držav
nih ustanova, građanskog i krivičnog zakona. Ne
pravda nanesena ženi sveti se ćelom čovečanstvu;
pitanje o ženskom oslobođenju nerazdvojno je
svezano sa celim d ruštvenim preobražajem , sa oslo
bođenjem čovečanstva od sviju zala, poroka tira
nije i robovanja — »žensko pitanje« nije za nas
40
�prerano, ono je prvo koje treb a staviti na dnevni
red.«
1896. godine osnovano je Beogradsko radnič
ko društvo, prva politički o rijen tiran a radnička
organizacija i O pančarsko radničko društvo kao
prva sindikalna organizacija. Polet radničkog po
kreta u S rb iji krajem 19. stoljeća zasniva se veli
kim dijelom na već bogatoj tradiciji socijalističke
misli. Na toj tradiciji form ira se 20. VI 1903. godi
ne Srpska socijaldem okratska p a rtija koja usvaja
E rfu rtsk i program i statu t N jem ačke socijaldem o
kratske p artije, te Glavni radnički savez kao prva
sindikalna centrala. U okviru SSDP form ira se Or
ganizacija žena socijalista koja izdaje i svoj p artij
ski list »Jednakost«.
D im itrije Tucović, jedan od najpoznatijih teo
retičara i organizatora socijalističkog pokreta u
S rbiji piše: »Ženina je oblast odvajkada bila kuća
i porodica, i ona će to b iti i u budućnosti uvek. Eko
nomski razvitak je u položaju žene izvršio silnu
revoluciju i nagnao ženu da uđe u političku bor
bu. M odem a in d u strija izvukla je ženu iz uskih
okvira kuće i porodice, ona danas m ora u fabrika
m a i drugim privrednim preduzećim a za nadnicu
da radi. Hod društvenog razvića nagnao je ženu
da dođe pod n ajam kapitalizm u koji ju je uzimao
da što više uštedi u nadnicam a, da dođe do što
jeftinijih radnih snaga. S obzirom na snižavanje
nadnica, koje je sa ulaskom žena u privredna preduzeća došlo, poče se čuti u radničkoj klasi uz
vik: Dole sa ženskim radom , ženino je m esto u
kući! M eđutim, štete koje se podnose usled ženskog
rada nisu vezane za biće ženskog rada, već su sa
41
�mo vezane s kapitalističkom eksploatacijom , je r
kad p ro duktivna sredstva pređu u društvenu svo
jin u , to um nožavanje produktivnih sila biće samo
od k o risti i radosno će se pozdraviti. I kad se da
nas govori o radničkoj bedi onda se m ora u prvom
redu govoriti o bedi žena — radnica. Za napredo
v anje radničkog p o k reta je ste elem entarno pita
nje da se radnice uvuku u borbu za bolje uslove
rada. O tuda n aša lozinka m o ra biti: Jednaka na
grada za jed n ak rad. U m om entu kada žena p ri
stu p i sindikalnoj borbi, biće jo j odm ah takođe
jasn o da nije sve učinjeno da tre b a još i političke
borbe d a žena osvoji prava k o ja su joj nužna u
ekonom skoj borbi.
No žene, n aročito radničke žene, ako hoće ovu
političku b o rb u naročito s uspehom da vode mo
raju n ju zajedno da vode sa onim ljudim a koji su
po svojoj socijalnoj sudbini jednaki s njim a. One
m oraju da se pridruže onoj političkoj partiji koja
je za u k idanje posrednih poreza i za svaljivanje
po reskih te re ta na im ućne klase, koja se zauzima
za zakonsku m inim alnu nadnicu i zakonski osmočasovni radni dan, koja zahteva osiguranje u sta
rosti i onesposobljavanju, osiguranje u besposlici,
zakonsku zaštitu trudnih žena i porodilja. Socijal
na dem o k ratija upravo to zahteva, ona jedina za
hteva osnovno poboljšavanje i um nožavanje ško
la, d a se deca besplatno školuju, da n ajdarovitiji
među njim a, iako su njihovi roditelji sirom ašni,
d obiju p ristu p a d u više škole. Žene m oraju da se
pridruže onoj političkoj p artiji koja se za sve zahteve, koje jed n a žena ističe i m ora istaći, energi
42
�čno zauzima i bori, one m oraju da pristupe redovi
ma socijalne demokracije.«
Ovi stavovi D im itrije Tucovića ostali su tr a j
no prisutni u cjelokupnom djelovanju radničkog
pokreta u S rbiji i Jugoslaviji.
Radnički pokret u zem ljam a u sklopu A ustro
ugarske m onarhije im ao je nešto drugačiji razvi
tak. Njegovi nosioci nisu bili kao u S rbiji, prven
stveno intelektualci, već radnici. U tjecaj austrom arksizm a bio je znatan, a uvjeti nacionalne potčinjenosti nisu omogućavali tako jasno razgrani
čenje s domaćom buržoazijom .
š tr a jk ru d ara 1889. god. u Sloveniji, masovna
prvom ajska proslava 1891., nicanje strukovnih sin
dikalnih organizacija, m arksistički list »Delavec«,
te fo rm iranje Jugoslavenske socijal-dem okratične
stranke 1893. god., predstavljaju početke m oder
nog radničkog pokreta u Sloveniji. U tom pokretu
već od sam ih početaka sudjeluju i žene — one su
sudjelovale u štrajkovim a, na radničkim zborovi
ma ,i u radničkim društvim a. U T rstu je 1897. g.
počela izlaziti »Slovenka« — prvi list slovenskih
žena, a 1900. u Id riji je osnovano prvo socijalistič
ko žensko društvo »Veda« (Nauka).
Slovenski socijaldem okrati, preuzevši hajnfeldski program austrijske socijaldem okracije,
preuzeli su s njim i zahtjeve za općim pravom gla
sa bez obzira na spol, zahtjev za osam satnim rad
nim vrem enom, zabranu noćnog rada i rada žena
na radnim m jestim a koja su štetna za njihov or
ganizam, ali ne i zahtjev za jednak rad — jednaka
plaća, iako je to jedan od osnovnih zahtjeva po
k reta za žensku ravnopravnost.
43
�1911. godine, na inicijativu socijaldem okrata,
au strijsk i je P arlam ent donio zakon prem a kojem
su i žene mogle postati članovi političkih organiza
cija. Iste je godine proslavljen i prvi »socijalistič
ki ženski dan« (8. m art) u au strijsk im pokraji
nam a.
Počeci m odernog radničkog pok reta u H r
vatskoj vezani su uz sedam desete godine prošlog
stoljeća. 1870. godine tipografski radnici osnivaju
R adničko tipografsko društvo, a tri godine kasni
je Zagrebačko radničko društvo. Već 1890. god.
organizirana je i prva m asovna prvom ajska p ro
slava; 1892. p o javljuje se prvi hrvatski socijalistič
ki list »Sloboda«, a 1894. form ira se Socijaldem o
k ratsk a s tran k a H rvatske i Slavonije, koja tako
đ er usvaja hajnfeldski program au strijsk e socijal
dem okracije.
Socijal-dem okratska stranka, iako je načelno
p riznavala jed n akost žena s m uškarcim a, nije u
svojoj p rak si to načelo provodila dosljedno, je r
ih je usm jeravala prvenstveno na kulturni i hum a
n itarn i rad u ženskim sekcijam a. Žene radnice,
iako su prem a popisu stanovništva iz 1890. godine
činile sam o 10,8% zaposlenih u sekundarnim d je
latnostim a, bile su glavna radna snaga u tvornica
m a duhana, tek stila i konfekcije. N jihove plaće
bile su za 20—40% m anje od plaća radnika na
istim radnim m jestim a. Stoga je razum ljivo i n ji
hovo učešće u svim tarifno-štrajkaškim pokreti
ma: 1875. su d jeluju u štrajk u u zagrebačkoj tvorni
ci šibica; 1885. u tvornici duhana u Rijeci; 1905.
su d jelu ju u generalnom štrajk u u Osijeku, a
44
�1908. posebno je zabilježen istu p varaždinskih že
na prilikom proslave Prvog m aja.
Iz tog je razdoblja svakako izuzetan lik Giuscpina M artinuzzi, učiteljica, rođena u Labinu,
socijalistkinja i prvi sek retar ženske sekcije ko
m unističke p artije u Trstu. U sm jeravajući svoj
pedagoški, književni i politički rad na buđenje
klasne svijesti radnika T rsta i Istre pisala je:
»Buržoazija se u svom okrutnom egoizmu ne
brine o proleterskim m ajkam a koje žive u neopi
sivim naporim a i svakojakim poteškoćam a, u
podrum im a, na tavanim a, u nezdravim stanovi
ma, dok ih m onstrum kapitala, nikad sit proleter
skog mesa, uvaljuje u zavjerski vrtlog borbe za
opstanaik i prisiljava te žene da rade na poljim a,
u tvornicam a, u rudnicim a, loše plaćene i bez
m ogućnosti da se posvećuju odgoju svoje djece.«
Zahvaljiujući dobrom poznavanju m arksističke
teorije, G iusepina M artinuzzi je tražila rješenje
istarskog nacionalnog problem a u m eđusobnoj
suradnji i ravnopravnosti H rvata i Talijana. N je
zin sprovod 1925. god. u Labinu pretvorio se u
pravu m anifestaciju labinskih ru d ara, koji su
ovu veliku ženu ispratili na posljednji počinak
sa zapaljenim bakljam a.
M arkantna je ličnost bila i Ana Delić, riječka
socijalistkinja, koja je držala predavanja o ulozi
žena u politici, društvu i porodici, općem pravu
glasa, protiv povišenja cijena nam irnicam a i dr.
Sredinom 19. stoljeća u Austro-ugarsknm zem
ljam a uvedeno je opće i obavezno osnovno obra
zovanje d za žene. 1872. god. u Zagrebu je otvore
na prva Viša djevojačka škola, a 1892. Ženski li45
�cej. 1901. god. žene su dobile pravo upisa na Filo
zofski fak u ltet u Zagrebu. To otvara m ogućnost
ženam a d a p ro d ru u činovnička i učiteljska zvanja
i p o štan sk u službu.
Pojava radničke klase u Bosni i Hercegovini
vezana je uz prve godine dvadesetog stoljeća. 1903.
p o javljuje se prva radnička potporna društva;
1905. je osnovana sindikalna centrala Glavni rad
nički savez, a 1909. Socijal-dem okratska stranka
Bosne i Hercegovine. U njoj usporedo postoje na
sljeđem feudalni odnosi iz O tom anske im perije i
surova kolonijalna kapitalistička eksploatacija ko
ju nakon aneksije 1908. godine provodi A ustro
ug arsk a.
Tek 1911. godine u Bosanskom Saboru je iz
glasan zakon o obaveznom pohađanju osnovne
škole — ali su od te obaveze izuzeta ženska m usli
m anska djeca. E konom sku bijedu bosansko-hercegovačkih žena d opunjavaju surovi običaji — žene
nisu im ale pravo da sjede za istim stolom s m uš
karcim a, seoske žene porađale su se u štalam a,
m uslim anke su nosile zar i feredžu, a mnogoženstvo je bilo zakonom d vjerom zaštićeno.
K apitalistički preobražaj M akedonije počinje
tek k rajem 19. d početkom 20. stoljeća. Za radnički
p o k ret koji je vezan uz djelatnost Vasila Glavinova
(prva rad n ičk a grupa osnovana 1893) i Goce Delčeva (VMRO) k arak terističn a je borba za nacio
nalno oslobođenje i političku autonom iju Makedo
nije. M akedonski socijalisti su aktivno sudjelovali
u Ilindenskoan u stan k u 1903. god., te form iranju
K ruševačke republike, o čem u svjedoče uspostav
ljan je narodne vlasti, eksproprijacija nekih podu46
�zeca, b ratstvo različitih nacionalnih skupina i si.
U tim revolucionarnim previranjim a sudjelovale
su masovno i žene, naročito one sa sela.
Posebnu ulogu u tom narodno-oslobodilačkom
p okretu im ale su učiiteljice i ta jn a ženska društva
čiji je zadatak bio osiguravanje ilegalnih skloni
šta za borce, priprem anje hrane, snabdijevanje od
jećom i obućom, kurirska služba, izrađivanje za
stava i si.
1909.
godine form irana je u Skopju prva žen
ska socijalistička organizacija oko Rose Plaveve.
In teresantni su podaci o korespondenciji Rose
Plaveve s Rosom Luxemburg. Pisma koje je slala
Rosa Luxemburg čitana su na sastancim a napred
nih žena, a kad je stigla vijest o zatvaranju Rose
Luxemburg i K arla Liebknechta, one su sudje
lovale u radu O dbora za akciju kod N jem ačke vla
de za njihovo oslobođenje.
UČEŠĆE ŽENA U REVOLUCIONARNOM
RADNIČKOM POKRETU IZMEĐU DVA RATA
Politička razjedinjenost i vojna suprotstavljenost S rbije i Crne Gore s jedne, i zem alja pod
A ustrougarskom , s druge strane, tokom I svjet
skog rata nije ostavila dubljeg traga u radničkom
pokretu jugoslavenskih zemalja. S ocijaldem okrat
ske p artije pokazale su u pitanjim a rata i m ira,
internacionalizm a i stava prem a nacionalnom pi
tan ju držanje koje je u osnovi bilo revolucionar
no, zalažući se za m ir i zajedničku jugoslavensku
federativnu državu.
47
�K ada je n akon završetka ra ta 1918. godine
fo rm iran a K raljevina S rba, H rvata 1 Slovenaca u
n jen sastav ušle su zem lje različite ekonom ske
i kultu rn e razvijenosti, s različitim zakonodavstvi
m a i tradicijam a. Život u zajedničkoj državi zapo
čeo je u znaku revolucionarnih k re ta n ja seljaštva
koje je zahtijevalo dosljedno provođenje agrarne
reform e, niza ta rifn o štrajk a šk ih p okreta radničke
klase ko ja je zahtijevala bolje uvjete života i ra
da, kao i političkih zahtjeva za pravednijim d ru
štvenim u ređ en jem i pravednijim rješavanjem
nacionalnog pitanja. Snažan utjecaj na ta k reta
nja im ali su događaji u m eđunarodnom radnič
kom po k retu : oružani ustan ak rad n ik a u Berlinu
u ja n u aru 1919. pod vodstvom Rose Luxemburg
i K arla Liebknechta, m artovska revolucija u Ma
đarskoj i Bavarskoj i proglašenje M ađarske i Ba
varske sovjetske republike, i naravno, form iranje
prve socijalističke države u svijetu — Saveza So
vjetskih Socijalističkih Republika.
U takvim uvjetim a održan je u Beogradu 20
do 23. ap rila 1919. godine K ongres u jed in jen ja na
kojem su se socijaldem okratske p artije jugosla
venskih zem alja ujedinile u socijalističku radnič
ku p a rtiju Jugoslavije (kom unista). U program
P artije ušli su i zahtjevi za jednakošću m uškara
ca i žena u radnom odnosu, za zaštitom trudnica
i m ajki, plaćenim porodiljskim dopustom , te stva
ran jem posebne k ontrole za zaštitu žena n a radu.
U okviru Osnivačkog kongresa SRPJ (k) odr
žana je i konferencija žena socijalistkinja. U S ta
tu tu ove k o nferencije rečeno je: »Kako je nastala
po treb a da se sve p roleterske p a rtije koje stoje
48
�na tem elju klasne borbe grupišu u jednu p artiju
u cijeloj Jugoslaviji, to je prirodno da se i svi po
krajinski ženski, do sada rasparčani socijalistički
pokreti skupe u jedan nerazdvojan pokret.
Žene socijalisti (komunisti) usvajaju m aksi
malni i minim alni program Socijalističke radnič
ke partije Jugoslavije (kom unista) i sm atraju sebe
dijelom p artijske cjeline. U isto vrijem e one is
ključuju svaku zasebnu organizaciju žena, a sebe
sm atraju izvršnim odborom u agitaciji i organizovanju žena«.
Statutom je uitvrđeno također da će se sekcija
žena form irati u pokrajinam a i p ri m jesnim orga
nizacijam a partije, da će List »Jednakost« biti or
gan centralnog sekretarijata i da će izlaziti i na
ćirilici i na latinici, te da će »glavni pravac rada
ženskih sekcija biti uzdizanje duhovnog horizonta
žena«.
U septem bru 1919. godine form ira se i drugi
pravac organiziranja žena. Naime, tada je došlo
do u jedinjenja građanskih ženskih društava i or
ganizacija u tzv. N arodni savez Srpkinja, H rvatica
i Slovenki. Ovaj savez karakterizirao je politički
konzervativizam i iluzije da se interpelacijam a
vladi mogu rješavati problem i društvene i politič
ke obespravljenosti žena. Sto više, savez se odre
kao čak i borbe za pravo glasa žena. Takva organi
zacija nije mogla zadovoljiti čak ni potrebe pro
gresivnog dijela građanskih žena, tako da se već
1923. godine form ira nova ženska organizacija tzv.
Feministička alijansa (koja kasnije m ijenja naziv
u Alijansu ženskih pokreta). Ovaj savez stajao je
na pozicijam a potpune političke neutralnosti i, iako
49
�je u nekim p itan jim a — k ao što je, npr. akcija za
opće p ravo glasa žena — bio pozitivno usm jeren,
nikad u svoje redove n ije privukao veći broj rad
nih žena i seljanki.
G odine n akon u je d in je n ja k arakterizira po
rast zapošljavanja žena. P rem a popisu stanovništva
iz 1921. godine u Jugoslaviji je bilo 270.000 žena
zaposlenih izvan poljoprivrede, 150.000 su bile rad
nice zaposlene u in d u striji ili zanatstvu, a 50.000
kućne pom oćnice.
Polet radničkog po k reta u godinam a nakon
u je d in je n ja obilježen je velikim uspjesim a KPJ na
općinskim izborim a 1920. godine, generalnim š tra j
kom željezničara 15. i 16. aprila 1920., nem irim a
seljačkih m asa, živom aktivnošću kom unista u
prvim sk upštinskim izborim a u Jugoslaviji, gene
ralnim štrajk o m slovenskih i bosanskih rudara,
snažnim razvojem sindikalnog pokreta, ali isto
tako i surovim policijskim i vojnim m jeram a mla
de kapitalističke države koja je sve svoje snage
angažirala d a ta j pokret uguši.
U ta b u rn a p rev iran ja uključivale su se i rad
nice. S udjelujući u štrajkovim a, pravile su »crveni
obruč« oko tvornice kako bi spriječile prodor
štra jk b re h e ra i policije, organizirale su prehranu
štrajk ača, ulazile su u sindikate. Sudjelovale su u
prvom ajskim proslavam a a radu različitih ku ltu r
nih dru štav a. Osim toga, žene radnice sudjelovale
su u ilegalnoj organizaciji »Crvena zvijezda« koja
je 1920. godine osnovana radi pružanja pomoći
uhapšenim kom unistim a i njihovim porodicam a.
K ada je osnovana »Crvena pomoć« one ulaze u nju,
vršeći iste zadatke.
50
�Analize tarifno-štrajkaških pokreta iz tog razablja ukazuju na izuzetno težak položaj zaposleih radnica. »U tarifnim ugovorim a i sporazumila postojale su posebne odredbe o plaćanju rada
ma koje su u pravilu bile 20—50% niže od plaća
idnika ukoliko su radile po satu ili u nadnici,
.'dino u radu na akord žene su bile izjednačene
m uškarcim a, no stvarna diskrim inacija vršila se
roz to što su postavljane n a slabije plaćena radna
ijesta, pa su i akordni cjenici za njih bili niži.
Revolucionarne sindikalne organizacije zalaile su se za izjednačavanje plaća žena i m uškarai. Tako, npr. u Sisku u Tvornici drvodjelske robe
nd ikat je u toku štrajk a 1922. zahtijevao »da se
laća žena, ako se već ne mogu izjednačiti b ar priliže plaćam a radnika. Stoga je postavljen zahtjev
i povišicom plaća ii to: za strojovođe 20%, radnie na strojevim a 50%, a žene radnice 80%. Čitav
iz sličnih prim jera postoji ii u Zagrebu, Varaždiu, Rijeci, Dugoj Resi itd.
30. decem bra 1920. godine vlada donosi Oblanu kojom je zabranjena K om unistička p artija
jgoslavije, sindikati, radnička štam pa, a ubrzo
akon toga donosi se i »Zakon o zaštiti javne bezijednosti i poretka u državi«, koji je komunističu aktivnost proglasio zločinom. KPJ prelazi u
egalmost. Njezino legalno djelovanje odvija se,
iko kratk o vrijem e, preko novostvorene Nezavise radničke p artije Jugoslavije i Nezavisnih sindiata. Pri rukovodstvu NRPJ form iran je Sekretariit žena sa zadatkom da okuplja radnice u borbi
i poboljšanje društvenog i ekonom skog položaja
idntih žena. Takav sek retarijat form iran je 8.
51
�m a rta 1924. godine i p ri NRPJ za H rvatsku i Sla
voniju, te je razvio dosta značajan propagandu
rad p reko postojeće radničke štam pe.
^
Iako je od 1922. godine bio na snazi Zakon c
zaštiti rad n ik a prem a kojem su žene uživale odre
đene olakšice na radu, (zabrana noćnog rada, za
b ran a rad a u rudniaim a, plaćeno bolovanje od dvt
m jeseca p rije i poslije poroda) zakonske odredbt
su se rijetk o poštovale. Poslodavci su otpuštali že
ne s posla čim bi prim jetili trudnoću da bi izbjegli
svoje obaveze prem a njim a, a žene su se u strahu
od sm an jen ja zarade i o tp u šta n ja s posla vraćale
n a rad i p rije isteka bolovanja. N esigurnost zapo
slenja, d isk rim inacija u plaćam a, izigravanje pro
pisa o 8-satnom radnom vrem enu ii zaštiti m aterin
stva upućivale su radnice na živu štrajk ašk u aktiv
nost. Kao ilu straciju tih događaja navedim o samo
neke naslove članaka objavljenih u radničkoj štam
pi tog razdoblja: »Ekonom ski položaj naših rad
nica«, » Š trajk u Domaćoj tvornici rublja«, »Štrajk
k ro jačk ih radnica«, »Divljanje poliaije u Osijeku«,
»Pokret rad n ik a ii radnica u Tvornici ulja u Kop
rivnici i njegova važnost za ob ran u 8-satnog rad
nog dana«, »Pakao u tvornici »Vuna« u Karlovcu«,
»Internacionalni ženska dan p ro le tarijata 8. mart«,
»Radnice i Prvi maj«, »67 dana štra jk a u Dugoj
Resi«, »Progoni i hapšenja u Zagrebu«, »Za spo
m enik drugarici Adeli Pavošević« itd.
Postojeće građanske p a rtije u staroj Jugosla
viji misu se posebno'izjašnjavale o političkim i eko
nom skim pravim a žena, a član 70. V.idovdanskog
ustava iz 1921. godine glasi: »O pravu glasa žena
odlučiti će se posebnom zakonom«. Taj zakon ni52
�ad nije donesen, a ista formulacija ponovljena je
i Oktroiranom ustavu iz 1931. godine, te je do
raja postojanja Kraljevine Jugoslavije ostala prano slovo na papiru.
Zbog ograničenih mogućnosti legalnog djeloanja žene komunisti tražile su putove za suradnju
s građanskim ženskim pokretom, pokrećući akcie na opismenjivanju žena i njihovu zdravstvenom
brazovanju. KoLiko je to bio velik problem goore i podaci popisa stanovništva iz 1931. godine
rema kojemu je 56,4°/o žena u Jugoslaviji bilo neismeno. Razlike u pismenosti žena bile su u pojeinim pokrajinama ogromne — u Sloveniji je bilo
,8% nepismenih žena, u Hrvatskoj 39,8%, u Srbi>78,7%, u Makedoniji 81,7%, u Bosni ■ Hercegoini 84%, a na Kosovu čak 93,9%.
Kada se govori o radničkom pokretu u Jugolaviji između dva rata moraju se istaći i njegova
itanja u rješavanju pojedinih pitanja s kojima se
usretao revolucionarnim otporom monarho-fašitićkoj diktaturi, masovnim uključivanjem radnika
seljaka u akcije Komunističke partije, nacional*
im pitanjem, pa tako i pitanjem masovnijeg ukljuIvonja žena u rad KPJ. Nedosljednosti u tretianju »ženskog pitanja« vidljive su u zanemarionju rada sa ženama i izdvajanju u poseban
ženski sektor« kojim treba da se bave samo žec. Na IV kongresu KPJ održanom 1928. godine
Drezdenu između ostalog donesena je i »RezoJolja po ženskom pitanju« u kojoj je konstalirao da je »u vremenu od 1921. do 1926. smanjen
dio muške radne snage za 8%, dok se udio
enskc radne snage povećao za 97%. Sada sač+si
�njavaju radnice oko 27% in d u strijsk o g p ro le ta
rijata Jugoslavije. P orast ženskog proleterskog
p okreta o čitu je se kako vidljivim sudjelovajem
u štrajk ašk im b o rb am a u zem lji tako i aktivno
stim a n ajb o ljih radnica u političkim akcijam a
K om unističke p a rtije (1. m aj, događaji u Zagrebu,
gerilski p o k ret u C rnoj Goni).
Im aju ći u vidu ulogu žene kao je ftin ije i sla
bije o rganizirane rad n e snage u produkciji, ju
goslavenska buržoazija n a sto ji d a m eđu njim a
učvrsti svoj položaj ne sam o p u te m te ro ra, nego
i putem širokog propagandnog rada. Ovaj rad
se vrši pom oću klerikalnih, dobrotvom o-odgojnih, fem inističkih i reform ističkih organizacija,
što im a za p o sljedicu d a su ogrom ne m ase žena
pod ideološkim i organizacionim u tjecajem b u r
žoazije.
KPJ je do sada potcjenjivala rad m eđu rad
ničkim i seljačkim ženam a, a ukoliko se taj rad
i vršio sm atran je u većini slučajeva specifičan
rad za žene. U slijed toga inicijativa aktivnog
ženskog p artijskog kad ra nije nailazila na do
voljnu potporu.
U tadašnjem tre n u tk u , n a pragu novog im pe
rijalističkog rata, jed an od glavnih zadataka KPJ
je da prid o b ije široke mase radnica i seljanki za
jedinstveni fro nt revolucionarne klasne borbe
radnika i seljaka i da potpuno usvoji Lenjinove
riječi: »da se m ase ne m ogu pridobiti za politič
ku delatnost a da se ne privuku n a politički rad
i žene« i da » trajnost revolucije zavisi od toga
u kojoj m jeri u njoj su d jelu ju žene«.
54
�N a K ongresu je zaključeno d a se p ri centrali
KPJ o rganizira kom isija za ra d m eđu ženam a i
da ti oblici tre b a ju p o sto ja ti i p ri ostalim p a rtij
skim rukovodstvim a, te da se u rad u sa ženam a
an gažiraju n ajsposobniji kom unisti.
Te je godine u Zagrebu p ri m jesnom p a rtij
skom rukovodstvu form irana posebna kom isija
za žene, u kojoj su osim drugarica radili i Josip
Broz Tito i Josip K raš.
Proglašenje m onarhističke d ik tatu re 6. ja
n u a ra 1929. godine značilo je potpuno uništenje
i p o sljed n jih o statak a buržoaskog dem okratizira
u Jugoslaviji. P ored kom unističkih zabranjena
su i sva nacionalna, politička i sindikalna udru
ženja, organizacije i stranke. U tom razdoblju
čak i građ an sk a ženska udruženja sm anjuju svo
ju aktivnost.
Početkom tridesetih godina K om unistička
p a rtija Jugoslavije ponovo se konsolidira, obnav
lja ju se p a rtijsk e organizacije, zauzim a pravilan
stav p rem a nacionalnom pitanju, agrarnom pi
ta n ju , sek taštv u i drugom . K om unisti se angaži
ra ju u rad u legalnih sindikata, radničko kulturn o u m jetn ičk im
društvim a, raznim sportskim
u druženjim a, u organizacijam a ženskog pokreta,
srednjoškolskim udruženjim a, »Seljačkom kolu«,
sveučilištim a i drugdje.
K ada je 1935. godine došlo do oživljavanja
parlam en tarn o g života u zemlji, form ira se na ini
cijativu i uz učešće kom unista, S tranka radnog na
roda, zapravo p reteča nešto kasnije form iranog
N arodnog fro n ta Jugoslavije. Time počinje druga
etap a u razvoju revolucionarnog radničkog pokre-
rs
�ta jugoslavenskih zem alja izm eđu dva rata, koju
k arak teriz ira m asovno o k u p ljan je radničkih slo
jeva i n ap red n e inteligencije u b orbi pro tiv fa
šizm a i rata. U tom p o k retu vidljivo je i m asovno
učešće žena.
U tjecaj žena intelektualki bio je vidljiv d
kroz relativno širok učiteljski p o k ret u H rvatskoj.
Taj p o k ret je obilježavala b o rb a za je d n ak u plaću
učitelja ii učiteljica, b o rb a protiv zakonskih o dred
bi po ko jim a u čiteljice mogu o stati u svojoj pro
fesiji je d in o ako se u d a ju za učitelja, b o rb a za n je
govanje nacionalnih k u ltu ra i tradicija. Na poseb
no snažan o tp o r ja v n o sti naišla je u red b a o ukla
n ja n ju svih u d atih žena iz državne službe »zbog
šted n je budžeta«, tako d a je vlada bila prisiljena
da je povuče.
1934. godine predstavnice Jugoslavije sudje
lu ju na S vjetskom kongresu protiv fašizm a i rata,
a 1936. godine pod rukovodstvom kom unista pro
vedena je široka ak c ija da žene dobiju pravo gla
sa. U ak ciji k o ju je vodio list »Žena danas« pod
parolom »Za m ir i slobodu«, p rikupljeno je više
od 600.000 p o tp isa žena i održano je preko 50 zbo
rova. U Zagrebu je na takvu zboru bilo 5.000 su
dionika, žena i m uškaraca, u Beogradu su održana
tri takva zbora, u L jubljani i drugim većim indu
strijsk im m jestim a također. Snažna politička obo
je n o st ovih akcija dovela je do potpunog rascjepa
izm eđu G rađanskog fem inističkog p o k reta i n a
p rednih žena Jugoslavije.
D olaskom d ruga T ita n a čelo K PJ 1937. godi
ne snažno oživljava d je latn o st p artije , angažm an
k om unista u sindikalnom p o k re tu kroz URSSJ,
56
�te posebno angažm an na oku p ljan ju svih progre
sivnih snaga u zem lji u borbi protiv fašizm a i ra ta
kroz N arodni front. N a poziv P artije om ladina i
žene uče se ru kovati oružjem , pohađaju bolničke
kurseve i p rip re m aju se za obranu zemlje.
U zaključcim a Zem aljskog savjetovanja KPJ
1939. godine kaže se: »Žene su glavna radna m asa
pozadine, je r o staju na njivi, na ulici, u porodici,
bez hranioca. Značaj rad a m eđu ženam a od sud
bonosne je važnosti zbog ratn e opasnosti«.
Godine neposredno p red izbijanje drugog svjet
skog ra ta k arak teriz iraju sve češće dem onstracije
zbog skupoće, m asovni štrajkovi u kojim a je 1938.
godine u H rvatskoj sudjelovalo 40.000 radnika,
tarifn i po k reti u kojim a je sudjelovalo 35.000 rad
nika, sve veće učešće žena u tim pokretim a, masov
ne proslave Prvog m aja, Osmog m arta, A ntiratnog
dana, om asovljenje Crvene pomoći, podrška špa
n jolskim borcim a, zahtjevi za savezom sa Sovjet
skom R usijom , m itinzi protiv ra ta itd.
P eta zem aljska konferencija KPJ koja je odr
žana u o k to b ru 1940. godine u Zagrebu ponovo
ističe značaj p artijsk o g rad a m eđu ženama. Kon
ferencija je k o n statirala da je u nekim partijskim
o rganizacijam a taj r a d zanem aren, te da »je po
trebno:
a) d a sve p artijsk e organizacije posvete naj
veću pažnju rad u m eđu ženama, osobito u sindi
k atim a i dru g im m asovnim organizacijam a;
b) za taj rad organizacije tre b a da odrede ne
sam o drugarice nego a drugove;
57
�c) d a p a rtijs k e organizacije posvećuju čim ve
ću p ažn ju ženam a iz rad n ičk ih i sirom ašnih ra jo
na i p ru žaju m oguću pom oć raznim savjetim a itd.
d) vodeći b o rb u za opća ženska građanska
prava, za o stv arenje za načela »za jed n ak i ra d je d
n ak a plaća« u preduzećim a, raznim u red im a itd , ko
m un isti tre b a ju u isto vrijem e suzbijati građanski
fem inizam k oji stv ara jaz izm eđu rad n ik a i rad
nica i im a cilj da o tu p i o štric u klasne borbe.«
P eta zem aljska k onferencija ista k la je, pored
pro b lem a rad n ica i problem e seljanki, službenica
i o stalih rad n ih žena, te je obavezala p a rtijsk e o r
ganizacije da rad e n a njihovu m asovnom uključi
vanju u redove bo raca pro tiv fašističkog rata.
M asovna p roslava 8. m a rta 1941. godine u Za
grebu, p rovedena u duhu ja č a n ja svijesti žena,
njihove b o rb en o sti, u duhu p ro te sta p ro tiv ra ta i
skupoće, pljačk e i ug n jetav an ja radničke klase,
bila je vidna m anifestacija u sp jeh a koje je im ala
K PJ u rad u m eđu ženam a pred sam rat. One su
m asovno sudjelovale i u d em onstracijam a 27. m a r
ta 1941. godine kada je vlada Cvetković — Maček
potpisala sporazum o p ristu p a n ju Jugoslavije T ro j
nom paktu.
ŽENE U NARODNOOSLOBODILAČKOJ BORBI
K ada se nakon nap ad a na K raljevinu Jugosla
viju 6. ap rila 1941. godine i dvanaestodnevnog ra
ta Jugoslavija ra sp ala na N ezavisnu državu H r
vatsku, dok su Sloveniju okupirali Nijem ci, Dal
58
�m aciju i C rnu G oru Talijani, a S rbiju i M akedoni
ju M ađari, N ijem ci i Bugari, K om unistička p ar
tija Jugoslavije ostala je jed in a politička p a rtija
k o ja je pozvala sve narode i narodnosti, sve pro
gresivne snage u zem lji na oružani ustanak.
U tu b orbu uključile su se i žene Jugoslavije,
radnice, g rađanke i seljanke. One su sudjelovale
u p o k retu o tp o ra u gradovim a, prikupljale oruž
je, san itetsk i m aterijal, prenosile p artijsk u štam
pu, organizirale štam panje i raspačavanje letaka,
skupljale priloge za ishranu uhapšenih i njihovih
porodica, pom agale prilikom prelaska u partizane,
vršile diverzantske akcije itd.
Kao p rim jere tog angažm ana navedim o samo
d je latn o st K ate Dumbović koja je poginula u ak
ciji za oslobođenje drugova iz ustaškog logora u
K erestincu, sabotažu na Glavnoj pošti u Zagrebu,
dem o n stracije žena Splita zbog oduzim anja živež
nih nam irnica, akcije u bolnici u Karlovcu, dje
latnosti sestara Zdenke i Rajke Baković i njihove
pogibije, Anke B utorac, Dragice K ončar i mnogih
drugih.
No, žene nisu samo sudjelovale u pokretu ot
p o ra koji je buktao svuda po okupiranoj Jugo
slaviji. Od samog početka ustanka one se uklju
ču ju kao aktivni borci u jedinice narodnooslobodilačke vojske. Tako je, na prim jer, VI lička divi
zija im ala u svojim redovim a više od 60.0 žena bo
raca, a 25. au gusta 1942. godine form irana je Prva
lička ženska četa, u septem bru iste godine Druga
ženska ,četa, veliki broj žena odlazi u IV, V i XI
kord u n ašk u brigadu, a u VI slavonskom korpusu
tokom ra ta se borilo 1670 partizanki. Omladinke
59
�i žene u k ljučene su u jedinice N arodnooslobodilačke v ojske kao borci, m itraljesai, bom baši, politički
kom esari, oficiri, no njihova je posebna aktivnost
bila vezana uz rad sa n itetsk ih službi u vojnim je
dinicam a, p artizanskim bolnicam a, organiziranje
preh ran e i san itetsk e njege n aro d a u zbjegovim a
i djece k oja su ostala bez roditelja.
Već u sam om p o četku ra ta , p rem a uputstvim a
K om unističke p a rtije Jugoslavije stvara se A ntifa
šistička fro n ta žena k o ja ulazi u sastav N arodnooslobodilačke fro n te sa zadatkom da aktivira što
veći b ro j žena u b orbi p rotiv o k u p ato ra i dom aćih
izdajnika, obuhvaćajući žene svih slojeva, bez ob
zira na njihovu političku, v jersku ili nacionalnu
p ripadnost.
Takvi in icijativni odbori AFŽ fo rm iraju se već
u jesen 1941. godine u Splitu; 21. V III 1941. godine
u D rvaru je o držana prva konferencija žena, k ra
jem godine se fo rm iraju inicijativni odbori AFŽ-a
K orduna, Like i B anije, a tokom 1942. u Slavoniji
(D aruvar, P akrac, Podravska S latina, N ovska itd).
Tako već to k o m prve ratn e godine iz rasta m reža
organiziranih aktiva AF2-a, veći broj kotarskih i
općinskih od b o ra, a u nekim po d ru čjim a i okruž
na rukovodstva. U decem bru 1942. godine održana
je u B osanskom Petrovcu Z em aljska konferencija
A ntifašističkog fro n ta žena Jugoslavije, a nakon
širokih političkih i organizacionih p rip re m a u ju
nu 1943. Prva k onferencija AFŽ-a H rvatske.
O rganizacije A ntifašističke fronte žena imale
su niz vrlo k o nkretnih zadataka: snabdijevanje
vojske hranom , odjećom , sanitetskim m aterijalom ,
briga o sm je štaju boraca i ranjenika, briga o pre
60
�h rani i p rihvaćanju naroda u zbjegovima, borba
protiv epidem ije tifusa i drugo, no jedan od najvažnijih zadataka bila je briga o prehrani naroda
i vojske. Pod parolom »Ni zrna žita okupatoru —
ni pedalj zem lje ne sm ije ostati neobrađen« for
m irane su rad n e brigade koje su pomagale u sjetvi
i žetvi. Poznate su akcije žena u Požeškoj kotlini,
koje su uz zaštitu vojske sam o u jednoj noći požnjele 300 vagona pšenice, akcije žena koje su u
dolini Raše noću škaram a rezale žito i u vrećam a
ga, p red sam im neprijateljem , odnosile, spasivši
tak o oko 700 kvintala žita za borce i narod.
Jedan od osobito značajnih zadataka AFŽ-a
bila je b riga za djecu koja su ostala bez roditelja
ili su im ro d itelji bili u borbi. U toku NOB-e os
novana su 83 dječja dom a s oko 2000 djece, 50
dječjih ob d an išta s oko 5000 djece, dva d ječja do
ma s 5000 djece, 25 in tern ata s 5000 omladine, a
oko 40 000 djece sm ješteno je po privatnim poro
dicam a.
K ada su se uporedo s vojnim akcijam a počele
fo rm irati narodno-oslobodilački odbori kao prvi
organi vlasti na oslobođenom teritoriju, žene Ju
goslavije prvi p ut u svojoj historiji dobile su pravo
glasa. U Crnoj Gori je već u danim a ustanka pro
glašena ravnopravnost žena i njihovo pravo da
b ira ju i bud u birane.
O izborim a za narodno-oslobodilačke odbore
piše »Žena u borbi« glasilo AFŽ-a za Liku: »Pred
stojeći izbori za narodno-oslobodilačke odbore
p red stav ljaju veom a važan politički događaj u ži
votu našeg naroda. Oni znače pravu prekretnicu
u gledanju n a n arod kao cjelinu. Na ranije izbore
61
�ni je su im ale p ris tu p a ni žene, n i velik dio om ladi
ne, ni vojska. Dan izbora znači p rek retn icu u živo
tu žene i n aših naroda, o tv a ra jo j političku školu
i pru ža m ogućnost da se razvija 1 osposobljava, da
b ira i bude b iran a. Mi žene, dokazujući da sm o
d o sto jn e tog p o vjerenja, m oram o obuhvatiti i ak ti
v irati sve srp sk e i h rv atsk e žene a tako kroz izbore
o stv ariti b o rbeno jedinstvo srpskog i hrvatskog
naroda«.
U feb ru aru 1942. godine V rhovni štab je donio
dva zn ačajn a d o kum enta — tzv. F očanske propise
— o zadacim a i u s tro js tv u narodnooslobodilačkih
o d b o ra i u p u tstv a za njihov rad n a oslobođenom
te rito riju . U tim dokum entim a podvučeno je da
žene im aju pravo da b ira ju i da bud u birane.
U izborim a za narodnooslobodilačke odbore
žene su b irale i bile birane. U D alm aoiji je 1942.
godine bilo iz ab rano 110 žena u NOO-e, a 1944. go
dine 965; a u Slavoniji je bilo oko 600 žena u NOO,
a više od 300 n a raznim civilnim dužnostim a.
N ačelo rav n opravnosti žena ugrađeno je i u
sve ak te koje donosi A ntifašističko vijeće n arod
nog o slobođenja Jugoslavije, spom injem o ovdje
posebno D eklaraciju o pravim a građana, kao i u
akte zem aljskih antifašističkih vijeća.
I po red svih bo rb i i napora u danim a rata, že
ne o rg an iziraju kulturno-prosvjetnu djelatnost,
k u ltu m o -u m jetn ičke priredbe, tečajeve opism enjavanja, zdravstvene tečajeve i si. O rganiziraju se
ta k o đ er d proslave 8. m a rta — na oslobođenom
te rito riju kroz različite priredbe, n atjeca n je u
raznim načinim a pom oći narodnooslobodilačkoj
vojsci, p rik u p lja n ju hran e i obuće, a na novooslo62
�bodenom te rito riju kroz raspačavanje prigodnih
letaka d p artizanske štam pe.
U m jesto režim i ran ja napora koje su žene ulo
žile u ra tu navodim o sam o neke podatke:
U narodnooslobodilačkoj borbi s oružjem u
ruci sudjelovalo je p reko 100 tisuća žena. Svaka
je četv rta poginula u borbi, 40 tisuća ih je ranje
no. 88 žena proglašeno je narodnim herojim a, ne
koliko tisuća nosi »Spomenicu 1941«, a tokom rata
preko 2000 su postale oficiri NOV. Više od 300 000
žena odlikovano je m edaljam a i ordenim a za hra
b rost, o rd en im a zasluga za narod, za razvijanje
b ratstv a i jed in stva itd.
620 000 žena pale su kao žrtve fašističkog te
rora, što čini više od 1/3 ukupnih gubitaka koje je
Jugoslavija im ala tokom rata.
Takvo učešće žena činilo je narodnooslobodilačku b o rb u u istinu svenarodnom . »Narodnooslobodilački p o k ret ne bi bio općenarodni da u nje
m u nisu, u istoj m jeri s m uškarcim a sudjelovale
i žene«. O cjenjujući ulogu i zalaganje žena u NOB-i
drug Tito je rekao: »Žene su unosile hum anost u
našu b o rb u i ona se prenosila i na sve naše borce.
Tako je u to k u rata čuvanje i spašavanje ranjeni
ka p red stav ljalo m oralnu obavezu svakog našeg
borca, n ju su baš žene unijele među nas. Taj
hum ani elem en t odigrao je ogrom nu ulogu u ja
čan ju borbenog m orala je r su naši ljudi znali da
će, ako b u d u ran jeni, biti sve učinjeno da se spasu.
K ćeri naših naroda stale su u prve redove narodnooslobođilačke vojske i partizanskih odreda
Jugoslavije. N aša pozadina je, više nego išta drugo
dokaz koliko su one svjesne ovog istorijskog m o
63
�m enta, k ada se odlučuje sud b in a čitavog čovje
čanstva, kad se odlučuje sudbina žena. Naše žene,
naše kćeri, m ajke, u če stv u ju s puškom u ruoi u
n aro d n o o slo b o d ilačkoj borbi. J a se ponosim što
sto jim na čelu arm ije u kojoj im a ogrom an broj
žena. Ja mogu kazati da su žene u ovoj borbi po
svom heroizm u, po svojoj izdržljivosti bile i jesu
na prvom m jestu i u prvim redovim a, i našim na
rodim a čini čast što im a ju takve kćeri«.
ŽENA U FEDERATIVNOJ NARODNOJ
REPUBLICI JUGOSLAVIJI
R atna raza ran ja opustošila su Jugoslaviju, gu
bici u stanovništvu iznosili su 1 700 000 m uškaraca,
žena i djece, odnosno više od 10% ukupnog stanov
ništva. I in ače n erazvijena priv red a bila je gotovo
u ništena, un ištene su bile saobraćaj nice, stam beni
p ro sto r, škole, zdravstvene ustanove.
M ilijuni žena i djevojaka sudjelovalo je u do
brovoljnim ak cijam a na obnavljanju porušenih
gradova ii sela, izgradnji škola, p u to v a i pruga, o r
g aniziranju d ječjih domova, školskih kuhinja, ob
novi poljo p riv rednih gazdinstava. Sve veći broj
žena zapošljava se u tvornicam a.
K ada je 1945. godine donesen p rvi Ustav FNRJ,
o zakonjena je je d n a od velikih tekovina narodnooslobodilačke borbe. U članu 24. kaže se: »Žene
su ravnopravne s m uškaraim a u svim oblastim a
državnog, p rivrednog i društveno-političkog živo
ta«.
64
�Suglasno ovom principu ukinuti su, do tada
važeći, zakoni još iz feudalnog doba (mnogoženstvo, nošenje zara i feredže), žene koje su navršile
18 godina staro sti dobile su pravo da b ira ju i da
budu birane, zakonski je norm irano načelo jedna
ke plaće za je d n ak rad, donesen je nov zakon o
b rak u prem a kojem žena raspolaže dijelom imovi
ne koju je u nijela u b rak i ravnopravno upravlja
onom im ovinom koju je zajedno stekla u braku,
utvrđeno je da b rak ne predstavlja nikakvo ogra
ničenje njenih građanskih prava, ženska djeca su
potpuno izjednačena s m uškom djecom u pogledu
nasljeđivanja, a djeca rođena van b rak a stekla su
isti pravni položaj kao ona rođena u braku. Isto
tako, doneseno je i novo radno i socijalno zako
nodavstvo prem a kojem »država naročito štiti in
terese m ajke i djeteta osnivanjem dječjih ustano
va i davanjem prava m ajkam a na plaćeno otsustvo
prije i poslije porođaja«. U zakonu o socijalnom
osiguranju rad nika i službenika iz 1950. godine
postoji nekoliko odredbi koje posebno beneficiraju ženu kod određivanja prava na starosnu pen
ziju kao i prava na porodičnu penziju koja joj
prip ad a poslije sm rti muža.
N ovostvorena narodna država osigurala je, da
kle, punu p ravnu ravnopravnost žena. Ostao je,
m eđutim , čitav niz problem a vezanih uz njihov
stvarni društveno-ekonom ski položaj. Navedimo
sam o podatke prem a kojim a su 1948. godine žene
čdnale sam o 24,53% zaposlenih u privrednim podu
zećima, od toga nekvalificiranih i polukvalificira
n ih radnica je bilo 51%, kvalificiranih samo 8%,
a visokokvalificiranih m anje od 2%. Iste godine
65
�sam o 15% učenica je pohađalo škole za kvalifici
rane radnike. N ešto je b o lja situ a c ija 'b ila u služ
b eničkim zan im anjim a, gdje je p o sto ta k zaposle
nih žena iznosio 40%, no, i one su bile u p ro sjek u
znatno slabije kvalificirane. U tom razdoblju sam o
32,9% od ukupnog b ro ja stu d en a ta na visokim ško
lam a i fak u ltetim a činile su žene.
Sve to govori d a je »žensko p ita n je u Jugo
slaviji« o stalo otvoreno i n akon p ro k la m iran ja
pravne ravn o p ravnosti, i to u onoj m jeri u kojoj
je stu p an j ekonom ske i k u ltu rn e razvijenosti om o
gućavao ženi da se zaposli, te da uskladi svoje rad
ne i p orodične obaveze.
66
�T rajnost revolu cije zavisi od toga u
k ojoj m jeri u n joj sudjeluju i žene.
Lenjin
��POLOŽAJ ŽENE U SUVREMENOM
JUGOSLAVENSKOM DRUŠTVU
Zaposlenost i zapošljavanje
Polazeći od stava da stvarna ravnopravnost
žene počinje zauzim anjem njezinog ravnopravnog
m jesta u procesu društvenog rada, razm atranje
položaja žena u suvrem enom jugoslavenskom dru
štvu započeti ćemo problemim a zaposlenosti žena
i zapošljavanja.
Prem a podacim a Saveznog zavoda za statisti
ku, na osnovu popisa stanovništva iz 1971. godine,
žene su činile 36% aktivnog stanovništva Jugosla
vije. U SR H rvatskoj njihovo je učešće nešto veće
i iznosi 38,5%, a u SR Sloveniji znatno veće —
43,5" „ od jugoslavenskog prosjeka.
Podrazum ijevajući pod aktivnim stanovništvom
sva lica u radnom odnosu, lica koja rade u regi69
�stri ranoj zanatskoj ili sličnoj ra d n ji ili n a poljo
privrednom im anju, o dnosno lica k o ja obavljaju
u kući neko zanim anje u cilju s tic an ja sredstava
za život, moguće je u tv rd iti kon stan tan , iako blag,
postotni p o rast učešća žena u perio d u nakon 1950.
godine. (1953 — 34«/o- 1961 — 35%, 1971 — 36%.). U
apsolutnim b rojevim a to je značilo p rek o petsto
tisuća zaposlenih žena više.
UČEŠĆE ŽENA U UKUPNOJ ZAPOSLENOST!
U SFRJ 1 (60. i 19 72 . GOD.
9
UKUPNO
PRIVREDA
Postojeći radni kontigent ženskog stanovni
štva i pored evidentnog n ap retk a u p o rastu zapo
slenosti, još nije u dovoljnoj m jeri iskorišten. N a
ime, tek je jed na trećina ženskog stanovništva u
70
�dobi od 17 d o 55 godina stvarno uključena u pro
ces društvenog privređivanja.
M ada se u pogledu zaposlenosti žena u poslje
d n jih d esetak godina mnogo toga prom ijenilo, ne
možemo b iti zadovoljni postignutim rezultatim a.
Uzrok ovoj, relativno niskoj zaposlenosti v je ro
ja tn o možem o tra žiti u činjenici da je žena tra d i
cionalno vezana uz ra d u dom aćinstvu, da društvo
nije u dovoljnoj m jeri prilagođeno zadovoljavanju
po treb a porodice — kao što su sm ještaj djece u
jaslice, d ječje vrtiće i produženi boravak u školi,
dru štv en a p re h ra n a i si., ali i činjenici da današ
nja razina prod uktivnosti ra d a u velikom b ro ju
radnih o rganizacija ne osigurava takav dohodak,
n aročito rad n icim a bez odgovarajućih kvalifikaci
ja, d a se ženi m aterijaln o isplati da svoj ra d u kući
zam ijeni radom u društvenoj proizvodnji. Ovo po
sljed n je posebno stoga što su usluge dječjih u sta
nova tako skupe, i što ih im a tako malo, da ne
mogu zn ačajn ije u tjecati na stim uliranje većeg
zapošljavanja žena.
U društvenom sektoru SR H rvatske žene su
1973. godine činile 31,5% zaposlenih.
Ukoliko p ratim o stru k tu ru p o dručja rada, vi
djeti ćem o da se žene pretežno zapošljavaju u
vanprivrednim djelatnostim a. Od ukupnog b ro ja
zaposlenih u 1973. godini u vanprivrednim djelat
nostim a SRH 62,4% činile su žene, dok je u priv
redi bilo zaposlenih sam o 31,5%. Analiza po gra
nam a d jelatn o sti ukazuje n a evidentnu tradicio
nalnu o rijen tiran o st žena n a pojedine grane kao
što su zdravstvena d jelatnost i socijalna zaštita,
službenička zan im anja u upravi i socijalnom osigu
71
�ran ju (preko dvije trećine zaposlenih). U privred
nim djelatn o stim a tako visoka zaposlenost žena
evidentna je jed ino u tekstilnoj in d u s triji 70,2%,
in d u striji du h an a 58,2%, grafičkoj in d u s triji 49,5%,
te in d u striji kože i obuće 64,0%.
Učešće žena u ostalim privrednim d je latn o sti
ma znatno je niže od ukupnog učešća u privredi.
Poljoprivreda i ribarstvo zapošljavaju 23,0% že
na, šum arstvo sam o 3,4%, građevinarstvo 10,2%,
saobraćaj 14,7%, zanatstvo 26,2%, a stam bena i
kom unalna d jelatn o st 16,6%.
Nagli razvoj uslužnih d je latn o sti u proteklih
desetak godina velikim dijelom zasnivao se na
ekspanziji zapošljavanja ženske radne snage. Da
nas je gotovo svaki drugi zaposleni radnik u tr
govini i ug o stiteljstvu u društvenom sektoru SR
H rvatske žena.
Takva nerav nom jerna d istrib u cija ženske rad
ne snage ima niz rep erk u sija kako na uvjete srica
nja dohotka u pojedinim granam a i grupacijam a,
lako i na pro sjek osobnih dohodaka koji p rim aju
žene radnice. N aim e, činjenica da veliki b roj odsustvovanja s posla zbog porodiljskog dopusta, bo
lesti djece i si. pada n a te re t radne organizacije
s jedne stran e značajno u tječe na razinu ostvare
nog dohotka, a s druge strane, u v je tu je potrebu
zapošljavanja znatno većeg b ro ja rad n ik a od b ro
ja koji se stv arno nalazi u procesu proizvodnje.
S kolikim se problem im a radne organizacije koje
zapošljavaju pretežno žensku rad n u snagu susre
ću govori i p rim jer tvornice »Nada Dimić« u k o
joj dnevno, uslijed p orodiljskih dopusta i bolova
nja odsustvuje 300 radnica, odnosno 1—20% od
72
�ukupnog b ro ja zaposlenih. A ngažirajući se na rje
šavanju ovih problem a, te ujednačavanju uvjeta
stican ja d ohotka ovisno o stvarnoj produktivnosti
rada sindikalna organizacija zastupa stanovište
da se troškovi vezani uz m aterinstvo, dakle biolo
šku rep ro d u k ciju društva, tre b a ju snositi solidar
no, te da ne bi sm jeli pasti isključivo na te ret rad
ne organizacije koja zapošljava pretežno žensku
rad n u snagu.
Ovakav o b jektivan položaj radnih organizacija
značajnim dijelom pridonosi pothranjivanju tra
dicionalno d isk rim iniranih stavova prem a zapoš
ljavanju ženske radne snage. N a ženu se gleda kao
na m anje rentabilnog radnika, skupog, neperspek
tivnog.
Odjel za dem ografska istraživanja In stitu ta
za d ruštvena istraživanja u Zagrebu u okviru pro
jek ta »Analiza dem ografskih uzroka i posljedica
društveno-ekonom skog razvoja u Jugoslaviji« pro
veo je k rajem 1969. godine anketno istraživanje o
viškovima radne snage u privredi Jugoslavije. Zbog
zanim ljivosti rezultata koji su dobijeni o proble
m im a p rocjene efikasnosti rada žena te vezano uz
to, p rak tičn e politike zapošljavanja, navodimo ne
koliko pokazatelja.
Na p itan je postoji li po m išljenju anketiranih
razlika u efikasnosti izm eđu rad a m uškarca i žene
istih kvalifikacija i da li prilikom zapošljavanja
daju p red n o st m uškim ili ženskim radnicim a,
58,7% an k etiran ih rad n ih organizacija izjavilo je
da ne postoje razlike u efikasnosti rad a m uškara
ca i žena. U građevinarstvu i zanatstvu većina an
ketiranih sm atra da <te razlike postoje. U trgovini,
73
�ugostiteljstvu i tu rizm u udio onih k o ji m isle da
razlike ne p o sto je iznosi 66%, u in d u striji 63%,
a najniži p o sto tak takvih je u proizvodnom zanat
stvu gdje iznosi nešto m a n je od 40%. U tom po
gledu po sto je i znatne razlike m eđu pojedinim re
publikam a. P red rasude p rem a efikasnosti rad a že
na u Sloveniji su najm an je — 72,6% an k etiran ih
sm atra da nem a nikakvih razlika, u H rvatskoj to
izjavljuje sam o 60%, a u S rb iji su ovako ispoljene
pred rasu d e najveće — sam o 53,5% sm atra da je
rad žene jed n ak o efikasan kao i ra d m uškaraca.
K ontrola ovih odgovora p rem a veličani po
duzeća, b ro ja zaposlenih žena, te visini dohotka
koji ostv aru je ra d n a organizacija n ije pokazala
da p o sto je statistič k i značajne razlike.
Ovi podaci nas s pravom upozoravaju n a to
da jak o velik b roj rad n ih organizacija ženski rad
' '».ira kao m anje efikasan.
U p rak tičn o j politici zapošljavanja ra d n e o r
ganizacije po k azuju još veću diskrim inaciju. Na
pitan je »Da li p ri novom zapošljavanju d ajete p red
nost m uškim ili ženskim radnicim a«, 56% anketi
ranih izjavljuje da daje p red n o st m uškarcim a,
6,3% ženam a, a sam o 37,7% podjednako tre tira
m uškarce i žene. G ledano p rem a granam a d je lat
nosti najpovoljniji tre tm a n zapošljavanja žena je
u trgovini, u g ostiteljstvu, turizm u u kojim a 66%
poduzeća p o d jednako zapošljava m ušku i žensku
radnu snagu. U in d u striji 60% poduzeća daje m u
škarcim a p red n o st p ri zapošljavanju, a sam o 30%
p odjednako tre tira m uškarce i žene.
Ovi podaci kao i svakodnevno p raktično is
kustvo rječito nas upozorava na to da, iako sm o
74
�davno usvojili princip da sam o r a d d rezultati ra
da o d ređ u ju društveni položaj svakog pojedinca,
žena je jo š d iskrim inirana u m ogućnostim a zapo
šljavanja, da i kad im a iste uvjete, istu pa čak i
veću kvalifikaciju teže nalazi m ogućnost da se za
posli, nego što to m ogu ostali radnici.
Zapošljavanje žena vezano je prvenstveno uz
rad n a m jesta na kojim a se zahtijeva ručni rad. Od
ukupnog b ro ja radnika u in d u striji koji rade na
radnim m jestim a lančano povezanog ručnog rada,
dvije trećin e su žene, n a stro jarsk o m radu je za
posleno 40% žena, na općim poslovim a svaki dru
gi rad n ik je žena kao i na poslovim a naučno-istraživačkog rada. N apom enim o, m eđutim , da na po
slovim a općeg rukovođenja radi sam o 4% žena
rukovodioca.
D osadašnje tendencije u zapošljavanju žen
ske rad n e snage prvenstveno u vanprivrednim dje
la tn o stim a i službeničkim zanim anjim a nastavlja
ju se i kad se p rate podaci o zapošljavanju m ladih
stru čn ih radnica.
Od ukupnog b ro ja pripravnika u radnim or
ganizacijam a van privrede 64,9% čine pripravnice,
i to prvenstveno one sa srednjom stručnom spre
m om (72,4%). U privredi SR H rvatske tek svaki
treći prip rav n ik je žena. Tc su prvenstveno dje
vojke koje se u k ljučuju u rad režijskih službi u
poduzećim a (42,7%), vrlo m alo je onih sa završe
nom školom za kvalificirane radnike (samo 21,3%),
a znatno raste učešće pripravnica s visokim struč
nim obrazovanjem (30,3%>). No, ovi podaci ukazuju
i na jed an d rugi proces, uvjetovan sve većim obuh
vatom m lade generacije srednjim , visokim i višim
75
�obrazovanjem . Naim e, novopridošle radnice znat
no su k v alific iran je od generacija radnica koje se
nalaze u proizvodnji desetak i više godina.
Iako su ženam a s odgovarajućim kvalifikaci
jam a i obrazovanjem načelno d o stu p n a sva rad n a
m jesta, kadrovska politika u radnoj organizaciji
se vrlo često vodi tako da se ženam a rijetk o po
vjeravaju odgovornija, složenija i bolje plaćena
rad n a m jesta. O tom e nam govore i podaci o uče
šću žena na rukovodećim radnim m jestim a u priv
redi i društvenim djelatnostim a. U osnovnim i
srednjim školam a, iako su nastavnici pretežno že
ne, za direk to re je izabrano sam o 8,4% — p reo sta
li d irek to ri su m uškarci, u zdravstvenim ustan o
vama gdje žene čine čak dvije trećine zaposlenih
samo 10,3% je izabrano na rukovodeća rad n a m je
sta, a u privrednim poduzećim a taj postotak 1972.
godine nije prelazio 0,9%.
Sve veća o rijen ta cija žena na zapošljavanje
vidljiva je i kroz podatke R epubličkog zavoda za
zapošljavanje, p rem a kojim a je tokom 1973. godi
ne preko 30 tisuća žena tražilo zaposlenje, što čini
56% od ukupnog broja. Poteškoće sa zapošljava
njem žena vidljive su, m eđutim , i kroz podatak
da je u ukupnoj s tru k tu ri osoba koje su se zapo
slile putem Zavoda žene čine 45%. P retežan dio
radnica prijav ljenih na ovom Zavodu prvi puta
je tražilo zaposlenje (69,2%); znatan b roj ih nije
im ao nikakve kvalifikacije. No, i m eđu p rijavlje
nim kvalificiranim rad n icim a nešto više od polo
vine su bile žene (53,9%).
Poteškoće s m ogućnostim a zapošljavanja zna
čajno su se odrazile i na odlazak radnica na pri76
�vrem eni rad u inozemstvo. Prem a popisu stanovni
štva 1971. godine, na rad u inozem stvo iz SR H r
vatske otišlo je preko 83 tisuće radnica, što znači
da je svaki treći radnik na privrem enom radu u
inozem stvu žena.
Zaštita na radu
Prem a odredbam a Ustava SFRJ i SRH, te po
stojećim zakonim a o odnosim a u udruženom radu
žene, posebno trudnice, porodilje i m ajke s m alom
djecom uživaju posebnu zaštitu. Ona se odnosi
na zaštitu od rad a na izuzetno teškim , odnosno
nezdravim poslovim a, plaćeni porodiljski dopust,
nižu staro sn u penziju, beneficirana radna m jesta,
zaštitu od noćnog rada.
No, upravo ovo posljednje, zaštita žena od
noćnog rad a izaziva niz praktičnih dilema o adek vatnosti zakonskih odredbi.
Brz tehničko-tehnološki razvoj i m oderniza
cija in d u strije zahtijevaju sve veću iskorištenost
proizvodnih kapaciteta, tako da sve veći broj rad
nih organizacija prelazi na rad u tri sm jene. Tako
zab ran a noćnog rad a postaje nož s dvije oštrice —
sm an ju je m ogućnost zaposlenja žena u mnogim
pogonim a s n ajsavrem enijom tehnikom , gdje rad
n ije težak a prih odi su veći. Čini se da stvarno po
stav ljan je problem a rada u sm jenam a nije toliko
vezano uz o tp o r žena da rade u sve tr i sm jene, ko
liko uz p o tre b u da se zaštite od opterećenja koje
im nam eću poslovi u kući. Radne se organizacije,
m eđutim , nisu okrenule problem im a rasterećenja
žena van radnog vrem ena, problem im a otvaranja
77
�dovoljnog b ro ja dječjih ustanova, prilagođavanju
njihova rad n o g vrem ena p o tre b am a zaposlenih
m ajki, razv ijan ju servisa za pom oć dom aćinstvu d
stv aran ju u v jeta za njihovom stvarnom dostupnošću i o b iteljim a s niskim p rim anjim a, razvijanju
d ruštvene p reh ran e i si.
Poseban p roblem p red sta v lja osiguravanje
trajn e, sistem atske i preventivne zdravstvene za
štite radnika, a u tom o kviru i zdravstvene zaštite
žena. Ilu stra tiv a n je p o d atak da je 1972. godine
sam o 14 rad n ih organizacija u SRH im alo vlastite
zdravstvene stanice, te da je udio preventivne m e
dicine rad a u njezinoj ukupnoj d je latn o sti tek
neznatan — od ukupnog b ro ja pregleda preventiv
ni pregledi čine tek 6%.
Podaci zdravstvene službe pokazuju d a žene,
s obzirom da u velikoj većini rad e n a zaštićenijim
radnim m jestim a, relativ n o rijetk o doživljavaju
nesreće na poslu, da su je d n ak o kao m uškarci pod
ložne različitim oboljenjim a, ali da zato gotovo
isključivo one preuzim aju brigu o bolesnim člano
vim a obitelji. Učešće tih bolovanja u u k upnim da
nim a bolovanja u 1971. godini nije prelazilo 3%.
Treba, m eđutim , p o d sjetiti na to da ovi globalni
podaci u p rak si p red sta v ljaju ii te kako velik p ro
blem u rad n im organizacijam a koje zapošljavaju
pretežno žensku rad n u snagu, te da posebno pred
s tavljaju veliko opterećenje zaposlenim ženam a s
m alom djecom , je r se vidno odražavaju na njihov
osobni dohodak. P ostavlja se, naim e, p itan je da
li ta obaveza žene — m ajke, obaveza koja proističe
iz njezine biološke funkcije, može i tre b a ostati
78
�isključivo njezina briga, te ne postoje li odgova
rajući načini da se putem solidarnosti barem dje
lom ično riješi alim entiranje ovih troškova.
Nagrađivanje prema radu
Jed n a o d osnovnih tekovina naše socijalistič
ke revolucije je pravo da se za jednak rad ostva
ru je je d n ak a zarada. Polazeći od tog načela, već
prvi zakonski ak ti o nagrađivanju rad n ik a elimi
nirali su, n a n orm ativnom planu, svaku diskrim i
n aciju u odnosu na rad žena i m uškaraca, rad ko
ji k arak teriz ira je d n ak a kvalificiranost i slože
nost posla, te je d n ak rad n i učinak.
čin jen ica je, m eđutim , da nas globalni stati
stički podaci u p u ću ju na po treb u da konstatiram o
da rad n o intenzivne grane i grupacije u kojim a se
žene p retežno zapošljavaju im aju, u cjelini, znat
no niži dohodak, d a niža razina ostvarenih osobnih
dohodaka žena, u cjelini, velikim dijelom izvire iz
njihove slab ije kvalifikacione stru k tu re , te u tje
caja bolovanja i porodiljskih dopusta na razinu
osobnog dohotka.
Željeli bi ovom prilikom ista k n u ti i specifičan
problem koji je vezan uz vrednovanje rada. Kroz
utvrđivanje startn e osnovice i težine uvjeta rada,
do sada, su posebno naglašavani oni elem enti rad
nog m jesta koji su vezani uz težak fizički napor, vi
soke tem p eratu re, djelovanje kem ikalija i si. Sa
vršenija teh n ik a i tehnologija svakim danom sm a
nju je bro j ovakvih radnih m jesta. Nove in d u strije
što se razvijaju bitno sm anjuju broj radnika koji
rade pod izuzetno teškim fizičkim uvjetim a. Au
tom atizacija, m ehanizacija, velike trake, razvoj
79
�precizne m ehanike i preciznog rad a uopće, u koji
se pretežno u k lju ču ju žene zah tijev aju i adekvat
no valoriziranje u v jeta ra d a koji m ogu b iti isto ta
ko iscrp lju ju ći iako se m a n ifestiraju na drugi na
čin — rad a kojeg obilježava izvanjski ritam trake,
m onotonija, izuzetno visoka k o n cen tracija pažnje
i si.
Na p o d ru čju p raće n ja politike nagrađivanja
p rem a radu u odnosu n a žene ovi statistič k i poka
zatelji nam ne d aju odgovore o tom e kakva se poli
tika raspodjele u radnim organizacijam a stvarno
vodi. Pokušat ćem o zbog toga in te rp re tira ti rezul
tate istraživanja V ladim ira O bradovića »Društveno-ekonom ski položaj zaposlene om ladine u priv
rednim i v anprivrednim d je latn o stim a SR H rvat
ske«, provedeno k rajem 1974. godine. K ako je
osobni dohodak rezu ltan ta stvarnog položaja rad
nika u procesu rada, to se i stan je u ovoj oblasti
može in te rp re tira ti isključivo u zavisnosti o ka
rak teru rad a i procjeni rad n ih m jesta n a kojim a
se žene zapošljavaju. Istraživ an je je vršeno tako
da se p ratilo izjednačene skupine m uškaraca i že
na prem a kvalifikacijam a, dobi, dužini radnog sta
ža i bračnom statu su , te tako da su izjednačene
radne organizacije prem a poslovnoj uspješnosti
(kao elem enti za izjednačavanje poslužili su doho
dak po UKV radniku, neto osobni dohodak i aku
mulacija). Istraživanje je pokazalo d a u s tru k tu ri
zaposlenih rad n ika i radnica s visokom stručnom
sprem om ne po stoje statičke značajne razlike u
odnosu na položaj u procesu rada, raspodjele oso
bnih dohodaka i ko rište n ju društvenog standarda.
Kod s tru k tu ra srednje stručne sprem e te razlike
postoje, no sam o u onim elem entim a koji su ve
�zani uz razlike u zanim anjim a (adm inistrativna
zanim anja i teh nička zanim anja), dok su kod stru
k tu ra kvalificiranih radnika evidentne razlike u
društveno-ekonom skom položaju žena u procesu
rada. Naim e, kvalificirane radnice su potisnute pre
m a pod ru čjim a rad a i radnim m jestim a na kojim a
se objektivno o bavljaju poslovi niže složenosti. Ilu
strativ an je pod atak da 41% anketiranih kvalifici
ran ih radnica sm atra da rad i na radnim m jestim a
k oja ne zah tijevaju p rim jenu stručnih znanja ste
čenih tokom školovanja, dok sam o 21% radnika
iznosi taj isti stav. Isto tako, u procjeni stupnja
sam ostalnosti koja je p otrebna za vršenje poslova
na postojećem radnom m jestu 38% žena sm atra
da im postojeće radno m jesto onem ogućava ispoljavanje odgovarajućeg stu p n ja sam ostalnosti (pre
m a 15% m uškaraca). Sto se tiče procjene moguć
n o sti nap red o v anja u profesiji, odnosno radnoj
organizaciji u kojoj radi, postoje isto tako zna
čajne razlike izm eđu m uškaraca i žena. Prirodno
je, dakle, da i razlike koje postoje u osobnim do
hocim a na ovom planu izviru prvenstveno iz nasljeđenih stereo tip ija u kadrovskoj politici rad
nih, napose proizvodnih organizacija, te da velik
b ro j žena tu situaciju nastoji prom ijeniti sticanjem o brazovanja kojim će se pom aknuti iz p ro
izvodnih s tru k a u stru k e u kojim a se njihov rad
o b jek tiv n ije valorizira.
Školovanje i stručno osposobljavanje
Jed an od osnovnih p reduvjeta stvarne dru
štvene i ekonom ske em ancipacije žena je njihova
osposobljenost za uključivanje u proces društve81
�nog rada. N aje lem e n tam iji vid te osposobljenosti
p red sta v lja svakako pism enost. P rem a popisu sta
novništva iz 1971. godine u starosnoj dobi od 10—
34 godine u SR H rvatskoj je bilo 27 tićuća nepis
m enih, što čini 3,2% stanovništva odgovarajuće
dobne grupe. Pretežni dio nepism enih su žene —
62%). Iako ovi podaci govore o tom , da problem e
n epism enosti stanovništva jo š nism o u potp u n o sti
riješili, m o ra se ukazati n a postignute rezultate u
razd o b lju od o slobođenja do danas, napose sa sta
n ovišta p o ra sta pism enosti žena. N aim e, njihovo
učešće u b ro ju nepism enih neprekidno se sm anju
je. U sta rijim dobnim grupam a žene čine 78% od
ukupnog b ro ja nepism enih.
Veliki n ap o ri naše društvene zajednice u prije ratn o m razd o b lju bili su usm jereni na razvoj
osnovnog ob razovanja djece. D anas je m oguće kon
s ta tira ti da u SR H rvatskoj ne postoje nikakve
razlike u obuh v atu osnovnim obrazovanjem izme
đu ženske i m uške djece. P roblem , m eđutim , p red
stav lja nedovoljno razvijeno osnovno obrazovanje
odraslih. Od ukupnog b ro ja nepism enih radnika
u SR H rvatskoj svaki treći nem a završenu osm o
godišnju osnovnu školu, a sam o šest tisuća pohađa
osnovne škole za obrazovanje odraslih. Žene čine
36,3% polaznika škola za osnovno obrazovanje
odraslih.
N ajveći b ro j žena uključenih u rad na d ru
štvenom sek to ru u SR H rvatskoj su radnici bez
ikakva stručnog obrazovanja. P rem a podacim a za
1971. godinu u našoj republici tailo je zaposleno
p rek o 90 tisuća nekvalificiranih, 50 tisuća polu
82
�kvalificiranih, te 43 tisuće .radnika s nižim struč
nim obrazovanjem .
KVALIFIKACIONA STRUKTURA ŽENA U
DRUŠTVENOM SEKTORU SRH
privreda
nekvalificiranih
78 280
polukvalificiranih
43 933
kvalificiranih
43 311
visokokvalificiranih
2 342
niže stručno obrazovanje 27 195
srednje stručno
obrazovanje
35 831
više stručno obrazovanje 2448
visoko stručno obrazovanje 4 451
neprivreda
15 085
5 793
1 692
153
15 838
33 525
11952
10 466
Izvor: SG SRH 1974.
Podaci iz tabele nas upućuju na zaključak da
ženski nekvalificirani rad postaje apsolutno do
m inantan u neprivrednim djelatnostim a (81,5%
nekvalificiranih radnika, 77,2% polukvalificiranih,
te 63,6% s nižom stručnom sprem om su žene), da
više od polovine radnika u privredi s nižom struč
nom sprem om čine žene, (35%, odnosno 37% ne
kvalificirane i polukvalificirane radnice), te da ta
ko niska razina stručne osposobljenosti m ora bit
no u tjecati i na razinu osobnog dohotka koji pri
m aju zaposlene radnice.
Ovi podaci nam isto ta k o ukazuju na činjeni
cu evidentnog prodora, u odnosu na raniji period,
ženske rad n e snage na rad n a m jesta koja zahtije
vaju sred n je stručno obrazovanje u privredi, te
na još izrazito nisko učešće žena u strukturi kva
83
�lificiranih i visoko kvalificiranih radnika. B itno
različita situ acija izm eđu priv red n ih i n eprivred
nih d je latn o sti je na planu zapošljavanja žena s
visokim stru čn im obrazovanjem . U privredi one
čine sam o 19% od ukupnog b ro ja radnika s viso
kim stru čn im obrazovanjem , a u društvenim d je
latn o stim a 39,3%.
Priliv m lade, školovane generacije svakako će
bitno u tjecati na izm jenu n e samo, ukupne kvali
ficirane stru k tu re zaposlenih, nego i na kvalifikacd84
�onu s tru k tu ru zaposlenih žena. Naime, već danas
je sto p a neposrednog nastavljanja školovanja na
kon završene osm ogodišnje škole vrlo visoka. U
SR H rvatskoj ona iznosi 93,4%, što praktično zna
či da gotovo svi završni učenici osnovnih škola
n astav ljaju svoje obrazovanje na drugom stup
nju. Od ukupnog b ro ja učenika u srednjim škola
m a 47% su djevojke.
Stv arn i problem , m eđutim , javlja se prilikom
njihova profesionalnog opredjeljenja. U općim
sred n jim školam a sam o 31% čine učenice, u gim
nazijam a 63,7%, u školam a za kvalificirane radnike
tek je d n u trećinu, u tehničkim i drugim stručnim
školam a sam o je d n u četvrtinu, dok se u ekonom
ske, adm inistrativne, upravne, medicinske, te ško
le za nastavnike praktično upisuje jedino ženska
om ladina.
Ovih nekoliko podataka evidentno ukazuje
na p o treb u razvijanja službi profesionalne ori
jentacije, te organiziranja kontinuirane i smišlje
ne profesionalne propagande i inform iranja, kako
kroz redovni nastavni proces, tako i kroz sred
stva javnog in form iranja, odgovarajuće publika
cije i si. Naim e, stvarna društvena em ancipacija
žena ne zasniva se sam o na uključivanju žena u
određene oblasti društvenog rada; ona može biti
jedino zasnovana na prevazilaženju postojeće tra
dicionalne podjele rada na isključivo m uška i
ženska zanim anja, te uključivanju žena u sve ob
lasti društvene proizvodnje.
Velik n apredak u poslijeratnom razdoblju uči
njen je i na uključivanju ženske om ladine na više
i visoke škole i fakultete. Od ukupnog b ro ja stu
85
�den ata na visokoškolskim ustanovam a u SR H r
vatskoj 44,4% čine žene. Iako su razlike po spolu
prilikom (izbora stu d ija znatno m anje nego što je
to vidljivo kod srednjoškolaca, one još postoje,
a napose se isp oljavaju u m alom b ro ju studentica
koje su se o p redijelile za studij tehničkih znano
sti. Na fak u ltetim a d ruštvenih nauka 55% čine
žene, na p riro d n im 57%, na m edicinskim 65%, dok
na um jetn ičk im akadem ijam a s tu d ira 43% žena,
na poljo p riv red nim 30%, a na tehničkim fakulte
tim a sam o 18%. V rijedno je napom enuti da je
učešće žena m eđu redovnim i izvanrednim stu
d en tim a podjednako.
Oprema popisu zaposlenog osoblja u društve
nom sek to ru , koji je izvršio R epublički zavod za
s tatistik u , moguće je u tv rd iti da velik b roj zapo
slenih rad n ik a radi na radnim m jestim a za koja
nem a odgovarajuće stru čn o obrazovanje. Analiza
ovih p o d atak a prem a spolu pokazuje da od uku p
nog b ro ja žena koje rade na radnim m jestim a vi
soke stru čn e sprem e svaka četv rta nem a odgova
raju će obrazovanje, a n a radnim m jestim a više i
sred n je stru čn e sprem e čak svaka druga. Isto tako
su veliki postoci radnica koje rade na visokokvali
ficiranim i kvalificiranim radnim m jestim a bez
odgovarajućeg stručnog obrazovanja. U tom po
gledu je znatno bolja situacija u neprivrednim d je
latnostim a, te što se tiče visokokvalifiranih i kva
lificiranih radnica i u trgovini i ugostiteljstvu
(svaka treća nem a odgovarajuće stručno obrazo
vanje). Ovaj problem nam eće još jednom pitanje
o tom e što se i koliko poduzim a da se zaposlene
žene uključe u neki od oblika obrazovanja uz rad
86
�kako bi stekle odgovarajuću stručnost za rad na
svom radnom m jestu.
U školskoj godini 1972/73, na području SR H r
vatske djelovale su 254 škole za obrazovanje odra
slih sa 29 575 polaznika. Tek svaki četvrti polaznik
je bila žena. Razloge tako niskog učešća žena u
ustanovam a za obrazovanje odraslih, i pored tako
evidentne p otrebe za doškolovanjem , najvjerojat
nije možemo tražiti u poteškoćam a zaposlenih že
na koje im aju porodicu da nađu dovoljno slobod
nog vrem ena za tra jn e i sistem atske oblike obra
zovanja. Podaci o politioi koju radne organizacije
vode na obrazovanju i osposobljavanju zaposlenih
pokazuju, naim e, da se velika većina radnika ško
luje bez ikakve pomoći — bilo u sredstvim a, za
školarinu, om ogućavanju rada u pogodnoj smjeni,
plaćenog odsustva za polaganje ispita i si. Takvim
odsustvom pomoći posebno su pogođene žene s
porodicom i m ajke.
Žene se, m eđutim , mnogo više uključuju u
različite oblike neškolskog općeg obrazovanja. Ta
ko je, npr. sem inare i tečajeve općeg obrazovanja
koje o rganiziraju radnička i narodna sveučilišta po
hađalo p reko 20 tisuća žena (50% ukupnog broja
polaznika), dok je tečajeve društveno-ekonomskog
i stručnog obrazovanja pohađalo samo devet tisu
ća žena (30% od ukupnog b rcja polaznika.)
žene u upravljanju i odlučivanju
Jedna od velikih tekovina socijalističke revo
lucije u Jugoslaviji je pravo žena da sudjeluju u
svim vidovima društvenog i političkog života zem
37
�lje, pravo da b ira ju i b u d u b irane u -sv e organe
sam o u p rav ljan ja i društveno-političke vlasti na
svim razinam a, pravo da su d jelu ju u vršenju svih
javnih funkcija.
Podaci o učešću žena na izborim a govore nam
o tom e d a žene svoje pasivno pravo, pravo glasa
ča, u p o tp u n o sti koriste. B itno drugačija je, m e
đutim , situ a cija ako usporedim o učešće žena u
b ro ju zaposlenih rad n ik a i njihovo učešće u stru k
tu ri o rg an a sam oupravljanja.
1972.
godine od 33 tisuće članova radničkih
savjeta, 5 840 su bile žene, što iznosi 17,3%, sam o
87 žena u SR H rvatskoj su bile p redsjednici rad
ničkih sav jeta (5,4%), a ista je situacija i u sasta
vu rad n ičk ih savjeta složenih organizacija u d ru
ženog rad a. Što više, tek m ali broj žena su člano
vi kolegijalnih organa upraV ljanja s izvršnim funk
cijam a (12,6%), dok ih m eđu direk to rim a radnih
organizacija gotovo ni nem a. 1972. godine od neko
liko tisu ća poduzeća u SR H rvatskoj, u sam o 18
žene su bile d ire k to ri. Ovakva situ acija slična je i
u o stalim rep u b likam a — osim u SR Sloveniji gdje
je svaki četv rti član radničkog savjeta žena.
R anije sm o naveli podatke o učešću žena u
u kupnom b ro ju zaposlenih u neprivrednim d je lat
nostim a, te k o n statirali da u nekim od njih, po
sebno zdravstvu, školstvu, socijalnom osiguranju
d o m in iraju zaposlene žene. No, njihovo učešće u
organim a sam o u p rav ljan ja upola je m anje od
učešća u stru k tu ri zaposlenih. Tako, npr. u savje
tim a rad n e zajednice u osnovnim i srednjim ško
lam a tek svaki tre ći član je žena, u savjetim a up
ravnih od b o ra zdravstvenih ustanova također, a
�m eđu rukovodiocim a ovih ustanova svaki deseti
je žena.
Ova, sam a po sebi, loša situacija još je nepovoljnija ukoliko se pro m a tra s tru k tu ra predstav
nika u tijelim a društveno-političkih zajednica, š to
više, može se kazati, da što je predstavničko tijelo
ud aljen ije od baze to je i učešće žena u njihovu
rad u m anje. M eđu odbornicim a općinskih skupšti
na u SR H rvatskoj p rije posljednjih izbora samo
7,1% su činile žene, od toga u općinskim vijećima
3,2% a u vijećim a radnih zajednica 11%. U Sabo
ru SR H rvatske i Saveznoj skupštini od ukupnog
b ro ja poslanika tek 8% su bile žene.
M oramo, m eđutim , napom enuti da ovako ni
sko učešće žena nije bilo karakteristično za sve
sastave sk u p ština i organe sam oupravljanja. U
ran ijem razdoblju učešće žena u najvišim organi
m a vlasti i radničkim savjetim a bilo je daleko
veće — 1962. godine čak svaki četvrti poslanik je
žena. Do značajnog sm anjenja dolazi tek u razdob
lju 1965— 1967. godine, tako da možemo tvrditi da
upo redo s oscilacijam a u društvenim samouprav
nim odnosim a, oscilacijam a u djelovanju društve
no-političkih organizacija, raste odnosno sm anjuje
se i učešće žena u sam oupravnim organim a i najvi
šim predstavničkim organim a vlasti. Drugim ri
ječim a, učešće žena u političkom životu jedan je od
evidentnih pokazatelja napretka demokracije i so
cijalizma.
N ajd rastičn iji prim jeri nedovoljog učešća že
na u tijelim a k oja se neposredno bave rješavanjem
problem atike za koju je žena posebno zainteresi
rana — ustanovam a za dnevni boravak djece, đač
89
�kim k u h in jam a, izgradnji i osposobljavanju obje
k ata za dnevni boravak djece, ig ralištim a i sp o rt
skim teren im a, te razv ijan ju odgovarajućih ob je
k ata uslužnih d je latn o sti za snabdijevanje građana
— dakle u savjetim a m jesnih zajednica 1972. go
dine u SR H rv atskoj sam o 3,1% su bile žene. K ako
sm atram o d a je d je latn o st m jesnih zajednica us
m jeren a n a rje ša v an je problem a g rađ an a u m jestu
stan o v an ja, vrlo je v je ro jatn o da bi veći angažm an
žena u svakodnevnom rad u m jesne zajednice b it
no prid o n io u b rzan ijem tem p u rje ša v an ja niza
p ro b lem a s k o jim a se susreće posebno zaposlena
žena.
D onošenje novog U stava SFR J i SRH i kon
s titu ira n je cjelokupnog društveno-političkog si
stem a n a delegatskoj osnovi p red sta v lja nov i kru
p an k o rak u razvoju socijalističkih sam oupravnih
odnosa, u realiziran ju p retp o stav k i da se odlu
čivanje u svim sam oupravnim s tru k tu ra m a u u d ru
ženom ra d u i društveno-političkim zajednicam a tre
ba zasnivati na stvarnim interesim a radnika.
U izborim a za delegacije udruženog rada u ra d
nim o rganizacijam a, m jesnim zajednicam a, općin
skim sk u p štin am a, S aboru SRH i skupštini SFRJ
značajno m jesto su zauzele žene, ne sam o kao dio
izbornog tijela, negoa kao izabrani delegati kojim a
je poklonjeno povjerenje da će moći i znati za
s tu p ati te interese.
Od ukupnog broja izabranih delegata u os
novnim organizacijama udruženog rada u zagre
bačkoj regiji 33,1% čine žene. N jihovo učešće va
rira u p ojedinim granam a a djelatnostim a, ovisno
o stvarnom učešću u ukupnom b ro ju zaposlenih.
90
�U d e le g a c ija m a r a d n ih z a je d n ic a ž ene č in e polo v i
n u č la n o v a . U G radskoj zajednici općina u Zagre
bu, s obzirom na veću stopu zaposlenosti žena, u
delegacijam a osnovnih organizacija udruženog ra
d a žene čine 38,2% članova, a u radnim zajednica
m a 48%.
Još je, m eđutim , izrazito nisko učešće žena u
delegacijam a m jesnih zajednica. U zagrebačkoj
regiji one čine sam o 10,9% izabranih delegata, dok
je u delegacijam a m jesnih zajednica užeg gradskog
p o d ru čja taj broj nešto veći — 17,2%, iako nedo
voljan s obzirom na učešće žena u ukupnom sta
novništvu.
UČEŠĆE ŽENA U OPĆINSKIM SKUPŠTINAMA
ZAGREBAČKE R E G IJE
% žena odbornika
Vijeće udruženog rada
Vijeće mjesnih zajednica
Društveno-političko vijeće
Ukupno
17.5
13.5
23,9
17,8
Iako m oram o konstatirati značajan napre
dak u povećavanju broja žena poslanika u općin
skim skupštinam a u odnosu na prethodno izbor
no razdoblje, ne možemo biti zadovoljni s posti
gnutim rezultatim a.
Slična situacija je i s izborom poslanika u
S abor SR H rvatske. U ukupnom bro ju delegata
Vijeća udruženog rada svaki Peti poslanik je že
na, u društveno-političkom vijeću je 17% žena,
a m eđu zastupnicim a općina samo 13%.
91
�P ri ra z m a tra n ju društvenog položaja žene u
sam oupravnom d ruštvu, n jezina učešća u odluči
vanju, u ra d u sam oupravnih organa i organa društveno-političkih zajednica, nije dovoljno ostati
na su m ira n ju postojećih statistič k ih pokazate
lja. Učešće žena u političkim i predstavničkim ti
jelim a m o ra se povezati sa stvarnim u tjecajem
rad n ik a na donošenje b itn ih odluka u procesu
o d lu čivanja n a razini rad n e, interesne, m jesne i
društveno-političke zajednice.
A ktivnije učešće žena u političkom životu
vezano je i uz njihovu idejno-političku osposob
ljen o st i razin u društveno-ekonom skog obrazo
vanja, što dru g im riječim a znači zahtjev da se
ovim oblicim a obrazovanja posveti posebna paž
n ja, zah tjev da se veći b roj žena uk lju ču je u raz
ličite sem inare, tečajeve i škole za idejno-političko obrazovanje.
P otreb n o je, osim toga, uložiti posebne n a
pore u pravilno vođenje kadrovske politike u
o rganizacijam a Saveza sindikata, pojedinih sin
d ik ata, Saveza kom unista i Socijalističkog saveza,
je r kao što pokazuju iskustva, stih ija na ovom
p o d ru čju daleko p rije rep ro d u cira p atrija rh a ln e
p red rasu d e, nego što ih uklanja.
Zaštita materinstva
P roblem i žene vezani uz njezinu biološku
fu n k ciju i m aterinstvo uživaju posebnu društve
nu zaštitu. Č injenica da je d je tetu do petog m je
seca života n eophodna stalna njega i p risu tn o st
m ajke, isk u stv a rad n ih organizacija da je kori
šten je skraćenog radnog vrem ena teško uklopiti
92
�u radni proces (u 1970. godini tek je syaka druga
m ajka k oristila to pravo) pa stoga vrlo često do
lazi do p rem ještaja žena na nepovoljnija radna
m jesta, kao i niz upozorenja na visoki postotak
izostanaka m ajki u prvoj godini života djeteta,
doveli su do prom jene zakonskih odredbi o po
ro diljskom dopustu i drugim pravim a radnica u
vezi s porođajem .
Novi zakon koji je prošle godine stupio na
snagu u tv rđ u je da radnica im a pravo na poro
d iljsk i do p u st od 180 dana neprekidno, s time,
da m ajka, ako sm atra da zbog općeg zdravstvenog
stan ja d je teta ili nem ogućnosti da na zadovolja
vajući način riješi njegovo njegovanje, može ko
ris titi dopust dok dijete ne navrši jednu godinu.
Taj dopust je, za porodice čiji mjesečni prihodi
ne prelaze 1500 dinara m jesečno po članu uže
obitelji plaćen po jednakom osnovu kao i do
p u st od 180 dana. Izričitim odredbam a zakona
radnica im a pravo nastaviti rad na radnom mje
stu na kojem je radila, a u slučaju ukidanja tog
radnog m jesta, na drugom radnom m jestu koje
odgovara njen o j stručnoj sprem i, kao i na osob
ni dohodak koji ne može bdti niži od osobnog do
ho tk a za rad na radnom m jestu n a kojem je radi
la p rije stu p an ja na porodiljski dopust, odnosno
p rije rasp o red a n a lakše poslove zbog trudnoće.
Žene, posebno m ajke, uživaju također i po
sebnu zdravstvenu zaštitu. Navedimo samo po
d atak da je u posebnim dispanzerim a i savjeto
valištim a za žene u 1971. godini bilo preko 550
tisu ća posjeta, od kojih su preko polovine bile
trudnice.
93
�Prilazeći p la n ira n ju porodice, kao važnom
elem en tu stv arne em ancipacije žena, naše zako
nodavstvo, kao i aktivnost stru čn ih , profesional
nih, p ro sv jetn ih , zdravstvenih i drugih instituci
ja u sm je ren a je prvenstveno na sve elem ente
zdravstvenog prosvjećivanja žena, te obrazovanja
i odgoja m lade generacije, kako bi se stvorili p re
du vjeti o slo b ađ anja stih ije i n a ovom planu, te
stv ara n ja porodice ko ja će se p rije svega zasni
v ati n a odgovornom odnosu prem a djeci.
D ječja za štita
B riga dru štvene zajednice za zaštitu djece
u sm je ren a je prvenstveno na njihovu zdravstve
nu zaštitu , nak nadu za o prem u novorođenčadi,
m a terijaln u pom oć obiteljim a s niskim prihodi
m a i djecom u vidu d ječjeg dodatka, brigu o iz
g rad n ji o b je k ata za neposrednu d je čju zaštitu
(jaslica, vrtića, igrališta, produženog boravka u
školi itd).
Z načajan oblik zaštite pred stav lja svakako
d o d atak na d jecu koji p rim aju obitelji s niskim
osobnim dohocim a. U 1968. godini u SR H rvat
skoj ovu pom oć koristilo je 186 tisuća obitelji,
a 1973. godine 144 tisuća. Do pada b ro ja koris
nika d o d atk a na djecu došlo je prvenstveno zbog
sp orijeg povećanja cenzusa p rihoda od stvarnog
povećanja p ro sječnih osobnih dohodaka po za
poslenom radniku.
U 1974. godini ova osnovica se ponovo pove
ćava, a povećava se i nom inalni iznos dodatka
po d je te tu i to ovisno o visini prihod a roditelja,
tak o da ukoliko p rim an ja ro d itelja iznose do
94
�552 din ara po članu porodice dječji dodatak iz
nosi 265 din ara po djetetu. Posebne beneficije
im aju djeca s jednim roditeljem — ukoliko pri
hodi iznose do 717 dinara po članu obitelji, dje
čji do d atak iznosi 383 dinara. Dječji dodatak je
p ostao tako jed an od najevidentnijih oblika soli
d arn o sti u sm jeren prvenstveno na pomoć poro
dicam a s niskim prihodim a, te sam ohranim m aj
kam a.
Jedan od najznačajnijih oblika pomoći za
poslenoj m ajci su dječje ustanove — jaslice, vr
tići, produženi boravak u školi — koje zbrinjava
ju djecu tokom vrem ena koje m ajka provodi na
poslu. Iako su u proteklih nekoliko godina po
stignuti značajni rezultati kako na planu izgrad
nje ovih o bjekata, tako i u većem obuhvatu dje
ce, oni jo š ne zadovoljavaju stvarne potrebe.
OBUHVAT D JEC E DJEČJIM USTANOVAMA
Broj ustanova:
Godina
o
3
u
>
a
S
D
j>
Broj djece u:
I
u
03
6
b0
t>
S3
>
1966.
1967.
1968.
1969.
1970.
1972.
17
16
19
27
348
344
371
381
393
419
356
354
388
397
412
446
411
802
1 359
1341
1546
2 408
21216
21 794
22194
23 385
25 300
34 441
21627
22 596
23 553
24 726
26 854
36 849
Indeks
1973/68
337
120
125
586
162
170
8
10
95
�Da je o b u h v at djece predškolskim odgojem i
o brazovanjem nedovoljan govore podaci prem a ko
jim a je u SR H rvatskoj jaslicam a obuhvaćeno
sam o 0,8% djece odgovarajućeg uzrasta, a 8,8%
p o h ađ a vrtiće. Razlike koje na planu neposredne
d ječje zaštite p ostoje m eđu pojedinim općinam a
u republici su znatne — od 105 općina u SR H r
v atskoj sam o sedam je im alo jaslice, a 88 vrtiće.
N apori ko je su pojedine općine i radne organiza
cije uložile u rje ša v an je problem a neposredne
d je čje zaštite vidljive su i kroz pod atke da je,
n p r. u K arlovcu od ukupnog b ro ja djece do treće
godine života 2% bilo sm ješteno u jaslice, u Ri
jeci 4,1%, Dugoj Resi 5,2%>, Z agrebu 5,3% i Puli
6,9%. Razlike u o b u hvatu djece u dobi od tri do
šest godina jo š su znatnije. Tako, npr. u O sijeku
18,2% djece odgovarajuće dobne skupine u k lju
čeno je u vrtiće, u O patiji 21,1%, u S plitu 24,5%,
u Zagrebu 23,0%, u Rijeci 31,2%, a na H varu
čak 66,9%.
U nedovoljno razvijenim općinam a jaslica
gotovo i nem a, a sam o 2,9% djece je sm ješteno u
vrtiće.
1^970. godine produženi boravak u školi bio
je o rganiziran u sam o 25 općina naše republike,
dok su školske k u h in je djelovale u 94 općina.
P roduženim b oravkom u školi 1971. godine bilo
je obuhvaćeno sam o 2,1% učenika. No, i tu je
situ acija b itn o različita u različitim općinam a
— dok je u D aruvaru bilo obuhvaćeno 2,3%, K r
ku 3,0%, R ijeci 7,4%, Puli 8,4%, u K utini i Za
grebu 10,2% djece je koristilo produženi boravak.
96
�U školskoj godini 1971/72. od ukupnog bro
ja osnovnih škola u SR H rvatskoj u 23,9% orga
n izirane su k uhinje s m liječnim obrokom , a u
10,8% škola kuhinje s potpunim obrokom. Od
ukupnog b ro ja srednjih škola u 10,1% djeluju
k uhinje s m liječnim obrokom a u 4,9% s potpu
nim obrokom .
P rem a analizam a socijalne stru k tu re koris
nika vrtića vidljivo je da trećinu čine djeca rad
nika, 59,6% djeca službenika i ostalih zanimanja,
a sam o 7,4% djeca poljoprivrednika.
Od ukupnog b ro ja djece u produženom bo
ravku 38,2% su djeca radnika, 37,3% djeca po
ljoprivrednika a 24,5% djeca službenika i ostalih
profesija.
N ajpovoljnija je stru k tu ra korisnika škol
skih kuhinja. Pretežan dio 41,1% su djeca radni
ka a 39,7% djeca poljoprivrednika.
U 1970. godini sam o 23 općine su uvele skalu
radi beneficirane cijene korištenja dječjih usta
nova, no zbog njihovih nepovoljnih karakteristi
ka sam o 5,3% korisnika se moglo služiti ovom
beneficijom .
Od kolikog je značaja organiziranje društve
ne brige o djeci govore nam i podaci prem a ko
jim a od ukupnog b ro ja zaposlenih žena u, npr.
grafičkoj in d u striji, svaka treća im a malo dijete,
a u kem ijskoj čak 78,2%, te da se među razlozi
m a zbog kojih se m ajke s m alom djecom ne za
pošljavaju na prvom m jestu nalaze poteškoće
oko zb rin jav an ja djece.
97
�Položaj žene i porodice u procesu
konstituiranja sam oupravnog društva
Iz ran ijeg izlaganja sm o vidjeli da se po ro d i
ca, točn ije rečeno b rak , u kapitalističkom dru štv u
tre tira kao je d n a od njegovih b itn ih in stitu cija
zasnovanih n a priv a tn o m vlasništvu i odnosim a
izm eđu ro d itelja i djece koji iz toga proizlaze.
U kidajući p riv a tn o vlasništvo n ad sredstvim a za
p roizvodnju, so cijalistička država u k id a i takvo
od ređ en je ^porodice, d efin iraju ći je kao institu
ciju koja je pod posebnom zaštitom države. Ta
ko država p reu zim a b rigu o nekim b itn im funk
cijam a p orodice — prvenstveno obrazovanju d je
ce, p red šk o lsk im u stan o v a m a, z a štiti m a te rin
stva, d ru štv en o m stan d a rd u , socijalnom i zdrav
stvenom o sig u ran ju , socijalnoj zaštiti i drugom .
Uzmimo kao p rim je r d ječje ustanove. D ržava se
ja v lja kao nosilac politike razvoja ove d je latn o
sti i k ao su b je k t ko ji za n ju osigurava sredstva.
O rije n tacija n a veću p ro d u k tiv n o st rada, inten
zivnije priv ređ ivanje, stim u lativ n iju politiku n a
građ iv an ja p rem a rezu ltatim a rada, dovela je do
p relije v an ja velikog dijela nacionalnog dohotka
u o so b n e dohotke. To je zahtijevalo svjesno sm a
n jiv an je investicione, a dijelom i opće potrošnje,
te stvorilo p o tre b u da se iz povećanog u d jela oso
bn ih do h o d ak a osig u ra p a rticip acija korisnika
za p o k riv an je cijene usluga d je čjih ustanova.
K om una se ja v lja kao p a rtia ip ije n t isključivo
ukoliko se rad ilo o porodicam a s niskim p riho
dim a koje te troškove nisu mogle podnijeti. No,
teško se p rih v aća pom isao d a i za d je čju zaštitu
tre b a o d v ajati dio osobnih dohodaka, da se rad
98
�i u ovim ustanovam a m ora zasnivati na ekonom
skoj računici. Zbog nerazriješenih m aterijalnih
odnosa d ječja zaštita sve više i više stagnira, a
rješen ja za njezin razvoj mnogi i nadalje vide u
državnim fiskalnim m jeram a kojim a će se pri
kupiti sredstva, te distribuirati za izgradnju
(centralno p lanirane) mreže dječjih ustanova.
Tako se na državu prebacuje cjelokupna odgo
vornost za stagnaciju dječje zaštite. Sličan pro
ces odvijao se i s osnovnim obrazovanjem , us
m jerenim obrazovanjem , te drugim oblicima bri
ge i pom oći zaposlenoj porodici.
Novi U stav SFRJ i SRH utvrđuje kao jedan
od osnovnih p rincipa da udruženi rad m ora ovla
dati svojim ukupnim dohotkom — dijelom koji
ostaje u sferi m a terijalne proizvodnje, ali i onim
koji izdvaja za zadovoljavanje svojih zajedničkih
potreba. Tako se veza između proizvodne i ne
proizvodne sfere počinje graditi na neposrednim
odnosim a ili p utem sam oupravnih interesnih za
jednica koje se zasnivaju na samoupravnom spo
razum ijevanju udruženog rada o vođenju politi
ke, dinam iai, p rioritetim a i sredstvim a za rješa
vanje zajedničkih potreba. Takva pozicija udru
ženog rad a znači pravo i obavezu da se u skladu
sa stvarnim p o trebam a radnika pokrene niz kon
kretnih ak cija u radnim kolektivima i komuni
koje će p rid o n ijeti rješavanju problem a s k°ji'
ma se susreće porodica u kojoj su oba roditelja
zaposlena. Zbog pothranjivanja iluzije da se vanj
skim sredstvim a — propisim a, zakonima i pore
zima — mogu tra jn o rješavati problemi neP°‘
sredne d ječje zaštite, osnovnog obrazovanja, pro
99
�duženog b o rav k a u školi i drugi, čitav niz ovih
d je latn o sti u p roteklom je razdoblju stagnirao.
Novii d ru štv en i odnosi o tv a ra ju i novu osnovu za
n ep o sred an angažm an udruženog ra d a n a njihovu
rješav an ju . O rije n tacija k o ju zastupam o i koja
je vezana uz načelo da se osnovne p o tre b e poro
dice m ogu i tre b a ju zadovoljavati prvenstveno
u kom uni, u m jestu stan o v an ja — dakle tam o
gdje su »na do hvat ruke« — ne isk lju ču je p o tre
bu da se, n p r. u rad n im organizacijam a u okviru
fondova zajed n ičke p o tro šn je izdvoje sredstva
za d je čje ustan ove ili druge ob jek te i nam jene
k oje će k o ristiti prvenstveno radnice u tim rad
nim organizacijam a. Takva o rijen ta cija zahtijeva
i o tv a ran je rad n og kolektiva prem a sredini u ko
joj d je lu je — m jesnoj zajednici, općini — kao i
p rem a sred in a m a u ko jim a živi pretežan b ro j
njihovih rad n ik a i radnica. A u pravo na tom pla
nu do sada je v rlo m alo učinjeno.
Ono što je u istin u b itno novo u koncepciji
zaštite p o rodice odnosi se upravo na to da sam o
u p rav n o sp o razum ijevanje i društveno dogova
ra n je p o staju glavna i osnovna sred stv a vođenja
po litike u ovoj oblasti, a udruženi rad , organi
ziran p u tem sam oupravnih in teresn ih zajednica
njezin osnovni kreato r.
U o b lastim a ko je zahvaćaju p rio rite tn a pod
ru č ja p o đ ru štv o vljavanja fu n k cija porodice for
m iraju se sam oupravne in teresn e zajednice za
d ru štv en u b rig u o djeci predškolskog uzrasta,
sam o u p rav n e in teresn e zajednice u o blasti os
novnog o brazovanja, sam oupravne in teresn e za
jednice u ob lasti u sm jerenog obrazovanja, te sa
100
�m oupravne in teresne zajednice u oblasti zdrav
stva i stam beno-kom unalne djelatnosti. Njihov
rad zasniva se prvenstveno na potrebi ugrađiva
n ja socijalističke solidarnosti, što znači da sred
stva za njihovu djelatnost odvajaju i oni koji se
ne ja v lja ju kao neposredni korisnici usluga. So
lid arn o st tako unosi u postojeću raspodjelu pre
m a rad u na svjestan sam oupravni način, izvjes
ne korektive koji je približavaju načelu raspo
djele prem a potrebam a.
Takav razvoj društvenih odnosa znači i su
štin sk i drugačiji p ristu p pitanjim a društvenog
položaja žene. Suština se svodi na novi tretm an
problem a koji su se do sada doživljavali i tre
tirali kao specifični problem i žena. To, međutim,
nisu više specifični ženski problemi, to su dru
štveni problemi, u čijem rješavanju treba da su
djeluje cjelokupno društvo. 0 ulaganjim a u m a
terijaln u osnovu djelatnosti ustanova za zbri
n javanje i odgoj predškolske i školske djece, ob
razovanje i osposobljavanje žena uz rad, plani
ran je porodice itd. u velikoj m jeri ovisi i angaž
m an žene u procesu rada i sam oupravljanja, da
kle p ro duktivnost sredine u kojim a žena radi.
Te investicije, dakle, postaju najdirektnije in
vesticije u buduću produktivnost i, u krajnjoj
liniji, u budući nacionalni dohodak.
K ada se raspravlja o problem u žene u našem
sam uopravnom socijalističkom društvu ne bi se
sm jelo zaboraviti da njezinu osnovnu poziciju
o dređuje položaj koji im a radnička klasa u pro
cesu ra d a i sam oupravljanja. Žene radnice, kao
njezin integralni dio dijele sudbinu ostalih rad
101
�nika u p ro cesu rada, u procesu raspodjele i na
planu u p rav ljan ja sredstvim a izdvojenim za za
jed n ičk e po treb e. N aglašavanje prav a učešća sva
kog rad n ik a u rasp o d je li im a poseban značaj za
ženu k ao m ajk u , je r jo j om ogućuje da sudjeluje
u o d lu čiv an ju o u sm je rav an ju d ijela viška rad a
u p rav o tam o gdje se razrješav aju b itn i problem i
p orodice — škole, d je čje ustanove, bolnice, stam
ben a izg rad n ja, u rb a n istič k a rje še n ja i si. Znači,
ženin rad p o staje dvo stru k o važan — on je važan
za n ju kao ličnost, je r se n a to m ra d u po tv rđ u je
kao rav n o p rav ni g rađ an in socijalističkog d ru
štva, i kao m ajk u , je r jo j om ogućuje da sudjelu
je u k re ira n ju politike rad n e organizacije, m jes
ne zajednice i kom une p rem a odgoju i obrazova
n ju svoje djece, te drugim p itan jim a k o ja rje ša
vaju d ru štv en i položaj porodice.
102
�S avez k om un ista i Savez sindikata
treba da se izbore da se putem
sam oupravnih dogovora dosljednije
realiziraju načela našeg
socija lističk o g društva u dječjoj
zaštiti i položaju porodice.
Tito
��AKCIONI PROGRAM SINDIKALNE
ORGANIZACIJE NA RJEŠAVANJU PROBLEMA
ZAPOSLENE ŽENE
Kao što sm o vidjeli iz dosadašnjeg izlaga
nja, problem i zaposlene žene zadiru u vrlo razli
čite sfere — od onih vezanih uz dohodovne od
nose, k adrovsku politiku, osobni i društveni stan
dard, zaposlenost i obrazovanje, do onih koji su
vezani uz socijalnu politiku i društvenu zaštitu
djece i porodice. U program skim dokum entim a
II kongresa sam oupravljača, V II kongresa Save
za S in d ik ata Jugoslavije i IV kongresa Saveza
sin d ik ata H rvatske nalaze se i osnovni stavovi o
tom e kako, d n a kojoj osnovi treba rješavati pro
blem e zaposlenih žena u slijedećem razdoblju.
O bzirom da se na tim dokum entim a bazira cje
lokupna d je latn o st sindikalne organizacije, do
nosim o k raće izvode iz usvojenih tekstova re
zolucije.
105
�II KONGRES SAMOUPRAVLJAČA JUGO
SLAVIJE u rezoluciji o iz g rad n ji dohodovnih od
nosa i p o litike do h o tk a k o n statira:
» N eriješeno p ita n je alim e n tiran ja troškova
m aterin stv a zaposlene žene je ste je d an od uzroka
tra jn e razlike u uvjetim a stic an ja d o hotka radnih
organizacija n aro čito onih koje zapošljavaju ve
ći b ro j žena.
Z adatak je udruženog ra d a i društveno-političkih zajed n ica d a u p la n ira n ju u v je ta cjelokup
ne rep ro d u k cije d ru štv a sistem atsk i razriješi alim e n tira n je ovih troškova biološke rep ro d u k cije
kao opće d ru štvene potrebe, polazeći od osigu
rav anja zaposlenoj ženi je d n ak ih uvjeta ra d a i
rasp o d jele d o h o tka p rem a radu«.
U R ezoluciji o izgradnji sam oupravnih odno
sa u rad n o j zajednici stoji: »Kongres ističe po
tre b u da se u svim oblicim a udruženog rad a afir
m ira i razvija p ra k sa sve većeg učešća žena i
m ladih u rad u sam oupravnih organa i savlada
vanja o tp o ra k oji se u vezi s tim javljaju«, a u
R ezoluciji o kadrovskoj politici u organizacija
m a udruženog rada: »Na izborne funkcije tre b a
p rim jen jiv ati princip ro ta cije im ajući u vidu po
treb u za većom zastupljenošću svih s tru k tu ra
radnika, a posebno žena i om ladine«.
Stalni naučno-tehnološki progres, uvođenje
au to m atizacije i p rim jen a naučnih rezultata u
o b lasti rad a i privrede o tv a raju nove m ogućno
sti i zahtjeve u pogledu prilagođavanja i m ije
n ja n ja u v jeta ra d a i zaštite rad n ik a n a radu. Po
treb n o je da organizacije udruženog ra d a i n ji
hove stru čn e službe u okviru svojih planova raz
106
�voja predvide m jere za poboljšanje uvjeta rada
i zaštite rad n ik a na radu, kao i da osiguraju nji
hovo dosljedno realiziranje »Zaštita žena, omla
dine i invalida m ora naći mnogo više m jesta u
sistem u i p rak si zaštite na radu«. (Rezolucija o
uvjetim a rada, radnoj sposobnosti i zaštiti rad
nika n a radu.)
Za bržu rad nu i društvenu em ancipaciju žena,
naročito ja čan je njihove socijalne sigurnosti, po
trebno je stv arati uvjete za ravnopravnije učešće
žena u rad u i sam oupravljanju. Prije svega, ne
o phodno je efikasnije rješavati problem e poro
dice i zaposlene žene, posebno majke, kao i brže
razvijati sve oblike društvene brige o djeci.
K reiran je politike društva prem a porodici
na osnovam a sam oupravnog sporazum ijevanja i
društvenog dogovaranja radnih ljudi u organiza
cijam a udruženog rad a i društveno-političkih za
jed n ica (republika, općine i m jesne zajednice)
u k lju ču je p lan iranje i koordinaciju organizacije
zadovoljavanja životnih potreba suvremene po
rodice u zaštiti djece, odgoju i obrazovanju, zdrav
stvenoj zaštiti, pla n iran ju porodice, prostornom
plan iran ju , stam benoj politici, kulturi stanovanja.
K ongres se posebno zalaže za razvijanje dru
štvene zaštite i odgoja djece, iznalaženje novih
m ogućnosti za jačan je m aterijalne osnove dječje
zaštite p utem sam oupravnog dogovaranja i su
rad n je rad n ih ljudi i prilagođavanje oblika dječje
zaštite potreb am a djece, porodice i društva; za
puni obuhvat stanovništva osnovnim obrazova
njem , za širenje i ujednačavanje uvjeta obrazova
nja om ladine i već zaposlenih, kao i za takve pro
107
�m jene u ob razo vanju koje će o sig u rav a ti'd a se ono
što više povezuje s procesom ra d a i o stv aru je p er
m an en tn o u to k u cijelog radnog vijeka čovjeka,
om ogućujući tim e rad n im lju d im a sticanje i po
većanje stru čn e sprem e kao jednog od b itn ih uvje
ta za veći osobni dohodak i sta n d a rd uopće; po
sebnu p ažn ju tre b a posvetiti obrazovanju žena s
obzirom na to da su one najviše zastupljene m eđu
licim a bez ob razovanja i adekvatnih kvalifikacija.
U Rezoluciji o osobnom i društvenom stan
d ard u sto ji tak o đer: »Kongres ukazuje na značajne
m ogućnosti koje p o sto je u rad n im organizacijam a
za povećanje opće razine društvenog stan d a rd a ko
ji se osigurava u okviru rad n ih organizacija, in
teresn ih i d ruštveno-političkih zajednica.
To se p rvenstveno odnosi na k o rište n je vla
stitih i ud ru žen ih sredstava zajedničke p o tro šn je
za stanove, d je čju zaštitu, d ruštvenu ishranu, go
dišn je odm ore, rek rea ciju i k u ltu rn i život«.
Zalažući se za stv ara n je tra jn ih u v jeta za brže
zapošljavanje u slijedećem razdoblju, u Rezoluciji
o politici zaposlenosti i zapošljavanja kaže se: »U
okviru takve p o litike zapošljavanja tre b a se zalo
žiti i za rav n o m jernije radno angažiranje žena i
njihovo ad ekvatni je uključivanje u sve oblasti d ru
štvenog rad a, a pro tiv svake diskrim inacije prili
kom zapošljavanja žena.
To p odrazum ijeva veći i rav n o m jern iji obuh
vat žena i ženske om ladine svih v rsta obrazo
vanja, sv estran iju i usk lađ en iju profesionalnu o ri
je n taciju p rem a p o tre b am a privrednog i d ru štv e
nog razvoja«.
108
�V II KONGRES SAVEZA SINDIKATA JUGO
SLAVIJE održan u novem bru prošle godine u Re
zoluciji o osnovnim pravcim a aktivnosti sindikata
k o n statira da će se »sindikat posebno zalagati da
se stv araju širi uvjeti za bržu radnu, sam oupravnu,
o biteljsk u i opće društvenu em ancipaciju žena«,
dok se u R ezoluciji o zadacim a sindikata na una
p ređivanju zdravstvene zaštite, zdravstvenog i mirovinsko-invalidskog osiguranja kaže: »Sindikati
će se i dalje zalagati za stalno unapređivanje za
štite m aterin stva n a najširim osnovam a solidar
nosti. A ngažirat će se na iznalaženju povoljnih
rje še n ja u svim vidovima zaštite ove funkcije —
zdravstvenoj, radnoj, socijalnoj, kao i u razvoju
d ruštvene brige o djeci. S indikati će neposredno
rad iti na stv aran ju i proširivanju uvjeta da žene,
posebno m ajke i trudnice, ne rade u noćnoj sm je
ni; da u cilju zaštite m aterinstva m ajke s djecom
do određenog uzrasta i trudnice ne rade na radnim
m jestim a štetnim po zdravlje; da se poboljša so
cijalni i m aterijalni položaj žena za vrijem e odsustvovanja zbog materinstva.«
D ruštvenu brigu o djeci treba razvijati u prav
cu obuhvata sve djece, posebno djece zaposlenih
obitelji. Sindikati će se naročito zalagati za brži
razvoj neposredne dječje zaštite odnosno za veći
o b uhvat djece zaposlenih obitelji dnevnim borav
kom, društvenom prehranom i si.
IV KONGRES SAVEZA SINDIKATA HRVAT
SKE posvetio je posebnu pažnju problem im a dru
štvene brige o djeci i porodici. U tekstu usvojene
R ezolucije stoji:
109
�»S obzirom n a za o stajan je društvene brige o
djeci, što u tječe i na d ruštveni položaj žene, njen
dohodak, obrazovanje i angažiranost u sam ouprav
nom odlučivanju, K ongres obavezuje sve sindikal
ne o rganizacije da se u svojoj aktivnosti izbore
za slijedeće:
— D ruštvena briga o djeci, a posebno p ro g ra
mi o dgoja djece predškolskog uzrasta, m o raju
o stv ariti p ro k la m iran i princip jednakog s ta rta sve
djece u život, neovisno o ekonom skom statu su
porodice. Oni m o ra ju osigurati razvoj ustanova
za njegu, zaštitu i obrazovanje predškolskog d je te
ta, o siguravanje p reh ran e djece, te p ro širiti orga
nizirani d ru štv eni u tjecaj i na slobodno vrijem e
učenika kako bi se p ridonijelo njihovu svestranom
razvoju.
Zbog realiziran ja planova društvene brige o
djeci i porodici rad n i ljudi će se udruživati u sa
m oupravne in teresne zajednice društvene brige o
djeci, za koje će se sindikati tra jn o zalagati, p ra
titi njihov ra d i u sm je rav ati ga.
Program i pom oći zaposlenoj m ajci u k lju ču ju
neke pogodnosti za m ajku putem posebnih zdrav
stvenih ustan o v a ili usluga za njegu dojenčadi i
male djece kada je to potrebno; njegu, odgoj, ob
razovanje i za štitu predškolskog d je te ta putem
dnevnih, tjed n ih , a posebno noćnih jaslica i vrtića;
kućnu ili stacio narnu dnevnu njegu bolesnog dje
te ta uposlenih ro d itelja ukoliko je to u interesu
proizvodnje; sezonske ustanove za djecu sezon
skih rad n ik a i drugih korisnika; ljeto vališta i zi
m ovališta za djecu; p ro širen je obuhvata predškol
skim odgojem , razvoj rekreativnih o b jek ata za
110
�igru i razvoj djece; pom oć u zbrinjavanju djece li
šene ro d iteljsk og stara n ja; posebne program e za
djecu o m etenu u duševnom i tjelesnom razvoju i
stv aran je u v jeta za ujednačavanje razvoja te dje
ce, te napose form iranje društvenog korektiva ci
jene k o rišten ja svih ovih oblika usluga porodici.
D ruštveni napredak postavlja opsežne zadat
ke p red sin d ik at n a planu obrazovanja iznad os
novnog koje, pored brige o većoj funkcionalnoj
usm jeren o sti obrazovnih program a treba biti us
m jereno i na uvjete cjelokupnog form iranja lič
nosti i socijalnog razvoja učenika. Stoga se udru
ženi rad zalaže za takvu proširenu ulogu škole
koja u k lju ču je pored školskih kuhinja i produlje
nog, odnosno cjelodnevnog boravka u školi, i od
ređene u tjecaje u slobodnom vrem enu učenika,
određene korektive u cijeni korištenja svih pro
gram a koji su u interesu svestranog razvoja uče
nika, što će reći pravo na besplatne udžbenike oddređemim k ategorijam a učenika, prijevoz učenika,
stipendije i kredite.
K ako bi se sve to realiziralo treba omogućiti
da se sve sredine u društvu jednako angažiraju u
realizaciji što šireg obuhvata djece svim ovim re
dovnim i dodatnim oblicim a odgoja i obrazova
nja, te d ruštvene brige o djeci.
U tom pravcu sindikalne organizacije će na
stav iti organiziranu akciju u predlaganju konkret
nih program a izgradnje dječjih vrtića i drugih ob
je k ata za djecu, te se putem solidarnosti zalagati
da općinske skupštine oslobode investitora dječjih
jaslica, vrtića, škola, slobodnih površina i drugih
o b je k ata p laćan ja punih cijena lokacija za nave
li !
�den u n am jen u , zalagat će se za p otpisivanje sa
m o upravnih sp o razum a u ko jim a će-se regulirati
p itan je visokih troškova izgradnje ovih o b je k ata
kao p itan je je ftin ije, funkcionalni je i brže izgrad
nje svih v rsta u stanova za djecu.
S in d ik ati i osnovne organizacije udruženog
rad a će se, u dogovoru sa svim in teresn im zajed
nicam a koje u svojim p ro g ram im a o b avljaju dio
poslova što se odnose n a cjelokupan p rogram udo
voljavanja p o tre b a porodice, zalagati da se ti p ro
gram i realiziraju u što širem opsegu, te da b u d u
usm jeren i posebno n a rje ša v an je osnovnih p o tre
ba porodica s djecom . S indikalne organizacije se
obavezuju da razm o tre p ostojeće k rite rije done
sene na svim razinam a o p rio ritetim a u zadovo
ljav an ju osnovnih p o tre b a porodica, a posebno
m ogućnosti p o v oljnijih u v je ta rje ša v an ja stam b e
nih p ro b lem a m ladih porodica s djecom , sam ohra
nih ro d itelja s djecom i porodica s djecom om e
tenom u fizičkom i psihičkom razvoju. S indikat
je dužan da p ra ti da li su te p otrebe ugrađene u
planove o brazovanja, norm ativne ak te rad n e or
ganizacije te da p ra ti d a li se sam oupravni spora
zum i s trik tn o p o štu ju , d a li se p o štu je M eđuna
ro d n a konvencija o za štiti žena i Zakon o zaštiti
na rad u , noćnom rad u žena, o stvarivanje prava u
vezi s p orodom i drugo.
Izd v ajan je poslova dom aćinstva iz porodice
nije sam o u in teresu žene, nego je uzročno vezan
s razvojem privrede, koja nem inovno nam eće no
ve odnose u porodici. Tehnološki razvoj privrede
i stv aran je novih p rivrednih grana, posebno za
udovoljavanje p o tre b a dom aćinstva, u v je tu je stva
112
�ran je široke lepeze privrednih grana uslužnih dje
latnosti, koje bi u n ajsk o rije vrijem e trebale po
s tati posebne privredne grane za potrebe doma
ćinstva, što znači: društvena prehrana, izrada op
rem e za dom aćinstvo, razni servisi i si.
Ako se u tom e uspije, omogućit će se novo
u p o šljav an je žena, njihova prekvalifikacija, do
školovanje, uvođenje novih znanja, a posebno p ri
d o nijeti stru čn o j i većoj produktivnosti rada uop
će.
KAKO SLAVITI 8. MART
Na II svjetskoj konferenciji žena socijalistki
n ja 1910. godine u K openhagenu ustanovljen je 8.
m a rt kao m eđunarodni dan žena, kao praznik,
kao dan m obilizacije revolucionarnog ženskog po
k reta i m eđunarodne borbe solidarnosti žena cije
log svijeta. Izb o r ovog datum a vezan je uz želju
da se sačuva sjećanje na krvave događaje 8. m arta
1909. godine, kada su čikaške radnice i radnici or
ganizirali štrajkove, dem onstracije i mitinge sa
zahtjevom za povećanjem nadnica i priznavanjem
općeg prava glasa.
M eđunarodni p ro le tarijat slavi samo dva da
tum a: Prvi m aj — praznik rada i Osmi rnart
dan žena. Proglašavajući Osmi m art danom žena,
m eđunarodni p ro le tarijat se odužuje ženama kao
m asovnom dijelu radničke klase za njihov dopri
nos u klasnoj bo rbi i izgradnji novog društva. Ovaj
d an je sim bol revolucionarne klasne borbe, simbol
b o rb e žena radnica. U njega je ugrađeno saznanje
113
�o klasnoj osnovi k o ja o d ređ u je društveni položaj
žene, saznanje da su žene radnice nerazdvojni dio
radničke klase i da su putovi društvene em anci
pacije žena — putovi oslobođenja radničke klase
u cjelini.
H isto rijat proslave 8. m a rta nam pokazuje da
su ti praznici bili slavljeni pod parolom mobilizi
ra n ja žena rad n ica, seljanki i intelek tu alk i u re
volucionarni rad nički p o k ret, pod parolom borbe
za je d n ak a p o litička prava, jed n ak e plaće za je d
nak rad, o sm o satno radno vrijem e, zaštitu tru d
nica, p o ro d ilja i m a jk i s m alom djecom , izgradnju
v rtića i ja slica za djecu zaposlenih m ajki. Osmi
m a rt se slavio u znaku borbe protiv fašizm a i ra
ta, u znaku b o rb e za izgradnju nove socijalističke
Jugoslavije, za veće učešće žena u proizvodnji, ob
razovanju i d ru štvenom životu zem lje.
No, plim e i oseke u radničkom p o k retu u cje
lini p ratili su i pro d o ri različitih shvaćanja o ka
ra k te ru proslave Osmog m arta. R eform isti i opor
tu nisti u radničkom p o k retu nastojali su njegov
značaj svesti n a okvire izjednačavanja pravnog
p oložaja žena i granice fem inističkog pokreta, a
p ro d o r g rađanskog m e n taliteta p retv o riti ga u
»Majčin dan« i licem jerno fetišiziranje ženskog.
»8. m a rt m eđunarodni je dan žena i p rip ad a
Revoluciji. N itko nem a prava da načinom na koji
ga proslavlja, ta j dan pretv ara u lak rd iju , da ga
p risv aja za svoja m alograđanska iživljavanja ko
ja n em aju nikakvu vezu s revolucionarnim sm i
slom tog datu m a, nitđ da m u d aju značenje koji 8.
m a rt ne može dobiti.
114
�Svako d egradiranje proslavljanja 8. m arta kao
dana rad a žena, obezv rjeđ iv an je je tog doprinosa
i u k rajn jo j liniji obezvrjeđivanje kontinuiteta
revolucije. Ove pojave ukazuju na idejnu defor
m aciju u p ojedinim sredinam a i njim a treba da
se pozabave p rije svega kom unisti u osnovnim or
ganizacijam a, sindikalne organizacije i organi up
rav ljan ja. To ne znači da taj dan ne treba obilje
žiti raznim oblicim a drugarske pažnje i organizi
ran jem kolektivnih susreta. M eđutim, kultura pro
slavljanja i sadržaj u duhu značenja tog datum a
treb a biti na um u organizatorim a.« (Citat iz Otvo
renog pism a u povodu 8. m arta K onferencije za
dru štv en u ak tivnost žena H rvatske.)
O vogodišnja proslava 8. m arta pada u vrije
me proslave 35-godišnjice podizanja narodno-oslobodilačkog u stan k a i socijalističke revolucije. Sto
ga proslavam a u radnim organizacijam a, društveno-političkim organizacijam a, javnim manifesta
cijam a i p rired b am a treb a dati posebno svečan
k arak ter. O bilježavajući 8. m art prigodnim aka
d em ijam a s referatom potrebno je posebno istak
n u ti doprinos žena u narodnooslobodilačkoj bor
bi i socijalističkoj revoluciji. Ovu tem atiku mo
guće je ob rad iti i kroz različite izložbe, susrete
revolucionara i omladine, napise u tvorničkim li
stovim a, prigodne em isije preko tvorničke radio-stanice i si. Proslave mogu također da budu i pri
lika da se inicira predlaganje za odlikovanja i dru
ga prizn an ja istaknutim radnicam a i aktivistima.
Proslava 8. m arta trebala bi također im ati
i k arak ter realiziran ja zadataka utvrđenih progra
mom M eđunarodne godine žene pod nazivom »Ra
115
�vnopravnost, razvoj i mir.« N aim e, proslave su
izuzetno podesna p rilik a da se in icira u društveno-političkim organizacijam a, rad n im organizaci
ja m a i in stitu cijam a donošenje ko n k retn ih p ro
g ram a ak cija k oje bi p ridonijele rje ša v an ju posto
jećih pro b lem a vezanih uz društveno-ekonom ski
položaj žena u našem društvu.
S hvaćajući Osm i m a rt kao je d an od praznika
na kojem se na odgovarajući način rezim iraju ulo
ženi n ap o ri i p ostignuti rezu ltati na unapređiva
n ju dru štv en o g položaja žene u socijalističkom sa
m oupravnom d ruštvu, sm atram o da bi na ovaj d an
svaka radna i društveno-politička organizacija
trebala razmotriti probleme s kojima se susreću
zaposlene žene u njihovoj sredini, te definirati
svoj godišnji program aktivnosti na razrješav an ju
p roblem a vezanih uz kadrovsku politiku, u k lju či
vanje žena u proces obrazovanja uz rad , položaj u
p rocesu rad a, za štitu zdravlja posebno tru d n ica i
m ladih m ajki, učešće žena u sam oupravljanju, po
litiku dru štv en o g stan d a rd a, te posebno m oguć
nosti angažm ana radne organizacije, odnosno ko
m une n a rje ša v an ju problem a porodice u kojoj
je m ajk a zaposlena.
116
�LITERATURA
• Karl Marx: Kapital I tom, Kultura — Beograd 195S.
• Fneđnch Engels: Poreklo porodice privatne svojine
-i država, Kultura, Beograd 1950.
• Karl Marx — Friedrich Engels: Sveta porodica, Kul
tura — Beograd 1959.
• Marx i Engels: Rani radovi, Naprijed — Beograd
1961.
• Klara Cetkin: Sjećanje na druga Lenjina,
• V. I. Lenjin: Velika inicijativa, Izabrana djela II lom
Kultura, Beograd 1960.
• V. I. Lenjin: Sovjetska vlast i položaj žena, Izabrana
djela, Kultura, Beograd 1960.
• Referat podnesen na Svjetskom kongresu žena u
Helsinkiju 1969. godine.
• Svetozar Marković: Odabrani listovi, Novo Pokolje
nje Beograd 1949.
• Dimitrije Tucović: Izabrani spisi, Prosvjeta 1949.
• Josip Cazi: Nezavisni sindikati, Institut za historiju
radničkog pokreta Zagreb 1962.
• Dr Alice W ertheimer-Baletić: Neke tendencije u za
pošljavanju žena
,
• Statistički godišnjak SFRJ, 1974;
.
• Vladimir Obradović: Društveno-ekonomski položaj
zaposlene omladine u privrednim i vanprivrednim
djelatnostima SRH
.
• II kongres samoupravljača Jugoslavije, Rad. štampa
—Beograd 1971.
..
• VII kongres Saveza sindikata Jugoslavije, Rad štam• IV koi^re^Saveza sindikata Hrvatske NIU Pregled
• Otvoreno pismo u povodu 8. Marta konferenciji za
društvenu aktivnost žena Hrvatske
117
��SADRŽAJ
strana
U v o d ............................................................................. 5
Marx i Engels: O društvenom položaju žene i
- njezinoj em an cip a ciji..............................11
Učešće žena u međunarodnom radničkom pokretu 18
Lenjin: O zadacima ženskog radničkog pokreta
u Sovjetskoj R epublici..............................24
Položaj žene u suvremenom svijetu .
.
. .2 9
Počeci modernog radničkog pokreta u Jugosla
viji i učešće žena u n je m u ......................................39
Učešće žena u revolucionarnom radničkom po
kretu između dva r a t a ......................................47
Žene u Narodnooslobodilačkoj borbi
.5 8
Žene u F N R J ...........................................................64
POLOŽAJ ŽENA U SUVREMENOM
JUGOSLAVENSKOM DRUŠTVU
Zaposlenost i z a p o š l ja v a n j e ...................................69
Zaštita na r a d u ...........................................................77
Nagrađivanje prema r a d u ...........................................79
Školovanje i stručno osposobljavanje .
.8 1
Žene u upravljanju i odlučivanju .
.8 7
Zaštita m a te r in s tv a ...................................................92
Dječja z a š t i t a ...........................................................94
Položaj žene i porodice u procesu konstituiranja
samoupravnog d r u š t v a ...........................................98
Akcioni program sindikalne organizacije na rje
šavanju problema zaposlene žene .
.
105
Kako slaviti 8. m a r t ................................................. 113
119
����
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Društveni položaj žene
Subject
The topic of the resource
Kako slaviti naše praznike
08. mart, međunarodni dan žena
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Nada Cazi
Source
A related resource from which the described resource is derived
https://www.memoryoftheworld.org/
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Novinsko izdavačka ustanova "Pregled"
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1976.
Rights
Information about rights held in and over the resource
Nepoznato
Format
The file format, physical medium, or dimensions of the resource
PDF
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
49-M
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
124 str.
08. mart
emancipacija
Marks i Engels
Nada Cazi
NOB
položaj žene
radnički pokret
-
http://afzarhiv.org/files/original/015263283803d78685ae39cfb1908036.pdf
21d07fa25ea1ff125a6b3972df6bbaa7
PDF Text
Text
/
IZDcAVACKO PREDUZECE ,NARODNA KNJIGA"
INSTITUT ZA SAVREMENU ISTORIJU
Odgovorni urednik
dr Pero DamjanoviC
Za izdavaCa
Vidak PeriC:, direktor
Recenzenti:
dr Pero DamjanovjC
Pero MaraCa
U FINANSIRINJU OVE STUDIJE UCESTVOVALA JE I REPUBL!CKA
ZAJEDNICA NAUKE SRBIJE
Jovanka Kecman
ZENE JUGOSLAVIJE
U RADNICKOM POKRETU
I ZENSKIM
ORGANIZACIJAMA
1918-1941
NARODNA KNJIGA
INSTITUT ZA SA VREMENU ISTORIJU
BEOGRAD 1978.
�/
i
PREDGOVOR
I
I
I
I
l
I
I
I
i MUZ J
R£VOLUC!1E BlH
Bl.w~ 3TEKA I STAMP A
../!: . !.E-.1./.. . --··-
Sign.
!nv. br.
l
I
I
.1.1..<f..~_{J.____......
l
l
l
l
l
l
I
j
'
I
I
Posle visegodisnjeg istrazivanja u organizaciji Instituta za
savremenu istoriju, istoriografija naseg radnickog pokreta ovom
knjigom dobija prvi put celovito obradenu temu o uceseu zena Jugoslavije u klasnom radnickom pokretu izmedu dva svetska rata.
2ene nisu bile obespravljene samo kao radnice vee i kao zene.
Bez obzira na klasnu pripadnost, one nisu bile izjednacene u pravima s muskarcima. Ova diskriminacija trajala je na teritoriji Jugoslavije sve do pobede revolucije u nasoj zemlji za vreme drugog
svetskog rata. Vee sama ova cinjenica opravdava posebno istrazivanje i obradu teme 0 uceseu zena u radnickom pokretu, kroz koji
je jedino moglo doei do oslobodenja zene uopste, pa je stoga i odbacena dilema - da li ovaj problem istraZivati i obradivati kao posebnu temu ili u okviru drugih i opstih tema iz istorije radnickog
pokreta.
·
Isto tako, zbog specificnog polozaja obespravljene zene u Kraljevini Jugoslaviji, nismo se mogli zadrzati samo na uceseu zena
u radnickom pokretu. Bilo je potrebno da se ova tema, bar u nekim
aspektima, prosiri na! polozaj zena u celini i da.· se. vidi kojim je
metodama budoazija vrsila uticaj na zene. U Jugoslaviji su postojala
innogobrojna gradanska zenska drustva i udruzenja koja su okupljala pre svega bogatije zene, koje su se angazovale u raznim karitativnim akcijama. Odredeni ·broj tih drustava je aktivno radio na
prosveeivanju zena i zahtevao za njih politicka" i gradanska prava
u okviru burzoaskog poretka. U ovoj knjizi dat je pregled delovanja
tih organizacija, koje zbog svoje klasne ogranicenosti nisu sagledavale sustinu problema potpune emancipacije zena. Otuda i nedoslednost u njihovim akcijama· i sluzenje vladajueoj klasi kojoj je
u pogledu polozaja zena odgovarao status quo. Misija oslobodenja
zena, po zakonima drustvenog razvitka, pripala je radnickoj klasi
koja ne moze da oslobodi sebe, a da istovremeno ne oslobodi citavo
drustvo, pa samim tim i zene, od obespravljenosti i eksploatacije.
N apredak u emancipaciji zena posle prvog svetskog rata u
svetu i kod nas i njihova ucesee i afirmacija u klasnom radnickom
pokretu Jugoslavije izmedu dva svetska rata - jedno je od znacajnih obelezja razvitka revolucionarnog zenskog pokreta.
Pored opste neravnopravnosti zena u porodici i drustvu, neprestano se povecavao broj eksploatisanih radnica u procesu kapitalisticke proizvodnje, kao jeftinije i za kapitalistu rentabilnije
1
�radne snage od muske. Tezak je bio po16~aj i najbrojnije kategorije
zena - seljanki u neposrednoj poljoprivrednoj proizvodnji. Istovremeno intelektualkama i cinovnicama, bez obzira na njihove kvalifikacij~ i sposobnosti, :'mogi polo.zaji i ~vanja ':'-. ~r2a~ i drustvu
nisu bili dostupni, jer zene msu 1male 1sta polihcka 1 gradanska
prava kao muskarci. Ovakav polozaj zena jos. vise je pogorsavala
svetska ekonomska kriza, koja je u ovom perwdu zahvat1la 1 Jugoslaviju.
Podreden ekonomski, socijalni i pravni polozaj zene stvarao
je i uvecavao, pre svega" od radnica i seljanki, zn~cajnu rezervnu
snagu revolucionarnog radnickog pokreta u klasnoJ borb1 koJa se
u Jugoslaviji sve vise zaostravala.
Produbljivanje klasnih protivrecnosti u Jugqslaviji, a ~os.<:_bn~
opasnost od fasizma ubrzavah su sazrevanJe svesh Jl KomumstickoJ
partiji i radnickoj klasi o tome da se u revolucionarni pok;et r~d
nicke klase moraju ukljucivati sve napredne, obespravljene 1 ugnJetene snage drustva.
.
Medu latentnim snagama revolucionarnog pokreta nalaz1le su
se obespravljene zene kod kojih je takode narastala svest da se pitanje njihovog neravnopravnog polozaja u drustvu uopste moze resiti samo borbom za promenu postojeceg poretka.
Ofanziva fasizma u svetu i profasisticka orijentacija rezima
u zemlji zapretila je porobljavanjem naroda, a time i jos vecim
pogorsavanjem ionako nezavidnog polozaja zena.
U takvoj situaciji KPJ se vise zalaze za rad medu zenama.
Pored ilegalnog sirenja svog uticaja, Partija sve vise obraca pa2nju
ucescu i ukljucivanju zena u strajkove, demonstracije protiv rezi~a
i druge oblike borbe i ar:?fasisticke akcije ':.~nicke kla~e. PartiJ~
podstice i organizuje akC1Je za pravo glasa zena 1 nastoJI da svoJ
politicki uticaj na zene sire ostvaruje kroz postojece legalne ..zenske
organizacije kroz razna drustva, udruzenja i slicno, u koJima se
okupljaju i iene. Sve aktivnije i m~sovnije uces.ce zena u radnickom
pokretu prosirivalo je i jacalo ovaJ pokret nov1m snagama 1 raznovrsnijim oblicima borbe.
.,
Ovakvoj orijentaciji Partije, odnosno naseg klasnog radmcJ<;og
pokreta snazan podstrek i podrsku dao je i Sedmi kongres Kommterne (1,935), koji je istakao da je fasizam ghtvni neprijatelj .ra.~nicke
klase demokratije slobode i ravnopravnosh naroda, ukaZUJUC1 Istovrem~no na nuzn~st stvaranja jedinstvenog antifasistickog fronta
radi okupljanja svih naprednih snaga za borbu protiv fasizma najvece opasnosti koja je zapretila covecanstvu.
Istrazivanja o ucescu zena u klasnom radnickom pokretu pokazuju da je razvitak naprednog zenskog pokreta neraskidivo pavezan sa borbom KPJ.
Rad na ovoj monografiji posebno je otezavala oskudica arhivske grade. 0 ucescu zena u radnickom pokretu i radu KPJ medu
zenama ni u jednom arhivu ne postoji kompletan fond. Za obradu
tih problema prvorazredni znacaj imala je arhivska grada Ko':'unisticke partije Jugoslavije, SKOJ-a i sindikata, k~ja. se na~a~1 u
Arhivu za radnicki pokret u Beogradu i u repubhckim arh1v1ma.
2
'Vrlo je malo dokumenata i u ovim fondovima koji se odnose iskljucivo na rad zena, jedino postoji nesto vise direktivnih pisama i
uputstava o radu KPJ medu zenama. U pojedinim zapisnicima, refetatima, izvestajima, rezolucijama i direktivnim pismima delimicno
se govori i 0 radu zena i svaki put naglasava potreba veceg angazovanja u radu sa zenama. Posto se malo paznje posvecivalo razvitku
naprednog zenskog pokreta, arhivska grada i o ovim problemima
veoma je oskudna, a pored toga mnoga dokumenta nisu ni sacuvana
usled ilegalnog rada KPJ. Zbog toga se nametala potreba sireg
istrazivanja grade koja se neposredno ne odnosi na aktivnost zena.
Tako su povezivani u jednu celinu i oni pojedinacni podaci koji
doprinose osvetljavanju polozaja i borbe zena u ovom periodu. Za
pojedina razdoblja nije bilo ni najoskudnijih izvora, pa rad, razume se, ima odredenih praznina i otvorenih problema.
Da bi se pojedina pitanja sire sagledala i povezala, koriscena
su objavljena i neobjavljena secanja koja se nalaze u partijskim
arhivima. Pored toga, razgovori s pojedinim aktivistkinjama radnickog i naprednog zenskog pokreta takode su 'omogucili da se
potpunije sagleda ucesce zena u ovom pokretu.
u partijskoj, sindikalnoj i drugoj stampi objavljivani su i podaci o zborovima zena. Iz tih podataka i rezolucija mogu se sagledati zahtevi zena i problemi zbog kojih se bore, zatim njihova ucesce
u strajkovima i drugim akcijama radnicke klase, kao i drugi cinjenicni materijal. Na osnovu toga, moglo se potpunije prikazati ucesce
zena u klasnom radnickom pokretu. Radnicka zastita s posebnom
statistikom radnickog osiguranja, Statisticki bilten, zatim ankete
o tekstilnoj industriji i tekstilnom radnistvu u Jugoslaviji i o polozaju i zakonskoj zastiti kucnih pomocnica u Jugoslaviji, koje su
sprovedene januara 1936. godine - sve to poslu2ilo je kao dragocen
izvor za sagledavanje drustveno-ekonomskog polozaja zena. Za
obradu ovog problema koriscen je i clanak Mirjane Dukic - 0 privrednoj aktivnosti iiena od 1918. do 1953. godine, koji je objavljen
u Ekonomskom pregledu, br. 12, 1954. godine.
Poseban doprinos za rad na ovoj monografiji predstavlja zbornik dokumenata i Clanaka iz stampe Zene Hrvatske u radnickom
pokretu do aprila hiljadu devetsto cetrdeset prve, koji je 1967. godine izdala Konferencija za drustvenu aktivnost zena Hrvatske.
I pored mnogih praznina, kroz dokumente i clanke ove knjige, moze
se sagledati polozaj zena u Hrvatskoj i njihova ucesce u strajkovima
i drugim oblicima borbe radnicke klase.
Konferencija za drustvenu aktivnost zena Jugoslavije uspela
je da sakupi sve brojeve naprednog zenskog lista 1Keua aauac i da
ih objavi u fototipskom izdanju 1966. godine.
Istorijski institut u Titogradu izdao je 1969. godine monografiju 1Keue I{pue Tope y peao.ayu,uouapuo~< nO?<peTy 1918-1945,
koju je napisala grupa autora (Jovan R. Bojovic, Radoman Jovanovic, Zoran Lakic,' Radoje Pajovic, Slavko Stanisic) i u kojoj je
prikazano ucesce zena u revolucionarnom pokretu Crne Gore.
Ucesce zena u radnickom pokretu Jugoslavije 1918-1921.
godine objavljeno je u Istoriji radnickog pokreta, Zbornik radova 2,
�u izdanju Instituta za izu~avanje radnickog pokreta, Beograd, 1965.
Ovaj rad u dopunjenom i preradenom ,obliku unela sam u ovu
knjigu radi celine monografije.
0 ucescu zena u antifasistickom pokretu u Bosni i Hercegovini pisala je iscrpnije i svestranije Dana Begic. Njen rad ,Antifasisticki front zena u Bosni i Hercegovini u vremenu od 1937. do
1941. godine" (Prilozi, br. 1, Institut za istoriju radnickog pokreta,
Sarajevo, 1965), znacajan je doprinos obradi ove problematike.
Za obradu gradanskih zenskih organizacija i tog pokreta u
celini postoji mnogo vise izvorne grade i literature. Delimican fond
Alijanse zenskih pokreta od 1937. do 1941. godine nalazi se u Arhivu
za radnicki pokret. Pravila i prepiska pojedinih zenskih drustava
sacuvani su u Arhivu Jugoslavije. Alijansa zenskilr pokreta izdavala
je list JKe><cKu no1<per, koji je s povremenim prekidima izlazio u
Beogradu od 1920. do 1938. godine. U njemu su objavljivani problemi, zadaci i rezultati rada feministickih organizacija, kao i kraci
knjizevni prilozi. Jugoslovenski zenski savez i neka drustva i udruzenja izdavali su svoje listove u kojima su objavljivani rezultati
rada tih organizacija. Gradanska, a delimicno i radnicka stampa
donosila je napise 0 vaznijim skupovima i zborovima zena za pravo
glasa, koje su organizovale feministicke organizacije, tako da je
moguce njihov rad u celini rekonstruisati i detaljnije analizirati,
ali to je tema za sebe.
u pogledu nacina obrade i prezentiranja citave te grade, posluzili smo se kombinovanim metodom (hronoloska i problemska
obrada). Posle istorijskog prilaza temi i prikaza drustveno-ekonomskog polozaja zena u Jugoslaviji izmedu dva svetska rata (Uvodna
razmatranja), ostali rezultati istrazivanja izlol\eni su u dva dela.
Prvi deo (dva poglavlja) obuhvata period od stvaranja zajednicke
drzave na8ih naroda do sestojanuarske diktature (1918-1929),
a drugi deo odnosi se na period od sestojanuarske diktature do okupacije Jugoslavije (1929-1941). Tridesetih godina ucesce zena u
raznim oblicima borbe radnicke klase daleko je masovnije i svestranije, pa je taj period obraden u pet poglavlja.
Na kraju, zahvaljujem recenzentima, naucnim savetnicima
dr Peri Damjanovicu i Peri MoraCi.
Autor
4
UVODNA RAZMATRANJA
I
DRUSTVENI POLOZAJ ZENA U JUGOSLOVENSKIM ZEMLJAMA, POCECI I PRVI OBLICI NJIHOVOG ORGANIZOVANJA DO
STVARANJA ZAJEDNICKE DRZAVE
1. Drustveni polozaj zena i prve zenske organizacije
Krajem XIX i pocetkom XX veka dolazi do brzeg razvitka
kapitalizma u jugoslovenskim zemljama i oseca se potreba za porastom radne snage u privredi. U takvim drustveno-ekonomskim
uslovima zene postepeno napustaju uski krug porodice i sve se vise
ukljucuju u pojedine grane privrede. Rad zena je oduvek bio manje
placan od rada muskaraca, pa su kapitalisti veoma cesto,. u cilju
sticanja posebnih profita, uvlacili zene u proizvodnju gde je god
to bilo moguce .. Sve veci broj zena pocinje sopstvenim radom da
stice sredstva za svoje izdrzavanje i da obezbeduje egzistenciju
svoje porodice. u vezi s tim, sve se vise osecala potreba za sirim
opstim i strucnim obrazovanjem kod zena.
U to vreme u jugoslovenskim zemljama, istina neravnomerno,
kao i u industrijski razvijenijim zemljama Evrope, dolazi do osnivanja i razvitka zenskog pokreta koji se bori za emancipaciju zena.
U razvitku ovog pokreta postojala su dva pravca: feministicki, koji
je obuhvatao razne gradanske zenske organizacije, i proleterski,
koji se razvijao u okviru radnickog pokreta. Ova dva pokreta medusobno su se razlikovala po teoretskim postavkama o uzrocima
neravnopravnog polozaj a zena i po shvatanjima o putevima borbe
za ostvarenje zenske ravnopravnosti. Feministicki pokret se zalagao
za delimicno oslobodenje zena, za pravnu jednakost mu8karaca i
zena u okviru drustvenog poretka, dok se radnicki pokret borio
protiv eksploatacije zena u kapitalistickom drustvu i za potpunu
emancipaciju zena 11 novom besklasnom drustvu.
U jugoslovenskim zemljama najpre su se pocele osnivati gradanske zenske organizacije. Evropske feministicke ideje prihvatile
su zene intelektualke, koje su osecale potrebu da se zajednicki bore
za svoja prava i one su bile organizatori gradanskih zenskih drustava i udruzenja. Ova drustva i udruzenja formirala su se na nacionalnoj, verskoj, socijalnoj, feministicko-politickoj i profesionalnoj
5
�OSnOVl 1 Vecina njih Se bavi!a prosvetnim i SOCija]no-humanitarnim radom.
Prvi organizovani zenski pokret pojavio se u Vojvodini. U ovoj
pokrajini jos od 1860. godine zene ucestvuju u svim nacionalnim
akcijama, a 1864. osnovana je prva zenska organizacija u Novom
Sadu, koja je imala i svoj statut.' Posle toga osnovano je 1873.
:Zensko drustvo u Velikoj Kikindi, a 1874 - u Starom Beceju. 2
U Novom Sadu osnovana je 1880. godine ,Dobrotvorna zadruga
,Srpkinja Novosadkinja' ", cija se delatnost u okviru Jugoslovenskog zenskog saveza razvijala i u periodu izmedu dva svetska rata.
Prve godine u zadrugu su se upisale 144 clanice i ona se uglavnom
bavila socijalno-humanim i prosvetnim radom. U yrolece 1886. godine poceo je da izlazi list 2Ke%C%U cseT, kao organ ,Dobrotvorne
zadruge ,Srpkinja Novosadkinja' ". 2Ke%c%u caeT je' imao oko 2 000
pretplatnica i izlazio je skoro trideset godina bez prekida. List se
uglavnom bavio problemima razvitka zenskog pokreta kod nas i u
svetu, a zatim je donosio i priloge koji su uticali na sirenje nacionalne svesti i opste obrazovanje zena. 3 U gradovima Vojvodine
bilo je zena koje su se u ono vreme interesovale za razvitak zenskog
pokreta; medu njima su se po sirini ideja, izdvajale pesnikinja
Milica Stojadinovic Srpkinja (1830-1878) i Draga Dejanovic
(1840-1871). Njih je interesovao polozaj zena i zensko pitanje
uopste. Draga Dejanovic objavljivala je svoje clanke u novinama
o aktuelnim politickim dogadajima i o razvitku zenskog pokreta.
U tim napisima i javnim predavanjima ona se zalagala za obrazovanje i emancipaciju zena. 4
tt B a c a
CT a j
H
h,
OcHMBaE-be npae >KeHcKe ~praffi::lsau;uje y HoaoM
Ca,ll;y, rJZ.acuux J1CTOpujcKOZ dpywraa y HoBOJ£ Cady, Nova Sad, knj. XIII,
3-4, 1940, 343-348.
2
Ailojzia Stebi, L'activite des societes en Yougoslavie affitiees au
Conseil national des femmes Yo'UQoslaves, Beograd, MCMXXXVI 6; AJioj3 M j a III T e 6 M, Tio"'eTaK opraHM30Bai-IOr pa.n;a JKeHa y Hamoj seM;,M, r . /l.aC'H.U'K.
Jyzoc.rwaeuc?ooz ;){Ceuc-x:oz caee3a, 1god. III, "7, 30._cenTeM6ap 1937, 55. -
Stebi (1883-195·6) -
A1ojzija
najiLstaknutiji rukovodilac feministRlkog rpdkre·ta ru Jugos1avtjtl. izmedlu ldva :svetSka rata; 1903. zavrSH.a UCitelj:Sku ·Skolu u L}ubljani
i do 1912. radi kao uOi:teljica; potorn ll'aiPUSta IUCiteljski poziv, pri'stupa Jugosl,cwenSkoj lsocija:ldemokratSkoj stranc-i i havi se uredivanj·em :socijral:LsWSkili
li:stova: Zarja, TobaCni de~avec, Zenski list, Naprej •i Demokracija. Bosle t~rvog
svetskog 1rata zapo.Sljava se u PoverenLStvu za socij•alnu .poUti:ku u Ljrubl}ani
i .m.illmvodi odsekom za 2ia.Sti'tu majJke i deteta; 1927. !Prelazi u Beograd u Minis1al"Stvo za narodno LJdravlje i socijalnu pO'lit:ilku.; l'IUk<W'Odi Bibtiotekom Cenltralltnog hdg.ijenSkog zavoda sve do 1940; u Ljublj.and o;sniva Dr:u.§tvo ,ZenSkl
pdkret" 1926, a poCetkom marta 1929. izaJbrana je za predsedln'icu DvuStva
,Zenski pokret" u Beogradu; 'ViSe 1godina btla !preds·ednica Mijanse Zen:ski-h
pokreta u Jugoslavtl.j'i :i urednilk. ·Hsta .}Kenc'K:u noupeT; •u,Cestvovail:a na medunaTodnim kongresima Zena, lkoje je organiz.ovala Intemadionalna ·femDstiCka
a1ijansa, u Himu, VraSingtonu, KCI!Penhagenru i iBerlinu; ,ad 1940. Vi-vela ru Ljubljani i saradivala s IIlarodnooslo'bodHaCk·im ipdkretam.
8
U pojedinim raspravama i ,Qlancima ,Ddbt~otvoor.na zadruga ,Srpkinja
Novasadldnja' " se 1pominje kao }Jrva Zen·s'}{la .organizacija u Voj>vod:Lni. (.}KeH.CKu noKpeT y Bojaodunu, Hoau CaO, 1933, 153; Baca CrajY.th, H.H., 343.)
4
)f{eucKu. nmepeT y Bojaodu·nu .. .• 59, 67, 71; Pa7J,MH1Ia C. TieTpoBY.Ih, M. C. Cpmcu'lba u )fpa2a J!.eja'l-toauh o xeua.Ma, TAaC1£UK HcTopujcKoz
OpymTaa y Hoao.M. Cady, HoBH Ca,D;, iklllj. III, 1, 1930, 80-95; Map 11 j a
Be JI H M M p o a H h, ,lfpaza j!ejauoauh u Mu.rtu~a CTojaQuuoauh, JKe-ua Oa'Uac,
15, iu.a 1938, 4.
6
Prvo zensko udruzenje u Srbiji osnovano je u Beogradu 1875.
godine pod nazivom ,:Zensko drustvo". Pre ovog stalnog drustva
postojala su samo prigodna zenska udruzenja, koja su pomagala
kulturne i drustvene ustanove. Drustvo je svoju delatnost usmerilo
u socijalno-humanom pravcu i kao osnovni zadatak postavilo je
pitanje prosveCivanja zenske omladine. Da bi se to postiglo, drustvo
je osnovalo 1879. godine Strucnu devojacku skolu u Beogradu, koja
je bila namenjena siromaiinoj zenskoj deci. Iste godine ono je pocelo
izdavati i svoj list ,ll;o.Ma'huu,a. Ovo drustvo osnovala je i njime rukovodila Katarina Milovuk, dugogodisnji upravitelj Vise zenske skole
u Beogradu. Ono je postepeno sirilo svoju delatnost i osnivalo podruznice i zenske zanatske skole po vecim mestima u Srbiji. Delatnost beogradskog ,:Zenskog drustva" narocito se razvila u periodu
izmedu dva svetska rata. 5
Posto je crkva bila najpodesnija organizacija za ocuvanje
srpske nacionalne misli izvan granica Kraljevine Srbije, narocito
u krajevima pod turskom vlascu, Beogradanke osnivaju 1899. godine Druiitvo ,Kneginja Ljubica", sa zadatkom da moralno i materijalno pomaze prosvetne ustanove i srpske crkve u krajevima
pod tudom vlascu. Drustvo je do 1912. godine radilo ilegalno. U tom
vremenu ono je preko svojih opunomocenih lica osnovalo 35 pomocnih pododbora, koji su radili na nacionalnom i kulturno-prosvetnom polju i spremali zensku omladinu za dobre domacice. Neki
od tih pododbora imali su svoja dacka sklonista u kojima su pripremani obroci za siromasnu decu. 6
Pocetkom XX veka siri se misao o potrebi za oslobodenjem
zena i dolazi do osnivanja veceg broja raznih zenskih drustava i
udruzenja. Polovinom avgusta 1903. godine u Beogradu je formirano nacionalno, humano i prosvetno zensko drustvo ,Kolo srpskih
sestara" (KSS). Glavni zadatak ovog drustva bio je da moralno i
materijalno potpomaze Srbe u neoslobodenim i novooslobodenim
krajevima. ,Kolo srpskih sestara" (u daljem tekstu KSS) formiralo
je svojEl odbore u svim vecim mestima u Srbiji, a kasnije i u Jugoslaviji i ono se razvilo u najjacu gradansku zensku organizaicju.
U ovo drustvo uClanjivale su se pre svega bogatije i uglednije gradanke u nasoj zemlji, a zatim je imalo i pocasne Clanice u svetu
koje su ga i materijalno potpomagale. Od 1906. godine KSS organizuje kurseve za dobrovoljne bolnicarke, a za vreme balkanskih
ratova uspesno ucestvuje u radu po bolnicama, osniva i izdrzava
svoju bolnicu i daje bolnicarke iz svojih redova. Posle balkanskih
ratova ono je pomagalo invalide i porodice izginulih. Svoju delatnost
drustvo je usmerilo na novooslobodene krajeve i ubrzo je osnovalo
odbore u Kumanovu, Velesu, Skoplju, Kavadaru, Pristini i u njima
5 Prva drZavna ViSa Zens!ka Skola osnovana je u Beogradu 1863 ..gQdine.
rpa,ll, 1934, 11, 24 11: 25; BFSKPMLHWC ENA!TC DGVOCMHWCU DMGGTM
Jb y 6 H q a Map x o B v.t h, llo'l£e~u cj)e..~t.UUU3Jta y Cp6uju u Bojaoduuu, Beog,md, 1934, 11, 24 i 25; All.ojz<ija Stebd, n~d., 6.
8 Arhiv JrugosJ.avije (u daljem tek!stu: AJ) 74-253-379; AJ!.Jtauax Kpa ..
Jbeaune Cp6a, XpaaTa u -CJZ.oaeHa~a, III, 7, 1927-1928, ·257-259; AJZ..M.auax
xy.Manux dpymTaaa, Eeorpa~, 1940, 119, 120; Ail o j z i a S 1t ebi, n.d., 7.
7
�/
otvorilo radnicke skole. U prvom svetskom ratu Clanice KSS su se
isticale kao bolnicarke. 7
U Beogradu je 1904. godine osnovano ,Materinsko udruzenje".
To je bila prva zenska organizacija sa izrazito socijalnim zadatkom
da stiti majke i dojencad za koje otvara i dom. Sledece, 1905, godine
u Beogradu se formira Udruzenje ,Dom ucenica". Ono podize internat za devojke koje su iz cele zemlje dolazile u Beograd da pohadaju razne skole. 8 U ovom periodu obrazovano je u Srbiji jos
nekoliko zenskih drustava i udruzenja, koja su se razvijala nezavisno
jedno od drugog. 2ene su osecale potrebu za zajednickim akcijama
i prvi put su osnovale 1906. godine Srpski zenski savez, koji je
objedinjavao rad zenskih organizacija. Savez je tada imao 12 drustava, a uoCi prvog svetskog rata 32 drustva. Sfpski zenski savez
je postao Clan Medunarodnog zenskog saveza, koji le osnovan 1888.
godine u Vasingtonu, i clan Internacionalne alijanse za zensko
pravo glasa, koja je osnovana 1904. godine, i program svoga rada
uskladio je s programom ovih medunarodnih organizacija.• Za vreme
prvog svetskog rata Srpski zenski savez radio je najvise na zbrinjavanju ratne sirocadi, a posle svrsetka rata dao je inicijativu za
osnivanje Jugoslovenskog zenskog saveza.
U Hrvatskoj je osnivanje zenskih drustava i udruzenja imalo
socijalno obelezje. Hrvatice su posvetile prvu socijalnu ustanovu
dojencadi i maloj deci i u tu svrhu osnovale su 1855. godine Drustvo
,Gospojinski odbor za odrzavanje pjestovalista". Posle toga usledila je duza pauza i tek 1900. godine poCinje veca aktivnost zena
u Zagrebu. Te godine one su osnovale ,Gospojinsku udrugu za
obrazovanje i zaradu zenskinja u Hrvatskoj i Slavoniji" sa zadatkom
da se siromasnim devojkama iz unutrasnjosti"'"omoguCi pohadanje
strucnih skola, kao i skolovanje u srednjim devojackim skolama.
U tu svrhu one su otvorile internat koji je postojao i izmedu dva
svetska rata i primao veliki broj devojaka besplatno. Uz pomoc
ovog drustva osnovan je 1902. godine ,Gospojinski klub" sa zadatkom da razvija drustvenu svest, siri o5razovanje putem tecajeva
i naucnih predavanja i da pomaze dobrotvorne akcije. U isto vreme
pocele su da se organizuju uciteljice, koje su formirale u svom drustvu ,Udrugu uciteljica", kao specijalnu sekciju za sistematsku socijalno-zdravstvenu zastitu dece. Ova sekcija je organizovala svake
godine Decji dan, prikupljala priloge i osnivala razne ustanove. za
decu. U cilju ocuvanja hrvatske narodne umetnosti, razvijanja
kucne radinosti i poboljsanja materijalnog polozaja zena na selu,
osnovana je 1908. godine ,2enska udruga za narodno tkivo i vezivo" u Petrinji, a 1913. godine ,2enska udruga za ocuvanje i promicanje hrvatske seljacke umjetnosti i obrta" u Zagrebu. Pod ru7
A.n.Jta:uax KpaJbeaune Cp6a, XpaaTa u. CJtoaeua'4a ... , 257-259; A.n..ttanax xy.Mauux OpymTaea . .. , 56-69.
8
Alojzia Ste·,bi, nd., 7, 8; AJioj3Hja liiTe6H, H.H., 55.
9
JJ. p AHa B o :m: H h, lioJ!.o:JICaj ::J/Ceue y npuaaruo.u_ npaay, Beorpa~,
1939, 181, 182; II p a B ,!1; a PH c T H.li, Peopza'H.U3a~uja- J/CeUcKux Opymraea~
1KencKu noKper, 7, cenre..t~.6ap 1924, 273; Iz povijesti tenskog pokreta, Eva,
Hustrovana revija za llru6u, domaCinstvo, odgoj, ruCne ra'dove ·modu, O'buku,
zaba·VtU itd., Ljublj,ana, god. II, ·5, svil:>a.nj 1938, 194.
'
8
kovodstvom ovih zadruga zene sa sela su proizvodile razne predmete primenjene narodne umetnosti cije su rukotvorine bile poznate i u zemlji i u inostranstvu.
Po ugledu na Srpkinje iz Vojvodine, Srpkinje u Hrvatskoj
osnivale su takode svoje dobrotvorne zadruge. Tako je 1896. · godine
osnovana ,Zadruga Srpkinja u Zagrebu". Ona je podigla internat
za devojcice koji je radio duze vreme.
Pred svrsetak prvog svetskog rata pocele su da se. organizuju
zene u Dalmaciji osnivajuCi u mnogim mestima nacionalne odbore
zena sa zadatkom da bude i sire veru u narodu u skoro narodno
oslobodenje. 10
U Bosni i Hercegovini formirana su gradanska zenska drustva
i udruzenja s nacionalnom orijentacijom. Osnivanje ovih drustava
sa izrazitim nacionalnim zadatkom, tudinske vlasti ometale su svim
sredstvima, tako da su zene morale cekati i po nekoliko godina na
potvrdu pravila i dozvolu za rad. Srpkinje u Bosni i Hercegovini
organizovale su 22 ,dobrotvorne zadruge Srpkinja sa istim ciljem
kao sto su ih imale i ostale zadruge ove vrste, i one su izvrsile veliki
nacionalnoprosvetni rad. U Sarajevu je pocelo da radi 1887. godine
,Krajsarsko drustvo pravoslavnih Srpkinja", koje se 1905. godine
pretvorilo u ,Dobrotvornu zadrugu Srpkinja". Ova zadruga je 1906.
godine osnovala skolsku menzu, koja je bila prva ustanova te vrste
u Bosni i Hercegovini, a 1911. godin!l uzela je pod svoju upravu
jedno prihvatiliste za siromasnu decu.
Prvo zensko drustvo ,Dobrotvorna zadruga pravoslavnih
Srpkinja Banjalucanki" osnovano je februara 1901. godine u Bac
njoj Luci. Drustvo je radilo na sirenju nacionalnih ideja, jacanju
kulturnog uticaja, davanju materijalne pomoci siromaiinim i pruzalo
otpor tudinskoj vlasti. U tu borbu ono je ukljucivalo zaostale zene
u tom kraju. Drustvo je delovalo do prvog svetskog rata, a zatim
je njegov rad zabranjen. Za trinaest godina svog delovanja drustvo
je skolovalo mnoge siromasne devojke, potpomagalo siromasne zene,
davalo potrebnu opremu udavacama, odevalo siromasnu decu i
oddavalo razne kulturne priredbe. Za vreme balkanskih ratova
drustvo je prikupljalo zavoje i rublje za srpsku vojsku. Iste godine
osnovana je zenska zadruga u Bosanskoj DubieL
Zadruga Srpkinja u Bosni i Hercegovini osnovale su 1912. godine svoj Savez, a sledece godine pocele su izdavati list Cpncna
J~Cena, koji je izisao samo u cetiri broja. Ovaj Savez je na svojoj
poslednjoj skupstini, koja je odrzana uoCi izbijanja prvog svetskog
rata, doneo Rezoluciju feministickog karaktera u kojoj je trazeno
izjednacenje zena i muskaraca pred zakonom, narocito u pravu
nasledivanja, i zahtevano da se regulise polozaj neudatih majki i
njihove vanbracne dece, koju podjednako treba da izdrzavaju oba
roditelja.
Hrvatice u Bosni i Hercegovini nisu se u pocetku organizovale
u posebna zenska drustva. Posto su Hrvati u tim krajevima organi10
A.aJ£auax
AJioj3Mj-a
n.<i., 9-12.
Cp5a, XpaaTa u C.n.oaeua~a ... , 257-259;
H."H., 8, 30. OKTo6ap 1937, 62; Ailojzia Steb'.i,
KpaJbeauue
IIITe6Y:t,
9
�/
zovali svoju nacionalnu organizaciju ,Napredak", Hrvatice su radile
u toj organizaciji i osnivale zenske podrul:nice ,N apretka". Prve
takve podruznice bile su osnovane 1909. godine u Fojnici i Varesu.
Pored ovih zenskih organizacija s nacionalnim obelezjem, u
Bosni i Hercegovini su postoj ale i srtucne zenske organizacij e, i to
Savez organizacija primalja u Bosni i Hercegovini, koji je osnovan
1911. godine. Iste godine zene su osnovale u Sarajevu ,Zadrugu
domaCica''. 11
Slovenci u Austro-Ugarskoj Monarhiji nisu hili ujedinjeni,
pa je to uticalo i na organizovanje zena. Iako je Ljubljana hila poznati kulturni centar Slovenaca, okolnosti su bile takve da je bilo
nemoguce iz tog centra pokrenuti velike zajed!licke nacionalne
akcije. Prvi pokusaj u tom pravcu ucinjen je u Trstu, gde je 1886.
godine osnovana organizacija ,Druzba svetega Cii·ila i Metoda",
koja je imala zadatak da otvara slovenacke osnovne skole i zabavista u svim mestima u kojima se osecala opasnost od potpadanja
slovenacke dece pod tudinski uticaj. U okviru ovog drustva zene
osnivaju 1887. godine posebnu sekciju sa sopstvenom zenskom upravom i on a se smatra kao pocetak organizacij e zenskih drustava u
Sloveniji. Nakon deset godina, 1897, u Trstu je poceo da izlazi prvi
slovenacki feministicki casopis Slovenka, koji je izlazio sest godina.
Ovaj casopis bio je vazno sredstvo u pogledu osamostaljivanja zena
i podstakao je osnivanje novih organizacija, i to pre svega socijalnih. Sledece godine Slovenke u Trstu osnovale su drustvo ,Zavod
svetega Nikolaja", koje je imalo iskljucivo socijalni karakter i pruzalo je posebnu pomoc nezaposlenoj kucnoj posluzi.
Slovenacke uciteljice su 1898. godine osnovale u Ljubljani
svoju strucnu organizaciju ,Drustvo slovenski1f'uciteljic", koja je
stitila svoje staleske interese, zahtevala jednake plate ucitelja i uciteljica i prva uputila zahtev za zensko pravo glasa. Jedno od poznatijih feministickih drustava u Sloveniji bilo je ,Splosno zensko
drustvo", formirano u Ljubljani 1901. godine. Ono je bilo veoma
aktivno u sirenju feministickih ideja, oq?;anizovalo je razna predavanja i posebnu biblioteku koja je posle prvog svetskog rata pretvm:ena u narodnu biblioteku. Iste godine osnovano je u Ljubljani
jedno fiskulturno drustvo za zene, koje je posle rata dobilo naziv
,Atena" i znatno prosirilo svoju delatnost. Zatim je 1906. godine
u Ljubljani formirano drustvo ,Mladika", koje je izgradilo i otvorilo moderan internat 1912. godine. Pored toga, ono je neko vreme
izdrzavalo i jednu osnovnu skolu za devojcice, koju je kasnije
preuzela opstina. 12
Prva javna ustanova: u koju ulazi zena, izlazeci iz porodice,
jeste crkva, tako da je religija imala najjaci uticaj na zene. Reli11 Aloj.~ija Stebi navodi da je prva Zenslra zad:vuga ru Bosni ,i Hexcegovilni ,osnovana u Bosanskoj Dulbici, macta se iz -napisa Sta·nlke TodoroviC
moZe 2lafk.ljruCiti da je to hHo u Banjoj lJuci. - A 1 o j z ii a S t e b i, ·n.d., 12, 13;
C T a H K a ToP.. o p o B 11 h., IIpao :>!CeucKo OpytUTBD y Ba'l-boj Jiy~u, lioJtUTU'Ka,
10042, 8. .A<aj 1936, 12.
12
A ·1 o j z i -a S t e b li., Aktivnost slovenske iene, Slovenska. .Zena., 1926,
161-169; ETna ·Muse([', Iz na.Se preteklosti, NaSa Zena, 4, 1952, 102; Aloj~
ztia Srtebi, n.d., 14-16; AJioj3Hja IIITe6n, H.H., 62.
10
I
giozno vaspitanje je mnogo doprinelo patrijarhalnom nacinu zivota
zena kod nas, pa je i to bio jedan od bitnih uzroka sto su se zene
spore ukljucivale u drustveni zivot uopste i sto su se pocele kasno
i u malom broju baviti politikom.
Veliki broj zenskih drustava bio je organizovan na verskoj
osnovi, a narocito su katolikinje imale jaka drustva. Cilj tih drustava je bio da kod zena razvijaju verska osecanja, a uz to su se
bavila milosrdem. Jevrejke su veoma rano osnovale svoje organizacije, i to 1874. u Beogradu i 1887. u Zagrebu, cija je delatnost
hila takode karitativnog karaktera. 13 Izucavanje ovog problema je
predmet posebnog rada i zbog toga se u ovoj knjizi nece obradivati.
Gotovo sva gradanska zenska drustva koja su formirana u
ovom periodu prekidaju rad za vreme prvog svetskog rata, a neka
od njih su se posvetila zbrinjavanju ratne sirocadi i negovanju
ranjenika. Posle prvog svetskog rata vecina tih drustava obnavlja
svoj rad i razvija delatnost u okviru Narodnog zenskog saveza Srba,
Hrvata i Slovenaca do 1929. godine, a kasnije u okviru Jugoslovenskog zenskog saveza do drugog svetskog rata.
Gradanska zenska drustva angazovala su odredeni broj intelektualki i bogatijih zena u kojima su one nasle novo podrucje za
svoju delatnost. Burzoazija je prul:ala pomoc ovim drustvima i ona
su prividno i delimicno resavala socijalne probleme zena. Veliki
broj devojcica stekao je najosnovnije obrazovanje u strucnim skolama i na kursevima koje su organizovala zenska drustva i to je
mnogima pomoglo da se zaposle u raznim privrednim granama industrije i zanata.
2. Moderni radnicki pokret i pitanje potpune emancipacije zena
Uporedo s pojavom modernog radnickog pokreta i izgradnjom
teorije naucnog socijalizma postavilo se i pitanje potpune emancipacije zene u drustvu. Osnivaci naucnog socijalizma Marks i Engels,
a kasnije Lenjin i Bebel, dali su u svojim delima nove poglede
o polozaju zene u drustvu i dokazali da je njena potCinjenost izazvana drustvenim, a ne prirodnim uzrocima. Oni su ukazali na puteve i metode borbe za potpuno oslobodenje zene i naglasili da je to
interes celog drustva, kao i oslobodenje radnicke klase.
N ajkompletniju studiju o tom problemu, u skladu sa Marksovim ucenjem, dao je August Bebel u svom delu Ee·ua u cou,uja.ausa.a, koje je objavljeno 1879. godine. Na veoma pristupacan nacin
on je prikazao polozaj zene kroz istoriju, a naroCito je osvetlio
metode njene eksploatacije i nacin potcinjenosti u savremenom
kapitalistickom drustvu. To je bilo prvo socijalisticko delo u kame
su se posebno u okviru razvitka drustva ukazalo na neravnopravan
polozaj zena i o potrebi njihove potpune emancipacije. Zbog svoje
izuzetne vrednosti ova Bebelova knjiga stampana je na nemackom
jeziku u velikom broju izdanja, a hila je prevedena i na jezike
18
Al·o j zi a S t e bi, D.'d., 16; A JIO j 3M j a IliTe6 M, H.H., 63.
11
�drugih naroda. Na srpsk?hrv~~skom j~~ik':' pojavila se ~~vi p~~
1909. godine u prevod': D1m1tnJa _'}'ucoviCa 1 Dusana P~p~v~ca, k?~l
su hili vodi socijalistickom radmckog pokreta u tadasnJOJ SrblJl.
Kod nas, kao i u svetu, to delo je bilo osnovna socijalisticka literatura koja je uverljivo prikazivala polozaj zene i kao takvo se proucavalo medu radnicama i drugim naprednim zenama. Zbog toga
je ono na nasem jeziku izdato i posle prvog i posle drugog svetskog rata.
Problemom emancipacije zena najvise se bavila Klara Cetkin
(Clara Zetkin)." Cianci Klare Cetkin o zenskom pitanju objavljeni
su u nasim socijalistickim listovima15 , a njena knjiga Eene u cryoenru kod nas je prevedena i objavljena na srpskohrvatskom jeziku
1924. godine. u njoj se govori 0 pokretu za emancipaciju zene,
o njenom socijalnom polozaju i o potrebi da zena postane potpuno
slobodna licnost.
Socijalisticka misao iz razvijenih kapitalistickih zemalja prenosila se u jugoslovenske zemlje i pocela je zahvatati sve kategorije
stanovnistva. Istaknuti socijalisticki ideolog i horae Svetozar Markovic prvi je kod nas pokrenuo pitanje emancipacije zene i ukazao
na potrebu i nacin resavanja tog problema. U SVOjim Clancima J e J!U
JIC81ia cnocoona aa oyoe paanonpaana ca 'tOBe?<o.At? i Oc.!!OOO!Jetbe
JIC81iC'I<Utba on je izneo SVOje Stavove prema zenskom pitanju, koje
nije posmatrao odvojeno i samo za sebe, vee u procesu resavanja
ostalih drustvenih problema. On je smatrao da zena treba da bude
obrazovana i sposobna da sama privreduje, da bude ekonomski i
pravno nezavisna licnost i da ucestvuje u drustvenom zivotu.16
Usled opste zaostalosti i patrijarhalnog nacina zivota revolucionarne ideje 0 oslobodenju zene sporo su se srrile i tesko prihvatale. Prve zene socijalisti u Srbiji koje su se duhovno razvijale pod
uticajem Svetozara Markovica - bile su sestre Ninkovic (Milica
i Anka) iz N ovog Sada. One su zavrsile pedagoski odsek na Ciriskom
univerzitetu 1872-1874. godine i dosle_ u Kragujevac da osnuju
14 Klara Cetlkin (1857-1933) osamdesetih godina XIX veka priSla
sooijaliistt&om 1pok:retu NemaCke, '~bog 1Cega je 1882. moral'a da ~emig~jra;
de1'0'Vala ru u;xroleterskim .organizac'ijama F.rancruske, Austro-Ugarske, Ital1Je 1
Svajcarsk:e; 1890. 1VI'1aCa se u NemaCku 1i rukovodi Zenskim proleterslk:im IPO:kretom· ad 1898. ured:i.vaila .socijcddemOikratski Zenski list Die Gleichheit (JeOna.'Koc·J.}; bi..l'a inicijator I medunarodne !konferenoije Zena {1907) na lkojoj je
iza'brana ,za 1Sekretara Medu:narodlil:o.g Zenskog rseJa1etarijata. Na •osnoVlll njenog
predloga, Medunar10dna konferencija Zena, koja je odrZana •u .K!openha:genu
1910, rpoog1ashla je 8. ·mant .lVfedvnarodnim danom .Z·ena; 'Od osnivanja Komun-is·tti&e partije Nem-a-Oke lbHa j-e •Clan Centralno.g ·kom~teta i poolan:ilk KP
u rRajlhstagu iSVe do Hitlerovog dolaska :na ·vllast; m.a TreCem ilrongresu Kominterne, 1921. godi•ne, :i:zahvarna je za Clana ·Prezidijuma IKKI; od 1920. do •kraja
Zivota 1933. - predsedn'ilk Medlinarcxinog .se!Qretaroij<lta Zena.
1s RadniCke novine, -u Beog~adu .od 14. januara 1903. g·odime -objavile
su ·Cla:nak Klare CetJkin Zensko pitanje. U njemu se •naglaSava da se Zen>Sko
pitanje kao P,okret za emarncipaciju Zena 1pojavJilio onog ·trenrutka lk:ada su se
mridicmi ·Zena upitali na koji ·Ce naCin zwdovolji1:ri najbitnije 1potrebe Zi..vota.
Zatim rSe nawode IPOdaci o zaposlenosti Zena u NemaCkoj, rgovoori o poloZaju
Zena ,u ld·ruStvenim rkla.sama i -o potrebi rda Zene dobiju osnovna politiOka IJ)rava.
1e C B e T o 3 a p M a p K o B u h, J e J1.U 31eena cnoco6ua Oa 6y0e pasno-
npaaua ca -tt.OBe'KOM? I.{e.rtonynua Oe.rta CaeT03apa Map1-wauha,
Beogr~d,
12
1912, 139-163.
sv-eska druga,
J
visu zensku skolu u kojoj hi one predavaie po savremenim peda.goskim principima. Medutim, u ovom nisu uspele i skola u Kragujevcu otvorena je tek kasnije, 1891. godine. Svetozar Markovic napisao je vise pisama setsrama Ninkovic iz kojih se, izmedu ostalog,
vidi da je on zastupao potpunu ravnopravnost zena 17 Pored sestara
Ninkovic prva socijalistkinja na selu u Srbiji hila je Kristina Tutunovic-Savic, koja je iz Ivanjice otisla na selo i s muzem radila
na propagiranju socijalistickih ideja.' 8
Pocetkom XX veka najistaknutija zena u srpskom socijalistickom pokretu hila je Stojanka Jovanovic-Canka (1873-1905). Ona
je objavila u socijalistickoj stampi u Srbiji vise napisa o polozaju
zene u drustvu, a u svojoj brosuri Eena u oop6a 3a tbeno OC./!000!Jetbe, pored ostalog, navodi da zena treba da se bavi svim zanimanjima da za jednaki rad sa muskarcem dobije i jednaku platu, da
bude ~avnopravna pred zakonom, da joj se omoguci jednako obrazovanje kao i muskarcu i da bude drugarira, a ne robinja muza. 19
Na njenu inicijativu osnovano je 6. avgusta 1903. godine ,Zensko
radnicko drustvo" u Beogradu, koje je bilo prva zenska socijalisticka
radnicka organizacija u Srbiji. 20
.
U to vreme zene su se sve vise zaposljavale i postepeno s muskarcima ukljuCivale u sindikalne organizacije. Prema popisu stanovnistva, u Srbiji je 1900. godine bilo zaposleno 31 306 zena; od
toga u zemljoradnji i ostalim granama prvobitne proizvodnje 16 105 u industriji - 2 378, u trgovini- 5 009, u javnim sluzbama
i slob~dnim zanimanjima- 7 814 zena. One su se sporije uClanjivale
u organizacije, taka da je u Srbiji 1905. godine bilo 409 sindikalno
organizovanih zena; 1906. godine - 550; 1907 - 500; 1909 - 184
i 1910. godine - 222." 1
Srpska socijaldemokratska partija posvetila je punu paznju
organizovanju zena i zalagala se za njihovu potpunu ravnopravnost.
Pod njenim rukovodstvom osnovan je 1910. godine Sekretarijat
zena socijaldemokrata, 22 koji je odmah poceo mditi na okupljanju
i uvlacenju zena u politicke i druge akcije radnicke klase. Sekretarijat zena socijaldemokrata Srbije poceo je 1. oktobra 1910. godine da izdaje SVOj list J eona?<OCT, koji je Sa izvesnim prekidima,
usled balkanskih ratova, izlazio do polovine jula 1914. godine.
11
I
Jby 6 uqa Map K o BHh, n.d., .20-22; B :u ;n; a 0 6 p a;n; os :uh, Cae-
T03ap MapKoaun.- u cecTpe HU1i1Cosu'h, JKeua iJauac, 20, .4tapT 1939, 7; C T a H K a
,D;eBHh-"Y6aBHh, Cpnc?<:a co~uja.rtde.M.o'K:paTcKa napTuja u JtCencKu no'K:peT
y Cp6uju 1903-1914, To1CoBu pesoJt.y~uje, Beorpa~, 1, 1967, 201.
ts CTaHKa ,ll;eBHh-Y6aBHh, n.n., 2"01.
1&
To j a H K a [Jon a a o B H h], Eeua u 6opf5a 3a 'H:>euo oc.n.o6o-
c
I
l)eH:oe, Beorpa,l(, 1902. 12-13.
:eo Pa0uu"I£1Ce uoauue, 39, 6. aazycT 1903, H 41, 12. aszycT 1903; Cepruj e
,l:r;':u M 11 T pH j e B H h, CTojau'k:a Josanoaurt-aauKa (1873-1905}, Eeua danae,
110, aszycT 1953, 4, 5; Y 6 a B K a By j o III e B M h, Y-ttetu#ie JtCena y paiJuu>t£KO.M.
1W1CpeTy BeozpaiJa 1903-1914, ToiJutu'lhaK zpada Beozpada, VII, 19-60, 354-357;
CTaHKa ,ll;eBHh-"Y6aBHh, n.n., 212-215.
21 CuuiJwx:aJt'l-t.u nmcpeT y Cp6uju 1903-1919, Beorpa,l(, 1958, 309-349, 368.
22 Paduu'lf.?<:e 1-tOBU'I-te, 110, 14. cen-re.M6ap 1910; Y 6 a B K a By j o III e B J1 h,
n.n., 362-370; CTa HK a ,lJ; eB Hh-Y 6 aB J1 h, !Il.n., 218; J 0 BaH Ka KeqM a H, JKeue BeozpaiJa y 6op6u 3a npaso z.aaca. rodutu.1ba?C zpaOa Beozpada,
XVII, 1970, 139.
13
�tJ Beogradu je 1914. godine prvi put proslavljen 8. mart, medunarodni dan zena. Sekretarijat zena, uz ucesce velikog broja radnica,
toga dana navece organizovao je priredbu na kojoj je, pored izvodenja kulturnog programa, govoreno 0 znacaju 8. marta?•
Sedamdesetih godina prosloga veka u pojedinim preduzecima
u Hrvatskoj bio je zaposlen veci broj zena i dece. U zagrebackoj
Tvornici duvana bilo je 1875. godine zaposleno 30 radnika, 257 radnica i 228 dece, i to vecinom devojcica do 14 godina, 24 a oko dvadeset
godina kasnije prilican broj zena je radio u raznim privrednim granama. Na teritoriji Senjske trgovacko-obrtnicke komore u 21 industrijskom preduzecu bilo je 1 285 zaposlenih, a od toga 347 radnica.
U industriji papira zene su sacinjavale 27,22 odsto od ukupnog broja
zaposlenih radnika, zatim u drvnoj industriji i T~ornici pokucstva
od svih radnika 22,76 odsto bile su zene. Na teritQriji Zagrebacke
trgovacko-obrtnicke komore u 44 industrijska preduzeca, pored muskaraca, radilo je i 613 zena. U Tvornici duvana od ukupnog broja
radnika bilo je 94 odsto zena, u Tvornici prediva 43 odsto, u stamparijama - 23 odsto itd. Na teritoriji Osjecke trgovacko-obrtnicke
komore u 55 odsto preduzeca bilo je zaposleno 4 419 radnika, od
kojih 330 zena. Njih 138 radilo je u gradevinskoj industriji, 78 - u
hemijskoj 44 - u drvnoj, a ostale u drugim granama privrede."'
Veliki broj zaposlenih zena nije bio socijalno osiguran. U Hrvatskoj
i Slavoniji, na primer, bilo je 1910. godine za slucaj bolesti osigurano 7 147 radnica iii 11,40 odsto od svih osiguranika, a 1911. godine
- 7 933 iii 11,54 odsto.26
Krajem 1874. godine bilo je pokusaja da se u Zagrebu osnuje
zensko radnicko drustvo, ali se u tom poduhvatu nije uspelo. U pravilima Zagrebackog radnickog drustva predvid~"!Q je da zene mogu
biti Clanovi drustva kao i muskarci?7 Pocetkom februara 1884. godine formirano je ,Drustvo za uzajamnu pomoc" u Rijeci, a 1886.
godine u drustvu je osnovana zenska sekcija u koju su se, pored
radnica, mogle upisati i domacice. Sledece godine odrzan je Kongres Clanica drustva na kome je podnesen i prihvacen statut zenske
sekcije. U Statutu se, izmedu ostalog, kaze da zenska sekcija ima
za svrhu ujedinjenje i so!idarnost radnica i da nastoji da omoguci
njihov napredak i moralno i materijalno blagostanje. Tih godina
osnovano je ,Radnicko drustvo za uzajamnu pomoc" u Zadru koje
je imalo musku i zensku sekciju? 8 U februaru 1897. godine postojala
23
OpraH JKeHa COQ.J1jaJI,ZJ;eMOK:paTa, 5, 1. ..ltttPT 1914.
24 J o sip C .a z i, Prva radniCka druStva u Hrvatslcoj (1860-1880), Zagreb, 192; Zene Hrvatske u radniCkom pokrettL do aprila hiljadu devetsto
Cetrdeset prve, Zagreb, 1967, 2.
25 J o s i IP
C a z i, PoCeci modernog radniCk:og pokreta u. Hrvatskoj
Je0UaN:OCT 1
(1880-1895), kni. I, Zagreb, 1958, 221.
26
Slobodna rijeC, glasi1o Socijaldemdkratske stranke Hrvats~e i Slavonije, Zagreb, 121, 29. maj 1913.
27 Josi:p
Caz:i, Prva radniCka druStva u Hrvatskoj (1860-1880) ... ,
62, 63, 151-156; Zene Hrvatske u radniCkom pokretu ... , 1, 3.
28 Zene H1·vatske u radniCkom pok-retu ... , 6; Josip Cazi,
PoCeci
modernog radniCkog pokreta u Hrvatskoj (1880-1895), lkn:j. II, Zagreb,
1958, 306.
14
je ~enska organizacija u Zagrebu, koja je delovala pod rukovodstvom
Socijaldemokratske stranke. 29
Rijecka socijalistkinja Ana De!ic odr2ala je decembra 1906.
godine u Rijeci pred oko 500 lica predavanja na temu ,Zena u danasnjem socijalnom sistemu". Sledece godine ona je takode pred
vise hi!jada gradana nekoliko puta govorila o aktuelnim drustvenim
problemima. 30 U drugoj polovini 1908. godine bio je obnovljen rad
zenske socijalisticke organizacije u Zagrebu." SocijalistiCka stampa
pocela je da objavljuje Clanke u kojima su trazena politicka prava
za zene. U avo vreme bilo je dosta strajkova u Hrvatskoj u kojima
su aktivno ucestvovale radnice iz preduzeca. Prva zenska sindikalna
· strukovna organizacija formirana je u Zagrebu 17. maja 1914. godine na Konferenciji Saveza trgovackih namestenika. Trgovacke
namestenice organizovale su u okviru tog saveza posebnu sekciju
koja je imala zadatak da stiti interese zapos!enih zena. 32
Za vreme austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini pocela
se vise koristiti zenska radna snaga, narocito u tkaonicama cilima
i duvanskoj industriji. U fabrikama duvana u Sarajevu i Mostam
1881. godine bila su zaposlena 104 radnika.i 177 radnica. 33 SledeCih
godina broj zapos!enih radnica stalno se povecavao. Zene su aktivno
ucestvovale u tarifnim pokretima i strajkovima, a narocito 1905.
i u generalnom strajku 1906. godine. Pored radnica, u radnicki pokret su se na razne nacine ukljucivale zene radnika i domacice.
Posle formiranja Socijaldemokratske stranke u pojedinim radnickim centrima u Bosni i Hercegovini zene radnice angaZovale su se
u organizacijama te stranke. Sredinom 1912. godine u Socijaldemokratskoj stranci je bilo 130 zena, i to u Sarajevu - 90, u Tuzli 20, u Mostaru- 18 i u Brezi - dve zene. 34
Zene Bosne prvi put su istupile na javnom zboru 8. marta
1914. godine. Toga dana odrzana je u Sarajevu veoma uspesna proslava Medunarodnog dana zena, koja se pretvorila u protestni zbor
zena. Govornice su, izmedu ostalog, na ovom zboru zahtevale puno
ekonomsko i po!iticko oslobodenje zena, a zatim je procitan pozdravni telegram koji je uputila Klara Cetkin u ime Medunarodne
organizacije zena socijaldemokrata. 35 Zene socijaldemokrati u Sarajevu primale su iz Beograda list J eilna?WCT, koji su citale i sirile
medu zenama.
!
I
29
Sloboda, glasilo Socija1demo:kratske str.anlke, Zagreb, 4, 18. februar 1&97.
Zene Hrvatske u radniCkom pokretu . .. , 19.
3
1 U listu Slobodna rijeC bio je objavljen poziv svim Zen.ama i devojkama da pristwpaju 2ensk,oj sek:ciji ll'ad!l!iCke socijalJ.istiOk:e organizacije. (Stobodna rijec, 78, 1. jut 1908.)
s2 Slobodna TijeC,. 114, 20. maj 1914.
33 V o j i ,s tl a v
Bog i Ce 'ViC, Gradnja o poCecima radniCkog pokretau Bosni i Hercegovini od 1878-1905, Sarajevo, 334-335.
34
Podaci ;SU .uzeti iz izveStaja Glavnog odtbora Socija'ldemak:ratske strank:e
Boone i Hercegovdtne, koji je 'PQdnesen na IV ikongresu 30. jrma i 1. j-llia 1912.
(Arhiv KomunistiCke partije Bosne i Hercegovine, tom II, Sarajevo; 1951, 173.)
.st> Glas slobode, o:ngan Socijaldemak:r.ats:ke :stralfllk:e Bosne j Hercegovine,
Saraj-evo, 51, 7. mart 1914; 52, 9. mart 1914; 53, 10. ma-rt 1914; &rhiv za radniCki
pokret (u daljem telostu: ARP), Seeanj€ Anke 'I\amel-Ja'losic, MG 1949.
3o
15
�Sedamdesetih godina XIX veka, r£.dnice u Sioveniji uzimaju
ucesca u strajkovima i drugim akcijama radnicke klase. Alojzija
Stebi (Alojzia Stebi) pocela je da izdaje prvi slovenacki list za zene
Zenski !ist, organ slovenackih zena. Izaslo je sest brojeva.••
U Crnoj Gori zene su se borile u ratovima od polovine proslog
veka, a kasnije u balkanskim ratovima masovno su ucestvovale i
nekoliko ih je poginulo 1913. godine. Zene Makedonije istakle su se
u ilindenskom ustanku 1903. godine, a bilo ih je koje su i pre toga
ucestvovale u borbama za oslobodenje. Usled ekonomske zaostalosti
ovog podrucja, bilo je zaposleno veoma malo zena, pa prema tome
nije ni moglo biti nekog organizovanog rada medu njima.
3. Aktivnost zena u toku prvog svetskog rata
U Srbiji i Crnoj Gori zene su podnele sve strahote okupacije
za vreme prvog svetskog rata. Prema svojim mogucnostima, one su
ucestvovale u ratu, i to uglavnom kao bolnicarke. 0 teskom polozaju zena Srbije, na koje su se srucile najteze posledice ratnih pustosenja i unistavanja, bila je obavestena i medunarodna socijalisticka javnost preko clanka Milice Topalovic. Tim povodom Klara
Cetkin uputila je pismo predstavnicama zena socijaldemokrata
Srbije u kojem im odaje puna priznanje za sve napore u ratu i govori
o solidarnosti zena socijalista u svetu koje ,posmatraju stvar nesrecne Srbiej kao svoju sopstvenu ..." 37
Za vreme rata zene su na radnim mestima zamenile mnoge
mobilisane muskarce i a taj naCin je pojacal\,pJoces uposljavanja
Zena. Raznovrsne ratne nedaCe, a naroCito nestaSica osnovnih Zivotnih namirnica zajedno s pad om realne naj amnine, tesko su pogodile
zene radnice kod kojih se razvijala klasna svest.
Ratne teskoce pojacane okupatorskom pljackom mobilisale su
i zene na selu koje su na razne nacine davale otpor okupatoru.
Seoske zene u sarajevskom srezu, maja 1917, pobunile su se protiv
vojnih liferanata. One su najpre napisale molbu generalu Sarkoticll
zahtevajuCi da obustavi rekviziciju njihove stoke i hrane. Posto su
tri meseca cekale na obecani odgovr, zene iz sela Osijeka kod Sarajeva sazvale su prvu konferenciju na kojoj su se dogovorile da
prvog pazarnog dana odu u Sarajevo na pijacu i vrate svu stoku
koju narod mora, po naredenju zandarma, doterati na ,prodaju".
Prema utvrdenom dogovoru, one su se okupile oko pijace s koljem
ae V.id. ·o tome viSe- Ern a Muser,
n.rn., 102; E·rna Muse.r,
Lojzka Stebijeva, NaSa 2:ena, 9, 1956, 244.
·
37 ITMCMO K.rrape D;eTKUH, JednaKocT, Q([lgan Zena i.SOc-ijaJista (k.omJtmista)
Jugos}avtij.e, Beogra-d, 1, 1. mart 1920,6.- Milica Du:riC-Topa.JoviC
~Jan Selkretarijata Zena socija:J..demokrata Srbije, a zatim Clan Pdkrajtirrlskog
sekr:etarijata Zena :komunis1a Srbdje; opredeHLa se za .centr-iste i ikrajem 1920.
gadine po:bpisala ,Manifest opozicij.e KPJ"; zbog toga je :zajed!llo sa ostaJlim
potpisnicima MamHesta :iJSldjuCena iz .KIP; 1921. 'imbrana u P.ri-'Vl!'emeni sekreiat'lij.at Zena 'socija[rista 1i rukovodFla ovom OI'Iga'll!izacijom; isticala ~Se u bonbi
•p!'lotiw ikomrunista; ~a ~vreme -olrupacije priSla Cetni•Ckom pO'krebu i ikra·jem 1944.
emi.grtira1a.
16
i stapovlma i vratiie nazad sve seljake koji su teraii stoku na pljacu.
Vojni liferanti su o tome odmah obavestili policiju koja je ubrzo
dosla da intervenise. Zene su ih docekale i tu je doslo do prave tuce.
U ovom sukobu policija je uhapsila 10 najborbenijih zena. Jedan
broj ucesnica u ovom obracunu odvojio se i krenuo pred Zemaljsku
vladu demonstrirajuci i bacajuci kamenje na prozore. One su trazile da se uhapsenice puste na slobodu i razisle su se tek onda kada
im je obecano da ce njihov zahtev biti prihvacen. Sledeceg pazarnog
dana one su ponovo zaposele pristupne puteve oko grada da bi vracale stoku nazad. Zene organizatori i predvodnici ove akcije bile su
uhapsene i zadrzane osam dana u zatvoru. 38
Akcije radnicke klase i stanovnistva uopste u zemljama pod
Austro-Ugarskom Monarhijom javljaju se sve cesce 1916. godine,
da bi u 1917. i posebno u 1918. godini dobile siroke razmere. U tim
akcijama zene radnice uzele su najvise ucesca.
N a podrucju Hrvatske u to vreme zabelezne su najmasovnije
akcije. U Osijeku je oktobra 1916. doslo do demonstracija zbog nepravilne raspodele secera. Od 6 hiljada demonstranata najvise je
bilo zena. Neke od njih su tom prilikom i pozatvarane. Sledeceg
me.seca demonstrirale su zene u Rijeci zbog nedostatka zivotnih
namirnica. 39 U Vukovaru, u dvoristu Gradskog poglavarstva, doslo
je u zimu 1916/1917. godine do prve pobune zena radnica prilikom
podele karata za zivotne namirnice. One su izabrale delegaciju koja
je otisla do gradonacelnika da protestuje sto nema prehrambenih
proizvoda i sto je smanjeno sledovanje. Iz istih razloga zene u Splitu
organizovale su vise puta ulicne demonstracije. Zbog deljenja pokvarenog brasna one su jednog jutra polupale prozore u ,Zlatnoj
palaci", gde je bio smesten Zadruii:ni savez, koji je tada vrsio snabdevanje grada zivotnim namirnicama. 40 Do slicnih demonstracija
dolazilo je i u drugim gradovima Dalmacije.
Rat je prekinuo normalan razvitak radnickog pokreta i vee
se osecala potreba za njegovim obnavljanjem. Radnici su uvideli da
se jedino organizovano mogu uspesno boriti za ostvarenje svojih
prava, tako da je polovinom 1917. godine doslo do obnavljanja radnickog pokreta u Hrvatskoj. U Fabrici duvana u Rijeci bilo je zaposleno 3 500 radnika, od kojih su vecina bile zene. One su stupile
u strajk polovinom 1917. godine, trazeci povecanje plata za 75 odsto.41 Pod veoma teskim uslovima radile su radnice u Fabrici duvana
u Zagrebu. S vremena na vreme one su podnosile molbe Upravi
za povisicu plata i poboljsanje radnih uslova, ali u tome nisu uspevale. Posle obnavljanja pokreta vecina radnica ove fabrike uclanila
se u sindikalnu organizaciju i organizovanim istupanjem su uspele
da im se plate povecaju za 50 odsto, dodeli pomoc od 50 kruna i
srede neki dodaci. U Fabrici koza u Zagrebu bilo je zaposleno hili adu radnika medu kojima veliki broj zena. Oni su primali 20 do
ss Arthiv Instituta za xadniClti. pokret srbije 1(U daljem telkstu: AIRPS),
SDP, Z03.
39 Obzor, 287, Zagreb, 14. ok.tobn.r 1916; 313, 9. novembar 1916.
4o J.osip Caz'i, Vuk.ovar u klasnoj borbi, Zagreb, 1955, 70; Sloboda,
8, Zagreb, 23. avgust 1917.
41 Obzor, 163, 16. ju.n 1917.
' 17
�24 krune nedeljno, a uz to je postojao { ratni dodatak od 25 do 30
odsto. U odnosu na skupocu ta primanja su bila minimalna, pa su
radnici i radnice uputili Upravi Fabrike zahteve za povisicu nadnica
i ratnog dodatka.42
•
••
•
Pored ekonomskih zahteva radmca u preduzec1ma, zene u
Hrvatskoj pribegavaju i akcijama politickog karaktera. Pred zasedanje Hrvatskog sabora, oktobra 1917, one Saboru upucuju zahtev
da se izborno pravo prosiri i na zene i da one budu potpuno ravnopravne s muSkarcima. 43
U stamparijama i knjigoveznicama u Zagrebu bio je zaposlen
veliki broj zena. Ovi radnici i radnice su podneli decembra 1917.
zahtev poslodavcima za dodeljivanje stalnog dodatka i ogranicenje
radnog vremena na osam i po casova. Radnu snagu u Fabrici konzervi u Osijeku sacinjavale su zene i deca. Njihovs nad~ice_su bi~e
4 do 5 kruna, sto je bilo nedovoljno za nabavku osnovmh zlVotmh
namirnica. Radnice su od poslodavca trazile povisicu dnevnica za
jednu krunu i tek kada su pocele da strajkuju ponudena im j~ po-·
visica dnevnica za 25 do 30 filira. N adnice radnica u HrvatskoJ, pocetkom 1918. godine, kretale su se od 3 do 5 kruna, a u nekim preduzecima i manje. 2ene su radile po 12 do 13 casova u onim preduzecima koja su za vreme rata stekla ogromnu dobit. Zbog slabe
ishrane i napornog rada radnice su vrlo cesto obolevale. Trazeci
izlaz iz tako teskog polozaja, zene su se posle obnavljanja radnickog
pokreta masovno ukljuCivale u sindi_kalne i partijske organi~acij~.
U Fabrici cikorije u Zagrebu prosecna nedelJna plata 1znos1la Je
20 kruna, a cena zenskih cipela bila je 140 do 200 kruna. Cim su
radnice u Fabrici osnovale svoju sindikalnu organizaciju, one su
zatrazile od Uprave priznavanje radnickih 'l'"overenika, povisicu
plata i ratnog dodatka. Njihovi zahtevi bili su _prihvaceni.,:•
.
Pocetkom juna 1918. godme radmce Fabnke ,Umon kand1ta
i cokolade u Zagrebu predale su zahteve za povisicu plata, ali se
o tome nije postigao nikakav sporazum. Stoga su st':'pile ';' strajk,
koji je trajao jedan i po dan. Tek tada je- Uprava fabnke pnstala n~
sporazum kojim su priznati radniCki poverenici, plata na akord ~
dan povisena je za 40 odsto, ratni dodatak za 50 odsto, prekobroJm
casovi za 25 odsto, a radno vreme je skraceno za 15 minuta. U isto
vreme strajkovale su i radnice u Fabrici kandita u Osijeku. Njihove
plate bile su iste kao i pre rata i zato su resile da traze povisicu za
50 odsto. Posta poslodavci na to nisu odmah pristali, radnice su
stupile u strajk i njihovim zahtevima je potpuno udovoljeno.' 5
Tarifni pokret radnika u Fabrici ,Penkala" u Zagrebu poceo
je marta, a zavrsio se strajkom avgusta 1918. godine. Plate rad~ica
u toj fabrici kretale su se od 8 do 17 kruna nedel]no, bez mesecmh
i godisnjih premija. U izvestaju redarstvenog poverenika od marta
1918. godine navodi se da ,vlada u zadnje doba strahovito gibanje
medu zenskim radnim silama, a uzrok tomu je malena nadnica'',
da su radnice u Opstem radnickom savezu u kojem vode glavnu rec
socijaldemokrati i da se vrse pripreme za strajk. Istog meseca radnice su predale Upravi fabrike zahteve za povisicu plata, priznavanje radnickih poverenica, regulisanje radnog vremena i nacina
isplate nadnica i trazile su da se otpustene radnice vrate na posao.
I sledecih meseci radnice su trazile povisicu plata. One su 22. avgusta uputile svoje poverenice da u tom smislu ponovo intervenisu
kod Uprave i zato je ovom prilikom usledilo otpustanje radnica s posla. Na kraju je njih 70 stupilo u strajk. Tajna policija je u toku
strajka uhapsila tri radnice i jednog decaka.' 6
Do sredine 1918. godine veliki broj zena stupio je u sindikalne
organizacije i preko njih resavao niz problema u pogledu poboljsanja radnih uslova i povisice plata. U Zagrebu je u Opstem radnickom savezu bilo organizovano 1 376 radnika, od kojih su dve trecine sacinjavale zene 47 Skupstini Opsteg radnickog saveza za
Hrvatsku i Slavoniju, koja je odrzana 21. jula 1918. godine, prisustvovao je 91 delegat; 66 muskaraca i 25 zena.'8
Sirok talas nezadovoljstva i akcija radnicke klase zahvatio je
u poslednjoj godini rata i Bosnu i Hercegovina. To je ujedno bilo
i vreme sve masovnijeg istupanja zena i njihovog organizovanja.
Trazeci izlaz iz tog teskog stanja, zene su se vee sredinom 1917. godine pocele interesovati za obnavljanje socijalistickih organizacija
kroz koje bi uspesnije vodile borbu za poboljsanje svoga polozaja.
Tada se pristupilo obnavljanju radniCkih organizacija u koje su se
ukljucivale i zene. Njima je pocetkom 1918. godine u Jistu Glas
slobode odato posebno priznanje za aktivnost koju su pokazale
u ratu.
Tokom 1918. godine zene su izvele niz zapazenih akcija, koje
su se slile u opsti polet radnickog pokreta. Uvidajuci zna~aj organizovanog rada, prosvecivanja, propagande i agitacije u radnickom
pokretu, a posebno medu zenama, aktivistkinje su poklanjale naroCitu paznju sirenju socijalisticke stampe. U tu svrhu one su koristile
svaku priliku za prikupljanje dobrovoljnih priloga za Glas slobode.
Januara 1918. list je uveo posebnu rubriku ,Zenski pokret", koja
je pratila ucesce zena u radnickom pokretu.
Pocetkom 1918. godine zene su se sve vise ukljucivale u Socijaldemokratsku stranku, tako da ih je u martu bilo vise od hiljadu
u stranci, a u Savezu fabrickih radnica - oko 500. Ovi podaci odnose
se uglavnom na Sarajevo. U Tuzli je u osnovnu politicku organizaciju bilo upisano 120 zena.'9
U poslednjoj ratnoj godini snabdevanje zivotnim namirnicama.
se jako pogorsalo. Ukoliko se do njih i moglo doci, njihove cene su
naglo rasle, tako da nadnice radnika nisu mogle zadovoljiti ni najminimalnije potrebe u pogledu ishrane. 0 tom pitanju raspravljalo
CJZ.o6oda, 17, 25. OKTo6ap 1917; 24. 13. Oe'4eJt6ap 1917.
Zene Hrvatske u radniC.kom pokretu . ..• 43.
44 Pravda, sooijalt!>ti·&o 1glasHo, 4, Zagreb, 10. januar 1918; 12, 7. mart
1918; 17, 11. april 1918; 21, 16. mai U18.
45 Pravda, 26, 20. jun 1918; Radnii!ke novine, s·ocijal:istifflr.o glasHo, Os.ljek,
46 Jo:sip Caz:i, Grada za povijest sindikalnog pokreta u Hrvatskoj,
lk.nj. I, Za.greb, 1955, 92, 96; Pravda~ 22, 23. maj 1918; 36, 29. av.gust 1918.
147 J•oiSdP Cazi, n.d., 57.
4 8 Pravda, 31. 25. jul 1918.
4 ' Glas slobode, 20, 9. mart 1918, 4; Arhiv komunistiCke partije Bosne
i Hercegovine . .. , 255.
42
43
1, 20. iun 1918.
18
19
�se na vecini skupova od kojih poseban 'znacaj ima Radnicka skupstina, odrzana 3. marta 1918. godine u Sarajevu. Na Skupstinu je
doslo oko 2 000 radnika i radnica, medu kojima je bilo oko 400 zena
Muslimanki. 50 Ova skupstina ima poseban znacaj, jer se prvi put
taka masovno na javnom skupu pojavila i zena Muslimanka. S obzirom na to da Muslimanke gotovo nisu izlazile iz svojih kuca, razumljivo je sto je ovakvo njihova prisustvo ostavilo snazan utisak.
U sarajevskoj Fabrici duvana odrzan je 21. februara iste godine
javni sastanak radnika i radnica na kojem se raspravljlo o zahtevu
za dodatak od 50 odsto na zaradu, koji je ranije upucen vladi. Prisutni su trazili da im se daju odgovarajuce nadnice. Mnoge radnice
su iznosile da zaraduju svega tri krune dnevno, koliko staje jedna
mala sveca. Najvestije i najsposobnije radnice rrrogle su da zarade
najvise sest kruna dnevno, pa ni te nadnice nisu zadovoljavale najnuznije potrebe. 51
Dvanaestog marta 1918. godine izabran je Zenski socijalisticki
agitacioni odbor koji je organizovao akcije zena i njegova delatnost
uglavnom se osecala u Sarajevu. Ovaj odhor bio je veoma aktivan
u radu i cak je uspeo da i znatan deo zena Muslimanki privuce u
socijalisticke organizacije. On je sa velikim uspehom organizovao
proslavu Dana zena 24. marta 1918. i 6. aprila 1919, kao i proslavu
Decjeg dana, 18. avgusta 1918. godine. Zenski socijalisticki agitacioni odbor uputio je 16. marta iste godine proglas zenama u kojem
ih poziva da stupaju u sindikalne i politicke socijaldemokratske
organizacije u kojima ce zene i devojke sacinjavati posehnu sekciju,
kojom ce rukovoditi ovaj odhor. U avo vreme doslo je do formiranja Odbora rezervistickih zena, koji je sa Zenskim socijalistickim
agitacionim odborom usmeravao aktivnost zei'!Skog pokreta. 52
Proslavi Medunarodnog dana zena, koja je u Sarajevu oddana
sa izvesnim zakasnjenjem, 24. marta 1918. godine, prisustvovalo je
2 000 zena svih zanimanja i veroispovesti. Ova je hila prva zenska
manifestacija na kojoj je ucestvovao toliki broj zena. Pre podne
zene su isle da agituju za Glas slob ode, a po podne je oddana velika
skupstina u sali Radnickog doma na kojoj je govorilo vise zena,
a zatim je donesena Rezolucija. Sa skupstine je upucen pozdrav
Klari Cetkin, sekretaru Medunarodne zenske socijaldemokratske
organizacije. Navece je odrzana priredha na kojoj su, posle kulturnog dela programa istupile dve govornice. 0 proslavi Dana zena
u Sarajevu pisale su Lajpciske narodne novine u zenskoj ruhrici,
koju je uredivala Klara Cetkin, posehan izvestaj u kom se, izmedu
ostalog, kaZe da su na ovoj proslavi istaknuti zahtevi za ravnopravnost zena i zelja za mirom i internacionalnom solidarnoscu zena. 53
50 Glas slobode, 19, 6. mart 1918-; 20, 9.
mart 1918; 1 Jedna:rcocT, 4.
1. .M.ai 1920.
5 1 Glas slobode, 16, 23. februar 1918.
52 Rezel'Visti·Okim Zenama naz~vane su Zane Cijd S'U rn.ruZevi bili mobili'sani
u 'Voj.sku. One 'SU IPDvremeno OOrZa·vale sasta.n'ke na lk·ojima ;SU aba:Cno zaht-evale
poonoC :za •izjdrZa·vanje porod:ice. (Alrhirv KomunistiCke partije Bosne i Hercegovine ... , 309 1 310; Glas slobode, 22, 16. mart 191·8, i 82, 10. april 1919.)
5 3 Glas slobode, 24, 23. mart 1918; 25, 27. mart 1918, i 33, 27. april 1918;
2KeucKu
KOMYUUCTU'ttKU
1. .<ai 1920, 4.
20
noKpeT
y
Bocuu u
Xep'Ujezoauuu,
JeQua%0cT,
4.
:Zene · su pokazale spremnost da masovno ucestvuju u svim
akcijama koje su organizovane u tom vremenu. Odrzano je nekoliko
zborova protiv. skupoce, a za kratko vreme organizacija zena socijaldemokatra u Sarajevu brojala je 3 000 clanica, medu kojima je bilo
vise od 500 Muslimanki. 51 Odbor rezervistickih zena organizovao
je skupstine zena, ciji su muzevi u vojsci, na kojima je raspravljano
o rezervistickim potporama i nacinu snabdevanja zivotnim namirnicama do kojih se vrlo tesko dolazilo. Delegacija Odbora rezervistickih zena predala je 26. avgusta 1918. godine zemaljskom poglavaru predstavku u kojoj se, s ohzirom na sve vece poskupljenje
namirnica, a narocito brasna i uglja, trazi: povecanje potpore rezervistickim zenama za 50 odsto najmanje; izdavanje brasna i uglja
rezervistickim porodicama i drugoj sirotinji po nizim cenama; vanredna pomoc koja bi se dodeljivala rezervistickim porodicama godisnje cetiri puta u najmanjem iznosu od 300 kruna po clanu porodice.55
U toku cele 1918. godine protezali su se zahtevi radnika i radnica fabrika duvana u Sarajevu i Mostaru za povisicu plata i za
snabdevanje jeftinim prehrambenim proizvodima, ogrevom, odecom
i obucom. Ti zahtevi su delimicno resavani, ali kako su cene zivotnim namirnicama iz dana u dan rasle, minimalne potrehe radnika
nisu bile zadovoljene, zbog cega su ani stupali u akcije. U Fabrici
duvana u Sarajevu oddana je 9. oktobra skupstina na kojoj su radnice s velikim ogorcenjem kritikovale upravu i vladu zbog slabog
snabdevanja prehramhenim proizvodima, odecom i obucom. Na
skupstini je zakljuceno da se Zemaljskoj vladi preko fabricke uprave
podnesu zahtevi za povisicu plata i za snabdevanje svim potrebnim
zivotnim namirnicama uz minimalne cene. Radnice su zahtevale da
se kvota hrasna od 9 kilograma poveca na 12; da se obezhede najnuzniji prehrambeni proizvodi za zimu; da im se dodeli jednokratni
dodatak i da se dodatak na decu od 40 povisi na 80 helera 56
Krajem 1918. godine pocelo se organizovano raditi sa decom.
Brigu o vaspitanju i okupljanju dece radnika u Sarajevu iskljucivo
su preuzele zene. Prvu decju priredbu organizovao je Zenski socijalisticki agitacioni odhor u Radnickom domu u Sarajevu, 18. avgusta.57
Organizovana aktivnost zena razvijala se uglavnom u Sarajevu i u drugim radnickim centrima Bosne i Hercegovine. Obnova
zenskog pokreta u ovoj pokrajini u toku 1918. godine hila je zavrsena. Veliki broj zena, narocito u Sarajevu, uclanio se u socijaldemokratske organizacije.
U poslednjoj godini rata doslo je do snaznijih kretanja i u
radnickom pokretu Slovenije, a u okviru toga i do pojacane aktivnosti zenskog pokreta. Zene su bile posebno zainteresovane za okoncanje rata i za poboljsanje ekonomskog polozaja. Oko 200 zelezni54 JKeucx:u ?CoJtynucTU'tt'ICU noKpeT y Bocuu u
4, 1. Jr£aj 1920, 4.
ss Glas slobode. 67, 28. avgust-1918.
Xep~etoauuu,
Jedna.xocT,
so Isto, 80, 12. oktobar 1918.
57
Glas stobode. 64, 17. avgust 1918; Arhiv KomunistiCke partije Bosne
i Hercegovine ... , 310.
21
�~·
.
"1
;!'•.·.
carskih zena iz Ljubljane demonstriral~ je 16. marta ·1918. godine
pred zgradom Pokrajinske vlade i zahtevalo poboljsanje materiajlnog polozaja radnika. U Ljubljani se sakupilo 23. apri!a 150 zena
koje su trazile da im se da hrana. 0 tome su vodile pregovore sa
zupanom, a zatim demonstrirale. 58
Zene su bile narocito zainteresovane za mir, jer su se u toku
rata nasle pred neresivim prob!emima; glad, bolest i nezaposlenost.
U Narodnom domu u Ljubljani odrzah je veliki zbor zena 17. marta
1918. godine na kome se govorilo o miru, emancipaciji i ravnopravftosti zena u drustvu. Na zboru je donesena Rezolucija u kojoj su
zene uputile revolucionarnom ruskom pro!etarijatu pozdrave i izrazile solidarnost s ruskim proletarijatom, pozdravljajuci u isto vreme
Dekret o miru koji je objavna· vlada Sovjetske Rusije 8. novemb,·a
1917. godine. Zenama celog sveta uputile su isi.rene pozdrave.••
U ova vreme pojavila se brosura Demokratizem in zenstvo, koja je
imala velilti znacaj za propagandni rad sa zenama u Sloveniji.
U njoj se, izmectu ostalog, istice da savremeni svet zahteva obrazovanu i emancipovanu zenu; da je neophodna politicka ravnopravnost zena i da one treba da rade u svim institucijama. 0 istim problemima· pisano je i u soicjalistiCkom casopisu Demokracija.••
Stvaranjem zajednicke drzave jugoslovenskih naroda, posle
prvog svetskog rata, dolazi i do objedinjavanja raznih zenskih organizacija, cija se delatnost, u zavisnosti od odrectenih uslova i mogucnosti, protezala do drugog svetskog rata.
II
DRUSTVENO-EKONOMSKI POL02AJ ZENA U
ZAJEDNICKOJ JUGOSLOVENSKOJ DRZAVI
1. Struktura stanovnistva
Zajednicka jugoslovenska drzava, koja se od dec:mbra 1918.
do oktobra 1929. godine zvala Kraljevina Srba, Hrvata 1. Slovena~a,
a zatim Kraljevina Jugoslavija, spadala je u red agrarruh zema!Ja.
Ogromna vecina stanovnistva bavila se poljoprivredom k_:>o naJvaznijom privrednom granom, koja je hila v.eo'?-a za?stala, .~!o se pre
svega ogledalo u prenaseljenosti sela, usitnJenostl. zemlJISn?g po:
seda, slaboj tehnickoj opremljenosti i veoma mskoJ produkt1vno~tl
rada. Samim tim odrecten je i polozaj zena kojih je vise od 3/4 b1lo
na selu.
Prema popisu stanovnistva 1921._ i 1931. godine, .b!~i poljopr!vrednog i nepoljoprivrednog stanovmstva u JugoslaVIJl 1zgledao Je
ovako. 61
1921.
Ulrupno
mu.§ko
ZMSkO
Pol}apriwedno -
s'Vegia
mrumto
Zeillsko
Nepoljopr.ivredno -
.svega
m~
Zensko
58 Naprej,
-glasiJ..o Jugoslovan.Ske socijoalno...;dern-okrati.Cne stranke,
Ljubljana, 18. mart 1918; 93, 24. april 1918.
64,
Isto, 64, 18. mar-t 1918.
S t e b 1 ·A I '0 j z i a, Demokratizem in Zenstvo, Slovenska socijalnC!
matit;:a, Ljubl}an;:I, 1918; Dernok'racija, •socijaolistiCna revi~a, Ljubljana, 1 i 2,
mart 1!H8.
59
60
22
1931.
11 684 767
5 729 293
5 955 474
9 215 514
4 437 749
4 777765
2 469 253
1 291544
1177709
~"'.:--~-
13 934 038
6 891 627
7 042 411
10 670 565
5181 725
5 488 840
3 263 473
1 709 902
1553 571
Iz ovih podataka se vidi da bitnih promena u odnosu poljoprivrednog i nepoljoprivrednog stanovnistva u Jugoslaviji u t~ku _10 ~o
dina nije bilo. Te promene, koje bi se mogle normaln_o ocekiva~1 u
razvitku jedne zemlje, nisu usledile ni tokom naredmh 1~ godina.
Prema zvanicnoj proceni, posto redovnog popisa stanovmstva mJe
bilo, pocetkom 1941. godine Jugos!avija je imala 15 839 000 stanovnika. Od toga broja na selu je bilo 13 637 000 iii 86,1 odsto, a u gra62
dovima svega 2 202 000 ili 13,9 odsto od ukupnog broja stanovnika.
at StatistiCki bilten Saveznog zavoda za stat-istiku, Beogro.d, 133, februar
1-R
a2D·r
Stjepan
Sarajevo, 1960, 26.
L-ovrenov'iC,
Ekonomska
politika
!'"
JugosamJe,
23
�VeCina zena na selu zivela je i radila na sitnim posedima do
5 hektara, kojih je 1931. godine bilo 67,8 odsto, a razpolagali su sa
svega 28 odsto poljoprivredne povrsine. 63 U daljem razvitku jos vise
dolazi do izrazaja klasna diferencijacija na selu, koja povecava broj
proletara u poljoprivredi. Vee 1937. godine bilo je oko 200 hiljada
seoskih domacinstava bez zemlje 64 , u kojima je bio veliki broj poljoprivrednih radnica. Prema anketi sprovedenoj 1935. godine, u Vojvodini, najrazvijenijem poljoprivrednom podrucju, najamne radnike
u poljoprivredi sacinjavale su, gotovo u celini, zene. Tako su na
50 zaposlenih zena dolazila svega 2-3 muskarca. 65 Ovako velika
razlika u broju zaposlenih zena i muskaraca posledica je nastojanja
i kapitalista na selu da sto vise eksploatisu jeftiniju zensku radnu
snagu.
•
Polozaj zene na selu bio je veoma tezak, jer se ona, pored poljoprivrednog rada, uglavnom brinula o porodici, obavljala sve domacicke posle i, usled niske kupovne moCi, bila prisiljena da sama
proizvodi mnoge predmete licne potrosnje za svoju porodicu (odecu,
obucu itd.). Njen rad u poljoprivrednoj proizvodnji iziskivao je i
velike fizicke napore, jer se zemlja obradivala primitivnim orudem.
Tako, na primer, na 1 000 zemljisnih poseda bilo je 438 gvozdenih
plugova, 182 drvene ralice, a 380 poseda nije imalo ni jedno ni
drugo. 66
0 drustveno-ekonomskom polozaju zene govore i padaci 0 ucescu drustvenih klasa u raspodeli nacionalnog dohotka 1937. Neznatna manjina kapitalista prisvajala je 46 odsto, drzava 16 odsto,
a radnici, sitni i srednji seljaci i zanatlije, koji su sacinjavali 90
odsto citavog stanovnistva, imali su na raspolaganju svega 38 odsto
nacionalnog dohotka.•7
-··
Ovakva raspodela nacionalnog dohotka i prosvetna politika
koju je vodila vladajuca klasa uslovila je nizak prosvetni i kulturni
nivo radnog stanovnistva uopste, a posebno zena, koje su bile u svakom pogledu neravnopravne.
U Jugoslaviji je, prema popisu stanovnistva 1921. i 1931, bilo
pismenih, odnosno nepismenih stanovnika iznad 10 godina zivota: 68
BDoj stanovnilka
Darupno
mu.§karaca
Zen a
Pismenih
m'USkaraca
zena
Nepismenih
muSkaf!aca
Zen a
63
64
65
66
67
1921.
8 507 979
4100 627
4 407 352
4129460
2 418 461
1 710 999
4 378 519
Ul82166
2 696 353
1931.
9 882 547
4828 744
5 053 808
5 474 076
3 270 813
2 203 263
4 408 471
1557 931
2 850 540
U procentima
1921.
1931.
100
100
100
100
100
100
48,5
55,4
59,0
67,7
38.8
43,6
51,5
44,6
41,0
32,3
61,2
56,4
Isto, 35.
I!sto, 37.
Isto, 38.
lsto, 38.
I:sto, 31.
ea StatistiCki biUen . .. , Beograd, 133, februar 1959, · 12.
Pregled pokazuje da se broj nepismenih zena pov~cao s~
2 696 353 u 1921. na 2 850 540 u 1931. godini, mada je relahvno taJ
broj opao sa 61,2 odsto na 56,4 odsto.
Ve!ike su razlike postojaJe u pogledu pismenosti kod z~na izmedu pojedinih p~krajina, a to. je bilo uslovlj~no. stepeno':' nJ!hovog
ekonomskog i drustvenog razv1tka. U SlovemJI Je, na pnmer, 1931.
godine bilo 94 2 odsto pismenih zena; u Crnoj Gori -· 22,7 odsto;
u Makedoniji ' - 18,3 odsto, a na Kasovu i Metohiji - svega
6,1 odsto. 69
Nepismenost je bila narocito rasirena kod zena na selu. Prema
podacima iz 1936. godine, u pojedinim srezovima pnmorske bano~
vine bilo je i do 99 odsto nepismenih zena na selu. 70 U vrbaskoJ
banovini 1939. godine bilo je oko 90 odsto nepismenih zena, 71 a iste
godine - 67 odsto od ukupno<' broja zena u Jugoslaviji. 72
Prema proceni skolske 1938/39. godine bilo je obuhvaceno
obaveznim skolovanjem 33,3 odsto od ukupnog broja zenskog stanovnistva od 7 do 15 godina zivota. U poj edinim krajevima ovaj
procent se znatno razlikuje, taka da, na primer, u V~jvodini iznosi
79 9 odsto, Makedoniji - 26,5 odsto, Bosni i Hercegovm1 - 19,8 odst~, Crnoj Gori - 17,8 odsto, a na Kosovu i Metohiji 12,2 odsto.'3
Iako ne postoje ukupni podaci o stanju pismenosti u J ugoslaviji 1941. godine, ocigledno je da u tom pogledu nije. bilo .ne~o~
napretka u odnosu na stanje 1931. godine. To potvrduJU dehmJCm
podaci o velikom broju nepismenih zena,. narocito na selu. Cir:jenica
da je skolske 1938/39. godine bio obuhvacen veoma mah broJ zenske
dece obaveznim osnovnhn skolovanjem - pokazuje nam da se broj
nepismenih zena i dalje povecao. Ucenice koje su zavrsile obaveznu
cetvorogodisnju osnovnu skolu, s relativno malim brojem izuzetaka,
nisu nastavljale dalje skolovanje. U uslovima opste kulturne zaostalosti i ekonomske nerazvijenosti zemlje, one uglavnom nisu imale
mogucnosti da se zaposljavaju i prosiruju svoje obrazovanje. Naprotiv, vremenom su gubile ono elementarno znanje iz osnovne skole.
Usled takvog stanja zene su, pogotovo na selu, bile iskljucene iz
drustvenog zivota i rada. Tek uoci rata dolazi do pokusaja organizovanog rada na selu u pojedinim krajevima i do nastojanja da se
seoska zena poveze i ukljuci u napredni radnicki pokret.
69 Spas,oj e Mede:nica,
Priuredni razvitak Crne Gore 1918-1941,
Titograd, 1959, 32.
10 u bJogvadskom' s-re2m Jbilo je 70fl/o nepi&menJLh -seljaCkih Zena, Sfbeniku
- 50"/o Splitm - 80°/o SUpetru - 180/o, IVI!a!karSikoj - 30~/o, KorCuH - 400/o,
Metk·ovi&u - 70°/o, Ber{kiovcu - 851)/o, Imotskom. - 85°/o, Livnu - 90°/o, Tomislav-Gradu - 990/o, Pro:roru - 950/o, Lju-buSkom - 901)/o i Stocu - 900/o: JK.eua Oauac, 5-6, anpuJZ.-.Maj 1937, 21.
n c T a H K a T o ,n; o p o B u li, Pad J/Ceua y Ba'fboj JIY%U, .Eeua Oauac,
25, O'KT06ap 1939, 8.
.
7 2 Paih£U'If..'Ke UOBU'H.e, 13, 5 . .M.aj 1939, 8.
78 StatistiCki bilten ... , Beograd, 133, februar 1959, 20.
25
�2. Zene u radnom odnosu i 'njihov polozaj
darstvu i poljoprivredi, posto one nisu bile osigurane, oni ipak ukazuju na kretanje broja zaposlep.ih u ovom periodu u ostalim granama
privrede i zanatstvu.
u razvijenijim pokrajinama u Jugoslaviji bilo je mnogo vise
zaposlenih zena, sto pokazuju sledeci podaci iz Slovenije. 75 Nairne,
postotak zaposlenih zena od ukupnog broja radnika iznosio je po
godinama:
U Jugoslaviji, kao ekonomski veoma nerazvijenoj zemlji, bilo
je relativno malo lica u radnom odnosu. Veliki broj domacinstava,
narocito na selu, pretezno je zadovoljavao svoje potrebe licnim proizvodima u okviru kucne radinosti. Na svim tim poslovima, pocev od
zemljoradnje do predenja, tkanja, sivenja, pletenja, uzgoja stoke
i zivine ucestvovale su zene. Kao majke, one su se bavile pre svega
odgojem dece i svim domacickim poslovima. U siromasnijim porodicama bilo je mnogo vise dece i ona su usled slabe ishrane, lose
higijene i zdravstvene zastite cesto obolevala i u vecem broju umirala. Takvi uslovi zivota i rada su narocito opterecivali zenu.
Razvitak proizvodnih snaga i teznja za emar!cipacijom zahtevali su i vece ukljuCivanje zena u proizvodnju. Zene su vecinom
bile nepismene, a njihove nadnice su bile mnogo manje od nadnica
muskaraca i u takvoj situaciji kapitalisti se vise orijentisu na uposljavanje zena. Prema podacima Sredisnjeg ureda za osiguranje
radnika (SUZOR-a) o broju osiguranih lica, i sve da se u ovom
periodu relativno vise zaposljava i koristi zenska nego muska radna
snaga, sto pokazuje sledeca tabela.74
Iako ovi podaci ne daju potpunu sliku svih zaposlenih zena,
jer ne obuhvataju zene koje su bile zaposlene na zelenicama, u ruGodina
Ukupno
Radnika
1922.
1923.
1924.
1925.
1926.
1927.
1928.
1929.
1930.
1931.
1932.
1933.
1934.
1935.
1936.
1937.
1938.
1939.
1940.
387 603
439165
459 541
469 206
474 610
511 493
565 796
605 065
631181
609190
535 917
520 980
543 559
564 287
616 211
680 018
715 192
721 023
730 709
309 772
353 941
366 077
367 878
366 979
396 005
440 933
466 973
481 201
456 056
396 221
380 975
394 102
406 269
448 144
500 643
524 789
526 225
529 657
77 831
85 223
93 464
101328
107 631
115 488
124 863
138 092
149 980
f53134
139 696
140 005
149 457
158 018
168 067
179 375
190 403
194 798
201052
·o/o
radni!ka
Rardnica
74
'<:.C.···
80
81
80
78
77
77
78
77
76
75
74
73
73
72
73
74
73
73
72
Ofo
Godina
radnica
0
1929.
1930.
1931.
1932.
1933.
1934.
27,32
29,16
30,47
32,14
32,30
32,42
/o Ta:dnica
32,51
32,59
33,49
36,50
38,05
38,55
Pojedine grane delatnosti razlicito su privlacile zene, sto je
zavisilo od vrste posla i strukture proizvodnje, a to se yidi iz ovih
podataka. 76
Zene u radnom odnosu na dan 31. januara 1921.
Grana rprivrede i
grupe zanimarnj a
%
:radnica
20
19
20
22
23
23
22
23
24
25
26
27
27
28
27
26
27
27
28
Podaci ~a 1922. gadinu odnos·e se na me1sec decembar ~ste godilne, jer
su se :tada poCeH ,sakuplj1ati podaci <l bvoju ooi.gurani~ Hoa u ce[oj Jugoslaviji.
(RadniCka zaStita, sluZbend Hst SrediSnjeg ureda za osiguranje radnika, Zagl!'eb,
10, 31. oktobar 1923, 195; 6 i 7, 10. avgust 1924, 223; 9 i 10, 15. oktobar 1925,
<1!7,6; 9 ·i 10, 15. oktobar, 1926, 507; 8, 31. a'Vigust 1927, 408; 9 i 10, 25. oktobar
1928, 704; ·6, 22. jun 192~, 507; 4, 1. april 1930, 187; 3, 1. mart 1931, 212; 5, 7. maj
1932, 275; 3, 6. mart 1933, 139; 4, 1-8. april 1934, 207; Paduu~x:e noauue, 12.
24. .M.apT 1939, 8; M 1 r jan a D u k i C, 0 privrednoj akotivnosti Zena Jugop
slavije od 1918-195:1. godin.e, Ekonomski pregled, Zagreb, god. V, 12, 1954, 816;
The Position oj Working Women in Yugosla·via; By Vera Novalk, Interp
national press correspodence, Vol. 10, N'O. 10, 25th Februari 1930, 175.
26
Godina
1923.
1924.
1925.
1926.
1927.
1928.
T
I
I
Po1}oprivreda,
StoCarstv{) i sl.
Rilbolov 1 sl.
Sumarstvo i .sl.
Rudai'Istvo ii topioniCarstvo
Industrija i zanati
Saobra6aj
171
1
12
142 368
6
88
142 539
100
37,1
0,6
1,1
70
925
4 296
1113
27 423
590
1183
28 348
4 886
6,6
11,9
8,3
Proiizvodn e
g,ran-e
5 475
171 588
177 063
24,8
3 809
5 503
63
5 759
5 653
1929
40,7
17 356
17 356
89,5
13 297
13 297
34,7
21194
141
1845
1 061
23 039
1202
18,9
64,9
30 776
60 131
274 653
60131
305 429
92,1
30,2
Trgovina
G ostioniCal'lstv.o
NoV1Cani zav.odi
Samost'alno vrSenje domaCe 1slruZbe
NadniCari 'i l!'adnici
bez oznake .posla
.Tavna :sluZba i slobodna zanimanja
Ostala zanimanja
1950
150'
1866
7
16,8
-~2,3
Ku6na poS'lu.ga lkod
sv:ih •gt!'Upa zanimanja
UKUPNO:
75 Die Frau 'in der IndUlstrie und im Gewerbe SLoweniens, ,Euro-pl:ii,sche
Stimmen" - ha'lbmonatssehrrif.t fii-r die DonaulB.nder und Si.idosteu.rop:i - Nr.
9 II. J1ahrgang, Zti-rich,.Enstes Maiheft, 1937, 283 i 284; Vit,o Krai.gher,
iena v industriji in obrti v Sloveniji, Sodobnost, neodv-ima •sl:ovenskia revija,
god, V, 1-2, Ljubljana, 1937, 31.
7 & ,n; p C e p r VI j e ,n; 11M 11 T p 11 j e B M h,
llpuapedHu pa3aurq.K JyzocJI,aeuje od 1918-1941, Beorpa,JJ;, 1962, 11.
27
�U pojedinim privrednim granama ,;isok je broj zena radnica,
sto se vidi iz ove tabele:
Gr-ana privrede
/o 'U ukupnom
broju radni!ka
0
Broj Zena
radnica
Industrija odeCe i z;anati
Prehrambena industrlja i zanati
Tekstilna dndustrija i zanati
Poligrafski i umetniOki zanati
12 376
3779
3157
1043
970
889
Papima industrija 1i zanati
Hemijska industrija i zanati
23,0
13,3
45,1
27,3
43,3
20,4
Zene su se postepeno zaposljavale u sve grane privrede i sredinom dvadesetih godina prilicno se povecao broj J'adnica u pojedinim delatnostima. Godine 1926, na primer, od ukupnog broja zaposlenih u kucnoj posluzi bilo je 84,4 odsto zena, u tekstilnoj industriji 57,5 odsto, u ugostiteljstvu 44,7 odsto, u sanitetskoj sluzbi
27,7 odsto, u industriji odece 27,2 odsto i u industriji hrane i pica
21,5 odsto.77
Vecina mladih radnica dolazila je sa sela i u gradu su prihvatale poslove za koje su imale najvise sklonosti, a to je rad u domaCinstvu, zatim u tekstilnoj industriji, jer su kod svojih porodica
navikle na rad u kuci, na predenje, tkanje i sivenje.
Neravnomeran razvitak privrede dovodio je do razlika u broju
uposlenih zena u pojedinim pokrajinama u Jugoslaviji. Taka je, na
primer, od ukupnog broja zaposlenih bilo zena: 78
Godina
1923.
Slovenija
Banat i Baoka
Hrvatska i Slavonija
Dalmacij a i Cma Gora
Bosna i Herceg·ovina
Srbija
27,6
23,2
19,7
15,5
13,9
9,0
'''GO<lina
1926.
32,5
26,3
24,0
18,8
14,6
14,2
U Sloveniji je narocito bila razvijena tekstilna i papirna industrija koje su najvise uposljavale zensku radnu snagu. Pored toga,
u ovoj pokrajini zene su se vise zaposlj avale i u drugim industrijskim granama i zato je ana bila u celom ovom periodu na prvom
mestu po broju uposlenih zena.
U cilju veceg sticanja profita, kapitalisti uvode nove masine,
racionalizuju proizvodnju i zamenjuju starije radnike i radnice novim, mladim, koje i mnogo manje placaju. Otuda i pojava da se
umesto muskaraca i starijih radnica vise upoilljavaju mlade zene.
J·osi·P Cazi, 0 uCeSCu Zena u radniCkom pokretu.. Nezavisni sin·
dikati, knj. III, sv. 1. Zagreb, 1967, 169.
78 Nekoliko brojeva o uposlenju ~enSike radne -snage, Borba, radniOka-seljaOke novine, Zagreb, 87, 21. decembar 1928; Enotnost, -delavsk-kme~i list,
11
Ljubljana,49, 28. decembar 1928; ,ll;p ITeTap MMJIOCaBJbe:aJdl, TJo,n,o'JICaj
pad'J{U"t'Ke KJl,ace Cp6uje, 1918-1929, Eeorpa,n;, 19721 174.
28
U 1926. godini jedna trecina svih radnica hila je .miada od 20 godina, a vise od polovine imalo je manJe od 23 godme. 79
U tekstilnoj industriji, koja je zaposljavala 57,5 odsto zena,
do 19 godina zivota bilo ih je 41 odsto, od 20 do 39_ godina -:- 51
odsto, a od 40 do 59 godina - svega 7 odsto, dok Je, na prrmer,
muskaraca od 40 do 59 godina zivota, u istoj grani privrede, ostalo
da radi 16 odsto. Slicno je i sa drugim granama delatnosti koje su
zaposljavale veci broj zena, kao sto su papirna industrija, !<ucna
posluga i ugostiteljstvo. 80 Ovakva staros':'a strukt~ra veoma Je pogodovala kapitalistima, jer su mlade radr,nce prilaz1le poslu sa '?nogo
vise volje i radnog elana, a za to su prrmale taka male nadmce od
kojih nisu mogle platiti ni najskromniji stan i hranu.
Prema clanu 20. Zakona o zastiti radnika od 28. februara 1922.
godine, deca ispod 14 godina nisu mogla biti zaposlena u preduzecima. Medutim teski uslovi zivota nametali su potrebu zapos!JavanJa
cele radnicke porodice, pa i dece. Poslodavci su biii zainteresovani
da dobiju sto jeftiniju radnu snagu i primali su na posao zene i decu,
jer su se oni zadovoljavali minimalnim nad;>icama .. u 1921. .godm1
inspekcije rada pregledale su 6 726 preduzeca u kOJ1ma Je b1lo zaposleno 101 867 radnika. Od toga je bilo 15 52·0· zena iii 15 .odsto,
mladih radnika do 18 godina zivota - 16 151 111 15,8 odsto 1 dece
do 14 godina 1 516 iii 1,5 odsto. Deci su davani grubi i prljavi ~o
slovi u preduzecu. Tako su, na primer, devojcice od 13 do 15 godma
radile na teskim poslovima u ciglanama. 81
U 1922. godini pregledano je 7 670 preduzeca u kojima je ~ilo
128 733 zaposlena.. Od toga je bilo radnica 18 464, mlad1h radmka
i radnica od 14 do 18 godina 16 925, a ispod 14 godina 7 670. 82 Sledece, 1923. godine pregledana su 7 972 preduzec~ u kojima je bilo
168 477 zaposlenih. Od toga je bilo 26 007 radmc_a, 24 313 mlad1h
radnika i radnica od 14 do 18 godina i 1 694 deteta 1spod 14 godma. 83
Ovi podaci dovoljno govore koliko je maloletnih bilo zaposleno i
kako je suvise rano pocinjala eksploatacija njihove radne snage.
Zagrebacka inspekticija rada pregledala je 1924. godine 393
preduzeca na teritoriji Hrvatske, u kojima je radilo 19 730 radnika
i radnica. Od toga je bilo 4 768 iii 24,25 odsto zena, mladih radnika
i radnica 2 771 i dece ispod 14 godina - 47. U Slavoniji je u 292
preduzeca radilo .17 917 radnika i radnica, a o~ toga 2 062 iii 11,57
odsto zena i 1 211 mladih radnika i radnica. U 1sto vreme u Dalmaciji je u 807 pregledanih preduzeca bilo zaposleno 11 990 radnika
i radnica, a od toga 1 174 zene, 997 omladinaca 1 omladmki 1 13
dece ispod 14 godina.84
111
Netkl()U/ko ib!'lojeva o uposlenju ZeniSke radne snage, Borba, 87, 21. de-
cembar 1928; Enotnost, 49, 28. decembar 1928.
so J.osli.p Ca·zti, n.d., 16'8.
Josip Cazi, Omladina i Zene·na raau i
kati, knj. II, Zagreb, 1964, 437.
" Lsto, 438,
S3 ~to, 4.39.'
s4 r~sto, 439, 440.
Sl
'U
borbi, Nezavisni si-ltdi-
29
�Pojedina preduze6a zaposljavala su veliki broj zena. 'i'ako,
na primer, u Trikotazi u Beogradu, 1928. godine, radilo je 1 200
radni~a i oko 500 radnika; u preduzecu , Tekstil" u Zagrebu 600
radnica i oko 140 radnika, a u preduzecu ,Penkala", takode u Zagrebu, 250 radnica i 30 radnika. Od sredine 1927. do maja 1928.
godine u tvornicama u Zagrebu bilo je uposleno vise od 3 000 radnica.ss
Iako je broj zaposlenih zena u stalnom porastu, u ovom periodu vladala je velika nezaposlenost, koja je vise pogadala muskarce
nego zene. U prvoj polovini 1928. godine u Jugoslaviji je bilo vise
od 300 hiljada nezaposlenih. 89 Od 1. januara do 27. oktobra iste godine Javnoj berzi rada u Beogradu prijavilo se 23 872 muskarca
i 2 334 zene koji su trazili zaposlenje. 9° Kao sto se vidi, broj prijavljenih radnika i radnica koji su traZili posao je veliki, ali je nezaposlenih koji se nisu prijavili u Beogradu bilo jos vise. Berzi rada
prijavljivali su se samo oni koji su ocekivali zaposlenje i izvesnu
materij alnu pomoc.
Od 1929. godine u porastu je broj zaposlenih zena, kao jeftinije
radne snage, i to znatno vise od porasta ukupnog broja zaposlenih.
Usled svetske ekonomske krize, koja je zahvatila i nasu zemlju,
broj zaposlenih zena osetnije se smanjio samo 1932. i 1933. godine.
Od ukupno 1 415 021 lica u radnom odnosu na dan 31. marta
1931. hila je 393 444 ili 27,8 odsto zena, a u pojedinim granama delatnosti zaposlenost je izgledala ovako: 91
Na osnovu podataka Sredisne insp.;'kcije rada, vidi se da je
s!ii:!an odnos u pogledu zaposljavanja postojao u preduzecima i u
drugim krajevima u Jugoslaviji. 85
. ·--· •.. _
Broj
Godina
1925.
1926.
1927.
1928.
Broj
precluzeCa
radnillta
9 079
5 662
5 074
4 955
146 720
149 304
137 491
150 213
Od 14 do 18 godina
it"adn1oa
radin:ilka
6 502
5 565
7 075
6 654
8856
14 714
12 077
11978
Ispod 14 godina
radnica radni!ka
663
91
444
83
89
123
438
78
..:-~~,~~
Iz navedenih podataka se vidi da je 1925. godine u 9 079 preduzeca bilo zaposleno 16 112 ili 10,9 odsto radni.J!:a i radmca do
18 godina, dok je 1928. godine u 4 955 preduzeca .hila zaposleno
19 148 ili 12,7 odsto mladih radnika i radnica, sto nam pokazuJe
da je zaposljavanje maloletnih lica u stalnom poras~u.
.
Pojedine industrijske grane u kojima su u v~hkom bro~u radile zene, zaposljavale su takode mnogo _m,aloletmka. Tako J~, n':
primer, 1925. godine u tekstilnoj industrlJI h1l? ml~d_;h · r:-.dmka 1
radnica do 18 godina 22 odsto, a u neklm oblastJma JOS 1 v1se, 1 to:
u zagrebackoj - 26,2 odsto, sarajevskoj - 28 odsto i mariho:skoj
- 49 odsto. U jugoslovenskoj industriji odece do 18 godina :hvota
radilo je - 38 odsto od ukupnog broja zaposlenih (u banjaluckoj
oblasti - 41 odsto, splitskoj - 45 odsto i skopljansko-niskoj 56 3 odsto)."' U kucnoj posluzi bile su takode u velikom broju zaposl~ne devojcice. Kao sto se iz ovih delimicnih podataka vidi, procent mlade radne snage u industriji bio je veliki, a slicno je bilo
u zanatstvu i poljoprivredi.
.,~. .•
. .
Septembra i oktobra 1927. godine mesna radmcka smd1kalna
veca slala su izvestaje Izvrsnom odboru Centralnog radnickog sindikalnog odbora Jugoslavije iz kojih se maze ustanoviti odnos zaposlenih radnika i radnica u ovim mestima. 87
Mesto
UZice
Kl'IUSevac
N~S
Satbac
Zemun
Duga Resa
LeSk:.o-vac
Kiulrnl8JilOIVIO
Ostjek
Sl·a·vonSkli Br:od
Naw Sad
Slwplje
BaOka Topo1a
Nova Grad~ka
Tu2Jla
Ra:dnika
549
1717
3 578
910
1720
900
2 748
604
8 308
986
3 742
6 817
3 725
200
3 547
Radnica
103
125
1161
90
290
1100
603
81
4 970
223
478
500
1164
75
105
UCerr.ilk:~a
260
226
906
340
490
8
200
268
1812
222
2 265
520
262
200
261
UCenica
~
·s s
&S~
")
Poljoi.Jtr'ivreda,
stoCaJ:'!stvo i &1.
H:iJbo.lov
S:Ull11arstvo i -s-1.
Rurdarstv.o i topi:oni:i!arstvo
Industrij a i zanatii
SaobraCaj
"
w<!1
>N
128
28
·u
ro 1=1
g·~i
·~
oq~..,
'"
H
fs
"
oo8
ro,ID 6-d
<v. ~
~-~
El.o
a
w-" ~"'
g ~m~
&:: o g·o.§
s:l>N:.::l 0
171284
12
81
171 412
12
109
37,3
0,8
1,1
541
2,7
15,6
6,7
300
300
80
27
34
155
3 729
5 222
eo 959
559
696
64 688
5 781
PrOLzvodrne ®rane
60
40
85 J o sip C a z d, RadniCka omladina i Zene Tad nice u N ezavisnim sindikatima, Nezavisni sindikati, knj. III, sv. 1, Zagreb, 1967, 150.
sa Iisto, 150, 151.
87 Broj uCenica u veCini mesta ni1je izdv:ojen, veC je prti.1ka2lan zajedno
sa brojem uC-enilka. - Opwnu3osauu pa(.l1-£U'K, rJiaBHH opraH D;eHTpaJiaor pa~-
30
Grupa pcivrede i
g-ruopa zan'ilnanja
u
·~ ~
·~
9 262
233 436
242 •698
23,9
Tl'lgov:i!na
Gos1:ionliCa.rstv·o
3 338
511
6 297
7 232
9 635
7 743
35,5
15,7
HM'iKOr cv.tH,f(ItiKaTa o,n:6opa JyrocJiaBHje, Beorpa,D;, 69, 15. cenTe.M.6ap 1927, 3;
70, 18. cenTe.M-6ap 1927, 4; 71, 23. cenTe.M-6ap 1927, 3; 72, 22. cenTe.MGap 1927, 3;
75, 6. OKToGap 1927, 3; 76, 9. o'KT06ap 1927, 4; 78, 16. O?eTo6ap 1927, 3 1 82,
30. o?eToGap 1927, 3.
s8 .RJa-drni,Cka i siJndilltiaWna Stampa donosib je viSe pojedinaCn1h podataka
o !Zaposlenju Zena u IPO}edil!lim predru.:z-e6ima ru Jugoslavij'i. - Posvetimo viSe
[JaZnje radu medu Zenama!, Organizovani radnik, 45, 15. novembar 1928, 5.
89 .n;p
IIe1.•ap MMJiocaBJbeBMli, n.d., 87.
90 Javne berze rada i pomoC nezaposlenim radnicima, IzveStaj Beogradske radniCke komore 1926-1931, 'klnj. II, Beograd, 1932, 289-290.
Ill .ZJ; p C e p r I1 j e .ZJ; M M M T p M j e B M h., nd., 31, 33.
31
�Zavodi za dz:t"la:dru
novCanica
Samostalno vrSenje- domaCe .sJ.u2lbe
Nadni!Ca·ri i radnici bez oma:ke
posla
Javna ·sluZ.ba i slobodna zanirnanj a
Osta1a zani·manja
KillOna poslruga kod
svih gtrfUpa za-nim.
Uik.upno:
'
2 980
21,8
12 682
12 682
92,6
14130
14130
28
3947
1133
39 252
1538
22,9
47,8
62 786
62 786
96,6
341 693
393 444
27,8
2 930
50
35 305
405
51751
U drugoj poiovini 1935. izvdena je anketa o polozaju kucnih
pomocnica, na osnovu koje se moze zakljuciti da je njihov zivot i
rad bio veoma tezak. Prema podacima SUZOR-a tada je u Jugoslaviji bilo oko 60 hiljada kucnih pomocnica, a anketom je ustanovljeno
da ih oko 30 odsto nije prijavljeno uredima za socijalno osiguranje,
sto znaci da ih je bilo oko 80 hiljada. Kucne pomocnice su radile
bez zakonske zastite. One su namestane po ,Sluzinskom redu za
gradove u Hrvatskoj i Slavoniji", koji je izdan obznanom Hrvatsko-slavonskog mjestodrstva od 19. januara 1857.95 Tek na osnovu pomenute ankete predlozeno je da se donese zakon o zastiti kucnih
pomoCnica.96
V ecina kucnih pomocnica dolazila j e u gradove sa sela, iz
brojnih zemljoradnickih porodica. Na 100 anketiranih, kucne pomocnice imale su 160 sestara i 186 brace. Iz vojvodanskih krajeva,
iz kojih je priliv zenske radne snage u gradove bio najveci, dolazile
su i zopos!javale se i devojcice od 8 godina. 97
Od proizvodnih grana van poljoprivrede, najvise zena bilo je
zaposleno u tekstilnoj industriji. Prema podacima o osiguranim
radnicima od 30. juna 1934. godine, u preduzeCima tekstilne proizvodnje u Jugoslaviji bilo je zaposleno 17 713 muskaraca iii 41,97
odsto i 24 489 zena iii 58,03 odsto. Razlika u zaposlenosti u pojedinim
krajevima bila je velika, sto je zavisilo od razvitka ove privredne
grane i ukljucivanja zena u proizvodnju. Tako je po pojedinim
banovinama bilo zaposleno: 98
Kao sto se vidi, u proizvodnim granama ima svega 233 436
zena najamnih radnica, a od toga broja 171 284 je .u po1joprivredi,
dok se u svim ostalim granama proizvodnje nalazi 62 152 zene.
U Crnoj Gori, na primer, od ukupno 3 307 nadnicara i najamnika
na selu 1 020 bile su zene. 92
Iako je broj osiguranih radnica od 1933. do 1940. porastao za
45 odsto, to ipak nije znacilo likvidaciju nezaposlenosti kod ze'.'a.
U ovom periodu dolazi do sve vece klasne diferencijacije i r.::sloJavanja, narocito na selu, sto dovodi do viska radne snage, koJu nerazvijena privreda nije mogla da apsorbuje.
Usled nepismenosti i nedostatka strucnih i opsteobrazovnih
kvalifikacija, zene su se pretezno zaposljavale u poljoprivredi, zatim
kao kucna posluga u gradovima i u industriji, i to ug!avnom kao
nekvalifikovane radnice.
Prema poplsu osiguranih lica od 30. juna 1934. godine, u Jugoslaviji su bila zaposlena 58 394 lica u kucnQ],.posluzi, a od toga
su 93,52 odsto bile zene. Od ovog broja otpada na banovine: 93
-Banovina
Drnvska
SavSka
Vrbaska
Primor&ika
Dr.inska
Zetska
Dunavska
Moravrska
Var:darsroa
Uprava :grada Beograda
"~-0.-~','i:·
Banovdna
MuSka rei
Zene
Ukupno
DravS'ka
Savsk·a
Vt1baska
Pr.imor;ska
143
1055
196
150
414
200
717
261
223
452
8164
17 921
1085
2 677
2 629
1445
11538
889
899
7 782
8 311
18979
1281
2 827
3043
1645
12 255
1150
1122
8243
Drmska
Zetska
Du:nav;~a
Moravska
¥acrdarsma
Urprava ,grada Beograda
Zene
4 873
5 952
122
80
389
28
2 658
8 702
7 800
205
176
854
76
3397
621
844
1814
I!Ol
1265
1245
U ovoj grani privrede, u svim banovinama, bilo je zaposleno
v1se zena nego muskaraca. U Sloveniji je taj broj bio skoro duplo
veci, sto se vidi iz podataka za dravsku banovinu.
95 3a 3a'Koncny 3aW.TUTY nyhxux no.M.ohnu~a . .. , 1930, 21, 42 i 44; H MK o JI a II a JI l1 h, IIpoD.!i.eJ.£u pad'n.u'-t'IWZ ocuzypa.1ba, lKueoT u pad, corzy:rjanHo-
ro;q. XI, KJb. XXVI, cB. 8, Beorpa,n;, 1938, 282.
Godlne 1936. poj-avio se Nacrt zakona o z::~.Stiti lru6ni-h pomoCnica,
a 193'7. se k!onstatuje da radn\ odnosi kuCnilh pomoCm.ioo nrisu regu&ani jedinstvenlm 21akanom za celu zemlju, veC uTedbama pojedinih -banovdna. Za SIVe
iku6ne pomo6nice jedino je vaZio Zakon o osiJguranjru radni!ka za tSluCaj holes·b
i ,nesreCe na pos1u. lKeuCK:U nonper, opraH AJIMjaHce 1KeHCKMX noKpeTa
y KpaJbeBMHH JyrocJiaBPijM, rop;. XVIII, 1-2, Beorpa,n;, janyap-tjJe6pyap
1937, 14.
97 3a 3aKOUCKY 3a'I.UTUTY Kyhuux no.M.ohuu~a . . , , 23, H H K 0 JI a II a JI H h,
n;n.. 284.
·
98 B .r-an ·i m i r H 'a b e.r 1, Prilik'e naSeg tekstilnog radniStva, RadniCka.
za8tita, socijalno-opolirtrl.-Oka revija, 12, Zagreb, 1935, 613--614.
-KH>Ji:[JKeBHM T:IaconHc,
Najveci broj kucne posluge bio je zaposlen u pojedinim banovinskim centrima. 94
96
92 JoBaH P. BojOBMli H ~pyrV:t: JKeue L{pue rope y peBO,fl,yttUOUapuo..tt noJCpeTy 1918-1945, TuTozpad, 1969, 57.
93 3a 3aKO'HCKY 3aW.TUTY Kyh.uux noMoh.nut~a. V:t3p;aH::.e IJ;eHTpaJIHOr ceKpe-
TapujaTa pap;HH'IKMx KOMOpa y Beorpa)J;y, 1936, 39.
94 U Zagr:ebu je 'bile ukwp.no zapo.slenJi.h 9 282, a od .toga 271 muSlkarac
i 9 011 Zena; ru Beogr:aldu- 7 759, ,oo_ :toga 430 ml.l:Skaraca i 7 329 Zena; u Ljub!jahi - 3 011, od toga 25 m;u5karaca i 2 986 Zena, u NIDtV'om Sadu - 1 879, od
toga 94 muS:karca i 1 785 :lena i u Sarajev.u - 1 501, od toga 139 mruSkraraca
i 1 362 Zena. - Isto-, 39.
32
MluS.karci
33
I
I
I
�Kvalifikacioila struktura radnika zaposlenih u tekstilnoj industriji bila je veoma slaba. Vecina od' tih uposlenih radnika, juna
1934, hila je nekvalifikovana, narocito zene, sto se vidi iz sledecih
podataka: 99
Zanimanje
Segrti
826
5 421
10 372
1 094
Uk'Upno:
17 713
C.inovnici
Kval. xadnici
Nekval. rardniai
Zene
Ofo
MuSkarci
4,6£
30,60
58,56
6,18
100
421
4 258
18 458
1352
24 489
Ofo
1,72
17,39
75,37
5,52
100
Ofo
Ulrupno
1247
9 679
28 830
2446
42202
2,95
22,93
68,32
5,80
100
Osim zaposljavanja u poljoprivredi, tekstilnoj industriji i kucnoj posluzi, zensku radnu snagu privlacile su i neke druge grane
privrede, kojima je ona vise odgovarala. Tako je, rla primer, prema
podacima SUZOR-a od juna 1936, bilo 170 601 osigurana radnica
ili 27,05 odsto od ukupnog broja osiguranih lica, i to: 100
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
58 523
28 947
14 831
11 217
10 412
5 915
3 704
Kucna posluga
Tekstilna industrija
Industrija odece i ciscenj a
Trgovina
Gostione, kafane i svratista
Industrija duvana
Industrija hrane i pica
Narednih godina u svim ovim privrednim delatnostima zapaza
se postepen porast broja zaposlenih zena.'01
Poslodavcima se vise isplacivalo da primaju na posao nekvalifikovanu zensku radnu snagu, pa je i to uticalo na veci priliv zena
u nekim industrijskim granama. 0 tome govore i podaci od juna
1936. godine. 102
N ekvail:ifikovaruiih
ra.dn.]ka
Tekstnna indu.strija
Industrija odeCe
GrafiCka industrija
Industrija duvana
13187
1737
916
7737
Tekstilna industrija i tekstilno radniStvo u Ju.goslaviji, Anketa Cen-
RadniCka zaStita, 9, 12. septembar 1936, 468-473.
tot Na primer, 1937. ,god:i!Ile bi:lo je ru kuCnoj IPOSlu.zi 59 575, u Jteks'bilnoj
industrij-i - 32 468, u industrij i odeCe ~i Ci.§Cenja - 14 596, u trgov1ni - 11 967,
u :ugostirtei}stvu - 10 377 i u tnJdtustriji duvana - 7 090 osd.gurentih Zena. (PadnU'I.f.'JCe 'HOBU1£e, 27, 1. jyJJ, 1938.)
102 ,n; p
Bop n B o j e M H x. ']. o p l) en 11 h, YnocJl.enocT ?COd xena
u sdpaacTaene noc.n.:edu~e• .IKUBOT u pad, XI, ai 1938, 286.
34
Il!ldustrija
Obm
'Dr-govina
UgostLtelj stvo
Novliarstvo
Promet
Gradsk-i ;poslovi
Slobodna profesija
KuCanstvo
Poljoprivreda
22 861
3164
982
5236
traillnog sekiretarijata radnf.ffidh komora, odrZ.ana u Beogmd,u 24. januara 193-6,
Beograd, 1936, 28.
100
Privredna grana
Nekvalifi'kovan'i.h
radnioo.
Iz ovih delimicnih podataka se vidi da j e broj nekvalifikovanih
radnica daleko veci od broja nekvalifikovanih radnika. Kvalifika99
dona struktura zenske radne snage u odnosu na ranije godine nije
se poboljsala. Dok je 1934. godine od 24 489 radnica u tekstilnoj
industriji bilo svega 4 258 kvalifikovanih, u 1936. godini od 28 947
zena - kvalifikovanih je svega 6 096. U duvanskoj industriji ovaj
odnos je jos nepovoljniji, jer je od 5 915 radnica, koliko ih je bilo
1936. godine, svega 679 kvalifikovanih.
Ako se osvrnemo na zaposlenost zena u pojedinim pokrajinama
u Jugoslaviji, uocicemo i u ovom periodu veliku razliku u broju
zaposlenih, sto je zavisilo od razvitka prosvecenosti i emancipacije
zene. Premda ne raspolazemo potpunim podacima iz kojih bi se
sagledao ovaj problem u celini, interesantno je razmotriti kretanje
zaposlenih u pojedinim banovinskim centrima.
Prema statistici Radnickog osiguranja od 30. juna 1934, naj-Vlse zena bilo je zaposleno u Ljubljani. Na 100 zaposlenih muskaraca bilo je 85 zaposlenih zena. u ovom gradu muskarci su hili
zaposleni u 1 573 radnje, a zene u 3 644 radnje. Iz ovoga se vidi da
su zene bile zaposlene na duplo vise mesta nego muskarci. Iako se
tu, uglavnom, rec 0 ukljucivanju zena u neproizvodne delatnosti,
uoC!jiv je broj radnji u kojima uopste nisu" radili muskarci. U ugostiteljstvu, na primer, bilo je zaposleno 913 lica, od toga 278 ili
30,45 odsto muskaraca i 635 ili 69,55 odsto zena. Kako se vidi, u ovoj
privrednoj grani zaposlene su veCinom zene. Na 100 zaposlenih
muskaraca bilo je 228 zaposlenih zena. Dok su muskarci radili u
svega 64 ugostiteljske radnje, zene su radile u 183.'0•
Prilican broj zena bio je zaposlen i u drugim privrednim delatnostima. Evo tabele: 104
muSkarci
1659 "
4 804
1589
278
616
473
285
422
25
58
Zaposleni
Zene
1665
1350
1113
635
238
29
80
595
2 986
16
ulrupno
3 324
6154
2 702
913
854
502
365
1 ()17
3 011
74
Ovi podaci se odnose na osigurane i prijavljene radnike i namestenike kojih je u Ljubljani polovinom 1934. godine bilo ukupno
18 916, a od toga 10 209 muskaraca i 8 707 zena.
Premda je kvalifikaciona struktura zaposlenih ovde nesto
bolja, ipak se zapaza veliki broj nekvalifikovanih radnica. Od
ukupnog broja zaposlenih bilo je 4 154 kvalifikovana radnika i 1 528
103
Bran i m i r H a b e r 1, StruktU?·a radni§tva naSih glavnih gradova,
Rad.nilika zastita, 11-12, 1935, 525-530.
104
Isto, 525.
35
�kvaiifikovanih radnica, :i 447 nekvalifikpvanih radnika i 5 389 nekvalifikovanih radnica, 1166 ucenika u privredi i 543 ucenice, 1 402
cinovnika i 1 247 Cinovnica.105
U isto vreme u Zagrebu je takode bio zaposlen veliki broj
zena. Na 100 zaposlenih muskaraca bilo je 73,87 odsto zena. Zene
su uglavnom radile kao kucna posluga (40,05 odsto), zatim u ugostiteljstvu, gde ih je takode bilo zaposleno vise nego muskaraca.
Od 2 179 zaposlenih, u ovoj privrednoj delatnosti bilo je 1 022 radnika iii 47,18 odsto, i 1151 radnica iii 52,82 odsto. Na 100 muskaraca
bilo je zaposleno 111,96 zena. Dok su muskarci radili u 226 ugostiteljskih radnji, zene su radile u 373.'••
Polovinom 1934. u Zagrebu je bilo osigurano 52 954 radnika i
namestenika, od toga 30 456 muskaraca i 22 498 zena.
Broj zaposlenih po privrednim granama izg!edao je ovnko: 107
P.rivredna grana
Industrija
Obrt
Trgov:ina
Ugostiteljstvo
NovCaTStvo
l?.romet
Gradski ipOslovi
Slobodna i eHOna zanimanj a
KuCanstvo
Poljoprivreda
muSkarci
6 504
10 299
5 995
1028
1337
1801
1847
1205
271
165
Zaposleni
Zene
4 324
3 777
2 482
1151
361
87
142
1103
9011
60
ukrupno
10 832
14 076
8 477
2179
1698
1888
1989
2 308
9 282
225
Na 100 stanovnika u Zagrebu bilo je zaposleno svega 28,53
odsto, i to na 100 muskih stanovnika 33,06 radi'lika i na 100 zenskih
21,93 radnice. 108 Od industrijskih grana jedino je u tekstilnoj industriji bilo vise zaposlenih zena nego muskaraca.109
U Beogradu je bio zaposlen manji broj lica nego u prethodna
dva grada. Godine 1934. bilo je osigurano 57 226 radnika i namesienika, od toga 40 086 muskaraca i 17 140 zena. Na 100 stanovnika
u gradu bilo je zaposleno 19,78, i to na 100 muskih stanovnika 25,80
radnika, a na 100 zenskih 12,80 radnica.
Na 100 zaposlenih muskaraca bilo je 42,76 zaposlenih zena.
Odmah pada u oci da je ovde zaposlenost zena znatno manja nego
u Ljubljani i Zagrebu. Najvise muskaraca bilo je zaposleno u zanatstvu, i to 37,49 odsto, a zena u domacinstvu - 42, 76.'"
1os /]sto.
108
1o7
Isto, 9, 1936, 415.
Isto.
lOS IISto.
109
U ltekstiolnoj industrlH bi1o je zatpos:leno 743 muSkarca 1 1 537 Zena.
I u 1drurgim lindu'StrijSkian ~~anama u Zagrebu bio je zaoposlen p.ril~Oan broj
Zena. Na .primer, u hemij\SJroj dndrustriji - 1171 mu.Skarac i 547 Zena; u pre~
'hrambenoj industriji - 1165 mu~araca i 450 tena; u industriji vapira - 427
muSkaraca ·i 449 Zenra; u imdustriji ·odeCe - 118 muSkaraca i 240 Zena; u monop.oisikoj-Wndustriji -·51 mu~karc 1196 Zena i sl. {B.ranimir HabeT[, crvn.,
Radnicka za!itita, 9, 1936, 417.)
110
B rani miT Haber 1, n.n., RadniCka zaStita, 11, 1936, 536.
,
36
Zaposlenost po poj edinim privrednim granama kretala se
ovako: 111
Privredna grana
Industrija
Zanati
T·rg-ovina
Ugostiteljstvo
NovCarstvo
SaobraCaj
Komunalni poslovi
Slobodna i sliCna zanimanj a
DomaCinstvo
Poljoprivreda
muSkarci
7927
15 024
6137
2 413
1313
2 473
2277
1977
430
112
ZapooJ.eni
Zene
3 757
2668
1006
890
344
132
104
889
7 329
21
ukupno
11684
17 695
7143
3303
1657
2 605
2 381
2 866
7759
133
Ako se uporedi zaposlenost zena u nekim privrednim delatnostima koje su po prirodi posla mogle zaposliti veliki broj zenske
radne snage sa prethodna dva grada, videcese da Beograd u tom
pogledu mnogo zaostaje. Dok je, na primer, u Ljubljani i Zagrebu
u ugostiteljstvu bilo zaposleno vise od 50 odsto zena, u Beogradu
su u ovoj grani zaposleni vecinom muskarci. Od 3 303 zaposlena
bilo je 2 413 iii 73,04 odsto muiikaraca i 890 ili 26,95 odsto zena. 112
U nekoliko industrijskih grana u Beogradu je bilo zaposleno
viSe Zena nego mu.Skaraca. 113
Sarajevo je u pogledu zaposlenosti bilo u jos nepovoljnijem
polozaju. U gradu je 30. juna 1935, bilo osigurano 12 920 radnika
i namestenika, od toga 8 785 muskaraca i 4 135 zena. Na 100 stanovnika bilo je 16,53 zaposlenih, i to na 100 muskih stanovnika 21,39
radnika, a na 100 zenskih 11,14 radnica. 114
Na 100 zaposlenih muskaraca bilo Je 47,07 zaposlenih zena.
Najvise muskaraca bilo je zaposleno u zanatstvu (33,41 odsto), a zena
u domacinstvu (33,66 odsto).
Broj zaposlenih po pojedinim privrednim granama izgledao je
ovako: 115 (vidi tabe!u na 38 strani).
Od svih uposlenih u Sarajevu bilo je 979 cinovnika i 293 cinovnice, 3 399 kvalifikovanih radnika i 1 197 kvalifikovanih radnica,
. 3 272 nekvalifikovana radnika i 2 331 nekvalifikovana radnica, 1135
ucenika u privredi i 314 ucenica-' 16 Iz podataka se vidi da je kvalifikaciona struktura zaposlenih radnika u ovom gradu bila vrlo slaba.
u1 Lsto.
Isto, 544.
U tekstilnoj industriji bilo je zaposleno 1100 muSikarraoa i 1 591 Zena;
u "industriji ,papira i izrade od pa•pira - 139 mu.Skaraca, 147 Zena; u mono~
poJ•skoj industnij'i - 367 mu.Skavaca i 598 Zena, j u industriji odeCe - 196 muSkaraca i 583 Zene.- Branimi•r Haberl, n.n., RadniCka za§tita, 11,
1936, 539.
'
u<~ B ran i m i r H a be r I, Radni§tvo banovinskih sediSta, RadniCka
zastita, 5, 1937, 392-393.
us Isto, 392.
ue Isto, 393.
112
11a
37
�'
Privredna grana
Industrija
Zanati
Trgovina
Ugostiteljstvo
Novearstvo
Saobraeaj
Xomunalni poslow
Slobodna i sli~a zanimanj'a
Dom.a6instvo
Poljoprlvreda
Z3lPosleni
muSkarci
Zene
ukupno
1903
2 935
1291
574
432
416
520
593
49
72
1137
643
236
264
77
10
30
338
1396
26
3 040
3 578
1527
820
509
426
550
931
1441
98
Prema podacima .od 30. juna .1935, u Nisu je ·bilo osigurano
5 846 lica, od toga 4 358 muskaraca i 1 488 zena. Na 100 stanovnika
bilo je zaposleno 16,52, i to na 100 muskih stanovnika 21,41 radnik,
a na 100 zenskih 9,90 radnica. 117
Na 100 zaposlenih muskaraca u Nisu je bilo 34,14 zaposlenih zena.
U pojedinim privrednim granama bilo je zaposleno: 118
Zapaslend
Privredna grana
Industrlja
Zanati
Trgovina
Ugostiteljotv<>
Nov~arstvo
SaobraCaj
K.omunalni poslovi
Slobodna i sli~na zan1manja
Domaclnotvo
Poljoprlvreda
muSkarci
~ene
ukupno
1670
-1644
347
218
54
21
145
157
812
268
~9
2 482
1912
376
257
64
21
145
218
368
3
39
10
61
269
99
3
U saobracaju, komunaln1m poslovima i poljoprivredi Nisa nisu
uopste bile zaposlene zene, dok je u ostalim granama, izuzev domacinstva, bilo zaposleno mnogo vise muskaraca nego zena.
U Splitu je u isto vreme bilo osigurano 8 304 radnika i namestenika, od toga 6 012 iii 72,40 odsto muskaraca i 2 292 iii 27,60 odsto
zena. Na 100 stanovnika bilo je zaposleno 18,96, i to na 100 muskih
stanovnika 21,61 radnik, a na 100 zenskih 10,40 radnica."•
Na 100 zaposlenih muskaraca bilo je 38,12 zaposlenih zena.
Najvise zena bilo je zaposleno u domacinstvu (52,27 odsto).
Zaposlenost po pojedinim privrednim granama izgledala je
ovako: 120
117
118
1Branim.ir Haberl, n.n., 10, 1937, 695.
Isto.
Bll"animir Ha-berl, n.n.,
, .. ]StcJ, 395, 397.
lUI
38.
Radni~ka
zaStita, 12, 1937, 935.
Privredna grana
I.ndustrija
Zanati
Trgovina
Ugostiteljstvo
NovCarstvo
SaobraCaj
Komunalni poslovi
Slobodna i sliDna zanimanj a
DomaCilnstvo
Poljopri'Vreda
muSkarci
Zaposleni
Zene
2171
1164
681
281
149
1116
179
207
36
28
145
285
195
236
48
25
41
116
1198
3
ukupno
2 316
1449
876
517
197
1141
220
223
1234
31
U Skoplju je bilo zaposleno vrlo malo zena. Od 7 835 osiguranih bilo je 6 168 muskaraca i 1 667 zena. Na 100 stanovnika bilo je
zaposleno 10,96, i to na 100 muskih stanovnika 15,65 radnika, a na
100 zenskih 5,44 radnica. 12 '
Na 100 zaposlenih muskaraca bilo je 27,03 zene, i to u sledecim
privrednim granama: 122
Privredna grana
Industrija
Zanati
Trgovina
Ugosti-teljstvo
NovCarntvo
SaobraCaj
Komunalni po.slovi
Slobodna i sliCna zanimanj a
DomaCinstvo
Poljop:vivreda
mu.Skarci
1228
2 233
954
336
120
185
574
485
48
5
ZaipOsleni
Zene
629
370
60
102
19
3
16
125
343
ukupno
1857
2 603
1014
438
139
188
590
610
391
5
Juna 1935. godine u Novom Sadu bilo je osigurano 13 693
radnika i namestenika, od toga 8 855 muskaraca i 4 838 zena. Na
100 stanovnika bilo je zaposleno 21,41, i to na 100 muskih stanovnika 26,80 radnika, a na 100 zenskih - 15,64 radnice.
U pojedinim privrednim granama bilo je zaposleno: 123
Privredna grana
Industrija
Zanati
Trgovina
U gosti.telj1stvo
NovCarstvo
SaobraCaj
Komunail.ni IPOSlovi
Slobodna 1i 1sliCna zanimanja
DomaCinstvo
Poljoprivreda
12 1
122
12a
muSkarci
Zapooleni
Zene
1825
3 415
1694
379
266
469
88
538
126
55
814
852
459
272
79
21
14
291
2 016
20
ukupno
2 639
4267
2153
651
345
490
102
829
2142
75
BTanimir Habell"l, n.n., RadniCka zaStita, 10, 1937, 686.
I:sto.
Branimir Haiber1, n.n., RadniCka zaStita, '5, 1937, 381.
39
�U isto vreme u Banjoj Luci je bilo osigurano 2 987 lica, od
toga 2 296 muskaraca i 691 zena. Na 100 stanovnika bilo je zaposleno 13,47, i to na 100 muskaraca 19,77 radnika, a na 100 zena
6,54 radnice. Na 100 zaposlenih muskaraca bilo je 30,13 zaposlenih zena.
Zaposlenost po privrednim granama izgledala je ovako:t24
Z~sleni
Prlv.redna grana
Industrija
Zanali
Trgovina
Ugostiteljstvo
Nov~arstvo
SaobraCaj
Komunalni poslovi
Slobodna i sliCna ~an'ima:nj a
DomaCinstvo
Poljoprivreda
muSkarci
Zene
ukupno
147
60
30
34
-9
1170
699
263
107
56
40
72
234
342
4
969
639
233
73
47
33
69
178
24
4
?
3
56
318
Najmanje zena bilo je zaposleno na Cetinju. U ovom gradu,
juna 1935, bilo je osigurano 705 radnika i namestenika, od toga
594 ml!Skarca i 111 zena. Na 100 muskih stanovnika bilo je zaposleno 16,84 radnika, a na 100 zenskih - 3,91 radnica.t25
Na 100 zaposlenih muskaraca bilo je 18,69 zaposlenih zena,
i to u sledecim privrednim granama:t26
Privredna grana
Ln:dustrija
Zanati
Trgovina
Ugostiteljstvo
NovCarstvo
Sa~braliaj
Komunalni poslovi
Slobodna i sl10na zanimanja
DomaCinst\,;o
P.oljopriweda
muSkarci
10
291
24
24
20
2861
132
2
2
Zapasleni
Z:ene
-·
5
3
20
2
4
8
14
55
ukupno
10
296
27
44
22
32
69
146
57
2
Sredinom 1935. godine oko cetvrtina osiguranih radnika i nastenika bilo je zaposleno u banovinskim centrima. Iako se na osnovu
ovih podataka ne moze sagledati u potpunosti obim zaposlenosti
u doticnom kraju, ipak su oni odraz razvitka privrede i ukljucivanj~
zena u proizvodnju u pojedinim pokrajinama. Dok je, na primer,
u Lju?ljani na 100 zaposlenih muskaraca bilo 85 zaposlenih zena,
dotle Je na Cetinju - 19, u Skoplju 28, u Nisu 35, u Splitu 39 i sl.
U svim srezovima Crne Gore bilo je 1939. godine 1 386 zaposlenih
industrijskih radnika, a od toga svega 89 zena. Na ovom podrucju
124
125
126
40
B rani m i r
H a 1b e r I, n.n., Rad-niCka zaStita, 12, 1937, 944-945.
Bxanim1r Ha1b e rl, n.n., RadniCka za.Stita, 10, 1937, 703.
Isto, 703,
zene su mogle naci posao jedino u poljoprivredi i domacinstvu,
premda ih i tu nije bilo mnogo. 127
Privredni razvitak i zaposljavanje zena u pojedinim pokrajinama u Jugoslaviji u tim godinama bilo je toliko nesrazmerno, da
su cesto izlisna bilo kakva poredenja. Pored ovakvog stanja u Crnoj
Gori, u Sloveniji je polovinom 1936. godine samo u tekstilnoj industriji bilo osigurano 9 175 ili 25,21 odsto zena od ukupnog broja
radnika. 128
U vanprivrednim delatnostima zene su bile prve na udaru
svake redukcije. Krajem 1933. ili pocetkom 1934. godine ministar
za finansije je izjavio da se mora pristupiti redukciji zenske radne
snage u drzavnoj sluzbi, 129 sto se na odredeni nacin protezalo kroz
ceo ovaj period. U postansko-telefonsko-telegrafsku struku nisu
primane zene sa fakultetskom spremom, a sa srednjoskolskom samo
25 odsto. 130 U drzavnoj sluzbi zene su uglavnom radile kao nadnicarke i dnevnicarke i na tim mestima su ostajale i po 10 do 15 godina.131 Ni jedna zena-lekar nije postavljena za upravnika bolnice,
zene agronomi nisu mogle biti u Upravi ddavnih monopola, iako
su imale potrebnukvalifikaciju, zene nisu mogle biti sreski referenti
niti nastavnice poljoprivrednih skola. 132 Cak i u uredima socijalnog
osiguranja izvrsena je odredena redukcija zenske radne snage.
Sredisni ured za osiguranje radnika je na sednici od 4. jula
1937. godine odlucio: da u radnickom osiguranju ne mogu biti zaposleni muz i zena; da se zena koja ima muza ne moze primiti u sluzbu
radnickog osiguranja; da se sluzbenica koja se uda otpusti iz sluzbe
radnickog osiguranja; da se penzionisanoj sluzbenici, kada se uda,
obustavi isplata stecene penzije, a umesto penzije ·da joj se izda
jednoki-atna otpremnina i da se u slucaju redukcije cinovnika u
prvom redu reduciraju one sluzbenice koje imaju muzeve. 133
*
*
*
Eksploatacija i neravnopravnost zena narocito je dolazila do
izrazaja kada se radilo o nagradivanju, jer su zene redovno za isti
rad bile manje nagradene od muskaraca. Obicno se visina nadnice
zenske radne snage kretala od 45 do 75 odsto u odnosu na visinu
12
7
Spa.s.oje Medenic.a, PrivTedni razvitak Crne Gore 1918-1941,
Thlograd, 1959, 72, 17&-177.
1 28
Pa(ht.U"t1i:e noaune, 21, 21. .M.aj 1937.
Protiv oVla,k.o nepravilne odl'lllke Zengke m"~garrizacdde su se neprekidno
borile putem ·zborOIVa, lronferencija, rezolucija, predstarvtki itd. Glavna uprava
Udruienja 'univerzitets~i obrazovanih Zena podnela je •predstavku Jug·oolo.venslk-oon .ZenSkom savezu s molhom da i!)I'euzme kole'kltiVillu ·aikciju protiv .redtilltcije
Zena- iz drZaWle slu7.be. Desetlog februara 1939. ,godine odrZan je velrillti 21bor
Zena u ·Beo-gradu na kome •SU pred•sedrrici 1sekci'ja UUOZ. dz Beo-grada, Zagreba,
SarajeVla i Z-ene joS nekth profesija, govorile o ovom problemu, ·a rtatim je
doneta rezolucija ~oja je 'UiPUCena Vladi i Parlamentu. (ARP, CO AF2J, UUOZ
2
1 11
br. 8/&-7.)
130
ARP, Biblioteka Sremske Mitrovice, K-3, F-3, br. 5. (Zenslci [pdkret.)
132
Lsto.
Lsto.
133
Padnu"tx:e noau'He, 25, 18. jyn 1937.
:1 31
41
�nadnice muske radne snage. To je bio sa:svim dovoljan razlog da
poslodavci radije uposljavaju zene nego muskarce, gde god je to
bilo moguce.
Prema podacima SUZOR-a prosecno obezbedene nadnice osiguranih radnika i radnica po godinama kretale su se ovako:',.
1923.
Goddna
1928.
1929.
1930.
1931.
1932.
1933.
1934.
1935.
1936.
1937.
1938.
1939.
'
_.,
muSkard
24,60
25,42
26,52
27,35
27,94
28,34
28,25
26,63
25,15
23,98
23,35
23,35
24,44
25,47
26,22
18,92
19,65
19,99
20,44
20,86 •
20,86
20,07
18,76
17,97
17,62
17,26
17,22
17,89
18,54
18,99
I
!
' ';
Nominalna najamnina kod zena, kao i kod muskaraca, u. stalnom je porastu do 1930. godine. Usled ekonomske krize od tada pocinje da opada, s tim sto je najniza bila 1936. godine. Uporedo s velikim tarifno-strajkackim akcijama i pokretima"'n:ajamnina pocinje
da raste i tek 1939. dostize nivo iz 1932. godine. Do niskog proseka
radnickih nadnica dolazilo je i usled pitiska stanovnistva sa sela,
koje nije moglo da se zaposli u poljoprivredi, pa je trazilo posao
u gradu. Velika potraznja nekvalifikovane radne snage uticala je na
formiranje niskih nadnica nekvalifikovanih radnika i radnica. Do
pada najamnine dolazilo je takode usled porasta nezaposlenosti i
samim tim do vece ponude jeftinije radne snage, sto su kapitalisti
koristili i snizavali najamninu kod zaposlenih radnika i radnica. Na
nizak nivo nadnica uticala je i zenska i decja radna snaga, cije su
dnevnice bile mnogo nize od prosecnih.
N adnice zaposlenih i osiguranih zena ovako su se kretale od
1923. do 1928. godine:l35 (vidi tabelu na 43 strani)
Iz navedenih podataka vidi se da je sve do 1928. godine veliki
broj zena imao veoma niske zarade. Te godine nadnice veceg broja
radnica neznatno su porasle, ali su i dalje ostale niske i nize od
prosecne nadnice u Jugoslaviji za 5,38 dinara.
1134 RadniCka zaStita.
g·od. XII, 4, 30. apTii 1940, Statisbilka radni&og osi>gurn.nja, 21, 22; Bogdan K1reki6, 2ena u. kapitaUstiCkoj privredi, GrafiCka
revija, Ca!Sdpils z·a unaprEdi·vanje 'i upotpun:javanje svih grana .grafi.Cke djelarl;nostJi, god. XI, 1, Zagreb, mart 1937, 35-39.
135
Josiv Cazi, Nadnice, taTifne 'bm·be i Strajkovi, Nezavisni sindikati,
lknj. III, sv. 2, Za@reb, 1967, 474.
42
I
jr.
5309
360
514
954
1947
3 940
4033
4122
7654
12416
9 558
11158
7324
6099
3 825
2496
3 508
5 380
.208
'267
750
1266
1902
2 576
2476
5617
13 568
10 571
14714
8 728
8 305
6 313
3 741
7082
85223
93 464
seCna nadnica
14,92
17,55
1925.
1926.
1927..
1928.
Broj radnica
Ukupno:
Godi§nj a pro-
Zene
21,52
23,40
1924.
Dnev-na zarada
u dinarima
Pros eOna ·godiSnja nadnica u dinarima
1923.
1924.
1925.
1926.
1927.
·- .•,.
Broj Zena radnica prema dnevnim zaradama
14,92
17,55
2,00
,2,01- 2,50
2,51- 3,00
;3,01- 3,60
3,61-4,60
4,61- 5,40
5,41- 6,60
6,61- 8,00
8,01- 9,60
9,61-11,33
11,34-14,00
14,01-16,80
16,81-20,00
20,01-24,00
24,01-28,80
28,81-34,00
34,01-40,00
40,01-48,00
5 974
194
156
583
1300
1167
1726
1479
4199
12 397
11583
17 645
10 267
6 507
167
115
549
1370
988
1499
1183
3508
12141
12109
19151
11903
11203
9 711
5118
10 409
6354
7.090
203
77
454
1299
784
1565
1011
3474
13240
13198
20 990
13 546
11832
9 936
5 489
3 857
7 443
101328
107 631
115 448
124 863
18,92
19,65
19,99
20,44
·to oot
8837
4787
9033
12 031.
1015
3 558
14 600
14 553
22 624
14589
12 037
10 605
5504
4296
8451
tl 'ViSe
•
U pojedinim industrijskim granama visine nadnica razlicito
su se kretale kod muskaraca i zena, sto se vidi iz sledece tabele: 186
Proseene nadn:ice zapos!en1h ·(oslguranika)
po
industrojskim grimama 1926. god.
Broj- :Y.adnitka-
Industrijska grana
Poljoprivreda
SaobraCaj
Rudarstvo i topionice
K;;unen i zernlja
Metalna dndu•trij•a
HemijSka ind. i centrale
TellosttiLlrna industrija
Lndustrija papi'l'a
Iondustrija koZe i
~gume
Drvna dn:dustrija
Hrana i piCe
r
'
I
Ugostiteljstvo
InJdustrija odeee
Gradevi.narstvo
Graf1&a ·:moustrija·: ·
SamitetSika s1uliba ·
T~g'Ovina
1i ·slcladiSta
Kiu6na 1posluga
Kazalista 1 slobodne
profes.
Zav-odi i uredi za izradu .'
nw~anli:ca
muSka-
PrOseCna nad·li·iCa
raca
Zena
4582
15 328
591
18 731
34 634
8 485
8 839
2 737
5178
68 010
29138
8 571
32188
35081
4 704
9 816
33 009
5 529
425
559
75
3592
2643
2043
11961
1769
75a
2770
7 978
6.922
12043
1723
2 207
3049
8607
29 966
5 007
15 887
666
22 323
37 277
10 528
20 80{)
4506
5 933
70780
37117
15493
44231
36824
6911
12 865
41616
35495
4 055
1717
16 401
4284
Uloupno
m:uSkaraca
25,17
31,33
33,42
28,17
21,11
31,02
25,35
30,76
28,17
23,58
25,54
25,92
15,14
29,14
30,61
20,46
Zen a
Ulmpno
21,98
25,04
31,03
27,60
26,67
23,09
21,25
18,82
22,92
22,78
20,81
24,10
21,17
29,42
22,74
28,14
26,88
20,62
21,78
18,45
23,82
22,18
12,33
22,90
28,85
23,91
21,56
15,44
28,92
30,05
20,58
22,56
16,23
5772
27,08
23,30
25,95
20 685
33,28
32,62
32,76
22,77
22,95
24,92
24,25
14,32
"' lsto, 472.
43
�N ajnizi prosek nadnica (14,32 dim{~a) bio je u industriji odece,
gde je srazmerno bio zaposlen veliki broj zena. One su imale prosecno nize nadnice od nadnica muskaraca za 2,81 dinar. Nadnice
zena u kucnoj posluzi bile su takode veoma niske (16,23 dinara) i
·one su u ovoj delatnosti primale prosecno 5,18 dinara dnevno manje
od muskaraca. Radnici i radnice kod zavoda za izradu novcanica
i ureda imali su najvise nadnice (32, 76 dinar a) i tu se nije uocavala
· velika razlika u zaradama izmedu muskaraca i zena. U saobracaju
su takode bile nesto vise nadnice (31,03 ainara). I u toj privrednoj
grani bio je zaposlen mali broj zena, a njihove nadnice su bile za
8,24 dinara nize od nadnica muskaraca. Zarade dece bile su jos nize
i u tom se narocito ispoljavala eksploatacija koju su kapitalisti vrsili
nad· zenskom i decjom radnom snagom.
U 1928. godini maksimalne i minimalne nadnice kod muskaraca i zena u nekim industrijskim granama izgledale su ovako:"'
Zene
MuSka rei
IndUrStrliska grana
.nadnica
dincira
Tekstilna in<lrustrlja
maks.
Hemijska undustrlja
min.
maks.
min.
50
10
100
20
50
15
50
30
100
27
Dl'll'na industrija
Industrlja odece
Trgova~a
usluga
maks.
min.
maks.
min.
maks.
mirn.
nad:nica
maks.
nllin.
maks.
min.
maiks.
nlli.n.
~.·-
maks.
min.
maks.
min.
dina'l'a
30
8
50
4
30
10
40
15
50
16,50
Za ostale industrijske grane nedostaju podaci, ali se i na osnovu
ovih vidi da su zene redovno manje placene, a u nekim oblastima
privredne delatnosti ip1aju za 50 odsto -manje zarade.
U radnickoj stanjpi objavljivani su pojedinacni podaci o visini
nadnica i duzini radrjog vremena u pojedinim industrijskim granama i preduzeCima iz kojih se moze sagledati stepen eksploatacije
radnicke klase i podredeniji polozaj radnica.
U Sarajevu su zivotne namirnice od 1920. do 1922. godine poskupele za 134,39 odsto, dok su se hadnice povisile za 48,93 odsto,
sto znaci da su cene za 85,46 odsto vise porasle od plata.'"
Sivacke radnice i vezilje u Beogradu i drugim mestima radile
su krajem 1921. i pocetkom 1922. godine po 9 do 10, pa i vise casova
dnevno za minimalnu nadnicu od 25 dinar a."'
Dnevna zarada monopolskih radnica i radnica u fabrikama
duvana ki'etala se u 1922. godini ovako: 140
"' ARP, f00>d KI, 1928/60.
1 ss Paiht:1i'K, ro,n;. _I, 3, 10 .. Oe~e..ttQap -1922, 6.
·1s9 OpeGa'H.u3oaanu paduux, 26, 29. jauyap 1922.
140 Radnil!ka §tampa, or:gan Centralnog medusaveznog siald.hltaJnog odbora
Jugosl'avije,-god. II, 39, Zagreb, 9. decembar 1922; Josi'P Caz1, Omladina
i Zene na radu i u borbi, Nezavisni sindikati, knj. II, Z-agreb, 1964;_452. __
44
Mesto
NiS
SaradeV'O
\
Zagu-eb
Ljubljana
Skop!je
Vel. Beckerek
I
I
;
.Zene
MuSkarci
24-25
20-24
18-22
20-24
14-18
11-14
36-39
21-36
18-22
26-34
18-20
16-18
Radnicke nadnice u fabrikama duvana u Mostaru, Travniku
i Banjoj Luci, u Fabrici cigara _u Senju i u stovariStima nepreradenog duvana u Novom Sadu, Coki, Foci, Aleksincu, Stipu, V~lesu
i Bajinoj Basti nisu bile nista vece, a negde su se kretale 1 do
8 dinara.
Skupoca je stalno rasla, taka da su cene osnovnih zivotnih
namirnica u odnosu na plate bile suvise visoke. Od 1914. do 1922.
godine plate su porasle za 27 puta, a cene _najvaznijih _zivotnih namirnica za 109 puta. 141 Za minimalnu nadmc':' u Tvorn~c1 monop?la
nisu se mogla kupiti ni dva kilograma_b~asna:_Hadmcl 1. rad~nce
drzavnih monopola organizovano su traz1l1 pov1s1ce plata 1 naJavljivali da ce se do kraja boriti za poboljsanje svoga polozaja.
Nadnice tekstilnih radnika i radnica u ova vreme bile su takode niske narocito u pojedinim preduzecima. U Fabrici stofa
V. Ilica u Beogradu radno vreme produzeno je na 12 ~asova i bez
prekida radilo se danju i nocu za nadnicu od 10 do 15 dmara. Otpustanje radnika bez otkaza i izbacivanje iz stana bila je svakodn~v:na
pojava.'42 U Fabrici platna i samija u Nisu radilo se pod vrlo teskim
uslovima. Radnice su zaradivale od 4 do 15 dmara dnevno, ": one
koje su radile na parce (na metar) zaradivale su od _20 do 60 dmara
nedeljno. Svaka radnica radila je na 2 do 3 razbop, 1 to po 9 do
10 casova dnevno. Pod istim uslovima radili su i nekvalifikovani
muskarci u preduzecu, dok su kvalifikovani radnici primali po
25 dinara dnevno. U ovoj fabrici bilo je zaposleno vise devojcica
i decaka ispod 14 godina, Cije su se nadnice kretale od 4 do
5 dinara. 148
U Tvornici pokucstva ,Mundus" u Varazdinu radnice su ra~
dile po 12 do 13 sati dnevno za 24 do 28 kruna, dok su radmc1
primali 50 do 60 kruna na dan. 144
•.
.
.
Zakon 0 zastiti radnika donesen je JUna 1922. godme, all J€
za primenu mnogih njegovih odredaba trebalo d~ ministar za socijalnu politiku donese razne uredbe, pr":v1lmke 1 uputst;ra. To Je
odlagalo primenu zakona, jer neke pro~1sane naredbe msu. donesene ni 1928. godine. Uredba o reguhsanJU radnog vremena 1 otvaranju i zatvaranju radnji u zanatskim
trgovac~im preduz~cima
trebalo je da bude donesena u roku od sest mesec1 po stupanJU na
J
·radniC.Ico1rt pokretu ... , 102.
141
Sindik.alni pregled; Zene Hrvatske u
142
OpzauuJoaauu paOuu'IC, 56, 14 . .M.aj 1922, 3.
143 r~sto,
144
81, 13. aazycT 1922, 3, 4.
J o s i p C -a z i, n.n., 452.
45
�shagu ovog Zakona. Sa uredbom se o4ugovlai'ilo, jer su o ovom
pitanju sprovedene dve ankete i ona je donesena 25. septembra 1924.
godine, ali je vee januara meseca 1925. bila stavljena van snage i
ponovo objavljena 9. maja 1928. godine.
Zakoni su predvidali odredene olaksice za zene na radu. Prema
Zakonu o zastiti radnika, bio je zabranjen nocni rad za zene, bez
obzira na godine zivota, mada su se za odredene poslove pravili
izuzeci. Porodiljama je bio zabranjen svaki rad za vreme od dva
meseca pre i dva meseca posle porodaja. Za to vreme njima su
garantovani svi vidovi pomoci sto im je po odredbama Zakona o osiguranju radnika za slueaj bolesti pripadalo. Vlasnici preduzeca bili
su duzni da majkama-radnicama daju poseban odmor za vreme dojenja dece. Bilo je zabranjeno da se zbog toga smanjuju plate radnica. Ovi propisi su vazili i za udate i za neudate- majke. Poljoprivredne radnice nisu bile obuhvacene Zakonom o • zastiti radnika.
U preduzecima sa vise od 100 radnika, od kojih su bar 25 s malom
decom koju za vreme rada nemaju kod koga da ostave na cuvanje,
bilo je predvideno da vlasnici preduzeca podizu u blizini preduzeca
narocita decja prihvatilista za cuvanje dece. Ovi propisi su se u
praksi neprekidno krsili. Zbog umanjene nadoknade za rad, porodilje
cesto nisu koristile pravo na bolovanje i same su se brinule 0 cuvanju i odgoju dece.
Veoma cesto zene su zaposljavane na nocnim i prekovremenim
radovima. U toku kontrole, koju su organi Sredisne i oblasnih inspekcija rada vrsili, u periodu od 1920. do 1935, zabelezeno je vise
od 400 slucajeva u kojima je zaposljavanje zenske radne snage
vrseno mimo propisa, i to najcesce u preduzecima tekstilne industrije u kojima je radio veliki broj zena.' 45
Odugovlacenje u donosenju uredaba i l'Jropisa omogucavalo
je poslodavcima da odredbe Zakona o zastiti radnika tumace po
svom nahodenju. Postojeci propisi o duzini radnog vremena nisu
se postovali i ono je neograniceno produzavano.
Duzina radnog vremena u ovom periodu kretala se, na primer
u Beogradu i Valjevu, od 8 do 18 casova, a u Palanci i Trsteniku
od 12 do 18 casova.'..
Za ceo ovaj period karakteristicno je da su poslodavci samovoljno odredivali radno vreme i da nisu placali prekovremeni rad.
Iz pojedinacnih podataka se maze ustanoviti da su metodi eksploatacije i sledecih godina bili slicni. Krajem 1924. godine u Tekstilnoj
fabrici u Dugoj Resi bilo je zaposleno 1 500 radnika, radnica i dece
koji su radili na parce i na sat, a radno vreme je iznosilo 12 do
16 ~asova. 147 U Fabrici cveca u Beogradu radilo je oko 60 devojcica
po 9 sati dnevno za nadnicu od 4 do 6 dinara, a u radionicama rublja
i zenskog odela radilo se pod tezim uslovima po 13 i 14 sati
dnevno. 148
)lp II eTa p MH JI o caB Jb eB l1 h, n.d., 139.
I,sto, 148, 149.
Opza'H.U3DBantt padnwx;, 88, 30. uoaeJ£6ap 1924; 89, 4. de-qeJ£6ap 1924;
Organizovani radnik, 37, 11. decembar 1924; 38. 18. decembar 1924.
148 .n; p a r a C T e cPa HoB M h, 0 ueaoJba~ya name de~e, lKencKu noxpeT,
145
146
141
4. anptu 1924, 163.
46
Pod teskim nehigijenskim uslovima i bez kontrole lekara radile su zene i deca i u rudnicima po 12 sati dnevno. Oko 2 000 dece
radilo je u rudnicima 1925. godine, i to najvise u Sloveniji i Bosni.
U rudnicima u Trbovlju, Zagorju ob Savi, Hrastniku i Senjskom
rudniku zene su radile i nocu. U Rudniku Tresibaba radilo je 41
dete do 18 godina zivota i ona su za Ciscenje uglja primala po 8 dinara dnevno, dok su u nekim drugim rudnicima deca primala po
15 do 28,5 dinara dnevno za rad u jami. 14'
Monopolskim radnicima i radnicama, kojih je bilo 545 u Prilepu, smanjene su nadnice aprila 1926. godine za 10 do 50 odsto,
tako da radnice koje su primale 30 do 35 dinara posle smanjenja
primale su 20 dinara dnevno, a to nije bilo dovoljno za najskromnije zivotne potrebe.' 50 U Fabrici trikotaze u Beogradu bilo je u
prolece 1926. godine zaposleno 300 radnika i 500 radnica sa veoma
niskim zaradama, zbog cega su u oktobru stupili u strajk. Radnice
su prosecno primale 24 do 32 dinara na dan, krojacice, kojih je
bilo oko 100, zaradivale su dnevno 28 do 40 dinara, a tkacke radnice
po 150 do 300 dinara nedeljno.'51
Radnice u Tvornici duvana u Sarajevu primale su 20 do 22
dinara, dok su radnici za isti posao primali 25 do 45 dinara. Radno
vreme u Tvornici tekstila u Karlovcu kretalo se od 10 do 16 sati,
a placalo se 1 do 2 dinara na sat. Pored toga, radilo se prekovremeno bez naknade za taj rad. U Tvornici tjestenina u Osijeku radnice su zaradivale 16 do 23,50 dinara dnevno. Tu su bile zaposlene
i devojcice od 12 do 13 godina, cije je izrabljivanje preko niskih
nadnica naroCito dolazilo do izrazaja-' 52
Sledece, 1927. godine zarade su bile slicne u pojedinim preduzecima. U Tekstilnoj tvornici ,Pollak i sinovi" u Zagrebu mlade
radnice su primale 1,50 dinara na sat iii oko 70 dinara nedeljno,
a cesto se dogadalo da su one radeci cele nedelje na alwrd primale
i po 50 do 60 dinara. Vecina radnika i radnica u ovom preduzecu
je zaradivalo 120 do 150 dinara nedeljno. Za prekovremeni rad se
nije placalo 50 odsto vise, kako je bilo predvideno Zakonom o zastiti
radnika.' 53
Iz izvestaja mesnih radnickih sindikalnih veca moze se takode
videti kako se kretala duzina radnog vremena i visina nadnice u
nekim mestima 1927. godine.' 54
UQ ,l( p r. B 0 r H h, 0 paOy :JfCeUa u Oe~e y uatuU~1!. pyCh-tUU,U.M.a, 1Ke'I-IC1CU
noxpeT, 2, 15. ifJe6pyap 1925, 41; Op~auusoeauu paOuu'IC 18, 15 . .Mapx 1925.
uo Op2auusosauu paOuux, 31, 22. anpuJZ. 1926.
Isto, 35, 9. maj 1926.
Borba, 23, Zagreb, 17. juZ 1926,
radnik, 28, 8. ju! 1926.
Hs Stanje radniStva u Tekstilnoj
12. mart 1927.
164
Op2anusosauu paduU'x:, 69, 15.
1927, 4; 71, 23. cenTe.M.6ap 1927, 3; 72, 22.
3; 76, 9, O'ICT06ap 1927, 4; 87, 16. O'KT06ap
tst
lli 2
2; 42, 20. novembar 1926; Organizovani
tvornici .,Pollak i sinovi", Borba, 12,
cenTe.M6ap 1927, 3; 70, 18. cenxe.u6ap
cenxe.M.6ap 1927, 3; 75, 6.- O'KT06ap 1927,
1927, 3; 82, 30.
01CT06ap
1927, 3.
47
�/
Radno vreme u Casovima
M e.sto
radnika(ca}
UZice
Kru:Sevac
NiS
Sabac
Zemun
Duga Resa
LeSkovac
Kumanovo
s. Palranka
Osijek
Slav. Brod
Novi Sad
BaCk!a Topola
Nova GradiSka
Tuzla
uCenilka
9-17
8-14
8-16
Hl-16
8-12
8
8-16
9-18
8-12
8-16
8-14
9-20
8-9,5
8-14
12-16
8-16
12-18
9-14
10-16
13-16
11-14
8-16
9-18
Visina nadnice
u dinarima
radnika
radnica
10-75
16-'-60
10-100
10-70
18-100
15-45
10-60
8-65
15-70
20-72
30-72
25-80
15.--45
20-70
10-80
10-75
12-28
8-30
18-35
15-22
12-35
5-20
16-32
25-35
·10-35
10-40
Na osnovu delimicnih podataka iz ovih 15 mesta, uoCljivo je
da se du2ina radnog vremena kretala i do 20 casova i da su nadnice
zena mnogo manje od nadnica muskaraca, a narocito u nekim mestim, kao na primer u Zemunu i Smederevskoj Palanci.
U Tvornici keksa ,Bizjak" u Zagrebu radnice su krajem 1928.
godine primale 16 do 25 dinara dnevno. Radnice sa 19 dinara nadnice zaradivale su 114 dinara nedeljno, a od toga im je preduzece
odbijalo za ddavni porez 2 dinara, za okruznu blagajnu 2,48 dinara,
taka da im je ostajalo 109,52 dinara, a to nije bilo dovoljno za
osnovne zivotne namirnice. 155 U Svilari u Pan~u, iste godine, bilo
je zaposleno oko 250 radnica, medu kojima je bilo mnogo devojcica
od 15 do 18 godina. Nadnice radnica su iznosile 16 do 26 dinara,
a cinovnica oko 30 dinara. Za najmanju gresku u radu odbijalo
se po 5 dinara, pa se desavalo da radnica po neki dan radi besplatno.156
Iz ovih pojedinacnih podataka o uslovima rada i zaradama
u pojedinim preduzecima vidi se da je eksploatacija radnica postajala sve veca. Poslodavci su neograniceno produzavali radno vreme,
a nadnice su, usled velike ponude nekvalifikovane radne snage,
uspevali da zadrzavaju na vrlo niskom nivou.
Posle zavodenja sestojanuarske diktature 1929. godine i pojave
svetske ekonomske krize, polozaj radnicke klase j os se vise pogorsao. Radnice su u nekim preduzecima tekstilne industrije u Zagrebu
zaradivale 1930. godine 50 do 90 dinara nedeljno i sa takvim nadnicama nisu mogle da pokriju ni troskove stanovanja. Neki poslodavci su uzimali pocetnike na probni besplatni rad, koji je trajao
165 Povodom Strajka u Tvornici keksa ,Bizjak", Organizovani radnik, 45,
15. nosembar 1928, 5; Arbeiterinnenverkau::.'tungen in Zagreb, Inte:rnationale
Presse Korrespondenz, Nr. 131, Berl.in, 23. november 1928, 2612.
1se IlDJl.oJfCaj -paOuu:z!sa -y llau'lteaa'I£-Koj CBUJl.apu, Opzauu3osanu pa(hnnc,
102, 16. de~e.M6ap 1928, 2.
·
48
1.4 d:'na, a zatim ih otpustali kao nesposobne i na taj nacin ostvanv::h posebne p_rof1te. 157 U Tvornici predenja i tkanja u Dugoj Resi
rad1lo se 15. sat! dnevno u 1931. godini, i to za nedeljnu zaradu od
30 do 4? d;nara, a .Ponekad ~e ni!e d?bij::lo ni toliko.'ss Polozaj
zaposlemh zena otezavalo Je 1 to sto Je nJ!h 75 odsto izdrzavalo
sebe i svoju porodicu.'••
Sredinom tridesetih godina u banovinskim centrima odnos
muskih i zenskih nadnica u dinarima izgledao je ovako:160
Prdvredna grana
Nadnica u apsolutnom
iznOisu
mu..'~ka
Zenska
Industrija
33,48
~an.atstvo
23,57
NovCarntvo
SaobraCaj
Komunalni (pOslovi
T11govina
Ugosliteljst1.'o
Kru6na posluga
Poljoprivreda
Slobodna zanimanja
43,91
36,80
25,01
18,53
39,83
2enska
nadnica ru
ru odno.su
Zenska u
0 /o manje
ad muSke
nam~u
74,70
78,61
90,71
32,31
30,24
27,36
20,90
25,65
32,91
87,80
25,35
28,79
23,47
13,41
21,37
28,15
25,30
21,39
9,29
12,20
90,08
95,21
9,92
4,79
85,78
14,22
35,84
16,69
17,26
27,23
64,16
83,31
82,74
Iako nadnice u prosecmm iznosima dovoljno pokazuju koliko
zene za isti rad bile manj e nagradene od muskaraca, polozaj
zene u radnom odnosu maze se potpunije sagledati iz podataka
o pojedinim kategorijama zaposlenih zena. Taka je, na primer 1935.
godine u I i II radnickom razredu, sa nadnicom od 11 60 do '24 dinara radilo 74,27 odsto od ukupnog broja osiguranih 'radnica, dok
Je u III razredu, sa nadnicom od 24,01 do 48 dinara radilo 21,59
odsto, a ~ IV razredu, sa nadnicom iznad 48 dinara - svega 4,14
odsto. Pr1 tome treba istaci da je u najnizem, I razredu (za nadnicu
od svega 11,60 dinara) radilo 21,21 odsto, ili vise od jedne petine
od ukupnog broja osiguranih radnica.'"'
Aka se razmotri visina nadnice po pojedinim kategorijama
tekstilnih radnika, iz 1934. godine, pada u oci da su zenske prosecno
obezbedene nadnice i u ovom slucaju nize ad muskih.'••
~u
157
bar 1930.
Tekstilci pred socijalnim ponorom Radnitke novine 45 7. septem'
'
'
158
Duga Resa - varaS nasilja, RadniCke novine, 10 6. mart 1931;
Nadnice u tkaonici u Dtl!goj Resi, RadniCke novine, 21, 22. ma} 1931.
2Ke1-1.c1Cu nmcpeT, 7-10, cenTe.r~t6ap-Oe~e.M.6ap 1936, 56.
Podaoi ~a Novi Sad, Sa11ajevo, Skoplje, NitS, Cetinje, Splitt i Banju
Ludru 131!- od 30. J'aJnU,~ra 1935 gochl.ne, a za Ljubljanu, Z<ig["'eb i Beograd su
od 30. J'tllna 1934.. .god1n.e. ,!1; p C e p r 11 j e ,n; H M H T pH j e B H h, rn.d., 156.
161
ARP, BLblioteJka Srernsk:e Mi-tr.ov.ic-e, K-3, F-3, br. 1. - 2ensk-i pokret.
162
•
Podaci SrediSnjeg :za¥oda 2)8 osi:gUTanje radnill~a .od 30. juna 1934. go159
160
dme. -
~-
Tekstilna industrija i tekstil.no radniStvo u JugoslaviJ"i
Beograd
'
'
49
�M u
Nadnica
od dinara
6
8
9,60
11,60
14
16,80
20
24
28,80
34
40
48
Ukupno:
~
k a
/o
broj
,,,
6,50
0,64
3,34
4,89
7,29
9,51
9,99
11,93
10,83
9,76
7,54
17,78
100
1623
395
1178
1602
2628
3 924
3 755
3 641
2 579
1773
819
572
24 489
6,63
1,61
4,81
6,54
10,73
16,02
15,33
14,87
10,53
7,24
3,35
2,34
100
0
ibroj
1152
113
591
866
1291
1684
1770
2114
1918
1729
1336
3149
17 713
obezbede potreban £izio1oski minimum za jedinku, a mnoge sU
izddavale i porodicu.
Ovako niske nadnice, uzevsi u proseku, nisu mogle da podmire
ni polovinu porodicnog minimuma i bile su medu najnizim u
Evropi.'"'
Uslovi za rad bili su teski, radilo se u nehigijenskim prostorijama s nedovoljnom kubaturom i slabom ventilacijom, tako da je
dolazilo do cestih oboljenja. Najvise obolelih i smrtnih slucajeva
ad tuberkuloze bilo je kod tekstilaca, a zatim dolaze industrija
odece, graficka industrija i industrija duvana u kojima je takoite
bio zaposlen veliki broj zena. 166
U tekstilnim preduzecima u Subotici radilo se pod nehigijenskim uslovima ad 8 do 12 easova dnevno za 12 do 16 dinara. Prekovremeni rad nije placan. 167 U nekim mestima zene su zaradivale
jos manje. U tekstilnoj fabrici Stipe Sare u Sibeniku muskarci su,
na primer, za osmocasovni radni dan primali 10 do 15 dinara, a zene
za isti rad svega 4 do 7 dinara. 168
Vecinu tekstilnih radnika u Leskovcu sacinjavale su zene, i to
omladinke. Bila su zaposlena i deca do 10 godina, a radno vreme
trajalo je 10 do 16 casova. Nadnice su se kretale ad 8 do 12, a deca
su dobijala jos manje - ad 6 do 8 dinara. Najvece nadnice bile su
16 dinara. Zbog ovakvog nagraitivanja i slabih uslova za rad radnici
su bili prisiljeni da strajkuju. 169 I u drugim tekstilnim preduzecima
u Srbiji uslovi za rad su bili veoma teski. U Fabrici V. Ilica u
Beogradu bilo je 700 zaposlenih, i to uglavnom zene. N adnica kvalifikovanog tkaca iznosila je 15 do 24 dinara, a nekvalifikovani radnici su zaraitivali 10 do 15 dinara. Zene su prilikom stupanja na
posao dobijale 1,50 dinara na sat, a kasnije su placane po komadu,
tako da je najbolja radnica mogla da zaradi najvise 10 do 12 dinara
dnevno.'7° U fabrikama i odeljenjima trikotaze radnice su radile
pod jos nepovoljnijim uslovima. 171
Zen s··k a
'
ProseCno obezbedena nadnica
Za mu§karce
Za Zene
Uclmpno:
17 713
24 489
42 202
26,79
20,53
23,16
Od ovog broja uposlenih zena 15 105 imalo je nizu nadnicu od
prosecno obezbedene nadnice za zene, a to znaci mnogo vise od
polovine zaposlenih zena u ovoj grani industrije. Svega 572 su
imale najvisu nadnicu, od 48 dinara, a to je vrlo mali broj u odnosu
na zaposlene zene.
Velike razlike u visini nadnica u tekstilnoj industriji postojale
su takode u pojedinim oblastima na podrucju radnickih komora. 16 '
I
Muske
,
,
,
Beogmd
SpHt
Zagreb
Novi Sad
Ljubljana
Ukupno:
ProseCna
nadnica
223
2144
19
5242
552
3 973
Oblast Sarajev:o
Zenske
1142
2 825
72
6480
1642
7 402
16,36
17,96
19,56
21,58
22,31
24,94
12153
19 563
22,04
tes iURSSJ 1934-1937. - IzveStaj IzwSnog (}dbora na IV kong.resu Ujed.injenog radniCikog sin&tkalnog .sa:veza Jugoo1avi.je 18. i 19. a,pl'lila 1938. g-odine
u Zagrebu . .(Socijalna politika, 58; Pa(h-tU'tt?Ce uoauue, 4, 24. jauyap 1936.
1 68 Proleter, 7-8, jul-avgust 1935, 3; .n; p B o p M B o j e M 11 x. 'B o pi) e B M li, Ynoc.ll.euocT ?CoO :Heena u 30pa.ecTae?-te noc.aeduqe, J:Kueox u pad, XI,
8, 1938, 286.
187 Tekstilna industrija i tekstilno radniStvo u JugosZav-iji .. . , 65.
111 9 Zene Hrvatske u radniCkom pokretu . .. , Zagreib, 1967, 242-243.
169 C e p r J:l j e )1; J1 M J1 T p J1 j e B Mli, BeJl.U'K:U 'I.UTpaj?C Jl.€C'KOBa"t'ICUX T€1<:CTUJ!.aqa u3 1937. zodune, Cno.M.enu~a 50-zodutmnuqe paChtU'l£1COZ n01cpexa JieC'X:oaqa U O'ICOJI.UUe 1903-1953, 276.
110 Ko.M.yuucx, ro;a;. II, 4--5, anpuJ?--.M.aj 1935.
171 U odeljenju trlkota.Ze Fabrike Stofa na Kara:burmi u Boogradu ll"adnici
i radnice eu Zia:t'ad•ivali IPO 3,7 i 10 dinara dnevno. Prema najnorvijooj naredbi
~J;>oslodavraca, sv:alk:a Tadmiica koja ne moZe da zaradi 16 di·nara dnevno otpu:Stana
je. Ra~dnice ru :tJ-I'IikotaZi u Ni§u -zaradiv;ale r.su pod vcio te§kim ur.slovimla 12,
a manj-i hroj 16 i 18 dWara idnevno. Nai'IoCito je teZaik. .poil:oWj <l'laldlni-ka li. rodnica
u radionicama trlk:atarl.e ru SmederevSkoj Pail.anci, u lk.ojima .ima zaposlene dece
dfWod 14 rgodi.na. U radnjd. T€Izi:ba.SiCa zapos1en"O je 20 Ze:na i 1 muSkarac, i to
instrnktor, od toga njih 5 od 6 rsu od:rasle, s'barije od 18 godina, a ostalo su
d'eca ;(Jrd 11 do 14 i 15 .godrina. Prostorij-e IZ.a rad 'SU mrafule, rprljave, bez ventiaacij e i sasvim tesne. Zaraida ovilh Zena i dece je 5 do 8 dinara dnevno, za
12 i 14 .sati nrupomog rada. (Pa0nu'l£Ke noeu1-te, 31, 29. jy./1. 1938; 32, 6. aezycT
1937; 35, 26. aazycT 1938.)
Ovi podaci govore da se razlika u visini nadnice izmeitu najnerazvijenije oblasti (Sarajevo) i najrazvijenije (Ljubljana) kretala
u proseku za 8,58 dinara. Kada se uzme u obzir da su nadnice zena
stalno ispod prosecnih, onda su njihova primanja bila jos manja.
Za podmirenje osnovnih zivotnih potreba bilo je neophodno
24,16 dinara za samca, a 56,72 dinara za cetvoroC!anu porodicu. 164
Dakle, zene nisu ni ad prosecne nadnice od 20,53 dinara mogle da
183 bpitiva:n1a :SU obuhvatila 181 preduzeCe na po.druCjru svjh radni.Cilcth
komom ·u kojim'a je rbilo zaposleno 12 153 muSkarca i 19 563 Zene. Podaci su
od 30..septemb!'la 1935. godline. - Tekstilna industrija i tekstilno radniStvo
u Jugoslaviji •. . , 52, 53, 54.
184 L.sto, 61.
50
i
l
I
51
�Prilikom zaposljavanja, radnica je radila besplatno dve do
tri nedelje u Tekstilnoj fabrici ,Ber, Hribernik i Co", St. Vid kod
Ljubljane, a zatim je dobijala 1, 70 do 1,80 dinara na sat. U Fabrici
kisnih mantila ,Lav"' u Zagrebu bile su zaposlene iskljucivo zene.
One su za vreme sezone radile po 16 sati dnevno bez ikakve nadoknade za prekovremeni rad. N edeljno su primale 100 do 200 dinar a,
a retko kad nesto vise. I u ovom preduzecu radnice su radile prvih
15 dana besplatno ,da se nauce radu", a drugih 15 dana dobijale
su 50 dinara nedeljno. 172 U karlovackim tekstilnim preduzecima
zene su radile i nocu a nadnice su im bile 8-30 dinara. u isto
vreme u Cakovcu su nadnice zena bile jos nize i kretale su se od
5 do 18 dinara. 173 Konfekcijski radnici kod Tivara u Varazdinu placani su od 3,50 do 6 dinara, a radnice od 1,50 do 2,50 dinara na
sat. Zbog toga je preduzece nastojalo da uposli sto vise zena 174
Nadnice u tekstilnoj industriji ponekad su bile i {ako niske da se
zaradivalo svega pola dinara na sat. Tako se, na primer, u preduzeCima ,Aida" i ,Sava" u Zemunu za 60 Casova nedeljnog rada
zaradivalo jedva 30 dinara. 175
Iz ovih pojedinacnih podataka o nadnicama i uslovima rada
u pojedinim preduzeCima vidi se da su radnici i radnice u ovoj
grani industrije zaradivali od 4 do 30 dinara dnevno, a radno vreme
se produzavalo i do 16 casova.
Stambene prilike tekstilnih radnika bile su veoma teske, jer
se sa ovako malim zaradama nije mogla platiti stanarina koja se
kretala od 200 do 300 dinara mesecno. U sled toga radnici su bili
prinudeni da stanuju po vlaznim i mracnim prostorijama, sto je
dovodilo do obolevanja i gubljenja radne sposobnosti vee u ranim
godinama zivota.
Eksploatacija i maltretiranje radnika od ''Shane poslodavaca u
tekstilnim preduzecima bila je veca u ovoj grani industrije i zato
sto je u njoj bio uposlen veliki broj zena i dece, koje su bile neorganizovane, neotporne i vaspitane u duhu opilte pokornosti.
U izuzetno teskom polozaju, sa veoma niskim nagradama i
neogranicenim radnim vremenom, bila -je kucna posluga, koju su
vecinom cinile zene. Prosecna mesecna plata kucnih pomocnica polovinom 1935. godine iznosila je 259 dinara i raz!icito se kretala po
pojedinim gradovima. Tako je, na primer, u Beogradu bila 310,
Zagrebu - 272, Kragujevcu - 203, Skoplju - 258 i Tuzli - 215
dinara."6 Od zarade pomocnica se obicno odbijao drzavni porez,
porez za osiguranje u slucaju bolesti i nesrece na poslu, kao i uCinjena steta u domacinstvu.
"' Proleter, 7-8, jul-avgust 1935, 15; ARP, ~o!lld KI, 1935/163.
TekstiZna industrija i tekstilno radniStvo u Jugoslaviji ... , 66; Pad-·
?-tU'li.Ke noaune, 5, 31. ja·uyap 1936.
173
174
SliCno je bilo i sa drug.i-m tekstil1nim predruze6ima u VaraZdiinu. U
inJdrustriji ~vile tekstilci tsu ~arad-iwli I do 3,50 dlinara na !Sat u tkaonici Marilborske tvornice ftakode ,od 1 do 3 1dinara na 1sat i Vuna-teksti:l~ od 2 rdo 3 dina'ra
na sat. - Tekstilna industrija i tekstilno radni8tvo u Jugoslaviji .. . , 66--67.
175 Esto, 67.
176
Do -ovih podataika se doSJo na ·osnovu ankete o po1oZaju ;kuCn:ih IPOmoC:nica, llroja je v:rSena ru drug-oj polovini 1935. •g·odime i januara 1936. g.odine.
3a 3aKO'H.CKY 3amTuTy 1eyhuux noJto'huu'4a, n.d., 25.
52
Radno vreme kucnih pomocmca nije uopste bilo odredeno i
one su radile prema nahodenju poslodavaca, koliko je bilo potrebno
u pojedinom domacinstvu. Anketom je utvraeno da je njihovo prosecno radno vreme iznosilo 16 casova i 18 minuta dnevno, a bilo
je slucajeva da su radile i po 19 casova dnevno. 177
Pitanje odmora kucnih pomocnica takode nije bilo regulisano.
Mnoge od njih nisu imale ni nedeljni popodnevni odmor, a svega
4,8 odsto imale su placeni godisnji odmor, dok ga ostalih 95,2 odsto
nisu imale ni u kakvom obliku.l78 Za vreme godisnjih odmora, u
toku leta, veliki broj kucnih pomocnica jednostavno je otpustan,
i to vecinom bez otkaza. U mnogim slucajevima kucne pomocnice
su bile izlozene nepravilnom i grubom ponasanju od strane poslodavaca, sto se ogledalo u slaboj ishrani, losim higijenskim uslovima,
stanovanju po tavanima, podrumima i ostavama, Sikaniranju, tuCi,
maltretiranju i ponizavanju ljudskog dostojanstva.
Polozaj zaposlenih radnica nije bio mnogo bolji ni u drugim
privrednim delatnostima, posebno u polioprivredi. Pojacanu eksploataciju i zaostravanje klasnih suprotnosti osecale su narocito radnice i radnicke zene, koje od postojecih nadnica nisu mogle zadovoljiti osnovne zivotne potrebe svoje porodice. Na osnovu podataka
iz nekoliko gradova vidi se da su nadnice u opadanju i da postoji
veca razlika u nagradivanju u pojedinim mestima. Tako je prosecna
nadnica radnice u junu 1937. godine iznosila u: Beogradu - 19,11
odsto dinara, Zagrebu- 18,08, Ljubljani- 18,79, Skoplju- 13,20,
Subotici - 13,45, Splitu - 13,30, Nisu - 14,51 i Tuzli - 12,58
dinara. U isto vreme nadnice radnika u nekim od ovih mesta bile
su u: Beogradu- 25,98 dinara, Nisu- 21,23,' Splitu - 28,32, Tuzli
- 19,97 i Zagrebu - 28,36 dinara. Ovde se zapaza ogromna razlika
u nadnicama kod muskaraca i zena, koja, na primer, u Splitu iznosi
vise od 15 dinara. 179 Mlade radnice koje su tek zavrsile zanat i primljene na posao kao pomocno kvalifikovano osoblje bile su jos
slabije nagradene.tso
177 Kru6ne pomo6nice r:a.dile ISIU od 10 do 19 rOasova dnevno, Sto u prosel}m
po .gfla•dovima ispada: u Beogradu - 16,8; u Zagrebu - 17,4; u Kragrujevou
- 14,3; u Novom Sadu - 15,6; u Ni·Su- 15,3; u Saraj.evu - 16,6; u Stlmplju
15,3 i u Tuzli - 13,9 Casova. - 3a 3aKo'H.cxy 3aW.TUTY Ky'huux no.uoh-nu~a ... , 127.
178 Du.Zina n}ihwo,g admora kretala 1se .od 1 do 8 Caso'Vla dnevno jednom
u nedelji, ddk ih je naj'V'i8e imato Ceth·i Casa slobodno, i .to obiCno nedeljom.
Ni1SU uopSte imaa.e nedeljno.g pop01dlnevnag odmora 12 odisto Zena. (3a 3aKO'I-£C%Y
3aU£TuTy 'X".yhnux no.M.ofi.'H.UUsa ... , 27, 28.)
1711 Zene Hrvatske u radniCkom pokretu ... , 361.
180 .One su 2JavrSav;a:le zanat pod vrl<O teSkim us1ovima, jer su, pored
svhll IPOmoCnih IPOSloVla u raCUcmici u ·~o.ioj u-Ce zanat, <radile kod poslodavca
kao ku-6ne oposluga niz poslova, ka·o Sto 'S'U spremanje stana, Cuvanje dece,
pranje rpoouda, rublja itd. Mnoge ·Od ·nji:h niru ni uspele JCLa poloZe rpomo6ni6ki
i:spit, jer 5'U ih majstori o:biCno ranije obpuStaJJi 1pod ma kakvim i2'lgovorom
i uzimali novu uCenioo, k:oj'8 .isto talko na:sta'V'lja da radi po 2-3 :god:ine za
po.slodavoa bespla1mo. UCenioa ikoj'a u·spe da zavriH Zlanat d po[o.Zi !i:spilt primala
je kao rpomo6nti.ca mesecima po pet dinara dnev:no. Posle se nadnioa ipoveCavala
na 10, 15 i viSe dilnara, tSto je zavis:illo od dotLCnog 1preduze6a. (Zene Hrvatske
u raclniCkom pokretu ... , 362.)
53
�U velikom broju zene u duvanskoj industriji su radile kao
sezonske radnice, pa prema tome nisu bile prijavljene ni na socijalno osiguranje. Njihove nadnice su takode spadale u najnizu kategoriju zaposlenih radnika. Do pocetka 1937. nadnice musk~aca u
ovoj industrijskoj grani kretale su se od 12 do 20 dmara, a zena od 8 do 12 dinara. To su hili uglavnom nekvalifikovani radnici, dok
je strucno osoblje bilo bolje nagradeno - njihove nadnice kretale
su se od 30 do 35 dinara.' 81
2ene u prehrambenoj industriji radile su za minimalne nadnice pod veoma teskim uslovima. U Fabrici testenine i keksa ,Cetina" u Omisu radnice su zaradivale svega 1 dinar na sat. Njihova
primanja su obicno mesecno iznosila 150 do 200 dinara. Radno
vreme ni u ovoj industrijskoj grani nije se posto_valo. Tako je, na
primer, u Fabrici testenine u Splitu radni dan ~io produzen na
18 casova. 182
U svim fabrikama u Sloveniji zene su za isti rad bile manje
nagradivane od muskaraca. Njihovo radno vreme kretalo se i po
10 do 15 casova dnevno, a vrlo cesto su radile i nocu u nehigijenskim uslovima. Radnice u Fabrici ,Saturnus" radile su po 9 casova
dnevno i zaradivale 164 dinara nedeljno. Dok su one primale 3 dinara, muskarci su za isti rad primali najmanje 4,60 dinara na sat.
U Fabrici ,P. Majdic" - Skofja kod Celja - bilo je zaposleno
30 radnica koje su radile 10-15 casova dnevno. One su na sat zaradivale 1,75 do 2,25 dinara. Poljoprivredne radnice su radile po 9 casova dnevno za 6, 7 iii 8 dinara. 183
Iz podataka se vidi do koje se sve mere vrsila eksploatacija
zenske radne snage, kao i to da su zene u pogledu nagradivanja
stalno bile u neravnopravnom polozaju. Za ostvarenje svojih prava
radnicka klasa vodila je otvorenu borbu proti'V'''kapitalista, organizujuci razne akcije i strajkove, koji su ucestali narocito 1936. godine. Da bi onemogucila borbu radnicke klase i regulisala odnose
izmedu radnika i poslodavaca, vlada je 13. februara 1937. godine
donela Uredbu o utvrdivanju minimalnih nadnica, zakljucivanju
kolektivnih ugovora, pomirenju i arbitrail:i. 184 Uredbom je predvideno da minimalna nadnica za pomocno osoblje iznosi 2 dinara po
casu, kao osnovna nadnica, s tim sto se daje ovlascenje banu da
moze odrediti za kvalifikovane radnike i visu minimalnu nadnicu.
U pogledu minimalnih nadnica nije se pravila razlika izmedu muskaraca i zena, premda u praksi nije bilo tako. Insistirajuci na pomirenju i poravnanju sukoba izmedu poslodavaca i radnika putem
tst Zene tSU obiOno meseCno :m•r.adivale 200, mu.Skarci. 300, a struCno
osoblje 875 rdinara. (PaCht.u~'K:e nasuue, 27, 2. jy.n, 1937; D •a n a Be .g J C, Anti~
faSistiCki pokret Zena u Bosni i Hercegovini u vremenu od. 1937. do 1941. godine,
Prilozi, Institut za fustorijru radni01mg rpGJm-eta, ·~ina I, br. 1, SaTajevo, 1965, 170.
uz ARP, fond KI, 1936/400; 2ene Hr'Vatske u radniCkom pokretu ... , 276;
.U a H H IJ; a M 11: Jb K o B 11 fi, Padnu Oau y cTapoj JyzocJI,aauju, Beorpa;D;, 1962, 42.
tsa Ljudska pravica, tednik za gaspodarstvo in prosveto, god. II, 7, LendaVta, 6. april 1935; 8, 20. 1935. i 10, 18. rnaj 1935; Proleter, 7-8, jul-a.vgust 1935.
184. Odvedbe ove Ured:be vaZile su za :sva i•ndustrij.ska, zanatsk:a, trgovaCka, ,saobra6ajrna, rudarskJa, Sumska, banklarslka, osi.gura~ajuCa i nj-ima sldC.na
preduzeCa, kao i rz:a 1gi"adev.JnSke i elekbrotehniOke rc1nje. Uiredba nije Btilt:~Ua
ir-adnice u poljopriVTedi i 1ku6noj .pooluzi, a tu je bio ·1Japoslen m.ajve6i ibroj Zena.
54
posredovanja nadleznih organa uprave iii arbitraze, vl.ada ie ovo'?Uredbom nastojala da spreci strajkove i druge S';'kobe lZ';leau kapltalista i radnicke klase, koji su sve vise potresa!t postoJeci pc:recl~k.
Poslodavci se nisu obazirali na odredbe Uredbe kada J€ b.1Io
u pitanju nagradivanje, premda i ta predvidena minimalna nadmca
nije hila dovoljn~ da obezbedi zivotni mi.~im~m za samca, a za
izdrzavanje porod1ce pogotovo. EksploataciJa zenske radne snage
vrSila se i dalje istim intenzitetom.
.
_
Nekoliko puta su snizavane plate zenama zaposlemm u drzavnoj sluzbi, tako da su i u ovoj delatnosti ze?e za isti ra.~ imale
manje plate od muskaraca za 30 do 40 odsto. 18' ~onovno smzav,:'nJe
plata drzavnim cinovnicima za 7 odsto i ukidanJe dodatk~ za zenu
i decu, u jesen 1935. godine, izazvalo je veliko ne.zadovolJstvo kod
gradana . .,U Beogradu je zbog toga doslo do krvav1h .demonstraciJ~:
2ene su polupale prozore na ministarstvu. Po celoJ su se .zemlJl
odrzavale protestne skupstine i ~astanci.. Mno~; s':' od hh h1le za:
branjene, ka~ na p~imer u. Sp!ttu .. ov:~~ smzenJem su pogodem
osobito nizi cmovmc1 sa broJnom obitelJI. 186
U Zagrebu je 11. marta 1938. u velikoj dvorani Radnickog
doma odrzana skupstina na kojoj je bilo vise od 600 z~na. Na s~~p
stini je 5 govornica u im~ raznih Pl;'ofesija .zena ~ov~nlo o zaposlJavanju, nadnicama, u~lov1ma rada 1 o~\ia.mzov~nJu .zena. ~onsta;o
vano je da se za ish rad za rad u koJI Je ulozeno 1sto toltko truda
placa ze~ama 15 do 35 od~to manje ne.go .;nusk~rcim~". 187 Na__c:snovu
mnogobrojnih podataka o nagradivanJU zena 1 ~tanJa na trZistu na
kojem su cene namirnicama siroke potrosnje ~1le ~ stalt;om po~·a
stu, doslo se do zakljucka da 93,7 odsto od sv1h os1gurm:n~ radmca
i namestenica sa svojom najamninom ne moze da podmin osnovne
•
• •
• • •
•
•
zivotne potrebe. 188
Usled ovakvih prihoda, radnic1 su b1h prlSl]Jem :Ja stanuJ.u
u vlaznim i nezdravim stanovima, sto je takode pogorsavalo nJI:
hove zivotne uslove. Pored rada u fabrici, zena je morala da rad1
sve kucne poslove tako da se nj eno radno vreme na taj nacin udvostrucavalo, sto je dovodilo do jos veceg iscrpljivanja. Tako se desa- .
tss Godi.ne 1931. dcmesena je- Uredba o dodadma na .slkupoCu drZavnih
s.luilben:ika gradansk.-og reda kojom .se 1predvidalo da muZ -i .Z~na, .aik?.. s~ ddavn~
slruZbenici 'a JStanuJu ru .:iJstom mestu, ne m01gu ponaosab ll?nmah 'h~m ~odatak
na sku!p.o6u, vee ·satmo lbraCni drug 'S niZom .pi-atom. G_?dtn~ 1934~ l'ZV~sene -~u
izmene i dopune Uredbe ro dodadm·a na skupo6u drzavmh, Slll;zbemka k?J~
predvidaju da .Zena gubi prav:o na IiCni dodatalk. pa ·s~urocu:.. 1 t:o •U ~ehm,
75 odsto 50 ·Odsto iili 30 odsto, 7.a'Visno •od lkategort]e kOJ'OJ sluzb~n1k pn-p51da.
Gulb:.italk 'pra•v.a •na Ji.t~ni dodata.!k na •skupoCU vaZ.io je z.~ Zen~ ·O•p.Stmske sluzbe~
m.ike zaposlene •u .admini·straUvnoj sluZ·bi 1i~·i preduze?I~~. 1 ll.l!stano:":alll:a, ~{a~
i ~a Zene penzionere opo1!pornog f·onda radmk.a po a.rtllJenJ_s•ko-!ehm?kOJV gra~·n
i udate Zene ·penzi·o.nera. Uredbom o smanjenj•tt HCnih prina..dle~osh . . drz~-..:mh
i \Samoupravn·ih •sluZbemika 1-z 1935. godi,ne udate Zen~ ·-:- ~zavm sluzb..e~I<;i lz~u'9-iole su uopSte pravo n.a. liCDJi d~datak, sem '!!. slucaJe':mla kad mu~ .1 .t.E:na
Zive 'lt razliCitim mes'bima, 1h aiko u;J.stom ~es-tu z,1ve- odvo!eno. 0VD~f!1 Ur~dbo~
pravo na liCni dodata.k na ::1kupocu guib11Ie su 1 'Udate zene penzwnen. (D ~
SaSa Dwran-ovi,C-Ja.nda, Zena u radnom odnosu~ Za.greb, 1.960, 115.)
"' ARP, fond KI, 1936/400.
1s1 Zene Hrvatske u radniCkom pokretu . , , , '.Str. 354.
'" ARP, Biblioteka Sremllke Milrovice, K-3, F-3, br. I, -
Zensk! pokret.
55
�va1o da radnice cesto obolevaju, naroCi{c, od tuberkuloze, i da ve6
u mladim godinama postaju nesposobne za rad. Ako se tome doda
da radnici sve do 1937. godine nisu imali pravo na penziju,' 89 onda
se vidi da je polozaj radne zene bio veoma tezak i da ona nije imala
nikakvih izgleda za bolji zivot u postojecem drustvu.
3. Pravni polozaj zene
U Kraljevini Jugoslaviji zene nisu imale pravo glasa. Biracko
pravo pripadalo je samo muskarcima.' 90 Vee sama ova cinjenica
iskljucivala je zene u celini iz politickog zivota remlje. Zene nisu
mogle biti ni u redovnim sudovima. 191
Biracko pravo, pravo na izborne funkcije i javno istupanje
u politickom zivotu - gradanska su prava koja spadaju u ustavna
prava i zena ih je hila Jisena. Medutim, zena je hila diskriminisana
i u oblasti drustveno-ekonomskih odnosa koji su regulisani gradanskim pravom, pa je neophodno da se prikaze i taj deo pravnog
poretka, odnosno polozaj zene u njemu.
J ugoslavij a nij e imala j edinstveni gradanski zakonik nego
su u njoj hili na snazi razni zakonici iz XIX veka, koji su delimicno
odrazavali feudalne i polufeudalne odnose, a samim tim su ucvrscivali raniji polozaj zene koji je ona imala jos u feudalnoj drustvenoekonomskoj formaciji. Ti zakoni su mogli samo da otezavaju i
sprecavaju emancipaciju zena drzeci ih u neravnopravnom polozaju prema muskarcima.
Polozaj zena u oblasti imovinskog (stvatl'tog i obligacionog),
naslednog i porodicnog prava zavisio je od toga po kojem su gradanskom zakoniku, odnosno prav'u, zivele, pa i od toga kojoj su
religiji pripadale, posto je gotovo na celoj drzavnoj teritoriji vazio
obavezni verski, crkveni brak.
·
Buduci da se u svakoj poknijini pri!nenjivalo ono zakonodav~tvo koje je vazilo pre stvaranja zajednicke drzave, Jugoslavija je
rmala sest pravnih podrucja gde su se primenjivali razliciti propisi,
medu kojima i oni sto su se odnosili na zenu.
1811
•
Tek 1937. god:ine donesena je Ured:ba o sprovodenju osiguramja radni'ka u .staro·sti, :iznemoglosti .i u sluOaju srhrti, Ovom pri[ikom nije ·se pravila
Tazli'ka u godinama Zivota za radnike muSkarce i Zene u pogledu sticanja
1_prava na pel)ziju. Isti propiiSi .su vaZil!i i za drZarvne iSluZibenike, jedino je postoJ8la l'lazliika -z.a pr:ivatme narme.Steniike1 i 1to u :korist Zena. (D r Sa Sa DuranovlC-Janda, n.d._, 120.)
· 19 1l I biraCko prav:o muSkaraca bHo je dosta ograniCeno. Pravo da biraju
{-aktivno biraCko ·pravo) sticali .su tek sa navrr§en()[l). 21. ·godinom. Pl"'avo da
budu :bli.rarn:i •U Narodnu sk.up.Stinu (pa.sivno bira&:o· opravo) . imaU -su kada
ll1aw.Se 30 ·godina, a mogH su biti od •strane kralja inlenovani ili birani u Senat
tek sa 40 godina Zivota. Sarno je ·kiralju i :prestolonasledniku punoletnos1;. US'ta'VIO'lll a>ri:zmata -sa navrSenom 18. godinom Ziv-ota. Pod-oficiri, ofici.ri i vojnici nisu
.imaM __n·i .alktivno ni. pasivno rb1raCJko oprav.o. (U.stav KraJ.jevi'ne Jugos1avije od
3. SEiPtemtbra 1931. godi.ne, •ol. 35, 55 i 57.)
lit Clan 2, stav 2; Z.aloona ·o •sudijama redoV'nih sudova, od 1929_. godine,
glasi: "2enska- lrica ne mogu ·biti sudije",
- .:
56
1) U Srbiji i Makedoniji bio je na snazi Srpski gradanski zakonik iz 1844. godine, koji je u novijoj istoriji drzave i prava poznat
po reakcionarnim odredbama koje su Sankcionisale neravnopravnost zene i davale prednost muskarcu u svakom pogledu. Udata
zena je, stavise, za muzevljeva zivota, izjednacena sa maloletnicima,
mentalno poremecenim i sumanutim Jicima, raspikucama i propalicama, koji ne mogu upravljati sopstvenom imovinom.'" Zato je,
prema ovom Zakoniku, zenu kao takvu u pravnim poslovima· za~
stupao muz.
.
Posta udatoj zeni nije priznata puna poslovna · (delatna) sposobnost, ona nije mogla da svojim pravnim poslovima, samostalno
i bez zastupnika, stice gradanska prava i obaveze, niti je mogla da
bude staratelj svojoj deci. Ni u naslednom pravu ona nije mogla
preduzeti nijedan pravni posao bez odobrenja muza. Ako je muz
imao zakonskog naslednika, zena nije nista nasledivala. Imala je
samo pravo udovickog uzivanja na zaostavstini. Muska deca su
imala prednost nad zenskom, kojoj su, ako su imala bracu, pripadala samo prava izddavanja i udomljenja po postojecem obicaju.
Roditelji su mogli samo testamentom ublaziti ovu ozakonjenu nejednakost muske i zenske dece.
Muz je upravljao imovinom svoje zene, a imovina stecena
za vreme trajanja braka, u slucaju sumnje, smatr:o>la se imovinom
muza. Ovaj Zakonik je, s jedne strane, zabranjivao istrazivanje
ocinstva a sa druge strane, vanbracno dete stavljao je u tezi polozaj
nego na drugim pravnim podrucjima, jer ono nije imalo pravo da
nasledi ni imovinu svoje majke. 193
2) U Vojvodini i Medumurju, u oblasti gradanskog prava, va•
· zili su madarski zakoni i postojece obicajno pravo. Zena je imala
poslovnu sposobnost, ali je u porodici i braku podredena vlasti oca
i muza. Mogla ·je biti staratelj samo svojoj maloletnoj deci. Izmedu
muskih i zenskih naslednika nije pravljena velika razlika. Udovici
koja ima decu pripadalo je pravo udovickog izdrzavanja na stecenoj
i porodicnoj imovini muza, a ako ostavilac nije imao potomaka,
udova je nasledivala stecenu imovinu i pravo uzivanja na parodic.
.
nom imanju muza.
Za razliku od svih drugih pravnih podrucja, u kojima je bio
obavezan ·verski, crkveni brak, u Vojvodini je vaz\o obavezni gradanski brak za pripadnike svih veroispovesti, a uveden je jos Madarskim zakonskim clankom XXXI. od 1894. godine. Na osnovu
zakonskog Clanka XXIII od 1894. godine brak je emancipovao maJoletnu zenu, odnosno stupanjem u brak ona je sticala poslovnu
sposobnost punoletne zene.
3) U Crnoj Gori je bio na snazi Opsti imovinski zakonik iz
1888. godine. Posto ovaj zakonik nije regulisao odnose u oblasti
porodicnog i naslednog prava, u ovim granama prava vazilo _je obicajno pravo sadrzano u narodnim obicajima koji su tada vladali u
19!
~
Srpski .g:padanski zakoni!k od 1844. -godine, para.graf 920.
1ss S~ski gvadanski zakonik ·od 1844. godine je :Skt1aCeni prevo.d Austrij-
,skog gradanskog zalkoni'ka od 1811. godine, .g tom rra21Ukom s.to propisi o naslednom ipravu i o oorcxi'iCnoj zadruzi u Srbij•.i ·sadrZe .staro orbiCajno prav:o, ikoje
je l>Ogotovo z~ootavljalo zerie. - SGZ, 'Paragraf 130. i 409.
.. .
.57
�Crnoj Gori i koje je drzava stitila. Pre~a ovom zakoniku, neudata
zena, ~dbva iii razveden~,. imala _ie poslovnu sposobnost, mogla je
da vrst p7avn~ poslove 1. rm_ala Je pravo. da. b;.>~e staratelj svojoj
maloletnoJ dect. Ah, ako Je zena udata, btlo JOJ Je potrebno i odobrenje muza za pravne poslove koje namerava preduzeti u oblasti
imovinskog prava.
U pogledu prava nasledivanja, prema crnogorskom obicajnom
pravu, vazio je prioritet muske laze. Sarno u prvom kolenu zaostavstinu majke nasledivala su muska i zenska deca na jednake delove.
4) U Hrvatskoj i Slavoniji bio je na snazi Austrijski gradanski
zakomk (Allgemeine biirgerliches Gesetzbuch) iz 1811. godine,194 i
to bez novela od 1914, 1915. i 1916. godine, kojima su bili izmenjeni
poJedini propisi ovog starog zakonika. U mnogim pravnim odnosima
zena je bila u inferiornom polozaju prema muskarcu. Naglasena je
poslusnost zena i vlast muza u braku i porodici. Mada je zena
tmala poslovnu sposobnost, bez obizra na to da li je udata iii ne,
njoj se nije mogla potpuno poveriti uloga i duznost staratelja. Mogla je biti staratelj svojoj maloletnoj deci i unucima, ali i tada
zakonik predvida pomocnog staratelja, taka da je zena u stvari
,sututorica". Zena nije mogla biti svedok pri necijoj izjavi poslednje volje (testamentarni svedok).
5) U Sloveniji i Dalmaciji vazio je Austrijski gradanski zakonik iz 1811. godine sa novelama od 12. oktobra 1914. godine, 22. jula
1915. i 19. marta 1916. godine. Ovim takozvanim delimicnim novelama uneta su u Zakonik izvesna savremenija pravi!a, koja su bila
prihvatljivija od propisa Austrijskog gradanskog zakonika bez novela. Taka, na primer, prema ovom Zakoniku, punoletna zena je
mogla biti staratelj, odnosno priznata joj je sfrosobnost da stiti interese maloletnih lica i lica koja nisu u stanju da se sama o sebi
brinu, kao i sposobnost da cuva imovinu o kojoj nema ko da vodi
racuna. Zena je mogla i odbiti poziv staratelja. I po ovom zakoniku
udatoj zeni trebalo je 'prethodno odobrenje muza za njene pravne
poslove. Pomocni staratelj postavljao se zeni u slucaju kada je
imovina dece, o kojoj se brine, dosta velika iii ako je otac svojom-poslednjom voljom (testamentom) taka odredio. Vanbracnoj majci
postavlja() se pomocni staratelj na njen zahtev. Zena je mogla biti
testamentarni svedok.
Ovo pravno podrucje razlikovalo se od ostalih i po tome sto
.
Je, pored obaveznog crkvenog braka, bio uveden i tzv. gradanski
brak po nuzdi. Zena i muskarac, pripadnici razlicitih iii zakonom
nepriznatih veroispoyesti, kao i steisti, mogli su da sklope ovakav
brak ukoliko, usled smetnji verskog karaktera, ne mogu da se vencaJu u crkvi jedne od zakonom priznatih religija.
6) U Bosni i Hercegovini vladalo je sarenilo u primeni pravnih proP,iSa i pravila koji su vazili na ovom podrucju ili su u sudskoj
194 u ..ovom. ;~akon.ilku nalaze se i odredlbe feud~l'Il-og prava, .pa je -zbog
toga reakctona:rntJl od F1rancu9kog gradans'kog za1kontkra -(Code civill) ·od 1804.
-god:~e, -Jt:oji ·i?-raZava princi~e 1burZoaskog g.radanskog 1prava i spreCava xestau ...
~a-oiJU prava .tz doba feudahzma. U HrvaDsku i Slavoniju uveden je 1852. -godine
1
ostao ·iil'a JSnazi do •kraja pastojarnja Kraljevine
58.
Jugoslavij~.
·'r
I
i
praksi primenjivani. Pored Turskog gradanskog zakonika - ,Medzela", na snazi su bili Turski zemljisni zakon od 7. Ramazana
1272. godine (1858), Zakon od 17. Muharema 1284. g. (1867) i drugi
turski zakoni, zatim, obicajno pravo za nemuslimane i propisi se;ijatskog prava, 195 koji su vazili za Muslimane u oblasti porodicnog
1 naslednog prava. Uz sve to primenjivan je i Austrijski gradanski
zakonik iz 1811. godine bez novela od 1914. do 1916. godine.
Prema serijatskom pravu, neudata i udata zena je imala poslovnu sposobnost. Ona je mogla vrsiti pravne poslove, sticati imovinu i s njom raspolagati, ali s obzirom na pravo muskaraca i zastareli obicaj koji je nalagao zeni duznost da pokriva lice velom,
u tome je bila gotovo sasvim sprecena.
0 polozaju zene najbolje govori serijatsko bracno pravo,"•
kao. ~eo po_ro~icnog prava. Muzu je pripadala vlast u braku i porodtct. On Je tmao pravo da odreduje mesto stanovanja da nadzire
kretanje i vladanje svoje zene, da joj zabrani izlaz~k iz kuce
a zena je imala samo duznost da se u svemu pokorava muzu. Mu~
je imao i pravo da neposlusnu zenu disciplinski kaznjava ukorom
a u krajnjoj nuzdi i telesnom kaznom. Njemu je dato i pravo d~
zeni otkaze brak, odnosno da je jednostavno otpusti iz bracne zaj~dnice. Muskarac je imao pravo da venca cetiri zene odjedanput
tit pos~bno. On se mogao zeniti i sa zenama drugih veroispovesti,
a Musltmanka se mogla udati samo za Muslimana. Serijatsko pravo
nije zeni zabranjivalo ni vrsenje poziva u drustvu ali ako zena ma
sta p~eduzme bez odob~e?ja muza, on se mogao' koristiti pravom
da JOJ zbog toga uskratt tzdrzavanje.''7
Zena je mogla biti testamentarni svedok i svedok pri sklapanju braka i sl., ali i u ovom pogledu zena nije bila ravnopravna.
Bila su potrebna dva muska svedoka iii jedan muskarac i dva zenska svedoka, sto znaci da su drugog muskog svedoka mogle zameniti
dve zene. I vazeci turski zakoni i serijatsko pravo davali su u pogledu prava nasledivanja prednost muskarcima.
Iz ovog kratkog pregleda vidi se da je zena u svih sest pravnih podrucja, koja su predstavljala mozaik u pravnom poretku Kraljevine Jugoslavije, bila neravnopravna. Njen polozaj odredivali su
razni zastareli zakonici i obicaji, koji su sankcionisali neravnoprav195 1Serij'artJ.s:Wo prav;o, kao :versko .pravo za Mus11mane, imwlo je najSiru
primenu ru &.mi i HercegO'VIilni, a biJlo je dba•vezmo za sve M'lllslim·ane j:ugosloven.Sik.e drZa'Vlljane, rkojih je, IP!'etna pop.:ilru staln'O'W11S·tva iz 1931 ,godine u
Jug~av?ji ~bi.lo 155~ 972. Cla;n 100, st~ 4 UstaV'a od 1931. god~u"e l,glalsi: ',,U
poroadifuum 1 nasledmm posl,ov1ma Muslrmanima eude dr.ZaWle Serijatske sudije".
19' 0 rtoone je :Lscl1Pno pisao: ,n:p MexMe,!J; BeroBMli, Illepujarcxo
6pa1tuo npaao, Beorpa.n;, 1936.
197 ,J?akle, ov? .muZevo pl'la'i)':C? falkt:H'lki onemoguCuje Zeni da orbavlja
ikaika'V ~oZIV :bez nJegovog odobrenJa. Medutilm, sve donedavno ovo [Jitanje
o 'VT!Sen]u '!)OZlV'a •sa strane Zena nij e i•mailo u 11slamskom svetu, :pa ni ikod naSih
Mus:timana, 1kakve vaZnosti zbog onog obi1Caja o 1strogom 1pakrivanju Mruslima'Illk·i d I!Ijiliovom potpu.nom Tildvajanjru iz drt.liStvenag Zi'V'Ota. Ova obiCaji, koji
a
uostalom. ne 1na!J.1 ze dovoljno opravdanja ru islamskim izvonima dovode u n.emoguOO.mrt i udate i neudate Zene da obavljajru pozive u dn1stv~ i da se ikoriste
drugim povfl.aJ.Sticanna koje i'm i-slam prizm~je". (,11; p Me x Me ;o; Be roB M h,
<nJd., 1936, 83.
59
�nost polova, a u porodici i braku dali vlast ocu i muzu kao ,glavi
porodice".
Polozaj zene bio je, osim toga, otezan i time sto je na citavom
podrucju Jugoslavije, izuzev Vojvodine, bio obavezan crkveni brak,
sklapan po verskim propisima raznih religija, koje su bile manje
iii vise zatvorene verske zajednice i medusobno se iskljucivale (pravoslavna, katolicka, islamska i dr.). Tako je, pored neravnopravnosti klasa, nacija i jezika198 , u Kraljevini Jugoslaviji postojala
veoma naglasena i ozakonjena neravnopravnost polova, a pored
toga i verska netrpeljivost. Sve je to skupa cinilo zamrsen splet
nepomirljivih klasnih i drugih protivrecnosti, koje su se stalno zaostravale u ovoj drzavi i na kraju dovele do njene propasti 1941.
godine.
u oblasti krivicnog prava zena je bila u osnovi izjednacena
s muskarcem, imala je deliktnu sposobnost i odgovarala je za krivicna deJa pod istim uslovima kao i muskarac.
Socijalno i radno zakonodavstvo (tzv. zastitno zakonodavstvo)
bilo je veoma nerazvijeno i obuhvatalo je mali broj zena. Posebno
je bio tezak i zakonima nije regulisan polozaj najamnih radnica
u poljoprivredi i zena u kucnoj posluzi.
Vazeci zakoni' 99 su samo delimicno regulisali pitanje radnih
odnosa i osiguranja radnika. U tim zakonima bilo je i odredaba
koje stite zenu kao radnicu i kao majku. Takve odredbe su bile
zabrana nocnog rada za zene zaposlene u industriji i rudarstvu;
zabrana rada 6 nedelja pre i 6 nedelja posle porodaja s pravom
na naknadu od socijalnog osiguranja; automatsko osiguranje najamnih radnika, bez obzira na pol; duznost vlasnika industrijskog
preduzeca da podizu decja obdanista za malu deeu zaposlenih zena,
da majkama daju odmor od 15 do 30 minuta za dojenje deteta svakih 4-5 casova; duznost vlasnika preduzeea da obezbedi uslove
za rad; pravo osigurane zene na lekarsku i bolnicku pomoc i slicno.
Ni u Zakonu o cinovnicima od 1931. godine formalno nije vrsena
diskriminacija zena. Medutim, kao sto su zakonima ogranicavana
iii sasvim uskraCivana prava koja je formalno Ustav davao gradanima, tako su raznim uredbama, a joS viSe u stvarnom Zivotu,
bila umanjena iii uskracena i ona prava koja su zakonima bila
data zeni. To se postizalo opstom praksom neprimenjivanja za zenu
povoljnih zakonskih odredaba i bezobzirnom eksploatacijom zenske radne snage. Sa druge strane, postojanje rezervne armije nezaposlenih, koja je stalno rasla i vrsila pritisak, prisiljavalo je zenu
da radi pod bilo kakvim uslovima200 i na taj naCin zadrzi radno
mesto, mada joj ono najcesce nije obezbedivalo ni minimum egzi198
U Olanu 3. Ustava od 1931. godine sto'ji:
,Slu~beni jezik
Ka:'aljevine
je .srpSk:o-hrva'bSko-slovenaCk.i".
·
19 9 1Z~on o 2JaSti1li Q_",adnika od 1922. godine, ZQkon o osiguranj!U radn:ika
ad 1922. :g:odine i Zak-on o rl1adnj.ama od 1931. gclidine.
20 0 Zene su radirle pod v:rlo newovo:ljnim wslovima i relativm•o su vi'Se
oboJ.ev.arJ..e nego mru:Sk:arci. Broj osiguranrih -Z-ena iz.n·Oisio je 150 MJjada do 165,
a muS!oo.raoa 550 h:iljada do 650 hHjada, a'li treCina od !l.lklJ!Pnog hroja dana
obOOjenja •otpada1 je na Z-ene ·(LKeKcuu nox:peT, 1-2, 1937, 11.)
l•o
60
!
~1
l
stencije. Otuda se zaposlene ~ene nisu ni usudivale da pojedinacno
traze primenu zakonskih odredaba koje su im pogodovale.2° 1
Pojedine zakonske odredbe, a posebno uredbe, neposredno
i iskljuCivo pogadale su zene ogranicavanjem njihovih prava u korist superiornog polozaj a muskarca. Prema Zakonu o ddavnom
saobracajnom osoblju od 1931. godine, zenama sa srednjom i visom
i visokom skolskom spremom nije bilo mesto u saobracajnoj sluzbi,
a to znaci da su im bila nepristupacna visa zvanja, utvrdena ovim
zakonom, kao Sto su inspektori, savetnici, sekretari, naCelnici, direktori i dr .2°2
Na zene zaposlene u postansko-telefonsko-telegrafskoj sll1Zbi
primenjen je, Uredbom od 1934. godine, tzv. numerus clausus. Njihov broj je jednostavno ogranicen, a na osnovu Uredbe o organizaciji Ministarstva posta, telefona i telegrafa od 1935. godine, zene
sa fakultetskom spremom nisu nikako primane u ovu sluzbu." 03
Problem nezaposlenih ucitelja resavan je na racun zena-uciteljica, i to na taj naCin sto su ove gubile sluzbu udajom za lica
koja nisu ucitelji. Na uciteljice je, dakle, drasticno primenjivana
jedna vrsta celibata.2°4
U borbi protiv neravnopravnog polozaja u postojecem pravnom poretku zene su isticale i zahtevale pre svega pravo glasa zbog
presudnog znacaja ovog prava za njihovo ucesce i njihov uticaj u
drustveno-politickom zivotu zemlje. One su zahtevale i ostala prava
koja su im ogranicena. Takve zahteve, pa i vrlo konkretne predloge za izmenu pravnog polozaja zene u pravcu njenog izjednacal!01 Veoma se ma~i bl'!oj Zena lkoristio ,pravima :iz socijalnog os.iguranja.
Na primer, ru !SluCajru pO!I'odaj.a, ta p!iava lkoristillo je rproseCm.o oko 3 000 Zena
godi.Sn}e. Ovome j e mnogo rdoprj~nelo i to Sto BU .uslovi za stican~e i ikoriJSCenje
datih !prava sbaJno oteZavani, a pomst :broja nezaposl.eni:h IPOgnrSavao je :ionako
te~aJk .poloZaj :oaposleni·h Zena. (JK.encxu nox:peT, 1-2, 1937, 11.)
202 1Paragraf 5. ovog zakona ,gla·si: ,2enski sluZbenici mogu se primat.i
·u .slu:libu drZavnih BaolbraCajnih ustanova k·ao: telefonistkinje i telegrafis1!k:inje,
ikao blagajn:ice lbileta i ·ka·o dalktHograf.ld:nje".
2os Booj Ze-nSkog osoblja s nepotpu'tlrOm s.rednjom Skolom je ogranken
na 30 odsto, ·Sa v-iSom na 25 odsto, a sa fukultetom na 1(} odsto od wkupnog
broja zaposlenih sa odgovar.ajuCam ~kolslkom spremom. (JKe'H.c1Cu nmepeT, 1-2,
1937, 12.)
204 Kada je u Narodnoj ·SklupStiini 9. marta 1937. gadine podnet amandman
sa -ov.aikvom saJdrZinom na Zakon o narodnim ·~kolamH ad 1929. ,godine, doSlo
je :do ·opSteg rproteS'ta od strane uCttelja, uCHeljica i Zem>kih organizacija. 2ene
su upuCivale protestne re:oarlrucije Senatu sa zahtev:om da se amandman odbi·je.
Medutim, posle ,CJ.ana 93. Zakona o ~narOidnlim Skolama dodat je nov Clam 93a,
koji mla1si: ,UCiteljJ.cama nall.'odnih i dotnaCi.Ck:hll\Skola, iklao i zabaviljam.a, prestaje Glu:llba - kad 1stupe ru ibTak sa Hcem koje nije uCitelj narodnih Skola.
Alko su IQV~ve uCiteoljice, odnosno zabavilje ispunile us·love za sticaJllje liCne
:penzije;· dobij.aju j.ednom za1svagda umesto [penzije .a-twremninu u ,i:znosu ~edno
g:odiSnje plate i poloZajnog .dodatlka, a aka nisu ispunile uslove Zla stioanje
HOne penzije, a .imaju v1Se od 5 godina efektivne uCitelj:sk:e (zabavilj.ske) sluZbe,
daibivaju oUprerrminu u J.znosu .sestomeseCne plate i paloZajnog dodatka". Gotovo
identiCna odredba uneta je i u paragraf 33. Finansi}skog zalkona za 1937/38.
godinu. {HapoOua npocseTa, opraH JyrocJioBeHcKor y"t!t1Te.TI>cKor y.n;py:m::eH>a, rop;.
XX, 35, Beorpa,D;, 18 . .M.apT 1937; TJtacHu?C JyzocJtoaenc?Coz ;)!Ceucr.:oz caae3a, 3,
Eeorpa,n:, 30 . .Mapx 1937,20, 21; ,ll;p MnxajJio J1JIHh, Hapo0Ha tu.1COJJ:a
u HapoOuu y~uTeJb, Beorpa,n;, 1937, 31-32.)
61
�vanja i u radnom odnosu, tako da se zaposlenje i unapredenje dobija na osnovu sposobnosti i propisane kvalifikacije, bez obzira na
pol, a plata na osnovu principa - za jednak rad, jednaka nagrada.
Ozakonjena neravnopravnost polova dovodila je zene i do
solidarnosti u njihovim osnovnim zahtevima, bez obzira na klasnu
pripadnost. U ,Statutu zene" istice se da su ,zene bez klasne razlike jednodusno protestvovale lito se prema danasnjem stanju priznaje politicka zrelost samo muskarcima". 2 ••
Sve akcije za izmenu pravnog polozaja zene u okviru postojece
drzavne tvorevine nisu dale rezultate.
vanja sa muskarcem, podnosile su cak 'i reministicke organizacije zena.
U raznim dokumentima, rezolucijama i predstavkama zene
su vrlo sistematski iznosile svoj polozaj u drustvu i svoje zahteve,
a naroCito u ,Statutu Zene" 205 i ,Memorandumu".2os
Zahtevi i predlozi zena, izlozeni u ovim dokumentima, dosta
govore o tome kakav je bio pravni polozaj zena u Kraljevini Jugoslaviji, a saddina tih zahteva bila je:
priznati zenama aktivno i pasivno pravo glasa za zakonodavna
tela i samoupravne organe vlasti, pod istim uslovima kao i muskarcima, omoguciti zeni da zauzima polozaj sudija;
izjednaciti zenu i muskarca u oblasti gradanskog prava (ozakoniti potpunu poslovnu sposobnost zene; omoguciti zenama da
budu staratelji, da mogu biti testamentarni svedoci, tivesti obavezni
gradanski brak i iskljucivu nadleznost redovnih sudova za sve
bracne sporove; ukinuti vlast muza i zameniti ocinsku vlast s roditeljskom vlascu; obavezati oba roditelja da izddavaju decu u slucaju razvoda braka; izjednaciti vanbracnu decu sa bracnom; izjednaciti zenu i muskarca u naslednom pravu u gradu i na selu, ukinuti ustanovu miraza i sl.); 207
striktna primena socijalno-zastitnog zakonodavstva u praksi
i sankcija za neizvrsavanje odredaba zakona;
izmena svih odredaba u zakonima i uredbama koje stavljaju
zenu u neravnopravan polozaj prema muskarcu u pogledu zaposlja205 U Beogradu je 6. i 7. :februm-a 1937. godine ·odrl:am.a s·ednica Upravnog
odibora .Adijrunse Zenskih .paokreta u Kra.ljevini J'Ulgosl·avij}:.1';-Na OV()j sedn.ici prihvaCen je dokument o pCJIIOOaju Zene u J!Ugoslavij1, rnazvan. ,Statut Zen:e", koji
je dostavljen InternacionaJ.noj feministi'Okoj all.ijansi u Oirihu, na njeno tra.Zenje, a ·prek:o ove i DruStvu naroda u Zenevl. Dc&ument je izraden u sa.radnji
sa J'l.ligoslovenrskim Z·enskim .savezom i Udrru.Zenjem ·un'irverzitetski obrazovanih
Zena . .(Eenc'ICU nmcper, 1-2, 1937.)
·
206 Alij,~nsa Zen1Sk1h !pdkreta i!Zt'adHa je u-- janum-u 1938. godine Nacrt
memo!'landuma svi·m ,genatorima i posla!llicima i d()staviJ.,a ~ organizacijama
Zeuskog pokreta s molbom rda daju iprimedbe i predloge. {ARP, fond Alijansa,
Zenskiih pokreta, 3, 1939.) ~P.osle d.obijt=>.nih odgovora od organizacija Zensikog
pokreta, 28. februana 1939. godine, Alijansa je rpredaJ.a ,Memoram:lum" predi U.drruZenje llllil'iverzitetsk.i obrazovanih Zena, a o rpredaj:i ,,rMemor:anrduma" abasedniik.u Klrailjevske vlade. OVJU .akciju ;su podrZaU Jugosl:ovenski Zenski sa<veZ
veStene ·S'U sve oDgani:zjacij,e Alli}anse ~emskih pokreta na terenu. (ARP, fond
Alijansa Zenskih ;pokreta, br. 4, 5 i 12.)
Aik.cija sa ,Memorandumoon" je nastaVljena li kasn·ije. Taka su 10. okto-bra
1939. •godine predstavnice Zenskog pokreta iz NoVJOg Sada bile primljene kod
ministra iPravde, mLnistm poljapri•vrede i kod poUpreds-ednika vl'ade dT V1latka
Ma~Celoo., ·kojima iSU predale ,Memotanrdu-m". Dr MaCelk: im je tom prHii:kom
re'kao da 1e ,spreman da zahteve :lena razmotri .u Minis.tarSik'Olll. ISa.vetu, a da
Ce sa woj,e \S'trane nastoj1ati da oSe 'Pi1lanje Zenskog pra'Via gJa'sa reSi u hrvatskoj
banovini, ali u poCetku ;sarno u op.Stini. - .(ARP, fOllid Alijansa Zenskih rpo!kreta,
br. 88.)
20 7 Ove 2ahteve Zene 'S"J. naroCito i·stioale u vezi ISa zapoCet:i<m rodom na
projek:'bu jedi'ThStvenog J.ugoslovenSkog .grodanskog zaJkonilka, Cija je predos-now
izradena 1935. .gocline. Medutim, ~usije o unifi1kadj-i i k:odi.fikacijri. grr-adanskO!g ·pt'lava .trajale su sve dok -iih ni:je prekinuo rat, takn da jedinstveni zak:oniik:
nije nli. donet.
62
J
20S JK:eKCK'U nox:peT,
1-2, 1937, 7.
63
�/
I deo
UCESCE ZENA U RADNICKOM
POKRETU I ZENSKIM
ORGANIZACIJAMA OD STYARANJA
ZAJEDNICKE DRZAVB DO
ZAVODENJA SESTOJANUARSKE
DIKTATURE (1918-1929)
I
�/
I glava
DELATNOST KPJ NA UKLJUCIVANJU :ZENA U
REVOLUCIONARNI POKRET U PERIODU NJENE LEGALNOSTI
1. Napredni zenski pokret od stvaranja
zajednicke drzave do Kongresa ujedinjenja
Stvaranjem zajednicke drzave jugoslovenskih naroda socijalni
i politicki polozaj zena nije se bitno promenio. Nezaposlenost, koja
je usledila posle rata, kao i povecanje troskova zivota narocito su
pogadali zene. U svim strukovnim sindikalnim savezima, na svim
skupovima radnika i radnica, koji su tada cesto odrzavani, postavljalo se pitanje realnih nadnica, a uz to su zene redovno imale za
iste poslove manje najamnine od muskaraca. Dodatak na skupocu,
za koji su se radnici izborili posle rata, bio je upola manji za zene
nego za muskarce. Od decembra 1918. godine zene su u postama
primale 6 dinara, dok su muskarci za isti rad dobijali 12 dinara
dodatka na skupocu. 1
Tezak polozaj zen a uslovio j e da su se one neposredno posle
prvog svetskog rata brojno ukljucivale u revolucionarni pokret koji
se sirio u svim jugoslovenskim zemljama. U periodu obnove politickih i sindikalnih organizacija radnickog pokreta doslo je do obnavljanja onih zenskih organizacija i njihovih rukovodstava koje su
delovale u okviru tog pokreta u godinama uoci rata.
Vee pocetkom decembra 1918. godine obnovio je rad Sekretarijat zena socijaldemokrata Srbije. Prva sednica Sekretarijata
odrzana je 4. decembra 1918. godine, na kojoj je bio prisutan predstavnik Glavne partijske uprave. Reseno je da Sekretarijat odmah
nastavi svoj rad, da pomogne obnavljanju sindikalnih i partijskih
organizacija i istovremeno da prikuplja priloge za Paouu"£Ke uoauue. Sekretar Sekretarijata bila je Draginja-Draga Stefanovic,
graficka radnica.•
1 Paih£U'l£1Ce ?toauue, 113, 13 . .Maj 1919; V'id. o tome qp.S·im,ije: J o rv a !11 k a
K e em an, UCeSCe Zena '!t radnlCkom pokretu JugosZavije 1918-1921. godine,
Istorija radniCkog pokreta, Zbornik radova 2, Beograd, 1965, 52.
2 ARP, ;Sveska :zapilsni'ka sa sedrnioa Seklretarij.ata Zena .socijaldemdkra1a
Sllbije, 143. - Draginja-lliaga Stefanovdc (1890-1967) - radni&om pokretu
Sribije prli.Sla 1905. go.dine; lbHa Cla!Il Uprave UdruZenja ktnjLgorv~aC'lrih xadnilka
iradnioa Srbije od 1908. do 1914; od osnivanja Selm'etalrijata Zena socijalde-
67
�tJ cilju uspesnijeg delovanja na O'kupljanju ~ena u partijske
i sindikalne organizacije, u Srbiji su u fabrikama, radionicama i
kancelarijama birane poverenice preko kojih je Sekretarijat sprovodio svoje zakljucke. Prvoj konferenciji poverenica, 7. decembra,
prisustvovalo je 60 zena i na njoj se raspravljalo o agitaciji i organizaciji radnica. Zene su se izjasnile da su spremne da ucestvuju
u svakoj akciji koju organizuje Socijaldemokratska partija i Sekretarijat zena. U decembru 1918. i januaru 1919. godine odrzano je
vise ovakvih sastanaka na kojima se raspravljalo o tekucim zadacima. Na sastanku Sekretarijata, 8. decembra, reseno je da se Sekretarijat obrati pismom svim organizacijama Socijaldemokratske partije u unutrasnjosti u kojem bi ih pozvao da pojacaju rad na obnavljanju mesnih sekretarijata zena.•
•
Sekretarijat zena socijaldemokrata Srbije trazio je od Glavne
partijske uprave da im se odobri da mogu stvarati posebne organizacije zena unutar Socijaldemokratske partije. Medutim, Glavna
partijska uprava se s tim nije slozila i ostala je pri svom stavu da
,organizacije moraju biti jedne za oba pola". 4
Prilikom obnavljanja postojeCih i osnivanja novih partijskih
organizacija zene su se odmah ukljucivale u Partiju i u odgovarajucem broju birane u partijske uprave. U nekim partijskim organizacijama bio je veliki broj zena, na primer u Sapcu, gde je u martu
1919. godine u Partiji bilo 70 zena. Krajem 1918. i pocetkom 1919.
godine odrzane su u mnogim mestima skupstine mesnih partijskih
organizacija na kojima su birane nove uprave. Iz fragmentarno
sacuvanib podataka vidi se da su u dosta slucajeva u ova rukovodstva birane zene, i to u vise organizacija u Beogradu, zatim u Peci,
Smederevu, Kraljevu, Zajecaru, Sapcu i dr. 5 "-""
U pojedinim mestima gde su postojale organizacije Socijaldemokratske partije poceli su se formirati mesni sekretarijati zena.
U Nisu je 10. februara 1919. godine odrzana Konferencija organimoikrlata Srbije, 1910. ,godine, ibila Nan, a ne.k.o -vreme i selkretar SeOOretarijata;
pO!Sle 1prvrog sve'bskog Tata radi1a lila ·obna,vl,janju partijSkih i sindilkra\lnib. orga-
nizacija; prHi(l~om obnove rada Sekreta-rija.ta Zena socijaldemok.r.ata Sl'lb-ije,
decembra 1918, ponovo i~abrana 'U Sekretarijat; dele~at rna Kongresu ujedi- ·
nj-enja ~rila 1919. godine, a na Sindikalnom Jmngresu ujerdirnj-enja izafbrana
za ~Olana IzvrSn.o.g odbora Centra1nog I'ladniOkog sindika'Ln-og veC-a Jugoolavije;
u i\Sto rvreme izabrooa u CenWalni ·sekretarij,at Zena kocrnuntsta 1 :blila :sekretar
do ~kraja njego:vog del~ovanja, -to 'j.est Obznane; hila Clan Izvt'Sinog odbo!l'a KPJ
1922. i uCestvO'Val.a u radu Saveza grafiOkih radniika i radnioa Ju~oiSJla'Vije;
radiJ:a na osnivanju Nezavisne radni.ake .partije Jugnslavi}e, a poCetkom avgusta
1923. 'izab~ana u Centralni sekretarljat Zena NRPJ. l'stovremeno ibila i Cilan
P.rivremenog centra1nog odbora Orvene :pomoCi; od 1941. do 1944. ISa!l'ladivala
s l!larodnoos.J.obod:ila.Ckim pak:!letoo:n u Beog:padJU; p.osle oSil.Oibodenja neko vreme
billa ,(:Lan Gla'Vl!l•og -odbora J edinstvenih eind~ata radnika i DJameStem:i'ka Srbije
i Saveza sindikata .grafi-Ckih radntilka d radan:ica Jugos:Iavije.
3
ARP, Sveska ma,Jisnika .sa sedl!lica Seikretarijata Zena !SOCi],aidemOikrata
ST!bije, 144 i 145; PadUU'lf/K:e Hoauue, 1, 2. de'l{e.M.6ap 1918, 4.
4
ARP, Svesroa ozal])isnJilk:a sa sednica Sekreta:rijata Zena socijaldemOikrata
Snbije, 149-151.
11
ARP, SveSka zapisn.tika -sa 1sednica Sekretarij-ata Zen·a socijaldemokr-ata
S!lbije, 154; Pa0uu-1£1Ce uoau_ue, 13, 13-26. ja11,yap; 20, 2. (/jeOpyap; 42, 25. (/je~
6pyap; 54, 9.,.MapT; 68, 23 . .«apT; 83, 7. anpuJt; 58, 13 . .ttapT 1919.
68
zovanih zena na kojoj je izabran Mesni sekretarijat zena. 6 Rad
Sekretarijata bio je usredsreden na organizovanje zena u partijske
i sindikalne organizacije, tako da se u ovom gradu veliki broj zena
upisao u Partiju i u Savez monopolskih i krojackih radnika.
Sekretarijat zena socijaldemokrata Srbije uz podrsku rukovodstva Socijaldemokratske partije razvio je znacajnu aktivnost u
okupljanju i organizovanju zena radnica. Krajem 1918. i pocetkom
1919. godine odrzani su mnogi zborovi i konferencije u onim industrijskim preduzecima i radionicama gde su u vecem broju zene
bile zaposlene. Svi takvi skupovi hili su posveceni, pre svega, ·problemima materijalnog polozaja radnica i radnika, organizovanju
tarifnih i strajkackih akcija i obnavljanju sindikalnih organizacija.
Ova aktivnost je hila osobito intenzivna u Beogradu.
U fabrikama duvana bio je zaposlen veliki broj zena koje su
vecinom bile organizovane u Sindikatu monopolskih radnika. One
su u Beogradu odrzale svoj prvi zbor vee 15. decembra 1918. godine.
Na zbpru je govoreno o teskom polozaju radnika, o patnjama koje
je narod pretrpeo za vreme rata, o privrednim teskocama, o potrebi
obnavljanja radnickih organizacija i o pomoci radnicima i radnicama
koje su ostale bez posla. Saopstena je predstavka Saveza monopolskih rdnika i odgovor Monopolske uprave kojim se odbijaju radnicki
zahtevi. Zatim je donesena Rezolucija u kojoj se, izmedu ostalog,
konstatuje da je radnicka klasa upropascena ratom i naglasava da se
njeni ostaci ne smeju bacati u glad, bedu i smrt. U Rezoluciji se
ponovo zahteva od monoplske Uprave da se radnicima i radnicama
stavi na raspolaganje kredit od najmanje 100 hiljada dinara kao
prva i neophodna pomoc; da se bolnicki fond stavi na raspolaganje
organizaciji monopolskih radnika u cilju pomaganja velikog broja
Clanova obolelih usled ratnih patnji; da se u sto kracem roku pristupi organizovanju preduzeca i nastavljanju rada ratom prekinutog; da se radnicima i radnicama za tri godine isplati neisplacena
nadnica, na koju imaju isto pravo kao i Cinovnici, oficiri, penzioneri
i ostala lie a.7
Nesto kasnije, 21. januara 1919. godine, ponovo je oddan zbor
monopolskih radnika kojem je prisustvovalo 300 zena. Na zboru
je govoreno o teskim politickim i privrednim prilikama u zemlji
i o potrebi organizovane borbe radnika. Savez monopolskih radnika
i radnica podnosio je u februaru i martu Upravi ddavnih monopola
zahteve za osmocasovni radni dan i zaradu od 25 dinara dnevno.
Toga proleca u Beogradu i ostalim mcstima Srbije vladala je nepodnosljiva skupoca, a zarade radnika bile su veoma niske. U Fabrici
duvana u Beogradu Uprava je placala radnicima i radnicama po
tri dinara dnevno i dodatak na skupocu od 6 dinara, sto je iznosilo
svega 9 dinara iii u krunama 22 krune i 50 helera. Sa tako niskom
najamninom radnici nisu mogli da nabave ni osnovne namirnice
6 Za 1sekretara je d:zlaJbran1a Sofija Lj. VajdiC, za blagajnika Nata•lija
PetroviC, za 'Clanove Sekretarijata - Kostadina M1HenllcoviC i Zi:vlka StojUjkoviC,
a u fina.nsij:Sku lkontrolu - Zmika .R1sbi6 i M:i.leVla Mi[jkoviC. (Pa0uu'l£-1Ce uoaune,
71. 26. .MUpT 1919.)
7 Pa0uu'lt-1Ce 'ltaeuue, 1, 2. Oe~e.M-6ap 1918; 2, 3. O~e&6ap 1918.
69
�·rp .
......
:Jj
k?je su im bile neophoclne za zivot, j.{r. je cena kilograma masti
b1la 26-30 kruna, ID:etra d"':a - ~00 kruna, kilograma pasulja 4-5 kruna 1td. Tek Je u aprrlu doslo do sporazuma izmedu Saveza
monopolskih radnika i Uprave drzavnih monopola kojim se predvi~alo osmocasovno r~dno vr_<;_me_ i nadnice 10 dinara, racunajuci tu
1 dod~t~k. na skup~cu. U N1su Je 12. februara odrzana konferencija
na koJOJ Je obnovlJen Pododbor monopolskih radnika.•
Veliki broj zena bio je zaposlen u krojackoj struci i organizovan u ~indika!u krojackih radnika. U Beogradu je 1. decembra
1918. godme odrzana I konferencija krojackih radnika i radnica na
~~joj se ra~prav~jalo o potrebi obnavljanja sindikalne organizacije
1 _1zabrana Je Prrvremena uprava. Polozaj krojackih radnika i radm;a u toku rata, kao i ostalog stanovnistva Srbije; bio je strahovito
!ez~k. Kad:;' su z':b;anjene radnicke organizacije, poslodavci su po~eh. da _vrse kraJnJU eksploatac1JU radnika, ukoliko su ih uopste
1 pr1mah na posao. Nadnica krojackih radnika i radnica dostizala
je 5-6 kruna u vreme kada je kilogram brasna bio 5-6 kruna.•
Pocetkom januara 1919. godine u Beogradu je odrzan zbor
kroj':~kih radni~a i radnica. na kojem se govorilo o teskom polozaju
radmck~. klas~ 1 l'osebno zena posle rata. Na zboru je donesena
Rez_ol_uc1Ja kOJOm Je zahtevano da ,vojna sivara" odmah pocne da
rad1 1 zaposli svoje radnice i radnike; da drzava svim radnicima
do~ preduz~~e ne y~cne s radom, obezbedi pomoe, ,koja ce odgova~
ratr dana8nJ1m teslnm ~slovima zivota"; ,da se isplati neisplaceni
posao pre evakuac1Je sv1m radmcama koje su posao podnele a novae nisu dobile" i, najzad, da se svim radnicima. i radnicama Sivare
isplati zarada za vreme od tri godine, sto je isplaeeno i sluzbenicima
dclavnih _usta:'ova. Uz Rezoluciju je upuceno i"-}lismo ministru vojske, u koJem Je ukazano na bedan polozaj krojackih radnica i zahtev~no da ~m ~rzava pruzi neophodnu pomoe. Od 183 zaposlene radm~e, 87 1~ Je. provel_o na radu u vojnoj sivari vise od 20 godina.
NJ1h 183 1zdrzavalo Je 450 Clanova porodice i postavilo se pitanje
?Ps.tanka ovih porod_i;a, ciji su hranioci biii bez zaposlenja. Na zboru
Je 1zabrana delegac1Ja od 10 zena koja je predala predstavku ministru vojske. 10
Na. vise konfere?ciia i zborova krojackih radnika u Beogradu
r':~pravlJalo ~e o vehkoj nesrazmeri koja je postojala izmedu povts1ca plata 1 poskupljenja zivotnih namirnica. U februaru 1919.
godine konstatovar;o je da su zivotne namirnice u odnosu na predratne cene P?skup1le od 4 do 12 puta, dok su se nadnice poveeale
za dva do tr1 puta. Na Konferenciji krojackih radnika 23. marta
ras~:~vljalo se o teskilll: u~lovima rada krojackih radnika, o potrebl
povts1c~ plata, a ~atrm Je 1zabrana tarifna komisija za izradu novog
cenovmka. Nekohko dana kasnije u Beogradu je odrzana skupstina
mesne grupe ~a--:eza krojackih radnika i radnica. Na skupstini je
po~esen 1zvestaJ .o ~~d? u kome je, P'?_red ostalog, konstatovano
da Je Uprava za cetirr 1 po meseca odrzala deset konferencija sa
I
clanovima svoga Saveza, pet zborova i dvanaest sednica. Znacajan
uspeh u pogledu omasovljenja organizacije postignut je agitacionim
radom po kucama. Broj sindikalno organizovanih krojackih radnica
porastao je od 57 - u januaru, na 386 - u martu 1918. godine.
U istoj organizaciji bilo je u to vreme 111 radnika, iz cega se vidi
da je u ovom sindikatu bilo vise ad dve trecine zena. Skupstina
je na kraju izabrala novu Upravu u koju su, pored ostalih, usle
Mica Marjanovie i Mitra Koparec. U finansijsku kontrolu je izabrana Marija Bajie. 11 Cesto su odrzavani sindikalni sastanci radnica
na kojima se najvise raspravljalo o zposljavanju zena i o potrebi
njihovog organizovanja.
Savez knjigovezackih radnika i radnica obnovio je rad
14. marta 1919. godine. Na Konferenciji su, pored ostalih, u Upravu
izabrane Draga Stefanovie, Miroslava Predojevic i Cveta Petrovic.'2
UCitelji u Srbiji nasli su se posle rata u vrlo teskom materijalnom polozaju. Pocetkom decembra 1918. godine sazvan je zbor
uCitelja i uciteljica na kojem je receno da se najenergicnije zahteva
od Ministarstva isplata zaostalih plata, periodskih povisica, dodatka
na skupocu i putnih troskova. Zakljuceno je da se trazi povisica
uCiteljskih plata, i to bez odlaganja, s tim da se izjednace plate
ucitelja i uciteljica. 13
U procesu ove aktivnosti obnavljaju se i jacaju sindikalne
organizacije, koje okupljaju sve veCi broj zena radnica. Pocetkom
januara 1919. godine u Savezu monopolskih radnika bilo je organizovano 300 zena, a vee sredinom marta taj se broj poveeao na
700. Brzo je rastao, kako smo vee videli, broj sindikalno organizovanih kroj ackih radnica. U isto vreme sindikalno organizovanih
tekstilnih radnica bilo je 100, transportnih 150, knjigovezackih 50
i tipografskih 50 radnica. 14 U Beogradu je pocetkom aprila 1919.
godine u 10 sindikalnih saveza bilo uclanjeno 1 326 zena. 15 U Nisu
je pododbor monopolskih radnika okupio 230, a sivara 180 zena
radnica. 16
Iz sacuvanih podataka vidi se da je Sekretarijat zena socijaldemokrata bio razvio dosta siroku politicku aktivnost. Pored mnogih zborova i konferencija po preduzeeima i sindikalnim savezima,
organizovan je politicki rad po kucama, narocito sa zenama koje
su ostale bez posla, sprovodene su akcije prikupljanja dobrovoljnih
11 ]s1Jo, 31, 14. febmar 1919; 71, 26. mart 1919, 79, 3. ap1·i!
12 r.sto, 75, 30. mart 1919.
ta Isto, 11, 12. decembar 1918.
14 ARP, Sve.Ska 7Jap:isMka sa 1sed.nica iSekretarijata Zena, 148
ts U Savez mcmop.OOSk~h radnilk:Ja-oa
U Sav-ez SivaJC:kih radtlliil~a-ca
U Savez ,grafiilldh l!'laidnlilka-oa
9
70
j
154.
550
360
200
U Sav,ez transportno-~sadbraCajnih radnilk:a ~ca
U Savez tipllgra:fiski!h 11adni1tJa-ca
U Savez ik:nj1JgovezaC1dh. ra:dni•ka-oa
U Savez bo]rni6roih <radnilka-ca
8
1sto, 15, 28. januar; 66, 2.1. mart; 33, '7. april; 42, 25. jebruar 1919.
Itsto, 1, 2. decembar 1918·, 5, 6. decembar 1918 •
10 T....+~
.mw, 21, 22. decembar 1918; 22, 23. decembar 1918; 5. januar 1919.
1919.
111
89
35
32
30
U Savez ~oZarSko-jpre11adilvaCkih !['ladindlkla-oa
-U Savez drvndeljskih radn'illro-ca
U Savez grad-evim.arslcih !ladnika-ca
Pa(htU-tt?Ce 'H.oauue, 89, 113. anpu.n. 1919.
IiSto, 89, 13. aprit 1919.
15
7
2
71
�priloga za radnicku stampu. u svim mestima gde su postojale organizacije socijaldemokratske partije, Sekretarijat je imao svoja povernistva s kojima je odrzavao pismene veze.
.
Zene u Srbiji nisu uspele da organizuju proslavu Medunarodnog dana zena, posto su bile angazovane na obnavljanju postojecih
i organizovanju novih radnickih organizacija. One su posebno osetile svu tezinu tih posleratnih dana kada se postavilo pitanje njihove
egzistencije, kao i egzistencije njihovih porodica. Povodom proslave
8. marta Paanu"L><:e uoauue ,su pisale: ,Mi u ovoj zemlji danas otimamo zivot, borimo se, na sramotu danasnje drliave, za sutrasnju
koru hleba i spasavamo iz celjusti pomora i konacne propasti jos
preostale tekovine, koje grozni rat nije uspeo da unisti ... Zene,
ne varajte se vise, vee pohitajte nama, u nase organizacije, da srusimo danasnje drustvo i podignemo drustvo u kame cemo biti potpuna slobodne!"17
Sekretarijat zena socijaldemokrata Srbije odrliao je svoju zavrsnu Konferenciju 14. aprila u Beogradu. Sve partijske i sindikalne
organizacije su pozvane da delegiraju svoje predstavnike za ovu
konferenciju. Zene Srbije docekale su Kongres ujedinjenja sa znacajnim radnim rezultatima. Njihov rad, narocito u Beogradu, bio
je intenzivan i raznovrstan. Prema izvestaju Sekretarijata zena socijaldemokrata Srbije, od obnavljanja njegovog rada, od 4. decembra 1918. godine, odrzano je devet redovnih sednica Sekretarijata.
S poverenicama koje su birane u fabrikama, radionicama ustanovama, ulicama i kucama, odrzane su cetiri konferencije n~ kojima
je raspravljano o njihovom radu i daljim zadacima. Sekretarijat je
odrzao dva zbora monopolskih radnica i radnika. Posebna paznja
poklonjena je okupljanju zena u sindikalne o~anizacije.
u izvestaju se dalje konstatovalo ,da je interesovanje zena
za stvar oslobodenja radnicke klase svakog dana sve vece. Svaku
akciju Partije i sindikalnog i partijskog veca zene su najpunijim
ucescem propratile ... Misao o ujedinjenju jugoslovenskog radnickog pokreta Sekretarijat je primio s najvecim odusevljenjem i on
se s pravom nada da ce konferencija dati novoga impulsa ovoj
neodloznoj potrebi".
Na Konferenciji je izvrsen izbor Sekretarijata u koji su usle:
Draga Stefanovic, Sofij a Levi, Anka Raskovic, Milica Topalovic,
Mira Predojevic, Leposava Panic, Mitra Kotorac, Leposava Tiosavljevic, Cveta Petrovic i Zlata Bujadic. Posta se Zlata Bujadic i Cveta
Petrovic nisu mogle primiti te duznosti, u Sekretarijat su na njihova mesta pozvane Milica Nikolic i Radoslava Ilic. Draga Stefanovic ponovo je izabrana za sekretara, a Milica Nikolic za blagajnika.ls
Zene su uzele ucesce na zakljucnom sindikalnom Kongresu
Srbije koji je odrlian 18. aprila u Beogradu. Sofija Levi izabrana
je za sekretara Kongresa. 19
Isto, 61, 16. mart 1919.
ARP, Sveska zap!isniiltJa sa ISednica Sekretarijata Zena, 160; Paih£U'I£'1Ge
1f.oaune, 89, 13. anpu.n, 1919.
17
\'
'
Po zavrsetku rata nastupa period pojacane aktivnosti u radnickom pokretu Bosne i Hercegovine. U novim uslovima politicke
i sindikalne organizacije znatno su ojacale i organizaciono se prosidle. Rad zena postajao je mnogo raznovrsniji, organizovaniji i
zahvatao je nova podrucja Bosne i Hercegovine. Povecao se broj
zena koje se redovno interesuju za rad socijaldemokratskih organizacija, a narocito za zenski pokret. One su sve vise ispoljavale zelju
·da neposredno ucestvuju u raznim oblicima drustveno-politicke
aktivnosti radnicke klase. Njihovu paznju privlacila su razna politicka i druga predavanja, skupovi, akcije za opismenjavanje i kulturno-prosvetno uzdizanje. Pojacavalo se interesovanje zena za socijalisticku stampu i zato one nastoje da i putem sakupljanja
dobrovoljnih priloga obezbede potrebna finansijska sredstva za
izdavanje lista Glas slobode. Na svim tim skupovima, koji su se
veoma cesto odrzavali, dolazila je do izrazaja u raznim vidovima
borba zena za ravnopravnost i poboljsanje ekonomskog polozaja.
N esredene posleratne prilike, nezaposlenost, nestabilnost trzista,
neredovne isplate radnika, skupoca, nedostatak zivotnih namirnica
itd. najvise su pogodili radnu zenu.
Pocetkom 1919. godine zene u Sarajevu su odrzale vise konferencija na kojima se raspravljalo o svakodnevnim aktuelnim problemima. Prva politicka manifestacija radnicke klase u Bosni i Hercegovini je protestni petocasovni generalni strajk 21. februara.
Protiv politike burzoazije, koja je vrsila progone i obespravljenja
radnicke klase, u Sarajevu, Mostaru, Tuzli, Banjoj Luci, Travniku
i Bosanskom Brodu ucestvovalo je 30 hiljada strajkaca. U Sarajevu
je nastupio prekid rada od 9 do 14 casova. Radnici i radnice su
organizovali skupstine i demonstrativno krenuli kroz grad. U povorci su se najvise isticale zene, koje su, izmedu ostalog, zahtevale
i pravo glasa. Drustveni dam i postanska zgrada, u kojima je
odrzana druga i treca skupstina, nisu mogli da prime masu od
12 hiljada !judi koja je prosla kroz grad. Na skupstinama su istupali
govornici i usvojena je rezolucija koju je posebna delegacija predala vladi. U delegaciji su se medu 11 izabranih radnika nalazile
i dve zene - Vilma J andrka i J ela Ostojic.2°
Politicki rad medu zenama bio je dosta razvijen. One su odrzavale posebna predavanja na kojima se govorilo o ulozi zene u socijalizmu i potrebi organizovanog rada. U cilju uspostavljanja kontakta izmedu radnickog pokreta u Srbiji i radnickog pokreta u BiH,
povremeno su u Sarajevu dolazili predstavnici Srpske socijaldemokratske partije. Tako je na Konferenciji zena u Sarajevu, 23. marta
1919. godine, sa temom ,Zena i socijalizam" govorio i predstavnik
Srpske socijaldemokratske partije o zenskom socijaMemokratskom
pokretu u Srbiji i potrebi uspostavljanja sto tesnjih veza izmedu
zenskog socijaldemokratskog pokreta u Srbiji i Bosni i Hercegovini.21 Tom prilikom zene u Bosni i Hercegovini prvi put su se
upoznale s radom zena u Srbiji.
18
19
72
Isto, 97, 25. april 1919.
20
21
Glas slobodc, 37, 15. februar 1919; 43, 22. februar.
Lsto, 70, 27. mart 1919.
73
�U martu su pocele pripreme za dva predstojeca najvazmJa
dogadaja - za proslavu Medunarodnog dana zena i ujedinjenje
jugoslovenskog zenskog socijaldemokratskog pokreta.
U Sarajevu je 6. aprila 1919. proslavljen Medunarodni dan
zena. To je bila najveca manifestacija zena u toku godine. Toga
dana u Radnickom domu osecala se posebna zivost. Pre podne zene
su isle po gradu da izvrse pretplatu i prikupe dobrovoljne priloge
za Glas slobode. One su ujedno agitovale za citanje socijalisticke
stampe i pozivale zene da se uclane u socijaldemokratske organiza~
cije. Posle podne u 16 casova odr:Zana je u Radnickom domu velika
zenska skupstina. N a skupstini je istupilo vise zena. Ljubica Cukovic je govorila o polozaju zene proleterke, Vilma Jandrka o zenskom pravu glasa i Lucija Pazin - o svakodnevnim neprilikama s kojima se bore zene proleterke. N a kraju ~e Anka Tame!
govorila o Kongresu ujedinjenja i predlozila sledecu rezoluciju koju
su zene jednoglasno usvojile:
,Sarajevske socijalisticki organizovane radnice i zene, okupljene na skupstini 6. aprila 1919, prilikom proslave ,Zenskog dana' ...
(cenzurisano) pozdravljaju opstejugoslovenski socijalisticki Kongres
u Brodu,22 na kame ce biti izvrseno ujedinjenje jugoslovenskog
radnickog pokreta i na kame ce se ujediniti i zenske socijalisticke
organizacije u cijeloj Jugoslaviji.
Kako ostale radnicke organizacije, taka ce i zenske ujedinjene
silno ojacati. Ali, da bi zenska socijalisticka organzacija u Bosni
i Hercegovini usia sto jaca u jedinstveni jugoslovenski radnicki
pokret, skupstina zena poziva sve radnice i siromasne zene u Bosni
i Hercegovini da u sto vecem broju pristupaju radnickim organizacijama i Socijalistickoj stranici, da citaju i jll'etplacuju Glas slobode i Paih<U'i1<e noaune, pa da taka doprinesu ovoj velikoj oslobodilackoj borbi medunarodnog proletarijata i da sudjeluju u socijalistickoj revoluciji, koja danas pobjeduje u citavoj Evropi".
u 20 casova priredeno je pozorisno vece na kojem su oddani
pozdravni govori i izveden prigodan program." Na Kongresu ujedinjenja ucestvovale su iz Bosne i Hercegovine cetiri zene kao
delegati. 24
U Hrvatskoj su socijaldemokratske organizacije u Dalmaciji
i Slavoniji posvecivale vecu paznju organizovanom radu sa zenama.
U vukovarskoj organizaciji stranke bio je veci broj zena. Zemaljska
konferencija SDS u Zagrebu odr:Zana je 26-28. januara 1919. godine. Posle povratka vukovarskih delegata sa ove Konferencije
odrzana je partijska skupstina u Vukovaru. Na skupstini je imenovano rukovodstvo u koje su usle: Marija Rakic, Marija Mudri,
Lina Asedi, Kata Kramer i Ana Zuljevic. Nesta kasnije pocinje
aktivnost zena u Osijeku. Sredinom marta 1919. godine odrzani su
sastanci zenskih sekcija Socijaldemokratske stranke, kojima su prisustvovale skoro sve sindikalno organizovane zene. Raspravljalo
22
IVlasti
>SU
zabraniJ.e IDICLdaWlje Kongresa ujeddmjenja u Brodru pa je
kangres odrr~an u Beogra·du.
'
23
Glas sl.obode, 76, 3. april 1919: 78, 5. april 1919, i '82, 10. aprU 1919.
24 lst-o, 173, 9. oktobar 1919.
74
se 0 potrebi zenske politicke organizaClJe i 0 aktivnostima zena
u postojecim strukovnim sindikalnim savezima. 25
Pocetkom 1919. godine zene u Splitu radile su organizovano
pod rukovodstvom Socijaldemokratske stranke Dalmacije. U svim
akcijama one su podr:Zavale stavove Partije i zajedno s muskarcima
isle u borbu za poboljsanje polozaja radnicke klase. Na Pokrajinskoj
konferenciji Socijaldemokratske stranke za Dalmaciju, koja je odrzana u Splitu 25. marta 1919, zene su dale posebnu izjavu koja
ukazuje na njihove odlucne, revolucionarne stavove. Ta izjava glasi:
,Mi, zene, koje smo dosle do spoznanja, da spas celog covjecanstva
lezi jedino u ideji komunizma, odlucno odbijamo od sebe niske
podvale i izvrtanja budoaskih stranaka, kao da ruski boljsevizam,
a prema tome i komunisticki pokret ostalih zemalja tezi za prostitucijom zena. S gnusanjem smo procitale sramotni clanak Novoga
doba od 24. ozujka, kojim taj vladin listie gadnim izvrtanjem cinjenica nastoji odvratiti svjesne majke, zene i djevojke od komunistickog pokreta.
Mi, zene, koje se dosad nalazimo u socijalistickom kolu, svecano izjavljujemo, da vise necemo dati da. nas izrabljuju i zavaravaju sebicni predstavnici kapitalistickog i feudalnog reZi.ma. Ti nas
farizeji, koji su u proslosti, a to cine i u sadasnjosti, zenu smatrali
jedino predmetom svoje niske pohote, sada opet nastoje da skrenu
s pravoga puta. No mi vam ovdje garantiramo, da im to nece uspeti.
Mi, zene, necemo vise da budemo kukavice, necemo vise stajati
po strani, nego Cemo zajedno s naSom braCom i s naSim muZevima,
rame uz rame, zaci u veliku borbu za jos vece ideale komunizma.
Da Zivi TreCa internacionala!" 26
Zene su u Hrvatskoj, kao i u drugim krajevima nase zemlje,
ucestvovale u mnogim tarifnim i strajkackim akcijama u periodu
neposredno posle rata. Radnice Fabrike cigara u Zagrebu trazile
su da im se dodeli jednokratna pomoc, koju su primale prethodnih
godina. Posta do 21. januara 1919. godine nisu dobile odgovor, kako
je to zahtevom postavljeno, one su sutradan stupile u strajk. 27
Pocetkom februara 1919. godine organizovan je generalni
strajk u Krizevcima u kojem su ucestvovali svi radnici, kao i najmlada sekcija sluzavki, sobarica i kuvarica. Strajkaci su zahtevali
poboljsanje materijalnog polozaja radnicke klase. Strajkacki odbor
je stampao 500 letaka, koji su rasturani po radionicama i preduzecima. Za vreme strajka odrzan je veliki zbor na kome je posle izlaganja govornika doneta rezolucija u kojoj se, pored ostalog, trazi
ujedinjenje sa srbijanskom i bosanskom Socijaldemokratskom partijom.28
Iz Hrvatske je nekoliko zena bilo na Kongresu ujedinjenja
u Beogradu. Od 30 delegata iz Zagreba bile su dve zene, i to: Iza
Ilijic, studentkinja, i Marija Semani, privatna cinovnica, iz Osijeka
25 Jos•ip Caz'i, Vukova-r u. klasnoj borbi, Zagreb, 1955, 85; RadniCke
r..ovine, 11, Osijek. 13. -rJtaTt 1919: 12, 20. mart 1919.
28 RaclniCke novine, gJa.silo Socijalnodemokr.atslke stlranrke Dalmacije, 17,
Spliit, 29. mart 1919; Zene Hrvatske u radniCkom pokretu . .. , 55.
27 ·CJto6o0a, 8, 23. ja'H.yap 1919.
28 Isto, 24, 4. mart 1919.
75
�- Adela Pavosevic i Marija Sukic i iz karlovca - Marija Dvorzak." Adela Pavosevic30 bila je istaknuti rukovodilac radnickog
pokreta i kasnije.
U Ljubljani je 25. marta 1919. odrllana Okruzna konferencija
zena, koju je otvorio Anton Stebi u ime Izvrsnog odbora Jugoslovenske socijaldemokratske stranke, a predsedavala je Marica Urbanceva. Raspravljano je o politickim pravima zena i organizacionim
problemima. Naglasena je borba zena za politicku, socijalnu i kulturnu ravnopravnost. Zena vrsi najtezi poziv - materinstvo. Ona
mora raditi najteze poslove u drustvu, i to osam sati u tvornici i
osam sati kod kuce. Usled toga je zanemaren odgoj njene dece.
Marija Rakovec je govorila o ucescu zena u ratu naglasavajuci da
su one bile sposobne za sve vrste poslova, pa samim tim treba da
dobiju i politicka prava. Alojzija Stebi je pozvala zene da ne dozvole da budu zapostavljene - proleterka mora da se bori sama za
jednaka politicka prava. Na socijalnom polju zene su ocekivale
zbrinjavanje trudnica i novorodencadi. Ona je pozvala radnice da
se organizuju u Jugoslovensku socijaldemokratsku stranku. Zatim
su govorile Brezarjeva i Fani Makuc.
Posle rasprave o pravima i duznostima zena, Konferencij a je
usvojila Rezoluciju:
tJ poiitickom zivotu zene su aktivno ucestvovale. One su na
javnim zborovima i kroz napise u stampi vise puta isticale potrebu
da se odmah na sledecim izborima da pravo glasa zenama.
Radnice u Sloveniji uClanjuju se u sve sindikalne saveze.
U aprilu 1919. bilo je organizovano:
Tipografi
Rudani
Metalci
ZelezniCari
Drvodeljci
HemiCari
KoZari
ProizvodaCi Zivotnih namirnica
SivaCi
Kelneri
ObuCari
Gradevinalri
Berberi
Knjigovesci
Stamparsko osoMje
1. Zene zahtevaju politicku, socijalnu i kulturnu ravnopravnost.
2. Organizacije zena treba da se prosire po celoj Sloveniji
i u tu svrhu da se sazove sira konferencija u Ljubljani.
3. Zene treba da se obrazuju i usvoje ideje socijalizma:
da se u listu Naprej vise iznose problemi i :i'il:d zena. Povremeno
treba da se izdaju propagandne publikacije uz nisku cenu. ~
4. Prvi maj zene radnice svecano ce proslaviti.31
Ulmpno:
svetskog
.r~ata
vriSla radnJ(jkom pokretu
ti.
u njemu aktivno IU!Cestvoval,a do
kraja Zivota; o!'lgani2iov,ala tStrajkove i demonstracije ru Osijek.u i kao dohar
agitator •Cesbo listupala n,a ra:zmim lkonferencij:ama •i Slru.povima; zalagala se
za emancipadju Zena i ruCestvovala u 'organizovanju Zen:s\kih •seke<ija u Osij eku;
avgusta 'i novembra 1919. hapBena ii rliadr~ana neko vreme u zatvol'!U; [)O'd prismotrorn ipoldcije hila je d lklasnije 1 tponovo j.e 'UibarpSena; uCestv:ovala kao
delegat partijske organil)acije iz :Osijeka na Kongresu ujedinjen}a, .aprhla 1919,
i na 'Drrugom ·kongresu KPJ, jru.na 1920. 1godine. Na plena.rnoj ;gednici Zena
komunilsta, kioja je odrZama 23. juna, u toam ra;da Kongresa referisaJ.ra. je o radu
Zena u HVV"atskoj; bila Clm1 Mesnag sekretardjata :lena ~om.ru.rnista ru. Osijeku;
oktobro 1920, na Oblasnoj .parbij:Sikoj :konferenciji u Os·ijetklu, izaibrana u IzvrSni
odibor Obla~snog partijskog veCa; od 1922. Clan Gradskog ikom.iteta KPJ
u ·Osijeku, a zatim neko v·reme - predsednilk i sekretar Mesnog radniCkog
sitndilkalJn.og 1veCa; maja 1923. izabrana za zamenika ·01ana CenWalrnog partijskog veta KPJ, a 1924. - u Zemaljsko veCe Nezavisne radnQ;Ctke partije Jugos1a:vije; njen svakodnevni ·m:d poHcija je primeC.ivala i zbo1g toga su j-e nazivali
osjeOka Roza Imksemburg.
s1 NapTed, 73, 31. mart 1919.
76
123
7109
3 035
Broj Olanova
Zena
500
500
3 234
497
863
973
538
121
174
69
189
160
64
69
37
138
171
642
34
26
6
82
6
30
17 514
1965
38
Ukupno je sindikalno organizovanih radnika u Sloveniji bilo
19 479. 32
2. Zene u radnickom pokretu od kongresa
ujedinjenja do Obznane
----
29 Drza,v:ni al'hiv, Zagreb (u daljem -terkstru: DA Zgb.) Pr. zv, 4-1/3366-1919, Arhivsf:i vjesnik, 2, Zagreb, 1959, 79 i 80c DA 2lgb., Pr. ZV, 6-14/175-4132-9549-8606/1919; Arhivsk1 vjesnik, 2 od 1959, 182-183; PaOHu-ttx:e uoeuue, 91, 15. anpu.11. 1919; 87, 11. anpu.a 1919.
30
Adela PavoSeviC (1897~1928) - zaVTSila Vi.Su dev-o_jaC'ku Skolu i radila
kao knjigovoda u Konzumnoj zadru·zi "Narprijed" u Osijeiku; Zia vreme p.rvog
Broj CJ:anova
mu-S:karaoa
Profesija
1
l
i
U Beogradu je od 20. do 23. aprila 1919. godine oddan Kongres ujedinjenja na kojem je doslo do stvaranja Socijalisticke radnicke partije Jugoslavije (komunista). Partija se borila za ravnopravan polozaj zene u drustvu, sto je postavljeno i u kongresnim dokumentima. U Podlozi ujedinjenja stoji: ,SRPJ-komunisti - ne
bore se, dakle, za nove povlastice i preimucstva vee za ukidanje
klasne vladavine, pa i samih klasa, a za jednaka prava i jednake
duznosti sviju, bez razlike pola i porekla". U Prakticnom akcionom
programu se predvida: ,Najpunija politicka i pravna jednakost
svih gradana bez razlike pola. Aktivno i pasivno izborno pravo
svakog gradanina i gradanke starih 20 godina". Statut precizira da
Kongres Partije saCinjavaju, pored ostalih, i ,dva izaslanika Centralnog sekretarijata zena".33
Na Kongresu ujedinjenja ucestvovale su zene delegati iz
Srbije, Hrvatske i Bosne. Neke ad njih uzele su ucesca u diskusiji
na sednicama Kongresa. Milica Durie je na trecoj sednici referisaia
142, 17. jyn 1919.
as Istorijski arhiv KPJ {ru daljem tek!stu IAKPJ), tom II, Beograd, 1949,
12, 14, 17.
a2 Pad:H.U'l£Ke noaune,
77
�o Statutu Partije i vise puta je uzimal~ rec u diskusiji o ovom
pitanju.••
K
d .I
d . • .
I" ··t
.•!. .
I na samom ongresu os a su o IzrazaJa raz ICI a m1s JenJa
u pogledu ravnopravnosti zena. Delegat Mi!ivoje Tadic je na sestoj
sednici Kongresa izjavio da ,zenama ne bi trebalo dati pravo glasa,
jer su konzervativne". Delegati su na ovo negodovali. Na istoj sednici Ljubica Zlatanovic je u svom izlaganju energicno protestovala
protiv Tadicevog predloga. 35
Za vreme Kongresa ujedinjenja odrzana je 20. aprila naveee
Konferencija zena socijalista (komunista) na kojoj je izvrseno ujedinjenje svih zenskih socijalistickih pokreta u jedinstveni zenski
socijalisticki (komunisticki) pokret Jugoslavije. Konferenciju zena
otvorila je i pozdravila Draga Stefanovic, sekretar Pokrajinskog
sekretarijata zena socijaldemokrata Srbije. Ona je •govorila o teskom polozaju zena za vreme rata i njihovom ucescu u resavanju
zivotnih problema. Posebno je istakla znacaj aktivnosti zena u drustveno-politickom zivotu i duznost komunista da ih organizuju i
socijalisticki prosvecuju. Zatim je Milica Eluric govorila o zaposljavanju zena, koje su se u odnosu na stanje pre rata ukljucile u velikom broju u privredu; o obnavljanju starih organizacija i osnivanju novih, nagla5avajuci da su oni, i pored svih teskoca, uspeli
da u Beogradu organizuju 2 000 radnica u sindikate i 400 u Partiju;
o potrebi ujedinjenja radnickog pokreta i zadacima koji stoje pred
ujedinjenom organizacijom.
Na Konferenciji je izvrsen izbor Centralnog sekretarijata zena
socijaJista-komunista i reseno da se sto pre pokrene Jist Jea1ta1GOCT,
organ zena socijalista-komunista Jugoslavije. Milica Eluric procitala
je Nacrt statuta zena socijalista-komunista, nap'6'tninjuci da je njegova osnova ista kao i Statuta SRPJ (k). Konferencija je jednoglasno usvojila Statut. 36
,Zene socijalisti (komunisti)" - kaze se u Statutu - ,usvajaju maksimalni i minimalni program Partije komunista Jugoslavije i smatraju sebe kao deo partijske celiiie. U isto doba one iskljucuju svaku zasebnu organizaciju zena, a sebe smatraju tehnickim
- izvrsnim odborom u agitaciji i organizaciji zena".
Prema odredbama Statuta, Zemaljska konferencija bira Centralni sekretarijat zena socijalista (komunista) u kojem su prema
broju organizovanih zena proporcionalno zastupljene sve pokrajine.
Zatim je predvideno formiranje osam pokrajinskih sekretarijata,
i to: u Beogradu, Sarajevu, Skoplju, Zagrebu, Osijeku, Novom Sadu,
Splitu i Cetinju. Broj clanova pokrajinskog sekretarijata zavisi od
broja organizovanih zena u partijske i sindikalne organizacije u
pokrajini. Pored pokrajinskih sekretarijata, Statutom je predvideno
osnivanje mesnih sekretarijata (u mestima gde ima organizovanih
zena) ako partijska organizacija smatra da je to potrebno. Zadatak
mesnih sekretarijata je da okupe sto vise zena u partijske i sindikalne organizacije i da vrse agitaciono-propagandni rad medu zes.t Paduu-tt.?<:e uoau.ue, 101, 26. anpuA 1919.
35 il!Sto, 108, 8. maj 1919.
s6 lst'O, 113, 13. maj 1919.
78
nama. Mesni sekretarijati treba da osnivaju svoja poverenistva ti
selima kad se za to ukazu potrebe i mogucnosti. Prema instrukcijama
Cer.'~r":lnog parti~skog ':'eca. SRPJ (k), Centralni sekretarijat zena
SOCIJaJista-komumsta daJe d1rektive za ce]okupni rad zena.
•. , Drugi.deo. Statuta s~ odnosi na osnivanje ,Organizacije mlad~ZI . SpeciJalr.'; zadatak zens.~og pokreta je ~io okupljanje i orgamzovanJe radmcke dece u decJe grupe ,Buducnost". Prema decjem
uzrastu, organizuju se tri grupe: u prvu se ukljucuju deca od 7 do
9 god~na, u .drugu - od 9 do 11 i u trecu - od 11 do 15 godina.
Predv1deno Je da se u grupama organizuju. naroCiti kursevi po modernim pedagoskim nacelima, da se osnuje ornladinska citaonica
pozoriste i pevacki hor.
'
Na sindikalnom Kongresu ujedinjenja, koji je odr!lan 23. aprila, Ljubica Cukovic i Sofija Levi izabrane su za sekretare Kongresa, a Draga Stefanovic za clana Centralnog radnickog sindikalnog veca. Prilikom konstituisanja ona je izabrana i za Clana Izvrsnog odbora CRSVJ.37
Posle Kongresa Centralni sekretarijat zena usmerio je sav
rad na organizovanje i socijalisticko prosvecivanje zena. Pocetkom
jula .. Izvrsni odbor Centralnog sekretarijata zena ,umoljava sve
parhJske organizacije u untrasnjosti da odrze zborove zena i da
izaber:'. c:pravu mjesnog sekretarijata ... " 38 Neki pokrajinski sekretanJatl zena odmah su poceli aktivno raditi na sprovodenju ovog
zadatka.
. . U Srb~ji se ':'ec u !~to 1919. godine pristupilo obnavljanju stanh I_org~~IzovanJU. n?vih mesnih. sekretarijata zena. U partijskoj
orgamzaCIJI u J agodtm bile su 52 zene. One su 7. jula oddale Konferenciju zena na kojoj su donele odluku da se zene Clanovi Partije
grupisu u svoju sekciju. Na istom skupu izabrana je Privremena
uprava." To su 20. jula ucinili zene clanovi SRPJ (k) u Mladenovcu ..•.• .Partijska organizacija Nisa oddala je krajem jula zbor' zena
~OJ! Je Y.rlo ?obro uspeo. Na zboru je obnovljen mesni sekretarijat
zena koJI ]e 1zabran u februaru iste godine. 41 U Zajeearu je, takode
partijska organizacija odrzala zbor zena na kojem je izabran mesni
sekretarijat zena. 42 U Sapcu je bilo najvise organizovanih zena. One
37
listo, 100, 28. april 19-19, i 106, 5. maj 1919.
!ISto, 167, 16. jut 1919.
39
••
...
u Srbi'ji ISU u nek!i~ mesttima Sekretarijat Ze11ta nazivali Urpravom
sekC~J€ zena ..
Upravu sekCIJe ru Jragodi~.t:i i'Zabr~n~ ~: M. TJ:epCrunin, pre:dsedrnik, R. Ml!mc, SE!ikretar, Anlka Dordevic, b}agaJn]k i 1Clanov1: Anka LeSa:k
!\Hleva f>akiC i Stam.,a SabljiC. {Paduu'tt?Ce uoaune, 165 13 jy.fl, 1919' ARP'
Se6amje Drage Ste:fiarr:t<>Wc, MG-III-8-9/1.) .
'
.
'
'
40
•
U Upr<a•VlU sekci}e u Mladenovcu iz<llbrone 'SU S. JovanJCeviC predsednilk:
K. Milov~·oviC, s~r~r, J. Radu'laviC, 1blagajnik, ~Za z-amenice:
Mtlenkiovic:
~· ZeCev1c, a.. U fml:anSFJ'W:':l k~t11olu J. ~retiC i S. LuCiC. (ARP, Sveska z,apisnilka. sa sedmca Sekretaru]1ata zena Srb1)e, :str. 178 i PaOnu'ltxe uoauue, 176
27. JY.II 1919.)
'
41
U Sekretarijat ISU dzabrane: 2ivtka JanJroviC, Jelena PetroviC Katica
V:ajldiC, Olg-a PaviCeviC, Kosara PejkoviC 1 M:hlika AndeHroviC a u f·in~n.sij·gkiu
kontrolu: Dava AtanasijeviC, Natalija Kos·trl.C i Jelena AndelikoviC. (Padn.u-ttxe
uoauue, 196, 20. aazycT 1919.)
38
u:
r
J:
79
�su nekoliko puta u toku 1919. godine po~ivaie Clanove Pokrajinskog
sekretarijata zena na svoje zborove. Zboru zena u Valjevu, 10. avgusta, prisustvovale su 24 radnice, od kojih 10 Clanova Partije. Na
skupu je bila Sofija Levi, Clan Pokrajinskog sekretarijata zena. Ona
ih je upoznala sa razvitkom zenskog pokreta u Srbiji i dala uputstva
za dalji rad. 43
Na sednici Pokrajinskog sekretarijata zena, koja je odrzana
pocetkom septembra 1919. godine, Draga Stefanovic je upoznala
Clanove sa pismom zena iz Jagodine u kojem izvestavaju da su
odr2ale tri konferencije, osam redovnih i tri vanredne sednice.
Osnovale su posebnu biblioteku koja sluzi za prosvecivanje i kulturno uzdizanje zena. U isto vreme odrzale su dve priredbe. U pismu
se dalje govori o nezaposlenosti koja naroCito otellava polozaj zena.
Sekretarijat zena u Jagodini je predvideo u plam1 rada organizovanje i vaspitavanje radnicke dece. Na istoj sednici je zakljuceno
da se putem cescih pisama daju uputstva za rad sa zenama u unutrasnjosti.'4
Do polovine 1920. godine osnovani su sekretarijati zena komunista u jos nekim mestima, tako da su u Srbiji uoci odr2avanja
Drugog kongresa KPJ delovali Pokrajinski sekretarijat zena komunista, Poverenistvo zena. u Smederevu i mesni sekretarijati u Mladenovcu, Jagodini, Valjevu, NiSu, Uzicu, Zajecaru, Pirotu i Sapcu
sa ukupno 817 clanica SRPJ (k). U ovim mestima bilo je gotovo
700 zena koje SU cita!e list JeiJHaKOCT. 45
U Vojvodini je, prema secanju ucesnika, bio razvijen zenski
komunisticki pokret. Medutim, nedostaje dovoljno izvorne grade
na osnovu koje bismo to dokazali. Pred odr2avanje Drugog kongresa u Novom Sadu postojalo je PoverenistvD zena komunista i
oko stotinu zena bilo je u Partiji. 4 ~ Dvadeset devetog jula 1920. u
Radnickom domu u Novom Sadu odrzana je Konferencija zena na
kojoj je bilo 80 ucesnica. Najpre je govoreno o polozaju zena u
drust\Tu, a zatim je izabrana Uprava sekcije zena. 47
Pored Novog Sada, zenski pokret bio je razvijen i u Velikom
Beckereku (Zrenjaninu}, gde je bilo vise preduzeca u kojima su
radile i zene. Sekretarijat zena komunista uz pomoc partijske organizacije aktivno je radio na okupljanju, vaspitanju i politickom
obrazovanju zena. U drugoj polovini 1920. godine zene u Velikom
42 Za ISek!retara je izafbrana Mitra Kotarac, rza blaga.jnika Mlilka VuCa m ·Olanove - Rajna LaziC, Dara JovanoviC ·i Lepooav:a 8takiC. (Pai)nu~'Ke 1WBUUe, 196, 20. aezycx 1919.)
4 3 ARP, SveSka zap:isnilka ·sa :sednica Sekrebarijaila Zena Sf!bije, 179 i 184.
4 4 ARP, Sv;eska z.aa>isnilk:a sa sednica Selm'etarjj<ata Zena Srbije, 191;
seCanje Drage Stefan1oviC, MG-III-8-9/1.
4 5 Jedua-Kocx, 6, 15. jyu 1920; Pa0UU"t£1Ce 'IWBU'Ite, 145, 17. jyn 1920.
<16 JeQuaKOCT, 6, 15. jyn 1920; 11, 1. de~e.-K6ap 1920; rpaj_ja 3a UCTOpUjy
~oviC,
BojaoOuue, Ko..«yuucTtt'lf.Ka napxuja u peBDJ!.Yt4UOuapuu pa(htU'ti.'KU nox:peT y
BojaodU'H?A. 1919-1941, TOM I, 1919-1929, Hos11 Ca;q, CpeMcKI1 Kap.rroBIJ.H,
1971, 210.
47 U Upravu .sekcije 'izabrane :su Jrulka Mrunoj}oviC, Julk-a Juhas, Terezija
KauCiC, Terezi-ja Stamt:, M;a,gda Oster, Etelikls Hajdn i Evica Lazaxev:i.C. (PaiJ~
'HW£KU .tz;u.cT, opraH KoMyiU:tCTWIKe napTuje Jyroc.rrasJ1je, 45, Ho:su Ca.n:, 1. aazycT
1920; JeiJuax:ocT, 9, 1. cenTe.M.6ap 1920; Tpaba 3a ucTopujy Bojaodune, n.d.,
142, 143.)
80
Beckereku masovno pristupaju radnickom pokretu. krajem godine
bilo je u ovom mestu oko 400 zena u Partiji. 48 Prema secanju Julke
Manojlovic, koja je tada bila rukovodilac zenskog pokreta u Vojvodini, u ovom periodu organizovane su grupe zena komunista u Novom Sadu, Temerinu, Petrovaradinu, Subotici, Melencima, Kumanima, Curugu, Kisacu .itd. 49
U toku 1919. godine u Makedoniji nije bilo organizovanog
rada sa zenama. Tek u zimu 1920. godine, posle formiranja Pokrajinskog partijskog sekretarijata za Makedoniju i Staru Srbiju, pristupa se organizovanju mesnih sekretarijata zena.
N a zboru zena odrzanom 29. februara 1920. godine u Radnickom domu u Skoplju, govoreno je o potrebi organizacije zena komunista, prihvacen je Statut zena socijalista-komunista i izabran
Mesni sekretarijat zena komunista. Sekretarijatu je postavljen zadatak ,da saziva cesce zborove i predavanja u cilju agitacije i
osposobljavanja zena za borbu u redovima proletarijata 50
Prema izvestaju Centralnog sekretarijata zena komunista Jugoslavije, objavljenom pred Vukovarski kongres, u Makedoniji je
postojao Pokrajinski sekretarijat zena komunista."
U Radnickom domu u Skoplju odrzan je 29. avgusta 1920.
zbor zena komunista na kojem je izabran nov Mesni sekretarijat
zena. 52 Prema podacima u listu JeonaKOCT, br. 10, sastanak zena
na kojem je izabran Mesni sekretarijat odrzan je mesec dana
ranije.
U Kavadarcima je 12. septembra 1920. godine oddana godisnja
skupstina partijske organizacije na kojoj je izabrana nova uprava.
Istoga dana odrzana je i skupstina zena na kojoj je izabran Sekretarijat zena komunista. 53
Pokrajinski sekretarijat zena socijalista-komunista za Bosnu
i Hercegovinu oddao je u Sarajevu 11. septembra 1919. godine
godisnju skupstinu na kojoj je podnesen izvestaj o radu; diskutovano je o socijalistickoj propagandi i izvrsen je izbor sekretarijata.
Izvestaj o radu podnela je Ljubica Cukovic. Ona je govorila o ulozi
zene u ratu; o obnavljanju zenskog pokreta; o I konferenciji zena,
12. marta 1918. godine, na kojoj je izabran Odbor od sedam drugarica; o pomoCi Zenske organizacije Zenama Ciji su muZevi i hranitelji bili u vojsci; o proslavi Dana zena; o skupovima zena na kojima
se raspravljalo o svakodnevnim problemima; o potpomaganju socijaJednanocT, 11, 1. 0e1{eJo£6ap 1920.
AIRPS - Se6anje .Ju~ke McmojJ:o'ViC_,Laza.reviC.
50 Prema ·podaci,ma u Co~ujaJ1.UCTU'1£'KOj 30pu, 14, zbor :lena komuni'Sta
IU .SkQpllju, na 1 ojem j.e 11ia:brana rnova uprava, odrZcm je 14. marta 19·20. (Cpwu.k
ja.nucTu'ltxa 3opa, 8, CKorrJbe, 25. r;Pe6pyap 1920; 9, 29. Q)e6pyap 1920; McTopujc'ICu apxua KIJM, TOM I, Kffi. 1, 104.)
5l JeiJUa'KOCT, 6, 15. jy'li. 1920.
52 U Sekretarijat su uSle: Caja Tasi6eVIa, Darinka StojanoviC, Le:posava
Sto}anoviC, Kostad:ina F.i!lipoviC, Rosa BlavoviC (PJarvev:a), Katica DordevliC i
A!na f}ordeviC. (Co~ujaJZUCTU'1£1<:a 3opa, 66, 27. as~y·cT 1920; 67, 28. aazycT 1920;
76, 11. cenTe.MDap 1920; JeiJ'Ha'ICOCT, 10, 11. oxTo6ap 1920.
53 U Sekretarijat iSU iza:brane: Limb-a Goren.CeviC, RJodna Ma1lk:O'ViC, Zora
Resa:v~ka, Fr:ooa 9arndureviCeva, Jordanka Resav.ska i Mar:a MatkovliC. (VfcTo~
48
49
pujC'ICU apxua KIIM, TOM I, Kffi. 2, 656.)
81
�listicke 1\tampe; o prlreilivanju raznih' priredaba i u~estvovanju
u kulturno-prosvetnom radnickom drustvu ,Proleter"; o prvomajskim progonima i o obrazovanju grupe socijalisticke mladezi ,Buducnost". Anka Tame! je govorila o znacaju socijalisticke stampe.
Posle izlaganja i diskusije izabran je Pokrajinski sekretarijat zena
komunista u koji su usle: Anka Tamel, Ljubica Cukovic, Lucija
Pazin, Drag a Crnkovic, Marica Pavic, Stefa Krsulj, Vilma J andrka,
Luca Sler, Katarina Simic, Ljubica Biljan, Marica Pticek, Stoja
Zagorac, Marija Tosoni i Ana Matuh. 54
Pokrajinski sekretarijat zena organizovao je rad zena u nekoliko mesta u Bosni. N a radnickoj skupstini u Travniku, pocetkom
marta 1919, Lucija Pazin, clan Pokrajinskog sekretarijata zena,
govorila je o zenskom pitanju i socijalnoj demokratiji.55
Na osnovu Statuta, u jesen 1919. godine, poi!elo se sa formiranjem mesnih sekretarijata zena u BiH. U Derventi je 9. avgusta
odrzana Konferencija zena na kojoj je bilo prisutno 60 drugarica.
Vilma Jandrka, clan Pokrajinskog sekretarijata zena, odrzala je
referat 0 ucescu zena u privredi i ukazala na potrebu da se zene
ukljuce u socijalisticke organizacije. Posle referata i diskusije izabran je Mesni sekretarijat zena. 56
Na poziv zena iz Doboja, Anka Tame!, predsednica Pokrajinskog sekretarijata zena, formirala je Mesni sekretarijat zena. Osamnaestog oktobra oddan je pripremni sastanak, au nedelju po podne
sira Konferencija zena. Konferenciju je u ime Mesnog odbora Partije pozdravio Franjo Kopic. Glavni referent hila je Anka Tamel.'7
U Zenici je 19. oktobra oddana Konferencija zena koje su
organizovane u Partiji. Na Konferenciji se u,prisustvu 120 ucesnica raspravljalo o znacaju i potrebi organizovanog rada sa zenama,
primanju pravila i izboru mesnog sekretarijata. Na kraju je izabran
Mesni sekretarijat zena socijalista (komunista).'8
Mesni odbor Partije u Jajcu odrzao je 23. oktobra veoma uspelu
Konferenciju zena na kojoj je izabran Mesni sekretarijat zena socijalista (komunista).'9
Rad na ucvrsCivanju i organizacionom jacanju zenskog pokreta
u BiH nastavljen je i u 1920. godini. U Banjoj Luci je 14. marta
Glas slobode, 147, 7. septembar 1919; 173, 9. oktobar 1919.
" Isto, 55, 8. mart 1919.
56 U Sekretarri'jat su 'iza'b!'lane: Anka ,Cerni, sakretar, K!atica Ta:baS, bilagajnik, Anka LediC i Anlkla Certkovski, l!'evizori. (Glas slobode, 146, 5. septembar
1919; 185, 23. septembar 1919.)
57 U Selkretarijat su uSle: :Kiatioa V.rdoljalk, M·aZerillta Cerni, M.arija Lesar,
Em.it11ja Oliv•a, VaUer-ija Vruk, Ma'l'lija Sal•ai i A:nka Maza,ki,jev:iC. (Glas sloOode,
191, 30. oktobar 1919.)
54
5s U Setkr:etarijat 1su i:zlabrane: NataS.a Larpa.Ce!k:, Eveli·na Egjend, liuaija
Ive1jiC, Kazimixa I.JU'bter 'i M!atilda Sandrk. {DrZavtni aoc:hiiv Sa·r.ajev·o (u daJ.jem
tekstu: DAS), ZV, Prez. -br. 3843/1920; Glas slobode, 191, 30. oktobar 1919.)
59 U Selm'etarijat ·su rUJSle: 8ofi1,a Hutz, 1Sekiretar, Antoni}a JaZ.abei.k, blagajnik:, Alna Fr.aniC, Tereza Rubdn, StaJna Tautel'llnan, Lucija Vulk:adin ri. Mara
JuranoviC, odtbornici. .(Glas slobode, 211, 25. novembar 1919.)
82
·'. ·!
!1
odrzana Kon:ferencija zena na koju je doslo vise od 40 drugarica; ·
izabran je Mesni sekretarijat zena. 60
U Tuzli je takode izabran Mesni sekretarijat zena. Milka
Trifkovic je izabrana za blagajnika Mesnog sekretarijata partijske
organizacije u Tuzli, a Julka Vikic iz Kreke i Angela Kranjcec iz
Tuzle za poverenice, koje su primale Clanarinu i pretplatu za listove
JeiluanocT i ByilyhuocT. Jula 1920. u mesnoj partijskoj organizaciji
Tuzle od 800 Clanova Partije bilo je 100 zena. One su se narocito
isticale u priredivanju ,crvenih nedelja" i prikupljanju priloga za
G!as s!obode."
Do polovine 1920. godine formirani su mesni sekretarijati zena
u jos nekim radnickim centrima. U izvestaju Sekretarijata Pokrajinskog izvrsnog odbora SRPJ (k) za BiH navodi se da je uoci oddavanja Drugog kongresa KPJ u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori
bilo 7 424 Clana Partije i 24 687 sindikalno organizovanih radnika.
,Pokret zena povoljno se razvija. Medu gornjim clanovima ima
1 200 zenskih; u Sarajevu 450, a u drugim mestima ostalo. Narocito
agitaciju medu zenama vodi Pokrajinski sekretarijat zena socijalista (komunista) u Sarajevu sa svojim mesnim sekretarijatima u Banjoj Luci, Zenici, Mostaru, Tuzli, Jajcu, Derventi, Doboju i Bugojnu".62
Medu delegatima Bosne i Hercegovine za Vukovarski kongres
KP J bilo j e i pet zena. 63
Pokrajinski sekretarijat zena komunista pripremao je svoju
godisnju skupstinu koja je bila zakazana za 9. avgust sa dnevnim
redom: 1. izvestaj sekretara, blagajnika i kontrolne komisije; 2. izvestaj s plenarne ·sednice u Vukovaru; 3. organizacija zena i 4. biranje novog sekretarijata. 64 Medutim, nema podataka o odrzavanju
te skupstine.
U radu sa zenama u Dalmaciji ucinjeni su u ovom periodu
ozbiljni napori i postignuti vidni rezultati. Sekretarijat zena komunista u Splitu odrzao je vise sastanaka na kojima su raspravljani
aktuelni problemi za koje su zene bile zainteresovane. Na sednici
Centralnog sekretarijata zena komunista, koja je odrzana 18. septembra 1919, procitano je pismo iz Splita u kojem se govori da je
zenska socijalisticka organizacija oddala 25. avgusta svoju konferenciju na kojoj se raspravljalo o jacanju i unapredenju organizacije zena socijalista-komunista. Na Konferenciji je, prema Statutu,
izabran Pokrajinski sekretarijat zena za Dalmaciju. U istom pismu
zene iz Splita ,mole da im se posalju uputstva za rad, statut donesen
na kongresu, uputstva za rad s omladinom, brosure i koji dramski
komad". 65
60 U Selkretarijat ~e-na 'SIU izahrane: J,osirpa La,strh!
pred:sednilk, Stefa
K:rekiiC, sclcreta!l", Mara MaC'l{liC, blagajnik, Mar-ij.a FiSer, K,afica JukiC 1 Bosiljika
MitrovdC, ,OidJbornice. i(DAS, ZV, Prez. br. 3843/1920: Glas slobode, 6-8, 30.
mart 1920.)
61 Glas slobode, 103, 15. maj 1920; 163, 3. avgust 1920.
62 Isto, 121, 10. jun 1920.
" ARP, II-1h od 60-66.
"' Glas slobode, 167, 7. avgust 1920.
65 ARP Sveska zapiSlllilka sa 1sednica Selkretarijata Zena Srbije, 194.
83
�---
--------------------------
------------~~-
tr
.
.
.
.
-
.
~
Splitu je 21. marta 1920. godine oddan veoma uspeo sastanak zena komunista, koji je otvorila Zorka Folic i govorila o ulozi
zene u drustvu. Sa sastanka je upucen pozdravni telegram Centralnom sekretarijatu zena komunista u Beogradu, a zatim se preslo
na upisivanje novih Clanica u organizaciju. 66
Do polovine 1920. u Dalmaciji su, pored Pokrajinskog sekretarijata zena, postojali i mesni sekretarijati zena u Splitu (170 cianova), Puciscu (50 clanova) i Makarskoj (40 Clanova). 67
U Hrvatskoj i Slavoniji pristupilo se organizovanju mesnih
sekretarijata zena pocetkom 1920. godine. Krajem januara 1920.
godine partijska organizacija u Vukovaru organizovala je sastanak
zena. Na sastanku je govoreno o potrebi formiranja mesnog sekretarijata zena komunista i izabran je Odbor od pet ·Clanova koji ce
izvrsiti sve pripreme za realizaciju ovog zadatka. 68
Polovinom 1920. godine u Zagrebu i Slavonskom Brodu postojala su poverenistva zena, a u Vukovaru - Mesni sekretarijat zena.
Petnaestog juna oddan je sastanak mesne partijske organizacije
u Vukovaru na kome su izabrani delegati za Drugi kongres, medu
kojima i zene: Marija Rakic, Julijana Saban i Elizabeta Magic."
U Vinkovcima je Mesni sekretarijat odrzao polovinom avgusta
prvi sastanak zena na kojem se govorilo 0 borbi protiv kapitalizma.
Na skupstini od 12. septembra izvrsen je reizbor sekretarijata zena
komunista. 70
Na organizacionom oformljenju zenskog komunistickog pokreta u Sloveniji pocelo se raditi tek u drugoj polovini 1920. godine.
Posle pobede revolucionarnih snaga u radnickom pokretu
Slovenije i stvaranja nove Radnicke socijalisti~~ stranke za Sloveniju, marta 1920. godine, stvoreni su uslovi za organizovaniji rad
medu zenama. Raspolozenju zena u Sloveniji i njihovoj spremnosti
da ucestvuju u radnickom pokretu upravo je do tada nedostojala
organizovana politicka partija koja bi ih predvodila u borbi. Stoga
su zene sa odusevljenjem pozdravile osnivanje Radnicke socijalisticke stranke u Sloveniji izrazavajuci spremnost za borbu i isticuci
u svom pozdravnom pismu, upucenom Radnickoj stranci, teskoce
na koje su u svom dotadasnjem radu nailazile. ,Zenski proletarijat
odusevljeno pozdravlja stvaranje nove Radnicke socijalisticke stranke za Sloveniju s nadom da ce ta politicka stranka deo svojih snaga
staviti u sluzbu zenskog pitanja. Ogromno poverenje smo polagale
u Socijaldemokratsku stranku, ali smo se prevarile. Kada smo htele
da odrzimo zenski zbor, nismo mogle obezbediti nijednog govornika.
Zenski deo proletarijata, kao vazan deo covecanstva, bio je prepuSten sam sebi. Kako do sada nismo uCestvovale u javnom Zivotu,
06
67
• 68
Osloboctenje, 34, Split, 27. mart 1920.
Pa(h£u·ttue uoau11.e, 147, 19. jyn 1920.
RadniCka st·raZa, gJasi.l-o Socija.listiOk:e TSJdnU!k.e partije Jugpslavije (komruniista), VukovaT, 5, 1. februar 1920.
09 Jedna"KocT, 6, 15. jyu 1920; RadniCka straZa, 25, 19. jun 1920.
70
U Sekreb81l'ijat .su izlabrarne: Ma'Pija Baj:fl-ws, !predsedni'k, JuWka Pruher
sekrretar, ·MaTi,ja HusH, blagajntk, Lenka BaCin, Lhtbica Hi§, Kata Stanib Ma~
rija Kova-CeviC i -Marija Ct:.IiC. (Jedua.'IWCT, 9, 1. cenre.o~ttiap 1920; 10, 11. 'mcTo6ap 1920.)
84
ne mozemo, razume se, imati takvu politicku naobrazbu kao sto je
imaju muskarci. Stoga je utoliko veca duznost svih da nam pomognu
na svakom koraku koji sluzi opstem cilju.
Spremne smo da pomazemo i ucestvujemo, prema svojim mogucnostima, u borbi za zajednicko oslobodenje. Nedostaju nam samo
kadrovi, i to rukovodeCi koji bi nas mobilisali i pomogli u obrazovanju, sto je preduslov za sav dalji rad. Zato apelujemo na Radnicku socijalisticku stranku Slovenije da uzme u svoj program i
zensko pitanje.
Vase proleterke".
Urednistvo lista se zahvalilo na ovom pozdravu i izrazilo
spremnost da sve uCini za organizovanje svesnih Zena. 7 1
Kongres Radnicke socijalisticke stranke Slovenije, odrzan u
Ljubljani 11. aprila 1920, doneo je jednu od najvaznijih odluka da se stranka prikljuci SRPJ (k) kao njen sastavni deo. Radnicka
socijalisticka stranka posvetila je odgovarajucu paznju radu medu
zenama. Antonij a-Toncka Cec72 bila je sekretar Kongresa. N a Kongresu je podnesen kraci referat 0 zenskom pokretu.73
Posle Kongresa Partija se jos vise~ angazovala u radu medu
zenama. RdeCi prapor, organ KPJ u Sloveniji, u broju 14, objavio
je kratke podatke o organizaciji zena u J ugoslaviji, pozvao zene
komuniste da formiraju pokrajinski sekretarijat zena u Sloveniji
i da pisu za J eo1ta100CT, organ Centralnog sekretarijata zena u
Beogradu.
U Jesenicama je odrzan 12. septembra sastanak zena na kojem
se raspravljalo o polozaju zena u durstvu. Na sastanku su govorile
drugarice Lemez i Bertonceljnova. One su osudile kapltalisticki poredak u kojem zena nema najosnovnijih prava i pozvale su zene da
zajedno s muskarcima stupe u borbu za oslobodenje od eksploatatorskog rezima. Ukazano je na potrebu zajednicke borbe zena sa
svetskim proletarijatom i ucesca s muskarcima u buduCim izborima.74
U cilju organizacionog formiranj a zenskog komunistickog pokreta u Sloveniji, Partija je organizovala sastanak zena u Ljubljani
19. decembra 1920. godine, koji je otvorila Antonija Cec izlozivsi
ukratko polozaj zene u Sloveniji. U svom govoru ona je istakla potrebu jacanja zenskih organizacija, podvlaceci narocito da se zene
jedino organizovanim radom mogu izboriti za politicka prava i da
je stoga duznost svih zena da se svrstaju u jak front i da se zajedno
11
Ujedinjenje, 4, J.. jubJjana, 31. mart 1920.
Ant·onija - T::~nCka CeC - rodena je 1896. u ·T-rbovtj:u; u KPJ rprimlkasnije ·postala i •Cl-an PK KPJ za S-lo•Te:niju~ upuCena 1927. na
skolOV1anJe u Sovjetski Savez; IPO zavr.Setk.u IStudija na KoonunistiCkom uni- ,
verzite'bu tn:aaiona1nih :manjina za~pada -(KUNMZ) <radila u s-ovjetsk:im sindikatima i polith~k1m f.o:rrumima; ru Jugaslaviju 1se v.rratila 1937. i nastarvdla .ruktivno
da ra:di; ibHa Clan Sr-eskog, a zatim i Ok~nog komiteta KPS za Celje; vge
puta hapSena i -osuc'tiv:ana; poCetkom rata bila selm'etar Sre.::kog :komiteta KPS
za !Zagorje, a ,k.a:snije ·&eik·retar OkruZnog komiteta KPS za Kozjan:.siko; av.~sta
1942. Nemci 'su je ranili i .uhvatili; IPasle rdugotvajne l.i!str;age i muCenja, ·sprovedena u log01r Au.Svic, gde joe um!lla novembra 1943. Progla.Sena je za narodnog
72
yena
19~0,
heroja.
73
Nova istina, 71, Hi. april 1920; PaduwtKe H.oeune, 111, 7 . .M.aj 1920.
74
RdeCi prapor, 34, 25. septembar 1920.
·85
�-----------------------------------
/
nizaciji i kulturno-umetnickom drustvu ,Svoboda" radila je Rezka
Stenovic. One su priredivale predavanja i organizovale razne
skupove. 19
Borba za pravo glasa zena bila je u centru paZnje aktivistkinja
KPJ i radnickog pokreta. Na svim skupovima, manifestacijama i
demonstracijama zene su postavljale pitanje prava glasa. Ova je
narocito postalo aktuelno krajem 1919. i pocetkom 1920. godine, kada
su pocele diskusije o donosenju zakona za opstinske izbore. Izvrsni
odbor SRPJ (k) uputio je pocetkom januara poziv svim partijskim
organizacijama da odde predizborne zborove na kojima bi se istakla
borba Partije ,za puna politicka prava radnog naroda i za politicku
jednakost polova".•• Centralni sekretarijat zena uputio je pismo
svim pokrajinskim i mesnim sekretarijatima zena u kojem ih mali
da 24. januara odrze zborove zena na kojima ce se govoriti 0 obespravljenosti zene i istaknuti zahtev Partije ,za politicko izjednaCenje polova". 81
U toku januara 1920. godine, narocito je doslo do izrazaja
revolucionarno raspolozenje zena i njihova spremnost da se bore
za svoja politicka prava. Tih dana razvila se u Srbiji ziva diskusija
oko nacrta zakona za opstinske izbore. U Paouu<t'I<U.M uosuua.Ma
objavljen je 10. januara clanak u kojem se govori o politickim pravima zena, a sutradan, 11. januara, odrzan je veliki zbor zena u
Beogradu, na kojem se govorilo o ravnopravnosti i uopste o polozaju zene u drustvu. Radoslava Ilic upoznala je zene s pripremama
novog izbornog zakona, koji iskljucuje iz politickih prava polovinu
stanovnistva - zene. Ona je istakla ulogu zene za vreme rata, koja
je i kasnije na svim poljima javne delatnosti pokazala da je sposobna da resava sve zadatke u drustvenom zivotu. Budoazija je za
vreme rata obecavala zenama da ce resiti njihova politicka prava.
Medutim, kada je to pitanje postalo aktuelno, izgovarala se da treba
menjati Ustav, Izborni zakon itd. i da je to tesko izvrsiti. .Zene su
ostro osudile ovakvu politiku burzoazije i istakle su zahtev za puna
politicka prava. Pavle Pavlovic govorio je o zrtvama koje je Srbija
dala u toku rata; 0 ukljucenju zene u privredu, njenom interesovanju za sve drustvene probleme i potrebi da zena bude politicki
ravnopravna. 82 U Zemunu je KPJ organizovala 25. januara veliki
zbor na kome je bilo oko 2 500 prisutnih. Milica fluric govorila je
o polozaju zene u drustvu i o zahtevima Komunisticke partije koja
se jedino bori za pravilno resavanje zenskog pitanja. 83
Krajem decembra pocela je i u Bosni i Hercegovini agitacija
za opstinske izbore . .Zene su narocito bile zainteresovane za pravo
glasa i ucesce u ovim izborima. U Sarajevu su za 18. decembar 1919.
s muskarcima bore za poboljsanje svoga polozaja. Na ovom sastanku
formiran je Pripremni odbor sa zadatkom da organizuje zbor zena
proleterki. Odbor je odmah posle sastanka odrzao sednicu na kojoj
je odluceno da se odrzi zbor zena u Radnickom domu.75
Do organizacionog oformljenja zenskog komunistickog pokreta
u Sloveniji nije doslo, jer je posle deset dana usledila Obznana
kojom je zabranjen rad komunistickih organizacija.
Formiranje i rad mesnih sekretarijata zena zavisilo je od
aktivnosti pojedinih partijskih organizacija i njihovog snalazenja
u izvrsavanju odredenih zadataka. Mesni sekretarijati zena su radili na okupljanju zena u partijske i sindikalne organizacije, sirili
partijsku stampu, organizovali vaspitni rad medu zenama i nastojali
da sto veCi broj zena ucestvuje u svim akcijama. u to vreme organizovanog rada sa zenama na selu nije bilo.
Posle Kongresa ujedinjenja nastavljen je rad na organizacionom formiranju i idejno-politickom jacanju partijskih organizacija. Veci broj zena u pojedinim pokrajinama ukljucivao se u rad
partijske organizacije. Mnoge od njih stekle su odredeno politicko
i ideolosko obrazovanje. Iz sacuvanih dokumenata saznaje se da je
veci broj zena biran u partijske uprave, narocito u Srbiji, Bosni
i Makedoniji . .Zena je bilo u partijskim upravama mesnih organizacija u Beogradu, Jagodini, Zajecaru, Nisu, Pristini, Paracinu,
Sapcu, Skoplju, Bitolju, Velesu, Kumanovu, Sarajevu i Travniku.76
U nekim organizacijama zene su birane za sekretare, odnosno predsednike mesnih partijskih uprava. Tako je Katica Velie izabrana
za sekretara Uprave partijske organizacije u Nisu, Mara Strbic,
a zatim Mara Jakovljevic za predsednika Uprave u Stipu.77
U Zagrebu je 15. maja 1919. godine poC'€1a da radi Socijalisticka radnicka skola u kojoj su predavani: politicka ekonomija,
istorija klasnih borbi, razvoj socijalizma, akcioni program, sindikalni pokret itd. Skolu je pohadalo 70 slusalaca. Oni su izabrali
skolski odbor koji je upravljao skolom.78 Prema secanju Anke Supanc, u skoli je bilo 15 ili 16 zena, a ona-je bila u skolskom odboru.
Skala je radila pod rukovodstvom Mesnog odbora SRPJ (k) za Zagreb i imala je zadatak da marksisticki obrazuje kadrove.
U rudarskom basenu u Trbovlju bio je razvijen radnicki pokret. Za taj pokret vezano je ime Antonije Cec, koja je prvih meseci
1920. godine postala komunist. Zajedno s njom u partijskoj orga75 Isto, 55, 7. decembar 1920; 57, 15. decembar 1920; 58, 18. decemba.r
1920; br. 59, 22. decembar 1920.
76
Pa0u·u'l£?ee uosune, 124, 25. M.aj 1919; 139, 30. jyu; 1S9, 12. aaaycT;
118, 18 . .M.aj; 127, 29. Maj; 156, 3. jyJI,; 239, 10. 01CTo6ap; 250, 23. oxTo6ap 1919:
160, 6. jy.n,; 188, 8. aa~ycT; 189, 10. aszycT 1920; 153, 29. jy'H. 1919; 227, 25~
cenre.M6ap 1919; JifcTopujcxu apxua KIIM, TOM I, KH:.. 1, CKonje, 1949, 83. i 232;
PaOuu1t1<:e uoau1te, 138, 9. jyu; 262, 3. uoae.M.6ap 1920; Glas slobode, 164, 29.
septembar 1919, 169, 4. oktobar 1919; 173, 14. avgust 1920; PaChtU'I£?Ce U081Hte,
263, 4. UOBe.M6ap 1920.
11
PaOuu'!l.Ke uoauKe, 229, 25. cenxe..tt6ap 1920; 71, 25. J£apx 1920; JifcTopujc?<:u apxua KIIM, TOM. I, KH::o. 2, 600.
" ARP -
Se6anje Rezke Stenovlc, MG-II-11>/64.
6, 7. jauyap 1920.
st J,sto, 14. 18. januar 1920.
82 J o B a H K a K e u; M a H,
}Keue Beozpada y 6op6u sa npaao ZJ!.aca,
To0utu'l-ba1C zpada Beo?.pada, Klb. XVII 1970, 142; PaOuu-tuce 1toau1-te, 10, 14.
jauyap 1920, " 12, 16. jauyap 1920.
8s PadUU'l£Ke 1toauue, 22, 28. janyap 1920.
8o Paih~U'l£Ke uoauue,
78
IDJstitut za :hlstoriju 11adni0kog rpo'kreta H:rrvatske {u daJjem tekstu:
IHRPH), Secanje Anke Supanc, MG-49/IV-4; Istina, ,gJasl1o Socijal!miake radn1Cke partije Jugosla'V'ije (<komunlsta), 1, IZa-greb, 19. jun 1919.
87
86
/li
-~
£
�i 1. januar 1920. zakazane konferenci{e zena posvecene opstinskim
izborima. 84
Pokrajinski sekretarijat zena izvrsio je obimne pripreme za
velilti zbor zena u Sarajevu 25. januara. U pozivu za ovaj zbor stoji:
,I ako danas Jugoslavijom upravlja vlada koja sama sebe zove demokratskom i socijalistickom, ipak se ostavlja vecina naseg naroda,
zene - bez politickih prava. Po izbornom redu koji je donesen za
sarajevsku opstinu i po osnovu izbornog reda za Konstituantu i Parlament, zene nece imati pravo glasa. Protiv ove nepravde, protiv
obespravljenja zena, mi moramo odlucno dici svoj glas" .•5
U Ljubljani je 11. januara 1920. godine oddan veliki protestni
zbor protiv skupoce i neravnopravnog polozaj a zena. Predsednica
zbora bila je Urbanceva. Ona je otvorila zbor i govorila o ulozi zene
u drustvu i polozaju zena u Austriji. Kranjceva .je govorila o neravnopravnosti zena i zahtevala da im se daju ista prava kao i
muskarcima. 86
Osmog februara u Ljubljani je takode oddan veliki javni zbor
koji je bio posvecen pravu glasa zena. Na zboru je donesena Rezolucija za izborno pravo glasa kojom se protestuje protiv bilo kakvog
uskracivanja prava glasa zenama. Zene su u ratu pokazale svoje
radne i politicke sposobnosti. Svako osporavanje prava glasa zenama sukobljava se sa osnovnim nacelima najprimitivnije demokratije. Socijalisti i ostali radnici ucinice sve napore da zene dobiju
puna politicka prava. 87
U listu Naprej nesto kasnije objavljen je Clanak pod naslovom
,Sestrama", u kojem je reC o ravnopravnosti Zene. Konstatuje se
da su zene bespravno; da ne moze biti pravde i slobode u drustvu
gde su ljudi neravnopravni, a zene su vekoVJJ<&. bile u neravnopravnom polozaju. Zatim se navodi da je proleterska vojska velika i da
se njoj treba da pridruze i zene kako bi se srusio eksploatatorski
poredak. 88
Krajem 1919. godine u Hrvatskoj su pocele pripreme za opstinske izbore, koji su odrzani u martu 1920. godine. Za pojedine
pokrajine doneti su posebni propisi o opstinskim izborima medu
kojima su postojale izvesne razlike, premda su u sustini bili isti.
Prvog novembra 1919. godine donesena je Uredba o opstinskim
izborima u Hrvatskoj i Slavoniji. Prema toj Uredbi, neznatan broj
zena imao je pravo glasa, i to one: ,a) koje vade samostalno svoje
iii porodice, odnosno brace svoje gazdinstvo na samovlasnom iii
zadruznom posjedu, odnosno, kakvu javnu obrtnu iii trgovacku
radnju; b) koje su namjestene u javnoj iii privatnoj sluzbi, te uz
to mogu dokazati da su s uspj ehom zavrsile 4 razreda koje srednje
iii njoj slicne skole". 89 Ovaj propis o izborima imao je izrazito klasno
84
85
86
87
88
Glas slobode, 228, 17. decembaT 1919: 237, 31. decembar 1919.
Isto, 12, 21. januar 1920; 14, 23. janua:r 1920.
Naprej, 10, Ljubljana, 14. januar 1920.
Naprej~ 34, 12. februar 1920.
Esto, 98, 29. april 1920.
Uredba o ti.®oru gradskih zasirupstava za ·gradove Hrvatske i Slav;onije, Narodne novine, 265, Zagreb, 24. novembar 1919. li No"L'a istina, 44, 12.
februar 1920.
89
obelezje, jer je pravo glasa data samo bogatijim zenama koje su
samostalni poslodavci i cinovnicama koje su, zahvaljujuci materijalnim mogucnostima, zavrsile srednju skolu, dok su sve radnice
i ostale zene bile bez prava glasa. Protiv ovakve klasne diskriminacije protestovale su zene, narocito u Splitu, i radnicka stampa.
Medutim, ovo je bio izuzetak u opstinskim izborima u Hrvatskoj,
jer prema clanu 9 Zakona o izborima za Konstituantu, zene uopste
nisu imale pravo glasa.
Prema Izbornom zakonu za opstinske izbore u Srbiji i nekim
okruzima Crne Gore, koji je donesen 11. marta 1920. godine, zene
nisu imale pravo glasa. Na predizbornim zborovima i u partijskoj
stampi ostro je osuden stav burZoazije koja je polovinu stanovnistva
lisila prava glasa. J eihw'IWCT je u nekoliko brojeva pisala o ovom
problemu isticuCi ulogu zene u ratu i posle rata,_ kada se ona masovno ukljucivala u privredni i drustveni zivot. Zenu je i te kako
interesovalo ko ce se nalaziti u opstinskim organima vlasti i kakve
ce se odluke i propisi donositi. Na Cukarici je 8. avgusta 1920.
odrzan zbor zena na kojem se govorilo o obespravljenosti zene i potrebi borbe protiv vladajuce burzoazije.. Posle dva dana odrzan je
zbor zena u Hadzi-Popovcu na kojem se govorilo o opstinskim izborima i protestovalo protiv uskracivanja prava glasa zenama. Sutradan su demokrati hteli da odrze zbor na ovom podrucju, ali su
zene protestovale protiv njih i zbor nije uspeo. Pred Narodnim domom u Beogradu 19. avgusta je odrzan veliki predizborni zbor, kame
je prisustvovalo nekoliko hiljada radnika. Pored ostalih govornika
na zboru je u ime zena govorila Draga Stefanovic. 90 Mesno partijsko
rukovodstvo u Sapcu utvrdilo je, 2. avgusta, na partijskoj konferenciji listu komunistickih kandidata za odbornike. Posle ove konferencije odrzan je kandidacioni zbor na kame je bilo vise od 200
ucesnika. Iako zene nisu imale pravo glasa, komunisti su u radno
predstavnistvo kandidacionog zbora izabrali radnicu Micu Ruvidic. 91
Na dan opstinskih izbora 22. avgusta, zene su u Beogradu na
svim biralistima protestovale sto one nemaju pravo glasa. N a svim
predizbornim zborovima zene su agitovale za pobedu komunista na
izborima. U Nisu je na dan opstinskih izbora 600 zena demonstriralo
ulicama, protestujuci protiv neravnopravnog polozaja zena. Istog
dana odrzan je zbor zena na kojem su Katica Velie i Desanka Milutinovic izabrane za delegate koji ce u ime radnica na biralistima
protestovati protiv politickog obespravljenja zene. Zene su zajedno
obisle sva biralista, a zatim se okupile u Radnicki dom, gde ih je
Katica Velie, u ime KPJ i Sekretarijata zena, pozdravila i istakla
spremnost ?ena da se do kraja bore za svoja prava. Neposredno
posle izbora u Beogradu, u ulici Cara Urosa, oddan je zbor zena
na kojem se govorilo o najnovijem protuzakonitom aktu vlade koja
26. avgusta nije dozvolila izabranim komunistima da udu u Beogradsku opstinu i preuzmu duznost kao zakoniti predstavnici naroda.92
9o Jed-na'l<OCT, 9,
9l CJio6o,n;aH
Illa6a[(, 1960, 119.
92
88
1. cenTeM.6ap 1920; PaChtU<tl:JCe 1toauue, 199, 21. aezycT 1920.
2KMBOjY:IHOBMfi M ,!J;p., Ilodpu'J-be, r.aac IIoOpu'l-ba,
JeiJuaKocT, 9, 1. cenTe.M6ap 1920; 10, 11. O'l<To6ap 1920.
89
�Pred opstinske izbore, 19. avgusta 1920. godine, odrzan je zbor
zena komunista u Skoplju na kojem se govorilo o obespravljenosti
zene. Iako nisu imale pravo glasa, zene su na tom zboru izabrale
agitacioni odbor i resile da se potpuno angazuju za pobedu komunistickih poslanika. ••
U izborima za Ustavotvornu skupstinu zene su se posebno
angazovale premda nisu imale pravo glasa. Sekretarijat zena komunista u Beogradu zakazao je za 23. novembar sastanak poverenica
i onih drugarica koje se primaju odretlenih poslova oko izbora. 94
Pored borbe za ravnopravnost, zene komunisti angazovale su
se u akcijama Partije protiv skupoce i spekulacije. U svim krajevima
zemlje vladala je u ono vreme oskudica u zivotnim namirnicama
i tanovima, kao i opsta skupoca, koja je narocito pogatlala radnicku
klasu. Ostajala su neispunjena sva obecanja koja su u tom pogledu
davali predstavnici vlasti. Zene su organizovale nekoliko protestnih
zborova protiv skupoce i cesto su istupale kao govornici na radnickim
zborovima koji su odr2avani o istom pitanju.
U Beogradu je 16. novembra 1919. odrzan veliki zbor zena
komunista koji je bio vrlo dobro pripremljen. Zbor je otvorila Anka
Raskovic, a zatim su Draga Stefanovic i Zivota Milojkovic govorili
o skupoci zivotnih namirnica i stanova i o demobilizaciji vojske.
Posle toga doneta je Rezolucija koja glasi:
,1. Zbor zena komunista protestuje protiv strahovite skupace zivotnih namirnica i stanova, koja, iz dana u dan, biva sve
veCa, sve nesnosnij a.
2. Zbor protestuje protiv zlocinackog nehata vlade i opstine koje, sa svoje strane, nista ne preduzi;maju da se skupoca
koliko-toliko ublazi na taj naCin, sto bi se preduzele efikasnije
mere protiv mnogobrojnih trgovaca i spekulanata koji zivot
siromasnih narodnih masa poskupljuju.
3. Zbor protestuje protiv nehata od strane opstine i ddave
sto do sada nista energicnije nisu ·preduzele za resavanje pitanja o stanovima i ogrevu. Toga radi zbor trazi:
1. Da drzava i opstina uzmu u svoje ruke uvoz, izvoz
i prodaju zivotnih namirnica, organizovanu u svojim prodavnicama i na taj naCin zastite i spasu siroke mase radnog sveta
od najstrasnije i najbestidnije pljaCke bezbroj trgovaca i spekulanata.
2. Da se rekviriraju svi neposednuti stanovi za radnike
i njihove porodice koji su bez stana i koji danas obitavaju
u stanovima koji su prave grobnice za zive. Tako isto da se
odmah otpocne sa zidanjem radnickih stanova i azila.
3. Da se nabave drva i ugalj koji ce se siromasnom svetu
izdavati po nizim cenama.
4. Da se ustanove narodne kujne, iz kojih ce primati
hranu svi koji su u besposlici.
---93
94
90
McTopujcuu apxus KIIM, 1'0M I, KH.. 2, 529, 549.
PaChtU'I£%e noau:ne, 279, 23. nose.M.6ap 1920.
T
5. Da se odmah izvrsi demobilizacija vojske kako bi se
naSi sinovi, naSa braCa, naSi muZevi i oCevi, naSi hranitelji, koji
su punih sedam godina odvojeni od ucesca u proizvodnji, vratili svojim porodicama i svome radu i time sto bi se nase produktivne snage znatno uvecale, skupoca ublazila i
6. Da drzava i opstina sto pre otpocnu sa podizanjem javnih zgrada i ostalim svojim radovima, u kojima bi se besposleni radnici i radnice uposlili". 95
Veliki radnicki zbor odrzan je 30. novembra u Novom Sadu.
Zboru je prisustvovalo 2 500-3 000 ucesnika. Prvi referent je bila
Milica Durie, koja je govorila o ulozi zena u drustvu i potrebi organizovanj a Zen a. 96
U prolece 1920. godine u Srbiji je skupoca dostigla nezapam-
cene razmere. Tim povodom u listu JeiJuaUOCT objavljen je clanak
u kojem se navodi koliko skupoca i nereseno stambeno pitanje
pogatla i zenu koja snosi teret kucnih poslova. Na velik~m radni?kom mitingu, koji je oddan 12. aprila u Beogradu, prv1 govormk
je bila Radoslava Ilic. Ona je govorila o . prevelikoj skupoci koju
radnici s nadnicama 30-40 dinara nisu u stanju da podnesu, jer
s tom zaradom izdrzavaju viseClane porodice. Posebno se osvrnula
na visoke stanarine i nedostatak stanova, koje radnici nisu u stanju
da grade usled skupoce gratlevinskog materijala. 97
Polovinom novembra 1920. godine odrzan je u Novom Sadu
veliki zbor zena na kojem je 0 polozaju zene u drustvu govorila
Draga Stefanovic iz Beograda. 98
Pokrajinski sekretarijat zena komunista za BiH odrzao je
30. novembra 1919. godine u Sarajevu veliku skupstinu protiv
skupoce kojoj je prisustvovalo vise od 1 000 lica. Skupstinu je otvorila predsednica Dragica Crnkovic. Anka Tame! je govorila o neredu
i pometnji u celokupnom drustvenom zivotu i o skupoci koja najvise pogatla proleterske porodice. Tom prilikom pozvala je zene da
pristupe Socijalistickoj radnickoj partiji (komunista). Mitar Trifunovic je govorio o burzoaskom poretku i obecanjima budoazije koja
se ne ispunjavaju. Lucija Pazin je pozvala sve potlacene da stupe
u Partiju. Skupstina je prihvatila Rezoluciju protiv skupoce. Za
ovu skupstinu vrsena je posebna agitacija preko poverenica i oddavane su prethodne pripremne konferencije zena. U Zenici je o istom
pitanju oddana 7. decembra protestna skupstina, na kojoj je bilo
vise od 250 prisutnih. Metlu njima je bio veliki broj zena. Na skupstini j e govorio Mitar Trifunovic. 99
Partija je 7. novembra organizovala veliki zbor 1919. u Bitolju. Prvi govornik na zboru bila je Milica Durie. Ona je govorila
o stradanjima koja su u ratu pretrpele Makedoniji i stara Srbija,
t5
Isto, 270, 15. novembar 1919, 271, 16. novembar 1919; 272, 18. novem-
oar 1919.
Paduu't£Ke uoau.ue, 288, 6. Oe~e.M.6ap 1919.
lsto, 88, 15. april 1920.
98 JednaKocT, 11, 1. deqe.M6ap 1920.
DD Glas slobode, 211, 25. decembar 1919; 213, 27. novembar 1919, 218, 4.
decembar 1919; 223, 13. decembar 1919.
96
97
91
�\
o potpunom razaranju Bitolja i njegovim mnogobrojnim zrtvama,
0 tome kako se vlasti nimalo ne staraju o postradalom stanovnistvu
toga kraja koje formalno umire od gladi. 100 Pocetkom februara 1920.
godine u Bitolju je ponovo odrzan veliki zbor na kojem su istupila
cetiri govornika. Na zboru je bilo mnogo zena. ,Divno je bilo posmatrati zbor na koji su prvi put dosle stotine zena i devojaka,
starica bez igde icega, koje su s najvecim nestrpljenjem ocekivale
naSu socijalistiCku reC". 101
Agitaciono-propagandni rad medu zenama bio je razvijen narocito u Srbiji i Bosni, gde je i organizacija zenskog pokreta hila
najjaca. Pored cesto odrzavanih zborova i predavanja, u Srbiji je
postojao naroCito organizovan sistem kucne agitacije medu zenama
koji se sprovdio preko poverenica. Ljubicu Zivkovic iz Beograda
pozvala je policija na saslusanje zato sto je obisla. nekoliko radnickih stanova na Dorcolu i objasnjavala uzroke bede u kojoj se radnici nalaze. 1 02 Pokrajinski sekretarijat zena odrzavao je cesto sastanke s poverenicama na kojima se raspravljalo o tekuCim zadacima.
U Novom Saiiu su neko vreme svakog ponedeljka odrl:avana
predavanja na kojima se govorilo o problemima koji interesuju
radnu zenu. Povodom trogodisnjice oktobarske revolucije, Sekretarijat zena u Velikom Beckereku (Zrenjanin) organizovao je 6. novembra priredbu. Posta je u to vreme hila u toku izborna kampanja
za Konstituantu, polovina prihoda sa ove priredbe data je u izborni
fond Partije. Sutradan, 7. novembra, Desanka Andelkovic-CvetkoviC'03 iz Beograda odrzala je u Radnickom domu predavanje o ruskoj zeni, koje je veoma uspeJol 04
Pokrajinski sekretarijat zena komunista za Bosnu i Hercegovinu organizovao je u Sarajevu niz predava»:ja o problemima za
koje su zene bile zainteresovane. Predavanja su oddavana jednom
u 15 dana, a ponekad i svakih 7 dana. Tako je za 22. jul 1919. godine zakazana konferencija zena sa temom ,Ucesce zena u privredi". Jedno od najuspelijih predavanja bilo je 29. avgusta 1919.
kada je Draga Crnkovic referisala o borbi zena za ravnopravnost.
Ona je govorila o borbi zena u proslosti i sadasnjosti; o ulozi zene
u oslobodilackom pokretu proletarijata; o zahtevima zena za opstim
pravom glasa, naglasavajuCi da se polozaj zena u postojecem drustvu nece promeniti i ukoliko bi one dobile pravo glasa, jer se oslo100
PaOuu'ltK:e uoauue, 226, 24. cenxe.M.6ap 1919.
1o1
HcTopujc'Ku apxue KIIM, TOM I, KH>. 1, 45.
Padu-zt'l.f.Ke uoauue, 208, 1. cenxe..w.Oap 1920.
102
Desanka Andelik-o~viC-Ove11k·o'ViC {1889-1967) - 1profesor matematike;
.r.adniO'kom <pOik:retu STtbije IPriSla 190'5; Nan Srp.ske s~ocij·aldem:Oikratske palitije
od 1908, 'a 6Ian Socija1isti:Cke 11adni:Cke rp;artije Jug:aslavije ~omuni·Slta) od 1919;
alktivno vadHa u .organ1zaciji Zen-a 1i Ill deCjoj grupi ,BuduCnost" u BeQgrtadu:
Grao idelegat ~Centralnog 1se-kretarirjata Z·ena ·komuni:sta ruCestvoVlala na VukovM\Sik{)m lkoorgresu KPJ; 'Uredivalllist JeOna~ocT, org.an Zena komuni'Sta Jugolslavije 1 deCjli 111ist Bydyh1~ocT; pri.swst.vovala IV lkongresu KI 1922; iza:bran·a
za selk!retara Centr:alnog 1sekretarijata Zena NRPJ, poCeillmm avgusta 1923. godine; .sekretar Centralnog odbora Cvvene pom.o6i Jugoslavije od 1923. d zbog
rada u Jtoj ,onganlliacijri rurhapSena 1925, ali je u n.ed·osta:tk:u do'ka:za ·os:Laboclena
QPtuZibe ISe.ptembra ,iste rgodilne; kasnije nastlavtiiLa ,g ilegarlnim radom.
1o4 JeOnaxocT, 11, 1. Oeu.;e.u6ap 1920; Tpa[ja 3a ucTopujy BojsoOu.ue ... ,
210 i 211.
103
92
i
'1
boC!enje ~ene maze izvr~iti jedino u socijalizmu. u diskusiji koja
se razvila posle predavanja uzelo je ucesca vise zena. Iduceg petka,
5. septembra, organizovano je predavanje sa temom ,Zena i radnicko zakonodavstvo". I u sledecim predavanjima su obradivana
pitanja za koja su hila zivotno zainteresovane zene i njihov pokret,
kao na primer: 0 izborima i pravu glasa zena; zena i politika; 0 ulozi
zene u politickoj borbi radnicke klase; o decjoj grupi ,Buducnost";
o alkoholizmu i njegovim posledicama; o uzrocima skupoce; o ulozi
komunista u borbi protiv skupoce; zena i socijalizam; zena i komunalna politika; izbori za Ustavotvornu skupstinu105 itd.
U Sarajevu je krajem marta 1919. godine za zene organizovan
rad analfabetskog tecaja. U listu Glas slobode vise puta su pozivane
nepismene zene da se ukljuce u rad tecaja. Rad analfabetskog tecaja
bio je povremeno prekidan i obnavljan.106
Pocetkom decembra 1920. godine Centralni sekretarijat zena
komunista pristupio je sistematskom i planskom radu na organizovanju i komunistickom vaspitavanju zena. U tu svrhu izraden je
detaljan plan rada, 107 kojim se predvida formiranje agitaciono-prosvetnog odbora pri svakoj mesnoj partijskoj organizaciji. Ovi odbori
su imali zadatak da organizuju povremene skupove svih zena cianova Partije i sindikalnih organizacija, na kojima bi se odrzavala
predavanja sa diskusijama i objasnjavali ciljevi i zadaci Komunisticke partije. Planom je predvideno da se radi upoznavanja zena
s vaznijim politickim pitanjima organizuju masovni agitacioni zborovi. Da bi se vaspitnim radom obuhvatio sto veci broj zena, bilo
je predvideno da se organizuju zenski kruzoci po kucama u koje
bi se povremeno okupljale one zene koje nisu mogle redovno poseCivati zborove, konferencije i predavanja. Kruzocima bi rukovodile
politicki i teorijski uzdignutije zene komunisti. U planu rada detaljno su bile razradene teme za obradivanje na svim skupovima
zena pri partijskim organizacijama i zenskim kruzocima u celoj
zemlji.
U toku dvogodisnjeg rada Partija je uspela da organizuje veliki broj zena, narocito u pojedinim radnickim centrima, pa se ukazala potreba za sistematskim ideolosko-politickim obrazovanjem
zena i teorijskim uzdizanjem partijskih kadrova iz redova zena.
Plan ideoloskog rada bio je dobra zamisljen i njegovo sprovodenje
bilo bi znacajno za zenski pokret, jer je dotadasnji rad Partije u
tom pogledu bio nedovoljan. Medutim, kroz mesec dana usledila
je Obznana.
U svim akcijama koje je vodila radnicka klasa aktivno su
ucestvovale i zene. Njihova ucesce narocito je doslo do izrazaja
u proslavama 1. maja i generalnom strajku proleterske solidarnosti
20. i 21. jula 1919. godine. Jedan od prvih zadataka Centralnog
tos Glas stobode, 120, 19. jul 1919; 143, 3. septembar 1919; 144, 4. septembar 1919; 161, 25. septembar 1919; 106, 19. maj 1920; 172, 8. oktobar 1919; 179,
16. oktobar 1919; 190, 29. oktobar 1919; 196, 6. nouembar 1919; 206, 19. novembar
1919; 141, 7. ju! 1920; 191, 6. septembar 1920; 203, 22. septembar 1920; 238, 3.
novembar 1920.
1os r~sto, 68, 24. mart 1919; 78,
101 JeiJua'KOCT, 11, 1. iJe·~e.M6ap
·5. apTi! 1919 'ri 162, 26. septembar 1919.
1920.
93
�sekretarijata zena socija1ista-komunista bio je agitacija za ucesce
zena na proslavi 1. maja 1919. godine.
Majska proslava u Srbiji obelezena je odrzavanjem radnickih
zborova u pojedinim mestima. U Fabrici duvana u Beogradu radnici
su 1. maja obustavili rad i uzeli najpunije ucesce u proslavi. Istog
dana, posle podne, u Valjevu je odrzan drugi zbor sa 600-700
prisutnih gradana, medu kojima je bilo 60 zena. 108 Na sednici Pokrajinskog sekretarijata zena od 6. maja konstatovano je ,da je
na majskoj proslavi uzeo ucesca ogroman broj zena". 109 U Skoplju
je organizovana 1. maja veoma uspela proslava u kojoj je ucestvovalo 3 000 radnika i radnica. 110
Za proslavu 1. maja 1919. godine u Bosni i Hercegovini su
izvrsene obimne pripreme. Posta je sve bilo organkovano, vlasti su
na cetiri dana pred 1. maj zabranile proslavu. Partija je protiv
takve odluke preduzela mere i 30. aprila organizovala protestni generalni strajk. Strajk je imao karakter pasivnog protesta. Radnicima
je preporuceno da ostanu kod svojih kuca. U radnickom domu naslo
se svega 200-300 radnika i radnica, koji su pohapseni, a zatim je
nastalo traganje za anima koji se nisu zatekli u domu. U Sarajevu
je toga dana uhapseno oko 2 000 radnika i radnica. Policija je narocito brutalno postupala prema zenama. Pozatvarane zene su bacene u vlazne podrume i u 10 sati navece, uz najpogrdnije uvrede,
strahovito izudarane. 111 Protiv radnickog pokreta u Bosni i Hercegovini poduzete su sledece mere. ,Prvo, raspustene su sindikalne
organizacije; 2. zabranjen je organ radnickog pokreta u BiH Glas
slobode; 3. oduzeta je imovina organizacija Glasa slobode i Radnicki
dom; 4. proterano je nekoliko desetina radnika; 5. otpusteno je iz
ddavnih poduzeca vise desetina radnika; 6. tri_El,eset i jedan predstavnik radnickog pokreta predan je Vojnom sudu" .112
U vreme najzivljeg i najraznovrsnijeg rada zena u BiH nastupili su prvomajski progoni, tako da je taj rad za dva meseca bio
onemogucen. Tek za 8. juli zakazana je u Sarajevu konferencija
zena da bi delegati referisali o znacaju u~edinjenja zena socijalista
Jugoslavije i podneli izvestaje sa Konferencije zena, odrzane
21. aprila u Beogradu.U 3
Udruga socijalistickih zena u Splitu izdala je poseban proglas
povodom proslave 1. maja 1919. godine i pozvala zene da toga dana
ne rade. 114
U Srbiji su vrsene obimne pripreme za proslavu 1. maja 1920.
godine. Pokrajinski sekretarijat zena odrzao je u Beogradu nekoliko
konferencija na kojima je objasnjavan znacaj Prvog maja. U Clanku
Drage Stefanovic istaknuti su prvomajski zahtevi u kojima se trazi:
,Raspustanje danasnjeg samozvanog Parlamenta a raspisati izbore
za Ustavotvornu skupstinu sa opstim tajnim pravom glasa i protos Pai.htU't!.Ke nosuue, 113, 13 . .Maj 1919; 110, 10. Jotaj 1919.
1o9 ARP, SveSlm 12la'Pi'SIJlilka sa ISednica Sek:reta.rij.ata Zena Srbije, 164.
11o PaduU'l£-1Ce Hoaune, 153, 29. jyn 1919.
111 Glas slobode 99, 24. jun 1919; JeOna'ICOCT, 4, 1 . .M.aj 1920.
3
n2 Glas slobode, 101, 26. jun 1919.
118 Lsto, 109, 5. jul 1919.
"' JHRP, Zgb. ZB-XVIII-L-8/125.
94
porclonainim nacmom biranja. Stambeno pitanje he moze biti re"
seno dok god se ne obrazuju sovjeti, sastavljeni od kirajdzija, koji
ce imati izvrsnu vlast da mogu izvrsiti rekviziciju stanova, materijala i odredivati cene i stanovima i materijalu koji nadu da je
upotrebljiv za opravku starih i podizanje novih stanova.
Mi trazimo da se uniste svi dugovi koji su ucinjeni za militarizam, naoruZanje i za vodenje rata, a koji su glavni uzroci skupoCe.
Anulirati sve ratne bogatase.
Sva saobracajna sredstva na suvu i vodi i svi rudnici kao i
sume i planine da se nacionaliziraju sa ucescem radnickih saveta u
njima, koji ce imati pravo resavati i njihove odluke donosene moraju biti za drzavu obavezne.
Obrazovanje sovjeta po preduzecima u kojima ce oni vrsiti
kontrolu proizvodnje i imati pravo da odreduju skalu profita".m
U prvomajskoj proslavi u Srbiji zene su masovno ucestvovale.
Povodom prvomajske proslave odrzan je 28. marta 1920. zbor
zena komunista u Skoplju. Na zboru je govoreno o znacaju proslave
Prvog maja i obrazovan je odbor zena komunista za organizovanje
majske proslave. Rosa Plavicka 116 napisala "je kraci Clanak, u vidu
proglasa za Prvi maj, kojim je pozvala sve zene na prvomajsku
proslavu. 117
Sekretarijat zena komunista u Sarajevu organizovao je posebnu konferenciju, koja je bila posvecena proslavi 1. maja 1920.
godine. 118
U znak solidarnosti s medunarodnim proletarijatom, u Sarajevu je odrzan velik protestni zbor 20. jula 1919. godine protiv
gusenja revolucije u Sovjetskoj Rusiji i Madarskoj. Ljubica Cukovic
'
izabrana je za sekretara tog protestnog zbora." 9
Prvog marta 1920. godine Sekretarijat zena socijalista-komunista poceo je da izdaje list JeaumwcT, organ zena socijalista-komunista Jugoslavije, pod istim nazivom kao i organ zena socijaldemokrata Srbije, koji je sa povremenim prekidima izlazio od oktobra
1910. do jula 1914. godine. List je stampan u 4 000-5 000 primeraka
i odigrao je veliku ulogu u socijalistickom vaspitavanju i okupljanju zena u zenski komunisticki pokreL Jeilnanocr se mnogo citala u Srbiji, a zatim u Slavoniji, Dalmaciji i Bosni. Najvise pretplatnika bilo je u Beogradu, Nisu, Sarajevu, Negotinu, Pirotu,
Zajecaru, Vranju, Bitolju, Cacku, Kragujevcu, Mladenovcu, Vukovaru, Novom Sadu, Cupriji, Splitu, Uzicu, Svilajncu, Gornjem Milanovcu, Kraljevu, KruSevcu, Obrenovcu, Lazarevcu, Mionici, Osijeku, Vrdniku, Valjevu, Smederevu, Sapcu i Jagodini.' 2 " Za vreme
izlazenja Jista J eaua?<OCTU zene SU sakupJja]e dobrovo]jne priloge
i ..na taj nacin obezbedivale sredstva da bi se list na vreme pojavl]Ivao. One su mnogo radile na propagiranju i prikupljanju priloga
m JeduaxocT, 4, 1. .M.aj 1920.
116
117
Odnosi se :na Rosu P1a¥0VIU.
HcTopujcKu apxua KIIM, TOM I,
KH:..
1, 134 i 162.
na Glas slobode, 91, 28. april 1920.
119 I.sto, 121, 21. jul 1919.
12
0 Je()UQ.'KOCT,
10, 11.
O'KT06ap
1920; 2, 21.
.MapT
1920.
95
�ia partijsku ~tampu. Za izvdavanje toga ~adatka koristila se svaka
pogodna prilika: priredbe, izlet, odlazak u preduzeca i ustanove, itd.
Pokrajinski sekretarijat zena za Srbiju odrzao je u maju 1919.
godine u Beogradu poseban sastanak s poverenicama na kojem se
govorilo o znacaju socijalisticke propagande i o potrebi rasturanja
Paonuotnux noeuna. U tom pogledu zene su uzele odredene obaveze
koje su revnosno izvrsavale. U Beogmdu je krajem avgusta 1919.
godine organizovana posebna priredba u korist Paonuotnux noauna,
na kojoj je istupila socijalisticka umetnicka grupa ,Abrasevic".121
U Makedoniji su zene aktivno radile na sakupljanju priloga
za ,borbeni fond" i Co"ujaJtucTuotny 30py i na rasturanju letaka
i radnicke stampe.
Na velikom broju stranica lista Glas slobode nalaze se imena
zena koje su sakupljale priloge za stampu. Pokrajinski sekretarijat
zena je organizovao dve priredbe u Sarajevu u korist socijalistick.e
stampe. Na priredbi, koja je odrzana decembra 1919. godine, u programu su ucestvovali i Clanovi decje grupe ,Buducnost". U toku
1919. godine organizovane su tri puta ,crvene nedelje", koje su
bile posvecene iskljucivo prikupljanju priloga za stampu. Pored
Sarajeva, prilozi su sakupljani i u Mostaru, Zenici, Tuzli, Travniku,
Jajcu i Lukavcu. U februaru i avgustu 1920. godine priredene su
dve uspele priredbe u Sarajevu u korist lista Glas slobode. Zatim
su se i u toku ove godine sakupljali dobrovoljni prilozi za Glas slobode u Sarajevu, Banjoj Luci, Prijedoru, Jajcu, Kreki, Lukavcu
i Kaknju. 122
Posebno mesto zauzima aktivnost sindikalno organizovanih
zena radnica. Najvise zena radnica bilo je u ovom periodu organizovano u Savezu krojackih i monopolskih radn.H<a. Njihovi uspesi
u sinkalnom pokretu ne mogu se odvojeno iskazati, jer su se vrlo
retko posebno belezili rezultati rada zena u pojedinim savezima.
Savez krojackih radnika u Srbiji postigao je vidne rezultate
rada od obnavljanja organizacije do polovine 1919. godine. Do maja
1919. obnovljen je bio rad mesnih organizacija u Beogradu, Kragujevcu, NiSu, Valjevu, Sapcu, KruSevcu, PoZarevcu, Pirotu, Vranju,
Leskovcu, Gnjilanu i Aleksincu. U Beogradu je u mesnoj grupi bilo
organizovano, pored 190 muskaraca, 476 zena, u Nisu, pored 14 muskaraca, 206 zena. Savez se brinuo da sto pre zaposli neuposlene
radnike. Sarno u Beogradu mesna grupa u toku tri meseca zaposlila
je 295 zena. U nekoliko mesta u unutrasnjosti primljen je cenovnik
iz Beograda, kojim se predvida minimalna nadnica od 5 do 20 dinara
i radno vreme od 9 sati dnevno. Savez se zalagao za opste i politicko obrazovanje svojih clanova. Odr2avane su ceste konferencije,
sastanci, zborovi i predavanja. Agitovano je da se sto vise citaju
Pailnuotne noeune i ostala socijalisticka stampa. N a sednicama Pokrajinskog sekretarijata zena vise puta postavljano je pitanje rada
u Savezu sivackih radnika, s obzirom na veliki broj zena u tom
121
ARP, Svesk•a :2laptsnli'ka •sa sednica Pokrajinlsftwg sekretarijata Zena
Srtbije, 176; PaCh-tu"t'ICe uosu1te, 16, 29. jauyap 1919; 32, 15. cjjeOpyap; 59. 14.
JWpT; 93, 17. anpu.Jt; 205, 30. aazycr 1919.
122 :Glas slobode, 145, 5. septembar; 173, 9. oktobar; 224, 12. decembar
1919. d 210, 30. septembar 1920.
96
Savezu. Reseno je da u toj organizaciji radi Radoslava Ilic, clan
Pokrajinskog sekretarijata.""
U pojedinim mestima, gde krojacke radnice nisu bile sindikalno organizovane, poslodavci su uspevali da ih jos vise eksploatisu
na taj naCin sto su ih manje placali uz nametanje tezih uslova rada.
One se pojedinacno nisu mogle zastititi protiv takvog bespostednog
iskoriSCavanja njihove radne snage. U Zemunu je, na primer, veCi
broj takvih radnica radio po 8-10 casova dnevno za nadnicu od
4 krune, dok su u ovoj struci radnice obicno zaradivale po 8-10
kruna dnevno.t24
Nepodnosljiv je bio i polozaj sivackih radnica u Pancevu.
Njih su poslodavci maltretirali i produzavali im radno vreme a zaradivale su svega od 2 do 15 kruna dnevno, sto ni izdaleka nije
bilo dovoljno, s obzirom na skupocu, za odrzavanje zivota. Posta
nisu mogle vise izddati takve uslove rada, posle pregovora s poslodavcima od 18. novembra 1919. godine, koji nisu pristali na njihove zahteve, sve radnice stupile su u strajk i pobedile su zahvaljujuci solidarnosti. Poslodavci su 23. novembra pristali na zahtev
radnica da povise nadnice za 45 odsto i zavedu osmocasovno radno
vreme. 125 U jesen 1919. godine odrzana je. skupstina mesne grupe
Saveza sivackih radnika u Nisu. U novu upravu izabrani su, pored
ostalih, Kostadina Zivkovic i Mileva Milosavljevic, a u finansijsku
kontrolu Natalija Dimitrijevic. 126
U Beogradu je 19. januara 1920. odrzana skupstina mesne
grupe Saveza sivackih radnika-ca na kojoj se rezimirao rad za proteklu godinu i izabrana nova uprava. Na skupstini je konstatovano
da je rad ave grupe u protekloj godini bio veoma intenzivan. Oddano
je 27 sednica uprave, 15 konferencija i 17 vecih zborova. Pored
toga, odrZavane su Ceste r~dioniCke i povereniCke konferenciie, sednice i sastanci, na kojima se dogovaralo o resavanju akutnih problema. U decembru 1919. organizacija je brojala 360 Clanova bez
onih 350-400 koji duguju ulog vise od sest nedelja. Da bi popravili
svoj materijalni polozaj, krojacki radnici su u toku 1919. godine
izveli nekoliko uspesnih tarifnih akcija. Zahvaljujuci upornom i
organizovanom radu, smanjeno je radno vreme u mnogim radionicama. U sled nedostatka tekstilnih proizvoda i slabe kupovne moci
vecine stanovnika, krojacki radnici su vrlo cesto hili bez posla.
Posta se organizacija u toku godine naglo povecala, i to s velikim
brojem zena, pred niu se postavilo pitanje politickog i teorijskog
rada sa svojim Clanovima. Na skupstini je raspravljano i o novom
statutu Saveza koji se pripremao za Kongres ujedinjenja svih sivackih organizacija u Jugoslaviji. U novu upravu od zena su izabrane Nadezda Obradovic i Natalija Pesic, a u finansijsku kontrolu
Smilja Stojanovic i Radoslava Ilic.'27 U Vojnoj sivari je radilo oko
700-800 radnica. Njihov polozaj se poboljsao tek onda kada su
123 ARP, Sveska ';ljapisnika sa ·sednica Pokrajinsk.og sekretarij.ata Zena
Srbije, 176 .t 177; PaihLU-tt-x:e noaune, 126, 28. .Maj 1919.
12.1 Paih-t.U't(.'X:e noatt'H..e, 164, 12. jy.11. 1919.
t25 Isto, 283, 30. novembar 1919.
126 Isto, 209, 4. septembar 1919.
121 ItSto, 20, 25. januar 1920.
97
�organizaClJe zenskog pokreta i Savez Sivackih radnika preduzele
odredene mere u tom pravcu. Ostale sivacke radnice su radile pod
vrlo teskim uslovima, po 10 cas ova dnevno, pa i vise za 3 do 10
dinara. Narocito su se u teskom polozaju nalazile cvecarke i radnice
belog rublja. 128
U Zemunu je 7. jula 1920. stupilo u strajk 50 krojackih radnika
i radnica zato sto im poslodavci nisu priznavali osmocasovno radno
vreme. U isto vreme strajkovali su i krojacki radnici u Beogradu. 12•
Mesna grupa Saveza sivackih radnika-ca u Beogradu odr2:ala je vanrednu skupstinu, na kojoj je, pored ostalog, izvrsen izbor nove
Uprave u koju je u ime zena izabrana Rakila Barojevic. U ovom
Savezu bilo je 400 radnica koje su radile na izradi vojne odece
i rublja. One su primale prosecno 8 dinara dne.vno i radile bez
odredenog radnog vremena. 180
Posle rata u Makedoniji je vladala velika nezaposlenost. Prilican broj krojackih radnika takode je ostao bez posla. U Skoplju
je mesna grupa Saveza krojackih radnika obnovila rad pocetkom
1919. godine. Radnici ove struke, medu kojima je bilo vise zena,
nalazili su se u tarifnom pokretu i pocetkom marta 1920. godine
su izvojevali pobedu za povisicu plata za 30 do 40 odsto. Posta su
cene bile u neprekidnom porastu, oni su ponovo zahtevali da im se
za 30 odsto povecaju nadnice i uvede osmocasovno radno vreme.
Poslodavci nisu hteli da pristanu na zahteve radnika i njih 150 stupilo je u strajk 25. novembra 1920. godine. 131
U ovom periodu tarifno-strajkaske akcije u Bosni i Hercegovini bile su u stalnom porastu. U njima se uglavnom zahtevalo
povisenje najamnine, skracenje radnog dana i priznavanje sindikalne organizacije. Polovinom 1919. godine kro:jacki radnici u Sarajevu su predali tarifu svojim poslodavcima u kojoj su zahtevali
osmocasovni radni dan, ukidanje rada na komad i placanje rada na
dan.'3 2 u odnosu na predratne cene troskovi zivota do polovine 1920.
godine porasli su za 34 puta, a plate krojackih radnika u Bosni i
Hercegovini za svega 16 puta. 183 U teskoj situaciji narocito su bile
krojacke radnice u Vojnoj sivari i radnice na izradi belog rublja,
a isto tako i radnice u fabrici cilima, veza, gajtana i strikeraja.
Mnoge od njih su bile hranioci porodica, jer Sli im muzevi, ocevi
i braca izginuli u ratu. Naporan posao uz male zarade do kraja
ill je iscrpljivao, a kako nisu imale mogucnosti za lecenje, podlegale
su raznim bolestima. Krajacki radnici u Sarajevu cesto su odrzavali
konferencije na kojima su raspravljali o svakodnevnim problemima.
Jei.lua1COCT, 1, 1. .MapT 1920.
Paiht.u"t-x:e uoaune, 162, 8. jyA 1920; 170, 18. jyA 1920.
tao Padnu'l£-x:e 1wauue, 216, 10. cenTe.M.6ap 1920; Jedua'I<:OCT,
oXTo6ap 1920.
tat McTopujcKu apxue KllM, TOM I, KH>. 1, 89 J1 KH:.. 2, 943.
128
129
10,
11.
1a2 U istom zahtevu ·Se .tro.Zi da :se svaiki pr~ovremeni rad ;prva dw
sata !PLaCa 30 ·odsto, a daljnji prekovremeni rad, .pa i nedel.j.e 100 odsto, mini-
malna nadndca da bude 30 kruna, a maksimalna 55 ·kruna. Zatim se ~htevalo
priznavanje svih us1ova koje sindikalna organizacija postavlj-a. (Glas slobode,
117, 16. juZ 1919.)
133 Glas slobode, 160, 30. jut 1920.
98
U februaru i martu 1920. odrzane su u Sarajevu skupstine
pojedinih sindikalnih strukovnih saveza, na kojima su zene uzele
odredeno ucesce. Na skupstini Saveza krojackih radnika, koja je
odrzana 16. februara, u izvestaju se, pored ostalog, navodi da je
krajem 1919. Savez brojao 243 clana, od toga 46 zena.'"'
U slicnom polozaju bili su krojacki radnici i u drugim pokrajinama. Krojacice u Fabrici rublja d.d. u Zagrebu trazile su polovinom 1919. povecanje plata i uvodenje poverenica u radionici. Nakon izvesnog vremena njihovim zahtevima je privremeno udovoljeno. Kada su dve poverenice otpustene iz istog preduzeca, radnice
su otpocele strajk zalltevajuci da se one vrate na posao. Strajk je
traj ao osam dana, sve dok radnicki zahtevi nisu ispunj eni}••
Godisnja skupstina Saveza radnika odjevne industrije za
Hrvatsku i Slavoniju odrzana je krajem avgusta 1919. na kojoj je,
pored ostalog, izabrana nova uprava. Micika Balaban izabrana je
za clana Uprave. 136 U Zagrebu je 16. novembra 1919. odrzan sastanak radnika odevne industrije na kojem se, pored ostalog, raspravljalo o osnivanju sekcija za neke kategorije ave industrije.
Predlozeno je osnivanje sekcije krojaca. 137 .
Krojacki radnici u Vukovaru radili su pod teskim uslovima
za vrlo male plate. Zbog toga su stupili u strajk krajem aprila
1920. godine i tek posle osam dana su uspeli da sklope sporazum
s jednim poslodavcem. 188
U okviru pojedinill sindikalnih saveza u Hrvatskoj postojale
su partijske sekcije, koje su se bavile problemima radnika doticne
struke. Na sastanku partijske sekcije krojaca, odr2:anom 11. novembra 1919, izabran je novi odbor. Sekcija privatnih namestenika
SRPJ (k) u Zagrebu sutran je odrzala sastanak na kojem je izabran
novi odbor. Jovanka Mileusnic i Marija Semani izabrane su u
odbor. 139
Usled velike skupoce i niskih nadnica u jesen 1919. strajkovali
su krojacki radnici u Ljubljani.' 40
U Savezu monopolskih radnika zene su bile veoma aktivne,
ali je njihove rezultate rada posebno nemoguce izdvojiti.
Rad Saveza monopolskih radnika u Srbiji bio je veoma intenzivan u toku cele 1919. godine. Za prvih sest meseci odrzana
su cetiri zbora i osam konferencija na kojima je prisustvovao veliki
broj radnika-ca. Na tim skupovima resavana su aktuelna pitanja
za koja su radnici-ce hili zivotno zainteresovani, a to je pre svega
pitanje nezaposlenosti i niskih nadnica, buduCi da su cene zivotnim
namirnicama bile u neprekidnom porastu. Savez je preko svojih
clanova uzimao aktivnog ucesca u svim akcijama koje je organizovala Partija. Najvazniji uspeh u toku godine je izvojevanje osmocasovnog radnog vremena. U Beogradu je 14. septembra odrzana
13 4
135
13 6
137
138
13 9
1-10
Isto, 34, 18. februar 1920.
3, 3. jy/1. 1919.
Nova istina, 3, 11. septembar 1919.
Isto, 15, 27. novembar 1919.
Pa.(hiU'It'Ka cTpaxa, 20, 15. Jtaj 1920.
Nova istina, 14, 20. novembar 1919.
Isto, 12, 6. novembar 1919.
J1CTU'Ua,
99
�skupstina Saveza monopolskih radnika i 'radnica na kojoj su rezimirani rezultati rada od obnavljanja organizacije i izabrana nova
uprava. U Srbiji je bilo 1 467 organizovanih monopolskih radnika-ca,
od toga u Beogradu - 565, u Nisu - 737 i Vranju - 165. Savez
je postigao dobre rezultate u pogledu okupljanja radnika u organizaciju i poboljsanja uslova rada svojih clanova. S obzirom na opste
privredne teskoce i nesredeno stanje na tr2istu, pred ovu organizaciiu su se postavljali ozbiljni problemi u pogledu poboljsanja
materijalnog polozaja radnika-ca. To se u vecoj meri moglo ocekivati tek s podizanjem i obnovom vecih monopolskih preduzeca.
U novu Upravu u ime zena izabrane su Anka Raskovic i Leposava
Mladenovic, a u finansijsku kontrolu - Leposava B.obovic i Mara
Bucar.141 Da bi se uslovi zivota koliko-toliko pobol.jsali, Savez monopolskih radnika je u toku godine uputio nekollko predstavki
Upravi drzavnih monopola u kojima se energicno zahteva od drzave
da ispuni svoje obaveze prema radnicima. Posta je Uprava monopola vrlo sporo reagovala na radnicke zahteve, radnici su 19. oktobra 1919. odrzali veliki zbor i posle saslusanog referata konstatovali:
1. Da Uprava drzavnih monopola ni najmanje ne vodi racuna o ogromnom broju nezaposlenih radnika-ca i da pomaze
jedino onima koji su proveli veci broj godina u monopo!skim
preduzecima.
2. UzimajuCi u obzir postojece cene, pomoc koju je Uprava
monopola davala bila je apsolutno nedovoljna. I ta je pomoc
odlukom Uprave od septembra meseca bila ukinuta.
3. Pojedina monopolska preduzel:a primala su na rad radnike koji nisu ranije bili zaposleni, dok s~·'"u tom pogledu ne
ispunjavaju obaveze prema kvalifikovanim radnicima koji su
ostali bez posla. Na osnovu svega toga, zbor zahteva da se od
Uprave dr2avnih monopola trazi:
a) Da se u sva monopolska preduzeca zaposliavaju pre
svega radnici i radnice koji su rani.fe radili u doticnoj struci
i da se to vrsi preko Saveza monopolskih radnika.
b) Da Uprava drzavnih monopola isplati zaradu nezaposlenim radnicima za 1916, 1917. i 1918. godinu kako bi se mogli
izdrzavati do otvarania novih monopolskih radionica.
c) Da Uprava drzavnih monopola pristupi sto pre otvaranju novih radionica kako bi se nezaposleni radnici imali gde
zaposliti.
d) Da se odmah uposli izvestan broj radnika i radnica kojima je zaposlenje najnuznije u radionici markarnice, cigaret-papira i drugim.
e) Da se ovi zahtevi objave u Pachtu.'t?<U.M IWBU.IW.Ma i upute
Upravi drzavnih monopola, Radnickoj komori i Centralnom
radnickom sindikalnom vecu.142
tu Pad1tU"-tKe noauue, 113, 13 . .M.a.j 1919; 228, 26. cenTe.M.6ap 1919.
14 2
100
Isto, 276, 22. novemOar 1919.
l
Polozaj monopolskih radnika u Srbiji postojao je sve tezi.
U Beogradu je 1. januara 1920. odrzan zbor monopolskih radnika
na kojem je doneta Rezolucija koju su radnici predali predsedniku
vlade i upravniku dr2avnih monopola. U Rezoluciji se energicno
zahtevalo zaposljavanje radnika-ca koji su bez posla, ili da im se
dodeli materijalna pomoc od drzave. Vlada je bila prinudena da
danese resenje kojim se odobrava dodeljivanje pomoci nezaposlenim radnicima i otvaranje novih odeljenja markarnice i cigaret-papira u koja se uspelo uposliti jos 100 radnica. Ova odeljenja
smestena su u mracne i vlazne prostrije, sto je takode otezavalo
uslove rada u njima. N adnice radnica iznosile su 17 do 20 dinara.
U odeljenju cigaret-papira u novoj fabrici radnice su zaradivale
12 do 14 dinara. To je bilo nedovoljno za izdrzavanje jednog Clana
porodice, a tamo gde ih je po troje-cetvoro zavisilo od te zarade,
formalno se gladovalo. 143
U ovom periodu odrzavane su u pojedinim mestima skupstine
pododbora Saveza monopolskih radnika i radnica na kojima su birane uprave pododbora. N a skupstini Pododbora Saveza monopolskih radnica u Vranju Savka Mladenovic izabrana je za sekretara
Pododbora, Zorka Tomic - za blagajnika, a Savka Tasic i Zorka
Cvetkovic - za Clanove Uprave. U finansijsku kontrolu izabrana
je Danica Zdravkovic. 144 N a zboru proizvodaca duvana u Leskovcu,
koji je odrzan 7, marta, protestovalo se protiv rada Komisije za
otkup duvana i obnovljen je Savez proizvodaca duvana koji je osnovan 5. maja 1910. godine. Ljubica i Agna Jovanovic izabrane su za
Clanove Uprave, a Vaska Kostic - u Nadzorni odbor Saveza proizvodaca duvana.' 45 U Aleksincu je krajem maja odr2ana vanredna
skupstina Pododbora monopolskih radnika na kojoj je izabrana. nova
Uprava. B.osanda Markovic izabrana je za predsednika Uprave,
a Danica Frusic i Rosanda Velickovic - za clanove Uprave. Kosara
i Ljubica Stankovic izabrane su u Nadzorni odbor. 146 U Beogradu
su za Clanove uprave Pododbora monopolskih radnika izabrane N atalija Pesic i Mileva Kraljevic, a Leposava Mladenovic - za blagajnika.'47
Posle rata u .Makedoniji je vladala velika nezaposlenost. Pocetkom 1920. godine samo u Skoplju je bilo 500 monopolskih radnika koji se nisu imali gde zaposliti, jer su magacini i radionice
bili poruseni, a novi nisu podizani. I od onih koji su se posle rata
zaposlili, oko 150 ih ie u prolece 1920. godine ostalo bez posla. Pocetkom aprila 1920. godine u Skoplju je Pododbor Saveza monopolskih radnika oddao skupstinu na kojoj je izabrana nova Uprava.
Mara Jankovic izabrana je za sekretara, a Nada Pankovic '-- za
blagajnika Pododbora Saveza monopolskih radnika. U finansiisku
kontrolu Pododbora izabrane su Ljubica Stefanovic i Todorka Knezevic. Zbor Pododbora Saveza monopolskih radnika u Skoplju
Je(hta1COCT, 1, 1. .AtapT 1920; 2, 21. .M.GPT 1920.
Paduu'l£-x:e 'H:oaune, 52, 4. .M.apT 1920.
Ns Jsto, 73, 27. mart 1920.
146 Isto, 159, 4. jul 1920.
1 n ,Lsto, 122, 20. maj 1920.
143
t44
101
�odrzan je 12. maja 1920. Tom prilikom je. govoreno o organizovanju
monopolskih radnika i ponovo je izabrana Uprava. Radmi!a Petrovic je izabrana za sekretara a Lenka Stojanovic za Clana Uprve. 148
Zahtevi monopolskih radnika i radnica za povisice plata neprekidno su isticani. Radnici i radnice tvornice duvana u Bosni i
Hercegovini bili su u tarifnom pokretu u toku oktobra 1919. godine,
zahtevajuCi povecanje nadnica i isplatu obecane pomoci. Pokrajinsko radnicko sindikalno vece za BiH u ime radnika i radnica
zaposlenih u duvanskim fabrikama, podnelo je Centralnoj upravi
drzavnih monopola zahtev za 50 odsto povisice dotadasnjih plata
za sve kategorije radnika i radnica. 149 Polovinom februara 1920.
godine Pokrajinsko radnicko sindikalno vece i Pododbor monopolskih radnika vodili su pregovore sa Upravom duvanske rezije u
Sarajevu. Temeljno je analiziran polozaj duvanskih .radnika-ca, izvrseno je poredenje cena zivotnih namirnica od vremena kada su
vodeni prosli pregovori i na osnovu svega doslo se do zakljucka da
je neophodna povisica postojecih plata za 50 odsto. Pored toga, na
pregovorima je pretreseno pitanje klasifikacije dotadasnjih plata,
revizije plata u skartiranju i pitanje obecane jednokratne pomoci
u aprilu 1919. godine. Posta trazene povisice plata nisu dobijene,
odrzan je pocetkom marta 1920. godine u Sarajevu sastanak duvanskih radnika na kojem je zakljuceno da se preko sarajevske rezijske
direkcije Glavnoj monopolskoj upravi u Beogradu posalje, u ime
svih duvanskih radnika-ca u Bosni i Hercegovini, protest u formi
urgencije. 150
Zivotne namirnice od oktobra 1919. do februara 1920. godine
poskupele su prosecno za 100 odsto. Cena hlebu porasla je sa 8 i 9
kruna na 16 i 18 kruna, mesu sa 18 na 34 krune.<ib td. ,Znaci, sve je
vee duplo skuplje, a plate su jos uvijek iste kao sto su bile u oktobru
1919, kada je kilogram brasna bio 4-5 kruna, a mesa 12 kruna".
N a duvanu koji je poskupljivao 50 do 100 odsto, zaradivani su milioni, a proizvodacima se mesecima nisu resavali zahtevi za poveeanje plata. 151
Prosecna plata radnika-muskaraca iznosila je 25 kruna dnevno,
radnica u odeljenju skartiranja 23, na pakovanju 22, na cigaretama
23, na kartonima 24 krune dnevno. Nepodnosljiva skupoca i dugotrajno neresavanje zahteva za povecanje najamnina dovelo je do
stupanja u strajk, 31. marta 1920, radnika duvanske industrije u
Sarajevu, Banj oj Luci, Mostaru i Travniku. 152
U jesen 1919. godine u Zagrebu je Savez monopolskih radnika i radnica izvrsio spajanje sa organizacijom radnika-ca Fabrike
cigara. Na zajednickom zboru izabrana je nova Uprava u koju su
148
149
Za -muSk:arce
Mesto
TraVl!l:ilk
Sarajevo
Bcmj a Lulka
Foea
Zagreb
Ljubljana
Za Zene
Kvalifilkovan.i
24-28
20-25
22-27
12-17
16-18
19-35
18-24
19-25
24-28
25-27
32--44
10-17
19-35
21-31
N adnice su se, prema predratnim zaradama, povisile za sedam
do osam puta, a cene zivotnim namirnicama za 19 puta.
Kada se obracunaju cene po jednom kilogramu osnovnih zivotnih namirnica, dobija se ovakav pregled: 156
McTopujcKU apxua KIIM, TOM I, KH.. 1, 101, 149 H 265.
Glas slobode, 181, 18. oktobar 1919.
u;o ZakljuCeno je da se .postoje6a. plata poveCa za 50<~/o, odnosno da se
a1a plate ugovorene u april!U 1919. doda pored 500Jo, kako je zarkUuCeno -na
proSlim pregovorima, i nov dodatak od 75°/o, tako da hi dodatack na ugovorenc
iplate u aprilu 1919. godine iznosio 125°/o. PoV'iSica je trebalo da va:Zi od 15.
januara 1920. godine. {Glas slobode, 33, 17. februar 1920, 53, 11. mart 1920.
1 51 Glas slobode, 68, 30. mart 1920.
152 Isto, 70, 1. april 1920.
102
usle: Marija Loncar, predsednik, Ljubica Strelen, sekretar, Katica
Bajer, blagajnik, Marija Kovacic i Ana Zadog, clanovi, a Justa
Cerin i Marija Cerjak, Clanovi finansijske kontrole.' 53
•
U Fabrici duvana u Zagrebu bilo je zaposleno 350 radmka,
koje su bile organizovane u Sindikatu monopolskih radnika. Greskom Glavne monopolske uprave u Beogradu nestalo je sirovina
u fabrici, pa su sve ove radnice ostale bez posla. Savez monopolskih radnika preduzeo je sve mere da rad u fabrici ponovo zapocne.
Spar izmedu Savezne uprave drzavnih monopola i radnica Fabrike
duvana resen je sporazumom povoljno i rad je uskoro bio nastavljen. Radnici su zahtevali da im se isplate nadnice za sve vreme
dok je fabrika bila zatvorena i da im se povise plate za 50 odsto,
buduci da su bile niske. Radnice su primale ad 70 do 120 kruna
nedeljno i zato su krajem februara trazile povisicu plata za 150
odsto. U strajk monopolskih radnika i radnica, aprila 1920, ukljucili su se i radnici-ce Fabrike duvana u Zagrebu.' 54
U prolece 1920. godine odrzani su kongresi ujedinjenja pojedinih sindikalnih saveza na kojima su uzele ucesi:a i zene. N a Kongresu ujedinjenja monopolskih radnika, odrzanom 21. marta, izabrana je Centralna uprava i finansijska kontrola Saveza. U Upravu
su izabrane Ana Zadog i Persida Mihailovic.' 55
Od 1. do 15. aprila 1920. godine trajao je u celoj zemlji strajk
4 000 monopolskih radnika, vecinom zena. Do strajka je doslo usled
niskih nadnica, koje su se u odnosu na neprekidni porast cena spore
povecavale.
U nekim fabrikama duvana nadnice radnika u krunama iznosile su:
153
tM
Paihtu'lf..?Ce Hoauue, 278, 25. HOBeJ£6ap 1919.
Nova istina, 21, 9. janu.ar; 39, 6. februar; 57, 27. februar; 71, 16.
apri! 1920.
tss Pac'htu'lf..xe noaune, 114, 11. Jtaj 1920.
Ovu 'baJbelu donosirno ,s rezervorri, poSto ~izgleda da njen autor IDije
uzeo u obzir ·koHCine pojedi-nih namirn:ica koje trOOi .radnr1Cka po!lodica. ~im
to.ga, JI)Oistavllja se .pitanje da li su ru svim sluCajevima il!:zete u. o'Mlr 1ste
namirnice d ilmliCine Zato 1SU, verovatno, 1. nastale tak'O veltike raz1Ike u proseOnom pove6anju cena.
·
156
103
�Meis.to
Travnitk
Sarajevo
Banj a I.ruk:a
FoCa
Mostar
Ljubljana
Zagreb
Senj
Skopilje
Pre rata
Sad a
6,83
26,22
8,07
12,30
38,20
38,66
37,64
18,06
32,88
309,30
387
239,50
132,85
511,80
511,10
722
340
291
PoveCanje za puta
44
15
12,5
11
13,5
13,5
19
17
8,5
Monopolski radnici su u januaru podneli zahteve za povisice
plata. Uprava drzavnih monopola je odbila te zahteve, pristala je na
pregovore sa Savezom monopolskih radnika tek 5. aprila, nakon
objavljenog strajka. Strajk je bio potpun i u njemu je dosla _do
izrazaja takva solidarnost radnika kakvoj se poslodavci uopste msu
rtadali. Bilo je preduzeca u kojima je radilo i po 1 000 radnika i
radnica, a da se nije pojavio ni jedan strajkbreher.
Strajk je zavrsen 15. aorila sporazumom izmedu Uprave drzavnih monopola i delegata Saveza monopolskih radnika. Uprava je
pristala na januarske zahteve radnika za povisicu plata u vidu dodatka na skupocu. Zakljuceno je da se ubuduce svaka tri meseca
vrsi poredenje zivotnih troskova i zavisno od toga povecava ili smarijuje ovaj dodatak. Utvrdeno je osmocasovno radno vreme, s tim
da na poslovima stetnim po zdravlje maze biti i krace. Sporazumom
se daje prioritet prilikom zaposljavanja nove radne snage onini
radnicima koji su ranije radili u doticnim preduzecima. Regulisan
je i naCin resavanja sporova izmedu uprava pr~uzeca i sindikalnih
organizacija. Uprava drzavnih monopola je ovlastila uprave preduzeca da zajedno s predstavnicima radnickih organizacija detaljno
razrade ova pitanja prema prilikama u niihovim preduzecima. Savez
monopolskih radnika je pozvao sve radnike da se vrate na posao
15. · aprila, a upravama preduzeca je postavljeno da sve ucesnike
strajka prime. Medutim, ni ovaj sporazum ooslodavci nisu postovali
i isplata dodatka na skupocu u Srbiji i Makedoniii je pocela tek
15. avgusta, a radnici u Sarajevu, Mostaru, Travniku, Banjoj Luci,
Ljubljani, Senju i Zagrebu nisu ni do kraja avgusta primili obecana
povecanja plata. Povisice su bile oredvidene za Zagreb 30-47 odsto,
Senj 35-55 odsto, Ljubljanu 25-40 odsto i za bosanske fabrike
od 40 do 50 odsto.157
Na velikom zboru monoplskih radnika i radnica, odrzanom
13. juna u Beogradu, govoreno je o teskom polozaju radnika ove
struke. Radnice su primale 14 dinara dnevno. Sporazum, koji je
bio postignut izmedu Saveza rnonopolskih radnika-ca i Uprave
drzavnih monopola, prilkom poslednjeg strajka u aprilu, nije se
ispunjavao. Uprava se nije trudila da stvori uslove da se zaposli
bar onaj deo ra.dnika kojima je zaposlenje najneophodnije. Vise od
600 radnika bilo je bez posla, ciji je polozaj postao nesnosan. N a
157
Pac'htU'lt'Ke uoauue, 87,-1. anpu.11.; 90, 17. anpu.11.; 180, 30. jy.n,; 202, 25.
aezycT 1920.
104
kraju je zbor doneo rezoluciju, u kojoj je 700 prisutnih monopolskih
radnika i radnica konstatovalo da radnici i radnice monopolskih
preduzeca zive u najvecoj bedi i nevolji, da Uprava ddavnih monopola nije obnovila rad preduzeca, zbog cega je veliki ?raj ne~apo:
slenih, da Uprava ignorise zahteve Saveza monopolsklh radmka 1
radnica na koje je jednom pristala, da nije nista uradila da bi isplatila za;ade radnistvu koje je neprekidno provelo u radu vise od
30 godina. U duhu ovih konstatacija u Rezoluciji su izlozeni zahtevi
monopolskih radnika i radnica. 158
U Beogradu je 3. i 4. avgusta 1920. oddana skupstina Pododbora monopolskih radnika na kojoj je izabrana nova Uprava.
Kristina Kaplarevic izabrana je za Clana Uprave, Ljubica Jevtic za zamenika, Natalija Pesic - za blagajnika i Rosa Stefanovic
- za Clana finansijske kontrole. 159
Na osnovu sporazuma zakljucenog u Beogradu izmedu Uprave
ddavnih monopola i delegata Saveza monopolskih radnika, u Sarajevu je 5. jula zakljucen sporazum izmedu Direkcije duvanske
rezije za BiH i delegata Pododbora Saveza monopolskih radnika
i radnica i Pokrajinskog sindikalnog veca u kojem je, izmjedu
ostalog, utvrdeno: osmocasovno radno vreme, povisica plata usled
skupoce za 50 odsto radnicima s prosecnom dnevnom zaradom od
34 krune, 45 odsto radnicama sa zaradom od 38 kruna, 40 odsto
radnicama sa zaradom preko 38 kruna. Dodatak na skupocu racunati
od 16. aprila. Radnicki delegati bili su Duro Dakovic, Filomena
Rogic i Franjo Rauser.' 60
Vecina radnica u Hrvatskoj bila je uclanjena u sindikalne
organizacije, a najaktivnije su birane i u rukovodstva. U Senju je
polovinom 1920. godine odrzan sastanak Pododbora Saveza monoc
polskih radnika i radnica na kojem je, pored ostalog, izabrana nova
Uprava. Draga Milek izabrana je za sekretara, Hermina Koncaric
~ za blagajnika, Marija Buneta, Tereza Blazevic i Jelka RupCic za clanove Uprave, a Josipa Pekic i Jelka Obremen za clanove
finansijske kontrole. 161 U Fabrici duvana u Senju radnice su radile
pod vrlo teskim uslovima uz minimalne nadnice, zbog toga su vrlo
cesto obolevale. Od njih 480 od akutne tuberkuloze razbolelo se 68,
a vise od 70 odsto zaposlenih bilo je bolesno od tuberkuloze. 162
Za Clana Uprave saveza privatnih namesteni.ka Jugoslavije
izabrana je Fanika Suknajic.163
U Sarajevu je od 1. do 5. februara 1920. godine odrzan Kongres tipografskih radnika na kojem je Draga Stefanovic govorila
o polozaju tipografskih radnica u Srbiji. U knjigovezacko-kartonaskim i Stamparskim preduzecima poslodavci su uvlacili zensku decu
u proizvodnju, kao jeftiniju radnu snagu. U nekoliko stamparija
bile su zaposlene gotovo samo zene. I tu, kao i u knjigovezackoj
struci, zaposljavana su deca od 10 do 12 godina. Ove devojCice radile
Lsto, 148, 20. jun; 149, 22. jun 1920.
tso I,Sto, 213·, 6. septembar 1920.
too Glas slobode, 144, 10. jul 1920.
161 PaOuu"tKe nosuue, 146, 18. jyn 1920.
t5s
162
163
Isto, 84, 9. april 1920.
Nova istina, 71, 16. april 1920.
105
�su u suterenima po 15 do 18 sati dnevnoi posle taka napornog rada
obicno su se za nekoliko meseci razbolevale i umirale od tuberkuloze. Umetacice su radile po 16 sati dnevno. Nagrade radnica u ovoj
struci kretale su se od 20 para do 1 dinar dnevno. Draga Stefanovic
je zahtevala da se zakonom regulise pitanje rada zena i dece u
stamparskoj profesiji.'64
u prolece 1920. godine strajkovali su tipografski radnici u
Begradu. Nadnice radnika u IIo.auTuv,u iznosile su 40 dinara prosecno, a sve sto se preko toga zaradi bila je nagrada za prekovremeni rad. Zato je dolazilo do prekomernog iscrpljivanja na radu,
narocito u masinskoj slagacnici. Dogadalo se da su radnice padale
u nesvest na poslu i kolima su ih morali prevoziti kuci.'"'
U Fabrici svile u Pancevu bile su zaposlene uglavnom zene.
Tu su radile i devojcice od 11 godina pa nadalje .. Deca su za rad
primala 10 kruna, a ostale radnice 24 do 32 krune dnevno. Posta
su cene zivotnim namirnicama bile u neprekidnom porastu, ave
radnice su trazile povisicu plata za 35 odsto. Zbog toga je direktor
Fabrike zapretio radnicima otkazom i prvo je otpustena s posla
Ana Bauerova, blagajnica Pododbora Saveza fabrickih i nekvalifikovanih radnika-ca u Pancevu, a zatim jos dve radnice. Posle tarifnog pokreta, radnicima su povecane plate od 5 do 8 kruna, taka
da su primale nedeljno 90 do 240 kruna, sto iznosi 22 do 60 dinara. 166
Veliki broj zena bio je zaposlen u postansko-telegrafskoj struci. Pododbor Sekcije postansko-telegrafsko-telefonskog osoblja u
Valjevu odrzao je skupstinu na kojoj je izabrana nova Uprava.
Ivanka Lazarevic izabrana je za sekretara, Rosa Kolarevic - za
blagajnika, a Ljubica Zdravkovic i Sofija Panjevic - za Clanove
Uprave. 167 U Sapcu je za sekretara Pododborwelefonskog osoblja
izabrana Zora Odorovic, za blagajnika - Natalja Gacic i za clana
Uprave - Zorka Vrgovic. 168
U Fabrici cilima u Sarajevu radnu snagu saCinjavale su uglavnom zene. One su bile najslabije placene u Sarajevu, dobijale su
svega 7-10 kruna dnevno. Usled taka niskih zarada neke radnice
su bile prisiljene da napustaju fabriku u kojoj su radile vise ad
25 godina. Dok su se cilimi prodavali po visokim cenama, radnice
su od toga vrlo malo dobijale. Cilim od 130 x 200 santimetara morale
su da rade dve radnice sest do sedam nedelja. One su za to dobijale
samo 450 kruna. Da bi se to stanje bar donekle popravilo, radnice
su uputile zahtev vladi da im se nadnice povecaju za 50 odsto,
a cene na akord za 100 odsto. 169
Krajem februara 1920. godine odrzana je u Sarajevu godisnja
skupstina Saveza fabrickih i nekvalifikovanih radnika. Radmila
Milicevic je izabrana za clana nove Uprave.t70
164
Pai.htu1t1ee uoauue, 50, 2 . .«apT 1920, 52, 4. Ma.pT 1920; GrafiCki radnik,
3, 17. mart 1920.
165
PaihtU'll'K:e uoaune, 109, 5. .M.a.j 1920.
Isto, 225, 21. septembaT 1920. i Je01UL1COCT,
tat JeiJuaxocT, 27, 3. if.>e6pyap 1920.
166
168
t69
tto
106
I·sto.
Glas 8lobode, 171, 7. oktobar 1919.
(Isto, 51, 9. mart 1920.
10, 11. 01CTot5ap 1920.
I
'
)
I
U Radnii':kom domu u Sarajevu odrzana je 16. marta godisnja
skupstina Saveza trgovackih namestenika i privatnih i':inovnika Bosne i Hercegovine, na kojoj je Anka Tame! izabrana u novu Upravu.171 Savez trgovai':kih namestenika Hrvatske odrzao je 10. septembra 1919. godisnju skupstinu u Zagrebu, kojoj je prisustvovalo oko
600 delegata. Na skupstini je izabran Upravni odbor. Marija Habijan
izabrana je za potpredsednika, a Anka Mihota - za Clana Odbora. 172
Pocetkom januara 1920. godine u Zagrebu je oddana skupstina
Saveza radnika i radnica proizvodaca zivotnih namirnica na kojoj
je izabrana privremena Uprava. U Upravu su izrabne Marija Pecnik
i Andela Virglijan iz Fabrike cikorije, a Draga Pavlovic iz Fabrike
kandita-' 73
Radnici i radnice Fabrike cikorije u Zagrebu strajkovali su
aprila 1919. godine zahtevajuCi poboljsanje materijalnog polozaja.
Oni su u avgustu ponovo podneli zahtev za povisicu plata i poboljsanje radnih uslova. Na pregovorima je Uprava Fabrike pristala
da povisi plate przarima za 50 odsto, a ostalim radnicima za 30 odsto
. i priznala je radnicku organizaciju.174
Avgusta meseca u strajk su stupile radnice Fabrike ,Union"
kandita i cokolade u Zagrebu, koji je trajao devet dana. Na kraju
su poslodavci pristali na povisicu plata za 30 odsto. 175
U Fabrici pasta u Zagrebu formirana je sindikalna organizacija
u drugoj polovini 1919. godine. Plate radnica u ovom preduzecu
i uslovi pod kojima su radile hili su nesnosni. Zbog toga su one
predale Upravi Fabrike zahteve za povisicu plata. Nakon pregovora
postignut je sporazum da se radnicima povecaju nadnice za
2 krune. 176
Plate kitnii':arskih radnica iznosile su svega 200-300 kruna
mesecno i one su bile prisiljene da traze povisicu ad poslodavaca.
Posta poslodavci na to nisu pristali, radnice su 22. novembra 1919.
napustile posao i u tom su bile do kraja solidarne. 177
U Slavonskoj Pozegi odrzan je 8. februara 1920. sastanak
kucnih radnica na kame je bilo 70 do 100 prisutnih. One su raspravljale o tome kako da se ukljui':e u Savez trgovackih i strucnih radnika i radnica. N a kraju je izabran odbor od 5 clanova, koji se
odmah konstituisao. Zakljuceno je da se polovinom februanra organizuje priredba kucnih radnica. Zbog organizacije toga sastanka bio
je uhapsen Josip Bunjevcevic i svih pet odbornica. Bunjevcevic je
zadrzan u zatvoru 14 dana, a odbornice 8 dana. 178
lsto, -63, 23. mart 1920.
Nova istina, 3, 11. septembar 1919.
na Isto, 21, 9. janua.r 1920.
174 C.11.o6oOa, 90, 21. aezycT 1919.
175 Isto.
111
1 72
t76
Isto.
Nova istina, 15, 27. novembar 1919.
178 !ISto, 48, 17. februar 1920; Narodna volja, selj;aOk.i lils.t, SRPJ.(!k:), SJ.avonska P-o.Zega, 1, 25. jebrua-r 1920.
177
107
�U Fabrici tekstila u Dugoj Resi 'plate radnika · i radnica kretale su se od 48 do 80 kruna, a nekolicina kvalifikovanih primala
je najvise 124 krune nedeljno. U odnosu na porast cena, ove zarade
su bile nedovoljne za pokrice osnovnih poterba radnika i njihovih
porodica. Zato su oni zahtevali od Uprave -da im se povise nadnice.
Posto poslodavci nisu odgovorili na ove zahteve, 700 radnika i radnica stupilo je u strajk 7. juna, koji je trajao do 9. septembra 1920.
godine. Poslodavci su uz pomoc vlasti pokusali da slome strajk i da
prisilnim merama nateraju radnike na posao. U tu svrhu, uz odobrenje vlasti i uz pomoc zandarmerije, Uprava Tvornice izbacivala
je radnike i njihove porodice iz stanova na ulicu. Uhapsen je i
strajkacki odbor. Pokrajinsko sindikalno vece u Zagrebu intervenisalo je protiv ovako surovih postupaka. Strajk se zavrsio pregovorima na osnovu kojih su poslodavci pristali na povisenje nadnica,
garantovali su minimalne zarade akordantima, priznali sindikalnu
organizaciju i njene poverenike u fabrici i pravo radnika na proslavu 1. maja.m
Polozaj poljoprivrednih radnika i radnica bio je vrlo tezak,
sto donekle ilustruje ovaj podatak iz Kuma.nova: ,Radovi na prasenju afiona (maka) uveliko su otpoceli u Kumanovu. Svakog jutra
vidaju se citave povorke (tajfa) sirotih zena i devojaka gde sa parcetom crnog hleba, malo luka i testicetom vode zure na kumanovske
njive. One se sa neprekidnog i vrlo napornog rada na prasenju
afiona vracaju tek u mrkli mrak ... Kako je kilo crna brasna u
Kumanovu 7 grosa, a kilo crnog luka 8 grosa, a kilo pasulja 18 grosa,
onda radnice mogu samo da umiru od gladi na tom vrlo mucnom
poslu". Posrednice su trazile nadnicarke nudeci im dva dinar a
dnevno, to jest 10 grosa. Posle ove konstatactje u listu Cou,u.ja.JtuCTU"<10a 3opa, br. 14, radnice se pozivaju da stupe u sindikalnu organizaciju i da obrazuju u Kumanovu pododbor Saveza poljoprivrednih radnika i radnica, jer se jedino putem organizacije mogu boriti
protiv prekomerne eksploatacije i tako bednog polozaja u kojem
su se naSie. 180
Zene su aktivno ucestvovale u strajkovima koje je vodila
radnicka klasa u ovom periodu. Njihovo ucesce narocito je doslo do
izrazaja u strajku zeleznicara aprila 1920. godine. Zeleznicarske
zene u Ljubljani pokazale su u ovom strajku pravi heroizam i spremnost da se sa svojim muzevima do kraja bore za ostvarenje ciljeva
radnicke klase. One su se istakle u oddavanju jedinstva medu
radnicima i u borbi protiv strajkolomaca.1 81
Solidarnost u strajku sa svojim muzevima zene su izrazile
i preko posebne Rezolucije koju su uputile Pokrajinskoj vladi u
Ljubljani 21. aprila 1920. godine. Rezolucija glasi: ,Polazeci od ciNova istina, 85, 23. jul 1920; Novi svijet, glasi;Lo Komrun~sti,Cke partije
JU®oslavije, Zagreb, 11, 10. avgust 1920; 24, 11. septembaT 1920.
tao li1cTopujc?Cu apxua KIIM, TOM I, Kl-h. 1, 101.
181
Arhiv Gentralnog komltet.a Saveza 'komunista S1ovenije (u daJ.jem
tel<stJu: ~hiv CK SKS) - Zalo.Ska cesta 807/20-34, 35, 37.
179
108
njenice da drzavna vlast pocm]e nasilnim merama da lomi strajk
nasih muzeva-zeleznieara koji je poceo 16. aprila i tekao u redu
bez incidenata, mi, Zene ZelezniCara, izjavljujemo:
1. svoj najodlucniji protest protiv neuvidavnosti vlade
koja zeleznicarima uskracuje najosnovnija prava za opstanak;
2. svoje ogorcenje zbog naredbe vlade koja poziva zeleznicare na vojnu vezbu i pored toga sto ne postoji nikakva zakonska osnova za taj poziv;
3. zahtevamo da vlada neodlozno preduzme sve potrebne
mere da se spor resi na naCin koji odgovara zahtevima zelezniCara;
4. najenergicnije protestujemo protiv zloupotrebe vojne
sile koja ogranicava slobode straj_kaca ! prisiljava. ih na rad,
a time izlaze smrtnoj opasnosti nase muzeve 1 hramte!Je;
5. izjavljujemo da smo solidarn: u svim. p;~likama sa svojim muzevima i da smo spremne zrtvovati z1vote da b1 se
ostvarili ciljevi za koje se bore nasi muzevi.
Pozivamo Vladu da intervenise kod Centralne vlade u
smislu napred navedenih tacaka, jer je ona u prvom redu odgovorna za sve posledice brutalnih ~ostupak':' koJe Je •.sama
zapocela protiv onih koji se bore za naJosnovm]e uslove ziVota.
Supruge zeleznicara strajkaca". tsz
Predsednik Pokrajinske vlade u Ljubljani dr Brejc uputio je
telegram u Beograd ministru Koroscu u kojem ga obavestava da je
21. aprila primio delegaciju zena strajkaca zeleznicara, koja mu ]€
predala pomenutu Rezoluciju s navedenim zahtev1ma da on ~osre
duje kod Centralne vlade i da Minist~rstvo .rozove d~le&ate. straJkaca na pregovore i prihvati zahteve zelezmcara. BreJc 1m Je dao
odgovor da vojne naredbe protiv strajkaca nece biti ukinute i da je
njegovo posredovanje izmedu vlade i strajkaca nepotrebno.' 83
Aktivnost i upornost zena dolazi do izrazaja i u sledecim dogadajima. One se nakon tri dana od strajka zeleznicara stavljaju
na celo povorke u protestnom generalnom strajku ~ Sloven.iji. To)5a
dana, 24. aprila, pred tramvajskim depoom na Za~?sk?J cestl okup1~0
se vise od 4 000 ]judi koji su nameravah da umars1ra]u u grad. Pohcija je budno pratila svaki pokret radnika. Zandarmi i polic_ajd su
dotrcali na Zalosku cestu i tu napravili kordon da b1 sprec1h de-·
monstrantima prolaz u centar grada. Kada su demonstra.nti p_oceli
da zaobilaze kordon, zandarmi i polidja otvorili su vatru 1z pusaka.
Poginulo je 14 i ranjeno 70}ica. Med·~- pogin':'lima na~la se u narucju svoje majke i petogodiSnJa devoJClCa. Joslpm": Hoce.va~. •
Do polovine 1920. godine u sindikalmm saveZima b10 ]e uclanjen veliki broj radnica. Prema statistickim podacima, samo u Beogradu bilo je organizovano: 184
182
183
18~
Arhiv CK SKS, Zal·o·Ska cesta - DeZelna vlada Slovenije Isto.
JeOna'lWCT, 6, 15. jyn 1920; Pa¢uw-t.'/Ce uosuue, 147, 19. jyu 1920.
4744~
109
�U
Sav~u
"
"
"
"
"
"
"
"
"
"
krojaCkih radnil.lr:a-ca
1
monopolskih
fabriCkih
ke1nerskih
grafi.Ckih
boln-iOklh
koZarsko.preradivaCkih
trgovaCkih
pomoCniika
"
"
..
"
"
"
..
800 Zena
600
273
190
184
58
40
14
"
..
"
..
"
"
Zene su na vreme reagovale na pojedine dogadaje i preduzimale su odredene mere ukoliko se radilo o poloz'l,ju zaposlene zene.
Na sednici Pokrajinskog sekretarijata zena socijalista (komunista)
Srbije od 3. juna 1919. zakljuceno je da se odrze zhorovi zena o pitanju zastitnog radnickog zakonodavstva u Beogradu, Niilu, Leskovcu i Uzicu. U Beogradu ie 9. juna oddan zbor zena koji je
otvorila Draga Stefanovic, sekretar Pokrajinskog sekretarijata zena.
Na zboru je Mihajlo Todorovic referisao o novim projektima zakona o osiguranju radnika i osmocasovnom radnom vremenu. Nacrti
ovih zakona na zboru su kritikovani i ocenjeni kao nesavremeni
nepotpuni i nedovoljni". Prema njima osiguranjem se ;;e obuhvataj~
sve kategorije radnika, teret osiguranja svaljuje se na same radnike,
a uprave osiguranja prepustaju se poslodavcima. Odredbe o osmocas?vnom radnom vremenu su takve da omogucuju poslodavcima
~a 1h prema svojim interesima primenjuju i vrse eksploataciju kao
1 do tada. Zato Je na zboru zahtevano da se donesu takvi zakoni
koji ce u postojecim uslovima pruziti svestranu zastitu radne
snage.lss
~
Pod pritiskom radnicke klase, Zemaljska vlada za Bosnu i Hercegov:inu izdal~ je novu Uredbu, 13. marta 1920, kojom se u mnogim
~elov1ma me.nJa yredba od 3. februara 1909. o regulisanju odnosa
IZmedu radnika 1 poslodavaca u zanatskim trgovackim i fabrickim
radnjama. Uredbom se, pored ostalog, predvida zastita decje i zenske
radne snage, nacin isplata zarada, pitanje meausobnog otkaza radnog vremena, odmora, raskidanje poslovnih odnosa itd.1so
U leto 1920. godine postavilo se ozbiljno pitanje osmocasovnog
radnog vremena. Radnici su zahtevali od poslodavaca i ddave da se
ono ozakoni i sprovede u zivot. Centralno radnicko sindikalno vece
uputilo je predstavku ministru za socijalnu politiku, u kojoj se
upozorava da veliki broj radnika, radnica i dece rade od 9 do 12
pa i viSe casova dnevno. 187 Nastojanja poslodavaca da sto vise pro~
?uze radno vreme izazvala su masovan otpor zena. One su kroz
st:;mpu i na svojim skupovima osuaivale preteranu eksploataciju
n]iliove radne snage, jer su dobijale svega 6 do 15 dinara dnevno.
Svako, pa i najmanje produzavanje radnog vremena za zene je
185
•
ARP, Sveska zapism.ika sa :sednica Sekretarijata Zena Srbije, str. 168
1 169; Pac}Ji.U'lt1Ce %OBuue, 140, 14. jy'H- 1919.
1 6
8
187
110
Glas sZobode, 71, 2. april 1920.
PaCh-tU'lt'ICe "noaune, 175, 24. jy.J!, 1920.
znacilo preveliko opterecnje, jer su one morale da posle zavrsetka
rada u fabrici obavljaju i sve kucne poslove. Od njih je u vecini
slucajeva zavisila egzistencija citave porodice.
U Srbiji su postojale zenske radnicke skole, kojima u ono
vreme nije bio odreden status. Po zavrsetku osnovne skole, u mestima koja nisu imala razviienu privredu, 80 odsto devojcica prolazilo je kroz te skole. To su bila uglavnom deca radnika i drugih
siromasnili gratlana koji nisu mogli da salju svoju decu na vise
skolovanje. U njima se uCio rucni rad, a pre svega sivenje. Drzava
tim skolama nije poklanjala gotovo nikakvu paznju. Opstine su im
ponekad izlazile u susret, ali je to bila vrlo mala pomoc. Skolske
zgrade su bile vrlo slabe i u vecini slucajeva nisu odgovarale osnovnim zahtevima higijene. Masina i drugog pribora za rad nisu imali
dovoljno. Cesto su zbog oskudice u ogrevu radile u hladnim prostorijama. Nastavnice ovih skola bile su vrlo slabo placene. Njihove
plate do maja 1919. bile su 30-60 dinara, i to bez socijalnog osiguranja. Zbog slabe ishrane one su vrlo cesto obolevale, i to najvise
od tuberkuloze.
Nastavno osoblje je zahtevalo da ove skole imaju status osnovnih skola, da se o njima brine drzava, da se· nastavnicama zakonski
preciziraju prava u materijalnom pogledu kao i nastavnicama osnovnih skola. U toku godine neprekidno se potezalo pitanje placanja
nastavnica u ovim skolama. Decembra meseca one su primile prosecno 250 dinara, sto je bilo nedovoljno za najnuznije troskove zivota. Zato su mnogi nastavnici napustili skolu nastavljajuCi da rade
privatno ili za nadnicu kod poslodavaca. U Obrenovcu je zensku
radnicku skolu pohadalo 60 ucenica. u skoli su predavale nastavnice osnovne skole.' 88
Skala i uCitelji nisu imali odredeno mesto u drustvu. UCiteljice
su u odnosu na ucitelje bile u neravnopravnom polozaju u jasenickom
srezu na zboru ucitelja i uciteljica, odrzanom 3. juna 1920. godine,
konstatovano je da su osnovne skole predate na izdrzavanje opstinama; da ucitelji rade u nehigijenskim i dotrajalim zgradama bez
nastavnih sredstava; da pravni i materijalni polozaj ucitelja zavisi
od licnih shvatanja pojedinih ministara; da ucitelji imaju manji
dodatak na skupocu nego ostali cinovnici i da uciteljice nisu izjednacene sa uCiteljima u tom pogledu, iako rade isti posao i pod istim
uslovima; da je potrebno da i ucitelji osnuju sindikalnu organizaciju
itd. U usvojenoj Rezoluciji protestuje se, izmedu ostalog, protiv
resenja Ministarskog saveta da ucitelji imaju dodatak na skupocu
12 dinara, a uCiteljice 6 dinara i protiv omalovazavanja uciteljskog
poziva uopste. Pozivaju se svi ucitelji da se sto pre organizuju u
Sindikat ucitelja i uciteljica, kako bi se mogli uspesno boriti za svoja
prava i za ,novu skolu rada i slobode savesti"} 89 U Obrenovcu je
3. juna odrzan posavski uciteljski zbor, na kojem je usvojena Rezolucija sumadijskog uCiteljskog zbora ,o pretvaranju Uciteljskog
udruzenja u Uciteljski sindikat sa zadatkom da odmah stupi u Cent8s Isto, 110, 10. maj 1919; 123, 24. maj 1919; 246, 18. oktobar 1919; 298,
18. decembar 1919.
189 Isto, J42, 13. jun 1920.
Ill
�tralno radnicko sindikalno vece i da Gl<l:vni odbor UCiteljskog udruzenja preradi pravila Uciteljskog udruzenja i saobrazi ih pravilima
ostalih sindikalnih udruzenja i da ih iznese na odobrenje ovogodisnjoj Uciteljskoj skupstini". Pored ovog zakljucka, u Rezoluciji se
zahteva, izmedu ostalog, da se svi ucitelji i uciteljice prevedu na
nove plate i da im se isplate isti dodaci na skupocu kao i ostalim
drzavnim cinovnicima. Rad Glavnog odbora Uciteljskog udruzenja
ocenjen je kao ,posve stetan po uCiteljstvo i prosvetu". Rezoluciju
je potpisalo, pored predsednistva zbora, 18 ucitelja i uciteljica.t••
U Srbiji, Makedoniji, Bosni i Hervatskoj organizovane su u
pojedinim mestima decje grupe ,Buducnost", u koje su primana
deca organizovanih radnika od 6 do 15 godina. Formiranju ovih
grupa pristupilo se 1919. godine. Za rad sa decQm u grupama hili
su zaduzeni pojedini komunisti, koji su za to pol}azivali sklonosti,
a to su uglavnom bile zene. Rad decjih grupa imao je prevashodno
vaspitno-obrazovno obelezje. Kroz raznovrsne oblike rada deci su
na pristupacan naCin objasnjavane ideje za koje se bori radnicka
klasa i Komunisticka partija, dopunjavano je njihova opste obrazovanje, a narocito je bio razvijen kulturno-prosvetni rad u grupama.
U cilju svestranijeg vaspitanja radnickog podmlatka pokrenut
je decji list Bydy'li:>wcT. Prvi broj lista izasao je 1. februara 1920.
godine u 3 000 primeraka. Medutim, to je bilo nedovoljno. Vee
drugi broj stampan je u 5 000 primeraka. Za pokretanje i izlazenje
ovog lista narocite zasluge pripadaju dr Dragutinu Vladisavljevicu,
koji je sve svoje slobodno vreme posvetio radu sa decom. On je
1 na Drug om kongresu KP J diskutovao o radu decjih grupa ,Buducnost". Polovinom 1920. godine u Jugoslaviji je postojalo 15 do
20 d_ec~ih grupa. Rad sa decom razvijao se u ~dnickim domovima.
Izvrsm odbor KPJ )e doneo odluku da se u celoj zemlji 3. oktobra
1920. godine proslavi Decji dan ,Buducnost". Ove proslave organizovane su u svim mestima gde su postojale grupe ,BuduCnost". 191
U Beogradu je 1914. godine osnovana prva decja grupa ,Buducnost", u kojoj je bilo 30 decaka i d!'vojcica od 6 do 12 godina.
Pocetkom 1919. obnavlja se rad decje grupe ,Buducnost" pod rukovodstvom Desanke Andelkovic. Maja meseca u grupu je bilo
upisano 23, a do kraja godine 100 clanova. u toku maja sa decom
se pocinje planski raditi na opstem obrazovanju. Formiraju se kulturno-umetnicke grupe koje, krajem godine, pripremaju vrlo uspesne priredbe.192
Uoci Drugog kongresa KPJ u Srbiji su postojale decje grupe
,Buducnost", i to: u Beogradu sa 100 clanova, Smederevu - 60
Nisu - 45, Prokuplju - 30, Negotinu - 30 i Kosovskoj Mitrovicl
- 30 Clanova. Rad sa decom u ovim grupama bio je pod neposrednom kontrolom partijske organizacije. Decji list Bydy'ftuocT rasturan je najvise u Srbiji. Pored rada na opstem obrazovanju i socijalitno I..sto, 148, 20. jun 1920.
191
ARP, fond, KI/85/2; PaihtU'l£1Ce uoauue, 147, 19. jyu 1920; 235, 2.
01CT06ap 1920.
2
UJ ARP, f.ond Kl-85/2 'i Sveska zapisnik.a sa ·sednica Sekretarijata Zena
Srbije, 166.
112
stickom vaspitanju u decjim grupama bio je razvijen i kuiturno-umetnicki rad. Deca su u Beogradu za godinu dana priredila samostalno cetiri priredbe i pored toga ucestvovala u programu na pet
priredaba koje su spremale kulturne grupe odraslih. Decje grupe
,Buducnost" izvele su program na priredbama u Nisu, Smederevu
i Cacku i ucestvovale u pripremanju programa sa odraslima u drugim mestima. 193 U Skoplju je veoma uspesno radila decja grupa
,,BuduCnost".
,Na proslavi Decjeg dana, 3. oktobra 1920. godine, ucestvovalo je
:300 decaka i devojcica u impozantnim manifestacijama pod crvenim
zastavama. 194
Sekretarijat zena u Sarajevu sproveo je zakljucke Konferencije zena socijalista-komunista, odrzane u Beogradu, i osnovao u
drugoj polovini 1919 godine decju grupu ,Buducnost". Zene komunisti koje su uzele obavezu da rade sa decom oddavale su s njima
dva puta nedeljno casove na kojima je dopunjavano opste obrazovanje i objasnjavan polozaj i ciljevi radnicke klase. One su organizovale nekoliko izleta sa decom u okolinu Sarajeva. U oci Drugog
kongresa u decjoj grupi ,Buducnost" u Sarajevu bilo je 180 decaka
i devojcica, a vise od 200 u drugim mestima u Bosni.' 95
Pored predavanja, priredaba i izleta sa decom, u BiH je
3. oktobra 1920. organizovana proslava Dei'jeg dana. U Sarajevu je
2. oktobra navece odrzana uspela priredba za odrasle. U izvodenju
programa ucestvovali su Clanovi decje grupe ,Buducnost". U Jajcu,
Prijedoru i Zenici zene su organizovale 3. oktobra svecane manifestacije decaka i devojcica kroz grad sa crvenim zastavama, crvenim trakama i transparentima. Za vreme ovih manifestacija odrzavne su skupstine grupe ,Buducnost", izvodene decje igre i prigodne
recitacije. 196 Partija je u Bosni i Hercegovini u ova vreme poverila
rad na drustvenom odgoju i okupljanju radnicke dece iskljucivo
zenama komunistima. One su ovaj posao prihvatile i smatrale kao
jedan od najvaznijih zadataka, pa su ga i savesno obavljale.
Posle Kongresa ujedinjenja 1919. formirana je u Vukovaru
decja grupa ,Buducnost" u kojoj je bilo oko stoinu decaka i devojcica. Ova grupa radila je kontinuirano i u toku 1920. godine.
Za rad sa decom bio je odreden posebni vaspitac, koji se, pored ostalog, starao o pravilnom vaspitavanju radnickog podmlatka. Pod
rukovodstvom dr Vladisavljevica, deca grupe ,Buducnost" iz Beograda posetila su 11. jula 1920. godine vukovarsku decu i izvela
vrlo uspesnu priredbu. U programu su ucestvovala deca iz Vukovara.'•7 I u Osijeku je organizovana decja grupa ,Buducnost", cijim
je radom rukovodio Sekretarijat zena komunista. Ova grupa pojavljuje se prvi put pocetkom septembra 1920. godine na proslavi
Omladinskog dana u Osijeku. Deca su se posebno pripremala za
us ARP, 1icmd KI 1924/93; Paiht.u"tx:e 1toBUKe, 147, 19. jyu 1920.
Hcxopujcxu paxua KIIM, TOM I, KH:.. 2, 727 J1 728.
Glas slobode, 157, 20. septembar 1919, 121, 10. april 1920.
1118
Isto, 220, 12. oktobar 1920; 230, 23. oktobar; 224, 16. oktobar 1920.
1117
ARP, fond KI/1924/93; RadniCka straZa, 27, 3, jul 1920, - J o sip
C a z i, Vukovar u klasnoj borbi, Zagreb, 1954, 156.
194
195
113
�prosiavu Decjeg dana, koja je u Jugosla'~iji organizovala 3. oktobra
1920. godine. 198 Grupa ,Buducnost" organizovana je i u Brodu.
*
*
*
Za proteklu godinu dana Centralni sekretarijat zena socijalista
- komunista nije uspeo da masovnije organizuje zene, niti se njegova delatnost osecala u svim krajevima Jugoslavije. On nije bio
u stanju da izvrsi neke posebne pripreme za Drugi kongres KPJ.
Zene su se u pojedinim mestima angazovale u tim pripremama,
zavisno od aktivnosti partijske organizacije. Centralni sekretarijat
zena je izabrao, na osnovu Statuta SRPJ (k), dva delegata za partijski kongres, i to Anku Tame! iz Bosne i Desauku Andelkovic-Cvetkovic iz Srbije. Pored njih na Kongresu je bilo jos nekoliko
zena delegata pojedinih partijskih organizacija, i to: Lucija Pazin,
Dragica Pirnat, Ljubica Cukovic, Marica Pavic i Emica Rajkovic
iz Bosne; Adela Pavosevic i Anka Supanc-Mihota iz Hrvatske; Rezka
Stenovic iz Slovenije; Draga Stefanovic, Persa Mihajlovic Zagorka
Pesic i Natalija Sutic iz Srbije i Julka Manojlovic iz Vojvodine. 199
Pred Drugi kongres Partije trebalo je odrzati II zemaljsku
konferenciju zena, ali .Centralni sekretarijat zena komunista nije
za to imao materijalnih mogucnosti. Umesto II zemaljske konferencije, odrzana je 23. juna 1920. godine u Vukovaru, u toku rada
Kongresa i uz saglasnost partijskog rukovodstva, plenarna sednica
koja je imala ovlascenja konferencije zena. Draga Stefanovic je
podnela izvestaj o radu Centralnog sekretarijata na plenarnoj sednici, isticuci da oni, usled nedostatka statisti{;lfj.h podatka, nisu u
stanju da izraze celokupnu aktivnost zena u prosloj godini. ,Ali mi
vrlo dobra znamo i moramo priznati da i rad Sekretarijata zena
nije bio ni toliko intenzivan ni toliko obilan koliko bi bio da se
u toku prosle godine nisu vrsila strahovita progonstva i hapsenj a
od strane vladajuce klase, koja su nev:erovatno kocila i ometala
svestran rad Sekretarijata zena. I sama Partija je gotovo sav svoj
rad i svu svoju energiju morala plasirati u akcije protiv nasilja
i reakcije. U tim akcijama koje su poglavito imale protestni karakter najpunije su ucestvovale i zene ... " Zatim je govorila o ujedinjenju Partije i radnickog pokreta koje je postignuto u prosloj
godini; 0 nebrojenim strajkovima u kojima su ucestvovale zene
u svim krajevima nase zemlje itd. Anka Tame! je podnela izvestaj
o radu zena u Bosni, koje su u protekloj godini postigle dobre
rezultate u omasovljavanju i ucvrscenju zenskog komunistickog
pokreta. Adela Pavosevic govorila je o ometanju rada sa zenama
u Hrvatskoj, o naporima da se kod zena razvije interesovanje i smisao za politicku borbu i o manifestacijama koje su zene izvele za
vreme opstinskih izbora.
N a plenarnoj sednici je zakljuceno da se ubuduce odrzavaju
redovnije i cvrsce veze izmedu pokrajina, da se ostvari tesnji kontakt i~;nectu mesnih, pokrajinskih sekretarijata i Centralnog sekretarlJata zena, da mesni sekretarijati svakog meseca salju pokrajinskim sekretarijatima izvestaj o radu koji bi obuhvatio i statisticke podatke o broju sindikalno i partijski organizovanih zena
o broju zena koje posecuju zborove i konferencije i o rasturanj~
i citanju lista Jeona1COCT itd. Na kraju plenarne sednice izabran je
Centralni sekretarijat zena komunista Jugoslavije?••
Na sednicama Drugog kongresa KPJ nije raspravljano o zenskarn pokretu, mada je, s obzirom na aktivnost i ulogu zena, avo
pitanje zasluzivalo punu paznju. Ni u kongresnim dokumentima
nisu postavljeni zadaci Partije za rad medu zenama u narednom
periodu. Kongres je doneo program KPJ, kojim je zamenjena Podloga ujedinjenja usvojena na Prvom kongresu. Medutim, u Programu nije nista receno 0 specificnim problemima zena, izuzev opste
postavke da ce Partija ,isticati zahteve za pravnom i politickom
jednakoscu" i da ce se boriti za osiguranje svih radnika i radnica
u slucaju nezaposlenosti. 201 U Rezoluciji o politickoj situaicji i zadaci~a KPJ, cijim donosenjem je prestao da vazi Akcioni program,
usvoJen na Prvom kongresu, postavlja se samo opsti zadatak: ,da
se svim gradanima, bez razlike pola i nacionalnosti, obezbedi nesmetano vrilenje sviju gradanskih i politickih prava, kao i uzivanje
sviju ustavnih i zakonskih sloboda.2°2 U novom Statutu KPJ predvideno je, kao i u prvom, da Centralni sekretarijat zena bira dva
delegata za kongres Partije, a dodato je da pravo ucesca na kongresu Partije ima i izvestilac o radu u decjim grupama ,Buducnost" .2°3 Vukovarski kongres je poklonio posebnu paznju odgoju
radnickog podmlatka i doneo je Rezoluciju o organizovanju rada
u decjoj grupi ,Buducnost" u kojoj je postavio zadatke partijskim
organizacijama u pogledu okupljanja i vaspitanja radnicke dece?••
Posle Kongresa odrzana je Konferencija zena u Sarajevu na
kojoj su delegati podneli izvestaj o radu Kongresa.2°' Pokrajinski
sekretarijat zena komunista Srbije zakazao je sastanak poverenica
za 7. juli na kojem bi se referisalo o zakljuccima Drugog kongresa
KPJ.2°6 U novembru i decembru 1920. godine zene komunisti su
zakazale vise sastanaka i predavanja. Poslednja konferencija poverenica za rad sa zenama u Srbiji zakazana je za 30. decembar.
Ideoloske borbe u Partiji i istupanje reformista protiv linije
KPJ uticali su i na razvitak zenskog pokreta u pojedinim krajevima, narocito u Srbiji i Bosni i Hercegovini. Posle Drugog kon-
198
RadniCka rijeC, 51, 4. septembar Hl20; 59, 2. oktobar 1920.
SeCanje Anlke SUJP-anc-Mihote, .MG~49/IV-4; ARP, SeCanje
Drage 'Stefanov1c, MG-II-lb; MG-III-S-9/1; Se6anje Rezke Stenovdc MG-II-l~b/64; AIRP:S, SeCanje Julike LazareviC-Kova.CeviC; J,storijstki arhiv' Beograd
(u daljem .tekstu: IA Beograda). SeC.anje Desanke Andeilk:oviC-CvebkoviC
4ll~/MG-524; Hronologija radniCkog pokreta Bosne i Hercegovine do 1941.
godme, Sara) eve, 1971, 323; Jedna;~ocT, 7, 15. jyJI. 1920 2· Tom a M i 1 enl<:oviC, Radni~ki pokret u Voivodini, 1918-1920, Beog'rad, 1968, 254.
199
114
IHRP~.-
.2oo
2°1
JeOna'KOC'T, 7, 15. jyJt 1920.
HcTopujC'K1.t apxua KllJ, TOM II, Beorpa~, 1949, 34
11 36.
IIS·to, 42.
203 Isto, 46.
204 I<Sto, 52.
205 Glas slobode, 147, 15. jul 1920; i 167, 7. av.gust 1920.
2oa Padnu'l£ue 'HOBune, 161, 7. jy.n, 1920.
202
115
�gresa osetno je oslabio rad zena u B6sni, narocito u Sarajevu.
Krajem oktobra 1920. objavljen je ,Manifest opozicije KPJ" koji
potpisuje i grupa od 62 centrista iz Bosne i Hercegovine, medu
kojima i zene: Anka Tame!, Stefica Krekic, i Marija Zizmund.
Odlukom Plenuma Centralnog partijskog veca od 10. decembra
1920. godine potpisnici ,Manifesta opozicije KPJ" bili su iskljuceni
iz Partije. 207 Medu centristima Bosne i Hercegovine nasao se jedan
broj clanova Pokrajinskog izvrsnog odbora Partije koji su vrsili
odredeni uticaj na partijsko Clanstvo, narocito u Sarajevu. Anka
Tame] bila je od obnavljanja pokreta do iskljucenja iz Partije na
celu zenskog komunistickog pokreta. Njeni stavovi i pasivnost u
pokretu posle Drugog kongresa odrazili su se, svakako, i na rad
organizovanih zena. U Sarajevu je iskljuceno iz Partije 187 Clano•1a
potpisnika ,Manifesta opozicije" i njihovih prista]jca, od kojih je
bilo 37 zena. eos
Medu 53 potpisnika ,Manifesta opozicije KPJ" u Srbiji nasle
su se i tri zene, clanovi Pokrajinskog sekretarijata zena komunista
Srbije. To su bile Milica Duric-Topalovic, Radoslava Ilic i Sofija
Levi, inaCe ranije veoma aktivne, poznate i cenjene u Zenskon1
pokretu. Njihova otvoreno opredeljenje za centriste znacilo je istovremeno definitivan raskid sa KPJ i zenskim komunistickim pokretom. One su zajedno sa ostalim potpisnicama ,Manifesta" iskljucene iz Partije.209
Osipanje u najjaCim rukovodstvima zenskog pokreta u Srbiji
i Bosni i Hercegovini odigralo se neposredno pred donosenje Obznane, kojom je zabranjen i rad organizacija zenskog komunistickog
pokreta.
U delimicnom otporu protiv Obznane u~ptvovale su i zene.
Za vreme generalnog strajka protiv Obznane, odrzanog 30. decembra u Zagrebu, u trocasovnim ulicnim borbama ucestvovala je i
pesadija i konjica. Tom prilikom ranjeno je 60 radnika. Narocitu
hrabrost u ovom strajku pokazala je grupa radnica, koja se direktno suprotstavila naoruzanoj policijL i zandarmeriji.''"
3. Veze s Meaunm·odnim sekretarijatom zena komunista
Pocetkom marta 1919. godine odrzan je Osnivacki kongres
Komunisticke internacionale na kojem je donesena Rezolucija
o privlacenju radnica u borbu za socijalizam. U Rezoluciji se govori
0 potrebi zajednicke borbe radnika i radnica u svetu; 0 ucescu zena
u privredi; o vaspitavanju radnica u duhu novog socijalistickog
poretka i prijemu zena proleterki u Komunisticku partiju; o ulozi
zena radnica u borbi za pobedu diktature proletarijata i o socija207
Glas slobode, 273, 16. decembar 1920; PaOuu~ue xosuue, 296, 14.
Oe1!e.M6ap 1920.
2os Co~ujaJtucT, 6, 14. jauyap 1921.
Pad'HU~'k':e uoauue, 296, 14. Oe~e.M.Oap
Ko.~~t.Jtyuucmu~ec1euU Humeputi'I.4U01idJl.,
209
21
°
Ju.g0St1avije, 17, Moskva 1921, st'Uib. 4362.
116
listickom vaspitavanju dece.' 11 Sledece godine, Komunisticka internacionala je povodom Medunarodnog praznika zena uputila pozdrav
radnicima svih zemalja u kojem se odaje priznanje i zenama za
ucesce u prvom svetskom ratu, naglasava dvostruka potcinjenost
zene, i to kao radnice i kao clana porodice i drustva. N a kraju se
pozivaju zene da budu u prvim redovima proletarijata za oslobodenje radnicke klase i uspostavljanje sovjetske radnicke vlasti u
Citavom svetu. 212
Drugi kongres Komunisticke internacionale zasedao je od
19. jula do 7. avgusta 1920. godine i, izmedu ostalog, usvojio je
Teze o medunarodnom komunistickom pokretu zena. Opsiran Nacrt
teza objavljen je u listu Ko.M.MynucTu"tec?<:uu unTepnau,uona.n,. U tezama su predvidene tri grupe zadataka: a) zadaci u zemljama u
kojima je proletarijat kao u Rusiji osvojio vlast, b) zadaci u zemljama u kojima proletarijat jos vodi borbu za osvajanje politicke
vlasti i c) zadaci u zemljama koje se nalaze u stadijumu pretkapitalistickog razvitka. Zatim su data uputstva o organizovanju zena
u pojedinim zemljama i o osnivanju Medunarodnog sekretarijata
zena pri Izvrsnom komitetu Komunisticke internacionale.
u prvoj grupi zadataka govori se 0 angazovanju zena u borbi
za ucvrscenje sovjetske vlasti; 0 potrebi intenzivnog prosvetnog
rada medu zenama, narocito medu proleterkama i siromasnim seljankama, da bi shvatile prednosti novog drustvenog poretka; 0 ucescu zena u radu sovjeta i raznim kontrolnim administrativnim i
privrednim organima; o organizovanjuJ,Jstanova za socijalnu pomoc
majci i detetu; o osnivanju ustanova za skolsko-prosvetni rad, kao
i drugih ustanova i servisa koji bi olaksali rad zene u svakom
pogledu.
Detaljno su razradeni zadaci u drugoj grupi koji su se odnosili i na rad u nasoj zemlji. U ovom delu Teza naglaseno je kao
znacajno sledece: ukljucivati zene kao ravnopravne clanove u rad
Komunisticke partije i klasnih organizacija proletarijata; prosvecivati siroke mase zena i buditi klasnu svest kod njih, kako bi shvatile potrebu i ucestvovale u revolucionarnoj borbi proletarijata za
rusenje kapitalizma i ostvarenje komunizma; boriti se za postizanje
pune ravnopravnosti oba pola pred zakonom u svim oblastima privatnog i drustvenog zivota koristeci pri tome aktivno i pasivno
izborno pravo zena u drzavnim predstavnickim organima i u svim
drustvenim ustanovama; raditi na tome da radnice, sluzbenice, privatne Cinovnice i druge radne zene grada i sela svesno i najaktivnije
ucestvuju u izboru ekonomskih i politickih revolucionarnih radnickih veca i odbora i da one u tim odborima ispolje punu aktivnost;
boriti se za opste i strucno obrazovanje zena i zathevati da one za
jednak rad primaju istu nagradu kao muskarci; zalagati se za radikalno ogranicenje eksplatatorske vlasti kapitala posredstvom
stvarne zakonodavne zastite radnica i sluzbenica ukljucujuci i kucnu
2
1920.
-Ekonomskd ti politiC~ j;>olo.Zaj
11
ReZiolucija o prirvlaCenju r:adn1ca u bor.bu -z.a socijalizam,
Ko.M..M.y~
1iucmu"ttec:x:uU !'fumepna'l{uoua.n., 1, MoSkiva, 1. maj 1919, ,stub. 121.
2 12 Ko.M..II.ynucmu'ltecKuU
1401-1402.
Hnmepna'l~Uo'H.a.n.,
9,
,MoSlwa,
1920,
stub~
117
�pos!ugu; zahtevati ostvarenje drustvenili mera i stvaranje takvih
ustanova koje oslohadaju zenu zauzetu strucnim radom; traziti siroko i plansko resenje drustvene zastite zdravlja i hesplatne amhulante u gradovima i selima u kojima hi radile i zene lekari.
U trecoj grupi zadataka predvida se rad na iskorenjivanju
predrasuda, ohicaja, verskih i pravnih ustanova koje odrzavaju
ropsku potcinjenost zene muzu. Pored toga, zahteva se horha za
punu ravnopravnost zene s muskarcem u porodici i drustvu, horha
za stvarnu zastitu zene od eksploatacije i porohljavanja i niz drugih mera koje hi doprinele emancipaciji zene.
U pogledu organizacionih ohlika rada sa zenama, u Tezama
je istaknuto da KP ne treha da stvara samostalne zenske organizacije, vee da ih ukljucuje u partijske, sindika!ne ·i druge radnicke
organizacije. Zatim je predvideno da se pri svakoj .mesnoj organizaciji stvori agitacioni komitet zena u ciji hi sastav ulazili i muskarci; da se formira mesni komitet zena od 5 do 7 Clanova koji hi
hio u tesnom kontaktu s mesnim komitetom KP, hez Cije saglasnosti
ne hi mogao da donosi pojedine odluke i mere; da se pri svakom
okruznom komitetu KP organizuje agitacioni komitet zena koji hi
pomagao mesnim komitetima zena; da se pri centralnom komitetu
KP osnuje centralni agitacioni komitet iii sekretarijat zena od 5 do
7 Clanova koji hi imao odredene zadatke i tesno saradivao sa centralnim komitetom KP i da se izdaje periodicni list posvecen teorijskom ohrazovanju zena. U Tezama su konkretnije razradeni zadaci
zenskih rukovodstava, ciji predstavnici treha da hudu u odgovarajucem partijskom komitetu i da rade pod njegovim rukovodstvom." 13
Za vreme zasedanj a Drugog kongresa Komunisticke internacionale odrzana je u Moskvi Prva medunarodillt' konferencija zena
komunista, kojoj su prisustvovale 53 predstavnice iz 16 zemalja.
Predstavnice zena iz nase zemlje nisu prisustvovale ovom znacajnom skupu, pa je delegat KPJ na Drugom kongresu KI, u ime zena
komunista Jugoslavije, uputio pismeni pozdrav Prvoj medunarodnoj
konferenciji zena.' 14 Konferencija nije hila dovoljno pripremljena
i organizovana, ali je hila znacajna za ohjedinjavanje zenskog komunistickog pokreta. Na Konferenciji su prihvacene Teze o razvitku
komunistickog zenskog pokreta, s tim da ih odredena komisij a preradi, donesen je Manifest proleterkama celoga sveta i data je puna
podrska Komunistickoj internacionali. U Manifestu je upucen ape!
svim radnim zenama da ucestvuju u horhi koju vodi Komunisticka
internacionala za potpuno oslohodenje radnicke klase od politickih
i ekonomskih okova kapitala i ukazano na posledice imperijalistickog rata. Zatim je govoreno o polozaju i zadacima radnica i seljanki u Rusiji, o zadacima proleterki u kapitalistickim zemljama
Zapada, o eksploataciji i zaostalosti zemalja Istoka i posehno o teskom polozaju zena koje zive u tim uslovima. Na kraju je upucen
213 Naort
te2m za komunisttOki Zenslci 'Pokret, Ko.M.MyH.ucmu'ltecKuit
V!umepua'4uouaJt., 15, Moskva, 1920, strub. 3453-3472; 1K:Iara Cetlcin, Uvod
TU.\Skom d.zdcmju Teze o internacionailnom komnnistiMmm Zenskom pokxetu
Ko.MJ£yuucmu'l£ecxuii J1umepua'4uoua.a, 16, Mosrova, 1921, stub 3945-3950.
'
214 ·ARP, fond KI (neregd,strovana ,grada).
118
poziv zenama radnog naroda celog sveta da se pridruze h?rhi za
oslohodenje celokupne radnicke klase, da stupaju u revolucwnarne
proleterske organizacije, da se ukljucuju u sindikate i u Komuni~
stiCku partiju svoje zemlje.' 15
Uhrzo se ukazala potreha za osnivanjem medunarodnog sekretarijata zena pri Izvrlinom komitetu KI koji hi ohjedinjavao
zenski komunisticki pokret i rukovodio radom zena komunista u
svim zemljama. Na Prvoj medunarodnoj konfer-enciji zena pojavilo
se i misljenje da je neophodno formirati rukovodstvo koje hi se
havilo iskljuCivo uspesnijim organizovanjem zena. Tezama o razvitku komunistickog zenskog pokreta takode je hilo predvideno
osnivanje medunarodnog sekretarijata zena pri Izvrsnom komitetu
KI i odredeni njegovi zadaci. U zadacima je naglaseno da se sekretarijat sastoji od tri do pet clanova; da predstavnica sekretarijata
ucestvuje na zasedanjima i u radu Izvrsnog komiteta KI, zatim, da
sekretarijat treha da uspostavi veze sa zenskim komitetima KP pojedinih zemalja i da ozivi ·rad zena komunista; da sakuplja faktografski i agitacioni materijal koji govori o radu zenskih komiteta
i organizacija u pojedinim zemljama; da izdaje svoj list koji hi
hio medunarodnog informativnog karaktera i da organizuje i saziva
medunarodne konferencije zena komunista. U smislu ovih zadatak
u oktohru 1920. godine u Moskvi je foriniran Medunarodni sekretarijat zena komunista sa Klarom Cetkin na celu.' 16 Aprila 1921.
godine poceo je na nemackom jeziku da izlazi casopis Die Kommunistische Frauenintemationale, kao organ Medunarodnog sekretarijata zena komunista.
_
Druga medurtarodna konferencija ze_na_ komunista odrzana)e
od 9. do 11. juna 1921. godine u Moskv1, 1stovremeno sa Tre.cl:U
kongresom KL U radu konferencije ucestvovale su 82 delegatkinJe
iz 28 zemalja. Posto je rad KPJ hio zahranjen, a s tim i s~~ka_ delatnost sekretarijata zena komunista onemogucena, delegaclJa zena
komunista iz nase zemlje nije mogla prisustvovati Drugoj medunarodnoj konferenciji zena. Jugoslaviju je na ovom skupu predstavljao Ilija Milkic, koji je hio Clan Izvrsnog komiteta KI i Clan
Centralnog partijskog veca KPJ.
Konferenciju je u ime Medunarodnog sekretarijata zena komunista otvorila Aleksandra Kolontaj .217 Razmtrano je pitanje jau.s ARP fontd KI ~neregiiS'tDCY""vana grada)~ llpaa unTepua~uouaA?ta 'K:on~
if;epen'4uja ~ena xo.M.ynucTa, JeOuaKOCT, 10. 11, oKTo_Gap 1920, 6; Ma1-1.uq)ecT
.,
Ilpae UUTep1ta~UO'liaJZ.Ue 'KO.M.Y1i.UCTU'lf.1Ce 1COK(jjepen'l{U1€ ;JfC€Ka. npo..teTep'ICa.Ma
ue.~tota caeTa Je0'H.a1\.0CT, 10, 11. OKTo6ap 1920, 1, 2.
.
,
210 ARP fon<i KI fneregistrO'Vana grada): U P.roJeJktu teza za lk.()mun1strl-Oki zem~ki tpdkret, Ko.M.Mynu-cmu1teCKuU Mnmep'Ha'l{UO'H.a.a, 15, 1920, sbub
3471-3472; 19, 1921, •sbub. ·5097-5100.
211 Aleksandra K.olontaj, MihaUovna (1872-1952) revolucionarnom
pdkretu Rusije priSla 90-ih g-odina XIX veka; bi•l·a [preds-tavrn.i(k RSDRP ..na
Medunarodnam kongresu \SOCijalistkinja i .Clalll Medunarodnog btiroa socnaUstlk!inja 1907. gom.ne; u~estvova-la lkao predstavnik RSDRP na kongresiroa
II lnternacionale; rad.Ha ileg-allno u .radni>&om pdloretu i od 1908. do 191'1.
119
�_____ ____
_,
canja i ucvrscivanja meaunarodnih ve~a, zatim izvestaj 0 radu
Medunarodnog sekretarijata zena, izvestaj o formama i metodama
rada ·zena.komunista u pojedinim zemljama, izvestaj o ucescu zena
u revolucionarnoj borbi i komunistickoj izgradnji. U radu Konferencije ucestvovali 'su clanovi Izvrsnog komiteta KI i ona je imala
z.a ci~j dopunu opsteg rada Treceg kongresa KI. Druga konferencija
zena komunista .izabrala je Medunarodni sekretarijat zena komunista, donela Rezoluciju o zadacima medunarodnog zenskog komunistickog .pokreta i uputila Manifest zenama komunistima celog
sveta, kao i. Proglas radnim zenama svih zemalja. U ova dva poslednja dokum:enta govori se o zivotu i polozaju zena u Sovjetskoj
Rusiji, kao i o polozaju zen.a u kapitalistickim zemljama, a zatim
se ukazuje da je revolucionarna borba i uspostavljanje diktature
proletarijata jedini put za os!obodenje trudbenika celog sveta i za
ostvarenje ravnopravnosti zena i muskaraca. U Medunarodnom
sekretarijatu zena·•.komunista bio je Ilija Milkic, koji je u ime Jugoslavije, sa predstavnicima Dxuge konferencije i Medunarodnog
sekretarijata zena, potpisao ova dokumenta.21s
Zabranom rada KPJ, krajem 1920. godine, nestalo je i posebne
organizacije zena koinunista u Jugoslaviji. Centralni sekretarijat ,
zena kol:(lunista u nasoj zemlji nije uspeo da za tako kratko vreme
svoga postojanja ostvari cvrsce .veze s Medunarodnim sekretarijatom zena komunista. Zbog toga Medunarodni sekretarijat zena nij e
imao dovoljno uvida · u rad zena u Jugoslaviji, koji je, posle Obznane i donosenja Zakona· o zastiti drzave, znatno oslabio.
*
*
*
U jedinstvenoj drzavi stvoreni su uslovi ""za ujedinjenje radnickog pokreta J ugoslavije, ·za sta su veoma bile zainteresovane i
zene. Razvitak zenskog· pokreta do Kongresa ujedinjenja bio je na
razlicitom nivou u pojedinim pokrajinama nase zemlje. U Srbiji
se odmah posle rata obnavlja na osnovu vee izgradenih organizacionih principa, dok se u drugim pokrajinama, ·zavisno od stepena
---Zivela u emigrnciji;
ru SAD je formir-ala Cimerva1dsku ievicu i uCestv-oVala
na njenoj 'konferenciji u Sto}£:ho1mu 1917. god.ilne; iste godine posta:la Cl•an CK
RSDRP (b); IPOsle {liktobarsk:e· revolucije 1bila (1919.) narodni k:omesar za ag~
taciju i ;prapagandu u Krirmskoj Republiei; rukovo.dila Zensikim odeljenjem
CK _RKP(b) i 1bila ISekretar Medun"arodnog sekretari}at.a Z.ena pri IzvrSnom
kom1tett: K~; od .1923. do 192-6. - hila politiOki 1 trgov,inski predstavnik SSSR-a
u NorveskoJ, zatm~ u Meksi'kJ..:t, pa ·ponovo u NorveSkoj ;· od 1930 - ambasador
SSSR-a IU Norv:e.Skoj a od 1945. do 1952, godine 1savetn:i.k u M-inistarstvu inost:ranLh I;>?Slova .Sovjetsk~g -Savez<_i; ,bila .je 1prva Zena . a·mba\Sador u i~storiji
diplomatiJe; Davila se i ·publioist:ilkom; napisala viSe Clanaka d raspra·va o poloZaju i rulozi .Zene u druStvu, a rleki 1SU 1'an·ije 10bj-avljeni i kod nas.
218
ARP, fond KI (nereglstro-vana .grad·a); RE>wlutionen der Zweiten
Inte:mationalen Kommunistischen Fra!.1enkonferenz zu Moskau Die Kommuni.stische F1rauemJ~ternationale, Dappelheft 5--6, Stuttgart, aug~st~septembar
~921, 29-38; Mantfest 4er ~onferenz an die Kornmunistinnen der ·g:anzen 'Welt,
1sto, 40-43; Aufruf an d1e sch_sffen den F'rauen aller ·L3n-der ilsto 44.-45·
Clara Zetkin, Die Zweite Inte.rnationale Konferenz der Komm~n-istdnnen
Moskau, isto .7-24; J. Milldtsch, Pie k9mmunistische 1''-ra,uenbewegung in
.Tugoslawien, 1s·to, 53-56; ,KomunistiCki 'irnternacional"1 .br. 17, 1921, stub.
4417-4422, br, 19, 1921, .stub, 5097-5100.
Zl;
120
f
r-
_,_
--
..
,
_____ .
razvitka partijske organizacije, tek pocinje da formira. To je, svakako, uticalo i na dalji tok razvitka zenskog pokreta posle ujedinjenja. Dok u Srbiji, Bosni, Hrvatskoj i Makedoniji taj pokret d?~
stize najvisi stepen razvoja pred Drugi kongres KPJ, u SlovemJl
se tek tada pocinje ozbiljnije raditi na njegovom oformljenju.
Na Kongresu ujedinjenja doslo je do stvaranja Jedinstvene
radnicke partije i istovremeno do formiranja jugoslovenskog zenskog socijalistickog pokreta, koji je bio sastavni deo klasnog radnickog pokreta Jugoslavije. Zene socijalisti (komnnisti) usvojile su
Program Partije i zasnovale svoj rad na Podlozi ujedinjenja i Prakticnom akcionom programu (SRPJ (k). U organizacionom pogledu
objedinjenje zenskog pokreta je izrazeno u donosenju Statuta zena
socijalista-komunista.
Na osnovu Statuta, formiran je Centralni sekretarijat zena
socijalista (komunista) Jugoslavije. Rad Centralnog sekretarijata
ogledao se u: davanju pisanih uputstava u pogledu okupljanja zena
i formiranja mesnih sekretarijata; zauzimanju stavova o pojedlnim
problemima, na primer o pitanju izbora; pisanju direktivnih i drugih
. clanaka u partijskoj stampi; istupanju na zborovima istaknutijih
zena komunista itd. Jedan od najveCih uspeha Centralnog sekretarijata je pokretanje i izdavanje lista Jeo>W><DCT, koji se u ~eliko';l
broju rasturao i Citao, narocito u Srbiji, i koji je, bez sumnJe, odigrao odredenu ulogu u socijalistickom prosvecivanju zena. Medutim, Centralni sekretarijat nije ostvario onu ulogu koju su jedinstveni pokret i opste raspolozenje zena za ucesce u tom pokretu
zahtevali. To je zavisilo od niza faktora, a pre svega od specificnosti u razvitku pokreta u pojedinim pokrajinama. Sekretarijat
nije imao materijalnih mogucnosti ni profesionalnih kadrova koji
bi pruzali neposredniju pomoc pojedinim organizacijama, a bio je
uglavnom sastavljen od zena iz Srbije i Bosne. On nije uspeo da
ostvari jaCi uticaj i cvrsce poveze organizacije u pokrajinama, da
pruzi pomoc organizacijama kojima je ona bila najpotrebnija, na
primer u Sloveniji i Hrvatskoj. Prateci rad zenskog pokreta u Beogradu, koji je bio najrazvijeniji u zemlji, ne moze se razlikovati
uloga Centralnog, Pokrajinskog i Mesnog sekretarijata zena. Rad
pokrajinskih sekretarijata takode je bio vezan najvise za pokrajinske ·centre. Pomoc Centralnog i pokrajinskih sekretarijata zena
mesnim sekretarijatima nije bila dovoljna. S obzirom na postojanje
objektivnih uslova za organizovanje :lena, broj mesnih sekretarijata mogao je biti daleko veci u svim pokrajinama.
Na dnevni red gotovo svih sednica Centralnog sekretarijata
postavljani su i raspravljani problemi zena radnica. Ova pitanja
<!esto su razmatrali pokrajinski i mesni sekretarijati.
Pojedine najvaznije odredbe Statuta nisu se u praksi sprovele. Od osam predvidenih pokrajinskih sekretarijata nisu formirana cetiri, i to u Zagrebu, Cetinju, Novom Sadu i Osijeku. Povezanost izmedu mesnih, pokrajinskih i Centralnog sekretarijata zena
bila je samo povremena, a u vecini slucajeva nije ni postojala.
121
�· Neravnomeran razvitak radnickog 'pokreta u pojedinim po-·
krajinal"!1a uslovio je razlike u razvitku zenskog komunistickog pokreta. U to~ pogle.du. u svakoj. po~aj.ini bilo je specificnosti koje
su karaktensale P?J~dn:'-e orgamzac1~e 1. u ujedinjenom pokretu posle ~_ongre~~ u~e~mJen~a. 0~ orgamzacwne i ideoloske izgradenosti
parhJ<;. zavlSlo. Je 1 razv1tak zenskog pokreta, koji je postojao u svim
pokraJmama 1zuzev Crne Gore. ·
Zensko~ pokre!u .u Srb~ji ~~areni su temelji jos pre rata. Posle
ra~~ se; _razv1Jao. na 1shm prmc1p1rna, samo pod novim uslovima u
koJ1ma. Je :ad b1o mn~go sv.estraniji i raznovrsniji. Pokrajinski se-
kn_;t~nJat zena komun~~ta .bw je u tesnoj vezi sa Pokrajinskim 1z-
vrsmm odb_orom ParhJe 1 sav rad odvijao se pod neposrednom
kontrolom 1. uz pomoc Partije. Poverenice su odigrale znacajnu
u!o~.~ r_azv1tku zenskog pokreta u Srbiji; zahvaljujtiCi takvoj orgamz~.C1J1,_ zene .su. sve brojnije prilazile pokretu. Pokrajinski sekretanJat zena bw Je vrlo aktivan. Prosecno su se mesecno odr2avala
po dva ~astanka Sekretarijata na kojima se raspravljalo o tekucim
prob~ern1ma. Got~:'O :.:a svakom sastanku tretirana su pitanja zena
radmca. Sekretar;J.at Je uspe:va.o da prati pojedine dogadaje, koji
~u u ~vo yreme b1h vrlo burm, 1 da na vreme zauzima stavove kada
J~ rec o zena~a. ~ad Pokrajinskog sekretarijata bio je vise orijent1~an na razv1ta~. ze~kog pokreta u Beogradu, premda je on orga:'1zova? sekret:':nJate zena 1 u nekim mestima u unturasnjosti. Posto
clanov1 Po.krapnskog s;>k~e~arijata nisu imali mogucnosti za obilazak ~rg~mzac1Ja u poJedm1m mestima, cesto su vrsili prepisku i
davah p1smena uputstva za rad.
.
·
• U pojedinim ;t:'estima Bosne i Hercegovi~zene su masovno
uce~tvovale u r~dmckolll: _po~retu ~d njegov?g obnavljanja 1917. do
kr~Ja 1?20. godme. PartlJa Je u B1H posvehla potrebnu paznju ra-
zv~tku zensk~!( pokre_ta, rremda su zene bile pokretaci niza akcija,
koJe s':' spec1Jal~o nph mteresovale. Pokrajinski sekretarijat zena
kom~msta nastoJ~~)e da delatnost zena. bude sto svestranija, ali
~e nJ1~ov rad naJV1se. 1ogranicavao na podrucje Sarajeva. Ideolosko
1 teonJsko obrazovanJ!' zena komunista dostizalo je nivo koji im .je
u .to vreme. Pa~tija It\bl:l!a prU.Ziti, a tome radu ni u samim partijsk1m orga11;1_zac1Ja~a .m!; ~oklanjana potrebna paznja. OCigledno
Je .?a. ParhJa ~ B1H mJ~. 1mala _marksisticki uzdignutih kadrova,
k.OJI b1 tom b~oJnom part1JSkom clanstvu davali i potrebno revolu~wnarno v~sp1tanJe. Zahvaljujuci istorijskom nasledu, zene Bosne
1 He~ceg~v111;e zaostaj ale ~u i u opstem obrazovanju, a vecina rad~1ca J~. b1la 1 nep1smena, sto je ozbiljno otezavalo njihova politicko
1 teonJsko uzdizanje.
Y
ov_om peri.odu bi~ je zap?slen veci broj zena u Hrvatskoj.
U poJedm1m fabnkama 1 radwmcama radila su i deca od 11 do
16 godina. Prilikom obnavljanja radnickog pokreta posle rata zene
su ~e masovno ukljucivale u sindikalne organizacije i kroz njih
vod1le. borbu ~a poboljsanje plata i uslova rada. One su samostalno
orgamzovale straJkove u pojedinim preduzei:ima U tome su se
narocito isticale radnice Zagreba. U generalnom st;ajku aprila 1920.
1_2~
,_t_.
medu radnicima Zagreba bio je veliki broj zena. Na osnovu izvorne
grade ne moze se utvrditi da je Pokrajinski izvrsni odbor Partije
za Hrvatsku i Slavoniju poklanjao potrebnu paznju razvitku zenskog
pokreta. U tome su se jedino isticale pojedine partijske organizacije u Vukovaru, Osijeku i Vinkovcima, koje su samostalno formirale mesne sekretarijate zena komunista. Centralni sekretarijat zena
komunista nije imao nekog jaceg uticaja na razvitak zenskog pokreta u pojedinim pokrajinama. Njegov rad zapravo se nije ni osecao u Hrvatskoj. Ovoj pokrajini nedostajao je Pokrajinski sekretarijat zena, koji bi objedinjavao i koordinirao rad svih organizacija.
lVIedutim, u Dalmaciji je bio obrnut slucaj. U Splitu je 1919.
godine formiran Pokrajinski sekretarijat zena koji je objedinjavao
rad mesnih sekretarijata i aktivno radio na okupljanju i obrazovanju Zena.
U Sloveniji je prosvecenost zena hila na visem stupnju i one
su na svakom koraku izrazavale spremnost da ucestvuju u javnom
zivotu. Socijaldemokratska stranka Jugoslavije nije pokazala spremnost da iskoristi revolucionarno raspolozenje zena u borbi protiv
postojeceg rezima. KPJ u Sloveniji tek je pocela da se konsoliduje
i kada je preduzela mere za organizovaniji rad medu zenama, dosla
je Obznana. Centralni sekretarijat zena iz Beograda nije imao nikakve veze sa zenama komunistima u Sloveniji niti im je iz centra
pruzena bilo kakva pomoc u radu. Pod uticajem opiiteg raspolozenja
i spremnosti radnicke klase da se bori za ostvarenje svojih prava,
zene su, uglavnom, samoinicijativno organizovale pojedine akcije,
isticuci na svakom mestu potrebu ravnopravnosti s muskarcima.
Zenski pokret razvijao se u pojedinim radnickim centrima,
premda je, na osnovu Statuta, trebalo prici osnivanju poverenistava
zena socijalista-komunista i u selima. Iz izvora se ne vidi da je bilo
i pokusaja da se poveze borba radnica sa eksploatisanim zenama
na selu, koje su se takode nalazile u vrlo teskom polozju za vreme
rata, a i kasnije. Bio je potreban duzi period da bi se Statut do kraja
mogao realizovati.
Ucesce radnica u tarifnim pokretima, strajkovima, demonstracijama i manifestacijama radnicke klase, kao i u raznim samoinicijativnim akcijama u borbi za poboljsanje svoga polozaja, a narocito
za pravo glasa zena, po sirini i intenzitetu je prevazilazilo rukovodenje od strane sekretarijata zena i partijskih organizacija. lVIasovnost ucesca zena u ovim akcijama hila je toliko velika da je postojeca
organizacija zenskog pokreta nije mogla obuhvatiti, usmeriti i povezati.
Ideoloski rad i sistematsko marksisticko obrazovanje kadrova
hili su zapostavljeni. Tek u decembru 1920. godine donesen je plan
ideoloskog rada, cije je sprovodenje onemoguceno Obznanom.
U izvornoj gradi ne maze se zapaziti da je bilo kritickih osvrta
na rad partijskih organizacija medu zenama, na rad sekretarij ata
zena i pojedinih kadrova u njima, odnosno ne vidi se kako su gledali
123
�na svoje propuste i nedostatke. Kritike/i samokritike kao da nije
ni bilo u zenskom pokretu.
Opredeljenje nekih rukovodilaca zenskog pokreta za centriste,
zbog cega su iskljucene iz Partije, negativno se odrazilo na rad
medu zenama. Nairne, nekoliko istaknutijih i popularnijih zena naglo su se pasivizirale i otpale od klasnog radnickog pokreta upravo
tamo gde je zenski pokret bio najrazvijeniji, a to su Srbija i Bosna.
Kako je "u to vreme broj z~1_1a rukovodilaca bio mali, i najmanje
osrpanJe zena rukovodrlaca mJe se mogao tako brzo zameniti novim
revolucionarnim kadrovima.
II glava
BORBA RADNIH ZENA I ZENSKE ORGANIZACIJE OD
OBZNANE DO SESTOJANUARSKE DIKTATURE
1. Rad KPJ medu zenama
'r
T
I
i
Donosenjem Obznane, 29. decembra 1920. godine, zabranjen
je rad KPJ, zatvorene prostrije klasnih sindikalnih organizacija
koje su bile pod rukovodstvom CRSVJ, konfiskovane arhive i ostala
imovina KPJ i sindikata i obustavljeno izlazenje celokupne partijske i sindikalne stampe. Istovremeno j e poceo i opsti progon komunista i aktivista revolucionarnog radnickog pokreta. Zajedno sa
KPJ i revolucionarnim sindikatima, pod udar Obznane dosli su i
sikretarijati zena komunista i njihov list JeclnmwcT. Tako je pocetkom 1921. i zenski proleterski pokret bio potpuno zabranjen.
Vecina clanova rukovodstva KPJ nije, medutim, shvatila ozbiljnost kontrarevolucionarnog udara vee je racunala da je u pitanju privremeno, prolazno stanje i da se protiv Obznane treba
boriti parlamentarnim putem Stoga su i prve akcije partijskog
rukovodstva bile usmerene prvenstveno na obnovu klasnih sindikalnih organizacija. Tek pocetkom leta 1921. godine ucinjeni su
prvi koraci u pravcu obnavljanja partijskih organizacija i njihovog
prilagodavanja ilegalnim uslovima rada.
0 novonastaloj situaciji Centralno partijsko vece KPJ raspravljalo je na svojim sednicama aprila i juna 1921. godine. Konkretnije mere u cilju reorganizacije Partije donete su na junskoj
plenarnoj sednici. Tada su, izmedu ostalog, usvojena dva dokumenta
u kojima se odredenije govorilo i o radu zena komunista. U Uputstvima za izgradnju partijske organizacije bilo je predvideno da
se u svim mestima u kojima ima preduzeca sa brojnijom zenskom
radnom snagom organizuju mesni sekretarijati zena komunista.
Njihov zadatak bio je da agituju medu zenama i sire partijsku
literaturu i da od najaktivnijih i najsposobnih radnica u preduzecu
organizuju grupe partijskih poverenica koje hi sa ostalim partijskim poverenicama radile na izvrsavanju tekucih zadataka . mesne
organizacije KPJ. Drugi dokument - Statut ,Fonda za potpomaganje zrtava kapitalisticke diktature" predvida je da sekretarijati
zena komunista ucestvuju u radu ovog Fonda.'
Uvojene odluke nisu realizovane, posto je ubrzo doslo do novog
naleta rezima na KPJ i revolucionarni radnicki pokret. Pocetkom
avgusta 1921. donesen je Zakon o zastiti javne bezbednosti i po• ARP, fond KI, 1921/9.
125
�retka u drzavi, kojim su propisane ostre kazne za komunisticku
delatnost. Teror i hapsenja zahvatili su celu zemlju, usled cega je
doslo do vece dezorijentacije u Partiji, do demoralizacije njenih
Clanova i do napustanja organizacija. Komunisticka partija, nepripremljena za ovakav udarac rezima, nasla se pred novim teskocama
i morala se u prvom redu pozabaviti reorganizovanjem i ucvrscivanjem svojih organizacija. U takvoj situaciji uslovi za neki organizovani rad sa zenama gotovo da nisu postojali. :Zene su u okviru
obnovljenih partijskih i sindikalnih organizacija uglavnom bile angazovane na izvrsavanju svakodnevnih zadataka.
Tek godinu dana kasnije, na Prvoj zemaljskoj konferenciji
KPJ (3-17. juli 1922) raspravljano je i o zenskom revolucionarnom
pokretu, ali konkretnije odluke nisu donete. Ostalo se pri konstataciji da na zenski radnicki pokret treba obratiti v~cu paznju i da
ga u odredenoj fermi treba obnoviti. Draga Stefanovic izabrana je
u Izvrsni odbor KPJ i zene proleterke su prvi put dobile svog
predstavnika u najvisoj partijskoj instanci. 2 Medutim, izbor Drage
Stefanovic bio je vise uslovljen njenom grupaskom pripadnoscu
- bila je pristalica desnicara u KPJ, koji su preuzeli vodstvo u
Partiji - a daleko manje shvatanjem znacaja rada medu zenama
radnicama. u prilog tome govori i cinjenica da se u toku godine
dana gotovo nista nije radilo u vezi s ovim pitanjem. Jedino je
povodom Medunarodnog praznika zena upucen iz Beograda pozdrav
Sekretarijatu zena Komunisticke internacionale. Sa istim sadrzajem u listu Paauu?< objavljen je Clanak povodom 8. marta 1923.
godine u kojem se navodi da jugoslovenske radnice, usled obespravljenosti radnicke klase, nemaju svojih organizacija i da zbog toga
ne mogu odrzati proslave Dan zena. Za proslav;)b8. marta istaknuti
su zahtevi zena u kojima se trazi: pravo ucesca zena u socijalno-politickim ustanovama; pravo da biraju i da mogu biti izabrane
u parlament, opstinu i druga predstavnicka tela; zastita materinstva, dece i omladine i borba protiv pripremanja za nov svetski rat.
u clanku se apeluje da zene proleterke pristupe 8. marta stvaranju
svojih organizacija. 3
Vecu paznju zenskom radnickom pokretu poklonila je Druga
zemaljska konferencija KPJ (9-12. maja 1923). U referatu o organizacionim problemima KPJ, u posebnom odeljku, govori se o zenskom proleterskom pokretu i oblicima rada sa zenama. Kako sve
ostrije klasne suprotnosti i nagla proletarizacija masa teraju sve
veci broj zena na ucesce u privrednom zivotu zemlje, u referatu se
ukazuje na potrebu agitacionog rada medu zenama radnicama u cilju
njihovog privlacenja proleterskom pokretu. Zatim se naglasava da
bi partijski organizovane zene trebalo skolovati putem narocitih
kurseva sa temama: politicka ravnopravnost zene, o bednom polozaju dece i zena, 0 nadnicama i skupoci i 0 ostalim aktuelnim pro' ARP, fond KI, 1921/16, 18; MG 1947/2, Se<Oanje Drage Stefancwic.
3
ARP, fond KI, MZS, neregios-trovana .greada; Die Kommunistische
F1rraJUen1nternationa1.e, Nr. 4, Stuttgart, Ap:M1 1923, 31; Lntemati,onele Pxesse-Korre&pondenz, Nr. 54, 26. Mru-z 1923, 439; Paduu'K, :o;eHTpamm: opraH He3aBJ1CHe pa,n;HWIKe napTuje JyrocJiasMje, 22, Beorpa~, 4. MapT 1923, 3.
126
blemima l osposobljavati ih za propagandiste i agitatore. Saglasno
odlukama Drugog i Treceg kongresa Komunistii'ke internacionale
u referatu je istaknuto da bi trebalo da zene budu zastupljen~
s odlucujucim pravom glasa u svim partijskim i sindikalnim in~t.ar:_cama. Takode j~ na!J"las~n~ d~ bi, pored izdavanja zenskog lista
1h . casop1sa, u partiJsk1m 1 smd1kalnim Iistovima trebalo imati i
stalnu rubriku za zene. U pogledu organizacionih fermi rada sa
zenama stalo se na stanovste da ,o stvaranju takvih, narocito zen•
skih, organizacija ne moze biti govora. One imaju pripadati svojim
sindikalnim i mesnim politickim organizacijama. Ali to ne iskljucuje
da se stvaraju narociti odbori zena za vodenje diskusionih veceri,
na _kojim~.I?risustvuju s~mo zene koje se tek uvode u nas pokret,
1h 1 naroc1t1 kursev1 za zene. Isto tako je nuzno imati narocite adbore zena, koji bi sazivali zborove zena, rasturali medu njima literaturu i tome slicno". Shodno ovim stavovima u Uputstvima za rad
organizacija KPJ, koja su doneta na osnovu Rezolucije o organizaciji KPJ, predvidalo se obrazovanje sekretarijata zena u svim mestima u kojima su u vecem broju bile zaposlene radnice. 4
Odluke Druge zemaljske konferencije KPJ podrobnije su
razraaene r;ta plenarnoj sednici novoizabranog CPV KPJ, odrzanoj
13-16. maJa 1923, na kojoj je izabrano i uze partijsko rukovodstvo
- clanovi Izvrsnog odbora i niihovi zamenici. Tada je za jednog
od zamenika iz Hrvatske imenovana Adela Pavosevic, radnica iz
Osijeka,_ pozn~ti sindikalni i partijski aktivist. Raspravljano je i
o orgamzovanJU zena radnica, ali je u dokumentaciji ostao zabelezen
samo zakljucak da se za sekretara ,organizacije zena" postavi Draga
Stefanovic.'
· Preuzimajuci duznost, novi Izvrilni odbor KPJ, u kojem su
vecinu dobili levicari, odmah je pristtJpio sprovodenju zakljucaka
Druge zemalJske konferencije KPJ. Vee u maju i junu preduzete
su m~re ~~ uspostavljanje cvrscih veza sa oblasnim sekretarijatima;
orgamzac1pma su dostavljene uputstva za rad i materijali sa zemaljske konferencije. Sudeci prema nekim indicijama, moglo bi se
zakljuciti da im je, izmedu ostalog, nalozeno da pristupe i uspostavljanju sekretarijata zena. 6
. Sto se. tice samo central~og partijskog rukovodstva, ono je na
SVOJOJ prVOJ sedmc1, 18-19. JUna, done}o odluku da Se za zenski
pokret ,odmah angazuje" Draga Stefanovic i da joj se . da sve sto
joj je potrebno". Nastojeci da dobije uvid u rad i "proble~e zenskog
pokreta, Izvrsni odbor je od Stefanoviceve, koja je bila i jedan od
njegovih osnivaca u predra:tnoj Srbiji, a kasnije i u novostvorenoj
Kraljevini SHS, zatrazio da napise izvestaj i iznese predloge za
buduci rad. Istovremeno, ucinjeni su i napori da se dode u vezu sa
partijskim aktivistkinjama u mestima u kojima su ranije postojali
sekretarijati zena komunista.7.
4
ARP, food KI, 1923/29-3, 5.
' ~sto, 1923/30.
' Isto, 1923/31, 42.
' Isto, 1923/34, 42,
'·
'·
.:
'
..
,.,,
....
'
1-27
�Mesec dana kasnije, 8. jula 1923'; Izvrsni odbor KPJ je, na
osnovu primljenih izvestaja iz pokrajina, konstatovao da zenski revolucionarni pokret ,de facto nije ni postojao", pa je postavljeno
da se on ,ozivi", posto za to postoje i odredeni uslovi. Skora sest
meseci delovala je Nezavisna radnicka partija Jugoslavije (NRPJ),
osnovana januara 1923. na inicijativu KPJ. Kao legalna organizacija
radnicke klase, NRPJ je trebalo da ilegalnoj KPJ omogui'i siru
politicku aktivnost i povezivanje s radnim masama. Upravo preko
NRPJ i njenog glasila Paouu1< stvorene su i vece mogucnosti za
organizovaniji rad medu zenama proleterkama. Izmedu ostalog, i
Statut NRPJ (Clan 39) predvidao je osnivanje Sekretarijata zena,
s tim da Zemaljsko vece izradi njegov pravilnik. U svom Akcionom
programu NRPJ je istakla ravnopravnost oba -pola (izmedu muskaraca i zena) i za politicka prava i slobode proklamovala:
, 1. Da se svima gradanima bez razlike pola, klasnog polozaja, nacionalnosti i religioznih uverenja obezbedi nesmetano
vrsenje sviju gradanskih i politickih prava.
2. Opste pravo glasa, aktivno i pasivno, za gradane oba
pola po navrsetku 20. godina starosti. Pasivno pravo glasa
vazi za sve gradane oba pola po navrsetku 25 godina starosti ...
4. Potpuno izjednacenje zene sa covekom u svim privatno-pravnim odnosima. Zatim u odeljku- prosveta - predvida se: Celokupno izdrzavanje siromasne skolske dece da
preuzme drzava. Besplatna nastava. Izdrzavanje u visim skolama svih siromasnih ucenika sposobnih za dalje skolovanje" .8
l.zvestan broj zena radnica ucestvovao je.,i. u samom osnivanju
NRPJ. Draga Stefimovic je bila clan Akcionog odbora koji je 24. decembra 1922. u ime KPJ uputio ape! proletarijatu Jugoslavije za
odr2avanje zemaljske konferencije na kojoj je trebalo obrazovati
legalnu radnicku partiju. Vee od sredine 1923. ucesce zena u radu
NRPJ bilo je sve zapazenije; neke su birane i u uprave partijskih
organizacija, kao Savka Tasic u Skoplju, Toska Popovic, Persida
Krstic, a nesto kasnije i Desanka Cvetkovic-Andelkovic u Beogradu
u sekcijama ,VraCar" i ,Tri kljuCa". 9
Uspesniji rad na obnavljanju zenskog proleterskog pokreta
bio je znatno otezan i usporen zbog zaostravanja sukoba izmedu
levicara i desnicara u partijskom vrhu. Desnicari su posle Druge
zemaljske konferencije sve otvorenije sabotirali rad novog partijskog rukovodstva. Tako je i Draga Stefanovic, posle nekoliko poziva,
odbila funkciju sekretara Sekretarijata zena i podnela ostavku uz
motivaciju da je bolesna. Izvrsni odbor KPJ nije prihvatio njenu
ostavku i uputio je da se obrati Izvrsnom komitetu Kominterne,
posto se radilo o rukovodecim partijskim funkcijama o kojima je
odlucjvala KI. 10
8
Hcropujc'Ku apxue 1{11J, TOM II, KH>. 1, 281, 282, 290.
9
PadnuK, 6, 26. Oeu,e.M6ap 1922; 52, 14. jyu; 55, 24. jyu; 64, 26. jyu;
83, 14. O'KT06ap; 90, 11. 1tOBe.M.6ap 1923,
10
l28
ARP, fond KI, 1923/42,
Sudeci prema raspolozivoj dokumentaclji, Izvrsni odbor KPJ
nije vise insistirao da Draga Stefanovic povuce ostavku, vee je
ubrzo pristupio formiranju Centralnog sekretarijata zena poveravajuCi duznost sekretara Desanki Cvetkovic. Na Konferenciji zena
proleterki, odrzanoj 5. avgusta 1923. u Beogradu, izabran je privremeni Centralni sekretarijat zena NRPJ (predsednik Persa Krstic,
sekretar Desanka Cvetkovic, blagajnik Toska Popovic, clanovi Miroslava Predojevic, Zorka Apostolovic, Marica Marie, Branislava
Dordevic, Radmila Gajovic i Draga Stefanovic). Istovremeno, zenama radnicama Jugoslavije upucen je poziv da preko svojih organizacija uspostave vezu sa Sekretarijatom zena, kako bi se sto pre
pocelo raditi na formiranju sekretarijata i poverenistava zena u
svim mestima u kojima je zaposlena zenska radna snaga}l
Pocetkom novembra usvojen je privremeni Pravilnik Sekretarijata zena NRPJ, odnosno ,Uputstva drugarskim organizacijama
pri formiranju sekretarijata zena i radu u njima do kongresa NRPJ",
kojim su propisani naCin organizovanja i zadaci oblasnih i mesnih
sekretarijata zena NRPJ. Prema Pravilniku, Centralni sekretarijat
formira oblasne sekretarijate zena u mestima gde se nalaze oblasni
sekretarijati NRPJ. Oblasni sekretarijati zena duzni su da u svojoj
oblasti, zavisno od stepena razvitka radnickog pokreta u pojedinim
mestima obrazuju mesne sekretarijate, odnosno poverenistva zena
od tri clana.
U Pravilniku se predvida da mesne skupstine zena sacinjavaju
partij ski i sindikalno organizovane clanice doticnog mesta; da se
plenum sekretarijata zena od devet clanova bira na zemaljskoj konferenciji zena i da on daje opste direktive za rad i sve akcije. Zatim
se precizira nacin izbora i zadaci Zemaljske konferencije zena koja
treba da se sastaje jedanput godisnje.
Pravilnik je postavio sledece zadatke sekretarijatima zena:
,1) Sekretarijati zena NRPJ imaju zadatak klasnog prosvecivanja zena proleterki i njihovog kulturnog i materijalnog
uzdizanja.
2) Oni pre svega ispunjuju odluke Centralnog izvrsnog
odbora Partije, koje se odnose na njihova polje delatnosti.
3) Deluju organizatorski medu profesionalno i politicki
organizovanim radnicama, prvenstveno medu sestrama, Zenama, majkama, srodnicama i poznanicama partijskih i sindikalnih funkcionera i clanova.
4) Vode racuna o aktivnosti profesionalno i politicki organizovanih radnica.
5) Nastoje da radnice posecuju profesionalne i politicke
zborove, konferencije, predavanja, naroCito skupove koji se
pozivaju specijalno u interesu radnica.
6) Za vreme izvodenja akcija sekretarijati su duzni da·
razviju svoju najpuniju delatnost u cilju sto mnogobrojnijeg
i aktivnijeg ucesca radnika u njima.
11 Isto, 1924/33; PaduU1c, 69, 12. aa~ycT 1923, 4; Borba, org,a:n Nez-avisne
radlni.Oke partije Jugoslavije, 31, Zagreb, 23. avgust 1923, 6.
129
�7) Du~n1 su strogo voditi racuna o pclmeni Zakona o zastiti zenske i decje radne snage, isticuci najenergicnije zahtev:
jednaka nadnica za jednak rad, kako za muskarca tako i za
zenu i apsolutna zabrana decjeg rada.
8) Energicno isticanje zahteva jednakih politickih i socijalnih prava, kako za muskarca tako i za zenu.
9) Duzni su donositi izvestaje preko partijskog organa
lista Pailuun, kao i preko lista Op•auu3oaauu pail11un i ostalih
partijskih i profesionalnih listova u zemlji o svemu sto se adnasi na radne zene i zivotne uslove zena proleterki, kao i celokupan njihov polozaj u kapitalistickom poretku.
10) Duznost im je da ispituju radne uslove radnice pojedinih fabrika i preduzeca, informisuci o svemu Sekretarijat
Zena.
11) Nastojace da se sto pre pokrene njihov organ J eiluaxocT.
12) Njihova polje delatnosti obuhvata i rad na formiranju
i razvijanju decjih grupa ,Buducnost", sto predstavlja jednu
od njihovih najdelikatnijih duznosti.
14) Stvarace uslove za uzaj amno upoznavanje i zblizavanje radnica kroz izlete, domace posete, posecivanje naucnih
i kulturnih ustanova itd."
Govoreci o organizovanju agitacije medu zenama radnicama,
u Pravilniku se posebno istice da, pored opstih pitanja, ona mora
obuhvatiti i specijalna, koja se ticu zena radnica; treba raspravljati
0 problemima polozaja zene u postojecem drustvenom poretku i
objasniti zasto radnice i cinovnice, sem pos]a U.,R.reduzecu i ustanovi,
moraju da rade i sve kucne poslove; zasto radriice rade pod losijim
uslovima od radnika; zbog cega radnice moraju energicno zahtevati
istu nadnicu za isti rad kao i muskarci; zasto burzoaska prosveta
svesno ne unistava razne predrasude, kojima su i same radnice
zaslepljene; za8to takozvana ravnopravnost koju zastupaju bur2oaske zene ucvrscuje eksploataciju radnica; zasto radnice moraju
zajedno sa radnicima voditi upornu borbu za ostvarenje svojih zivotnih interesa; za8to radnice moraju zajedno sa radnicima biti
organizovane u svojim politickim i profesionalnim organizacijama
i ucestvovati s njima u svim partijskim poslovima i zasto se do
kraja treba boriti za unistenje kapitalisticke eksploatacije. I na
kraju Pravilnik propisuje - kako treba vrsiti agitaciju medu radnicama: agitacija se ne sme voditi protiv pojedinih licnosti, vee
protiv kapitalistickog sistema eksploatacije, a agitatori su duzni da
svoja izlaganja, koja moraju biti zasnovana samo na konkretnim
cinjenicama a ne na praznim frazama, prilagode nivou obrazovanja
radnica. 12
12
ARP, fond KI, 1924/33. - Prema pra'Vilniku, Centralni sekretarijat
Zena NRPJ im.a devet CJ:anova, ·od kojili su Sest prOOstarvnici oblasnih sekretarijata Zeoo 1 tri dz Beog~ada. Izvr.SnJi odbor Sekretarijata <Sa:Cinjavju tri <:l-ama.
Obloorti sekretarijat Zena ima sekretaro. i Sest C1cmova, a mesni se!k:retalri1at
Z·ena NRPJ ima sectam Clat11ova. - Privremeni pravilnilk Sekretarijata Zena
NRPJ, PadnuK, 92, 18. uoae.t-tt5ap 1923, 4.
130
Formiranjem Centralnog sekretarijata zena NRPJ od kraja
leta 1923. stvoreni su uslovi za intenzivniji rad na izgradnji zenskog
proleterskog pokreta u Beogradu i obrazovanje sekretarijata zena
i njihovih poverenistava u zemlji. Usled nedostatka istorijske grade
tesko je pratiti kako je tekao taj proces. Izvesni podaci postoje
jedino za Sloveniju,. ali i ani ne pruzaju celovitiju sliku o tome.
Pokrajinski sekretarijat KPJ za Sloveniju ubrzo je, posle
Druge zemaljske konferencije KPJ, obavestio centralno partijsko
rukovodstvo da namerava da ,postavi zenski sekretarijat" u Ljubljani. Znacajnu paznju zenskom radnickom pokretu i radu sa decom
poklonila je sednica Pokrajinskog veca KPJ, odrzana 22. jula 1923,
kada je za rad sa zenama zaduzen Vladislav Kline ,;Zgaga". Na
ovoj sednici su usvojene i rezolucije o zenskom i decjem pokretu.'"
Posta je konstatovano da je broj zaposlenih zena i dece u privredi povecan, u Rezoluciji o zenskom pokretu se govori o njihovom
polozaju u proizvodnju i u kapitalistickom drustvu uopste. Buduci
da zene proleterke nisu zastupljene u KPJ, proletarijat mora voditi
borbu protiv njihove prekomerne eksploatacije preko legalne radnicke organizacije - NRPJ i sindikalnih organizacija na osnovu
sledecih principa:
a) da upozna zene proleterke i ostale radne !jude sa ciljevima socijalizma, metodama borbe proletarijata; da se brine
da zenske mase ui':estvuju u svim akcijama i borbama radnii':ke
klase, posto je to najuspesnije sredstvo za podizanje klasne
svesti;
b) da se bori protiv prekomerne eksploatacije primenom
zaStitnih zakona za radnice, nameStenice, Cinovnice, a posebno
za zensku omladinu, trudnice i dojilje;
c) da se bori za sto tesnju saradnju i ui':estvovanje svih
zaposlenih zena u izborima privrednih, politickih i radnickih
saveta (odbora) i za to da zene udu kao izabrani clanovi u
radnicke odbore i njihove organe;
d) da se bori da zene za isti rad primaju istu platu kao
i muSkarci;
e) da se bori za potpunu ravnopravnost oba pola pred
zakonom, za ravnopravnost na svim poljima privatnog i politickog zivota;
f) da se bori za jednako, besplatno opste i strucno obrazovanje zena, kao i muilkaraca i za priznanje materinskih
obaveza kao neophodnih.
Da bi se uspesno radilo na ostvarenju pomenutih principa,
u Rezoluciji se predvidaju i odredene organizacione mere. Naglasava
se da su zene u NRPJ potpuno ravnopravne i zastupajuci ravnoprav·nost zena istaknuto je da u svim mesnim organizacijama NRPJ
u njihovim upravama treba da budu zastupljene zene, a gde je
vise Clanica da se osnuje odbor zena od tri do pet clanova, Ciji bi se
zadaci sastojali u sledecem:
" APII, Ol%111 KJ, 1923/31, 44.
131
�1. Vrsiti agitaciju medu ~enama radnicama putem predavanja, strucnih sastanaka, partijskih konferencija, kucnih
poseta, odgovarajuce stampe, hrosura itd.
2. Pokusati uvesti zene u strucne organizacije, potrosacke
zadruge, hirati ih za radnicke poverenike i angazovati u svim
vidovima revolucionarne proleterske horhe.
3. Brinuti se da zene, Clanovi Partije, dohiju potrehno
znanje iz teorije i prakse radnickog pokreta i marksizma, hilo
preko opsteohrazovnih institucija Partije, ili preko posehnih
zenskih diskusionih sastanaka i predavanja.
U Rezoluciji se takode naglasava da odhor zena treha najtesnje da saraduje s rukovodstvom mesne organi-zacije NRPJ, kao
i da svi mesni sekretarijati zena treha da budu u .vezi s pokrajinskim sekretarijatom zena NRPJ koji se sastoji ad tri clana i ima
svoga predstavnika u pokrajinskom sekretarijatu NRPJ.
Sto se tice zadataka pokrajinskog sekretarijata zena, u Rezoluciji se navodi da je duzan da odrzava stalne veze s mesnim sekretarijatima zena NRPJ, da im daje uputstva za rad i da sakuplja
podatke o rezultatima njihovog rada; da prati visinu zarada zena
radnica i da daje inicijativu za sazivanje zborova; da se stara za
redovno pisanje o zenama u partijskom listu; da radi na formiranju
sekretarijata zena na selu; da aktivno ucestvuje u svim akcijama
koje organizuje NRPJ; da pripremi i saziva pokrajinsku konferenciju zena; da saraduje s partijskim rukovodstvom i sprovodi njegove
odluke i da stalno ima svoga predstavnika u pokrajinskom sekretarijatu Partije.
Pomenutu Rezoluciju o zenskom pokret"', koja je tekstualno
bila prilagodena za javnost (rec KPJ zamenjena je sa NRPJ) takode je razmatralo i usvojilo Pokrajinsko vece NRPJ za Sloveniju
2. septembra 1923. Cetiri dana kasnije, 6 septemhra, Rezolucija je
objavljena u slovenackom organu NRPJ Glas svobode, a dostavljena
je i svim mesnim organizacijama NRJ:>J kao posebna okruznica.
Najzad, u toku oktobra 1923. u Ljubljani je pri NRPJ osnovan i
Pokrajinski sekretarijat zena za Sloveniju, ali njegov sastav nije
poznat. 14
U jesen iste godine u Beogradu je vee radio i Pokrajinski
sekretarijat zena NRPJ za Srhiju i Crnu Goru, ciji je sekretar hila
Draga Stefanovic. Kako je ovde bio i Centralni sekretarijat, to se
delovanje Pokrajinskog sekretarijata gotovo nije ni zapazalo, posto
Je Centralni sekretarijat cesto preuzimao njegovu funkciju i posao."
Iako su se pod kraj 1923. sekretarijati zena NRPJ i dalje
nalazili u okviru organizacione delatnosti, ipak su se postepeno
14
ARP, fond KI, 1923/44; Arhirv CK SK Slavenije, OlrnuZnica rupuCena
mesnoj organizaoiji NRPJ u Zagorju; Dkektive Poklrajilllis'kog iz,vrSn.og odbora
NRPJ za Sloveniju u Ljubljani, Glas svobode, g'lla1s·Ho Nezavisne delavs:ke
strOOike Jugaslarvije, br. 21, Ljublj:ana, 6. septembar 1923, 4; M i 1 i c a K a c in
-:- A~ ,en k a Ned .o g, KronoloSki pregled dogodkov iz zgodovine delavskega
gzban:~a na slovenskem 1918-1929, PrtspevkJ. za ~godovilno deil.aw~ega gibanja
LjUbljana, 1965, 209.
'
15
ARP, fond KI, 1924/33; Paduu1G, 69, 12. aazycT 1923, 4.
132
poceli ukljucivati i u akcije koje je organizovale NRPJ i druge
organizacije radnicke klase lwje su bile pod uticajem ilegalne KP·!·
Kada je pocetkom decemhra 1923. pod rukovodstvom KPJ ~ormr
rana Crvena pomoc Jugoslavije (CPJ), kao legalna humamtarna
organizacija, u Centralni odbor izabrane su i dve predstavnice zena
- Persida Krstic kao clan i Desanka Cvetkovic kao sekretar Octbora. Jedan clan zagrebackog Pokrajinskog sekretarijata zena usao
je u Pokrajinski odbor CP za Hrvatsku i Slavoniju, sto je hio slu~aj
i u Sloveniji. Upravo, u ovoj legalnoj organizaciji koja je radrla
na pomaganju i zbrinjavanju Zrtava reakcije, Zene radnice su dale
znaCajan doprinos: u to vreme, a i kasnije -aktivno su uCestvovale
u prikupljanju materijalne pomoCi za uhapsene partijske i sindi16
kalne aktiviste, posebno u Bosni u kojoj je teror hio veoma j~k ..
Ukljucujuci se u akciju koju je pokrenula KPJ, a vodrh J.e
NRPJ i CPJ, za prikupljanje materijalne pomoci za hugarske emrgrante koji su posle sloma septembarskog ustanka prehegh u Jugoslaviju, Centralni sekretarijat zena NRPJ je 15. decemhra 1923,
u korist bugarskih izheglica priredio veoma uspeo koncert s predavanjem.17
"
. . , ,.
Ozivljavanje zenskog proleterskog pokreta postalo J€ JOS OClglednije pocetkom 1924. godine. Zagrebacki sekretarijat zena NRPJ
je osnovan 8. marta sa zadatkom da na teritoriji Hrvatske i Slavonije organizuje poverenistva i sekretarijate zena. Uskoro su formirana jos dva pokrajinska sekretarijata - u Sarajevu za Bosnu
i Hercegovinu i u Skoplju za Makedoniju, tako da su do proleca
te godine jedino Vojvodina i Dalmacija hili hez sekretar~jata zer;ta
NRPJ.'B Tada su cinjeni i prvi koraci u pravcu obrazovanJa mesmh
sekretarijata i poverenistava zena i u drugim mestir;m, a !i!a"!'a
aktivnost hila je usmerena na radmce zaposlene u mdustnJskrm
preduzecima. Sto se tice rada medu zenama na selu, u tome se
uopste nije uspe1o. 19
Prema pisanju sekretara KPJ, veze izmedu Centralnog sekretarijata zena i centralne partijske instance bile su dohre. To se
manifestovalo i prilikom kandidovanja Clanova za Zemaljsko vece
NRP.J, koje je izabrano putem referenduma. Medu Clanovima Zemaljskog veca bila je i Adela Pavosevic. Sem toga, upravo uz pomoc
Izvrsnog odhora KPJ, Centralni sekretarijat zena je, shvatajuci
znacaj stampe za uspesno razvijanje propagandnog vaspitnog. rada
medu zenama, radio i na ponovnom pokretanju svog zahran]enog
glasiJa J eo'l!a'I<OCT .2°
" ARP, >ond KI, 1924/33; Paonu", 98, 30. oeueMoap 1923.
1 7 PaOnwx:, 95, 9. de~eJ1tOap, 97, 23. Oe'4e.A1'-6ap 1923.
ts ARP, fond KI, 1924/33, 40, 16-1, 16-2, 22; AIHRPH, ZB -. ~-14/90:1;
Borba 10 27 mart 1924 6· Stan1s,lava Koprlvlca-OStrll.c, 0 dJelatnosti NRPj u Zagreb~• .Revolucionarni radniCki pokret u Zagrebu .izmectu
dva svjetska rata, Zagreb, 1968, 205; Hronologija radniCkog pokreta !3osne
?. Hercegovine, Sa•rajev-o, 1971, 388; Istorija makedonskog naroda, •knJ. III,
" ARP, fond KI, 1924/33.
20 ARP f1ond KI 1924/33; Pa()uuK, 102, 20. janyap 1924, 3; 109, 8 . .MapT
1924, 3; Glas 'svobode, 12, 13. mart 1924; Ade!l.a ~avoSeviC, RijeC radnika
i seljaka, 24, Osijek, 9. jun 1928; Borba, 31, 13. JUn 1928.
133
�0 zenskom radnickom pokretu bi(o je u to vreme reel 1 na
siroj sednici Izvrsnog odbora KPJ, odrzanoj 17-19. marta, i na
Plenumu CPV KPJ koji je zasedao 11-13. aprila 1924. Ali, zaokupljeni borbom protiv krajnjeg desnog krila u KPJ pod vodstvom
Zivote Milojkovica, ni jedan od ova dva skupa nije nista preduzeo
za efikasnije resavanje niza problema koji su kocili rad medu zenama. Jedan od gorucih problema svakako je bio nedostatak materijaln~~ sredstav~~:•. zbog cega sekretarijati nisu bili u mogucnosti
da razVlJU svestramJu delatnost na privlacenju i organizovanju zena
radnica.21
.
Te godin<;. ~~ne :adnice su P';"'i put posle zavodenja Obznane
1 Zakona o ~astltl drzave proslav1le 8. mart. Zbog terora rezima
proslave su '.zvedene, bar prema raspolozivoj dokumentaciji, samo
u Be~gradu 1 Zagrebu. Centralni sekretarijat zena· je u Beogradu
orgamzovao predavanje o znaeaju Dana zena i priredio koncert.
U Zagrebu su se tog dana sastale zene radnice i formirale Sekretarijat zena. Istaknuti su isti zahtevi zena za proslavu 8. marta
kao i prethodne godine.22
.
Se.kr~ta~jat~ zena NRPJ. s_u zajedno sa organizacijama NRP.J
1 r<:~zav1sm~ ~;nd1kata sprovod1h medu zenama proleterkama i agit~ClJ~ ~a ~cesce .u proslavama 1. maja. Neke od istaknutijih aktiVlstkinJa b1le su 1 referenti na zborovima. Tako je na prvomajskom
zboru 1924. u Beogradu u prisustvu oko hiljadu radnika i radnica
u. im: Sekretarijata ~~na NR~J, g_ovorila Draga Stefanovic. Te go~
dme zene su u znatmJem broJU pnsustvovale zborovima i u drugim
~estrma, kao u Cac~u, Arandelovcu, Cupriji, Krusevcu, KraguJevcu, Z~>:grebu, SaraJevu, Starom Gradu, Sibeniku, Zemunu, Prilepu, Sphtu, Lazarevcu, Beloj Palanci, SmedeFevu Brodu Tetovu
Leskovcu, Kumanovu i dr.2s
'
'
'
Sre~~nom 19~~· ilegalna KP! imala je 720, a legalna Nezavis~a .radmcka yartrJa oko 3 800 clanova. Broj organizovanih zena
b10 Je,_ medutrm, neznatan :-:- u KPJ je bilo svega 12, odnosno 1,5
?dsto zena, a..u NRPJ 120 1h oko 3,5 odsto."' Kao sto se vidi, broj
~lanova PartlJe u ono vreme bio je mali, a naroCito je bilo malo
z<;ma. Od tako malobrojne partije, koja je delovala u ilegalnim usloVIma, a uz to opterecena i fral<cijskim sukobima u vrhu razlicitim
i teskiiJ?- problemima, nije se ni moglo ocekivati brze' razvijanje
revol~cwnar.nog zenskog pokreta. Otezavajucu okolnost u pogledu
orgamzovanJa zena predstavljalo je i to sto su radnice bile vecinom
~.ekvalifik_ovane i nepismene, pa su pristajale da rade i pod najtezim uslov1ma.
Ali tek sto su zabelezeni prvi rezultati u politickom i sindikalnom organizovanju zena, NRPJ je dosla pod udar rezima. Na
osnovu naredbe ministra unutrasnjih dela od 11. jula 1924, njen
rad je zabranjen, a samim tim i sekretarijata zena NRPJ. Nezavisna radnicka partija je radila jos nekoliko meseci, polulegalno iii
legalno, ali rad sekretarijata zena nije se vise osecao.
Zabranom rada NRPJ nestalo je jedno od legalnih uporista
za delovanje KPJ. Istovremeno, znatno su bile smanjene i mogucnosti za rad Partije medu zenama radnicama. Stoga, KPJ od tada
teziste svoga rada medu zenama prenosi uglavnom u organizacije
Nezavisnih sindikata. Jedan od oblika partijskog rada koji se, u to
vreme, poceo razvijati bilo je osnivanje simpatizerskih grupa zena
radnica, preko kojih je vrseno okupljanje radnica i njihovo pripremanje za prijem u KPJ. Jedna od takvih simpatizerskih grupa zena
radnica postojala je u Zagrebu, a organizovala ju je po partijskom
zadatku 1924. Zlata Miler, student medicine.25 Inace, simpatizerske
grupe su koriscene za delovanje medu zenama kroz citav period
ilegalnog rada KPJ.
Mada je krajem 1924. Partija brojno i organizaciono ojacala
- prema registraciji koja je sprovodena "prilikom reorganizacija
partijskih organizacija, KPJ je 1. januara 1925. imala 196 osnovnih
organizacija sa oko 2 300 clanova medu kojima je bilo 18 zena.26
U 1925. godini nisu postignuti vidniji uspesi u privlacenju zena
radnickom pokretu i njihovom organizovanju. Razlozi za to su,
svakako, s jedne strane, zaostravanje krize u KPJ i razbuktavanje
frakcijiskih sukoba u partijskom vrhu, koji su odvlacili paznju
rukovodstva KPJ od osnovnih zadataka Partije - borbe za svakodnevne zahteve radnika - a sa druge strane, neshvatanje znacaja
rada medu zenama i njihove uloge u revolucionarnom radnickom
pokretu.
Sto se tice rada komunista medu zenama radnicama, slicna
""ituacija bila je i u drugim balkanskim komunistickim partijama.
Ta cinjenica dala je povoda Medunarodnom zenskom sekretarijatu
KI da se, u jesen 1925, preko Sekretarijata Balkanske komunisticke
federacije, obrati pismom centralnim komitetima KP Grcke, Bugarske, Rumunije i Jugoslavije. Posto se konstatuje da od Medunarodne konferencije zena komunistkinja (jul 1924) zenska sekcija
KI nije dobila nijedan izvestaj o radu komunistickih partija medu
zenama radnicama, u pismu se posebno ukazuje na znacaj toga
rada. Za balkanske zemlje se naglasava da je veoma vazno delovanje
komunista medu seljankama i poljoprivrednim radnicama. GovoreCi o primljenim izvestajima iz Jugoslavije, u pismu se navodi da
se u njima stalno istice neophodnost i nuznost organizacionog i
" ARP, fond KI, 1924/16, 22, 33.
22
ARP, f01nd Kl, 1924/33; Paduux, 108, 2. .,v,apT, 109, 8 . .MapT 1924; BoTba,
10, 27. mart 1924, 6; Opza'liusoeauu paih£U% 14 Beozpad 2 MapT 16 9
25 U sirmpatizePsllmj .grujpi u Zagrebu, s kojom je radila Z.lata Miler,
bile su WorniC'ke ·radnioe prehl'lambene 'Struke: Barica SatbljiC-Debeljalk i Marija Zurm.er, <a lkasn:ije :su :im ~e pridruZHe A'llik·a Butor:ac, tekstilna radnica,
Kratica Cvitan, 1SlovoslagaCica i Anka GrZetiC, ·radnica n1 Hem!ij9koj Cistionici.
One lSU u tdku 1925-1927. l?)orune .prdmljene u KPJ.- Zlata Miler, ,Studentske frakcije, Cetrdeset godina", Zbornik seCanja aktivista jugoslovenskog
revolucionarnog rdaniCkog pokreta, mj. 1, Beograd, 1960, 283.
.uapT 1924.
'
'
' ·
'
' ·
ARP, f-()(Jld KI! 1924/22; AIHRPH, .Pro.glas .povodom. proslave 1. maja
1924, Paduux, 17, 4 . .M.aJ 1924; 2; Xpouo.n.ozuja paChttt-tt?Coz noupeTa y Cp5uju
146; Opzauusoaauu padHUK, 31, 4 . .M.aj 1924.
· · ·'
" ARP, ~ond KI, 1924/40.
•
134
23
" ARP, fond KI, 1926/5; 1928/60.
135
�propagandnog rada medu zenama, a up~redo s tim uocljivo je potpuna odsustvo takvog rada. 27
Medu hapsenim i proganjanim posle Obznane bilo je zena
koje su izvesno vreme ostajale u zatvorima i bez sudenja pustane,
a neke su osudivane na kracu ili duzu vremensku kaznu. Rad
Savke Tasic bio je u to vreme poznat u radnickom pokretu; ona je
zbog cestog proganjanja stalno menjala mesto boravka. U Krusevcu
je uhapsena 24. novembra 1923. godine i kaznjena sa pet dana zatvora.28 U zatvorima su !judi muceni, maltretirani i ubijani. Ljubica
Lju~icic, tekstilna radnica iz Stofare Vlade Ilica, umrla je pocetkom
apr1la 1924. godine u beogradskoj ,Glavnjaci" od povreda. Povodom
zl~stavlj~nja i ubistva Ljubice LjubiciC, radnicka stampa je donela
v1se nap1sa. Nezavisni sindikati su 23. aprila organizovali protestni
zbor u preduzecu na kojem je ucestvovalo oko HiO radnica i 50
radnika. 0 eksploataciji radnicke klase i o mucenju i ubijanju Ljubice Ljubicic govori!i su Ljubomir Mitic, sekretar Saveza drvodeljaca, i Draga Stefanovic, clan Centralnog sekretarijata zena NRPJ.
Mucena na slican nacin, ranama je podlegla i Leposava Petrovic,
studentkinja iz Zagreba 29
U maju 1925. godine osudena je na pet godina robije radnica
Marija-Mara Ljubicic zbog prenosenja brosure U pomoc z,-tvama
~eakcij~. Posta je ova brosura bila legalno stampana, Kasacioni sud
Je anuhrao kaznu taka da je ana ostala u zatvoru samo dva meseca.30
Pod prismotrom policije duze vreme nalazila se Desanka
Cvetkovic, sekretar Centralriog odbora ,Crvene pomoci". Zbog rada
u. ,Crvenoj pomoci" hila je optuzena i uhapsena februara 1925. godme, a na sudenju ad 28. septembra iste godi~re oslobodena je optuzbe usled nedostatka dokaza."
Zene su osudivane na vise godina robije zbog ucesca u revolucio.narn?m ~okretu, iako nisu bile clanovi KPJ. Sa grupom komumsta 1z P1pera, koJa se pod rukovodstvom dr Vukasina Mar27
ARP, fond KI, pismo MZS od 2. .septembxa 1925, neregistrovama grada.
28
•
Paduu%, 94, 2. Oe'4e.M6ap 1923. - Sa,Vka TasiC je :po,Cetlmm o:ktobra
1922. 1za:bran.a za _!SekretaJra Uprave Pododbol'la SaV'eza tr.gOVl~OMh pomo(;ni.'ka
u Skopl~.u, a 17. J~a 1923. - za 'Clana Uprtave mesne partij.ske 'Organizadje
~ SkioplJu. Odatle ]e :pr10twana u Krll'Sevac, gde je rpoCetJkom okto;bra 1923.
1zab:rana za tSelkretara mesne tpartij1srke rwp.rave. Po"Sle kraCeg v.remena preSla je
u Be,?grad 1i 11. februarr-a 1924. jzabrana za sekretai'Ia ,partij.ske uprave -sekcije
,Vracar". Zbog aktiV'llosti u rradn'iC.kom pOikretm proterana je iiz ov;(}g g.rad.a
1928, a od 1929, do 1939. ·godine bHa •je na. rohijL UimrJ.a je p(}sle ·oslobodenja.
29
•
Lj:u::nca Ljubi.OiC j.e osumn'jiCena da je prU:svojila lkomad platna i zOog
toga Je ,strasno muCena u Upravi policije grada Beograda i na k:rnju je pod:Ie~la.11anClJ!l'lla:v~A~, f.on;d KI, 1924/64; 1928/45; Raj•ko JovaillOvdC, Smrt
L:~ubtce LJubzctC '1. Fran}e- Vla.de VulCa-Stanka, GlavnjaCa k-ao sistem Zagreb
1928, 22, 23_, 24; vanredni hroj J.:ista PacJuu'K., 19. anpu..t .1924; 116, 1. ~aj 1924;
118, 11. .ua1 1924; Borba, 18, 22. maj 1924; OpwuU3oaau·u paOuu%, BB, 30. cenTe.M.6ap 1924; Glas svobode, 18, 2·6. april 1924.
30
J•storidski arhiv Beog11ada (u daljem telklstu JAB) fascikla 90-41-925
Proces Mari Lj'UibiC.iC; Opza.utt3oaauu paOnu?C, 40, 31. Jt.aj 1925; RadniCka borba;
35, Zagreb, 1. oktobar 1925.
31
JAB, 4116/MG-524, Ce'li.a'!-be ~ecauxe .Q'aeT?Coauh, IToJl.uTux:a, 6048, 24.
¢e6pyap; 6054, 2. .M.apT 1925; Opzanu3oaaHu padHU1e, 63, 1. O'I\.To6ap 1925.
136
kovica odmetnula u sumu ,radi pokretanja i izvodenja socijalisticke revolucije", bile su Stoja i Zara Markovic, a pomagale su ih
i druge zene iz ovog kraja. Zandarmerija i vojska su tragali za
ovom grupom i tom prilikom je ranjena i uhvacena Stoja Markovic.
Ona je 1925. godine hila osudena na 15 godina robije, ali je pocetkom februara 1926. godine uspela da pobegne iz cetinjskog zatvora.
Istog meseca ponovo je uhvacena i kazna joj je povisena na 20 godina robije, a zatim je upucena na izdrzavanje kazne u zensku
kaznionu u Zagreb. Avgusta 1927. godine komunisti su organizovali
bekstvo Stoje Markovic iz zatvora i ana je sa sestrom i bratom prebacena u Sovjetski Savez, gde je zavrsila partijsku skolu i ostala
do kraja rata. 32
Treci kongres KPJ (17-22. maj 1926), koji je odrzan sa zadatkom da ucini kraj sektastvu i frakcijskim borbama u Partiji,
poklonio je vise paznje zenskom proleterskom pokretu. 0 tome svedoce i kongresni dokumenti, pre svega Rezolucija o organizacionom
pitanju i Statut KPJ. Novi Statut KPJ propisivao je da se pri svim
partijskim komitetima, kao i pri Centralnom komitetu, obrazuju
komisije za najvaznije sektore partijskog rada, i to: Organizaciona
komisija, Sindikalna komisija, Komisija za rad na selu, Agitaciono-propagandna komisija i Komisija za rad medu zenama. Komisije
su imale zadatak da sistematski prate rad na odredenim sektorima.
Pored njih, u Rezoluciji o organizacionom pitanju, hila je predvideno da se rad sa zenama mora organizovati od osnovnih partijskih
celija. 33
N eposredno po zavrsetku rada Kongresa, novoizabrani Centralni komitet je 23. maja 1926 odr2ao prvu plenarnu sednicu na
kojoj su, pored uzeg partijskog rukovdstva, izabrane i komisije
Centralnog komiteta. U Komisiji za rad medu zenama su imenovani:
Duro Salaj ,PopoviC", nZoriCeva" (Draga StefanoviC), ,LjubiCeva"!
,SlaviCeva" i ,AciCeva' 34 S obzirom na ishod TreCeg kongresa 1
zahteve partijskog clanstva da se prevazidu frakcijske raspre, moglo se ocekivati sredivanje prilika u Partiji i njeno aktiviranje. Broj
zena Clanova KPJ pred Treci kongres nije se povecao srazmerno
ukupnom broju clanova - bilo je oko 3 000 clanova Partije, a svega
50 zena,'" ali su zato stvoreni povoljniji uslovi za rad same Partije.
Kako je vee sredinom 1926. ponovo doslo do zaostravanja frakcijskih raspri, ocekivanja se nisu ispunila. Odsustvo dvo.iice ,neutralnih" Clanova u radu Politbiroa CK KPJ (Marcela Zorge i Dure
Salaja) omogucili su desnicarima da postepeno zadobiju prevlast
u partijskom vrhu, a to je dovelo i do zaostravanja krize u Partiji,
sto se negativno odrazilo na rad centralnog partijskog rukovodstva.
Vee na Septembarskom plenumu CK KPJ 1926. konstatovano je da
1
•
32
ARP, Zbirka
~TugosJo,veni
na Tadu i na Skolova:nju u SSSR, M/9;
JoB a H P. B o .to B M h M rpyrra ayTopa! n.d., 45; Zene Hrvatske u radniCkom pokretu, n.d., 146; Borba . 3, 6. mart 1926; 13, 18. mart 1928; Organizovani
radnik, 36, 27. avgust 1927.
sa ARP, fond KI, 19-26/21-2, 9; Ji!cTopujc'l\.u apxus KTIJ, TOM II, 135-139.
34. P:seudonime ,CJ.anoV!a tkomisij a, osim nekih, n'ismo ruspeLi razreSLti. -
ARP, fcmd KI, 1926/22.
" ARP, fond KI, 1926/5.
137
�su komisije slabo radile, a da neke nisu uopste ni funkcionisale.
Stoga su komisije reorganizovane, a na sednici Politbiroa, 22. septembra, potvrden je njihov novi sastav. Za sekretara Komisije za
rad medu zenama umesto !lure Salaja imenovan je Jakob Zorga
,Salin", dok su clanovi hili: ,Dragic" (Draga Stefanovic iii Mihajlo
Todorovic?), ,Banic", ,Ljubic" (Ljuba Radovanovic) i jedan omladinac, odnosno predstavnik SKOJ-a. 36 Ali, raspoloziva dokumentacija
ne daje ni jedan podatak o delovanju ove komisije. Po svoj prilici
ona se jos krajem 1926. sama ,ugasila". Nova komisija nije, medu~
tim, formirana, iako su 1927-1928. odrzana jos dva plenuma
CK KPJ.
Za razliku od pomenute Centralne komisije, komisije pri pokrajinskim komitetima KPJ bile su, sudeCi bar prema sacuvanoj
dokumentaciji za Sloveniju i Hrvatsku, aktivnije i postigle su vise
uspeha u radu. Komisija za rad medu zenama pri Pokrajinskom
komitetu KPJ za Sloveniju ciji su Clanovi hili Antonija-Toncka
Cec, Anica Lokar, Marija Habe, Marjana Draksler, Pavia Kastrin
i Angela Kovic-Klopciceva, obrazovana je verovatno u drugoj polovini 1926. godine. Radom komisije rukovodila je Toncka Cec,
a ostale clanice su podelile zaduzenja i svaka od njih odrzavala je
u odredenim krajevima i fabrikama sastanke s radnicama i radnickim zenama. Komisija je hila zaduzena za zensku fabriku u legalnoj stampi i radila je medu clanicama Saveza radnickih zena i devojaka.37
U to vreme osnovana je i Komisija za rad medu zenama pri
Pokrajinskom komitetu KPJ za Hrvatsku i Slavoniju u koju su
usle dve tvornicke radnice, jedna namestenica, jedna studentkinja
i jedan clan Pokrajinskog sekretarijata KPJ. Ova komisija je morala da ogranici svoj rad na Zagreb i blizu okolinu, jer nije imala
mat~rijalnih mogucnosti za najosnovnije potrebe, pa ni za putovanJe. Zenska komisija pri Pokrajinskom komitetu brinula se
o radu zenske komisij e pri Mesnom radnickom sindikalnom vecu
u Zagrebu; to jest o tome da svakih 13 dana, a po mogucnosti i jednom nedeljno, saziva sastanke radnica iz preduzeca u propagandne
svrhe za sindikalno organizovanje zena i ucesce u svim akcijama
radnicke klase. Od najaktivnijih zena ona je organizovala ilegalne
partijske simpatizerske grupe sa kojima je odrzavala sastanke. Te
~astanke. p~seCivalo je 10 do 20 radnica i na njima se citala partijska
stampa 1 hteratura, raspravljalo o raznim politickim problemima
i o polozaju radnicke klase. Zene iz simpatizerskih grupa koj e su
pokazivale posebne interese kandidovane su za Clanove Komunisticke partije. Prilikom organizovanja raznih akcija, demonstracija,
manif<;.stacija i proslava, kao na primer 8. marta i 1. maja, Komisija
Je odrzavala sastanke sa aktivistkinjama u Zagrebu i vrsila agitaciju za sto masovnije ucesce zena u svim tim akcijama. Ona je
ucestvovala u pisanju, stampanju i rasturanju oglasa i letaka koji
su vezani za pojedine skupove i vaznije dogadaje. Organizovala je
86
Isto, 1926/101.
Angela KoviC-K.lopCiCeva,
Ljubljani, Cetrdeset godina ... , knj. 1, 212.
81
138
Partijski rad medu hnama u
pisanje Clanaka o polozaju zena za list Borba i za druge napredne
listove. 88
Sem tih pokrajinskih komisija, u toku 1927. radilo se i na
obrazovanju Komisija za rad medu zenama i pri vecim partijskim
organizacijama. Tako je na inicijativu zagrebacke partijske organizacije pri Mesnom komitetu obrazovana Komisija za rad medu zenama. 0 njenom delovanju bilo je reci na Osmoj konferenciji zagrebacke mesne organizacije KPJ, odrzanoj 25-26. februara 1928.
Tom prilikom je konstatovano da je Komisija postigla izvesne rezultate, ali da joj, po recima organizacionog sekretara Mesnog komiteta Josipa Broza, Mesni komitet nije pruzio pomoc, vee je cak
,inicijativu zena gusio". U usvojenoj Rezoluciji postavljeno je da se
zapoceti rad medu zenama nastavi, da se sprovede agitacija o vaznosti toga rada prvenstveno kroz stampu i kroz partijske celije
velikih preduzeca. Zatim se u planu rada Zagrebackog mesnog komiteta KPJ za mart, april i maj 1928. godine predvida da se u sporazumu sa Pokrajinskim sekretarijatom organizuje komisija za rad
medu zenama i da ona izradi poseban plan rada sa zenama. 39
Novoizabrani Mesni komitet s Josipom Brozom na celu, kao
politickim sekretarom, shvatio je znacaj ucesca zena u radnickom
pokretu i tom pitanju posvetio je punu paznju. Vee za 8. mart
zagrebacki Mesni komitet KPJ je izdao letak ,Drugarice radnice!"
u cijoj je izradi ucestvovao Josip Broz. U letku se govori o proslavi
Medunarodnog dana zena u svetu; o proslavi toga dana u Zagrebu;
o polozaju radnica kod nas; o buducem imperijalistickom ratu koji
sprema burzoazija; o pripremama za uvodenje vojnofasisticke diktature u zemlji; o pripremama burzoazije za napad na SSSR i nasim
obavezama prema socijalistickoj zemlji; o oslobodenju zene radnice
i polozaju zene u Sovjetskoj Rusiji; o borbi koju KPJ vodi za potpuna i stvarno oslobodenje radnih zena i poziva radnice da se do
kraja bore za oslobodenje radnicke klase u Jugoslaviji. Letak je
rasturan po preduzecima, gde su pretezno bile zaposlene zene, i
izlepljen po periferiji grada uoci proslave Dana zena. U gradu su
odrzavani sastanci zena na kojima su sindikalni funkcioneri i aktivistkinje govorili o proslavi 8. marta i o tekucim problemima koji
su interesovali zene. Na jednom takvom skupu u Zagrebu, gde se
sakupilo 50 do 60 tekstilnih radnica, govorili su 'Duro Salaj i Jelena
Nikolic. 40
Politicka aktivnost zena nastavljena je njihovim ucescem u
proslavi 1. maja 1928. i posebno u velikim demonstracijama 21-22.
juna 1928. koje je organizovala zagrebacka mesna organizacija KPJ
povodom atentata na prvake HSS u Narodnoj skupstini i terora
rezima nad radnickom klasom. u demonstracijama u kojima je
ucestvovalo 30 hiljada zagrebackih radnika, studenata i gradana
bio je znatan broj zena. Zagrebacke radnice odigrale su znacajnu
ARP, ]ond KI, 1928/60.
ARP, f,ond KI, 1928/20-3, 5; AIHRPH, ZB-KOM-M/184; VIII mjesna
konferencija zagrebaCke org.anizacije K.PJ, Zagreb, 1959, 34, 50, 57, 63, 70.
40 AIHRPH, ZB-BED-C-2/96; grupa III, smd]l<lati (Izvje8taj od 5. apriaca
1928); ARP, MG, 2914, Setanje J-elene Nik.aHC; Zene Hrvatske u radniCkom
pokretu ... , 154.
38
38
139
�ulogu i u pripremanju ovih demonstracija (odr2avale su veze izmedu pojedinih partijskih i sindikalnih rukovodstava, delile letke,
obavestavale o demonstracijama i dr).••
Borba protiv frakcionastva i sektastva u Partiji, za sredivanje
unutarpartijskih prilika koju je poveo zagrebacki radnicki front
na celu sa Elurom Elakovicem, Josipom Brozom, Blagojem Parovicem i drugim radnickim borcima, posle Osme zagrebacke konferencije Kominterne putem Otvorenog pisma KI, usia je u novu fazu,
sto je omogucilo konsolidovanje Partije i njeno okretanje prema
osnovnim problemima radnickog pokreta. Svakako da je to imalo
odraza i na vece angazovanje Partije u radu sa zenama o cemu svedoci povecanje broja zena Clanova KPJ - sredinom 1928. godine
u Partiji je bilo 100 zena - kao i pokrajinske k-onferencije KP.J,
odrzane pred Cetvrti kongres KPJ. Sudeci prema dokumentima
Pokrajinske konferencije KPJ za Bosnu i Hercegovinu, koja se
sastala u septembru 1928, moze se zakljuciti da se na svim pretkongresnim partijskim skupovima govrilo i 0 znacaju rada medu zenama. U Rezoluciji te Konferencije se kaze: ,S obzirom na velik
broj radnica, naroCitu paznju posvetiti radu medu zenama radnicama, a osobito medu muslimanskim zenama, koje su jos u gorem
polozaju i cija je borba mnogo teza uslijed njihove zaostalosti, vjerske i konzervativne okoline. OK-i moraju da nadu naCina i metoda
d~ pocnu s radom medu muslimanskim radnicama. Davati drugoVIma upute za rad medu Zenama i tra.Ziti izvje.Staj o radu" .42
Pocetkom novembra 1928. odrzan je i Cetvrti kongres KPJ,
bez sumnje, najvazniji skup jugoslovenskih komunista u drugoj
polovini dvadesetih godina. Za razliku od svih dotadasnjih partijskih kongresa i konferencija, odr2anih 1921-19~8, Cetvrti kongres
KPJ je posvetio punu paznju i zenskom radnickom pokretu, usvojivsi i posebnu Rezoluciju o zenskom pitanju, sto je predstavljalo
1 odraz sazrevanJa same KPJ. U Rezoluciji o organizacionom pitanju se kaze da Partija treba da organizuje specijalnu komisiju
za rad medu zenama, da razradi konkretna uputstva za njihovo
svakodnevno delovanje i sto pre da se poveze sa zenama radnicama.
Kongres nalaze Centralnom komitetu da organizuje zensku komisiju i istice potrebu organizovanja takvih komisija i u nizim partijskim rukovodstvima. U Rezoluciji o ratnoj opasnosti i nasim zadacima u borbi protiv rata govori se o povecanoj ulozi zena u prolZVodnji, posebno u slucaju rata, i ukazuje na neophodnost borbe
protiv uticaja burzoazije na njih preko sitnoburzoaskih, nacionalisti~kih, klerikalnih i humanitarnih organizacija. Zatim se napominJe da rad medu radnicama i Zenama radnika, u vezi sa sve ve6om
opasnoscu rata, njihova organizovanje u sindikate i druge proleterske masovne organizaicje i opste uvlacenje zena u klasnu borbu
ima izuzetan znaCaj.
Za rad medu zenama hila je svakako najvaznij a Rezolucij a
0 zenskom pitanju. u njoj se konstatuje: povecano uvlacenje zena
u proces proizvodnje, poslednjih godina, jer one predstavljaju jef41 ARP, fond KI, 1928/60; MSZ, neregisllrovana grada.
" ARP, fond KI, 1928/60; 76-3.
140
tlniju i manje svesnu radnu snagu; bezobzirno izrabljivanje zenske
radne snage; politicka obespravljenost zena i nejednakost pred zakonom; nacionalno tlacenje i ostaci feudalizma u nekim krajevima
Jugoslavije; vece ucesce zena u strajkaskim borbama u zemlji i politickim akcijama Komunisticke partije; sirenje burzoaskog uticaja
medu zenama putem terora i sistematskog rada pomocu klerikalnih,
dobrotvorno-vaspitnih feministickih i reformistickih organizacija
uz potporu i subvenciju drZave, crkve i dvora; rasturanje Casopisa
medu zenama, koje lderikalna stampa izdaje u 100 hiljada primeraka, zbog cega se ,ogromne mase radnica i seljanki nalaze pod
ideoloSkim i organizacionim uticajem burZoazije".
U Rezoluciji se zatim navodi da je KPJ potcenjivala rad medu
radnickim i seljackim zenama, a ukoliko se taj rad u pojedinim
mestima i obavljao, smatran je u vecini slucajeva kao specificni
rad za zene; da je tesko stanje u Partiji bilo prepreka za rad medu
zenama i da usled toga inicijativa aktivnog partijskog zenskog kadra
nije nailazila na dovoljnu podrsku; da se iskustva iz rada pojedinih
pokrajina nisu uzimala u obzir i da nije bilo cvrstog stava za rad
u neprijateljskim zenskim organizacijama.
Da bi se rad medu radnicama i selj ankama centralizovao i
sistematski i planski sprovodilo, u Rezoluciji su postavljeni zadaci:
izgraditi odozgo do dole partijski aparat za rad medu zenama i u
njega privuci radnice iz preduzeca; pri CK KP.J obrazovati komisiju za rad medu zenama koja ce organizovati rad na pridobijanju
radnica i seljanki za masovne organizacije radnicke klase i u Partiju; ilegalni rad sa simpatizerima treba da se svede na organizovanje zenskih kruzoka sa sto stalnijim sastavom i odredenim programom i da se preduzmu mere da se mreza tih kruzoka sto vise
proSiri.
U Rezoluciji se istice da je najvaznija legalna forma rada -
rad u sindikatima i postavljaju se zadaci zenskim komisijama u
sindikatima koje treba da sto vise radnica privuku u organizovanu
borbu radnicke klase. Zatim se ukazuje da KPJ treba da pocne
s radom medu Zenama na selu, da s njima organizuje konferencije,
i to prvo u onim mestima gde je uticaj Partije najveci. Posebno se
istice potreba rada i u raznim zenskim organizacijama koje okupljaju veliki broj radnica i seljanki, da se objasni prava namera tih
organizaicja i odvoje ad njih zenske mase i pridobiju za revolucionarni radnicko-seljacki pokret.
Na kraju Rezolucije se govori o potrebi masovne zenske literature koja treba da vodi racuna o lokalnim prilikama; zatim o izdavanju !egalnog zenskog Jista i sindikalnog zenskog Jista, organizovanju dopunske mreze da te listove i naglasava da treba sva
pitanja koja se ticu rada medu zenama obradivati i u legalnoj i u
ilegalnoj partijskoj stampi. 43
U ovom periodu, za vreme ilegalnog delovanja KPJ, zene su
obavljale niz svakodnevnih poslova koji u dokumentima nisu ni
zabelezeni. Secajuci se rada iz tog vremena, Josip Broz Tito na" .ARP, fartd KI, 1928/82; IstorijSki arhiv KPJ, tom II, 190, 199, 201,
202, 207; Ktasna borba, god. IV, 10/12, decembar-januar 1928/29, 135-137.
141
�giasava, izmedu ostaiog, ,da su zene no6u dijelile letke, obavljale
kurirsku sluzbu, stampale na ciklostilu letke i izvrsavale druge
zadatke ... Iz izvjestaja koji su podnoseni u komunistickim celijama
vidio sam da su drugarice u ono doba nevjerovatno savjesno ispunjavale obaveze koje su dobijale od svoje organizacije, bez obzira
na svu opasnost koja im je prijetila".44
Listovi Opzanu3oaanu paonu>< i Borba i druga sindikalna i
partijska stampa pisali su 0 uslovima zivota i rada zena radnica
i redovno su donosili prigodne Clanke prilikom poslava Medunarodnog dana zena u kojima su zene pozivane da u rna kojoj formi stupe
u organizovane redove proletarijata. Cianci sa slicnim sadrzajem
i zahtevima zena radnica pojavljivali su se u radniCkoj stampi za
vreme proslava Prvog maja. Opzanu3oaanu pailnu>< 'je imao posebnu
zensku rubriku, a odmah posle Cetvrtog kongresa KPJ i Borba je
uvela rubriku ,Zena radnica i seljanka" u kojoj se pisalo o polozaju
radnica.
2. Ucesce zena u sindikalnim organizacijama i strajkovima
Zabrana rada klasnih sindikalnih organizacija, progoni i hapsenja rukovodilaca i clanova KPJ i sindikata posle donosenja
Obznane i Zakona o zastiti drzave - doveli su do naglog opadanja
broja sindikalno organizovanih radnika, a narocito radnica. Pocepanost sindikalnog pokreta i sporo obnavljanje revolucionarnih sindikalnih organizacija uticalo je na radnice i njih.,.j,e u ovom periodu
bilo dosta tesko privuci u organizacije.
U Jugoslaviji je krajem 1922. godine bilo organizovano oko
50 hiljada radnika i radnica, sto nije iznosilo ni jednu desetinu od
broja zaposlenih. Savez fabrickih i nekvalifikovanih radnika i radnica Jugoslavije imao je najvise organizovanih zena. U ovom Savezu
do Obznane je hila 41 podruznica sa 6 686 c!anova, a krajem 1922.
godine samo 11 podruznica sa 792 clana. U Beogradu je, na primer,
1920. godine bilo 17 sindikalnih podruznica sa 12 hiljada clanova,
a 1922. godine - 11 podruznica sa 3 968 Clanova od ukupno 30 hiljada zaposlenih radnika i radnica. U Skoplju je 1920. godine bilo
1 933 sindikalno organizovanih radnika i radnica a 1922. godine
svega 439 od ukupno 4 000 zaposlenih. 45 Slicno stanje je bilo i u
drugim savezima i mestima gde je bilo manje zaposlenih i organizovanih zena.
Usled stalnih zabrana i progona, organizacije Nezavisnih sindikata su i dalje slabile. U decembru na primer, u Nezavisnim sindikatima u Jugoslaviji bilo je 26 481, a u julu 1924. godine 23 430
organlzovanih radnika l radnlca. 46 Iako je broj zaposienih zena blo
u stalnom porastu, bilo ih je malo organizovanih. U klasnim sindikalnim organizacijama bilo je, na primer, 1924. godine svega 3 odsto
radnica.47
Prilikom obnove rada sindikalnih organizacija birane su nove
uprave podruznica u koje je izabran izvestan broj zena. U Banjoj
Luci, 1921. godine, obnovilo je rad nekoliko sindikalnih podruznica.
Za predsednika Pododbora Saveza monopolskih radnika i radnica
izabrana je Ana Bandic, za sekretara - Stefica Paulino, a za blagajnika - Ljuba Miketa. 48 Pododbor Saveza fabrickih i nekvalifikovanih radnika i radnica u Nisu, obnovio je rad 1922. godine i
izabrao novu Upravu u koju su, pored ostalih, usle Olga Stosic,
kao blagajnik, i Mileva Stosic u Nadzorni odbor. Pododbor Saveza
trgovackih pomocnika u Skoplju odrzao je 9. oktobra 1922. godine
konferenciju. Posle referata i diskusije izabrana je nova Uprava
za Cijeg je sekretara izabrana Savka Tasic, trgovacka pomocnica.
Pored nje, na sledecoj konferenciji Pododbora, koja je oddana
2. februara 1923, izabrana je i Malinka Jovanovic. Savka Tasic je
kasnije presla na rad u Beograd, gde je na. godisnjoj skupstini Saveza trgovai':kih pomocnika i privatnih cinovnika, 11. maja 1924.
godine, izabrana takode za sekretara U prave.4'
Posle odobravanja Pravila Pokrajinskog medusaveznog sindikalnog odbora za Sloveniju, 10. novembra 1922. godine odrzana je
u Ljubljani Zemaljska konferencija Nezavisnih sindikata za Sloveniju. Konferencija je donela rezolucije o sindikalnom pokretu
u Sloveniji i Jugoslaviji, o stvaranju jedinstvenog sindikalnog
fronta protiv kapitalisticke ofanzive, o radnickim poverenicima,
0 ucescu zena u sindikalnom pokretu i 0 sindikalnom obrazovanj u.
U Rezoluciji o ucescu zena u sindikalnom pokretu se konstatuje
da je proletarijat u svojoj klasnoj borbi jedna celina i da u tom
pogledu ne treba praviti razlike medu polovima, da je radnica ravnopravna i da treba da pripada klasnim organizacijama koje se
bore protiv eksploatacije proletarijata. Zatim se naglasava da je u
borbi za ostvarenje ravnopravnosti zena potrebno:
1) okupljanje zena u Nezavisne sindikate i rad na njihovom
sistematskom i temeljitom obrazovanju; pri tom koristiti sva raspoloziva agitaciona i organizaciona sredstva;
2) udruzivanje radnica i nastavnica. u sve oblike strukovnih
sindikalnih organizacija, da one budu zastupljene u svim sindikalnim forumima, da se biraju za radnicke povernike, za agitatore i
pojedine odbore koji se organizuju;
3) stvarati u preduzecima jedinstvene organizacije i nigde u
radionicama i fabrikama nisu potrebne odvojene organizacije zena;
4) da se Nezavisni sindikati. svim sredstvima bore protiv
eksploatacije neorganizovanih radnica, da se jednako vrednuje
JDsip Caz1, Nezavisni sindikati, knj. I, Za-greb, 1962, 339.
JK.ene y 1-1.aw.e~1t no1epexy, MJ!,ada z.apOa, JIHCT MJia,n;11x pa,I{HHKa H ceJhaKa, ro,rr;. I, 7, Beorpa,rr;, 7. 'IWBe..tt6ap 1924, 3.
48 Opza1tU3oaanu paduu'KJ 18, 1. ja-r~;uar 1922, 3.
49 Isto, 104, 26. oktobar 1922, 3; 13, 15. februar 1924, 3; 35, 18. maj 1924, 3.
46
44
J '0 s tip B II" o z T i 1; o, Govori i. Clanci, Zagreb, 1962, ikmj. XIV, 242-243;
J o '8 i p B r .o z Tit o, SeCanje na revolucionarne likove omladine i Zena,
Tletrdeset godina, Zbornik seCanja ... , lknj. 1, 287, 288.
45
142
PoloZaj radniCke klase u Jugoslaviji, Beograd, 1923, 44, 47 i 63.
47
143
�-~~~-~~~------------------~-·------------
zenski rad i da se za isti rad j ednako placa i zenama i muskarcima,
da se utvrdi visina nadnice i da se daje pomoc za nezaposlene;
5) obratiti paznju za izvrsenje zakonskih obaveza o zastiti
radnica, narocito u slucaju trudnoce i materinstva i boriti se za
posebnu socijalnu zastitu zena i dece.
Na kraju se napominje da je zajednicka borba proletarijata
za socijalisticko drustvo jedini put za oslobodenje zena. 50
U Beogradu je od 27. do 29. januara 1923. godine oddana
Prva zemaljska konferencija Nezavisnih sindikata, na kojoj je ucestvovalo 120 delegata iz ce!e zemlje. Za sekretara Konferencije
izabrana je Savka 'I'asii:. Na Konferenciji su usvojeni Statut i rezolucije o organizacionim pitanjima, o akcionom programu i taktici,
o organizacionom jedinstvu sindikata, o jedinstv<>nom frontu radnicke klase, o stampi i o radnickoj omladini. Konf.erencija se nije
posebno bavila problemima zena radnica, jedino se u Rezoluciji
o akcionom programu i taktici govori o eksploataciji zena i radnicke omladine, koja je dostigla strahovite razmere. Konstatuje se
da zene rade teske fizicke poslove i da propadaju od nocnog rada.
Zatim se postavlja u zadatak sindikalnim organizacijama da se u
borbi za osmocasovno radno vreme bore za zastitu zenske radne
snage, da u sindikalni pokret uvlace sve najamne radnice i da ih
u specijalnim prosvetnim organizacijama prosvecuju i osposobljavaju za klasnu borbu. Posebno se naglasava da treba suzbijati svaku
tendenciju da se stvaraju posebni sindikati zena i mladih radnika.
Na Konferenciji je Centralni medusavezni sindikalni odbor promenio naziv u Centralni radnicki sindikalni odbor Jugoslavije
(CRSOJ), u koji je izabrana Mi!ica Petrovic. 51
Posle Zemaljske sindikalne konferencije ~. okviru N ezavisnih
sindikata formiraju se odbori za agitaciju medu zenama pri CRSOJ,
Pokrajinskom radnickom sindikalnom odboru (PRSO) za Hrvatsku
i Slavoniju i pri mesnim radnickim sindikalnim vecima (MRSV). 52
Ovi odbori nisu se uspeli osnovati pri vecini rukovodstava Nezavisnih sindikata, a i tamo gde su postojali nije se mnogo osecala
njihova delatnost. Bilo je dosta tesko privuci radnice u klasne sindikalne organizacije, jer su one u vecini bile nekvalifikovane, mnoge
i nepismene, a desava!o se da ih poslodavci zbog uclanjivanja u
N ezavisne sindikate otpustaju s posla. I pored ulaganih napora da
se sto veci broj zena organizuje, njih je i dalje bilo maio u sindikatima. U Savezu drvodeljskih radnika u Hrvatskoj i Slavoniji, na
primer, u prvoj polovini 1923. godine, bilo je 3 494 muskarca i 340
zena. Slicno je bilo i u drugim sindikalnim savezima. Od zaposlenih
50 Zemaljska konferencija Nezavisnih sindikata u S~ovenaCkoj, PoloZaj
radniCke klase u Jugoslaviji, Beograd, 1923, 50; Glu.s svobode, 26, 11. oktobar 1923.
51
Opzauu3oaanu padnu'K, 10, 4. c;Pe6pyap; 11, 8. cjje6pyap; 16, 25. rjJe6pyap 1923; RadniCka Stampa, 48, 10. februar; 50, 24. februar; 55, 30. mart
1923; J o s i IP C 'a :z,i, Zematjska konferencija N ezavisnih sindikata Jugoslavije
uspostavtjanje Centralnog radniCkog sindikalnog odbora Jugoslavije
(CRSOJ) . .. , 255-276.
62 Jre1sip Cazi, 0 polotaju i borbi Zena. radnica, Nezavisni sindikati,
knj. II, Zagrefb, 1964, 456; 0 uCeSCu Zena u radniCkom pokretu, iknj. III, sv. 1,
z.,gJreb, 1967, 163, 164.
144
radnica svega je 1 odsto bilo organizovano u sindikalnim organizacijama 1925. godine. 58 Jedino je vise zena bilo u Savezu grafickih
radnika i radnica Jugoslavije. Pocetkom 1926. godine ovaj Savez
imao je 3 500 clanova, a od toga 1 458 zena. 54 'I'ek posle Treceg
kongresa KPJ i Prvog kongresa Nezavisnih sindikata pocelo se nesto vise raditi u pogledu okupljanja, prosvecivanja i organizovanja
zena radnica.
Zene su aktivno ucestvovale u svim akcijama koje je vodila
radnicka klasa iako ih je malo bilo organizovanih. Nezavisni sindikati organizovali su zborove i demonstracije protiv skupoce, koja je
bila u stalnom porastu. U Beogradu je 27. avgusta 1922. godine
odrzan veliki zbor protiv skupoce na kojem je govorila graficka
radnica Draga Stefanovic. Ona je naglasila da njihove nadnice da!eko zaostaju iza neophodnog minimuma za odrzavanje zivota i da
veliki broj radnika i radnica prima platu iz prethodne godine, dok
su zivotne namirnice poskupele za dva do tri puta. Na zboru je
donesena Rezolucija u kojoj se govori o uzrocima skupoce i trazi
da vlada preduzme mere za suzbijanje skupoce, da zabrani izvoz
prehrambenih proizvoda i trgovanje hranom, da ukine posredne
poreze, da gradi radnicke stanove, da se nabave drva za ogrev, da
se podignu opstinske pekare i mesnice i omoguci slobodno delovanje
radnickih organizacija. 55
Pocetkom septembra iste godine Centralni medusavezni sindikalni odbor Jugoslavije uputio je otvoreno pismo za zajednicku
borbu protiv skupoce: Glavnom radnickom savezu Jugoslavije, Savezu grafickih radnika, Udruzenju ratnih invalida, Savezu ddavnih sluzbenika, Savezu drzavnih sluzitelja, Savezu bankarskih,
trgovackih i industrijskih cinovnika, Savezu privatnih namestenika,
Udruzenju opstinskih cinovnika i ostalim profesionalnim organizacijama.S6 U Nisu je 8. septembra 1922. godine odrzan zbor protiv
skupoce na kome je govorila Draga Stefanovic, 57 delegat MSO iz
Beograda. Tih dana zborovi protiv skupoce odrzavani su i u drugim
mestima i na njima su vidnog ucesca uzele i zene, jer su bile pogodene snizavanjem zivotnog standarda. Pored nezaposlenosti i skupace, radnice su bile nezasticene i izlozene grubom ponasanju i maltretiranju od strane poslodavaca.
Preko radnicke stampe, organizacija N ezavisnih sindikata i
radnickih i seljackih odbora KPJ je organizovala siroku akciju za
prikupljanje pomoci gladnima u Rusiji, Cije je zitorodne rejone 1921.
godine pogodila nezapamcena susa. U ovoj akciji veoma aktivno
su uCestvovale i Zene, i to ne samo radnice vee i Zene koje nisu
pripadale radnickom pokretu, ali su se iz humanih razloga pridruzile jednoj ovakvoj akciji i ucestvovale u davanju dobrovoljnih pri53
Isto.
ARP, Zbirka Crvene osindikaJ.ne intemacionale (CSI), MF 185/718'
(334---355), april 1926.
56
Opzanu3oaanu padnux, 87, 31. aazycT 1922; Hronologija radnii'!kog
pokreta u Srbiji ... ~ 81.
56
Opzanu3oaanu paOnu1e, 89, 7. cenTe.u6ap 1922; Hronologija radniCkog
pokreta u Srbiji . .. , 83.
51 Opzanu3oaa1-£u pa0nu1C, 94, 24. cen'l'e.M6ap 1922.
54
145
�Joga za gladnu decu Rusije .. Zen': s~ se istical: .u sv_akod~evnim
konkretnim poslovima oko pnkup!JanJa dobrovo!Jmh pnloga 1 organizacije zborova u korist ove siroke akcije. Avgusta 1921. godine,
pri Narodnom odboru za _pomoc ~eci .u K~aljevini ~ms? formiran
je Narodni odbor za pomoc gladnOJ de~!l RUSlle, a kraJe':T,'. lSte vgodme
u Zagrebu je osnovan Odbor za pomoc gladruma u RUSlJL Pocetkom
1922. godine pocinju da se formiraju radnicki odbori za pomoc g!adnima u Rusiji i ova akcija dobija sve siri znacaj. Za godinu dana,
od aprila 1922. do aprila 1923. godine, sakupljeno je vise ad 4 153 370
dinara za gladne u Rusiji. Radnice u radionicama i preduzecima
maksimalno su se angazova!e u ovoj kampanji i njihova imena
redovito su se nalazila na spiskovima lica koja su davala novcanu
pomoc za gladnu decu Rusije.58
.
U tarifno-strajkackim akcijama i u kulturno-p:osvetnom radu
ucestvovale su zene u vecem broju. Od Obznane do polovine 1921.
godine u Hrvatskoj i Slavoniji je bilo oko 50 t:;trifnih pokreta_i strajkova u kojima je ucestvovalo i mnogo radmca kao, na pr1mer, u
tvornicama cikorije, duvana i u Domacoj tvornici rublja u Zagrebu.59
Tekstilne radnice prve povlascene tkacke radionice u Uzicu
stupile su u strajk 29. oktobra 1921. godine. One su zahtevale po··
vecanje nadnica od 15 do 30 odsto. Vlasti su onemogucile vodenje
ovog ~trajka, pa je bez uspeha zavrsen 9. novembra. Predstavnici
radnika i radnica bili su zatvoreni. 60 Zapazeni su cesti tarifni pokreti i strajkovi sivackih radnika i radnica. Od 1. avgusta 1922. do
1. avgusta 1923. godine bilo je 19 strajkova radnika i radnica ave
struke u 14 mesta, i to u: Zagrebu, Pancevu, Novom Sadu, Splitu,
Sarajevu, Subotici, Kumanovu, Beogradu, Sapcu,,;{:emunu, Somboru,
Uzicu, Kraljevu i Kragujevcu, i 16 tarifnih pokreta u 13 mesta, i
to u: Pancevu, Splitu, Brodu, Vinkovcima, Subotici, Beogradu, Sisku, Velikoj Kikindi, Osijeku, Varazdinu, Krusevcu, Vrscu i Starom Beceju. 61 Strajkaci su zahtevali povecanje nadnica i poboljsanje uslova zivota i rada i u tome su u vise mesta uspeli. Iako
na primer, nadnice u Sapcu povecane su za 25 odsto, u Beogradu
u maju 1922. godine - za 20 odsto, a u drugom tarifnom pokretu,
pocetkom oktobra iste godine - za 32-55 odsto, dok su krojacki
radnici i radnice u Zemunu zahtevali povecanje plata za SO odsto.62
u isto vreme strajkovali su radnici i u drugim preduzecima i radioss Na sptsku radnika 1i radnica DrZavne ·mai1karm.·ice u Beogradu, koji
su dali ·cd 5 do 10 dinara, ·kao dobroVlol.ini .prHog za gladlnu rusku decu, nalazi
se 12 ·radnica i 13 radnika. U preduzeCima, u kojima je bi:lo viSe zap.oslenih
Zena, viSe ·ih j.e uCestvovalo u ovoj akciji. (Op~anu3osanu pa<)nu-x:, 42, 26.
.M.apT 1924, 4; RadniCka Stampa, 10, 1. april1922; MoSa Pijade, lzabrani
spisi, tom I, knj. 1, Beog1rad, 1964, 349, 367; Xpo'H.OJl.OZuja paihtU"l.'lCO'l nox:peTa.
y Cp6uju . .. , 66, 70, 72, 73.
sg Zene Hrvatske u radniCkom pokretu ... , 92.
t.:o IzveStaj Jnspekcije ra:da za 1921. godimu, Beograd, 1922, 215; Opwnu3oaauu paihtuK, 4, 13. noae.MOap 1921, 4, i 8, 27. uoae.M6ap 1921, 4.
at Opza.uU3oaauu paduu1e, 63, 12. aazycT 1923, 3, 4; RadniCka Stampa, 63,
25. maj 1923, 4.
62 Opzauu3oaa·Ji.U paOuu?C, 14: 18. deY;,e.MOa.p; 17, 29. Oe~e.M.6ap 1921; 44,
2. anpu.n.; 63, 11. jyu; 93, 8. OKToOap; 104, 26. m<:To6ap; 112, 23. uoae.M6ap 1922.
146
nicama. U Dr2avnoj markarnici i radionici cigaret-papira u Beogradu, gde je blo zaposleno vise zena, jula 1922. godine, izveden
je uspesan strajk radi povecanja nadnica. 63
Avgusta 1922. godine u strajk su stupili rudari u Sloveniji sa
zahtevom za povecanje plata. Njima su u ovoj akciji pomagali clanovi njihovih porodica, taka da se, pored 12 hiljada rudara, broj
strajkaca povecao na oko 40 hiljada. 64 Jula i avgusta 1923. godine
ponovo su strajkovali rudari u Sloveniji, i to je bio jedan od najveCih strajkova u toku te godine. u strajk je stupilo oko 9 500 rudara
Trbovlja, Zagorja, Kocevja, Hrastnika, Rajhenburga i Laskog.
S njima su aktivno ucestvovale zaposlene radnice i zene radnika.
Strajk je trajao 59 dana i u tom vremenu su vrsene neprekidne
represalije nad rudarima. Veliki broj radnika bio je uhapsen,
a medu njima je bilo i zena 65 U Jugoslaviji je 1923. godine radnicka klasa pokrenula 335 strajkova sa 13 232 ucesnika i 367 tarifnih
pokreta u kojima je ucestvovalo 52 645 radnika i radnica. NajveCi
broj tarifnih pokreta vodio se u industriji tekstila i odece, gde je
bilo zaposleno mnogo zena. Sledece, 1924, godine broj strajkova i
tarifnih pokreta je opao, taka da je u Jugoslaviji bilo 45 strajkova
sa 5 155 strajkaca i 148 tarifnih pokreta sa 24 625 ucesnika. U svim
ovim akcijama aktivno su ucestvovale i zene. Radnici i radnice Tekstilne tvornice u Zagrebu predali su 18. oktobra 1924. godine zahtev
za povisenje plata. Pocetkom decembra doslo je do pregovora kojim je postignut sporazum za povecanje plata za 10 do 20 odsto
i time je pokret bio likvidiran. 66
Krajem decembra 1924. godine tekstilni radnici i radice u
Dugoj Resi uputili su zahtev za povecanje plata. Oni su bili spremni
da se do kraja bore za svoje zahteve i da ne bi doslo do strajka,
uprava preduzeca povisila je plate januara sledece godine za 15 odsto. U ,Domacoj tvornici rublja d.d." u Zagrebu poslodavac je snizio
nadnice za 12 do 15 odsto. Usled toga u tvornici je doslo do parcijalnog strajka 12. oktobra 1925. godine Ll kojem je odeljenje za izradu kosulja sa 40 radnica obustavilo rad. One su se ponovo vrable
na posao kada je udovoljeno njihovim zahtevima da im se ne u~a
njuju plate. U isto vreme strajkovali su krojacki radnici i radmce
u preduzecu ,Herkules" u Zagrebu. 67 U toku 1925. godine doslo je
u Jugoslaviji do 73 tarifna pokreta u 184 preduzeca u kojima je
ucestvovalo 28 106 radnika i radnica. 68
Do Treceg kongresa KPJ malo se radilo medu zenama i zato
je neznatan broj radnica bio organizovan u sindikate. Posle Kongresa obnavlja se rad Odbora za agitaciju medu zenama u Nezavie3 Xpouo.aozuja padnu"ll.KOZ noKpeTa y Cp6uju ... , 79 .
64
Opzanu3oaauu paOuuK, 86, 24. a.szycT 1922.
Arhiv CK SKS. fond Trbovelj-ska premog·okopna druZba, hr. 5 i 7,
1S23, 193; fond Zv:eza necd~snih strlllkovnih o;rga-n·izacij.a za Sloveniju, izveStaj
od 18. septembra 1923; ARP, fond Kl, 1924, 61, 67 i 68.
6a J o s i1p C a zd, Nezavisni sindikati, knj. II, Zagreb, 1964, 271, 274,
275, 294, 297.
67 Organizovani radnik, 42, 15. oktobar; 43, 22. oktobar; 44, 29. okto~
bar 1925.
68 Josip
Cazi, Nezavisni sindikati, knj. III, svezak drugi, Zagreb,
1967, 507, 508.
65
147
�snim sindikatima, oddavaju se posebne k:onferencije i predavanja
za Zene i organizuju razni kruZoci.
U pripremama za Prvi kongres Nezavisnih sindikata odrzavane
su godisnje skupstine i kongresi pojedinih sindikalnih saveza, na
kojima se raspravljalo i o radu i organizovanju zena radnica, a vrseni
su i izbori uprava sindikalnih saveza i delegata za Kongres Nezavisnih sindikata. Pocetkom aprila 1927. godine odrzana je godisnja
skupstina Saveza radnistva odjevne industrje i obrta u Zagrebu.
U izvestaju o radu, koji je podneo Duro Salaj, govori se, izmedu
ostalog, o organizovanju tekstilnih radnika i radnica u Tvornici
,Hermana Polaka" i konstatuje da su postignuti veoma dobri rezultati, ali da se i tu pojavio ORS (OpCi radnicki savez) i otpoceo
sa razbijackom akcijom u cemu je delimicno i uspeo, jer je jedan
dio Clanova otpao od klasne sindikalne organizacije, Zatim se raspravlja o tarifnom pokretu koji je voden u ,Domacoj tvornici rublja" i napominje da je odeljenje pegleraja napustilo rad zbog sikaniranja radnica na poslu. I u ovom preduzecu, u isto vreme, dosla
je do izrazaja razbijacka akcija ORS-a. Na kraju je skupstina izabrala novu Upravu u koju je usia Anka Butorac. 60 Sledeceg meseca
odrzan je u Beogradu Treci kongres Saveza radnika odjevne industrije i obrta Jugoslavije. U Centralnu upravu tog saveza izabrana
je Anka Butorac. Ona je takode izabrana za delegata istog saveza
za Zemaljski kongres Nezavisnih sindikata.1o
Od 12. do 16. juna 1927. godine u Beogradu je oddan Prvi
k?ngres Nezavisnih sindikata. G!avna tema Kongresa bila je ujedinJenje sindikalnog pokreta, ali se on, pored toga, bavio i drugim
problemima, pa i pitanjem rada medu zenama. Posle ovog Kongresa
poduzimaju se ozbiljnije mere u pogledu okuplJ;;tnja i sindikalnog
organizovanja zena. U izvestaju, koji je CRSOJ (Centralni radnicki
sindikalni odbor Jugoslavije) podneo Kongresu, govori se, izmedu
69 Sa godi,Snje SkJupSUne ik:rojaCa, Organizovani radnik, 15, 7. apTil 1927,
5. - An k a But o ·r a c - rodena 27. avgusta 1903. u Don,iem PazariStu,
gospiCk!i srez; poCela da radi u Zagrebu u fabrici rubl,ia; 1925. pos·tala Clan
sindi,kata, a 1926 Clan KPJ; izabrana u Upravu Saveza radni.Stva odjevne
industrije i -obrta ru Zagrebu ·april a 1927, a maia - u Centralnu upravu Saveza
radniStva odjevne industri,ie i obrta Jugos1avjje; istovremeno bLla i Clan IzvrSnog odbora Mesnog radnJ:Ckog sindika•lno,g veCa u Za•grel>u d Clan Komi.sije
za rad medu Zenama pri tom veCu; zbog revolucionam()g rada stalno proga~
njana- od policl.ie i viSe puta hap.Sena; 1929. osudena na godim..t dana robije;
1931. oti.Sla u SSSR, ,gde .ie .pohadala KomunistiCki univerzitet nacLonalnih ma~
·njina Zapada; 1PD povratku u zemlju r<:ldiJa u URSSJ u Cakovou; onjen rad se
uoCio i ubrzo je bila ·uhapSena i sprovedena u muZevljevo r:odno mesto u Hercegovina; zatim je oti.Sla u drugi radniCki centar. u VaraZdin Kad'l: S'U na.§i
dobrovoljci nm u Spaniju, ;pokuSala je i {JD8 da ode, ali je ponovo bi,la uhap~
Sena. Na partijskoj Pokrajinskoj konferenci.H za Hrvatsku, 1940. g.odine, izabrana je za Clana CK KP HrVatske. A vgusta 1940; ponovo uhapSena i internilrana u LepogJavu, gde ju je zatekla okupaci.ia; odatle je premeStena u GosroiC,
a zatim u Jastebarsk.o i, najzad, u ustaSki logor ,.Danica" u Koprivn;ci, odakle
je pobegla 26. decembra 1941. godine i doSla u Zagreb; januara 1942. odlazi
u .paTtizane i kod sela Ve1iko KrCevo nailazi na ustaSku zasedu koia je t~~'ko
ranjava i prebacuje u Kostalniru; tu iE'!- od strahovitog muCenja podlegJa
ranama. ProglaSena je za narodhog heroja.
70 Opwuu.3oaam( paOnux:, 39. 29 . .M.aj 1927, 4; Kongres odevnih radnikc.,
Organizovani radnik, 23, 2. jun 1927, 2.
148
ostalog, o zaposljavanju i eksploataciji radnicke klase i konstatuje
da kapitalisticka klasa ,u jaram surove eksploatacije sve vise uvlaci
zensku i decju radnu snagu kao jeftiniju ili besplatnu, a pri tom
i daleko manje otporniju od muske radne snage". Zatim se naglasava potreba organizovanog rada sa zenama i decom u preduzecima
i kaze: ,s obzirom na sistematsku tendenciju uvlacenja zenske i
decje radne snage u preduzeca svih vrsta, u cilju njihovog iskoriscavanja kao strajkbrehera i nesvesnih pomagaca u rusenju radnih
uslova, od neophodne je vaznosti da se na'li sindikati povezu sa tom
masom, da ih organizuju i vaspitaju u duhu klasne borbe i na taj
nacin osposobe za aktivne borce protiv brutalnosti kapitala". 11 Kongres je raspravljao o niskim nadnicama i eksploataciji zenske radne
snage i odlucio da se sindikati bore za ,povecanje i izjednacenje
plata zenama i mladim radnicama po principu: za jednak rad jednaka plata". U Rezoluciji Prvog kongresa Nezavisnih sindikata kaze
se da je duznost Nezavisnih sindikata da obrate najvecu paznju na
organizovanje i klasno prosveCivanje zena i mladih radnika, da se
u tom cilju pri CRSOJ obrazuju komisije koje ce pod rukovodstvom
CRSOJ organizovati delatnost medu zenama i omladinom. 72
Na prvom plenumu CRSOJ, koji je odrzan posle Kongresa,
reseno je da Izvrsni odbor CRSOJ, u duhu kongresnih odluka, izradi
pravilnik za rad medu zenama i omladinom. Zatim, da u sto kracem
roku pristupi formiranju komisije za rad medu zenama pri CRSOJ
i da preko nje forsira obrazovanje istih komisija pri sindikalnim
savezima, mesnim radnickim sindikalnim vecima i pododborima.
U Beogradu je 24. juna 1927. godine odrzana sednica Izvrsnog adbora CRSOJ na kojoj je, izmedu ostalog, formirana Centralna komisija za rad medu zenama. U Komisiju su imenovane: Draga
Stefanovic, Clan sekcije zena u podruznici graficara u Beogradu,
Branka Todorovic, clan Glavnog odbora Saveza trgovaCkih pomocnika, Angelina Jakovljevic, clan Uprave beogradske sekcije herihtera, Hristina Kovacevic, herihterka, jedna drugarica koju odredi
Savez sivackih radnika i Milivoje Kaljevic, drugi sekretar Izvrsnog
odbora CRSOJ. Posle deset dana, Komisija je 5. jula odrzala svoju
prvu sednicu na kojoj se konstituisala. Za predsednika Komisije je
izabrana Draga Stefanovic, za sekretara -- Brana Todorovic, a za
blagajnika - Angelina Jakovljevic. Na sednici je odluceno da se
uputi manifest radnicima u kome ce se ukazati na tezak polozaj
zena u radionici i van radionice, pozvati ih da se organizuju i da se
izradi pravilnik za rad Komisije. Osnovni zadatak ove Komisije je
bio da privuce radnice u sindikalnu organizaciju, a zatim da organizuje prikupljanje statistickih podataka u celoj zemlji o ucescu
Zenske radne snage u svim privrednim granama, o visini nadnica
i duzini radnog dana, o stambenim prilikama zena radnica i slicno.78
71 IzveSta.'i
Centralnog radniCkog sindikalnog odbora Jugoslavije zu.
1923-1927. godinu, podnesen Prvom kongresu Nezavisnih sindikata, Beograd
l927,8i9.
'
72 IzveSta.j Centralnog radniCkog sindikalnog odbora ... , 46; Opzauu3osanu padnuJC, 35, 15 . .M.aj; 44, 16. jyu; 45, 19. jy1t; 46, 23. jyn; 49, 3. jy.a; 23,
2. jun; 24, 9. jun; 28. 7. jul 1927, 2.
78 Opzanu3osanu paduuK, 46, 23. jyn; 48, 30. jyu; 52, 14. jy.fl.; 66, 1. cenTeJt.6ap 1927, 3.
149
�Na sednici Izvrsnog odbora CRSOJ, 18. jula 1927. godine, konstatovano je da je Komisija za rad medu zenama na svojoj sednici
odlucila da se formiraju komisije za rad medu zenama po oblastima
i da se obratila Oblasnom sekretarijatu CRSOJ u Zagrebu i drugim
mestima u cilju ostvarivanja ove odluke. 74
Doneseni zakljucci u pogledu rada sa zenama prvi put su se
realizovali neocekivano brzo i pristupilo se formiranju komisija za
rad sa zenama pri mesnim sindikalnim vecima. Iz izvestaj a Mesnog
radnickog sindikalnog veca vidi se da je u Krusevcu, polovinom
septembra, postojala komisija za rad sa zenama od tri Clana. Ona
je poslala izvestaj o radu u Fabrici sapuna ,Merima" u kojoj je bilo
zaposleno vise zena nego muskaraca.75 U Zagrebu je 17. oktobra
192.7. godine odrzan plenum Mesnog radniCkog sindtkalnog vee a, kojem su prisustvovali clanovi svih uprava podruznica .. 0 sindikalnom
organizovanju radnika referisale su Barica Debeljak i Anka Butorac i kritikovale potcenjivanje rada na organizovanju radnica.
Posle opsirne diskusije zakljuceno je da se osnuje Komisija za rad
medu zenama pri Izvrsnom odboru Mesnog radnickog sindikalnog
veca. U Komisiji su bile drugarice: Barica Debeljak, Anka Butorac,
Marija Grzetic, Zora Nikolic i drugovi Ivan Krndelj i Josip Broz.
Plenum je odluCio da sve uprave podruznica i poverenici treba da
polazu racuna o tome sta su uradili na organizovanju radnica. 76 U to
vreme formirane su komisije za rad medu Zenama i pri mesnim
radnickim sindikalnim vecima u Beogradu, Subotici, N ovom Sadu
i Osijeku; u tom smislu aktivirale su se i sindikalne organizacije.
u komisijama je bilo po 8 clanica i 95 odsto su radnice iz preduzeCa.77
Komisija za rad medu zenama pri CRSOJ iij,Beogradu ogranicila je svoj rad samo na neke saveze u N ezavisnim sindikatima. Ona
je u tim savezima sazivala sastanke organizovanih i neorganizovanih
zena i drzala referate 0 vaznosti organizovanja zena i drugim problemima koji su interesovali radnice. Zatim je preko stampe pozvala
radnice da saraduju u listu Opzauu3oaauu pailuuK i trudila se da u
preduzecima pronade pismenije zene koje bi bile redovni saradnici
u sindikalnoj stampi. Komisija je organizovala zene u strajkovima
i nastojala da se one dosledno bore za ostvarenje prava radnicke
klase. 2enska komisija pri MRSV u Zagrebu pretezno je delovala
u savezima tekstilaca i sivaca, zivezarskih radnika i radnica i kelnera. Ona je svakih 14 dana, a po mogucnosti i svake nedelje, sazivala sastanke radnica po preduzecima na kojima su dr2ani referati
o ekonomskom polozaju radnica, o radnom vremenu, o borbi za
vece nadnice i drugim problemima. Sastanke je posecivalo 40 do
100 zena i na njima se insistiralo da se radnice organizuju u N ezavisne sindikate. Komisija je nastojala da prikupi podatke o zapo··
slenim radnicama, o visini njihovih nadnica i radnom vremenu i
74
75
76
Isto, 54, 21. jul 1927, 3.
Isto, 70, 18. septembar 1927, 4.
Plenum M.R.S.V. .u Zagrebu, Organizovani radnik, 43, 20. oktobar
1927, 3.
77
150
ARP, fond KI, 1928/60.
slala je na rad u preduzeca aktivistkinje sa odredenim zadacima.
Ona je pozivala radnice -da saraduju u listovima Borba i Opzauu3oaauu pailuun u cemu se prilicno i uspelo; objavljeno je vise dopisa
iz preduzeca o polozaju zena radnica. Komisija je nastojala da sto
vise zena ucestvuje u tarifnim pokretima i strajkovima.78
Jedan od najuspesnijih sastanaka zena odrzan je 18. novembra
1927. godine u Zagrebu. Sastanku je prisustvovalo vise od 100 radnica iz veCih tvornica u gradu. Glavni referat podneo je Duro Salaj,
sindikalni funkcioner, a zatim su govorile dve drugarice iz ,Domace
tvornice rublja d.d." o stanju u njihovoj tvornici. One su u izlaganju istakle poteskoce na koje nailaze prilikom organizovanja radnica. Zatim se raspravljalo o sindikalnom organizovanju radnica
i u drugim preduzeCima i konstatovano je da u Zagrebu in;a vis<;
od 3 000 zaposlenih zena koje treba aktivirati u svakodnevnoJ borb1
radnicke klase. Naglasena je potreba da radnice vise Citaju radnicku stampu i literaturu i zakljuceno je da komisija za rad medu
zenama izradi konkretna uputstva za rad i predvidi teme za niz
predavanja.79
Nekoliko studentkinja komunista u Zagrebu bilo je zaduzeno
da idu u preduzeca i rade s radnicama. Tako, na primer, J elena
Nikolic student medicine, dobila je partijski zadatak da se javi
Duri S~laju i da pod njegovim rukovodstvom radi medu tekstilnim
radnicama u .Nezavisnim sindikatima. Ona je cesto isla na sastanke
radnica u preduzeca u kojima je bilo zaposleno vise zena i radila
je u Komisiji za rad medu zenama. Od najaktivnijih radnica u tvornicama su osnivane simpatizerske grupe zena, koje su, pored smdikalnog rada, dobijale i razna partijska zaduzenja, a zatim primane
u KPJ. Rad medu zenama u Zagrebu bio je najbolje organizovan
u Tvornici ,Frank", ,DomaCoj tvornici rublja d.d.", ,Unionu", u
tekstilnim tvornicama i Tvornici duvana. U radu sa zenama isticale
su se: Zlata Miler, Marija Zumer, Jelena i Zora Nikolic, Anka Grzetic, Tatjana Marinic, Anka Butorac, Barica Debeljak i Lucija Borjan
Jurin. 80
U Zagrebu je 20. januara 1928. godine na sastanku zena odluceno da se odrzi nekoliko predavanja 0 polozaju zene u razvitku
drustva. Predvideno je da se u kracim vremenskim razmacima
odrze tri predavanja, i to: o matrijarhatu, o polozaju zena u robovlasnickom periodu i feudalizmu i 0 polozaju zene u doba kapitalizma i imperijalizma.• 1 I u Beogradu se u to vreme posvecivalo
vise paznje sindikalnom organizovanju radnika. U Fabrici trikotaze ,Moravija" bilo je zaposleno vise zena, koje su bile organizovane u Savezu radnistva odjevne industrije i obrta Jugoslavije. Na
78
79
I,sto.
AIHRPH, MRSV, fkut. 1; Organizovani radnik, 48, 24.
novembar
1927, 5.
eo ARP, Se6anje Jelene NikodiC, MG 2914; Zene Hrvatske u radniCkom
pokretu . .. , 150.
st ·Plan predavanja j,e naip:MV:i•1a ri ocga[rlzova1a sastan:ke Zena Kom1sqa
za rad 1sa Zenama pri Mesnom rardni•Ckom sdndi':kialnom veCu. Prvo rpredavanJe
je lb:L1o zalkazano za 10. :februar, ali onije odciano, j-er ga .je polddja zabranila.
- Organizovani radnik, 6, 9. februar; 7, 16. februar 1928, 5.
151
�siroj sidikalnoj konferenciji izabrana je 'uprava sekcije u kojoj j"
bilo vise zena, i to: Dobrila Panic, predsednik, Milica Vihner, sekretar, Ljubica Stamenkovic, blagajnik, i dva radnika clanovi uprave,
a u finansijsku kontrolu izabrane su Persa Zilavic i Zivka Gajic."
Na plenarnim sednicama CRSOJ i nekim oblasnim konferencijama postavljano je pitanje rada sa zenama, a tek polovinom
aprila 1928. godine objavljen je Pravilnik Centralne komisije za
sindikalni rad medu zenama. Prema Pravilniku, Centralnu komisiju za sindika:Jni rad medu zenama sastavljen od sest radnica i
jednog prestavnika CRSOJ, imenuje Izvrsni odbor CRSOJ. Ona je
tehnicki organ CRSOJ i radi prema njegovim direktivama. Pravilnikom se predvida osnivanje komisija za rad medu zenama i pri
mesnim radnickim sindikalnim vecima, koje imenuje Izvrsni odbor
MRSV, i one su organizaciono i aktivno povezane ·sa Centralnom
komisijom i rade na istim zadacima. Clan 6. ovog Pravilnika odreduje sledece zadatke Centralne komisije za sindikalni rad medu
zenama: a) da od ravnodusnih radnica, koje su u ogromnom broju
u fabrikama i radionicama daleko od sindikalnih organizacija, stvori
klasne borce i da ih stavi pod uticaj Nezavisnih sindikata; b) da
·komisijama za rad medu zenama pri MRSV organizuje sistem poverenica i odrzavanja redovnih konferencija i na taj naCin uspostavi
sto tesnju vezu sa radnicama u oreduzecima; v) da prikuplja statisticke podatke o uslovima rada zena ida iste objavljuje u radnickoj
stampi; d) da se stara i vrsi kontrolu nad sprovodenjem zastitnog
radnickog zakonodavstva, a narocito ukoliko se odnosi na zene radnice; e) da upoznaje zene sa svim aktuelnim pitanjima koja su od
interesa za radnicku klasu; f) da se brine za zdravstveno prosvecivanje zena, kako bi one mogle odgajati zdrav mdnicki podmladak;
g) da radi na suzbijanju zastarelih tradicija, shvatanja i obicaja
koji zenu odvode od puta klasne borbe; h) da podnosi predloge
CRSOJ o izvrsavanju postavljenih zadataka. Zatim, Pravilnik predvida da se celokupni rad centralne komisije za sindikalni rad medu
zenama, kao i njenih organa, krece u duhu Statuta CRSOJ i odluka
Kongresa Nezavisnih sindikata; da poverenice po preduzecima i radionicama rade po direktivama mesnih komisija za sindikalni rad
medu zenama. Za izvrsavanje postavljenih zadataka Komisija treba
da prikupi materijalna sredstva od prodaje specijalnih markica; od
pnredaba, koncerata i predavanja; od dobrovoljnih priloga; od rabata dobijenog prodajom stampe i literature i da kontro!ise kako
se sredstva trose. Pocetkom aprila CRSOJ je potvrdio navedeni
Pravilnik. sa
.
Na osnovu postavljenih zadatka Komisiji za sindikalni rad
medu zenama, vidi se da je organizovani rad sa zenama stalno u
pocetnoj fazi. Pravilnik je odredio smernice za buduci rad, ali je
treba:Jo mnogo vremena, strpljivog i sistematskog rada da bi se
postigli zapazeniji rezultati. Centralna komisija za sindikalni rad
82
Op~auu3oaanu paCh-tuK, 94, 11. Oe-u..e.o~t6ap 1927, 4.
811
Praviln1lk Centralne komi•sije za rsindikaln-i rad medu Zenama rprdl.et~rkama pri CRSOJ tsu rpotpisali IJ)redsednik i sekrebar CRSOJ. Opzanu3oaau1'
paOuu'X:, 31, 15. anpu~'~- 1928, 4.
152
medu zenama pri CRSOJ nije imala mogucnosti da deluje u celoj
zemlji i da ostvaruje uvid u postignute rezultate mesnih komisija.
Njen rad se uglavnom ogranicavao na Beograd i bliza mesta u Srbiji,
a bila je i sastavljena od poznatih sindikalnih aktivistkinja iz Beograda. Od inicijative i mogucnosti mesnih radnickih sindikalnih veca
zavisilo je organizovanje mesnih komisija za sindikalni rad medu
zenama i okupljanje radnica po preduzecima i radionicama. Relativno mali broj zaposlenih bio je u sindikalnim organizacijama u
ono vreme. Tako na primer, u Tekstilnoj tvornici ,Polak i sinovi"
u Zagrebu, 1927. godine, bilo je zaposleno oko 480 radnica i radnika, a od toga je bilo organizovano u Nezavisnim sindikatima oko
150. Od sredine 1927. do maja 1928. godine u Zagrebu je bilo zaposleno vise od 3 000 radnica, a svega 100 organizovanih u Nezavisnim
sindikatima, dok ih je jos manje bilo u Ujedinjenim radnickim sindikatima iii Hrvatskom radnickom savezu. 84 Ovaj podatak iz jednog
od najjacih radnickih centara, u kojem su se ulagali odredeni napori u radu sa industrijskim radnicama, ocito govori o tome da se
radu medu zenama posveCivalo vrlo malo paznje. Mnogi aktivisti
zanemarivali su organizovanje radnica smatrajuci da je to manje
vazno za radnicki pokret. U listu Oraanizovani radnik navodi se
da je to glavni uzrok sto je ovako mali broj zena u organizaciji
Nezavisnih sindikata.
U Rezoluciji o sindikalnom pitanju, usvojenoj na Cetvrtom
kongresu KPJ, konstatuje se da zenska radna snaga postaje sve
vazniji faktor u proizvodnji i da zbog toga Partija mora posvetiti
posebnu paznju radu medu zenama i organizovati ih u sindikate,
da treba da pojaca svoju delatnost u borbi za zastitu zenske, mlade
i nekvalifikovane, radne snage. 85 I na drugim partijskim i sindikalnim skupovima i u radnickoj stampi postavljalo se pitanje organizovanijeg rada sa zenama i prijema radnica u Nezavisne sindikate
ali se to u praksi veoma sporo ostvarivalo. Radnice su se isticale ~
poznatim strajkovima u tekstilnim fabrikama, gde ih je 57,5 odsto
bilo zaposleno, a jedva 1 odsto organizovanih u sindikatu.••
Posle Cetvrtog kongresa KPJ pocelo se intenzivnije raditi sa
zenama. Medutim, ubrzo je doslo do zavodenja diktature u Jugoslaviji, te raspustanja Nezavisnih sindikata, hapsenja partijskih i
sindikalnih rukovodilaca, a samim tim i do onemogucavanja rada na
sprovodenju donesenih rezolucija i odluka. Akcije, koje su u poslednje dve godine poduzimane u pogledu organizovanja zena u
revolucionarne sindikate, bile su prekinute i taj rad ponovo je doveden u pocetnu fazu. Od snalazenja KPJ u novim uslovima rada
zavisilo je i organizovanje zena i pridobijanje za revolucionarni
radnicki pokret, a u tom se napredovalo vrlo sporo.
Iako je mali broj zena bio u organizaciji KPJ i Nezavisnih
sindikata, one su nesrazmerno vise ucestvovale u pojedinim akcijama koje su se u to vreme vodile, a narocito posle Treceg kongresa
KPJ i Prvog kongresa Nezavisnih sindikata.
:: Borba, 12,,12. mart 1927; Organizovani radrdk, 45, 15. novembar 1928, 5.
Pe3o.n.y'l{UJa
o cuudwea.n.no.M. nuTa·thy, JilcTopujc'ICu apxus,
TOM
II, Beo-
rpa/1, 1949, 205, 207.
86 Organizovani Tadnik, 50, 20. deczmbar 1928, 3.
153
�Preko Nezavisnih sindikata organ{zovane su proslave Medunarodnog dana zena u pojedinim mestima i preduzeCima. Za organizovanje masovnih proslava nije bilo uslova, tako da su se one
obicno svodile na objavljivanje prigodnih clana u sindikalnoj stampi,
odrzavanje polulegalnih uzih sastanaka s radnicama, na kojima se
govorilo o istorij atu i znacaju proslave Dana zena, o polozaju zene
u Jugoslaviji, i na pozivanje radnica da pristupe organizacijama
Nezavisnih sindikata. Opza1iU.30Ba1iu pail1<u1< je, na primer, povodom 8. marta 1926. godine objavio veCi propagandni Clanak kojim
su zene pozivane da stupe ,rna u kojoj formi u organizovane redove
proletarijata." 87 Clanak sa slicnom sadrl!:inom objavio je sledece
godine u isto vreme, Organizovani radnik iz Zagreba, u kojem se
narocito apeluje na radnice da se organizuju u Nezavisne sindikate.
Zatim je povodom 8. marta 1927. godine u Zagrebu oddana uspesna
Konferencija zena kojoj je prisustvovao veci broj sindikalno organizovanih radnica i radnika. 0 znacaju Medunarodnog dana zena
referisao je Dusan Grkovic, sekretar Saveza kozaraca. Govoreci
o izrabljivanju i ponizavanju zena radnica, on je naglasio da treba
pojacati rad medu zenama, da ih treba privuci u sindikalne organizacije i otrgnuti od uticaja burzoaskih i sitnoburzoaskih organizacija,
predrasuda i tradicija. I drugi referenti na toj Konferenciji naglasavali su da je ,pridobijanje i organizovanje radnica jedan od najprecih zadataka radnickih sindikata u danasnje doba". 88
Sire . manifestacije zena prilikom proslava 8. marta nisu se
mogle odrzavati, jer su svi skupovi takvog karaktera koje su organizovali KPJ i Nezavisni sindikati bili zabranjivani. Po preduzecima
i radionicama odrZavani su zatvoreni sindikalni sastanci Zena na
kojima se govorilo o znacaju Medunarodnog d-a zena, o polozaju
zena kod nas i u svetu, o borbama zena protiv rata i o potrebi da
se organizuju, kako bi se na taj nacin uspesnij e borile za ostvarivanje pune ravnopravnosti u drustvu.
U proslavama 1. maja aktivno su sa ostalim radnicima ucestvovale i zene. Radnicki listovi objavljivali su prigodne clanke na
temu polozaja zene u drustvu u kojima su radnice pozivane da se
organizuju u sindikalne organizacije. U prvomajskim proglasima,
koje su po preduzecima rasturale i radnice, takode se govorilo o polozaju zena i borbi radnicke klase za ostvarenje njihove pune ravnopravnosti.
Borbenost i klasna svest radnica najvise je dolazila do izrazaja u strajkovima. Vecinu strajkova vodili su radnici i radnice manjih preduzeca, ali su bili najzapazeniji strajkovi industrijskih radnika u tekstilnoj industriji u kojoj je i bilo zaposleno najvise zena.
Strajkaci su se borili za povisenje nadnica, protiv produzavanja
radno!i( vremena, za ispunjavanje odredaba kolektivnog ugovora,
za pnznavanje radnickih poverenika, protiv otpustanja radnika
s posla, za isplacivanje zaradenih nadnica, za placanje prekovremenog rada, protiv uvodenja akordnog rada itd.
87
154
Opwu-u3osam£ paOmtK, J9, 11 . .r~tapT 1926.
88
Organizovani radnik, 10, 3. mart; 12, 17. mart 1927, 2 i 18, 10. mart 1927.
Jedan od najvecih strajkova bio je u trikotazi ,Beogradska
tekstilna industrija A.D.", u jesen 1926. godine, u kojoj je bio zaposlen veliki broj zena. 89 Visina nadnica u fabrici kretala se od 18
do 40 dinara. N ekvalifikovani radnici primali su 24 do 32 dinara
dnevno, a radnice 24 dinara, i to posle cetiri godine rada u preduzecu, dok su svega tri radnice primale vise od 28 dinara dnevno.
Polukvalifikovani radnici s vecim radnim iskustvom primali su
32 do 36 dinara, a retko 40 dinara dnevno, mladi radnici 20 do 28
dinara, dok su mlade radnice primale 18 do 24 dinara dnevno. Kvalifikovanim radnicima placano je 5 do 8 dinara na sat, a radnicama
koje su. radii: ~a akord u tkacnicama 550 do 650 dinara nedeljno,
~ b1lo. Je ~lucaJeva da su za 1st? vr~me zaradivale syega 400, pa
1 manJe dmara, 1ako su u fabnc1 md1le po nekoliko godina i same
izdr2avale svoju porodicu. U preduzecu je postojao sistem kaznjavanja radnika i radnica, Cak i za sitnice, novCanim globama koje
su ponekad prelazile zaradu radnica za dve nedelje rada.••
Pred pocetak strajka u ,Trikotazi" je radilo oko 1 500 radnika
i radnica, od kojih je 150 bilo u komunistickim N ezavisnim sindikatima, a 300 u socijaldemokratskom Opstem radnickom savezu
(ORS-u). 91 Kao sto se vidi iz ovih podataka, broj sindikalno organizovanih radnika i radnica bio je veoma mali, a pored toga ove
dve sindika1ne organizacije nisu se medusobno slagale, sto je pogQ.rsavalo ionako teske uslove za rad u preduzecu.
Sredinom oktobra smanjene su nadnice radnicima i radnicama
sto. je ~a teske uslove za rad dovelo 18. oktobra do strajka koji j~
traJao sest nedelJa. Radnicima i radnicama koji su prebaceni da
rade na akord smanjene su nadnice za oko 70 odsto sto je izazvalo
opsti revolt u preduzecu. Sutradan, 19. oktobra, radnici , Trikotaze"
su. odrzali zbo:. i_ doneli Rezoluciju u kojoj se osuduje pokusaj vlasnika da smanJI 10nako niske nadnice i trazi zastita radnickih prava.
Zatim je reseno da se izabere delegacija od predstavnika svih odeljenja, koja bi zavrsila pregovore s Upravom. Ubrzo je izabrana
del_egacija od 14 clanova u kojoj su u ime radnica bile: Ljubica
F1hpovJC, Zorka Golubovic, Vera Mitrovic, Milica Radic, Kristina
Aleksic, Mileva Arsic i Ljubica Trifunovic. Pri1ikom isplate zarada,
23. oktobra, 32 radnika i radnice koji su bili pokretaci strajka dobili
su otkaz, a medu njima i cela uprava mesne sindikalne sekcije.
Posle toga, jedna radnicka delegacija je trazila da se povuce otka7.
otpustenih radnika i radnica. V1asnici preduzeca nisu hteli da prime
radnicku delegaciju, niti su udovoljili njihovim zahtevima, pa je
25. oktobra doslo do opsteg strajka u ,Trikotazi" u kojem je ucestvovalo 1 500 radnika i radnica. U strajkackom odboru bilo je nekoliko radnica koje su se angazovale na izvrsavanju raznih zadataka.
u toku strajka odrzano je vise zborova strajkaca na kojima su isti89 U ,'DrikotaZi" u Beogradu 1bHo je .zaposleno 1 200 radnica i D>ko 500
radniJka. ·(Organizovani radnik, 45, 15. novembar 1928, 5.)
00 Opzauu3osauu paC.htu'IC, 84, 29. OKTo6ap; 85, 31. OKT06ap 1926, 1; B o~
r y M 11 JI X p a 6 a K, IllTpaj'K. paOnuKa y TpUKOTaxu BeozpaOC'x:a Tex:cTuJ!.na
U1U)ycTpuja A. P..", 1926, ro,u;MrulbaK rpa,D;a Beorp~~a Klb, VI Beorparr
1959, 230.
'
'
.......
91 BoryMJi:IJI
Xpa6aK, n,~n., 231.
155
�eani zahtevi radnika i radnica i upoznavalo se s rezultatima pregovora sa upravo;n pred~~eca. Med:;t ra~n!cima _i<; postt;iala velika
solidarnost u straJku, a nJlh su podrzavah 1 radmc1 ostahh beogradskih i drugih preduzeca u zemlji. Od pocetka novembra do 19. deeembra za strajkace je prikupljeno 48 295 dinara .. Prilozi u novcu
su stizali iz svih krajeva u zemlji i zene su se obicno angazovale
u njihovom prikupljanju.
Na ishod strajka uticao je ORS, koji je otvoreno ustao protiv
strajka i u celoj ovoj akciji vodio razbijacku politiku medu radnicima i radnicama. ORS je pozvao radnike da se jave na posao,
a njegovi predstavnici su objavili da je strajk zavrsen. Policija je
20. novembra, bez ikakvih razloga, pocela da hapsi strajkacke straze
i druge radnike koji su se nalazili u neposrednoj blizini i na taj
nacin onemogucila strajkace da dalje strajkuju. ;E'ritisak na njih
vrsili su poslodavci, policija i radnicka organizacija ORS, zbog cega
je strajk okoncan, ali bez uspeha. ••
.
•. • .
U julu je poceo, a u oktobru 1926. godme se zavrsw straJk
krojackih radnika i radnica u Zagrebu. Oni su se borili protiv
snizavanja nadnica, ali se strajk zavrsio neuspehom. I u Beogradu
su poslodavci traziil da se snize nadnice krojackih radnika ! radnica
i zbog toga je doslo do strajka 12. oktobra iste godine. Strajkaci
su trazili da se sacuva tarifa koja je potpisana 28. maja 1924. godine.
Policija je za vreme strajka uhapsila vise radnika. Posto je veliki
broj poslodavaca priznao i potpisao dotadasnju tarifu, strajk je
uspesno zavrsen. U toku 1926. godine vecini radnika i radnica bila
je snizena zarada za 10 do 15 odsto. 93
Tarifni pokreti i strajkovi u 1927. znatno su povecani u odnosu na 1926. godinu. Dok je u Jugoslaviji ;tg26. bilo 46 tarifnih
pokreta sa 4 617 ucesnika i 46 strajkova sa 10 979 ucesnika, sledece
godine je bilo 85 tarifnih pokreta u kojima je ui':estvovalo 7 408
radnika i radnica i 79 strajkova sa 9 438 strajkaca.'4
Jedan od najveCih strajkova u 1927. i pocetkom 1928. godine,
u kojem je ucestvovalo oko 60 odsto zena, bio je strajk tekstilaca
u ,Domacoj tvornici predenja i tkanja d.d." u Dugoj Resi. U odeljenju vikleraja bile su zaposlene vecinom zene, i to uglavnom
ispod 20 godina zivota. Njihove plate bile su dosta neujednacene,
pa je, na primer, bilo radnica koje su zaradivale po 39 dinara nedeljno, a neke i po 140 do 180 dinara za isto vreme. Visina zarade
zavisila je i ad kvaliteta pamuka, koji su dobivale na obradu. Vecini
radnica prosecna mesecna plata nije bila dovoljna za najosnovnije
92 OpzaHU30Ba1-!.u paOnu'H:, 82, 29. O?CTo5ap; 85, 31. 01CT06ap; 87, 7. nose..~~6ap; 89, 14. noae.M6ap; 91, 21. noae.At6ap; 92, 25. noae.M6ap; 93, 28. uoaeM6ap;
95, 5. Oeu.,e.M.6ap; 96, 9. Oe~e.M.6ap; 97, 12. de~e..«.6ap; 98, 16. Oe~e.u6ap 1926;
B or y M vr JI X p a 6 a K, n.n., 232-260; Hronologija radniCkog pokret u
Srbiji ... , 200, 201; Beogradska t·rikotaZa Sest nedelja u StTajku, Tekstilci
Jugoslavije, Zagreb, 1966, 273.
93 Opza?--I.U3oaaRu pa(h-tuK, 62, 12. aazycT; 64, 19. aazycT; 79, 10. o?CTo6ap;
80, 14. OKTot5ap; 81, 17. o?CToOap, 83, 24. OKTo6ap 1926; Hronologija radniCkog
pokreta u. Srbiji ... , 200; J o sip C a z i, Tarifno-Stra,jka8ke akcije u HnJatskoj 1926. godine, Nezavisni sindikati, lk!nj. treOO, ·sv~ rdrugj., .Zagreb, 1967,
509, 535.
114 J •O s i rp C a z d, n.d., 536, 554.
156
zivotne potrebe i zato su one sa svojim poverenicima pet puta
intervenisale da im se plate povise. Uprava preduzeca im je obecavala da ce to pitanje resiti, ali kako ni posle mesec dana obecanja
nisu ispunjenja, 130 radnica ovog odeljenja je stupilo 16. februara
u strajk. Zbog toga je 19. februara 400 radnika i radnica dobil<>
otkaz od uprave preduzeca s obrazlozenjem da ce obustaviti svaki
rad u vikleraju. Uprava je obecala radnickim poverenicima da ce·
novom tarifom, koja je u izradi, povisiti radnicama u tom odeljenju
plate, ali zato nije davala nikakvu garanciju i radnice su nastavile
da strajkuju. Ona nije htela da vodi pregovore s predstavnicima
strajkaca i zatrazena je intervencija Oblasne inspekcije za rad,.
koja je organizovala pregovore izmedu poslodavaca i radnica
26. februara. Na pregovorima je reseno da se radnicama u tom
odeljenju povise plate do· 16 odsto, da se sve radnice koje su ucestvovale u strajku vrate na posao i da se povuku svi otkazi. N a
taj nacin ovaj strajk je uspesno okoncan.'5
Drugi strajk tekstilaca u ,Domacoj tvornici predenja i tkanja
d.d." u Dugoj Resi otpoceo je 15. novembra iste godine i trajao je
11 nedelja. Ova je bio jedan ad najvecih strajkova za poslednjih
sedam godina. Nadnice zaposlenih u ovom preduzecu bile su suvise
niske. One su u odeljenju tkaonice iznosile 32 do 160 dinara nedeljno. Oko 320 radnika i radnica ovog odeljenja stupili su u strajk,
a kasnije su im se pridruzili i ostali. Ostala odeljerija, koja su jos·
radila, davala su deo svoje zarade u strajkacki fond. Pre pocetka
strajka, 9. novembra, vodeni su pregovori izmedu direkcije tvornice·
i radnickih poverenika. Predstavnici radnika su ukazali na veliku
nesrazmeru izmedu cena Zivotnih namirnica i radniCkih nadnica
i predocili su tezak polozaj zaposlenih u preduzecu. Centralna
uprava Saveza radnistva odjevne industrije i obrta Jugoslavije trazila je ad ministra za socijalnu politiku da posalje komisiju, koja bi
ispitala uslove pod kojima rade radnici i radnice u ovoj tvornici
i intervenisala kod tvornicke uprave, koja je izjavila da radnicki
zahtevi nisu opravdani, da su radnicke plate dobre i da se nece
udovoljiti radnickim zahtevima.'6
Vee prvih dana strajka odred zandarmerije je usao u Dugu
Resu i pocele su represalij e nad radnicima, a sindikalni funkcioneri
pozvani su u Karlovac na saslusanje. Posle tkaonice u strajk je
stupilo .odeljenje predionice, taka da se on s novim strajkacima.
prosirio 24. decembra za jos 800 radnika i radnica. Uprava predu-zeca dala je svim radnicima otkaz na 14 dana i zabranila izdavanje·
sledovanja drva i popravak stanova. Krajem decembra strajkacima
se pridruzilo jos 200 radnika i radnica, taka da je u strajku bilo·
oko 1 600 lica. 97
ns U ,DomaCoj tvornici predenja d tkanja d.d." u Dugoj Resi tri do Cetiri".
radnice birane su za radniCke -poverenike. - Organizovani radnik, 3, 13. januar;:
10, 3. mart; 11, 10. mart 1927, 6.
oo Organ-i.zovani radnik, 47, 17. novembar; 48, 24. novembar; 88, 20. no··
vembar; 90, 27. novembar 1927.
!}7 Podaci ·o broju uCesnLka u· StrajJru u ,DomaCQj tv-ornici predenja
i tkanja d.d." u Dugoj Resi razliCiti. ISU, tak-a da se p-o-minje 1600 do 1850 Straj-kaOa. (Organizovani radnik, 49, 1. decembar; 521 22. decembar 1927; 91, 1..
157
�Pokrajinski radnicki sindikalni odoor za Hrvatsku i Slavoniju
~zda? j~, pov'?dom stra)ka, proglas kojim se objasnjavaju uzroci
straJka 1 radmc1 1 radmce poz1vaJu da materijalno pomognu strajkacima. Ovu akciju podr2ao je CRSOJ i trazio je od sindikalnih
organizacija u zemlji da pruze pomoc ucesnicima iltrajka u Dugoj
ResL Dobrov?_ljni prih>zi _za ~trajkace prikupljani su u mnogim
mestJma 1 v_ecma radmka Je ucestvovala u ovoj sabirnoj akciji, ali
Je to 1pak b1lo nedovolJno da potrebe ovako veiikog strajka. Pomoc
koju. su ~trajka~i primali bila je .suvise mala i za zivot nedovoljna.
PolozaJ straJkaca posebno Je otezavala zima i pomanjkanje ogreva.
Radn~cka klasa je izrazila svoju solidarnost sa strajkacima u Dugoj
Res1 1 p~eko zborova koji su organizovani u vise mesta u zemlji.
CRSOJ Je u Beogradu sazvao veliki zbor 15. janHara 1928. godine
na kojem su radnici i radnice ovog grada upoznati s rezultatima
strajka u Dugoj Resi, a zatim je donesena Rezolucija u kojoj se
d~Je puna podrska ucesnicima iltrajka, osuduju represalije nad radmcima i trazi hitna intervencija Ministarstva za socijalnu politiku
u korist strajkaca.
U toku strajka odrzano je vise skupova strajkaca na kojima
su bili i c~anovi njihovih po~odica. J edan od najuspelijih zborova
bw Je 16. Januara na koJem Je govorio Ivan Krndelj, sekretar Pokrajinskog radnickog sindikalnog odbora za Hrvatsku i Slavoniju.
Na o~om_ zb5'ru, kao i na prethodnim, dosla je do izrazaja solidarnost ~traJk.aca 1 spremnost da se bore za ostvarenje svojih zahteva.
V1dec1 sohdarnost radnika, uprava preduzeca je pomocu ORS-a
i policije pocela preduzimati oiitrije mere da se strajk slomi. Pozvani su strani radnici, na koje je najpre, vrsen pritisak da se vrate
?a posao,. i_er ce ~ protivnom biti proterani .i£ zemlje. Zatim je
sesnaestoncr funkcwnera Nezavisnih sindikata otkazan stan. ORS
je u preduzecu ima5' 15 Clanova i njima je od strane njihovog
rukovodstva preporuceno da se vrate na posao, ilto su ani i ucinili.
Mas_ir:e u fabr~ci su delimicno stavljene u pagan i iitrajk se poceo
lomrtr. Kada Je ova nekolicina radnika socijaldemokrata izlazila
s pos~a, ve~a grupa radnica koje su iitrajkovale docekala ih je pred
tvormcom 1 napala. Zandarmi su odmah stali na stranu strajkolomaca i poceli rasterivati i tuci radnice koje su ih napadale. U tom
sukobu nekoliko radnica je bilo ozledeno, a neke su i zatvorene.
Zbog ovako ?rutalnog postupka zandarmerije doillo je do ogorcenja
medu. radmcrma. Vlasti su zatrazile pojacanje zandarma, sto je bilo
dovolJan znak resenosti da se ovaj strajk nasilno slomi.
Posle jedanaest nedelja uporne borbe, Savez radniiltva odjevne industrije i obrta Jugoslavije, koji je vodio strajk teksti~aca u Dugo~ Resi,. bio je prisiljen. da _ga obustavi. Cim su postroJenJa u fabncr pocela da rade, doslo Je do osipanja strajka. Mala
pomoc strajkacima, zima i odugovlacenje sa iltrajkom - uticali su
na dto da ~e on likvidira. ORS je i ovde kao i u , Trikotazi" u Beugra u radiO sve vreme na likvidiranju strajka i za sve je okrivio
0e'!{e.M.6ap; 94, 1~. de~eJK6~p; 95, 15. Oe11se.M.6ap; 97, 22. Oet.~:e.At6ap; 98, 25. Oeu1e.MJ ·o s 1 P C a z a, n.d., 541, 558; Beogradska trikota:Za Sest nedelja
u straJku, Tekstilci Ju.gostavije, Zagreb, 1966, 128.)
6a~ 1~27;
158
1
I
Nezavisne sindikate. Na zboru strajkaca, 28. januara 1928. godine,
donesena je odluka o obustavljanju iltrajka. Duro Salaj je okupljenim radnicima govorio o razlozima zbog kojih se · strajk morao
obustaviti.
U~led neuspeha stra_jka polozaj radnika i radnica u ,Domacoj
tvormc1 predenJa 1 tkanJa d.d." u Dugoj Resi postao je jos tezi.
Radno vreme je produzeno na 10 sati. Uprava preduzeca je odbila
da primi na posao najistaknutije i najborbenije iltrajkace i pomocu
socijaldemokrata je nastojala da ugusi organizaciju Nezavisnih sindikata.98
Uvodenjem nove tehnologije, pojavljivali su se novi problemi
koji su pogadali neke radnike i radnice. Usled racionalizacije i intenzifikacije rada doslo je ponovo do delimicnog strajka, 26. septem~ra 1928. godine, u odeljenju tkaonice u Dugoj Resi, u kojem
Je ucestvovalo 60 radnika i radnica. Posredstvom Radnicke komore
radnici su se posle tri dana strajka vratili na posao.""
U to vreme bilo je vise manjih strajkova u Jugoslaviji u kojima su ucestvovale radnice. Uslovi rada u Fabrici sapuna Merima"
u K rusevcu, u k ojoj je bio zaposlen veci broj zena, bili'' su dosta
teski. Radilo se prosecno devet i po sati dnevno, a nadnice su se ·
kretale od 12 do 45 dinara. Zapravo, nadnicu od 45 dinara imala su
~an;? dva radnika. U fab~ici su bila zaposlena i deca od 13 godina
1 nJrhovo radno vreme Je takode trajalo po devet i po casova
dnevno, uz minimalne nagrade. Uprava fabrike je otpustila pet
radnika i tri radnice koji su aktivno radili na organizovanju radnika
i radnica u Nezavisnim sindikatima. Zbog toga je doslo do strajka
12. oktobra 1927. godine u kojem su ucestvovala 162 radnika i radnice. Posle dva dana strajk je sa uspehom zavrsen 14. oktobraJOO
.. Usloyi za rad u Fabrici trikotaze ,Moravija" u Beogradu, u
kOJOJ ]e brio zaposleno 350 radnika i radnica, bili su vrlo teski. Bez
dozvole je bilo produzeno radno vreme na 12 casova danju i 12 casova nocu. Zaveden je akordni sistem rada koji je omogucavao jail
vecu eksploataciju radne snage. Zastita na radu nije bila obezbeden~. Radn~~ima je za~ranjeno ~a se si~~ikalno organizuju i da
b1raJu radmcke poveremke. Nadnrce su smzene za 30 odsto i usled
toga je u odeljenju carapa, 10. marta 1928. godine, doslo do strajka.
U strajk je stupilo 75 radnika i radnica, a uskoro su im se pridr~zili
i ostali iz drugih odeljenja. Straik je trajao vise od sest nedelia,
a zatim se preko poverenika unela zabuna u redove strajkaca. Oni
su se pokolebali i uplaseni vratili na posao bez rezultata.'"'
U Tvornici carapa ,Fridberg" u Zagrebu bilo je zaposleno
86 radnica. One su radile po 14 casova dnevno u nehigijenskim
9
~ ARP: f.crnd ~1, 192~/60; ~orba, 1, ~- januar; 2. 7. januar; 3, 12. januar;
5, 28. J.anuar, Orgamzovam radmk. 1, 5. 3anuar; 2, 12. januar; 3. 19. januar;
~· 26. :Januar;
2. februar; 1, 1. jauyap; 2, 5. jauyap; 4, 12. jauyap; 5, 15.
3auyap; 6, 19. 1anyap 1928; J o sip C a z i, n.d., 558, 560.
?•
11 9
Josip Cazi, .n.d., 561.
ARP. fond KI, 1928/60; Op2a1tU306anu pa(hLU?<:, 78, 16. ox:ro6ap i 79,
20. O'ICTo6ap 1927, 2; Xpono.~tozuja paChtU'lLKOZ no1cpera y Cp6uju ... , 220.
101 Opzanu3oaanu paduu?C, 22, 15 . •~tapT; 23, 13. JrtapT; 26, 29 . .MapT; 34,
100
26. anpuJt 192fL
159
�prostorijarna, prepunim prasme. Pocetl<om jula 1928. godine njima
su snizene plate za 30 do 50 odsto i prema tome one bi zaradivale
sedmicno 100 do 120 dinara. Zbog toga je doslo do strajka, koji je
spontano izbio. Poslodavac je pristao da se radnice vrate na posao
i da pod starim uslovima abrade 14 dana otkaznog roka, ali da
snizeno placanje rada na akord ostane. I u preduzecu za proizvodnju carapa ,Mira d.d." u Zagrebu, zbog snizenja plata, doslo
je pocetkom septembra iste godine do strajka.102
Od ukupnog broja zaposlenih oko 40 odsto bilo je zena u Zagrebackoj industriji ziveznih namirnica, ad toga samo 5 odsto sindikalno organizovanih. Najvise radnica radilo je u mlekarstvu i u
Fabrici cokolade. U Tvornici keksa ,Bizjak" takode je bilo zaposleno vise zena i one su radile pod veoma teskim uslovima. Radilo
se i po 12 sati na dan za 12 do 25 dinara. Na primer, radnica sa
19 dinara nadnice zaradivala je nedeljno 114 dinara. Od toga joj
se za porez odbijalo dva dinara, za Okrmnu blagajnu 2,48 dinara
i sa ostatkam novca je tesko podmirivala najosnovnije zivotne potrebe. Poslodavac je pretia radnicama da ce ih otpustiti zato sto se
sindikalno organizuju, a to se kasnije i dogodilo. Marija Skribulj,
jedna ad najuglednijih radnica, otpuatena je s posla 5. novembra
1928. godine bez ikakvih razloga, a sutradan su bez obrazlozenja
takode otpusteni jos neki radnici i radnice. U to vreme radnice su
trazile .i povisice plata. Posta se nije udovoljilo njihovim zahtevima,
a uslovi rada su se i dalj e pogorsavali, u Tvornici keksa ,Bizj ak"
doslo je 7. novembra do strajka. Odmah je intervenisala policija
i pocela vrsiti nasilje nad strajkacima. Sutradan, 8.' novembra,
ubapseno je oko 20 radnica. Radnici i radnice su insistirali da pregovaraju s poslodavcem, ali on na to nije pristl!,jao. Sindikat radnika
i radnica zivezne industrije i obrta Jugoslavije prihvatio je taj
strajk, koji je spontano otpoceo, kao svoj i odmah podneo Inspekciji
za rad u Zagrebu prijavu o strajku, traZeci da ona intervenise u
ovom sukobu izmedu radnika i poslodavca. Inspekcija je 10. novembra donela odluku u kojoj se navodi -da Uprava Tvornice keksa
,Bizjak" nije pocinila nikakav prekrsaj zbog cega hi je trebalo
pozvati na odgovornost i kazniti. Protiv odluke Inspekcije za rad
podneo je Sindikat zivezarskih radnika zalbu ministru za. socijalnu
politiku, iako se znalo da se po ovakvim zalbama nisu preduzimale
nikakve mere. Strajk je trajao 16 dana. 1••
Sredinom novembra 1928. godine u Tvornici tekstila u Oroslavlju 1 400 radnika i radnica stupilo je u strajk zbog niskih nadnica i teskih uslova za rad. U preduzecu se radilo 9 sati dnevno,
10 2
103
J" o s J p C a z i, n.d., 564, 565.
Povodom Strajka u Tvornici keksa ,Bizj.ak" bile su uhapSene: Anika
Ardaluh, Thiarija BoljeSiC, Dina BrkaliC, Rezika Butera, Amalija Gradi~nik,
Andela Humski, Milica JakoliC, Elizabeta Juoov:iC, Hedvti.ga Kos, Jelka Mave-liC,
Terez.ija Pavlekovi6, Dr:agica RadoSeviC, Gizela Smariva, Francika Supanc,
Marija Skrbulje, Ivanka Umek i Milka Vukmran. (Borba, 81, 10. novembar;
85, 17. novembar 1928; Organizovani radnik, 44, 8. novembar; 45, 15. novembar; 48, 6. decembar 1928, 2, 3; Arbeite-l'innenverhauftungen in Zagreb, Ihternationale Presse Korrespondenz, Nr. 131, Berilin, 23. November 1928, 2612;
Zene Hrvatske u radniCkom pokretu ... , 166.)
160
a zarade su se kretale od 75 do 1 500 dinara sedmicno. Osim poslovoda i predradnika, celokupno radnistvo su saCinjavali siromasni
seljaci iz okoline Oroslavlja, koji nisu mali dovoljno zemlje za rad
na selu pa su hili prisiljeni da se pod bilo kakvim uslovima zaposle
u ovoj tvornici. Za · sitne prekrsaje radnici i radnice su kaznjavani
sa 25 dinara globe i otpustani s posla. Nije hio dozvoljen rad organizacije N ezavisnih sindikata i otpustani su s posla oni radnici za
koje se sumnjalo da pokrecu pitanje svoje organizacije. Poslodavac
je insistirao da se osnuje Hrvatski radnicki savez i u tom je uspeo.
Radnici su zahtevali povecanje nadnica, poboljsanje uslova
zivota i rada i donosenje kolektivnog ugovora. Posta se nije udovoljilo njihovim zahtevima oni su stupili u strajk. Prvih dana strajka
odrzana je skupstina strajkaca, kojoj je prisustvovao i vlasnik fahrike. Uvidevsi da su radnici spremni da se bore za svoje zahteve,
on je pozvao zandarmeriju i zahtevao da se pohapse svi istaknutiji
radnici. Zandarmerija je zaposela sve ulaze u fabriku i glavne ceste
i cuvala onu manjinu radnika koji se nisu pridruzili strajkacima.
Iako su radnici i radnice hili jedinstveni u strajku, poslodavcima
je ipak uspelo da u prvih 14 dana uposle oko 100 radnika, uglavnom
iz udaljenih mesta i s tim je strajk poceo da se lomi. Poverenici i
drugi radnicki aktivisti pokusali su da odvrate strajkolomce od po·sla, ali u tome nisu uspeli. Dolazilo je do sukoba i tom prilikom
zandarmerija je uhapsila vise od 30 strajkaca. U toku strajka vodeni
su pregovori izmedu poslodavaca i predstavnika strajkaca, ali se
nisu mogli postici odgovarajuCi sporazumi. Nakon intervencije, tek
27. decembra, postignut je kompromis, kojim je predvideno da svako
preduzece sklopi kolektivni ugovor sa svojim radnicima uz minimalno poboljsavanje materijalnog polozaja i da se pocne s radom
2. januara 1929. godine.'••
Iz navedenih primera vidi se da su zene brojno ucestvovale
u strajkovima, narocito u velikim preduzeCima tekstilne industrije,
gde ih je bilo vise zaposleno. Njih su narocito pogadale niske zarade,
produzeno radno vreme i teski uslovi za rad, pa su se one brzo
ukljuCivale u strajkove i druge akcije koje je vodila radnicka klasa.
N ezavisni sindikati nisu uspeli da okupe veci hroj zen a. Radilo se
na formiranju komisija za rad medu zenama pri sindikalnim rukovodstvima, ali su i te komisije bile privremenog karaktera." One
nisu imale kontinuiteta u radu i hrzo su se raspadale pod udarcima
hur2oazije. Izdato je vise uputstava za rad medu zenama, ali ni u
tom pogledu nije bilo iskustava, pa su ta uputstva najcesce hila
nejasna i tesko su se mogla primenjivati u praksi. Usled toga se ne
maze sagledati kako su se pojedini pravilnici i uputstva primenjivali u radu medu zenama u radionicama i preduzecima. Emancipaciju zena vise su uspeli da iskoriste kapitalisti koji su zbog vece·
eksploatacije zenske radne snage vise zaoostavljali zene. KPJ i
N ezavisni sindikati hili su suvise zauzeti svojim unutarpartijskim
i sindikalnim problemima, pa su u ovom periodu malo paznje
104 Strajk u Oroslavlju. Organizovan'i. radnik, 47, 27. novembar 1928;
Strajk tekstilnog radniStva u Oroslavlju, Organizovani radnik, 48, 6. decembar
1928; Jo,slp Cazi, n.d., 557; -Tekstilci Jugoslav.ije ... , 117.
161
�posvecivali radu medu zenama. Pored toga, hila su jaka patrijarhalna shvatanja 0 zeni, kao manje vrednoj u drustvu, sto je takode
uticalo da se zene teze odlucuju za ucesce u politickim akcijama
i teze pristupaju sindikalnim i partijskim organizacijama.
3. Zenske organizacije
U prvom svetskom ratu i posle rata dolazi do vece emancipacije zena u svetu, pa i kod nas. Patrijarhalni naCin zivota u porodici
i drustvu postepeno se menja, zene se u vecem broju zaposljavaju
i poCinju pohadati razne skole i fakultete. Gradanske zenske organizacije se ucvrscuju i obnavljaju, a zatim se, b"z nekog reda i
odvojeno jedne od drugih formira niz novih organizacija u vecim
i manjim mestima. Ove organizacije su formirale uglavnom imucnije zena, kojima su se pridruzile intelektualke iste ideoloske orijentacije, a pomagali su ih drzava, crkva i dvor. Po svojoj klasnoj
pripadnosti gradanske zenske organizacije nisu mogle masovno
obuhvatiti zene, a narocito su izvan njih bile zene radnice i seljanke.
Organizacije su se bavile pre svega ,socijalno-humanitarnim problemima" invalida, omladine i zena u tadasnjem drustvu, a zatim
su se zalagale za resavanje nolitickih prava zena koja su u okviru
kapitalistickog poretka u vecini razvijenih zemalja hila resena.
Preko zanatskih skola, raznih kurseva, tecajeva i predavanja ova
drustva su vrsila uticaj i na siromasne zene koje im klasno nisu
pripadale. Programi rada Jugoslovenskog zenskog saveza, Feministicke alijanse zenskih pokreta u Jugoslaviji, ~nske stranke i Saveza radnickih zena i devojaka donoseni su prema delatnostima
svake organizacije pojedinacno.
Veliki uticaj na zene vrsila su i verska zenska drustva, koja
su zbog opste neprosvecenosti i nepismenosti uspevala da u svoje
akcije organizuju i zene radnice. Tim radom rukovodile su klerikalne budujke koje su koristile religiozna osecanja zena i na taj
nacin ostvarivale uticaj na njih i na decu. U klerikalnim domovima
one su okupljale radnice u slobodnim casovima (u vreme koje im
je preostalo od rada i crkve) i drzale im· posebna re!igiozna predavanja. Te verske organizacije imale su svoje kulturne sekcije, pee
vacka drustva, muzicke kruzoke, analfabetske tecajeve, kurseve
;<a sivenje, kuvanje, higijenu (narocito higijenu zene i deteta) i
propagandisticke kruzoke u kojima su radile najobrazovanije radnice. U svim tim kruzocima i kursevima radilo se organizovano
i sistematski, a prilikom crkvenih praznika organizovane su ekskurzije koje su takode koriscene u religiozne svrhe. Za vreme crkvenih
obreda nastupale su muzicke i pevacke sekcije, a prilikom zavrsetka
nekog od kurseva deljene su svedodzbe na svecan nacin i pravljena
izlozba zavrsenih radova. u domovima su postojale posebne citaonice i biblioteke s klerikalnim knjigama, brosurama i stampom.
Na primer, klerikalna stampa je 1927-1928. godine kod nas izdavala pet zenskih casopisa i petnaest opstih casopisa, koji su u 100
162
hiljada primeraka rasturani, u prvom redu medu zenama. Posebno
su osposobljavane radnice koje su obicno bile u odborima crkvenih
organizacija za rad u fabrikama i preduzecima i one su legalnim
putem mogle da organizuju radnice u svoje organizacije. U vidu
Clanarine i drugih dazbina za crkvu radnice su davale i po 25 odsto
od svoje zarade, ali se desavalo da se za siromasniju decu kupi
odeca i obuca, iii ih popovi salju u svoja oporavilista preko leta,
pa je prividno ispadalo da se crkva ipak brine za sirotinju.''"
NARODNI ZENSKI SAVEZ SRBA, HRVATA I SLOVENACA
Po zavrsetku prvog svetskog rata gradanska zenska drustva
se prilagodavaju novim zahtevima i novim problemima koji su
iskrsavali. Rad dobrotvorki na zbrinjavanju ratne sirocadi, inva!ida
i porodica koje su ostale bez hranitelja dolazi u punom smislu do
izrazaja. Mnoga zenska drustva se reorganizuju i osnivaju nova
i rade uglavnom na istim poslovima. Vee 1918. godine sakupljaju
se clanice Kola srpskih sestara i pre svega ukazuju pomoc interniranim porodicama koje se posle rata vracaju u zemlju. Ovo drustvo
je uspelo da otvori 6. marta 1919. Invalidski dom i ddalo ga je do
kraja oktobra 1921. godine. Za to vreme u domu je naslo utocista
vise od 4 000 invalida.' 06
Prvi put posle rata sastao se 1. marta 1919. godine Upravni
odbor Srpskog narodnog zenskog saveza, koji je uspeo da se poveze
i s predstavnicama zenskih drustava iz drugih krajeva i dao je
inicijativu za stvaranje jedinstvenog zenskog saveza za celu zemlju.
N a cetvrtoj sednici ovog Saveza, koj a je odrzana kroz tri meseca,
konstatovano je da su u Beogradu bile predstavnice zenskih drustava iz drugih centara Jugoslavije i da su izjavile da sva njihova
drustva zele da se udruze u jedinstveni zenski savez. 1"
U Beogradu je 21, 22. i 23. septembra 1919. godine odrzan
Prvi kongres predstavnica zenskih drustava i udruzenja iz cele
zemlje, koji je organizovao Srpski narodni zenski savez. Iz Slovenije je na Kongresu bilo 10 zena koje su predstavljale Opste zensko
drustvo iz Ljubljane, Drustvo slovenackih uciteljica, Slovenacko
· zensko drustvo iz Maribora, Opste zensko drustvo iz Celja i Drustvo
zena javnih namestenica. Slicno je bilo i iz drugih pokrajina,
premda je najvise zena bilo iz Srbije, jer su tu hila i najjaca gradanska zenska drustva, narocito Kolo srpskih sestara. Na Kongresu
tos ARP, fond Kl, 1928/60; McTopujcKu. apxua KIIJ, TOM II, 208; Borba.
85, 17. novembar 1928.
106 U domu invalida ,Kolo s.rpskih sestara" otvorio je Zanatsku Skolu
za invalide u kojoj su, pored nekih sitnijih poslova. invalidi mogli da ·izuCe
obuCarski, kroj.a:Cki Hi abadZijsk.i zanat. Ove zanate uOilo je 36 invalida, a neki
su ih uspeSno zavrSili i dobili majstorS'ke .dip-lome. (A.rt.Mauax KpaJheauue
Cp6a, XpaaTa u C.rtoaena14a .... 257-259; KoJW cpncKux cecTapa, A.rt..Kauax
xy.t.wuux OpymTaea ... , 69, 70.)
1o1 A JI o j 3 H j a
ill T e 5 H, Ocuoau u pa3BUTaK Jyzoc.aoeeucKoz JfceH.c'ICOZ caee3a, r JtacuuK Jyzoc.rtoaeucKoz JICeUCKoi caee3a, Beorpa,n;, 2, 28. ifJe6pyap 1935, 15.
163
�je osnovan Narodni zenski savez Srba, Irrvata i Slovenaca, koji je
1929. godine promenio naziv i postao Jugosloven~ki zens~i savez.
Ova organizacija obuhvatila je sva hum-:na, nac;onalna 1 vers!<a
drustva i udruzenja zena, koja su se bav1la razmm dobrotvormm
i prosvetarskim akcijama. Savez nije bio u stanju da zauzima stavove 0 pojedinim vaznim pitanjima koja su interesovala siroki
krug zena u Jugoslaviji.
..
Kongres je doneo Pravila Narodnog zenskog s";veza ';' koJ1rna
stoji da se Srpski narodni zenski savez u Beogradu 1z godme 1906:
i svi ostali zenski savezi iz Kraljevine SHS razresavaju kao takv1
i stapaju u Narodni zenski savez Srba, Hrvata i Slovenaca. l! clanu
3. i 4. ovih Pravila kaze se da je cilj Saveza da preko svo]lh drustava radi na ostvarenju najvisih ideala u pogledu humanog, etickog, kulturnog, feministickog, socijalnog i _nacionaln,~g ra?a; zah?'
da je njegova duznost da sva savezna drustva pomaze u 1zvoden]u
njihovih ciljeva. Clan 7. Pravila glasi: ,~S:"vez je _duzan ~a stalno
prati rad svih zenskih ustanova na stram 1 da na mternacwnalmm
kongresima zastupa sva zenska udruzenja ddave SHS sa delega:1ma
od Srpkinja, Slovenkinja i H;~a~ica". Upr~va Saveza se sa.stoJ1 ~d
60 clanova i bira se na skupshm svake tn godme. U prav1hma Je
preciziran rad Uprave i rad Skupstine Saveza.
. .
Na Kongresu je izabrana Uprava Saveza u kOJOJ su zastupljene Srpkinje, Hrvatice i Slovenke. Za predsednic':' je izabrana
Leposava Petkovic iz Beograda, za prvu potpresed:'1cl;' Zla_ta ~o
vacevic-Lopasic iz Zagreba, a za drugu Fran]a Tavcaqeva 1z LJubljane, predsednica Opsteg zenskog drustva. 108
.
U to vreme osnovano je vise samostalnih gradanskih zensk1h
drustava koja su razvijala svoju delatnost u ok;<,g,ru Narodnog ze~
skog saveza. Posle stvaranja zaje_dnicke d~zave SHS, osnovano !e
1918. godine Drustvo zena SrpkinJa, Hrvat1ea 1 SlovenkmJa u Backoj sa zadatkom da organizuje tecajeve za krojenje i sivenje i da
dobrovoljnim prilozima pomaze siromasne krajeve. Iste godine_ fo;mirano je u Susaku Jugoslovensko zensko demokratsko udruzenJe
koje je organizovalo popularna predavanja, prikupljalo_ o~ecu za
siromasnu deCU i Ucenike osnovnih skola, staralo Se 0 dackOJ menz1
za siromasnu decu i pomagalo dacke grupe koje su prolazile kroz
Susak.
Sledece, 1919, godine osnovana je Narodna zenska zadruga
u Dubrovniku. Ona je imala zabaviste, obdaniste i dispanzer i zatos Sva verska Zensk.a druStva nigu pristupila Narodnom Zenskom savezu, a pog.otovo kaioliCka druSt.va i udruZenja. - _Spomenica sa I ko:;tgresa
:lena Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenac~; M 1 n k a G o v e k a r- J ~ v a,
Petindvajestletnica Zenskega dela, Slovenska zena . .. , 191, 192; ilpso_ YJe0u.1be1-be CpnK.U1ba, XpsaTu~a
'!,£
CJi.QB€1-!.1CU1ba, rAaC
Hapodne
;)IC€'H.C'Ke
3a]e0wv..'l.4e,
1-2, Beorpa,Jl;, 19 . .M.aj 1933, 6; JeOan Ousau ;)!CeH.cx:.u wsop, JKeua. :aconuc 3a
noyKy 11 3a6asy, caecKa 9, HoB!il Ca,l\, 31 ..ox:To?ap 19~9, 520; M 11 eva B.
M i 1 o j e viC,, Na.Se Zene, jubilarni zbornik Zavota 1 rada SRS, 1. XII
1918-1929 708· LKencx:u no"!CpeT opraH .IJ;pyunsa 3a rrpocBehvma!-oe :m::eHe u
sawTMTY ~em1~ npasa, ro,v;. I, 1,' 18. anpUJ~ 1920, 25. Apz:i~la 1~20.:. pc~C~
_da
izlazi list JKe'lic?cu. nmcpeT, kao organ DruStva za prosveclvanJe zene 1 zastltu
njenih prava, a od 1927. kao organ Alijanse Z~nskih pokre~a. List je sa .povremenim prekldima izlazio u Beogradu do •kraJa 1938. godille.
j:
164
natsku skolu. Delila je lekove i zivotne namirnice i pomagala siromasnu decu i ostarela lica. Organizovala je predavanja i izlozbe.
Po ugledu na ovu zadrugu, osnovane su zenske zadruge u Sibenik':',
Cavtatu i na Hvaru. Udruzenje jugoslovenskih zena obrazovano Je
iste godine u Zagrebu. Ono je imalo berzu rada i brinulo se o skolovanju dece. U to vreme osnovano je u Vukovaru Zensko drustvo
,Posestrime", koje je imalo zadatak da pomaze prosvecivanju omladine i siromasne u nevolji. Ono je nagradivalo ucenice u osnovnoj
skoli, priredivalo izlozbe i prikupljalo priloge za zidanje nove skole,
staralo se o decjem obdanistu i davalo stalno izdrzavanje za po
jednu ucenicu uciteljske skole. Drustvo hrvatskih zena i Hrvatska
katolicka zenska udruga osnovani su takode 1919. u Sarajevu s humanim i kulturno-prosvetnim programom.
Zenski hriscanski pokret nastao je 1920. godine u Beogradu.
On se bavio sirenjem pravog hriscanstva i licnog usavrsavanja na
osnovama Hristove nauke. Zenski hriscanski pokret je materijalno
pomagao siromasnu decu, a njegovi Clanovi obilazili su zene zatvorenice. Iste godine osnovan je Klub Primorki u Ljubljani i on je
imao zadatak da pomaze nase gradane koje su Italijani proterali.
U isto vreme obrazovane su zenske profesionalne organizacije. Tako je, na primer, u Beogradu 1920. godine osnovano Udru:
zenje nastavnica srednjih i strucnih skola sa zadatkom da prati
usavrsavanje i razvoj metoda nastave, da se brine o vaspitavanju
skolske omladine, da zastupa skolske i nastavnicke interese. Udruzenje se izborilo da se zene profesori postavljaju za Clanove Prosvetnog saveta, zatim u komisije za profesorski i uciteljski ispit, da
budu izaslanici na maturi, da predstavnik njihovog udruzenja ude
u komisiju za razmestaj nastavnika, da zene budu direktori zenskih
gimnazija i da se odrzava nastava rucnog rada za omladinke u
nekim razredima gimnazije. Ono je organizovalo predavanja, ucestvovalo u raznim kulturnim manifestacijama i odrzavalo veze sa
ostalim drustvima u zemlji i u inostranstvu. Osnivac udruzenja bila
je Isidora Sekulic. 109 Te godine formirana je u Beogradu i Organizacija uciteljica i zabavilja sa zadatkom da stiti · interese zene
uciteljice. Organizacije je pripremala koncerte, predavanja, prikupljala priloge za podizanje doma, organizovala odbore u pojedinim mestima u zemlji i odrzavala vezu sa uciteljcama u Cehoslo10
knjiZevnica, roden.a je u MoSUir'i.nu
9 Isidora SekuliC (1877-1958) u BaOkoj, a rumrl.a u Beo.gradu; u Novom Sadu zavrSila trog.odiSnju Vi.SU devojaOku Skolu, zatim trogodiSnju ,Srbslru p.rerparandiju" u Somboru 1894. i Pedagog~ijum u Budimpe.Sti (prirodno ...matematU:Jru grupu) 1897; bila n.astavnica,
a 111eko vreme i upravitelj DevojaCke Skole u P.anCevu, zatim uCiteljica u ViSoj
Zemskoj Skoli u Sa:pcu, profesOT matematike u Zen:skoj gimnazij~ u Beogradu
od 1911. do 1914. godilne, a sledeCe Skols.ke godine vodila se na sluZbi gimnazije ru Skoplju · za vreme okupacije Srbij,e (1915-1918) bHa u Sokobanjd, Aleksinou 'i Beogr:~du; od 1919. do 1931. profe'.Sor u Drugoj Zenskoj .gimnaziji, a
zatim penz.ton:rSana .i baviJa se ,samo knjiZevnim radom; izabrana za C}ana
Sl'ij}Ske akademije nauka 1950. godine.
Od 1910. do 1914. -objavljivala je po J..istov.ima novele, kritike i rp.utopise.
Knjiga Sa.putnici objavljena te 1913; Pismo. iz NorveSke - 1914; roman f>akon
BogorodiCne crkve - 1920; Zapisi {1919-1928) - 1941; Hronika pala.nCkog
groblja I-II - 1940. i veliki rbroj pripovedaka, p-utopisa, eseja i p:rikaza dela
domaCe !k.njiZevnosti.
165
�vackoj. Ovakve organizacije postojale su u Ljubljani, Zemunu,
Pancevu, Mariboru, Skoplju, Splitu, Novom Sadu, Velikom Beckereku, Pozarevcu, Banovistu, Pirotu i Somboru. Udruzenje zenskih
lekara zalagalo se za to da i zene lekari mogu biti upravnici bolnica,
da se mogu postaviti na upravne polozaje pri Ministarstvu narodnog zdravlja i za izvojevanje ostalih prava koja zene nisu imale.
Udruzenje je podiglo Bolnicu zenskih lekara na Topciderskom brdu
u Beogradu. Udruzenje studentkinja imalo je zadatak da poma2e
siromasne studentkinje, zatim je organizovalo predavanja, knjizevne veceri, koncerte, priredbe, sastanke i prikupljalo priloge za
Dom studentkinja. Udruzenje prijatelja umetnosti ,Cvijeta Zuzoric" osnovano je posle prvog svetskog rata sa zadatkom da pomaze
umetnike i umetnost. Ono je u tu svrhu organizovalo predavanja,
akademije, koncerte, cajanke i zabave. Sagradilo je .Umetnicki paviljon na Kalemegdanu i raspisivalo konkurse za knjizevne i umetnicke radove. Udruzenje je imalo nekoliko svojih sekcija.
Pored niza zenskih drustava, formirano je i Udruzenje porodica poginulih i umrlih oficira u ratu, koje je imalo zadatak da
pomaze udovice poginulih oficira. Ovo udruzenje je uspelo da od
predavanja i priloga pojedinaca prikupiti veca materijalna sredstva. Prosvetno zensko udruzenje SHS u Pozegi osnovano je 1920.
radilo je na prosvecivanju zena. Ono je organizovalo razna predavanja o stvaranju nove drzave, o domacinstvu, o vaspitavanju
dece i ucilo zensku om!adinu rucnom radu.
U Novom Sadu osnovana je Matica naprednih zena, koja je
prisla knjizevnoj sekciji Matice srpske i radila na prosvecivanju
zena u gradu i na selu. Ona je po selima organizovala predavanja
iz nacionalne istorije, domacinstva, higijene i negovanja dece, a u
gradovima kurseve stranih jezika; sirila i deci poklanjala dobre
knjige i pomagala pojedine pisce. Udruzenje za obrazovanje domaCice i matere formirano je u Beogradu 1923. godine. Ono je organizovalo tecajeve za domai:ice i pripremalo izlozbe iz kulinarstva.
Sledece godine osnovano je u Beogradu Drustvo Srpkinja ,Kneginja
Zorka", koje je podiglo spomenik kneginji Zorki na Kalemegdanu,
podarilo zvono za crkvu u Ohridu, pomagalo ratne i slepe invalide
u Zemunu i ratnu sirocad u Beogradu. Ono je uspelo da okupi veCi
broj zena. U programu je imalo i podizanje doma ,Kneginja Zorka"
za smestaj ratne sirocadi i podizanje u Niksicu bolnice ,Kneginja
Zorka". Iste, 1924. godine osnovano je u Velikom Gradistu ,Kolo
devojaka" koje je pomagalo humane, prosvetne i kulturne ustanove. Priredivalo je zabave i prikupljalo priloge u korist invalida.
Pored toga, pomagalo je i siromasne ucenike.
Savez pcelica u Kraljevini SHS formiran je u Beogradu 1924.
godine. Savez su sacinjavale ,Pcelice" iz Dubrovnika Cavtata,
Skoplja, Zemuna, Panceva, Srbobrana, Novog Sada, Back~ Palanke,
Sente, Curuga, Zablja, Dervente, Belog Manastira. Clanice ovih
drustava su bile ucenice osnovnih skola, a rukovodioci su bile starije
zene koje su na njih vrsile uticaj i razvijale samostalnost kod dece.
U to vreme obrazovano je Drustvo ,Zastita devojaka" u Beogmdu,
koje je imalo zadatak da se brine o siromasnim napustenim devoj-
166
kama. Dru8tvo je imalo uredeno devojacko prihvatiliste i uredene
radionice u Slavonskoj Pozegi za razne zenske zanate. Odbor gospoda za zastitu slepih devojaka formiran je takode 1924. godine
u Beogradu. Ovaj odbor je imao u Gabrovcu dom za slepe devojke,
a uprava doma je bila predata kaludericama. Drustvo je brojalo
oko 400 Clanova i imalo je pododbore u Uzicu, Obrenovcu i Srbobranu.
U Zagrebu je 1924. godine obrazovana Zenska zadruga za oeuvanje i promicanje hrvatske nauke, umetnosti i obrta. Ona je okupila
veliki broj radnica i izradivala luksuzne i prakticne zenske rucne
radove. Zadruga je svoje radove izlagala i u inostranstvu. U Novom
Sadu formirano je Sredisnje udruzenje cehoslovackih zena koje je
imalo oko 500 Clanica, i to vecinom seljanki. Ono je radilo na osnivanju cehoslovackog internata u Beogradu. Hrvatsko dobrotvorno
gospojinsko drustvo u Pozegi pomagalo je starce i mlade koji su
se nasli u nevolji, poklanjalo siromasnoj deci odela za vreme praznika, priredivalo izlozbe rucnih radova i ucestvovalo u narodnim
proslavama. Drustvo majke Jevrosime imalo je u svom programu
cuvanje pravoslavlja. Ono je vaspitavalo . decu u pravoslavnom i
nacionalnom duhu i imalo decje zabaviste sa nastavom na francuskom jeziku.
Zensko dobrotvorno udruzenje u Trstu osnovano je 1927. godine. To je bila najveca slovenacka zenska organizacija u Italiji.
Drustvo je pomagalo decu i radilo na prosvecivanju zena. Ono je
izdavalo Jist Zenski svet sa tirazom od 15 hiljada primeraka. Iste
godine formirano je Drustvo prijatelja mladih devojaka u Zagrebu,
koje je imalo zadatak da moralno i materijalno stiti mlade devojke.
Decembra 1927. godine osnovano je Udruzenje univerzitetski obrazovanih zena, koje je okupljalo i pomagalo univerzitetski obrazovane zene. U druzenje je organizovalo predavanj a, raspisivalo konkurse bilo zastupljeno na Internacionalnom kongresu univerzitetski
obraz~vanih zena i izradilo nekoliko statistika 0 prosvetnim prilikama u nasoj zemlji. Siroku aktivnost Udruze~je je razvilo u narednom periodu, o cemu ce kasnije biti govora. Zene su organizovale
Podmladak drustva Crvenog krsta sa socijalno-internacionalnim karakterom. Drustvo je radilo na upoznavanju i zblizavanju skolske
dece iz svih krajeva sveta. 110
Sva ta drustva i udruzenja usia su u Narodni zenski savez.
Jedina zenska organizacija koja nikad nije pristupila Narodnom
zenskom savezu bila je ,Hrvatska zena", koja je pripadala Hrvatskoj
seljackoj stranci i uspela je da okupi veliki broj zena. Van Saveza
su bile i klerikalne zenske organizacije.
Iz navedenih podataka, koji nisu obuhvatili sva zenska drustva,
vidi se da zene izlaze iz patrijarhalnog kruga porodice i nastoje
da se angazuju na raznim poslovima. Gradanska zenska drustva su
samostalno nicala u pojedinim mestima i preko njih se vrsio uticaj
na zene koje su se emancipovale i sve masovnije ucestvovale u
javnom zivotu. Ta drustva su se bavila slicnim poslovima, a vecina
uo MJ:ile'Va B. Miloj eviC, n.n., 704--708; A.~t.Atauax Kpa.lbeauHe
Cp6a, XpaaTa u C.11.oae1-ta'11sa, .n;eo II, 1921-1922; Zenska druStva, 363.
167
�od njih su kroz humane i dobrotvorne akcije sluzi!a velicanju rezima i delovala pod patronatom vladajucih krugova. Zenska drustva
sa duzom tradicijom i zastitom kraljevske kuce bila su dobro organizovana s velikim brojem podruznica i odbora. Tako na primer,
.Zensko drustvo u Beogradu, koje je osnovano 17. maja 1875, bilo je
decembra 1923. godine pod zastitom kraljice Marije i imalo je svoje
podruznice u 34 mesta. Veliki broj drustava obracao se za pomoc
Upravi dvora koja im je povremeno dodeljivana u iznosu od 1 000
do 10 hilj ada dinara.' 11
Feministicko drustvo ,Zenski pokret", kao i neka druga, prilikom izbora za pojedina predstavnicka tela i donosenja izbornih
zakona, upucivala su peticije i memorandume vladi, Ustavotvornoj
skupstini i njenim organima i organizovala zborove zena na kojima
se trazilo pravo glasa za zene. Predstavnice sest z•mskih drustava
u Sarajevu formirale su Sazivacki odbor koji je 10. aprila 1921.
godine organizovao veliku skupstinu zena. N a skupstini se govorilo
o pravu glasa za zene, a zatim je donesena Rezolucija u kojoj se
zahteva da zene u privatnom i javnom pravu budu potpuno izjednacene s muskarcima. Da bi se ostvario princip da su pred zakonom
svi gradani jednaki, u Rezoluciji je trazeno da se prilikom donosenje novih zakona i zene pozovu na saradnju. Rezolucija je preko
Narodnog zenskog saveza upucena Ustavnom odboru Ustavotvorne
skupstine Kraljevine SHS. Odbor se s njom upoznao na sednici
odrzanoj 16. maja iste godine. 112 Te godine organizovane su skupstine za pravo glasa zena u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani.
Akcioni odbor zena organizovao je u Zagrebu 27. novembra
1921. godine skupstinu na kojoj se raspravljalo o potrebi potpunog
izjednacenja zena s muskarcima u politickom iii,votu. Skupstinu je
otvorila predsednica Akcionog odbora profesor Mira Koconda-VodvarSka. Ona je kasnije bila i direktor gimnazije i do rata se isticala
u radu kao rukovodilac feministickog pokreta. Na skupstini je govorilo osam zena i jedan muskarac lekar. Oni su isticali potrebu
ucesca zena u javnom zivotu zemlje, a narocito u radu gradske
uprave. U uvodnom izlaganju Mira Koconda je obrazlozila tekst
Izbornog zakona za gradove i opstine i naglasi!a da zene treba da
se biraju u opstinske uprave. Sledeca govornica je istakla da zene
najviSe pogada skupoca i da bi se one mnogo uspesnije borile protiv
nje kada bi bile clanovi gradske uprave. Lekari su govorili o higijenskim prilikama u gradu, o zaraznim bolestima, o velikom broju
decjih bolesti i istakli da bi bilo potrebno da zene, kao predstavnici
grada budu u skolskim odborima. Zatim se govorilo o komunalnim
problemima grada i zahtevalo da i zene preko gradskih institucija
ucestvuju u njihovom resavanju. Adela Milcinovic je konstatovala
111
•
AJ, fond Ministarstva u:nutraSnjih IJ.)Os1ova Kraljevine JugosJavije za
penod 1917-1941, fascikla 40, humanitarna druStva i organizacije; fond kraljev>a kancelarija 74-253-379; 74-138-205; Jb y 5 "11 a Map K o B nh, n.d., 24;
,l{o..w.altu~a, opraa :meHcKor p;pyiiiTBa n H>eroBY:IX rro,IJ;pyJKHJi:l~a, Beorpa;q, 3, uo-
ee.M.6ap 1921, 15.
112
CTenozpat;{Jc-.ce 6e.n.em1ee, PaO Yctasnoz oOOopa YcTaeoxsopne .c%yntUTUue KpaJbesuue Cp6a, XpaaTa u CJZ.oaeua'4a, Beorpa,n;, 1921 XLIX ceAIDfll;a, 54.
'
168
da je zenama pruzena mogucnost da rade samo karitativno i naglasila da im treba omoguciti da ucestvuju u radu gradske skupstine,
narocito na polju socijalne delatnosti i komunalne politike. Skupstina je donela rezoluciju u kojoj se zahteva da se Uredba o opstinskim izborima za Hrvatsku i Slavoniju ispravi utoliko, da i zene
u duznostima i pravima budu potouno izjednacene s muskarcima
i da takva uredba vazi za sve pokrajine u drzavi.' 13
Druga sekcija Zakonodavnog odbora Narodne skupstine postavila
je na sednici 7. decembra pitanje prava glasa zena za opstinske
izbore u Hrvatskoj i. Slavoniji. Na sednici Zakonodavnog odbora,
9. decembra iste godine, postavilo se i pitanje prava glasa zena za
opstinske izbore u Sloveniji. Posle duze diskusije taj predlog je
odbacen vecinom glasova.114
Narodni zenski savez Srba, Hrvata i Slovenaca bio je predstavnicka organizacija zena. Zenska drustva su bila autonomna i
potpuno su samostalno delovala, ali su na izvestan nacin bila objedinjena preko Narodnog zenskog saveza, koji ih je kao organizacije
zena predstavljao u pojedinim forumima i na skupovima u zemlji
i u inostranstvu. Zajednicka osobina svih zenskih drustava bila je
u tome sto su ona postovala i hvalila postojeCi rezim, a isticala
,politicku neutralnost", pa su samo kao takva mogla biti clanovi
Zenskog saveza. Uprava saveza se cesce sastajala i redovno organizovala plenume, konferencije i kongrese kojima su prisustvovali
delegati pojedinih zenskih drustava. Ti skupovi su odrzavani u vecim mestima u zemlji, ito u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Novom
Sadu, Splitu, Sarajevu i Skoplju.
Krajem juna i pocetkom jula 1920. godine u Zagrebu je odrzan
Kongres Saveza zenskih drustava. Na Kongresu je bilo oko 500 delegatkinja koje su zastupale vise od 200 zenskih drustava iz cele
zemlje. Prisutne je pozdravila Zlata Kovacevic-Lopasic, a zatim je
program rada Saveza izlozila Danica Hristic. Posle toga su govorile
predstavnice zenskih drustava iz pojedinih krajeva. Najvise se diskutovalo o Pravilima Saveza, koja su, kao i na Prvom kongresu,
s neznatnim izmenama prihvacena. Raspravljalo se i o pravu glasa
za zene i na kraju je usvojena Rezolucija koja glasi: ,Da se Kongres
Saveza zenskih drtistava obrati vladi i parlamentu s molbom da
se i zenskinju nase drzave, kao i svima zenama kulturnih naroda,
zajamce u ovoj dr:Zavi sva politicka i gradanska prava koja uzivaju
drzavljani muskog spola". Kongres je zavrsen izborom novog Upravnog odbora Saveza zenskih drustava za cijeg je predsednika izabrana Danica HristiC. 115
0 pitanju prava glasa zena postojala su razlicita misljenja
u okviru Narodnog zenskog saveza SHS. Dok se jedan broj intelektualki stvarno zalagao da i zene dobiju pravo glasa, dotle su druge
ua C?CynmTuua xeua y 3azpe6y, :iKenc'Ku n01cpeT, 11 i 12, uoaeJt6ap--ae'le.M6ap 1921, 384.
H4
Isto, 388, 389.
JeOu~tCTBO,
opraH ,II;eMoKPaTCKe cTpaHKe, HoBvt Ca,n;, roll;. II, 344, 20.
3_ o p K a ,n; 11M 11 h, PT3aemTaj ca Ko-azpeca jyzocJtoBEmCKU.X :HCena
y 3a.zpe6y, iK.eua, 't!acont-tc 3a rroyKy l1 3a6aBy, HoBM Cap; 6 i 7, 6. . aBlYC'l'
us
jy.11. 1920;
1920, 284.
169
�·""···-"'
mislile da za to nije pogodan momenat ( da treba cekati, sto su bili
i stavovi vladajucih krugova. To je bilo aktuelno sve do drugog
svetskog rata i tom problemu se na isti naCin stalno prilazilo.
Plenarna sednica Upravnog odbora Narodnog zenskog saveza
odrl':ana je u Splitu od 20. do 22. oktobra 1921. godine. Na dnevnom
redu, kao glavne tacke, bila su tri referata, i to: Zena pred Gradanskim zakonom u Srbiji, Zena pred Gradanskim zakonom u
Hrvatskoj i Slavoniji i Zena pred Gradanskim zakonom u Sloveniji.
Posle diskusije, donesena je odluka da se na osnovu sva tri referata
izradi zajednicki predlog za izmenu onih tacaka Gradanskog zakona koji ne stite dovoljno interese zene. Taj projekt s predstavkom trebalo je da se uputi Zakonodavnom odboru. Pored toga, zakljuceno je da se posalje Parlamentu predstavka za pravo glasa
za zene. Narodni zenskl savez je bio duzan da radi na tome da zene
u Jugoslaviji dobiju pravo glasa i o tom se razvila diskusija i na
ovoj sednici. Iako je izvestan broj ucesnica bio protiv toga, na sednici je donesena Rezolucija koja je pozvala Savez da stupi u akciju
za zensko pravo glasa. Usled usvajanja takve rezolucije, predsednica Narodnog zenskog saveza je podnela ostavku, jer je smatrala
da za to nije pogodan trenutak. Pored rada na plenumu, tri clanice
Upravnog odbora su odrliale predavanja prisutnim delegatima i zenama Splita.u•
N arodni zenski savez SHS je podneo opsiran izvestaj o radu
za 192L godinu iz kojeg se dobrim delom moze sagledati njegova
aktivnost. Krajem godine Savez se sastojao od 205 zenskih drustava i udruzenja sa oko 50 hiljada organizovanih zena. Oko jedne
trecine gradansklh zenskih drustava nije pripadalo ovom Savezu.
To su u prvom redu verske zenske organizacije;e a bilo je i drugih.
Usled finansijskih teilkoca, nedovoljno sredstava, zenska druiltva
pa i Uprava Saveza, bila su ogranicena u svom radu, koji je bi~
vise kancelarijski. Centralna uprava Saveza odrzala je u toku godine u Beogradu 32 sednice na kojima su se vodile diskusije o razlicitim pitanjima. Na sednici od 13. jula usvojen je plan rada u
kojem se predvidao rad sa decom, pomoc invalidima i rad na humanom i privrednom polju.
U korist stanovnika novooslobodenih krajeva u Sloveniji na
skupstini zena u Zagrebu sakupljeno je 20 hiljada dinara, lit~ je
posluzilo kao osnova za dalji rad. U tom pravcu Savez zenskih
druiltava je pomagao pojedine akcije koje je Ministarstvo za socijalnu politiku pokretalo. Kolo srpskih sestara je mnogo ucinilo na
pomoci invalidima, pa im je upucen na uvid i diskusiju Projekt
zakona o uredenju penzija poginulih ratnika i invalida i njihove
dece. Savez je podrliao akciju za osnivanje radionice za ratnu sirecad i dobrovoljnim prilozima pomagao je tu decu. Predsednica Saveza i Clanice svih zenskih udruzenj a u Beogradu bile su aktivne
u ,Narodnom odboru", organizovanom za zaStitu dece u svetu. Pored toga, one su ucestvovale u akcijama decje zastite u gradu. Na116
•
CeCh-t.u'llsa Eeuc1eo2 caae3a CXC y Cn..nuTy, )Keuc1Cu no~epeT, cBecKa 11
112, uose.u6ap-0e'llse..tt6ap 1921, 383; AJiojJY.tja illTe5~, 3a nos c~~tep
y ¢e..uunu·cTU'l-(.1CO.u. no1epery, :iKe'H.cKu nmcpeT, 7, 15. cenxe.u6ap 1925, 241.
170
I'
i
rodni zenski savez je dodelio dva clana Rusko-srpskom komitetu
koji je prihvatao i pomagao izbeglice iz Rusije.
,Dru.Stvo za prosveCivanje Zene i zaStitu njenih prava" reagovalo je povodom naredbe o otpustanju zenskog nizeg cinovnickog
osoblja i uputilo je preko Saveza peticiju najvisim organima vlasti.
Ta je naredba proglasena prolaznom. Zene lekari, apotekari i bolnicarke takode nisu bile ravnopravne sa svojim kolegama u struci
i pred njima je stajao zadatak da se za tu ravnopravnost izbore.
Na osnovu programa rada Zenskl savez je vodio brigu o narodnom prosvecivanju. Clanovi Upravnog odbora su odrzali vise
predavanja, zatim su zene lekari koje su bile aktivne u zenskim
organizacija odrzale niz predavanja iz higijene i socijalne zastite.
Posebnu paznju Savez je posvetio cuvanju i razvijanju narodnih
rukotvorina i pomagao je otvaranje izlozbi rui'nih radova u pojedinim mestima.
Narodni zenski savez i njegova drustva i udruzenja materijalno su pomagali drliavni organi. Najvecu pomoc pruzilo im je
Ministarstvo prosvete, a zatim ministarstva spoljnih poslova, narodnog zdravlja, gradevina, trgovine i industrije, socijalne politike,
saobracaja i suma i ruda. Osim toga, Savez se izdrzavao i od clanskih uloga.m
N arodni zenski savez Srba, Hrvata i Slovenaca je od svog
osnivanja (1919) clan Internacionalnog saveza zena. U tom Savezu
je 1921. godine bilo 30 raznih narodnih saveza iz pojedinih zemalja.
Veza izmedu naseg i Internacionalnog zenskog saveza odrliavala se
preko raznih komisija u kojima su bile i delegatkinje iz Jugoslavije.
Godine 1921., na primer, u Komisiji za finansije bila je Janja Cuekava, u Komisiji za stampu - Zorka Karadzic, za mir i arbitrazu
- Isidora Sekulic, za zakonski polozaj zena i pravo glasa i gradanska
prava - Leposava Petkovic, za javno zdravlje - dr Bozana Bartos,
za nastavu - Mira Koconda, za brigu oko dece - Ana Hristic, za
jednak moral ljudi i zena - Franja Tavcar i u Komisiji za trgovinu
i profesije - M. Vulovic. Internacionalni savez zena s predstavnicama narodnih saveza odrzavao je svake pete godine kongres u
raznim mestima, a izmedu kongresa po j ednu plenarnu sednicu
Uprave Internacionalnog saveza s predsednicama svih nacionalnih
saveza. U drugoj polovini 1920. godini Savez je organizovao Medunarodni kongres zena u Oslu (Kristijaniji) u Norveskoj na kojem
su, kao delegati Narodnog zenskog saveza SHS, bile Mira Koconda
iz Zagreba, Cirila Plesko-Stebijeva iz Ljubljane i Isidora Sekulic
iz Beograda. One su procitale svoje referate u sekcijama za zastitu
dece i za nastavu, a Isidora Sekulic je u Zenskoj citaonici u Oslu
odrzala predavanje o nasoj narodnoj knjizevnosti. 119 Uprava Na117 M3aewTaj o paOy Hapodnoz ;J~Cenc"Koz caae3a 3a. zoduuy 1921, JKeuc1eu
no·tepeT, 11 i 12, noae.u6ap-0e'llse..tt6ap 1921, 362.
118 Internacion-alni savez 2.ena osnovan je 1888 . .g.od·ine u VMingtonu,
a ka.snije mu je ;sedi.Ste 'bi'l·o u Lcmdonu. Clan ovo.ga S-a!Veza je od 1910. @odine
bio 'Sm>Siki navodni Zenslki savezz. (MHJieaa B. MHJIOjeaJ-:tfi, n.n., 709:
Dr Ana BoZiC, n.d., 182; Minka Govek•arjeva, n.n., 188; Y.l3aemTaj ce'JCpeTapa Caae3a 3a cTpany 1Copecnou0eH.1{ujy y zodunu 1921, lKencuu
nonpeT, 11 i 12, nose..tt5ap-0e1{e.M.6ap 1921, 376; JeOm-t.CTBO, 344, HoB~ Ca,r~;,
20. jy.a 1920.)
171
�rodnog zenskog saveza SHS se u punofmeri zalagala da njene predstanice budu na medunarodnim skupovima i u forumima i komisijama medunarodnih zenskih organizacija, dok je rad u zemlji zavisio ad inicijative i aktivnosti pojedinih zenskih drustava i udruzenja.
Najaktivnija i najkompaktnija su bila zenska drustva u Sloveniji i ona su se vise bavila zivotnim problemima zena i omladine
preduzimajuci konkretne akcije u tom pravcu. Pocetkom februar~
1922. godine odrzan je u Ljubljani sastanak delegata svih slovenackih zenskih drustava na kojem se dogovaralo o zajednickom radu
na zastiti dece i omladine i o zajednickom zenskom listu. Na sastanku
su bila zastupljena 24 zenska drustva sa 48 predstavnica. Delegati
~rustva Z:' prosvecivanje zene i zastitu njenih prava iz Beograda
J;lile su M1leva Petrovic i Mileva Milojevic. Alojzija Stebi podnela
}e iscrpan referat sa statistickim podacima o polozaju napustene
1 nezastJcene dece u Sloveniji. Sve ucesnice na ovom sastanku saglasile su se s podizanjem decjeg doma u kojem bi se smestio bar
je~an deo .nezbrinute dece .. Zatim se raspravljalo o potrebi posebne
decJe bolmce u Mar1boru 1 zahtevalo da se Uprava Narodnog zenskog saveza u Beogradu zauzme kod Ministarstva narodnog zdravlja
za osnivanje takve bolnice. Usvojen je predlog da list JKencnu nonper zajednicki izdaju Slovenke sa Srpkinjama. I na ovom skupu
se govorilo 0 potrebi zenskog prava glasa.H•
• U Ljubljani je
7. i 8. jula 1922. godine oddana treca glavna
skupst:na Naro;J~~g zenskog saveza SHS, na kojoj se uglavnom raspravl]alo o zastrtJ dece i omladine. Skupstini je prisustvovalo 350
zena iz 209 zenskih drustava i udru.zenja. Referate o problemima
zbrinjav~':)a i o~goja decc; podnele su: Danica Hristic, Alojzija Stebi,
Adela M!lcmovJC, Joka S!l]ak, D. Popovic i ZQ,JOka Jankovic. VeCina
prisutnih delegatkinja diskutovala je o ovom problemu, tako da je
to bila }edna od najuspelijih skupstina. U jednoglasno usvojenoj
RezolUC1Jl zahteva se od Saveza i ddavnih organa da preduzmu
sledec~ mere.za zastitu dece i omladine: a) lekarski pregled mladica
1. de:'oJaka; b) zakonska zabrana tocenja alkohola omladini; c) prinC1p Jednakog rnorala za oba pola; d) drzavna zastita zena i dece
pred zakonom; e) obavezno ucenje u zenskim strv.cnim skola 0 domacinstvu i negovanju dece; f) otvaranje u svakoj opstini dispan~era za decu i. ustano~e za negovanje ~ale .dece; .g) obezbediti svakoj
skoh lekara 1 medJCmsku sestru koJa b1 odrzavala vezu izmedu
skole i porodice; h) zakonom zabraniti izrabljivanje decje radne
snage s obzirom na prirodni poziv zene - materinstvo.
Skupstina je donela program rada Saveza zenskih drustava
kojim se predvida:
'
1) rad na narodnom jedinstvu;
2) izjednacenje zene s muskarcem u privatnom i javnom
pravu;
3) je~~ak :ad, jednaka zvanja i jednaka nagrada;
4) zast1ta zenske snage s obzirom na njen prirodni poziv·
5) zastita dece i mladezi;
'
?,
---119
C~yn-l!lTttHa c.n.oae'H.a~xux :nceucKux iJpyw.Tasa y .Jby6JbaHu
}Ke1!.C%U
·nm<:peT, 112, ;auyap-rjJe6pyap 1922, 34; Mink a Govekarjeva: n.n.• 192.
172
6) jednaki uslovi za vaspitanje zenske i muske dece u kuci
i u skoli;
7) jednak moral za muskarca i za zenu;
8) borba protiv prostitucije;
9) borba protiv alkohola. 120
Sprovodenje u praksi donetih odluka zavisilo je od inicijative
pojedinih zenskih drustava i udruzenja. Te godine odrzana je u
Hagu sednica Izvrsnog odbora Medunarodnog saveza zena kojof
su, u ime Narodnog zenskog saveza SHS, prisustvovale Delfa Ivanic i Ana Hristic. Pre sednice Izvrsnog odbora sastajale su se pojedine komisije toga Saveza koje su detaljno razmatrale pojedine
probleme iz delokruga svoga rada. Predstavnice zena iz nase zemlje·
bile su veoma aktivne u radu tih komisija. 121
Zenska drustva su uzela ucesca u akciji za pomoc gladnima
u Rusiji. Drustvo za prosveCivanje zene i zastitu njenih prava u
Beogradu organizovaio je marta 1922. godine predavanje o gladnima
u Rusiji. Na predavanju je prikupljeno 885 dinara i predano Odboru
za pomoc gladnima u Rusiji. Narodni zenski savez aktivno je sara-·
divao u Drzavnom odboru za pomoc ruskoj deci i polovinom 1922 ..
sakupljeno je vise od 2 000 000 dinara za njih. U Saratovu je postojala kuhinja koja se izddavala ad sredstava iz nase zemlje i u njoj
se, za neko vreme, hranilo 700 ruske dece. 122
Aktivnost N arodnog zenskog saveza SHS ogledala se na plenarnim sednicama Uprave, godisnjim skupstinama, kongresima i
uCestvovanjem u raznim Zenskim medunarodnim skupovima, dok
su pojedina drustva i udruzenia samostalno razvijala svoju delatnost. Krajem oktobra i pocetkom novembra 1923. godine odrzana
je plenarna sednica Uprave Narodnog zenskog saveza kojoj su prisustvovale Clanice plenuma iz cele zemlje. Za zasednicu je pripremljen kratak pregled celokupnog rada u kojem se posebno istice rad
humane sekcije i sekcije za moral. Na prvom delu sednice raspravljalo se o nacrtu za izmenu pravila. Novi nacrt je predvideo reorganizaciju same Uprave, pojacanje materijalne osnove Saveza i organizovanje rada Saveza preko pojedinih sekcija. Posle diskusije i manjih izmena nacrt je bio prihvacen. Na drugom delu sednice raspravljalo se o socijalnim problemima i protestovalo protiv ukidanja
Ministarstva za socijalnu politiku. Posle kratke diskusije doneta je
Rezolucija, kojom je od vlade i parlamenta zathevano da se Ministarstvo za socijalnu politiku ne ukida i da se rad u njemu poveri
Zenama.123
t 2 o Arhlv InStituta za zgodovino delavskega gibanj.a, Ljubljana, (u daljem
tekstu AIZDG), dokumentaciia lV.If:nke Govekar; SkupStina Narod'.1og Zenskog
saveza u Ljubljani, sv. 7 i 8, jul-avgust 1922, 2R5; An o j 3 11 j a Ill T e 6 M,
3a nos c.M:ep y ¢e..t~mnucTu-tt?<:O.!t noxpery, LKencKu no1eper, 7, 15, cenre.At6ap
1925, 241.
12 1 Ji13seturaj 1-tamez OeAe~aTa ca ceihLU'I.~e M3spmnoz o06ova Meryynapodnoz caae3a xena, lK.encK'tt noxpeT, 7 i 8, jy.JI,-aazycr 1922, 218.
1 22 ,I{ p ".Bop lj e T a c vr li, 3awro Tpe6a Oa no.M.oz·neJto z.n.aOrt.e y Pycuju.
.iK.encuu no?Cper, 7 i 8, jy.'l:.-aszycT 1922, 193, 226, 251.
123 II.r~,euapna ceduuu.;a Ynpasnoz od6opa Hapoduoz :>ICeUC1COZ caBe3a cxc~
EeuCn:u non:peT, 9 i 10, nose.u6ap-de~e..lt6ap 1923, 436.
1n
�U Vasingtonu je od 4. do 14. maja 1925. godine oddan VI
kongres Medunarodnog saveza zena. Na Kongresu je bilo oko 300
dele!ia!a koj_i su pre~stavljali zenske saveze iz 35 zemalja. Nas Narodm zenskl savez Je poslao na Kongres 6 predstavnica, koje su
b1le veoma aktivne u pojedinim komisijama. Na Kongresu se raspravljalo o lroblemim~ mira u svetu, pravu glasa zene, gradanskom pravu z~ne, zakomma_1 zakonskom polozaju zene, o jednakom
moralu u drustvu, o profes1onalnom radu Zena, o emigraciji, o narodnom zdravlju, 0 vaspitaniu i zastiti dece.
'
. _Predsta:rni~e iz nase zemlj<;> .~aspodelile su posao tako da je
AloJZIJa. Steb1. ucest;'ovala u komJSIJama: za vaspitanje, zastitu dece
1 profes1?na~m ~a~ zena; Adela Milcinovic u komisijama: za stampu,
emJgracJ_JU_ 1 h1g1Jenu; Spasa Adzemovic-Leko. u komisijama: za
zak?ne 1 zensko pravo glasa; Milena Atanackov.ic u komisijama:
za Jednak moral, za zakone i zensko pravo glasa· Milica Krstic u
Komisiji za mir i arbi~razu i Zora Lazarevic u K~misiji za zastitu
?ece. Pos~e mamfestacwnog deJa Kongresa preslo se na diskusiju
1 usva!:"nJe r<!zol~~ij~. Najvecu diskusiju izazvala je Rezolucija
Kom1.~~Je za ':'~r, CIJ a Je glavna karakteristika hila pacifizam. U RezoluCJJI KomJSIJe za zakone zahtevano je da se internacionalnim
zak_onom ~mog_uci zeni _u mesovitom braku, da svoju nacionalnost
maze zadrzah 1h _1zmemh I?o s':oJoj volji. Rezolucijom Komisije za
Jednak moral _traz1lo s_e ukidanJe reglementacije prostitucije i apelovalo n": 11acwnalne zenske saveze da se izbore kod svojih vlada
da se rahflkuJe. ~.enevs~a konvencija o trgovini belim robljem. Rez?lUC!Jom Ko';'JS!Je za zensko pravo glasa zahtevano je da se nacwnalm savez1 bar<;> za zensko pravo glasa u zemljama gde ga zene
ne':'a]u~ a u z_emlJama gde ga imaju da r~nopravno pristupaju
:pohhckim J?arhJ~?'a. U Rezoluciji Komisije za vaspitanje trazeno
Je da .~e IZJed~a.cJ nastava za zensku i musku decu. U Rezoluciji
KomJSIJe za h1giJenu se trazilo da se otklanjaju uzroci smrtnosti
de~e .. Rezolucijom Komisije za profesionalni rad zena zahtevan je
prmc!p slobodnog pristupa zena svim profesijama i jednaka nagrada
za Jed":ak_ rad; zatim da se porodiljama osigura odmor pre i posle
po~~daJa _I plata za to vreme. I u rezolucijama drugih komisija se
traz1lo_ resavanJe os":ovm~ p~oblema koji bi poboljsali polozaj l:ene
u drustvu. Pore? di~kus:Ja. 1 usva]anJa rezolucija, svi delegati na
-Ko_ngresu podneh su 1zvestaJ _o .r~du _sv~jih saveza u zemlji. Kongres,
Je !Zahrao novu Upravu u kOJOJ Je h!lo 1 predstavnica naseg 2enskog
~aveza. Ana Hristic je izahrana za sekretara Medunarodnog saveza
zena.124
Predstavnice N arodnog zenskog saveza SHS su bile aktivne
:;a medunarodnim sk:'povima zena, dok se u sprovodenju zakljucaka sa tl~ skupova msu tako mnogo angazovale. N a primer, zahtevi
u rezolucJ]ama s Medunarodnog kongresa zena u Vasingtonu hili
124
M. K P c T M fi, Kou. zpec MeQynapoduoz caee3a JICeua_ y BatUU1LZT91LY
JKe'll;cxu nox:peT, 6, 15. jyn 1925, 225; Mn.neHa ATaHa,qKOBHh, J13ae~
WTaJ c Konzpeca Ji.luT~pua~uouaJZ,noz J/Ce'HC'IWZ caBe3a, oOp:J~Cauoz. y BamUizI~;~ ~gB. 4. do 14. .M.aJa 1925; lKe1iCKU noxpeT, 9 i 10, uoae.M.6a.p-Oe e~6ap
14
174
su i te kako vazni za regulisanje pravnog polozaja zene u nasoJ
zemlji, ali se u praksi nije nista ucinilo. Uprava Saveza se nije ni
pozivala na te rezolucije, jedino je nekolicina zena hila upoznata
s njima preko zenskog lista.
N arodni zenski savez SHS tokom rada nije uspeo da se ucvrsti,
vee je u rukovodstvu Saveza dolazilo do nesuglasica i neslaganja
koja se vidnije osecaju od 1923. godine. N a godisnjoj skupstini Saveza, koja je odrzana 1924. godine u Sarajevu, i pored nesuglasica,
izahrano je rukovodstvo putem kompromisa, ali stvarno jedinstvo
nije postignuto. Iduce, 1925, godine oddana je godisnja skupstina
Saveza u Skoplju na kojoj su jos vise dosla do izrazaja neslaganja
u rukovodstvu ove najvece zenske organizacije. Prilikom diskusije
i zakljucaka o izmeni pravila Saveza nisu postignuti jedinstveni
stavovi vee su nesuglasice i dalje ostale. Pored toga, doslo je do
licnih svada i do rascepa u Narodnom l:enskom savezu. Krajem
septemhra 1926. godine od Narodnog l:enskog saveza odvojilo se
deset beogradsklh zenskih drustava i 3. novembra iste godine osnovali Narodnu zensku zajednicu. Njima su prisle iz unutrasnjosti
jos neke podruznice, taka da je u Narodnoj zenskoj zajednici hila
46 drustava. Sledece godine taj broj se povecao na 85, a zatim je
hio stalno u opadanju, tako da se 1933. u tu zajednicu uclanilo svega
jedno novo drustvo. U Nacelima Narodne zenske zajednice kaze se
da ce ispitati potrehe svakog naseg kraja i nastojati da se potrebama
toga kraja udovolji; da ce narocitu hrigu posvetiti nacionalnoj stvari
i nastojati da narodno jedinstvo uhvati sto dubljeg korena u narodu, a posehno medu omladinom i decom; da ce nastojati da bar
delimicno resi ,decje pitanje'" i da svojim radom smanji porazan
hroj nezasticene dece u nasoj zemlji; da ce podizanjem zenske privrede zaposliti sto vise zenske omladine; da ce posvetiti osohitu
paznju borbi protiv alkohola i prostitucije; da ce voditi hrigu o socijalnoj higijeni i kroz higijenske ustanove podizati narodno zdravlje,
narocito zdravlje dece; da ce cuvati narodne obicaje; da ce nastojati
da se postuje dostojanstvo zene i da ce ostvarivati kontakt preko
svoga narocito izahranog referenta sa internacionalnim zenskim
pokretom.' 25 U Narodnu zensku zajednicu uclanjena su najkonzervativnija zenska drustva i njen rad hio je usmeren uglavnom na
dohrotvorne akcije i na zadr2avanje postojecih patrijarhalnih odnosa koji su drzali zenu u ootcinjenom polozaju. Iz postavljenih
nacela vidi se da Narodna zenska zajednica nije spremna da se hori
da se Zene u na.Soj zemlji izjednaCe u pravima i duZnostima sa Zenama u zemljama zapadne demokratije i da se ona ne poziva na
rezolucije koje su donete na Medunarodnom kongresu zena u Vasingtonu.
Na Bledu je od 25. do 27. oktohra 1926. godine oddana skupstina Narodnog zenskog saveza na kojoj je bilo 250 delegata koji
su zastupali 123 zenska drustva. U to vreme hila je u Jugoslaviji
l2;)
Hapodna
JIC€'H.C1Ca
3ajeihtU'Ilta, Ha1.f.eJ!.a u Oe.rta, r .11.aC Hapodne
;JIC€'UC1Ce
3aje0uu~e.
BeozpaO, 1-2, 19. .Maj 1933, 3-6: M Jti JI e B a B. M 11 JI o j e B 11 h,
708; IllTa xohe name ;J~Cene oxo Caae3a, J e JI e H a JI a 3 ape B H h, IIo-
H.H.,
.'1-UTU:Jca,
6645, 24.
O'KT06ap
1926, 5.
175
�327 zenskih drustava i udruzenja, a skbro dve trecine nisu poslali
svoje predstavnice na ovu skupstinu iz cega se vidi da je doslo do
rascepa i krize u N arodnom zenskom savezu. Posle svecanog dela
skupstine, predsednica Leposava Petkovic je podnela izvestaj o radu
Zenskog saveza ad poslednje skupstine. Najvise se raspravljalo o rascepu do koga je doslo u Savezu i o sukobima pojedinih clanova
Uprave. Skupstina je osudila inicijatore rascepa, odobrila rad Narodnog zenskog saveza i iskljucila neke Clanove iz Upravnog odbora.
U ovom sukobu otvoreno su dosli do izrazaja sovinisticki pogledi
i teznje nekih clanova Uprave, sto se prenosilo i na pojedina zenska
drustva koja su i odranije hila time opterecena.
Skupstina je donela sledece zakljucke: a) da se podigne dam
Narodnog zenskog saveza; b) da se utvrdi matericyski dan, koji hi se
proslavljao svake godine; c) da se u svim ustanovi'ma Ministarstva
za socijalnu politiku zene postavljaju za upraviteljice i d) da se
radi na ostvarenju ideje Sveslavenskog saveza zena. Upravi je stavljeno u zadatak da radi na sprovodenju ovih zakljucaka.
Poslednjeg dana skupstine Zdenka Smrekar, direktor skole iz
Zagreba, govorila je o stanju zenskih srednjih skola u Jugoslaviji,
a Milena Atanackovic iz Beograda - o problemima srednjoskolske
omladine. Posle zive diskusije, donesena je Rezolucija, koja je upucena ministru prosvete na odobrenje. U Rezoluciji se trazi kontrola
filmova koji se prikazuju u bioskopima; zabrana posete bioskopima
omladini do 18 godina; da se predvidi i specijalnim pravilima propise jednoobrazno obla·cenje srednjoskolske omladine; zabrana priredaba u srednjim skolama izuzev prigodnih datuma i sa visim
umetnickim programom; da se u zenskim skolama osnuju speci-jalna ugledna dobra, gde bi se ucenice prakticl)o obucavale; u mesovitim skolama postaviti jednu nastavnicu ~ja hi radila na vaspitavanju zenske omladine; da u Komisiji za izradu srednjoskolskih programa i u Savetu za prosvetu ucestvuju zene clanovi N arodnog zenskog saveza i da se ubrza postavljanje zena za direktore
skola, sudije i skolske nadzornike. Na skupstini je istaknut zahtev
da zene dobiju pravo glasa i ucestvuju u opstinskim izborima. 126
Sledeca skupstina N arodnog zenskog saveza odrzana je ad
20. do 24. maja 1928. godine u Novom Sadu. U Savezu je tada bilo
450 zenskih drustava i udruzenja i on je, pored postojanja Narodne
zenske zajednice, uspeo da okupi najveci broj gradanskih zenskih
organizacija. Posle otvaranja skupstine rad se odvijao po komisijama, cije su predstavnice podnele izvestaj na plenarnoj sednici.
Komisija za socijalna i zdravstvena pitanja raspravljala je o zastiti
deteta i zene i konstatovala da ta zastita ne postoji. Zahtevano je
da se osnuju posebni uredi koji hi se o tome brinuli. Komisija za
profesionalne pozive zena trazila je da se zene zaposljavaju u veCini
struka i na raznim poslovima; da se udate zene ne zapostavljaju
prilikom zaposljavanja i nagradivanja za rad; da se ne prave razlike
u platama izmedu zaposlenih zena i muskaraca i da se donesu posebni zakoni o zastiti materinstva. Komisija za politicka pitanja se
l
i 28.
176
26
AIZDG, dokumentacija Minke Govekar; JyTpo, 247, 248 i 249, 26, 27.
1926; liOJl,~£TU1Ca, 6647, 6648 i 6649, 26, 27. i 28. OUT05a.p 1926.
OKT06ap
zalagala da se sporovi resavaju mirnim putem. Odredene zahteve
su uputile i druge komisije. Po izvestajima i predlozima komisija
razvila se diskusija, a zatim su istupali delegati pojedinih zenskih
drustava. Milena Atanackovic je, kao predstavnica Alijanse zenskih
pokreta i N arodnog zenskog saveza, hila na Medunarodnoj konferenciji Internacionalne alijanse za zensko pravo glasa, koja je odrzana
u Marselju od 18. do 23. marta 1928. godine. Ona je na skupstini
podnela izvestaj o radu te Konferencije. 127
Od svih zenskih drustava najmasovnije i najorganizovanije
je bilo ,Kolo srpskih sestara". To je hila nacionalisticka organizacija, (iako je u pravilima stajalo da se u drustvo primaju zene bez
obzira na veru) koja je uspela da okupi preko svojih odbora veliki
broj bogatijih Srpkinja. Glavni odbor KSS se nalazio u Beogradu,
a Kolo je 1927. imalo 101 odbor u zemlji, u kojima se nalazilo od
30 do 500. zena, sto je zavisilo od broja stanovnika doticnog mesta.'2" Posle prvog svetskog rata Kolo srpskih sestara staralo se
o domovima za ratnu sirocad, a kasnije je u veCim mestima imalo
svoje domove za ucenice i studentkinje i zenske zanatske ~kale.
Glavni odbor KSS oddao je u toku 1927. i do maja 1928. godine 40 svojih redovnih sednica. Za uspesno izvrsavanje zadataka
iz programa rada ono je organizovalo sledece sekcije: domsku, kalendarsku, prosvetno-nacionalnu, priredivacku, sekciju za vezove
i sekciju za podelu pomoci. KSS je izdavalo godisnji kalendar
Bapilap, koji je 1927. i 1928. godine stampan u 25 hiljada primeraka.
Glavni odbor Kola bio je u stalnoj vezi sa svojim odborima u unutrasnjost.i i izmedu tih odbora je postojala najtesnja veza i saradnjaKolo srpskih sestara je pruzalo pomoc srodnim organizacijama i
ustanovama.. Ono je prilikom pojedinih religijskih praznika davalo
pomoc u odeci siromasnoj deci i delilo uobicajene praznicne poklone.
Verski praznici svecano proslavljani u domovima ,Kola srpskih sestara". Poznati su hili balovi i zabave koje je ovo drustvo organizovalo za bogatiji svet.
Preko zanatskih skola i dobrovoljnim radom KSS je posvecivalo veliku paznju izradi narodnih vezova, zenskih kostima i drugih rukotvorina. Organizovane su specijalne i prodajne izlozbe ovih
radova i drustvo je od toga imalo delimicne prihode za izdrzavanje.
U raznim prilikama ,Kolo srpskih sestara" je dobijalo pomoc iz kraljevog fonda, zatim je dobijalo prihode od prodaje Drzavne klasne
lutrije i iz drzavne blagajne. 129 Mesna organizacija NRPJ u Kra,,,;,l
AIZDG, dokumentacija Minke Govekar.
Stampane izveStaje poslali su odb-ori ,Kola srpskih -sestara" 192·7. godine iz .slede6ih mesta: Avtovca, Alibunara, Banje Luke, Bijelog Po.}ja, Bijeljine, Bi-tolja, BihaCa, Bosanskog Novog, Valjeva, Velesa, Vel. BeCkereka, Vlasotinca, Vranja, VrSca, Gackog, Gostivara, GraOanice, Darde, Dervente, Doboja~
Drvara, E)akovice, f)evdelije, Zaj.eCara, Zenice, KiCeva, Konj:ica, K.otora, KoCana, Kragujevca, Kumanova, Modrh)a, Mostara, Neves.inja, Negotina, NiSa~
ParaCina, Petrovca, PeCi, Prijedora, Prizrena, Prnjavora, RngaHce, Rume, Saraj-eva, Skoplja, Smedereva, Sokobanje, Stare Pazove, Strumice, T-etova, Travn-ika, Tuzle, Herceg-Novog, Sapca. - J1"1aetuTaju KoAa cpnc-Kux cecTapa 3a.
1927. wOuuy, Beorpa,n;, 1928, 22-83, -Bpe.Me, 1941, Eeorpa,n;, 17 . .Maj 1927, 3.
129 AJ, fond Ministarstva unutraSnjih poslov.a Kraljevine Jug.oslavije za
peri-od 1917-1941, fa:sc. 40; fasc. 74-433-637; J13aeULTaju Ko.11.a cpnc-Kux cecTapa.
3a 1927 •. . , 4-18.
1 27
128
177
�I
gujevcu odrzala je 16: m~rta 19~4_. godi~ zbo~ na koje.n: se ,govor~lo
0 finansiranju kraguJevacke opstme. Receno Je da opstmskl budzet
za 1924. ne predvida ni u jednoj poziciji novae za zastitu interesa
radnicke klase, za nezaposlene radnike i napomenuto da je predvidena pozicija za izdrzavanje ,Kola srpskih sestara" zandarmerije
i ostalih dr2:avnih institucija.' 30
Po ugledu na ,Kolo srpskih sestara'' u Ljubljani je 20. marta
1921. osnovano ,Kolo jugoslovenskih sestara", (KJS) koje je tokom
godina postalo jedna od najveCih zenskih gradanskih organizacija
u Sloveniji. Glavni odbor KJS imao je svoje sekcije, i to: sivai':ku,
za crtanje na staklu, za narodne vezove, za zastitu dece i odbrambeni
odsek. Drustvo je imalo 1927. godine 40 svojih odbora u svim vecim
mestima Slovenije, a program im je bio isti kag i ,Kola srpskih
sestara". Kolo jugoslovenskih sestara" je najtesnje saradivalo sa
RSS u Beogradu i od njega je dobijalo i materijalnu pomoc. Pored
toga, KSS je zajedno radilo s narodnim zenskim zadrugama u Dalmaciji i pruzalo im pomoc.' 31
ALIJANSA ZENSKIH POKRETA
Prva feministicka organizacija - Drustvo za prosvecivanje
zene i zastitu njenih prava - osnovana je polovinom aprila 1919.
godine u Beogradu, a septembra iste godine i u Sarajevu. Drustvo
je imalo u programu prosvecivanje zene i sticanje svih gradanskih
prava. Ono je delovalo u okviru Narodnog zenskog saveza Kraljevine SHS, ali je bilo potpuno samosta!no i u ,m-ogramu rada otislo
mnogo dalje, jer se borilo za politicka prava zena u okviru drustvenog poretka. Ono j e kasnij e promenilo naziv i zvalo se ,Zenski
pokret".
U Beogradu su 14. aprila 1919. godine feministkinje organi"
zovale uspesan zbor kojem su prisustvovale zene iz bogatijih beogradskih krugova, a bilo je i muskaraca. Na zboru se govorilo o pozrtvovanom ucescu zena u prvom svetskom ratu, 0 zapostavljanju
Zene u druStvu, o njenom materinskom pozivu i o neravnopravnom
polozaju u drustvu. Donesena je Rezolucija kojom je trazeno da se
u nasoj zemlji zena izjednaci s muskarcem u svim oblastima privatnog i javnog prava. Na kraju je izabran Upravni odbor Drustva
za prosvecivanje zene i zastitu njenih prava u koji su predlozene
zene iz najimucnijih beogradskih krugova.' 32 Ovo drustvo okupljalo
je bogatije ugledne zene, cinovnice svih struka i intelektualke drugih zanimanja. U Zagrebu je Udruzenje jugoslovenskih zena odrzalo
25. februara 1919. godine prvu skupstinu za zensko pravo glasa na
kojoj se govorilo o polozaju zene u drustvu. Donesena je Rezolucija
tso PaOu-wK, 112, Beorpa,ZJ;, 29 . ..,tapT 1924, 6.
131 A 1 o j z i a
S t e b i, A.kti·vnost slovenske Zene, Slovenska Zena, 176,
177; Vreme, 1941, 17. maj 1927, 3; Almanah humanih druStava, 71.
1s2 Ca JICencKoz 36opa, PaOuu'l{.'Ke uosuue, 93, 17. anpu.n.a 1919, 3; 36op
l{pymTea 3a npocaehuaa'lbe xeue, C.JI.o6oihta pe'lf., 39, Beorpa.n;, 25. anpu.n, 1919, 2.
178
u kojoj se trazilo da zene dobiju aktivno i pasivno pravo glasa, u
opstinskim izborima. Ovo drustvo je 1921. godine oddalo zbor za
zensko pravo ~>lasa na kojem su govorili i predstavnici politickih
partija i dalo je inicijativu za osnivanje zenskog pokreta. U istom
pravcu radilo je u Ljubljani Splosno zensko drustvo, koje je osnovano 1901. godirre."'
Drustvo za prosvecivanje zene i zastitu njenih prava u Beogradu konstatuje u svom izvestaju, aprila 1921, da u drustvu nisu
bile zastupljene zene radnice, koje predstavljaju najsposobnije borce
za zensko pravo glasa i navodi da su one izostale zato sto je drustvo
od svog osnivanja pokazalo jasnu tendenciju da se partijski ne
obelezava. Upravni odbor drustva je 5. jula 1920. godine ulozio
protest kod predsednika vlade i predsednika Skupstine sto zenama
nije bilo omoguceno da glasaju u opstinskim izborima. Fred izbore
za Ustavotvornu skupstinu Drustvo za prosvecivanje zene i zastitu
njenih prava posvetilo je glavnu paznju akciji za zensko pravo
glasa. Ono je u Beogradu 7. novembra 1920. godine na Konferenciji
zena konstatovalo da je Jugoslavija jedina medu slovenskim zemljama u kojoj zene nisu izjednacene u politickim pravima, pa je
zahtevano da i one dobiju pravo glasa u skupstinskim izborima.
Odlukom Ministarskog saveta, udatim zenama smanjena je
za polovinu dnevnica i privremeno je obustavljeno postavljanje
zena u drzavnu sluzbu. Povodom ove odluke, Uprava Drustva za
prosvecivanje zena organizovala je 20. februara 1921. protestni zbor
kojem je prisustvovao veliki broj zena cinovnika. Sa zbora je upucena Rezolucija Ministarskom savetu u kojoj se zahteva ravno"
pravno nagradivanje cinovnika, bez obzira na pol. Pocetkom novembra 1920. godine Uprava je organizovala tecaj za oko 100 slusalaca. Odrzano je 15 predavanja sa diskusijom iz oblasti socijalnog
polozaja zene. Kasnije je tecaj za zene sa istom problematikom
odr2an u Sarajevu i Novom Sadu. Pored tih tecajeva, odr2ano je
vise predavanja za intelektualke i radilo se na profesionalnom organizovanju Zena.134
Prilikom izbora za pojedina predstavnicka tela, donosenja
izbornih zakona i Ustava, feministkinje su upucivale peticije i mcmorandume v ladi i skupstini i organizovale zborove na kojima·· BU
trazile pravo glasa za zene. Medu zenama se osecalo veliko interesovanje za politicki zivot i one su s pravom ocekivale da ce proglasenjem Ustava dobiti pravo glasa. Fred zasedanje Ustavotvorne
skupstine odrzane su veoma uspesne skupstine za pravo glasa zena
u Ljubljani, Zagrebu i Sarajevu. U Beogradu su takode izvrsene
obimne pripreme za skupstinu zena, koja je odrzana 8. maja 1921.
godine za vreme zasedanja U stavotvorne skupstine. Zenama Beograda upucen je poseban poziv za skupstinu u kojem se kritikuje
vladin Nacrt ustava, jer nije predvideo pravo glasa za zene i ape133
III T e 6 u
A
JI
oj
3
u j a,
0
paOy
jywcAoaeucK.uX
gJe..tmnucTx:u'H>a,
JKencxu nox:peT, 9-10, 15 . .M.aj 1931, 2-5.
134 P.l3aemTaj Ynpas1wz o06opa J{pymTaa 3a npocsehusa:l-be JJCeue u 3aWTUTY 1benux npasa, JKencKu no?CpeT, IV, 1921, 117.
179
�luje na zene da ustanu protiv tog dvostrukog varvarstva i da najodlucnije odbace tu dvostruku uvredu jugoslovenske zene.'35
Osim zena Beograda, skupstini je prisustvovao i veliki broj
muskaraca, a bile su prisutne i predstavnice zena iz Ljubljane, Zagreba, Sarajeva, Banje Luke, Dubrovnika, Skoplja, Nisa i Pozarevca.
Skupstinu je otvorila Mileva Petrovic, profesor Druge zenske gimnazije u Beogradu, i objasnila cilj zbora i va.Znost trenutka u kojem
zene zahtevaju politicka prava. Za predsednicu skupstine izabrana
je Danica Hristic, predsednica Narodnog zenskog saveza SHS. Prva
je govorila Adela Milcinovic, delegat iz Zagreba, o ulozi zene u
porodici, drustvu i drzavi, 0 obavezama i duznostima zena koje kod
nas imaju vrlo malo iii skoro nikakva prava. Alojzija Stebi, delegat
iz Ljubljane, u pocetku izlaganja je naglasila da je.velika nepravda
ucinjena prema zenama sto one nisu dobile aktivno i pasivno pravo
glasa u izborima za Ustavotvornu skupstinu; zatim je govorila
o Ustavu koji je raden bez zena i po cijim odredbama one imaju
sve obaveze, ali ne i prava; o ulozi Zene u vaspitavanju dece; o vaznosti ucesca zena u opstinskoj upravi i u komunalnoj politici. Leposava Maksimovic-Petkovic, profesor Druge zenske gimnazije u
Beogradu i predsednica Drustva ,Zenski pokret", govorila je o pravnom polozaju zene, osvrcuci se posebno na paragraf 920. Srpskog
gradanskog zakonika; o velikom broju invalida i udovica u Srbiji
koje je Zakon o nasledu strahovito ostetio i o njihovom teskom
polozaju bez potpore i zastite. Draga Stefanovic, knjigovezacka
radnica, osvrnula se na reakcionarne odredbe koje Ustav sadr2i i
naglasila da on ,predstavlja ruglo i sramotu za doba u kojem zivimo", i posebno je kritikovala stav koji govori o politickim pravima
gradana i koji polovinu stanovnistva JiSava svil;i politickih prava.
Ona je dalje govorila o zaposlenosti zena u pojedinim granama privrede; o radu maloletnih devojcica od 12 do 13 godina u stamparskoj i grafickoj proizvodnji; o radnom vremenu radnica koje rade
po 10 do 12 casova dnevno u preduzecu, a kad dodu kuci nastavljaju
redovne domacicke poslove i na taj naCin produzuju radno vreme;
o ucescu zena u stvaranju kulturnih i materijalnih dobara i njihovoj
ulozi u drustvu i porodici; 0 interesovanju zena za sve tekuce probleme i o njihovom zahtevu za punom ravnopravnoscu. Katarin~
Bogdanovic, profesor Druge zenske gimnazije u Beogradu, govorila
je o polozaju zena cinovnika koje su neravnopravne ne samo u politici vee i u javnoj sluzbi, gde su im ravnomerno dodeljene samo
duznosti, a znatno smanjena prava. Ona je zatim naglasila da su
zene u svim strukama manje placene od muskaraca, da one imaju
zakonskih smetnji u profesionalnom unapredenju i zaposljavanju,
da je neophodno da one dobiju pravo glasa i da se neposredno bore
za ostvarenje potpune ravnopravnosti u drustvu. Ljubica Cermanovic je u svom izlaganju zastupala zene sa sela kojih je takode
bilo na skupstini. Ona je govorila o nepismenosti na selu; o radu
seoskih zena u ratu i posle rata; o polozaju udovica na selu, koje
zive tesko bez iCije pomoci i pozvala je zene da se bore za svoja
prava. Poslednja govornica na ovoj skupstini hila je IV!ileva Milojevic, uciteljica iz Beograda. U sovom izlaganju ona se zadrzala na
materinskom pozivu zene i velikoj ulozi koju ona ima u vaspitavanju dece. Na kraju je proCitana i usvojena Rezolucija u kojoj se,
izmedu ostalog, zahteva jednako i opste, aktivno i pasivno politicko
pravo glasa za sve zene. Rezolucija je preko Narodnog zenskog saveza SHS upucena Ustavotvornoj skupstini i s njom su poslanici
bili upoznati na XXXI redovnom zasedanju od 17. maja 1921, ali
se u vezi s tim nista nije ucinilo, izuzev sto su neki poslanici zastupali misljenje da zenama treba dati pravo glasa. 136
Drustvo za prosveCivanje zene i zastitu njenih prava u Beogradu organizovalo je analfabetski tecaj za zeleznicke radnice i radnike, koji je trajao od 15. decembra 1921. do 28. marta 1922. godine.
Ovakav tecaj od cetiri meseca drustvo je organizovalo i za radnice
trikotaze. Drustvo organizovalo osmonedeljne tecajeve za seoske
domacice u Uzickoj Pozegi, Kuli (okrug pozarevacki), Krupnju i
Blacu (okrug toplicki). Tecajeve su vodile kvalifikovane nastavnice
za domaCicke skole i na njima su zene sa sela sticale osnovna znanja
iz kulinarstva, higijene i zdravstvenog prosvecivanja. Zatim je Drustvo u Beogradu i Zemunu organizovalo tromesecne tecajeve za
izradu sesira, koje je pohadalo oko 130 ucenica.
Januara 1922. godine, Drustvo za prosvecivanje zene i zastitu
njenih prava otvorilo je svoj klub u kojem su se odrzavali sastanci,
predavanja i drugi prigodni skupovi. Po otvaranju kluba organizovan je prvi ciklus predavanja o socijalnoj zastiti, koja su drzali
poznati lekari i biolozi. Zatim su odrzavane zabavne veceri s koncertnim delom i predavanjima. kao i priredbe za umetnickim programom. Drustvo je izdalo brosuru IIpaeo ..aaca 3a :J!Ceue i planiralo
da, pored lista, izdaje i prigodne publikacije. Osnovan je poseban
fond za i2ldavanje dela zena knjizevnika.137
Istim problemima bavilo se i Drustvo za prosvecivanje zene
i zastitu njenih prava u Sarajeyu. Ono je 1922. godine organizovalo
dva tecaja za nepismene zene, koje su pohadale radnice iz Tvornice
duvana i Tvornice cilima. Tecajevi su odrzavani i sledece godine,
a nastavu su odr2avale uciteljice, clanovi drustva. Drustvo je za
posetioce nabavilo bukvare i zabavnu literaturu. Oko 20 bukvara
135
Poziv Zenama Beograda uputilo je DruStvo ,Zenski pok:ret". U njemu
.se konstatuje da vladin Nacrt ustava ne daje Zenama prav<> glasa i navodi
da Ce Zene ostati bez prava glasa i bez o&novnih gradanskih prava, da Ce im
oprema tome biti zabranjeno da reSavaju o uredenju dr.Zave i ()pStine, mada
sve posledice loSe drZavne politike i one snose. Zatim se kaZe, ako bi ovaj
Nacrt postao ustavom, Zenama ni ubuduCe ne bi hila priznata !Pravna HCnos-t
i one bi pred zakonom i pred vlastima .i dalje bile oglaSene za maloumne
i maloletne, i dalje bi u pitanjima naS'leda, braka i .porodiCnih odnosa Zene
ostale izloZene svJm nepravdama. (ARP, CO AF.ZJ, JKencKu. noKpeT, 1; 1K.exc?Cu no'KpeT, 4, 1921, 125.)
136 IIpaao z.naca 3a &eene, Eeorpap;, 1921, 1-57; BeJl..U'Ka cKynmTu'll.a 3a
JICeucx:o npaso ZJl.aca, JK.encKu noKpeT, 4, 1921, 124--127; Pad l{pyutTBa sa
npocaehuBa1be :Hcene u samTuTy 10euux npaaa, )l{enc?Cu no1eper, 9 i 10, cenTe.M.6ap-o?Cro6ap 1921, 325; Creuozpa¢cKe 6e.nem1ee YcTaeoraopue CKynmruue
Kpa.!beeune Cp6a, Xpsara u CJl..oBe'lia~a, ro;q. I, 24, Eeorpa):1, 1921, 2; llo.nuruKa,
4682, 7. .Maj; 4684, 9. .Ataj 1921, 2; Cov,uja.nucr, co~jaJIMCTW'IKe pa,Jl;HW~Ke HoBMHe, Beorpa;q, 26, 17. if>e6pyap 1921, 2, 3.
ts7 J13aemTaj l{py-tuTBa 3a npocaehuem·t.e :HCe-ne u 3amruTy 1benux npci'ea
Eeorpa):1, Eenc1<-u no?CpeT, 9 i 10, cenre.M6ap---01CTo!5ap 1921, 325; 3 i 4, .MapT'7'7
-anpuJZ 1922, 124; 7 1 8, jy.n-aazycr 1922, 240, 6, jyn 1923, 275.
180
181
�i 100 zabavnih knjiga dru:ltvo iz Sarajeva poslalo je Drustvu u
Banjo! Luci, koje je takode organizovalo analfabetske tecajeve za
zene. Drustvo je u Sarajevu organizovalo ciklus predavanja o fizickom i moralnom odgoju dece koja su ddala zene intelektualke
iz ovog grada. Zatim su odr2avana posebna predavanja sa ucenicama
koje zavrsvaju uciteljsku skolu i davana im uputstva 0 prosvetnom
radu medu zenama na selu. Uz pomoc knjizara iz Sarajeva, ovo
drustvo je osnovalo svoju posebnu biblioteku. Ono se brinulo o nezaposlenim zenama i otvorilo je ,Kancelariju za namestanje zenskinja", preko koje je vrseno zaposljavanje zena u gradu. Pored
rada u Sarajevu, drustvo je organizovalo u Kaknju tecaj za krojenje
i Sivanje. 138
U Rimu je od 12. do 19. maja 1923. godine odrzan Deveti kongres Medunarodnog saveza za zensko pravo glasa. Na Kongresu je ·
bilo vise od 350 delegata iz 40 zemalja. Feministkinje iz nase zemlje
zastupale su Leposava Petkovic, Katarina Bogdanovic, Adela Milcinovic, Alojzija Stebi i Milena Atanackovic. Na Kongresu se raspravljalo o politickom, socijalnom, ekonomskom i moralnom polozaju zene. Pravo glasa zena bio je glavni zahtev svih ucesnica ovog
medunarodnog skupa. Posle svecanog otvaranja, Kongres je iducih
dana nastavio rad po sekcijama i doneo odgovarajuce rezolucije.
Prva sekcija je raspravljala o pravu udatih zena i njihovoj zakonitoj deci i o zastiti vanbracnog deteta; druga- o jednakom moralu
za zenu i muskarca; treca - o jednakom radu i jednakoj plati i
cetvrta - o nacionalnosti udate zene. Na Kongresu je postavljeno,
kao glavni zadatak, da se Internacionalna alijansa 'a zensko pravo
glasa bori da pravo glasa dobiju zene svih naroda i da se uspostavi
stvarna jednakost u pravima i polozaju muskar.i),!:a i zena.""
Drustva za prosvecivanje zene i zastitu njenih prava u Beogradu i Sarajevu propagirala su ideje zenskog pokreta i bila inicijatori za objedinjavanje i razvijanje svih tih organizacija. Po povratku sa Kongresa iz Rima ponikla je ideja da se stvori alijansa
feministickih drustava u nasoj zemlji. ,Zenski pokret" u Beogradu
uz saradnju Splosnog zenskog drustva u Ljubljani izvrsio je pripreme i 22. i 23. septembra 1923. godine odrzana je u Ljubljani
skupstina feministickih drustava na kojoj je osnovana Feministicka
alijansa. Osnivaci alijanse bili su: ,Zenski pokret" iz Beograda i
Sarajeva, Udruzenje jugoslovenskih zena iz Zagreba i Splosno zentaR Februara 1923. odrZana je vanredna .skup.Stina DruStva za :prosveCivanje Zene i za.Stitu njenih prava u Saraje1.ru na kojoj je do.punjen CI. 4
Pravila druStva, koji ·predvida: a) priredivanje ·konfereneija i javnih sastanaka da b.i se tim putem uticalo na razvijanje druStvene ·s·ves·ti kod Zen-a;
b) organizovanje teCajeva za Zene iz prO\SVetno-kulturne-socijalne, vaspitne,
mor·alne i estetske ob!.asti; c) posredovanje kod vlade u svim sluCaj-evima gde
su povredena prava Zena; d) odrZavanje pokrenutog .Caso.pisa JKencKu no1epeT
i izdavanje prigodnih popularnih spisa; e) osnivanje raznih korisnih u:stanova
koje Ce doprineti poboljSanju poloZaja Zene. (H:Jsew.xaju l{pymTea 3a npoceehusa'tbe ~e11.e u 3awxuTy 10euux npasa Capajeea, J:Ken:c'K:u no1epeT, 11 i 12,
1iOBe.A£6ap-Cie't1e.u6ap 1922, 351; 6. jyn 1923, 268.)
tae IIo3uB 3a IX 'K01tlpec MeQ·yuapoduoz ca.ae3a 3a ~e'H.c'K:o npaso z.11.aca,
:iKe'H.CKU noKpex, 2, if;e6pyap 1923, 49; JX Konzpec A.n.uau'l(.uje 3a npaao zJtaca
~eue,
182
Eenc1eu nmcpex, 6, jyn 1923, 250.
sko drustvo iz Ljubliane. Pored njih, u radu skupstine ucestvovali
su i delegati drugih zenskih drustava. Leposava Petkovic je cdr2ala
referat o potrebi politickog prava za zene i njihovoj aktivnosti u
zemljama gde vee uzivaju to pravo. Referat o programu rada podnela je Alojzija Stebi, zatim su primljena Pravila Alijanse feministickih drustava u drzavi SHS. Posle toga Milena Atanackovic
podnela je referat o osnivanju Male zenske antante i Albrehtova
o odrzanoj letnjoj skoli Internacionalne lige za mir i slobodu. Na
kraju je izabrana Uprava. U Izvrsni odbor izabrane su: za predsednicu Mileva Milojevic, za potpredsednicu Desanka Cvetkovic,
za glavnog sekretara Vera Jovanovic, za sekretara za inokorespondenciju Milena Atanackovic i za blagajnika Milica Dedijer. Pored
njih postojali su referenti za Hrvatsku, Sloveniju i Bosnu i Her•
cegovinu. 140
U Programu Alijanse stoji:
,.1. Feministicka Aliancija u drzavi SHS zahteva opste i
jednako izborno pravo za Zene za sve zakonodavne i autonomne
vlasti, pod jednakim uslovima koji sestavljaju muskim drzavljanima Kralj evine SHS.
2. F. A. smatra izborno pravo zene samo kao sredstvo za
potpuno oslobodenje zene".
Alijansa se zalagala za ravnopravnost zene u privatnom i
javnom pravu, pa je u programu zahtevala da se, pored izbornog
prava, unesu u novi gradanski zakonik neke najnuznije odredbe,
i to: a) da se poziv zene kao majke i domacice priznaje kao produktivan poziv; b) da udata zena bude ekonomski nezavisna; c) da
se priznaje roditeljsko starateljstvo nad decom podjednako oca i
majke; d) da se zakonom osigura izdrzavanje majke i deteta; e). da
se izmeni nasledno pravo u korist udate i neudate zene. Fem1mst-,
kinje su dalje zahtevale opste osiguranje matere; zastitu zenske
radne snage; jednaku nagradu za jednak rad; zene kao inspektore
rada· potpunu slobodu u napredovanju zene u pozivima koje ona
vrsi i njihova stupanje u politicki zivot da bi imale uticaja narocito
na resore prosvete i socijalne politike.
Pored Programa, na skupstini u Ljubljani, donesena su opsi:nija Pravila Feministicke alijanse u drzavi SHS, kojima se odreduJe
ime i ·cilj organizacije, nacin uslanjivanja u Alijansu, njen metod
rada i materij alna sredstva. U Pravilima se navodi da je cilj Alijanse
feministickih drustava oslobodenje zene sticanjem politickih prava
i uvodenjem reformi, i u pogledu izmene zakona i u pogledu izmene
drustvenih obicaja kako bi se postigla potpuna jednakost izmedu
muskarca i zene. Predvideno je da Clan Feministicke alijanse maze
biti svako zensko drustvo, koje ima u svojim pravilima zahtev iz·14
0
A.~tuanu/uja tjje.M.unucxu"lf.KUX Opymxasa, )I{em:Ku no?qJeT, 7, cenxe.AtIII T e 5 v.~ A JI o j 311 j a, 0 paOy jyzoc.;wsencxux ¢e.M.unucT1CU-
6ap 1923 325·
JKe~c'ICu 'no-x:peT, 9 i 10, 15 . .Maj 1931, 2-5; Fem.inistiCna alijansa in m;i,
Glas svobode, 25, Ljublja-na, 4. oktobar 1923. 3; Jovanka Kecman, Osmvan.1e i rad druStava Zenskog pokreta u PriStini i Kosovskoj Mitrovici, Kosovo,
%a,
P.riStina, 1, 1972, 346; Minka Go,vekar, n.n., 193.
183
__
,.--
�bornog prava za zene i ona zenska drustva koja priznaju potrebu
izbornog prava za zene i zele se za to pravo boriti zajedno sa feministickim drustvima.' 41 Feministicka alijansa je 1926. godine reorganizovana u Alijansu zenskih pokreta i za clanove je primala samo
dru8tva zenskog pokreta.' 42
,Zenski pokret" - druiltvo za prosvecivanje zene i zastitu
njenih prava - u Beogradu - najviiie je razvio svoj rad. On je
osnovao svoju Berzu rada, oktobra 1923. godine, i sledeceg meseca
doneo Pravila Berze rada. Cilj Berze rada Drustva ,Zenski pokret"
bio je da zaposljava nezaposlene zene; da u slucaju bolesti iii oskudice, us!ed nezaposlenosti, pomaze svoje clanove besplatnim lecenjem, lekovima i novcem. Predvideno je da se ovakve berze rada
osnuju u svim mestima u kojima postoje drustva. zenskog pokreta
i da rade po ovim pravilima. 148
.
Berzi rada u Beogradu prijavljivalo se mesecno oko 100 do 140
nezaposlenih zena. Od 1. oktobra 1923. do 1. aprila 1924. godine
posao preko ove institucije trazilo je 638 zena, i to: 424 kucne pomocnice, 51 bolnicarka, 31 krojaCica, 27 cinovnica, 25 fabrickih
radnica, 14 prodavacica, 10 nastavnica, 8 daktilografa i manji broj
ostalih zanimanja. Za to vreme Berza rada uspela je uposliti 190
radnica. 144 Delatnost berzi rada zenskog pokreta nije se mnogo osetila. Veliki broj zena, narocito radnica, bio je i dalje nezaposlen.
Alijansa zenskih pokreta, kao i Narodni l!enski savez, bila je
u stalnoj vezi sa odgovarajucim zenskim organizacij ama u svetu i
feministikinje su bile veoma aktivne na medunarodnim zenskim
skupovima. Upravni odbor Alijanse je u 1924. godini stupio u vezu
sa feministickim drustvima raznih zemalja i odrzavao stalne veze
sa Internacionalnom feministickom alijansom, futernacionalnom ligom zena za zensku slobodu, grckom Ligom za pravo glasa, Politickim klubom zena progresista u Poljskoj, Alijansom za zensko
pravo glasa u Ceskoj, Narodnim zenskim savezom u Rumuniji itd.""
Drustva zenskog pokreta u Sarajevu i Beogradu preduzimala
su neke akcije u prakticnom radu medu ienama. U toku 1924. godine ,Zenski pokret" u Sarajevu odrzao je 4 analfabetska tecaja
na kojima je postignut veoma dobar uspeh. Organizovano je vise
predavanja za zene sa temama: o pravu glasa, o Feministickoj alijansi, o socijalnom polozaju zene, o organizaciji drustava zenskog
pokreta, o radu zenskih druiitava i o narodnom vezu. Pored toga,
druiitvo je dalo vise predloga za ukidanje iii izmenu nekih zakona
koji vecinom pogadaju zenu.146
141
JK.e'Hcx:u noxpeT, 9 i 10, uoae.M.6ap-de~e.MGap 1923, 455 i 458.
Ill T e 6 11 A JI o j 3 u j a, 0 paOy jyzocAoae'H.C'K:ux q:,e.,tunucTx:u1ba
Eenc1eu no'ICpeT, 9 i 10, 15 . .¥.-aj 1931, 2-5.
'
142
143
.
U Pravilima Berze rada Zensk{)g 1po!kreta predviden je metod rada
uClanjivanje u Berzu, IPtikupljanje s.redstava, dodela :pomoCi i upraviJamj~
Berzom r.ada. (}Keuc?<:t£ n01cpeT, 9, 10, uoae~1t6ap-Oeu,e.u6ap 1923, 461.)
144
)KeUC'ICU no1eper, 7, cenTe.M.Gap 1924, 292-297.
145
146
lsto, 292.
B o j 11 c JI a
147 M M JI e H a AT aHa JJ; K 0 B H fi,
J138eUtTaj 0 paiJy ~pytuTBQ ,}Keu~
cKu no'K:peT" y 1924-1925, 2Keucr.:u no1<:peT, 9, 10, 'lioBe.M6ap-de'l{e.M6ap 1925,
331-355.
a J a H K o B 11 h, Jil3eemTaj o paiJy ,l{pywTsa )f{Ernc'ICu.
no:x:peT" Y Capajeey 3a zodu'I-Ly 1923/24., :JKeucKu no'KpeT, 1, 15. jauya,P'1925, 17.
184
,.
U Druiltvu ,Zenski pokret" u Beogradu obrazovana je komisija od zena pravnika i eksperata koja je imala zadatak da pregleda
sve nove zakonske projekte i u dogovoru sa feministickim organizacijama u Zagrebu, Sarajevu i Ljubljani danese predloge koje ce
Feministicka alijansa predati vladi i Narodnoj skupstini, trazeci
da se isprave nepravde nanete zenama. Oktobra 1924. pristupilo se
izmeni novog Cinovnickog zakona. ,Zenski pokret" je intervenisao
kod nadlezne komisije i kod vlade da se unese nekoliko odredaba
kojima bi se poboljsao polozaj zaposlene zene. On je organizovao
akciju u cilju izjednacenja muske i zenske dece u naslednom pravu.
Pozvao je sva drustva zenskog pokreta da zainteresuju siroku javnost o ovom pitanju, da se prikupe potpisi zena koji ce se predati
parlamentu sa peticijom za izjednacenje u nasledu muskih i zenskih
potomaka. Najveci rezultati u sprovdenju ove akcije su postignuti
u Sloveniji, gde je za krace vreme prikupljeno 30 hiljada potpisa.
Zenski pokret je intervenisao u nizu primera, kada su bili ugrozeni
ili povredeni interesi zena javnih radnica.
Zenski klub je bio institucija u kojoj se mnogo ucinilo na
propagiranju ideja i ciljeva zenskog pokreta. U klubu su oddavana
predavanja iz oblasti nauke, umetnosti, literature i socijalnih problema. Postojala je posebna Citaonica sa bibliotekom koju su koristile zene iz Beograda i iz drugih krajeva u zemlji. Zatim su organizovani kursevi za sivenje haljina i izradu sesira, koje su u toku
1924. godine zavrsile 302 ucenice. Drustvo ,Zenski pokret" organizovalo je nekoliko domacickih tecajeva i veliki broj predavanja za
zene na selu u nekim mestima u Srbiji i Bosni.' 47
Posle donosenja Obznane i Zakona o zastiti drzave 1921. godine, Komunisticka partija je koristila razne mogucnosti za ostvarivanje svoga uticaja u masama. Komunisti su se ukljuCivali u rad
postojecih legalnih organizacija i prema datim mogucnostima kroz
njih ostvarivali svoju delatnost. Zenski pokret je vodio borbu za
politicku ravnopravnost zena u postojecem drustvenom poretku i
kao takav je bio najprivlacnija organizacija za ukljucivanje i delovanje zena komunista. Draga Stefanovic, Clan Centralnog sekretarijata zena NRPJ, bila je clan Uprave Drustva ,Zenski pokret"
u Beogradu i vise puta je istupala na zborovima koje je ovo drustvo
organizovalo. Desanka Cvetkovic, sekretar Centralnog sekretarijata
zena NRPJ, izabrana je za potpredsednicu Alijanse zenskih pokreta. Ona je saradivala u listu )Ke1iC1<u no1<peT. U izvestaju o radu
i stanju Nezavisne radnicke partije Jugoslavije, maja 1924. godine,
navodi se, izmedu ostalog, da Centralni sekreta.rijat zena ima svoje
celije u organizacijama burzoaskih zena feministkinja i da koristi
njihov list )Kenc"u no1<peT za objavljivanje svojih Clanaka.' 48
Zene su ucestvovale u akciji protiv ukidanje Ministarstva za
socijalnu politiku i smanjivanja drzavnog budzeta za decu. Povodom
B
148 ARP, f.ond KI. 1924/33; Zena u bo1·bi, (Borba Zena Srbije za emancipaciju i ravnopravnost i n.1ihovo uCcSCe tt revolucionarnom radniCkom po~
kretu 1903-1941. godine) 1969, 49.
185
�ove akcije, Alijansa zenskih pokreta sa arugim kulturnim i socijalnim udruzenjima organizovala je veliki zbor zena u Beogradu,
23. marta 1924. godine, na kojem je govorila i predstavnica Sekretarijata zena NRPJ. Zborovi su oddani u Zagrebu, Ljubljani i drugim mestima.' 49 Posle zabrane rada NRPJ, jula 1924. godine, zene
komunisti nisu imale osetnijeg uticaja u feministickim organizacijama.
Feministkinje su nastavile akciju za ravnopravnost zena u svim
oblastima drustvene delatnosti. Prakticni rad se sastojao u odrzavanju predavanja, organizovanju tecajeve za prosvecivanje zene i
raznih strucnih tecajeva i skola za zene. U toku 1926. godine odrzano
je vise predavanja o idejama zenskog pokreta. Polovinom januara
na prvom predavanju u Beogradu predsednica Drustva ,Zenski pokret" Mileva Milojevic govorila je o izjednacenju ~ene sa muskarcem u privatnom i javnom pravu. Ona je izlozila teske posledice,
za zenu koje proizlaze iz postojece neravnopravnosti u drustvu i naglasila da se zene zalazu za ,jednak rad, jednako zvanje, jednake
nagrade". Sledeca predavanja su bila: Zastita zenske snage s obzirom na njen prirodni polozai: Zastita dece i mladezi; Jednaki uslovi
za vaspitavanje muske i zenske dece; Borba protiv alkohola.'"'
Kraiem januara oddan je siri sastanak Drustva ,Zenski pokret"
u Beogradu, na kojem se govorilo o potrebi ucesca zene u radu
politickih stranaka. Mileva Milojevic je u predavanju pozvala zene
da se angazuju u radu politickih stranaka, da se pojedinacno opredeljuju za stranku prema svom ubedenju i svojim simpatijama, da
rade za stranku za vreme izbora i van izbora i da pokusavaju unositi u program stranke ono sto za njih predstavlja politicku vrednost.
0 ovom pitanju razvila se ziva diskusija. BilQ,je misljenja da je
ulazak zene u politicke stranke besciljan i malo koristan, da bi zena
i u tom slucaju bila samo obicni posmatrac. Neki diskutanti su
naglasavali da su postojece po!iticke stranke prezivele, pa prema
tome da zene ne treba da u!aze u njih, vee da se radi na stvaranju
novih politickih stranaka koje ce odgovarati potrebama drustva.'51
Posta zene nisu imale pravo glasa, svi ovi pokusaji su bili nerealni
i nisu se mogli u praksi ostvariti.
Feministicka alijansa je nastojala da se zene upoznaju s pro··
gramom i radom politickih partija i da se medu njima vrsi odredeni
politicki uticaj. Uprava Drustva ,Zenski pokret" u Beogradu uputila je poziv svim politickim grupama u Narodnoj skupstini da
posalju svoje predstavnike koji bi oddali po jedno predavanje o statutu i glavnim idejama svoje stranke, o gledistu stranke na zensko
pravo glasa i dali misljen·ie o ulasku zena u politicke partiie. Sve
politicke grupe, izuzev Jugos!ovenske muslimanske organizaciie,
odazvale su se ovom pozivu i njihovi predstavnici su u toku 1926.
godine oddali predavanja i razgovore u Klubu Drustva ,Zenski pokret" u Beogradu. Radosav Agatonovic, narodni poslanik, govorio
je u ime Demokratske stranke o zeni u porodici, zeni u drustvu
i zeni u politici. On je izneo krace podatke o ucescu zena u svetu
u politici i o njihovoj politickoj ravnopravnosti u nekim evropskim
zemljama. Zatim je rekao da se Demokratska stranka 1920. godine,
prilikom ustavne debate i pretresa Clana 9. Ustava, izjasnila za
zensko prvo glasa i da je na svom Zemaljskom kongresu, krajem
oktobra 1921. godine, donela Program i Statut u kojem se trazi
,op.Ste, jednako, neposredno i tajno pravo glasa", kao i ostvarenje
nacela potpune ravnopravnosti muskaraca i zena. Svetozar Pribicevic, sef Samostalne demokratske stranke, izjavio je da u njegovoj
stranci pitanje davanja prava glasa zenama nije rascisceno. Dr Josip
Hohnjec govorio je u ime Slovenske ljudske stranke i naglasio da
je njegova stranka 1920. godine trazila da se u Zakon o opstinama
unese odredba za zensko pravo glasa, ali to nije ucinjeno. Dr Uros
Stajic je u ime Zemljoradnicke stranke izjavio da zene treba sire
obrazovati, pa im tek onda dati politicka prava. Stj epan Radic, vod
Hrvatske seljacke stranke, izjasnio s<e u principu za zensko pravo
glasa, ali za sistem postepenosti, s tim da opstine same resavaju da
Ji ce zene iz njihove opstine glasati iii nece. Dr Laza Markovic,
clan Radikalnog poslanickog kluba, izjavio je da ulazak zene u politicki zivot nije ad tako velike vaznosti; da je Ustavom predvideno
da 0 zenskom pravu glasa resi zakon, ali ipak da zene razmisle da
li ce se baviti politikom i kako; da su mlacti Clanovi. Radikalne
stranke za princip postepenosti, a da stariii daju otpor za politi&o
oslobodenje zene. Nedeljko Divac, predstavnik Socijalisticke stranke, i J asa Prodanovic, predstavnik Republikanske stranke, zalagali
su se za potpunu ravnopravnost Zena i muSkaraca_152 Na osnovu
izlaganja i stavova nredstavnika pojedinih politickih partija vidi
se da burzoazija nije imala nameru da zenama dil. pravo glasa i da
ih izjednaCi u politickim pravima s muskarcima. I pored takvih
stavova, feministkinje su radile na ostvarenju ideja zenskog pokreta i putem molbi i peticija nastavile borbu za pravo g!asa zena.
Politicko-pravna grupa Alijanse zenskih pokreta pratila je zakonodavni rad Narodne skupstine i u smislu ideja zenskog pokreta podnosila zalbe i predstavke merodavnim faktorima.
Drustva zenskog pokreta su radila na prosvecivanju seoskih
zena. Septembra 1924. godine otvoren je prvi tecaj za seoske domacice u Bosni u selu Cardaku kod Zavidovica. Zatim su otvarane
domacicke skole u kojima su se, pored pouka iz domacinstva i higijene, odrzavali analfabetski tecajevi. U prvom tromesecju 1926. u
Srbiji je zavrsen predvideni program rada u 30 domaCickih skola,
u kojima je u isto vreme zavr5ilo rad i 30 analfabetskih tecajeva.''"
Na inicijativu Drustva ,Zenski pokret", u Beogradu je 16. maja
1926. godine odrzan zbor zena, koji je bio posvecen socijalnim i
higijenskim prilikama u gradu. Dr Jelena Neskovic-Vucetic govorila
je o socijalno-zdravstvenoj politici u gradu, o principima moderne
ARP, fond KI, 1924/33; OpzanU3DBauu paihtU'K, 20, 23 . ..-~tapT 1924.
J{pyza-pc'l<.u cacTa'l-l.a?<: P.PYl.UTBa ,,LKeH.c'lCu n01<:peT", 1Kertcxu no'lCpeT,
1, 2, jauyap-<{Je6pyap 1926. 44.
151 Tpe6a .n.u xe-H.a da Y3.M.e y'ltewtia y no.n.uTU'Ii"KO.M ;)!CUBOTY, Eeuc'Ku
9, 10,
149
150
nonpeT, 1, 2, jauyap-rfte6pyap 1926, 52.
186
152
}Keucnu no1epeT, 1, 2, ja'fl.yap-cj)e6pyap 1926, 58; 5, .«.aj 1926, 177-182;
H.OBe.M6ap-Oet~e.M.6ap
15 3
1926, 427.
Eeucxu nonpeT, 8, 15. 01CT06ap 1924, 332; 4, anpu.n. 1926, 135; 8,
OXTo6ap 1926, 378.
187
�higijene, o losim i vlaznim stanovima' i zaraznim bolestima koje
haraju usled nehigijenskih uslova zivota. Ona je rekla da u Beogradu na 10 hiljada stanovnika 80 do 85 umire od tuberkuloze i podacima potvrdila da je Beograd izmedu nekoliko velikih gradova
u svetu i u zemlji prvi po smrtnosti od ove bolesti. Najvise obolelih
od tuberkuloze je bilo medu radnicima, jer su oni imali najslabije
stanove i najmanje prihode za izdrzavanje porodica. Milica Krstic,
arhitekta, govorila je o uredenju Beograda i osvrnula se posebno
na sporo podizanje stanova i nedostatak komunalnih objekata. Katarina Jovicic, profesor, govorila je o vaspitavanju omladine. Draga
Stefanovic, radnica, kriticki se osvrnula na uslove pod kojima zivi
veci deo stanovnika Beograda, zatim je govorila o polozaju zena
radnica, o nezbrinutosti radnicke dece, o budzetu Beogradske opstine, o stanovima koji ne zadovljavaju najosnovnije higijenske potrebe u kojima uglavnom stanuju radnici, o skupoCi zivotnih namirnica, o zaraznim bolestima i minimalnim izdacima za lecenje
sirotnje, o Cistoci u gradu, o problemu snabdevanja vodom i o ostalim zivotnim potrebama o kojima treba da se brine opstina. Predsednica Drustva ,Zenski pokret" Mileva Milojevic, govoreci o prljavstini u gradu, pozvala je zene da ucestvuju u njegovom uredivanju.
Na kraju je zbor zena doneo Rezoluciju u kojoj se konstatuje da su
higijenske prilike u Beogradu veoma lose, da je obolevanje i umiranje od hronicnih i akutnih zaraznih bolesti vece nego u drugim
gradovima Evrope. U Rezoluciji se zahteva da se svi krajevi grada
obezbede vodom i da se obezbedi cistoca grada. 154
U toku 1925. i 1926. godine osnovana su drustva zenskog pokreta u Zagrebu, Splitu, Ljubljani, Slavonskom Brodu, Varazdinu
i Sibeniku. Krajem oktobra 1926. na sastanku l?,Yih drustava zenskog
pokreta u Bosanskom Brodu raspravljalo se o radu pojedinih drustava i o reorganizaciji Alijanse zenskih pokreta. Izvrsena je izmena Pravila Alijanse zenskih pokreta u kojima je predvideno da
clano'>i Alijanse mogu biti samo drustva zenskog pokreta. Za predsednicu Izvrsnog odbora Alijanse izabrana je Alojzija Stebi, za
potpredsednicu - Karla Modic, za sekretara - Cirila Stebi i za
blagajnika - Milena Pehani. Sediste lzvrsnog odbora Alijanse je
premesteno u Ljubljanu. Na istom sastanku raspravljalo se o novom
zakonskom nacrtu o opstinama i zakljuceno je da se trazi aktivno
i pasivno pravo glasa za zene u opstinskim izborima.""
Od 26. maja do 6. juna 1926. u Parizu je odrzan Kongres Internacionalne alijanse za zensko pravo glasa. U Internacionalnu
alijansu hila su uclanjena feministicka drustva iz 40 raznih zemalja,
koja su poslala svoje predstavnike na ovaj medunarodni skup zena.
Nasu zemlju na ovom Kongresu predstavljale su Leposava Petkovic,
Milena A tanackovic, Milica Krstic, Mira Koconda, dr Masa Zivanovic, Amalija Prijatelj i Ema Pecalj. Posle svecanog otvaranja i ple154
Opaanu3oeauu paduu"K, 38, 20 . .M.aj 1926; JKenc?Cu no'KpeT, 5, .M.aj
1926, 155-177.
155
Ocnuaa1he ,lfpywTaa ,JKe1ic1eu n01cpeT" y Jby6Jbauu, }.l{eucKU no'KpeT,
1, 2, janyap-ifJe6pyap 1926, 63; OpzauU30Ba'l-be A.ttujance ;JfCencx:ux no1CpeTa,
Eenc1eu no1epex, 8, O'KTo6ap 1926, 360; lli T e 611 A JI o j 3 Vf j a. 0 paOy jyzoC.II.Oaeucx:ux if.le.M.uuucTKu'!t>a, 2Kenc'KU no1epeT, 9, 10, 15 . .Maj 1931, 2-5.
188
narne sednice Kongres je nastavio po komisijama. Prva komisija
je raspravljala o polozaju neudatih majki i njihove dece; druga 0 nacionalnosti udatih zena i 0 gradanskim pravima zena koje se
udaju za strane drzavljane; treca- o jednakom moralu za muskarce
i zene; cetvrta- 0 porodicnim dodacima zaposlenih i peta- 0 jednakim uslovima rada i jednakom nagradivanju za isti rad muskaraca i zena. Kongres je na kraju rada izabrao Upravu Internacionalne alijanse koja se sastojala od 21 clan. u nju su usle predstavnice feministkinja iz 17 zemalja, medu kojima i Milena Atanackovic
iz nase zemlje. 156 Sledece godine, u isto vreme, u Pragu je odrzana
Konferencija za izborno pravo zene, na kojoj se raspravljalo o politickim pravima zena i jacanju mira u svetu. 157
Veca aktivnost drustava zenskog pokreta osetila se za vreme
parlamentarnih izbora 1927. godine. Preko svoga lista ina pojedinim
skupovima Alijansa zenskih pokreta je naglasavala potrebu jednakog prava glasa za sve gradane i zahtevala je da se zenama omoguci
ravnopravno ucesce u izborima. Prilikom otvaranj a novoizabrane
Narodne skupstine drustva zenskog pokreta organizovala su manifestacione zborove za zensko pravo glasa 9. oktobra 1927. godine.
Na zboru u Ljubljani, pored velikog broja zena, bilo je i muskaraca.
Zbor je otvorila i govorila o potrebi ravnopravnosti zena i muskaraca predsednica Drustva ,Zenski pokret". Zatim su govorile pred-"
stavnice Saveza radnickih zena i devojaka i Hriscanskog zenskog
saveza. Na zboru je primljena jedinstvena rezolucija u kojoj se
trazi od Narodne skupstine da u Izborni zakon unese dopunu kojom
ce dati i zenama opste i jednako, aktivno i pasivno pravo glasa.
Savez radnickih zena i devoj aka i Drustvo ,Zenski pokret" iz Lju-"
blj ane organizovali su tada skupstine zena za pravo glasa i po man jim mestima Slovenije.
U bioskopu ,Metropol" u Zagrebu odrzana je veoma uspela
skupstina za zensko pravo glasa na kojoj je bilo i muskaraca. Skupstinu je otvorila predsednica Drustva ,Zenski pokret" Mira Koconda-Vodvarska i u duzem izlaganju objasnila znacaj ovog skupa."
Pored nje na skupstini su govorile jos tri zene i predstavnici Radi-·
kalne, Pucke i Socijalisticke stranke. Na kraju je usvojena jedinstvena Rezolucija u kojoj se trazi opste pravo glasa za zene. Istog
dana odrzani su zborovi za pravo glasa zena u Varazdinu, Sarajevu,
Bosanskom Brodu, Splitu, Kragujevcu, Belom Manastiru i Dubrovniku. Pored zena na zborovima je bilo i muskaraca. Jednoglasno je
trazeno pravo glasa za zene i prihvacena je Rezolucija kojom se·
to zahteva. 158
158 KoH-zpec Ji1nrepna:u,uona.n.ue aJZ.ujance, lKeuc~u noKpeT, 5, .uaj 1926,.
183; M 11 JI e H a AT aHa q K o B wB, J13aemraj o pady Konzpeca HnTep'Ua'4UOuaJt.ue a.11.ujance 3a J/Ce'H.cKo npaao z.n.aca, :iKe'Ucxu no?Cper, 6, jyu 1926. 192.
157 ,lJ; p J e JI ea a Xn a rreq-'B o p b eB u h, Yru~u c Kouzpeca MeQynapoOne aAujance, BoJba, Eeorpa,I{, Klb. III, 1, jy.n. 1927, 57-60.
158 JKenC'ICU nO?cpeT, 18, 15. 01CT06ap 1927, 1-2; IlOJtUTU'Ka, 6987, 10. O%T06ap !927, 10; Bpeue, 2085, 10. 01CT06ap 1927, 4; III T e G 1i:t A JI 0 j 3 H j a, o·
paiJy jywc.n.oaeucxux !j>e.AmnucT'KU1ba, }.Keucmt nmcpeT, 9, 10, 15 . .uaj 1931,
2-5; .'X{ena ·u ceer, 1, Beorpaj:J;, 15. janyap 1928, 6; Akcija za Zensko volilno·
pravico, Zenski list, gl·asilo Zveze delavsk:.ih Zen in deklet, LjubJ.jana, 9, 1.
oktobar 1927, 1, 10, 1. not,embar 1927, 1-2.
189;
�Polovinom decembra 1927. godine oddana je skupstina Drustva ,Zenski pokret" u Beogradu na kojoj je analiziran rad za pro~eklu godinu dana: U toku c':le .godine najistaknutije feministkinje
IZ ~eo(irada odlaz1le su u _POJe~ma mesta u Srbiji i drzaie predavanJa zenama o razmm pitan]Ima koja su ih interesovala. Pored
rada. na propagandi i iiirenju feministickih ideja, zenski pokret je
stud1rao sve zakonske projekte i nastojao kod merodavnih faktora
da se. popravi polozaj zene pre~. ~ako~ima. I ove godine, kao i prethodmh, orgamzovane su domaciCke skole u manjim mestima i selima, a u Zenskom klubu u Beogradu odrzavani su kursevi za sivenje i krojenje. 15 '
u. Skoplju je 16. decembra 1928. godine osnovano Drustvo
,,Zenski. pokret". Na o~nivack~j skupstini su .govorile Leposava
PetkoviC, predsedmca NZS, 1 M1lena Atanackovic .sekretar Drustva
,Zenski pokret" iz. Beograda. Istaknuto je da z~ne moraju traziti
pravo glasa 1 da ta] SVOJ zahtev smatraju kao sredstvo da bi ostvarile _svoje ~ezni~ i svoj~,P:a_va .. Na kraju je izabran Upravni odbor
Drustva ,Ze':'ski pokret , cl]a Je predsednica bila Draga Jovanovic.
Pored Skonlla, u Makedoniji su postojale organizacije zenskog pokreta u Bitolju i Resnu.'"'
. Drustva. zenskog pokreta u Liubljani i u Sarajevu sire su se
b~v1la ?snovmm P?~'::ebama z~na, ali je to bilo nedovoljno, jer i ona
msu .re~avala sp.ec.Iftcna ~~t~Pl~ zena radnica i seljanki, koje su bile
:' nmte~:m poloza~u .. F':_mimstkmje su neprekidno trazile pravo glasa
1 nobol]~ame poloza1a zena nred zakonom, ali je to ostalo na nivou
zahteva.I stalno se nonavlialo nreko rezolucija, molbi i peticija koie
su upnc1vane Narodnoj skupstini i ostalim merodavnim faktorima.
. !"o ugl~u na Malu Antantu, kod femini~inja iz nase zeml ie
po;av1la se Ide~ a. z~- stvara:'ie male feministicke antante koju bi
sacm!avala femi':IShcka drustva iz balkanskih i slovenskih zemalja.
Ov_~ IdeJa J~ reahzoyana na Kongresu Ali.ianse za pravo glasa zena,
ko]I ]e odrzan sredmom ma]a 1923. godme u Rimu. Mala zenska
antanta o~uhv.atala je,. pored zemalja Male Antante (Jugoslavija,
C.eJ:osl.ovacka 1 Rumum]a), Bugarsku, Grcku i Poljsku. Feministkm~~ 1~ ovih .. zemalja dogovorile su se da zajednicki rade na pob.o~Jsanw SOCI]alnog, ekonomskog i po!itickog polozaia zene i da U
Cil~u o.drtavanja opsteg mira rade na uklanjanju svih nesuglasica
koJe b1 se mogle stvarati izmedu ovih drzava.
Prva skupstina Male zenske antante odrbna je pocetkom nov~mb_;a 19~3. go~ine u Bukurestu, na kojoj su bile cetiri predstavmce zenski~ drustava IZ nase zemlje. Skupstini su prisustvovale i
delegac11e zen~ .'z. ~rugih zemalja, izuzev Bugarske. Raspravljalo
se o radu femmistickih pokreta u pojedinim zemljama i konstatova~o da su ze':'e postigle politicku slobodu u Poljskoj i CehoslovackoJ ..z:"tm~ se mtenzivno radilo na usaglasavaniu nacrta statuta i na
preCIZI.ranJU programa i plana rada. Prema Statutu. clanovi MZA
su b1h drustva osnivaci: Poljske, Cehoslovacke, n{,munije, Jugo159 EeucJcu noKper, 21, 30. 'H:.OBe...1t6ap 1927, 4; M. AT aHa n; K
C'ICynw.Tuua 2Keuc1<oz no<KpeTa, lKeua u caeT1 1 15. jauyap 1928 6
16(;)1{
190
'
e'H.cxu nox:pex, 1, 2, 15. jauyap 1929, 2; Ill T e 6 u A
0
B
11
fi
'
slavije i Grcke. Ostale zemlje Istocne Evrope mogle su takode biti
clanovi MZA ako prime njena pravila i program. Za vreme odrzavanja Skupstine u Bukurestu, organizovane su dve interesantne
javne sednice na kojima se govorilo o polozaju i rezultatima rada
zena u Rumuniji. Za predsednicu Male zenske antante izabrana je
Rumunka Kantakuzen, za potnredsednicu Poljakinja dr Tilicka, za
sekretara Rumunka Cerkez. 161
Druga konferencija Male zenske antante odrzana je u Beogradu
od 29. oktobra do 2. novembra 1924. godine. Na Konferenciji su
podneseni: izvestaj o radu biroa MZA; izvestaji svih Clanova o postignutim rezultatima; izvestaj o radu Konferencije Lige za mir
i slobodu u Vasingtonu i sastanka Internacionalnog saveza zena u
Londonu; izvestaj o polozaju nezakonite dece u zemljama MZA;
izvestaj o misljenju o feministickom pokretu u zemljama MZA i
izvestaj svake zemlje o pitanjima spoljne politike. Radi efikasniieg
obavljanja postavljenih zadataka odluceno je da se pri Maloj zenskoj antanti organizuju sekciie, i to: politicka, ekonomska, zakonodavna i sekciia za stampu. Na Konferenciji je donesena Rezolucija
u kojoj se zahteva i da se vodi aktivna propaganda u Jugoslaviji,
Grckoj i Rumuniji da bi zene dobile u najkracem roku svoja potpuna politicka prava; da se vodi borba u svim zemljama za izbacivanie iz gradanskih zakonika svih nejednakosti koje postoje u pogledu zene i za ostvarenje jednakih i stvarnih prava za sve zene;
da se posveti viSe paznje zastiti deteta, za sta u budzetu treba obezbediti viSe novca, i da se uzme uCeSCa u svim akciiama koje se
vade za mir u svetu. Na kraju je za predsednicu MZA izabrana
Leposava Petkovic, za sekretara Danica Zamboni-Vlajic i za blag~j
nika Milena Atanackovic, pa su time Biro i Predsednistvo M7.A
za narednu godinu dati nasoj zemlji. Za vreme Konferencije bila
je prireaena izlozba zenskih rukotvorina iz svih zemalja MZA i
umetniCka i literarna izloZ ba na.Sih Zena. 1 62
Treca konferencija Male zenske antante oddana je u Atini
ad 7. do 13. decembra 1925. godine. Clanovi delegacije iz nase zemlje
bile su: Leposava Petkovic, dr Ksenija Atanasijevic, dr Masa Zivanovic i Mira Koconda. Na dnevnom redu Konferencije bili su:
izvestaji pojedinih sekcija o radu u toku godine i o napredovanju
feministicke i pacifisticke ideje u odnosnim zemljama; Izvestai i
diskusija o pitanju Zakona o braku; razgledanje drustvenih i radnickih ustanova i izbeglickih naselja; izvestaj i diskusija o pitanju
cinovnika; izvestaj i diskusija 0 pitanju ekonomskih odnosa; izvestaj
i diskusija o pitanju manjina i biranju uprave.
Na Konferenciju nisu dosle predstavnice poljskih zena, ali su
poslale svoj izvestaj koji je procitan prisutnima. Zatim su podnele
161 M H JI e H a
AT aHa IJ; K o B 11 h, Ma.Jl.a cj)e..MuuucTU'll'l<:a anxa'H.Ta, .T!uza
3a .M;Up u c.w6o0e, Eencxu no'ICpex, 6. jy1t 1923, 264; M H JI e H a AT aHa u;K o B H h, Ma.na O/Ceuc'l-Ca auTa%Ta, JK.encxu no'ICpeT, 9, 10, nose~ot6ap u Oe~e...uOap
1923, 420; m T e 6 M A JI 0 j 3 J1 j a, 0 pady jyzoc.noae'UCKUX (j)e.MU'I-tUCT'1CU1-ba,
EencKu no'KpeT, 9, 10, 15 . .Maj 1931, 2-5·; M3aemxaj o paOy ~7npaanoz od6opct
EC.
n.,
t6
••
JI
o j 3 Jii j a, n.n.
9, 10,
Ee-ucx:u no%peT, 7, cenxe.M6ap 1924, 293.
2
J:Ke1-tcxu no'KpeT, 8, 15. o1exo6ap 1924, 331; 10, 15. 0e'l{,e.M.6ap 1924, 408;
uoaeM-6ap-Oet~e.A~6ap
1925, 337.
191
�izvestaje o radu delegatkinje feministickih organizacl]a iz ostalih
zemalja. Dr Ksenija Atanasijevic je govorila o radu feministkinja
u nasoj zemlji, a Mira Koconda o Zakonu o braku. Posle diskusije
o ovim pitanjima donesena je Rezolucija u kojoj se traze jednaka
prava i odgovornost roditelja za vaspitanje dece; da se rad zene
u kuci smatra kao profesija; da u slucaju smrti tutor deci bude onaj
roditelj koji ostane ziv i da se civilni brak uvede u zemljama gde
ne postoji. Poseban referat o cinovnicama procitala je predstavnica
zena iz Cehoslovacke. Dr Masa 2ivanovic je govorila o polozaju
zene cinovnice u Jugoslaviji, a 0 istom problemu su diskutovale
i delegatkinje iz drugih zemalja. I o ovom pitanju donesena je posebna Rezolucija kojom se traZilo da se zene postavljaju u sva
zvanja i sa istim platama kao i muskarci; da se daiu jednaki dodaci
za skupocu za oba pola i da se zene cinovnice sindi!mlno organizuju.
Predstavnica zena iz Rumunije procitala je izvestaj 0 ekonomskoj
situaciji u zemljama Male zenske antante. Diskutovalo se o polozaju
nacionalnih manjina, a zatim je o tome donesena Rezolucija. Na
kraju je Konferencija zena M2A donela generalnu Rezoluciju u kojoj se trazi pravo glasa za zene u onim zemljama gde ono jos nije
ostvareno. Zahtevano je ukidanje smrtne kazne i uvodenje u nastavu istorije civilizacije umesto ratne istorije. 163 Zahtevi koji su
izneseni u donetim rezolucijama utvrdeni su i programom rada Male
zenske antante.
/
Posle Konferencije za izborno pravo zene, koja je odrzana u
Pragu krajem maja i pocetkom juna 1927. godine, odrzana je Konfe~e~cija Male ~enske a':'tante, na kojoj se uopsteno rasnravljalo
o 1st1m problem1ma kao 1 na prethodnim konferencijama.'"'
Od 25. do 28. juna 1929. godine odrzam~< je u Varsavi Peta
konferencija Male zenske antante, kojoj je iz nase zemlje prisustvovala dr Masa 2ivanovic. Delegatkinje iz poiedinih zemalja su podnele referate o radu feministickih organizacija u svojoj zemlji a zatim ie procitan izvesta.i Centralnog biroa, koji je posledn{e dve
godine bio u Pol iskoj. Posebni referati- podneti su o matPrinstvu
i 0 formi cinovnickih zakona i 0 tim pitanjima su donesene rezoluciie. Na k~aju Konferencije i~. donesena posebna Rezolucija o miru
u Evrop1 1 1zabrano Predsedmstvo M2A za sledece dve godine.'••
Iz prikaza rada Konferencije Male zenske antante vidi se da
feministkinie ni na ovom nivou nisu postigle neke znacainije re~ultate. !st~ problemi su postavljani gotovo na svakoj konferenciji
1 ponavlJah su se isti zahtevi u pogledu politickih prava zena. Predstavnice feministkinia iz naSe zemlie bile su i na ovim kao i na
dru.rrim medunarodnim skupovima zena veoma aktivne ali su svi
ti niihovi zahtevi ostali neostvareni.
'
U Jugoslaviji je 1928. godine osnovana Liga zena za mir i
slobodu, kao sekcija Internacionalne Lige zena za mir i slobodu. Liga
je radila na sirenju pacifizma uopste i u njoj su feministkinje aktivno
ucestvovale.' 66
ZENSKA STRANKA
Pred donosenje Ustava 1921. godine postavilo se pitanje da li
je bolje da zene imaju svoju stranku, iii da pridu partijama koje
vee postoje, jer su neki ocekivali da ce one dobiti pravo glasa.
0 tome je sprovedena jedna anketa i objavljeno vise clanaka u
listu LKencKu no1<per iz kojih se vidi da postoji podeljeno misljenje
0 tome pitanju i da se pravu glasa zena ne daje neki znacaj.
Jedna grupa intelektualki nije se slagala sa metodima rada
zenskog pokreta i pocela se angazovati na osnivanju zenske stranke,
koja bi bila iskljucivo politicka organizacija s politickim programom.
Ona je formirala Osnivacki odbor,' 67 koji je pocetkom maja 1927.
godine osnovao novu feministicku organizaciju - 2ensku stranku.
Stranka je izdala svoj Proglas u kojem se navodi da postojece prilike zahtevaju brzi rad i odlucniji stav prema zenskom pitanju, da
se zene moraju sto pre osposobiti za politicki zivot i da one treba
da uzmu potpuno ucesce u organizaciji i zivotu drzave. U Proglasu
se konstatuje da ni jedna politicka stranka nije povela odlucnu
borbu za zensko pravo glasa i da je potrebno stvoriti jednu organizaciju u kojoj ce se zene vaspitavati i pripremati za politicki zivot.
Zatim se navodi da zenska drustva i udruzenja ne odgovaraju po
svom programu iii po svojoj organizaciji i taktici politickim zadacima koje vreme namece, ali ona posredno rade na ostvarenju feminizma i zato ce se truditi da kao Stranka pomazu njihov rad.' 6"
2enska stranka je donela svoj Program i Statut. U Programu
Stranke, izmedu ostalog, stoji: a) da ce se Zenska stranka boriti za
sprovodenje ideja feminizma, da kao feminizam smatraju kolektivno ucesce zenskih birackih masa u drzavnom zivotu; da ce Stranka
raditi na tome kako bi se od strane javnih vlasti preduzele sve
mere koje se ticu poboljsanja zdravstvenih, moralnih, ekonomskih
i kulturnih uslova zivota; b) Stranka ce raditi nq budenju svesti
kod zena i boriti se da se zenama pod istim uslovima kao i muskarcima priznaju sva biracka prava i da one ravnopravno ucestvuju
tos )Keucxu nox;per, 7, 1. anpuJl. 1928, 4.
t6a Ma
·u;o·
.
Jl.a :Hc:enc'k:a ~nTanTa, ~encx~ no?C_peT, 9, 10, noae.u6an-Oe'4e.M6ap
1925, ~59, ~ P K c e H 11 J a AT aHa c 11 J e B u h, V!3sew,Taj ca Tpe'he KO'Iu[Je~~~:e Ma.!l.e a:nTanTe J/Cena, Ee-ac?Cu noxpeT, 1, 2, jauyap-<jje6pyap 1926,
u Osniva.Okom odOOru Zenske -stranke bile su: dr Ana BnkiC, lekar,
doktor prava Angelina VidakoviC, dr Marija VuCetiC, lekar, profesor Maja
Zega, profesor Darinka Jovan-oviC, uCiteljica Darinka JevriC, nastavnica Li.nka
KrsmanoviC, nastavnica Dartinka LjubojeviC, uCiteljica A. Majzner, knjJZevnica Desan_k,a MaksimoviC, dr Kaja MarkoviC, lek:ar dr SlaVIka MihajloviC.
lekar, ~student prava Olivera PaCiC, nastavnica Nadeida PetroviC, dr RadmHa
Franovi6-FirniC, i dr Julijana SahoviC, lekar. - IloJ!,uTuxa, 6835, 8. .M.aj 1927,
~ : ,n; P Je :r: e H a X Jia n en;-'B o p l:) esn h, n.d.
6
,I( p Mama 2K H BaH o B Hli, Kourjjepen4uja MaJZe J/CeUcK:e auTanTe, lKeucKu noxpeT, 13-16, 15. aazyCT 1929, 2-3.
6; Bpe.ue, 1932, 8 . .M.aj 1927, 7.
tos lloAuTuxa, 6835, 8 . .uaj 1927, 6; Bpe.M.e, 1932, 8 . .Maj; 1935, 11. Jtaj
1927, 4; JKencxu noxper, 9, 1. jyu 1927, 4; CaJr£oynpaaa, opraH Hapo,n,He pa,n,MKanHe cTpaHKe, 110, 18. Jtaj 1927, 2.
6
192
101
193
�u drzavnom i politickom zivotu; c) Strafika ce se boriti za sprovodenje profesionalne jednakosti za sve zene, za ostvarivanje ravnopravnosti u ddavnoj sluzbi, za iste prinadleznosti cinovnika oba
pola i ravnopravan tretman zena pri!ikom prijema u ddavnu sluzbu; d) Stranka ce se za!agati da se lica muskog i zenskog pola potpuna izjednace u nas!ednom pravu, zatim za reformu bracnog prava
i za sva prava i sve potrebe koje se ticu dece; e) Stranke ce se
boriti za uvodenje skola i ustanova potrebnih za prosvecivanje seljackog i radnickog stanovnis~v~, z~ spr_ovodenje obav~zne osn?_vne
nastave za zensku decu, za zashtu zene 1 maJke, naroc1to u higiJenskom i ekonomskom pogledu.
U Cl. 2. Statuta Zenske stranke kaze se da je cilj organizaciJe
ostvarivanje feministickih nacela izlozenih u Programu stranke i
da ce se Stranka boriti protiv iskoriscavanja zens]<ih organizacija
od strane rna koje druge po!iticke partije. Predvideno je da na
ostvarenju toga programa Stranka moze saradivati sa drugim politickim partijama. U Statutu je dalje preciziran nacin prijema u
Stranku, odnos prema drugim politickim partijama i strankama i
organizacijama Zenske stranke. Organi Zenske stranke bili su:
Glavni izvrsni odbor, oblasni, mesni izvrsni odbori, pomocni organi
i poverenice, a biracki organi Zemaljska skupstina i oblasne i mesne skupstine. Kad se u Stranku upise 200 clanica osnivaju se mesni
izvrSni odbori. 169
·
Iz Programa i Statuta Zenske stranke vidi se da to nije neko
kvalitativno nova zenska organizacija koja bi se energicnije borila
za ostvarenje ravnopravnosti zene. Stranka postavlja iste zadatke
kao i Drustvo ,Zenski pokret", jedino sto se smatra politickom
organizacijom, dok je Drustvo ,Zenski pokret" ,&astupa!o ,politicku
neutralnost". Iako se u proglasu Zenske stranke kriticki osvrce na
metod rada postojecih gradanskili zenskih organizacija, iz Programa
i Statuta se ne vidi na koji ce se nacin Stranka izboriti za zensko
pravo glasa i kako ce prisiliti bur2:oaziju da izmeni svoj stav prema
Zenama.
Alijansa zenskili pokreta se nije slozila sa stvaranjem nove
feministicke zenske organizacije, jer se cepaju snage zenskog pokreta. Ona je trebala da se Program Zenske stranke u osnovi ne
raz!ikuje od Programa ,Zenskog pokreta" i javno se ogradila od
nove feministicke organizacije, kritikujuci neke clanove Upravnog
odbora Drustva ,Zenski pokret" koji su hili pokretaci stvaranja
Zenske stranke.'7°
U jesen 1927. godine pocele su se odrzavati skupstine Zenske
stranke i formirati njene organizacije u Srbiji. Osnivacka skupstina
Zenske stranke u Beogradu odrzana je 3. oktobra 1927. godine. Na
skupstini je bilo oko 300 zena, a pored njih bile je i muskaraca.
Skupstina je hila posvecena pravu glasa zena i na njoj su istupile
Program i Statut Zenske stranke, Beograd, 1928.
Potpredsednica DruStva ,Zenski pokret" ·dr K'senii.a Atana1sijeviC dala
je .iziavu za ,Staropu u ·kojoj se ograduje od no-ve feministiCke organi·zacije .2.enske stranke. n.agJ.aSavajuCi da se ideje ·i Program Zeon:ske strn.nke nalaze
u Programu Dru.Stva ,2:ens:ki pokret". (11oJtUTU'Ka, 6837, 10 . .ua.j 1927, 6; BpeJte,
169
17 0
1935, 10 . .Maj; 1936, 12 . .Ataj 1927, 4; Ee'H.CKu
194
noxpeT~
8, 15. Maj 1927, 4.)
cetiri govornice, od kojih je jedna krojacka radnica. One su govorile
o neravnopravnom polozaju zene koji priznaju i postojeci zakoni,
o potrebi osnivanja :Zenske stranke, o feminizmu u svetu i pravu
glasa koje su zene dobile u pojedinim zemljama, o zakonodavstvu
u nasoj zemlji i o potrebi reforlni osnovnili zakona u cemu treba
da se angazuje Zenska stranka, o teskom polozaju zena koje zaraduju za svoju egzistenciju i odrzavaju porodicu i kucu, o zatsiti
omladine, majki i dece. Dr Jelica Neskovii:-Vucetic je obrazlozila
glavne tacke Programa Zenske stranke, naglasavajuci da je to politicka organizacija koja se bori za politicke ideje. Na kraju je
potvrden Glavni izvrsni odbor u koji su usli Clanovi Osnivackog
odbora :Zenske stranke i izvrsen upis prisutnih zena u Stranku. 171
Mesni izvrsni odbor Zenske stranke organizovao je 9. oktobra
Konferenciju u Srbobranu na kojoj se takode govorilo o zenskom
pravu <!lasa i o potrebi ucesca zena u politickom zivotu. Obrazloze':'i
su Program Zenske stranke i njeni neposredni zadaci. 172 Zatim Je
u Pazarevcu 16. oktobra 1927. godine na Konferenciji Zenske
stranke govorilo pet zena, od kojih su tri lekarke. Izabran je Mesni
izvrsni odbor od pet Clanova i pristupilo se- upisu zena u Stranku.l13
Feministkinje su se u to vreme narocito zalagale za zensko
pravo glasa. Akcioni odbor Zenske stranke uputio je predstavku
svim narodnim poslanicima i Narodnoj skupstini u kojoj se poziva
na cl. 70. Ustava i trazi pravo glasa za zene. Na zboru Zenske stranke
u Obrenovcu doneta je Rezolucija na osnovu koje se takode Akcioni
odbor Zenske stranke obraca Narodnoj skupstini sa molbom da se
zenama daju puna politicka prava kao i muskarcima.' 74
U Leskovcu je 20. maja 1928. godine :Zenska stranka odrzala
Konferenciju na kojoj je bile i muskaraca. Govorilo se o polozaju
zene u drustvu i zahtevalo pravo glasa za zene.' 75 Pocetkom novembra iste godine Mesni izvrsni odbor Zenske stranke u Krusevcu
organizovao je svoj drugi zbor koji je bio dobra posecen. Govorile
su tri predstavnice Zs o polozaju zene i o organizovanju Zenske
stranke. U isto vreme odrzan je prvi zbor Zenske stranke u Smederevskoj Palanci na kojem su bile tri predstavnice Glavnog izvrsnog odbora ZS iz Beograda. Pored zena, zboru je prisustvovalo
i vise muskaraca intelektualaca. I na ovom, kao i na drugim zborovima, govrilo se 0 polozaju zene, 0 potrebi organizovanja i ucestvovanja zena u javnom zivotu. Na kraju zbora izabrano je Mesne
poverenistvo Zenske stranke i izvrsen je upis clanova u Stranku.176
U Sidu je 8. novembra 1928. godine oddan zbor Zenske stranke
na kojem su govorile predstavnice Glavnog izvrsnog odbora Zenske
stranke iz Beograda. I na ovom zboru izabrano je Poverenistvo
Zenske stranke i izvrsen upis zena u Stranku. Posle tri dana organizovan je zbor Zenske stranke u Sremskoj Mitrovici na kojem su
111 IToJtUTU'I·W, 6980, 3. oKT06ap 1927, 4: Pe'l£, 1054, 4. O'KT06ap 1927, 5;
Bpe.M.e. 2078. 3. o;cTo6ap 1927, 5.
112 BpeM.e, 2087, 12. O'l<To6ap 1927, 2.
t73 Bpe.t.te, 2093, 18. ox:To6ap 1927, 2.
t74 Pe'lf., 1076, 29. ox:To6ap 1927, 2; Bpe.M.e, 2104, 29. ox:To6ap 1927, 4.
t75 IIoJtUTU1Ca, 7206, 23. M.aj 1928, 3.
t76 Bpe.M.e, 2470, 7. noae.u6ap, 2472, 9. nose..u;6ap 1928.
195
�takode govorile delegatkinje Glavnog 'izvrsnog odbora 2enske
stranke iz Beograda, a zatim se razvila diskusija o vaznijim pitanjima.m Krajem novembra iste godine odrzan je zbor 2enske
stranke u Kragujevackoj Raci na kojem su hila zastupljena i okolna
sela. Zboru su prisustvovale delegatkinje Oblasnog odbora 2enske
stranke iz Kragujevca i dr Je!ica Neskovic-Vucetic, delegat Glavnog
izvrsnog odbora 28 iz Beograda. Na ovom zboru se videlo da je
2enska stranka pocela okupljati i zene sa sela i vrsiti uticaj na
njih. Istog meseca oddan je zbor 2enske stranke i u Beogradu.178
Glavni izvrsni odbor 2enske stranke pokazao je narocitu aktivnost na osnivanju organizacija 28 novembra 1928. godine. U vise
mesta u 8rbiji odrzani su zborovi zena na kojima je u ime Glavnog
izvrsnog odbora 2enske stranke govorila dr Jelica_ N eskovic-Vucetic. _Tek sto se 2enska stranka pocela organizovati,. i to u 8rbiji,
doslo je do zavodenja diktature, januara 1929. godine, i rad na
njenom organizovanju bio je prekinut.
Delovanje 2enske stranke trajalo je veoma kratko, taka da
ona nije mogla ni ostvariti neki veCi uticaj medu zenama. 8tranka
je okupljala pre svega intelektua]ke koje su se na neki nacin isticale
na tim zborovima, ali se obracala i zenama drugih profesija i zanimanja. Zahtevi 2enske stranke i metodi njenog rada hili su isti kao
i Drustva .,Zenski pokret". I ona se putem predstavki, peticija i
slanjem delegacija obracala Narodnoj skupstini i trazila pravo glasa
za zene. Predstavnice 2enske stranke su se zalagale za ocuvanje
postojeceg rezima i u okviru njega traZile su politicku ravnopravnost. Kroz Zensku stranku je dolazila vise do izrazaj a afirmacija
pojedinih intelektualki koje su bile osnivaci ove zenske organizacije.
2enska stranka nije imala perspektive ni u kapitalistickom sistemu,
bez obzira na rezim diktature u nasoj zemlji, jerje izdvajanje zena
u neku posebnu politicku partiju bilo prezivelo i besmisleno. I da
je bilo burzoaske demokratije, u kojoj bi zene dobile pravo glasa,
one se ne bi organizovale u posebnu politicku partiju, vee bi po
klasnoj pripadnosti bile u postojecim _politickim partijama i
strankama.
8tvaranjem mnogobrojnih zenskih drustava, udruzenja i organizacija, gradanski zenski pokret bio je mnogo usitnjen i nejedinstven i kao takav nije se mogao izboriti za osnovna prava zena u
postojecem drustvenom poretku. Metodi rada i zahtevi tih or<;anizacija hili su uvek isti i one nisu ni bile dovoljno energicne i odlucne
u svom radu. Kroz ove organizacije dolazile su do izrazaja pojedine
burzu.ike i intelektualke, koje su cesto, radi svoje licne afirmacije,
stvarale zenska drustva i udruzenja.
177
196
Bpevv,e, 2473, 10. uoae.MDap; 2476, 13. uoseJ£6ap 1928, 4.
11a
Bpe.M.e, 2479, 16. uose.M.6ap; 2488, 25. noaeMOap 1927, 7.
II deo
ZENE U RADNICKOM POKRETU
I ZENSKIM ORGANIZACIJAMA
OD SESTOJANUARSKE DIKTATURE
DO OKUPACJJE JUGOSLAVIJE
(1929-1941)
�I glava
AKTIVNOST ZENA U REDOVIMA RADNICKE KLASE
1. Uslovi za rad sa zenama i Uputstva CK KPJ
Pocetkom 1929. godine u Jugoslaviji je uveden sistem otvorene diktature i terora, koji je bitno izmenio drustveno-politicki
zivot u zemlji. Kralj Aleksandar je 6. januara izvrsio drzavni udar,
ukinuo Virlovdanski ustav iz 1921. godine, raspustio Narodnu skupstinu i zabranio politicke partije. Rezim sestojanuarske diktature
okomio se svim sredstvima na klasni radnicki pokret, a posebno
na clanove ilegalne Komunisticke partije Jugoslavije, koje policija
progoni jos jace nego ranije, hapsi, zlostavlja i ubija u zatvorima i
van zatvora. Mnogi komunisti su tada osudeni na dugogodisnju
robiju.
Pojava svetske ekonomske krize i njen odraz u Jugoslaviji
naglo pogorsava ionako losu ekonomsku si tuaciju u zemlji. Polozaj
radnicke klsae postao je jos tezi, a njen sukob s vladajucom klasom
se produbio i zaostrio.
Klasni radnicki pokret nastavlja borbu i pruza otpor diktaturi,
a u narodu je zavladalo opste nezadovoljstvo, pa je kralj, zbog
krize diktature, bio primoran da 3. septembra 1931. godine proglasi
Ustav Kraljevine Jugoslavije. I pored uvodenja dvodomnog narodnog predstavnistva (Senat i Narodna skupstina), kralj je zadrzao
svu vlast a rezim se i dalje oslanjao na policijsko nasilje.
U tim izuzetno teskim uslovima, kada je Partija prezivljavala
najzesce udarce koji su je kadrovski i organizaciono oslabili, i rad
sa zenama bio je gotovo onemogucen. Delatnost se svela na davanje
uputstava i pisanje direktivnih pisama iz inostranstva. Tako su u
toku 1929. godine, u vise dokumenata, razradeni i konkretno postavljeni zadaci organizovanog rada sa zenama, koji se u uslovima
sestojanuarske diktature nisu mogli realizovati.
Osnovan je Centralni sekretarijat zena Komunisticke partije
Jugoslavije, koji je za period januar-jun 1929. godine doneo sledcci plan rada:
I. Partijski aparat za rad medu zenama
1. Povezati se sa MSZ (Medunarodni sekretarijat zena.
2. Traziti od PS (pokrajinski sekretarijat) Partije, da se
organizuju pokrajinske zenske komisije.
197
�3. U roku od 14 dana izraditi !poslati PZK (pokrajinska
zenska komisija) instrukcije za organizaciju i naCin rada medu
IV. Agitaciono-propagandni rad
Zenama.
1. 0 svim aktuelnim pitanjima, bilo to ,cisto zenskog
karaktera" iii opstepolitickog, izraditi svojevremeno kako teze
za referate taka i clanke za nasu stampu.
2. Izraditi pravovremeno teze za referate povodom:
a) Internacionalnog zenskog dana (u vezi s tim, naglasiti znacaj 10 godisnjice postojanja KI za medunarodni zenski proleterski pokret), b) Dana MOPR (medunarodna organizacija
pomoci revolucionarima - Crvena pomoc) i godisnjice Part.
Kom., c) 10-godisnjice stupanja nase Partije u III internacionalu, d) 1. maja.
3. Zajedno sa nadleznim partijskim forumom izdati leta!<
o godisnjici streljanja zeleznicara u Zaloskoj cesti u Lju.bljani.
4. Zavesti u partijskoj stampi zensku rubriku.
5. Stampati u ovoj rubrici clanke o aktuelnim pitanjima
i Clanke instruktivnog karaktera u vezi sa programom rada
za kruzoke.
6. Napisati cirkularno pismo u svrhu organizovanja kruzoka korespondentkinja.
7. Uputiti cirkular PZK o prikupljanju podataka o uposlenju zenske radne snage.
8. Na osnovu tih podataka izdati brosuru o polozaju radnica u SHS. A ako bi se to pokazalo nemogucim, napisati u
partijskoj stampi seriju clanaka.
9. Odrediti jednog clana CZS (centralni zenski sekretarijat) u Agitprop komisiju pri Centralnom komitetu Partije.
10. U sporazumu se agitpropom pri CK Partije i:<dati
popularne brosurice 0 zenskom pitanju.
11. Istovremeno s povezivanjem s MSZ zatraziti literaturn 0 zenskim pitanjima.
12. Nabaviti zenske listove i casopise koji izlaze u zemlji,
a takode i strane. 1
4. U najkracem roku sazvati plenum CSZ (Centralni sekretarijat zena).
5. Osim clanica CS2, na plenum pozvati predstavnice
vaznijih industrijskih centara i predstavnika SKOJ-a (Savez
komunisticke omladine Jugoslavije).
6. Predstavnika SKOJ-a pozivati na sve vaznije sednice CSZ.
II. Organizacioni rad
1. N aloziti PZK da: u roku od mesec dana organizuju
po preduzecima, uz saradnju omladinskih i partijskih celija
kruzoke radnica, koji bi posluzili kao temelj organizaciji delegatskih zborova.
2. U roku od dve nedelje izraditi program predavanja
za zenske organizacije i krliZoke radnica.
3. Naknadno izraditi instrukcije za delegatske zborove.
4. Predloziti PZK da odrede dane svojih prvih delegatskih
zborova.
III. Vanpartijske masovne organizacije
a) Sindikalni rad.
1. Odrediti jednog clana CSZ za predstavnika u CSK
(Centralna sindikalna komisija).
2. U procesu rada, u vezi sa odlukama CSK, izraditi konkretna uputstva za rad na sindikalnoj liniji.
b) Rad na selu.
1. Preko CSeljK (Centralne seljacke komisije) doci u vezu
s partijskom organizacijom na selu.
2. Ispitati mogucnost za odrzavanje konferencije seljanki,
koje bi se kasnije pretvorile u delegatske zborove.
c) Neprijateljske organizacije.
1. Staviti u duznost P2K da ispitaju socijalnu i organizacionu strukturu raznih zenskih organizacija i drustava koja
rade u njihovim pokrajinama.
2. Ispitati mogucnost za osnivanje posebne legalne zenske
orga~zacije i izdavanje legalnog zenskog lista.
198
Posle Cetvrtog kongresa KPJ formirana je Komisija za rad
medu zenama pri CK KPJ, Ciji je rukovodilac bila Pop-Malina
Ivanova-Ruza. Pocetkom februara 1929. godine oddana je sednica
Sekretarijata CK KPJ na kojoj se raspravljalo o planu rada ove
komisije. U ime komisije sednici Sekretarijata prisu.stvovala je
Malina Pop-Ivanova (Ruza). Ona je procitala plan rada komisije
koji je prihvacen sa izvesnim dopunama. Usvojene su i teze za
proslavu Medunarodnog dana zena i odobrena materijalna sredstva
za njihovo stampanje. Odluceno je da se otpocnu odmah pripreme
za proslavu 1. maja, kako bi i one uzele punog ucesca u toj proslavi.2 Centralni sekretarijat zena KPJ nije izabran u ovo vreme
1 Isti pl.an se pojavljuje '.i lka·o plan r.a.da Komi•Siije za rad medu Zenama
pl'i CK KP.T. - ARP, fond KI, 1929/6, 9.
2 ARP, fond KI, 1929/9 ,i f;ond Jug.osloveni u SSSR-u, P/15. Ma1ina-Ruz.a Pop-Ivanova (od septembra 1929. Galilcina Elena-Nillmlovna) - rodena
7. aprila 1902. u KoCanima u Makedoniji; gimnaziju zavrihla 1920. u Sof.ij-i i tu
posta1a Clan Saveza lkomunristiJCke omladine 1918. g.odine; stuclira1a -na Beo-
199
�'·' "
niti su za to postojali uslovi, premda se 'on pominje u nekim dokumentima. Navedeni plan rada Centralnog sekretarijata zena je na
, sednici Sekretarijata CK KPJ primljen kao nlan rada Komisije za
rad medu zenama iz cega se vidi da nisu postojali Centralni sekretarijat zena i zenska komisija s. posebnim programima i planovima
rada, vee da je to u stvari bilo jedno odeljenje pri CK KPJ koje se,
prema potrebi, razlicito pojavljivalo.
Centralni sekretarijat zena KPJ izdao je Teze i Proglas povodom proslave Medunarodnog dana zena 1929. godine. U Tezama
se govori o pocecima proslave 8. marta, o polozaju zene u svetu
i u nasoj zemlji i predvidaju zadaci u pogledu sistematskog i organizovanog rada medu zenama. Naglasava se potreba za objasnjavanjem teskog polozaja radnicke klase posle uvodenja sestojanuarske
diktature i odreduju parole koje treba da se istaknv za vreme proslave Dana zena. Povodom proslave 8. marta u listu Pro!eter objavljen je clanak u kojem se navode uzroci eksploatacije zenske radne
snage, zatim se govori o nerazvijenoj klasnoj svesti sirokih zenskih
radnih masa i o ulozi zene u buducem ratu. Konstatuje se da je
Partija za proteklih osam godina obracala vrlo malo paznje radu
medu zenama, da ima pokrajinskih partijskih organizacija u kojima
nema ni jedne organizovane zene, te da je, ukoliko se u nekim
mesnim organizacijama i radilo, taj rad je bio neplanski, nesistematski i koncentrisan uglavnom na dva do tri veca grada, dok su
industrijski centri i sela bili potpuno zaboravljeni. N a kraju Clanka
ukazuje se na potrebu istrajnog i sistematskog rada kako bi se
zene privukle u organizacije revolucionarnog radnickog pokreta;
da 8. mart treba da bude potpuno i svestrano iskoriscen za agitacioni
i organizacioni rad medu zenama, da treba d!kPude dan kada ce
Partija otpoceti sa organizovanjem zenskih kruzoka, gde ce se vaspitavati buduci clanovi KPJ; da treba objasniti radnicama i seljankama kako se samo putem organizovane revolucionarne borbe moze
srusiti kapitalisticka klasa i izjednaciti pravo zene i muskarca na
radu, u porodici i drustvu. 3
gradsk:om !Uifliverzitetu 1920. i 1921 . .goQdine: krajem 1920. ru Beogrn.rdu primljena
u KPJ; •od 1921. do 1924. •rad:ila u Skioplju; bila •sekretar rpartijrSlke Ce1ije, Clan
GraldSikog komiteta KPJ ru Skoplju, ,01a:n G11adske uprave sindikata trgovaOk:ih
1:1adnika, a z.atim •sekretar Gradskog veCa ·siDd.irkata ru Skqplju; u jesen 1924,
po O'dluci CK KPJ, :otiS.la u Moskvu .na Sverd:loV!Sikd {tkiomun1..sti,iJlci) unlver:zHet,
koH je zavnfula 1928. godime; i'ste godJiJne, u prole&e, sa gruprun iParti,iskih
funkcionera doSla u zemljru rna 1partij!ski rad radi .spr:ovod-enja. Otvorenog p;isma
l:llvrSnog ikomiteta KI Cl,anovi·ma KPJ. Za v.reme prilprema Cetvrtog OOongresa
KPJ hila instrukto:r OrganizaoionOig bi.roa CK KPJ, a posle KO'I:1gres·a .ruko\'iOdila,c Komis,ije .za rra,d medu Zenaana pri CK KPJ. Po odluci CK KPJ, u
jesen 1929, ooti-SLa u Mos.kVlU za rpredava-Oa na Komun.J..stiClmm uni"Verzitetu
nacionaJnih manjina Zapa<da (KUNMZ), gde je ostala do decembr:a 1932; tada
je ipreSla na organizaci·oni 1:1ad i r:adoila !k:!ao in:strUrktor Ol'lganie:acionog odel.jenja
Ba'll'l1'"'~s'kog .re}on.sakog rkomiteta SKP.(b) u Moskvi do -aktobra 1933, godine, a od
tada rpa do 1935. r:ad:ila ·U PorHtir~om odeljenju maSinrs'ko-trarktorrske stanice
Omskog .rej.ona; od 1935. ;do 1937. predavala ,i,stociju u jednom ·.seJ.u, a od 1937.
do 1939, zajedmo •sa muZem, bi1a .mtv.orena, ra oo.tim O!Sloibod-ena; -od 1939. do
1953. ·radi'la ®ao onastaV'l1Jilk: -· rpr-edavarl:a iSft:OJ:'iju u .gradu Tjumen u SSSR-u,
gde j,e d kasnije ostaJ·a.
3 ARP, :Land KI. 1929/14, 17, 20; 8. mart i naSi zadaci, Proleter, god. I,
1, mart 1929, 12.
200
U toku ove godine izdato je naJvrse uputstava i dire}<tiva za
rad medu zenama. Maja 1929. godine Agitprop Centralnog komiteta
KPJ dao je Uputstva o radu u masama i proradi materijala Cetvrtog
kongresa KPJ. U njima, pored ostalog, stoji da Rezolucija Cetvrtog
kongresa KPJ o zenskom pitanju treba da bude temeljito proradena
zajedno s materijalima Komisije za rad medu zenama CK KPJ i da
agitpropi posvete narocitu paznju radu medu zenama, pronalazeci
nove odluke i metode rada kojima ce se zainteresovati radnice i
seljanke.4
Organizacioni biro Komunisticke internacionale zakljucio je
da sve partije treba da organizuju delegatske zborove. Politbiro
CK KPJ prihvatio je taj sistem kao najpodesniji oblik rada Partije
medu zenama i data su posebna uputstva za organizovanje zenskih
kruzoka. U Uputstvima se kaze da je u tom cilju potrebno obaviti
neke pripremne radove, od kojih je prvo i najva7.nije organizovanje
zenskih kruzoka u preduzecima gde su uposlene radnice. N aglasava
se da se ti kruzoci ne smeju zameniti simpatizerskim grupama
Partije; da oni imaju zadatak da podizu politicki nivo radnice; da
preko njih treba popularisati vaznost delegatskih zborova; da zenski
kruzok treba da se sastoji od 2 do 4 iii vise radnica koje se redovno
sastaju i s kojima Partija sistematski radi. Zatim se napominje da
zene radnika, kucne radnice i namestenice .treba da se ukljuce u rad
kruzoka u preduzecu; da ti kruzoci ne predstavljaju nikakve specijalne zenske organizacije, vee samo metod i oblik za rad medu
zenama, koji se, prema iskustvu pojedinih partija, pokazao kao
najpodesniji. U Uputstvima se skrece paznja na potrebu sistematskog rada s radnicama u preduzecu, upoznajuci ih sa svakodnevnim
problema koji se javljaju u preduzecu i akcijama koje vodi radnicka klasa. 5
U to vreme Balkanski zemaljski sekretarijat Izvrsnog komiteta Komunisticke internacionale dao je Uputstvo o organizacionim
zadacima KPJ u kojem se konstatuje da je rad medu zenama u KPJ
bio zanemaren; stoga se naglasava da je neophodno u najkracem
vremenu stvoriti u svim partijskim komitetima odeljenja za rad
medu zenama; da u preduzetnim partijskim celijama, gde radi veliki
broj zena, treba da budu zaduzeni specijalni drugovi za rad sa
zenama; da Partija mora postaviti sebi u zadatak organizovanje
zenskih delegatskih zborova i osnivanje kruzoka zena radnica koji
ce postepeno prosirivati sferu svoga uticaja; da u strajkacke odbore
u preduzecu, kao i za radnicke poverenike treba birati radnice i da
treba obratiti posebnu paznju na radnice koje su vezane za selo,
uvlaciti ih u kruzoke i odbore radnica u preduzecu i pripremati
za rad na selu. 6
Politbiro CK KPJ i Centralni sekretarijat zena KPJ dali su
posebna Uputstva za izgradnju partijskog aparata za rad medu zenama, koji treba da se organizuje na sledeCi nacin:
' Isto, 1929/28.
s Isto, 1929/36.
' Lsto, 1929/15-a.
201
�1. a) kod nokrajinskih sekretarijata KPJ (prema pismu
CSZ - Centralnog sekretarijata zena) mora se postaviti komisija ad 3 do najvise 5 Clanova, ad kojih jedan treba da bude
clan Pokrajinskog sekretarijata;
b) kod OK (okruzni komitet) i MK (mesni komitet) KPJ
isto taka komisije ad 3 do naJvise 5 Clanova, ad kojih jedan
treba da bude Clan OK, odnosno MK;
c) kod RK (rejonski komitet), prema velicini rejona komisija ad najvise 3 clana, ad kojih je jedan Clan RK iii ~rga
nizator za rad medu zenama (zenorg) koji treba da bude clan
rejonske uprave;
d) u celijama organizator za rad medu zenama (zenorg).
II. Organizator za rad medu zenama u celijama, koji radi
u preduzecima, gde je uposlen veliki broj radnica, treba da
bude u vezi sa omladinskom celijom doticnog preduzeca.
III. Da bi se izbeglo eventualno suprotnim instrukcijama,
treba provesti usku koordinaciju rada. U tu svrhu nuzno je
da se rad medu zenama usko poveze s organizacionim radom,
agitprop radom, sindikalnim radom i dr. na taj nacin sto bi se
pojedini clanovi ZK (zenske komisije) ukljucili u rad drugih
komisija.
IV. Zenske komisije su organi odnosnih partijskih foruma. Zenske komisije visih partijskih foruma daju institucije
nizim i kontroliSu rad zenskih komisija i organizatora za rad
medu zenama nizih partijskih foruma, ali opste vodstvo lezJ
u rukama nadlezne partijske instance.
V. Zenske komisije moraju diskutovati, pripremati i da·vati materijal i predloge na sva pitanjq,.koja se odnose na
oblik i metode rada medu zenama. Pri vodenju kampanje one
moraju pronalaziti parole koje ce sluziti kao spona izmedu
~psti~ politickih i_ ekonomskih parola i takozvanih specijalno
zenskih mteresa. Zenske komisije se ne smeju ogranicavati na
uputstva visih instanca, nego moraju same postavljati pred
partijsko vodstvo pitanja i nrobleme; traziti da partijski forumi
saslusaju izvestaje, resavaju o predlozima i daju direktive za
buduci rad.
VI. Organizatori za rad medu zenama moraju se brinuti
o stalnom agitacionom, organizacionom i propagandnom r81du
m~?u zenama u preduzecima - u okviru rada sto ga Partija
vrs1 van preduzeca medu zenama radnika, kucnim radnicama
i seljankama. Oni moraju nastojati da u tom radu sudeluje
celokupna celija, a ne samo oni koji su zaduzeni i zene clano\i
Partije. Na temelju iskustava stecenih u toku rada, organizator
za rad medu zenama mora davati inicijativu za usavriiavanje
rada medu sirokim masama zena.
VII. U organizacijama gde nema zena u prvo vreme sav
rad treba da obavljaju muskarci Clanovi Partije.'
I ukoliko se radilo sa zenama u preduzecima i borilo za resavanje svakodnevnih problema, o tom se vrlo malo pisalo. Cen7
202
ARP,
f~nd
KI, 1929/35.
tralni sekretarijat zena unutio je pismo pokrajinskim zenskim komisijama u kojem se govori 0 potrebi pisanja u stampi 0 nadnicama
radnica, 0 razlici izmedu muskih i zenskih nadnica, 0 promenama
u odnosima u preduzecu, o radnom vremenu, o otpustanju radnika
i radnica s posla, 0 zastiti na radu, 0 mogucnostima nesrecnih slucajeva, 0 sanitarnim uredajima, 0 postupanju sa zenama koje su
u drugom stanju i kakve su mogucnosti majki za dojenje dece, o zivotu i zdravlju radnicke dece, o stambenim pitanjima, o duznostima
u porodici, o tome koiiko sindikati vade racuna o zahtevima radnica
i drugim problemima koji su od zivotnog interesa za polozaj zene
radnice. Uporedo sa drugim radom u pismu se zahteva skolovanje·
zena koje bi se bavile pisanjem za zenske rubrike u ilegalnoj partijskoj, omladinskoj i sindikalnoj stampi, te u legalnim radnickim
listovima. Naglasava se da izmedu clanica zenskih kruzoka treba
odabrati najpodesnije radnice za taj posao i davati im uputstva
0 nacinu pisanja i 0 cemu treba da pisu, citati njihove dopise i diskutovati o njima i istrajno raditi na njihovom osposobljavanju
kako bi one mogle samostalno da pisu o svemu sto interesuje zaposlenu zenu. 8
u cilju sto boljeg sprovodenja medunarodne protivratne kampanje i uvlacenja zena u tu akciju, Centralni sekretarijat zena KPJ
napravio je jula 1929. godine plan rada i uputio ga svim pokrajinskim zenskim komisijama; na osnovu toga,' trebalo je da one izrade
posebne detaljne planove za svoju pokrajinu.
Planom je predvideno:
1. Na svim sastancima partijskih celija posvecenim pro-·
tivratnoj kampanji mora se ukazivati na ulogu zena u buduCem ratu, na ratne pripreme burZoazije u Zenskim redovima.
i na potrebu prosirenja uticaja KP na zenske mase sistematskim
i istrajnim radom medu zenama.
2. U vezi s tim, postaviti na sednici pokrajinskog sekretarijata, mesnog komiteta KPJ iii partijske celije pitanje o pojacanom partijskom radu medu zenama, o radu odgovarajuceg·
aparata za rad medu zenama i uspostavljanja takvog aparata.
ukoliko on ne postoji.
3. N a svim sastancima i svakom drugom prilikom povesti
najjacu agitaciju za ucestvovanje zena u svim akcijama Par-·
tije, omladine i ilegalnih sindikata, a pored toga u sve odbore
koji se osnivaju za organizovanje protivratne kampanje treba
uzeti i aktivne radnice.
4. Organizovati u snorazumu sa pokrajinskim sekretari-·
jatima KPJ kratke kurseve (3-4 predavanja) za zene-funkcionere.
5. Odrzati sire sastanke zena, ko sto je to bilo ucinjeno·
povodom 8. marta, na kojima ce se vrsiti agitacija i odabirati
clanice za nove zenske kruzoke.
6. Kampanju protiv rata treba naroCito iskoristiti za.
uvlacenje najboljih i najaktivnijih radnica u Partiju, omla-"
dinu i sindikate.
' ARP, fond KI, 1929/37.
203:
�U planu CSZ se napominje da teror koji vlada u zemlji ne
sme biti prepreka za oddavanje sastanaka kruzoka i sirih sastanaka; da ne sme biti uzrok prekida svakog rada postojecih organizacija, vee naprotiv da treba pojacati rad u masama, pojacati organizacije prijemom novih Clanova u Partiju, omladinu i sindikate
i stvarati nove u mestima gde jos ne postoje. 9
Oktobra 1929. godine oddan je VI plenum Centralnog komiteta KPJ. U Rezoluciji toga Plenuma se kaze da je Partija duzna
da izvrsi preokret u metodama svoga rada medu radnicama i da se
obnova zenskog pokreta mora sprovesti jos doslednije i upornije na
bazi Rezolucije Cetvrtog kongresa KPJ o radu medu zenama.' 0
u navedenim partijskim dokumentima uoceni su propusti u
radu medu zenama, izradeni su planovi i data ujmtstva za buduci
rad. Jasno je odredeno kako treba organizovati tlij rad i posebna
paznja je posvecena znacaju delovanja medu radnicima. Medutim,
Komisija za rad sa zenama pri CK KPJ nije imala uvida u stvarno stanje u zemlji, pa su zadaci postavljeni odvojeno od prakse
i kao takvi nisu se mogli ni izvrsiti. U uslovima masovnog hapsenja komunista i razbijanja partijskih organizacija nastupilo je
privremeno zatisje u radu i tek slabljenjem rezima diktature pristupilo se organizovanom i sistematskijem delovanju medu zenama.
2. Ulcljucivanje zena u sindikalne organizaCIJe
radnicke poverenike
izbore za
Komunisticka partija je uocavala koliko 'Je znacaJno za rad-nicki pokret ukljucivanje zena u klasne radnicke organizacije i
kakvi se zadaci pred nju u tom pogledu postavljaju. Ona se prilagodavala postojecoj situaciji i nronalazila nove oblike delovanja u
tim veoma slozenim uslovima.
U Rezoluciji o buducem radu sindikata u Jugoslaviji, koju je
polovinom 1929. godine doneo Izvrsni komitet Komunisticke internacionale, izmedu ostalog, navodi se da najveca paznja treba da
bude posvecena omladini i zenama, da o njihovim interesima treba
voditi racuna u tarifnim pokretima, da se u sindikatima organizuju
komisije za rad medu radnicima i da se prilikom strajkova u strajkacke odbore biraju i zene. 11 Iste godine Centralna sindikalna frakcija u svom izvestaju postavlja zadatke i plan rada u sindikatima.
U planu rada je predvideno da se pri svakom ilegalnom sindikalnom forumu obrazuje sekretarijat zena, koji ce organizovati rad
medu zenama, da radom ovog sekretarijata kao i ostalih sindikalnih
komisija rukovodi sekretarijat od tri clana koji bira sindikalni
forum. 12
' AIHRPH, BED-B-2/27.
to Klasna borba, 15, 1929, 33.
" ARP, fond KI, !929/3la.
12
ARP, Zbirka CSI, {nereglstrovan.a ,grada).
204
Komunisti, njihovi simpatizeri i pripa?;nici zabranje~ih Ne-zavisnih sindikata ukljucuju se u reform1st1eke s1:rd1kate 1_ prek_~
njih se bore za resavanje sva~odn~vnih J?robl~ma 1 ?"!varUJU v~c1
uticaj medu radnicima. Ovu d1rektrvu pr1hvatrle su 1 zene radn~ce
i uclanjivale su se u pojedine strukovne sindikalne saveze u okv1ru
Ujedinjenog radnickog sindikalnog s~veza J~gosla":1Je (l!R~SJ).
Pocetkom tridesetih godina od sv1h orgamzovamh u smd1kalnim savezima bilo je oko 9 do 10 odsto zena. Taka je 1931. godine
od 28 496 clanova URSSJ-a bilo 2 085 zena, 1932. godine ;>d 29 2_93
sindikalno organizovana bilo 2 639 zena, a 1933. od 30 421 clana b1le
su 2 923 zene.' 3
•
••
U svim mestima s jace razvijenom tekstilnom mdust~1JOm u
Hrvatskoj pocele su se osnivati podruznice Saveza tek~t1lmh radnika i radnica. Pocetkom 1931. godine form~rana. Je sm~1kalna J?_Odruznica tekstilnih radnika i radnica u DugoJ Res1, a zatrm. se pocelo
raditi na organizovanju podruznica .u Karlovcu,_ Cak?vcu 1 ?roslavlju. Potpredsednik uprave podruzmca u DugoJ He~1 _b~la Je. _M1lr<:a
Snidarsic, tekstilna radnica, a u odboru se nalaz1la)os 1 1\~arrJ:" Ostarcevic. U novoosnovanu podruznicu odmah u pocetku uclamlo se
se 17 zena. 14
Na Konferenciji Oblasne uprave UR~SJ u Zagrebu,__ ll. septembra 1932. godine, pored ostalog, rese~o ~e da se. pre~.loz1 Savezu
sivacko-odjevnih radnika, Savezu tekstrlmh radmka 1 URSSJ u
Beogradu da se ova dva saveza ujed~ne u je~an Savez o~Jevnog
radnistva J ugoslavije. Vika Kos, tekstrlna radm~a, pr~dsedmca Sa~
veza tekstilnih radnika i radnica u Zagrebu, p1sala ]e Centr:"lno]
upravi Saveza tekstilnih radnika i radnica u Beogradu da I'rrhvataju ovaj predlog. U obrazlozenju se, izmedu osta_l~g, navod1 da. u
Jugoslaviji u tekstilnoj industriji ima oko 30 h1lJada zaposlemh
radnika i radnica a u Savez tekstilnih radnika i radnica uNanjeno
je oko 500. Ona 'navodi da je organizacija nerazvijena zato sto u
njoj nema sposobnih sindikalnih rukovodilaca, da u celom Savezu
,nema ni jednog funkcionera J<oji ?'oze i .z:rade sastaviti jedan l~tak,
koji moze odrzati na sastanc1ma 1 skupstmama, te konferenCIJaJ?-~
govor iz kojega prisutni mogu nesto n_auCiti ... " 15 ~~ skupstrm
Ujedinjenog saveza sivacko-odjevnih radmka-ca, oodruzmce ZagrE!b!
oddanoj 29. januara 1933. godine, ist:"knuto _ie da .:reba p_okl~mtl
posebnu paznju organizovanju t~~sblm~ radmka koJI orgamzacwn~
pripadaju ovom Savezu. Tom pr1h~o':' Je ko~statovan~ da u savsko]
banovini podruznice odjevno-tekstllmh radmka postoJe u Zagrebu,
Osijeku, Karlovcu, Susaku, Oroslavlju i Slav~~skom ~rodu u ko.1 e
je okupljeno oko 500 radnika i radmca. Skupstn:a ]e Izabral~ novu
Upravu u koju je za potpredsedmka b1rana V_Ik~ Kos. Pocetkom
iduce godine oddana je skupstina odjevno-tekstrlmh radmka u Vats J 0 sip
lgreb, 6, 1975, 8.
c .a z i,
Zene u radniCkim sindikatima 1929-1940, Zena, Za-
d ·
·•
Z-agreba·Cka uprav podruznice Savez.a tekstJl:~uh rad?ilka 1 ra mea p1se
Savezu tekstilnih radnika i radnica u Beogradu dopts u 'kolP.m .. norf'd _ost21.-..~.
javlja da je u Dugoj Resi f.ormil'ana .podruZJ?.ica tekstHnih radnika, koJU treba
p.rijaviti vla·stima. - Zene Hrvatske u TadmCkom pokretu ... , 195.
u Isto, 209.
y
•
--.
•
•
t4
205
�razdinu na kojoj se, izmedu ostalog, 'govorilo o teskom polozaju
tekstilnih i odjevnih radnika, o niskim nadnicama radnika u tekstilnoj industriji, s kojima ne mogu da podmire svoje najnuznije
potrehe. Posehno je istaknut tezak polozaj zena i potreha da se one
zajedno s muskarcima organizuju i stupe u zajednicku horhu protiv
eksploatacije. Na kraju je izahrana Uprava podruznice u koju su
uSle dve Zene. 16
U industriji duvana zene su se postepeno ukljuCivale u Sindikat monopolskih radnika. Zagrehacka podruznica monopolskih
radnika aktivirala se od 1932. godine. U njoj se, pored ostalih, narocito isticalo sedam radnica-aktivista koje su bile hirane u Upravni
odhor podruznice. Podruznica monopolskih radnika i radnica u
Senju odrzala je svoju godisnju skupstinu 25. juna 1933. godine.
Skupstinom je rukovodila Gena Stanisic, koja je qa kraju izabrana
za predsednika nove Uprave podruznice."
Posebnu teskocu predstavljalo ie organizovanje kucnih pomocnica, na cemu su takode insistirale partijske i sindikalne organizacije. Osnivacka skunstina sindikalne organizacije kucnih pomocnica u Osijeku odr2ana je 18. marta 1934. godine. Na skupstini
se govorilo o potrebi organizovanog rada ovih mdnica i sve prisutne
su se izjasnile za osnivanje sindikalne organizacije. Prihvacena su
pravila i izahran Upravni i Nadzorni odhor podruznice u koji je
uslo pet zena aktivista. 18
Na prosirenoj sednici CK KPJ, koja je odrzana krajem 1933.
godine, zakljuceno je, pored ostalog, da narocitu paznju treha ohratiti radu medu proleterskim i radnim zenama. Tom prilikom je
konstatovano da su partijske organizacije potcenjivale tu vrstu
delatnosti. Postavljeno je kao zadatak svim Jil&rtijskim organizacijama da zaduze po jednog clana Partije za organizatorski rad medu
zenama. Ukazano je takode da mdnice treba aktivirati u radu Partije na osnovu njihovih svakidasnjih zahteva u horhi za poholjsanje
poloza i a u drustvu. 19
U pismu Centralnog komiteta KPJ, upucenom Mesnom komitetu KPJ Ljubljana, maja 1934. godine, upozorava se da bi ,dalje
zapostavljanje rada medu radnicama i radnickim zenama znacilo
nastavlianie sektaskog rada, znacilo bi nerazumevanje zadaca, koje
stoje pred nasom Partijom u skoroj buducnosti ..." U pismu se
zahteva da zaduzeni clanovi Partiie za rad medu zenama angazuju
na tom poslu vise aktivista, a narocito studentkinja, da se upoznaju
sa uslovima u kojima zive radnice, teskocama i n.iihovim aktuelnim
zahtevima, da hi ih uspesniie mohilisali u pojedine akcije, kao sto
su Straikovi, pomoC nezanoslenim porodicama, borba protiv sni.Zavanja nadnica, protiv haosenia, horba orotiv fasizma i slicno.2°
Iste godine CK KPJ daje posehna uputstva za rad medu zenama u koiima se konstatuie da i Pored opste nezaposlenosti broj
radnica uposlenih u industriji stalno raste. ,u tekstilnim, zivezarIsto, 212, 213, 218.
Isto, 214 i 216.
Isto. 223.
" ARP, fond KI, 1933/283-2.
20
ARP, l'ond KI, 1934/106.
16
11
18
206
skim i papirnim preduzecima u cijeloj Jugoslaviji, broj uposlenih
radnica sacinjava ogromnu vecinu cjelokupnog radnistva uposlenog
u tim preduzecima. Taj porast uposlenosti zenske i mlade radne
snage odgovara sve nezasitijim apetitima kapitalista za vecim profitom, izrabljivanjem ove jeftinije i manje zasticene radne snage.
Ako industrijskim radnicima pribrojimo radnicke zene i besposlene
radnice, onda one zajedno sacinjavaju preko 50 odsto radnicke
klase". 21
Polazeci od ove cinjenice, CK KPJ ukazuje na sve veCi znacaj
rada medu zenama u narednom periodu, cemu sve partijske organizacije treba da poklone posehnu paznju. U ovom, kao i u ostalim
partijskim dokumentima cesto se istice da kod partijskog clanstva
ima nerazumevanja i neshvatanja ad kolike je vaznosti za horhu
radnicke klase sto masovnije ucesce zena u klasnom radnickom
pokretu. U ovom periodu Partija je morala da ulaze dosta napora
da se kod samilr komunista izmeni nepravilno shvatanje o ulozi zene
u revolucionarnom pokretu. ,Jedna od dosadasnjih gresaka u radu
nasih organizacija, pa i prijasnjih rukovodstava hila je nerazumjevanje potrebe masovnog rada medu zenama, kvalifikujuci taj rad
kao rad sporedne vaznosti za partiju i omladinu. Postojala su najnakaznija shvatanja 0 tome pitanju, kao na primer: da zene nisu
za revolucionarnu horhu, da je hesplodan rad medu njima, da nisu
konspirativne itd. Takvim shvatanjima cesto su neki nasi odgovorniji
drugovi nastojali da opravdaju svoj nerad medu radnicima, a nekoji
ad njih hili su cak i misljenja da se zene ne smiju uvlaCiti u nasu
partiju i omladinu iz gore navedenih, naravno, potpuno netacnih
razloga.'' 22
Od posebnog znacaja za dalji razvitak sindikalnog pokreta u
Jugoslaviji hila je Cetvrta konferencija KPJ, koja je odrzana u
Ljubljani krajem decembra 1934. godine. Na Konferenciji je ukazano na potrebu sireg okupljanja zena u sindikate, na razvijanje
sistematskog rada medu zenama radnicama i davanje vece i stalne
podrske u horhi za njihova prava. 28
Centralni komitet KPJ dao je januara 1935. godine direktive
Pokrajinskom komitetu KPJ za Crnu Goru o radu Partije na nekim
vaznijim pitanjima. U tom direktivnom pismu posebno se razraduju
zadaci komunista u radu sa zenama. I ovom prilikom se konstatuje
da je rad Partije medu zenama nedovoljan, pa se postavlja zadatak
da se mohilisu sve partijske organizacije za ukljuCivanje zena u
Partiju, SKOJ, sindikate i akciju sakupljanja Crvene pomoci. ..Posehno se ukazuje da zenama treba poveravati odgovorne part!Jske
zadatke. U direktivama se postavlja da se svi radnici ukljuce u revolucionarne sindikate; da se pri tom posveti posebna paznja okupljanju zena i radnicke omladine u ovu organizaciju; da se za mlade
21
B.:.blioteka I-nstituta za izuCav.anje 1mdnH~~kog pokreta, Beograd., Sta
i kako da se radi, 3, 1934, 73, 74.
,
KIIJ, TOM II, Beorpa,n;, 1949, 219-247; P e ro
D ~ m j .a nov d C, JaCanje revoltucionarnog sindikaLnog pokreta (1935-1945),
50 godina revolucionarnog sindikalnog pokreta u Jugoslaviji, Beograd, 1969,
147-157.
.J!l!
Is·to, 73.
2s Jilcropu.jcKu
apxua
207
�radilike organizuju posebne"sekcije, kursevi, predavanja i osnuju
biblioteke i citaonice. 24
zemaljski biro Centralnog ko~iteta KPJ daje, _u avgustu
1935. godine, direktive Mesnom kom1t:tu KPJ za SaraJevo ~.k?
jima, pored ostalog, stoji: ~,Ako. u vasem mestu ne~a. ra?m~klh
zenskih organizacija, onda nastoJte. da se odmah pn smd1kahma
obrazuju zenske sekcije i u njih treba _uvuci sv~ zene ra~mce. _Isto
to treba uciniti i po ostalim mestlma vase pokraJme. Obratlte paznJU
da se ne potcenjuje rad medu zenama" .25
•
•
•
I u drugim partijskim dokumentima iznose s~ 1sh. problem!
i zadaci u pogledu rada sa zenama. Pocetkom tndesetlh godma
delatnost Partije se uglavnom svodi na davanje direktiva i uputstva
za rad komunista medu zenama. Partija insistira na tome da se
pokloni posebna paznja zenama radnicama i da se sto vec_i broj ~~ih
ukljuCi u klasne radnicke sindikate. U tome S_?; p~stlgnutl delimiCnl
rezultati, sto se najviSe vidi iz podataka o ucescu zena u naprednom
sindikalnom pokretu u Hrvatskoj.
Partijska organizacija u Varazdinu organizaciono se ucv;scuJe
1933. godine i svoju·aktivnost usmerava uglavno~ na rad ~md1kalne
podruznice URSS-a i kulturno-prosve~no~. radmckog ~mstva ;:S~?
boda". Od zena su u partijsku orgamzaclJU prve ukljucene L1d1]a
Klementi i Beska Frntic, ciji je glavni zadatak bio da rade s radnicama.26
U jednom partijskom referatu iz 1935. godin:> konstatuje s_e
da partijske i omladinske organizacije nisu ill na Jednom sektoru
rada tako zaostale kao u radu medu zenama. Zena u KPJ ima svega
jedan posto, a slicno je i u omladinskim i sindikalnim organizacijama.
Zatim se napominje da su se,_ pored sv1h _n~<\Q§tat~ka, rezultah .:'
radu sa zenama poceli postizatl u 1934. godm1, naroc1to u SlovemJl,
gde je Partija orgailizovala i rukovodila akcijama r~dnica. Kao
osnovni zadatak svim partijskim komitetima se postav!Ja da povecaju broj radilica u Partiji i omladini; da uvuku revolucwna;~e
radnice na sva odgovorna mesta i da im daju odgovorne funkClJe;
da posvete paznju velikim preduzecima '7 kojima rade ze?e ·~ osnuju
partijske celije i grupe radnica; da poJaca]u r~d ?a smd1kalno~
organizovanju radnica; da se bore za slobodu smd1kalnog orgamzovanja i biranja radnica za radnicke P?.verenik: i ~osledno spr~;
vodenje zakonskih odredaba ko)e reguhsu p_oloza! . zene u rad:' ..
Uslovi za sindikalno orgamzovan)e radmca b1h su nepovo!Jm,
jer su poslodavci radilicama zabranjivali da stupaju u ~rga~izacije.
Na primer, u Tekstilnoj fabrici V. Ilica u Beog:adu b1lo. Je. zaposleno mnogo zena koje su bile spremne da se uclane u smd1kalnu
organizaciju, ali su otpustane s posla one za koje se z~alo da su
organizovane. Slicno je bilo u preduzecu Jutene mdustn1e u Karlovcu, gde se radnicama zapretilo da ce biti otpustene ukoliko budu
" ARP, fcmd KI, !935/8.
" ARP, fond KI, !935/450.
26 Dr J o s i p H r n Ce viC,
Okupijanje komun.ista u VaraZdinu i Cakovcu Cetrdeset godina . .. ,_ knj. 2, Beograd, 1960, 134.
', ARP, fond KI, l935/637.
208
uC!anjene u strukovnu sindikalnu organizaClJU. Ali i pored toga
u nekim preduzecima bio je veci broj zena u URSS-u, kao sto je
,Standard" u Karlovcu, u kojem je bilo 30 radnica organizovano,
a 50 van organizacije.' 8
Pocetkom 1935. godine organizovani su tecajevi za sindikalne
funkcionere. Mesna grupa Saveza sivacko-odjevnih radnika u Zagrebu predlozila je za pohadanje tecaja jednog krojackog radnika
i tri tekstilne radnice, i to Stanu Berislavic, Mariju Klajn i Mariju
KovaCiC. 29
Novembra 1934. godine radilice Tkaonice cilima Eloke Vitasa
u Vinkovcima osnovale su sindikalnu podruznicu i sklopile kolektivni ugovor s poslodavcem, kojim je bila utvrdena nedeljna isplata
radnica. Poslodavac se nije pridrzavao sklopljenog ugovora i pocetkom 1935. godine dao je svim radnicama otkaz, kako bi kasnije one
koje nisu bile organizovane ponovo primio na posao. Tada su radnice koje su ostale bez posla pristupile formiranju radnicke zadruge
za izradu perzijskih cilima. Zadruga je zapocela s radom pocetkom
jula 1935. godine i delovala do 1939. godine. U radu sindikalne organizacije narocito se istaklo nekoliko zena. radnica.30
Radeci na sprovodenju partijskih direktiva u VaraZdinu je
septembra 1935. godine organizovana posebna sekcija tekstilnih radnica koje su bile sindikalno organizovane. Rad sekcije odvijao se
pod neposrednim uticajem partijske organizacije, a njen rukovodilac bila je Beska Vlasic-Frntic, Clan Partije. 31 Krajem sledece godine organizovana je zenska sekcija pri podruzilici Saveza bankovnih, osiguravajucih, trgovackih i industrijskih. cinovnika (SBOTIC)
u Zagrebu. Zenska sekcija birala je svoje delegate u sekciju bankovnih i osigurajucih cinovnika, u sekciju trgovackih i industrijskih
cinovnika i u kulturno-prosvetnu sekciju. 32 u to vreme formirane
su zenske sekcije i pri podruznicama Saveza. U to vreme formirane
su zenske sekcije i pri podruznicama Saveza sivacko-odjevnih radnika u Hrvatskoj i trazeni su najpogodniji oblici njihovog rada.
Sastanci sekcija odrzavani su jednom nedeljno i na njima je citana
partijska i radnicka stampa, zatim pristupacnija marksisticka literatura i odrzavana razna predavanja. Zene komunisti su sastavljale
citalacke grupe i na njima tumacile politicke dogadaje i ci tale stampu, letke i proglase. Radnice koje su bile u . zenskim sekcijama
URSS-a izvrsavale su razne zadatke, kao na pr1mer, rasturanJe letaka i stampe, prenosenje i sakrivanje materijala, sakrivanje ilegalaca, pisanje politickih parola nocu itd. 33
za Ko.Mynucr,
pokretu ... , 237.
4-5,
anpuJZ.-.«:aj
1935;
Zene
Hrvatske
u
radniCkom
29
Mjesni medustrukovni odbor u Zagrebu doneo je odluku da se u sindik-atu organizuje poCetk:om 1938. ku:rs za nepismene, okao i kul's za gramat.iku,
matematiku, istoriju, fiziku itd. Ne raspola.Zemo podacima o orga-nizaciji i
uspehu ovih kurseVa. - .Zene Hrvatske u -radniC!com pokretu . .. , 23? i 350.
ao Zene Hrvatske u radniCkom pokretu . .. , 232. i 238.
s1 Isto, 264.
32 Isto, 301.
aa ARP, for.d KI, 1935/667 d. 1936/43, IHRP, Zagreb; SjeCanje RuZe TurkoviC, ·MG 43/4-5 i sjeCanja Ru:Ze T-urkoviC i Kate Go'VOruSiC MG 43/6-18.
209
�U Beogradu je 23. januara 1936. godine odrzana zajednicka
Konferencija sivacko-odjevnog i tekstilnog saveza, na kojoj je doslo
do stvaranja jedinstvenog saveza - Ujedinjeni savez tekstilno-odevnih radnika i radnica Jugoslavije. Posle diskusije i usvajanja
Statuta Saveza izahrana je Centralna uprava, u koju je, pored ostalih, hirana Leposava Stamenkovic. 34 •
Najvise zena, u prvom redu tekstilnih radnica, hilo je organizovano u st.rukovne sindikalne saveze u Hrvatskoj i Sloveniji.
Iako je veliki hroj zena hio zaposlen u tekstilnim preduzecima u
Srhiji, njih je ipak manje hilo organizovano. To se vidi i iz Izvestaja
o pojedinim prohlemima i stanju organizacije KPJ u Srhiji, koji
Stanoje (Sreten Zujovic), Clan CK KPJ, salje avgusta 1936. gadine
Centralnom komitetu. U njemu se, pored ostalog, navadi: ,Nas veliki nedostatak je u tome sto medu partijskim clanstvom gatovo
nemamo zena. Na ovaj nedostatak smo pri pretresanju rada M K
uvek ukazivali, kao i na potrehu kako upornijeg rada medu zenama,
taka i njihovom privlacenju na rad u partiji, naracito pak na sindikalnom arganizavanju radnica.
Po preduzecima u Srhiji sve je veCi hroj zena radnica. Prepustene same sehi one su ne samo nemilosrdno eksploatisane vee
nisu nailazile ni na podrsku radnika. Ohracanje vise paznje na rad
medu zenama, narocito uzimajuCi u ahzir tu njenu dvojnu potcinjenost, mi cemo u pripremi akcija po konkretnim zahtevima dohiti
pokretanjem zena novu snagu" .35
Polavinom 1936. godine u sindikalnim organizacijama hila je
organizovano svega 5 odsto radnica u Jugoslaviji. Zhag taka malog
hroja radnica organizovanih u sindikalnim organizacijama nije se
mogao ni osetiti uticaj zena u njima. U to vreiiJ& nije hia ni veliki
hroj muskaraca organizovanih u sindikatu. Oko 30 adsto zena hilo
je u radnickim kulturnim organizacijama koje su okupile znatno
viSe radnica. 30
U grafickaj industriji zene su najvise radile kao knjigavezacice
i ulagacice. Vecina njih hila je organizavana u Savezu grafickih
radnika Jugoslavije. U Zagrehu je, na primer, 1937. godine hila u
Savezu grafickih radnika 678 zena.37
U postansko-telegrafska-telefonskoj struci hila je zaposleno
oko 40 adsto zena. U okviru udruzenja ovih radnika formiran je
1935. godine ,Zenski adsjek", kaji je razradia plan rada svoje delatnosti medu PTT sluzhenicama i radnicama. Kasnije je u udru:1 4
35
Paduu'II.'Ke uoaune, 5, 31. jauyap 1936.
ARP, fond KI, 1936/285
0 malom broju Zena organizovanih u si-ndika,lne org·anizacije izneseno
je u referatu ,2ena u industrij.i u Jugoslavij-i", koji je odr:Zan na Mectun.arodnom kongresu Zenskog saveza u Dubrovniku, oktobra 1936. g001ne. }Ken36
c'KU nox:peT, 7-10, cenTe..st6ap--Oe~e.M.6ap 1936, 56.
37 U istoj organizaciji je bila u Novom Sadu 1936. godine 121 :radnica,
u Sarajevu 1937. godine - 51 radnica i u Zagrebu 1938. godine - 667 radnica.
- IzveStaj o poslovanju Odbora Savezne ·organizacije SGRJ u Zagrebu od
22. marta 1937. do 27. marta 1938. godine; IzveStaj o radu Savezne arganizacije Saveza g;rafiCkih radnika-ca Jugoslavije u Novom Sadu u 1936. godini,
6; IzveStaj o poslovanju odbora Savezne or~anizacije u Zagrebu od 28. marta
1938. do 18. marta 1939. godine.
210
zenju formirana zenska sekcija, koja je okupljala zene. Udruzenjem
su rukavodili komunisti, koji su takode uticali na akupljanje zena
u sekciju i usmeravanje njihovog rada. Od 1935. odrzavani su svake
godine kangresi PTT radnika i sluzhenika na kojima se asecala da
Partija ima sve veci uticaj u ovom udru:lenju. Na Kangresu postanskih radnika i cinovnika u ·Nisu, 1940. godine, uzele su vidnog ucesca
i zene. One su gavorile o palozaju zene u svojoj struci i u drustvu
uapste, a nepravdi kaja je nanesena udatim zenama, drzavnim sluzhenicama, aduzimanjem dodatka na skupocu, a ekonamskim prilikama koje narocito pogadaju vece porodice, sto' posehno osecaju
zene. U PTT struku zene su primane vecinom kao dnevnicarke i u
tom statusu ostajale i po 10 godina. Posta se dnevnicarske godine ne
racunaju u godine sluzhe, zene su na Kongresu trazile da u rezoluciju ude zahtev o prevodenju dnevnicarki u adgovarajuca zvanja
i priznavanje tih godina za napredovanje u struci i za penziju. Ovi
predlozi su hili usvojeni."
Takam ovih godina pastizu se uspesi u akupljanju radnika
i radnica u sindikalne organizaciie, i to naraCita u pajedinim mestima. Na godisnjoj skupstini sindikalne podruznice tekstlno-odjevnih radnika u Cakavcu, januara 1938. gadine, pored ostalog, konstatuje se da je od 1 200 radnika i radnica 1 100 uclanjeno u sindikat, sta znaci da ih je vise od 90 adsta bilo organizavano. U Upravu
podruZnice, pored muSkaraca, birane su i Zene. 39
U dvorani Radnicke komare u Zagrehu adrzana je 13. fehruara
1938. godine skupstina tekstilnog radnistva. 0 polazaju tekstilnih
radnica govarila je Ruza Turkovic, koja je hila jedna ad najaktivnijih zena radnica u Zagrehu ad 1933. godine i kao takva hirana
je u sindikalna rukovodstva u Zagrehu, a zatim za Hrvatsku.<0 Ona
38 Pred ra1; su u UdruZenju PTT radn.ika 0. sluZbe!llika u Beogradu formirani klru.ioci koji ISll okupljali simpatizere KPJ. U kruZocima, kojima su
rwkovoilili !kiomun1sti, vr.Sene su pripreme za prijem u partijsk:o Clanstvo. U
njima se nalazio i odredend broj Zena, koje su takode IPQStali Clanovi Partije.
Jedna od njih :bi'la je i Radojka LakiC; rodena 1917. u ·MrkonjiC-Gradu; studira1a tehnologiju i filozofiju u Beogradu; pred rat se z.aposlila u Glavnoj
poSti ru Beogradu; 'nCestvovala u svim ak.cijama beogradskJ.h studenata i u
jednom ISUkobu 1sa Zandarm~ma 1940. ranjena u .glavu; po&le bombardovanja
Beograda. 1941. otlliSla u SaraJevo i radHa pod ilegalnim imenom Marija Hodak·
uhap.Sena i strelj,ana 'Oktobra 1941. Pro:glaSena je za narodna.g heroja. (LKeH~
danae, aszycT-cenTe.M.6ap 1940, 6; Istorijski arhiv Beograda, SeCanje Nikole
MilanoviCa 1872/MG-XII-151 i SeCanje Nevenk.e KarakaSeviC-Stamenko/1/J.C
1274/MG-IV-22.)
39 Zene Hrvatske u radniCkom pokretu ... , 347.
40 RuZa TurkoviC rodena u Zagrebu 26. decembr:a 1913; po zavrSetku
osnoVIIle §koJ.e ~:posliLa soe ru knjigoveznici kao uCenica u privredi; zbog raznoSenja '!)ropagandnog materij.ala uhapSena 1933; kada je dzaSla iz mtvora zapOtsld•la ISe u Tekst:iilnoj fabrici ,Stern oi drug" u Za-grebu i uClanila u Savez
teksti1no-od-jevnih radnika; •po.Sto je bHa ista'knuti .sindikalni aktivist; :posloda·v.ac joj je dao obkaz; zattm se zaposLHa u Fa.brici svile ,Treb.iC i :sin";
po.Cetkom 1934. dobi1a je mdatak da radi sa Zenama; u ·to vreme ona je biJ.a
Clan _Dprave tekstilno-odjevnih ll"adnika zra Zagreb, a zatim za Hrvatsku;
nal,aZlla se ·i u Mesnom medustruk:ovnom odboru URSS-a u Zagrebu; obilazhla
viSe tekstiJnih preduze6a u Hrvatskoj; na Skolovanju u SSSR-u -hila 1935/36.
godine; kada je :poCeo izlaziti Zenski svijet, bila je u redakciji lieta i pisala
o poloZ.aju Zena radnica; u ileto 1940. primljena u Mesni komitet KPJ za
Zagreb, a neko vreme se nalazi1a ;i ru K-omi:siji za .rad sa Zenama fP.ri CK KPH.
211
�je naglasila da u tekstilnoj industriji ima -66 odsto zena od ukupnog
broja zaposlenih u ovoj industrijskoj grani koje rade pod veoma
teskim uslovima.<' Pocetkom februara iste godine odrzana je u Beogradu skupstina radnika i radnica Prve beogradske tekstilne fabrike
a.d. Na skupstini je podnela izvestaj sekretar sekcije Leposava Stamenkovic, a zatim je izvrsen izbor Uprave, u koju su, pored ostalih,
izabrane Cetiri .Zene radnice. 42
Iako se radilo na organizovanju radnica u URSS-ove sindikate,
ipak je njih u odnosu na organizovane muskarce bilo mnogo manje.
Na skupstini zena koja je odrzana u Zagrebu 11. marta 1938. uz
prisustvo 600 radnica i namestenica, raspravljalo se o ovom, kao i
o nekim drugim problemima. Josip Kras, kao delegat Mesnog medustrukovnog odbora URSS-a u Zagrebu otvorio je skupstinu, a zatim je Lucija Borjan govorila o zaposljavanju zena, o njihovom
nagradivanju, koje za isti rad primaju 15 do 35 odsto manje od
muskaraca. Ona je iznela da su i nadnice muskaraca daleko nil:e
od fizioloskog minimuma i naglasila kakve posledice po zdravlje
ljudi ostavljaju takva mala primanja kojima se ne mogu obezbediti
ni najosnovnije zivotne potrebe. Posle nje govorila je Ruza Turkovic
o razvitku privrede i naglasila da u Jugoslaviji ima, pored 168 hiJjada zaposlenih zena u industriji, 500 hiljada nezaposlenih. Zatim
je u ime kucnih pomocnica govorila Marija Rausevic, u ime privatnih cinovnica Elizabeta-Beska Pelcl-Turkovic i jedna omladinka
u ime frizerki. 43 Ovo je bila u ono vreme, svakako, jedna ad najuspelijih skupstina zena radnica, koju su organizovali komunisti. Istog
meseca oddana je plenarna sednica Mesnog medustrukovnog adbora u Varazdinu, na kojoj se najvise raspravljalo o tome kakve se
sve prepreke cine razvitku klasnog radnickog pokreta. N a skupstini
je konstatovano da je najaktivnija bila organizae'i]a tekstilno-odevnih radnika u kojoj se nalazi veliki broj zena. U MMO od zena je
izabrana Andela N ovakovic.4•
U Zagrebu je aprila 1938. godine odrzan IV kongres Ujedinjenog radnickog sindikalnog saveza Jugoslavije, na kojem je, pored
ostalog, konstatovano da u privredu u sve- vecoj meri ulazi zenska
radna snaga koja je jos manje zasticena od muske radne snage i da
je, prema tome, nuzno obratiti naroCito paznju njenoj zastiti. u zakljuccima Kongresa se kaze: ,U cilju sto uspesnije zastite zena u
privredi, nuzno bi bilo uvodenje institucije zenskih inspektora rada.
Kongres poziva sve sindikalne organizacije, da organiziranju
i uvadenje zena u poslove sindikalnog pokreta obrate narocitu
pa.Znju".45
Pol,ovinom 1941. preuzela duZnost sekretara Pokrajinskog od'bora Narodne pomoCi za Hrvatsku i aktivno uCestvovala u NOB .. (IHRP, Zagreb, Se6anje Ru.Ze
Tul'kovic MG 43/4-5.)
41 Zene Hrvatske u radniCkom pokretu ... , 350.
42 PaOnu·lt.'ICe noau"H.e, 7, 11. cfJe6pyap 1937, 7.
43 Radnik, 90, Zagreb, 18. mart 1938; Kultura, nedeJj:ni •knjiZeV"l'Li liS't,
6, Zagreb. 1. april 1938, 6; Zen.e Hmatske u radniCkom pokretu ... , 353-355.
44 Zene Hrvatske u radniCkom pokretu.. . • 355--356.
45 URSSJ 1934-1937, Izve.§taj Izvr.Snog odbora na IV kongresu Ujedinjenog radniCkog ·sindikalnog saveza Jugoslavije 18. i 19. a:prila 1938. godine
u Zagrebu; Zene Hrvatske u radniCkom pokretu, 358.
212
U Fabrici ,Sport" u Beogradu vecinom su bile zaposlene zene.
Sve su bile uCJanjene u Savez tekstilno-odjevnih radnika i ucestvovale su u svim akcijama tr.ikotaskih radnika u Beogradu. Radnice
ove fabrike odrzale su 22. februara 1939. Konferenciju na kojoj su
raspravljale o svim problemima, s posebnim osvrtom na ekonomski
polozaj radnica.46 Istog meseca odrzana je godisnja skupstina sekcije
tekstilnih radnika-ca na Karaburmi u Beogradu, na kojoj se raspravljalo o uslovima rada u fabrici. Na kraju je izabrana nova
Uprava sekcije u koju su birane dve zene. 47
·
Skupstina sindikalno organizovanih zena u Splitu oddana je
marta 1939. godine uz prisustvo velikog broja radnica i namestenica.
Na skupstini je odrzano vise referata u kojima su zene govorile
o raznim pitanjima i poteskocama s kojima se susrecu u radu u
fabrici i ustanovi. Naglaseno je da je na podrticju Okruznog ureda
za osiguranje radnika u Splitu osigurano 5 239 radnica, koje su b~le
uposlene u 27 raznih profesija. Najvise ih je bilo zaposleno u tekstrlnom industriji, ugostiteljstvu i trgovini. Vecina od njih bila je
ukljucena u sindikalne organizacije pojedinih strukovnih saveza.48
U Savezu monopolskih radnika bio. je organizovan prilican
broj zena. N a skupstini podruznice monoplskih radnika i radnica
u Banjoj Lur.i istaknuto je da U prava monopola ni malo paznje ':'.':
posvecuje resavanju zivotnih pitanja svojih radnika. U RezoluciJl
koja je tom prilikom donesena zahtevano je hitno resavanje svih
postojecih problema. Na kraju je izabrana nova Uprava podruznice
u koju su usle i tri zene.4°
.
Pocetkom 1939. godine pokrenuta je akcija za osnivanje podruznice Saveza monopolskih radnika u Podgorici. Za kratko vreme
u sindikat se uCianilo 400 radnika i radnica zaposlenih u duvanskoj
stanici, a 19. marta odrzana je osnivacka skupstina na kojoj bilo
nekoliko stotina ucesnika. Posle izlaganj a o zadacima sindikalne
organizacije i procitanih pravila Saveza, prislo se izboru uprave.
Od 16 clanova u Upravu je izabrano 10 zena. 50
Krojacke radnice iz zenskih salona u Beogradu osnovale su
svoju sekciju u Ujedinjenom savezu sivackih radnika, u koju se
okupila vecina tih radnica. One su na svojim sastancima raspravljale o problemima rada iz pojedinih radionica. 51
Sredinom 1939. godine odrzana je godisnja skupstina Sekcije
tekstilnih radnika na Dorcolu u Beogradu. N a skupstini se raspravljalo o rezultatima rada i buducim zadacima, a zatim je izabrana
nova Unrava u koju je birano sest zena i jedan muskarac. 52
Uslovi rada u Tekstilnoj fabrici ,Braca Antic" u Sibeniku bili
su vrlo teski. Radnice su se dva puta okupljale u sekcije HRS-a,
medutim, ta organizacija nije bila u stanju da povede radnice u
borbu za poboljsanje uslova zivota i rada i zbog toga je doslo do
46
PaCh-tu'lf.Ke uoeuu.e, 27, 1. jy.tt 1938, 9, 3 . .KapT 1939:-
Isto, 12, 24. mart 1939.
2ene Hrvatske u radniCkom pokretu ... , 382-383.
49 Pa01£U'1f.'X:€ UOBU'Ii€, 14, 1. anpU.JJ. 1938, 7.
fHl ISto, ·13, 31. mart 1939, 7.
·
st Isto, 17, 28. april 1939.
s: I:sto, 27, 7. iY~'t 1939.
47
4s
213
�raspadanja organizovanih sekcija. Grup'C radnica iz fabrike okupljala je sibenske radnice u URSS-ove sindikate, u cemu se naroCito
istaklo devet zen a. 53
Krajem novembra 1939. godine odrzana je u dvorani Radnicke komore u Zagrebu do tada najposecenija skupstina zena
kojoj · je prisustvovalo oko 3 000 radnica i namestenica i oko 2 000
muilkaraca. Za ovu skupstinu vladalo je veliko interesovanje, sto
govori i broj posetilaca, jer se na njoj raspravljalo o ekonomskom
i socijalnom polozaju zena radnica i namestenica.
Skupstinu je otvorio Josip Kras, predsednik MMO URS-a,
a zatim je Marija Grzetic, tekstilna radnica, govorila o uslovima pod
kojima zene rade i vade borbu za poboljsanje svoga polozaja. Ona
se posebno osvrnula na politicke promene u svetu. i kod nas koje
su nastale usled nocetka drugog svetskog rata, jer je doslo do naglog poskupljenja zivotnih namirnica, pa je istakla da poslodavci
krse zakonske propise i kolektivne ugovore i da radnike masovno
otpustaju. Zatim je Ruza Turkovic govorila · o ekonomskom polozaju radnica i naglasila da je 1938. godine prosecna osigurana nadnica iznosila 23,64 dinara, a za zenu 17 dinara, dok je za samca,
prema indeksu cena zivotnih namirnica, bilo potrebno najmanje
26 dinara dnevno. Usled poskupljenja zivotnih namirnica realna
vrednost nadnice bila je snizena za 35 do 40 posto. Govoreci o posledicama takvog nagradivanja za rad, ona je rekla da se radnici
vrlo slabo hrane, da stanuju u najlosijim stanovima, da zato 34
odsto nekvalifikovanih radnica boluje od tuberkuloze, a 61 odsto
zaposlenih zena - od raznih drugih bolesti. 0 izuzetno teskom
polozaju zena radnica koje imaju malu decu govorila je Marija
Rausevic, kucna pomocnica, naglasivsi da 75 .g,dsto dece stanuje
u nezdravim stanovima; da 50 odsto smrtnih slucajeva otpada na
decu od 1 do 14 godina i da 45 odsto dece boluje od tuberkuloze.
U ime zena namestenica govorila je Elza Pelcl istakavsi da je polozaj cinovnika i namestenika izjednacen s polazajem radnika.••
U prostorijama Radnicke komore u Zagrebu odrzan je 14. aprila 1940. sastanak kucnih pomocnica, koji je organizovala sindikalna
podruznica kucne posluge .. U prisustvu 500 kucnih pomocnica raspravljalo se o polozaju ovih radnica, a zatim je donesena Rezolucija kojom se trazi desetocasovno radno vreme, posebno placanje
prekovr~:n:enog rada, desetodnevni placeni godisnji odmor, povisenje
plata, h1g1]enski uredene stambene prostorije, ispravnije ponasanje
poslodavaca i ukucana. 55
·u okviru sindikata u Beogradu, kao i nekim drugim industrijski razvijenijim mestima u Srbiji organizovane su posebne sekcije.
One su odigrale znacajnu ulogu u okupljanju i politicko-propagandnom radu sa zenama. Na sastancima sekcija radnice su se obicno
upoznavale sa aktuelnim politickim dogadajima a zatim su organizovane Citalacke grupe na kojima suCitani vaznih Cianci iz partijske,
53
54
Zene Hr·vatske u TadniCkom pokretu . .. , 358-359.
GZas, organ sind·lika1no organrizovanih radnika Zagreb 35, 1. decem~
bM1~&
55
214
Zenski svijet, Za·greb, 10, juZ 1940, 7.
'
'
radnicke i druge napredne stampe i periodike. U upravama zenskih
sekcija bile su istaknute partijske i sindikalne radnice. Pored zenskih sekcija u vise mesta postojali su i aktivi zena, u koje su okupljane najnaprednije zene. Saddina rada ovih aktiva bila je ista kao
i zenskih akcija. Mnoge zene su kroz sekcije i aktive pripremane
za prijem u Partiju.
Kao pomoc sindikalnim i partijskim organizacijama u preduzeCima, Partija je upucivala mlade intelektualke komuniste na partijski rad u fabrike u kojima je bilo zaposleno vise zena. Taka su
neke clanice Omladinske sekcije zenskog pokreta u Beogradu odlazile u preduzeca i odrzavale sastanke sa grupama radnica pripremajuci ih za izvrsavanje akcija koje su organizovali Partija i
sindikat.
. Na inicijativu Partije, u Novom Sadu su sekcije zena organizovane po strukovnim savezima. 56
U Savezu bankarskih, osiguravajucih, trgovackih i industrij•
skih cinovnika okupljen je veliki broj zena. Najjace podruznice
SBOTIC-a bile su u Beogradu i Zagrebu i njihov rad odvijao se
pod rukovodstvom komunista.
Sekciia zena pri beogradskoj podruznici SBOTIC-a, koja je
okupila sluzbenice iz raznih beogradskih preduzeca, formirana je
1939. godine. U okviru sekcije oddano je vise predavanja na kojima
je govoreno 0 polozaju zene, kao i 0 drugim aktuelnim i interesantnim problemima. Ukidanje dodatka na skupocu udatim zenama
pogodilo je narocito sluzbenice organizovane u ovom sindikatu. One
S1J. se kroz podruznicu borile da im se ukinuti dodatak vrati, da za
isti rad primaju iste plate, ali u tome nisu postignuti usoesi. Sekcij a
Zena je organizovala usmene novine, drugarske veCeri, izlete, pisarije
parola po ulicama, prikuplianie priloga za Crvenu pomoc, pripremanje i nosenie paketa politickim zatvorenicima itd. U beogradskoj
podruznici SBOTIC-a medu zenama se narocito isticala Olga T. Jovanovic, koja je radila u banci i kao komunist posvecivala najvise
paznje radu sa zenama. Ona je u svojoj ustanovi 1939. godine organizovala konferenciju za pravo glasa zena i odrzala referat, ·koii je
bio zapazen u ono vreme. U radu Uprave podruznice SBOTIC-a,
kao i pojedinih odbora i sekcija u Beogradu veliku aktivnost pokazalo je nekoliko zena.
Sekcija zena pri podruznici SBOTIC-a postojala je i u Novom
Sadu, gde je takoae razvila svoju aktivnost. 57
U Zagrebu ie 10. marta 1940. godine odrzana godisnia skupstina podruznice SBOTIC-a na kojoj je, pored ostalog. konstatovano
da je imperiialisticki rat pogorsao i otezao polozai privatnih namestenika i radnika; da je nagli i stalni porast skupoce prouzrokovao
naglo snizenie realne zarade i da poslodavci produzuju radno vreme;
Na skuostirii su postavljeni zahtevi:
·
56
57
Podaci U:Zeti ~z d.ok.umentaciie Z'bornLk Zene Sr'biie u NOB.
lK.ena danae~ 23, jyJt 1939, 10; Dokumentacija Zbornik.a Zene Srhije
Ill NOB, IAB, Se6anie Jelice Jerkovi.C 1882/MG-KI-140 li Se6anje Dese Jovaa>ovic· i <lrugih 1870/MG-XII-149.
215
�.;.
,1. uporna borba protiv skupoce i spekulacije, nastavak
i pojacanje akcije za dodatak na skupocu;
2. puna sloboda sindikalne koalicije i rada za sve slobodne
radnicke i namestenicke sindikalne organizacije, sloboda zbora
i dogovora, Sloboda stampe i pravo strajka;
3. puna primena radnickog zastitnog zakonodavstva, slobodni izbori za sve ustanove radnicke zastite i osiguranja i ponistenje svih odluka, koje krse samoupravu".
U Upravni odbor podruznice izabrana je Nada Hajligstajn,
koja je u to vreme postala Clan Mesnog komiteta KPH za Zagreb
i rukovodilac zenske sekcije. Nekoliko zena izabrano je i u druge
organe podruznice SBOTIC-a u Zagrebu. 58
V eliki broj zena nalazio se u radnickim kulturno-prosvetnim
drustvima u svim mestima gde su ona postojala .. U Zagrebu je
·tridesetih godina u okviru URSS-a formiran ,Radnicki teatar" u
kojem su delovale revolucionarne grupe. Komunisti su imali uticaj
u tom teatru i borili su se za naprednu repertoarsku politiku. Zbog
toga je cenzura cesto brisala iz pozoriSnih komada pojedine cinove.••
U Sloveniji je bio ukljucen veliki broj zena u sindikat, naroCito u Strukovni savez tekstilno-odevnih radnika, posto ih je mnogo
bilo zaposleno u tekstilnoj industriji.
Od 1937. godine zene se masovnije ukljucuju u sindikalrte
organizacije u Makedoniji, i to u Savez monopolskih radnika, posto
ih je vise bilo zaposleno u industriji duvana. Prvi strajkacki pokusaj
u Velesu ucinjen je 1937. godine. Posle toga dolazi do jacanja par~
tijske organizacije, a narocito se prosiruje aktivnost sindikalne podruznice u monopolu, koja je od 200 porasla na 1 300 clanova. Medu
njima bio je veliki broj zena koje su se istakle,.Jcasnije u strajku.'"
Krajem decembra 1940. godine rezim je zabranio klasni sindikalni pokret URSSJ i njegov daljnji rad je bio onemogucen. Medutin;, radnici nisu priznavali raspustanje svoje organizacije, zadrzah su i dalje poverenike, sakupljali clanarinu i vodili akcije.
Policija je iznenada provalila 1. marta 1941. godine u prostoT!Je SBOTIC-a u Zagrebu. Posto je bila subota, prostorije su bile
pune namestenika i namestenica i policija je bez ikakvog obja58 Zene
Hrvatske u radniCkom pa.kret-u ... , 421 i · 422; M i 1 o r ad
ASk o viC ti. dr., Savez bankovnih osiguravajuCih, trgovaCkih i industrijskiit
Cinovnika Jugostavije - BOTIC - 1902-1941, Beograd, 1971, 384-387.
511
U Zagrebu je <lsnov;ana zajednioo radniOkih kulturno-prOISvetnih drustava poCetk,om 1938. ,godine, koj:a je de1ova1,a na ,podruCju p,okrajinske uvrave
URSS-a za HrV'a1Jsku d Sloveniju. Ona je ·okurpljala ·i objediilj•ava1a rad radniOki!h i nameStsni6k:ih tkulturno-prosvetnih druSta.va i orgaruizacija i brinru.J.a
se o kul'turnom -i .pro.svetnom opodizanju Clanova ra-dntOko-nameSteniCkih organ_lza~i}a. Zajednica je predvidela da pomq.Ze !l'ad uClanjen.ih drnStava pribavl]anJem sredstava po-trehnih za rad, zati•m .stru-C!lllih lica dil im tOmoguCi i-stup~j~a, kao i pojedinaOne i zajedn·irCke .prl.redbe, da za hianov:e druStva orgaUJ2JUJe !kul·t~Tn~ i pr~svetna .predavanja, teCajeve, literarne veCe,ri, poo:oriSne
predstave, .LZJlozbe, pnred:be ltd. Ka-o jedan o.d glavnih zadataka ona je p-os~a~la da ·~~ivC: ~tur~ :i prasvetna -drubtva .gde on:a ne postoje, zatim
bwb111oteke, .c1taaniCe ·I da ~daJe rame publikacije za koje su njeni ClanQvi
zainteresoVani. (Zene Hrvatske u radni.Ckom. pokretu ... , 210, 355.)
60
VeTa. And.osika, Strajkovi monopolskih ra.dnika. u Velesu Cetrdeset godina .. . , knj. 3, 280.
•
216
'
·~
-
snjenja izvrSila pretres prostorije, arhiva i licni pretres prisutnih.
Sve materijale koji su im se cinili sumnjivim zaplenili su i odneli
sa sobom. Pored toga, uhapsili su nekoliko namestenika i namestenica.
Te veceri kada je policija upala u prostrije SBOTIC-a zenska
sekcija ove podruznice je pripremala program za proslavu 8. marta.
Medu uhapsenim bilo je i nekoliko zena koje su odvedene u logore
iz kojih se neke nisu ni vratile. 61
Na osnovu izlozenih podataka, evidentno je da se zene poslednjih godina ovog perioda sve masovnije ukljucuju u sindikalne
organizacije i da stupaju u organizovanu borbu radnicke klase. Po
direktivi Komunisticke partije od 1935. godine, pri sindikalnim podruznicama URSS-a formiraju se zenske sekcije koje su imale veilku
ulogu u okupljanju radnica na liniji klasnog radnickog pokreta.
Rad u sekcijama bio je vise vaspitno-propagandnog karaktera i na
njihovim sastancima su postavljani konkretni svakodnevni zahtevi
radnih zena, za sta su radnice bile i te kako zainteresovane. KPJ
je preko svojih Clanova ostvarila neposredni uticaj na rad zenskih
sekcija i nastojala je da one okupe sto vise .zena radnica. NaroCito
je bio zapazen rad sekcija zena tekstilnih radnica u nekim mestima
u Hrvatskoj i Srbiji.
I pored mnogih teskoca, ipak se nisu lskoristile sve raspolozive
mogucnosti za okupljanje zena u sindikalne organizacije. Centralni
komitet i nizi partijski forumi ukazivali su na vaznost organizovanja
zena radnica i vodenje organizovanih akcija za poboljsanje njihovog
polozaja, ali se u praksi nije dovoljno ucinilo na sprovodenju partijskih odluka. U odnosu na stalni porast broja zaposlenih zena, one
su se mnogo sporije i manje ukljucivale u postojece sindikalne organizacije. Isto tako nedovoljno se obracala paznja uzdizanju zena
radnica za sindikalne funkcionere, premda ih je bilo u pojedinim
mestima.
*
*
*
Zakon o zastiti radnika iz 1922. godine predvideo je ustanovu
radnickih poverenika koja je trebalo da predstavlja jednu od najvaznijih mera zastitnog radnickog zakonodavstva. Zadaci radnickih
poverenika su: da rade na zastiti privrednih, socijalnih i kulturnih
interesa radnika zaposlenih u preduzeCima; do uticu na oddavanje
dobrih odnosa izmedu radnika i njihovih poslodavaca; da saraduju
na pri premanju i izradi kolekti vnih ugovora rada izmedu radnika
i poslodavaca; da se staraju o ispunjavanju kolektivnih i individualnih ugovora o radu; da posreduju izmedu radnika i poslodavaca
u sporovima koji nastaju iz radnog odnosa, a narocito koji se ticu
nadnica, kako hi se oni resavali na miran naCin; da posreduju pri
utvrdivanju akordnih tarifa, prosecnih i minimalnih zarada, ukoliko
nisu regu!isane kolektivnim ugovorima; da nastoje da se strogo
61
Zene Hrvatske u radniCkom pokretu ...• 459.
217
�primenjuju sve mere, koje su propisane od zakonodavnih i administrativnih vlasti za zastitu radnika u pogledu radnog vremena, zdravlja, zivota i socijalnog osiguranja; da nastoje da se u preduzefu
odrii:ava red i disciplina; da potpomazu radnike i poslodavce savetima pri istupanju s rada, ili otpustanja radnika sa posla i da
nastoje da se izmire sporovi koji su s tim u vezi; da po mogucnosti
sudeluju u upravi raznih radnickih humanitarnih ustanova (zadruge
raznih vrsta, razna udruzenja za medusobno potpomaganje itd.) i da
podnose predstavke poslodavcima u cilju poboljsanja organizacije
rada u preduzecima. Iz predvidenih zadataka se vidi da su radnicki
poverenici imali vrlo vazne funkcije u preduzecu i da su oni mogli
mnogo da ucine u pogledu zastite interesa radnika.
Ministarstvo za socijalnu politiku trebalo je da izradi poslovnik i uputstva o izboru i delovanju radnickih poverenika. Oko izrade
ovih dokumenata bilo je mnogo otpora od strane poslodavackih
krugova. Sindikalne organizacije vodile su neprekine akcije za priznavanje radnickih poverenika, pa je zbog toga dolazilo i do strajkova. Nakon pet i po godina od donosenja Zakona o zastiti radnika
propisana su Uputstva za izbore radnickih i namestenickih poverenika u preduzecima i Poslovnik o radu radnickih i namestenickih
poverenika, koji su stupili na snagu krajem decembra 1927. godine. 62
Radnicki poverenici su imali posrednicku ulogu u odnosima
izmedu poslodavaca i radnika, borili su se protiv poslodavackog
terora i nasi!ja u preduzecu, protiv isterivanja i progona pojedinih
radnika. Oni su bili zasticeni utoliko sto im poslodavci nisu mogli
dati otkaz na posao za vreme trajanja mandata.
U uslovima ilegalnog rada, kada se Komunisticka partij a koristila svim legalnim i polulegalnim mogucnostima za zastitu radnickih interesa i ostvarenje uticaja u radnickoj klasi, bilo je vazno
ko ce biti izabran za radnickog poverenika. Izbori radnickih poverenika su korisceni za ostvarenj e svakodnevnih zah teva radnika.
Prilikom izbora radnickih poverenika KPJ je davala instrukcije
o tome kako treba iskoristiti ovu mogucnost da se na izborima i
konferencijama okupi sto vise radnika i radnica i da se obezbedi
da na kandidatske liste dodu oni koji su spremni da se bore za
interese radnicke klase.
U preduzecima su birane za radnicke poverenike i zene. Vee
1931. godine u Tekstilnoj fabrici u Dugoj Resi bile su izabrane za
radnicke poverenike Milka Snidarsic, Ruza Krevar i Marija Perakovic; u ,Preslici" d.d. Oroslavlje Roza Vidovic i Stefa Jakopec,
a u Zagorskoj tvornici vunenih tkanina u Oroslavlju izabrana je
Jelica Les. 63 Iste godine i u zagrebackoj tekstilnoj industriji birano
je vise radnica za radnicke poverenike. Prema izvestajima Saveza
tekstilnih radnika i radnica iz 1931. godine, u fabrici , Unitas" izabrana je za radnickog poverenika Marija Pavlic, a za zamenika 62
Poslovnilk, Z. B., br. 11980-IV od 23. decembra 1927. godin.e, o r.adu
radniOkih i ne.meSt-eni;Ckih povereni:k:a, RadniCko zakonodavstvo, knj. I, sv. 14,
Beog,rad. 1934, 103 do 109; G<Oiko Be~beroviC, ,Radnt~ki i namjeSte"JtiCki povjerenici", RadniCka zaStita~ god. X, br. 3, Zagr-eb, 31. III 1928, 164.
63
Zene Hrvatske u radniCkom pokretu . .. , 195.
218
Klara Jambrovic; kod ,Brace Holcer" - Marija Krgo, poverenica,
a za zamenike - Slavica Perovecki, Fanika Stipan i Anka Jurkovic. U Fabrici ,Mavro Sauerbrunn" izabrane su za poverenice Vika
Kos, Josipa Jec i Antonija Grdan. 6 '
Pocetkom 1934. godine snrovedeni su izbori za radnicke i namestenicke poverenike u varazdinskim fabrikama i tada su izabrani
samo kandidati koji su bili na listi Saveza tekstilno-odjevnih radnika, a protivnici nisu uspeli ni da istaknu svoje kandidatske liste.
N a ovim izborima birano je u varazdinskim preduzecima vise zena
za radnicke poverenike, a u Marborskoj tkaoni u Varazdinu svih
pet izabranih poverenika bile su radnice (Marija Horvatic, Ankica
Petkovic, Ruza Jambrovic, Marija Kos, Justa Vukalovic). 65
U Tvornici duvana u Zagrebu 1936. godine od 12 izabranih
radnickih poverenika i njihovih zamenika bilo je devet zena. I u
drugim zagrebackim preduzecima povecan je broj zena medu radnickim poverenicima. Tako su, na primer, u devet preduzeca iste
godine, za radnicke poverenike izabrane 24 radnice. 66
Izboru radnickih poverenika u Hrvatskoj se i kasnije pridavao
veliki znacaj i klasno svesni radnici su u os:vajanju ove institucije
postizali krupne rezultate, narocito u borbi protiv klerikalaca, koji
su, na primer, delovali kroz Radnicki strukovni savez.
U drugim krajevima nije bilo zapazenih rezultata u razvijanju
institucije radnickih poverenika kao u Hrvatskoj. Otuda nemamo·
ni aktiviranja zena u ovom pravcu. u beogradskom listu Pao><U'i!<e
uoeuue, decembra 1938. godine, konstatuje se da industrijalci nekoliko godina vode borbu protiv organizovanj a tekstilnih radnika i
izbora radnickih poverenika u tekstilnoj industriji, pa se, izmedu
ostalog, kaze: ,U Vojvodini i u Srbiji godinama nema nijednog zakonskog poverenika u tekstilnim fabrikama. Zasto? Zato sto su
najbrutalnije sprecavani izbori radnickih poverenika od strane fabrikanata. Savez tekstilno-odecnih radnika vodio je ozbiljne akcije
za poverenicke izbore, ali je bio svim sredstvima sprecavan od tekstilnih industrijalaca, narocito u Beogradu i Zemunu". 67 Ocigledno
je da je, pored objektivnih teskoca, nedostajala uporna i organizovana borba za radnicke poverenike, koja bi, svakako, imala rezultata:
uprkos otporu kapitalista kojima to nije bilo u interesu.
3.
ucesce zena u !ltra jkovima
Ovaj period veoma je bogat akcijama koje je radnicka klasa:.
vodila za poboljsanje svoga polozaja. Ucesce radnica u strajkovima,.
mani.festacijama i demonstracijama nesrazrnerno je veCe, i u ovom.
razdoblju od njihovog ukljucivanja u sindikalne i partijske organizacije.
64
65
Isto, 197.
67
PaOuu-ttKe xoauue, 53, 30. Oe14e.M.6ap 1938.
Partija i izbori radniCkih poverenika, Klasna borba, 1, januar 1934•.
21, 22; Zene Hrvatske u radniCkom pokretu .. . , 218.
11
11 Zene Hrvatske u radniCkom pokretu . .. , 285.
219'
�u Jugoslaviji je 1931. godine bilo svega pet strajkova sa 1 253
ucesnika. Od tada strajkacki pokret stalno raste i vee 1935. i 1936.
godine poprima masovni karakter i sve vise se pretvara u politicke
akcije radnicke klase protiv rezima. 68 Sve je vise jacao ugled i politicki uticaj Partije kao organizatora i mobilizatora radnicke klase
u mnogim strajkovima. u ovim godinama poznati su strajkovi tekstilnih i poljoprivrednih radnika u kojima su masovno ucestvovale
i Zene.
Ujedinjeni savez sivacko-odevnih radnika i radnica vodio je
od 1. januara 1934. do kraja juna 1938. godine 209 pokreta u kojima
je ucestvova:lo 35 882 radn\ka i radnice. Od toga je bilo 155 strajkova
u kojima je ucestvovalo 27 834 radnika i radnice i 54 pokreta bez
strajka sa 8 048 ucesnika. 69
·
Prvi masovni strajk industrijskih radnika poceo je 9. januara
1935. godine u Fabrici pamucne industrije ,Hermanna Pollaka sinovi" D.D. u Zagrebu. U Strajku je ucestvovalo 900 tekstilnih radnika i radnica. Oko 80 odsto zaposlenih u ovom preduzecu bile su
zene. Radno vreme trajalo je od 8 do 16 casova, a plate su se kretale od 50 do 100 dinara nedeljno, dok je 75 odsto radnika i radnica
radilo na akord. Bilo je dosta nekvalifikovanih radnica sa sela, koje
su zaradivale po 20 do 30 dinara nedeljno. Kazne su cesto iznosile
i 75 dinara nedeljno, sto je bilo vise od zarade pojedinih radnica.
Akordni sistem je povecavao intenzivnost rada zbog cega je pre ovog
strajka otpusteno iz preduzeca 200 do 300 radnika i radnica. Kapitalisti su poceli vrsiti rekonstrukciju preduzeca i uvoditi nove masine
na kojima je trebalo povisiti z.a 100 odsto intenzivnost rada i na
taj nacin otpustiti veci deo radnika. Usled takvih uslova rada doslo
je do strajka u kojem su ucestvovali svi radMI!i uz svestranu podrsku sa strane.
Partijska organizacija u preduzecu brojala je 4 clana, a sindikalno orga.nizovanih bilo je svega 50 radnika i radnica. Izabran
je strajkacki odbor koj!m su rukovodili. komunisti. On je postavio
strajkacke straze, organizovao kolektivnu ishranu putem strajkackih ·kuhinja i masovnu pomoc gradana. Posta Uprava preduzeca nije
mogla nista uciniti, zatraZila je policiju i doslo je 80 nolicijaca, ·10
agenata i vatrogasna kola. Kada je treca smena dosla na posao,
radnici su organizovali demonstracije protiv policije i za punu slobodu
strajka. Oni su u povorci sa uzvikivanjem parola prosli kroz grad
do Radnicke komore, gde su odrzali zbor na kojem su istakli svoje
zahteve.
U strajku je izrazena solidarnost radnicke klase. Tekstilne fabrike iz Zagreba poslale su svoje delegate strajkackom odboru i
izjavile da su spremne da stupe u iitrajk solidarnosti i da materijalno pomognu strajkace. U roku od iiest dana sakupljeno je 70 hi68 U 1932. godini u 32 Strajka bilo je 9 960 Strajka.Ca, u 1933 . .godini u 40
Strajkova - 15 126 3trajkaCa, u toik:u prvih 10 meseci 1934. god'ine u 56 Stf1ajkova - 33 800 StrajkaCa, u 1935. godini u 120 Strajkova - 40 981 ·StmjkaC
i za 8 meseci 1936. godine u 195 Strajkova - 122 600 StrajkaCa. - Proleter,
4, mart 1935; 9, decembar 1936.
9
6 I van BoZo v-iC, Dva Strajka tekstilaca, Beograd, 1952, 2.
220
ljada dinara za pomoc strajku; Organizov::'na je .~abirna akcija po
selima i za kratko vreme sakupljene su vehke kohcme hrar;e.
Policija je uhapsila 16 radnica, koje su se posebno 1stakle. ;t
strajku ali ih je na zahtev strajkaca morala istog dana pust1t1.
Uprava' preduzeca na prvim pregovorima nije uva2ila niiita od radnickih zahteva i tek na intervenciju nadleznih vlasti i sindikalne
organizacije doslo je 15. januara ponovo do pregovora na kojima
su konacno usvojeni zahtevi strajkaca. Radnicima je zagarantovana
minimalna nedeljna zarada od 144 dinara, ako njihova akordna
zarada ne dostigne tu visinu. Uprava preduzeca se obavezala da za
iiest meseci nece otpustiti ni jednog radnika.
Povodom ovog iitrajka Mesni komitet KPJ u Zagrebu i Mesni
komitet SKOJ-a izdali su letak u kojem pozivaju i ostale radnik<: na
solidarnost u strajku. 70 Iako je u preduzecu bio mali ?roj !<omumsta,
iitrajk je dobro organizovan, taka da i<:, P<;>red radm~a_, stra]kovala
i napredna studentska omladina. Posle straJka u ~abnc•. ,,H.er'?~nna
Pollaka sinovi", u iitrajk su stupili tekstilm radmc1 u JOS cetln fabrike u Zagrebu. U dve fabrike strajk je zavrsen uspeiino, a u dve
je propao.
· ·
.
Uprava preduzeca nije se do kraja pridrl\aval': sklol(lJer;og
sporazuma tako da je 13. maja 1935. godine ponovo doslo do straJka
u Fabrici ;,Hermanna Pollaka sinovi", u kojem je ucestvovalo 850
radnika i radnica. Radnici su stupili u strajk protiv tzv. norma sistema koji je znaCio novo pogorsavanje uslova za rad, jer je rad
· po tom sistemu bio fizicki neizdrzljiv, dok su zarade osetno pale.
U toku ovog strajka dolazilo je vise puta do p!egovora Izn:-eau
uprave preduzeca i iitrajkaca, ali je pol<ret zayrsen te_k 26. Juna
sklapanjem ugovora na godinu dana. Ugovorom Je predv1deno ubl~
zivanje ,norma"-sistema za 20 odsto, kod akordnog ~ada garantu]e
se minimalna nadnica od tri dinara po satu, za radmce sa stalnom
platom 3,50 dinara na sat, a za radnike 4 dinara na sat: Pore~ toga,
uprava preduzeca je · primila sve otpustene radmke ! radmce na
posao, priznala radnicku organizaciju i obavezala _se da ce sve nasta~e
sporove reiiavati s radnickim poverenicima i smd1kalnom orgamzacijom.
.
..
Za vreme trajanja ovog strajka delegacija radmka u kOJOJ _se;
nalazila ·i Maca Kovacic-Grzetic bila je kod bana. Ona Je u I11cl
odrzala govor i kao Clan strajkackog odbora prenela je radnici'::a
banove peruke, nakon cega je doslo do masovrnh demonstraClJa
10 Nepo.sredni povod Za ·S-trajk bilo je ·heta·ktiCno istupanje ri izaz.ov je?-:
nOg iriZenjera-stranca, koji je napao jednu radnicu. Zbog toga su ga radm~1
izbacili iz .preduzeCa i obusta·vili rad. Oni su doCekali drugu s:ne~u ka~ ]e
ujutru dolazHa na .posao. Pregovorima d·zmedu uprave predu_;_ecav 1 str~Jrka?a
prJsustvovao je Drago MaruSiC, sekretar Ujedinjenog saveza siVac~o-od]ev~ih
radniik:a i radnica PodruZnice Zagreb, a u odboru za pregovore u 1me I'la?mca
bHa je Marija KovaCiC-GrZetiC. 0 ovom Sbrajku p~stoji viSE? doJmmenata 1 n~
pisa u Stampi u kojima se podaci potpuno ne slazu, narol:1to u pargledu bro1a
ucesnika u strajku. ARP, fond KI, 1935/15a, 1935/17, 1935/19, 1935/23, 1935/36,
1935/44, 1935/650; Fond Si.ndikati, br. 182/35; Prolete:~ 2-3, februar-mart
1935 14· Pai'hLu·•t.-JCe nosuue, 3, 18. ja11,yap 1935; 4, 25. 3a.n-yap 1935; 5, 1. ¢e6py~p t'935. Zene Hrvatske u radniCkom pokretu ... , 234, 235 i 236; Ivan
B·oZiCeviC, n.d., 5-6.
v
221
�protiv rezrma. Demonstranti su zahteVali slobodu i demokratiju,
resenje nacionalnog pitanja i nove izbore. U demonstracijama je
ucestvovao veliik broj gradana koji su se solidarisali sa borbom
radnicke klase. 71
U Oroslavlju su postojale tri tekstilne fabrike koje su uposljavale oko 2 000 radnika i radnica. U ovim fabrikama bilo je 1934.
i 1935. godine nekoliko strajkova koje su radnici vodili za poboljsanje uslova zivota i rada.
U Zagorskoj tvornici vunenih tkanina d.d. u Oroslavlju je
9. maja 1934. godine stupilo je u strajk 350 radnika i radnica zato
sto poslodavci nisu prihvatili njihov zahtev o povisenju nadnica.
Prvo je posao napustila predionica a zatim tkaonica u kojima su
uglavnom radile zene. U znak solidarnosti u strajk su 14. maja stupili
radnici i radnice Fabrike ,IvanCica", koja se nala,zi u neposrednoj
blizini. Sutradan je odrzana skupstina 600 iltrajkaca, na kojoj je
donesen zakljucak da se strajk nastavi ukoliko uprave preduzeca
ne uvaze radnicke zahteve. Zbog toga je Uprava Zagorske fabrike
vunenili tkanina pristala na pregovore i povisenje nadnica za 10
odsto i zagarantovala 8-casovno radno vreme. U toku 1934. godine
ovo je bio cetvrti strajk radnika i radnica ove fabrike u kojoj su
oni putem borbe postigli poviSenje nadnica za 20 odsto. 72
Za vreme rada zandarmi su uhapsili u Fabrici u Oroslavlju
radnicke poverenike i sindikalne funkcionere, 28. januara 1935.
godine, zbog cega je doslo do politickog masovnog strajka u kojem
je ucestvovalo 1 600 radnika i radnica. Nakon obustave rada radnici
i radnice su u povorci dosli pred opstinu sa zahtevom da se radnicki
poverenici i sindikalni funkcioneri puste na slobodu, koji su uhapseni
pod optuzbom da su ,komunisticki agitatori".J?vom skupu pridruzio se veliki broj seljaka i radnika iz drugih preduzeca. Pod pritiskom demonstranata vlasti su bile prisil.iene da puste radnicke poverenike i sindikalne funkcionere na slobodu.
Radnici i radnice Tekstilne fabrike ,Preslica" u Oroslavlju
stupili su 12. marta 1935. godine u strajk u znak protesta protiv
represa!ija Uprave prema radnickim organizacijama i zbog toga sto
nisu dobili uobicajenu novcanu novogodisnju nagradu. Strajk je
trajao tri dana i u njemu je ucestvovalo 750 tekstilaca.73
Radnici i radnice tekstilne industrije u Oroslavlju vodili su
u nekoliko navrata veoma uspesne strajkove, i to politickog karaktera, premda u to vreme nisu imali partijsku organizaciju. Kod njih
71
I u ovom, lkao i u prethodnom Strajllru orga!Ilizovane su Strajk:aSke
straZe. Tako je, na primer, 20. maja bilo 150 StrajkaSa na straZi. Zatim su
o~ganizovane Strajka.Ske kuhinje i slanje radni.ka na selo za traZenje •potnO'Ci.
U Straj,lru je bilo Strajkolomaca s koj~ma je dolazilo do tuCe. Zbog toga je
pet ·StrajkaCa bilo uhapSeno. - ARP, fond KI, 1935/257; 1935/276; Pa(hL'1L'l£'Ke
uoau1-1.e, 24, 14. jyu 1935, 25, 26. jyu 1935; 27, 5. jy.n, 1935; Zene Hrvatske u radniCkom pokretu ... , 248, 252 i 253; Proleter, 7-8, iul-avgu.st 1935 3· ZB
(Za bolj8evizaciju), 1, 1935, 25 i 26.
' '
72
.Zene Hrvatske u radniCkom pokretu ... , 226.
.v73 . U ovom :p_reduzeCu uprava je -otpustiJa predsednika I~born-og odbora
radmok1h poverenika, zbog Cega su xadnici taJk.rade bhli -ogorl:eni. ARP, fond
KI,_l935/36; 1935/650; Proleter, 2-3, februar-mart I935, 14; 5--6 april.-maj
193~. 5 i 14; Zene Hrvatske u radniCkom pok'retu ... , 240.
222
. .I
je postojala jaka sindikalna organizacrJa, koja je rukovodila ovim
pokretom, a tek polovinom 1935. godine preduzete su mere za formiranje partijske organizacije. U Oroslavlju su sva preduzeca iitrajkovala 1. maja 1935. godine. Vise od 1 800 radnika napustilo je
toga dana posao u ovom gradu i na taj nacin se pridruzilo proslavi
1. maja.'•
Kolektivni ugovori hili su veoma vazni za regulisanje uslova
rada i zarada u preduzecu. Posto su poslodavci davali otpor sklapanju kolektivnih ugovora i tarifnih pravilnika, dolazilo je cesto
do strajkova.
Radnici u tekstilnim fabrikama u Oroslavlju podneli su sredinom 1935. godine predloge za sklapanje kolektivnih ugovora.
Medutim, uprava preduzeca je odlagala sklapnje tih ugovora, pa je
700 radnika i radnica preduzeca ,Preslica" stupilo u strajk.
Posle izbijanja strajka kod ,Preslice" doslo je do ponovnih
pregovora sa drugom tekstilnom fabrikom ,Zagorskom" i nakon
izvesnih odugovlacenja sklopljen je kolektivni ugovor na sest meseci. Sklapanjem kolektivnog ugovora radnici su izvojevali povisicu
plata za 10 odsto, zatim priznanje sindikalne organizacije Ujedinjenog saveza sivacko-odjevnih radnika, priznavanje radnickih poverenika i proslave 1. maja.
U trecem tekstilnom preduzecu ,Ivancica" u Oroslavlju doslo
je 19. jula do pregovora za sklapanje kolektivnog ugovora. Posta
poslodavac nije prihvatio predloge radnika u pogledu povisenja
nadnica, doslo je do strajka u koji je stupilo 300 radnika i radnica
koji su hili zaposleni u ovom preduzecu. Tako je u Oroslavlju ponovo strajkovalo 1 000 radnika trazeci da se usvoje njihovi zahtevi.
Radnici iz drugili preduzeca pozdravljali su napore tekstilaca u Oroslavlju koji su se borili za bolji ekonomski i drustveni polozaj. 75
Tokom 1935. godine u Hrvatskoj je bilo jos nekoliko zapazenih
Strajkova u kojima su ucestvovale zene. U Tekstilnoj fabrici ,C. D.
Gaon" u Zagrebu od ukupno 380 zaposlenih bilo je 370 zena. I u
tom preduzecu pocelo se polovinom 1935. godine sa sistematskim
uvodenjem ,akordnog" sistema. Akordne zarade bile su manie od
ranijih nadnica, uz mnogo vece iscrpljivanje na poslu. U fabriku
je u to vreme dosao. i novi direktor, koji je poceo grubo postupati
s radnicima i samovoljno davati otkaze. Zbog toga je 29. jula 1935.
godine doslo do strajka u kojem su ucestvovali svi zaposleni radnici
i radnice. Istog dana kada je strajk izbio doslo je do pregovora izmedu Uprave preduzeca i predstavnika sindikata USSORJ, koji su
uspesno zavrseni 31. jula. Ustanovljeno je 8-casovno radno vreme
i predvideno povisenje plata od 25 do 30 dinara za 10 odsto, a od
30 do 40 dinara na dan za 5 odsto. Prekovremeni rad trebalo je da se
" ARP, fond KI, 1935/257.
Ne raspolaZemo podacima -o uspehu ovog strajka. U OroslaV'ljru. je
dO 20. jula 1935. godine odrZana skupStina na kojoj je uCestvovalo 1 600 radn.i'.ka i radnica. Na skurpStini se raspraV'ljalo o problemima u ,socijalnom osiguranju i ~ahtevano je da .se raspiSu izbori z.a samouprave u socijalnom
osiguranju. (Zene Hrvatske u radniCkom pokretu .. . , 257.
76
223
�plati 50 odsto vise. Novi direktor bio je odstranjen iz fabrike
,C. D. Gaon". 76
U zagrebackoj Fabrici papira doslo je 15. jula 1935. godine
do strajka u kojem je bilo 350 ucesnika, a od toga 150 zena. Strajkom
je rukovodio Savez metalskih radnika, koji je za obavljanje konkretnih poslova formirao strajkaCki odbor. Organizovana je strajkacka kuhinja u kojoj su se hranili radnici i radnice i clanovi njihovih porodica. Uprava preduzeca je nastojala na razne nacine da
omete strajk, ali u tome nije uspela. Radnici su izdrzali do kraja
i strajk je uspesno zavrsen tek 23. septembra potpisivanjem kolektivnog ugovora.77
Od 21. avgusta do 7. septembra 1935. u Fabrici cipela ,Astra"
strajkovala su 102 radnika i 93 radnice. Oni su stupili u strajk zbog
veoma teskih uslova za rad, jer se desavalo da radnici u zagusljivim
prostorijama padaju u nesvest, i stalnog snizavanja hadnica i akordnih plata. Posle 17 dana strajka uprava preduzeca pristala je na
radnicke zahteve i strajk je okoncan. 78
U Slavonskom Brodu poceo je 16. oktobra strajk krojackih
radnika-konfekcionara, jer poslodavci nisu hteli potpisati kolektivni
ugovor s radnicima. U Radnickom domu bila je organizovana strajkacka kuhinja, gde su se hranili radnici i Clanovi njihovih porodica.
Strajkaci su bili uporni i istrajali su u svojim zahtevima. Strajk
je uspesno zavriien 28. oktobra 1935. godine potpisivanjem kolektivnog ugovora za sve krojacke radnike i radnice konfekcionere u
Slavonskom Brodu. 79
Sredinom novembra 1935. godine izbio je spontani strajk radnica u Zagrebackoj mehanickoj tkaonici ,Hahn i N ettel''. Radnice
su protestovale protiv postupka poslodavca koji ih je bez potrebe
premestao sa strojeva i kada je nekima dao otl'aiz, sve su napustile
posao. Na podrucju savske banovine bilo je vise ovakvih pokreta
i strajkova tekstilnih radnika. so
76
PaOuu'ltxe 1-toauue, 32, 9. aazycr 1935;- Zene Hrvatske u radniCkom
pokretu ... , 258.
77
Isto, 263.
Isto 264
79 Isto; 269:
80 Prema podacima USSORJ PodruZn~ee ZAGREB na podruC:ju
savske banovine bilo je u periodu od 1. januara. 1934. do 1. decembra 1935.
godi.ne mnogo -pokret.a i Strajkova tekstilnih radnika i .radnica od kojih su
najzna·C::ajniji s1edeCi: ,Hahn i Nettel'', Zagreb, u Str:ajku 40 radnika i radnica,
dva dana; ,Osm.ia" - Fabrika rukavica, Zagreb, 28 radnika i radnica v
Btrajku pola dana; 10 Zagorka" Oroslavlje. 380 radnika i radnica u Strajku
6 dana; ,IvanCica", Oroslovlje, 210 radnik:a i radnica, u Strajku 2 dana;
,Gllnsberg", Zagreb, 22 radnika i radnice u Strajku pola dana; ,Stolin", Vuk>Ovar, 14 radnd-ka i .radnica u Strajku 18 dana; ,Pamuk", Zagreb, 80 11adnilka
i radnica bez Strajka; ,Giins.berg", Zagreb, 15 radnika i radnica u Strajlru
4 dana; ,Hermann PoJ.lak", Zagreb, '850 radnika i radnica u Strajku 6 dana;
Tkaonica Cillma, Vinkovci, 22 radnika i radnice u Strajku 6 dana; Fabri·ka
svile ,Square", Zagreb, 12 radni'ka i radnica u Strajku 8 <lana; ,Br.aCa BureS",
Zagreb, 35 radni'ka i. radnica, u Str.a:jku 12 dana; .,Preslica'', Oroslavlje, 750
radnika i radnica, u Strajku 6 dana; ,Preslica" i ,Zagorska", Oroslavlje, 1.700
radnika i radnica, u Strajku 2 dana; MEZ, Fabrika svile, Zagreb, 80 radni'ka
i radn.ica u Strajku 1 dan. - Zene Hr-vatske u radniCkom pokTetu ... , 232.
78
224
U prvoj polovini 1935. godine u Sloveniji je bilo nekoliko
znacajnih strajkova tekstilnih radnika i radnica u kojima se zahtevalo potpisivanje kolektivnog ugovora. U Tekstilnoj fabrici .,Triglav"
u Kovju, na primer, strajkovalo je 280 radnika i radnica. Oni su
strajkom postigli obnavljanje i dopunu kolektivnog ugovora, kojim
se za 8 odsto povecivaju nadnice, priznaju radnicki poverenici i
radnicke strukovne organizacije. Iz istih razloga stupili su u strajk
tekstilni radnici i radnice u Fabrici ,Zelenka" i Co u Mariboru.
Poslodavac je bio prisiljen da potpise kolektivni ugovor kojim se
plate povecavaju za 8 odsto i regu!isu uslovi za rad u preduzecu.S 1
Zene radnice, segrti i deca Vojvodine bili su podvrgnuti snaznoj eksploataciji, radeci pod teskim uslovima u vecini preduzeca
vise od 10 casova dnevno. Zbog toga je dolazilo cesto do spontanih
strajkova i tarifnih pokreta. Jedan od najpoznatijih strajkova izbio
je 9. jula 1935. godine u Fabrici carapa i trikotaze ,Fako" u Subotici zato sto su nadnice snizene za 25 odsto. U strajk je stupilo 180
radnika i radnica, dok je jedan deo, i to uglavnom majstora, magacionera i Cinovnika ostao na poslu. Strajk je trajao dva meseca i
zavrsen je tek 9. septembra, i to porazom strajkaca usled slabe
organizacije i nedovoljne solidarnosti medu zaposlenima. Jedan deo
borbenijih radnika, medu kojima i radnicki poverenici, nije primljen ponovo na posao. 82
Strajkacki pokret uzima veoma siroke razmere u 1936. godini.
Posto su radnici i radnice u tekstilnoj industriji bili narocito eksploatisani radeci za minimalne nadnice pod vrlo losim uslovima, oni
najvise stupaju u strajkove kako bi poboljsali uslove za zivot i rad.
Od 68 strajkova, koliko ih je bilo u prvih pet meseci 1936. godine,
19 je bilo u tekstilnoj struci. 83 Medu njima svakako je bio najpoznatiji strajk radnika, radnica i namestenika Tekstilne industrije
d.d. u Varazdinu, poznate kao ,Tivar", koji je poceo posle pregovora 29. aprila 1936. g. U ovoj fabrici bilo je 1935. godine 1 850
zaposlenih, a od toga 1 000 zena, a sledece godine - 2 300 zaposlenih i svi su stupili u strajk. Oni su zahtevali da se sklopi kolektivni
ugovor kojim bi se utvrdila minimalna nadnica od 3, 75 dinara po
satu, zatim izjednacenje nadnica za isti posao, narocito kad je rec
0 nagradivanju muskaraca i zena, korektnije postupanje s radnicama," priznavanje sindikalne organizacije i pobo1jsanje us!ova za
rad. Vecina radnika i radnica u ovom preduzecu primalo je ispod
81
Proteter, 7-8, jul-avgust 1935, 3; IIo.auTuKa, 9127, 13. jya 1935, 13;
U ovoj fabrici formirana je u okviru URSS-a \Sekcija Zena, a 'll leto
1934. ·odrZana je prva veldka rkl)nferencija sa Zenama. 0 broj:u utCesnika u
Strajku postoje razliCiti podaci, Sto je moguCe, buduCi da je Strajk trajao dva
meseca. - Istorijski arhiv Pakrajinskog komiteta SKS za Vojvodinu, br. 20705,
Proleter, 7-8, jul-a.vgust 1935; Pa.dHU'lf.'"e uoauue, 28, 12. jy.~ 1935, 30, 26.
jy.JI, 1935; Z o 1 t an D e v o v a r i, Strajk u fabrici Fako, izdanj'e Istorijskog
odeljenja Gradffit:og muzeja u Subotici 1958. godine; Tekstilci Jugosla82'
vije . .. , 305.
ss Radnici u ojenzivi za veCt komad kruha, . Proleter, 2-3, maj-jun
1936, 4.
S4 Neposredni ·povod za Str.ajk bio je sukob u konfekciji do kojeg je
doSlo 23. aprila zbog toga Sto je poolovoda premestio jednu radnicu da radi
za maSinom za kojom je pre radiQ jedan muSkarac. Njoj, kao i oota1im radnicama je odred:ena niZa plata, premda su radile isti posao kao i muSkarci.
225
�tri dinara na sat, a oni koji tek stupajti na posao primali su po
dinar na sat i taka su nedeljno zaradivali svega 48 do 50 dinara,
dok je preduzece u jednoj godini imalo 36 miliona ciste dobiti.
Strajk je organizovala partijska organizacija, a najznacajniju
ulogu u rukovodenju ovom akcijom imala je Anka Butorac, koja je
po zadatku PK KPJ za Hrvatsku dosla u Varazdin da pomogne
partijskoj i sindikalnoj organizaciji u radu. Formiran je strajkacki
odbor u kojem je bilo sedam zena. On je odmah pristupio resavanju
konkretnih zadataka od kojih je zavisio uspeh strajka, kao sto su
pribavljanje hrane, nabavka satora, organizovanje strajkacke kuhinje i strajkacke straze itd. Strajkacka kuhinja je pocela raditi
5. maja i ubrzo je postala centar strajkackog logora. U njoj se pripremalo oko 1 000 obroka za radnike i njihove porodice. Hrana se
u pocetku sakupljala u gradu, a zatim u okolnim selima. Posebnu
solidarnost u strajku pokazali su stanovnici okolnih sela, koji su
pruzili velilm pomoc u prehrambenim proizvodima. Zbog toga su
oni dobili popularni naziv ,Crveni obruc oko Varalidina". Sto je
strajk duze trajao povezanost radnika i seljaka dobijala je sve vise
politicki karakter. I kada se strajk zavrsio, saradnja je primila druge
oblike u povezivanju radnika i seljaka.
Hrvatski radnicki savez se potpuno stavio u sluzbu uprave
fabrike i Saveza industrijalaca i na sve moguce nacine nastojao je
da razbije strajk. Ujedinjeni savez tekstilno-odjevnih radnika, Savez privatnih namestenika i Oblasni odbor URSS-a izdali su tim
povodom letak, u kojem se objasnjavaju uzroci strajka i pokusaji
HRS-a i uprave ,Tivara" da ga slome. U njemu se, pored ostalog,
konstatuje da je HRS ponudio svoje usluge upravi preduzeca i da
i<; najavio da nece priznati ugovor koji bi bio sl!:lopljen bez njega
,1 aka HRS nema u , Tivaru" ni jednog jedinog· Clana". Izaslanici
isli su medu radnike i nastojali da ih odvrate od borbe, ali u tome
nisu postigli ocekivani rezultat. Uprava fabrike je odugovlaCila
s pregovorima i prihvatanjem radnickih zahteva racunajuCi da ce
uz pomoc HRS-a slomiti strajk. Oni su okupili strajkolomce koje
su pokusali da uvedu u fabriku u zatvorenim vagonima. Medutim,
u tome nisu uspeli, jer su strajkaci hili obezbedili ulaze u fabriku.
u tome su se narocito istakle zene koje su na sinama zaustavile
vagone i taka onemogucile njihov prolaz u fabriku.
U toku strajka vodeni su nekoliko puta pregovori sa upravom
fabrike, ali ona nije pristala da udovolji radnickim zahtevima, vee
je poduzimala razne mere da strajk razbije. Kada u tome nije
uspela, najzad je 6. juna doslo do sporazuma 0 zavrsetku strajka.
Upornom i istrajnom borbom radnici i radnice su postigli
opstu povisicu nadnica i plata za 5 do 30 odsto, s tim sto se anima
s najmanjom zaradom predvidala najveca poviSica. Uprava preduzeca se obavezala da u roku od 8 dana istakne cenovnike za akordni
rad po svim odeljenjima; da nece snizit vece plate koje su pre
strajka primali pojedini radnici i namestenici; da ce sve radnike
i radnice primiti na posao i da niko nece zbog ucesca u strajku
biti otpusten; da ce svi uslovi za rad u preduzecu i za placanje radnika i namestenika biti regulisani kolektivnim ugovorom koji treba
226
da se sklopi u roku od dva meseca posle vracanja na posao; da se
odmah posle stupanja na posao raspisu izbori za radnicke i namestenicke poverenike; da se u slucaju pomanjkanja posla u svim iii
pojedinim odeljenjima preduzeca nece otpustati radnici i radnice
i nameStenici, veC Ce se radno vreme skraCivati iii Ce se naizmeniCno raditi po smenama.
Ovim sporazumom su usvojeni glavni zahtevi strajkaca, to jest
povisice plata, akordni cenovnici, kolektivni ugovor i pravo sindikalnog organizovanja.
Posle potpisivanja sporazuma odrzan je zbor s manifestacijama
kroz Varazdin u kojima je ucestvovalo oko 3 000 radnika, seljaka
i drugih gradana. Na zboru su izneseni podaci o toku strajka, njegovom znacaju i razbijackoj ulozi HRS-a. Nakon 40 dana provedenih u strajku radnici i radnice Fabrike ,Tivar" u Varazdinu ponovo su poceli da rade 8. juna 1936. godine. 85
Iako je strajk zapoceo i voden s ciljem da se poboljsa ekonomski polozaj radnika i radnica u preduzecu, on je imao i poseban
politicki znacaj. u strajku je dosla do izrazaja politicka borba izmedu progresivnih snaga radnicke kiase, okupljenih u URSSJ, koje
su se zalagale za jedinstvenu klasnu borbu, s jedne strane, i nacionalisticke sindikalne organizacije Hrvatskog radnickog saveza, sa
druge strane, koji se stavio u sluzbu uprave preduzeca i radilo na
razbijanju strajka i jedinstva radnicke klase. KPJ, koja je rukovodila ovom akcijom, imala je veliki uticaj u. preduzecu i uspela
je da radnike u URSSJ, taka da nastojanja HRS-a nisu dovela do
nekih znacajnijih rezultata. Veliku pomoc strajkacima pruzili su
seljaci iz okolnih sela Varalidina, koji su se potpuno solidarisali sa
borbom radnicke klase.
Tokom ove godine bilo je jos nekoliko znacajnijih strajkova
tekstilnih radnika u Hrvatskoj u kojima j e ucestvovao veliki broj
liena. U tekstilnoj industriji d.d. ,Trebitsch" u Zagrebu svi radnici
i radnice strajkovali su tri nedelje dok uprava preduzeca nije pristala na njihove zahteve. Strajk je okoncan potpisivanjem kolektivnog ugovora kojim su regulisani radni uslovi i nagradivanje radnika
u preduzecu 86 Posle uspesno izvojevane borbe u ovom preduzecu,
u strajk su stupili radnici i radnice u Fabrici A.G.B. pletiona Jugoslovensko d.d. u Zagrebu. Strajk je trajao tri dana i zavrsen je
potpunim uspehom u korist radnika i radnica. 87 Ove strajkove vodio
je Ujedinjeni savez tekstilno-odjevnih radnika u Zagrebu.
Strajk tekstilnih radnika i radnica Prve medumurske tkaonice
i kod ,S. Najmana" u Cakovcu trajao je u julu i avgustu 1936.
skoro dva meseca. u njemu je ucestvovalo oko 300 strajkaca, koji
85 ARP, fond KI 1936/192; 1936/212; 1936/342; Paa""'"'" noeune, 20,
15 . .Maj 1936; 22, 29 . .Ataj 1936; 25, 19. jy-u 1936; Zene Hrvatske u radniCkom
pokretu ... , 292 do 296; Ivan Kurt a 1 j, PomoC seljaka StrajkaCima u VaraZdinu, Cetrdeset.godina ... , 'k!nj. 3, 299; Bosi'ljk.a JanjatoviC Strajk
tekstilnih radnika u ,Tivaru" godi.ne 1936. Putovi revolucije, Zagr~b, 1966,
55; IIoAuTu%a, 10034, 29. anpu.Jt 1936; 10035, 30. anpuA 1936; 10059, 25 . .M.aj 1936.
ss Zene Hrvatske u radniCkom pokretJU . .. , 298.
87 I.sto.
227
�su se borili za potpisivanje kolektivnog ugovora i povecanja plata.
Prvih dana strajka organizovana je kuhinja u kojoj se spremala hrana
za .strajkace. Strajk je zavrsen potpisivanjem kolektivnog ugovora
u Je~nom 1 u drugom preduzecu. U Prvoj medumurskoj tkaonici
poyec~me su plate ;:a ~~ do 15 odst~, priznati su radnicki poverenici
1 s~nd1kalna orgamzac1]a, a u Fabnc1 ,S. Najmana" takode su povecane plate za 6 do 10 odsto i regulisani uslovi za rad u preduzecu.88
. I u Srbij~ je u avo vreme bilo vise strajkova. U junu 1936.
godine u Fabnc1 sapuna ,Merima" u Krusevcu strajk je trajao
sedam dana. U strajku je ucestvovala vecina zaposlenih zena. Ne~oli~o ra_?.nica bilo .ie u str~jkackom odboru, a u organizovanju
stra]ka ucestvovala Je SpasemJa-Cana Babovic.•• Strajk je uspesno
zavrsen potpisivanjem kolektivnog ugovora.••
..
Jedan od najvecih strajkova u ovom periodu i najsiri po svoJ1m razmerama bio je veliki strajk tekstilaca u avgustu i septembru
1936. godine u Sloveniji.
.
Broj zaposlenih radnika u tekstilnoj industriji Slovenije stalno
Je r.astao, taka da je 1930. godine bilo 9 150 zaposlenih, krajem 1935.
g?dme --:- 12.727, ~ za vreme strajka 1936. godine - 13 589 zaposle~nh radmka 1 radmca. Zaposlenost zena u tekstilnoj industriji stalno
Je raslo, .~ u. Sloveniji jos vise nego u. drugim krajevima zemlje.
Sto ~e v1se ze~ska ra~na snaga zaposl]avala u ovoj industrijskoj
gram sve su v1se nadmce padale. Nominalna nadnica pocela je da
,
" ARP, fond Generalstaba 18557, Stab IV armijske obl<usti. P<YV. Dj. Ob.
br. 1492, 23. Jul 1936. godina; Pa0uU'l£7<:e uoau'ne, 33, 14, aszycT 1936; 36, 4.
cenTeJt6ap 1936; Ilo.JZ.uTx:a, 10146, 22. aazycT 1936, 5.
89
•
Spasenija-Cana BaboviC - rodena u Lazarevcu 18. marta 1907. gordme; kao VI!'~O mlada tekstilna radnica ·UikljuCila 15e u radniClti pokret u Lazarevou, a. zahm_ u Beogradu;_ Olan SKOJ-a postala 1927, a Clan KPJ 1928. u
B_eogradu_;, radlla na o!>navlJanj'l;l partij's·ke or.ganizacije u Beogradu koja je
b1l~ razbiJena zavodenJem SestoJanuargke diktatJ.Ire 1929. godine· ~bog revo~
Iuc1~narnog rada bHa hapSena 1930. i 1932; od januara 1934. Cia~ je Mesnog
kon:1teta KPJ za Beograd; sledeCe godine oti.Sla ;u KruSevac i radila na stva~
lfan~u partijskih organizacija i organizovanju Strajkova zanatskih radnika·
lkraJem 1~36. preSla na parti_jski rad u Kragujevac, gde je .pootala Clam Oblas~
nog kormteta KP~; -u prolece 1937. otiSla na partijski rad u Sarajevo, ali je
ubrzo tamo uhapsena; u za·tvoru podvrgnuta teSkom muCenju a zatlm osudena na dve .godLne robije, koju je izdrZala u poZarevaCkom 2~nskom lkaznenom zavodu; po izlasku s robije 1939. nastavila revolucionamu delatnost u
Beogradu, gde je ·kooptirana za Clana PK KPJ za Srbiju· na V zemaljskoj
ko?ferenciji KPJ 1940. izabrana za Clana CK KPJ; od ap;Ha 1941. radila na
P!'l1premama ustanka u Srbiji. Oktobra 1941. iza.Sla na slo1bodnu teritoriju
~tu:pi~a u pa·rtiz::nski ·odred i bila na rukovodeCim duZnostima ru partimruski~
~edtmcama; ~ad1la na organizov31Ilju AF.Z; na II zasedanju AVNOJ-a 1943.
Izabranra za clana PredsedniStva; posle oslQbodenja vrSila N.2l!le du:i'n'O'Sti u
druStveno-politiCkim organ1izacijama, 'kaoo Clan ·saveznog i rep:ubliCkog ruko'Yodstva _KPJ, N~rodnog fl"~ta, AFZ, Saveza bor.aca, NOR-a; hila repuhliCki
1 sa.':"ezru posla-mk, a sada ~e Clan Saveta federacije .i Clan iPredsedniStva SR
Srl>i]e.
90
• Proleter, 7, oktobar 1936, 0 borbama ra-dniCke klase u Srbiji 7; Xpo1iO.f!:031fJa padUU1f.?Coz noxpeTa ~ Cp6uju, .. , 309; S p a sen i j a B abo v i C,
Sec.an;e na predr~tne dane, Pnlozi za istoriju socijalizma, 7, Beo.grad, 1970,
361, Zena u borb• .. . , 72.
228
pada 1930. godine i hila je u stalnom padu sve do 1936. godine, sto
se vidi iz sledecih podataka. 9 '
t*"''
Nadn'ice
1930.
1931.
1932.
1933.
1934.
1935.
1936.
MuSkaraca
2ena
Prose Cue
28,34
20,86
26,56
28,25
20,07
26,19
26,63
18,76
24,56
26,15
17,97
23,22
23,98
17,62
22,24
23,35
17,26
21,65
23,35 d
17,22"
21,68
I na osnovu ovih pokazatelja vidi se da su nadnice zena mnogo
mze od nadnica muskaraca, premda su poslednjih godina u nesto
blazem padu u odnosu na nadnice muskaraca.
Tekstilna industrija u Sloveniji hila je koncentrisana uglavnom u cetiri mesta i okolo njih, i to i u Kranju, Ljubljani, Celju
i Mariboru. Radnici i radnice u ovoj industriji nisu imali jedinstvene
kolektivne ugovore, a i plate su u vecem broju preduzeca bile ispod
navedenog proseka. U nekim preduzeCima, na primer, radilo se od
8 do 12 casova za 15 do 20 dinara na dan. Uz to se veoma grubo
postupalo s radnicima i radnicama, koji su radili u nehigijenskim
prostorijama i zbog toga cesto obolevali, najvise od tuberkuloze.
Radnici i radnice trazili su izlaz iz ovako teskog stanja, medutim
legalne politicke i sindikalne organizacije nisu uspele u tom pravcu
nesto vise da ucine. Jedino je KPJ pocela organizovanije da na resavanju ovih problema i taka se pripremao veliki radnicki strajk
1936. koji je u pocetku imao cisto ekonomski, a kasnije dobija i politicki karakter.
Vee u prolece pocela je borba za nadnice i za resavanje drugih
konkretnih problema u pojedinim tekstilnim preduzecima. Radnici
i radnice tdicke predionice postavili su 17. aprila zahtev da se
danese kolektivni ugovor kojim bi se regulisali radni odnosi u preduzecu. U ,Jugobruni" su radnice 13. jula obustavile posao u tkaonici, jer im je poslodavac hteo ponovo sniziti akordni postotak
zbog redukcije broja niti. Kako su radnicke plate snizavane i uslovi
rada postaiali sve gori, talas strajkackog pokreta uzimao je sve sire
razmere. Strajk tekstilnih radnika u Varazdinu imao je takot!e uticaja na jacanje borbenog raspolozenja kod tekstilaca u Sloveniji.
U Kranju je 19. avgusta 1936. godine odrzan zbor tekstilaca
kojem je prisustvovalo 2 500 do 3 000 radnika i radnica. Posta uprave
preduzeca nisu pristale da ispune radnicke zahteve, radnici i radnice
su hili spremni da stupe u strajk. Prema prethodnom dogovoru,
Strajk tekstilaca u fabrikama ,JugoCeska", ,Jugobruna" i "Intekst"
u ovom mestu poceo je 20. avgusta u 13 casova i 50 minuta. Fabrike
su zaposeli radnici prepodnevne i popodnevne smene, postavili straze,
preuzeli kljuceve, kancelarije i telefone. Prvo su formirali akcioni
odbor, a zatim strajkacki, koji se brinuo 0 svim poslovima oko
organizacije strajka. U znak solidarnosti s radnicima iz Kranja u
strajk su 20. avgusta stupili i radnice Fabrike ,Sire" u Strazicu kod
91 Zbornik dokumentarnega ,gradiva ob 20-letnici velike tekstilne
Slovenije v Kranju, Kranj, 1956, 16.
stavk~
·
229
�X·
Kranja, a 21. avgusta radnici-ce Teksti!ne fabrike ,Heier" iz Kranja
i ,Iteks", filijale u Skofjoj Loki. Istog dana u strajk su stupili radnici-ce fabrika: ,Indus", ,BoZiC'~ i ,Krah" kod Kranja i ,Dolene"
i ,Taler" iz Skofje Loke. Zajedno s njima u strajku tekstilaca u
Sloveniji vee je bilo 2 620 radnika i radnica. 92
Iz ovog centra strajkacki talas se sirio i zahvatao i druga
tekstilna preduzeca u Sloveniji. Tako je 24. avgusta poceo strajk
u Tekstilnoj fabrici ,Ber i Hribernik" u Vizmarju, ljubljanski srez,
u kojoj je bilo zaposleno 270 radnika i radnica. Da bi spreCila strajk,
uprava ove fabrike obustavila je posao 21. avgusta, a radnike-ce
placala i dalje. Medutim, 22. avgusta strajkaci iz Kranja uputili su
svoju delegaciju u Fabriku ,Ber", pa sui radnici ove fabrike 24. avgusta stupili u strajk. Sutradan su u znak solidarnosti sa strajkacima
u Kranju stupile u strajk radnice u Fabrici vezenina ,Cit" u Tacenu, ljubljanski srez, radnici iz Fabrike drvnih eksera takode u
Tacenu i radnici drvne industrije ,F. Hajnriher" u Skofjoj Loki.
U strajk solidarnosti stupili su 26. avgusta radnici i radnice Platnare ,Glancman i Gasner" u Tr2icu. Njih 1 200 zaposeli su fabricke
prostorije i nisu dozvoljavali ulaz u fabriku. Radnici iz Jesenica
davali su podrsku strajkaCima i obecavali da ce i oni stupiti u strajk
ukoliko uprava fabrike ne pristane da potpise kolektivni ugovor.
Strajk radnika i radnica zaposlenih u Tekstilnoj fabrici ,Kosmanos" u Sv. Paulu, Prebold, celiski srez, izbio je 31. avgusta, u kojem
je bilo 100 ucesnika. U istom mestu stupilo je u strajk 5. septembra
350 radnika i radnica Tekstilne fabrike ,Mauner", koji su uzeli
kljuceve od fabrickih objekata i trazili da se njihovi zahtevi rese.
U Tekstilnoj fabrici ,Orizek i Tempi" u Sv. Petru, celjski srez strajk
je trajao samo jedan dan, 5. septembra. Strajk'\ie zavrsen brzo, jer
su poslodavci odmah pribvatili sve uslove novog kolektivnog ugovora.93 Vlasnici preduzeca u Kranju dali su pismeni otkaz 29. avgusta tekstilnim radnicima i radnicama koji su se nalazili u strajku.
Medutim, oni su izjavili da ih ovaj otkaz ne pogada, posto imaju
fabrike u svojim rukama i pitanje primanja na posao, kao i regulisanje radnib odnosa u preduzecu putem kolektivnog ugovora,
mogu resiti samo strajkom u kojem se nalaze.
Mariborske radnike bilo je isprva malo teze pridobiti za strajk,
jer su vecinom imali takve plate koje su bile predvidene jedinstvenim kolektivnim ugovorom. Zbog toga su protiv strajka bile i strukovne orga,nizacije, !ito je otezavalo pokretanje tekstilaca u ovom
c!'>ntru u jectiniftvenu radnicku akciju u Sloveniji. I pored toga ove
prepreke su savladane, pa je 1. septembra stupilo u iitrajk 4 000
tekstilnih radnika i radnica Maribora i okoline. S tim je strajk
dobio najsire razmere, jer se u njemu nalazilo oko 8 500 tekstilnih
radnika i radnica, koji su radili u 57 tekstilnih preduzeca u Slo92 ARP, fond General.Stab 18557, S:tarb IV armij:ske oblRsti, PD>v. Dj. olb.
br. I7~1 24. VIII 1936. godina, br. 1787, 25. VIII 1936, •b~. 1809, 29. VIII 1936;
Zbornik dokumentarnega gradiva ob 20-letnici velike tekstilne stavke S~ove
nije V' Kranju, 25-27; Tekstil.ci Jugoslavije ... , 474.
93
ARP, tond Generals-tab 18557, Stab IV armij.sk:e obl1asb:i, Pov. Dj. Ob.
br. 1813, br. 1812, 29. VI!! )936, br. 1853, 1. IX 1936, ibr. 1875, 5. IX 1936,
br. 1911, 9. IX 1936, tbr. 1938, 12. IX 1936.
230
veniji, od kojih su neka vee pomenuta. 94 U ovoj industrijskoj grani
tada je bilo 13 589 zaposlenih, !ito znaci da je vise od polovine uzelo
ucesca u ovom velikom strajku.
Radnici i radnice su pokusali da putem sporazuma, koristeci
zakonske moguCnosti, reguli.Su radne odnose u preduzeCu, medutim,
poslodavci nisu hteli da udovolje njihovim zahtevima. Sindikalne
organizacije su predlozile putem Radnicke komore da se donese
jedinstven kolektivni ugovor za sva tekstilna preduzeca u Sloveniji.
Duze vreme radilo se na Nacrtu jedinstvenog kolektivnog ugovora,
ciji je predlog bio podnesen 10. jula 1936. godine. Medutim, poslodavci su odugovlacili i otezavali pregovore insistirajuci da se sa
sklapanjem kolektivnog ugovora saceka do donosenja Zakona o minimalnim nadnicama, koji je stupio na snagu tek iduce godine.
Nacrtom ugovora je bi!o predvideno 8-casovno radno vreme i posebno placanje prekovremenog rada. Zatim se predvidalo da zarade
radnika i radnica budu satne i akordne, s tim da akordna plata
iznosi 15 odsto vise od satne plate doticne kategorije; da najmanja
satna plata iznosi 2,50 dinara, a postepeno da se povecava prema
kvalifikacijama i godinama zaposlenja do 7 dinara na sat uz premijske naknade; da pregled svih vrsta radnickih zarada bude u
preduzecu javno istaknut; da se zagarantuje pravo zakonskih radnickih poverenika, shodno propisima Zakona o zastiti radnika; da
radnici mogu proslavljati 1. maj i da se tacna utvrde praznicni
dani. 95 U toku strajka radnici i radnice su zahtevali da se ovaj Nacrt
kolektivnog ugovora usvoji i da se ugovor potpise.
Strajk je bio vrlo dobro organizovan i u njemu su glavnu
ulogu u veCini preduzeca imali komunisti. Najvece skladiste hrane
bi!o je u Kranju, dok je odredena kolicina namirnica hila u svim
fabrikama koje su se nalazile u strajku. u nekim preduzecima su
bile organizovane strajkacke kuhinje u kojima su uglavnom radile
zene. One su, pored toga, radile rucne radove i ddale straze. Veliku
materijalnu i moralnu pomoc strajkacima su pruzili radnici drugih
fabrika. Taka su, na primer, radnici u Zelezari Jesenice u znak
solidarnosti sa strajkaCima, odrzali zbor u Radnickom domu. Strajkaci u Kranju su dobili 30 hiljada dinara novcane pomoci, zbog
cega su vlasti vodile istragu, jer je zabranjivana svaka pomoc strajku.
Policija je u.hapsila u Skofjoj Loki 7 radnika i predala ih Sreskom
sudu, jer su vrsili agitaciju u korist strajka. Seljaci iz okolnih sela
su pomagali strajkace i kolima su im donosili hranu sve dok im to
nije zabranila policija. Materijalnu pomoc su takode davali neki
trgovci i zanatlije.
Strajkaci su po preduzecima svaki dan odrzavali politicke
sastanke, na kojima se obavestavalo o tekucim politickim dogadajima i o toku strajka. Medu govornicima bio je i veci broj zena.
Imali su i zidne novine sa novim izveStajima i Clancima. Posebno
je bio razvijen kulturno-zabavni zivot. U svim veCim fabrikama su
" ARP, fcmd G<mernlstab 18557, St~b IV ,armijske oblasti, Pov. Di. br.
1874, 5. IX 1936; Zbornik dokumentarnega g1·adiva ob 20-letnici velike tek~
stilne stavke Slovenije v Kranju, 39-40; Proleter, 7, oktobar 1936.
95 PaOnu·•tKe noau1te, 40, 2. O'KT06ap 1936; Proleter, 7, oktobar 1936.
231
�hili organizovani pevacki horovi, negde \ orkestri, kuglanje i druge
vrste sportske zahave. Vodila se hriga o organizaciji sanitarne sluzhe
i lekarske intervencije za slucaj potrehe itd.
Radnici i radnice su oko mesec dana ostajali u fahrikama,
dok je trajao strajk. U meduvremenu su vodeni pregovori za okoncanje ove akcije, a pocetkom septemhra u nekim preduzecima se
nastavljalo sa radom. Na primer, 2. septemhra zavrsen je strajk
u preduzeCu ,Cit" i ,Seta" u Tacenu, a 4. septembra u preduzeCu
,Stora" u Gameljnu kod Ljuhljane. Uprava preduzeca prihvatila
je sve zahteve radnika za sklapanje novo_g; kolektivnog ugovora.
U isto vreme preduzece ,F. Ajfler" prihvatilo je skoro sve uslove
radnika i radnica, ali oni su strajkovali i dalje iz solidarnosti sa
strajkacima u Kranju i drugim mestima i traZili su da organizacija
poslodavaca potpise kolektivni ugovor za celu Sloveniju.oo
Ban Natlacen je 5. septemhra 1936. godine izdao naredhu
o ocuvanju javnog reda i mira, koja je 7. septembra ohjavljena u
Slui!benom listu. Od tada pocinju represalije nad strajkacima, koje
silom teraju iz preduzeca.
U Ljubljani je 10. septemhra odrzan sastanak predstavnika
strucnih radnickih organizacija i poverenika radnika strajkaca iz
cele dravske hanovine. Na sastanku je odluceno da radnici napuste
zaposednute fabricke prostorije do 13. septembra. 0 ovome je izvesten ban s molbom da do tog roka policija ne intervenise u preduzecu97
Odmah posle toga poCinju nasilja policije, pa je u noCi izmedu
14. i 15. septembra u Kranju uhapseno 20 lica, i to uglavnom radni_ka i naprednih studenata. Sutradan, 16. septembra, u Kranj je
stlgao poseban voz zandarmerijske skole i poli~je, koji su otpoceli
represalije nad radnicima. Radnice su napravile dvojni krug oko
radnika i pocele pevati ddavnu himnu, racunajuci da ce policija
prema zenama biti ohazrivija, ali im to nije pomoglo. NapadaCi su
upotrebi!i smrk i suzavac i tako su brzo razhili grupisane radnike,
a zahm je usledilo zlostavljanje i proganjanje radnika, tako da su
mnogi hili povredeni. Na taj nacin policija i zandarmerija su kundacima izbacile radnike i radnice iz fabrike i zaposele sve fabricke
prostorije. Nasilno ispraznjavanje prostorija izvrseno je i u Skofjoj
L~ki i u nekim drugim preduzecima. Zhog ovakve situacije, u Ljub!Janu su dosla zandarmerijska pojacanja iz Zagreha i Kamenice.••
I pored svih represalija policije, strajk je pod odreaenim uslovima nastavljen i dalje. Oko 150 radnika i radnica iz Kranja i Skofje
Loke sakupilo se 20. septembra na ilegalni sastanak da se dogovore
96
ARP, f.Otnd Genera1Sta1b 1,8557, ~tab IV OO'Illlijske obl.a~sti, Pov. Dj, ·hr.
1853, 1. senlembar 1936, br. 1900, 8. seplemJoor 1936. br. 1938, 12. sel!)tembar
1936; M i 1 e Smolinski, Strajk u fa.brici ,F. Ajfler•• u Ljubljani; Cetrdeset godina ... ~ ,knj, 3, 294.
97
ARP, fO'lld Generalstab, Stab IV axmijske oblasti, Pav. Ob. br. 2002,
17. septembar 1936.
98
ARP, ~Gnd Genera!Stab, Staib IV armijske obla·sti, Pov. Dj. Ob. 2035,
21. 1seJ;>tembar 1936, 1i br. 2042.. 28. IS€1Ptemba[' 1936, hr. 2149, 5. oktobar 1936;
Zbormk dokumentarnega gradwa ob 20 letnici velike tekstilne stavke Slovenije v Kranju, 46; Resrna.n Edvard, Veliki Strajk tekstilnih radnika
SZovenije, KaZendar 1949, GZavni odbor Saveza sindikata Srbije, 193.
232
)
I
o daljnjem toku borbe. Posle napustanja prostorija Fabrike ,F. Ajfler" u Ljubljani, radnici i radnice su produzile strajk na taj nacin
sto su se ulogorili u gostionici ,Kacic" i izdrzali jos 14 dana.••
Rukovodstvo sindikalne organizacije nije bilo dosledno u.
istrajnom vodenju borbe. Rukovodioci sindikalnih podruznica u
Kranju, na primer, nastojali su da se problem resi kompromisima.
Oni su se plasili raspustanja organizacije i nastojali su da se otresu
odgovornosti za ilegalni razvoj strajka i njegove posledice.
U pojedinim preduzecima odrzavani su skupovi na kojima su
se strajkaci upoznavali sa Nacrtom kolektivnog ugovora. Na zhoru
u Mariboru, 14. septembra, bilo je 500 tekstilnih radnika i radnica
kojima je procitan tekst kolektivnog ugovora i tarifnih odredaba.
Mnogi od njih nisu bili zadovoljni novim kolektivnim ugovorom,
a narocito tarifnim odredbama, zbog cega je jedna grupa od 100
radnica i radnika posle zbora organizovala demonstracije.
Pregovori izmedu poslodavaca i radnickih predstavnika za donosenje kolektivnog ugovora ooceli su 18, a okoncani 22. septembra.
Sutradan, 23. septembra, bio je potpisan jedinstveni kolektivni ugovor koji je regulisao radne odnose u preduzecima izmedu tekstilnih
radnika i radnica i njihovih poslodavaca. N ovim kolektivnim ugovorom povisene su radnicke nadnice za izvestan procent i regulisani
odnosi izmedu radnika i poslodavaca. Prema ugovoru poslodavci su
se obavezali da prime na posao sve radnike i radnice koji su ucestvovali u strajku. Predvideno je da kolektivni ugovor vazi do 31. decembra 1937. godine. Potpisani ugovor je imao vise nedostataka;
nisu usvojeni neki vazni zahtevi strajkaca, kao na primer; odnos
poslodavaca prema radnicima na poslu, pitanje godisnjeg odmora,
priznavanje strukovnih oruanizacija itd. U Mariboru je, povodom
donosenja novog kolektivnog ugovora, oddan zbor na kojem je bilo
oko 3 000 radnika i radnica. Oni su bili nezadovoljni ovakvim resavanjem i tumacima ovog dokumenta nisu dozvolili da daju objasnjenje.lOO
Iako su se poslodavci obavezali da ce posle strajka sve radnike
i radnice primiti na posao, to se odmah u praksi nije ostvarilo:
u Kranju, Trzicu i Skofjoj Loki nisu ponovo primili na rad 273
radnika i radnice. Pored toga, doslo je do proganjanja najistaknutijih radnika i radnica, koji su najvise doprineli uspehu ovog strajka. Radnici su se razocarali u svoje sindikalno rukovodstvo koje se
nije zalozilo za potpuni uspeh strajka, pa su zbog toga i represalija
koje su vrsene masovno napustali sindikalne organizacije.
U ovoj industrijskoj grani bilo je nezaposleno vise zena nego
muskaraca i one su veCinom ucestvovale u strajku. Mnoge od njih
su bile organizatori strajkova, clanovi i predsednici strajkackih od9 9 Zbornik dokumentarnega gradiva ob 20-Zetnici velike tekstilne stavke
Slovenije v Kranju, 51--53; Mile Sm'Olinski, Strajk u fabrici ,F. Ajflern
u Ljubljani, Cetrdeset godina ... , iknj, 3, 298.
100 ARP, fond GeneralStab 18558, S-tab IV armijske ·()blasti, Pov. Dj.
Ob. lbr. 2110; St&b III armijske oblasti, Pav. Dj. Ob. br. 2082, 28. se<ptembar
1936; :£ond Sindik:at, .br. 270/36; ProZeter, 7, oktobar 1936; Zbornik dokumen-
tarnega .gradiva, ob 20-letnici ve!ike tekstilne stavke Slovenije v
Kranju~
54-56.
233
�bora. Zatitr; su se. nalazi!e u raznim'delegacijama koje su vodile
prell:ovore 1 obavlJale druge poslove ravnopravno s muskarcima.
T':n.cka Mok?rei_oy": i.e, na primer bila clan strukovnog odbora u
trz1ckOJ pred!OmCl 1" .J.edna od organizatora strajka u Trzicu. Kada
Je 1~4Lgo~me u TrZ1CU pon?VO organizovala strajk, Nemci su uhapsrh 1 odvel.' u ~oncentracwm logor rz koga se nije ni vratila. Mara
Gerkman Je brla glavni organizator strajka u Fabrici Doctor in
drug" i pridobila je radnike i radnice za organizovano uc~sce u ovoj
velikoj akciji.' 01
• . Strajk tekstilnih. radnika u Sloveniji bio je jedan ad najvecih
straJkova u ovom perwdu u zemlji. U njemu je ucestvovalo vise ad
polovi':le r":~.nik"; i radnic.a iz svih tekstilnih preduzeca Slovenije.
U ;>vo~ akciJI .~osla J~ ~o. rzraz":ja solidarnost radnicke klase, jer su
:'- straJk stuprh radmcr rz nekrh preduzeca koji . u to vreme nisu
~ma~r ~?trebe d~ .strajkuju: yelik~ moralnu i materijalnu pomoc
~traJk":c1ma pr':'zrh su radmcr drugrh struka, seljaci iz okolnih sela
1 dr~gr gradam .. U toku ave godine u strajk su stupali i radnici
drug1h grana pr:vre~e, _taka da je u Slo':'~niji ~kupno .bilo 29 strajkova sa 16 907 stra]kaca. Kada Je pohC1Ja pocela vrsrti represalije
nad radnicima, terajuCi ih iz fabrika, borba za ekonomske zahteve
P:.etvoril~ se u politicku borbu protiv rezima. Iako se u ovom strajku
mJe post~gla pot~una pobeda radnicke klase, jer nisu usvojeni svi
oprav~am ~ahte':" ~a~nika, ipak je . strajkom postignut visestruki
usp.eh. potp:san Je Jedmstvem kolektrvni ugovor, zbog cega su radmcr 1 stuprh u borbu; doslo je do izrazaja jedinstvo radnicke klase
i. ~beae;rje radnika da jedino organizovanom borbom mogu ostvarrtr svoJa p;:ava: Veliki tekstilni strajk u Sloveniji bio je pokusaj
general;rog straJka tekstrlaca, ah on nije uspsa· jer nije bilo jedinstvene 1 cvrste organizacije.
'
. Veliki_ bro.j ~ena bio je zaposlen u raznim privrednim delatnostrma u VoJvodim. P?re~ rad~ u tekstilnoj in~ustriji, njih je mnogo
brio :;aposlen~ u po!Jopn':'redr, zatrm na razmm grubim poslovima,
kao sto _su •c1.glane, fa~nka :.er_nenta, livnica, kozarska industrija
1td. StraJkackr t~las. ~OJ! se smo 1936. godine zahvatio je gotovo
sva ova preduzeca 1 zene su masovno ucestvovale u strajkovima.
.
Fab_:ika ca~apa J;.D. u Petrovgradu (Zrenjanin) zaposljavala
Je 11 muskaraca 1 102 zene ..~adnici. ovog preduzeca poce!i su strajk
16. Januara. 1936. g~dme, _kOJl Je t~aJaO 4 dana. U srajku je ucestvovalo 5 muskaraca 1 63 zene. Om su zahtevali regulisanj e radnih
odnosa u preduzecu, i l?ovec~~je plat.a za 20 odsto. Posta se pos!odavac obavezao da ce rspumtr radmcke zahteve stra]'k J. e uspesno
...
102 l\ff .
.
'
zavr~en.
.,~Ja meseca rste godine, stupili su u strajk radnici i
radm.ce :r'ek~trlne fabrike ,J ovan MenCic" u Starom Beceju. U preduzecu Je brio zaposleno 122 muskarca i 300 zena i svi su, izuzev
1
~~
Zbornik
~okumentarnega
gradiva ob 20 letnici vetike tekstilne stavke
S l ovenz.1e v KranJU, 99 i 113.
~ 02. Ka.da se uzme u obzk broj ruCesa:dka .u Strajku je fuzgubljeno 204
dana cr zarad~ o.d 6000 dinaTa. (Is-torijslki al'lhi~ PK SKS za Vojvod.Lnu -br
20300 - prep1s.)
'
·
234
20, ucestvovali u strajku.' 0 ' Jedan od znacajnih strajkova u Vojvodini ave godine bio je, svakako, strajk tekstilnih radnika i radnica
u Fabrici svile i pamucnih tkanina Dragoljuba Ristica u N ovom
Sadu, koji je poceo 13, a zavrsio 21. jula. U njemu je ucestvovalo
148 muskaraca i 202 zene. N eposredni povod za strajk je bilo smanjenje plata, koje su ionako bile niske, sestorici radnika. Strajkaci
su zahtevali povecanje plata i donosenje kolektivnog ugovora. Nji10
hovi zahtevi delimicno su usvojeni i na taj nacin strajk je okoncan. "'
Zbog ucesca u ovoj akciji iz preduzeca je bio optusten veci broj
radnika i radnica. U Tkaonici istocnih tepiha. ,Meka" u Subotici
bile su zaposlene 63 tkacke radnice. Sve su one stupile u strajk
zbog niskih plata koje su se kretale od 8 do 12 dinara dnevno. Vlasnik preduzeca hteo je radnicama da nametne ugovor u kojem je
zahtevao da one potpisu da za duze vreme nece traziti nikakve
poviSice nadnica. Radnice nisu htele potpisati ovakav ugovor, vee
su stupile u strajk i trazile da se danese kolektivni ugovor kojim
bi se regulisali uslovi rada u preduzecu i utvrdio cenovnik za poje-·
dine vrste radova. Strajk je trajao duze vreme, od 8. avgusta do
12. septembra, ali nije uspeo.' 05
U Industriji za izradu vune a. d. J akova Gutmana u Petrovgradu bilo je zaposleno 25 muskaraca i 81 zena od kojih je 19 bilo
maloletno. Zbog niskih plata svi su oni stupili u strajk 9. novembra.
1936. godine sa zahtevom da im se plate povecaju za 25 odsto i
danese kolektivni ugovor. Strajk je trajao jedan dan, jer se radnickim zahtevima udovoljilo. 106
Cetiri ciglane u Velikoj Kikindi zaposljavale su 628 muskaraca, ad kojih 76 maloletnih, i 412 zena, od kojih 88 maloletnih ..
Posta su u ovim ciglanama plate bile veoma male i neregulisani
radni odnosi, svi radnici i radnice su stupili u strajk 8. juna 1936.
godine. Oni su zahtevali povisenje plata za 200 odsto, 8-casovno·
radno vreme, ukidanje rada na akord i sklapanje kolektivnog ugo-·
vora. Posle 11-dnevnih pregovora vlasnici ciglana ostali su pri svojim tvrdenjima da ne mogu primiti uslove radnika, jer bi to za njih
znacilo propast. Oni su jedino pristali na povisice plata od 5 do
20 odsto. Medutim, radnici i radnice su i dalje ostali kod svojih.
zahteva i ponudu poslodavaca za ovako malo povecanje plata nisu
prihvatili. Stoga su poslodavci resili da obustave rad u pogonu.
o cemu su obavestili Inspekciju rada u Novom Sadu. Posta su na.
skladistu imali veliku koliCinu neprodatih zaliha robe, ovakva od-·
toa D ani ·1 o K e c i C, Materijalni poloZaj i borba radniStva Starog
BeCeja i okoline 1936, Zbornik za druStvene nauke, Novi Sad, 37, 1964, 50;
Tekstilci Jugoslavije .... 312.
1°4 ViSe do1kumenata o ovom. Strajku nalazi se u Istor.ij-skom arhivu AP,
Vojvod;·ne u Sremsklni. Karlovcima - Vf ·odeljenje. P.odaci o broju uCesnika
u Strajku su razliCiti u po}edinim izve.Stajima. fiA PK SKS za Vojvodinu, br..
20300 - prepis.)
tos IA PK PKS za Vojvodinu, br. 20300 - prepis; Pai)uu'tf..xe 1-waune, 33,,
14. aezycr 1936.
too IA PK SKS za Vojvo.d1nu, br. 20300 -
pre.pis.
�luka se mogla ocekivati. Prema tome, ovaj strajk se zavrsio neuspehom 20. juna.107
Istog dana stupili su u strajk svi radnici u Livnici brace Bon
medu kojima je bilo 132 muskarca i 22 zene. Do strajka je dosl~
usl~d mal!h J?lata i neregulisanih radr,tih odnosa. StrajkaCi su zahtevah donosenJe kolektlvnog ugovora 1 povisenje plate za 35. odsto.
Strajk je. sa. delin:icnim uspeJ:om zavrsen 19. juna 1936. godine.
U nJemu Je IzgublJeno 10 radmh dana, 8 000 radnih casova i 45 hiljada dinara zarade. 108
. Kod 2? poslodavaca .u Subotic~ je bilo zaposleno 141 drvodeljskl ra~mk 1 105 d;vodelJSkl~ r~dmca. Svi su oni stupili u strajk
~5. maJa 1936. godme zbog msklh plata i prekovremeno" rada bez
1kakve na~?k~ade. Str~jkaci _su .zahtevali smanjenje r.:'dnog vremen~, pov1s~nJe plata 1 ~onosen]e kolektivnog ugovora. Strajk je
zavrsen 26. ]Una s potpurum uspehom, jer je udovoljeno radnickim
za~tev!m~·''' Skor? u ist_o .vreme, .18. maja, stuP.ili su u ovom gradu
~ straJk 1 sto}arski ra?mcl 1 radnice, medu koJlma je bilo 122 muskarca 1 87 z~:'a .. Om su takode zahtevali donosenje kolektivnog
~govora 1 pov1senJe pl~t.a. Stra]k _Je trajao do 29. juna i zavrsen
Je bez uspeha. U Fabnc1 namestaJa ,Karbiner i sinovi" u Novom
~adu ~ilo je ~aposleno 41 radnik i 16 radnica. Posta je 25 radnika
1 radm~a- dob1lo oJ;kaze, syi su oni stupili u strajk 22. juna 1936.
godme 1 stra]kovah do 2. JUla, dok se nije udovoljilo njihovim zahtevima.tto
U ~eocinskoj fabrici cementa A. D. bilo je zaposleno 487 muskaraca .' 53.~ene. ()ni su stur.m u .~traj.k 30. jula zato sto uprava
pre_d~zeca lllJe. ramJe ~dovolJlla n]1hov1m zahtevima. Radnici su
traz1h sk~apa:'Je kolektlvnog ugovora, povisen.ie plata ad 15 do
35 odsto 1 pnznavanje sindikalne organizacij~:''Strajk je trajao do
15. avgusta 1936. godme 1 uspesno je zavrsen, jer se poslodavac
obavezao da ce ispuniti sve zahteve radnika.m
Od 29. oktobra ?~ ?· novembra 1936. godine strajkovalo je
u N ovom Sa?u 29 kro]ack1h radnica. One su trazile povecanje plata
~a 25 od~to 1. sklapanJe kolek.tivno~ ugovora. Ovaj strajk nije uspesno zavrsen, Jer poslodavc1 msu pnznali zahteve radnica."•
. . ~ p:olece i leta 1936. godine u celoj Vojvodini doslo je do vehklh str~J~ova poljo~r:v:ednih. radnika u kojima su masovno ucestovale 1 zene. Radmc1 1 radmce u ovoj privrednoj grani bili su
Svake god.ine za ~em: Zetve i vrSidbe obustavljan je rad u oi.glanama. (IA PIK SKS za VOJvodmu, hr. 20300; Dan i 1 o K e c .i c Strajkovi
radnika u Kikindi i okolini 1936. godine, Zbornik za. druStvene .,;,auke Novi
Sad, 31, 1962.)
'
108
IA PK SKS za Vojvodinu, br. 20300 - prepis
109
·
L
'
·
·
.
. . U ·preduzec"': , B ra /;a . en h ard' u Subotioi poslodavci su zahtevali
.
..
da radnic-J obus~ve ~traJ_K. Om~ su taj _zahtev odbili, zbog Cega su otpuSteni
IS .posUa. Medu np·m~ ]e hilo 15 zena, ko]e .su se tak:ode ukljuCHe u Strajk. (IA
PK SKS za VoJvodmu, br. 20300.)
110
Izv:~Staj o Strajkovi~ma poslala je Inspekcija Tada No-vi Srad Mini-starstvu soci~alne ·politike u Beograd, pod br. 44164 od 5. no,vembra 1936. i hr.
28924 Od 4. JUla 1?36. .goo. (IA PK SKS za Vojvodlnu, •br. 20300.)
ut IA PK SKS z.a V.o]v-odinu br. 20300 prepis
112 Isto.
'
·
107
236
veoma slabo nagradeni, a poznato je da su ani za vreme sezone
radili po 16, pa i vise casova dnevno. U opstini Padej, na primer,
nadnice su se kretale od 15 do 25 dinara, a zene su primale jos
manje.
U Velikoj Kikindi bilo je zaposleno 3 800 poljoprivrednih radnika od cega je 800 bilo maloletnih i 2 000 poljoprivrednih radnica,
a ad toga 1 000 maloletnih. Zbog niskih nadnica koje im poslodavci
nisu hteli povisiti, oko 3 070 radnika i 1 600 radnica stupilo je u
strak 9. juna 1936. godine, sa zahtevom da im se povise plate ad
50 do 200 odsto. Strajk je uspesno zavrsen 15. juna potpisivanjem
kolektivnog ugovora kojim je regulisano pitanje radnog vremena
i povisenja plata. Gubitak u nadnicama za vreme strajka iznosio
je 215 400 dinara. 113 Za vreme sezone poljoprivrednih radova u junu
mesecu za vlasnike je strajkovanje ovolikog broja radnika punih
6 dana bilo ubitacno. To za vreme zetve dovodi do nenadoknadivih
gubitaka.
Strajkacki talas ubrzo je zahvatio i druga mesta u Vojvodini.
U Padeju je bilo zaposleno 700 poljoprivrednih radnika i 300 poljoprivrednih radnica. Njih je vise od dve trecine stupilo u strajk
15. juna sa zahtevom da im se nadnice povise za 50 do 100 odsto
i sklopi kolektivni ugovor. Pregovorima za likvidaciju strajka, koji
su vodeni u Padeju, prisustvovali su predstavnici radnika, predstavnici zemljoradnika, zatim predstavnici Radnicke komore iz Novog
Sada, sreski nacelnik iz Velike Kikinde i inspektor za rad. Strajk
je trajao pet dana i uglavnom je uspesno zavrsen, jer je doslo do
sklapanja kolektivnog ugovora i povisenja nadnica za 60 odsto. 114
Kod 225 poslodavaca u Idosu radilo je 600 poljoprivrednih
radnika i 500 poljoprivrednih radnica. Zbog niskih nadnica svi su
ani stupili u strajk 14. juna 1936. godine i trazili povecanje plata
za 50 do 100 odsto. Posle 4 dana, 18. juna, strajk je uspesno okoncan. Gubici u strajku iznosili su 35 200 dinara. U isto vreme strajkovalo je 270 poljoprivrednih radnika i radnica u Sajanu.115
U preduzecu Srpski Elemir bilo je zaposleno 250 poljoprivrednih radnika, od toga 50 maloletnika i 150 poljoprivrednih radnica.
Oni su stupili u strajk 8. juna trazeci povecanje nadnica i sklapanje
kolektivnog ugovora. Radnici su borbom izvojevali svoja prava,
taka da je 17. juna 1936. doslo do potpisivanja kolektivnog ugovora
kojim je regulisano pitanje povecanja plata, kao i drugih obaveza
izmedu radnika i poslodavaca. 116
11a Izve.Staj o Strajku in51pelctora rada u Novom Sadu, Ministal'!Stvu rSOcijalne ,po1itdke u Beogradu, br. 27327 od 4. jula 1936. godine. DoJrument se
nalazi u Istorij.S~kom .arhivu AP Vojvodine u Sremskim Karlovcima u prepisu..
iiA PK SKS za Vojvodinu, br. 20300.)
11 4 IzveStaj o Strajku -inspektora rada u N"ovom Sadu Minist,arstvu ~ooi
j.al-ne politike i narodnog zdravlia Beograd, br. 27334 od 4. jula 1936. god. (IA
PK SKS za Vojvodinu. br. 20300 - prepi-s.)
11 5 Izve.Staj o Stra.jku Salje Kraljevska banS'ka uprava sresk:-om naCelnik.u
Velike K1.Jcinde, .pov. br. 1300 od 15. juna 1936. g.od. (IA PK SKS za Vojvodinru,
•b<. 20300 - prepis.)
us Izve.Staj o .Strajku inspektora rada u Nmrom Sadu MinisffiJlstVU socijalne ;poHtike a n.arodnag zdravlja Beogr:ad, br. 28960 od 14. VII 1936. (IA PK
SKS za VojV'Odinu, br. 20300 - prep:S.)
237
�Ovaj pokret poljoprivrednih radnika zahvatio je veliki broj
sela u Vojvodini, medu kojima i Novi Zednik, u kojem su takode
1936. strajkovali poljoprivredni radnici i radnice. U ovom selu organizovano je nekoliko uspesnih zborova zemljoradnika koje je posetic veliki broj zena. Na njima je govoreno o socijalnim i ekonomskim prilikama u selu i diferencijaciji koja se vrsi medu ovim stanovniStvom.117
Strajkovi poljoprivrednih radnika i radnica u Vojvodini hili
su uglavnom ekonomskog karaktera i u vecini slucajeva strajkaCi
su izvojevali povisenje plata i sklapanje kolektivnog ugovora. Iako
su se nadnice putem strajkova povecale, one su jos bile niske u
vecini mesta, sto nam pokazuie i ovaj primer. Na sednici Opstinskog paritetnog odbora 27. jula 1936. godine u Kulpinu odluceno
je da se za obicne poljoprivredne radove od 1. iula do 30. septembra
placa 20 dinara, a za zensku radnu snagu 18 dimlra na dan. Radno
vreme traje od 5 casova ujutro do 19 casova navece s prekidom od
pola casa za dorucak i jedan cas za rucak. Za poljoprivredne radove
za vreme vrsidbe i zetve placa se 30 dinara, a sa hranom 25 dinara
dnevno muskrcima, a zenama 20 dinara bez hrane, a sa hranom
svega 15 dinara." 8 Kao sto se vidi, diskriminacija u pogledu nagradivanja zenske radne snage postojala je i u ovoj privrednoj grani,
i to u velikoj meri. Kada se uzme u obzir 14-casovno radno vreme,
i to da poljoprivredni radnici i radnice mogu uglavnom nesto vise
da zarade za vreme sezonskih radova, onda su ove nadnice jako
male, narocito za zenski radnu snagu.
Septembra 1936. godine bio je jedan od znacajnih strajkova
krojacko-konfekcijskih radnika u Zagrebu u kojem je ucestvovalo
800 strajkaca, medu kojima je bio veliki broj zena. Putem strajka
oni su postigli jedinstven kolektivni ugovor"'f cenovnik radnicldh
plata za grad Zagreb, zatim 9-casovno radno vreme; priznavanje
1. maja za radnicki praznik; priznavanje radnickih strukovnih organizacija i radnickih poverenika; placanje prekovremenog rada za
50 odsto vise itd. Cenovnikom su regulisane radnii'ke plate satne,
nedeljne i po komadu, taka da se visica kretala ad 20 do 100 odsto
iJi u proseku 35 odsto. Do strajka su radnici i radnice radili po 12
do 14, pa i vise casova dnevno, a poslodavci su ih placali kako su
hteli. U strajku je vladalo potpuno jedinstvo radnika i radnica i
zahvaljujuCi tome, oni su izvojevali potpunu pobedu. Pored ovog
velikog strajka u Zagrebu, u Hrvatskoj su u toku godine strajkovali
sivacko-odevni radnici i radnice u Sunji, Glini, Splitu i Bjelovaru.
I ani su borbom izvojevali sklapanje kolektivnih ugovora, povisicu
plata i regulisanje radnog vremena.u•
Ovih dana bilo je vise straikova tekstilnih radnika i radnica
u Srbiji, mada oni nisu imali tako siroke razmere kao u Sloveniji
i Hrvatskoj. U Tekstilnoj industriji A. D. u Beogradu izbio je straj·k
1935. godine zbog niskih nadnica, a 1936. godine strajkovali su krojacki radnici u Uzicu, Leskovcu i NiSu. Sledece 1937. godine takode
111
R ado v a n P a u 1 i c. Svetlost na pustari Razvoj revolucionarnog
pokreta u Novom Zedniku 1933-1941, Subotica, 1962, 53.
118
IA PK SKS za Vojv:odinu, br. 20343.
119
.Zene Hrvatske u ra.dniCkom pokretu ... , 303-304.
238
su strajkovali tekstilni i krojacki radnici u Leskovcu, Kragujevcu,
Kraljevu, na Ubu, u Obrenovcu i Gornjem Milanovcu. l! Beo_gradu
je voden veliki tarifni pokret koji se zavrsio bez str~Jka, J~r su
poslodavci pristali na sklapanje kolektivno~ ugovor:a 1. pov:can!e
plata za 30 odsto. Krajem marta 1937. godme stupllo Je u straJk
550 tekstilnih i kozarskih radnika i radnica u Fabrici A. D. ,Sumadija" na Umci. Strajk je zavrsen 12. aprila sklapanjem kolektivnog
u~ovora kojim su znatno povisene radnicke nadnice, a uprava preduzeca se obavezala da sve radnike i radnice koji su ucestvovali
u strajku primi na posao. 120
. ••
.
•
.
Jedan od najvecih strajkova u Srb1J1 u ovo vreme bw Je straJk
tekstilnih radnika i radnica u Leskovcu koji je poceo 28. jula i zavr8io se 21. avgusta 1937. godine. U Fabrici ,Gligorije Petrovic i
Ko" u Leskovcu hila je 550 zaposlenih, i to najvise zena, medu kojima je bio veliki broj omladinki. U preduzecu su radila i deca do
10 godina. Leskovacki tekstilni radnici su .:adil~ ~o 10 ~o ~6 casova
dnevno za 8 do 12 dinara, a deca su dob1]ala ]OS man]e, 1 to 6 do
8 dinara dnevno. Ovo su hili najslabije placeni radnici ove vrste
u zemlji i sa tim nadnicama oni nisu mogli podmiriti potrebe zivotnog minimuma za jedn~g cia':~· a da s~ i ne g?Y?ri o i~drzavanju
citave porodice. u takv1m pr1hkama om su traz111 p~vecan]e na~
nica za 15 odsto i sklapanje kolektivnog ugovora. Posta preduzece
nije udovoljilo radnickim zahtevima, doslo je _do ~rajka. u kojem se
ispoljila krajnia solidarnost i borbenost radmka 1 ra~mca.. I druge
sindikalne podruznice u Leskovcu pomagale su ovaJ straJk.. Posle
pocetka strajka vlasnici preduzeca su hili primorani. da pr1Stanu
na pregovore, koji su poceli 3. avgusta, ali su zavrsem bez uspeha.
Zbog toga su radnici i radnice nastavili straik, koji je tra_jao 24 da':a
sve dok nije udovoljeno njihovim opravdanim zahtev1ma. Stra]k
u prvom preduzecu je zavrsen potpisivanjem kolekti:vnog ugo~ora
koiim su radnicke nadnice povisene za 10 do 15 odsto 1 ustanovlJeno
8-casovno radno vreme.
Strajkacki pokret prosirio se i na druog tekstilno preduzece
Mika Stankovic i Ko" u Leskovcu. U njemu je bilo zaposleno 150
~adnika i radnica, koji su stupili u strajk 12. avgusta. Oni su radili
pod istim uslovima kao i radnici u prvom preduzecu i putem strajka
su se borili za vece nadnice i sklapanje kolektivnog ugovora. Posle
15 dana uspesno je zavrsen strajk i u ovom drugom teksti~nom
preduzecu u Leskovcu. U strajku su masovno ucestvovale zene,
koje su sacinjavale veCinu zaposlenog radnistva u ovim preduzeCima. One su drzale strajkacke straze i uglavnom radile u straJkackoj kuhinji u kojoj se delilo PO 875 obroka dnevno. 121
12o Savez tekstilno-odevnih radni.ka u Srbiji imao je poloVIif!1.Qffi 1937.
godine 30 podru.Znica sa 2300 <::lano-va. Najj.a.C7 podr':lfuice 'SU bil~ u Beogra~?·
Leskovcu, NiSu i Kragujevcu. Pored navedenih Stra]kova, organ~ovane akCIJe
medu tekstilnim radnicima vodene su u Beogradu, Zemunu, N1Su, Leskovcu
f. drugim mestima. (Paduu"tKe uoauue, 25, 18. jYHo 1937; lA PK SKS za Vojvodinu, br. 20375 - prepis; 11o.auTUKa, br. 10364, 31._ ..ttapT 1937, 5.}
121 Pad'ltU'll.Ke noauue, 33, 13. aazyCT 1937; C e p r H j e ,I( H M H T PH j ea H h, Be.nuKU wTpajK .aecKOBa"tKUX Te'KcTu.na~ u~ 1937, Cno.Meuuu.,a 50-zoOutu.?bUYte pa0nu'I£?COZ nox:peTa JleC?COB~a u omJtuue 1903-1953; 276; IIo.auTUKa, 10504, 23. aBryCT 1937, 7.
239
�Poslodavci u Beogradskoj tekstil;noj ·industriji A. D. pripremali su se da u leta 1937. godine sprovedu raciona!izaciju proizvodnje u preduzecu, sto je znacilo jos vece iscrpljivanje radne snage
i iskljucivanje jednog deJa radnika s posla. Sindikat Saveza tekstilno-odevnih raJdnika je povodom toga organizovao konferencije,
obavestio radnike o namerama kapitalista i pripremao ih za strajk
Posle izvesnih priprema poslodavac je u decembru iste godine poceo
sa uvodenjem racionalizacije. Zbog toga su radnici spontano obustavili rad. Sindikat je organizovao strajk. Izabran je strajkacki
odbor, postavljene su straze i organizovana strajkacka kuhinja za
ishranu. Rukovodstvo iitrajka zauzelo je u prvo vreme stav protiv
zavodenja bilo kakve racionalizacije. Medutim; samo sa tim zahtevom ne bi se sigurno oostigao potpuni uspeh u iitrajku, jer su tekstilna preduzeca u zemlji, a narocito u Sloveniji i Hrvatskoj, · joii
ranije sprovela izvesne racionalizacije. Zato je rukovodstvo strajka,
u sporazumu sa partiiskom organizacijom, izmenilo stav i objasnilo
da ani nisu u nacelu protiv racionalizacije, samo da ana ne sme da
se izvrsi taka da fizicki iscrpljuje radnike i da ih izbacuje s posla.
Postavljeno je da se racionalizacija maze sprovoditi samo uz saradnju i pod kontrolom radnickih poverenika i sindikalne organizacije. Uz to je zahtevano poviiienje plata, jer se i produktivnost
poveCava.
Ovaj stav nije se uspeo izneti pred radnike, jer je policija:
ubrzo zabranila · iitrajk i rasturila iitrajkacku kuhinju. u· Radnickoj
komori odrzan je sastanak strajkaca na kojem je saopstena odluka
o zabrani strajka. Radnici i radnice su zakljucili da ne idu na posao,
da pojacaju strajkacke straze i da jednu delegaciju posalju kod
merodavnih faktora da ulazi zalbu i protest protiv zabrane strajka.
Sutradan nika ad radnika nije atisaa na pasaii-;"· a predlozena delegacija je atiS!a kod sefa politicke palicije. Iaka je palicija astala
pri svojaj odluci a zabrani strajka, ipak je pastignuto sledece: da se
svi radnici vrate na posaa, da nika ne maze biti zbag ucesi:a u strajku
otpusten ni proganjen, da se zavodenje racionalizacije odlozi na
nekalika. meseci i da preduzece, prilikom: zavadenja racionalizacije,
konsultuJe radnicke poverenike i sindikat. Taka je sa delimicnim
uspeham ovaj strajk nasilno zavrsen januara 1938. godine. Bez abzira
na abei:anja policije, neki ad glavnih aktera u ovom iitrajku hili su
uhapiieni i proterani iz Beagrada.'••
Tokom 1937. godine u Vojvodini je bilo nekoliko strajkava u
kojima su ucestvovale i zene. U Tekstilnoj fabrici Alojza Mencika
u Starom Beceju bilo je zaposleno 350 radnika i radnica. Oni su,
zbag niskih nadnica, stupili u strajk 3. avgusta 1937. godine i trazili
povei:anje plata za 25 adsto. Iz prijave k 0ju su podneli radnicki
poverenici vidi se da u ovom preduzei'u nisu. poiitovane odredbe
kolektivnog ugovora. Na primer, poslodavac odbija da akardantima
plati 10 odsto, iako je to ugovorom predvideno. Radnicima i mdni• _ •
122
Ivan -B o Z rc e v_i.C, Policija je na sv~ moguCe naCine guSila rad
smdtkata, Cetrdeset. gpdina ... , knj, 3, Beograd, 1960, 264; Istorijski arhiv
2143/MG-XIV-166, SJeCanje Sta·nice Na.CeviC; Paduu'ttxe 1l.DBuue, 3, 14. jauyap
1938, 6.
240
cama u drugom odeljenju je dodeljeno da rade na tri razboja i smanjena je njihova zarada za 10 odsto. Uprava fabrike otpustila je
nekoliko radnika koji su se istakli u iitrajku. 128
Krojacki radnici i. radnice u Sidu iitrajkovali su ad 9. do 27.
avgusta 1937, jer poslodavci nisu hteli da potpiiiu kolektivni ugovor
i povise nadnice za 25 odsto. Strajk je delimicno uspeo, jer su do-.
deljene trazene poviiiice plata za 25 odsto, ali nije doslo do sklapanja
kolektivnog ugovora.' 24
U Novom Sadu stupilo je 1. oktobra 1937. godine u iitrajk
120 krojackih radnika i radnica koji su bili zaposleni kod 27 krojaca.
Oni su trazi!i obnavljanje kolektivnog ugovora kojem je upravo
tada istekao rok. Zatim su zahtevali da se novim kolektivnim ugovorom predvidi povecanje plata za 50 odsto, dok su poslodavci to
uporno odbijali. Strajk je zavrsen 8. novembra sa delimicnim uspehom, jer se putem njega izvojevala povisica plata za 25 odsto. 125
Ujedinjeni savez sivacko-odjevnih radnika i radnica, Podsavez Zagreb, vodio je u Hrvatskoj 1937. godine 20 pokreta bez strajkova u kojima je ucestvovalo 5 968 radnika i radnica i 11 sa strajkovima u kojima je ucestvovalo vise od 1 000 radnika i radnica. Od
ovih pokreta 13 je vodeno u Zagrebu, 3 u Varazdinu, 3 u Cakovcu,
2 u Donjoj Lendavi, 2 u Vinkovcima i po 1 u Glini, Sl. Pozegi, Suiiaku, Osijeku, Karlovcu i Slavonskom Brodu.
Podruznica Saveza iiivacko-odjevnih radnika u Splitu skloc
pila je prvi kolektivni ugovor 30. maja 1936. godine, a drugi 1. decembra iste godine s vaznoscu od 6 meseci. Posta su poslodavci pre
isteka roka otkazali, 15. marta 1937. godine, taj ugovor, doslo je do
iitrajka. Radnici i radnice su organizovano i jedinstveno nastupili
u odbranu ranije izvojevanih prava i resili da ne stupe na posao
sve dotle dok poslodavci ne oovuku otkaz kolektivnog ugovora.
Posle mesec dana uporne i istrajne borbe, Inspekcija rada je organizovala pregovore na kojima su poslodavci pristali na radnicke
zahteve. Oni su se obavezali da ce postovati kolektivni ugovor koji
123
Iz dokumenta se ne Vidi. koliko je ·Straj.k trajao i kada je zavrSen.
(!A PK SKS za Voj'.'odiinu, br. 20475.)
12 4 Original doki.tmerita se nalazi. u lA APV U Sremskim Karlo'Vclma
pod br. VI 32405. .:_ IA PK SKS za VojvocUnu, br. 20475.
125 U ovoj ,pok:rajini iste godine StraHmvali su ·ko~rsko ...preradivaCki
11'adnioi u Staroj KanjJZi i u· F.abrici name.Staia u Indiiji, medu kojima je
bio i OOredeni broj Zena. P.oslodavci u St. KanjiZi nisu prihvratili N.acrt
kolektivnog ugovora kojlm su radndd traZMi poviSicu plata i smanjenje
radnog vremena sa 10 -na 9 Cas-ova. Stog.a je doSlo do Strajika koii je trajao Dd 9. marta do 14. aprila. Radnici ni>Su 'l.l.Speli da dobiiu !P'OviSicu plata,
jedino je radno vreme srnanjeno sa 10 na 8 Ca·sova. U Indii·i je ·Strajlk poCeo
avgu.sta, a 7av,rSio se 18. -septe-mbra 1937. StraikaCi S'U zahtevali voviSicu
plata za 500Jo. ukrldante akorda i primanje radni'ka na posao isklliuCivo
putem rBdniCke {)_rganizacije. Premda je poslodavac · dao povi.Sicu olata za
20°/1>. .radTtici i radnice stupili S'U u Straik smatraiuCi da je to ned.ovolino.
Straik niie usneo. Dokumenta o ovim Straikovima nalaze se u IA APV
u Sr•m•k'm K<lrlovcima pod br. VI-32706/9128, 9472. 12256, 8901, 13813)
i hr. VI-42659 (32222). IA PK SKS za Vojvodinu, br. 20475 - prepis.)
241
�lr·, ,, .,
,;;m;;; AA ' ,,),.,.,,.,, ',,,
)!
II!
je ranije donesen i da nece zbog ucelica u litrajku ni jednom radniku
dati otkaz. 126
Uprava policije u Zagrebu izvesti!a je Ministarstvo unutrasnjih poslova da je 19. maja 1937. stupilo u litrajk 48 radnika i radnica Fabrike tkanina A.G.B. u Zagrebu. U ovoj fabrici 15. maja
istekao je stari kolektivni ugovor, a radnici su trazili da se u novi
unesu izvesne izmene, koje bi se sastojale u povisenju nadnica za
jedan dinar po satu i da im se plati pedeset i treca nedelja kao
bozicnica. Polito su poslodavci odbili ove zahteve, doslo je do strajka
u kojem su ucestvovali svi radnici i radnice.
Ovaj strajk, koji je trajao do 20. jula, bio je dobra organizovan i sabirnim akcijama pomagali su ga radnici iz drugih tekstilnih
preduzeca u Zagrebu. Na poziv uprave preduzeca, 8. juna upala je
policija da pohapsi rukovodioce pokreta, ali litrajkacj su pruzili suazan otpor i po!icija se povukla. Sutradan je opet dosao odred policije s automobilom koji se poceo grubo obracunavati s radnicima
i uhapsio je oko 20 litrajkaca medu kojima je bilo neko!iko zena.
Kada je litrajk zakljucen i radnici-ce se vratile na posao, dve radnice, Augustina Turkovic, radnicki poverenik, i Marija J andrlic
dobile su otkaz.'27
U avgustu, septembru i oktobru 1937. u Jutenoj industriji d.d.
u Karlovcu hila su dva strajka, koje je organizovao i vodio Ujedinjeni savez liivacko-odjevnih radnika i radnica. Prvi je bio od 16.
do 26. avgusta i u njemu je ucestvovalo 158 radnika i radnica. Svi
su se vratili na posao, izuzev jednog radnika i jedne radnice, koji
su hili otpuliteni. Polito radnici i radnice nisu bili zadovoljni ishodom ovog litrajka, jer im plate nisu povecane, oni su ponovo stupili
t1 strajk koji je poceo 3. septembra 1937. godi~" u strajku je ucestvovalo 158 radnica i 12 radnika trazeci da im se nadnice, koje su
bile najnize od nadnica u svim karlovackim preduzecima. Strajk
je zavrlien 25. oktobra povecanjem plata za 10 odsto. Zbog ucesca
u litrajku bilo je otpuliteno 58 radnica i 2 radnika. 12•
Uprava Fabrike ,Mez" za proizvodnju konca za liivenje i vezenje u Zagrebu, bez konsultovanja s radnickim poverenicima do126 PodruZnica Saveza £;ivaCko-odjevnih radnlka u Splitu osnovana je
14. oktobra 1934. godine. U poCetku je imala 20 Clanova, a kaSnije broj
se poveCao na 147. Podaci o navedenlm pokretima i Straj.kovima naJ.aze se
u Institutu za historiju radni~kog pokreta Hrvatske, Fond RadniCke komore
1937. godine. Svi krojaCki radnici i radnice u SuSaku bili su ukljuCend u Savez §ivaCko-odievnih radnika i to je hila jedna od najboljih podru:Znica
u Hrvatsk:oj. PoCetkom oktobra 1937. oni. su zatraZili revJ.ziju kolektivnog
ugovora i -povi.Sicu plata. ViSe puta vodeni su pregovori s poslodavcima
i na kraju 4. i 5. novembra do.Slo je do sporazuma kojim se oibnavlja kolektlivni ugovor uz poviSicu plata za 10 odsto. Rad na akord i sic se ukida.
UpoSljavanje radnika se vr.Si prvenstveno preko sindikalne organizaciie.
Radno vreme traie 9 Casova na dan. a prekovremeni rad se p.laCa 50°/o
viSe, a rad nexleliom i praznikom 100°/o viSe. Ugovor vaZi gocHruu. dana,
a ukoliko_ ga nijedna strana ne otkai:e. on se produZava joS za godinu dana.
Ovo je jedno od najpovoljnij~h- re.Senia prilikom reviziie koJektivneg -ugov.ora. (Zene Hrvatske u --·radni~kom pokretu ... , 322 i 340.
127 Ne ras·polaZe se· podacima o -uspehu ovog Strajka. .
Zene Hrvatske
u radniCkom pokretu ... , 324 i 325.
us Zene Hrvatske u radniCkom pokretu .. . , 332.
242
nela je odluku o dvokratnom radnom vremenu: Devedeset dve radnice iz preduzeca potpisale su izjavu da im, zbog obaveza prema deci
i drugih porodicnih problema, ne odgovara novo radno vreme i podnele su zahtev za jednokratno radno vreme, lito je direktor odbio.
Zbog toga je 178 radnica stupilo u litrajk 13. septembra 1937. godine.
Strajk je zavrsen .21. septembra bez uspeha. Upravne vlasti su bile
na strani preduzeca i takode su smatrale da jednokratno radno
vreme smanjuje kvalitet proizvodnje i spor resile u korist poslodavaca. Zbog ucelica u strajku iz preduzeca je bilo otpuliteno 60 radnica.t29
Tokom 1937. godine narocito su se aktivirali sindikati u Crnoj
Gori. Strajk monopolskih radnika i radnica Podgorice, u kojem je
ucestvovalo oko 200 zena organizovala je sindikalna organizacija.
Zene Danilovgrada su, u znak solidarnosti, prikupljale pomoc za
porodice litrajkaca. Veliki strajk gradevinskih radnika u Podgorici
takode su pomagale zene, kao i sve druge akcije koje je organizovala
radnicka klasa, bez obzira na to koliki je broj zena bio zaposlen
u pojedinim preduzecima.' 80
Februara 1937. godine litrajkovali su radnici i radnice u Tekstilnoj fabrici ,Berman i drug" u Celju. U istom preduzecu hili su
otpuliteni radnicki poverenici i njihovi saradnici koji su hili uporni
u tome da se izvrlie slobodni izbori radl'ickih poverenika. 181
Prvi veci strajk radnica u Bosni i Hercegovini bio je u prolece
1938. godine u Fabrici carapa ,Kljuc" u Sarajevu. Polozaj tekstilnih radnica u ovom preduzecu bio je veoma tezak. Vecina njih je
zaradivalo 8 do 10 dinara na dan, lito je bilo nedovoljno za najosnovnije zivotne potrebe. Radnice su uvidele da se jedino organizovanim
putem mogu izboriti za vece nadnice i bolje uslove rada, tako da su
najpre osnovale pododbor Saveza tekstilno-odjevnih radnika URSS-a
u koji su se postepeno ukljucile gotovo sve radnice. Oktobra 1937;
godine one su zatrazile od poslodavca povecanje nadnica za 10 odsto,
a pola godine kasnije, marta 1938, povecanje satnice za 25 para.
Polito su zahtevi radnica za poviliicu plata hili odbijeni, one su stupile u litrajk 22. marta 1938. godineP2 Uprava preduzeca zahtevala
je vecu produktivnost od radnica, jer je hila velika potraznja za
njihovim proizvodima, dok nije uoplite mislila da u isto vreme poveca i nadnice koje su bile medu najniZima u ovoj proizvodnoj
grani.
U litrajk je stupilo 180 radnica, koje su u ovoj akciji pokazale
veliku pozrtvovanost i spremnost da se bore za ostvarenje svojib
-m Isto, 332 i 333.
tso }Keue L{pue Tope
rpa~,
y peso.n.y~uonap'H.O.M. noxpeTy 1919-1945, TMTO-
1960, 23.
tst Delavska politika, 11, 17. februar, 1937.
1s2 Prema podacima -objavlj.enim u Zeni' danas, radnice u ovom preduzeCu zaradivale su 16, 18 i 22 di•nara dnevno. MoguCe je da se ·ra•span
u n.a:dndcama kretao od 8 do· 22 dinara i da su prema tome o-badva podatka
taCna. (}Keua daxac~ 13, .M.aj 1938, 1; PaOnu1txe uoau'H.e, 14. 1: anpu.a 1938;
Ankica Albahari, Strajk i demonstracije radnica Tvornice Carapa
,KljuC", Cetrdeset godina.... , •knj. 3, -347; Dan a Beg i C, n. n., 171:
Hronologija radniCkog pokreta Bosne i Hercegovine, 554; Tekstilci Jugoslavije ... , 235.
243
�prava. One su izabrale strajkacki odbor ,u koji su usle najuglednije
radnice, a zatim zapose!e fabricku zgradu i dvoriste da bi onemogucile strajkolomcima u!azak u fabricke prostorije. Vlasnik je nastojao da pomocu policije slomi strajk i da radnice nastave sa radom,
ali u tome nije uspeo. Strajkacima su punu moralnu pomoc pruzili
radnici drugih strukovnih organizacija i napredni gradani Sarajeva,
a Pododbor Saveza tekstilno-odjevnih radnika davao im je materijalnu pomoc koja je iznosila 10 dinara dnevno. Za vreme strajka
radnice su svakog dana odrzavala skupove u Radnickom domu u
Sarajevu na kojima su obavljane konsultacije i davana obavestenja
o rezulta tim a pregovora.
Strajkacki odbor i organizacija URSS-a davali su vise predloga za pregovore da bi se strajk zavrsio, medutim, poslodavac je
to sve odbijao. Na kraju je izabrana delegacija koja je uputila pismene zahteve banu drinske banovine da intervehise kod pos!odavca da se ova sestonedeljna borba radnica uspesno zavrsi. Tek
posle intervencije banske vlasti strajk je 4. maja 1938. godine okoncan. Sporazumom je predvideno da se na posao primi 130 radnica
i radnika, i to onih koji nemaju nikakvih dodatnih prihoda, vee
zive jedino od zarade u fabrici. Pitanje povisenja nadnica, zbog cega
je i doslo do strajka, odgodeno je. Poslodavac se obavezao da ce se
korektno ponasati prema radnicama i da one nece snositi nikakve
posledice zbog ucesca u strajku. Kao sto se vidi, radnice putem
strajka nisu resile osnovno pitanje i bile su prisiljene da uz minimaine nadnice nastave posao. U toku rada one su iscekivale povoljnu priliku da postave ponovo zahteve za povisicu plata. Kada
je doslo do vece potraznie njihovih proizvoda na trzistu, poslodavac
je insistirao na povecanju produktivnosti rada. Radnice su pristale
na to ali uz uslov da im se povecaju nadnice, s'fC> j e i ostvareno da
ne bi ponovo doslo do strajka:133
U Beogradskoj fabrici trikotaze ,Sumadija" bilo je zaposleno
oko 250 tektilnih radnika i radnica. NaroCito su radnice bile slabo
placene i zato su trazile povecanje nadnica. Prekovremeni rad se
nije posebno placao, a postupak prema radnicama je bio grub i
necovecan. Posto pos!odavac nije prihvatio njihove zahteve, one su
obustavile rad. Sa upravom preduzeca odrzani su 18. maja 1938.
godine pregovori, ali se nije postigao nikakav sporazum. 134
Septembra 1938. godine stupili su u strajk tekstilni radnici
i radnice u Bitolju, medu kojima su u vecini bile zene. Oni su
trazili povisenje nadnica, koje su bile minimalne, medutim, poslodavci na to nisu pristajali. Strajk je trajao vise od mesec dana i u
njemu su se s posebnom upornoscu i cvrstinom isticale radnice iako
su bile veoma mlade .'as
133
Dr.Zavn·i arhiv Sanaje\llo (u da·ljem tekstu: DAS), B. U. drinske
han-ovine, pov. DZ br. 1783/1938; Jugoslovenski list, Sarajevo, 69, 23. mart;
73. 27. mart; 77, 1. april; 106, 6. maj 1938; Paduut£-;ce noauue, 18, 1 . .Maj 1938,
19, 6. .4taj 1938; 22, 27 . ..w.aj 1938; Dana Beg-iC, •n. n., 172; Ankica
Al_b ahari, n. n. 347 1 348.
13 4 Paih£U'tt:Ke Koaune, 21, 20 . .M.aj 1938; 11oJtUTu:x:a, 10766, 19 . .4taj 1938, 7.
"
l:lo5 Ne raspolaZe se ·podacima o uspehu J zavr.Setku ovo.g Str.ajika. Paduu'l£1\:e uoauue, 42, 14. OKTo6ap 1938; 44, 28. oKTo6ap 1938.
244
Zagrebacka mehanicka tkaonica je obustavila rad 10. februa:a
pod izgovorom da nema posla. Na~on pet da~J.a uprava pre?u~eca
je izjavila da je spremna da nastavr ~ rador;n 1 da :ponovo p;rmr na
posao sve radnistvo, izuzev pet radmca koJe su brle ?rganrzova?e
i najatkivnije u preduzecu. Zbog takve odluk~ 84 radn;ce. su stuprle
u strajk koji je trajao do 12. marta 1938. godine. StraJk Je uspeilno
zavrsen sklapanjem kolektivnog ugovora, kojim je, pored ostalog,
postignuto povisenje plata za 8,5. odsto.':•
..
.
.
.
U zenskim krojackim salomma u Zagrebu lllJe brio kolektrvnih ugovora u poslednjih 15 godina. Radnice su ;adile pod vrlo
teskim uslovima za minimalne nadmce. Kada za':rse ~anat, ?mage
od njih su radile jos po godinu dana kao praktrkantr ~.ez r_!<akve
naknade. Radno vreme se kretalo od 8 do 12, pa 1 VIse, casova
dnevno bez nadoknade za prekovremeni rad.
.
• .
T~kvi uslovi rada su hili nesnosljivi i zato je stuprlo u s~raJk
26. maja 1938. godine 350 do 400 radnika i r_a?nica z~posle':'r~ u
kroja(:kim salonima u Zagrebu. Njih 20_0 su bilr o~gamz~vam Clanovi Ujedinjenog saveza sivacko-odJevmh radmka 1 radmca J~go
slavije. Strajk je uspesno okonca? 29. maJa, a sutr~dan Je potprsan
kolektivni ugovor kojim je predvrdeno: pravo orgamzovanJa. u strukovnu sindikalnu organizaciju; 8-casovno radno vreme u ~v::m sa:onima koji uposljavaju vise od 15 radnica, a u ostahm naJvrse 9-c>;sovno radno vreme; priznavanje radnickih poverenika i Prvog maJ~
kao medunarodnog praznika rada. Prema ug~voru, prekovrem_<;_m
rad se placa za 50 odsto, a rad z.~ vreme p_razn~ka za 75 odsto vrse.
Obolele radnice koje su tek zavrsrle zanat rznosr za prva tn meseca
110 dinara nedeljno, a kasnije da se povecava. Nedeljne plate za
zene od 110 do 200 dinara povecavaju se za 10 odsto, a od 200 _do
400 dinara za 5 odsto. Za muilkarce koji primaju 300 dmara nede!JnO
plate se povecavaju za 10 odsto, a z~ sve ostale za ~ odsto. _Jed~a
od najvaznijih odredaba ovog kolektrvnog ugovo_ra Jeste. ukidanJe
rada na akord u svim zenskim salonima i uvoden]e nedelJne, odnosno satne plate. Medutim, u Zagrebu je ubrzo izbio jos jedan strajk
.
krojackih radnika i radnica. 137
•
Avgusta 1938. godine strajkovali su cinovnici osiguravaJ';'erh
drustava u Zagrebu, medu kojima je bio veliki bro) ~ena. On~. s~
zahtevali donosenje kolektivnog ugovora, air vlasmcr su odbrJah
pregovore dok se sluzbenici ne vrate na P;:>sao." 8 ••
U Splitu je 14. jula 1938. stuprlo u stra]k vrs~ od 7?0 gradevinskih radnika. Strajk je trajao sedam nedelJa .' . ~IO Je_ veoma
dobro organizova~. Zene s~ ucestv?val~ ': l'nkuplJ_ar;Ju p~rloga za
strajkace j orgamzovan]U 1 radu s_tra)kackrh kuhm]a. ko]Ih Je U
Splitu bilo 8. Zbog zabrane rada smdrkalne orgamzacrJe, ove kuc
Jlinje su bile smestene u privatnim dvoristima u gradu. U to vreme,
27. jula, u Split je dosao Milan Stojadinovic i tom prilikom u gradu
1313 Podaci ·su uzeti i 7izve.Staja USSORJ, fond Radni-Dke kornore Zagreb, 1938; Zene Hrvatske u radn'i-Ckom pokretu ... , 348, 349.
137 Istot 362 ~ 363.
.
. .
..
13a St:oo.jka~i su zahtevali IPOSredovanJe mrspelkOIJe roda. Ne_}-a.spolaZe
se podaainlla ·o zavrSetlru OIVog Strajka. Zene Hrvatske u radmckom pokretu . .. , 366.
245
�su izbile velike politicke demonstracijeprotiv vlade i Stojadinoviceve profasisticke politike. Strajkom gradevinara pojacan je efekat
ovih demonstracija koje su trajale od 8 sati navece do ujutru. U vezi
s tim demonstracijama bile su uhapsene Ruzica Markovic i Tonka
Maric. 139
Radnice u Fabrici carapa ,Izak Perl" u Bjelovaru bile su vrlo
slabo placene, a uz to su bile proganjane i maltretirane. Zbog toga
je vecina njih stupilo u strajk 11. oktobra 1938. godine koji je nakon
izvesnog odugovlacenja zavrsen posredovanjem delegata Saveza sivacko-odjevnih radnika-ca iz Zagreba i potpisivanjem kolektivnog
ugovora. 140
Vecina radnika i radnica u Tekstilnoj fabrici ,Ivancica" u
Zagrebu bilo je organizovano u Savez tekstilno-odjevnih radnika
i radnica. Njihove nadnice, kao i u vecini tekstilnih preduzeca, bile
su dosta niske i ani su putem sporazuma nastojali da im se povise
plate. Posto poslodavac nije prihvatio zahteve, 200 radnika i radnica
iz ovog preduzeca stupilo je 17. aprila 1939. u strajk. Zahvaljujuci
dobroj organizaciji i jedinstvu radnika, strajk je uspesno zavrsen
3. maja. Zakljucen je kolektivni ugovor s preduzecem, kojim se
predvida povecanje nadnica za 30 odsto, i primljeno je 6 zakonskih
radnickih poverenika koje je predlozila sindikalna organizacija.
,Radnice su u ovom strajku bile glavna snaga strajkaca i one su
pokazale veliku odlucnost i borbenost. 141
Radnici i radnice Tekstilne fabrike ,Frank i Joski" u Karlovcu
podnele su preko podruznice Saveza odjevnih radnika i radnica
zahtev za sklapanje kolektivnog ugovora i povecanje plata. Uprava
fabrike je odbila da potpise kolektivni ugovor, jedino je pristala
da, prema svom nahodenju, izvrsi povecanje Plata. Radnici i radnice na takva obecanja nisu pristali, pa su 23. maja 1939. godine
stupili u strajk, koji je trajao 14 dana. Strajk je uspesno zavrsen
potpisivanjem kolektivnog ugovora kojim su povecane plate za 0,50
dinara po satu. Ovim povecanjem tkaci su placani po satu 3,75 do
4 dinara, a spularice 2,75 do 3 dinara. 142
Putem strajka u Zagrebackoj fabrici svile ,S. Trebitsch i sin",
radnici su izvojevali kolektivni ugovor i normalne uslove rada. Podruznica Saveza tekstilnih radnika i radnica sa upravom preduzeca
obnovila je taj ugovor maja 1939. godine, koji je vazio godinu dana.
Novembra meseca doslo je do likvidacije stare fabrike i s tim je
automatski prestao da vaZi sklopljeni kolektivni ugovor. Umesto
nje osnovano je novo preduzece ,Zagrebacka industrija svile d.d.",
u kojoj su nastavili posao isti radnici i radnice. Oni su postavili
odredene zahteve novoj upravi preduzeca pre nego sto je poc:o ra~l.
Nakon izvesnog odugovlacenja i nekoliko pregovora konacno Je
doslo do sporazuma kojim su garantovane plate na sat od 4,25 do
5 50 dinara. U odnosu na ranije zarade, ova povecanje je iznosilo
9' odsto, sto je predstavljalo jos jedan uspeh sindikalne organizacije
koja je vodila pregovore. Pored povisice plata radnici i radnice su
putem pregovora dobili 3 do 6 dana placenog godisnjeg odmora.
Ovo je bila cetvrta tekstilna fabrika koja je svojim radnicima placala godisnji odmor. u preduzecu je postojala partijs_ka orgar:iza~ij~
u kojoj je bilo i 6 radnica. 148 Ona je uspela da ostvan potpum utrcaJ
medu radnistvom, koje se putem organizacije izborilo za vece plate
i bolje uslove rada.
Krajem 1939. godine pune tri nedelje strajkovalo je 120 radnica u Fabrici cokolade ,Kaiser i Stark" u Osijeku. One su vise
godina radile pod veoma teSkim uslovima uz izuzetno niske nagrade.
Usled salnog poskupljenja zivotnih namirnica njihov polozaj je postao neizdrziv. .Zene su vrlo dobro organizovale strajk. Ujutro rano
i uvece kasno nisu nikom dozvoljavale da -pride ni blizu fabrickog
ulaza. Oko fabricke zgrade one su postavile satore, drzale strajkacke
straze i sakupljale priloge u novcu i hrani za strajkace. Putem sabirnih akcija Iijih su materijalno pomogli i drugi gradani Osijeka,
koji su pokazali solidarnost u borbi za radnicka prava. Radnice iz
Fabrike cetaka ,Sava" pridrul:ile su im se u cuvanju straza i na
taj nacin povecale broj ucesnica u strajku.
Zahvaljujuci borbenosti i izdrzljivosti radnica u strajku, poslodavci su popustili i pristali na potpisivanje kolektivnog ugovora
kojim je utvrdena prosecna povisica plata za 15 odsto, obavezna
isplata ,bolesnickog tjedna" i uposljavanje starih radnica .. Naj':'ise
su povisene plate radnicama sa najnizom nadnicom, taka da Je omma
koje su imale nadnicu 12 dinara povisica iznosila 33 odsto.'" Uspesnim vodenjem i okoncanjem ovog strajka, zene su pokazale primer
drugim osjeckim preduzecima kako se putem organizovane i istrajne
borbe mogu ostvariti njihova prava.
U kudeljarama u Vojvodini bio je zaposlen veliki broj zena,
koje su radile u nehigijenskim prostorijama punim prasine, usled
cega su cesto pobolevale. Njihove nadnice takode su bile vrlo male,
pa je usled toga u jesen i zimu dolazilo do strajkova u ovim preduzeCima. Na primer, u 7 kudeljarskih preduzeca u Parabucu bilo je
zaposleno 208 radnika i radnica od kojih 62 muskarca i 146 zena.
139
Isto, 368.
Gotovo rpol0'\11i1Tha radnica u ovom preduzeCu bhl.o je uClanjeno u
HRS, dok ·su ostale rbhl-e neorg.anizwane. Jedina ,kandida-tkinja za izbor
za mdniCkog po-vereni:ka bila j-e jed.na Clanica HRS-a koja je, umesto da
za.Stiti radndlke, s njfuna po.stUJpala toliko neljudski da je dollaz.Uo i do irn.cidenata. Zbog ova1kvag njenog odnosa dve treCLn.e radnica zatraZile su od
p_qsl,o-davca da je otpusti. PoSto je poslodavac odbi~o nj.Lhov zahtev, radnice
su obusta;vile rad. (PaChtu-tt?Ce uosune. 43, 21~. o'K:To6ap 1928· Zene Hrvatske
u radniCkom pokretu ... , 371-372.)
'
141
Pad'HtU'1~iKe 1toauue, 17, 28. anpu.ll. 1939, 7, 19, 12 . .uaj 1939, 6; Zene
Hrvatske .u radniCkom pokretu ... , 385.
142 .Zene Hrvatske u radniCkom pokretu ... , 390.
140
246
143 Pol'OV'in·o-m 1939. 1g-odillle uspeSn>O je S~ajkovalo 65 teksti:1nih radnilrn. i raodnica u Fa.brici. ~oarCbpa ,,SiLk" ru Zagrebu. (Zene Hrvatske u radniCkom pokretu. ... , 404 i 405; AIHREPH, MG-43-4-5 SeCanje RuZe
TuvkoV"ic.)
144 u to vrem.e Strajkovali .su radnioi i radnice osjeCke Fabdke SeCera ·koji su se takode iZlborilri za povi"Se111je plata. Putem sporazuma ~radndce
Fabrike kekoo. oi. .dvopeka tt Wolf u BjelCYVa:ru .postigle su sklapanje poV'Oljnijeg kolektivnog· ug.ovora tSeptembra 1939. godine. Taj -ug.Qovor je, ;pored
ostalih, potpisalo pet radnica. (PaiJ'liU~%e uo~une, 48, 1. de"4eJt6ap 1939;
.Zene Hrvatske u ra.dniCkom pokretu .• . , 403 [ 4;04.
247
�Iz navedenih razloga vecina ih je stupila u strajk 20. septembra
koji je zavrsen 3. oktobra 1939. godine. 1"
Novembra i decembra iste godine strajkovalo je 700 kudeljarskih radnika i radnica u Srpskom Mi!eticu, jer im poslodavci nisu
hteli potpisati kolektivni ugovor. Posredovanjem inspektora rada
8. decembra doslo je do sporazuma izmedu poslodavaca i radnika
i sklapanja kolektivnog ugovora, tako da je strajk uspesrio zavrSen.146
U zimu 1938-1939. godine bilo je mnogo nezaposlenih u Velesu, sto je tesko ekonomski pogadalo pojedince, a narocito monopolske radnike i radnice. U decembarskim izborima 1938. godine
veCina monopolaca je glasalo za kandidate opozicije zbog cega su
takode dobijali otkaze. Nezaposleni radnici i radnice su vrsili pritisak
na organe vlasti da im se nade posao, jer je od toga zavisila egzistencija njih i njihovih porodica. Od strane sreskog nacelnika bila
je izdata naredba da se na rad primaju samo oni koji imaju preporuku od Jugorasa.
Uprava monopola u Beogradu resi!a je da Duvanskoj stanici
u Velesu dodeli na preradu malu kolicinu duvana, sto je moglo da
uradi oko 700 radnika i radnica. Zbog toga ovo preduzece nije moglo
da primi na posao januara 1939. ni sve radnike iz prosle godine,
a njih je tada u zimskim danima u monopolu bilo zaposleno 1 600.
Tako je bez posla ostalo okq 800 monopolskih radnika i radnica u
Velesu. Svakog 1.. i 15. u mesecu oni su sa svojim porodicama dolazili pred Duvansku stanicu da traze posao.
·
Partija je po kucama organizovala vecerinke na koje su se
~akupljali mladi radnici i radnice. Tu su citali vaznije clanke iz
stampe, vodili diskusiju o pojedinim teorijsl@m pitanjma, pevali
borbene pesme i recitovali. Tim putem Partija je uspevala da vrsi
uticaj na radnike i da ih priprema za predstojece konkretne akcije.
Na tim skupovima, 13. januara, dogovaralo se o radnickim demonstracijama koje su trebalo da se odrze kroz tri dana.
Kada je 16. januara bio prijem nezaposlenih radnika i radnica
u Duvanskoj stanici u Velesu, uprava preduzeca je obecala da ce
na posao primiti oko 300 zena, a ostalima je saopsteno da se vrate
kucama, jer za njih nije bilo posla. Ogorceni zbog ovakve odluke
svi radnici i radnice su krenuli demonstrativno kroz grad. Njima
se pridruzio veliki broj gradana sa ulice, taka da j e oko 1 000 demonstranata stiglo pred zgradu sreskog nacelnika, uzvikujuci razne
parole koje su bile uperene protiv nezaposlenosti i protiv rezima.
Tu su se zadrzali nekoliko minuta, a zatim su otisli do opstinske
zgrade i nastavili sa uzvikivanjem parola. Tada se pojavio predsednik opstine na balkonu i napao radnike i radnice sto demonstriraju
bez potrebe, jer postoji opstinska uprava koja pomaze bednike u
nevolji''. Da bi utisao demonstrante, on je obecao da
njihove
te
1 5
:
~ •
Podaci irz. izve&taja RadniCke lromore N ovi Sad, Isborijski a:rhdv AP
V•OJ'V'Odlne Sremsiln Karlovoi 49-VI-3858), 36284, 37419, 37114, 39494, 4853!/39.
(lstonJsk.i arhtv PK SKS za Vojvodinu, br. 20494 - p.rep~s).
1 6
~ Pc:daci i z,izv:e.Staja Radni.Oke kom.ore Novi Sad, !JstorJ.jS!ki arhiv
AP VoJVOd.ine, Sremskl Karlovoi VI-47661/46797. - lstarijslkii arhiv PK SKS
za Vojvodinu, lbr. 20477 - prepLs.
248
zahteve dostaviti banu vardarske banovine, predsedniku vlade i
ministru za socijalnu politiku, kao i Upravi drzavnih monopola u
Beogradu. Sa ovim obecanjem radnici i radnice su se s!ozili i odredili su delegaciju koja ce precizirati njihove zahteve, a ostali su se
razisli kucama.
Sutradan, 17. januara, oko 1 500 demonstranata je doslo ponovo pred Duvansku stanicu trazeci da se· zaposle, a zatim su krenuli kroz grad. Upravo toga dana bio je pazarni dan i demonstrantima se pridruzilo mnogo seljaka i drugih gradana, koji su bili
imucni i nisu trazili posao. Demonstracije su se pretvorile u pravi
politicki protest protiv rezima. Policija je pocela da puca i udara
kundacima, ali nije mogla da rastera demonstrante. U noCi izmedu
16. i 17. januara u grad je specijalnom kompozicijom stigla nova
ceta zandarma iz Skoplj a i drugih mesta vardarske banovine, ali
bez obzira na pojacanja, nisu ostvarili postavljeni zadatak. Demonstranti su agitovali da se sakupe i sledeCi dan i demonstriraju, ali
ih je policija u tome sprecila. U gradu je bilo objavljeno opsadno
stanje i niko nije smeo toga dana da izlazi na ulicu. U demonstracijama je ucestvovao veliki broj zena, prema kojima je policija
bila nemilosrdna, kao i prema muskarcima. 147 Ovo su bile jedinstvene
politicke demonstracije monopolskih radnika i radnica pocetkom
1939. godine, kojima su se u znak solidarnosti prikljucili seljaci i
drugi gradani. One su odrazile jedinstvo svih radnika i njihovu
spremnost da se bore za svoja prava.
U Radionici cilima Evropidisa Mistakidisa u Skoplju bilo je
zaposleno 1940. godine 70 radnica, od kojih su 25 do 30 njih bile
deca ispod 12 godina. Uslovi pod kojima su radile ave radnice bili
su veoma teski. Prostorije su bile male, zagusljive i bez ikakve ventilacije, tako da su radnice cesto obolevale, i to najcesce od tuberkuloze pluca. Ovo je naroCito tesko pogadalo decu koja nisu bila
socij alno osigurana, pa prema tome nisu imala pravo na zdravstvenu zastitu.
Najvece nadnice u ovom preduzecu iznosile su 12 dinara, a bilo
je radnica koje su primale i po 4 do 6 dinara dnevno. DevojCice su
radile bez plata, jer su ucile zanat. Vlasnik im je davao nedeljno
svega po dinar-dva i na taj nacin bezobzirno iskoriscavao njihovu
147 Institut za nacionalnru istoriju Skopje Arhiv za radniC.l{i pokret, fond III armijsk:e oblasti; foto~apij,a •br. 513 i 514: Nilkola K·i•I"kov i
Mila-n Slanev, Barame leb, RadniCkli 'I.Llliverzitet ,Titov V€1les" 1959. gcdine.
Prvi ,poku.Saj Strajka monopolskih r.adnik,a i radnica u Velesu bio je 1937.
g.odine. Oni su postavili zahteve za porveCanje na,dnica i hmnanijti. IP'o·stUipak
prema radnidma. Zbog toga su •stupi-H u j-ednoCasovni p,11otestni Strajik
k;oj,i nije znaCi·o ·mnogo, aU je predstavljao rprvi organiz.ovani ilmrak u -bo~bl
za l!"adni6ka rprava. Posle toga uCv11stHa ~Se partijska i sirnditkalna organ.izacij.a, koja je od 200 rporasla na 1300 Clanova. Aprnla 1938. godine doGJ.o je
ponovo- ·do Strajka monopolaca u Velesu, jer je upravntk. preduzeCa od.bio
njih«;JtVe zahteve ru pogledu poveC:anja plata. Poole obj.ave Strajtka, u krug
fabmCke zgrade uSli su Zandarmi i polic-ajci da uhratpse organizatore .§trajka,
~li u tome nis uuspeli. Putem .pregovora uprava -preduze6a je <pristala na
sasvim beznaCajne poviSice nadnica -od jednog do dva dinaora. Iako radnici nisu biH s tim zadovoljni, onl su tprekinuli Straj·k i na,stavdJ.i posao.
(Vera Andos-ka, StrajkoVl monopolskih Tadnika u Velesu. CetTdeset
godina.. . knj. 3 . . . 280, 281
'
249
�radnu snagu. Kao sto se vidi, ove n,_dnice su bile ispod svakog
minimuma, narocito u ovo vreme kada je skupoca naglo rasla. Uz
to je poslodavac dodeljivao svakoj radnici po· jednu ucenicu radi
eega im je odbijao izvestan procenat od redovne nadnice. U to vreme
veliki broj nezaposlenih zena trazio je ma kakav posao, tako da ove
radnice nisu smele postavljati pitanje povecanja nadnica, jer su se
bojale otpustanja s posla.
Pod uticajem partijske organizacije spolja, skoro sve radnice
u ovom preduzecu ukljucile su se u URSSJ i pocele organizovano
da nastupaju preko sindikalne strukovne organizacije u borbu za
svoja prava. Posto su ovakvi uslovi rada bili neizdrzivi, radnice su
p'reko organizacije zatrazile povecanje nadnica od 1 do 2 dinara
za 1 000 cvorova i zahtevale donosenje kolektivnog ugovora kojim
bi se u dobrom delu izmenili uslovi rada u preduzecu. N acrtom
ugovora one su, pored ostalog, zahtevale povecanje nadnica za
50 odsto, 8-casovno radno vreme, placanje prekovremenog rada za
50 odsto, poboljsanje uslova rada, prekidanje sa maltretiranjem
radnica i priznavanje 1. maja kao medunarodnog praznika rada.
Posta na prvim pregovorima vlasnik nije hteo pristati na zahteve
radnica, one su stupile u strajk.
U toku strajka radnice su nailazile na razne teskoce, jer je
poslodavac nastojao na svaki nacin da slomi Strajk. I pored toga
sto su na vlasnika vrseni odredeni pritisci, on nije lako pristajao
na radnicke zahteve. Za vreme strajka poslodavac je na posao primao nove radnice, ali one nisu mogle tako brzo da nauce tkanje
dlima, pa je od toga morao odustati. Radnice su ostale uporne u
-svojim zahtevima i nosle nekoliko dana strajka poslodavac je morao
da popusti, taka da j e straj k sa uspehom zavrsen. Kada su se vratile na posao radnice su u svakom odeljenju iltabrale radnicke poverenike i trazile da im se poboljsaju higijenski uslovi za rad.
Posle strajka uslovi za rad su postali mnogo snosljiviji, radnice su bile aktivne u sindikalnoj organizaciji, a ubrzo je formirana
i skojevska grupa, koja je okupila vise mladih radnica. 148 Veliku
pomoc u toku strajka radnicima su pruzili studenti i napredni gra<lani Skoplja.
U prvoj polovini 1940. godine u strajk su stupili radnici i radnice u Tekstilnoj industriji ,Vardar" u Skoplju zato sto im poslodavci nisu hteli povisiti nadnice koje su, u odnosu na poskupljenje
zivotnih namirnica, bile veoma niske. Strajk je trajao 15 dana i na
kraju je bio slomljen. 149 Iako su radnici i radnice u tom strajku
pokazali punu solidarnost, ipak nisu. postigli odredeni uspeh.
Tokom 1940. godine u Bosni i Hercegovini dolazi do sve cescih
tirifnih pokreta i strajkova u kojima znatnog ucesea uzimaju i zene.
U Duvanskoj stanici u Ljubuskom bilo je zaposleno 650 radnika
i radnica, od toga 73 muskaraca i 577 zena. Zbog otpustanja s posla
20 radnika i radnica, oni su stupili u strajk 5. januara 1940. godine.
148
Hama pe"t, rUst za drutStvena, lk!ulturna i privredna I}Jitanja, CKOIIJbe,
ro,D;. II, 18, 14.. JYH 1940; Den k a Dim ova, C'ilimarski Strajk 1940. godine,
Cetrdeset godtna ... , knj. 3, 311; Institut za nacion·alnu distoriju Sk:opj.e
Arhiv za rad:n'iOkri pokret, SeCanje Denk:e Dimove.
149
250
Haw.a pe'lt, 18, 14. jy'H. 1940.
'
I
Kako su se cene zivotnih namirnica stalno povecavale, strajkaci su
takode trazili da im se povecaju nadnice. Posredovanjem organa
vlasti strajk je zavrsen posle tri dana. Bez obzira na to sto je strajk
kratko trajao, on je bio znacajan, jer su u njemu ucestvovali sko~o
svi zaposleni radnici i radnice, i zahvaljujuci toj masovnosti, on Je
uspeo da zainteresuje i odredene politicke faktore kojima je bilo
u interesu da se ova borba radnika sto pre zavrsi. 150
Drugi veCi strajk zena radnica u Hercegovini bio je marta
1940. godine. U Fabrici platna d.d. u Vitkovicu kod Mostara bile>
je zaposleno oko 60 do 70 radnica koje su radile pod teskim uslovima za veoma male nadnice, tako da su mnoge od njih primale·
ispod 10 dinara dnevno. Zbog toga su one od poslodavca trazile·
povecanje plata, ali on na to nije pristao. Pododbor Saveza tekstilno-odjevnih radnika-ca u Mostaru predao je 16. marta sreskom na-·
celniku u Mostaru pismene zahteve za poboljsanje radnih uslova.
i povecanje plata zaposlenim u ovoj fabrici. Oni su trazili: da se
nadnice povise od 16 do 25 dinara radnicama, a 30 dinara radnicima;
da se prekovremeni rad plati za 50 odsto vise; da se isplata vrsi
svake subote; da se u slucaju poskupljenja zivotnih namirnica povecavaju i nadnice; da se poslodavac obaveze da nece praviti smetnje·
radnicima, koji su organizovani u sindikalne organizacije; da se·
izbor radnickih poverenika vrsi po prooisima Zakona o zastiti rad-·
nika i da ugovor vazi godinu dana. Poslodavac je odbio da vodf
pregovore o zahtevima radnika i radnica i zato su oni 19. marta.
objavili strajk. On je medu radnicama nasao dva strajkolomca koji
su pomocu policije pokusali da udu u fabriku. Strajkaci su se suprotstavili ovim pokusajima policije i kada je u njihovo ime istupio·
sekretar podruznice tekstilno-odevmh radnika, policija ga je odmah:
uhapsila.
Zbog hapsenja sekretara podruznice radnici i radnice su poceli
da demonstriraju pred Upravom gradske policije i njima se ubrzo•
prikljuCilo vise gradana, tako da ih je u demonstracijama bilo oko
300. Pod pritiskom demonstranata policija je bila prisiljena da
posle tri sata oslobodi sindikalnog funkcionera. Treceg dana strajka.
u gradu su bile pojacane policijske i zandarmerijske patrclP. Tada
je uhapseno 11 radnika i 7 radnica. Sresko nacelstvo u Mostaru
trazilo je da se zabrani rad URSS-a, da se raspuste radnicke orga-nizacije i da se zatvori Radnicki dom u Mostaru.
Radnici i radnice su ostali dosledni u svojim zahtevima i niima
se pridruzio veliki broj gradana, koji su poceli osudivat.i p~stupke
vlasti, tako da je strajk poprimao sve vise politicki karakter. U ta-kvoj situaciji vlasnik fabrike je, po preooruci vlasti, pristao na sve·
radnicke zahteve i tako je strajk uspesno okoncan 25. marta 1940.
godine. Prilikom pocetka rada poslodavac je otpustio nekoliko rad-nika, inicijatora strajka. U organizaciji ove radniCke akcije uce-·
stvovao je Mesni komitet KPJ za Mostar. 151
1so AlRP Sarajevo, RP II/371-9465; Dana Beg.iC, n. n. 175.
"' AIRP S!l<'ajevo, RP II/441-9475; RP II/447, 448, 450, 452, 453, 455,.
458; Dan a M i 1 i Ce·v i C, Strajk je uspio, Cetrdeset godina ... , knj. 3,
327; D Z em a 1 A I i k a 1 f i C, RadniCke akcije u Mostaru u godinama pred'
rat, Cetrdeset godina ... , k.nj. 3, 325.
251
�.
Septembra 19~0. godi_ne u Sa~a~evu je strajkovalo 140 krojac~1h radr;1ka ~ radmc~. kaJ1 ~u rad1h u konfekcijskim radionicama
1 kod pr::'atmh zanath]a. Om su stupili u strajk posto su poslodavci
odb1~1 n]1hov~ zahteve za pove~anjem nadnica. Strajk je uspesno
zavrsen, poshgnut Je sporazum 1zmedu poslodavaca i radnika i izvrseno je povecanje nadnica.152
•
. Krajem iste. godine otpocele su pripreme za strajk radnica i
~vel) a belog_ rub!] a u SaraJevu. Radnice su uputile zahtev UdruzenJu zanathJ.a z_a gra~.' srez Sarajevo i trazile povecanje nadnica,
obave~no placanJe god1s~]eg odrr;ora najmanje 14 dana i sklapanje
kolekhv;wg. U!(OV~ra. Posta se _m]e udovoljilo njihovim zahtevima,
90 radmc_a 1 svel]a b~log_ rubl]a Je stupilo u strajk 14. decembra
1940. godme. One s': stra]kova}e do kraja meseca, a zatim je doslo
d? z~brane Ul!;SS~ 1 ta~o Je strajk zavrsen neuspesno.15' U orgamzaC1J1 ovog stra]ka ucestvovala je sindikalna komisij a Mesnog
komiteta KPJ za Sarajevo.
•.• Stalno __ poskupljiyanje zi':?tnih namirnica i poremecaje na
trz1s~u naroc1to J<; osecala ra?mcka klasa, jer se nadnice nisu propo!cwnalno povecavale, pa Je dolaz110 do sve cescih strajkova u
·
sv1m krajevima u zemlji.
• . P~cetko;n 1940. godine u ,Zagrebackoj industriji svile d.d."
straJ~ )e traJao p~nih de':et nedelja. U ovom preduzecu pretezno
s':'. bile zaposlene zene, koJe su se narocito isticale u borbi za radmcka prava. P~sto radnici i radt;ice_ putem sporazuma sa poslodavcem m~u mo~h da ?stva':.e povecanJe plate i poboljsanje uslova za
rad, nJ_1h 80 Je _stup1lo ':' _st~aJk. Om su hili uporni u borbi za svoja
prava 1 ;ta kra]u su pr~s1h_h poslodavca da pristane na sve njihove
zahteve 1 ~otPise kolekhvm ugovor, kojim su r~1.1lisani radni odnosi
u preduzecu.'54
·
U ':_agrebackoj Fabrici dugmeta ,Meba" uglavnom je hila za:posle~~ zenska radna snaga. Radnici i radnice u oVom preduzeCu
1zbonl_1 su se tokom jeseni _1940. god~ne za dodatak na skupocu od
0,_50 dm~~a J?O satu. _Meduhf?, skupoca je toliko naglo rasla da ani
m s pov1semm nadmca~a ms? mogli da podmire najosnovnije ziv?tne potrebe, tako da Je stan)e postalo neizdrzljivo. Radnici i radmc:e ~u ponovo traZili povecanje nadnica, ali je poslodavac odbio
taJ n)1hov zahtev. Premda je hila jaka zima, oni su stupili u strajk
decembra 1940. i nastavili da strajkuju januara 1941. godine, sve
.
u U vr~me ovog Str:ajka. u 30 krojaCJdh ra.dlionica u Sarajevu bilo
Je mpors!eno {J~k:o, lOOv.~ad;ruca 1 sveg·a 4 radnika. Istovremeno je bilo za~
posleno 1 90 u:c~-lCa CIJe Je ·radno vreme trajalo od 9 do 12 Casova dnevno.
(D a .n ~ 3 B e _g 1 c, n. n., 178; ~-ugoslovenski list, 223, 20. s_eptembar 1940, 5.)
.
. u_ Jsto v-reme voden-1 su 1J!regovor1 izmedu predstaVIllika radnilka
1 radmca 1 Uprav-e Fabni!k:e Carapa ,KljuC" u Sarajevu •kojima je predviOeno d~v1se prekovremerui rad plati 50°/o v.fSe a rard nedeljom J. praznikom
10~% .Vlse; -d~ .se redovz:-o :p!aCa bol:sniOka ~edelja i vojna veZba; dta se
,pnzn~J~ radni·Cke -org-amzaciJ~, radmCki poverenici i 1. maj za radnUCki
pra,_zn1k_, da .. se bolesne radmce ..po. ozdra·vljenju ponovo prime n.a posao.
Nestt? kasmJe0 Uprava preduzeca ]e pnistala da poveCa radniclma-cama
nadn;ce . za ~? /o s" vaZnoSCu od 1._ j.anuara 1941. ~odine. Medutim do o•v-og
povecanJa m]e doslo. (D. an a Beg J C, n. n., 179.)
'
154
2ene Hrvatske u TadniCkom pokretu . .. , 428.
2
252
dok njihovi opravdani zahtevi nisu prihvaceni. U strajku je uce"
stvovalo 300 radnika i radnica, od toga vise od 200 zena. Oni su
formirali strajkacki odbor, organizovali strajkacki logor i pred fabrikom se smenjivali na strazi. U logoru se odvijao poseban nacin
zivota. Zene su radile rucne radove, zatim su spremali i izdavali
zidne novine, vodili diskusije o pojedinim aktuelnim pitanjima,
igrali sah, mladici i devojke su organizovali muziku i pies. Strajkacka kuhinja je obezbedivala obroke za strajkace i njihove paradice. Zahvaljujuci dobroj organizaciji ove akcije, radnici i radnice
su izdr2ali do kraja i strajk je zavrsen s potpunim uspehom.155
Tarifne nokrete organizovali su radnici i radnice Koncerna papira, Tekstilne fabrike ,Gaon" u Zagrebu, zatim fabrika trikotaze,
Industrije pletene robe ,Zenit", ,Zagrebacka indutsrija svile", .Tekstilne fabrike ,IVanCica", Fabrike ,BraCa Holcner~', Fabrike Carapa,_
r,Silk", Fabrike rubaca ,BraCa BureS", i Tekstilne fabrike ,Han i
N ettel''. U ovim zagrebackim preduzecima bio je zaposlen ve!iki
broj zena i vecina ad njih su prethodnih godina strajkovale da bi
poboljsale uslove za rad u preduzecu i izborile se za vece n.adnice.'56
Povodom zabrane klasnih radnickih sindikata, u mnogim preduzeCima su organizovani zborovi, demonstracije i Strajkovi u kojima:
su aktivno ucestvovale zene. u znak' protesta zbog raspustanja
URSSJ-a, 2. i 3. januara radnici i radnice obustavili su posao u
Fabrici ,Lipa Mil", Zagrebackoj industriji svile", Fabrici ulja, Fa-·
brici trikotaze ,Gaon", Fabrici elektricnih baterija ,Paspa" u Zagrebu. Tom prilikom odrzani su protestnl govori u kojima je osudivan re~im zbog napada na radnicku kiasu, zabranom njenih klasnih organizacija koje su jedino bile dosledne u borbi za radnicka
prava. Policija je odmah pohapsila govornike i organizatore tih
strajkova medu kojima je bilo 6 muskaraca i 8 zena. Svi su kaznjeni
sa po 30 dana zatvora i progonom iz Zagreba na tri godine. Sledeceg
dana navece, prema izvestaju Redarstvenog ravnateljstva Zagreb,
komunisti su pokusali da orgimizuju protestne demonstracije na
Kvaternikovom trgu u Zagrebu. U tome se posebno istakla Dragica
Koncar, privatna namestenica, koju su uhapsili i kaznili sa 30 dana
zatvora i progonom iz Zagreba na tri godine. 1"
Tokom 1940. godine u mnogim vojvodanskim preduzecima dolazilo je do strajkova usled niskih nadnica i slabih uslova za rad.
Posle isteka vaznosti kolektivnog ugovora u Kudeljari Kesner An~
tona u Prigrevici doslo je do smanjenja plata za 10 do 15 odsto.
Zbog toga je od 17. do 20. juna 1940. godine strajkovalo 60 radnika
1 55 Zenski svijet, 15, januar-jebruar. 1941; Zene Hrvatske u radniCkom pokretu ... , 456.
1 56 Zene Hrvatske u radniCkom pokretu ... , 45.6.
15 7 Isto, 453. Dragica KonCar - rod-ena 1915..godi:ne u 'se1u JoSan,
Udbina, Gospd.C; u GospiCu i ZagrebU zavrSila pet razreda gimnazije, a IPOtom
kao radnica bila zaposlena u zagrebaCkim fabrikama; J:IajduZe rad:ila u fabrici
,Srimens"; u KPJ primljena 1938; bUa je Clan Rejonsko.g komiteta KP.I na
'.I;'reSn}evlk.i. u Zagrebu i sin-dikal:ni funkcioner u URSS-u; neko vreme l"'adila
u tehnidf Centralnog komiteta; u NOB stupila 1941. godine; uhapSena avgusta
1942. u Zagrebu; ubijena u ustaSkom zatvoru posle -strahovitog mu.Cenja.
ProglaSena je za nar.odnog heroja 1952. godine.
·
253
�r':1
i 104 radnice ovog preduzeca. 158 Kod ,26 poslodavaca u Srpskom
Mileticu radilo je 183 kudeljarska i grebenarska radnika i radnice.
Oni su strajkovali ad 9. do 28. oktobra iste godine, trazeci povecanje
plata za 20 odsto. 159
Prilikom sklapanja novog kolektivnog ugovora, radnici u Fabrici zice ,Braca Kramer" u N ovom Sadu trazili su povecanje plata.
Usled toga je doslo do spora sa Upravom preduzeca, te su krajem
jula stupili u strajk svi zaposleni radnici, medu kojima je bilo 170
muskaraca i 76 zena. Strajk je uspesno zavrsen 1. avgusta 1940.
godine. Potpisan je kolektivni ugovor kojim je, pored ostalog, regulisano pitanje povecanja plate za 26 do 35 odsto. 160
U preduzecu ,Hartman i kompanija" za izvoz mesa u Subotici, radnici i radnice su trazili sklapanje kolektivnog ugovora i povecanje plata za 30 odsto. Posta Uprava preduzeca nije pristala ni
da pregovora o njihovim zahtevima, ani su 17. septembra stupili u
strajk u kojem je ucestvovalo 123 muskarca i 132 zene. Strajk je
zavrsen 21. septembra 1940. godine gotovo s potpunim uspehom,
jer su vlasnici pristali da potpisu kolektivni ugovor i povecaju plate
za 20 odsto. 161
Plate krojackih radnika i radnica u Sremskoj Mitrovici iznosile su 2 i 2,50 dinara na sat, a radno vreme kretalo se od 12 do 14,
pa i vise casova dnevno. Zivotne namirnice su neprekidno poskupljivale, dok su plate radnika u ovoj struci ostale na nivou zarada
iz 1937. godine. Uredba o minimalnim nadnicama propisivala je kao
najnizu platu od 4 dinara, a fabricki radnici u istom mestu su trazili
povecanje plata za 30 odsto, jer su zivotne namirnice poskupele za
50 do 100 odsto, ali poslodavci na to nisu pristali. Posta vise nisu
mogli raditi pod ovakvim uslovima, ani su stu)1ili u strajk 19. oktobra. Strajk je delimicno uspeo, jer se povecanje plata izvrsi!o samo
za 15 odsto. 162
Pun mesec dana, od 5. oktobra do 5. novembra 1940. godine,
strajkovalo je 145 krojackih radnika i radnica - konfekcionara u
Novom Sadu. Oni su traZili povecanje plata za 55 odsto i sklapanje
kolektivnog ugovora. Strajk je uspe5no zavrsen, jer su izvojevane
povisice plata za 40 odsto. 163
U Novom Sadu bila je uoci rata dosta razvijena tekstilna industrija, koja je zaposljavala pretezno zensku radnu snagu. Medu
tekstilcima se osecao jaCi uticaj URSS-ovih sindikata. Postojala je
medupreduzetna organizacija KPJ, u kojoj je bilo nekoliko teksti!1 " 8 Strajk je, izgleda, ruspeSno zavrSen, premda nema ·podata'ka o n}ego'Vim rezultatima. (lstori}ski a!1hiiv PK S.KS za Vojvoilinu, br. 20494- p•repis.)
159 Isto.
160
Origin-al izveStaj o Strajku na·lazi .se u Istorij<Skom aa-hiVlt.l AP Vojvo<:fllle u Sremskim Karlwcima, br. 350. VI. 30079. Istorij&lri arhiv PK
KPS za V.oj'vcdinu br. 20494. - .prepis.
161
Isto-rijski arhiv AP Vojvodine Sremski Karlovci, br. 409. VI. 37143.
- Istorijski arhiv PK SKS z~ Vojvodi·nu hr. 20494, vrepis.
162 ARP, fond sindikata br. 25/40; IA PK SKS, za Vojvod·inu, br. 20494.
- .prepis.
tas IA =PK SKS za Vojvodinu, 'br. 20494. - prepis.
254
nih radnika i radnica. Ona se postepeno prosirivala, taka da su 1940.
godine formirane partijske celije u svim preduzecima tekstilne industrije. Kolektivni ugovor zatrazilo je 7 tekstilnih preduzeca, kojim
se, pored ostalog, predvidalo povecanje plata za 20 odsto, priznavanje 1. maja za radnicki praznik i otvaranje jedne trpezarije za
radnike u preduzecu. Poslodavci su primili predstavnike radnika
i radnica koji su zahtevali potpisivanje kolektivnog ugovora, ali
su odbili njihove zahteve. Stoga su radnici i radnice svih 9 tekstilnih preduzeca u Novom Sadu stupili u strajk 17. decembra 1940.
godine. U ovom velikom strajku teksti!aca bilo je oko1 500 ucesnika.
Strajkom je rukovodila partijska i klasna sindikalna organizacija.
Formiran je strajkacki odbor od 40 najaktivnijih radnika i radnica
i strajkaca kuhinja za samce. Strajkacima su pomogli i radnici drugih strukovnih organizacija, narocito graficari, i sela Kac i Rumenka u prehrambenim namirnicama. Pregovori za okoncanje·
strajka izmedu radnika i poslodavaca bili su zakazni za 30. decemc
bar, ali je Udruzenje industrijalaca u Novom Sadu molilo da se
rok pomeri za tri dana, kako bi se poslodavci dogovori!i o zajed~
nickom stavu oko potpisivanja kolektivnog ugovora. U tom meduvremenu je usledila zabrana URSS-a, sto se negativno odrazilo na·
uspesno vodenie straika. Policija je zaplenila arhivu sindikata, zape~
catila prostorije i uhapsila veliki broj strajkaca, koji su narocito
bili aktivni. Medu njima je bilo i komunista. U znak protesta radnici i radnice · su organizovali demonstracije, pa su mnogi ad pohapsenih bi!i pusteni. Tada je vee pocelo osipanje u Strajku. U Risticevoj tekstilnoj fabrici bio je veliki broj strajkolomaca, sto se takode odrazilo na uspeh strajka. Pod ovakvim okolnostima strajk je
zavrsen ali neuspesno i posle 2-3 dana radnici su se poceli vracati
na posao. Vlasnici nisu hteli da prime na posao oko 400 radnika
i radnica koji su ucestvovali u strajku-'64
Poljoprivredni mdnici i radnice u Voivodini ucestvovali su
masovno u straikovima za vreme zetve, vrsidbe i berbe kamilice.
U ovoj pokrajini straikacki pokret obuhvatio je i zene na selu, koje
su se kao i industrijske radnice borile za vece plate i bolje uslove
za rad.
Jedan od naivaznijih i naiznacainijih strajkova u ono vreme
bio je strajk radnika aeronauticke industrije u Zemunu, Beogradu
i Rakovici, koji je poceo aprila 1940. godine i trajao skoro tri meseca. Radnici i namestenici ovih preduzeca postavili su polovinom
aprila zahteve za povi.Sicu plata, jer su cene svim Zivotnim namirnicama naglo porasle. Posta se niihovim zahtevim<t niie udovoljilo,
radnici su izvrsili protestnu obustavu rada od 15 minuta. Poslodavci su na to od<;ovorili lokautom i izbacili 1 500 radnika na ulicu
u preduze6ima ,RogoZarski", ,Rakovica" i .,Nestor". U znak solidarnnsti posao su napustili i radnici ostalih avionskih preduzeca
tM I'stori}ski arhiv AP Vojvodine Sremski KarlovC'i, br. 579-VI-53293,
584-VI-53587/53293/, 17. VI 1761, 29. VI 2409 (1761). Istorijoloi arhiv PK KPS
za Vojvodinu, br. 29494 i -br. 20495; SeCanje Bebe BursaC-MHice; J?d ita
A I 8. r g'i C, Borba tekstilnih radnika u Novom Sadu, Cetrdeset godma ... ,
kni. 3, 330.
255
�Mikron" ZmaJ'" i 'Teleoptik", taka 'da se u strajku naSlo V1Se
"
'
'165
od 2 500 , ,
radnika iz ovih sest preduzeca.
Strajk je organizovala i pripremala ~o~':nis~ii'!k;_a . partija,
a njime je neposredno rukovodw .Medufa?nck1 straJkacki odbor,
koji je imao direktne veze sa ~:sm;n ~o;n1teto~ KP! za Beo~rad:
Po preduzecima su organizovam stra]kack1 odbon, koJ1 su. se bn':':lli
o svakodnevnim problemima vezanim za uspeh ove vehke akc1]e.
Iako nisu radile u ovoj industrijskoj grani, veliku pomoc
strajkacima pruzile su zene u sakupljanju priloga u hrani i novcu,
organizovanju strajkackih kuhinja, smestaju strajkaca, priJ?remanju
i slanju paketa mobilisanim radnicima, a nar;>cito su se 1s~akle u
protestnim akcijama protiv vlasti zbog surov1h postupaka 1 obracuna policije sa strajkacima.
.
.
Pri rejonskim komitetima KPJ u Beogradu · orgamzovar:1 su
posebni odbori koji su se brinuli o prikupljanju novcanih J?':loga
za strajkace. U tim odborima bilo je mnogo zena. Na Cukanc1, na
primer odbor su sacinjavale: Milada Rajter, Frida Bergman .i Jeier:a
Cetkovfc. Strajkacki odbor u Fabrici ,Rogozarski'' podelio Je straJkaCima oko 180 hiljada dinara, a vise od 250 radnika hramlo se za
vreme strajka kod porodica - Clan;>va i simpatize:a. Partije. N::'kor;
14 dana od izbijania strajka orgamzovane su kuhmJe za rad:n;ke 1
njihove porodice. StrajkaCi i njihove zene okuplj ali su se pnhkom
rucka i vecere i posle deljenja obroka obicno su se davala obaveStenja o akcijama ostalih radnika ? Str.~jku, ci~an~ ya2ni,ii n.~p1s1
iz stampe i nastav!jene politicke d1skus1]e 0 pO]edJmm p1~anJl':'a.
Na taj nacin Partija je vrSila odredeni uticaj medu radni:1m~, sto
je bilo narocito znacaino za radnicke zene, koje do tada msu 1male
prilike da se javno okupljaju u vecem broju.'"'"
.
Vee prvih dana strajka poli~ija je pocela .d~ haps! litr~]kace
na ulici i po stanovima, tako da Je kroz GlavnJacu proslo v1se od
500 do 600 ucesnika u strajku - radnika i studenata. Njih su
obicno drzali u zatvoru 15 do 20 dana, a zatim im naredivali da se
vrate na posao. Zbog ovakvih postupaka policije i poslodavaca, koji
su nastojali da silom slome strajk, dolazilo je do protestnih demonstraciia kojima su u velikom broju ucestvovale i zene.'66
.Polito se ni uz pomoe policiie nije mogao slomiti strajk, pristupilo se. krajem maja, mobilizaciji strajkaca, kao posled':ioj meri,
i tom prilikom ostalo je bez sredstava za zivot oko 10 hilJada radnika i clanova njihovih porodica. 167
Zene uhapsenih i mobilisanih radnika i ostalih ucesni.ka u
litraiku ostro su reagovale protiv ovakvih mera i u tom su 1male
podrsku napredne javnosti. U Saopstenju br. 10 Medufabrickog
u
10s Povodom ·Strajka avJQ!lskih preduzeCa CK KPJ izdao je p.roglas
1. jula u kojem 'Se rgovOri o u:zJroku .Straika, zatim se odaie p-osebno p:r.iznanje
fuaj,kaCima ri poziva radni n-arod Ju.goslvaiie da pomogne opravdanu borbu
rndnika aevonautiilkih preduzebl. - (ARP. fond CK SKJ, br. 2/1940; M 11<>rad ASk·oviC i dr.- BOTIC ... , 449; Pero DamjanoviC, n.n., 174.)
1se Bogumil Hrabak i Dragica LazareviC, Strajk aeronautiCkih radnika u Beogradu i Zemunu, Beograd, 1960. 63.
"' A:RP, f<md sind;!<ata, br. 34~a/40 i 249b/; AIRPS, fond silndi'katl,
br. 171 i 172.
256
strajkackog odbora se, pored ostalog, kaze: ,U sredu (19. juna) preko
200 zena i jos mnostvo dece strajkackih nezbrinutih porodica doslo je
pred Ministarstvo za socijalnu politiku da protestuju protiv postupaka vlasti prema strajkacima. Ukazujuci na to da su svi postupci
vlasti isli iskljucivo u odbranu poslodavaca, a protiv interesa radnika,
i to cak do upotrebe vatrenog oruzja, zene strajkaca sa svojom decom
otisle su potom u Ministarstvo vojske. Tamo im je receno da ne
mogu biti saslusane, niti mogu predati svoje zahteve. Zene nasih
pohapsenih i mobilisanih drugova protestovale su na to uzvicima
,2iveo Strajk', ,Vratite nam mu.Zeve i oCeve', ,TraZimo hleba i rada'.
Na zahtev zena i dece da im se vrate pohapseni i mobilisani hranitelji, policija je nasrnula i nemilosrdno udarajuCi kundacima zene
i decu, uspela da ,napravi red' pred Ministarstvom vojske i mornarice''.168
Takav odnos prema zenama izazvao je jos veci revolt, pa su
one bile spremne da jos masovnije ucestvuju u ovim akcijama koje
su vezane za strajk. Posle posete Ministarstvu za socijalnu politiku
i Ministarstvu vojske, zene su nastavile da demonstriraju ulicama
uzvikujuci navedene parole, a istog dana "navece su se ponovo sakupile s radnicima i ostalim gradanima na Terazijama, gde su svi
demonstrativno zahtevali da se puste pohapseni i vrate kucama
mobilisani radnici. 169 Zene su se naroCito angazovale na pripremanju
i slanju paketa mobilisanim radnicima i prikupljanju pomoci njihovim porodicama.
Pocetkom jula najveci broj strajkaca vratio se sa prisilne
vojne vezbe. Usled terora policije i iscrpenosti radnika i njihovih
porodica, izgledi na dalje vodenie strajka bili su vrlo slabi. Zato je
Medufabricki strajkacki odbor doneo odluku o prekidu strajka i
radnici su se poceli vracati na posao. Mnogi od njih, narocito oni
istaknutiji i komunisti, nisu bili ponovo primljeni na rad. 170 Iako
zapocet iz ekonomskih razloga, strajk se ubrzo pretvorio u politicku
borbu protiv rezima i u njemu je doSla do izrazaj a puna solidarnost
radnicke klase i naprednih gradana Beograda.
Radno vreme krojackih radnika i radnica u Beogradu ni do
1940. godine nije bilo regulisano i nikada se nije radilo manje od
12 casova dnevno. U sezoni kad nema posla radnici i radnice su
jednostavno otpustani.
Niske nadnice i radni uslovi postali su nepodnosljivi i krojaCi
su od poslodavaca trazili povecanje plata za 20 odsto. Posta oni na
to nisu pristali, 85 odsto zaposlenih krojackih radnika i radnica u
Beogradu stupilo je u strajk aprila 1940. godine. Posle 5 dana poslodavci su pristali da im povise plate za 15 odsto i tako je strajk
okoncan sa delimicnim uspehom.
Povisica koju su radhici izvojevali ovim strajkom neznatno je
uticala na poboljsanje njihovog standarda u uslovima kada su cene
zivotnim namirnicama stalno rasle. Pored toga, ostalo je niz neresenih problema u regulisanju radnih odnosa s poslodavcima, kao
tos ARP, fond sindikati, -br. 250/40; AIRPS, fond sindikati, br.
173.
to& Isto.
no B.ogum.:iJ. Hrabak i Dragica LazareviC, n.d., 116.
257
�/
sto su pitanje uslova rada, izuzetno tezak polozaj zena radnica, zatim povisice plata s obzirom na stalnu skupocu, regulisanje radnog
vremena i naplata prekovremenog rada. Izmedu radnika i poslodavaca nije postojao kolektivni ugovor kojim bi se regulisala sva ova
pitanja, vee samo neki cenovnik koji nije imao vaznost ugovora.
Posta putem sporazuma nisu mogli resiti ave probleme, krojacki
radnici i radnice u Beogradu ponovo su stupili u strajk oktobra
meseca iste godine. Ovaj strajk je bio mnogo organizovaniji i trajao je tri nedelje. I pored upornosti strajkaca, on je zavrsen delimicnim uspehom. Potpisan je kolektivni ugovor kojim je regulis~no
9-casovno radno vreme i povisenje plata za 8 odsto. 111 Iste godme
strajkovali su krojacki radnici i radnice u Zemunu i Kragujevcu,
trazeci povecanje plata i poboljsanje uslova za rad.'72
Iako su se obogatili za kratko vreme, vlasnicl tekstilni? fabrika u Leskovcu nisu radnicima i radnicama povecali nadmce u
vreme velike skupoce. Zbog toga je 13. juna 1940. godine stupilo
u strajk oko 1 200 tekstilaca. u borbi protiv strajkolomaca u ovom
strajku posebno su se istakle zene. u listu Ko.~<ynucT, organu
PK KPJ za Srbiju, povodom ucesca zena u ovom i drugim strajkovima, konstatuje se da je naroCito dosao do izrazaja heroizam
zena u borbama radnicke klase. Stoga se ukazuje na potrebu da
partijske organizacije poklone vecu paznju radu medu zenama, kako
u vreme strajkova taka i posle njih.'73
Prva obustava rada u stofari Vlade Ilica na Karaburmi, u
Beogradu, organizovana je 1939. godine. Ovom akcijom je rukovodila partijska celija na Karaburmi, a u tome se najvise istakla mlada
tekstilna radnica Marija Gregoran, koja je tada bila jedini clan
Partiie u stofari. U ovoj fabrici su uslovi za rll'd bili veoma teski
i radilo se po 12 casova dnevno za niske nadnice. Stoga je, kraiem
1940. godine, organizovan strajk koji je trajao oko mesec dana. Partijska organizacija je izvrsila pripreme i rukovodila ovom akcijom.
Medutim, policija je silom slomila strajk na taj naCin sto je uhapsila nekoliko stotina radnika. Posle strajka poslodavac je otpustio
oko 90 radnika i radnica.'74
u strajkackom pokretu redovno su se isticale zene svojom
borbenoscu, iako ih je bilo malo organizovano u sindikalnim i partijskim organizacijama. u prvim godinama ovog perioda ucesce
zena zapazeno je uglavnom u vecim preduzeCima i radnickim centrima, kao na primer, u Trbovlju - 1933, u Zagrebu - 1935, u
tekstilnoj industriji Slovenije - 1936. itd. Medutim, zene kasnije
sve masovnije dolaze do izrazaja u svim strajkovima i drugim akci171 ARP, fond sindikati, br. 174, 177, 178 i 179/40; AIRPS, fond sinditkati,
br. 176; IA Beo.grada 1324, MG IX 64, SeCanje Cedom&ra Zivadinovii:a.
1 72 ARP, fond -sindikati, 139/40.
173 ARP, f·()lld sindilkati, 14la/40 i 249/40. KOMY1-!.UCT, 5, 140.
174 Marija Gregoran, 18 . .godiSnja radnica, doSla u Stofaru iz Medumurja; i'Sticala ,ge u iznoSenju zahteva ·radnika; Clan PQlk.rajinsk-og •lrom:iteta
SKOJ-a za Srbiju -od 1940; hapSena i pro•ganjana, a 1941. uhvaCena d :strelJana.
Drag i S t a m en k ci vi C, Partijska organizacija medu tekstilcima. na Kara~
burmi, Cetrdeset godina ... , ~nj. 3, 95-98; lA Beo,wada, SeCanje Danice
Galovic, 1286 MG-IX-60.
258
jama radnicke klase, i to ne samo u velikim nego i u malim preduzecima u celoj zemlji. Njihova ucesce bilo je najuspesnije u
strajkovima tekstilnih radnika, jer je u tekstilnoj industriji i bilo
najvise zaposlenih zena. Od posebnog je znacaja sto se u ovom
periodu strajkovima i drugim akcijama industrijskih radnika i radnica prikljucuju i poljoprivredne radnice, koje su masovno ucestvovale u strajkovima poljoprivrednih radnika 1936. godine u Vojvodini. Time strajkacki pokret obuhvata sve grane jugoslovenske
privrede. U strajkovima, kao najpogodnijem obliku borbe radnicke
klase u ovim uslovima, narasta i razvija se klasna svest kod zena.
One dolaze do saznanja da se samo putem organizovane borbe
citave radnicke klase i njihovim ucescem u toj borbi mogu ostvarivati odredeni uspesi i da je to sastavni deo opste borbe za emancipaciju i ravnopravnost zena.
4. Proslave Prvog maja i Meaunarodnog dana zena
Zene radnice ucestvovale su u proslavama 1. maja, zajedno
sa ostalim radnim ljudima u zemlji. Njihovi zahtevi; za jednak rad
- jednaka plata, za placeni dopust porodiljama, za ponovno primanje radnica i namestenica na posao' posle bolovanja i porodaja,
protiv izbacivanja s posla zena za vreme trudnoce itd., pretvorili
su se u opste zahteve radnicke klase u prvomajskim proslavama.
Za vreme ucesca u strajkovima radnice su u vecini mesta trazile
priznavanje 1. maja kao radnickog praznika, sto su kapitalisti redovno osporavali.
Partija je ukazivala na potrebu privlacenja sto veceg broja
zena u prvomajske demonstracije, koriscenja i toga oblika borbe
radnicke klase i organizovanja radnica u revolucionarne radnicke
organizacije. u uputstvima 0 ucescu zena u demonstracijama
1. maja 1935. godine u listu Proleter se govori o istaknutoj borbi
radnika u Trbovlju, Novom Mestu i Zagrebu i naglasava da njih
treba organizovati u SKOJ, sindikate, Crvenu pomoc, u protivfasisticke i protivratne komitete, u seljacke borbene odbore, nacionalnorevolucionarni pokret i ukljucivati u sve organe Partije.'75
Centralni komitet KPJ odlucio je da iz Jugoslavije ide posebna delegacija zena na proslavu 1. maja 1935. godine u Moskvu.
Na sednici CK KPJ koja je odrzana 26. marta 1935. godine zakljuceno je, pored ostalog, da se napise pismo svim pokrajinskim ko•
mitetima KPJ o slanju zenske delegacije na proslavu 1. maja i da
ti delegaciji treba da budu ,harem tri radnice". U direktivnim pismima CK, koja, su pisana pokrajinskim komitetima Srbije i Slovenije, govori se da u delegaciji treba da,budu po dve zene iz svak~
od ovih pokrajina i da one treba da budu legalno birane, kako b1
se mogle legalno povratiti u zemlju. N a primer, u uputstvima za
Sloveniju se napominje da to pitanje treba postaviti na sednici San.s Proleter, 5----<6, apTil-maj 1935, 5.
259
�veza radnih zena i devojaka i da podruzpice iz Trbovlja i Zagorja
u delegaciju izaberu po jednu zenu."•
Iz izvestaja Centralne komisije za rad medu zenama od
15. juna 1935. godine vidi se da je iz Jugoslavije hila zenska dele"
gacija na proslavi 1. maja u Sovjetskom Savezu.m Clanovi te
delegacije su podneli izvestaj na osnovu kojeg je Centralna zenska
komisija dobila tacniji uvid u aktivnosti zena u zemlji i dala odredena uputstva sta u tom pravcu treba dalje raditi. Delegatkinja iz
Slovenije, na primer, dobila je posebno instruktivno pismo u kojem
se preciznije govori o njenim zadacima u zemlji, o nedovoljnom
radu Partije medu zenama i zadacima u tom pravcu, o organizovanju zena u sindikate i borbi za regulisanje njihovih problema
u preduzecima, o radu u masovnim organizacijama, drustvima i
klubovima, o pojacanom radu na selu i pomoci Komisiji pri PK KP
Slovenij e za rad medu zenama.""
·
Uporedo s jacanjem klasne svesti kod zena one sve masovnije
ucestvuju u proslavama 1. maja i nastoje da se toga dana izvrsi
potpuna obustava rada u preduzecima. U Zagrebu su 1. maja 1935.
godine organizovane demonstracije u kojima je ucestvovao veliki
broj zena radnica i domacica. Povorka demonstranta je toga dana
ujutru isla na Jelacicev trg, a navece prema gradu s Tresnjevke.""
.
Najvec~ i najpoznatije prvomajske demonstracije u ovom perwdu orgamzovane su u Zagrebu 1940. godine u kojima su masovno ucestvovale i zene. Ovoj proslavi prethodio je prvomajski
~roglas Mesnog komiteta KPH proletarijatu grada Zagreba, u koJem se, pored ostalog, govori o pojacanom teroru burzoazije nad
radnickom klasom, o osnivanju koncentracionih logora, raspustanju
klasnih radnickih organizacija, sprecavanju svake ekonomske i politicke akcije i sve tezem polozaju radnicke kla'Sl!.
Radnici i radnice pojedinih zagrebackih preduzeca sakupljali
su se na odredenim mestima, formirali povorke i pevali revolucionarne pesme. Sa tih mesta kretali su se prema centru grada, dok
su policiju zadrzavale ranije formirane zastitne grupe radnika. Uz
okrsaje s policijom, koja je razbijala radnicke povorke demonstranti su ipak uspeli da se po grupama probiju do cent~a grada.
Oni su cak uspevali da oslobode grupe radnika koje je policija u
ti~ sukobima pohapsila. ZahvaljujuCi takvoj organizaciji prvomaJske proslave, radnici i radnice su priredili demonstraciji pred
pozoristem koje su trajale do podne. U ovim demonstracijama na176 Na ;sednici CK KPJ od 6. aprila 19;35. talwde se gov()r:i '() puto.vanju
i iftinansira.nju delegacije Zena koja ide iz Jugoslavije 'U SSSR na IProslavu
!. maja. (ARP, fond .KI 19:35/151, 1935/184, 1935/175. 1935/179.)
"' ARP, fond KI, 1935/324.
178
U uputstvima Zenske ·komisije, rpoced ostalog, :kaZ.e se da je zadaCa
drugaric~ iz Slovenlje, koja je hila u Zensrkoj delegaciji na proolavj 1. maja
u l\1log.kvJ., da upozna radni.Stvo o svemu onome Sto je videla u sssa..:.u i da
!Se za to organizuje niz sastanaka na ko,iima Ce ona istupati. Zatim se govori
da ona.. preko partijskih foruma treba da 1stupi u vezu s Komisijom za rad
medu zenama pri PK KP .Slovenije i da treba fonnirati komisij.e za rad
medu Zenama pri mesnim i -dkruZnim komitetima KPJ. a u Celijd postavi:ti
odgovorn<>g Clana za rad medu zenama. (ARP, KI 1935/638.)
79
i
Zene Hrvatske u radniCkom pokretu ... , 247.
260
rocito su se istakle radnice tekstilne industrije. 180 I u drugim radnickim centrima organizovane su prvomajske demonstracije protiv
vladajuceg rezima u kojima su ucestvovale i zene, iako one nisu
bile taka uspesno izvedene kao u Zagrebu.
*
*
*
Povodom proslave 8. marta 1930. godine KPJ je uputila Proglas radnim zenama Jugoslavije u kojem se govori o veoma teskim
posledicama diktatorskog rezima u nasoj zemlji i pozivaju zene da
8. marta stupe u demonstracije za povisenje nadnica, za izjedna~enje plata za isti posao, a protiv ,otpuStanja u masama, ubijanja
i zverskog mucenja po tamnicama, unistavanja socijalnog zakonodavstva, priprema imperijalistickog rata i imperijalistickog odgoja
u skolama" .181 Kraljevska hanska uprava savske banovine upozorila je Upravu policije u Zagrebu i sve sreske nacelnike na ovaj letak
sa zahtevom da se njegovo rasturanje najenergicnije spreci ,a rasturaci podvrgnu najstrozoj zakonskoj odgovornosti" .182
Pod ovakvim uslovima bilo je zaista · tesko organizovati proslavu Medunarodnog dana zena, koja je_imala izrazito propagandni
i politicki karakter. Zbog toga se tek 1934. godine uspelo nesto
uraditi na tom planu. U prvom broju lista Proleter iz te godine
objavljen je Clanak u kojem se govori a znacaju Medunarodnog
dana zena i pripremama za tu proslavu. U Upustvima CK za rad
medu zenama iz 1934. godine kaze se da je zadatak komisija za rad
medu zenama da uz pomoc partijske i omladinske organizacije pripremi proslavu 8. marta, da je prosiri na siri krug radnih zena i na
taj naCin izvojuje legalnost proslave. 183 Te godine organizuju se
prve pojedinacne proslave Medunarodnog dana zena. Tako je u
Zagrebu 8. marta odrzan siri sastanak tekstilnih radnica u sali sindikata u Mihanovlcevoj ulici. Na sastanku je Drago Marusic govorio o polozaju radnicke klase, a Ruza Turkovic o znacaju Dana
zena, o polozaju zene radnice i borbi za njenu ravnopravnost. Iste
godine proslavljen je 8. marta i na Cetinju. 184
Obimnije pripreme za proslavu 8. marta izvrsene su 1935.
godine. Pored direktivnih pisama CK KPJ partijskim organizacijama, objavljeno je nekoliko clanaka u partijskoj, radnickoj i drugoj naprednoj Stampi i periodici o znacaju 8. marta. Februara 1935.
godine Centralni komitet KPJ u direktivnom pismu Pokrajinskom
komitetu KPJ za Hrvatsku, pored ostalog, pise da kampanju za
proslavu Medunarodnog dana zena razviiu na sto siroj osnovi, da
se na tome angazuje sve partijsko i omladinsko Clanstvo, kao i
sindikat koji je pod uticajem Partije, da se pripreme oko proslave
8. marta ne smeju vise prepustiti samo zenama aktivistima; da nije
I'S'to, 426 .f 427.
ARP, fond KI 1930/12; Zene Hrvatske u radniCkom pokretu ... , 187.
182 2ene Hrvtaske u radniCkom pokretu . .. , 190.
183 Sta i kako da se radi, 3, 1934, 76.
1B4 AIHRPH, MG 43/4--5, SeCanje RuZe T-W1k.oviC; JKe1-te L{pue rope
y pesoJI.y~uoua.puo..R noxpeTtJ 1919-1945 .. . , 18.
·
t8o
1st
261
�dovoljno da se radi medu zenama samo ,oko priprema ove proslave,
nego da treba vise vremena posvetiti radu medu radnicama. U pismu se dalje kaze da je potrebno u svakoj partijskoj celiji odrzati
referat o pojacanom radu medu zenama u pripremama proslave
8. marta i precizirati na tom sastanku zadatke koji su vezani za
uspeh ove proslave; da u toku ovog rada treba nastojati da se osnuju
partijske celije u preduzecima gde su uglavnom zaposlene radnice
i da se okupi sto veci broj zena na liniji koju Partija zastupa; da se
izdaju leci povodom 8. marta i pise u lokalnim listovima u toj proslavi; da pored ekonomskih treba isticati i politicke zahteve i traziti slobodno delovanje svih revolucionarnih radnickih organizacija,
slobodu stampe, zbora i dogovora, boriti se protiv hapsenja radnickih
i nacionalnorevolucionarnih boraca, za punu amnestiju svih politickih i vojnih krivaca. 185 U isto vreme CK KPJ izdao je posebnu
okruznicu posvecenu proslavi 8. marta. U tom dokuinentu se, pored
ostalog, navodi da februar i pocetak marta treba da budu iskoricen
za razvijanje agitacije medu radnicama i siromasnim seljankama
kako hi ih privukli u revolucionarnu borbu radnicke klase, da se u
toku priprema proslave 8. marta odrl\e sastanci i konferencije
s radnicama iz preduzeca i radnickim zenama i siromasnim seljankama, radeci pri tome na stvaranju odbora jedinstvenog fronta;
da se u lecima posveeenim radnim zenama, pored opstih zahteva,
isticu i lokalni zahtevi i interesi zena; zatim se kaze da u pripremama ove proslave treba isticati sledece parole:
1. Radne zene okupljajte se oko zahteva jedinstvenog
fronta u borbu protiv klasnog i nacionalnog ugnjetavanja;
2. Zahtevajmo hleba i rada za sve zaposlene radnike i
radnice, za socijalno osiguranje svih bl!l!poslenih na racun
drzave, banovine, opstine i kapitalista;
3. Protiv snizenja nadnica, protiv globa i otpustanja
sa rada;
4. Protiv pogorsanja socijalnog osiguranja na stetu radnica i radnic.kih zena;
5. Protiv prekovremenog i nocnog rada za zene i decu;
6. Za zimsku pomoc u odelu, hrani, obuci i ogrevu svim
besposlenim i njihovoj deci;
7. Besplatno deljenje knjiga i oslobadanja od skolarine
za siromasnu skolsku decu;
8. Trazimo besplatno porodaj u bolnicama, decija obdanista i dispanzere o trosku drzave i kapitalista za sve siromasne
zene grada i sela;
9. Radne zene sela barite se za besplatnu raspodelu sve
drzavne, crkvene, dvorske i ve!eposednicke zemlje i sume siromasnim seljacima. Barite se za ponistenje svih dugova i
poreza siromasnih seljaka;
10. Majke, zene i sestre, okupljajte se za borbu protiv
vojnofasistickog terora, zahtevajte potpuno oslobodenje i punu
----
,.. ARP, fond KI, 1935/52.
262
amnestiju za sve politicke i vojne zatvorenike. Zahtevajte ukidanje smrtne kazne;
11. Radne zene potlacenih naroda: Hrvata, Slovenaca,
Makedonaca i Crnogoraca stupajte u borbu protiv nacionalnog
ugnjetavanja;
12. Radne zene srpske nacije podupirite borbu za nacionalno oslobodenje potlacenih naroda;
13. Radne zene svih zemalja Jugoslavije bdite na ocuvanju mira. Barite se protiv militarizacije omladine,· protiv
pripremanja rata i napada na Sovjetski Savez;
14. Borimo se za slobodu organizovanja, slobodu revolucionarne Stampe, zbora i dogovora. 186
Premda su od CK KPJ date direktive za masovnije organizovanje proslave 8. marta 1935. godine, ona ipak nije sa takvim
uspehom organizovana na terenu. U Sloveniji, u nekim mestima,
proslava Medunarodnog dana zena organizovana je 3. marta, u
Ljubljani osmog, a u Mariboru 10. marta. Savez radnickih zena i
devojaka pripremio je predavanje u Ljubljani, ali je policija sprecila odrzavanje toga predavanja. Podruznica Saveza u Mariboru
uspela je da povodom Dana zena odrzi predavanje o polozaju i zahtevima radnica i radnickih zena, koje je imalo izrazito po!iticki karakter.'"' 2ene radnice zajedno sa studentkinjama Omladinske
sekcije zenskog pokreta odrl\ale su 8. marta 1935. godine u Zagrebu
veoma uspeo miting, na kojem se govorilo o polozaju zene radnice,
0 polozaju zene namestenice i 0 ulozi studentkinia u revolucionarnoj borbi radnicke klase. Posle ovog mitinga, koji je bio masovno
posecen, grupa ucesnica je demonstrirala ulicama za ravnopravno~t
zena. Demonstrantkinje je pred nemackim konzulatom polici]a
rasterala.' 88 U svim gradovima Crne Gore proslavljen je 8. mart,
ali uglavnom ilegalno. 2ene su taj praznik proslavile okupljanjem
izvan grada, iii naveCe u stanovima, i na tim skupovima Citale su
referate i prema mogucnostima izvele neke tacke iz kulturnog
programa.' 89
U izvestaju Centralne komisije CK KPJ za rad medu zenama
konstatuje se da je veliki nedostatak partijskih i skojev.skih organizacija sto nije organizovana proslava 8. marta 1935. god;ne .. I ukoliko su neke partijske jedinice radile na tome, rezultatl msu poznati."" Iako su ave godine postojali bolji uslovi za odrzavanje proiss ARP, fond K.I, 1935/44 - Partijski .ltistovj Proleter i Komunist doneE su ru lfebruaru 1 martu 1935. direk.Mv.ne Olanke 'D 1pripremama za proslavu
8. marta, u ·koj.i•ma su izloZeni isH zardaci •koji se 1postavljaju u !I1avedenim
·dOikumentima CK KPJ.
1s1 Delavska poWika, Ma.ribor, god. X, l8, 6. mart 1935; Zenski list,
Mm·i:bor 3, 1. mart 1935, Delavec, strokovni Caso:pi,s, 17, 15. decembar 1935.
ts8 AIHRPH, MG 43/4-5, SeC.anje RuZe Tu~kovi~.
1sD Arhiv Istorijskog .ins·tituta -u Titog.rad-u (u dal]em te'kstu AliT) bT.
12219/VII-1a-78; i>r. 12200/VIII 1a-59; VIII-1a 68; lKeue L(pue Tope Y pesoJl.y~uouapno.At no'KpeTY 1919-1945, 18; S-a v o B r k o viC, Zene Crne Gore
i KomunistiCJ.ca partija Jugoslavije, NaSa Zena, 9-10. septembar-oktobar
1958, 6 i 7.
'" ARP, fond KI, 1935/32!
263
�slava Medunarodnog dana zena, u tomese niJe uspelo zato sto je
mali broj zen a bio organizovan u partij skim i sindikalnim organizacijama i sto se ta akcija uglavnom prepustala zenama, kojih je
bilo malo za ovakav jedan poduhvat posle vise godina.
Usled terora i hapsenja, proslave Medunarodnog dana zena
u 1936. godini organizovane su u neznatnom broju. Slicno je bilo
i sledece godine. Povodom proslave 8. marta 1937. godine zagrebacki
list Radnik je pisao: ,Kod nas, na zalost, jos nije taj · dan mnogo
poznat, ali ipak pojedine grupe zena na taj dan odrzavaju sastanke,
na kojima isticu svoje osnovne zahtjeve". Sindikalno organizovane
zene u Zagrebu organizovale su 12. marta skupstinu posvecenu
prazniku Dana zena. '"
Od 1938. godine proslavlja se 8. mart u Skoplju i drugim
gradovima Makedonije. Toga dana navece obicno Sl,l odrzavani siri
sastanci sa zenama na kojima je govoreno 0 znacaju ot•og praznika,
polozaju zene kod nas i borbi za njenu ravnopravnost. U Bitolju
je proslavljan 8. mart svake godine. 192
U Beogradu su 1938. godine Medunarodni dart zena proslavile
radnice odrzavanjem svecane skupstine u Radnickoj komori. U referatu se govorilo o znacaju Dana zena, o potrebi borbe svih zena
za mir i demokratiju, a zatim je odrzan koncertni deo programa koji
se sastojao iz recitacija, pesama i igara.193
Proslave 8. marta u Crnoj Gori imale su borbeniji karakter.
U Podgorici su 1939. godine na taj dan bile priredene masovne demonstracije protiv rata i fasizma. Proslave su organizovane i u
drugim mestima Crne Gore.<••
U prostorijama Radnicke komore u Zagrebu odrzana je
8. marta 1939. skupstina zena na kojoj je bilo"'<lko 1 500 ucesnica.
Na skupstini je Anka Balog-Rapic odrzala referat ,Historijska slika
razvoja polozaja zene u drustvu" a Maca Grzetic ,Radnica u odnosu
prema kulturi". Zene su zahtevale politicku ravnopravnost i veCi
uticaj u javnom zivotu. Skupstinu je pre zavr5etka prekinula policija.'95 Ova je bila, svakako, jedna od najuspelijih manifestacija
u ilegalnim uslovima proslave Dana zena..
Jedna ad najuspelijih oriredaba u Banjoj Luci bila je proslava
8. marta 1940. godine u hotelu ,Bosna". U uvodnom izlaganju je
ukazano na znacaj proslave 8. marta i na polozai u kojem se nalazi
nasa zemlja. Zatim je hor Omladinske sekcije zenskog pokreta otpevao nekoliko pesama, izvedene su neke baletske tacke i recitacije.
Zbog ave proslave policija je pozvala predsednicu Drustva ,zenski
pokret", jer je program bio prozet antifasistiCkom saddinom, i zapretila joj zabranom rada drustva ukoliko ovako budu nastavile.
191
.
1112
Bogdanove.
19 3 }I{ene
til;;
264
'
Zene Rrvatske u radniCkom pokfetu ... , 318.
Zene ,su il1la te S·a&ta·:ruke donosile ruCne .radove da bi, u sluCaju unada
pc~'icije, 1zgledatl.o :da
194
I
'I
Jedna radnica je kaznjena zato sto je recitovala pesmu 0 sudbini
devojke-radnice.' 96
Medunarodni praznik zena u Zagrebu proslavljen je 1941. godine pred fabrikama u kojima su radile zene. Na mnogim mitinzima
koji su toga dana odrzani, zene radnice su isticale svoje zahteve
,za jednak rad, jednaka placa, za zastitu majke i deteta i protiv
rata u kojem ginu radniCki sinovi, mu.Zevi i braCa". One su traZile
da se sklopi pakt o uzajamnoj pomoci i prijateljstvu sa Sovjetskim
Savezom. Mitinge je posetio veliki broj zena i na njima je bilo
obicno 100 do 500 radnica.' 97 Centralni komitet KP Slovenije izdao
je Proglas, povodom proslave 8. marta 1941. godine, u kojem se
govori o stanju u zemlji i pozivaju zene Slovenije da se prikljuce
radnim ljudima koji se pod rukovodstvom KPJ bore protiv imperijalistickog rata, protiv skupoce i spekulacije, protiv terora i koncentracionih logora, za zastitu majke i deteta i punu socijalnu i
politicku ravnopravnost zena. Proslavta 8. marta 1941. godine protekla j e u znaku zabrinutosti zbog ratne opasnosti, koju su vee
osetili narodi Jugoslavije. Zene su se najvise zalile na skupocu koja
ugrozava izdrzavanje porodice, niske plate i nezaposlenost. One su
zahtevale demokratiju, mir i oslonac na Sovjetski Savez, jer jedino
pod tim uslovima mogu proslavljati 8. mart zajedno sa svim radnim
Zenama u svetu.
Na osnovu ovih primera vidi se da proslave Medunarodnog
dana zena nisu bile masovne, za sto je postojalo vise razloga. Mali
broj zena bio je u partijskim i sindikalnim organizacijama, koje bi
mogle da preuzmu na sebe organizovanje ovih praznika medunarodne solidarnosti zena. Iz toga se vidi da ni partijske organizacije
nisu poklanjale dovoljno paznje radu medu zenama i da nisu, bez
obzira na direktive, imale veceg uspeha u organizovanju Dana zena.
Jedan od vaznih razloga zbog kojih se nisu mogle masovnije organizovati ove proslave jest i teror policije, koja je znala da to organizuju komunisti i zato je nastojala da ih na svaki nacin spreci,
kao i sve druge akcije koje je poduzimala Partija. Organizacija
,Zenski pokret", kroz koju su delovali komunisti, bila je takode
uska i malobrojna i nije se mnogo angazovala oko proslava 8. marta,
izuzev omladinskih sekcija zenskog pokreta kojima su direktno rukovodili komunisti. Proslave Medunarodnog dana zena bile su najpogodnija forma za okupljanje veceg broja zena na liniji borbe
za mir i siroki antiratni i antifasisticki front zena. u tome su postignuti odredeni rezultati, narocito ad 1938. godine, kada je i uticaj
Partije medu zenama bio veci. Od tada se proslave 8. marta odrzavaju u sve vise mesta i preduzeca i bez obzira na teror policije
dobijaju masovniji i borbeniji karakter.
danae~
S'll ISe
sakupile xadi ·ruCnih radov.a. -
SeCanje Nade
11-12, .M.cipx--anpu.a 1938, 22.
}KeUe L{pue rope y peBOAYt{UOUapUO-"t n01cpeTy 1919-:1945 . .. ,
Zene Hrvatske u ra.dniCkom pokretu ... , 384."
27.
196 D uS an k a
KovaC e v tiC, OsnivaThje i aktivnost Zenskog pokreta
u Banjoj Luci, Cetrdeset go.dina 1935/1941, k.nj. 3, 361.
197 Zene Hrvatske u radniCkom pokretu ... , 460.
I
'
265
�II glava
DELATNOST ZENSKIH ORGANIZACIJA
1. Jugoslovenski zenski savez
Rukovodstvo Jugoslovenskog zenskog saveza bilo je privrzeno
postojecem rezimu i u svim prilikama davalo mu odredenu podrsku.
Pod vidom ,politicke neutralnosti" ova gradanska zenska organizacija nastavila je da radi na isti nacin za vreme diktature, kao sto
je radila i ranije pod nazivom Narodnog zenskog saveza SHS.
Redovna skupstina Narodnog zenskog saveza odrzana je u
Splitu od 6. do 8. oktobra 1929. godine. Po svom karakteru i sirini
ana je imala znacaj kongresa. Skupstini je prisustvovalo oko 500
delegatkinja iz svih krajeva u zemlji, a na otvaranju je bilo oko
1 -~0~ zena. Predsednica Leposava Petkovic govorila je o desetogodlsnJem radu Narodnog zenskog saveza naglasavajuci da su zene
radile na zastiti ratne sirocadi i siromasne dece; na podizanju zenskih
zanatskih skola; na prosvecivanju zena na selu; na podizanju domova zenskih drustava; na odrzavanju mira, na zastiti prava zene
1 ~a stvaranJu novih zenskih drustava. Zatim je saopstila odluku
koJa Je donesena na poslednjoj sednici Nareclnog zenskog saveza
SHS, a to je da Savez u duhu novih drl:avnih promena menja naziv
u Jugoslovenski zenski savez. Program rada Saveza je ostao isti
jedino je izvrsena reorganizacija i formirane su sekcije Jugosloven~
skog zenskog sa veza po banovinama ..
, !'iilena Atanackovic, sekretar Saveza, podnela je opsiran izvestaJ o radu u protekloj godini. Ona je istakla da je Savez ucestvovao u akciji za pomoc gladnima u Dalmaciji, Bosni i Hercegovml 1 poplavljenima u Skoplju, zatim u donosenju nekih zakona
i da je poslednjim ukazom odlikovano mnogo zena. Na skupstini
su podneseni opsirniji izvestaji komisija za mir i arbitrazu za
stampu, za emigraciju, za higijenu, za vaspitavanje omladine z~ zastitu dece, za zenske pozive, za pravni polozaj zene i drzav!Janstvo
udate ~ene i oko dvanaest referata o pojedinim problemima koji
su od mteresa za zene. 0 ovim pitanjima razvila se diskusija i donesene su odgovarajuce rezolucije. Alojzija Stebi je govorila o zens~?-m d_ru~tvi'?a. naglasavajuCi da se mnoga druiltva osnivaju radi
h~nol! IStJCa_nJ.a 1 da taka postaju destruktivna. Takode se postavilo
pltanJe da h Je trebalo formirati Narodnu zensku zajednicu.'
1
AIZDG, do:kumentactj:a Minke Gov~ar. Kongre.s Jug;osl<YVenslk;og Zenslrog saveza u Sphtu, IIo.n.uTu'Ka, br. 7697, 7698, 7699, 7, 8. a 9. O'ICTo6ap 1929;
Kongres Jugoslovenskog narodnog Zenskog saveza Novo doba Split 245 7
Qktobar 1929,
266
•
'
'
'
·
l
l
U Becu je krajem maja i pocetkom juna 1930. godine odrzan
Kongres Internacionalnog zenskog saveza na kojem je bilo 10 delegata i 9 zamenika iz nase zemlje. Rad Kongresa odvijao se u deset
komisija u kojima su aktivno ucestvovale predstavnice gradanskih
zenskih organizacija iz Jugoslavije. Na sednicama komisija podneti
su odgovarajuci strucni referati o kojima se diskutovalo, a zatim
su za plenarnu sednicu Kongresa pripremljeni izvestaji komisija
i rezolucije. 2
Sledeca redovna godisnja skunstina Jugoslovenskog zenskog
saveza odrzana je u Zagrebu od 12. do 15. oktobra 1930. godine.
SkupStini je prisustvovalo 225 opunomocenih delegata, dok je Savez
tada brojao 450 drustava i udruzenja sa vise od 40 hiljada Clanova.
Sekretar Saveza Milena Atanackovic podnela je izvestaj o radu za.
proteklu godinu. Ona je rekla da je glavna akcija Saveza bila upucena na podizanje prosvetnog i kulturnog nivoa zena i izjavila ,da
Savez odavno ima teznju da dade u kontakt s najvecom grupom
zena, sa zenskim manuelnim radnicima" i konstatovala da ih do
sada nisu imali u svojoj sredini. Zatim je govorila o uspehu zenskih
drustava i ucescu predstavnica Saveza na medunarodnim skupovima
zena u Becu, Pragu i Zenevi. Danica Bedekovic je podnela izvestaj
o radu Medunarodnog kongresa zena u Becu, a Franja Kariceva referat o organizaciji i radu kucnih pomocnica. U diskusiji je ucestvovao veci broj delegata. Pored uobicajenih izlaganja o radu druStava, govorilo se i o radu na selu, naroCito o prosveCivanju seoske·
zene. Vida Cubrilovic je govorila o radu na selu u Bosni, a Natalija
Nesic, iz Velikog Sela kraj Pozarevca, o radu u svom selu. 3 I ova,
kao i prethodne skupstine, imala je vise manifestacioni karakter.
Na njima se o polozaju zene radnice nije raspravljalo niti se Savez.
bavio tim pitanjima. Posle ove skupstine u radu Jugoslovenskog
zenskog saveza nastupilo je izvesno zatisje.
Od 21. do 23. maja 1933. godine u Novom Sadu odrzana je
Deseta redovna skupstina Jugoslovenskog zenskog saveza, kojoj je
prisustvovalo vise od 200 delegata, predstavnika zenskih drustava
iz cele zemlje. Na skuostini se raspravljalo o reorganizaciji JZS,
zatim o izmeni Pravila Saveza i konstatovano je da su zenske organizacije uspesno izvrsile mnoge zadatke. U saradnji sa Drustvenom
i Zenski pokret" i Udruzenjem univerzitetski obrazovanih zena Savez je nastojao da zastiti stecena prava zena u profesiji. Skupstina.
je na kraju donela Rezoluciju u kojoj se govori o potrebi sistematskog prosveCivanja zena, 0 strucno-higijenskom odgoju i materijal-·
noj pomoci majkama, o potrebi zaStite dece, o osnivanju zavoda za
2 Kol!llgres je radio u .sledeC.im ·k.omisijama: KomLsiia za mi-r i arbitraZu; Komisija za jednak -moral; Ko-misija za zakone; Kom&s.ija za vaspitavanje dece i ·omladine; Ko-mi.sija za Zenske pozive; Ko-mislja za politiCko
osdobodenje Zene; Komisija za emLgraciju; Komisija za higijenu; Potkomisija
za k.inematograf1ju i Po1Jk:omisija za umetnost. - Milena AtanackoviC, Kongres Internacionalnog Zenskog ·saveza, EencKu no1CpeT, 13-16, 15. jyA.
1930, 1-2.
3 AIZDG, dokumentacija Minke Govekar; liOJI.UTuK.a, 8059, 8060 i 8061,.
13, 14. i 15. O?CTo6ap 1930; Novosti, Zagreb, 283, 13. oktobar 1930, 4; 285, 15 ..
oktobar 1930, 5; JeJietia ,n;. ,Il;MMMTpMjeBMh, C Konzpeca, Mucao,.
lmj. XXXIII, sv. 5-6, Beorpa;11, 1930, 347-352.
267
�zdravstvenu zastitu majke i deteta i o ~domacickim skolama.• I sledece, 1934, godine odrzana je u isto vreme godisnja skupstina Jugoslovensko!l" zenskog saveza u Koyilj~~i. Na skupstini je konstatovano da Je sprovedena decentrahzaciJa Saveza kroz banovinske
~ekcij_e i da je JZ_S_ uces!':ovao :: s':'im akcijama koje je organizovao
z~nskl_pokret u c11Ju zas~I~e stec~mh: prava zena. Skupstina je posle
d1skus1]e donela RezoluciJU o p1tan1u Uredbe o dodacima na skupocu_ u kojoj se ~ahteva da se Uredbom ne smanjuju primanja uda~''? zenama. Zatim se raspravlJalo o Poslovniku i Pravilima Saveza
: Izabran je. Upravni ~?,?or JZS .. Na _zavrsetku skupstine odrzano
Je predavanJe o domaciCkom poz1vu 1 o tom pitanju je donesena
posebna rezolucija. 5
Po~etkom j~la 1934. godine organizovan je Deveti kongres
Int~rnacwn~l~og z:nskog sa':eza u Parizu. Kongresu su prisustvoyah. de~egati ze':~ki~ na~odm~ savez~ iz ~7 ~emalja, medu kojima
J<; hila 1 delegaCIJa zena IZ nase zemlJe koJu Je predvodila predsed'?'ca Savez~ Leposava ~etkoyic. Posle svecanog otvaranja Kongresa
1 p_ozdravmh: !l:ovora pnst~p1lo se radu po komisijama. U deset razlicitih kom1SIJa raspravlJalo se o svim aktuelnim problemima iz
delo~ruga ra?a Int~rn~~ionalnog. zenskog saveza. Narocita paznja
b1l~ Je posvecena p1tanJ1ma odgoJa dece i omladine. Rezultati rada
poJedinih komisija hili su izlozeni u rezolucijama koje su posluzile
kao osnova i uputstvo za dalji rad Saveza.
Za ':reme trajanja Kongresa priredeno je nekoliko javnih
~astanaka .1 yredavanja, od kojih je najvece interesovanje u javnosti
Izazvao m1ting za pravo zene na rad. Usled svetske ekonomske krize
sve viSe se ogranicavao _;ad zena i. s'?anjivana je njihova nagrada
"!' odnosu na nagradu muskaraca za 1st1 rad. N!Mn.itingu je naglaseno
I zahtevano ,da zena, udata iii ne, ima isto pravo na rad i zaradu
ka? mus~":rac" i najodlucnije je protestovano protiv svakog pokuSaJa da JOJ se to pravo oduzme.•
Januara 1935. godine JZS je poceo izdavati svoj list- TJtaC!I.ItJ<
Jywc.!!oBe~tcJ<o2 J/Ce~tc?<02 caae3a, koji je sluzio kao stalna veza iz~edu ypr.~ve Saveza, njegovih sekcija po banovinama i drustvima
1 udruzenJ1ma u celoj zemlji. Savez je tada imao oko 400 zenskih
udruzenj": koja su u r.!!acauJ<y objavljivala rezultate o svom radu7
~r~J~m marta 1936. godine oddana je plenarna sednica JZS
~a ~OJ?J Je podnesen ~psiran izvestaj o radu Saveza s posebnim
Izvesta]lma o radu sekCIJa po banovinama. Prema novim Pravilima
J?S. od 1933. godine, osnovane su banovinske sekcije i rad Saveza
bw Je organizovan u okviru tih sekcija. Neke od njih, kao na primer
4
•
CKynmru·ua JyzocJZ.oBeuC?<:oz
JY" 1933, 66.
j{Ce'Jl.C'K02
caae3a, Eeuc?Cu noxpeT, 6,
5
Eencx.u noxper, 5-6, .M.aj-jynu 1934 50.
'N
.
,
·a Kcmgresu Je QdluCeno da ,se Deseti kongres Intemac:ion~lnog Zen~kog sa·veza odrZi u Jugoslaviji 1936. godine. - Kongres Internacionalnog
~en:o~ saveza, r JZ.a~u'K: Jyzoc.l!.oeeucKoz :J!Ceuc'Koz caae3a, Beorpa.n:, roA. I,
,
· ]auyap 1935, 8, ,lfeeeTu ?Couzpec J1nTepua~uoKa.auoz J/Cencx:oz caae 3a
cenTe.A£6ap-o1\:To6a:p 1934:
:ie~~~u noxpeT, 7-8, jyJL-aszycT 1934, 85; 9-10,
7
268
TJ!.aCU'U1C JyZOCJ!.OBe'H.C'KOZ 'JICe1!.C1eOZ Caae3a, 1, 30. jauyap 1935, 1.
Sekcija JZS za dravsku banovinu, uspesno su se organizovale i postigle su vidne rezultate, dok je u vise sekcija dolazilo do razdora
i do razmimoi!aZenja, sto je umanjivalo vaznost sekcija i usporavalo njihov rad. Uprava Saveza je vodila akciju za odbranu prava
zene na rad i zalagala se da zene dobiju pravo glasa. Pred izradu
Izbornog zakona Uprava JZS se pridruzila akciji zenskog pokreta
i uzela vidnog ucesca na zborovima za pravo glasa zena, koji su
odr!i:ani u jesen 1935. godine. Uprava se takode zalagala da se ukine
Uredba o smanjenju cinovnickih dodataka, kojom se narocito pogodao polozaj udatili zena, ali se u tome nista nije uspelo. Veoma
uspesno veze odrzavao je Izvrsni odbor JZS sa Internacionalnim
zenskim savezom i savezima zena u pojedinim zemljama i intenzivno je radio na pripremama predstojeceg medunarodnog kongresa
zena u Dubrovniku. 8
U Dubrovniku je od 28. septembra do 10. oktobra 1936. godine
trajao rad Kongresa Internacionalnog zenskog saveza na kojem je
bilo zastupljeno 30 zemalja. Na Kongresu je ucestvovalo 400 delegatkinja koje su predstavljale 40 miliona zena uC!anjenih u razna
zenska udruzenja u pojedinim zemljama. Iz nase zemlje na Kongresu je ucestvovalo vise delegata iz pojedinili pokrajina, a 4-5 su
ucestvovale u diskusiji o pojedinim problemima na plenarnoj sed- nici i u komisij ama Kongresa.
Predsednica Drustva ,Zenski pokret" iz Beograda podnela je
referat o ucescu zena Jugoslavije u industriji. Ona je, pored ostalog, rekla da se u Jugoslaviji, kao pretezno agrarnoj zemlji, industrija tek razvija i da ima svega 60 hiljada radnica zaposlenih u
njoj. Najvise zena zaposleno je u tekstilnoj industriji, ito 56,7 odsto,
i one u toj gram sacinjavaju vise od polo.vine celokupnog broja
zaposlenih radnika. U ostalim industrijskim gradovima zaposleno
je mnogo manje zena nego muskaraca. 9 Radnice u industriji pretezno su nekvalifikovane i zbog toga se nalaze u nizim platnim razredima i slabo su nagradene. U sindikalnim organizacijama zene
su organizovane u malom broju i zato je slab njihov uticaj u tim
organizacijama - konstatovano je u referatu. Predstavnice Jugoslovenskog zenskog saveza diskutovale su jos o polozaju zene na
selu, 0 stambenim problemima i 0 ucescu zene u domacinstvu.
Iz izlaganja pojedinih diskutanata videlo se da predstavnice
zena iz velikih zemalja nemaju dovljno razumevanja za potrebe
zena u malim i nerazvijenim zemljama.
8 Pa;n; J.
)!{.
CaBe3a,
r./!.CtC?f.U?C
Jyzoc.n.OBe'H.CKDZ :JfC€'H.C1COZ caae3a, 4, 30.
anpUJI, 1936, 27; 5, 30. .<aj 1936, 34.
9 U 1935. godini bilo je od :uilrupnog broja osigrull"anih Zena samo 28°/o
irulustrijskih radndca, a od ukupnog br<oja ovih radnica bilo je 16,5°/o zaposleno u tekstilnoj ·ilndustriji, SO/o u .industrij1i .adeCe i 3,3°/o ·u industriji duvan-a
i1d. NajveCi broj zaposlenih z.ena je u mladim godinama, i to od 14 do 22
godine 38,4°/o i od 23 do 32 godine 36,4°/o. Dakle, oko 75°/r~ zapoolemih radnica
su ispod 32 godil!le. N::~.jviSe radnica bilo je 00 19 do 22 go-ctine Zivota. One
su 1935. saCinjavale 24°/o -od ukupnog broja zapo.slenih radnica. (LKencxu
noKpeT;, 7-10, cenTe.M6ap---de~e.A£6ap 1936, 55; JKe1-ta danae, 1, O'ICTo6ap
1936, 12.
269
�Udruzenje univerzitetski obrazovanih zena organizovalo je
izlozbu knjiga jugoslovenskih zenskih pisaca za vreme odrzavanja
Kongresa u Dubrovniku. 10
Ovaj Kongres nije raspravljao o taka vaznim zivotnim pitanjima, kao sto je to bilo na drugim pomenutim medunarodnim kongresima. Na Kongresu nisu dosli do izrazaja energicniji stavovi za
postavljanje i resavanje bitnih problema od interesa za radne zene
u svetu. Internacionalni zenski savez nije bio taka jedinstvena i
povezana organizacija zena da bi mogao da pripremi i organizuje
kongres zena na visem nivou, sadrzajniji i s vecim rezultatima.
U Beogradu je 17. i 18. aprila 1937. godine odrzana plenarna
sednica Glavnog odbora Jugoslovenskog zenskog saveza na kojoj
je podnesen izvestaj Izvrsnog odbora J2S. Podneseni su takode
izvestaji sekcija J2S po banovinama i izvestaji sef'ova korclsija pri
Glavnom odboru J2S. Zatim se razvila diskusija o tim izvestajima
i doneti su odgovarajuci zakljucci. Podneseno je i usvojeno vise
konkretnih predloga o daljem radu Saveza, o unutrasnjoj organizaciji Saveza, o izmeni Pravila na narednoj skupstini i predlozi za
dnevni red naredne skupstine. 11
Sledeci Kongres Internacionalnog zenskog saveza odrzan je
~ula 1938. godine u Edinburgu. Na Kongresu su bile delegacije zena
rz preko 30 zemalja, medu kojima i predstavnice zenskih organizacija iz nase zemlje. Kongres je bio jubilaran i na svecan nacin je
obelezio pedesetogodisnjicu postojanja i rada Internaciana!nog zenskog saveza. Pored manifestacionog, Kongres je imao i radni karakter. Na sednicama komisija raspravljalo se o tekuCim aktuelnim
problemima zenskih organizacija, a zatim je rad komisija u formi
rezalucija iznesen na plenarnu sednicu. Pitanje""mira bilo je u sredis_tu interes?':'~nja i Ka?'isija. za mir posvetila mu je svu svoju
paznJU. ~omrsr]a za vaspttavanJe dece i omladine nastavila je svoj
rad zapocet za vreme Kongresa u Dubrovniku i bavila se pitaniem
predskolskog odgoja dece. U Komisiji za pravo glasa raspravljalo
s': o p~lozaju zena .u po.iedinim zemljama i o uspesima koji su po"
strgnutr od posledn)eg kongresa. Konstatovalo se da su u meduvremenu zene dobile pravo glasa u nekim zemljama. Komisija za zenske
pozive bavila se ovog puta problemima zastite radnica na selu i
naglasena je potreba da se soci.ialno zakonodavstvo prosiri na zene
i muskarce na selu. 0 odgovarajuCim problemima raspravljalo se
i na sednicama ostalih komisija, ciji su rezultati rada izlozeni na
plenarnoj sednici Kongresa. 12
10
LK.eucKu no·x:peT, 1-2, janyap-·cfie6pyap 1937, 16-21; )Rena 3a1£ac,
1, OKTo6ap 1936, 12; 1551 Akademsko glasilo za univerzitetska i javna pitanja
god. I, br. 6, 30. oktobar 1936. godine; Konz.pec MuTepua'l(.uouaJl:ltoa JJCeuc?Co;
caae3a Y J{y6poe·nu1<.y, r .~~,ac JywcJl.oeenc1Coz ~eUC'ICM caee3a, 7, aszycT 1936,
50-56; 8, 30. cenre..tt6ap 1936, 57-68; 9, D1CTo6ap-uoae.A(6ap 1936, 69-88; 10
30. oe'le.a6ap 1936, 89-98.
'
11
I1.tteuapna ceduu'4a J. E. C., r.!l.acuu% Jyzoc4oae1tC'Koz Jfeenc"Koz case3a, 3, 30 . .MapT 1937, 20; 4, 30. anpu.a 1937, 28.
12
Konzpec HrtTepua~uona.auoC'. :JfCe1tC1COZ case3a y E()uu6ypzy, rJlaC'UU'K
Jywc./l.oaeH.c-;coz :»ceH.c-;coz caee3a, 8, 30. 01CTo6ap 1938, 60-66.
270
Od 13. do 15. novembra 1938. godine odrzana je u Beogradu
Skupstina Jugoslovenskog zenskog saveza na kojoj su podneseni
izvestaji Glavne uprave, delegata J2S sa internacionalnih sastanaka,
banovinskih sekcija i saveznih komisija. Na Skupstini se raspravljalo o radu zenskih strucnih skola, kao i drugih zenskih i srednjih
strucnih skola koje su pohadala zenska deca. Izvrsen je izbor Izvrsnog i Nadzornog odbora Jugoslovenskog zenskog saveza."
Jugoslovenski zenski savez imao je svoje sekcije po banovinama. u koje su hila uclanjena postojeca drustva i udruzenja s podrucja banovine. 14 Rad ovih sekcija bio je nepovezan i neorganizovan i zavisio je uglavnom od inicijative pojedinih drustava. U tom
pogledu maze se izdvojiti rad Slovenacke sekcije Jugoslovenskog
zenskog saveza, koja je delovala u dravskoj banovini.
Pocetkom tridesetih godina u Sloveniji je veoma uspesno radio
Savez radnickih zena i devojaka, koji je zajedno sa Slovenackom
sekcijom J ugoslovenskog zenskog saveza organizovao nekoliko
akcija za koje su bile zainteresovane radne zene u Sloveniji. Tih
godina Partija je u Sloveniji ostvarila veliki uticaj ha rad Saveza
radnickih zena i devojaka. 2ene komunisti radile su i vrsile uticaj
i u drugm zenskim organizacijama, na primer u Drustvu akademski
obrazovanih zena, Drustvu kucnih pomocnica, Savezu domacica,
.,2enskom pokretu", Opstem zenskom drustvu itd. 15 Organizacija
.,2enski pokret" u Ljubljani hila je ukljucena u Slovenacku sekciju
Jugoslovenskog zenskog saveza i sve akcije koje su organizovane
preko Alijanse zenskih pokreta u Jugoslaviji, u Sloveniji su sprovodene uglavnom preko ove sekcije. Sve je to doprinelo da se rad
sekcije u ovoj banovini kvalitativno razlikuje od rada sekcija Jugoslovenskog zenskog saveza u drugim banovinama.
U Dravskoj sekciji Jugoslovenskog zenskog saveza bilo je oko
20 raznih zenskih i sportskih drustava, 16 koja su izdavala svoje li1s Pad J. E. Case3a, r Jl.acnu7<: Jyt.oc.twaeH.CKOZ xencxoz caae3a, 8, 30.
Ol<To6ap 1938, 65, 2, 28. <f;e6pyap 1939, 12.
14
U <iurnavsfiroj banov:ini, na primer, ipOOtojala
\SlU.
-sledeCa druStva. Jugo-
slovensk-og Zenskog saveza 1938: Dobrotvorna zadruga ,,SP.PJcinja", .Zensko
rnuzi-Cko druStv·o, Kolo srpSJkih sestara, Matica naprednih Zena, R'l.l.<Sloo dobrotvomo dl'"llStvo, Srpska Znnska Oitaonka ,Pose-strima", Srpsko-T'I.l!Slw dobra..:
ivoomo dr-u.Stvo, Dobrotvoma Zenska zadruga Senta, Dom miJ.osrda, DruStvo
za p:ros·veCi.vanje Zena Vel.i:ke Kiki.nde, Jev.rejs:ko dobr.otV'Omo druStvo Ruma,
K-olo baranjskih sestara Darda, UISI'dni spolek Cehoslova-C.kih Zena - GloZani
i Ki•S<aC, · SlovaOko Zensko druStvo i Udru.Zenje univerzitebski obraznvanih
Zen a. Dru.Stvro ,Dobrotvorma zad.ruga ,Srpkimja' " postoj alo j e u 11 mesta u
V~ojvoddni, 1. to u: Beloj Cr>kVIi, Petrovgradtt, Velikoj Kjkindi, VrScu., Lri-gu,
Kamenici, Novorn SeJu, Staroj Palanki, Subotici, Sidu i Rumi. Kol·o "Sl'lpskih
sestara je ta:kmde veoma uspe.Sno radHo, tako -da je imalo svoje odbore u 20
mesta u Vojvodi!ni. ARP, Fond Zensk·i pokret, Novi Sad iz 1938.
"ARP, f<>nd Kl, 1935/317 i 1935/324. 31(eHKa KHI(PH'I, YTu'laJ
IIapTu.je ua Caae3 paduu'l£-x:ux :JfCeua u Oeaoja-;ca y Co!lOBeliuju, Ko.AtyuucT,
organ Saveza komuni.sta Jugcslavi'je, 149, Boograd, 3 . ...uapT 1960; Arhiv CK
SK Slovenije, Sj-eCanje Poldke Koo.
16 U ·sa.Jstavu sekcije Jugosloven&kog Zeruskog :sa.veza za drav:siku ban-ovinru, decembra 1937, ulazna· sru slede6a druStva: Savez dmnaCica, Savez kuCn.ih pomo6n-ica, DruStvu akademski obrazovanih Zena, ,2enski pokret", ,.Zenski svet" (Ca:sopis), Dom visoko.S.kolski, Dom uCiteljica, DruStvo diplomiranih
sestara, Dru.Stvo d:i;plomd.r.a:ruih babica, DruStrvu opStin&ldh Cinovnica, JN AD
271
�stove, kao na primer: Gospodinjska pomocnica, organ kucnih pomocnica, koji je izlazio jednom mesecno r -bavio se polozajem kucnih
pomocnica u drustvu; Babiski vestnik, strukovno glasilo drustva
diplomiranih babica; .IKeUC'I<U no?<per, koji je izdavala Alijansa zenskih pokreta u Jugoslaviji, izlazio je i na slovenackom jeziku; u
Savezu domaCica je osnovan odsek Opsteg zenskog drustva, koji je
izdavao Gospodinju, strukovni list za domaCinstvo, a izlazio je mesecno. U Trstu je poceo 1923. godine da izlazi Zenski svet, koji se
kasnije izdavao u Ljubljani. Ovaj list je tretirao razne probleme
zenskog pokreta, donosio vesti o radu zenskih drustava u Sloveniji,
objavljivao pojedine knjizevne i druge priloge iz oblasti kulture.
Neko vreme su ga uredivale dve levicarke."
Hadnicka i druga napredna stampa u Sloveniji dosta je pisala
o neravnopravnom polozaju zena i naporima koje ulazu pojedine
organizacije da se taj polozaj poboljsa, da zena dobije politicka
prava i da u ekonomskom pogledu bude ravnopravria s muskarcem.
Dravska sekcija Jugoslovenskog zenskog saveza, zajedno sa
Savezom radnickih zena i devojaka i Drustvenom ,Zenski pokret",
organizovala je nekoliko uspesnih skupova zena. Maja 1933. godine
u Ljubljani je odrzan veliki zbor zena za legalizaciju abortusa iz
socijalnih razloga. Avgusta iste godine Savez domacica je organizovao miting protiv skupoce, na kojem je govorila i njegova predstavnica.'8 Kada se pocelo sa redukcijom zena u ddavnoj i privatnoj
sluzbi, zenske organizacije u Ljubljani odrzale su, pocetkom marta
1934. godine, protestni zbor na kojem je bilo oko 300 zena. Na zboru
se govorilo o problemu nezaposlenosti i osuden je pokusaj da se
ova pitanje resava na racun zena. Protestovalo se protiv toga da
jedno lice obavlja vise poslova, dok drugi nemaju nuzno zaposlenje.
Na kraju je donesena Hezolucija kojom se konstatuje da je protivustavno resavanje pitanja nezaposlenosti na iltetu zena zaposlenih
u privatnoj sluzbi i kojom se zahteva da se redukcija i sistematizacija radnih mesta ne vrsi na racun poslova.' 9 Septembra iste godine
udruzene zenske organizacije organizovale su u Ljubljani protestni
zbor protiv zapostavljanja zena. Na zboru se govorilo o politickoj
i ekonomskoj neravnopravnosti zena, koje primaju manje plate od
muskaraca, premda imaju iste kvalifikaci.ie. Zene su i ovom prilikom
zahtevale za jednaki rad jednaku platu.'0
Veoma znaca.ian zbor zenskih organizacija odrzan je u Ljubljani 22. juna 1935. godine. Zena su na zboru protestovale zbog
namere da se ukine Gradska zenska realna gimnazija. Konstatovano
je da zenske i druge srednje skole imaju preveliki broj ui':enika, da
je potrebno otvoriti jos dve srednje skole, a ne zatvarati postojece.
.,J-adran" (Jugoslovensko n.aciona!l.no akademsk:o d1'1.1Stvo - Jadran) DruStvo
~omaCiCk·e Slrole za ugosti'telje, Ma·riborsko Zensko druStv.a, OpSte Z~ko drustv-o, TKD Aten:a ($portsko druStvo). Zensk:o ·obrazovno druStv-o Murska Sobota, Kolo jug01slovenskih ;Sestara Celje, TrboV'lje, 2alec Vojni·k j Slovenj-Gradec. - Arhiiv CK SK Sl-ovenije, fc>n-d Zenska zveza ~ staroj Jugos[avih.
17 Ern a
Muser, Iz na§e preteklosti, NaSa ~ena, LjublJ'ana 7-8
1959, 231.
'
'
19
Zdenka KidTiC, n.n.; Ern a Muse.r, n.n., 231.
19 Delavska politika, lViari.bor. god. IX, 21, 14. mart 1934.
20
Delavska politika, 47, 19. septembar 1934; Ern a Mu..ser, n.n., .231.
272
Zahtevalo se da te ilkole preuzme ddava ako ih ne moze izdrzavati
opstina. '?~e ~u ta_kode protestovale protiv ukidanja prvog razreda
Zenske uc1telJ~ke skole u Ljubljani. Na kraju zbora zene su zahtevale da se ukme Uredba o smanjenju dodatka na skupocu udatim
Zenama -
Cinovnicama.2t
Pod rukovodst'::om ~ugosloven~kog ze~skog saveza u Ljubljani,
25. marta -~937, odrzan _Je protest?;' z?_or zena protiv Finansijskog
zakona koJ1m se odreduJe da se uc1telJica moze udati samo za ucitelja. '!. _Jugoslaviji )e bi~o 1 800 nezaposlenih ucitelja, a od toga u
~lovemJ1 715. Za re~avanJe ovog problema potrebno je otvarati nove
skole, a ne. da se r~~ava na ra~un uciteljica - receno je na zboru.••
. . Da b~ pot:pumJe, sagledah rad i mere koje su poduzimala poJedma drustva 1 ~druzenja Dravske sekcije Jugoslovenskog zenskog
saveza, potrebno Je osvrnuti se na zbor koji je ona organizovala u
Mariboru 25. aprila 1937. godine.
_Na :zboru je _ucestvovalo 200 zena koje su predstavljale 19 od
22 _ u_clan]ena d':"stva u ovu sekciju. One su raspravljale o svim
vazmm problem1ma iz tekuceg rada pojedinih drustava, a zatim su
donele vise rezolucija koje su drustva i udruzenja predlagala.
,Zenski pokret'" je predlozio Rezoluciju kojom se zahteva
potpuno aktivno i pasivno izborno pravo za zene u upravnim i samoupravnim institucijama.
Savez akademski obrazovanih zena je ponovo protestovao
protiv am~ndmana kojhn se uvodi delimicni celibat za ui':iteljice i
zaht~'::ao Je da se za d1rektora Zenske gimnazije u Ljubljani postaVI zena.
Sav~z domaci_c:;t je predlozio Rezoluciju kojom se trazi zastita
porodiCe 1 U tom C1lJU zahtevao da se za zivotni minimum porodice
~a ~VOJe dece obezbedi 2 200 dinara mesecno, zatim je trazio snizen]e cena namirnicama siroke potrosnje i snizenje monopolskih
taksi.
Dom visokoskolki je trazio samostalnost univerziteta i povisenje dotacija za ilkolovanje.
Savez kucnih pomocnica je zahtevao da se ukinu privatni po~rednici ~ada, jer postoji Berza rada, da se uvede obavezno dopunsko
skolovan]e za mlade kucne pomocnice i da se konacno zakonom
reguliSe pitanje privatnog rada na selu u celoj drzavi.
_. ~om u~iteljica je trazio da se zakonski reguliiiu neka pitanja
UC1teha po skolama, zatim da se OSUOVne skole j skolske kuhinje
~nabdej~. inven!arom, kako .bi _se ucenicima moglo pruziti znanje
1z domacmstva 1 da se ugost1tel]ske radnje ne daju u zakup nekvalifikovanim osobama .
,Zensko drustvo" u Mariboru je predlozilo da se Savez obrati
svim -~n~vnin; listovima s. molbo'? da prestanu s opsirnim pisaniem
? zloc1mma, ]er to negativno utice na vaspitanje omladine. Zatim
Je zahtevalo da Zenska zanatska skola u Mariboru potpadne pod
21
Zenski list, glasilo delovnih tena, Celje, god. XII, 8, 1. avgust 1935.
Zenski svet, Liubljana, god. XV, maj 1937; Mla.dina, Zenska vTiloga,
l·Ist za Slovensko omladino, Kxanj, god. I, 5, 15. april 1937; Ern a Muser,
•
22
n.n., 231.
273
�Ministarstvo za trgovinu i industriju i dobije sva prava koja imaju
druge zanatske skole.
,Opste zensko drustvo" iz Ljubljane zahtevalo je da se zenska
zanatska skola osamostali, prosiri i reorganizuje i da joj se postavi
Zena za direktora. 2a
Rezolucije su se dotakle niza vaznih problema i pokazale da
su se ova drustva bavila pitanjima koja su hila od zivotnog interesa
za Zene.
Na zboru je usvojena delimicna izmena Pravilnika sekcije,
koji se u nekim tackama razlikovao od Pravilnika J ugoslovenskog
zenskog saveza.
Organizacija kucnih pomocnica u Sloveniji vise se osecala
nego u drugim pokrajinama u zemlji. U okviru Dravske sekcije
Jugoslovenskog zenskog saveza, Savez kucnih pomocnica cesto je
postavljao pitanja ovih zena radnica koje su bile u najgorem polozaju od svih profesija. Tako je, na primer, na zboru zena, koji je
novembra 1939. organizovala ova sekcija u Ljubljani, raspravljano
o polozaju kucnih pomocnica i donesena je Rezolucija kojom se
trazi otvaranje strucnih podruznih skola i posebnih tecajeva za
kucne pomocnice, da se danese uredba koja bi zabranila devojkama
da se pre 20 godina zivota zaposljavaju u ugostiteljstvu. Nesto
kasnije raspravljale su o Projektu zakona o zastiti kucnih pomocnica
koji je bio izraden januara 1936. godine s predlogom da Skupstina
danese ovaj zakon.24
Iako se feministicke organizacije, a narocito Jugoslovenski zenski savez, nisu bavile polozajem zene radnice i seljanke, ipak se u
Sloveniji preko stampe radilo na dopunskom obrazovanju omladinki na selu i time nastojalo da se one zaintereS"liju za pojedine politicke dogadaje. Casopis Gruda je pocetkom 1936. godine sproveo
anketu o tome kako se misli raditi u zenskim sekcijama na selu,
na osnovu koje je postavljeno da zenske sekcije treha da rade taka
da nadoknade obrazovanje kod zena, da u tom pogledu ne bude
razlike izmedu mladica i devojaka. Kroz isti casopis seoske devojke
su zahtevale da im se pruze vece mogucnosti za obrazovanje, da se
za njih otvaraju obavezne domacicke skole i da im se obezbede
rukovodeci kadrovi.25
Raznovrsnost i podeljenost na nacionalnoj osnovi karakterise
zenska drustva u Bosni i Hercegovini, koja su bila uclanjena u Jugoslovenski zenski savez. Tako su opsta nacionalno kulturno-pro~
svetna dru.Stva ,Prosvjeta", "Gajret", _,Napredak" i ,Narodna uzdanica" organizovale zene formirajuci svoje zenske odbore. Ovi odbori
su razvijali aktivnost medu zenama na osnovu programa rada onog
nacionalnog drustva kojem su pripadali, a istovremeno su hili uClanj eni u J ugoslovenski zenski savez.
23
Zenski svet, god. XV, jun. 1937.
Gospodinjska pomoCnica, glasilo .gospodinjskih pomoCnlca in hiSnih
delavk. 11, novembar 1939; 12, decembar 1939; 2, februar 1940.
25 Gruda, meseOnik za ·lmnetsko oprosveto, Ljubljana .god. XIII, 5, maj
1936, d 6, jun 1936.
24
274
Pored ovog oblika okupljanja zena razlicite nacionalne i verske
pripadnosti postojala su i posebna zenska drustva koja su isto taka
odra2:avala nacionalni sastav stanovnistva ave pokrajine.2 6
Zenska drustva u Bosni i Hercegovini nisu jedinstveno nastupala kao, na primer, u Sloveniji, vee su vise hila vezana kao pododbori za svoje zenske maticne organizacije u Beogradu ili Zagrebu
i za postojeca nacionalna kulturno-prosvetna drustva.
U Sarajevu je postojalo jedno zensko radnicko kulturno-prosvetno drustvo ,Jednakost", koje je delovalo pod neposrednim uticajem reformista i Socijalisticke partije 27 i kao takvo ono nije bilo
dosledno u postavljanju i resavanju osnovnih problema zena radnica, niti je ostvarilo veci uticaj medu njima.
N acionalna kulturno-prosvetna drustva u Bosni i Hercegovini
su osnovala zenske odbore u svim vecim mestima; oni su se bavili
podizanjem opsteg kulturnog i prosvetnog nivoa zena. Drustvo
,Prosveta", na primer, osnovalo je 1923. godine skolu za seoske
domacice, koja je radila 10 godina. Kroz skolu je proslo 420 zena
i devojaka. Zenski odbori ,Gajreta" su po selima i manjim mestima
(Kozarac, Kupres, Kakanj, Turski Lukavac, Gornji Orlovac i Repovci) osnivali povremene skole za prosvecivanje zena Muslimanki,
dok je u Sarajevu radila stalna banovinska skola za domacice.2 8
U pojedinim mestima Bosne i Hercegovine, gde su postoj ale
srednje i vise skole, zenska drustva su otvarala dacke trpeze i dacke
internate, posebno za zensku omladinu, i na taj nacin omogucavala
jednom broju omladinki da se okvalifikuju zavrsavanjem srednjih
i visih skola.
Zenski odbori, drustva i udruzenja nastojali su da prosvetno-higijenskim radom obuhvate seoske zene. U selu Dovlicima kraj
Sarajeva od 1934. godine radilo je uspesno ,Udruzenje domaCica".
Ono je organizovalo domaCicke tecajeve, zatim tecaj za krojenje
i sivenje, a naroCito je mnogo ucinilo na polju higijene i zdravstvenog prosvecivanja sela. Na skupstinu udruzenja, koja je odrzana
polovinom 1939. godine dosle su omladinke iz grada koje su se dobrovoljno primile izvesnih funkcija u Odboru udruzenja i na taj
naCin pomogle nepismenim zenama u selu. One su se kasnije jos
viSe angazovale u radu udruzenja koje je u!agalo odredene napore
za kulturno i prosvetno podizanje svoga sela.2 9
Udruzenje univerzitetski obrazovanih zena delovalo je kao
jedinstvena samostalna organizacija, iako je u celini bilo uclanjeno
26
U SarajeVIu su rpostojoala 22 Zenska druStva i udrruZenja, 1 to: Dobrotv·oma pro.svj-:tna zadru?a. .Jugosla:venki, Dobrotvorna zadruga ,S:npkinja",
Pododbor Drustva ,KnegmJ•a Zonka", Hrvatska :lena, Hrvats.k:o Zensiko kato~-i&.o 'druStvo, Zeruski odbor Merhamet-a, Zen.ski odbor Ahil.a:k-a, Udro:Zenje
ru.goslovensfk:ih domaCica, Ud:ruZenje un.iverzitetski obrazov:ani<h Zena, Mate·rin·sko udruZenje, Kola :srpskih sestara, Kala rtl\Sikih sestara CeSka Zena
CV!ijeta Zuzor16, La Humanidada, Jev-rejsko a§k,enasko .gospojlru>ko druStvo:
Je~j.s~o Zen~o d.ruStvo IY!":atatj~ M~rijinsko sestrijanstvo, Zenski odbox
GaJil'eta, Zenek1 odbor Pr'osv]ete, :t.enski odho!l' Napretka i Zensk:o radni&o
.kulilurDJI?...oprosvjetno druStvo Jednakost.- Dana Beg1C, n.n., 145.
27 Dana
Be·giC, n.n., 147.
28
Isto 146
29
JKe:.,_a O~uac, 24; aa~ycr-cenTe.M6ap 1939, 2.
275
�u Jugoslovenski zenski savez. Ono je u svoje sekcije okupljalo zene
svih profesija koje su zavrsile fakultet i bavilo se uglavnom njihovim problemima i polozajem u drustvu.
U Beogradu je 11. decembra 1927. godine odrzana osnivacka
skupstina zena intelektualki na kojoj je organizovano Udruzenje
univerzitetski obrazovanih zena Jugoslavije. 30 Upravni odbor ovog
udruzenja, u koji je izabrana 21 zena raznih profesija, imao je zadatak da osniva sekcije udruzenja u svim mestima gde rade zene
sa fakultetskom spremom. Udruzenje U02 se uclanilo u Medunarodnu federaciju univerzitetski obrazovanih zena i postalo aktivan
Clan u sprovodenju njenih zadataka.
Prvi kongres Udruzenja U02 odr2an je 29. marta 1931. godine
u Beogradu na kojem je izabrana Glavna uprava sa sedistem u
Beogradu, a po svim vecim gradovima u Jugoslaviji osnivane su
sekcije Udruzenja U02, koie su bile samostalne u svom radu." 1
Sekcija Udruzenja U02 osnovana je aprila 1929. u Skoplju,
septembra 1930. godine u Zagrebu, oktobra 1931. u Ljubljani, juna
1931. u Sapcu, februara 1932. u Novom Sadu, oktobra 1933. u Sarajevu. Pododbori Udruzenja UOZ formirani su u UZicu, Kragujevcu i Petrovgradu (Zrenjaninu).32
Cilj Udruzenja UOZ bio je, prema pravilima, da razvija prijateljske odnose izmedu univerzitetski obrazovanih zena u zemlji
i inostranstvu, da pomaze clanicama u njihovom strucnom usavrsavanju i da ih podstice na naucnu rad. 38
Pored toga, Udruzenje UOZ postavilo je sebi i druge konkretne
zadatke na Cijem je ostvarivanju razvijalo svoju aktivnost, kao na
primer: prozimanje nauke internacionalnim duhom; zastita profesionalnih interesa zena; razvijanje opste prosveoonosti; zauzimanje
da zene intelektualke dobiju odgovarajuci polozaj u dr2avnoj sluzbi;
izdavanje raznih publikacija svojih Clanica; izrada bibliografije zenskih pisaca; organizovanje izlozbi knjiga zena pisaca; priredivanje
30 U leto 1927. predsednica 'Medunarodne federacije univerzitetski obrazovanih Zena do.Sla je ·u Beograd i obratila ~se Jugos}ovenskorn Zenskom ,gavezu
za osnivanje Udru.Zenja univerzitetski -obrazovanih Zena. Na skupStini Zena
intelektua·llci, Jkoju je tom prilikom odrZala, ona je istakla ciljeve i zadatke
Medunavodne federacij e uni verzitetski ·obrazovanih Zen a i pozvala jug·o€l'lovenske intelektualke da .se organizuju i pr.istupe Miedooa•rodnoj federaciji U02.
Godine 1919. osnovana je Medunarodna organizacija univerzitetski obrazovanih Zena :sa sedi8tem u Londonu, Ciji zadaci bili: da dkupi intelektualke
celog .sveta, da ih podstakne na negovanje ~jamnih veza ·i duhovne saradnje
lkako hi se stvorila atmosfera poverenja i ·mira. Za 10 godl.na u Medunarodnu
federaciju U02 bile ·su uClanjene 33 nacionalne organizacije ·iz raznih zemru]ja.
(ARP, fond CO AF2J - UUO.Z br. 7; Deset godina rada UdruZenja univ~r
zitetski obrazovanih Zena u Jugoslaviji 1928-1938~ priredila Paulina Albala,
r;druZenje uni.verzitetski obrazovanih Zena u _Jugoslaviji, Beograd, 1939, 4.
31 .Sek:cije UUOZ su obavezn-e da ·podn.ose iz·ve.Staj o radu Glavnoj upravi
svake godine i da uCestvuju na plenarnim _sastancima 'i lkongres-ima. (ARP,
fond CO AFZJ - UUOZ, ,br. 7.)
32 Udrui:enje je 1929. okupilo svega 10 odsto _
un.iverzitetslcl. obrazovanih
iena i imalo 130 Clanica, a vee 1930 - 227. Narednih -godina broj se st-alno
poveCavao. Sekcija u Ljubljani imala je prilikom osnivanja 48 Clanica, u
N ovom Sadu - 39, Pododbor <11 Petrovgradu - 25 clanica itd. (ARP, fo.nd
CO AF:I:J - UUOZ, br. 7, i br. 8/2.)
" Clan 3. Prama Udruzenja uoz, IA Beograda, F<>nd UdruZenja UOZ.
276
javnih veceri na Kolarcevom univerzitetu s raznovrsnim programom
u duhu rada Udruzenja; saradnja sa Drustvom ,2enski pokret" u
akciji za prava glasa zena; saradnja s Ligom zena za mir i slobodu;
odrzavanje veza sa inostranstvom; obezbedivanje stipendija mladim zenama za specijalizacije u inostranstvu; rad na zblizavanju
sa balkanskim zemljama, narocito sa Bugarskom; priredivanje
,Balkanskih veCeri" na univerzitetu, odrZavanje raznih struCnih
predavanja itd. 34
•
Udruzenje je preko svojih Clanica bilo zastupljeno na svrm
medunarodnim kongresima i skupovima koje je tih godina organizovala Iriternacionalna federacija U02 u Evropi i Americi. U Beograd su dolazile Clanice Uprave Internacionalne federacije UOZ,
zatim predstavnice UOZ Amerike, Engleske, Poljske, Madarske,
Francuske, Nemacke, Cehoslovacke, Persije i Turske. Ove zene su
u Beogradu odr2avale razna predavanja iz oblasti nauke i umetnosti
i upoznavale se s radom u nasoj zemlji.'5
·
Najvise uspeha u radu postigle su sekcije UU02 u Beogradu,
Zagrebu i Ljubljani, jer je u tim centrima bilo i najvise intelektuc
alki koje su se mogle okupiti i angazovati na zadacima ·Udruzenja.
Sekcija UU02 u Beogradu osnovala je biblioteku, koja se
sastoji od dela zena pisaca i prevodilaca. U toj biblioteci bilo je
vise ad 300 knjiga koje su prikupljene ad zena pisaca i prevodilaca.
Sekcija je nastojala da stvori centar za proucavanje knjizevnog i
naucnog rada nasih zena. Za te potrebe ona je izradila bibliografiju
knjiga zene pisaca u Jugoslaviji u izdanju Glavne uprave U02
1936. godine. Ova sekcija je napravila plan za prosvecivanje zena
na selu, koji se uglavnom satsojao u predavackoj aktivnosti Clanica
Udruzenja. Za postizanje vecih uspeha na polju vaspitavanja i obrazovanja mladih generacija, sekcija je formirala svoju pedagosku
komisiju koja se bavila tim poslovima.36
Posebnu predavacku delatnost razvila je sekcija UU02 u Ljubljani i u tu svrhu organizovala cikluse predavanja. Studentkinje
nisu prisustvovale skupovima ave sekcije, ali im je ana pruzala
posebnu materijalnu pomoc. Taka je sekcija uspela da za nekoliko
studentkinja obezbedi stan i hranu. Ona je veoma aktivno ucestvovala u svim akcijama koje su organizovale zenske organizacije u
Ljubljani za poboljsanje opsteg polozaja zene, kao i akcijama koje
je indicirala Glavna uprava UU02.'7
U Zagrebu je sekcija UUOZ,_, okupila 150 intelektualki koje
su se, pored tekucih poslova, uklju~ile u akciju za suzbijanje nepismenosti, koju je organizovalo Hrvatsko kulturno i dobrotvorno
drustvo ,Seljacka sloga" i skupa sa Uciteljskim udruzenjem ,Jedinstvo" ucestvovale u organizovanju decje nedelje."8
Na inicijativu G!avne uprave prvi Pododbor Udruzenja U02
osnovan je 28. aprila 1929. u Skoplju, koji je odmah poceo da radi
" ARP, f<>nd CO AFZJ, UUOZ, br. 7.
:s<~ Isto.
" ARP, fond CO AFZJ. UUOZJ, br. 5, IA Beograda, fond UUOZ.
" ARP, fond CO AFZJ, UUOZ, br. 8.
38
Lsto.
277
�na okupljanju zena intelektualki. Uprava je u isto vreme pokusala
da osnuje pododbore UOZ u Tetovu, Velesu, Kumanovu, Stipu i
Pristini, ali u tome nije imala uspeha. Pododbor u Skoplju je u toku
dvogodisnjeg rada postigao vidne rezultate, tako da je u duhu Pravila Udruzenja UOZ, na vanrednoj skupstini 20. februara 1931. donesena odluka da se od Pododbora osnuje sekcija.
Sekcija je s povremenim prekidima radila do kraja aprila
1936. godine, kada je likvidirana zato sto se ni jedna od clanica
nije htela primiti duznosti predsednice. U svim akcijama koje su
organizovali Drustvo ,Zenski pokret" i Jugoslovenski zenski savez
u Skoplju ucestvovala je i sekcija Udruzenja UOZ. Rad sekcije
ogledao se uglavnom u predavackoj aktivnosti. Pored niza predavanja opsteobrazovnog karaktera, koja su odrl':ana u Skoplju, clanice
ove sekcije odrzavale su predavanja i u Stipu, Vel~su, Leskovcu i
Tetovu, namenjena sirokoj publici. Sekcija je ostvarila najuzu saradnju sa studentkinjama. Ona je raspisala konkurs za naucni rad
studentkinja s nagradom od 500 dinara, kao i nagradni konkurs od
200 dinara za neke referate namenjene ucenicama gimnazije.
Pored niza akcija u kojima je ucestvovala, sa drugim zenskim
druiltvima i organizacijama, sekcija Udruzenja UOZ u Sarajevu
osnovala je Pravnu komisiju u kojoj su clanice besplatno dobijale
pravne savete; Pedagosku komisiju, koja je prikupljala statisticke
podatke 0 skolovanju zenske dece kod nas, i kulturno-prosvetnu
komisiju, kojoj je bio zadatak da se brine o predavanjima za Clanice,
kao i za predavanja u okviru drugih druiltava. Ova sekcija je 1934.
godine organizovala tecaj za francuski jezik, koji su pohadale ucenice srednjih skola.
Sekcija Udruzenja UOZ u Novom Sadu ul~!ila je mnogo truda
oko osnivanja ,Zenskog pokreta" u ovom gradu i potpuno se angazovala u svim akcijama ave organizacije. Pored niza predavanja ana
je organizovala vrlo uspeo tecaj o pravopisu i o nacionalnoj istoriji.
U Sapcu je juna 1930. godine osnovan Pododbor koji je nakon
godinu dana prerastao u sekciju Udruzenja UOZ. Ova sekcija je
u prvo vreme ostvarivala vidne rezultate, narocito na polju predavacke aktivnosti. Posle niza uspeha, u radu sekcije doslo je do zastoja, a u toku 1935. godine i do obustavljanja rada 39
I pododbori Udruzenja UOZ u pojedinim mestima, kao i sekcije
postigli su mnogo uspeha u radu, narocito na planu predavacke
aktivnosti.
Pocetkom 1934. godine Glavna uprava UUOZ podnela je predstavku Jugoslovenskom zenskom savezu s molbom da preduzme
kolektivnu akciju protiv redukcije zena iz drzavne s1uzbe. Sve sekcije i pododbori UUOZ odrzali su tim povodom protestne skupove.
U Beogradu je 10. februara 1934. godine odrl':an veliki zbor zena
na kojem su, pored ostalih, govorile o ovom problemu predsednice
sekcija UUOZ iz Beograda, Zagreba i Sarajeva. Na zboru je done::~ 9 Deset godina rada UdruZenja -univeTZitetski obrazovan.ih Zend u Ju-
gos!aviii 1928-1938 ... , 45-56 i
278
67~9.
r
sena Rezolucija, koja je upucena vladi i parlamentu, i kojom se
osuduje ovakav postupak prema zenama.40
Kada je 1935. godine donesena Uredba kojom se udatim zenama u opstinskoj sluzbi smanjuju prinadleznosti za 56 do 60 odsto
u odnosu na primanja muskaraca sa istom skolskom spremom,
Glavna uprava UUOZ je intervenisala u Ministarstvu finansija.
Zahtevano je da se ukine Clan 2. i 8. ove Uredbe, koja je pogodila
univerzitetski obrazovane zene, arhitekte, lekare, pravnike itd.,
smanjujuci na taj nacin njihove prinadleznosti do nivoa primanja
sluzbenika s nizom skolskom spremom. 41 Udruzenje se ukljucilo u
sve akcije koje su Drustvo ,Zenski pokret" i druge zenske organizacije vodili o ovom pitanju. Taka je u Beogradu 11. maja 1935.
godine u Zenskom klubu odr2ana sira konferencija na kojoj se raspravljalo o Uredbi kojom se ukida dodatak na skupocu udatim
zenama. Posle diskusije donesena je Rezolucija kojom se trazi ukidanje Uredbe o smanjenju prinadleznosti udatim zenama - drzavnim i samoupravnim Cinovnicama, kao i penzionerkama. Rezolucija
je podneta vladi i Ministarstvu finansija. 42
Od 9. do 11. novembra 1935. godine u Zagrebu je odrzan
Drugi kongres Udruzenja UOZ, kojem su, pored delegatkinja iz
svih sekcija udruzenja, prisustvovale predstavnice Drustva ,Zenski
pokret" i pojedinih drustava i udruzenja Jugoslovenskog zenskog
saveza. Posle raspravljanja o problemima i zadacima kojima se
Udruzenje bavi, donesena je Rezolucija u kojoj se, pored ostalog,
zahteva: da se prilikom postavljanja na odredene polozaje uzima
u obzir samo kvalifikacija i sposobnost bez obzira na pol; da se za
isti rad zene jednako nagraduju kao i muskarci i da zene, kao ravnopravni gradani, dobiju sva gradanska i politicka prava. 43
Treci kongres Udruzenja UOZ odrzan je od 11. do 14. februara
1939. godine u Beogradu. Na Kongresu su, pored podnetih izvestaja,
izmene pravila, donosenja odluka i izbora Uprave, odrzana predavanja o socijalnim, ekonornskim, porodicnim i strucnim problemima
UOZ. 0 ekonomskim problemima govorila je Olga Zerdik, rukovodilac Junior sekcije UOZ iz Zagreba. Vise referata podneseno je
o strucnim problernirna UOZ, kao na primer o radu zena lekara,
nastavnica, pravnika, inZenjera itd.44
Svake godine u decembru mesecu odrzavane su skupstine
Udruzenja UOZ. Na skupstini udruzenja 2. decembra 1939. predstanice sekcije UUOZ iz Zagreba su predlozile da se Udruzenje
reorganizuje. One su zahtevale da se pojedine sekcije Udruzenja
pretvore u sarnostalna drustva i da osnuju savez sa istim ciljem i
40 ARP, ~and CO AFZJ, UUOZ, br. 8; Deset godina rada UdruZen;ja
11niverzitetski obrazovanih Zena u Jugoslaviji 1928-1938 ... , 14.
41 ARP, fond CO AFZJ, UUOZ, br. 7/23; Deset godina rada UUOZ u
Jugoslaviji 1928-1938 ... , 15 d 18.
" ARP, f=d CO AFZJ, UUOZ, br. 8.
43 ARP, CO AFZJ, UUOZ, br. 2; Zene Hrvatske u radniCkom pokretu .. ; , 280.
44 ARP, CO. AF.ZJ, UUOZJ, 1br. 8; Deset godina Tadct UUOZ u Jugoslavi;ji 1928-1938 ... , 35.
279
�~
programom rada.•• Do ave reorganizacije u toku sledece godine nije
doslo, a zatim je nastupio i rat.
Na inicjativu Partije, u Zagrebu je maja 1935. godine osnovana
Junior sekcija univerzitetski obrazovanih zena. Njen zadatak je bio
da okupi sto vise studentkinja koje ce zajednicki raditi na kulturnom uzdizanju i ekonomsko-socijalnom poboljsavanju svoga polozaja. Na osnivackoj skupstini Junior sekcije Udruzenja UOZ skojevska frakcija omladinske podruznice zenskog pokreta u Zagrebu
predlozila je svoju listu Upravnog odbora. Tu listu su prisutni prihvatili, jer su predlozene studentkinje imale veliki ugled u svojoj
sredini i taka su u Upravni odbor ave sekcije izabrane zene komunisti i simpatizeri preko kojih je u ovom udruzenju delovala Partija.
U Zagrebu je 7. maja 1936. godine organizovana godisnja
skupstina sekcije UU02. Na skupstini je podnesen izvestaj u kojem
se konstatuje da Junior sekcija U02 pokazuje veliku aktivnost.
U sekciju je bilo uclanjeno 80 studentkinja, a predsednik je bila
Olga 2erdik, student ekonomije. One su organizovale niz predavanja
0 interesantnim i aktuelnim temama i aktivno su ucestvovale u pripremama za Svetski omladinski kongres koji je odrzan krajem
avgusta i pocetkom septembra 1936. u Zenevi. Junior sekcija UOZ
u Zagrebu dala je inicijativu i potpomagala akciju za gradnju doma
studentkinja koji je otvoren 20. juna 1939. godine na Josipovcu.'6
Junior sekcija je 1937. godine osnovala svoju biblioteku, koja
je imala u pocetku 16 knjiga i nekoliko casopisa. Ispunjavajuci plan
predavacke aktivnosti, sekcija je organizovala niz predavanja iz
oblasti predagogije, psihologije i istorije umetnosti.
·
Pored rada na ideoloskom i kulturnom obrazovanju, Junior
sekcija je nastojala da poboljsa ekonomski p!Ylozaj studentkinja.
One su imale besplatnu lekarku, zatim zubarku, koje su im radile
po snizenim cenama, popust u nekim drogerijama, apotekama, knjizarama itd. Sekcija je radila na tome da siromasnim Clanicama
nade instruktora i besplatnu ili bar jeftiniju hranu.
Krajem decembra 1936. godine odrzana je godisnja plenarna
sednica sekcije na kojoj je, pored ostalog, izabran Upravni odbor
sekcije. Za predsednika je izabrana Dora Majer, za potpredsednika
- Ana Rakar, za sekretara - Slava Ocko i za blagajnika - Maca
Svarc. 47
Studentkinje iz Junior sekcije, po zavrsetku fakulteta ulazile
su u Senior sekciju UUOZ u Zagrebu i na taj nacin vrsile ~ve veci
uticaj na rad ave sekcije. Taka su pokretale razne zajednicke akcije,
kao sto su bile: ape! za mir, za pravo glasa zena, saradnja sa U druzenjer;> univerzitetski obrazovanih zena u Francuskoj i organizov!'llje razmene Clanica udruzenja."'
" ARP, fond CO AFZJ, UUOZJ. br. 8.
ARP, fond CO AFZJ, UUOZ, br. 8; 2ene Hrvatske u radniCkorn
pokretu ... , 280.
" ARP, fond CO AFZJ, UUOZ T, b~. 8.
48
Franousklinje su hlle u Jug'O'slaviji d: boravile n.a Hvaru <a .Clanice
UUOZ .iz Za.greba u Ahansij'U. T.om 'Plt"iHkom one su iz Frrancu'ske donele
ilegalnu partijslru. Hteraturu: Istoriju SKB(1b) ri Lenj·iJilova dela. (Zene Hrvatske u radniCkom pokretu ... , 280.
46
280
,;
U Sarajevu je 1936. godine osnovana Junior sekcija Udru~
zenja U02 u koju su se uC!anile skoro sve studentkinje iz grada.
Sekcija je imala u planu odrzavanje internih predavanja i priredaba
u korist clanica.49
Udruzenje univerzitetski obrazovanih zena olmpljalo je jedino
zene sa fakultetskom spremom, kojih tridesetih godina nije bilo
mnogo i pokretalo pitanja za koja su one bile zainteresovane. UzimajuCi u obzir njihove intelektualne mogucnosti, njihova delovanje
nije se osobito osetilo u sirem krugu zena, niti su one s potrebnom
upornoscu stalno i sistematski radile na resavanju problema za koje
su Zene bile prvenstveno zainteresovane. To je, svakako, umanjilo
i rezultate u realizaciji zadataka koje je avo udruzenje sebi postavilo. Njihova interesovanje bilo je cesce i vise usmereno na povezivanje sa istom kategorijom zena i zenskih organizacija u inostranstvu koje su bile Clanice Medunarodne federacije univerzitetski
obrazovanih zena. Kada je 1932. godine osnovana Balkanska sekcija
Udruzenja univerzitetski obrazovanih zena, Glavna uprava UU02
u Juogoslaviji obrazovala je specijalnu komisiju sa zadatkom da
deluje u pravcu ne samo zblizavanja zena intelektualki nego i balkanskih naroda.•• Ova nastojanja na planu medunarodne saradnje
zena bila su, svakako, pozitivna orijentacija, ali je ita saradnja mogla
biti vise iskoriscena u pritisku na rezim za resavanje bar osnovnih
zahteva zena u Jugoslaviji. U ovom udruzenju preovladavalo je
demokratsko raspolozenje kod zena i one su u ogromnoj vecini tezile
da se u Jugoslaviji ostvari u pogledu polozaja zene tekovine burzoaske demokratije. Takvo raspolozenje koristila je i KPJ delujuci
preko intelektualki komunista, a narocito kroz Junior sekciju koja
je u Zagrebu bila pod direktnim rukovodstvom Partije.
2. Alijansa zenskih pokreta
Drustva zenskog pokreta nastavila su da rade na prosvec!vanju zena i za vreme rezima diktature, ali se osnovni zahtevi za
politicku ravnopravnost zena nisu isticali niti je bilo akcija u tom
pravcu sve do 1935. godine.
Uredbom o dodacima na skupocu uzimalo se zenama drzavnim
cinovnicama, udatim za cinovnike, polovina dodatka na skupocu.
U druzenja nastavnica su prva postavila ovaj problem, a zatim su
drustva zenskog pokreta organizovala sastanke na kojima se trazio
puni dodatak na skupocu i za udate zene. Zenski pokret u Skoplju
je sazvao 31. marta 1929. godine zbor zena cinovnica na kojem se
govorilo 0 nejednakom nagradivanju muskaraca i zena cinovnika
i umanjenom dodatku na skupocu koji primaju zene. Na zboru je
donesena Rezolucija u kojoj se zahtevao isti dodatak na skupocu
za zene kao i za muskarce. Rezolucija je upucena predsedniku vlade
49
ARP, fond CO AFZJ, UUOZJ, br. 8.
6o
Isto.
281
�t Alijansi zenskih pokr~ta. 51 Ista akc{ja nastavlje~a )e i . sledece
godine. Alijansa zensk1h pokreta 1 Jugoslovenski zenskl savez
odrzali su 20. februara 1930. godine sastanak sa predstavnicama
drustava i cinovnicama na kojem se raspravljalo o nacrtu novog
cinovnickog zakona. Doneta je odluka da se sacini pismena predstavka u kojoj bi se zahtevalo: a) da novi cinovnicki zakon sacuva
potpuno princip ravnopravnosti oba pola; b) da se zeni cinovnici
placa zakonski odmor od dva meseca prilikom porodaja; c) da se
cinovnicama druge kategorije poboljsaju prinadleznosti srazmerno
primanju Cinovnika prve kategorije; d) da se ukine cl. 11. Uredbe
o dodacima na skupocu. Predstavka je upucena komisiji za izradu
zakona i predsedniku vlade."
U Berlinu je od 12. do 24. juna 1929. godine odrzan Kongres
Internacionalne alijanse za zensko pravo glasa. To je bio jubilarni
kongres posvecen 25-godisnjici osnivanja ove organizacije zena. Na
njemu je bilo 700 delegata iz 45 zemalja. U jugoslovenskoj delegaciji bile su Alojzija Stebi, Milena Atanackovic, dr Masa Zivanovic,
Marta Uzelac i Angela Vode. Od 17. do 22. juna oddavane su plenarne sednice Kongresa, a pored toga Kongres je radio u komisijama
koje su se detaljnije bavile drustvenim problemima zene. Postojale
su sledece komisije: 1. Komisija za jednak moral i protiv trgovine
belim robljem; 2. Komisija za poboljsanje polozaja neudate majke
i njenog deteta; 3. Komisija za nacionalnost udate zene: 4. Komisija
za jednake uslove u radu za muskarce i zene; 5. Komisija za porodicne dodatke; 6. Komisija za mir i Ligu naroda; 7. Komisija za
izjednacenje zene i muskarca pred zakonom. Delegatkinje iz nase
zemlje ucestvovale u radu tih komisija. Na zavrsetku rada Kongres
je izabrao novu Upravu Internacionalne alijamse za zensko pravo
glasa u koju je ponovo izabrana iz nase zemlje Milena Atanackovic.58 Iz ovih podatak se vidi da su se medunarodni kongresi feministkinja stalno bavili istim problemima. Pri Internacionalnoj feministickoj alijansi postojale su odred:ene komisije koje su se prema
potrebi formirale i pripremale i analizirale materijale za rad Alijanse i skupova koje je ona organizovala.
U Sarajevu je 29. decembra 1929. godine organizovana godisnja
skupstina Drustva ,Zenski pokret" na kojoj se, izmedu ostalog,
konstatovalo da su u toku godine odrzana tri analfabetska tecaja
i jedan tecaj na temu - Dusevno i telesno vaspitanje deteta. 54
Pored toga, odrzavana su redovna predavanja na Narodnom univerzitetu. Na godisnjoj skupstini Drustva ,Zenski pokret" u Zagrebu,
koja je odrzana maja 1930. godine, receno je da su feministkinje
u neznatnom broju pridobile zene u gradu, da u Zagrebu ima blizu
70 hiljada zena, a da Drustvo ,Zenski pokret" okuplja svega oko
300 do 400 zena. Tu, kao i u ostalim feministickim drustvima, nije
LK.eu~u no1eper, 7 ,j 8, 1, i 15. anpu.,r1.. 1929, 1, 6.
l'Sto, 5 i 6, 15 . .M.apT 1930, 2.
sa Isto, 9~ 1. ..uaj 1929, 1-2; 13-16, 15. avgust 1929, 1-3.
4
5 Na teCaju Du.Sevno ~ telesn<O vaspitanje deteta - predavani su
predmeti: higlijena majke i deteta, dOCja hrana, higijena S:kol!Sik:Og deteta,
psihologija deteta, oonovi pedagogije i deCj-e igre. (2K.enc?CU no'ICpeT, 1-2,
15. ja"yap 1930, 4.)
st
s2
282
I
1
bilo zena radnica. Decembra iste godine oddana je skupstina Drustva ,Zenski pokret" u Ljubljani, na kojoj . je donesen prog;:am
i plan rada za tri godine. Planirano je osnivanje. kluba. ZP 1. c1ta-:onice, organizovanje predavanja iz biologije, ps1holog1Je, etlke 1
sociologije. Zatim je predvideno osnivanje prihvatilista z~ nezaposlene radnice, zaStita omladinki koje uce zanate, otvaranJe savetovalista za izbor poziva za pravnu pomoc i za higijenu i brak. Pored
toga, planirano je izdavanje letaka za propagandu femini~tickih
ideja i razmena delegacija feministkinja iz balkanskih_ zemalJ_a: Na
skupstini je izbaran novi Upravni odbor s predsedmcom C1nlom
Stebi-Plesko. 55
Drustva zenskog pokreta organizovala su svoje skupstine i sledece godine. Na skupstini u Sarajevu, pocetkom januara odrzano
je predavanje o polozaju zene u Bosni i izabra:'- je l!pravni. odbor
Drustva ,Zenski pokr~t" s predsedmc?m ?r Masom zn::anoviC. Sre-:dinom marta raspravlJalo se na skupsbm o radu Drustva ,Zenskl
pokret" u Skoplju. Konstatovano je da je ovo drustvo usko saradivalo sa ostalim zenskim organizacijama u gradu i da je oddavalo
skolu za zene segrte, koja je uspesno radila vise od dve godine.
Pored toga, organizovani su tecajevi za nepismene devo~cice koje
su isle na izucavanje zanata. Tecajeve su pohad:ala u vecem broJU
i muslimanska zenska deca. 0 istim problemima raspravljalo se
poi'etkom novembra na skupstini Drustva u Zagrebu. N aglaseno
je da fakultetski obrazovane zene ne pristupaju rado organizacijama
zenskog pokreta, iako su kao zene imale posebnih problema prilikom
•
studija, zavrsavanja fakulteta i zaposljavanja.' 6
Internacionalna alijansa za zensko pravo glasa orgamzovala
je Medunarodnu konferenciju zena za mir, koja .)~ odrzana polovi-:nom maja 1931. godine u Beogradu. Konferenc1J1 su pnsustvovah
Clanovi Upravnog odbora Alijanse, predstavnice feministiCkih organizacija iz raznih zemalja, predstavnici drugih velikih internacw-:nalnih organizacija, poznate licnosti iz Drustva naroda, pozn:'-tl
evropski radnici za mir sa delegatima zenskih pokreta i predstavmce
Jugoslovenskog zenskog saveza. Podneseni su referati o ekonomskoj
situaciji u svetu, o svetskoj ekonomskoj krizi i vise referata i koreferata o razoruzanju. Posle diskusije na Konferenciji je prihvacena Rezolucija za koju su zenske organizacije u svetu sakupile
viSe od 8 miliona potpisa. Zenski pokret u nasoj zemlji nije mogao
da organizuje sakupljanje potpisa, jer nije dobio dozvolu za to, taka
da su nase zene bile po strani ove velike medunarodne akcije za mir,
jedino su drustva zenskog pokreta dala svoj prilog za finansiran)e
ave internacionalne akcije zena. U novembru iste godme 11 vehkih
internacionalnih zenskih organizacija obrazovale su Komitet zena
sa ciljem da potpomaze rad Konferencije za razoruzanje. Najvazniji
zadatak toga komiteta bio je predaja peticija za razoruzanje. Internacionalni komitet zena, koji je zasedao u Zenevi, predao je pocetkom februara 1932. godine predsedniku Konferencije za razoruzanje·
ss :JK.encKu nmcpeT, 11 j 12, 15. jyn 1930; 1 i 2, 15. jauyap 1931, 2.
se Isto, 1-2, 15. jauyap 1931, 2; 7-8, 15. april 1931, 2; 22-23, 15. de~e.M
Oap 1931, 1-2; JyzacJt.oaeucna xeua, Beorpa)l;, 8, 27. r.fie6pyap 1932, 3.
283
�Rezoluciju sa sakupljenim potpisima zena iz 56 zemalja.57 U Sarajevu je 14. februara 1932. godine Drustvo ,Zenski pokret" organizovalo akademiju posvecenu borbi za mir. Presednica dr Masa
Zivanovic je govorila o naporima i pokretima za mir i o potrebi da
s~ sporovi u s:'etu resavaju mirnim putem. Jovanka Siljak je govonla o pos~.ediCama prvog svetskog rata, Radojka Manojlovic o nastoJanJima da se ogranici naoruzanje i Jovan Krsic - o miru
kao potrebi savremenog sveta."
Stupanjem na snagu budzeta za 1932-1933. godinu doslo je
do v~like redukcije Cinovnika, koja je pogodila pre svega zene cinovruce. Povodom te redukcije Alijansa zenskih pokreta je podnela
memorandum vladi. o kojem se raspravljalo na sastanku Alijanse
15. maJa 1932. godme. Nacrtom memoranduma je predvideno da
se iz drzavne sluzbe reduciraju one cinovnice koje se mogu smatrati
da su materijalno zasticene i osigurane. Protiv takvog stava bilo je
Drustvo ,Zenski pokret" u Zagrebu, koje je smatralo da je pravilna
ona redukcija kod koje odlucuje samo kvalifikacija, a ne socijalni
moment.
,~z izvestaja i disk':'sije ':a godisnjoj skupstini ,Zenskog pokreta :U Zagrebu, ko~a Je odrzana 14. decembra 1932. godine vidi
se ~a Je u _toku godme odrzano u gradu vise predavanja, zatim
semmar za Clanove odbora i da je osnovana biblioteka feministickih knjiga i casopisa. 59 Februara iste godine ,Zenski pokret" u Sarajev':' je poceo raditi na prosvecivanju zene na selu. Napisano je
nekoh~o popularnih brosura iz oblasti higijene i odr2ano vise predavanJa na selu iz higijene, domacinstva i o odgoju dece. Zene
lekari, clanovi Drustva ,Zenski pokret", posebno su se angazovali
u radu na zdravstvenom prosvecivanju na selu i to je bio najveCi
uspeh ove zenske organizacije. Sa drugim zen~fi"im drustvima Drustvo u Sarajevu organizovalo je konferenciju koja je hila posvecena
problemu kucni!' pomocnica i za 1933. godinu pripremilo i odrzalo
c1klus P~:davru;Ja o zadrugarstvu. Ono je povelo akciju za osnivanje
poveremstava zenskog pokreta u manjim mestima, ali u tome nije
usp:Io. Povodo:n Dana m~ra, 1.1. novembra, ,Zenski pokret" j e
odrzao ak~de~IJU u SaraJevu I pomagao sve kulturne akcije u
~ra.du ..za~;m Je, u toku 1933. godine, odrl\ao dva tecaja engleskog
Jezika I vise predavanJa u gradu i na selu.••
<?.d 18. do 23. marta 1933. godine odrzana je u Marselju Konfere';JCIJa Internacionalne alijanse za zensko pravo glasa, na kojoj
Je bilo zastuplJeno 25 zemalja. Alijansa se duze vreme nalazila u
!esk?_m polozaju i o tome se raspravljalo na Konferenciji. Podneseno
Je VIse referata koji su hili veoma korisni za utvrdivanje programa
rada. Milena Atanackovic iz Beograda govorila je o pravu glasa
za zene i o potrebi njihove politicke ravnopravnosti. Raspravljalo
se o radu i buducim zadacima komisija pri Upravnom odboru Alijanse i naglaseno je da feministkinje moraju imati siri delokrug
rada. Na Konferenciji je doneta Rezolucija u kojoj se govori o pravu
na rad, o noCnom radu Zena, o borbi protiv trgovine Zenama i decom
i o teznji za odrzavanjem mira. 61
Rad Upravnog odbora Alijanse zenskih pokreta u ovom periodu gotovo se nije ni osecao. On nije imao mogucnosti da i po
suzenom programu svoga rada organizuje neke akcije za politicka
prava zena. Nisu se uspevala zadrl\ati ni stecena prava zena. Tako
su, na primer, redukcijom drzavnih cinovnika pre svega bile pogodene zene i veliki broj ih je bio otpusten iz sluzbe. Februara 1934.
godine odrzan je sastanak Upravnog odbora Alijanse zenskih pokreta na kojem je analiziran rad odbora i zakljuceno da se sediSte
Alijanse zenskih pokreta prenese u Zagreb i da predsednik bude
dr Mira Vodvarka-Koconda, koja je hila i predsednica Drustva
,Zenski pokret" u Zagrebu. U to vreme zenski pokret je uspeo da
osnuje poverenistva u Sapcu, Dubrovniku i Busovaci. ,Zenski pokret" u Zagrebu poceo je da radi sa zenama na selu, gde je organizovao domacicke tecajeve. Na tecajevima su predavale medicinske
sestre. Pored toga, on je organizovao tri predavanja na selu i u
Jasenovcu osnovao Drustvo ,Zenski pokret", u koji se uClanilo
45 Zena, veCinom sa sela. 62
s krizom rezima diktature zenski pokret poceo je da izlazi iz
svojih uzih okvira i njegov rad se viSe osecao medu zenama u toku
1934. godine. Tek u pripremama zborova za pravo glasa zena, 1935.
godine, zenski pokret postize bolje rezultate i stice odredenu afirmacij u kod zena.
Od 18. do 25. aprila 1935. godine odrzan je u Istanbulu (Carigradu) Kongres Internacionalne alijanse za zensko pravo glasa, na
kojem je ucestvovalo vise od 800 delegata iz cetrdeset zemalja svih
kontinenata. U delegaciji iz Jugoslavije bilo je 25 zena. Kongres se
bavio problemima politicke i ekonomske ravnopravnosti zene i na
nj emu se govorilo o naporima koje feministkinje ulazu za prosvecivanje zena. On je postavio sledece zadatke: a) ostvarenje ravnopravnosti zene i muskarca u gradanskim zakonicima svih zemalja;
b) postizanje jednakog morala za muskarca i zenu i ukidanje svake
zakonski tolerantne prostitucije; c) ostvarenje ekonomske ravnopravnosti muskaraca i zena i principa ,za jednak rad, jednaka nagrada"; d) borba za mir u svetu. Pored toga, na Kongresu je disku-
57
1Kenc1<:u no?Cper, 11-16, 15. aazycT 1931, 1-6· 1 jauyap 1932 11;
2, ¢e6pyap 1932, 19.
' '
'
59
Lsto, 3, 15. mart 1932, 35.
59
•
Dru.Stvo. •:Ze?~ki pokret" u Zagrebu organizo·vao je 'Predavanje na
sled~e te~e~ CliJeVI 1 z~~aci. ~enskog ~akret~; Liga nar·oda i njeno delov~nJe,. NaSa . . zena ·kao knJizevm 1 ·kulturm radnik; Problemi savremene Zene·
Z1vot 1 ra;I _zen_: •U I~·diji; Rad feministkinja na za.Stiti naroda i rasa: 0 prav~
n~ .polozaJU zene 1 o pravnom poloZaju majke i deteta. (.1Keuc1CU noupeT,
1, 3a1tyap 1933, 4-6.)
60
Eenc?CU noupeT, 3, ...uapr 1933, 36-39; 4, anpuJZ. 1934, 38.
284
61 Pred Konferenciju u Ma.rselju, Alijansa za Zensko pravo glasa uputirla je svim uCianjenim -organizaC'i}ama uptitnik po :kojem trebalo d.a one
daju svoja miSljen.ia i predloge. 0 tom upitndku jzjasnili su se i Zenski pokreti u .naSoj zemlj"i. (Kon¢epenv,uja Murep1-£at~u01£a.n:ue aJtujauce 3a J/Ce'H.C1CO
n.paeo ~.aaca, LKenC1CU noupeT, 1, jauyap 1933, 2; M 11 n e H a AT aHa :u: K oB H h, Kcnuf;epmv,uja HuTep'H.aUsuonam!.e QjeMU'UUCTU"t'ICe aJtuja'H.ce y MapceJby,
./KmcKU no>KpeT, 4 i 5, anptLJI--.-ttaj 1933, 54--56.)
6 2 JKmcxu noKpeT. 3, .M.apx 1934, 29; 4, anpUJZ. 1934, 38 i 42.
285
�tovalo 0 ekonomskim problemima u sve_tu i 0 polozaju zena u pojedinim zemlj am a. sa
Rad zenskog pokreta na ostvarivanju osnovnih zadataka bio
je ogranicen za vreme rezima sestojanuarske diktature sto se konstat,;>je i na ~kupstini Drustva ,Zenski pokret" u Beog;adu, koja je
?drza?-a 16. Januara 1937. godine. ,I u tim i takvim prikama nas
~~nskr pokret, d::> br mogao da zivotari ako vee ne da zivi punim
zrvotom~ r;ro~ao Je ~koro da se pritaji, da izbegava da se o njemu
':'':.?go CUJe 1 ~ovor~, da se odrekne za izvesno vreme borbe za po!rticka prava. zena 1 da se_ jedino bori da tesko izvojevana prava
:ene J:la r~d 1 zaradu bram uporno od onih, koji su potiskivanjem
ze:;e 1z svrh domena naseg javnog zivota hteli da rese jednu od najt~zrh posl~drca ekonomske krize - problem bespos!iee. Takve prih~e 1zbaerl~. su. u J?TVI red na mesto politickih ekonomska pitanja
rh bolJe reer, prtanJa same egzistencije".••
·
Iste godine izvrsena je i dopuna ranijih Pravila . Alijanske
•
zen_;;kog pokreta ~. Kraljevini Jugoslaviji. U pravilima je viSe naglas~~ zad_atak AhJanse da rukovodi borbom zena za ostvarivanje
pohtick1h 1 drugrh. prava i da u tom cilju organizacije zenskog pokreta rade na pod1zanju politicke svesti zena. Zatim j e ukazano na
pot.re~u da zenski pokret vodi akciju za izmenu zakona koji stavlJaJU zenu u neravnopravan polozaj i da pomogne zenama da shvate
svoje duznosti _i prava, kao ravnopravni gradani, da se oslobadaju
od. predra.suda .' zastarelih obicaja. Pravilima je predvideno da clan
AhJanse zensk1h pokreta moze biti svako drustvo koje nosi naziv
~,Ze?-s~i pokr~t" ali istovremeno daje se ovlaseenje · skupstini da
1sklJ:'~1 rz AhJanse _svako drustvo koje bi radilo suprotno cilju i
pravrhma ove orgamzacije. ••
•
Pocetkom tridestih godina u Jugoslaviji '~u postojala drustva
z~nskog pokreta _iedino u veeim mestima, i to u Beogradu, Zagrebu,
LJ.':'blJan~, SkoplJu 1 Sarajevu, ciji je rad objedinjavala Feministicka
aliJa':'sa zenskrh pokreta. Tek od 1935. godine pocinje se intenzivnije
ra~rti na osmva'.'ju org':'nizacije zenskog pokreta u unutrasnjosti,
u cer;ru se. pos!rzu y1dm rezultati u nekim pokrajinama, narocito
u Volvodrm. ImerJatlva za stvaranje zenskog pokreta u Srbiji potical": Je uglay~om .od Omladinske s:kcije. i zena kom_unista koje su
radrle u nJOJ. Pocetkom 1937. godme vee su delovah novoosnovani
Kon~pec HuTepna~uolta.nne a.n,ujauce 3a :HCe'H.CKo npaeo utaca y I.Za-pu.zpady, E:'H.c!'u no?<:peT, 11, noae...,;6ap 1934, 115; 3-4, .KapT-a.npuJt 1935,
62, 5-6 .M.aJ-JY1l.U 1935, 65; rJI,aC'H,U'K: Jyzoc.rtOBeUC'k:OZ 3feeUC1COZ caBe3a 4
30. anpuJt 1935, 32; 5, 30 . .M.aj 1935, 39; Nedeljne informativne novine
I'
26, Beograd, 7. septembar 1935.
'
· '
64
E.eua danae, 4. 1. J.tapT 1937, 2.
:: ARP, fon~ ;Alija~sa Zensk()lg pokreta, br. 30/1937.
. Na . skup~ti.m Drus-tva ,Zens.ki pok:ret" u Beogra-du. 16. januar 1937
O~'ato__Je .pnznan~e O~l~dinskoj ;sekciji kao :inioijato,ru osnivanja oovih o•rga~
:nzac1!a. ,U ov·oJ godm1 Zenski pokret je narr-oiJito Zivo radio na ooruvanju
zensk:ih IPDkret~ 1)0 unu~raSnjosti. U ovoj sv.ojoj akciji bio je mnogo potpomognu~ od. sv-oJ~ ~~Lad~nske. sekcije, •od koje je Cesto i poticala inicijativa
za osmva~Je .P~Jed1n.1h zenskih pOikreta i Cije su ·Clanice pr1premale teren
za to osmvan]e. (}Keue Oana-c, 4, 1. .«apT 1937. 2; Ml1Tpa MnTpos 11 h
0.M.na0uucxa ce'li:U;Uja :11eencx:oz noxpeTa Ko.MyuucT ,god XX 254 8 """PT,
1962, 10.
•
•
.
'
' . ""'"'
63
goJ
pokreti u Subotici, Cacku, Kragujevcu, Banjoj Luei, Slavonskom
Brodu i Jasenovcu. 67
U Novom Sadu osnovano je Drustvo ,Zenski pokret" 7. februara
1937. godine, koje je pocetkom 1938. imalo 700 claniea. Clanice nisu
bile samo iz Novog Sada vee i iz drugih mesta "Vojvodine (Sid, Kisac,
Senta, Petrovaradin, Veprovae, Sapina, Stara Pazova, Petrovgrad,
Kueura, Stara Moraviea, Vlaski Do, Backa Topola, Selenca, Sasinci,
Nabrde, Bubusinac, Tomislavei, Kamenica, Sremski Karlovci, Vujicevo, Baranda, Svilejevo, Budisava, Elurdevo, Zabalj, Susek, Surjan, Bosut, Ban, Arandelovo i Ruski Krstur). U nekim od ovih mesta
bilo je vise od 30 clanica i pocelo se raditi na osnivanju samostalnih
sekeija zenskog pokreta u tim mestima. 68
Marta 1937. formiran je u Somboru Osnivacki odbor za stvaranje organizaeije zenskog pokreta. Iste godine, 26. septembra,
odr:Zana je Osnivacka skupstina kojoj je prisustvovao veliki broj
zena raznih zanimanja i razlicite verske i nacionalne pripadnosti.
Posle referata predstavnica Drustva ,Zenski pokret" iz Beograda
i N ovog Sada govorila je, kao delegat Omladinske sekcije zenskog
pokreta iz Beograda, Zora Ser69 na madarskom jeziku o ulozi ornladine u zenskom pokretu. Zatim su procitana i usvojena Pravila Drustva i izabran je Upravni odbor.70 Krajem 1937. godine osnovano
je Drustvo ,Zenski pokret" u Vrseu, koje je odmah pocelo da radi
na kulturnom i zdravstvenom prosveeivanju zena. Za uspesno izvrsenje zadataka na polju zdravstvenog prosvecivanja, formirana je
zdravstvena sekcija koja je. vee prvih dana organizovala prikazivanje filmova i odrzavanje popularnih predavanja iz ove oblasti. 11
U Sidu je krajem maja 1938. odrzana skupstina zena na kojoj je
govoreno o pripremama za osnivanje drustva, a 9. juna iste godine
odrzana je Osnivacka skupstina na kojoj je izabran Izvrsni odbor
ave organizaeije. Ona je tada delovala kao sekeija Drustva ,Zenski
pokret" u N ovom Sadu i broj ala je 55 clanica.72 Na Osnivackoj
skupstini zena u Senti, 12. marta 1939, izabran je Upravni i Nadzorni odbor sekcije Drustva ,Zenski pokret" 73 i time je zavrseno
formiranje ovih organizacij a u Vojvodini.
Nakon duzih priprema, u Nasu je 12. deeembra 1937. odr:Zana
Osnivacka skupstina Drustva ,Zenski pokret", na koju je dosao
veliki broj zena. One su na tom skupu pokazale veliko interesovanje
za organizovani rad na resavanju zenskih pitanja. Potpredsedniea
Feministicke alijanse je iznela program i ciljeve ovog pokreta, na67 ARP, fond Alij.ansa Zenskih :p~reta, br. 30/1937. Eeua Oauac,
br. 4, 1 . .MapT 1937, 2.
68 ARP, f.ond Alijansa ienskih pokrela II/3-1938-88.
69
Bila je aktivna u Omladinskoj .sekci'ji i raddla u Redakcij;j. 2ene
qanas. 'Dih •godina ·postala je ,(:Ian Partije i kao •koonun11st delovala u Zenskom
pokre~. Fred ilm'aj rata, 1945. g,od.ine, mnrl-a ,u 'logo11U negde u N:emaCkoj.
Bosa Cv-et1C, Refera-t na tSveCanoj sku:p.Stini pOVodom 30-.godiSnjice od
izlaSka Zene danas.
70 ARP, £ond M·ijans-a ~enskdh pokreta N'Ovli. Sad, :br. 45; 1storijslci arhdv
PK SKS za Vojvocli:ruu, hr. 7224; lK.eua danae, 8, uose..w;6ap 1937, 11.
11 )KeH.a CJanac, 9, jauyap 1938, 11.
72 ARP, fond Alijansa Zen.Skdh pokreta, Sekcija Ski.
73 ARP, fund AJli!jansa Zenslkih potltreta, Sekoija Sent,a.
286
287
�glasavaju6i da je borba za mir najvazniji zadatak organizacije u
tom vremenu, a zatim je govorila predsavnica omladine iz Beograda.
Posle toga izabran je Upravni odbor i pokret je nastavio svoju aktivnost.74 Krajem oktobra 1938. godine odr2ana je Osnivacka skupstina
pokreta u Jagodini na kojoj je izvrsen izbor Upravnog odbora. U to
vreme osnovano je Drustvo u Sapcu. 75
Na Kosovu i Metohiji u dva veca mesta formirana je organizacija zenskog pokreta, i to 5. marta 1939. u Pristini i 10. decembra
1939. godine u Kosovskoj Mitrovici.1 6
U Makedoniji je, pored Drustva ,Zenski pokret", koje deluje
u Skop!ju od 1928. godine, dos!o do osnivanja ove organizacije u
Velesu 28. maja 1939. godine. Na Osnivackoj skupstini govorile su
predstavnice zenskog pokreta i omladine iz Skoplja. Na kraju je
izabran Upravni i Nadzorni odbor. 77
•
Februara 1937. u Susaku je osnovan Savez socijalnih radnica.
Ovo je prvo udruzenje zena u Hrvatskom primorju ,kojem je cilj
i zadatak da okupi sve zene u jednu cvrstu organizaciju za realizaciju politickih prava zene". Pored ovog glavnog zadatka Savez
socijalnih radnica u Susaku planirao je odrzavanje tecajeva iz kulturne i socijalno-politicke problematike, zatim predavanja iz oblasti
politike, nauke, umetnosti, muzike i knjizevnosti.18 Po svom programu ova organizacija je najslicnija Drustvu ,Zenski pokret",
samo ona nije uspela da se razvije.
U okviru Zenskog drustva u Mariboru formiran je kulturno-feministicki odsek, koji je imao zadatak da radi na obrazovanju
zenske omladine i osposobi je za rad u javnom zivotu. Planom je
predvideno da se omladinkama odrze predavanja o socijalnim i
kulturnim problemima. Ovaj odsek okupio je Y£Ci broj zena, naroCito radnica i Cinovnica. 79
Organizacije zenskog pokreta postojale su u svim pokrajinama,
izuzev Crne Gore. U Podgorici su 1936. napredne zene osnovale
Drustvo ,Zenski pokret" pred koje su postavile i zadatak ,da kulturno, ekonomski i politicki vaspitava zene". Ova organizacija trebalo je da okupi veci broj zena u gradu, koje su spremne da se bore
za ostvarenje politicke i ekonomske ravnopravnosti zene. Medutim,
vlasti su brzo zabranile rad ovog zenskog drustva, jer su racunale
da ce uticaj u njemu imati komunisti. U Crnoj Gori jedino su posto7
4 Eeua Oauac, 9, janyap 1938, 5.
" ARP, fond Alijansa zemlkvh pokreta, II/3-1938 i 23/1939.
76 ARP, ~ond CO AF2J, Alijansa ZenSkih rpo!kreta, Sekcija Pri'Stin1a, br. 1,
i lbr. 15; AIRPS, Zenski po<kret, 296; Hama pe'lt, 1i\st za d.ruStvena, ku~turna
i IP110S'Vetna IP.i!tanja, CKorrJbe, god. I, 3, 25 . .M.apT 1939; J o ,v a nlk a K e c man,
Osnivanje i rad druStava Zenskog pokreta u PriStinti i Kosovskoj Mitrovici,
Kosovo, PriStWna, 1972, 345.
77 ARP, fcmd A1lijan:sa Zens!kdh poikreta, br. 61-1939; Ham z.aac, list za
druStvena, ..lrulturna i prirvredna piltarnja, CKomoe, 1, 6. jyu 1939.
78
Centrala Saveza naiLaZ'illa se u SuSaku. Ona 'je imala namerru da osniva
podl"illZnil.ce :po S'Viiro gr-adovima i 1seUima ,gde ~od 'se nade ,pet Zena k.'()<je =bi radile
na p:latformi ovog Uda'u.Zenja. Na 'CJSil'()VU dasadaSnj1ih 'PQldataka, -ni}e .poznaio
da je ova orgaWacija :iJtnala nelrog uepeha niti se pro.Sid:la izv.an SuSaka.
(1Kena Oanac, 4, 1. ..uapr 1937, 4.)
79 Neodvisnost, tednik za vsa ja.vna vpraSanja, Mari!bo.r, god. II, 17,
1. maj 1937; Zenski svijet, februar 1937,
1
288
jala zenska drustva koja su bila uclanjena u Jugoslovenski zen~ki
savez. Ta drustva su okup!jala zene trgovaca i cinovnika,_ ~avrla
se akcijama socijalno-humanog karaktera", a nisu nista ucmrla za
resavanje os~ovnih problema koje su zene postavljale u pogledu
•
ostvarenja ravnopravnosti u drustvu. 80
N ajvise drustava zenskog pokreta bilo je u proteklom pe,rwd~
u Srbiji, gde su bila i najaktivnija. U odnosu na stvar;>e mogucno~tJ
i na spremnost zena da se organizovano bore za svoJa pra"?'a, ovrh
organizacija formirano je veoma malo. U tome, donekle, rzuzetak
cini Vojvodina, u kojoj je u ovaj pokret okupljeno nesto vise zena.
N a odborskoj sednici Drustva ,Zenski pokret" .. ~ N ovom Sadu,
8. oktobra 1937 konstatovano je da u celoJ zemlJI rma svega 2 000
clanica ,Zenskog pokreta", a od togll; u Be~gradu oko cetiri st?tine._81
Dakle i ovaj podatak potvrduje da Je to brla uska orgamzac!Ja koJa
je ok~pljala uzi krug naprednih i bolje situiranih zena u g;adu:
Iz raspolozive grade se vidi da t':l nije bil~ z_ena radm~a, a selJankr
pogotovo, jer na selu nije orgamzovano. m Jedno drust:vo.
Politbiro CK KPJ doneo je 27. Juna 1935. godme Od~uku
o pravima, duznostima i neposrednim zada:cin;a Zemaljskog brroa.
U toj odluci, pored ostalog, kaze se da u pomocne ?rg~ne ZB ~~~da
Komisija za rad medu zenama. U neposredne or!Sanrzacwno-P_o~rtlcke
zadatke Zemaljskog biroa Politbiro postav!Ja r: ,11. Stvorrtr centralnu kornisiju za rad medu zenama i pokrenuti taj rad s mrtve
tacke"."' Ova komisija je bila formirana i odmab j~ poc~la da pr~
nalazi legalne forme rada m_edu. ~e~a~a. PoJ<;ren_uta Je ll:J::crJ.a za osn_rvanje Iegalne zenske organrzacrJe 1 r_zdavanJe_ lista,_ koJI br se. bavw
problemima organizacija zena. Da br se reahzovah ?VI zadacr, f~r
miran je posebni Akcioni odbor, koji je poceo da radr na tome. U rzvestaju o radu Centralne zenske komisije kaze s~: ,_Ceo rad medu
zenama postavljen je na legalnu osnovu 1 na agrt~cwno-pr~:pagan
disticki karakter. Nekog sistematskog rada medu zenama mJe brio.
i ceo ovaj rad je u razvoju i traZenju ~ormi legalnog masov_nog rada
medu zenama". U tom pogledu najbo!Je uslove za delovanJe kom':lnista predstavljale su organizacije zenskog pokreta. Stoga se ~~lJe
u izvestaju o radu ove Komisije konstatuje da se pocelo radrtr u
pokretu na uvlacenju mladih radni~a i stu~e~tkinj~ ~ ~vu organizaciju i na odrzavanju predavanJa 1 drskusromh vecerr. 8
80 r .aac L{pue rope, Ilo,n;ropH:o;a, 6p. 1, 1tOBe..M6ap 1939; Zbornik grade za
istoriju. radniCkog pokreta Crne Gore, IstoTijski arhiv_ CK SK Crne Gore,
TJ.ifiograd, tom I, knj. I, 1958, 446-447; 3era, "H.eiJeJbuu .aucT, Ilo,n;ropH:o;a, ro.n;.
VII, 27. cenTe.M.6ap 1936; 3, 21. jauyap 1940; JKeue L{pne rope Y peao.n,y~uo1-tap'H.OJ£ noupeTy ... , 81.
at ARP, fond Aijanse ZenSklih IPOk:reta, Zapi'S1D.ik. sa odborskih sednica
zeruilmg pokreta, NoV'i Sad, II/6 (sir. 12-13).
.
82 ARP, fond KI, 193·5/345; fond csr, 334: YfcTopUJC'KU apxua, Beorpa.n;,
TOM JI, 1949, 362, 363.
83 IzveStaj o xadu Centrarlne Zenske _ikomdlsije Cen~;tom kmrcitetu.KPJ
poslao je 2, februara 1936. gaddne ,Sotir-' (Drago Matrus-1c) Clan ZemalJ&kog
biroa. u i2ve5taju ,Smita" (Blagoja ParoV'im) CK R;PJ od ?9: septembra. 1935,
pored osta·log, navodi se da ,Sotir'' :radri u ZenskOJ komiS1]cr. u Zern.al]skom
birou. To znaCi da je Kom.i1si:ja o.snoVIa.na u julu !i.li avg~stu 1935, k:ako Je odl~
kom Biroa CK i postavljeno. (ARP, fond KI 1936/43, " 1935/510.)
289
�tt izve~taju
o pojed.inim probi~mima o stanju orgamzacije
KPJ u Srbiji, koji Stanoje (Sreten Zujovic) salje Centralnom komitetu KPJ, 13. avgusta 1936. godine, o radu medu zenama se kaze:
,Ovaj rad se vrsi preko Zenskog pokreta i Lige zena za mir i slobodu. U unutrasnjosti su to za sada samo pokusaji da se organizuju
po neki. sastanci ili predavanja. Prilikom organizovanja zborova
izdavani su leci upuceni zenama, i maze se reci da je bilo zborova
na kojima su i zene prisustvovale, sto za Srbiju predstavlja novu
pojavu. U Jagodini je hila govornik u ime omladine zena. 84
u radu zenskog pokreta ucestvovale su i zene komunisti, koje
su cesto bile inicijatori i pokretaci pojedinih akcija u borbi za ostvarenje ravnopravnosti zene. Njihova ucesce zavisilo je mnogo od
toga ko se nalazi u upravnom odboru pojedinih drustava i kakav
je sastav organizacije u celini. U tome su, svakako, postojale velike
razlike, jer i Alijansa zenskih pokreta u Jugoslaviji nije hila neka
cvrsta organizacija, niti je do kraja insistirala na sprovodenju jedinstvenog programa. Glavne akcije koje je zenski pokret organizovao bile su jedinstvene, ali je rad drustava bio uglavnom samostalan i koliko ce ana daleko ici u svojim zahtevima u borbi za
zenska prava, zavisilo je pre svega od rukovodstva doticnog drustva.
Rukovodstvo Alijanse zenskih pokreta najveCi deo svoga rada,
u toku 1934. godine, posvetilo je borbi za pravo zena na rad i zaradu.
Odmah, pocetkom godine, pocelo se raditi na tome da se ne danese
uredba po kojoj je trebalo reducirati date zene iz drzavne i samoupravne sluzbe. U tu svrhu odrzani su protestni zborovi zena u
Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Splitu i Sarajevu na kojima je donesena Rezolucija, koja je upucena kralju, predsedniku vlade i Ministarskom savetu. Rezolucijom je zahtevano "Ita se predlog povuce,
zatim je istaknuto da se pri smanjenju broja sluzbenica u drzavnoj
i samoupravnoj sluzbi ne uzima kao kriterij pol, nego kvalifikacija
i sposobnost za odredeni posao. Drustva zenskog pokreta su prikupljala i potpise zena protiv donosenja ovakve uredbe, tako da je
sakupljeno 10 hiljada potpisa koji su s Rezolucijom dostavljeni ministru predsedniku vlade. 85 Pod pritiskom zenskih organizacija, koje
su u ovome imale punu podrsku javnosti, vlada je povukla podneti
predlog uredbe.
U toku 1935. Partija posvecuje vise paznje radu medu zenama,
insistira na okupljanju velikog broja zena u siroki antifasisticki
front u borbi protiv rata i fasizma. Ona se ukljucuje u akcije koje
vodi zenski pokret i daje direktive i uputstva za uspesno ostvarenje
postavljenih zadataka kroz masovne zenske organizacije. U tom pogledu znacajan je Smitov (Blagoja Parovica) izvestaj Centralnom
komitetu KPJ od septembra 1935. godine, u kojem daje zapa~anja
o radu medu zenama i predloge za buduCi rad. U izvestaju se konstatuje da je neznatna manjina zena u organizaciji i da one tu daleko zaostaju za muskarcima, zbog cega se ne moze racunati odmah
84 ~bo.g
:ruov~ne
85
ovog i,stup.amja ona je kaZnjena sa 20 dana zatv-ora i- 2 500 dinara
il<ame. (ARP, tond KI, 1936/285, 82.)
ARP, fond Alijan!Sa Zensloih pQlm:-eta, br. 30/1937-. -
1-2, ia1£yap-rpe6pyap 1934; Dan a Beg 1<0, n.n., 155.
290
}Keucxu no'I'CpeT,
na masovne zenske organizacije. Zatim se kao glavni za~.~tak postavlja agitaciono-propagandni rad medu zena.ma: ,1. Tez1st~ rada
medu zenama postaviti na agitaciji i propagand1 za konkr.etn: zens)<e
zahteve. Time popuniti i svu delatnost rada u masovmm zenskim
organizacijama ukoliko postoje.
.
..
2. Mesto zenske kornisije - stvoriti jedan siri odbor, koJl pod
nekom firmom legalizovati.
3. Stvoriti poseban zenski pokret u okviru URS-a.
4. Nastaviti sa radom na stvaranju nove legalne zenske organizacije s kojom se pocelo. . .
.
.. .
. .
. •
6. Nastojati stvoriti jedan .zaJ.:dmckl. akcwm odbo.~ s;nh ~en
skih organizacija za pravo glasa 1 shcne opce zahteve, kOJl b1 saz1vao
skupstine, manifestacije.. itd. 86 • .
.
. •
.
•
Jedna od najglavmJlh akclJa ko]u Je zenski pokret orgamzovao
u toku ave godine je pripremanje i odrzavanj~ zborova z~ pravo
glasa zena i ravnopravnost u drustvu. Za ":spe~_no ostvarE>nJ~ ovog
zadatka angazovala se i partijska orgamzaclJa. Zemal]sk:i b1ro
CK KPJ u direktivnom pismu Mesnom komitetu KP! .za ~ara]e~o?
22. avgusta 1935, pored ostalog, pise: ,Zensk:> koml~lJa. ce dob1ti
konkretne upute za svoj rad. Neka ~;;tda vee orga_mzuJ~ legalnu
akciju za zensko pravo g~~sa. Za tu akclJ': treba angaz?vat~ ';, p,rvom
redu razne legalne radmcke, gradanske zenske orgamzaclJe . Pod
parolom za pravo glasa zenama" zenski pokret u Zagrebu post1gao
je vidne '~ezultate. Oni su odrzali. vise raznih ~astan~a sa zenama
i organizovali Akcioni odbor kOJl Je rukovod1o akclJOm za p7:avo
glasa zena i pripremio miting u oktobru. U Odbor su uzete ze_ne
raznih profesija is tim se poslo u sirinu u okupljanju.zena na omm
akcijama koje su zajednicke svim zenama, bez obz1ra na klasnu
pripadnost. 88
••
.
.
Posta je, prema Ustavu, Izborni zako1_1 trebalo da.resl p~tanJe
prava glasa zena, Alijansa zenskih po~eta J€ pre~.? SVOJlh drust~va,
jos pre petomajskih izbora, uputila p1smo poslamckim kand1datuna
u kame se istice da zene traze opste i tajno pravo glasa.'"
U drugoj polovini oktobra 193?· trebal.o je da se .sastane Narodna skupstina i da pretresa nov1 Izb.orm z~on. T1m zakon??'
trebalo je resiti pitanje prava glasa za zene, nam~e ~a one .d~blJU
ista politicka prava kao i muskarci. Tih dana akcwm o<!bon ze:'.a?
koji su osnovani za organizovanje zbor~va za pravo glasa zena, vrs1li
su obimne pripreme za ave mamfestac10ne skupove.
• .
Na dan zasedanja Narodne skupstine, 20. oktobra 1935,. odr~a~1
su zborovi za pravo glasa zena u Beogradu, Zaj(r_ebu, LJublJam,
Splitu, Skoplju, Banjoj Luci, Novom Sadu? Va~azdmu, Ja~eno~.cu,
Uzicu i Sapcu. Na svim zborovima bila Je pnm]Jena zaJedmcka
sledeca rezolucija: ,Zene sakupljene na zboru na dan 20. oktobra
ao ARP, fond Kl, 1935/510.
" ]s!o, 1935/450.
•• Jmo, 1935/492.
e11 Arlijansa }e u :P]smu molrLla poolaniCke lkandidate da :im odgovore na
sledeCa pitanja koja 1Se specija!l.no ttCu Zena:
291
�1935. godine shvatjuci da za svesno ispunjavanje gradanskih duznosti treba da imaju uticaj na formiranje druiltva i drzave, traze da se
u novi izborni zakon unese jednako, opste, tajno, aktivno i pasivno
pravo glasa, za sve gradane muske i zenske". Rezolucija je hila
upucena predsedniku Narodne skupstine, predsedniku vlade, Narodnoj skupstini i Senatu.'"
Posle vise godina avo su bile najvece manifestacije za politicka
prava zena. Na ovim zborovima okupile su se zene raznih profesija,
bez obzira na klasne razlike, a na mnogim je bilo i muskaraca u
vecem broju. Oni su imali veliki odjek u javnosti i mnogi listovi su
pisali o njima. M!ada pota (glasilo slovenacke omladine) pisala je
o ucescu zenske omladine na ovim manifestacijama. Na njima su
istupile zene raznih zanimanja: radnice, seljanke, intelektualke,
domacice i omladinke. Na zboru u Jasenovcu su govorile dve seljanke.
Jedan od najuspelijih zborova bio je u Beogradu u Inzinjerskom domu, kojem je prisustvovalo oko 2 500 lica. Na zboru je
istupilo 6 govornica. U ime zenske omladine govorila je Slavka
Durdevic. 91
Na zboru u Splitu ucestvovao je veliki broj zena radnica i
seljanki, koje su s velikim interesovanjem pratile zbor, jer su govorile i njihove predstavnice. Sala bioskopa ,Sirijus" nije mogla
da primi sve posetioce zbora, jer ih je bilo vise od 700, taka da je
dosta zena ostalo ispred ulaza. Za vreme govora trece govornice,
koja je istupila u ime zena seljanki i zenske grane HSS, doslo je do
manifestacija. Predstavnik policije zabranio je dalje odr:Zavanje
zbora, sto je propraceno protestom i demonstr,;y;ijama. Stoga ostale
90
•
ARP, Zlbi!lika PI'Ioiilllterne 337; food CPJ, 539, 3, 1389; fond Alrl.jansa
i!enslcilh ;poweta, II/4-1937-30; II/3-1938-64; A>rMv fustituta za radrui&i pokret
Sarajev-o {ru da:l}em tekstu AIRP Sarajev:o), fon!d AFZ, Banja Luka, neregtlstrov,ana depe.Sa; SreSki arrhlv BatJja Lulka, Zbh1ka redn.iCik>i pokret, F. K.
ibr. 647; Hronologija radniCkog pokreta Bosne i Hercegovine do 1941. godin.e
517; illTe6H AJIOj3Mja, Haw. B€.1Ul.1CU aau, r.aaCH.U'IC Jyz.oCJtOB€UC'KO:
JJCeucx:oz caae3a, Beorpa.z:t, 8-9, 30. uoae..~~6ap 1935, 59-60; ,lfau - He3aBMCHJ1
aacpopMaTMBHH ,n;HeBID1K, 125, HoBa Ca;n:.
,.oa) 'Pri.Zillajete IJ.i
li muSkrarci?
da
Zena
iJma ilst'O pravo oo lizoibrazbu kao
b) zastupate ld IPr<ino]p da .ima rl.ena pris·tup u wa z,va.nja pod istim
uvjetima !k:ao i mu.Skarrac?
c) }este li za konsekventno sprrovodenje socijalne zaStite majk.e
i djeteta?
d) primaj·ete lH za p.OttT€jbu 'Cia se r.ad plaC:a po Vl'lijednosti, bez
obzWa na spol 1i ddba Zllvota po naCeil.u: za jedinaJk ,r;ad - jednaik:a plata?
e) odrbacujete 1i rat k>ao •sasvim neumjesno 61redstvo za rjeSavanje
mediunall:'odndh sporova?". VeC:ina poslaniOkirh kandidata odazv.a!La se
orvom IJ)022i.vu i odgovori1la da 'Sill za Zensko pro'VfO glasa. (Zene Hrvatske
u radniCkom pokretu ... , 269, 270; ARP, ::fiond AHjoose Z€0Slcih po&reta
1
II/4, 1937-30.)
91
Strcljana na Banjici. - AIRPS, fotnd ZeniSiki poklret, 293; I1DJ1.UTU'Ka,
9840, 21. D?CTo6ap 1935; m T e 6u A JI o j 3M j a, n.n. Zborovi Zena u Jugoslaviji, Protiv GlavnjaCe, Pariz, •6. decembar 1935, 13.
292
govornice nisu mogle ni nastupiti na zboru, kako je to vee bilo pianom predvideno. ••
N a veoma uspelom zboru zena u Zagrebu bilo je oko 2 500
ucesnica, medu kojima najvise radnica i studentkinja .. Svega td
govornice su istupile na zboru i u tom je polidja prekmula da!Je
odrzavanje ovog skupa, taka da ostale govornice nisu mogle oddati
pripremljene govore. Zbog toga su zene demonstrirale na trgu i
ulicama Zagreba. 93
0 odrzavanju ovih zborova mnogo je pisala stampa, naroCito ·
zolucija kojom se trazi pravo glasa za zene. 94 u Jesenicama je
u Sloveniji. Na zboru u Ljubljani hila je aka 300 zena. Pored ostalih, nastupila je jedna govornica iz Celja, a zatim je donesena Re13. novembra 1935. godine odrzan zbor zena i muskaraca na kojem
je govoreno o neravnopravnom polozaju zene u drustvu, a zatiJ? je
donesena Rezolucija kojom se traze jednaka izborna prava za zene
kao i za muskarce. 95 Na sastanku zenskog kluba ,Mladi Triglav",
11. novembra 1935, takode se raspravljalo o politickim pravima
zena, koje treba da dobiju pravo glasa i zahtevano je da se ':' P":rla~
ment izaberu predstavnice zena, da se za jednak rad pnmaJU· 1
jednake plate i da zenskoj omladini bude pristupacno skolovanje
i zaposlenje. 96
Uspeh zborova za zensko pravo glasa bio je u tome sto se na
njima okupio veliki broj zena, narocito radnica i na nekima zenske
omladine. Veoma je znacajno bilo istupanje vise govornica, kao
predstavnica zena pojedinih zanimanja. Prvi put na ovako masovnim mitinzima cuo se glas zene sa sela, koja se pocela interesovati
za svoja politicka prava. Ovi zborovi su pokazali da postoje svi
preduslovi za masovnije okupljanje i organizovanje zena u zenske,
sindikalne i partijske organizacije.
U toku ave godine, organizacije zenskog pokreta pokrenule
su i zalagale se za resavanje jos nekih vaznih pitanja, za koja su
zene bile zainteresovane. 0 pitanju zakona o minimalnim nadnicama,
koji je duze vreme bio predmet diskusije u javnosti, Alijansa zenskih
pokreta podnela je predstavku Ministarstvu za socijalnu yolitik~
i narodno zdravlje, u kojoj zahteva da se danese zakon o JBdnakoJ
minimalnoj nadnici za zene i muskarce i da se strogo sprovede
8-casovno radno vreme. N a zboru zena u Beogradu, koji je odrbn
9% U Splitu je :r,asptu.Ste:rJ.o DruStvo ,2ienskti pol}alet", tako da se AlijanS'a
Z€'tlski!h pdkreta obra tila bivSim .clacn1
icanna ·toga rpokreta Zia organ.iz,ovanj e ove
mani:Eestaoi}e 2en:a. F,orm!iran joe Allrei<mii ·odbor, u kojem je bila i An•ka Berus,
koj<i. je "UJSPeSno wganizcw.a1o 1ovaj .zJbor. - Zene Hrvatske u radniCkom. pokretu . .. , 271 ; 274.
Da
Isto, 272.
utst Slovenska zemlja pik da su se
zboroo~i ·za pra'VIo glasa Zena, na
inicija·tivu J.ugos1ovenlsk:O!g Zensk>Qg sav-eza, odrZali 20. oiktobra 1935. u celoj
Sloveniji i poseb.noo ·se osv:rCe n.a uspeh -z;bora u Ljubljani. 0 tome nema vJSe
podataika, j.er ve6ina lTistoV!a pi:Se ·samo ·o ZJbor.u u !Jjub1.jarui.. - Zenski list,
Celj·e, 11, 1. novembar 1935, Ljudska. pra.vica, tednilk za I@'Spod.anstvo lin prosveto, LjUibljana, god. II, 19, 1. novembar 1935, i 20, 15. novembar 1935; Delavski obzorn.ik, Ljubljana, god. I, ibr. 2, 26. oktobar 1935.
95 srovenska zemlja, 7, 29. novembar 1935.
96 Akademski glas, 26, 15. novembar 1935,
94
293
�, s]{om polozaju zaposlene
3. marta 1935, raspravljano je o ekonortl Jtojoj se trazi osiguranje
zene i na ltraju je donesena Rezolucija, u ve radnice i radnike od
u starosti i u slucaju nezaposlenosti za/ altoi rninimalnoj nadnici
55 godina zivota, donosenje zakona o je lldne nedelje u svim preza zene i muskarce, uvodenje 40-satne ra a zene, opste i jednako
duzecima, zabrana decjeg i nocnog rada ~ 21 godine zivota itd.D1
pravo glasa za sve gradane i gradanke ': ja i prilikom donosenja
Zapostavljanje zena doslo je do izrazdrzavnih sluzbenika. Doi dopune Uredbe o dodacima na skupoc';l zene zaposlene u drzavpunom ove Uredbe od 11. aprila 1934. god1lle'cu u celini ili od 75 do
noj sluzbi gu~ile su liCni dodatak na sitU?,? sluzbenika pripadaju. 98
30 odsto, zav1sno od toga kojoj kategor1l 1dopuna ove Uredbe koja
Septembra 1935. godine izvrsena je ponoV0 drzavnim, banovinskim
je i<:s. vis~ po~od!la ':'?ate zene zaposlene u izgubile· ~ra_vo_ na ~~~ni
1 opstmsk1m mstrtuc1]ama, Jer su potpu:r0 !tad muz 1 zena z1ve
doda~ak na ~kupocu, izuzev u_ slucajevirtl;i pogodene udate zene,
odvoJeno. OVIm su, svakako, b1le ekonortl5fltaciie. Zbog toga one,
potcenjene su njihove sposobnosti i kval! ~ preduzimaju odredene
preko svojih organizacija, jos od 1934. god1 pa.
ll
mere protiv ave nerpavde koja im je naneS~eJddnom porastu, uki. s~:nim tim sto je skup_oca _?ila u neParedne. go dine i narocito
danJe hcnog dodatka padalo Je teze svake ll ·manj1ma. Ovom Uredse tesko odrazavalo na sluzbenice s maiiJll pr~ 0 v]jene prinadleznosti
born b1le SU mnogim udatim zenama pre~O cillOVnicama U nizim
i nepr:>~da je uCinjena. utoliko vise sto lrate, prosecno vise smapolozaJmm grupama, koJe su imale manle P
njen dodatk na skupocu.
. u poskupele za 30 odsto
U toku 1937. godine zivotne namir!llce :·mic!'ro dodatak na skui vlada je 1. oktobra iste godine povisila de.~enja plata potpuno su
pocu ddavnim sluzbenicima. Od ovog p 0 " 15 oupravnoj sluzbi, cije
bile iskljucene udate zene u drzavnoj i sarn
se materij"'!no stanje stalno pogorsava]o."' )lim zenskim organizaZenskl pokret sa drugim zainteresova.danie Uredbe o oduzicijama preduzimao je odredene mere za ~kl )licama, ali, nazalost
manju licnih dodataka udatim zenama-cJII 0 "niz protestnih miting~
u tome se nije nista uspelo. Zene su odrzale
na kojima se zabtevalo ukidanje ove uredb~·su 18. novembra 1937.
U svim vecim centrima u zemlji odrzanl raspravljalo a. posleg?dine skupovi _zena. cinovnica n_a k?ji~a ~dataka. u prostorijama
d1cama Uredbe 1 vracanJa oduzehh hcruh d . se toga dana veliki
Drustva ,Zenski pokret" u Beogradu sakUP10
97
98
ARP, fond Alijansa ~enskih poQcreta gO.. ·a.jveCe u n.cijlll!Witn i niZim
S~jenje liCnog dohotka na
Skutxkt je ~smanjenje od ranijJih
c~<J
g~ama. Od X _do j)Oslednjeg slepena VIII grtlP" clo 37%. U VIII g>rup1 54
kupniih pt1LnadJ.emos1Jl udatirh Zena i'ZIIl<J!SilL'o je od ruPi - od 18 do 10()/o, a u
od 28 d~ 25°/o, u v .grupi - ·Qd 22 d~ zoo/?, u
.:~u 1 .sr.e-dnjJll Skolsku ~x:e~u
III g:rup1 - samo 7 do 5o/o. Pam;0 :ru zene a.ma1le n1~ -je 1 oV'-a U;rediba. ![)j3JV'1Se
1
rv
i !Pl"e'l?a tome SvrtS~~ne ru. niZe poloZajne 'ga-up;,_ alo da ttrlj~a 1 tih por~
0d
pogadila one ,s manJrm pnmanj:ima. Zato se _desa~fl'h'ebe neophodne ~a eg:m.1
d~ca :nije mogla da obezbedi osnovne Zivotne .P"b'f t9, II/4-1938.
stenciju. - ARP, fond Alij1ansa Zenskih po~kreta,
99 Lsto, br. 7, II/4-1937.
1
•
29.4
broj sluzbenica iz raznih institucija. Konferenciju je otvorila predsednica ,Zenski pokret", a zatim je nastupilo sest govornica iznoseci podatke koji ilustruju posledice sprovodenja ove Uredbe. Predstavnica zena u opstinskoj sluii:bi je rekla da se zenama u red bam
oduzima 600, pa i vise, dinara od plate. Za tri i po godine jedna
sluzbenica je morala da zrtvuje 50 hiljada dinara. Ako je ta zena
sef nadlestva, ana treba da primi funkcionalni dodatak od 1 000
dinara, ali joj se od toga oduzima 700 dinara. Mnoge sluzbenice ne
smeju da se udaju, jer gube vise od polovine svoje plate. Predstavnica potsansko-telegrafskih sluzbenica je naglasila da u njenoj
ustanovi radi 106 zena i da im se bruto-plata krece od 600 do 1 000
dinara. Zatim su govorile predstavnice Udruzenja univerzitetski
obrazovanih zena, Profesorskog drustva, Jugoslovenskog uciteljskog
udruzenja i Jugoslovenskog drustva diplomiranih sestara. One su
iznosile, pored materijalnih, i moraine posledice ave Uredbe. Na
kraju Konferencije predlozeno je da se danese rezolucija koja ce
se predati vladi, parlamentu i namesnicima i konstatovano je ,da
nikakve budzetske smetnje ne postoje da se ovo pitanje re~i, jer
budzet predvida celokupnu platu svakog cinovnika, i ustede koje se
u tom pogledu vrse na kraju godine padaju na zene i majke. A najveCe se uStede prave baS na raCun Zena niZih Cinovnica, a nepravedno je da bas ekonomski najslabiji clanovi druiitva podnose najvece zrtve, tim pre sto to fakticki nije nikakav finansijski efekat
za poboljsanje prilika u zemlji" .100
U Zagrebu je istog dana odrzan veoma uspeo siri sastanak
sa drzavnim i samoupravnim cinovnicama na kojem je zahtevan
povratak Jicnog dodatka udatim sluzbenicama. Na skupu su govorile
predstavnice ddavnih i samoupravnih sluzbi, drzavnih zeleznica, uciteljica gradanskih skola, postanskih cinovnica, lecnica, medicinskih
sestara i gradskih Cinovnica. Sve su one sa iscrpnim obrazlozenjem
istakle nepravdu koja je ovom Uredbom nanesena udatim cinovnicama. Narocito su podvukle stetne posledice Uredbe za odrzavanje
porodice, kao i povredu principa ravnopravnosti muskarca i zene.'"
Na inicijativu Alijanse zenskih pokreta, u Skop!ju je 17. novembra odrzana skupstina kojoj je prisustvovao veliki broj zena,
vecinom sluzbenica. Na skupstini se raspravljalo o vracanju dodatka
na skupocu udatim zenama. I ovde je, kao i na prethodnim skupovima istupilo vise govornica zastupajuci interese zena u svojoj struci.
Donesena je Rezolucija kojom se zabteva da Alijansa zenskih pokreta u Beogradu organizuje prijem delegata iz pokrajina kod Krasjevske vlade koji bi joj podneli zahteve zena sa ovih skupova. 102
ioo Ls1lo,- JKeua danae, 9, jan yap 1938, 10-11.
p-osJ.,e govora 001e eu traZ11e da im se pr-eko Alldjanse Zeri.sklih pob-eta
O'rgan1zu}e prljem kod mfn,istra finamsdja :i predsednilka vrlade, ikojdma bi predffie I}Jil'iprern1jenru i obrazloZenu <ldk!umentaoiju o ovom rproblemu 1 svojim
~101
zahtevnna. (ARP, Alijansa zEmJs!dh pokreta, br. 19/1937.)
102
N a sk.up~ je konsta:tovano da je oduziananjem dodat.ka na Slk.up.oCu samo :Zenama uOinjena g.rulba povreda ravnopravtliOISti medu ~beni
cimia·; da je udata Zena suvti.Se maJ.1o nagradena za 1sv-oj rad; da mm.·oge mlade
Skollavane· Zene neCe ,moCi rda_ ·za_srtUju .svoje porodice; da se -zahteva 00. vrlade
da ovu :riepravidu i1spnavi i da Se dodat,ak na ~SkupoCu oba,~ezno V'mt:i udatim
zenama. (ARP, fond Alijansa zemlclh porkreta,
br. 20, II/4-1937.)
295
[I
i/
II
!:
II'
'
i
!'
�Krajem novembra iste godine zenski pokreti su organizova!i
i skupove zena u Slavonskom Brodu i Somboru, na kojima se raspravljalo o povratku oduzetih prinadleznosti udatim zenama. I na
ovim skupovima donesene su rezolucije kojima se zabteva ukidanje
pomenute Uredbe. U Slavonskom Brodu Rezoluciju je potpisao
veliki broj zena.103
Posto se u toku ove godine nisu postigli nikakvi rezultati u
pogledu ukidanja ove Uredbe, zenski pokret nastavio je zapocetu
akc~ju i sledeeih ~odina. Ze?e su insistirale na tome da plata bude
ek_v1vale?-t z~ ulozem trud 1 stoga mora da vazi, pri odmeravanju
pr~':adlez~_;osti, . samo nacelo ,za jednak rad jednaka nagrada'·.
AliJansa zensk1h pokreta poslala je upitnike svim organizacijama
zenskog pokreta u unutrasnjosti koji se odnose na materijalno stanje
udatih sluZbenica. Anketom je ispitan polozaj 802 ndate cinovnice
na osnovu koje se utvrdilo da su one i njihove porodice ovom Ured~
hom mnogo pogodene i da treba i dalje insistirati na njenom ukidanJU. U pokusajima da se resi ovaj problem 18. februara 1938
dele~acij~ od 25 zena - :>datih drzavnih i sam~upravnih sluzbenic~
~ b1la Je kod predsedmka vlade i ministra za finansije. One su
1h upoznale s poslediCama ove Uredbe i trazile da se ona ukine
medutim, od toga nije bilo nista.'•'
'
, Uredba. o u,!<idanju lic~_;ih dodataka na skupoeu narocito je
tesko . pogo~1l~ z_ene u postansko-telegrafsko-telefonskoj struci.
U OVOJ struc1 b1l0 Je zaposleno mnogo zena na salterima blagajnama
t~~~fonima i telegrafin_;a, cij_a _su se primanj~ mogla p~rediti s naj~
n~ZIJ? zaradama u drzavnoJ 1 samoupravnoJ sluzbi. I pored tako
m~k1h .n~g:ad~, usledil~ je oya t?"redba kojom su njihove prinadleznosti JOS VIse umanJene, sto Je svakako di'ivelo do odredenih
~aterijalnih, socijalnih i moralnih posledica.i•• Zato je organizacija
zena za sve ovo vreme, do 1941. godine, ulagala odredene napore
da se Uredba ukine, ali se nisu postigli nikakvi rezultati.
Yeli~u paz.nju drustava ,zenskog pokreta, kao i drugih zenskih
orgamzaciJa, pnvukao Je amandman o delimicnom celibatu uciteljica. U J:'goslaviji je 19~7: bilo oko 1 800 nezaposlenih ucitelja,
premda U lStO Vreme 2_30 hllJada 'dece doras]e za skolu nije pohadalo
osno':'nu ':astavu. OvaJ problem nezaposlenosti resavan je kao i svi
ostah '?-~ stetu zene _uciteljice. I ovom prilikom najvisi dr2avni organi
potvrd1h su neprav1lan stav prema zeni i jos jednim aktom ozako103 ARP, fond Alijansta Zensk,ih pc&reta, br. 24 -i br. 25, II/4-1937.
"' Isto, br. 29 i 31 U/4-1938, i Zenski pdkret, Novi Sad 20. X 193S.
to5U'd
d.
'
. . ]'e nom IPI'e uze.cu ove s'bruke u Beogradu od 106 z.aposlernilh Zenra
medu JtoJ!l.In~ d xnladiih, -za tr.i godine ni }ed-na se nije rud.ala u 1935. godmi
rodena. s_u 2 . deteta, u 1936. godini !'lodeno 1 dete, a toarom 1.937 - nijedno
d~. :onm~anJe dodatlm .:ima u ekonomsk:om 1i socijallnom Zivotu velike posledice, J'er 'Je TUSenjem brak.a i smanjenjem nataliteta PQgodena ce:l:a porodica
a ne samo Zena. F'inansij-ski efekat ukidanja d-odatk·a ~m skwpoCu iz.nos'i ~
PTT stuulru :z:a jednu kalendarsku ,g.odirnu 4 885 004 did1ara. !aka je avo velik:a
s-uma, materiJalna korist za drlaVIU ndje 1:o.Uka, kolilke su prakti6n:e posileclice
ove uredbe. <?Kena danae, 17, uoae.st6a.p 1938, 15; Pe'lf- ucTune, JIHCT 3a eKo-
COQJ1JaJIHa 1i1 KYJITypHa IIMT3Jba ,n;pJKaBHUX M C3MOyrrpaBHUX CJIY1K5eHMKa, Beorpa,n;, ,god. I, 1, 6. jyu 1940.)
HOMCKa,
296
nili njenu neravnopravnost u drustvu i potcenili njene strucne sposobnosti.
Narodnoj skupstini podnesen je 9. marta 1937. godine amandman, koji je unesen u finansijski zakon za budzetsku 1937/1938.
godinu. Ovaj amandman je tesko pogodio uciteljice i mnoge od njih
su ostale bez posla, premda su kao pedagozi ostvarivale veoma dobre
rezultate u radu. Prema ovom amandmanu uciteljica u slucaju stupanja u brak sa licem koje nije uCitelj, gubi sluzbu, a ukoliko je
vee stekla pravo na penziju dobija samo otpremninu bez prava na
penziju.106
Ovom odredbom drzavni organi su regulisali jedno sasvim
privatno pitanje, i to samo za odredenu profesiju zena uciteljica.
Ako se vee predvidelo da uciteljica, ukoliko zeli da ostane u sluzbi,
mora da se uda za uCitelja, onda je trebalo precizirati da se i ucitelji
zene samo uciteljicama. Medutim, to nije predvideno, vee je diskriminacija uCinjena samo prema zeni. Ovakva jedna nehumana odluka
je uticala i na opredeljenje zena prilikom izbora poziva, tako da su
mnoge od njih napustale ovu profesiju i na stetu vaspitanja podmlatka ri.isu se bavile niti specijalizovale za posao koji im najvise
odgovara. Ogranicenje u pogledu udaje znacilo je automatski i ogranicenje prilikom zaposlenja i strucnog osposobljavanja. Kada se
uzme u obzir da je najveei broj zena sticao srednju strucnu spremu
bas u uciteljskim skolama i da su tih gOdina zenska deca pocela da
pohadaju nesto vise produzne skole, onda je ovakva odredba indirektno znacila ogranicavanje daljeg skolovanja u skolama koje su
najvise interesovale zene. Prijem zenske dece u uciteljske skole
bio je 1934. godine inace ogranicen, 107 a ovaj amandman znacio je
samo potvrdu te odluke i njeno dalje sprovodenje.
Cim je ministar prosvete predlozio amandman o delimicnom
celibatu uciteljica i to uneseno u finansijski zakon, Drustvo ,Zenski
pokret", kao i druge zenske organizacije, preduzelo je izvesne mere
da se on ukine. Vee 12. marta 1937. godine Alijansa zenskih pokreta
i J ugoslovenski zenski savez organizuju siru Konferenciju zena povodom amandmana na kojoj je raspravljano o posledicama ovog
akta, a zatim je donesena Rezolucija.
U Rezoluciji se protestuje protiv namera da se uciteljicama
osnovnih i domaeickih skola i zabaviljama ogranici pravo da po
slobodnoj volji mogu birati svoga bracnog druga. Zatim se konstatuje da ee zakonsko ogranicenje za stupanje u brak uciteljica onemogueiti velikom broju skolovanih zena da u mladim godinama stupe
u brak i da ee to imati odredene moraine posledice. Amandman je
u suprotnosti sa osnovnim princinima Zakona o cinovnicima, koji
svakom drzavnom sluzbeniku obezbeduje penziju.
108 Ov:a odredba stupilla je na snagu 1. 'a'VIgusta 1937. ARP - Zenski
pakret Novi Sad, 20. X 1939; HapoOua npocaeTa, opraH JyrocnoBeHCKOr yqMTeJbCKor y.z:t:py:m:eH.a, Beorpa~, ro,n;. XX, 35, 18 . .stapT 1937; ,It p M M x a j JI o
M JI nh, HapoOna mnojz.a u uapodnu Y'ILUTe.Jb, 31-32; Y'lf.uTeJbcKa cTpa:JICa,
Beorpa,n;, ro,n;. III, 3-4, .stapT--anpu.a 1937, -66-67; Pa0nu'l£ne 1wau%e, 12,
19. JtapT 1937.
107 r.aaCUU'JC JyzoCJWBeUCKOZ :JIC€1tC'KO't CaBe3a, 3, 30 . .stapT 1937, 20-21.
297
�Sa ove Konferencije zene su uputHe Rezoluciju i ape! Senatu
i senatorima da se predlozeni zakonski amandman u celini odbije.'os
Na sednici Odbora Drustva ,Zenski pokret" u Novom Sadu
koja je od:~an~ 19. marta 1~37. godine, zakljuceno je da se u dogo~
vo:u .sa ucitelJ~Cama, u obliku memoranduma i protesta, zaintereSUJe 1 upozna Javnos~ !,sa ov!~ nehuma:>im postupkom". Odbor je
~ontatovao na sledecoJ s~dm~I, 13. apnla, da je protest Alijanse
zenskih pokreta o ovom pitanJu ostao bez uspeha i da ne vredi da
one pisu protest. ZakljuCile su da treba da pisu Clanke za stampu
o ovom problemu. 1••
Alija~sa zenskih pokreta uputila je molbu ministru prosvete
za ukidanJe amandmana u finansijskom zakonu za budzetsku
1937 (1938: g.odinu, kojim se uvodi delimicni celibat za uciteljice.
Nar:ocito Je !Staknuta nepravda sto se amandmanom oduzima ucitelj!Cama pravo na penziju, iako su stekle to pravo ukoliko se udaju
za lice koje nije ucitelj. 11 •
'
Zenski pokret u Zagrebu takode je reagovao na ovaj amandman. ?n Je orgamzovao sastanak sa uciteljicama na kojem se raspravlJalo o ovom problemu, a zatim je donesena Rezolucijoa i upucena v ladi.' 11
.
U feb":'aru. i oktobru 1938. godine ministar posvete primio
Je predstavmce. zen~kog pokreta koje su mu predale predstavku
s m?lb~m za uktdanJe amandmana o delimicnom celibatu uciteljica.
o.n 1m Je da? neka obrazlozenja za donosenje ovakve odredbe, koja
m u kom ~l:'caJU ne .mo.gu opravdati ovaj nehumani postupak. U pogledu P?Zitlvno.g resenJa ovog problema predstavnice zenskog pokreta msu dob1le m neko obecanje, sto su obicno cinili politicari
u ono vreme,112
~ako. se vidi, Alijansa zenskih pokreta 'i' njena drustva su
preduzimai:. odrede~e mere .u okviru svoga programa da se ovaj
problem ~es1. Medutlm, kao 1 u drugim slucajevima, to je sve ostaJdall~ na mvou konferencija, rezolucija, molbi, peticija, apela i taka
a Je.
. Zenski pokret aktivno je pratio sve promene u zakonodavstvu
koJe se odnos~ na zene i davao o njima svoje predloge. Tih godina
uprav? se ra~1lo na na:rt~ jedinstvenog j~goslovenskog gradanskog
~akom~a za. sta su trazem predloz1 pojedmaca i organizacija. AliJansa zenskih pokreta u 1937. godini poslala je peticiju ministru
pravde_povodom r~da n~ ovom zakoniku. Feministkinje Jugoslavije
predlozile su vlad1 svoJe zahteve koje hi trebalo obavezno uzeti
u obzir prilikom izrade ovog nacrta. One su trazile:
,1. Punu sposobnost za pravne radnje za sve zene bilo
ud~te il~ ne, pod opstim uslovima pod kojima se priz~aje i
muskarc1ma.
---
ARP, fond ZenSkl rpoiloret, Novd Sad 2 VII 1937
ARP, rZ-apiJsnri!k sa odbor19ldh sedni_ca' D~stva ,~skli po'kret - N oV'i
Sad, II/6, (str. 6 i 9).
110
ARP, fond .A1ijansa Zen9kih. 1poklreta, hr. 30-1937 i br. II/4~1938.
111
ARP, .Zeil!Sln ·pokret, Novi Sad, 20. X 1938.
112
ARP, fonid A;Jijansa zenO!cth rpdkreta, li/3-1938, br. 133 [ Zenski pokret, N()Vl Sad, br. 4 ·i br. 11)2-.
108
109
298
2. Obavezan grad:anski brak.
3. Iskljucivu nadle2nost drzavnih sudova za sve bracne
sporove.
4. Ravnopravnost supruznika u braku i porodici, te prerna tome:
a) ukidanje muzevljeve vlasti,
b) zamenu pojma ocinske vlasti roditeljskom vlascu i
c) u slucaju rastave braka, ako nema sporazuma medu
roditeljima, sudsko odredivanje prebivalista deteta bez obzira
na pol i godine, pri cemu je merilo samo dobra deteta. Izdrzavanje deteta da obavezuje obe strane srazmerno njihovim
prihodima, nezavisno od toga ko je kriv za razvod.
5. Punu zastitu vanbracne dece, i to dozvolom istrazivanja
ocinstva, efikasnom prinudom roditelja da vrse svoju duznost
prema vanbracnom detetu i izjednacenjem vanbracnog deteta
sa bracnim u srodnickom naslednom · pravu, kako u odnosu
prema svojim roditeljima, tako i prema njihovim srodnicima.
6. Omoguciti zeni da bude. staratelj pod istim uslovima
kao muskarci.
7. Izjednacavanje zene i muskarca u naslednom pravu
u gradu i na selu. Omoguciti i zeni da bude svedok pri testamentu pod istim uslovima kao muskarci. '
8. Slobodno i neograniceno raspolaganje supruznika sopstvenom imovinom. Zato treba ukinuti pretpostavku da je muz
precutni upravljac zeninon imovinom i ukinuti pretpostavku
da je u sumnji o poreklu stecene imovine u braku stecena
imovina muzevljeva, vee za takav slucaj predvideti zajednicu
stecenog dobra i ukinuti ustanovu miraza.
9. Ozakonjenje zeninog rada u domacinstvu kao profesije.
10. Predvideti obavezno osiguranje za s!ucaj razvoda
braka, kojim hi se koristio supruznik koji za razvod braka
nije kriv, a materijalno je neobezbeden".""
N a osnovu ovih zahteva vidi se koliko su zastareli postojeci
zakoni i u kojoj je meri sankcionisana neravnopravnost zene u
dru8tvu. Ostvarenjem postavljenih zahteva ozakonila hi se ravnopravnost Zene, koja Zivi u sasvim drugim savremenim uslovima
za razliku od onih kada su vazeci . gradanski zakonici doneseni.
Diskusija oko nacrta gradanskog zakonika aktivirala je organizacije
zenskog pokreta u borbi za politicka prava zena, koja se u vecoj
iii manjoj meri vodila kroz ceo ovaj period.
Internacionalna feministicka alijansa na svojim kongresima
i drugim skupovima postavljala je pitanja ravnopravnosti zena i
ozakonjenja njihovih prava u pojedinim zemljama. Za jesenje zasedanje Drustva naroda, 1937. godine, ona je pripremala podatke
0 tome kakvo je stanje zena u pojedinim drzavama pred zakonom
i u drustvu. Na zahtev ave medunarodne zenske organizacije, Alijansa zenskih pokreta izradila je dokumenat o polozaju zene u
113 ARP,
Alijansa Zenskih pdkreta, br. 30;
Haw,u 3axTes-u.. JKeua danae, 14, jyu 1938, 3--4.
A
JI
oj
3 H
ja
III T e 611,
299
�Jugoslaviji tzv. Statut ~ene. tJ ovom dokumentu se daje pregled
pravnog, ekonomskog i socijalnog polozaja zene u zemlji.
U Beogradu je 6. i 7. februara 1937. godine odrl\an prosireni
sastanak Upravnog odbora Alijanse zenskih pokreta, kojem su prisustvovale i predstavnice zenskih pokreta iz unutrasnjosti. N a sastanku se raspravljalo o ovom dokumentu, a zatim je on upuc:;en
Internacionalnoj feministickoj alijansi. 114
U Cirihu je od 25. februara do 2. marta 1937. odrzana studijska
Konferencija Internacionalne feministicke alijanse na kojoj se raspravljalo 0 pitanju zenskog prava glasa, uticaju zene na mir u
svetu i polozaju zene na radu. 115 Na Konferenciji je hila delegacija
od tri zene iz nase zemlje, koje su predstavljale Alijansu zenskih
pokreta u J ugoslaviji.
Na liniji borbe za mir na Konferenciji je raspravljano:
o prakticnom programu za mir; o merama koje treba poduzeti da
industrija naoruzanja i trgovina oruzjem ne ostvaruje tako velike
profite; o sprovodenju organizacije kolektvne bezbednosti i medusobne pomoci; o zahtevu da se ponovo sazove internacionalna konferencija za razoruzanje radi sklapanja konvencije za ogranicenje
naoruzanja i o tome na koji naCin sprovesti, u okviru rada Druiitva
naroda, teznje za poboljsanje politickih i ekonomskih prilika da ne
bi doslo do rata. Posle duzih diskusija o ovom problemu donesena
je rezolucija o kolektivnj bezbednosti i upucen je ape! Drustvu
naroda za efikasniji rad na ovim pitanjima.
U vezi sa ekonomskim polozajem zene raspravljalo se o tome
kako putem zakona i u praksi obezbediti jednako osposobljavanje
zena za rad kao i muskaraca; kako omoguciti zenama da vrse isti
poziv kao i muskarci i 0 jednakim US[ovima ZI!*Tad i nagradivanje
zena i muskaraca.
Predsednica Alijanse zenskih pokreta iz Jugoslavije govorila
je o propagandi za zensko pravo glasa. Konferencija je zavrsila rad
javnim mitinzima posvecenim pravu glasa zene.116
Sredinom maja 1938. godine, zene u svim drzavama clanicama
Drustva naroda, organizovale su Internacionalnu nedelju zene u
znak saglasnosti da Drustvo naroda raspravlja o polozaju zene pred
zakonima. Internacionalna feministicka alij ansa predlozila je da svi
njeni clanovi odrze 14. maja Zenski dan i da se toga dana odrze
manifestacije zena, na kojima ce one izloziti svoje zahteve u pogledu
ozakonjenja potpune ravnopravnosti zene s muskarcem.
EeucKu n01cpex, 1-2, jauyap-cjje6pyap 1937.
Na dnevnom redu Kcmferencije b.illa su 1sledeCa pirtan.ja:
1. jpitanje mtra,
2. nezaposlenost i Zene,
3. ·Sta \Se moZe uCinliti p!1oti'V !lmi}umOarenj.a oruija,
4. ZenSko ,prav;o gtasa,
5. Jmlm utiOe -z.aposlenost Zene na neza~poslenost,
6~ 'Ziaposlenj-e udate Z·ene,
7. osiguranje ~ena za vreme po-rodajta,
8. za jednruk rad jedna'kra IliaJgJrada. (ARP, :llond Allljanse ~enskih rpodueta,
br. 30-1937.)
118 1Keua Oauac, 5-6, anp~.!!.-.Maj 1937, 17; JKeucKu noxpeT, 1-2, janyap-r;Pe6pyap 1937, 22; r.ttaCUU'K JyZOC.fi,OBe1i,C'KO'Z JICe"UC'KO'Z case3a 3 30. MQPT
1937, 18-19; Zenski svijet, jun 1937, 152.
' '
. _Aiijansa ~enski_!l po~reta u Jugoslaviji obratiia se svim orgamzaciJama u unutrasnJosti da 14. maja organizuju Zenski dan i da
na tu proslavu okupe sto veci broj zena. 117 Vecina zenskih pokreta
je uzela ucesce u ovoj manifestaciji i 14. maja organizovane su
veoma uspesne priredbe.
•.. Zensk~ pokret u Beogradu i njegova Omladinska sekcija izvrsth su obtmne prtpreme za ovu proslavu, koja je odrl\ana 14. maja
uvece na Kolarcevom univerzitetu. Predsednica Drustva Zenski
poJ<:et". pozdravila _je prisutne i govorila o znacaju Zenskog dana.
Zatim Je predsedmca Upravnog odbora Alijanse zenskih pokreta
govorila 0 polozaju zene u Jugoslaviji osvrcuci se pri tom na postoi.ece zakonodav~tvo koje je takode u svojim odredbama zapostavilo
zene. Ona Je 1stakla da zahtev zena za politicko pravo zauzima
prvo mesto. Prvi put na skupu, koji feministkinje organizuju poj_avio se _na govornici ~ jedan muskarac, profesor univerziteta,' koji
Je govono o tome da zena treba da bude ravnopravna i da ce ona
svoje pravo glasa iskoristiti za mir i dobro covecanstva. Predsednica
Omladinske sekcije govorila je o polozaju zenske omladine. Na
kraju je hor omladinske sekcije otpevao zensku himnu i time je
zavrSena ova uspe.Sna manifestacija.us
Na proslavi Dana zena, koja je oddana 14. maja u Novinarskom domu u Zagrebu, bilo je oko 400 zena, nekoliko muskaraca
i veliki broj o;ntadin~. N a sk~pu su istupile cetiri govornice koje
su govonle o zen1 u Javnom 1 pnvatnom pravu, o pripremama za
izradu krivicnog zakonika, 0 zeni u prosveti, 0 ekonomskom polozaju zene i 0 polozaju zenske omladine. 11 •
Jedna od najuspelijih proslava Zenskog dana odrzana je u
Novom Sadu 12. maja 1938. godine. Na zboru, kojem je prisustvovalo 800 zena, donesena je Rezolucija kojom se zahteva da se zene
izjednace u svim pravima s muskarcima. One su predlozile da
skupstina usvoji ove zahteve:
,1. da se sto pre danese izborni zakon kojim bi zene
dobile pasivno i aktivno pravo glasa, kako je to predvideo
Ustav od 3. septe'_llbra 1931. godine u Clanu 55;
2. da se novtm Zakonom o sudijama zeni dozvoli vrsenje
sudijskog poziva;
3. da se sve udate sluzbenice drl\avnih i samoupravnih
tela u pogledu nagrade izjednace sa neudatim zenama i muSkarcima;
4. da se dokine dopuna par. 93. Zakona o narodnim skolama prema kojemu uCiteljice gube sluzbu ako se udaju za
neucitelja;
114
11
300
~
Ove m~~~stacije trebalo je da priprem:i SV'aka organlitz;acija Zenskog
pre~ ~V:OJ'lllll ~ogu6~stima. Zatim je prepQI"UrCeno da se pOZOfVltl sva
_udtru~:t;J•a da ucestvuJ~ ru mani!flestaoija.ma, da ru njdrma uzme uCeSCe
v~6i ib!OJ zena; da omlad'ma oba ,pola .paseti ove manifesta,or}e; da, po
117
pdkreta
:enskla
sto
mogucmostli, •to.ga dana na Skupu Zena govori j edan anuSika.rac i da se n•a svim
~ifestaoijama don~e
•1st<: rezolucija koju Ce A:ltj.ansa Zen.Skih polkreta posl•ati. (ARP, fund A1hJ,ansa zen1Sikilh pokreta. br. 39-1938.)
118 }f{ena Oanac, 6p. 14, jyu 1938, 8.
119
ARP-II/3-1938, fond Alijansa zenslcih pokre'la, br. 79.
301
�sednici Upravnog odbora Alijanse zenskih pokreta, 23. oktobra 1938.
godine, zakljuceno je da se izradi ,memorandum" i uputi svim
narodnim poslanicima i senatorima da se oni u Skupstini i Senatu
zaloze za ostvarenje dugogodisnjih zahteva zena. Pocetkom sledeee
godine ,memorandum" je izraden i krajem februara 1939. godine,
upucen poslanicima, senatorima, predsedniku vlade i ministru prosvete.
u tom dokumentu se konstatuje da zene Jugoslavije nemaju
pravo glasa i zato nemaju mogucnost da se u zakonodavnim telima
bore za osnovna prava koja zene neprekidno postavljaju. ,Podizanje
naroda na visi stepen civilizacije i kulture, intenzitet privrede, resavanje drustvenih razmimoilazenja i nesuglasica ne zavisi samo
od muskaraca, koji su imali pravo da 11. decembra prosle godine
iskazu kojim pravcem zele da se resavaju krupni problemi na8e
unutrasnje i spoljne politike, vee zavisi pravac resenja od muskaraca i zena koji aktivno ucestvuju u svim granama zivota i time
uticu na smer i saddinu sveukupnog kulturnog, socijalnog i privrednog razvoja. Ovaj uticaj mora biti osnovan na svesti i odgovornosti pred narodom. Ta svest j e kod zena veoma razvij ena, a biee
pojacana, kada ce one. steci uverenje da su u svemu ravnopravni
gradani. Stoga je potrebno da se uklone iz naseg zakonodavstva i
pri primenjivanju zakona sve odredbe i svi postupci koji su uzrok
da su zene Jugoslavije jos uvek u potcinjenom polozaju". Zatim
se kao najvazniji zahtevi zena, s molbom da ih zakonodavna tela
i vlada rese, isticu: 1. politicka prava u kojima se trazi da zene
dobiju aktivno i pasivno pravo glasa za sva zakonodavna i samoupravna tela, 2. napred pomenuti zahtevi zena za unificirani gradanski zakonik i 3. u pogledu ucesca zena u javnoj sltiZbi: da se
Zakon o sudijama izmeni taka da postane zvanje sudije pristupacno
i zenama; da se u saobracajnu sluzbu primaju i zene s visom spremom, sto je onemoguceno cl. 5. Zakona o saobracajnom osoblju;
da se ukine paragraf 36. Uredbe o organizaciji Ministarstva pasta,
telegrafa i telefona iz 1935. godine, prema kojem se mogu primati
sluzbenici zenskog pola samo u zvanjima za koja se trazi nepotpuna
srednja skola; da se udatim zenama u drzavnoj i samoupravnoj sluzbi priznaju iste prinadleznosti kao muskarcima i neudatim zenama;
da se ukine odredba prema kojoj se uciteljice osnovnih skola i zabavilje ne mogu udati za lice koje nije ucitelj; da se za upravitelje
i direktore '?snovnih i srednjih zenskih strucnih skola postavljaju
zene; da se Zakonom o ispekciji rada predvidi da inspektori rada
mogu biti lica sa odgovarajucom pravnom i socijalno-politickom
spremom i da se za prijem u sluzbu (drzavnu, samoupravnu i privilegovane ustanove) ne pravi razlika izmedu muskarca i zene, vee
da se uzimaju u obzir samo sposobnosti i propisane kvalifikacije,
bez obzira na pol. 122 Zenski pokret u Novom Sadu je na licnu ini-
5. da se ~to pre danese nov dradanski zakon prema kojem
i'e zene svih pravnih podrucja biti izjednacene u svojim pravima sa muSkarcima;
6. da se poduzmu sve mere kako bi se pravilno primenjivali postojei'i zakoni koji regulisu rad zene za vreme materinstva, kao i rad dece;
7. da se sto pre danese zakon za kui'ne pomoi'nice i seljakinje sluskinje u seljackom gazdinstvu;
8. da se prilikom svakog zakonskog predloga u kojem se
raspravljaju pitanja zene, ti zakonski predlozi dostave feministickim organizacijama na misljenje".
Na zboru je zakljuceno da se ova Rezolucija uputi Drustvu
naroda, Narodnoj skupstini i Kraljevskoj vladi .Kraljevine Jugoslavije.120
Upravni odbor Alijanse zenskih pokreta u Beogradu nije izradio jedinstvenu rezoluciju o ovom pitanju, kako je to obei'ano, zbog
cega je bilo prigovora i na skupu zena u Zagrebu. On se takode nije
slozio da se Rezolucija koja je donesena na zboru zena u Novom
Sadu uputi odredenim merodavnim faktorima, kako je to vee bilo
zakljuceno. Upravni odbor Drustva ,Zenski pokret" u Novom Sadu
zauzeo je stav da se Rezolucija posalje nadleznim organima i da se
uputi dopis Alijansi zenskih pokreta za odrzavanje vanredne konferencije koja bi o tome odlucila. 121
Do nesuglasica unutar zenskog pokreta dolazilo je vise puta
i na kraju, pocetkom 1940. godine, do krize i rascepa unutar Alijanse zenskih pokreta. Drustva zenskog pokreta u unutrasnjosti
delovala su vise samostalno i njihov rad zawsio je od uticaja naprednih snaga i rada KPJ u doticnom mestu, kao i od toga koja se
licnost nalazila na celu ave organizacije.
Internacionalna feministicka alijansa, u cijem je sastavu bio
i nas zenski pokret, nije imala nekog uticaja na razvitak ove organizacije u nasoj zemlji. Stavise ona se nije posebno angazovala ni
za resavanje osnovnog pitanja, kao sto je pravo glasa zena, kojim
se ova organizacija bavi od svog osnivanja. Jedina njena znacajna
akcija u toku ovih godina bilo je organizovanje Internacionalne
nedelje i inicijativa da se u okviru te nedelje odrze zborovi za prava
i ravnopravnost Zene 14. maja 1938. godine.
_
u okviru programa rada organizacija, zenski pokret pronalazi
i preduzima dalje akcije za poboljsanje polozaja zene u celini. Na
120 lsto, Zapilsn~~k sa odbOO'Iskih sednica Drufua ,ZenSilct pokret", Novi
Sad, II/U, str. 27-29; ZenSkti rpok!ret - Navi Sad, br. 56.
121 Na sednici 17. maja 1938. Up.raVIni. OO:bor .Zernskog !Pok.reta u Norvom
Sadu za!lclju-Ci:o- je da se .bez odO!brenja Alijanse obTati !Svfun Zenslcim pokretima z;a SM"adnju, ukoli~o AHj.rullJsa Zen:Skih pdkreta od:bije p-redilioge ~a slanje
rrezOOuoije 1sa zbora Zena u NoVlom Sadru, i r~oQruoiju dostavli predlo!Zenmn ·forumima. lstog dana ovaj odbor je u.pruti•o A1lijan!Sd i -svim Zen.-slcinn p!lkretlimla
dopils u ikoj·em traZi da se 1sednica Ahl.}anse lSaz:ove Sto pre, na kojoj bi se
d"'eSilo ;pitanje ne&poraxum.a koji je nastao rpJ'Ii.<Ukmn donOOenj-a i slanja._,pome-
122 Prilikom predaje
Izw.Sni odbor AUj.an!Se Zenskdh
11 Memora.ndwna"
poilm"eta pozvao je predstaWlttke Jugos1ovenS!klog Zeil!Skog saveza ri Udru.Zenja
univerzitetslci obraoovani'h Zen-a da se pri.idnuZe ovoj ~akciji, da •oo njdhiov zahtev
dOibio •joS veCu v;rednost. (ARP, AI:i:jansa Zenrsktilh ,pokreta, IJ:>r. 3, 4, 6, 12; Zenski
pe>kret - Novi Sad, br. 5, 1939.)
nute rezolrudije. (ARP, fond Aildjansa Zensk·ih rpok.reta, II/3-1938, hr. 67; Zapisnik sa odb<>~Skih .sedn.ioa Dru~a ,ZensJd p<>wet" - N<Wi Sad, II/6, sir.
27-29, Zenskii pokiret - Navi Sad, hr. >6.)
303
302
I
I
�cijativu sastavio ,Memorandum'' za pravo glasa zena i pred.ao ga
10. oktobra 1939. godine potpredsedniku vlade, ministru pravde i
ministru poljoprivrede. 123
Najmasovnija akcija za pravo glasa zene organizovana je u
drugoj polovini 1939. godine, ciji je inicijator bila Redakcija lista
JKeua danae i Omladinska sekcija. U ovoj akciji doslo je do kompromitovanja rukovodstva organizacije zenskog pokreta, koje sve
vise gubi ugled kod vecine zena, o cemu ce biti reci kasnije.
Zene Cehoslovacke su uputile 1. oktobra 1938. godine proglas
zenama sveta povodom porobljavanja Cehoslovacke Republike. Alijansa zenskih pokreta poslala je u prevodu taj proglas svim zenskim
pokretima u unutrasnjosti, kako bi s njim upoznalo sto vise zena.
Povodom ovog dogadaja nase zene su izrazile ogorcenje i Alijansa
zenskih pokreta je uputila predsednici Cehoslovackog zenskog saveza Planinkovoj pismo sa izrazima osecanja solidarnosti s narodom
Cehoslovacke u tim teskim i sudbonosnim daruma.124
·
Organizacije zenskog pokreta imale su u svom programu rada
kao stalni zadatak razvijanje predavacke aktivnosti. Organizovana
su predavanja o aktuelnim temama za zene, a pored toga radilo se
na zdravstvenom prosvecivanju, opismenjavanju zena putem analfabetskih tecajeva i opstekulturnom uzdizanju zena.
U Ljubljani su za zene organizovana nedeljno predavanja na
kojima su istupali poznati politicari.' 25 Februara 1935. godine Drustvo ,2enski pokret" u Beogradu odrzalo je tri interesantna predavanja, i to: o pravnom polozaju vanbracne dece, o naslednom
pravu i bracnim ugovorima i o individualnoj psihologiji i zenskim
problemima. 12• Na godisnjoj skupstini ,2enskog pokreta" u Banjoj
Luci, 1937. godine, odrzano je predavanje o polozaju zene u Bosni
i Hercegovini. Nekoliko poznatih aktivistkinjii..bvog pokreta iz Zagreba i Beograda dolazilo je povremeno u ovaj grad i odrzavale su
uspesna predavanja. 127 Upravni odbor Drustva u Sarajevu organizovao je 21. januara 1937. godine seminar na kojem su odrzavana
predavanja jednom nedeljno. Oddano je 8 predavanja, koja su bila
posvecena aktuelnim problemima ove organizacije. Predavanja je
poseciyalo 30 do 40 slusalaca.128 Veliku aktivnost na polju predavacke delatnosti postiglo je Drustvo ,2enski pokret" u Novom Sadu.
Pri ovom drustvu postojala je prosvetna sekcija, koja se bavila
organizacijom predavacke aktivnosti. Pored Novog Sada, predavanja
su odrzavana i u unutrasnjosti Vojvodine. Taka je u Petrovaradinu,
1 Delegacdja :lena rkoj'a je predavaJ.a ovu predsta¥kll izlrazi:la je Zelje
2s
svilh Zena da se .u 1novli illzJbot1ni zakon un€LSe ;prav,o ~a:sa ii za :Zene. ·(ARP, fond
CO AFZJ, ZenS!ci :pokret- Novi Sad, fund CK KPJ 8694/XIII/4-2/40.)
12 4 ARP, Zensk1i pakret Nov,i Sad, M. 88.
12s
12 6
)Kena Oauac, 5-6, tmpu.a-.M.aj 1937, 2-3.
1-2, 1935.
Eeua danae, 8, uoee..st6ap 1937, 16.
Seminal!' je bio .namenjen 1'1ll'~ovodstvru i 10la<Il0vi.ma org-anie;acije
,,Zenski :pokret" 1 na njemu £>"1i ock~a,na sledeCa predavanja: 0 pol()Zaju .Zen.e,
Feminizam i fem:il:nli.sti>Cke Oilganizacije, Pacifis-tiOk-e teZnje Zena..t ·Memorandum
Alijanse Zemskilih poheta, Fernlin~zam i p.roblemi danaSnjice, z.ena u ipo02Ji'V!U,
Zena pred gradanskim ·za•konom, Zena ;ra.dnica lkao ·nQ·s.nac rarvnopravnos1li.
(Dana Be-giC, n.n., 162.)
121
12 8
304
.JKe'H.CKU noKpeT,
Sidu, Senti i Kisacu oddano oko 15 predavanja iz oblasti zdr~v
stvenog. prosvecivanja. Vaznije· teme iz ovog programa su umnozavane i deljene Clanicama radi proucavanja.' 29 U Somboru Je 30. okto~
bra 1938. oddano popularno predavanje o higijeni Skolske dece 1
o potrebi saradnje roditelja i skole. 130 ,2enski pokret" u Cacku
uspeo je da predavackom aktivnoscu obuhvati siri krug zena i u
okolini grada. U selu Jezdini organizovan je domaCicki tecaj, koj_i
je ova organizacija novcano pomagala i omogucila da se otvor1.
U ovom selu odrzana su tri popularna predavanja, pristupacna
seoskoj zeni, i to: 0 zaposlenosti zene, 0 tuberkulozi i zivotu zene
na selu. Predavanja je posetilo oko 200 zena, narocito iz J ezdine
i okolnih sela.'" Ova je prva organizacija zenskog pokreta koja je
samoinicijativno pocela da radi i sa zenama na selu, pronalazeci
oblike rada koji najvise privlace seosku zenu. Novoosnovano Drustvo ,2enski pokret" u Jagodini svakih 15 dana odrzav~lo. je sastanke sa Clanicama, a najinteresantnija su bila predavanJa IZ oblasti koje najvise interesuju zene; o polozaju zene u savremenom
drustvu uloga zene u odbrani zemlje, o pojavi i cilju zenskog pokreta itd.'32 Predavanja sa slicnim temama organizovali su i ostali
zenski pokreti u zemlji.
U drugoi polovini 1937. godine u Kragujevcu je organizovan
veoma uspesan analfabetski tecaj. 2ene su pokazale veliko interesovanje za ovaj tecaj i bile spremne da ga i dalje pohadaju.133 Narocita potreba za ovom vrstom delatnosti osecala se u Pristini, ta~o
da je ovaj pokret, prilikom osnivanja, u program rada postav10
,osnivanje analfabetskih tecajeva po selima i p~e~~vanja iz higij~ne
za seoske zene" zatim osnivanje zenskog kluba 1 c1taomce, gde b1 ·se
zene sastaje i' ostvarivale stalni kontakt. Prilikom sakupljanja
potpisa za pravo glasa, ustanovljeno je da u dva sela vucitrnskog
sreza ima ad 101 zene 96 nepismenih. U ovih pet pismenih uracunata je i seoska uciteljica. Ova primer najbolje ilustruje stanje pismenosti u ovom kraju. 2enski pokret u Pristini poceo je sa organic
zovanjem akcije za suzbijanje nepismenosti kod zena i za te potrebe
obratio se jula 1939. godine Kulturno-prosvetnom drustvu ,Prosveta" u Sarajevu da im posalje iz svojih sredstava izvesnu sumu
novca ili pomoc u skolskom materijalu (tablice, bukvari i drugo).
Ova drustvo se rado odazvalo njihovoj molbi i poslalo im je na poklon
100 bukvara za odrasle nepismene. Da bi postigao vece rezultate
na ovom planu, zenski pokret u Pristini se pridruzuje akciji ,Seljackog kola" koje je vee radilo na suzbijanju nepismenosti. I od
ovog drustva zenski pokret je trazio potrebni materijal za orgamzo12& if\re.davanja ru odr.Zana .sa slede6im temaana: Pravni ~palOZ..aj Zene
u JUJg,osl,avijd, 0 ,pOOIOV'ima prema Frojdu i Ad1eru, 0 ,dr.Za'V;i_. 0 starbusu drZ.a~e
u EvrCJIPi posle :prvog sveilskog rata, ZaSto Zena JugoSla;ntiJe treba da dob1:~-e
pmV1o 'gl.cusa, Pdldti;Oki :poloZaj Zene, Zena i njena !pl"ary;a 'ltd. {ARP, . fund ~11jll!nsa i<enskih p~kreta, br. 88-1938, hr. 7-1939; Za.pi~mik sa odborS!cih sedmca
Novi Sad II/6, 10 [ 11.)
·
"' ARP, II/3, fond AHjansa i<enskih '!}okreta, br. 128/1938.
1a1 I1sto, br. 89a i 49/1938.
1s2 }l{eua danae, 22, Maj-jyn 1939, 21.
1ss AR'P, iond ALija.n.sa Zensk:ih poki'eta, br. 15-1937.
305
�vanje tecajeva iii pomoc u rna kom vidu za uspe~nije ostvarenje
ovog zadatka.'~' Zen~ki pokret u :san]?j Luci takode je preduzeo
mere za orgamzovanJe analfabetsk1h tecajeva. Medutim. policija je
zabranila odrzavanje tecajeva pod rukovodstvom ovog dru.Stva pre
svega na selu, zbog sirenja naprednih ideja medu zenama. I pored
to~a,
pomoc. musli':"anskog Kult_urno-prosvetnog drustva ,Buduc:'-ost !. org~mzovan Je ana;t!.":bets~? tecaj u gradu kojim je ruko:rodila UC1telJica Nevenka VoJS1c, koJa je bi!a aktivist, a neko vreme
1 sekretar Drustva ,Zenski pokret". Vecina polaznica ovog tecaja
bile su Muslimanke. 135
•
!'ored ucesca u ?lavn!m akcijama koje je organizovala Alijansa
zensk1h pokreta, drustva zenskog pokreta u unutrasnjosti delovala
su samostalno, a neka ad njih su preduzimala sire i otvorenije akcije
zbog cega je doslo do njihove zabrane.
Zenski pokret u Sarajevu je mnogo radio na zdravstvenom
pros:recivanj?- zena,. narocito u pryim godinama posle osnivanja.
On ~e. ~rgamzovao 1z ave oblasti c1kluse predavanja u Sarajevu i
okolim ~ u tom pogledu stekao odredenu afirmaciju kod zena. Ovaj
pok;et Je veoma aktiv';-o uc~s!~ovao u svim akcijama koje su se tih
godma vod1le za stiCanJe poht!Cke ravnopravnosti zene. On je samostalno p~duz1mao odredene mere u cilju resavanja potpune ravnopravnosti ze:'-e _i u tom je. bio odlucn~ji od drugih organizacija koje
~u rad1le na 1st~m ~roblem1ma. Kada Je pocetkom 1936. godine uhapsena p~edsedmca 1 sekretar Omladinske sekcije zenskog pokreta
u.. saraJe."?.' r':'d ave organiza~ije bio je pod jakom prismotrom poliC1Je. ~oliciJ~ J~ unap~ed traz1la na uvid teze i o najobicnijem predavanJU koJe Je ova] pokret pripremao. U takvim uslovima rad
zenskog pokreta bio je dosta otezan, premda je intenzivno delovao
kroz celu 1936. i prvo tromesecje 1937. godme. Posle odr2avanja
se~i:".ar~ jan1:,1ara 1937. i istupanja nekih aktivista zenskog pokreta,
!JOhCIJa Je nasla razlog.a da optuzi ovu organizaciju i Banska uprava
Je 25. marta 1937. godme donela resenje kojim se raspusta Drustvo
,Zenski pokret" u Sarajevu."•
. P~~;tko':" 193~. go~ine bio je obustavljen rad zenskog pokreta
u ~1su. ~hJ~ns?:. zensk1h pokreta, u vezi s ovim, konstatuje samovolJU vlasti, ali msta ne preduzima protiv ovakvih odluka.
• Januara ~940. godine zabranjen je rad zenskog pokreta u
C':'cku. U odl~c~ Bans~e ;'Pra':e ne navode se razlozi za raspustanje,
ah s.e. napomm~e da Je zensk1 pokret prisao jednoj politickoj koncepc!JI. Upravm odbor Drustva ,Zenski pokret" zalio se na ovakvu
odluku i zathevao je da se obrazlozi o kakvoj je politickoj koncepciji
rec. ~osle ovoga, Bansk.a uprava drinske banovine u Sarajevu donela Je novu odluku maJa 1940. godine o raspustanju Drustvo Zenski pokret" u Cacku, s motivacijom da je avo drustvo dobno'' cisto
u;;
"' AIRPS, fond ZenSk!i pok;ret, br. 296, 297 299 'i 300 :IKeua aaltac 22
'
'
,
'
Osnivanje i aktivnost Zenskog pokreta
u. BanJOJ Lucu, Cetrdeset godina, Zbomik sjeCanja ... , 3, 361.
"' ARP, fond Alijanse zensklh poioreta, hr. 30 1937· DAS Pov DZ
1411/37; AIRP Sarajevo, zapisn1ci sa odhorslkih sedni~ m~M 1937.
·
"' ARP II/3, fond A!ij.amJSa zem•ltih poioreta, hr. 7e-!938.
Jtaj-jyn 1939, 20.
1 5
~ puS~ n ik a K ova 'C e viC,
306
politicki karakter i da se organizaciJe zenskog pokreta upustaju
u politiCku borbu za novi poredak.1••
U ovom periodu sediste Alijanse zenskih pokreta bilo je u
Zagrebu, zatim u Beogradu, a ad januara 1940. godine u Novom
Sadu. Alijansa je donekle objedinjavala rad drustava zenskog pokreta i rukovodila zajednickim akcijama za resavanje nekih osnovnih pitanja u pogledu ravnopravnosti zene. Program, kao i rad Alijanse, sastojao se u trazenju prava glasa za zene i u resavanju pitanja zaposljavanja, nagradivanja i podizanja opstekulturnog nivoa
zene. Svi ovi zahtevi na kojima je insistirala Alijansa zenskih pokreta svodili su se uglavnom na apele, peticije, memorandume,
rezolucije itd., koje su upucivane nadleznim organima vlasti. Inicijativa za resavanje ovih problema poticala je vise ad pojedinih
drustava zenskog pokreta koja su bila u radu samostalna. Njihova
aktivnost zavisila je vise ad jacine organizacije u doticnom mestu
i uticaja Partije i drugih naprednih snaga na usmeravanje njihovog
rada. Izmedu Alijanse zenskih pokreta i pojedinih drustava u unutrasnjosti dolazilo je i do razmimoila2enja u radu, jer su drustva
uglavnom insistirala na efikasnijem resavanju pojedinih problema.
Alijansa se uglavnom zadovoljavala istim obecanjima, iz godine u
godinu, da ce zahtevi zena biti reseni. U tim okvirima donosile su se
i rezolucije, koje na kraju nisu imale nikakve vrednosti, jer se
obecanja pojedinih ministara, senatora i poslanika nisu ostvarila.
Krajem 1939. i pocetkom 1940. feministicke organizacije se odricu
svog dugogodisnjeg programa i napustaju borbu za svoj glavni
zahtev - za zensko pravo glasa, pravdajuci to novonastalom situacijom kada nije zgodno da se odr2avaju zborovi i insistira na
ovom problemu. Usled toga dolazi do diferencijacije u ovom pokretu
u kojem rukovodstvo, pa i organizacija u celini, gubi ugled i uticaj medu zenama. Alijansa zenskih pokreta nije uspela da se izbori
za resenje nijednog od postavljenih pitanja tokom godina. U izvestaju Upravnog odbora Drustva ,Zenski pokret" N ovog Sada, aprila
1940. godine, konstatuje se da se broj Clanica za dve godine smanjio
za 260. Zatim se navodi da je zenski pokret u opadanju zato sto se
ad njega ocekivalo da se izbori za pozitivno resenje prinadleznosti
udatim zenama, da neke zene imaju apatiju prema feminizmu i
usled novonastale medunarodne situacije." 9
Poslednji Kongres Internacionalne feministicke alijanse odrzan
je ad 8. do 14. jula 1939. godine u Kopenhagenu. Na ovom Kongresu,
kao i na prethodnim, postavilo se ozbiljno pitanje mira, jer je drugi
svetski rat vee bio na pragu. S obzirom na postojecu situaciju u
svetu i neposrednu ratnu opasnost, problem politicke i ekonomske
ravnopravnosti zene postao je jos aktuehiiji i zauzeo je glavno mesto
u diskusijama i raspravama na Kongresu. Pored ovih uobicajenih
tema, na Kongresu je posvecena posebna paznja radu s omladinom.
tss Zorfl.r:a .Jan!lroviC, prerls.fflnd:ca DruS'bva ,Zen&kii pokret" u CaClru,
kamtjena je 1sa 500 dim.cara 2Jbog toga Sto je d.opustila .da se u zidnim nov.Lnama
poja:ve d:seCci 1z r.a2nih Hstova u koj'ima ,se apeluje na neurbral.mJost, mir, boobu·
p.rotiv -rata r:i. 1sliCno. ,(ARP, fond Alijansa Zenskih polcreta - Novi Sad, br. 38.)
"' ARP, fond Centra1n.i odbor AFZJ, Zenskii p<>kiret - Novd Sad, fond
CK KPJ 8694/XIII/4-2/40.
307
�Zbog toga je Internacionalna feministicka alijansa insistirala da u
sklopu nacionalnih delegacija bude zastupljena i omladina. Na sednici Upravnog odbora Alijanse zenskih pokreta, 21. maja 1939,
izabrana je delegacija za Kongres u Kopenhagenu u kojoj su, pored
istaknutih rukovodilaca zenskog pokreta, bile i tri omladinke." 0
Zene, udruzene u Alijansi zenskih pokreta, borile su se sve
vreme samo za svoja prava. Medutim, novonastala situacija nametnula je pred ovu organizaciju vece obaveze, tako da ona svoj program prosiruje i postavlja pitanje borbe ,za prava coveka uopste,
za opstu pravdu, mir i slobodu". U tom smislu vrsene su i obimnije
pripreme za Kongres u Kopenhagenu i kao osnova za diskusiju
usvojena je poslanica koja je upucena svim Clanicama Internacionalne feministicke alijanse. U poslanici se navodi da se u mnogim
krajevima sveta ne zna vise za mir, pravdu i toleranciju. Ratoa
varvarstva, mucenja i glad, vee uveliko prete da osvoje svet. Zadatak feminizma je - kaze se u poslanici - ,da budi i snazi u svetu
zdrav razum, sauCeSCe, umerenost i intuiciju, sve osobine svojstvene
zenama i majkama ... Boreci se za nase ideale, mi se borimo za celo
covecanstvo, jer ne moze da bude slobode za zenu tamo gde sloboda
nije opste dobro; ne maze da bude ekonomske slobode i pravde
za nju tamo gde su ekonomija i pravda potcinjene volji jedne tiranske oligarhije" .141
Povodom prosirenja haze rada zenskog pokreta u vezi s Kongresom u Kopenhagenu, Alijansa zenskih pokreta u Jugoslaviji odlucila je da na osnovu toga prosiri program svoga rada i da organizacije ubuduce treba da deluju u tri pravca: 1. garancija osnovnih
prava coveka; 2. postovanje tude rase i vere i 3. postovanje slobode
malih naroda.142
~-~,,
Rad Kongresa u Kopenhagenu odvijao se na plenarnim sednicama i po komisijama, i to u: Komisiji za pravo glasa; Komisiji za
jednak moral; Komisiji za zakonski polozaj zene; Komisiji za mir
i Komisiji za jednake uslove da za muskaree i zene. U toku rada
Kongresa pripremljena su dva mitinga: miting za mir i odbranu
covecanstva i omladinski miting. Na prvom je govori!a predsednica
Alijanse zenskih pokreta iz nase zemlje. Na Kongresu je ukazano
na poseban zadatak u pogledu organizovanja zenske omladine oko
Internacionalne feministicke alijanse. U toku rada Kongresa odrzana
su dva sastanka na temu ,Omladina i feminizam".
U Komisiji za pravo glasa istaknut je princip ravnopravnosti
muskarca i zene i potreba saradnje i zajednickog ucesca u politickom
zivotu. U Komisiji za mir naglaseno je da je mir doveden u opasnost
..
_w'
U 1sarstavu delegacije bile oo AlojZ'ija S'tebi, predsedn[ca Alijanse
zenski!h po(k.!'leta u Jug.aSI1avi'ji, Ml:iJ.ena AtanaC!klCNViC, predsed:nica DruStva ,.Zenslm pakret" u Boogradu, Mira V:advarska-K,oCcmda, predsedn1ca Dru.Stva u
Za;grebu, Ch'lila Stem, predsednica DruStva u Ljrubljani, Brouilii!na AW~Cllla, prredsedinica UUOZ, JIOVanka RadakoV'i.C i Ela Almuli, preds1:avnice Omladinske
selkoije u Beogradu, i Erna MUtser, kao treCi predstm'Tiik ornlaifiine i selm"etar
8}£?-yenaC~e
sekcije Jugos!.ovenskog Zensrkog sav.e2a u
Ljrub'lj~ani.
AlliJaDJSe z. p., lbr. 10, 1940 i Eena danae, 22, .Ma:i-jyu 1939, 20.)
141 lKeua Oauac, 20, .MapT 1939, 10.
14 2 Mo. br. 22, .Maj-jyu 1939 20.
1
306
(ARP, foru:i
i da za njegovo ocuvanje treba angazovati citavu .svetsku ja':?-os.t.
U diskusiji su ucestvovale i omladinke. Predstavmca delegaCI)e IZ
nase zemlje bila je zapazena u Komisiji i ana je mnog~ doprm.e~a
pobedi najnaprednijih. stavova o o;ro~ pit~nju ..~ u ~rugim !<'~rr:Is:
jama bila je veoma mteresantoa I ziva diskuSIJa, sto se vidi I IZ
obimne Rezolucije i odluka donesenih na Kongresu.
U deklaraciji i nacelima se kaze da zene treba da postanu
svesne odgovornosti koja im se namece u trenutku neposredne ratne
opasnosti. One treba da se i dalje bore za potpunu ravnopravnost
u drustvu. Intemacionalna feministicka alijansa treba da organizuje
sa omladinom oba pola medunarodnu akciju za odbranu cove~an~kih
prva i da se takva ista akcija preko zenskog pokreta orgamzuJe u
pojedinim zemljama.
Potvrdujuci svoju prvobitnu koncepciju jednakih prava za
muskarce i zene Kongres je pozvao svoje organizacije da vode
borbu za dobijanJe ili cuvanje politickih i gr':dan~~ih pra~a sv?jih
ddavljana. Preporuceno je zenama da saradUJU vise s muskarcima
u svim politickim pitanjima, jer je ta saradnja ne~phodn~.za dobro
zemlje i za potpunu jednakost oba J?Dla. Koll:gres JC .?dluc:o da J?Dsalje poruku ili molbu vladama omh zemalJa u kOJima zene msu
dobile jednakost u politickim pravima.
Kongres je ponovo potvrdio ranije donese:'u Rezoluciju ~ koj?j
se zabteva da muz i zena mogu nezavisno svaki za sebe da sacuvaJU
ili promene svoje drzavljanstvo. I u ovom pogledu z;na treba ~a i'To'a
isto praVO kao i muskarac i da je samostalna U odlUCIVanJU 0 pitanJU
pripadnosti jednoj drzavi.
Posta zakonodavstvo velikog broja zemalja sprecava udatu
zenu da ostvari potpunu gradansku ravnopravnost, ekonomsku nezavisnost i da napreduje u struci, Kongres je smatrao da ave nedo~
statke treba otkloniti i da u celokupno zakonodavstvo treba uvesti
nacelo potpune gradanske ravnopravnosti izmedu muilkarca i zene.
U vezi s tim, Kongres se zalozio da se sto pre ukinu zakonske odredb~
koje nejednako tretiraju udate i neudate ~en~ u pogledu ~po~obnosti
za pravne radnje; da se ukinu sva ogranicenJa za. ~tu~anJe I n:'predovanje udatih zena u pozive, jer su ta ogramcenJa smetnJa za
usavrsavanje zene kao profesionalnog radnika i prepreka za sklapanje braka u mladim godinama. Alijansa isti~e kao bitnu promen~
da se za izddavanje dece razvedenib roditelJa obavezno . obezbedi
alimentacija, uvodenjem strogoih sa':'kcija z~ :'eodgov~ranJe obavezama i da se to sprovede kroz nacwnalno I mtemacwnalno zakonodavstvo.
s obzirom na cinjenicu da je svetski mir potpuno ugrozen,
Kongres kritikuje stalno popustanje raznih vlada,. ciji je zadatak
bio d ase suprotstave agresoru, a ne da mu daju moralnu podrs~~
za dalje ugrozavanje mira i slobode u svetu. Zatim se u RezoluciJI
istice da se mir moze sacuvati ukoliko bude postojala sohdamost
velikih i malih naroda, da se samo u tom slucaju napadac moze
povuCi bez rata koji je na putu da zabvati sv~ ze~je. Alij~nsav se
obraca zenama celog sveta ,s opomenom da Je nJihova neizbezna
309
�duznost da spasavaju duhovne i moraine vrednosti" boreci se za
oCuvanj e mira.
Kongres zahteva da se obezbede jednaki uslovi za rad za
muskarce i zene, da se zene primaju u sluzbu pod istim uslovima
kao i muskarci; da zene imaju isti udeo u vodenju politike kao i
muskarci; da se one zaposljavaju u svim zvanjima drzavne sluzbe
i u zemlji i van nje, u diplomatiji, konzularnoj sluzbi, upravi kolonija i dominiona; da se imenuju u sve nacionalne i internacionalne
odbore i komisije. ,Stoga Kongres trazi od svih vlada da omoguce
zen_a~a pristup na sve one vazne polozaje gde se odreduje pravac
pohtike, i to pod istim Uslovima kao sto VaZi za muskarce".
Uzimajuci u obzir pravni polozaj radnice, Kongres zahteva
da .se zakonom regulisu zastitne odredbe u pogledu radnog vremena,
nocnog rada, rada opasnog i stetnog po zdrav!je itd. za sve radnike
jednako, bez obzira na pol. 148 Da bi se olaksao polozaj radnice s rnalim detetom, potrebno je da merodavni faktori osnivaju obdanista
i zabavista za smestaj dece za vreme rada. U nastavnim planovima
svih javnih skola predvideti da se nastava iz domacinstva odrhva
za musku kao i za zensku decu. U Rezoluciji se dalje kaze da treba
uticati na zene da pristupaju nezavisnim sindikalnim organizacijama,
zadrugama itd., radi borbe za bolje nadnice i bolje uslove rada.
I u tim organizacijama treba da se postuje potpuna ravnopravnost
polova, da nadnice budu jednake za zene i muilkarce.144
Na osnovu veoma opsirne rezolucije i zakljucaka Kongresa
Internacionalne feministicke alijanse u Kopenhagenu, vidi se da je
on zauzeo pravilne stavove o svim vaznim pitanjima i da je insistirao
da zene zauzmu ravnopravno sve polozaje u celokupnom javnom
i drustvenom zivotu. Narocito je znacajno sto'"1le na Kongresu posvetila posebna paZnja omladini i ilto se insistiralo na uzoj saradnji
~usk.~raca i zena, sto do tada nije bio slucaj u feministickim orgamzaCl]ama.
Alijansa zenskih pokreta u Jugoslaviji nije hila u stanju da
prihvati i preduzme potrebne mere u sprovodenju zakljucaka ovog
Kongresa. Stavise, njene predstavnice su na Kongresu zauzele nepravilan stav kada se radilo o zastiti polozaja zene radnice. Neke
organizacije zenskog pokreta bile su u to vreme raspustene, a neke
su se nalazile pod prismotrom policije i ubrzo su bile zabranjene.
Takva organizacija, koja je inace hila malobrojna, nije mogla da
sprovede donesene zakljucke. Rukovodstvo Alii anse zenskih pokreta nije bilo u stanju da se prilagodi novim potrebama organizacije, jer nije htelo da zaostrava odnose sa rezimom u zemlji. Zbog
toga sve napredne ideje i odluke sa ovog Kongresa nisu dosle do
izrazaia u organizacijama zenskog pokreta kod nas.
Krajem 1939. i pocetkom 1940. doslo je do razmimoilazenja
i krize u zenskom pokretu. Neka drustva u unutrasnjosti koja su
hila vise pod uticajem Partije zabranjena su, a u nekima u novo14~ DelegacHa Jugo-slavJje, kao i delegacije nekili druglh zemalja, glasale
su protiv ovog zahteva, s ·ObraZloZeniem .,da -im nije po.7inato mt~Hjenje radnrica po tom pitanju". MedUtim, oni su bHi u m-anjini i ovaj zatidjuCak je
unesen u rezoluciju.
144
ARP, fond A:Jijansa zenskih pokreta, br. 104/1940 i br. 10-1940.
310
nastaloj situaciji dolazi do krize tako da su sama obustavila rad.
Zenski pokret u Beogradu, inace jedna od najjacih organizacija,
prekida rad i predaje kljuceve od svojih prostorija Jugoslovenskom
zenskom savezu na cuvanje na godinu dana. 145
U Alijansi zenskih pokreta takode je doillo do krize i razmimoilazenja i postavilo se pitanje njenog opstanka u 1940. godini. Na
skupiltini Alijanse 14. januara iste godine raspravljalo se o ovom
problemu i zakljuceno je da duznost Alijanse vrili Druiltvo ,Zenski
pokret" u Novom Sadu, jer u Beogradu za to vise nije bilo uslova. 146
Alijansa zenskih pokreta u Novom Sadu, juna 1940. godine,
obavestava sve zenske pokrete o zabrani odrzavanja vanredne skupstine ove organizacije, za koju su vee izvrilene pripreme. Predsednistvo A!ijanse se obracalo policiji i Banskoj upravi da dozvoli
odrzavanje skupa, ali njihovoj molbi nije udovoljeno. S tim je bio
zabranjen i rad organizacije zenskog pokreta.' 47 Ova odluka opravdavana je sve zategnutijim odnosima u svetu, pa i kod nas, usled
pocetka drugog svetskog rata.
Zenski pokret je u odredenim situacijama postavljao vitalna
pitanja zena, ali nikad nije bio istrajan u borbi za ostvarivanje
postavljenih zahteva. Osnovni je nedostatak ove organizacije u tome
sto je okupljala uzak krug zena, i to uglavnom intelektualki, i bavila
se problemima koji su se pred njih postavljali. S obzirom na emancipaciju zena i spremnost da se energicnije bore za svoja prava,
postojali su povoljni uslovi za okupljanje i angazovanje veceg broja
zena. Upravni odbor Alijanse, kao i upravni odbori pojedinih drustava nisu dovoljno ni insistirali na masovnosti ove organizacije,
jer su se plasili idejnih uticaja sa strane i revolucionarnog raspolozenja koje se osecalo kod zena. Na sednici Upravnog odbora Alijanse zenskih pokreta 6. i 7. februara 1937. godine se, pored ostalog,
napominje: ,Nikako ne bismo mogle dopustiti da u svojim redovima
trpimo one koje bi k nama prilazile sa drugim, a ne feministickim
namerama, iii koje bi, stavise, pod firmom feminizma radile za
druge ciljeve. To nam brani svetlost ideja za koju se zalazemo. Kolikogod bismo s velikom radoscu gledale oko sebe okupljen veliki
broj zena, morale bismo same umanjivati njihove redove radije
nego da nazivamo svojim ono sto nije nase. Bile bismo prisiljene
da tako radimo za volju poiltenja koje nam ne dopusta da trpimo
da medu nama neko upotrebljava indirektne metode, a nase ideje
da mu sluze kao sredstvo za drugu svrhu. 148 Ovo se odnosi pre svega
na delovanje komunista u zenskom pokretu i na rad Omladinske
sekcije zenskog pokreta u Zagrebu koja je po osnovnim idejnim
pitanjima dosla u sukob sa Upravom zenskog pokreta.
Organizacija zenskog pokreta Jugoslavije istupala je u ime
svih zena, bez obzira na njihovu klasnu i nacionalnu pripadnost,
kada se radilo o zahtevima za ravnopravan polozaj zene i muskarca
ilslo, 0\fir. 17 (10. II 1940).
Jslo, ,br. 17 (10. II 1940) ; Mijansa zensloih pcikreta br. 16 (9. III 1940).
147 AIRPS, Zeooici pokret, br. 301.
148 )Kenc1Cu nm~peT, 1-2, jauyap-ifJe6pyap 1937.
145
146
Now Sad,
311
�u drustvu. Med t·
•
.
..
~
zena radnica . u :m, zensk1 pokret mJe poklanjao paznju okupljanju
1
nezaposlenost r~~vanJu ~jihovih specificnih problema, kao sto su
od ovih rob, ms .e nadmce, teski uslovi rada itd., mada je neke
pog!edu ~dnolema IStlcao u svojim dokumentima. Isti je slucaj i u
sa ove organizacije prema zenama na selu.
3
· Savez radnickih zena i devojaka u Sloveniji
U Ljubljani su 1924
d"
..
.
.
organizaciju _
· .?o. me soc!JaldemokratJ osnovah zensku
8.avez. radr:;cklh ~ena i devojaka. Uticaj u ovoj organizaciji prvo
munistkinja su Jmah SOC!Jaldemokrati, a kasnije pod uticajem kozbog cega je ~na 6'ost~Je levoorijentisana i na kraju komunisticki,
1
Organiz ~~ ~anJ~na krajem novembra 1935. godine.
i devojkama ~Cl_Ja Je bJ!a namenjena radnicama i radnickim zenama
fabricke radnOJe su :' UJU i uC!anjivane, i to po strukama, na primer:
pomoCnice i Jce, kucne po~oCnice, .Cinovnice, uCiteljice, trgovaCke
jaka u Ljub!" r~ge. Centralm odbor Saveza radnickih zena i devodustrijskim Ja~J _Postepeno j~ formirao podruznice, pre svega u inSostanju C~~~ rJmapSlovemJe: u Jesenicama, Trzicu, Ptuju, Mezici,
vrencu ~a Po~ P.n reval~~h, Gorjak pri Bledu, Lescah, Sv. LoMariboru i '" orJku, . a kasmJe u Trbolju, Zagorju, Hrastniku, Celju,
S avez "'"urs OJ Soboti.""
radni·k·h •
organizacija N" c 1 zena i devojaka nije osnovan kao politicka
i devojaka ·os J.ego~a namena je bila prosvecivanje radnickih zena
vista i pos~bn·~lvanJe domova za ucenike u pri:0redi, decjih zabai sto bo!je or 1 ~avoda.tso Da bi okupio sto vise zena u organizaciju
kih zena i de~a~u~ovao _rad.po podrliZnicama, Odbor Saveza radnic0
casopis Zenski [i~t ~ P.~c~o _Je 1: o~tobra 1924. !:lodine da izdaje svoj
1935. godine.
OJ! Je 1zlazw Jednom mesecno sve do novembra
Podruznice Saveza d ""k" •
. .
•
arske diktatu
r'l: me 1h zena 1 devoJaka su do sestojanu192 9· godm~. prired.i.vale zborove na Dan zena u
pojedinim me;~m
za zene ocuv . a u S!ovemJJ, na kOJlma ]e zahtevano izborno pravo
pos!u i ;astita
sv~tskog mira, <;>sigur~nje ~ slucaju nesrece na
nizuje zajedn
aJke 1 ?ete_:ta.'"' TndesetJh godma ovaj Savez orgauspesnih akc"? sa ~~gJm zenskim i radnickim organizacijama niz
Tih god~a za 0 )e s:' zene bile zivotno zainteresovane.
patizeri ulaz ma Part!J.a Je dala direktivu da zene komunisti i simkojima su ore u. POJedine gradanske i druge zenske organizacije u
radnickih ze~an.1 z~van~ proleterske zene kao sto je u Sloveniji Savez
a 1 evoJaka. ,Zadaca tih drugarica bice da istrajnim
a;:t
.
1,4Djj,p{)dJ.U:bniice ISU dk_11rn.ile T •j·•·t· b . •
. d" .
.
J€ za-~1s .o oct 'aktivno ti. , ~.t'
• a": .L'Cl .1
ro~ L.ena u ?OJ€ 1mm mestlma, Sto
na pmmer u Jeseni . s ~~a'llilz.aotJe i1. broJa radntca 1 radnriCkih Zena k.ao
Be1i - 50, Pltujru _:~a ~ 18 ': od 200 Clanova, Trbovlju viSe od 200, K~rotSlki
(ARP, J!ond E:! 1935163 9. ilanboru - 25, Cxni - 1·50 i Me2Jioi - 50 •Manova.
novitve ,Zveze' delav k·h z tef_ka K['aSovec-ZbaSn.i.k, 30-letnica usta.150 ARP fond {,;/
ena tn dek!et", Nasa ~ena, Ljubljana, 11, 1954, 293.
151 E rn'a J\![
' 1935/639; fond CPJ, 539, 3, 1382.
user, Iz nase pretek!ost~ Nasa !ena. 7-8, 1959, 231.
312
radom u tim organizacijama raskrinkaju krajnje i prikrivene ciljeve tih gradanskih drustava, da izvuku radnice ispod uticaja burzoaske ideologije i da ih privlace u jedinstveni front radnicke klase,
pod naSim rukovodstvom'' .1 52
Partija je pokusala u pocetku da utice na rad i razvitak Saveza
radnickih zena i devoj aka i upozoravala je prvenstveno na va:inost
politickog rada u borbi protiv kapitalizma. Prvu partijsku frakciju
u Savezu saCinjavale su Toncka Cec, Anica Lokar i Pavia Kastrin.
Toncka Cec je bila till godina u PK KP J za Sloveniju, a neko vreme
se nalazila i u Odboru Saveza radnickih zena i devojaka. 15 ' Zbog
ve!ikog uticaja na rad Saveza, socijaldemokrati su iskljucili Clanice
partijske frakcije iz ove organizacije na prvom kongresu, 5. septembra 1926. godine.
Na svojim kongresima i konferencijama Savez je postavljao
razne socijalne i politicke zahteve, kao sto su: borba protiv imperijalistickog rata, za osiguranje svih radnika u slucaju nesrece na
poslu i starosti, za zastitu majke i deteta, za javno priznavanje domacickog rada, za suzbijanje prostitucije, za kontrolu poroda i razne
druge socijalne zahteve. 154
Savez je po podruznicama organizovao zdravstvena i pedagoska predavanja, prosvetne veceri, priredbe, veselice i igranke.
U okviru Saveza formirana je Sekcija drustva prijatelja dece, koja
se brinula o slanju radnicke dece u oporavilistima.
Da bi odvojio kucne pomocnice od uticaja klerikalnih organizacija, Savez radnickih zena i devojaka osnovao je Drustvo kucnih
pomocnica u kojem su se devojke ucile raznim domacickim poslovima i slusale poucna predavanja. 155
Tridesetih godina u Centralnom odboru Saveza radnickih zena
i devojaka bila je formirana partijska frakcija koju su sacinjavale
Poldka Kos, Stefka Zbasnik i Milena Mohoric. Sredinom 1932. godine Zdenka Ktdric 156 uclanila se u Savez radnickih zena i devoj aka,
152
ARP, :flood KI, 1933/2-83-2, Upul't·e CK za rati medu- ·Z·enama; Sta i kako
da se radi, 3, 1934, 79.
153
U Odboru Saveza racl<n:i!Cik.ih Z.etlla i dev;oj.a!ka bi!le su: Ste:fanija Brezar, Angela Jevnihar, Mar.ija Bukovec, 'Kdsbina Rallrovec, Mica Ajdi.Sek, Anica
J!UToa, Fani CeleSnliJk, Mina Vergelj, Ste:fika KraSovec-ZbaSn1k, Vrhovec d TonOka CeC. Stefrka KII'a·Sovec-ZbaSn•ik; 30-letnica ustanovitve ,Zveze
delavskih Zena in deklet", NaSa Zena, 11, 1954, 293.
154 Isto.
15 ~ I~sto.
156 Zdenik:a
K:idrii:'i - rodena u Ljubljani 20. ·septembra 1909; zavrilila
Pra'V'Ili fa•ku'ltet u Ljubljani; ·61an KPJ od 1930; ·radila u organ1zacijd Crvene
:pomoCi; od {>ktohra 1933. do 1935. •bUa sekretar Pokrejdns~og odbora CP za
SJoveniju; uClaniilln ·se u Savez radni<lk:!h Zena i devojaka; od 1934. bi.la u Kom.isiji za rad medu Zenama pri PK KPJ za SLov:eniju; av:gusta 1935. otiSla
na .§lwlovanje u Mosk.vu, u Mectunaro.dnu lenjineku ·Sk.olu, gde je ostaia do
·arprill.a 1937. ·godim:e; zatim po '¢1Jitrekti•vi CK KPJ !pre!'Ha na rad u B~ 1 P-ariz
,i tamo oota~a do -septemhra 19·39; !PO ,povratJku u Ljublj,anu billa Clan, a zatJ:im
·seklretror OkrruZn.og komiteta KP Sloven'ij'e za Ljubljam.t; IQd jeseni 1941. ru'lrovod!iila Centra•lnom .korrUJsijom VOS (Vamostna OibveSCevalna sluZba), a zatim
•bt1a Clan Odeljen}a za ikadrove Pni CK KP Sloven:ije; na Zboru delegata silovenaCkiO'g naroda u KoCevj>u, oktobra 1943, ti·7..abra!Ila u Slovenslro. !IlariOdnooslobodHaCko veCe; poSl€ osilobod.enja - na.CeJ.nik Uprave z-a kadrove pr'i CK
KP Slovenij.e, Clan Uprave za kadrove CK KPJ, Clan Glavnog odbora SSRN
Slovenije i ,Clan CK KP Slorvenije.
313
�povezala sa clanicama frakcije i prenci'sila direktive PK KPJ za
Sloveniju za rad u Savezu. 157 Taka je preko ovih drugarica ostvaren
neposredni uticaj Partije na ovu zensku organizaciju koja je okupila
veliki broj radnica.
C!anice partijske frakcije bile su veoma aktivne i brzo su se
afirmisale u Savezu, taka da su ih podru2nice, narocito u radnickim
centrima, sve cesce pozivale na razne skupove i sastanke. Glavni
rad Saveza odvijao se u podruznicama gde su najvise predavanja
odrzale upravo ove drugarice.
Zene u ovim radnickim centrima aktivno su s radnicima ucestvova!e u Strajkovima i tarifnim pokretima koji su bili organizovani
po preduzecima. Taka su se one u velikom broju prldruzile radnicima
u strajku u J esenicama 1932. godine. Drzale su straze pred ulazima
u fabrike i punih 12 dana izdrzavale su sve napore do kraja. Mnoge
od njih su bile majke s velikim brojem dece, a neke i poznate kao
rukovodioci radnickih zena. 158
U prolece 1933. godine pocele su u Trbovlju masovne redukcije
radnika,159 zbog cega je jula iste godine doslo do velikog strajka.
U ovom strajku masovno su ucestvovale rudarske zene iz Trbovlja
kojima su pomagale zene iz drugih radnickih centara. Iz Zagorja
je doslo oko 120 zena koje su zajedno s njima zaposele ulaze u rudnicke jame. One su se nasle na celu demonstracija i mnogo su doprinele uspehu strajka. Jesenicke radnice su za njih sakupile novcane priloge i u tom vidu izrazile solidarnost s njima u ovom strajku.
Pod parolom ,Rada i hljeba" rudarske zene su izvrsile tih dana
nekoliko manjih demonstracija. U isto vreme odr2an je jedan zbor
na kojem je, pored ostalog, iz redova zena istaknuta parola ,Za jedinstveni front, za hleb" .160
1-'11>•,
I sledecih godina Savez radnickih zena i devojaka aktivno je
ucestvovao u svim akcijama radnicke klase. U julu 1935. godine
bio je strajk u Jesenicama i Javorniku, u kojem su uzele ucesca
i Zene. 161
157 ArhliJv C KSK Slovenije, SeCanje Zdenke K.idr~C i Stef>ke Zba~nik;
3.ll; e H K a K J1.lJ; p vt q, YTU%aj IIapTuje na ,Caee3 pad'MU<tt'KUX JfCeua u Ojeaoja'Ka y CJI,oaeuuju", Ko.uynucT, 149, 3. ..w.apT 1960.
tss Helena Lmgwitz, ·predsedrnica .podruZntice Saveza ['a.dnr:i.C\lcih Zena d dje-
voja:ka, b11a je u jeseniOkoj doldmi viden rukiavodill'ac .radn·LCkih Zena.; Z denka KidriC, n:n.; Stef'ka KraSovec-Z:btaS~ni!k, n..n., 294. (ARP,
fond CK KPJ 1940/14, V z·emaljSka konterencija KPJ, referat Vdde ThmSiC.)
159 Na proS:iJrenoj \Sednici GK KPJ, okrilobra Hl33, ilmn:sta1lorvano je da je
1925. godtine u Tr:bovlju billo ·zaposleno 8 000, a tada 'wega 2 600 :racl.nJka. U
Zagorju je b11a joS v·eCa redukcij.a, ,gde ima 56°/o 'penz.ilonilsanih rndara. Ovom
pvtlrikom je .istaknuto veliko uCeSCe rndaT&kih Zena u demOiliS'tracijama u
T.J:Ibovlju i nj,ihova spremnost da se sa .svojim muZevima bore za ostva.renje
"adniiil<ih prava. (ARP, fond KI, 1933/283-1; ~<>nd CK KPJ 1940/14; Zdenka
Kidi1" 1
iC, n.n.; Stefka-Zba.Sni'k, n.n., 294; Zdenlka Ki·driC, Savez
radniCkih Zena i devojaka, Cetrdeset godina, Zbornik seCanja ... , 2, Beograd; 1960, 170.
16° Na zbo!ltl su doSJ.e Zene iz .svih rudarSk:i.h -revira. RaW 21bora !i. demOOllStracij,a u ·Trbovlje je stiglo i 100 Zand.aran.a 1i vatrogasaca. 2ene dz Zagorja zaobiSle su tk:olnim putem Zandarme 'i -stig.le na ZJ'bor. .(ARP, fond KI,
1933/283-1.}
161 Zenski list, 'god. XII, 8, 1. avg-ust 1935.
Sledeceg meseca 400 radnika i radnica stupilo je u strajk..u
Bonacevoj fabrici kartona na Kolicevem s101 zahtevom d~ se. p~tp1~e
kolektivni ugovor. 1" Polovinom septembra 1ste godme poceo Je straJk
u Cinkari u Celju. Zene su istrajno i discip!inovano strazarile u
fabrici. Savez radnickih zena i devojaka organizovao je kuhinju za
strajkace.'"' u svim ovim acijama zene su pokazale so!idarnost i
ucestvovale su na razne nacine. Podruznica Saveza radnickih zena
i devojaka u Slovenackom Javorniku je prikupila 1 050 dinara za
pomoc radnicama koje su strajkovale u Oroslavlju.164
U Ljubljani je odrzano vise sastanaka koji su bili posvecen~
problemu minimalnih nadnica u privredi.. Save~ radnickih zena .'
devojaka nastupio je protiv predlog"' o m1~n;almm nadmcan;:'• k?!'
je predlagala Radnicka komora u LJublJam, Jer se na taJ nacm mJe
obezbedivao minimum egzistencije za vecinu zaposlenih zena. 165
Trbovljanska podruznica SRZD je priredila zbor zena 19. januara 1935. godine na kojem se raspravljalo o predlogu kolektivnog
ugovora za rudare, koji je trebalo poslati svim sindikalnim organizacijama. Polovinom februara iste godine odrzana je druga rudarska
skupstina na kojoj je ucestvovao ve!iki broj rudarskih zena. 166
Savez radnickih zena i devojaka priredio je u svim podruznicama skupove na kojima su zene zahtevale da se danese zakon o zaStiti zdravlja skolske dece, da deca u skolama dobijaju topli obrok
i besplatno osnovne skolske potrepstine. 167
Posle Svetskog kongresa zena, koji je odrzan pocetkom avgusta
1934. godine u Parizu, u Sloveniji su krajem novembra iste godine
odrzavani zborovi zena protiv rata i fasizma. Ove zborove su organizovale podruznice Saveza radnickih zena i devojaka u svim mestima. Referat za ovu priliku je napisala jedna clanica partijske
frakcije SRZD koji je umnozen i poslan svim podru!nicama. Na
zboru u Ljubljani bilo je oko 300 zena, gde su, pored clanova ovog
Saveza ' uzele ucesca i druge zenske organizacije, kao na primer,
.
.
Drustvo ,Zenski pokret", Opsti zenski savez i Udruzenje umverzitetski obrazovanih zena. Clanice partijske frakcije SRZD istupale
su na ovim skupovima. U Ljubljani je tada bio osnovan i Odbor
zena protiv rata i fasizma. 168
Na inicijativu i pod rukovodstvom partijske frakcije Savez radnickih zena i devojaka pristupio je ~933. organizova!lju akc;wn~g
jedinstva svih naprednih ze~s~ih drustava l1 Slo~eniJl. On Je b~o
inicijator i ucesnik mnogobroJmh zborova koJ! su t:h f£odma org~uu
zovani: zborovi za pravo glasa zena, protiv redu~CIJe ze?a u, drzavnoj sluzbi, protiv ukidanja dodatka na skupocu udatim zenama,
protiv skupoce itd.
.. . ,
.
.
.
.
Za uspesan rad Saveza radmck1h zena 1 devoJaka ~ .ost~arenJe
uticaja Partije u njemu, zasluga pripada uglavnom partiJSkOJ frak162
UJS
1u
:rs.to, 9, 1. septembar 1935.
l'sto, 10, 1. oktobar 1935.
·Lsto, 9, 1. septembar 1935.
'" ARP, fund KI, 1935/639.
Jsto.
St€f:ka KraS·ovec-ZbaSnik, n.rn., 294.
"' ARP, ~ond KI, 1935/639 'i 1935/324; Zdenka Kidri~, n.n.
16&
167
315
314
�ciji koja je bila veoma aktivna i samostalna u radu. Frakcija, stavise,
nije dobijala potrebnu pomoe od PK KPJ za Sloveniju, niti je podruznicama po pojedinim mestima poklanjano dovoljno paznje od
strane partijskih organizacija.109
U legalnim zenskim organizacijama u Sloveniji bio je okupljen
veliki broj zena koje su bile spremne da se bore za ostvarenje zenskih prava. U mnogim od tih drustava i udruzenja Partija je ostvarila odredeni uticaj, a postojali su i uslovi da se iskoristi borbeno
raspolozenje zena i njihov rad usmeri u pravcu resavanja svih problema za koje su radni !judi bili zainteresovani. Za ostvarenje potpunijeg uticaja Partije u radu i razvitku zenskih organizacija,
PK KPJ za Sloveniju osnovao je 1934. godine partijsku komisiju
za rad sa zenama, kojom je rukovodila Zdenka Kidric do odlaska
u inostranstvo 1935. godine.17o
Juna meseca 1935. godine CK KPJ dao je Up'utstva za rad sa
zenama Pokrajinskom komitetu KPJ za Sloveniju. U dokumentu se
konstatuje da u Savezu radnickih zena i devojaka radi komunisticka
zenska frakcija, ciji je rad bio usko frakcijski i sektaski. Clanice
frakcije su usmerile sav svoj rad na isticanje partijskog stava u toj
masovnoj organizaciji; one su, u stvari, nastojale da tu organizaciju
pretvore u komunisticku. Stoga je doslo do rasturanja onih podruznica, u kojima su zene komunisti ostvarile glavni uticaj i upravu
drzali u svo jim rukama.
U Uputstvima CK KPJ je ukazano da treba stalno i postepeno
prodirati u masovne organizacije uz pokretanje akcija i pitanja koja
su zajednicka i prihvatljiva za celo Clanstvo te organizacije, odnosno
za njegovu veeinu. ,Potrebno je mobilisati to clanstvo ne na osnovu
nasih, partijskih, to jest cisto komunistickih parola, vee na osnovu
onih drustvenih ciljeva i zadataka zbog kojih je'.l'ictruzenje osnovano.
Kod pokretanja akcija nase drugarice moraju biti najaktivnije i
najdoslednije i na taj naCin ee steei poverenje clanica i stati na celo
pokreta ...
Treba izbegavati da nas rad bude organizacija u organizaciji.
Treba izbegavati svako istrcavanje koje bi nasa konkurencija mogla
?ka:akterisati kao ,frakcionastvo', ,sektastvo', ,cijepanje', ,eelijasenJe' ltd.
Osnovna misao koja mora da pokreee nase delovanje u svim
organizacijama masa jeste okupljanje sto sireg kruga radnih zena
u masovne organizacije, isticanjem onih paroia, koje su svim rad.nim
zenama zajednicke. Borba za akciono jedinstvo, za rad, hleb i slobodu. Borba za ostvarenje narodnog fronta protiv ofanzive kapitala,
protiv fasizma i rata." Zatim se u Uputstvima dalje postavlja da
komisije za rad medu zenama pri pokrajinskim i drugim partijskim
komitetima treba da razrade konkretne predloge i planove rada
medu zenama, a partijski forumi da posvete duznu paznju ovom
radu.t7t
Ove direktive CK KPJ, koje se odnose na rad partijske frakcije, kao i Saveza radnickih zena i devojaka, u celini se nisu mogle
sprovesti, jer su Clanice frakcije vee bile iskljucene iz Saveza,
a ubrzo je i zabranjen rad ove organizacije.
Revolucionarne akcije koje je organizovala partijska frakcija,
kao i sve veei uticaj komunista u podruznicama Saveza radnickih
zena i devojaka nisu bile u duhu programa ove organizacije koju
su socijaldemokrati osnovali. Partijska frakcija je insistirala na jedinstvu svih zena pod rukovodstvom radnicke klase i zato je pridobila veeinu podruznica. Zbog toga je Centralni odbor Saveza radnickih zena i devojaka iskljucilo iz organizacije clanice partijske frakcije, iako su one bile clanovi Centralnog odbora. Ta odluka je potvrdena na Kongresu Saveza koji je odrzan 3. maja 1934. godine
i samim tim one su iskljucene i iz Centralnog odbora ove organizacije.172
Na osnovu rada pojedinih podruznica SRZD, videlo se da u
njima apsolutni uticaj imaju komunisti i da se preko njih ostvaruju
pojedine akcije koje je Partija vodila u to vreme. Na predavanjima
koja su odrzavana u podruznicama govorilo se protiv postojeeeg
rezima, o uspesima u SSSR, o eksploataciji radnicke klase i pozivali
radnici u borbu protiv kapitalizma. Zbog svega toga, kao i niza
konkretnih akcija koje su izvedene preko ove organizacije, Kraljevska hanska uprava je donela odluku 27. novembra 1935. godine da
se Savez radnickih zena i devojaka raspusti, a time i njegove podruznice u Jesenicama, Javorniku, Trbovlju, Celju, Mariboru i
Ptuju. 178 Istovremeno je prestao izlaziti i Zenski list, koji je izdavala ova organizacija.
Posta je Savez radnickih zena i devojaka bio raspusten, Partija
je za svoj rad medu zenama u Sloveniji koristila sve vise postojeea
zenska drustva.
169
2enska pairtij,ska :fWalrei.ja :u Saveru mdniOkih Zena i devojaka ZaH
•se na PK KPJ za Slovendju 1k.ako se ne dnteresuje za rad Zena, da ne Satlje
svoga predstavni•ka na s.a:stanlke :tirakoije i ne daje itn p:otrebne diredt:tiJve za
11ad. U Savez :su uOla•njene .sve Clarnioe fr:atkcije, a 'bri ru u Oentrralnmn odboou
11kao tak!v;e m~ogu 1se 1i•Skori:sUDi za rad u masama u celoj Sl<Wenijli. 'Dim Clanl.icama fra:k:ci}e tak•otl-e se ne pruZa -dovoljna pot111oC u '!'ladu nliti -se daju uputstva mesnrfun partij1skim organ.Izaoijama za rad po .podrn~nicama SRZD . .Zens~.a frakcija traZi da na njene ·sa.stanke dol:azi ;predstavnili PK KPJ z-a S1ovenll.JIU,_,da •ana doibija .Pu:;u pomoC od Partije 1 d:a 1se njeni rpredlozi uva.Zavaju.
PaT'blJa se takode mJe ll:lllteresovala za napi1se u :Zenskom listu, k:oji je Ulglavn:om IP]sao o 1poloZaju i radu Zena Tadn1ca. (ARP, :fond KI, 1935/640 i 1935/163.)
110
ARP, llond KI, 1935/324, .tumiv CK SK Slovooije, Secanje Zdenl<:e
Kidric; Z<ienika KJ<iric, n.n.- ARP, fond CK KPJ 1940/14 v zemaijSka konierencija KPJ, refer:at Vide Toon;SiC.
'
"' ARP, ~on<i Kl, 1935/317.
Stefka Zlba!Snik-l<·raSQiVec, n ..n., 294.
Si.ndilka-1na i dro;ga napredna Stampa je 'Pl1akomentarisa1a <JKH,'Uiku o
raspuStanju Saveza radnMkih Z-ena i dev·ojalk:a. Savez_ -je 1bi,o oSIIlovan kao
o:nganiLzacija ikoj-a ,se neCe bavd'bl poli'tiJrom, a on je, nap!"ortiv, postao poHtiCki
vr!lo alubivan. Na Skurpovima 1podruZni-ca odrZavana ,su pol'itiCka predavanja.
Palicija je zabranriiJ.,a odr:Zavanje p:roslave 8. ma,rta 1935, ikojlu je Savez pcr:Upremao u Ljubljani. Isto tako zaibran1la Je i pl"otestni zbor posveCen b-otbi
protiv .rata i faS_i:mna, k!o}i je Savez tr:eba1lo da odrZ.i 6. avgrusta iste g.odine.
(Delavec, stro1wvni Casopis, god. XXII, 17, 15. decembar 1935; Delavska politika,-•Maribor, god. X, 97, 7. decembar 1935; Ljudska pravica, LjUbljana, god~
II, 22, 13. decembar 1935; Protiv GlavnjaCe, Pariz, god. II, 6, decembar 1935, 15.
316
172
173
317
�/
III glava
KPJ OSNIVA LEGALNE ORGANIZACIJE ZA OKUPLJANJE
ZENA, POKRECE ZENSKE LISTOVE I UTICE NA AKTIVNOST
ZENA U POJEDINIM DRUSTVIMA I UDRUZENJIMA
1. Omladinke sekcije zenskog pokreta
Gradanske zenske organizacije, zbog svoje klasne ogranice·nosti, uskih programa i suzenog delokruga rada, nisu mogle zadovoljiti potrebe i zahteve savremene radne zene. VeCina od njih · je
teZila da u okviru drustvenog poretka i drzavnog uredenja ostvare
ravnopravnost zena, koju one nisu imale bez obzira na klasnu pripadnost. U tim organizacijama su uglavnom bile intelektualke i
zene iz uglednijih i bogatijih gradanskih porodica, koje je socijalna
J?ripadnost i priv:zenost vl~dajucoj klasi ogranicavala i onemogucavala da se odlucmJe bore 1 za one programske ciljeve koji su bili
u njihovom interesu.
Program Alijanse zenskih pokreta bio je prihvatljiv za vecinu
zen~, ali je ~kovodstvo ove organizacije bilo >medosledno u sprovodenJU postavlJemh zadataka 1 oslanjalo se na mali broj zena.
Komunisticka partija je nastojala da i preko ovih legalnih
organizacija ostvaruje veCi uticaj na zene. Ona je dala direktive i
zenama clanovima KPJ i SKOJ-a da ulaze u ove masovne organizacije, da u nji~a .st;raraju zenske s~kcije, da tamo razvijaju svoju
delatnost orgamZUJUCI predavanJa, 1legalne i polulegalne marksisticke kruzoke.
Organizacije zenskog pokreta bile su najpogodnije za sire delovanje KPJ medu zenama, za njihova masovnije organizovanje
i ukljucivanje u opste akcije Partije i radnicke klase u to vreme.
Zene lmmunisti koje su se ukljucile u ova zenska drustva i udruzenja bile su najatkivnije i najdoslednije u izvrsavanju postavljenih
zadataka. One su se vise orijentisale na delovanje medu zenskom
on;tladinom i u nekim drustvima zenskog pokreta uspele su da formiraJu omladinske sekcije, kojima su osvezile ova drustva i uCinile
ovu organizaciju borbenijom i aktivnijom.
•
Pocetkom 1934. godine osnovan.a je prva Omladinska sekcija
zenskog pokreta u Zagrebu, a naredmh godina i u drugim mestima.
Pored omladinskih sekcija zenskog pokreta, na inicijativu Partije
stvaraju se. i. organizacije studentkinja, drustva za prosvetu zen~
u HrvatskoJ, zenske nabavno-prodajne zadruge u Beogradu, Skopljil
318
i Bitolju, a ,Zensko omladinsko kolo" u Prilepu. U isto vreme, pod
neposrednim uticajem Partije, pokrecu se i deluju zenski listovi
)J(e!<a aanac u Beogradu, Zenski svijet u Zagrebu i Nasa zena u
Ljubljani.
!deja za osnivanje Omladinske sekcije zenskog pokreta u Zagrebu postojala je jos 1931. godine, ali se to ostvarilo tek kroz tri
godine. U prostorijama hotela ,Esplanade" u Zagrebu odrzan je
21. marta 1934. godine siri sastanak zenskog pokreta kojem je prisustvovao veliki broj studentkinja. Na sastanku je odrzan referat
,Postanak, razvoj i zahtevi feminizma", koji su studentkinje saslusale s velikom paznjom i zakljucile da aktivno ucestvuju u zenskarn pokretu. Posle toga izabran je Odbor Omladinske sekcije zenskog pokreta u koji su usle po jedna predstavnica sa svakog ·fakulteta, i to sa Agronomskog - Jelena Jancic, Medicinsko - Mira
Lederer, Ekonomsko-komercijalno visoke skole - Magda Boskovic,
Tehnickog- Nada Rocic, Pravnog - Nada Barbaric i Filozofskog
- Zdenka Munk. Za prvu predsednicu izabrana je Sonja Breberina.
Ova skupstina organizovana je na inicijativu komunista, koji su
preko svojih clanova ostvarili potpuni uticaj na rad Omladinske
sekcije. 1
Omladinska sekcija u Zagrebu okupljala je pre svega studentsku omladinu sa fakulteta i prvih meseci imala je karakter cisto
studentske organizacije, a novembra iste godine donosi se odluka
da se ova sekcija prosiri i da se u nju okupljaju mlade uciteljice,
radnice, cinovnice i srednjoskolke. Na taj nacin Omladinska sekcija
pocela je u okviru zenskog pokreta okupljati sire zensku omladinu,
raditi na njenom antifasistickom vaspitavanju i pripremati. je za
masovnije ucesce u radnickom pokretu.
Za rad Omladinske sekcije obezbedene su prostorije u bivsoj
,Prehrani" u Preradovicevoj ulici i odmah se pocel.o sa predavanjima i diskusijama, koja su odrzavana svake subote. Prve referate
predlozila je Uprava Drustva ,Zenski pokret" i oni su se odnosili
na zakonodavno-pravni polozaj zene, a kasnije se ta delatnost prosirila i pocelo se raspravljati o pojedinim teorijskim problemima.
To prosirivanje delokruga rada i diskusije sa naucnomarksistickih
pozicija nije islo u prilog Upravi Drustva, taka da su se njihove
koncepcije razilazile i vee 1934. godine doslo je do sukoba s Omladinskom sekcijom. Na predavanja omladinki obicno ej dolazila neka
od starijih Clanica Drustva ,Zenski pokret" i tako je ostvarivan
potpun uvid u njihov rad. Kada se raspravljalo o Bebelovom delu
JKena u co~uja.n.u3a.M, pojedinim omladinkama se pretilo da ce biti
izbacene iz organizacije radi svojih shvatanja i pogleda. Na sastanke
je isprva dolazilo 40 do 50 studentkinja, a kasnije se u sekciju okupilo
isto toliko radnica i srednjoskolki, tako da je te skupove posecivalo
1 0
sastaJillku zagveba1Ckih .studemtlri.nja 1 f{)rmirarnju Omladinske sek:cije
ZeD.Jsikoog rpcMm-eta ru Zag·rebu, Jutarnji list, 7970, 9. arprtl 1934, donee je opSir.run
_elanak. (Zene Hrvatske u radniCkom pokretu ... , 221; AIHRPH, MG 38/4-21;
SeCanje Ved-e ·zagorac-PeCar, MG 43/6-22; SeC-anje DeSe DevOiC, Alme KompariC i Marije St~oviC.)
319
�obicno 150 do 200 omladinki, koje su postale aktivne clanice ove
organizacije.2
U Omladinskoj sekciji formirana je u jesen 1934. godine ilegalna partijska frakcija u kojoj su bile Magda Boskovic, Jela Jancic,
Vanda Novosel i Veda Zagorac 3, a kasnije se ana prosirivala. Na
sastanku frakcije, prema partijskim uputstvima, raspravljano je
o pripremi proslave Dana mira, 11. novembra 1934. godine, koju
je organizovala Omladinska sekcija. Toga dana u Novinarskom
domu u Zagrebu odrzana je veoma uspela skupstina zena, koje su
osudile fasisticke ratne planove i pozdravile svaki napor na liniji
borbe za mir. Uvodni referat o ulozi zene u borbi za mir odrzala
je Marija Stipkovic, koja je bila u Upravi Drustva, a o politickim
prilikama u svetu i agresivnosti nemackog fasizma govorila je Danica Orescanin. 4 0 ratnoj opasnosti i ulozi zena u. borbi protiv rata
i fasizma govorila je Jela Jancic, clan Odbora Omladinske sekcije,
a Manifest Svetskog kongresa zena protiv rata i fasizma (odrzan
pocetkom avgusta iste godine), procitala je Mira Segota. 5 Posle ove
skupstine i referata koji su se kvalitativno razlikovali od predavanja
koje je organizovala Uprava Drustva ,Zenski pokret", a narocito
zbog revolucionarnog istupanja trece govornice, doslo je do izvesnih
zaostravanja odnosa izmedu Uprave Drustva ,Zenski pokret" i
Omladinske sekcije. Omladinke su i dalje nastavile predavacku
aktivnost i diskusije o pojedinim pitanjima koja Upravi ni rezimu
nisu isla u prilog, kao na primer: o polozaju zene radnice i seljanke
itd. Ta predavanja i diskusije o procitanim knjigama od naprednih
pisaca trajala su sve duze i okuplja su veci broj omladinki razlicitih
zanimanja.
Prema sklonostima, interesovanju i P,.(?Jrebama Clanica, u
Omladinskoj sekciji osnovano je nekoliko grupa (socioloska, ekonomska, kulturno-umetnicka i dr.), od kojih je najaktivnija hila
socioloska grupa. U ovoj grupi omlaJdinke su proradivale dela Filipa
Filipovica, Pa3BUTa?< opytuTBa y OMeiJa.~~.y UCTOpUjC100< AtaTepujaJ1.U3Ata, Fridriha Engelsa, Porijek!o porodice, privatnog v!asnistva
i drzave, kao i druge materijale iz ave oblasti. Ekonomska grupa
proucavala je Marksov Kapital. U tom radu nastojalo se da se omladinke upoznaju sa dijalektiCkim materijalizmom i taka steknu
2
ARP, food KI, 1935/323.
3
To 'je billa pa'l1li.j-ska fr.aJkcija 6i}e su CI.ani·ce d·le Cilanovi KPJ i SK.OJ-a.
Iz ovog !POda1:ik:a se OC11e Wdi kada su C}anioe ov.e frakcije postale ClanoVli KP.J
i SKOJ ~~a. aili \Se na: osnovu memoaT:'19ke grade zna da sru 'Olle bd[e ·komunisti.
(Zene Hrvatske u radniCkom pokretu ... , 221.)
4
Danka Or:eSCatn:in bHa 'je 1935. gocHne Clan Koonisije z.a rad sa Zenama
POkit"ajin"S1mg .IDomtiteta KPJ za Hrva-tslru.
5 Ka:da je Jela JanCiC u torou ~.zlaganj.a poCela napada.ti. faSizam li politiklu Dru..stva naroda, :predsednica Dru·Stva ,2en\S1ki rpoklret" j.e u:starla li poCela
da je 1P,relcida govoreCi da to nije m~Slj.enje njdhove o!I';ganilZacije, neg<:> liCno
pred:waCa. Po.sl.e ove pro:slave Jela JanCiC je &Sk:ljuCena iz Odbor.a O:rn1ailins'ke
sekcije i dozv.aljeno joj je da dola2i na sastanlre jed'ino prod flllslo·vom da ne
uzAma uCeSCa u dli,skusij-ama. (ARP, fond KI, 1935/328, Zene Hrvatske u raclniCkom pokretu ... , 258; AIHRPH, SeCan}e Danice OreSCani.n, Allice MagaSiC,
Anke Mati.C i Jelene Stare-JanCiC, MG 38/2-3; 8eCanje Hert.e Has MG
38/2-3; Secanje Herte Ha• MiG 35/3-14; Secanje Vede Zagwac-Pei;ar, MG
38/4-12; )K(O'ucxu nox:peT. 3-4, M.apT-anpuJI.. 1935, 59.)
320
osnovno marksisticko obrazovanje, ~to znaci da su se ove grupe
pretvorile u prave marksisticke kruzoke. Njihovom svestranijem
obrazovanju doprinosilo je i odrzavanje kurseva iz nemackog i francuskog jezika, kao i delatnost ku!turno-umetnicke grupe.
Sekcija je imala poseban odbor za uredivanje i izdavanje zidnih
novina i priredivanje usmenih novina. U ovim novinama obradivane
su najaktuelnije teme o polozaju i borbi radnicke klase u nasoj
zemlji, zatim o spanskom gradanskom ratu, o SSSR-u i Kini.
Omladinska sekcija u Zagrebu bila je povezana sa Omladinskom sekcijom zenskog pokreta u Beogradu, sa Junior sekcijom
Udruzenja univerzitetski obrazovanih zena u Zagrebu, sa zenskim
sekcijama URSS-ovih sindikata u Zagrebu, sa Drustvom ,Prijatelj
prirode" u Zagrebu, s naprednim studentskim udruzenjima, sa Drustvom za prosvetu zene u Zagrebu, sa SBOTIC-et itd. Clanice Omladinske sekcije odlazile su u preduzeca u kojima su u vecem broju
bile zaposlene Zene, kao Sto su ,Hermann Pollak", ,Meba", Tvornica
papira, Pivovara, Gaon, Tvornica rublja i druga i agitovale medu
zenama da se uClane u klasne sindikalne organizacije. Prilikom
obilaska ovih preduzeca za vreme letnjeg raspusta 1936. godine,
radnice su anketirane o pitanju radnih uslova, nagradivanja i njihovih zelja u pogledu izbora struke. U raznim masovnim akcijama
protiv rata i fasizma, u demonstracijama protiv reliima, u prvomajskim proslavama i pojedinim strajkovima veoma aktivno su ucestvovale i Clanice Omladinske sekcije zenskog pokreta.
Teorijski i politicki obrazovanije clanice Omladinske sekcije
vodile su polemike na raznim skupovima i predavanjima s anima
koji su nastupali sa suprotnih pozicija, a narocto sa frankovcima.
Zbog ovakve afirmacije i njene svestranije aktivnosti, Omladinsku
sekciju je astra napadao i fasisticki studentski list Alma Mater.
U ovom !istu clanice Omladinske sekcije su prikazivane kao komsomolke, komunistkinje iii simpatizerke, koje kvare omladinu. Pri
tome su iznosene u to vreme uobicajene klevete i neistine o komunistima i postavljano je pitanje ,zasto drzava dozvoljava ovakvu
skupinu, koji su antidrzavni elementi, koji rade pod plastom zenskog
pokreta". 6
U akcijama koje je organizovao zenski pokret u borbi za ravnopravnost zena, Clanice Omladinske sekcije bile su najaktivnije.
Aprila 1934. godine odrZana je skupstina o pitanju ukidanja dodatka
na skupocu udatim zenama - drzavnim s!uzbenicama_. Studentkinje iz Omladinske sekcije, koja je tek bila osnovana, pnsustvov:<le
su toj skupstini i pridruzile se zenama koje su zahtevale da. se ukn~e
ta odluka o diskriminaciji udatih zena i da one prema SVOJim kvahfikacijama i radu primaju platu kao i svi ostali sluzbenici. Narocitu
aktivnost ispolji!e su clanice Omladinske sekcije prilikom pripremanja skupstine za pravo glasa zena, koja je odrzana 20. oktobra
u Zagrebu. Uprava Drustva ,Zenski pokret" trazila je da se iz
B ARP, :13cmd KI, 1935/323, Zene Hrvatske u radniCkom pokret!U ... , 221
i 259 AIHRPH Seeanje Dese DevCic, Aclme Komparic i MaTije StipkO<Vic, MG
43/6....:.._22; SeCa~je Hertoe Has MG 35/h14; SeCanje Ved.e Zcug-o;rac-.PeCar
MG 38/4-12.
321
�:e~erat~ Ane P~okop 1 L~ciJ-:.Borjan-!tirin izbace odlomci koji upuCUJU ostru kr1hku ratu 1 fas1zmu, ah referenti na to nisu pristali.
Zho)': tog": s~ ih n~ sednici s<;kcije, koja je odrzana posle skupstine,
~r1tikovah cl~nov1 Upr~ve 1 Omladinskoj sekciji je prigovoreno
s~o se ta ~kupstma, koJa !e orga~uzovana za prav? glasa zena, pretvorila u opstu mamfestaCIJU protlv rata 1 za mir. •
Clanice Omladinske sekcije samoinicijativno su se povezivale
sa organizacijama zenskog pokreta u drugim mestima i odlazile da
drze predavanja u Banja Luci i Novom Sadu, zhog cega ih je pre.korela Uprava Drustva ,Zenski pokret".
U fehruaru 1936. godine povela se siroka sahirna akcija za
sakupljanje odece i ohuce po zagrehackim radnjama za siromasne
studentkinje. Za ovu akciju Odhor Omladinske sekcije morao je
traziti odohrenje od Uprave policije.
.
Usled aktivnosti Omladinske sekcije koja je uspela da okupi
veci hroj omladinki razlicitili zanimanja, revolucionarnog istupanja
?ie::lih ~Janie': na j~vnim skupovima i organizovanja predavanja
1 d1skus1Ja koJa su h1la uperena protiv hurzoaske ideologije, Uprava
Drustva ,Zenski pokret" nastojala je da joj onemoguci dalji rad.
Spi.sk?vi clanica _Omladinske sekcije nasli su se vise puta u Upravi
pohciJe. U prolece 1936. godine donesen je novi Pravilnik Drustva
,Zenski po~et", kojim se regulisu odnosi izmed:u ,Zenskog pokreta''
';! Zag~ehu 1 nJegove Omladinske sekcije. Uprava Drustva nametlmla
Je SVOJ tekst Pravilnika kojim se okrnjila samostalnost Omladinske
S<;kcije. 8 0?-a je post<;peno menjala, prema svom nahod:enju, Pravilruk Omladmske sekciJe, pr.emda to moze da cini samo glavna godi~nja skupstina. ,Zenskog pokreta". Zhog ovakvog stava U prave, hroj
clamca Omladinske sekcije poceo je da se smai>juje, a njena aktivnost da opada. Prema Pravilniku, tri Clanice Odhora Omladinske
sekcije prisustvovale su sastancima Uprave Drustva ,Zenski pokret"
.
7
DevC1<~,
Zene Hrvatske u radniCkom pokretu .. . , 272; AIHRPH, SeCanje DeSe
Alme KompariC i Ma:rije StipkoviC, MG 43/6-22.
8
Na o.:mo\lftl .nekdl:iko :Olanova ·D01ga ·PravUJmJka, vidi ose da je Uprarva
Drui3tv:a ,.Zens~ P?k-ret". ogr.aniOavaia II"~d OmladilnJSke .seikdije i rnrusitoj.ala da
ostyar1 potl?un1 u~ u nJ enu de:la1m.-ost 'J. na taj na:Din onemogu6i ma:k·o revolucl~~~o lliStuPam:Je ~l,ad.i-nki _·(u lizvo.Tima $€ Omladi~a 'Sek:cija u Zagrebu
na vem:m mesta pcmnmJe ikan Om:Ladritnslm po:drui'tm!ica). Na primer:
,1. Omladitnska !PodruZnica 2ensk:og ;palm-eta u za,grebu, ik!oJoj je
u prv{)jffi redu -sV!rha da v.tiJruplja (}ffi'll3.dim.:u i obrazuj-e jru u feministiCkom
smislu, lSamostaln:a je u swjern un:ut:vaSnjem !I'.aJdJU ukal;~ko <Tadi 'Sal~lrusno
-sa oi'ljem ti 1sa SVJ.'ihom dnuStva.
2. Nj.end i1stupi prema javnosti treba da budu odobreni od Odbora
DruStva ,.Zentski pokret' . .. ''
,4. Na g01di'&njoj tSlrupSti.ni Zenskog p-okreta glaooju -preko svojjh
de'legata, 1i 1to tako da J1Ja sv·aJcih 50 ,Olanica i:ma !p'I'avo na 1 de'legata ...
6. Pra;r:ila podru~ce :potvrduje Odb0or DruS.Wa ,Zenski pokret'.
7· _Dru.stvo ,Zen:Sikl pdkret' ima prmro :raLSpustiti ISVoju Om.Iadinsku
podrumucu, 1a'ko ove ne bi ~radi1le u .smirS1:u d,rru,Stvenog ci.l'j-a.
8. Odtbor Omladinske !POdruZnice duZan j-e pordnij-eti izveStaj o
1svom ra-u godi:Snjoj .sk.'Uip.Stilni DruStva ,Zenski pakret'.
. 9. ~edsj·ed~l:ica ~Stva" ,Zen;slci pakret' 1ma ,pravo da sa joS 2
~ce ~stvtuJe -svrm drustven'rm sastancima Om.aaddmlske podruZn1c~, ipa Je, prema tom-e, Odboru podruZnice duZnost da je na sva:ki
ISVOJ IS81Stanak pozove .. ,"
Zene Hrvatske
322
U-
radniCkom pokretu ... , 309.
i ohicno su na tim sastancima stalno dobijale prigovore na rad
sekcije. Ohjasnjenja koja su omladinke davale u vezi s postavljenim
pitanjima i prigovorima nisu se uvazavala.
U aprilu 1937. godine odrzana je zajednicka sednica Uprave
Drustva i Omladinske sekcije na kojoj su omladinkama stavljene
sledece primedhe: da im predavanja nisu u feministickom duhu;
da im zakljucci nisu u smislu drtiStvenog cilja; da se u pacifistickoj
sekciji govori iskljucivo protiv fasizma; da su omladinke prisvojile
slohode koje im ne pripadaju; da su im zidne novine protupacifisticke; da nisu htele zajednicke prostorije sa clanicama Drustva;
da u Om!adinskoj sekciji ima Clanica koje se u nju nisu ukljucile
iz feministickih pohuda i razloga itd. Omladinke su na ove primedhe
iznele svoja shvatanja feminizma dokazujuci da su ove zamerke
u vezi s njihovim radom neopravdane. Med:utim, to im nije uvazeno,
vee im je ponud:eno da pred:u s radom u prostorije Drustva, da
odrzavaju zajednicke sastanke i da obustave rad svih sekcija i tecajeva iii da prekinu rad do jeseni, kada hi se pred godisnju skupstinu ponovo sporazumeli o nacinu rada i huducim zadacima. To je
znacilo ogranicavanje samostalnosti u radu Omladinske sekcije i
ostvarivanje potpune kontrole u svim njenim poduhvatima. Ovo je
za omladinke bilo neprihvatljivo i one su na plenarnom sastanku
sekcije, 24. aprila 1937. godine, odlucile da prihvate drugi predlog
s prethodnog sastanka i ohustave rad do jeseni. 9
Sporna pitanja izmed:u Drustva ,Zenski pokret" i njegove
Omladinske sekcije pocela su se resavati u septemhru i sa tim se
namerno odugovlacilo oko mesec i po dana, tako da sekcija nije
mogla da radi. Umesto zajednickog dogovora i postavljanja celokupnog prohlmea na glavnoj godisnjoj skupstini, Uprava Drustva postavila je Omladinskoj sekciji neopozive zahteve: da ne smeju imati
vlastite prostorije; da se mogu sastajati samo jedanput nedeljno na
predavanju; da se ne radi u okviru sekcija i da se ne dr2e tecajevi;
da se ne oglasavaju predavanja i da se javno ne istupa; da se ne
izdaju zidne novine; da svakom sastarlku i svakoj sednici Odhora
Om!adinske sekcije prisustvuje radi kontrole neko od clanica Drustva ,Zenski pokret"; da Upravni odhor Drustva ima pravo da
iskljuCi Clanicu sekcije iii njenog Odhora. Omladinke su se protivile
ovakvim odlukama, jer se do kraja suzavao njihov delokrug rada.
Posta Uprava nije popustila u svojim zahtevima, one su na to ipak
morale pristati, jer je to hila jedina mogucnost da se rad sekcije
nastavi.
Omladinska sekcija se u praksi nije pridrzavala ovih odluka
i nastojala je da radi po svom programu. Uhrzo, 21. novembra 1937.
godine, Drustvo ,Zenski pokret" u Zagrebu donelo je odluku o raspustanju svoje Omladinske sekcije. 19
C!anice Omladinske sekcije nisu se slagale sa ovakvom odlukom, vee su formirale Akcioni odhor za ohnovu prekinutog rada
& ARP, Eond Zenski IP'Oloret, Novi Sad, 10. I 1938.
1o ARP, fond Zenski IPOkret, Novi Sad, 10. I 1938; Zene Hrvatske u radniCkom pokretu ... , 310; AIHRPH, Seeanje DeSe DevCiC, A.'lme KompariC i
Marije StiplroV'ic, MG 43/6-22.
323
�i obratile su se sa detaljno obrazlozenom okruznicom svim zenskim
pokretima, :' zemlji i apelom. da uticu n.a zenski pokret u Zagrebu
da omoguc1 delatnost Omladinske sekC1Je. U toj okruznici one su
~ok.azivale d:"- nisu pra~ile nikakve prestupe u toku rada, da postoJanJ7 .<?rr.'ladmske sekc1Je ;ma P?tpuno opravdanje, da ona ima svoj
sepc1f1.cm del_okrug rada, 1 da Je to pogodna forma za okupljanje
oml~dme. U 1sto vreme clamce Omladinske sekcije pokusale su da
se uclane u Drustvo ,Zenski pokret", ali im ni to nije dozvoljeno.ll
Uprava Drustva ,Zenski pokret" u Zagrebu dala je objasnjenje
:povodom apela Omladinske sekcije, upueenog svim pokretima AliJans7: U tom dokumentu se kaze da je obustavljen rad Omladinske
sek~1Je zato sto se taj rad nije ogranicavao na feministicko delovanJei da. su. se na sastancima Omladinske sekcije ,tretirala sva
rr;o11uc~ P1tanJ~, vrlo rado _Politicki orijentisan~ terne, a malo femimstlc~1h tema ; da omladmke msu pokazale mteresovanje za predavanJa kada su se tretirale vazne feministicke teme tako su na
primer, na predavanju o femlnizmu u Nemackoj bile prisutne s~mo
dve orr;ladi':lke; da su predstavnice Omladinske sekcije na javnim
s~upov1ma 1st:'pal~ 1znad okvira feminizma i na taj nacin stvarale
,Jednostranu 1 u 1zvesnom pravcu obojenu atmosferu medu publikom"~ da ~u na z~oru z~..zensk? pravo gl~sa, oktobra 1935. godine,
govonle tn omladmke, C1Ja su 1zlaganja b1la unapred utvrdena ali
su o.ne ,pre~?racile m~ru i stvorile takvu atmosferu medu publiiwm
da Je sk:'pstma P?Pr1mila sasvim drugi karakter" i da zbog toga
sa om~admkama msu orga;:tizovale slicne akcije; da omladinke nisu
obave~tavale Upravu Drustva ,Zenski pokret" o izletima koje su
org~mzovale; da su protiv ,pacifizma" Omladinske sekcije koja je
u z1dne novine uvrstila slike zena s puskama ,jj;d.'•
Rukovodstvo Alijanse zenskih pokreta nije se, iz odredenih
razloga, htelo mesati u ovaj spor, vee je odgovorilo da oni nisu
kompetentni za._res::vanje takvih problema. Veeina drustava zenskog
P?kreta u z7~lJ1 zamteresovala se zbog cega je zabranjen rad Omladmske sekc1Je u Zagrebu i neki su hili spremni da intervenisu da
se rad omladinki nastavi, ali se u tome nije uspelo."
. Na osnovu delatnosti Omladinske sekcije, vidi se da je ona
r~clila pod ~~ovodstvom Partije i da su u njoj potpuni uticaj ostvar1h komumstl. Zbog takve saddine aktivnosti omladinke su se borile za potpunu samostalnost sekcije i zahtevale su da rade u posebnim prostorijam_a i bez icije kontrole. U toku rada dolazilo je vise
puta do s:>ko?.': 1z;medu Uprave Drustva ,Zensk:i pokret" i Om!adinske sekC1Je, ClJ';' Je C:elatnost prevazis[a program rada zenskog pokre:a. Uprava Je uoc1la da su komunisti ostvarili uticaj i razvili
SVOJU de~atnost u . Om!adin~koj s<;kciji i zbog toga je sprecavala
~vaku DJihovu akc1JU. Da b1 zadrzale legalni oblik delatnosti koji
Je u ono vreme bio najpogodniji, omladinke su odbijale sve prir{,edbe
11
ARl', f<md Mijamse iensMh PDikreta l>r. 5/1938, Zenslci p<>kiret, Novi
Sad, 10. I 1938.
'
12
ARP, fond Mij=se ren&loih p<>kreta ·br. 4/1938, Zenski pokret, Novi
Sad, l>r. 2/1938.
'
13
•
A_RP, fond Mijanse Zenskth rpokreta, br. 5 t br. 42; Zapisn:ik sa od·borolnh 5edmca Dru.l'tva ,Zenski pokret", Novi Sad, II/6, 17 i 18.
324
i optuzbe tvrdeei da ne odstupaju od fiminizma i pacifizma, J?ada
im je saddina rada hila iznad toga. U stvari, one su rad1le po d1rektivi Partije i njihove akcije su daleko prevazilazile okvire ze:'sk"!g
pokreta. Uprava u Zagrebu, a narocito njena predsedmca, b1la Je
najprivdenija rezimu, pa su se i zbog toga ovi odnosi jos vise zaostravali i na kraju su iskoristili moguenost da zabrane rad Omladinske sekcije.
Posle raspustanja Omladinske sekcije, njene Clanice su se
ukljucivale u ostala napredna studentska drustva i udruzenja, u
URSSJ, SBOTIC i Drustvo za prosvetu zene. Za tri i po godine rada
Omladinska sekcija u Zagrebu postigla je dobre uspehe u okupljanju
zenske omladine, a narocito u njenom vaspitavanju. Njen rad znacio je veliki doprinos revolucionarnom zenskom pokretu izmedu
dva svetska rata. Veeina Clanica Omladinske sekcije aktivno je
ucestvovala u NOB.
Na Beogradskom univerzitetu 1930. i 1931. godine pocele su
se formirati omladinske grupe, u koje su se ukljuCivale napredne
studentkinje. Osnovni zadatak studentskog pokreta u to vreme bio
ej borba protiv diktature i trazenje politickih sloboda. U demonstracijama i na protestnim zborovima koji su organizovani na Univerzitetu aktivno su ucestvovale i studentkinje. Na jednom od tlh
zborova 1932. godine govorila je Dobrila KarapandZie, koja je pozvala studentkinje u borbu za demokratske slobode. 14
Studentkinje komunisti sa Univerziteta povezuju se s radnicima u beogradskim tekstilnim preduzeeima i po zadacima Partije
pocinju da rade na stvaranju legalne organizacije, koja bi masovnije
okupljala zene, a u prvom redu omladinke svih zanimanja. Na liniji
borbe za mir i demokratiju one se povezuju sa zenskim pokretom
u Beogradu i rade na stvaranju zenske omladinske sekcije. Vee su
postojali svi uslovi da se prede iz uskih okvira rada po grupama sa
zenama simpatizerkama na organizovanj e masovne legalne zenske
organizacije kroz koju bi Partija ostvarivala svoju delatnost.
Pregovore sa Upravom Drustva ,Zenski pokret" u Beogradu
oko osnivanja Omladinske sekcije vodile su Mitra Mitrovie i Dobrila Karapandzie, koje su u to vreme bile Clanovi Komisije za rad
medu zenama pri Pokrajinskom komitetu KPJ za Srbiju. Organizacija zenskog pokreta hila je dosta uska i nije hila u stanju da organizuje ni masovnije akcije za pravo glasa zena i da vodi borbu za
njiliovu ravnopravnost na svim podrucjima drustvene delatnosti za
sto su se feministkinje uglavnom zalagale. Partija je insistirala da
se preko ove organizacije i akcija koje je ona vodila za ravnopravnost zena stvara masovni antifasisticki i protivratni zenski pokret.
Drustvo ,Zenski pokret" u Beogradu prihvatalo je da radi na sprovodenju zakljucaka Svetskog kongresa zena protiv rata i fasizma,
ali se to u praksi moglo ostvarivati samo preko Omladinske sekcije.
Insistiranje omladinki na stvaranju njihove posebne sekcije koja
bi u okviru zenskog pokreta radila na realizovanju svili ovih zadataka - naislo je na povoljnu atmosferu i razumevanje kod Clanova
4
1
u
SeCanje Mitre MiltroV'iC iz rdolmlmenrtaclje 2Jhorn'L'kra -
Zene Srbije
NOB.
325
�Uprave. Taka je u jesen 1935. godine d<islo do osnivanja Omladinske sekcije zenskog pokreta, cija je predsednica bila Mitra MitroviC.15
Prvi sastanak Uprave Drustva ,Zenski pokret" i prdstavnica
zenske omladine bio je 11. oktobra 1935. godine na kojem se raspravljalo o pripremanju zbora za zensko pravo glasa. Zbor, koji je
odrlian 20. oktobra, bio je vrlo dobra pripremljen i to je, u stvari,
bila prva masovna manifestacija zena u Beogradu posle zavodenja
diktature. Omladinke su na zbor nosile transparente i uzvikivale
parole u kojima su zahtevale demokratiju, slobodu, mir, vece nadnice, sto je prevazilazilo okvire programa zenskog pokreta. Vee
tada, na organizovanju prve zajednicke akcije, Omladinska sekcija
je dosla u sukob sa Upravom DruStva ,Zenski pokret" i omladinke
su pretrpele kritiku zbog sadrzine transparenata i pa,rola i zbog toga
sto zbor nije imao feministicki karakter. 16 Nairne, omladinke su
zastupale masovnost zenskog pokreta i ukljucivanje sirokog kruga
zena u sve akcije koje on organizuje, dok su feministkinje tesko
izlazile iz uskog kruga svoje organizacije i nisu zelele da budu rukovodioci nikakvog masovnog pokreta i organizatori akcija koje bi
bile protiv drustvenog poretka. U toku daljnjeg rada omladinke su
se prilagodavale postojecim prilikama, a i Uprava Drustva ,Zenski
pokret" pokazivala je vecu toleranciju, tako da se saradnja medu
njima uspesno ostvarivala sve do kraja 1939. i pocetka 1940. godine,
kada se ukida Omladinska sekcija i ,Zenski pokret" u Beogradu
prestaje da radi. Omladinska sekcija bila je organizaciono i programski usko vezana za zenski pokret, cije je okvire prevazilazila,
narocito kada se radilo o organizovanju i ucestvovanju u masovnim
akcijama protiv rata i fasizma.
U ovim akcijama koje je organizovao ze~~ki pokret u Beo·gradu clanice Om!adinske sekcije uzimale su atkivno ucesce i bile
stvarni pobornici da se ravnopravnost zena u praksi ostvari. One su
1 5 Mitra Mitrov.iC ·:rodena u UZiC.k:Joj FoZegi 6. septemboo 1912. godine;
gJmnaz.ijru zarw.Silla u UZiou, a 1934. diplomh·ala na Filozorf\skom fak.wlrte-tu u
Beogradu; raciniafuaom pakrebu IP!'I.ils1Iulpila kao 1stWd€'nt fUJCesrfivujuti u politiCkim
aikcij·ama studenata anWiaSista Beogradskog univerziiiteta, gde je primljena
u KPJ 1933. rgodim.·e; posle JJavrSeni:h ;stUid~ja radlila na .vaznim :partijrskim zadacima u Beogradu; bila Clan Komii:sije za rad medu Zenama plri P.o'lm:aj'ins>kom
koanitetu KPJ z.a STbiju, p!1'edsedn:Dk Ombdinsik€ sekcije Zenslmg pok11eta 1935.
§Mine i jedan od po~retaCa d C1an Redakcije lista l:Kma dauac; zbog revoluci·onamog rada ViSe puta hapSena; u NOB ruCestv;ovaaa od 1941; hhl.a na
p0ili1li:~kom radu u v.ojn1an jedtnicama, instrnldor Cen.1lralnog komi:teta KPJ
i IOJ.an RedaJk:cije Hsta Borba; izabrana 1942. u Centra.Jni odbor AFZ-a, a na
Drugo:rn ·zasedanju AVNQJ...;a, 1943, iza~brana za Olana AVNOJ-a; 10d aktobra
1944. do apr:iila 1954. lbirla je Olan B1:~oa PK KPJ za Srbiju, odnoono OK SK
S~bije; iml.edu V Ii VII kongresa SKJ btla Clan Cent:ralnog tkom-iteta SKJ;
poCetfirom 1945. imenovana 21a povereni'lca za rpr01svetru ASNOS-a, a kasnije,
lkada je formiT'a.na ·vlada NR Srbije, za ministra priOsvete; bila narod-nJi poslanik. S-aveme .skup.S·'bi.ne i IP!'eteZno se ba'V'ila prr~etn!im problemim-a.
16 ARP, >ond Centraih>og odbora AFZJ Zenski pOikret !J<roz Omilad1nslw ·S~c'iju, IzveStaj !hr. 2, br. 875; !Vlw T p a M MT p o B M h, O.M..aadunc?Ca
ce1e~uja J~Ceucnoz n01cpeTa, Ko~~tynucT, 254, 8. ..napT 1962; B os a C v e1ti C,
Trideset godina Zene danas (re:ferat :na akademiji povodom 30-'g.odiSnj~ce pokretanja lista Eeua danae nala2li ISe u Konferem.ciji za druStvenru aktirvnos-t
Zena Jugoslavije).
"
326
narocito insistirale na omasovljavanju zenskog pokreta i stva~anju
njegovih drustava u unutrasnjosti Srbije. Pored to11a, Omladm~ka
sekcija imala je svoj posebni delokrug rada 1 postala Je centar aktrvnosti zena u Beogradu. U nju su se uclanjivale i oko nje su se okupljale napredne studentkinje, sluzbenice, radnice i domacice ne samo
iz Beograda vee i iz unutrasnjosti Srbije.
Delatnost Omladinske sekcije sastojala se uglavnom u ideolosko-politickom vaspitavanju okupljenih zena i njihovom pripremanju
za konkretne akcije koje je vodila Partija u to vreme. Svake srede
odrzavani su sastanci sekcije na koje je isprva dolazilo nekoliko
desetina a kasnije 200 do 300 zena. Na tim skupovima se raspravljalo o ~vim aktuelnim politickim dogadajima, zatim su oddavana
predavanja o polozaju zena raznih zanimanja kod nas i ':-. svet':', ? razvitku drustva i pojedinih drustvenih sistema, o 1zgradn]1 soc1Jahzma
u SSSR-u i ravnopravnosti zena u socijalistickoj zemlji. Posebno Je
popularisan polozaj ~ena u SSSR-u, ci.tane .su biogr~fske report~z~
o sovjetskim zenama i govoreno o n]1hov1m uspes1ma. u n~uc1 1
drugim oblastima drustvene delatnosti." Iako su sk':'pov1 odrzav~m
jednom nedeljno, omladinke su svakog. da~a do!az1le. u proston]e
sekcije u kojima je radila neka podsekc1Ja ~~~ su se pnpremala predavanja i diskusije, sto je stvaralo specif1cnu radnu atmosferu.
Intenzivan ideolosko-politicki rad koji je organizovala sekcija
nije se odvijao samo na opstim skupovima svih Clanica, vee su, pre~a
sklonostima i interesovanjima omladinki, formirane 4 podsekc1Je
koje su obuhvatile po 20 do 40 ucesnica. Na sastancima ti!' pod.sekcija one su proucavale politicku ekonomiju, razvitak drustva, 1Storiju naprednih zenskih pokreta i ucesce zena u raznim oblicin;t~
borbe kao i savremenu politicku situaciju. Njima su rukovod11I
Clano~i Partije, koji su redovno obezbedivali marksisticku drugu
porebnu literaturu za rad u ovim grupama.
Omladinska sekcija je izdavala svoj e zidne novine, koje su
izlazile jednom nedeljno. U njima je prikazivan polozaj zena kod
nas i u svetu. Priredivane su takode i usmene novine posvecene
znacajnim datumima, licnostima i dogada~jma. 1}" o~viru sek?ije
organizpvane su interne priredbe sa horsk1m rec1tac1]ama, rec1tacij ama i skecevima, zatim zabavne veceri s kulturnim program om
i javne priredbe. 18
Prvu javnu priredbu, koja je bila manifestacionog karaktera,
priredila je Omladinska sekcija na Univerzitetu 1936. godine. Na
njoj se govorilo o polozaju zenske omladine, procitano je nekoliko
knjizevnih radova i istupilo sa horskim recitacijama.
t7 Om!Ladin\Sika -sekoija naj.pre je a-adiJ.a u prostori'jama Crvenog ikrsta
u Si>minoj ulici, br. 19, zatim u Krrlez lVIlirha1l1!oyoj ul:i:ci, a ik:~ije u fllli-ci C_a~ra
La:~ara ~br. 11 ~oja je p-osta1a poznato slbecrSte napredne zenske oml1adme.
u :predavanj:i~a •lroj e w .omladd:nke -orga!Uiz,ov.atle .naroCito j e bi'l:<? govoca o _;po1oZ-aju Zene radn:ice i -selj.anlk.e kod nas li u svetu, o ~emu. re :11:IJe rn:sprav'lJa'lo
na predavanj'ima Drru,SWa ~,.Zenski pakret''. (MHTpa MHTPO~H.h, n.n.;
B ·o :Sa C vet i C, Trideset godina Zene danas, IA Beograda; Seoa.nJe Bolbe
Dordev1c 1771/MG-IX-65.)
18 Esto.
327
�Polovinom januara 1937. godine odrzana je godisnja skupstina
Drustva ,Zenski pokret" u Beogradu na kojoj je, pored ostalog,
govoreno i o uspesima Omladinske sekcije. U izveStaju Uprave se
konstatuje da je u pocetku zajednickog rada s Omladinskom sekcijom bilo dosta nerazumevanja, ali su se tokom rada ti odnosi poboljsali, taka da zajednicki ostvaruju mnogo uspesnije postavljene
zadatke. Zatim se u vezi s predavackom aktivnoscu napominje:
,OrganizujuCi niz predavanja (koja nastavlja i ove godine) iz socijalne medicine i higijene, Omladinska sekcija popunila je prazninu
nedovoljnog kontakta zenskog pokreta sa zenama najsiromasnijih
redova, s manuelnim radnicama. Predavanja dde nasi poznati rnahom mladi lekari ... Omladinska sekcija se trudi da, pored izgradnje
svojih clanica, pruzi i drugim zenama i zenskoj omladini mogucnost
vaspitavanja i obavestavanja bar za potrebe svako.dnevnog zivota.
Akcije van Omladinske sekcije nisu taka mnogobrojne, ali one j asno
pokazuju u kom se pravcu razvija rad i da se aktivizira na pravilnom
terenu". Iz ovog izvestaja se vidi da zenski pokret nije posveCivao
paznju zenama radnicama, Sto takode daje klasno obelezj e ovoj
organizaciji. Naporirna Omladinske sekcije data je odredeno priznanje i pruzena moralna podrska, sto je mnogo znacilo za organizaciju buduceg rada.
Na skupstini je govorila predsednica Omladinske sekcije Mitra
Mitrovic o polozaju omladine, s posebnim osvrtom na polozaj zenske
omladine i o tome sta Omladinska sekcija radi na vaspitavanju
zenske omladine. Ona je istakla da se omladina svih druStvenih
slojeva, muska i zenska, radnicka, seljacka i intelektualna, nalazi
u teskom polozaju, da je nezaposlena i vecim delom neuvrstena
u red drustvenih radnika. Govoreci o polozaj~.zenske omladine i
neravnopravnom polozaju zene uopste, ona je rekla da se omladinkama posebno stavlja u zadatak da nastave borbu za ostvarenje
zenskih prava. Na kraju izlaganja ana se osvrnula na opasnost od
rata koji narocito ugrozava omh:tdinu i naglasila: ,Vaspitavanja za
odlucnu borbu protiv rata spada u nase ciljeve, vaspitavanje zenske
omladine za odbranu i za dobivanje njenih prava ... Nase ucesce
na mirovnim konferencijama i kongresima protiv rata jedan je od
prvih znakova naseg aktiviranja na terenu borbe za pravedniji i
srecniji zivot citave omladine. Mi smo, na bazi feministickog principa za ravnopravnost zene - protiv ideologije fasizma, koja u sebi
nosi smrtonosno oru.Zje protiv Zena" .19 N a ,osnovu ovog izlaganja
vidi se da je Partija imala potpuni uticaj u Omladinskoj sekciji i
da je kroz nju legalizovala rad sa zenama u Beogradu,
Omladinska sekcija organizovala je niz predavanja iz socijalne
medicine i higijene na periferiji Beograda. Poseban ciklus predavanja organizovan je iz pedagogije, koja su hila dobra posecena i
izazvala veliko interesovanje kod zena. Ona je sprovela anketu
19 U ,iz,veStaju Uprave Dru.9tva ,Zenski :pdku·et" o .radu Omladin.ske sekcije posebno .se gov.ori.lo o teSloom. poloZaju Zen&lre Seg-rtsate om[adine, o potnfui pri!stupanja toj cxrnll<adim.i i ongwnizovanja v.a:spitnorg rada s njom. To je
p:rv1i "SluCaj da se na ,sikupSt·tni D.ruStv.a ,2enski pokr-et" govor.i o po.IoZaju
Zena radn1ca i Zenske cadnriCke orn:ladine. ()l{ena Oa.uac, 4, J£apT 1987, 3-•t)
328
I
'f
I
'I
)
o polozaju zenske radnicke omladine kojom je anketirano oko 500
devojcica zaposlenih u raznim fabrikama, krojackim i frizerskim
salonima. Obicno nedeljom pozivane su u prostorije Omladinske
sekcije ucenice iz privrede i s njima razgovarano, davane im knjige
na citanje, uzimani podaci od njih i iznoseni u zidnim novinama i
organizovani zajednicki izleti. Omladinke iz sekcije cesto su odlazile
u preduzeca na sastanke sindikalnih zenskih sekcija i okupljale
radnice po grupama i s njima radile. N a Cukarici su organizovani
aktivi Zena u ,Cigar-papirni", Markarnici i Zavodu za izradu novcanica, u koje su okupljane radnice. Na sastancima aktiva proradivani su Cianci iz partijske stampe i perigodike, sto je doprinosilo
teorijsko-politickom uzdizanju radnica i pripremanju za akcije koje
je organizovala radnicka klasa. Na sastanke zena Cukarice dolazile
su Vukica Mitrovic,2° Olga Alkalaj, 21 Mitra Mitrovic i Milada Rajter.
Iako rad na terenu nije bio mnogo razvijen, ipak se posvetila posebna paznja okupljanju zena na Cukarici, gde su pretezno stanovali
industrijski radnici, cije su zene zivele pod vrlo teskim uslovima.
Njima su, neko vreme, svake nedelje odrzavana predavanja i o_q'fanizovani analfabetski tecajevi, koje su zene poseCivale svehkim
interesom. Zahvaljujuci sistematskom radu clanica Omladinske sekcije sa ovim zenama, njih je bilo kasnije lako okupiti na masovne
konferencije, koje je organizovala Partija.'2
Septembra 1939. godine Omladinska sekcija zenskog pokreta
je organizovala u svojim prostorijama, u ulici Cara Lazara 11, tecaj
krojenja za mlade zene i devojke.23
Od 1937. godine Omladinska sekcija se brze razvija i dobija
sve masovniji karakter. Postojecim oblicima rada ana u Beogradu
obuhvata sve vise omladinki i mladih zena, a pod uticajem omla2D Vukica MirbroviC rodena 28. decerobra 1912. g.odine u Pa:StroviCima
kod Ba<ra · n&Zu rg:imna·ziju zavrSHa u Katonu ·i poCela pOhadati UCiteUj:sk.u Sk·olu
na Cetinj~; S!kJolov.anje .prekimill.a .u tr·eCem razredlu i 1932. IS !POrod'icDm dOOla
u Beograd i zatpoSlila se u Fab!ricli tekstila; ak:tiv.no uCesrtvova1a u radu sindikalne organizacije ;i 1933. postrula Clan KPJ; kao uCesn1!k j owganliJzator pojed~ndh aikcija 1i ,Strajlkova uha.pSena 1935. i u poil.icLjlsk'oan zartvoru podvr:gnu.ta
te.Sikim m:UJCenj:ima, ali ntije .priZ;nala niSta 00 optuZbi; ZJbog nedostatka dok:aza
pu.StMa isa ;s.udenja; po odluci CK KPJ 1935, ot·iJSla 111-a. Sko~·ovanj.e u Mos<kVTU,
a 1936. s·e vr.atNa oi na,stavd:la ·svoju pail'ltdJj.sku d silndtkalnu. akthnnost kao C[an
Uprave S'illld:iJkata teklstHaca l Clan Mesnog rk!omiteta KPJ Zia Beograd; neSto
kiarsnije postala ·Clan Pakraj.inskog komiteta KPJ za Srbiju i ~ao pa.rtijsk.i i sindikaLni n11kovodilac preteZ.no del.ova:la u Beog:radu, Ni\Su i V:a~jevu; 1938. poUOIV'O uhapSena, ali je u nedostatku dorkaza o()IS}'Oibodena i preSI.a ru ilegaJnoot;
poole okJupa'Cije arktivno radHa :na .o-.l"gan1izovanjru i !i'zvodel(ju ISarbotaZa i diverzantskih akcija. U }esen 1'941. pala je u rudte agenti- a specij.alline poHcije
d rsprovedena na Banj.icu, gde je birla str-ahovito l1"llUUCena i · brzo .strelj81lla. Maja
1945 ..godine proglaSena je za na:rodnog her:aja.
21 Olga Alk:alaj bila je Clan :partijske CeHje u 0
adi:nskoj sekcij'i, a
n'Oig ko~iteta KPJ
po:sle ·dkupadje, u jesen 1941, pasta•la ·Cl81!1 Ok.rumog d
za Beogra<l. P·ala je policiji u ruke 1 uguSena u .gasnom automobhl.:u u proi
leCe 1942. godine.
2 2 ARP, fond ZenSki pokr·et, Novi Sad -(vari'a); IA B
.grada, SeCanje
B<>l>e flordevlic 1771/MG-IX-65; Se6anje Kocovoc-Zoric Pewuse
33/MG-III-17,
l:Keua Oauac, 23, jy.l!. 1939, 17.
2s »Ceua Oa11.ac, 24, aszycT-cenTe..lt6ap 1939, 31; Eo 6 a 'Bop lj e B M h,
CTaapMa'lL?Ca Oe.n.aTuocT .M..wOux Oeaoja?Ca, M.l!.adocT, MeceqHa pesnja 3a OMJia,IJ;HHCKa IIJ1T81b8 M CIIOPT, Beorpa.n;, 8, cenTe.M6ap 1939, 16.
329
�dinki - Clanava Partije u unutrasnjasti 'Srbije stvaraju se drustva
zenskag pakreta. Iste gadine farmirana je pasebna partijska ce!ijn
u kajaj su hili Clanavi Partije kaji su radili u Omladinskaj sekciji
i Redakciji lista JKena oanac. S razvitkom arganizacije, ana se papunjava i obuhvata najaktivnije omladinke iz ove .sekcije. U njaj
su bile Jelisaveta Bembas (Beska), Dobrila Karapandzic, Milica Suvakovic, Olga Alkalaj, Olga J ajic, Mitra Mitro vic, Basa Cvetic, Boba
Dardevic, Dusica Stefanavic, Natasa Jeremic, Zara Ser, Fani Palitea-Vuckovic, Mila Dimic, Paulina Sudarski, Dara Stefanovic, i Katarina-Keti Ser-Minderavic. Vecina od njih je dala svaje zivate u
naradnaaslabadilackaj barbi.2 4 Preka Vukice Mitravic i Cane Babavic Pakrajinski kamitet KPJ za Srbiju astvarivaa je direktan uvid
u delatnast Omladinske sekcije i pamagaa je u svakadnevnam radu.
2ene kamunisti usmerile su aktivnast ave sekcije u pravcu
njenag pavezivanja i saradnje sa svim naprednim drustvima i udruzenjima u Beagradu. Uprava Drustva ,2enski pakret" u Beagradu
nije sprecavala svaju Omladinsku sekciju u njenam pavezivanju
i saradnji s naprednim studentskim pakretam i radnickam amladinam. Ova saradnja daprinela je da i sama Omladinska sekcija prevazide svaje ustaljene ablike rada i da razvije sadrzajniju, siru i
bogatiju delatnast u okviru radnickog pokreta kojim je rukovodila
Partija. Omladinska sekcija zenskag pokreta borila se sa ostalom
omladinom za amladinska prava, za poboljsanje njenog materijalnog
i drustveno-politickog polozaja. ZahvaljujuCi ovakvom adnosu
Omladinske sekcije prema ostaloj omladini i sadrzini njenog rada,
ugled sekcije ie naglo porastao i ona je uspela da okupi veliki broj
zenske omladine.
Jedna od najsirih politickih akcija u kojoj,•je ucestvovala sva
napredna omladina hila je, svakako, akcija za pomoc borbi spanskog
naroda. Iako se Uprava Drustva nije s time slagala, Omladinska
sekcija uzela je aktivno ucesce u ovoj sekciji i pristupila prikupljanju priloga za spanske borce. Prikupljena je veca suma novca,
a pojedine zene su davale i ukrase od zlata i na taj nacin saucestvavale sa borbom avog naroda. Boba Dordevic je izradila graficki
24
'(•
lVDilica Suvak!oV1iC je 'S'hreljana pod i'menom Jovanlka PlopoviC, uCite-
ljica i;z Sara}eva, 15. decembra 1942. u Bu:bnju; Olga Alkalaj u gasnom automob:hlu u proleCe 1942; JeHsaveta Bembas '(BeSrka) po~inula 1septembTa 1942. na
Manj·aCi; NataSa JeremiC streljana 9. marta 1943. u Ja}im:cima; Olrga Joj-iC
zverSilct UJIUOrena od Cetn:i!ka ·u Br:aji6ima 5. novembl'!a 1941; DuSica Stefano'ViC
stl"aljana na Banj'ioi 17. oktobra 1941; Zora Ser' umrla pred klraj rata 1945.
u Iogoru, negde u NemaC:IDoj; Fani fuli,teo·-v~uOlmviC rum.rlla pod batinama u
specijalJnoj pohloiji 25. decembra 1942; MiJ.a DimiC umrla pod :batfinama u spe:cijalnoj policiji 26. dec.embra 1942: P.arul:ina Suda,rski pogfumaa na Su.tjesci
1943; Dara StefanoviC 'swlaidana ·ratnim napori·ma, UllU.tda .maja 1944. u Obed~
sk,oj Bari u Sremu: Katarina-Keti Ser-M·inderoviC 1streljana ka>O hezilm.ena
u 'lagQI'IU ·u Sawcu (Valjevu) 1942. Na .sli!Oan naOin su zavrSHe Zi'VIQit ;i sl.EdeCe
Clanioe Omladltnos.ke \Sekcije: Ztlarta Seg-viC, Radmi:la Snajder, Rahe1a Ba-ruh,
SlaVika f)'urdev'iC, Beba Petr:ov, Sonja Ma'fdlnkoviC, OHvera Vanjak, Desa StaniC, Amalija Podg.orSeik-Ma1Cika, Ljubica OdaSi.n, Vail.·erija K'ari}o-Pa.p, Leposava-Op.i Mihajl·oVIiC, Jov:anka RadakOtViC, Milica PavloviC, Lepa LaleS, Neva
Petrovri.C .i dnuge. (MHTpa MHTpOBHh, n.n.
god:ima Zene danas, :referat; IA Beoglrada,
1771/MG-IX-65.)
330
Bosa
SeCa.nje
CvetdC, Trideset
Bo:be I>ordevJC;
I
portret ,La Pasionarija", koji je umnozen u 10 hiljada prime_;a~a
i prodavan u korist demokratske Spanije.' 5 I u drug1m politlckim
akcijama, koje je Partija organizovala u to vreme, Clamce Omladmske sekcije bile su veoma aktivne.
Pored organizovanja ideolosko-politickog rada, rukovadstvo
Omladinske sekcije radila je i na kulturna-umetnickom abrazovanju
svojih clanova. U 2enskom klubu u Beogradu hila je otvorena izlazba zena slikara od 17. do 24. oktobra 1937. godine, koju je organizovala Omladinska sekcija. Ova je hila jedna novina u sadrzini
rada sekcije, jer su priredbe ovakve vrste bile neuobicajene u ono
vreme. Na izlozbi je 18 zena slikarki, starijih i mladih, izlozilo svoje
radove, u kojima su hili zastupljeni svi pravci i likoyna ostvar.enj~.
Ovom izlozbom pruzila se prilika amladinkama da 1zraze svoJe hkovne sposobnosti, sto je bilo od posebnog znacaja za afirm~cij.u
mladih talentovanih zena. Veliki broj zena i muskaraca posetw Je
ovu likavnu priredbu, sta je takade doprinasilo vecem okupljanju
naprednih zena oko Omladinske sekcije. U akviru izlozbe :rrired~n?
je kuJturno vece i tom prilikom se govori]a a kulturnOJ politlCl,
0 nasim starim slikarkama i a polozaju siromasne seoske zene, a zatim su clanovi Omladinske sekcije i studenti izveli kulturni deo
pragrama.' 6
Na Kalemegdanu u Beogradu otvorena je 20. januara 1938.
godine izlozba zena slikarki iz zemalja Male Antante. Izlozbu je
organizovala Mala antanta zena27 na kojoj su izlazeni najbalji sli,
karski, skulptorski i arhitektonski radovi zena iz Cehaslovacke, Rumunije i Jugoslavije. Oko priprema i atvaranja ove izlozbe angazovane su clanice Omladinske sekcije. Ova je hila jedna od poznatijih akcija na planu medusabnog upaznavanja zena Male Antante.
U prostorijama Zenskog kluba u Beogradu odrzana je 2.2 .. j~
nuara 1938. godine godisnja skupstina zenskag pokreta, koJOJ J
prisustvovao veliki broj zena, a naracito omladinki. Na skupsti .
se raspravljalo a rezultatima rada u protekloj godini i buduCim
zadacima. Predsednica Omladinske sekcije Mitra Mitrovic govorila
je o palozaju zenske amladine, Ciji se interesi ne magu izdvojiti iz
polozaja celokupne omladine. Ona se posebna asvrnula n~ opasnost
od buduceg rata, kaji bi naracito ugrozio omladinu, a zatlm na r.ad
i zadatke Omladinske sekcije i naglasila: ,Posle skola koJe su JOJ
malo pruzile apstih i konkretnih pogleda na svet, u trci za hlebom,
unistene u svom dostojanstvu, zene i devojke ce naci u Omladinskoj
sekciji mogucnosti za svoje sire obrazovanje, za likvidaciju svog
zivotnog neznanja i zivotnog neiskustva, naCi ce mogucnosti za siru
kulturu, a preka svega toga svoj oslonac u zivotu i svaje borbeno
mesto za prave zahteve.28
25
IA Beog.rada, SeCanje Bobe DordeviC 1771/MG-IX-65; MHTpa MH-
n.n.
}Keua danae, 8, nose.u6ap 1937, 16.
21 Na sasta.nikJu Zen&kih ,saveza JIUJgoslavij,e, CehoslovaC.ke i Rumunije
u Pa.tWu 1934..godirne danesen je zakljru.(:alk da Mail.a antanta Zena obuhvati
TPOBHh,
211
i:enSk:e saveze -iz zemlje .poHtL&e :Miarle Antante.
.es
JKeua
daHac~
10, cjja6pyap 1938, 10.
331
�U toku ove godine Omladinska sekcija nastavila je svoju
delatnost po vee ustaljenim oblicima rada, uzela aktivno ucesee
u svim akcijama koje je vodio zenski pokret u cilju ostvarenja
ravnopravnosti zene. N a sledecoj godisnjoj skupstini zenskog pokreta, koja je odrzana 4. februara 1939. godine, posebno je istaknuta
aktivnost sekcije u izvrsavanju zadataka organizacije zenskog pokreta. Govoreei o konkretnim akcijama, koje su tokom godina organizovane, predsednica Alijanse zenskih pokreta Alojzija Stebi je,
pored ostalog, rekla: ,Citav taj rad svesrdno je potpomognut i prosiren energicnim radom Omladinske sekcije koja je okupila oko
zenskog pokreta mnogobrojnu zensku omladinu, punu snage i zelje
za uspehom, koji se vee pokazao u njenom unutarnjem radu izgradivanja zenske omladine i samostalnom radu medu zenama. U tom
pravcu Omladinska sekcija s velikim uspehom odr'Zava higijenska
i medicinska predavanja na periferiji (Cukarica), ciji je rezultat
postepeno budenje interesa sirih slojeva zena za svoje zahteve".
Predsednica Omladinske sekcije Boba Dordevic govorila je o radu
sekcije isticuei da kroz nju prolaze i rade stotine mladih zena i
devojaka 29
Omladinska sekcija je aktivno ucestvovala u svim akcijama
naprednog omladinskog pokreta u Beogradu. Ona je imala svog
predstavnika u Omladinskom odboru za mir, masovno ucestvovala
na svim studentskim mitinzima i demonstracijama i na njima istupala, preko svojih predstavnika, u ime napredne zenske omladine.
Na Beogradskom univerzitetu priredena je 6. jula 1939. godine akademija kojoj je prisustvovao veliki broj omladinaca i omladinki
raznih drustvenih slojeva i predstavnici francuske, engleske i americke omladine, koji su pocetkom jula boravilf'" u nasoj zemlji u
Beogradu, Zagrebu i Ljubljani. 0 patriotizmu omlrudine nase zemlje
govorio je predstavnik Radnog odbora omladinskih organizacija
Ivo Ribar. Predstavnici stranih omladinskih delegacija, koji su hili
na akademiji, govorili su o borbi svojih organizacija za bolji zivot
omladine. U ime Omladinske sekcije i zenskog pokreta, koja je
aktivno saradivala u svim akcijama Radnog odbora omladinskih
organizacija, prisutne j e pozdravila predsednica Boba Dordevic. Ona
se osvrnula na vaznost posete nasoj omladini stranih omladinskih
delgacija, na zrudatke koji stoje pred zenskom omladinom kod nas
i rekla da je stotine devojaka proslo kroz bolnicke kurseve Crvenog
krsta. U omladinskim delegacijama stranih zemalja nalazile su se
dve devojke koje je Omladinska sekcija izuzetno lepo primila. Meri
Aterton, predstavnica engleske omladine, hila je sekretar Omladinske lige naroda, 30 sa sediStem u Londonu.
211
listo, 20, .M.apT 1939, 14.
Omladilnska ihiiga 'Tl'a!'loda osnovana je 1936. i bib je .gQavni limicijator
za odrZavanje om1adin~og s·vetsroog miTavnog ~~on·gu-ooa. Ona je IOJr!upila oko
30
s-ebe sva omladinSka udruZenja. Sve vaZni'je Zen·ske om.lladinsk.e organizaci1e
uCl'anjene .su u Omladinsku Hgu. Gl,avn:i cilj t .rad Lige hio je ;bonba za mi'l',
slobodlu i ;sooija1nu pravdu. Omladinska li.ga mnogo je uradilla za iz;beglice dz
Spanije i C.ehosl'OvabJt;e. Njen glavni pravrac rada rbio j<e antifaS.irsrtiClci i ona
se borila za 1bolje Zivotne uslove raCine omladine. Orgam.:izaoija je obuhvabala
studentsku i ,radni&u oonl-adi.nu. {}Kena danae, 23, jyJI, 1939, 12-13.)
332
Omladinska sekcija zenskog pokreta hila je za preduzimanje
sirih i otvorenijih akcija u borbi za ostvarenje ravnopravnosti zena.
Ona je trazila d azenski pokret povede siroku masovnu akciju za
organizovanje zborova za prava glasa zena. Kako su strajkovi i
druge akcije radnicke klase, 1939. i 1940. godine, uzimali sve sire
razmere i pretvarali se u politicke demonstracije protiv rezima, rata
i fasizma, rukovodstvo zenskog pokreta nije bilo niza kakve masovne
akcije zena koje bi mogle poprimiti revolucionarni karakter. To je
naroCito doslo do izrazaja na sednici Upravnog odbora Alijanse
zenskih pokreta u maju 1939. godine, kojoj su prisustvovale predstavnice zenskog pokreta iz Beograda, Zagreba, Ljubljane, Novog
Sada, Skoplja, Cacka, Jagodine, Banje Luke, Vrsca, Sombora i Pristine. Na sednici je, izmedu ostalog, raspravljano i o akciji za pravo
glasa zena. U diskusiji je doslo do suprotnih stavova povodom zahteva
Omladinske sekcije. Neke organizacije zenskog pokreta iz unutrasnjosti trazile su da se odrze masovni zborovi zena za pravo glasa
u svim mestima, bez obzira na to da li u njima postoje iii ne postoje
organizacije zena. Delegatkinje iz Beograda su smatrale ,da ova
akcija u danasnjem trenutku nije taka aktuelna" i da ima ozbiljnijih
problema. Medutim, delegatkinja iz Novog Sada je predlagala da se
organizuje veliki manifestacioni skup zena u Beogradu uz ucesee
predstavnika svih zenskih pokreta u zemlji. I ostale ucesnice u diskusiji bile su podeljene u misljenjima o ovoj akciji, ali na kraju
je donesen zakljucak da se organizovanje zborova zena odgodi za
pogodniji trenutak.31
Sukobi do kojih je doslo u zenskom pokretu povodom akcije
za pravo glasa zena imali su dublje uzroke. Pri tom su jasno dosla
do izrazaja krupna politicka razmimoilazenja izmedu Omladinske
sekcije, koja je radila i delovala pod rukovodstvom Partije, i rukovodstva zenskog pokreta, koje je nastojalo da svojim akcijama ne
ugrozi interese vladajuce klase. Zbog toga je ovo rukovodstvo ogranicavalo i akciju za pravo glasa zena i bilo je protiv odrzavanja
masovnih zborova zena za koj e se zalagala Omladinska sekcija.
Omladinska sekcij aje ostala pri svom stavu i nastavila sa
pripremama za organizovanje opste akcije zena za pravo glasa. Ona
je isticala da se zahtev za pravo glasa ne moze svesti smo na priznanje politicke ravnopravnosti, vee da to pravo sluzi zenama kao
sredstvo u borbi za ravnopravan polozaj u drustvu. Umesto rukovodstva zenskog pokreta, organizator ove akcije postaje Redakcija
lista Eeua danae, koja istupa u javnost oktobra 1939. godine s ,Apelorn za pravo glasa zena" .32 U Apelu se pre svega napominje da je
v lada sporazuma Cvetkovic-Macek u svoj program stavila ,donoiienje slobodnib politickih zakona", pa se ukazuje da u okviru takvog
obecanja vlade i zene moraju dobiti ,opste, akHvno i pasivno pravo
glasa, kao prvi preduslov za ravnopravnost". Redakcija je pozvala
sve Zene i sve Zenske organizacije - IeministiCke, mirovne, pro31
]J{eua Oauac, 22, .M.aJ-JYU 1939, 20.
32
Est-o, 25, oktobar 1939, 3.
333
�svetne i humane - cia iskoriste ovaj trenutak i cia povedu jeciinstvenu akciju za pravo glasa zena, predlazuci im kao prvi korak
u toj akciji - sakupljanje hiljada potpisa za pravo glasa. Ovim
Apelom JKe1<a oa1<ac se obratila i svim staleskim i strucnim organizacijama, sindikatima, omladini, javnim radniCima i politickim
licnostima koje se bore za pravo coveka. Predlozeno je da se osnivaju odbori za pravo glasa zena koji ce organizovati sakupljanje
potpisa, vrsiti propagandu medu zenama i voditi akcije putem predstavki, konferencija, zborova i mitinga. Na kraju Apela kaze se:
,Sve organizacije, koje stoje na principima slobode neka se preko
svojih predstavnika, koje ce poslati u odbor, izjasne za pravo glasa
zena, i time pruze podrsku ovom opravdanom zahtevu".
,Ape! za pravo glasa zena" razlikuie se od ·svih dotadasnjih
akata po tome sto je ovu akciju postavio na najsiroj platformi. Iza
ovakvog Apela stajala je Omladinska sekcija zenskog pokreta i kroz
njega je dosla do izrazaja linija Partije u to vreme. Ovaj Apel su
prihvatile organizacije zenskog pokreta u unutrasnjosti i on je naisao
na najsiri odziv zena svih zanimanja. Zahvaljujuci tome, avo je
postala najsira i najmasovnija akcija koja je izvedena kroz organizaciju zenskog pokreta u toku njegovog postojanja.
Sa ovim je vee otpocela akcija za pravo glasa zena, pa je na
sednici Upravnog odbora Alijanse zenskih pokreta, pocetkom noc
vembra 1939. godine, raspravljano o Apelu lista JKe1<a oa1<ac. I ovom
prilikom ispoljila su se razlicita misljenja i doslo je do glasanja
o odrzavanju zborova zena. Vecina predstavnica drustava zenskog
pokreta glasala je za nastavljanje zapocete akCtje i odr2avanje masovnih zborova zena.3' Rukovodstvo Alijanse je prigovorilo organizacijama zenskog pokreta sto su se ukljuCile u ovu akciju, ne cekajuCi stav Alijanse o ovom pitanju, i istaklo da se ne maze tolerisati
da neko drugi daje direktive o radu pokreta, osim Alijanse. Pod
pritiskom organizacija iz unutrasnjosti, u kojima su komunisti izvrsili potrebne pripreme, Uprava Alijanse je morala da popusti
u svom stavu i da se ukljuci u akciju koja je bila u toku. U protivnom, ana bi se sasvim izolovala, kompromitovala i izgubila poverenje zena. Zato je zakljuceno da organizacije zenskog pokreta mogu
u svom mestu i okolini organizovati zborove i mitinge i sakupljati
potpise za pravo glasa zena. Medutim, Uprava Alijanse je uvidela
da su inicijativu za ovu akciju preuzeli komunisti i da je vade izvan
okvira koje joj je ana zelela dati.
33 Za odr.Zavanje e.~borova .gUasale IS'U predsta'VU1dce Zensk:ih rpok.oreta iz:
VrSca, Kragujevca, Novog Sada, P,ri§tin-e, Sombora, Slavonskro.g Broda, CaC.lm,
Banje !.Juke d. J.agtOdine, a ~p-rotirv: N:iJSa, Skoplja, Zagreba i Be-og~ada. I ovog
!pUta je doSlo do ·sukoba u DvuStvu ,.Zens.k.i pcilkret" u Beogredu, jer je U!Prava
bi~a protirv ;OdrZavanja 2Jbovov.a, a predstavnica Omle.dinske sekeije zahteVIala
je odr.Za·vanje zborovo:a. ·(ARP, ·:fond All:ijanse Zenskib pOkreta, br. 10/6. I 1940.)
Za,p,]sni'k :sa -odbovskih sedndca DI'IU·Stva ,Zenski podm'et" u Novom ~sadu Il/6
(otr. 49, 51-53).
334
Alijansa zenskih pokreta se ukljucuje u ovu akciju ~tampa
juci dopisnice 34 sa tekstom zahteva za pravo glasa, koje su zene
upucivale predsedniku vlade Dragisi Cvetkovicu. Na sednici Upravnog odbora Alijanse, koja je odrzana pocetkom novembra 1939.
godine pored ostalog, reseno je, da se dopisne karte upute svim
drustvima zenskog pokreta, koja ce organizovati potpisivanje, sakupljanje i slanje dopisnica preko banovina u odredeni dan. Ovo
je bila jedna od novih mera u radu organizacije zenskog pokreta
koja je imala za cilj da prosiri ovu akciju, jer se trazilo da dopisnice
potpisuju zene iz cele zemlje. Na istoj sednici je zakljuceno da se
uputi ,Apel za pravo glasa zena" rukovodstvima politickih stranaka
koja bi trebalo da preko svoje .stranke potpomognu ovu akciju. Ape!
je upucen glavnim odborima Jugoslovenske radikalne zajednice,
Jugoslovenske nacionalne stranke, Samostalne demokratske stranke,
Demokratske stranke, Zemljoradnicke stranke, Radikalne stranke
i Hrvatske seljacke stranke.
U Apelu se, pored ostalog, navodi: ,Mi trazimo aktivno i pasivno pravo glasa za sva zakonodavna i samoupravna tela pod istim
uslovima koji budu vazili i za muskarce, trazimo da - bude pravo
glasa opste i jednako, a glasanje tajno. Politicku partiju koja se
oglusi o ovaj zahtev, ne mozemo smatrati za partiju koja vodi racuna
o potrebama celokupnoga naroda" 35
Novembra i decembra 1939. godine pristupilo se odrzavanju
zborova za pravo glasa zena, prikupljanju potpisa i potpisivanju
i slanju dopisnica predsedniku vlade. Osnivani su posebni odbori
za pravo glasa zena, koji su se brinuli o uspehu ave akcije u dot.icnom mestu.
U Inzinjerskom domu u Beogradu odrzana je 23. novembra
Konferencija za pravo glasa zena koju je organizovala JKe1<a oa1<ac. 3"
Konferenciji je prisustvovalo vise od 1 000 zena raznih zanimanja,
34 Tekst na .dapilsnici glasi:
,Al-ijansa
Mesto
Zenskdh pOikreta
Gospodiine :predsedniCe,
Zene JugosLavije .waze otp.Ste, jednalro, tajno, aootirvn.o i pa·&ivno pravo
glasa ·za sva zalk0111odavna 'i .sam'()lupravna tela pod istim uslovJma Jroji budu
VlaZJiH !i za muSkarce. Zene oCekuju od Vas i Kralje~ske Vllade da ove nj[hove
demaikrat&ke zahteve sprovedete k11oz novi izbcmti zaJk:on.
Potp.ils: ,
ARP, rond Alijanse zenS!cih ;>OO.reta, hr. 129, 130.
" ARP, fOilld 201!1Ski pokret, NOOVli Sad, 'br. 10 (6. I 1940).
aa U wg.aniz.ovanju lm-nferencije ,Zeni danas" prid.~e su se mnoge
o'IlganLzacije ~ zajedlno sa njom vodHe Oitavu akciju, i to: p:rtivatne nameStentice
·Cinovnice razm:ih strrulk:a, nrarrneStenice IJ,z poSta-msik:o-telegrafuk:e sluZbe,
mtade [nte!lekitu.a:like-staZeclte (pravnJoi, agrOillomi, lekal!'lke i studentkinj.e) a od
'l.l!d.ruZenjta: 8-iga Zena za miT i slobodu, jevrej-ska Z-en.ska druStva i DruStvo
.Ne-zaStiCena majka i dete". DruStvo ,Zen'S(lct pokret'', Jugosloven:ski Zenski
~avez 1 UdllllZenje un1verzHetski -obrazovanih Zena, umesto aktivne sa:radnje
u pl'liopTemama -ove konferencij,e, uze1li 1SU samo .uCeSCa u .istupanju na konferenciji j.er ntsu mogli oda ne ruCestvuju na jednoj feminjrst-H:!k:oj manifestac'iji.
(W. w:ilk /Josip Broz Titoj, Borba fena Jugoslavije za. ravnopravnost i mir,
,Die Welt", 3, 19. januar 1940, 69-70; }Keua Oa11.ac, 26, 3a'l-£yap-cjJe6pyap 1940,
4 i 14-16· JAB Secanje Bose Milosevic [ Kanarine Rakic, 1337/MG-IV-26;
Bpe.A£e, 6468, 24: 11.oae.u6ap 1939; llo.auTu;x:a, 11309, 24. uoae.u6ap 1939, 10.)
335
�a bilo je i muskaraca i omladine u vecem broju. Posto su prostorije
bile male, mnogi su morali da se vrate. Prilikom organizovanja ove
Konferencije dosla su do izra.Zaja neslaganja izmedu Uprave Drustva ,Zenski pokret", koja se ddala dosta pasivno, i Omladinske
sekcije, koja je na Konferenciju okupila veliki broj zena, pre svega
Cinovnica, radnica i studentkinja.
Konferenciju je otvorila i prisutne pozdravila urednica lista
JKeua oauac, a zatim je istupilo vise zena koje su govorile u ime
svojih drustava i udruzenja, i to predstavnice: zenskih pokreta i
Jugoslovenskog zenskog saveza, Lige zena za mir i slobodu, jevrejskih zenskih drustava, sindikalno organizovanih radnica, udruzenja
cinovnika PTT struke, udruzenja lekara stazera, zena agronoma,
udruzenja advokatskih pripravnika, studentkinja, Unije za zastitu
dece i feministkinja iz Vojvodine. U zivotu zene. na selu govorila
je jedna medicinska sestra. Sve su govornice imale jedinstveno glediste o pitanju prava glasa, koje treba dati zenama, i smatrale su
da to treba uciniti sto pre, s obzirom na ratnu situaciju kada je
narocito potrebno da i zene ravnopravno ucestvuju u odlucivanju
o svim vaznim problemima. One su naglasile da dobijanje prava
glasa i politickih prava uopste smatraju kao deo opste narodne borbe
u kojoj aktivno ucestvuju i zene. Govornice su se posebno osvrnule
na specijalne zahteve zena u Cije su ime govorile.
Na kraju Konferencije donesena je Rezolucija u kojoj se konstatuje da zene ucestvuju u svim granama privrednog zivota i zato
smatraju neophodnim ,ukidanje i sprecavanje svake nejednakosti
zene u radu, davanje jednakih plata i nadnica za jednak rad, stvarnu
zastitu zene na radu i punu zastitu materinstva. Brojno ucesce zena
u privrednom zivotu i njihova drustvena ulog?...Jtao radnika i majke
nuzno zahteva da im pripadnu i sva gradanska i politicka prava".
U Rezoluciji se dalje napominje da jedno od prava koje bi bilo prvi
korak ka ravnopravnosti zene jeste pravo glasa za sve zene, da
nikakve razloge koji bi govorili protiv ucesca zena u politickom
zivotu ne smatraju opravdanim ni ubedljivim i zato traze ,da se
novim izbornim zakonom za Narodnu skupstinu da opste, aktivno
i pasivno pravo glasa zenama, u sobodnim i tajnim izborima".
Po pripremama i sastavu ove Konferencije, kao i istupanju
vecine govornika, vidi se da su glavnu ulogu imali komunisti zbog
cega je i doslo do neslaganja s Upravom Drustva ,:Z:enski pokref'
i drugim gradnskim zenskim organizacijama.
Na sednici Upravnog odbora Alijanse zenskih pokreta, koja
je odrzana 12. novembra, pored ostalog, zakljuceno je da se u Beogradu 26. novembra odrzi veliki zbor Alijanse zenskih pokreta. Svi
zenski pokreti su pozvani da na ovaj zbor za pravo glasa zena posalju
svoje delegacije. I zaista, toga dana odr2:ana je u Beogradu druga
manifestacija za pravo glasa zena koju je organizovala Alijansa.
Na zboru je bilo oko 5 000 prisutnih, medu kojima najvise omladine.
Veliki broj delegata bio je iz unutrasnjosti. Iz Novog Sada je na
primer, prisustvovalo oko 40 Clanica Drustva ,2enski pokret".
Zbor je otvorila predsednica Alijanse Alojzija Stebi, a zatim
su, prema rasporedu, nastupale pojedine govornice, medu kojima
336
je bilo i predstavnica zenskih pokreta iz unutrasnjosti. 0 politickom
polozaju zene kao gradanke govorila je Katarina Marinkovic iz Novog Sada; u ime slovenackih zena i o socijalno-politickim zahtevima
zena - Milena Mohoric iz Ljubljane; o potrebi prava glasa za zene
- Dusanka l'Jukic iz Nisa; o doprinosu zene razvitku drustva Zorka Kasnar-Karadzic, predsednica Univerzitetski obrazovanih
zena; u ime Redakcije lista JKeua oauac govorila je knjizevnica
Milka Zicina; u ime Omladinske sekcije Boba l'Jordevic i na kraju
je o uspesima feministiCke borbe govorila predsednica beogradskog
Drustva ,2enski pokret" Milena Atanackovic. Narocito interesantno
bilo je izlaganje Milke Zicine, koja je, izmedu ostalog, rekla: ,U nasoj borbi mi nismo same. S nama je citav narod, jer je borba zena
za politicka prava deo opste borbe za napredniji i bolji zivot. Mi
danas snosimo posledice dela stvorenih bez naroda, mimo naroda,
i zato protiv naroda. Zato mi stdjimo danas ovde i glasamo - mada
nam to glasanje ne priznaju - za mir, za hleb, za demokratiju"'
Kako se vidi, govor je bio manifestacionog karaktera, posto je i
Konferencija nosila to obelezje. Na kraju je donesena Rezolucija
kojom se trazi opste, aktivno i pasivno pravo glasa svim zenama.
I medu ovim govornicama bilo je komunista (Milena Mohoric i Boba
l'Jordevic).
Zbor za zensko pravo glasa u Beogradu pozdravile su mnoge
zenske organizacije iz unutrasnjosti i Beograda i to: Drustvo iz
Cacka, Jagodine, Vrsca, studentkinje iz Skoplja, studenti i studentkinje iz Pozarevca, Skupstina udruzenja studentkinja iz Beograda
i pozarevaCke srednjoskolke.37
Talas zborova za pravo glasa zena naglo se sirio, tako da je
krajem novembra i u decembru odrzavano svake nedelje po nekoliko
ovakvih manifestacija. U to vreme u Srbiji su odrzani zborovi zena
u Jagodini, Leskovcu, Nisu, Cacku, Kragujevcu, Aleksincu, Knjazevcu, Pozarevcu, Valjevu, Kosovskoj Mitrovici, Peci i Pristini. 38
N ekoliko veoma uspesnih zborova za pravo glasa zena odrl':ano je
i u Vojvodini. Velikom zboru zena koji je odr2:an 10. decembra
u Petrovgradu (Zrenjaninu), pored zena i devojaka svih zanimanja,
prisustvovao je i znatan broj muskaraca. Na njemu je istupilo devet
zena koje su govorile 0 borbi za pravo glasa zena i 0 polozaju zena
pojedinih profesija, drustava i udruzenja. Medu govornicama su se
nalazile predstavnice Redakcije lista JKeua oauac, Udruzenje univerzitetski obrazovanih zena, slovenackih zena, uCiteljica, slovackih
zena, seoskih zena, radnica, omladine i Srpskog Elemira. N a kraju
zbora je donesena Rezolucija u kojoj se trazi jednako placanje muskaraca i zena za isti rad, zastita zena na radu, puna zastita materin"
stva, puna gradanska i politicka prava, opste, aktivno i pasivno pravo
37 ARP f.ond Atlij-anse Zenskih pokrr'-eta, br. 129, 187; Z.enski pokret NovJ.
Sad, br. 47; Zenslti [pakret Novi Sad 20. XI 1939; z,api;;ruk sa odborskih sednica D.J.'I'US;tva ,.Zenski pakret" Novi Sad, II/6 IStr. 56, 58. 1Keua Om-tac, 26,
jauyap-cfie6pyap 1939, 16; ]KeuCKu no1q)eT u Oe.uo'K:paTU3a~uja, Bu.areu jywCJZ.OBeucKoz auru.M.apKCUCTU'lf.'ICOZ 'K:O.AtUTeTa,
Beorpap;, 23, 10.
Oe~e.M6ap
1939, 6.
as )Kena dauac, 26, jauyap-ifJeOpyap 1939, 14.
337
�giasa za sve ~ene, za sva zakonodavna ( samoupravna tela.•• U Subotici je 17. decem bra oddan veliki manifestacioni zbor zena na
kojem je istupilo sest govornica. Njihova izlaganja odnosila su se
na neravnopravan polozaj zena i zahteve za punu politicku ravnopravnost zena. 40 Akcioni odbor za pravo glasa zena u Sremskoj
Mitrovici organizovao je 3. januara 1940. godine zbor posvecen
pravu glasa zena. Od pet govornica koje su istupile na zboru, dve
su bile radnice. Pored opsteg prava glasa za sve zene, na zboru se
zahtevalo da se spreCi povecanje cena robi i da se povecavaju radnicke nadnice. U Vojvodini su odr2ani zborovi za pravo glasa zena
jos u Novom Sadu, Srbobranu i Vrscu. 41
0 akciji za pravo glasa zene u Sloveniji je dosta pisala radnicka i druga napredna stampa. Zenski svet pise da su se kod njih
udruzile u zahtevima za zenska izborna prava radnice, sluzbenice,
intelekfualke i seljanke, kojima je prisla i studentska omladina.
Zatim se napominje da su se sa zahtevima zena solidarisale pojedine politicke stranke, zenski odseci strucnih organizacija i Slovenacki akademski klub. De!avec posebno poziva omladinu i zene da
se ukljuce u akciju za pravo glasa zena i iznosi zahteve zena koje
traze da ucestvuju tamo gde se odlucuje o njihovoj buducnosti, jer
· njima nije svejedno kako ce zakoni regulisati njihova prava, kao
odrzani su 10. decembra zborovi za pravo glasa zena, koje je organizovala Slovenacka sekcija Jugoslovenskog zenskog saveza. Pored
vise govornica, na zboru u Ljubljani je istupio i profesor Univerziteta dr Boris Furlan, koji je govorio o potrebi ravnopravnosti
zene. Zatim su odrzani zborovi zena i u Jesenicama, Trbovlju i
Crnuci kod Ljubljane. Na svim tim zborovima, kao i drugim skupovima koji su organizovani u to vreme, zene,,.su zahtevale ostvarenje pune politicke ravnopravnosti s muskarcima. 42
U Bosni i Hercegovini odrzani su zborovi za pravo glasa zena
u Banjoj Luci i Bijeljini, dok su u Sarajevu i Tuzli bili zabranjeni.
.Zenski pokret u Banjo! Luci izvrsio je obimne pripreme za ovu
manifestaciju zena. Sakupljeno je vise od 400 potpisa za pravo glasa
zena i upuceno je predsedniku vlade oko 600 dopisnica u kojima
zene traze pravo glasa. U dvorani bioskopa ,Luksor" odrl':an je
veoma uspeo zbor za pravo glasa zena na kojem je bilo oko 1 500
prisutnih, od kojih su polovina bili muskarci. Medu zenama svih
zanimanja koje su se sastale na ovom zboru bio je i odredeni broj
seljanki iz okoline Banje Luke. Na zboru su govorile 4 zene, a najvise su bile pozdravljene Mara Gajic, fabricka radnica, i Stoja Tesanovic, seljanka iz Krupe na Vrbasu, koja je govorila o zivotu
39
ARP, Bilb1ioteka Sremske M1trovice 'k. 3, F. 3, br. 6, ZeilJSki pokret;
NaTodni glas, p01liti:Ciki i socijar1ni nedeljni '.l;i:st, Swbotica, 2, 16. decembar 1939,
6; lieTpoazpadcKu ~..aacuw~e, He3aBHCHH ae,n;eJhHJ1 noJIHTH"'KH naQ;:lopMaTvrBmt
H ,n;pywTBeHH JIHCT, IIeTPOBrpa.n;, ro,n;. I, 2, 14. de'l{eJt6ap 1939; BauaTC?<:a no-
W.Ta, uucj>op..tta.Tuauu neOeJbuu JtUCT, IIeTpoBrpa,n;, ro,n;. IV, 190; 9. 0eVse...u.6ap
1939; 191, 16. oetje.A<6ap 1939; P:a1<, HoB>< Ca;q, ro;q. V, 289, 12. oe1je.A<6ap 1939.
40
Hapoduu zAac, 2, 16. Oe'4eJt6ap, 1939; 3, 23. Oe'4e.M.6ap 1939.
41
Lsto, 6, 13. ja1<yap, 1940, 6. - ARP, fond AJ;ijansa i!enskiih pokreta
u Novom Sadru, br. 21.
42
Delavec, 12, 25. decembar 1939; Delavska politika, 141, 12. decembar
1939; Zenski svet, januar 1940. 1Kma da.'H.ac, 26, jat£yap-r,/JefJpyap 1940, 16.
338
:j
:\
zene na selu. Pored njih su govorila i tri muskarca, i to prota Dusan Kecmanovic, u ime Samostalne demokratske stranke, radnik
Pavao Radan, u ime Mesnog medustrukovnog odbora URSS-a i inzenjer Svetozar Vojsic, u ime Zemljoradnicke stranke. Policija je
nekoliko puta intervenisala za vreme govora Pavia Radana, trazeci
da prestane, jer je on bio poznati banjalucki komunist. Na kraju
je donesena Rezolucija kojom se trazi opste jednako pravo glasa
za zene, kao i za muskarce.48 Prema sastavu zbora kao i zastupljenosti govornika na njemu, on se ne moze okarakterisati kao neka
feministicka manifestacija, vee kao napor svih progresivnih snaga
koje se zalazu za pravo glasa zene.
U Bijeljinu je, po zadatku Partije, dosla Olga Marasovic iz
Beograda, da sa organizacijama u gradu pripremi zbor zena za
pravo glasa. Posto uovom mestu nije postojala organizacija zenskog
pokreta, vee samo drustva J ugoslovenskog zenskog saveza ,Kneginja Zorka" i ,Kolo srpskih sestara", koja su imala zenske omladinske sekcije, Partija je delovala preko njih. Omladinske sekcije
i postojeca zenska drustva su radili na sprovodenju akcije za pravo
glasa zene. Omladinke su pristupile prikupljanju potpisa u Bijeljini i okolini, a 10. decembra 1939. godine u sali hotela ,Drina"
odrzan je zbor za pravo glasa zena, na kojem je bilo vise od 300
prisutnih, a od toga oko polovina mu8karaca. Na zboru je istupilo
sest zena koje su govorile 0 polozaju domacica, intelektualki, radnica i seljanki. J edna od njih je govorila o teSkom polozaju zena
Muslimanki. Pored njih, od muskaraca su govorili dr Vojislav Kecmanovic-Djedo, kao predstavnik Gradanske politicke opozicije i
Trifko Marjanovic, u ime Udruzenja ucitelja sreza bijeljinskog. Svi
sugovornici bili jedinstveni u tome da zenama treba dati pravo
glasa.••
Posle objavljivanja Apela za pravo glasa zena u Sarajevu i
Tuzli, prislo se prikupljanju potpisa za pravo glasa zena i u tome
su postignuti veliki uspesi.
U Makedoniji su organizovani zborovi za pravo glasa zena
u Skoplju i Tetovu. U sprovodenju ove akcije naroCito su se istakle
zene u Skoplju. One su 3. decembra 1939. godine organizovale zbor
koji se pretvorio u siroku manifestaciju zena za pravo glasa. Na
zboru je istupilo sedam zena koje su pozdravile prisutne i govorile
u ime Omladinske sekcije, Redakcije lista Hama pe'<, omladinki
i omladinaca Tetova, zenskog pokreta, u ime zena radnica, intelektualki i cinovnica. Ovom zboru je, pored zena, prisustvovao i
veliki broj muskaraca. Sa istog skupa je poslano predsedniku vlade
280 dopisnica s potpisima zena. U Skoplju, kao i u drugim mestima
Makedonije, sakupljeno je vise hiljada potpisa za pravo glasa zena. 45
43 Na Zlboru ·su .gCYVoori:le joS i ·Stanka T·odol"1ov1C-SubiiC, predsedni-ca Zenskog pokreta i d;r .Milica BogdanoviC protfesOT. - ARP, fond Alijanse Zenskih
pdkreta br. 189; Vrbaske novine, Ba.nja Llllka, 1645, 21. novembar 1939; D uS•ank-a KovaCeviC, n.n., 361.
44 1Keua Oauac, 26, jaHyap-r,fte6pyap 1940, 14; Dana BegiC, rn.n., 185.
u ARP, fond Alij.ansa Zenslcih pokreta, br. 178; Hawa pe'l£, 7, 21. uoBe.A<6ap 1939.
339
�Iako mJe postojala organizacija zenskog pokreta, gotovo u
svim mestima Crne Gore organizovani su zborovi i masovne konferencije za pravo glasa zena. Akciju je vodila Partija, osnivajuci
u prvom redu odbore za pravo glasa zena, koji su legalnim putem
izvrsavali konkretne zadatke. N apredna stampa objavila i.e vise
podataka o ovoj masovnoj akciji zena i nekoliko clanaka o polozaju
i borbi zena za svoja prava.
U Crnoj Gori odrzani su, krajem novembra 1939. godine, zborovi za pravo glasa zena u Kolasinu i Grahovu, a vrsene su pripreme za odrzavanje zborova i u drugim mestima, tako da je uglavnom mesec decembar protekao u znaku borbe za pravo glasa zena.
Brojne manje konferencije zena oddane su osmog, a prvi veliki
zbor 10. decembra u pozorisnoj sali opstinskog doma u Niksicu,
kojem je prisustvovalo oko 1 000 zena iz grada i okoline. Na zboru
su istupile cetiri govornice, i to u ime zena intelektualki, domacica,
seljanki i radnica. Iz iz njihovih govora se videlo da je narocito
tezak polozaj radnica i seljanki. One su osudile politiku rezima i
pozvale zene u borbu za mir protiv imperijalistickog rata, zbog
cega je doslo do sukoba sa zandarmima. 46 Na kraju zbora donesena
je Rezolucija kojom se zahteva opste pravo glasa za sve zene kao i
za muskarce. Rezolucija je s potpisima prisutnih upucena vladi.
Sledece nedelje, 17. decem bra, zboru zena za pravo glasa u
Beranima prisustvovao je veliki broj muskaraca. N a zboru su govori~e _cet~ri zene 0 pravnom, ekonomskom, kulturnom i politickom
polozaJu zene. One su zahtevale ravnopravnost zene u svim oblastima drustvene delatnosti i trazile da se novim izbornim zakonom
zeni dajui sta prava kao i muskarcu. u ime muskaraca govorio je
profesor Marko Kazic, osvrnuvsi se posebno n11..dela zena knjizevnica, umetnica i naucnih radnica. I na ovom zboru je donesena Rezolucija kojom se trazi opste, jednako i aktivno i pasivno pravo
glasa za gradane oba pola. 47 Istog dana odrzan je veoma uspeo zbor
zena na Cetinju. N a njemu je istupilo sest govornica, i to u ime
zena intelektualki, cinovnica, domacica, selj anki, radnica, a jedna
je govorila o pravnom polozaju zene. Na kraju je doneta Rezolucija, u kojoj se trazi pravo glasa za zene, upucena Dragisi Cvetkovicu.'8 U velikoj sali bioskopa ,Luksor" u Podgorici odrzan je 24.
46
Za zbo.r Zena u NikrSiCu izvrSene su ·obimne prilpreme. Osmo;g decembray ?srvanule ·~u u .gr~du p1~ikate ~?j·ima 1se pozivaj.u Zane i devojke da uzmu
uCesca u OV'OJ iVell!k,oJ manifestaCIJ1 za pravo gl~a. U 15ali :su ibile J.~ane
revolucionarne ,par:o1e: ,HoCemo mir, silobodu :i bdljti Zivot za na.Su djecu",
,HoCemo hUeba i rada", ,,T:raZimo opSte i· jedn.ako pravo .glasa" ri ,sl, Po-lic:ija
je bila predastroZn.a prema ov:a:kvtim slrupovima i priplremljene govore je unapred cenzurisala. Meduti!m, govomice nisu Citale na zboro cenzul"1sane Tefe·rate, ve6 rsu nars't::upile sa <lrug.im tekstom Imji je rbio :potpuno na IIDiJi Partije.
2andarmi su se iznenadili :lmda su Ouli druge 11eferate i jedrnoj 00 govo.rntic.a
su ,pokuflali da otmu .tek:st, ali ga je ona, ruz pomoC: !IlajbliZih Z·ena uspela da
pocepa i del'imiOno proguta. (r.aac Upne rope, IIodzoput~.~a. ro.n;. II, 2, 1. decem~
bar 1939. - Istorijski arhiv CK SK Crne Gore, tom I, kn.j. 1, 478, 50-8; C.ao~
6o0na .M.ucao, HHKni:rdi, ro)J;. XVII, 47 .. 10. Oe~e.At6ap 1939; 48, 17. de1{e.M.6ap
1939; 3eTa, IloiJzopu~a. 50, 17. Oe~e.M6ap 1939; }Keue Upne rope y peeo.ay~
~uoxapuoJ£ no'KpeTy 1919-1945 . .. , 26, 27.)
47
C.11.o6odna .M.ucao, 49, 24. Oe~e.M6ap 1939.
1
48
3eTc1Cu z.~tacnu1C, ,/1..ucx sa noJtUTU'KY, npocaeTy u npuapedy, D;eT.HlE:.e,
XI, 810, 23. Oe'!eM6ap 1939.
340
decembra 1939. godine takode veliki zbor zena za pravo glasa. Na
zboru je istupilo nekoliko govornica koje su govorile u ime zena
radnica, sluzbenica i seljanki. 49 Tih dana oddani su zborovi zena
i u Kotoru, Pljevljima, Baru i Danilovgradu, a pored njih je bilo
i vise manjih konferencija. Ovim zborovima i konferencijama obuhvacen je veliki broj zena u Crnoj Gori, koje su jednodusno zahtevale pravo glasa i bolje uslove za zivot i rad. Prvi put se na skupovima zena okupio veci broj seljanki i skoro na svakom od njih
je govoreno 0 teskom polozaju zena na selu koje su u vecini nepismene i neprosvecene. Usled privredne zaostalosti ovog kraja mali
broj zena bio je zaposlen, a i one koje su bile ukljucene u proizvodnju radile su po 12 do 16 casova dnevno pod vrlo teskim uslovima, sto je takode osudeno na ovim zborovima. Zahvaljujuci aktivnosti Partije, zborovi i konferencije za pravo glasa zena masovno
su organizovani u Crnoj Gori i na njima se pojavio prvi put veliki
broj govornika sto je takode dokaz da su njihovi zahtevi opravdani
i da su one i te kako sposobne da ucestvuju u svim oblastima drustvenog .zivota i rada.
U okviru ove akcij e sakuplj eno j e vise hilj ada potpisa za
pravo glasa zena skoro u svim krajevima u zemlji i poslat je veliki
broj potpisanih dopisnica predsedniku vlade u kojima se zahteva
ravnopravnost zena. Prema nepotpunim podacima, sakupljeno je
14 985 potpisa i poslane 8 553 dopisnice. U Sloveniji je sabrano oko
5 139 potpisa za pravo glasa zena, gde se potpisalo najvise domaCica, radnica, kuCnih pomoCnica, drZavnih i privatnih Cinovnica.:m
I u drugim krajevima ova akcija je masovno organizovana; u Vovodini su, na primer u vise mesta oddana predavanja na kojima
je govoreno 0 polozaju zene i njenim pravima, zatim je prikupljeno
nekoliko hiljada potpisa i poslano 2 500 potpisanih dopisnica51 predsedniku vlade. Zenski pokret Sombora prikupio je 528 potpisa za
pravo glasa zena i 2. decembra uputio 450 dopisnica; iz Vrsca je
istog dana upuceno 500 dopisnica, a u N ovom Sadu je do 15. decembra prikupljeno 405 potpisa. U Jagodini, Cupriji, Paracinu, Svilajncu i Despotovcu prikupljena su 742 potpisa za pravo glasa zena,
medu kojima je bilo 85 muskaraca. U isto vreme iz Nisa je upuceno 228 dopisnica s potpisima predsedniku vlade. 52
Medu zenama potpisnicama koje su trazile pravo glasa bio
je veliki broj radnica, seljanki i domacica. Na spiskovima su se
nalazili mnogi otisci od prsta, sto znaci da je bilo dosta nepismenih
zena. Od ukupnog broja potpisanih samo iz vardarske banovine
bilo je 58,5 odsto nepismenih.
4 9 3eTa, br. 50, 17. Oe'4e.tt6ap 1939; )I{eue .Q"p'H.e rope y peBOAyu,uouap'N-0.4£ noxpeTy 1919-1945 ... , 27.
5o ARP, fond Aidj.alllJsa Zenskih pok.reta, Novi Sad, br. 21, 23. mart 194.0.
st Karte •SU rupuCene 'iz .slede6ih me&ta: Novog Sada, Sente, Srrbobram.a,
STemsk;e dMtrovice, Zabalja, Petr.ovgrada, KisaCa, Gorn'jeg Kovilja, Velike; Kikinde, Rurme, Grabovaca, Susek.a, Srernsikilh I{Jarlovaca, Stare Pazove, SaSinaoa, Durdeva, Malog Id:oSa, LaCarka t Subohlce. - ARP, :fiOilld Alijansa Zens~.i!h polklreta, br. 174, 171, 155; Zapi,Sill:ik odborskih sednica Drru.Stva ,Zensild
pokret", NoVIi Sad, 1!/6, 56, 58.
l'i 2 ARP, fond MJ.janoo Zen:Sldh poikreta, br. 151 i 172.
341
�Akcija za pravo glasa uspesno je organizovana u svim krajevima, izuzev Hrvatske. Ona je pokazala narocite uspehe u Crnoj
Gori, a zatim u Srbiji, gde su masovno ucestvovale zene svih zanimanja. Ovom akcijom prvi put je obuhvacen veci broj zena sa
sela cije su se predstavnice cule na vecini odrzanih zborova. Akcija
je daleko prevazisla okvire organizacije zenskog pokreta i pokazala
da su zene spremne da masovno ucestvuju u politickom zivotu i
da je potr~bna mnogo sira i revolucionarnija organizacija koja hi
se dosledniJe zalagala za resavanje njihovih problema. U ovoj akciji
uzeo je ucesca veci broj muskaraca i omladine, tako da su se neki
zborovi pretvorili u opstenarodne manifestacije za pravo glasa zena.
Na zborovima je istupalo po 6 do 7 zena, a vecina od njih se pojavila prvi put za govornicom, sto je dokaz da su one sposobne
da ucestvuju u javnom zivotu i da ravnopravno raspravljaju 0 svim
problemima u svim izbornim telima. Ovom akcijom su neposredno
rukovodili komunisti i ona nije predstavljala izolovanu borbu zena,
vee je poprimila mnogo siri karakter. Na zborovima za pravo glasa
zena pojavili su se i opstenarodni zahtevi za bolji zivot i mir, protiv
rata i fasizma, tako da su oni predstavljali sastavni deo opstih
akcija koje je Partija vodila u to vreme.
Ovaj siroki pokret zena za opste pravo glasa, koji je inicirala
Omladinska sekcija zenskog pokreta u Beogradu, pod rukovodstvom
Partije, bio je sastavni deo opste akcije progresivnih snaga za emancipaciju zena i njihova ukljucivanje u antifasisticku borbu. Legalne
politicke partije, kojima je upucen poziv da podrl\e ovu akciju za
ravnopravnost zena, nisu u njoj uzele ucesca, izuzev pojedinih pripadnika nekih opozicionih gradanskih stranaka. Cak i zenska grana
Hrvatske seljacke stranke izjasnila se protiv ,.,pve akcije, isticuci
,da ce voddstvo HSS-a znati da proceni momenat kada zenama
treba dati pravo glasa" .53
Odgovarajuci na poziv lista 2Ketta danae da uputi svog predstavnika u Odbor za pravo glasa zena, Glavni radnicki savez je na
recima pozdravio ovu akciju. Medutim, u odgovoru je istovremeno istaknuta partijsko-politicka neutralnost sindikata, pa je zatim receno: ,Uzimajuci na znanje ovaj faktor, sindikati kao organizacije ne mogu zvanicno uzeti ucesca u konkretnim akcijama za
zensko pravo glasa". 54
Milica Topalovic glavni ideolog zena socijalista, osudila je
akciju za pravo glasa zena, isticuci da su pokretaci ove akcije zene
levicarke koje ureduju cisto levicarski list 2Kena dauac. Ona je upozorila da se zene socijalisti nalaze u otvorenoj borbi sa organizatorima ove akcije, da su protiv jedinstvenog fronta za pravo glasa
zena i da se za to pravo treba boriti kroz politicke partije.•• Ovakav
stav je bio razbijacki i unapred je borbu zena vodio neuspehu, jer
niko drugi nije ni pokretao pitanje prava glasa zena.
Studentkinje ,Zbora" (Ljoticevog) u Beogradu istupile su pro"
tiv akcije za pravo glasa zena s posebnim proglasom: ,Majke! Zene!
GS
Map u j a Be JI
MM H
p oB
H
h., Pe3y.n,Taru jedne 6opt5e, JKeua danae,
26, jauyap-cjJeopyap 1940, 4.
u Pa0nu.'I{..1Ce noauue. 45, 10. uoaeMliap 1939.
" Isto, 48, 1. ae'!e.Moap 1939.
342
Devojke!" u kojem istim recima kao i Milica Topalovic napadaju
2Keny danae kao ,jedan cisti levicarski list, koji ureduju levicarske
omladinke, koje znaju zasto vode ovu akciju i sta se iza te krije".
One ,Ape! za pravo glasa zena", koji je objavila 2Kena danae, nazivaju apelom ,Centralnog komiteta Komunisticke partije Jugoslavije u kojem se izricito trazi zensko pravo glasa". One isticu da
nije slucajno sto su posle toga us!edili zborovi zena i posebno napadaju Konferenciju zena od 23. novembra, koju je organizovala
Omladinska sekcija i miting zena od 26. novembra 1939. godine,
koji je organizovala Aliiansa zenskih pokreta u Beogradu. Za obe
ove manifestacije zena one u proglasu kazu da su to nekamuf!irane
komunisticke demonstracije, na kojima su se ,cule poznate komunisticke fraze", da su ,Jevrejke pokretaci velikih mitinga za zensko pravo glasa" i konstatuju da ,tako izgleda iza kulisa feministickog pokreta, iza ku!isa 2Kene danae i iza kulisa raznih kongresa" .56
· Rukovodstvo Alijanse zenskih pokreta i Uprava Drustva ,Zenski pokret" u Beogradu uzeli su ucesca u masovnom pokretu zena
za pravo glasa, ali vise formalno i na recima, jer su zastupali misljenje da nije pogodan trenutak za ovakve akcije koje po vremenu,
naCinu izvodenja i sadrzini ne odgovaraju rezimu i feministickom
karakteru zenskog pokreta. Slicne stavove su imala i druga feministicka drustva i udruzenja koja su izjavljivala da su za pravo
glasa zena ali da nisu za ucesce u ovakvoj akciji {,Kolo srpskih sestara", ,Srpska majka'', ,Zenska zajednica" i sl.). Med:utim, u unutrasnjosti su ponegde i ova drustva koriscena u ovoj akciji.
I pored svih prepreka i otpora organizovanih i neorganizovanih snaga, kao i zabrana od strane vlasti vise zborova i konferencija, ova akcija je imala veliki uspeh i doprinela je podizanju
politicke svesti zena i njihovom masovnom ukljucivanju u borbu
progresivnih snaga protiv rezima i fasizma. Zene ovom akClJOm
nisu dobile pravog glasa, ali su postale jos svesnije znacaja organizovane borbe i postalo im je jasnije ko stvarno zastupa nj1hove
interese. UspeSno organizovanje ove akcije i masovno uCeSCe Zena
u njoj prosirilo je i ojacalo demokratske i antifasisticke snage u
zemlji.
Akcija za pravo glasa zena hila je poslednja akcija koju je
organizovala Omladinska sekcija kroz zenski pokret u Beogradu.
Tada je doslo do otvorene diferencijacije u zenskom pokretu Beograda i razmimoilazenja izmedu Omladinske sekcije i rukovodstva
zenskog pokreta zbog razliciith politickih stavova uopste, a posebno u pogledu borbe za politicka prava zena.
Pr:o.glas .sbudentkinja ,Zbora" zaW"Sen je reCima:
,.Majke! Nemojte rpomagati moralno -rasUlo va.Sih tk:Ceri prepuSbajuCi ifrl
duhovnom uticaju jevrejskih k01111Uliltstk.inja, pr01Pa·ga'fioo:1ki s(l:obodne ]j'l.l'bavi
lroja je tolike deVTojke vee odvela u smrt d bo1nicu.
Zene! Ne dozvolite dia vam jevrej!ke-ikomunti.gtkirnje razaraju slavenski
spaoonosni porodiOni moral.
De¥Djrke! SaOuvajte VaSa Cista src-a od ;naj.ezde judeo-ik1omun1S'bi.Oke rn.isli
ikoja srozava :sva vaSa najplemeniti;ja ooeCanja, spremajte se da posbanete
majlke da naSem rodu odgJojite nove, zdrave i Chle narastaje". (ARP, f-ond
AHjansa Zen.skdh pokreta, 1939.)
56
343
�U Izjavu Omladinske sekcije zenskog pokreta, na Godisnjoj
skupstini od 19. januara 1940. godine, konstatuje se da je Uprava
Drustva ,2enski pokret" zauzela nepravilan stav u ovoj akciji, pa
se kaze: ,Kada se dokazala ispravnost nasega stava i svaka druga
akcija otpala kao bolestan i truo plod, onda su nam predlagani bledi
metodi i anemicne mere. Potpisi i dopisnice ne bi nikada zatalasali
javnost i digli na noge mase zena. Nije to bilo razmimoi!azenje
oko jedne forme rada, nije to razmimoilazenje hoce li se drzati
zborovi ili ne, radilo se o tome hoce li se mobilisati siroki slojevi
zena u borbi za svoja prava iii ne. Nasa odlucna kritika i odbijanje
da se zadrzimo na parcijalnim merama izazvala je Upravu ,2enskog
pokreta" da nam prebaci uvodenje nekakve odredene politike u
organizaciju, mada su hiljade zena na zborovima u Beogradu i unutrasnjosti i svojim interesovanjem pokazale koje je· za njih goruce
pitanje . . . Danas biti za depolitizaciju zenskog pokreta - znaci
biti protiv njegovog programa, znaci izjasniti se protiv zena. A neaktivnost danas znaci ostavljati zene da lutaju bez orijentacije u
vrtlogu dogadaja".'7
U ovakvoj situaciji Uprava Drustva ,2enski pokret" u Beo.gradu nije bi!a u mogucnosti da obezbedi sprovodenje svojih stavova. Njoj nije odgovaralo sve sire ucesce zena u strajkovima, demonstracijama i drugim akcijama u borbi radnicke klase protiv
rezima, a u te akcije, zahvaljujuci Omladinskoj sekciji, ukljucivao
se i zenski pokret. Zbog svega toga Uprava je na Godisnjoj skupstini 19. januara 1940. godine reSila da se povuce. Istovremeno i
Omladinska sekcija je odlucila da istupi iz ,2enskog pokreta" koji
vise nije mogla koristiti za sprovodenje svojih stavova u pogledu
sadr'Zine, metoda i oblika borbe i ucesca zena u",JrJasnom radnickom
pokretu. Posle Citanja Izjave Omladinske sekcije na Godisnjoj
skupstini Drustva ,2enski pokret" u Beogradu, omladinke su demonstrativno napustile skupstinu i na taj nacin jos jedanput izrazile idejno-politicka razmimoilazenja sa Upravom. Omladinke su
postupile ovako po direktivi Partije i orijentisale su na trazenje
drugih legalnih formi rada kroz koje bi nastavile svoju revolucionarnu aktivnost.
Omladinska sekcija ,2enskog pokreta" u Beogradu bila je
jedno od najjacih uporista Partije u radu sa zenama. Teziste njenog
rada bilo je u okupljanju i vaspitavanju zena, a u prvom redu omladinki, na liniji borbe za mir, a protiv rata i fasizma. Njena delatnost nije se ogranicila samo na Beograd, jer je ana bila glavni inicijator za osnivanje novih organizacija zenskog pokreta u Srbiji i
nastojala da se u njih okupi sto viile zena. Ona je prevazisla okvire
uske organizacije zenskog pokreta i povezala se i aktivno ucestvovala u naprednom studentskom pokretu na Beogradskom univerzitetu. Omladinke iz ave sekcije odlazile su u preduzeca i radnicka
naselja i radile na osposobljavanju radnica i radnickih zena za svakodnevnu borbu radniCke klase. Ona je davala antifasisticki karakter svim konferencijama zena koje je organizovala Uprava Drustva
,2enski pokret" u Beogrdu. Zbog toga je doslo do izvesnih nesu57
344
JKena danae, 26, jauyap-ifJe6pyap 1940, 17-18.
glasica sa Upravom odmah u pocetku rada, prilikom organizovanja
zborova za pravo g!asa oktobra 1935. godine. Posle toga odnosi
izmedu Uprave ,2enskog pokreta" i Omladinske sekcije normalizovali su se, jer je i Uprava bila tolerantna u zahtevima omladinki
i uzimala je ucesca u akcijama protiv rata i fasizma. Na godisnjim
skupstinama Drustva ,2enski pokret" omladinke su stavise dobijale
pohvale za svoj rad naroCito u pogledu organizovanja vaspitnog
rada medu omladinoin. Do zaostravanja odnosa sa Upravom Drustva doslo je oko organizovanja akcije za pravo glasa zena oktobra
1939. godine, koja Upravi nije odgovarala, jer suza rezim masovne
akcije bile nepozeljne. Na tom su se pitanju razisli interesi Omladinske sekcije i Uprave Drustva ,2enski pokret" i na kraju je doslo
do prekida rada Drustva u Beogradu i njegove Omladinske sekcije
pocetkom 1940. godine.
Omladinske sekcije postojale su i u drugim pokrajinama, izuzev Slovenije. Krajem avgusta ili pocetkom septembra 1935. godine
dolazi do osnivanja Omladinske sekcije zenskog pokreta u Sarajevu.
Predsednik Omladinske sekcije bila je Georgina-Djina Vrbica, 58
a sekretar - Bjanka Levi. 59 Omladinska sekcija okupila je oko
30 omladinki i s njima organizovala ideolosko-politicki rad. U prvo
vreme drzana su zatvorena predavanja, a kasnije javna, zatim politicke diskusije i drugi skupovi na kojima su se okupljale omladinke. Predavanja koja su odrzavana u okviru sekcije bila su raznovrsna, kao na primer: Ekonomski problemi omladine; Uloga zene
u demokratiji; 0 Muslimanki radnici; 0 psihoanalizi, zatim razna
predavanja iz oblasti medicine itd. Na godisnjoj skupstini zenskog
pokreta u Sarajevu, decembra 1935. godine, neki clanovi Uprave su
58 f.l:ina Vorbica rodena u T-itogradu 1913; zawSH..a TrgovaC!Jtu aikademtijru i veC kao ruCenica radila u naprednom omladinsk:·om. pokrebu; 19·33. <primljena u SKOJ, a 1934 - u Partiju; posle .S["ednje Skole ni}e •se mog1a, Zibog
pO'JitLCke :aJktivnosti, zaposliti u drZaV~noj sluZJbi, pa je oporCel·a rad'iti kao radnica na obrad'i .duvana u Duvamskoj .stan1ci u Podgodoi, gde se takode iiS{Poljilla njena akbivno:st pa je ot{puStena ·s oposla; Podgo-ricu naiPuSta 1935. ;i ,pr-elazi
u Sarajevo; zapoSili-la se u ne!koj d'irekciji i odmah povezala s lkoonunistima;
rwd:illa j-e lk:ao •predlsedniok OmladinJSike :sekcij·e Dru:Stva ,Zenrslki pokret"; poCetkom 1936. uhapSena i u ned:o:sta1iku doJmza puStena .po,sle 6 meseci; u jesen
1936. oti.S.La ru Zagreb, 'Up&sa:la .s.e rna Vdloofuu eKloo;omSk:u.Jkomercij.alnu Skolu
li odmah ukiljuChla Ill napvedni .studentski p01kre.t, ~o}i 1e u to vreme bio veoma
ra2vij·en; u ·j'ednoj student~oj alkoiji 1938. paola j-e ru ruke poilicijd; u zatvoru
j-e muOena, .ali nij-e n1gta odaJa, tako da ni.ko nij-e u.ha.pSen; ;posle :izla:slk.a 1z
zatv:ooa p!I"etlaz-i Ill Beograd, gde na1stavlja studije i l!'ev,OO.ucionarni ·rad n:a Uni~erzitetu; pred II"at, 1941, arpsolvirala je na Viso!koj ekonom•sko-k,omercijalnoj
Sk·al:i i otiSla u Podgo.ricu; odmah se !llkljuCi!La 'U pripreme za .ustanalk i veC
prv'ih dana, IPOSle dizanj1a ustanka, odlaz·i u Sand.Zak i radi na ongal!l:Wovanjru
partizansklh akcija; krajem oktobrn. prebacuje ®e u Crnru Garu gde ostaje
do .pov.la·Cenja cr:nngwskiJh parr.tizans~ih jedilnica u Bosnu 1942. g.odine; od
1939. blla je u PK SKOJ -a za Crnu Goru, a iilla Rrrvoj rzemail.jskoj k.cmferenciji
AFZJ, decembra 1942, d,zabrana je u Gentrralni odbOil" AF2. U Drugog krajiSkoj
ibrigadi ·billa je .clan politLOkog ode:ljenja ihrilgade i na rtoj diUZnosti Jpoginula
maj a 1943. 'gi{)dine u bo~bi koja se vodila i21medu TesliCa i Pmj avora. Prog.IaSena }e Zla 1narodn.o-g hemja.
59
Bjan:ka Levri - rodena u Sarajevu 1-916; ra·&itla •kao .privatna 'Cinovndca u Sa111aj.evu; hila Clan Pa·rtid·e, radi!la u DrruSbvlU ,Zensk:i ,poikiret" i izabJ1ana za sekretara Omladinske sekcije; 1936. uhaopSena i u nedastatku dokaza
oslOibodena >Q~Ptu2lbe; poginu'la u toku o.rata.
345
�kritikovali ovakav rad Omladinske sekciJe. Ova meseca posle toga,
1936. godine, bile su uhapsene predsednica Omladinske sekcije f>ina
Vrbica i sekretar Bjanka Levi. Njihovim hapsenjem prestaje i rad
ove sekcije i policija mnogo vise prati rad zenskog pokreta u Sarajevu.60
Omladinska sekcija u Sarajevu osnovana je po direktivi Partije i njena predsednica i sekretar bile su komunisti. Ona se nije
mogla razviti ni okupiti veci broj omladinki, jer je nakon nekoliko
meseci od osnivanja bio prakticno onemogucen njen rad. Tokom
cele 1936. godine bio je pod jacom prismotrom policije i rad organizacije zenskog pokreta u Sarajevu, koja je pocetkom 1937. godine
hila raspustena. Pod ovakvim uslovima bilo je nemoguce obnoviti
rad Omladinske sekcije u ovom mestu, jer se ni rad zenskog pokreta
nije mogao obnoviti.
U Bijeljini su bile osnovane omladinske sekcije u okviru drustava,Kneginja Zorka" i ,Kolo srpskih sestara", jer organizacija
zenskog pokreta nije ni postojala u ovom mestu. One su bile uporiste Partije u okupljanju i organizovanju zena. Rad ovih sekcija
narocito je dosao do izrazaja prilikom organizovanja akcije za pravo
glasa zena 1939. godine 61
U organizaciji zenskog pokreta u Banjoj Luci, koja je hila
dosta aktivna, postojala je Omladinska sekcija. Ta sekcija se nije
isticala nekim samostalnim radom, vee su omladinke iz sekcije bile
najaktivnije u pojedinim akcijama koje je organizovao zenski
pokret.62
Omladinske sekcije u Bosni nisu bile medusobno povezane
niti je to bilo moguce u ono vreme. Rad sar'l,jevske Omladinske
sekcije je, tako reci, u pocetku onemogucen, a''bijeljinska i banjalucka Omladinska sekcija nisu tako rano ni osnovane niti su bile
toliko razvijene da hi se njihov rad mogao posebno zapaziti.
U jesen 1938. godine formirana je, po direktivi Partije, Omladinska sekcija zenskog pokreta u Skoplju. Ona je brojala 30-40
omladinki koje su se redovno sastajale u skoli ,Car Dusan" (u prostorijama u suterenu). Omladinska sekcija je organizovala i dobra
pripremila ciklus predavanja na Narodnom univerzitetu. Na njima
je bio veliki broj posetilaca i omladinke su uspele da na predavanja
masovno okupe zene. U tom periodu Omladinska sekcija je organizovala dva zbora zena u Skoplju, koja su hila posvecena borbi
zena za pravo glasa i opstu ravnopravnost u drustvu. Omladinkama
su u radu sa zenama mnogo pomogli muskarci, pre svega studenti.
Omladinska sekcija u Skoplju imala je zadatak da organizuje
drustva zenskog pokreta u drugim mestima u Makedoniji. U Tetovu
se pocelo raditi na okupljanju zena, koje su se sastajale po grupama,
a u Velesu je maja 1-939. godine formirana organizacija zenskog
pokreta. Clanice Omladinske sekcije iz Skoplja isle su sa istim zadatkom i u druga mesta, na primer u Ohridu su 1939. godine imale
60
61
82
346
Dana BegiC, n.n., 158.
l'siO, 184.
DuSanka K'ovaCeviC, n.n., 362.
,,
nekoliko sastanaka za formiranje zenskog pokreta, a zatim u Bitolju
i u Kumanovu. Pripremne sastanke za formiranje zenskog pokreta
u ovim mestima zene su masovno posecivale. Iako drustva zenskog
pokreta nisu organizovana u svim ovim mestima, formirane su vaspitne grupe u koje je ukljucen veliki broj zena.••
Zene i zenska omladina u Prilepu okupljali su se oko ,Trezvene loze", koja je osnovana 1936. godine, a kao njen ogranak je
pocetkom 1940. godine formirano ,Zensko omladinsko kolo", koje
je imalo isti sadrzaj rada kao i omladinske sekcije. ,Trezvena loza"
u Prilepu hila je maticna institucija kroz koju je legalno delovala
Partija, a njen rad za javnost bio je borba protiv alkoholizma.
,Zensko omladinsko kolo" je okupljalo napredne omladinke, pre
svega radnice, srednjoskolke i devojke koje nisu bile zaposlene.
One su svake nedelje od 10 do 12 casova odr2avale sastanke u prostorijama ,Trezvene loze" na kojima se citala napredna stampa i
literatura, a zatim vodile diskusije o raznim problemima. Preko
,Zenskog omladinskog kola" u Prilepu su organizovane vaspitne
grupe u koje se ukljucio veci broj omladine. ,Zensko omladinsko
kolo" je izdavalo svoje zidne novine, a ideje za njih davao je sekretar Mesnog komiteta KPJ u Prilepu.
,Trezvenu lozu" je drzala napredna inteligencija i u njoj su
organizovana predavanja iz raznih oblasti drustvenog zivota koja
su redovno poseCivale i Clanice ,Zenskog omladinskog kola". Zabranom URSS-a, krajem decembra 1940. godine, zabranjen je i rad
,Trezvene laZe", a sarnim tim i njenog ogranka ,.Zenskog omladinskog kola". Rad ,Zenskog omladinskog kola" u Prilepu preneo
se na vaspitne omladinske grupe, koje su radile ilegalno. 64 I iz ovog
primera se vidi da je Partija koristila razne legalne organizacije
za okupljanje i vaspitavanje zena i omladine.
Posle zabrane organizovanja zenskog pokreta u Crnoj Gori,
Partija koristi postojeca gradanska zenska drustva, kao sto su ,Zensko dobrotvorno drustvo", ,Kolo srpskih sestara" i druga za okupljanje naprednih zena i formiranje omladinskih sekcija zenskog
pokreta. Na Cetinju je pri ,Zenskom dobrotvornom drustvu" osnovana Omladinska sekcija u koju se okupilo oko 80 omladinki i
mladih zena. Ona je odrzavala cesce sastanke na kojima se citala
napredna stampa i literatura i vodile diskusije o raznim pitanjima
koja su interesovala zene. Sekcija je izdavala zidne novine u kojima se, uglavnom, pisalo o radu zenskog pokreta u zemlji i inostranstvu. u pojedinim clancima su komentarisani i politicki dogadaji. Pored vaspitnog, Omladinska sekcija je organizovala i kult.urno-prosvetni rad i priredivala kulturno-zabavne veceri sa odredenom politickom tendencijom. Za rad sa zenama na Cetinju hila
je zadu2ena Olga Lekic, clan Partije. Rukovodstvo ,Zenskog dobrotvornog drustva" nije se slagalo sa_ takvim radom Omladinske
sekcije i nastojalo je da ga ometa, premda nije uspelo. Aktivnost
Omladinske sekcije brzo je pala i policiji u oCi i ona je zabranjuje.
as ARP, SeCanj.e Nade Bogdan:Ove.
ARP, SeCanje Nade Bogdanove i Biage RampO'Ve-BelCeve.
64
347
�Clanice ove sekcije pronalaze druge ob1ike rada i jedan cleo njih
nastavlja svoju aktivnost u ilegalnim vaspitnim grupama, a intelektualke formiraju novu sekciju pri U druzenju studenata. Taka su
novim oblicima rada ponovo okupljane i aktivirane zene na pojedinim partijskim zadacima. I pri dobrotvornim drustvima u Podgorici, Niksicu, Ivangradu, Kotoru i Bijelom Polju bile su formirane omladinske sekcije, Ciji je rad bio pre svega vasiptnog karaktera.65
Omladinske sekcije drustava zenskog pokreta koje je osnivala
Partija odigrale su veliku ulogu u okupljanju i idejno-politickom
vaspitavanju zena. One su razvijale svoju delatnost u pojedinim
mestima pod vrlo razlicitim okolnostima sto je uslovljavalo i duzinu njihovog postojanja i rada. Rad Omladinske sekcije zenskog
pokreta u Beogradu bio je najzapazeniji, u nekim akcijama prosirio
se izvan okvira ovog grada, kao na primer akcija za pravo glasa
zena 1939. godine. Ova sekcija je uspela da okupi veliki broj omladinki i da ih angazuje u svim akcijama naprednog radnickog pokreta u Beogradu.
Omladinska sekcija zenskog pokreta u Zagrebu najpre je
osnovana (marta 1934) ali je njen rad vee novembra 1937. godine
bio zabranjen. Njenu delatnost neprekidno je ometala Uprava Drustva ,Zenski pokret'' u Zagrebu, koja je na kraju donela odluku
o njenom raspustanju. Zbog takvih uslova rada ova sekcija nije
uspela da okupi taka velik:i broj omladinki i njena delatnost ograniCila se vise na ideolosko-politicki rad. U izvestaju Josipa Broza-Tita o omladini, od aprila 1937. godine, pored ostalog, konstatuje
se da je u Omladinskoj sekciji zenskog pokreta u Zagrebu .,stalno
jedan te isti broj marksistkinja"' 6
'"""
Ozbiljne napore u svom radu uCinila je Omladinska sekcija
u Skoplju, koja je pokusala da okupi zene i u drugim mestima Makedonije i da osnuje drustva zenskog pokreta. Medutim, ona je dosta
kasno osnovana, taka da je i period njene delatnosti time sto
ogranicen.
Omladinska sekcija u Sarajevu pocela je da radi na ideoloskom obrazovanju svojih clanova, ali je njen rad ubrzo bio zabranjen. Slicno je bilo i sa Omladinskom sekcijom na Cetinju. Ostale
omladinske sekcije bile su manje i nisu mogle razviti neku posebno
zapazenu aktivnost.
Omladinske sekcije su, osim ideolosko-politickog rada, organizovale razne konkretne akcije u kojima su ucestvovale zene i
omladinke, a pored toga su Clanice ovih sekcija uzimale aktivnag
ucesca u svim akcijama koie je organizovala Partija u to vreme.
Iako je broj omladinskih sekcija bia dosta mali, one su predstavljale
glavno uporiste u radu Partije na okupljanju i organizovanju zena
u tom periodu.
y
" AUT, br. 12349/VIII lv-30; br. 12192/VIII 1a-51; JKe1<e l{p1<e rope
... , 22.
peso.n.y~uoHapno.M. no?<:peTy 1919-1945
66 ARP, fond KI, 1937/47.
348
2. Udruzenja studentkinja
l
'
U Zagrebu i Sarajevu postojale su junior sekcije Udruzenja
univerzitetski obrazovanih zena, u Beogradu - Udruzenje studentkinja, a u Ljubljani - ,Dom visokoskolki". U ova zenska drustva
i udruzenja okupljale su se studentkinje koje su u njima radile na
svom opstem i kulturnom uzdizanju, bavile se ekonomskim zbrinjavanjem studentkinja i drugim problemima, koji su vezani za
zavrsetak studija. Pored toga, studentkinje su aktivno radile u svim
strucnim, kulturnim i ekonomskim studentskim organizacijama.
Novi dom studentkinja u Beogradu, u kojem je bilo 96 mesta,
otvoren je novembra 1936. godine. U dom su primane studentkinje
iz svih krajeva u zemlji. On je bio mesto u kojem su se okupljale
i ostale studentkinje Beogradskog univerziteta, koje nisu stanovale
u domu.
Udruzenje studentkinja u Beogradu brojalo je 300 clanova,
1937. godine, od kojih je 200 aktivno radilo u Udruzenju. Uprava
Udruzenja studentkinja organizovala je celokupan rad, a za pojedine delatnosti su postojale posebne sekcije. Kulturna sekcija je
brojala 20 clanova i ona se brinula 0 drustveno-zabavnom zivotu
i radu. U toku 1937. godine odrzano je 9 drustvenih sastanaka kojima je prisustvovalo oko 100 do 120 studentkinja. Na sastancima
su citani referati iz pojedinih naucnih oblasti i 0 njima se vodila
diskusija. Zatim se raspravljalo o polozaju zena pojedinih profesija,
o polozaju studentkinja itd. Za sastanke se posebno pripremao zabavni deo programa koji se obicno sastojao od neke recitacije, muzicke tacke ili pevanja. Studentkinje su odrzale vece narodne knjizevnosti i vise uzih skupova na kojima se raspravljalo o problemima
iz ove oblasti. Imale su svoju posebnu biblioteku u kojoj je bilo
711 knjiga i pretplacivale su se na novine i nekoliko casopisa koji
su tretirali razne oblasti drustvenog zivota, medu kojima je hila
i JKeua ilauac.
Udruzenje je hila povezana sa drugim zenskim organizacijama,
a narocito sa Omladinskam sekcijam zenskag pakreta. Studentkinje
su najuze saradivale sa UdrilZenjem univerzitetsk:i obrazavanih
zena, koje im je mnogo pomoglo u prikupljanju knjiga za bibliateku, umetnickih slika za dom i preko njega se vrsila razmena studentkinja koje su isle na specijalizaciju po zavrsetku studija. 67
U druzenje se posebno brinulo o ekonomskom zbrinj avanju
siromasnih studentk:inja. Dom je bio mali da hi mogaa primiti sve
devojke koje hi iz cisto ekonomskih razloga trebala da stanuju u
njemu, a mnoge nisu mogle ni dom da plate. Preko Uprave Udruzenja studentkinja obezbedivalo se zaposlenje za pojedine studentkinje koje su najvise drzale casove slabijim ucenicima i radile razne
druge poslove. Zatim je Uprava imala u planu da pripremi niz
koncerata i matinea na Univerzitetu i u damu u korist siromasnih
studentkinja. 68
67 ARP, Zlhirka sbudentski J;>dkret, Udru~enje studentkinja ,'K!mlj-:Lca
Martj,a", ibr. 4.
sa lKena danae, 4, .Atapr 1937, 10-11.
3.49
�Od 1938. godine jos se vise razvio'rad Udruzenja studentkinja.
Ono je imalo oko 400 Clanica. Predsednica Udruzenja bila je Natalija Bajic, a sekretar - Brana Perovic. Veliki broj studentkinja
okupio se oko kulturne sekcije koja je u toku godine odrzala cetiri
sastanka, i to dva na Univerzitetu i dva u domu. Na sastancima su
se citali referati i raspravljalo o problemima nauke i umetnosti,
kao i o raznim pitanjima iz oblasti drustveno-politickog zivota.
Udruzenje je pripremilo i odr2alo dve kulturne priredbe, zatim
knjizevno vece na Univerzitetu posveceno Aleksi Santicu, na kojem
su govorile studentkinje, i jedno predavanje ,Uloga zene u buduCem ratu".
Udruzenje studentkinja je saradivalo sa svim udruzenjima na
Beogradskom univerziteetu, a tesnje je bilo povezano sa Junior sekcijom UUOZ u Zagrebu, 69 vodilo prepisku sa studentkinjama iz
,Doma visokoskolki" iz Ljubljane i radilo na zblizavanju sa studentkinjama iz Bugarske. Studentkinje su sa Udruzenjem univerzitetski obrazovanih zena pripremile zajednicku priredbu u obliznjem selu kraj Beograda. UUOZ je imalo poseban fond za nagradu
najboljih tema koje napisu studentkinje.
U ovo vreme dom i Udruzenje studentkinja hili su potpuno
pod uticajem i u rukama naprednih studentkinja. Upravitelj doma
bila je Mila Dimic, koja je poginula u NOB. Dom je bio politicki
cenar oko kojeg su se okupljale napredne studentkinje. U svim politickim akcijama koje su se tada izvodile na Univerzitetu i u Beogradu uopste, studentkinje iz Udruzenja aktivno su ucestvovale.
One su masovno izasle i na demonstracije 14. decembra 1939. godine i tom prilikom je ranjena Bosa Milicevic, studentkinja, koja
je podlegla ranama.
,.,."
Prilikom dolaska sovjetske trgovinske delegacije u Beograd
sa Lavrentijevim na celu, 30. juna 1940. godine, iz doma su posle
gotovo sve studentkinje na docek sa buketima cveca, premda su
znale da ce ih na stanici docekati zandarmi i pohapsiti. U akciji za
odbranu zemlje, koja je bila organizovana od 1. do 8. septembra
1940. godine masovno su ucestvovale studentkinje Beogradskog
univerziteta. Policija je u toku te godine neko!iko puta pokusala
da prodre u dom i da pohapsi pojedine studentkinje, ali su se one
zastitile autonomijom Univerziteta. 70
Revolucionarnost studentkinja osecala se na svakom koraku.
Na godi~njoj skupstini februara 1940. godine, one u referatu govore o opasnosti koja preti od rata i isticu da se one ,kao deo zenske
omladine, kao deo zena bez ikakvih prava", bore za ocuvanje stecenih prava u studentskom pokretu i za njihova prosirenje. u svojim zahtevima za mir i protiv rata studentkinje se pridruzuju ostaloj radnickoj i seljackoj omladini. One su zatim govorile o borbi
89 Iz pi,sma Olge Krea•CiC, ma,rta 1939, koja je lbi:la ip:l."€dsednica Jiunioc
sekcije u Zagrebu, Natccliji BajiC, predsedn:ici UdruZenja &tuden1Jkinja ru Beog.radu, v.idi se d asu se one medusoibno pose6ivale, vr.Sile t~azmenu miSUjenja
i llrori,stlile postojeCa :iJS1kustv au :radu. (ARP, Zbirka SWdentski pdkret, UdtruZenje studen1Jki'll!ja ,:roraljica Mardja", br. 5 i 7 .)
1o AIRPS, MG - .studenbski /l)Okret, SeCan}e Br8l!le PeroviC i Slavke
DtwiC.
350
~panskih zena, o ucescu studentkinja u akciji za pravo glasa ~ena,
kao i u drugim akcijama koje je organizovala Partija u to vreme. 71
Od pocetka 1939. godine Partija je organizovala poseban rad
sa zenama na Beogradskom univerzitetu. Pri svakom fakultetu hili
su formirani aktivi zena u kojima su radile studentkinje. Na sastancima aktiva su proradivane razne teme iz oblasti politickog
i drustvenog zivota. Oni su uspeli da okupe veliki broj studentkinja,
a narocito je bio zapazen rad aktiva na Medicinskom i Filozofskom
fakultetu u Beogradu. 72
Dom studentkinja, kao politicki centar studentkinja sa Univerziteta, odr2ao se do kapitulacije u rukama naprednih studentkinja. Veliki broj studentkinja iz ovog doma ucestvovao je u narodnooslobodilackoj borbi, a poznato je herojsko dr2anje Milice
Krizan, Rade Trifunovic, Mileve Sajovic, Dragice Pravice, Dragice
Petrov, Radojke Lakic, Sofije Lucevic i drugih. 73
Na Ljubljanskom univerzitetu postojalo je Udruzenje ,Dom
visokoskolki", koje je okupljalo studentkinje iz doma i veci broj
studentkinja sa Univerziteta koje nisu stanovale u domu.
,Dom visokoskolki" osnovan je januara 1935. godine sa zadatkom da obezbedi siromasnim studentkinjama stan i hranu i da
im na taj nacin omoguci da zavrse studije.74 Pored toga, studentkinje su razvile ideolosko-politicki rad, s,aradivale sa drugim zenskim, omladinskim i radnickim organizacijama i organizovale radno
logorovanje za vreme leta. Decembra iste godine odrzana je skupstina ,Doma visokoskolki" na kojoj se raspravljalo o materijalnim
problemima ove institucije. Na skupstini je konstatovano da je u
Domu odrzano osam predavanja, i to: 0 polozaju zene u SSSR-u,
0 zenskim organizacijama u svetu i kod nas, 0 psihoanalizi i individualnoj psihologiji i 0 polozaju zene kod nas. ,Dom visokoskolki"
se ukljucio u Slovenacku sekciju Jugoslovenskog zenskog saveza u
Ljubljani i ucestvovao u njenom radu. Sekcija je nastojala da ostvari
uvid u rad i materijalni polozaj studentkinja u domu. 75
Novembra 1936. godine odrzan je sastanak ,Doma visokoskolki" na kojem su se studentkinje upoznale sa radom Kongresa
Internacionalnog zenskog saveza u Dubrovniku. Rad studentkinja
odvijao se uglavnom u tri pravca. One su uzimale uCeSCa u svim
akcijama na liniji borbe za mir, u akcijama za pravo glasa u opstu
ravnopravnost zene i zahtevale su da se zene zaposljavaju u sve
javne sluzbe. 76 Zahvaljujuci svome radu i postupcima, levicarke
su u ovom drustvu osvojile glavna mesta. One su bile u Upravi
doma i organizovale su razna predavanja i diskusije po uputstvima
Partije. Zbog toga je policija vee 1. marta 1937. godine zabranila
.• 7:, ARP, ZibWka studentlSki pa:k11et, UdruZenje sturdentk'inja ,Kra:lj-ica
MaroiJ.a , br. 8.
72 AIRPS, MG studemtski po'Wet, SeCanje Brane P.er10viC i Slavke
DurlC.
73 Radra 'Dri:funoVtiC, Dragica Pr:avica i Radojka La:l-tiiC [P!!'OglaSene su za
narodne heroje. - Isto.
74 Akademski glas, Ljublj.ana, .god. III, 2, 19. januar 1935.
7
Iisto, 3-Q, 16. decembar 1935; 2 ,25. januar 1936.
1551, ak:ademsko glasdlo za IUniverzitetska dm javma vpraGanj-a, ;god. I,
1br. 10, 4. decembar 1936.
5
76
351
�odrzavanje predavanja i diskusija w ,Domu visokoskolki", jedino
je u okviru drustvenog rada dozvolila odrzavanje sastanaka kolegijima.77
Od 1937. do 1940. godine studentkinje su po direktivi Partije
organizovale radna logoravanja u raznim krajevima Slovenije, a na
taj su nacin nastojale da se priblize seoskoj zeni. Prvo logorovanje
organizovano je 1937. godine u Adlesicih u Beloj krajini, 1938. godine - u Zgornji Kapli na Kozjaku, 1939. godine - na Rodnem
Vrhu u Halozah i s nezaposlenim profesoricama u Marenbergu, a poslednje 1940. godine u Lipovcih u Prekomurju. Studentkinje su
postavile obiman program rada na logorovanjima, koji se iz vise
razloga nije mogao ostvariti po predvidenom planu, premda su se
one uspele prilagoditi postojecim uslovima i za to vreme postigle
velike uspehe u kontaktu sa seoskom zenom. 7•
Rad na tim logorovanjima bio je izuzetno" tezak jer su studentkinje u mnogo mesta nailazile na veliki otpor domace reakcije.
Kada su se ulogorovale, studentkinje su isle po kucama u selu i
pomagale zenama u kuci, obezbedivale i negovale decu cije su majke
radile na poljima, davale im razne savete iz oblasti opsteg prosvecivanja i odlazile na polja da rade s njima. N edeljom su obicno
drzale predavanja na koja su uspevale okupiti veliki broj seoskih
zena. .Zene su narocito pokazivale interesovanje za predavanja iz
higijene i zdravstvenog prosvecivanja i nege deteta. Pred polazak
na logorovanje studentkinje su u Ljubljani sakupile razne dobrovoljne priloge koje su delile zenama u selu, zatim poucne i zdravstvene knjige i vrsile meau njima odredenu propagandu. u radu
na terenu mnogo su im pomogli zdravstveni radnici i ucitelji, taka
da je zajednickim naporima ova akcija pokazala dobre uspehe. Logorovanja su cesce posecivali poznati kultuilni radnici, koji su se
na taj naCin povezivali sa seljacima i pricali im o pojedinim problemima iz oblasti kulturnog zivota.7 9 Kroz radna logorovanja doslo
je do jos veceg zblizavanja studentkinja i njihovog aktiviranja u
radu sa seoskim zenama. Direktnim kontaktima i predavanjima
studentkinje su vrsile odreaeni politicki uticaj na seosku zenu i
raznovrsnim radom zadobile su poverenj e kod tih zena.
Uspesan kontakt ostvarilo je Udruzenje ,Dom visokoskolki"
i s radnickom omladinom i zenama preko slovenackih radnickih
kulturnih udruzenja ,Vzajemnost". Pri tim udruzenjima postojale
su posebne sekcije zena preko kojih je Partija vrsila odredeni uti77 MI!l".olsiav Lu.Ste•k, Napredna Studentska mladina. v zadnjih letih
pred vojno, Ljubljana v Uegali, ilmj, I, 167.
Studentkinje sru pvogoomom PTedvndexe da oS@UiuBFSKPZ UMLWWBFSKPZ
78 Studeniflkinje su programo.m predvidele da osnujru doma6i0ki teCaj s
predavanjjma ·O ishrani d. v;rtlarstvru; teCaj za 1negu odoj.Cad'i, ip'l"V€ IJ)OmoC.i i
eyS'be tb:i,gijene; kooj.aOki rteCaj; zatim su planiraile da ·osnu}u Citaonicu, da urede
deOiji Vl1tLC, .odrZe viSe II)rasvetnilh tPXedavarnja ~teg ma·Caja j na lkraju da
pomognu •seoskim Zenama u pOiljSkim rado.v;ima. Za ostvarenje ova!kv01g plam.a
nedostajata tsu rpre svega materijaillla !Sredstva, a zatim je or:gQnliilovanjre predvidenih teCajeva bi!l-o nereail'l11o usred leta za 'Vreme najveCe ooz-one pO!ljooprivrednih radova. {MiTOISlav Lu.Stek, n.n., 167; ARP, Se6anje Mire TomSiC-Vlaste, MG-II-2b/78; A H r e JJ. a B o ~ e, Kauo CJl.oseH.a1£'1Ca cTy0e'HTUUH>a
nouymasa Oa ce- npu6Jl.UJFCU ceJba'lf.'ICOj :HC€'H.U, Eeua dauac, 8, uoee.M6ap 1937, 9.)
79 Isto.
352
caj na zene. Ona su hila narocito aktivna u Ljubljani, Mariboru,
Kocevju, Velenju, Sostanju, Celju, Sv. Pavlu i Zabukovici.80
,Dom visokoskolki" u Ljubljani uspeo je da okupi veliki broj
studentkinja i da medu njima organizuje ideolosko-vaspitni rad.
Ovo udruzenje je ucestvovaloo u svim akcijama Slovenacke sekcije
Jugoslovenskog zenskog saveza u koju je bilo i uC!anjeno. Studentkinje iz doma su se povezale sa zenama na selu i sa radnicama
i pruzale im odredenu pomoc u radu, sto je predstavljalo poseban
uspeh ove organizacije studentkinja.
3. ,Slovenska druzina" u Hrastniku
Za legalno okupljanje i delovanje medu zenama Partija pronalazi razne oblike rada u pojedinim mestima. Na inicijativu Partije Lidija Sentjurc 81 osnovala je 1937. godine u Hrastniku Drustvo
,Slovenska druzina", koje je okupljalo zene i omladinke. ,Slovenska
druzina" je brojala vise od 60 clanica. Ona je organizovala ideolosko-politicki rad medu zenama, zatim razne tecajeve i kruzoke koji
su prakticno koristili zenama i uspela je da aktivira veliki broj zena
u pojedinim akcijama koje je Partija vodila u to vreme.
Na sastancima zena citana je razna legalna i ilegalna literatura, a zatim su se vodile diskusije o pojedinim problemima drustveno-politickog zivota. u. uzem krugu zene su se upoznavale sa
borbom u spanskom graaanskom ratu i pripremale za ucesce u politickim akcijama kod nas. ,Slovenska druzina" organizovala je
niz predavanja politickog karaktera, kao i predavanja iz oblasti higijene i zdravstvenog prosvecivanja.
.Zene ovog mesta pridruZile su se ostalim zenama koje su se
borile za opstu ravnopravnost i uzele su aktivno ucesce u akciji za
pravo glasa zena 1939. godine. One su takoae ucestvovale u prikupljanju potpisa za prijateljstvo sa Sovjetskim Savezom, zahtevale
povisicu plata i protestovale protiv izvoza zivotnih namirnica iz
zemlje.
ARP, SeCanje Mire TomSiC-Vlaste, MG-II-2b/78.
IJLdija SentjUTc - rodena u Hrasfm.iku 18. marta 1911. godine; zavr&ila
'll!Oiteljsku Skolu, a za:t1m Fi:J10.zofsrk,i fakultet u Ljrubljanli 1938. 1godine; kao student .piristup:IIJ..a radniCkom pOkretu i 1932. god:Lne posta1a Clan KPJ; Zibog revolucionarnog I'lada 1bila je uhapSena 1933. i presudom Dr-Zavnog suda za e:aStitu
drZave I()!SUdena na dve godine robije, ·koju je izdrZala u Ka~ne:nom ·Zemskom
zavodu u BoZa-revou; bila Clan PK SKOJ-a za Sloveniju 19·36, sekretar Univerzitetsk:og -kom-iteta KPJ na Ljubljanskom undverziietu i Clan Omlad.inske
'koomisije pri CK KPJ; ·od se;ptembra 1941. Uo maja 1943 ..godine 1"adhla .llegaln.•o
u Ljubljani kao ,Olan PK .SKOJ -a, .zatim ka·o selmetar OK KP Slwen'ije za
LjubLjanu i kao &an PovereniStva OK KP Slovenije -i JOOF za Ljubljanu;
zatim je 'izaSla na slobod.nu terJ..toriju i 111'0-vembra 1943. postala Clan Po!.itbi:roa
CK KP Slovenije; u proleCe 1944. bila je sekret-ar Pov-ereniMva CK · KP Slovenije za :Primorsku, Gorenjslru i KoruSku; posle oslobod:enja - o.rgan:ilzacioni
ISeka-etStr CK KP Slovelllije, ministar za ·prosvebu .-i lm·munalll1e poslove Vlade
NR Slovenije, potpredsedni!k Na'OOdne SlrupStim.e FNRJ, -Clan Sa-vemog i-zw-Snog ve6a, Clan IzW'Snrog odbora SSRNJ i a.'epub1H':ki i -saw21ni narodrrti po-sla·niik; odlik!DIVama j·e O.rdenom naDodnog heroj.a i drugim od.llrko'Vanjima; Sada
- Clan Saveta fed-eracij:e.
80
81
1
353
�,siovenska d.ruzina'' je organizovara tecajeve za sivenje i krojenje i kruzoke za vezenje i pletenje, na kojima se okupio veliki
broj zena. Dru2ina je trazila najpogodnije oblike za okupljanje omladine i osnovala je dramsku sekciju i omladinski pevacki i harmonikaski hor. Organizovano je nekoliko priredaba i drugarskih veceri
na kojima su istupali ovi horovi i dramska grupa. Za decu i ostalu
omladinu priredivani su posebni izleti, na koje su odlazile po dve
do tri zene iz ,Slovenske druzine" vrseci odredeni uticaj na njihova
vaspitavanje. Dru2ina je 1938. i 1939. godine organizovala logorovanja za decu rudara i ostalih radnika. Zimi su za omladinu organizovani smucarski tecajevi i priredivana sankanja.
Kada su za vreme strajka uhapseni neki rudari i oterani u
Ljubljanu, zene sa decom isle su za njima i zahtevale da oni puste
iz zatvora. 82
Kao sto se vidi, ,Slovenska druzina" u Hrastniku -organizovala
je veoma raznovrstan rad i na taj nacin okupila veliki broJ zena
u ovom mestu. Posebnu paznju posvecivala je mosovnom okupljanju
omladine i ideolosko-politickom vaspitavanju.
4. Druiitva za prosvetu zene u H rvatskoj
Posle osnivanja Omladinske sekcije zenskog pokreta, u Zagrebu je, na inicijativu Partije, u jesen 1935. godine, osnovano
,Drustvo za prosvjetu zene". Osnivacka skupstina drustva odrzana
je u hotelu ,Esplanadi" 23. novembra. Bilo je prisutno oko 20 zena,
koje su se upoznalo sa ciljevima drustva, usv<~jile pravilnih i izabrale Privremeni odbor. Za predsednicu Odbora izabrana je profesorka Olga Milicinovic, za potpredsednicu - dr Pava Jajac i za
sekretara - mr Natasa Simunovic. 8 '
,Drustvo za prosvjetu zene" okupljalo je napredne intelektualke, radnice i domacice. Preko drustva Partija je organizovala
politicki rad i vrSila idejni uticaj medu zenama. Njegov glavni zadatak je bio okupljanje zena na liniji borbe protiv rata i fasizma.
Ono je organizovalo razne tecajeve po pojedinim problemima koji
interesuju zene, zatim naucna predavanja i priredivalo zabave i
izlete.
Prvih godina Drustvo za prosvjetu zene u Zagrebu nije ostvarivalo neke zapazene uspehe u radu. Posto je rad Omladinske sekcije bio otezan, odluceno je da nekoliko omladinki prede u ovo
drustvo, sto je i ucinjeno. Kada je u jesen 1937. godine raspustena
Omladinska sekcija zenskog pokreta u Zagrebu, veci broj omladinki
presao je u ,Drustvo za prosvjetu zene" i tamo nastavio svoju aktiv82
Predsedni,ca ,Slovens~e druZine" je bilra Helena Boro.v.Saik, sekretar
Fanri. Mlakar, •a ru Odboru •su se joS rnalazil€ Mill'ka Polarnc, IliiZa AOkun, Marija
Ste:t1ban i Kristina Salam'On. (Arhiv CK SK Slovenije, fond Usipomene, SeC.anje
Helene Borov:Saik, Mar:ije .Sterban, 1\ILa·rije J.agodiC, K.rwtin.e Sai·amon i Angcle
Rajnlk.)
83
Olga Milii1CinoviC je umi"la za vreme raroa u logoru Stara GradiSka.
(Zene Hrvatske u radni6kom pokretu . .. , 280.)
354
{;.
nost. Ukidanjem Omladinske sekcije ovo drustvo bilo je jedina zen.ska organizacija u Zagrebu kroz koju su komunisti legalno delova!I.
U drustvu se nasao veci broj Clanova Partije i SKOJ -a koji su u
njemu razvijaii razne oblike rada i time sire okupljali zene.
Polovinom marta 1939. godine ,DruStvo za prosvjetu Zene"
u Zagrebu odrzalo je svoju godisnju skupstinu na kojoj je, pored
ostalog, konstatovano da je drustvo tokom godine odrzavalo tecajeve
iz stranih jezika; da je priredivalo kulturne veceri; da je 10. februara
organizovalo javno predavanje o knjizevnici Perl Bak (Buck Pearl),
dobitnici Nobelove nagrade, i da se anga2ovalo na suzbijanju nepismenosti. ,Drustvo za prosvjetu zene" u Zagrebu osnivalo je podruznice u pojedinim mestima u Hrvatskoj i pomagalo im u radu
slanjem svojih predavaca i stampe. Tako je, 8. decembra 1936. godine
osnovana podruznica u Karlovcu, cija je predstavnica takode podnela
izvestaj na godisnjoj skupstini. Ona je naglasila da je odrzano n~
koliko predavanja iz oblasti psihologije i da su za;<azana pr.~dav~Ja
o Perl Bak. Na kraju je izabran novi odbor drustva u kOJ1 Je uslo
nekoliko najaktivnijih omladinki iz Omladinske sekcije i postavljeni
zadaci za buduci rad. 84
Posle ove skupstine ,Drustvo za prosvjetu zene" u Zagrebu
pocelo je mnogo intenzivnije da radi. U uputstvima za osniv":"je
podruznice Dru8tva za prosvjetu zene u Splitu, avgusta 1939. godme,
navodi se da dru8tvo u Zagrebu uspesno deluje i da je organizovalo
redovna nedeljna interna predavanja i referate na teme: o ratu,
o rasizmu, o hrvatskim knjiZevnicama, o pitanju e~otivnosti Zene,
o Gluku, Verdiju, Goji, Van Gogu, o Ceskoj, o f1lmu, o poreklu
coveka, 0 nasledivanju itd.; da je organizovalo interne priredbe
Majcinog dana i rodendana brace Radica i nekoliko cajank~. i n:a:
njih izleta; da je odrzalo sa skolom narodnog zdravlJa krac1 tecaJ
,Majka i dijete", zatim tecajeve iz nemackog i francuskog jezika
sakupilo malu biblioteku od stotinak knjiga. Drustvo je uspelo da
se u radu na zajednickim akcijama poveze sa ,.Seljackom slogom",
Udruzenjem jugoslovenskih stud:;nata u Pariz~, Ud.~:'zenjem univerzitetski obrazovanih zena, Drustvom hrvatsk1h knJ1zevmka, Zenskom sekcijom ,Seljackog kola", zenskim sekcijama URSS-a i .Redakcijom !ista Zenski svijet. Ta?a se.u drus.tvu ~al~ilo.oko.15~.zena
razne starosti (od 18 do 60 godma), 1 to prlVatmh 1 drzavmh cmovnica, studentkinja, domacica, intelektualki i manj broj kucnih pomoCnica i radnica.s5
Na inicijativu Partije, osnovano je 19. novembra 1939. godi':e
,.Drustvo za prosvjetu zene" u Splitu, koje je delovalo kao podruzs4 Planom '}e predv:i.deno da se odrZe predavanja iz raznih oblasti nauke
i umetnosti, lkioja lbi odrZali struOnjaci i .Clanice rdntStva; da :se o~r~ J?edicimSki, peda:goSki, jezi:Cki, domaCLCki i ik.rojaOkJi teCajevJ; d~. :Se orgaruzuJu J~vna
predavanj.a, ipriredbe, za:bave, dramSike Hi ,glazobene se.kCIJe,. poseta m~eJ:ma,
i'2lloZlbama bioskopfuna 1 opozoriSt:ima; da se us:postav.J. rsaradnJa sa ro!Stah.m zer:,skim kul bum~tm udruZenj'ima u gradru -a. u zemlji i da se radi na izdavanJU
booSma i -odrW.vamju predavanja na rad1ju. Preporui:uje \Se dru.Stvima dz unutraSn}osti da ·ona rod ·svili postojeC:ih oblika .rada prirnene . .onaj koji najyi-Se
odgovara nivou njirhove ·onganizacije. (AIHRPH; fond Drustv{l za pro:;vJetu
fene, ·zagreb, 1936-1941; Zene Hrvatske u. radntCkom pokretu. .. . , 378 1 391.)
-tt5 Zene Hrvatske u. radniCkom pokretu . .. , 391.
355
�nica Drustva u Zagrebu. Na osnivacko{ skupstini bilo je oko 50
zena. Za predsednicu Upravnog odbora Drustva izabrana je Jasna
Vukovic, za potpredsednicu - Anica Vrbanac, a za sekretara ·Damira Soldatic.
,Drustvo za prosvjetu zene" u Splitu odrzavalo je u prostorijama SBOTIC-a sastanke svakog cetvrtka kojima je obicno prisustvovalo oko 80 zena. Na tim skupovima su uz predavanja vodene
i diskusije s marksistickim prilazom svim problemima za koje su
se clanice drustva obicno pripremale na uzim sastancima. U okviru
drustva forrnirana je grupa od 15 zena, koje su se vise isticale i bile
naprednije po svojirn shvatanjima, pa se s njirna pocelo posebno
raditi na teorijskorn uzdizanju. 86 Ova grupa je davala pravac celokupnom radu druiltva i hila glavno uporiste Partije u organizovanju
i sprovodenju pojedinih akcija rnedu zenama. Drustvo je planiralo
da odrzi tecajeve iz oblasti delatnosti za koje su zene bile najvise
zainteresovane, i to iz domacinstva, sivenja i stranih jezika.
,Druiltvo za prosvjetu zene" u Splitu radilo je aktivno sve do
okupacije zemlje, a za vrerne okupacije se reorganizovalo u grupe
zena koje su nastavile da rade u ilegalnirn uslovima."'
Podruznica ,Drustva za prosvjetu zene" u Bjelovaru osnovana
je krajem februara 1940. godine, a u Sisku - avgusta iste godine.
Posle osnivanja pod!UZnice Drustva u Sisku osnovane su sekcije po
selima. Ovo je bilo prvo stvaranje organizacije zena po selima i organizovanje rada medu seoskirn zenarna. Svake nedelje posle podne
odlazile su dve clanice podruznice iz Siska na sastanak sekcije zena
u selo Budasevo. One su odrzale ovirn zenama tri predavanja na
terne: 0 praznoverju, 0 polozaju zene kroz vekove i 0 polozaju zene
na selu. Isprva je dolazio mali broj zena na saSl!anke, a kasnije se
rnnogo povecao. One su pokazivale veliko interesovanje za ova predavanja i UZima]e SU UCeSca U diskusiji.BB
U Varazdinu je 8. decembra ,Drustva za prosvjetu zene" bilo
25 do 30 zena, a najvise slu2benica. Podruznica je odrzala nekoliko
zajednickih sastanaka na kojima je citaila napredna literatura i
objailnjavani pojedini politicki dogadaji. Ubrzo je njen rad zabranila
policija. 89 Podruznice ,Drustva za prosvjetu zene" u Hrvatskoj osnovane su jos u Petrinji i Dugoj Resi, pocetkom 1941. godine. 90 Na
osnivacke sastanke novih podruznica isle su redovno clanice Upravnog odbora ,Drustva za prosvjetu zene" iz Zagreba i pomagale u
radu novoosnovane podruznice.
86
Na sastancima .grupe prouCavala se marlwistiCka Uter:atura, na .pri-
mer: Uvod u dijal.ektiCki materijalizam ·00. Talhajmera, Poreklo porodice, privatne .~v~jine i dr.Zave i Razvitak socijalizma od utopije do nauke .ad Engelsa,
Impen;ahzam. ~ao najviSi stadijum kapital.izma od LenjJna, itd. (Zene Hrvatske u. radmckom pokretu . .. , 391. AIHRPH SeCanje De.Se DevCiC
M!G-43/6-23.)
'
'
87
Zene Hrvatske u radniCkom pokretu ... , 392 i 425.
Isto, 420, 441 i 458. Zenski svijet, 15, Zagreb, januar-februar 1941.
AIHRPH, foJD:d nn.t.Stvo za prosvjetu Zene, Zagreb, 1936-1941; Zene
Hrvatske u radniCkom pokretu ... , 443 i 447.
90
AIHRPH, SeC:anje De.Se DevCiC:, MG-43/6-23; SeCanje Slave Ogirtiz.ovdC i Vere LuketiC, MG lOII--11.
88
89
31i6
Partija je preko ovog drustva i njegovih podruznica po~e~a
masovno da okuplja zene i vrsi na njih idejno-politicki uticaj, ah Je
ubrzo doslo do okupacije koja je prekinula zapoceti rad. Mnoge Cianice Drustva za prosvjetu zene" ucestvovale su u NOB, a veci broj
je ot~ran u logore iz kojih se vecina nije ni vratila. Od Clanica drustva koje su ostale da rade ilegalno u gradu formirani su prvi odbori
Antifasistickog fronta zena.
5. 2enske nabavljacke zadruge
Posle prestanka rada omladinskih sekcija zenskog pokreta,
Partija pronalazi nove oblike legalnog delovanja medu zenama i
osniva zenske nabavljacke zadruge u Beogradu, Skoplju i Bitolju.
Osnovni zadatak ovih organizacija bio je okupljanje zena i omladinki, organizovanje ideolosko-vaspitnog rada medu njima i pomoc
clanicama u snabdevanju jeftinijim odevnim predmetima, knjigama,
bioskopskim i pozorisnim kartama, medicinskim uslugama i slicno.
U Omladinskoj sekciji zenskog pokreta u Beogradu, u jesen
1939. godine, ponikla je ideja o formiranju Nabavljacke zadruge
rnladih devojaka. Sredinom januara 1940. godine forrniran je posebni odbor od 20 clanica, koji je izvrsio sve potrebne pripreme za
formiranje zadruge, a osnivacka skupstina, kojom je rukovodila
Olga Jojic, oddana je 28. januara. Na skupstini je izabran Upra':ni
odbor u koji su usle Srbislava Kovacevic, Ksenija Stevovic, Radm1la
Nedic, Jelena Macanko i Ljubomirka Jankovic. Zadruga je osnovana
na bazi poslovnih udela na taj nacin sto j e svaka clanica ulozila po
100 dinara i hila je uclanjena u Savez privrednih zadruga. Ona je,
kao i svaka druga legalna zadruzna organizacija, imala svoja pravila
kojima je regulisano osnivanje i rad zadruge. 91
Zadruga je okupljaia mlade devojke svih zanimanja. U njoj su
bile studentkinje, radnice, domacice, medicinske sestre, drzavne i
privatne cinovnice i druge. Radilo se na prikupljanju materijalnih
sredstava za daljnji rad. Zadruga je imala oko 150 do 200 clanova,
koje je snabdevala najnuznijim potrebarna (odecom, carapama, knjiU ·Clanru 4. PflaVIiiLa rz;adi1l.llge, .pored ostalog, •o Ziadacilma zadru·ge k:aZe se:
1. Da naba'VIlja Ziv.otne namimd:ce, odje6u, obuCu i ostale predmete ku-
Dt
ccmstv'~, SkolSk:e predmete, IPI'edmete za duhovnu kulturu i obrazovanje, kao
i drugu rohu svake vrste i da je ustnpa svojim Clanovhna.
-2. da osniva i vodi Zia potrebe .svojiih Clan-ova radi poboljSanja ti. rpojeftinjenja njihove pOtroSnje ra21na preduzeCa, kao lkrUJhinje, menze, restoTane, pe·kaore mesa:rnl!i.ce, m:lekare i t. Sl., rad1onice za izradu rublja itd.
' 3. Ida osn:irva i rvodi iii or:ganizruje .prenoi:iSita, letovaiLSta i sl.
5. da u c:ilju ol~Sanja ekon•omskog Zlblrin;javanja S'VIOj.ih il:a.ldrugarki (lrganimje krurseve ilm'oj.enja, :Steno.grafije, jezika ri sl.
7. da rradi rna zadru.Znom, pri'Vl'ednom i prosvetnom vaspdtanju woji:h
Clanova li na SiTenju zadrumte ideje u.op.Ste".
Pravila i podaci o ra:du zadruge nalaze se u jednom policijsk!om izveStaJu, jer je ipolicija :pra-tila rad oye organizacije i treZiJa rrazloge da je z.a:bran.i.
U d:zveStaj-u se kaZe da je Uprava i ve&ina Clanica koje su osn()v.ale zadrugu
evide.rutkana kao poznate komunistkinje Lli bar ~S·impa-tizerke komunizma. Prepis iz-veStaja se nalazi u dokumentacijri Zborin'irka - Zene &bije u NOB.
357
�gama i ostalim) i s kojima je organizovala ideolosko-politicki rad. 92
Zadruga je izdejstvovala za svoje clanice specijalni popust kod mnogih beogradskih trgovackih radnji, zatim popust u nekim frizerskim
salonima, knjizarama, bioskopima, pozoristima i kod lekara i apotekara. Pojedine predmete su nabavljali direktno od proizvodaca, iz
fabrika i trgovina na veliko, sto je takode uticalo na njihova pojeftihjenje. Zadruga je imala svoju kancelariju i prodavnicu u Njegosevoj ulici, br. 11, u kojoj su se njene Clanice snabdevale uz popust
najpotrebnijim predmetima. Ona je poslovala kao obicna ekonomska
organizacija na bazi samopomoci.
U okviru Nabavljacke zadruge mladih devojaka u Beogradu
~ odrzavana su razna predavanja iz oblasti zadrugarstva, zatim predavanja politickog karaktera, kako na primer o ratu, o fasizmu, o izgradnji socijalizma u SSSR-u itd. N a sastancima .grupa citana je
napredna literatura i stampa, a zatim su se vodile diskusije 0 pojedinim teorijskim problemima i svakodnevnim politickim dogadajima. Clanice zadruge su rasturale marksisticku literaturu i razne
legalne napredne publikacije. One su. imale svoju posebnu biblioteku, koju su formirale od dobrovoljnih priloga. Izdavali su posebne
zidne novine u kojima su pis·ali o aktuelnim dogadajima. Mlade
zadrugarke su cesto isle na zajednicke izlete koji su bili pogodni
za politicki rad i medusobno zblizavanje omladinki. Jula 1940. godine one su organizovale logorovanje na Gocu, na kojem je 25 devojaka provelo 25 dana. I ovaj boravak je iskoriscen za ucenje, teorijski rad i razonodu. Omladinke su sa sobom nosile Istoriju SKP(b)
koju su proradivale na logorovanju, kao i u vaspitnim grupama. Po
povratku s Jogorovanja, one su krajem avgusta pripremile vrlo
uspesnu priredbu u Umetnickom paviljonu ,G:vijeta Zuzoric" na
Kalemegdanu.
Nabavljacka zadruga mladih devojaka izdala je 1940. godine
brosuru lllTa xoh.e.uo npo3 caojy 3aopy2y u kojoj se govori o ciljevima i zadacima ave organizacije. Pored ekonomske pomoci koju
zadruga pruza svojim Clanicama, planom je bilo predvideno organizovanje kurseva iz stenografije, daktilografije i stranih jezika. Zadruga je imala nameru da dopunskim obrazovanjem omoguci svojim
clanicama lakse zaposljavanje. Ona je organizovala kurs krojenja
i pletenja dzempera koji su slati politickim zatvorenicima u Sremsku Mitrovicu i spanskim borcima u logore.
Zadruga mladih devojaka bila je povezana sa svim naprednim drustvima i udruzenjima u Beogradu. N jene clanice ucestvovale
su u svim akcijama koje je Partija organizovala u to vreme. Zbog
takvog karaktera rada zadruga j e bila pod stalnom prismotrom policije. Avgusta 1940. godine policija je otkrila rad nekih ilegalnih
vaspitnih grupa u Beogradu i pohapsila njihove clanove~ Medu uhapsenima se naiila i predsednica Nabavljacke zadruge mladih devojaka
i jos neke njene clanice. Uspesan rad zadruge odvijao se uglavnom
92
ARP, fond CK SKOJ-a 1940/38; Jllxa xoh.e.u.o 1QJ03 caojy 3adpyzy,
Eeua danae. 29, aazycx-cenTe.M.6ap 1940, 13; IA Beograda, SeCanja Srbe KovaCev:iC, Vere DodiC, Lj.UJbioe PopoviC, Dese JovanovdC i Ljubomirke JanK-;oviC,
1889/MG-V-31.
358
'
do okupacije. Njene Clanice nasle su se kasnije na raz~im konkretnim zadacima i zaduzenjima u gradu, a mnoge su ucestvovale u
NOB. 93
U Skoplju je maja 1940. godine formirana _Zen_~ka. nabaylja~ka
zadruga koja je poslovala kao ekonomska orgamzac1Ja 1 svoJ1m clanicama obezbedivala po nizim cenama razne odevne predmete, galanteriju, kozmetiku i zivotne namir;';'ice. Partija je preko .z~~ruge
okupljala zene organizovala medu nJ1ma kulturno-prosvetm 1 1deolosko-politicki 'rad i pripremala ih za ucesce u konkretnim akcijama
koje su se tada izvodile.
U zadrugu se prilikom osnivanja _uclanilo oko 6? z~~a, a_ ~o
cetkom 1941. ana je imala vee aka 100 clamca. U nJem_m c1tala?knn
grupama bilo je oko 350 zena. Unutar zadruge nekohko _vasp1tmh
grupa proucavale su Istoriju SKP(b) i drugu partlJsku l~terat~ru.
Pored vaspitnih grupa, zadruga je organizovala oko _10 c1tal~ck1h
grupa koje su sire okupljale zene va:' zadru!le. Na _n)1ma. s.':. c1tala
napredna stampa i literatura, a tum~cem su 1 poJedm1 polit~ck: dogadaji. Skora svake nede!Je pnred"~ane su drugarske vecen zadrugarki i oddavana razna predavanJa.
.
Zenska nabavljacka zadruga u Skoplju P?Sebno_ se b~v1la. radom zena turske nacionalnosti. S njima se rad1lo poJ:'dmacno 1 _na
vecernjim poselima. Zadruga _ie sa sindikalnim po~ruzmcama poJedinih preduzeca organizovala 1zlete 1 re~ovno P?sec1_vala okolna sela
i potpomagala akcije seoske samopomoc1. Ona Je. ucestvovala u P?.jedinim politickim akcijama, kao sto su sa~~I?IJanJe Narodne po_r_noc1,
organizovanje pros] ave 8. mart~~. .' uces~e u . ~em?nstrac1Jama
27. marta 1941. godine. Zbog pohtlcke akt"':nost1 clamca zadruge,
policija je pokusala da likvidira ovu . orgamzaC1JU februara 1941.
Prilikom pretresa prostorija zadruge mJe pronaden :'1kakav zabranjeni materijal koji bi posluzio kao razlog. ~a.,raspustanJe zadruge,
taka da je ana nastav1la da rad1 do okupaC1Je.
.
Na inicijativu Partije, u Bitolju je decem~ra 1940. ~odme formirana Zenska nabavno-prodajna zadruga, koJa Je rad1la sve. ~o
1944. godine, Prethodno je osnovan Inicijativni odbor zena ~~J1 Je
izvrsio sve potrebne pripreme za orgamzovanJe zadru~e. Pr1hkor;:
upisivanja u zadrugu zene i devojke su davale odrede~n pr1log koJ1
je sluzio kao pocetni kapital za nabavku robe: Nam1;mce s~-~abav
ljane iz Skoplja i Beograda, direktno od prmzv?daca po mz1m cenama, a prodavale su ih dezurne zadrugarke cl~novn_na _zadruge.
Za predsednicu zadruge izabrana je Katarma H?lolceva, n~ace veoma
ugledna zena u gradu. On~. je bespl_at.no u.~tup1Ia. Zensko_J nabavno-prodajnoj zadruzi prostonJe u SVOJOJ kuc1, sto Je dopnnelo da se
zadruzna roba prodaje po nizim cenama.
93 Posle oPganizovanja reznO'V'I:snog rada zad:ruga. je ;ima~ n-ameru da
poOne 1sa irzdavanjem 'Svoga ·lista, ali u tome nije uspela, Jer Je nJen ;rad l«atk:o
.Uajao. (IliTa xohe..uo 'K'P03 caojy 3adpyzy, )Keua Oauac, 29~. aaz¥cx-::-cenxe~t6~p
1940, 13; IA Beogr.ada, Se6anja Sribe ~varCeviC:, Vere Dodu::, LJUJb.Ice PopoVlc,
Dese JovanoviC i ·Lj.uboiD1r1ke J•wllikov1c, 1889}MG-V-31.
94 :SeCanje Nade Bogdanove; P y :m:: a B a K, lK.euaTa ao npozpecuanaTo
Oau;xce'lbe ua MaKedoH.uja 1910-1941, CKoiije, 1960.
359
�U zadruzi je organizovan intenzivan 'ideolosko-politicki i kulturno-prosvetni rad: oddavana su razna predavanja, tecajevi i priredbe; priredivane su usmene novine i uredivane zidne novine. Ovim
oblicima rada zene su informisane o najvaznijim dogadajima u
zemlji i svetu. Predavanja o polozaju zene u porodici i drustvu,
o odgoju dece, o higijeni i sl. drzale su obrazovane clanice zadruge.
Zene su masovno dolazile na ova predavanja i pratile ih s velikim
interesovanjem. Za idejno-politicko obrazovanje ·zena bile su formirane i posebne vaspitne grupe. Idejni uticaj na zene vrsen je i
kroz razne oblike kulturno-zabavnog rada koji je organizovala zadruga. Pripremane su priredbe s raznovrsnim kulturno-zabavnim
programom, Sto je takode privlacilo zene i cvrsce ih vezivalo za
zadru!l;l. Pored recitacija, skeceva i muzickih tacaka, zabavni program Je dopunjavan igrankama, poselima i lutrijom u korist zadruge. _Ove_priredbe su koris?en~ i za sakupljanje Narodne pomoci.
Zahva!JUJUCI tome, zadruga Je ihre prodirala u javnost i zainteresovala devojke iz okolnih sela Levci, Novaci, Bukovo i drugih, koje
su dolazile na zadruzne priredbe.
.
· . ? okvi'":' delatnosti ~enske nabavno-prodajne zadruge u Bito!JU Je orgaruzovano nekohko kurseva za zene, i to: o zdravstvenoj
zastiti zene, ~ nezi odojceta, o ulozi zadrugarstva, o pripremanju
hra;re, o p~VOJ pomoci za vreme rata i kurs sivenja i krojenja. Kursevi, kao I predavanJa, orgamzovani su zavisno od interesovanja
i potreba zena.
Zene komunisti su preko zadruge organizovale proslavu
8. marta 1941. godine. Za Dan zena pripremljena je zabava koju
su masovno posetile zene Bitolja, iako su ovakve i slicne proslave
u to vreme bile zabranjene.••
,_~,
J
6. Zenski listovi
U ovom periodu Partija je postavljala pitanje pokretanja zenskih listova, preko kojih hi se vrsio idejno-politicki uticaj na zene
i koji hi svojim sadrzajem doprinosili podizanju revolucionarne svesti, opstem prosvecivanju i organizovanju zena. Vee 1933. godine
u Sloveniji se, kao dodatak uz ilegalni partijski list Rdeci prapor,
pojavljuje Pro!eterka, revolucionarni glasnik slovenackih radnih
zena. Izasla su svega tri broja ovog lista u kojem je tretirana problematika radnih zena. Da hi se obezbedio sto siri uticaj Partije
medu zenama, prilazi se pokretanju legalnih zenskih listova koji hi,
kao takvi, hili pristupacni velikom broju zena.
95
ZenSka naibavno..,pJ'Iodajm•a zadru.ga u Bitalju nasiavHa j.e da radd i za
vreme tdrupacije. Ona je ibi:la jedno od uporiSta 111 -'ilegalnom Tadu Mesnog
lkomiteta KPJ. Posle uikidanja Studentskog zaviCajnog lld1uba u Bitolju, u jesen
1941. g:odine, O'V'iOj zadl'luzi je, pored veCeg dela inv>entara, pdpala dosta [bogata
biblioteka :lcluba. (SeCanje Nade Bogdanoove; Desanka MiijQvska,
Rad bitoljske paTtijske organizacije mectu Zenama, Ustanak 11aroda Jugosla~
vije 1941, i:zld. ,Vojno delo", Beograd, 1962, 783; C To H caB a reo p r 1%1 ,n; nM o B c K n, }KeucKaTa noTpe6ure.ttua Koonepat{uja so BuTo.n.a, Upu.rt03U, 6p. 5,
BHTOJia, 1964, 43.)
360
I
\_(t
I
'
Posle izvrsenih priprema i pronadenih mogucnosti za pokretanje legalnih zenskih listova, u Beogradu 1936 .. go~in_e pocinje da
izlazi )Keua clauac, u Zagrebu 1939. godine poJaVIJUJe se Zensk>
svijet, a u Ljubljani pocetkom 1941. godine Nasa zena.
Osnivanjem Omladinske sekcije zenskog pokreta u Beogradu
i aktivnoscu zena komunista u njoj, stvoreni su uslovi za pokretanje
lista )Keua clauac. Sredinom 1936. godine odrzan je u Beogradu
siri sastanak komunista i simpatizera Partije, na kojem je raspravljano o fizionomiji lista, saradnicima, organizaciji rada i ostalim
pitanjima. Prvi broj ovog lista izasao je oktobra 1936. godine i do
septembra 1940. godine objavljeno je i rastureno 29 ~rojeva. ~e~a
clauac, broj 30, bio je zaplenjen novembra 1940. godme I s tim Je
ovaj list bio zabranjen. 96 Partija je ostvarivala neposredan uticaj
preko svojih Clanova na saddinu lista JKeua clauac i pomagala Redakciji u radu na pripremanju i rasturanju lista. U Redakciji su
bile Mitra Mitrovic Suvakovic, Olga Alkalaj, dr Dusica Stefanovic,
Natasa Jeremic, Zora Ser, Ela Almuli, dr Irena Stefanovic, Beska
Bembasa, Olga Jojic, Bosa Cvetic, Fani Politeo-Vuckovic, Vojka
Demajo, Ela Nenadovic, Dragana Pavlovic, Milka Zicina i Zojica
Levi. Prva urednica lista hila je Radmila Dimitrijevic, zatim je ovu
du2:nost, pocetkom 1938. godine, preuzela Olga Timotijevic, a 1940.
godine list su uredivale Mira Vuckovic i Ljerka Babic. 97
Clanice Redakcije su radile dobrovoljno i besplatno i uspevale
su da pozrtvovanim radom uspesno i kvalitetno pripreme svaki broj
lista, da angazuju siri krug saradnika medu kojima je hila zena raznih zanimanja. Kvalitetu lista, bogatijoj, raznovrsnijoj, interesantnijoj i privlacnijoj saddini - doprinela je saradnja pozn~tih
politiCara, nauCnika, publicista, novinara, knjiZevn1ka, umetn1ka,
pravnika, profesora i lekara. 98 Saradujuci u ovakvom listu, koji je
pokrenula i usmeravala Partija, oni su mu davah znatnu moralno-politicku podrsku, kao i svim akcijama koje je Partija pokretal~
i sprovodila. Putem, ovog lista komunisti i drugi napredni javni I
96 »Ceua Oa1tac, 31, G.!Z-aSa,o je tek u NOB, januara 1943, na os[obod"enoj
teritorij'i u salu DriniCirma kod Bosans:k.og Petr.ovca. U ~toku NOB list je _izlazd.o
ka'o org.al!l Arn.tifaSi'St.il:(l\!ag fi-cmta Z-ena Jugosla·vije, a poole .C?slobodell]va kao
organ Saveza ZenSkih druStava; od 1961. :izdaje -ga KonferenCIJa za dnustven.u
aktivnost Zena Jugoslavije.
9 7 Sastav Redakcije nije bi,o isti u ''bOiku Cirtav.og perioda. Ona ,se za ove
4 godine izlaZenja J:ista viSe 1JUta menjala -i :popunjavala novim Clanovima.
(M 11 T p a M n T p o B M B., Eeua Oauac, roOutu'1ba'lC zpaOa Beozpada, KH:o: VI,
Beorpap; 1959, 417 i 420; JKeua Oauac, <PoTOTMIICKO M3p;aFbe KoH<PepeHizyiJe 3a
,n;pynll'B~HY aKTHBHOCT ::m:eHa JyrocJiaBuje, Beorpa,n;, 1966, VI.)
os POO"ed saradnika -koji i.SIU pisali pod '};liSeudonilm.om :ili anonimno, poSto
su hili poznati policiji ka{) komu-n~sti, u :USJtu su ;saradivali:. ~ l•van.. Rtball',
dr Sini.Sa Stankov-iC Vladixnirr SimdC, Ja;Sa ProdanoviC, Vladimi•r DedlJer, dr
Jt{)van ·KrS'iC Dorde .AndrejeviC-Klllll, Dul"'a TeodoroviC, Vojo Dimi,trijeviC, Mica
Todorov-iC Danijel O:m1o, Paulina Suda11ski, Zora PetroviC, Cuca So!ld.C, Sana
Lwkd.C pfu.oSk:a Ronaj, Vera Cohad:biC, Stana DuriC-Klaj:n, dr Marija GajiC-Vajs-: dr Zd~a BabiC-Kesler, dr Lazar GenCiC i d~. U iUst~ '~. pisale
i istakn:ute feministkinje koje •su bile rukovod'ioci ZenskdJh o!1gan1ZaciJa, kao
Sto .su: Alojzija Stebi, predsedrnica Aldj.antse Zenskih .pokreta u JugOOl·av;iji,
Mhlena Atanactkov-JC predsednica rn.Stva ,2enMi tpo-kret" u Beogradu, Pau1ma
Leibl-AlbaJ.•a, predsednica UdruZenja unirverzitetski obrazovanih Zena, Danica
ZeCevtiC, predsednica Lige Zena za mir .i slobodu, -i d.-ru.ge.
361
�lI
I
'
kulturni radnici izrazav~li s':. u pogo~noj 'formi svoja politicka ubedenJa : P_?glede 1 na taJ n~~m davah svoj udeo u masovnijem pokretanJU zena u borbu za nJihova prava, a protiv rezima i fasisticke
opa~_no~ti. Njihovi prilozi mnogo su znaci!i, narocito u pogledu
akciJe hsta LKe~~;a, oauac na planu opsteg kulturnog uzdizanja i zdravstvenog prosveciVanJa radmca, domacica i seljanki. LKeua oauac
je izlazila mese~r;to ':I oblik~ list~, sa pocetnim tirazom od 3 000 primeraka, a kasmJe Je dostigla tiraz od 5 000 primeraka. Medutim
broj citala~a bi~. je d.al~ko_ veci, _ie~ su aktivistkinje Citale svaki broJ
na ~a~tanc1ma _cital~ckih 1 vasp1tmh grupa, a i pojedinacno je veci
broJ zena ~onsti~ Jedan pnmerak. Interes za ovaj list je stalno
rastao ko.d zena, !er su one u njemu nalazile odgovore na mnogobroJna pitn]a kOJa SU lffi se postavljala U svakodnevnom zivotu.
Redakcija je uspesno ostvarivala zadatak koji je postavljen u
pr':'om broJu hsta ~eua. o~uac. U uvodn_?j reci, izmedu ostalog,
ka~:' se. ,_?tog.a, da b1 nase zene bile obavestene o svim dogadajima
kop se desav~JU u svetu, da b1 1male gde da iznesu svoja misljenja i,
naJzad,_ da b1 se upoznale sa borbom i uspesima svojih drugarica
u drug1m zemlJa;na, n;' pokr:cemo. ova_i list .. Nasa je zelja da se
oko. nJega okup1 sto vec1 broJ zen:' IZ sv1h kraJeva nase zemlje, bez
obz1ra n~ veru, r_;arodnost 1 pohticko ubedenje, kako bi se u njemu
r kr_?Z llJega nasle UJedm]ene 1 povezane zajednickim interesima
1 teznJama·'.
. ~tr.anice ovog lista bile su posvecene najaktuelnijim drustveno-poh~ICk1!!' problemima u zemlji i u svetu, a pre svega borbi protiv
rat~ 1 fas1zma,. ~a tim .borb1 za ravnopravan polobj zene u drustvu
1 nJ.enom pohtiCkom. 1 kulturno-prosvetnom uzdizanju. List je donosio ?ap1se o razmm problemima koji su inte1''esovali zene svih
profe~1Ja, .kao. na primer o ratu i miru, o zenskom pravu glasa, o radu
organi~aCIJa zenskog pokreta .' Omla?inske sekcije, o polozaju zene
:' ;azmm g_ranama pnvrede 1 vanpnvrednim delatnostima, o polozaJu. oml~dme, odgoJu 1 zdravstvenoj zastiti dece, o higijeni, o pozoristu,_ f1lmu, s~ortu, gn~nastici, modi i sl. U listu su objavljivani
poJedmi pnloz1 1z oblasti medicine, biologije, pedagogije, knjizevnosti, umetnosti. N a kraJu su davani razni prakticni saveti zenama
U pogledu. p~1premanJa hrane, krojenja, Sivenja, pletenja j kozmetJke. L1s_t Je Ilustrovan ume~nickin; crtezima, vinjetama i prigodnim
fotografiJama uz ogovaraJuce nap1se, tako da je i estetski bio na
potrebnom nivou.
• LK<,;na oauac je k~ntinuirano prikazivala ekonomski i politicki
polo~aJ .zene 1 sve akCIJe koJe su vodene u borbi za njenu emanci~a':IJU, 1 ravnopravno ucesce u druiltveno-politickom zivotu. Mada
Je zenski pokret kao organizacija isticao svoju politicku neutralnost
O':'la~n~ka sekcija i Redakcija LKeua oauac uspevali su da u list~
?bJaVIJUJU napise s politickom sadrzinom, naroCito u vezi sa borbom
~ena za pravo glasa. Ugledni politicar dr Ivan Ribar pise 0 politickim
:_ gradansk1;n pravim~ zene i obrazlaze neosnovanost diskriminacije
z.ena u drustvu. On, 1zn;eau osta!og, kaze: ,Zene su u pros!om vehkom. SVe~skom ratu UZiffiale aktJvnog Ucesca i U VOjsci j U raznim
pozadmskim ustanovama, a danas u Spaniji rame uz rame ravno-
362
pi'avho sa muskarcima, kao milicionarke, bore se u prvim redovima
svesno i odvazno za demokratiju, a protiv fasizma". Ovaj Clanak
zavrsio je recima ,,da je protivno principima demokratije praviti
razliku izmedu muza i zene aka su u pitanju politicka i gradanska
prava zene" .99 Isto taka Vladimir Simic zalaze se za pravo glasa zena
i istice znacaj borbe samih zena za prava koja im pripadaju, naglasavajuci da ne postoji ,nijedan objektivni razlog koji bi govorio
protiv toga da i zenski Clanovi narodne i drustvene zajednice imaju
pravo glasa". On ostro kritikuje politicke stranke, pojedince i drustvene klase koji ne priznaju pravo glasa zenama i smatra da ,borba
za zensko pravo glasa treba da ude u opstu borbu za demokratiju".100
U anonimnom napisu LKeua u no.n.uTu?<a osuduje se fraza da zena
ne treba da se bavi politikom i objasnjava zenama zbog cega one
moraju da ucestvuju u politickom zivotu kao ravnopravni clanovi
drustva. Pri tom se ukazuje da politika mora interesovati zene ne
samo zbog njih samih vee pre svega zbog sudbine njihove dece,
koja zavisi od toga kakva se politika vodi. Upucuje se poziv zenama
da se bore za pravednu politiku koja ce omoguciti odgoj, skolovanje,
zaposlenje i zastitu njihove dece od rata. 1 0l
Gabrijela Disen (Gabrielle Duchen), predsednica Komiteta zena
protiv rata i fasizma, napisala je clanak za prvi broj LKe1te oauac.
Ona pozdravlja pojavu ovog naprednog zenskog lista i poziva Jugoslovenke u borbu za mir, a protiv rata i fasizma. U ovom clanku
posebno se ukazuje da zene Citavog sveta mogu da se uspesno aktiviraju uz pomoC Komiteta Zenskih organizacija za mir i razoruZanje,
Svetskog komiteta zena protiv rata i fasizma i Medunarodne lige
zena za mir i slobodu.
Pojedinim prilozima a likovima velikih boraca za socijalizam
iz istorijeradnickog pokreta, vrsen je neposredni i mobilizatorski
uticaj u pravcu idejno-politickog uzdizanja i ukljucivanja zena u
klasni radnick pokret. LKeua oauac nije mogla pisati o Marksu,
Engelsu i Lenjinu, jer bi hila zabranjena, ali je zato vesta pisala
o Svetozaru Markovicu, Rozi Luksemburg iKarlu Libknehtu. Unapisu o Svetozaru Markovicu lik ovog prvog srpskog socijalista prikazan je kroz njegov odnos prema zenskom pitanju i njegovu prepisku i saradnju s pobornicima socijalistickih ideja u Srbiji, sestrama
Milicom i Ankom Ninkovic. Pored toga sto se istice da je Svetozar
Mal'kovc prvi pokrenuo i pravilno postavio pitanje ravnopravnosti
zena u svojim Clancima i pismima, kroz ovaj prilog ukratko je iznesena svestrana aktivnost ovog radnickog borca na sirenju socijalistickih ideja u Srbiji. 102 Isto tako svestrano je prikazan lik Roze
99 ,n; p J1. P Y:t6 a p, AnKeTa o no.~tUTU'l{1CU.M u. zpal)a.ncKu.M. npaau.ua &eene,
Ee'l£a danae, 4, .MapT 1937, 5.
too B JI a ,ZJ; 11M 11 p Ca. C 11M n h, lKeucKo npaao z.ttaca, lKeua Om-tac,
7, O'I<:T06ap 1937, 5.
101 Eeua u no.auTUKa, JKena danae. 13, .M.aj 1938, 3.
1o2 U ovoon prli:logu Zene ·se upuCuju na ·CUanke Svetozal!'a MaTkoviCa,
Da li je Zena sposobna da bud.e ravna muSkarcu? •i Osloboctenje Zenskinja,
u ik:o'jima je iZLoZ.en njeg-ov s<tarv 1prema mnoon probl·emu .i. .shvatarnje da j-e Zensko pHanj·e sastavm.i deo rra,z,reSavarnja ·Cita·vog spleta drmStvenih odnosa putem
bo:rbe za isocijalistiiOko drmStv:o. U :prepisci i:mnedu Mar!lmviCa i sestara Ntin-
kovi.C ~.sadrZanri
'SU
1lallrode !I1jegovi poglledi na rreSa~anje IPfiolb:lema Zenske ra:vn1o-
363
�Luksemburg i borba koju je ana vodila protiv rata i uzroka rata
zajedno sa saborcem Karlom Libknehtom. 103 Ovakvi clanci su bili
veoma znacajni i aktuelni u vreme kada je vee poceo drugi svetski
rat, kada je nasoj zemlji zapretila neposredna ratna opasnost i kada
je Partija usmeravala borbu protiv rata i fasizma. U to vreme lKe'lw
aauac pise o polozaju radne zene pred rat, koji je narocito pogorsan
porastom troskova Zivota i otvoreno istice da se njihovi zahtevi mogu
ostvariti jedino kroz klasne, strucne i staloske organizacije, kroz
zajednicku borbu svih naprednih snaga u drustvu.
Preko ovog casopisa zene u Jugoslaviji upoznavane su sa vaznijim zbivanjima u svetu, polozajem i ucescem zena raznih zemalja
u drustveno-politickom zivotu i revolucionarnim pokretima. U reportazi iz Spanije govori se o podvizima zena, a naroCito omladinki
i milicionarki u spanskom gradnskom ratu. 104 u posebnom Clanku
je istaknut veoma tezak polozaj spanske dece i na odreden nacin
upucen poziv nasoj javnosti za ucesce u medunarodnoj akciji spasavanja spanske dece. 105 List je objavio odlomke iz napisa knjizevnice
Agnes Smedli (Agnes Smedley) o dogadajima u Kini i borbi kineskih
zena za slobodu i nezavisnost. Posebno su date informacije o aktivnosti kineskih zenskih saveza za spas otadzbine koji su imali filijale
skoro u svim gradovima i provincijama i koji su obuhvatali milione
zena. 106 U Clanku Klaudije Zuhine prikazano je masovno ucesce
kineskih zena u vojsci i dati su podaci o zenama kao vojnicima i komandantima vojnih jedinica. 107 Napisi o borbi zena u Spaniji i Kini
doprinosili su ukljucivanju zena u antifasisticki pokret i jacali veru
u sopstvene snage i mogucnosti zena da ravnopravno ucestvuju u
svim oblicima borbe.
U opsirnom clanku s mnogim podacima l>'.'"zivota i rada sovjetskih zena prikazni su rezultati oktobarske socijalisticke revolucije
pravnosti i 'V'O>d:i!la se dilstkusija o socijalistima -i .socijali2mlu. (B J::l ,n; a 0 6 p ap, o B 11 h, CaeT03ap Mapxosuh u cecTpe Hu'H.'X:.oau'li~ }Keua dmtac, 20, .uapT
1939, 7-8.
1113
Jedua ne3a6opaena :Jieena, JKe'lia Oauac, 27, .MapT-anpu.!l, 1940, 15.
104
ReportaZu iz Span.ije pod !Il'aslovom ,SvedoCanstvo .o 'borbi Spanskiih
~ena za demokratiju i napredak" nap'is:ao je novina-r Vladimk Dedijer posle
povratka iz Spani}e. - Eena Oauac, 3, janyap 1937, 2 i 3.
105
E JJ. a H e a a ,n; o B li.l li, IIyT wnancJee Oe4e, Eeua Oauac, 8, xoaeJt6ap 1937, 15.
106
Sarno u \Sever:n-oj Ki.ni u 8 hiljada sela stvroren-i .su Zenski ISavezi za
spas otad2Jbin~. U pograniOnoj SanstOahar-hebejSk·oj oblasti, u Zenski pokret
biJ.o j.e ukljuCeno ·6 miliona Zena, pretefuo rSelj an'ki, koje su pomagale gerilc'im~. ?enske OI!ganizacije ISU 'IJ[Mpremwle odeCu i {lbu6u za v:ojsku, zavoje_ za
ranJenilke, i:uva[,e puteve, a po potrebi ruCestv:ovale i u barlbama. Osniv·ani su
i ;po.sebni 3enski odredi za pomoC frontu. (Kuuec-;cu1be y o06pauu c.tto6o0e,
JK.ena danae, 21, anpuJl 1939, 5; Kina u odbrani nezavisnost-i i slobode (1odiomci
iz napisa kn.jiLZevnice A~es Smedli, Kineske sudbine) 1K.eua Oauac, 8, 1WBe.M.6ap 1937, 12-3; A rae c C Me .ll: JI :v.r, liue..~to U3 Ku'H.e, LKeua danae, 10, c;PeGpyap 1938, 4; ·o :poloZaju ?.ene u Kini piSe d D. SretenoviC u Clan-ku Caa06enu
oGu'llaju y Ku'H.-u, lKe1£a danae, 11-12, .M.apT-anpu.n 1938, 5 .i 6.)
107
Kao Cuvene Zene komandanti istiCu .se Gaj-1-f-en, -k·otia kOttnanduje
ofuedom od 1500 vojn.ilka, i Cjao-'l1un-'Veng, ~oj•a je lromandovarla odredom
sa 5 000 iVlOjn~a. NjdhoV'i odredi <SU odneli niz fP'Oibeda -u horbi protJiv Japa ....
naca. - K JI a y ,n; M j a 2K y x H H a, Bopuxu ce do ?Cpaja, ]Kena Oauae, 22,
364
u pogledu ostvarivanja ravnopravnosti zena i muskaraca.' 08 Na taj
nacin data je i perspektiva zenama u Jugoslaviji koje su sve vise
dolazile do saznanja da samo revolucionarnom borbom i ucescem
u njoj mogu da promene postojece drustvene odnose, a time i da
rese pitanje potpune ravnopravnosti.
Zapa:len je i Clanak o polozaju i emancpaciji zena u CehoslovaCkoj, o Zenama poslanicima i senatorima, o Zenama koje zauzimaju
najodgovornije polozaje u politickom i javnom zivotu. Na vest naCin
u clanku je ukazano na opasnosti koje prete demokratiji od fasizma,
pa je, izmedu ostalog, receno: ,Cinjenica da je fasizam ugrozio polozaj zene i kao zene, udarajuci cak i na ana prava koja je cine
covekom drugog reda, dovoljna je da ucini zene i fasizam nepomirljivim neprijateljima". 109 Ovakvim i slicnim napisima )Keua
oanac je mnogo doprinela da se nase zene sire upoznaju s polozajem,
borbom i uspesima zena i njihovih organizacija u raznim zemljama
sveta. Ova je bio prvi napredni zenski list iz kojeg su zene mogle
saznavati istinu o radnim zenama drugih zemalja svih kontinenata,
njihovim problemima, akcijama i stremljenjima. 0 tome govore ne
samo napisi o Zenama u Evropi veC i o Zenama u Africi, Americi,
Aziji i Australiji. 110
Kroz sve brojeve lista zapaza se nastojanje Redakcije da prati
i prikazuje na konkretnim primerima kakav je polozaj zene u pojedinim krajevima u zemlji, u pojedinim profesijama, u gradu i na
selu, u porodici i u braku. To je narocito doslo do izrazaja kroz
rubriku Ca.Ate o ce6u u kojoj su saradivale citateljke pisuCi o svom
polozaju. u pismu )Keuu oauac jedna radnica, izmedu ostalog, kaze
da se hila zaposlila u jednoj radionici belog rublja, ali da je ubrzo
ostala bez posla, a izdrzavala je oca, majku i dete sa zaradom od
10 dinara dnevno. 111 Mnogi primeri o teskom polozaju zene na selu
zabelezeni su u a·vom listu. Iz napisa o crmnickim zenama vidi se
kako su u izuzetno teskim prilikama zivele zene u ovom delu CrnO"
gorskog primorja. Oko 90 odsto muskaraca odlazilo je u pecalbu u
SAD, Kanadu, Australiju i druge zemlje gde su ostajali po 10 do
15 godina, i to najvise na radu u rudnicima. U njihovoj odsutnosti
sav teret izdrzavanja porodice padao je na zene, taka da su ih muzevi
po povra tku nalazili iscrpene i pre vremena ostarele od teskih poslova na selu. Medutim, omladinke su i pod ovako teskim uslovima
108 Lzneseni 1S1U ·podaci o poloZ!aju rene u Rusiji pre revo1ucije, zatim
o uCeSCu Zena u iZigradnj.i IS·ocijallizma u SSSR-u. Na kcm:kretnim primeriroa
polk:azano je '~ako je Zena zauzel.a tiLSta~knuto ·mesto u :ra'Zllim ·obl-a:stima pr'hnrede,
.poosvete, nauke i kulture, kao ·i -u druStveno-jpo1iti~om ZivoJtu. GoVJori .se o
51pooobnostim.a 1 UtSPesima Zena ·radnica, ik:olhozn!ica, pHota, leik:.ara, pro:Desora,
in:Zenjera i drugih p:r:ofesija. Poselbr:no se napominje da je 189 Zena izalbrano
u Vrthovni sovjet i da 'ih mnogo ,radi u upravnim -ol:"ganima SSSR. :(Map M j a
Be JI 11M M p o B u h, Jyna1CU1be pada, lKe1£a dan-ae, 28, .A(aj-jyn 1940, 7.)
1o9 TletU'ICe nap.naM-e1£xapKe, E.e1£a 0a1£ac, 7, oKTo6ap 1937, 6 d 7.
uo V1di, .na primer, Clanke: HaT a JI u j a X a I,I Ji:I h, Kpo3 A.nJJCup, Eena
Oa1£ac, 5-6, anpu/l.-.M.aj 1937, 18-19; A ,ZJ; a B p a j T, L{pu-x:u1ba npu'lta o caoJ£
0eTU1beTay, E.e1£a 0a1£ac, 1, o:~exo6ap 1936, 11; Eena y A..uepu~u, Eena Oauae,
15, jy.n 1938, 8-9; JanaHe?Ce :J~Ce1£e 3a ape.ue paTa, )Kena dauae, 25, 01CTot5ap
1939, 13. Od 1l:llf,oja 10, febrtmr:a 1938, do 1broja 23, jula 1939, JKeua OaHac u
I'!Uibrici }{oza!)aju u xeue p,ilsa·la je o Zenama -iz sv.ih ikrajeva sveta.
111 OOzoaop pad'H.-U'4e, }Keua Oauae, 4, .uapx 1937, 18.
365
�r
.
~ivota i rada uspevale da se opismenjavaju, da Citaju i da se pod
uticajem Partije ukljucuju u antifasisticki omladinski pokret. 112
List je donosio napise i o polozaju i problemima zenske omladine i dece, o radu i uspesima devojaka u Omladinskoj sekciji zenskog pokreta u Beogradu, o polozaju ucenica u privredi (segrta),
srednjoskolki, studentkinja, o deci razvedenih roditelja, o teskom
polozaju vanbracne dece, o deci sa ulice, o decjoj literaturi i vaspitavanju dece.
Da bi se istakla sposobnost zena za vrsenje svih funkcija u
drustvu i svih poziva u zivotu, )Ke1<a Oa1iaC je posebno pisala 0 zenama naucnicima i dobitnicama Nobelove nagrade. Opisan je iscrpan
zivot ii rad Marije Kiri-Sklodovski, (Marja Curie-Sklodowska) koja
je za naucna dostignuca dva puta dobila Nobelovu nagradu. Pored
krace biografije americke knjizevnice Perl Bak, objavljen je i odlomak iz njenog romana Majka. Osvetljen je lik i naucni rad zene
matematicara Sofije Kovalevske, i<ojoj je 1888. godine Akademija
nauka u Parizu dodelila Bordenovu nagradu.
Iz oblasti nauke, knjizevnosti i umetnosti dati su mnogi prilozi
od domacih i stranih. autora, sto je doprinosilo svestranijem obrazovanju zena. Pored .odlomaka iz dela Maksima Gorkog, Aleksandra
Sergejevica-Puskina i Ilje Erenburga, objavljivane su krace pripovetke, eseji i pesme domacih i stranih pisaca. Posebno su davani
osvrti na pojedine knjige, filmove, pozorisne predstave i izlozbe
slika. Zapazen je kriticki osvrt Milice Suvakovic i Mitre Mitrovic
na knjigu Milice Duric-Topalovic JKe1<a npo3 se?<ose. Analizirajuci
ovu knjigu, one su opovrgle pogresno postavljanje zenskog pitanja
od strane autora, kao i nepravilan odnos prema zenama radnicama,
seljankama i domacicama. 113
,._..
U listu je cesto pisano o raznim bolestima, o higijeni zena i
dece i drugim pitanjima iz oblasti zdravstvenog prosvecivanja. Iz
oblasti fiskulture objavljivani su prilozi iz sporta i gimnastike za
zene sa uputstvima koj a su im mogla korisno posluZiti u fizickom
·
odgoju.
Redakcija LKe1<e oa1<ac uspela je da ostvari cvrstu saradnju
sa zenama i cesce im se u listu obracala s molbama da pisu 0 svojim
problemima, da daju primedbe i predloge za poboljsanje Sl'dr2aja
i kvaliteta lista, kako bi on sto potpunije zadovoljio potrebe i razlicita interesovanja zena. Zene su se rado odazivale pozivima Redakcije i svojim napisima iz raznih oblasti zivota i rada doprinele
da list odgovori svojoj nameni.
Broj 24 JKe1<e oa1<ac bio je u celini posvecen zenama Bosne
i Hercegovine, a pripremile su ga i uredile aktivistkinje iz ove pokrajine. Ovaj broj se istice po tematskoj raznovrsnosti, tako da su
zene u drugim krajevima do bile mnogo jasniju predstavu 0 izvesnim
112
JaH
K
o
'"B o HoB n h,
LfPMUU1iKa J/Ceaa ce 6y0u, JKena Oauac, 8,
uoae.M.6ap 1937, 3.
us MiUca Tlopa'loviC u ISvoj.oj lmj'izi ne posta·v.!ja ZenSk:o pitanje kao
opStedruStveno lpitan}e, v;eC o -ovom problemu govori kao '0 borbi ,palov.a i odvraCa Zene 00 k.la-snog radniOkog pok.reta. (M H JI H :u; a III y B a K o B 11 h n
M HT p a M H T p o B M h, K1buza z-Qe Mu.au~e 1?:.ypuh-TonaJtoeuh, JK.etta
KP03 sexoae, 2Kena dana·c, 23, jy.a 1939, 8-10.
366
I
specificnostima u polozaju zena u Bosni i Hercegovini. Cianci, pripovetke i pesme odraz su prilika i zivota u ovoj pokrajini_ u clanku
:U.yRa1i 3JtaTo Xep.,ewsu·ne detaljnije govori o naporima oko
uzgajanja duvana. Kultura duvana u Hercegovini, a narocito u njenom zapadnom delu, zauzimala je prvo mesto u privredi toga kraja.
Oko 24-25 hiljada seljackih porodica bavilo se u to vreme odgajanjem duvana. Na tom se intenzivno radilo od marta do decembra
u godini, a u radu su ucestvovale citave porodice, pa i mala deca.
Zene su, pored rada na uzgajanju duvana i drugim poljskim radovima, obavljale sve poslove u kuci i brinule se o odgoju dece, a u
nerodnim godinama i nadnicile u gradu. U Fabrici duvana u Mostaru
radile su i zene sa sela. Neke od njih su pesacile do fabrike 2---3,
pa i 4 sata dnevno. 11 '1 Iz ovih nekoliko primera vidimo kako je bio
tezak polozaj zene na selu, a to je karakteristicno i za druge krajeve
u zemlji, narocito siromasnije. u Clanku IIpocajeTa y xpaaTC?<OJ<
ouje.~ty Boc1<e dati su delimicni podaci o stanju skolstva u Bosni
i Hercegovini, zatim o procentu nepismenosti u nekim srezovima115
i o akcijama koje se poduzimaju na liniji opismenjavanja stanovnistva. Na veoma plastican nacin prikazan je sukob zena s policijom
do kojeg je doslo jednog pazarnog dana u Sarajevu 1917. godine. 116
U Clanku Mycmt.t<a1ina y 6pany dat je vise s pravnog aspekta polozaj
Muslimanke u porodici. Tri reportaze u listu posvecene su polozaju
zene na selu, njenom zdravstvenom prosvecivanju i pohadanju domacickih tecajeva. Lekarka Masa Zivanovic pisala je o zdravstvenoj
za8titi majke i deteta, o naporima koji se cine u tom pogledu i o posebnim problemima zastite materinstva na selu. Od knjizevnih priloga u listu je objavljena pesma Ca ><awux no.Jba od Alekse Santica
i ~esoja'l.na npu'l.a od Hasana Kikica. Slikarka Mica Todorovic je
napisala Clanak Jeoa" noMeo 1<a Boc1<y u c.~tunapcTBo u kojem se
govori o mogucnostima za slikanje, slikama i slikarima iz ove
pokrajine.
Na osnovu ovog prikaza lista vidi se da je Ee1<a oa1<ac pratila
aktivnost zena i pisala 0 svim problemima za koje su one bile zivotno
zainteresovane. Aktivnost Redakcije ovog lista i njegov ugled narocito su dosli do izrazaja prilikom pokretanja i vodenja akcije za
pravo glasa zena 1939. godine o cemu je vee bilo reci. Redakcija je
u ovim uslovima imala izuzetno slozen zadatak da preko legalnog
lista sprovodi liniju ilegalne Partije. Ona je morala unapred da
ocenjuje o cemu i na koji nacin da se pise, da u svakom broju
114
CM
M Jb
a K o p a h, ,lfyaan -
3.!1.aT6 Xepv,ewaune, JK.eua Oa1tac, 24,
aazycT-cenTe.M.eiap 1939, 6.
u srerovima:
Prozor
Nepismenih 86,1°/o
.Zen.a 95'0/o
Toonislav-Grad
85°/o
,
94,8'D/o
Bugojno
,
80,9°/o
,. 91 11/o
Livno
75,8°/o
,
87,9fl/o
Fojnica
,
75,3°/o
,
84,4°/o
A H T e M apT u HoB u h, IIpocajeTa y xpaaTC?COJt. OujeJI,y Bocue, JK.ena Oauac~
24, aazycT-cenTe.M6ap 1939, 10.
u6 JoE a H K a Ill u Jb a K, IIo6yna Jlcena 1917, }Keua danae, 24, aa~ycT
-cenTe.M.6ap 1939, 11-12.
us
367
�istakne odredeni aktuelni politicki iii socijalni problem i da istovremeno vesta ukaze da se ti problemi mogu uspesno resavati jedino
uceseem zena u borbi radnicke klase.
Na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ, oktobra 1940. godine,
ocenjeno je da je JKeua daua~ u toku svog izla~enja uspesno vr~la
ulogu organizatora zena, da Je na popularan 1 pr1stupacan nacm
odgovarala njihovim zahtevima, da je v:sila siroku propagandu ':led~
zenama i da im je otvarala perspektlve borbe za emancJpaC1JU 1
ravnopravnost u drustvu. Istaknuto i7 d~ je JKeua: oauac _Prim~r
zenskog lista u onim uslovima." 7 Sa tlm Je odato v1soko prlznanJe
Redakciji lista koja je samopregornim radom uspesno izvrsavala
zadatake Partije u radu medu zenama.
U Zagrebu se 1936. godine pocelo raditi na pripremanju i izdavanju lista koji bi tretirao probleme zena, a narocito oml~dinki.
U tu svrhu bio je osnovan posebni Pripremni odbor sastavlJen od
predstavnica naprednih omladinskih i zenskilr udruzenja. Odbor je
zakljuCio da se pokrene glasilo mladih zena u Hrvatskoj pod naslovom Mlada zena, koje ee se zalagati za ostvarenje ekonomsko-socijalnih i politicko-kulturnih zahteva zena, obradivati sve aktuelne probleme iz zivota i rada i davati prakticne savete sa podrucja
domaeinstva, higijene, mode i sparta. Pripremni odbor obratio se
proglasom svim mladim zenama u Hrvatskoj da najaktivnije pridu
radu oko svog lista, da sakupljaju novcane priloge i da pisu clanke
za list. 118
- Prvi i jedini broj naprednog zenskog lista Mlada zena izasao
je oktobra 1936. godine u Zagrebu kao glasilo hrvatske zenske omladine. U uvodniku ovog lista govori se o zajednickim interesima koji
povezuju zene raznih zanimanja i na kraju S1!>· pozivaju sve zene:
seljanke, radnice, domaeice, Cinovnice i intelektualke da aktivno
111 ARP, fond CK KPJ 1940/14, V zemaljoska kooferencija KPJ, referat
Vide TomSiC.
us Pripremni OObor je saopStio <Ia Ce se glasillo zalagati za ostv.arenje
sledeCih zahteva Zena:
,I. Ek{l<nomsko-socijalni
1) primanje Zena u sva zvanja,
2) za isti rad .ista .plata,
3) priznavanje rada Zena 'kuC.an.irca kao zan!i.malllje,
4) zabrena noC-nog rada Zen-i,
5) zabrana rada malodohne djece,
6) zaStita Zena na radu,
7) z.aStita maj:ke i djeteta,
8) oooivanje obda:niSta za djecu u selu i gradu,
9) osniva<nje zdravstvenih :S'avebodavnih stanica u selu
gradu.
II. PolitiCko-kulturni
1) hrvatske naoionalne i politi.Cke slobode,
2) mir,
3) ·op.Ste, tajno, 'Pl1oparcionaln-o i jedaa:k.o .prav-o ,glasa,
4) i21mena gn-ada.nskog zakonika u korist Zene,
5) pvnsveta Zene 'i njeno moralno p·ridizanje
6) ·osnivanje bespltanih domaCiiilskih teCajeva
7) besplatno struCno obraz·ovanje Zena,
8) osntvanje zadruga za prodaju Zeookih ruCnih radova,
9) osnivanje ,cmalfabetskih teCajeva,
10) reforma Skols:ke nastave".
ARP, fond KI, 1936/399.
368
saraduju u ovom glasilu ,taka da Mlada zena zaista postane jasan
odraz teznji i zahteva hrvatske zenske omladine". U listu su objavljeni Cianci pod naslovima: Hocemo da budemo !judi, Borba za mir,
Polozaj trudne zene, Seljanka, Zene iz predgraaa, Iz zenskih udruzenja, Dopisi zena, Male vijesti i modallo
Posle dve godine u Zagrebu se ponovo pocelo raditi na pripremama za izdavanje legalnog zenskog lista koji bi tretirao probleme svih radnih zena. Prvi broj toga lista pod nazivom Zenski
svijet izasao je februara 1939. godine, kao zenski list za zabavu i
pouku, a u stvari je bio legalni organ Komisije za rad medu zenama
Centralnog komiteta KP Hrvatske. Ovaj broj je stampan u 2 500
primeraka, a tiraz je stalno rastao, tako da je poslednji broj, od
februara 1941. godine, izisao u 17 hiljada primeraka. Do marta iste
godine izislo je 15 brojeva, a bio je pripremljen i vee slozen u stampariji i 16 broj, koji je trebalo da izide u 20 hiljada primeraka, ali
nije izasao, a rukopisi su propali za vreme okupacije.
U prvoj Redakciji, koja je sastavljena 1939. godine, bile su:
Galja Korporic, Anka Mihota, Beba Evie~Krajacie i Lidija Zlatie.
Redakcija je bila ilegalna, jer su se u njoj nalazile zene koje su
policiji vee bile poznate kao komunisti, a Jegalni urednik je bila
Katja Galie. Sledeee godine formirana je nova sira Redakcija u kojoj
su bile: Anka Butorac, Yanda Novosel, Jela JanCic, Magda BoSkovic,
Beba Evie-Krajacic, Slava Ocko, Ema Cekurie (Ceka). Odgovorni
urednik bila je Jekarka Slava Ocko, koja je zbog toga bila i uhapsena.120 Redakcija je okupila sirok krug saradnica raznih zanimanja,
koje su mnogo pomogle da list bude sadrzajniji i da pise o problemima koji su interesovali vecinu zena. List se sam izdl'Zavao. Placala se stamparija, papir i transport, a sve poslove Redakcija i saradnice obavljale su besplatno. Zenski s-vijet je donosio vesti o uspesima Zena i Zenskih organizacija u inostranstvu1 zatim zanimljive
clanke 0 polozaju zena u nekim ~emljama sveta, a najvise prostora
je posvetio problemima zena radnica, seljanki, namestenica, kuenih
pomoenica i studentkinja u Hrvatskoj. List je pisao o aktuelnim
dogadajima u svetu i na odreden naCin pripremao zene za ucesce
u predstojeeem radu, zatim o sve nepodnosljivoj skupoci, o nezaposlenosti i drugim problemima koji su uoCi rata ugrozavali ionako
teii:ak polozaj radne zene. Preko Zenskog svijeta zene su se upozavale sa delima pojedinih naprednih pisaca, sa filmovima, s pojedinim pozorisnim predstavama; na kraju list je davao i prakticne
savete iz higijene, gimnastike, domaeinstva i mode.
U clanku Savremena zena i rat govori se o ratnim strahotama
koje najvise pogadaju zenu, da su zene sanjale 0 miru i borile se
za njega, da su verovale ,da ee se moci urazumiti bahatost svakog
napadaca i onemogueiti novi pokolji i 2rtve". Zatim se konstatuje
da su se zene prevarile u tom uverenju, da se treba pripremati za
prilZanje otpora napadacu, pa se, izmedu ostalog, navodi: ,Moramo
biti realne, savremene, pogledati cinjenicama u oci i biti spremne
119
Zene Hrvatske u radniCkom pokr€tu . .. , 305 i 306.
120
Isto, 376.
369
�na sve, sto bi u nedalekoj buducnosti mogle docekati. Dode li danas
do rata, svesni smo nakon iskustva poslije svjetskog rata, pa poslije
Abisinije, Spanije, Kine, da nema vise fronte i prve borbene linije,
jer je cijela zemlja samo duga krvava linija stradanja i uzasa".'' 1
U Clanku se dalje govori o ulozi zene u buducem ratu. Redakcija
lista zamolila je nekoliko javnih radnika da joj odgovore sta misle
o uticaju rata na zenu i o ulozi zene u ratu. Njihovom pozivu odazvao
se hrvatski knjizevnik Mihovil Pavleka-Miskina i za list napisao
clanak u kojem se govori o ratnoj opasnosti i stradanjima u ratu
i na kraju napominje da u ratu lwji vodi narod za svoje oslobodenje treba da ucestvuju muskarci i zene.' 22
Drugi vazan zivotni problem kojem je ovaj list poklanjao punu
paznju bilo je pitanje skupoce. Ukoliko je opasnost od rata bila sve
bliza, uto!iko je skupoca sve vise rasla i pogadala narocito radnicke
porodice s manjim prihodima. 2enski svijet je 1940. godine u vise
brojeva pisao o ovom problemu i u opsirnijim Clancima objasnjavao
zenama o uzrocima skupoce, o nedostatku sirovina, o nedostatku
proizvoda siroke potrosnje na trzistu i preorijentaciji nekih fabrika
u proizvodnji, koje su umesto proizvoda za trziste pocele da proizvode predmete za ratne potrebe. U Clanku Skupoca . .. Skupoca . ..
Skupoca, koji je objavljen u 2enskom svijetu jula 1940. godine,
napominje se da je od pocetka rata poskupeo zivot za 30 odsto,'''
a da se za to vreme prihodi najveceg i najznacajnije deJa potrosaca
nisu povecavali iii su se negde povecali srazmerno malo. Posebno se
ukazuje na speku!aciju koju je oziveo rat, da seljaci od poskupljenja
poljoprivrednih proizvoda nemaju koristi, jer njihove proizvode uzimaju prekupci i veletrgovci koji putem posrednistva dobijaju velike
prihode. Na kraju clanka se kaze: ,Zajedno S!>-• svojim muzevima,
bracom i sinovima, moraju i zene ucestvovati kao jedan od najvaznijih cinilaca u borbi protiv skupoce i svih ratnih posledica".
2enski svijet je pisao 0 ulozi kineskih zena u nacionalnom pokretu za oslobodenje, isticuci da su ,Kineskinje svih drustvenih
slojeva ustale da se brane protiv tudinskog napada". U Svekineski
savez zena za odbranu domovine bilo je ukljuceno nekoliko zena
i skoro u svakoj pokrajini, svakom gradu i svakom selu postojali
su ogranci toga saveza - pise u Clanku Kineske zene u odbrani
domovine. Pod rukovodstvom Saveza zena osnivani su u pozadini
domovini za ratnu sirocad. Ve!iki broj zena u svim pokrajinama
Kine javio se u regularnu vojsku i gerilske odrede. U napisu se
navode pojedinacni primeri o borbi kineskih zena u odbrani demovine i govori o njihovoj ulozi u pozadini}24 2enski svijet je kao i
Savremena Zena i rat, Zenski svijet, 3, maj 1939, 3.
MiSkin.a o Zeni u ratu, 2enski svijet, 4, jun 1939, 2.
Za poslednju godinu dana govede mesto je poskupelo za 10 dinaTa
po kilogramu, teleCe - Zi3. 8, a svinjsko - za 4-5 dina.ra. Kilogram pasulja
je tada (jul 1940) 'bi'O 8 i 10 dinara, a ranije 3 dinara. SliCno je bile i s poskup~jenjem o.stalih vrsta povrCa. Seljaci su veletrgovcima prodavali Zito opo 90
<iinara i 100 dinara, a ovi ga -prodaju po 250 dinara. Hrana je 'Od poCetka rata
poskupela za oko 35°/o, obuCa -i odeCa - za oko 47Dfo .i ·og.rev i svetlo - za
11,50fo. (Zenski svijet, 10, jul 1940; Zene Hrvatske u radni.Ckom pokretu •. . ,
121
t22
123
433----434.
124
370
Kineske Zene u odbranu domovine, Zenski svijet, br. 2, maj 1939, 8,
Eeua aauac objavljivao napise o Kini knjizevnice Agnes Smedli.
U cilju svestranijeg upoznavanja zena sa zivotom u Kini, objavljen
je u pri!og Mare Borcic Kako Pearl Buck gleda Kinu.'" Pisano je
o ucescu zena u oktobarskoj revoluciji, o zenama u SSSR-u i isticano
da se one uspesno bave svim pozivima kao i muskarci i da masovno
ucestvuju u sportu kroz koji razvijaju pozitivne osobine kao sto su
solidarnost, pozrtvovanje i istrajnost.126 2enski svijet je davao prikaze deJa naprednih pisaca, medu kojima su i osvrti na tri knjige
o majci, i to: Mati od Maksima Gorkog, Majka od Perl Bak i Mati
od Karela Capeka}27
List je objavio vise napisa o polozaju zene radnice. Tako, na
primer, zene iz Komize na ostrvu Visu pisu o teskom zivotu seljanki,
a posebno radnica, kojih je bilo oko 400 do 500 u preduzeCima. Medt.i
njima je bilo devojcica ad 13 i starica od 60 godina, a radile su
u nehigijenskim prostorijama po 10, 12 i vise casova dnevno za
1 do 1,5 dinar zarade po satu. One su odlucile da preko svoga lista
upoznaju zene drugih krajeva ne samo sa svojim polozajem vee i
s tromesecnim strajkom koji je okoncan bez rezultata, jer su bila
upotrebljena sva sredstva da se njihova borba slomi. 128 U njemu su
objavljivani statisticki podaci o porastu broja zaposlenih zena i to
uglavnom na najslabije placenim radnim mestima u poljoprivredi,
lakoj industriji i kucnoj posluzi. 129
U dopisu iz Prvica Luke o seoskoj zeni se, izmedu ostalog, kaze:
,Sve vise i vise zanima se danas seoska zena za politiku. Premda
ne poznaje one pokretne snage koje vladaju u svetu, ona oseca da se
danas vise nego ikada i nje tice politika. IIi muz, iii brat, iii otac,
nalaze joj se na radu u Nemackoj, Belgiji, · Francuskoj, Americi, pa
cak i u Austra!iji" .' 30 Iz nekoliko objavljenih reportaza citaoci su
mogli da sagledaju prilike u kojima zivi zena na selu opterecena ne
samo domaclnstvom i odgojem dece vee i svim poljoprivrednim
radovima.
Zenski svijet je pisao o problemima zena cinovnica, kojima
je ukinut dodatak na skupocu, o problemima studentkinja kojih je
u ono vreme bilo oko 1 200 na Sveucilistu u Zagrebu iz svih krajeva
Hrvatske, o radu Junior sekcije Univerzitetski obrazovanih zena,
o radu Drustva za prosvjetu zene i njegovih podruznica u unutrasnjosti. U clanku Prosvjetni rad splitskih zena govori se o delatnosti
podruznice Drustva za prosvjetu zene u Splitu koje broji oko 60 zena,
as U cl.ank:u se govori o ameriCkoj ilm:jiZevnioi Perl. Bak, o njen.im
delima Dobra zemlja, Sinovi, PodeLjena kuCa, Mati, i Istok~Zapad. - Zenski
svijet, 2, april 1939, 3.
126 Tanji Fjodorovnoj su 22 godine, Zenski svijet, 11, avgust 1940•
Maxta BoriC, Zene-borci i J. J.: Narodni sport, Zenski svijet, 13, okto~
bar-govembar 1940, 4-5 i 8-9.
127 P r o f.
Magda T ere k, · Tri majke, Zenski svijet, 3, maj 1939.
12s Zenski svijet, 13, oktobar 1940, 19.
129 U savskoj banovini bHo je zaposleno 18 371 lice u :k:uCnoj .p.Osluzi,
a od toga ,su 97°/o Zene. Od ukupnog broja radnika u polj-opriVredi i nadniCara
bilo je 40°/o :lena; ru ltekstilnoj industriji - 57,&'/o; u industti.ji papira- 51°/o.
CZenski svijet, 4, jun 1939, 9.)
·
1ao Zenski svijet, 12, septembar 1940, 18.
371
�~
I
o organizovanju predavanja i diskusija, -o usmenim i zidnim novinama i o biblioteci podruznica koja je imala oko 60 vrednijih
knjiga. 131
•
Zene su :U listu nalazil~ prikaze o pojedinim knjigama, izlozbama, f1lmov1ma, zatim pnloge o odgoju dece, o zdravstvenom
p_rosvecivanju, gimt;tastici i do~acinstvu. Ta raznovrsnost je zadovolJavala potre_h~ vel_1ko? b!oJa zenB: raznih zanimanja i zahvaljujuci
takvom sadrzaJu, hst Je stampan 1 rasturan u tako velikom tirazu.
~enski svije! je doJ:ro n:ust~ovan prigodnim crtezima, fotografijama
1 fotomontazama, sto Je 1 sa estetske strane doprinosilo kvalitetu lista.
.
RedaJ<:cija li~tB: _pokaz~la _ie snalazljivost u tumacenju pojedi~1h do,gadaJa ~~ ~lniJl ~artiJe 1 na odreden nacin uspela da istakne
1 LenJinOVO nnslJenJe 1 zlaganJe za ravnopravnost zene. u clanku
Nije po!itika za zentt govori se o svakodnevnim dogadajima i probl~mima koji imaju veliki politicki znacaj, a za koje su zene zivotno
zamteresovane i prema tome treba da ucestvuju u njihovom resavanju. Pol~~isuci ~ ~~znim shv:<tanjima i pogledima o pitanju ravno~r~yn?sb ~e~e, 1stlc~ se...da J~ medu nauCnicima, knjiZevnicima,
pol:ttcanma : 1sta~nutlm hcnostlma javnog zivota bilo mnogo onih
kOJl su. s~vatlh nuzn_ost da zena ucestvuje u javnom zivotu. Od njih
~e pommJu Sari FunJe (Charles Fourier), Cernisevski, August Bebel
1 Tomas Masarik (Tomas Masaryk) i istice da se osobito odlucno
~ ~osledno za ravnopravnost zene zalagao Iljic, da je on neumorno
1st1cao P?tr~bu drustv_:ne i politicke aktivnosti zena, da je naglasavao da ~e Jednakost. zene s muskarcem pred zakonom nedovoljna,
~ko ta JednaJ<:o~~ niJe do kr:<ja provedena u zivot, da je pozivao
z~ne na punu 1 SI_roku ~:'radnJu u javnom zivot'l. ~voje zemlje i izrazw P':no po':'ere~.J.e u nJlhov r_ad na politickom poiju. N a kraju clanka
s~ ~aze da _Je. l~Jlc:vo gledanJe na zenu ostvareno u njegovoj domoV1':;1, u koJOJ Je ze':a ravnopravna na svim poljima privrednog,
drz:<vnog, kulturno? 1 drustveno-politickog zivota i citiraju njegove
rec1: ,Svaka kuhar1ca treba da zna upravljati drzavom".'"'
U Ljubljani je 1941. godine pocela da izlazi Nasa zena kao
~ist slovenackih. r~dnih_ zena i ~o ?kupa~ije su izasla tri broja. List
Je pokren~! na mlC1Jatlvu Part!Je 1 na nJegovom uredivanju je ucestvovalo Vlse zena kornunista, medu kojima se zapazaju clanci Milene iY~o~oriceve, a urednica je hila Maila Golob. Nasa zena je pisala
o polozaJ':' zena radnica, seljanki, domacica i studentkinj a, zatim
o aktuelmm dogadajima u zemlji i u svetu, o zastiti i odgoju dece
? zdravstvenom prosvecivanju i davala savete iz domacinstva, mod~
1 rucnog rada.
. U clan~u !'ttt i ci!j zenskog_ pokreta pise se o potrebama i zahtev1m~ radmh zena, da su nadmce, cene, dugovi, plate, vojna obaveza 1td. problemi koji interesuju podjednako radnice, kucne pomocnice, seljanke, domacice, Cinovnice i stlldentkinje, kao i njihove
131
1940, 17.
Prosvjetni rad splitskih Zena, Zenski svijet, 13, oktobaT-novemba?'
132
Nije pol!!ika za Zenu, Zenski svijet, 15, januar-februa.r 1941 3· Zene
HTvatske u radmckom pokretu ... , 453.
' '
372
muzeve. Zatim se govori o ekonomskoj i politickoj ravnopravnosti
zene, o feministickom pokretu koji je uzan i pogresno orijentise
zene da se bore za ravnopravnost odvojeno od muskaraca, da feminizam medu radnicama nije naisao na podrsku i da se pitanje potpune ravnopravnosti zene moze resavati angazovanjem svih naprednih snaga u drustvu. 133
Zenski listovi koje je pokrenula Partija u Beogradu, Zagrebu
i Ljubljani imali su iste zadatke i ciljeve, pa su i pisali o istoj problematici, prilagodavajuci se prilikama u kojima su izlazli i odrazavajuci specificnosti u polozaju zena pojedinih krajeva u zemlji.
Njihov osnovni zadatak bio je da podsticu radne zene u borbu za
ostvarenje ekonomske, socijalne i politicke ravnopravnosti u drustvu, da ih prosvecuju i idejno-politicki usmeravaju u toj borbi,
da prenose iskustva iz rada i akcija zena u zemlji i inostranstvu.
Pri svemu tome ovi listovi su sa dosta vestine uspevali da ukazu
zenama da se njihovi problemi mogu resiti samo kroz revolucionarni
radnicki pokret, kroz borbu protiv fasizma i postojeceg rezima u
zemlji. Eena ilaaac, Zenski svijet i Nasa zena bili su istovremeno
i cvrst oslonac Partije u radu medu zenama, najpogodnije i najefikasnije sredstvo za masovno ukljucivanje zena u klasni radnicki
i siroki antifasisticki pokret.
7. Aktivnost zena tt pojedinim drustvima i ttdrttzenjima
UDRUZENJE UCITELJA
U raznim strucnim, sportskim i kulturno-prosvetnim drustvima
i udruzenjima ucestvovao je veliki broj zena. KPJ je nastojala da
preko svojih Clanova i simpatizera ostvari uticaj u tim organizacijama
i da usmerava njihov rad u odredenom pravcu politicke aktivnosti.
Pored legalnih zenskih organizacija, kroz koje je Partija uspesno
delovala medu zenama, i ova drustva i udruzenja su bila pogodna
za okupljanje zena i delovanje komunista medu njima.
Omladinke koje su zavrsavale uciteljsku skolu zaposljavale su
se kao uciteljice, uglavnom u selima, a pred rat ih je bilo dosta
i nezaposlenih. Rad uciteljice, kao i ucitelja, na selu bio je dosta
naporan, jer su skolske zgrade retko zadovolj avale odredenu namenu. Mnoge skole imale su samo jedno odeljenje u kojem se nastava odvijala za sva cetiri razreda, nesto vise - dva odeljenja,
a retko je koja skola imala cetiri odeljenja kao u gradu, u kojima
se nastava mogla odvijati normalno. Pored rada u skoli, prosvetni
radnici na selu imali su velike obaveze u radu van skole, ucestvovali su u svim mogucim drustvima, od Crvenog krsta i njemu slicnih
organizacija, pa do zadruga i odrzavanja analfabetskih tecajeva.
Uciteljice su imale posebne obaveze u radu sa seoskim zenama i
angazovale su se u odrzavanju domacickih tecajeva u nekim selima.
Uciteljske plate za ovako naporan rad bile su male, a uciteljice su
1aa NaSa Zena, list za. slovensko delovno Zeno, 1, 1941, 2.
373
�i u tom pogledu bile u neravnopravnom polozaju. Uredba o dodatku
na skupocu udatim zenama drzavnim sluzbenicama odnosila se i na
udate uciteljice, tako da je njihova plata ponekad bila manja i za
50 odsto od plate ucitelja. Posebna nepravda nanesena je uciteljicama Amandmanom, prema kojem su se one mogle udavati samo
za ucitelje, o cemu je vee bilo reci. Delimicnim celibatom uciteljica
zeleo se resiti problem uciteljske nezaposlenosti, ali na stetu uciteljica. Uciteljice su se borile preko svog Udruzenja za poboljsanje
materijalnog polozaja svih ucitelja i uciteljica, a narocito za poboljsanje polozaja udate uciteljice.
U svim akcijama koje je Komunisticka partija organizovala
medu uciteljima ucestvovale su i uCiteljice, tako da je njihovu delatnost moguce sagledavati jedino u okviru naprednog uCiteljskog
pokreta.
Veci uticaj Partije na rad naprednih ucitelja i njihovih organizacija oseca se od 1936. godine. Partija je pronalazila legalne
oblike delovanja medu uciteljima i radila na osnivanju uciteljskih
kulturno-izdavackih zadruga, koje su u ono vreme bile najpogodnija forma za okupljanje naprednih ucitelja i razvijanje ideolosko-politickog rada medu njima.
Krajem 1936. godine formiran je Uciteljski pokret, kao organizacija naprednih ucitelja Slovenije. Oni su krajem 1937. godine
osnovali Knjizevnu zadrugu ,Pedagoski tisk", koja je izdala tri
knjige. U pedagoskim casopisima i listovima u Sloveniji aktivno
su saradivali ucitelji komunisti. U toku NOB izgubilo je zivot 238
slovenackh ucitelja i uciteljica, a 979 bilo ih je internirano.' 34
Pod rukovodstvom Partije i SKOJ-a u Hrvatskoj je poceo od
1936. godine da se razvija levicarski uciteljski •J!>Okret, a 9. januara
1937. godine formirana je u Zagrebu Zadruga naprednih ucitelja
Hrvatske ,Ivan Filipovic", kojom su rukovodili ucitelji komunisti.135
Posle izvrsenih priprema, u Beogradu su napredni ucitelji i
uciteljice odrzali 8. novembra 1937. godine osnivacku skupstinu
Kulturno-izdavacke zadruge ,Vuk Karadzic". Na skupstini je govoreno o potrebi osnivanja i o znacaju rada zadruge, a zatim su
134
M M JI o III B. J a
H K
oB
J1
h, YTu'4aj KII Jyzoc.ILaauje ua
y'I{.U.TeJ&CKU
'KO..tty:H.ucru'lt'K:u noKpeT y nepuody U3..tte!iy Oaa. para (1919-1941), IIpocaemu
npezJLed, JIHCT rrpocBeTHHX, Hayqawx 11 KyJITYPHHX pa;n:aMKa CP Cp5Hje, ro,n;.
XXI, 43, 29. de~e.M.6ap 1965, 7; Prelomni period u istoriji KPJ i u radu naprednih uCitelja i njihovih organ-izacija, Napredni uCiteljski pok.ret izmedu
dva rata, Beograd, PedagoSk.i muzej. 1967, 15; UCiteljski pokret, UCiteijski
t(!vari8, stanovsko poUtiCno glasUo J. U. U. - Sekcije za Dravskoo banov.ino
··=v Ljubljani, br. 24, Ljrublj-ana, 19. januar 1939, 3; CTeBaH MHJI.aTOBMh,
neoa~01U'KU J!."UCT, HapoOua npocaeTa, 34, 24. tj;e6pyap 1938, 3.
135 Mj~di uOitelji i uCitelj1ice u Hrvatskoj okupljali su •se u prvo vreme
o:ko -organizacij-e neza!posleni·h mladih uCitelja i uCiteljica ,C.etvrti odsjek" u
zagrebaC'kom uCiteljSikom DruStvu ,Jedins:tvo", a od poCetka 1937. 1g-odine oko
novoQtSI!lovane Zadruge ,Iv:an FilipoviC". (Rad uCiteljske zadruge .,Ivan FilipoviC.., Za-greb, Hrvartskd. Skolski muzej, 1967; M~nom JaHKOBHh, n.n.;
Hrvatski uCiteljski dom, dist za uCiteljska, SkQlska i .prosvj-etna p.iJtanja 1 15februar 1937; UCiteljstvo i na.rod, Zagreb, 1937, 47; d r Dr a gu U n
r'ankoviC i g·rupa autora, Skolstvo i pedagogija u Hrvatskoj za vri.jeme
monarhoja§istiCke diktature i banovine hrva.tske (1929-1941), Zag.reb, 1958,
F
374
procitana i usvojena Pravila186 i izabran Upravni i Nadzorni odbor.
Pre osnivanja Kulturno-izdavacke zadruge ,Vuk Karadzic" nekoliko ucitelja i uciteljica iz Srbije, Vojvodine i lVIakedonije bili su
Clanovi Zadruge ,Ivan Filipovic". Prijem u Zadrugu ,Vuk Karadzic" bio je postavljen dosta siroko, tako da se u nju do maja 1938.
godine uClanilo 112 ucitelja, uciteljica i nastavnika, a 1939. godine
bilo ih je oko 300.'37
U lVIakedoniji je pre rata bila organizovana i aktivno je radila
,Treca grupa" ucitelja kojom su rukovodili komunisti. Rad ove
grupe narocito se osecao u predizbornoj aktivnosti 1938. godine. Ona
je okupljala napredne ucitelje i njihova delatnost se osecala u svim
krajevima u Makedoniji. Zato su oni cesto bili progonjeni, hapseni
i premestani u zabacenije krajeve. Pojedini clanovi PK KPJ za
Makedoniju i Mesnog komiteta KPJ u Skoplju bili su u kontaktu
s naprednim uciteljima i oddavali su s njima posebne sastanke.
Na inicijativu Partije, u Skoplju i drugim mestima Makedonije
osnovana je 1939. godine ,Seljacka samopomoc" koja je imala zadatak da povezuje grad sa selom. Ucitelji su bili narocito angazovani
u radu ,Seljacke samopomoci", a Clanovi Trece uciteljske grupe
aktivno su saradivali u listu Nasa rec, kcija je izlazila u Skoplju
od 1939. do 1941. godine.' 38
Napredni ucitelji iz Bosne i Hercegovine bili su uclanjeni u
uciteljske kulturno-izdavacke zadruge ,Vuk Karadzic" i ,Ivan Filipovic" do osnivanja svoje zadruge ,Petar KoCic". Polovinom 1938.
godine pocele su se vrsiti obimnije pripreme za osnivanje Kulturno-izdavacke zadruge ,Petar Kocic", a do njenog osnivanja doslo je
avgusta 1939. godine za vreme Kongresa ucitelja u Banjoj Luci. 1""
136
U Pravll.ima se navodi da j;e cilj zadruge ,Uzajamno poonaganje
Clanw.a na ovaj naCin:
a) da zadruga izdaje i. pr-odaj e st:ruOOe, pedagoSke i druge .n.auOne
i ,pouCne knjige;
1b) da izdaje ii ·prodaje ·Casop.ise;
c) <ia otsniva Citaonice, iknj.iZntce i pokretne bibHoteke;
d) oda prLreduje predavanja i teCajeve, da obrazuje pouCne ekskiurzije
i ferijalne kolonije;
e) zaj edniC:ka izrada uCila i udZbenika i
f) da radi na .pomaganju i unapredivanj:u ostatih ilrulturnih potreba svojd.h
Clanova na zadruZnoj bazi". (Apel uCitelj-ske lkultru.rno-illdava~ke zadrnge ,Vu:k.
KaradZiC" u Boogradu, HapoOua npocaeTa, organ .Ju.goslovenskog uCiteljskog
u-druZenja, 21, 18. 1-I.OBe.M6ap 1937, 3; A'KTueuocT uanpeduux y'!f.uTeJba y y'lj,UTeJbKy.I!.TYPUo-usOaaa'ltx:oj 3a0py3U .,Byx: Kapa1J.uh'', Hanpeduu y'lf.uTeJbC'KU
no'KpeT ... , 27, 32.
1 37 A1CTUBUO(!T nanpeduux y'l{.uTeJba y y'lf.UTeJbcx:oj Ky.ttTYIJ'UO-u30asa'<L%Oj
saOpysu ,By% Kapavuh", HanpeOuu Y'<LUTeJbCKU noKpeT ... , 32; J o ·van k a
K e c man, 0 naprednom uCiteljskom pokretu u Jugoslaviji s posebnim
osvrtom na poloZaj i delatnost uCiteljica (1936-1941), Istorija XX veka Zbornik Tadova XI, Beograd, 1970, 284--285.
C'KOj
us U ;radu TreCe gru:pe uCitelj.a: naro6ito se i,sticala Ljubica PavloviC,
u.Citeljica iz Sko,pske Crne Gore, ~oja je 'Streljena 1943. godine. - ,11; e j a H
A.n e K c J1 h, 0 paOy Tpefie ~pyne y1f..uTeJbo. y Ma%e0o'H.uju, IIpocaeT1tu npezAeO, 17-18, 27. anpu.n. 1959; fipeJZ.o.wuu nepuod y ucTopuju KllJ u y pa.Oy
'/ianpeOnux Y"tv.TeJba
no?CpeT •.. , 19.
u
1-buxosux
op~anu3a~uja,
HanpeOuu
y-~tuTeJbC1C?~
,
ts9 Uprava zadruge ,Vuk KaradZiC" zakazala je u "'ju1u 1938. .godine
u UCi.teljskom domu u Sarajevu poseban sa:stanak sa svojim 01anovilffia iz
375
�Pocetkom 1939. godine priprema se i osnivanje uciteljske zadruge u Crnoj Gori. Jedna grupa ucitelja Crnogoraca, clanova Zadruge ,Vuk Karadzic", pripremila je i odrzala 25. avgusta iste
godine u Podgorici skupstinu na kojoj je osnovana Uciteljska kulturno-prosvetna zadruga ,Narodni ucitelj". Zadruga je okupljala
napredne uCitelje i uciteljice iz Crne Gore i ucitelje Crnogorce koji
su bili zaposleni u drugim pokrajinama. Odmah u pocetku zadruga
je naiiila na ozbiljne teskoce u radu, jer nijedan zadruzni savez u
Crnoj Gori nije hteo da registruje zadrugu kako bi ana nastavila
legalan rad. Zatim je doslo do poziva ucitelja na vojnu vezbu, taka
da je rad zadruge prakticno bio onemogucen. 140
u Jugoslovenskom uciteljskom udruzenju postojale su tri
osnovne politicke grupacije - pripadnici Jugoslovenske radikalne
zajednice (JRZ), ili Novi uCiteljski pokret, kako Sl! oni sami sebe
nazivali, zatim grupacija oko takozvane staleske linije gradanskih
demokrata i grupacija oko ,Uciteljske straze" i Uciteljske zadruge
,Vuk Karadzic", kojoj su pripadali komunisti i drugi napredni ucitelji i uciteljice. Svaka od ovih grupa nastojala je da okupi sto veci
broj ucitelja i uCiteljica i da ostvaruje svoj uticaj u uciteljskom
udruzenju. Na Devetnaestoj glavnoj godisnjoj skupstini u Banjoj
Luci, od 19. do 21. avgusta 1939. godine, predstavnici politickih
grupa podneli su tri kandidatske liste za izbor izvrsnog, nadzornog
i drugih odbora i organa Jugoslovenskog uciteljskog udruzenja.
U ime trideset delegata na skupstini, komunisti su podneli svoju
listu koja je bila treca po redu, a zastupala je interese trece uCiteljske politicke grupacije kojom su rukovodili komunisti, pa se i ta
grupa kojoj su pripadali napredni ucitelji nazvala Treca uCiteljska
grupa.
,.
Ucitelji su imali veliki ugled u selima i mogli su uspesno da
vrse odredeni uticaj u sredini u kojoj su ziveli. Da bi se oni osposobili za politicki rad na selu, Partija je poklanjala posebnu paznju
njihovom marksistickom obrazovanju. Preko uciteljskih zadruga
,Vuk Karadzic" i ,Ivan Filipovic" organizovana su zajednicka letovanja, na kojima su odrzavana ideolosko-politicka predavanja sa
diskusijama, izgradivani jedinstveni stavovi po mnogim vaznijim
pitanjima, raspravljano o raznim strucnim problemima i organizovani duzi i kraci izleti. Pored toga, zadruge su u zimskim raspustima
organizovale tzv. ,pedagoske nedelje (pedagoske tjedne).
Bosne i Hercegov·ine i drug'im uCiteljima iz ove pokrajine koji sru Z€1e'1i da
se ukljuCe u ovu .napred.nu organizaciju. Na sastanlkru su -se uCitelji i uCit-eljice
upoonali S..l zadacima zadruge i osnovali P.overeni.Stvo za BorS!lu i Hoccegovinu
u okviru zadruge ,Vuk KaradZ:iC". P.overeni~tvo je ir.nr.rSil<l odredene prip.reme
i posle godinu dana osnovana je K·ultumo-.izdavaCka zadruga ,Petar KoCiC".
(JI a 3 a p TIp am T a JI o B, Ka~o je ocuoaana y'l£uTeJbC1ea 3adpyza ,IleTap
Ko'lf.uh", Ilpocae-ruu npez.tteO, 41--42, 24. de4e.K6ap 1953, 3; HanpeOnu 1/'lt'l(.TeJbcJCu noxpeT ... ~ 33; UCiteljska zadruga u Bosni, Hrvatski uCiteljski dom,
11 i 12, Zagreb, 29. februar 1940; Rez.olucija uCiteljsk.e Kulturno-prosvetne
zadTUge ,Petar KoCiC", Pe'l£ UCTU'Iie, JU1:CT 3a eKOHOMCKa, COll;MjaJIH:a M KyJITypHa nv1TaH.a p;pJKaBHMX caMoyrrpamrnx CJiy2K0eEMKa, 5, BeorpaJJ;, 5. cenTe.M6ap 1940.)
149 B o r p; a H
III a p a HoB H h, Y'<IUTeJbcKa Ky.n.TYP1-£o-npocserua 3a0pyza ,.HapoOuu y'ttuTeJb'' y IIoOzopu'4u, fipocaeTuu. npevt.eO, 15-16, 17. 01CTO-:
6ap 1951, 3; HanpeOu·u. y'l£UTeJbC'ICU noxper ... , 33.
·
376
Uciteljska zadruga ,Ivan Filipovic" organizovala je prvo letovanje od 10. jula do 10. avgusta 1937. godine u Slovenskim Konjicama. Ucitelji i uciteljice doneli su knjige i sami osnovali svoju
biblioteku u kojoj se mogla naCi literatura iz oblasti pedagogije,
psihologije, ekonomije i beletristike. Medu njima je bilo zabranjene
marksisticke naucne i politicke literature do koje su ovim putem
uCitelji i uciteljice najlakse dolazili. Na letovanju je odrzano vise
strucnih predavanja i organizovana su dva izleta. Drugo zajednicko
letovanje ova zadruga je pripremila od 9. jula do 3. avgusta 1938.
godine u Kraljevici. Na letovanju su, izmedu ostalog, odrzavani zajednicki sastanci, predavanja, konsultacije i literarne veceri. I sledece godine Zadruga .,Ivan Filipovic" organizovala je za svoje Cianove letovanje u Kraljevici na kojem se radilo kao i na prethodnim
letovanjima. Ljubica Godler odrzala je predavanj€' iz oblasti decje
psihologije, a Vlatka Babic - o problemu kaznjavanja. 141
U leto 1938. godine, za vreme velikog skolskog odmora, Zadruga ,Vuk Karadzic" organizovala je u Ivanjici letovanje za 40 ucitelja i uciteljica iz Srbije, Makedonije, Vojvodine, Bosne i Hercegovine i Crne Gore. Iduce, 1939, godine organizovano je drugo
letovanje u Asamatima na Prespanskom jezeru, za oko 50 ucitelja
i uciteljica iz raznih krajeva zemlje. U Ivanjici i u Asamatima bio
je organizovan intenzivan ideolosko-politicki i kulturno-zabavni rad.
Proradivana je marksisticka literatura i razni Cianci iz partijske
i napredne stampe. Vodene su diskusije o aktuelnim drustveno-politickim problemima, priredivane usmene i izdavane zidne novine
i oddavane kulturno-zabavne priredbe. 142
Najbolje je uspelo letovanje u Sijerinskoj Banji od 15. jula
do 15. avgusta 1940. godine, na kojem je bilo oko 70 ucitelja i uciteljica. Rad na letovanju bio je organizovan kao na partijskom
kursu. 143 Ucesnici su bili podeljeni na kruzoke od 5 do 10 lica u
kojima se poradivala Istorija SKP(b), neka Lenjinova dela i problemi iz napredne pedagogije. Slobodno vreme se koristilo za sport
i razonodu, a neki su, umesto toga, ucili ruski jezik. Dnevno se
radilo i po 18 casova. Navece su se obicno organizovale diskusije
o raznim aktuelnim drustveno-politickim problemima, za koje su
ucesnici hili narocito zainteresovani. Najvise se raspravljalo o spoljnopolitickim dogadajima, zatim o toku i perspektivi rada, o zadru··
1 41 Frank Zvonimir, UCitel.jska kolonija u. Slovenskim Konjicama,
Hrvatsk.i uCiteLjski dom, 1 .i 2, 30. septembar 1937; An k a Sub •O t i C, Poslije
k.olonije Zadruge ,Ivan Fi.lipoviC" u Kraljevici, Hrvatsk.i u.Citeljski dom, 3,
10. oktobar 1938; Tomislav RadiC, ZadTugari na moru, H1'vatski u.Cite~j
ski dom, 1 i 2, 25. septembar 1939.
14 2 M :u JI om E. J a H K o B M h, Hanpednu y1tuTeJbcKu no?CpeT y Jyzoc.~~.asuju oO 1929. Oo 1941. zoOune, IIei'Jazow?Ce pacnpaae u 't£.tta'H'4U, Eeorpa~.
1967, 404; Hanped'liu y-tt.uTeJbc?Cu no'K:pe':f ... , 34, 35.
ua Na letovanju je postoja.o pos·eban ,,kuCni ["ed". U..stajal,o se u 6 sati,
do.:ruCkovalo u 6 -satl i 30 minuta, radHo po kiru.Z.ocima od 7 do 12 -sa.ti. Od 12
do 15 sati j.e bio ru~a-k i .slobodno vreme, a od 15 d-o 18 - u~enje .po kruZocima. Od 18 do 20 sati je bila veCe:r:a ,i slobodno vreme, a od 20 do 23 -i 24 sata
- di-skusije o ak.tue:Ln.im problemima. Neki uCitelji su hili protiv ovakvog
,,1kuCnog reda", .ali ih je veCina Zelelo da Sto viSe nauCi i tarko je za sve bio
or.ganizov:an zajedniOki -intenzi·van rad. {P e .t a r . Z d r a v,k o v .S rk i, UCiteljsk1
ku.rs u SijeTi·n.skoj Banji, Cetrdeset godina, Zbornik seCanja ... , lmj. 4, 324.
377
�garstvu, o ulozi zene u drustvu, o omladini i slicno. Ova letovanje
mnogo je koristilo uciteljima i uciteljicama za predstojeci rad na
selu, a naroCito je bilo vazno zauzimanje stavova prema pojedinim
politickim dogadajima i njihova objasnjavanje u tim veoma slozenim
uslovima pred rat. To je, naime, bio jednomesecni politicki kurs
koji je Partija preko zadruge, kao legalne forme rada, organizovala
za komuniste i druge napredne ucitelje i uciteljice koji su aktivno
ucestvovali u politickom zivotu.
Drugi, takode znacajan oblik rada, bile su ,pedagoske nedelje"
koje su za vreme zimskog skolskog odmora organizovale uciteljske
zadruge.
Uciteljska zadruga ,Ivan Filipovic" organizovala je po dva
,pedagoska tjedna" u toku godine, kojima je prisustvova~o ~d 30. do
200 uCitelja i uciteljica. Na njima se, pored predavanJa 1 diskuSIJa,
raspravljalo o problemima i zadacima zadruge i skolstva. Veoma
uspesan sastanak Clanova ave zadruge odrzan je 27. do 30. decembr~
1938. godine u Zagrebu. Najveca paznja bila je posvecena ,Anketi
0 nasoj skoli", na osnovu koje se razvila cliskusija 0 sanju skola
i socijalnih prilika u kojima zive deca, posebno na selu. Zatim su
odrzana predavanja 0 ispitivanju inteligencije kod skolske dece i
o prosvetnom sistemu kod nas. Ljuba Sikic je odrzala predavanje
0 potrebi osnivanja zenskih odseka u sreskim uciteljskim drustvima.
Sastanak je zavrsen usvajanjem rezolucije o reformi skolstva u kojoj
se konstatuje da skola nije podjednako pristupacna deci bogatih i
siromasnih roditelj a, da postoji ogromna razlika izmedu gradskih
i seoskih skola, da organizacija postojeceg skolskog sistema onemogucuje i gotovo iskljucuje siromasnu gradsku i seosku decu od daljeg
skolovanja.
,..."
Polovinom aprila 1939. godine UCiteljska zadruga ,Ivan Filipovic" organizovala je V ,pedagoski tjedan" u Zagrebu, na kojem je
odrzano vise predavanja o nastavi u osnovnoj skoli, o uslovima rada
i o inteligenciji skolske dece. Zatim je odrzana redovna skupstina
zadruge na kojoj je podnesen izvestaj o radu, donesena su nova pravila i izabrana je nova Uprava zadruge. Krajem decembra iste godine
ova zadruga odrzala je redovni ,pedagoski tjedan" na kojem je ucestvovalo oko 200 ucitelja i uCiteljica. Odrzano je vise predavanja
iz oblasti ekonomije, prosvete i skolstva.' 44 Pored legalnog rada, zadruga je za uzi krug Clanova organizovala ilegalne sastanke na kojima
se raspravljalo o politickoj situaciji i o metodu rada zadruge i njenih
Clan ova na terenu. Prva ,pedagoska nedelj a" organizovana j e u
osnovnoj skoli ,Aleksa Santic" u Beogradu od 2. do 5. januara 1939.
godine, kojoj je prisustvovalo oko 150 ucitelja i uciteljica iz najudaljenijih krajeva Srbije, Makedonije i Bosne. Za vreme trodnevnog
rada oddano je devet predavanja sa diskusijama iz oblasti iikolstva,
1 4
Mu n ko, BoZiCni uCitetjski sasta.na.k, Hrvatski uCiteljski
4 z 1 a tk o
dom, 9, 11. januar 1939; Rezo'Lucija o rejormi Skolstva, Hrvatski uCiteljski dom,
10, 28. januar 1939; Uskrsni sastanak zadruge .,Ivan FiUpoviC", Hrvatski uCiteljski dom, 16, 29. april 1939; 14 i 15, 15. apriL 1940; Veliki uspjeh boZiCnog
sastanka u Zagrebu, Hrvatski uCiteljski dom, 9, 19. jan.uar 1940.
378
prosvete, kulture i pedagogije od kojih su dva bila posvecena zeni
ucitelj ici. 1"
Druga ,pedagoska nedelja" organizovana je 25. i 26. decembra
1939. godine u Beogradu. U toku ova dva dana odrzano je sedam
predavanja sa diskusijama koja su bila posvecena problemima vaspitavanja dece, decjoj literaturi, zadrugarstvu, glumi i reziji i polazaju
seoske zene. Ovim predavanjima i diskusijama prisustvovalo je oko
300 ucitelja i uciteljica iz Srbije, Makedonije, Vojvocline, Bosne i
Hercegovine i Slavonije.
Treca ,pedagoska nedelja" bila je zakazana za vreme zimskog
skolskog odmora 1941. godine, takode u Beogradu, ali je policija
njeno odrliavanje zabranila. I pored zabrane, ana je odrzana ilegalno
u Uciteljskom domu, istina s manjim uspehom od prethodne dve
,pedagoske nedelje". Na ovom skupu ucitelja i uciteljica raspravljalo se o problemima Udruzenja. Neki spanski borci koji su se vratili u zemlju bili su pozvani na ovaj skup i govorili su o borbi protiv
fasizma u Spaniji i ucescu Jugoslovena u spanskom graaanskom
ratu.146
,Pedagoske nedelje" su bile veoma korisne, narocito za mlade
ucitelje i uciteljice, koji su na ovaj nacin upotpunjavali opste obrazovanje i upoznavali se s vaznijim politickim dogadajima. Po ugledu
na ,pedago.Ske nedelje", odr.Zavani su zborovi uCitelja po srezovima
i o slicnim temama se raspravljalo u okviru sreskih uciteljskih
udruzenja.
U Banjoj Luci je od 19. do 21. avgusta 1939. godine odrzana
glavna skupstina Jugoslovenskog uciteljskog udruzenja, na kojoj su
bili ucitelji i uciteljice, delegati iz sreskih udruzenja iz cele zemlje.
Te godine, na skupstinu je doslo vise mladih i naprednijih prosvetnih radnika, medu kojima je bile i onih koji nisu izabrani kao delegati u svojim sreskim udruzenjima. Oni su bili aktivni u diskusiji
i borili su se za ostvarivanje linije Partije kroz avo udruzenje. Izmedu ostalog, ani su zahtevali poboljsavanje polozaja uCitelja na
selu, ostvarivanje ravnopravnosti ucitelja i uCiteljica i autonomiju
uciteljske organizacije. Delegati komunisti i simpatizeri KPJ, Clanovi Zadruge ,Vuk Karadzic" i ucitelji okupljeni oko Y'LuTeJbc?<e
cTpaotce 141 istakli su na skupstini posebnu kandidatsku listu za izbor·
145
.za vreme prve ,PedagOOke nedelje" dve uCiteljice su 'OdrZale ·predaVOOlJa, i to: Anda MiHCeviC - ,UCitelj:ica u staleSkoj borbi" - i Zagorka DragoviC- ,UCiteljica u kulturnoj borbi".- Hanpeduu Y'£UTeJbc'Ku noxpeT ... , 37_
146
UCitelj.ica Mila Srdanov odriala je -predavanje ,Seoska Zena danas"N
HanpeOnu y'lf.uTeJbcxu nox:peT ... , 37, 38.
147
Y~uTeJOcKa CTpaarca -izlazila je <Jd a·pri.la 1935. godine, ka,o list za
'PV?Svetno-Skolska i kulturna pitanja, a od 1940. godine- kao list za prosvetna,.
uC1teljska i druStvena pitanja. U poCetk:u je oku.pljala veCi broj naprednilt
:uCitelja, a povremeno su u njoj saradivali i uCitelj.i komunisti i simpatizeri
Partije. Y"iu.TeJbcxa crpa:xca postaje organ grupe •starijih uCitelja soc-ijalde-·
mCJokrata i repubHkanaca koja tSe supvotstavlja jaCem uticajru i zahtevima
mladih i naprednih uCitelja. Zbog toga je .ovi poCinju napu§tati kiritikovati
i ogradivati se od nje. Od Glavne skupStine u Banjoj Luci, uCitel]-i-komunisti,
predstavnici TreCe ruCiteljske grupe, preuzimaju Y"iu.TeJbcKy cTpaJJCy u svojeruke i vrSe potpuni uticaj na njenu ·sadrZinu. Zb-og toga je Y"iuTeJbcxa cTpaO/Ca
nekoli:ko puta zabranjivana 1940. i 1941. god:Lne i na kraju je bio uhapSen
glaV'Ili i odgov.arni uredni·k Duro GuberiniC.
•
379
�Glavnog, Nadzornog i drugih odbora Jugoslovenskog uciteljskog
udruzenja (JUU). Sa ove liste izabran je po jedan kandidat u Glavni
i Strucni odbor JUU.
Ucitelji komunisti, ciji su stavovi narocito dosli do izrazaja na
ovoj skupstini, bili su povezani s Mesnim komitetom KPJ u Banjoj
Luci, koji je imao uvid u rad skupstine i nastojao je da raspolozenje
ucitelja iskoristi za javnu politicku manifestaciju u gradu. Napredna
grupa ucitelja bila je vrlo aktivna na skupstini, pa se stara uprava
JUU obratila za pomoc policiji da bi onemogucila diskusije i rad
naprednih ucitelja. Treceg dana rada skupstine policija je dosla na
galeriju i pocela da legitimise i maltretira pojedine ucesnike na ovom
skupu, sto je dovelo do opravdanog negodovanja medu uciteljima.
Komunisti u Banjoj Luci organizovali su te veceri demonstracije u kojima su ucestvovali radnici, daci, studenti · i drugi gradani
kojima su se u odredeno vreme pridruzili i uCitelji iz skupstinske
sale. Prvo su se pojavile uciteljice, pevajuci pesmu Lanci nam se
kuju kleti, a zatim njihove kolege ucitelji.' 48
u Y"<uTeJbCKOj CTpaJICU, Hrvatskom uciteljskom domu (glasilu
ucitelja Hrvatske koji je u periodu 1937. do 1940. godine u rukama
naprednih ucitelja okupljenih oko Zadruge ,Ivan Filipovic"), kao
i drugim naprednim casopisima i listovima saradivali su clanovi
Trece uciteljske grupe i iznosili svoj e poglede i shvatanja o poj edinim strucnim i opstepolitickim problemima u drustvu. Oni su kroz
uciteljske zadruge i druge legalne oblike rada nastojali da sprovode
politiku Partije. Politicki i kulturno-prosvetni rad napredni ucitelji
i uCiteljice su razvijali kroz narodne knjiznice i Citaonce, sto je bilo
veoma znacajno za ostvarivanje politickog uticaja na selu.
Uciteljice, zaposlene u skolama na selu, ifflale su posebne obaveze u radu na prosvecivanju seoskih zena i omladinki. Pored toga,
one su se bavile svim aktivnostima van skole kao i ucitelji i pripadale
su kategoriji zena koja je bila najvise opterecena, a u odnosu na
tezinu posla veoma slabo nagradena. 0 radu uciteljica van skole
zapazen je u Y"<uTeJbcKoj cTpaJICu, br. 1-2 iz 1940. godine Clanak
Drinke Pavlovic 149 , u kojem se govori o podredenom polozaju ucit4s Na prethoduim glavnim uCitelj'Skim sk.upStinama, u Sko-p[ju 1937.
u Zag.rebu 1938. godine, prisustvovao je veCi broj ntJJprednih i mladih uCitelja, koji su u UCiteljsko rudruZenje unQSi!i naprednija 'Shvatanja i ve&u borbenost. VeC tada ·se ispolj-ila pol-itiOka diferencijacija u ovom struCnom udruZenju koja se u punoj meri manifesto-vala ltla G1avnoj uCi.teljskod skupStini
u Banjoj Luci 1939. god~ne. ((Dimitri j e B a j .a 1 i c a, DemonstTacije uCij
telja u Banjoj Luci, Cetrdeset godina, Zbornik seCanja ...• Jmj. 3, 446; Ha~
npednu y'lf,uTeJbC'X:U nonpeT . .. , 74, 90.)
14 9 •PavloviC Dr.inka ·rodena u Belanovici, srez Lazarevac, Srbi:ja; po
·s'bruci - uCiteljica, Clan KPJ od 1940, a u NOB -od 1941. godine; .kao .uCenica
pripadala naprednoj ·omlad:irrli UCiteljske Skole u UZicu; po zavrrSenod Skoli,
zapwLila 5e 'kao uCiteljica u .selu Spancu u kooaniCkom srwu; u.poredo s ;radom
u Skoli, aktivn·o je radila u .orkolnim .selima: njen politiCki uticaj se oseCao
i medu uCiteljima i medu •sel.iacim.a. u tim se1ima; bila je veoma po0znata
u T.re6oj uCiteljsko.i grupi i zapaZena na letovanju u Sijarinskoi Barnji 1Q40.
godine; zbog politiCke a•kti·vnosti, odmah posle oiklwpacije uha.pSena u Pro~
kuplju, ali je pomoC.u grad.Sike .partijske organizacije uspela da pobegne iz
za-tvora; radila ilegalno na pripremanju ustanka na terenu Kur.Sumlije, naro~
Cito u ;selima u k.ojima je tbila poznata; po zadatlru Partij-e otiSla septembra
380
teljice u drustvu; o potrebi upoznavanja sela gde radi, kako bi u
nje:n:u mogl':.sto u.spesnije delovati, o oblicima organizovanja na selu,
kao st? su: c1taon~ce, .z:..arodni univerziteti, teCajevi, razne vrste zadruga 1td., o organJzaclJl analfabetskih i -domacickih tecajeva i o radu
na uzdizanju seoskih zena.
U selima su uciteljice najvise slobodnog vremena provodile u
radu sa zenskom omladinom i mladim zenama. One su im govorile
o pot;~bi vece hijlijene, o pravilnoj ~shrani, o racionalnom vodenju
domacmstva, o stetnostl ukorenJemh predrasuda Iosih navika i
obicaja. Zatim su radile na osnivanju narodnih knjlznica i citaonica
odrzavale domacicke i analfabetske tecajeve, organizovale vecernj~
posela sa zenskom omladinom, formirale i vodile diletantske grupe
i horove i ddale razna predavanja.159
Unutar seoskih uciteljskih udruzenja u nekim krajevima bili
su formirani zenski odseci u kojima su se okupljale uciteljice i borile
za ostvarenje ravnopravnosti, za poboljsanje svog pravnog i materijalnog polozaja i intelektualno i strucno se osposobljavaie za vanskolski rad medu seoskim zenama. Prvi zenski odsek formirale su
uciteljice u Sloveniji i u njemu aktivno radile, a pocetkom marta
1939. godine - u Uciteljskom udruzenju bjelovarskog sreza."'
• . Za vre?'~ Glavne skupiitine Jugoslovenskog uciteljskog udruz':':'Ja .~ BanJOJ. Luc1, 19. avgusta !939. godine, okupile su se posebno
ucJtelJlce 1z sv1h kraJeva da u uzem krugu razmisle i prodiskutuju
o strucnim pitanjima, ·o narodnoj prosveti i o pravno-materijalnom
polozaju uciteljica. Ukazano je na potrebu vece aktivnosti uCiteljica
u strucnim udruzenjima. Posebno je raspravljano o formiranju zenskih odseka unutar sreskih uCiteljskih udruzenja i izabran je siri
Akcioni odbor od 15 uciteljica iz svih krajeva u zemlji, koji je trebalo da se brine o ostvarenju ovog zadatka. Jedna clanica Akcionog
odbora govrila je na skupstini o akciji za osnivanje zenskih odseka.
Posle diskusije upucena je predstavka Glavnoj upravi i Skupstini
u kojoj uciteljice konstatuju da je skola nesavremena, da je nivo
narodnog prosvecivanja nedovoljan, da je polozaj ucitelja, a naroCito
uciteljice u pravnom i materijalnom pogledu nezadovoljavajuci da
je unutarnji zivot strucne organizacije nestabilan i izlozen n~po
trebnim trzavicama. One u predstavci zahtevaju da se u staleska
pravila unese predlog o stvaranju zenskih odseka unutar sreskih
uCiteljskih udruzenja.'•2
N~predni ucitelji, Clanovi Kulturno-izdavacke zadruge ,Vuk
Karadz1c", kao i napredni ucitelji u Sloveniji i Hrvatskoj, izvrsili
su anketu o polozaju skole i ucenika i o staleskom aktiviranju uci1941. u NiS ·i tamo -radila u partijskoj tshnici; marta 1942. uhapSen.a i muCena
u niSkoj rpo1iciji, a zatim u Gestapoo u BeDgtradu; Nemci su je otpremili na
Banjicu, gde je streljana 14. juna 1943, a za -narodnog heroja je proglaSena
6. jula 1953. godine.
1
5o Y'I{,UTeJbC1Ca cTpa;>~Ca, 1, jyu 1939, 17.
151
UCitelj.ice osnivaju Zens:ke sekcije u svom udruZenju, Eeua danae,
21, ·anpu.tJ:. 1939, 15; A H r e JI a B o ,u; e, Pad cJwaena"tKux y"l.UTe.lbu~a. )I{ena
danae, 22, .ttaj-jyu 1939, 10.
152
Pad Y'ltUT€JbUU.,e 'H.a r JLaBuoj C'KYn1UTU1t.U '/ia OCUUBa'lby JIC€1-I.C'ICUX od.:.
cexa y cpecx:u..M dpy'lUTBu.ua, Ho,podua npocaeTa, opraH JyrocJioBeHCKOr Y'<1:MTeJbCKor y,IUJyJKelba, 17, 19. OKTo6ap 1939, 3.
381
�teljica. Cilj ankete bio je da se sazna pravi polozaj skole, sela, dece,
ishrane, zdravstvenih i stambenih prilika i o decjem najamnom radu
i zaposlenosti. Posto su uciteljice bile u neravnopravnom polozaju,
ova anketa153 je trebalo da preko uciteljske organizacije zainteresuje odredene drustvene faktore za resavanje njihovih problema.
U akciji za pravo glasa zena, koju je pokrenula 1939. godine
)Keua clauac, uCiteljice su aktivno ucestvovale. One su bile glavni
oslonar za sprovodenje ove akcije na selu i sakupljale su potpise
za pravo glasa od seoskih zena.
Za rad na selu Partija je imala glavni oslonac u naprednim
uciteljima, cija se aktivnost narocito osecala od 1937. godine. U svim
akcijama koje je Partija organizovala preko naprednog uciteljskog
pokreta, ucestovale su i uciteljice.
Zbog svoje aktivnosti mnogi ucitelji i uciteljice bili su otpusteni s posla i proganjani kao komunisti, dok su neki premestani u
zabacenije krajeve, da bi se na taj nacin sprecio njihov uspesan
uticaj u selima u kojima su duze mdili. Ui'iteljica Lepa Perovic, 154
istaknuti partijski radnik, bila je zbog svoje revolucionarne aktivnot5a Anketom su tre.Zeni 10d uCirte]jica ·sledeCi podaci: koUko go-dina Tadi;
pod kakvtm ruslovima; :radi li na svrom struCnom usawSavanju; koje struCne
l.istove prati i 'koju peda-goSku literatur:u ima; k:oliko radi van Skole na prosve6iv.anju Zena; kako se ·primaju njene akcije ltod omJadine i Zena; koja
sredstva k!oristi u radu na narodno·m ·prosveCivanju, u kom kulturno-.prosvetnom dru~tvu sr.aduje; ·O .smetnjama u tom delu rada -i o planu i kolektivnoj
pomo6i u radu; zatim, ikoHko radi u uCiteljskom ·udruZenju; prisustvuje li
skupStinama udruZenja; uCestvuje lJ u diskusijama li predavatnjima itd. Poslednja grurpa pitanja ·odnosi se na privatni Ziv-ot uCiteljka u kojima se traZe
odgovori: .:ltakve obaveze ima prema svojoj porodici; preootaje li im prihoda
jo.S i za kulturne ~svrhe (za Caoop}se, ·knj.i.ge, poootiStl~'lbiotSk.Qp). - HanpeOn.u
Y'll.UTe.lbcKU noKpeT . .. , 41, 42.
154 Lep.a PeroviC rodena 1911. u Banjoj Luci; u-Citeljsku ,&kolrtt za'VI'SHa
1931. .godine u rodnom mestu; u toku Sko}ovanja uCest-v-avala u razn1m akcijama napredne .srednjoSko1ske omladin·e; 1932. stupHa u uCtteiljsku slu2ibu u
Meduvodu Lspod Kozare; kao ruCiteljica otiSla na tromeseCni awns za fi,skulturu
1933. u Beograd i tamo .se ukljuCila u napredni radniCki pok.ret i uCestvoval.a
u ·izdav·anju ilegalnog organa KP U darnik; maja iste godine biJ.a uhrup.Sena
i Jzvedena pred Dr.Zavni sud za zaS.titu drZave, ali je u nedostatku dokaza os"lobodena i preme§tena u selo PaStriC (Ribnica) - ·kolubarSiki &rez; u jesen 1934.
p:rimljena u KPJ :i postala Clan MK KPJ za Mionl-oo; rubrzo j.e po kazni premeStena u SandZak, u .selo Budev:o . .srez sjeni,Qld; op.tuZena 1937. god:ne zbo.g
ilegalne komunistiCke delatn·osii .kod OkruZno·g suda u Banjoj Luci i otpu.Sten.a
.iz drZavne -slu:lbe; tada .prelazi u Beograd na ilega1ni rad i do aprila 1941.
radi u beograd-Skim fabrilkama kao radnica; Pila sekretar rejons-kD1g ~omiteta
i .clan Mesnog kom'iteta KPJ za Beograd; uoCi faSisti&ke agresije na Jug,oslaviju ponovo je uhapSena i iz zatvora izaSla pred bombardovanje Beog:rada;
IJ)osl.e o·k!up.acije otiSla na partij:ski rad .u Sarajevo, gde j.e postala ~sekreta:r MK
KPJ za Saraje\1'0 i Clan PK KPJ za Bo-snu i Hercegovinu; avgusta 1941. uhapSena, al-i j.e posle deset dana pobegla iz za.t11ora; pre.Sla na ..ilegalni rad u Mosrtar,
a septembra 1941. godine na slobodnu. teritoriju i-stoCne Hercegovi.ne, a zatim
na Romaniju i Jahorinu; poCetkom 1942. ·otiSla na .rad u BGsans.k:u krajinu,
a u jesen !942. - u Hrvatsku; sa oslobodene teritorije u Banili prebaciia se
u okupirani Zagreb i tu radila .kao Clan PovereniStva CK KP za severnu
Hrvatsku, a zatim na slobodnoj teritoriji kao org,anizacioni sekretar Obla-snog
komiteta KP severne Hrvatsk.e; u leto 1944. p.o1novo ctiSla u Bosansku krajinu,
a potkiraj rata u Tuzlu - na duZnost -organizacionog .se'k.retara Oblasn'D.g komiteta za istoCnu Bosnu. P.osle rata biJa je Clan CK SK Bosne i Hercegovine
i savezni poslanik.
382
sti jos 1933. godine hapsena i kao uciteljica premestena iz Bosne
u Srbiju, a zatim 1937. godine otpustena iz dr2avne sluzbe. Draginja
Savkovic, uciteljica iz Vracevgaja, bila je vise od tri meseca u istraznom zatvoru 1937. godine. Ona je krajem marta 1938. izvedena na
sud zbog sirenja i propagiranja komunistickih ideja medu srednjoskolskom i seljackom omladinom. U nedostatku dokaza bila je oslobodena optuzbe. Posle toga je premestena za uciteljicu u selo Pestan,
ohridski srez, sa upozorenjem da se vodi racuna o njenom vladanju.
Iz istlh razloga otpustena je iz sluzbe krajem 1940. godine Tatjana
FoliC, uCiteljica u Milosavcima, dragaCevski srez.tss
Na inicijativu ucitelja komunista, u Beogradu je pocetkom
septembra 1940. godine odrzan sastanak, kojem je prisustvovalo
oko 30 uCitelja i uciteljica. Oni su, pored ostalog, zakljucili da se
osnuje Fond Crvene pomoci ucitelja komunista iz kojeg bi se pomagali otpusteni i proganjani napredni ucitelji. U ono vreme to je bila
veoma korisna inicijativa i u fond se ubrzo sakupilo prilicno novaca. 156
Clanovi Trece uciteljske grupe zajedno sa ostalim naprednim
uciteljima ucestvovali su aktivno u svim akcijama klasnog radnickog pokreta koje je Partija organizovala u ono vreme. Oni su se
narocito angazovali u radu i politicki Akcionog odbora dr2avnih i
samoupravnih sluzbenika koji se zalagao za materijalno i pravno
poboljsanje polozaja radnika i sluzbenika.
DRUSTVO ,PRIJATELJ PRIRODE"
Medu raznim legalnim drustvima i udruzenjima u kojima je
Partija imala glavno uporiste, bila su i radnicka planinarska drustva
,Prijatelj prirode". Prvo radnicko drustvo ,Prijatelj prirode" osnovano je u Sarajevu 1923. godine, a pocetkom 1937. godine postojale
su podruznice ovog drustva u vecini banovina. Ova drustva su okuplja!a u prvom redu radnike, a zatim sluzbenike, studente, domacice
i druge gradane i organizovala su masovne izlete u prirodi. U okviru
drustva Partija je organizovala ideolosko-politicki i kulturno-pro~
svetni rad. Neka od tih drustava imala su veoma razvijen sadrzaj
rada. Na primer, u Drustvu ,Prijatelj prirode" u Zagrebu postojale
su sekciie: planinarska, izvidaCka, smuCarska, muziCka, prosvetna,
omladinska, decja, fotografska i sahovska: U odborima tih sekcija
aktivno je radilo vise zena, a naroCito u odboru decje sekcije. Pro.l
svetna sekcija organizovala je predavanja o aktuelnim pitanjima,
citalacke grupe i izdavala zidne novine. ·
Masovni oblici rada Drustva ,Prijatelj prirode" bili su izleti;
na koje je organizovano izlazilo i po 500 izletnika. Takav jedan izlet
1ss ARP, MF 72/294 (44--45; 72/293/189/; MF 72/292 (307-303); Dokument >0 otpuStanju IS. posla Tatj_ane ~oLi.C nalazi .se u Pedagc>Skom muze}lt
u .Boogradu.
.
15a u Fondu Crvene rpomoC.i u~itelj.a-~komrunista, napredni uCitelji i uCi.telJice 1&U davali po 20 dinara meseCno, a poi"ecl toga su .p.rimaH i dob-rovoljne
pl'liloge. (MMJIOIII J.aHKOBHh, «Pond l{paeue no.M.ohu 'lianpeduux y'!LuTe.lba.
llpocaeTnu npez.~ted, 17-18, 27. anpttJt 1959, 3.
383
�bio je 1936. godine u ~?d:r:ozju Z<:greba~ke. g?re na .~oje~ je. bilo
oko 300 izletnika. PartlJa Je ove IZlete konstlla za SirenJe utlcaJa
medu radnicima i drugim naprednim gradanima i na taj naCin jacala jedinstveni narodni front protiv fasizma, koji se tada stvarao.
U okviru Drustva ,Prijatelj prirode" u Zagrebu su oddavane
kulturno-politicke priredbe, zatim su organizovane ilegalne akcije,
kao na primer prikupljanje priloga za Crvenu pomoc, rasturanje letaka i partijske stampe, prenosenje ilegalne literature i pisama u
unutrasnjost i sl. U svim oblicima rada ovog drustva bile su veoma
aktivne zene. Drustvo ,Prijatelj prirode" u Zagrebu bilo je u stalnoj
vezi sa podruznicama drustava u Sarajevu, Mariboru, Celju, Trbovlju,
Ljubljani, Karlovcu, Hrastniku, Osijeku, Slavonskom Brodu, Nasicama, Slavonskoj Pozegi i Koprivnici. Centralno rukovodstvo Drustva hila je u Zagrebu, a zatim u Sarajevu. 157
•
Organizacija Drustva ,Prijatelj prirode" postojala je i u drugim zemljama. U julu 1936. godine odrzan je Internacionalni kongres drustava ,Prijatelj prirode" u Brnu, u Cehoslovackoj, ,na koji
je trebalo da ide i delegacija iz nase zemlje, ali je od policije bila
spreCena" .158
Zbog velike aktivnosti ovih drustava i delovanja komunista
u njima, policija je zabranila njihov rad obrazlozenjem da su ,prekoracila krug delovanja prema njihovim pravilima, odobrenim po
Zakonu o udruZenjima, zborovima i dogovorima'' .159
Posta je rad drustava bio zabranjen, Partija je pristupila osnivanju zadruga kroz koje bi vrSila odredeni politicki uticaj i cija bi
sadrzina rada bila ista kao i prethodnih drustava. Taka je 1936.
godine fonnirana u Zagrebu Radnicka planinarska zadruga - Raplaza; zatim ,Izletnicki dom" i Kulturno-pripomo'l!na zadruga ,Omladinska sloga". U Ljubljani je takode osnovana zadruga ,Slovenska
zemlja". u ove zadruge uclanjivali su se clanovi zabranjenih radnickih turistickih druiitava ,Prijatelj prirode"-'6° Kako te zadruge
nisu raspolagale gotovo nikakvom imovinom, a u njih je bio uclanjen veliki broj gradana, one su postale policiji sumnjive kao orgariizacije kojima nije zadatak zadruzno pos!ovanje, vee politicki rad.
Ministarstvo unutrasnjih poslova je stavilo policiji u zadatak da
ove zadruge drzi pod posebnom i strogom prismotrom i da o njihovom radu dostavlja izvestaje. 161
157
AIHRPH, SjeCanje Betike Houre-Mrak, Ivanke Masnec, Anke Matil!
i Tatjane MariniC, lVIG 43/6-24.
Zene Hrvatske u radniCkom pokretu . .. , 312.
Isto.
WJ AIHRPH, SjeCanje Betike Houre-Mrak, Ivanke Masnec, Anke MatiC
i Tat.iane Marin:iC, MG 43/6-24; Zene Hrvatske u radniCkom pokretu. ... ,
228, 3!2, 313.
t&t Kraljevska banska uprava savske banovine, ja·nuar 1937, dootavlia
prepis Ministarstva unutraSnjih poslova rSVim -sreskim naCelstv·ima, svim predstojni.cima policije, sv.im komesar.:ima pog<l'ani<Cne policiie i Komandi saV'Skog
Za.ndarmerijskog puka Zagreb, u kojem se govori o delovanju i zabranl dru..:
Stava ,Prijat-elj prirrode" i novoj taktici kornunista u osniv.a'Il]U zadruga sudski
regi,strovanih. U dop5w se. pored ostalog, od navedenih organa traZ.i <ia pri:kupe i dostave sledeCe podatke:
1) da li su oonovane u toku ove godine ova,kve zadruge koje vode leviCarski elementi;
t5s
t~9
384
,SELJACKO KOLO"
Krajem 1937. godine Samostalna demokratska stranka osnovala
je organizaciju ,Seljacko kola" za kulturno i ekonomsko unapredenje sela. Organizacija je imala zensku i omladinsku sekciju. I u
ovu kao i u druge legalne organizacije uS!i su komunisti i preko
nje ostvarivali uticaj Partije na selu. Zenskom sekcijom je rukovodila Ivanka Muacevic, a za rad u ovoj organizaciji je bilo zaduzeno
vise zena komunista, pretezno studentkinja. Zenska sekcija je imala
zadatak da radi pre svega sa zenama na selu i plan svoga rada je
podesavala prema prilikama koje vladaju u doticnom kraju. Na
sastancima sekcije se raspravljalo o metodu rada sa zenama na selu
i 0 tome sto bi se moglo uciniti na unapredenju sela.
Clanice zenske sekcije ,Seljackog kola" odlazile su na selo i
odrzavale prosvetna predavanja zenama. Postojala je posebna grupa
predavaca koja je radi!a u okviru ave organizacije. Oni su propagirali higijenu, unapredenje domaCinstva i poljoprivrede i odrzavali
predavanja o politickim dogadajima i problemima.
Najvii<e ogranaka ,Seljackog kola" bilo je u Kordunu, ~aniji,
Lici i Bosanskoj krajini. U selima u kojima su postojali ogranc1 ,Seljackog kola" doslo je pre do stvaranja partijskih organizacija, jer
su u njima komunisti organizovano vrsili odredeni uticaj.
.
U leta 1939. i 1940. godine organizovana su logorovanja studenata u okviru ,Seljackog kola", koja su takode koriscena za politicki rad na selu, za formiranja ogranaka ,Seljackog kola" i za okupljanje naprednijih seljaka u ovu organizaciju. U mnogim selima bile
su osnovane zenske sekcije pri ,Seljackom kolu" u koje su se okupljale mlade zene i devojke. Najuspesniji rad ove organizacije bio je
1938. i 1939. godine, a pocetkom 1940. godine rukovodstvo Samostalne demokratske stranke rasputilo je Zensku i Omladinsku sekciju ,Seljackog kola".'•2
, SELJACKO BRATSTVO"' i ,SELJACKA SAMOPOMOC"
U CRNOJ GORI
Zadruzne organizacije bile su pogodan oblik za okupljanje
masa i ostvarivanje politickog uticaja na selu. U svom radu Partija
koristi postojece zadruge, kao legalne organizacije, i daje inicijativu
za njihova formiranje. Pored zadruga osnivane su i razne kulturno-prosvetne organizacije, preko kojih je Partija takode veoma uspesno
2) taCan naziv zacWuge, izvadak i pravlla,
3) broj Clanova;
4) uprava zadruge;
5) koja lica zapravo vode zadrugu;
6) u Cernu se opaZa komun~stiCko delovanje u zadruzi d preko .zadruge".
Ne .raspolaZemo sa vMe podataka o razvitku i delatnosti ovih zadruga. (Zene
Hrvatske u radniCkom pokretu ... , 313.)
1a2 Zene Hrvatske u radniCkom pokretu ... , 382, 395; J aHa M JI 11 j aH H h 3aut.To je ocnoaaua Ee1tc1ea ce1Cv;uja ,CeJba'l£%OZ -x:o.!l.an, )K.eua Danae,
22, ltaj-jy'H.u 1939, 18; AIHRPH, SjeCanje Zage UmiCeviC, Srdana Brujil:a
i Grujice Zarkovil:a, MG 37/8-14.
385
�ostvarivala politicki uticaj. U tim organizaCIJama aktivno SU UC€stvova]e i zene, ciju je delatnost moguce prikazati jedino u okviru
ostvarenih rezultata rada pojedinih organizacija.
Na inicijativu Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru, Boku,
Sandzak, Kosovo i Metohiju, 1937. godine osniva se u Crnoj Gori
organizacija ,Seljacko bratstvo", koja je imala za cilj kulturno i
ekonomsko podizanje sela. N a Cetinju je postojala centralna uprava
,Seljackog bratstva" koja je radila na osnivanju i objedinjavanju
rada mesnih odbora i ogranaka ,Seljackog bratstva", koji su osnivani po selima. Do avgusta 1938. godine formirane su 82 organizacije
,Seljackog bratstva" sa viSe od 7 000 Clanova. U okviru ovih organizacija resavani su razni ekonomski problemi sela, kao na primer:
popravljanje puteva, mostova, izgradnja skola i slicno. U njima se
takode razvio intenzivan kulturno-prosvetni rad. Otvoren je veliki
broj citaonica u koje su nabavljene knjige i listovi. Odrzano je vise
priredaba na kojima su prikazivana dela nasih naprednih pisaca.
Preko svojih clanova i simpatizera Partija je ostvarila uticaj na rad
ove organizacije na selu i organizovala niz politickih zborova i predavanja. Zbog toga, avgusta 1938. godine, pocinju masovne zabrane
rada ,Seljackog bratstva" .168
Posto je bib onemogucen razvitak organizacija ,Seljackog bratstva", organizovanje i dalji rad na selu se nastavlja kroz nove ·oblike,
kroz razvitak zadrugarstva. Na inicijativu Pokrajinskog komiteta
KPJ za Crnu Goru, pocetkom jeseni 1938. godine, osnovana je Seljacka nabavna zadruga ,Seljacka samopomoc" na Cetinju sa zadatkom da ekonomski i prosvetno unapreduje selo. Pored centrale
na Cetinju, ona je imala 17 fi!ijala na teritoriji Crne Gore. U srezovima su postojala poverenistva zadruge u kojin'i!!" su komunisti imali
odlucujucu i rukovodecu ulogu. Za nepunih osam meseci ,Seljacka
samopomoc" je okupila oko 3 000 zadrugara, medu kojima je bilo
i Zena.
Pored ekonomskog, zadruga je imala i politicki znacaj. N a
godisnjim skupstinama se, izmedu ostalog, opsirno govorilo o aktuelnim politickim problemima. Preko zadruge se dobijao propagandni
materijal iz Beograda, · kao: razni proglasi, polulegalna literatura,
koju je izdavao CK KPJ pod firmom Akcionog odbora Beogradskog
univerziteta, partijska stampa i slicno. Taj materijal je, takode preko
zadruge, rasturan po opstinama i selima. Ovu legalnu organizaciju
komunisti su koristili za rad na selu i cesto su odlazili meitu seljake
i vodili s njima razgovore o aktuelnim politickim dogadajima.•M
163 Sta je sa zabranorn ,SeljaCkog bratstva"?, Istorijski arhiv CK SK
Crne Gore, tom I, knj. I, 468; H M K o C. Map T l1 H 0 B 11 h, Ce.lba'lt'ICO 6paT-
CTBO, HcTopujc'ICU 3anucu, opraH McTopwjcKor ,n;pyUITEa Hapo,JJ;He Peny5JinKe
IJ;pHe rope, D;eTJ.:tlbe, ro,JJ;:- II, KH>. IV, 1949, 37.
164 AIIT, br. 12199/VIII. la-58, SeCanje Jane MiliC; Ritd SeljaCke sli?nopomoCi, Istorijski arhiv CK SK Crne Gore, tom I, knj. I, 464, 465; Dim it r i j e V r b i c a, Rad zadruge ,SeljaCka samopomoC" na Cet~nju, Cetrdeset
g_odina, Zbornik ·seCanja, k.nj. 3, 390; HHKO C .. MapTHHOBHh, n.d.; Jovan Boj oviC, n.d., 89.
386
IV glava
UCESCE ZENA U BORBI PROTIV RATA I FASIZMA
1. Svetski kongres zena protiv rata i fa.Sizma u Parizu
Posledice svetske ekonomske krize dovele su do zaostravanj a
suprotnosti u svetu i do jacanja revolucionarnog pokreta radnih
masa u pojedinim zemljama. Pobeda fasizma u Nemackoj 1933. go~
dine i njegovi agresivni planovi poceli su vee tih godina da ugroza"
vaju svetski mir. U takvoj atmosferi dolazi do potrebe jacanja jedinstva radnicke klase i stvaranja narodnog fronta sa sirokom antifasistickom platformom. Antifasisiticke i antiratne akcije u svetu nasa
Partija podr:lava i nastoji da u taj pokret ukljuci progresivne snage
Jugoslavije.
KPJ direktno ucestvuje u pripremama na svetski kongres zena
protiv rata i fasizma i u tom pogledu CK postavlja sledece zadatke:
,1. U vezi sa odrzavanjem Internacionalnog kongresa radnih zena u Parizu, 28-30. juna1 o.g., prosiriti agitaciju medu
proleterskim i ostalim radnim zenama za popularizaciju toga
kongresa, koji ima za cilj aktivizaciju radnih zena za borbu
protiv imperijalistickog rata. Nastojati sto vise legalizovati
biranje i slanje zena delegata na taj kongres.
2. U antiratnu akciju Partije povodom 20-godisnjice svetskog imperijalistickog rata nastojati uvuci siroke mase radnica
i radniCkih Zena". 2
. Centralni komitet KPJ daje uputstva mesnim komitetima KPJ
u Ljubljani i Zagrebu u pogledu izbora delegata za kongres i insistira
da to bude radnica koja ce se legalno birati na skupstini zena, a ako je
to nemoguce. onda obavezno·da posalju neku studentkinju. Dalje se u
uputstvima govori o vaznosti predstojeceg kongresa, koji ima za cilj da
uvuce zene u borbu protiv fasizma, da ukaze na ratnu opasnost i da
suzbije pripreme imperijalistickog rata. Zatim se napominje da u
stampi treba pisati clanke 0 kongresu i na taj naCin popularisati ovu
svetsku manifestaciju zena za· mir.'
1
Svetski kong.reS Zena proti·v reta i faSiz~ nije odrZan u j'linu, kako
se .predvida1o, vee u avgustu 1934.
2
Upute CK za rad medu Zenama. - Sta i kako da \Se" radi, 3, 1934, 80.
8 ARP, fund KI, 1934/102, 106 i 150; fond CPJ 539, 3, 1389; Pro!eter,
4-5, ju! 1934, 10.
·
387
�Tridesetih godina razvio se u pojedinim zemljama napredni
zenski pokret, koji je vee 1934. godine bio u stanju da masovno okupi
zene za borbu protiv rata i fasizma, kao i za opste poboljsanje polozaja zene u drustvu. Jedna grupa naprednih zena podnela je predlog
da se povodom dvadesetogodisnjice pocetka prvog svetskog rata
sazove svetski kongres zena na kojem bi se izrazila solidarnost svih
zena u borbi protiv buduceg rata, cija je opasnost vee tada postala
aktuelna. N apredne snage u svetu pozdravile su ovu ideju i taka je
doslo do priprema kongresa zena protiv rata i fasizma, koji je odrzan
od 4. do 7. avgusta 1934. godine u Parizu.
N a Kongresu se okupilo oko 1 200 delegatkinja4 iz svih zemalja
Evrope, Sjedinjenih Americkih Drzava, nekih zemalja Juzne Amerike, Azije i Australije. Medu njima je bilo zena svih zanimanja
i profesija (radnice, domacice, intelektualke i seljanke) s razlicitim
politickim i verskim ubedenjima.
·
Iz Jugoslavije su bile na Kongresu cetiri delegatkinje, i to Mira
Panic (Jelena Nikolic) 5 u ime KPJ, Marija Vilfan u ime cetiri zenske
organizacije u Sloveniji (Akademski obrazovanih zena, Drustva
,Zenski pokret", Opsteg zenskog saveza i Saveza radni&ih zena i
devojaka), predstavnica radnickih zena koje zive u Parizu i jedna
Dalmatinka. 6
Pred kongres su u pojedinim zemlj ama organizovani veliki
mitinzi i zborovi zena na kojima su one zauzele odlucan stav protiv
rata i fasizma. U San Francisku su izbile masovne demonstracije
zena koje su trazile ad luckih radnika da uniste ratni materijal koji
se salje iz Japana u Kinu.7
Prvog dana Kongresa birano je Predsednistvo u koje je usla
i predstavnica nase delegacije Mira Panic.
Glavna tema Kongresa bila je - kako s)1"teciti rat i boriti se
protiv fasizma. Zene su izrazile spremnost da povedu borbu protiv
4 Od toga je Mlo 630 deleg.a.ta iz Fkancuske, 77 iz Velike Britanij·e, 48 iz
Sarske oblasti, 47 iz Italije, 45 iz Holandije, 40 iz SAD, 34 iz Belgije, 28 jz
Svajcarske, 28 iz Poljske, 25 iz Rumunije, 19 iz CehoslovaCke, 15 iz NemaCke,
12 iz Spanije, 10 iz Sovjetsk:og Saveza, 9 iz Austrije, 3 iz Bugarske, 3 .jz GrCke,
6 iz Mad,a.rske, 5 iz Danske, 5 iz Svedske, 4 iz Indonezije, 2 iz NorveSke, 4 iz
JugosLav·ije i po 1 delegatkinja iz svake od sledeCih udaljenih zemalja: Argentine, Indoldne, Meklsika, Kube i Australije. Medu delegatkinjama je bUo 325
.radnica, dok su ostale bile intelektualke, seljan:k:e i. doma.Cice. ('tfeTaopo200utu1-bU-qa Caerc'lwz 'ICO.M.UTera xeua, EeKa. Oana.c, 16, cenTe.M.6ap-o?CTo6ap 1938,
20; KoJtyKztCT, god. I, 6, 7, 8, jyn, jy.11., aezycT 1934; Internationaler Frauenkongres gegen Krieg und Faschismus, ,Rundschau", iiber Politile, Wirtschaft
und Arbeiterbewegung, 3. Jahrgang, Numer 42, Basel, 26. Juli 1934, 1721-1723;
Nr. 44, 9. August 1934, 1841-1847; Ko.M..MyKucmu"lecKUit U'H.mepna'Z{uouan, 5,
Moc1eaa, .M.aj 1937, 98-107; 4, anpuJZ. 1938, 51-56.
5
Mira ParriC je .pseudonim Jelene NikoliC. Alfred Bengman, rokovodHac
tehnike Centra1nog komiteta K.PJ u BeCu, saop.Stio je Jel.._-eni NikoliC da ide
na Medunarodni kong-res Zena, kao deiegat KPJ. Ona je prek-o njega dobila
zadatak da sastavd referat i da ga u ime radnih Zena Jugos·lavije podnese
Kongresu. Na dva dMla pred polazak, Bergman je Jeleni doneo pasoS auJStrijske grdanke Ce§kog porekla i novae za ·Ptttni .troSak. (ARP, f<md KI, 1934/178;
SeCanje Jelene NikoliC, MG 2914.)
' ARP, fond KI, 1934/178; 1935/639; Secanje Jelene Ndkolic, MG 2n4;
Proteter, 8-9, septembar-oktobar 1934; Delavec, 17, 15. decembar 1935.
7 Zene Hrvatske u radniCkom pokretu ... , 229.
388
novog rata i povecaju budnost protiv fasistickih vlada koje rat ~ri
premaju. One su govorile o svim strahotama i. posl<:dicama. bu~uceg
rata i pozvale su sve zene da se ujedine u borb1 protlv rata 1 fas1zma,
da osnivaju svuda gde rade i Zive antiratne komitete koji ce rukovoditi ovom akcijom.
U ime zena Jugoslavije na Kongresu je govorila Mira Panic,
i to na nemackom jeziku. Ona je iznela nekoliko tipicnih primera
o niskim nadnicama radnica u Jugoslaviji, o prevelikom izrabljivanju mladih radnica, o bednom polozaju porodica nezaposlenih
radnika i seljaka i neurednom isplacivanju zasluzenih radnica. Zatim se osvrnula na posledice sestojanuarske diktature i ekonomske
krize u Jugoslaviji, koje pogadaju radnicku klasu i osudila jugoslovensku vladu koja nije uspostavila diplomatske odnose sa SSSR-om.
Na kraju je govorila o borbama radnica i radnickih zena protiv
kapitalistickog izrabljivanja, o borbama studentkinja protiv fasizma
i fasistickom teroru u zemlji. Ona se posebno samokriticki osvrnula
na rad medu zenama u Jugoslaviji, isticuci da se nije dovoljno uradilo na masovnom okupljanju zena u borbi protiv rata i fasizma. Od
narocitog je znacaja sto je predstavnica zena Jugoslavije istakla na
ovako sirokom medunarodnom skupu sledece: ,Komunisticka partija Jugoslavije bila je i dosad na celu borbe protiv fasizma i rata,
ona je postavila sebi za cilj, uprkos najzesceg fasistickog terora, da
radne zene, radnike, seljake i potlacene nacije dovede do pobede
nad kapitalizmom i vojnofa5isitickom diktaturom" .8
U Manifestu Svetskog kongresa zena za mir dat je sadrzaj rada
i stavova ovog Kongresa o najaktuelnijirn problemirna i zadacima
antifasistickih snaga u svetu.
,Svetski kongres poziva sve zene sveta koje prema sudbini
covecanstva nisu ravnodusne da neodlozno stupe u borbu. On se
obraca svima organizacijama koje su protiv rada i fasizma i zahteva
od njih da se neodlozno uvrste u redove za nasu pravicnu stvar;
za ekonomske, socijalne i kulturne interese zena, kako je to
napisano u programu Kongresa;
protiv nacionalizma, sovinizma i rasne mrznje koji hu5kaju
jedan narod protiv drugoga i teraju u imperijalisticki rat;
protiv militarizma, ratnog naoruzavanja, transporta ratnog materijala i protiv militarizovanja stanovnistva;
.
za razoruzanje, protiv svih ratnih budzeta, za davanJe za to
odredenog novca u socijalne i kulturne svrhe;
za podupiranje oslobodilacke borbe kolonijalnih naroda i naroda potlacenih nacija;
.
.
.
za odbranu prava kineskog naroda 1 za bezodvlacno prekldanJe
borbe protiv Kine, a naroCito protiv Sovjetske Kine;
za podupiranje politike mira Sovjetskog Saveza i za njegovu
odbranu od ratnih provokacija;
v
a ARP, fond KI, 1934/178; Proleter, 8---9, septembar--oktobar 19·34, 6;
Borba, list Tadlllika i oolja'ka iz Jugoslavije u Kanadi, 36, Toronlto, 13. septembar 1934, 4.
389
�'t"'
za odbranu svih demokratskih prava radnog naroda u svim
zemljama;
za oslobodenje Ernsta Telmana i sviju antifasistickih boraca i
protivnika rata u svim kapitalistickim zemljama;
za punu ravnopravnost Zena;
za oslobodenje skola od nacionalizma i sovinistickih huskanja" .•
Kongres je doneo posebnu Rezoluciju kojom se osuduje fasi~
sticki teror i pozivaju radni !judi i zene citavog sveta da pojacaju
akciju sakupljanja priloga preko Medunarodne organizacije Crvene
pomoci za zatvorenike koji se nalaze u koncentracionim logorima;
Zatim je usvojio Rezoluciju za oslobodenje Ernsta Telmana (Thalmann Ernest), predsednika KomunistiCke partije NemaCke i Clana
Izvrsnog komiteta Komunisticke internacionale, koga su fasisti
uhapsili. U Rezoluciji se kaze da je Svetski kongres ~ena sa ogorcenjem primio obavestenje o krvavom teroru u Hitlerovoj Nemackoj,
a posebno o zlostavljanju Ernsta Telmana, antifasistickog voda, kojem fasisti pripremaju smrtnu presudu. Na kraju se pozivaju zene
u borbu protiv fasistickog terora, za oslobodenje Telmana i ostalih
antifasista. Kongres je takode usvojio Rezoluciju o zadacima i metodima borbe medunarodnog zenskog pokreta u pogledu pomoci ugnjetenim zenama u kolonij am a.'•
Na Kongresu je data direktiva da se svuda, u svim zemljama
i svim mestima u svetu, stvaraju komiteti zena protiv rata i fasizma.
Tom prilikom izabran je Svetski komitet zena protiv rata i fasizma
u koji je usia i nasa predstavnica Mira Panic. 11
Za vreme Kongresa u Parizu je odrzana Konferencija zena
balkanskih zemalja na kojoj su bila po dva delegata iz Jugoslavije,
Bugarske, Rumunije i Grcke. Predstavnice ovih delegacija govorile
su o polozaju zena u svojoj zemlji. Konstatovano je da j e polozaj
radnih zena u balkanskim zemljama veoma tezak i da su one vise
obespravljene nego.u drugim evropskim ddavama. Tezak ekonomski
i politicki polozaj · zena u ovim zemljama zahtevao je od njih da se
jos vise ujedine i odlucno bore za poboljsanje svoga polozaja.
Na Konferenciji je ukazano na potrebu stvaranja jedinstvenog
fronta i na potrehu solidarnosti radnih zena i radnih masa svih halkanskih drzava protiv fa8izma i pripremanja imperijalistickog rata
na Balkanu. Konferencija se izjasnila protiv nacionalnog ugnjetac
vanja koje vrsi hurzoazija u zemljama Balkana. Na kraju je odluceno da se pripremi i organizuje druga konferencija radnih zena
balkanskih ddava protiv rata i fa8izma i da se oddi u prolece 1935.
godine. Na tu konferenciju bi trebalo da dodu delegati svih organiARP, fond Corpora delicti 20617/1091;·Radne Zene ':Protiv r:ata i fa.Sizma,
12-20; WeLtkong;res der F1rauen gegen Kl1ieg und Faschismus Rundschau"
fiber Politik, Wirtschaft und A,I'Ibeite!'1bewegung, Nr 44 Ba~el' 9. August
1934, 1797.
,
,
9
10
Intemationaler Frauenkongres gegen Krieg und Faschdsmus ,.RUilldschau" tiber Porlitik, W.irtschaft und Arbeitertbewegung, Nr 45 Basel 16. August
1934, 1877, 1895-1897.
,
,
11
ARP, fond KI, 1934/178; Proleter, 8-9, septembar-oktobar 1934, 6; 7.
390
~~
zaciJ a zena, predstavnice svih fahrickih radnica, domacica, kao i
drugih profesija.12
U isto vreme, 5. avgusta 1934. godine, u Parizu je odrzana
Internacionalna konferencija Crvene pomoci, kojoj je prisustvovalo
15 delegata iz raznih zemalja, i to vecinom zena. Nasa delegatkinja
je odrzala du2i govor o teroru koji se sprovodi nad radnickom klasom
i Komunistickom partijom u Jugoslaviji. Ona je rekla da s velikim
teskocama rade nase organizacije Crvene pomoci. Tako, na primer,
ako se posumnj a da j e neka porodica poli tickog kaznj enika primila
potporu od CP, Clanovi te porodice su hapseni i mesecima drzani u
zatvoru. Zatim je naglasila da je upravo pod uslovima ovakvog terora
neophodna organizacija Crvene pomoci, koja se kod nas razvija i
organizaciono ucvrscuje, da hi mogla odgovoriti svojim zadacima.
Ona je opisala tezak zivot politickih kaznjenika i njihovu horbu u
Mitrovackoj kaznioni. 13
U nasoj zemlji u to vreme nije postojao masovni antifasisticki
i protivratni pokret zena. Posledice diktature jos su se osecale u
nasoj Partiji i ona nije uspela da okupi siroki krug zena u borhi protiv rata i fasizma. Postojece zenske organizacije tek su pocele da
resavaju osnovna pitanja u pogledu ravnopravnosti i polozaja zene
kod nas.
Posle Svetskog kongresa, u Zagrehu i Ljuhljani su formirani
komiteti zena protiv rata i fasizma, koji su poce]i da organizuju
zhorove zena, posvecenih ovom prohlemu. U Zagrehu je taj komitet
preko clanova SKOJ-a i simpatizera u zenskom pokretu odrzao niz
javnih predavanja sa vrlo uspelim diskusijama protiv rata i fasizma.
N a te skupove su dolazile radnice i intelektualke u vecem hroju, tako
da ih je ponekad hilo vise od 200. Gradanske novine Jutarnji list
ohjavile su pocetkom maja 1935, duzi Clanak o horhi zena protiv
rata i fasizma, koje sprovode odluke pariskog Kongresa zena. Komisija za rad medu zenama pri CK KPJ u svom izvestaju od 15. juna
1935. godine naglasava da akciju protiv rata i fasizma treha preneti
na siroke mase, da to postane narodni pokret. Ona j e dala uputstva
da se na javnom predavanju zenskog pokreta govori protiv rata i
fasizma, koji hi rukovodio ovom akcijom. Taj odhor treba da pozove
sve radnicke, studentske, kao i kulturne i sportske grac!anske organizacije na saradnju. Zenski protivfasisiticki i protivratni pokret
treba koordinirati sa opstenarodnim antiratnim i antifasistiCkim pokretom - napominje se u datim uputstvima. 14
Akcij'e naprednog zenskog pokreta vodene su na liniji horhe
za ~ir, a protiv rata i fasizma. Razni skupovi zena, u cijem su organizovanju komunisti imali i najmanji uticaj, korisceni su za upozo12_ Nema .podataka o odrZavanju ove ·konfe.rencije. ARP, fond Sud za
zaSUtu -drZave, hr..35/1935; Coowora delidti 20617/1091, Radne Zene protiv rata
i faSiz.ma, 10-12.
13 Internationale Rote Hilfe, ,Rundschau", Nr. 45, Basel, 16. August 1934,
18.86, -1887; Prole.ter, 8-9, septembar-oktoba:r 1934; Zene Hrvatske u radniCkom pokretu . ; . , 231.
14 Ko-misij.a za r.ad medu Z-enama 'PTi CK KPJ imala je u ,pla.nu da odrZi
le~alnu --konf-erencijru :lena protiv rata .i faSizma, ali 1o nije US>pela. ARP;
fond KI, 1935/324.
391
�ravanje zena na opasnost od faliizma i n,jihovo pripremanje i ukljucivanje u siroki antifasisticki front. Iako Partija nije posvecivala
dovoljno paznje radu sa zenama, 15 one su se ukljuCivale i aktivno
ucestvovale u svim opstim zborovima, akcijama i demonstracijama
koje je Partija organizovala protiv rata i fasizma. Zene su uzele vidnog ucesca na politickom mitingu u Celju, jula 1935. godine, na zboru
u Kragujevcu, avgusta 1935, i na antirezimskim i antifasistickim
zborovima i manifestacijama u Crnoj Gori. Na zboru na Belvederu
kod Cetinja, koji je organizovao Pokrajinski komitet KPJ za Crnu
Goru 26. juna 1936. godine, ucestvovalo je vise od 200 zena. Zbor je
organizovan u znaku protesta protiv hapsenja crnogorskih komunista,
kojih je vee u aprilu 1936. godine bilo aka 250 u zatvorima, a medu
njima - aka 20 zena. Demonstranti su ostro osudili njihova mucenje
u zatvorima Dubrovnika i Sarajeva i energicno zahtevali da se oni
puste na slobodu iii izvedu pred sud. Zbor je imao cisto politicki
karakter, sto se vidi i po ispisanim parolama koje su nosili ucesnici
zbora: ,Crnogorski narodni front slobode", ,Dolje rat", ,Dolje fasizam", ,Trazimo uspostavljanje odnosa sa SSSR", ,Slobodu uhapsenim borcima!", ,Zivio savez radnika i seljaka!", ,TraZimo ravnopravnost Crne Gore!" itd. Zandarmerija je pucala na demonstrante
i ubila 6, a ranila 25 ucesnika ovog zbora. N ekoliko zena se istaklo
hrabroscu pri!ikom iznosenja mrtvih i ranjenih ali su zbog toga
kasnije bile uhapsene. 16
2. Znacaj Sedmog kongresa Kominterne za !iire u.kljuCivanje iiena
u. antija!iisticki polcret
I·~·
Pre odrzavanja Sedmog kongresa Kominterne, 9. i 10. juna
1935. godine, odrzan je Plenum CK KPJ u Splitu (Splitki plenum).
u referatu Blagoja Parovica ,0 Frontu narodne slobode" i Rezoluciji Plenuma istaknuto je, izmedu ostalog, sledece: ,Stvaranje i jacanje protufasisticke narodne fronte je d1mas glavni put kojim radnicka klasa, seljastvo i potlaceni narodi mogu doci do pobede".17
Na Plenumu nije posebno govoreno o radu Partije medu zenama i
oblicima njihovog ukljucivanja u radnicki i siri antifasisiticki pokret,
ali je u Rezoluciji postavljeno kao zadatak da se ukijuci ,dovoljan
broj komunista u sve organizacije, drustva i pokrete koji se mogu
uputiti u pravcu borbe protiv fasisitickog nazadnjastva".
15
U viSe .partijiSlcih d-Qlkumenata iz 1935. .godine konstatuje se da je
nedovoljan rad Pa.rtije medu Zenama i da Zene treba angaZovati u borbi protiv
rata i faSizma. - ARP, toilld Kl, 1935/324, 1935/516, 1935/518, 1935/592.
16
AliT, br. 7253/IV 5-l (1936); ,StojadinoviCeva strahovlada u Crnoj
Gori", Prolete'l', 4-5, jul-a.vgust 1936, 2; BlaZo JovanoviC Demonstracije na Belvederu, Cetrdeset godina, Zbornik seCan.ja, knj. 3, Beograd, 1960,
418--425; JI J1 .Il n j a JoB a HoB M h, JK.ene y peaoJl.y~uonapnu.M. a1<:'4Uja..M ad
1936. do 1939. u CTaapa1be ;:nceuc1eoz noKpeTa, JKe1-te L{pne Tope y peBoJ!.y~uo
uapuo..v. nmzpeTy 1919-1945 ... , 21; 3eTc-x:u z.rtacnu'K, UeTMae, 53, 1. jyJ!. 1936.
17
Pe3oJl.y~uja II.ae'H.Y.Ma ~K KITJ, jyua 1935, Mcxopujcx:u apxua Ko.M.ynucxu-ttx:e napTuje JyzocJJ..aauje, TOM II, Beorpap;, 1949, 358; ARP, fon-d KI,
1935/316-1 i 1a.
392
-)-
Na Sedmom kongresu Kominterne, koji je zasedao u Moskvi
od 25. jula do 20. avgusta 1935. godine, ucestvovala je i delegacija
KPJ. U referatu Georgi Dimitrova ,Ofanziva fasizma i zadace Komunisticke internacionale u borbi za jedinstvo radnicke klase protiv
fasizma" poklonjena je paznja zenama i u posebnom odeljku Jedinstveni front i zene, u kojem se, pored ostalog, kaze: ,Komunisti, i pre
svega nase komunistkinje, treba da pamte da ne maze biti uspesne
borbe protiv fasizma i protiv rata bez uvlacenja u nju sirokih zenskih masa. A to neces postici samo agitacijom. Mi treba da nademo
mogucnosti, uzimajuci u obzir svaku konkretnu situaciju, da mobilisemo mase radnih zena oko njihovih nasusnih interesa i zahteva,
u borbi za zahteve protiv skupoce, za povecanje nadnice na osnovu
jednake plate za jednak rad, protiv masovnih otpuiitanja s posla,
protiv svake pojave nejednakopravnog polozaja zene i protiv faliistickog porobljavanja.
Nastojeci da uvucemo radne zene u revolucionarni pokret, mi
se ne smemo bojati da u tom cilju stvaramo pojedine zenske organizacije gde je to potrebno ... Treba potraziti najprostije, najgipkije
forme u cilju stvaranja kontakta i zajednicke borbe revoluclonarnih
socijaldemokratskih i progresivnih antiratnih i antifasisitickih organizacija zena. Mi treba da postignemo po svaku cenu, da se radnice
i radne zene bore rame uz rame sa svojom klasnom bracom u redovima jedinstvenog fronta radnicke klase i antifasisitickog narodnog:
fronta" .18
Stavovi u referatu G. Dimitrova a znacaju masovnog ucesca
zena u borbi protiv fasizma i rata uneseni su i u Rezoluciju Sedmog
kongresa Kominterne u kojoj je posebno naglasena nuznost ,da se
milionske mase radnih zena, a prije svega radnica i radnih seljanki,
nezavisno ad njihovih stranackih gledista i njihovog religioznog uverenja, obuhvati u jedinstvenoj masovnoj fronti". 19
Ovako siroka platforma, odredeni i jasni stavovi Sedmog kongresa Kominterne bili su istovremeno i smernice za svestraniji rad
medu zenama i ukljucivanje komunista u zenske organizacije ll nasoj
zemlji. Kongres je podstakao partijske organizacije da se pravilnije
odnose prema zenama, kao znacajnom faktoru u revolucionarnoj
i antifasistickoj borbi.
Sekretarijat Kominterne, decembra 1935. godine, u direktivnom
pismu Politbirou CK KPJ, pored ostalog, pise da je od strane zenskih
organizacija povedena kampanja za zensko pravo glasa i protiv rata
i da tu kampanju ,treba iskoristiti za organizovanje sirokih proturatnih komiteta, kako u centrima, tako i u Citavoj zemlji na bazi
Narodnog fronta".2°
Legalne akcije zena za mir organizovala je kod nas Liga zena
za mir i slobodu, koja je pocela s radom 1931. godine, a siru delatnost
razvila je tek od polovine 1936. godine. U ovoj legalnoj organizaciji
r.
18
,n; M: M Jtl T p 0 B, OcjJaU3UBa if>amU3.M.a u 3adahe Ko.M.y1-l.UCTU'lt1Ce unTepH.a~uona.ne, ped;JepaT Ha Ce,n;MOM KOHrpecy KOMMHTepHe, Bf16JU:tOT€Ka J1PII,.
Beorpa,n;, 52 M 53.
ts Rezolucija .po referatu druga Dimitrova prihvaCena 20. aVIgusta 19-35_
.godi-ne, Bliblioteka JRP, Beograd, 20.
" ARP, fond Kl, 1935/592.
393
�zena radilo je nekoliko zena komunista t simpatizera Partije, preko
kojih je KP sprovodila sve akcije na liniji borbe za mir - protiv
rata i fasizma. Liga zena za mir hila je usko povezana s Omladinskom
·sekcijom zenskog pokreta u Beogradu i zajedno s njom je okupljala
·siri krug zena u akciji za suzbijanje ratnih opasnosti i sirenje miroljubivih ideja u narodu. Ona je saradivala sa Internacionalnom ligom
:Zena za mir i slobodu i drugim medunarodnim udrul';enjima koja su
radila na obezbedenju svetskog mira.
Jugoslovenska liga zena za mir i slobodu organizovala je 1936.
godine jedno pismeno glasanje za razoruzanje i mir i dobila je za to
vise od 600 hiljada potpisa. Ona je organizovala proslave Dana mira,
koji se proslavljao 11. novembra svake godine kao uspomena na dan
primirja 1918. godine. Toga dana, kao i prilikom drugih prigodnih
<iatuma, posvecenih miru posle prvog svetskog rata, organizovana
.su razna predavanja, akademije i druge manifestacije zena."'
Dan mira svecano je proslavljen u vise mesta u Srbiji i Vojvodini 1936. godine. Liga zena za mir i slobodu organizovala je 11. novembra na Kolarcevom narodnom univerzitetu u Beogradu svecanu
akademiju koja je bila dobra posecena, narocito od omladine. Na
akademiji je govorila predstavnica zenskog pokreta 0 ulozi zena u
borbi za mir, isticuci da nema ideje koja bi mogla opravdati buduci
rat. Zatim je predstavnik ratnih vojnih invalida evocirao uspomene
na prvi svetski rat. U ime Izvrsnog komiteta Internacionalne lige
zena za mir i slobodu akademiju je pozdravila Gertruda Ber {Gertrude Beer). Ona je, pored ostalog, rekla da mir moze biti uspostav1jen samo onda ako svi narodi i svi ljudi, bez razlike na pol, uzivaju
politicke, ekonomske i socijalne slobode. Za pripremu i obezbedenje
mira potrebno je ukloniti uzroke rata. ,Ako bi se stavile na raspo1ozenje narodima ogromne sume novca za pri~emanje mira, kao
sto ratna industrija trosi za pripremanje rata, mir bi u svetu bio
obezbeden." 22 Istog dana organizacija zenskog pokreta organizovala
je miting zena u Kragujevcu, na kojem su ucestvovale skole, organizacija Crvenog krsta i veliki broj gradana. Bosa Elordevic, predsednica Drustva ,Zenski pokret", govorila fe o ulozi i mestu zena u
borbi za mir. Posle toga policija je saslusala Bosu i jos dve aktivistkinje ovog pokreta koje su radile na pripremi zbora. 23
Liga zena za mir i slobodu izvrsila je solidne pripreme za proslavu Dana mira 11. novembra 1937. godine. Ona je uputila poziv
zenama da u ·sto vecem broju ucestvuju u toj proslavi, da manifestuju svoju cvrstinu i nepokolebivu volju za trajni i istinski mir.
Konferenciju za mir odrzala je Liga zena za mir i slobodu
14. novembra 1937. na Kolarcevom univerzitetu u Beogradu. Na
Ronferenciji je govorila predsednica Lige zena za mir isticuci da ce
se mir sacuvati samo u borbi za gradanske slobode, za demokratiju
L za organizovanje svih miroljubivih snaga. Predstavnica Jugoslovenskog zenskog saveza je, pored ostalog, rekla: ,Zene su oduvek
21
22
JKe'H.a danae, 1, o?CTo6ap 1936, 6.
Isto, 2, ~ecembaT 1936, 3; Glas mira, mir.avni .glasnik hrvatske omla-
dine, Split, 8, 12. decembaT 1936, 4.
23
IA Beo·g.rada, hr. 2848-MG-XL-409 -
SeCanje Bose DordeviC.
,.
najodanije privrzene miru. Posta nisu bile obavezne da neposredn<>
ucestvuju u ratovima, one su svoju aktivnost ispoljavale u svima.
humanim akcijama, a delu mira posvetile najvecu paznju. One su
postale pokretaci i osnivaci najveceg broja medunarodnih i narodnih organizacija za propagandu i rad na polju mira". Konferenciju.
su pozdravili predstavnici naroda Cehoslovacke i Bugarske naglasavajuCi da njihovi narodi, kao i svi narodi sveta, neCe rat. 24
Iduce godine zenski pokret u Somboru organizovao je svecanu proslavu Dana mira 11. novembra. N a proslavi su ucestvovale
predstavnice svih zenskih udruzenja. Pored izlaganja rukovodilaca
zenskog pokreta, u programu su ucestvovale ucenice gimnazije i
Trgovacke akademije. 25
Kod nas se 1936. godine pocelo raditi na okupljanju zena u
siroki antifasisiticki front na liniji borbe za mir preko . Lige zena
za mir i slobodu i organizacija zenskog pokreta. Zahvaljuci anga-·
zovanju omladinskih sekcija zenskog pokreta u tom su postignuti
odredeni uspesi, premda se zene masovno nisu uspele okupiti u
ovoj najpopularnijoj i zenama najpristupacnijoj akciji. To je, svakako, zbog toga sto u KPJ i u postoje{:im naprednim zenskim orga-·
nizacijama nije bio veliki broj zena, te prema tome ni njihova delatnost nije mogla da poprimi onu sirinu za kojom se osecala potreba u ovim godinama.
Internacionalna liga zena za mir i slobodu26 odrzala je svoj'
Kongres u Luhacevicama u Cehoslovackoj od 24. do 31. jula 1937.
godine. U radu Kongresa ucestvovale su delegacije zena iz 20 zemalja, medu kojima i nasa delegacija sa tri aktivistkinje ove orga-·
nizacije. Raspravljalo se o svim aktuelnim politickim i socijalnimc
pitanjima. Svi diskutanti izrazavali su strah od fasisitickog napada.
i spremnost da se suorotstave naletu fasizma. Zatim se mnogo go-·
vorilo o polozaju kolonijalnih zemalja.
Kongres je uputio Rezoluciju Drustvu naroda povodom porobljavanja Etiopije. Zatim je upucen protestni telegram japanskoj;
vladi sa zahtevom da prestane sa bombardovanjem Kine i telegram
Drustvu naroda sa zahtevom da hitno zastiti kinesko stanovnistvo.
Posta je broj izbeglica iz fasistickih zemalja stalno rastao,.
Liga je uputila apel svim vladama da obrazuju Komitet za zastitu.
politickih izbeglica i da ih legalno zaoosljavaju, kako bi se mogli
izdrzavati. Na kraju je uoucena Rezolucija Drustvu naroda o po-·
vlaceniu stranih truoa iz Spanije i ape! svim- vladama za amnestijuc
politickih osudenika. 27
24
ARP, fond Alijanse Zenskih pokreta, br. 128-1938.
28
Internacionalna llga Z·ena za mir i slobodu osnovana je za vreme·
prvog svetskog rata; ona je u .pojedinim zemljarna orgoo:izovala svoje sekcije~.
ta:ko da je i Jugoslovenska Ega Zena za miT i slobodu bHa sek.cija ove medu-·
narodne organizacije 'Sa sedEitem u 2enevi
27
394
EeHa Oauac, 8, uoae.M6ap 1937, 11; 6p. 9, janyap 1938, 10.
25
JKeua danae, 8, 'H.OBe.M6ap 1937, 17.
395.
�3. Svetski kongres i!ena u Marse!ju
Sredinom maja 1938. odr2an je Svetski kongres zena u Marselju na kojem je bilo prisutno 700 delegatkinja iz 20 zemalja
prvenstveno iz Evrope. Predstavnice Jugoslavije nisu bile na Kongresu, ali je veliki broj zenskih organizacija iz zemlje uputio pozdravne telegrame ovom medunarodnom skupu. 2•
Glavna tema Kongresa bila je pitanje mira u svetu, koji je
vee tada bio ozbiljno ugrozen, i mobilizacije svih naprednih snaga
u borbi protiv rata i fasizma. Predsednica Svetskog komiteta zena
Gabrijela Disen govorila je o politickoj solidarnosti medu narodima
i opasnosti izolacionisticke politike pojedinih zemalja. Zatim su delegatkinje govorile o ekonomskom stanju u svetu i utieaju krize
koja poostrava teskoce u medunarodnim odnosima;· o posledicama
rata u Spaniji; o pravoj demokratiji u kojoj nema rasne razlike i
superiornosti polova; 0 pravima i duznostima zena u javnom zivotu
ltd. Predstavnice katolickih i protestantskih zena su govorile o religiji kao osnovnoj snazi u sluzbi mira.
Kongres je doneo veliki broj rezolucija koje se odnose na
Spaniju, Kinu, Cehos!ovacku, prava zena, duhovne snage u sluzbi
mira, zastitu dece, zastitu izb~glica, vaspitanje itd. U glavnoj Rezoluciji se navodi da su se u vrlo ozbiljnom trenutku sastale u
Marselju zene svih narodnosti, rasa, socijalnih sredina, raznih politickih i religioznih ubedenja, da bi se dogovorile da zajednicki
stave svoje snage u sluzbu mira, slobode i demokratije. Zatim se
konstatuje da ratovi izbijaju sve vise i da napadac postaje sve
agresivniji sto mu se vise uzmice. Zene su uverene da bi se rat
mogao spreciti ako bi se energicno i istrajno bol'ile za mir. One su
uverene u konacnu pobedu snaga pravde, napretka i mira - kaze
se, pored ostalog, u Rezoluciji. S Kongresa se upucuje ,zarki ape!
zenama svih zemalja, moleci ih da im se prikljuce da bi se spasao
mir i sloboda, dok je joS vreme". 29
Iako je ovaj Kongres postavio pitanje mira u svetu, kao i
Kongres zena protiv rata i fasizma, koji je odrzan avgusta 1934.
godine u Parizu, on ni izdaleka nije bio onakva smotra i manifestacija zena u borbi za mir, niti je imao onakvog odraza kod radnih
zena u svetu koje su bile spremne da se bore za mir, ravnopravnost
i demokratiju u svetu.
Povodom cetvorogodisnjice osnivanja i rada Svetskog komiteta zena, casopis Zena, organ Svetskog komiteta, koji je izlazio
u Parizu, objavio je Clanak u kojem se govori o uspesima Kongresa
zena protiv rata i fasizma i rezultatima koji su postignuti za protekle cetiri godine od njegovog oddavanja. U clanku se navodi da
u svetu postoji veliki broj komiteta zena protiv rata i fasizma, da su
28
Cesto se ovaj Kongres u izvorima nalazi pod nazivom. In termaci-onalna
mirovna konferencija Zena.- Telegrame Kong.resa uputili su: Sekcija .Zensko-g
saveza Jugoslavije iz dravske banovine, Zenski savez iz Beograda, Liga Zena
za mir i slobodu, DruStvo ,2en9ki pokret", UdruZenje univerzitetski ohrazovanih Zena ~sekcij,a Zagreb), Hrvatsk:e napredne studentkirnje itd. (/Ke'H.a Oa.nac,
15, jyJ! 1938, 12.)
2 9 JKexa Oauac, 15, jy.a 1938, 12 i 13.
396
oni organizovali mnogobrojne akcije zena u borbi za mir i da su
okupili 10 miliona clanica u antiratni i antifasisiticki pokret.
Posto je opasnost od rata postajala sve veca, Svetski komitet
zena ponovo upozorava sve zene na tu cinjenicu i poziva ih da 10,
11, 12. i 13. novembra ucestvuju u proslavama Dana uspomena koji
treba da se organizuje povodom dvadesetogodisnjice primirja. ,Ti
dani bice simbol volje za mirom svih zena sveta, sjedinjenih u jednom istom idealu, u odbrani njihovog ognjista, u zastiti njihove
dece!". 30 Proslave Dana mira bile su organizovane tih godina kod
nas premda ne tako masovno.
4.
ucesce
i!ena u akcijama za pomoc spans kim borcima
U borbi protiv fasisticke intervencije za vreme gradanskog
rata u Spaniji vidnog ucesca uzele su i zene. One su pomagale u
otpremanju dobrovoljaca u spansku republikansku vojsku, a narocito U akcijama za pomoc spanskim borcima i za povratak JUgOslovenskih dobrovoljaca u domovinu posle pobede fasizma u Spaniji. Preko napredne zenske stampe, zidnih i usmenih novina, letaka,
raznih satanaka i konferencija, zene su saznavale istinu o dogadajima u Spaniji, o fasisitickim zloCinima, o stradanju spanske dece
i 0 podvizima spanskih milicionarki.
U spanskoj republikanskoj vojsci bilo je vise od 1 600 dobrovoljaca iz Jugoslavije, koji su dosli u Spaniju iz zemlje m. _iz in~
stranstva a medu njima je bilo i 13 zena, i to: Ana-ManJa Bas,
dr Adela' Bohunjicki," Lujza Pihler (Zorka Demic), dr Nada Dimitrijevic-Neskovic, Olga Dragic-Belovic, Elizabeta Gavric, Marija Glavas, Marija Habulin, Lea Kraus, Tereza Kucerak, Kornelija Sende-Popovic Ana Seles-Brozovic, dr Dobrila Mezic-Siljak. 31 One su kao
lekari m'edicinske sestre i borci predstavljale zene Jugoslavije, ucestvuj~ci neposredno u borbi z': odbranu. republik~nske. Spanij~.
RadeCi u bolnicama, one su pruzale pomoc stanovmstvu 1 1zbeglicama ostvarivale kontakt sa spanskim zenama, pomagale im u zbrinjav.:Uju i lecenju dece. Organizovale su i tecajeve za mlade ~olni
carke i saradivale u razvijanju kulturno-prosvetnog rada. NJ!hovu
pomoc cesto je trazilo i veoma cenilo stanovnistvo, jer je u Spaniji
bilo malo Iekara. 32
Centralni komitet KPJ dao je 1937. godine uputstva za stvaranje komiteta solidarnosti sa spanskim narodom, u kojima se isticu
sledeci zadaci:
ao Ovim Nankom SvetS'ki -k,omitet Zena poziva :!ene na ·novembacrsrki kongres u Pari2ill i obave.Stava da Ce 10, 11, 12. i 13. novembra biti odrZana proslava .,Dana uspomena", povodom 20-godi~njice pr:imirj·a, a 13. -i 14. ?oven;bra
III naoiona·lni francuSiki kongres . .lKe'H.a Danae u une Svetskog kom1teta zena
poo:iva naSe Zene, koje su u mogu6nosti da uCestvuju u ovim .grandioznim
manifestacijama za mir. (.lKeua danae, 16. cenTe.M6ap-oxTo6ap 1938, 20.)
31 ARP, fond Spanija, X-1-b/1, X, 1b/2, X, 16/3. Udruzenje spanskih
boraca, spisak bivSih jug'Oslovensk.ih dobrovoljaca SpanSike republik.anske VOJske; $panija, knj. 5, Beograd, 1971, 505, 576.
3 2 ARP, fond Spanija, X-2/12, SeCanje Bohunjioki dr Adele.
397
�1i
I
KP Slovenije organizovale su sastanke sa drugim tvornickim radnicama, domacicama i omladinkama s kojima su citale polulegalnu
i legalnu literaturu koja se odnosila na borbu u Spaniji. Ljubljanska policija usia je u trag jednom ovakvom sastanku kame je prisustvovalo otprilike 11 drugarica, te je sve drugarice uhapsila i
ddala vise dana u zatvoru, nakon cega ih je kaznila sa novcanom
kaznom". 36
Partija je pratila pojedine uspehe i bitke u Spaniji i organizovala pisanje parola po zidovima u Ljubljani i u drugim mestima
Slovenije, rasturanje letaka i pisanje clanaka - o znacaju borbe
protiv Franka, u legalnim levicarskim novinama. U okviru Narodnog fronta Partija je organizovala masovne mitinge i izlete u okolinu
Ljubljane, na kojima je objasnjavan znacaj borbe koja se vodi u
Spaniji. Jedan od takvih zborova odrzan je maja 1937. godine. Policija je nastojala da ove mitinge i izlete spreci.•7
Na inicijativu Partije i u drugim krajevima organizovani su
odbori i komiteti za pomoc spanskim borcima. U odboru u Beogradu
bilo je osam zena. 38 U Hrvatskoj su osnovani komiteti za pomoc
spanskim dobrovoljcima u Zagrebu, Karlovcu, Splitu, Su8aku, Bjelovaru, Gospicu i drugim mestima, zatim u fabrikama i skolama.
Pored muskaraca, u Komitetu za pomoc spanskim borcima u Zagrebu, bile su Bosiljka-Beba Evic-KrajaCic, Dina Zlatic i Natasa
Znidarsic-Tkalec.39 Posle sloma spanske republikanske vojske i povlacenja internacionalnih brigada iz Spanije, 1939. godine, spanski
borci bili su zatvoreni u koncentracionim logorima Francuske, gde
su ziveli pod vrlo teskim uslovima. Partija je preko Komiteta za
pomoc spanskim borcima i organizacije Crvene pomoci organizovala
siroku akciju za pomoc ovim borcima koji su se nalazili u logorima.
Akcija se sastojala u sakupljanju materijalne pomoci u novcu, hrani
i odeci, slanju paketa, dopisa, popularisanju spanskih boraca i upucivanju zahteva vlastima da se oni vrate u zemlju. Ona je uspesno
organizovana u svim krajevima u zemlji i u njoj su zene uzele
znatnog uCeSCa.
U listu Proleter objavljen je Clanak u kojem se kaze da se
nekoliko stotina najboljih sinova nasih naroda nalazi u koncentracionim logorima Francuske pod nepodnosljivim uslovima zivota i
da oni ocekuju da im se dozvoli povratak u domovini. Posto su vlastL
u Jugoslaviji sprecavale povratak spanskim borcima u zemlju, u
clanku se apeluje na radnike, seljake, omladinu, na sve pobornike
mira i demokratije da se zaloze:
,da se dozvoli slobodan povratak svim nasim spanskim dobrovoljcima;
da se skuplja novcana pomoc za njih;
a) sakupljanje pomoc1 u novcu, hrani, odeci, medikamentima
i knjigama; b) objasnjavanje javnosti pravog stanja stvari u
Spaniji; c) uzimanje inicijative u slanju raznih deklaracija, pozdravnih pisama, protesta itd.; d) uzimanje antifasista u odbore.
U uputstvima se dalje predvida da se organizuje jedinstveno
nastupanje svih radnickih organizacija u korist republikanske Spanije; da se organizuju akcije zenskih, omladinskih i mirovnih organizacija, da se odrzavaju konferencije i predavanja na kojima bi se
objasnjavao znacaj borbe i pobede nad fasizmom u Spaniji. 33
U listu Proleter takode se govori o potrebi stvaranja odbora
pomoci i solidarnosti sa Spanskom Republikom, pa se, izmedu ostalog, kaze: ,s nase strane mi treba da do kraja izvrsimo duznost
solidarnosti prema herojskom spanskom narodu. Mi u Jugoslaviji
treba da uprkos svim teskocama organizujemo u ·svakoj varosi i u
svakom selu odbore solidarnosti sa spanskim narodom. Treba da
mobilisemo javno mnenje Jugoslavije, da svaki prema svojim sredstvima i mogucnostima doprinese pobedi spanskog naroda, jer je
njegova pobeda i nasa pobeda". 34
U Parizu je osnovan Jugoslovenski nacionalni komitet za pomoc republikanskoj. Spaniji i on apeluje, oktobra 1937, na sve slobodoumne !jude i organizacije u Jugoslaviji, kao i u ostalim zemljama
gde zive Jugosloveni, da formiraju komitete za pomoc spanskom
narodu, da prikupljaju namirnice, odecu, cigarete i literaturu .borcima iz Jugoslavije u medunarodnim brigama. 35
N a osnovu ovih uputstava, u zemlji su se poceli osnivati komiteti i odbori za pomoc spanskim borcima u kojima je bio veliki
broj zena. Postojece organizacij e Crvene pomoci, u kojima su zene
bile narocito aktivne, .odmah su se ukljucile t.l"'akciju za sakupljanje
pomoCi dobrovoljcima u Spaniji.
Posle pocetka gradanskog rata u Spaniji, u Sloveniji je formiran Odbor koji je imao zadatak da organizuje materijalnu i propagandnu pomoc spanskoj republikanskoj vladi. Odbor je organizovao
odlazak dobrovoljaca za Spaniju i radio na sakupljanju novcanih
priloga za pomoc borbi u Spaniji. Da bi se ovaj zadatak sto uspesnije
ostvario, Partija je u okviru Crvene pomoci formira!a odbore u svim
vei'im preduzecima u Sloveniji. U odboru u ,Saturnusu" bile su
dve zene, a slicno je bilo i u drugim preduzecima.
U izvestaju Centralnog komiteta KP Slovenije o radii Partije
na pomoci spanskoj republikanskoj armiji kaze se: ,Zene Clanice
" ARP, fond KI, !937 /124.
34 Proleter, 5, maj 1937, 12. U istom broju Proletera gOVfrri IS€ o patrona.tu nad naSim borcima u SpanUi, -o osnivanju patronatskih odbora nad
naSim borcima u Sp.aniji i izmedu ostalog kaie: ,Svako ko n·ije mogao da
sam 'Ode u Span.iju, nek:a radi na stv.aranju ta·kvih Qdbotra. Tj odb-ori treba da:
1) odrZavaju neposrednu vezu s naSlm jedinicama .i bo-rcima u Spaniji,
da im Salju .pozdravna .pLsma, pakete i darove, novine i knjige;
2) sakupljaju novae, hranu, odela i rublje za poo-odice naSih zemljaka-baraca u S.paniji, a n.aroCito da se brinu za por.odice poginulih, da <Odr.Zavaju
staln.u vezu sa tim porodicama;
3) Sire i ,prodaju -knjiZice i Uteraturu o junaOkoj borbi -Spanskog nar.oda
i Sire medu njima istinu o Sparnijj".
ss ARP, fond Spanija, IX~a/2, X-la/20.
as ARP, fom.d Spanija, X~3a/1; Pep ·c a K a r de 1 j, OpStina Polje u
pruZanju pomoCi Spanskom narodu, Spanija 1936-1939, k:nj. 5, 298.
37
Isto.
.
Podaci iz d(}kumentacilje Zbornik.a Zene Srbije u NOB.
s9 Zene Hrvatske u radniCkom pokretu ... , 403; ARP, fond Spanija,
SjeCanje Karla MrazoviCa; Beba KrajaCiC, Mladen Ivkovd.C, Vlad o Nov a k o viC, PomoC Spans kim borcima, Spanija 1936-1939, ·knj. 5, 281.
3B
399
398
I
I
�da se sprece sve sikanacije polic(je koje bi sprovodio rezun
nad njima". Na kraju se kaze da pomoc spanskim borcima mora
biti hitna i efikasna i da treba uciniti sve da ta pomoc sto pre stigne:' 0
Sakupljeni prilozi su dostavljani preko Crvenog krsta 41 u paketima koji su mogli da budu teski svega kilogram, pa je iz Beograda ponekad upucivano dnevno po 200 takvih paketa za Francu~
sku. I u drugim krajevima Srbije uspesno se odvijala akcija za
pomoc spanskim borcima. Iz Prizrena su zene slale pakete sa dzemperima, carapama i zivotnim namirnicama dobrovoljcima u koncentracionim logorima u Francuskoj. Grupa naprednih zena iz Peci
uputila je zahtev za prikupljenim potpisima predsedniku vlade trazeci da se odobri slanje pomoci spanskim borcima i sakupljale su
priloge za njih. U Cacku su zene preko zenskog pokreta protestovale
protiv mesanja stranih sila u spanski gradanski rat i prikupljale
priloge za spanske borce. U Nisu su zene takode prikuplj ale priloge
i slale pakete nasim dobrovoljcima u koncentracionim logorima
u Francuskoj i sakupljale potpise kojima se trazi njihov povratak
u zemlju. Veliki broj zena u Valjevu ucestvovao je u akciji za pomoc
spanskim borcima. One su slale pakete i prikupljale potpise za njihov povratak u domovinu. Seljaci iz okoline Valjeva takode su ucestvovali u prikupljanju priloga i slanju paketa spanskim borcima.• 2
Studenti i studentkinje Beogradskog univerziteta narocito su
se angazovali u ovoj akciji i u Beogradu i u unutrasnjosti. Oni su
prikupljali dobrovoljne priloge i rasturali letak Za pomoc zrtvama
rata u Spaniji, za prava naiiih dobrovoljaca.•• U Domu studentkinja
u Beogradu odrzana je priredba u korist spanskih dobrovoljaca koji
se nalaze u koncentracionim logorima Francuske. 4 '
Akcija za pomoc spanskim borcima s velikim uspehom je organizovana u Hrvatskoj. Pored Komiteta za pomoc spanskim borcima,
u preduzecima i ulicama su formirani pododbori u Zagrebu, Karlovcu, na Kordunu i drugim mestima. Zahvaljujuci mrezi ovih
pododbora, akcija je popriroila masovan karakter i prosirila se
na sela.
Kada su dobile prva pisma od nasih dobrovoljaca iz logora
u Francuskoj, aktivistkinje u Zagrebu povezale su se s njihovim PO"
40
Za pomoC na§im Spanskim junacima, Proleter, l, maj 1939, 12. U Pro~
Zeter, 3--4 ad aprila-maja 1940. godine go-v'Ori se o nesnoSljivim uslo:vima
Zivota naSih dobro-voljaca u k:oncentracionim log·ori.ma u Francuskoj; o in-ter·
venciji porodica ·Spanskih boraca uz podrS:ku og1·omnog broja gradana izraZenu
u hiljadama potp.iJS.a, ·koje ·su traZile od jugoslovenske vlade i pojedinih njenih
Clanova da ·se omoguCi dobrovoljcim.a poviatark u zemlju. U Clanku se osuduje
vlada CvetkoviC-MaCek, -koja ne dozvoljava .povratak Spaon.skih boraca u domovinu i naglaSava da .,treba -od.mah uloZiti -sve snage za nj·Ihov po'Vratak
u zemlju".
41
Jugoslovens:ki Crveni ·krst poveo je, prema odluci Lige Crvenog krsta,
l936. godine ·ak.c-iju za rprikuplja-nje priloga u odeCi i novcu za Spa-nsku d-ecu.
U ovoj akciji naroCito su se angaZ-oovale Zene. (JKeua Oauac, 2, Oe'4e.u:6ap
1936, 15.)
42
Podaci uzeti iz dokumentacije Zbornik Zene Srbije u NOB.
48
Ministarstvo unutra.Snj:ih poolova upozorava Upravu p.O'licije na -o-vu
a.kciju i zahteva da se prikupljanje pomoCi onemoguCi, d-a se rasturanje letka
spreCi i da se sa uCesnicima u ovoj ak.cij.i strogo po zakonu postupi. (ARP,
fond Spanija, X-1a/48, X, 1a/50.)
44 ARP, fond S·panija, X-la/62.
400
rodicama i odmah su im poslale prve pakete hrane i pisma. Kasnije
su, pored hrane, stale lekove, novine, naprednu literaturu, recnike,
udzbenike stranih jezika i odecu. Pisma o zivotu u logoru umnozavale su i davale studentima, Drustvu za prosvetu zene, sindikatima
i drugim naprednim organizacijama, gde je Partija imala uticaj.
Preko pododbora za pomoc spanskim borcima ta pisma su umnozavana i dalje rasturana, tako da se veliki broj gradana preko njih
upoznao sa stanjem u koncentracionim logorima Francuske i davao
priloge za nase dobrovoljce. Komitet za pomoc spanskim borcima
u Zagrebu dobijao je iz Francuske komunisticku i antifasisticku
stampu iz koje su znacajniji clanci, na primer 0 polozaju spanskih
boraca, prevodeni, umnoZavani i koriSCeni za usmene novine i razne
druge skupove i citalacke grupe. 45
Zagreb je bio centar ove akcije u Hrvatskoj i iz njega su organizovano, svake nedelje, slani paketi u logore spanskim borcima.
Pored prikupljenih priloga, organizatori ove akcije su dobijali i novae od Crvene pomoci, kojim su kupovali raznovrsnu hranu i slali
u logore. Bilo je raznih teskoca prilikom upucivanja ovih paketa;
dogadalo se da se odjednom nade na posti po 20 paketa, sto je upozoravalo na organizovanu akciju. Paketi tezi od kilograma nisu
primani, a neko vreme se slalo iz Zagreba svake nedelje po 100, pa
i vise kilograma, oko cega su se zene i studenti naroCito angazovali.
Ova akcija je hila prosirena na vise mesta u Hrvatskoj, tako da
su paketi slani iz Karlovca, Siska, Bjelovara, Osijeka i drugih mesta.
Na Kordunu je akcija za pomoc spanskim borcima imala masovan
karakter. Tamo su zene sa sela plele carape i dzempere i davale
razne zivotne namirnice koje su se mogle pakovati i slati. Studenti
su u leta 1940. godine hili na logorovanju na Plitvickim jezerima
i odatle su u grupama iSli po selima Like i Korduna, davali priredbe i razgovarali sa seljacima o polozaju nasih dobrovoljaca u
koncentracionim logorima. Oni su i na Univerzitetu drzali predavanja i njihova ucesce u raznim vidovima bilo je zapazeno u ovoj
akciji. 46
Polovinom januara 1938. godine Banska uprava savske banevine upozravala je nize organe vlasti da komunisti i dalje nastavljaju organizovanu akciju za slanje !judi u Spaniju i prikupljanje
priloga za spanske borce. Ujedno je zahtevano da se ova akcija onemoguci.47 Pocetkom marta 1941. godine Redarstveno ravnateljstvo
u Splitu pise Kabinetu bana u Zagreb da je na njegovoj teritoriji
zap8Zena akcija za sakupljanje dobrovoljnih priloga za bivse spanske dobrovoljce, koji se nalaze u koncentracionim logorima u Francuskoj, kao i za internirane komuniste u Lepoglavi. Medu licima
koja vade ovu akciju spominju se dve zene iz Splita. 48
" ARP, fond Spanija, X 2/46; AIHRPH, MG 10/IV-35, Secanje Kmjacic
Bosiljke-Bebe i ZlatiC Dine.
46
ARP, fond Spanija, X-2/67, X-2/58, SeCanje Anice MagaSiC i Karla
MrazoviCa.
47 ARP, f.ond S.panija, X-la/4.
48 ARP, fond Spanija, X-la/66. U viSe dopisa Min~starstva unutra&njih
po.slova, bansk:ih uprav,a i sTeskih naCelstava upozo.ravalo se i izveStavalo o
akcij;i za p-omoC Spanskim bordma, koj.a se vodila u ·Cel-oj zemlji.
401
�U Sloveniji je Partija preko Crvene pomoci, porodica i rodaka
~pansk!h bora:a i drugi~ an.tifasista organiz?vala akciju za pomoc
spanskim borc1ma mtermramm u koncentracwne logore. Sakupljeni
novae, odeca i zivotne namirnice su preko adresa porodica i rodaka
nasih dobrovoljaca slati u logore legalnim putem. Crvena pomoc je
izdala dva letka pod naslovom ,Iz pisma jugoslovenskog spanskog
borca koji se nalazi interniran u francuskom koncentracionom logoru". ~ ,C.~loj .~Io;rensk~j postenoj javnosti". Letke su potpisali
rodac1 .' ~nJatel]l spanskih dobrovoljaca. Oni su imali za cilj da
UpoznaJU Javnost S po]ozajem spanskih boraca i da doprinesu uspehu
akcije koja se vodi za pomoc njima.••
Akcij a za pomoc spanskim borcima u Bosni i Hercegovini bila
je organizovana preko Crvene pomoci. Studentkinje u Banjoj Luci
prikupljale su priloge i preko Crvenog krsta slale nasim dobrovoljcima u logore u Francusku. U ovoj akciji u Tuzli narocito su se
istakle radnice i zene radnika. One su redovno slale preko Crvenog
krsta pakete od pola kilograma hrane za spanske borce. Ponekad
su im mesecno upucivali i po 40 takvih paketa. 5o
2ene Crne Gore uzele su vidnog ucesca u prikupljanju i slanju
priloga za spanske borce. U pojacanom radu Crvene pomoci zene
su bile narocito aktivne i najcesce su radile u rukovodstvima ove
organiza~ije. 51 Banska uprava zetske banovine pise o prikupljanju
dobrovolJne pomoci za spanske borce i nareduje podrucnim vlastima
da se to onemoguci.•2
U Makedoniji su zene takode aktivno ucestvovale u akciji za
sakupljanje pomoci spanskim borcima. Pored prikupljanja priloga
u zivotnim namirnicama, one su u Velesu plele dzempere carape
rukavice i salove. Ova akcija bila je dobra org..nizovana. Vunu n~
pijaci obicno su kupovale zene koje su imale mnogo dece, a zatim
se ta vuna rasporedivala za pletenje po celom gradu.5 3
Akcija za pomoc spanskim borcima nije imala samo ekonomski
ve~. i politicki k~rakter. U njoj je ucestvovao ogroman broj gradana
kOJl su upoznab sa borbom u Spaniji i agresijom fasizma koji je
pretia i nasoj zemlji. Bez obzira na zabranu od strane rezi~a, organizovani su protestni mitinzi, manifestacije, demonstracije i predavanja na kojima je govoreno o borbi i stradanjima spanskog naroda.
Posta je materijalna pomoc dobra organizovana i paketi su
stizali iz svih krajeva Jugoslavije, Partija je postavila pitanje povratka nasih dobrovoljaca u zemlju. Organizovano je pisanje pro-
., ARP, Spanija, X-3a/l.
50
Dana BegiC, n.n., 154.
51
AliT, V 1-4 (1941); Eeue Y peaO.!l.y~uo'H.apnUAt a?C4UjtUta od 1936. do
1939. U CTBapa1Ue J{pyW.TBa ,,JKeUC'l'CU noupeT", 1Kene L{pne rope y peBOl/,Y'llsUOUaprtOA£ nOJ<:peTy 1919-1945,,., 22.
52
y
dopisu :5€ kaZe da pojedina lica naklonjena komunizmu p.rikupljaju
dobrovol]ne priloge u Zivotnim namirnicama i robi, kao Sto su suva meso
braSno, Car.ape 1td. Sk:reCe se paZnja podruCnim vlastima i nareduje da vid~
koji mesni odbori Crvenog ·krsta Salju pakete, da to prekinu i da stupe u kontakt s predsednicima Crvenog krsta i upravnicima paSta u cilju onemoguCavanja5~ve akcije. (ARP, Spanija, X la/60; AIIT, br. 3752/V 3a-17(1937.)
P Y 1K a B a K,
}KexaTa so npozpecusnaTo Osu:JtCe1-be na Ma1ee<)ouuja
1910-1945, CKorrje, 1960.
402
glasa i letaka s potpisima ,Prijatelji bivsih spanskih dobrovoljaca"
u kojima se govori o teskom zivotu u logorima u Francuskoj i zahteva
povratak spanskih boraca u domovinu.
Pocetkom septembra 1939. godine u jednom takvom letku iz
Zagreba ,Cijeloj hrvatskoj javnosti"! apeluje se na gradane da se
zauzmu za sudbinu bivsih spanskih republikanskih dobrovoljaca iz
J ugoslavije i da im omoguce povratak u zemlju. U stampi je bila
objavljena vest da je dobrovoljcima dozvoljen povratak u domovinu,
ali se. to u praksi nije ostvarilo. U letku se, izmedu ostalog, kaze:
,.Apel!ramo na sve javne i kulturne radnike te na citav hrvatski
narod da putem intervencija, brzojava, peticija i molbi traze na
odgovornim mjestima povratak dobrovoljaca i zarobljenika u dragu
im zemlju". 54
Jugoslovenski nacionalni komitet za pomoc republikanskoj
Spaniji u Parizu poslao je dopis u kojem se apeluje da advokati
u Jugoslaviji preduzmu potrebne mere da se bivsim dobrovoljcima,
koji se nalaze u koncentracionim logorima u Francuskoj, dovozoli
povratak u domovinu. 55
Pocetkom jula 1940. godine zenski pokret u Somboru uputio
je Alijansi zenskih pokreta u Novom Sadu molbu Dragice Colic
i Vere Dimitrijevic, koje u ime porod.ica bivsih dobrovoljaca iz republikanske Suanije mole da se intervenise kod nadleznih vlasti da
se dobrovoljcima, nasim drzavljanima, dozvoli povratak u otadzbinu.
U molbi se govori o odlasku nasih dobrovoljaca u Spaniju da se
bore ,za mir u Evropi, za mir na Balkanu, a protiv tadasnjih podstrekaca rata", zatim o njihovom zatvaranju u koncentracione logore
u Francuskoj, o teskocama u tim logorima: ,Mi smo u vise navrata
trazili od jugoslovenske vlade da ih vrati u zemlju, jer nema nikakvih zakonskih propisa, koji bi se tome protivili. Od strane g. potpredsednika dr Maceka i drugili zvanicnih iz nase vlade to nam je
i bilo obecano, pa cak i objavljeno u dnevnoj stampi". Na kraju se
mali zenski pokret da protestima, predstavkama i peticijama zahteva:
, l. Od francuske vlade (preko njenog poslanika) da se
prestane sa zlostavljanjem nasih dobrovoljaca, sa nasilnim
uvrstavanjem u radne kompanije; da im se zagarantuje zivot
i da ne prave smetnje njihovom povratku u zemlju.
2. Od jugoslovenske vlade da nasim dobrovoljcima odmah
dozvoli i omoguci (davanjem potrebnih isprava) nesmetan povratak u zemlju".56
Bezbrojne molbe, delegacije, peticije, protestna pisma i rezolucije upucivane su vladi i Cvetkovicu, Maceku, Subasicu, Budisavljevicu i drugima pojedinacno, kojima se trazio povratak nasih
Zene HTvatske u TadniCkom pokretu ... , 401.
U dopisu Kraljewke banrske up.rave savske banovine - Upr:av:i rPDUcije i .sreskim 100.Celstvima kaZe ·se da u zemlju stifu iz Pariza 1 drug.i ape1i
u kojima se iznosi teZak polo.Zaj bivSih dobrovoljaca u koncentracionim logorima i traZi solidamost jugoslovensk.i.h \l"adnika s njlma. (ARP, fond Spanija,
X-1a/53.)
56 Dragica ColiC je maj.ka Slavka ColiCa, a Vera DimitrijeviC je sestra
dr Nade DimitrijeviC-Ne.SkoviC; ARP, fond Alijan.sa Zenskih pokreta, Novi
Sad, br. 46/1940/.
54
55
403
�dobrovoljaea u zemlju, ali je sve to bilrr bezuspesno. Vlasti su na
razne nacine nastojale da onemoguce ovu akeiju, koja je imala si·roke razmere. Potpisnici petieija, na primer, pozivani su u polieiju
i saslusavani s namerom da se ta akeija spreci.57
UoCi rata pojedini spanski borei poceli su se vracati iz logora
u zemlju i istovremeno su stupali u akeiju za povratak drugih.
Organizovani su odbori za docek spanskih boraea, jer su oni putovali
ilegalno i kao ilegalei smestani po kucama i preko partijskih veza
upucivani u pojedine krajeve, a kasnije u ustanku, u partizane.
U odboru za docek spanskih boraea u Zagrebu, pored ostalih bila
je Aniea Magasic. I u ovoj akeiji zene su se mnogo angaz'ovale
prilikom dolaska i smestaja spanskih boraea. U Zagrebu je bilo
nekoliko punktova za smestaj nasih dobrovoljaea. Adrese i stanove
dobijali su preko Narodne pomoci. Drugovima koji su stizali u Zagreb obezbeC!ivani su preko odbora smestaj, novae odeca legitimacije i propusnice. Jula i avgusta 1941. godine vratil~ se vis~ spanskih
boraea; u Zagreb su obicno stizali u grupama po 3 do 4. Mnogi su
odatle ilegalnim ,kanalima" odlazili u partizane.••
Aktivnost zena u raznim vidovima organizovane pomoci borbi
naroda Spanije i nasim dobrovoljeima u koneentraeionim Iogorima
u Franeuskoj - bila je najbolji dokaz solidarnosti u borbi protiv
fasizma. Akcije koje su vodene u tom praveu osposobljavale su ih
organizaeiono i politicki za predstojece zadatke u zemlji. Kroz ovu
delatnost zene su se ukljucivale u siroki antifasisiticki front koji
je Partija stvarala u Jugoslaviji.
5. Sire ukljucivanje zena u drustveno-politicl<:i· zivot uoci rata
i okupacije zemlje
Antiratne akcije i demonstraeije protiv profasisitickog rezima
u Jugoslaviji, kao i akeije za odbranu zemlje Partija je organizovala
posle okupaeije Austrije i Cehoslovacke -od strane failisiticke Nemacke, a naroCito posle izbijanja drugog svetskog rata, koji je poceo napadom Nemacke na Poljsku, 1. septembra 1939. godine, i
objavom rata Nemackoj od strane Engleske i Franeuske.
U uslovima neposredne ratne opasnosti pitanje odbrane nezavisnosti zemlje i borba protiv reakeionarne vlade Cvetkovic-Macek
~ostaje stvar citavog naroda, svih njegovih rodoljubivih snaga, cije
Je jezgro i najjaci oslonae sacinjavao upravo klasni radnicki pokret
sa KPJ na celu, koja se afirmisala kao najdosledniji horae protiv
fa~izma i ~ata, a za odbranu i nezavisnost zemlje. Pod parolom ,Za
m1r, hleb 1 slobodu", protiv uvlacenja Jugoslavije u rat, za oslonae
na SSSR, za stvaranje vlade koja bi predstavljala sve patriotske
~nage i osposobila zemlju za odbranu od fasisiticke agresije, Partija
Je p~~ela u borbu sve antifasisticke snage u zemlji. Akeije Partije,
radmeke klase, zena i omladine u nasoj zemlji bile su odlucno usme" ARP, f<>nd Spanija, X-3b/l, X-~b/2, X-3b/3.
58
ARP, fond Spanija, X-2/58, SeCanje Anice Ma-gaSiC.
404
rene u tom praveu i sjedinjavale su se u zajednickoj borbi za opstanak Jugoslavije, za resavanje osnovnih zadataka revolueionarnog
radnickog pokreta kroz borbu protiv fasisitickih agresora i obaranje
profasisitickog rezima u zemlji.
Ratna situaeija u Evropi i opasnost od rata, koja je zapretila
Jugoslaviji, pogorsala je polozaj radnicke klase i radnog seljastva
u zemlji. Vlada je forsirala izvoz u fasisticku Nemacku, a u zemlji
su stalno rasli troskovi zivota, tako da ogromna vecina zaposlenih
nije mogla svojom zaradom da pokrije ni polovinu egzisteneijalnog
minimuma. U takvoj situaciji povecava se i interes zena za sudbinu
zemlje i one, narocito zenska omladina, masovno stupaju u strajkove, antiratne akeije i demonstraeije, u borbu protiv skupoce, protiv vlade Cvetkovic-Macek, koja je, kao vlada ujedinjene srpske
i hrvatske reakeije, preduzimala najostrije mere protiv komunista
i klasnog radnickog pokreta.
Masovna akeija za pravo glasa zena 1939. godine, o kojoj je
bilo reci, protekla je u znaku siroke politicke aktivnosti zena na
liniji borbe protiv fasizma i postojeceg poretka u zemlji. I u svim
drugim akcijama koje je Partija u to vreme organizovala zene su
ispoljile vecu politicku aktivnost. Njihovo ucesce u akeiji za odbranu zemlje bilo je naroCito znacajno i veliko u organizovanju
tecajeva za dobrovoljne bolnicarke i kurseva za odbranu od vazdusnih
napada i zagusljivih gasova. Na sedniei Odbora Drustva ,Zenski
pokret" u Novom Sadu, koja je odrzana 16. maja 1939. godine, zakljuceno je da se organizaeija zenskog pokreta stavi na raspolaganje
Ministarstvu vojske i mornariee radi organizovanja zenskih odreda,
koji bi za vreme rata preuzeli odbranu deee i civilnog stanovnistva
od napada iz vazduha. Odluceno je da se predsedniea dopisom obrati
nadleznim organima vlasti i zatra:li uputstva za osnivanje ovih odreda
i da se odrzi siri sastanak zena, na kojem bi se konkretno dogovorile
o realizaeiji ovog predloga. 59 U zenskim listovima koje su uredivale
i izdavale zene komunisti vise puta je ukazivano na predstojecu
opasnost od rata i pisano o pripremama zena za buduci rat. Posebno
se apelovalo na zene i mlade devojke da posecuju i zavrsavaju
tecajeve za dobrovoljne bolnicarke i tecajeve za odbranu od vazdusnog napada koje je u celoj zemlji organizovao Crveni krst.
U Beogradu je sredinom 1939. godine radilo 20 takvih kurseva.
Oni su trajali tri meseea i posle toga se polagao ispit i dobijala diploma. Svoje teorijsko znanje buduce bolnicarke su upotpunjavale
praksom od 15 dana u bolnicama. Do tada je u organizaciji Crvenog
krsta bilo obuceno 3 200 dobrovoljnih bolnicarki.6 ° Kursevi prve
pomoci bili su organizovani i u drugim mestima u Srbiji, a njih su
5o ARP, fo.nd Alijansa .Zenskih pokreta, Zapilsnik sa odborslcih sedn'ica
DruStva uZenski .pokret", Novi Sad, II/6, 42-43.
ao Hama c.MOTpa JKena dauac, 22, .Maj-jyuu 1939, 16. U istom broju ovog
lista objavljena je reporta.Za ,Ka-ko se sprema za bolniCarke" u k.ojoj se detaljnije g-ovori o praktiOnom sticanj'1l znanja za ovaj poziv. U 1Keuu danae, 21 od
aprila 1939 ..g,odine, donosi ·Clanak dr Lazara GenCiCa Uloga Zene u buduCem
Tatu, u kojern s·e opS-irno govori o ulo:oci Zena u prvom ·svetskom ratu, Spanskom
gradanskorn rratu, japansko-kineskom ratu i zadacima Zena kod nas u sanitetskoj sluZbi i raznim posloviina u pozadrini u buduCem •ratu.
405
�posecivale pre svega zene komunisti, kandidati, Clanovi SKOJ-a i
druge napredne omladinke. U organizaciji tih kurseva bile su aktivne
studentkinje medicine u Beogradu koje su na svom fakultetu, 1939.
godine, osnovale zensku sekciju u okviru Udruzenja studenata.
U Nisu su se, posle zabrane rada Drustva ,Zenski pokret", gotovo
sve omladinke upisale na kurs prve pomoci. Pred rat je u Prizrenu
Crveni krst organizovao tromesecni kurs na kojem je bilo 25 zena
i omladinki. N a predlog zenskog pokreta, u Pristini su takode organizovani sanitetski tecajevi, koji su bill spojeni sa tecajevima za
odbranu od napada iz vazduha. U Zrenjaninu je kroz kurseve prve
pomoci proslo oko 400 zena iz grada i okolnih sela. Poseban bolnicki
tecaj odrzan je u selu Melencima 1940. godine, na kojem je bilo
30 zena. Sa istim programom organizovani su kursevi za dobrovoljne
bolnicarke i u Kraljevu, Cacku, Kursumliji, Kosovskoj Mitrovici,
Vranju, Svetozarevu i drugim mestima u Srbiji kroi koje je prosao
veci broj zena. 61 Slicni kursevi odrlani su i u drugim krajevima
u zemlji i na njihovom organizovanju posebno su se angazovale
partijske i skojevske organizacije. U Zagrebu je 1938. godine, uz
pomoc Crvenog krsta, tecaj prve pomoci organizovala Junior sekcija
Udruzenja univerzitetski obrazovanih zena.
U ovo vreme odrzano je vise demonstracija i protestnih zborova protiv mera koje je vlada poduzimala u spoljnoj i unutrasnjoj
politici, u kojima su ucestvovale i zene. Mesni medustrukovni odbor
URSS-a u Zagrebu pripremao je skupstinu koja je hila zakazana
za 3. decembar 1939. godine. Posto je policija zabranila odrzavanje
te skupstine, istog dana doslo je do demonstracija u kojima je ucestvovalo oko 15 hiljada lica. Radnici su demonstrativno zagrebackim
ulicama uzvikivali parole za hleb, mir, slobodu, protiv skupoce, za
slobodan rad u radnickim org-anizacijama itd., a •·taum je pred pozoristem odrzana velika radnicka skupstina. Na skupstini su istupila
cetiri govornika, medu kojima i Ruza Turkovic, tvornicka radnica,
koja je zbog toga kao i ostali govornici, hila kaZ:njena sa 15 dana
zatvora. 62
Usled zabrane radnickih zborova u ~velikom broju gradova u
zemlji, kao i zabrane studentskog zbora u Beogradu, koji se odrzavao
pocetkom svake skolske godine, u Beogradu je 14. decembra 1939.
godine doslo do velikih demonstracija u kojima su ucestvovali radnici, studenti i drugi napredni gradani. Policija se tom prilikom
krvavo obracunala sa demonstrantima, tako da je ubijeno i ranjeno
oko 50 ucesnika. Toga dana je kod Tehnickog fakulteta tesko ranjena Bosiljka Milicevic, student Ekonomsko-komercijalne visoke
skole, koja je podlegla ranama 21. februara 1940. godine. Demonstracije je organizovao Pokrajinski komitet KPJ za Srbiju i Mesni
komitet KPJ za Beograd. U njima je ucestvovalo oko 5 000 demon.
stranata, koji su energicno istupili protiv rata i skupoce i zahtevali
61
62
Podaci uzeti iz dokumentacije Zbornika Zene Srbije u NOB.
Zene Hrvatske u radniCkom pokretu ...• 413 'i 414; Ced-o·m:i~ Dur-
d e.v i C, Demonstracije, poloZaj i akcije radniCke klase Jugoslavije u periodu
pred II svetski Tat. Beograd, 1951, 89.
406
slobodu radnickog organizovanja, autonomiju Univerziteta i slobodu
nauke. 63
Povodom uspostavljanja diplomatskih odnosa izmedu Jugoslavije i SSSR-a, u Zagrebu su krajem juna 1940. godine odrlane velike manifestacije u kojima je nekoliko hiljada gradana izrazavalo
svoje simpatije prema Sovjetskom Savezu. I ovom prilikom doslo
je do sukoba izmedu manifestanata i policije u kojem je teze ranjen
radnik Drago Butkovic, koji je nakon pet dana podlegao ranama.
Njegovoj sahrani prisustvovao je veliki broj gradana, a oprostajni
govor je odrzala Andela Cvetkovic. 64 Beogradani su odusevljeno
pozdravili dolazak prve sovjetske trgovinske delegacije, krajem
juna 1940. godine, a povodom dolaska prvog sovjetskog poslanika
Plotnikova, 7. jula iste godine, u Beogradu su odrzane masovne
manifestacije. u njima je ucestvovao veliki broj zena, a narocito
omladinki."
Demonstracije protiv reZima organizovane su i u Splitu, Podgorici, Mostaru, Mariboru i Ljubljani. Po manjim mestima i selima
Slovenije odrzane su mnogobrojne demonstracije, gde su narocito
bile karakteristike demonstracije zena i porodica mobilisanih rezervista.66
U Makedoniji su organizovane ilindenske demonstracije protiv
nacionalnog ugnjetavanja, koje su veoma uspesno izvedene u nekim
mestima 1940. godine. Taj praznik proslavljao je ceo narod, a komunisti su proslave pretvarali u politicke demonstracije protiv rata
i nasilja rezima Cvetkovic-Macek. U Ohridu su komunisti na Ilinden 1939. i 1940. godine organizovali masovni izlet. Toga dana 1940.
godine gradani Prilepa su izasli u velikom broju na izlet da proslave
svoj nacionalni praznik. Mesni komitet KPJ je ovaj izlet na kraju
pretvorio u politicke demonstracije protiv rezima, koje su se odrzavale i u drugim krajevima u zemlji. Prilikom povratka kucama,
izletnici su se sakupili na jednom mestu i u stroju usli u grad demonstrirajuci i pevajuCi borbene makedonske pesme. Njima se prikljucio veliki broj gradana sa ulice, pa su skupa krenuli na brdo
iznad grada uzvikujuci parole: ,Hocemo mir! - Hocemo slobodu!
- Necemo rat!" itd. Kada su demonstranti doiili do stare zeleznicke
stanice, iz njihovih redova istupili su govornici Kuzman J osifovski
i Barko Talevski. Tada je doslo do sukoba sa policijom koja se tukla
sa demonstrantima. 67
Povodom godisnjice izbijanja drugog svetskog rata, u Beogradu su na vise mesta u gradu 1. septembra 1940. godine odrl':ane
63 Ko.~,tynucT,
1 i 2 iz 1940; BoSko Du(fiCk-oviC, Decembarske
demonstracije u Beogradu 1939. godine, Cetrdeset gocli.na, Zbornik seCanja,
knj. 3, 430; ,n; p arM n; a JI a 3 ape B 11 h, ,l{e.~wncTpa'l{uje 14. de'l{e..M.tipa 1939.
y BeozpaOy,
roc}utU'1-ba1C
zpada Beo1.pada,
Klb.
V, 1958, 339.
64
Zene Hrvatske u radniCkom pokretu . .. , 428-431.
65 AIRPS, SeCanje Brane PeroviC -i Slavke f>uriC-Parente;
Ced·omir
I> u r de vi 6, Polo:Zaj i akcije radniCke klase Jugoslavije . .. , 93.
66 Vjesnici odluCujuCih klasnih sukoba, Proleter, 7-8, avgust-septem-
bar 1940, 7.
67 ARP, SeCanje Na<le Bogdanove;
H. Geor.gij e-v\Ski, Ilindenski
izlet i demonstracije u Prilepu 1940. godine, Cetrdeset godina, Zbornik seCanja,
kn.i. 3, 452.
407
�velike protivratne demonstracije, koje ,su onemogucile policijske
snage da efikasno i jedinstveno intervenisu.
Uoci rata Partija je masovno organizovala izlete, jer su ani
bili veoma pogodni za sire okupljanje radnika i drugih gradana i
razvijanje politickog rada. Na izletima se obicno izvodio kulturni
deo programa, koji se sastojao uglavnom ad pesama i recitacija,
a zatim su se drzali politicki referati. J edan od najpoznatijih izleta
u ovom periodu bio je izlet u Kosutnjak, u okolini Beograda, 8. septembra 1940. godine. Zahvaljujuci obimnim pripremama, na izlet
je izisao veliki broj porodica sa decom, radnika iz preduzeca, omladine i zena. Sa Cukarice, iz ,Cigar-papira" i Markarnice Uprave
monopola, izislo je oko 150 zena. U najvecem broju na izletu je
bila zastupljena radnicka i studentska omladina. Kada j e u popodnevnim casovima poceo organizovani deo programa, u cijem je
pripremanju i izvodenju ucestvovalo i nekoliko studentkinja, u kamionima je naiS!a policija i zandarmerija i blokirala skup, taka da
ih izletnici nisu ni primetili. U tom su se zaculi i prvi pucnji i doslo
je do tuce izletnika, u kojoj su zandarmi i policajci tukli i ubijali
koga su stigli. Taka je poginula i jedna sesnaestogodisnja gimnazijalka, koja je pokusala da se spase. Do kasno u noc trajalo je gonjenje izletnika ad kojih je oko 100 odvedeno u Glavnjai.'u, a na
mestu pokolja ostalo je 20 mrtvih ili tesko ranjenih. Medu ubijenim
je bila i jedna tekstilna radnica sa Karaburme. U tom naletu policije
bilo je ubijene i pregazene male dece.•8
Ogranicavanje sloboda osecalo se na svim mestima, pa i medu
ucenicima. u beogradskim srednjim skolama saslusavano je i maltretirano na stotine daka 1940. godine, a 12 je bilo iskljuceno na
dve godine iz skole zato sto je vise od 3 000 daka trazilo da se skine
zabrana sa srednjoskolskog knjizevnog lista 3opa. Dacki roditelji
ostro su protestovali protiv ovog postupka i ovakvog vaspitavanja
omladine i s posebnim proglasom obratili su se javnosti za osudu
ovakvog metoda rada u skolama.••
U okviru politicke borbe protiv rezima bile su veoma znaeajne
akcije koje je Partija organizovala protiv koncentracionih logora.
Na mnogobrojnim demonstracijama, mitinzima i drugim skupovima,
na kojima je izrazavano negodovanje protiv postojeceg stanja u
zemlji, zahtevano je raspustanje koncentracionih logora. Prijatelji
interniranih iz Hrvatske obratili su se ,Cijeloj postenoj hrvatskoj
javnosti" protestom u kojem optu2uju dr Maceka, bana Subasica
i vodstvo HSS i SDS kao krivce za mucenja i zlostavljanja koja
ponovo vrsi policija banovine hrvatske. U tom dokumentu se osuduju metodi mucenja i formiranja koncentracionih logora, kojima
se nastoji spreciti opravdani revolt protiv stanja u zemlji. Na kraju,
prijatelji interniranih se obracaju hrvatskoj javnosti, organizacijama
i ustanovama da se prikljuce opstoj borbi i zathevaju: da se pre68
ARP, SaopStenje Mesnog komiteta KPJ za Beograd, fond Bibliote'.ka
Sremske Mitrovice, br. 16; BoryMt1JI Xpa6aK H MMJIJ1:D;a Paj"qeB H h, 0c.Mocenxe.n.6apc1CU noXOJb y KowyTtbaKy 1940. ~oau.ue, rodUW.1ba% zpada
'Beozpada, KH.. VI, 1959, 389-409.
69
ARP, food B:iJbUoteka Sremske M1trovice K-3, F-4, ihr. 23; Ko.«:ynuc"t
2 iz 1940.
408
stane sa zverskim mucenjem na policiji, da se ne dopustaju bezrazlozna hapsenja i slanja ljudi u koncentracione logore, da se odmah
rasture i ukinu koncentracioni logori i internisti puste na slobodu
i da se amnestiraju svi politicki osudenici koji su ranije osudeni.
U ime porodica interniranih u Kaznionicu u Lepoglavi, 11 zena
potpisalo je molbu banu banovine hrvatske u kojoj se zahteva da
ani budu pusteni na slobodu. U molbi se, izmedu ostalog, navodi
da su se zene nekoliko puta obracale banu sa zahtevom da se njihovi
muzevi puste na slobodu, da su !judi hapseni i upucivani u Lepoglavsku kaznionu po licnom nahodenju, bez ikakve istrage i sudske
presude, i zahteva da se ukinu koncentracioni logori.'" U ovom
logoru nalazila se i Anka Butorac-Parovic. U dopisnici koju su joj
zene uputile kaze se da one ulazu sve napore da se svi internirani
puste na slobodu.71
Stvaranje koncentracionih !agora izazivalo je jos vece ogorcenje naroda protiv rezima, tako da je vlada pod pritiskom javnosti
bila primorana da raspusti logor u Bileci.
*
,.
I
*
*
Usled novonastale ratne situacije, inflacije i povecanog izvoza
zivotnih namirnica u fasisticke zemlje, u Jugoslaviji je doslo do
naglog skoka cena, taka da je skupoca i spekulacija ozbiljno ugrozavala opstanak, narocito nezaposlenih, radnickih porodica s manjim
primanjima, kao i siromasnih seljackih porodica.
Od kraja 1939. do kraja 1940. troskovi zivota porasli su ad
90,9 odsto na 143 odsto. Za isto vreme cene biljnim proizvodima
porasle su za 150,3 odsto, stocnih proizvoda za 78,2 odsto, industrijskih proizvoda za 69,3 odsto, hrane za 60,8 odsto, odece i obuce za
72,77 odsto i ogreva i elektricne energije za 32,89 odsto. U isto
vreme prosecna osigurana radnicka nadnica porasla je za 12 odsto,
dok su najvazniji troskovi zivota porasli za 50 odsto. Kilogram
hleba je kostao 6 dinara, a prosecna radnicka nadnica je bila 24 dinara, a za nameStenike 30 dinara. 72
Cene su stalno rasle73 i materij alni polozaj vecine stanovnistva
postajao sve tezi, sto su narocito osecale zene, jer je i delimicnom
mobilizacijom rezervista teret oko odrzavanja porodice padao na
420, 421 i 457.
Na dopisnici je bi:lo pOO.pi!sano 9 Zem.a. - Zene Hrvatske u radniCkom
pok.retu . .. , 451 i 452.
72 C e do m i r f> u r de viC, Pol-oZaj i akcije radniCke klase u Jugostaviji u periodu pred ll svetski rat ... , 71; ,,Reforme" i skupoCa, Proleter,
7-8, avgust-septembar 1940, 15.
73 Tako, lila primer, cene hroani porasle s-u za oko 30°/o, a odeCi .i obuCi
za oko 42°/n od septembra 1939. do marta 1940 ..godi-ne. Kod pojedine robe, :i. to
one -koja se najviSe traZi u d<>maCinstvu, do opoCetk:a 1940. godine cene su
skoCile: pSenici za 30°/o, kukuruzu za 20°/o, braSnu za 260/o, masti za 15°/o, pasulju za 46'3/o, pirinCu za 40°/o, soCivu za 100°/o, buteru m 80°/o, ulju za jelo
41°/o, -sapunu za pranje 200/o itd. (JKeua Oauac, 27, .MapT-anpuJt 1940, 3; Pe"£
UCTUUe, 6. jyU 1940.}
1o Zene Hrvatske u radniCkom pokretu ... ,
71
409
�zene. Zbog toga dolazi do akcija i demonst~a~ija protiv skupoce,
do negodovanja i opsteg nepoverenJa u postoJecr rezrm. Ova borba
protiv skupoce dobija i pos~b:':n organizacioni o~lik. U gradovirr:a
; selima ostvaraJU se, na mrcrJatlvu KPJ, odbon za borbu protrv
skupoce u koje ulaze i zene i u ovim akcijama dolazi do veceg povezivanja izmedu radnicke klase i siromasnog seljastva.
Na Konferenciji tekstilnih radnika, koja je odrzana 26. novembra 1939. godine u Leskovcu, raspravljalo se o niskim nadnicama
i skupoci i konstatovano je da se za dobijenu platu ne mogu podmiriti najosnovnije zivotne potrebe. Odluceno je da se od vlasnika
tekstilnih fabrika trazi povecanje radnickih nadnica za 20 odsto,
jer su cene zivotnih namirnica skocile za 30 odsto.74 Usled rata
i delimicne mobilizacije, u proizvodnju se sve vise uvlacila mlada
radna snaga, i to uglavnom zenska, koja je najvis~ bila eksploatisana. Ovi mladi radnici i radnice radili su po 12-18 casova, a nadnice su im bile i po pet dinara!5
Krajem 1939. godine Partija preko sindikata pocinje da organizuje skupstine i demonstracije protiv skupoce i nestasice zivotnih
namirnica, koje su tokom 1940. zahvatile celu zemlju. U okviru
te akcije u Splitu je 17. decembra 1939. godine odrzana protestna
skupstina protiv skupoee. Posta policija nije dozvoljavala da se
skupstina drzi u pozoristu, kako je to ranije bilo predvideno, ana
je odrzana na obali. Taj skup, na kojem je bilo oko 600 lica, ubrzo se
uvecao i pretvorio u masovne demonstracije protiv rezima. Policija
je pocela pucati na demonstrante i ubila je brodogradilisnog radnika
Vicka Buljanovica a sedam lica je ranjeno. Posle podne zapocela je
akcija da se ada pocast poginulom radniku generalnim strajkom.
Preko noci uspesno su izvrsene obimne pripreme taka da je sutradan, 18. decembra, doslo do opsteg generalnog iltrajka. U gradu je
bila obustavljena svaka delatnost, nije radila ni jedna ustanova, ni
jedno prduzece, pa cak ni skole, paste i zeleznica. Na ispracaj posmrtnih ostataka Vicka Buljanovica doslo je mnogo radnika i seljaka
iz obliznjih sela i gradova oko Splita, taka da je oko 25 hiljada !judi
krenulo u povorci prema splitskom groblju. Ovom akcijom rukovodili su clanovi Pokrajinskog komiteta Partije i aktivisti, medu kojima je bilo mnogo zena. Pored ove demonstracije, u Splitu je protiv
skupoce odrzano vise protesta i manjih demonstracija oko opstine
i drugih sedista vlasti!6
I u Makarskoj su odrzane uspesne demonstracije protiv skupace na kojima je, pored stanovnika ovog grada, ucestvovalo mnogo
naroda i iz okolnih mesta. Kada se povorka demonstranata uputila
prema obali, naisli su zandarmi i poceli se surovo obracunavati.
,U najtezem momentu, kada su mnogi demonstranti isturili gala
prsa vucici zandardmima: ,Pucajte!' - grupa zena i ljudi izbila je na
74
Paduu'ltxe ·noauue, 48, 1. Oe~e.MOap 1939.
" ARP, fond Sindikati, br. 125/40 i hr. 246/40.
76 Zene
Hrvatske 1.L radniCkom pokrePu ... , 414; Auk a Berus,
U Splitu 17-18. decembra 1939. godine, Cetrdeset god ina, Zbornik seCanja ... ,
knj. 3, 260.
410
celo povorke i jurnula na bajonete, probivsi se na obalu". U tom
sukobu bilo je ranjeno nekoliko demonstranata!'
.
U aprilu 194.0. godine u Podgorici je odrzan prot;stm zbor
protiv skupoce na kojem su objasnjavane osnovne P?l.rt;cke parole·
Partije, a zatim su ucesnici zbora krenuh prema opshm. Predsednik opstine bio je primoran da primi delegaciju radmka, kop mu
je predala posebne zahteve!8
Veliki broj demonstracija i protestnih zborova protiv skupoce
odrzan je u Sloveniji. Pored manjih demonstracija u Tacnu, Polju,
Sentvidu Jezici Crnucama, Zalogu i tako dalje, organizovane su
velike d~monstr~cije protiv skupoce, decembra 1940. godine, u Ljubljani. Na demonstracije su, pored radnika i sluzbenika iz Ljubljane
i okoline doim i seljaci iz susednih sela. Demonstranti, medu kojima j e bio i veliki broj zena, okupili su se pred Opstinu i izabrali
delegaciju od tri Clana, od kojih je bila jedna radnica iz preduzeca
Saturnus". Delegacija je upucena predsedniku opstine s predstavkom od 14 tacaka u kojoj su se postavljali i ekonomski, i politicki
zahtevi. Pred opstinom su okupljeni gradani izrazavali svoje neraspolozenje prema rezimu, a zatim su demonstrirali ljubljanskim
ulicama. Demonstracije protiv skupoce u Mariboru pretvorrle su se
pred zgradom policije u demonstracije protiv policijskog nasilja!9
U Sremskoj Mitrovici su 11. decembra 1940. godine odrzane
demonstracije protiv skupoce. Radnike je na ulici docekao kordon
policije ; zandarmerije s nozevima na puskama, koja je pokusala
da zabrani demonstrantima prolaz u centar grada. U sukobu sa.
policijom narocito su se istakle mlade radnice koje su uspele da sa.
ostalim demontrantima, i pored policijskog kordona, dodu do opstine.
Posle demonstracija doslo je do mnogobrojnih hapsenja i kaznja-·
vanja""
, . " k l . . . " . kt 1 ..
U vreme ove nesnosljive skupoce 1 spe u acrJe JOS Je a ue mJe·
postalo pitanje dodatka na skupoc~ ~datim zen.ama drzav~im sl"~
zbenicama, za sto su se one bonle JOS od 1934. l 1935. godme. Ucl-·
teljska kulturno-prosvetna zadruga ,Petar Kocic" u Banjoj Luci.
odrzala je 10. avgusta 1940. godine skupstiou na kojoj je konstatovano: da je veoma tezak ekonomski i pravni polozaj drzavnilL
sluzbenika; da je ogromno povecanje cena zivotnih namirnica do-·
vela u bezizlaznu situaciju drZavne sluzbenike i njihove porodice;
da se ne preduzimaju mere protiv spekulacije; da se povecanjem.
plata nije poboljsao polozaj sluzbenika; da jos nije ispravljena ne-·
pravda prema zeni sluzbeniku. N a skupstioi je zahtevano da se ove·
n vice S r z i C, Demonstracije protiv skupoCe u Makarskoj, Cetrdesetgodina, Zbornik seCanja . .. ~ knj. 3, 463.
78 vas o S t a j k i (:, Protest protiv skupoCe u Podgorici, Cetrdeset go-·
dina, Zbornik seCanja .. . , knj. 3, 461.
7 9 U disk:usiji na Petoj zemalj-skoj konferencij.i KPJ, jedan od delegata-~
iz Slovenije rekac je da su u akci.ji protiv skupoCe uCestvovale samo Zene.
(ARP fond CK KPJ 1940/14. - .Zapisnik sa Pete zemaljske konferencije KPJ,
14· Vi k ta-r Stop' a r, Demonstracije protiv skupoCe u Ljubljani, Cetrdesetgodina, Zbornik seCanja ... , knj. 3, 460; Vjesnici odluCujuCih klasnih sukoba,.
Proleter, 7-8, avgust-septembar 1940, 7.)
so ARP, fond Sindikati, br. 251/40.
411
�nepravilnosti otklone i da se zene s!u{benici potpuno izjednace u
platama s rnuskarcima sluzbenicima.••
Do kraja januara 1941. godine skupoca je porasla za 78 odsto,
dok je najveci dodatak na skupocu iznosio 50 odsto, a mnogi su
primali i 5 odsto. Sindikalni savezi su zahtevali da se dodatak na
skupocu povisi srazmerno povisenju troskova zivota.••
Proslava 8. marta protekla je 1941. godine u znaku borbe
protiv skupoce i postojeceg rezima. Zene su se najvise zalile na
skupocu, niske plate i nezaposlenost.
Od svih akcija koje je Partija organizovala u ovom periodu,
zene su najvise ucestvovale u akciji protiv skupoce, jer su bile l\ivotno zainteresovane za stabilizaciju cena, za poviSenje plata i za
zaposljavanje !judi.
V glava
ZENE U ORGANIZACIJAMA I RUKOVODSTVIMA KPJ
1. Partijske komisije za rad medu zenama
Od 1934. godine Partija poklanja vecu paznju radu medu zenama, a 1935. godine se konstatuje da broj zena u KPJ ,jedva iznosi
10/o", a slicna je hila njihova zastupljenost i u omladinskirn i sindikalnim organizacijama.' Ucesce zena u Partiji u pojedinim pokrajinama u to vreme bilo je razlicito. U izvestaju Pokrajinskog komiteta KPJ za Crnu Goru, na primer, pocetkom novembra 1935. godine,
navodi se da na terenu na kojem deluje njihov komitet, postoje
143 celije sa 610 clanova Partije, a od toga je 12 zena, sto u procentima iznosi 2 odsto prema .socijalnom sastavu clanstva, najvise
je bilo seljaka, i to oko 70 odsto, dok je radnika bilo 21 odsto, a intelektualaca oko 7 odsto. 2
U velikim tekstilnim fabrikama, u kojima su bile zaposlene
vecinom zene, u partijskim organizacijama bilo je svega jedna do
dve radnice. Marta 1935. godine formirana je u Tekstilnoj fabrici
,Herman Pollak" u Zagrebu prva partijska celija posle diktature
1929. godine u kojoj su hili jedna zena i cetiri muskarca.• u izvestaju
jedne tekstilne radnice iz Zagreba od 1935. godine navodi se da se
njihova partijska celija sastoji od cetiri Clana, i to dva krojacka
radnika i dve tekstilne radnice. Ove dve tekstilne radnice su, kao
komunisti. bile zaduzene da rade u zgradi u kojoj su se nalazila
dva tekstilna preduzeca sa 110 zaposlenih, veCinom zena. One su
uzivale veliki ugled medu radnicama. Kada je jednu od njih poslovoda hteo da izbaci zbog propagande, ostale radnice su zapretile
strajkom i tako uspele da je zadrl:e i dalje u preduzecu. 4 Slicno je
bilo i u tekstilnim fabrikarna u Beogradu. Pocetkom 1937. godine
u tekstilnom preduzecu ,Elka" u kojem je bilo zaposleno oko 90 odsto zena, svega dve su bile u Partiji, dok su kasnije, iste godine,
prirnljene jos dve. 5 Na Karaburmi je krajem 1937. iii pocetkom
' ARP, fond KI, 1935/637.
2
AJ, fond 15, F. 19; Dim'O Vujov.iC,
Jedan izveStaj PK KPJ za
Crnu Goru, Boku, SandZak, Kosovo i Metohiju iz 1935. godine, Istorijski zapisi,
god. XII, kni. IV, sv. 1, !959, 244.
3 Clan Partije bila je Marija KovaC-iC:-GrZetiC. (Ivan
BoZiC e viC,
81
Pe'l.f, ucTuue, 5, 5. cenTe.M6ap 1940; Ee'lia Oauac, 29, as~ycT-cenTeM-
6ap 1940, 6.
" ARP, fond Sindlkali,
412
br. 205/41.
lJva Strajka tekstilaca .- .. , 65, 66.
.. Uslled ileglanog delovanja Partije u izveStaju se ne navodi fabrika
u kojDj je formiran partijs:ka organizac.ija. (ARP, fond KI, 1935/227.)
5 lA Beograda, SeCanje Evice CurCit\ 1892-MG-XIX-215.
413
�1938. godine formirana partijsk,;t. organiiacija6 _sa zada~~oll?- da.pro~i?
rad Partije i formira orgamzac!Je po preduzec1ma koJ!h Je b1lo v1se
u ovom delu Beograda. Ubrzo je primljeno nekoliko radnica u
Partiju. Osnovano je vise partijskih organizacija po preduzecima:
u B~ogradskoj tekstilnoj A. D., u Stofari i platnari Vlade Ilica i
jedna zajednicka celija za ostala preduzeca. Prilikom formiranja
ave organizacije imale su mali broj Clanova Partije, ali su se za
dve godine intenzivnog rada znatno povecale. Partijska organizacija u Fabrici Vlade Ilica, posle obustave rada u zimu 1940. godine,
brojala je 10 clanova Partije, medu kojima je bilo i zena radnica. 7
Najvise zena intelektualki u Beogradu bilo je u partijskoj organizaciji koju su saCinjavali komunisti iz Omladinske sekcije zenskog
pokreta i Redakcije casopisa JKena danae.
Iz ovih podataka se vidi da su partijske organizacije, naroCito
prvih godina ovog perioda, bile nerazvijene, da je u njima radio
mali broj clanova Partije, a pogotovo zena. Iako su ave organizacije
bile malobrojne, njihov uticaj je bio veliki, jer su komunisti hili
veoma aktivni i okupljali su veliki broj simpatizera i drugih naprednih gradana koji su se ukljuCivali u akcije Partije.
Odnos Partije prema radu medu zenama promenio se poslednjih godina ovog perioda. Na V zemaljskoj konferenciji KPJ, oktobra 1940. godine, konstatovano je da je u poslednjoj godini primljen
veci broj zena u partijske organizacije, tako da ih je tada bilo 6 odsto u Partiji u zemlji, i to: u Sloveniji 10 odsto, u Crnoj Gori 6 odsto,
u Srbij1 10 odsto, u Hrvatskoj 4 odsto, u Makedoniji 10 odsto i u
Vojvodini 5 odsto. 8
U partijskim dokumentima, direktivnim pismima, referatima,
izvestajima i rezolucijama ukazivano je vise puta na vaznost rada
sa zenama i na potrebe formiranja partijskih komisija za rad medu
zenama pri svim partijskim komitetima. Godine 1934. pri Pokrajinskom komitetu KPJ za Sloveniju forrnirana je partijska komisija
za rad medu zenama; 9 1935 - pri Pokrajinskom komitetu KPJ za
Hrvatsku i pri MK KPJ u Zagrebu,' 0 a kasnije i pri Pokrajinskom
komitetu KPJ za Srbiju." Maja 1939. godine osnovana je Komisija
8 Sekretar prve partijske organizaclje na Kar-aburmi bila je Vukica l.VfitroviC, a Clanovi Lepa StamenkoviC, Ju.Uja Delre i Dragi StamenkoviC. Sve
ove tri Zene bile su tekstilne radnice. - D [!'a g i S tam e.n k o viC, n.n., 95.
7 U fabrici Vlade HiCa, od Zena su prve primljene u Partiju Marija
GregO"ran, tkaOka radnica u Stofari 1 i Juli~ka Salaj, 'koja je radila kao snovaCica u platnarl. Kasnije su -primljene Fatima PejoviC, Ljubica Velebit i druge.
U Fabrici dZakova :NfiliSiC, od Zena je medu prvima prim[jena u Partiju Julka
OreSCanin. (Drag i Stamen ko viC, n.n., 9-5 do 98.)
8 ARP, fcmd CK KPJ, 1940jl4, referat Vide TomSiC o radu medru Zenama.
9
U Komisiji za rad medu Zenama pri Pok.rajinskom k()mitetu KPJ za
Sloveniju bile su Zdenka Kidri'C, Stefica ZbeSnik, Pol-ka Kos i Milena MohoriC.
(ARP, MG-II/1b/ll0, Secanje Vide Tomsi~; Fond CK KPJ, 1940/14; fond KI
1937/79.)
10
ARP, f.ond KI, 1935i324. Clano·vi Komisije za ra-d medu Zenama pri
PK KPJ za Hrvatsku bile su u to vreme RuZica Tui'koviC i Danica OreSCanin;
Zene Hrvatske u radniCkom pokretu ... , 265.
11 Clanovi Komisije za rad med,u Zenama .Cesto su ·se menjali zbog ilega1nih uslova rada i malog broja kadrova .fz redova Zena koji su se Cesto
prebacivali na razne zadatke. Tako su u Konlisiji za rad medu Zenama pri PK
KPJ za Srbiju od 1937. do 1941. godine rpovremeno .bile: Cana BaboviC, Vukica
414
za rad medu zenama pri Pokrajinskom kornitetu KPJ za Crnu Goru,
na ciju su inicijativu zene komunisti Crne Gore, Bake, Sandzaka,
Kosova i Metohije, 1940. godine, uputile proglas radnim zenama
svih krajeva. U Proglasu se govori o imperijalistickom ratu i njegovim posledicama, koji vise od godinu dana pustosi mnoge zemlje,
o profasistickoj politici vlade Cvetkovic-Macek, koja priprema izdaju zemlje; o teskom stanju u zemlji i velika skupoca, spekula.cija,
oskudica u prehrambenim proizvodima, nezaposlenost u naJVlsem
stepenu; o gladi koja preti crnogorskim radnicima i seljacima; o .neravnopravnom polozaju zena koji se ispoljava u svim sektonma
drustvene delatnosti i u porodici. Zene se pozivaju u borbu protiv
imperijalistickog rata, protiv svih njegovih uzroka i posledica, a za
mir i nezavisnost zemlje i stvaranje vojnog saveza sa SSSR-om; da
organizuju i povezu svoju borbu za svakodnevne zahteve; .da pomognu porodicama mobilisanih vojnika; da se bore za nacwnalnu
ravnopravnost crnogorskog i drugih ugnjetenih naroda, za. demokratska prava i slobode i ravnopravnost zen";> z~ slobodu stampe,
organizovanja zbora i dogovora, za slobodu straJka, za amnestJ~u
politickih i vojnih osudenika, za otva~anje ja;mih ra~ova; _rrotiv
nezaposlenosti i izvoza zivotnih namirmca, protJV bede I glad!; protiv tiranije, reakcije i svih diktatorskih ustanova; protiv koncentr.acionih logora, ropskog polozaja zene i fasistickog uredenJa zemlJe.
Na kraju proglasa pozivaju se zene svih zanimanja u borbu za oslobodenje iz dvadesetvekovnog ropstva i u borbu za ravnopravnost
Zena.12
Pri Pokrajinskom komitetu KPH za Dalmaciju postojala. je
krajem ovog perioda Komisija za rad medu zenama ad 6 do 7 c~a
nica Ciji je sastav cesto menjan. Komisija je neposredno rukovod1la
rad~m zena u Splitu, Trogiru, Omisu i Makarskoj. Ona je organizovala grupe zena u pojedinim mestima preko kojih je sprovodila
odredene partijske zadatke.' 3 Uoci rata vrsene su p~ipreme .~a formiranje partijske komisije za rad medu zenama pn PokraJmskom
komitetu KPJ za Makedoniju, a komisija je forrnirana krajem oktobra ili pocetkom novembra 1941. godine. 14
MitroviC Anda RankoviC Lepa StamenkoviC, Julija Delre, RaSela Baruh, Mitra
Mirtro-viC; Lepa Perov.iC, Mnada Rajter, D?:l>ri1a KarapandZiC ! dpuge_. (Podaci
uzeti riz dokumentacije Zbornika Zene SrbtJe u NOB, ARP, SecanJe VIde TomSiC, MG-II/16-110; Vida TomSiC, Borba Zena za jednaka prava, Cetrdeset
godina, Zbornik seCanja . ..• knj. 3, 138. .
.
.
12 u Komisij.i za rad ISa Zenama p_n PK ~PJ za" Crn_u ~o~ bile S':l;
Lidija J ovanmr.iC, sekreta.r, Vasa PaviC, I>ma Vrbica, Blaza V"ldOJeVIc-Cetkovtc
i Dara VukotiC. (AUT, br. 3808/I 5-1/40/; Eene ,qpue Tope Y peBO.I1.Y'f1UOnap1iOA£ nm~peTY 1919-1945, 24, 31; J 0 BaH 0 B J1 h EaT p M h, KOA£Y1tUCTU'l£%a
napTuja JyzocAaauje y L{puoj Topu 1919-1941 •. Eeorpa~, 1959, 255 . .
ta u Komisiji za rad medu Zenama prt PokraJirnskom komttetu KP~
za Dalmactju bile su Karla Njegov.arn, Vese1a SegviC, M~rij~ CeciC, Ma:ra HaJdukoviC, Mara RadonjiC-Crnogorka i <huge. CARP, SecanJe Ka-rle NJegovan,
MG/II-16/109.)
.
..
.
14 u Komisij.i za rad medu Zenama pr1 PokraJI-nskom i.kom1tetu KP~ za
JVT...,akedoniju bile su Vera Aceva, Milka JovanoviC:-~v~ovska i. Slavka Fid~
nova. Vera Aceva je bila Clan PK KPJ za MakedOUIJU 1 -Tukovodilac ov~ konusije. (Institut za nacionalnu istoriju, Arhiv za radniCki pokret SkoplJe, fond
PK 1942, Izjava Vere Aceve.)
415
�Godine 1935. postojala je Centralna komisija za rad medu lienama pri Centralnom komitetu KPJ. Polovinom juna iste godine
ona u izvestaju o radu navela da je delatnost Partije medu zenama
nezadovoljavajuca; da je CK KPJ vise puta slao direktive za rad
Partije medu zenama, ali da organizacije nisu preduzimale smisljenije i organizovanije akcije u tom pravcu. U izvestaju se dalje govori o formiranju Centralne komisije za rad medu zenama pri Politbirou CK KPJ i njenim zadacima; o aktivnosti Komisije za rad
medu zenama pri Pokrajinskom komitetu KPJ za Sloveniju; o radu
Partije i SKOJ-a medu zenama u Sloveniji; o ucescu zena u sindikalnim organizacijama, u strajkovima i ostalim akcijama radnicke
klase; o formiranju komisija za rad medu zenama pri Pokrajinskom
komitetu KPJ za Hrvatsku i Mesnom kornitetu KPJ u Zagrebu;
o ucescu zena komunista u omladinskom pokretu u Zagrebu; o ucescu zena u sindikalnim organizacijama i naroCito u Sindikatu tekstilaca u Hrvatskoj; o aktivnosti zena u antifasistickom i protivratnom
pokretu u zemlji i o buducim zadacima ove komisije. 15 U isto vreme
Centralna komisija uputila je dva direktivna pisma u kojima se
govori o potrebi veceg angazovanja zena u pojedinim organizacijama
i akcijama koje organizuje KPJ, i o zadacima ave komisije. 16
U izvestaju sekretara Zemaljskog biroa CK KPJ, avgusta 1935.
godine, navodi se, pored ostalog, da je pri ovom rukovodstvu obrazovana Komisija za rad medu zenama, da ona priprema uputstva
za formiranje i rad zenskih komisija pri mesnim komitetima KPJ,
da ima nameru da osnuje organizacije zenskog pokreta u celoj zemlji
i da preko njih povede akciju za zensko pravo glasa." Pocetkom
februara 1936. godine upucen je Centralnom komitetu KPJ izvestaj
o radu ove kornisije u kojem se govori o pr"ll-nalazenju legalnih
oblika rada sa zenama; o formiranju Akcionog odbora za osnivanje
legalnih organizacija zena, 0 radu u postojecem zenskom pokretu,
o obrazovanju sekcija zena u sindikalnim organizacijama; o vezama
s pojedinim pokrajinama, o formiranju komisija za rad medu zenama
pri pokrajinskim partijama rukovodstvinia. U izvestaju je predlozeno da se clanovi komisija oslobode svakodnevnih zadataka u partijskim organizacijama i da na sastanke komisija dolazi po jedan
clan Pokrajinskog korniteta KPJ radi obezbedivanja pravilnog rada
komisije.'• Nakon mesec dana upucen je jos jedan izvestaj u kojem
se govori o delovanjU Kornisije za rad medu zenama pri Zemaljskom
birou CK. U tom izvestaju se konstatuje da ZB nije posvetio dovoljno
paznje radu zenske komisije i da partijske organizacije nedovoljno
rade sa zenama. 19 Medutim, na samom pocetku rada ove komisije,
doslo je do provale u partijskoj organizaciji i hapsenja komunista,
pa je komisija obustavila svoj rad.
Iz ovih nekoliko dokumenata saznaje se da je postojala Centralna komisija za rad medu zenama pri Centralnom komitetu KPJ
1935. godine. Njen uticaj na razvitak zenskog pokreta u zemlji nije
" ARP, fond KI, 1935/324.
" Isto, 1935/323, 1935/638.
" Isto, 1935/44.
1s Isto, 1936/43.
" Islo, 1936/113, fond CK KPJ 1936/1.
416
se uopste osetio i izgleda da je ona krace vreme delovala. Na V zemaljskoj konferenciji KPJ, u referatu o radu medu zenama, konstatovano je da Komisija za rad medu zenama pri Centralnom komitetu KPJ do tada nije postojala i da je treba formirati. 20
Komisije za rad medu zenama pri partijskim komitetima bile
su njihovi pomocni organi, Ciji zadatak je bio da prate aktivnost
zena, njihova ukljucivanje u Partiju i napredni radnicki pokr~~·
One su u tom pravcu pravile svoje planove rada 1 pomagale partlJskim komitetima i osnovnim organizacijama da vise razvijaju svoju
delatnost medu zenama i da ih sto masovnije ukljucuju u pojedine
oblike rada, u napredne organizacije i akcije. U toku ovog perioda
vise puta je postavljan zadatak da se komisije za rad _sa ze;:am~
formiraju pri svim partijskim komitetima i da se u svakoJ partl]SkOJ
organizaciji zaduzi po jedan clan za rad sa zenama. Medutim, te
komisije nisu bile formirane ni pri svim pokrajinskim komitetima,
a jos manje ih je bilo pri· okrulinim i mesnim komitetim.a Partije.
u partijskim komisijama su uglavnom bile zene, premda Je postavljano da se za taj sektor rada zaduzuju i muskarci i da se i oni takode biraju u komisije za rad medu zenama.
Vecina komisija za rad medu zenama pri partijskim rukovodstvima formirana je krajem ovog perioda i njihova delatnost se
osecala uglavnom u pojedinim centrima u kojima su one postojale.
U ovom pogledu maze se izdvojiti jedino aktivnost Komisij.~ za r~d
medu zenama pri Pokrajinskom komitetu KPJ .za SlovemJU, k<?~a
je formirana mnogo ranije i koja je uspela da svoJu delatnost razVlJe
kroz zenske organizacije.
Iako se nije posvecivala dovoljna paznja skolovanja i uzdizanju
partijskih kadrova iz redova zena, ipak je oko 30 istaknutih zena
komunista poslano na skolovanje u SSSR, gde su pohadale. ~omu:
nisticki univerzitet nacionalnih manjina zapada (KUNMZ) 1 zenski
kurs pri Medunarodnoj lenji':skoj s.koli. Od ~ve .
cetiri ~odi;>.e
KUNMZ su pohadale: Antomja Cec, Zora N1kohc, Nana ::hlovlC,
Malina Pop-Ivanova, Francka Kline, Zinka Vajnberger, Anka Butorac Jolanda Kvas Julka Jelic-Elordevic, Veronika Cvijic, Barica
Debebak, Zara Markovic, Urska ~atler, Milica ~ec.arska, ~ilunka
Kovac Jelisaveta Berkovic, Bramslava Markov1c 1 Rozah]a Rot.
Lepos~va Nesic-Pijade je po odluci CK KPJ otisla u SSSR i na
SUNMZ predavala srpskohrvatski jezik od 1932. do 1935. godine.2'
Polovinom juna 1935. godine na plenarnoj sednici CK KPJ je; pored
ostalog, reseno da Pokrajinski komitet Srbije :'a zens~; kurseve
posalje tri zene, Pokrajinski k~mitet Hrvatske 1 Slove!':lJe. po .dve
i Pokrajinski komiteti DalmaciJe, Crne Gore, Ma~e~ot;IJe 1 VoJ~o
dine po jednu zenu. Zahtevalo se da se na kurseve salJu zene .radn:~e,
bez obzira na partijski staz. 22 Zenski kurs pri MedunarodnoJ lenJm-
?o
2o ARP, fond CK KPJ 1940/14 V zemaljska konferencija, referat Vide
TomSiC o radu medu Zenama.
21 ARP, Zbirka Jugosloveni na radu i Skolovanju u SSSR; C/3, N /5,
S/3. P/15, K'6, V/1, B/16, K/3, J/4, C/3, D/2, M/5, Z/1, P/13, K/29, B/4,
M/3 R/11, N/2.
" ARP, fond KI, 1935/316-1a, 1935/423, 1935/424 i 1935/451.
417
�skoj skoli pohadalo je oko 10 zena, uglavnom radnica iz Jugoslavije,23 koje su se spremale za rad sa zenama i za druge partijske
zadatke u zemlji.
2. Zemaljsko partijsko savetovanje i pokrajinske partijske
konferencije
0
delovanju komunista medu zenama
Rad novog rukovodstva 'KPJ s Titom na celu osecao se na
svim sektorima partijske delatnosti, pa i na povecanoj aktivnosti
Partije u radu sa zenama. Na svim partijskim konferencijama, savetovanjima i sastancima ukazivano je na zapostavljanje rada medu
zenama, na potrebu veceg ukljuCivanja zena u Partiju i na njihovo
brze osposobljavanje za rad u rukovodecim partijskim forumima.
Pod Smarnom Gorom, u blizini Ljubljane, odrzano je 9. i 10.
juna 1939. godine Zemaljsko savetovanje rukovodeceg aktiva KPJ,
na kojem je ucestvovalo oko 30 rukovodeCih partijskih radnika iz
svih krajeva Jugoslavije, osim Makedonije. Na Savetovanju se raspravljalo o pojedinim problemima partijskog rada, s posebnim
osvrtom na organizaciona pitanja, malobrojnost partijske organizacije i organizovanje teorijsko-politickog rada, i konstatovano je da
bi broj clanova Partije trebalo da bude mnogo veci, da postoji veliki
broj disciplinovanih i odanih aktivista, pre svega radnika, koji ispunjavaju uslove za prijem u Partiju i da je brojno stanje Partije
u nesrazmeri s njenim uticajem u masama. U vezi s predstojecom
ratnom opasnoscu i progonima komunista od strane rezima, postavljen je zadatak da se odgovarajucim organizaci~nim merama obezbedi kontinuirani rad rukovodstava i povezanost svih partijskih
organizacija. Istovremeno je naglasen znacaj izgradnje novih partijskih kadrova koji nisu poznati klasnom neprijatelju, a narocito
kadrova iz redova zena. Posto je ovaj problem sagledan u celini, na
Savetovanju je zauzet sledeci stav: ,Ne sme biti nijednog foruma
bez zenskih clanova. Ako su vecina drugova do sada potcenjivali
vaznost uvlacenja zena u KP, onda sada moraju postati svesni cinjenice da je danas stvaranje zenskih partijskih kadrova nas najvazniji organizacioni zadatak". 24 Ovako odlucan stav u pogledu smelijeg uzdizanja i ukljucivanja zena u Partiju i njena rukovodstva
prvi put je dosao do izrazaja na ovom Savetovanju pod Smarnom
Gorom.
Posle Zemaljskog partijskog savetovanja odrzana je avgusta
1939. godine Sedma pokrajinska partijska konferencija za Crnu
Goru, na kojoj je vise diskutanata govorilo o pojedinim problemima
23 Medu Zenama iz Jugoslavije koje su pohadale Zenski kurs pri Medunarodnoj lenjinsko.i Skoli u Moskvi bile su Zdenka KidriC, Spasenija Babovi<:,
Vukica MitroviC, Jovanka Horvat, Anka GrZetiC, Tonka Podnar, RuZa TurkoviC, Julka P!bernik, Fani Terian. (ARP, Zbirka Jugosloveni na radu .i SkoJovantu u SSSR-u, K/5, H/7, G/6, br. 34, AIHRPH, SeCanje RuZe Tul'lkoviC,
MG 43/4-5; MBa u
r 0 UI H, a K,
lip au cycpeT c TUTO.M., Be'l£ep1be
'JI.OBDCTU,
14. Qe~e..st6ap 1967; ARP. SeCanje Zdenke KidriC: Spas eni j a Ba bo vi(:,
n.n .. 362.
24 T ito,
Stanje u. PartijiJ Proleter, 1-2, januar-februar 1940, 5-6.
418
partijskog rada. Pored ostalih, govorila je Mileva Vukovic, delegat
partijske organizacije Kosova i Metohije. Ona je na ovoj konferenciji izabrana u Pokrajinski komitet KPJ za Crnu Goru, Baku, Sandzak, Kosovo i Metohiju. To je bila prva zena ove pokrajine, koja
je izabrana u Pokrajinski komitet. 25
Obimne pripreme izvrsene su za Petu zemaljsku konferenciju
KPJ. U prolece 1940. godine pocele su se odrzavati mesne i okruzne
partijske konferencije na kojima se raspravljalo o problemima rada
partijske organizacije i birani su delegati za predstojece pokrajinske
konferencije. Posle mesnih i okruznih konferencija odrzano je osam
konferencija nacionalnih, odnosno pokrajinskih organizacija KPJ, i
to: Komunisticke partije Hrvatske, Komunisticke partije Slovenije
i pokrajinske konferencije KPJ za Srbiju, Makedoniju, Bosnu i Hercegovinu, Crnu Goru, Vojvodinu i Dalmaciju. Na svim ovim konferencijama raspravljano je o radu Partije medu zenama i konstatovano, kao ina Savetovanju KPJ pod Smarnom Gorom 1939. godine,
da je ovaj rad nedovoljan i da se odnos komunista i partijskih organizacija prema zenama mora odlucno izmeniti u smislu bdeg ukljucivanja zena u Partiju i uzdizanja zenskih partijskih kadrova. Svaka
ad ovih konferencija donela je rezoluciju u kojoj su istaknuti i zadaci u pogledu daljeg rada medu zenama.
U Rezoluciji Konferencije KP Hrvatske, u posebnom odeljku
o radu medu omladinom i zenama, istice se da u partijskim organizacijama i dalje ima neshvatanja vaznosti rada medu omladinom
i zenama, da se nizi forumi i partijske organizacije zadovoljavaju
s tim sto su obrazovani posebni odbori i komisije koje kontroliSe
visi forum i da pojedini komunisti gledaju na ova dva vazna sektora
kao na nesto sto je odvojeno od Partje. Ovo je ocenjeno kao skretanje i nerazumevanje protiv cega se Partija mora najodlucnije
boriti. Konferencija je medu najvaznije zadatke postavila da svaki
komunist prouCi liniju rada Partije medu omladinom i zenama i da
sve partijske organizacije i sva rukovodstva. od najnizih do najvisih, moraju pokloniti ovom pitanju narocitu paznju. Posta su na
ovim sektorima rada konstatovane greske i nedostaci, naglaseno je
da, pored opstih zahteva u borbi radnicke klase, treba isticati i specificne zahteve za zene i omladinu, razvijati samostalne i masovne
omladinske i zenske pokrete i organizovati njihove akcije iz kojih
ce izrastati novi clanovi Partije.26
U Rezoluciji Prve konferencije Komunisticke stranke Slovenije konstatovano je da se nedovoljno brine o uzdizanju i prilivu
novih kadrova iz redova zena i da ta cinjenica predstavlja opasnost
za Partiju, pogotovo u vreme imperijalistickog rata i mobilizacije
muskaraca. Zato se postavlja, kao bitan zadatak, da se organizovano
i sistematski radi na j acanju Partije novim Clanovima i da se pri
2s Andrija Mugo·Sa, Sedma pokrajinska konjerencija KPJ za Crnu
Goru, Cetrdeset godinaJ Zbornik seCanja ... , J..mj. 3, 84.
2a Proleter, 9-10-11, oktombar-decembar 1940, 12; Srp i CekiC, organ
Centralnog okomiteta KPH, 7, decembar 1940, 12; Zene HTVatske u radniCkom
pokretu ... , 437.
419
�tome posveti izuzetna paznja uzdizanju,novog zenskog i omladinskog kadra u PartijiP
Na Petoj pokrajinskoj konferenciji KPJ za Srbiju ukazano je
da nisu na vreme otklanjani ranije uoceni nedostaci u radu Partije
s omladinom i zenama, da je bilo sporosti u radu partijskih rukovodstava u pogledu razradivanja partijske linije medu brojnim simpatizerima Partije i da je sasvim zanemarena izgradnja kadrova.
Novoizabranom partijskom rukovodstvu, svim forumima i organizac!Jama postavljen je zadatak da mnogo ozbiljnije nego do tada
rade na prijemu zena u Partiju. U sestom odeljku Rezolucije ove
Konferencij e istice se da partijske organizacije moraju vise da deJuju medu radnim zenama, kojima je potrebna pomoc Partije u svim
~kcijam.~ za ostvarivanje nacela ,za jednak rad, jednaka plata", kao
1 u akC!Jama za pravo glasa, ravnopravnost zena pred zakonima i
druga opsta prava. ••
.
• U Rezoluciji Pokrajinske konferencije KPJ za Makedonijti
kaze se da u celokupnoj delatnosti Partije najvise zaostaje sektor
rada medu zenama. Pred partijske organizacije postavljen je zadatak
da se, polazeci od konkretnih uslova u pojedinim mestima, iznalaze
odgovarajuce i najpogodnije forme za okupljanje zena. Posebno je
naglaseno da se uspesna borba radnicke klase, kao i borba .makedonskog naroda za slobodu i nacionalnu ravnopravnost, ne maze
zamisliti bez ucesca zena. Skrenuta je paznja da se uporedo s radom
medu Makedonkama u gradu i na selu preduzmu odgovarajuce mere
za r~d medu Turkinjama i Albankama koje zive u Makedoniji. Nepravllan odnos prema zenama i zapostavljanje njihove uloge u drustvu ocenjeno je kao antipartijski postupak, koji ne bi trebalo da
dozvoli ni jedna partijska organizacija.29
Na Pokrajinskoj konferenciji KPJ za Bosnu i Hercegovinu
ocenjeno je da rad medu zemima nije postavljen dovoljno siroko
na citavoj teritoriji Bosne i Hercegovine, sto pokazuje da u praksi
partijskih organizacija nije doslo do izrazaja shvatanje znacaja ovog
sektora partijskog rada. U tom pogledu izuzetak je jedino Sarajevo,
gde je poklonjena veca pal:nja uclanjivanju zena u Partiju. U vreme
oddavanja ove Konferencije u sarajevskoj partijskoj organizaciji
bilo je sedam zena, a pripremnim radom za prijem u Partiju bilo
je obuhvaceno 40 zena, i to vecinom radnica. Na kraju je donesena
Rezolucija u kojoj je naglaseno da partijske organizacije moraju
mnogo ozbiljnije pristupiti radu medu zenama i ukljucivati ih u
sve akcije radnicke klase, isticuci pri tom i posebne zahteve zena.
Svim partijskim organizacijama je ukazano da moraju vise raditi
na pripremanju zena za prijem u Partiju.30
U Rezoluciji Osme pokrajinske konferencije KPJ za Crnu
Goru, Boku, Sandzak, Kosovo i Metohiju konstatovano je da je rad
medu zenama bio zanemaren i da partijske organizacije treba da
Proleter, 7-8, avgust-septembar 1940, 12.
" AIRPS, fGnd CK SKS, hr. 60; PrG!eter, 3--4, apri!-maj 1940 !3
14, 15; Ko.M.Y'H/ttCT, 5 iz 1940.
'
'
29 Proleter, 9-10-11, oktobar-novembar-decembar 1940, 19, 20.
30 ARP, fond CK KPJ, br. 92-a/40; Biblioteka · Sremske Mitrovice,
br. 11, Proleter, 9-10-11, oktobar-novemba'I"--Clecembar 1940, 24.
27
420
otklone taj nedostatak u svom radu na taj naCin sto ce u sve akcije
ukljucivati zene i isticati njihove zabteve. 31
Na Sestoj pokrajinskoj konferenciji KPJ za Vojvodinu u referatu je, izmedu ostalog, izneseno da je mali broj zena osposobljen
za rukovodenje partijskim organizacijama i pojedinim sektorima
partijskog rada i da se kao vazan zadatak postavlja osposobljavanje
zena za rad u Partiji. U Rezoluciji je takode ukazano da ovaj nedostatak treba otkloniti i sto veci broj zena primiti u Partiju i kroz
akcije osposobljavati ih za partijske kadrove, kako bi mogle, u slucaju potrebe, potpuno zameniti muskarce u rtikovodstvima i na
svim sektorima partijskog rada. 32
U Rezoluciji Pokrajinske konferencije KPH za Dalmaciju kon~
statovano je da se i u Dalmaciji primecuje kod komunista potcenjivanje uloge zena u borbi radnicke klase, da u tom pogledu treba
izvrsiti preokret, uC!anjivati zene u Partiju i pomagati im u njihovom radu.33
Iz ovih rezolucija se vidi da je Partija u ovoj godini imala
odlucnu orijentaciju na svestraniji rad medu zenama, na prijem
zena u Partiju i uzdizanje partijskih kadrova iz redova zena. Ovakav pravac delovanja dobrim delom je uslovio i tok drugog svetskog
rata koji je neposredno pretia i nasoj zemlji. U tim uslovima bilo
je nuzno da se, pored ostalih, preduzmu i takve mere kao sto su
intenzivniji rad na uzdizanju zenskih kadrova i uC!anjivanje sto
veceg broja zena u Partiju. Time se smisljeno obezbedivalo da se
rad partijskih organizacija. i rukovodstava normalno nastavi u slucaju mobilizacije mu8karaca i veceg hapsenja komunista.
U pojedinim rezolucijama nisu potpunije postavljeni zadaci
u pogledu rada Partije medu zenama, odnosno nisu dovoljno uzete
u obzir specificnosti ovog rada u pojedinim pokrajinama. Tako, na
primer, u rezolucijama pokrajinskih konferencija za Srbiju, Bosnu
i Hercegovinu i za Crnu Goru, Baku, Sandzak, Kosovo i Metohiju
zadaci su postavljeni jednoobrazno i gotovo su identicno formulisani.
·
Na pokrajiiJBkim partiiskim konferencijama izabrani su delegati za V zemaljsku konferenciju KPJ, medu kojima je bilo i zena.
Iz Srbije je izabrano 17 de1egata od kojih su cetiri bile zene (Spasenija Babovic, Leposava Stamenkovic, Vukica Mitrovic i Mara Naceva); iz Slovenije - 13 delegata medu kojima jedna zena (Vida
Tomsic); iz Dalmacije je izabrano 12 delegata, medu kojima jedna
zena (Karla Njegovan); iz Vojvodine - 7 delegata, medu kojima
jedna zena (Gordana Ivackovic); iz Hrvatske - 17 delegata, medu
kojima jedna zena (Maca Grzetic). 34 Tz Bosne i Hercegovine, Cr~e
Gore i Makedonije nije izabrana ni jedna zena za delegata V zemalJske konferencije.
31 ARP,
Bi!bliotek.a Sremske Mitrovice, br. 12; Prolter~ 9-10-11,
oktobar-novembar-decembar 1940, 16; Istorijski zapisi, god. XII, knj. XV,
sv. 1, Titograd, 1959, 262.
· 3 2 Lstorijski arhiv PK SKS za V.ojvodinru, br. 123-62 ,i "br. 12800; Pro·
Zeter, 9-10---11, oktobar-novembar-decembar 1940, 18, 19.
aa Prbleter, 5--6, jun-jul 1940, 15.
S4 II e p o ,n; a Mj a H o s M B., II eTa 3e.M.aJbcxa xonqjepeU'Usuja Ko.M.ynucTU'lt?<:e napTuje JyzocJI.aeuje, Tu.To ua 'lteJI,y napTuje, 1968, UO do 115.
421
�3. Peta zema!jska konferencija KPJ i ;;adaci u radu sa zenama
Na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ, koja je odr2ana od 19.
do 23. oktohra 1940. godine u Zagrehu,S5 raspravljalo se o svim sektorima partijske delatnosti i zauzeti su stavovi o pitanju huduceg
rada. U referatima, diskusiji i rezoluciji posvecena je puna paznja
rada u Partije medu zenama. U radno predsedniStvo Konferencije
izahrana je Spasenija Bahovic, koja je tada hila clan Pokrajinskog
komiteta KPJ za Srhiju.
U referatu Josipa Broza Tita 0 dosada.snjem radu i zadacima
Partije receno je da je zensko pitanje veoma vazno za Partiju i da
museu nekim organizacijama ne posvecuje dovoljno paznje: , ... sve
sto su drugarice do danas na zenskom radu postigle, postigle su
uglavnom hez pomoci drugova, a cesto i uz smetnje samih drugova ...
Ova pitanje treha danas ovdje temeljito pretresti · i prekinuti sa
starim metodama sahotiranja i nehaja za rad medu zenama od strane
nekih drugova" .36 Referat o radu Partije medu zenama podnela je
Vida Tomsic 37 U prvom delu referata ana je iznela istorijat zenskog
pitanja s osvrtom na polozaj zene u kapitalizmu i postavila zenske
zahteve koje proletarijat mora uvrstiti u svoj program. To su pre
svega zahtevi koji se ticu zastite majke i deteta, zatim potpune ravnopravnosti zene u drustvu i zahtevi ekonomske prirode u kojima
311 Fosao oko smeStaja i i.shran.e -delegata na ·konferenci}i, ·koja je odrZana .u strog.oj ilegalnosti na periferiji Zagreba, u jednoj ZJgradi '11 Du.bravi,
poveren je Zenama. Brigu oo •tome vodile su Bo.siljka-Beba EviC-KTajaCiC,
Kata DumboviC-Mama i Ton·ka ZoriC. U ovim .p.oslovima uCestvovala je i
Pepoa Kardelj. (Zene Hrvatske u radniCkom pokretu ... , 445; TIe p o lJ. aMj a HoB H fi, n. -d., 125. K .at a Dumb o viC je po.gillrula 14. j-ula 1941. u
kaciji za oslobodenje jedne .grupe koonunista i .rodoljWa iz usta&kog logora
u Kerestincu kod Zag-reba; hila j-e Clan KPJ od 1938. g·odine, a od ranije se
isticala u ·Strajik:ovima :i demonstracijama kao .clan URSS-ovih sindikaia;
naroC~to ·se istioola u izvrSavanju teZih i sloZenih z.adataika oko .prihvatanja,
,povezivanja, smestaja i "ishvane ilegalaca •komunlsta u ZagTebu, pa- ·su je
:Dbog toga zvali Mama. Izabrana u Rejonski komitet KPH za Ti!e.Snjwku
u 3agrebu, 1940. g·odine; za narodnog heroja rpriQigUaSena 1951. god-irne.
86 ARP, fond CK KPJ, 1940/14 referat J.o.siJpa B.roz-a T.ilta; Referat
druga Tita ,0 dosadaSnjem radu i zadacima Partije", Komunist. I, 1, okto~
bar 1946, 59.
81 Vida TO'Ill!iC rodena 26. j'll!na 1913. u Ljubljani; zaVTSiLa Pravn~
fakultat u Ljrubljani; za v-reme studija ukljuCila se u napredni studentski
pokret i 1934. postala Olan KPJ; d1ste .godine hila uhap.Sena i e>sudena na
9 meseci strog.og zatvora; u Ti'eCoj ik:onferenciji KP Slovenije, juna 1940,
izabrana ru CK KP Slovenije, a na V zemaljskoj 1konferencij-i KPJ za Clana
CK KPJ; uOestvovala u pri1premanjv. i izdavanju J.ega:1nog partijs:k<Jg list.a
za_-)~ene NaSa Zena, poCetkom 1941. godine!; posle okupacije ilegalno radil.a
u Ljubljani; decembra 1941. uhapSena i osuctena p~resudom Talija-noskog vojnog
ruda .na 25 gOOina zatvora; pOsle kapitulacije,.. Italij·e izaoSLa -iz ·zatvora .i
radila na ovg:aniz,ovanjv Prve 1prekomor.ske br1gade u Bariju ,u kojoj je nek.o
vreme hila zammi.k rpolitiCkog koanesara; j.amuara 1944. watila se u Sloveniju
i 1bila ·izahrana u SNOS; urediva.Ja Ljudsku pTavicu -i obila !poveren:Lk CK
KPS u Dolenj.skoj, Pri-m-orju "i Koru.Sk()j; poiSe-tkrom. maj a 1945-. godine posta.J.a ministar za oocijaJnu politi'ku u prv-oj slovenaCkoj naDodn-oj vladi; 'bila
predsednik Narodn·e .skupSti.ne SR Slovenije, posl.ani·k u Saveznoj i RepubHCkoj slrnpStini, Clan CK SKJ, predsed-nik Gla'lmog odbora SSRN Slovenije,
predsednik Veta na11oda Savezne skupStine. Odlikovana je Ordenom narodnog heroja i drugim 'Visakim 'Odlilkovanjima; Clan Saveta federaoij-e.
422
se, kao osnovno, postavlja: jednaka plata za jednak rad, ukidanje
nocnog rada za zene, jednake plate udatim i neudatim zenama, zastita fahrickih i drugih radnica pred stetnim posledicama rada i
slicni prohlemi u pogledu zastite zenske radne snage. Medu ovim
zahtevima istice se priznavanje svih politickih prava zenama sa
potpunim aktivnim i pasivnim pravom glasa. U referatu se dalje
govori o polo.Zaju Zene radnice, seljanke, domaCice, kuCne pomoCnice,
nize namestenice i o polozaju zenske omladine i mladih radnica.
Posehno je prikazan rad zenskih organizacija, raznih zenskih udruzenja, sindikainih organizacija i zenskih sekcija u sindikatu i konstatovano da je hila mnogo sektastva u radu sa zenama radnicama.
Izneseno je nekoliko podataka o ucescu radnica u strajkovima i receno da je u strajkovima koji su se vodili te godine hila vise od
50 odsto zena. Zatim se govori o politickim akcijama u kojima su
zene ucestvovale i 0 organizaciji zhorova za pravo glasa zena. u referatu je data kritika feminizma, kao iskljucivo zenskog pokreta,
koji je nedosledan u pogledu postavljanja osnovnih zahteva zena,
i kritikovana su ideoloska skretanja u vezi sa zenskim pitanjem.
Zatim su izneseni jos neki nedostaci i prohlemi u radu sa zenama
i postavljeni odredeni zadaci koje treha da izvrse sve partijske organizacije.
Kao prvo, postavljeno je da treha organizovati siroki propagandno-prosvetni rad sa zenama kako hi one postale svesne svoga
polozaja u kapitalizmu i svoje uloge u horhi radnog naroda. U tom
cilju postavljeno je da zenske zahteve treha povezivati sa horhom
protiv kapitalizma i svim tekucim prohlemima, kao sto su: horha
protiv imperijalistickog rata, protiv skupoce, za ostvarenje nacionalne
ravnopravnosti u zemlji itd. Istaknuto je da na ostvarivanju ovih
zdataka treha angazovati i muskarce i zene. Ohlici rada sa zenama
treha da hudu elasticni, sto zavisi od odredenog polozaj a i mogucnosti rada u pojedinim mestima, kaze se u referatu. Komunistima
je postavljeno da rade u svim organizacijama, drustvima, udruzenjima i grupama gde se sakupljaju zene. Ukazano je na potrehu
stvaranja legalnih zenskih organizacija kroz koje hi se najuspesnije
okupljale zene i vrsio odredeni politicki uticaj na njih. Preciznije
su odredeni zadaci zenskih sekcija koje se osnivaju u okviru sindikalnih podruznica i cija osnovna delatnost treha da hude organizovanje propagandno-vaspitnog rada medu radnicama, s tim da se
radnice ne izdvajaju iz opsteg sindikalnog pokreta. U referatu je
data ocena zenskih Jistova, koji su imali veliku ulogu u sirenju propagande medu zenama. Na kraju je naglasena potreha da se zene
masovnije okupljaju u razne akcije, da se sistematski organizuje
vaspitni rad i da se najholje zene primaju u Partiju. Posehno je
ukazano da radom medu zenama treha da se have sve partijske
organizacije i da za uspesnije organizovanje toga rada treha osnivati
pri partijskim komitetima komisije za rad medu zenama. 38
Posta u ono vreme nisu postojale mogucnosti za svestranije
prikupljanje podataka o radu KPJ sa zenama i aktivnosti zena u
raznim druStvima, udruZenjima i grupania, u referatu se nije mogla
"ARP, fcmd CK KPJ, 1940/14; Vdda Tomli!c, n. d., 138.
423
�dati temeljitija analiza toga rada, ali je,znacajno da je na Konferenciji podnet poseban referat o radu KPJ sa zenama i da su u
njemu razjasnjena mnoga nejasna pitanja i preciznije odredeni buduCi zadaci.
U diskusiji o referatima nekoliko delegata je govorilo o radu
medu zenama. Oni su istakli da je taj rad nedovoljan i znosili su
iskustva o pojedinim oblicima i metodima rada koji su najpogodniji
za masovno okupljanje zena.
U Rezoluciji Pete zemaljske konferencije KPJ je konstatovano
da je u nekim partijskim organizacijama sistematski rad medu zenama zanemaren, da se ne posvecuje dovoljna paznja tome radu,
da je on prepusten samoinicijativi nekih organizacija i komunista
koji su zaduzeni da rade sa zenama, a zatim je postavljeno: ,a) da
sve partijske organizacije posvete najvecu paznju radu medu zenama,
osobito u sindikatima i drugim masovnim organizac'ijama; b) za taj
rad organizacije treba da odrede ne samo drugarice nego i drugove;
c) da partijske organizacije posvecuju cim vise paznje zenama iz
radnickih i siromasnih rejona i pruzaju mogucu pomoc raznim savetima itd.; d) vodeci borbu za opca zenska gradanska prava, za
jednaki rad jednaka plata u preduzecima, raznim uredima itd., potrebno je u isto vreme suzbijati budoaski feminizam, koji stvara
jaz izmedu radnika i radnica i ima za cilj da otupi ostricu klasne
borbe" .39
Peta zemaljska konferencija dala je kriticku ocenu rada Pare
tije medu zenama, razmotrila svestrano tu oblast partijske delatnosti i odredila jasne zadatke u pogledu daljeg rada komunista na
okupljanju i organizovanju zena. Na Konferenciji su izabrane dve
zene u Centralni komitet KPJ, i to Spasenija Babovic i Vida Tomsic.
·~-
hapsene i osudivane na kazne zatvora, strogog zatvora, robije i gubitka casnih prava. 41 Ove kazne izricao je uglavnom Ddavni sud
za zastitu drzave u Beogradu- 42 Iz optuznica i presuda vidi se da SIL
zene osudivane na jednu do 10 godina robije zato sto su bile komunisti i sto su izvrsavale razne partijske zadatke, kao sto su: umnozavanje i rasturanje partijskog materijala, prikupljanje priloga za
Crvenu pomoc i ucesce u rukovodstvima te organizacije, drzanje
komunista ilegalaca u svojim stanovima i pribora za umnozavanje
propagandnog materijala, obezbedivanje i oddavanje raznih sastanaka u stanovima, uCeSCe u demonstracijama, odrZavanje veza izmedu pojedinih partijskih organizacija i rukovodstava, pisanje pisama, Clanaka i parola, primanje i smestaj vecih kolicina partijske
literature itd. Veci broj zena prosao je kroz istrazne zatvore u kojima su mucene, a mnoge su na sudskim procesima, u nedostatku_
ili udru.Zenj<a za nelegalno prigraJbljiv-anje ·vlasti, kao i uQPSte on:o Uo sesadrZi u prednjoj taCki;
3) izdavanje pod zakup ili rna u kom ·vidu ustupanje ZJgrada ili prostorija za salkupljanje lica, kojima ·hi bio oilj pviprema ili o:rad za os.tvarenje·
Cega od -onoga Sto je izlo.Zeno -u gornjim ta.Ckama, ako je onaj ikoji je zgradu
ili prostoriju IUS'tup1o, znao na Sta Ce se an.e upotrebtti;
I
!
5) Sta-vljanje u veru :sa ika:k.vom liC.noSCu i'li 'kakvim druStvom u inostranstv:u u cilju dobijanja kalwe :pomoCi otuda radi prilprema za revoluciju
ili nasilnu promenu -sada·Snjeg politiekog stanja u zemlji ...
Clem 2. Ko uCini rna koj·e -od okriviOnih dela izloZ:enih u N. 1. ovog:
zakcma, kamiCe se smrCu ili Tobijom -do 20 g-odina. P.redmeti 'kriviCnih dela.
k·onfiskovaCe se.
Oni kojd znaju da se pripremaju zJo,Cini, iZ'loZ.eni u Cl. 1. pa o .tome na
vreme ne izveste drZaVlllu vlast, 1kazniCe ISe robijom do 20 godina.
U cilju ·btrZeg i lakSeg utvrd:i'Vanja ik·rivice dapuStteno je n..a:dle.Znim.
vlarsttma da 'VrSe pretres i noCu".
4. Progoni i osudivanje zena komunista
41 Prema Kr.iviCnom zakoniku od 27. janua-ra 1929. godine (C.n.yJ!c6eue
uoauue, 33-XVI o;a; 1. c:Pe5pyapa 1929) glavne ·kazne .su bile: smrtna Jrazna,
2ene su se sve vise isticale i afirmisale u radnickom pokretu
u ovom periodu, a mnoge su, kao komunisti, bile zapazene u radu
na organizovanju raznih akcija Partije i radnicke klase. Zbog svoje
upornosti i aktivnosti neminovno su dolazile u sukob s veoma strogim postojecim zakonima, 40 pa su bile od strane vlasti proganjane,
robi}a, US'toCenje, strog;i zatvo:r, zatvor ·i novC:ana ikazna, a sporedne: gubitak
Casnih prava ·i gubitak .sluZbe.
Robija je mogla biti veCita ili u trajcmju od 1 do 20 ,godlna, a izdr?.iava"la se u naroCit1m kaznenim z.avodima. Stl'Ogi zatv.or i zatvor mogao je
da Uraje od 7 dana do 5 godina, a ako je trajao v..iS.e od 1 godine izdria'Vao
.se u onaroi:-itim 'kaznenim za vodima.
Pri o&Udi na smrt ili -robiju preko 5 g·OOina, sud je tzrlcao i kaznu:
traQno1g gubitka Casnih prava 1 a :Pri osudi ona r!>biju do 5 1godina ir.z:ricana
je i kama Casnih prava -cd 1 do 5 •gcdina. Sud je u odredenim .sluCajevima;
koji su ipredvideni zakonom, pri osudi a stro.gi zatvor, izrica-o i kaznu gubitka 1Casnih prava za vreme od 1 do 3 godine. Gubitak Ca.snih p.rava &astoja.o se u gubdtku .prava na dr.Zavnu Hi rna koju drugu jaV!I1u sluZbu, na
javna zvanja, na aka-demske stepene, odlikavanja i druge jaVlile poCasti~
·kao i srvill :poJ.itiDkih .prava ,(aktivno i pasivno hjraCko pra·vo i dr.).
39
13;
Rezolucija. Pete zemaljske konferencije KPJ, Proleter, 1, januar 1941,
KO.Aty'nUCT,
° Cl.
1,
OKTD6ap
1946, 120.
4
1. i 2. Zalkona o za.Stiti javne ·beZJbednooti i poretka u drlavi od
6. januara 1929. godine (C.11.y::»c6ene Hoaune, 9, 11. jauyap 1929.) glasi:
,Clan 1. Kao -zloC.instvo u smislu ikameoog zakona srnatr.aCe .se i ova
dela:
1) 1pisanje, iz.davanje, Starrntpanje, ,ratsturanj.e: krrljiga, novina, J)lakata
ili ·~bj,av.a kojima se ·ide na rto da se ko ,podstrekne na nas.i:lje prema drZavnim vlastima J., uopSte, da .se ugvozi javni mir ili dovede u opaooost javni
poreda'k. Qv;o vaZii i .za. svaku ·pismenu i1i usmenu propa1gandu ili ubedivan.le -drugi..h da .treb.a ,promeniti poE<tiCki ili ISOcijalni poredak u dtiarv.i.,
21lo.Cinoan, nasiljem ili rna kojom vr..stom tero-rizma;
2) o!'lganizovanj-e, potpomcuganje Hi pOtStajanje Clranom :kakvog udru.Zenja tkoje <hi dmalo za svrhu 1propagandu .komum.izma, anarhimna, tmorizma
424
42 Na osnovu Zakona ·O Dr.Zavnom sudu za zaStitu drZave od 24. okto•bra.
1930. ~godi·ne, DrZavni sud za ZB:Stitu odriave .i. DrZavno tuZilaStvo pri tome·
sudu, l]mji su ustanovljen'i 8. I 1929. ·godine pri Kasacionom .srudu u Beogradu,
postali su samosta1na nadleStva. Dr.Zavni sud za zaStitu drZave bio je nadleZa.n
da na Citavoj teri.toriji Kraljevine Jugoslavije vrSi izvidanje, istra.gu, pretresi sudenje o odredenim kriv.iCnim delima po KriviCnom zaikoniku i ·Zakonu:
o :za.Sti-ti ja,11lle bezbednosti. i poretk.a u drlavi.
425-
�dokaza, oslobadane optuzbe iii su sudene,na manje vremenske kazne
do godine dana zatvora. Pored toga, mnoge zene su cesto pritvarane
i u zatvoru ostajale po nekoliko dana bez ikakvog saslusanja.
Posle zavodenja sestojanuarske diktature komunisti su zbog
najmanje aktivnosti protiv rezima osudivani na visegodisnju robiju.
Sredinom 1929. godine izvrsena su u Vojvodini velika hapsenja komunista, a krajem iste godine sudio im je Drzavni sud 7..a
zastitu drzave. U toj grupi hila je i Roza Keri-Marton, krojacica iz
Beckereka (Zrenjanin). Ona je optuzena da je uoci 1. maja 1929.
godine sa Servom Mihaljom, Senji Mihaljom i drugima umnozavala
i rasturala letak Pokrajinskog komiteta KPJ za Vojvodinu. Zbog
toga je hila osudena na 10 godina robije i na novcanu kaznu od
300 dinara. 43
Maja 1929. godine uhapsena je Savka Tasic. iz Kragujevca.
Ona je okrivljena zato sto je hila clan KPJ u Nisu, sto je prekucavala i umnozavala partijske letke i vrSila prepisku partijske organizacije Nisa sa drugim partijskim organizacijama. Januara 1930.
godine osudena je na 10 godina robije i na trajni gubitak casnih
prava. Roza Keri i Savka Tasic upucene su na izdrzavanje kazne
u Zenski kazneni zavod u Zagrebu, u kojem se tada nalazila i Marija
Breznik, koju je Drzavni sud za zastitu ddave osudio na tri godine
robije. One su krace vreme provele u ovom zavodu, a zatim su
26. septembra 1930. godine" oremestene u Centralnu pozarevacku
zensku kaznionu, u kojoj su kasnije izdrzavale kaznu vecina zena
osudenih na robiju i strogi zatvor.
U leta 1929. godine doslo je do masovnih hapsenja komunista
u Bosni i Hercegovini. Medu njima je bila i Kata Govorusic,•• visegodisnji partijski radnik i jedna od najaktivnifih i najistaknutijih
zena u Bosni i Hercegovini u to vreme. Ona je uhapsena jula 1929,
a pocetkom marta 1930. godine presudom Drzavnog suda za zastitu
drzave osudena je na pet godina robije i na pet godina gubitka casnih prava zato sto je bila clan KPJ u Sarajevu, organizator i blagajnik Crvene pomoci i sto je rasturala partijske letke i drugi materijal.46 Kaznu je izdrzala u Kaznenom zavodu u Pozarevcu.
4
~ ARP, fond Dr.Zavmi sud za zaStitu drZave, 1br, 1434/29 (u <daljem
.tektsu fond DSZD); AJ, fond Miinistarstva 11Jravde, 1br. 44152~30 (lli -daljern
tekstu f001d MP).
" ARP, fond DSZD, 'br. 1102/29; AJ, food MP, 00:. 44-152-30· br.
18950-30; PoloZaj politiCkih zatvoTenika u Jugoslva.iji, Slobod:na misao: Hst
l1rvatskag radnog rnaroda u Kanadi, 528, Toronto, 15. februaT 1938, 3.
4
•
:; K-a.ta
Govo·ruSil:. - rodena u F.ojnici 5. septembr.a 1885. go<dliile, a umrla u V:rS.cu februara 1957. godine; f.abri·Cka radnica: uCestvovala
u ·radni-Okom rpotkretu Bosne i Hercegovine, a 1920. poostala Clan KPJ i !radita
u 'saraievsk·oj rpartijS<koj -organizaciii: Clan Mesnog komiteta KPJ za Sarajevo, Clan POikrajinskog komiteta KPJ za BiH i •sekretar PokTa.jinskog odbora Crvene pomoti za Bosnu 1 Hercegovinu; .posle izdr.Zane kazne, <lt!Sla
u Zagre? i. a~'ivno rradfl.a u sindika-lnoj i :Pa-rtijsk:oj organizaciji do maja
1943; ta'Cta Je •1zaSla na slobodnu teritoriju Slovenije i -radila u organizacijama AntifaSi.stiCk01g fronta Zena.
" ARP, fond DSZD, <br. 1874/22; fand DT, br. 1872-1874; Dragan
MarkoviC. i LjubiSa RistoviC, Pred nepriznatim sudom, k.nj. II,
1961, 31, 43 l 63.
426
I
I
Medu prvim zenama iz Slovenije koje su se naille pred DrZavnim sudom za zastitu ddave, bile su Paula Kastrin, Marija Draksler
i Ruza Plankar. Paula Kastrin, domacica iz Ljubljane, optuzena je
da je u toku 1928. i do aprila 1929. godine u Ljubljani umnozavala
cirkulare i razna partijska uputstva koja su upucivana partijskim
organizacijama, zatim letke Mesnog komiteta KPJ i Mesnog komiteta SKOJ-a; da je partijska dokumenta cuvala u svom stanu i da
je sredinom 1929. godine u administraciji Jista Enotnost prikupljala
priloge za Crvenu pomoc. Zbog toga je novembra 1929. godioe osudena na godinu zatvora." Marija Draksler, krojacka radnica u Ljubljani, bila je aktivna kao ucenica i ucestvovala je u pojedinim zborovima i demonstracijama koje je organizovala Partija. Kao aktivna
ucesnica radnickog pokreta primljena je u SKOJ, a zatim 1925.
godine u KPJ. Krajem aprila 1929. uhapsena je i optuzena da je
hila clan organizacije Crvene pomoCi, da je prikupljala dobrovoljne
priloge u novcu, i to predavala za komuniste koji su hili u zatvoru
u Ljubljani, da je vrsila propagandu protiv poretka, da je cuvala
Lenjinovu sliku i neke partijske proglase. U nedostatku dokaza osudena je na kaznu zatvora od sest meseci.<• Ponovo je zatvorena pocetkom maja 1930. godine pod optuzbom da je bila Clan KPJ, da je·
kao komunist isla na sastanke na kojima se raspravljalo o partijskim
zadacima i o radu Crvene pomoci. Posle visemesecnog mucenja
i saslusavanja, osudena je zajedno sa grupom slovenackih komuni-·
sta marta 1931. godine, na kaznu robije od dve godine i na gubitak
casnih prava u trajanju od pet godina. Kaznu robije je izdrliavala.
u Zenskom kaznenom zavodu u Zagrebu u kojem je od 130 zena.
samo ana bila politicki krivac. U istom procesu osudena je i radnica
Ruza Plankar na godinu dana strogog zatvora zato sto je u svom
stanu u Zagrebu prikrivala partijske funkcionere i kao kurir odrza-vala veze izmedu njih i partijske organizacije u Ljubljani. Posta·
je hila zatvorena 15. oktobra 1929. i do sudenja ostala u istraznom.
zatvoru, to jest jednu godinu, 5 meseci i 11 dana, to je iznosilo viSead kazne u izrecenoj presudi. 49
Eva Nuskern iz Osijeka uhapsena je jula 1929. godine i optu-·
zena da je hila Clan SKOJ-a i da je kao skojevka vrsila kurirsku.
duznost, da je odlazila u Zagreb i donosila propagandni materijaL
i da je umnozavala letke komunisticke sadrzine. Zbog toga je marta.
1930. godine osudena na kaznu strogog zatvora od tri godine. 50 Po-eetkom 1929. godine uhapsena je Katarina Cvitan, graficka radnica.
iz Zagreba. Ona je optuzena da je u stanu prikrivala ciklostil i ostali.
materijal za umnozavanje partijskih letaka koji su rasturani u Za-grebu. Osudena je na 6 meseci zatvora. 51 Iste godine bila je uhapsena
i Milica Pecarski iz Nisa pod optuzbom da je bila clan KPJ i da je·
" ARP, f<md DSZD, br. 1006/29; fo-nd DT, hr. 883/29.
" ARP, fond DSZD, hr. 1006/29; fond DT, hr. 883/29; A I en k a N e-dog, Ne sodiSCa ne jeCe jih niso strle, NaSa Zena, 3, 1959.
"ARP, fond DSZD, br. 2241/29; fond DT, br. 539/30 i 772/30; Alenka,
Ned o.g, n.n.; M a.r jan a Dr a ksl e r, DuSevno muCenje u Zenskoj kaz-·
nionicj, Cetrdeset godina, Zbornik seCanja, knj. 2, 342.
" ARP, fond DSZD, br. 1839/29.
" Isto, hr. 1118/29; fond DT, .br. 1118/29.
42T
�Qddavala veze izmedu partijskih organizac1Ja Zagreba i Beograda.
Medutim, ona je u nedostatku dokaza oslobodena optuzbe aprila
1930. godine. 52
Polovinom 1930. godine Ana-Anka Mihota, privatna cinovnica
iz Zagreba, osudena je na kaznu strogog zatvora od dve godine. Ona
je uhapsena 5. marta iste godine pod optuzbom da je primila pisacu
masinu koja je bila vlasnistvo partijske organizacije i na kojoj su
umnozavani razni partijski leci i drugi propagandni materijali. 58
Marija Matosic, radnica u Beogradu, uhapsena je februara 1930.
godine i okrivljena istog meseca zato sto je primila od Otokara
Kersovanija kutiju u kojoj su bili Cianci komunisticke sadrzine, namenjeni !istu Bilten, zatim indigo i papir za umnozavanje toga lista,
i sve to predala Babovicu. Zbog toga je osudena septembra 1930.
godine na kaznu strogog zatvora od jedne godine dana, i na proteTivanje iz Beograda na tri godine pos!e izdrzane kazne strogog zatvora.54 U junu 1930. godine osudena je Ana MikaCic, radnica iz
Zagreba, na dve godine strogog zatvora, jer je, prema presudi,
Drzavni sud za zastitu drzave nasao da je kriva zbog komunisticke
propagande. 55
Optuznica je teretila krojacicu Barbaru Selesi da je posle
1. avgusta 1930. godine u Velikom Beckereku (Zrenjanin) postala
clan komunisticke i:elije i da je kao kurir odrzavala veze izmedu
komunista u Novom Sadu, Velikom Beckereku i Pancevu, da je u
njenoj kuci umnozeno oko 400 komada letaka s potpisom Pokrajinskog komiteta SKOJ-a, da je raznosila letke s potpisom KPJ i SKOJ-a
u kojima se radnici i seljaci pozivaju da budu na strani SSSR-a.
Optuznica je podneta 19. marta, a presuda je izrecena 28. maja 1931.
godine, kojom je Selesi Barbara osudena na Hi~nu strogog zatvora
od dve godine. 56
Sarlota Fridfeld (Friedfeld) optuzena je da je imala veze sa
Qficirima u Mariborskom garnizonu, koji su organizovali komunisticku i:e!iju i radili na pripremi oruzanog ustanka. Zbog toga j_e
jula 1932. godine osudena na kaznu robije od jedne godine i ha
gubitak casnih prava u vremenu od pet godina. 51 Ivanka Ivic optuzena je sto je od svog muza Mihajla I vita primala partiiske izvestaje
1 dva puta ih nosila u Bee Centralnom komitetu KPJ i lito je od
ovog komiteta iz Beca done!a u Beograd oba puta po 30 hiljada
<linara i materijal pisan nevidljivim hemijskim mastilom. Nju je
optuznica posebno teretila sto je odrzavala veze sa partijskim rukovodstvom u inostranstvu i zato je osudena, decembra 1932. godine,
Isto, br. 2020/29.
Isto, br. 108/30; PoloZaj politiCkih zatuoren.ika u Jugoslaviji, SloOodna misao, 528, Toronto, 15. jebruar 1938, 3.
4
5 ARP. fond DSZD, hr. 94/30. Prema paragrafu 57. Krivi"Cnog zakonika, .proterivanje osm:tenika .fz jednog mesta -nije moglo biti duZe od td
godine, a moglo :se izreCi u presudi pored kazme rOOije ili strog,o.g zatvura.
55 Zene Hrvatske u radniCkom pokretu . .. , 191.
56 ARP. f~nd DSZD, br. 266/30: f<>nd DT, br. 1524/30, Zbirka Uprave
Kaznenog zavoda PoZarevac, kut. l, kazneni ,spis SeleSi Barbare.
" ARP, fond DSZD, br. 19/32.
.s2
53
428
na kaznu robije od dve godine i gubitak casnih prava za vreme od
pet godina.•• Iste godine, osudena je Boriska Fuks, krojacica iz Ve:
likog Beckereka (Zrenjanin), na kaznu stro~?g. zatvora od sest mesec1
zato sto je primala novae od Crvene pomoc1 1 predavala ga odredenim licima u gradu. 59
U Zagrebu su 15. oktobra 1931. godine uhapsene Anka Adal!'ic,
krojacica, i Barica Iverovic, domacica, i osudene presudom KralJev:
skog sudbenog stola u Zagrebu, jun~ 1932. godme. _Anka Adam1c
je okrivljena sto je u toku 1931. godme davala stan 1 hranu svome
bratu Josipu Adamicu,•o koji je bio komunist i da je u svom stanu
prikrivala materijal potreban za umnozavanje partijskih letaka.
Barica Iverovic je okrivljena zato sto je ·oktobra 1931. godine izdala
stan svome bratu Josipu Debeljaku, 61 koji je bio partijski i skojevski
rukovodilac, sto ga je krila i davala mu hranu, sto je u svom stanu
skrivala materijal za umnozavanje letaka,
je n~ tavan iste ku~<;
skrila tri rucne bombe, sto su se u njenoj kuc1 sastaJall JOS1P Adam1C
i Josip Debeljak i sto je izdala pod zakup prostor!~e za okupl_janje
lica koja su propagirala komumzam. Anka Adam1c osudena Je na
kaznu robije od dve godine i na gubitak casnih prava za vre~e. od
tri godine a Barica Iverovic na kaznu robije od dve godme 1 sest
meseci i da gubitak casnih prava u trajanju od tri godine. 62
Apri!a 1933. godine bile su uhapsene studentkinje Ljubljanskog univerziteta Lidija Sentjurc i Ivanka Muacevic i presudo;n
Drzavnog suda za zastitu drzave u Beogradu, na pro~esu p~ot:v
!jubljanskih studenata, osudene novembra 1933. god1?-e. ~1d1Ja
Sentjurc je optuzena zato sto _ie naJ?isal~ dva. clanka, 1 t? Jedan
o bratstvu ba!kanskih naroda 1 drug:t o 1zvesmm problennma rudarske omladine za ilegalne partijske listove Rdei'i signali i Rdei'i
prapor. Ona je te clanke sa pismom poslala iz ~rastnika na odredenu adresu na Ljubljanski univerzitet. Preko Jednog provokatora
policija je dosla do toga pisma i tada je uhapseno oko cetrde~~t
studenata. Posle saslusavania u zatvoru ih je ostalo sedam kod koJ1h
je pronaden partijski materijal. Zbog toga je Lidija osuaena. na
dve godine robije i na gubitak casnih prava za v;:eme od dv_e godme.
Ivanka Muacevic je 1931. godine osudena na sest mesec1 strogog
zatvora zato sto je iz Praga donela u Osijek veci broj_ partijsk~h
brosura rezolucija, novina i Ietaka, decembra 1930. godme. Ona Je
avgusta' 1933. godine ponovo optuzena da je i dalje saradivala s komunistima. U njenom stanu policija je pronasla dosta ilegalne par-
"!?
1
se Isto, br. 39/32; PoZoZaj politiCkih zatvorenika u Jugoslaviji, Slobodna
misao, 529, Toronto, 17 .februaT 1938, 3.
'" ARP, fond DSZD, br. 6/32
6o Josip AdamiC je bio Clan Mjesnog komiteta KPJ u Zagrebu i Clan
Mjes:nog odbora Sindikata drvodeljaca.
61 Josip Debeljak je bio CLan Centralnog komiteta KPJ i sekretar Centralnoc komiteta SKOJ -a.
6 2 2ene Hrvatske u radniCkom pokretu ... , 204-206; D. Marko y i C
- L j. Risto viC, Mrtva usta ne govore, PoHtiCka suctenja, Beograd, lmJ. 2,
1969, 722-725.
429
�tijske literature i zbog toga je osudena na dve godine robije i na
gubitak casnih prava za vreme od dve godine. 68
Jelisaveta Bembas, student prava iz Beograda, uhapsena je
maja 1933. godine i okrivljena sto je radi umnozavanja i rasturanja
izradila matrice za vazne partijske materijale, i to: Dvanaesti plenum
IKKI i zadaci KPJ, Odluke CK KPJ i Spoljne i unutrasnje okolnosti
oktobarske revolucije. Ona je umnozavala i rasturala partijske Ietke
i na procesu, novembra iste godine, osudena je na kaznu robije
od dve godine i na gubitak casnih prava za vreme od pet godina.••
Darinka Mikicic iz Sarajeva osudena je oktobra 1933. godine na
devet meseci strogog zatvora zato sto je korigovala i prepisivala
clanke o polozaju obucarskih radnika u Sarajevu i sto je umnozavala letke koji su se odnosili na rudare Kaknja. 65
Natalija Znidarcic-Thalec osudena je 1934. "godine na deset
meseci zatvora zato sto je ucestvovala u pripremanju i stampanju
kom':'ni~tickog studentskog biltena. Kaznu je izdrl\ala u :Zenskoj
kazmom u Zagrebu. U to vreme, od Okruznog suda u Ogulinu osudena_ je Marija Bevandic na osam meseci strogog zatvora i gubitak
casmh prava za vreme od dve godine zato sto je radila na 1Urenju
komu?is~icke ~ropagande. 66 Januara 193-1. godine uhapsena je u
L]ublJam Saks1da Marcela, radnica, i osudena na kaznu strogog
zatvora od sest meseci i na gubitak casnih prava za tri godine, zato
sto ~e prenosila ilegalnu postu i literaturu. 67 u drugoj polovini iste
godme uhapsene su Vida Bernat-Tomsic, student filozofije u Ljubljani, i Darinka Svent-Kovacic, ucenica. Vida je tada, pored ostalog,
radila u Crvenoj pomoci i kod nje su pronadeni dopisi adresirani
ministru, banu i rektoru univerziteta u kojima se protestuje protiv
mucenja od strane policije. Kod Darinke Svent nasli su Enaelsovo
delo Anti-Diring, pocetnicu ruskog jezika i brosuru o ze;,ma u
URSS-u. Vida je osudena na ·devet, a Darinka na 14 meseci strogog
zatvora. Kaznu su izdrzavale u istoj celiji. One su zajedno sa ostalim politickim zatvorenicima, februara 1935. godine, strajkovale
gladu, zahtevajuci da im se poboljsaju uslovi za izdrl\avanje kazne
u zatvoru. 68 U isto vreme pred Drzavnim sudom za zastitu drzave
nasle su se Kristina Kovacevic, herihterska radnica iz Beograda
i dr Klara First, lekarka iz Subotice. Medutim, u nedostatku dokaz~
one su oslobodene optuzbe. ••
Januara 1935. godine u Beogradu je uhapsena radnica Anka
Jovicic i okrivljena da je prim1la viSe ilegalnih brosura i listova,
"ARP, fond DSZD, br. 28/33
i br. 4/31; Lidija Sen.tjurec U
Po-
ZarevaCkoj Zenskoj kaznionici, Cetrdeset godina, Zbornik seCanja ... ,' knj. 2
351; Fotog:rafski d-okumenti Q boju Komuni-stiCke partije Slovenije Ljubljana'
knj, 1, 1964, 354.
.
'
'
" ARP, fond DSZD, br. 24/33.
" Isto, br. 11/33.
AR~, tond DT, br. 821/34; DT, ·br. 785/34; DT, br. 518/35; Zene Hrvat~ke ~ rad!l'tckom po~!etu ... , 226 i 227. ,17 dana terora", Borba, list radn:ika
1 selJaka 1z JugoslaVIJe u Kanadi, ·br. 42, TorQllto, 25. oktobar 1934.
7
6 Alenka
Nedog, n.n.
as Arhiv CK SK Sloven.Jje, presuda Ok-ruZnag suda.
69 ARP, fond DSZD, hr. 29/34 i br. 4~ /34.
66
430
REGISTAR LICNIH IMENA
A
Aceva Vera - 415.
,,Aciceva" - 137.
ACkun Liza - 354.
Adamov.ic Anka - 429.
Adamovic Josip - 429.
Adler- 305.
Adzemovic- Leko Spasa- 174,
Agatonovic Radosav - 186.
Ajdlsek Mica - 313.
Alargic J11dita - 255.
Alhahari Ankica - 243, 244,
Albala Paulina (Lebl) - 308, 361.
Albreht - 183.
Aleksandar, kralj - 197.
Aleksic Dejan - 375.
Aleksic Kristina - 155.
AliJmlfic Dzemal - 251
Alkalaj Olga - 329, 330, 361.
Alrtmli Ela - 308.
Andoska Vera - 216, 249.
Andrej,evic-Kun Dorde - 361.
Andclkovic-Cvetkovic Desanka Anc:!elkovic Desanka - vid. An·
delkovic-Cvetkovic Desanka
92, 112, 114, 128, 129, 136, 183,
185.
AndeLkovic Jelena - 79.
Anc:!elkovic Milka - 79.
Antic - 213.
Antolic Mira - 431, 432.
Apostolovlc Zorka - 129.
Ardaluh Anka - 160.
Arsic Mileva - 155.
Asedi Lina - 74.
Askovic Milorad - 216, 256.
Atanackovic Milena - 174, 175,
177, 182, 183, 185, 188, 189, 190,
191, 266, 267, 282, 285,308, 337,
361.
Atanasijevic Dara - 79.
Atanasijevic dr Ksenija -
191,
192, 194.
Aterton Meri -
332.
B
B"bic Vlatka - 377.
Babic-Kesler dr Zdenka - 361.
BabiC Ljerka - 361.
Babovic-CukoV:ic Spasenija vid.
Babovic Spasenija - Cana.
Babovic Spasenija - Cana- 228,
330, 414, 418, 421, 422, 424, 428,
435.
Bacin Lenka - 84.
Bajalica D1mitrije - 380.
Bajer Katica - 103.
Bajfus Marija - 84.
Bajic Marija - 71.
Bajic Natalija - 350.
Bak Perl- 355, 366, 371.
Bak Ruia - 359, 402.
Balaban Micika - 99.
Balog-Raplc Anka - 264.
Bandic Ana - 143.
,BaniC'' -
138.
Barbaric Nada - 319.
Barojevic Rakila - 98.
Bartos dr Bozana - 171.
Baruh Rahela - 330, 415.
Bas Ana-Marija - 397.
Bauerova Ana- 106.
Bebel Avgust - 11, 319, 372, 438.
Bedekovic Danica - 267.
Begic Dana - 4, 54, 243, 244, 251,
252, 275, 290, 304, 339, 346.
Begovic dr Mehmed - 59.
Bembas Jelisaveta (Beska)- 330,
361, 430.
463
�Bet ·Gertruda ..:.:.:· 394.
BeroeroviC Gojko - 218.
Bergman Alfred - 388.
Bergman Frida - 256.
Berislavic Stana - 209.
Berkovic J elisaveta - 417.
Bernot-Tomsic Vida - 430.
Bertonceljnova - 85.
Berus Anka - 293, 410, 432, 438,
440.
Bevandic Marija - 430'.
Biljan Ljubica - 82.
Blazevic Tereza - 105.
Bockaj nora - 431.
Bogdanova Nada - 264, 347, 359,
360, 407.
Bogdanovic Katarina - 180, 182.
Bogdanovic dr Milica - 339.
Bogie dr G. - 47.
Bogicevic Vojislav - 15.
Bahunjicki dr Adela - 397.
Bojovic R. Jovan - 3, 32, 137,
386.
Bol}esic Marija - 160.
Bon- 236.
Borcic Mara - 371.
Boric Marta - 371.
Borjan JurJn Lucija - 151, 212,
322.
Borovsak HeJ.ena - 354.
Boskovic Magda - 319, 320, 369.
Bozicevic Ivan - 221, 240.
Bozic dr Ana - 8, 171.
Bozovic Ivan - 220, 413.
Breberina Sonja - 319.
Brejc- 109.
Brezar Stefanija - 313.
Brezarjev - 76.
Breznik Marija - 426.
Bnkalic mna - 160.
Brkic dr Ana - 193.
Brkovic Savo - 263.
Broz Josip - Tito - 139, 140,
141, 142, 150, 335, 348, 418, 421,
.
422.
Brujic Srdan - 385.
Bucar Mara -.'.100.
Budisavljevic - 403.
Bujadic Zlata - 72.
Bukovec Marija- 313.
Buljanovic Vicko - 410.
464
Bun;\'ta Marija - 105.
Bunjevcevic J osip - 107.
Bures - 224, 253.
Bursae Milica - Beoa - 255.
Butera Rezika - 160.
Butkovic Drago - 407.
Butorac-Pamvic Anka - 135, 148,
150, 151, 226, 369, 409, 417, 435,
441.
.
c
Ca.zi Josip - 14, 17, 19, 28, 29,
30, 42, 45, 75, 113, 143, 144, 147,
156, 158, 159, 160, 161, 205.
Cecic Marija - 415.
Cekulic Ema (Ceka) - 369.
Cerin Justa - 103.
Cerjak Marija - 103.
Cermanovic Ljuoica - 181.
Cetkin Klam (Zetkin Clara)
12, 15, 16, 20, 118, 119, 120.
Cjao-Tun-veng - 364.
Cnnkovic Draga - 82, 91, 92.
Cvetic Bosiljka-Bosa .;_ 287, 326,
327, 330, 361, 432, 433.
Cvetkovic Andela - 407.
Cvetkovic Desanka - vid. Andelkovic-CvetJi!ovko Desarrka.
Cvetkovic Dragisa - 332, 335,
340, 400, 403, 404, 405, 407, 415,
440.
Cvetkovic dr Slavoljno - 440.
Cvetkovic Zorka - 101.
Cvijk Veronika- 417.
Cvitan Katica (Katarina) - 135,
427.
c
Cetkovic Jelena - 256.
Cukovic Ljuoica- 74, 79, 81, 82,
95, 114.
CurCic Evica - 413.
Capek Karel - 371.
Cec Antonija- Toncka- 85, 86,
138, 313, 417.
Cec Vrhovec- 313.
Celesnlk Fani - 313.
Cerkez- 191.
Cerkovski Anka - 82.
Cerni Anka - 82.
Cerni Mazenka- 82.
Cernisevski - 372.
cohadZic Vera - 361.
Colic Dragica - 403.
Colic Slavrko - 403.
Cubrilovic Vida - 267.
Cuokova Jamja - 171.
Culi.C Mfrrija - 84.
D
Daunjamovic dr Pero - 4, 207,
256, 421, 422.
Debeljak Barica - 150, 151, 417.
Debeljak Josip - 429.
Dedijer Milica - 183.
Dedijer Vbdimir - 361, 364.
Dejanovic Draga - 6.
DeleviC-BiljuriC P.ersa - 434.
Delic Ana - 15.
Demajo Vojka - 361.
Derle Julija - 115, 414.
DevcicNesa- 319, 321, 322, 323,
356.
Devic-Uoavic Stanka - 13.
Devovari Zoltfrn - 224.
Dimic Mila - 330.
Dimic Zorka - 169.
Dimitrijevic Bmnislava 432,
433,.
Dimitrijevic D. Jelena - 267.
Dimitrijevic Natalija - 97.
DimitrUevic Neskovic dr Nada 397, 403.
Dimi1lrijeviC Radmilla - 361.
Dimitrijevic dr Sergije - 13, 27,
31, 49, 51, 239.
Dimitrijevic Vera - 403.
Dimitrijevic Vojo - 361.
Dimntrov Georgi - 393.
Dimova Denka - 250.
Dimovic .Angelina- 432, 433, 438.
DiSen Gabrijela (Gabrielle Duchen) - 363, 396.
Divac Nedeljko - 187.
bodic Vera - 358, 359.
Dragic-Belovic Olga - 397.
Dragovic Zagorka - 379.
Draksler Marjana - (Marija)
138, 427.
Dvorzak Marija - 76.
Dumoovic - Kata Mama - 422.
I)
Ilakovic Duro - 105, 140
Ilokic Mileva - 79.
Ilonovic Janko - 366.
Dordevic Ana - 81.
Dordevic Anka - 79.
Dordevic Booa - 327, 329, 330,
331, 332, 337.
Dordevic Bosa - 394.
Dordevic Branislava - 129(
Dorelevic-Jelic Julka - 417.
Dordevic Katica ~ 81.
IlordeviC Mib. dr Borivoje - 34,
51.
Dukic Dusanka - 337.
Dukic Mirjana- 3, 26.
Duranovic-Janda Sasa - 55, 56.
Duraskovic Ana - 434.
Duri6-Klajn Stana - 361.
Duric-Parenta Slavka - 407.
Durie Slavka - 350, 351.
Duric-TopaloviC Milica - 16, 72,
77, 78, 87, 91, 116, 342, 343, 366,
Durelevic cedomir - 406, 407,
409.
Durdevic Slavka - 292, 330.
Durickovic Bosko - 407.
.E
Edvfrrd Resman - 232.
Egjend Evejina - 82.
Engels Firidrih, - 320 356, 363,
430.
Erenbmg Ilja - 366.
Evic-Krajacic Bosiljka (Beba)
369, 399, 401, 422.
465
�r
.
.
Fidanova S!avka - 415.
Filipovic Filip - 320.
Filipovic Kostadina - 81.
Filipovic Ljubica- 155.
First Klara - 430.
FiBer Marija - 83.
Fos-Rudin Braina - 434.
Franic Ana - 82.
Frankovic dr Dragutin - 374.
FranoviC-Fimic dr Radmila
193.
Fridfeld Sarlota __: 428.
Frntic Beska - 208, 209.
Frojd- 305.
Rrusic Danica - 101.
Fuks BorLSka - 429.
Furije Sari (Charles Fouler)
372.
Furlan dr Bods - 338.
G
Gacic Natalija - 106.
Gaj-I,fen - 364.
Gajic Mara- 338.
Gaj;ic-Vajs dr Marija - 361.
Gajic t.i-vka - 152.
Gajovic Radmila - 129.
Galic Kaja - 369.
Galic Radmila - 433.
Galovic Danica - 258.
Gaon C. D. - 224.
Gavric Elizabeta - 397.
GenciC dr Lazar - 361, 405.
Georgi Dimovski Stoisava - 360.
Georgijevski H. - 407.
Gerkman Mara - 234.
Glavas Marija- 397.
Gluk- 355.
Godler Ljubica - 377.
Goja- 355.
Golubovic Zorka - ISS:.
Golob Maila - 372.
Gorencevic Limba - 81.
Gorki Maksim - 366, 371.
Gosnjak Ivan - 418.
· Govekarjeva · Miiill<:a (Govekar
Minka) - 164, 171, 172, 173,
175, 177, 183, 266, 267.
466
GovifruSic :Kata - 209, 4i6.
GradiSni:k Amalija - 160.
Grdan Antonija - 219.
Gregoran Mar1ja - 258, 414.
Grkovic Dusan ~ 154.
Gr'letic Anka- 135, 151, 418, 435.
Gr'letic Manija - 150, 214, 264,
421, 440.
GuberiniC Duro - 379.
Gutman Jakob- 235.
H
Habe Marija - 138.
Haberle Branimir - 33, 35, 36,
37, 38, 39, 40.
Habijan Marija - 107.
Habulin-Lukic Marija - 436.
Habulin Marija - 397.
HadZic Natalija - 3651.
Hajdn Ete1ka - 80.
Hajdukovic Mara - 415.
Hajligstajn Nada - 216.
Has Herta - 320, 321.
Hercog Lidija - 431, 432, 438.
Hercog Mila - 432, 434, 440.
His Ljubica - 84.
Hitler Adotf - 12, 390.
Hlapec-Don:levic dr JeLena
189, 192.
Hoeevar Josipina - 109.
Hohnjec dr Josip - 187.
Holcer - 219.
Hololcev Katarina - 359.
Horvat Jovarrka - 418.
Ho.rvatic Marija - 219.
Hour-Mra:k Betika - 384.
Hrabak Bogumil- 155, 156, 256,
257, 408.
Hristic Ana - 171, 173, 174.
Hristic Danica - 169, 172, 180.
Rr1ncevic dr J osip - 208.
Humski Andjela - 160.
Husli Ma:rija - 84.
Hutz Sofija - 82.
I
I!ic dr Mihaj-lo - 61, 297.
I!ic Radoslava __ 72, 87, 91, 97,
116.
Ilic Vlada - 45, 51, 136, 208, 258,
414.
Ilijanic Jana - 385.
IlijiC Iza - 75.
Iljic - vid. Lenjin Vladimir
Iljic.
I vackovic Gordana - 421.
Ivanic Delfa - 173.
I vel jic Lucija - 82.
Ivemvic Barica - 429.
Ivic Ivanka - 428.
Ivic Mihajlo - 428.
Ivkovic Mladen- 399.
J
Jagodic Marija - 354.
Jajac dr Pava - 354.
Jambrovic Klara- 219'.
Jancic Jelena - 319, 320, 369.
Janck-lic Marija - 242.
Janjatovic Bosi-ljka - 227.
J akolic Milica - 160.
Jakopcc Stefa - 218.
Jakovljevic Angelina - 149.
Jakovljevic Mara - 86.
Jambrovic Ruza - 219.
Jandrka Vilma - 73, 74, 82.
Jankovic Ljubomirka - 357, 358,
359.
Jankovic Mara - 101.
Jankovic B Milos- 374, 377, 383.
Jankovic Vojislava - 184.
Jankovic Zorka - 172, 307.
Jankovic t.ivka - 79.
Jazabek Antorrija- 82.
Jec Josipa - 219.
Jeftic Milica - 434.
J eremic Natasa - 330.
Jerkovic Jelica - 215.
Jevnihar Angela - 313.
J evric Darinka - 193.
J evtic Ljubica - 105.
Jojic Olga- 330, 357, 361.
Josifovski Kuzman - 407.
Jovancevic S. - 79.
Jovanovic Agna - 101.
Jovanovic Batric - .415.
Jovanovic BWo - 392.
Jovanovic Dara ~ 80. ·
Jovanovic Darinka - 193.
Jovanovic Desa - 215, 358, 359.
Jovanovic Draga - 190.
JovanoviC-I vanovska Milka
415.
Jovanovic Lidija - 392, 415, 434.
Jovanovic Ljubica - 101.
Jovanovic Malinka - 143.
Jovanovic T. Olga - 215:
Jovanovic Radoman - 3.
Jovanovic Rajko - 136.
Jovanovic Stojanka - Carika 13.
Jovanovic Vera - 183.
J oviCic Anka - 430.
JoviCic Katarina - 188.
Jovovic Milica - 434.
Juhas Julka - 80.
Jukic Katica - 83.
JuranoviC Mara - 82.
Jurca Anica - 313.
Jurjevoeva Ana- 433.
Jurkovic Anka- 219.
J movie Elizfrbeta - 160.
J uruc Slavica - 440.
K
Kacin Milica - 132.
Kaj,zer Mira - 434.
Kaljevic Milivoje - 149.
Kantakuzen - 1911
Kaplarevic Kristina - 105.
Karadzic Zorka - 171.
KarakaSeviC-StameiTkov1C Neven-
ka- 211.
Karapandzic Dobrila - 325, 330,
415, 436.
Kardelj Pepca - 399; 422, 440.
Kariceva Franja - 267.
Kruri}o-Pap Valerija - 330, 431.
Kasnar-KaradZic Zorka - 337.
Kastrin Pavia (Paula) - 138, 313,
427.
.
.
.
Kaucic Terezija - 80.
Kavgic Jelka- 436.
Kazic Marko - 340.
Kecic Danilo - 235, 236.
Kecman Jovanka ~ 13; ..6.7, 87,
183, 288, 375.
467
�Kecmanovic Dusan - 339.
Kecmanovic dr Vojislav-Djedo
339.
Keri-Marton Roza - 426, 438.
Kersovani Otokar - 428.
Kesner Anton - 253,.
Kldric Zdenka - 271, 272, 313,
314, 315, 316, 414, 418.
Klkic Hasan - 367.
Kiri-Sklodovska Marija (Marija
Curi.e-Sklodowska) - 366.
Kirkov Nikola - 249.
Klajn Marija - 209.
Klementi Lidija - 208.
Kiinc Francka - 417.
Kline Vladislav - 131.
Knezevic Marija- 434.
Knezevic Todorka - 101.
Kocovic-Zoric Petrusa - 329.
Koconda-Vodv,rska Mira - 168,
171, 188, 189, 191, 192, 285, 308.
Kolarevic Rosa - 106.
Kolontaj Aleksandra - 119.
Kornlinovic Marina - 436.
Komparic Alma - 319, 321, 322,
323.
Koncar Dragica - 253.
Koncaric Hermina - 105.
K<>parec Mttra - 7L
Kopic Franjo - 82.
Koprivica-OStdC 1Stanis1ava
133.
K,orac Smilja - 367.
Ko.rosec - 109.
Korporic Glinka Galja - 369,
431, 432, 436, 438, 440.
Kos Hedviga - 160.
Kos Marija- 219.
Kos Poldka - 313, 414.
Ko'" Vika- 205, 219.
Kostic Natalija - 79.
Kostic Vaska - 101.
Kotarac Mitra ~ 72, 80.
Kevac Milunka- 417.
KOvatevlC DuSanka - 265,-306,
339, 346.
Kovacevic Hristina - 149, 430,
434.
Kovacevic Katica - 433.
Kovacevic-Lopasic · Zlata - 164,
169.
468
Kovacevic Marija - 84.
Kovacevic-Pavic Danka - 434<.
Kovacevic Srbislava - 357, 358,
359.
Kovacic-Grzetic Marija (Maca)
- 103, 209, 221, 413.
KovaCiC Marija -
vid. KovaCiC-
-Grietic Marija (Maca).
Kovalevska Sofija - 366.
Kovic-Klopciceva Angela
138.
Kraigher Vito - 27.
KrajaCic Beba - 399.
KraljeviC Mileva - 101.
Kramer Kata ~ 74.
Kranjeec Angela - 83.
Kranjeev - 88.
Kras Josip - 212, 214.
Krasovec-Zbasnlk Stef.ka - 312,
313, 314, 315, 317, 414.
Kraus Lea - 397, 431.
KreaciC Olga - 350.
Krekic Bogdan - 42.
Krekic Stefica - 83, 116.
Krevar Ruza - 218.
Krgo Marija - 219.
Krizan Milica- 351.
Krndelj Ivan- 150, 158.
Kron Alma- 431.
KrsmanovitLinka - 193.
Krstic J.- 79.
Krstic Milica - 174, 188.
Krstic Persida - 128, 129, 133.
Krsic dr Jovan - 284, 361.
Krsl.llj Stefa - 82.
Ku erak Tereza - 397.
Kurtalj Ivan - 227.
Kvas Jolanda- 417.
L
,La Pasionarija" (Ibaruri Dolo,.
res) - 331.
Lakic Radojka - 211, 351.
Lakic Zoran - 3.
Lal>es Lepa - 330.
Lapacek N"tasa - 82.
Lastric Josipa - 83.
Laus-Kraus Nada - 431, 432.
Lavr-entijev - 350.
LazareviC Dragica - 256, 257,
407.
Lazarevic Evica - 80.
LazareviC Ivanka- 106.
Lazarevic Jelena - 175.
Lazarevic-Kovacevic Julka- 114.
Lazarevic Radojka - 432.
Lazarevic Zora- 174.
Lazic Rajna - 80.
Ledever Mira- 319.
Lederer Rut - 431.
Ledic Anka - 82.
Lekic Olga - 347.
Lemez- 85.
Lenjin Vladimir Iljic - 11, 280,
356, 363, 372, 377.
Lesar Marija - 82.
Les J elica - 218.
Lesak Anka - 79.
Levi Bjanka - 345, 346, 433, 434.
Levi Sofija - 72, 79, 80, 11~.
Levi Zojica - 361.
Libkneht Karl - 363, 364.
Lokar Anica - 138, -313.
Loncar Marija - 103 ..
Lovrenovlc dr Stjepan - 23.
Lueevic Sofija - 351.
Lucie s. - 79.
Luketic Vera - 356.
Lukic Sana - 361.
Luksemburg Roza- 76, 363, 364,
Lustek Miroslav - 352.
Lutter Kazimlra - 82.
LJ
LJwbiCeva" - 137.
Ljubicic Ljubica - 136.
Ljubicic Marija - Mara Ljubojevic Darinka - 193.
11
136.
M
Macanko Jelena- 357.
Macek dr. - 62, 332, 400, 403,
404, 405, 407, 408, 415, 440.
Mackie Mara - 83,
Maestro Lenka - 431.
Magasic Anica - 320, 401, 404.
Magic Elizabeta -~ 84 ..
Majdic R. - 54.
Majer Dora - 280.
Maj.zner A.- 193.
Maksimovic Desanka - 193.
Maks1movic-PetkoviC
Leposava
- 180.
Makuc Fani - 76.
ManCik Alojz - 240.
Manojlovic-Lazarevic Ju:1ka
80, 81, 114.
Manojlovic Radojka - 284.
Marasovic Olga - 339.
Marcela Saksida - 430.
Marcel j a Mari j a (Merika Zovko)
- 431, 432.
Marie Ljubica - 431.
Marie Marica - 129.
Marie Tonka - 246, 432, 438.
Marija, kraljica - 168, 439.
Marinic Tatjana - 151, 384, 434.
Marinkovic Katarina - 337.
Marinkovic Sonja - 330.
MarinoviC Danica _: Dinka
433, 434 ...
MarjanoViio Mica - 71.
Marj<>novic Trifko ~ 339.
Markovic B·rimislava - 417.
Markovic Dragan - 426, 429.
Markovic dr Kaja - 193. ·
Markovic dr Laza - 187.
Markovic Ljubica - 7, 13, 168.
Markovic Rosanda - 101.
Mar<kovic RuZica - 246.
Markovic Stoja -:- 137.
Markovic Svetozar - 12, 13, 363,
364.
Markovic dr Vukasin- 136.
Markovic Zaga - 137.
Markovic Zora - 417.
Marks Karl.- 320, 363',
MarHnovic Ante - 367.
Martinovic S. Niko - 386.
Marusic Drago - 221,. 261, 289.
Masarik Tomas (Tomas Masaryk) - 372.
Masnec Ivimka - 384.
Matic Arrka ~· 320, 384.
Matko·vic Mara'- 8L
Matkovic Rodna....: ill.
Matosic Marija - 428.
Matuh Ana - 82.
Mavelic Jelka - 160.
469
�T
!
Mazakijevic Anka - 82.
Medenica Spasoje - 25, 41.
Melamed Rahela - 433.
Mesterovic Julka - 438.
Mezic-Siljak dr DobriJa - 397.
M\hajlovic Persida - 103, 117.
Mlhalovic Jelka - 434.
Mihajlovic Leposava-Opi - 330,
Mihajlovic dr Slavka - 193.
Mihota Ana - Anka- 107, 369,
428.
MikaCic Ana - 428.
Mlketa Ljcwba - 143.
Mikicic Darinka - 430.
Milanovic Nlkola - 211.
MllatoviC Stevan - 374.
Milcinovic Adela - 168, 172, 174,
180, 182.
Milek Draga - 105.
Milenkovic J. - 79.
MilenkoviC Kostadina - 69.
Milenkovic dr Toma - 114.
Miler Zlata - 135, 151.
Mileusnic Jovanka- 99.
Milic Jana - 386.
Milieevic Andja - 379.
Milieevic Bosiljka Bosa - 350,
Mitrovic Borde - 431, 432.
· Mitrovic Mitra - 286, 325, 326,
327, 328, 330, 331, 361, 366, 415.
415.
Mitrovic Vera - 155.
Mitrovic Vukica - 329, 330, 414,
415, 418, 421.
MladenoviC Leposava - 100, 101.
MladenovlC Savka - 101.
Mlakar Fani - 354.
Modic Karla - 188.
Mohoric Milena - 313, 337, 372,
414.
Mokorelova Tol)tka - 234.
Momirovic Leposava - 431.
Moraea Pero - 4.
Mrazovic Ka:rlo - 399, 401.
Muacevic Ivanka - 385, 429.
Mudri Marija - 74.
Mugosa Andrija- 419.
Munk Zdenka- 319.
Munko Zlatko - 378.
Muser Erna - 10, 16, 272, 273,
308, 312.
N
p
MiHcevic Dana - 251.
Milicevic Radmila - 106'.
Militinovic Olga - 354.
MillSiC - 414.
Milkic Ilija - 119, 120.
Milojevic B. Mileva - 164, 167,
171, 172, 175, 181, 183, 186, 188.
Milojkovic :1:ivota - 90, 134.
MHosavljevic Mileva - 97.
Milosavljevic dr Petar - 28, 31,
46.
Milosevic Bosa - 335, 434.
Milovanovic K. - 79.
Milovuk Katarina- 7.
Milutinovic Desanka - 89.
Miljkovic Danica - 54.
Miljkovic Mileva - 69.
Miljovska Desanka - 360.
Minic Jelena - 439.
Minic R. - 79.
Mis takidis Evropidis - 249.
Mitic Ljubomir --:- 136.
Mitrovic Bosiljka ---: 83 ..
·~Naceva Mara- 421.
Naoevic Stanica - 240.
Najman S.- 227, 228.
Nedic Radmila - 357.
Nedog Alenka - 132, 427, 430,
433, 437, 440.
Nenadovic Ela - 361, 364.
Ne~ic Natalija 267.
NesiC-Pijade Leposava- 417.
Neskov.ic-Vucetic dr Jelena 187, 195, 196.
Nikolic Jelena - 139, 151, 388,
389, 390.
Nikolic Milica - 72.
Nikolic Zora- 150, 151, 417, 432,
435.
Ninkovic Anka- 12, 13, 363, 364,
Ninlkovic Milica - 12, 13, 363,
364.
Nobel - 355, 366.
Novak Vera - 26.
Novakovic Andelka - 212.
Novakovic Vlada - 399.
Pacic Olivera - 193..
Pajovic Radoje - 3.
Palic Nikola - 33.
Panic Dobrila - 152.
Panic Leposava - 72.
Panic Mira vi d. Nikolic J elena.
Pankovic Nada --:- 101.
PanjeviC Sofija - 106.
Parovic Blagoje -- 140, 289, 392.
Pataki Marija - 436.
Paulic Radovan - 238.
Paulino Stefica - 143.
Pavic Marica - 82, 114.
Pavic Vasa - 415, 434.
Pavicevic Olga - 79.
hvleka Mihovil-Miskina
370.
Pa11lekovic Terezija - 160.
Pavlic Marija - 218.
Pavlinova Ana - 433.
Pavlovic Draga - Dragana
107, 36!.
Pavlovic Drinka - 380.
Pavlovic Ljubica - 375.
406~
470
Novosel Vanda - 320, 369.
Nuskern Eva - 427.
NJ
Njegovan Karla -
415, 421.
0
Obradovic Nadefda- 97.
Obradovic Vida - 13, 364.
Obremen Jelka- 105.
Ocepek-Dovc Angela - 440.
Ocko dr Slava - 280, 369.
Odasin Ljubica - 330.
Odorovic Zora - 106.
Ogrizovic Slava - 356.
Oliva Emillja - 82.
Orescanin Danica - 320, 414.
Orescanin J ulka - 414.
Oster Magda - 80.
Ostojic Jela - 73.
Ostarcevic Marija - 205.
Ozmo Danijel - 361.
Pavlovic Milica-Mica - 330, 432.
Pavlovic Pavle - 87.
Pavosevic Adela - 76, 114, 127,
133.
Pazin Lucija - 74, 82, 91, 114.
Pecarski Milica - 417, 427.
Pecalj Ema - 188.
Pecnik Marija - 107.
Pehani Milena - J88.
Pejlkovic Kosara - 79.
Pejovic Fatima - 114.
Pekic J osipa ~ 105.
Pelcl Elza - 212, 214.
Perakovic Marija .:.__ 218.
Perovecki Slavica - 219.
Perovic Brana - 350, 351, 407.
Perovic Lepa - 382, 415.
Persen Mirko - 441.
Pesic Natalija - 97, 101, 105.
Pesic Zagorka - 117.
Petkovic Ankica - 219.
Petkovic Leposava - 164, 171,
176, 182, 183, 188, 190, 191, 266.
268.
Petrov Beba .:.__ 330.
Petrov Dragica - 351.
Petrovic Cveta - 71, 72.
Petrovic Gligorije - 239.
Petrovic J elena - 79.
Petrovic Leposava - 136.
Petrovic Mileva - 172, 180.
Petrovic Milica - 144.
Petrovic Nadefda - 193.
Petrovic Natalija - .69.
PetroviC Neva - 330.
Petrovic Radmila - 6, 102.
Petrovic Zora - 361.
P1bernik Jutka - 418.
Pihier Luj~a ·{Borka Demic
397.
P1jade Mosa- 146.
Pirnat Dragica - 114.
Planinkova - 304.
Plankar Ruza - 427.
Plaskan Vera - 437.
Plavovic (Plavova) Rosa - 81,
95.
Ples!oo-Stebijeva Cirila - vid.
Stebi-Plesko Cirila.
Plotnikov - 407.
471
�Podgorsek-Malcika
Amalija
330.
Podnar Tonka - 418.
Polak Herman - 148, 220, 221,
224, 321.
Polanc Minka -,.. 354.
Polic Tatjana ~ 383.
Polic Zorka - 84.
Pollteo-Vuckoyic Fani - 330, 361
Pop-Ivanova Mali-na (Ru:Za)
199, 417 ..
Popivic Bojana - 434.
P·opovic D. - 172.
Popovic Dusan - 12.
Popovic Jovanka - vid. suvakoviC Milica.
Popovic Komelija - Sende
397, 436.
Popovic Kosara - 436.
Popovic Ljubica - 358, 359.
Popvic Toska - 128, 129.
Pot1parska Zora - 433, 434.
Pmstalov war - 376.
Pravica Draglca __; 351. ·
Predojoevic Miroslava - 71, 72,
129.
P.ribicevic Svetozar - 187.
Prij.atelj Amalija - 188.
Prodanovic Jasa - 187, 361.
Prokop Ana - 322.
Pticek Marica - 82.
Puber Julka - 84.
R
Rad,kovic Jovanka - 308, 330.
Rada.n Pavao - 339.
Radic- 355.
Radic Milica - 155.
Radic Stjepan - 187.
RadiC Tomislav - 377.
Radonjic Mara - Ornogorka
415.
Radosevic Dragica - 160.
Radovanovic Ljuba - 138. ·
Radulovi6 J; 79.
Rajcevic Milica - 408.
Rajkovic Emica - 114.
Rajnik Adela - 354.
Rajter Milada - 256, 329, 415.
472,
Rakaf Ana - 280.
Rakic Katarina - 335.
Rakic Marija - 74, 84.
Rakovec Kristina - 313.
Rakovec Marija- 76.
Rampov-Belcev Blaga - 347.
Rankovic Anda - 415.
Boskovic Anka - 72, 90, 100.
Rauser Franjo - 105.
Rausevic Marlja - 212, 214, 440.
Resavka ZoJCa - 81.
Resavska Jordanka - 81.
Ribar dr Ivan - 361, 362, 363.
Ribar I "I'D - 332 ..
Ristic Dragoljub - 235.
Ristic Pravda - 8.
RistiC Zorka - 69.
Ristovic Ljubisa - 426, 429.
Robovic Leposava - 100.
Rocic Nada- 319.
Rogic Filomena - 105.
Ronaj PiTo~ka - 361.
Rot Rozalija - 417.
Rubin Tereza - 82.
RurpC:ic Jelka - 105.
Ru¥idiC Mica- 89.
·~-
s
SabljiC-Deheljak Bar.ica - 135.
Sabljic Stana - 79.
Sajovic Mileva - 351.
Saks Mira - 432, 433, 438.
Salai Marija - 82.
Sa!aj Duro - 137, 138, 139, 148,
151, 159.
Salaj Juli~ka - 414, 437.
Salamon Kristina - 354.
Sas Agneza - 436.
Sekulic Isidora - 165, 171.
Seles-Brozovic Ana - 397.
Selesi Barbara - 428.
Semani Marija - 75, 99.
Senj.i Mihalj - 426.
Ser-Minderovic Katarina-Keti
330.
SergejeviC-Puskin Aleksandar
366.
Sertic Ankica - 436.
Servo Mihalj ~ 426.
Simic Katarina - 82.
Simic Vladimir - 361, 363.
S!orbulje Marija - 160.
Slanev Milan - 249 .
,,SlaviCeva" - 137.
Sler Luca - 82.
Smedli Agnes (Agnes Smedley)
-
364, 371.
Smolinski Mile - 232, 233.
SmrekOir Zdenka- 176.
Sokic Cuca - 361.
Soldatic Damira - 356.
Solomun Nada - 436.
,Sotir" - vid. MaruSiC Drago
Sretenovic D. - 364.
S:rzic Vice - 411.
Stajic Vasa - 6.
Stajic dr Uros - 187.
Stajkic Vaso - 411.
Stakic Leposava - 80.
Starnenkovic Dragi - 258, 414.
Stamenkovic Leposava 210,
212, 414, 415, 421.
Stamenkovic Ljubica - 152.
S taniC Des a - 330.
Stanisic Gena - 206.
Stanisic Slavko - 3.
S:tankoviC Ko.sara - 101.
Stankovic Ljubica - 101.
StankoviC Mika - 239.
StarrkoviC dr SiniSa - 361.
Stanoje - vid. :l:ujovic Sreten.
Stefanovic Dara - 330.
Stef<>novic Draginja-Draga - 46,
67, 71, 72, 78, 79, 80, 89, 90, 91,
94, 105, 106, 110, 114, 126, 128,
129, 132, 134, 136, 137, 138, 145,
1"49, 180, 185, 188.
Stefanovic dr Dusica - 330, 361,
431, 436.
Stefanovic Ljubica - 101.
Stefanovic Rosa - 105.
Steno'ViC Rezka - 87, 114.
Stern. - 211. ·
Stevovic Ksenija - 357.
Stipan Fanika - 219.
Stlpkovic. Marija - 319, 320, 321,
322, 323.
Stojadinovic Milan .,- 245 ..
Stojadinovic Milica -
Srpkinja
-6.
Stojanovic Da:rinka - 81.
Stojanovic Lenka - 102.
Stojanovic Leposava - 81.
Stojanovic Smilja - 97.
Stoiljkovic :1:i¥ka - 69.
Stopar Vlktor - 411.
Stosic Mileva - 143.
Stosic Olga - 143.
Strelen Ljubica - 103.
Subotic Anka - 377.
Sudarski Paulina - 330. 361.
Sukic Marija - 76.
Suknajic Fanika - 105.
Supanc Fmncika - 160.
Supanc-Mihota Anka - 86, 114.
Svetina Angela - 433.
$
Saban Julijana - 84.
sahovic dr Jl.llijan(l ·,--- 193.·
Sandrk Matilda - . 82.·
sandureviceva Frosa - 81.
$antic Aleksa - 350, 376.
sara Stipe - 51.
Samnovic Bogdan - 376.
segota Mira - 320.
Segovic Vesela '- 415.
Segvic Zlata - 330.
sent jure Lid-ija - 353, 429' 430.
ser Zora - 287, 330.
Sikic Ljuba - 378.
Silovic Nana - 417.
siljak Jovanka - 172, 284, 367.
Simunovic Mr Natasa - 354.
skrlbulj. Ma:rija - 160.
slander Marija - 437.
,srrnit" - vid. Prurovic Blagoje.
snajder Radmila - 33~.
snidarsic Milka - 205, 218.
staJI1k Terezija - 80 ..
Staub Ka:ta - 84.
Stebi Aloje;ija - 6, 7, 8, 9, 10, 11,
16, 22, 76, 163, 170, 17.2, 173, 174,
178, 179, 180, 182, 183, 184, 188,
189, 190, 191, 266, 282, 299, 308,
332, 336, 361.
473
�------------------
stebi Anton - 76.
stebi Plesko Cirila - 171, 188,
283, 308.·
Stefani Aria - 433, 434.
$terban Macrija - 354.
strbic Mara - 86.
stroser Zlacta - 432, 438.
subasic - 403, 408.
sutic Natatija - 114.
suvakovic Miiica - 320, 330, 366.
svarc Maca - 280.
svent-~ovacic Darinka 430.
T1ifunovic Ljubica - ISS:
Trlfunovic Mitar - 91.
TcrifunoviC Rada - 351.
Tucovic Dimitrije - 12.
Turkovic Augustina - 242.
Turkovic Elizabeta (Pelcl Beska)
- 212, 214, 431, 432.
Turkovic Rma - 209, 211, 212,
214, 247, 261, 263, 406, 414, 418.
Tutunovic-Savic Kristina - 13.
Vrbica Dimitrije - 386.
Vrbica Georgina-Dina- 34S, 346,
415, 434.
Vrdoljak Katica - 82.
Vrgovic Zorka - 106.
Vucetic dr Marija - 193.
Vucinic Bozana - 434.
Vuckovic Milka - 80.
Vuckovic Mira - 361.
Vujosevic Ubavka - 13.
Vujovic Dimo- 413
Vuk Valerija - 82.
Vukadin Ludja - 82.
Vukalovic Justa - 219.
Vukman Mi1ka - 160.
Vukotic Dara- 415.
VukoviC Jasna - 3S6.
Vukovic Mileva - 419.
Vulc Stanko - Franja v,Jada 136.
Vulovic M.- 171.
u
T
Tabas Katica - 82.
Tactic Milivoje - 78.
Talevski BorJ<:o - 407.
Talhajmer - 3S6.
Tame! (Jaksic) An'ka - 15, 74, 82,
91, 107, 114, 11(\.
Tasic dr Don'le - 173.
Tas:ic Savka - 101, 128, 136, 143,
144, 426, 438.
Tasiceva Staja - 81.
Tavc"r Franja - 171.
Tavcacrjeva Franja - 164.
Tavterman Stana - 82.
Telman Ernst - 390.
Teodorovlc Dura - 361.
Terek Magda - 371.
Terzan Fani - 418:
Tesanovic Stoja ~ 338.
Tilicka dr :..:. 191.
Timotijevic Olga - 361.
Tiosavljevic Leposava -'- 72.
TodoroviC Bran:ka - 149.
Todorovic Mica - 361, 367.
Todorovic Mihajlo - 110, 138.
TodoroviC-Subic Stanka 10,
2S, 339.
Tornic Zorka - 101.
Tomsic Vida- 314, 316, 368, 414,
41S, 421, 422, 423, 42'1'.
Tomsic-Vlasta Mira - 3S2, 3S3.
Topalovic Milica - vid. Duric·Topalovic · Millca.
Tosoni .Marija - 82.
Trebic - 211.
Trepeanin M. - 79.
Trifkovic Milka - 83.
474
Umek Ivanka - 160.
Umicevic Zaga ~ 385.
Urbrunceva Marica - 76, 88.
Uzelac Marta - 282.
v
Vajdic Katica- 79.
Vajdic Lj. Sofija - 69.
Vajnbereger Zinka - 417.
Van Gog - 3SS.
Vanjak Olivera - 330.
Veleblt Lj!Ulbica - 414.
Velie Katica - 86, 89. ·
Velickovic Rosanda - 101.
Velimirovic Marija- 6, 342, 365.
Verdi - 355.
Vergelj Mina - 313.
VidaJ<:ovic Angelina - 193.
Vidoje"iC-cetkovic Blata - 415.
Vidovic Roza - 218.
Vihner Milica - 1S2.
Vikic J ulka - 83.
Vilfan Marija - 388.
Vipotnik Anica - 440.
Virglijan Andela- 107.
Vilas Dokac - 209.
Vladisavljevic dr Dragutin- 112,
113.
Vode Angela - 282, 352, 381.
Vodvarska-Koconda Mira - v-id.
~oeonda-Vodvarska Mira.
VoY<ic Nevenka- 306.
Vojsic Svetolzar- 339.
Vovk Marija - 433.
Vribanac Anica '- 3S6.
z
!
T
Zadog Ana - 103.
Zrugo,mc-Pecar Veda - 319, 320,
321.
Zagorac Stoja - 82.
Zamboni-Vlajic Danica - 191.
Zatler Urska - 417.
Zibasnik-Krasovec Stefka - vid.
Krasovec-Zbasnik stefka.
Zdravkovic Danica - 101.
Zdravkovic Ljublcac - 106.
Zdravkovski P.etar- 377.
Zeeevic Danica - 361, 439.
Zeeevic M.- 79.
Zecevic ing. Zagorka - 436.
Zega Maja - 193.
Zlatanovic Ljubica - 78.
Zlatic Dina - 399, 401.
Zlatic Lidija - 369.
Znidarcic-Tkalec Natalija - 399,
430.
Zoric Tonka - 422.
Zmnko Merika (Marcelja Marija)
-438.
Zugwitz Helena - 314.
Zuzoric Cvijeta - 166, 27S, 3S8.
Zvonimlr Frank - 377.
:Zar-koviC Gmjica - 385.
:Zerdik Olga - 279, 280.
:Zicina Milka - 337, 361.
Zilav.ic Persa - 152.
Zivadinovic Cedomtr - 258.
Zivanovit dr Masa - 188, 191,
192, 282, 283, 284, 367.
Zivkovic Kos·tadina - 97.
Zivkovic Ljubii:a - 92.
Zivkovic-Stefanovic dr Dusica
vid. Stefanovic dr Dusica.
Zivojinovic Slobodan - 89.
Zizmund Marija- 116.
Znidasic-Tkalec Nata5a - vid.
Znidarcic-Tkalec Natalija.
2orga Jakob - 138.
2orga Maroel - 137.
2uhina K!avdija - 364.
2ujovic Sreten - 210, 290.
Zuljevic Ana - 74.
2umer Marija - 13S, 1S1, 433.
475
�-------------------------
SADRZAJ
1
Strana
1
PREDGOVOR
UVODNA RAZMATRANJA
I
't
DRUSTVENI POLOZAJ ZENA U JUGOSLOVENSKIM
ZEMLJAMA, POCECI I PRVI OBLICI NJIHOVOG
ORGANIZOVANJADO STVARANJA ZAJEDNICKE DRZAVE
1. Drustveni polozaj zena i prve zenske organizacije 2. Moderni radnicki pokret i pitanje potpune emancipacije zena
3. Aktivnost zena u toku prvog svetskog rata- -
·~-
5
11
16
II
DRUSTVENO-EKONOMSKI POLOZAJ ZENA U ZAJED"
NICKOJ JUGOSLOVENSKOJ DRZA VI
1. Struktura stanovnistva
2. Zene u radnom odnosu i njihov polozaj 3. Pravni polol'Jaj zene -
23
26
56
Prvi deo
UCESCE lENA U RADNICKOM POKRETU I 2ENSKIM
ORGANIZACIJAMA OD STVARANJA ZAJEDNICKE DR2AVE DO ZAVODENJA SESTOJANUARSKE DIKTATURE
(1918-1929))
I GLAVA
DELATNOST KPJ NA UKLJUCIVANJU ZENA U REVOLUCIONARNI POKRET U PERIODU NJENE DELATNOSTI
L Napredni zerrski ·pokret od stvaranja zajedni&e dr:lave do
Kongresa ujedinjenja ~ -:- -
67
�Strana
Strana
2. ~ene u radnickom pokretu od Kongresa ujedinjenja do
Oblilnane
77
3. Veze s Medunarodnim •sekretarijatom zena komunista
116
,Slovenska druzina" u Hrastniku Drustva za prosvetu zene u Hrvatskoj
Zenske nabavljacke zadruge -=. Zenski listovi- 7. Aktivnost zena u pojedinim drustvima i
3.
4.
5.
6.
II GLAVA
BORBA RADNIH ZENA I ZENSKE ORGANIZACIJE OD
OBZNANE DO SESTOJANUARSKE DIKTATURE
1. Rad KPJ medu zenama _
2. Ucesce zena u sindikaJnim organizacijama i strajkovi:ma 3. Zenske organizaciJe .:_ -
udruzenjima -
353
354
357
360
373
IV GLAVA
UCESCE ZENA U BORBI PROTIV RATA I FASIZMA
125
142
162
Drugi deo
j
ZENE U RADNICKOM POKRETU I ZENSKIM ORGANIZACIJAMA OD SESTOJANUARSKE DIKTATURE DO OKUPACIJE JUGOSLAVIJE (1929-1941)
·-
1. Svetski kongres zena protiv rata i fasizma u Parizu 387
2. Znacaj Sedmog kongresa Kominterne za sire ukljucivanje
zena u antifasisiticki pokret 392
396
3. Svetski kongres zena u Marselju 4. Ucesce zena u akcijama za pomoc spanskim borcima 397
5. Sire ukljucivanje zena u drustveno-politicki zivot uoci rata
i okupacije zemlje 404
V GLAVA
I GLAVA
ZENE U ORGANIZACIJAMA I RUKOVODSTVIMA KPJ
AKTIVNOST ZENA U REDOVIMA RADNICKE KLASE
1. Partijske komisije za rad medu zenama 2. Zemaljsko partijsko savetovanje i pokrajinske partijske
konferencije o delovanju komunista medu zenama 3. Peta zemaljska konferencija KPJ i zadaci u radu sa zenama
4. Progoni i osudivanje zena komunista -
418
422
424
ZAKLJUCAK
442
Resume
Skracenice
Izvori i literatura
Registar licnih imena
447
451
453
463
1. Uslovi za rad sa zenama i uputstva CK KP.f- 2. U:~ljucivanj·e zena u ·slndikalne organizacij•e i izbo.re z;a radruc:'ke poverenilke 3. Ucesce zena u stmjkovima- 4. Prosla.ve Prvog maja i Medunamdnog dana zena -
197
204
219
259
II GLAVA
DELATNOST ZENSKIH ORGANIZACIJA
1. Jugoslovenski zenski savez- 2. Alijansa 2\enskih pokreta -,-- 3. Savez radnickih zena i devojaka u Sloveniji -
266
281
312
III GLAVA
KPJ OSNIVA LEGALNE ORGANIZACIJE ZA OKUPLJANJE
ZENA, POKRECE ZENSKE LISTOVE I UTICE NA AKTIVNOST __ ZENA.U POJEDINIM DRUSTVIMAJ UDRUZENJIMA
1. Omladinske sekcije _zenskog pokreta =- 2. _ Udt'uzenje studentkinja- --- ___ -------,- __ ,....,_
318
349
1
413
�
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Knjige
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
M
Knjiga
Dublin Core
The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.
Title
A name given to the resource
Žene Jugoslavije u radničkom pokretu i ženskim organizacijama : 1918-1941
Subject
The topic of the resource
Žene Jugoslavije
Creator
An entity primarily responsible for making the resource
Jovanka Kecman
Source
A related resource from which the described resource is derived
Historijski muzej Bosne i Hercegovine
Publisher
An entity responsible for making the resource available
Narodna knjiga; Institut za savremenu istoriju, Beograd
Date
A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource
1978
Rights
Information about rights held in and over the resource
Narodna knjiga; Institut za savremenu istoriju, Beograd
Language
A language of the resource
SH
Identifier
An unambiguous reference to the resource within a given context
32-M
Coverage
The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant
479 str.
1918-1941
radnički pokret
ravnopravnost žena
ženske organizacije
ženski pokreti