<?xml version="1.0" encoding="UTF-8"?>
<itemContainer xmlns="http://omeka.org/schemas/omeka-xml/v5" xmlns:xsi="http://www.w3.org/2001/XMLSchema-instance" xsi:schemaLocation="http://omeka.org/schemas/omeka-xml/v5 http://omeka.org/schemas/omeka-xml/v5/omeka-xml-5-0.xsd" uri="https://afzarhiv.org/items/browse?collection=3&amp;output=omeka-xml&amp;page=6" accessDate="2026-05-31T22:06:18+00:00">
  <miscellaneousContainer>
    <pagination>
      <pageNumber>6</pageNumber>
      <perPage>10</perPage>
      <totalResults>71</totalResults>
    </pagination>
  </miscellaneousContainer>
  <item itemId="87" public="1" featured="0">
    <fileContainer>
      <file fileId="88">
        <src>https://afzarhiv.org/files/original/8e1ae63032a37e091cf9389b8f53b271.pdf</src>
        <authentication>61b08ed2f47674711af07cb712870f96</authentication>
        <elementSetContainer>
          <elementSet elementSetId="4">
            <name>PDF Text</name>
            <description/>
            <elementContainer>
              <element elementId="52">
                <name>Text</name>
                <description/>
                <elementTextContainer>
                  <elementText elementTextId="828">
                    <text>!
I

flOJIO/K AJ /KEHE Y CIJHPJ

�I
2KEHA. nTOCJIABli!JE Y HAPO,!l;HOJ PEBOJIYI!li!JM
Ha ocHosy MaTep&gt;IjaJia aHKeTe: ,0 yqen:rhy &gt;KeHa y
llOJI&gt;ITJ1';1KOM JKml&lt;lTy Jyr&lt;JCJiaBHje", KOjy cy IIO'IeTKOM 1953
roAIDie 3a YHECKO o6pa,l\&gt;IJI&gt;I. Hei!a Bo&gt;KHHoB&gt;IIi il npo&lt;j&gt;.
I!P- MaKe Ilieyl!epJI, 3a IIITaMny npnpei!HJia:

Y 6HBIIIOj JyrocJiaB&gt;IjH, y KOjOj cy
BJia,D;aJif'l kaiiHTaJIJ1CTJ1'tJKH O,zr;HOCH

rrpon3BOI!lhe, pai!BH JbYI!&gt;I yonlliTe, a y npBOM pe11y pai!HM"tJKa KJiaca, 6MJlY! cy o6ecrrpaBJb€HH H

Heaa Boorcuuosuh

HHKaKBJi!X_ IIOJIJ1TJ1"8:KJ1X rrpasa,.

g_______

{ Si~n. ___B_,gg_
~WJ !ARO~Gt

I

P.EVulUGIJE BlH
Bl3li0TEKA I ~TAUPA

T

eKCTIJIOaT:vt:CaHM.

LKeHe noce6Ho HHcy HMaJie HH oHa orpaHliflieHa rrpaaa Koja
cy rpaljaHnMa nHa'!e 6&gt;ma np&gt;I3HaTa. LKese Hwcy HMaJie

,·

lnv. br. ....!I'J -------------···-· ....

HHCy HMaJie HJ1 aKTHBHO

HH rrac:vmHO rrpaso rJiaca. ·Y rrpaxcH, -:m:eHa HMje 6MJIO
HH Ha sa&gt;KHHjHM yrrpaBH&gt;IM . noc.ITosnMa. IIpeMa Y CTasy .
J 931 r_OIIl&gt;!lJ:"&gt;-Jl:!'eHa_je..MorJJ:;t 3ay]eTHJl:OJJ:Q~i!L&lt;Y.z1l&lt;f_e,:::.
__
aJI&gt;I 3aKQH KOjH je OBY ycTaBHY oji;pel!6y 'rpe6aJIO ,11a
CIIpOB€,11€ y :&gt;KHB~j.e..,n;OHB-T--CB€-.. j\0 --Kpaja IIOCTOjaH&gt;a
cTiipe:ofyrocoraiDI.fe:.. LKeHa je 6nJia 3anocTaBJbeHan y o6Jiac
CTMrpal)aHCKCir"'J1 IIOp0,11H'IHOr HaCJI€/!HOr npasa*.. Y 6paq,
H&gt;IM Oi1H&lt;?C&gt;IMa BJia)1aJio je yrJiaBHoM rrpas:.rJio ,11a je MY&gt;K
,rJiaBa rropo,n;J1u;e"-11 ,l(a je JKeHa ,n;y}!{Ha ;n;a ra-cJiyma M ,IJ;a

;w. ·

MY ce·rroKopasa. MyJK je, npeMa TOMe, o,n;JiyqJi!.~ao o_. MecT~
cTaHoBalba. ·o Bacn.J4.or.aH&gt;y..~eu;e, ....o____yiJpgB_.ffialby·~··3a]€,i(Hifij:."'
KOM MMO~!';(ElQ.¥J..I!.fL~~-K3:LI:'l_WOBWJOM ~~jy_ je --~~:H-~.-YH-~-~~

·y-·6]la'qiiy 3aje)1HHu;y. LKeHa je y npeTe&gt;KHOM ,11€JIY 6nJia
iicK'.ibyqeiia--iii:@£.ITei!Bor rrpasa. Y Cp5njn je &gt;KeHa, Ha~

npHMep, MorJia ·HacJi€~i!Ti:-x MY2K:i~ caMo y cJiyqajy aKo oH
HeMa Hli!je,n;Hor MYIIIKor cpo,n;HHKa cBe ,n;a· ce,n;Mor KOJieHa,

ITo!!a~ ce TeMeJbe Ha ny6JIHKa~j aMa Case3Har :mBOlla 3a CTaTHc1'HKy M eBMI!eHI\Hjy, MaTep&gt;Ija.Ji&gt;IMa AH'I'Vr&lt;Pa=cT&gt;I'IKor &lt;j&gt;poHTa :m:eHa, xao " H3BelliTaj&gt;IMa nojei!&gt;I- .
HHX YCTaHOBa H opraH&gt;I3au;wja IIpHKyrTJbeH&gt;IM 3a HaB€i!€HY

a:HKery.

a &gt;K€HCKa ,l\€D;a 6HJia cy lfCKJby'IeHa H3 HaCJielja y KOpHCT
CJiiHOBa.·

M y npoQeCHOM npasy :&gt;KeHa je y HeKHM npasHHM
IIOI\PY'&lt;j&gt;IMa 6&gt;IJia HJIH JIHllleHa npasa ,11a 6y,11~ pasHa-

*

Y 6vmwoj Jy:i-ocJiaBJ1jH 6HJIO je 6 npaBHHX rrop;pyqja Ha
xojHMa cy npHMelbHBaHH pa3JIH"&lt;~MTJ1 npaBHH npom1CH - rra n Y
&lt;&gt;.n.Hcicy. Ha ·2KeHe.

3

�npaBHa CTpaHKa ca MYIIIKapqeM, MJIM je 3a Bpiiielbe M3BeCHI1X rrpaBa, aKo je 6uJia y,!laTa, MopaJia MMaTM O,!I06pelbe
My:a&lt;a.
·
·
IIpaaa MajKe 6&gt;ma cy TpeTnpaHa Ha CJIM&lt;raH Ha&lt;ri1H..
MajKa HMje MOrJia 611TM TyTop ,!leTeTy. BaH6pa&lt;rHa MajKa
611Jia je JIMIIIeHa· CBaKor· npaaa rrpeMa oqy lleTeTa, a 11eTe
Ce HaJia3MJIO CKOpO y 6ecnpaBHOM IIOJIO:a&lt;ajy, ·
3anocJieHe :a&lt;eHe, pa/IH""'e u' cey:a&lt;5eH&gt;m;e, 3a MCTI1
pa11 6uJie cy Malbe rrJialieHe. Pa/IHMne cy rrpi1MaJie 3a MCTM
pa11 rrpoce&lt;rHO 25% p;o 30% Malhy mraTy Hero pa11H""'11, a
Y MHOrMM rpaHaMa M li,O 50%. ¢!1HaHCMCKMM 3ilKOHOM 0):\
1939 rD,!111He CMalbeHe ~Te y11aT11M :&gt;KeHaMa, ~
;mrn c~a 3a 30% ~.
-····JiarrpeiiHe :&gt;KeHe y rrpBOM pe11y pa/IH&gt;&lt;ne u :&gt;KeHe pa,!\HI1Ka y 5HBillOj JyrOCJiaB11jl1 y&lt;reCTB&lt;iBaJie cy aKTMBHO y
OIIIIITeHapO/IHOj 5op5H llpOTI1B · HeHapO/IHHX pe:&gt;KI1Ma 3a
,ZJ;eMOKpaTM3au;njy

3eMJbe,

3a

TI060Jhilla:fbe. eKOHOMCKOr

. IIOJIO:a&lt;aja pa/IHI1X JbY/IM, CBeCHe 11a je TO je/IHHH rryT M 3a
ocrnapeH&gt;e lbYIXOBe paBaorrpasaocTM.
JKene y_ HapoiJuooc.noDodu.tta'!f.'lCOj- sojc~u.

Bop5a 3a paaHarrpaBHDCT JKeHa y
Toxy Hapo11He peBoJiyql1je 611Jia je
cacTaBHM ;n;~o 6op6e "t!HTa:~or · Ha-

po.n;a 3a HaU)i!OHaJIHy -He3aBJ1CHOCT. Jf 3a ~DIIlliTa ,z:(eMOKpaT-

CK&gt;) npaBa. KoMYHHCTM&lt;rKa napTI1ja JyrocJiaBHje, xoja je
CTaj aJia Ha &lt;reJiy Hapo11He peBoJiyquje 0,11 rrpBHX ,11aHa
. ycTaHKa_ CllpOBO,!IH y :lKHBOT llpMHqMII . paBHOupaBHOCTJ.f
:lKeHa. 0 TOMe cBe/IO'fH yG:e!llli.e JKeHa 6opa11a y npBHM
opraHH30BaHMM napT113aHCK11M O/lpe;:i&gt;&lt;Ma; y&lt;rewhe :lKeHa
y IIpBHM HapO,l\HOOCJI060,!IMJia'l:K11M 0/150p&gt;&lt;Ma, KaO M y
APYrMM &lt;flopMaMa aKTHBHOCTI1 Koj e cy ce pa3BHj aJie j oiii
, y TOKy 1941 r0/111He.
.
Y napTM3aHCKMM OIIPei\11Ma 11 je,l\!1HMqaMa HapO/IHOocJio5o,!IHJiaG:Ke BojcKe CTaJIHo je pacTao 5poj &gt;KeHa 5o-

Pill:@~ _ !!9-.J.U:J:T.~~8.f!i!-~.t.%,_QQ~)!..~~~n\ ~_Y_:~:rvrp·a:···- LKeHe

oopl111 no cBojoj 6op6eHOCTI1 " &gt;&lt;3/lp&gt;K.J:bimocTH y. IIO/IHOIIIel:by CBJ1f{ paTHHX TeillKOfia .HlfCY 3aOCTajaJie 3a CBOjHM

IIPYrDJ&gt;MMa

6opq&gt;:rMa.

fbl1XoB

xepOH3aM u

caMorrperop

~pJ168BJ10 YIM je yrJiep; J.1 IIO!IlTOBa£-he~ KaKO lb:v.i:XOB_MX p;py-

roBa TaKa J1 n;eJior Hapo,n;a.
Y rror.rie11y Y31\H3alba J!&lt;eHa Ha pyKoBO/Ieli.e &lt;flYHKqHje
y BOj Crrl1 HMje 5J1JIO Hl1KaKBJ1X rrpe,!lpacy,!la. 2KeHe cy

4

- Q"eH&gt;E!He. npeMa ··lbYIXOBHM crroco6HocTMMa~ CTora cy :m:eHe
BpW11Jie pa3He &lt;flyHKqMje y BOjCqM, HapO&lt;iWTO IIOJIHTMG:Ke,
11' y caHI1TeTy. PeJiaTHBHO BeJIMKH 6poj :a&lt;eHa 6uo je Ha
cpyHKIJ;HjaMa- IIOJIJiiTJiNK:MX lJ,€JieraT&amp;,. 3aM8HHKa .KOMecap~
11 KOMecapa-y ,"qeTaMa,-·6a'!'aJbOHMMa iia. H 6pnra,ZJ;aMa, .l.!Jia.;.
HOB a IIOJIMTO/IeJia 6pHI"a,!la M /IMBH3Mj a, pe&lt;fJepeHeTa CaHH~
TeTa; o6aBeiiiTajmrx octnrqnpa, BO,!J;HMKa, KoMaH,n;Hpa -qeTa,
G:JiaHOBa l30jHI1X cy,n;oBa MT/1.
.
.

0,!1 1941-1945 ·rO/IMHe 60pMJIO Ce y pe/IOBMMa rrapTM~
3aHCKI1X OI\Pella 11 HapO/IHOOcJio5o/IMJia'&lt;Ke BojcKe oKo
100.000 JKeHa, o,!( Koji1X je norueyJio 25.000, a palbeHo aKa
40.000. CaMo y TOKY paTa oKo 2.000 :&gt;KeHa yHarrpeljeHo je
y 'l:I1H o&lt;fl&gt;&lt;g&gt;&lt;pa. IIocJie paTa 5poj JKeHa KOje cY /I05HJie
_'Octm:u;HpCKe 11 rro,n;ocJ:mu;HpcKe -qiDioBe 3HaTHO ce rroBehao, a
Meljy lbHMa ,D;OCTa je ·aHl1X KOje J1Majy B111lle O&lt;fJHqHpCKe
l.!MHOBe. ,JiapTH3aHCKY CIIOMeHm.J;y-1941 r6p;mre" MMa OKO
1.900 JKeHa, 11JIM 10,7% 011 yKyrrHor 6poja HOCHJiaqa ,Crro. MeHHI1e", Opl\eHOM HapOI\HOr xepoja OI\JIHKOBaHe cy _63
:a&lt;eHe, &gt;&lt;JIM 6% Ol\ yKy'IIBor 6poja. BeJIMKM 6poj :a&lt;eHa HOCI1
· u IIPYra BHCOKa paTHa O,D;JIMKOBalba.
·
Beh 011 npBMX 11aHa ycTaHKa orpoMaH 6poj :a&lt;eHa YK.JbY'&lt;MO ce u Ha
,!~pyre Ha'l:MHe y OIIWTeHapO/IHY
. 6op6y. Y OKyiiHpaHHM rpa/IOl3HMa
n ceJII1Ma MHoro6pojHe opraHI130BaHe rpyrre :lKeHa npJ.fKY~
rr.Jbajy caHI1TeTCKI1 MaTep11jaJI, opraHM3yjy " rroxaljajy
J1JieraJIHe KypceBe 3a 6oJIHJP:r3.pKe, opraH:vr3yjy KaHa.rre 3_a
rrpe6a~HBa:Ebe caHHTeTcKor' -M ;n;pyror MaTep:vrjaJia napTH3aHli!Ma, KaHaJie 3a rrpe6au;MBaae ~y,n;:n· li:I3 rpa,n;oBa Ha ocJio5oljeey TepHTOp11jy H rrapTM3aHCKe 0/lpe,n;e, M3HaJia3e CTaHOBe sa .:v:m€raJio;e, Bo.n;e rrporrai'aH,n;y rrpoTHB o,n;Jia1Keina
Ha pal\ y HeMa'rKy, 5ojxoTyjy oxyrraTopcKa TP:lKMWTa, M
y HeKOJIMKO rpa,!IOBa jaBHO ,!leMOHCTpMpajy IIpOTI1B rJia/IM
M cKyrrohe, rrpoT::t-:t:B xarrmeH&gt;a }KeHa J1 ;a;eu;e (MocTap,
CrrJIHT, IliM6eHMK, Jby6.lliaHa 11 ,!lp.). 35or cBor aKTMBHOr
pa,n;a y HapO/IHOocJio6oiiMJia"&lt;KOM rraKpeTy BeJIMKM 6poj
EeHa 6110 je xarrrneH o,n; cTpaHe recTanoa 11 KB:HCJIJ1HIIIKe
rromr[\Hje. Ha 11eceTMHe XM.Jballa :&gt;KeHa 5nJio je OTepaHo y
JIOrope, ocyijeHO Ha cMpT 11 cTpeJDaHo. -,I(o rrocJie,ZJ;l:bei,' LJaca
&gt;.Keue ua OKynupauoj .u
na oc.no6o~euoj TepuTopuju

5

�KHM BefiHMa Hapo.n;Hor ocJio6olje'ita, y o.n;6opHMa Hapo)l;HOocJto6o)l;HJiaqKor ¢poaTa, y pyKOBO)l;CTBHMa ·opraHH3au;nja
; KIIJ, CKOJ-a, OMJia)l;HHe, y Bojao-.rro3a)l;HHCKHM opraH!1Ma,
_I\HBHJIHHM Cy)l;OBHMa HT)l;.

QHe cy.cMe:no npKOCHJie·oKynaTopy He.o.n;ajylm csoje .n;pyrose. ca-KOJHMa- cy pa.n;nJie; * .
·.·
· . . .· ,
·
Ha ~cJio6oljeHoj . TepnTopnjH y Cp6HjH, XpllaTCKoj,
CJioBeHHJH, Bo':l" " .n;pyrHM KpajeBHMa· :&gt;KeHe ce. opran&gt;I. 30BaHO- YK'fbY'&lt;YJY·. Y 6op6y npeKo CBOjHX aHTH¢ailll1:CTH'iKHX o.n;6opa. O.n;6opH :&gt;KeHa opraHH3yjy caKynJba:a.e xpaHe
3a napTH3aHcKe o.n;pe.n;e, cHa6.n;esajy. o.n;pe.n;e o.n;ell.OMH o6yc
fioM, ITJieO::y qapane, J.IeMnepe, Iill1jy sern, H3paljyjy·onaHKe,
opraHH3YJY npa,he " KpnJbeH.e o.n;ell.e. Osa noMoll.. &gt;Kena
6HJia j e BaHpe.n;Ho 3Haqajaa, c o63HpOM na TO .n;a j e napTH3aHcKe o.n;pe.n;e, napo'&lt;HTO y npBHM .n;aaHMa Hapo.n;aoocJio6o.n;HJia&lt;i:Kor paTa, CKOpo HCKJbY'&lt;HBO• caa6.n;esao napo.n;, O.n;
noce6aor 3Ha'iaja je pa.n; &gt;Keaa y 60JIHHu;aMa n 6pHra 3a
caa6.n;e_sa:a.e H qysa:a.e pa:a.eHHKa, aapo'iHTo y CJIY'fajesHMa
HenpHJaTeJbcKe o¢aa3HBe H aanyrnTa:a.a TepHTopnje o.n;
CTpaae napTH3aHCKHX o.n;pe.n;a. Y MHoro cJiy'&lt;ajeBa 6pnra
o pa:a.e;rnu;HMa rroJ3epaBaaa je &gt;KeHaMa, Koje cy 3HaJie "
ITO)l; HaJTe&gt;KHM OKOJIHOCTHMa .n;a HX caqysajy H CaKpHjy
o.n; aerrpnjaTeJba. OrpoMaH j e .n;orrpnaoc &gt;Kena Ha ocJio6oljeHoj TepHTOpHjH H Y tlpyrHM BpCTaMa ITOMOfiH HapO)l;HOOCJIOOO)l;HJia'iKOj BOjcu;n: H3HOIIIeH.y pa:EbeHHKa ca ITOJIO}Kaja, Horue!hy pa:a,eHHKa, rrpeHOIIIelhy xpaHe, MYHHu;nje,
Opy&gt;Kj a, BO)l;e BOjHHM j e)l;HHHI\aMa 'ieCTO Ha BpJIO y)l;aJbeHe
rroJio&gt;Kaje. Ha )l;OMaKy nenpnjaTeJbCKlp:' J:IYIIIaKa, qecTo
no,n; HerrpMjaTeJbCKOM BaTpOM, JKeHe cy, Hap01.!JII'fO

Bell. o.n; 1941 ro.n;nHe &gt;Keae cy 6ilpaHe y aapo)l;aoocJio6o)l;I1Jia'&lt;Ke o)l;6ope y Cp6njn, BojBo)l;HHH, XpsaTcKoj,
Bocan. Y MHOrHM o)l;6opnMa &gt;Kene cy 6HJre y selinHI1, !IITO
j e 3a Ta,l(annne ycJioBe _
5nJio HOpMaJIHo. OcMM Tara, OHe Ha
OCJI&lt;)6oljeHoj H HeOCJI05ol)eHoj TepHTOpHjH Bpiiie H MHOro6pOjHe ITOJIHTH'&lt;Ke H !(pyre ¢YHKI\l1je: y aHT!i&lt;lpaiJI&gt;{CTJf&lt;ITipeMa aaKaa,n;Hoj rrpoQeHf:I ;o;p. ,D;oncpe BoreJI!.mKa, aerro-

cpe;z:r;m1 paTHH ry6Y.IIJ;H Y _JyrOCJraB_MjH H3HOCHJIH cy YKYITHO 1,810.000
Jbyp;n. O,n; Tora je 620.000· ::m:eaa~· MJIM jep;aa Tpehmm YKYTIIlliX

paTHMX m:pTaBa. (2Kea:e rrorHayne y HOB u ITOJ, CTpeJI&gt;aHe Ma·coBao VI y noropHMa, YMPJie y 36erOBMMa u_ norHeyJie o;n; 6oM6ap,n;osalf&gt;a.)

6

HaJIHy He3aBl'!CHOCT, o6yxBaTajyfiM CTOT:mre· XlifJDa,!(a 2KeHa

cnpeMHHX 11a y Toj 6op6H)l;ajy "cBoje &gt;KHBOTe: Jorn 21 aBrycTa 1941 ro)l;HHe o)l;p:&gt;Kaaa je npsa·KoH¢epeHI\Hja &gt;KeHa
.[(pBapa H OKOJIHHe. CJIH'&lt;H€ KOH¢epeHI\Hje 0,1\p&gt;KaBaHe cy
KaCHHje H y . .n;pyrHlvi KpajeBnMa JyrocJiaBwje 11 Ha :a.HMa .
cy 6MpaHH o)l;6opn JKena. Ha IlpBoj 3eMa.llicKoj Koa¢epeH"
I1JfjH aHTH¢alill1cTKHH.a JyrocJiaBHje 6. XII. 1942 ro)l;HHe
&gt;KeHe JyrocJiasMje ocnrrBajy csojy opraH113au;11jy, npeKo
KOje lie y6y)l;ylie jO!II optaHH30BaHrrje;l1 KOMITaKTHHje MOliH
)l;a ·)l;onp&gt;mecy cBoj y11eo y ocrilape:a.y I\11.IheBa Hapo)l;HDoc.rro6o)l;HJia'&lt;Ke 6op6e, cBoj y)l;eo y 6op6n 3a cJio6o)l;y n
He3aBHCHOCT CBOjHX Hapo.n;a y 6op6H npOTHB ¢aiiii13Ma.
Oae cy 6nJie cBecHe )l;a he y Toj 6op6w, CJ?Oji1M aKTHBHHM
yqerulieM, OCTBapHTH H CBOjy pa:eaonpaBHOCT.
roBopeliH 0 )l;OTipHHOCy &gt;KeHa .JyrOCJiaBI1je &gt;(a llpBOj
Koa¢epeHJ:1rrjrr aHTI1¢arnHCTKHH.a JyrocJiaBHje .n;pyr THTO
je peKao:

0MJI3-:-

)l;HHKe, opranH3oBaHe y pa)l;He '&lt;eTe, o6palj&gt;IBaJie Hofiy
aarryruTeHa rroJba H ca6npaJie JieTHHy 3a Hapo)l;HoocJio6oll:&gt;rJia'&lt;KY BOjCKy. Y )l;HBep3aHTCKHM aKnHjaMa, rrpeKOITa~
sa:a.y necTa, y pyrne:a.y npyra &gt;KeHe na ocJio6oljeHoj Tepi1TOp11jH Y3HMajy BH)l;Hor y'&lt;e!IIlia.

*

IloKpeT :&gt;Kena KDjH je y JyrocJiaBHjH noc'rojao " npe paTa 11 KOjH
je 6no YKJbY'feH y onrnTy aapo)l;HY
6op6y· TipOTHB HeHapO)l;HHX pe&gt;KHMa pa36yKTaO ce y ycJIO"
BHMa Hapo)l;HoocJio6o)l;HJia'&lt;KOr paTa, y 6op6&gt;r 3a nau;11oA'HTUif;amucTtf.'ll.?&lt;:U
if;pO'HT :J!Cf!_'iW

I

,KfiepH HaillJ-:~:x- Hapo,n;a cTaJie cy y npse pe~ose
Hapo,u;HoocJio6o,u;HJia"::Ke sojcxe 11 napTH3aHcxJ1x o,n;pe,n;a Jyroc.n.asHje. Hama no3ap;li:IHa je, ·Bmue ·Hero J1lllTa ,n;pyro,
p;OKa3 K01I.J1KO cy OH€_ .CBjeCH€ OBOr XHCTOpMCI_{Or .MOM€HTa,
xa,n;a -c~ O",ztJiy'lJyje· cy,n;6naa · "i~Tasor qosjeqaac:sa, xa;na ce .
o,n;Jiy"iyJe cy,n;6v.ma ~eaa ... "
,2Keae JyrocJiaeuje xoje cy y osoj 6op611 ca TaKBHM
CaMOnperOpOM -J{a.ne Ta;KB€ JKpTB€, OH€ IliTO -TaKO YIIOPHO.
cToje y · .-npBVIM pe,n;oeHMa Hapo,n;aoocJio6o,n;HJia'3:Ke 6op6e,
HMajy npaso ~a oe,nje, ;n:aaac, je,n;aHrryT 3a YBHjeK, YTBP,n;e
je,n;ay ""&lt;IHif&gt;einm;y:. ,n;a osa 6op6a MOpa ,n;omij€TH mzo;n:a H 3a
JKeae aapo;n;a JyroCJiainrje, ,n:a HHKa,n;a 'BHllle HHKO Hehe
MOhJil. J%ICTprayTH. 'l'€ CKy.rro' TIJ;raheHe nJIOp;OB€ 113 JbHXOBHX
pyey! 3a o.sy_ CTB.ap Haruux_· 2Ke~a CTajahe ~ama, .Hapolt,:s;oocJio6o,n;HJia'lxa BojcKa 11 cse x.eae -Koje ce HaJiase y npBHM
pe,n;oBHMa- BeJIH'Ke '_60p6€."

�AHT11cparu11cTWIKI1 cppoHT &gt;KeHa; KOjl1 je y 'TOKY pa:Ta
113pacTao y opra:HI13Rl111jy CBI1X &gt;KeHa JyrocJraBHje, yJiarao
je, BeJIMKe Hanope 1\R, rmpe11 opraH1130Balha &gt;KeHa 3a Ibi1Xo- ',
/ Bo aKTI1BHO yq:eruhe y HapOI\HOOcJio6ol\':fJiaq:Ji:qj 6op6n, y3~J1rHe CB~CT }I{eHa H

JbY,U:J1 0

H':JMXOBO]

paBHOnpaBHOCTM.

Ha TOM rrocJiy aeoMa 3Haq:ajHy yJiory Ol\11rpaJie cy 11 opraHI13Rl1Hj e HapOI\HOr cppoHTa, HapOI\HOOcJio6oi\11Jiaq:rm Ol\6op11, y KOji1Ma cy &gt;KeHe paBHorrpaBHO yq:ecTBOBaJie y pai\Y.
IIoce6Hy yJiory Ol\11rpaJie cy jei\11HHI1e HOB " IIOJ, Koje
cy Y CJI0601\HHM 'fRCOBI1MR pa3BHjaJie 11HTeH311BaH IIOJIHTWIKI1 J?RI\ Meljy HRJ?OI\OM. Meljy OCTRJIHM IIJ1TRH.l1MR,
6opljl1 cy Ha cKyrroB11Ma Hapol\a o6jarulbaBaJIH 11 rrp111h-1nne
paBHorrpaBHOCTH :lKeaa. Eop6a 3a paBHorrpaBHOCT &gt;KeHa
JyrocJiaBI1je y TDKY Hapo.o;HoocJio6oAHJia'IKor pa:Ta Hl1je
611.rra CaMo CTBap JKeH~, Hero je IIOCTaJia J1 CTBap CBaKOr
y'IeCHI1Ka y HapDI\HOOCJio6o.o;HJia'IKOM pa:Ty.
Y npBHM nuCaHMM np0IIJ1"C:i:1:Ma 0
HRJ?OI.\HOOCJI060I\HJIR'IKJ1M OI\60p11MR KOje je H31\RO BpXOBHJ1 IUTa6
aiCe'H,a
HapOI\HOOcJio6oJ:ii1Jia'!Ke
)!ojcKe
cpe6pyapa 1942 rOI\MHe y ¢D"'H (,3al\aljH 11 ycTpOjCTBO
HapOI\HOocJio6oi\HJia"'KHX oA6opa" i%i: ,06jalUibelba " yrryTCTBa 38. pal\ HapOI\HOOCJI06DI\11Jia"!KJ1X OI\60pa y OCJI06oljeHI1M KpajeBHMa") H3pa:lKeH je IIJ?11Hljl1II paBHOIIpaBHOCTI1
:lKerra KOI\ H36opa 3a ceocKe rrapo.o;rroocJio60I\MJia"!Ke OA6ope. Taj rrpHHijHII 1\0CJiei\HO je crrpoaoljeH 11 KRCHMje Kp03
MHOro6pOjHe IIHCRHe 1\0KyMeHTe IIOJIJ1TI1"'KJ1X H BOjHHX py~
KOBOI\CTaBa Hapo.o;rro6cJio6o.o;I1Jia"'KOr rroKpeTa. Ha.BerulieMo
CRMO H€K6 01.\ IbJ1X. ]if3BplUHH OI\50p 0CB0601\J1JIHe cppOHTe
H31\RO je 17 Maja 1942 r. ,01\JIYKY 0 ycTaHO)lJbelby Hapo,t~He
BJiaCTJ1 Ha OCJI050}j8HOj CJIOBeHa'l.IKOj Tep11:T0pMjK 11 , K6jOM
ce o.o;peljyje 11a je Hapoi\HOOCJio5oi\11Jia"'KH OI\5Dp ,cacTaBJbeH OA 5 AD 15- '&lt;JiaHOBa 6e3 pa3JIMKe nona" H ,t~a CBH rpaljaHH KOjl1 cy HRBJ?IUHJI11 18 rO,liHHR HMajy RKTHBHO H rraCI1BHO 6&gt;&lt;pa'&lt;KO rrpaBo 6e3 pa3J!HKe Ha rroJI. CerrTeM5pa
1942 rDI\HHe BpxoBHI1 KOMRHARHT HapOI\HOOCJI060,lii1Jia"'Imx .\IapTH3aHCKHX 01\p€1\a H ,li06pOB0JhR"'K€ BOjCKe JyroCJiaBI1j e THTO, H3,t~ao j e y EHXafiy, ,Hapei\6Y o H36opHMa HapOI\HOOCJI0601\HJia'IKJ1X OI\60pa" y KOjOj je 6HJIO
H3pa&gt;KeHO HR'IeJIO ga y H35bp&gt;&lt;Ma 3a HapOI\HOOCJI060,liHJia'!Ke 01-160pe y'IeCTBYJY IIOI\je,t~HaKO MYIIIKRJ?[\11 H lf'€He,
~o%y~eUTU -U3

ap€MeUa
paTa o paauonpaeuocTu

8

KRO H HR'l:€JIO 1-1a 38. 'IJJ;RHR,HRp01.\HOOCJI060I\l1JIR'l:KOr OI\60pa
J1JII1 IIOBepeHMKa MO&gt;Ke 6HTH 6&gt;&lt;paH CBRKI1 rpa'\jaHHH KOjJ-I
je HaBpiii110 18 rDI\HHR, 6e3 063Hpa Ha IIOJI.
.
Y Hapel\6&gt;&lt; BpxoBHor IIITa6a HapOI\HOOCJio6oA11Jia'l:Ke
BOjCKe 11 rrapT113RHCKHX 01\pei\R JyroCJIRBI1je 0 113J?RI\11 CIII1CKOBa BOjHI1X 06B€3HHKa, 01.\ 9. I. 1943 rOI\HHe HapeljeHO
je, J13Meljy OCTaJibr, 1.\R ce y BOjHe CIIHCKOBe J-IMajy yBeCTJ1
11 &gt;KeHe 011 HaBprrreHe 18 110 45 rOI\I-fHa, Koje ce A06poBOJbHO
·npHjaBe y pei.\OB~ 6opa!ja HOB 11 IIOJ, Kao 11 oMJI8.1\MHKe
01\ 17 11 18 ro,n;!riia CTRpOCTH, KOje Ce I\06pOBOJbHO ja:Be.
O,n; cpe6pyapa ·1944 ro,n;HHe ,n;o HOBeM6pa ncTe ro,n;HHe
o,n;p2KaHa

cy

3acep;alba

3eMaJbCKMX

aHT:m:j:&gt;aiiiMcT:r:r"9:KMX

Belia XpBaTcKe, EocHe i%r XepljeroBHHe H Ma:Kei.\OH11Je Kao
11 ·sace)J;alha CJioBeHcKor oCso6o)I.i1JIHor cseTa, :qpHoropcKe
aHTHcparuHCTWIKe cKynrrrTHHe HRPOI\HOr ociro6oljelha ri
BeJII1Ke aHTMcparui1CTI1'l:Ke Hapo,n;HoocJ:ro6o,n;I1JIR'l:_Ke cKyrr- _
.IIITHHe Cp611je. Ha TMM 3ace,n;alhHMa 1.\0HeTe cy 11 ,n;eKJiapal1"ie 0 rrpa:BI1MR rpa'\jaHa y KOjHMa je KRO je,n;HO 01\ OCHOBHHx

Ha'tn~Jia

M3

li!CTaKHYTO lii -·Ha't:feJIO paBHOrrpaBHOCTH JKeHa.

OBHX HeKOJIHK:o

HajBa~HMjYIX

,rt;OKY_MeHaTa H3

Ha-

POI\HOOCJio6o,n;HJia'l:Ke 6op6e jacHo je ,n;a cy &gt;KeHe JyrocnaBHje jorrr y TOKY pa:Ta OCTB'!pHJie CBojy IIOJII1TH'l:KYH rpa'lja:HCKY paBHOIIp'!BHOCT.
.
.
AKTHBHO yqerrrfie :lKeHa y CBI1M o6JIJ11.\HMR 6op6e,
:lKJ?TBe Koje cy &gt;KeHe ,n;aJie y TDKY pa:Ta,_ Ihi1XOB ;xePO':f3aM,
yqerrrlie y pa1-1y opraHa HapOI\He BJIRCT&gt;1,,pa35HJRJIO Je H3
11rura y 1\RH CTapa CXBa:Talba 0 !VlalbOj BJ?€1\HOCTH :lKeHe ."
Y'l:BPCTHJIO cxBa:Talhe ,n;a &gt;KeHa y _HOBOM I-IPYIIITBy, 3a KOJe
:cy ce Hapo,liM Jyroci:raBHje 6op11JIH, Mapa 6HTH paBHorrpa-.
~aH 'tfJiaH sajep;HliHJ;e, jep ce 11. oaa_rrop; HCTHM Y_CJIOBHMa It

l1CTJ1M TeiiiKOhaMa 6opHJia

3a HaiJ;J10HaJIHY_

He3aBJ1CHO~T

&lt;!B:oje 3eMJb€, . 38.. CJI060)\y &gt;1 paBHOIIpaBHe 01\HOCe Meljy
.JbYI\HMa.

.

�II
2KEHA Y &lt;I&gt;E,Il;EPATMBHOJ HAPO,IJ;HOJ PEIIYB.UMI(M
.
·
.. .
JYrOC.UABMJM

1. IIPABHI1 IIOJIO:lKAJ

Ynora :lKerre y HapO/IHOocno6oAnJia'!Koj GopGn Gnna je OCHOH 3a
.
. HOpMHpa&gt;loe paBHOnpaBHOCTH :lKeHe
y YcTaBy &gt;&lt; ocTaJIMM 3aKoHHMa &lt;I&gt;HPJ.
Y '&lt;Jiarry 24 YcTaBa &lt;I&gt;HPJ Ka:lKe ce: ,2Kerre cy paBrronpaBrre c MyniKapQHMa y CBHM oGnacTHMa IIP&gt;KaBrror, npnspe,I(Hor Iii ,ll;pyniTB€HD-IIOJIJiiTW!KOP 2Kffi30Ta."
CamacHo OBDM ycraBHOM ITP&gt;IH!.1miY y 3aKOHHMa KOjH
cy /10!.1HHje /IOHeTH, OBO Ha'ieJIO /IOCJie/IHO je CITpOBe/leHO.
TaKo &gt;KeHe KOje cy HaBprnHne 18. rDAHHa crapocTH HMajy
.npaBo 11a G&gt;!pajy &gt;&lt; 11a Gy11y G&gt;!parre y cBe oprarre Happ,z(rre
.sJiacTM, Kao J1 y opraHe· pa)J;u:vrqKor. :H ,IQJYIUTBeHor caMo.ynpaBJ:baH&gt;a. 2Kerre MOry BpillHTH CBe jaBHe &lt;i&gt;YHKQHje II0)1
&gt;ICTHM YCJIOB&gt;!Ma KaO H MYillKapQH.
..
JilaKO Y JyrocJiaBHjH jorn HHje )10HeT HOB&gt;! rpaljaHCKH
KO/IeKc, rra ocrroBy 7CTaBHe 0,11pe,116e o paBHonpaBHOCTH
:lKeHe M MyrnKaplja, cy,!(OBH Kp03 CBOjy rrpaKCY cnpOBO,!(e
npmiQmi IIOTIIyHe. paBHOIIpaBHOCTH :lKeHe y CBHM IIpHBaT1Io.rtuTU'l£Ka u tpa!}au-

C1Ca npaaa

HO-IIpaBHHM O)J;HOCHMa.

.

2KeHa MO:lKe OHTH CTapaTeJb &gt;1 BprnHTH cBa 11pyra ·
rrpaBa y oGnacTH cTapareJbCTBa.
2KerrcKa 11e11a cy nomyrro l%!3jeAHa'!erra ca MYillKDM
lleljOM y norJieAy rrac.J):el)HBalba. y npaKCH CY/IOBa ycBO"
j erro j e npaBHJID 11a j e :lKeHa paBrronpaBHH rracne,n;HHK ca
1\el.joM KaO .I%! GpalioM H cecTpaMa yMpnor cynpyra.
3a ITOJIO:lKaj :lKeHe Ba:lKHe cy Oj~pe)10e 0 HCTpaJKHBaH&gt;y
O'!MHCTBa. Majlj&gt;! Koja MMa Barr6pa'&lt;HD )jeTe o6e36eljeHo je
npaBo 11a rrpe11 cy)1oM /IOKa3yje O'&lt;HHCTBO )1eTeTa. YTBpljerrH OTalj &gt;!Ma npeMa BaHOpa'!HOM lleTeTy HCTe OOaBe3e
Kao M npeMa. Gpa'!HOj 11e11&gt;&lt;. li13 ycTaBHe Oi1Pe116e 11a ,p0/1&gt;1TeJbH MMajy npeMa 11e11&gt;&lt; poljeHoj BaH GpaKa HCTe. o6aBe3e
&gt;! i1YJKHOCTH KaO &gt;! npeMa opa'!HOj )1elj&gt;!" ('IJI. -26 CTaB 5),
u;,eJIOKYITHO ,IJ;OIJ;,HMj_e

3aKOHO,IJ;aBCTBO,

a

HapoqJ1TO

COII;M-

jaJIHO, o6e315e)1HJID je ,11e11H • poljeHoj BaH GpaKa HCTH
npaBHH rronoJKaj Kao H )1e!.1H poljeHoj y 15paKy. CBa rrpaBa
KOja.p0)1HTeJbH HMajy 1%!3 pa)1HOT OIIHOCa (COljHjaJIHO OCHrypaH&gt;e, rreH3Hje, )1D)1aTaK Ha 11e11y 1%! T. en.) 3a 11e11y poljeHy
y 15paKy rrpnna,z(ajy n 3a ,11e11y pol)eHy BaH 6paKa .
YcTaB &lt;I&gt;HPJ rroce6Ho je rapaHTo-

Padnu oOuocu u

co~u­

jaJ1-na 3atuTuia -"tajKe
u OeTeTa

sao paBHOrrpaBHOCT JKeHe pap;Hli!Ue

1%! c.Jiy:&gt;K6err1111e. Y '!Jiarry 24 cTaB 2
YcTaBa CTDjH: ,3a je)1HaK pa11
&gt;KeHe HMajy rrpaBo il:a je)1HaKy IIJiaTY Kao 11 MyrnKapL\11 H
y&gt;KHBajy rroce6Hy 3aUITI1TY y pa)1HDM 0)1Hocy. MeTa TaKo
Y CTaB 1%!3p&gt;!'!J&lt;TO 0,11peljyje )1a /lp:lKaBa HapO'IJ&lt;TO illTI1TI&lt;
J1HTepec_e MaTepe Jii p;eTeTa OCHHBa:EbeM p;eqjHX ycTaHOBa

u ,n;asaH&gt;eM npasa MajKaMa Ha rrnaheao oTcycTso npe H
Y ispaKy j e :lKerra nO"Tnyrro paBrronpaBrra. ·Orra Mo&gt;Ke · 3a/lp:lKaTn
cBoje )1eBoja'&lt;KO· rrpe3H:M:e, a· 3aKOH o GpaKy irpeiiBHlja M
MoryliHOCT 11a MY:lK /ID/Ia CBOMe rrpe3IDI!eHy :lKeHMHO npe3IDI!e. 2Kerra pacnonaJKe 11enoM MMoBrme Koj n j e ynena y
OpaK &gt;! paBHOnpaBHO ynpaBJ:ba OHOM MMOBMHOM Kojy je ca
My&gt;KeM 3aje/IHO cTeKJia y GpaKy. Y cny'&lt;ajy pa3BDII1\
GpaKa, &gt;KeHI%! np11:na11a H&gt;eHa 1%! 11eo 3aje/IHH'&lt;KH cTe'!eH:e
HMoBmre. 2Kerra 3ajeAHD ca My&gt;KeM o)1ny'&lt;yje o 3aje/IHI%l'&lt;Bpa1&lt; u nopoou-.;a

KOM MeCTY CTaHOBaaa 11: 0 BaCIIV:ITaFhy 11 ITO,ll;l138IbY p;en;e,

rro,n;je/IHaKo owoBapa 3a o6aBe3e rracTane y GpaKy. BpaK
He rrpeTCTaBJ:ba HI%!KaKBO orparrH'!eH&gt;e H&gt;eHI1X rpal)arrcKHX
rrpaBa.

'10

rrocnenopoljaja." (YcraB, '&lt;JiaH 24 cTaB 3.) ·
Pa3paljyjyliH oBe ycTaBHe o,11pe,116e, Hallie .rro311THBHD
pa/IHO 3aKOHO)IaBCTBO npy:lKa :crrelj&gt;!jaJIHY 3aUITHTY JKeHaMa y pa/IHOM O/IHOcy, a rroce5no TPYi1HHM &gt;KenaMa 1&lt; MajKaMa ;z:~;ojHJhaMa. Csa osa rrpa.Ba :m:eHe y noTnyHoCTM KOp11cTe, a Hama co:u;:vrjaJIHCTJ1qKa 3ajep;HMu;a o,n;Baja 3HaTHa
MaTep&gt;&lt;jaJIHa cpe/1CTBa 11a 611 o6e30e/IHJia H&gt;&gt;IXOBO KOp&gt;!UIIieH&gt;e. *

*

Y 1951 ro,n;. o,n; yeynHii.IX pacxo.u;a con;HjaJiaor: ocHrypaFba
6,6% Ha IIOpO,lJ;J1JbCKa -OTCYCTB8, IIOTIIOpe 3a ~~~~.:CC

OTIIa,n;a.no je

HOBopoljeHe .z(en;e, rrOMollli rropo,n;nu;aMa ca BHIIIe ,u;en;e
jaqaHy JtiCXpaHy MajKe J1 HOBOpo}jeHOr _p;eTeTa, am1 TO
JieKa He o6yxBaTa cBa MaTepY.Ijanaa . cpe,n;cTBa Koja
38IIITMTY. MajKe ·H

,n;eTeTa. ·

)

.

�Cse :&gt;!{eae y P&lt;'.l\HOM ot~aoey.y &lt;I&gt;HPJ :nMajy rrpaso aa
TpOMeee'!HO IIOpO,liHJbeKO OTeyeTBO ~ meeT He,lle.Jba rrpe H
meeT He,lle.Jba rroeJie rropo'\)aja, e Tl&lt;!M .z~a je KOpHrnhe!he
OBOr OTeyeTBI), 21 ,1\aH rrpe rtopo'\)aja o6aBe3HO. 3a BpeMe
rropO,liHJbeKor 6oJioBa!ha }Keaa, y3 yeJIOB .z~a HMa aerrpeKH,l\HH pa,11~11 e"'a}K 0,1\.IIIeeT MeeeljH y je,liHOj ro,liHHH, HJIH
14 Meee1111 ea rrpeKH,ll:nMa -sa ,1\Be ro.z~rme, rrp:nMa aa TepeT.
eol1HJaJIHor ocHrypa!ha rryHH H3Hoc esojHx ·Mece'!HHX rrpHaa.z~Jie}KHOeTI1 ca CBHM ,1\0,llaljHMa. Y3 TO MajljH ,1\0jH.JbH
MOpa ce aa IheH 3aXTeB o.z~o6pi1TH KOp&gt;&lt;rnhe!he rO,liHIIIIher
O,liMOpa O,liMaX IIOeJie IIOpO,liHJbCKOP 60JIOBa!ha
'l'py.z~aHIIe rroeJie 'leTHpH Meeelja aasprne~e TPY.ziHOhe
H. MaJKe ,1\0JH.lbe Ca ,1\eTeTOM 0,11 6 AO 8 MeCeljH eTapoeTI1
:nMaJy rrpaso, .z~a aa, ocaosy JieKapeKor ysepe!ha, rrpe'\)y aa
JiaKIII11 rrocao, a 3apa.z~y rrpmi&lt;ajy Kao .z~a cy aa eBOM pe.z~os­
HOM IIOCJ1y. 3a6pa!heH J.1M je HOfiHH .H rrpeKOBpeMeHH pal\,
3a6palheHO J.1M Je Bpiiie!he 01\peljeHHX IIOCJIOBa H He MOry
ee ca IIOCJia OTIIYCTI1T11, OCJ.fM y CJiyqajy 113Bpiiie!ha Kpi1BJfT-IHOr ,qeJia.

c

J1 paBHOrrpaBHOCTH

,qeTeTa. CBe ,ll;OK OHO .He ·aaBpmM

3

rOp;MHe aKO TO l13Y38THO

rrp11JIHKe 3axTesajy. T:nM MajxaMa rrp&gt;&lt;rra.z~a 3a speMe pa11a
Ca. CKpafieHHM pai\HHM BpeMeHOM, 3apa.z~a 3a CTBapHO o6aBJbeHJ1 pa.z~, .z\OK csa ocTaJia rrpasa H3 pai\HOI' O.ziHOCa (ro.z~M:­
IIIIh11 O.z\M~p, .z~o.z~aTaK Ha ,11e11y, MaTepl1jaJiao o6e36e'\)e!he
HT.zl.) ocTaJy 11CTa KaQ 11a MaJKa pa,1111 rryao•pa.z~ao speMe.
IlpaBO IIJiafieHOP OTCYCTBa 01\ 15 ,llaHa KOje CBaKH OCHrypaHM:K HMa 3a Herosa:a,e 5oJiecHor 'tfJiaHa nopo,l\~e, aajqernhe KOPHCTe JKeHe 3a aery 11eqe.

6e3 .,orraeHOCTH ,lla I1pH .TOMe

CTpa.z~a !heH.a 611oJiornKa 11 .ziPYIIITBeHa &lt;J?YHKIIHj a palja!ha H

owaja!ha HOB11X re!Iepaq11ja. 06311pOM Ha Harne MaTep11j:i.JIH:e yCJ:rose, He,ii;ocTaT~K os.aKBe_samTHTe saaTao_ 6~ oTe·.&gt;Kao · :a&lt;eHaMa pa.z~BaH Kyhe.
Harne .z~oea.z~aiiiihe HCKYCTBO iroKa3aJio je .z~a je Y ycJioBMMa- €KOHOMCK€ l:f T8XHl1't!K8 3aOCTaJIOCTJ1 H80IIXO)J;Ha IDTO

IIn1pa saKoHcKa 3aiDTHTa JKeH€ .. Pa3Bl1TaK HHp;ycTpHje 11,.
yrrope.z~o e T:nM, pa3BHTaK Mpe_:a&lt;e 1\e'IjHX 11 .z~pyrHX ycTa-.
HOBa eTBOpHfie ycJIOBe ,11a .ziPYIIITBO TY 3aiiiTHTY Bpiii11 Ha
,11pym Ha'li1H.
Y 3aKOHY 0 COljHjaJIHOM OeHrypaH&gt;y pa,liH11Ka J1 CJiyJK6eHHKa '11 IhHXOBHX IIOpO,liHlja 113 1950 PO,liHHe IIOCTOJH
aeKOJIHKO OI\Pe11a6a Koie rroee6ao · 6eaed:&gt;I1LIHPaiy :a&lt;eay
KO.zl o.z~pelji1Balha !heHor npaila Ha cTapocHy rreH311jy! Kao.
H KO)\ o.z~peljHBa!ha rrpaBa Ha IIOPOI\11'IHY rreH3HJY KOJa JOJ
npHIIa,D;a TIOCJI€ CMpTM MyJKa.
.

·

MajKa .z~ojHJba ,110 6 o.z~aocao 8 Meeeq11 rrocJie rropoljaja
MO}Ke pa.z111711 .'&lt;eTI1pl1 eaTa ,1\HeBHO (Jf3y3eTHO 11 TpM) ea
3apa.z10M KOJ a JOJ rrpHrra.z~a 3a nyao pa.z~ao speMe. )l;eo 3a- .
pa.z~e 3a speMe Koje MajKa rrpose.z~e aa rroeJiy HerrJiahyje
rrpe,lly3ehe, a OCTaTaK HCIIJiahyje COijl1jaJIHO OCI1Pypaae.
KopHrnhe!he CKpaheaor pa.z~aor BpeMeHa MO}Ke ce ·
,li03BOJII1TI1 .H MajKaMa y pa,liHOM 0,1\HOCy y IjMJbY HeroBa!ha

CBHM JKeHaMa sa5paaeao· j

TOM"

M y KPHBI1'IHOM rrpasy, Kao H3Bp3amTuTa .uajKe u OeTeTa
Y 'ICPUBU'lL'lwJt·

npa~y

IIIHJiau; KpYIBMqHor p;eJia, :iK.eHa je
3aiiiTHheHa. EpeM8HJ1Toj JKeHH He

MO&gt;Ke ce 113pefiH. CMpTHa· Ka3Ha. 3a BpeMe IIOCJie,lllha Tp11
Meceqa TPY.ziHOhe 11 rrocJie rropo'\)aja ,110 HaBpiiieHe Je.z~ae
f0,ll;l1H8 CTapOCTlif ~€T€Ta, :»C8H€ J13,ZW:»CaBajy Ka3HY 3aTBOpa·

H eTporor 3aTBOpa y 3aiiiTJ1THOM' 1\0My oeyljeHI1Qa IIOp01\HJba, r.z~e 11Majy CBe ycJIOBe 3a HOpMaJiaH 01\POJ ,11eqe.
Tpy,liHMl1e Mopajy 611TI1 rlo.z~ aa.z~3opo-; JieKapa 3a speMe
/\OK ce aaJia3e y 3aiiiTHTHOM 1\0MY. MaJKaMa ce Mapa rrpy&gt;KHTI1 MoryhHOCT .z~a caMe Heryjy csojy 1\eiiY·
Kao IIITO cy 113je,liHa'IeHe y npaBI1Ma, &gt;KeHe Y .&lt;PI_J:PJ
cy 11 y o6ase3aMa rrpeMa .ziPYIIITBeHOJ 3aJe!IHMI..V1, H y TOM IIOrJie,IJ,y Harne II03J:1Tli:IBHO 3RK!OHO,n;aBCTBO
ae npaBl1 HHKaKBY pa3JII1KY• H3Meljy MYIIIKaplja H :a&lt;eHe.
H3je.z~Ha&lt;Ieae

e sarromJ.OaBaf:be aa rrocJio2. :lKEHA ¥ QBHOBli HAillE 3EMJbE

BHMa IliTeTHMM ITO 3,Zl;paBJbe l1 M3Y38THO Tei.IIKVIM ¢M3JPIKJ1M IIOCJIOBM:Ma.

HapOI\11 J yrocJiaBHj e cy y TOKY
Hapop;HOOCJI060!IMJ1a'!Ke 6op6e H3-

OsaKso 3aiUTJ1THO 3aKOHo,n;ascTBo 3a JKeae op;pa:m:asa
cxsaTa:EBe aarne cou;Mja.rn1CTVft:IRe 3aje,n;HHIJ;e p;a je sana:..
eJie!he JKeHe BaH Kyhe aeorrxo,liHa .ziPYIIITBeHa HYJKHoeT

BojeB3.JIH

pa,n;M CTI1I.:(alba lp8He 8KOHOMCKe CaMOCTaJIHOCTJ.1, na npe~m

.ziPYIIITBeHH .e&gt;&lt;cTeM "' eTBOpHJIH aosy Hapo,liHy BJiaeT.

12

06uoea npuepeoe

CBcijy

HaiJ;MOHaJIHy' H€3aBHCJ:I.QCT, cpymMJIM CTapH

13c

�'

· YcJIOBH, Y K_ojHMa je no ocJioooljelby, 1945 ro):IHHe rroqeo
,liB ce ·pa3BHJa HOBH CO!jHjaJIHCTH'fKl%1 APYIIITBeHH cHCTeM,
oHJIH. cy H3BaHpe):IHo TeiiiKH. J yrocJiaBHj a j e . 6HJia rrpe
paT a,. H rrop,e):l Tora IIITo je pacrroJiaraJia aeJIHKHM rrpHpo.ztHHM 6oraTCTBHMa, 3eMJ:ba ca Hepa3BHj.eHoM· MHAYCTpHjoM,
3aOCTBJIOM IIOJ:bOIIpHBpe):IOM, Ha HHCKOM KyJITYPHOM HHBDY
c HHSKHM &gt;KHBOTHHM CTBH,!Iap):IDM y O):IHOcy Ha pa3BHjene
KarrHTaJI':"CTH'fKe 3eMJ:be y Espoim. ':leTBOporo):IHIIIlbl%1 paT
Ha Ha.IIIOJ TepHTOpHjH KOjH je rrpOy3pDKDBaO BeJIHKa pa3apalba HIIYCTOIIIelba, H IIJ:ba'fKa 0,!1 CTpBHe OKyrraTOpa jOIII
BHIIIe cy HOOIIITpHJIH TeiiiKOfie :r:Ipe/1 KOjHMa Ce HBIIIJia
naiiia noaa napO,!IHa BJiacT ..
llpo!jec ooHOBe rrpHspe/le oHo je cTora ocHOBHH 3a!laTaK Y rrepHO,!IY IIOCJie ,OCJI06oljelba, H OH ce O,!IBHjao ynope,!IO C OOpOOM, 3a CTBapalbe H yqspiiilielbe CO!jHjaJIHCTl%!'fKOr
CeKTOpa IIpHBpe/le .rryTeM KOH&lt;fJHCKaljHj e HMOBHHe paTHHX
!ID6HTHHKa H c~pa/IHHKa oKyrraTopa, arpapne pe&lt;flopMe,
HaljHDHaJIH3aljl%!Je CBHX PYAHHKa, ¢a6pHKa, rrpe/ly3elia H
TpaHCIIOPTHHX cpe/ICTaBa.
Eop6a 3a o6HoBy 3eMJbe OHJia je HcToBpeME!HO H 6op6a
3a HOB€ JWYIIITB€He O)J;HOCe, 3a HOB COI.J;MjaJIJi1CTJ.:[qKJ1 rro_I)e-

/IBK H. ITO TOMe je Ta 6op6a ):I06HJia H3pa3WI'O IIOJIHTH'fKH
KapaKTep. 113 TJirx pa3Jiora HeMoryliHo je roaopHTH o rroJin- ·
TM'tfKOJ 8KTJ1BHOCTl1 2K€Ha JyrocJ:ra:i3J1je, a H€ OCBpHyTJ1 Ce
Ha lbHXDBY yJiory y o6HOBH Haiiier rrpHBPe/IHOr, IIPYIIITBeHOr H KYJITypHor &gt;KHBoTa.
AHTH&lt;flaiiiHCTl%!'fKH &lt;flpoHT Ri:eHa O/lp&gt;Kao je csoj rrpaH
. KoHrpec Herrocpe/IHO rrocJie ocJio6oljelba 3eMJ:be, 19 jyHa.
1945 rO/IHHe, J1 II03BaO CBe &gt;KeHe JyrOCJiaBHje /IB BKTJ1BHO
yqeCTByjy y 06HOBH 3eMJ:be, 11a rrpy&gt;Ke CBojy IIOMOfi opra- ·
HHMa Hapo/IHe BJiaCTH' y ·opraHH30Balby rrpnspe/IHOr H
APYIIITBenor &gt;KHBOTa, y peiiiaBalby COijHjanmrx IIHTaH&gt;a,
noce6ao IIJ1Ta:a,a 3amTMTe M 36J?HffiaBaaa paTae cMpo"tia,rru,
KBO J1 Y OpraHH:lOBaH&gt;y H OTBapaH&gt;y IIIKOJia.
.
M3BpiiiaaajyliH ose 3a):laTKe, &gt;KeHe y'lecTsyjy rroAje,!IHaKO Kao H MyiiiKapljl%1 y CBHM pa/I(}BHMa na o6nasJ:baH&gt;y
¢a6pHKa, Ha paiii'fHIIIliaaaH&gt;y pyiiieBHHa, orrpasJbaH&gt;y JKeJie3HJ:ft!KJ1X npyra a ~ecTa, J13rpa,n.aM rrorra.u,eal1X ceJia,
ce'!H IIIyMe, o6paJ:1H HarryiiiTeHe 3eMJbe .. Y HH3Y Kpaj esa,
HapoqJ1TO· y Bocaa M Xep:qeroBHHn, )!{€He cy QaJie rJiaBHa,
a qecTo H je,n;MHa pq,n:aa caara Ha rr0,n;H3alby· rrorraJDeHHX

Kylia.
14

3aXBaJ:byjyim 3aje/IHH'liillM nanopHMa HaiiiHX pa,!IHHX
JbY/IH, y TOKy.1945 l%1 1946 rO/IHHe HajBefiH opoj &lt;flaopHKa
H PYAHHKa, &gt;KeJie3HH'!KHX. rrpyra H IjecTa 6110 j e o6HOBJbeH.
ITo.n;aTBKa o 6pojy 3ancicJienor ocooJba, na npeMa Toll'ie H
JKeHa, H3 Tor nep&gt;tO/Ia neMa. HH3 o6HOBJ:beHHX rrpe,!ly3elia
y TO BpeMe pa/IHO j e CMaH&gt;eHHM KarraljHTeTOM H CMalbeHHM
opojeM pa):IID!Ka, TaKO /Ia je opoj YKYIIHO 3BITOCJieHOr oco6J:ba, rra npeMa TOMe H JKeHa, y npe,!ly3eliHMa OHO aepoBaTHO H€T1J.€ Ha npe.n;paTHOII:f, H~Oy J1JIYI "t!aK MCIIO)J; aera.
0 TOMe rosope IIO/Ial1H o 6pojy pa/IHHKa 1947 rO/IHHe, npse
ro,n;vrne· IleTorop;J1IIIH&gt;er n.rraHa, Koju je 6Jm HemTO MaJio·
BefiH 0,!1 opoj a 3aiiOCJieHJ1X pa):IHHKa y 1939 rO/IHHH.
ITo ocJioooljeH&gt;y 3aTe'!eHo je rrpeKo
280.000 11et:~e paTHe CHpO'!a/IH oe3
je/IHOr HJIH. o6a po.z~&gt;~TeJ:ba. BeliHHY 11et:~e TpeoaJio je CMe- '
Bpuza o

Oe~u

CTJ1TH y )J;OMOBe li!JIJ1 KO)J; CTapaTeJba.

J OIII y TDKY paTa Hapo/IHH Oi16op&gt;~, a Hapo'!HTO opra~
HH3aljHje &gt;Kena, opraH&gt;t30BaJm cy Ha ocJio6oljeHoj TepnTopHjlit /IOMOBe H rrpMXBaTHJr&gt;IIIITa 3B paTHY CHpOT.Ia/1. Y, TOKy
1945 T0!'1l1He OTBOpeHO je OKO 350 /IOMOBB (/le'IjHX, 3a cpe/1H&gt;OIIIKOJI!je, y'!eH&gt;~Ke y np!"BPeiiH), 122 o6):1aHHIIITa, 12
·onopaBHJrniiiTa .Y:I JI€TOBaJIJ1IIITa.

Ka11a ce Y3Me y o63Hp 11a je y TDKY paTa ynHIIITeHo'
H OIIITefieHO OKO 77% /IOMOBa KOjHX y OHBIIIOj JyrocJtaB&gt;tjH

·11

OHaKO

HMje

6l%IJIO ·MHOro, ·oR,n;a' ce MO}K€ HaCJIYTMTJi! KaKBy

je rewxoliy npeTcTaBJ:bao ·cMeiiiTaj H 36pHH&gt;aBaH&gt;e 11e11e .
Y ycTaHOBaMa /le'!je 3BIIITJ1Te, KOje cy HBj'!eiiifie CMeIIITaHe y npHBaTHe cTaH6eHe 3rpa11e, HHje OHJtO HH Haj 7
OCHOBHJifjer II0Tpe6Hor_ J1HB€Hiapa, HMTlif Ce OH y TO BpeMe
Mora a H.a6aBMTJ1. HMj e 611JI0 HH ,:n;osoJbHO CTPY't!HOr H BaCIIl1THor Ka,n;pa, _
K_ao HM rroMohHor oco6Jba 3a pa,z:r y ,IJ;OMo-

BHM;a.

McxpaHa

_y

,ZI.OMOBHMa:

611Jia' je ·caMo

,n;eJIHMM't!HO

o6e35eljena.
OpraHH3aljHje A&lt;P:tK rrpey3eJte cy 6p&gt;try oxo 11e'IjHX
/IOMOBa H IIPYrHX ycraHOBa, " XlfJba/le '!JiaHMI(a A&lt;P:tK
Ha/IOKHaljHBaJto je csojHM pa/IOM H cai&lt;yrrJbaH&gt;eM !I06poBOJbHHX npH.rrora oHo ·uiTo Ce H3 ,n;pyiiiTBeHHX cpe,n;cTasa

HHje MOrJIO OOe36e/IHTk
Kylia CB€ illTO je MOTJIO

2KeHe cy /IDHOCHJie l13 CBOjHX
ITOCJiy2Kl1TJ1

I10ITYHJ1 HHB€HTapa,

.

Jt&gt;tlliaBajyfiH '!eCTO CBojy IIOp0/IHI1Y H CBojy ):leljy cpe/1 ;$- \l.'llt~~;d\
cTaBa Koja cy H&gt;HMa oHJta noTpe6Ha. ,[(oopoaoJbHHM np ;:;'~\1-~t~ !!! ,
"S&gt;.... \ / :!
-~"'
,_,
-~_..;,·

�'JI03HMa &gt;Kene cy o6e3oe,q&gt;i'JI&lt;i ,qeqjiD,:
,qoBO"!&gt;He
·K0.1JWIMH:e IIOCT€Jbli:IHe_, Op;eh.e H
p;0B0JbHe
KOJIMqMHe naM&gt;!pHW11a. One cy, rrope,q Tora, o6pal:jY!Ba.rre
'rroee6B:e' eKoiioM11je Koje cy c.rry:ilnr.rre 3a c:H:a6,qetial'be ,qoc
MOBa HaMY!pHY!ljaMa. Ha ,qo6poBOJbHoj ocii:oilu· :&gt;KeHe cy
,qe:&gt;Kypa.rre y ,[IOMOBHMa Y! rrp&gt;p&lt;BaTY!IDIIIITHMa, IIpMnpeMa,Jie
xpafiy, '&lt;Y!CTY!.rre M ypel:jY!Ba.rre rrpocTopuje, a aeoMa qecTo
o6aBJba.rre " ,qy&gt;K'HOCTY! aacrruTaqa. 3axBaJDyjylm HarropHMa }KeHa, p;OMOBH ~y, 11 rrope,n; Tara mTo cy y aajsJ1Ille
ccyqaj eBa 6uJU1 nMrrpoBY!3npaHY!, 6Y!.rrY! ,qo6po orrpeMJbeHn
Y! yCJIOBY! :lKY!BOTa ,qelje y IbHMa 6Y!JIY! cy ITOBOJbHY!. JKeHe
cy ce rrpeMa .n;e11u OAHOCY!.rre ca rryHo rra:&gt;Kl'be " 6pure. Ha.
TOM rroc.rry mi.n;je,qHaKo cy yqecT!lO!la.rre ceJbaHKe, pa,qHY!lje,
.MHT€JI€KTya.rrKe Y! AOMafiY!lje.
OpraHY!3al1J'&lt;i &lt;;. AHTmpaiiiY!CTY!'&lt;Kor ¢poHTa :&gt;KeHa rrpy.&gt;KY!.rre Cy HapO'fY!TO ITOMOfi OpraHY!Ma napo,qHe BJiaCTY! y
o,qa6Hpal'by " Ol\pel:juBal'by cTapaTeJb'l 3a oey .n;e11y Koja
ID1CY MOr.rra 6Y!TY! CM€Il!T€Ha y AOMOBe, a B€JIY!KY! 6poj NceHa
ITpMXBaTJi::IO ce

~Y1KHOCTM

CTapaTe.JPa.

Be3 upeTepnBal'ba MO&gt;Ke ce pehn ,qa cy 3a,qaTaK 36pY!IbaBaiba paTHe cupoqa,qil Herrocpe,qHo rroc.rre paTa Y!3Bpnnr.rre yr.rra.BHOM :1KeHe, HaJia3ehn HaqJ1Ha ,n;a ,n;e~M, cMeIIITeHoj y ,[IOMOBHMa Y! OHOj K0/1 CTapa,TeJba, o6e36e)1e CBe
IIITO je 6Y!JIO Hy:lKHO 3a IbHXOB HOpMa.JiaH pa3BOj. 'Y TOKY
19~6 romme, 3axBaJbyjyhu HarropHMa 3)1paBCTBeHor oco6Jba " rroce6Hoj 6pw3w :&gt;KeHa, .n;e11a cy Y!3JTe'feHa op; pa3HY!X
o5oJDel'ba, y5Jia&gt;KeHe cy rrocJTe)1I1Ue rJTa)1oBal'ba y TOKY
paTa, i10K je )1eJ:1M o5oJTeJToj o,q TY6epeyJTo3e oMoryheno
Jieqe:E:J.:,e y 6oJIHMl(aMa:

npocaer-ua nu'l'a1-ba
6JieMa, HapO"IMTO

-Y

BeJTWKY rroMoh opraHwMa ua,po)1ne
BJTacTiil rrpy:&gt;Kiil.rre cy :&gt;KeHe y peIIIaBal'by p;pyrlilX COljlfj a.JIHHX IIp0TIJ1Talbl1M&lt;;l

IIOMOfi~

)KpTBa~a paTa,

paTHJ1M BOjHYIM MHBa'Jil1;D;HMa, :8ojHJ1M 60JIHJ1IJ;a.Ma

¥

H€3l1

paibeHY!Ka. Ha 6a3n )1o6poBOJbHOr pa,qa, &gt;Ke,He cy rroMaraJie
y o6pap;Y! 3€MJbe rropop;wljaMa xoje cy ocTa.Jif'. 5e3 ,qoBOJbHO
pa,qne cnare, uapo'&lt;HTO BOjHY!M Y!HBaJIH,D;MMa. Y·1944-1945
rop;Y!Hif one cy ,qa.rre 3HaTaH ,qorrplilHOC· y opraHW30Bal'by
BOjHMX 60JIHHlja . M CBOjHM ,qo5pOBOJbHID!i rrplil.JI031'1Ma y
!IOCTeJbMHiil Y! HaMY!pHHljaMa KaO '1'1 CBC&gt;jY!M ,qo6pOBOJbHfuM

16

HlilCa:Ebe.

,l\o6pOBOJI;HY!M pa,qOBY!Ma Ha .OrrpaBKaMa Y! II0)1Y!3al'by
IIIKOJia, Ha IhHXOBOM o,n;p2Ka.BaFby, :m::eHe cy ,n;onpl1HeJie ,n;a
IIIKOJie OTrroquy ca pa,qoM. 2Kene cy ,qaBaJie " .zio6poBOJbHe
rrpu.rrore y HaMeiiiTajy, p;a 6u ce KaKO-TaKo o6e36ep;Mo
IIIKOJiaMa HajHy:lKHY!jY! Y!BB€HTap KOjH je y TOKy paTa
YHY!IIIT€H.

3. :lKEHA Y .M3rPA)l;lbM
PaOnu~a

Y-x:Jby~-a.Ba'lbe J~Cena

y npuapedy

ITo 3aBpiiieTxy rrepno);la o6noBe,
anpHJia 1947 fO,[IMHe ,1l;OH€T je 3aKOH o lleToro,n;:m.InDeM JIJiaHy pa3-

BHTKa Hapo,qHe rrpnepep;e Jyroc.rraBuje, xoju je npeTCTaB- Jbao nporpaM pa3BY!TKa ua,qycTpY!je H ilcToBpeMeHor rro,qH3al'ba MaTepuja.JIHor "' KYJTTypnor HY!BOa Hapo)1a. ro,qY!H€
1948 3eMJbe McTO'fHe EBporre Ha qecy ca CoBjeTcimM CaBe30M npe,qy3HMajy npeMa HaiiiOj 3€MJbM Mepe eKOHOMCK€
6JioKap;e, yrpo:m:a~ajy Harny: He3aBMCHOCT, ycJie,n; '!era ce
Hallia npJ:i::Bpe,n:;i HaiiiJia rrpe,n; HOBHM T€IIIKOfiaMa, KOje -~MO
MOpaJIJif CaBJialjl'l;BaTJf COIICTB€HJ1'M CHaraMa Y3 BaHpe,n;He

Earrope n JIHIIIaBal'ba HaiiiHx pa,n;HMX JDYA"·
06HM H3rpa,q&gt;&lt;.e B€JTHKMX Y!BAYCTpHCKHX o6jeKaTa,
rroTpe6a rroja':IaHe eKcrrJioaTall;Iilje myMa pa,n;H H3B03a, no-

aehaH&gt;e Tpaacrrop1'a, .rroBehaibe npou3B0)1llie y PYi1HY!l1HMa
yrJI&gt;a H py;n:HMD;HMa o6ojeHMX MeTa.rra, H3MCKMB.aJIJ1 cy·
3HaTHO rroEehaFDe 6poja sarroc.rreHMX pa;n:HMKa. BMmKOBJ1
pa,n;He cHare Koja ce perpyToBa.rra ca ceJia, 6J1JIH cy Ml1HlilMaJIHH, c-' 06311pOM Ha 3a:OCTaJIOCT IIOJbOIIpliiBpep;He IIp0l1.3BO)J;H:,"e yoiiiiiTe, B€JIMKY 3anyiiiT€HOCT 3€MJhOpa,n;HJ:rqKJ1X

rroce,qa KOjY! ce y TOKY paTa HY!CY HOpMa.JIHO o6pal:jMBaJIM
lil

3HaTHe · ry6MTKe · ·~oJborrp:vrape.n;Hor J1HB€HTapa.

Cae TO

·3axTeBaJJ'o je MHoro BY!II!e pa,qHe caare " y noJDOnpY!Bpei1"·
CTora je y rrepuo,qy o,q 1949 ,qo 1950 ro,qHne jep;aa o,q
OCHOBHMX npo6.rreMa npY!Bpe,qae 1'13rpap;&gt;&lt;.e 6Ho rrpo6JieM
yKJbY'IHBal'ba HOBMX ~a)l;HHKa y !IpHBpe,qy. 'Y THM rO,[IIilHaMa noja'l!aHo je l1 yKJI&gt;Y"t!HBaFDe LK;eHa Y npHBpe,n;y, IIITO
:Je 61i1JIO .TIOOJie,n;:m.:r;ai He ·CaMO lhMXOB€ €KOHOMCK€ 3ali1HTepe2 IloJioJKaj JKe,tr€ y ¢HPJ

17

�coBaHOCTM M Beli OCTBapeHMx MaTepMJaJiimx ycJIOBa sa
IID1pe, YK.lhy'&lt;e1be JKeHa y rrpon;ec rrpo113BO,ll!he, Beli, y
rrpBoM pe.z~y, lh'l1xol'le CBecn&lt; .z~a cy 11 oHe IIY:H&lt;He .z~a Ha
ce6e rrpey3MY je.z~m .z~eo TepeTa 113rpa,ll!he; YJiasaK JKeHa
y !!p11Bpe,11y 6Mo je ,sHaTaH, Hap()'IMTO Y' 11H.z1YCTp11CKI1 saocTaJIMM perry6JIMKaMa, r.z~e je HarJII1 pa3BI1TaK rpa'ljeBI1HcKMX pa,liOBa, MH,llyCTpMje M py.z~apCTBa OTIIO'I€0 6arn y TMM
ro,1111HaMa.
0,11 YKYIIHOr 6poja pa,!IHMKa M cJiyJK5eH11Ka sarrocneH11X y rrpi1Bpe.z1HMM rrpe.z~yselmMa y rrep1m,11y 011 1948 ,110
1953 ro,1111He rrpon;eHaT JKeHa 113H?cMo je (rrpoceK):
I noJiyrO:Qe
1948
24,53

1949
25,68

1950
24,95

1951
23,26

1952
21,00

1953
20,07

ITo HapO,liHI1M perry6JIJ&lt;KaMa rrpon;eHaT JKeHa KpeTao
ce: y Cp611j11 OKO 22%, y XpBaTcKoj oKo 27%, y CJioBeHI1jJ&lt; OKo 32 %, y BoeHM 1&lt; Xepn;eroBmi"M oKo17%, y MaKe)l;OHI1jl1 OKO 15% I&lt; y l(pHoj rop11 OKO 18%.
Bpoj sarrocJieHI1X y rrp11Bpe,!IHMM rrpe,11y3eh11Ma H3HoCJ&lt;O je:*
"YKyiiHO

1952
I rioJiyrol}e 1953
JyH 1953 ro,n;.

1,348.163
1,359.772'
1,455;073 '

Op; Tara

~eHa

283.122
281,093
301.043'

ITpeMa rro,11an;11Ma o rrpeBol)eH.y pa;11HJ&lt;Ka KOje je H3Bprneao 1950 ro,liHHe, aajBehH' 6poj pa.z1HI1Ka YK.lhy'IeH je y
'rrpoH3BO.zllhY rrocJie 1945 ro,1111He. ITpon;eHaT pa,n;H11n;a~*
Koje cy 11MaJie ,110 5 ro,1111Ha pa;11Hor cTali&lt;a 113HOCI1o je
YKYIIHO 78,31% y O,liHocy Ha yKyrraH 6poj sarrocneHJ&lt;X
pa,liHHn;a, ,!IOK. je rrpoljeHaT pa,liHHKa JIO 5 ro,!IJ&lt;Ha pa.z~Iior
CTa&gt;!&lt;a 113HOCI10 55,85%.

*¥

1938 rOp;HH¥f 6vm:o je YKYUHO 188.729 OCJ.:IrypaHMX 2K€H8..
(6e3 py,n:apCTBa y KOMe je l1Ha9:e 6poj JK:eHa 6110 H€3HaTaH).
Y OBOM 6pojy oc~rypaHux :m:eaa o6yxBaheHa je J1 eyfiHa nocJiyra
(YKYITHo 62.748 ocurypaauKa yrJiaBao:rvr JKeaa), Koja y no;u;a:...
II.Ji:IMa o KpeTa:H::.y 6poja pa;o;mm::a 11 cny:m6em-rKa y npMBpe,n;HHM
npep;y3elrnMa op; ocJio6ciljelba Huje yornnTe J1CKa3Y!Baaa:
IIo,n;a:u;uMa IJHcy, o6yxBaheae cJiy':m:6ea:ni.t;e y npHBpe,n;HMM
npe,l];y3elrnMa,- Kao HM 3arrocJieae y Tprol3HH1il.

**

18

RajBehl1 rropacT 6poja 3arrocneH11X JKeHa y o.z~Hocy
Ha 1938 rO,lll&lt;HY 3a,6eJI€:lK€H je y 11H/IYCTpHjJ1 11 py.z~apCTBy.
YHyTap MH.ziYCTpJ&lt;je HajBeliH 6poj :a&lt;eHa 3arrocJieH je y
TeKCTMJIHOj, 3aTHM y MeTaJIHOj J1H,[(YCTpHjJ1, IDI,D;yCTpMjYI
,n;pBeTa, rrpexpaHDeHOj l&lt;H,llyCTpHjl1 11 11H/IYCTpHjH .ziYBaHa.
Y o,liHocy Ha yKyrraH 6poj 3arrocneHHX pa,!IHJ&lt;Ka y 1952
ro,!IJ&lt;HJ&lt;y TeKcTHJIHoj IDIWJCTPHjH 611Jio je oKo 63% JK€Ha, y
MH.ziYCTp11jl1 .z~yBaHa OKo 57%, y :KyJITYPHO-con;HjaJIHoj
,n;eJiaTHOCTM H8llTO M3Ha,ZJ;

50%,

,ZJ;aKJI8 BHlli8 O,ll IIOJIOBMHe

3arroc.rreHMX y THM rpaHaMa ,n;e.rraTHOCTM.
Y jyny 1953 ro,liHHe 6HJIO je 0,11 yKyrrHo 301.043 JKeHe
sarrocneHo y rrpHBpe,liHHM rrpe,lly3eliJ&lt;Ma; 222.411 pa,11H1111a
11JII1 18,9%, 11 78.632 CJiyJKOeHMD;€ 11JlJ1 28,4% y 0,11H\9CY Ha
yKyiiaH 6poj 3a!IOCJI€HJ1X pa,liHHKa O,!IHOCHO CJiyJK6eHHKa.

o,n;

YKYIIHO

Y 0):\HOCy Ha yKyrraH 6poj pa,!IHI1Ka
·
..+-•
'1Caa.aul"j)u1Ca'lltuja.M.a
rrpeMa KBaJIM'+'J1KarzyiJ aMa, npou;eHaT )KeHa Kpelie ce: KBa.rrMc}:m:xoBaHMX OKO 8%, II0JiyKBaJrn&lt;f&gt;I1KOBaHI1X OKO 28% 1&lt; Ji:eKBaJI11&lt;f&gt;J&lt;KOBaHHX OKO 23%, ,!IOK je rrpon;eHaT BHCOKOKBaJIJ1&lt;f&gt;J&lt;KOBaHI1X JK€Ha y 0):\HOCy Ha yKyiiaH 6poj BHCOKOKBaJIH&lt;f&gt;11KOBaHJ&lt;X pa):IHJ&lt;Ka 11CIIOA 2%. HajBeli11 6poj JKeHa 3arroPa0nu%e no

. C.rreH je, ,n;aKJie, Kao HeKsa.rrMc}:n1KOBaHe HJIJ1 rro.rryKBaJIH-

&lt;f&gt;11KOBaHe pa,!IHJ111e. HajBehH rrpon;eHaT KBanM&lt;f&gt;11KOBaHI1X
JK€Ha pa,!IH. y .'i"eKCTHJIHOj, ,llyBaHCKOj I&lt; rpa&lt;lJH'IKOj l&lt;HJIY-.
CTPl1j11. Y TJ&lt;M rpaHaMa HH.z1YCTp11j e pa,1111 BHrne 0,11 50% 0,11
yKyiiHOr 6poja KBaJII1tPJ1KOBaHI1X I1 IIOJIYKBaJIJ&lt;&lt;f&gt;11KOBaHJ1X ,
pa,liHHn;a.
Tpe6a .z~o.z~aTH ):Ia ce 1&lt;3 rro.z~aTaKa o 6pojy y'&lt;eHHKa y ·
HI1JKHM CTPY'&lt;H11M rnKonaMa TaKol)e BH/111 ,11a je 6poj JKeHcKe ):len;e y TI1M rnKonaMa .z~aneKo Ma!hl1 OJI 6poja MYIIIKe.
Y HI1JKHM CTPY'&lt;HI1M IIIKOJiaMa * 611no j e:
TO,ll.IilHa

YKyrrao

O.n. Tora :f"':IeHJ;1IJ;a

IIpon;eHaT
yqeaMua

1938/39
1949/50
1950/51
1951/52
30. X. 52

62.872
130:572
120.334
110.988
94.073

19.853
20.040
16.111
13.970

15,2
16,6
14,5
14,7

*

Be3 HJ11KJ1X YM€THM"&lt;IKJ1X lliKOJia, ,IJ;OMaffif&lt;JKMX. M MajCTOpCKMX lllKOJia.
2*

19

�JK.eHa VIMa csora
. npeMa &gt;KeHH y 6HBIIIOj JyrocJiaBHjH.
KOpeRa y
3aoc.Ta.i:ra cxsaTaaa o }KeHvr ncirolliasajy ce O't{MTO 11 ,n;aHac
Ka,n;a ce pa)IH 0 KBaJIH&lt;!&gt;HKOBaihY HOBHX pa,!IHMKa, KO,l\ npe,1\y:3elia " npHBpe,!IHHX oprallH3anHja KOjH H36erasajy Aa
rrpMMe JK€HCR;Y p;eu;y- Ha J13y"tJaBaiDe, -M KO,Il; caMMX pop;wTe.Jba y- Hci:tiMHY s·acrr:vnarba JKeHcKe ,n;eu;e ·:vr M36opy 3aHwM:ai-ba 3a iKeHcKY oMJia,n;nHy. · YxopelbeHa cxBaTalba ,o
II0,!1;8JUf IIOC'JIOBa H&lt;i ,MyniKe" l1 ,}K€HCKe'.', KOja pa3BMTKOM
HH,l\YCTpHje CBe BHIIIe ry6H CBOj 3Ha'Iaj, yrw.ry Ha pO,!IMTeJhe ,11a &gt;KeHCKY ,1\eny Hepa,n;o IIIaJhy Ha H3yqaBalbe 3aHaTa
KOjH ce CMaTpajy ,MylllKMM".
Y norJie,lly 3aHMMalba Koje &gt;KeHe o6aBJhajy, HHTepecaHTHO j e HanoMeHyTH ,n;a OA yKynHo oKo 600 3aHMMalba,
KOJIMKO HX je 3a6eJie&gt;KeHO KO,l\ npeBOryelba pa,!IHHKa 1950
ro,n;:nHe, HMa csera. 62 3aHJtiMa!-ba- y KOjJi!Ma ce JKeHe yorrIII're He nojasJhyjy. To cy yrJiaBHOM 3aHHMalba Koja H3McKyjy Befiy ¢H3H'IKY CHary MJIM Belie Hanope, MJIIf Cy
yCJIOBM pap;a

y

TJ1M 3aHJ1Ma!bJifMa :V.IHa'tJ8" Te:inKH, KaO Ha-·

npMMep,: MaiiiMHOBol)a, pa,n;HHK KOI\ neliM f[a &gt;Kapelby, paAH-HK Ha · Bpy.lieM J13Jll1Baffiy, 6pO,Il;CKJf J1HCTaJiaTep, CTepeO-:

THnep, 6yiiia'I 6yHapa; Mopaap H CJI. CBera cy ,n;Ba 3aHMy ~ojMMa MMa 1KeHa,- a HeMa MYIIIKapau;a. 2KeHe ce

Ma:Iba

HaJia3e J1 Ha 7'aKBMM 3aHJ1Ma:Ef,J.IMa
MeXaHH"t!ap,

MOTOpMCTa,

KaO lllTO cy

Maiilli1IU1CTa

rrapHMX

KOBR.._I,

MaliH1Ha,

aJiaTHH'Iap, pyKoBaJian py,n;apcKMX Maumll'a, eJieKTpo3a-.
BapnBa'I.
.
Jib OBOra 6M ce ,n;aJIO 3aKJBY'!HTif ,n;a Beli y ,n;aHaiiilbHM
ycJIOBJ1Ma, KaAa MMaMO jOlii peJiaTMBHO ]J;OCTa Hacm~l)eHJ1:X
npe,lly3elia y KOjHMa HeMa M€XaHM3auHje, H Ka,n;a' ITOCTOje
BeJIMKe rrpe,!\pacy,lle y O,l\Hocy Ha 3anocJiethe &gt;KeHa y noje~·
;z:J;MHMM 3aHMMa:IbJ1Ma, IIO,I.I;€Jia Ha ,R{€HCKe" J1 "MYillK€" ITO-_
CJIOB€ y rrp0113BO,I.I;ffilil IIOCTerreHO ona;::J;a. CsaKaKO ):{a he ce

pa3BJ1TKOM MO,!\epHe &gt;lHI\YCTpHje ca M€XaHM30BaHifM npoIJ;€COM rrpol13Bo,n;:a:.e Cse BehH 6poj R{€Ha 3aiiOIIIJOaBaTJ1 Ha
ITOCJIOBJ1Ma KOjlii ce y Hai11MM ,n;aHaUl~J1M YCJIOBJ1Ma CMaTpajy KaO JtiCKJbyq:(;fBO. ,,MyiiiKJ1".
ITpoqeHaT 1KeHa 3arrocJieHF1X y
·npHspe,n;HMM npep;y3eliMMa o,n; 1950
paOnu~a
.
..
ro,!IMHe orra,11a y CBHM rpaHaMa AeJJaTHOCTM H TO y Belioj Mep&gt;l Hero npoueHaT MYIIIKapana.

0 c.&lt;aM&lt;Ba&gt;by

20

6poja

_113HeheMO ITO H1;1.III~M MMIJ1Jb€I-hY HajBa1KHI1je.

.-..

~

·, Cpe~HBa:lbe rrp~JU1Ka rroc.rre paTa_-·yTHqa.rro je Ha J13Be:f
cTaH 6poJ 2KeHa ,n;a caMe Ha,rrycTe -~arroc ..'lelbe, HapoqMTO Y' .

OHHM rpaHaMa npOH3BO,lllb€ KOje M3MCKyjy Belie ¢M3J4'!Ke
Hanope HJJH •r,11e cy ycJIOBH pa,11a Henoro,!IHHjH: rpal)em:mapCT~o, py,n;apcTBO, myMapcTBo :vr c.rr., a r,n;e c;i ce JKeHe 3arro. ruJhaBaJie. BMIIIe 36or Tara IIITO cy xTeJie Aa ,1\0npHHecy y
OI;IlliTMM HaiiOpMM'?- y li!3rpap;H:.J1 38MJb€, Hero· illTO -J1X je Ha
TO ynyliHBaJia €KOHOMCKa IT0Tpe6a. Ji!Ha'Ie, 6HJIO je CJiycraJ€Ba ,n;a cy }KeHe rJie,n;aJie Ha cBoje 3arroc.rreH&gt;e Kao Ha He- ·
~TO

rrpo.rra3HO.

.

Y H3BecHoj Mep!1 ·" Ype,n;6a o ,n;o,n;anHMa Ha ,n;eey o,n;
1951 ro,n;MHe YTifuaJia je ,n;a cy Majr&lt;e Koje HMajy BHIIIe.
,n;e:o;e HarryiiiTaJie 3arrocJie:a,e 11 nocBeh:vma.rre ce MCKJbf"g:J1BO_
O,llrojy ,llene. IIpeMa je,!IHOj aHKeTH Kojy je Bpiii110 rJiaBHM
0,116op AHTH&lt;PaiiiMCTH'fKor q,poHTa &gt;KeHa 3a MaKe,n;oHHjy
Y 6 npe,11y3elia y. CKonJhy y KOjMMa je 6MJIO 3arrocJieHo
OKO 1.000 pap;Hifua y TOKY 1951 rO,!IMH€ HaTiyCTHJJO je CBOjeBOJhHO pa,n; 132 &gt;KeHe. 011 Tara 71 PaAlir y,n;aje "' 61 pa,n;H
Aeue. CJIH'IHe nojaBe 3arra&gt;KeHe cy w y HH3Y ,n;pymx npe,n;y3elia..
.
Y 1950 ro,n;MHM ,1\0HeT je 3aKOH 0 ynpaBJhalby ,1\p&gt;KaBHMM np&gt;&lt;spe,n;HMM npe,lly3eliHMa, no KaMe cy npeAy3elia
npe,11aTa Ha ynpaBJha&amp;e pa,n;HMM KOJieKTMBifMa. Bop6a npec
,n;y3elia 3a rrosehalbe peHTa6HJIHOCTH ,n;oBeJia je AO Tara
Aa cy pa,n;mi KOJieKTMB&gt;&lt; 0,11 MOMeH'!:a npey3HMa~a npeAy3elia HacTojaJIH ,11a ce ocJio6o,n;e H3BecHor 6poja pa,n;HMKa,
KOjM cy ce HaJia3MJI~ BaH rrpou,eca rrpOI13BO,D;H&gt;e, Ha pa3Hl·ilvr
.IIOMOliHMM pe1KHCKliiM ITOCJIOBJ1Ma, KaO
Ca Hli!CKMM

KBaJIMci:&gt;HKaiJ)&lt;Ija:M:a.

J13

J1 OHMX pa,D;HJ1Ka
TJ1X pa3JIOra 3HaTaH

6poj JKeHa, HapO"'MTO y HH}i;ycTpMjH J1 py,n;apCTBy, OTIIyIIITeH je. H3 npe,11y3elia. IIpeKo SO% &gt;KeHa KOjMMa je OTKa3aHo n .Koje ce npHjaBJhyjy 6HpOMMa 3a nocpe,n;osalbe pa,n;a
HeMa HJ1KaKBJ1X KBaJi:H&lt;fJJt:IKaiJ;Mja.

.

Y py,l\apcTJ3y, IIIyMapCTBY J1 rpal)eB&gt;lHapCTBy OTKa3HBaHO je pa,!IHMnaMa KaO ¢1f3J1'IKJ1 CJia6HjlfM.
36or nocJie,!\Hna cyiiie y 1950 H 1952 ro~HHH H He,llocTaTKa CMpOBMHa CMalbeH je 06liiM npOI13BO,ZJ;I-b€ Hapq:g:-~f():.~.:;;::··::':':"-·,..

Y IIpexpaH68HOj,

T8KCTJ1JIHqj J1

je, CJie,IJ,;CTB€HO TOM€,.

y

Tffilf

rpacfrH'Y:KOj MH,ll;YCTpyt:fr{,::::rfWtP;~; .;··,-

rpaHaMa p;e.rr_aTHOCT~{/_.:M:OPa0 - '~,- ~ l ~

. 6HTH ·CMalbeH H yKynaH 6poj pa,n;HHKa --: "' MYIIIi&lt;;ap:l,na ."'"'

21

�·.
:a&lt;eHa. 0BO CMalbelbe .YTJ1l1aJIO je rrpHJII&lt;'UIO Ha OrriilTH
npon;eHaT 'cMalbelba 6poja 3arrocJieHHX :a&lt;eHa, jep cy noroljeHe 6aii1 oHe rpaHe HHAYCTpHje, y KOj\1Ma je HHaqe 3anocJieH HajBehH npon;eHaT :a&lt;eHa.
. Mel)yTHM, KOA cMalbHBalba 6poja pa):IHHKa y npe):ly3ehHMa, nope,z:r; OBHX Mallie BHIIIe onpaB,z:t;;;i.Hnx pa3.rrora, J13-

6HJia cy Ha noBpii1HHY cTapa cXBaTalba o :a&lt;eHH. llojaBHJie
cy ce con;HjaJIH3MY Tylje TeopHje ):Ia cy :a&lt;eHe ,HepeHTaQHJIHH" pa):IHHl\H 360r CBOje &lt;lJH3J1qKe KOHCTHTYl\Hje, OrrTepelieHOCTH ):\OMaliHHCTBOM H ,l(el\OM, ,l(a je lhHXOBO MeCTO y
KyliH l1 cJI. TaKBa CXJ!aTalba y noje,l(HHHM npe):ly3ehHMa,
na H y OHHM y KOjHMa cy :a&lt;eHe 3anocJieHe y BelieM 6pojy,
HMaJia cy npecy,l(aH yTHn;aj Ha OTITYII1Talbe Beher 6poja
:a&lt;eHa Hero MYII1Kapan;a. 0Ba nojaBa y3eJia je KOA HeKHx
npe,l\y3eha Hajpy:a&lt;HHje o6nHKe. 0TKa3HBaHo je TPYAHHn;aMa, :a&lt;eHaMa ca ,1\enoM Koje HHCY Hl'itaJie ,l(pyrHx H3Bopa
, np11xo,z:r;a, 1KeHaMa Koje cy caaecHo o6aBJbaJie caOje rroc.rrose, :vr rp;e ce HMKaKBHM o5jeKTI1BHJ1M pa3JI03J1Ma HMj~
Morao onpaB,l(aTH TaKaB nocTyrraK (TproBHHa " yrocTHTeJbCTBo, aanpHMep). ,[(a 6H ce TaKBe nojaBe cnpeqHJie, nope;u
noJIYITJif9:Ke 6op6e npoTJ1B TaKsor o,z:r;noca rrpeMa }K€HM, 3a6paineHo je ,z:r;aaalbe OTI~a3a 1KeHaMa

6e3 car.rracaocTJ1 CHH-

,n;HKaJIHHX OpraHH3an;Hj a.
IIopacT npoH3BOp;I:be, OTEqiaibalbe rrocJiep;vm;a cyme,
Kao " Mepe, noJIHTHqKe " ):~pyre - KOj e cy rrpe):ly3eTe 3a
crrpeqasalbe HeraTHBHHX rroj asa · y O):IHocy aa 3anocJieHe
:a&lt;eHe, HMaJie cy 3a rrocJief\Hl\Y ,l(a je 6poj :a&lt;eHa 3imocneHHX y npmipe):IHHM rrpe,l(y3eliHMa rroHoBo rroqeo ,n;a pacTe,
HaKO HCTOBpeMeHO y O,l(HOcy Ha yKyrraH 6poj 3atiOCJI8HHX,
rrpou;eHaT yrJiaBHOM: ocTaje· HCTM, 36or Tara ruTo ce peJia·THBHO ·BHIIle nosehasa 6poj 3ti.rrocneHHX MYII1Kapana. CxBaTaiDa:, Koja cy, rrope,n; ocTa.rror, yTMD;aJia Ha cMa:H:&gt;J.ffiaae.
5poja :a&lt;eHa 3anocJieHHX y npwpe)\H"M npe):ly3ehHMa,
H:&amp;p"f'KaBajy ce ,l(aHac y TOMe II1TO jonr HMa npe):ly3eha
KOj a ynopHO H36eraBajy rrpHMalbe :a&lt;eHa Ha nocao rra H

KBMX Ha3,a,D;HJ1X. CXBaTalba, TyljHX J1 IIIT€THJ1X _3a p;a.IbH
pa3BHTax con;HjaJIHCTHqxHx APYII1TBeHl1X OJ1Hoca. To THM
rrpe II1TO pa):IH!1qxa xnaca H y rrorne11y pa3Bl1j alba paBHOnpaBHHX O):IHoca H3Mel)y MYII1Kapan;a H :a&lt;eHa Mopa O):IHrpaT!f CBOjy peBOJIYL\HOHapHy yJtory H CBOjHM rrpl1MepOM
YTHn;aTH Ha OCTaJie ,1\PYIIlTBeHe CJtojeae.

CeJbanxa
Ji.fniJueudyaJLno
z'a3iJUUCT80

llpeMa pe3ynTaTHMa ITOITHCa CTaHQBHHIIlTBB H3 1948 rO):IHHe '} JyrocJiaBMj J1

je

6J1JIO aKTJiiBHOr CTa-

HOBHHIIlTBa y IIOJbOIIpHBpe):IH 7,148.739, 0):\ qera 3,179.665
MYII1Kapan;·a"' 3,969.074 :a&lt;eHe. H3,1(p:a&lt;aaaHo cTaHOBHHIIlTBO
Y IIOJbOIIpHBpeJ1H H3HOCHJt0 je YKYITHO 3,630.528, 0/J; qera
1,809.107 MYII1Kapana H 1,821.421 :a&lt;eHa. Bpoj HH):IHBHAYaJIHHX ra3J1HHCTaBa H3HOCH npeKO 2,000.000. llpeMa aHKeTH
xojy je BOAHO AHTHcpa!I1HCT&gt;tqKl1 &lt;iJpoHT :a&lt;eHa y 'npnnpeMaMa 3a IV KoHrpec, " rrope):l pa3JIHKa KOje nocToje no
rroje,l(HHHM :r&lt;pajeBHMa, :a&lt;eHe y noJborrpHBpe,l\!1 o6aaJbajy
CB€ IIOCJIOB€, rra J1 OH€ HajTeJKe. LKeHa, rrpeMa TOM€, y
!IOJbOIIpHBpe):IHOj IIpOH3BO,i(lbH KaO IIpOH3BOijaq IT0/1j 8/l;HaKO y'IeCTByje x:"o " "1YII1Kapan;. MeljyTHM, " nope11 Tora
JK€Ha Ha C€JIY Hli!Je. OCTBapHJia ,eKOHOMCKY paBHOrrpaBHOC'1\
xao II1TO je TO cnyqaj KOA pa):IHHn;a HJIH cny:a&lt;6eH&gt;rn;a.
HHAHBH,l(yaJIHO BJiaCHHIIlTBO HBA 3eMJbOM xoje rrpe' OBJialjyje y !IpOH3BO;&gt;:IHHM 0):\HOCHMB Ha CeJty onpeJ1eJbyje
JOII1 yaeK 11PYII1TBeHe 0):\HOCe Ha ceny. 0Ty):l :&gt;KeHa Ha ceJiy ·

.Y.K:OJI~O

CaMa HHje BJiaCHJ1K -

CTapemnna .,ZJ;OMafiHHCTBa:

HMa 00aBe3y ;&gt;:~a pa):IH BJIH He J1 rrpaBO ,l(a paBHOIIpaBHO
yqecTByje y no,l(eJIH OCTBa);leHHX npl1Xo;&gt;:~a. 36or Tora je
OHa rrpeTe:a&lt;HO 3aBl1CHa y rrpBOM pe):ly 0/l; M:y:a&lt;a HJIH OD;a
a 3aTMM J1 CBJ1X OCTaJU1X CTapYijHX ..q.JiaHOBa ITOpO.Jl:lilQ€.

Ilpaaa

KOja

cy. HaiiiMM

II03J1TJ1BHI1M IIpOITV!C:V,:Ma rrpH-

y

0HA_a}l}(aAA&lt;2C€ pap;J1 0 TaKBJ1M ITOCJIOB11Ma Ha KOjMMa cy Ce

3HaTa X€HJ1, JK€Ha Ha CeJiy _KOpi1CTJ1

:a&lt;eHe Befi O):laBHO a&lt;iJl1pMHCaJie, J/[CTO TaKO rrpeJ1y3efia H36e),',aS&lt;tjy -;J;a•I!PHMe :a&lt;eHCKy OMJia):lmiY Ha H3yqaaalbe,
'•""'"Sai.G~y36l1jalbe OBHX rrojaBa y6y"yhe 6Hiie IIOTpe6Ha
!VJHottii'J&lt;:oil:kpeTHHja J1 ynopHHja 6op6a CBJ!X 11PYII1TBeHfjj{O\&gt;jpFam&lt;3l!!L\&gt;!j"8:, y npaoM pe11y Cl1H;&gt;:IHKaJIHHX, Kao 11 .
ynl3j'lfu'.i£l'feillfutlii"!KH pa):l 3a npeBacrmTalbe HOCHJian;a .Ta-

(Hapoq&gt;rTO H3 ooJtaCTH HaCJteAHor H rropO,liH'IHOr rrpaaa)
Hero lllTO Ta rrpaaa KOPMCTH JKeHa y rpa,n;y. BMille Hero
11r;&gt;:~e APYrAe. HantH cou;&gt;rjaJIHCTHqKH 3aKOHl1 OB):Ie HMajy
xapaxTep nporpaMa 3a. KOj&gt;r" ce 6ope rrporpec&gt;raHe cHare
APYIIlTBa, yrrpaao s6or Tora II1TO OHH He O,l(pa:a&lt;aaajy aeh
CTBOpeHe €KOHOMCK€ O,D;HO,Ce Ha Ce.Jiy, Beli. IIOJia3e Op; TOra

,n;a.JI€KO Ma:FbOj M€pi1

23

�KaJ&gt;BM 6!1" TH O,[(HOCH y
·11a 6y11y.
.
·
T.pe6a !10/IaTM ;:Ia
· JinrnJ e, . rrpc):(pacy):(e,
,·Ha&lt;;Jiel)eHJ1.J13 JJ;aBH~X

COIJ;MjaJIMCTWIKOM i1PYrllTBY Tpe6aJIO
·
.
· ..·
· •
·
pa3sn HapO/IHYI o6wrajn, yTnn;aj pe"
rrpa3HOBepnn;e y o,n;Hocy ira :a&lt;eHe
spe~eHa_, J13·rrpe2KMBe.m1x ,n;pyniTBeHMX CJiCT.e:M:a, Ka,Il.a .Je.1KeHa 6JiiJia IIOTIIYHH.po6, joiii B):nue
oTe:a&lt;aBaJy rroJio:a&lt;aJ :a&lt;eHeHaceJiy (o6wrajn rrp&gt;I rropoljajy ·
,n;asm-:oe MMpa3a, Kynoavraa 2Ke_Ha, CKJiarraa.e 6paKa Mel)~
MaJIOJICTHJ1ll.V1MD. l1'I:,Z:J;.).

·3a!Jpyze

.

I

I
i

· CeJbaqKe pa,[(He 3a,n;pyre 11 rrope,n;

CJia600T&gt;I M H€,ll;OCTaTaKa KOj&gt;I y

· HOlifMa _ITOCTOJ e, · KaO J1 aKTMBH:Y:Ij e OTIIilTe 3€M.1bOpa,ll.H~"t.JKe

. 3a,n;py~e yaoce y Harna ceJia abBe, coiJ;:t1j aJIHCTM'tfKe o,iiHoce.
Pa3BI~JalheM 3a,n;pyra yrrope,n;o ce pa3BMjajy lie caMe MaTePHJaJIHH ycJIOBH Hero &gt;I Ky.iiTypHH H ,n;pymTBCHH &gt;KYIBOT
C8Jia. 3a,[(pyrapH CB8CHO pa,[(e Ha TOMC, jep 3a,[(pyry CXBa"
~aJy He CaMO K~O J1HCTpyl\I€HaT· n050.Thll!QI-ba CBOr MaTepM-

. JaJIH,Or rro.Jio2KaJ a, aero M Ka~- cpe,n;cTno onlllTer HanpeTI{a
·y ceJiy.
·
_
. · .Bel'i'· l'(ocaAamlha HC;KJ'cTBa rroKa3yjy' ):Ia cy ·cE'Jba.qKe
pa~H~ 3a,n;pyre rr03MTJ1BHO YTIH.:t:ane Ha no5o.JCL1lalbe rroJi:o:m:aJa _.-ceocKe }Keae. Y_ IhnMa, Kao H rra l1H,D;¥.:BM.n;yaJIHOM
. ra3AMHCTBy, :a&lt;eHa,y rro):(je,[(eaxoj.JYiepM yqec-rByje·xao rrpoJ13Boljaq, · A.n:v.r, · y ce.JbaT.JKJ-11\ir pa,tJ;HJiM 3ap;p:)lraMa p~;n;He
:m:eH~ ce,rra cy rro··npsJ1_rryT ,n;06:vrJie npano ne cmwo .n;a y-qeCTBYJY. Y ·· rrpOM3BOAih&gt;I, Beh H Aa paBHortpasHo yqecTByjy
Y paCIIO,ll;8JIM IIpMXO,[(a OCTBiipeHtlx lbHXOBJ1M pa,D;OM. fio,n;
YTMl.\aJ eM TaKBMX 0/IHOCa y I!OJbOIIjlHBpei\HOj rrpOM3BOAihH,
y ceJbaqKHM .pa.n;H.HM 3a,n;pyraMa Metba ce · u o,IJ;:Hoc npelvra
~eHn yon~Te. 3a~Tape.rra cxBaTarna. Ha3a.n;H:r1 o6Y.IT.J8.jr-1,
'li.teTHHa noJI~Ko; antr rroc"Tenen"'o.RecTajy,. a 6p1E:e rrpo;n;tiPY
CXBaTalba 0 JK_€Hl1 KE1:0 pas:tmrrpaBHOM ~:IJiaHy 3aje,IJ;Hli!IJ;€
Hero y ce.JIMMa r,n;e npeoBJia.n;aBa ·.J-1Hp;MBM.n;yaJIHlif noce;a;.
·
Y m&gt;6po opraHM30BaHHM 3ap;pyraMa HaMelie ce H rrpo6JieM rroMOhH JKeHH y OArojy ,n;e11e. Pap;H oJiaKmalha pa,n;a
JKeHaMa MHore ceJbaqxe paAHe 3aApyre oTBapajy 11 M3,ll;p-·
~aBa]y CC~OHCKC yCTaHOBe 3a 3aiiiTHTY .n;eo;e (BpTMli:U, ,I(O-

I
!

l
)

yso,n;e· 3aiDT&gt;ITY 3a cBoj~ &lt;rJiaHoBe :a&lt;eHe-MajKe M o6e36eljyjy MM MCTa OHa rrpaBa KOja .Y&gt;K&gt;IBajy pa,[(HHI.\8 M CJiy:a&lt;6eimn;e0 ITo rrpB&gt;I rryT Kpo3 CeJbaqKy paAHY 3a,n;pyry,
.ra,n;Ha :a&lt;eHa ceJia oceha rroMoh M 6pnry APYIDTBa 3a ·E&gt;erre ·
.
. ·
··
·· . · ·
rrpo6JieMe.
·
'Ycrrec&gt;r Koje cy rrocT&gt;~rJieceJba&lt;rKe pa,n;He 3a;11pyre l}ao
l1 Hanpep;He bnmTe 3e~JDopa,U,HH"tJK8 3a,n;pyre, Kal{o .eKQ:HOMCK~, TaKO _if Ha. IIO,IJ;M3ai£j KY JITypHOT HMB9~ CBOjH.X
qJiaHOBa yKa3yjy Ha TO ,n;a je rrpOl.\CC pa3BMTKa. C0IjMjaJIY!CTJ1qKHX O,ll;HOCa Kp03 .3a,l1pyre ,n;aJieKO. 6p:a&lt;YI, ,n;a je 6op6a
ITpOTMB 3aO~TaJIOCTJ1 Ha CeJiy MHO TO JI_a.KIIIa Y" Kpaj €BJUI.[a
rAe je 3a,[(pyrapcTBO pa3BMjeHMje M ,n;a cy ycrrecu nocTMrHYTM y TOM IIOrJICAY TeM8JbJ;IMjH.
AKTMBHMje 3a,n;pyre yBo,n;e eJieKTPM&lt;rHO cBeTJIO y ce,rra,
.pa3BHjajy &gt;K&gt;IBH KYJITYPH&gt;~ pa,n;, oprarrn3yjy pa3He Te.qa_jeBe: rroJDonp:vmpe,n;He, KYJITypHe, sp;paBcTBeHe; npocB_eTH~,
ocH:vrsajy KYJITypHa ,n;pymTBa, ·qJ1TaOHMu;e, ,ri.MJieTaHTCKe
11PY&gt;KHHe, Ha6aBJbajy I&lt;MHoarrapaType, OTBapajy ,ll;OMOBe
KYJIType. 3a,\\pyrapH HacToje_,n;a y cBoj&gt;IM KyhaMa H3MeHe
Ha"IIHH JKHBOTa. IIo6oJbiiiaBa ce HaqJ1H McxpaHe, CT::tHOBH
H ABOpHmTa ce 6oJbe ypeljyjy, Ha6aBJba ce orrpeMa 3a cTa,HOBe, .Jil3rpal)yjy ce rryT_eB~, "t.recMe, rreKape ~ c.rr.
.
IIepcrreKTHBe pa3BJ1TKq-' Harne rr.oJboiJpMBpe,n;e, yHarrp€:.l)elhe II0JbOI!pHBp8,ll;H8 IIpOM3BO,ll;Ih8, YBOijelhe M8XaHM3aIJ;l1je J1 np!1MeHa arpOT€XH:V.FIKMX Mepa,~- pa3BJ1TaK COLI;:Iilja....
..JH1CTJ.1"t{KiiiX 05JIJ1Ka IIOJbOTipi-:IBpep;~e llp0113BO,ll;lb8 1 pa3BJ1_jau,e rrpepaljMBa&lt;rKe MH,ll;YCTpMje Ha CeJiy HT,[(. 6Mfie CBaKaKO CHa:m:aH MHCTpyMeHaT 6opf?e 3a eKOHOM;CKl%1 M KYJITYPH!i1 Hanpe.n;aK ce.rra, sa pa3BJ1jaThe HOBMX op;Hoca Mel)y
JbY,TI.HMa, ,a TJ1M8 J1 CHaMftH HHCTpyMeHaT. rro60JDIIIa:Ef:ta riO.JI02Kaja

pap;H~ 2K€He HR ·CeJiy Ji1 ¢aKTJ1"&lt;IKOf OCTBaper~~

H&gt;el!e· paarrorrpaBHOCT&gt;I. CTora pa):(He :a&lt;eHe ce;rra HMajy
rroce6Hor &gt;IHTepeca ,n;a 6YAY Meljy rrpBHMa y 6op611 3a
pa3BHjalhe COij&gt;IjaJIYICTWIK&gt;IX 06JIMKa IIpMBpelju!Balha.
Yno}Je,n;o c TMM 6op6a CBMX COIJ,MjaJIMCTJ1qK:v.tx Cl:iara
·p:pylllTBa IIp0TJ1B H€ITJ1CM€HOCTlii, 3aOCTaJIOCTH, CTapMX HaBHKa, peJI:vrrM03Hl1X yn·m;aj a, npep;pacy,n;a, Hasap;HMX o6M:..
qaja, !10IIpnnehe y6p3aBalhy -ror rrpon;eca.

"JHJIMIIITa, JaCJIC, 06p;aHJ1IIITa), ycTaHOBC KOje '¥a CCJiy Tpe6a
·cMaTpanr :?-a"&lt;IeiJ;HMa ,n;pylliTBeHe 6pY.Ire 3a o,.u;roj 11 BacnJ1,.a,.,e 11en;e paljHHX JbYAH Ha ceJiy. M'Hore Harrpep;He 3a·Apyre, no yrJieAy Ha 3aiDTHTY Kojy YR&lt;&gt;&lt;Ba MajKa pa,[(HHn;a,

24

25

�Hac&lt;raBHHl\M na YHHBep31%iTe&lt;ry · 611Jle cy J&lt;3y3eTaK, rra j e
c&lt;rora napo'IMTO 3Ha'Iajaa rropac&lt;r 6poja &gt;KeHa HaCTaBHMKa
Ha YHJ1Bep3HTeTMMa H BHCOKHM IIIKOJiaMa (10,4 o/o 0)1 YKYITHOr 6poja HaCTaBHHKa), a HapO'II1TO IIOMOftHOr HaCTaBHOr
OC06Jha (21,9o/o &gt;KeHa Op; YKYIIHOr 6poja).

YKyrraH 6poj cJiy&gt;K6eHHKa, rrpeMa
IIOIIHCY KOjH je 113BplneH 1. XII.
1951 I'O)IHHe l&lt;3HOCl&lt;O je 250.210,
o,n; &lt;rora 100.415 &gt;KeHa J&lt;JIJ&lt; 40,13%. IIo perry6JIHKitMa rrpoL\eHaT &gt;KeHa CJiy&gt;K6eHHL\a y 0)\HOcy Ha yKyiiaH 6poj CJiy&gt;K6eHJ&lt;Ka J&lt;3Hocno je: y Cp6nj11 36,6%, y XpBaTcKoj 42,9,
y CJioBeHHJ:H 54,8, y BnX 38, y MaKe,n;oHHjH 29,4 n y I(pHoj
Tqp11 35,4o/o.
O,n; 1952 ro!II1He yrrope,n;o ca rrpot~eCQM JIJ&lt;KBJ&lt;)Ial\Hje
a,n;MHHHCTpaTJ&lt;BHOr yrrpaBJhalba IIp11Bpe)IOM 11 rrpeHOIIIeFba
rrpHBpe,n;He orrepaTHBe Ha caMe rrpHBpe,n;He opraH&gt;&lt;3al\Mje,
KaO M pa3BHjaFbeM CaMOyrrpaBe y 06JiaCTM COl\HjaJIHOr OCHrypaFba n 3,n;paBCTBeHe cJiy:&gt;K6e CMaFbyj e ce M 6poj cJiy&gt;K6eHMKa y yrrpaBHOM arrapa&lt;ry a MCTOBpeMeHo ce rroBehaBa Y rlpOCBeTHMM, 3)\paBCTBeHMM J&lt; ,n;pyrMM yc&lt;raHOBaMa.
Y o,n;Hocy Ha c&lt;raFbe npe pa&lt;ra 6poj &gt;KeHa Ha pyKoBo,n;ehHM 1\YJKHOCTHMa y yc&lt;raHOBaMa J&lt; Ha,n;JieiiiTBHMa 3HaTHO•
ce rroBehao.
O,n; YKYIIHor 6poj a cJiy&gt;K6eiDf11a 3arrocJieHHX y yc&lt;raHOBaMa n na,n;JieiiiTBMMa OTrra,n;aJio je 1951 r. na oHe KOje
J&lt;Majy ,n;o 6 ro,n;nna cJiy&gt;K5e, 64,5%. ITo perry6JIHKaMa &lt;raj
ce rrpol\eHaT Kpehe M3MeJ;jy 54,5% (XpBaTcKa) H 75,5% (BaCHa H Xept~erOBI1Ha). J1 OBH rrop;al\H CJIW!HO KaO M KOI\.
pap;HI11\a rroKa3yjy ,n;a je.HajBehn 6poj :&gt;KeHa cJiyJK6eHHl\a
sariocJie:fi nocJie oca:ro5ol)eH&gt;a.
2Kefl£. y yCT~UDBa~a U

uacl.aemxauJ!a

,

llpeMa HCTMM IIO)\al\MMa CKOpO IIOJJOBJ&lt;Ha 011 yKyrrHor 6poja cJJyJK6eHMI.Ia pap;I1Jla je y 3p;paBcTBenoj, COl\Mjammj H rrpocBeTHoj c&lt;rpyl\:H. Y rrpocBeTHoj CTPYI.IM 6&gt;mo je 31.854
. &gt;KeHe MJIH 53J25% op; yKyrrHor 6poja cJiy&gt;K5eHI1Ka y 'raj
CTPYL\H; y 3,n;paBCTBeHoj rr COl\MjaJIHoj cTPYliM 611Jio j e
16.115 &gt;KeHa MJIM 64,18%. Y cTaTI1CTI1"rKoj cTPYll&gt;&lt; 6MJJO je
40,46%, y a,l(M&gt;IHHCTpaTMBHOj 37,30%, y qmHaHCI1CKOj

26,68%.

'

Y HeK11M c&lt;rpyKaMa rrpot~eHaT &gt;KeHa je MaJII1. TaKo y
p;l1rrJIOMaTCKO-KOH3yJiapHOj CTPYL\11 11Ma 15,82% &gt;KeHa, y
rrpaBHOj 11,85%, y ITOJhOITpHBpe,l\HOj 14,7%, y BeTepMHapCKOj 8,14%, My rnyM~pcKoj 2,74%. 11Ha'Ie &gt;Kene cy 3ac&lt;ryITJheHe y CBMM CTpyKaMa. Y 6HBIIIOj J yrDCJiaBMjH, :&gt;KeHe -

26

O,q YKYIIHor 6poja sarr6cJieHHX
c·JtyJIC6euu~a
CJiy:m:6_eHHKa
Ca
&lt;flaKyJIT€TCKOM
.
Hao5pa360M HMa 29,1% &gt;KeHa, ca
IIOTrryHOM Cpep;FbOM IIIKOJ)OM 51,9o/o, ca HerrOTIIYHOM Cpe,n;FbOM IIIKOJIOM 44o/o, ~a OCHOBHOM IIIKOJIOM 32,9%, 6e3
IIIKOJICKe CrrpeMe 42,6);,. llo .perry6JIMKaMa je y 0)\HOCY
Ha .yKyiiaH 6poj 3aiiOCJieHHX CJiy&gt;K6eHMKa najBefiM IIpol\e_:
HaT JKeHa ca &lt;j:laKyJITeTCKOM crrpeMOM' y Cp6njn (33% ),
HajMaFbH y I(pHoj ropH (18%). HajBehu IIpOl\eHaT &gt;KeHa
Ca IIOTrryHOM cpe)IFbOM· IIIKOJIOM je y XpBaTCKOj (62 9o/o), a
HajMaFbH y I\pHgj ropH (35,9%). Ca HerroTrryHoM cpe,n;FhoM
IIIKOJIOM najBehH rrpot~eHaT JKena je y CJioBennjM (61,6.%),
a HajMaH.H y MaKe,n;oHHjH (32,9% ).
"Ill'Ko.n,c-,ea "Hao pa a
6 36

Y

ro,rvma

1938/39
1949/50
1950/51
1951/52
1952/53

1··.··
'\1

l

·t1

CPeAILHM

CTPY~HHM

Cpe,n;H:.e

o/o 2KeHa

23.835
25.076
17.156
16.679

mK~JiaMa *

6HJIO . je:

BJ.:tcoKe IIIKOJie

CTpyqHe IIIKOJI€

·. 'YKYIIHO : O,z:~;:, Tora
meHa

10.979
63.100
65.940
44.873
45.403

H . BHCOKHM

YKynao

O,n; Tora

o/o :m:eHa

:m:eHa

37,7
38,0
38,2
36,7'

17.734
60.566
60.395
55.270
54.745

22,5
32,9
33,2
32,9
33;4

3.987
19.945
20.021
18.168
18.246

Cy,n;ehn no rropacTy arrcoJiyTHor 6poja :lli:eHCKe OMJia,n;HHe

y

Cpe,n;H:.MM CTpyqHHM I1 BJ1COKJ1M IDKOJiaMa MO)Ke Ce

O'IeKMB'aTH jOIII BefiH rropaC.T 6poja KBaJIM&lt;j:lHKOBaHHX CJiy:m::6eHHIJ;a, He CaMO y ycTaHOBaMa
y rrpMBpe)WMM rrpe,n;y3ehfuMa.

11 Ha,n;JieiDTBMMa Befi li1

. OcTaJte 3anoc.aeue xeue IIop;au;MMa o 6pojy pap;HHIJ;a. M CJiy:&gt;K6eHHL\a Hncy o5yxBaheHe cBe
&gt;KeHe Koje caMocTaJJHO rrpnBpeJ;jyjy. TaKo Ha rrpMMep, Hncy
MCKa3aHe JKeHe sarrocneHe

y

rrpHBaTHOM ceKTopy,

y

ap;MM-

*

Be3 yMeTHJi1'1KJ1X lllKOJia J1 mKOJia 3a o6pa30BaH&gt;e HacTaB-·
Ka,n:pa. HMCY o6yxBafieHlil HJ1 pa,n:m;rqKJ1 T€XHli.IKYMM, KaO HH
o)J;eJbelba 3a pa,n;HHKe y cpe;rr,lbMM CTpyqHMM ·mKOJiaMa. ·

HOr

27

�,HHCTpat;HjH · ilJ1Ylll'£!!Ci!HX oprai!H3al\Hja,. Kyliiio TIOMOliF!O
oco6Jhe, :&gt;aHaTnnje.HT/l. IIpeMa TOMe Tpe6a HMaTH y :sn):jy ·
.1\a je: YKYTI"-H 6pqj 3arrocneHHX &gt;KeHa Belin 0.11 6poja ncKa3aHor y rro)'laqHMa o 6pojy pagHHl\a n .cny&gt;K6·eHHl\a.

.Ha Kpajy BaJba r-rar.rrac:vrTH .n;a y Hamoj 3€MJbli.I HeMa
HMje,n;HOI' 3Bai:ba HJ1 3~HJ1Malba- KOje HHje ,IJ;OCTYIIHO

)!{;€- ,

HaMai J1 OH8 Ce HaJia3e CKOp:o Ha CBMM 'rtOCJIOBMMa J1 06aB-

Jhajy Hajp:&gt;3JIWlltTI1je cpyHKqHje y rrpHBpe,liH, ,llp&gt;KaBHoj_
yrrpann, ycTaHoBaMa M opraHM3agMj aMa APYlllTBeHor caMo-

,

ynpaB . .rnama. O,n; IhMxo:Bor pa.n;a, 3aJiara:rba

J1

cnoco6Hocn·t

y rrpBO:&gt;T pegy 3aBI1Cl1 KaKBe fie IIOCJIOBe y Ha!lloj ,llpylliTDeHOj 3aje;a;_HJ1IJ;J1 o6aBJbaTJ1.

IIope,11 gy50imx I'&lt;PYlllTBeHHx rrpoMesa KOj e cy cc y Hf!.IDOj 3eM.n?:a.
O)'IHrpaJie IIOCJie OCJI06oljema, O)'IHOCH y nopO,l\111;11 jO!Il yBeK
Hoce n_eqaT cTap:v.rx HaBHKa J-~-o6:VJ:"tJaja. CTapa rro,n;eJia pa,D;a,

no K0joj je }KeHa o6a:$JbaJia CB2 ,iJ;oMahe ndcnoae, 3a,n;p)KaJia ce ,n;o ,n;aaac l1 y rpa.n;y r1 Ha ceny u nope,n; Tara IIITO
je -2K~Ha ITOCTaJia aKTMBaH ~b.aKTOp

y

iipmi3BO,D;lliH Jt.IJH1 Ha

,11pym Ha'!HH npl1Bpeljyje, Tmw ila je cma p;aHac orrTepeheHa llBOC'rpyKHM ilY&gt;KHOCO'HMa; rrpv.speljHBaaeM BaH Kyfie
l1 o6aBJbaH:i\2M ,ZJ;OMafii1X TIOCJ!OBa.

AHKeTa Kojy je l(eHTpaJIHM o,116op CaBe3a ci1H/111KaTa
B0)\110 y TOKY 1951 rG)'IHHe M·2l)y pa,1\Hl11jaMa noKaByje ga
MMa joru MHoro rrpo6JieMa Kciju he ce lViopaTJ1 peruaBan1 y
Il.HJhY CTBapaH::.a MaTepMjaJIHHX y~nosa 3a ocJto6oljeH:.e
&gt;KeHe 0,11 )'IOMafii1X IIOCJIOBa. ·Q)'I 7.440 aHK8THpam1X }KeHa
86% HX ce xpaue KOi1 Kyhe, a cnera 14% y llPYlllTBeHMM
\)ecTopamri.!a, ITopeil pa,11a y rrpe,~y3ehy 43% aHKenrpamo:x
}KeHa o6aBJhajy caMe; 6e3 HLJ:Mje rroMoh:r1, cBe ·,Il;OMahe rrocJiose, 7,7% :£K€Ha O,IJ;Jia3e neuu;::e Ha pa,IJ;, a O,TI; rora 21 o/o
rrposo,n;H Ha rryTy .BHme o,ZJ; jEi.n;rmr· caTa. Ha ruiTaa,e KOj:w:.
Ji!M ,IJ;OMafiYI IIOCJIOBJ1 O,IJ;Y3HMajy HajBMlli€ Bp€M€Ha

30%

2KeHa cy o.n;roBopMJie ,n;a je TO cnpeMaroe Kyhe, 18% npalbe
·aerna, 3aTMM ,n;o.rra3H xyBaihe, Kyrrosaae HaMI1pHl1u;a 11
IIOCJIOBJ1 OKO ,D;2IJ;€. MeljyTHM, yrrpKOC CBYIM TlifM -T€IIIKO-

·fiaMa, cBera 2,15% &gt;KeHa O,llrOBOpHJIO je ila :a&lt;:eJIH.ila HarryCTM rrocao.

28

~eHa Ha CeJiy o6aBJha TaKolje, nope)\ pa,11a y hpOH3BO,ZJ;Ibl11 J1 C_Be- ,Il;OMafie IIOCJIOBe. 0ClilM ';['Ora, HJ13aK OIIIIITM
&gt;KI1BOTHH .CTaH)'Iap,ll y 3aOCT&lt;tJIHM ceJII1Ma (KOjH 'l~CTO He

-3aBMCI1- o,n; HMoBHOr, ··cTaH:.a) ycJIOB_JhaBa- ·aoljeH:.e rrpHMHTHBHOr )\OMafiHHCTSa. ~eHH Ha CeJiy pag y )'IOMafiHHCTBy
OTe}!{aBa: y MHOTOMe H8,ll;OCTaTaK OrpeBa Yf BO,ll;8, KOje OHa
0,ll;OHOCJ1 "9:8CTO Ha CBOjHM JI8}_)J1Ma Ca ~efi"e y_.n;aJb8HOCTJ1.
Cae TO YTH"t!e ,n;a 2KeHa, 11 OH,n;a· Ka,n:;a HMa HCTe KBaJI:t-nfJYIKau;Mje KaO Jif MYIIIKapau;, yc-Jie~ Te OIITepefieHOCTYI
.·He ,11aje Ha 1\Y&gt;KHOCTH Ha KOjOj ce HaJia3H !1CTI1 ecpeKaT
pa_.n;a. 06aBJPg.H:.e ,li;OMahlifX TIOCJIOBa, Ha ·je_.n;aH MaH:.e-BMIII~
3aOCTaO Ha"Y:HH, o_.n;.y3J1Ma- }1{8HM CJI060)J;HO' BpeMe KOje 6M
MorJia yrroTpe6MTM 3a ·rro,n;M3a:ffie csbr cTpy-qHOr MJU-1 orrmTer 3HaH:.a MJIJif KOje 6J.:r" MOrJia IIOCB8TI1TJi! CBOjOj p;pylliTB8H0-IIOJil1TJ1l:.IKOj 0.KTJ1BHOc'TH. -Y :fpa_.n;OBJiiMa,- H€,Il;OB0JbHO
pasaVIjeHa MpeLKa yrocTMTe.llicTBa, Tpi'oB:vrHe rroJI_yripE:pal)esMHaMa, H8,IJ;OBOJbHO pa3BMj eHa rrpexpaH6eHa MH_.n;yCTp_Mja, H8,ll;OCTaTaK T8XHlil"t!f01X l1 CaHMTap_H:Y.IX li!HCTaJiaIJ;Mja, Ha CeJiy,· OITIIITa 3aOCTaJIOCT, CTaH68Hlii yCJIOBM, CJia68.
-orrpeMJb8HOCT CTf-HOB~, Hepau;J--ioHaJIHO 8KOHOMJ1CaH:.e :---- TO
-cy _-rrpo6.rreMvr '-Il-1~-eM ce peiiiasa:a;y, y.· ,n;oca,rr:aiii;tnYIM HalliJtiM
Hanop_JtiMa, KOjl1 cy rrpaeHCTB~HO 6MJIJ1 yCMepeHr~ Ha pa3BI1TaK TemKe MH,n;ycTp_Jtije 11 eJreKTp:vrc]JJ1Kau,_Mje, HMje M&lt;?r,no
m6HJhHYij e rrpHliM. J ep OBile ce pagM o nmpoKOM rr.porpaMy
·KojH yKJi.yqyje pa3Bl1TaK JiaKe MHgycTpYij.e, noce6Ho npexpaH6eHe, _l13rpa,n;IPy CTaHoaa, JIOKaJIHor -cao6pahaja, Ko·MyHaJIHMX o6j"eKaTa, pa3BMTaK TIOBpTJiapCTBa, pa3BJ1Tai{
TprOBYIHe J1 yrOCTHTeJbCTBa, yc.rr_yLKI-IJ.f:X pa,IJ;HOHHIJ;a, KaO J1
pc:i.i\ Ha rrpOCB8J::il1;Bai-Dy, liTO YI3J-1CKyje H ·p;OCTa BpeMeHa VI,
yJiaraae. MaTep_Mja.rrHvrx cpep;cTaaa.

.

IIopeil nocJioBa y ilOMalii1HCTBy,
pailHY &gt;KeHy OIITepefiyj y, M IIOCJIOBJ1 oKo Here l1 o,n;roj a ,n:;ei..I,e. TlOJia3efiM o,r:~; Tor ,I~;a 3a eKoHOMCKO OCJI06oljeme &gt;KeHe H meHy llPYlllTBeHy paBHOrrpaBHOCT BeOMa Ba&gt;~my yJiory Hrpa M .11PYlllTBeHa 6p11ra 0
o;n:rojy M ·aacrrM'L'aiPy _,n;eu,_e,_ Barna· cot~H:ja.rrJ..rcTM·qxa 3aje;n;Hvr:u;a:-je seh ,n;o ,n;aHac, npeMa CBOjMM MaTep:MjaJIHli1M MO:ryhHOCTii!Ma; pa3BHjaJia ycTaHOBe ·3a ;n;pylliTBeHO CTap~F.I:ol~:::·o p;eu;M. 0CJ-1M TOra, KaO lliTO CMO paHMje li1CTaKJIJ1,,~~I!-":Y:Tt:~M~-06e35eljeH&gt;a rroce6HMX rrpasa, pa3BI1jeHa je 3a!llTI"\o;{.Th[~}B'e ,_,
M ,n;eTeTa;
'
·' ; .-J : ·'
OclzOJ delle

a

..

'29
,-

,,

I''

�,ll;e'l.jMx jacaJia, BpTM!ui " oiSI\aHMI!lTa OMJIO je y Majy .

1953 rDI\MHe .YKYUHO 261 ca 13.549 IllTMlieHMKa 1\0K MX je
Y 1951 rOII"H" OMJIO 524 ca 25.681 IllTMliemrn:o;.,
·
Pa3Jiore OB.aKo BeJIMKoM nai\Y TPeiSa TpalKMTM AeJIOM
Y npeJiaJKelhy OBMX ycTaHoBa Ha caMocTaJIHO ¢&gt;&lt;BaH- .
~

CHpaibe.

IIepMDA ,a,n:MHHHCTJ)a~HBHor" coquja.irn.3Ma MMao je 3a
nocJiep;M:qy ,n;a cy ce Te ycTaaose,· Hapo"t~I1TO ,n;eqje jacJie,

CTsapane .saTo ,rnTo TaKa Tpe6a", a TepeT n3,n;p}KaBalba
1\eL(e Y lbMMa rral\aO je CKOpo J!CKJbY'l.MBO Ha 1\plKaBy. To
ce I!lTeTHO Ol\paJKaBaJio na ol5aBe3e n ISpHry pOI\11TeJba 3a
11en,y, 11 BOI\J!JIO y 15apoKpaTM3aM, np)1B11Jieraj e " npoTeKIj&gt;IJY· }{:apaKTepi1CT";'l.HO )e 11a cy HajBeliy J!HI1QMjaTI1BY y
OTBapalhy 1\e'l.J""; JacaJia noKa3aJie ycTaHoBe 1\plKaBHe
ynpaBe - 3a CB.OJe CJIY:lKOeHMKe. ,Bopoa npOTHB 0Hp0KpaTM3Ma ~ 6opl)a npOTMB npHBMJieraj a 11 Ha OBOM CeKTOpy
~MaJia Je 3a ?OCJiei\MI1Y 11a cy ce ISai!l Te ycTaHoBe najnpe
~-aTsapaJie,
Jep Je lbl1XOBM~ npe.rracKoM' Ha caMOCTa.rrao
¢11HaHCI1palbe y11eo POI\MTe.llia y cHoi!lelhy TpqlllKOBa 3a
lh11XOBO ~31\plKaBalhe oceTHO nopacTao. Meljy'!'I1M, " nope/\
oBMX o6JeK:rMBHMX MoMenaTa KOjM cy' YTMQaJIM 11a ce
CMaibl1 OpOJ OBUX ycTaHoBa, Jf OB)1e cy J!30MJia Ha ITOBpIIlMBY pa3Ha J:Ia3ai\Ha CXBaTalba, 'l.eCTO M ITOI\ ¢MpMOl'(l
15op15e npoTI1B 6apoKpaTJ&lt;3Ma.
. MHorJ&lt; napOI\Hlf Ol\6opu H rrpel\y3elia, rrorpelllHO CMaTpaJylin 11a ce 1\0I\aTKOM na 1\eQy pei!laBa riHTaH&gt;e 1\e'lje
38UITJi!Te J1JIJ1 ,ZJ;a .MajKa, TIOUITO je ,n;o._r:r;aTaK- BJ1COK, He .Mapa
Bl1:IIIe p;a pa,zJ;H, HJitCY ITOKa3aJIJ1 Befiy 3Rl1HTepeCOBaHOCT ga

Ol\p&gt;Ke 1\e'!je. ycTanoBe M 11a

JIM rrpy&gt;Ke no&gt;4oli y

pelllaBaiby

TemKoha KOJe cy ce rrojaBMJie npeJiacKoM Ha caMOCTaJmo
~MHa~~YipaH&gt;e. HarrpoTliffi, ymecTo Tora·, nom.J;IM cy n:vrn:vr-

.

jaH&gt;e BeliMX cpep;CTaBa 3a ITOI\M3albe 1\PYI!lTBeHOr . CTaH1\apl\a OTKJIOHMlie OBe TelllKOlie. Y 1\aHai!llbliM yCJIOBMMa
Hai!la lie 3ajei\HMija MOlil1 1\a O)\BOjM BMI!le cpei\CTaBa 3a
pa3BMTaK JiaKe liHI\YCTpHje, 3a CTaaoeny &gt;1 KOMyHaJIHY
M3rpai\IbY, 3a ·coijlfjaJIHY 3alllTMTY· 3a pelllaBaH&gt;e OBMX
ilMTalba y npBOM pel\y ll03BaHa je KOMyHaJIHa 3ajei\HUija
" caMM rpaljanM, na lie cTora y najBelioj MepK 3aBWCMTH
O)J; CaMMX }KeHa· J1 :tpHXOBe· J1Hl1Il;HjaTJ1Be J1 ynopHOCTM KbJIMKO

fie, yrrope,n;O.

C OIIIIITHM pa3BJ1TKOM,

y

CBOM

t'pa,n;y,

npel\y3eliy 11JIW aa ceJiy ycnei!laO pei!laBaTM npoiSJieMe
, JIOMaliuacTBa " Ol\roja 1\eQe.

4. IIOJil1Tl1'lKA l1 ,l\PY!IITBEHA AKTl1BHOCT :lKEHA

Y rrOJIJ!TH'l.KOj aKTMBHOCTM Hapoi\Hor cppoHTa, Hapo,D;He OMJia,n;nHe Y1
~pyrMX · MaCOBH11X opraHJ&lt;3au;nja,
Koja je MlllJia rrapaJieJIHO ca pa,n;oM Ha· pernaBaH&gt;y KOHKpeTHUX rrpo6JieM:a y Be3M _.ca oiSaoBOM J&lt; M3rpal\lbOM 3eMJbe, }KeHe cy y3eJie aKTMEHor y"tJ:eruha-, Hapo"t!HTO y rpa1\0BMMa. IIopel\ Tora, AaTM¢aumcTWIKH ¢poaT JKeaa
opraHJ130Bao je noce6Hl1 noJIMTJ1qKJ1 pap; Mel)y 2K.eHaMa,
pa,Il.l1 yno3HaBa&amp;a 2KeHa ca ID~XOBJ1M npaBl1JYia c~e"tJ:eHJ~M
3a BpeMe HapOI\He peBOJIYQMje" pai\H MOOI1JIJ!3aQMJe JKeaa
y 6opi5K 3a Y'l.Bpllllielhe TeKOBI1Ha HapOI\HOOCJIOOOI\HJia'!Ke
15op6e u yK.JOY'lMBaH&gt;a JKeaa y oni!lTe aanope nai!le 3aJeA'!mQe na M3rpal\lh&gt;l coijlij aJIMCTM'l.KOr ,1\PYIIlTBa. IIoce6ay
na&gt;KlhY o6paTMO je AHTM¢a)IIHCTH'!KM q,poHT &gt;Keaa Ha
1Ioce5uu

no.nuTU'l.l.'KU

pad ca J~Ceua.Ma

Hau;MoHaanlMX· Ma:IDMHa y aKTMBaH rroJil1y _npBOM pe,rJ;y illMnTapK:vr, MY.CJIHMaHKH

JOM HaJMaH&gt;er OTnopa M rrpMI!lJIW 3aTBapalhy 1\e'l.jMx ycTa-

yBJia't{elbe }KeHa

HOBa, HalFO 3a TO HJ1je 6Jt:IJIO Hli!KaKBOr onpaB,n;a~a, Hapo-

TJ1't{Kl1 2KHBOT, J1 TO

't!HTO Ka,n; ce pa,Z:J;J1JIO 0 BpTY:d.'iJ1Ma J1 IIIKOJICKHM .KYXli:I:EnaMa.

CaMe 2KeHe, KOjYIMa cy OBaKBe .YCTEI,HOBe Hy:m~e, HlfCY noKa3aJie ,ZJ;OBOJbHO yrropHOCTJ1 .y HaCTojaiDMMa ,n;a ce OHe
Ol\plKe.
3aocTaJIM Ha'l.Jirn BOljelba )10Malii1HCTBa Jf He)10BO.JbHO
pa3BMjeBe p;e'lje ycTaHOBe npeTCTaBJbajy 11anac jep;ey 011
OCHOBHJ!X CMeTib&gt;! )1a pa)1Ha :&gt;KeHa ISyl\e jOIIl aKTJ!BHI1ja y
CBJ!M o6mnzy&lt;Ma 1\PYIIlTBeHOr, ITOJIUTJf'l.KOr &gt;1 rrpHBpei\BOr
lKMBOTa. 0ITIIlTM pa3BMTaK 11Hp;ycTp11j e M npDMeTa Jf 01\Ba-

30

u TypKUlba. Y TOM L(MJhY Boljeaa je aKTHBHa 6op6a 3a
cKMI\albe 3ap;:t M ¢epei,Ie, TJiKO 11a cy 110 1950 rOI\MHe, 3axBa.JbyjyhM a:KTJ1BHOCTJ1 2KeHa Ha TOM TIJiiTaH&gt;y 11- Ihl1XOBVTIV£

3axTeBJtJ;Ma, y CBJ1M peny6JIJ1KaMa r,n;e 2KJ1Ee }l{eHe MycJI:r:rMaHcKe BepOHCIIOBeCTH 1\0HeTM 3aKOHJf KOjM 3a6paH&gt;YJY
Hoi!leH&gt;e 3apa M ¢epei,Ie.
Ha npe)1M36opHMM cacTaHQMMa 3a Y cTaBOTBopny
cKynlllTMHY j'lemlie JKeHa 6MJIO je ~eoMa BeJIMK?· IIopel\
MalhJ!X npel\11300pHMX KOH¢epeHD;11Ja, 01\p&gt;KaH Je &gt;1 Hl13

31

�Belirrx 3oopoBa :a&lt;:eHa. Ha je.n;HOM TaKBOM 36opy y Beorpaily
y"'eCTBOBaJIO Je OKO 70.000 :&gt;KeHa. Iloce6HM aKTMBJ%1 :a&lt;:eHa
arrrTaTopa o.n;rrrpaJIM cy BeJirrKy yJiory y M06MJIH3aljrrjrr
:a&lt;:eHa 3a Te M36ope - rrpBe M36ope Ha KOjHMa cy no rrpBrr
rryT_ y"'eCTBOBaJie CBe :a&lt;:eHe JyrocJiaBrrje. :lKeHe cy Ha:
CBOJHM cacTaHljMMa y"'eCTBOBaJie y /IHCKYCHjH o rrpojeKTy
YcTaBa &lt;PHPJ, HapO"'MTO no OHHM o.n;pe.n;6aMa YcTaBa Koje
cy TOBO)JMJie 0 )JaBHOI1paBHOCTJ1" :&gt;KeHa H 3aiiiTMTH MajKe J1
p;eTeTa.

,

·

Y M36opHoj KaMrraH&gt;H 3a M36ope 3a. Hapo.n;He o.n;6ope y
1949 TO/IMHH 0/I)J:&gt;KaBaHe cy rroce6He KOH&lt;f&gt;epeHI:(Mj e H MH- "
TMH311 :lKei&gt;a Ha KOjHMa je y"'eCTBOBaJIO rrpeKO 1,000.000

}KeHa.

•

.

IIope,n; KOH&lt;f&gt;epeHI1Mja·M. rrpe.n;aBaH&gt;a, Koje je AHTrr&lt;f&gt;aIIIMCTM"'KH &lt;f&gt;pOHT opraHM30BaO 3a :a&lt;:eHe H Iia. KOjMMa cy
TpeTHpaHa pa3Ha aKTyeJIHa rroJIMTH"'Ka, rrpHBpe.n;rm " .n;pyIUTBeH~ IIJ1Ta:fba, AHT:wcJ&gt;amJ1CTJi1qKJ1 c}JpOHT LKeHa oprar-n1 ....:
30BaOJe rroce6He "tJl1TaJI~'tfKe rpyrre 3a 1Kene. '3a LKeHe.xoje
cy . noKa3rrBaJie Belirr MHTepec 3a noJIMTH"'Ke rrpo6JIEiMe
opraHJ130~aHJ1 cy ITOC€6HJ1 IIOJIMTJ1~Kl1 C8MHHapM 11 KypC8BJ1,

KOJM

cy

MMaJIM ·3a IJ;M.Jh ,n;a Te mene·

ocrroco6e

3a

PYKOBO/IMOIIe y
opraHH3al1MjaMa
AHTM&lt;f&gt;aiiJMCTWlKor
&lt;f&gt;pOHTa :lKeHa M 3a &lt;f&gt;YHK[\HOHepe pa3HMM .n;pyrHM I10JIJ1TM"'KMM M ,n;pylllTBeHMM opraHH3a[(Mj aMa.
.
.
CaMo y 1948 ro.n;rrHrr pa.n;rrJio je Ha TepHToprrjrr Cp6Hje
8.565 "'MTaJia"'KMX rpyna " o.n;p&gt;KaHo je 1.087 noJIMTH"'KHX
ceMMHapa 3a :lKeHe PYKDBO/IHOI:(e y opraHi13a[(Hj aMa AHTvr&lt;f&gt;aiiJMCTH"!Kor &lt;f&gt;pOHTa :lKCHa. Y I1)JBOM T)JOMeCC"'jy 1949
ro.n;HHe 6HJID je opraHvr3oBaHo 12.811 npe.n;aBaH&gt;a 3a :a&lt;:eHe
Ha Koji1:Ma je nprrcycTBOBaJio np'eK:o 65.000 meHa. y 1949
ro.n;HHl1 K)J03 rrOJil1TH"!Re KYpCeBe 3a PYKDBO/IH0!1e AHTH&lt;f&gt;aiiJl1CTl1"'KOr &lt;f&gt;poHTa :&gt;KeHa IT)JOIITJIO j e OKO 6.000 &gt;KeHa.
Y XpBaTeKoj i.e y TOKY 19.49 ro.n;vme Ha rrOJil1Tl1"'KH1\!"
KOH&lt;f&gt;epeHljHjaiVri' 3a :lKeHe y"'eCTBOBaJio 385.486 :lKeHa, a
rrope.n; Tor a pa.n;no je H BCJIHKH .6poj "!l1TaJia"!Kl1X rpyrra Ha
KOJHMa cy &gt;KCHC 6HJIC HH&lt;f&gt;opMHCaHe 0 HajaKTyeJIHMjMM

y

IIOJIJ1TJ1qKYIM

,n;oraJaaj J1Ma.

Y ITI Tpolirece"'jy 1949 ro.n;rrHe 6HJIO je y "'MTaBoj 3eMJbM OKO 22.500 "'HTaJia"'KHX rpyna Ca OKO 390.0"00 :lKCHa.
y MCTOM pa3.n;06Jby opraHl130BaHO je OKO 20.000 rrpe.n;aBaH&gt;a
3a :lKeHe, Ha KojrrMa je y"'eCTBDBaJio rrpeKo 800.000 :a&lt;:eHa;
Ha rreTHaecTo,n;HeBHHM rronl1TH"'KMM KypceBHMa 3a pyKo-

32

BO,Z:P•:WD;€- AHTMcj;}amMCTJ1'tJKOr ¢pOI-I'i'a :tKCHa Ha -ce.rry KOjVI

cy 1950 ro,u;:MHe o,n;p}KaHM y CBMM p'eny6.rrHKa!'.1a, yqecTBoBaJio je rrpeKo 6.000 &gt;KeHa.
Kao ycrrex; oBaKBOr rroce6Hor rroJIMTM'tU{Or pap;a ca }K€HaMa 6MJIO je TO IllTO ce orpoMaH 6poj J-KeHa, KojH .ie'cTaiao
no CTpaHvr o.n; rroJIMTM"LIKJ1X ,n;oral)aja, 'Kpo3 pa,rr, y AHTM¢a:ti:Ir1CTM't!KOM ¢p0HTY }K€H8 IIOJIMTM"LIKM aKTli1BH3Mpao, TIP- -

y opraHM3CUJ;Jiij aMa HapO;r.:Hor &lt;f&gt;poHTa o,n;Hoc:a;o
1
Cou;Hj aJIMCTH't!KOr caae3a pa,n;Hor Hapop;a.

BeHcTBeHo

. )KeHe JyrocJiaB!1je ITOKa3aJie cy CBOjy BHCOKY JIO.JH1TH't!KY CB€CT lii

y

je,IJ;HOM O,U: Ha.iT€:lli:MX MOM€HaTa

y

IIOCJI€-

paTHOM JKHBDTY JyrocJiaBr&lt;je. Pe30JIYI:(r&lt;ja J1H¢opM6Hpoa,
rrpaheHa ·6ecmvryqHoM KaMrra:H&gt;pM rrpOTMB Hallier rrapTMCKOI'
M II)J&gt;KaBHOr pyKOBO/ICTBa, opy&gt;KaH!1M Il)JOBOKa[\HjaMa l1
.Tip€TI-haMa Ha HaiiiHM rpaHHtl;aMa J1 €KOHOMCKOM 6.rroKa.ITOM,
HaHmna je He caMo Ha je.n;Ho;n;yiiJHy ocy.n;y HaiiJrrx :a&lt;:eHa,
Ka0 1 yocTa-JioM, M 't!MTaBor Haiiier Hapo.n;a, Hero :vr Ha pern~­
HOCT 1!CeHa p;a ce 3aje,n;ao -ca csojHM Hapo,n;oM· ,n;o Kpaja 6ope
3a CJio6op;y H ·He3aBVICHOCT csOje 3eMJI&gt;e, 3a paBHOrrpaBHe
o.n;Hoce Meljy Hapo.n;r&lt;Ma. Ha KJieBeTe l1 KaMrraH&gt;y J1H&lt;f&gt;opM6Mpoa LK:eHe cy 3aje,n;Ho c~. cBojMM Hapo,n;oM o,n;rosopMJI~
nojaqaBJ1l\-I pa.rr.oM ·Ha M3rpaA "DH' 3eiVIJbe.
/Kene y co~ujaJWCTU"-f,-

Kao lliTO je paHvrje Har.uarneao y
rr0JIJ%i:TM'(_IKOM pap;y Hap'o,n;Hor &lt;}JpoH
· napoOa
Ta, op;HOCHO Cou;Mj aJn1cTJ1't{KOr · caBe3a pap;Hor Hapo,n;a, y 'cBJ!!M ,n;oca,n;arn:a.MM rroJIHTJ1'r3::KMM
MaHH&lt;f&gt;ecTa[(MjaMa l1 .n;oraljajMMa y 3€MJI,l1, Ha jaBHMM cyl)emi1Ma .PaTHHM IIIileKyJia:a;T_HMa lif 6oraTaiiiHMa, y cnpoBoljerbY arpapHe pecpopMe, Ha[(HOHamcl3ai\Hje, y OTKpH. Barny IliBep:u;epa M rnrreKyJiaHaTa, 2KeHe cy 6MJie BeoMa
aKTHBHe, KaO l1 Ha CBJ1M ,n;pyrHM IIOCJIOBMMa fCOje je 6MJIO
IIOTpe5HO o6aBHTH pa;n;H CII)JOBOljeH&gt;a y &gt;KHBOT OHI1X Mepa
Koje je Hapo,n;Ha BJiacT rrpe.n;y3:vrMaJia. Ha MHOroPpojHHM.
KOH&lt;f&gt;epeHI:(l1j aMa l1 MJ%!TI1H3I1Ma Ha KOjHMa cy rpaljaHH
Harne 38M.Jb€, l13paLKaBaJIM CBOjy · CarJiaCHOCT ca TeKOBJ-1HaMa Hapo..n;ae peBonyu,Hje, Ha KojMMa cy ce H3jarur--b-aBaJIM:
3a perry5JIMKY a IIpOTJiiB MOHapXMje, .Ha KOjHMa Ce 3aXT€BaJIO rrpaBHJIHO perneFDe rpaHMI1a rrpeMa J1TaJIHjH 11 · AyCTpMjl1, y"'eiiiiie &gt;KeHa 6rrJio je paBHO yqeiiiiiy MYIIIKapa!ja.
1W.A~ caae3y paduoz

3 TioJio:m:aj
.J

~KeHe

y cl&gt;HP.J

33

�Ha ITOJIHTWIK11M npe)\H36opHtiM KOH&lt;f&gt;epeHI1HjaMa Ha-POI\HOr &lt;f&gt;poHTa i3a H36ope 3a Hapo,l\B:e o)\6ope 1949 " 1950
TO,!IHHe y'IeCTBOBaJIO je OKO 2,000.000 :&gt;KeHa.
.
]i[ Y 1\pyrHM MHOr06pojHI1M ITOJIHTH'IKI1M MaHH&lt;f&gt;ecTa•
11HjaMa rpaljaHa COl1J1jaJIHCTWIKe JyrocJirumje :&gt;KeHe He
3aocTajy. 0He 1\![aCOBHO yqecTByjy Ha MaHH&lt;f&gt;ecTaljHjaMa
3a nporJiameH.e ,1\pyra THTa 3a IIpeTce,l\HMKa Peny6=e,
Ha BeJIHK11M Hapo,l\H11M npocJiaB~a ,!IOraljaja H3 Harne
Hapoi\He peBOJIYI1Hje, Ha paHHjHM " ca,l\aiiTIDHM npoTeCTHI1M )\eMOHCTPaljJ1jal\![a ITOBO)\OM HenpHjaTeJbCIU!X 0)\JIYKa
BJia)\a EHrJiecKe "AMepHKe o TpcTy.
Y cBaKOI\HeBHOM pal\y ocHOBHHX opraHH3al1Hja C&lt;il1HjaJIMCTJ1qKor ·Case3a P8.AHor Hapop;a 2KeHe Taxolje aKTMBHO
yqecTByjy. MeljyTHl\![, 1\0K je IDHXOBO yqernhe y pal\y
OCHOBHHX OpraHH3aljHja y rpa,l\y ITO)\je)\HaKO Ca y'!eiiifieM
MYIITKapa11a, )\OTJie yqernhe :&gt;KeHa Ha ceJiy 3aoCTaje. Haljy
ce, HapO'l!MTO

y

3aOC'l'aJil1jMM KpajeBMMa, J1 TaKE€ opraiD1-

3aljHje y KOjHMa ce :&gt;KeH,e yonrnTe He nojaBJbyjy.
.
0Ko 50o/o 'IJiaHoBa CoijHjaJIHCTJ1ql{or caBe3a pa,!IHOr
Hapo)\a cy :&gt;KeHe. 0He cy 6npaHe y pyKOBOI\CTBa Col1HjaJIHCTJ1"t!KOr case3a pap;Hor Hapo.n;a.
I!pHJH:1KOM 6Hpa~a ,n;eneraTa 3a cxyniiiTMHe M xoH.:.
rpece, y MHOrHM rpai\CKHM opraHH3al1HjaMa thrpajy ce
:&gt;KeHe y no)\je)\HaKOM 6pojy Kao H MYIITKapuH. MeljyTMM,
HMa J1 Ta.KBHX opr~HM3ai!,J1ja, HapOl:!J1'TO Ha C€JH1Ma,

(
I!

li.

y

KO·~

jMMa' ce :m:eHe MJIM yonruTe He 6Mpajy sa .n;e.rreraTe MJIJii ce
6Hpajy y BpJIO MaJIOM 6pojy.
Y o;n;6opHMa OCHOBHMX opraHH3ai:(Hja y rpa,l\y 6poj
:&gt;KeHa Kpehe ce Ol\ 20-50% 011 yKyiiHor 6poja 6Hpam&lt;x
'!JiaHoBa 0,116opa, 1\0K je
ceocKHM opraHH3al1HjaMa Taj
rrpou.eHaT ~aJieKo Ma!hM. Mory ce HaliM, 11 TO ·He y~ Ma.rroM
6pojy, H TaKBe opramrsa11&gt;1je CorjHjaJIHCTH'!Kor caBe3a
pa,!IHOr Hapo,lla- Ha ceJIMMa r)\e HeMa !i-Hj e,11He :&gt;KeHe y o;n;6opy OCHOBHe opraHH3ai:(Yrje.
Y CBMM cpecKYrM H rpa,!ICKMM OI\60pYrMa Cou;&gt;&lt;jaJJYrCTM"t.!Kor caBe3a pa,u,Hor HapoJ.J;a 2KeHe cy 3acTynJbeHe Her,n;e
y Maa.eM Her)\e y BeheM 6pojy.
OnrnTa je nojaBa )\a je 6poj :&gt;KeHay o)\6opMMa ocHOBHVIX opraHH3aU.Hj a BellM Hero y ODIUTv.£HCKJ1M li! cpeCKMM
o;n;6opHMa ... TaKO, HarrpHMep, y 1952 rOI\Yl:HH y IJ;pHOj ropn
y o;n;6op11Ma OCHOBHMX opraHH3aljMja 6npaHO je OKO 14%
:&gt;KeHa, a y cpecKe 11 rpa,!ICKe Ol\6ope cBera OKO 9% :&gt;Ke!fa.

y

34

Y CJIOB!!HYrjH je y ocHOBHHM opraHn3aljl1jaMa y Hl51 ro1\HHYr 6HJIO 1"[3a6PaHo 23,48% :&gt;Keli:a, a y cpecKeH rp·ai\CKe
O,l\6ope 16,77% :&gt;KeHa. ::lKeHe. cy TaKolje 611paHe y cBe rJiaBIie o)\6ope Kao H y CaBe3HH OA6op Cou;HjaJIYrCTwrKor caBe3a ·pa,l\Hor Hapo)\a.
JKeue y Caae3y
xo.uynucxa Jy?.OCJI..aauje

KoMyHMCTH'IE!a rrapTHja JyrocJiaBI1je je 0)\ CBOr ITOCTOjaa.a !IYrTaH.y_
paBHOIIpaBHOGTH

:m:.eHa

IIOCBefiH-

BaJia o36HJbHY rra:&gt;Ka.y "pai\H.j[a Ha crrpoBoljea.y y JKYrBOT
TOr rrpHHijYriTa. Ha CBHM CBOjYrM KOH&lt;f&gt;epeHljHjaMa H KOHc
rpec11Ma, y MHoro6pcijHHM nporJiacYrMa, pe3oJiyJ4HjaMa, 01\JiyKaMa,

y

CBOjOj IJITaMIIl1 1 IIOC€6HO

y

CBOjHM CTaTyTJ1Ma

1\0CJie)\Ho je Yr3pa:&gt;KaBaJia npYrHljYrrrepaBHorrpaBHOCTH :&gt;KeHa
. H 1\0CJif'I\HO J&lt;X cnpoBOI\HJia y :&gt;KHBOT, pa3BYrjajyhH cBoj pal\
Ha aKTHBYr3aljYrjH :&gt;KeHa· He CaMO y 6op6H 3a fhi1XOBY paBHOTipaBHOCT, HerO J1

y_
6op6:i;.r

sa OIIIIITa ,n;eMOKpa'l'cKa npaBa

CBYrX rpaljaHa.
·
Y KoMyHHCTMqKoj rrapTMjH JyrocJiaBHje, Ol\ H.eHor
OCHYrBaH.a, 6MJie cy yqJiaa.eHe " :&gt;KeHe. Y TOKY paTa y KIIJ,
H~ OCHOBY IDJ1XOBOr p"aAa, 6op6eHOCTl1, CBeCTJ1 l1 3aJiara:Eba

ITpMMJbe!lO je BeJIMKif 6poj fKeHa, KOje cy BeOMa CM€JIO 113I\H3aHe H Ha pyKOBO,llehe rroJio:&gt;Kaje .• HHje 6Yro pe)\aK ceyqaj ')\a cy CeKpeTap11 OCHOBHI1X rrapTHCKHX opraHH3aljHj a
:&gt;KeHe. ,[(acTa BeJIMKH 6poj :&gt;KeHa 6Ho je Ha pyKoBOI\ehYrM
IIOJI01KajHMa ·y CpeCKHM, rpa,IJ;CKMM I1 OKpym:HMM napTYI-

CKYIM' pyKOBO,ll;CTBJi!Ma, a HapoqJ1TO y opraHJ13au;JifjaMa OKyIIJ1PaHYrX rpa,!IOBa 11 TepYrTopnja, Kao " y opraHM3aljHjaMa
y Boj Cljl1. Bpoj .:&gt;KeHa '!JiaHOBa CaBe3a KOMYHI1CTa noBehao
ce Hapo'(nuo y rop;J1HaMa r.i:ocne p_aTa, Kao H 6poj )l{eHa Ha
pyKOBOAefiMM rroJioJKajMMa y CaBe3y KOMYHMCTa. Y 1948
TOI\HHI1 6J1JIO je yKyn:HO 78.304 :&gt;KeHe qJiaHOBa IlapT11je,
Yl:JII1 16,73%, a y 1952 rO)\l1HI1 132.610, HJIJ1 17,41% 0)\
yKyrrHor 6poja '!JJaHoBa IIapT11je y TI1M r0,!111HaMa. (Y Cp6Yrjl1 19,23%, y XpBaTcKoj ·23,37%, y CJioBeHMjl1 31,50%,
y BocHI1 l1 XepljeroBI1H11 15,70%, y MaKe)\OHI1jl1 12,87o/o
Yl: y IJ;pHOj rop11 20,41% .)
KoA Tara ce, y OI\Hocy Ha 1948 ro,!IYrHy, rroBehao rrpo~
u;eHaT :&gt;KeHa qJiaHoi3a CaBesa KOMyHI1CTa y Cp6nj11, X pEaT-.
cKoj 11 CJioBeHMju, 1\0K je y BoCHH " Xepu;erOBHHM, MaKe,l10HHjl1 ;-r IJ;pHoj ropYr Taj npou;eHaT orrao.

3*

35

�H.a peny6JIHqKMM KOHrpec~Ma xoj&gt;r cy ·o)l;p:&gt;KaHH 1948
H 1949 rO)l;HHe, Kao " Ha V Konrpecy KIIJ 6JfJIO· je Jf3a6paso yKyrrno 835 :&gt;KeHa )l;eJieraTa HJIH 12% O)l; YKYITHOr
6poja l1'3a6paHHX )l;eJiera'ra:lj:aVI Konrpecy Case3a KOMyHHCTa 3a )l;eJieraTe je H3a6]::iasa ]51 :&gt;Kena
7,5% 011.
yxynnor 6poja )l;eJieraTa.' Ha TMM KOHrpecMMa Jf3a6pano je ·

=

y

'

n;eaTpaJIHe

I

-

KOMJiiTeTe

1

'

yKyrmo

26 :m:eHa

·Jf.JIH

7,2%.

Ha VI Korupecy y l(eHTPaJIHH KOMHTeT &gt;r3a6pairo je 6
:&gt;KeHa HJIH 5,5% (Ha V Konrpecy 3 JfJIJf 4,7%).
. :JKena. y cuuOuuaxy

Y CBOM IlporpaMy CJfH)l;JfKaTH Jy-

' roc.rraBuje ca,n;p:ace Ha-creJia o paB-

norrpaBHOCTM }K€Ha. ilyTe:M_ BaCIIJ1Talba D;€JIOKYITHOr qJiaH-

CTBa, H MymKapau;a l1 }l{eHa, Case3 cMH,ll,li!KaTa y.lla}Ke nyae
narrope )l;a TO naqe'!~ ynoTrryHoCTJf crrpoBe)l;e y :&gt;KJ&lt;BOT.
IIpeMa je)l;HOj aHKeTH CaBe3a CHH)l;J%[KaTa y cTpyKOBHe
casme yqJialbeHo je 98,99% CBJ%[X 3arrocJieHHX :&gt;KeHa.
Yqernlie :&gt;KeHa y pa)l;y CHH)l;J%[KaJIHHX opraHJ%[3an;J%[ja je 3Ha'!ajno.. Cxopo HeMa-- cHH)l;HKaJIHe rro)l;py:&gt;KnHn;e y xojO:fCY
yqJialbeHe " :&gt;KeHe, a )l;a y yrrpaBHOM o)l;6opy rro)l;py:&gt;KHHn;e
HeMa HI1 je.l(He ·:aceHe.
·

KpajeM 1952 rOiiHHe Oil yKyrrnor 6poja qJiaHoBa cHH- ·
)l;HKaTa 6J%[JIQ je OKO 26% :&gt;KeHa.
Y. HcTO. BpeMe 6JfJio je y 6HpanMM opranMMa cHH)l;HKaTa y Cp6HjJ%[ 24,5% :&gt;Kena, y XpsaTcKoj 15%, y CJioBeHHjH 20%, y MaKeiiOHHjH 12%, y l1pnoj ropH 16%. IIpo. ce'!HO 3a 5 peny6JIHKa (6e3 Bocne " XepljerosHHe) y op~
raHe CHH)l;J%[KaTa 6HJIO je 6HpaHO OKO 17,5% :&gt;KeHa ..

LKene aKTHBHO pa)l;e J%[ y CBMM )l;pyrHM opraHH3aljJ%[jaMa: y HapOi1HOj OMJia)l;J%[HH, Case3y 6opalja, Case3y paTHJfX BojHHX J%[HBaJIHila, Y)l;py:&gt;Kelby pe3epBHHX o&lt;P"n"pa,
opraHH3aljHj aMa Hapop;He TeXHJ&lt;Ke, Kao J%[ y ,11pyrMM cTpyqHHM, KYJITypHHM; rrpocseTHHM, crrOpTcKHM ,z:wyrnTBMMa.
HapoqHTY aKTHBHOCT rroxa3yjy :&gt;KeHe y ppraHJ%[3an;HjaMa
l(pBenor KpcTa H ,[(pyrnTBa rrpJ%[jaTeJha 11,en;e, rra cy " rro
6pojy aKTHB!mx qJiaHosa Kao " y PYKOBOileliHM opraHHMa
THX opraHH3an;Hja qecTO y BeJIJfKOj BeliHHH.

36

1Keue·~y, olnan_uMa · naJpoih-te · e.aacxu· ·u··-opzttHU:.tta· ·iJpymTaenoz

ca.a_oynpaaJba10a

.1

Y CBHM i10C3i1allllbHM H360pMMa
O)l; 1945 roii&gt;&lt;He " ilaJhe, yqeiiilie
:&gt;KeHa y Jf360pMMa 6HJIO je rOTOBO IIO)l;jei\H3KO yqellihy My.mKapan;a. Pa3JIHKe Koj e cy ~e y TOM norJieily jaBJhaJie KOil
rroje)l;J%[HHX H36opa MJ%[HMMaJIHe cy, . ·
.
Y Hapoi\Hoj CKyiTIIITJ%[H" ct&gt;HPJ Jf3a6p:llioj 1945 r.
6HJIO je. y Case3HOM seliy o,n; yxyrrno 347 rrocJiaHHKa
9 :&gt;KeHa, a y Beliy napo)l;a Oil yKyrrno 185 rrocJiaHHKa 13
:&gt;KeHa. Y CxyrrlliTHHJf xoja je H3a6pana 1950 r. 6HJIO je O)l;
yxyrrno 405 rrocJiaHHKa CaBe3HOr Belia. 11 :&gt;KeHa a O)l;
yxymi:o 215 rrocJiaHHKa Belia napo)l;a 19 :&gt;KeHa. Y napoiiHJfM
CKyrriiiTJfHaMa HapO)l;HHX perry6JIHKa
6up3HHX
1950/1951" rD):IJfHe 6JfJIO je Oil YKYIIHO 1.446 IIOCJiaHJfK3 100
_:&gt;KeHa HJIJf 7%.
Y Case3HO H3BplliHO _Belie " Jf3BplliHa Belia napOiiHHX ·
perry6JIJfKa 113a6pano je 1953 rogHHe yxyrrno 168 qJiaHoBa,
-og Tor a 9 :&gt;KeHa J1JIJf 5,35%. y M3BpiiiH0 Belie ·l1pHe rope
HHje 6upana HH jei\Ha :&gt;Kena.
H

36

·

opu

IIpeMa HerroTrrYlfMM rro;n;all.J1Ma, Ha

H360pHMa 3a napoi\He o.n;69pe 1949
11 1950 rO)l;J%[He, Oil yxyrrnor 6poja H3a6paHHX qJiasoBa HapogHHX Oi16opa H3a6pan je CJie)l;eliH rrpoqeH~T :&gt;KeHa no
napogHHM.. perry6JIHKaMa:
Hapodnu od5opu

y Cp6ujH y cpecK,MM, rpaAciu.:tM Ji1, Mec~MM aapo,n;H:MM
6,75%
o;a.6oi:n-r~a
y XpBaTCKOj y cpecKMM, rpa;a.cKUM M MeC;HMM aapO)J;HHM
8,53%
o,II.6op_HMa
y CJioBeHHjH y cpecKHM, rpa;a.cxv.tM u Mecav.tM Hapop;HHM
12,Q4%
O,II.60pHMa
5,75%
y Maxe,n;oaHju y, MeCHMM aapO,!J;HHM o,n;6opMMa
y IJ;pHOj ropH y CpeCKJi.IM, rpa,IJ;CKMM J1 MeCHJ1M HapO,!\HHM
14,05o/o
o,n;6opHMa

37

�y u36opHM~. 3a, _~ap~~-~e: ~tt:~~pe ·, ~ !952

HP
Cp6Mja
XpBaTCKa
CJioBeHHja

BnX

MaKe,n;omtja
:u;pna ropa

r,t?AH~-, 6l;!PC!-~o

je:_

Hap·a,rt·HH- o)l;6opM
Beha npOH3Boba~a
(rpap;cKa H cpecKa~
(rpap;c:Ka 11 cpecKa Beha
H' OIIIliT:miCKJ'.I HO)
%
'YeynHO OJ.t Tara
"YKyrrHO O,n;_ Tara
%
:m:eHa
. ..-E:eHa
2,9107
3.695
2,1
1.001
48.807
'8,2
191
2.385
2,9
498
17.448
8,3
56
672
4,5.
352
7.864
1,4
23
1.677
1,2
155
11.805
1,5
8
560
2,1
120
'5.832
3,3
8
273
96
3,8
2.558

Y rpa,ll;oBm&lt;a je 6MpaH seh11 npoj.1eHaT JKeljCa Hero Y
ceJn!Ma o,ll;HOCHO y cpe3DB!1Ma. Taxa Ba np. y Beorpa,ll;y
y Behe' HapO,ll;HDr o,zi6opa 6npaHo je 11% JKeHa, y Behe
npon3Bolja'!a 8%, y' 3arpe6y y Behe Bapo,ll;Hor O,ll;6opa
11%, y Behe npo113Bolja'!a 24,6%, y Jby6JbaHH l(, Behe Ha. po,ll;Hor op;6opa 22,8%, y Behe npOH3Bolja'Ia 10,6 Yo, Y Cxo. rrJby y Behe Bapo,ll;Hor O,ll;60pa ·5, 7%. MeljyTI1M, saJba BarroMeeyTH ,ll;a je y npocexy npol\eHaT JKeHa 6npaH11X Y Hapo,ll;He o,ll;6ope y. rpa,ll;OBI1Ma 1952 ro,ll;:t&lt;He Malh:t&lt; Hero Ha paH11JHM
y(_360p!1Ma. Y Be.JJ11XOM _6pojy -CeOCX&gt;!X OITIIITl1H3 Y HapO:ziHHM op;6op!1Ma -BeMa Bnje,ll;He JKeHe,
llp!1JU!XOM &gt;!360pa xaH,ll;H,ll;OBaH je He~pa3MepHO Mann
. rrpOI.\eHaT lKeHa y O,ll;HOCY Ha yxyrraH 6pOJ XaH,ll;&gt;!I\OBa/'H~.
y caseT!1Ma. Bapo,ll;:irnx Ol'\6opa · rrpol\eBaT ·JK:Ha Je
sehn. Taxa Ha rrp. y XpsaTcxoj je o.n; yxyrrBor 6poJa '!naHOBa caseTa Bapo.n;Hm&lt; o,ll;6opa9,3o/o lKeHa, y BoCHH n Xep0
l\eroBnHn 7,7%, y CJioseBnjn 17,6 Yo.
.
Bpoj :t&lt;3a6paHmi lKeHa cy,ll;nja-nopoTHHKa J13HOCHO je
Ba xpajy -1952 r. 5.063 wrr11 10,56% o.n; YKyrrBor 6poja ey0
;&gt;(nja-nopOTHHKa npeMa 6.012 :t&lt;JIH 12,37 Yo Ha Kpa]y 1947
ro,lJ;HHe. 116 perry6nHKaMa rrpof1eHaT lKeBa-rropoTHnKa Kpehe ce H3MeljylO% H 14% J ,lJ;OK y MaKep;orrnjn H3HOCH csera
5,6%, a y 1.\pHoj ropn 7 Yo.
.
y pap;y 36oposa 6npa-qa y rpa.n;oBHMa lKeHe no,ll;je.n;HaKO y-qeCTByjy, ,ll;OK je IbHXOBO yqeiiifie Ha 360pOBHMa
6Mpa'!a y ceJI!1Ma pa3JIH'IHTO. y CnoseHHjH je y BehHH&gt;!
cena xao H y HeKHM p;pyrHM KP~JeB!:!Ma npH6JIHlK';O Je.n:HaKO yqemhy MYIIIKapal\a, ADK Je y ocTannM KpaJeB&gt;&lt;Ma
3HaTHO Malbe. Y seJIHKOM 6pojy .cena lKeHe yorriiiTe He
yqecTsyjy Ha 36opOB11M3 6npaqa.
38

'

lloAal\H o H360p11Ma 3a B:apoAHe OA6ope noia3yjy Aa
ee rrpOI.\eHaT lKeHa y HapOAHHM OA60p&gt;!Ma MHOrO CM3lb&gt;!O.
llpHnH'!HOje pn3H'!HO Bpiii&gt;!TH ynopeljelbe H3Meljy H36opa
1949/50 H 1952 rOAHHe, C o63MpOM Ha TO 1\3 ce· y npB11M
Bpiii&gt;!O H360p ITO KaHAH,ll;aTCKHM JI&gt;!CTaMa, a y )lpyrHM ITO
noje)li"'Ha'!HHM XaH,ll;HAaTypaMa, H eo63MpOM Ha TO ,ll;a je
HenocpeAHO rrpeA nocJieAlhe H36ope H3BpiiieHa' HOBa a.n;M&gt;&lt;-·
HHCTpaTHBH3 TepHTOpHjaJIHa TIO,ll;ena ca CHCTeMOM OTIIIITHHCK&gt;!X yMeCTO paHHjHx MecHm&lt; Hapo.n;HHX OA6opa. AJin H
nope;q Torfi~Mory ce· 3arra3~TH jam? TeH.ZJ;eHI.I;J1je CMaH:.Jiffia:Fba
6poja xaH,ll;&gt;!I\OBaHm&lt; H 6npaHm&lt; lKeHa.

Y

paHHjeM

CI1CTeMy KaHp;Hp;aTCKMX JII1CTa, KOje

cy

yTsp9HBanH OA60pH Hapo.n;Bor ¢poHTa HHCY MOrna TaKO
jaCHO I136J1Tl1 Ha· BJ1)J;€JIO CBa OHa Haja_p;Ha CXB8TaH:.a 0~
JK€Hl1 lif lb€HOM M€CTY y ,z:r;pyiiiTBy, KOja JKJ1B€

y

CB€CTJ1 H

MYIIIKapal\a 11. :ateHa. IIpeAH36opHa xaMrraffia y H36opnMa
1952 rO,ll;&gt;!He (KaO H OBa CaAa) 0TKpt1Jia je KOnHKO cy, Hapoq:V1TO Ha _CeJiy, ,n;y60KVI K0p€HH TaKBJ1X. CXBaTaH:.a ..

Ji1

os.rr;e cy ce Kao ·OCTau;H C'.rapor rrojaBHJie Ha30BJ:i: Teo-

p~je o TOMe .rr;a je ·3a :LKeHy Kyha, a He IIOJH1TJ1Ka. Ta ;cxsaTaiDa OTBOp€HO. cy I1CIIOJbaBaJIJi! roTOBO rro,qje,n;HaKO J1 My-·

IIIKaPI.\H H lKeHe. Y HeKHM ·KpajeswMa XpsaTcxe "' CnoseRHje OHa Ce HapO'I&gt;!TO TIO,lJ;plKaBajy OA CTpaHe xnepa XOjH,
K0p11CT€fiJ1 3aOCTaJIOCT, HaCTOjlif ,z:r;a 3';1,IJ;PLKI1 l1 pa3BJ1je CB.Oj
YTYIIJ;aj Ha IIOJIHTH"IKJi! saocTaJie Jby,n;e.

Y pe3ynTaTHMa OBHX H36opa He Tpe5~ rneAaTH CaMO
sell npe CB~ra jolll ·je.n;aH .n;oKa3

MOM€HTa.nHH ,,Heycrrex",

BHIIIe .n;a ce y pa3BHTKY COI.\HjaJIHCTH'!X€ ,ll;eMOKpaTHje
-csaKa Ha3ap;Ha nojasa, csaK~ Ha3ap;Ha TeH,n;eHu;Mja jacHMje
IIOKa3yje. 0TKp!1Ba:Ebe TaKBMX CTapHX HaCJieijeHMX. CXBa-

. ·Taiba H Ha3a.n;HHX TeH.n;eHI.\Hja ',ll;ahe CBHM 6opwma aa cou;njaJIH3aM -HOBOr IIOTCTpeKa 38 CBaKO,JJ;H€BHy, H€ KaMIIa:Fb-

'CKy; Befi yrropHy I1 CHCTeMaTCXY rrOni1TH'!KY 6op6y 3a lb&gt;!XOBO npe0BJia,ll;3Balbe, j ep ynpaBO TH OCTal\H CTapor y CBe·CTH }l:bYI\H npeTcTaBJbajy ,ll;aHac rrpenpexy xoja ce Mopa
casJia.n;aTH

Ha rryTy

H3rpap;Ibe HOBJ1X

co:o;HjaJIMCTJ1qKJ1X

01\HOCa y HaiiieM 1\PYIIITBy.
3a o6e36eljelbe paBHOIIpaBHOr TIOnOJKaja lKeHa y rrpOH3BOI\lbH 01\.
EeJIHKOr je 3Ha'!aja lb&gt;!XOBO y'!eiiihe y opraB&gt;&lt;Ma pai\HH'!xor CaMOynpaBJbalba. 0 CBHM 611TH11M DHTalbHMa KOja CY
P~duu-tt?&lt;:u

caseTu.

39

�op; miTepe.ca 3a npo113Bolja&lt;Je,. Kao l1 o TII1Talbi1Ma .Koja cy
op;· nenocpep;nor HnTepeca 3a pap;ny :&gt;Keny (KBaJI11cp~Ko­

sa.The

JK€Ha,

xH'rvrjeHCKO-T€XEH"t!Ka, 3aiDTJ1T~, -pa3BHJalbe

p;e&lt;Jj&gt;:I:l{ ycTanosa, ycTaH.ooBa APY!I1TBenor cmnp;app;a) op;Jiy&lt;Jyjy caMH npo113Bolja&lt;JI1. IIpeMa TOMe, II.OJIO:&gt;KaJ :&gt;Kene. Y
np-e,D;y3efili1Ma; f{aO I1 ITOJIO.}J{aj

CBMX_ :JiaHO~a KOJI€,KTJ1Ba

y CBaKOM KOHKpeTHOM IIpe,!ly3efiy y HaJBeftOJ Mep11 3aBJ1CI1
o,n; cTeneHa pa3BMj8HOCT:t1: pa;rutJ·:rqKor caMoyrrpaa.rr:,alba a_
op; auxosOI' pa3yMemiaa M 3aJiara:aa 3a nop;11~aae p;pyIIITBeHor CTaH,n;ap,n;a.
.,
Y&lt;Jeruhe :&gt;Kena y opran11Ma pap;HH'IKOr caMoynpasJbaaa Maae je op; y&lt;Jeruha :&gt;Kena y np0113BO)J;lbl1. Y pai\HH'!Ke caBeTe. na H35opHMa 1952 rop;HHe H3a6pano je:

J135opw.3a · opral!e ynpas.ThaH.a y
.
.
. COD;HJ aJIHOM ocurypaay npsM nyT
cy O)J;p:lKaHl%1 y 1\PYFOJ ITOJIOBUHU 1952 r.'.
. ..... .
· Co1Juja.auo oi:uzypd,.e

· IIpeMa pacrroJIO:lKHBMM· nop;anHMa o TJ1M U366pHMa,
npou;enaT H3a5panux :&gt;KeHa y cKynrnTuHaMa 11 113BpillHJ1M
o!l5opHMa seoMa je Mairl1' y"oiiiiocy aa yiyrrali 5poj u3a5panux, Kao U y 0/lHOCy Ha yKyTiaH Opoj :&gt;KeHa OCUrypaHl1Ka. Y o5a cJiyqaja 611pano je 11cnop; 5% :&gt;Kena.
•
·
OsaKaB O)J;HOC npeMa l135opy &gt;.reHa y opraHe conujaJIHor oc:nrypaiba, a H He,n;oBOJhHa saJ.rnT.epecoBaaocT. caMMX
?'K€Ha, HeMa HJ.rn:aKBOr Orrpas,n;alba, IIOTOTOBy Ka,z:t: ce 3Ha
p;a :&gt;Kene HHa&lt;Je noKa3yjy BeJIUKH HHTepec 3a pap; .Ha nnTREhMMa COI.l;J·1jaJ:IHe 3alliTMT€, H Ka,D; C€ 3Ha ,D;a Ce

HP
Cp5&gt;rja
XpeaTcKa
Cnosem1ja

B&gt;rX
MaKep;oHuja
D;paa ·rot&gt;a

&lt;PHPJ ··

Ji:I3a5paao "'JiaHOBa pa;n;H:MqKor faBeTa
YKyrrHo
O,n; Tara :&gt;K~Ha
o/o :m:eHa -

53.655
38.792
28.720
21.279
11.292
3.556·
157.294

6.172
6.162
6.252
2.195
771
475
22.027

11;5
16,0
2!,8
10,3
7,0
13,4
14,0

OH.HM

y

KOjHMa -CY- :m::eHe

·Y- Belil1HM,

-J1aKO 3a TO ~eMa H_J1-.

KaKBUX orrpaBilaHux pa3JIOra. KapaKTepucTuqHo Je Ha rrp.
p;a je y 120 aHKeTupaHux rrpep;y3eha TeKCTMJIHe HHp;ycTpnje 113a5paao y paAH'j'IKe caseTe csera 37,7% :&gt;Ken'::
uaKO npou;eHaT 3aiiOCJ!eHUX :&gt;KeHa y TeKCTI1JlH'!J\[ npep;y
3 eis.uMa npeJia3M 60% y OAHocy Ha yKynan 5poJ paAHUJ&lt;:a.
"?' ynpaBHHM op;5opuMa npel:(y3eha npou;eH~T :&gt;KeHa
HUJKM j e Hero y pap;HI1'IKI1M caseTHMa.
.
y HeKUM npep;y3ehi1Ma :&gt;KeHe o6asJI.aJy u cpyHKu;uje
p;HpeKTOpa.
, .
.
.
o53upoM Ha yJiory paAHUqKJ1X caseTa, Aa.Jbu pa3BHTaK
pai:(HU'IKOr caMoynpasJbaaa 3axTeBa JOill ]aqe yqernfie
JKeHa y pa,n;HM't!KJ1M caBeTHMa, a Hapo-q:wro y OHHM rprutaMa
UH)l;YCTpUje y.KOj11Ma cy rrpeTe:lKHO 3aiiOCJieHe ~eHe.

40

Kp03

IIITBeHe 3aiiiTMTe 3anoc.neHl1X )KeHa 11 3aiiiTMTe nopo,n::t1~e.

3e.uJbopaduu'lJ:'Ke
sadpy 2 e

Y pyKoBO)lehHM opraHHMa oriruTux
3eM.n:,opa,U:HWIKMX sa,n;pyra, Kao

/
M
ceJbaqxYJ:x pa.n;HJ1x
sa,zwyra,.
:&gt;Kene 11Majy He3HaTnor yp;eJia. MaKo je npou;enaT :&gt;KeHa
't!JiaHOBa

Kap;a ce y3MY y o53Hp CBI1. o5jeKTMBHI1 pa3JI03M (p;oMahMHCTBO I1 en.), MOrJIO 6l%! Ce &lt;JaK pefil%1 p;a Je 6pOJ :&gt;KeHa,
Koje ce npHXBaTajy p;a pap;e y pai\HH'IK11M. caseTMMa, peJiaTHBHO BHCOK; A.nM J1 .os,u;e ..Tp.e6a_ yKa3aTJ1 Ha HeraTMBHe
nojase Koje ce McrroJI.asajy y TOMe 11a ce y rrpep;y3eh11Ma
'tfecTO J136erasa KaH,n;l1,n;oBa:Ehe ·l1 611pmne }KeHa, rra M _ .
Y

6aiii

cou;11jaJIHO ocHrypaae peruasajy najBa:lKHHja nHTa&gt;na 1\PY"

y

OIIIIITMM 3€M.IbOpa~J1qKJ-iM 3a,Iij)yi'aMa M3HOCJ10

ll3llap; 25%, a y Ce.J:ba&lt;JKI1M pap;H11M 3ap;pyraMa I13HOCU U
U3Hap; 50%, nponenaT &gt;.reHa y ynpaBHHM O)l5opHMa 3ap;pyra je MHHHMaJiaH, u He npeJia3l1 2% Oil yKynnor 6poja
'!Jianosa op;6opa~ 'Y'Iernhe :&gt;Kena na CKYlliiiTHHaMa OlliTITHX
3eMJI.opap;HH'IKUX 3ap;pyra je ileoMa MaJio, 1\0K je y ceJbaq"
KI1M pap;HJ1M 3ap;pyraMa Belie, Ma)l;a H'e o,r(rosapa y)leJiy
.
.
KOJ u :&gt;KeHa MMa y 3ap;py:&gt;KHOJ npoM3BO)l;H&gt;l1;
'

_..,.~

JKeHe,. p;aKJie, yqe~TByjy y CB!&lt;MIIOCTOje.fiJ1M OpraHHMa
p;pyruTBenor caMoynpaBJI.aaa. l\IIeljyTHM, Kao u KO/l yqe"
ruha :&gt;KeHa y pap;y opraHa Hapop;He BJiacTM, y' sehoj MepM
Hero IIITO je o·o cJiy&lt;Jaj K0/1 y&lt;Jeruha :&gt;Kena y pagy APY"
IIITBeHH,I&lt; M.IIOJIHTH'IKHX opraHM3anu.ia p;oJia3e p;o 113pa3a
CBI1 cy5j eKTUBHI1 MOMeHTH KOjH YCJIOBJbasaj y p;aJieKO
Ma&gt;nH npou;eHaT y&lt;Jeruha :&gt;Kena y opraHHMa p;py.lliTsenor
c-aMoynpaBJbarba HerO liiTO TO ,l1;?3BOJbaB_ajY: O~jeK~I1BH€
MoryhHoCTH.

41

I

�Pad -ua %y.n,xyp-uo-npocaeT'UO.M. y3du3a1by

·~ena

· Pa3BHTaK ):\eMoxpanrje y ·JyrocJiaBHjH, yqemlie H€II0Cp€,!1HHX npoH3BO!jaqa y ynpaBJhaH&gt;y &lt;Pa6pHKaMa n rrpe,!ly3elinMa, pa3BHTaK caMoyrrpaBHHX opraHa n cae mnpe yqewlie rpaljaHa
y pa,!ly opraHa Haporore BJIBCTH 3aXTeBa HeCyMH&gt;HBO rpaHenuc.Me1WCT

ljaHe KOjM nope;n; BJ1COKe noJrHTM't!K8 CB8CTJ1 HM.ajy I1' Bli:ICOK

cTerreH orrmTe xyJIType. KyJITypHa 3aocTaJiocT Kojy cMo
HacJie,!\HJIH O.!\ 6namnx HeHapO,!IHHX pe&gt;KJ1Ma rrpeTcTaBJha
o6jeKTHBHY CM€TH&gt;Y 3a pa3BHTaK COr(HjaJIUCTW,Ke ,!1€MOKpaTHje, rra cy cTora Ha pemaaaH&gt;y Tor APYlliTBeHor rrpo6JieMa pa,!I)'!JIH n pa,!le He caMO opraHI! Hapo,!~He BJiaCTII,
Hero :vt MH0ro6pojHe ,z::r;pyiiiTBeHe M noJIMTJ1-qKe opraHH3a- .
r(l!je. ¥ ):\oca;ziamH&gt;eM pa,!ly yJIO&gt;KeHH cy orpoMHI! Harropn n
aeJIHKa MaTepnjaJIHa cpe,!ICTBa ,!Ia ce rro):\Hrne OII!IITI! KYJITYPHII HHBO Hapo,!la. AHTH&lt;f:&gt;awncTH'IKI! &lt;f:&gt;poHT &gt;KeH&lt;i n
,!~pyre op.raHH3ar(nje yJIO:lKHJie cy BeJIHKe Harrope Ha IIO,!IH3~IDY KYJITypHo-npocB~THor Hl1Boa :m:ena noce6Ho, c o63H_poM .Ha TO Aa cy ~eHe y JyrocJiaBHjll, ycJieA rroJio&gt;Kaja
KOjH cy 3ay3HMBJI€ y npe,!lpaTHOj JyrOCJIBBHjH, y npoceKy
HB.HI!:lKeM KyJITypHOM HHBoy.
IIpeMa norrncy cTaHOBHHlliTBa H3 1931 r. y 6HBmoj
JyrocJiaBl1jl1 je rrpbu;eHaT 'HeiiMCM€Hl1X• CTaHOBHMKa J13Ha,n;
10 r. cTapocTH ,H3HOCHO yKyiiHo 44,6%, rrpoJ.1eHaT HerrHcMeHnx MywKapa1.1a OHO je 32,3% ,. ,!IOK je rrpor(eHaT HerrHcMeHHX &gt;KeHa H3HOC!fO 55,4%. IIpeMa H€KJ1M no,!lar(J&lt;Ma
rrpor(eHaT HerrHcMeHnx y 1940 r. 6no je seliH Hero 1931 r.
ITo perry!'iJIHKaMa npor(eHaT HerrncMeHHX 6no j e BpJio pa3JIH'IHT. Ha Tepi!TOpHjH HP CJioseHHje y 1931 r. rrpoJ.1eHaT
HeiiHCM€HHX H3HOCHO je CBera 5,5% (5,8o/o &gt;K€Ha H 5,3o/o
MywKapaJ.1a), ,!\OK je Ha TepnTopnjn BacHe "Xep1.1eroaHHe
H3HOCHO 70% · (84% &gt;KeHa H 56,6% MYIDKapa1.1a), a Ha Kocosy " MeTOXHjH 84,2% (93,9% &gt;KeHa " 74,5% MYIUKapar(a).
J om y TOKY paTa opraHif aapOI\He BJiaCTH, Kao H je11&gt;~HHI.1e HapO,!IHOOCJio6oAHJia'l:Ke· BojcKe
OTIIO'IeJII! cy
6op6y rrpoTHB aerrHCMeHOCTH. Y XpaaTcKoj je, Ha rrp!1Mep,
1943 r. pa,!I&gt;~JIO Ha ocJio6oljeaoj TepnTopt!j&gt;~ 150 aaaJI&lt;f:&gt;a6eTCK&gt;IX Te'Iajesa, a 1944 r. 250, 110K ce rrpeA xpaj paTa Taj
6poj rrorreo aa 421. Y BoeHM H Xep11eroBHHH je caMo H3-

42

Meljy l H II 3ABH0BHX-a Kp03 aHaJI&lt;f:&gt;a6eTcxe Te'Iajese
OIIHCM€Ib€HO OKO 20.000 JhY,!IH.
.
ITO OCJIOOOljeH&gt;y OpraHH30BaHa je 'lliHpOKB KaMIIalba
3a 6op6y rrpOTHB ·HerrHcMeHoCTH. Kpoo aHaJI&lt;f:&gt;a6eTcxe Teqajese xoje cy opraHH30BaJIH opraHH HapOijHe BJiaCTII, Ha"
.po,!IHa OMJia11HHa H AHTH&lt;f:&gt;amHCTH'IKH &lt;f:&gt;poHT &gt;KeHa rrpomJio je rrpexo 1,850.000 JhY.!\H. IIpor(eHaT &gt;KeHa Ha THM Te'IajeBHMa 6Ho je 3HaTHO BeliH y 0/1Hocy Ha yxyrraH 6poj
rroJia3HHKa. Taxa je 1948 roAHHe Te Te'l:ajeae noxaljaJio
70,6% :lK€Ha y 1949 rO):\HHH 66,8o/o.
IIope,!l aaaJI&lt;f:&gt;a6eTCKHX Te'Iajeaa,opraH&gt;~3al\Hja AHTH~
&lt;f:&gt;amHCTH'IKOr &lt;f:&gt;pOHTa &gt;K€Ha, JlpB€HH KpCT KaO &gt;! ijpyre .
oprBH&gt;I3aJ.1&gt;Ije OTBapaJie cy Ha XHJhB,!Ie npocBeTHHX Te'l:aiesa 3a OH€ KOjH Cy Hay'IHJIH ):\a 'IHTajy H rmmy, a Ha KOJHMa cy Ce CT&gt;ll\aJia HajOCHOBHHja 3HaH&gt;a ..
Y crrex KaMnaiDe 3a, orrucMeiDasa:s:.e MO:&gt;Ke ce ,u:oHeKJie
r(€HHTH rrpeMa IIO/jar(HMa H3 IIOIIHCa CTBHOBHHlliTBB 1948 r.
xojH j e o6asJheH y jexy Te KaMIIaH&gt;e. llpeMa Tl1M noija1\HMa YKYIIBH rrpO!jeHaT H€IIHCM€HHX CMalbHO C€ Ha 34,4 o/o
H TO rtpor(eHaT HerrncMeHI!X MywKapar(a Ha 15·,4%, a rrpo"
·r(eHaT H€IIHCM€HWX &gt;K€H8. HB 34,4%,.
·
·
~

30paaCTeeuo
npocaeh.usa1be

3,!\pascTBeHa · cey&gt;Koa y . oHBwoj

· JyrocJiaBMjlii, HapoqMTo· Ha ·ceJiy,

OHJia je Hepa3anjeHa. BHJIO je HH3
cpe3osa r):\e yorrwTe HHj e OHJIO JieKapa. Hapo'l:nTo j e cJia6 0
6v!Jla pa3snjeHa xnrHjeHcKa CJIYJK6a, rra je 3,!\paBCTBeHa
KyJITypa 6nJia Ha spJio HHcKoM cTynH&gt;y.
Y OijHOCY Ha 1939 TO,!\HHY 3,!\pBBCTBeHa CJiy;m:6a j e IIOKa3aJia OrpOMBH -HB!Ip€):\aK. 0B,!I€ lieMO ce 3a,!lp:&gt;KaTH. C.BMO
HlJ. OHHM 3,!\p.BBCTB€HJ1M ycTaHOBaMa KOje )l;Hp€KTHO YTW&lt;Y
Ha riO,!IH3aH&gt;e 3p;pasJha H 3,!\paBCTBeHe KYJIType &gt;KeHe "
,!leTeTa. Pa3BHTaK ycTaHoaa 3a 3,!\paBCTBeey 3BlliTHTY
JKeHe· M- ,u:eTeTa. K})eTao _·ce KaKo cJie,n;H: 'Y,c·TaHO·Ba

1939

1952

112·

471

90
2

96
19

3

105

,n;~cnaH3epa 3a Majxe

13
27

Jiopo,n;nJirupTa · H aeyu;tepc;K,a .o.n;eJbeJba
y 5oJIHJ.!QaMa
-·
· ,

67.
339

41

301i

,!J;McnaH3epJ::t ·H caseTOBamruiTa· ·3a ;o;eqy
IliK:OJICKe aM6yJiaHTe J1 ITOJIHKJIHHMKe
KyxJ.fH&gt;e .3a ,ZJ;OjeHtra.n;

·

;IJ;e-qje jaCJie ·
,!l;e"t!je '6hJIHMI{e H ;ZJ;e'&lt;rja1 o,u;eJbelba
Y

OIIII:ITY~r~t'- 60JIW1~aMa

43

�, Hanopn Ham(' 3aje):IHn"e y pa3BHjaH.y 3f1PaBCTBeHHX
ycTaHOBa, noce5HO ycTaHOBa 3a 3aiiiTJ1TY MajKe H ,n;eTeTa,
noKa3yjy HecyMH.:irey 6pnry ;n;a ce pa):IHoj :&gt;KeHH rpa;n;a H
ceJia npy:&gt;Ke yCJIOBH 3a ·mTO IIOTIIYHHjy 3aliiTHTY H.efior
3;n;paB.Jba H 3;n;paB.Jba H.eHe ;n;e"e. Pa3BHTaK OIIlliTHX MaTepnjaJIHHX CHara fiPYliiTBa KOjH CMO Beli IIOCTHrJIH OMOryJiyje ;n;aHac jorn rnnpn pa;n; Ha pa3BHjaH.y pa3HOBpCHHX

oBaKaB Ha'tfl%1H s,zwaBCTBeHor npocaeliMBaH::.a, na ra -H ,n;aHac,
cnpoBo;n;e ycnernHo.
IIope;n; KaMIIalbe 3a om&lt;cMelbaBalbe, je~~:l!a 011: HajKpynnajnx H HajMacoBHHjMX aKL\Hja 3a rrpoCBeliHBa!be

ycTaHOBa 3a 3,Iq&gt;aBCTB€Hy 3aiiiTHTY 2K€He J1 p;eTeTa.

KOjH Tpajy 1\Be rD;D;HHe 3a BpeMe 3HMCKMX Mece"&gt;r, y&lt;re ce'
rrpe/IMeTa: XHrHjeHa, rrpBa IIOMOJi, 6op6a npOTHB 3a{ia3HHX
6oJieCTM, HCXpaHa H Hera o;n;oj'Ia/IH. IlpBy TO/IHHY THX Te'IajeBa noxal)aJio je npeKo 200.000 OMJia/IHHKH n 3aBprnrt.rro·
rrpBy ro;n;HHy. 0Ko 186.000 rrpHMepaKa yr;6eHHKa 3a oBe Te'IajeBe rnTaMrraHo je H rro;n;e.JbeHo 3a noJia3HJ1:Qe. 0 ycrrexy
OBHX Te'l!ajeaa cae,n;o't.fH n qliiFheHnu;a· ,n;a MX je noceh:vmaJio
J1 MHOrO CT8pMjJ1X JKeHa, KOje HMCY 6JiiJie 05aBe3H€ p;a JifX
noxal)ajy. Y I:~eJIHHa y3eBrna, OBH Te&lt;rajeBH cy HMaJIH orpo~
MaH YTJ1:Qaj Ha :&gt;KHBOT ceocKe :&gt;KeHe H ceocKe nopO/IHQe.
BeJIHKH 6poj OMJiaAHHKH Koje "cy 3aBp!IIHJie Te&lt;rajeBe
YK.Jby&lt;rno ce y 3/lpaBCTBeHe aKTHBe Il;pBeHor KpCTa Ha ceJIHMa. ,lJ;a.JbH CWCTeMaTCKH pal\ Kp03 OBe Te'Iajese ,!J;OIIpHHehe jOlii BHllie TIOI\H3alby 3/lpaBCTBeHe R;YJITYPe Ha Ha-

·t

OpraHH3a"nje AHTHcparnn.cTwmor cppoHTa JKeHa cy, y
capa;n;H.H ca opraH!rna Hapo;n;Hor 3;n;paB.Jba, pa3BHJie runpoKy HHH"HjaTHBY H pa;n; Ha 3;n;paBCTBeHOM IIpOCBeliHBalby
:&gt;KeHe. Je;n;aH o;n; rJiaBHm&lt;: 3a;n;aTaKa Koje je III Kompec AH··
THcpalliHCTH&lt;!KOr &lt;f&gt;pOHTa :&gt;KeHa· IIOCTaBHO 6HJIO je H rrpo~
cs,elumalbe- 1KeHa. Kpo3 MHoro6pojHe Teqajese, ceMHHape,
npe,n;aBalba 11 l13Jio:m:6e, 6MocKoncKe .npeTcTase, xoje cy
opraHH30BaJie opra&gt;,m3a"Hje AHTHcparnHCTH&lt;rKor cppoHTa
:&gt;KeHa, Il;pBeHH KpcT, Hapo;n;Hl%1 yHHBep31%!TeTH 3a 3;D;paBc
cTBeHo rrpocsehJfBaiUe, Xli!rvrj eacKvr 3aBo,n;n J1 ,rwyrH ·opra;m1
3f1PaBCTBeHe cJiyJK6e, nparnao je orpoMaH 6poj JKeHa, Hapo&lt;rHTO &gt;ja. CeJiy HCTeKao OCHOBHe IIOjMOBe H3 Xl%!rHjeHe 1%!
Here ;n;e"e. 0CHM Tora, Il;pBeHH KpCT J1 opraHH 3;LJ;paBCTBeHOr rrpocBeliHBalba rnTaMnaJII%! cy BeJIHKH 6poj 6pomypa 1%!
n.rrakaTa aaMe:EbeHnx orrmTeM 3,npascTseaoM npoc~eliM­
Balby a noce6Ho 3f1PaBCTBeHOM npocBeliHBalby :&gt;KeHa, .
Ha HHa"ajaTHBY AHTacparnacTH&lt;IKOr cppoHTa :&gt;KeHa Y
TOKY 1951 ro;n;HHe opraHH30BaHe cy noce6He 31\paBCTBeHe
eKMne, y3 nyHy capa;n;Iby Mei\11:QHHCKor Ka;n;pa, Koje cy o;n;"' JI3.3HJie Ha ceJia,_ TaMo ce 3a,n;p:m:aBaJie. ;n;y::m.e_ speMeHa' :i1:
rroy&lt;raBaJie ::&gt;KeHe H oCTaJie yKyliaHe o Ha&lt;rHHY o;n;p:&gt;KaBaH.a
'IHCTOJie y Kyli\1:,. 0 He3H H HCXpaHH /l:eTeTa, 0 KyBaH.y H
cnpeMalby xpaHe, y&gt;&lt;;a3HBalby npBe !loMOiil%1 HT/1:. Hapo'IHTO
·, 3Hil&lt;rajHe pe3yJITaTe nocTHrJie cy · eKnne ·y AyToHoMHoj
KocoBcK'o-MeToxncKoj 06JiaCTH y KOjl1ll!a cy y'IeCTBoBaJie
'"JI~e A&lt;P)K, Mel\M"mtcKe cecTpe H 6a6H"e H3 Cpc
, 6Hje, XpBaTcKe w CJioBeHnje, nope;!\ :&gt;KeHa ca KocoBa w
MeToxnje. EKHne cy o6aBaJie HH3 np:;tKTH'!HHX. pa)\oBa Y3
nOMDii .lbY/I:H H3 ceJia: Kpe&lt;reH.e Kylia, ypeljelbe 1\BOpHIDTa,
npo6Hj albe rrpo3opa, ypel)elbe ljy6pHIDTa HT/1. Y HeKHM
MeCTHMa y Cp6HjH eKHIIe cy npHIDJie, H3rpa;n;Ibl%! KynaTHJia,
.rrepHJia, rryTeBa, rreKapa " cJIH&lt;IBHX o6jeKaTa. J1cTospeMeHO: OHe···cy BO}l;HJI€ aHKeTe· 0 ,YCJIOBUMa }Kl1BOTa ~~OCKe

rropop;J1:Qe, rroce6HO :a&lt;eHe .. MHorn cpe3osn rrpnxBaTHJIH cy

44

CeOCKHX 2K€H8 cy H

o6aB€3HM TeqajeBM 38 3):ij&gt;8BCTB€HO

npocseliH~a:EDe ceocKe 1KeHcKe OMJia,n;I1He, KOjM cy oTrro&lt;reJIH. ca pa~~:oM yjecea 1952 ro~~:HHe. Ha OBHM Te'IajeBHMa,'

IlU1M ceJIMMa.

OpraH&gt;r3a"Hje AHTHcparnHcTH&lt;rltor
ci&gt;POHTa :m:eHa, Kao 11: rioce6Ha
:&gt;KeHcKa fiPYliiTHa Koja cy ce rro&lt;reJia ocHHHaTH riocJie III
KoHrpeca AHTHcparnncTH&lt;IKor cppoHTa :&gt;KeHa 1950 rD/IHHe,
pa3BHJie cy rnapoK pa11 Ha npocBeliHBaH&gt;y &gt;KeHa y /IOMaliHHcTBy. Kpo3 KypceBe H ceMHHape y TOKY 1952 rD/IHHe
npoiiiJIO je HeKoJn1KO XMJha,n;a :m:eHa.· Oaaj ·Haqvm rrpocaehHBalba wMa 3a "".Jb 11a ceocKoj rropo;n;n"&gt;&lt; rroMome y 3aBol)eH.y paL\HOHaJIHOr eKOHOMHCalba, ;n;a ;n;a HHJ1:QMjaTMBY
sa nb6oJOIIIalhe cT8.H6eHHX · ycJioBa, 3a pasanjaH:ie Mpe:ace
,l{o.«:ah.uncTao

KOMyH8JIHJ1X YCTa.HOBa·, )];8 II060Jhlll8 l1CXpaHy, p.a3BJ1je XM-

rHjeHCKe HaBHKe, Hayqn MajKe rrpaBHJIHOM 0/ITOjy 11e"e; "
KaKo 3a crrpoBol)eH.e ·oBor Ha&lt;rwHa rrpocBelinBalba He;n;oCTaje IIOTPe6aH cTpy&lt;rHH Ka11ap, TO je Ha HHJo!L\HjaTHBY opraHH3aL\Hja AHTHcparnHCTH&lt;rKor cppoHTa ::&gt;KeHa y TOKY 1952
rO,D;HH€ OTBOpeHO H€KOJIJ1KO yqJiiT€JbCKJ1X ,J1.:,D;OMafiHqKJi1X

lliKOJia. Y XpsaTcKoj " CJioBeHajH Bprne ce rrpHIIpeMe 3a
OTBapa!be BHUlHX /IOMaliH&lt;IKHX lllKOJia y paHry JlHUle rre~~:a­
rOliiKe WKOJie .. OcHM Tor a, AHTHcpamncTw&lt;rKH, cppOHT :&gt;Keia .

45

�•
,n;ao je l1;HJ&lt;l.ll1jaTI1BY 3a. ocHMBa&gt;he 3aBo,n;a 3a .yHailpeljeihe ·
,n;oMahMHCTBa. M y rpa,n;oal1Ma je oCHoBaHo ;aeKOJrnKO ,n;pyrnTaBa KOja ce 5aBe rrpo5JieMMMa y;aarrpeljeiha ,n;oMahH;a·CTBa y rpa,n;y.
CaB oBaj -pa,n; Ha rrpocBehMBaihy y ,n;oMahMHCTBY " IheroBoM y;aarrpeljeihy l1Ma 3a D;HJb ,n;a oJiaKrna pa,n;Hoj :&gt;KeHH
ci6aBJba}be ,D;OMafiHX IIOCJIOBa H TJ1Me· j oj CTBOpH IIOBOJbHHj e
·ycJioae 3a rnupy" caecTpaHHjy aKTHBHOCT y gpyrnTBeHo~i
:lKJ1BOTy.

Bop5a Hapo,n;a JyrocJiaBHje 3a cJio5ogy 11 HaD;HOHaJIHY
He3aBHCHOCT, sa -·HOBH_ .;qpyiDTB€HJ1 CJ1CT€M J1 II06eAa l13BO:"'

jeaaHa y Harnoj Hapo,n;;aoj peBOJiyD;HjM ocJio6o,n;HJia je
lKeHe JyrocJiaBHje _lhHXOBOr nOT'II1lheHor noJio&gt;Kaja KOjH
cy J1MaJie y 6rmrnoj Kam&lt;TBJIHCTW!Koj J yrocJiaBHjM. J eg;aa
011 TeKOBHHa Harne PeaoJiyl\Mje je 11 paa;aorrpaBHOCT :&gt;KeHa.
'YIIpKOC CBJ1M TelliKOhaMa . ____: o6j eKTJ1BHJ1M H cy6j eKTJIBHJIM - ca KOjHMa ce :&gt;KeHe 5ope, yiipKOC HaCJieljeHe 3aocTaJIOC'l'Jif Koja Te:mu .n;a JKe:Hy o,n;sy-qe HaTpar, 3axsaJDyjyhu cBec;aoj aKTHBHOCTH gpyrnTaa, y npBoM pe,11y caMHX
:&gt;KeHa, IIOCTHrHyTM .cy )10 gaHaC 3Ha'!ajHH pe3yJITBTJ1 Ha
pasBMj alb y ·IIOJIJi:ITJ'I"LIKe cseCTM JKeHa :11 Ha ~:nxosoM YKJb y·q]i!Baffiy y aKTJiiBaH -CB3KO;z:J;H€BHlif IIOJIJiiT:w.IKJf J1 ,n;pyiiiTB€Hlif
JKMBOT. Macosao yqernhe :m:eHa rpa,n;a 11 ce.rra, · :m:eHa· cs11x
,n;pyrnTBeHJIX CJIOjeBa y CBI1M 3Ha'!ajHHjl1M II()JIHTH'IKHM
,n;oraljajHMa (H360pl1, 350p0BH, K()HcpepeHijHje, MJITJIH3H, ·
MaHHcpecTai1Hje - rnTo ce y rrepHo,n;y rrpe paTa HHje ;!(aJio
HH 3aMHCJIJITH JIJIJ1 je 6HJJ:a peTKOCT), BeJIJ1KH rropaCT 5poja
:&gt;KeHa Koje caMOCTamio rrpMBpeljyjy y ogHocy Ha CTa&gt;ne
rrpe paTa, OCTBapeHa MOryfiHOCT ,n;a :&gt;KeHe IIO,D; je;!(HaKI1M
ycJIOBHMa · MOry 06aBJbBTH CBe IIOJIJITJI'!Ke H ,n;pylliTBeHe
cpyHKI\Mje, yqernhe :&gt;KeHa y pa,n;y caux opraHa Hapo,n;He
BJiacTM n opraHa caMoyrrpaBJbaiha, y-qernhe :&gt;KeHa y pa,n;y
CBHX rroJIHTH'&lt;KHX H gpyrnTBeHHX opraHH3all"ja " y Ihl1XOBI1M PYKDBO,D;CTBI1Ma, cBe,n;o'&lt;H o TOMe ;!(a cy :lKeHe JyrocJiaBMje rroCTJ:&lt;rJie ;aecyMihi1Be ycnexe y ocTBaprmaH&gt;y ,n;pylliTBeHe paBHOIIpaBHOCTH.
HacJieljeHa· orrmTa saocTaJIOCT, nOce6Ho saocTaJiocT

&gt;K€Hcl, ycJIOBM- EJ1BOTa :m:eHa

y

MHOrliiM K.pajeBMMa- ·Haiii€

3eMJbe; :KOjM HOC€ neT.iaT · ripOi:.riJIOCTJ1 Ji13JiiCKMBa.TIM

46

Cy

IIOC€-

6aH IIOJIHTI1'IKI1 pa,n; Ca ·:&gt;KeHaMa·y D;HJbY' IhHXOBOf IIOJIH~
_TH'!Kor BacrrMTaiha " Y3,1J;113aiha. OpraHI13BI111je AHTHcpa"
IIII1CT11'!Kor cjJpoHTa :&gt;KeHa cy rrope,n; pa,n;a Ha pernaBalliy
KOHKpeTHHX BKTyeJIHI1X rrp05JieMa, IIOCe6HO rrpo6JieMa
paAHe }KeHe, MajKe J1 ,n;eTeTa, pasBMJie seoMa mHpoK rroJII1T11'&lt;K11 pa,n; Meljy &gt;KeHaMa, Kao &gt;i pa,n; Ha rrpocBehrmaihy
meH&lt;i. OcTsapeHM pe3yJITaTM aa no,IJ;H33.I:DY rrOJIJ1T:wiKe
CB€CTM }f(eHa, KOj a He J130CTaje: BJiiiii€ 3a CBernfiy o'cTaJIMX .

-rpaljaHa goBeJIH cy ,n;o Tora ,n;a je rrpecTaJra rroTpe6a rroce6Hor IIOJU1TH"IKOr BaCITHTaH.a }K€Ha.
0CTBapeHM pe3yJITaTM y IIpJmpe,n;Jf, BJifCOKa ITOJIJ1THtlK3
CBeCT Hapoga, jegMHCTBO Hapo,n;a y 6op611 sa COijHjaJIH3aM
OMoryliHJI11 cy ;!(a ce 3a;!(H&gt;HX ro,n;mra 'H3Bprne Kpyrr;ae rrpoMeHe y HarneM ,n;pyrnTBeHOM 11 rroJIJITH'IKOM :lKHBOTy. IIIuc
poKa ,n;eljeHTpaJIH3ai~Hja y opraHJ1Ma Hapo;!(He BJiaCTI1 11
,DJDK:aBH€ ynpaBe, . OCTBape!De IIpHHIJ;MIIa p_q.;z:r,HH"IKOr C3MOyrrpaBJb3H&gt;a

n

yHoiiieH&gt;e co:o;J1jaJII1CTM"IKor · ,n;eMoKpaTH3Ma

y CBe 05JiaCTJ1 i1PYlliTBeHor =OTa 113a3BaJII1 cy HOB IIO·pacT peBOJiyr(l10HBpHMX CHara 11' HOBe ycrrexe y pa3BMTKY
prnhe"'y co11Hj aJIM3Ma.
~f-'&lt;""lV!eljyTMM, o5jeKTHBHJ1 l1 cy6jeKTI1BHI1 MOMeHTH KOjl1

:z

II

3Jia3e J13 jam JI€,ll;OBOJbHO-pa3BJ1jeHe J1H;rJ;YCTpMje, CBO-

jMHCKMX O.D;HOCa Ha ce.rry, He,IJ;OBOJI:,HO pa3BJ1j€HOr.,rq&gt;yillTB€-

Or CTaH,D;ap,n;a, onrnTe KYJITypHe 3aocTaJiocTH, HacJieljeHHX
Ha3a/1HHx cxaaTa&gt;na, yKopelheHHX Tpa,D;HI111ja, npe,n;pacy;!(a
M o6H"Iaja, pe.rrv:rruo3Hl1X yT:vr:o;aja, 6:upoK)?aTCKHX TeH,n;ea11Mja, geJiyjy ,n;aHac y rrpaBr(Y ycrropaBaiha coql1jaJIHCTM'IKOr pa3BHTKB H IIpeMa TOM€ ,D;eJiyjy HeraTI1BHO 11 Ha IIIHpy
J1 ,~OTIIYBHjy aKTMBHOCT JK:eHa y-,n;pyiiiTB€HOM JKJ1Bo"Ty.
}\ Bop5a 3a casJialjHBa&gt;ne cl3Hx OBI1X o5jeKTHBHHX " cy5jeKT-VIBHMX T€lliKOfia, CTBap je "9:HTaBe Harne COD;J1j3JIJ1•
CTHqKe 3aje;a;anu;e, CBMX np:v.mpe,D;ID1X, ,r(pyrnTBeHJi!X J1 noJIHTI1'!KI1X cpaKTOpa y 3eMJbl1. 3aTO je H 5op6a sa CTBBpHy
paBHOIIpaBHOCT 2K€H€ J1CTOBpeM:eHO J1 6op6a 3a ,U:aJ.bJ1 pa3BJ1TaK · COIJ;J1jaJIJ1CTJ1"IK€ IIpOM3BO,!J;lf:J€,

3a ,n;aJbJif pa3BJ1TaK

COijHjBJJI1CTI1'IKI1X 0/IHOCa y i1PYIIITBy, ,n;eo OIIlliTe 5op6e 3a
Hanpe,IJ;aK, a IIpOTI1B CBMX Ha3a,IJ;HJ1X J1 6HpOKpaTCKJIIX CXBaTaH&gt;a H T€H,ZJ;€HIJ;Mj a.
Ha Toj cy OCHOBI1 VI Ko!j:rpec CaBe3a KOMYHHCTa, Kao
11 IV KoHrpec Coi1HjaJII1CTI1'&lt;KOr caBesa pag;aor ;aapoga
pa3MaTpaJIJ1 IIp06JieMe paBHOIIpaBHOCTH 1K€H€, J1 npe,n; CE€
CBOje opraHJ13ar(Hje l1 'IJiaHOBe IIOCTBBHJIJI KaO je,n;aH O,D;

47

�3a,l1aTaKa ,11a pa3BHjajy CBaKO,l1HeBHy ·ynopHy H CHCTeMaTCKY rroJIHTHqKy 6op6y hpoTHB CBHX HeraTHBHHX H coi(HjaJIH3MY TyJ:jHX CXBaTaH&gt;a YW\HOCY Ha &gt;KeHy, Ha H&gt;eHO MeCTO
H yJIOry y -HallleM COI(HjaJIHCTHqKOM·•I1PYlllTBy.
Ha. Toj ocHOBM je M IV Kollrpec 4HTMcpampcTuqKor
cppoHTa &gt;KeHa (OcHMBaqRa cRyrrmTHHa CaBe3a &gt;KeHcKMX
1\PYlllTaBa) pa3ll!raTpao rrpo6JieMe ,llaJber pa,lla &gt;KeHCKMX
oprarrl13ai(Mja, }Ia je y cRJia,l1y c THM.. ,110Heo H OAJIYKY o
rrpecTaHKy pa,11a ArrTMcpamHcTHqRor cppoHTa &gt;KeHa M O,liJIYRY o CTBapaH&gt;y CaBe3a &gt;KeHCKMX 11PYlllTaBa. lloJia3ehl1
011 Bell. ocTBaperrHx pe3yJITaTa y 6op611 3a II0/1113aH&gt;e rro. JII1THqKe CBeCTI1 &gt;KeHa 11 OCTBapeHHX pe3yJITaTa y IIOrJiel\y
yqemha &gt;KeHa y 1\PYlllTBeHoM &gt;KI1BOTy, K!onrpec je CMaTpao 1\a 61;( ,11aJbe IIOCTOjaH&gt;e jei\He TaKBe CBeo6yxBaTHe 11
I(eHTpaJIH3oBaHe &gt;KerrcKe opraHI13ai(11je ca 113pa3MTO rroJII1TI1qKJ1M KapaKTepbM, 611Jia cMeTH&gt;a 3a /Iallie YKJI&gt;yqi1Balbe :m:eHa y IIOJU1TJ1qKJ1 M p;pyrnTB€Hlii :aHfBOT, rrope,r:t
.QCTaJIOr 11 360r TOra lllTO 6H. y J13B€CHOj Mep11 11 y opraHI1•
3aD;J1j 1/.Ma Coi(I1ja.JII&lt;cTu=or caBe3a pa,l\Hor napo,11a, Kao 11 y
,11pyr11M ,11pymTBeH11M opraH113ai(I1j aMa OTYITJbi1BaJio 6op6y
3a pa3BI1jaH&gt;e paBrrorrpaBHI1X O,l1HOCa M3Meljy MymKapi(a 11

Mary O,liHrpaTH 11 caMH rpaJ:jaHH opraHI136Ba:Hu y rroce6Ha
IIPYlllTBa 3a pemaBa!he caCB11M o):lpeJ:jeHHX, KOHKjJeTHMX
rrpo6JieMa M3 ·THX o6JiaCTM:· CTora je KoHrpec rrperropyq11o
):laJbe CTBapa!he · rroce6HMX -- ·,llpymTa~a opraHM30Bamix
rrpeMa rrp06JieMI1Ma KOjH ITOCTOje y O):lpeljeHOM CeJIY, cpe3y,
rpa,11y, rra rrpeM:a TOMe J)a3JIM"'HTMX ITO 3a):lai(I1Ma M ca):lp&gt;KMHI1 CBOra pa,11a. J1aKO y IIO'leTKY 11HMI(I1jaTHBa 3a CTB'apa!he .TaKBHX APYlllTaBa, ITO TOMe jep ce pai\M o pemaBa!hy
,crreu;Hqn:1'tfill1X" npo6JieMa xeHe, Majxe·H ,n;eTeTa,· Tpe6a
.n;a rrpuna;qHe )KeHaMa, Ta _fUJYillTBa H8MI1HOBHO

he

aerp;e

6p&gt;Ke Her):le ciTopHje, yrrope,11o ca pa3BwjaH&gt;eM cBeCTH 11a
ce M os):le pa):IM d OIIlllTI1M 11PYlllTBeHI1M rrpo6JieMMMa, npepacTaTI1 y orriiiTa 3ajei\HI1qKa APYlllTBa H MymKapai(a "
&gt;KeHa, YIIPY&gt;KeHMX y 3aje):IHw=oj 6op6H 3a caBJialji1BaH&gt;e
TelllKOfia KOj e :11 H
OM C€KTOpy CTOje Ha nyTy M3rpa,l1Ibe
COI(HJ aJIH3Ma.
3aj ei\H
a n . 11TJ1qKa '6op6a CBHX Harrpe):IHHX crrara
APYlllTBa 3a Y'IBpmheH&gt;e H pa3BMTaK coi(Mj aJIMCTM"!Ke ):leMOKpaTHje, rra rrpeMa TOMe M 3ajeijHM'lKa 6op6a 3a CTBapHy
paBHonpaBHOCT ::m::eHa, xao J1 3aje,n;HJ1qxa I1JIH rroce6:aa
6op6a &gt;KeHa 3a pemaBa:lbe OHI1X IIHTaH&gt;a Koja cy· rrpBeH-

2K8He Ha CBMM CeKTOpHMa IIOJIJiiTJ%1qKe M ,n;pymTBeHe ,n;eJiaT-

CTBeHo o,n; Herrocpe,n;mJr HHTepeca 3a JKeHy, HCTHHa ,n;yra H

HOCTM.

yrropna, jep ce pa):IM o rrpeBacrrMTaBa!hy JI&gt;YAM M &gt;KeHa,
,n;ahe Hose rrJio;n;ose Ha nyTy ocTsapelba paBHonpaBHMX
OI\HOCa MeJ:jy JbYI1MMa y HameM COI(MjaJIHCT'lMKOM- APY-

liOJIHTHlJKa

11 ,11;pyruTB€Ha

aKTJ1BHOCT

JKeHa

CBe

Bl1me· MOpa 1\a Ce- O,l1BI1ja y OHI1M 11PYlllTBeHI1M OpraHI1Ma
r,n;e ce J1Ha-qe O,ll;Bl1ja- IIOJIJ1TW:IKa Iii p;pyrnTB€Ha aKTJ1BHOCT

rpaJ:jaHa: .y IIOJII1T~I1M H /1PYlllTBeHI1M OpraHH3al\HjaMa,
y opraHHMa IIPYlllTBeHor caMoyrrpaBJbaH&gt;a, y ROMyHaJIHHM
3ajei\HI1I(aMa 11 IIPYri1M ,11eMOKpaTCKI1M o6JIHI\11Ma YI1PY&gt;KHBaH&gt;a rpaljaHa. 011 Tara KOJII1KO he Te opraHH3al\11j e ycrreTM
,n;a aKTJ1BM3Hpajy 2Keae 11 KOJIJ1KO
aK4'J1BH€
T€MTIOM

y IbJ1Ma, 3aBI1CJ1 y
,n;aJbe OCTBapill3_aTJ1

he

IIITBy.

H. CaMe 2KeHe 6H'J!M

KOM .fie Ce CTeiie'Hy !1 KOj 11M
,I(pyiUTB€Ha

paBHOrrpaBHOCT

:m:eaa.

IV KoHrpec, Kao " paHHjM KOHrpecH AHTMcparrmcTHqKor_ cppoaTa 2KeHa KOHCTaToBao je, oc:tm Tora, ,n;a pap; Ha
CBl1M 06JIMIJ;JiiMa npOCBefiMBalba, HapO"G:J1TO Ha

Ce:JJ.y, KaO

11 pall Ha yHanpelje!hy ):IOMahHHCTBa, Ha pa3BHjaH&gt;y APYWTBeHe 6p11re 3a 0):\rOj l1 BaCITMTaH&gt;e ):\€I(€ ):\OIIpMHOC€' Y
seJIMKoj MepM aKTHBHMjeM y"!eruhy &gt;Kena y APYlllTBeHOM
JKHBOTy. fiopel\ pal\a KOjH Ha OBMM IIMTa!hi1Ma pa3BHJaJy
opraHM napO):IH€ BJiaCTH, rrp11Bp€1\He M /\pyre 1\PYIIITBeHe
oprarru3al\Mje, seJJHKY yJiory y pemaBa!hy THX rrpo6JieMa

48

4 IIo.tro:maj :m:eHe y. cl?HPJ
;;;._

�:!·

J13.n;aBa"!Ko npe,ll.y3eh.e ,KyJITypa~~. Beorpa~, Kap,n;eJbeBa 29.
IIITaMnapli!ja ,KyJIT)rpa", M~Ke,n;oacKa 4.

�</text>
                  </elementText>
                </elementTextContainer>
              </element>
            </elementContainer>
          </elementSet>
        </elementSetContainer>
      </file>
    </fileContainer>
    <collection collectionId="3">
      <elementSetContainer>
        <elementSet elementSetId="1">
          <name>Dublin Core</name>
          <description>The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.</description>
          <elementContainer>
            <element elementId="50">
              <name>Title</name>
              <description>A name given to the resource</description>
              <elementTextContainer>
                <elementText elementTextId="3">
                  <text>Knjige</text>
                </elementText>
              </elementTextContainer>
            </element>
            <element elementId="43">
              <name>Identifier</name>
              <description>An unambiguous reference to the resource within a given context</description>
              <elementTextContainer>
                <elementText elementTextId="1250">
                  <text>M</text>
                </elementText>
              </elementTextContainer>
            </element>
          </elementContainer>
        </elementSet>
      </elementSetContainer>
    </collection>
    <itemType itemTypeId="1">
      <name>Knjiga</name>
      <description/>
    </itemType>
    <elementSetContainer>
      <elementSet elementSetId="1">
        <name>Dublin Core</name>
        <description>The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.</description>
        <elementContainer>
          <element elementId="50">
            <name>Title</name>
            <description>A name given to the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="829">
                <text>Položaj žene u FNRJ</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="39">
            <name>Creator</name>
            <description>An entity primarily responsible for making the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="830">
                <text>obradili Neda Božinović i Maks Šnuderl</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="48">
            <name>Source</name>
            <description>A related resource from which the described resource is derived</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="831">
                <text>Historijski muzej Bosne i Hercegovine</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="45">
            <name>Publisher</name>
            <description>An entity responsible for making the resource available</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="832">
                <text>Kultura, Beograd</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="40">
            <name>Date</name>
            <description>A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="833">
                <text>1953</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="47">
            <name>Rights</name>
            <description>Information about rights held in and over the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="834">
                <text>Kultura, Beograd</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="44">
            <name>Language</name>
            <description>A language of the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="835">
                <text>SH</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="43">
            <name>Identifier</name>
            <description>An unambiguous reference to the resource within a given context</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="836">
                <text>20-M</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="38">
            <name>Coverage</name>
            <description>The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="837">
                <text>50 str.</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
        </elementContainer>
      </elementSet>
    </elementSetContainer>
    <tagContainer>
      <tag tagId="150">
        <name>društveni položaj</name>
      </tag>
      <tag tagId="131">
        <name>Jugoslavija</name>
      </tag>
      <tag tagId="149">
        <name>socijalni status</name>
      </tag>
      <tag tagId="141">
        <name>žene</name>
      </tag>
    </tagContainer>
  </item>
  <item itemId="86" public="1" featured="0">
    <fileContainer>
      <file fileId="87">
        <src>https://afzarhiv.org/files/original/3350fbc2c815cf4ccf2ad1fc31026d03.pdf</src>
        <authentication>2593010617f64a85adc4b534f91c6d0d</authentication>
        <elementSetContainer>
          <elementSet elementSetId="4">
            <name>PDF Text</name>
            <description/>
            <elementContainer>
              <element elementId="52">
                <name>Text</name>
                <description/>
                <elementTextContainer>
                  <elementText elementTextId="817">
                    <text>PARTIZANKE
PRVE
PROLETERSKE
Spiro Lagator
Milorad Cukic

NIP EXPORT-PRESS
I KONFERENCIJA ZA PITANJA DRUsTVENOG POLO:t.AJA :lENA JUGOSLAVIJE

��... JA SE PONOSIM
sTO STOJIM NA cELU ARMIJE
U KOJOJ IMA OGROMAN BROJ zENA.
JA MOGU KAZATI
DA SU zENE U OVOJ BORBI
PO SVOM HEROIZMU,
PO SVOJOJ IZDRZ.LJIVOSTI
BILE I JESU NA PRVOM MJESTU
I U PRVIM REDOVIMA,
I NAsiM NARODIMA JUGOSLA V/JE
ciNI cAST sTO IMAJU TAKVE KcERI ...
TITO

5

�PRILIKOM PREDAJE ZASTAVE PRVOJ PROLE~
'l'ERSKOJ BRIGADI, 7. NOVEMBRA 1942. G8DINE
U BOSANSKOM PETROVCU. DRUG TITO SA SVE~
CANE TRIBINE GOVORI PROLETERIMA
DRUG

TITO,

L02AJJMA

15. JANUARA 1945. GODINE NA PO~
PRVE
PROLETERSKE
BRIGADE
U

DRUG TITO VRSI SMOTRU .JEDINICA, KOJE SU OSLOBADALE BEOGRAD.
27. OKTOBRA 1944. GODJNE NA BANJICI, U STROJU SU I PROLETERI
PRVE PROLETERSKE
DRUG TITO OBILAZI
SREMSKOM FRONTU

POLOZAJE

PRVE

F·ROLETERSKE

BRIGADE

SREMU

DRUG TITO JANUARA 1945. GODINE NA SREMSKOM FRO='lTU

6

NA

�TJTO 0 tENAMA
U NARODNOOSLOBODJLAcKOM RATU
I REVOLUCJJI

u/ozi zena u narodnooslobodilackom ratu i socijalistickoj revoluciji najbolje govore reci druga Tita iskazane na Prvoj zemaljskoj konferenciji AntifaJistickog fronta zena, koja je odrzana 6. decembra 1942. godine u Bosanskom Petrovcu, u vreme kada
su zene Jugoslavije, uporedo sa muskarcima, jurisale na neprijatelja.

0

___ tene Jugoslavije pokazale su svoj heroizam jos u ono vrijeme kad se tek zacinjao antifasisticki pokret zena, 1936. godine,
tezeci da budu u prvim redovima borbe za ugnjetene i izrabljivane
narode Jugoslavije __ .
. . . tene se bore rame uz rame sa muskarcima za slobodu naroda Jugoslavije, protiv zvjerskih okupatorskih osvajaca i protiv
njihovih domacih slugu. One se bore za slobodu i nezavisnost svojih naroda, one se bore protiv fasistickog sistema, sistema srednjovjekovnog ropstva, kakav postoji u Njemackoj. One se bore za nezavisnost svojih naroda, a to je sastavni dio velike borbe za njihovu
ravnopravnos t, koju su nasim zenama ll granicama Jugoslavije
osporavali, ne dajuci im pravo glasa, ni pravo odlucivanja po pitanjima drustvenog zivota. u ovoj borbi one se bore danas za ravnopravnost zena. U ovoj nejednakoj, natcovjecanskoj borbi one su
dokazale da su imale pravo traziti svoju ravnopravnost, one su to
dokazale svojim i.ivotima, svojom krvlju na polju bitke sa njemackim, talijanskim i matlarskim fasistima i ostalim osvajaCima. - .
. . _Nasa dosadasnja borba pro gut ala je mnogo krasnih drugarica, krasnih boraca - kceri nasih naroda. Mnoge su pale od krvnicke ruke okupatora, mnoge su pale ad krvnicke ruke ustasa i
cetnika Drai.e Mihailovica, mnoge su obescascene, zlostavljane i
ubi jane ...
. - . I to je ono sto mora da nas ispuni ponosom i vjerom: nde
zene nisu us/e ll OWl borbu slucajno, nesvijesno, spontano, vee svijesno, svijesne historijskog zbivanja, svijesne da borba koja se vodi
za oslobodenje naSeg naroda, jeste borba za srecniju buducnost
nasih naroda i srecniju buducnost samih i_ena.
- - . tene Jugoslavije, koje su u ovoj borbi sa takvim prijegorom dale takve i_rtve, one sto taka uporno stoje u prvim redovima
narodnooslobodilacke borbe, imaju pravo da ovdje danas, jedanput
zauvijek, utvrde jednu Cinjenicu: da ova borba mora donijeti ploda
i za zene naroda Jugoslavije, da nikada vise niko neee moci istrgnuti te skupo placene plodove iz njihovih ruku . ..
. . - Kceri nasih naroda stale su u prve redove Narodnooslobodilacke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije ...

\

\

I

I

I

I

. . . Nase zene, nase kceri, majke, ucestvuju s puskom u ruci u
narodnooslobodilackoj borbi. !a se ponosim sto stojim na celu armije u kojoj ima ogroman broj zena. !a mogu kazati da su zene ll
ovoj borbi po svom heroizmu, po svojoj izdrzljivosti bile i jesu
na prvom mjestu i u prvim redovima, i nasim narodima Jugosla7
vije Cini cast sto imaju takve kceri. . .

�UZ OVU KNJJGU

istoriji nasih naroda, zene su bile
za svojim muzebile
borbi
U vima nosile brasnjenike,nekomjataciteu koje su protiv Turaka i
Austro-Ugarske, ali po
starom praiskonskom obicaju
nisu smele ni uzeti oruzja svog muia. Zabelezeno je nekoliko imena
zena koje su se hrabro borile za ranjenike, a nekoliko njih je i
komitovalo i vodilo borbu protiv tuilina.
Do drugog svetskog rata, izuzev u Oktobarskoj revoluciji i u
spanskom grailanskom rat~-t, zene se nisu u vecem broju borile sa
puskom u ruci. Nasa narodnooslobodilacka borba i revolucija su
jedinstven primer, ukljucujuci tu i drugi svetski rat po masovnosti
uce5ca zena u jednom oslobodilackom i revolucionarnom ratu.
U Narodnooslobodilackoj vojsci Jugoslavije bilo je preko sto
hiljada zena, od kojih je njih oko 25.000 hrabro palo u jurisima na
bojnom polju. Od oko 40.000 zena, koliko ih je ranjeno u NOB i
revoluciji, preko 3.000 postale su teski ratni invalidi. Za narodne
heroje proglasena je 91 zena, a njih 3.344 dobilo je Partizansku
spomenicu 1941. Vise od 2.000 iena postale su oficiri Narodnooslobodilacke vojske Jugoslavije, Zene, borci su bile: delegati, kamesari, komandiri i komandanti, referenti saniteta, bolnicarke, borci,
puskomitraljesci i bombasi, partijski i skojevski rukovodioci i
odbornici narodnooslobodilackih odbora. Od oleo 1.700.000 Jugoslovena, koliko ih je poginulo i stradalo od fasistickog terora, oko
620.000 su zene, a samo u logorima ih je ubijeno vise od 282.000.
To je bilans stradanja jugoslovenskih zena koje nisu sedele skr5tenih ruku, vee bile u prvim borbenim redovima.
Takvo i toliko ucesce iena u NOB i revoluciji mogla je obezbediti samo Komunisticka partija Jugoslavije, koja je i povela
narod u borbu. Mnogo se Jugoslovenki naslo, pod zastavom Partije
jos u predratnom periodu, a naroi':ito od 1937. godine, od dolaska
druga Tita na celo nase Partije. U tom teskom vremenu izmeilu dva
rata, a posebno u godinama uoCi rata, zene su kao Clanovi Saveza
koniunisticke omladine i Komunisticke partije Jugoslavije bile
partijski poverenici, clanovi partijskih i skojevskih komiteta, u
rukovodstvima organizacije Crvene pomoci, u sindikatima, ucesnice
strajkova i demonstracija. Zajedno sa svojim drugovima one su 9

�proganjane i zatvarane od strane ondasnjeg nenarodnog i policijskog reiima.
Narodnooslobodilacki rat je bio rat u kome su iene Jugaslavije usle spremno i idejno apredeljene. Svrstale su se u isti straj:
Gerke sa oCevima, sestre sa braConz, 1najke sa sinovima i supruge
sa svajim muievima. Pa!ile su sa svajim drugavima iz skalskih
klupa, iz radianica i fabrickih hala, sa sela i iz grada. Taka su se
ad ustanickih dana, svrstale rame uz rame sa muskarcima u ustanicke jedinice, cete, bataljane, adrede i brigade, a cesta su arganizovale pazadinsku vlast i vezu sa frantom.
:Zene Jugaslavije su u cetvorogadisnjem oslabadilackom ratu i
revaluciji prekinule vekovnu tradiciju i shvatanje - da su sama
mu!ikarci predodretieni da s puskam u ruci brane slobodu, cast i
ponos svoje domovine.
Sve surovosti i ratna stradanja zene su padnosile isto taka
hrabro kaa i muskarci, ne pasustajuCi ni u najtezim danima i trenucima. Neprijateljske afanzive, zverstva i teror jos vise su ih
celii':ili da istraju u taj barbi. Ni neprijateljska propaganda koja
nije birala sredstva i metode da ucesce zena Jugoslavije u borbi i
revoluciji prikaf;e u drugacijem svetlu, nije uspela da umanji priliv
zena u jedinice Narodnooslobodilacke vojske.
U na!ioj Narodnooslobodilackoj vojsci i partizanskim adredima
Jugosfavije nije bilo cete ni bataljona, adreda ni brigade, u kojima
i.ene-borci nisu bile prisutne. Citava plejada tih divnih likova,
zena boraca opevana je u toj borbi kao primer juna!itva.
U borbenom stroju Prve proleterske narodnooslobodilacke
udarne brigade, prve operativne jedinice narodnooslobodilacke
vojske Jugoslavije, prilikom njenag formiranja u Rudam 21. decembra 1941. godine nasle su se radnice i seljanke, ucenice i studentkinje, ui':iteljice i profesorice, medicinske sestre i lekari, devojke i udate zene, koje su napustile svoje domave i pasle u barbu
za slobodu.
U' Rudo su dosle sa i':etama, bataljonima i odredima sa partizans kim jedinicama kaje su vodile borbu u Srbiji i Crnoj Gari.
Ucestvovale su u ustanickim jurisima i iskusile silovite udare Prve
neprijateljske afanzive, kaju je okupator zajedno sa damacim slugama zapacea krajem septembra 1941. gadine. Branile su slobodnu
teritoriju Srbije i Sandzaka, UziCku republiku i novostvorenu vlast.
Tog decembarskog dana 1941. godine, u !iest bataljona- Prvom
i Drugom crnagarskom, Kragujevackom, Kraljevackom, Sumadijskom i Beogradskom - kaji su saCinjavali Prvu proletersku narodnooslobodilacku udarnu brigadu, bilo je 85 drugarica. Od 1.199
boraca, kolika ih je tada bilo u stroju, sest. adsto cinile su zene.
A evo kako je izgledala njihova struktura po godinama od tih 85
drugarica; 19 ih je imalo manje od osamnaest gadina, 24 izmedu
osamnaest i dvadeset, 26 izmetiu dvadeset i dvadeset pet, 13 izmedu
dvadeset pet i trideset godina, a sama tri drugarice bile su starije
od trideset gad ina. U praseku bile su mlade ad sva jih drugava sa
10 kojima su stajale u stroju.

�I
I

I
l~ ·
i
;~

~
l
j

j

l

Metlu drugaricama bilo je petnaest Clanova Partije, i dvadeset
!!est clanova Saveza komunisticke omladine Jugoslavije. U 1942.
godini jos 49 ad njih primljeno je u Partiju, 1943. 18 i tri drugarice
1944. godine. Od njih 85 koje su 1941. godine stupile u Prvu proletersku brigadu u borbama i jurisima poginulo je dvadeset i osam
drugarica.
Mora se istaCi da bi broj zena-boraca bio mnogo veci u
Rudom, da nisu neke drugarice vracene iz Sandzaka po zadatku
Partije da rade na terenu pod najtezim okolnostima, da organizuju
i vade borbu u pozadini. Primera radi, ad 29 drugarica koje su
vracene da rade na terenu oko Arilja, u zivotu je ostalo samo njih
osam.
I pored toga, !!to su u stroju u Rudom bili prekaljeni clanovi
Partije i SKOJ-a, stari revolucionari i robijasi - zene su ad prvih
dana bile na rukovodecim polozajima. Kada je formirana Prva
proleterska brigada, Olga JoviCic-Rita postavljena je za politickog
komesara cete u Cetvrtom bataljonu. Tri drugarice su bile referenti
saniteta u bataljonima, a cetrdeset i osam bolnicarke u cetama i u
brigadnom sanitetu. Samo devetnaest drugarica nije dobilo rukovodece. duznosti, prilikom formiranja Prve proleterske brigade. Sve
one, bez obzira na duznost, bile su borci u prvim borbenim redo·
vima · u svakoj bici protiv neprijatelja.
Svaka nova popuna Brigade imala je sve vise drugarica. Ma·
sovniji priliv drugarica u Brigadu, posle njenog formiranja i prvih
pobeda, bio je iz Face i okoline, marta 1942. godine, a onda iz
oniladinskih bataljona Crne Gore u maju 1942. godine. Od ukupnog
broja Dalmatinaca koji su popunjavali redove Prve proleterske
avgusta i oktobra 1942. petnaest odsto bilo je drugarica, a isto toliko
i iz Bosanske Krajine isle godine. Posle prodora Prve proleterske
brigade u Srbiju 1944, a posebno posle oslobotlenja Bajine BaSte,
Valjeva, Uba i Beograda, u njene redove stupio je veCi broj drugarica.
Drugarice u Prvoj proleterskoj brigadi nisu bile samo borci i
nikovodioci. Isticale su se one na marSevima i za vreme odmora
kao aktivni politicki radnici, u brizi za svoje ranjene drugove, neumorno su radile na razvijanju kulturno-zabavnog i · prosvetnog
zivota metlu borcima i narodom, kao i na odrzavanju preventivnih
higijenskih mera.
U jurisima su bile metlu prvima. Nisu zaostajale za svojim
drugovima. Kao borci i bolnicarke, cesce su ad svojih drugova bile
izlozene ratnim opasnostima. Juris ale su sa pus kom ili sa bombom
i pistoljem u jednoj ruci, a sa zavojem w4rugoj da bi previle i
iznele ranjenike sa bojista.
Onda kada je bilo najteze ranjenim i bolesnim proleterima, ani
su prizivali svoje drugarice u pomoc. Bezbroj je primera da su
drugarice iz Prve proleterske ostajale na bojistu pokosene neprijateljskim rafalima pored ranjenih drugova. Ni onda kada im je bilo
jasno da ne mogu izvuci ranjenika nisu se povlacile vee su pored
njih junacki umirale. Stoga nije nimalo slucajno o njima u proleterskoj koloni ispevana pesma koja je tokom celog rata pevana: 11

�Drugarice, rana mt Je jaka,
ja ne mogu vise ni koraka.
Drugarice, ukloni me s puta,
ja sam ranjen, rana mi je ljuta .. . ~c
» ..•

U najvise slucajeva drugarice su bile te koje su. r.anjene drugove sklanjale ispred neprijateljskog stroja i cepa/e :Svoje partizanske kosulje kada je nedostajalo zavoja da im previju rane.
Proleterke su bile borci, bombasi i puskomitraljesci, komandiri
odeljenja i vodova, delegati i komesari, clanovi politodjela brigada
i divizija, sanitetski rukovodioci. Vrsile su sve duznosti koje je
nalagao karakter nase borbe. NajuzviSenija moralna osobina koja
je krasila partizanke Prve proleterske brigade, kao i zene-borce
svih brigada i jedinica nase Narodnooslobodilacke vojske, hila je
ta sto nikada nisu htele dozvoliti, rna u kako se teskoj situaciji
nasle, da budu zarobljene, da iive neprijatelju padnu u ruke. Bili
su to retki slucajevi kada ti proslavljeni ratnici nisu imali vremena
ili nisu imali metka da sebi prekrate iivot, kako neprijatelj ne bi
likovao.
Proleterima je ostalo u seeanju, a ostalo je i z.apisano u dokumentima, da je na desetine proleterki palo u najtezim borbenim
jurisima od Rudog do Trsta sa poklicem: »Ural«, »Napred proleteri!«. Ali, to je samo jedna strana koja govori o liku zene - proletera. Na celom borbenom putu Brigade, pored toga Sto su bile
borci i rukovodioci, one su bile politicki radnici i masovici na
terenu, kulturno-prosvetni radnici, nosioci zdravstvene i higijenske
preventive i medu borcima i u narodu.
U mnogim krajevima na5e zemlje, tamo gde su se i u normal·
nim predratnim prilikama muskarcima Iesko otvarala vrata dopirale su i prodirale zene-borci Prve proleterske. Pred njima
su se otvarala vrata domova. One su svojim primerom, svojom
reeju i pona5anjem ostavljale najjai':i utisak na celokupno stanovnistvo. Vrlo cesti su primeri da su proleterke pomagale formiranje
narodne vlasti i organizacija Antifasistickog fronta zena, organizovale tecajeve za opismenjavanje, bolnicke kurseve na terenu, angai;ovale se i na mnogim drugim zadacima u organizovanju omladine
u selima i gradovima. Kao iskusne bolnicarke bile su uvek spremne
da se odreknu odmora i da mnoge noCi probde ukazujuCi pomoc
deci i s tanovnicima na terenu.
Takvo njihova ponasanje i toliko angazovanje doprinelo je da
zene i omladinke masovnije stupaju u redove Prve proleterske brigade i u sve jedinice Narodnooslobodilacke vojske. Svojim visokim
moralom, moralom zene-ratnika osvajale su /jude, taka da su
mnogi roditelji koji su hili pod uticajem starih patrijarhalnih obicaja ili neprijateljske propagande brzo uvidali zablude i svoje cerke
slali u Narodnooslobodilacku vojsku. 0 tome najbolje govori i
primer da je najveci priliv drugarica u Prvu proletersku bio iz onih
krajeva gde je Brigada duze boravila i vodila borbu.
Drugarice iz Prve proleterske su odigrale veliku ulogu na planu
12 kulturno-prosvetne delatnosti, na podizanju borbenog mora/a kako

�u jedinicama taka i na terenu. Uvek, pa i u najtezim situacijama
za vreme borbi i napornih marseva, cula se njihova pesma. Aktivne
u organizovanj u kulturno-zabavnih priredbi, umesne da okupe
omladinu i narod sa terena, da zivot boraca i stanovnistva u tim
teskim danima uCine sto veselijim i sadrzajnijim. U predahu borbe
i-na mar5u pripremale su se za svoje recitatorske, pevacke i glumacke uloge u partizanskim skecevima. Bili su to programi koji
su okupljali mase i pospesivali slobodarske i patriotske ideje u
narodu.
Te zene - hrabri borci, sanitetski radnici, delegati i komesari,
bombasi i puskomitraljesci, kroz ceo tok rata bile su izlozene dvostruko vecim naporima ad muskaraca. Kada nisu bile u borbi, na
strazi, u patroli, na predstrai_i ili u izvidnici, onda su iz svojih torbica i iza revera partizanskih bluza vadile konac i iglu da okrpe
rublje i ode/a svojih drugova. Brinule su se da i u nemoguCini
uslovima odrze higijenu. Prale su i pripremale zavoje - da budu
spremne da u sledecem okrsaju priteknu svojim ranjenim drugovima u pomoc. Negovale su tifusare i ni za tren ne razmisljajuci o
sopstvenoj sudbini.
U toj mladosti i devojackoj neznosti koja je svojski jurisala
pod zastavom Partije, bilo je spojeno sve ono sto je krasilo borca
naseg narodnooslobodilackog rata i revolucije: hrabrost koja je
zadivljavala herojskim podvizima, . vrhunska humanost koja je
dolazila do punog izrazaja u stroju Brigade i u narodu, visoka moralna svest i odgovornost pred Partijom i pokretom i samoodricanje u ime ideje i borbe.
Svoje snove da budu voljene kao devojke i kao majke podretlivale su surovoj ratnoj stvarnosti- odlazuCi to za bolja vremena
kojima je isla u susret njihova borba.
U Prvoj proleterskoj brigadi, kao i u drugim proleterskim jedinicama, kalio se i stvarao kadar nase revolucije. Meilu stotinama
boraca-proletera koji su po zadatku Partije odlazili na rukovodeca
mesta u druge jedinice i na teren, bilo je vise ad 300 zena-boraca
iz Prve proleterske brigade. U dugim jedinicama prenosile su proletersko iskustvo - bile rukovodioci saniteta, partijski i skojevski
rukovodioci, politicki delegati i komesari. Na terenu su bile rukovodioci SKOJ-a i Partije, rukovodioci Antifasistickog fronta zena,
rukovodioci u narodnoj vlasti. Mnoge drugarice iz Prve proleterske
bile su i na kongresima i konferencijama Antifasisticke omladine
Jugoslavije i na Prvoj zemaljskoj konferenciji Antifasistickog
fronta zena, gde su birane u najodgovornija rukovodstva.
Jsto onaka kao sto je cela Prva proleterska narodnooslobodi,
lacka udarna brigada bila sastavljena ad pripadnika svih naroda i
narodnosti, od boraca i rukovodilaca iz svih krajeva Jugoslavije,
takav je bio i sastav zena u ovoj proslavljenoj proleterskoj jedinici.
Otuda je i veliki njihov doprinos na sirenju bratstva i jedinstva i
na okupljanju naroda i omladine za borbu.
Za vreme narodnooslobodilackog rata i revolucije u borbenom
stroju Prve proleterske brigade, bilo je vise ad 700 drugarica. Poginulo ih je viSe od 150 u jurisima na neprijatelja, ad Rudog do 13

�jugoslovensko-italijanske granice
konacnog oslobodenja nase
zemlje.
Svesno su jurisale za bolje sutra . Bile su istog godista - ista
generacija. Posle istim putem, sa istim idealima, ciljevima i motivima. U istom borbenom stroju i protiv istog neprijatelja. Sve one
imaju ljudsku individualnost, lcoja je bila stopljena u celinu, sa
specificnom ulogom zene-borca, koja se nije ispoljavala samo
preko puske i bombe, vee pre svega u vrhunskim moralnim - etickim vrednostima, koje su krasile proleterku Prve proleterske
brigade, zene-borce nase Narodnooslobodilacke vojske.
Divno je zapisano u listu Prve proleterske brigade »Mali ratni
nedeljnih, povodom 8. marta 1944. godine:
" ... Kada protlu vihori i bure, kada se zavrsi dzinovska drama
" krvi, kad preko svega padne toliko zeljena zavesa mira, ceo svet
ce govoriti 0 zenama partizankama . . ·"
I posle rata, kao na bojnom polju, one koje nisu ostale u jurisima, nastavile su nove jurise u izgradnji na!ieg socijalistickog
samoupravnog drustva.

14

�FORMIRANJE
PRVE
PROLETERSKE
BRIGADE
(1941. GODINA)

�ormira11je Prve proleterske narodnooslobodilacke udarne brigade, kao prve operativne jedinice Narodnooslobodilacke vojske Jugoslavije u stvaranju Jugoslovenske narodne armije, pocelo je pre ustanka naroda Jugoslavije. Taj put pocela je utirati
Komunisticka partija Jugoslavije jos u predratnom periodu, a narocito od dolaska druga Tita na celo nase Partije, onda kada je Partija ukazivala na neposrednu opasnost koja preti od fasizma. U tim
predratnim godinama, KP J je stalno predocavala komunistima i
skojevcima da treba da se pripreme za dogatlaje koji dolaze, za odbranu zemlje. To je posebno istaknuto na Petoj zemaljskoj konferenciji KPJ, aktabra 1940, u Zagrebu.
Dagatlaji kaji su usledili 1941. patvrdili su strategiju KPJ. On·
dasnja vlada Cvetkavic-Maeek patpisala je Trajni pakt sa fasisti·
ckim silama Osavine, te im je na taj naCin predala Jugaslaviju.
Naradi Jugoslavije, predvadeni Komunistickam partijam i naseni
slabadarskim tradicijama, sama dva dana pasle patpisivanja Trajnag pakta, 27. marta 1941, srusili su taj sramni Gin. Dagadaji su se
advijali vrtoglavam brzinam, taka da su Nemacka i Italija ubrza
okupirale Jugaslaviju. I dok jas neprijatelj nije uspea da pregazi
svaki kutak nase zemlje, Centralni kamitet KPJ je adrzaa 10. aprila
sastanak u Zagrebu, a 15. aprila abjavia i Proglas, u kame paziva
vajnike bivse jugaslavenske vojske da nastave barbu protiv fasistickag osvajaca. U situaciji tatalne izdaje ondasnje vlade i genera/a,
Partija je bila nemacna da zaustavi takve dagatlaje, pa je 17. aprila
1941. godine patpisana sramna kapitulacija, kaja je vrla te5ka pala
naSin1 narodima.
U takvaj situaciji Komunisticka partija Jugoslavije preduzima
sve mere da arganizuje borbu pativ akupatara. U tim sudbanasnim
dagatlajima jedino je ana o.stala sa narodam, nasuprat palitiekim
strankama bivseg rezima, kaje su se iii patpuna pasivizirale ili stavile u sluzbu akupatara i formirale svaju izdajnicku vajsku da sluzi
akupatoru jas ad prvih dana rata.
Kada je 22. juna 1941. godine Nemacka napa/a Savjetski Savez, Centralni kamitet KPJ spremna stupa u akciju za pacetak arui.ane barbe, za kaju su kamunisti i skajevci siram zemlje uvelika
pripremali omladinu i narad. Palitbira Centra/nag kamiteta KPJ je
27. juna 1941. gadine imenavaa Glavni stab Naradnaaslabadilackih
partizanskih adreda Jugaslavije. Za kamandanta je adretlen drug
Tita. Na prosirenom sastanku Politbiraa CK KPJ, adrzanam 4. jula
u Beogradu, doneta je odluka a pacetku arui.anag ustanka prativ
fasistickih zavojevaca.
Na paziv Centralnog kamiteta, Glavnog staba i druga Tita, aka
12.000 Clanava Partije i oko 30.000 skajevaca paveli su narad u aruianu barbu. Narodi Jugaslavife prihvatili su vatreni paziv ustanicke puske iz Bele Crkve i !;irom zemlje u julu 1941. pacea je aruzani ustanak protiv akupatora i domacih izdajnika. Partizanski
odredi stvaraju slobodne teritarije, a Glavni stab na celu sa drugom Tit om napusta Beograd i odlazi u Zapadnu Srbiju da direktna
rukovadi borbom, da je arganizuje i prilagadi uslovima jugaslavenskog ratavanja. Na savetavanju u Stalicama, Glavni stab je analiziraa datadasnje rezultate barbe i adredia smernice za dalje nastavljanje borbe jugaslovenskih naroda. Usvojena je jedinstvena

F

TRG I SPOMENIK U RUDOM, GDE JE
DRUG TITO 21. DECEMBRA 1941. GODI~
NE
FORMIRAO
PRVU
PROLETERSKU
BRIGADU
CETVRTI KRALJEVACKI BATALJON PRILIKOM PRIJEMA ZASTAVE, APRILA 1942.
U USTIKOVINI

�organizaciona struktura partizanskog ratovanja i putevi ka stvaranju Narodnooslobodilacke vojske Jugoslavije.
I, kada je eutala cela porobljena Evropa, narodi Jugoslavije
pod vodstvom Komunisticke partije posli su u odlucni boj protiv
okupatora i njegovih slugu. U mnogim krajevima nase zemlje ustanici su stvarali slobodne teritorije, formirali partizanske jedinice i
narodnu vlast. Pocela je neravnopravna borba koja je zadivila svet.
Vrhovni stab na celu sa drugom Titom odlazi u Uzice, gde se
stvara Vzicka republika, koja po ustrojstvu oslobodilacke vojske i
narodne vlasti nasi izraziti pecat organizovane borbe jugoslovenskih naroda.
Usledila je prva neprijateljska ofanziva u kojoj je okupator angazovao svoje brojne elitne jedinice kako bi ugusio ustanak naroda
Jugoslavije. Partizanski odredi, bataljoni i cete sirom Srbije i Crne
Gore, daju junacki otpor neprijatelju lcoji je mobilisao i sve izdajnicke formacije protiv ustanickog i slobodoljubivog naroda. Partizanske snage Srbije i Crne Gore ne predaju se, vee vade nemilosrdnu
borbu protiv neprijatelja i domacih izdajnika. Stoga neprijatelj, novembra 1941, usmerava sve svoje snage na slobodnu Uziclcu republiku. Vrhovni stab i drug Tito, uvidajuci te5ku situaciju, donose
odluku za povlacenje snaga iz Zapadne Srbije, stvaranje slobodne
teritorije u Sandzaku i formiranje prve operativne jedinice Narodnooslobodilacke vojslce Jugoslavije.
Od partizanskih odreda koji su se hrabro borili tolcom prve
neprijateljske ofanzive, bd bataljona iz Srbije i Crne Gore, po odluci Vrhovnog staba i druga Tita formirana je Prva proleterska
brigada u Rudom na Limu, 21. decembra 1941. godine.
U taj junaclci stroj Prve pmleterske brigade uslo je sest bataljona iz Srbije i Crne Gore. Medu 1.200 boraca, bilo je 650 Clanova
KPJ i SKOJ-a. U sastav Brigade usli su predstavnici svih naroda i
narodnosti Jugoslavije. U tom stroju bili su: 740 Srba, 378 Crnogoraca, 26 Slovenaca, 19 Hrvata, 6 Muslimana, 4 Makedonca i 26
pripadnilca ostalih naroda i narodnosti. Vee sutradan, posle formiranja Prve proleterske narodnooslobodilacke udarne brigade, neprijatelj je dobra osetio njenu udarnu snagu. Kod GaoCiea i Mioca
porazeni su italijanski fasisti, a Brigada je nastavila svoj borbeni
pobedonosni put.
Tokom borbenog puta Prve proleterske, za tri i po godine ratovanja, u njen proleterski stroj stupali su sinovi i keeri iz svih
krajeva nase zemlje, svih naroda i narodnosti. Otuda ovoj proslavljenoj proleterskoj jedinici pripada prvo mesto stvaraoca bratstva
i jedinstva medu narodima i narodnostima Jugoslavije, bratstva i
jedinstva kovanog u krvi i na bojnom polju, u borbi za slobodu i
za bolje sutra.
Prva proleterska brigada nastavila je iz Rudog svoj pobedonosni mars preko Rogatice i Romanije, tamo gde je trebalo zadati
faci udarac neprijatelju i njegovim slugama koji su hili poceli da
vrse teror, nasilje i pokolj, da zavadaju srpski i muslimanski zivalj,
da razjedinjuju narode Jugoslavije kako bi ih lakse pokorili.
u tom stroju ratovale su i zene - borci, komunisti i skojevci
i hrabroseu svojom ispisivali slavne stranice borbenog puta Prve
proleterske narodnooslobodilacke udarne brigade.

�r""~''*'"'"'"'"'~""''''''" _,

!

r

I
I

I

I

I

I

I

!I

I
~

I
I

I

I

MILA ALEKSic

Iz Uzica, gde je rodena 1918.
godine, Mila Aleksic je kao
mlada radnica posla u Beograd i radii a u nj emu kao krojacka radnica do okupacije
zemlje.
U Beogradu se aktivno ukljucila u napredni omladinski
i radnicki pokret. Bila je svesna svih opasnosti koje nosi
fasizam i njegova okrutna okupacija, pa vee u leta 1941. zajedno sa muzem napusta Beograd i stupa u Kosmajski partizanski odred. Milin muz je
poginuo 1941. godine, a ona

nastavlja borhu po Srhiji do
Uzica kao horae Kosmajskog
odreda.
U Uzicu je zavrSila sanitetski kurs pri bolnici. Medu zenama ispoljava veliku aktivnost, okl.li]Jljajud ih u front
horhe protiv neprijatelja .i posehno ih angazuje u radu na
snahdevanju partizanskih ceta, hataljona i odreda.
· U stroju Prve proleters,ke
21. dec_embra 1941. godine,
prilikom . njenog formiranja,
Mila je postala cetna holnicarka u Sestom (Beogradskarn) hataljonu.
SA

P~SMOM

Sa Brigadom je prosla horheni put preko Romanije, Jahorine, Zelengore i Sutieske,
ucestvujud u svim horhama
za vreme druge, trece, cetvrte
i pete neprijateljske ofanzive.
U svim horhama hila je primer hrahrog borca i holnicarke, osohito u hrizi na negovanju ranjenih i holesnih drugova.
Poginula je 23. septemhra
1943. na Cisti u Dalmaciji, kada je Prva proleterska brigada hila na pohedonosnom horhenom putu ka Splitu.

ULICAMA BEOGRADA, OKTOBRA 1944. GODINE

,,

li

!I

!i

19

�BRANKA BAKOcEV/c

Mladost iz Uzica i drugih
krajeva Srbije branila je Uzicku republiku, pa je ona i dobrim delom napustila Uzice
kada je neprijatelj sa domaCim izdajnicima uspeo da potisne nase snage iz ovog grada. Tada se medu partizanima
nasla i gimnaziialka Branka
Bakocevic. Izgledala je mlada
nego sto .ie imala godina ( rodena je 1923) i zbog toga drugovi su joj govorili: ,.Gde ces
ti taka mala i slabasna, neces
moCi da izdrZiS ... "

- NiSta vi ne brinite - odgovorila im je Branka i nastavila s njima u koloni preko
Zlatibora i Sandzaka. - Necu
vam ja smetati. I ja imam pravo da se borim protiv neprijatelja_ To mi pravo niko ne

I,

I

rno.Ze uzeti ...

U Rudom, nrilikom formiranja Prve proleterske brigade,
rasporeaena ie u Prvi ( crnogorski) bataljon. Izrasla je u
toku borbi i ofanziva u pravog proletera. Nije izostala ni

I

20

u jednoj borbi. Hrabro je izdrzala mars preko Igmana na
temperaturi od minus 32 stepena.
Kada je tesko ranjena avgusta 1942. godine na Cincar
planini, tuzna sto se rastaje
od svojih proletera, rekla je:
- Bolje da poginuh, nego
da mucim druge i sebe ...
Sa grupom teskih ranjenika
ubili su je Nemci juna 1943.
godine na Sutiesci. A san iala
ie 0 tome da ce jednoga dana
biti · profesor. Umesto na fakultet, otiSla je u rat. Ispunila joj se samo jedna zelja: da
pode u borbu i da se sveti neprijatelju za sva zlodela koja
je Cinio u nasoj zemlji.

drugog ranjenog druga, da ih
iznese iz borbe i previje. Sve
je hrabro podnosila, ali onaka
plemenita i osetljiva tesko je
prezivljavala pogibiju svakog
druga iz cete.
U redovima Prve proleterske komunista i bolnicarka
Jela je prosla drugu, treeu i
cetvrtu ofanzivu. Kada je Brigada krenula u pravcu Srbije
maja 1943. godine, u jednoj
od teskih borbi sa neprijateljem ona je zarobljena. Izdrzala je Jela sva mucenja, ali
niSta nije odala. Streljana je
a da ni rec nije izustila 0 svojoj brigadi i njenom sastavu.
LEA -

JELA BARA.S

Kada ie okunator nsao n
Beograd ·imala je dvadeset i
tri godine. RoaeT\a Beograihnka, J ela se, iako domacica,
- druzila sa nanrednom omladinom, ucenicima, radnicima i studentima. U leto 1941.
napusta Beograd i nostaje horae Kosmajskog odreda.
Od Kosma i" nut ie dal ie vodio preko Srbiie i Sandzaka
do Rudog. Na dan formiranja
Prve proleterske imenovana je
za cetnu bolnicarku Druge
cet.e Petog (sumadijskno:) bataliona. -Dozivela je radost nobede vee u bici na GaociCu,
nuara 1942. gde su hrabro jugledajuCi kolonu zarobljenih
Italijana.
U borbi na Pjenovcu 21. jarisali i ginuli Sumadinci, Slovenci i Bosanci, Jela jc ispoljila izuzetnu hrabrost i pozrtvovanost, dostojnu borca Prvc
proleterske. Kroz kiSu kuriluma trcala je od jednog do

LIZA BENVENJSTI

Cim je neprijatelj usao u
nasu zemlju nastala je trka
Nemaca za Jwatanjem. i progonom Jevreja: Mnogi .od pripadnika jevrejske narodnosti
videli su spas u .borbi protiv
neprijatelja, pod voastvom
Komunisticke partije Jugoslavije. OdluCila se na to -i Lea,

�rodena u Beogradu 1895. go·
dine. !mala je i'etrdeset i sest
godina kada je sa sinom Si·
mom i Cerkom Zorom, ustanicke 1941. napustila Beograd
i prikljucila se srpskim usta·
nicima.
Povlai'ila se sa srpskim us·
tanicima za vreme prve neprijateljske ofanzive preko Srbije i Sandzaka. Tako se troje
iz porodice Benvenisti, majka
sa sinom i cerkom, naslo u
stroju Petog (sumaclijskog)
bataljona, 21. decembra· 1941.
godine u Rudom, na clan for·
miranja Prve proleterske.
Ostali su sve troje u Brigadi do juna 1942. godine. Simo
ie tada presao u Drugu srpsku
proletersku brigaclu, u kojoj
je poginuo 14. jula 1942. kao
politii'ki komesar i'ete, a Zora
i Lea su presle u Centralnu
bolnicu, sa koiom su prosle
do Bosanske Krajine i, u cetvrtoj ofanzivi, preko Neretve.
Za vreme pete neprijateljske
ofanzive, poginula je hnibro
i Lea gde i njena cerka Zora
- u clolini Sutjeske.

Presla je put od Kosmaja do
Rudog i nigde nije posustala.
Bila je u stroju Prve prole,
terske
narodnooslobodilacke
udarne brigade u Rudom, kao
jedan od njenih najmladih boraca.· Iz Rudog je produzila
ratnom stazom Prve proleterske, i na tom putu kao horae
i bolnicarka polaze ispite hra·
brosti i odanosti. Ubrzo je
primljena · u SKOJ, a zatim
i u KPJ.
Iz Brigade je presla u Centralnu bolriicu, gde je hila
bolnicarka. StiteCi ranjenike,
hrabro je pala u bici na Sutjesci juna '1943. godine.
prmili su koncentracione
logore.
Mlada ucenica Zora Benve·
nisti nije se mirila sa tim. Nije
pristajala da bude jedna od
bespomocnih u logorima smr·
ti. Odlucila .ie da pobegne iz
Beograda. Dospela je tako mectu kosmajske partizane. Ucestvuje u borbama i istice se
kao bolnii'arka na prutanju
pomoCi ranjenim drugovima.

JANJA BEs/c

Rodena 1919. godine u. Go·
stilju kod · Podgorice (Titograd), posla je s puskom u
ruci sa crnogorskim partiza:
nima, rame uz rame sa svojim
drugovima. Seljanka Janja Be·
sic nasla je sebe od najmladih
dana u revolucionarnorit pokretu. U savez komunisticke

ZORA BENVENISTJ

Tiha i &gt;;vek nasmejana, Zora
Be_;n~en~sti ~e medu svoiirn
vrsnJ~Cl'_I1a 1sticala kao odlicna ucemca. Razmisljala je 0
tome - sta posle mature i na
koji fakultet da ode. Ali sva
ta n~ena ~laclalacka mastanja
pr~kmu? . .Je rat. Dolaze apriJ.
sh dam 1 bombardovanje Beograda. Be_ogradom je odjek13:'0 surov1 !opot. ok?patorskih
CJZam~: Pocelo. Je 1 ono naj·
strasm)e - ha.1ka na Jevreje.
Nastah su zverski progoni u
kojin:a ni~o nije bio poste·
den: zene 1 deca, starci uceni·
ci i studenti, radnici i trgovci,

GRUPA
TRST

DRUGARICA I

DRUGOVA,

MAJA 1945. KOD

LJUBLJANE

NA PUTU ZA

21

�!i

:I
! i
: .i

!.

omladine Jugoslavije primljena je 1941. godine, a u KPJ u
vreme (1942) kada se za prijem u Partiju polagao ispit na
bunkerima.
u cetvorogodiSnjem ratu,
kroz okrsaje i borbe, dozivljavala je i nemoguce situacije, ali nikada pred teskocama
nije pokleknula. Bila je neustrasivi horae i bolnicarka od
prvog dana u Prvoj proleterskoj. Velika iskusenia bile su
sve neprijateliske ofanzive, ali
njoj j€, pored Sutjeske, si~r­
no najteze pala Neretva. Nalazila se tada medu onim partizankama, borcima i bolnicarkama, koie su vodile borbu za
spas 4.500 ranienika. Bila je
svedok i ucesnik onih najdramaticniiih okrsaja koji su usli
u istoriju nase narodnooslobodilacke borbe i revolucije
kao presudne bitke.
Borila se za ranienike i pri
tom cinila i nemoguce samo
da _im pomogne. · Svedok je
potresnih trenutaka - kad su
ranjeni drugovj, u situaciii iz
koje nije · bilo izlaza, klicali
Titu i Partiji. slobodi i borbi,
a zatim pucali u sebe, - da
ne bi neprijatelju zivi pali u
ruke. •
Nosilac je vise odlikovanja
i P&lt;)rtizanske spomenice 1941.
OLGA (JOVANA) BEste

Rodena 1921._ godine u siromasnoj seljackoj porodici u
Stiienama, selu u Piperima,
nedaleko od Titograda, potrazila je izlaz ka boljem zivotu
zaposlenjem u Duvanskoj stanid, Monopolu podgorickom.
Prvi susret sa naprednim radnicima ostavio je na nju sna22 zan pecat i presudno uticao

I

Ia devet ranjenih drugova, a
tek onda svoje rane. 0 ovom
primeru hrabre partizanke javila je Radio stanica ,Slohodna Jugoslavija", pohvaljujuCi
Olgu Besic za izuzetnu nesehi6nost i hrabrost.
Bila je na duznosti referenta saniteta u svom Drugom
bataljonu, kada je u Mrkonjih Gradu krajem novemhra
1942. podlegla ranama.
JELENA BLAGOJEV/c PETROVIc

da se i sama opredeli za napredni radnicki pokret.
U Savez komunisticke omladine Jugoslavije primljena
je 1941. godine, pa je kao skojevka aktivno ucestvovala u
pripremama za dizanje ustanka u Piperima.
Odmah posle trinaestojulskog ustanka zavrsava sanitetski kurs u Piperima, koji je
organizovao dr Borislav Bozovic. Po zavrsetku kursa odlazi u bataljon ,18. oktobar",
u cijem sastavu ucestvuje u
bici na Pljevljima. kad je na
Savinom Laktu u borbi sa Italijanima ispoljila veliku hrabrost.
Posle Pljevaljske bitke sa
svoiim bataljonom dolazi u
Rudo, gde na dan formiranja
Prve proleterske brigade postaje cetna bolnicarka Prve
cete Drugog (crnogorskog) bataljona. U svim borbama Olga
se hra:broscu istice. Primer iz
borhe na Sitnici novembra
1942. to najholje potvrduje. U toj horhi hila je tesko
i.-anjena. Ali ni tada Olga niie
mislila na sebe. Prvo je previ-

Vee odmah po zavrsetku
UCiteljske skole u Uzicu pripadaJ::. je . U druzenju nap;:&lt;;~­
nih ucitel]a ,Vuk Karadz1c .
Inace, rodena je u selu MakoviStu, srez Crnogorski, a rat
ju je zatekao kao uciteljicu u
selu Vardi.
Avgusta 1941. postaje horae
Crnogorske cete Uzickog partiza:nskog odreda. Kao horae
u odbrani Uzicke republike
hila je odredena da bude u
stroju u Rudom. No, u medu-

�r~

I

vremenu, dobila je drugi zadatak, pa je u Brigadu stigla
februara 1942. godine.
Jelenin ratni put sa Prvom
proleterskom veoma ilustrativno govori 0 ulozi zene barea. U Prvoj proleterskoj hila
je: cetna bolnicarka, referent
saniteta bataljona, politicki
delegat voda, zamenik politickog komesara bolnice Prve
proleterske, a zatim i zamenik. komesara bolnice Prve
proleterske divizije.
Iz Prve proleterske divizije
ide, po odluci CK KPJ, nil
partijski kurs u Jajce. Po zavrsetku kursa odlazi u Polit-od jel Cetvrte krajiSke divizije. Septembra 1944. godine
upucena je u Bari (Italija). Iz
Bari_ia je sa gruoom istaknutih drugarica delegirana da isnred jugoslovenskih zena boraca prisustvuje Kongresu
antifasistickog fronta zena Albanije. Vratila se otud u Srbiju.
·Posle osloboden ia zemlje odredena je da radi u aparatu
CK KPJ za Srbiiu. U ratu je
dobila cin porucnika. Nosilac
je Partizanske spomenice 1941,
mnogih ratnih i mirnodopskih odlikovanja i rezervni je
oficir JNA.
RU:UCA BOJOV!c

Rodena u siromasnoj radnickoj porodici u Kragujevcu
1918. godine, Ruzica Bojovic
je morala jos kao vrlo mlada
devojka da se prihvati posla.
Zaposlila se kao radnica u ra- .
dionici za izradu dugmadi.
Osecajud na svojoi kozi teiak
polozaj radnika vrlo brzo se
ukljucuje u napredni pokret.
Njena aktivnost zapazena je
i u druStvu ,AbraSeviC" u

devet proletera, medu kojima
su hili komandant bataljona
Milan IliC-Cica Sumadijski, politicki komesar bataljona i
narodni .heroj Dragoslav Pavlovic i legendarni SlaviSa Vajner - Cica, komandant Romanijskog partizanskog odreda.
JELENA BULATOV!c

Kragujevcu, koje je bilo poznato po naprednim idejama
svoga clanstva..
Avgusta 1941. nasla se medu
prvim ustanicima u Kragujevackom partizanskom odredu.
Odmah je dobila duznost cetne bolnicarke. U toj ulozi ispoljava veliku hrabrost i brigu o ranjenim i bolesnirn
drugovima. Kao inak priznanja, usledio je ubrzo priiem u
Savez komunisticke omladine
Jugoslavije.
Sa svojim drugovima prolazi kroz borbe prve ofanzive i
preko Srbije i Sandzaka stize
21. decembra 1941. u Rudo.
Primila je duznost cetne bolnicarke u Drugoj ceti Petog
(sumadijskog) bataljona Prve
proleterske ..
Prosla je dolinu Lima i Drine. Ratnim putem Prve proleterske stigla j e i do Romanije.
Bilo ie svedok pobeda svoje
brigade, u koje je i svoj zivot
ulagala.
U neravnopravnoj borbi s neprijateljem na Pjenovcu, 21.
januara 1942. godine, poginula je zajedno sa jos trideset f

U spisku poginulih u herojskoj bici na Sutjesci 1943. godine stoji i ime Jelene Bulatovic, rodene u Rovcima 1914.
go dine.
Kada su okupatorske jedinice aprila 1941. usle u Cmu
Goru, Jelena je saopstila svojim uCenicima:
..:.. Od danas, draga deco, ja
vise necu dolaziti u skolu. Rat
je i nema uslova da se uCi ...
Tako je mlada uciteljica
obavestila svoje ucenike. Kad
su planule julske ustanicke
puske 1941. otiS!a je u Komski
odred, s kojim je presla borbeni put do Pljevalja. Za bitku na Pljevlja stigla je sa jos

23

�pedeset i osam drugova Komskog odreda. Odatle je zajedno
s njima nastavila put ka Rudom, gde ce se formirati Prva
proleterska hrigada.
Vee prvih ratnih dana upoznala je sve zlocine ustasa i
cetnika. ProlazeGi kroz Dorice, Medjelju i druga sela videla je popaljene domove i mnoge tragove uiasa i zverstava.
Nisu joj izmakli oku ni stravicni prizori: nedume &gt;:rtve u
talasama ledenog Lima. U takvoj situaciji vrlo hrzo uspostavlja kontakt sa narodom na
terenu, posehno sa zenama
Stpkinjama i Muslimankama:
ohjasnjavajuCi im eiljeve horhe koju vode proleteri pod zastavom Partije.
Prosla je horheni put Brigade kr_oz drugu neprijateljsku
ofanz1Vu do Foce, odakle se, po
zadatku Partije. vratila u Crnu qoru. Kao horae i ilegalni
radmk J elena Bulatovie radi
na terenu Kolasinskog sreza
do stupanja u Cetvrtu prole:
tersku ernogorsku hrigadu, u
e1pm redovim:" juna 1943. godme hrahro gme na Sutjesci.
JULIJA.NA -

-

JUCA cATJc

TENKJc

_ Kao ucenica petog razreda
Zenske gimnazije u Kragujeveu postala je skojevka. Tako
je rat docekala kilo organizov~na omadinka. Otac joj je
h10 radnik koji se iz sela Masloseva, gde je Julijana rodena 1925. godine, preselio u
Stragare, kod Kragujevca.
Stupila je prvo u Racansku
partizansku cetu, a posle po
svojoj zelji presla u Prvi sumadijski partizanski odred; sa
24 kojim je i stigla u Rudo na

dan formiranja Prve proleterske.
Ostalo je zapisano da je Julijana hila najmladi clan Komunisticke partije Jugoslavije
u Petom (sumadijskom) hataljonu u stroju u Rudom. Odmah po formiranju Brigade
i u prvim horhama protiv Italijana ispoljava kao horae veliku hrahrost.
Januara 1942. godine, kada
je njen hataljon vodio horhu
protiv Nemaea, Julijana se
opet potvrduje kao hrahri horae i cetna holniearka Druge
cete. Trcala je po polozaju od
jednog do drugog ranjenog
borea, previjala ih i izvlacila,
radeCi sve to pod kiSom mitraljeskih rafala, ponasala se
taka kao da nema kursuma
koji je maze stiei. U toj horhi
tesko je ranjena i posle izvesnog vremena ranama tim je
i podlegla. Ali J uca se ni ranjena nije htela odvojiti od
svoga oruija i vojnicke opreme.
Bio je to kratak, ali hrahar
horheni put. Prvu ranu zado-

hila je vee na Rudniku 1941.
godine, a drugu 21. januara
1942. u Bosni u Pjenovcu i nju
nije prezivela. Osnovna skola
u Stragarima sada nosi ime
Julijane Catie.
DARJNKA-DARA cETKOVJ(:

UoCi rata Dara je zavrsila
trgovacku akademiju. U ocekivanju zaposlenja doS!i su
teski dani okupacije. Tada se.
umesto za posao, u rodnim
Berima, kod Podgorice (Titograda), Dara priprema zaiedno sa svojim drugovima i drugaricama iz omladinskog aktiva za borhu. Zavrsila je i
holnicarski kurs.
Kada je poceo ustanak imala je dvadeset godina i vee se
nasla sa prvim crnogors!dm
partizanskim jedinicama. Prilikom priprema za odlazak na
Pljevlja novemhra 1941. Dara
je medu dohrovoljcima i pokazala je retku hrahrost u heirhi protiv Italijana za utvrdeni grad.

�I

I
I

I
I
i

I

i
I
'

I
I

I

I

I

I
I
I
'
;.

"
I
'
I
.
,

'·

I
l
I
I

Posle bitke na · Pljevljima
nije se vratila u Crnu · Goru;
vee je produzila za Rudo. Kao
horae Prve proleterske istakla
se u borbama na Ozrenu i Romaniji, a Igmanski mars je
hrabro podnela, ne izostajuCi
iz borbenog stroja.
Iz borbe u borbu, iz svakog
okrsaja, izlazila je sve hrabrija. Istice se u izvlacenju, previjanju i negovanju ranjenih
drugova. Polazuci ispit komuniste u jurisima. primljena je
u KPJ 1942. godine.
Teska joj je pao rastanak sa
drugovima iz Brigade, kada je
dosla naredba iz Prve proleterske diviziie da treba da pre~e u Stab diviziie. Kao prekalwnom borcu i komunisti poveren joj je jedan od odgovornih zadataka: da bude sifrant.
Tu duinost je obavljala vrlo
savesno, shvatajuCi delikatnost sifrantskoo; poziva u teskim ratnim uslovima. Bila je
Clan Politodjela 53. divizije. Nosilac j e Partizanske spomenice 1941. i sest ratnih odlikovanja. Rezervni je oficir

INA.

.

MILEVA - MILA cETKOV/c
- KAPIC!c

Bila je vee horae n julskom
ustanku 1941. godine. Meau crnogorskim usto.nicima
obavljala je sve voinicke duznosti, kao i njeni drugovi: u
juriSima je i na strazarskom
mestu, u patroli. i izvidnici, a
kada zatreba hila je i bolnicarka.
Novembra 1941. nasla se
meau onima koji su posli u
napad na Pljevlja. U napadu
na grad, u kom je i roaena

Kulturne ekipe Trece udarne
divizije i cbn Kulturne ekipe
Drugog korpusa.
Rat je zavrsila u Cinu kapetana. Nosilac je Partizanske
spomenice 1941. i viSe ratnih
odlikovanja.
ANA -

1920, Mila je hrabro juriSala
sa Loveencima. A onda kada
je bilo najteze, kada su njeni
drugovi dopali rana, Mila je sa
Ivom PopoviCem-Danijem i
jos nekoliko drugarica previla preko sezdeset ranjenih drugova iz Lovcenskog bataljona.
Od Pljevalja je sa Loveencima _pos!a u susret srpskim
partrzamma, prema Rudoni. U
Prvom (crnogorskom) bataljonu istice se hrabroseu u
~vim borbama, a u predahu
rzmedu borbi zapazena je njena aktivnost nosioca i orgariizatora kulturno-zabavnog programa za borce i narod na
terenu Okruglice, Foce Gorazda, Njegobuda i drugih mesta.
Primljena je u Savez komunisticke omladine Jugoslavije
1941. godine, a clan Komunisticke parHje Jugoslavije postala je 1943. godine.
Septembra 1943. odlazi u
drugu Dalmatinsku brigadu, u
kojoj je nastavila da deluje
kao primer hrabrog borca i
aktiviste. Kasnije postaje clan

BEBA c/RIN

. Rodena je u Vriicu 1915. godme. Rat ju je kao radnicu
zatekao u Beogradu. Kao pripadnik naprednog radnickog
J?Okreta napustila je Beograd
]ula 1941. godine, da bi zajedno sa sumadijskim partizanima vodila borbu u ustanickim
danima. Sa njima je stigla i u
Rudo. Na dan formiranja Prve
J?roleterske stajala je u stroJU _Treceg (kragujevackog) batal]Ona.
Prvo je hila cetna bolnicarka, a zatim postaje referent
saniteta Treceg bataljona. Celu 1942. godinu hrabro izdriava na ratnoj stazi Prve proleterske. Ucesnik je Igmanskog
marsa, za vreme kad je stalno

25

�'i
J
priticala u pomoc svojim ranjenim i promrzlim drugovima
Novembra 1942. odlazi po
zada tku u druge .i edinice i u
njima prenosi sanitetska iskustva iz Prve proleterske.
Kao hrabra i sposobna partizanka postala je upravnik
bolnice laksih ranjenika Trece armij e. Na toj duznosti dohila je i Cin kapetana. Veselu
Vojvodanku, kako se ·nje secaju ratni drugovi, ni u najt~­
tim ratnim strahotama mJe
napustala pesma. Kao sanitetski radnik unosila je vedrinu
medu ranjenike da lakse
podnesu rane, glad i ostale
nedace.
Ana je jedan od primera kako su radnice i seljanke izrastale za vreme rata i revolucije u rukovodioce nase Narodnooslobodilacke vojske. Ona
svake godine decembra meseca proslavlja dva jubileja: formiranje Prve proleterske brigade i svoj prijem u Partiju.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i viSe odlikovanja.
BOLNICARKE
PRVOG
OKTOBRA 1944. GODINE

I
I

I
'I

,I

II

II

BATALJONA,

JANJA -

JASKO cRNKO

Iz Rusa, kod Maribora, proterana je sa svojom porodicom
1941. godine, u vreme kada su
mnogi Slovenci napustili svoje domove i posli u Srbiju.
Kada je dosla u Srbiju 1941.
J anja je imala devetnaest godina. U ustanickim danima bila je zajedno sa sestrom Sonjom u Slovenackoj p~rtizan­
skoj ceti. Istice se Jan] a kao
hrabri borac u borbama po
Srbiji, u odbrani Uzicke republike i u povlacenju preko
Sandzaka ka Novoj Varosi i
Rudom.
U stroju Prve proleterske
bila .ie u Petom $5ur:&gt;adi_.iskom) bataljonu. Ucesmk .1e
borbe na Pjenovcu januara
1942. godine, presla .fe i Romaniju, i junacki izdrzala golgotu Igmanskog marsa.
Kada je 1943. godine po zadatku Partije posla na dugi
put, za svoju Sloveniju, bila
je presrecna sto ce tamo sa
svojim drugovima nastaviti

borbu i pricati im o borbi
proletera.
Hrabro je poginula na tom
dugom putu ka Sloveniji.
SONJA cRNKO

Nosena zelj om da stigne u
svoju rodnu Sloveniju i da
tamo nastavi borbu, posla je
na dugi mars 1943. godine i
na tom putu hrabro poginula.
Sonja je imala sedamnaest godina kada je sa svojom sestrom Janjom morala ispred
fasistickog terora da napusti
svoj dom i selo Ruse. Zajedno
sa srpskim partizanima posla
je u borbu 1941. i hrabro juriSala u odbrani Uzicke republike, kao da se borila za odbranu svog Rusa i Maribora.
Kao borac Sumadijskog bataljona nastavlja borbu preko
Sandzaka i stize u redove Prve proleterske brigade. Sve do
1943. godine u stroju je proletera prolazeCi kroz borbe i
mars~ve preko Romanije, Igmana, Treskavice i Zelengore.

�Po zadatku Partije spremila
se i krenula 1943. godine sa
sestrom Janjom za Sloveniju.
2urila je da stigne sto ore do
slovenackih partizanskih _iedinica i da u niima nastavi borhu kao vee iskusni horae.
Ali ni ie uspela da dosoe do
Slovenije. Zarohljena je od
Nemaea na Jelen gori. Mucena je, ali ni.ie odala niSta o
svom vee predenom putu, ni
0 tome kuda .ie i zasto posla.
Nemci su je streljali.
DUsANKA (MILANA)
DAJLJENOV/c - PRP/c

Znala .ie da .ie ocekuju ratne teskoce kada se, kao devojcica (Krusevlianka i cetrnaestogodiSnja ucenica) odluCila
da pode u partizane.
U Rudom je bila u stroju
Treceg (kragujevackog) bataljona. sigurno kao jedan od
naimladih horaea Prve oroleterske. Sarno dan posle formiranja Brigade ucestvovala ie
sa syojim hataljonom u horhi
prollv Italiiana na GaoCicu,
gde su proleteri slavHi prvu
pohedu.
Hrahro je podnela naoorni
mars svoga hataljona i Brigade kroz sneznu veiavicu preko
Medede, Rogatiee · i Podromanije. U zimu 1942. godine, u
horhi orotiv ustasa na Romaniji tesko je ranjena. Bila je
to druga nepri jateliska ofanziva. kada su proleteri vodili
horbu na zivot i smrt, a ratnu
stazu obelezavali pohedama i
stradanjima. Prva proleterska
hrigada, upravo tada polazi na
mars preko Saraj evskog polja, a onda preko Igmana, ali
Dusanka je ostala na Romaniji, kao ranjenik.

Sklanjala se ispred neprijatelja i dovijala da im zavara
trag. Cekala je da joj prezdrave rane. I tek sto su joj se rane zacelile dosli su ponovo na
Romaniju bosanski partizani.
Ohavlja mnoge duinosti kao
horae Cetvrte divizije u kojoj
je bila i apotekar.
U ra tu Dusanka se istakla
i kao sanitetski radnik, pa je
i posle rata ostala na sluzbi
u JNA. Penzionisana je kao
major Jugoslovenske narodne
armije, sa rnnogo ratnih i mirnodopskih priznanja. · Nosilae
je Partizanske spomenice 1941.
ZIVADINKA DIVAC

Rodena 1923. u radnickoj
porodici u Kragujevcu, Zivadinka je posle zavrsene osnov·
ne nastavila da ud zensku zanatsku skolu. Jos kao ucenica
opredelila se za napredni pokret. Kada je okupator usao
u nasu zemlju, ona zaboravlja
na skolsku klupu i radi na

pripremama za borbu protiv
neprijatelja.
Sa omladinom Kragujevca
ucestvuje u paljenju neprijateljske stampe i izlozene karte Evrope u centru grada, na
kojoj su Nemci ohelezavali
svoje ratne uspehe na Istocnom frontu, u horbi sa Crvenom ar.mijom.
Septembra 1941, medu prvim devojkama ona postaje
horae Kragujevackog partizanskog odreda. Ucestvuje u borbama koje vodi Odred, previja ranjene drugove kao bolnicarka, a jedan od najodgovornijih i najtezih zadataka koji
joj .ie pripao bio je onaj kurirski. Kao kurir Kragujevackog odreda nosila je poverljivu postu od Staha odreda do
drugih jedinica i partijskog
rukovodstva na terenu.
Sa Kragujevackim odredom
napusta Sumadiju i preko
Sandzaka stize u stroj Prve
proleterske. Nastavila je rat u
Trecem (kragujevackom) ha- taljonu preko Romanije i Igmana, ratnim putem Brigade. 27

�Za Clana KPJ primljena je
1942.
Iz Prve proleterske prelazi
1943. u Sedmu krajisku brigadu, a iste godine zavrsava i
srednji partijski kurs u J ajcu.
Iskustvo iz Prve proleterske
i proleterski duh uspesno je
prenosila na Krajisnike, sve
do svoje pogibije decembra
1944. godine. Ne priznajuCi
teskoce, :Zivadinka je, tada
omladinski rukovodilac Sedme
krajiSke, usia ranjena u nabujalu reku Lastvu sa zeljom da
nastupa napred i tu je nasla
smrt.
ROKSANDA - ROSA
DMITRlc': - TOM/c

Ucenica uzicke gimnazije,
rodena 1923. u Valjevu. Kao
napredna omladinka primljena
je u SKOJ 1941, a u Partiju
1942. godine.
Zanimljiva je prica o Rosi·
nom odlasku u partizane. Bas
kada se spremala da pode, na

28

pitanje zbunjenih ukucana kud
je to naumila rekla im je
kratko:
- Idem na vasar!
- Gde, bre, sada u ovim
ra tnim danima vaSar?
- Svuda, po svim planinama, kosama i Sumama, po selima odrzavaju partizani vasar boreCi se protiv neprij atelja. Znam da se primice jesen i da je hladno, ali ja idem
u partizane ...
Borila se po Srbiji, ucestvovala u odbrani Uzicke republike, a posle toga u svim borbama koje su vodili njeni Uzicani po Sandzaku, dok se nije
nasla u stroju Prve proleterske u Rudom. Borac je i cetna bolnicarka u Drugoj ceti
Kraljevackog bataljona, da bi
nosle kao dobar horae i dobra
bolnicarka posla u bataljonski sanitet.
Kada su iz Prve proleterske
poceli da odlaze kadrovi u

druge jedinice, Rosa je upucena na duznost u Sedmu krajisku brigadu. Vee na Sremskom frontu ona je referent
saniteta Cetvrte vojvodanske
brigade. Na svim dilZnostima
i u svim jedinicama istice se
kao hrabar horae i rukovodilac, uvek spremna da s puskom u ruci pode u juriS, da
iznese ran,jene drugove,. da · ih
neguje i da se brine o njima
i u najteZim situacijama.
Kroz ceo tok narodnooslobodilackog rata i revolucije
borila se hrabro kako u stroju
Prve proleterske tako i sa
Krajisnicima i Sremciina, od
svih vol jena i postovana.
.
Posle · rata hila je aktivni
oficir JNA u Vojnoj bolnici u
Beogradu, gde je i penzionisana kao major JNA.
Pored Partizanske spomeni-ce 1941, nosilac je i mnogih
odlikovanja.

�MJLENA - CVRcAK fJOKJ(:
- ANTON(:/(:

Kao ucenica u Pristini, gde
su se hili preselili njeni roditelji, primljena je u Savez komunisticke omladine Jugoslavije 1939. godine. Posle kapitulacije ( 1941), kad su mnogi
napustali Kosovo, i Milena se
sa svojim roditeljima vratila
u UZicku Pozegu, gde je i rodena 1923. godine.
·
Odmah po oslobodenju Uzica ukljucuje se u borbu, a novembra 1941. pov laci se sa
Uzickim partizanskim odredom u pravcu Nove Varosi i
Rudog. U Rudom hila je u
stroju Kraljevackog batal]ona.
0 njenoj hrabrosti najbolje
govori primer iz Teslica. Prvog ratnog dana u novoj 1943.
godini, proleteri su napadali
Tes!.ic koji je bio jako utvrden. Branilo ga je oko 1.500
ustasa i domobrana. Proleteri
su delimicno probili neprijateljsku odbranu. Neprijatelj
je presao u snaian protivna-

pad, a jedinice Prve proleterske da ne bi pretrpele velike
gubitke poeele su se izvlaciti
iz grada. Za vreme borbe u
gradu bilo je viSe ranjenika iz
Kraljevackog bataljona. Milena, kao referent saniteta bataljona, brinula se o njima. Ustase i domobrani su je zarobili. Zacas se kroz ·Brigadu
proneo glas - da je zarobljen
Cvrcak. Proleteri su odmah
posli u juriS. Osvoiili su Teslic, oslobodili Cvrcka i zarobili oko 1.200 ustasa i domobrana. Proleteri su kasnije
pricali da su radi Cvrcka ponovili borbu.
Kao iskusni sanitetski radnik i hrabar horae, Milena ie
u: ratu hila i na duznosti referenta saniteta Trinaeste srpske brigade, a u oslobodenom
Beogradu referent saniteta je
u Komandi grada.
·
N~silac ie Partizanske spomemce 1941. i viSe ratnih odlikova?ja. Potpukovnik je u

rezerv1.

LJUBINKA fJORfJEVIc

je drug Tito dosao u Beograd
odseo .ie u kuCi Vere Nenadovic, Ljubinkine sestre. Ljubinka prihvata mnoge delikatne
zadatke ·kao specijalni kurir
Politbiroa CK Komunisticke
partije Jugoslavije: prenosi
raznu postu i materijale, izlazuCi se velikim opasnostima u
okupiranom Beogradu. Verno
je sledila put svoje brace i sestre Vere.
Pocetkom oktobra 1941. napusta Beograd i prelazi na slobodnu teritoriju. Iz Srbije .ie
dalje put vodio u Rudo, gde
je u stroju Prve proleterske.
Sa Brigadom j e izdrtala strahote Igmana.
Posle Igmanskog marsa razbolela se i umria 1. februara
1942. godine u Foci, gde je i
sahranjena. A pocela je zivotni put kao dobra ucenica ( ro·
dena 1909), skroman i dobar
student, dobar arhitekta i j os
bolji kurir na specijalnim zadacima od Nove ulice na Dedinju do ostalih punktova po
Beogradu.

BUBA

Mladi arhitekta Buba DordeviC nrvi nut izra.Zava svoie
politicko ubedenje 27 marta
1941. godine za ·vrem~ poznatlh demonstracija, kada ie nas
narod ustao protiv izdajnicke
odluke vlade Cvetkovic - Macek da Jugoslavija pride !rajnom paktu.
Pod uticajem svoie brace
r.aiedno sa sestrom Verom, po:
Cinje ilegalno da radi za pokret od onaga dana kada .ie
okupator usao u Beograd. U
to vreme ona izvrSava Cak i
vrlo odgovorne zadatke. Kada

29

�~. '

1.'
·i .
',

,I

l

1:
,,
l'

Iz porodice Doraevic, pored
Ljubinke - Bube u partizaninia hili su njena sestra Vera,
braca Predrag i Miodrag, a
kao taoci Specijalne policije
nasli ·su se na Banjici - otac
Tihomir i maika Stanojka.
braca Petar i Slobodan, kao i
snaha Borjanka.
DESA JAOODJ(:
- HERLJEV!c

Porodica Jagodic ie sve vreme rata i revoluci ie bila na
strani narodnooslobodilackog
pokreta. U takvoj porodici je
rodena Desa 1920. godine u
Kragujevcu. Kao tekstilna radnica bila je vrlo napredna, te
se odmah aktivno ukljuCila u
ilegalni rad u okupiranom
gradu. Osetila je ubrzo da je
sluge okupatora uhode i motre na nju, na je odlucila da
sto pre pode . u partizane. I
vee oktobra 1941. nasla se u
Kragujevackom partizanskom
odredu. Od nrvih dana kao horae i bolnicarka pokazuje i
hrabrost i spretnost u pomoCi
svojim ranjenim drugovima.
Onako kako je izdrtala u
horbama u Sumadiii, pa preko Zlatibora, Sandhka, sve do
Rudog, tako je nastavila sa
svoiom Prvom nroleterskom
nreko Romanije, Igmana, Treskavice, Grmeca, Ivan pianine ...
Uto dosh je i cetvrta neprijateliska ofitnziva u koioi sll
se protiv Narodnooslobodilacke vojske udruzili nepriiateli
i tifus. Bolest ie i Desu izbacila iz stroja. Bila je nemocna
da joj se suprotstavi. Tako ie
cetvrtu i petu neprijatelisku
ofanzivu provela u partizan30 skim bolnicama. Iscrpljena od

bolesti prosla je i epopeju
Sutjeske. Jula, 1943. godine
iako jos neoporavljena, stigla
je na planinu Majevicu i stupiIa u Majevicku brigadu. Istakla se i kao drustveno-politicki radnik na. terenu Janja.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i vise odlikovanja.
MAR/JA MACA -

JAOOD!c

Rodena u Pakracu 1923. godine, kao radnica u Kragu ievcu pripada naprednom nokretu, te je vee 1940. primliena u
Savez komunisticke omladine
Jugoslavije, a Clan je Komunisticke partije postala 1941.
godine.
Odmah po ulasku okupatora
u nasu zemlju, Marija radi na
organizovaniu i odrZavailju
marksistickih kruzoka u Kragujevcu, kao i na prikupljanju
sanitetskog i drugog materijala. Septembra 1941. odlazi u
Kragujevacki partizanski od-

red, u kojem kao Clan KPJ pokazuje hrabrost i odlucnost u
borbama koje su vodene po
Sumadiji. U toku cele prve neprijateljske ofanzive, Marija
.ie u borbenom stroju Kragujevackog odreda, i tako do
Rudog.
·
Posle Igmanskog mar5a, kada je Prva proleterska stigla
u Focu, Mariia marta 1942. no.
staje zamenik politickog komesara Focanske omladinske
cete koia je usia u sastav Kra·
gujevackog bataliona. Ubrzo
postaje i politicki komesar
cete.
Kao iskusni nartiisko-politicki radnik i hrabri borac, radila je u politodelima Cetvrte
i Pete krajiske brigade i Dvadeset i druge divizije. Posle
rata postala je clan partijsko_g
povereniStva u ParaCinu, a
maja 1945. je izabrana i za
Clana Pokra iinskog komiteta
SKOJ-a za Srbi iu, da bi u tom
periodu obavljala i jos mnoge
_ odgovorne duznosti.
Sada ie clan Saveta renublike Srbije. Nosilac je Partizan-

�ske spomenice 194_1. i vis_e ratnih i mirnodopsk1h odhkovanja. Oficir je u rezervi.
MILENA JAGOD/c

Tri sestre Jagodie - Milena,
Marija i Desa posle su u ustanickim danima 1941. u borbu.
Milena je rodena 1924. godine
u Pakracu, a u predratnim godinama zivela je u Kragujevcu. Kada je okupator usao u
nasu zemlju, Milena napusta
zensku zanatsku skolu i odlazi u partizane. Zapazena je
kao horae u Kragujevackom
odredu, pa _ie ubrzo primljena u Savez komunistii'ke omladine Jugoslavije, a 1942.
u KPJ.
Rastom mala i ne:lna, mlada
partizanka Milena delovala je
kao devo_icica kojoi nije mesto u borbenim redovima ustanika i boraca. No, svojom
hrabroseu i odanoscu ideji za
koju se opredelila, Milena vee
u prvim horhama dokazuje sasvim suprotno. Hrabro j e pod-

I
I

J02EF STRUNF, PRVI SLEVA, SA GRUPOM DRUGARICA I DRUGOVA

nela prvu neprijateljsku ofanzivu i stize preko Srbije i Sandzaka u Rudo. Sutradan posle
formiranja Brigade, 21. decembra, Milena ui'estvuje u
borbi sa Italijanima na Gaoi'ieu. Tada se naoruzala kratkom italijanskom puskom, koja je sasvim odgovarala njenom uzrastu. Na celom horbenom putu Brigade istii'e se
kao neustrasivi horae i rukovodilae. Proleterima je ostao
u neizbrisivom seCanlu jedan
prizor iz borbe na Kljucu oktobra 1942, kada _ie jurisala da
iznese svog ran jenog druga
Andra Marinkoviea - Malog.
Kao odvazan horae i komunista u Prvoj proleterskoi hrigadi bila je zamenik politii'kog komesara i'ete i referent
brigadnog saniteta. Presla .ie
dugu borbenu stazu Brigade
od preko dvadeset hiljada kilometara.
Nosilae jc Partizanske spomenice 1941. i viSe ratnih i
mirnodopskih odlikovanja. Rezervni je oficir JNA.

NADEZ.DA JOVANOVIc.
~ BAKlc

Kada je zavr5ila gimnaziju
u Kragujevcu upisala se na
Masinski fakultet u Beogradu. Na fakultetu je veoma aktivna u naprednom studentskarn pokretu, tako da je vee
1940. postala clan KPJ.
Anrila 1941. vraca se u grad
na Lepenici, gde ie i rodena
1922. godine, i ukljucui':' se l~
organizovani rad na pnprem1
us tanka. Za iedno sa naprednom omladinom Kragujevca
ucestvuje u mnogim akcijama,
a vee septembra 1941. stupa u
Kragujevacki partizanski odred.
U toku prve nepriiateljske
ofanzive, kao horae Kragujevackog odreda ucestvuie u
borbama po Srhiji i zajedno
sa svojim KragujevCanima stize 21. decembra 1941. u Rudo.
Kao hrabar horae i komunista, u Treeem (kragujevackom) bataljonu postala je za-

31

�jedinice Narodnooslobodilacke
vojske i upucena na rad na
terenu. Po osloboaenju Kragujevca postala je prvi sekretar Gradskog komiteta KPJ,
clan Okruznog komiteta i sekretar Narodnog Franta za
Kragujevac. U Beogradu je bila •sekretar rejonskog komiteta Partije i obavljala ie mnoge druge odgovorne duznosti.
Rezervni kapetan prve klase.
nosilac Partizanske spomenice 1941. i mnogih ratnih odlikovania, Nada ie umrla 18. ianuara-1978. godine u Beogradu.
MILESA JOVANOVIc
- f:JORf:JEV!c

menik politickog komesara
cete.
Pod zastavom Prve proleterske borila se u Bosni i Hercegovini i u Sandzaku sve do
jula 1943. godine, kada odlazi u Prvu vojvoaansku brigadu za zamenika politickog komesara Treceg bataljona.
Po zada tku Partij e Nadezda
je 1944. godine povucena iz
DR DURO MESTROVIC I MOMO DURIC, SA GRUPOM DRUGARICA U BOSNI 1942.

Roaena je 1922. godine u
Uzicu. Postala je Clan Saveza
komunisticke omladine Jugoslaviie 1941, a 1942. Clan Komunisticke partiie Jugoslavije.
Kao mlada radnica potouno
se oredala pokretu i bila u
sluzbi Uzicke republike. Dok
su sa Kadinjace odjekivale eksplozi ie tooovskih granata, u
iednoi od kalona koie su se
kretale iz Uzica ka Zlatiboru
nalazila se i Mil~sa. Rarlila ie
neumorno i marljivo oko ranienika koii su prehacivani u
pravcu Nove Varosi.
Na dan formiranja Prve proleterske u Rudom imenovana
je za cetnu bolnicarkn u cetvrtom (kraljevackom) bataljonu. Prosla _iP- sve borbe i
marSeve sa svoiim bataljonom
preko Romaniie. Igmana. Livna, Jajca, Teslica
drugih
mesta.

32

Drugovi su i e mnogo voleli.
Plenio ih je njen vedri i hrabri duh, njeno drugarstvo i
toplina. Ali jednog ratnog da-

na morala se oprostiti od njih:
otiSla je da preuzme duznost
referenta saniteta Trece · krajiSke brigade.
Kada je osloboaeno Uzice sa
okolinom, krajem 1944. godine, Milesa je postala sekretar
Sreskog odbora AFZ za Racanski srez, a kasnije za Crnogorski i Uzicki srez. Istovremeno
ie birana i za clana Sreskog
komiteta Partiie u svim ovim
srezovima. Za hrabrost u ratu
i predani rad u miru dobila ie
vise odlikovanja i priznanja.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i potpukovnik je u
rezervi.
RAJKA - BELA JOVANOVIC.
- KOSTADINOV/c

Roaena i odrasla u selu Malim Pcelicama, kod Kragujevca, u siromasnoj seljackoi porodici, Bela ie od najmladih
dana pripadala naprednorn
pokretu. Imala je devetnaest
godina (rodena 1922) kada Je

�pocela · niditi . kao partizanski
kilrir. Ali ni okupatorska polfcija i domaCi izdajnici nisu
mirovali. Poceli su uhrzo da
ulaze u trag mladoj kurirki.
U takvoj situaeiji ona napusta
svoje selo i odlazi u Kiagujevacki partizanski odred.
Kakav je hila horae na terenu i medu partizanima najholje ilustruje poverenje koje
su ioj partizahi, a kasnije i
proleteri ukizali. J os 1941. godine primljena je u Savez ko'
munisticke omladine J ugoslavije, a 1942. postaje Clan Komunisticke partije Jugoslavije.
Sa svojim Kragujevackim
odredom ucestvovala je u svim
horhama prve ofanzive, po
Srhiji i Sandiaku, da hi 21.
decemhra 1941. godine stigla
u Rudo. Rasporedena .ie na
duinost holnicar ke u Trecoj
ceti Treceg (kragujevackog)
hatalj ona .. Preko Romanij e i
Sarajevskog palja, a naraCito
preko Igmana u paznatam januarskom marsu, radila. je i
nemaguce na spasavanju svo-

jih drugava i drugarica od
mraza. Kaa hrahar horae i human sanitetski radnik uzivala
je veliki ugled medu proleterima.
Hrahro je izdrzala sve teskoce horhi i marseva Prve proleterske na putu dugom preko
dvadeset hiljada kilametara.
Dahila je cin potporucnika
u ratu.
Posle oslobadenja zemlje,
kaa iskusni partiiski radnik
upucena je na rad u Okruzni
komitet KPJ za Svetazarevo.
Nosilae je Partizanske spomeniee 1941. i viSe ratnih i mirnodopskih odlikovanja.
KSENIJA JOV ANOVI(;

Ksenija J ovanavic. roden a u
selu Zavalama, u hlizini Titograda, usia je u rat i revoluciju · kao student. Pre rata ie
pripadala naprednom omladinskam pokretu.
Kada je izhio ustanak u Crnoj Gori. odmah se onredelila
za narodnaoslohodilacku barbu. Javila se kao dabravoljac
za pohod u Sandzak i napad
na Pljevlja. U prvim borhama
1941. i u napadu na Pljevlja
osetila ie svu te.Zinu ratovanja, ali ·je niSta nije pakolebalo da se kao dahrovoliac javi
i za susret sa partizanima Srhije.
Tako je i stigla u stroj Prve
praleterske narodnooslobodilacke udarne brigade u Rudo.
Odredena je U: Sanitetsko odeljenje Brigade.
Prasla je s proleterima Romanij u i lgman, i kroz sve
horhe po Bosni i Hereegovini,
Dalmaciii i Crnoi Gori, Srbiji
i Hrvatskoj. Hrahro je izdr:Zala svih sedam ofanziva, isticut':,

Ci se kaa horae, holnicarka i
na mnogim drugim duznostiina koje je kao ratnik ohavljala.
Ksenija je nosilac Partizanske spomenice 1941.
MARA JOVANOVIc

U vrtlogu drugog svetskog
rata i razmahu na.Se narodnooslohodilacke harbe i revalucije nije se imalo vremena za
pisanje biografija. One su ispisivane plotunima i juriSima
protiv neprijatelja. Mnoga junacka imena palih u revoluciji u prvim jurisima, ostala su
zapamcena po horhi.
Mara Jovanovic je rodena u
Slavoniji. Kada je dosla u Srbiju 1941.. godine bezeCi ispred ustasko-nemackog terora, imala j e oko trideset i pet
godina.
Ustanicke 1941. sa puskom
u ruci bori se u redovima Sumadijskih partizana. Taka se
• i nasla u straju Druge · cete
Petog (sumadijskog) bataljo-

33

�.r
,, I
na Prve proleterske 21. decembra 1941. u Rudom.
Sa svojim bataljonom posla
je od Rudog preko Medede,
Rogatiee, Sokolca, - u borbe
po vrletima Podromanije. U
teskim okrsajima sa neprijateljem, hrahro je poginula kao
neustrasivi horae Prve proleterske i to onog dana, 21. januara 1942, kada su pali mnogi proleteri iz Sumadi ie, na
celu sa svoiim komandantom
Milanom Ilicem-Cicom Sumadijskim.
MILUsA JOVANOVIc

Milusa je rodena 1917. godine u selu Zavalama, kod Titograda. U ju!skim danima 1941.
godine, kada su sirom Crne
Gore od iekivale ustanicke puslee, ni Milusa nije htela izostati. Stupila je u Sti ienski partizanski odred u Piperima, a
ucestvuje i u hici na Pliev]jima. U ovoi borhi juriSala je
ravno sa drugovima na neprijateljske bunkere.

34

Na dan formiranja Prve proleterske brigade u Rudom rasporedena je u sanitetsko ode] ienje. Posebnu hrabrost i izdr:iljivost ispoljila je u envenom marsu preko Igmana,
januara 1942. godirie. Iako i
sama promrzla, Milusa se sva
predaje spasavanju svojih drugova.
Kada je stigla u Focu, po'
sle prelaska preko Igmana, u
bolnici su joj odsekli sve prste na nogama. Taka se i ona
svrstala u red onih Igmanaca
koji su nastavili rat i borhu
sa vrlo teskim nosledicama.
To joj niie smetalo da sa Prvom proleterskom prode sve
neprijatel iske ofanzive i da u
njoj obavlia mnoge odgovorne
duznosti. U danima borbe na
Sutiesci, Milusa ie bila politicki komesar jednog eselona.
Krai rata docekala j e kao
teski invalid. Nosilae je Partizanske snomenice 1941. i ratnih odlikovanja.
RADMILA - KEKA
JOVANOVIc

DomaCiea iz Obrenovea, rodena u Graboveu 1914. godine.
U predratnim godinama istice
se kao aktivni radnik u mnogim akcijama koje organizuje
Komunisticka partija J ugoslavije. Vee na pocetku okupacije radi na priku pljanju sanitetskog materijala i u pripremi ustanka.
Kada su pukle julske ustanicke puske u Srbiii, Radmila
ostavlja dvoje nejake dece i
sa suorugom Miloradom stupa u Posavski partizanski adred, u kojem je vee avgusta
postala i clan Komunisticke
partije Jugos]avije.

U toku narodnooslohodilackog rata i revolucije nalazila
se na mnogim odgovornim
duznostima. U Posavskom partizanskom odredu prvo je horae i holnicarka, a posle prve
ofanzive, bida su se povlacile
partizanske snage iz Srhije,
postavljena je za politickog
komesara bolnice u Cajnicu.
Bila je horae Sestog (beogradskog) hataljona Prve proleterske do jeseni 1942, kad je
upucena na politicki kurs u
Bihae, odakle ide u Drugi hosanski korpus.
U trecoj i cetvrtoj neprijateljskoj ofanzivi bila je politicki komesar eselona tifusara. Ucestvuje u horbi na Sutjesci, a posle je kao iskusni
partijski radnik vrsila duznost sekretara AFZ za srez Prnjavor. Kada su jedinice Narodnooslohodilacke vojske polazile za Srbiju, Radmila je
postavljena za partijskog rukovodioea inzinjerijske cete
Prve pro]eterske divizije, na
kojoj duznosti je i ostala do
oslobodenja Valjeva.

�U oslobodenom Valjevu ona
ostaje da radi kao clan Okruznog komiteta Partije i Clan
Okruznog odbora AFZ za Valjevo. Posle oslobodenja Obrenovca sekretar je Sreskog
komiteta za Posavski srez i
clan OK KPJ - Valjeva, kao
i Clan Glavnog odbora AFZ za
Srbiju. Po zavrsetku rata
obavlja jos mnoge druge duznosti.
Nosilac ie Spomenice 1941.
i vise odlikovanja.
MILEVA JOVIC/c -

BELKA

Kao partizanku i ilegalnog
radnika, drugovi i drugarice
su je znali po ovim imenima:
Mileva, Dragica. Belka. Rodena je 1922. u Beogradu. Nije
tesko shvatiti njeno opredeljenje za revolucionarni pokret
od najmladih godina, ako se
zna da je kao tekstilna radnica postala Clan KPJ 1940. · ~o­
dine, a mnogo pre toga clan
Saveza komunisticke omladine Jugoslavije.
Uvek vedra i vesela, vrlo
prisna sa svojim. drugovima i
drugaricama, ozbiljna i odgovorna u izvrsavanju skojevskih i partijskih zadataka ·.brzo je uspostav lj ala poznanstvo sa ljudima i kod njih
svojim stavovima lako sticala
ugled i poverenje ..
Kada j e okupirana nasa
zemlja, Mileva se iz Beograda
povlaCi u Rakovicu, gde radi
na pisanju i rasturanju paro'
Ia, paljenju okupatorske i iz,dajnicke stampe. Posle palje,
nja manastirskog zita · u Rakovici.- nalazeCi se_ u opasnosti
krije se jedno vreme u Kijevu,

kod Jelene Letic, Angeline MilenkoviC i Ande Kojic. Septembra 1941. stupa u Kosmajski
partizanski odred, a zatim stize i u Rudo.
U Prvoj proleterskoj hila je
horae, bolnicarka i rukovodilac, a iznad svega dobar drug
i komunista. Izddala je sedam neprijateljskih ofanziva
u stroju slavne Prve proleterske brigade, unapredena u Cin
oficira i dobila viSe ratnih odlikovanja. Nosilac Partizanske
spomenice 1941, Mileva J oviciC-Belka je tragicno zavrSila
zivot posle rata.
OLGA -

RITA JOVJCJ(:

Od najranije mladosti opredelila se za napredni pokret.
Rodena je u Uzickoj Pozegi
1920. godine. Kada je zavrSila
gimnaziju otiSia je na studije
u Beograd, gde se istice u radu napredne studentske omladine. Uces.tvuje u svim stu-

dentskim akcijama, pa je kao
takva primljena u KPJ 1940.
godine. Kada je okupator usao
u nasu zemlju, Olga je nastavila svoju revolucionarnu aktivnost, ali je vee juna 1941.
godine uhapsena u Kraljevu.
U zatvoru se drzi hrabro, ne
odajuCi nista. Uspeva avgusta
da pobegne iz zatvora i odmah
stupa u Kraljevacki partizanski odred ,J ovo Kursula", u
kojem postaje rukovodilac za
agitaciju i propagandu. Za
vreme ustanicke 1941. godine
obilazi sela, drzi· predavanja i
mobilise narod za borbu.
Sa Kraljevackim odredom
stigla je u Rudo, gde je· na
dan formiranja Prve proleterske izabrana za politickog komesara Prve cete · Kraljevackog bataljona. To je prva :lena politicki komesar u ovoj
proslavljenoj jedinici.
Kao politicki komesar Prve
cete Kraljevackog bataljona
juriSa svuda pred borcima,
bodri ih u marsu da izdde i
svojim primerom .. Posebno se 35

�isticala u velikoj ljudskoj brizi za boree. Proleteri dobro
pamte koliko je hila tuzna kada su poginuli sedamnaestogodiSnj i ucenik iz Kralj eva
Zoran Katie i Pero Spasojevic, ucenik Ucitelj ske skole.
Poginula je u bici za Prozor
13. jula 1942. godine, a proglasena za naronog heroja Jugoslavije 20. decembra 1951.
U ratu su joj poginuli otac,
majka i brat.
DRAG!CA (CREVAR)

36

zAB/CA JUJ/c

Strahote rata dobro je Dragiea iskusila j os prvih dana
okupacije u Slavoniji, kad su
ustaSe surovo nasrnule na srpski zivalj. Bez svojih roditelja, sa najblizim rodacima,
Dragica (rod. 1929) tada hezi
u selo Grancare kod Lozniee.
U Podrinju je tada huknuo ustanak.
Zeljna da osveti svoje najblize, koji su pali kao irtve
okupatora i njegovih slugu,
Dragica odlazi u partizane. Za
vreme prve neprijateljske ofanzive odstupila ie 'sa riasim snagaina za Sandzak, a 21. decembra vee je hila u Rudom.
Rasporedena ie u sanitetsko ode! ienje Brigade. Mlada,
po izgledu nezna i nejaka, Dragica pokazuje veliku hrabrost
u borbi i humanost u brizi za
qnjene drugove. Uzivala je
kao tako mlada simnatije svojih drugariea i drugova, a posehno su o nioj vodili racuna
lekari Bozovic i Mesterovic.
C:uvitli su malu Zabicu. kako
su je iz miloste prozvali u Prvoj proleterskoj, cuvali je u
horhama i na marsevima, a
ona· je sve viSe itrastala u od-

vaznog borea. Postala je cet~
na bolnicarka, a zatim i referent saniteta u bataljonu.
U Savez komunisticke omladine Jugoslavije primljena
je 1943, a clan Komunisticke
partije postaje 1944.
U secanju boraea Prve proleterske ostala j e ne samo kao
Zabica, nezna i mlada partizanka (medu najmladima u
brigadi)' vee i kao hrabar horae, brizna bolnicarka i referent saniteta, uvek spremna
da priskoCi i pomogne svojim
drugovima, cesto zalazuCi i
svoj zivot.
Nosilae je Partizanske spomeniee 1941. i viSe odlikovanja.
KATJCA - DRAGJNJA
KATie - cACJc

Sa nepunih sedamnaest go·
dina (1940) primljena je u Savez · komunisticke omladine
Jugoslavije. Kada su pukle ustanicke puske, 1941. Katica je
hila medu prvim horcima
Kraljevackog partizanskog od-

reda ,J ovo Kursula", Iako vrlo mlada, borila se rame uz
rame sa muSkarcima, a u me~
duvremenu zavrsava i sanitetski kurs.
Sa Kraljevackim partizanskim odredom povlaci se u
pravcu Sandzaka i dalje za
Rudo, gde se nasla u stroju
Prve proleterske. Nije htela
da prihvati poziv bolnicarke,
vee da bude horae u stroju.
Bila je hombas, puskomitraljezac. · Medu proleterima je
zapamcena kao devojka i horae vrlo vedrog duha, koja ne
priznaje teskoce surovog rata.
Osohito se hrahroscu istakla u horbama . oko Prozora,
Duvna, Livna, Teslica, . Kupresa. Druge ratne godine postaje Clan Komunisticke partije
Jugoslavije. Za referenta saniteta Kraljevackog bataljona
po~tavljena je 1943. ·godine.
Zapocela je ratni put u revolud.ii kao mlada radnica
koju siromasm . roditelji iz
Kraljeva nisu'jnogli. skolovati: Iz rata j'e ova hrabra par-

�tizanka izasla kao ofidr 1ugoslovenske narodne armije, hastavljajuCi u posleratnim godinama da se bori za ideje za
koje se opredelila jos pre
rata.
Meau mnogim ratnim uspomenama, najdrazi joj je sat
dobijen od druga Tita - kao
nagrada za hnibrost. Nosilac
je Partizanske spomenice 1941.
i mnogih drugih odlikovanja.

IRINA KNE:tEVIc
Irina pripada onoj generaciji predratnih komunista koji su svoj revolucionarni rad
poceli na . Beogradskom univerzi1etu. Postala je Clan KPJ
1934. godine. Bila .ie najstariji
~lan KPJ meau drugarieama
u Pryoj proleterskoj.
c Roaeiia. je u . Lenjingr~du, a
iasla i . odrasla u Jugoslaviji,
gde se od najmlaaih dana op·
redelila za napredni radnicki
pokret. Prilikom formiranja
·Prve proleterske, postavljena

je {if. referenta. saniteta 'freceg (kragujevackog)
bataljona.
Kao horae i sanitetski radnik prosla j e s proleterima
Zelengoru, Treskavicu, Neretvu; Prenj, Sutjesku i sva druga mesta na ratnoj stazi Prve
prol~terske.
··
Mnogi borci i rukovodioei
iz Prve proleterske ostali su
u zivotu, zahvaljujuCi iskusnom lekaru .i komunisti Irini,
koja nije zalila truda i nije
priznavala ratne teskoce, glad,
umor i druge nedace kada je
trebalo pruziti pomoc · svojim
ranjenim i bolesnim drugovima. Stoga se od mnogih ratnika iz Prve proleterske moze
cutf ~· da svo] zivot duguju
Irini Knezevic.
Kada se rat zavrsio Irina
radi na Voino-medicinskoi
akademiii u Beogradu, gde ie
dobila cin pukovnika JugosloVeriske narodne armije. U miru nastavlja rad sa onakvim
zarom kako je radila j u toku
NOB-a. pa Je za ta)&lt;av predan
rad dobila i mnogobrojna priznanja. Nosilac je Partizanske
spomenice 1941. i brojnih ratnih i mirnodopskih odlikovanja.

Borila se i za oclbranu uiicke
republike, a prilikom povlacenja iz Uziea, novembra 1941,
u stroju je Trece cete Uzickog
partizanskog bataljona.
U Rudom, u stroju Prve
proleterske, Olga je horae Petog (sumadijskog) bataljona.
Prepesacila je Romaniju i Jahorinu, ispoljavajuCi hrabrost
pravog proletera.
Posle. teskih. borbi po. Bosni
i Hercegovini, rijen bataljon
je 11. juna 1942. usao u sastav
Druge proleterske srpske brigade. Prebolovala je tifus u
najtezim danima rata, ali je i
toi teskoj bo!esti odolela i
nije se predavala. Obavljala je
mnoge odgovprne duznosti od
cetne bolnicarke do referenta
brigadnog saniteta. . Pose\:mo
je hila zapazena· kao referent
saniteta Petog bataljona . po
izuzetno.i .brizi o. ranjenim i
bolesnim. Vdo hrabra, uporria i snalazljiva okretna i marlji_va, O)ga je vo.]nitki .i casno
izvrsavala sve zadatke .j onda
kada je bilo najteze.

OLGA KOJADINOVI(;
U aprilu 1941. godine, kada
je neprijatelj okupirao nasu
zemliu, Olga je kao ucenica
uzicke gimna:zije postala clan
Saveza komunisticke omladine Jugoslavije: Roaena u Priboju 1922.· oha se vezala za
"revolucionarhi pokret u Uzicu.
· Kada je poceo ustanak Olga
je kao aktivista ucesnik u
njemu, a p9sebno Se istiCe .u
borbi za cisloboaenje Uzica.

c.•

37

�· Nosilac je Partizanske spoITienice 1941. i mnogih odlikovanja. U ratu je· dobila cin
· oficira. Clan SKOJ-a je od
1941; a clan KPJ od 1942. ~o­
dine. Posle rata obavlja odgovorne drustvene · i politicko-partijske duznosti.
M/LICA KOVAcEVIc
-UZELAC

Milica je u Beogradu zavrSila srednju skolu i upisala
Filozofski fakultet. Na fakultetu u Beogradu ucestvu ie u
demonstracijama 1940. i ·1941.
godine, pa je kao pripadnik
naprednog studentskog pokreta primljena i u SKOJ.
Posle okupacije dvadesetogodisnj a Uzicanka vraca se u
svoj ·grad i nastavlja ile~alni
rad sa skojevcima, ·a septem~ra 19~1. stupa u Uzicki par. tizartski odred, Zlatiborsku
. cetu. U odbrani UZicke republike ucestvuje u borbama na
Tresnjevici i Ljuboviii a kasniie i u borbama ole~ Bajine
B_a~te. ~ dok su partizanske jedimce Isle preko Sandzaka u
pravcu Rudog, Milica je stigla
na Romaniju i prikljuCila se
Romanijskom odredn, da bi
se odmah zatim nasla u BeoPTadskom batal jonu Prve proleterske.
·
U stroju Prve proleterske
brigade prolazi kroz sve borbe
koie su nroleteri vodili do ianuara 1943. godine. obavliaiuCi duznost bolnicarke i !comesara Partizanske bolnice.
Pocetkom 1943. upucena je
no zadatku u Liku. na duzno.st
u Sanitetskom odseku Glavnog staba Hrvatske. Nesto kasnije post&lt;\la je noliticki . komesa:r Voine parfizanske bol38 nke, na l&lt;ojo} duznosti' ostaje

do jula 1944, kada je prebacena u Italiju na lecenje.
Po povratku iz Itali ie odlazi na rad u ZAVNOH, neko
vreme i prosvetni referent u
Sibeniku, a zatim Milica je nacelnik odseka u Ministarstvu
prosvete SR Hrvatske. Obavliala je i mnoge odgovorne
duznosti u Komitetu za nauku
i kulturu i u Ministarstvu za
nauku i kulturu FNRJ.
Nosilac Partizanske spomenice 1941. i mno"ih ratnih i
mirnodopskih odlikovanja. rezervni kanetan i aktivni drustveno-politicki radnik, Milica
KovaceviC-Uzelac
umrla
je
·
1976. godine.
MIRJANA KOVANOV/c

Rodena ie 1923. u Kragujevcu. Kada je imala sesnaest godina zaposlila se u jednoj radionici rublia. U tim mladim
godinama ukl:iucila se u rad
sindikata, a posebno je na njenu naprednu orijentaciju uticalo to sto je hila povezana sa
drustvom ,AbraseviC",
po-

znatom po revolucionarnim
stremljenjima.
Sa sedamnaest . godina postala je clan Saveza komunisticke omladine Jugoslavije,
(1940). Medu najaktivnijim
je radnicima u svojoj struci .
Narocito je hila zapazena njena aktivnost i angazovanje na
skupljanju Crvene pomoci.
Cesto je nosila hranu drugovima koji su hili u zatvoru i
odriavala vezu izmedu nj ih i
partijskog rukovodstva, sto se
moglo poveriti samo proverenim Clanovima SKOJ-a, u koje
su komunisti bili sigurni da u
slucaju provale nece popustiti i izdati.
Kada se oktobra 1941. odigrala krvava drama u Kragujevcu (masovno streljanje),
Mirjana je otiSla u Kragujevacki partizanski odred, u cijem sastavu je stigla 21. decembra 1941. godine u Rudo.
Kao horae Treceg (kraguje,
vackog) bataljona prosla je
-Romaniju i Igman, hrabro se
borila kroz sve neprijateljske
ofanzive sirom Sandzaka, Bo-

�sne i Hercegovine. Kao brabar horae i skoi evac prim! iena je u Komunisticku partije
Jugoslavije aprila 1943. godine.
Daleko od svog rodnog Kragujevca, u selu DriniCima, blizu B'?sanskog Petrovca, poginula Je februara 1943. godine.
Njih dve sestre i brat dali su
zivot za slobodu.
OLIVERA - VERA
KREM!c - ANTONIJEV/c

Rodena u Beogradu 1919.
godine, Vera se kao domacica
od svoje rane mladosti opredelila za napredni pokret. U
ustanickim danima 1941. stupila ie u Uzicki partizanski
odred. J urisa u borbama i radi kao bolnicarka. Kada su se
za vreme prve ofanzive. naSe
snage povladle u pravcu San·
diaka, . Vera je do hila jedan
od najodgovornijih zadataka:
da se brine o povlacenju ranjenika do Nove Varosi. · Uzi·
cani su zatim pGs!i u pravcu

Rudog, a Vera je i ·dalje bstala_ sa ranjenicima.
.
Ipak, posto su · · proleteri
preS!i Igman, Vera se uputila
prema Foci i tamo svoju jedinicu sacekala sa jos nekoliko
drugarica koje su zaiedno
s njom bile na istom zadatku.
Posle izvesnog vremena prelazi 11 Drugu proletersku srpsku brigadu, u kojoi izrasta
do referenta brigadnog sa·
riiteta.
U najtezim borbama i sukobima sa nepriiateliem neustraSiva .ie u iuriSima · i u spasaVaniu svojih ranjenih drugova.
Med11 borcima i rukovodiocim". Brigade uzivala je veliki
ugled, pa je 1942. primliena
u Savez komunisticke omladine Jugoslaviie, a godinu dana
kasnije postaje i clan Partije.
Od domaCice sa osnovnom
skolom, izrasla je tako Vera
11 rukovodioca u · proleterskim
brigadama. Nosilac ie Partizanske spomenice 1941. i viSe
odlikovanja, medu kojima je
i Orden bratstva i iedinstva s;&gt;.
zlatnim vencem. Major je JNA
u rezervi.

s-u· se negovala u njenoj porodici, Ljubica se sa puskom'u
ruci pridruzila ·crnogorskim
ustanicima. Krenula je tako u
borbu zaiedno sa omladincima i omladinkama s kojima
je pocela 1940. godine organizovano da nidi · za · napredni
pokret. clan je KPJ od 1943.
godine.
Ucesnik je poznate bitke na
Pljevljima. odakle je nastavila za Rudo, gde je prilikom
formiranja Prve proleterske
postavljena za cetnu bolnicarku Druge cete Drugo~; crnogorskog bataliona. Uskoro je
Liubica postala i referent saniteta svoga bataljona.
Hrabro se borila u borbama koje je vodila Prva prole. terska do jula 1943. godine,
kada je u borbi ranjena i napustila borbeni stroj, Posto su
joj rane zalecene u bolnici u
Italiji, odredena je za referenta saniteta u Tenkovskom bataljonu, u kojem je dobila i
Cin potporucnika. J edno vre-

LJUBICA KRKELJlc
- BELAMAR!c

Jos kao dete u selu Zagoricu, kod Podgorice (Titograda), gde ie rodena 1925. godine. slusala je od svoga oca
J akova 0 vecito i borbi crnogorskog naroda ·za slobodu. o
ratovima i okupacijama. Posle zavrsetka osnovne skole
nije nastaviJa skolovan je j DO·
red velike zelje, jer to nije
mo~la izdrta ti siromasna porodica Jakova Krkeliiea.
·
Nosena slobodoljubljem i
patriotskim osecanjima koja

39

�me hila je u Petoj vojvodanskoj hrigadi.
. Ljuhica je jedan . od onih
horaca i rukovodilaca koji su
se kalili u teskim ratnim okrsajima sa neprijate!jem: Dohila je viSe ratriih odlikovanja. Nosilac je Partizanske
spotnenice 1941. Ii · JNA je
penzionisana u Cinu kapetana.
ALEKSANDRA KRSTONOslc

']

NANJCA

Ras!a je i ucila skolu u Srbobranu, a zatim i u Beogradu. Kao ucenica gimnazije
dosla je u Usee, kod Raske,
1941. godine, gde se povezala
sa miprednom omladiriom.
Kada je borba hila u najve.Cem jeku, septemhra ·1941. sedamnaestogodiSnja Aleksandra
·stupa u Uscansku cetu Kra'ljevackog partizanskog .odreda ,Jovo Kursula". · Od tada
ucestvuje u svim horhama koje ovaj odred vodi, od Usca
izinedu Kraljeva i Raske pa
sve do Rudog.

U strojti Prve proleterske
stajala je zajedno sa horcima
Kraljevackog bataljona. Odreden'l je za holnicarku u sanitetskom odelj enju Brigade.
Sa Prvom proleterskom prosla je sve horhe .od Rudog
preko Romanije, zatim eoooeiu Jahorine ianuara 1942, Zelengoru i Treskavicu jun·a
1942 ... Istice se u izvlaceniu,
previianju i leceniu ranienika
sa Gata: Bradine, Duvna· i Livna. Zaiedno sa proleterima se
radovala susretu sa Titom
7. novemhra 1942. godine, kada ie u Bosanskom Petrovcu
predao zastavu Prvoj proleterskoi. Sa jos veCim elanom,
zanosom i borhenim · iskustvom hori se za ra11ienike na
Sitnici, Jajcu i Teslicu .
U ieku cetvrte neorijateliske ofanzive oholela je od tifusa. leceCi ranienike i hez
straha negujuci tifusare. Onaka halest ie savladala neustraSIVU
Aleksandru Nanicu
Krstonosic. pa je umrla posle
prelaska Neretve u jednom se]u u hlizini Konjica.
RUZ.A LOZ

j.

I
I

I
!i

I

I

40

Pocela je horbu protiv neprijatelja u prvim ustanickim
danima 1941. godine. Sa svoiim vrsnjacima i drugovima
Ruza je i na strazi i u patroli i u izvidnici, u horhama i u
jurisima. Zavrsila je i sanitetski kurs.
Kada je trehalo napustiti
Sumadiju i krenuti u pravcu
Sandzaka, bilo je i nekih muskaraca koji su oklevali i govorili - zasto da se ide tamo,
zasto da se tu ne ostane i vo-

GRUPA DRUGARICA SEFTEMBRA 1944,
GODINE U VALJEVU

di dalie horba. Ruza se nije
predomisljala, vee je kazala:
,.Dosia sam da se horim za
slohodu. i iCi cu svuda tamo
gde to kazu komunistL .. " ·
U Novu Varas stigla je sa
ran_ienicima, ko.ie _ie neum.orno previiala i negovala. U stroiu u Rudom Ruza ie (rod.
1922) hila u svom s~liackom
odelu, sa vunenim Carapama
i sumadijskim opancima. Tu
je pcvi put, kao i mnoge nie~e drmrarice i drugovi, videla
druga Tita.
Rasporedena je da radi u
sanitetu Brigade. Na kratkoi
horhenoi stazi istakla se kao
hrahar horae. nozrtvovana i
vrlo savesna holnicarka. Prosla je sa Brigadom preko Medede i Rogatice, borila se po
Romaniji, ali je, januara 1942.
godine, u jeku druge neprijateljske ofanzive, hrahro pala
- u Sahbegovidma, kod Sokolca.

�ALEKSANDRA - LEJA
MAKSJMOV/c
- MILOSAVLJEVf(:

U selu KonjeviCirria, kod
Ljiga, gde .ie rodena 1920 .. godine, zavrSila je osnovnu skolu i nastavila girrinaziiu u Beogradu. Kao srednjoskolka povezuje se sa naprednom omladinom, sto ie bilo presudno
da se . onredeli za revolucionarni pokret.
Prekinula ie skolovanie 19W.
kada ioi je inaika umrla. Zaposlila se tada kao sluzbenik
1i Sreskc:im · sudu · na Rudniku,
gde ju je i rat iatekao. ·
Aktivno s~ ukliucuie u nripremi ustanka, raded sa komunistima i skoievcima na
nrikunl ianiu oruzja i municiie, sanitetskog i drugog materiiala. U ustanickim danim:1
1941. rasnoredena je na rad
u Komani:li mesta na Rudniku.
a zatim prelazi u partizansku
bolnicu.
Kada j e pocela prva neprijateljska · ofanziva, u jesen

1941, Leja pohtvovano radi
na prebacivanju ranienika u
praveu Uzicke republike i dalje preko Zlatihora i Sandiaka ka Novoj Varosi. Za vreme
horav ka partizanskih snaga na
slohodnoi teritoriii u Sandzaku, radi kao holnicarka i neko
vreme u partizanskoj tehnici.
Odredena ie za Prvu nroletersku, ali naknadno dohiia zadatak da ostane sa ranjenicima. sto hez pogovora i hrahro
prihvata: Inak, pocetkom 1942.
godine, Leia stupa u horheni
stroj proletera kod Face. U
Prvoj proleterskoi ostala je
samo do juna 1942. godine,
jer je po zadatku presla u
Drugu srpsku proletersku hrigadu, gde ie hila na duznosti
sekretara staha Brigade, a kasniie je radila u Drwwi proleterskoi divizi ii i u Vrhovnom
st"_hu NOV i POJ. Posta se istakla kao hrahar horae, no odluci Vrhovnog staha prelazi na
Vis, gde ohavlja odgovorne
du7.nosti. .
·
Posle rata aktivni ie drustveno-politicki i. partijski rad.
nik. Nosilae je Partizanske
spomenice. 1941. i vise ratnih
i mirnodopskih odlikovanja.
NADA MARKOVIc

U potmzi z" holiim uslovima za rad i zivot jos ore. rata
Nada ie nannstila rodno me. sto Aleksandrovae kod Nisa
&lt;&gt;:de je · rodena 1914. godine:
Prelaskom u Beograd, kao radniea brzo se ukljucuje u nanredni pokret i postaje Clan
KPJ 1940. godine.
Posle okunacije zeml ie odlazi po zadatku na parti i ski rad
u Zahrezie, kod Ohrenovca,
odakle odr'tava stalnu vezu sa
partijskim · rukovodstvom Oh-

renovea. Jula 1941. ostavlja
dvoje male deee i zajedno sa
suprugom Borom Markovicem,
Nada stupa u Posavski partizanski odred i· dohija. zadatak
da rukovodi holnicom , Posavskog odreda na ·Pasino.i Rav"
ni. Za vreme prve ofanzive sa
holnicom nrelazi u RogaCicu,
a zatim u Uzice. Iz Uzica krece
da zajedno sa Julkom Mesterovic organizuie partizansku
holnicu na Zlatihoru.
Posle povlacenja iz · Srbije
nostaje horae Beogradskog hatali ana Prve proleterske- hrl,
&lt;!ade. Sa Brigadom je presl",
I .rman i ceo put kroz drugu i
trecu ofanzivu .. J edno .vi!'me
1942. partiiski je radnik Komitetu KPJ za Bugojno. Posh!
tO!m ios· na mno!!im je rukovodeCirn · du7.nostima: hila .ie
~Jan politodiela nri Centralnoi
holnici na Grrrwcu. a -na prvoj..
konferenciji AFZ: 1942. godine,
izahrana ie za c[ana Centralnag odhora. Oq!;anizovala ie
bolnicu u jednom selu izmed:u
Livna i Duvna. Od pete nepri~
jateljske ofarizive do · osloho- 4Jc

u

�ilenja Valjeva hila je ·. pornoenik kornesara Prateee cete Prve proleterske divizije. U oslohodenorn Valjevu kao iskusni horae i kornunista postaje
¢!an Okruznog korniteta i organizacioni sekretar Sreskog
korniteta KP J za Val j evo. U
ratu je dohila cin kapetana.
Nosilae je Partizanske spornenice 1941. i vise odlikovanja.
LEPOSAVA
MARKOVIc -

42

PETROVIc

Rodena je 1926. godine u Zahrezju, kod Ohrenovea. SledeCi put svoga hrata Dragana,
koji je hio clan KPJ, Leposava se u predratnirn godinarna,
iako vrlo rnlada. ukljuCila u
napredni ornladinski pokret
Posavine i vee 1940. hila prirnliena u SKOJ. _Po okupaciji
zernlie pohada kurs prve pornoCi, a avgusta 1941. odlazi u
Beogr;idski bataljon Posavsk0g ·- partizanskog odreda. U
Odredu je hila holnicarka I cete i rukovodilae SKOJ-a i vee
se u prvirn danirna borhe pokazala kao hrahra u pruzanju
oornoCi ranjenirn drugovirna.
Kada je Beogradski hataljon
usao u sastav Prve proletersk:e, Leposava se vee u horbi
na Sjenici istakla u pruzanju
pomoCi ranjenim drugovima,
pa je kao hrabar horae 1942.
prirnljena u KPJ.
S Prvorn proleterskorn ie
sve do cetvrte neprijateljske
bfa,;zive u kojoj je tesko ranjena u horbarna oko Banjaluke. Lecena je u Centralnoj
holnici. Sa ranjenicirna Centralne holnice prolil.Zi tezak
put od Krajine preko Prozora, Neretve, Prenja do Miljevi-

ne, Zatirn se vraca u svoj hataljon, ali je pri prelazu Drine
oonovo izhacena iz stroja jer
ie. dohila tifus i tako se po
drugi put nasla u Centralnoi
holnici. Za vrerne pete nepriiateljske ofanzive hila je u koloni tifusara sve do rasforrnirania Centralne holnice. Po
rasforrniranju holniee, uz pornoc drugova i drugarica stize
svoju Prvu proletersku na Suhoj i ponovo je, slaha i iserpliena, u stroju svog Beogradskoo; hata]jona, sa kojirn _ie u
teskirn danirna horhi na Sutiesci i prohoja Sutieske. Malu. slahu i iznernoglu, tih teskih dana preko Sutjeske preneo je njen ratnL drug Katie.
U hataljonu je Lepa ostala sve.
do Zvornika, a zatirn _ie zhog
iznernoglosti od poshediea ranjavanja i tifusa presla u Brigadni sanitet iz kojeg _ie upueena na visi sanitetski kurs u
Jajee. Posle toga je hila referent saniteta oristf&gt;pskih jedinica Prve proleterske i korpusa. a· radila· je i u bolnici teskih ranjenika na Klekovaci.

U sedrnoj ofanzivi, posle desanta na Drvar, sa grupom
horaea Prvog korpusa stize u
Sandzak, kad prelazi u hrigadni sanitet Treee krajiSke hri?:ade sa kojirn stize u Srhiju
do Mladenovea.
Posle oslohodenja Srhije po
zadatku radi kao partijski radnik na terenu. Clan je Okruznog korniteta SKOJ-a i organizacioni sekretar za Val jevo,
Okruznog odhora USAOS-a i
Centralnog komiteta ornladine
za Srbiiu, organizacioni sekretar Gradskog korniteta Valjeva, clan Sreskog korniteta i dr.
Od skojevca i horca izrasla
je u vrsnog partijskog i politickog radnika. Nosilac ie Partizanske spornenice 1941. i vise ratnih i rnirnodopskih odlikovania. Rezervni je staresimi JNA. · ·
·
MILENA (MILISAVA)
MARTINO VIC:
Rodena ie 1920. godine u siromasnoj ·Cinovnickoj porodici u Uzicu. Posle osnovne skole zavrsila je pet. razreda zanatske i krojacki zariat. Kao
radnica brzo se ukl iuctiie u
napredni ornladinski i radnicki pokret. pa ie oktohra 1940.
postala Clan SKOJ-a.
Prvih. dana okunacije radi
kao pozadinski radnik, a vee
novernhra 1941. kada se vodih heroiska hnrha za odhraml
UZicke repuhlike. sa nuskorn u
ruci ulazi u stroi Uzickog oartizansko.g ·odreda. U Rudorn,
na ·dan foriniranja Prve proleterske, Milena je u Drugoi ceti Cetvrtog
(kraljevackog)
bataljona. Cetna je holriiCarka

�i hrabro izdr:lava sve borbe
i juriSe.
U toku rata radila je u sanitetskom odseku Vrhovnog staba u bolnici Prve proleterske
di~izije i Prvog korpusa, da bi
29. maja 1944, zajedno sa nasim ranjenicima, i sama hila
orebacena u Italiiu kao obolela i iscrpl_iena. Ali u nasoi partizanskoj bolnici u Italiji Milena se ne ponasa kao bolesnik, vee obavlja razne poslove
bolnicarke i sanitetskog radnika.
Umrla je ubrzo posle rata,
20. oktobra 1945, u svome rodnom Uzicu. U sacuvanim dokumentima nalazimo karakteristiku koju je Mileni dao
politicki komesar bolnice Prvog korpusa: ,Odana Partiji,
disciplinovana ... Interesuje se
za svoj dalii razvoj. Inteligentna, teoretska izgradnja srednja. Ima uslova za daljnii razvoj".-Isti dokumenat ukazuje
da je Milena hila i jedan od
sehetara SKOJ-a u bolnici Prvog korpusa.

Po svojoj zelji napustila je
JNA i ]Josla u svoje rodno Uzice, da nastivi rad kao . dan
KPJ u cije je redove pnmljena maja 1943. godine.
DANICA MARTINOV/c
- VUJOV/c
Njih desetoro ih je bilo u
porodici u Bai icama, kod Cetinja. Radio je jedino otac,
kao sluzbenik sa vrlo malom
platom. Zato ie za Danicu bilo
zavrseno skolovanje usoesnim
zavrsetkom cetiri razreda gimnazije u Cetinju. Privrzena
svojoi brad, iSla je za njima i
opredelila se za 'revolucionarni pokret. Vee je imala trideset godina kada aktivno ucestvuje u izvrsavaniu zadataka
u pripremi 13-julskog _ustan:
ka. Tada zavrsava samtets~1
kurs, a uCi se i rukovan]u
ondjem.
Od prve trinaestojulske puske ucestvuje u akcijama loveenskih partizana. Sa svojim
Lovcencima posla je i u na-

pad na Pljevlja, a odatle u
stroj Prve proleterske .u Rudom.
Vee od ptvih borbi istice se
kao vrlo hraba·r horae. ' Neke
njene podvige proleteri ne zaboravljaiu·. U borbi na Sinjijevici, kod Vecerinovaca, 9.
maja 1942. godine, Danica i&lt;;
ispoljila posebnu hrabrost 1
poZrtvovanie u izvlaCenju svojih ranjenih drugova. Previla
ie ranjenog druga u streljackom stroju, a dok ga je previjala ranjena je i sama - u
obe noge. Ali, tek kada ga
je iznela sa polozaia ootra:&lt;Ua
.ie oomoe. Postala je dan KPJ
1943. godine.
·
Dva brata DaniCina ratovala
su u Cetvrtoj proleterskoj bri~
gadi. Sva porodica joj ie ucestvovala u narodnooslobodilackom ratu i revoluciji, i
otuda je i ona mogla tako
hrabro da istraie ·mi ratnom
putu Prve proleterske · due:om
viSe od dvadeset hiljada kilometara, a da nigde ne posustane.
Rezervni je oficir i nosilac
Partizanske soomenice 1941,
kao i vise odlikovanja.
DR JULKA MEsTEROVTc
Kada je iz rodnog Srpskog
Itebeia, kod Zrenianina, gde
ie rodena 1906. godine, Julka
Mesterovie posla da studira
medicinu, siglirno niie razmiSljala 0 tome da ee biti jedan
od prvih lekara u nasem narodnooslobodilackom ratu.
J os kao student i lekar u
predratnim godinama pripa·
dala je revolucionarnom pokretu.' Godine 1941. hila je lekar u Valjevu. Kada su pukle
prve ustanicke puske, Julka 43

�divizije, sa kojom i prolazi
rijen teski ratni put. Od sredine 1943. godine · do oslobodenja Beograda bila ie sef hi'
rur8ke ekipe Pete divizije.
U toku rata i revolucije ispoljava veliku organizatorsku
sposobnost u· organizovan lu i
radu saniteta, a kao i'ovek i
komunista izuzetnu humanost
u brizi za !jude.
Posle rata nastavila je · da
radi u armijskim sanitetskim
ustanovama i stekla cin pukovnika JNA. Nosilac ie Partizanske spomenice 1941. i vise odlikovan ia za ratne i mirnodopske zasluge.
je otisla zajedno sa svojim
muzem dr PantiCem u Valjev'
ski odred. J os dok se ustanak
rasplamsavao u Srbiji, odre~
dena je odlukom· Glavnog
staba
Narodnooslobodilacke
vojske i partizimskih cidn!da
Jugcislavije za referenta saniteta u Posavskom ·odredu. Kako se naglo uvecavao broj rani enih partizana sve viSe se
osecala potreba organizovanijeg lecenia i stoga ona u Posavini formira partizansku
bolnicu. U vreme kada su se
partizani povlacili iz osloboilenih delov~ 7o'ladnP Srbiic, i
TT~icke repu blike. dr · Julk"
Me~teroviC. iP. unrr~vriik na-rtiZ"-nske bolnicc, u Novni Varn-~i. a kra iem ianuara 1942. dolazi n Focu · u bolnicu Prve
prrlleterskP.
Kao hmbar horae. rukovo-

rlilac i lebr u P'lrtiju ie prim1942. "o&lt;l.ine. U tok:u
NOB-a i revoluciie obavlia
mnoee odgovnrne rlnZnosti . n
sanitetu partizanskih jedinica, a tokom 1943. hila ie referenf saniteta Prve proleterske
Ji,n"

44

ZLATJJA M/LATOV/c

Iz Crnaca, sela u Piperima
(blizu Titograda), gde je rodena 1920. godine, posla je
medu prvima u trinaestoiulski ustanak. I novembra 1941,
kada su trazeni dobr0'volici za
pohod na Pljevlja, Zlat!ja se
nasla u borbenom stroju partizanskog bataljona ,Bijeli
Pavle". U borbama protiv italijana na Plievljima posebno
je pokazala hrabrost i pozrtvovanost u _previ ianju i iznoseniu ranienih drugova.
Posle bitke na Pljevljima
krenula je za Rudo, gde se
nasla u stroju Drugog ( crnogorskog) bataliona. A vee sutradan posle formiran ia Brigade, ucestvuje sa svojim bataljonom, u selu Miocu, u borbi ·protiv Italijana.
Na Igmanskom marsu junacki se drzala i istakla u
pruzaniu pomoCi promrzlim
drugovima i drugaricama proleterima. Pri tom na sebe
je sasvim zaboravljala, pa je
tek po dolasku u selo Presje-

nica osetila da ne gospodari
svojim nogama, vee da je i Sarna promrzla. Hitno je iz sela
prebacena u partizansku bolnicu u Focu, gde su joj odseceni svi prsti na nogama, Bez
narkoze, junacki je podnela
operaciju a da ni jauknula
nije.
Izdrzala je taka hrabro i ceo
borbeni put Prve proleterske
brigade, kao borac i sanitetski radnik. Nosilac ie Partizanske spomenice 1941. i viSe
ratnih odlikovanja. Rezervni
je staresina JNA.
BRANKA MILINKOV/c

U vreme rasplamsavanja
borbe protiv neprijatel ia u
MaCvi i Podrinju, sve viSe Zena deli radost pobeda s pai-tizanima. Poi'etkom septembra
1941, sa mnogim zenama h
Maeve i osamnaestogodiSnja
Branka Milinkovic ( rodena u
Savcu 1922) stize medu ustanike. Branka se posebno angazuje na radu medu zenama,

�I bas kada su vod:eni najzesCi okrsaji s neprijateljem
(1942) Branka je primljena u
KPJ. Nosilac je Partizanske
spomenice 1941. i mnogih drugih odlikovanja.
OLGA MILIVOJEV/c

i zbog takve aktivnosti i borackih vrlina biva primljena
u Savez komunista omladine
Jugoslavije.
· Kada su pristigli ranienici
iz borbe na Macvanskoi Mitrovici, prima duznost bolnicarke u partizanskoj ambulanti u oslobod:enom Bogaticti. U orihva:taniu i negovailju
ranj enika odnosila se sa puno
neznosti i brige. Ubrzo je, u je·ku prve neprijateljske ofanzive; upuCena na nove zadatke u
Krupan j, a zatim u Pecku i
Ljuboviju. Stigla je i da ucestvu ie i u odbrani Uzicke republike, gde neumorno radi
na evakuisanju ranienika preko. Zlatibora . za Sandzak. A
zatim, eto i nje u Rudom, u
stroju Prve proleterske. Berae je i cetna bolnicarka u
Kraljevackom bataljonu, a radi i u "brigadnoin sanitetu. I,
taka, sa svojom brigadom kroz
svih sedam
neprijateljskih
ofanziva, preko Romanije i
Igmana, Treskavice, Zelengore, Neretve, Sutjeske ...

Rod:ena je 1924. godine u
Gruzi, kod Kragujevea. Jos
kao ucenica gimnazije postala
je Clan Saveza komunisticke
omladine Jugoslavije. Kada je
pocela borba protiv okupatora, Olga je napustila skolsku
klupu i otisla u partizane. Stupila je u Kraguievacki partizanski odred onih dana kada
su partizanske snage iz Sumadjie bile u pokretu ka Uzieu
i Sandzaku.
. Prilikom formiran i a Prve
proleterske brigade mlada skojevka je dobila nove zadatke
- da neguje. i cuva ranienike.
Ostala je sa ranjenicima, a
misli su je stalno vodile · ka
Prvoj proleterskoj
njenim
Kragujevcanima.
Odmah posle Igmanskog
marsa ispunila joi se zelia:
srela se sa svojim Kraguievcanima i Prvom proleterskom.
Bila je radosna sto je opet sa
njirna, a tuZria Sio Su se mnogi borci iz Kragujevackog bataliona nalazili u focanskoj
bolnici zbog promrzlina sa Igmana.
Ostala je u Prvoi proleterskoi krace vreme, a onda ie
presla n Drugu srpsku proletersku brigadu u kojoj je bio
i nien otac.
U stroiu Prve i druge proleterske brigade hrabro se borila za ranjenike. Kada je Druga proleterska vodila tesku
borbu protiv cetnika Pavia

DuriSiC·a na vrhovima Durmitora, u jednom od jurisa na
izdajnikE!, 2. juna 1942. go~i­
ne, poginula je Olga. Pala .1e
zajedno sa svojim oeem, istog
dana u istoj borbi.
Olga Milivojevic pripadala
ie onoj generaciji najmlad:ih
boraea Prve i Druge proleterske brigade, koia je znak razreda na d:ackoj kapi hrabro
zamenila zvezdom petokrakom
i pod tim znameniem slobode
i revolucije junaCki poginula,..
DANICA - DANA
MJLOSA VLJEVJ(:

U srcu okupirane Evrope,
Komunisticka partija Jugoslavii e i drug Tito stvorili su
1941. godine slobodnu Uzicku
republiku. Mladost uzickog
kraia borila se za njeno stvaranje i svoiim grudima je branila. U Ul:ickom partizanskom
odredu hila je i ceta najmlad:ih - treca ceta Uzickog partizanskog odreda. Brojila je
oko sezdeset boraea, medu kojima su samo trojica. bili stariji od 25 godina. u. toj ceti
borila se i mlada ucenica gimnazije Danica Milosavljevic. U
odstupanju od Uzica preko
Sandzaka omladinska ceta se
istice u zastiti Vrhovnog staba
od napada Italijana.
Stigli su omladinci i u Rudo
na dan formiranja Prve proleterske brigade. Med:u n iima
i plavokosa sesnaestogodisnja
devojka, Dana Milosavljevic.
Ubrzo se pokazala kao hrabar
horae, pa je primljena u
SKOJ.
U Prvoj i Drugoj proleterskoj brigadi hila je Dana ho-rae, pusk6mitraljezae. bornbas, komandir odeljenja, om- 45

�oravcu Rudog. Od Rudog preko Rogatice, Glasinca, Sokolca, Vidrica, Srednieg i Okrug'
lice hila je u stroju Prvog crnogorskog bataliona. Hrabro
izdrzava Igmanski mars i ostalo je poznato sta je sve
Stanka preduzela u tirh natcovecanskim mukama da pomogne svoiim dru~ovima i ooseb~
no Marku i Milanu Zekovicu
- da ne ostanu na prtini Igmana.

ladinski rukovodilac·
bataljona.
Istice se u mnogim borbama, a osobito se pominju njeni podvizi u bitkama na Gatu,
Jajcu, Kupresu, Dresnici, Neretvi i Sutjesci. U vreme najzesCih nepri iateljskih ofanziva
i partizanskih iuriSa. Dana nostaje dan KPJ (1942). Cin
potporucnika Narodnooslobodilacke vojske dobila je 1943.
godine, kada su uvodeni prvi
cinovi u NOV.
Posle rata birana je za clana Glavnog odbora Uiedinjenog saveza antifasisticke omladine Srbiie. Vraca se u svoie Uzice 1947. godine za sekretara Opstinskog komiteta
SKOJ-a, a zatim postaje i sekretar
Okruznog
komiteta
SKOJ-a za UZice. Radila je i u
Centralnom komitetu narodne
omladine Srbije.
Za narodnog heroja proglasena je 1953. godine. Nosilac
je Partizanske spomenice 1941.
i mnogih ratnih i mirnodop46 skih odlikovanja.

STANKA MILUTINOV/c
- sPADIJER

Kuca Milutinovica iz sela
Velje Brdo, u Piperima (blizu
Titograda) cuvena je po pripadnosti revolucionarnom radnickom nokretu. Iz te kuce j e
i Ivan Milutinovic. Brat Stankin, Masan, postao je clan
KPJ 1936. godine i on je svoie opredeljenje preneo na celu porodicu, te i na sestru
Stanku.
Njih cetvoro iz ove porodice otiS!o je julskih ustanickih
dana 1941. u partizane. Kada
su, p() direktivi partijskog i
vojnog rukovodstva Crne Gore, tra'leni dobrovoljci za PI jevlja · novembra 1941. godine,
medu tim dobrovoljcima nasIa se i Stanka sa svojim bratom Masanom.
Posle decembarske bitke na
Pljevljima, mlada skojevka
nije htela da se vrati u Crnu
Goru, vee je sa svojim drugovima i bratom nastavila u

Kao bolnicarka Druge cete
Prvog bataliona, ciji je tada
bio komandir narodni heroj
Savo Buric, Stanka 1·cestvuje
u borbama na Zvijecdi planini, Dobrom Dolu, Koniicu,
Livnu, Duvnu, Kliucu, Ivan
Sed!u, Ticevu, Glavaticevu,
· Zlatnom Boru, Neretvi, Sutjesci.
U KPJ je primliena 1943.
&gt;&lt;odine. Nosilac je Partizanske
spomenice 1941. i viSe ratnih
odlikovanja.
MILENA -

MILA NEsOVJc

· U vreme kada je Uzice zivelo u znaku svoje Republike i
kada su u njemu bor;~vili Vrhovni stab i rukovodstvo KPJ
sa drugom Titom na celu, Mila Ne.1;ovic se kao sedamnaestogodiSnja omladinka . opredelila za borbu.
·
Te godine i skoievski aktiv
ie prima u s:voie clanstvo. Vee
krajem novembra Mila napusta svoje voljeno Uzice, gde ie
rodena 1924. godine. i sa Uzickim pai-tizanskim odredom odlazi prko Zlatibora i SandZaka u pravcu Rudog.
U . stroju Prve proleterske
odredena je za cetnu bolnicarku Trece tete Prvog. (crnogor-

�skog) bataljona. Sazivela se
sa Crnogorcima, kao da je sa
njima rasla. Njen vedri duh,
hrabrost i · snalazljivost znali
su da cene proleteri. Komunikativna i neposredna, uspesno
uspostavlja veze sa narodom
svuda kuda prolazi njen hataljon.
isla ie borhenim putem- Prve prcileterske · od Rudog do
kraja januara 1943. godine.
Primljena ie 1942. u KPJ. Poput mnogih njenih saboraca i
Mila je iz Prve proleterske
prekomandovana, da hi u drugim . jedinicama vrSila odgovorne duZnosti.
U Italiji je hila politicki komesar partizanske bolnice, a
po povratku iz Italije postaje
referent saniteta Dvanaeste
srpske udarne brigade i referent saniteta Dvadeset i druge
srpske divizije. Na svim tim
duZnoStima istiCe se ne saino
kao hrabri horae i staresina,
vee i kao odlican organizator
rada sanitetske sluzbe.
Posle rata ohavlja mnoge odgovorne duznosti u Beogradu,

Republiei Srhiji i Federaciji.
Ima Cin rezervnog potpukovnika JNA. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i mnogih
ratnih i mirnodopskih odlikovanja i priznanja.
M/LENA PAJEVJ(: -

fJUR/c

Rodena 1923. godine u Uzicu, Milena pripada onoj napredr\oj ·generaciji mladih koja je· sve cinila da zivot radnih !judi i omladine uCine boljim i srec.nijim.
U predratnirrt godinama · pasta!a je clan Saveza komunistii'ke omladine Jugoslavije, te
se odmah po okupaeiji zemlie aktivno zalaze u izvrsavanju svih zadataka koje joj poveravaju ko.niunisti i skoievska organizacija. U danima
u.stanka radi sa omladinom, da
je $to viSe uvede u redove narodnooslohodilai'ke borhe i
revolucije.
Vee· u oslohodenom Uzieu,
Milena ohavlja milage odgo-

vorne zadatke·, ali se . na]VlSe
angazuje u partizanskoj bolnici, · na prihvatu i nezi ranjenika.
Krajem novemhra 1941. povlaCi se preko Zlatibora i Sandzaka prema' Rudom, da hi
stupila u redove Prve proleterske brigade. ProS!a je borbenim putem ave proslavljene brigade kroz najteza iskusenja, borbe i ofanzive, isticuCi se kao hrabar horae i
rukovodilae i ostajud do kra~
ja verna idejama i ciljevima nase narodnooslobodilai'ke borbe.
Kao predratni skojevae i
ratni komunista, za pokazanu
hrahrost dobila je viSe ratnih
odlikovanja. Nosilae je Partizanske spomenice 1941.
VUKOSAVA PEROV/c

Rodena 1920. godine u selu
Martinidma, kod Danilovgrada, u porodici PeroviC, koja je
uvek i u svim ratovima hila u
nrvim redovima horhe za slohodu. PeroviCi su komi tovali
i zadavali strah zandarmima
i nosiocima vlasti u bivsoj Jugoslaviji.
Roditelji Vukosavini preselili su se na Kosovo kada je
ona imala svega dve - tri godine. Po aprilskom ratu 1941.
godine, kao i mnoge ernogorske porodice, vratila se u svoie rodno mesto i porodica Perovic. Kao omladinka Vukosava odmah nalazi mesto medu
anima koji se pripremaju za
borbu.
Ucesnik ie . u trinaestojul·
skarn ustanku. Postaje horae
Partizanske cete ,Bijeli Pavle". Dobrovoljac je u bici na 47

�,.

mr

'I

Pljevljima 1. decembra 1941.
Na dan formiranja Prve pro.!eterske rasporeaena cje na
duznost bolnicarke u Trecoj
ceti Drugog · ( crnogorskog) bataljona.
Ucestvuje u svim borbama
Brigade na putu preko Glasin&lt;:a i Romanije. Na terenu se
istice u radu sa zenama. Hrabro je izdriala Igmanski mars,
pomazuCi svojim promrzlim
drugovima. U tim najtezim danima borbe postaje 'clan Komunisticke partije Jugoslavije.
Od . cetne bolniCarke izrasta
do referenta saniteta bataljona i brigade.
Septembra 1943. Prva proleterska vodila je zestoke borbe u Dalmaciji. U jednoj 0 d
takvih borbi, kod Ciste u Dalmaciji, 23. septembra, spasavajuci sanitetski materijal da
ne padne neprijatelju u ruke,
pala je Vukosava kao referent
sanit~ta Brigade izresetana mitraljeskom vatrom iz neprijateljskih tenkova.

II
I
Ji

,,I

J:!

l'i

li
!:!
!'i

II
jl
1.1
\:

!:

!;
l:
ii
I'

II
I, I

I
I!
'r

n
'I
II,

Ii

I
I
i

I

i

I
I

I

48

VOJJSLAVA PETIWNJJEV/c

Vee kao ucenica UCiteljske
skole u Uzicu, gde je i roaena,
aktivna je u naprednom omladinskom pokretu. Stoga je _jos
pre rata primljena u Savez komunisticke omladine Jugoslavije. Nije nastavila skolovanje iako joi je bio zivotni san
da zavrsi skolu i postane prosvetni radnik. J ednostavno je
napustila skolsku klupu i prikIiucila se uzickim radnicima,
da radi za partizane, za Uzicku republiku.
Novembta 1941. napustila
je Uzice i povlacila se sa partizanima preko Zlatibora i
Sandzaka u pravcu Nove Varosi. Na slobodnoj teritoriji,
kod Nove Varosi, -• Vojislava
radi u Agitpropu Centralnog
komiteta KP Jugoslavije do
formiranja Prve proleterske
brigade, kada stupa u njene
redove.
· Po dolasku u· Focu 1942. radi ·na telefonskoj centrali Vr-

-hovriog· staba. Ta:da je i primljena u Komunisticku. partiju
Jugoslayije. Maja meseca prelazi u Tteei (kragujevacki)
bataljon. ·Po zavrsetku· pete
neprijateljske ofanzive u Prvoj proleterskoj obavlja mnoge duznosti, od desetara i referenta saniteta u bataljonu
do partij skog rukovodioca brigadnog saniteta. ·
Posle. . pete. neprijateljske
ofanzive p()stav.ljena je za, ref.,renta saniteta u Pei:oj vojvoaanskoj brigadi, a avgusta
1944. godine upucena je na teren Uzica kao parti]sko-politicki radnik. Bila je i . clan
OK SKOJ-a, a kasnije radi . _u
CK KPS.
Nosilac je. Partizanske spomenice 1941. i viSe ratnih i
drugih odlikovanja, · koje. je
-dobila za ratne zasluge i samopregoran rad u posleratnoj izgradnji.
JUL.KA PIBERNIK

Tekstilna radnica, roaena
1904. godine u Jasenicama,
Julka Pibernik je od najranije
mladosti u naprednom . "j)okretu. Postala je clan KPJ.~935.
godine. Pre rata je jedfftp vreme zivela u Sovjetskom Savezu. Tamo je kao istaknuti
komunista zavr5ila pai'tijsku
skolu.
.
Dol:Jro potkovana partijskim znanjem i do kra_ja odana
ideji za koju se opredelila, nastavila je aktivni rad u Sloveniji, gde ju je i rat zatekao .
. Kada .i&gt;' Hitler pokusavao da
vrsi riasilnu germanizaciju Slovenaca, ·-proterana .ie iz Slovenije ) porodica Pibernik. U

�ve proleterske, izdrzao sve
strahote rata i sad je pilot civilnog vazduhoplovstva u Ljubljani.
LUJZA - BORKA
- PIHLER - DENic

Srbiju su tako stigli Julka,
njen suprug Albin i jedanaestogodisnji sin Albin ... Sve
troje su postali borci Slove.nacke cefe u odbrani t.Tzicke
.republike, a zatim opet zajedno i borci Prve proleterske
brigade i njenog Petog (sumadijskog) bataljona.
·
Julka sa svojim suprugom i
sinom Albinom, naimladim
borcem Prve proleterske, koj i
je imao tek jedanaest godina,
ucestvuje u svim borbama Sumadijskog bataljona. Bila je
i u poznatom okrsaju na Pjenovcu 21. januara 1942. godine, kada su poginuli komandant i komesar njenog bataljona sa jos cetrdeset boraca.
Porodica Pibernik je u stroju Prve proleterske i u envenom Igmanskom madu. Iako
nije posustajala, Julka je preko Igmana promrzla. Posledice Igmanskog marsa nije izdrtala: umrla ie februara 1942.
u bolnici u Foci. I njen suorug Albin hrabro je ooginuo
krajem 1942. godine. Sarno je
sin Albin, najmlaai horae Pr-

Poreklom Austrijanka, roaena je u Prijedoru. Kao devojka ciji je otac drzao gostionicu u Drvaru, jos uvek je
imala dve domovine. Tako je
pohadala viSu devojacku skolu u Banjaluci i Vaserburgu.
No, ipak, rodena u Jugoslaviji 1903. godine, odlucila je da
Zivi u novoj domovini, pa se
i udala za Mirona Denica koji
je bio clan KPJ.
Od 1932. zive u Parizu, odakle idu u Spaniiu - da brane
mladu Republiku. Lujza je bila bolnicarka na hirurskom
odeljenju bolnice ,Rasjomirhija" u Mursiji, a njeri muz
gine u borbama za Madrid. U
Spaniji se istice kao vrsni' or~
ganizator sanitetske sluzbe, time je poloZila ispit za prijem
u Partiju.
Zajedno sa mnogim borcima
iz Spanij e nasla se 1939. godine u koricentracionom logoru u Fraricuskoj. Polazi joj za
rukom- da pobegne iz logora
1940. u Jugoslaviju. U Zagrebu
hvata partijsku vezu. Iz Zagreba odlazi u Jajce, ali tu nije mogla opstati. Tako ju je
rat zatekao u Beogradu.
Jula 1941. napusta Beograd
i stupa u Posavski partizanski odred. · Sa sobom je kao
iskusni ratnik iz. Spanije Lujza ponela pun kofer sanitetskog materiiala. Odredena je
da radi u bolnici. Posavskog
odreda. Prilikom - povlaC:enja
iz Posavine i Podrinja, -povela

je dvadeset i-pet·teskih ranjenika u MiliCinicu, a oda tle sa
bolnicom .stize do _Rogacice.
Usia ie u sastav .hirurske ekipe Vrhovnog staba, a posle formiranj" Prve . proleterske u
n.ienom _je sanitetskom odeIj.,nju: Mnoge _je . odgovorne
zadatke obavljala u .ratu i revoluciji, kakav je recimo bio
- transport ninjenika iz Sandzaka za ·zabljak, gde je i forminila bolnicu.
·
Jula 1944, po nalogu Vrhovnog staba, __ postavljena je za
referenta saniteta 37. divizije.
Posle rata radila je u JNA.
Penzionisana .ie u c'inu potpu·
kovnika. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i mnogih
ratnih odlikovanja. ·
MILICA -

DARA RADOJEVIc

· Dve sestre, Milivojka i Milica Radojevic, iz Pranjana
kod Cacka, · otisle su 1941. u
cca:ciinski pariizimski odred. Sa
njime ratovale do jeseni i No- 49

�ve Varosi, gde su se rastale da
se nikada viSe ne bi srele.
Miliea je produzila za Rudo
i bila u stroju Petog bataljona
Prve proleterske, a Milivojka
je ostala sa holnicom u Novoj
Varosi, da bi se u zimu 1942.
vratila u Srbiju, kada je za.
robljena i internirana.
Milica-Dara je nastavila put
sa Prvom proleterskom brigadom preko Romanije i Ig·
mana. Mlada skojevka je i zapazen terenski radnik na tedtori ii kuda je s brigadom
orolazila. Dara je kao horae i
bolnicarka, prva u borbenom
stroju i u jurisima, prosla
prvu, drugu, treCU i Cetvrtu
ofanzivu.
Kratko je ali hrabro ratovala. U j ednom od juriSa poginula je juna 1943. godine. Proleterima je ostala u secaniu
vee od ustanickih dana kada
ie kao horae s puskom u ruci
hila u istoj liniji fronta sa
njima, a sa zavojem u ruci
kad valja izvuCi i previjati ra·
50 njenike.

NATALJJA RADULOV/c

NATA

Kao hrahar horae u Partiju
je primljena februara 1942.
godine, posle Igmanskog marsa. Pocetkom 1944. upucena je
u Drvar na partijski kurs. Po
zavrsenom kursu ide za clana
Sreskog komiteta Nevesinjskog sreza, a zatim je i clan
Okruznog komiteta KPJ za
Trebinjski okrug. Krajem 1944.
godine Nata RaduloviC je sekretar Sreskog komiteta KPJ
za Resavski srez, a posle radi
kao clan Okruznog komiteta
KPJ za Jagodinski okrug.
Dva puta je ranjavana na
borbenom putu Prve proleterske brigade. Nosilae je Partizanske spomenice 1941. i vise ratnih odlikovanja.
MIRA RADOVANOV/c

Kao ui'enica sestog razreda
gimnazije u Kragujeveu, Natalija je 1939. godine primljena u Savez komunisticke omladine Jugos]avije. Roitena je
u Vrseu, gde joj je otae bio
na sluzbi.
Kada je nasa zemlja okupirana, Natalija je postala Clan
jedne udarne desetine. Ucestvuje u akcijama koje izvode
komunisti i skojevci, izlazud
se cesto opasnostima da padne neprijatelju u ruke. Cela
njena porodica radila je za
narodnooslobodilacki pokret.
Prihvatili su i skrivali ilegal.
ee. Brat i sestra su joj pogi·
nuli u partizanima septembra
1941. godine.
Natalija je stupila u Prvu
cetu Kragujevackog odreda.
Sa Kragujevcanima stize u Ru·
do. U Trecem (kragujevackom) bataljonu je Prve proleterske.

Iz Cacka u kome je roitena
1922. godine posla je u Beograd, gde je nastavila da uCi
skolu u Prvoj zenskoj gimnaziji. Kao uceniea povezuje se
MARKO STANIS!C SA ZOROM PETRIC DESNO I NADOM SOKOLOVIC

LEVO

�r·····
sa naprednim pokretom, pa je
1939. godine primljena u Savez komunisticke omladine
Jugoslavije.
Posle aprilskog rata i okupaciie nase zemlie. Mira se odmah aktivno ukliucuje u diverzantske omladinske grupe
u Beogradu. No, oseca JUCI
ooasnost da bude otkrivena i
uhvacena. ana novembra 1941.
napusta Beograd i prikl iucuie
se oartizanima na Rudniku.
Preko Caclm, Uzica i Zlatibora stize u Novu Varas, gde radi na umnozavanju partijskog
i ustanickog materijala,
Posle odlaska partizanskih
snaga od Nove Varosi za· Rudo,
Mira je jedno vreme · hila· na
terenu u grupi Steve· Singera,
a zatiin dolazi ii Peti ·· (silmadijski) bataljoh . Pr\'e_ proleterske brigaqe, ·· ·
Izuzetno .hrabra, duhovita,
uvek vedra i nasmejana· bila
je voljena od strane boraca -

proletera. Isticala se inteligencijom, te je uspesno objasnjavala narodu na terenu i borcima u Brigadi cilieve narodnooslobodilacke borbe i revolucije.

Prosla je sa svojim proleterima kroz mnoge bitke prve
· i druge ofanzive i 11. juna
1942. godine poginula hrabro
u borbi protiv cetnika na Gatu, u Hercegovini.
STAJKA SA VIc

Siromasni Stajkini. roditelii
preselili su se iz sela KostojeviCa, kod Bajine Baste. u Lajkovac 1926. godine, kad ie ona
i rodena. 'Nisu mogli viSe opstati nci irialOID .i siromaSnom
imetku, pa je njen otac radio
kao nadnicar kod bogatijih seljaka u okolini Lajkovca. Otac
je zatim radio kao opstinski
posluzitelj u Lajkovcu, a majka kao cistacica u Lozionici.

STOJE: RAKO DULETIC I MISO LEKOVIC SA GRUPOM DRUGARICA, MAnTA 1943.
U ILOKU

Posle deset godina," 1936. godine, ponovo se YraCaju u UZiM
ce, ·gde otac poCinje da radi
kao nosac na zeleznickoi' stanici, a rna ilea· kao · sluzavka
!cod bogatih !judi. Duboko
osecaiuCi nevolje. takvog zivota, Stajka se sa svoiom starilom sestrom vridrllZuje naprednoj omladini i pristupa
drustvu ,AbraseviC". Ucestvu_ie u demonstraciiama koie su
organizovane u Uzicu 1941. godine, kad je i orimljena u Savez komunisticke omladine
J ugoslavij e.
U odbrani Uzicke republike
uCestvuju sve tri sestre SaviC.
Staika .ie stigla i u Rudo, u
stroj Prve proleterske. Rasporedena je da bude pri brigadnom sanitetu. Prosla ie Igmanski mars i, posle · Iecenja od
promrzliha, postaje cetna bolnicarka u Petom (sumadiiskom) bataljonu. Jula 1942.
prekomandovana je sa jos dosta drugova i drugarica u Drugu proletersku srpsku briga- du, a 1943. ide u Trecu srpsku za referenta saniteta Pr- 51

�cima je i Stefa Simovic, podlezuCi bolesti, ostala zauvek
na Zelengori.
BOSA RATKOV!c
- SKOPSKAJA

NA POLOZAJU ZA TESKIM MITRALJEZOM MILEN A VILOTIJEVIC

vag bataljona. Ratni put je
dalje odveo u Kulturnu ekipu
Drup:e proleterske divizije, a
odatle u Cetvrtu proletersku
crnogorsku brigadu - sa zadatkom da u njoj formira
Kulturnu ekipu.
Posle rata obavljala je mnoge drustveno-politicke
duznosti u Uzicu, Lajkovcu i Beogradu. Iz JNA .i e izasla kao porucnik. Nosilac ie Partizanske
spomenice 1941. ·.i viSe ratnih
i mirnodopskih odlikovanja.
STEFANJJA - STEFA
(ILJJE) SIMOV/c

·!

I
I
I,

Rodena 1912. u selu Crncima, u Piperima, u blizini
Podgorke (Titograda), u siromasnoj seljackoj porodici, jos
od najranije mladosti Stefa se
povezala sa naprednim !judirna svoga kraja.
U pripremi ustanka protiv
okupatora 1941. radi na prikupljanju materijala i izvrsava sve zadatke koje dobija od
52 komunista i skojevaca. Kasni-

je postaje borac Crnacke cete, koja je pripadala bataljonu ,Serdar Jole". Tada zavrsava i sanitetski kurs u Piperima.
Prvog decembra 1941. ucesnik je bitke na Pljevliima.
Nastavlja borbeni p11t sa batalionom ,18. oktobar" za Rudo,
gde je prilikom formiranja
Prve proleterske brigade nostala cetna bolnicarka. Kao
hrabar borac i drug, nesto
stariia od svoiih drugarica. ispoljila je veliku druzeljubivost i brigu o borcima, a posebno o ranjenicima.
Sa Prvom proleterskom prelazi Romaniju i Igman. Po dolasku u Focu, za Stefu je sledila nova obaveza: prelazi u
Sanitetsko odeljenje Brigade,
da bi se posle kratkog vremena ponovo vratila u svoj bataljon za referenta saniteta.
U tim teskim danima 1942.
godine, kada se polagao natcovecanski ispit u borbi, Stefa
je postala Clan Komunisticke
partije Jugoslavije. U bici na
Sutjesci, medu mnogim bar-

Rodena u Skoplju 1923. godine, Bosa u predratnim godinama radi i zivi u Beogradu. Svoiu naprednu aktivnost
pocinje kao tekstilna radnica.
Sa sedamnaest godina primljena ie u Savez komunisticke
omladine Jugoslaviie, 1939. godine. Poseban uspeh postize u
radu sa zenama, jer ih osvaja
svojom veselom prirodom, neposrednim pristupom i drugarskim ophodeniem.
Posle okupacije po]acava
rad medu omladinom i iedan
je od ucesnika prvih diverzantskih akcija u okuoiranom
Beogradu. Septembra 1941. napusta fabricku halu, odlazi iz
Beograda na slobodnu teritoriju i stupa u Posavski partizanski odred.
U stroju Prve proleterske u
Rudom odredena je za cetnu

�holnicarku u Posavskoj ceti
Sestog (heogradskog) hataljona. Sa Prvom proleterskom
presla je Romaniju i Igman,
Neretvu i Sutjesku, vodeCi
hitke po Bosni i HercegoviT'ii,
Crnoj Gori, Sandzaku i Srhi.ii i tako sve do granice Italije.
Ohavljala je duznosti cetne
holnicarke, referenta saniteta
u hataljonu, ali - kako za nju
kazu proleteri - iznad svega
hila je dohar horae i drug. U
Partiju je priniJjena januara
1942, u jeku najzesCih okrsaja
sa neprijateljem.
Kada je bilo najteze, Bosa
je medu proletere i.mosila humor, pesmu i vedrinu, sto je
nije za sve vreme rata napustalo. Takva je ostala i u radu
u posleratnom periodu izgradnje zemlje.
.
Rezervni je oficir JNA, nosilac Partizanske spomenice
1941. i viSe ratnih i mirnodopskih odlikovanja.
MILESA -LESA STANOJEV/c

Rodena je u Druzeticu, selu
kod Valjeva, 1920. godine. Jos
kao mlada devoika, u predra tnim godinam".. ukl iucila
se u napredni omladinski pokret. Nastavila ie aktivan rad
u toku okupaciie nase zemlie,
a u jeku na jzesce borbe koin
su vodili partizani u Podriniu
i Posavini, avgusta 1941, Milesa stuna u Posavski nartizanski odred. Radi kao bolnicarka u Partizanskoj bolnici u
Kozuaru.
U toku prve ofanzive povla~
Ci se sa ranienicima preko
Srhiie i Sandzaka i stize u No·
vu Varos. ,-,de je pocetkom de·
cembra 1941. odredena da radi u Centralnoj bolnici.

Kada je hirurska ekipa usia
u sastav Prve proleterske brigade u njoj ie hila i Milesa.
Kao bolnicarka, jos od pocetka rata, a narocito u FoCi, POsle prelaska proletera ·preko
Igmana, istice se svojom humanoSCu i odgovornoSCu u
lecenju ranjenih i promrzlih
drugova.
U stro ju Prve proleterske
niolazi horbeni i tegobni put
Zelengore, Treskavice, Ivan
Sedla, Neretve, Prenia . . . Za
vreme cetvrte ofanzive obavliala je vrlo odgovoran zadatak referenta saniteta eselona
koii je imao oko 200 ranjenjika.
Poginula je junackom smrcu, kao komunista, u petoj
neprijateliskoj ofanzivi, juna
1943, na Vucevu.
TONKA STARcEV/c

Od ranog detinjstva, kada
ie sa svoje cetiri godine ostala bez maike, u siromasnoj
porodici Stjepana Starcevica
u Delnicama, Tonka je osetila
sve zivotne tegobe. Tek sto ie
malo poodrasla (rodena 1920),
Tonka je pocela da sluzi kao
najamni radnik kod bogatijih
!judi. A kada je stasala zaposlila se kao radnica u ·za.
grebackoj
fabrici cokolade
,Gric", odakle ubrzo nrelazi
u Beograd, da opet radi kao
kucna pomocnica.
Ratne 1941. godine Tonka .ie
posla za Uzice. svoioj udatoi
sestri Katici. Zaposljava se u
fabrici oruZja i municije i u
njoj radi do ustanka, povezana od pocetka sa naprednim
pokretom. Oktobra 1941. ide
u Uzicki partizanski odred.

Ratni put je dalje vodi u Podromaniju, gde je zajedno sa
Stajkom Savic radila na telefonskoj centrali. Prilikom formiranja Prve proleterske obavestena je da je usia u njen
sastav. Tu vest joj je saopstio
na Belim Vodama dr Boro
BoZoViC.

U Pivoj proleterskoj Tonka
je hila bolnicarka u njenom
sanitetskom odeljenju, a i u
sanitetu Kragujevackog bataljona. Za vreme trece ofanzive
radi u Partizanskoj bolnici na
Rudinama, a kada je bolnica
rasformirana prikljucuje se
Kraljevackom bataljonu. Ubr~
zo je ranjena kod Donjeg Vakufa, jula 1942, r ispracena u
Centralnu bolnicu, u kojoj je
posle ozdravljenja radila izvesno vreme, do juna 1943.
godine kada je na Sutjesci zarobljena od strane ,Vrazje divizije". Odvedena je u zarobljenistvo i iskusila sve strahote logora na beogradskom
Starom Sajmistu i u Ausvicu.
Posle rata radila je kao vojni
sluzbenik u JNA. Penzionisana

53

�je kao oficir. Nosilac je· Partizanske · spomenice 1941.
ratnih odlikovanja.
ANBA STEFANOV/c

Rasia je i razvijala se u generaciji naprednih daka i studenata · u Kragujevcu i Beogradu. Od najranije mladosti
(rodena 1922) opredeljuje se
za napredni pokret. Kao student tehnike u Beogradu razviia veoma Zivu aktivnost u
pokretu zajedno sa Radom i
Minom Petrovic, Ruzom Bo. jovic i drugim drugariCama.
NajviSe radi sa zenama, radnicama i studentkinjama, a aktivan ·je dan i ,,Abrasevica".
Posle aprilskog rata jos aktivnije se angazuje u pokretu,
a u jesen 1941. stupa u Kragujevacki · partizanski odred. Od
osnivanja partizanske bolnice
u Topaonici, Anda po zadatku
radi u njoj. U teskim danima
prve neprijateljske ofanzive
Anda sa doktorom Vojom Dulicem i drugaricama pokrece

I

!11

!ii
H
'I
,,
1

[I

II

lli

,I
I
IJ

Iii

I
'[

!!

li

j[
II

I,

II
II

Kad je rec o skici za partizanski pokret Vukosave ScepanoviC, ~nda, u stvari, prvu
crtu valja povuCi ad 1937. godine, kada . j e primljena u
SKOJ. A rodena je · inace. u
Don iem Zagarcu. kod Danilovgrada, 1914. godine. Jedne noCi, tacniie 8. marta 1938. dok
je u kuCi nienih roditelja radio politicki kruzok, Vukosavi i. njenim. drugaricama kazaIa je majka Marija, vaded maSicarna Zar iz vatre: ,_,Deco moja, da vam ovakav Zar u
niedra meCu. vi ne srniiete
odati sta radite pred zandar-

. "
m1ma.

'

I!

VUKOSAVA scEPANOV/c
- ROKV/t

1

'Ii
I
J!,
,,
Ii

oko stotinu ranjenika iz Topaonice u pravcu Cacka i Sandzaka, za Novu Varas.
Iz Nove Varosi sa Kragujevackim bataljonom prelazi
Lim, i taka stize u Rudo. Kao
borac s puskom u ruci polaze
ispit za prijem u Partiju, onaka kako se to obicavalo u proleterskim jedinicama. Clan
KPJ postaje maja 1942.
Pouzdana i hrabra u svim
situacijama, uzivala je takav
ugled da su njeni ratni drugovi i staresine znali da kazu da neki odredeni zadatak maze
samo Anda izvriliti.
Odlikovana ie viSe puta za
is pol ienu hrabrost i veliku
ljudsku brigu o svojim drugovima i drugaricama. Nosi!ac
je Partizanske spomenice 1941.

54

Taka je poCinjalo devojastv6 Vukosavino i mnogih
njenih drugarica. Dosia je cetrdesetprva i Vukosava, po zadatku Partije, obavlja kurirske poslove izmedu najistak-

nutijih crnogorskih partijskih
rukovodilaca. -A u vreme same
kapitulacije bivse Jugos]oven'
ske vojs,ke, · kompletna .· porodica SceparioviC zajedno. s Vu'
kosavom · natovarila je na· ko'
nja oruzje· koje su voinici pobacali, sakrila ga, da bi 'kasniie bilo · razdelieno- ustanicinia.
Vukosava i njena sestra· osta:
le su -bez nusaka. jer prece je
bilo da ih' dobiju muskarci.
Ali, odluCio je otac Petar: prociao je · kravu i dvema svojim
cerkama ·nabavio puske.
Medu prvim ·ustanicima, kao
clan· KPJ Vukosava ucestvuje
u borbama za oslobodeilje Da:
nilovgrada ·i na· Veljem .'.Brdu;
Ucesnik je bitke na · Pljevlji"
rna, posle koje se obrela: u RU'
dam, u stroju· Prve -proleter~
ske. Kao njen borac · ·;- bohii~
cm:ka .. poznata .je ·hila po aktivnosti masovika. svuda kuda
je prolaziia. l;&gt;rigada. S ·proleterima prela.Zi. · Romaniju,. ·Igman, Neretvu, Sutjesku, da
bi u Prvoj vojvodanskoj brigadi bila ( od 1943) prvopol'F
ticki delegat voda, a zatim i

�komesar cete. Dva puta je ranjavana.
Posle rata je kao oficir otisla iz JNA. Obavljala je mnoge
odgovorne duiitosti. Perizionisana je kao kapetan prve klase i ratni vojni invalid je. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i viSe odlikovanja.
NATAsA sJMtENKO

Rodena je u Rusiji, u predvei'erje oktobarske revolucije,
1915. godirte.; Ali, tek kada je
odrasla, saznala je. odakle je
i kako dosla u J ugoslaviju. Doneli su je u narucju roditelji,
emigranti.
ZavrSila je medicinu i p.-,~Ua
1.941. godil!e. sa juo:oslovenskim
drugovima. u borbu _i revolu;:,; iu. Istice
u borbama kao
lekar i. referent .saniteota ~e­
;tog (beogradskog) batalio:
na. Natasina hrabrost- i per
h!Vovanost na. spasavauiu. ranjenih drugova nm:odto ie
dosla do izrazaia u bici na Sie:
nici, 22. decembra .1941, u -ko_ioi · je njen bataljon imao veCi broi poginulih i ranj enih.
Mlada lekarka ne priznaje opasnost, veC iuriSa da soasava
svoie drugove. Iznosi raniene,
nreviia ih. sklania ispred neprijate]jskih kursuma.
Njen batalion ie tada krenuo da se prinoii Prvoi nroletersko i narod,., oos 1ohodil "-cko i
udarnoi brigadi. Ali Natasa se,
u sastavu Kosmajskih partiza,
na. ponovo vraca preko S_andzaka i Zlatibora u Srbiju. Zao
ioi ie bilo sto nece stiCi medu
nroletere. no u svemu tome,
ipak, radovalo _ie to sto . ce
opet voditi borbu nadomak
Beograda. Na tom· putu .. hra-.

se.

bro je pog;inula u selu Sijivovici, na Zlatiboru.
RADMILA TATALOVJt

Pripada onoj generaciii ko_ia _ie ios pre rata u gradu na
Detinji hila prog;resivno ori_ientisana za borbu protiv ondasnjeg nenarodnog rezima.
Postala je clan Saveza komu-•
nisticke omladine J ugoslavije
u Uzicu 1939. godine kao uce-"
nica gimnazije.
·
Odmah posle okunaci je pri-'
druzuie se anima koj{ rade"
na pripremi borbe protiv okupatora. Narocifo je aktivria u
ustanickim. danima i -u e&gt;dpra.
ni slobodne l)zii;ke republike.
Veoma se anga~uje _i_ na evakuaciii ranier'lika pr:eko Zlatibora i Sandzaka za Novu Va.
ro~.
slobodnoj teritoriji u
Sandiaku . osfaje· c;l;;t radi na
zbrinj;wanju .ranjenika sv.e c;lo
formirari._ja __ Prve .proleterske.
Postaie nien hrabar horae,_ .a
s.ve v"i§_e __ je _ z@aZeno -.. i_ njeno
delovanje u narodu ..

Na.

Februara 1942. radila je u
Igmanskoj bolnici u Foci na
negovanju i lei'eniu promrz'
lih Igmanaca, da bi posle toga jumi 1942. hrabro iidrZ"ala
naiJorne ·rnai-seve preko · . Pive
i ·Sut.feske; Zelimgore _LTreskavice.: ·Hrabro se drzala' T na
Ivan·Sedhi, Hvnu i Kljiicu, :a
posebno se istakla u borbaina
mr Jajcu i TesliCii. · · · ··. · ;
b.orci
· · Kao i mnogi istakhuti _
-Prve proleterske_ i Radmila je
otisla iz nje da preuzme no"u
duznost: nostaje politicki komesar Kuhurne ekipe u Sestoj
lickoj
proleterskoi
diviziji,
Jedno vreme je radila i u
ZAVNOH-u. a zatim odlazi u
stab nase haze u Bariju.
· Nosilac ie Partizanske snomenice 1941. mno&lt;!ih ratnih
mini.odopskih odlikovanja
drugili: priznanja,
RUtJCA VAS/Kit

· KaQ .ucenica Prve zenske
gimnazije u Beogradu, posle
dosta provera na ilegalnom

55

�1

wi
·.~. r.'
.r

r: [
: 'i

'I

I

I

II
II
il

I

d!

II!
,fl:
I[

lr

[I

IIi

I
I

!

I
I
i
I

III
[!I
'I:.

delovanju, Ruzica je 1940. godine primljena u - Savez komunisticke· omladine Jugoslavije. · Odvazna · i pristupacna,
ona ostvaruje veliki uticaj meau svojim drugaricama- u skoli. Ubrzo po prijemu u SKOJ,
rukovodilac je skojevske organizacije u Prvoj zenskoj
gimnaziji. Kada je okupator
usao u Beograd, ona vee rukovodi centralnim srednioskolskim aktivom SKOJ-a. Organizuje ilegalni rad i akcije
skojevaca.
·
·
Na poziv Komunisticke partije Jugoslavije za oru:lanu
borbu, Ruzica napusta svoj
dom i roditelje i odlazi u partizane. Bitke su je vodile do
Uzicke republike i Rudog gde
je hila u stroiu Treeeg (kragujevackog) bataljona Prve
proleterske. Prosla je sa proleterima po velikom snegu i
mrazu preko Romanije i Igmana.
Uvek u prvim redovima, u
borbi je medu naihrabrijim.
Proleteri su to uvidali i isticali: primljena je 1942. u KPJ.
Hrabro se borila u treeoj, cetvrtoj i petoj ofanzivi i hila u
borbi kad su proleteri izvojevah pobedu na Han Pijesku i
Vlasenici.
·
U bici Prve proleterske za
osloboaenje Zvornika, jula
1943. godine, Ru:lica je u jurisu poginula.
·

li

tiVAD!NKA - SEKA
VlcENTIJEV/c

Rodena 1922. godine u selu
Zabrezju, kod Obrenovca, dosla je 1939. u Zemun i zaposlila se u fabrici obuee ,Mira".
Odmah se ukljucuje u rad naprednih sindikata i istice u
56 borbi za radnicka prava kao

Medu proleterima Seka ostaje tako sve do pocetka 1944.
godine, kada joj se kao iskusnom partijskom radniku i
borcu poverava tezak zadatak
- da radi na terenu Centralne Bosne. Nove obaveze shvata kako je primala i one u
borbenom stroju, te sa puno
upornosti i revnosti izvrSava
sve zadatke dobiiene od Okruznog komiteta ·Partije.
Posle rata je radila mnogo
godina kao istaknuti partiiski i drustveno-politicki radnik. Nosilac je Partizanske
spomenice 1941. i vise vojnih
odlikovanja.
vrlo hrabra radnica. Tako je
vee 1940. postala clan Komunisticke partije Jugoslavije.
Po ulasku okupatora u nasu zeml ju, Seka napusta Zemun i vraCa se u svoie rodno
Zabrezje. Tamo se odmah uovezu i e sa komunistima i skojevcima i aktivno radi na nri~
premi
ustanka.
Septembra
1941. odlazi u Posavski partizanski odred. Bolnicarka ie u
bolnici u Poljanama, odakle
se povlaCi s ranienicima do
Rogacice, gde je usla u sastav
hirurske ekipe Vrhovnog staba. Nakon formiranja Prve
proleterske. hirurska ekipa se
u celini pripaja proleterima.
Zivoti mnogih ranjenika i
bolesnika zavisili su od strucnosti i predanog rada sanitetskog osoblia. Mlad" Seka uz
iskusne lekare, dr Boru Bozoviea i dr Iluru Mestrovica, kao
clan hirurske ekipe istice se u
svakodnevnom radu, a posebno u lecenju Igmanaca u FoCi, od februara do aprila 1942,
a zatim i u prihvatanju previjanju i negovaniu ranjenika
sa Gata, juna 1942. godine.

DUNJA VLAHOV/c

Rasia u slobodarskoj porodici koja je dala istaknute
rukovodioce u svim prethodnim crnogorskim ratovima kao
i u Toplickom ustanku.
Rodena 25. decembra 1912.
godine u Trmanju - opstina
titogradska. Osnovnu skolu je
ucila u Podgorici i Cetinju, a
gimnaziju u viSe gradova iiirom Jugoslavije (Bania Luka,
Podgorica, Beograd i dr.), a u

�Beogradu je zavrSila i uCitelisku skolu.
Po zavrsei·ku skole aktivno
se ukljucila u iensku omladinsku sekciiu okupljenu oko
lista ,Zena danas". Ucestvovala je u vise studentskih demonstracija - sahrana Mirka
Srzentica 26. i 27. marta 1941.
u Beogradu. Radila je kao
predmetni nastavnik u zenskim zanatskim skolama u
Bitolju, Prizrenu i Beogradu.
Zbog cestog menianja mesta
rada i boravka kandidovana
ie 1940. godine za dana KP u
Petrogradu
( Zreni anin),
a
primljena je pocetkom 1942.
g;odine.
Maja 1941. go dine otisla j c
iz Beograda za Trmanj e &gt;!de se
sa svojima aktivno ukliuCila
u pripremama za ustanak. Sa
Komskim partizanskim odredom ucestvovala je u bici na
Plievlja. U Rudom ie stupila
u Drugu cetu Prvog lovcenskog
bataljona Prve
proleterske
brigade.
U borbenom stroiu brigade,
vrlo brzo je osvojila simpatiie svoiih drugova i drugarica
i naroda na terenu, sa kojima
GRUE'A

DRUGARICA -I

DRUGOVA,

je znala kao uCiteljica i clan
partije da uspostavi kontakt.
Pocela je od borca, cetne
bolnicarke, referenta saniteta
bataljona, kao i referenta saniteta Prve proleterske brigade. U Drvaru je aprila 1944.
godine zavrSila Visi partijski
kurs pri CK KPJ. a za vreme
desanta u maju bila ie komesar ViSe sani tetske skole. Bila .ie clan biroa sreskog komitela u Kolasinu, Beranama i
Andrijevici. Posle rata je, pored ostalog, bila pomocnik
nacelnika Ministarstva prosvete Srbije, odbornik gradske
Skupstine, predsednik Saveta
za prosvetu grada, predsednik
Saveta za socijalno osiguran ie grada, kao i viSe godina
sekretar komiteta i predsednik skunstine opstine Vracar,
predsednik. statutarne komisije SK Beograda. Nosilac je
spomenice 1941.
KOSARA VUC!Nlc -

KOSA
MILUTINOV/c

Od najranije mladosti Kosara je osetila svu bezobzirnost ·eksploatacije radnika i

NOVEMBRA

1944.

GODINE

U

BEOGRADU

selj aka od strane bur:loaziie u
bivsoj
Jugoslaviji. Rodena
1921. u Veljem Brdu, kod Podgorice (Titograda), ne videCi
nikakve perspektive za opstanak u svom siroma.Snom selu,
zaposlila se kao fizicki radnik
u Monopolskoj stanici u Podgorici.
Svojom aktivnoscu i shvataniima ubrzo je na sebe skrenula pazniu napredne radnicke omladine. 1938. godine
nrimljena ie u redove Saveza
komunisticke omladine Jugoslavije. U ustanickim danima
1941. medu prvim je ustanicima. Ubrzo je primljena i u
KPJ. Posle zavrsetka sanitetskog kursa za bolnicarke, javlja se kao dobrovoljac za bitku na Plievljima. Vee u toj
bici dolazi do izrazaja njena
hrabrost i velika briga za ranjene drugove.
Prilikom formiranja Prve
proleterske u Rudom rasporedena je u Prvu cetu Prvog
( crnogorskog) bataljona. Rat• nom stazom Brigade pre5la
je Igman, Treskavicu, Neret- 57

�:n

m,
.. , ,
..

r lr
ii

II

II
Ii
I

vu Drinu. i sva druga bo iiSta
do' pete ofanzive, kada su je
nove obaveze odvele u druge
jedinice.
· Za vreme lgmanskog marsa
dosla je oosebno do izrazaia
njena pozrtvovanost u !ecenju
i negovan iu promrzlih drugova. Proleterima ie ostala u secanju i Kosina hrahrost u horbi na Vecerinovcu, 10. maja
1942. godine, gde se neustrasivo. prsa u prsa horila protiv
Cetnik:a.

Odlaskom iz Brigade posle
pete neprijatel iske ofanzive,
nastavila ie da hrahrost svoju
dokazuje ·; u drugim jedinicama sve do kra ja rata. Nosilac
je Partizanske spomenice 1941.
i viSe odlikovanja. Rezervni je
oficir JNA.
BRANKA VUc/N/(:
- SAV/cEV/c

Bio je avgust 1941. kada se
no nezapamC:enoj vruCini Branka soremala da naousti roditeljsku kucu. Trpala je u svoiu torhu garderohu. kao za
kakvo zimovanje. cak ie i
zimsku haliinu ohukla. Gledajuci to, roditelji je upitase;
- Sta je to s tobom, Branka, ti kao da hoces, akohogda, u ha jduke? Za gde se to
spremas?
- Necu u hajduke. ali ja
odoh u partizane. Odoh tamo
gde su · Vuksan i Branko, gde
su mi braca i gde je ·mesto
svakome ko nece da sluzi okuoatoru, vee da se hori za. slobodu.
- Aotkad to zene postadose ratnici?! ofrsnuse je
prekorno reci roditelja..
Branka se viSe niie · na to
58 osvrtala. Tako je otisla u par-

tizane devetnaestogodiSnja skojevka _i seljarika iz Rogama
{kod J'itograda).
Sa .. crn_C&gt;gorskiin partizanima ucestvuje . u napadu na
Pljevlja, a pos]e s njima nastavlja prema Rudom. Posla
je s Prvom proleterskom stazom dugom preko dvadeset
hi!jada _kilometara i na toj
stazi, stazi marseva i . gladi,
jurisa .hez· sna i odmora - sve
je junacki izddala i nije posustala ni izostala nikad iz
borhenog siroj a, i tako do sinbode ...
Primljena je u KPJ aprila
1942. Casno je nosila ime pro]etera. Lepse od svega krasilo
je druieliublje, koje je najvise potvrdivala kada je njenim
drugovima hilo najteze i kada
ih je trehalo negovati kao ran jenike i holesnike. U borbi
oko Ivan Sedla, februara 1943,
hila je tesko ranjena.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941, a za hrabrost je
dobila viSe ratnih odlikovanja. Penzionisana je kao kapetan prve klase.

MILICA VUJOV/c

Rodena 1922. godine u Cetinju, Milica je napustila svoie rodno. mesto jos kao dete.
Zivela. je i odrasla u Srhiii.
Medicinsku skolu .i e zavrSila
u Kral ievu. Po zavrsetku skole radila je kao medicinska
sestra. u Domu zdrav] ja u Zici, kod Kraljeva.
.
-Bila ie svesna toga sta nose
rat i okupacija i nije se htela
pomiriti sa ropstvom. Kada
ie 1941. godine formiran Kraljevacki partizanski odred ,.Jovo Kursula" i poceo da dejstvuie oko Kralieva, Milica se
odluCila za horhu. Spakovala
je vece kolidne sanitetskog
materijala i pridruzila se borcima odreda. U odredu je bolnicarka, ali i hrahar horae.
Sa Kraljevackim bataljonom
stig]a je u Rudo i stala u stroj
Prve proleterske brigade. Zapazena je niena hrabrost na
Jahorini 1942. i u horbama
oko Prace. Sa brigadom je
presla ratni put preko Treskavice . do _I(onjica i Prozora,

�r·~

I

Duvna i Livna, Jajca i Teslica Ivan Sedla, Neretve i Drine'. Za vreme borbe · na Sutjesci tek se hila pocela oporavlj~ti od tifusa. I tada je zarobljena.
Nije Iesko shvatiti kakve je
sve torture prezivela od Nemaca i ustasa, kao niihov zarobljenik u FoCi. Iako iscrpljena kao horae i tifusar, vee
nrekaljeni komunista (od 1942)
Milica je sve hrabro izdriala,
nije klonula i nije nista odala
o svojim proleterima, borbi i
Partiji.
Iz Face je internirana u
Mathauzen, po zlu poznati nacisticki Iogar. Ne klonuCi duhom, sa puna zara i ushiCenja
ie pricala logorasima o borbama koie vade partizani u
Jugoslaviji.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i ratnih odlikovanja.
BOSILJKA
VUKANOVIc

cARNA

Po godinama spada medu
one dve-tri starije partizanke koje su bile u stroju
Prve· proleterske brigade nrilikom njenog formiranja. Rodena je 1910. u Beranama (sada Ivangrad). Bila je ucenica
uCiteljske skole, ali se niie za
taj poziv opredelila. Pocela ie
da radi kao dadilja, a kasnije
i kao bolnicarka u mnof'(im
mestima. Rat ju je zatekao
kao bolnicarku u Ravnom Gaju, kod Kragujevca.
U vreme kada su ustanici
Sumadije vodili borbu protiv
neprijatelja, jednog dana im
se pridruZila i Carna. Umesto
da pode na posao, jednostav-

Prosla je ceo borbeni put
Prve proleterske brigade od
Rudog do oslobodenja nase
zemlje. Posle rata kao aktivni oficir JNA obavljala je
mnoge odgovorne duznosti u
ustanovama JNA. Penzionisana je u emu potpukovnika
JNA. Nosilac je Partizanske
spomenice 1941. i mnogobrojnih ratnih i mirnodopskih odlikovanja.
LJUBJCA VUKANOVJc
-JOVANOVIc

no je napunila torbu sa instrumentima i sanitetskim materijalom i posla u partizane.
Iz bolnice su poslali jednu
bolniCarku da izvidi i sazna
zasto Carna ni je dosla na posao. Bolnicarka se vratila sa
izvestajem da Carna vise
nece doci na posao i da je nekud otputovala.
Carna sa borcima iz Sumadije ucestvuje u svim borbama po Sumadiji, zatim u odbrani Uzicke republike, da bi
u Rudom hila u stroju Kraguievackog batal iona Prve proleterske brigade. Kao iskusni
sanitetski radnik, ubrzo je
posla u brigadni sanitet i postala referent saniteta Prve
proleterske.
Svoje strucno znanje prenosi na mlade partizanke u cetama, bataljonima i u brigadnom sanitetu. Hrabra. humana i odlucna, ostala je u secan ju borcima Prve proleterske. kao covek koji sve Cini da
pomogne ranjenim i bolesnim
drugovima.

Bez ijedne svoje knjige zavrSila je trgovacku akademiju. Napusta selo Rogame (Piperi), kod Titograda, gde je
rodena 1917, i odlazi u Novi
Sad da nastavi skolovanje.
Vanredno upisuje Ekonomsko-komercijalnu visoku skolu u
Novom Sadu i zaposljava se
kao privatni namestenik u
Poljoprivrednoj komori Dunavske banovine. Nije mogla
dobiti stalno zaposlenje, jer
joj nije bilo moguce pribaviti
uverenje o ,politickoj ispravnosti.

59

�Sigurno da se nile mnogo
ni zalagala da dobije uverenje
o ,politickoj ispravnosti", jer
je hila jedna od onih koja.se
javila da ide u Spaniju sa ostalim nasim dobrovoljcima.
Prikupljala je Crvenu pomoc
za uhapsene komuniste i ucestvovala u svim drugim akcijama jos kao . ucenica u Podgorici, a kasnije to_ Cini i u
Novom Sadu.
Clan SKOJ-a postala je 1937,
a KPJ 1938. godine. Ucesnik
u mnogim demonstracijama u
Podgorici (Titogradu),. hapsena je i proganjana od policije.
U predratnom periodu kao
clan SKOJ-a i KPJ odrzava
veze sa istaknutim komunistima i revolucionarima. Rat ju
je zatekao u Novom Sadu, pa
je za vreme cuvenog pokolja
( 1941) hila od strane Mac!ara
zatvor&lt;ina:. Negde peske, a
·negde· voto:tp ·stigla je u svoie
rodno.rmesto. Prva ie medu
ustanicima. trinaestojulslcog. us·tanka: Kutir je izmedu. svog
.·odreda i Glavnog staba za 'Ct.nu .Goru i Iioku. · .·· .. : . · . · ·
. ~ Prvoj proleterskoj briga. g1 .Je horae, bolnicarka i na
·.svim-·drugim · sanitetskinCi:luz:
·nostima. Delegat je na Pryoj
konferenciji AFZ u Bosanskom
Petrovcu, politicki lcomesar
J:JOlnice, pomocnik komesara
.Pra!~,ceg. ba~aljona u Trecoj
kra)!skoJ bngadi. Po naredec
nju Vrhovnog staba organizuje sifrantski centar pri Vrhovnom stabu i rukovodi niime.
Upucena je kasnije u Glavni'
stab Srbije da organizuje sifrantsku vezu izmedu Glavnog staba Srbije i Vrhovnog'
~taba. Posle rata postaje upravnik sifrantske skole u Beogradu i obavlja mnoge partij60. ske i druge duznosti. u ratu

ie dobil~ em kapetana. Nos\' lac je Partizanske spomenice
· 1941. i viSe odlikovanja.
JULJJA VUKAs/NOV/c
- DULET/c

U svome rodnom Radovcu,
kod Podgorice (Titograd), gde
je rodena 1921. godine i vaspitavana u seljackoi porodici, Julija je cesto za dugih zimskih noCi slusala guslara kako velica junake a proklinje
izdajice.
. Sve je to uticalo na nj(mo
formiran je, da bi u ustanii;kim danima 1941. sa ptiskom
ir ruci poSla u partizane. Te
godine je i primliena u Savez
.komunisticke omladine Jugo.slavije, · pa- je, veC. ·skojevka,
ucestvovala i u bici na · PtjevIjima .. · .
·
- J os se ·arila· pesma cri:iogo;_skih i sri:Jskih ]Jartizana u rnalorn lnestu ·na obali "Lfina: u
Rud~m. ~ao izraz radosti zbog
.forrrnranJi,t c Prve · t&gt;roleterske,
a vee je njen bataljon; Drugi
crnogorski, -dobio· zadatak da
nresretne · italijansku kolonu
koja .je nastupala u pravcu
Rudog. Bila je to i prva ·pobedi! .. u -- Miocu, kojoj se · Julija
radovala.
·
·
·
. ·U sastavu Drugog bataljona
Prve ..proleterske prosla je RomamJil, lgmanski mars, Tre·ska':icu. i Zelengoru, gde. je
osetJla 1 ukus konjskog mesa.
Ratni· putje zatii:n- vodio Preko _
Konjica, Livila. Sitnice.,
Prnjavota, .Ivan Sedla, Neretve, · Kalinoyika, ·Kri;ina -· brda,
kroz sve strahote: trece. _
cetvrte i pete ofal}zive. T tako po
Bosni, Hercegovini, Dalmaciji; Crnoj God, Srbiji, sve do
Trsta...
·

Iz Prve proleterske otiS!a je
u Trinaestu proletersku brigadu ,Rade KonCar" za referenM
ta saniteta: u . ovoj. brigadi
sl uzila je · za primer kao horae
i komunista.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i vise ratnih i
mimodopskih odlikovanja. Rezervni je oficir JNA.
STOJKA --SfOJA
VUKAs/NOV/c .

.Posle .zavrsetka
osnovne
skole
svome r:odnom mestu,
u selu Radovcu, kod. Podgorice (Titograd); osetila -je kao
devDjka sve teskoce mukotrp'
nog seljackog · zivota .. Zajedno
sa naprednom omladirtom· se'
Ia Kopilja · i -· sestrom ·Anuom
ucestvuje. u priprel)li .us tanka
i u ustanku.
Kada su · cmogorski bataljoni u novembru · krenuli u
pravcu · Pljevalja, Stoja je sa

u

�U Savez komunisticke omladine Jugoslavije primljena je
1941. godine. Na borbenom
putu brigade, pokazala se kao
pozrtvovani i hrabri borac i
sanitetski radnik.
u lgmanskom marsu je promrzla. Operaciju hrabro podnosi, bez jauka, a bolest je
uporna i Stoia umire krajem
marta 1942. godine.
Isto kao sto je ona hrabro
i rano zavrsila svoj borbeni
put, tako su zivot zavrsili njen
otac Pero i sestra Anda u junackom jurisu za proboj neprijateljskog obruca na Sutjesci, 1943. godine.
sestrom Andom bila u bataljonu ,18. oktobar' . Obe sestre ucestvuju u bici na Savinom Laktu. Sa svojim bataljonom Stoja je stigla i u Rudo, u stroj Prve proleterske,
dok joj je sestra Anda vracena na teren Durmitora, pod
motivacijom da neee moCi da
izddi napore koji predstoje.
GRUFA DRUGARICA SA CANAK RAT~
KOM 1944. GODINE U BEOGRADU

MILKA- MJKA
VUKASINOVfc -

VUKOVJ(:

MladiCi i devojke iz Radovca, kod Podgorice (Titograd),
kao i iz drugih sela Pipera,
masovno su stupali 1941. godine u partizane. Medu njima
ie hila i Milka, skojevk:i od
1941.
.
Vee prvih dana pokazala se
kao hrabar i disciplinovan
horae koji se brzo privikava
na borbe i marseve, glad, nesanicu. Kada su trazeni dobrovoljci za nanad na Pljevlia. ona ie medu prvima. U
bici na Pljevliima potvrduje
se kao hrabar borac i bolnicarka, pa joi ie to bila najbo1ia legitimacija da produzi za
Rudo i stane u stroj Prve proleterske. !mala je tada sedamnaest godina.
Sa Prvom proleterskom presla je ceo ratni put brigade
- vise od 20.000 kilometara,
od Rudog do Beograda. Kao
i veCina njenih drugarica i
Milka je - borac, cetna bol-

nicarka, referent saniteta bataljona.
Po oslobodenju Beograda
upucena je na. duznost referenta saniteta Osme crnogorske brigade, a ne5to kasnije
postaje referent saniteta Inzinjerijske brigade Prve armije.
Cetvorogodisnji rat je od
Milke stvorio prekaljenog i
sposobnog vojnika. Otuda ona
ni po zavrsetku rata ne napusta JNA, vee u cinu porucnika
obavlja mnoge duznosti sve
do penzionisanja.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i mnogih ratnih
odlikovanja.
ANGELINA -GINA
VUKSAN

Tek sto je na sivacoj masini pocela da zaraduje svoju
koru hleba 1941. a rat je po- remetio njene devojacke zelje
i htenja.
61

�'
'"':'

:)':

Imala je osamnaest godina
onaga septembarskog dana
1941' kada su partizani usli u
njen rodni grad Uziee. Ostavi·
Ia je sivacu masinu i svoje
roditelje i stupila u Uzicki
partizanski odred.
Angelina je u osamnaestoj
godini postala Clan Saveza ko·
munisticke omladine Jugoslavije, a 1942. primljena je i u
Partiju. Dosia je sa svojim
Uzicanima u Rudo, gde je usia
u sastav sanitetske ekipe pri
stabu Prve proleterske. brigade.

I

I
I

Ucestvovala je u borbama
na Ozrenu i Rcimaniji, a prosla
je s Brigadom i preko Igmana ... Ali juna 1942. Gina 'prelazi u Cetvrti (uzicki) bataljon Druge proleterske. I taka
je nastavila svoj borbeni put
sa Drugom proleterskom brigadom, isticuCi se kao hrabar

I,
"

il

horae i bolnicarka i prenoseCi
iskustvo steceno u Prvoj proleterskoj na drugove i drugarice u novome stroju.
Kada se vodila borba za ranjenike marta 1943. kod Gornjeg Vakufa, Gina je hila pomocnik puskomitraljesea u
Druga j ceti Cetvrtog ba tal j ana. 5. marta junacki je zavrsila i poslednji juris.
LJUBICA ZIVKOVIc':

U svom ,Partizanskom dnevniku" dr Gojiko NikoliS je, izmeau ostalog, o Ljubici zapisao: ,Drugarica Ljubica Zivkovic hila je jedan neustrasivi
horae, junak, koja je izvlaCila
nase ranjenike ispod kandzi
SS-ovaea i cetnika ... hila je
onaj junacki lik hrabre komunisticke ernogorske omladine,
koji nije poznavao straha, niti zrtava u borbi nasih naroda

za osloboaenje pod rukovodstvom Komunisticke partije
Jugoslavije. Ona je ostala i
poginula na istaknutom polozaju kao pravi komunista, junak, heroj!".
Roaena je 1912. u selu MartiniCima, kod Danilovgrada, u
seljackoj porodici. Jos kao devojka postaje sumnjiva zandarmima i zbog toga napusta
Martinice. Ide kod svog st;ica
u Sentu, a odatle za Skoplje,
gde zavrsava skolu za babice.
Posle zavrsetka skole radi u
Domu zdravlja u Beranama
(Ivangrad), gde se povezu j e
sa Pantom MalisiCem i ostalim komunistima. Ucestvuje
aktivno u ustanku, a kada su
Italijani ponovo zauzeli Berane, Ljubica se sa velikom kolicinom sanitetskog materijala uputila partizanima na Bjelasieu. Sa Bjelasice ana se
preko Sinjajevine prebacuje u
svoje rodno mesto, gde ulazi
u sastav cete ,Bijeli Pavle"
Zetskog bataljona.
Posle bitke na Pljevljima dospela je u stroj Prve proleterske u Rudom. Bila je u sanitetskom odeljenju
Brigade.
Kao hrabar horae i dobar rukovodilac, Clan SKOJ-a i KPJ
postala je 1942. godine.

i

I I

62

U petoj neprijateljskoj ofanzivi hila je pomocnik upravnika bolnice Prve proleterske
divizije. Hrabro je poginula u
selu Zagorici, blizu Miljevine,
13. juna 1943. godine.

�PREI\0 ROMANIJE
I IGiWANA
DO FOCE I GRMECA
y

~

(1942. GODINA)

�ocek Nove 1942. godine, u Rogatici i govor popularnog
proleterske brigade Filipa-Fice
ukaDsara Prvepredstojeci borbeni put Brigade Kljajica, koji jekamei perspektivu narodzivao na
nooslobodilackog rata, proleteri su dobra upamtili. U prvim danima 1942. proleterske kolone su krenule dalje, kroz sneg i vejavicu,
pravcem: Dobrocole, SahbegoviCi, Kaljina, Namovici, Bjelasovici,
Rakova Noga, Podlipnik, Cetovici, Gajevi, Ivancici, Cevljanovi6i i
Srdenje. Na ovom putu proleteri su za najkrace vreme pridobili
ljubav naroda, Muslimana i Srba, koje je neprijatelj vee bio poceo
razdvajati i zavadivati. Znajuci da su cetnici i ustase radili intenzivno na razvijanju mrznje izmeilu Muslimana i Srba, najavljujuCi
rat do istrebljenja - cetnici Muslimanima, a ustase Srbima, proleteri su isticali znacaj bratstva i jedinstva i zajednicke borbe. Kornunis.ti..i skojevci Prve proleterske ostvaruju siroke kontakte sa
narodom u svim selima i stoga se sa pravom taj put Brigade, kao
i ceo njen ratni put, naziva: Put bratstva i jedinstva.
Takav plodonosan rad proletera donekle je presekla druga neprijateljska ofanziva. Po partizanskoj Romaniji Brigada je vodila
zestoke borbe sa neprijateljem. U secanju je ostala krvava borba
kod Pjenovca izmedu nemackih smucarskih jedinica i Petog ( sumadijskog) bataljona. Kod Rogatice, Han Pijeska, na Dobravini
kod Varesa, na Bjelim Vodama, gde su jedinice Drugog ( crnogorskog) bataljona vodile neravnopravnu borbu sa nemackim smucarskim jedinicama po zimi i dubokom snegu. Usledio je i poznati
lgmanski mars, koji je izveden u vrlo te!ikim uslovima. Preko Igmana su proleteri ispoljili visoki borbeni moral natcovecansku izdrzljivost koja premasuje ljudsku izdrzljivost. Po recima druga
Tita, bio je to: ,podvig koji se ne pamti. . . nevjerojatno redak
podvig koji ce uci u istoriju ratova kao sjajan podvig . . ·"
Na ovom junackom marsu Prve proleterske brigade promrzlo
je nocu 26127. januara 1942. oko 160 boraca - proletera, koji su
smogli snage i hrabrosti da, posle borbe po Romaniji, zagaze u Sarajevsko polje, na vrata najjaceg neprijateljskog garnizona i zakorace preko lgmana, te taka zapisu u istoriju borbe jedan ad najvecih podviga.

ZAlVIENIK KOMANDANTA BRIGADE DANILO LEKIC--SPANAC SA GRUPOM BORACA U LIVNU 1942.GODINE

TRECA CETA PRVOG BATALJONA,
VEMBRA 1942. GODINE U JA.JCU

NO-

�DR GOJKO NIKOLI8 I DURO MESTEROVIC SA GRUPOM CLANOVA HIRURSKE
EKIPE PRVE PROLETERSKE BRIGADE
KOD
LIVNA,
AVGUSTA
1942.
GODIN£

DRUGI BATALJON PRVE PROLETERSK.Ji:
1943. GODINE U BOSNI
PRVA PROLETERSKA N:A MARSU, FEBRUARA 1943. GODINE OD SIPRAGA KA
VAKUEU

I.
I,

Deo Brigade koji je sa Vrhovnim stabom presao naporni mar§
preko Romanije do Jahorine uspeo je da zadrii nadiranje neprijatelja i razotkrije cetnicku izdaju. Od zavedenog ljudstva koje je vee
bilo pod cetnickom zastavom, fonniran je Jahorinski dobrovoljacki odred.
Vrhovni stab je pohvalio Prvu proletersku za hrabro izvedeni mar5 preko lgmana. Zajedno sa dobrovoljackim odredima, mesnim partizanima i stanovnistvom koje je pruza/o podrsku i pomoc
proleterima, ponovo je Prva proleterska bila gospodar situacije u
oslobodenim delovima Istocne Bosne.
Usledile su borbe i marsevi i u dolini Prace i Drine, oko Vlasenice, Srebrenice i Bratunca, kada se Prvoj proleterskoj kao udarnoj snazi, pridruzuje tek formirana Druga proleterska srpska brigada. testoke borbe su vodene sa cetnicima i Italijanima na Veee,
rinovcu i Skari, na Dobrom Dolu i drugim mestima do juna 1942.
godine.
u tim teskim borbama i marsevima poredani su borbeni redovi prsletera, ali je Brigada brojno ojacala jer je popunjena sa stotinama dobrovoljaca u martu i aprilu. Proleterske redove popuni/i
su komunisti, skojevci, simpatizeri NOP-a i rodoljubi iz: Sarajeva,
sa Romanije, Sokolca, Glasinca, iz Foi'e, Goraida, Rogatice i drugih mesta Bosne. Stigli su i dobrovoljci iz dva crnogorska omladinska bataljona: Prvog crnogorskog omladinskog bataljona i Durmitorskog omladinskog bataljona. Pristizali su i borci iz Hercegovine.
U tom vremenu pri bataljonima su formirane i tri omladinske
cete, ad kojih je narocito poznata po brojnosti i borbenosti Focanska omladinska ceta koja je dejstvovala u sastavu Treceg ( kragujevackog) bataljona.
Medu tim novim borcima bilo je i nekoliko drugarica, prekaljenih boraca iz partizanskih ceta i odreda, spremnih da nastave
borbenu slavu pod zastavom Prve proleterske brigade.
I ova vreme je obelezeno intenzivnim radom sa narodom na
terenu. Cetvrti i Drugi bataljon posebno se isticu u radu na formiranju narodnooslobodilackih odbora, jacanju dobrovoljackih odreda, u partijsko-politickoj i drugoj aktivnosti medu narodom. U to
vreme su i svi bataljoni primili bataljorzske zastave ad druga Tit a
(mart-april 1942. godine).
Posle kratkog odmora u rejonu Zakmura, Ljubine i Vrbovnice,
Brigada polazi na mars za H ercegovinu, da priskoCi u pomoc partizans kim snagama kojima je pretila opasnost ad jaCih italijanskih,
cetnickih i usta§kih snaga. Dolazak proletera na podrucje Hercegovine imao je ogroman znacaj za jacanje tamosnjih partizanskih
snaga, formiranje narodnooslobodilackih odbora i razbijanje iluzija kod okupatora i domaCih izdajnika da ce uspeti da uniste partizanske snage i spreciti zamah sirenja narodnooslobodilacke barhe. Brigada je izvrSila i prihvat partizanskih snaga koje su se pod
pritiskom neprijatelja povlaci/e iz Crne Gore preko Volujka, sa ko-.
jima je bio i veliki narodni zbeg. Odatle je usledio mars preko Zelengore, kad su se proleteri hranili travom i konjskim mesom.
Ovakav borbeni put Prve i Druge proleterske brigade doprineo je formiranju Trece sandi.acke proleterske i Cetvrte i Pete crnogorske proleterske brigade.

�Sa Zelengore, krajem juna 1942, Brigada zajedno sa jos pomenute cetiri proleterske brigade polazi pod neposrednim rukovodstvom Vrhovnog staba za Bosansku Krajinu. Na tom putu Briga·
da je imala naporni mars preko planine Treskavice. U naletu na
Konjic izbacila je 179 neprijateljskih vojnika iz stroja, a poginula
su svega tri i ranjena dva proletera. Zajedno s drugim proleterskim jedinicama i sama napadala je mnoge garnizone i gradove.
0 borbama za oslobodenje Livna, avgusta 1942. godine, drug Tito
je rekao: »Svi bataljoni Prve brigade sjajno su se borili, jer su
kao munje prodirali u varas bez obzira na isprepletanu bodljikavu Z.icu i utvrdenja . ..

&lt;(

Poznat je prodor Prve pmleterske ka lmotskom, kada je drugom polovinom avgusta 1942. godine oslobodila mnoga mesta i zadala tdke gubitke ustasama. Zajedno sa Krajisnicima oslobodila
je Kljuc, a u jesen 1942. ucestvuje i u borbama na podrucju Bosanskog Grahova.
Posle ovakvih pobedonosnih borbi i marseva, brigada je popunjena novim borcima iz Dalmacije i Bosne. Avgusta 1942. stiglo
je kod Livna oko dve stotine mladica i devojaka sa Biokova. U lsto vreme dolazi aka stotinu dobrovoljaca iz bataljona »Starac Vujadin«, boraca sa teritorije Bosanskog Grahova i Livna. U oktobru
doslo je jos dve stotine i osamnaest dobrovoljaca sa podrucja $ibenika. Medu novoprispelim borcima - dobrovoljcima bio je veliki
broj drugarica iz Bosne i Dalmacije, koji su casno istrajali u na·
rednim borbama Prve proleterske brigade.
Kada je formirana Prva proleterska divizija 1. novembra 1942.
godine, Prva proleterska brigada je usia u njen sastav. Tih dana
je, 7. novembra, u Bosanskom Petrovcu brigada primila iz ruku
druga Tita borbenu zastavu, sto je znacilo jos jedno veliko priznanje pwleterima Prve proleterske.
Od Bosanskog Petrovca Brigada nastavlja s borbama od kojih
je jedna od znacajnih ona na Sitnici, napad na jaki neprijateljski
garnizon nocu izmedu 19. i 20. novembra. Posle nekoliko dana ucestvuje u borbama za oslobodenje Jajca, a potom krece ka Srednjoj Bosni. Decembra 1942. oslobodila je Skender Vakuf, Kolar
Varas i Josavku. los veci je znacaj tog pohoda u onoj i.ivoj aktivnosti proletera medu narodom na razoblicavanju neprijateljske
propagande i ucvr!icivanju vere u opravdanost borbe koju vodi
Narodnooslobodilacka vojska pod rukovodstvom Komunisticke
partije Jugoslavije.
Taka je Prva proleterska brigada, decembra 1942, slavila svoj
jednogodisnji jubilej. Od staba Prve proleterske divizije dobila je
cestitku:
»Na dan godisnjice upucujemo svoje pozdrave varna koji
ste u toku godinu dm1a pokazali nevidena junastva ... vama koji
nikada niste ni pred najveeim teskocama zastali, vama koji ste
kroz proteklu godinu dana svojim junastvom i politickom svescu,
disciplinom i visokim mora/om sluzili za primer svim borcima za
narodna prava i slobodu, varna koji ste svojim radom mnogo doprineli obrazovanju Narodnooslobodilacke vojske Jugoslavije .. ·"
U stroj proletera Prve proleterske dobrovoljno je stupilo iz
Bosne, Crne Gore i Dalmacije oko sto trideset drugarica ...

U SELU
RURSKA

GRBOVACA, 1942. GODINE HIEKIPA
PRVE
PROLETERSKE

MILEVA JOVICIC - BELKA SA GRUPOM
DRUGOVA U PRNJAVORU, JANUARA 1943.

�JUDIT A ALARGlc

U Novom Sadu, gde je roaena 1917. godine, Judita se
kao tekstilna radnica od najranije mladosti ukljuCila u
napredni radnicki pokret. U
KPJ je primljena 1939. godine. Ucestvovala je kao delegat na Sestoj pokrajinskoj
konferenciji KPJ za Vojvodinu, na kojoj je zaduzena da
radi na organizovanju zenskih
sekcija u Vojvodini.
Okupacija Jugoslavije ju je
zatekla u Beogradu, odakle
je upucena na partijski rad u

Obrenovae. Jula 1941. godine
postaje horae Kosmajskog
partizanskog odreda. Kada je
formiran Posavski odred J udita odr:lava vezu izmeau odreda i PK KPJ za Srbiju.
Organizuje bolnicu u Radoinji, a posle povlacenja nasih
snaga preko Sandzaka postavljena ie za. politickog komesara bolniee u Novoj Varosi.
U Prvu proletersku brigadu
dosla je u Focu, pocetkom februara 1942. godine posle
druge neprijateljs;ke ofanzive,
gde je hila i politicki komesar
bolnice. u ratu je hila i clan
Polit-odjela Druge proleterske
brigade, delegat na Prvoj konferenciji AFZ u · Bosanskom
Petroveu. gde .ie birana u Izvr5ni odbor, instruktor SK
KPJ u okolini Bihaca, clan
Polit-odjela Trinaeste moleterske brigade i druge duznosti.
Nosilae je Partizanske spomenice 1941, mnogih ratnih
i mirnodopskih odlikovanja i
rezervni major JNA.

Kada je aprila 1942. formiran Durmitorski omladinski
bataljon, stupila je u njegove
redove kao dobrovoljae.
Za vreme trece neprijateljske ofanzive kratko se bori na
Durmitoru i Sinjajevini, a rna~
ja 1942. sa vecim brojem boraea stupa u Prvi ( ernogorski) bataljon Prve proleterske. Vee u prvoj borbi meau
proleterima na .Dobrom Dolu,
na Durmitoru, 2. juna 1942,
ispoljila je veliku. hrabrost.
Bila je na mnogim duinostima u Brigadi, a neko vreme
omladinski rukovodilae.

DARINKA - DARA
(MJLOsA) BORAC

Roaena 1924. godine u Boanu, kod Savnika, Dara je postala clan SKOJ-a i horae narodnooslobodilackog rata 1941.

69

�vali bolove od svih medikaInenata".
Poginula je junackom smrcu za vreme pete neprijateljske ofanzive, 10. juna 1943, u
juriSu na Balinovcu.
MANDA BOGUNOV/t
- tULIBRK

Sa celom svojom porodicom, ocem i bracom, od rane
mladosti opredelila se za napredni pokret. Kao sesnaesto_godiSnja ucenica gimnazije pocinie aktivno da radi za poNosilac je Partizanske spomenice 1941. i vise ratnih i
mirnodopskih odlikovanja. Rezervni je staresina JNA.
MARIJA BOBAN

V ec od najranije mladosti
otac i majka su ie svojim nazorima orijentisali ka naprednom pokretu. Sa svoia tri
brata zapazena ie meau naprednom omladinom jos u
predratnim godinama u Klisko-Solinskom basenu. Iako
mlad.a ( rodena 1925. u Solinul, Marija sledi svoju bracu
i roditelje i zajedno s njima
ucestvuje u strajkovima i demonstracijama.
U Savez komunisticke omladine Jugoslavije primljena
je 1941. godine, a pocetkom
1942. postala je borac Mosecke partizanske cete, s kojom
je septembra stigla u Ticevo
i stupila u Prvu proletersku
brigadu. Rasporedena je na
rad u sanitet Brigade. Proleteri su o njoj govorili: ,Njena ljubav i ljudska toplina bo70 lje su zacelivali rane i ublaza-

kret ustanicke 1941. godine.
Rodena je 1925. u selu BaCini,
kod Ploca. Pocetkom 1942. odlazi u Biokovski partizanski
odred, u kome je borac Omladinske cete ,,Ante Torkar". U
Odredu se istice kao hrabri
borac i bolnicarka, te je ubrzo i primljena u Savez komunisticke omladine Jugoslavije.
Kada je Prva proleterska
brigada avgusta 1942 .. vodila
borbu oko Livna, Manda je
stupila u njene redove. U Prvom (crnogorskom) bataljonu
hrabri je borac i bolnicarka.
Borbenim putem Brigade ide
do inaja 1944, kada je u i'inu
zastairnika presla da radi kao
higijenicarka pri stabu Prve
proleterske divizije.
Nosilac je .Partizanske spomenice 1941. i drugih odlikovanja.
MATIJA BOGUNOV/t

Potice iz siromasne seljacke porodice koja je bila oda-

na naprednom pokretu i opredeljena za NOB i revoluciju. Njena dva brata poginula
su u NOB-u. Rodena je 1908.
u selu BaCini (Ploce). Kao domacica postala je clan KPJ
1938. godine. Veoma se angazuje zajedno s bracom i sestrom Nadom u organizovanju i pripremi ustanka.
U Biokovski partizanski odred stupila je 1941. godine, a
avgusta 1942. u Drugi (crnogorski) bataljon Prve proleterske, gde se istice kao vrlo
hrabar borac, bolnicar ka i
sanitetski rukovodilac. Sredinom 1944. prima duznost referenta saniteta Brigade. Nesto kasnije postaje pomocnik
referenta saniteta Prve proleterske divizije i dobija cin
porucnika.
Posle rata ostala je na duznosti u JNA, pa je i penzionisana u cinu majora. Nosilac
je Partizanske spomenice 1941.
i vise odlikovanja.

�DR SAsA BO:lOV/c

Rodena je u Beogradu 1912.
godine, a u narodnooslobodilacku borbu stupila je 1941.
godine. Borac i lekar u kojem
se objedinilo borbeno i humano, Sasa je prosla dug put
kroz borbu i revoluciju.
Bila je na mnogim duznostima i formirala viSe partizanskih bolnica do juna meseca 1942. godine, kada je dosla za prvog upravnika bolnice Prve proletersk_e brigade.
I ne samo medu proleterima,
vee i ii svim bolnicama ·i u
svakoj .iedinici, dr Sasa je bi.
Ia jedan od najomiljenijih boraca i rukovodilaca.
Posle ponovnog povratka
proletera u Bosnu, - Sasa je·
presla u Centralnu vojnu bolnicu, u kojoj ostaje · do · kraja·
rata. Posle rata nastavlja rad
u JNA. Nosilac je Spomenke
1941. i vise. ratnih i mitnodopskih odlikovanja. In1~ ciri re'_
zervnog pukovnika JNK

71

RADMJLA -

MILA CARIC!c

Clan Saveza komunisticke
omladine Jugoslavijt;' . postala
je kao ucenica beranske gimnazije (1940), a Clan KPJ 1941.
Rodena je 1921. godine u Beranama (sadasnjem Ivangradu). U prvim ratnim danima
radi na pripremi ustanka u
dolini Lima i ucestvuje u
njemu.
Kao borac Komskog partizanskog odreda, maja 1942.
stupa u Prvu proletersku brigadu i njen Prvi ( crnogorski)
bataljon. Medu proleterima
svojim primerom je potvrdivala kako se treba boriti i kako hrabro izdrzati sve teskoce. Bila je borac, rukovodilac
SKOJ-a i politicki delegat
voda.
·
· Hrabro se borila u redovima
proletera siroin Crne Gore,
Bosne i Hercegovine, Sandzaka- i Dalni.ad j e do avgusta
.-1944. godine. Tada se Mila po
zadatku Partije vraca u Beran~ za omlaqinskog rukovodioCa i sa istim; ~arom organizuj"e omladinu :za rad na obnovi

i izgradnji zemlje. Radila je zatim u SUP-u i imala je cin kapetana I klase.
Nosilac Partizanske spomenice 1941. ·i vise ratnih i mirnodopskih odlikovanja, Mila
CariCic je umrla 1977. godine.
ANKA J. CEROVlc

Nosena slobodarskim tradicijama, Anka se kao omladinka (rodena 1921) u Tusi•
nu, kod Savnika, opredelila
za NOB i revoluciju, te je
1941. primljena i u Savez komunisticke omladine Jugoslavije.
Formiranjem Omladinskog
bataljona Durmitorskog odreda, Anka postaje njegov horae i istiCe se na terenu u barhi protiv izdajnika i neprijateljskih slugu. Ucestvuje s Bataljonom u borbama po Sinjajevini i Poljima kolasinskim 1942. godine, gde je vodila borbe i Prva proleterska
brigada. Tada Anka i stupa
medu proletere, u Trecu cetu

�Prvog
( crnogorskog)
bataljona.
U Brigadi postaje omiljena
kao hrabri horae. Pored puske, nosila je u svom rancu i
gusle. Za vreme odmora i predaha zabavlja]a bi borce guslajuCi i pevajuCi junacke narodne pesme. Poginula je hrabro jula 1942. u SCitu u borbi
za crkvu koju su ustase bile
pretvorile u svoje utvritenje.
VUKOSAVA (NIKOLE)
CRNJAK .

Bila je horae Kalinovickog
partizanskog odreda kada je
Prva pro]eterska brigada vodila borbe za· vreme druge neprijateljske ofanzive. Meitu
partizanima Kalinovika koji
su pritekli u pomoc proleterima za vreme Igmanskog marsa, nalazila se i Vukosava, seIjanka iz Kosorovica, gde je i
roitena 1923.
·
Borae od septembra 1941.
.'(odine, u Prvu proletersku
brigadu stupila je februara
1942. zajedno sa nekoliko boraea Kalinovickog partizanskog odreda.
U svim borbama i ofanzivama istakla se kao horae i
bolnicarka. Proleteri su je
primili u Komunisticku partiiu Jugoslavije, a za ispoljenu
hrabrost dobila je Cin starijeg vodnika i vise ratnih odlikovanja. Nosilac je Partizanske spomenice 1941.
RU:l.A (PERE) CVET/c

i

I

I'

Meitu KrajiSnicima koji su
avgusta 1942. godine dolili u
Prvu proletersku, bila je i pet72 naestogodiSnja Ruza Cvetic.

Mlaciu devojku iz sela Sujica, kod Livna, proleteri sti
odmah poslali na sani tetski
kurs u. Livno. Posle zavrsetka
kursa, prosla je sa Prvom proleterskbm kroz borbe kod
Kljucli, Grahova, Jajea, Kotor
VaroSi, TesliCa, Prnjavora, na
Drini i Neretvi.
Hrabro je poginula u jednoi od najtezih borbi koiu je
vodila nasa Narodnooslobodilacka vojska. na Sutjesci juna 1943. godine.
MARA CVETKOV/c

Domacica iz sela Mandalina, kod Sibenika. Mara se odmah po okupaciji ukljucuje u
aktivan rad za narodnooslobodilacki pokret i revo1uciju.
Pocetkom 1942. primljena je
u Savez komunisticke o'mladine Jugoslavije.
Kao dvadesetogodiSnja devojka i skojevka u Prvu proletersku brigadu stupa pocet-

kom oktobra 1942. kod Kljuca. U Brigadi je hrabar horae, a posebno se istice .· za
vreme borbi u iznosenju i previjanju ranjenika. Stoga · vrlo
brzo postaje omiljena. u . Cetvrtom (kraljevackom), bataljonu, sa kojim je prosla cetvrtu ofarizivu.
·
·
Poginula je aprila 1943. godine u borbama kod Cajnica.
RADMJLA CVETKOV/c

Ucenica iz Glamoca, gde je
roitena 1927, ·Radmila je ·stupila u Prvu proletersku u leto 1942. godine.
. U borbi protiv neprijatelja
domaCih izdajnika ubrzo se
istakla kao hrabar horae i
bolnicarka, zala.Zuci vrlo cesto i svoj zivot da iznese sa
bojista i previje ranjene drugove. U borbi za ranjenike posebno je svoju hrabrost i pozrtvovanje pokazala na . Ivan
Sedlu, februara 1943. godine,
kada je juriSala da pomogne
1

�MAR/JA cEKO

'I

I
'

I
I

~I

I

l

I

I

drugovima Milutinovicu, DerviSu SusiCu, Penju Sekulicu i
drugima. Takav primer hrahrosti ispoljila je i na Sutjesci.
Kao takav hrahar horae
primljena je u Savez komunisticke omladine Jugoslavije
1942, a u KPJ 1943. godine.
Nastavila je horhu do kraia
rata kao politicki rukovodilae i oficir JNA.
RADA (PETRA) cEtAR

Rodena u Vlahovidma, kod
Sarajeva, Rada Cecar je stupila 1942. u Prvu proletersku hrigadu. Uhrzo se istakla kao hra·
bar horae i holnicarka, pa jc
iste godine. primljena u Savez
komunisticke om!adine J ugo·
slavije. Kasnije je postal a i clan
Komunisticke partije.
Ne izostajuc'i nikad iz prvog
borbenog stroja, medu proleterima se hrabro borila do konacne pobede
oslohodenja
nase zemlje.

TONA-TONKA cVRLJAK

Marija Ceko (rodena 1921)
pripada onoj generaciji naprednih i hrabrih devojaka sa
sela koje su se od prvog dana
rata i revoluciie opredelile za
narodnooslobodilacki pokret.
Posla je u partizane iz sela
Konjevrata, kod Sihenika.
Oktohra 1942. godine, kada
ie Prva proleterska brigada
hila kod Kljuca, Marija je
stigla sa svojim Dalmatincima
i postala horae Cetvrtog (kraljevackog) bataljona. Ubrzo
su je svi zapazili kao dobrog
borea i vrsnu cetnu bolnicarku.
Marija j e hrabro poginula
u bici na Neretvi, marta 1943.

U svom rodnom selu Konjevratu, kod Sibenika, gde je
rodena 1917. godine, Cim je
borba pocela protiv okupatora istakla se Tona kao odana
narodnooslobodilackom pokretu. Radi aktivno na terenu i
izvrsava sve zadatke koje pred
njom postavlja partijska organizacija. U prvoj ratnoj godini postala je i kandidat za
clana KPJ.
Oktobra 1942, kada se Pr-Va
proleterska nalazila kod Kl juca, Tona je kao dobrovoliac
stupila u vee tada proslavljenu Prvu proletersku.
U Cetvrtom (kraljevackom)
bataljonu istice se kao hrabar
borac i postaje cetna bolnicarka. U Prvoj proleterskoj
nrosla je cetvrtu i petu nepriiatelisku ofanzivu i kao cetna
bolnicarka hrabro poginula
22. septembra 1943. godine na
Cisti Velikoj, u Dalmaciji.

JVANKA cORGELJA

Imala je devetnaest . godina
kada je .sa svojim bratom Jerom, pocetkom oktobra 1942.
godine, stunila u Prvu proletersku. Posli su zajedno iz sela Konjevrata (kod Sibenika)
da se bore protiv okupatora,
za slobodu.
Rodena 1922. godine, I vanka je kao devojka radila sve
polioprivredne i domaCicke
poslove. U Trecem (kragujevackom) bataljonu hrabro se
horila kao borae i cetna holnicarka. Osobito se istice tokom cetvrte i pete neprijateljske ofanzive na spasavanju i
nezi ranjenika. Taka je poginula 17. decembra 1943. godine, izvlaceCi ranjenike u borbi
kod Suiica. Negde u isto vreme poginuo ie i nien brat Jero izmedu Travnika i Jajca,
kao borac Prvog ( crnogorskog) bataljona Prve proleterske brigade.

ZUHRA cUPO

U leto 1942. godine kada je
ustaski teror divljao i dostizao vrhunae nad stanovnistvom Livna i okoline, ovaj
kraj su oslobodile iedinice
Prve proleterske brigade. MladiCi i devojke pohrlili su tada
u stroj Prve proleterske, jer
su shvatili da je jedini put do
slobode put borbe protiv
neprijatelja pod zastavom Partije.
Medu njima, kao dobrovoljac, bila .1e i Zuhra, koja je i
rodena u Livnu 1922. godine.
Postala je borac Drugog ( crnogorskog) bataljona. Kao
horae i bo!nicarka zapamcena
· je po duhu i pesmi koje je 73

�unosila medu proletere. Ranjena je za vreme cetvrte neprij a teij ske ofanzive i upucena
na ]ecenie u Centralnu holnieu. Zarohljena je kao ranjenik juna 1943. godine na Sutjesei.
Pred neprijateljem se juriacki drl:ala. Internirana je i
izdrzala je sve strahote nemackih logora.
SLAVKA DAMJANOV/c
VUKOV!c

Omladina slohodarskog Drvara posla .ie u odlucnu horhu
jos ustanicke 1941. godine. U
tim redovima hila je i Slavka,
rodena 1924. godine u Sipovljanima, selu kod Drvara.
Oktobra 1942. stupila je u
Prvu proletersku i sa njom
iSla sve do Trsta,. do konacnog
oslohodenja nase zem!je. U
ratu je hila horae, cetna holnicarka i referent saniteta hataljona.
Kao hrahar horae i holnicarka i odgovoran staresina,

primljena ie u Savez komunisticke omladine J ugoslavije
1942. a u KPJ 1943. godine.
Dohila je viSe ratnih odlikovania,
demohilisana je 1945.
sa Cinom starijeg vodnika.
Nosilae ie Partizanske spomenice 1941.

a

LUNA-ZOR.A
DAN/TI-PA VLOV/c

Kao uceniea girnnazije u Saraievu, gde ie i rodena 1924.
godine, sedamnaestogodiSnia
Zora Daniti zamenila · je skolsku torhu sa ustanickom puskom. Proleteri se secaju da je
sa soh om nosila, kada je 1942.
stupila u Prvu proletersku, nekoliko knjiga i prihor za pisanje.
Ostavila je grad na Miljaeki i medu proletere doS!a u
zelji da hude odlican horae,
kakva je hila i ucenica. Ubrzo
se kao takva i pokazala u proleterskom stroju: kao horae,
holnicarka, bombas, u patroli
i na straZi.

Proleteri su je primili u Savez komunisticke omladine, a
zatim i u Komunisticku partiju Jugoslavije.
ER.NA DENON- SAK

Bila je svedok kada su Nemci i ustase u Sarajevu poceli
da progone Jevreje. Nije htela da mirno ceka zlokohnu
hajku zloCinaea, vee je kao
uCenica, ne dvoumeCi se,t pos!a u partizane. Rodena je u
Sarajevu 1923. go dine.
U Prvu proletersku brigadu
stupila je 1942. godine, posle
ilegalnog zivota i skrivanja u
jednoj muslimanskoj poro-

dl£1.

Istice se u horhi kao horae
i holnicarka. Toplina kojom
su se proleteri odnosili prema
njoj i drugarska ljubav koja
je vladala medu horcima, ulivali su joj snage da istraje u
borbi i da sve cini za izvlacenje i negu ranjenih drugova.
Za vreme cetvrte ·neprijateljske ofanzive, marta 1943,
umrla je od tifusa u dolini
Neretve.
MILEVA DEV/c

U jesen 1942. godine Bihac
_je postao eentar slohodne teritorije. Grad u kome je odrzano Prvo zasedanje Antifasistickog vijeca narodnog oslohodenja Jugoslavije, docekao
je proletere i sve druge partizanske snage kao svoje oslohodioee.
Medu omladinom koja je
stupila u redove Prve proleterske, hila je i petnaestogodisnja Mileva Devic. Rodena u
Bihaou 1927. godine, postala
je horae NOV rnaja 1942.

�U Brigadi je hila horae, bolnicarka, i zamenik referenta
saniteta u Trecem (kragu ievackom) bataljonu, sa koiim
je i prosla sve ratne staze Prve
proleterske preko Bosne, Crne Gore, Sandzaka i Srbi ie,
Sremskog fran ta i Slovenii e,
do Trsta.
·
Rat je zavdila sa oficirskim
Cinom i vise ratnih odlikovanja.
JOVANKA DODER

I

I
I

'
I

'
I
I

'
i

J

Imala ie sedamnaest godina
kada ie iz Gaeka, gde je rodena 1926. godine, stupila u Prvu proletersku brigadu. Hrabro se borila kao horae i bolnicarka sve do sedme ofanzive. A u jeku ove ofanzive, kada su proleteri vodili borbu
na zivot i smrt na Mlinistu,
Vranici i Maklienu, zaddavaiuCi daleko nadmocniie nepriiateliske snage koje su zurile
ka Drvaru, u iednom jurisu za
iznosenje ranienika pala je
pokosena rafalom J ovanka Doder. Uzviknula je:
-_ IzvlaCite ranjenike!
Drugovi su joj priS!i i izneli
je sa polozaja, a tada su konstatovali da j e ranjena u glavu. Dozivela .ie naigore: oslepela je. Preneta je hitno u bolnieu, ali proleteri nisu uspeli
da saznaju niSta o njenom daljem zivotnom putu.

MILEVA (MARKA)
DRAsKOV/6-PANTJ(:

I

I

l
•

ne) i stupila u Sesti (beogradski) bataljon Prve proleterske.
U Brigadi je hila horae, cetna bolnicarka i referent saniteta bata!iona. Kao hrabar horae i bolnicarka postala je
Clan Saveza komunisticke omladine Jugoslavije 1943. a Clan
Komunisticke partije Jugoslavije 1944. godine.
Ova puta je ranjavana u narodnooslobodilackom ratu i
revolueiji, ali je sve to hrabro
izdr7ala ne napustajuCi proleterski stroj do konacnog oslobodenia nase zemlje. Za ispoljenu hrabrost i pozrtvovanie
odlikovana je sa vise ratnih
odlikovanja.

ZORKA (BOzA)
DRAsKO

Napustila je avgusta 1942.
svoje selo Oplecane-, kod Duvna (gde je rodena 1922. godi-

Kao uceniea niksiCke gimnazije opredelila se za napredni omladinsl&lt;i pokret. Iz sela
Lukova, gde je rodena 1920.
godine, posla je kao skojevka

sa crnogorskim ustanicima u
borbu protiv neprijatelja.
PoCinje kao horae Niksickog partizanskog odreda, a aprila 1942. stupa u Prvi (crnor,orski) omladinski bataljon,
sa kojim ratuie po Siniajevini
nrotiv cetnickih bandi. clan
SKOJ-a je od 1941, a u KPJ je
primljena novembra 1942. godine.
U Prvu proletersku stupila
ie kada je njen batalion rasformiran. maia 1942. U Prvoi
proleterskoj istice se kao neustrasivi horae i politicki komesar. Ranjavana .ie nekoliko
nuta. ali nikada nije ostala u
bolnici do konacnog ozdravlienja, vee je zurila da se sto
pre vrati u svoju .iedinieu. Oktobra 1944. postavljena .ie za
politickog komesara bataliona
u Beogradskoj brigadi KNOJ-a.
Posle rata osta ie u JNA, zavrsava pravni fakultet i kao
nukovnik JNA postaje · sudija
Vrhovnog suda JNA.
, Nosilae je Spomeniee 1941.
i mnogih odlikovanja.
75

�VUKA fJENADIJA

MILKA OAK

Borcima Prve proleterske
Vuka Denadija .ie ostala u zivom secanju iz borbi za spasavanje ranjenika i po brizi o
njima preko Miljevine i J abuke, juna 1943. godine, kada je
Brigada marsovala u pravcu
Renovice.
Takva je hila u svim borbama ova bolnil'arka iz sela
Prusca (kod Bosanskog Novog), gde je rodena 1920. godine. Stupila je ·u borbene redove Prve nroleterske 1942.
godine. Sa Brigadom je orosla trecu, cetvrtu, petu ofanzivu, i sve borbe do kraja rata.
Prezivela je i hrabro izdrl'ala
strahbte i jurise Neretve i Sutjeske.
Kao hrabar· horae i bolnicarka u ratu je oostala Clan
Saveza komunisticke omladine
i clan Komunisticke partiie
Jugoslaviie. Dobila ie cin oficira i viSe ratnih odlikovanja.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941.

Bila je jesen 1942. godine,
kada se sedamnaestogodiSnja
devoika iz sela Gornjeg Suvaie (Bosanska Krupa) spremila da pode u partizane.
Svrstala se u redove Prve
proleterske u Centralnoj Bosni. Hrabra i odlucna, uvek je
hila spremna da pode na borbeni zadatak - u zasedu, patro!u, izvidnicu, na strazu. ,
Istice se u borbama, fehruara 1943. godine, na Ivan Sedlu. Hrabro je juriSala kroz
cetvrtu i petu neprijateljsku
ofanzivu. Medu prvima je u
horbama na Sutjesci, sve dok
je nije u jednom od tih jurisa
nokosio nenrijateljski kursum.
Tako je Milka ( rodena 1925)
vl'Sila svoj zivot u hladnim taIasima Sutjeske.

BURBA fJOKOVJ(:
-ROMANO

76

Kada je Prva proleterska oslobodila Gora.Zde, u vreme
trece neprijateljske ofanzive,
Duka je kao vee aktivna u pokretu stupila u Sesti (beogradski) bataljon Prve proleterske. Bilo je to aprila 1942. godine.
U Brigadi je hila horae, holnicarka i higijenicarka, a meau proleterima u ratu je postala i clan Saveza komunisticke omladine i Komunisticke parti.ie Jugoslavije (novemhra 1942).

Kroz horbu i ofanzive, ucenica iz Gorazda (gde je rodena 1922. godine) postala je
kaoetan I klase i dohila viSe
odlikovanja. Nosilac je Partizanske spomenice 1941.

MILKA (LAZE) GLAMO(:J(:
MATILDA -

TILDA

FJNCI
Rodena je 1926. godine u jevrejskoj porodici u Splitu. Kao
i u svim krajevima Evrope,
gde su harale fasisticke Hiderove horde, tako i u Jugoslaviii posehno su fasisti progonili Jevreje.
Matilda je bila petnaestogodiSn ia ucenica kada su Nemci
i Italijani usli u nasu zemlju
1941. godine. Svesna sta ie
ocekuje ako padne u ruke fasistima, posla je jos 1941. godine u narodnooslobodilacku
horbu.
U Prvu proletersku brigadu
stupila je 1942. sa jos dosta
svojih drugova i drugarica iz
Dalmacije. Poginula je u borbi na Sutjesci, juna 1943. go·
dine.
·
·

Milka ie u seljackoi narod,
noj nosnii, avgusta 1942. godine, dosla u Prvu nro!etersku
hrigadu. Rodena 1925. u siromasno i patrijarhalnoj porodici u Starom selu, kod Donjeg
Vakufa, nije "idela mnogo od
sveta, niti je zavrsila kakve
skole.
U jednoj od borbi kod Kuca, kada su proleteri zarohili
vise ItaliJana. iedna od drugarica pozva Milku i rece joj:
- Izaberi pantalone koie ti
se svidaju, jer ti je ta suknja
dotrajala.
- Ma nijesam ja muskarac,
da idem u oantalonama
branila se Milka.
, Posle kraceg
ubedivanja
Milka je ipak popustila i po-

�slusala drugaricu. Iz rata je
izasla sa Cinom staresine JNA
i viSe ratnih odlikovanja.

hrabrost i negu ranjenika odlikovana je sa viSe ratnih odlikovanja.

ANKICA OLAMOcLIJA
- NEDOV/c

STANKA OLOMAZJ(;

Iz Gornjeg Skrada, kod Karlovca, gde je rodena 1925. godine, posla je Ankica kao skojevka u narodnooslobodilacku
borbu i revoluciju 1941. godine.
ZavrSila je po!Oticki kurs u
Donjem Lapcu 1942. Iste godine je ranjena na Skakavcu,
kod Karlovca, i unucena na
lecenje u Partizansku bolnicu
na Petrovoj Gori. Sa Petrove
Gore je sa sto lakih ranjenika
dospela u Centralnu bolnicu,
iz koje, krajem 1942, stupa u
Prvu proletel'sku, kao clan Komunisticke partije Jugoslavije. Rasporedena je za cetnu
bolnicarku Ttece cete Treceg
bataljona. Bila je na dufuosti
referenta saniteta bataljona i
artiljerijskog diviziona.
Nosdlac je Partizanske spomenice 1941, a za ispoljenu

Kao clan Partije i vee poznati politick·i radnik u svom
mestu. u selu Novakovicima
(kod Zabljaka ). gde je i roilena 1924. godine. Stanka ie
kao dobrovoljac dosla u Omladinski durmHorski batalion.
U Omladinskom durmitorskom batalionu ostaje samo
od aprila do kraja maia 1942.
godine, kada stupa u Prvu
proletersku brigadu. U svakodnevnom Zivotu veoma mirne
prirode, Stanka u ratnim okrsajima ispoljava veliku hrabrost. JuriSa meitu prvima na
bunkere u nanadu na Livno,
Konjic, Bugoino, Jajce, Prnjavor, Ivan Sedlo, u svim iurisima svoie brigade. U Prvoj
proleterskoi nostala ie komesar cete, a hila je i clan Politodjela Prve proleterske brigade ·i Prve proleterske divizije,
kao i Clan divizii skog komite-

ta Partije. U ratu je dobila
Cin kapetana I klase.
Posle rata je istaknuti partijsko-politicki radnik i rukovodilac. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i mnogih
ratnih i mirnodopskih od!ikcivanja.
DERVlsA HODzlc

Mlada ucenica, DerviSa je
imala sedamnaest godina kada ie nanustila dacku kh.mu'' i
svoie Livno ( u kom je i rodena 1924. godine), da bi stunila u Cetvrti (kralievacki) bataljon Prve proleterske. Bilo
ie to avgusta 1942. godine.
Hrabro se borila U: sastavu
Cetvrtog bataljona u danima
cetvrte, pete i seste ofanzive.
U Brigadu je dosla kao clan
Saveza komunisticke omladine Jugoslaviie. Kanetan SavCic, uoliticki komesar Cetvrtog batal iona·. zanisao je u
,.Mali ratni dnevnik" nrimere
hrabrosti DerviSe Hodzic. Na
Mlinistima, kod Drvara, u maju 1944. bila je referent sani-

77

�teta cete. Jurisala je da iznese
ranjenog svog komandira cete
u nemogucoj situaciji. Uspe]a
ie da ga iznese, ali ni.ie proslo dugo - DerviSa je smrtno
nogodena od parceta avionske
bombe 27. maja 1944. na Mlinistima. N iene nosledn ie reCi
bile su: .. Da li su svi drugovi orevijeni? ... ". Taka je
na Mlinistu zavrsila borbeni
put ova hrabra devojka.
LJUB/CA IVANcEVIc
- fJUR/c

Rodena ie 1928. u selu Jankovcu, kod Bihaca, a jos 1941.
opredelila se za narodnooslobodilacki pokret. Bila je tada
u redovima napredne omladine Bihaca. Kao vee organizovana omladinka, novembra
1942, stupila ie u Prvu proletersku i postala horae nienog
Sestog (beogradskog) bataljona.
Sa proleterima ie prosla
kroz sve borbe i ofanzive _.:.,
preko Bosne, Dalmacije, San-

dzaka, Crne Gore i :srhije, horila se za oslobodenje Beograda i na Sremskom frontu, gde
je hila cetni staresina.
Dva puta ie ranjavana i za
hrabrost je dobila dva ratna
od1ikovanja. · Demohilisana je
I 945. godine u. cinu starijeg
vodnika.
MJLENA JVANOV/c

Skojevka od prve ratne godine, Milena Ivanovic (rodena
1925) napustila je kao 11cenica svoje rodno Gostilje, -kod
Danilovgrada, i st11pila 11 Prvi
omladinski crnogorski bata]jon. Sa Bataljonom je prosla
sve ratne staze do st11panja u
Prvi ( crnogorski) hataljon Prve proleterske 1. i11na 1942.
godine. Clan je SKOJ-a od
1941, a KPJ od 1943. godine.
u cetvrtoj neprijateljskoj
ofanzivi, kao hrabri horae i
holnicarka dobija zadatak da
prati ranjenog Jovana V11kanoviCa. Zajedno sa Ljuhicom

VukanoviC u teskim danima
ave ofanzive ispoljava izuzetnu hrabrost u zastiti i negovanju ranjenika.
K?"niif'- se ponovo vraCa u
svoj hataljon. Jula 1943. poka7ala je iz11zetn11 hrahrost kada
.ie Prvi hataljon vodio horhu
u okruzenj11 na kom11nikadji
Caparde - Zvornik. Iznosed
smrtno ranjenog Radovana
Gardasevka (koji je proglasen za narodnog heroja). Milena je tesko ranjena. Borila
se hrahro, a da ne hi pala ziva
Nemcima u ruke aktivirala je
bombu koja je raznela.
MIL/CA (ILJJE) JVET/c

Kada ie rat poceo hila ie
ucenica. Rodena 1923. u selu
Kazancima. kod Bosanskog
Grahova, Milica ie nocela borbl1 nrotiv nenrijatelja ios 1941.
godine.' Zajedno sa celim _batalionom ,Starac Vujadin",
presla ie av~rusta 1942. 11 Prvu
proletersk11 hrigad11.
Posle is no! jene hrahrosti n
Prvoi proleterskoi. ubrzo ie
prekomandovana i hila na raznim r!uznost-ima '' nroslavl jenim krajiskim jedinicama sve
do kraja rata.
Nosilac ie Partizanske snomenice 1941. vise ratnih odHkovania i rezervni je st;:~re­
sina Jugoslovenske . narodne
armije.
RAJKA (NJKOLE) JAOODJ(:

78

U · Prvu proletersku stupili
su mnogi mladiCi i devojke iz
Livna i okoline oktobra 1942.
Medu njima hila je i petnaes·
togodisnja Rajka J agodic iz
sela Potocana.

�I

ci raspored:ena je u Kijevski
bataljon Prve proleterske bri·
gade, iz koie nrelazi nazad u
Prvu proletersku diviziju, gde
je i primljena u KPJ. ·
Decembra 1943. odlazi u Prvu licku brigadu ,Marko Ores·
koviC" za zamenika referenta
saniteta. Kasnije je postavljena za referenta saniteta Trinaeste proleterske
brigade
,Rade Koncar", u kojoj i ostaje do kraja rata. Posle rata
ostala je u JNA. Penzionisana
ie u Cinu viSeg oficira. Nos'ilac je Partizanske spomenice
1941. i viSe odlikovanja.

. U stroju Brigade prosla je
horheni put od Livna, preko
Drvara, Jajca, Prnjavora, Neretve i Drine. Hrahro je poginula na Sutjesci, juna 1943, u
·sesnaestoj godini zivota.
Ostala je u seeanju proleterima kao svetao primer horca,
holnicarke i druga. J urisala je
ranie uz rame sa iskusnim r:itnicima.
SMILJA JAKslc
- KERKEZ

Kada je Prva proleterska
dosla u Bosanski Petrovac no·
vemhra 1942. godine, Smilja je
kao i mnoge devojke iz junacke Krajine stupila u proleter·
ski stroj.
Rodena .ie u selu Bjelaiu,
kod Bosanskog Petrovca, 1926.
godine. Kao ucenica ie napustila skolsku klupu da se prihvati puske i pod:e u partizane. U Prvoi proleterskoj hila
.ie horae, hombas, pomocnik
puskomitraljesca.
Ljutila se kada je odred:ena
na duznost bolnicarke, ali ie
kao skojevka morala zadatak
da prihvati. U Prvoi proleterskoi ostala ie do marta 1943,
kada je presla u Trecu krajisku, u cijim redovima je nastavila da ratuje. Dobila je nekoliko ratnih odlikovanja. Rezervni je staresina JNA.
OOsA JOK/c -

MJLEVA JOV/clc

pravdama ondasnjeg reiima"
- zapisa]a je Gosa u svojoj
autobiografiji.
Sa ocem i bratom fehruara
1942. otiSia je Gosa sa Ilidze,
gde ie rod:ena 1922, u Igmanski batal jon Kalinovickog odreda. Odatle je ratni putevi
vode na sanitetski kurs u Trnovo, a onda u Obaljski batalion, u koiem ie hila ranjena.
Posle kratkog lecenja u bolniDRUGARICE
TRSTA

I

DRUGOVI

IZ

PRVE

Imala je samo petnaes t go·
dina kada je jednog hladnog
februarskog dana 1942. stupi·
!a u TreCi (kragujevacki) ha·
talj on Prve proleterske. brigade. Rodena je 1927. u selu·Bu·
.garima,_ kod Kamenice.
Od Foce prosla je Mileva
J oviCic sve ofanzive i · ratovala
po Bosni i Hercegovini, Dal·

PROLETERSKE BRIGADE

1945.- GODINE

KOD

MIRKOV/c

,Od ranog djetinjstva imala
sam prilike -da upoznam hiie·
dan zivot sirotinje i raskos bog;atih. I mo.i otac kao radnik
hio je vrlo cesto izlozen ne-

79

�]Tf
p' :

'
Za ispoljenu hrabrost odlikovana je ratnim odlikovanjima.
SLAVKA JURcEVIc

maciii i Crnoi Gori, Sandtaku
i Srhiii, na Sremskom frontu
i sve ·do Trsta. Medu proleterima ostala ie do oktohra
1945. godine, kada ie kao referent saniteta u Brigadi demohilisana u cinu starijeg
vodnika.
Prim! iena ie u KPJ 1943. i
dohila ·ie vise odlikovanja i
priznanja.
!ELENA (NOVICE) JOVOVIc

80

Sa 'osamnaest p;odina ie Jelena Jovovk iz Pluzina (Piva),
otisla u Durmitorski partizanski odred. U Prvi hatalion Pr·
ve proleterske stupila ie S. maja 1942. godine. Kao horae
ovog hataljona ucestvovala je
u borbama na Sil)jajevini i
Durmitoru.
Sredinom iuna 1942. pro!eteri su je, zhog iscrpljel)osti,
vratili na teren. u Pivu. Jelena
je kao vrlo hrabar horae nastavila horhu sve do oslobodenja zemlje.

Slavka Jurcevie je iz sela
Studenaca, kod Imotskog, gde
je rodena 1922. godine. Kao
skojevka ukljucuje se u napredni pokret vee 1940. Od
pocetka rata, kao ilegalni pozfrdinski radnik, ispoljava veliku hrabrost i odanost u izvdavanju zadataka. Juna 1942.
stupila je u partizanski odred
na Biokovu, a vee avgusta doIazi u Prvu proletersku gde ie
u priStapskim jedinicama hila
horae i holnicarka.
Za vreme cetvrte nepnJateljske ofanzive prelazi u Ce1Jtralnu hol1Jicu, u kojoj se istice kao horae i iskus1Ji sa1Jitetski radnik. Poginula je pri
izvlacenju ranjenika juna 1943.
godine, u jeku pete neprijateljske ofanzive, na Sutjesei.

ANBA (ANDRIJE) KAPIC/c

Rodena je 1897. godine u
Rijeci Crnojeviea. Od 1926. godine aktivniie deluie 11 nanrednom pokretu. U niihovoi
kuCi su se pre rata skrivali
komunisti - ilegalci. Za vreme ustanka za iedno sa svoja
tri sina opredeljuje se za l:J&lt;Jrbu protiv okupatora. Anda ie
pocetkom juna 1942. godine iz
Loveensko« partizanskog odreda presla u Prvi hatal ion
Prve proleterske. Medu proleterima istice se kao hrahar
horae.
Oktobra 1942. odlazi iz Prve
proleterske u Cetvrtu pro]etersku crnogorsku brigadu, da
se vee jula 1943. sa dva svoja
sina nade u Sesnaestoj vojvodanskoj diviziji. Kao horae i
covek sluzila je mladima za
primer.
Nosilae Partizanske spomenice 1941. i viSe 0 dlikovanja,
Anda je umrla 1976. godine.

�SAVA (NJKE) KARAN

Kada su jedinice Prve proleterske usle u Duvno 1942.
godine, narod ovog kraja ih
je docekao kao svoie snasioce, jer .ie teror ustaSa. okuoatora i drugih domaCih izdajnika vee uveliko divljao.
Posebno je omladina Duvna
i okoline sa odusevl jenjem
primala dolazak proletera u
zelii da se uvrsti u niihove
redove. Menu tim omladinkama i omladincima bila ie i
Sava Karan, devojka ronena
1926. f"Odine u Duvnu. Dosia
je menu proletere i .iednostavno rekla:
,J a hoCu u partjzane, a mo.ii mi ne -daju". Drugovi joj
odgovoriSe da su nieni u pravu, jer ie suviSe mlada, te nece moCi da izdrzi ratne napore. Sve je to Sava lena saslusala, ali im ie i odgovorila
vrlo kratko: da ce ona sve izdr:lati i nek se oni nista za to
ne brinu, jer ona nece da ostane i ceka strasnu presudu
okunatora i njegovih slugu.
Proleleri su je primili i ona ie
menu niima ostala sve do konaene pobede.

omladine Jugoslavije i vee
sledece postala clan Komunisticke partije Jugoslaviie.
Sa Brigadom je presla ceo
ratni put od Duvna, kroz sve
borbe po Bosni, Dalmaciji, Crnoj Gori, Sandzaku i Srhiji.
Borila se za oslobodenje Beograda i na Sremskom · fronlu
- sve -do Trsla, gde je u proleterskom slroju docekala konacno oslohodenje.
SOFIJA KARAD:tlc

Ronena 1921. godine u selu
Palezu, kod Zahljaka, Sofija
je radila sve poslove u siromasnoj seljackoi porodici. Odmah posle kapilulacije nasla
se menu omladinom Durmitora koja se obucava u rukovanju oruzjem. Radi na prikunljanju saniletskog malerijala
i zbog takve svoje aklivnosli,
pocelkom 1942. godine, primljena je u Savez komunisliOke
omladine Jugoslavije. Vee marta isle godine postaje horae
Omladinskog durmitorskog bataljona, a maja zajedno s mno-

go svojim drugaricama i .drugovima stupa u Prvu proletersku. U Brigadi ostaje do
ranjavanja, maja 1943. godine,
kad je upucena u Centralnu
holnicu. Ponovo je neko vreme hila na Durmitoru, gde
kao clan KPJ radi sa omladinom.
U Sedmoj omladinskoi brigadi ,Budo Tomovic" S 0fija
se kao zamenik politickog komesara cete i potporucnik borila do konacnog oslobonenja
zemlje. Nosilac je Partizanske
spomenice 1941. i ralnih odlikovanja.
JELENA KNEiEVlc

Kada je zavrsila osnovnu
skolu u KnezeviCima, selu
kod PlliZina, iako odlican ucenik Jelena nije mogla da nastavi skolovanje. Ostala je rano bez oca, pa je umesto u
skolu, otiS!a u najam kod
imucnijih seljaka.
Nije tesko shvatiti kakav je
bio zivot devojke, ronene 1922.
godine, koja je jos kao dele

SAVA -KARAN-MAJSTOROVJc

Iz sela Roseena. kod Duvna.
gde je ronena 1922, Sava ie
posla u parlizane 1942. godine. Avgusta iste godine sa vise mladiea i devojaka iz ovoo;
kraia stupila je u Prvu proJec
tersku, u njen Sesti (beogradski) balaljon.
U svim borbama i ofanzivama islice se kao hrahar horae
i bolnicarka, pa je 1942. primljena u · Savez komunisticke

81

�kod boo:atiiih seliaka morala
da obavl ia sve poslove od cuvanja stoke do polionrivrednih radova. Stoga se jos u nredratnim godinama opredel iuie za nanredni pokret. U ustanickim danima 1941. imala ie
cast da iz ruku Save Kovacevica dobije nistol i na noklon.
Kao horae Durmitorskog bataljona maia 1942. dolazi meau nroletere - u Prvu proletersku. Hrahri skoievae i komunista. J elena Kne'l:evic dahlia nrvi oficirski cin sentembra 1943. podine. Dva puta je
ranjavana. Iz JNA ie izasla · u
Cinu kapetana. Nosilae ie Partizanske spomenice 1941.
mnogih ratnih odlikovanja.
Medu ernogorskim partizanima zivela ie njena poruka
narodu: ,Vi koii necete u borbu nrotiv neprijatelja obucite
suknju". Umrla je posle rata.
ANKA (ADAMA) KOKJ(:

Od najraniie mladosti ova
se hraba devoika iz sela Duhrave, kod Sibenika, opredelila za napredni nokret. Anka
Kokic (rodena 1922) je jedan
od skoievaca koji su iz Dubrave posli u rat jos 1941. godine.
Medu omladinom Dalmaci ie
koia je stupila oktobra 1942.
godine u redove Prve proleterske hila je i Anka. Tada je
postal a horae Drugog ( crnogorskog) bataljona, u Cijim
redovima je prosla kroz bitke
eetvrte i pete neprijateijske
ofanzive.
Posle pete neprijateliske
ofanzive presla je u Sedmu
banijsku diviziju u kojoi ie
kao hrabri sanitetski radnik
82 dobila Cin vodnika.

DRAGICA KOKJ(:

ANKA (ANTE)
KOKI(:

Rodena u siromasno i sel jackoj porodici 1923. godine selu Dubravi, kod Sibenika, jos
od rane mladosti Anka .ie pripadala naprednom nokretu.
Veoma se angazuje od pocetka borbe protiv okupatora
kao pozadii:tski radnik.
Bila je clan Saveza komunisticke omladine Jugoslavije
kad je dosla u Prvu proletersku brigadu, kod Kliuca, oklobra 1942. godine. U trecem
(kragujevackom) batalionu zapazena je kao dobar horae i
bolnicarka, pa je ubrzo postala referent saniteta bataljona.
Provereni horae i sanitetski
radnik, Anka KokiC je u najteZim ratnim situacijama ispol jila veliku hrabrost, pa je
u zavrsnim borbama za oslobodenje zemlje hila na duznosti referenta saniteta Prve
nroleterske brigade i tada dohila Cin porucnika JNA. Nasilac je ratnih odlikovanja.

u

DomaCiea iz sela Dubrava.
kod Sibenika, rodena 1920,
clan Saveza komunisticke omladine Jugoslaviie postala ie
1942. godine. Istice se u radu
na terenu, kao pozadinski ra?·
nik. Izvrsava sve zadatke koJe
su ioi postavliali Savez komunisticke omladine i partijska
organizacija.
Zaiedno sa mnogim omladincima i omladinkama, kao
dobrovoljae stuna u Prvu proletersku kod Kliuca. pocetkom oktobra 1942. godine.
U Trecem (kragujevackom)
batal jonu prosla je ratnom
stazom cetvrte i pete neprijateljske ofanzive. JuriSa hrabro
11 svim bitkama i posebno se
Dragica istice kao bolnicarka
u spasavanju i negovanju ranienika. U iednom od takvih
iurisa na Sutjesci hrabro je
poginula juna 1943. godine:
ROSA KOLAR

Mladi oko Mrkonjic Grada
utrkivali su se ko ce pre stunil!
u nroleterske iediniee.
Medu onima koji su stupili u
Prvu proletersku novembra
!942. godine. hila je i Rosa
Kolar ( rodena 1924. u Mrkonjic Gradu).
U Sestom batalionu Prve
proleterske hila je .horae, cetna bolnicarka i zamenik referenta saniteta bataljona. Proleteri su je primili u Savez
komunisticke omladine i u
KPJ. U sastavu Brigade ostala
je do oslobodenja zeml ie. Izrasla je u rukovodioea i za ispoljenu hrabrost odlikovana
je ratnim odlikovanjima.

�OLGA (PETRA) KOLAT

i

Rodena je 1922. godine u
Kninskom polju. Doma6ica iz
siromasne seljacke porodice,
koia je rasla u nemastini i rade6i sve seljacke poslove, Olga je pripadala naprednom
omladinskom pokretu.
Stupila je u Prvu proletersku 1942. godine, upravo kada su u nju iz Dalmadje dosle stotine omladinaca i omladinki.
Borila se medu proleterima
po Bosni, Sandzaku i Crnoj
Gori, sve do pete neorijatel)ske ofanzive, kad hrabro gine
na Sutjesci, _juna 1943. godine.
ZORKA (SJME) KOLAT

Rasia je zaiedno sa Olgom u
Kninskom Poliu. I rodena su
iste godine, 1922. Obavl jala je
seoske poslove, kao i Olga sve
do 1942. - do stupan ja u Prvu proletersku.
·
·
Ista im je sudbina hila: ·onaka kako su rasle i zivele u
Kninskom Polju. I rodene su
se i borile kao borci Narodnooslobodilacke vojske J ugoslavije.
Zorka je poginula na ]egendarnoj Sutiesci, juna 1943. godine, zajedno sa Ol«om. Tako
su ove dve devojke i7. istog
mesta i iste godine rodene zajedno ostale i na vecnoj
strazi slobode.
RANKA KOMADANOV/c
- CEROVlc

Rodena 1922. u C:ajnicu u
svestenickoj porodici, Ranka
je ostala bez oca 1935. godine.

Sa majkom i dve sestre 1940.
godine preselila se da zivi u
Foou, gde se kao ucenica povezuje sa naprednom omladinom. Novembra 1941. primljena .ie u Savez komunisticke
omladine Jugoslaviie. Radi akthino medu omladinom, a i
kao pionirski rukovodilac.
Maja 1942. stupila je u TreCi (kragujevacki) bataljon Prve proleterske. Iste godine je
i primljena u KPJ. Kao brabar horae i komunista postav.
ljena je za zamenika referenta
saniteta u Bataljonu. Medu
proleterima _ie ostala do avgusta 1943. godine, kad .ie otiS!a
za referenta saniteta Cetvrte
srpske brigade. Ranka nije nanustala borbeni stroi do oslobodenja zemlje. Nosilac je
Partizanske. sp.omePice 1941.
i mnogih odlikovanja.
TOMANA VASILJKA
KOPRJV/CA-ERAKOV/c

Rodom iz Banjana ( 0 kolina Niksica), Tomana je bila

jedan od najmladih boraca
(rodena 1926) medu onima
koji su 5. maja 1942. dosli u
Prvu proletersku brigadu.
Postala je horae Prve cete
Prvog (crnogorskog) bataljona. U borbama po Sinjajevini
i Durmitoru ispoljila je hrabrost. SuviSe mlada i nezna,
bila je iscrpljena svakodnevnim borbama i marsevima.
Proleteri su odlucili da j e sa
jos nekoliko drugarica vrate
na teren. I Tomana se vratila
na teren }una 1942. godine.
Zivi u Niksicu, kao penzionisani borac.
MANDA KRIL/c
- MARINOV/c

Od najraniie mladosti Manda je sledila brata Pava, predc
ratnog clana KPJ, te je 1940.
godine postala i Clan Saveza
komunisticke omladine Jugoslavije. U borbenom stroju
1941. naslo se nj ih cetvoro iz
porodice: braca Pavo i Petar
i sestre Manda i Neda.
83

�Kao clan KPJ Manda je jedna od prvih omladinki koja je
stupila u Partizanski bataljon
.,Josip JurceviC". Avgusta 1942.
postaje kod Livna horae Prvog ( crnogorskog) bataljona
Prve proleterske.
Bila je u toku rata u Prvoj
pro]eterskoj cetna bolnicarka,
referent saniteta u bataljonu
i referent saniteta brigade, na
kojoj duznosti je dobila i Cin
povucnika JNA. Meau proleterima bila .ie zapazena kao
hrabar borac, odgovoran komunista i neumorni sanitetski radnik.

ne Jugoslavije. U ustanickim
danima 1941. stupa u Biokovski partizanski odred, pa
je u hronici Biokova upisana
kao druga partizanka odreda.
Avgusta 1942, kao dobrovoljac dolazi u Prvu proletersku
brigadu i postaje borac njenog Drugog- ( crnogorskog) bataljona. Mlada skojevka iz sela BaCina, kod Ploca, istice se
u borbama kao vrlo hrahar
horae i cetna bolnicarka. u
jednom od juriSa na neprijatelja kod Restovackih koliba,
u blizini Travnika, hrabro je
poginula 27. maja 1944. godine.

Bila je borac Durmitorskog
odreda, a kada je 1942. trebalo napustiti slobodnu teritoriju i iCi za Bosnu, Mila. stupa
u Prvu proletersku. Kao brabar borac ubrzo je primljena
u KPJ i postavljena za referenta saniteta Drugog bataljona.
U Prvoj proleterskoj dobila
je Cin oficira i posle izvesnog
vremena hila iz nje prekomandovana, nastavljajuCi do kraja rata hrabro i odgovorno da
izvrsava svoje obaveze ratnika
i oficira. Rezervni .ie stareSina JNA, nosilac Partizanske
spomenice 1941. i ratnih odlikovanja.

MILA (STANKA)
KRSTAJlc - PRLJA

SLA VICA KUJUNDZ.Jc':

NEDA (MIJE) KRJLJ(:

84

t;;.----

Najmlaae dane provela je
u bedi i siromastvu, jer je rano ostala bez roditelja. Rasia
je uz hracu Pava i Petra i,
sledeCi njihov primer, ukljucuje se u napredni pokret.
1941. godine kada je okupiralia nasa zemlja, sesnaestogodisnja · Neda je postala Clan
Saveza komunisticke omladi-

Posla je u borbu 1941. -iz
sela Jezera, sa Durmitora, gde
je i roaena 1923. godine. Vee
prvim danima ustanka· i
borhe protiv neprijatelja, se
damnaestogodisnja
skojevka
Mila Krstaiic ponasala se kao
pravi ratnik.

u

Terenski radnik, borac, holnicarka, referent saniteta, politicki komesar - sve je to
bila Slavica u toku rata i revolucije. Roaena u Capljini
1922. zavrsila je gimnaziju u
SarajeW, ali umesto zaposlenja nasla· je sadriaj rada u ·naprednom pokretu i borbi pro-

�MARJJA cEKO

I
'I

drugovima MilutinoviCu, Dervisu Susicu, Penju Sekulicu i
drugima. Takav primer hrabrosti ispoljila je i na. Sutjesci.
Kao takav hrabar horae
primljena je u Savez komunisticke omladine . Jugoslavije
1942, a u KPJ 1943. godine.
Nastavila je borbu do kraia
rata kao politicki rukovodilae i oficir JNA.
RADA (PETRA) cEcAR

Rodena u VlahoviCima, kod
Sarajeva, Rada Cecar je stupila 1942. u Prvu proletersku brigadu. Ubrzo se istakla kao brabar horae i bolnicarka, pa je
iste godine primljena u Savez
komunisticke omladine J ugos1avije. Kasnije je postala i clan
Komunisticke partije.
Ne izostajuCi nikad iz prvog
borbenog stroja, medu proleterima se hrabro borila do konacne pobede
oslobodenja
nase zemlje.

TONA-TONKA cVRLJAK

Marija Ceko (rodena 1921)
pripada onoj generaciji naprednih i hrabrih devojaka sa
sela koje su se od prvog dana
rata i revoluciie onredelile za
narodnooslobodilacki pokret.
Posla je u partizane iz sela
Konjevrata, kod Sibenika.
Oktobra 1942. godine, kada
.ie Prva proleterska brigada
bila kod Kljuca, Marija je
stigla sa svojim Dalmatincima
i postala horae Cetvrtog (kraljevackog) bataljona. Ubrzo
su je svi zapazili kao dobrog
borea i vrsnu cetnu bolnicarku.
Marija je hrabro poginula
u bici na Neretvi, marta 1943.

U svom ·rodnom selu Konjevratu, kod Sibenika, gde je
rodena 1917. godine, Cim je
borba pocela protiv okupatora istakla se Tona kao odana
narodnooslobodilackom pokretu. Radi aktivno na terenu i
izvrsava sve zadatke koje pred
njom postavlja partijska · organizacija. U prvoi ratnoj godini postala je i k;mdidat za
clana KPJ.
Oktobra 1942, kada se Prva
nroleterska nalazila kod Kljuca, Tona je kao dobrovoliae
stupila u vee tada proslavljenu Prvu proletersku.
U Cetvrtom (kraljevackom)
bataljonu istice se kao hrabar
horae i postaje cetna bolnicarka. U Prvoj proleterskoi
nrosla je cetvrtu i petu nepriiatelisku ofanzivu i kao cetna
bolnicarka hrabro poginula
22. septembra 1943. godine na
Cisti Velikoj, u Dalmaciji.

IVANKA cORGELJA

Imala je devetnaest godina
kada je sa svojim bratom Jerom, pocetkom oktobra 1942.
godine, stunila u Prvu proletersku. Posli su zajedno iz sela Konjevrata (kod Sibenika)
da se bore protiv okupatora,
za slobodu.
Rodena 1922. godine, Ivanlea je kao devojka radila sve
pol ioprivredne i domaCicke
poslove. U Trecem (kragu jevackom) bataljonu hrabro "se
borila kao horae i cetna bolnicarka. Osobito se istice tokom cetvrte i pete neprijateljske ofanzive na spasavanju i
nezi ranjenika. Tako je poginula 17. deeembra 1943. godine, izvlaceCi ranjenike u borbi
kod Suiica. Negde u isto vreme poginuo ie i nien brat Jero izmedu Travnika i J ajea,
kao horae Prvog ( crnogorskog) bataljona Prve · proleterske brigade.

ZUHRA cUPO

U leto 1942. godine kada je
ustaski teror divljao i dostizao vrhunae nad stanovnistvom Livna i okoline, ovaj
kra i su oslobodile iedinice
Prve proleterske brigade. MladiCi i devojke pohrlili su tada
u stroj Prve proleterske, jer
su shvatili da je .iedini put do
slobode put borbe protiv
neprijatelja pod zastavom Partije.
Medu njima, kao dobrovoljac, bila je i Zuhra, koja je i
rodena u Livnu 1922. godine.
Postala je horae Drugog ( ernogorskog)
bataljona. Kao
horae i bolnicarka zapamcena
je po duhu i pesmi · koje je 7 3

�unosila medu proletere. Ranje.
na je za vreme cetvrte neprijateljske ofanzive i upucena
na lecenje u Centralnu bolnicu. Zarobliena je kao ranjenik juna 1943. godine na Sutjesei.
Pred neprijateljem se junacki driala. Internirana je i
izdriala je sve strahote nemackih logora.
SLAVKA DAMJANOV/c
VUKOV/c

Omladina slobodarskog Drvara posla je u odlucnu borbu
jos ustanicke 1941. godine. U
tim redovima hila je i Slavka,
ronena 1924. godine u Sipovljanima, selu kod Drvara.
Oktohra 1942. stupila je u
Prvu proletersku i sa njom
iSla sve do Trsta, do konacnog
oslobodenja nase zemlje. U
ratu je hila horae, cetna bolnicarka i referent saniteta hataljona.
Kao hrahar horae i bolnicarka i odgovoran staresina,

I

II
p
ii

il

I

II.'
I

Iii,

I

l
il

I!'I
.

I

!.il
l

primljena ie u Savez komuni·
sticke omladine Jugoslavije
1942. a u KPJ 1943. gocline.
Dohila je vise ratnih odlikovania, a demohilisana je 1945.
sa Cinom starijeg vodnika.
Nosilac ie Partizanske spomeniee 1941.
LUNA-ZORA
DANIT/-PAVLOV/c

Kao ucenica gimnazije u Saraievu, gde ie i ronena 1924.
,godine, sedamnaestogodisnja
Zora Daniti zamenila je skolsku torhu sa ustanickom puskom. Proleteri se secaju da .ie
sa sohom nosila, kada je 1942.
stunila u Prvu proletersku, nekoliko knjiga i pribor za pisanje.
Ostavila je grad na Miljaeki i medu proletere dosla u
zelji da hude odlican horae,
kakva je hila i ucenica. Uhrzo
se kao takva i pokazala u proleterskom stroju: kao horae,
bolnicarka, homhas, u patroli
i na straZi.

Proleteri su je primili u Savez komunisticke omladine, .a
zatim i u Komunisticku partiju J ugoslavije.
ERNA DENON- SAK

Bila je svedok kada su Nemci i ustase u Sarajevu poceli
da progone Jevreje. Nije htela da mirno ceka zlokobnu
hajku zloCinaca, vee je kao
uCenica, ne dvoumeCi se, ~ posla u partizane. Ronena je u
Sarajevu 1923. godine.
U Prvu proletersku brigadu
stupila je 1942. godine, posle
ilegalnog zivota i skrivan ja u
jednoj muslimanskoj porodjsj.
Istice se u borhi kao horae
i holnicarka. Toplina kojom
su se proleteri odnosili prema
njoj i drugarska ljuhav koja
je vladala menu horeima, ulivali su joj snage da istraje u
borbi i da sve Cini za izvlacenje i negu ranjenih drugova.
Za vreme cetvrte neprija'
teljske ofanzive, marta 1943,
umrla je od tifusa u dolini
Neretve.
MJLEVA DEV/c

i

74

U jesen 1942. godine Bihac
je postao eentar slobodne teritorije. Grad u kome je odrzano Prvo zasedanje Antifasistickog vijeca narodnog osjobonenja Jugoslavije, docekao
je proletere i sve druge partizanske snage kao svoje oslobodioee.
Menu omladinom koja je
stupila u redove Prve proleterske, hila je i petnaestogodisnja Mileva Devic. Rodena u
Bihaou 1927. godine, postala
je horae NOV maja 1942.

�I

"

1
~.
I

l

!···
.•.
••.

:1

U Brigadi je hila horae, holnicarka, i zamenik referenta
saniteta u Trecem (kragu ievackom) hataljortu, sa koiim
je i prosla sve ratne staze Prve
proleterske preko Bosne. Crne Gore, Sandzaka i Srhi ie,
Sremskog fronta i Slovenije,
do Trsta.
Rat je zavrsila sa oficirskim
Cinom i vise ratnih odlikovanja.
JOVANKA DODER

Jmala je sedamnaest godina
kada je iz Gaeka, gde je rodena 1926. godine, stupila u Prvu proletersku hrigadu. Hrahro se horila kao horae i holnicarka sve do sedme ofanzive. A u jeku ove ofanzive, kada su proleteri vodili horhu
na zivot i smrt na MliniStu,
Vranici i Maklienu, zadrzavaiuCi daleko nadmocniie nepriiatel jske snage koje su zurile
ka Drvaru, u iednom iuriSu za
iznosenje ranienika pala ie
pokosena rafalom Jovanka Doder. Uzviknula je:
-_ Izvlacite ranjenike!
Diugovi su joj prisli i izneli
je sa polol'aja, a tada su konstatovali da je ranjena u glavu. Dozivela _je najgore: oslepela je. Preneta je hitno u holnicu, ali proleteri nisu uspeli
da saznaju nista o njenom daljem zivotnom putu.

ne) i stupila u Sesti (beogradski) bataljon Prve proleterske.
U Brigadi je hila horae, cetna holnicarka i referent saniteta hatal iona. Kao hrabar horae i holnicarka postala je
dan Saveza komunisticke omladine Jugoslavije 1943. a dan
Komunisticke partije Jugoslavije 1944. godine.
Dva puta je ranjavana u narodnooslobodilackom ratu i
revolueiji, ali je sve to hrahro
izdr7ala ne napustajuCi proleterski stroj do konacnog oslobodenia nase zemlje. Za ispoljenu hrabrost i pozrtvovanie
odlikovana je sa vise · ratnih
odlikovanja.
M/LEVA (MARKA)
DRAsKOV/c-PANT/c

ZORKA (BOZ.A)
DRAsKO

Napustila je avgusta 1942.
svoje selo Oplecane, kod Dilvna (gde je rodena 1922. godi-

Kao ucenica niksiCke gimnazije opredelila se za napredni omladinski pokret. Iz sela
Lukova, gde je rodena 1920.
godine, posla je kao skojevka

s.a crnogorskim ustanicima ·u
borbu protiv neprijatelja.
PoCinje kao horae Niksickog partizanskog odreda, a aprila 1942. stupa u Prvi (crnogorski) omladinski hataljon:,
sa kojim ratuie po Sin jajevini
nrotiv cetnickih bandi. clan
SKOJ-a je od 1941, au KPJ je
nrimljena novemhra 1942. godine.
U Prvu proletersku stupila
ie kada je njen hatalion rasformiran. maia 1942. U Prvi:lj
proleterskoj istice se kao neustrasivi horae i politicki komesar. Ranjavana je nekoliko
nuta. ali nikada nije ostala u
holnici do konacnog ozdrav1jenja, vee je zurila da se sto
pre vrati u svoju jediniCu. Oktohra 1944. postavljena je ia
politickog komesara hataliona
u Beogradskoj hrigadi KNOJ-a.
Posle rata ostaie u JNA, zavrsava pravni fakultet i kao
nukovnik JNA postaje sudija
Vrhovnog suda JNA.
Nosilae je Spomenice 1941.
i mnogih odlikovanja.
75

�VUKA BENADJJA

MJLKA OAK

Boreima Prve proleterske
Vuka Denadija .ie ostala u zivom secanju iz borbi za spasavanje ranjenika i po brizi o
njima preko Miljevine i Jabuke, juna 1943. godine, kada je
Brigada madovala u praveu
Renovice.
Takva je hila u svim borbama ova bolniCarka iz sela
Prusea (kod Bosanskog Novag), gde ie rodena 1920. godine. Stupila je u borbene redove Prve oroleterske 1942.
godine. Sa Brigadom je oros]a trecu, cetvrtu, petu ofanzivu, i sve borbe do kraja rata.
Prezivela je i hrabro izddala
strahote i jurise Neretve i Sutjeske.
Kao hrabar horae i bolnicarka u ratu je postala clan
Saveza komunisticke omladine
i clan Komunisticke oartiie
Jugoslaviie. Dobila ie Cin oficira i vise ratnih odlikovanja.
Nosilae ie Partizanske spomeniee 1941.

Bila je jesen 1942. godine,
kada se sedamnaestogodiSnja
devoika iz sela Gornjeg Suva·
ie (Bosanska Krupa) spremila da pode u partizane.
Svrstala se u redove Prve
proleterske u Centralno.i Bosni. Hrabra i odlucna, uvek je
hila spremna da pode na borbeni zadatak - u zasedu, patrolu, izvidnicu, na straZu.
Istice se u borbama, februara 1943. godine, na Ivan Sedln. Hrabro je juriSala kroz
cetvrtu i petu neprijateljsku
ofanzivu. Medu prvima je u
borbama na Sutjesci, sve dok
je nije u jednom od tih jurisa
pokosio nenrijateljski kursum.
Tako je Milka (rodena 1925)
vrsila svoi zivot u hladnim talas,ima Sutjeske.

BURBA BOKOV!t
-ROMANO

Kada je Prva pro]eterska oslobodila Goral';de, u vreme
trece neprijateljske ofanzive,
Duka je kao vee aktivna u pokretu stupila u Sesti (beogradski) bataljon Prve proleterske. Bilo je to aprila 1942. godine.
U Brigadi j e hila horae, bolnicarka i higijenicarka, a meau pro]eterima u ratu j e postala i clan Saveza komunisticke omladine i Komunisticke partije Jugoslavije (novem76 bra 1942).

Kroz borbu i ofanzive, ucenica iz Gorazda (gde je rodena 1922. godine) postala je
kanetan I klase i dobila viSe
odlikovanja. Nosilae je Partizanske spomeniee 1941.

MJLKA (LAZE) GLAMOclt
MATILDA FINCI

TILDA

Rodena je 1926. godine u jevrejskoj porodici u Splitu. Kao
i u svim krajevima Evrope,
gde su harale fasisticke Hiderove horde, tako i u Jugoslaviii posebno su fasisti progonili Jevreje.
Matilda je bila petnaestogodiSnja ucenica kada su Nemci
i Italijani usli u nasu zemlju
1941. godine. Svesna sta ie
ocekuje ako padne u ruke fasistima' posla je jos 1941. godine u narodnooslobodilacku
borbu.
U Prvu proletersku brigadu
stupila je 1942. sa jos dosta
svojih drugova i drugarica iz
Dalmacije. Poginula je u borbi na Sutjesci, juna 1943. godine.

Milka i e u selj acko i narodnoj nosnii, avgusta 1942. godine, dosla u Prvu oroletersku
brigadu. Rodena 1925. u siromasnoj patrijarhalnoj porodici u Starom selu, kod Donjeg
Vakufa, nije v'idela mnogo od
sveta, miti je zavrsila kakve
skole.
U iednoj od borbi kod K!uca, kada su proleteri zarobili
viSe Italij ana. iedna od drugarica pozva Milku i rece joj:
- Izaberi pantalone koie ti
se svidaju, jer ti je ta suknja
dotrajala.
- Ma nijesam ja muskarac,
da idem u pantalonama
branila se Milka;
· Posle kraceg
ubedivanja
Milka je ipak popustila i po-

�slusala drugaricu. Iz rata je
izasla sa Cinom staresine JNA
i vise ratnih odlikovanja.
ANKJCA GLAMOcLJJA
- NEDOV/c

I
j

I
\

I

I
\
I

I

hrabrost i negu ranjenika odlikovana je sa vise ratnih odlikovanja.
STANKA GLOMAZJc

Iz Gornjeg Skrada, kod Karlovca, gde je roaena 1925. godine, posla je Ankica kao skoievka u narodnooslobodilacku
borbu i revoluciju 1941. godine.
Zavrsila je polHicki kurs u
Donjem Lapcu 1942. Iste godine je ranjena na Skakavcu,
kod Karlovca, i upucena na
lecenje u Partizansku bolnicu
na Petrovoj Gori. Sa Petrove
Gore ie sa sto lakih ranjenika
dospela u Centralnu bolnicu,
iz koje, krajem 1942, stupa u
Prvu proletevsku, kao Clan Komunisticke partije Jugoslavije. Rasporeaena je za cetnu
bolnicarlm Trece cete Treceg
bataljona. Bila je na dutnosti
referenta saniteta bataljona i
artiljerijskog diviziona.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941, a za ispoljenu

Kao Clan P arti ie i vee poznati politicki radnik u svom
mestu. u selu Novakovic'ima
(kod Z:abl jaka). gde ie i roilena 1924. godine. Stanka ie
kao dobrov~Iiac dosla u Omladinski durmitorski bata!ion.
U Ombclinskom durmitorskom batalionu ostaje samo
od aprila do kraja maia 1942.
godine, kada stuna u Prvu
proletersku brigadu. U svakodnevnom Zivotu veoma mirne
prirode, Stanka u ratnim okrsajima .ispoljava veliku hrahrost. JuriSa mectu prvima na
bunkere u nanadu na Livno,
Konjic, Bugoino, Jajce, Prnjavor, Ivan Sedlo, u svim iurisima svoie brigade. U Prvoj
proleterskoj oostala _ie komesar cete, a hila je i clan Politodjela Prve proleterske brigade ·; Prve proleterske divizije,
kao i clan divizijskog komite-

ta Partije. U ratu je dobila
Cin kapetana I klase.
Posle rata .ie istaknuti partijsko-politicki radnik i rukovodilac. ·Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i mnogih
ratnih i mirnodopskih odlikovanja.
DERVJSA HODi:/c

Mlada ucenica, DerviSa ie
imala sedamnaest &lt;!odina kada ie nanustila ilacku klunn i
svoie Livno (u kom je i roaena 1924. godine), da bi stunila u Cetvrti (kral ievacki) bataljon Prve proleterske. Bilo
ie to avgusta 1942. godine.
Hrabro se borila u sastavu
Cetvrtog batal jona u danima
cetvrte. pete i seste ofanzive.
U Brigadu je dosla kao Clan
Saveza komunisticke omladine Jugos]aviie. Kapetan SavciC, noliticki komesar Cetvrtog bataliona, zanisao ie u
,Mali ratni dnevnik" nrimere
hrabrosti Dervise Hodzic. Na
MliniStima, kod Drvara, u maju 1944. hila je referent sani-

77

�teta cete. Jurisala je da iznese
ranjenog svog kornandira cete
u neinogucoj situaciji. Uspela
ie da ga iznese, ali nije proslo dug;o - Dervisa je srnrtno
nogodena od parceta avionske
bornbe 27. rnaja 1944. na MliniStirna. Niene noslednie reCi
bile su: .. Da li su svi drugovi nrevijeni? ... ". Taka je
na MliniStu zavrSila borbeni
put ova hrabra devojka.
LJUBJCA IVANcEVIc
- BUJUc

Rodena je 1928. u selu Jankovcu, kod Bihaca, a jos 1941.
opredelila se za narodnooslobodilacki pokret. Bila je tada
u redovirna napredne ornladine Bihaca. Kao vee organizovana omladinka, novernbra
1942, stupila ie u Prvu proletersku i postala borac nienog
Sestog (beogradskog)
bataljona.
Sa proleterirna ie prosla
kroz sve borbe i ofanzive preko Bosne, Dalrnacije, San-

dzaka, Crne Gore i Srbi je, borila se za osiobodenje Beograda i na Srernskorn frontu, gde
je bila cetni staresina.
Dva puta .i e ranjavana i za
hrabrost je dobila dva ratna
od1ikovanja.· Dernobi1isanit je
1945. godine u cinu starijeg
vodnika.
MILENA JVANOVJc

Skojevka od prve ratne godine, Milena Ivanovic (rodena
1925) napustila je kao ucenica svoje rodno Gostilje, kod
Danilovgrada, i stupila u Prvi
ornladinski crnogorski bataljon. Sa Bataljonorn je prosla
sve ratne staze do stupanja u
Prvi ( crnogorski) bataljon Prve proleterske 1. iuna 1942.
godine. Clan je SKOJ-a od
1941, a KPJ od 1943. godine.
U cetvrtoj neprijateljskoi
ofan&gt;Oivi, kao hrabri borac i
bolnicarka dobija zadatak da
prati ranjenog Jovana Vukanovica. Zajedno sa Ljubicorn

VukanoviC u teskirn danirna
ove ofanzive ispoljava izuzetnu hrabrost u zastiti i negovanju ranjenika.
K~o;;;nii~ se ponovo vraCa u

svoj bataljon. Jula 1943. poka7ala ie iwzetnu hrabrost kada
je Prvi bataljon vodio borbu
u okruzenju na kornunikacii i
Caparde - Zvornik. IznoseCi
smrtno ranjenog Radovana
Gardasevica (koji je proglasen za narodnog heroja). Milena je tesko ranjena. Borila
se hrabro, a da ne bi pala ziva
Nerncirna u ruke aktivirala je
bornbu koja je raznela.
MILICA (ILIJE) IVET/c

Kada .ie rat poceo bila ie
ucenica. Rodena 1923. U. s~lu
Kazancima. kod Bosanskog
Grahova, Milica ie nocela borbu nrotiv nenrijatelja jos 1941.
.godine. Zajedno sa celirn .batalionorn ,Starac Vujadin",
presla je avgusta 1942. u Prvu
proletersku brigadu.
Posle isnoljene hrabrosti 11
Prvoi proleterskoi. ubrzo ie
prekomandovana i bila na razninl rlu.Znoo;;;tjma u nroslavliePirn krajiS.kim jedinicarna sve
do kraia rata.
Nosilac ie Partizanske sporqenice 1941. viSe ratnih odlikovar!.ia i rezerv..,i je staresina Jugoslovenske narodne
arrnije.
RAJKA (NJKOLE) JAGOD/c

78

U Prvu pro]etersku stupili
su rnnogi rnladiCi i devojke iz
Livna i okoline oktobra 1942.
Medu nj irna bila je i petnaestogodiSnja Rajka Jagodic iz
sela Potol'ana.

�I
!

ci rasporedena je u Kijevski
bataljon Prve proleterske brigade, iz koje nrelazi nazad u
Prvu proletersku diviziju, gde
je i primljena u KPJ.
Decembra 1943. odlazi u Prvu licku brigadu ,Marko Oreskovic" za zamenika referenta
saniteta. Kasnije je postavljena za referenta saniteta Trinaeste proleterske
brigade
,Rade Koncar", u kojoj i ostaje do kraja rata. Posle rata
ostala je u JNA. Penzionisaha
ie u cinu viSeg oficira. Nasilac je Partizanske spomenice
1941. i viSe odlikovanja.

U stroju Brigade prosla je
borbeni put od Livna, preko
Drvara, J ajca, Prnjavora, Neretve i Drine. Hrabro je poginula na Sutjesci, juna 1943, u
sesnaestoj godini zivota.
Ostala je u secanju proleterima kao svetao primer borca,
bolnicarke i druga. JuriSala je
rame uz rame sa -iskusnim ratnicima.
SMILJA JAKslc
- KBRKBZ

Kada je Prva proleterska
dosla u Bosanski Petrovac novembra 1942. godine, Smilja je
kao i mnoge devojke iz junacke Krajine stupila u proleterski stroj.
Rodena .ie u selu Bjelaiu,
kod Bosanskog Petrovca, 1926.
godine. Kao ucenica je na,pustila skolsku klupu da se prihvati vuske i pode u partizane. U Prv&lt;&gt;i proleterskoj bila
je horae, bombas, pomocnik
puskomi tralj esca.
Ljutila se kada je odredena
na duznost bolnicarke, ali ie
kao skojevka morala zadatak
da prihvati. U Prvoj proleterskoi ostala ie do marta 1943,
kada je presla u Trecu krajiSku, u cijim redovima je nastavila da ratuje. Dobila je nekoliko ratnih odlikovanja. Rezervni .ie staresina JNA.
OOsA JOK/c -

pravdama ondaSnjeg reZima"
- zapisala je Gosa u svojoj
autobiografiji.
Sa ocem i bratom februara
1942. otiSla je Gosa sa Ilidze,
gde ie rodena 1922, u Igmanski batalion Kalinovickog odreda. Odatle je ratni putevi
vode na sanitetski kurs u Trnovo, a onda u Obaljski bata1ion, u koiem ie bila ranjena.
Posle kratkog Iecenja u bolniDRUGARICE

I

DRUGOVI

IZ

PRVE

MILEVA JOVIclc

Imala je samo petnaest godina kada je jednog hladnog
februarskog dan" 1942. stupila u TreCi (krae;ujevacki) bataljon Prve proleterske brigade. Rodena je 1927. u selu Bugarima, kod Kamenice.
Od Foce prosla je Mileva
J oviCic sve ofanzive i ratovala
po Bosni i Hercegovini, Dal-

PROLETERSKE

BRIGADE

1945.

GODINE

KOD

TRSTA

MIRKOV/c

,Od ranog djetinjstva imala
sam prilike da upoznam bijedan zivot sirotinje i raskos bogatih. I moj otac kao radnik
bio je vrlo cesto izlozen ne-

79

�Za ispoljenu hrabrost odlikovana je ratnim odlikovanjima.
SLAVKA JURcEV/c

maci ii i Crnoi Gori, Sandzaku
i Srbiii, na Sremskom frontu
i sve do Trsta. Menu proleterima ostala ie do oktobra
1945. godine, kada ie kao referent saniteta u Brigadi demobilis ana u cinu starijeg
vodnika.
Primljena je u KPJ 1943.
dobila .ie viSe odlikovanja
priznanja.
JELENA (NOVICE) JOVOI!Ic

Sa osamnaest «odina ie J elena JovoviC iz Pluzina (Piva),
otisla · u Durmitorski partizanski odred. U Prvi batal ion Prve proleterske stupila ie 5. maja 1942. godine. Kao horae
ovoo; hataljona ucestvovala je
u borbama na Sinj ajevini i
Durmitoru.

80

Sredinom iuna 1942. proleted su _je, zbog iserpljenosti,
vratili na teren, u Pivu. Jelena
je kao vrlo hrabar horae nastavila borbu sve do oslobonenja zemlje.

Slavka Jurcevie je iz sela
Studenaea, kod Imotskog, gde
je ronena 1922. _godine. Kao
skojevka ukljucuje se u napredni pokret vee 1940. Od
pocetka rata, kao ilegalni pozadinski radnik, ispoljava veliku hrabrost i odanost u izvrsavaniu zadataka. Juna 1942.
stupila je u partizanski odred
na Biokovu, a vee avgusta dolazi u Prvu proletersku gde ie
u priStapskim jedinicama hila
horae i bolnicarka.
Za vreme cetvrte neprijateljske ofanzive prelazi u Centralnu bolnicu, u kojoj se islice kao horae i iskusni sanitetski radnik. Poginula je pri
izvlacenju ranjenika juna 1943.
godine, u jeku pete neprijateljske ofanzive, na Sutjesci.

ANBA (ANDRIJE) KAP/c/c

Ronena ie 1897. o:odine u
Rijeci Crnojeviea. Od 1926. godine aktivniie deluie 11. naprednom pokretu. U niihovoi
kuCi su se pre rata skrivali
komunisti - ilegalci. Za vreme ustanka zaiedno sa svoja
tri sina opredeljuje se za bar:
bu protiv okupatora. Anna ie
pocetkom juna 1942. &gt;!odine iz
Lovcenskog partizanskog Qdreda presla u Prvi batalion
Prve proleterske. Menu proleterima istice se kao hrabar
horae.
Oktobra 1942. odlazi iz Prve
proleterske u Cetvrtu proletersku crnogorsku brigadu, da
se vee jula 1943. sa dva svoj a
sina nane u Sesnaestoj vojvonanskoj diviziji. Kao horae i
covek sluzila je mladima za
primer.
Nosilac Partizanske spomenice 1941. i viSe odlikov&amp;nja,
Anna je umrla 1976. godine.

�SAVA (NJKE) KARAN

Kada su jedinice Prve proleterske usle u Duvno 1942.
godine, narod ovog kraja ih
je docekao kao svoie snasioce, jer _ie teror usta.Sa. okuoatoni i drugih domaCih izdajnika vee uveliko divljao.
Posebno je omladina Duvna
i okoline sa odusevljenjem
PJ:imala dolazak proletera u
zelii da se uvrsti u n iihove
redove. Mean tim omladinkama i omladincima bila ie i
Sava Karan, devojka roaena
1926. r&lt;odine u Duvnu. Dosia
je meau proletere i jednostavno rekla:
·
,Ja hoCp u partizane, a rnoji mi ne daju". Drugovi joj
odgovorise da su nieT~i 11 pravu, .ier je suvise mlada, te nece moCi da izdr:li ratne napore. Sve ie to Sava lena saslusala, ali im ie i odgovorila
vrlo kratko: da ce ona sve izdriati i nek se oni niSta za to
ne brinu, ier ona nece da ostane i ceka strasnu pres11du
okunatora i njegovih slugu.
Proleteri su je primili i ona i e
meau niima ostala sve do konacne pobede.

omladine Jugoslavije i vee
sledece postala Clan Komunisticke partiie J11goslaviie.
Sa Brigadom je preSla ceo
ratni put od Duvna, kroz sve
borbe po Bosni, Dalmaciji, Crnoj Gori, Sand:laku i Srbiji.
Borila se za osloboaenje Beograda i na Sremskom · frontu
- sve do Trsta, gde _ie u proleterskom stroju docekala konacno osloboaenje.
SOFJJA KARADt.Jc

Roaena 1921. godine u selu
Palezu, kod Zabljaka, Sofija
je radila sve poslove u siromasnoj seljackoj porodici. Odmah posle kapitulaci je nasla
se meau omladinom Durmitora koja se obucava u rukovanju oruzjem. Radi na prikupljanju sanitetskog materijala
i z}&gt;og takve svoje aktivnosti,
pocetkom 1942. godine, primljena je u Savez komunistioke
omladine Jugoslavije. Vee marta iste godine postaje borac
Omladinskog durmitorskog bataljona, a maja zajedno s mno-

go svojim drugaricama i drugovima stupa u Prvu proletersku. U Brigadi ostaje do
ranjavanja, maja 1943. godine,
kad je upucena u Centralnu
bolnicu. Ponovo .ie neko vreme bila na Durmitoru, gde
kao clan KPJ radi sa omladinom~

U Sedmo.i omladinskoi brigadi ,Budo TomoviC" Sofija
se kao zamenik politickog komesara cete i potporucnik borila do konacnog osloboaenja
zemlje. Nosilac je Partizanske
spomenice 1941. i ratnih odlikovanja.
/ELENA KNEZ.EV/c

Kada je zavrsila osnovnu
skolu u KnezeviCima, selu
kod Plillina, iako odlican ucenik J elena nije mogla da nastavi skolovanje. Ostala je rano bez oca, pa je umesto u
skolu, otiSla u najam kod
imucnijih seljaka.
Nije tesko shvatiti kakav je
bio zivot devojke, rodene 1922.
godine, koja je jos kao dete

SAVA -KARAN-MAJSTOROV!c

Iz sela Roscena. kod Duvna.
gde je roaena 1922, Sava i e
posla u partizane 1942. godine. Avgusta iste godine sa vise mladica i devojaka iz ovog
kra ia stupila je u Prv11 proletersku, u njen Sesti (beogradski) bataljon.
U svim borbama i ofanzivama istice se kao hrabar horae
i bolnicarka, pa je 1942. primljena 11 Savez komunisticke

81

�r

~~ I

1'' 1'

i

:l'
!

kod bof!atiiih seliaka morala
da obavl ia 'sve poslove od, cuvanja stoke do polionrivrednih, radova. Stoga se jos u nredratnim godinama oprede!iu,
je za nanredni pokret. U ,us tan i ckim danima 1941. imala i e
cast da iz ruku Save , Kovacevica dobije nistoli na noklon.
K~o horae Durmitorskog, bataljona maia 1942. dolazi medu nroletere - n Prvu proletersku. Hrabri skoievac i komunista. Jelena Knezevic do,
hi ia nrvi oficirski Cin sent embra 1943. pndine. Dva puta je
ranjavana. Iz JNA ie izasla u
Cinu kapetana. Nosi!ac ie Partizanske spomenice 1941. i
mnogih ratnih odlikovanja.
Medu crnogorskim partizanima zivela ie njena poruka
narodu: ,Vi koii necete u borbu nrotiv neorijatelja ohucite
suknju". Umrla je posle rata.
ANKA (ADAMA) KOK/c

Od najranije mladosti ova
se hraba devoika iz sela Duhrave, kod Sibenika, opredelila za napredni nokret. Anka
KokiC (rodena 1922) je jedan
od skoievaca koii su iz Duhrave poS!i u rat jos 1941. godine.
Medu omladinom Dalmaciie
koja je stupila oktohra 1942.
godine u redove Prve proleterske hila je i Anka. Tada je
postala horae Drugog ( crnogorskog) bata]jona, u cijim
redovima je prosla kroz hitke
cetvrte i pete neprijateljske
ofanzive.
Posle pete neprijateliske
ofanzive presla je u Sedmu
hanijsku diviziju u kojoi ie
kao hrabri sanitetski radnik
82 dobila Cin vodnika.

.,

ANKA (ANTE)
KOK/c

Rodena u siromasnoj seljackoi porcidici 1923. godine u selu, Duhravi. kod Sihenika, jos
od rane mladosti Anka je pripadala naprednom ookretu.
Veoma se angazuje od pocetka borhe protiv okupatora
kao pozadinski radnik.
Bila je clan Saveza komunisticke omladine Jugoslavije
kad ie dosla u Prvu proletersku hrigadu, kod Kliuca, oktohra 1942. godine. U trecem
(kragujevackom) hatalionu zapa2ena ie kao dohar horae i
holnicarka, pa je ubrzo postala referent saniteta bataljona.
Provereni horae i sanitetski
radnik, Anka Kokic je u najte.Zjm ratnim situaci jama ispol jila veliku hrahrost, pa ie
u zavrsnim horhama za oslobodenie zeml je hila na duznosti referenta saniteta Prve
oroleterske brigade i tada dohila Cin porucnika JNA. Nasilac je ratnih odlikovanja.

DRAGICA KOK/c

Domacica iz sela Dubrava.
kod Sihenika, rodena 1920,
clan Saveza koniunisticke OJ::?ladine Jugoslaviie postala 1e
1942. godine. Istice se n radu
na terenu, kao pozadinski radnik. Izvrsava sve zadatke ko1e
su ioi postavl iali Savez komunisticke omladine i partijska
organizacija.
Zaiedno sa mnogim omladincima i omladinkama, kao
dobrovol jac stuoa u Prvu proJetersku, kod Kliuca, pocetkom oktobra 1942. godine.
U Trecem (kragujevackom)
bataljonu prosla je ratnom
stazom cetvrte i pete neprijateljske ofanzive. Jurisa hrahro
n svim hitkama i posebno se
Dragica istice kao holnicarka
u spasavanju i negovanju ranjenika. U iednom od takvih
iurisa na Sutjesci hrahro je
poginula juna 1943. godine.
ROSA KOLAR

Mladi oko Mrkonjic Grada
utrkiva!i SU se ko Ce pre StU·
niti u nroleterske iedinice.
Medu anima koji su stupili u
Prvu proletersku novemhra
1942. godine. hila je i Rosa
Kolar (rodena 1924. u Mrkonjic Gradu).
U Sestom hatalionu Prve
proleterske bila je 'horae, cetna holnicarka i zamenik referenta saniteta hataljona. Proleteri su ie primili u Savez
komunisticke omladine i u
KPJ. U sastavu Brigade ostala
je do oslohodenja zemlje. Izrasla je u rukovodioca i za ispoljenu hrahrost odlikovana
je ratnim odlikovanjima.

�-,.,~------

I

I
I

----

-

OLGA (PETRA) KOLAT

Rodena je 1922. godine u
Kninskom poliu. Domacica iz
siromasne seljacke porodice,
koia je rasla u nemastini i ra·
deCi sve seljacke poslove, 0[.
ga je pripadala naprednom
omladinskom pokretu.
Stupila je u Prvu proleter·
sku 1942. godine, upravo ka·
da su u nju iz Dalmacije dosle stotine omladinaca i omladinki.
Borila se medu proleterima
po Bosni, Sandzaku i Crnoj
Gori, sve do pete neurijatel]ske ofanzive, kad hrabro gine
na Sutjesci, juna 1943. godine.
ZORKA (SJME) KOLAT

Rasia je za iedno sa Olgom u
Kninskom Poliu. I rodena su
iste godine, 1922. Obavljala je
seoske poslove, kao i Olga sve
do 1942. - do stupania u Prvu proletersku.
·
Ista im je sudbina hila: onako kako su rasle i zivele u
Kninskom Polju. I rodene su
se i borile kao borci Narodnooslobodilacke vojske Jugoslavije.
·
·
Zorka je poginula na legendarnoj Sutiesci, juna 1943. godine, zajedno sa O[gom. Tako
su ove dve devoike iz istog
mesta i iste godine rodene -'zajedno ostale
na vecno]
strazi slobode.
RANKA KOMADANOV/c
- CEROVJc

Rodena 1922. u C:ajnicu u
svestenickoj porodici, Ranka
je ostala bez oca 1935. godine. ·

Sa majkom i dve sestre 1940.
godine preselila se da zivi u
Foeu, gde se kao ucenica povezuje sa naprednom omladinom. Novembra 1941. primliena je u Savez komunisticke
omladine Jugoslaviie. Radi aktivno medu omladinom, a i
kao pionirski rukovodilac.
Maja 1942. stupila je u TreCi (kragujevacki) batal ion Prve proleterske .. Iste godine je
i. primljena u KPJ. Kao hrabar horae i komunista postav,
ljena je za zamenika referenta
saniteta u Bataljonu. Medu
proleterima .ie ostala do avgusta 1943. godine, kad je otiSla
za referenta saniteta Cetvrte
srpske brigade. Ranka nije naoustala borbeni stroi do oslobodenja zemlje. Nosilac je
Partizanske . spomenice 1941.
i mnogih odlikovanfa.
TOMANA VASJLJKA
KOPRIVICA-ERAKOV!c

Rodom iz Banjana ( okolina Niksica), Tomana je bila

jedan od najmladih boraca
(rodena 1926) medu onima
koji su 5. maja 1942. dosli u
Prvu proletersku brigadu.
Postala je horae Prve cete
Prvog ( crnogorskog) bataljona. U borbama po Sinjajevini
i Durmitoru ispoljila je hrabrost. Suvise mlada i nezna,
bila je iscrpljena svakodnevnim borbama i marSevirna.
Proleteri su odlucili da je sa
jos nekoliko drugarica vrate
na teren. I Tomana se vratila
na teren Juna 1942. godine.
Zivi u Niksicu, kao penzionjsani horae.
MANDA KR!Llc
- MARJNOVJc

Od najraniie mladosti Manda je sledila brata Pava, pred,
ratnog clana KPJ, te je 1940.
godine postala i clan Saveza
komunisticke omladine J ugoslavije. U borbenom stroju
1941. naslo se njih cetvoro iz
porodice: braca Pavo i Petar
i sestre Manda i Neda.
83

�Kao clan KPJ Manda je jedna od prvih omladinki koja je
stupila u Partizanski bataljon
,Josip Jurcevic". Avgusta 1942.
postaje kod Livna borac Prvog ( crnogorskog) bata]jona
Prve proleterske.
Bila je u toku rata u Prvoj
proleterskoj cetna bolnicarka,
referent saniteta u batal jonu
i referent saniteta brigade, na
kojoj dumosti je dobila i Gin
porucnika JNA. Medu proleterima bila je zapazena kao
hrabar borac, odgovoran komuhista i neumorni sanitetski radnik.

ne Jugoslavije. U ustanickim
danima 1941. stupa u Biokovski partizanski odred, pa
je u hronici Biokova upisana
kao druga partizanka odreda.
Avgusta 1942, kao dobrovo]jac dolazi u Prvu proletersku
brigadu i postaje borac njenog Drugog ( crnogorskog) bataljona. Mlada skojevka iz sela BaCina, kod Ploca, istice se
u borbama kao vrlo hrabar
borac i cetna bolnicarka. u
jednom od juriSa na neprijatelja kod Restovackih koliba,
u blizini Travnika, hrabro je
poginula 27. maja 1944. godine.

Bila je borac Durmitorskog
. odreda, a kada je 1942. trebalo napustiti slobodnu teritoriju i iCi za Bosnu, Mila . stupa
u Prvu proletersku. Kao hrabar borac ubrzo je primljena
u KPJ i postavljena za referenta saniteta Drugog bataljona.
U Prvoj proleterskoj dobila
je cin oficira i posle izvesnog
vremena bila iz nje prekomandovana, nastavljajuCi do kraja rata hrabro i odgovorno da
izvrsava svoje obaveze ratriika
i oficira. Rezervni je stareSina JNA, nosilac Partizanske
spomenice 194L i ratnih odlikovanja.

MILA (STANKA)
KRSTAI/c - PRLIA

SLAVICA KUIUND:Uc

NEDA (MJJE) KRILl(:

Najmlade dane provela Je
u bedi i siromast¥U, jer je rano ostala bez roditelja. Rasia
je uz bracu Pava i Petra i,
sledeCi njihov · primer, ukljucuje se u napredni pokret.
194L godine kada je okupirana nasa zemlja, sesnaestogodisnja · Neda je postala clan
84 Saveza komunisticke omladi'

i

Jl-···-·''·--

Posla je u borbu 1941.--iz
sela Jezera, sa Durmitora, gde
je i rodena 1923. godine. Vee
u prvim danima ustanka' i
borbe protiv neprijatelja, .se
damnaestogodisnja
skojevka
Mila KrstaiiC ponasala se kao
pravi ratnik.

Terenski radnik, borac, bolnicarka, referent saniteta, politicki komesar - sve je to
bila Slavica u toku rata i revolucije. Rodena u Capljini
19.4Z, zavrSila je gimnaziju u
S~raje¥U, ali umesto zaposlenja nasla je saddaj rada unaprednom pokretu i borbi pro-

�Kada je Prva proleterska brigada presla preko Igmana januara 1942. godine, Vjera je
dosla u bolnieu u Focu, gde se
istice kao -neumorna bolnii'arka u lei'enju i negovanju promrzlih proletera. Na ovom zadatku ostala je do maja 1942,
kada ide u Drugu srpsku pro:
letersku brigadu, u kojoj obavlja vrlo odgovorne duznosti.
Posle rata ostala je na sluzbi u JNA i ima .i'in .pukovnika
sanitetske sluzbe. Nosilae je,
Partizanske spomeniee 1941.
ZORKA LACMANOVJ(:

tiv neprijatelja. clan Komuni·
sticke partije Jugoslavije postala je septembra 1941. godine.
Februara 1942, posle Igmanskog marsa, kada je Prva pro-·
leterska hila na terenu Foce
i Kalinovika, Slaviea je postala horae Prvog (ernogorskog)
bataljona. Iz Prve proleterske
presla je zatim u Kalinovicki
partizanski odred, a kasnije
iz njega u Desetu hercegovacku brigadu, u kojoj ostaje do
aprila 1945. · godine i oslobodenja 'Sarajeva, gde se odmah
angazuje kao partijsko-politicki radnik. Posle rata je hila na raznim duznostima. Nosi!ac je Partizanske spomenice
1941. i mnogih odlikovanj a.

Maja 1942. stupila je u Prvi (ernogorski) bataljon Prve
proleterske. Istice se kao brabar horae, pa je iste godine
primljena u KPJ. Ubrzo je postala rukovodilae SKOJ-a cete, a kasnije i Prvog bataljona.
Sa Prvom proleterskom prosla je kroz sve borbe od 5. maja 1942. do 28. avgusta 1944.
godine, kada je ranjena u
okrsaju sa Bugarima na Pali" sadu. Sa Zlatibora je upucena
na lei'enje u Italiju, ali se ubrzo vraca i nastavl ja borbu.
Posle rata je radila u SUP-u.
Nosilae j e Partizanske spomeniee 1941. i ratnih i mirnodopskih odlikovanja. Rezervni je
major JNA.

RADOJKA - RADA
KUL/c - SINKO

VJERA F. KUsEC

Jos u prvim ratnim danima,
Rada se (rod. 1925) kao uceniea ukljucuje u rad omladine u Foci i ucestvuje u narodnooslobodilackoj borbi
od
1941. godine.

Rodena je u selu Brezanu,
kod Visokog, 1917. godine.
Kao student u Zagrebu bila je
veoma aktivna u naprednom
studentskom pokretu. U partizane je stupila avgusta 1941.
go dine.

Bila je skojevka kada je oktobra 1942. godine stupila
u Prvu proletersku brigadu.
Uputila se u Brigadu iz sela
Dubrave (kod Sibenika), gde
je i rodena 1922. godine, i kod
Kljuca postala je borae njenog Drugog bataljona.
U Prvoj proleterskoj j e sve
do konacnog oslobodenja zemlje - kao dobar borae i uzorna bolnii'arka u bataljonu i
sanitetu brigade. Borila se na

85

�Jajeu, Prnjavoru, Ivan Sedlu,
Neretvi, Sutjesci, u hitkama
za Valjevo i Beograd, na Sremskom frontu, u Slavoniji. Po
zavrsetku rata vratila se u
svoj rodni kraj.
ZORKA-ZORA LALJCA

!mala je sesnaest godina kada se zaratilo. Tako mlada
udala se za Nikolu Lalieu,
s kojim je i posla oktohra
1942. iz sela Vrpolja ( okolina
Sihenika) u Prvu proletersku.
kad je ova hrigada hila kod
Kljuca.
U Cetvrtom (kraljevackom)
hatalionu hila je horae i cetna holnicarka. · Hrahra, vesela, vrlo skromna i disciolinovana, Zora se hrzo navikla na
sve teskoce ratnickog zivota.
Junacki je poo:inul~ aorila
1943. kada je nien hatalion
prelazio nreko Drine. I nien
suprug Nikola ooginuo ie hrahro kod Mrkoniic Grada u jesen 1943. godine kao horae
Prve . proleterske brigade.

~

me i zlocina koje su Nemci
vrsili nad ranjenim partizanima.
U petoj ofanzivi orebolela
ie tifus i kao bolesnik izgubila vezu sa Prvom proleterskom, te je tako dospela u
Sedmu krajiS.ku hrigadu, u
kojoj je do kraia rata hila referent saniteta hataljona.

. U proleterskim redovima postala je clan Saveza komunisticke omladine i clan Komunisticke partije Jugoslavije.
Hrahro je poginula na Sremskom frontu u jednom od jurisa kod sida, 18. januara
1945. kao referent saniteta Prvog (crnogorskog) bataljona.
DESA (PERE) LUKic':

SAVKA LATJNOV/c
- KOVAcEVIc

86

Kada je Prva proleterska
stigla u Bosansku Krajinu, tada su njene redove popunili
mladiCi i devojke koji su · je
docekali pesmom. Meau mladim skojevkama koje su sa
svoj im drugovima iz sela J anjina (Bosanski Petrovac) posle sa proleterima, hila je i
Savka Latinovic (rodena 1923).
Odreaena · ie za holnicarku
u holnici Prve proleterske,
septemhra 1942. Na Sutjesci
se hrahro borila za spasavanje ranjenih drugova. Bila ·.ie
svedok najvece ljudske · dra-

SMILJA -

MALA LA T/NOV/c

Kada je stupila u Prvi hataljon Prve proleterske iz sela
S?'ol.iana, novembra 1942. godme .. Smilja LatinoviC je delovala kao krhka i nezna devojcica (roaena 1923). Proleteri su .ie pi tali. da li ce moCi
da izddi sve teskoce i napore
koji ocekuju Brigadu na njenom daljem ratl]om . putu.
.,Sve ja to mogu izdi-Zati" odgovorila im je kratko Smilja. I zaista, kao horae i bolnicarka ona nigde nije posustala u borbama po Bosni i
Hercegovini, Dalmaciji, Crnoj
Gori i Srbiji.

I Desa Lukic je jedna od
onih drugarica-boraca koie su
posle u horhu i poginule u
njoj, a da im nigde niie zapisano ni mesto ni godina roaenja.
Ziyi seCanje na nju u njenim
saborcima, a njeno ime upisano je u dokumentima meau
imenima hrabrih boraca koji
su _pali za vreme pete neprijateltske · ofanzive na Sutjesci.
Zapisano stoji jos samo to
da je poginula kao horae Dru·
gog bataliona Prve proleterske brigade 9; juna 1943. na
Balinoveu.
.

�U Prvu proletersku stupila
je 1942. Hrabra devojka iz ustanickog sela brzo se uklopila
u proleterski borbeni duh, ne
zaostajuCi nikad u .iurisima.
Posebno se istakla u borbama
kod Prniavora i Kalinovika
marta 1943, na razbijanju cetnickih bandi Pavia DuriSiCa.
Kao hrabar horae primljena je u Savez komunisticke
omladine Jugoslavije. Zavrsila je i sanitetski kurs pri Brigadi. Poginula je u jednom od
jurisa 1943. godine.
STOJA (VVKSANA)
MARJe
OLGA MALEsEVJc
- BOzOVlc':

Rodena 1922. godine u Sarajevu odakle je 1941. prebegla sa porodicom u Prnjavor.
Novembra 1942. s bratom Dusanom stupa u Prvu oroletersku, TreCi (kragujevacki) bataljon.
Hrabro se bori u svim bitkama 4. i 5. neprijateliske
ofanzive. U bici na Sutjesci
gine 10.1 brat, a Olga nastavlja
put s proslavljenom brigadom
sve do oktobra 1943. kada je
prekomandovana u Pozoriste
narodnog oslobcidenja, gde ostaie do kraia rata.

Kada su ustase 1942. spalile Blagaj, !cod Kupresa, Stoja
i Jelica Marie, dve rodake, krenule su iz sela u partizane da se bore za slobodu i osvete
ustasama. Rekla je Stoja (rodena 1924) kratko svojim ro-

ditel iima - da idu u partizane, kod Crnogoraca, u Prvu
proletersku.
Tako su dve MariCeve u narodnoj kupreskoi nosnji i dosle sa zamotuljcima u rukama
medu proletere.
Teske borbe i marseve na
dugom borbenom putu Prve
proleterske, Stoia je hrabro
izdrzala. U Brigadi ie prim] jena u SKOJ, zavrsila sanitet-.
ski !mrs i hila bolnicarka.
Dobro je podnosila glad i
h ladnoeu, iSla bosa i slabo
obucena. ali ju .ie bolest skrhala 1973.. godine.
ROZARJJA - SEKA
MARKOT/e - JELA VJ(:

Imala .ie sesnaest godine
(1941) kada je u rodnom Vrgorcu zajedno sa svojom sestrom Bebom pocela rad za
narodnooslobodilacki pokret.

SANITETSKA EKIPA SA GRUPOM DRUGOVA, SEPTEMBRA 1944. U VALJEVU

JELI(:A (STOJANA) MARJe

Selo Blagaj, kod Kupresa,
dalo .ie u narodnooslobodilackoi borbi i revoluciji veliki
bro.i boraca, medu kojima je
bilo i dosta devojaka. Jedna
od njih je i Jelica Marie, rodena 1924. godine.

87

�pila je avgusta 1942. u Livnu.
U Sestom (heogradskom) hatal jonu Beha se istice kao
sk&lt;)jevka hrahroscu na izvlacen ju. i negovanju ranjenih drugova.
Kao horae i holnicarka hila
ie sa proleterima u najtezim
danima cetvrte j pete neprijatelj ske ofanzive, posle koje
kao iskusni horae odlazi u
Sesnaestu vojvodansku diviziiu. U ovoj jedinici ona ie osta]a do kraja rata kao horae
i rukovodilac.
OLGA MARKOVIc
- ,POPADIJA"

Tada je i posta]a Clan Saveza
komunisticke omladine Jugoslavije. Po oslohodenju Vrgorea, juna 1942, Seka je sa jos
dosta omladinaea i omladinki
posla u Biokovski partizanski
odred.
Avgusta 1942. stigla je u
Livno da stupi u TreCi (kraJ(Ujevacki) hataljon Prve proJeterske. Kao horae, holnicarka i referent saniteta u svom
hataljonu ucestvovala je u
svim borhama na pohedonosnom ,marsu Prve proleterske
preko Bosne, Sandzaka, Srhije
do Sremskog fronta. Pocetkom
1945. upucena je u sanitetsku
skolu u Sovjetski savez. Po
zavrsetku skcile ostala je krace vreme u JNA, ali je uhrzo
zhog holesti demohilisana kao
ratni vojni invalid.

Sa mladom sestrom Sekom,
ucestvuje u pripremi ustanka,
a juna 1942. kada je Biokovski
partizanski odred oslohodio
Vrl(orac, zajedno sa sestrom
Sekom odlazi u partizane.
Avgusta 1942. godine, kada
.ie Prva proleterska hrigada hila u Livnu, Beha je stupila u
njen Tre6i (kragujevacki) hataljon. Nije htela da hude holniCarka, veC .ie u svim juriSima medu homhasima i puskomitraljescima. Uhrzo je, vee
pocetkom 1943, primljena u
Parti iu i postala politicki dele gat voda.
Poginula je hrahro u jeku
pete neprijateljske ofanzive,
10. juna 1943, na Vucevu.
MANDA -

VOJSAVA MARKO Tic

BEBA MARTINAC

BEBA

Kao ucenica postala je skojevka pre rata. Zapazen je
irten rad na opredeljivanju
88 omladine za napredni pokret.

DomaCica iz siromaSne porodice iz Vrgorca, gde je rodena 1924. godine, Beha Martinac se opredelila za horhu
protiv okupatora ustanicke
1941. U Prvu proletersku stu-

Za
narodnooslohodilacku
horhu hio je naj]epsi primer
dolazak popadije Olge sa svoiim muzem popom Blazom
Markovicem medu partizane.
Rodena je 1920. u Brcelima,
nedaleko od Bara. Stupila je
u partizane 1941, a 1942. godine u Prvu proletersku. Blazo .ie postavljen na duznost

�verskog referenta Brigade, a
Olga je postala holnicarka.
Kada je ,Popadija", kako
su je zvali proleteri, stavila
na kapu petokraku sa srpom
i cekicem hila .ie srecna. Izvrsa::ala ie sve _zadatke i u naiteZim horhemm situacijama.
Dohila je cin oficira JNA. Partizansku spomenieu 1941. i
viSe odlikovania. Blazo je umro odmah posle rata. kao potpuk?vnik JNA, a Olga 1976.
godme.
MJLJA MATARUG/c

Mlada devojka iz Bosanske
GradiSke Milia Matarugic (rodena 1925). dosla .ie u Prvu
proletersku uoCi poi'etka cetvrte neprijateljske ofanzive.
V eC u Prvom vatrenom lcr'teniP. u hici ne Ivan Sedlu
inriSala ie take hr~hro d::t i~
bih. ,';l~du_ nrvirna. Hte]e je rla
nolozt tsn•t hmhrosti. I taka
ie nastnvila tokom ~-e]og rata
na borbenom nutu Prve. Pro]eterske bri•mde, sve do kon_al'nog oslohodenja nase zem]]e.
Rezervni je staresina Juga·
slovenske narodne armi j e a
za !spoljenu hrabrost u · ~atu
odhkovana je ratnim odlikovanjima.

MILIJANA (LAZARA) MAT!c

Posla je u horhu sa sesnaest goclina. Rodena ie 1925.
?- Cerljanovidma, kod Sara)eva.
u proleterskom stroju ucestvovala je u horhama na Mak1jenu, Krseu, Ticevu, Zlatnom
Bont, Sutjesci, Zelengori, Ro-

maniji, Jahorini. Kroz sve
okrsaje Milijana je medu iskusnim ni.tnicima i pro]eterima, a da ni_ie uzmakla ni u
najte:lim jurisima.
Sluzila je u Prvoi nroleterskoj za primer kao skojevka,
horae i holnii'arka.
VLADJSLAVA (LUKE)
MAZEPA

Pripada onoi generaciii focanskih ucenika koja se odmah posle okupacije opredelila za horhu -protiv nenrijatelia. Rodena u Foci 1925. godine. Vladislava Mazepa je
stu-pila u Foi'ansku omladinsku cetu marta 1942.
Posle teskog -proleterskog
marsa preko I o;mana, veoma
se angazovala kao holnicarka
n negovaniu promrzlih nroletera. Kao horae omladinske
i'ete ulazi u sastav Treceg
(kraguievackog) hataljona Pr·
ve proleterske.
U svim horhama trece, cetvrte i pete ofanzive Vladislava
je kao horae i holnicarka ispoljila veliku hrahrost i hu~anost u horhi i na iznosenju
1 negovanju
ranjenika. Poginula je septemhra 1943. u Zadvorju u Bosni.

Septemhra 1942. godine, kada se Prva proleterska nalazila kod Ticeva, Mileva i Petar
do laze u n iene redove. U Prvom .( crnogorskom) hataljonu M1leva je hila horae i holniCarka, hrabro izvrSavajuCi
sve ratne zadatke i ne zaostaiud za svojim mladim dntf!aricama. U . pet6i nenrijatel iskol ofanzivi gine njen muz
Petar, a uhrzo za niim i Mileva - 1943. kod KoriCana u
Bos':'_i_. Bila je jedna od ~aj­
stariJth partizanki po godinama.

BRANKA MILJENOVJc
- OLJAcA

Kada je Sesti (heogradski)
hatalion, u jesen 1942. godine, stigao sa Prvom proleterskom u rejon Kotor Varosi
odseo je u selu Maslovarama.
Proleteri, mladid i devojke iz
Beograda, hrzo su uspostavili
kontakt sa seoskom omladinom.
BOLNICARKE
PRVOG
BATALJONA.
PRVE PROLETERSKE BRIGADE, OKTOBRA 1944. GODINE U BEOGRADU

MILEVA MILJ.Slc

Imala ie cetrdeset i sest godina kada je sa svojim suprugom Petrom i sinovima u
Splitu prihvatila ustanicku
pusku. Sledeci put svojih sinova, Mileva i Petar su aktivni medu ustanicima, da hi pocetkom 1942. zajedno stupili
u Mosecku partizansku cetu.

89

�J edan od na.jmladih proletera, Nada Markovic iz Beograd a, upoznala se sa svojom
vrsnjakinjom petnaestogodisnjom Brankom. Sprijateljile su se njih dve i Branka
je postala horae Sestog (Beogradskog) bataljona.
Ratovala je po Bosni, Sandzaku i Srbiji, juriSala u bici
za oslobodenje Beograda i iSla s proleterima sve do Trsta,
dok nisu umukli i poslednji
p]otuni u borbi za oslobodenje nase zemlie. Odlikovana
je za ispoljenu hrabrost.
MIRA (IVA) MITJWV!c

Kao ucenica petog razreda
gimnazije Mira je napustila
Beograd 1941. godine i posla
u Sveti Stefan, gde je i rodena 1926. Kada su od jeknule
julske ustanicke push 1941.
godine u Crnoj Gori, Mira se
zajedno sa bratom Stefanom
misla medu partizanima.
Aprila 1942. odlazi u Crnogorski omladinski bataljon, a
u leta iste godine u stroju je

90

Cetvrte proleterske crnogorske brigade na dan njenog formiranja. Nesta kasnije je, iste godine, upucena u Hirursku ekipu Prve proleterske, da
bi zatim hila postavljena za
upravnika bolnice Prve tenkovske brigade. Kao hrabar
horae i rukovodilac delegat je
na Prvom kongresu Antifasisticke omladine Jugoslavije.
Tri puta je u toku rata raniavana. Posle rata je zavrsila
medicinu.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941, rezervni j e porucnik JNA, a za ratne zasluge odlikovana je sa viSe ratnih odlikovanja.
MIRA MITROV/c

Iz Bosanskog Novog, gde Je
rodena 1917. godine, posla je
na studije u Beograd, gde ju
je i rat ·zatekao. Kao pripadnik napredne studentske omladine u narodnooslobodilacku borbu i revoluciju stupila
je 1941. godine. U Uzicu je radila .u Partizanskoj bolnici, u

Cijem je sastavu ostala i posle povlacenja nasih snaga za
Novu Varas.
Februara 1942. ·godine dosla je u bolnicu Prve proleterske brigade u Focu. Na borbenom putu za Bosansku Krajinu bila je u Trecoj sand:Zackoj brigadi, a kada su proleteri dosli u Livno premestena
ie u Hirursku ekipu Prve proleterske brigade, odakle je
prekomandovana u Centralnu
bolnicu, sa kojom je prosh1
cetvrtu, petu i sestu ofanzivu.
Prekomandovana je 1944. godine za sifranta u Prvom korpusu.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i viSe odlikovanja. Unapredena je u cin kapetana I klase.
MITRA MITROV/c

Rodena 1912. godine u UZickoj Pozegi, Mitra Mitrovic se
jos kao student Beogradskog
univerziteta ukljucuje 1931.
godine u rad naprednog stu-

�dentskog pokreta. Vee 1933.
postala je i clan KPJ na Filozofskom fakultetu, koji je zavrsila 1935. godine.
Zaposlila se u Opstini grada
Beograda, i u to vreme radi
kao veza Clanovima Centralnag komiteta i instruktorima
iz inostranstva. Sve do rata
razviia veoma Zivu aktivnost
u radu sa omladinom i zenama i istice se kao rukovodilac
u tim organizacijama.
R~di na pripremi ustanka,
pa .1e 1941. dospela u logor na
Banjicu. Sa Banjice prehacena je u holnicu, odakle hezi i
oktohra 1941. stize u Uzice.
Kao clan PK KPJ za Srhiju
radi u Agitpropu, zatim pri
Vrhovnom stahu, a 1942. je u
Politodjelu Prve proleterske.
Kasnije _ie hila i na ramim
drugim duznostima;
Nosilac ie Partizanske snomeniee 1941. i · viSe vi so kih
ratnih i mimodopskih odlikovanja.
KOSA (TODORA) MRBA

Rodena ie 1925. u 'elu Smolianu. kod Bosanskog PetroVca.

Kada i e pol'ela cetvrta nenriiateliska ofanziva i kad Sll
nredstoiele velike hOThe iedinicama Narodnooslohodilacke
voiske, Kosa ie sa velikim
hroiem omladinac.a i ornladinki iz Bosanske Krajine odlucila cla napusti rad na terenu
i node u stroi Prve oroleterske. UCinila je to u zimu 1942.
godine.
U horhenom stroiu Prve
proleterske prosla je hili a de
i hiliade kilometara u horhi
i juriSima, izdrzavajuCi glad,
hladnocu i druge ratne nevo-

lie i nikad ne posustajuci. Tako se Kosa Mrda driala i ponasala i posle zavrsetka rata.
MELANJJA NIKOLic
- CVETKOVJC

Melani ia je hila holnicarka
kada ie Prva proleterska 1942.
ra tovala po Romanij i. Rodena
1921. u Sokolcu, kod Rogatice, veC pri prvom susretu sa
proleterima odlucila je da im
se pridruzi.
Kada j e Prva proleterska
posla na horheni put u pravcu Bosanske Krajine, u nienjim redovima hila je i Melanija. Ova devojka sa Romaniie ie kao neustrasivi horae i
holnicarka odlikovana sa vise
ratnih odlikovania. Rezervni
je staresina Jugoslovenske narodne armije.
BOJANA NIKOV/c

Kada ie poceo rat Bojana
ie (rodena 1924) napustila
skolsku klupu Trgovacke aka-

demii e u Saraj evu i vra til a se
u rodnu Focu. Odmah se ukljucila u rad i akciie omladine za narodnqoslohodilacki
pokret.
Posle Igmanskog marsa, kada ie Prva proleterska dosla u
Focu. Bojana Nikovic je vee
hila horae Focanske ornladinske partizanske cete, koia se
tada i prikliucuje Trecem
( kragu ievackom)
hataljonu
Prve proleterske.
Hrahro je izdriala ceo r~t­
ni put i horbe u trecoj, cetvrtoi, petoj, sestoi i sedrnoi
ofanzivi - sve do konacnog
oslohodenia nase zemlje. Iz
rata je izasla kao oficir JNA i
ostala na sluzhi u J u~osloven­
skoi narodnoi armiii sve do
1956. godine, kada je zhog holesti penzionisana. Kao nasilac Partizanske
spomenice
1941. i vise ratnih odlikovanja. hila je aktivan drustveno-politicki radnik u Sarajevu
sve do smrti (1965).
KSEN/JA ODABAslt

Sa osamnaest godina je, _u
iesen 1942, Kseniia (rodena
1923) napustila Bosanski Petrovac - da s omladinom Bosanske Krajine krene u proleterske _jedinice.
Ratovala ie kao horae Treceg (kragu-jevackog) hataljona Prve proleterske i uhrzo
hila zapazena po svojoj hrahrosti.
··
U aorilu 1943. godine, kada
su vodene teske horhe protiv
cetnickih i italijanskih jedinica na Crnom Vrhu, kod C:ajniCa, Ksenija OdabasiC je junacki oala u jurisu. U toi borhi dohrovoljno se javila za 91

�n

!
I'
!:

'i

'

bornbasa, kako bi ornogucila
juris proleterirna. Bornbe je
bacala na neprijateljske bunkere i pored njih ostala na
veCnoj straZi.
KATICA PAUNOV/c
- AsANIN

Roaena je u sirornasnoj porodici 1924. godine. Od niih
sedarnnaest clanova porodice
petoro je ucestvovalo sa puskorn u ruci u narodnooslobodilackoj borbi i revo!uciji, a
dva Katicina brata poginula
su kao partizani.
U ustanickirn danirna hila
je aktivna u ilegalnorn radu
sa orn!adinorn Makarske, a
1942. je kao skojevka nresla
na Biokovo - u Ornladinsku
cetu ,Ante Torkar" bataljona
,JurceviC". Istice se u · borbarna kao horae i bolnicarka.
Avgusta 1942, kada je Prva
proleterska hila u Livnu, stupi!a je u cetvrti (kraguievacki) bataljon, u kojern je
izras!a od borca do referenta
saniteta bataliona. U Prvoi
proleterskoj hila je sve do
1945. kad ie u Cinu potporucnika pdstala referent saniteta
artiljerijske brigade.
ZORA PETRie

Odrasla u sirornasnoj seljackoj porodici u selu Kosaonici,
blizu Pljevalja, posla je u nartizane za vrerne ustanka 1941.
kao osarnnaestogodisnja devojka. Kao borac Prve proleterske, u koju je dos!a pocetkorn 1942, ucestvuje u svirn
bitkarna po Crnoj Gori, Bo92 sni, Dalrnaciji, Srbiji, Srernu,

sve do Zagreba. U njoj je 1943.
prirnljena u KPJ.
Od hrabrog borca i bolnicarke u Prvoj oroleterskoj
ratne duznosti su je vodile do
referenta saniteta u Cetvrtorn
(kraljevackorn) bataljonu, a
septernbra 1944. postavliena
je za referenta saniteta Prve
proleterske. Bila je porucnik
i nosila je na grudirna Orden
za hrabrost kad je poginula
5. rna ia 1945. kod sela Dubrave, u blizini Zagreba.
sEFIKA PERVAN
- KLADNJ/cANIN

Odrasla je u nanrednoj rnuslirnanskoj porodici u se!u
Fatnicarna, kod Bilece, gde je
roaena 1927. godine. Nien otac
Orner bio ie u oktobarskoi
revoluciji. Kada je sva njena
porodica u iulu 1941. pobeg!a
iz sela u Bilecu, Sefika je sa
nekoliko drugova i drugarica
otiS!a za Sarajevo.
Na sarajevskoj zeleznickoj
stanici docekao ih je jedan

drug u dornobranskoj uniforrni' i njih oko petnaest ornladinaca i ornladinki poveo na
Starnbolcic i predao SlaviSi
Vajneru - Cici. Rasporeaena
je u Pracansku cetu, a januara 1942. na Pjenovcu postala
je horae Prve proleterske. Juna 1943. Sefika ide u Sestu
krajiSku brigadu, a iz nje prelazi u bolnicu Pedeset i trece
divizije.
Dernobilisana ie sa Cinorn
stariieg vodnika ·1945. godine.
N osilac _ie Partizanske spornenice 1941.
ratnih odlikovanja.
ZORA (NIKODINA) POK!MICA

Pocela je rat u ornladinskirn
radnirn brigadarna Bosanske
Krajine, koje su danju i nocu, pod strazorn i obezbeaenjern, skupljale letinu da
ne padne u ruke neprijatelju,
vee da stigne u olanine do Narodnooslobodilacke vojske.
U · jesen 1942. ova devojka
iz Bosanskog Petrovca je stu-

�JANJA PROTEGA

Selo Dubrava, kod Sibenika. dalo ie dosta boraea Prvoi proleterskoi. Med:u omladinkama iz Dubrave koie s11
se horile u ovoi proslavl jenoi
proleterskoi jedinici ie i J onia Proteg:a (rod:ena 1919)
koja ie odrasla u siromasnoj
porodiei.
Do dolaska med:u proletere
oktobra 1942. kod Kliuca, hila je pozadinski radnik i aktivista. U Drugom ( crnogorskom) bataljonu Prve proleterske ubrzo se pokazala kao
vrlo hrabar i vredan horae.
Novembra 1942. godine kada su proleteri napadali Bosansko Grahovo, Janja je kod
Strmice iurisala kao bolnicarka da iznese ranjenog druga i tada su je pokosili nepri·
jateljski rafali.
SLA VKA PROTEGA

Med:u hrabrim devojkama
sa sela u narodnooslobodilackoj borbi hila je i dvadeseto·
godisnja Slavka Protega iz Dubrave (Sibenik). Pocela je sarad:ivati s partizanima jos u
ustanickim danima.
·
Pocetkom septemhra 1942.
kada je Prva proleterska bila
u okolini Livna, Slavka je po-

stala ·horae Sestog (beogradskog) hataljona.
U stroju Prve proleterske
Slavka je kao borae i bolnicarka prosla do Trsta, bored
se hrabro do konacnog oslohod:enja nase zemlje.

rna kao vrlo hrabar horae i
bolniearka. Posle ove ofanzive
preS!a je u Divizii sku bolnicu."
Za vreme pete ofanzive J ani a
je hila bolnicarka u Centralnoj bolnici. Poginula je juna
1943. godine na Sutjesci.

DRAG/CA RAK

pila u redove Prve. proleterske. Isto onako kako se zalagala u polju sa srpom i motikom, tako je hrabro iurisala
sa puskom . u ruci u . toku cetvrte i pete neprijateliske ofan'ive. Posebno se istakla u teskim borbama na Balinoveu i
Miljevini.

JANJA (/VB) RAK

Rod:ena je 1925. u Dubravi
(kod Sibenika), poznatoj po
tome sto je dala cvet omladine
u narodnooslobodilackoj horbi
i revolueiji. Deset devojaka iz
familije Rak poS!o je 1942. iz
ovog sela u partizane.
Sve one dospele su u redovc
Prve proleterske narodnooslobodilacke udarne brigade. Sve
su se hrabro borile, a medu
njima se isticala i Dragica kao
hrabar borae i bolnicarka. Ucestvovala je u horbama kod
Kljuca i J ajea, zatim i na Neretvi, Kalinoviku i Krcinom
brdu.

Kao i mnoge njene vrsnJakinje iz sela Dubrave i Jai)ja
Rak se vee u ustanickim danim~ 1941. aktivno ukliP~uie u
rad omladine za narodnooslobodilacki pokret. Kao clan
Saveza komunisticke omladine Jugoslavije dobrovoljno se
i avila za odlazak u Prvu proletersku, u koju i stupa kod
Kljuca pocetkom oktobra 1942.
godine.
.
Borae i bolnicarka u Trecem (kragujevackom) bataljonu, J anja Rak se istice kao
hrabra partizanka koj a ne
misli na svoj zivot dok spasava i neguje ranjene drugove i
drugarice. Bila je u brigadnom sanitetu Prve proleterske
kad je dobila cin starijeg vodnika.
U Prvoj proleterskoj je astala do oslobodenja zemlje.
Kao aktivan drustveno-politicki radnik umrla je u Beogradu 1953. godine.

JANJA (FRANE) RAK

Kao udata sedamnaestogodisnja zena i majka jednog
deteta, J anja Rak je primljena
1942. u Savez komunisticke
omladine Jugoslavije. Pripada
onoj plejadi devojaka iz porodiee Rak iz sela Dubrave, kod
Sibenika, koja je vrlo mlada,
i pored porodicnih ohaveza,
postala borae i proleter.
Zajedno sa svojim muzem
javila se za odlazak u Prvu
proletersku, u koju i stupa
kod Kljuca oktobra 1942. godine. Sa Cetvrtim (kragujevackim) bataljonom prosla je
kroz bitke cetvrte neprijateliske ofanzive i istakla se u nji-

JELICA RAK -

cVRLJAK

Vee u prvim ratnim danima,
Jelica Rak (rodena 1922) u
rodnoj Dubravi organizovano
radi na pripremi borhe protiv
neprijatelja. U Prvu proleter. sku stupa kod Kljuca oktobra
1942. godine.
93

�),

I
l

I
i

Kao horae i hrabra cetna

bolni~arka prosla je kroz sve

bitke koje je vodila Prva proleterska po Bosni i Hercego. vini, Dalmaciji, Crnoj Gori i
Sandzaku.
Maia 1944. iz Prve proleterske Jeliea ide u Tenkovsku
brigadu za referenta saniteta
bataliona. na kojoj duznosti
je i dobila cin zastavnika. Nosilae je viSe odlikovanja.

U Trecem (kragujevackom l
bataljonu kao horae i bolnicarka ispoljila je veliku brabros!, pa je stoga 1943, u jeku
pete nepriiateljske ofanzive,
postala i clan KPJ. Posebno
se istakla kao bolnicarka kad
je iuriSala da iznosi i previja
svoje ranjene drugove. Hrabro je noginula na Sutjesci,
juna 1943. godine.
TONKA RAK -

SLAVKA (ANTE) RAK

Kao i za mnoge omladinke
koie su iz sela Dubrave posle
u Prvu proletersku i za Slavku
Rak se moze reCi da se kao
mlada devojka ( rodena 1924)
bavila svim poslovima od domaCickih do onih najtezih polj oprivrednih.
U susret proleterima posla
je kao skojevka nocetkom oktobra 1942. i kod Kliuca stupa u Sesti (beogradski) bataljon.
IsticuCi se hrabroscu kao
horae i bolnicarka, Slavka nosta ie i referent saniteta u Bataljonu. Kao i sve niene ratne drugarice. u posleratnom
neriodu Slavka je aktivni drustveno~politicki radnik. Za pokazann hrabrost dobila je vise odlikovanja.
STANA (NJKE) RAK

Medu omladinom iz Dubrave ( Sibenik) koja je dosla
u Prvu proletersku oktobra
1942. hila .ie i Stana Rak (rodena 1924). U Savez komunisticke omladine Jugoslaviie
primljena je pre dolaska u Pr94 vu proletersku.

na 1926) ukljuCila u napredni
omladinski pokret. ·Pocetkom
oktobra 1942. stupila ie u TreCi
(kragujevacki) · batalion
Prve proleterske. Medu iskusnim ratnicima uroleterima Tonka je hrabra bolnic'l.rka, pa ie zilto 1944. postavliena za referenta saniteta u Tre"''"" hetalionu i primljenn u
KP.T. Nosilae je viSe odlikovanja.

ORLOVJ(:

Anica Rak Ajkuna, pesnik iz sela Dubrave. rekla je
davno stihom o svojoj rodnoj
Dubravi u NOB-u i revoluci.ii i ovo:
,.Triest posto doprin'jele zene,
Osmim martom nek su
pozdravljene ... "
Drugovi iz Dubrave su zapisali i to: ,.Dodi, Tonka, u Dubravu, selo malo, sto ie ponos
i dika grada Sibenika".
Tek je imala petnaest godina kada se kao ucenica (rode-

TONA (ANTE) RAK

U
narodnooslobodilackom
ratu izrasla je Tona Rak (rodena 1924) u oficira JugoslovenskP- narodne armi je. U Cetvrti (kralievacki) b"talion Prve nroleterske stuoila ie kiw
sedamnaestogodiSnia devoika
iz Dubrave, oocetkom oklobra 1942. Istakla se vee u prvim borbama.
Tako je od borea kroz bitke izrastala u odgovornog staresinu. U Cetvrtom (kralievackom) batalionu obavliala
je duznost intendanta bataljona, pa je tako i dobila cin
potporucnika.
Nosilac je ratnih odlikovanja.
VESELA (MATE) RAK

Borci iz Sibenika zapisali
su za Veselu: ,Bistra, skromna, iskrena, adana, druzeljubiva i poStena" ... To _je ocena o
devojci koja je ro.dena 1924.
godine u selu Dubravi.
Bila· je clan Saveza komunisticke omladine J ugoslavije
kada je kao dobrovoljae dosla
u Prvu proletersku. Vesela je

�u Brigadi hila dobar horae i
po:lrtvovana i spretna Cetna
bolnicarka.
U Drugom (ernogorskom)
bataljonu jula 1943, u borbi
kod Zvornika, poslp. je na juris da izvuce rani enog druga,
kao sto je to Cinila i mnogo
puta ranije. Tada ie ranjena
i Nemci su ie zarobili. U zarobljeniStvu ·vesela se drzala
onaka kako dolikuje borcu proleteru. Ni reCi o svojoj jedinici nije izustila. Izmucena,
umrla je 1943. godine u zarobljeniStvu.
DANICA ROSH:

Danica Rosie je kao srednjoskolka pocela revolucionarni rad u naprednom omladinskom pokretu, zbog cega
joj je izrecena kazna iskliucenia za stalno iz pljevaljske
gimnaziie. Ucila je gimnaziju
u Pljevljima, Sremskim Karlovcima · i u Becigradu. Prim! iena ie kao ucenica u SKOJ
1939. ·Na medicinski fakultet

upisala se 1940. godine. U
Beogradu i Pljevljima ucestvuje u mnogim akcijama koje
organizuju komunisti.
U Pljevaljsku partizansku
cetu stupila je 13. jula 1941.
godine. Ucesnik je bitke na
Pljevljima. Do stupanja u Prvu proletersku, posle oslobodenja Livna 1942. godine, hila
je u Drugom bataljonu Trece
sandzacke brigade, u kojoj
je zatim hila i rukovodilae
SKOJ-a. Bila je delegat na Prvom Kongresu AFZ 1942. u
Bosanskom Petroveu i tada
izabrana u Centralni odbor.
U Prvoj proleterskoj hila je
u hirurskoj ekipi i referent
brigadnog saniteta. Sa Prvom
proleterskom prosla je ratni
put do oslobodenja Beograda,
kad je postavljena za nacelnika saniteta Seste licke proleterske divizije. U ratu je dohila cin kapetana I klase. Dva
puta je ranjavana.
Danas je direktor Muzeja revolucije naroda i narodnosti
J ugoslavije. Nosilae je Partizanske spomenice 1941. i mnogih ratnih i mirnodopskih odlikovanja.
MILKA ROVIc-CIMBALJEVIc

Imala je petnaest godina
kada se nasla medu ustanicima 1941. godine. U Prvu proletersku dosla je 5. maja 1942.
Kao horae istice se u borbama
na Sinjajevini, Vecerinoveu,
Dobrom Dolu.
Nije ostala dugo u Prvoj
proleterskoj, jer je, usled iserpljenosti, upucena u Pivu.
Kao borae Prve proleterske i
terenski horae na teritoriji
Pive dobila je nekoliko priznanja i ratnih odlikovanja.

Posle rata je radila kao me.dicinska sestra u Vojno-medicinskoi akademiji u Beogradu, gde je i penzionisana.
BOS/LJKA (MicE) RUDOVIC

Rodena je 1924. godine u
Brezoviku, kod Niksica. Kada
je okupator usao u nasu zemlju, Bosiljka Rudovic je kao
ucenica domaCicke skole napustila skolsku klupu i vee u
ustanickim danima, jula 1941,
hila je u Niksickom partizanskarn odredu.
Aprila 1942. stupila je u Prvi ·crnogorski omladinski bataljon, sa kojim ucestvuje u
borbama na planini Leli i Sinjajevini, gde je pored danonocnih borbi prozivljavala i
nevolje od mraza i gladi.
Krajem maja 1942. kao sko.i evka dolazi u Prvu prole.tersku. Kao borac. i bolnicarka
istakla se u mnogim borbama.
U petoi ofanzivi, juna 1943.
godine, · Bosiljka Rudovic koja 95

�...

·¥"'

t

tada je zaiedno sa Srdanom
ostala na bo.inom polju, pogodena neprijateljskom granatom. Bilo ie to iznad Potrka, kod Sabovica, u Sandzaku. U narodnooslobodilackoi
borbi Mariji su poginula ·i
dva brata.
TONKA RUPle- NENAD/6

je vee hila clan KPJ i cetna
bolnicarka, medu ranjenicima
je Centralne bolnice. Hrabro
je poginula u SekoviCima, jula
1943. godine, zajedno sa neustrasivim Penjom Sekulicem.
MARJJA (MARKA) RUPle

96

Rat je docekala sa osamnaest godina u siromasnoj seljackoj porodici u selu Dubravi, kod Sibenika. Bi!a je clan
Saveza komunisticke ~mladi­
ne Jugoslavije kada je sa bratom Jerom i sestroi:n Tonkom
krenula kao dobrovoljae u
praveu Kljuca - da nade Prvu proletersku.
U Drugom ( cmogorskom)
bata]jonu hila je horae i bolnicarka sve do junacke pogibije u maju 1943. godine.
Kada je u jednom od juriSa
u petoj ofanzivi tesko ranjen
mitral.iezac Srdan KasagiC, Marija je skocila da ga iznese. I

Imala ie sesnaest godina
kada se ( rodena 1925. u Dubravi) prikljucila naprednom
pokretu. Stariji su joj vee tada poveravali tajne svog rada
i akcija.
Oktobra 1942. posla je sa
svojim drugovima i druo;aricama u pravcu Kljuca, gde je
i postala horae Drugog ( ernogorskog) batal iona Prve nroleterske. U borbama na Sitnici, Treskavici, Ustikolini, Balinovcu i svuda na ratnoi stazi Prve proleterske poloZila je
ispit hrabrosti i izddljivosti,
a posebno je pokazala pozrtvovanje u izvlacenju ranjenih
drugova.

U jurisima · bitaka · za oslobodenje zemlje postala je Clan
Komunisticke partije Jugoslavije. Nosilae je ratnih odlikovanja.
MILA SA V/6 -

PERUN/6/c

Vee kao ucenica zenske zanatske skole opredeljuje se za
napredni omladinski pokret.
Rodena je 1923. godine u Novoj Varosi. Aktivno je radila
na pripremi ustanka, a ubrzo
je zatim postala horae Prve
cete Zlatarskog odreda.
Kada su partizanske snage
sa Vrhovnim stabom od Uzica
stigle na teritoriju Nove Varosi, Mila se istice kao horae
u prihvatanju ranjenika. Na
tom zadatku je ostala do pocetka 1942, kada je morala da
napusti svoj rodni kraj. Pregazila je lederii Lim 6. februa'
ra, da bi u prolece.1942. staja]a u stroju Trece sandzacke
proleterske brigade prilikom
njenog formiranja. Sa ovom
brigadom prosla je eelu trecu

�sku ofanzivu i svuda hila pra..
vi tumac hratstva i jedinstva.
Tesko je ranjena 25. juna
1943. godine u horhi na Vlasenici, odakle je prehacena _na
lecen i e u partizansku holmcu
u sehovice. Jedinica ,Vrazje
divizi je" i cetnici prodrli su
jednog dana do holniee i izvrsili necuveno zverstvo: poklali su oko stotinu ranjenih partizana, medu kojima je hila i
Fatima Spaho.

neprijateljsku ofanzivu.' isp?ljavajuCi hrahrost 1 1ZdrzlJ1vost na putu preko z:leng?re
i Treskavice. Tih dana .1e pnmljena u KPJ .
. U jesen 1942. godine prelazi
u Prvu proletersku, u kojoj
ohavlja odgovorne duznosti u
hriga.dnoj holnici. U ratu .ie
dohila cin potporucnika, a sada je kapetan I klase u rezervi. Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i vise ratnih odlikovanja.

VERA SREMcEV/c- sKORic
ANKA SMJLJANic

''

I

Kao osamnaestogodisnja ucenica Anka SmiljaniC je maia 1942. stupila u Prvu oroletersku. Odmah po dolasku u
Brigadu odredena je · na duznost higijenicara hataliona.
Na toi duznosti je ispoljila veliku hrigu, pa se i u nemoguCim uslovima horila da doprinese zdravstvenom staniu horaca i pruzila nesehicnu pomoc narodu u svakom mestu
u koje hi dospela Brigada.
Mlada ucenica iz Bosne u
Prvoj proleterskoi je i primliena u Savez komunisticke
omladine Jugoslavije, a zatim
i u Partiju.
Za ratne zasluge i ispolienu
hrahrost dohila je vise odlikovania. Rezervni .ie stareSina
JNA.
NADA SOKOLOV/c
- OAOOVIc

Kada su posle lgmanskog
marsa proleteri stigli u Focu,
Nada je kao napredna _omladinka pritekla u pomoc promnlim. horcima i danonocno
radila u holnici. Pri!ikom for-

miranja Focanske omladinsk~
cete postala .ie njen horae, 1
s njom zajedno usia u sastav
Treceg (kragujevackog) hataljona Prve proleterske.
Rodena 1925. godine u Foci, Nada je postala clan
SKOJ-a 1942, a Clan KPJ 1943.
Ni je izlazila iz stroja Prve
proleterske do oslohoden.ia:
Bila je njen hrahar hor_ac 1
neko vreme referent samteta.
BivSa uCenica iz FaCe irna
cin majora JNA. Nosilac .ie
Partizanske spomenice 1941.
i viSe odlikovanj a i drugih
priznanja.
FATIMA (sERIFA) SPAHO

Napustila je Fatima Sp~h~
( rodena 1923) svoj volJem
dom i Budani. kod Foce, da
pocetkom 1942. sa horcima
Focanske omladinske cete stupi u TreCi (kragujevacki) hataljon Prve proleterske.
sa Brigadom trei petu neprijatelj-

U Prvu proletersku stupila
je oktobra 1942. i postala horae Druge cete Prvog ( crnogorskog) hataljona. Nije htela
da hude holnicarka, vee horae
s puskom u ruci, puskomitraljezae i homhas.
IspoljavajuCi veliku hrahrost uhrzo je primljena u
SKOJ, a 1943. postaje i clan
Komunisticke partije. U Brigadi je hila i politicki delegat
voda. Aprila 1943. odlazi u Sestu srednjohosansku hrigadu,
u kojoj je kao ohavestajni
oficir dohila i cin potporucnika.
Rodena .ie 1922. godine u
Bud:anovcima, a sada Zivi u
selu Kohatovcima ( opstina
Laktasi).
NADA (ANTE) SRZic

Sa sedamnaest go dina ( 1940)
prikljucila se naprednom omladiU:skom pokretu Makarske
i u Savez komunisticke omladine Jugoslavije primljena je
1941. godine. Te godine je Nada hila i medu prvim ustanicima, kao prva partizanka na 97

�:/··,

I

I

ladinom i narodom. Narod je
zavoleo proletere, pa je mnogo omladinaca i omladinki tada stupilo u redove Prve proleterske.
Kod Drvara je i dvadesetogodiSnja Stana iz sela Hoeuna dosla u Cetvrti (kraljevacki) bataljon.
U Cetvrtom bataljonu bila
je borac i bolnicarka, sve do
ranjavanja na MliniStu maja
1944. godine, za vreme sedme
neprijateljske ofanzive. Prebacena .i e za tim kao ran jenik u
Italiju, a po povratku · iz Italije stupila je u Arti!jerijsku
brigadu Trideset i osme divizije, u kojoj j e ostala do kraja rata.
Biokovu. Vee u tim prvim danima borbe istice se kao brabar kurir i obavestajac.
U Prvu proletersku stupila
je avgusta 1942. Ubrzo je u
~Prvom ( crnogorskom)
bataljonu, kao dobar borac i poZrtvovana bolnicarka, postala
Clan KPJ. Istakla se osobito
u borbama na Kupresu, Kljucu, Grahovu, Sitnici, J ajcu,
Ivan Sedlu, na prelazu preko
Drine. Juna 1943. godine hrabro je poginula na Sutjesci.
Njen' ratni drug, vodnik Savo
Nikaljevic (poginuo 1943), rekao je za Nadu: ,Primjer neumornog, nesebicnog, hrabrog
i odvainog proletera; ona svojom pjesmom i veseloscu osvjezava, bodri i uliva optimizam ostalim borcima ... "
STANA (OSTOJE) STANk·

98

Kada je Prva proleterska
brigada (1942) boravila na
terenu Mrkonjie Grada, razviIa je zivu kulturno-zabavnu i
politicku aktivnost meau om-

RANKA STEPANOVJc

U narodnooslobodilacku borbu posla je 1941. Vee je u prvJm borbama tesko ranjena i
ostala bez noge. Lecila se u
partizanskim bolnicama i kada
se zalecila nastavila je borbu
iduCi na Stakama.

Februara 1942. dosla je u
bolnicu Prve proleterske brigade u Focu. Rankin hod kroz
borbu i revoluciju je hod borca, junaka i coveka koji ne posustaje, vee na stakama prelazi preko Treskavice, Neretve,
Prenja, Sutjeske - kroz sve
ofanzive.
U Centralnoj bolnici i u drugim j edinicama vrsila j e mnoge odgovorne duznosti, ne znajuCi za umor i za teskoce.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i vise ratnih odlikovanja.
DRAGICA STRAKA
-LONcAR

Rat je zatekao kao sesnaestogodiSnju ucenicu u Foci.
Kada je pocela borba protiv
neprijatelja, napustila je dacku klupu i postala borac Focanske partizanske omladinske cete.
Pocetkom marta 1942. sa
svojom cetom stupa u TreCi
(kragujevacki) bataljon. Prim-

�a zatim i komandir voda. lzrazito hrahra i umesna u ra:
tovanju i komandovanju, uzivala je veliki ugled medu horcima. Nekoliko puta je ranjavana, ali iz stroja nije izlazila.
Posehno se istakla u horbama
na Konjicu, Bugojnu, Ivari
Sedlu, CiCevu i KrCinom hrdu.
U danima pete neprijateljske ofanzive otisla je iz Prve
proleterske, ali je i u drugim
.i edinicama hila hrahri rukovodilac. Rezervni je potpukov'
nik, nosilac Partizanske spomenice 1941. i brojnih ratnih
odlikovanja.
·

ljena je u Savez komunisticke
omladine Jugoslavije 1942, a
u KPJ 1943. godine.
Borila se hrahro na celom
horhenom putu Prve proleterske u koioi je hila horae, cetna holnicarka i referent saniteta hataliona.
Rezervni je oficir JNA, no·
silac Partizanske spomenice
1941. i vise ratnih i mirnodopskih odlikovanja. Duze vremena je radila u ·srP-u.
MILEVA sARI(;

Medu hrahrim horcima Focanske omladinske cete koji
su po.sle Igmanskog marsa dosli u TreCi (kragujevacki) hatalion hila je i petnaestogodisnja Mileva Saric.
Omladinka - proleterka Mileva kao. da i niie znala za
strah. Kada hi se trazili homhasi. dohrovol ici za neku tesku akci iu - javl jala se uvPk
medu nrvima. U ceti je hila
zamenik puskomitraliesca, a
posle mnogih horhi i juriSa
postala i e desetar. Poznata ie
niena hrahrost menu proleterima 'jz inriSa na Livno .T~.ice,
Tvan Sedlo, Kovacevu Glavu
(kod Kalinovika), na K"nak.
Pri prelazu Drine. na Zlatni
Bor. Pala ie junacki, u juriSu
13. juna 1943, na Sutjesci.

gorskim ustanicima u Komski partizanski odred.
Kada je maja 1942. stupila
u Prvi (crnogorski) hataljon
Prve proleterske Mileva je vee
. hila prekaljeni horae. Uhrzo
.ie postala komandir odeljenja,
DRUGARICE I

DRUGOVI IZ

PRVE

DR ZORA sTEINER
- GOLGEHNIT

Kao lekar nasla je svoje mesto menu horcima narodno.oslohodilackog rata i revolucije. Ronena je 1902. u Novigradu, kod Koprivnice.

PROLETERSKE BRIGADE,

4.

OKTOBRA KOD

UBA

1

MILEVA scEPANOVJ(;
- ZARUBJCA

Mileva .ie hila clan Komunisticke partiie Jugoslavije kada se zaratilo 1941. godine. Iz
sela Bjelojevica, kod Mojkovca (gde je rodena 1920), po.sla je zajedno sa prvim crno-

99

�U Prvu proletersku stupila
je juna 1942. godine, bas kada
je kao lekar hila i najpotrebnija. Sa brigadom je prosla
borbe za Konjic, Prozor, Livno i Bugojno, ali .ie ubrzo, vee
avgusta 1942. presla u Centralnu bolnieu.
Nosilae je Partizanske spomenice 1941, a za ratne zasluge odlikovana je sa viSe ratnih odlikovanja. U toku rata
ie dobila oficirski i':in i sada
je rezervni staresina JNA.
DARA (ANTE) sUPE

Kada je okupator U.sao u nasu zemlju, Dara je imala petnaest godina. Odmah se ukliuCila u aktivan rad omladinske
organizacije na pripremama za
borbu protiv neprijatelja.
Izdrzljiva i navikla na fizicke napore, kao i sve njene
drugarice · iz Konjevrata. nije
se nimalo dvoumila prilikom
javljanja dobrovoljaea za Prvu proletersku brigadu. Tako
je meau proletere dosla oktobra 1942. godine.
BLA'ZO LEKIC, POLITICK! KOMESAR
SANITETA PRVE PROLETERSKE BRI·
GADE, PRVI ZDESNA SA GRUPOM
DRUGARICA I DRUGOVA

Rasporeaena je u Prvi ( ernogorski) bataljon. Kao horae i bolnicarka jos od prvih
dana stekla je simpatije iskusnih ratnika, proletera.
Ratni put Brigade prosla je
od Kljuca, gde je stupila meau proletere, pa sve do Trsta
i konacnog osloboaenja nase
zemlje. Nosilae je ratnih odlikovanja.
DARA (STIPE) sUPE

Roaena 1923. godine u selu
Konjevratu, kod Sibenika, Dara se bavila kao devojka svim
teskim poljoprivrednim radovima, jer su joj roditelji ziveli siromaSno.
U Cetvrti (kragujevacki) bataljon Prve proleterske stunila ie oktobra 1942. godine
kod Kliuca.
Kao horae i bolnicarka pokazala je hrabrost u svim borbama od dana stupanja u Brigadu. Junacki je poginula kao.
skoievka u cetvrtoj nepriiateliskoj ofanzivi, marta 1943.
godine, na Neretvi.
IK/CA -

100

/KA (IVANA) sUPE

Rodena 1928. godine u selu
Konjevratu, kod Sibenika. Ikica je hila iedan od naimladih
boraca kada je sa svojim bratom sentemhra 1942. stupila u
Sibenicki partizanski odred.
Borae i jedna od najmladih
cetnih bolnicarki, prosla je
ratnim stazama Prvog ( c!'nogorskog) i Sestog (beogradskog) bataljona Prve proleterske. IsticuCi se u horhama,
proleteri su je primili u Komunisticku partiju Jugoslavije. U Prvoj proleterskoj osta-

Ia je do fehruara 1944. i hrabro polozila ispit proletera u
cetvrtoj i petoj ofanzivi.
Februara 1944. prelazi u Inzinjerijsku hrigadu, u kojoj je
hila referent saniteta, zamenik komesara cete i sekretar
komiteta Saveza komunisticke
omladine brigade.
Nosilae je ratnih odlikovanja i Cina oficira u rezervi.

MARICA (ANTE) sUPE

Kao petnaestogodisnja devojcica, Marica je iz svog rodnog sela Konjevrata, kod Sibenika, sa ocem, majkom i dva
brata posla u partizane. Bila
je najm!adi skojevae u Sibec
nickom partizanskom odredu.
Cela porodica, medu njima
i ucenica Mariea, stupila je u
Prvu
proletersku,
oktohra
1942. Postala je horae Prvog
(crnogorskog) hataljona. Neu·
strasiva, istice se u· horhama
na Jajeu, Josavki, Prnjavoru i
tokom eele cetvrte neprij a-

�teljske ofanzive. Izuzetnu hrabrost je ispoljila kod Gornjeg
Vakufa u izvlacenju ranjenih
drugova sa vatrenih polozaja.
U petoj neprijateljskoj ofanzivi ni Marien nije tifus mimoisao. Poginula je na Sutjesci juna 1943. godine. Bila je
uzor mlagod borea - prolelera.
MJLJCA sUPE

MJLKA

U kuCi Antinoj i MiliCinoj u
selu Konjevratu, kod Sibenika, jos pre rata okupljali su
se napredni !judi, komunisti
i skojevei. Kada je dosla okupacija ovaj seoski dom je postao sastajaliste za pripremu
us tanka.
Kada su pukle prve ustanicke puske, cela porodica: Ante
i Miliea sa petnaestogodisnjom cerkom Marieom, trinaestogodiSnjim sinom Marinkom i devetogodiSnjim Milam posli su u Sibenicki partizanski odred. Iz ovog odreda

svi su stigli u stro.i Prve proleterske brigade, kod Kljuca
1942.
Milka je imala trideset i pet
godina kada je sa devetogodiSnjim sinom Milom stupila
u Prvi ( ernogorski) bataljon.
Bila je dobar horae, rukovodilac i majka _iunak. Prvo joj
.i e poginula cerka Marica u petoj neprijateljskoj ofanzivi, a
zatim sin Marinko i muz Ante.
Sa svojim Milom presla je
kroz sve borbe Prvog ( crnogorskog) bataliona. kao horae, cetna bolnicarka i referent saniteta bataliona. Kao
ranienik prebacena ·je u Italiju 1944. godine, a po povratku
sa lecenja odlazi na duznost
referenta saniteta Prve tenkovske brigade, u Cijem je
stroju iSla do Trsta, do konacnog oslobodenja zemlje.
MILK A (ANTE) sUPE
- OBRADOVJc

Imala je dvanaest godina
kada se nasla u koloni dalmatinskih boraea koji su zurili
ka Kliuou, oktobra 1942. godine, da stupe u Prvu pro]etersku. Milka _ie iz Konjevrata, gde je rodena 1930. godine.
Kada su Dalmatinei rasporedivani po batalionima, Mil1m ie ostala u radnom vodu
bolnice Prve proleterske. U
maju 1943. postaje horae Trece cete C:etvrtog bataliona.
Prelazi zatim u bolnicu Prve
proleterske divizije. Imala je
trinaest godina kada je, avgusta 1943. godine, primljena u
SKOJ, a sa cetrnaest postala
je i Clan KPJ. U ratu je dobila Gin vodnika.

Posle rata ostala je u JNA
do 1956. godine, kada je penzionisana u c1nu poruCnika.
Sada je rezervni kapetan I
klase. Nosilac je ratnih. odlikovanja.
STANA (MARKA) sUPE

Vesela i skromna seoska
devojcica, rodena 1924. godine u Konjevratu, jos od svoiih netnaest goqina Pocela se
_clruziti sa naprednom omladinom.
Oktobra 1942. svrstala se u
kolonu i posla u susret proleterima. U borbenom stroju
Treceg (kmgujevackog) - bataliona bila ie medu naihrabriiim drugarieama kao horae i
bolnicarka. Posebno je bila
·poZrtvovana u iznoSenju ranjenih drugova iz okrsaja.
Sa Prvom proleterskom prosla ie cetvrtu i petu neprijatelj sku ofanzivu. J unacki j e
poginula juna 1943. godine u
!0 1
dolini Sutjeske.

�ZORKA (LOVRE) sUPE

; i

Njih osam devojaka, osam
omladinki iz sela Konjevrata,
kod Sibenika, posle su oktobra 1942. sa svojom bracom,
roditeljima, roaacima i drugovima u susret Prvoj proleterskoj. Menu njima je hila i
Zorka Supe, rodena 1921. godine, domacica.
Rasporeaena je u TreCi (kragujevacki) bataljon Prve proleterske i u njegovim se redovima hrabro borila kao horae.
ZavrSila je zatim sanitetski
kurs i postala cetna bolnicarka. Ne priznajuCi teskoce, isla
je iz juriSa u juriS i Casno istrajala na celom borbenom
putu Brigade. 1943. primljena
je u SKOJ, a 1944. postala je
Clan KPJ. Za pokazanu hrabrost dobija orden i Cin podoficira.
Sada zivi kao penzionerka u
Sapeu.
DANICA TAD/(: -

KUVEK

Kao trinaestogodiSnja ucenica iz Livna stupila je u proleterski stroj avgusia 1942_
Upornu devojcicu proleteri nisu vratili, vee su je prihva'iili
toplo i drugarski. Borci Sestog (beogradskog) bataljona
cuvali su je u okrsajima, ali
to ni ie dugo trajalo. Mlada
skoievka je ubrzo ispoljila
svoju odlucnost da bude u prvom borbenom stroju, htela
je da se dokaze. Kao horae i
bolnicarka nije uzmicala pred
teSkoCama i opasnostima, veC
je rame uz rame sa svoiim
drugovima ulazila i u na i teze
okrsaje. Ubrzo je postavljena
102 za cetnu bolnicarku.

Deeembra 1944. otiSia je iz
Prve proleterske za referenta
saniteta u KNOJ-u. Posle rata
.ie zavrsila ekonomski fakultet i veoma se isticala u drustveno-politickom radu. Sada
zivi u Splitu.
JOVANKA TIHOMIROV/c

Kada je Prva proleterska novembra 1942. razbila cetnicke
grupaeije u Josovodi, kod
Skender Vakufa. i na teritoriii Prijedora. omladina iz ovih
kraieva dolazila je u redove
nroletera. Tada ie i Jovanka
Tihomirovic iz Korova, kod
Srpea (gde je roaena 1922),
stupila u Prvu proletersku.
Ubrzo se istice kao hrabar
horae. Unucena je zatim na sanitetski kurs, koii uspesno i
zavrSava. Posle izvesnog vremena ide u brigadni sanitet
Prve proleterske i u bolnicu
Prve proleterske divizi je. Tako je sa proleterima os.tala do
konacnog osloboaenja nase
zemlje.
·
·
Za ratne zaslwre kao horae
i bolnicarka odlikovana je i
dobila vise priznanja.
BOS!LJKA - TUMBAS

bama koje j e vodila Prva proleterska od oktobra 1942. pa
sve do osloboaenja zemlj e. Duboko je dozivela radosti osloboaenja Beograda, teskoce u
rovovima -na Sremskom frontu i hrabro izdrzala put Prve
proleterske do Trsta, kada su
ispaljeni i poslednji plotuni
na neprijatelja.
U ratu je dobila dn ofieira
i odlikovanja za hrabrost. Sada je medicinska sestra u Subotici.

BOSA TINTOR

Selo Bastase, kod Drvara,
Bosilikino rodno mesto, poznato je iz NOB-a i revolucije.
PO tome StO je U niemu drug
Tito bio u danima desanta na
Drvar. Bosilika ie roaena 1924.
U Cetvrti (kraljevacki) bataljon Prve proleterske stupila
je oktobra 1924. godine.
Kao vodna i cetna bolnicarka i referent saniteta bataljona ucestvovala je u svim bor-

LJUBICA TODOROVIc
-RIBAR

Roaena 1920. godine u selu.
Rostinju, kod Livna, hila je
svedok mnogih zlocina koje
su okupatori i njihove sluge
Cinili u prvim ratnim godinama. Posebno su je bolela zverstva koja su Cinile ustase nad
nejakim stanovniStvom.
Avgusta 1942. godine stupa
u Prvu proletersku i biva ra-

�sporedena u hrigadni sanitet,
u kojem je kao horae na Sutjesci i u mnogim drugim horhama ispoljila posehnu hrahrost i humanost u hrizi za
. ranjenike.
Odlikovana je sa vise ratnih
odlikovanja i ima cin rezervnog staresine JNA.
N ADEzDA /. ULRIH

U naso1 narodnooslobodilackoj borbi i revolueiji bilo
je i mnogo boraca koji nisu
hili jugoslovenski driavljani,
ali ih _je sticajem okolnosti
rat zatekao medu nama, na nasem tlu. J edan od tih boraca
je i Nadezda Ulrih, rodena
1926. godine u Olomatu, u Cehoslovackoj. U Prvu proletersku hrigadu dosla je januara
1942. i borila se u njenim redovima do 15. marta 1943. godine, kada prelazi u Drugu
proletersku sa kojom ce i docekati kraj rata.
Rezervni je staresina Jugoslovenske narodne armije i
nosilae viSe ratnih odlikovanja. Zivi u Sarajevu.
STO.JA UZELAC
- MAKSIMOV/c

Kada je deeemhra 1942, u
jeku cetvrte
nenri jateliske
ofanzive, dosla u Prvu proletersku iz sela Ostrosea ( Cazin), gde je i rodena 1926. godine, prvi razgovor je imala sa
dr Ivom Popovicem-Banijem.
- Ti treha da ides na sanitetski kurs - rekao joj je
Bani.
- Necu, druze doktore, da
hudem bolnicarka, vee mitra·
ljezae.

- VeCi je mitraljez od tebe
- dodao je Bani, ali je Stoja
ostala uporna.
Prosla je ratni nut sa Prvom proleterskom kao hrahri
horae i rukovodilae. Za ratne
zasluge je dohila viSe ratnih
odlikovanja i cin ofieira JNA.
LJERKA -

LELA VARGOVlc

Rocl:ena ie 1924. u selu DraganiCima, blizu J astrebarskog.
11 Hrvatskoj. Rat iu ie zetekao
kao ucenicu u FoCi, gde su
nieni ziveli. Kao napredna Offi·
ladinka stupila je u Fo~ansku
omladinsku cetu. Za iedno sa
svoiim drugovima i drugaricama iz omladinske cete do,la je
nolovinom februara 1942. ·u
TreCi (kragujevacki) hataljon
Prve proleterske. Istakla se u
borbama na Konjicu, Livnu,
Duvnu, Teslicu, Ivan Sedlu i u
drugim teskim horhama i marsevima koje je vodila Prva
proleterska.
Kao hrabar i odan horae
primljena je u SKOJ 1942. Ap-

rila 1943. godine, kada su proleteri prelazili Drinu, Ljerka
se radovala sto ce uhrzo stiCi
u Focu i videti svoje najhlize.
Dosia je nadomak svoga grada, ali je poginula _;una 1943.
na Barakovcu, iznad Foce.
MATILDA J. VIDOVJ(:
-PILle

Matilda je iz Visokog, kod
Sarajeva, stupila u Prvu proletersku u zimu 1942. U Visokom, gde ie rodena 1925. godine, osetila je svu tezinu terora okupatora
njegovih
slugu.
Kao horae Sestog Cheogradskog) hataljona istice se u
borbi. a kao bolnicarka ie neustrasiva da i ne pomislia na
. svoj zivot kada treba spasavati ranienike. Bila je i zamenik
referenta saniteta Prve proleterske.
Prosla je kroz sve borbe
Proletera po Bosni, Dalmaciji, Crnoj Gori i Srbiji, pa je 70.~

�ski) bataljon, 1. decembra
1942, 'kada se Brigada nalaz1la
u rejonu Kotor Varosi, u Centralno.i Bosni.
Do kraja 1944, dve pune
ratne godine, provela je u Brigadi kao horae i referent saniteta u bataljonu. Hrabro je
podnela sve teskoce cetv~te i
pete neprijateljske ofanz1ve 1
na tom putu prosla Bosnu i
Hercegovinu, Crnu Goru, Sandzak i Srbiju.
Krajem 1944. otiSla je za
referenta saniteta u Inzinieri isku brigadu, u kojoj ie dohila i Cin porucnika. Nosilac
je viSe ratnih i mirnodopskih
odlikovanja.
preko Sremskog fronta stigla
i do Zagreba i Trsta.
Rezervni je staresina JNA i
nosilac ratriih odlikovanja.
MATILDA (IVA) VJDOV/c

Rod.ena je u Splitu 1925. go·
dine. Stupila je u Prvu proletersku, u njen Sesti (beograd-

VIDA (TODA) VUJAN/c
RADA VLAHOV/c -

cEcAR

Rod.ena je u Sarajevu 1924.
godine, gde se jos od najranije mladosti opredelila za napredni pokret. Kada je odluCila da pode u narodnooslobodilacku vojsku rekla je: ,Idem
u nroleteret"
Ona nije gledala proletere
kao i ostale oartizane u nasem
narodnooslobodilackom ratu i
revoluciii, vee ih ie po cuveniu znala i zarnisljala kao ljude oosebnog kova.
Tako ie i stigla 1942. u Prvu proletersku. I Rada ie svoie prisustvo med.u oroleterima
ooravdala hrabroscu, snalazliivoscu kroz najteze borbe i
okr5aje.
MILTJANA VOJVOD/c
- sARAC

104

proletersku brigadu. Medu
njima je hila i Milijana sa jos
sedam drugarica.
Pre i posle stupanja_ u P:vu
proletersku brigadu Jspol]lla
je veliku hrabrost u borbama:
oko Granova, Niksica, Kolasina, Mojkovca, Stitarice, ZabJjaka...
·
U Brigadi je ostala kratko.
ier ie vraCena u Pivu, gde se
borila i radila ilegalno sve do
oslobod.enja.
Umrla ie odmah posle rata,
kao nosilac Partizanske spomenice 1941. i ratnih odlikovanja za hrabrost.

Na Sinia jevinu. u blizini kaluna zvanog Crkva Ruzic~.
doslo ie oko pedeset boraca 1z
Pive,· Goliie i ·Banjana, koii su
5. maja 1942. stupili u Prvu

Sa sedamnaest godina .i e iz
sela Suvace. kod Sanskog Mosta, novembra 1942. godine
dosla u Prvu proletersku.
Hrabra i odlucna, vrlo odgovorna u izvrsenju borbenih
i svakodnevnih zadataka, Vida se kao bolnicarka vrlo brzo istakla medu proleterima.
clan Saveza kornunisticke om·
Jadine Jugoslavije postala je
u .i eku najveCih borbi i ofanziva, 1943. godine.
Presla je ceo put Prve proleterske od dolaska u njen
stroi novembra 1942. pa sve
do konacnog oslobodenja nase zemlje.
Za ispoljenu hrabrost odlikovana je · ratnim odlikovanjima i dobila vise drugih pri- ·
znanja.
LJUBINKA VUJOsEVIc
-KOVACic

Najkraca Liubinkina biografija hila bi: rod.ena 1926 .. u
Podgorici ( sadasnjem T1to-

�godine. Nosilac je ratnih odlikovanja i mnogih posleratnih priznania.
MAR/JA VUJJclc

gradu) u revolucionarnoj porodici. Otac Torno, trgovac,
predratni Clan KPJ, pode za
vreme rata po partijskom zadatku iz Zemuna u Hrvatsku
i dospe u logor u Jasenovcu.
Cerka pode ocevim stazama.
Internirase je u logor ,Klos"
u Albaniji, gde je ostala do
maja 1942.
Kada je pustena iz zatvora, sesnaestogodiSnja Ljubinka stupa u Prvu proletersku.
Bori se hrabro, sve dok je tifus nije savladao. Neko je
vreme bila u bolnici, pa onda
ide u Trinaestu proletersku
brigadu ,Rade Koncar". Ranjena je kod Drvara, u sestoj
neprijateljskoj ofanzivi. Upucena je na lecenje u Italiju, a
zatim opet se vraca u borbeni
stroj. Rezervni je porui:'nik,
tri puta ranjavana, devedeset
odsto ratni vojni invalid i
ucesnik je na izgradnji pruga
Samac - Sarajevo, Brcko BanoviCi, Auto-puta ,Bratstvo
- jedinstvo" Beograd - Zagreb. Komunista je od 1943.

Rodena 1922. u Bosni, stupila je u Prvu proletersku brigadu u jesen 1942. godine. U proleterskim redovima hrabro se
borila u svim bitkama na borbenom putu Brigade.
Kao i mnoge drugarice i Marija je u toku rata prekomandovana iz Prve proleterske brigade i hila na raznim duznostima u drugim jedinicama.
Posle rata nastavila je aktivnu slliZbu u Jugoslovenskoj narodnoj armiji. Jedna je od onih
drugarica koje su izrasle od
boraca i bolnicarki iz rata u
odgovornog rukovodioca nase
Armije.
Penzionisana je kao potpukovnik JNA. Za ratne zasluge
i posleratni rad dobila je viSe
ratnih i mirnodopskih odlikovanja i drugih priznanja.
JULA 1943. GODINE NA PETROVOM
POLJU. SA DRUGARICAMA JE MIRKO
NOVOVIC, SADA GENERAL I NARODNI HEROJ

MAsA (VASA) VUK/cEVJc

Iz ustanickog je kraja, iz
sela Prekornice (kod Ljubotinja), nedaleko od Cetinja, gde
ie rodena 1919. godine. Kao
zena predratnog komuniste
Vasa VukiCevica, opredelila se
za napredni pokret. U Laveenski partizanski odred stupila
je 1941. godine. U sastavu
ovog odreda borila se do PO·
v lacenj a glavnine partizanskih
snaga iz Crne Gore, kada dolazi u Prvi bataljon Prve pro·
leterske, maja 1942. godine. U
redovima proletera hrabro se
borila na Durmitoru, Konjicu,
Bugojnu, Livnu, Ivan Sedlu, a
s njima je presla i Neretvu i
Sutjesku. Posle pete ofanzive
otiSla je iz Prve proleterske u
druge .iedinice.
Masa je rezervni oficir .JNA.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i viSe ratnih odlikovanja.
!05

�DANICA ZEcEVlc

Roaena 1923. godine u Kolasinu. Danica .ie bila ucenica
i clan Komunisticke ornladine
Jugoslavije kada je okupator
usao u nasu zemlju, 1941. godine.
Vee 1941. istice se u borbi
protiv cetnika i Italijana. Kada .ie 1942. doslo do teskog
obracuna sa cetnicima Pavia
DuriSica oko Kolasina, stab
Prve proleterske je poslao svoj
Prvi bataljon u pomoc partizanima. Tako je maja 1942. u
prvom susretu· sa Prvom proleterskom, Danica stupila. u
njene redove. Posla .ie slavnim
borbenim putem Prve proleterske za Bosansku Krajinu i
krajem jula 1942. hrabro poginula kod Duvna.
STANOIKA (TODORA)ZELEN

Mnogo je potresnih biografi ja koje je sam zivot ispisi106 vao u . toku drugog svetskog

rata. Jedna od tih je i biografija sesnaestogodisnje Stanojke Zelen, borca Prvog bataljona Prve proleterske.
Jula 1942, posto se oslobodilo Duvno. stigla je Prva proleterska i do malog sela Cebara. Saznali su proleteri za zloCin koji su ustase napravile.
Bacali su mrtve i zive !jude v
iamu, zaklane i izbodene. Od
dana zlocina proslo ie tri dana. Proleteri su nasli Stanoiku zivu, a u jarni su joj ostali
otac i brat. ,Idem sa varna, vi
ste moj otac, majka, brat i sa
varna cu do smrti". Jurisala je
i bila bombas na Zelengori,
Sutjesci, Livnu, Duvnu, Zvorniku, Travniku i Mlinistu. Bacala je bombe na neprijatelje
i govorila: ,Ovo je osveta za
moie najdraZe"l
Posle jurisa u bitkama za
Valjevo i Beograd, hrabro je
poginula na Sremskom frontu
5. januara 1945. kao cetna
bolnicarka. Dok je Stanojka
izvlaCila ranjenike, pala je i
po treCi put pogoaena preko
jednog ranjenog druga.

VERA ZOGOV/c

Kao student u Zagrebu, gde
je roaena 1920. godine, primljena je Vera u Savez komunisticke omladine Jugoslavije. u
narodnooslobodilacku
borbu
odlazi 1941. i vee se ubrzo istice menu ustanicima u dolini
Lima. na teritoriji Berana i
Andrijevice. Novembra 1941.
stupila je u Komski partizanski odred. Radi aktivno na
ureaivan ju list a ,Sloboda", na
planini ivanoj Konj sko.
Juna 1942, prilikom formiranja Cetvrte proleterske crnogorske brigade, postaje njen
borac. Iz Cetvrte proleterske
prekomandovana je u Prvu
proletersku, u kojoj ostaie od
pocetka septembra do krai a
novembra 1942. godine, kada
odlazi da radi pri Vrhovnom
stabu u Drvaru na izdavanju
lista ,Borba". Presla je zatim
u Sedmu banijsku, a iz nje u
Prvu proletersku diviziju, da
bi se ponovo nasla pri Vrhovnom stabu. Po osloboaenju

�I

I
~

Bcograda ostaje da radi kao
se kretar ,Borbe".
Nosilac je Partizanske spomenicc 1941. i ratnih odliko\·anja.

ZORICA (zARKA) Z/Zf(;

Rodena 1927. godine u Bijelom Polju, u Crnoj Gori, Zorica Ziiic je imala tesko detinjstvo i rat ju je zatekao u
Domu siroCadi u FoCi.
Cim j e u F ocu dosla Prva
proleterska, posle Igmanskog
GRUPA DRUGARlCA I DRUGOVA
YOM POLJU

ZA

marSa, Zorica je napustila
Dom sirocadi i stupila u njenc
reclove. Prvo je bila bolnicarka u bolnici, a kada su se naSe snagc povlaCile iz FaCe maja 1942. godine ona se nasla u
borbenom stroju proletera.
Prosla jc sa Brigadom preko Zclengore i Treskavice na
putu za Bosansku Krajinu. U
jednoj od borbi u Krajini, za
vreme trece
neprijateljske
ofanzive, Zorica .ie nestala.
Njeno ime upisano je u spisak
poginulih boraca Prve proleterske brigade.
VREME PREDAHA,

JULA 1943.

NA PETRO-

107

�I

I

I

U DANIMA
CETVRTE I PETE ·
NEPRIJA TELJSKE
OFANZIVE
~

(RATNI PUT PRVE PROLETERSKE 1943. GODINE)

�I
I
I
I

f

l

l

'
I

i

I
{
j

I
I
I

ok
se delovi Prve proleterske nalazili na prilazima
brigaLuke, njena
Ddomsuzauzela tri bataljona zajedno sa Trecom krajiskomjeBanja
su nocu 1/2. januara 1943. Teslic u kame
bilo
jako utvrdeno ustasko-domobransko uporiste ko je je branilo oko
1.500 domobrana i 300 ustasa, milicionera i oruznika, s artiljerijskim divizionom i oklopnim vozom. Borba je trajala citavu noc.
Poginulo je oko 150, a zarobljeno oko 1.200 neprijateljskih vojnika.
Zaplenjene su 4 haubice, 19 topova, 12 minobacaca, 114 mitraljeza
i puskomitraljeza, 1.500/usaka i veca koliCina drugog ratnog materijala i opreme. Uzalu su ne]Jrijateljski vojnici bili opasali grad
bunkerima i hodljikavom i.icom i drzali vise kilometara rovova i
saobracajnica.
Vee 16. januara 1943. Prvaproleterska je sa dva bataljona oslobodila i Prnjavor, odakle je u redove proletera pohrlilo oko 700
mladica i devojaka, sto je bilo znaeajno pojacanje pr.oslavljenoj
jedinici. Sredinom februara 1943. godine, Brigada je po spisku imala ukupno 1.717 boraca. Zahvaljujuci unutrasnjem i.ivotu po cetama, ti novi drugovi i drugarice u najvecem hroju slucajeva stoicki
su podnosili teskoce tzv. cetvte i pete neprijateljske ofanzive i za
najkrace vreme postali dobri borci - dostojna zamena iskusnim
proleterima. Udarna moe Prve proleterske nije hila smanjena, sto
potvrduju izvanredni uspesi koje je postigla na Neretvi, Drini, Sutjesci itd. Novi borci neosetno urastaju i ukljucuju se u zivot i navike koje vladaju od ranije. Dalmatinci se vee ni po cemu ne razlikuju od ostalih boraca Cmogoraca ili Kragujevcana.
U BICI Z.4 RANJENIKE
Povodom pocetka tzv. cetvrte neprijateljske ofanzive, 20. januara 1943. stabu Prve proleterske i stabovima bataljona, kao i horcima upucene su instrukcije za rad u kojima je naglaseno - da
svaki horae mora biti na svom mestu »kako bi se sto bolje mogli
suprotstaviti neprijatelju«, da se izmedu bataljona odrzava tesna
veza i osigurava medusobno sadejstvo.
Sa Save gde su bili izbili delovi Brigade, zapoceo je uspesni
mars do zeleznicke pruge Sarajevo-Mostar. U rekordnom vremenu,

DRUG!

CRNOGORSKI

PROLETERSKE
PREDAHA,

NE

KOD

BATALJON

BRIGADE
TRAVNIKA

ZA
1943.

PRVE

VREME
GODI~

STAB BRIGADE SA GRUPOM BORACA,
DECEMBRA 1944. GODINE U SELU ADASEVCI IGRA CRNOGORSKO KOLO

�PRIREDBA BORACA PRVE PROLETERSKE POVODOM 7. NOVEMBRA DANA
OKTOBARSKE REVOLUCIJE, U
BOSNI
1943. GODINE

PRVA PROLETERSKA BRIGADA SA RANJENICIMA, JUNA 1944. GODINE PREKO
VRANICE

gotovo bez predaha, Brigada se prebacila upravo tamo gde ju je
neprijatelj najmanje ocekivao.
Zahvaljujuci gustoj magli, prednji delovi Prvog i Drugog bataljona nasli su se 17. februara 1943. desetak metara od ustaskih
polozaja na Ivan Sedlu. Neprijatelj je bio u potpunosti iznenailen,
pa mu je siloviti juris proletera zbrisao i pomisao na otpor. Prvo
posadno mesto na koje su proleteri naisli goneci neprijatelja- Rastelica, palo je bez metka. Za likvidaciju Bradine trebalo je podosta
vremena i zrtava. I tamo su se proleteri primakli italijanskim utvrilenjima nadomak rucnih bambi. Neprijatelj je nemajuCi kud istakao belu zastavu u znak predaje. Zarobljeno je 67 Italijana, a poginulo je 115 Italijana, ustasa i cetnika. Nocu 18/19. februara 1943.
srusen je veliki most na Lukacu.
Stab Brigade je 18. februara 1943. javio $tabu Prve proleterske
divizije, pored ostalog, ovo: »Likvidirana su neprijateljska uporiSta
Rastelica, Ivan-Sedlo, Bradina, Lukac i Brilani. Obezbeilujemo pravac od Sarajeva, Cistimo neprijatelja prema Konjicu«.
Nocu 19/20. februara 1943. dva bataljona Brigade sadejstvuju
Petoj crnogorskoj proleterskoj brigadi u napadu na Konjic. Vee u
pocetku bataljoni su ovladali gradom na desnoj obali Neretve i
zarohili preko 80 italijanskih vojnika i oko 50 milicionera. I pored
toga, u daljem toku borbe proleteri su hili primorani na povlacenje,
sto je placeno ne malim· gubicima - 1 poginuo i 16 ranjenih. Neprijatelj je pored zarobljenih, imao i 67 poginulih (50 Talijana i
17 cetnika).
Do kraja februara 1943. godine Prva proleterska je izvodila
neprekidne ofanzivne i defanzivne akcije, posebno na polozajima
prema Ivan-Sedlu, angazujuci, ujedno, manje snage za zatvaranje
pravca od Bitovnje. Moral je ostao na visini, iako su borci hili
krajnje iscrpljeni napornim borbama i slahom ishranom.
Prvog marta Brigada je dobila naredenje od Vrhovnog staha da
usiljenim marsem, »hez obzira na avijaciju i zamor«, krene preko
Salakove Kule i Uzdola za Prozor. U pitanju je hila Centralna bolnica koju su ugrozavale jake neprijateljske snage. U sklopu ostalih
jedinica, kojima je poverena zastita nekoliko hiljada ranjenika i
holesnika, Brigada je smogla snage da izvrsi svoj zadatak. Likvidiran je neprijatelj u tdrimcima, Vrsi, Bistrici, RiCici i voilene su
borbe kod Gornjeg Vakufa i Bugojna sve do 7. marta 1943. godine.
RAZBIJANJE CETNICKIH GRUPACIJA
Posle forsiranja Neretve, Brigada je ucestvovala u razbijanju
cetnika kod Glavaticeva, na Djevojackoj kosi ina Lipeti planini, od
15. do 17. marta 1943. 0 tim borbama - koje spadaju meilu najodsudnije za obracun sa cetnicima u toku rata - sacuvano je vise
svedocanstava.
Dok su jedinice Treee udarne divizije gonile cetnike prema N evesinju, Brigada je u sastavu Druge proleterske divizije nastavila

�nadiranje prema Drini. Njeni delovi su 20. marta 1943. zauzeli Ulog
i izbacili iz stroja trideset neprijateljskih vojnika, dok je ona imala
dva poginula i !!est ranjenih.
Na prilazima Kalinoviku cetnici su drzali dominirajuce polozaje. Pristizale su im i nove jedinice radi protivnapada na glavnu
operativnu grupu. U trenucima kada je kod Kalinovika voden najveci okrsaj, stab Druge divizije upozorava Prvu proletersku brigadu
da se cetnici moraju razbiti kako bi se »Otvorio put nasim ranjenicima''·
Cetnici su u tri jurisa imali oko 240 poginulih i ranjenih, sto
reCito govori o zestini barbe koja j e vodena kod Kalinovika. Tit ova
pohvala hila je najdraza nagrada i najvece priznanje za ispoljeni
heroizam i izdrzljivost u tim sudbonosnim trenucima oslobodilackog rata. ,u tim bojevima vi ste pokazali takav heroizam i junastvo,
kojim se ponosi sva nasa vojska«.
PREKO DRINE
Krajem marta 1943. Prva proleterska se vratila u sastav svoje
matiene divizije. Bilo je to u jeku priprema za forsiranje nabujale
Drine, Cija je suprotna obala bila zaposednuta od jakih italijanskih
i cetnickih snaga. Znacaj te slozene operacije bio je u tome sto su
se forsiranjem Drine otvarala »vrata za ulaz u Crnu Goru, Sandzak
i dalje«, i sto se na toj reci vodila »bitka za naredne pokrajine«.
Krajem marta i pocetkom aprila, Brigada je, najpre iz pokreta a
zatim uz snaznu podrsku artiljerijske i mitraljeske vatre, poku!!ala
da savlada vodenu prepreku kod Ustikoline i stvori mostobran za
prelaz ostalih snaga Divizije. Uprkos mnogobrojnim teskocama, Brigada je sa improvizovanim plovnim objektima uspela da u prvom
trenutku prebaci na drugu obalu tridesetak puskomitraljezaca. Bila
je to veoma dramaticna operacija u kojoj je Brigada potvrdila svoje
visoke borbene i moraine kvalitete. U zestokim borbama ad 9. do
11. aprila, ana je zajedno sa Trecom krajiSkom brigadom- razbila
italijanski bataljon »Intra« na padinama KrCinog brda i ubrzo ovladala iilavo branjenim italijanskim polozajima na Kapku i Golom
V rhu. Proleteri su dali sve od sebe da bi Drina hila savladana.
Time su cetnicke snage ad oko 1.500 !judi bile paralisane. To je
omogucilo da se nase male snage na KrCinom brdu odrze i odbiju
cetiri uzastopna jurisa alpinaca. Postupnim prebacivanjem, na5e
snage na Krcinom brdu narasle su na oko 100 boraca koji su u 4
casa 9. aprila uspeli da nateraju Italijane na panicno bekstvo njihovom narednom polof;aju - Kapku. Brojnim bunkerima opasano
Cajnice nije ni trebalo napadati. ltalijanski alpinci su ga iz straha
napustili i svoje magacine popalili. Krajem aprila 1943, kod sela
1.apCica ( blizu Gorazda), delovi Brigade vodili su ostre borbe protiv
jedinica 369. nemacke divizije. Tom prilikom neprijatelj je imao
oko 30 poginulih i ve6i broj ranjenih vojnika. Posle izbijanja na
Lim, Brigada je 10. maja 1943. na cesti Brodarevo-Bijelo Polje,
kod sela Metanca, unistila italijansku autokolonu od 19 kamiona.

TRECA CErA FRVOG BATALJONA ZA
VREME RUCKA (1943. GODINE U BOSNI)
SNIMIO KRSTO BAJIC, KOJI JE PROGLA::iEN ZA NARODNOG HEROJA

PORUSENI MOST NA NERETVI U JABLANICI, MARTA 1943. GODINE, PREKO
KOJEG SU PROSLI PROLETERI

�U BICI NA SUTJESCI

SMOTRA PRVE PROLETERSKE BRIGADE
U SANDZAKU, PH.lLIKO.vl r.._aJ.J!,~VLd JrlDENA NARODNOG OSLOBOElENJ A, JULA
1943. GODINE

KOMANDANT PRVE PROLETERSKE BRIGADE PRIMA RAPORT OD KOMANDANTA BATALJONA

U tzv. petoj neprijateljskoj ofanzivi Brigada je pokazala izvan·
redan moral u veoma napornim borbama od 15. maja do 15. juna
1943, koje je Glavna operativna grupa Vrhovnog staba NOV! vodila protiv sestostruko nadmoenijeg neprijatelja u ljudstvu i naoruzanju. Posle napornih borbi kod Bijelog Polja, Sahoviea i Mojkovca protiv nemacke 1. brdske divizije, Brigada je upueena prema
Foci radi spasavanja Centralne bolnice. Istureni delovi neprijatelja
vee su bili ovladali polozajima Celebiea ( juzno od Foce) i time doveli u krajnje kritican po/ozaj vise stotina ranjenih i bolesnih boraca. Upravo tada, posle trodnevnog marsa, Prva proleterska je iz
pokreta stupila u borbu s neprijate/jem koji je vee bio zarobio deo
bolnice i komore. Pred mrak 21. maja 1943. godine, silovita vatrq
teskih bacaca i mitraljeza sruCila se na neprijateljsku jedinicu koja
je racunala da je uspesno obavila svoj dnevni operativni zadatak.
Postignuto je potpuno iznenadenje nad neprijateljem. J edinice 4.
domobranske lovacke brigade (pod komandom nemacke 118. /ovaeke divizije) bile su razbijene u Borju, kod Celebica, cime je bio
otvoren put za Focu.
Angazovanjem svezih snaga iz rejona Face, Nemci su se odrzali
na vaznom polozaju Trovrha i probili se na Zlatni Bor u teznji
da osujete prebacivanje jedinica Gla-.Jne operativne grupe iz Sandzaka preko Tare. Brigada je nastavila ogorcene borbe za Zlatni
Bor i na drugim polozajima radi zastite pre/aza na Tari kod Uzlupa.
u tim danonoenim borbama proleteri su - uprkos veoma snaznoj
artiljerijskoj vatri i cestim naletima avijacije, gladovanju i fizickoj
iscrpljenosti - »sjajno izvrsili svoj zadatak«. Ranjenici su i tada
hili spaseni, prelaz na Tari sacuvan i naredenje Vrhovnog komandanta da se na tim polozajima istraje »po cjenu najveeih gubitaka«
- izvrseno je do kraja.
Barbe za plato Vuceva i dolinu Sutjeske, krajem maja i pocetkom juna 1943, bile su novo isprobavanje snage Brigade. Sesti
( beogradski) bataljon uspesno je odolevao upornim nasrtajima
Nemaca od Suhe, dok su 3. i 5. juna 1943. ostali bataljoni vodili
zestoke borbe za Borovno i Popov Most. lako je Borovno dva puta
zauzimario, pravac Popov Most-Vrbnica za izvlacenje ranjenika i
drugih snaga nije mogao biti obezbeden. Prva proleterska ipak je
nasla resenje. Posle prelaska Sutjeske i izbijanja na Zelengoru, ona
je 10. juna 1943. vanrednim jurisom probila obruc na Balinovcu i
to u casu kada je nemacki general Liters zakljuCivao da je (cas unistenja Titove vojske« bio na vidiku. To je dove/o do preokreta u
korist Glavne operativne grupe NOVJ u najkriticnijoj situaciji bitke'
na Sutjesci. Razbijen je obruc i na cesti Kalinovik-Foea, kod Miljevine.
Izbijanjem na Miljevinu 12. juna 1943. godine, kad je sa proredenim strojem trebalo odrzati stvorenu branu i odbiti nadmocnije nemacke snage koje su nadirale od Face, pristupili su dalmatinski sokolovi, prekaljeni ratnici iz Tre6e dalmatinske brigade - dosli su da popune Prvu proletersku brigadu onda kada joj je bilo
najteze.
·

�PROTIVOFANZIVA PROLETERA
U ISTOCNOJ I SREDNJOJ BOSNI
Sa padina Jahorine, Brigada jejuna 1943. zajedno s ostalim je"
dinicama Glavne operativne grupe krenula i uzela ucesca u protivofanzivi u istocnoj Bosni. »Sigurno unistene komunisticke snage na
Sutjesci«, kako je tada pisala fasisticka .stampa, srucile su se na
brojne garnizone neprijatelja. Za petnaest dana osloboilena je gotovo sva istocna Bosna. U borbama za osloboilenje Vlasenice, 26.
juna 1943, Bigada je dala znacajan doprinos.
Prva proleterska je 5. jula 1943. u tek osloboilenom Zvorniku
izgubila svog prvog politickog komesara Filipa Kljaji6a-Fi6u koji je
meilu proleterima i u narodu uf.ivao veliki ugled zbog brige za coveka, neumornog rada na objasnjavanju ciljeva rata i revolucije,
postojanosti u svim situacijama, kao .i zbog mnogih drugih ljudskih
kvaliteta. Do sredine jula 1943. Brigada je vodila visednevne borbe
protiv nemackih trupa koje su od Tuzle do Sarajeva izvodile novu
ofanzivu u nameri da uilu u Zvornik i odbace snage NOVJ sa teritorije istocne Bosne.
Brigada se posebno istakla nocu 31. jula 1943. prilikom prelaska f.eleznicke pruge Sarajevo-Zenica, na podrucju NemilaVranduk, a potom u razbijanju Zenickog cetnickog odreda u rejonu
Bjela Voda, kao i u drugim akcijama. Avgusta 1943. ana je u srednjoj Bosni izvela vise uspelih akcija protiv cetnika ( $njegotina, Josavka, Javorane itd.) i organizovala zamasnu politicko-propagandnu
aktivnost za NOP. U borbama aka Turbeta, pocetkom septembra
1943, zabelezila je nove uspehe, da bi se kasnije sa tog podrucja
prebacila u Dalmaciju radi. uce5ca u borbama za odbranu S plita i
njegove okoline, a protiv motorizovanih nemackih jedinica koje su
tih dana, zbog izbacivanja fasisticke Jtalije iz stroja sila Osovine,
nastojale da zaposednu dalmatinsku obalu i ostrva_ Italijanski dobrovoljci, bivsi pripadnici okupacione vojske, koji su se u defanzivnim akcijama kod Splita potvrdili kao iskreni antifasisti, odlukom Vrhovnog staba ukljuceni su u Prvu proletersku brigadu kao
njen Peti bataljon »Garibaldi«. Osim toga, tih dana u njene redove
stupilo je nekoliko stotina boraca iz Splita i drugih oslobodenih
dalmatinskih krajeva.
Pocetkom oktobra 1943. Brigada je uzela ucesce u napadu na
neprijateljsku posadu u Duvnu, a sredinom oktobra na posadu u
Travniku. U tom rejonu ana ostaje do kraja novembra 1943. sa zadatkom da onemoguCi prodor neprijatelja ka Bugojnskoj dolini.
Ponovo je 29. novembra 1943. ucestvovala u napadu na to vazno
upori!ite neprijatelja. UCinila je maksimalan napor da se njegov
otpor srusi. tilava odbrana utvrdenog i brojnog neprijatelja odolevala je devetocasovnom napadu. Proleteri su izvrsili nekoliko jurisa rucnim bombama i ovladali sa tri bunkera. Pre toga, sredinom
novembra 1943. godine, znatan je njen doprinos u odbacivanju
snaga neprijatelja koje su se preko planine Vlasica iznenadno pojavile u selima Vlasojevici i Dzelilovac, a potom usla u Turbe.

KOMANDANT PRVE PROLETERSKE BRIGADE DANILO LEKIC SPANAC, 6.
JUNA 1943. GODINE NA POLOZAJU U MAGLlCU

TRECA CETA DRUGOG BATALJONA, AVGUSTA 1943. GODINE U BOSNI

�U prvoj polovini decembra 1943. Prva proleterska je vodila
ostre borbe protiv nemackih i ustaskih snaga koje su ugrozavale
slobodnu teritoriju od Travnika, Livna i Duvna. Ucestvovala je u
napadu na Duvno 7/8. i 9/10. decembra 1943. ( kada je imala 2 poginula i 17 ranjenih) i u napadu na Suicu 16/17. i 17/18. decembra
1943. ( 17 poginulih i 44 ranjena), dok su oko podne 17. decembra
»Garibaldi« i Drugi ( crnogorski) bataljon bili iznenadeni u selu
Baljcima (7 poginulih i 12 ranjenih). Tih dana bilo je i 12 smrznutih drugova. Brigada je u to vreme imala ukupno 1.789 boraca.
Povodom dvogodiSnjice formiranja Brigade, drug Tito je 21.
decembra 1943. godine poruCio proleterima:
»Slavan je put kojim ste vi prosli za ove dvije godine. Svojom
krvlju i zivotima najboljih boraca vase brigade u mnogobrojnim
bit kama u Srbiji, Sandzaku, Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini ,i u
Dalmaciji, vi ste udarili temelje jedne nove srecne Jugoslavije. Va5a
su djela besmrtna i ova velicanstvena borba svih naroda Jugoslavije
u kojoj se kuje bratstvo, sloboda i ravnopravnost naroda nase napacene zemlje«.
JUNA
K0,3IN£A

116

1943. GODINE NA ZELENGORI,
SA GRUPOM RANJENIKA MEDU
JE I RANJENI SLOBODAN JO-

�JUDITA (DAVIDA)
ALBAHARI

Posle pete neprijatel jske ofanzive, 1943. godine, kada ie
Prva proleterska brigada hila
na r~tnom poho&lt;lu u Centralnoj Bosni, omladina je masovno stunala u proleterske redove. Medu njima hila ie i Judita, rodena 1924. u Sanskom
Mostu. Rasporedena je u sanitet Prve proleterske. lJspesno
zavrsava sanitets.ki kurs i istice se u radu kao bolnicarka
pa su je proleteri ubrzo pri:
mili u Savez komunisticke omladine J ugoslavije.
U Brigadi se istakla kao
hmbar horae i bolnicarka, ispol iavajuCi posebnu brigu za
raniene i bolesne borce. Iz Prve proleterske demobilis'lrya je
sa Cinom rezervnog oficira i
vise ratnih odlikovanja.
ZARIFA (SMAJA)
ARIFOV/c - MATEJ/c

Radnica iz Jaica, Zarifa (rodena 1924) rekla je svo.io.i
drugarici Hajri kada su proleteri u jesen 1943. hili u
Jajcu:
- Cuj, Hajro, partizani dodose, a nas dvije sjedimo kod
kuce ...

DESANKA (RISTE) BABic

U spisku drugarica koje su
hrabro pale u petoj neorijateliskoj ofanzivi juna 1943. godine na Sutiesci nalazi se i ime Desanke Babic, borca Prve . proleterske hl'igade.
Rooena ie 1921. u selu IJ,,licanu, kod Glamoca. Nanustila
ie 1942. sirom~snu seliack:u
kucu svoiih rorliteli" i po&lt;Ha
u narodnooslohodilacku borbu,
da hi marta 1943. stunil" u Prvu proletersku. Juna 1943. hrabro je poginula u borbi na
Sutjesci.
- ViSe nema cekanja, vee
idemo pravo u Proletersku odgovorila joj je Hajra.
Tako su dve drugarice posle u partizane. Zarifa je rasporedena u TreCi (kragujevacki) bataljon, sa kojim je
prosla ceo ratni put do poslednjih borbi koje je vodila
Prva proleterska. Ubrzo je
primljena u
Komunisticku
partiju Jugoslavije, postala
cetna bolnicarka, pa i referent saniteta bataljona.
Iz JNA je izasla s cmom
starijeg vodnika i s ratnim odlikovanjima.

HELENA BAKOV/c-HERMAN

Kao petnaestogodisni a ucenica posla je 1941. iz rodnog Sa·
rajeva u Igmanski parmzanski
odred, da bi nesto kasnije postala borac Desete hercegovacke brigade.
U Minerski vod Prve proleterske brigade stupila je 1943.
godine. Presla je zatim u Beogradski bataljon. Iako maloletna kada je dosla medu proletere bila ie vee clan Saveza
komunisHcke omladine Jugo117
slavije.

�Uhrzo se istice kao hrahar
horae i holnicarka, pa je proleteri primaju i u Partiju.
N osilae i e Partizanske suomenice 1941. i ratnih odlikovanja.
MILKA BANJAC
- RADAKOVIc

Borhu je pocela zajedno sa
omladinom Krajine u jesen
1942. godine u omladinskim
radnim brigadama. Tada se vodila bitka za snahdevanje fronta i skunljan ie letine isored
nenri iatel ia. Zajedno sa svoiim
vrSn iacima iz · sela TuCenika,
kod Bosanske· Krupe, kao mlada devoika (rodena 1922) Milka ie radila na prihvatu partizanskih iedinica. Bila ie i obavesta iae i kurir - obavl iala
je sve dnznosti kao organizovana omladinka.
U ieku cetvrte neuriiateliske
ofanzive, sa .ios dosta svoiih
drugova i dru!!arica dosla je u
P;vu proletersku. Ucesnik je
h1tke na Sutjesci i svih drugih koje je vodila Prva proleterska do kra i a rata. Kao horae_ i bolnicarka omiljena je
hila medu proleterima.'
·
DRAGJCA (MILE) BASTA

II
i

Iz · ·sela · Srednje Gore·, kod
Podlapea, gde ie rodena 1924,
Dra2'ira i e posla u narodnooslobodilacku borbu 28. decembra 1941. Borila se no Lici i
drugini kra ievima IIniatske i
Bosne, da hi ·1943. stupila u
Prvu proletersku.
· · ·
0 njenoi hrahrosii kao horea i bolnicarke, najbolje govori to da · ie · u redovima prolel18 tera postala clan Komunistic-

ke partiie Jugoslavije, dohila
Cin vodnika i duznost zamenika referenta saniteta u Bataljonu prateCih oruda.
Nosilac ie Partizanske spomenice 1941, a za isoolienu
hrahrost u toku narodnooslohodilackog rata i revolucije
dohila je vise ratnih odlikovania i drugih oriznania. DraQ:iea
Basta je najbolji primer kako
su devoike sa sela izrastale u
vrsne horee i rukovodioee u
najtezim danima rata i revolucije.
NEDELJKA (JOZE) BEBic

Vaspitavana u radnickoj porodici, opredelila se jos kao
ucenica za napredni omladinski pokret. Narocito se istice
kao ilegalni radnik u selu Desui, kod Metkovica, gde je rodena 1924- godine.. Kr:ajem
1942. kao skojevka je stupila
u holnicu Devete divizije. i sa
njom prosla kroz cetvrtu neprij ateljsku ofanzivu. Pri kra-

ju ove ofanzive dolazi u Prvu
proletersku i oosta ie horae Sestog (heogradskog) hataliona.
U redovima proletera ostala je
do kraja 1943. godine, kada je
prekomandovana u artiljerijski
divizion pri Dvadeset i osmoj
diviziji.
Medu artil iercima hila ie bolnicarka i ohavljala je i · druge
duznosti, te je kao hrahar
ratnik dohila i cin zastavn:ika.
Ali ni proleteri nisu zaho;avili
njenu hrahrost vee i zhog toga
sto je na njenim rukama, na
Zelengori, umro smrtno ranjen
komimdant heogradskog bataliona. U ratu je primliena u
Komunisticku partiju Jugoslavije:
ANKJCA BECJc -

SMAJO

Kao cetrnaestogodiSnja uce,
nica stupila je zajedno sa oeem
Markom- u Prvu proletersku
brigadu 9, septemhra 1943. goVREME ODMORA: AVGUSTA 1944. GODINE U SANDZAKU

�je pocetkom 1943. godine, kada se vodila borba za spas
4.500 ranjenika i bolesnika na
Neretvi.
U Cetvrtom (kraljevackom)
batalionu rasla je i stasavala
kao devojka, horae i proleter.
Proleteri su je primili u Savez
komunisticke omladine J ugoslaviie. Kada ie bila tesko ranjena odvcijila se od proleterskog stroia. ali je u borbi istrajala do kraja rata.

zbeg, vee je pocetkom 1943.
stupila ru Sesti (beogradski)
bataljon.
Ucestvovala je sa proleterima u borbama na Neretvi, Cicevu, Glavaticevu i u mnogim
drugim. Nije izostala ni u jurisima na Sutjesci, Vlasenici i
Zvornilou. U stroju je Prve
proleterske izdrzala ceo ratni
put od Bihaca do Trsta i oslobodenja nase zemlje.
ILINKA BIRIN -

MILKA BELAMAR/c':
- JURKOV/c':

dine. Ankica je rodena ru Splitu
1929.
. . . .
:
U Sestom (beogradskom).'bfitalionu hila je horae i bolide
carka. Iako isuv.i~e · mlada &lt;.za
pusku i borbu, osialo je Ill
can iru nekoliko n jenih ratil~h
podviga. U sedmoi- pepri iatei:Jskoj ofanvivi heroiski ·se boril-a
i jurisala na Mltnlstu mat~
1944. godine, rupravo ·na podl't!cju kruda je trebalo da prode
drug Tito.
·
U borbi na Sremskom frontu
ranjena ie kao bolnicarka u
Trecem (kraguievackom) bataljonu Prve proleterske. U KPJ
primliena .ie za vreine sedme
neprijateij ske ofanzive, posle
borbe na Mlinistu.

se-

Kao. ~omaCica u s·iromasnoj
porodTCJ, u selru Mandalini
(kod Sibenika). Milka je dobra
osetila sve nevolje zivota i nenravde oko sebe. pa ie za niu
.borba za sloboclu koiu ie novela Komunisticka partiia Jugoslaviie u punoi meri znaCila
! bor:bru za holii zi,ot. StOO"'t ie
I ona. (rofloena liN&lt;) sa blizu
pedeset godina oti!Ha u mt.
. U ieku nete nepriiateliske ofanzive, kada .ie rasformirana
Treca dalmatinska brigada
Milka je stunila u Prvu prole:
tersku, u brigadni sanitet. Kao
bolnicarka radila ie neumorno
r;.a neg~vanju _ranienika, sluzeCJ svonm pmmerom mladim
drugaricama.
Umrla ie u Beogradu kao
penzionerka.

UDOV/clc':

U prvoj ratnoj godini postala je Clan Saveza komunisticke omladine Jugoslavije. Radi
aktivno na prikupljanju sanitetskog materijala, odece, obruce, hrane i oruzja za partizane .. Bila je kurir za vezu izmedu sela Vodica ( gde j e rodena
1921) i Sibenika, a vrlo eesto
je obavljala kurirske zad~tke i
na sirem nodruciu Sibenika.
Jula 1942. godine, kada ie
hila na zadatku, poSla je da
posetd svoiu kucu i tom. prilikom uhvatili su je Italijani i
sproveli u logor na otoku Mo-

SA VA (MILOsA) BERONJA
RADOJKA BEARA -

LUKic':

Imala .Je cetrnaest · godina
kada se borila na Sutj esci. Rodena ·je 1929. ru selu Dobrinju
kod Bosanskog Novog. Kao devojcica sa · sela stupila je u
Narodnooslobodilacku voiskru
1942. U Prvu proletersku dosla

Pri1ikom povlacen ia· partizana iz oslobodenog Bihaca, poSla ie sa n iima i sedamnaestoll:OdiSnja Sava iz sela Veliki
Radici. Bilo je to vreme kada
su se pred zverstvhha ·okunatora i domaCih shigu povlacili
citavi zbegovi zena, dece i staraca, Sava nije htela da ide u

119

�111

latu, a zatim u Fraskete kcid
Napulja. Posi&lt;~ kapitulacije Italije, septemhra 1943; gcidimi,
stupila je u Prvu proletersku
hrigadu, u kojoj je kao holnicarka ispoljila sve vrline horca
i. ·hurrianog odnosa prema ranjenicima. Aprila 1944. presla
je u Sanitetski hataljon Prve
proleterske divizije, u kome je
do hila cin starijeg vodnika.
AZISA BlscEVJc

Bila.je·srecna kada ie iz sela
Ripca, kod Bihaca, gde je rodena 1925. godine, stupila 1943.
u Beogradski hataljon Prve
proleterske. Iako mlada (rodena 1925) i za horhu nevicna,
1942. Azisa je vee u prvim okrsajima protiv neprijatelja jurisala medu prvim horcima.
Stariji drugovi i drugariee, iskusniji horci, govorili su joj da
se pricuva i da ne istrcava, ali
Azisa im je na to odgovarala:
- Da, meni govorite da legnem i da se cuvam, a vi idete
napred!

120

Ostala je proleterima u secanju kao hrahar horae i holnicarka, pa je o njenoj hrahrosti i pozrtvovanju pisao i Milosav Bojic u knjizi secanja na
proletere. ·
MILENA BOJANJ(:- MILE Tic

Sa omladinom Grmeca i
Potkozaria, on Prijedora (gde
je rodena 1922), dosla je iz
Centralne holnice u Prvti proletersku brigadu maja 1943.
godine.
U prve ·dve godine rata prezivela ie sve strahote i zverstva
.nemackih okupatora,. ustasa,
cetnika i domohrana koji su
se, nemocni da se suprotstave
narodnooslobodilackoj vojsci,
poceli svetiti neduznom narodu. Jedini put iz toga ratnog
pakla vodio je u partizane, i
tako je Milena dospela medu
proletere.
U Prvoj proleterskoj junacki je prosla kroz petu i sestu
ofanzivu. Istieala se kao horae
i cetna bolnicarka. Dobila je
mnoga priznanja - ratna odlikovanja i .cin potporucnika.

GRANICA (JOVANA)
BOsKO VIc

Borae je od 13. jula 1941, od
ustanka u Crnoj Gori. Clan je
Saveza komunisticke omladine
Jugoslavije postala jula 1941,
a clan KPJ jula 1942.
Rodena je u selu Poljima
kod Mojkovea, 1920. godine.
Vee u prvim ustanickim danima ucestvuje u borhi protiv
neprijatelia. Borae je PaJ;tizanskog bataljona »Aleksa Dilas«,
a kada su odstupile nase snage
za Bosnu, ona ostaje u ilegali,
stalno suocena sa cetnickim
poterama.
Aprila 1943. stupila je u Prvi · ( crnogor.ski) .hatalion Pr:ve
nroleterske. Aprila 1944. slusalae .ie i ujedno komesar sanitetskog kursa u Drvaru. Posle
·zavrsenog kursa postavliena je
·za referenta saniteta u .Drugom
pataljonu P.rve proleterske. Kasnije odlazi za. referenta saniteta u Prvoj hrigadi KNOJ-a.
Rezervni ie oficir JNA, nosilac
Partizanske spomenice 1941. i
ratnih odlikovanja.

�na 7. decembra 1944. kod Sida. Tada je kao ranjenik upucena na lecenje u Novi Sad.

I
I
I

I
I

MJLJCA (RADOVANA)
JAKOVLJEV/c

Rodena je 1926. u Gusinju
(Crna Gora). Rat ju je zatekao
kao ucenicu beranske gimnazije. Kao napredna omladinka
brzo se ukljucila u organizovanu borbu protiv okupatora.
Ratovala je u partizanskim
jedinicama koje su vodile borbu u dolini Lima, a jula 1944.
stupila je u Prvi bataljon Prve
proleterske brigade.
Kao borac i bolnicarka istice
se u borbama po Srbiji i za
oslobodenje Beograda. Hrabro
se borila i u Sremu i Slavonij i,
sve dok nije ranjena aprila
1945. godine.
MILJCA JAN/c/JEV/c

Po oslobod:enju Valieva, kada su mladiCi i devojke iz valjevskog kraia popunjavali
proleterske redove, i dvadesetogodiSnia Milica JaniCijevic
je kab skoievka stunila u Peti
(sumadiiski) bataljon Prve
proleterske.
·
Posle borbi za osloboaenje
Beograda, ucestvovala je u
bitkama· na Sremskom frontu.
Zapazili su je proleteri kao
hrabrog borca i vrednu bolnicarku. · Febru:ara 1945, · usled
bolesti, odlazi na Iecenje u
bolnicu u Svetozarevo.
DRAGICA JANKOVIc

Imala je sedamnaest godina
kada·' su cmogorski partizan-

ski odredi, decembra 1941, napadali Pljevlja, grad u kojem
je ona roaena 1924. godine.
Secala se tih dana i tih junackih jurisa, pa je i sama posla
u partizane 1943. godine.
U Prvu proletersku stupila
_je jula 1944, posle zavrsetka
sanitetskog kursa u Sandzaku.
Hrabro se borila na Palisadu
protiv bug;arskih fasista. Kao
horae i bolnicarka borbenim
putem ie i§la dalie u bitke za
oslobod:enje Bajine Baste, Valieva i Beog;rada, pa preko
Sremskog fronta i Slavonije
do zanadnih granica nase zemlje i konacne pobede nad fasistima.
Posebno se istakla u iznosenju i previjanju ranjenih drugova i drug;arica 12. aprila
1945. u proboju Sremskog
fronta, PO cemu SU je dobra
zapamtili proleteri.
OLGICA (JOS/PA) JANKOVIc

U
narodnooslobodilackom
ratu i revoluciji proleteri nisu
ratovali samo puskom, bornborn, topom, mitraliezom , , ,
Njihove ratne staze obelezavane su i kultumim akciiama i
stvaralastvom. Meau borcima
i narodom taj ie rad iz godine u godinu dobijao sve viSe
u intenzitetu.
Mnogi borci koji su imali
smisla za pesmu, recitaciiu iii
glumu postajali su clanovi
Kulturne ekipe u Prvoi proleterskoj .brigadi. U tu ekipu je,
posle osloboaenja . Beog;rada,
stupila i Olgica Jankovic· (roaena 1920. u Sanskom Mostu). U ovoj ekipi, meau proleterima, Olgica je ostala do
komienog oslobod:enja zemlje.

LEPA (STEVANA) JAKSIC.

Kao osamnaestogodiSnja domacica iz Uba, Lepa .ie. 3, oktobra 1944. stupila u Prvu proIetersku brigadu.
Borila se za oslobod:enje
Beograda, a onda. je zavrsila
sanitetski. kurs i postala cetna
bolnicarka u Drugom bata.
ljonu.
Na Sremskom frontu, januara 1945, primljena je u ·Savez
komunisticke omladine J ugoslavije. U redovima Brigade
borila se na . Sremskom fron'
tu, po Slavoniii, -oko Zagreba
i slobodu docekala sa proleterima u Trstu.
Posle rata u Valievu, gde i
sada zivi, istice se kao aktivni
drustveno-politicki radnik.
JELENA (JOVANA)
JELISA VCIC

Bila .fe ucenica _gimnazije
kada je iz sela . Bioska, kod
Uzica, (gde je roaena 19Z6).
avgusta 1944: stupila u Prvu
proletersku;
·
16 9

�U redovima proletera borila se za oslobodenje Bajine
Baste- 1.. · septembra, Valjeva
l.S. septembra, Uba i · Beograda oktobra : 1944. godine. U
svim tim borbama · pokazala
se kao 'vrlo hrabra i pozrtvovana, i ne· satno u borbi i u
juriSima vee i kad je trebalo
pomoci ranjenim drugovima i
drugaricama.
Ponosila se sto je rodom ispod proslavljene Kadinjace.
Hrabro je poginula kao cetna
bolnicarka na Sremskom frontu, t1 blizihi Sida, 4. decembra
1944. godine.
IOVANKA (BUD/MIRA)
IELISAVcU:

Sa ocem Budimirom, bratom i tri sestre, Jovanka je
1. septembra 1944. stupila u
Prvu proletersku. I J ovanka je
:lelela da bude gde i njena sestra - u Prvom . (crnogorskom) bataljonu.
Niie htela da bude bolnicar/70 ka. Bila je horae, bombas i

puskomitraljezac. U svim borbama po Srbiji, u bici za osloboaenje Beograda, zatim na
Sremskom frontu i preko Slavonije do Zagreba - htela je
da bude prva u svim okrsajima i akcijama. Ona, njena sestra Stanojka i Milena Vilotijevie prosto su se takmicile
koia ce biti prva i koja ee ~i­
ti hrabrija, pa se za sve n]Ih
moze reCi da su imale prave
ratne srece kada su rat prezivele.
J ovanka je stigla sa proleterima do Trsta i ostala u njihovom stroju sve dok nisu de:
mobilisane drugarice - ratnici iz Prve proleterske brigade.
MILKA (BUDJMIRA)
I JiLl SA YClC _

Rodena 1920. u Bajinoj. Basti, Milka je hila najstarija od
tri sestre JelisavciC koje su za.jedno · stupi.Ie- u .Prvi - ( crnogorski) bataljon Prve proleterske 1. septembra J 944. go-

dine, kada su proleteri na juris zauzeli Bajinu Bastu.
U borbi vrlo hrabra, isticala
se i kao dobar i reCit tumac
narodnooslobodilacke
borbe
medu zenama i seoskom omladinom. Kao aktivista vracena je po zadatku u svoj kraj,
gde je obavljala -odgovorne
du:lnosti, posebno menu zenama.

STANOJKA (BUDJMIRA)
JELJSAVclt

Tri sestre Jelisavcic, cerke
Budimirove, zajedno su stupile 1. septembra 1944. u Prvi
( crnogorski) bataljon Prve
proleterske. Sve tri su roaerie,
rasle i zivele u Bajinoj Basti.
Stanojka, rodena 1925, hila je
najmlada od njih.
U borbama za Valjevo, Ub
i za oslobodenje Beograda ispoljila je izvanrednu hrabrost .
Proleteri su je smatrali_ kao
vee iskusnog borca na Srem-

�bolnicarka nastavila borbu na
Sremskom frontu, pa je preko Slavonije i Zagreba stigla
do Trsta. gde je sa proleteric
rna docekala konacno oslobodenj e nase zemlj e.
Proleteri su je primili u
SKOJ i u Komunisticku partiju Jugoslavije.
DRAGICA JEVT!c
- RADULOV!c

skom frontu. Sluzila je kao
primer u poZr-tvovanju za svoje drugove.
Ranjena je 20. aprila 1945,
kada su proleteri vodili borbu
za Pleternicu, odakle je unucena u bolnicu. Cim se izleCila
pozurila ie da stigne svoj bataljon, koji je tada vee bio u
Sezani.
STANICA (VELIE)
JELISAVC!c

Zajedno sa tri sestre Jelisavcic - Milkom, J ovankom i
Stanojkom, i sedamnaestogodisnja Stanica ie posle oslobodenja Baiine Baste stunila u
Prvu proletersku brigadu.
Posla je sa proleterima kao
borac Prvog ( crnogorskog) bataljona 1. septembra 1944. i
nrvo vatreno krstenje dozivela vee u borbi za oslobodenje
Valjeva. Stanica je ucestvovala zatim i u bitkama za oslobodenje Uba i Beograda. U
oslobodenom Beogradu zavrsila je sanitetski kurs i kao

Kada su pro]eteri oslobodili Valievo 18. septembra, stotine devoiaka i mladica iz valjevskog kraja ulazi u proleterske redove. Medu njima je
bila i Dragica, sedamnestogodisnia ucenica valjevske gimnazije, radom iz sela Brezovice.
Kao mladu i vrlo inteligentnu devoiku, proleteri su je
rasporedili na mesto radiotelegrafiste. Savesna i vrlo odgovorna u izvrsavanju zadatata brzo se osposobila i postala jedan od vrsnih telegrafi-

sta, pa je zato ubrzo presla u
stab Prve proleterske divizije.
Sa proleterima je Dragica
bila u stroju od Valjeva do
Trsta.
IVANKA JOK!c

Kada su crnogorski partizanski batalioni napadali
Plievlia 1941, Jovanka ie imala dvanaest godina. Cula ie o
toi borbi i o mnogim drugim
borbama koie su vodili borci
Narodnooslohodilacke voiske.
Rodena 1929. u selu Podpecu, kod Plievalia, stupila ie u
Prvu pro]etersku jula 1944. U
redovima borila se protiv bugarskih fasista na Palisadu.
Ucestvovala ie u oslnhodeniu
mnogih gradova u Srbi ii, kao
i u bitkama za Beograd i na
Sremskom frontu. S proleterima je stig]a i do Trsta i zajedno s niima dozivela radosti kol)acnog oslobodenja nase
zemlje.
DARINKA JORDANOVIc
- JOVANOVIc

Rodena u Beogradu 1927,
Darinka niie cekala borce Narodnooslobodilacke voiske Jugoslavije u svom gradu, vee
im je posla u susret. Srela ih
je u Sumadiji i stupila u Prvu
proletersku
23.
septembra
1944. godine.
Neustrasiva je Darinka bila
kada su proleteri nastupali od
Baniickog visa ka centru Beograda. JuriSala je preko Autokomande, ka centru grada i
Teraziiama do Kalemegdana.
Sa Prvom proleterskom produzila je ka Sremskom frontu, Slavoniji, Zagrebu i tako
do Trsta. U svim borbama is- 171

�vana na lecenje u Moskvu. gde
je ostala dve godine. Teski je,
ratni vojni invalid.
BURDIN A- DINA JOV/cEVIc

Iii.

L

takla se kao hrahar horae i
holnicarka, a na · Sremskom
frontu je i ranjena.
VERICA JOVANOVIc

U Malim Vinicama, selu kod
Valjeva (gde je roclena 1922),
Verica JovanoviC hila je svedok terora koji je okupator
sa domaCim slugama pocinio
i sprovodio u celom ovom
kraju.
Septemhra 1944, kada su
Prva proleterska i Treca krajiska hrigada oslohodile Valjevo; Verica je sa jos mnogo
dmladinaca i omladinki stupila u Prvu proletersku.
Ucestvovala je u hitkama za
oslohoctenje Beograda · i na
Sremskom frontu, pa dalje u
Slavoniji i Hrvatskoj i hila u
Prvo.i proleterskoj sve do kortacriog oslohoaenja · nase zerolie. U Brigadi je vrSila duznost ceti:te holnicarke, a na
Sremskom frontu je postala i
cla:n Savezir ·korimii.isticke om172 ladine Jugoslavije.

RADMILA JOV/clt

Kao radnica iz Baniana, kod
Uha, gde je roaena 1922. godine. za vreme ustanicke 1941.
radila je u snajderskoj radionici Posavskog partizanskog
odreda. Po povlaceniu partizanskih snaga iz SrhHe za Bosnu, Radmila je ostala na terenu, gde radi za pokret pod
teskim uslovima, maltretirana
od cetnika.
Kada je Prva proleterska
sentemhra 1944. oslohodila
Valievo. stupila je u njen Drugi hatalion. Kasniie ie nrekomandovana u TreCi hatalion.
Na Sremskom frontu, u horhi kod Erdevika 5. decemhra
1944, ranjena je u glavu i hila u takvom stanju da su je
proleteri upisali pod hrojem
188 u spisak mrtvih. Posle izvesnog vremena osvestila se i

tada je jos jednom pogoaena
- ovoga puta u nogu. Pronasli su j e kasnij e Kraj iSnici i,
onako izmuceni, prehacili je u
holnicu, odakle je transporto-

Kao ucenica gimnazije u Peci, gde je roaena 1925. godine,
postala je clan Saveza komunisticke omladine Jugoslavije
1941. Njena aktivnost hrzo je
primecena od strane nepri,jatelja, pa je aprila 1942. internirana u zloglasni logor Ponzu,
u Italiju. Glad i mucenje u logoru nisu salomili njen revolucionarni duh.
Posle kapitulacije Italije septemhra 1943. vraca se u domovinu i svoju aktivnost nastavlja u Kraljevu i u Aleksincu.
Uhvacena je na kurirskom zadatku u Kosovskoj Mitrovici,
odakle je sprovedena u logor
u Smederevskoj Palanci. Uspeva da pohegne iz logora i
stupa u Cetrdeset sedmu diviziju, a u jesen 1944, kod Ko-

�smaja, dolazi u Prvi bataljon
Prve proleterske brigade.
Kao hrabra i omiljena drugarica medu oroleterima, flina ie poginnla i~nuara 1945.
godine na Sremskom frontu.

U jednoj od tih borbi, 9. decembra 1944. kod sda Berka
( u Sremu). poginula je dvadesetogodiSnia Vera Karic.
Ratovala je kratko ali hrabro,
i u toi kratkoj borbi dala najviSe sto maze covek dati za
slobodu - svoi zivot.

Vee prvih dana istice se ne
samo kao bolnicarka, .nego ~ i
kao horae na strazi i na svim
drugim duznostima. Duh koji
je vladao medu . proleterima
podsticao ju je i snazio da cini sve kako bi sto viSe doprinela borcima svoje Prve proIeterske u njihovim pobedama.

LENKA (MIHAILA)
KNEzEVlc

LIDIJA KOVAc- SIM/c

ZLATICA JUO

Rodena 1926. u Mariboru,
dosla ie kao devoicica u Srbiju 1941. godine. Zajedno s:'
i:nnogim slovenackim porodlcama hila je proterana i porodica Jug iz svoq rodnog kraia,
sa svog ogn jista. Provela ie
Zlatir.a tri ratne ~todine u sumadi ii. gde je Slovencima bilo uk,zano gostonrimstvo u
na itezim danima drugog svetskog rata.
Seotembra 1944. stuoila je
u Prvu prolete"ku brirmdn i
borila se za osloboden ie Beogr~cla,~ na Sremskom frontu i
dalie preko Slavonije do Zagreba.
Osobito je hila uzbndena
~ kada su proleteri marsovali
preko Sloveni ie u pravcu Trsta, ponosna sto se posle cetiri ratne godine vraca u zavicaj kao horae - proleter.
VERA R- KARle
- KARL/c

Radom iz Sienice. Vera ie
stupila 13. oktobra 1944. u Prvu proletersku. Iako bez ratnag iskustva. hrabro se borila za oslobodettie Beograda.
Posle oslobodenja Beograda
nastavila je sa proleterima
borbu na Sremskom frontu.
Bili su to svakodnevni jurisi
na utvrdenog neprijatelja, ko.ii je sve ~ Ciilio da odrzi dobro
p&lt;;lsednute polozaje.
.

Iz Baskova, kod Pljevalja,
gde je rodena 1926. godin~,
posla je u narodnooslobodllacku borbu septembra 1943.
Do sredine 1944. bori se u redovima sandzackili . jedinica,
kad (jula 1944) stupa u Prvu
proletersku brigadu.
Ucestvuje u bitkama za osloboden ie Srbiie i osobito se
hrabroscu istakla u iurisima i
okrsajima za Palisad, Bajinu
Bastu, Val ievo i Ub.
Nije znala za strah, vee je
hrabro juriSala u susret slobodi. Poginula ie u borbama za
oslobodenje Beograda 14. oktobra 1944. godine.

Rodena 1925. ~ u selu Bistrici, kod Celja, zivela je za vreme rata u~ Zagrebu, 'gde je hila povezana sa naprednom omladinom jos od 1941. godine.
u kuCi svoiih ~ roditeiia skriva]a je ilegalni partijski · materiial.
Avgusta 1943. odlazi u Trinaestu proletersku brigadu
,.Rade Koncar", a jula 1944.
. stupa u Prvu .proletersku brigadu, .u 5astav njene hirurske
ekipe, u kojoj je ~ i docekala
kraj rata. Proleteri su je zapazili kao hrabrog borca i odanu bolnicarku i stoga~ su je
ubrzo primili u Komunisticku

STANKA KOND/c

Kada su iedinice Narodnooslobodilacke vojske Jugoslavije zajedno sa jedinicama
Crvene armiie oslobodile Beograd, hi! iarle mladica i devojalca pohrlilo je da stupi u
oroleterske i udarne brigade.
Medu devoikama koie su bas
na dan oslobodenh Beograda,
20. oktobra, stupile u Prvu
nroletersku hila je i Stanka
Kondic, rodena u Beogradu
1920. · godine. ZavrSila ie bolriiCRrski ·kurs i raSnol:edena za

bolnicarku u brigardnoj intendanturi.

173

�partiju Jugoslavije; Postala je
· i stariii vodnik; a posle rata
kao aktivni drustveno-politicki · radnik unapredena je u cin
rezervnog porucnika. Za ratne
zasluge odlikovana ie Ordenom zas]uga za narod.
cETNA - cANA
KOVAcEVIc
'II''

Rodena 1915. godine !cod
·Grahova, u Crnoj Gori, posla
ie sa ustaliicima 194 L godine.
·kada fe imala trideset . i sest
godina. Borila se u Niksickom
pattizanskom ·odredu, pod komandom legendarnog Save Kovacevica. Kao ilegalac pala je
u ruke cetnickih izdajnika u
prolece 1942. i hila internirana u logor u Italiju.
Posle kanitulaciie Italiie nas]a se u Prvoi prekomorskoj
hri&lt;mdi, a kada ie ianuara
1944. ova hri&lt;rada ilosla u popunu 1. diviziie cana stupa u
Prvu nro]etersku hrigadu. Kao
stari . horae odmah ie odredena za referenta saniteta hataliona. S proleterima ie ostala
do konacnog oslohodenja nase zemlje.
·
Za 'ratne zasluo:e dohila je
cin oficira. Nosilac Partizanske spomenice 194 L i vise odlikovania. Cana Kovacevic je
umrla 1975. godine.
LJUBICA KOVAcEVIc

Ljuhica Kovacevic .i e rodena 1923. godine kod Visegrada. Kada su 1942. Nemci i ustase vrsili najzverskiji teror
nad zivljem ovoga kraja, Ljubica je sa svojom sestrom Ru174 zom prebegla u Srbiju. · Dve

sestre su tada. nasle utociSte
u Valjevu.
Po oslobodenju Valjeva, septembra 1944. .. godine, sestre
Kovacevic su dosle medu oslobodioce i p·ostale borci Cetvrfog (kralievackog) bataljona Prve proleterske.
L iubica se borila za oslobodenie Uba i Beo&lt;rrada, gde zavrsava i sanitetski leurs. Dve
sestre su nastavile borhu na
Sremslcom frontu i u Slavoni.ii. Prilikom nastunania nroletera ka za,rebu, Ruza • ie poginula nedaleko od Vrbovca,
a Liubica ie sa Prvom proleterskom docekala kraj rata u
Trstu.
RADMJLA (cEDOMJRA)
KOVAcEVIC

Pre stupania u Prvu proletersku, Radmila je kao skoievka ucestvovala u mnogim akcijama. Rodena je 1924. u selu Mirasevcu, kod Race Kragujevacke.

Stupila je u prvu proletersku septembra 1944. na Borovoj Glavi, ria Zlatiboru. Bila
ie rasporedena u Minersko~inzinierijsku cetu pri stabu
Brigade. Sa Brigadom ie prosla oorbeni put od Zlatibora do
Trsta. Kao hrabar horae nrim1iena ie u KPJ i hila rukovodilac SKOJ-a u svoioj ceti i
politicki delegat voda, na ko.io.i duznosti je i dobila Cin zastavnika.
Posle rata je nastavila aktivni drustveno-Politicki rad,
za sta je dobila mnoga priznanja.
RU:lA KOVAcEVIc

Rodena je 1924. u Visegradu, odakle ie sa sestrom Ljubicom izbegla od ustaskog terora u Valjevo. Iz Valjeva obe
sestre odlaze u partizane i stupaju u TreCi (kragujevacki)
bataljon Prve proleterske septembra 1944. JuriSala je sa
proleterima u bici za oslobo-

�denje Beograda, posebno ispoliava iuCi neustrasivost pri
izvlaceniu ranienika. Posle
Beograda nastavila je borbu
na Sremskom frontu:
U iednom od iurisa na nePrijatelia kod Raiica. nedaleko od Vrbovca. pocetkom maja 1945. pokosi]i st.i je nemacki rafali u momentu kada je
sa boj ista iznosila ranjenog
druga.

lac u Beogradu, a nemamo vise brace ...
Tako je rekla starija sestra
Radmila, koia je tada bila u
sedamnaestoj godini ( rodena
n Beogradu 1928). Uzalurl ih
ie ubedivao komandant da ce
imati sta da rade i u Beogradu ... Stigla ie tako Radmila
do Trsta sa proleterima, isticuCi se hrabroscu u svim borbama. Dva puta je raniavana
na Sremskom fro.ntu. Nosilac
je ratnih odlikovanja.

Oktobra 1944. Zagorka sa
sesnaestogodiSnjom
sestrom
Radmilom stupa ·u Prvi Cernagorski) batalion Prve proleterske. U redovima Pr\'og bataljona borila se na Sremskom
frontu do kraja februara
1945, kada odlazi u Pokretnu
armii sku bolnicu.
Novembra 1945. Zagorka
(vee clan KPJ) demobilisana
ie i nastavlja rad kao graficki radnik. na kojem noslu .ie
dobila nekoliko odlikovanja i
drugih priznanja.

ZAGORKA (VITOMIRA)
KOVAcic

KATICA KRIVOKAPlc

Kada su 1942. odrzavani
skoievski sastanci u kuCi ·Vitomira KovaciCa ( u Beogradu), Zagorka je imala dvanaest godina. Ubrzo .io.i je brat
kao skojevac poteran u Banjicki logor, gde je umro. Porodica KovaciC se premesta iz
ulice Vojvode Stepe u Vozdovacku, da bi izbegla svakodnevnom nadzoru policije.

Rodena 1924. u Bosanskom
Kabasu, kod Dervente, stunila
ie 24. novembra 1944. u Prvi
( crnogorski) bataljon Prve
proleterske brigade.
Posebno se istakla kao horae i bolnicarka u borbama
kod sela zvanog Nijemci, na
Sremskom frontu. Tada ie,
kao da za strah nije znala, jurisala da iz vatrenih polozaia
iznosi ranjene drugove. Kada 175

RADM!LA (VJTOMIRA)
KOVAclc~ - HLfsf(:

Kada ie 20. oktobra 1944.
osloboden Beograd, dve sestre KovaCic usle su u stab
Prvog (crnogorskog) bataljona Prve proleterske.
- Kuda cete vas dve? npitao ih je komandant bataljona \;'o.io AbramoviC.
- Nas dve bismo sa varna
- red ce starija. - Hocemo
da osvetimo svoga brata. Poginuo je kao skojevac, ilega-

�je front bio kod Sarengrada,
na jedan od specijalnih zadataka upucena je aprila 1945.
jedna ceta Prvog bataljona da uoci proboja Sremskog
fronta izvidi minska po]ja i
zicane prepreke. Na bojnom
polju je od te cete ostalo 27
boraea, a sa njima i Katica.
Tako je, eto, ova mlada devojka, ci.ii je borbeni put bio
suvise kratak ali hrabar, bas
uoci same pobede svoju mladost utkala u blistavi sjaj slobode.
· ·

boaenja zemlie pokazala je izvanrednu hrabrost, sto joj ie
ubrzo donelo zasluzeno odlikovanie - Orden za hrabrost.
Na Sremskom frontu ranjena
ie u levu ruku, ali nastavlia
borbu kao bolnicarka. Proleteri su je primili u KPJ. Postala je i politicki delegat voda u pristapskoi ceti Brigade.
Demobilisana ie zbo"( bolesti i umrla u svojim Banjanima maja 1948. godine.

DRAGJCA LAZAREV/c
MILENA KVSUROV/c

Kao vrlo mlada i ucenica
cetvrtog razreda gimnazij e'
Milena je postala skojevka u
Banjanimit, kod Uba, ~&gt;:de je i
roaena 1927. godine. Oktobra
1944, kod Vencana, stupila je
u Cetvrti (kraljevacki) bataljon Prve proleterske.
U borbi za osloboden.ie Beograda,. na Sremskom frontu i
u bitkama do konacnog oslo-

Osamnaestog
septembra
1944. ulicama Va! i eva culi su
se gromki poklici: ,Napred
Prva proleterska!". ,Napred
Sesta licka!" Slusali su to gradani Valjeva i nisu se pitali
- ko su i odakle su ti borci
koji su iz niihovo~&gt;: grada isterali neprijatelja. Culi su za
Prvu proletersku brigadu i za
Sestu licku.
Tada j e u Cetvrti ( krali evacki) batalion Prve proleterske stupila i · Dragica Lazarevic (roaena 1926). Osobito je
po hrabrosti zaoaiena u borbama za osloboaenje Uba, Durinaca i Beograda. Po osloboden iu Beograda zavrSila je
bolnicarski kurs i odreaena
na duznosti cetne bolnicarke.
Pokazala se kao hrabar horae
i bolnicarka i na Sremskom
frontu, a posebno u borbama
kod Adasevaea i Pleternice. U
Brigadi ie ostala do kraja
rata.
DESANKA LAZOV/c

176

Kada je Prva · proleterska
Presla Uvae 23. avgusta 1944.
u njene redove je stupila i de-

vetnaestogodisnja Dragiea Lazovic, radom iz Brodareva.
U borbi protiv Nemaea, Bi.Igara, cetnika i lioticevaea pokazala se kao hrabar horae.
Beograd je prvi put u zivotu
videla kad ie iurisala u bici za
njegovo osloboaenje.
Sa Prvom proleterskom Desanka ie i na Sremskom frontu. Posebno se istakla u borbi
kod Tovarnika 12. aprila 1945.
Stigla je i do Vrboveea, kada,
su se vodile poslednje borbe
protiv okuoatora i domaCih
izdajnika. U tim borbama u
reionu Vrboveca, koie su vodili proleteri od 5. do 7. maia
1945, hrabro je poginula i Desanka Lazovic.
MILTCA (JLIJE)
LEKOVIc - PAVJcEVJc

Roaena ie 1922. u Kratovu
(Makedonija). a gimnaziiu je
zavrsila u Skoplju. Kada je
okuoator usao u nasu zemlju,
presla je u Beograd, gde se

�I_

Ia se vee u prvim borbama kao
vrlo hrabar horae.
Kada su Nemci pravili i poslednje trzaje da zadde polozaje na Sremskom frontu po
svaku eenu i januara 1945.
preduzeli kontraofanzivu na
nase snage kako bi im spreCili prodor u praveu . Sida i
Sremske Mitrovice - doslo je
do najzesCih borbi. U jednom
od tih okrsaja, 21. januara
1945, po.&lt;dnula je i mlada uceniea iz Bajmoka.

Mikiea se, posle bratovljeve
pmdbiie, sa ios viSe hrabrosti
i borbene izdr:lliivosti bod u
redovima. Cetvrtog bataljona.
U iednom od iurisa tesko je
ranjena 27. aprila 1945. godine.
,Ja moram da ratuiem clo
kra.ia za sebe i za moga brata" - Cesto ie govorila. Isnala ie iz stroh1 bas u onom poslednjem pobedonosnom nohodu u susret slobodi. Nosilae
je ratnih odlikovanja.
·

VERICA (TOME) LERO

STANOMIRKA- MIKICA
(VUKOSAVA) LUKOV/c

KLARA (JOSIPA) MAcORA

Roaena 1929. u Bajmoku,
kod Sombora, napustila je
skolsku klupu i u jesen 1944.
kao petnaestogodiSn.i a devojcica stupila u Prvu proletersku.
·
Zadivila je iskusne proletere svojim poznavanjem ciljeva
nase borbe i revolucije, sto je
govorilo o tome da je Veriea
hila odranije povezana · sa naprednom omladinom. Pokaza-

Iz Jagorca, kod Bijelog Polja, (gde je roaena 1924), posla je Mikica u narodnooslobodilacku borbu.
Jy]a 1944. najlepse joj se
nasmejala · ratna sreca: srela
se sa svojim bratom Radomirom u Prvoj proleterskoj. Radosti nije bilo kraja . sto ce
zajedno s bratom nastaviti da
se bori za slobodu. Ali ta radost nije dugo potrajala: brat
joj je januara 1945. poginuo.

povezuje sa naprednom omladinom.
Po osloboaeniu Beograda,
20. oktobra 1944, Miliea 1e
stupila kao dobrovoljae u Prvu pro]etersku. 0 tome kakav
je hila horae, najbolje govori
cinienica da su je proleteri
ubrzo primili u Savez .komunistifke omladine, a zatim i u
KPJ.
S proleterima ie stig]a i do
Trsta. Posle demobilizaciie istice se kao neumorni radnik
na obnovi i izgradnji zemlje.

BLAZO LEKIC SA GRUPOM DRUGARICA IZ PRVE PROLETERSKE BRI-

GADE

Roaena 1923. u Saraievu,
Kbra je zivela u Beo,radu;
odakle je novembra 1944. i
sh1nila u Prvu prole.tP.rsk.u.
Proleteri su brzo osetili lep
g]as Klarin i njen smisao za
&lt;!lnmu, pa ie" rasporeaena u
Ku lturnu ekinu.
Klara se istice bo dobar
horae i marliiv r~dnik na pripremi kulturrio-zabavnog progmma za boree i narod.
Uvek nasmei ana i rasnoloZena~ sa istim Zarom ie izlazila na pozornicu i izvrsavala
sve ostale zadatke. Ostala je u
stroiti Prve nroleterske sve do
konacnog osloboaenja, kad je
demobilisana.
LJUBICA MAKS/c

Odrasla u siromasnoj . porodici u Vrucima, kod Uzica,
Ljubica je (roaena 1926) jos
od na imlaaih dana radila za
NOB. ·Njena dva brata su u
Rudom hila u stroju Prve proleterske. Ljubica je pokusavala, Cim je malo odrasla, da se
prikljuCi braCi, ali u tome nije uspela. Cetnici su je u jed- 177

�vu nroletersku i ucestvova h u
horba.ma za oslobod:enie Uba,
Sapota. Beograda, da bi se zatiril borila med:u nroleterima
n Sremu. Hrvatskoi i sve do
Trsta. Miroslava ie otiS!a iz
Brigade 1945. godine.
DUsANKA MARINKOVIc

nom takvom pokusaju 1942.
uhvatili na Bijelom brdu zajedno sa Milicom Dokic, sproveli ih u Ravne i osudili na
smrt. Utekle su iz zatvora.
Otada se stalno krila od cetnika 'do stupanja u Prvu proletersku, avgusta 1944. godine.
Bila je cetna bolnicarka u
Izvidackoj ceti. Hrabro se bori do Zagreba, kada je ranjena i transportovana u bolnicu
mi lecenje, gde je ostala dojuna 1945. go dine.
MIROSLAVA MANDie

Kada ie okupator usao u nasu zemlju, Miroslava je maturirala u valjevskoj gimnaziji.
Kao i mnogi iz njene generacije, ni ona ( rod:ena 1922) nije nastavila skolovanie za vreme okupacije. Osluskivala ie
izvestaje o narodnooslobodi]ackoj borbi i ocekivala dan
kada ce okupator napustiti nasu zemlju.
·Po oslobod:enju Valjeva, stu178 pila je septembra 1944. u Pr-

Rodom iz Rakenica. kod Prijedora, u Prvu nroletersku
stunila je 10. oktobra 1944. godine. a iunacki nolo~ila zivot
za slobodu aprila 1945.
Ost,]a ie ta ina kuda se bila
unutHa DnSanka iz svog R :tw
kenica (u kom ie ro&lt;iena 1925)
i kako ie i nod koiim uslovima nanustila svoi rodni krai.
Poznato je to - da ie kod
Durinaca '(Srhiia) stunila u
Prvu oroletersku brigadu.
Vrlo hrabra, nenosredna i
iskrena nrema svojim drugaricama i drm::rovima, ubrzo je
nostala omiliena kod veCine
boraca. Poginula je u jednom
od junsa kod Stare Kapele,
20. aprila 1945. godine.

istii'e se kao vrlo hrabar horae i bolnicarka. Stoicki je izdr2:ala sve napore i borbe i
stigla sa Prvom proleterskom
do Trsta.
OLGA MARINKOV/c

U borbeni proleterski stroj
svrstala se 1. oktobra 1944. i
Olg" MarinkoviC, devojka iz
Dudovica, kod Lazarevca, gde
ie i roi.lena 1922. godine. TTcestvovala je u borbi za oslobod:enje Beograda, i istakla se
kao hrabar borac.
Kada je Prva nroleterska
krenula na Sremski front. 01o.;a je vee bila i'etna bolnicarka. Zapazena je po hrabrosti
na Sremskorn. frontu u svirn
horbama koje ie vodila Brigada decembra 1944. i januara
1945. godine.
Kada su proleteri juriSali za
oslobodenie Sida, u iednom
od .iurisa 18 ..ianuara 1945. poginula je spasavajuCi svog ranjenog druga.
SAVJCA MARINKOVIt

DANICA (DUsANA)
MARINKOVIc

Rodena ie 1929. u Barajevu.
Oktobra 1944, kada su snao.;e
Narodnooslobodilacke vojske
Jugoslavije vrsile orioreme za
naoad na Beograd, Danica je
stupila u Prvu oroletersku i
postala borac nienog Sestog
(beogradskog) bataljona. Znala ie da su iz nienog krajo. na
Sutjesci pali Cedomir, Zivorad i Zivko Stefanovic i to joi
je davalo ht'abrosti da se bori
po uzoru na njih.
U borbi za oslobodenje Beograda i na Srernskom frontu

Beograd je bio slobodan, a
jedinice su se spremale za dalji pohod ka Sremu i konai'ni
obracun sa neprijateljem. Tada je i Savica, rodena 1914. u
Dragutinovcu, stupila u Prvu
proletersku brigadu.
Bila je jedna od starijih dru- ·
garica koie su posle osloboi.lenja dosle u Prvu proletersku. Za kratko vreme Savica
se pokazala kao neustrasiv borac u borbama na Sremskom
frontu i da]je do Zagreba. Posebno je bila zapa.Zena po ve\ikoj paznji prema rnlai.lim
borcima. ViSe puta se desilo,

�secaju se proleteri, da je Savica ustupila svoje sledovanje
nekom od onih boraca koji su
hili vise iscrpljeni i kada nije
bilo dovoljno hrane. Posebno
je pazljiva hila prema mladim
partizankama; ponasala se
prema njima kao da su joj bile cerke.

cembra 1944. Ali Milka nije
ostala dugo na lecenju, vee se
pre nego sto su joj rane i zarasle vratila u Brigadu i nastavila da se bori. na bojiStima Srema, Hrvatske i sve do
Trsta. Slobodu je docekala u
stroju Prve proleterske brigade.

DESANKA (MILORADA)
MARKOVIc

OLOA (MILORADA)
MARKOVIc

Septembra 1944. devetnaestogodiSnja Desanka MarkoviC jednostavno je rekla svojima da ide u partizane. Krisom je otisla iz Obrenovca i
posla u susret Prvoj proleterskoj. Kada je stigla do Brigade, odmah se raspi tala za svoje drugove i drugarice iz Obrenovca, te je tako i stupila u
Sesti (beogradski) bataljon.

Prestala je da pohada sredniu ekonomsku skolu kada je
okupator usao u nasu zemlju.
Mlada i nezna devoj cica iz
Svileuva, kod Koceljeva, Olga
Markovic je imala sesnaest
godina kada su se proleteri
borili za Ub i Kocelievo.
U Prvu proletersku stupila
ie septembra 1944. Ucestvovala je u borbama za oslobodenje Beograda i na Sremskom
frontu, isticuci se kao vrlo
hrabar horae.
U iednom od jurisa u okolini sida, pogin)lla je 4. decembra 1944. godine.

Ucestvovala je u borbama za
oslobodenje Beograda. Kada
je Brigada posla na Sremski
front, Desanka je presla iz Sestog bataljona u Kulturnu
ekipu u kojoj je i ostala do
kraja rata.
MILKA N. MARKOVIc

Imala je osamnaest godina
kada je iz rodnog J abucja,
kod Lajkovca, dosla 1. oklobra 1944. u Cetvrti (kraljevacki) batali on Prve proleterske.
Kao hrabra, druzeljubiva i
odlucna na izvrsenju svakog
zadatka, brzo je postala omiljena medu borcima.
Sa proleterima je juriSala
za oslobodenje Beograda i nastavila borbu na Sremskom
frontu .. Ranjena k· .u jednoj
bor]Ji nedaleko od Sida 7. de-

RADMILA MARKOVIc

Kao petnaestogodisnja ucenica iz Beograda, Radmila je
posle oslobodenja svoga grada zamenila dacku kecelju partizanskoni uniformom. Postala je horae Druge cete Prvog
bataljona u Prvoj proleterskoj
brigadi.
U redovima proletera borila se na Sremskom frontu kao
hrabar horae i pozrtvovana
bolnicarka sve dok nije kontuzovana. Posle kontuzije prelazi u Armijsku bolnicu, iz koje je, posle. izvesnog vremena,
prekomandovana u Tenkovsku brigadu. Medu tenkistima
ostala je do demobilizacije.
SPASA (SPASOJA)
MARTINOV/c

Potice iz napredne radnicke
porcidice · iz Podgorice (Titograda), gde 'je rodena 1922.
godine. J os pre rata, kao rad•

179

�nica u duvanskoj industriji,
ukljuCila se u napredni pokret. U danima ustanka izvrsava mhoge zadatke po nalogu
mesnog partizanskog rukovodstva. Uhapsena je krajem 1941.
i interniraha u A! bani ju, a zatim prebacena u I taliju.
Pcisle kapitulacije Italije
vra til a se u domovinu. Ali ni
po povratku nije imala srece:
tihapsena je u Ljubl iani, odak,
le je sprovedena u Beograd na Banjicu. Oktobra 1944. kao
logoras. iz Banjickog logora
stupila je u Prvu pro]etersku
brigadu.
Sa proleterima je posla na
Sremski front. Ravnala se sa
najhrabrijima u juriSima. Poginula je 18. januara 1945. u
borbama protiv Nemaca kod
Sida.
DR GORDANA MJHAJLOVJ(:

Kao i mnogo mladih sirom
nase zemlj e koj i nisu sledili
180 svoje roditelje, tako je. i Gor-

dana Mihai]ovic, .rodena 1926.
u Beogradu, kao ucenica sestog razreda gimnazije avgusta 1944. otiSia u Kosmajski
partizanski odred.
Posle kraceg vremena stupila je u Prvu proletersku brigadu. Proleteri su je poslali
na sanitetski kurs, koji je i zavrSila sa odlicnim uspehom.
Prekomandovana je zatim u
Petu srpsku brigadu, za referenta saniteta bataljona. Hrabro se borila i bila je ranjena
na Sremskom frontu. Dobila
je odlikovanje za hrabrost. Sacia je lekar specijalista u Beogradu.
MILKA MJJATOV/c
- NOVKOVJc

Niko od ukucana nije zmw
kuda je septembra 1944. kii(};
petnaestogodisnja deyojcica ·o;
tiS!a iz Sovljaka,Ylf&lt;'lcl Uba, ti,
partizane.
Stupila je u Drug( -bataljon
Prve proleterske, uzilji da sle-

di put dva brata prvoborca, od
kojih je jedan streljan jos 1942.
go dine.
Ucestvuje u borbama za oslobodenje Beograda i na Sremskom frontu, gde je hila lakSe
ranjena. Posle kraceg lecenja
vraCa se u svoju jedinicu i na~
stavlja da se hrabro bod za
oslobodenje Zagorja i Zagreba,
sve do Trsta. Dei:nobilisana je
iz Brigade u jesen 1945. godine.
DzlDA (VOJINA) MIKALO

Rodena je 1928. u Borikama, kod Rogatice. Za vreme
rata hila je ocevidac mnogih
zlocina koje je cinio okupator
i njegovi pomagaci - domaCi
izdajnici.
Kada su proleteri 1944. ponovo dosli u istocnu Bosnu,
Dzida je stupila u Prvu proletersku brigadu.
_ Sa Brigadom je prosla preko Sandzaka i ucestvovala u
svim borbama PO Srbiji i za
os!obodenje _ Beograda.
Na
Srerriskom frontu je tesko ra-

�napusta rodni Travnik i kao
jedan od najmladih boraea iz
travnickog kraja dolazi u redove Prve proleterske.
Rasporedena je u Pratecu
cetu Prvog ( ernogorskog) bataljona, u kojoj je i horae i
bolnicarka. Posebno je njena
hrabrost zapazena u borbama
na Suicu, kod Livna, deeembra
1943. U Prvom bataljonu ostaj e sve do odlaska na rad u
bolnicu Prve armije februara
1945. godine. Radila je u bolnici do demobilizaciie iz JNA,
kada odlazi na studije. Sada
_je profesor u Srednjotehnickom eentru u Travniku.

I

I

l

pokret. clan Saveza komunisticke omladine Jugoslavije
postala ie nocetkom 1942. Iste godine kao sesnaestogodisnja devoika odlazi u partizane. na Biokovo.
Pre stupania u Prvu proletersku za vreme pete nepri iateliske ofanzive, juna 1943.
~IOdine, hila _je horae Devete
diviziie i Trece dalmatinske
brigade. U Sestom (beogradskarn) batalionu Prve proleterske ostaje do novembra
1943•. · godine. Tada odlazi u
partizansku bolnicu u Itali iu
gde su se lecili nasi ranienie{
Posle rata ostaje u JNA i
nastavlja skolovanie. Sada je
doktor meilicinskih nauka i
plikovnik JNA u Vojno-medicinskoi akademiji u · Beogradu. Nosilac .i e viSe odlikoVanja.
SLAVICA (ANTON A) MAGREL

Kada je okupator us&lt;to u
nasu zemlju, Slavica je imala
dvanaest godina. Oktobra 1943.

MILKA MAJSTOROVIc-VUJJ(:

U leta 1943. Milka (rodena
1925) napusta svoi roditeljski dam u selu Pravnici kod
Jajea i stupa u Sesti (beogradski) bataljon Prve proleterske.
Vesela i hrabra, znala je kao
dete da se raduje pobedama
proletera. Taka je dozivela i
20. oktobar 1944, kada su jedinice Prve proleterske marsirale kroz oslobodeni Beograd
U zestokim okrsajima na
Sremskom frontu, u jednom
od jurisa Sestog (beogradskog) bataljona 9. deeembra
1944. Milka je tesko ranjena.
Ostala _je bez desne noge, · pa
_je taka zavrsila svoi borbeni
put kao ratni vojni invalid.
SMILJA MALBAslc-GU:tVJc

Rodena 1923. u selu Bnihinju, kod Bosanske Dubiee,
Smilia ie posla u Narodnooslobodilacku vojsku 1942. godine. Kada su mnogi · borci i

omladina od DubiCe, GtadiSke, Nc:ivog i Sanskc:ig Mosta
posli prema Prnjavoru · i Teslicu, gde se nalazila PrvR proleterska, medu njima je hila .i
Smilja. Stupila je u Prvi bataljon i ubrzo se srodila sa drugaricama: Stankom, Mandom,
Danicom, Bosom i drugima,
kao da je sa njima rasla i hila odavno s njima u istom
borbenom stroju.
Prosla je borbeni put preko "Neretve, Prenja, Kapka,
Krema brda, Sutjeske, Zelengore. Zapazen je njen · podvig
u proboju na Balinoveu, 10.
tuna 194~. godine, kad je jurisala da 1zvuce smrtno ranjenog Milosa Franovica.
·
U borbenom stroju Brigade,
u prvim njenim redovima
stigla je do Istre i Trsta.
'
VELIKA P. MARie

U vreme najzesceg boja na
· Neretvi, kada su proleteri jurisali da zastite ranjene i bolesne drugove i zbegove naroda iz Like, Banije, Korduna i
Bosne, stupila je u redove Prve proleterske Velika Marie
iz sela Demirovica, (Bosanska
Dubica).
Bila je vee iskusni horae,
jer je pre dolaska u Prvu proletersku brigadu, marta 1943
imala dosta prilika da na par:
tizanskim stazama, od januar:a
1942, stekne boracko iskustvo
i da svikne ·cak i na vatreni
pakao s kojim se odmah, cim
se nasla med11 proleterima, na
Neretvi suocila ..
U redovima proletera hila
je dobar i hrabar horae, zatim
cetna bolnicarka i referent sa- 133

�r

I

i-~

niteta u · 9atal.ionu, u Brigadi
je primljena u: SKOJ i KPJ;
Dobila je viSe ratnih odlikovarija i rezervni je stareSina
JNA.
VUKOSAVA (NIKOLE)
MARKOVIc

,taka je. varna proleterima,
a mi koii smo na selu gledamo
samo paljevine i mucen ia. Tezi· su -nam domaCi izrodi nego Svabe ... "
Bio je to odgovor namrgoO:ene devojke doktoru I vu PopoviCil ' - Daniju i drugarici
,Carnoj" na sva njihova pitania i zaoitkivanja. A ana je
dosla u Brigadni sanitet iz sela Prusaca, od Prijedora, sa
zel jam da je prime u svoje redove.
,.Neka si dobra dosla, devoiko. _Od danas si i ti horae
Prve pro]eterske - rekose joj
na kra i-u Bani . i ,Carna".. Poslaeemo te na bolnicarski
kurs, pa CeS onda u jedinicu."
Tako ie i bilo. I Vukosava
Markovic (rodena 1920) pasta
horae Prve proleterske januara 1943. godine.
·
Hrabro se borila u borbama
koie su vodili proleteri PO Bosni, Crnoi Gori, Srbiii, Sremu,
Hrvatskoj i sve do Trsta. Od
rodne Bosne k niima .ie posla
i stigla s niima do zemlje slobodne i kraja rata.
MANDA (PETRA)
MARTINO VIc

Kada se zaratilo hila je ucenica i imala je sesnaest godina Sremskom frontu, u _borbi
:svom selu J asenicama (kod
134 -Omisa) pocela je aktivno da

radi za narodnooslobodilacki
pokret.
U TreCi (kragujevacki) bataljon Prve proleterske dosla
je iz Trece dalmatinske brigade za vreme pete neprijateljske ofanzive, juna 1943. Sa
Brigadom je prosla ceo ratni
put od 1943. i Sutjeske do konacnog oslobodenia zemlje.
J edno vreme je radila i u sanitetu Prve proleterske divizije.
Hrabra kao horae i bolnicarka, Manda se posebno isticala u brizi za rani ene drugove i drugarice, pa je i po tome ostala u divnom secaniu
pr'oletera.
Decembra
1944.
priml_iena je u KPJ. Ranjavana je dva puta. Odlikovana je
za ratne zasluge i ima Cin kapetana.
M/LKA MATELJAK
.:__ VOLAREVlc

Pre stuoanja u Prvu proletersku Milka je· prosla dug
borbeni put, za koje vreme je

primljena u SKOJ i Komunisticku partiju Jugoslavije. Vee
u Prvoj ratnoj godini, 1941,
ona se istiCe kao aktivni saradnik i ucesnik pokreta u
Metkovieu, gde je i rodena
1920. godine.
Novembra 1942. odlazi u
Biokovski partizanski odred,
a iz n iega u C:etvrtu, pa u Treen dalmatinsku brigadu. StuPARTIZANKE
BR.Ir..A D&gt;&lt;:

PRVE

PROLETERSKE

�pa u Sesti (beogradski) bataljon Prve proleterske 12. juna
1943. za vreme pete · neprijateljske ofanzive. Sa proleterirria ostaje do novembra 1944,
kada je, posle osloboderiia
Beograda, otiS!a u Inzinjerijsku brigadu za referenta brigadnog saniteta i dobila cin
patporucnika.

rorbicom. Bila _ie politicki delegal voda u .Protivoklopnoi
ceti Prve. proleterske. ISla _je
sa Brigadom kroz _ borbe sve
do Trsta, maja 1945.
Demobilisana ie vee oklobra, da bi zatim · kao orosvetni radnik nastavila .rad na vaspitavanju mladih generacija
na tradicii ama NOB-a· i revolucije.

NAIMA MEHle

Kada ie Prva proleterska
avgusta 1943. nastupala u pravcu Bugoina, prosla je i kroz
selo KopCiee. Narod ie otvorio svoie domove proleterima
i iskreno ih docekao. Radovali
su se stanovnici ovog sela Sto
ce oroleteri napasti Bugojno i
naolatiti racune fasistima i domaCim izdainicima za sve ono
sto su raclili u Bugojnu i njegovoi okolini.
Devojke i mladiCi iz sela
KopCiea pridruzili su se proleterima, a medu njima i petnaestogodisnja Naima Mehic.
Tada Naima sa Brigadom
prelazi hilj a de kilometara kroz
teske i duge marseve i jos teze borbe proletera u kojima
·se mnogo ginulo i pobedivalo.
JLINKA (BORISAVA) MIDZ!e

Imala je sedamnaest godina kada jejuna 1943. kao ucenica gimnazije iz _
Loznice _ stupiia u Prvu proletersku brigadu. Umesto knjige uzela je
pusku, a olovku je · zainenila
zavojem.
Kao horae postala je clan
Koriu.inisticke partije Jugosla·vije, a onda je- i · sanitetsku
torbu zameni!a· komesarskom

SOFIJA R. MILle

Ustauicko Sehovice i druga
mesta u ovom kraju Bosne,
vee prvog dana okupacije SUO·
Cila su se sa zverstvima terora okuoatora i domaCih izdajnika. Ali, oni najhrabriji i oonosni nisu se predavali ni dali
ookoriti, vee su se odmah orihvatili oruzia. Na iviSe je bilo
mladih mean tim borcima. Sa
niima ie od 1942. i Sofija Milie, rodena 1925. godine u Drinjaci.
Zajedno sa mnogim borcima iz svoga kraja, Sofija je
1943. postala borac Prve proleterske. Bila je u Drugoj ceti Cetvrtog (kraljevackog) bataljona. Uvek sa smehom i pesmom u predahu bitaka i u
koloni, Sofija je takav - duh
unosila i pronosila medu proletere i kroz bitke - citavim
putem Prve proleterske od
Bosne do Trsta i posledniih
p]otuna na neprijatelja i velike radosti pobede.
JELENA (JOVANA)
MILOsEVIe

svojoj kratkoj biografiji. Rodena 1925. u selu Stitarici kod
Kolasina, vee prve godine ra·
ta odrzavala je vezu sa clanovima Partije i SKOJ-a. Ucestvuje i u borbama protiv Italijana. Bezi u sumu ored poterama fasista i cetnika, upoznaie dobro i zloglasni kolasinski zatvor.
U Prvi · ( crnogorski) bataljon Prve proleterske · stupila
je maja 1943. godine. Dva pula ie ranjavana, u petoi i sedmoi neorijateliskoi ofanzivi.
Hrabri borac i bolnicarka. Jelena ie izdrzala ceo borbeni
out Brigade od 1943. do oslobodenia.
Posle rata hila je omla.-linski rukovodilac artilieriiske
brigade, iz koje je i demobi!i5~111 a sa Cinom oficira, i viSe
odlikovanja.
TO MICA (MATE) MIOS/e

,Najteza je bila Zelengora.
Imali smo tri konja od kojih
smo dva zaklali i pojeli zivo
meso" - zapisala je Jelena u

Rodena je 1911. u Grceniku
(Brist), kod Ploca. Kao napredna devojka iz siromasne seljac- 135

�ke porodice primljena je u Savez komunisticke omladine Jugoslavije 1939. godine.
Za vreme okupacije aktivno
.radi medu omladinom i priprema ih za borbu. Juna 1942. stupila je u Partizanski bataljon
,Josip JurceviC". Kasniie prelazi u bataljon ,Vid Mihaljevic", iz kojeg odlazi u Cetvrtu
dalmatinsku brigadu u cijim
redovima je prosla kroz bitke
cetvrte ofanzive. Posle rasformiranja ove brigade postala je
horae Trece dalmatinske, da bi
juna 1943. dosla kao clan KPJ
u Sesti bataljon Prve proleterske brigade.
U Prvoj proleterskoj nije se
dugo borila. Hrabro je poginula kao bolnicarka pred kraj pete ofanzive u okolini Foce.
DANICA (STOJANA) M!Rlc

Iz sela Marica, ( okolina Ogulina)' gde je roaena 1925. godine, posla je Danica 1942. u
partizane. Borila se u terenskim jedinicama i · odredima
sve dok nije pocetkom 1943.
stupila u Prvu proletersku.
Ucestvovala ie u redovima
proletera u bitkama na Neretvi i Sutjesci, po Bosni i
Dalmaciji, Crnoj Gori i Srbiji,
pa preko Srema, Hrvatske i
Slovenije stigla i do Trsta, i
tako prosla desetine hiljada
kilometara na borbenom putu
Brigade do konacnog oslobodenja zemlje.
Posebno se Danica istakla u
brizi za ranjenike u cetvrtoj
i petoj ofanzivi, kao i na
136 Sremskom frontu.

STANKA MITRAslNOVlc

HAJRA MUJDlc

Stanka je (rodena 1925) iz
sela Rasca, kod Bosanskog
Novog, posla u borbu 1941. U
( crnogorski)
bataljon
Prvi
Prve proleterske dosla je marta 1943. godine. Medu proleterima je vrlo brzo stekla simpatije i poverenje kao dobar
horae, pohtvovana i vredna
bolnicarka.

Kao i mnoge njene drugarice u Jajcu, robovala je i Hajra zaru i feredzi sve do dolaska partizana. U gradu u koi:ne su donete istorijske odluke AVNOJ-a radilo se sa omladinom mnogo, pa je i Hajra
slusala glas skoievaca i Komunista. Kao sedamnaestogodiSnia devojka (rodena 1924) raskinula je sa svim starim nazorima i predrasudama i svrstala se u redove boraca Narodnooslobodilacke vojske.
U Prvu proletersku stupila
je 1943. u Jajcu. Sada ie deo
n iene opreme hila puska i sanitetska torbica. U boiu r~me
uz rame s proleterima iuriSa i
uskace u vatru da pomogne
ranienima. Tako se kroz vatre bitki Ha iri otvarao jedan
riovi svet, svet slobode. ravnopravnosti i jednakosti zen·e
s mus·karcima. I sve ie to nosilo i uznosilo, hrahrilo i kalilo kao mladog proletera.

Maia 1944. Stanka prelazi u
Sanitet Prve proleterske diviziie. gde radi kao bolnicarka.
Posebno · je zanazena njena
hrabrost u sedmoj ofanzivi,
od MliniSta preko Vranice i
Makliena, od 13_ielasice do Lima. Cesto ie u toku rata isticana kao primer .borca i bolnicarke.
MIRA (BURE) MITROVJc

U Bosanskom Novom, gde
ie i rodena 1919. Mira je u toku rata hila svedok zverstava
koia su pravili okupator i domaCi izdajnici.
.Pocetkom 1943, uoCi cetvrte ofanzive, ona stupa u Prvu
proletersku brigadu. Bolnicarka ie u brigadnom sanitetu.
Prolazi tako sa proleterima
Neretvu, Pivu, Sutjesku, Zelengoru, Jahorinu, Romaniju
i sva druga bojista slavnog puta Prve proleterske do konacne pobede i slobode.
Na celom tom borbenom
putu Brigade osobito se istakla kao hrabra i adana bolnicarka, koja ne misli na zrtve
kad valja priteCi u pomoc ranjenim saborcima.

MILUsA (MILOVANA)
MRDOV!c

Iz sela Proscenia. kod Moikovca (gde ie rodena 1924),
stupila je u Prvu proletersku
brigadu. Bilo je to uoCi pete
neprijateliske ofanzive, maia
1943. S Brigadom je nosla
preko Celebica, Tare i Sutjeske za Bosnu. Vee u jesen
1943. primi!i su ie proleteri u
Savez komunisticke omladine
Jugoslavije.
Avgusta 1944. godine, kada
je Prva proleterska sa drugim
jedinicama Narodnooslobodilacke voiske krenula u pohod
prema Srbiji i Beogradu, Mi-

1

�!usa .ie svratila u rodno selo,
obisla svoje ukucane i naidraze i rekla im da ce se uskoro
vratiti u svoi rodni kraj, · jer
pobeda joj je vee blistala u
oCima.

Niie se vratila. Hrabro je
poginula 14. decembra 1944.
na Sremskom Frontu, u borbi
kod Grabovacke Pustare.
SLAVKA (ANTE) NEDUNOV!c

Kada .ie noceo rat imala .ie
trinaest godina i bezbrizno je
cuvala stok:u u Srpskoj J asenici, kod Bosanske Krune. Ali
vreme ratno i surovo Cinilo je
svoie, pa je i Slavka bde stasavala.
U nartizane je stupila 1942.
godine. a u Drugi batalion Prve nroleterske nocetkom 1943.
Zelina da se dokazuie borhom
i da nrevaziae svoje godine
vrlo brzo se ist,kla kao hrabar horae i bolnicarka, polazuCi ispit hrabrosti na Sutiesci, a zatim i u sestoi i sedmoj
nepriiateljskoi of:mzivi, sve do
konacnog osloboaenja zemlie.
Medu nroleterima primliena
je u SKOJ i Komunisticku
partiju Jugoslavije.

Starog Majdana, gde im se
prikljucila Nedeljka Ninkovic
(roaena 1915).
Dosia ie u Prvu proletersku
avgusta 1943. iz Centralne hoinice. Rasporeaena je na rad u
kuhinii, odakle ie ubrzo nresla u Prvu nroletersku divizi iu.
Mean nroleterima ie ostala
sve do konacnog oslobodenja
zemlje.
N4DA (ANDRIJE)
NOVAKOV!c

Iz sela Has ana. kod Bih"ca,
gde .ie rodena 1915. godine,
Nada ie kao i mnoge njene
drugarice iz ovog kraja. noznatog no Jll::l.,ovnmn

uCP..~Cu

u narodnooslobodilackoi borbi. po,la u pRrtizane 1942. godine. Marta 1943. Narla je iz
Centralne bolnke nre&lt;!a u Prvu proletersku brigadu.
Kao bor~c i bolniearka osobito se istakl" na Sutiesci svojom hrabroscu i pozrtvovaniP.m u snasavan.iu ranienih i
bolesnih drugova. Primer takve odanosti i odva~nosti davala ie i u mnoaim hitkama do
konacnog oslobodenja nase
zemlje.

NEDELJKA (JOVE) NINKOV/c

NEVENKA OBRADOV!c

Posle cuvene bitke na Sutjesci, nepriiateliska nropagandna masinerija hila .ie
stavljena u nogon da dok"ze
da su razbiiene jedinice Narodnooslobodilacke voiske Jugoslaviie. Meautim, ubrzo posle Sutjeske, brigade su poce·
le da osvajaju grad za gradom. Tako su se nroleteri Prve proleterske naSli i u rejonu

Rotlena ie 1930. u Foinici,
kod Travnika. Iz skolske klune ie 1943. dosla u Prvu proletersku brigadu. Za Nevenku
i jos mno.ge druge omladinke
i omladinci moze se komotno
reCi da su rasli i stasavali u
borbenom proletersku stroju.
Puna mladalackog zanosa,
Nevenka je hrabro juriSala na
neprijatelja, ne uzmicuCi ni u

najtezim situacijama. Proleteri su ie primili u Savez komunisticke omladine i u Komunisticku partiju Jugoslavije.
Sa Brigadorri je prosla borbeni put do Trsta. Posle oslobodenia zemlje vratila se u
Travnik da nastavi skolovanie, ali ioi Zivotna sreCa nije
bila nakloniena. Poginula je
nesrecnim slucajem 1946. godine u Travniku.
HADi:IJA (OMAZINA)
OMERINOV!c

Od Jajca je Prvoj proleterskoj predstojao dugi i naporni mars u pravcu Dalmacije.
Italija je hila pred kapitulacijom, a proleteri su zurili ka
·snlitu. Tih dana, septembra
1943, sedamnaestogodisnja Hadzija je stupila u Prvu proletersku. Posla je s proleterima
na dugi mars preko Bugojna,
Vakufa i Duvna do Splita.
Istice se hrabroscu u bitkama, ali i smislom za pesmu i
humor. Stoga je Hadzija ubr- 137

�i njena m!aaa sestra odmah
su stale da razmiS!jaju i · razgovaraju o odlasku u Prvu
proletersku brigadu.
. Mlaaa nije pristajala da ostane kod kuce, te su tako obe
avgusta 1943. zajedno .stupile
u Prvu. proletersku.
Mileva se istice kao hrabri
horae i bolnicarka na celoin
ratnom putu Brigade do osloboaenja Beograda, kada je
upucena na novu duznost postavljena je za komandanta
evakuacionog voza i broda u
Beogradu.
U ratu je primljena u KPJ,
dobila viSe ratnih odlikovanja
za hrabrost i Cin oficira JNA.
zo otiSla u Kulturnu ekipu Pr'
ve proleterske brigade. Pevala
je, glumila i borila se do konacnog oslobodenja nase zemlje.
MJLEVA PALEKS/c
BAT/N/6

Kada su proleteri oslobodili Bugojno, osamnaestogodisnja skojevka Mileva Paleksic

138

ZORA PALEKSIC
-MARKOVIc

!mala je cetrnaest godina i
vee hila skojevka kada je zajedno sa sestrom Milevom posla iz Bugojna s Prvom proleterskom.
.
Oktobra 1943. rasporeaena
je u brigadnu bolnicu, a ubrzo
potom odlazi u Pratecu cetu
Drugog ( crnogorskog) bata-

ljona. Istice se kao horae i
bolnicarka, ali bas u vreme
godiSnjice njene borbe meau
proleterima, avgusta 1944, ranjena je i prebacena u Italiju
na lecenje.
Proleteri se secaju da je,
kada je ranjena u borbi kod
Mlinista, doviknula kako u
njenoj torbi ima jos sanitetskog materijala i da uzmu da previju ranjenike. Iz Itali.ie se vra tila u Sarajevo, gde
je nastavila aktivan rad na izgradnji zemlje.
KATA PETKOV/6
KOMADINA

Rodena 1921. u siromasnoj
sel iackoj porodici u selu Vrpolju, kod Sibenika, zaposlila
se uoci rata kao radnica u sibenickoj bolnici. Povezana sa
narodnooslobodilackim pokretom, Kata je iz bolnice iznosila razni sanitetski materijal i
slala ga preko veze partizanjma.

Septembra 1943. stupila .ie
u Prvu proletersku brigadu
kod Sujica. U sanitetu Prve

�slovarama, Matilda i rodena
1924. godine.
-Stupila je u stroj · Sestog
(beogradskog) bataljomi Prve oroleterske. Prosfa je ·Ivan
Sedlo, Neretvu,_ Sutjesku i
druga bojista, isticuCi se kao
hrabar horae -i rukovodilac. U
Brigadi je primljena u Komunisticku parti iu, dobila · dn
staresine i odlikovana ratnim
odlikovanjima.

proleterske ostala je do -decembra 1943, kada prelazi u
bolnicu Prve proleterske divizije.
· Kao bolnicarka teze je raniena na Sremskom frontu u
bici kod Iloka. dok je iznosila
ranjenike. Sa fronta _je oreneta na lecenie u Beo~rad, gde
ie dobila i dn stariieg vodnika. Sada je penzioner.

LJILJAN A (ANTE)
PETROVIc
Kada ie okuoator usao u
nasu zeml iu imala je trinaest
godina i bila ucenica u rodnom Sinju. Suocena sa strahotama rata i zverstvima ok-uoa~
tora i njegovih slugu, odlucuie se da radi za narodnooslobodilacki ookret.
Kao aktivna omladinka na
terenu, primljena ie _u Savez
komunisticke omladine Jugosleviie. Tako je kao skoievka
Ljiljana dosla 1943, kod Sujica, u Prvu proletersku i postala borac nienog Prvog (crnogorskog) batal.iona.
Sa Prvim batalionom. Liiliana ie kao horae i bolnicarka pro;aa ceo ratni out Brigade od Su iica do Trsta. Posebno se isticala kao oo~rtvovana
i predana bolnicarka; bez
straha ulece u vatru da izvlaci i previja ranjenike.

LUCA (JAKOVA) PEs/(:
Kao radnica iz siromasne
sel iacke · oorodice, rodena u
OmiSu 1920. godine, vrlo rano
se opredelila ia napredni no·
kret. · U Savez komunisticke
omladihe Jugoslavije primljena je 1940. godine.

ANA (JOVE)
PJANOVI(:

Istice se svojom aktivnoscu u pripremi ustanka, a polovinom juna 1942. stupa u
Mosorski partizanski odred.
Kada ie formirana Treca dalmatinska brigada postala je
nien horae. U redovima ove
brigade. i kao hrabri horae i
vredna bolnicarka odlikuje se
skromnoSCu i izvanrednim moralnim vrlinama. pa je 1943.
postala i Clan KPJ.
U toku pete neprijateljske
ofanzive, kada je rasformirana
njena brigada, oresla ie u Prvu proletersku i odmah rasooredena u brigadni sanitet. Poginula _ie nolovinom juna 1943.
na oruzi Sarajevo - ViSegrad,
kod Renoviee.
. -

Roilena 1927. u Malam Mac
sinoravcu, selu kod Imotskog,
Ana i e postala clan Saveza komunisticke omladine Jugoslavi ie sa svoiih petnaest godin&lt;&gt;
( 1942). Radila je kao omla,
din ka na terenu za narodnooslobodilacki pokret, a ianuara 1943. odlazi u Trecu dalmatinsku brigadu.
U Cetvrti (kraljevacki) bataljon stupila je 12. juna 1943.
i kao nj egov hrabri horae i

MATILDA PILI(:
Bila je surova zima 1943.
kada se Matilda odluCila da
stuoi u proleterske borberie
redove. Tad·a su se proleteri
nalazili u refomi Kotor ·Varo'
si, u 'kom kraju je, u· selu Ma-

139

�l
bolnicarka prosla je ceo borbeni put do Beograda. Posebno se isticala: kao · bolnicarka

studentskoj i partijskoj organizaciii. U Partiju je primljena 1940. godine.

MILKA (ANDRIJE) PRN/c

u izvlaCe"riiu ran·ienika sa va·

Pocetkom 1941.. sekretar ie
nartijske eeliie u Guci. Maia
iste "odine dolazi u Beoo:rad i
obavlia dn~nost snedia]nog
kurira Polithiroa CK KP.T.
U toku NOB-a i revolucije
vrsila ie mnoge odgovorne
duznosti. a 1943. bila ie i Clan
Politqdjela Prve proleterske
brigade.

Milka Prnie je .do .dolaska
u Prvu nroletersku blla u dalmatinskim jedinicama. Rodena je 1920. u selu Kljenku,
kod Vrgorca, u siromasnoi seljackoi norodici. Vrlo rano se
opredelila za napredni pokret.
Vee 1941. primliena je u Savez komunisticke omladine
Jugoslavije i postaje rukovodilac AFZ-a. U drugoj polovini
1942. otisla je medu nartizane, na Biokovo, a odatle u
Cetvrtu, pa u Treeu dalmatinsku brigadu.
Kada je 1943. ,-,odine, za
vreme pete neprijatel iske ofanzive, stupila u Cetvrti (kraljevacki) batalion Prve proleterske hila je Clan KPJ.

trenih polozaja. Tako je i poginula oktobra 1944. u borbi
za oslobodenie Beograda, iznoseCi ranjene drugove sa bojista.
· U naiveeim teskoeania pesma je i vedar duh hisu nanustali. pa ie u takvom secanju
ostala borcima Prve proleterske.
MILEVA LULA
- PLANOJEV/c

Rodena ie u Guci 1919. godine. Pos]e zavrsene gimnazije u Cacku, gde ie bila novezana sa naprednim omladinskim pokretom, Mileva Planoievie nastavlia jos intenzivni:ii rad na Filozofskom fakultetu u Beogradu, u njegovoj
LEVO NADA SOKOLOVIC, A DESNO
GRANICA BOSKOVIC, OKTOBRA 1944.
U BEOGRADU.

140

Posle rata je birana u CK
SKS, i za narodnog noslanika; a hila ie i na mno~&gt;im drugim odgovornim partiisko-politickim duznostirna. Rez&lt;ervni ie kanetan I klase, nosilac
Partimnske snomenice 1941. i
mnogih ratnih i mirnodopskih odlikovanja.

BOJA PRAsTALO

Dosia sam medu proletere
zato sto sam cnla da se dobra
biiu i iedva cekam da podemo u borbu protivu cetnika i
ustaSa. jer su mi ani· mrzniji
i od Nemaca."
Tako je govorila Boia kada
je u Prvn proletersku dosla iz
sela Tukbabija, od s~nskog
Mosta. o:de ie rod:ena 1920. godine. Nije htela da bude bolnicarka, vee da se bori sa puskom u ruci, misled da bolnicarke ne idu u jurise.
Istice se u borbama . oko
Turbeta i Travnika. a posebnu
hrabrost je pokazala u borbi
kod Male Ciste (Imotski). Poginula je 24. septembra 1943.
godine, kada su nemacki tenkovi ugrozavali bolnicu Prve
proleterske u Malo.i Cisti.

Kao horae, bolnicarka i referent sanit&lt;eta u Cetvrtom batalionu, Milka ie bila primer
hrabrosti i pozrtvovanosti. Pogim,Ja ie iunacld maia 1944.
na Lisni, kod Mrkoniic Grada,
u sedmoj neprijateljskoj ofanzivi.
DINKA (JURE) PRODAN
- FILIPOV/c

U selu Velikom Brdu, kod
Makarske, gde je rodena 1921,
Dinka ie radila aktivno za narodnooslobodilacki nokret kao
clan Saveza komunisticke omladine Jugoslavije. Znala ie da
su mnoge niene drugarice iz
Dalmaciie bile u borbenom
stroiu Prve nroleterske brigade. Ona ie kao horae Treee
dalmatinske, s kojom je nrosle kroz cetvrtu neprijatelisku
ofanzivu, stupila iuna 1943. u
Sesti (beogradski) bataljon

�Prve proleterske. Brzo se is·
tice kao hrabri horae i bolni·
carka, pa je uroleteri primaju
u Komunisticku partiiu Jugoslavije i poveravaiu joj du2nost referenta saniteta u Sestom batalionu.
U ratu je dobila Cin oficira.
Za isnolienu hrahrost i humani odnos i pozrtvovanie u iz·
vlacenju i nezi ranienih drugova i drugarica primila je vise ratnih odlikovanja.
MILEVA (MARJ(A) POCUO

Jannara 1943. godine. kada
je Mileva (roifena 1928) kao
skoievka stunila u Prvu proletersku, uroleterima je predstoi'lo tezak borheni mars po
velikom sneP.U i mrazu. Sve je
to znala Mileva ios u svom
rodnom selu Zapol jcu, kod Bihaca.
·
- Da li ces moCi izdrzati,
Mil eva? - pitao ju je komesar cete.
- Da ne mogu izdrlati ne
bih ni dosla u Prvu proleter-

sku brigadu. Upoznali smo mi
dobra u selu, dru2e komesare, sta nas sve ocekuje na putu sa proleterima. ·
Izdrhla je hrabro sve borbe i marSeve, ne posustajuCi
nigde, pa su je proletfri urimili u KPJ i poverili joj duznost rukovodioea.
MARA POLOVINA -

GRcE

Posla je u revoluciiu 1941.
kao ucenica. Rodena je u Novom Sadu 1923. godine, odakle ie sa porodicom proterana
1941. Pocetkom 1943. dosla je
u Prvu proletersku iz Lickog
partizanskog odreda. Medu
proleterima uhrzo se istice
kao hrabar horae i bolnicarka,
zeleCi da ucestvuje . u svakoj
borbi i akciji.
Posle pete neurijateljske
ofanzive Mara odlazi u Sesnaestu vojvodansku diviziju
u kojoj vrlo uspesno prenosi
steceno iskustvo iz Prve proleterske. U Sesnaestoj vojvo-

danskoj diviziii bila je referent saniteta divizije.
Nastavila je posle rata sluzbu u JNA, pa je penzionisana
kao potuukovnik. Nosilae ie
viSe ratnih i mirnodopskih o·dlikovanja. nriznanja i nagrada
koie ie dohila kao horae i rukovodilae u ratu i u predanom
posleratnom radu.
·
·
LIDJJA (MATE) PRESBUROER

Rodena 1912. u Klani, kod
Riieke, zavrSila ie Ucite!isku
skolu u Bilnja Luci. Bila je
kao uciteliica na sluzbi u Nozickom, kod· Prnjavora. Odmah po okupaciji nase zernlie
muz .io.i je oteran u zarohljeniStvo, a niu su noceli maltretirati domaCi izdainici i Nemci. U toku rata premestena je
u selo Tenie (kod Osiieka), a
odatle u Laminee, kod Bosanske GradiSke, gde se aktivno ukliuouie u rad za narodnooslobodilacki pokret. Bezi na Kozaru 1943, a odatle sa 141

�r'

::'\'

. i

i!
Kozarcanima stupa u Prvu
proletersku brigadu, u njen
TreCi (kragujevacki) bataljon.
),

Ubrzo je postavljena za politickog rukovodioea Kulturne ekipe Brigade. Prosla Je sa
proleterima ratni put do Sremskog fronta, odakle je vracena u Beograd na rad u vojnoj
bolnici. Bila je neko vreme
politicki delegat na zubnom
odelienju vojne bolnice i sa
te duznosti je i demobilisana.

I

Po hrabrostf je vee na pocetku hila zapazena u borbama kao horae i bolnicarka, pa
su ie proleteri ubrzo primili
u KPJ. Postavljena je za referenta saniteta · Sestog bataljona i dobila cin potporucnika.
Poginula je nedaleko od
svog rodnog Biielog Polia avgusta 1944, u jednom od jurisa na Vukovom Brdu, kod
Pljevalja.
DARINKA (GOLUBA)
RADULOVIc

ROSANDA (fJORfJJJA)
RABRENOV/c

·;:

;. \
Zapocela je borbu protiv
okunatora i domaCih izdajnika 1941. u selu Ujnicu, kod
Bijelog Polia, ukljucuiuCi se
kao skojevka u sve akeije. Izdrzala je svu tezinu cetnickog
i okupatorskog terora, a kada
je maia 1943. Prva proleterska stigla u dolinu Lima, Rosanda (rodena 1922) . postaje
horae Sestog (beogradskog)
bataljona.

!.·1.1I
•

I
I

Sa teritorije eentralne Bosne deeembra 1942. i januara
1943. godine, kada ie na ovoj
teritoriji boravila Prva proleterska, stupilo je u redove proletera oko sedam stotina boraea uglavnom mladiCa i
devojaka. Medu niima ie hila
osamnaestogodiSn ia Darinka iz
sela Omarske, kod Prnjavora.
Sa Brigadom ie nrosla tesku
bitku za ranjenike na Neretvi i vatreni pakao Sutieske
isticuCi se kao neustrasivi bo:
rae i nozrtvovana bolnicarka
u. borbi za ~pasavan je ranjemh drugova 1 drugariea.
Kada je avgusta 1943. vraCel?~ na teren, sa ponosom je
pneala narodu i omladini kako se pro]eteri bore i ginu za
~lobodu, kako pobeduju, i da
1h na tom pobedonosnom putu ne moze niko zadrzati.
STANKA (SREDOJA) RAK/c

I
,,I
II
II

142

Prvog januara 1943. jediniee Prve proleterske i Trece
krajiske brigade oslobodile su
Teslic i u toj borbi zarobile
oko 1.200 neprijateljskih vojnika. Nekoliko dana posle toga dva bataljona Prve proleterske oslobodila su i Prnja-

vor; Ove pobede proletera i
Krajisnika izrazavale su sna,
zan utisak kod naroda.
·
MladiCi i devoike nohrlili
su da se svrstaju· kao bord u
proleterske redove, a medu
niima i Stanka Rakic (rodena
1919). Kratko ie ratovala, ali
je hrabro pala ·kao horae Drugog ( ernogorskog) bataliona
u jednoi od naikrvaviiih borbi. na Zlatnom Boru (kod Celebica), 23. marta 1943. kada
su proleteri juriSali da spasavaiu ranjene drugove i bolesnike Centralne bolnice.
DOBRILA RIST/c

U selu Cupul iicu, kod Bugojna, gde ie rodena 1921. godine, Dobrila se bavila seaskim noslovima sve do der.embra 1943. kada ie stunila u
Prvu proletersku · brigadu.
U ratu je hila horae i bolnicarka. Uspesno je zavrsila nizi i srednii sanitetsld kurs, pa
je hila iedna od retko sposobnih bolnicarki.

�Kao hrabrog borca i pozrtvovanu bolnicarku proleteri je
1944. primaju u SKOJ, a zatim i u Komunisticku partiju
Jugoslavije.
LJUBICA RIST/c- VLAHOV/c

Posle istorijskih odluka u
oslobodenom Jajcu, novembra
1943. godine, kada su jasno
ocrtani ciljevi borbe naroda i
narodnosti Jugoslavije, sve vise je jacala i narastala Narodnooslobodilacka vojska Jugoslavije.
Decembra 1943. u Prvu proletersku brigadu stupila je i
skojevka Ljubica RistiC-VlahoviC, rodena u Cipuljicu, kod
Bugojna.
. . . . .
U sanitetu Prve proleterske
brigade ostala je katkci vr.eme.
Prekomandovana je ·u bolnicu
Prve proleterske divizije, u kojoj je ostala do kraja -rata radeCi kao instrumentiirka: -Svoju duinost: s\lvatila _je v.rlo. odgovorno, .je;- je zna.ladaj_enjen

doprinos veliki u lecenju ranjenika.
VIDOSAV A ROD/c
- TRAMOsLJANIN

Kada se vodila jedna od presudnih bitaka za ranjenike
1943. u dolini Neretve, mnoge
devojke su iz Centralne hoinice i - krajiskih brigada i
odreda stupale u proleterske
jedinice. ]"edna od njih hila je
Vidosava iz sela Podluga, kod
Sanskog Mosta. Stupila u Prvu proletersku marta 1943,
rasporeaena je u brigadni sanitet. Polozila je ispit borbenosti i humanosti u spasavanju ranjenika na Sutjesci, pa
je upucena na bolnicki kurs.
Bila je u onoj sanitetskoj
ekipi Prve proleterske na Sutjesci, koja se borila da nijedan ranjenik ne ostane na putu od Celebica do Zvornika.
Na celom borbenom putu Brigade, otkako je postala njen
horae, hrabro se borila do oslobodenja nase zemlje.

MARIJA (SVETOZARA)
SAMAC

Iz sehi Trilja, kod Splita, Marija Samac je posla u narodnooslobodilacku borbu. U prvu
proletersku stupila je u jeku
cetvrte neprijateljske ofanzive,
marta 1943. godine.
Ubrzo se istakla kao hrabar
horae i bolnicarka, ali je njen
ratni put sa proleterima bio
vrlo kratak.
'
U toku pete neprijateljske
ofanzive, u jednom _
od juriSa ·
juria 1943. hrabro je poginula
na Sutjesci.
FILA SAMOHOD

Odrasla u siromasnoj seljacc
koj porodici u selu Vodicama,
kod Sibenika, gde je i roaena
1925. godine, postala je 1942.
clan Saveza komunisticke omladine Jugoslavije. Iz severno-dalmatinskih partizanskih odreda dosla je oktobra 1943. do

MILOSAVA ROKV/c

Iz sela Podgorine (Bosanska Krupa), gde je rodena
1922, stupila je u Podgrmecki
partizanski odred, a 3. septembra 1943. u Prvu proletersku brigadu.
Borbeni put Milosave Rokvic sa proleterima je jedan od
najkraCih u Brigadi. U proleterskom stroju borila se svega sedamnaest dana, jer je
poginula vee 20. septembra,
kada je vodena jedna od tezih
borbi sa neprijateljem, na Maloj Cisti, u Dalmaciji.

143

�f:i
j•

Bugojna i stupila u Prvi batal_jon Prve proleterske.
Skojevka Fila vrlo brzo se
pokazala u Brigadi kao brabar horae i cetna bolnicarka.
Februara 1944. nasla se sa
svojom ranijom jedinicom u
selu plocama, kod Vrbasa, gde
_je ubrzo hrabro poginula. ProIeterima je ostala u secanju
kao horae iz borbenog stroja i
odgovorni komunista.
RUzA (NIKOLE) S/Mlc

Kao mlada devojka i udata
zena hila je svedok najvedh
zloCina koje su ustase poCinile u njenom kraju. I Mandino
selo, gde je rodena 1919, i Mokronoge - selo u koie se udala .uoCi rata ( oba blizu Duvna), hila su stalno na udaru
izdajnika. To su mesta gde su
]judi klani i zivi baeani u jame, pa takva sudbina nije ni
Ruzine najblize razminula stradali su i ani gde je rodena
i ani gde je udata.

U partizane je otisla 1941. i
postala horae Vukovskog, a
kasnije Livanskog odreda. Februara 1943, kod Prozora, stupila je u Sesti (beogradski)
bataljon Prve proleterske. Veoma se isticala kao hrabar horae, pa je hila na duznosti
cetne bolnicarke i referenta
saniteta u bataljonu. Sa Sremskog fronta je prekomandovana u prate6u cetu Vrhovnog
komandanta. Penzionisana je
u cinu majora JNA. Nosilae je
Partizanske spomenice 1941. i
viSe ratnih odlikovanja.
ROSA (z/VKA) SIMlc

Kada su januara 1943. proleteri oslobodili Teslic, devojke i mladid svrstavali su se u
proleterske cete i bataljone.
Tih dana ie u Prvu nroletersku stuuila i Rosa Simic.
Rodena 1922. u Teslicu, radila
je sve do dolaska proletera
kao kucna pomocnica. Pored
zloCina okupatora i domadh
.JUNI

TRSTA

1945.

GODINE,

OPICINA

KOD

izdajnika, Rosa je· dozive!a i
mnoga ponizenja raded u tudem domu i za drugciga.
Prosla .ie kao hrabar horae
i bolnicarka ceo put Prve proleterske ad dana stupanja u
Brigadu do Trsta. Umrla je
1948. u Teslicu, gde je radila
kao bolnicarka.
TONKA SKRAMOcANIN

'
Iz sela Turbe, kod Travnika,
gde je rodena 1923, Tonka je
stupila oktobra 1943. u TreCi
(kragujevacki) batalion Prve
proleterske. Neustrasiva i preduzimljiva, Tonka izrasta u
Brigadi od borea do referenta
saniteta u bataljonu.
.·. S Brigadom je prosla ratni
put kroz Bosnu, SandZak, Crnu Goru i Srbiiu, ucestvovala
u oslobodenju Beograda i produiila na Sremski front. U jednoi ad teskih borbi, kada su
proleteri napadali na neprij ateljska utvrdenja kod Iloka,
aprila 1945, Tonka je hrabro
poginula kao referent saniteta
Treceg (kragujevackog) bataljona.
LJUBICA N. SPREMO

144

Dovoljno _je aka se zna da je
Ljubica rodena 1931. godine
( u selu Karadzu, kod Bugojna) i da vee bude jasno, bez
ikakvog naglasavanja, da je
bila,J!'qan ad najmladih boraea i:'P:iit&gt;;~! proleterske brigade.
Bet~I~''.J( ad zloCina i terora
okqpatqrit/ ustasa i cetnika, i
na~l~/Art~~ u p~q,~l~!.ienoj PrVOJ prJ11l'eterskoJY;:Cj!'},!l.0leten su
primali_i_ deeu, .he' ·.da ojacaju

�svoje redove, vee da ne ostaju
za njima uplakana i da im
ocuvaju zivote.
Ljuhiea nije htela da za proletere hude dete, vee horae,
sto je i postala. Uhrzo je primljena u Savez komunisticke
omladine Jugoslavije. Sa Brigadom je pros]a ratni put od
Bugojna do pred samo oslohodenje nase zemlje. 3. maja
1945. godine upucena je uNovi Sad u ho1niou na lecenje,
posto je rat ostavio vidne tragove na njenom krhkom i neli:nom telu.
MJLEVA STARcEVJ(:
- TODOROVIc

Posla je u partizane 1942. iz
sela Knezica (kod Bosanske
Duhiee), gde je i rodena 1922.
godine. U Prvu proletersku
stupila je 1943.
Skromna devojka koja se
nije cesto sretala sa nepozna-

tim ljudima oseeala se usamJjena, a ponekada i tuzna.
Drugovi su to hrzo uocili i komesar .ie razgovarao sa Milevom. Bio je to, onako kako su
radili komunisti, ohican ljudski razgovor: o roditeljima,
njenom selu, i svemu onome
sto hi moglo da je Cini hriznom. Zavr.Sili su razgovor, a
Mileva je rekla: ,Dohro, druZe komesare ... ''
Brzo se prilagodavala novoj
sredini. Postala je hrahar horae i holnicarka. Pres!a je kasnije u hrigadni sanitet. Ostala je u Prvoj proleterskoj do
konacnog oslohodenja nase
zem]je.
ANKJCA STOJANOV/c

Rodena 1928. godine, Ankica je napustila svoj rodni Gospie kao petnaestogodisnja devojka i uputila se ka proleterima. Stupila je oktohra 1943.
u Cetvrti (kraljevacki) hata-

GRUPA DRUGOVA I DRUGARICA PRVE PROLETERSKE U ISTRI, 1945. GODINE

!jon Prve proleterske. Kalila
se u horhama i juriSima. Proleteri su je zapazili kao hrahrog horea na Palisadu (Zlatihor) u .horhi protiv Bugara,
kao i u horhama za oslohodenje Valjeva i Beograda.
Deeemhra 1944, kada je
Prva proleterska hrigada gonila neprijatelja sa utvrdenih
polozaja na Sremskom frontu,
Ankiea je u jednom jurisu tesko ranjena i preneta u holnieu na lecenje.
SPASA fJ. STOJKOVJ(:

Kada su ustaniei iz Bjelopavliea posli u horhu protiv neprijatelja, medu njima se nasla i Spasa, rodom iz sela Martinica, kod Danilovgrada.
Iako mlada devojka (rodena
1921), veoma je aktivna kao
ilegalae i pozadinski radnik ti
vreme kada su se partizanske
snage iz Cme Gore povukle za
Bosnu. Ratne 1942. pala je u
zarohljenistvo i Italijani su je
internirali u logor u Italiju. U
logoru se driala dostojanstveno kao horae.
Posle kapitulaeije Italije,
Spasa je stupila u Prvu proletersku hrigadu. Odmah je medu proleterima zapazena kao
dobar horae i komunista '1ioji
ne priznaje teskoee u borhi za
slohodu. U Brigadi je hila horae i holnicarka.
MIHOVJLJKA STUPAR
- MJCJN

Kao petnaestogodisnja devojka je (1941) pocela aktivno da radi za narodnooslohodilacki pokret. U Savez komunisticke omladine Jugoslavije 145

�primljena je 1942. u selu Vodicama, kod Sibenika, gde je
i rodena 1927.
U Prvu proletersku stupa
oktobra 1943. kod Bugojna i
odmah je rasporedena u brigadni sanitet. Kao bolnicarka
mnogo je ucinila na spasavanju i negovanju ranjenika. Bi]a je sa ranjenicima i bolesnicima na Petrovoj Gori. Za
vreme desanta na Drvar zatekla se tamo na zadatku. I
ako ranj en a i sam a previ jala
je Janjene drugove. Ucestvuje
u prebacivanju ranjenika na
Vis i za Italiju.
Proleteri su je pohvalili za
takav rad, pa su je ubrzo primili u Partiju, a dobila je
1944. i cin vodnika. Aprila
1944. godine prekomandovana
je u Sanitetski bataljon Prve
proleterske divizije, gde je dohila Cin potporucnika. ·
TATJANA P. SVITIJ

Kada je poceo rat Tatjana

146 je maturila. Strahote rata, a

posebno zloCini koje su u Bugojnu i okolini pravili okupatori i njegove sluge, presekli
su razmiSljanje mlade Tatjane
0 fakultetu i daljem skolovanju. Odlucila se da umesto na
fakultet pode u borbu.
Novembra 1943. stupila je u
drugi ( ernogorski) bataljon
Prve proleterske. Ubrzo je zavrSila kurs za bolnicarke, da
bi i kao horae i kao strucna
bol-nicarka delovala na daljem
ratnom putu Prve proleterske.
. ~edu proleterima zapazena
]e 1 kao vrlo aktivni partijski
i po!iticki radnik u narodu.
Nien~ rec se cula svuda gde
]e Bngada napravila odmor iii
kratak predah izmedu borbi i
marseva, pa je tako doprinosila vecem -odzivu omladine za
ulazak u redove Prve proleterske.
KATA (ANTE) sABle

Dok su njena dva brata prvoborea ratovala, Kata je (rodena 1922) na terenu sela MaHIRURSKA EKIPA PRVE PROLETER~
SKE BRIGADE U POKRETU, DECEMB~A

1942. NA

MANJACI

kara, kod Makarske, bila vrlo
aktivan pozadinski radnik.
Primljena je u SKOJ 1942. godine, a u Trecu dalmatinsku
brigadu stupila je pocetkom
1943. Iz ove brigade presla je
12. juna 1943. u Prvu proletersku.
U Trecem (kragujevackom)
bataljonu hrabar je horae i
vredna bolnicarka. Aprila 1944.
odlazi po zadatku u Jedanaestu dalmatinsku brigadu, u '
kojoj i ostaje do kraja rata.
Kao hrabar horae i bolnicarka dobila je Cin vodnika i odlikovana ratnim
odlikovanjima.
JOVANKA sATORA

Proleteri su zapamtili Gornji Vakuf sa okolinom kao
kraj koji im je siroko otvarao
svoja srea i svoje domove,
deleCi sa njima i po'?_lednje
parce hleba. To je kraj koji je
dao dosta boraea Prvoj proleterskoj brigadi.
Medu njima je hila i J ovanka Satora, rodena 1923. u selu Oborcima, kod Donjeg Vakufa. Ova odvazna devojka
nije nigde izostala ni posustala u borbama po Bosni, Crnoj
Gori, Sandzaku i Srbiji. Jurisala je ulieama Beograda, a sa
pesmom je napustila oslobodeni glavni grad da bi sa svojim proleterima stigla na
Sremski front.
Poginula je u jednom od jurisa na utvrdene neprijate]jske polozaje . 17. decembra
1944~ na Grabovackoj Pustari,
nedaleko od Sida.

�KOSA (PERA)
ScEPANOVIc

Kao skojevka je maja 1943.
dosla u Prvu proletersku iz
Sakovica, kod Mojkovca, gde
je i rodena 1924.
Osobito se hrabro ddala i
neustrasivo jurisala u bitkama
pete ofanzive. Kao horae i bolnicarka u Brdskoi bateriji
Prve proleterske brigade, prosla je preko Vuceva, Sutjeske i
Zelengore i sve junacki izdrzala. Nastavila ie borbu preko Miljevine, Renovice, Han
Pijeska, Vlasenice, Drinjace i
Zvornika.
Poginula ie u svojoj devetnaestoi godini nedaleko od
Zvornika, 8. jula 1943. godine.
MASA (MATE) SKEGRO

Iz sela Krvarca, kod Metkovica, gde je rodena 1925. godine, stigla je sa Prvom proleterskom brigadom do Beograda. Vee 1942. kao skojevka
posla je u partizane na Bioko-

vo, a odatle u Petu, pa u Trecu dalmatinsku brigadu.
U jeku pete neprijateljske
ofanzive, juna 1943. godine,
stupila je u Prvi (crnogorski)
bataljon Prve proleterske. Ucestvovala je Masa, tada clan
KPJ, kao hrabra bolniCarka i
horae u bitkama po Bosni i
Hercegovini, Crnoj Gori, Sandzaku, Srbiji. U borbi za oslobodenje Beograda, sredinom
oktobra 1944, pokazala je izuzetno .iunaStvo .iuriSa.iuCi da
izvlaCi i previ ia ranjenike. Poginula je u jednom takvom pokusaju da iznese ran jenog druga sa bojiSta.
TRIVUNA sKLuGAR
- BOSN!c

Medu proleterima je hila
svega pet meseci, ali je to bilo dovoljno da u najtezim borbama i u napornim marSevima polozi ispit hrabrosti i izddljivosti. Dosia je marta
1943. u TreCi (kragujevacki)
bataljon Prve proleterske iz
Crvljivice, sela kod Drvara.

Od avgusta 1943. borila se u
drugim jedinicama, da bi rat
zavrSila kao bolnicarka u Tenkovskoj brigadi.
Za ispoljenu hrabrost u narodnooslobodilackoj borbi i
revoluciji odlikovana je ratnim odlikovanjima i dobila niz
drugih priznanja.
ZORKA (NIKOLE) SPERle

Iz Briste, kod Ploca, poslo
je mnogo omladinaca i omtadinki u narodnooslobodilacku
borbu i revoluciju. Zabelezeno
je da je svaki cetvrti stanovnik iz ovog sela bio horae u
NOB-u. Medu njima hila je i
Zorka Speric, rodena 1923. godine. Pocetkom 1942. ona je
postala Clan Saveza komunisticke omladine Jugoslavije. Istice se na izvrsenju mnogih zadataka kao kurir i ilegalni radnik. Polovinom 1942. stupa u
Partizanski bataljon .,Vid Mihaljevic".
U redovima Trece dalmatinske brigade borila se u cetvrtoj ofanzivi, a u toku pete, ju-

147

�na 1943 stupila· je u Drugi (ernogorski) bataljon Prve proleterske. Kao borae i bolnicarka
u Drugom hataljonu prosla )e
kroz hitke i marseve pete' seste i sedme neprijateljske ofan:
zive. Kada su proleteri krenuh
na horheni put u Srhiju prekomandovana je u sanitet Brigade, gde je i ostala do kraja rata. Umrla je 1970. u Beogradu.
BISERKA sPONJA

U selu Vodicama, kod Sihenika, gde je rodena 1926._ )&gt;;odine, _jos kao seoska devoJeic,a
izdvajala se svojom sk;omn?s:
cu i vedrinom. U prvo.J godm1
rata vezala se za napredni omladinski pokret i pomaze u
ilegalnom radu na terenu, gde
je primljena i _u Savez ko~u­
nisticke omladme J ugoslavije.
Pocetkom 1943. odlazi u Severno-dalmatinski odred, odakle se prikljucuje pocetkom
oktohra 1943. Prvom ( crnogorskom) hataljonu Prve pro:
leterske, kada su se proleten
nalazili kod Bugojna.

148

U Prvoj proleterskoi je astala do kraja rata. Pokazala se
kao hrahar horae i pozrtvovana holniearka, pa je zhog toga vee u toku rata dohila cin
oficira - zastavnika.
ZORA S. sTRBAC

Iz Gornjih Suia, sela u okolini Bosariske Krupe, Zora je
1942. posla u partizane. U leta
1943. stupila je u Prvu proletersku.
Ponosna devoika sa sela,
rodena 1924. nastavila je u reclovima proletera da ·se hrahro hori. J ednog dana ju je
pozvao komandir Vidak Bozovic i upitao da li hi htela da
ide za holnicarku.
- Ja sam devojka sa sela,
druze komandire, - rece mu
Zora. - Ne umem .ia leCiti ranjenike, ali umem da se hiiem. Dosia sam da svetim moie Krupljane ...
Komandir se nasmeja, a·;Zora nastavi horhu sa puskom i
homhama. Rekla je tada da
ce dok se rat ne zavrsi hiti sa-

mo horae i to je hrahro izdrzala na celom ratnom putu do
oslohoitenja nase zemlje.
ANKA sUBAslc

Kada su proleteri septemhra 1943. pohedonosno uSli u
Solit, s razlogom su se horci
Treceg (kragujevackog) hata·
liona pitali: da li ie neko astao u Splitu a da nije posao u
'
partizane.
Stunila ie tada mei!u proletere i Anka Subasic, koja ie i
rodena u Splitu 1922. &lt;;odine.
Nasla se sa svojim Dalmatincima koji su kao proleteri do
dolaska u Split voievali no
Bosni, Crnoi Gori i Sandzaku.
Anka se hrahro horila kao
horae i holnicarka. a svojom
iskrenoscu, hrahroscu i nenosrednoscu uhrzo ie osvojila
simpatije proletera.

7

NADA (VASKRSIJA)
sUMLJA

Kada su proleteri januara
1943. )'Odine oslohodili Prnjavor i okolinu, na terenu su razvili zivu aktivnost. Oddava ju
zborove i priredbe, pomazu · u
formiran ju narodne vlasti prisutni ·su u celokupnom zivotu na oslohodenoi teritoriji. Osohito je omladina stalno
~a njima i ona popunjava redove Prve proleterske.
Medu tim mladima je i Narla Sumlja, rodena 1923. u selu Sihovskom, kod Prnjavora.
Ona tada postaje horae Sestog (heogradskog) hataljona
Prve proleterske.
Prosla je sa proleterima:
Gradinu, Cicevo, Neretvu, Sut.jesku, Jahorinu i .Romaniju -

�ucestvovala u svim horhama i
pohedama pvoletera. Hrahro
se kao horae i holnicarka horila u proleterskom stroju sve
do konacnog oslohodenja nase zemlie.
LEA SVARC -

POPOVIc

U0011ica iz Sarajeva, rodena
1924. u Branjevu (Zvornik),
Lea je otisla
partizane 1943.
godine. clan ie SKOJ-a od
1943, a KPJ od 1944.
Kao napredna omladinka
ona je aktivna u narodnooslohodilackom pokretu vee od
1941. godine, pa je zhog toga
dopala i ]agora na Rahu i
Hvaru, odakle je uspela poheCi i stupiti u Prvu proletersku.
U proleterskom stroiu ie izdrzala horheni put od 1943. do
maja 1945. i konacnog bslohodenja nase zemlje. Bila je holnicarka, politicki delegat u hirurskoi ekipi i zamenik kamesara l)olnice.
Proleteri se secaju mnogih
njenih podviga u teskim hor-

u

hama za spasavanje ranjenika.
Ne zahoravlja se njen krajnje pozrtvovani i samopregorni odnos u hrizi za ranjenike
na Sremskom frontu i u trenucima, januara 1945, kad je
i sama tesko ranjena kod Tovarnika. Takva je hila za sve
vreme rata. Rezervni je oficir
JNA, a za ispoljenu hrahrost
u NOB-u odlikovana je sa vise ratnih odlikovanja.
JOVANKA TIHOMJROV/c-/Llc

Krajem 1942. i pocetkom
1943. godine sa teritoriie Srpca, Tesnja, Dervente, Teslica
i Prnjavora stunilo je oko sedam stotina mladiCa i devojaka u Prvu proletersku hrigadu. Sa niima ie dosla i J ovanka, rodena 1922. u Korovima
kod Srpca. Bilo je to 20. januara 1943.
Istog dana kada je doSia
krenula je s proleterima na
teski mars od Prn iavora do
Ivan planine. Izdrtah je hrahro ovaj mars i istakla se u
horbama na Bradini, Ivan SedIn, Neretvi i Prenju. Sa Brigadom je hrabro iSla u sve
bitke do konacnog oslobodeni a nase zeml.i e.

mah je upucena na sanitetski
kurs, posle kojeg se vraca u
hrigadni sanitet.
•
Kao mlada bolnicarka radiIa je sa· lekarima Durom MesteroviCem, lvom Popovicem
- Daniiem, Ljubicom Vukanovic i drugim prekaljenim i
iskusnim medicinskim osohliem. U borbi za raniene i bolesne drugove polagala je ispit na Neretvi, Sutjesci, kao i
na celom horhenom putu Brigade do oslobodenja.
,
Kada se rat zavrsio Smili·
ka .i e kao clan KP J, rezervni
staresina. horae i nosilac mnogih ratnih odlikovanja nastavila rad sa punim tarom i poIetom na ohnovi i izgradnji
nase zemlje.
NEVENKA (RISTE)
TOPic

Roi'tena 1927. u nanrednoj
porodici u Donjem Vakufu,
jos kao mlada pridruzila se
naprednoj omladini i pocela
prve ratne godine (1941) da
saraduje sa narodnooslohodi-

SMILJA TODOROVIc
- ZJAJ/c

Jos kao devojCica od cetrnaest godina, · 1942. godine,
stunila je u narodnooslohodilacku horbu, a 1943. kada su
horci Prve proleterske oslobodili Livno i okolinu, Smilja je
napustila svoj rodni kraj i
dosla u proleterski stroj .. Od-

149

�Jackim pokretom, izvrsavajuci zadatke koje su joj postavljali skojevci i komunisti.
Kada je Prva proleterska
brigada avgusta 1943. stigla
do Donieg Vakufa, Nevenka
je kao skojevka stupila u njene redove. Postala ie bolnicarka u Pratecoi ceti Prve proleterske brigade i sa njom
pres!a borbeni put do Sopota
(Kosmai), gde je 10. oktobra
1944. hrabro poginula.
U svim borbama zapazena
ie kao borac Po hrabrosti a
kao cetna bolnicarka po ' izvanrednoj humanosti i pozrtvovanju u onim najdramaticnijim i po zivot najopasni jim
trenucima izvlacenja i previjanja ranjenih drugova.
SPASENJJA (STANKA)
TRNIN/6

, Roaena 1909. u. Kuli Atlagic;:a, kod Benkovca, Spaseniia
Je posle kanitulacije Italiie,
septembra 1943, stupila u Prvu proletersku brigadu.
Nien dolazak meau proletere bio je malo neobican za te
dane i za tu ratnu godinu ier
je Brigadu uglavnom saclniavala mladost, a Spasenija · je
vee imala trideset i sedam godina. Meautim. uhrzo su se te
razlilce rasprsile i oko Sn,seniie su se okunliale mlade
partizanke. Ona ih ie savetovala i poducavala krto svoie
cerke, te je zbog toga mlade
nartizRnke 11 brzo prozva.Se svo·
iim ,UCom".
Hrabro ie izdrzala sve bitke
i marSP.ve ·n::t ratnom rmtu Pr~
ve proleterske nd d~'1a stunania u njene redove do os!obo150 aenja.

Spasenija je ujedno najboIji primer kako su zajednicki
ciljevi obiedinjavali generacije u borbi za slobodu i za dostojnije i bolje sutra.
ZORA (VOJJSLAVA)
TRKULJA

Bania Luka je dala CitiJVu
p]ejadu boraca. nase revolucije. Stigli su Banjalucani u
mnoge proleterske i udarne
brhmde i hili prisutni na svim
bojiStima sirom zemlje. Primerom svojih starijih drugova, posla je u borbu i revoludju i petnaestogodisnja Zora
(roaena 1928. u Banja Luci).
U Prvu oroletersku stunila
ie septembra 1943. godine.
Ubrzo su je proleteri primili
u Savez komunisticke · omladine Jugoslavije. · Izrasla je u
hrabrog borca, pa se. ~ kako se secaju proleteri - kada
je brigada marsovala ka Beogradu Zora osecala i ponasala
kao vee stari f iskusni horae
- oroleter. Tako je i nastavila borbu do kraja rata.
MARVslNA -

MILA UJEVlc .

Iz siromasne je sel jacke porod ice. Jos kao vrlo mlada devojka opredelila se za napredni nokret. U Savez komunisticke omladine Juo:oslaviie
primliena je 1941. godine. Aktivni je terenski radnik sve do
decembra 1942, kada odlazi u
Partizanski batal ion ,,Vid Mihaljevic", na Biokovo.
.
U toku pete neprijateljske
ofanzive, juna 1943. godine, iz
Treee dalmatinske stupila je
u Cetvrti (kraljevacki) bata-

!jon Prve proleterske brigade.
Za vrlo kratko vreme zivota i
borbe meau proleterima pokaza]a se kao hrabar i druzeljubiv horae i odana bolnicarka.
Poginula je u jednom od jurisa juna 1943. na Zelengori.
DAVORKA URL!t

Rat ju je zatekao kao ucenicu u Sinju. Tada je imala ,
sesnaest godina. Ubrzo se istice kao jedna od aktivnih i
naprednih omladinki u svome
rodnom Sinju.
U Prvu proletersku dosla ie
kao skojevka oktobra 1943.
!cod Bugojna. U brigadnom sanitetu, gde je hila rasporeaena, veoma se angazuje kao
bolnicarka i skojevski rukovodilac, pa je vee novembra
1943. primljena i u KPJ.
Aprila 1944. prekomandova·
na je iz Prve proleterske u
Osmi korpus narodnooslobodilacke voiske. Posle raia je
zavrSila fakultet i sada j e
Predsednik Privrednog suda u
Solitu. Nosi!ac je mnogih ratnih i mirnodopskih odlikovania.
DU8ANKA VAS/t

Roaena ie 1927. u Slatini
Ilidzi. kod Bania Luke. U C:etvrti (kraljevacki) bataljon Prve proleterske stupila je januara 1943. godine. V ec u pr·
vim bitkama istakla se kao
horae i pomocnik puskomitraljesca. Kasnije je, u 1944. go·
dini, presla u Prvi ( crnogorski) bataljon, gde je bila politicki delegat voda.

�Zanimljivo je ovo istaCi o
Dusanki Vasic: horae na pocetku, ona je posle hitaka na
Neretvi, Sutjesci, Drvaru i
mnogih drugih hrzo stasala
medu nroleterima i u vrsnoo:
rukovodioca. Tako ie kada ie
Prva pro]eterska hila na Srem_,l(om frontn. Dusanka povuieena sa fronta sa zadatkom da
formira sanitetski hataljon pri
stahu Armije.
Odmah posle rata. u NiSu ie
hila koroesar podoficir skolskog hataliona. sa koie se duznosti demobilisala 1945. godine. Rezervni ie oficir i nosilac
viSe ratnih odlikovanja.
SMILJKA VAZTc- Dt.ALTO

Kao ucenica. rodena u Duvnu 1927, Smiljka je prekinula
skolovanje kada je okupator
usao u nasu zemlju. ViSe nije
razmiSljala o skoli, vee o tome
kako ce najviSe doprineti hor-

hi protiv neprijatelja i domaCih izdajnika.
Jedna je od onih dobrovoljaca koil su avgusta 1943. stupili u Prvu proletersku. Rasporedena je da bude u sanitetu Brigade.
Dozivela .ie mnogo radosti
kada su proleteri pohedivali.
hila tuzna kada ginu i kad io.i
urniru ran.ienici, ali najradosniii je njen dan bio - kako
ie i sama kazala - dan kada
ju je pozvala Marta Popivoda
i saopstila joj: da je primljena u Partiju. To je .ios vise
hrabroscu i ponosom ispunilo
da joj se Cinilo da nema bunkera ni bedema do kojih ne
moze stiCi. Poheda je i slohoda tako vee hlistala u njenim
oCima.

MILKA (/LJJE) VEJJNOV/c

,Ne postoji niko na svijetu
ko nas moze pohijediti i unistiti" - rekla je Milka kada

su proleteri prosli preko mosta na Neretvi.
;
Radila je hez stni.ha i spretno, kao od sale, sa omladinom
i Zenama U pozadini na teiitoriji Benkovca i Bosanske Krupe. Kada je stupila u Prvu
proletersku onda ie cesto znala kroz smeh da ·kaze: da tu
viSe nema Sale, veC se treba
boriti i marsovati.
Tako ie govorila na pocetku, prvih dana u Brigadi, da
bi sa pesmom isla u marseve
i hitke po Bosni, Dalmaci ji,
Crnoj Gori, Sandzaku i Srbiii, pa preko Srema i Hrvatske
do Trsta. Borac i holnicarka,
strazar i hombas - svuda je
stigla i nigde ni ie za strojem
zaostala do poslednje bitke koju su vodili proleteri.
DRAOJCA (VLADA) VUCTc

Cerka radnika i majke domaCice, Dragica je odmah posle zavrsene osnovne skole posla na frizerski zanat. Imala
je srecu sto je hila kod maistora Huseina Kahvica, koji
ioj je povremeno davao zadatke, posto je bio organizovan i
radio za narodnooslohodilacki pokret. Tako je radila za
pokret Dragica ( rodena 1927. u
Teslicu) sve dok nije stupila
u Sesti bataljon Prve proleterske 3. .ianuara 1943. godine.
Sa Sestim (beogradskim) bataljonom prosla .ie cetvrtu i
petu ofanzivu. Posle Sutjeske
presla je u Prvi ( crnogorski)
bataljon, u cijim redovima ratuje do Sremskog fronta. U
decemhru 1944. ranjena je kod
Tovarnika.
Posle izlaska iz holnice rasporedena je na duznost u
Gardijskoj hrigadi, iz koje je 151

�PETRA VUJJ(:

po svojoi zelji demobilisana
1945. godine. Iz Beograda vratila se svome Teslicu, odakle
je u sesnaestoj godini i posla
s proleterima. Sada zivi u Doboju.

II
![
,,
,,
II

l·i:
.,

II
I!
[I

II

H
'II
1

!

1

p:
!'

ZORA VUe I&lt;: - KRCUNOVI&lt;:

J anuara 1943. godine, kada
su Prvoj proleterskoj predstojali napomi marsevi i borbe,
mlada radnica iz Teslica Zora
(rodena 1923) krenula je meau proletere. Kada je stupila
u Prvu proletersku postala je
horae Cetvrtog (kraljevackog)
bataljona, koji je prvi i usao
1. januara 1943. u Teslic i taka eestitao Novu godinu gradanima Tesliea.
Zora je u Brigadi postala
clan SKi:lJ-a i Clan Komunistil'ke partije Jugoslavije. Bila
je cetna bolnicarka i referent
saniteta u Ce~rrtom batalio·
nu. Mean proleterima dobila
15 2 je oficirski cin i Orden za hra·

brost. Oktobra 1944. presla je
u Bolnicu na Dedinje, za politickog komesara.
VIDA -

Grad Jajce koji je novemhra 1943. godine bio centar u
kojem je 'krunisana dotadasnja horha naroda Jugoslavije,
bio je i hojni zov svim patriotima Jugoslovenima da podu
u horhu za jasno odredene ciljeve i srecniju sutrasnjicu.
Tih dana je i Petra VujiC, sedamnaestogodiSnja devoika iz
sela Drenova Dola, nedaleko
od Jajea, stupila u Prvu ptoletersku brigadu.
U Sestom (beogradskom)
hataljonu Prve
proleterske
Petra je izrasla u rukovodioca,
te je i Milosav BojiC u svojoj
knjizi istice kao primernog i
hrabrog proletera. U Prvoj
proleterskoj ona je primljena
u Komunisticku partiju Juga·
slavije i dohila kao nien hrahri horae viSe priznanja.

AJsA VUJANlc

U selu SuvaCi, kod Sanskog
Mosta, gde je u siromasnoj
seljackoj porodici rodena 1926,
osetila je svu tezinu mukotrpnog zivota od najmladih dana. Radila je kao najamnik i
sluskinia kod bogatih seliaka.
Naoustila je gazdu 1942. i
prikliucila se oartizanima u
selu Dabru (Podgrmel').
Kao skojevka dosla je meau podgrmel'ke partizane i
s ni ima vojevala do septembra
1943. kad je stupila u Sesti
(beogradski) bataljon Prve
proleterske.
Kao hrabar horae i bolni- .
carka Vida je s proleterima u
mar5evima i bitkama sve do
prelaska u Srhiju 1944. godine, kada je prekomandovana
u Cetvrtu · srpsku hrigadu za
referenta saniteta hataljona.

ANKA VUJiclc -

LATIN

U Vodicama, kod Sibenika,
g9e je rodena 1922. godine,
Anka aktivno radi vee u pripremi ustanka 1941. na prikupljanju oruzja i drugog materija!a. Njen muz odlazi 1942. u
partizane i iste godine gine, a
Anka, iako ima malo dete, nastavlja aktivno da radi za narodnooslohodilacki pokret. Te
godine (1942) i postala je clan
SKOJ-a.
Pocetkom 1943. Italijani otkrivaju nienu aktivnost. pa je
hapse i odvode u logor Fraskete, kod Napulja. Odmah po kapitulaciji Italije uspeva da se
vrati u zemlju, te je taka vee
oktobra 1943. postala horae
Prve proleterske brigade. . U
Brigadi je .ostala kao horae i

�bolnicar lea do aprila 1944. godine, a onda je prekomandovana u Sanitetski bata!jon Prve
proleterske divizije i dobila Cin
starijeg vodnika.
Posle rata kolonizovana je u
Vojvodinu, gde se istakla kao
drustveno-politicki radnik na
zadacima izgradnje zemlje.

i bolnicarka do kraja novembra 1944. godine, kada se Prva
proleterska nalazila na Sremskom fl·ontu. Tada je prekomandovana u brigadni sanitet,
iz kojeg je i demobilisana kada se zavrSio rat.

VIDA (RISTE) VUKASINOVJ(:
MARJJA (JOZE) VlJJCJ(;

Kao ilegalni radnik i aktivista narodnooslobodilackog pokreta istak!a se u svom rodnom mestu, u Kljenku (kod
Vrgorca), zbog cega je 1942.
primljena u Savez komunisticke omladine Jugoslavije. Te iste godine, u novembru, otiS!a
je u partizane na Biokovo. Postala je ubrzo borac Cetvrte
dalmatinske brigade, da bi zatim bila prekomandovana u
Trecu dalmatinsku.
Za vreme pete neprijateljske
ofanzive, juna 1943. godine,
stupila je u $esti (beogradski)
bataljon Prve proleterske. U
ovom bataljonu bila je borac

Pripada po godinama onim
starijim borcima Prve proleterske brigade. Rodena 1912. u
OtpoCivaljki, kod Prnjavora,
dosla je medu proletere januara 1943. godine.
Najduze je bila u Protivoklopnoj ceti Brigade, ali su je
dobro poznavali i borci i rukovodioci iz drugih ceta i bataljona. Isticala se hrabroscu i
neposrednim odnosom prema
n1Iadim drugovima i drugaricam~.

Sa Brigadom je prosla cetvrtu i petu neprijateljsku ofanzivu, ne izostajuCi iz prvih borbenih redova kroz zestoke bi lIce i iscrpljujwce marseve.

DlfsANKA (LAZE) VRBICA

Iz Mrcevaca, kod Laktasa,
(gde je rodena 1924), stupila
je 1943. u TreCi (kragujevacki)
bataljon Prve proleterske.
Kao hrabar borac i bolnicarka istakla se u borbama na
Turbetu i Travniku, kao i u
svim drugim koje je vodila
njena Brigada. Bila je presrecna kada je s Kragujevcanima
usia u Split i tada je prvi put
videla n1ore, zariCuCi se da Ce
posle rata doCi u Split. Borila
se u Bosni, Sandzaku, na tlu
Srbije, na Sremskom frontu i
sve do Trsta i konacnog oslobodenja zemlje. Umrla je posle rata.
IVKA z/Gic-RABRENOV/c

Rat ju jc zatekao kao ucenicu gimnazije i Ivka skolu nije vise pohadala, vee je kao
clan Saveza komunisticke omladine Jugoslavije ilegalno radila !53

�redovima, Danica je s proletetima presla preko Vuceva, Celebica, Sutjeske, Zelengore, Balinovca, Miljevine, Jahorine i
Romanije. Htela je da bude u
svakoj borbi, u svakoj akciji.
Tako je i bilo sve do onaga
dana kada su je izneli sa poloZaja izreSetanu nemaCkim mi~
traljezom. Dugo je lecena u bolnici. Bio je to kratki, ali junacki put u stroju Prve proleterske. Sada zivi kao tezi ratni
vojni invalid u Rijeci.
ANTICA-MALENA ZEMUNIK

u pozadini, a maja 1943. posla
u TreCi (kragujevacki) bataljon
Prve proleterske. Stupila je iz
sela Papa (Bijelo Polje).
Kao borac i bolnicarka brabra je izdriala na celom borbenom putu Brigade preko Sandzaka, Bosne, Dalmacije, Crne
Gore i Srbije. J unacki se borila
za oslobodenje Beograda, na
Sremskom frontu i sve do
Trsta.
U pratecoj ceti Prve proleterske dobila je Cin zastavnika,
a za izvanrednu hrabrost u
mnogim bitkama odlikovana je
ratnim odlikovanjima.
DANICA t.URJ(:

Uoci pete neprijateljske ofanzive, kada je Prva proleterska
stigla u do linu Lima, u borbeni
stroj proletera doslo je dosta
devojaka i mladiCa od Mojkovca, Bijelog Polja, Berana (sadasnjeg Ivangrada) i iz drugih
krajeva · Crne Gore. Medu njima bila je i Danica Zuric. Kao
!54 horae uvek u prvim borbenim

Radnica iz trgovacke porodice, radom iz sela Krila Jasenice, kod OmiSa, Antica Zemunik
(rodena 1918) ukljuCila se u
napredni radnicki pokret jos u
predratnim godinama. Do maj a 1943. radi kao ilegalni pozadinski radnik, kad je i prim!jena u Savez komunisticke
omladine Jugoslavije. U maju
1943. odlazi u Mosorski partizanski odred, a zatim u Trecu
dalmatinsku brigadu.

Dosia je kao Clan KPJ u TreCi (kragujevacki) bataljon Pr-

ve proleterske brigade za vreme pete ofanzive, juna 1943.
godine. Borila se hrabro u redovima proletera do oktobra
1944. U Trecem bataljonu hila
je cetna bolnicarka. Posle oslobodenja Beograda ostala je
da radi kao bolnicarka na hirurskom odeljenju Vojne halnice.
ZLODRE -

JANJCJ(: TONKA

Rodena 1923. godine u Splitu odakle je kao dak gimnazije 'posla u ·borbu 1942. go dine.
Juna 1943. je u Prvoj proletersko i brigadi.
Kao borac Prve proleterske
brigade prosla je sve borbe i
ofanzive, a 1944. Tonka je prekomandovana u sanitet Prve
proleterske divizije, gde se istice kao bolnicarka.
Posle rata nastavila je skolovanje. Danas radi u Beogradu kao strucnjak u aluminijumskoj industriji Aktivni je
drustveni radnik.

�OD BOSNE
DO TRSTA
(BORBENI PUT BRIGADE
1944. I 1945. OODINE)

�rve januarske dane 1944.
vojska
docekivala je u sasvim drukcijim uslovima i okolP Jugoslavijeodnosu na onegodinesuNarodnooslobodilacka godine
nostima u
koji
ih pratili u prve dve
rata. Istinu o borbi N arodnooslobodilacke vojske protiv okupatora
i njegovih saveznika vise nije bilo mogucno sakriti ni u zemlji ni

u svetu. Odlukom Drugog zasedanja AVNOJ-a Narodnooslobodilacka vojska je i pravno sankcionisana kao armija nove demokratske
i federativne Jugoslavije, kao jedina istinska antihitlerovska vojna
formacija u zemlji. Svojom tridesetomesecnom borbom i zrtvama
ana je potvrdila svoje pravo da bude jedini i iskljuCivi reprezentant i predstavnik oslobodilacke borbe naroda Jugoslavije za novo,
humanije i pravednije drustvo koje je trebalo podizati, i u meri
u kojoj su postizani znacajni uspesi i pobede na unutrasnje-politickom i medunarodnom planu- rasla je i njena snaga.
Konacna pobeda, meautim, jos nije bila na vidiku. Na tlu Jugoslavije vojne snage okupatora bile su i dalje izuzetno brojne,
sto im je i omogucavalo da, s vremena na vreme, organizuju i ofanzivne operacije sirih razmera. U zimu 1943/44. izvode zamasne operacije, u celoj Jugoslaviji, a maja 1944. i desant na Drvar. Bio je to
jos jedan veliki ispit za Narodnooslobodilacku vojsku, utoliko tezi
i odgovorniji !ito je trebalo neposredno da brani svog Vrhovnog komandanta druga Tita i vojnopoliticko rulcovodstvo revolucije, i to
kada je sva zemlja hila zahvacena plamenom oslobodilaclcog rata.

KA SRBIII I BORBE ZA OSLOBODENJE
U prolece 1944. Brigada se borila na sektoru Jajca, Mrkonjic
Grada i Gerzova. Za junacko drzanje kod Magaljdola, pocetlcom
aprila 1944, pohvaljen je bataljon »Garibaldi« koji je tih dana pruiio snazan otpor nemaclcim trupama i time olakSao prelazak drugim jedinicama Brigade na nove polozaje. Brigada se, isto taka,
istakla u drvarskoj operaciji, od 25. maja do 5. juna 1944. Na putu

�l

CETA ZA VEZU
PRVE
PROLETERSKE
BRIGADE ULICAMA OSLOBO:DENOG BE-

OGRADA

za Sandzalc, u junu i julu 1944, vodila je ostre borbe protiv Nemaca na planinama- Vranici, Zecu i Bitovnji, zatim kod Trnova, Jabulce i drugih mesta. U avgustu, Prva proleterska dejstvuje u Sandzaku protiv nemackih i cetniclcih snaga. Prodiruci u Srbiju, posle
prelaska Uvea (23. avgusta 1944), ucestvuje u zestokim okrsajima
protiv bugarskih fasistickih trupa na Palisadu ( od 24. do 27. avgusta), kada je imala znatne gubitke, zatim u razbijanju jakih cetnickih snaga na Jelovoj gori, kod Karana, Kosjerica i Varde, te u
oslobotlenju Bajine BaSte, Valjeva ( septembra) i Uba (2. oktobra
1944 ).
Pri izbijanju na lease Zlatibora 23. avgusta 1944 i posle izvojevane pobede nad cetnicima i Bugarima na Palisadu, pocele su
Brigadi stizati popune mladosti - devojke i mladiCi iz Titovog
Uzica, Bajine Baste, Valjeva, Kosjerica, Mionice, Uba, Lajkovc'a,
Lazarevca, sa Kosmaja, iz svih krajeva kroz koje je Brigada prolazila, da bi njihov dolazak doiiveo kulminaciju u danima borbe za
Beograd, kada je na stotine mladih Beograilana dobrovoljno stupi/a u Prvu proleterslcu.
Znacajnu ulogu Brigada je imala u borbama za oslobodenje
Beograda. Od prvih jurisa do potpunog oslobodenja glavnog grada Jugoslavije, proleteri su, za svih sedam dana borbe, hili neumorni u razbijanju neprijatelja na svim pravcima nastupanja.
U osloboaenom Beogradu bataljon »Garibaldi" izasao je iz
sastava Prve proleterske i 29. oktobra usao u novoformiranu italijansku partizansku brigadu »Italija«, a na mesto Petog bataljona
dosli su ponovo borci iz $umadije.
NA SREMSKOM FRONTU

SEDMT BATALJON PRATECIH ORUDA
U POKRETU KA SREMSKOM FRONTU
VOJNA MUZIKA PRVE PROLETERSKE
BRIGADE, U SREMU, DECEMBRA 1944.
GO DINE

Posle jednomesecnog boravlca u Beogradu, gde je vrsila ulogu
garnizonske jedinice, Brigada je upucena na Sremski front. U sklopu ostalih jedinica Prve proleterske divizije i Prvog proleterskog
lcorpusa, ucestvovala je prvih dana decembra u proboju odbrambene linije neprijatelja na delu fronta Jlok - Erdevik. Posle artiljerijske pripreme ad 15 minuta, u 12 casova i 15 minuta 4. decembra 1944. tri bataljona Brigade probila su snaznim jurisom prvu
liniju odbrane, pa potom drugu, da bi 5. decembra Prva proleterska oslobodila Sid i nastavila nadiranje ka Tovarniku. Posle teske borbe, u kojoj je neprijatelj imao oko 50 poginulih, Brigada je
7. decembra oslobodila Tovarnik i skdila otpor neprijatelja u Ilaci i Sidskim Banovcima. Napad na Orolik, medutim, nije uspeo
zbog jakog otpora mnogo nadmocnijih neprijateljslcih snaga, gustih minskih polja koja je trebalo savladati, a i nedovoljnog islcustva za borbe u ravnici. N a sektoru N egosavci - Orolik, Brigada
je vodila danonocne teske borbe ad 15. do 20. decembra 1944, sve
dok nije smenjena ad jedinica Otecestveno-frontovske bugarske
armije. Od 21. do 31. decembra 1944. Brigada se nalazila na odmoru u rejonu sela Adasevaca.

�Za svoju trogodisnjicu, Brigada je organizovala svojevrsno takmicenje koje se odvijalo metlu njenim bataljonima u periodu od
6. do 26. decembra 1944. Rezultati takmicenja bili su izvanredni.
Brigada je izbacila iz stroja 3.108. neprijateljskih vojnika i oficira
( 1.181 poginulih, 1.760 ranjenih, 167 zarobljenih), dok je sama imala 148 poginulih, 581 ranjenih i 40 nestalih. Zaplenila je 801 pusku,
86 mitraljeza, 13 masinki, 25 revolvera, 31 laki i te5ki bacac, 5 topova, 5 radiostanica it d. U tom takmicenj u koje se odvijalo pod
parolom »Unisti sto viSe neprijateljskih vojnika« - proleteri su
nasli vremena i za intenzivni vaspitno-politicki i kulturni rad, pa
je opismenjeno 294 drugova, odrzano je 225 vojnickih i politickih
cetnih konferencija, 822 vodna sastanka, 28 usmenih novina i priredbi. Ulagani su veliki napori da se borci prilagode rovovskom
ratu i smanje gubici koji su hili prilicno veliki u odnosu na raniji
naCin ratovanja.
Cestitajuci Brigadi trogodisnji jubilej, drug Tito je jos jednom visoko ocenio znacaj i ulogu Prve proleterske brigade: »Neizmerno dug, trnovit, krvav ali i slavan put ima Prva proleterska brigada. Mrtva tijela boraca vase brigade pokrila su mnoga bojista u
Bosni, Hercegovini, Crnoj Gori, Dalmaciji, Srbiji, ali iz njihove krvi
nice bratstvo i jedinstvo, nice jedan novi i.ivot jedne srecne, nove
Jugoslavije. Mjesto mnogih palih sinova Sumadije i Crne Gore iz
Prve proleterske brigade, popunili su sinovi junacke Bosne, Like,
Dalmacije, Srbije itd. Danas Prva proleterska predstavlja simbol
bratstva i jedinstva u borbi za oslobotlenje nase zemlje i stvaranje nase slavne N arodnooslobodilacke vojske.«
U periodu od januara do aprila 1945. Brigada je na Sremskom
frontu ucestvovala u napornim ofanzivnodefanzivnim operacijama
u sastavu svoje divizije. Posle proboja Sremskog fronta, 12. aprila
1945. godine, istakla se u gonjenju nemackih i ustaskih snaga na
zapad, u oslobotlenju Pleternice (18. aprila), Okucana (25. aprila),
Vrbovca ( od 5. do 7. maja), Sv. Ivana Zelene (8. maja) i drugih
mesta. U tim borbama neprijatelj je imao preko 1.500 poginulih i
ranjenih, a Brigada preko 500 poginulih, ranjenih i nestalih boraca.
Devetog maja Brigada je usia u oslobotleni Zagreb, da bi posle desetak dana pre-ko Ljubljane nastavila pokret prema Trstu, gde je i
zavrsen njen borbeni put.
Prema nekim proracunima, u redovima Prve proleterske brigade od dana formiranja pa do kraja rata borilo se oko 20.000 boraca iz svih krajeva Jugoslavije i nekih evropskih zemalja. Za druge jedinice NOV J i potrebe NOP u pozadini Brigada je dala oko
3.000 rukovodilaca. U ratu je imala oko 7.500 poginulih, ranjenih i
nestalih, a znatno vece gubitke nanela je okupatorovim, kvislinskim i kolaboracionistickim snagama. Brigada je dala osamdeset i
tri narodna heroja. Pored brojnih pohvala koje je primila od Vrhovnog staba i druga Tita, odlikovana je Ordenom narodnog heraja, Ordenom narodnog osloboilenja, Ordenom partizanske zvezde
sa zlatnim macevima, Ordenom bratstva i jedinstva I reda i Ordenom zasluga za narod I reda. Svakako valja dodati i ono sto je

TRECI KRAGUJEVACKI
BRUARA 19~5. GODINE
REJONU SIDA

BATALJON, F.ENA lVIARSU U

MARSAL 'TITO U PRATNJI KOMANDANTA ARJVIIJE GENERAL-1"AJTNANTA PEKA DAPCEVICA OBILAZI NA~E BRIGA
DE PRED VINKOVCIMA

�CK KPJ izrekao o ovoj Jedinici u svom telegramu povodom dvogodisnjice od njenog formiranja: »Postalo je ponos biti horae Prve
proleterske, jer ana je ponos Citave nase vojske i naseg naroda!«
0 tome kakve je pobede i uspehe Brigada postizala u toku narodnooslobodilackog rata i revolucije, veoma je ilustrativan i izvestaj za poslednji mesec dana rata, o tome kakve je gubitke nanela neprijatel ju u zavrsnim operacijama koliko je zarobila i ubila neprijateljskih vojnika i stare5ina i sta je sve zaplenila od tehnike i naoruZanja.
U vremenu od 12. aprila do 12.
maja

1945.

neprijatelj

je

pretr-

Za isto vreme od neprijatelja je
zaplenjen sledeCi ratni materijal:

peo sledeCe gubitke u ljudstvu:
ubijenih vojnika i oficira

3.135

ranjenih vojnika i oficira
zarobljenih vojnika i ofi-

3.879

cira

1.672

naSi gubici u istom vremenu su
sledeCi:
poginulih boraca i rukovo-

dilaca

382

ranjenih boraca i rukovo-

dilaca·
1.186
nestalih boraca i rukovodilaca
71.
U toku gore navedenog vremenskog perioda neprijatelju je uniStena sledeCa koliCina ratnog materijala:

tenkova
bornih kola
kamiona
luksuznih autonwbila
haubica
protivkolskih topova
bacaCa
~&gt;Saraca((

1
3
22

15
3
9
12
22

i mnogo drugog lakog orutja, ko~
rija, kola, raznog materijala, kao i
dva magacina.

tenkova
3
haubica
15
brdskih topova
13
protivkolskih topova
26
teSkih bacaCa
47
lakih bacaCa
68
protivavionskih mitraljeza
4
teSkih mitraljeza
17
))Saraca''
176
raznih puSkomitraljeza
62
raznih maSinki
169
raznih puSaka
2.580
piStolja
54
kamiona
82
kamiona sa gusenicama
4
automobila
12
motocikala
49
bicikli
105
kola sa spremom
403
konja
329
poljskih kujni
5
radios t anica
11
telefona
35
nemaCkih zastava
3
granata za razne topave
1.895
mina za bacaCe
1.575
bambi
789
puSCane i mitraljeske
municije
75.000
i joS mnogo druge spreme i vojniCkog materijala.

�SLAVKA ABRAMOVIC

Tek sto je hila zavrsila fotografski zanat poceo je rat.
Slavka je (rodena 1925) sa celom svojom porodicom hila internirana iz Sente od strane
madarskih fasista. U logoru je
provela tri meseca. Po izlasku
iz logora ide u Beograd, gde
poCinje saradnju sa naprednom omladinom. Jedno vreme,
da hi izhegla prinudni rad, iiivela je u Valjevu.
Sa svojom mladom sestrom
Zorom stupila je oktohra 1944.

u Prvi (crnogorski) hataljon
Prve proleterske. Uhrzo je prekomandovana u Kulturno-pro·
pagandnu sekciju Brigade, u
kojoj je radila kao fotorepor·
ter sve do demohilizacije, sep·
temhra 1945. godine.
ZORA ABRAMOVIc

Jos kao cetrnaestogodiSnja
devojcica dohro je iskusila
strahote rata i teror okupatora. Iz Sente, gde je rodena
1927. godine, madarski fasisti
su je sa celom porodicom 1941.

internirali u logor - prvo 'u
Stari Becej, a onda u Madar:
sku.
Kada su madarski okupatori pustili n jih nekoliko iz logora, medu njima se nasla i Zora. Nije se viSe zadriavala u
Senti, vee je otisla u Beograd.
Iako vrlo mlada, ona sa starijom sestrom Slavkom radi ilegalno na zadacirna sa organizovanom omladinom Beograda.
Oktohra 1944. stupila je u
Prvu proletersku hrigadu u kojoj je zavrSila i kurs za holnicarke. U Brigadi je ostala do
oktobra 1945. godine.
LJUBJCA ALEKSic

Kada su proleteri presli
Uvac i nastavili horhu po Srhiji, Ljuhica im je (rodena
1923. u Sekurnu, kod Lehana)
posla u susret. Stupila je u Prvu proletersku hrigadu oktobra 1944. godine.
Borheni put ju je vodio prerna krvavim bojistima u Sremu i Slavoniji. Pred snaznim
jurisima nasih jedinica lomio
se tada poslednji otpor nepri'
jatelja i slohoda je vee sasvim
hlizu bila. Caklila se sloboda i
u oCima Ljuhice AleksiC. I up: 161

�r

!

ravo tada poginula je u bici
na Pleternici. Bilo je to 19: aprila 1945. godine.
HRISTINA - PERICA
BAJJ(: .:.._ DRAOOVJ(:

Rasia je i vaspitavala se u
revolucionarnoj porodici BajiC
u Po!icama, selu kod Ivangrada, gde je i rodena 1925. godine. Vee od ustanickih dana
1941. svim srcem je hila okrenuta narodnooslobodilackoj
borbi, u kojoj su se njena braca Krsto i Mojso borili u proleterskim jedinicama.
1943. posla je i Hristina u
borbu, tragom svoje brace. Jula 1944. u Sandzaku je srela
brata Krstu, koji je tada bio
politicki komesar Trece krajiske brigade. Radost susreta bio
je pomucen kada je saznala da
joj je brat Mojso poginuo kod
Kljuca.
Perica, kako su je zvali iz
miloste, nastavila je borbu u
redovima Prve proleterske brigade. Jurisala je sa proleteri-

rna na bugarske fasiste na Zlatiboru. U borbi na Zlatiboru u
jurisu je junacki pao njen brat
Krsto, koji je proglasen za narodnog heroja. Stisla je srce i
nastavila borbu u redovima
proletera do konacnog oslobodenja zemlje. Posle rata nastavlja skolu i sada je primarijus u Beogradu.
MJLICA (SVETOZARA)
BARJAKTAREV/c

rat· je. zacas prekinuo i · rasprsio sve njene snove o buducnosti.
Oktobra 1944. u os!obodenom Beogradu stupila je u Prvu proletersku brigadu. Posla
je sa pesmom u proleterskoj
koloni preko Save da se bori
na Sremskom frontu i da doceka slobodu kao horae sa puskom u ruci. I samo tri dana
po odlasku iz Beograda, 27.
novembra 1944. poginula _i,e
kod Beocina mlada studentkinja iz Kikinde, Mileva Berarov.

Posla je u partizane iz Rume. Tako je svoj dvadeseti rodendan, 10. septembra 1943.
godine, Viktorija Bertoli proslavila medu vojvodanskim
partizanima.
Krajem 1944. stupila je u
Prvu proletersku brigadu vee
kao iskusni horae i bolnicarka. Hrabrost i humanost, cestitost i iskrenost, druzeljublje
i vese!ost - sve je to izviralo
iz ove mlade partizanke, koja
nije posustala ni u jednom jurisu na Sremskom frontu i
preko Slavonije do Zagreba i
Trsta. Nosio je duh borbenosti,
vere i vedrine, koji je, onako
neposredna, lako i na druge
prenosila i njime zracila.

MILEVA (STEVANA)
BERAROV

162

Kao uCiteljica u SopiCima,
kod Lajkovca, gde je rodena
1916. godine, cesto je govorila
svojim ucenicima 0 tome kako
treba voleti svoju zemlju, boriti se za nju i kako treba mrzeti tudina koji nasem narodu
oduzima slobodu.
Septembra 1944. Milica je i
na delu potvrdila ono sto je
govorila svojim uCenicima.
Stupila je u Prvu proletersku
brigadu. Rasporedena je u Kulturnu ekipu Brigade. Neumoran je radnik na pripremi programa za borce na frontu i
narod mesta u kojima hi se
Brigada nalazila.
Proleterima je bilo dragoceno i Milicino znanje daktilografije, jer je ona stizala i usnevala da obavlja sve zadatke
koji bi joj se postavljali. Posle
oslobodenja nastavila je svoj
pedagoski rad, da vaspitava
mlade generacije.

BOSILJKA (MOMCILA)
BJELANOVI(:

Rodena je 1922. u Kikindi,
gde je zavrsila i osnovnu i
srednju sko!u. Zapocela je studije u Beogradu uoei rata. Ali

Kada su bGrci Prve proleterske brigade poS!i sa Banjickog visa u juris za oslobodenje
Beograda, nj ihove redove su iz

VIKTORIJA BERTOLI

�Baste i okoline. Sa njima je
dosla i sesnaestogodisnja Milijana Blagojevic, radom iz sela
Zlodola, kod Bajine Baste.
Hrabro se horila u proleterskim redovima · i delila radost
slohode sa narodom Valjeva,
Uha, Beograda, sa Sremeima,
Slavondma, Zagordma, Zagrepcanima. Borila se hrahro
kao horae i bolnicarka i proslavila Dan pobede u proleterskom stroju.
RADA M. BLAGOJEV/c

dana u dan popunjavali mladi
Beogradani. Tako je 15. oktobra 1944. u Prvu proletersku
stupila i osamnaestogodisnja
Bosiljka Bjelanovic,. ucenica,
rodom iz Bosanske Gradiske.
Po oslobodenju Eeograda,
Bosiljka se hrabro borila na
Sremskom frontu. U jedrtoj
hici hila je ranjena, ali je ubrzo pohegla iz bolnice i vratila
se u borbeni proleterski stroj.
Ostala j e medu proleterima do
konacnog oslohodenj a nase
zemlje.

Medu horeima Petog (sumadiisko,:) bataljona koji se spremao da iz Beograda pode
preko Save i Srema i da nastavi borhenu slavu u sastavu
Prve proleterske brigade, bila
je i dvadesetogodiSnja Rada
BlagojeviC.
Posle zestokih horhi i velikih napora usled teskih uslova
ratovanja na Sremskom frontu u zimu 1944. i 1945. godine,
Rada se ozhiljno razbolela. Tada je kao teski bolesnik napustila svoju jedinicu i posla u
Vojnu bolnieu na lecenje.

na u redove J urisne cete Prve
proleterske.
U bitkama na Sremskom
frontu stariji borci su je cesto
opominjali da se cuva, ali ona
nije o tome razmiS!jala. Stigla
je sa svojim proleterima do
Podravske Slatine i nastavila
put ka Trstu, srecna sto je kao
horae - proleter vodila borbu
i za slobodu svoje Slavonije.
JULJJANA BOOOJEVlc-sEVIc

Kada su proleterske i druge
jediniee Narodnooslobodilacke
vojske Jugoslavije zajedno sa
j edinicama Crvene armi j e oslobodile Beograd 20. oktobra
1944. Julijana je imala petnaest godina i hila ucenica.
• Stupila je tada u tek oslohodenom rodnom gradu u Drugi
(ernogorski) bataljon Prve proleterske. Kao borae i holnicarka ucestvovala je u zestokim
bitkama na Sremskom frontu,
u Slavoniji, za oslobodenje Zagreha ... Sa proleterima je stigla i do Trsta, gde je u stroju
Prve proleterske docekala os-

DRAGA(STEVANA)BOGDAN
MILIIANA
BLAGOJEV/c -

MIC!c

Kada je 28. avgusta 1944. razbijeno bugarsko uporiSte na
Palisadu - Zlatibor je bio slobodan. Narod je odusevljeno
docekivao oslobodioee, a mnogi su zurili i da stupe u redove Narodnooslohodilacke vojske iii kako se to j os uvek govorilo u narodu - u partizane.
Medu njima je bilo dosta
devojaka i mladica iz Bajine

Iz Podravske Slatine u kojoi .ie rodena 1928. pobegla je
od zlocina i zverstava koje ie
vrsio okupator zajedno sa domaCim izdainicima. UtociSte je
nasla u Srbiii kao trinaestogodisnja devojciea.
Kada je stupila u Prvu proletersku oktohra 1944. imala
ie sesnaest godina. 0 njenoj
borbenosti i neustrasivosti najbolje govori i taj podatak da je posle prvih borbi svrsta-

163

�lohodenje nase zemlie i slavila
pohedu nad mracnim i zloCinackim silama fasizma.

dvadesetogodisnja Radmila Bozic iz sela Grahovca, kod Ohrenovea. Vodena primerom
svojih starijih drugova i drugarica, hrahro se horila kao
horae i holnicarka do konacnog oslohodenja nase zemlje.

DESANKA (JANI(;IJA)
BOsKO VIc

Iz rodnog grada PeCi, Desanka Boskovic (rodena 1925)
izhegla je sa svojom porodicom u Srhiju da hi se spasla
od terora koji je hesnio u toku rata u gradu na Bistrici.
U Prvu proletersku stupila je
kao ucenica avgusta 1944, kada su proleteri presli Uvac i
zakoracili u Srhiju. Zapazena
je kao hrahar horae i holniearka vee u horhama po Srhiji i
za oslohodenje Beograda. Zadivljuje proletere svojom hrahroscu i na Sremskom frontu.
Mnogo puta .ie izlagala svoj
zivot kohnom lovu strelovitih
vatrenih jata, da hi iznela s
horhenog polozaia ranjenog
druga. Tako je u horhi kod sela Nijemci, 5. januara 1945. godine, Desanka istrcala prema
ranjeniku na hrisani prostor,
ali ga nije iznela. Hrahro je
poginula pored ranjenog proletera.
JOVANKA BOsKOVJ(;

Rodena 1926. u radnickoj
naprednoi porodici u Beranama (Ivangrad), ios kao uceniea petog razreda gimnazije
i sesnaestogodisnja devojka
otisla je u partizane ( 1943).
U Prvu proletersku dosla je
jula 1944. kao skojevka i postala horae Prvog ( ernogorskog) hataljona. Vrlo hrzo se
164 istakla kao hrahar horae, pie-

NADA (DUsANA) BREZAK
-MAMULA

menita i nadasve po.Zrtvovana
holnicarka. Ucestvuje sa Brigadom u svim horhama po
Sandzaku i Srhiji. Posle oslohodenja Beograi:la, ostala je
po zadatku Partije da radi u
njemu. Tih novemharskih dana 1944. poginula je nesrecnim
slucajem, izvrsavajuCi svakodnevne zadatke.
RADMILA 802:/c

U vatri revolucije zapocetoj
1941. godine, cela Posavina, a
sa niom i ohrenovacki kraj,
hila ie na nogama. Zato ie razuml jivo sto su mnogi horci
iz Ohrenovca i okoline hili u
stroju Beogradskog hataljona
Prve proleterske u Rudom
1941. godine.
Kada je septemharskih dana 1944. Prva proleterska juriSala ka Beogradu mnogih od
tih horaea nije viSe hilo u nienom stroju: ostali su na hojistima sirom zemlje. Medu omladinom koia je tada stupila
u proleterski stroj hila je i

Iz Gomirja, kod Ogulina,
(gde je rodena 1922), presla
ie u Osijek u kom je pohadala gimnaziju. Kao i mnogi
drugi, da hi se spasla od ustaskog terora, izhegla je kao
maturant u okolinu Valjeva.
Kada je Prva proleterska
stigla u valjevski kraj septemhra 1944. godine, Nada se
dohrovoljno javlja da stupi u
Brigadu. Kao horae Cetvrtog
(kraljevackog) hataljona hrahro se hori za oslohodenje
Beograda. Produzila je i na
Sremski front, kao cetna holnicarka. Posehno dolazi do izrazaja njena pozrtvovanost i

�hrabrost. kad ie kao bolnicarka uskakala i juriSala u vatrene polozaje - da iznos_i i previja ranjene borce. U .1ednorn
od takvih nezaddivih juriSa,
9. decembra 1944. go dine, Nada je teze ranjena, pa je preneta u bolnicu na lecenje. U
posleratnorn periodu veorna se
istice kao neurnorni radnik,
poput ostalih drugarica - boraca.
VERA CVETKOVIr':

Roaena u Beogradu 1923,
Vera je kao organizovana
aktivna ornladinka stupila u
Trecu cetu Petog (surnadijskog) bataljona Prve proleterske oktohra 1944, kada je Beograd osloboden.
T~da k~cla su stotine i hiliade ornladinaca i ornladinki
stunile u proleterske i udarne
brio:acle d" nastave borbu za
slobodu, Vera ie iz svog rodnag o:rada posla s proleterirna
u bitke na Sre,skorn frontu,
a zatirn preko Slavonije i Zagreba do Sloveniie. d" bi sa
niirna zajedno proslavila .oslobodenie nase zernlje u Trstu.
Na borbenorn putu sa Prvorn
nroleterskorn ist"kla se kao
hrabar horae i bolnicarka,
MILICA (MILENKA)
CVIJOV/r':

Zajedno sa svojirn drugovirna i drugaricarna posla je u
susret Prvoj proleterskoj brigadi kada su proleteri nanadali Valievo. Rodena je u Valjevu 1925, a svoi dvadeseti rodendan proslavila je u bolnici
aprila 1945. godine, kada . se
lecila od zadobijenih rana.

Puna cetiri rneseca, otkako
je s proleterirna posla od VaIieva, Milica nije izostala nijedan dan iz borbenog stroia,
ni u borbarna za oslobodenje
Beograda, ni dalje na Srernskorn frontu i u Slavoniji.
Hrabro se driala u snezmrn i
ledenirn rovovirna u Srernu i
vee se sa saborcirna radovala
pribliZavanju Zagrebu, kad su
se odbrojavali dani do slobode, a ona je bas tada u borbi
kod Vrbovca, 6. maja 1945, teze ranjena. Ali i tada, ranjena,
Vera je iSla napred sve dok
nije pala i onesvestila se pred
nernackim bunkerorn. Drugovi
su je izneli sa bojiSta i brzo
transportovali u bolnicu na lecenje.
fJURfJIJANA (PAJA) cENr':AN

Rodena je 1926. godine u
Titelu. Zivela je i· odrasla u
Valjevu. Kada su proleterske
jedinice oslobodile Valjevo, i

ova rnlada Vojvodanka zelela
ie da stupi u · Titovu proslavIjenu voisku i da i ona da
svoj prilog borbi protiv faSizma.
·
Njen ratni put bio je vrlo·
kratak. Stupila je u .Prvu proletersku 15. septernbra 1944. i
posle nepunih rnesec dana,· kada je Prva proleterska briga-·
da vodila borbu na prilazirna
Ubu, u jednom od jurisa brabra je poginula 3. oktobra
1944. Durdijana Cenean.
VOJKA CIROVIr':

Voika CiroviC, roaena 1927.
u Prijepolju, irnala je sedarnnaest godina kada je avgusta
1944. stupila u Prvu proletersku brigadu. Borila se rnedu
proleterirna protiv bugarskih
fasista na Zlatiboru, a zatirn
za oslobodenje Valjeva. Beograda ...
U borbi na Sremskorn frontu, 3. decernbra 1944. godine,
Vojka je tesko ranjena. Prene- 165

�ta ie sa fronta u bolnicu na lecen ie. u svim borbama se istakla kao hrabar horae i bolnicarka.

proleterske na utvrdene neprijateljske polozaje kod Sida,
hrabro je poginula 4. decembra 1944. godine.

MILICA (JOVANA)
£JOK/c

KATARINA DEVlc

Kada su jedinice Narodnooslobodilacke voiske Jugoslavije nadirale ka Srbiji i kad su
pmleteri slomili otpor bugarskih fasista na Palisadu (avgusta 1944), omladina iz uzickog kraja ie pohrlila u proleterske i udarne brigade. Medu
njima su bile i dve nerazdvojne drugarice: Milica Dokic
(rodena 1925) i Ljubica MaksiC. Obe su tada stupile u Prvu
proletersku brigadu.
- Milica se borila u proleterskom stroju za oslobodenje
Bajine Baste, Valjeva, Uba,
Beograda. Posla je prema Sre:
mu iz Beograda sa pesmom 1
osecan iem blizine pobede u
srcu. To je hrabrilo i krilatilo, nosilo u juriSe. U jednom
od takvih jurisa boraca Prve

Rodena 1925. u Starom Gradu (Dalmaciia), nasla se 1944.
u Srbiji. Znala je da u Prvoj
proleterskoi ratuje dosta njenih Dalmatinaca. OdluCila se
i ona da im se pridruzi u borbi za slobodu, pa ie sentembra
1944. stupila u Peti (sumadijski) bataljon Prve proleterske.
Borila se hrabro za oslobodenje Valjeva, Uba i Beograda
i kao horae i kao bolnicarka.
U borbama na Sremskom frontu, kada su proleteri posli na
juris 3. januara 1945. preko
Mocvara u pravcu sela Zvanog
Nijemci, Katarina je tesko ranjena. Preneta je u bolnicu na
lecenje i tako riapustila borbeni stroj proletera.
JELENA DIMJTRJJEV/c
-JOVANOVIc

r

Dok je u jurisima Prva proleterska brigada progonila fasisticke .iedinice ulicama Beograda, Jelena je stupila u njene redove.

166

Spadala .ie medu starije drugarice u Brigadi (rodena 1916)_
Primljena je januara 1945. u
KPJ.
U borbama na Sremskom
frontu i u Slavoniji istice se
kao hrabar horae i Clan agitpropa Brigade. U jednom od
poslednjih jurisa, 5. maja 1_945.
kod Vrbovca, tesko je ran]ena
i preneta u bolnicu, gde je ope-

risana. Tako je Dan pobede
slavila u bolnici, kao ranjeni
proleter.
OLIVERA DIMJTRJJEVJc
- sARENAC

Rodena je u Beogradu 1924.
godine. Kao ucenica Trgovacke akademije, Olivera nije pohadala skolu za vreme okupaci je i aktivno se ukljucila u
napredni omladinski nokret.
Bila je iedan od sekretara
skojevskih aktiva na Karaburmi, i uCestvovala ie sa sestrom
J elenom u raznosen ju letaka i
drugog propagandnog materiiala. Zatvarana je od Speciialne policiie i gotovo godinu"
dana odlezala u Ban iickom logoru, iz kojeg je kao maloletna devojka zatim pustena.
Oktobra 1944. godine, kada
su jedinice NOV nasttfpale
ka Beogradu, Olivera je zajedno sa sestrom Jelenom stupila
u Prvu proletersku i sa proleterima posla na Sremski front.

�~1

Januara 1945. Olivera je, kao
i njena sestra, primljena u
KPJ. Ranjena je za vreme prohoja Sremskog fronta. Kao
mladi horae i dan Partije hila
je ucesnik na Prvom kongresu
Saveza antifasisticke omladine
Srhije.
BOGDANKA DRAKULic
- fJUKic

Rodena 1923. godine, Bogdanka je iz sela Reke (u hlizini Korenice) posla u narodnooslohodilacku horhu 1941. Ka·
da je Beograd oslohoden i
kada je nastupilo opste slavlje
horaca i gradana u slohodarskom Beogradu, u Bataljon
prateCih oruda Prve proleterske dosla je i Bogdanka.
Iscrpljena ratom i nenavikla na vojvodansku ravnicu,
tesko je podnosila uslove rovovskog ratovanja i vojvodansku klimu. Oholela je januara
1945. i upucena na lecenje u
Sremsku Mitrovicu. Dolaskom
u holnicu nije se samo leCila,

vee .Je kao iskusna holnicarka
pruzala dragocenu pomoc medicinskom osohl iu u tim teskim ratnim danima.

Kao hrahar horae odlikovana je ratnim odlikovanjima.
LJUBINKA ( A(:JMA)
OAVRJLOV/c

KOSA (STEVANA) FUSTlc

Rodena 1922. u selu Lepencu, kod Moikovca, u siromasnoj sel jackoj porodici, Kosa ie
za vreme rata aktivno radila
za narodnooslohodilacki pokret. Posle povlacenja partizanskih snaga za Bosnu, vrlo
cesto .ie zatvarana od strane
cetnika.
. Kada ie zavrsila tromesecni
sanitetski partizanski kurs u
Sandzaku. stupila ie .iula 1944.
u Sesti (heogradski) hataljon
Prve proleterske. Postala je
cetna holnicarka. Sa Brigadom horheni put .ie vodio preko Zlatihora, Valjeva, Kosmaja do Beograda. Po oslohodenju Beograda ostala .ie na radu u Vojnoj holnici do demohilizacije, oktohra 1945. godine.

Rodena 1926. u selu Ratkoveu, kod Lajkovea, rasla je
i hila nerazdvojna sa svojom
sestrom od striea Milicom, sa
kojom je zajedno otiSla i u
horhu. Njihov zivotni put je
istovetan. Zajedno su pocetkom septemhra 1944. i stupile
u Prvu proleters)m hrigadu.
L iuhinka je hila horae u
strel iackom stroiu,. homhas .. u
patroli, prethodnici · i izvidnici, holnicarka koia je hrahro
jurisala da iz horhe iznese svo_je drugove.
U _januaru 1945·. vodile su
se zestoke horhe· na Sremskom frontu. Proleteri su jurisali na selo Nijemci 6. januara 1945. godine. U tom jurisu.
poginula je hrahro Ljuhinka
Gavrilovic, ostajuCi u secanji- 167

�ltla proletera kao primer borca i holnicarke, pohtvovane i
odane, druzeljuhive i neustraSive.

lje. U Prvoj proleterskoj ostala
je do jeseni 1945. kad je demobilisana. Sada Zivi u Splitu.
ANKA J. ORLJc

MJLJCA (VOJJSLA VA)
OAVRJLOV/c

Najteze sto je dozivela ova
mlada devojka, rodena 1927. u
Ratkovcu, kod Lajkovca, hila
je pogihiia njene sestre od
strica Ljuhinke ( 6. januara
1945).
Tugovala je Milica za Ljuhinkom, ali je nastavila horhu na Sremskom frontu sa
joS veCom mrZniom prema neprijatelju. Jurisala je da osveti svoju sestru~, jurisala je za
dva horca, za njih ohe.
U iuriSu na neuriiateljske
utvrdene polozaje kod Tovarnika, u Sremu, uoo:inula je fehruara 1945. i Milica. Poginu]e su dve sestre GavriloviC, koje su se istakle hrahroscu u
svim horhama od Uha i Beograda do Sremskog fronta.

GRUPA DRUGARICA I DRUGOVA IZ

SESTOG BATALJONA,
LEMEGDANU

1944.

NA

KA-

tetsku eetu Prve proleterske
divizije.
Demohilisana je septemhra
1945. godine. Po povratku u
Valjevo, Ljuhica radi aktivno
u omladinskoj i skojevskoj
organizaciji i prenosi iskustvo
koje je stekla medu proleterima.
BOSA OLUMAC- GLAVAN

LJUBICA OL/S/c
- PREDOJEV/c

Osnovnu i zensku zanatsku
skolu zavrsila ie u Valievu,
gde .i e rodena 1927. i zivela sa
svojom uorodicom. Sastaj ala
se i drliZila sa naprednom omladinom Valjeva. s koiom se i
dogovarala: kada i kuda da
krenu u partizane.
Kada je Prva proleterska oslohodila Va]ievo, septemhra
1944, Liubica je stupila u nien
Prvi hatalion. Do marta 1945.
hila je horae i holnicarka, a
tada prelazi 11 hrigadni sani168 tet, iz kojeg zatim ide u sani-

Iz Like (gde je rodena 1925)
Bosa je 1941. izbegla od ustaskog terora i stigla u Ub.
U Uhu je zivela sve do 3. oktobra 1944. godine, kada su Ub
oslohodile jedinice Prve proleterske. Tada je Bosa stupila
u Cetvrti (kraljevacki) hataljon
Prve proleterske brigade.
Ucestvovala je u borbi za
oslohodenje Beograda, gde je
pre odlaska Brigade na Sremski front zavrSila sanitetski
kurs. Borila se potom kao holnicarka u odsudnim i zestokim
bitkama po Sremu, Slavoniji,
Hrvatskoj i sve do Trsta i ~ko­
nacnog oslohodenja nase zein-

Rodena 1924. u Trpnju, kod
Duhrovnika, nasla se u Beogradu oktohra 1944, za vreme
hitaka za njegovo oslobodenje.
Kada je oktoharskih dana
1944. stupila u Prvu proletersku hila je Clan Saveza komunisticke omladine Jugoslavije.
U proleterskoi koloni posla je
na Sremski front, uosto ie
urethodno u Beogradu zavrsila sanitetski kurs i osposohila se za holnicarku.
Teske horhe, hladnocu i napore koje je nametala ta ratna zima na Srernskom frontu,
Anka je vrlo hrahro podnela,
ne zaostaiuCi u juriSima za is~
kusnim horcima. Medu proleterima hila ie kao horae i holnicarka u zestokim hitkama
po Sremu i Slavoniji, oko Zagreha i Trsta.
Oslohoden ie zemlje i )lbbe,
du nad fasistima slavila je
Anka zaiedno sa proleterima
na zapadnoj granici J ugoslavije.

DRAGICA IVANOV/c

Rodena 1926. u Surdulici,
Dragica je stupila u TreCi (kraljevacki) hatal jon Prve proleterske juna 1944. godine.
Istice se svojom hrahroscu
i hrigom za ranjenike, pa je
po tome brzo i zapazena meproleterima. Stoga je uhrzo dohila i cin vodnika. Od juna 1944. hila je u stroju proleterskom sve dok nije ranje-

au

�n~ 7. decembra 1944. kod Sida. Tada je kao ranjenik upucena na lecenje u Novi Sad.
MJLICA (RADOVANA)
JAKOVLJEVJ(;

Rodena je 1926. u Gusinju
(Crna Gora). Rat ju je zatekao
kao ucenicu beranske gimnazije. Kao napredna omladinka
brzo se ukljucila u organizovanu borbu protiv okupatora.
Ratovala je u partizanskim
jedinicama koje su vodile borbu u dolini Lima, a jula 1944.
stupila je u Prvi bataljon Prve
proleterske brigade.
Kao horae i bolnicarka istice
se u borbama po Srbiji i za
oslobodenje Beograda. Hrabro
se borila i u Sremu i Slavoniji,
sve dok nije ranjena aprila
1945. godine.
MILJCA JANJ(;IJEVIc

Po osloboaenju Val ieva, ka·
da su mladiCi i devojke iz valjevskog kraia popuniavali
proleterske redove, i dvadesetogodiSnia Milica JanidjeviC
je kao skoievka stuuila u Peti
(sumadiiski) bataljon Prve
proleterske.
Posle borbi za oslobodenje
Beograda, ucestvovala je u
bitkama na Sremskom frontu.
Zapazili su je proleteri kao
hrabrog borca i vrednu bolnicarku. Februara 1945, usled
bolesti, odlazi na lecenje u
bolnicu u Svetozarevo.
DRAOJCA JANKOVIc

Imala je sedamnaest godina
kada su crnogorski partizan-

ski odredi, decembra 1941, napadali Pljevlja, grad u kojem
je ona roaena 1924. godine.
Secala se tih dana i tih junackih jurisa, pa je i sama posla
u partizane 1943. godine.
U Prvu proletersku stupila
je jula 1944, posle zavrsetka
sanitetskog kursa u Sandzaku.
Hrabro se borila na Palisadu
protiv bugarskih fasista. Kao
horae i bolnicarka borbenim
putem ie isla dalie u bitke za
osloboaenje Bajine Baste, Valieva i Beograda, pa preko
Sremskog fronta i Slavoniie
do zapadnih granica nase zerolie i konacne pobede nad fasistima.

Posebno se istakla u iznoseniu i previjanju ranienih drugova i drugarica 12. aprila
1945. u proboju Sremskog
fronta, PO cemu SU je dobro
zapamtili proleteri.
OLGICA (JOSIPA) JANKOVIc

U
narodnooslobodilackom
ratu i revoluciji proleteri nisu
ratovali samo puskom, born·
born, topom, mitraliezom ...
Njihove ratne staze obelezavane su i kulturnim akci iama i
stvaralastvom. Meau borcima
i narodom tai ie rad iz godine u godinu dobijao sve viSe
u intenzitetu.

Mnogi borci koii su imali
smisla za pesmu, recitaci iu iii
glumu postaj ali su . clanovi
Kulturne ekipe u Prvoi proleterskoj brigadi. U tu ekipu je,
posle oslobodenja Beograda,
stupila i Olgica Jankovic (roaena 1920. u Sanskom Mostu). U ovoj ekipi, medu proleterima, Olgica je ostala do
komicnog osloboaenja zemlje.

LEPA (STEVANA) JAKslc

Kao osamnaestogodiSnja domacica iz Uba, Lepa je 3. oktobra 1944. stupila .u Prvu pro·
letersku brigadu.
Borila se za osloboaenje
Beograda, a onda je zavrSila
sanitetski kurs i postala cetna
bolnicarka u Drugom bataljonu.
Na Sremskom frontu, janua·
ra 1945, primljena je u. Savez
komunisticke omladine Jugoslavi je. U redovima Brigade
borila se na Sremskom frontu, po Slavoniii, .oko Zagreba
i slobodu docekala sa proleterima u Trstu.
Posle rata u Valievu, gde i
sada zivi, istice se ·kao aktivni
drustveno-politicki radnik.
JELENA (JOVANA)
JELlS A Vel(;

Bila je ucenica gimnazije
kada je iz sela . Bioska, kod
Uzica, (gde je roaena 1926),
avgusta 1944. stupila u Prvu
proletersku.
169

�U redovima proletera bori·
Ia se za oslobod:enje Bajine
Baste· l. septembra, Valjeva
18. septembra, Uba i Beograda oktobra 1944. godine. U
svim tim borbama .pokazala
se kao vrlo hrabra i pozrtvovana, i ne samo u borbi i u
jurmma vee i kad je trebalo
pomoCi ranjenim drugovima i
drugaricama.
Ponosila se sto je radom ispod proslavljene Kadinjace.
Hrabro je poginula kao cetna
bolnicarka na Sremskom frontu, u blizini Sida, 4. decembra
1944. godine.
JOVANKA (BUD/MIRA)
JEL/SAVc/C

Sa ocem Budimirom, bratom i tri sestre, Jovanka je
1. septembra 1944. stupila u
Prvu proletersku. I Jovanka je
zelela da bude gde i nj ena sestra ~ u Prvom (crnogorskom) bataljonu.
Ni je htela da bude bolnicar170 ka. Bila je horae, bombas i

puskomitraljezac. U svim borbama po Srbiji, u bici za oslobodenje Beograda, zatim na
Sremskom frontu i preko Slavonije do Zagreba - htela je
da l:iude prva u svim okrsajima i akcijama. Ona, njena sestra Stanojka i Milena Vilotiievic prosto su se takmicile
koia ce biti prva i koja ce ~i­
ti hrabriia, pa se za sve n]Ih
maze reCi da su imale prave
ratne srece kada su rat prezivele.
Jovanka je stigla sa proleterima do Trsta i ostala -u njihovom ·stroju sve dok nisu demobilisane drugarice - ratnici iz Prve proleterske brigade.
M/LKA (BUD/MIRA)
JtiLlSA vclt

Rodena 1920. u Bajinoj Basti, Milka je hila najstarija od
td sestre Jelisavcic koje su za. edna . stupile u .Prvi .( crnoi
gorski) bataljon Prve_ proleterske 1. septembr&lt;j. .1944. go-

dine, kada su proleteri na juris zauzeli Bajinu Bastu.
U borbi vrlo hrabra, isticala
se i kao dobar i recit tumac
narodnooslobodilacke
borbe
medu zenama i seoskom omladinom. Kao aktivista vracena je po zadatku u svoj kraj,
gde je obavljala odgovorne
duznosti, posebno medu zenama.
STANOJKA (BUD/MIRA)
JELISAVcJC

Tri sestre Jelisavcic, cerke
Budimirove, zajedno su stupile 1. septembra 1944. u Prvi
( crnogorski) bataljon Prv.e
proleterske. Sve tri su rodene,
rasle i zivele u Baj inoj Basti.
Stanojka, rodena 1925, hila je
najmlada od njih.
U borbama za Valjevo, Ub
i za oslobodenje Beograda ispoljila je izvanrednu hrabrost .
Proleteri su je smatrali kao
vee iskusnog borca na Srem-

�bolnicarka nastavila borbu na
Sremskom frontu, pa je preko Slavonije i Zagreba stigla
do Trsta. gi:le je sa proleterima docekala konacno osloboaenje nase zemlje.
Proleteri su je primili u
SKOJ i u Komunisticku partiiu Jugoslavije.
DRAaJCA JEVTic
- RADULOVlc

skarn frontu. Sluzila .i e kao
primer u poZrtvovan.iu za svoje drugove.
Ranjena je 20. aprila 1945,
kada su proleteri vodili borbu
za Pleternicu, odakle je unucena u bolnicu. Cim se izlecila
pozurila je da stig;ne svoj batalion. koji je tada vee bio u
Sezani.
STANICA (VELIE)
JELJ$AVC/c

Zajedno sa tri sestre JelisavCic - Milkom, Jovankom i
Stanojkom, i sedamnaestogodiSnja Stanica ie posle osloboaenja Ba iine Baste stunila u
Prvu proletersku brig;adu.
Posla je sa proleterima kao
horae Prvog ( crnogorskog) bataljona 1. septembra 1944. i
nrvo vatreno krsten je dozivela vee u borbi za oslobodenje
Valjeva. Stanica je ucestvovala zatim i u bitkama za osloboaenje Uba i Beograda. U
oslobodenom Beogradu zavrsila je sanitetski kurs i kao

Kada su pro]eteri oslobodili Valjevo 18. septembra, stotine devoiaka i mladiCa iz valjevskog kraja ulazi u proleterske redove. Meau njima je
hila i Dragica, sedamnestog;odiSnia ucenica valjevske gimnazije, radom iz sela Brezovice.
Kao mladu i vrlo inteligentnu devoiku, proleteri . su je
rasporedili na mesto radiotelegrafiste. Savesna i vrlo odgovorna u izvrsavanju zadatata brzo se osposobila i postala jedan ad vrsnih telegrafi-

sta, pa je zato ubrzo presla u
stab Prve proleterske divizije.
Sa proleterima ie Dragica
bila u strojti ad Valjeva do
Trsta.
JVANKA JOKJc

Kada su crnogorski partizanski batalioni napadali
Pljevlia 1941, Jovanka je imala dvanaest godina. Cula je o
toi borbi i o mnogim drugirn
borbama koie su vodili borci
Narodnooslobodilacke voiske. ·
Roaena 1929. u selu Podpecu, kod Plievalia, stupila ie u
Prvu proletersku jula. 1944.' u·
redovirna borila se protiv bugarskih fasista na Palisadu.
Ucestvovala je u osloboaenju
rr:mogih gradova u Srbiii, kao
i u bitkama za Beograd i na
Sremskom frontu. S proleterima je stigla i do Trsta i zajedno s njima dozivela radosti konacnog oslobodenja nase
zemlje.
DARINKA JORDANOV!c
- JOVANOVIc

Rodena u Beogradu 1927,
Darinka nije cekala borce Narodnooslobodilacke voiske Jugoslavije u svom gradu, vee
im je posla u susret. Srela ih
je u Sumadiji i stupila u Prvu
proletersku
23.
septembra
1944. godine.
Neustrasiva je Darinka bila
kada su proleteri nastupali od
Baniickog visa ka centru Beograda. Jurisala je preko Autokomande, ka centru grada i
Teraziiama do Kalem.,gdana.
Sa Prvom proleterskom produZila je ka Sremskom frantil, Sla;,oniji, Zagrebu i tako
do Trsta. U svim borbama is- 171

�"

vana na lecenje u Moskvu. gde
je ostala dve godine. Teski je
ratni vojni invalid.
fJURfJINA -fJJNA JOV/cEVJc

takla se kao hrahar horae i
holnicarka, a na- Sremskom
frontu je i ranjena.
VERICA JOVANOVIc

U Malim Vinicama, selu kod
Valjeva (gde je rodena 1922),
Verica Jovanovic hila je svedok terora koji je okupator
sa domaCim slugama pocinio
i sprovodio u celom ovom
kraju.
Septemhra 1944, kada su
Prva proleterska i Treca krajiska brigada oslohodile Valjevo; Verica je sa jos mnogo
dtnladinaca i omladinki stupila u Prvu proletersku: · Ucestvovala ie u hitkama za
oslobodenje · Beograda i · na
Sremskom -frontu, pa dalje u
Slavoniji i Hriratskoj i hila u
Prvoj proleterskoj · sve do- kortacriog oslohodenja- nase zemlje. u Brigadi je vrsila duznost cetile holnicarke, a na
Sremskom· fronti.l _je postala i
clan· Saveza· komuiiisticke om172 ladine Jrigoslavije.

RADMJLA JOVlclc

Kao radnica iz Baniana, kod
Uha, gde je -rodena 1922. godine. za vreme ustanicke 1941.
radila je u sna_jderskoj radionici Posavskog partizanskog
odreda, Po povlaceniu partizanskih- snaga iz Srhiie za Bosnu, R&amp;dmila je ostala na terenu, gde radi za pokret pod
te8kim uslovima, maltretirana
od cetnika.
Kada je Prva proleterska
seutembra 1944. oslobodila
Valievo, stupila je u njen Drugi hatalion. Kasniie ie prekomandovana u TreCi hatalion.
Na Sremskom frontu, u horbi kod Erdevika 5. decembra
1944, ranjena je u glavu i hila u takvom stanju da su je
proleteri upisali pod hrojem
188 u spisak mrtvih. Posle izvesnog vremena osvestila se i
tada _je jos jednom pogodena
- ovoga puta u nogu. Pronasli su je kasnije KrajiSnici i,
onako izmuceni, prehacili je u
bolnicu, odakle je transporto-

Kao ucenica gimnazije u PeCi, gde je rodena 1925. godine,
postala je clan Saveza komunisticke omladine Jugoslavije
1941. Njena aktivnost brzo je
primecena od str&amp;ne nepri.fa•
telja, pa je aprila 1942. internirana u zloglasni logor Ponzu,
u Itali_ju. Glad i mucenje u logoru nisu salomili njen revolucionarni duh.
Posle kapitulacije Italije septembra 1943. vraca se u domovinu i svoju aktivnost nastavlja u Kraljevu i u Aleksincu.
Uhvacena je na kurirskom zadatku u Kosovskoj Mitrovici,
odakle je sprovedena u logor
u Smederevskoj Palanci. Uspeva da pobegne iz logora i
stupa u Cetrdeset sedmu diviziju, a u jesen 1944, kod Ko-

�smaja, dolazi u Prvi bataljon
Prve proleterske brigade.
Kao hrabra i omiljena drugarica menu proleterima, Dina ie poginnla ienuara 1945.
godine na Sremskom frontu.

U jednoj od tih borbi, 9. decembra 1944. kod sda Berka
(u Sremu}, poginula je dvadesetogodiSnia Vera . Karie.
Ratovala je kratko ali hrabro,
i u toj kratkoj borbi dala najvise sto moze covek dati za
slobodu - svoj zivot.

ZLATICA JUO

Ronena 1926. u Mariboru,
dosla ie kao devojcica u Srbiju 1941. godine.~ ~ajedno s:'
mnogim slovenack1m porodicama hila je proterana i porodica Jug iz svn&lt;r rodnog kraja,
sa svog ogn iista. Provela ie
Zlatir.a tri ratne &lt;!odine u ~u­
madiii, gde je Slovencima bilo ukRzano gostonrimstvo u
na ite:lim danima drugog svetskog rata.
S"ntembra 1944. stunila je
u Prvu proletersku brigadu i
borila se za oslobonen ie Beogrecla, na Sremskom frnntu i
dalie preko Slavonije do Zagreba.
Osobito je hila uzbunena
kada su proleteri marsovali
preko Sloveni ie u pravcu Trsta, ponosna sto se posle cetiri ratne godine vraca u zavicaj kao horae - proleter.
VERA R. KARle
- KARLlc

Rodorn iz Sienice. Vera ie
stupila 13. oktobra 1944. u Prvu proletersku. Iako bez ratnag iskustva. hrabro se borila za oslobonenie Beograda.
Posle oslobonenja Beograda
nastavila je sa proleterima
borbu na · Sremskom frontu.
Bili su to svakodnevni juriSi
na utvrnenog nepriiatelja, koji je sve cinio da odrzi dobro
posednute polozaje.

LENKA (MIHAILA)
KNE:l:EV/c

Iz Baskova, kod Pljevalja,
gde je ronena 1926. godine,
oosla je u narodnooslobodilacku borbu septembra 1943.
Do sredine 1944. bori se u redovima sandzackih jedinica,
kad (.iula 1944) stupa u Prvu
proletersku brigadu.
Ucestvuje u bitkama za oslobonenie Srbiie i osobito se
hrabroscu istakla u iurisima i
okrsajima za Palisad, Bajinu
Bastu, Valievo i Ub.
Nije znala za strah, vee je
hrabro jurisala u susret slobodi. Poginula ie u borbama za
oslobonenje Beograda 14. oktobra 1944. godine.

Vee prvih dana istice se ne
samo kao bolnicarka, nego . i
kao horae mi strazi i na svim
dnigim dmnostima. Duh koji
je vladito menu proleterima
· podsticao ju je i snazio da Cini sve kako bi sto vise doprinela borcima svoje Prve proleterske u njihoviin pobedama.
LIDIJA KOVAc -

S/Mlc

Ronena 1925. u selu Bistrici, kod Celja, zive!a je za vreme rata u Zagrebu, ·gde je hila povezana sa naprednom omladinom jos od 1941. godine.
U kuCi svoiih · roditelia skrivala je ilegalni partijski materijal.
Avgusta 1943. odlazi u Trinaestu proletersku brigadu
.,Rade Koncar", a jula 1944.
stupa u Prvu proletersku bri. gadu, .u sastav njene hirurske
ekipe, u kojoj je. i docekala
krai rata. Proleteri su je zapazili kao hrabrog borca i odanu bolnicarku i stoga su je
ubrzo primili u Komunisticku

STANKA KOND!c

Kada su jedinice Narodnooslobodilacke vojske Jugoslavije zajedno sa iedinicama
Crvene armije oslobodile Beograd, hiliacle mladiea i devojaka pohrlilo je da stupi u
nroleterske i udarne brigade.
Menu 'devoikama koie su bas
na dan oslobonenia Beograda,
20. oktobra, stupile u Prvu
nroleterskti hila je i Stanka
Kondic, ronena u Beogradu
1920. &lt;1odine. Zavrsila ie bolnicarski kurs i rasoorenena za
bolnicarku u brigardnoj intendanturi.

173

�partiju Jugoslavije; Postala je
i stariji vodnik, a posle rata
kao aktivni drustveno-politicki · radnik unapredena je u cin
rezervnog porucnika. Za ratne
zasluge odlikovana je Ordec
nom zasluga za narod.
cETNA - cANA
KOVAcEVIc

Rodena 1915. godine kod
Graheva, u Crnoj Gori, posla
ie sa ustariicima 1941. godirie.
kada je imala trideset i sest
godina. Borila se u Niksickom
pai.-tizanskom ·odredu, pod. koniaridom legendarnog Save Kovacevica. Kao ilegalac pala je
u ruke cetnickih. izdajnika u
prolece 1942. i bila internirana ii Togor u Italiju.
. -Posle kanitulacije Italije nasla se u Prvoi prekomorskoi
brigadi, a kada .ie januara
1944. ova brigada dosla u popunu 1. diviziie Cana stupa u
Prvu nroletersku brigadu. Kao
stari . borac odmah ie odredena za referenta saniteta bataliona. S proleterima ie ostala
rio konacnog oslobodenja nase zemije.
·
Za .ratne zasluo:e dobila je
i'in oficira. Nosilac Partizanske spomenice 1941. i vise odlikovania. Cana Kovacevic je
umrla 1975. godine.
LJUBICA KOVAcEVIc

174

Ljubica KovaceviC .i e rodena 1923. godine kod Visegrada. Kada su .1942. Nemci i uslase vrsili na.izverskiji teror
nad zivljem ovoga kraja, Ljubica .ie sa svojom sestrom Ruzom prebegla u Srbiju. Dve

sestre su tada nasle utociSte
u Valjevu.
Po oslobodeniu Valjeva, septembra 1944." ·godine, sestre
Kovacevic su dosle medu oslobodioce i postale borci Cetvrtog (kralievackog) bataljona Prve proleterske.
L iubica se borila za oslobodenie Uba i Beoo:rada, gde zavrsava i sanitetski kurs. Dve
sestre su nastavile borhu na
Srems kom frontu i u Slavoniji. Prilikom nastunan ia proletera ka Zao:rebu, Ruza. ie poginula nedaleko od Vrbovca,
a Liubica je sa Prvom proleterskom docekala kraj rata u
Trstu.
RADMJLA (cEDOMIRA)
KOVAcEVIc

Pre stu pan ia u Prvu proletersku, Radmila .ie kao skojevka ucestvovala u mnogim akcijama. Rodena je 1924. u selu Mirasevcu, kod Race Kragujevacke.

Stupila .ie u prvu proletersku septembra 1944. na Borovoi Glavi, na Zlatiboru. Bila
ie rasporedena u Minersko·iminjerijsku cetu pri stabu
Brigade. Sa Brigadom je prosla borbeni put od Zlatibora do
Trsta. Kao hrabar horae nrim1iena ie u KPJ i bila rukovodilac SKOJ-a u svoioj ceti · i
politicki de]egat voda, na kojoi duznosti je i dobila Cin zastavnika.
Posle rata je nastavila aktivni drustveno-noliticki rad,
za sta je dobila mnoga priznanja.
RUZ.A KOVAcEVIc

Rodena je 1924. u ViSegra-·
du, odakle _ie sa sestrom Ljubicom izbegla od ustaskog terora u Valjevo. Iz Valjeva obe
sestre odlaze u partizane i stupaju u TreCi (kragujevacki)
bataljon Prve proleterske septembra 1944. Jurisala je sa
proleterima u bici za oslobo-

�denie Beograda, posebno ispol iavajuCi neustrasivost pri
izvlaceniu ranjenika. Posle
Beograda nastavila je borbu
na Sremskom frontu.
U _jednom od jurisa na neprijatel ia kod Rajica. nedaleko od Vrbovca, poi:etkom maja 1945. pokosili su je nemacki rafali u momentu kada je
sa bojiSta iznosila ranjenog
druga.

lac u Beogradu, a nemamb vise brace ...
Tako ie rekla starij a sestra
Radmila, koja je tada hila u
sedamnaestoj godini ( rodena
11 Beograd11 1928). Uzalud ih
ie ubedivao komandant da ce
imati sta da rade i 11 Beogradu . . . Stigla .i e tako Radmila
do Trsta sa proleterima, istic11Ci se hrabroscu u svim borbama. Dva puta je raniavana
na Sremskom frontu. Nosilac
ie ratnih odlikovanja.

Oktobra 1944. Zagorka sa
sesnaestogodiSnjom
sestrom
Radmilom st11pa 11 Prvi ( crnogorski) batal jon Prve proleterske. U redovima Prvog bataljona borila se ·na Sremskom
front11 do kraja februara
1945, kada odlazi u Pokretnu
armi i sku bolnicu.
Novembra 1945. Zagorka
(vee clan KPJ) demobilisana
ie i nastavlja rad kao graficki radnik. na kojem ooslu je
dobila nekoliko odlikovanja i
drugih priznanja.

ZAGORKA (V/TOMIRA)
KOVACic

KATICA KRIVOKAP/c

Kada su 1942. odrzavani
skojevski sastanci u kuCi Vilomira KovaCica ( u Beograd11), Zagorka je imala dvanaest godina. Ubrzo joj _je brat
kao skojevac poteran u Banjicki logor, gde _je umro. Porodica Kovacic se premesta iz
ulice Vojvode Stepe u Vozdovacku, da bi izbegla svakodnevnom nadzoru policije.

Rodena 1924. u Bosanskom
Kabasu, kod Dervente, st11oila
.ie 24. novembra 1944. u Prvi
( crnogorski) bataljon Prve
proleterske brigadec
Posebno se istakla kao borac i bolnicarka u borbama
kod sela zvanog Nijemci, na
Sremskom frontu. Tada ie,
kao da za strah niie znala, juriSala da iz vatrenih polozaia
iznosi ranjene drugove. Kada [7 5

RADMILA (VITOMIRA)
KOVAcic - HLIS/c

Kada je 20. oktobra 1944.
osloboden Beograd, dve sestre KovaCic usle su u stab
Prvog ( crnogorskog) bataljona Prve proleterske.
- Kuda ¢ete vas dve? upitao ih je komandant bataljona '{ojo Abramovic.
- Nas dve bismo sa varna
- reCi ce starija. - Hocemo
da osvetimo svoga brata. Poginuo je kao skojevac, ilega-

�je front bio kod Sarengrada,
na jedan od specijalnih zadataka upucena je aprila 1945.
jedna ceta Prvog bataljona da uoci proboja Sremskog
fronta izvidi. minska po[ja i
zicane prepreke. Na bojnom
polju je od te cete ostalo 27
boraca, a sa njima i Katica.
Tako ie, eto, ova mlada devojka, ciji je borbeni put bio
suviSe kratak ali hrabar, bas
uoci same pobede svoju mladost utkala u b!istavi sjaj slobode.

boaenia zemlie pokazala je izvanrednu hrabrost, sto joj ie
ubrzo donelo zasluzeno odlikovanie - Orden za hrabrost.
Na Sremskom frontu ranjena
ie u levu ruku, ali nastavlia
borbu kao bolnicarka. Proleteri su je primili u KPJ. Postala je i politicki de]eQ'at voda u pristanskoj ceti Brigade.
Demobilisana ie zboo: bolesti i umrla u svojim Banjaniw
rna maja 1948. godine.

DRAGICA LAZAREV/c
MJLENA KUSUROVJc

Kao vrlo mlada i ucenica
cetvrtog razreda gimnazi.i e,
Milena je postala skojevka u
Banjanima, kod Uba, gde je i
roaena 1927. godine. Oktobra
1944, kod Vencana, stupila je
u Cetvrti (kraljevacki) bataljon Prve proleterske.
U borbi za osloboaenje Beograda, na Sremskom frontu i
u bitkama do konacnog oslo-

Osamnaestog
septembra
1944. ulicama Valieva culi su
se gromki poklici: ,Napred
Prva proleterska!". ,Napred
Sesta licka!" Slusali su to graaani Valjeva i nisu se pitali
- ko su i odakle su ti borci
koii su iz niihovog grada isterali neprijatelja. Culi su za
Prvu proletersku brigadu i za
Sestu licku.
Tada je u Cetvrti (kraljevacki) bataljon Prve proleterske stupila i Dragica Lazarevic (roaena 1926). Osobito je
po hrabrosti zanaiena u borbama za osloboaenje Uba, Durinaca i Beograda. Po osloboci:en iu Beograda zavr5ila je
bolnii':arski kurs i odreilena
na duznosti cetne bolnicarke.
Pokazala se kao hrabar horae
i bolnicarka i na Sremskom
frontu, a posebno u borbama
kod Adasevaca i Pleternice. U
Brigadi je ostala do kraja
rata.
DESANKA LAZOV/c

176

Kada je Prva proleterska
presla Uvac 23. avgusta 1944.
u njene redove je stupila i de-

vetnaestogodisnja Dragica LazoviC, radom iz Brodareva.
U borbi protiv Nemaca, Bugara, cetnika i 1ioticevaca pokazala se kao hrabar horae.
Beograd je prvi put u zivotu
videla kad ie iurisala u bici za
njegovo osloboaenje.
Sa Prvom proleterskom Desanka je i na Sremskom frontu. Posebno se istakla u borbi
kod Tovarnika 12. aprila 1945.
Stigla je i do Vrboveca, kada
su se vodile poslednje borl:ie
protiv okupatora i domaCih
izdajnika. U tim borbama u
reionu Vrboveca, koie su vodili proleteri od 5. do 7. maia
1945, hrabro je poginula i Desanka Lazovic.
MILICA (JLIJE)
LEKOVJc - PAV/cEV/c

Roaena ie 1922. u Kratovu
(Makedonija). a gimnaziiu je
zavrSila u Skoplju. Kada je
okunator usao u nasu zemlju,
presla je u Beograd, gde se

�povezuje sa naprednom omladinom.
Po oslobodeniu Beograda,
20. oktobra 1944, Miliea ]e
stupila kao dobrovoliae u Prvu proletersku. 0 tome kakav
je bila horae, najbolje govori
Cinjeniea da su je proleteri
ubrzo primili u Savez komunistii:ke omladine, a zatim i u
KPJ.
S proleterima je stigJa i do
Trsta. Posle demobilizaciie istice se kao neumorni radnik
na obnovi i izgradnji zemlje.
VERICA (TOME) LERO

Rodena 1929. u Bajmoku,
kod Sombora, napustila je
skolsku klupu i u jesen 1944.
kao petnaestogodisnja devojcica stupila u Prvu proletersku.
Zadivila je iskusne proletere svojim poznavanjem ciljeva
nase borbe i revolucije, sto je
govorilo o tome da je Verica
bila odranije povezana sa naprednom omladinom. PokazaBLAZO LEKIC SA GRUPOM DRUGARICA IZ PRVE PROLETERSKE BRI-

GADE

Ia se vee u prvim borbama kao
vrlo hrabar horae.
Kada su Nemci pravili i poslednje trzaje da zadrze polozaje na Sremskom frontu po
svaku eenu i januara 1945.
preduzeli kontraofanzivu na
nase snage kako bi im spreCili prodor u praveu Sida i
Sremske Mitroviee - doslo je
do naizesCih borbi. U .iednom
od tih okrsaja, 21. januara
1945, poginula je i mlada ucenica iz Bajmoka.

Mikica se, posle bratovljeve
po&lt;dbiie, sa ios vise hrabrosti
i horbene izdrzliivosti bori u
redovima C:etvrtog bataliona.
U iednom od iurisa te&lt;ko je
ranjena 27. aprila 1945. godine.
,Ja moram da ratuiem do
kraia za sebe i za moga brata" - Cesto ie e:ovorila. lspala ie iz stroia b"s u onom poslednjem pobedonosnom oohodu u susr&lt;"t slobodi. Nosilac
je ratnih odlikovanja.

STANOMIRKA - MJKJCA
(VUKOSAVA) LUKOV/c

KLARA (JOSJPA) MAcORA

Iz Jagorca, kod Biielog Polja, (gde je rodena 1924), posla je Mikica u narodnooslobodilacku borbu.
Jwla 1944. najlepse joj se
nasmej ala ra tna sreca: srela
se sa svojim bratom Radomirom u Prvoj proleterskoj. Radosti nije bilo kraja . sto ce
zajedno s bratom nastaviti da
se bori za slobodu. Ali ta radost nije dugo potrajala: brat
joj je januara 1945. poginuo.

Rodena 1923. u Saraievu,
Khr" .ie zivela u Beo"radu,
odakle je novembra 1944. i
stunila u Prvu proletP.rsku.
Prol&lt;"tPri su brzo osetili lep
glas Klarin i nien smisao za
g]nmu, pa ie rasporedena u
Ku lturnu ekiou.
Klara se istice bo dobar
horae i m"rliiv radnik na pripremi kulturno-zabavnog programa za boree i narod.
Uvek nasmei ana i rasooloZena, sa istim Zarom i-e izlazila na pozorricu i izvrsavala
sve ostale zadatke. Ostala je u
stroiu Prve oroleterske sve do
konacnog oslobodenja, kad je
demobilisana.
LJUBJCA MAKSJ(:

Odrasla u siromasnoj. porodici u Vrucima, kod · Uziea,
Ljubiea je (rodena 1926) .los
od najmladih dana. radila za
NOB. Njena dva brata su u
Rudom bila u stroju Prve proleterske. Ljubiea .ie pokusavala, Cim je malo odrasla, da se
prikljuci brad, ali u tome nije uspela. C:etnici su je u jed- 177

�r
r

vu nroletersku t uCP.stvovaJa u
horhama za oslohodenie Uha,
Sapota, Beograda, da hi se zatim horila medu nroleterima
'1 Sremu. Hrvatskoi i sve do
Trsta. Miroslava · ie otiS!a iz
Brigade 1945. godine. ·
DUsANKA MARINKOVJc

nom takvom pokusaju 1942.
uhvatili na Bijelom hrdu za_jedno sa Milicom DokiC, sproveli ih u Ravne i osudili na
smrt. Utekle su iz zatvora.
Otada se stalno krila od cetnika do stupanja· u Prvu pro]etersku, avgusta 1944. godine.
Bila je cetna holnicarka u
Izvidackoj ceti. Hrahro se hori do Zagreha, kada je ranjena i transportovana u holnicu
na lecenje, gde _je ostala do juna 194~. godine.
MIIWSLAVA MANDie

Kada ie okupator usao u nasu zemlju, Miroslava je maturirala u valjevskoj gimnaziji.
Kao i n:inogi iz njene generacije, ni ona ( rodena 1922) nii e nastavila skolovan ie za vreme okupacije. Osluskivala ie
izvestaje o narodnooslohodi]ackoi horhi i ocekivala dan
kada ·ce okupator napustiti nasu zemlju.
Po oslohodenju Valjeva, stu178 pila je septemhra 1944. u Pr-

Radom iz RakeniCa. kod Prijedora, u Prvu prol~tersku
stunila je 10. oktohra 1944. godine. a iunacki nolo7ila zivot
za slohodu aprila 1945.
Ost:l]a ie taina kuda se hila
uoutila Dn Sanka iz svog R akenica (u kom ie rodena 1925)
i kako je i nod koiim uslovima napustila svoj rodni krai.
Poznato je to - da ie kod
Durinaca · · (Srhiia) stunila u
Prvu proletersku brigadu.
Vrlo hrabra, nenosredna i
iskreria nrema svojim drugaricama i drnP."ovima, ubrzo ie
nosta!a omiliena kod vedne
horaca. Poginula je u iednom
od _jurisa kod Stare Kapele,
20. aprila 1945. god in e.
DANICA (DUsANA)
MARINKOVIc

Rodena ie 1929. u Barajevu.
Oktobra 1944, kada su snao;e
Narodnooslohodilacke vojske
Jugoslavije vrsile nrinreme za
napad na Beograd, Danica je
stupila u Prvu proletersku i
postala borae n ienog Sestog
(beogradskog) bataljona. Znala ie da su iz nienog kraia na
Sutjesci pali Cedomir, Zivorad i Zivko Stefanovic i to joi
je davalo hrabrosti da se bori
po uzoru na njih.
U horhi za oslobodenje Beograda i na Sremskom frontu

istice se kao vrlo hrahar horae i bolnicarka. Stoicki je izdrzala sve napore i borbe i
stigla sa Prvom proleterskom
clo Trstn.
OLGA MARINKOVIc

U borbeni proleterski stroj
svrstala se 1. oktobra 1944. i
Ol_ga Marinkovic, · devojka iz
Dudovica, kod Lazarevca, gde '
ie i rodena 1922. godine. Tlcestvovala je u horhi za oslohodenje Beograda, i istakla se
kao hrahar horae.
Kada je Prva proleterska
krenula na Sremski front. 01o:a je vee bila cetna holnicarka . Zanazena je po hrahrosti
na Sremskom. frontu u svim
horhama koje ie vodila Brigada decemhra 1944. i januara
1945. godine.
Kada su proleteri jurisali za
oslobodenie Sida, u iednom
od juriSa 18. januara 1945. poginula je spasavajuCi svog ranjenog druga.
SAVICA MARINKOVIc

Beograd je hio slohodan, a
iedinice su se spremale za da!ji pohod ka Sremu i konacni
ohracun sa nepri jateljem. Tada je i Savica, rodena 1914. u
Dragutinovcu, stupila u Prvu
proletersku brigadu.
Bila ie jedna od starijih drugarica koie su posle oslohodenja dosle u Prvu proletersku. Za kratko vreme Savica
se pokazala kao neustrasiv horae u horhama na Sremskom
frontu i dal je do Zagreha. Posehno je hila zapazena po velikoj paznji prema mladim
borcima. ViSe puta se desilo,

�secaju se proleteri, da je Savica ustupila svoie sledovanje
· nekom od onih boraca koji su
hili viSe iscrpljeni i kada nije
bilo dovoljno hrane. Posebno
je pazljiva hila prema mladim
partizankama; ponasala se
prema njima kao da su joj bi. .
le cerke.

cembra 1944. Ali Milka nije
ostala dugo na lecenju, vee se
pre nego sto su joj rane i zarasle vratila u Brigadu i nastavila da se bori na bojiStima Srema, Hrvatske i sve do
Trsta. Slobodu je docekala u
stroju Prve proleterske brigade.

DESANKA (MILORADA)
MARKOVIc

OLGA (MILORADA)
MARJ(VVlc

Septembra 1944. devetnaestogodisnja Desanka MarkoviC jednostavno je rekla svojima da ide u partizane. Krisom je otiSla iz Obrenovca i
posla u susret Prvoj proleterskoj. Kada je stigla do Brigade, odmah se raspi tala za svoje drugove i drmmrice iz Obrenovca, te je tal.oo i stupila u
Sesti (beogradski) bataljon.

Prestala je da pohada srednju ekonomsku skolu kada je
okupator usao u nasu zemlju.
Mlada i nezna devo icica . iz
Svileuva, kod Koceljeva, Olga
Markovic je imala sesnaest
godina kada su se proleteri
borili za Ub i Koeeljevo.
U Prvu proletersku stupila
je septembra 1944. Ucestvovala je u borbama za oslobodenje Beograda i na Sremskom
frontu, isticuCi se kao vrlo
hrabar horae.
U jednom od juriSa u okolini Sida, poginula je 4. decembra 1944. godine.

Ucestvovala je u borbama za
oslobodenje Beograda. Kada
je Brigada posla na Sremski
front, Desanka je presla iz Sestog bataljona u Kulturnu
ekipu u kojoj je i ostala do
kraja rata.
MILKA N. MARKOVIc

Imala je osamnaest godina
kada je iz rodnog Jabucja,
kod Lajkovea, dosla 1. oktobra 1944. u Cetvrti (kraljevacki) batalion Prve proleterske.
Kao hrabra, druzel jubiva i
odlucna na izvrsenju svakog
zadatka, brzo je postala omiljena medu borcima.
Sa proleterima je juriSala
za oslobodenje Beograda i nastavila borbu na Sremskom
frontu. Ranjena je- u jednoj
borbi nedaleko od Sida 7. de-

RADMILA MARKOVIC:

Kao petnaestogodiSnja ucenica iz Beograda, Radmila je
posle oslobodenja svoga grada zamenila dacku keeelju partizanskom uniformom. Postala je horae Druge cete Prvog
bataljona u Prvoj proleterskoj
brigadi.
U redovima proletera borila se na Sremskom frontu kao
hrabar horae i pohtvovana
bolnicarka sve dok nije kontuzovana. Posle kontuzije prelazi u Armijsku bolnicu, iz ko'
je Je, posle- izvesnog vremena,

prekomandovana u Tenkovsku brigadu. Medu tenkistima
ostala je do demobilizacije.
SPASA (SPASOIA)
MARTINOVIc

Potice iz napredne radnicke
porcidice · iz Podgoriee (Titograda), gde je rodena 1922.
godine. Jos pre rata, kao rad· 179

�nica u duvanskoj industriji,
ukl.iucila se u napredni pokret. U danima ustanka izvrsava mnoge zadatke po nalogu
mesnog partizanskog rukovodstva. Uhapsena je krajem 1941.
i internirana u Alhani ju, a zatim prehacena u Italiju.
Posle kapitulacije
Italije
vratila se u domovinu. Ali ni
po povratku nije imala srece:
uhapsena je u Ljuhl jani, odakle je sprovedena u Beograd na Banjicu. Oktohra 1944. kao
!agoras iz Banjickog ]agora
stupihi je u Prvu proletersku
hrigadu.
Sa proleterima je posla na
Sremski front. Ravnala se sa
najhrahrijima u jurisima. Poginula je ·18 ..ianuara 1945. u
borbama protiv Nemaca kod
Sida.
DR GORDANA MIHAILOV/c

Kao i mnogo mladih sirom
nase zemlje koji nisu sledili
!80 svoje roditelje, taka je i Gar-

dana Mihailovic, rodena 1926.
u Beogradu, kao ucenica sestog razreda gimnazije avgusta 1944. otiSla u Kosmajski
partizanski odred.
Posle kraceg vremena stupi]a je u Prvu proletersku hrigadu. Proleteri su je poslali
na sanitetski kurs, koji je i zavrsila sa odlicnim uspehom.
Prekomandovana je zatim u
Petu srpsku hrigadu, za referenta saniteta hataljona. Hrahro se horila i hila je ranjena
na Sremskom frontu. Dohila
je odlikovanje za hrahrost. Sada je lekar specijalista u Beogradu.
MJLKA MIJATOVJ(:
- NOVKOVJ(:

Niko od ukucana nije znao
kuda je septemhra 1944. kao
petnaestogodiSnja devojcica otisla iz Sovljaka, kod Uha, u
partizane.
Stupila je u Drugi hataljon
Prve proleterske, u zelji da sle-

di put dva hrata prvoborca, od
kojih je jedan streljan jos 1942.
godine.
Ucestvuje u horhama za oslobodenje Beograda i na Sremskom frontu, gde je hila Iakse
ranjena. Posle kraceg Iecenja
vraCa se u svoju jedinicu i na~
stavlja da se hrabro hori za
oslobodenje Zagorja i Zagreha,
sve do Trsta. Demohilisana je
iz Brigade u jesen 1945. godine.
Dt!DA (VOJJNA) MIKALO

Rodena j e 1928. u Borikarna, kod Rogatice. Za vreme
rata hila je ocevidac mnogih
zlodna koje je cinio okupator
i njegovi pomagaCi - domaCi
izdajnici.
Kada su proleteri 1944. ponovo doSli u istoCnu Bosnu,
Dzida je stupila u Prvu proletersku .hrigadu.
Sa Brigadom je prosla preko Sandiaka i ucestvovala u
svim borhama no Srbiji i za
oslobodenje
Beograda.
Na
Sremskom frontu je tesko ra~

�njena marta 1945. i preneta u
Vojnu holnicu u Beogradu. Od
zadohijenih rana na Sremskom
frontu umrla je marta 1945.
go dine.
VERA (LAZARA)
MILENKOVIc

Jos se vodila horha za Beograd kada je sedamnaestogodisnja Vera Milenkovic, 17. oktohra, stupila u Prvu proletersku hrigadu. Htela je sa oslohodiocima da ude u Beograd
u kome je i rodena 1928. godine.
·
Prvog dana kada je stupila
u Brigadu skinula je sa mrtvog Nemca pusku, ali je nije
znala napuniti ni gadati iz nje.
Proleteri su je odmah tome
naucili. Naudo ju je Dusan
Cordas kako se rukuje puskom
i uhija neprijatelj.
U jednom od jurisa na Sremskom frontu, januara 1945. godine, poginula je ova mlada
skojevka.
OROZDA MILETic

Iz sela Poljevca, kod Despotovca, gde je rodena 1924. godine, dosla je u Beograd novemhra 1944. i stupila u Prvu
proletersku. Kada joj je komesar Izvidacke cete rekao u razgovoru kakve su ohaveze i duZnosti izvidaCa i Sta sve oni
!reba da rade u ratu, Grozda
je rekla komesaru:
- Verujte mi, druze komesare, da ja ovamo nisam dosIa od gladi, niti od neke porodicne nevolje, vee zelim da ratujem, da se borim za slobodu
i sve to mogu izdrzati.
Tako je hrahro i nastupala
na Sremskom frontu. ISla je

sa svojim drugovima izvidadma tamo gde je hila najteze,
sve dok se 18. aprila nije vratila sa polozaja iz Pleternice
sva izranjavana. Tada se rastala od svojih izvidaca.

nju Beograda, u bitkama na
Sremskom frontu, i taka do
konacnog oslohodenja nase zemlje. Po povratku iz rata, kao
i sve njene drugarice-borci, aktivno je radila na izgradnji
zeinlje.

LJUBJCA (SLAVKA) MILETJc
MILENA S. MILicEVIc

Bila je jedna od najmladih
drugarica medu anima koje su
posle oslobodenja Beograda
stupile u Prvu proletersku hrigadu. Rodena je u Beogradu
1930. godine.
Napustila j e skolsku klupu i
postala proleter. Vrlo otresita
i energicna, Ljubica je brzo
stekla simpatije svojih drugova
i drugarica proletera. Kao mladu, da bi je sacuvali teskih okr-.
saja na Sremskom frontu, rasporedili su je proleteri u Kulturnu ekipu. U sastavu kulturne ekipe prosla je ceo ratni
put Prve proleterske od Beograda do Trsta.
Vrlo vredna, Ljubica je i u
Kulturnoj ekipi hila miljenica
starijih drugova i drugarica. Istice se u pripremi i izvoden ju
kulturnih priredhi za narod i
horce. Na tome je u Brigadi radila sve do kraja rata.
MIRA MILETic

Marta 1944. godine napustila je selo Tesanj, kod Teslica
(gde je rodena 1920) i stupila
u Prvu proletersku hrigadu.
Rasporedena je u bataljon »Garibaldi«. Medu Italijanima proleterima veoma se istice kao
hrabri borac i bolnicarka.
Prosla je ratni put Brigade
od Bosne, preko Sandzaka i
Srbije, ucestvovala u os!obode-

Kada su na prilazima Valjevu odjekivali topovi i bacaCi i
kada su se proleteri primicali•
da na juris osvoje grad, Mile..
na je posla proleterima u susret iz Uha i stupila u Prvu
proletersku.
Ucenica iz Uha, gde je rodena 1924. godine, pokazala se
kao vrlo hrahar horae u bitkam'a za oslobodenje svog rod,
nog mesta i Beog;rada. U Beogradu zavrsava bolnicarski
kurs, pa je na Sremskom frontu i sve do kraja rata hila bol-.
nicarka i instrumentarka u sanitetu Prve proleterske.
JELKA MILOsEVIc
PETROVIc

Vaspitavala se i rasla u Stitarici, kod Mojkovca, gde je i
rodena 1927. godine. Kao organizovana omladinka, zajedno sa
svojom sestrom Jelenom izvrsavala je mnoge zadatke na terenu. Kada je Jelena otiS!a u
Prvu proletersku 1943. godine,
Jelka je ostala ljuta zasto ju je
sestra ostavila.
Jula 1944. stupila je i ona u
Prvu proletersku i nasla se sa
sestrom. U svim horhama po
Srbiji, kao i u onim za oslohodenje Beograda i na Sremskom
frontu, Jelka se pokazala kao
neustrasivi borac i bolnicarka. 181

�,_.,

I
lje da u okupiranoj zemlji nastavi skolovanje.
Bila je svedok mnogih zlodna koje su okupatori i njegove
sluge vrsili u ovom delu Srbije.
Kada je oktobra 1944. stupila
u Prvu proletersku dirnuta je
paznjom i odnosom proletera
prema borcima koji su popunjavali njihove redove.
Sa Brigadom je, u Cetvrtom
(kraljevackom) bataljonu, prosla ratni put preko Srema i Hrvatske do Ljubljane i Trsta.
Borci su bile i njene dve sestre.
RADMILA MILOVANOV/c
- KAcAR

Kod sela zvanog Nijemci, na
Sremskom frontu, ranjena je
5. januara 1945. i taka napustila stroj Brigade.

bilisana oktobra 1945. godine.
Posle rata je nastavila skolovanje i radila kao prosvetni
radnik.

NEOOSAVA MILOsEVIt

OLGA MILOVANOV/c
- STAMATOV/c

Iz seljacke porodice iz sela
Banjana, kod Uba (gde je roaena 1923), posla je na krojacki zanat u Obrenovac. Tu stupa
u vezu sa naprednim radnicima
i podnje da radi aktivno u radnickotn pokretu. Vratila se u
svoje selo 1940. gde nastavlja
po zadatku rad sa omladinom.
1941. je primljena u SKOJ. Septembra 1941. odlazi u Posavsko·tamnavski odred, u kame ostaje do decembra iste godine.
Za sve vreme rata nastavlja
sa aktivnim radom za narodnooslobodilacku borbu, a pocetkom oktobra 1944. stupa u
Sesti (beogradski) bataljon, u
kom je horae i bolnicarka. Kasnije je prekomandovana u Pokretnu bolnicu Prve proleter182 ske brigade, odakle je i demo-

Roaena je u Ubu 1925. godine. Rat ju je zatekao kao ucenicu, ali nije imala snage ni ze-

Roaena u Ubu 1924. godine,
zajedno sa svojom sestrom Olgom stupila je u Cetvrti bataljon Prve proleterske brigade.
Prvo vatreno krstenje doiivela
je 13. oktobra 1944. kod Ralje,
a ujedno i veliku radost sa svim
ostalim proleterima - susret
sa jedinicama Crvene armije.
Kao borac ucestvuje u oslobodenju Beograda, a u oslobodenom gradu zavrsava sanitet-

�ski kurs. Posle zavrsenog kur'
sa postala je cetna bolnicarka
u Petom bataljonu.
Ranjena je 14. aprila 1945.
u Slavoniji u borbi protiv Nemaea. Odlikovana je Medaljom
zasluga za narod. Iz Prve pro·
leterske brigade demobilisana
je u jesen 1945. godine.
SLAVICA MOMIROV

U Prvu proletersku stupila je
kao tekstilna radnica oktobra
1944. u Beogradu. U borbama
na Sremskom frontu bila je
vodna bolnicarka u Prvoj ceti
Prvog (ernogorskog) bataljona.
Posebno se istakla u borbama
za Sid, Adasevee i Orolik.
Iz Prvog bataljona prekomandovana je u pristapsku jedinicu Prve proleterske. Posle
zavr8etka rata bila je u sastavu
Sanitetskog bataljona pri stabu Prve armije sve do demobilizacije, septembra 1945.
Po izlasku iz Armije Slavica
je kao tekstilna radnica nasta·
vila da ud, pa je zavrSila i eko-

nomski fakultet. Rodena je
1923. u Velikom Susnjaru, kod
Siska, a sada zivi kao penzioner u Beogradu.
GORDANA MRVAsEVlc

Rodena u Beogradu 1927,
Gordana je imala sesnaest godina kada su se jediniee Narod·
nooslobodilacke vojske Jugo·
slavije primicale Beogradu. Nije htela da ceka oslobodenje
grada, vee je posla u susret proleterima i tako stupila u Prvu
proletersku 15. oktobra 1944.
Ucestvovala je kao horae u
oslobodenju svog rodnog Beo·
grada, a iz njega je otiSla na
Sremski front.
U prvim jurisima Prve proleterske na utvrdene nemacke
polozaje u Sremu poginula je
Gordana MrvaseviC kod Ilace
6. deeembra 1944. godine.
DIVNA (NIKOLE) MUCic

Kada je posla u partizane iz
Komeriea, kod OseCine (gde je
rodena 1922), rekla je roditeljima da ide jer ne moze viSe gledati okupatorske sluge kako
muce narod. Roditelji · su joj
odobrili.
U Prvu proletersku brigadu
stupila je 15. septembra 1944.
godine.
U Brigadi se istakla kao hra·
bar borae i neumoran radnik u
Kulturnoj ekipi.
JOVANKA NEBR/Llt

Srem i drugi krajevi Vojvodine dali su slavne boree, brigade i divizije Narodnooslobo·
dilackoj vojsci Jugoslavije. Od

starijih !judi i zena, Jovanka je
kao devojciea u selu Graboveu
(rodena 1929) slusala kako se
partizani bore za slobodu i kako im se narod clivi. Pozelela
je stoga da im se i sama pridruzi. Ta zelja joj se ispunila
kada je deeembra 1944. dosla
na front sa konjskom zapregom
da pomogne u iznosenju ranjenika.
Nije htela da se vrati kuCi,
vee je ostala u Prvoj .proleterskoj brigadi sve dok nije ra•
njena prilikom izvlacenja ranjenika sa vatrenih polozaja.
ZORKA -

ZORA NEslc

Kada je osloboden Beograd,
20. oktobra 1944. godine, i Zora
NesiC je (rodena 1925. u Beo·
gradu) zajedno sa jos mnogo
svojih drugova i drugarica stu·
pila u Prvu proletersku i posla
s proleterima na Sremski front.
Ponosno je koracala u koloni
proleterskoj kroz Staru Pazovu,
Indiju, Sremske Karlovee, BeoCin, ali prekratko je trajao njen
ratni put, kao uostalom i njen
zivot. Hrabro je poginula u borbi protiv Nemaea kod Beraka
(u Sremu) 6. decembra 1944.
godine.
ANKICA NINKOVIC

Iz Stare Pazove, gde je rodena 1926. godine, dosla je Ankiea oktobra 1944. u Prvu proletersku brigadu. Iako mlada
vrlo brzo se prilagodila vojnic·
kom zivotu i ratnim uslovima.
U prvim danima borbe na
Sremskom frontu istakla se
kao vrlo hrabar horae. Prolete·
ri se secaju da je htela da uvek
bude prva i prva da upadne u 183

�r

neprijateljski rov, nadmecuti
se prosto u horhi sa svojim iskusnim sahorcima.
Tako je hilo i 4. deeemhra
1944. u hici kod Sida. Medu prvima je Milka upala u nemacki
rov. Tada je ranjena, ali nije
napustala horhu dok nije zauzet polozaj. Tek tada je otiS!a
u holnicu.
ANGELINA NlsAVJc

Kao ucenica gimnazij e Angelina je (rodena 1925) posla iz
Berana (Ivangrad) 1943. u narodnooslohodilacku horhu. Sa
grupom svojih drugariea i drugova stupila je (jula 1944) u
Prvu proletersku hrigadu.
Medu proletere dosla je kao
clan KPJ, pa je uhrzo postala
politicki. delegat voda. Kao komunista i hrahar horae uzivala
je veliki ugled u Brigadi.
Sa Brigadom je ui':estvovala
u svim hitkama od Zlatihora
do Valjeva i Beograda, Sremskog fronta i Trsta, sve do konacnog oslohodenja zemlje.

Za ratne zas!uge do hila je Cin
oficira i viSe ratnih odlikovanja. Bila je omiljena medu hprcima u Brigadi.

MARIJA ORELJ -

TEslc

Imala je cetrnaest godina karla je 1941. njena porodica izbeg!a zhog ustaskog terora iz
Trestanovaea, kod Slavonske
Pozege. Ratne godine proveli su
u Jagodini (Svetozarevo) i Beogradu.
Po oslohodenju Beograda,
Marija je 20. oktohra stupila u
Prvu proletersku. U horhi kod
Sida, januara 1945. godine, zadohila je dve rane. Upucena je
na lecenje u Sremsku Mitrovicu, apotom se lecila u Zemunu, Cupriji i Nisu. Marta 1945.
vratila se u Brigadu. Bila je u
sanitetu Prve proleterske sve
do demobilizacije, septemhra
1945. godine. Pos!e rata obavlja
razne duZnosti.

MILENA ORTSOLUcANI
- MAKSJMOVJc

Kada je Prva proleterska hila kod Gornjeg Vakufa, januara 1944. godine, po snegu i ciCi
dosla je Milena medu proletere. Bila je vee iskusni horae, pa
Je hrzo napredovala od referenta saniteta bataljona do zamenika referenta saniteta Prve
proleterske.
Istice se hrabroscu i pozrtvd·
vanjem na nezi ranjenih i holesnih drugova, ali je njena najveca zasluga u tome sto je
mnogo doprinela osposobljava•
nju mladih devojaka, seljanki
i radniea, da postanu vrsne hoi·
nicarke i sposohni referenti saniteta u hataljonima.
Neumorna u radu, Milena se
nalazila svuda gde je trehalo
brzo intervenisati na izv!acenju
i prihvatanju ranjenika.
.t/VKA PAREZANOVJc

Posla je iz Cacka (gde je rodena 1925) u susret Prvoj proleterskoj hrigadi oktohra 1944.
i stupila u njene redove.
Bila je hrahar horae i bolnicarka na Sremskom frontu, gde
su svakodnevno vodene zestoke
hitke protiv neprijatelja. Ucestvovala je potom u okrsajima
po Hrvatskoi i za oslohodenje
Zagreha, odakle je preko Ljub-,
!jane stigla i do Trsta, gde je s
proleterima slavila pohedu i konacno oslobodenje zemlje.
DUsJCA PAUNOVJc

184

Kada je iz Smedereva dosla
u Prvu proletersku, oktohra
1944, imala je cetrdeset i pet

�godina. Tada je ohicno u Brigadu dolazila mladost. Sa mladalackim zanosom i Dusiea se
horila, ne zaostajuci za mladima ni u jednom jurisu. Proleted su je zapamtili kao vrlo
hrahru i energicnu. Cesto je odhijala posao kuvariee, zeleCi da
bude borae sa puskom u ruei.
U horhi kod Otoka, u Sremu,
ranjena je 8. deeemhra 1944. i
tako joj se nije ispunila zelja
da do kraja ostane sa proleterima.

BRANISLAVA PAVIcEVIc
SPASOJEVIc
Rodena je 1925. u Valjevu.
Kao radnik-livae Branislava se
od najranije mladosti prikljuCila naprednom pokretu. U Prvi (ernogorski) hataljon Prve
proleterske brigade stupila je
14. septembra 1944. godine. Ucesnik je u horhi za oslohodenje Valjeva i Uba, juriSala je
u ulicnim horhama za oslohodenje Beograda.
Po oslobodenju Beograda zavrsila je bolnicarski kurs i kao

cetna holnicarka posla sa Brigadom na Sremski front. Nakon izvesnog vremena prekomandovana je u hrigadnu bolnieu. Narocito se istakla u horbi za selo Nijemci, januara
1945. godine. Tada je stanovnistvo ovog sela zajedno sa okupatorom dalo najzesCi otpor
proleterima.

MILANKA PAVLOVIc
Dosia je oktohra 1944. iz Malog Orasja, kod Smedereva, u
Prvu proletersku brigadu. Bilo
joj je tada osamnaest godina.
U horhama na Sremskom frontu hrabroscu svojom je zadivila proletere.
Na tri dana pre kapitulacije
Nemacke, 6. maja 1945. doslo
je do zestoke horhe u Vrboveu,
kod Zagreha. Proleteri su naneli teske guhitke neprijatelju,
ali je u toj borhi poginulo i 128
proletera, a oko 150 je ranjeno.
Medu ranjenicima bila je i Milanka Pavlovic, koja je hrahro

jurisala iznoseCi svoje drugove
sa hrisanog prostora i ukazujuCi im pomoc.

SMILJKA PAVLOVIc
- OAVRILOVIc
Kao ucenica trgovacke akademije u Sarajevu (gde je rodena 1923) aktivno je radila za
narodnooslohodilacki pokret.
1942. napustila j e skolu i pobegla od ustaskog terora u Srbiju. Zivela je kod svoje sestfe
u selu Vrelu, kod Uha.
Kada je Prva proleterska
1944. nastupala preko Srhije ka
Beogradu sa ostalim jedinicama Narodnooslohodilacke vojske, Smiljka je 5. oktohra stupila u Cetvrti (kraljevacki) hataljon. U sastavu ovog bataljona ona je prosla kroz bitke na
Sremskom frontu, u Hrvatskoj
i horila se tako do konacnog
oslohodenja zemlje. U proleterskom stroju hila je horae i cetna holnicarka i posehnu hrabrost je pokazala u jurisima za
izvlacenje i previjanje ranjenika.

SLAVKA PENES
Rodena 1925. u Banatskom
Karadon1evu (okolina Zren.ianina), Slavka Penes je stupila
u Prvu proletersku oktohra
1944. godine.
Na Sremskom frontu istakla
se kao vrlo hrabar horae i holnicarka. Isto toliko koliko je
bila vesela i druzeljuhiva, uvek
raspolozena za salu i pesmu sa
svojim drugovima i drugaricama, toliko je bila i puna mrinje prema okupatoru i prezira
prema izdajnicima. Bila je prva 185

�u juns1ma i u jednom od tih
jurisa ranjena je 25. aprila
1945. godine.
RADMILA PES/c

Radmila je iz rodne Mionice
(rodena 1924) stupila u Cetvrti
(kragujevacki) bataljon 14. septembra 1944. godine. Bila je
ponosna sto je ucestvovala u
oslobodenju Valjeva, Uba, Sapota i Beograda.
Na Sremskom frontu odredena je kao hrabar horae za vodnu bolnicarku, koja je uvek sa
onima koji su u jurisima i u
prvoj borbenoj liniji.
Tesko je ranjena 16. decembra 1944. godine, kada su proleteri juriSali na utvrdene nemacke polozaje. Nije jauknula
od bolova, ali je zaplakala pri
rastanku s proleterima.
MAR/JA PETROVIc -

RISTic

Iz DrniSa u kom je rodena
1923. u siromasnoj porodici,
Marija se jos od najranije mla-

dosti otisnula ,trbuhom za kruhom", pa ju je tako i rat zatekao u Zagrebu. 1942. bezi iz Zagreba u Beograd, gde stupa u
vezu sa ilegalcima i podnje aktivan rad za narodnooslobodilacki pokret.
U drugoj polovini 1943. iz
Beograda odlazi u Kosmajski
partizanski odred. U ovom odredu je horae i bolnicarka do
uoci napada na Beograd, kada
prelazi u sastav Drugog (ernogorskog) bataljona Prve proleterske brigade. Ostala je sa proleterima do februara 1945. kada je prekomandovana u bolnicu 212, u kojoj ostaje do kraja rata. Posle rata je nastavila
da radi kao graficki radnik.
MARJJA (MILAN A) PETROVIc

Rodena je 1925. u selu Baceveu, kod Barajeva, koje je
dalo 1941. godine dosta boraea
Sestom (beogradskom) bataljonu Prve proleterske.
Kada je septembra meseea
1944. Beogradski bataljon dosao blizu Barajeva, Marija je

stupila u njegove redove. Borila se za oslobodenje Beograda
i na Sremskom frontu, gde se
istakla kao hrabar horae i bolnicarka. U jednom od juriSa
12. januara 1945. poginula je
kod Iriga, u Sremu.

1
I

RUZ.A PETROVIc
- BOLJEV/c

Oktobarskih dana 1944. godine, kada je mladost Beograda
pohrlila da popuni redove proleterskih i udarnih brigada, i'
Ruza Petrovic, rodena 1928. u
Subotici, stupila je u Prvu proletersku brigadu.
Bila je izvanredno hrabar horae i bolnicarka na Sremskom
frontu, nesebicna u pruzanju
pomoCi ranjenim i bolesnim
drugovima.
I onih dana kada se Prva
proleterska brigada sve silovitijim jurisima primicala Zagrebu, Ruza je u jednom od tih
jurisa ranjena 27. aprila 1945.
Tada joj je bilo najteze ne zbog
rane, veC zato Sto neCe moCi
sa proleterima da nastavi pobedonosni borbeni put.

186
1

I

I

�ILINKA RABRENOVJ(:

Kada je poceo rat imala je
cetrnaest godina. Rodena je i
rasla u Kolasinu, gradu koji je
tokom rata nekoliko puta prelazio iz ruke u ruku.
Kao sesnaestogodisnja devojka posla je 1943. u narodnooslobodilacku borbu, a jula
1944. stupila je u Prvu proletersku. Presla je s proleterima
borbeni put preko Zlatibora,
Valjeva i Kosmaja i u sedmodnevnim borbama za oslobodenje Beograda bila teze ranjena.
C:im je rane zalecila pohitala je
u svoju jedinicu, u Cijem Ce
stroju i ostati sve do konacnog
oslobodenja nase zemlje.
MILJCA RADOSA VLJEVJ(:

Imala je sesnaest godina kada su borci Prve proleterske i
Seste (licke) divizije oslobodili
njen rodni grad Valjevo. Tada
je kao ucenica gimnazije dobrovoljno dosla medu proletere.
J avila se Trecem (kragujevackom) bataljonu i bila vrlo energicna u zahtevu da ostane kao
borac u njegovim redovima.
Pokazala se kao hrabar bvrac u borbama za oslobodenje
Beograda, a vee na Sremskom
frontu bila je i bolnicarka na celom putu preko Srema i
Hrvatske, Zagreba i Ljubljane,
do Trsta.
Tako je ucenica iz Valjeva
prosla ratni put sa proleterima
od svoga gnida preko Beograda, Srema, Hrvatske i Slavonije do italijanske granice, gde
se plotunima i pesmom slavila
pobeda nad fasizmom.

STAN/SLAV A
RADOSAVLJEVJ(:

Rodena je u Splitu 1925. godine, a vihor rata ju je naneo
u Beograd, u kom se i povezala
sa organizovanom omladinom
za borbu protiv okupatora.
Istog dana kada je osloboden
Beograd, 20. oktobra 1944, ova
mlada Dalmatinka se prijavila
kao dobrovoljac da stupi u Prvu proletersku.
Sa puno mladalackog i borbenog zanosa jurisala je sa proleterima na sremske utvrdene
polozaje. U jednom od tih juriSa, 15. decembra 1944, poginula je na Grabovackoj Pustari.
NADA (MATEJE)
RADOVANcEVlc

Iz Sevkerina, blizu Panceva,
gde je rodena 1923. godine, otisla je 1. avgusta 1944. u partizane, da bi se ubrzo nasla i u
redovima Prve proleterske brigade.
Nada je primer devojke sa
sela koja se vrlo brzo uklopila
u ratni vojniCki zivot i proletersku disciplinu. Posebno su
je odusevljavali topli i drugarski odnosi koji su se gajili meau borcima u Prvoj proleterskoj. Kao borac i bolnicarka
hrabro se drzala u svim borbama do konacnog oslobodenia n::t.Se zeml ie. Posle rata nastavila je s proleterskim duhom
da radi na obnovi i izgradnji
nase zemlje.
VUKJCA RAicEVJ(:

Rodena je 1910. u Podgorici
(Titograd) u naprednoj Cinovnickoj porodici, u Cijoj kuci je

jedno vreme bila partij ska tehnika Pokrajinskog komiteta za
Crnu Goru. Pre rata je zavrsila :tensku radnicku skolu i
ukljucila se u napredni pokret.
Italijani su je internirali
1942. u logor u Italiju. Posle
kapitulacije Italije svrstava se
u stroj Prekomorske brigade,
s kojom se i vraCa u domovinu.
Januara 1944. stupila je u
Prvu proletersku brigadu. Borila se u redovima proletera po
Bosni, Sandzaku, Srbiji i za
oslobodenje Beograda. Hrabro
je poginula kod C:akovca, na
Sremskom frontu, 17. decembra 1944. godine. U logoru i u
borbi isticala se svojom doslednoscu i hrabroscu.
PERKA RALJ(:

Ucenica iz Valjeva, rodena
1926. godine, Perka Ralic je stupila kao dobrovoljac medu proletere onoga dana kada su Prva proleterska i Sesta licka divizija oslobadale Valjevo.·l jos

187

�bila je to prilika i za nju da im
se sa oruzjem u ruci pridruzi u
borbi. I taka se odmah nasla u
redovima Prve proleterske.
Zeljna osvete za sve ono sto
je neprijatelj radio u Beogradu, bila je neustrasiva u borbi
i u jurisima. Zadivljavala je
svojom izdrzljivoscu i hrabroscu u borbi protiv Nemaca, ali
taj njen borbeni zalet bio je
prebrzo presecen - ranjena je
8. decembra i morala je da pode na lecenje u bolnicu.
DANICA RASOVlc
- VITOROV/c

ovo tome valja dodati: Perka je
jos kada su proleteri napadali
Valjevo posla njima u susret i
vodila ih od jednog do drugog
ob jekta gde su se bili utvrdili
nemacki vojnici i njihove sluge.
Kao borac, Perka se medu
proleterima istakla vee u borbi
za oslobodenje Beograda, pa su
stariji borci cesto imali utisak
da je ana pre iskusni ratnik,
nego ucenica gimnazije koja
tek sto je olovku zamenila puskom.
Po~le oslobodenja Beograda,
kada su se vodile bitke na
Sremskom frontu, prekomandovana je u Kulturnu ekipu
Prve proleterske divizije u kojoj je bila izuzetno vredna.
MJLKA RAPAile

Rodena u Beogradu 1922. godine, u kojem je vrlo tesko zivela, Milka je jedva docekala
dolazak proletera u Beograd.
Radovala im se kao oslobodiocima svog rodnog grada, ali
188 •is.tovremeno i kao saborcima:

Kao vrlo mlada radnica, rodena 1919. godine u Podgorici
(Titograd), postala ie clan URSOVIH sindikata. Aktivno radi
i u omladinskom pokretu, pa
se odmah kada je okupator
usao u nasu zemlju ukljucila u
organizovani rad. Zavrsila je
bolnicarski kurs, radi u omladinskim aktivima, aktivna je u
prikupljanju sanitetskog materijala, rasturanju letaka i dru-

gog, a vrlo cesto obavlja kurirske duznosti izmedu mesnog
rukovodstva i partizanskih jedinica.
Uhapsena je 1942. godine, pa
je do oktobra 1944. godine prosla kroz zatvore i logore u Podgorici, na Fonci, u Ljubljani i
na Banjici, odakle je oslobodena oktobra 1944. godine. Posle oslobodenja Beograda stupila je u Prvu proletersku brigadu i ostala do demobilizacije, februara 1946. godine. '
Borac je od trinaestojulskog
ustanka. Odlikovana je Ordenom za hrabrost i Medaljom za
hrabrost.
MILICA RATKOV/c

Rodena je 1922. u Topuskom,
kod Vrgin Mosta. BezeCi od zloCinackog terora okupatora i
divijanja domacih izdajnika,
mnoge porodice su napustile
Kordun i potraZile utociSte u
drugom kraju, negde gde ce
biti sigurnije. Sa tim porodicama, medu svojim drugaricama, stigla je i Milka u Srbiju.
Kada je Prva proleterska krenula na pobedonosni mars za
konacno oslobodenje nase zemlje, novembra 1944. stupila je u
njene redove i Milica. Ali potrajala je kratko u redovima
proletera, jer je ubrzo posla u
bolnicu Prve pr&lt;Jleterske divi:
zije na lecenje.
MILA SALKOV/6

Mila Salkovic je ro"dena 1925.
u Zajecaru. Bila je skojevka kada je septembra 1944. stupila

�u Prvu proletersku brigadu.
Ucestvuje u borbama po Srbiji
i za oslobodenje Beograda.
Posebno se hrabroscu istakla
na Sremskom frontu, kada su
proleteri jurisali na utvrdene
nemacke polozaje. U napadu
na selo Cakovac, u jednom od
juriSa povikala je: ,Napred,
drugovi!" i gotovo doletela do
nemackih rovova. Tu je Mila
Salkovic hrabro polozila zivot
za slobodu.
DARINKA (SIME) SAVIc

Kada je Ub osloboden, 3. oktobra 1944, osamnaestogodiSnja
krojacka radnica Darinka SaviC stupila je u Drugi bataljon
Prve proleterske brigade.
Ucestvovala je u borbi za
oslobodenje Beograda, gde je
nakon oslobodenja zavrsila sanitetski kurs. Produ'lila je zatim s proleterima na Sremski
front kao cetna bolnicarka. u
Prvoj proleterskoj ostala je do
aprila 1945. kada je zbog bolesti upucena u bolnicu. Cim se

malo oporavila poCinje da radi
u Vojnoj bolnici i kao bolnicarka ostaje u Armiji do kraja
1946. godine.
U ratu je primljena u KPJ,
dobila cin zastavnika i odlikovana.
VOJISLAVA fJ. SAVOVIc

Kada je Vojislava Savovic
stupila u Drugi (crnogorski) bataljon Prve proleterske brigade
u leto 1944. godine, bilo je malo Crnogoraca u ovom bataljonu. Mnogi su otisli u druge je,
dinice, a dosta ih je ostalo na
raznim bojiStima sirom nase
zemlje.
Vojislava koja je rodena u
Podgorici (Titograd) 1923. godine, vrlo brzo se zblizila i saZivela sa svim borcima u ovom
bataljonu: sa Bosancima, Dalmatincima, Hrvatima, Srbima ...

Na celom borbenom putu
preko Srbije, te u bitkama za
oslobodenje Beograda i na
Sremskom frontu, pa preko
Slavonije, Hrvatske i Slovenije
do Trsta, svuda · se hrabro drzala i sve j e j unacki izdrtala
kao borac i kao bolnicarka.
SLA VKA SIMI(:

U bici za Sopot (Kosmaj) poginulo je nekoliko proletera.
Okupio se narod iz Sopota i
okoline da im oda poslednju
postu. U toj masi sveta bila je
i Slavka SimiC, rodena u Sopotu 1924. godine.
Dok su sahranjivani proleted njoj se skupljalo lice u grcu. Saznala je da je medu pogiriulim proleterima i Irilada J ovanka Satara iz Vakufa, koja

je stigla· iz Bosne da se bori za
oslobodenje Sopota.
Tada je Slavka i donela odluku da stupi u Prvu proletersku brigadu. Hrabro se borila
za osl&lt;&gt;bodenje Beograda· i na
Sremskom frontu, gde je kao
dobar horae primljena u Savez
komunistiCke omladine Jugoslavije i postavljena za cetnu
bolnicarku.
Hrabro je poginula u borbi
protiv Nemaca 31. marta 1945.
kod Sarengrada, u Sremu.
BUDIMKA (MOMcJLA)
SITARICA

Budimka Sitarica je imala
osamnaest godina kada je iz
rodnog Tulara, kod Valjeva,
septembra 1944. stupila uPrvu
proletersku brigadu.
Hrabro se borila za oslobodenje Beograda i nastavila sa
proleterima borbeni mars i jurise preko Srema. Kada su se
proleteri priblizavali Zagrebu,
u aprilu 1945. godine, Nemci su
davali ocajnicki otpor u rejonu
Pakraca. U tim poslednjim bitkama, jurisajuCi hrabro na neprijateljska utvrdenja, poginula je Budimka Sitarica.
NARANDzA J. SPASOJEVIc

Rodena je u Prizrenu 1925.
godine, gde je zavrsila osnovnu
skolu i dva razreda gimnazije.
Postala je borac 1942. Aprila
1944. stupila je u Prvu proletersku brigadu.
Hrabro se borila i drtala u
svim borbama i marsevima po
Bosni, Sandzaku, Crnoj Gori,
Srbiji, i u borbi za oslobodenje
Beograda.
189

�Kada je Beograd osloboden,
Narandza je prekomandovana
iz Prve proleterske, sto joj je
vrlo tesko. palo.
ILINKA STAN/MIROV/c

Prve · popune redova Prve
proleterske brigade· bile su u
istocnoj Bosni, januara 1942.
Iz ovog kraja u toku eelog narodnooslobodilackog rata i revolucije stizali su borci u Prvu
proletersku. l'ako je Ilinka Stanimitovie stupila u Prvu proletersku u prolece 1944. godine.
Hrabro se borila. u proleterskom stroju po Bosni, Sand2aku, Srbiji, u bitkama za oslobodenje Beograda i na Sremskom frontu. Proleteri vise u
njoj nisu prepoznavali onu stidljivu devojku, koja je tako reCi hila izgubljena i zbunjena
prvih dana po dolasku u Brigadu.
l'esko su se borci sa njom
rastali kada je 9. februara 1945.
sa Sremskog fronta upueena
na lecenje u Vojnu bolnieu u
Novi Sad.

190

SAVICA (SVETISLAVA)
STOJANOV/c

Rodena 1925. u BavaniStu,
kod Kovina, Savica se stieajem
okolnosti nasla u okolini Valjeva, odakle je dosla u l'reCi
(kragujevacki) bataljon Prve
proleterske brigade.
Borila se u proleterskim redovima za oslobodenje Uba i
drugih mesta u Srbiji, a zatim
je ucestvovala i u borbama
za oslobodenje Beograda, na
Sremskom frontu, u Slavoniji,
do Zagreba i l'rsta.
Demobilisana je iz Prve proleterske, kao i ostale njene drugarice, onda kada nije vise postojala opasnost da neko ugrozi nase granice. Od Srbije do
l'rsta bila je primeran horae i
bolnicarka, koja je smelo jurisala na neprijateljska utvrdenja.

RADMJLA STRUGAR

Kada su se jedinice Narodnooslobodilacke vojske 14. oktobra 1944. primicale Beogradu,
omladina slobodarskog Beograda izlazila je iz grada da im se
prikljuci.
Medu tim mladiCima i devojkama hila je i Radmila Strugar, rodena 1928. u Beogradu.
Na prilazila grada stupila je. u
Prvu proletersku 14. oktobra
1944. godine i borila se za oslobodenje Beograda kao vee iskusni horae. Govorila je svom
komandiru cete:
,Druze Ratko, nisam ja sada
pocela da ratujem. Poznajem
ja dobro Beograd, i u njemu
mi ratujemo veC tri godine."
Sa Prvom proleterskom posla je Radmila na Sremski
front, ali se u Beograd vratila

vee 19. decembra 1944. kao
teski ranj enik. Preneta j e sa
Sremskog fronta u Vojnu bolnicu na lecenje.
OLGA scEPOVJ(:
- JOVANOVIc

Jos pre rata Olga se kao napredna omladinka ukljucila u
napredni pokret u Podgorici
(Titograd), gde je rodena 1920. ,
godine. Rat ju je zatekao kao
Clana Saveza komunisticke omladine Jugoslavije, pa se istice u ilegalnom radu i u pripremama za ustanak.
Uhapsena je 1942. godine. Iz
podgorickog zatvora internirana je u Albaniju, gde je ostala
do pocetka novembra 1943. godine. Zapazena je njena aktivnost u !ogorima. Nastavlja takav rad i po izlasku iz logora u
Niksieu, kao ilegalac. Kada je
otkriven njen rad u Niksieu pobegla je sa terena i stupila u
Drugu dalmatinsku brigadu.
Krajem 1944. prekomandovana
je u Prvu proletersku brigadu,

�u kojoj je i ostala sve do demobilizacije novembra 1945.
godine.
MAR/JA sEV/c -

sanitetskog voda i zamenik referenta saniteta. Dva puta je
ranjavana. U ratu je dohila Cin
zastavnika.

ERCEO
BOSJLJKA sOLAIA

Osnovnu skolu zavrsila je u
Kastel Novom, kod Splita, gde
je i rodena 1926. u siromasnoj
seljackoj porodici. Upisala se
zatim na frizerski zanat, pa se
tada i povezala sa naprednom
radnickom omladinom. Tako je.
1942. i postala clan Saveza komunisticke omladine J ugoslavije.
Polovinom 1942. stupa u Livanjski partizanski odred, iz
Cijih redova odlazi u Prvu dalmatinsku brigadu. U ovoj brigadi pohvaljena je kao hrabar
horae. Prekomandovana je zatim u Kazaliste narodnog oslohodenja pri Vrhovnom stabu, a
po oslohodenju Beograda, po
sopstvenoj zelji, stupila je u Prvu proletersku brigadu, u njen
Prvi (crnogorski) bataljon. U
Brigadi je bila politicki delegat

Rodena je 1926. u selu PeCini, kod Knina. Za vreme nastupanja Narodnooslohodilacke vojske kroz Srbiju ka Beogradu, Bosiljka se zatekla u Srbiji. Stupila je oktohra 1944. u
Prvu proletersku. U Beogradu
je zavrSila bolnicarski kurs, a
onda je rasporedena u sanitet
Brigade.
Sa proleterima je prosla
Sremski front, Slavoniju i Hrvatsku, i sa njima ostala sve
do konacnog oslobodenja nase
zemlje. Istakla se kao vrlo humana i predana bolnicarka, koja nije zalila truda i napora da
uvek priskoCi u pomoc ranjenim borcima, pa je stoga medu
ranjenicima hila jedna od retko omiljenih drugarica.

t!'ebnija, a onda je i sama
shvatila da se kod proletera izvrsava svaki zadatak prema potrebi, a najmanje prema zeljama.
Posle rata nastavila je da studira medicinu i sada j e profesor Stomatoloskog fakulteta u
Beogradu.

VIDOSAVA TADic

Kao studentkinja medicine
napusta Valjevo 15. septemhra
1944. i polazi u susret proleterima. Prvo vatreno krstenje dozivela je u horbi za oslobodenje svog rodnog Valjeva, a nakon toga ucestvuje i u bid za
Beograd u kome je studirala
medicinu.
Borila se medu proleterima
i sa.Zivela: sa njima na marSu i
na borbenom polozaju, u patroli i u predstraii, pa se nije nimalo obradovala saopstenju da
je prekomandovana u sanitet
Brigade. Njeni saborci su joj
tada 'rekli- kako je tamo po-

RADMILA TEslc

Rodena u Mionici 1925. godine, zivela je sa sestrom Verom u roditeljskom domu. Zajedno su njih dve septembra
1944. odlucile da stupe u Prvu
proletersku brigadu.
Barile su se za oslobodenje
Valjeva, Uba i Beograda i zajedno produiile na Sremski
front. Bile su obadve hrabre
kao borci i bolnicarke, a pratila ih je i ista ratna sreca. Radmila je ranjena 16. decembra
1944, a Vera 14. aprila 1945. godine, pa su se taka. nasle za-

I 91

�jedna pred drugom tajni. 1ednog septembarskog dana Radmila je povela razgovor i rekla
svojoj sestri kako je resila da
ide u brigadu. Zacudila se Vera
i reCi ce joj: ,Zar bez mene,
sestro!"
Obe su tako posle u Prvu
proletersku brigadu. Borile su
se zajedno za oslobodenje Valjeva, Uba, Beograda ina Sremskom frontu. I u jurisima su
se oseCale sigurnijim Sto su zajedno.
Vera je ranjena 14. aprila
1945. godine, pa je zatekla svoju sestru u bolnici. Tako su zajedno i rane lecile dve sestre
proleterke.
jedno i u partizanskoj bolnici,
gde su leCile rane zadobijene
na Sremskom frontu.
VERA TEsJ(;

Dve sestre Tdic, mlada Vera
(rodena 1926) i starija Radmila, odrasle su u maloj i mirnoj
varoSici Mionici. Nisu imale

GORDANA VJHNER
LJEPOSAVA TOM/(;

Rasia je u Savniku, gde je i
rodena 1925. godine. Stupila je
u Prvu proletersku u leto 1944.
Ratnim putem preko Sandzaka
i Srbije, Beograda i Srema, u
mar5evima i bitkama istice se
kao hrabar horae, imajuCi uvek
na umu da nosi ime proletera
koje se ni u najtezim situacijama ne sme obrukati.
Takva je Ljeposava TomiC hila i 12. aprila 1945. godine, kada .su proleteri jurisali na Sarengrad. Kada je pala komanda: ,Proleteri, na juris napred!" u · prvim redovima
hila je i ona. Tada je Iesko ranjena i preneta u holnicu.
MARIJA TOMANOVI(;

192

Bila je horae Prve cete Drugog (crnogorskog) hataljona.
Proleteri je pamte kao hrahrog
horca i bolnicarku, budnog
straZara, veStog izvidaCa, iz patrole · i iz jurisa. Kao cetna bol- .
nicarka Marija je sa toliko ljuhavi i hrabrosti jurisala da izvlaci svoje ranjene drugove i
drugarice, da bi Cim ih previje
i ostavi na sigurno mesto opet
trcala da stigne streljacki stroj
- sa svojom cetom da bude u
juriSu.
~
Najbolje priznanje su joj
odali proleteri vee i samim prijemom u SKOJ i u Komunisticku partiju Jugoslavije.

Kao sedamnaestogodisnja ucenica Marija. je posla J.l; prvu.
proletersku 22. septemhra 1944.
Rodena je u Cetinju 1927: godine.
·

Borba za oslobodenje Beograda je jos trajala kada je
sedamnaestogodiSnja Gordana
stupila u TreCi (kragujevacki)
bataljon Prve proleterske brigade. Mladost i neiskustvo nisu
joj smetali da juriSa na Kalemegdansku tvrdavu, ne ustupajuCi mesto ispred sebe i najhrabrijim borcima.
Osecala je radost te borbe,
jer se borila za oslobodenje
grada u kojem je rodena 1927.
godine. Sa istom hrabroscu nastavila je borbu na Sremskom
frontu, sve dok nije 4. januara
1945. Iesko raniena i napustila
proleterski borbeni stroj. Preneta je tada u Vojnu bolnicu
na lecenje.
MJLENA VJLOTIJEVI(;
- LAZOVI(;

Kao ucenica sa zavrsenih pet
razreda gimnazije prestala je
da pohada skolu kada je poceo
pt.,}'otice iz siromasne porq~-·

'

�Petrovoj kuci. Milka hi za to
vreme strazarcila i prenosila
kao kurir poruke. Cela porodica Vesic u prvoj ofanzivi radi
na negovanju i sklartjanju ranjenih partizana. Otac i majka
su zbog toga stradali: otac je
streljan, a majka spaljena u logoru u Ausvicu. Milki je pripalo da se stara o mladoj brad i sestrama.
Septembra 1944. stupa u TreCi bataljon Prve proleterske.
Bori se u redovima Brigade za
Beograd, pa na Sremskom
frontu, sve dok nije ranjena
kod Vrbovca. U Brigadi je ostala do kraja 1945. godine, kada
je demobilisana.
dice, koja je u toku rata bila
aktivna u narodnooslobodilackom pokretu. Oca su joj zaklali cetnici, a ona i brat su bili
od strane cetnika osudeni na
smrt.
Izbegla je cetnicku kaznu.
Septembra 1944. stupila je u
Prvi (crnogorski) bataljon Prve
proleterske u Bajinoj Basti, gde
je i rodena 1926. godine. U Brigadi se brzo istakla kao dobar
i hrabar borac, pa nije mnogo
potrajalo a primljena je u Savez komunisticke omladine J ugoslavije. Proleteri su je primili 1945. i u KPJ.
Na Sremskom frontu Milena
je politicki delegat voda i sekretar SKOJ-a u Prvoj ceti Prvog bataljona. Bila je zatim politicki delegat Mitraljeskog voda sve do demobilizacije, septembra 1945. godine.
MELKA VES/t -

Uba, i Milka. Pocela je jos kao
devojCica (rodena 1924) bez osnovne skole da radi i najamnici kod bogatih seljaka.
Vee ratne 1941. otac Petar
i majka Novka bili su aktivisti
narodnooslobodilackog pokreta. Partizani, a kasnije ilegalci
cesto su odrzavali sastanke

u

MELEVA -MELKA VORKAP/t

Mileva je iz ustanickog Korduna iz Vorkapica, kod Vrginog 'Mosta. Imala je sedamnaest godina kada je stupila
oktobra 1944. u Sesti (beogradski) bataljon Prve proleterske
brigade.

SLUSAOCI SANITETSKOG KURSA 1944. GODINE U BEOGRADU

VLAJKOV/c

Medu sestoro dece Petra Vesica rasla je u siromasnoj seljackoj porodici u Takovu, kod

193

�dena u Niksicu 1925. godine.
Bila je u mnogim jedinicama
dok nije 1944. prekomandovana u Prvu proletersku brigadu.
Hrabri horae i bolnicarka,
sanitetski radnik, stra:lar i
bombas - sve je to ana bila u
proleterskom stroju. UcestvujuCi u zavrsnim i odsudnim bitkama, J elena je u Brigadi as tala do konacnog osloboaenja
zemlje.
NADA (DRAOA) VUKOVOJAC

Naizgled nezna i nejaka iznenadivala je i prekaljene proletere svojom borbenoscu i izdrtljivoscu na Sremskom frontu. Borila se i marsovala sa pesmom. Ali ratni napori cine
svoje, te se i ova mlada krhka
devojka 10. decembra 1944. nasla u bolnici. Plakala je sto napusta svoje drugove. Ipak, nije
ostala dugo na lecenju. I ponovo se Milka vratila u svoj bataljon, medu proletere, da s njima nl:tstavi borbeni put do slobode.

tembra 1943. uspela da pQbegne.
Po povratku u domovinu je
uhapsena u Ljubljani i sprovedena u Iogar na Banjici. Iz !agora je oktobra 1944. dosla u
Prvu proletersku brigadu. Postala je cetna bolnicarka Cete
za vezu. Nesebicna i vredna,
hrabra i adana, brzo je stekla
ugled medu proleterima i postala omiljena.
Medu proleterima borila se
do konacnog oslobodenja nase
zemlje.
JELENA (SEKULE) VUJJ(:J(:

JELENA (BURA) VUC/Nlc

J elena je rodena 1922. daleko ad svoje domovine, u Buenos Airesu, gde je njen otac stigao da pecalbari za koru hleba.
Sa ocem se J elena vratila u Crnu Goru, u Podgoricu (Titograd). Odmah po okupaciji
·1941. ukljucila se u borbu pro· ..:' 'tiv neprijatelja. 1942. je inter. 19¥ )Jji~~tl'la u Italiju, odakle je sep-

Narad· niksickog kra ja masovno se odazvao 1941. pozivu
Komunisticke partije Jugoslavije za borbu protiv neprijatelja. Meau partizanima - ustanicima bilo je i dosta drugarica, koje su htele da slede tradicije hrabrih Crnogorki iz ranijih ratova, kroz vekove, iz bojeva protiv tudina.
Tada se latila puske i sesnaestogodiSnja Jelena VujiCic, ro-

Roaena u Sarajevu 1926, Nada je zivela i ucila skolu u Beogradu. Posla je 12. septembra
1944. u susret Prvoj proleterskoj brigadi, taka da se medu
proleterima borila hrabro i za
oslobodenje Beograda.
Na Sremskom frontu uvek je
u prvom borbenom stroju, prva u juriSu. Bila je neustrasiva
i mnogi bard su se istinski divili njenoj hrabrosti, pa su je
cak neki ad njih i opominjali
da se zakloni, pripazi.

�Ratnicka sreca nije joj dugo
bila naklonjena. U jednom od
jurisa 4. aprila 1945. hrabro je
poginula na Sremskom frontu
neustrasiva Nada Vukovojac.

EVGENIJA (ANDREJ)
ZANJNA - zENJA

Mlada plavokosa Zenja rodena je u Sovjetskom Savezu. Tamo je ucila skolu i ratovala na
bojiStima po Ukrajini. Dobila
je i cin potporucnika Crvene
armije, a njene grudi krasila su
mnoga odlikovanja.
Avgusta 1944. padobranom
su se spustili na Palisadu lekar-hirurg major M. Ivaskin i
:lenja. Stupili su kao lekari u
Prvu proletersku brigadu. Brzo
su se sprijateljili sa jugoslovenskim borcima - proleterima,
koji su jos od Rudog razmiSljali kada ce se sresti sa borcima Crvene Armije. Od tog dana pa sve do konacne pobede
nad zajednickim neprijateljem,
:lenja i Ivaskin radili su u bol-

PROLETERKE U FIJ AKERU U SREMU, 1945. GODINE

nici Prve proleterske brigade i
u bolnici Prve proleterske divizije. DanonoCno su nesebiCno
pruzali pomoc nasem sanitetu
u lecenju ranjenika.

u Prvu proletersku brigadu i
nastavila borbu na Sremskom
frontu. Isticc se kao hrabar horae i proleteri jc primaju u .
KPJ decembra 1944. godine.

MILANKA - MILA (ZIVANA)
i:JVANOV/c - MlsKOV/c

Rodena je 1924. godine u
Arandelovcu. U Beogradu j e zavrsila malu maturu, a onda se
zaposlila kao sluzbenik u jednom fotografskom ateljeu.
Rasia i vaspitavala se u naprednoj porodici, postala je od
najmladih dana skojevka. Njene dve sestre su poginule u ratu: Branka je poginula od cetnika februara 1944. u selu Sevice (kod Kuceva), a Lidija je
ubijena u Banjickom logoru.
Milanka je kao skojevka po
oslobodenju Beograda stupila

195

�Aprila 1945. godine prekomandovana je u stab Cetrdeset i
druge makedonske divizije, na
duznost sifranta, gde je ostala
·do kraja rata.
Posle rata radila je kao sluzbenik u mnogim jedinicama i
ustanovama JNA. Umrla je avgusta 1962. godine u Beogradu.

MILEVA :t.JVKOVJ(:
U Popadicu, gde je rodena
1928. godine, Mileva je sluzila
kao primer medu seoskim devojkama. Septembra 1944. rekla je jednog dana majci kako
hoce i ona da bude horae. Majka kao svaka majka pocela je
da moli cerku da to ne cini. Mileva joj je na to pokazala mlade Dalmatinke i rekla - da su
one dosle iz Dalmacije da oslobadaju gradove u Srbiji.
Majka popusti i Mileva pode
u Prvu proletersku brigadu.
Hrabro se borila u njenim redovima sve dok nije ranjena
DRUGARICE U KULTURNO.J EKIPI BRIGADE

196

9. decembra 1944. na Sremskom frontu, odakle je preneta u bolnicu na lecenje.

NATALJJA :t.JVKOVJ(:
U narodnooslobodilacku borbu posla je 1943. iz Ravne Dubrave, kod Vlasotinaca, gde je
rodena 1925. godine. U prvu
proletersku stupila je oktobra
1944.
Medu proleterima je brzo zapazeno njeno ratno iskustvo,
pa je Natalija pruiala dragocenu pomoc mladim borcima
koji su tih dana stupali u Prvu
proletersku.
Hrabro se borila za oslobodenje Beograda i na Sremskom
frontu. Kada su proleteri poS!i
u juriS na selo Negoslavci, u
Sremu, Natalija je hila medu
prvima. Jurisajuci na utvrdene
nemacke polozaje viknula je
,Napred, proleteri!" - i tad je
njen glas presekao nemacki
Sarac.

�U mnogim dokumentima Prve proleterske brigade i dokumentima koje vade opstinski odbori i sekcije boraca, upisana su imena drugarica koje su bile u redovima Prve proleterske brigade. U
spiskovima, kao sto su: spisak ranjenih drugarica, spisak ucesnika bitke na Sutjesci, spisak nestalih u raznim borbama, spisak
drugarica koje su primile vojne isprave u Prvoj proleterskoj brigadi, kao i u spiskovima bataljona i sekcija upisano je oko 220
drugarica za koje postoje samo oskudni podaci. S obzirom da su
ta dokumenta i svedocanstva o njihovom prisustvu u stroju Prve
proleterske brigade, dajemo imena i sve raspolozive podatke za
te drugarice.

197

�--------·--·-·····-·--·--

AJDAR VIDA, rodena u selu
Mucu, kod Splita, u NOB-u od
1943. uneta u spisak Brigade
kao njen borac.
ATANACKOVIC (Ljubomira)
RADMILA, primila vojne isprave 27. decembra 1944.
BABIC NADA, po evidenciji
Sekcije boraca za Dalmaciju
iz Splita, bila je borac Brigade.
BABOVIC RADOJKA, rodena u selu Stojniku 1924. uvedena u evidenciju boraca Bataljona »Garibaldi«.
BAJIC (Bojic) - RUPIC JELA, vodi se u spisku boraca
Prve proleterske brigade, ranjenih juna 1943. godine na
Sutj\"sci.
BARUH HELA, rodena u Sarajevu. U NOB-u od 1941. U
Peti (sumadiiski) batalion Prve proleterske stupila februara
1942. godine. Zarobljena od
cetnika i streljana juna 1942.
godine na Gatu.
BEBIC (Stipana) ANDA, rodena u Desnu kod Metkovica,
u NOB-u od 1942. godine, poginula 1943. godine kod Capljine.
BEBIC DRAGICA, ucesnik
bitke na Sutjesci, bila u Cetvrtom (kraljevackom) bataljonu.

BIBIC (Mate) DRAGICA, bila bolnicarka u Sestom (beogradskom) bataljonu.
BIBIC (Radojka) SMILJKA,
bolnicarka Treceg (kragujevackog) bataljona.
BOGDANOVIC
RADOJKA,
rodena 1929. godine u Gospicu, bila cetna bolnicarka u Bataljonu »Garibaldi«.
BOZANIC NADA, ucesnik
bitke na Sutj esci, dosla u Prvi (crnogorski) bataljon iz Trece dalmatinske brigade.
BOSKOVIC RADOJKA, uvedena u spisak boraca Treceg
(kragujevackog) bataljona.
BOZ:IN JASNA, rodena 1924.
godine u Prelu, u NOB-u od iu·
Ia 1944. godine, uvedena u spisak boraca Prve proleterske
brigade.
BRAJIC MARGARETA, rodena 1924. godine na Hvaru, bila
u Drugom (crnogorskom) bataljonu.
BRATINIC (Forcan) MARGARETA, pominje se u vise
dokumenata, a nema potpunijih podataka.
BRDAREVIC DRAGA, uneta
u spisak boraca Treceg (kragujevackog) bataljona.
BRBORIC (Lazara) BRANKA bolnicarka u Prvom (cr-

nogorskom) bataljonu, prirni·
!a voine isprave 27. decembra
BRDINOVIC VINKA, ranjena u sedmoj neprijateljskoj
ofanzivi kao referent saniteta
u Petom bataljonu.
BURKIC (Zaira) RABIJA, ranjena kao borac Drugog (crnogorskog) bataljona u sedmoj
neprijateljskoj ofanzivi.
CRNIC (Stevana) KOVILJka, bolnicarka u Prvom (crnogorskom) bataljonu, primila
vojne isprave 27. decembra
1944.
CVITKOVIC RADMILA, radom od Visokog (kod Sarajeva), u petoj neprijateljskoj ,
ofanzivi bila u pristapskim jedinicama.
CVRLJAK (Nikole) KOSA,
stariji vodnik, cetna bolnicarka u Bataljonu prateCih oruda, primila vojne isprave 27.
decembra 1944.
CUK-BARARONA D. LUNA,
rodena 1923. godine u Zvorniku, uvedena u spisak boraca
Prve proleterske brigade.
DEDIC (Didic) (Abaza) SANIJA, rodena 1926. godine u
Mrkonjic Gradu. U NOB-u od
1943. godine, uvedena u evidenciju ranjenika Prve proleterske divizije, kao borac Prve
proleterske brigade.
199

�200

DESPOTOVIc
(Marijana
DRAGICA, hila u Omladinskoj
ceti u Trecem (kragujevackom)
bataljonu.
DIMITRIJEVIC VERA, horae Bata]jona pratecih oruda,
primila vojne isprave 27. decembra 1944.
DRAGOVIC ......... , osta1o je nezapisano njeno ime, u
spisku je boraca Treceg (kragujevackog) bataljona, poginula na Trovrhu, na Sutjesci, juna 1943.
DRAKULIC (Petra) DESANKA, bolnicarka u Drugom (crnogorskom) bata.ljonu, primila
vojne isprave 27. deeembra
1944.
DUPOR (Franje) MILKA, rodena 1925, hila u Drugom (crnogorskom) bataljonu.
DERIC (Nikole) ZORA, bolnicarka u Sedmom bataljonu,
primila vojne isprave 27. decembra 1944.
DUKIC DESANKA, bolnicarka u Drugom (crnogorskom)
bataljonu, primila vojne isprave 27. deeembra 1944.
DURie GROZDANA, bolnicarka u Trecem (kragujevackom) bataljonu, primila vojne
isprave 27. deeembra 1944.
DUKtc SVETISLAVA, horae
Drugog (ernogorskog) bataljona, primila vojne isprave 27.
deeembra 1944.
DZAPIC (Rada) KATICA,
bolnicarka 11 Trecem (kragujevackom) bataljonu, ucestvovala u bici na Sutjesci.
EDON VIDA, rodena u Prepadu kod Splita, poginula kao
horae Treceg (kragujevackog)
bataljona 1943. na Sutjesei.
EFENDIC JAKICA, horae
Cetvrtog (kraljevackog) bataljona, ranjena u sedmoj neprijateljskoj ofanzivi.

FABIJANIC TONKA, rodena
u Dalmaciji, u NOB-u od 1942.
godine, poginula marta 1943.
mi Neretvi.
FAJFER MARICA, poginula
6. maja 1945. godine kod Zagreba kao horae Prve proleterske brigade.
FILIPOVIC MIRA, u Prvu
proletersku stupila je 1944. godine i presla sa brigadom borbeni put do Trsta. Otkako je
demobilisana nema se blizih
podataka o njoj.
FILIPOVIC LJUBICA, rodena 1925, poginula marta 1945.
kod Sarengrada u Sremu.
FILIPOVIC MILICA, upisana u spisak boraea Treceg ~kra­
gujevackog) bataljona.
FILIPOVIC-SENDIC MILKA,
rodena 1927. u selu Sovljanu
kod Uba, bila u Trecem ~kra­
gujevackom) bataljonu od oktobra 1944.
GAJEVIC (Milosa) ANDA,
bolnicarka Cetvrtog (kraljevackog) bataljona, primila vojne
isprave 27. decembra 1944.
GIZDic-(GIZIC) (Ivana) KAJA, rodena 1914. godine u Splitu, u NOB-u od 1942. godine,
vodi se u spisku kao horae
Brigade.
GAZIC (Ivana) KAJA, rodena
1914. u Klisu kod Splita, poginula 1943. na Sutjesei.
GONCIN V. MARIJA, rodena 1917. godine u selu Kapela
kod Breziea, vodi se u spisku
boraca Cetvrtog (kraljevackog)
bataljona.
GRBIC NEVENKA, radom
iz Like, spominje se u mnogim spiskovima, ali nema blizih podataka.
GRUBASEVIC
MARGARETA, vodi se u spisku poginulih boraea Prve proleterske
brigade.

GRUJic-MATKOVIc (Marina) DRAGICA, rodena 1914. u
KuCini, kod Splita, ucesnik bitke na Sutjesci.
GRDELIC NEDA, rodena u
Zadru 1922, u NOB-u od 1942,
poginula 1943. na Sutjesci kao
horae Drugog (ernogorskog)
bataljona.
HADZIMURATOVIC
FATIMA, upisana kao horae Treceg
(kragujevackog) bataljona.
HALILOVIC FATA iz sela
Zastilja kod Teslica, u NOB-u'
od 1943, poginula 17. deeembra 1943. kod Bugojna.
HODZic (Salka) NEZIRA,
horae omladinske cete Treceg
(kragujevackog) bataljona, ranjena 11. marta 1945.
HRASNIK MILKA, poginula
17. aprila 1945. godine kod Pleternice kao bolnicarka u Trecem (kragujevackom) bataljonu.
IBIC ZULFA, rodena u selu
PutoviCima kod Zenice, nestala
u borbi 14. jula 1943. kod Ustikovine.
IVANOVIC (Save) MILICA-MICA, bolnicarka u Sestom
bataljonu, primila vojne isprave 27. decembra 1944.
JANKOVIC (Milosa) ANDELIJA, bolnicarka Cetvrtog (kraljevackog) bataljona, primila
vojne isprave 27. deeembra
1944.
JELASKA MILEVA, rodena
u Splitu, bila horae Drugog
(ernogorskog) bataljona.
JOCKOVIC SAVA, vodi se u
spisku poginulih boraea Prve
proleterske brigade.
JOVANOVIC (Dusana) DIKOSAVA, bolnicarka u Trecem
(kragujevackom) bataljonu, primila vojne isprave 27. decembra 1944.

�JOVANOVIC (Mihaila) DUSANKA, bolniearka Treceg
(kragujevackog) bataljona, primila vojne isprave 27. decembra 1944.
JOVANOVIC (Stojana) JELENA, bolnicarka u Petom bataljonu, primila vojne isprave
27. decembra 1944.
JOVANOVIC (Nedeljka) STANIMIRKA, bolnicarka u Trecem (kragujevackorn) bataljonu, primila vojne isprave 27.
decembra 1944.
JOVANOVIC (Borivoja) ZAGORKA, bolnicarka u Drugom
(crnogorskom) bataljonu, primila vojne isprave 27. decembra 1944.
JOVIC JELA, rodena u Dragljanu, kod Vrgorca, u NOB-u
od 1943, u Brigadu dosla juna
1943. na Miljevini.
JOVIC MARIJA, rodena u
Dragljanu, kod Vrgorca, u
NOB-u od 1943, poginula kao
horae Drugog (crnogorskog)
bataljona 24. septembra 1943.
na Velikoj Cisti, kod Trinja.
KACAR (Marka) ROSA, bolnicarka u Sedmom bataljonu,
primila vojne isprave 27. decembra 1944.
KARAKLAJIC UGLJENA, rodena 'u Ivanjici, nestala u Sremu.
KATUSIC JERKA, vodi se u
evidenciji boraea Prvog (crnogorskog) bataljona.
KEZIJA (Nikole) LJUBICA,
roderta u Travniku 1923, nalazi se u spisku boraca Treceg
(kragujevackog) bataljona.
KLJAJIC OLGA, radom od
Uzica, u brigadi je od septembra 1944. godine, hila je horae
Pratece cete Drugog (crnogorskog) batal.iona.
KOLUNDZI.TA ANflP.LKA.rodena 1927. u Trstu. Bila u Bataljonu »Garibaldi«.

KOLUDZIJA MILENA, rodena 1926. u Trstu, hila u Bataljonu »Garibladi«.
KOSTAN MARIJA, rodena
kod Sibenika, hila horae Sestog (beogradskog) bataljona.
KOVACEVIC (Janka) DRAGICA, horae Bataljona prateCih oruda, primila vojne isprave 27. deeembra 1944.
KOVACEVIC MARIJA, rodena u Gatu kod Splita, poginula
kao horae Brigade 13. septembra 1944. godine kod Valjeva.
KOVACEVIC SAVKA, vodi
se u spisku poginulih boraea
Prve proleterske brigade.
KOVACEVIC (Ante) VESNA,
bolnicarka Cetvrtog (kraljevackog) bataljona, primila vojne
isprave 27. decembra 1944.
KRAJiNA SVIJETA, rodena
u Vogusu, kod Bugojna, nestala 3. aprila 1944. kod Jajca.
KRGOIC (Ivana) IVKA, rodena 1922. kod Splita, hila horae Prve proleterske brigade
na Sutjesci.
KRILIC (Jure) FRANKA, rodena 1917. u Vrbovcu, hila horae Drugog (crnogorskog) bataljona na Sutjesci.
KRNIC (Abdule) NIJEZIRA,
cetna bolnicarka u Bataljonu
prateCih oruda, primila vojne
isprave 27. deeembra 1944.
KRNOBABIC JELA, rodena
1923. kod Bradine, hila horae
Treceg (kragujevackog) bataljona.
KRULJAC ZDENKA, vodi se
u evidenciji kao bolnicarka u
Brigadnom sanitetu od 1944.
godine.
KRUSCIC KRISTINA, u spisku je boraca Treceg (kragujevackog) bataljona.
LAZIC (Frane) DANICA, ranjena u sedmoj neprijateljskoj

ofanzivi kao horae Drugog (ernogorskog) bataljona.
LENAR (Stevana) MARIJA,
bolnicarka u Sedmom bataljonu, primila vojne isprave 27.
deeembra 1944.
LUKIC BOSILJKA, radom iz
Bosanske Krupe, poginula 9.
novembra 1943. godine, kao
horae Prve proleterske kod
Travnika.
LUKIC JANJA, horae Cetvrtog (kraljevackog) bataljom;,
poginula 25. maja 1944. kod
MliniSta.
LUNA (Barona) MILETA, rodena 1923, ucestvovala u bici
na Sutjesei.
MANDIC PAVA, rodena u .
Dugom Vrhu, horae Treceg
(kragujevackog) bataljona, poginula 1943. na Sutjesci.
MARASOVIC A. NEDELJKA,
rodena u Trilju, kod Splita,
nestala 13. oktobra 1943. kod
Sujiea.
MARINKOVIC ZORA, ranjena 1943. na Ulogu.
_
MEDIC IVANKA, rodena u
Gornjem Segetu, kod Trogira,
u Drugi (ernogorski) bataljon
dosla na Sutjesci iz Trece (dalmatinske) brigade.
MEDIN VERA, rodena u
Beogradu 1926, hila horae Bataljona »Garibaldi«.
MIDOSEVIC (Dusana) NEGOSAVA, bolnicarka u Drugom
(crnogorskom) bataljonu, dobila isprave 27. decembra 1944.
MIKIC NEVENKA, rodena u
selu Lisee, kod Prnjavora, u
NOB-u od januara 1943. godine, poginula 20. avgusta 1943.
go dine, kao horae brigade na
VlasiCu.
MILANOVIC KAJA, radom
od Sinja, na Sutjesci bila horae Prvog (crnogorskog) bataljona.
201

�MILANOVIC MILKA, rodena
u Resniku, nestala 30. maja
1944. kod Prekraja.
MILANOVIC RADMILA, ranjena 14. aprila 1945. kao borac Prvog (crnogorskog) bataljona.
MILOJEVIC (Ostoje) MARUSKA, rodena 1922. godine u
Razboiu kod Srpca, u NOB-u
od 1943. godine, poginula na
Sirinama 1944. godine kao borac Treceg bataljona.
MILICEVIC (Milinka) RADOJKA, bolnicarka u Sestom
bataljonu, dobila vojne isprave
27. decembra 1944.
MILOVANOVIC MILICA, vodi se u spisku poginulih boraca Prve proleterske brigade.
MILOSAVLJEVIC MILICA,
rodom iz Valjeva, ucenica, u
Brigadi od 1944. godine, umrla odmah po oslobodenju
Valjeva.
MILOSEVIC DANICA, upisana u spisak kao borac Omladinske cete Treceg (kragujevackog) bataljona.
MITIC MILENA, rodena u
Bosni, u Brigadu dosla 1943.
godine, prema postojecoj dokumentaciji.
MITROVIC (Milana) OLGA,
rodena 1924. u selu Peneljeveu
kod Lajkovca, poginula kao
borae Prve proleterske na
Sremskom frontu.
MLINAR (Josipa) VESNA,
holnicarka u Trecem (kragujevackom) bataljonu, dohila isprave 27. decembra 1944.
MOGREC SLAVKA, rodena u
Turhetu, nesta!a 30. maja 1944.
kod Prekraja.
MOLJKOVIC (Zdravka) MILENA, bolnicarka u Trecem
(kragujevackom) bataljonu, dohila vojne isprave 27. deeemb202 ra 1944.

MUSIC (Muharema) FERIDA, holnicarka u Cetvrtom
(kraljevackom) bataljonu, dohila vojne isprave 27. decemhra 1944.
NESIC (Stanimira) BRANKA, bolnicarka u Trecem (kragujevackom) hataljonu, dobila
vojne isprave 27. decemhra
1944.
NESKOVIC (Aleksandra) NADA, bolnicarka u Trecem (kragujevackom) hataljonu, dohila
vojne isprave 27. deeemhra
1944.
NIKOLIC JELENA, rodom
iz Bajine Baste, u Brigadi od
oktobra 1944. godine, poginula
u Sremu.
NOVAKOVIC MILKA, uvedena u evidenciju decemhra
1944. godine, kao borac Drugog (ernogorskog) bataljona.
NOVAKOVIC OLGA, rodena
n selu Stoiniku 1924, bila u
Bataljonu ,;Garibaldi«.
NOVAKOVIC RADOJKA, rodena u Benkovcu, nestala 21.
novembra 1944. u Beogradu.
NOVAKOVIC (Nikole) RUZ:A,
hila bolnicarka u Cetvrtom
(kraljevackom) bataljonu, dohila vojne isprave 27. decembra 1944.
NOZ:ICA (Vasilija) OLGA,
bolniearka u Sedmom bataljonu, dobila vojne isprave 27. decembra 1944.
NUJIC (Jakova) MARIJA, poginula na Sutjesci 1943. kao
horae Cetvrtog (kraljevackog)
bataljona.
OBRADOVIC MILEVA, rodena u SokoloviCima, kod Rogatice, nestala 20. aprila 1943.
PAJIC MILICA, ranjena u
sedmoj neprijateljskoj ofanzivi kao borae Cetvrtog (kraljevackog) bataljona.

PANTOVIC (Vasic) DANICA,
rodena 1924. u selu Ronocevu
kod Sopota, stupila u Pi-vi bataljon, Prve proleterske 13. oktobra 1944.
PAVIC (Janka) OLGA, bolniearka u Trecem (kragujevackom) bataljonu,. dobila vojne
isprave 27. decembra 1944.
PAVIC (Joza) SLAVKA, rodena u Vrpolju, kod Sibenika,
u NOB-u od 1942, bila horae
Drugog (ernogorskog) bataljona.
PAVICEVIC (Velimira) LJUBICA, bila u Drugom (crnogorskom) bataljonu.
PAVLOVIC (Donlin) ZORKA,
ucestvovala u bici na Sutjesei
kao horae Sestog (beogradskog) bataljona.
PAVLOVIC (Petra) SMILJA,
bolnicarka u Cetvrtom (kraljevackom) bataljonu, primila vojne isprave 27. deeembra 1944.
PETROVIC (Milana) KATICA, bo!nicarka u Sedmom bataljonu, dobila vojne i~prave
27. decembra 1944.
PETRIC (Dragutina) ACIKA,
bolnicarka Drugog bataljona,
dobila vojne isprave 27. decembra 1944.
PETRIC (Srecka) BRANKA,
bolnicarka Sedmog bataljona,
dobila vojne isprave 27. decembra 1944.
PETROVIc VUKOSAVA, poginula kao borac brigade 23.
septembra 1943. godine na Cisti kod Trilja.
PEsiC VERA, upisana u spisak kao horae Treceg (kragujevackog) bataljona.
PIHLE NINA, dosla na rad
u Brigadnu bolnieu iz Trinaeste proleterske brigade nRade
KonCar«.

PIVAC MIRA, rodena u Bosanskoj GradiskL poginula 6.

�aprila 1944. godine u SipovuBosna, kao horae Prve proleterske brigade.
PLACAN (Steve) SLAVKA,
bolnicarka Treceg (kragujevackog) bataljona, dobila vojne
isprave 27. decembra 1944.
PLECAS SLAVKA, upisana u
spisak boraca Treceg (kragujevackog) bataljona.
PLENCA ZORA, vodi se u
evidenciju kao horae brigade.
POLEKSIC BOSA, rodena u
selu Karadzu, kod Bugojna, u
NOB-u od 1943, sestra narodnog heroja Vojina Poleksica,
ranjena u sedmoj ofanzivi, kao
horae Prvog (crnogorskog) bataljona.
POLEKSIC MIRA, upisana u
spisak boraca Treceg (kragujevackog) bataljona.
POLEKSIC UUBICA, rodena
u selu Karadzu, kod Bugojna,
u NOB-u od 1943, sestra narodnog heroja Vojina PoleksiCa.

POPADIC MILA, rodom od
Makarske, ucestvovala u bici
na Sutjesci kao horae Treceg
(kragujevackog) bataljona.
POPIC NEVENKA, vodi se u
spisku poginulih boraca Prve
proleterske brigade.
POPOVIC DUNJA, poginula
1943. na Sutjesci kao horae
( crnogorskog) bataljona.
POPOVIC UUBICA, rodena
u Cetinju, vodi se u spisku
kao horae Prvog crnogorskog
bataljona.
POPOVIC (Boza) MASINKA,
horae Petog (sumadijskog) bataljona, primila vojne isprave
27. decembra 1944.
POPOVIC (Marka) MILKA,
rodom od Makarske, ucesnik
bitke na Sutjesci, horae Cetvrtog (kraljevackog) bataljona,
primila vojne isprave 27. decembra 1944.

POPOV (Radomira) MIRA,
rodena 1912. u Svetozarevu. Iz
oslobodenog Beograda, oktobra 1944. stupila je u Prvu proletersku, odakle je ubrzo prekomandovana u jedinice za vezu Prve armije.
PRITILJ TATJANA, ranjena
u sedmoj neprijateljskoj ofanzivi kao horae Drugog (crnogorskog) bataljona.
PRODAN DANICA, ucestvovala u bici na Sutjesci kao horae Cetvrtog (kraljevackog) bataljona.
PUCAR (Dusana) DRAGICA,
rodena 1926. u RadoviCu, u
Dalmaciji, poginula 23. decembra 1944. kod Sida kao horae
Treceg (kragujevackog) bataljona.
RADAKOVIC (Laze) MILICA,
bolnicarka Petog bataljona, dohila vojne isprave 27. deeembra 1944.
RADELJ (Luke) MARIJA, poginula na Sutjesci 1943. kao horae Cetvrtog (kraljevackog) bataljona.
RADOJCIC (Svetolika) MILKA, primila vo jnu ispravu kao
vodna bolnicarka 27. decembra
1944.
RADOSAVLJEVIC DESANKA, rodena u Splitu, poginula
15. deeembra 1944.
RADOVANOVIC NADA, rodena 1920. u Banatu, hila bo. rae Bataljona »Garibaldi«.
RADULOVIC DINA, rodena
1922. u Cetinju. Borae Prve
proleterske je od 1944.
RAFAILOVIC DURDINA, upisana u spisak boraca Treceg
(kragujevackog) bataljona.

RANKOVIc (Pauna) ZIVANA, bolnicarka Cetvrtog (kraljevackog) bataljona, primila
vojnu ispravu 27. decembra
1944.
RASETA (Nikole) ZORA, rodena 1926. godine u Laktasima, upisana u spisak boraca
Treceg (kragujevackog) bataljona.
RASKOVIC ANKA, vodi se u
evidenciji boraca Drugog (crnogorskog) bataljona.
REJIC-DUMAND:ZIC MAR{
JA, rodena 1920. u Makarskoj,
ucestvovala u bici na Sutjesci
kao horae Treceg (kragujevackog) bataljona.
ROGANOVIC (Boska) ANBELKA, bolnicarka u Trecem
(kragujevackom) bataljonu, dohila vojne isprave 27. decembra 1944.
ROKVIC SAVA, poginula 13.
juna 1944. kod SCita kao horae
Drugog (crnogorskog) bataljona.
SAVANOVIC MARA, rodena
u Turbetu, nestala 9. januara
1944. kod Belobucja.
SAVIC (Sime) DARINKA,
bolnicarka Drugog (crnogorskog) bataljona, dobila vojne
isprave 27. decembra 1944.
SAVIC D. DUSANKA, rodena u Beogradu, nestala 15. decembra 1944. u Sremu.
SEKSO (Save) NADA, radom od Sibenika, poginula
1943. na Majevici kao horae
Sestog (beogradskog) bataljona.
SESIJA .......... , iz Petrovca, poginula aprila 1943. na
Kapku, kod Foce.
SEVERINA KOKA, rodom iz
Makarske, poginula kao .horae
brigade 23. septembra 1943. godine na Cisti kod Trilja.
203

�SIDARENKO (Pavla) MftKA, bolnicarka Sedmog bataljona, dobila vojne isprave 27.
. decembra 1944.
SIMI(; KATA, poginula 20.
novembra 1943. na Maloj Cisti,
u Dalmaci j i.
SISK MEDINA, rodena 1925.
u Splitu, bila borac Bataljona
»Garibaldi«.
SLADI(; MARILA, ranjena u
sedmoj neprijateljskoj ofanzivi kao borac Drugog (crnogorskog) bataljona.
SLANIC NEDA, rodena u
Dalmaciji, vodila se u evidenciji boraca Treceg (kragujevackog) bataljona.
SOLOVODEC MARIJA, rodena 19p. u Banatu, bila borac
Batal)ona »Garibaldi«.
SPASOJEVIC (Milutina) VE~- _?olnicarka Treceg (kraguJevackog) bataljona, dobi!a vojne isprave 27. decembra 1944.
SRECKOVI(; (Save) NADA
bolnicarka Treceg (kragujevac:
kog) bataljona, dobila vojne
isprave 27. decembra 1944.
STANOJEVIC MILKA, ucenica iz Valjeva, u Brigadi od
septembra 1944. godine, vodi
se kao•.borac Drugog (crnogorskog) bataljona.
STANOJEVI(;
(Svetis!ava)
SLAVKA, upisana u spisak boraca Treceg (kragu jevackog)
bataljona.
STANOJEVIC
(Dobrosava)
SVETISLAVA, upisana u spisak boraca Treceg (kragujevackog) bataljona.
STEFANOVI(; RUZA, rodena
1930. u Sremskoj Mitrovici, bila borac Bataljona »Garibaldi«.
STILINOVI(; NADA, nema
podataka, sada zivi u Zagrebu.
STOJKOVIC GORDANA bol204 nicarka u Sedmom batali'onu,

dobila vojne isprave 27. decembra 1944.
STRUNI(; (Pavia) MARIJA,
bolnicarka Prvog (crnogorskog) bataljona, dobila vojne isprave 27. decem bra 1944.
SUBASIC RADOJKA, rodena
1923. u selu Perni, kod Bosanske Krupe, upisana u spisak
boraca Treceg (kragujevackog)
bataljona.
SUBOTI(; ANKA, ranjena u
sedmoj neprijateljskoj ofanzivi kao borac Prvog (crnogorskog) bataljona.
SUKARA P. MLADENKA, rodena u Donjem Vakufu, nestala 9. januara 1944.
SURCUGI(; M. ZONJA, rodena 1922. godine, u NOB-u od
1942. godine, poginula kao horae brigade juna 1943. na Zelengori.
SCORDA TONKA, rodena u
Splitu, poginula 21. marta
1944, vodi se u spisku sekcije
Prve proleterske brigade za
Dalmaciju u Splitu kao l;&gt;orac
Prve proleterske.
. -SEVIC ZIVKA, rodena 1925.
go dine u selu. Besenovu kod
Iriga, stupil_a u Brigadu febru~
ara 1945. go dine, a poginula 12.
aprila 1945 .. kod. Sarengrada.
SEVGIC (Ante) MARIJA,
stariji vodnik, bolnicarka, dohila vojne · isprave 27. decembra 1944.
·siMENSKI SOFIJA; vodi se
u spisku poginulih boraca Prve proleterske brigade.
SKORO SLAVKA, rodena .u
Kastelii:na kcid Splita, pogiinita
23. septembra 194_3. na Velil&lt;:oj
Cisti, vodi se. 1f spisku Sekcife
Prve proleterske: za· Dalmadj-u

u Splitu kao horae Prve proleterske.
SORAK (Milana) MILICA,
bolnicarka Sedmog bataljona,
dobila vojne isprave 27. decembra 1944.
SUBA5I(; RANKA - ANKA,
rodena u selu Klisu, kod Splita, u NOB-u od 1943, borac
Drugog (crnogorskog) bataljona, ranjena 24. januara 1945.
kod Tovarnika, u Sremu.
SUPE ANKICA, rodena u selu Konjevratu kod Sibenika, u '
NOB-u od 1942. godine, vodi se
u spisku kao borac Brigade.
SUPE (Krste) LUCA, rodena
u selu Konjevratu, kod Sibenika, u NOB-u od 1942. godine,
poginula 19. novembra 1943. na
Sitnici kod Banja Luke, kao
borac Brigade.
SUPE SLAVICA, rodena u
selu Konjevratu kod Sibenika,
u NOB-u od oktobr.a 1942. godine, vodi se u spisku Sestog
bataljona, Prve proleterske.
SUPE (Jove) TONKA - TONE, rodena u Konjevratu, kod
Sibenika, u NOB-u od oktobra
1942, vodi se u evidenciji kao
borac Prve proleterske.
SUSKIC ZUMRETA, vodi se
u ratnom spisku brigade.
TAKI(; (Nikole) ZORA, bolnicarka Cetvrtog (kraljevackog) · bataljona, dobila vojnu
ispravu 27. decembra 1944.
TRANOVAC (Rajka) RADMILA, bolnicarka Treceg (kragujevackog) bataljona, dobila voj-ne isprave 27. decembra 1944.
TOMIC BISERKA, rodena
1927, u Krujasi, bila borac Bataljona »Garibaldi«.
UJEVIC JAKICA, rodena u
:Krivodo!u, kod Imotskog, poginula 1944. kao horae Cetvrtog (kra!jevackog) bataljona.
VJI,l'HC (Jovana) DESANKA,
bolni¢arka u Petom (beograd-

�skom) bataljonu, dobila vojne
isprave 27. decembra 1944.
VASKRSIC SAVETA, rodena
1927. u Novim Banovcima, hila horae Bataljona »Garibaldi«.
VESELOVSKI (Juliiana) STEFICA, bila bolnicarka u Prvom
(ernogorskom) bataljonu, dohila vojne isprave 27. decembra 1944.
VIDEKA (Vjekoslava) IVANKA, rodena 1924. u Splitu, poginula 1945. na Sremskom
frontu.
VOCIC MILEVA, horae Drugog ernogorskog bataljona, vodi se u spisku ranjenika od juna 1944. godine u vreme Sedme neprijateljske ofanzive.
VUJIC (Jovana) BRANISLAVA, vodna bolnicarka u Bataljonu prateCih oruda, primila
vojne isprave 27. deeembra
1944.

VULIC NADA, radom od
Makarske, poginula 23. juna
1944. na Gradini kao cetna
bolnicarka.
ZARNAD RUZICA, vodi se u
spisku poginulih boraea Prve
proleterske brigade.
ZELEN (Marka) DRAGICA,
stariji vodnik, cetna bolnicarka u Cetvrtom (kraljevackom)
bataljonu, umrla 4. januara
1945. od zadobijenih rana.
ZONJIC (Jovana) MILICA,
rodena 1925. u Vruccu kod
Uziea, u NOB-u od septembra
1944. poginula septembra 1944.
u Erdeviku u Sremu, kao horae brigade.
ZIVKOVIC JERA, rodena
1924. u Kninu, nestala 1943.
korl nnvm:,t.

ZUBRINIC MILICA, rodena
u Splitu, vodi se u evidenciji
Sekcije Prve proleterske brigade za Dalmaciju kao horae
Prve proleterske.

GRUPA BORACA U SELU RATKOVAC, SEPTEMBRA 1944.

205

�~--

1

nastala iz zelje da
ostanu
jednoj knjizi,
drugarica koje su se borile u
O va knjiga jeimena iena-boraca,setrajnozaborave zapisana, ulikovi
Prvoj proleterskoj brigadi, da
ne
ti svetli

I
,1

heroja borbi i jurisa na nasem teskom, ponosnom i pobedonosnom
putu ka slobodi.
Ucinili smo to sa zeljom da uz sve sto je do sada napisano o
narodnooslobodilackoj borbi i revoluciji jugoslovenskih naroda i
narodnosti od 1941-1945. godine, sto je napisano o Prvoj proleterskoj narodnooslobodilackoj udarnoj brigadi, damo i poseban doprinos trajnijem ocuvanju uspomena na svetle likove drugarica koje su se borile u sastavu Prve proleterske brigade.
Cinimo to radi njih - radi odavanja priznanja njihovoj barhi i samopregoru, Zrtvi koju su sve drugarice, a u prvom redu one
koje su pale smrcu hrabrih, nesebicno priloiile svoje zivote izvojevajuci pobede u na!ioj oslobodilackoj i revolucionarnoj borbi, pod
zastavom koju su razvili, poneli i do pobede doneli KP J i drug
Tito.
Posebno to Cinimo radi nadahnuca i podsticaja na nova pregnuca onih koji su iz generacije u generaciju nastavljali i koji ce
nastaviti da pod zastavom SKI brane i cuvaju tekovine nase revolucije i vade borbu za nase samoupravno socijalisticko drustvo.
Svesni smo bili tezine istrazivanja i obezbedenja podataka za
sve drugarice koje su prosle borbeni put Brigade. I sto taka, svesni smo i velike odgovornosti, jer nije lako pisati o svakoj drugarici ponaosob kad se ima u vidu mnogo zajednickog- u svakoj njihovoj biografiji ista ratna staza, isti ciljevi i ideje koji su ih u
borbu poveli, ista ili priblizno ista godista. Pilikom pisanja takve
knjige te!iko je izbeci ponavljanja, utoliko pre s/o su za vreme rata i revolucije mnoge ljudske sudbine u istim jedinicama bile istovetne, jer su im to i zajednicki putevi nametali .
. I pored svega toga ieleli smo da kao njihovi ratni drugovi zabeleiimo njihova imena i njihov veliki doprinos nasoj herojskoj
borbi i revoluciji. Zato ovu knjigu ne smatramo dorecenom, vee samo jednim dokumentom koji otvara prostore za dalja istrazivanja
i kao izraz jedinstvene poruke da se ti likovi ne smeju zaboraviti. 207

�Od rata je proslo vise ad tri decenije, secanja nisu taka vzse
sveta, dokumentacije nepotpune. Zbog toga je rad na prikupljanju
podataka iziskivao velike napore. Taka se na pribiranju grade za
ovu knjigu radilo vise godina. Odbor Prve proleterske brigade,
bataljonski odbori i sekcije, obracali su se vise pula ad septembra
1974. godine naovamo pismeno i usmeno, preko stampe i radija opstinskim odborima Saveza udruzenja boraca Narodnooslobodilackog rata, sekcijama i pojedincima s molbom da se sakupi !ito
vise podataka, dokumenata i fotografija za svaku drugaricu·- borca Prve proleterske.
Kao autori uCinili smo sve !ito nam je bilo mogucno da dodemo do !ito vise podataka o svakoj ad drugarica - boraca Prve proleterske brigade. Duini smo da istaknemo da je i sam izdavac
(»Export-press«) nekoliko put a preko !!lampe i Radio-Beograda
pozivao borce Prve proleterske, preiivele drugarice i rodbinu poginulih i umrlih drugarica da dostave koliko mogu i znaju ad podataka o zenama-proleterkama iz Prve proleterske.
Koristili smo postojecu dokumentaciju i objavljene knjige, pa
smo i takvim naCinom istraiivanja naisli na dosta korisnih, ali i na
prilicno netacnih podataka o drugaricmna iz Prve proleterske brigade. Ne iskljucujemo mdgucnost da se i u ovoj knjizi nije potkralo netacnih, odnosno nedorecenih podataka o drugaricama. Rec je
pre svega o podacima koji se odnose na godinu i mesto rodenja,
dan stupanja u Brigadu iii dan pogibije, jer se u pojedinim publikacijama govori o nekoj drugarici da je poginula, a ana je preiivela rat, iii obratno.
No, i pored svih nedostataka i manjkavosti koje nije mogao
izbeci ni na!i rad, napominjemo da je istraiivanje za pisanje knjige PARTIZANKE PRVE PROLETERSKE doprinelo tome da se
objektivnije i svestranije sagleda uiiesce iena u ovoj proslavljenoj jedinici, a to ujedno omogucava i bolji uvid u strukturu nase
Narodnooslobodilacke vojske, jer su se i druge jedinice formirale
po ugledu na Prvu proletersku brigadu.
Dosada je i zvanicno u dokumentima objavljivano da je u
borbenom stroju Prve proleterske hila oko 500 drugarica. Medutim, istraiivanje je pokazalo da je taj broj mnogo veci. Ispostavilo
se da se u redovima na.'ie proslavljene brigade borilo oko 700 drugarica. Tu je i podatak da je poginulo oko ISO, a nestalo u te!ikim
borbama i jurisima oko dvadeset drugarica.
Sigurno je, da se o mnogim zenama-borcima koje su se borile u redovima Prve proleterske brigade mogu pisati Citavi feljtoni
i sire biografije, i da bi 0 njihovim likovima knjizevni stvaraoci
mogli pisati i i':itave knjige ..4utori su mogli o mnogim drugaricama pisati op!iirnije, ali nasa je namera bila s obzirom na veliki
broj drugarica boraca ove brigade, da najskromnije evidentiramo
njihova ucesce u borbama prole/era i da imesemo samo neke osnovne i':injenice o njima. Napominjemo da smo uzimali uglavnom
ona prezimena drugarica sa kojima su stupale u Brigadu, jer ih
pod tim prezimenima ratni drugovi najvi!ie poznaju.
No, i pored svega, smatramo da neki nepotpun iii pogre5an
208 podatak neee osetno okrnjiti lik iene - borca Prve proleterske

''

�brigade, jer samo prisustvo u stroju Brigade, ponunJanje imena
vee dovoljno i jasno govori o idejnoj, borbenoj, patriotskoj i slobodarskoj opredeljenosti zene-borca kakvu je mogla dati nasa
narodnooslobodilacka borba i revolucija.
Cinili smo sve !ito smo mogli da ne ostane nezapisano nijedno irne zena-boraca Prve proleterske brigade. Posebno smo nastojali da ne izostanu imena drugarica koje su hrabro polof.ile zivote u borbi za slobodu i pobedu na!ie revolucije.
u celom ovom radu, duzni smo to istaCi, nai!ili smo na dobru
saradnju i pomoc kod pojedinih opstinskih odbora SUBNOR-a,
Sekcije boraca Prve proleterske za Dalmaciju u Splitu, Redakcionog odbora i vise pojedinaca koji su nas pomogli u prikupljanju
podataka da bi ova knjiga bila !ito potpunija. Na kraju, ipak, moramo napornenuti i to, da se jedan broj drugova i drugarica iz Prve
proleterske brigde, op!itinskih odbora Saveza boraca, kao i izvestan broj porodica poginulih i umrlih drugarica boraca iz Prve
proleterske, mogao bolje odazvati i pruziti vecu pomoc na ovom
zajednickom poslu.
Nadamo se da ce ova knjiga biti podsticaj da se svi zajednicki
postaramo da upotpunimo podatke o svakoj drugarici, kako bi
likovi ovih zena-proletera bili bolje osvetljeni u eventualnom novorn izdanju ave publikacije, ukolikd do njega dade. Bicerno veoma
zahvalni svima koji nam se na adresu ( »Export-pressa«j jave novim podacima o pojedinim ienama-borcima Prve proleterske brigade.
AUTORJ

209

�IZVORI DOKUMENATA I MATERJJALI

210

Autori su u ist~aiiivanju koris-uili viSe izv-o,rnih dokumenata 'i materijaJa, kao Sto su:
Kmjiga: JCis~p Broz T:Uto - Govori i Cianci, 1mjiga I izdanje 1969. godine.
l&gt;Prva p:r:oleterska br1igada« I i II ,mj•iga, izdanje Vojno istori}skog zavoda,
1963. godine.
Knjdga: »Rudo«, i:z.idanje 1971. godi111e.
Arhiv CK Saveza komunista Jugo1s'lavije.
Arhilv Inst.ituta Zia mediciJrnsku dolkumentaciju Vojno medicinske akademi~c.
Knjiga »ZENE SRBIJE U NOB«, izdamJje 1975. god~ne.
,zENE HRVATSKE U NOB•, lonj1iga I i II.
Kn~iga ,zENE CRNE GORE U NOR«.
Knjiga »ZENE JUGOSLAVIJE U NOR«.
KnJiga »Cvetovi u ognju«, 1izdan}e 1970. godime.
VojtiJJo istari1j1ski glasn:irk br. 1, o.d 1975. godime.
Spiskwi uCesni,ka b-itke na Sut}esc-i, dokumentacija Saveznog odbora
SUBNOR Jugoslavije.
Spiskovi, ankete 1i dDikumOOJtacija o ·poginulim drugaricama, dok:umentacija
Republklmg odbora SUBNOR Svbije.
Spisak izdatih vnljnih is:prava boroi,ma P.rve proleterske brigade, decembra
1944. lJOidine.
Padaci od orpStinsk,ih odbora SUBNOR 'iiZ cele Juguslavije.
Podaoi od Sekcije bo:raoa Prve .prnleters:ke brigade za Dalmaoiju ,iz Splita.
U6ni kontakJti sa viSe stotina rpreZi1velih baraca Plrve prolete11ske hrigade.
ViSe od dve stotine bi:oigraf,fja -i ~anketa, koje su same drugarice borci Prvc
proJeterske brig-ade pa.prmjavale.
U toku rada i istraZivanila autori su kontaktirali sa mnogim poied1ncima, borcima iz Prve proleterske brigade, pa su nam pored ostalih pomoC
pruZili naroCito: Ljubica JovanoviC, Olga KojadinoviC, Aleksa Nenadk, Zlatko Vajler i Rudi Krajina.

�REG/STAR

IMENA

AbramoviC Slavka, 161.
AbramoviC Zora, 161.
Aidar Vida, 199.
AlargiC Judita, 69.
Albahari Davida Judita, 117.
Aleksic Liubica, 161.
Aleksic Mila, 19.
ArifoviC MatejiC Zarifa, 117.
AtanackoviC Ljubomira Radmi.la,
199.
BabiC Riste Desanka, 117.
Babic Nada, 199.
Babovic Radoika, 199.
Ba.iiC RupiC Jela, 199.
BaiiC DragoviC Hristina Perica,
162.
BakoCeviC Branka, 20.
BakoviC Herman Helena, 117.
Banjac - RadakoviC Milka, 118.
Bara.S J ela!. 20.
Barac Darinka, 69.
Bar_iaktareviC - S trok Milica,
162.
Ban.ih Hela, 199.
Basta Mile Dragica, 118.
Beara - Lukic Rado.ilka. 119.
Bebic Stjepana Anda, 199.
BebiC Dragica, 199.
Bebic Nedel.ika, 118.
BeCiC Sma.ie Ankica, 118.
BelamariC - Jur koViC Milk a
1!9..
.
'
Benvenisti Zora, 21.
Benvenisti Lea Liza, 20.
Berarov Stevana Mileva, 162.
Bertoli Viktori.ia, 162.
Beronja MiloSa Sava, 119.
BeSiC Janja, 21.
BeSiC Jovana Olga, 22.
BibiC Mate Dragica. 199.
Bibic Radoja Smi1jlka, 199.
Birin - UdoviCiC llinka, 119.
BiSCeviC Azisa, 120.
·

BielanoviC M. Bosilika, 162.
BlagojeviC - PetroViC Jelena,
22.
Biago.ieviC - MiCiC Mili.iana. 163.
BlagojeviC Rada, 163.
Boban Marija~ 70.
Bogdan Stevana Draga, 163.
BogdanoviC Radojka. 199.
BogojeviC - SeviC Ljiljana, 163.
BogunoviC - Culibrk Nada, 70.
BogunoviC Mati.ia. 70.
BojaniC - MiletiC Milena, 120.
Bo.ioviC Ru.Zica, 23.
BosanCiC Radoika, 121.
BoSkoviC J aniCija Desanka, 164.
BoSkoviC ReliC Jovana Granica,
120.
BoSkoviC J ovanka, 164.
BoSkoviC Rado.ilka, 199.
Bo:l.aniC Nada, 199.
Bozic Radmila, 164.
Bo:l.in Jasna, 199.
Bo:l.oviC Dr SaSa, 71.
BraSanac - LaziC Danica 121.
Bra.iiC Margareta, 199.
'
BratiniC - Forcan Margareta,
199.
BraSkin - KataviC Anka, 122.
BrboriC Lazara Branka. 199.
BrdareviC Draga, 199.
BrdinoviC Vinka, 199.
Brezak - Mamula Nada, 164.
Budas Frana Ankica, 121.
BulatoviC Jelena, 23.
BulatoviC Milovana Jelena, 121.
BurkiC Zaira Rabi.ia, 199.
CariCiC Radmila Mila. 71.
CeroviC Anka, 71.
Crnjak Nikole Vukosava, 72.
CrniC Stevana Koviljka, 199.
CvetiC Pere Ru:l.a, 72.
CvetkoviC Mara, 72.
CvetkoviC Radmila, 72.

CvetkoviC Vera. 165.
CviianoviC - BiieliC Anka. 122.
CviianoviC - BiieliC Ana, 122.
CviioviC M. Milica, 165.
Cvitkovic Radmila, 199.
Cabo - Grbovic Neda, 123.
CatiC - TenkiC Juli.iana, 24.
CetkoviC Darinka-Dara, 24.
CetkoviC - KapiCiC Mileva, 25.
Cixin Ana-Beba, 25.
CiroviC Miiojka, 123.
CiroviC Voika, 165.
Cuk Radmila, 123.
Cuk Bararon D. Luna, 199.
Cuoo Zuhra, 73.
Cecer Rada, 73.
Ceko Marija, 73.
CenCan Paja I&gt;urdi}l~ma, 165.
Corgelja Ivanka, 73.
Cmko Janja Jasko, 26.
Crnko Sonja, 26.
CupiC - Popi:voda Marta, 122.
Cvrliak Nikole Kosa, 199.
Cvrljak Tona - Tonka, 73.
Daniti - PavloviC Luna Zora 74.
DamjanoviC - VukotiC Slavka' 74.
Daradan Spaseni.ia, 123.
'
Dedic (Didic) Abaza Sani.ia, 199.
Denon - Sak Erna, 74.
DespotoviC Mari.iana Dragica, 200.
DeviC Katarina, 166.
DeviC Mariia. 124.
DeviC Mileva, 74.
DimiC - Du.iiC Sofi_lla, 124.
Dimitri.ieviC Jelena~ 166.
D£rnitrijeviC - Sarenac· Olivera,
166.
DimitriieviC Vera, 200.
Divac iivadinka, 27.
DiviC Marija, 124.
D1Sl.ienoviC - PrpiC DuSanka, 27.
Dmitric - TomiC Roksanda, 28.
Doder Jovanka, 75.

lll

�Dolomea - ReljiC Elza, 124.
Dragosavac Rosa Crna, 125.
DragoviC
200.
DrakuliC Bogdanka, 167.
DrakuliC Petra Desanka, 200.
DraSko Zora, 75.
DraSkoviC Ante ·Mari ja, 125.
DraSkoviC Mileva, 75.
Duj[c Zora, 125.
Dupor Franja Milka, 200.
Durak A. Asi.ba, 125.
DuratbcgoviC - Sijah Hajrija,
125.
.
Duvnjak Janka Zora, 126.
Denadi.ia Vuka, 76.
DeriC Nikole Zora, 200.
DokiC - AntonCiC Milena, 29.
DokiC J. Milica, 1M.
DordeviC Linbinka~Buba 29
DokoviC - Romano Du~~aa · 76.
Dukic Desanka 200
'
Dukk~ Svetisla{,a zOo
DuriC Cedomira 'Groz.dana 200.
DZapiC Rada Katica 200 '
Edon Vida. 200.
'
·
Efendic Jakica. 200.
FabijaniC Tonka. 200.
Fa lfer Marica. 200.
FilipoviC Ljubica. 200

0

212

~~Ug~~~~ ~i~~~~ct~g _Mi1ka, 200.
FilipoviC Mira, 200.
Finci M~tilda 76.
FuStiC Stevafla Kosa 167
Ga ieviC MiloSa Anda '200 ·
Gak Milica - Miika' 7~ ·
Gav~ToviC V. Milica. '168~
GavnloviC A. Liuhinka 167
G~zic I. Kaia. ·200.
'
·
GizdiC Ivana Ka_ia. 200
GiamoCiC Milka. 76.
·
GlamoCl~ia Ankica 77
GHSiC -:-; PredoieViC i~itubica, 168.
GJomaz1c ...,- Leko,,iC Stanka 77
'-luCina Lovre Neda 126
'
·
Glumac-Glavan Ste,;ana · Bosil]·ka
168.
. '
Go]u"~oviC Mileva Mila, 126.
r..onc::1m V. M::trii~. 200
GrbiC NP.venka, 200. ·
GrgasoviC Mi ie Marg-areta 126
Grdelic Neda, 200. ·
'
·
Grlic .T. Anke. 168.
Gruh~:.;.~_e_viC Maq.r:treta, 200.
Grub~~~·C: - . Ostoia .Tela! 1?7.
Grubt1SIC Vtce Mari ia 127
GrubiSiC Bohan Vink~ ui
Gudeli - Zec Nada ll7 ·
GrujiC - MatkoviC MariTia
Dragica 200.
HadZimur~toviC Fatima 200
Halilovic Kata - Fata ' 200 ·
HatiboviC Avdiia. 128. '
·
H od:l1.-j Nezir:1. · 200.
HodZiC Dervi~a. 77.

Hrasnik Milka, 200.
Ibic Zulfa, 200.
IvanCeviC - I&gt;uriC Ljubica, 78.
IvanoviC Dragica, 168.
I vanoviC Milena, 78.
IvanoviC Save Milica-Mica, 200.
I vetiC Milica, 78.
J agodiC - HerljeviC Desa, 30.
JagodiC Marija-Maca, 30.
JagodiC Milena, 31.
J agodic Ra.i&amp;a, 78.
JakovljeviC Radovana Milica, 169.
JakSiC Stevana Lepa, 169.
JakSiC Smilja, 79.
JaniCijeviC Milica, 169.
JankoviC MiloSa Andeli.ia, 200.
JankoviC Dragica. 169.
JankoviC Josipa Olgica, 169.
J ejaska Mileva, 200.
JelisavCiC J. Jelena, 169.
J elisavCiC B. J ovanka. 170.
J elisavCiC B. Milka, 170.
JelisavCiC V. Stanica, 171.
JclisavCiC B. Stanojka, 170.
JevtiC - RaduloviC Dragica, 171.
JokiC .....;. MirkoviC GoSa. 79.
J okic I vanka, 171.
J ockoviC Sava, 200.
JovanoviC - JordanoviC Darinka,
171.
JovanoviC Du.Sana Dikosava, ?.00.
JovanoviC Mihaila DuSanka. ?.01.
JovanoviC Stoi;:~na .Telena. 201.
JovanoviC Kseniia. 33.
JovanoviC - BakiC NadeZda 31.
JovanoviC Mara, 33.
'
.TovanoviC - DordP,riC Milesa 32.
.TovanoviC Mil uSa. 34
'
JovanoviC Rad:rnila Keka. :~4.
JovanoviC - KostadinoviC Ra1'ka
32.
. '
JovanoviC Nedeljka Stanimirka,
201.
JovanoviC Verica. 17?:.
JovanoviC Borivoja Zarwrka 201.
.ToviC .Tela. 201.
'
.ToviC Mari.ia, 201.
.ToviCiC Mileva - Belka 35 .
.ToviCTC Mileva. 79.
'
J oviCiC Olga-Rita, 35.
JoviCiC Radmila. 172.
.ToviCeviC Durdii::~na-Dina, 172.
JovoviC Jelena. 80.
.Tug ZJatica. 173.
Ju iliC Crevar Dragica - Zabica,
36.

BoZovif. APi[·::t, 129.
.TurC:in .lura Jvka. 128.
.TurCeviC Slavka, 80.
.TurkoviC - Vaiiler Dobrila, 128.
.TurkoviC Milka. 129.
Kafar Marka Rosa. 201.
KaCavenda - MiloSe"'iC Vida, 129.
KapiCiC Anda. 80.
Karan Nika Sava, 81.
.Tur;:~-~in

Karan - Maj s toroviC DuSana
Sava, 81.
KaradZiC Sofija, 81.
Karakla.iic Ugljena, 201.
KariC R. Vera, 173.
KatiC - CaCi&lt;S Katica 36.
KatuSiC Jerka, 201.
·
KatuSiC Matija, 130.
Keziia Nikole Liubica 201.
Kliaiic Olga, 201.
'
KneZeviC Irina, 37.
Kne:leviC Jelena, 81.
Kne:leviC Mihaila Lenka. 173.
KneZeviC Save Milka, 130.
Ko,iadinoviC Olga, 37.
Kolat Petra Olga, 83.
Kolat Sime Zorka, 83.
Kolundziia Andelka, 201.
KolundZi.ia Milena, 201.
KokiC Adama Anka. 82.
Kokic Ante Anka. 82.
KokiC Dragica, 82.
Kolar Rosa, 82.
KomadanoviC CeroviC Ranka, 83.
KondiC Stanka, 173.
Koprivica Tomana. 83.
KostaniC Marija, 130.
Ko.Stan Mariii::t, 201.
KovaC - SimiC Lidi ia 173.
KovaC - Ra.Seta Zora' 130.
KovaCeviC J. Dra!!ica '701
KovaCeviC Cetna-Can~. 174·.
KovaCeviC Liubica 174
KovaCeviC Mariia '7.01. ·
KovaCeviC Savka.' 201.
KovaCeviC - Uzelac Milicn 38
KovaCeviC C. Radmila 174~ ·
KovaCeviC RuZa. 174. '
KovaCeviC Anta Vesna. 201.
KovaCiC - HHSiC Radmila 175
KovaCiC .za~mrka, 17.1.
'
·
KovanoviC Miriana. 38.
Kra.iina Sviieta, 201.
KremiC - AntoniieviC Olivera
- VP1_·a. 3Q.
KreCa Pere Bosa n1
KreCa Leposava.' 131.
KreCa - KaiuderoviC Miri::.na .
131.
KnmiC Ivana Ivka, 20l.
KriliC Ned::~·. R4.
KriliC - M;:~rinoviC M;1nrla. ~n
T&lt;rivnkapiC K;1tica - ,Ank::1.. 175.
Krkelji.C - BeiamclriC Liubica,
39.
KriljC Jure Franka. 201.
KrniC Abdule NHezira, 201.
Krnobabic Jela. 201.
KrstaiiC - Prl_in Mila, 84.
KrstiniC Franka, 132 .
KrstonoSiC Aleksa11dra Anica. 40 .
KruSCiC KrLo;;tlna, 201.
KujundiiC Slavica, 84.
Kru]iac Zdenka. 201.
KuliC - Sinko Radojka. 85.

�KusuroviC Milena, 176.
Kusec F. Vjera, 85.
Kuzijan Ljubica, 132.
LacmanoviC Zorka, 85.
Lalica Zorka, 86.
LatinoviC - KovaCeviC Slavka,
86.
LatinoviC Smil_ia-Mala, 86.
LazareviC Dragica. 176.
LazoviC Desanka, 176.
LaziC Frane Danica, 201.
LekoviC - PaviCeviC Milica, 176.
Lelas Petra Mari i a, 132.
Lenar Stevana Marija, 201.
Leric Hajra. 132.
Letica - ZiatoviC Zorica, 132.
Lero Tome Verica. 177.
Lovreta - JakiC Danica, 128.
Loz Ru.Za, 40.
Lukic Bosiljka, 201.
LukiC Pere Desa, 86.
Lukic Jan ia, 201.
LukoviC Vukosava Stanirnirka 177.
Luna B. Mileta. 201.
'
Macora J. Klara. 177.
Magrel Antona Slavica. 133.
MailstoroviC - VuiiC Milka 133.
Maksic L.iubica, 177.
'
MaksirnoviC - MilosavljeviC
Aleksandra. 41.
·
MalbaSiC GuZviC Smilja. 133.
MaleSeviC - BoZoviC Olga 87.
MandiC Miroslava, 178.
'
Mandie Pava. 201.
MarasoviC Nedelika, 201.
Marii Stoiana Jelica, 87.
MariC Vuksana Stoia 87.
Marie P. Velika;. 133.'
MarinkoviC Danica, 178.
MarinkoviC DuSanka. 178.
Marinkovic Olga, 178.
MarinkoviC Savica, 178.
MarinkoviC Zora 201
MarkoviC M. DeSank~ 179
MarkoviC - PetroviC 'Lep~sava,
41.
MarkoviC Nad8.. 41.
MarkoviC N. Milka, 179.
MarkoviC Olga, 88.
MarkoviC Milorada Olga 179.
MarkoviC Radmila. 179. '
MarkoviC Nikole Vukosava 134
Markot~~ Vojsava - Beba.' 88. ·
Markohc - JelaviC Rozarija 87
Martinac Manda-Beba, 88. · '
·
MartinoviC VujoviC Dariica, 43.
MartinoviC Petra Manda, 134.
·MartinoviC MiJena, 42.
MartinoviC S. Spasa, 179.
MatarugiC Milia, 89.
MatiC Lazara Milijana. 89.
Mateljak - VnlareviC ~Milka, 134.
Mazepa Luke Vladisava. 89.
Medic Ivanka, 201.

Medin Vera, 201.
MehiC Naima, !&gt;5.
MeSteroviC dr Julka, 43.
MidoSeviC DuSana Negoslava, 201.
MidZi:C Borislava Ilinka, 135.
MihailoviC Gordana, 180.
Mi;iatoviC - NovkoviC Milka, 180.
Mikalo V. Dzida. 180.
MikiC Nevenka, 201.
MilanoviC Koia, 201.
MilanoviC Milka, 202.
MilanoviC Radmila. 202.
MilatoviC Zlatija, 44.
MilenkoviC L. Vera, 181.
M;letic Grozda. 181.
MiletiC S. Ljubica, 181.
MiletiC Mira. 181.
Milk R. Sofi ia. 135.
MiliCeviC S. Milena. 181.
MiliCeviC Milinka Radojka, 202.
MilinkoviC Branka. 44.
MilivojeviC Olga. 45.
Milisic Mileva. 89.
MilojeviC 0. MaruSka, 202.
Milosavl ieviC Danica, 45.
MilosavlieviC Milica. 202.
MlloSeviC Danica 202.
MiJoSeviC Jovana' Jelena, 135.
MHovanoviC Milica, 202.
MilovanoviC StarnatoviC 2. Olga
182.
'
MilovanoviC - KaCar Radmila,
182.
MilutinoviC - Spadijer Stanka
46.
'
MioSiC Mate Tomica 135.
Mil_ienoviC - Ol_jaCa' Branka 89.
MitroviC Ive Mira, 90.
'
MitroviC Mira, 90.
MitroviC £lure Mira, 136.
MitroviC Mitra, 90.
MitroviC M. Olga 202.
MiriC Stojana D~nica, 136.
MitiC Milena, 202.
MitraSinoviC Stanka 136
Mlinar Josipa Vesn~ 202
MiloSeviC - Petrov:i~ Jelka, 181.
MoljlkoviC Zdravka Milena 202
Momirov Slavica·. 183.
'
·
MrdoviC Milovana Miln~a. 136.
Mrda Kosar~_ - Kosa. 91.
MrvaSeviC Gordana 183.
MuciC Divna, 183. '
Mu.idiC Hajra. 136.
MusiC Muharema Ferida, 202.
NebriliC Jovanka. 183.
NedunoviC Ante Slavka, 137.
Ne.SiC Stanimira Branka. 202.
NeSiC Zorka - Zora, 183.
NeSkoviC Aleksandra Nada. 202.
NeSov_i,C Milena - Mila, 46.
Nikolic Jelena. 201.
NikoliC - CvetkoviC Melanija, 91.

NikoliC Bojana, 91.
Ninkovic Ankica, 183.
Ninkovic Jove Nedeljka, 137.
NiSaviC Angelina, 184.
NovakoviC Andrije Nada, 137.
NovakoviC Milka. 202.
NovakoviC Olga, 202.
Novakovic Radojka, 202.
NovakoviC N. Ru:la, 202.
No:lica Vasilija Olga, 202.
NujiC Jakova Marija, 202.
ObradoviC Nevenka, 137.
ObradoviC Milcva, 202.
OdabaSiC Ksenija, 91.
OmerinoviC Omezina Had:lija, 137,
Orelji - TeSiC Marija, 184.
OstroluCani - Maksimo,,iC Milena,
184.
PaieviC - DuriC Milena, 47.
Pa iiC Milica, 202.
PaleksiC - BatiniC Mileva, 138.
PaleksiC - MarkoviC Zora, 138.
PantoviC V. Danica, 202.
ParezanoviC Zivka, 184.
PaunoviC Du.Sica, 184.
PaunoviC - ASani Katica, 92.
Pavic Janka Olga, 202.
PaviC Joza Slavka, 202.
PaviCeviC SpasojeviC Branislava,
185.
PaviCeviC Ve1imira L jubica, 202.
PavloviC Milanka, 185.
PavloviC Petra Smilja, 202.
PavloviC (GavranoviC-) GavriloviC
Smil.ika. 185.
PavloviC D. Zagorka, 202.
PjanoviC Jove Ana - Anka, 139.
Penes S!avka, 185.
PeroviC Vukosava,. 47.
Pervan - KladnjiCanin Sefka, 92,
PetriC Dragutina Acika, 202.
PetriC SreCka Branka, 202.
PetriC Zorka - Zora, 92.
PetkoviC - Komadina Kata 138.
PetroviC Vukosava, 202.
PetroviC Milana Katica, 202.
PetroviC Ante Ljiliana. 139.
PetroviC Milana Marija, 186.
PetroviC RistiC Marija, 186.
PetroviC Ru:la, 186.
PetronijleviC Vojislava, 48.
PeSiC Jakova Luca, 139.
Pesic Radmila. 186.
PeSiC Vera,. 202.
Pibernik Julka, 48.
Pihle Nina. 202.
Pihler - DeniC LUjza - Borka,
49.
Pilic Matilda, 139.
Pivac Mira, 202.
PlaCan Steve Slavka, 203.
PlenCa Zora, 203.
PlanoieviC Mileva - Lula, 140.
Pleca~ Slavka, 203.
213

�214

Pocug Marka Mileva, '141.
Pokimica Nikodina Zora, 92.
Poleksic Bosa, 203.
Poleksic Liubica, 203.
Poleksic Mim, 203.
Polovina GrCe Mara, 141.
Popadic Mila, 203.
PopiC Nevenka, 203.
Popov R. Mira, 203,
Popovic Dunja, 203.
PopoviC - Petrov}C L.iiljana, 139.
PopoviC Ljubica, 203.
Popovi:C Bo:la MaSinka, 203.
Popovic Marka Milka, 203.
PraStalo Bolana, 140.
Presburger Lidija, 141.
Pritilj Tatijana, 203.
Prnic Andriie Mi!ka, 140.
Prodan Da:riica, 203.
Prodan - FilipoviC Dinka, 140.
Protega Janila, 93.
Protega Slavka, 93.
Pucar Du.Sana Dragica, 203.
RabrenoviC f&gt;ordija Rosanda, 142.
RabrenoviC Ilinka, 187.
RadakoviC Laze Milica, 203.
Radeli Luke Marija, 203.
Radoicic Svetolika Milka. 203.
Rado.leviC Milica Dara, 49.
Radi1savlieviC Stanislava, 187.
Radosavl ieviC Desanka. 203.
RadosavlieviC Milica, 187.
RadovanCeviC M. Nacla, 187.
RadovanoviC Nada, 203.
RadovanoviC Mira, 50.
RaduloviC Goluba Darinka, 142.
Radulovic Dina, 203.
Radulovic Natalija, 50.
RafailoviC Durdina, 203.
RaiCeviC Vukica, 187.
Rak Dragica, 93.
Rak Ive• Jania, 93.
Rak Frane Janjla, 93.
Rak - Cvrl iak J elica 93.
Rak Ante Slavka, 94. '
Rak Nike Stana, 94.
Rak Ante Tona, 94,
Rak - Orlovic Tonka 94.
Rak Mate Vesela, 94. '
Rakic Sredoja Stanka, 142.
Ralic Perka, 197,
RankoviC Dauna Zivka, 203.
Rapajic Milka, 188.
Ratkovic Mi!ica, 188.
Raseta N. Zora, 203.
Raskovic Anka, 203.
RaSoviC - VitoroviC Danica, 188.
RejiC - DumandiC Marija, 203.
Ristic Dobrila, 142.
RodiC TramoSljanin Vidosava, 143.
Roganovic Boska Andelka, 203.
RokviC Milosava, 143.

RokviC Sava, 203.
RosiC Danica, 95.
RoviC - CimbaljeviC Milka, 95.
RudoviC Basil ika - Bosa, 95.
RupiC Marka ·Mari.ia, 96.
RupiC - NenadiC Tonka, 96.
SalkoviC Mila, 188.
Samac Mari_ia, 143.
Samohod Fila, 143.
SavanoviC Mara, 203.
SaviC Sima Darinka, 189.
Savic Darinka, 203.
Savic D. Dusanka. 203.
SaviC - PeruniCiC Mila, 96.
Savic Staika, 51.
SavoviC D. Voiislava, 189.
Sekso Save Nada. 203.
Severina Koka. ?03.
Sesiih. 703.
Sicll'!re:nk:o Pzrula Milka, 204.
SirniC Kata, 204.
SimiC :l:ivka Rosa, 144.
SimiC Nikole RuZa, 144.
Simic Slavka, 189.
SimoviC Stefaniia~ 52.
Sisk Medina, 204.
Sitarica M. Budimka, 189.
Skopskaia Bosa, 52.
SkramoCanin Tonka, 144.
Sladic Marija, 204.
SladiC Neda, 204'.
SmiljaniC Anka, 97.
Sokolovi,.C - GagoviC Nada, 97.
Solovodec Marija, 204.
SpasojeviC S. Narandia, 189.
SpasojeviC Milutina Vera, 204.
S-paho Fatima. 97.
Spremo N. Ljubica, 144.
Sreckovic Save Nada, 204.
SremCeviC - SkoriC Vera, 97.
SrziC Ante Nada, 97.
StaniC Ostoie Stana, 98.
StanimiroviC Ilinka. 190.
StanojeviC Milka, 204.
StanojeviiC Milesa, 53.
StanojeviC Svetislava Slavka, 204.
StanojleviC D. Svetislava, 204.
StarCeviC - TodoroviC Mileva, 145.
StarCeviC Tonka, 53.
StefanoviC Anda, 54.
StefanoviC Ru.Za, 204.
StepanoviC Ranka, 98.
StilinoviC Nada, 204.
Sto.ianoviC Ankica, 145.
StojkoviC Gordana, 204.
StojanoviC .S. Slavica, 190.
Stojkovic D. Spasa, 145.
Straka - LonCar Dragica, 98.
Strugar Radmila, 190.
StruniC Pavia Marija, 204.
Stupar - MiCin Mihoviljka, 145.
SubasiC Anka, 148.
SubasiC Radojka, 204.
Subotic Anka, 204.

Sukara P. Mladenka, 204.
Surcugic M. Zonja, 204.
Svitij Tatjana, 146.
SabiC Ante Kala, 146.
SariC Mileva, 99.
Satora Jovanka, 146.
SCepanoviC Pera Kosa, 147.
SCepanoviC - Zarubica Mileva, 99.
SCepanoviC - RokviC Vukosava,
54.
SCepoviC - JovanoviC. Olga, 190.
Scorda Tonka, 204.
SevgiC Ante Mari.ia, 204.
SeviC - Erceg Marija, 191.
SeviC Zivka, 204.
SimCenko NataSa. 55.
Simenski Sofiila, 204.
Skegro Mate ·Masa, 147.
Skoro Slavka, 204.
Skugor - BosniC Trivuna, 147.
Solaia Bosilika, 191.
So.rak l\!fllalla Mi1ica, 204.
Sponja Biserka, 148.
SperiC Nikole Zora, 147.
Steiner - Golgehnit dr Zora, 99.
Strbac S. Zora, 148.
Subasic Anka, 148.
Subasic Ranka Anka, 204.
Sumlja Vaskrsiia Nada, 148.
Supe Ankica, 204.
Supe Ante Dara, 100.
Supe Stipe Dara, 100.
Supe Ivana Ikica - Ika, 100.
Supe Krste Luca, 204.
Supe Ante Marica, 100.
Supe - ObradoviC Ante Milka,
101.
Supe Milka Milica, 101.
Supe Slavica, 204.
Supe Marka Slana, 101.
Supe Jove Tonka, 204.
Supe Lovre Zorka, 102.
SuskiC Zumreta, 204.
Svarc - PopoviC Lea, 149.
TadiC - Kuvek Danica, 102.
Tactic dr Vidosava, 191.
Takic Nikole Zora, 204.
TataloviC Radmila 55.
TeSiC Radmila, 19i.
TeSiC Vera, 192.
TihomiroviC Jovanka, 102.
TihomiroviC - IliC Jovanka~ 149.
Tintor - Tumbas Bosiljka, 102.
TodoroviC - Ribar Ljubica, 102.
TodoroviC - ZjajiC Smilja, 149.
TomanoviC Mari.ia, 192.
TomiC B1serka, 204.
TomiC Ljeposava, 192.
TopiC Rista Nevenka, 149.
Tranovac Rajka Radmila, 204.
Trkulja Vojislava Zora, 150.
TrniniC Stanka Spasenida, 150.
UjeviC J akica, 204.
UjeviC MaruSina Mila, 150.

/

�Ulrih Naddda, 103.
UrliC Davorka, 150.
Uzelac - MaksimoviC Stoja, 103.
Vargovic Ljerka - Lela, 103.
VasiC Du.Sanka~ 150.
VasikiC RuZica, 55.
VaskrsiC Saveta, 205.
VaZiC - DZalte Smiljka, 151.
VejnoviC Ilije Milka, 151.
Veselovski Julijana Stefica, 205.
VesiC - VJajkoviC Milka, 193.
Videka Vjekoslava Ivanka, 205.
Vidovic Iva Matilda, 104.
Vidovic - Pilic Matilda, 103.
ViCentijeviC Zivadinka - Seka,
56.
Vilner Gordana, 192.
VilotijeviC - LazoviC Milena, 192.
VlahoviC Dun ia, 56.
VlahoviC - RistiC Ljubica. 143.
VlahoviC - CeCer Nada, 104.
VOCiC Mileva, 205.
VojvodiC - Sarac Mili_iana, 104.
Vrbica Laze Du.Sanka, 153.
VorkapiC Mileva - Milka, 193.

VuCiC Vlada Dragica, 151.
VuC:iC - KrcunoviC Zora, 152.
VuCiniC
SaviCeviC Branka, 58.
VuCiniC D. Jelena, 194.
VuC:iniC - MilutinoviC Kosara,
57.
VujaniC Vida - AjSa, 152.
VujaniC Toda Vida, 104.
VujiC Jovana Branislava, 205,
VujiC Petra, 152.
VujiCiC Latin Anka, 152.
Vujli.CiC Sekule Jelena, 194.
VujiCiC Marija, 105.
VujiCiC Joze Marija, 153.
VuioviC Milica, 58.
Vu.ioSeviC - KovaCiC Ljubinka,
104.
VukanoviC BosiJjka Carna, 59.
VnkanoviC - JovanoviC Ljubica,
59.
V ukaSinoviC - DuletiC J uli.i a, 60.
VukaSinoviC - VukoviC Milka, 61.
VukaSinoviC Stojka, 60.
VukaSinoviC Riste Vida, tj3.
VukiCeviC MaSa, 105.

Vukovojac D. Nada, 194.
Vuksan Angelina - Gina, 61.
Vulic Nada, 205.
Zanina Andrej Evgenija Zenja,
195.
Zarnad RuZica, 205.
ZeCeviC Danica, 106.
Zelcn Stanojka, 106.
zeien Marka Dragica, 205.
Zemunik Antica - Malena, 154.
Zlodre Tonka, 154.
ZonjiC Jovana Milica, 205.
ZogoviC Vera, 106.
ZivanoviC MiSkoviC (Zivana)
Milanka - Mila, 195.
ZivkoviC Jera, 205.
ZivkoviC Ljubica, 62.
ZivkoviC Natalija, 196.
ZivkoviC Mileva, 196.
ZiZiC Zarka Zorica, 107.
.ZigiC - RabrenoviC lvka, 153-.
ZubriniC Milica, 205.
ZuriC KuCan Danica, 154.

215

�..
SADRzAJ
p
p

F
I
I
I
I
l
J
J

Tito o ienama u NOB-u i revoluciji

7

Uz ovu knjigu -

9

Formiranje Prve proleterske brigade

15

Biograjije partizanki iz stroja u Rudom

19

Preko Romanije i lgmana do FaCe i GrmeCa -

63

Biografije partizanki koje su stupile u brigadu 1942. godine -

69

U danima. Cetvrte i pete neprijateljske ofanzive -

-

-

-

109

Biografije partizanki koje su stupile u brigadu 1943. godine

117

Od Bosne do Trsta -

155

-

Biografije partizanki koje su stupile u brigadu 1944. godine boraca brigade (bez potpunih podataka)

Spisak partizanki -

161
199

-

208

Izvori dokumenata i materijali -

210

Registar imena -

211

Napomena autora -

216
21

-

-

-

-

�U toku Stampanja knjige stigla nam je
biografija
sa fotografijom
drugarice
SubotiC, pa je dajemo naknadno.

STEVKA SUBOT/c

Radom je iz Valjeva. U Prvu proletersku brigadu stupila je septembra 1944. godine,
kada su proleteri oslobaaali
Valjevo. Nastavila je ratni put
sa Brigadom u borbi za oslobodenje Uba i Beograda, i dalie preko Sremskog fronta i
Slavonije do Trsta.
Posle rata nastavlja drustveno-politicku aktivnost.

ISPRAVKE
Na strani 27. stoji DALJENOVIC, treba DISLJENOVIC
Na strani 70. stoji u legendi grupne fotografije: prva sleva
BOBAN MARIJA, treba BOGUNOVIC MANDA.
Na strani 70. prvi stubac pri dnu omaSkom kod biografije
Marije Bohan izostalo je da je poginula juna 1943. godine
na Zelengori.
Na strani 79. stoji "Kijevski bataljon Prve proleterske", treba
"Iz Kijevskog bataljona je upuCena u Prvu proletersku

brigadu.
Na strani 80. u biografiji ANIJE KAPICIC, stoji u drugom
redu odozgo od 1926. godine, treba od 1936. godine,
Na strani 114. u legendi stoji jula 1943. godine, a treba jula
1944.

Na strani 120. stoji MILENA BOJANIC-MILETIC, treba JELENA.
Na strani 132. stoji ZORICA LETICA-ZLATKOVIC, treba
ZLATOVIC.

�</text>
                  </elementText>
                </elementTextContainer>
              </element>
            </elementContainer>
          </elementSet>
        </elementSetContainer>
      </file>
    </fileContainer>
    <collection collectionId="3">
      <elementSetContainer>
        <elementSet elementSetId="1">
          <name>Dublin Core</name>
          <description>The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.</description>
          <elementContainer>
            <element elementId="50">
              <name>Title</name>
              <description>A name given to the resource</description>
              <elementTextContainer>
                <elementText elementTextId="3">
                  <text>Knjige</text>
                </elementText>
              </elementTextContainer>
            </element>
            <element elementId="43">
              <name>Identifier</name>
              <description>An unambiguous reference to the resource within a given context</description>
              <elementTextContainer>
                <elementText elementTextId="1250">
                  <text>M</text>
                </elementText>
              </elementTextContainer>
            </element>
          </elementContainer>
        </elementSet>
      </elementSetContainer>
    </collection>
    <itemType itemTypeId="1">
      <name>Knjiga</name>
      <description/>
    </itemType>
    <elementSetContainer>
      <elementSet elementSetId="1">
        <name>Dublin Core</name>
        <description>The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.</description>
        <elementContainer>
          <element elementId="50">
            <name>Title</name>
            <description>A name given to the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="818">
                <text>Partizanke Prve proleterske</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="49">
            <name>Subject</name>
            <description>The topic of the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="819">
                <text>Partizanke</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="39">
            <name>Creator</name>
            <description>An entity primarily responsible for making the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="820">
                <text>Špiro Lagator i Milorad Čukić </text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="48">
            <name>Source</name>
            <description>A related resource from which the described resource is derived</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="821">
                <text>Historijski muzej Bosne i Hercegovine</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="45">
            <name>Publisher</name>
            <description>An entity responsible for making the resource available</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="822">
                <text>Export-press;  Konferencija za pitanja društvenog položaja žena Jugoslavije</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="40">
            <name>Date</name>
            <description>A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="823">
                <text>1978</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="47">
            <name>Rights</name>
            <description>Information about rights held in and over the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="824">
                <text>Export-press; Konferencija za pitanja društvenog položaja žena Jugoslavije</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="44">
            <name>Language</name>
            <description>A language of the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="825">
                <text>SH</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="43">
            <name>Identifier</name>
            <description>An unambiguous reference to the resource within a given context</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="826">
                <text>19-M</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="38">
            <name>Coverage</name>
            <description>The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="827">
                <text>217 str.</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
        </elementContainer>
      </elementSet>
    </elementSetContainer>
    <tagContainer>
      <tag tagId="140">
        <name>Narodnooslobodilačka borba</name>
      </tag>
      <tag tagId="71">
        <name>partizanke</name>
      </tag>
      <tag tagId="141">
        <name>žene</name>
      </tag>
      <tag tagId="3">
        <name>žene borci</name>
      </tag>
    </tagContainer>
  </item>
  <item itemId="85" public="1" featured="0">
    <fileContainer>
      <file fileId="86">
        <src>https://afzarhiv.org/files/original/7a58f3336f064c8f2906482d213f9de8.pdf</src>
        <authentication>124e71c5a9edf980d3636a405fe812ea</authentication>
        <elementSetContainer>
          <elementSet elementSetId="4">
            <name>PDF Text</name>
            <description/>
            <elementContainer>
              <element elementId="52">
                <name>Text</name>
                <description/>
                <elementTextContainer>
                  <elementText elementTextId="807">
                    <text>. BMTA D;BETKOBM'li

OCBAJAJIE CY TIPABO
)];A CE EOPE

B"YK KAPAl,IM'B.
BEOI'PA,ll;

.

�IIPE,IU'OBOP

MUZEI REV

.

BIIILIOTE OLUCIJE BJH
KA I STAMPa

;p
_.!.?.?-sr---------------.. -.

Sign. _3__i_ 3-1
lnv. br. ____

,I(y60KJ1M KOpjeHMMa y CT.aJIHOM TparaH:&gt;y, BHTa ll;B€TKOBJ.di je
y J.f3Y3€THHM 'YCJIOBJ1Ma HaCTaO H
nocTaO CaCTaBHH p;HO 6op6eHe, peBOJIYD;HOHapHe KOJIOHe, KDjy je
napTMja rpap;nJia o,n; cBor OCHHBalba 1919. ro;q:i1:He, xpo3 p;ynr HJiera.rrHH 6op6eHM nyT, M KaCHHje_- KOJIOH;€ C~,HX HaiiiHX napTM3aHCKMX qera, o,n;pe,IJ;a, 6aTaJboHa, 6pHra~a, ,n;:mnts.Hja, xoi;myca H apMvrB€33H 3a noce6aH CBMje~ IIITO je

je. Ram:a jom

yaHjeK- HOBa Ca3Ha:H:.a {) OBOM CBHjeTy CBMjeCHOr

6op-

6eHOr ¢poaTa :m:eaa - oMJiap;HHKl1 -csnx _yspacTa, xoj e Cy 't!HHHJie
HeBH}jeHa qy,zta p;a y THM M TaRBID\11 YCJIOBHMa, CIIpeMHO H 6e3 npeMHCJIH, rrpMXBaTe H y opy:Eaaoj f5,op6H ce o6yqe, CTpyqao opraHH3yjy H HCTpajy y CBOM BeJIHKOM 6op6eHOM sa~aTKy paTHOr rrapTH3aHCKOr caHHTeTa o6orahyje KlhHra. Ocsa-ja.!L_e cy npq.so Oa ce

6ope.

BY!TA D;BETKOBY!'B.:
OCBAJAJIE CY ITPABO ,!I;A CE BOPE, npso 1131\albe
ype;11Hl1K

fOP,ll;AHA TIETPOBM~

cTpyqHo MMIIIJ.E:.ei-:&amp;e 11 npe,n;roaop )(AHMIJ;A POClil'B.-ABPAMOBJ1'B.
KOP&gt;IT\€

30PMIJ;A

AJIEKCM~

TeXHVf&lt;J:KM ype,n;HHK

CABKA CTOJAHOBlif'B.

3axBa.n:.yjylrn ynopHOM HCTpaJKHBia"l!KOM pa,IJ;y y TOKY MHOrMX
nocJiepaTHMX rop;Jnm, m·mao ce ,n;parou;ea M03aHK ca3.z:taH o,n; JKeaa
- napTM3aHCKHX 6oJIHW:IapKM; CBnjecHH saa...mja '1\a.KBor HCTpajaor
·IIPMKynJba.lba, 6HJbeJKeH&gt;a H OCBj€TJI,aBa:Eba JIMKOBa JKeHa, nocJnfje
"l!eTp,l:{eCeT rO,zzyi:Ha O,z:t yCTa.HKa, HapO,D;HOOCJI06D,D;HJia"l!KQr paTa H p~
no.rryn;uje, _Jill]aK ce nHTaMO xohe JIH ce aaliH pHjeqn xa,IJ;pe p;a Mcxa2KY CBY oay· BeJIHtnrHy pa.n;a, OJJ;aHOCTH Hapo,n;y, .napTHjH, CBOM xpajy, pO,D;HOj -seMJbH, nopo.l{HD;H, CBy HeH3~jepHy O,z:rBta.JKHOCT, Hece6H1JHO -o,n;pn:u;a:e,e xpa6pHx-MajKH, ;z:J;jeBojaxa, noaocmrx: jyaa:Ka. xoje
cy coo Te Temxe roAHHe· H3HHjeJie-JKPTByjyliH -cne~ na ·J:r caM :m:HBoT.
KoMYHHCTa, npno6opan;, paH&gt;eHnx,· IIOJIHTH't!KH KoMecap, ·ayTop BJiiTa

'5

'

�I(BeTKOBY.Ifi Hamao je CHare ,JJ;a KaO }KHBY.I cy,n;MOHMK H y't!eCHHK aalliHX TIOHOCHJ1X peBOJiyri;HOHapHJifX ro,n;VIHa 0}KY.[BJ1 BJ1III€ O,Il; ,ll;B€CTa
Hesa6opaBimx JIHKOBa :meaa, rrapTH3aHCKMX 6oJIHJfC!apxn, Me,n;HI.J;HHCKMX cecTapa, Jiexapa 't!Mjn cy ce 1KHBOTHH cTaB H onpe,n;eJbeH:.e M,n:eHTHcjiw~oBaJIH ca 6op5eHHM peBoJiyiJ;HoHapHMM rryTeM aame napnrje,
ca KOJOM ce LKHBeJio M sa xojy ce yMHpaJio.
Ji.IcTopnja aamHX Hapo,n;a 6JiiJ.beLKH ,n;a je y aapo~oocJio6o,n;H­
JIR&lt;JKoj BOjCIJ;H, 6e3 II03a,IJ;MHe, yq:eCTBOBaJIO ca nymKOM H 3aBojeM
Y PYI1l1 npeKo 100 000 &gt;KeHa, 011 KOjMx je 6HJIO paH.eHo oKo 40 000 a
H&gt;l1X 25 000 je IIOrl1HYJIO.
Ji.I CBe fiHTK€ Harne peBOJiyiJ;Mje 6MJb€2K€ Ha CTOT:mi€ 3HaHHX YI
aesHaHHX IIO,n;BMra JKeaa: HepeTBa, Ko3apa, CyTjecxa, ,I.(pnap, IIpeH:.,
lifrMaH, IIoxopje, &lt;Pe6pyapcKH rroxo,n;, Beorpa;o;, CpeMCKH ¢poaT, H
MHore ;o;pyre. 3acJiyroM ayTopa, y ncTopHjH aapo,n;Hooc.rro6o,n;H.rra"llKor paTa Jii peBOJiyr.::J;Mje HallH'!X Hapo~a J1 HapOA!IOCTH HCTprayTH cy
O.D; 3a6opaBa H€H3MjepHO IIJI€M€HHTH, JbY,U:CKH JIHKOBii KOje 6H TO"t.J:aK
paTa H sy6 BpeMeHJa, y ae,n;ocTa.TKY IIHcaae pe"t.J:M saHcTa sayaHjex
~36pncao. Taxo cy saXBaJ.byjyhJ1 KffiH3M xoja je npep; HaMa, IIOHOBO
o:mumjeJie ycnoMeHe aa ,!I;YIBHe J.by,n;e n ,n;pyra;p:m::J;e "t.J:Mjn je JIH"&lt;IHH
KY~T npeMa paH&gt;eHoM 6opn;y .n;ocesao -c:i&gt;aHTaCTWIHy xyMaHocT H BpxyacKy eTHKy; a cBaKM JIHK je nocTao 31am.rc je;o;aor ·TpajaH&gt;a ,n;Mje.rra BpeMe~a, BpeMeHa :wsa aac. Ji.I CJIHKe 6Jmajy cjefiaEna n Bj"epaH
,li;OKyMeHT. ayTDpOB J1 Haill.
CB~ojoM· HoBdM K:EbHroM Ocaaja.n,e cy npaao Oa ce 6ope ayTop· j~,
IIOlliTy~yfin _c,Be H3BOpe, ayTeHTJflrna ,ZJ;0KYM€HTa H rpaljy, ,I(aO H3BaHpe,n;aH IIplirJIOr HCTOpHjH caHHT.eTa y HapO,D;HOOCJI06o,riHJIR&lt;rKOj 6op6H,
K"Oja je_- .n;oca,n; caMo ,n;jeJIMMH"':IHO 3anHoaHa. J1 BMIIIt! O,n; Tora, no KO
3Ha KOJH rryT npe;z1; HaMa cy 1KeHe-xepoju, rroHHKJie' ~a TJIY r,n;je ee
reaepan;ujaMa c x0JbeHJa aa KOJheao _npe:f!OCHO cJio6o.I(apcKH ,n;yx
poljeae 3eMJbe, xoja je TOJIHKo rtyTa 5nJia nperaJKeaa aJIH aMKa,n;
noxopeaa. "tleTBoporo,n;J1I.I.IlbM paT 6es npe,n;axa, ,n;aaoaofirm ·Map.:..
.meBH H ·Jierea,tta.pae 6HTKe, cBe ,n;o KOHa'lJHe ·rro6je,tte Harne penoJiyIIJ1je, 11eo Taj rrepHO!l; 1941 1945, He rraMTH Hl1 y je,11Hoj CHTyac
!1Mjl1 paToBa&gt;&gt;.a, Hl1 je)l;HY ,11pyrap&gt;1ey Koja je )l;e3epT&gt;!paJia l13 napTHSaHCKHX pe,n;oBa. ··2KeHe 60JIHli'=:IapKe, )KeHe 60plJ;H1 -E:eHe MHTpa..:..
·.JDecn;H paTOBiaJie Cy H3Ha,ll; CBHX paD;HOHa.JIHJ1X MOryliHOCTH J1 rHHyJie
xao xepojH~ Maore o,n; ·Jb:viX, Beh y no"o,n;MaKJIJ1M rO,D;HHaMa,. paTOBaJie
-cy ·ca cnojHM KliepHMa, CHHOBHMa, MYJK€BHMa. IIo ·n;Mjeay· BJiaCTHTor }KY.[BOTa, paH&gt;eHM 6opaq HMKa,n; HHj,e 6n:o ocTaBJDeH ·aa norrpM·mTy. ·B:wTxa ua CyTjecn;H o~HHjeJia je EJ1BoTe ll: MHOI'J1x ·.zwyrapM·:q'a
6oJIHWiapK&gt;~-6opai:(a - TaMo r)l;je cy ·HeMI:(J&lt; ca rro6ecHeJIMM l131J;pecMpa~. nc¥:Ma rrpeTpeCJIH csaxn rre;{a...Jb .3e:M:.r&amp;e, :, -CBa,Ky ne}?.HHy,

CBaKH JK6yH H HaJia3JiiJIJ1 HX KaKO CMHpeHO O"t!eKyjy CHrypay CMpT,
6pJ.:myhH ce ,n;o xpaja sa cnoje paFDeHe ,n;pyroBe xoje cy aaT"t!OBetiaHCKHM HarropHMa CKpHBaJie, lliT)ifTHJie J1 6paHJtrJie, IIOCJb€)l;H:.J1M MeTKOM H COIICTBeHMM EHBOTOM. rmzyJie cy CBHjeCHO, a CBa CTpa,n;aFba
H CMpT ,IJ;OEHBJI:.aBaJie KaO ,JJ;a ce pap;H 0 HOpMaJIHOj .D;y")KHOCTM, 0
!l;y:&gt;KHOCTH npeMa cJio6o)1l1. Osy 11Y:&gt;KHOCT cy noHeKa)1 " npeKpmHJie
- ynpKoc Hapeljeay 11a ce IIOBYKY, CBHjecHo cy KPlliMJie HapeljeH&gt;a
H ocTajaJie ca TeiiiKHM, aerroxpeTHHM palbeHHlJ;HMa aa HOCHJIHMa.
lDHX ce,n;aM n:apTH3aHCKHX 6oJIID!lfapKI1, ce.n;aM xepoja: c.rrHK.ap
IIayJIHHa CH,n;epcKa, MnJieca ·C'IIa.HojJIOBHfi, ,IJ;amrn;a H3 IV rrpoJieTepcKe, ocTaJie 6es HMeHa, je.n;aa ce.rr:.aH"&lt;IH:Qa op; caMo mecHaecT ro;o;MHa - oae He ocTaBJbajy rrosepeae HM paibeHJ.:IKe Befi rHHY 3aje,n;ao, KaO y H€KOj aHTH"&lt;IKOj Tpare,n;HjH, Ha Y3BHJID:ID;J1 Ha,ZJ; CTpaBJif'IHO
6y"t.J:HHM Ka:EboHoM CyTjecxe. lDHx cep;aM, 3,n;paBHX Jivrjerrnx .n;jeBojaxa, saje,n;ao ca palbemru;HMa xojHMa HeMa crraca ...
0Be ,n;jeBoj"&lt;IHlJ;e, p;jeaojxe, MajKe, pap;HHIJ;e, cTy,n;eHTKlllbe, J7TICHHI.J;e, ce.rr:.aHKe, rrpo¢ecopM, Jiemapn Me,n;HD;YIHCKe cecTpe, ytJMTeJbJru;e aarrMcaJie cy j·e.n;Ho aeJIHKO .rrorJiaB.rr:.e aarue aapo.n;aoocJio6o;o;MJia"t!Ke peaoJiyn;Hje. ToJIHKO cy 6HJie 6JIM3Y CMPTH ,n;a "t!ecTo IDicy HH
CTHrJie .n;a ce 3aMope o,n; npeBnjaH&gt;a n TpaacrropTOBa.Iba paH:.eanx
6opan;a. 0He cy ;o;aJie cne mTo cy MarJie cBojoj 3eMJ.bH, o.n; CJioBeHnje
p;o Maxep;OHHje, op; XpBaTCKe, BacHe, Xepu;erOBHHe, ~pHe rope, O,Zl;
BojBo,n;HHe, Cp6Mje H KocoBa.
Pa,n;HHK n 6opa:Q, BHTa UBeTKOBHh j e 3lanHcao caMo cBoj a cj eha:Eba aa 2KeHe-peB-DJIYIJ;MOHape. ,I.(a ce He 3a6opaBH, xaxo caM xa:me. AJIH, oHe cy sefi yCIIjeJie H y TOMe: yTKaJie cy ce6e H cnojy
no:m.pTBOBaHOCT y c:s·e aepaspymHBe 6e.n;eMe Harne peBOJiytJ;Hj e H a amer COIJ;HjaJIHCTH"tJ:KOr ,Z:WyniTBeHOr pa3BOj.a, y CBOjOj 6op6M sa MCTMHCKY paBHOrrpaBHOCT JKeHe, y CB€0IlliiTOj HapOp;Hoj 6op6J.:I 3a CJI06o)l;y " Ml1p.
· J{auut~a Pocuh-A6paMosut

�ullomTo cae aume u.Ma 3aXTjeaa oO OICeua Oa uOy y oOpeOe, .M.U c.M.o pujemu.n.u. Oa ce oue npu..M.ajy y oOpeOe ue
ca.M.o xao 6o.auu't£apxe aeh. u xao 6op~u. Bu.aa 6u npaaa
cpa.M.oTa sa ~ac Oa oue.M.o~yh.u.M.o OICe'H~.M.a Oa ce u oue
ca nymxo.M. y- PY'IlsU _,- 6ope sa ~apoOuo oc.ao6oQe1-be."
THTO

�YBO.U

'Y

HapO,D;HOOCJI060.Jl.JiiJiaqKQj 6op6M y

JyrOCJiaBMjH yti€CTB0BaJI€

BHJie cy 6opn;H, KOMaH,n;HpH, ITOJIHTWIKH
KOMecapH H rrapTHjCKH pa,!(HJ1:QH. AJIH ce Hajsefin 6poj o,n; lbHX cTapao 0 pa:EbeHHD;MMa M 60JI€CHMD;HMa. 0He cy rrpMXBaTaJie, CM€lli'DaJie,
HeroBaJie H .ne"tJ:HJie paH&gt;eHMKe. CpeTao caM MX y o..rwe,n;HMa H 6oJIHJ1I..J;aMa, y KOJIOHaMa c pa:a.emu.:J;11Ma xoje cy M3 HoBe Bapolilll npeKO CH€»CHOr 3JiaTapa J1 Jie,n;eHor JIHMa npemJie ,n;·o KaMeHe rope H
cy MHOre ,n;eBOjKe H LK€He.

o,n; KaMeHe rope ,n;o 2Ka6JhaKa, MCITO,Il; ,I(ypMMTOpa; 3aTHM. o,n; ,IJ;yp-

1\'IMTOpa npeKo KalboHa Cynnm;e, IIHBe, CyTjecKe n Bp6aca ,n;o IIeTpos:o;a y BocaHcKoj KpajMHH. Ca palbeHHD;HMa caM y rrpoJiehe 1943.

ro,n;MHe rrpeiiiao o,n; BocaHcKor IIeTposn;a npeKo HepeTBe, Ilpesa,
noHoso npeKo HepeTBe, na rrpeKo ,I(pMHe ,ll;O CaHI,IaKa M IJ;pae
rope. O.n; ll;pHe rope HaTpar rrpeKO Tape, IIHBe H CyrjecKe .n;o IIIeXOBJdia y HCTO"''HOj BoeHM. Y TMM TIOKpeTMMa, HajTruKYIM 3a Harne
paH:.eHHKe M HOB, yno3Hao caM MHDre Harne .n;pyrapHIJ;e 60JIH:w~ap­
Ke H JieKapKe. rJie,n;ao CaM mTa Cy CBe 'l:IHHJiiJie ,n;a Cnacy paiLeHe ,IUJY-

rOBe H KaKo cy rHeyJie 3aje,n;Ho c :ffiMMa. HeKe caM yrro3Hao npHJIHKOM

o5HJiacxa 6omm:u;a n

CaM CJIYIIlaO OJJ; H&gt;HXOBi1x:
TaO.

Ji.1

caHJiiTeTia

ca6opa:o;a;

6purap;a

H ,IJ;HBH3Hj a.

0

HeKHMa

H CTapermma, a 0 HeKHM CaM 'liM-

Ha OCHOBY CBera Ca'qHID:IQ CaM OBO CBep;O'IaHCTBO ,n;a

6v.t

Ce

5ap

,n;oHeKJie oTeJia o,rr; 3a5opasa ,n;eJia osmc }KjeHa, HamHx ca6opan;a xoje
cy MHOTHMa ::»rnBOT Ca't!yBaJie.

11

�,Mum.fbe1ba c.M.o Oa je noTpe6uo npuOoOaxu no jeiJuy
UJI.U aume iJpyzapu~a 00J1.UU'ltap?Cu. One 6u cxaaosa..te
no ce..tu.M.a y 6..tu3uuu odpeda,· a ..1tO'l.!l.e 6u 6uxu u npuxsaTuu nyuxx 3a odpede, y'lteCTsosaxu Y op'WUU30Ba1bY
u Ka6as~u xpaue, npy:J/CuTu noxpe6uy uezy u 6puzy 6o.n.ecuu.tt uxO ... "

l

�HOBM M.IJ:EAJlli

,J1 OBOr nYTa 6Jt.IJia je yTaKM:m.J,a K())J; ,Il;_qMa.
l?YIJIO je rrpeKo }:03a~eceT ,n;eBojaKa. IIoruTo caM HM
-roBopHJia o 6y,rzyhHM ;qorai)ajMMa, ,Q 5op6M 38. 0cJio6o\)eH&gt;e Koja HaM npeACTOjH, 1\I;yrapHlla HaAa n.
(TionosHli) OAP:H&lt;aJia HaM je 6oJIH&gt;&lt;qapcK&gt;&lt; Kypc.
· CBe cy na2KJDJ1Bo cJiyrua.rre H i'Jie,n:aJie, .TaKa ,n;a je
CBa~a nocJie Tara yMeJia ,n;a_ rroKaJKe KaKo ce npe;eHj a_ palbeHUK" .. _.
)J;o6pMJia· IleTpOH.HjeBHh J13 Y}KHIJ;a rrpHnpeMaJia ce 3a y"l!HTeJb&gt;&lt;liY· TheH&gt;&lt; npo&lt;j:&gt;ecop&gt;&lt; cy je ysepasaJIM 11• je 3a Taj nocao po\;eHa. AJIH, TO je ocT(lO caMo ·caH ·Mnap;e ,n;eB-ojKe". Ka,1( je H35Mo_ paT
MJia,n;a ~rqHT_€Jb:J.1Il;a je no ,n;MpeKTHBH rrapTHjcX::e opraHH3a~je no_cehKBaJia Kypc 3a 6oJIH~apKe, np&gt;&lt; JJ;pseHoM KPCTY y ¥&gt;K&gt;rliY· OA~ax_nocJie mecTor ..arrpMJia 1941. rop;_~e rrpHjaB:i:rJia _5:!_e· Ha _paA OKQ
paH:.e~Ka y Y21ill:&lt;IKOj -6oJIHJfQJ1. Ty je · pa.n;,HJI~ ,n;o ,n;oJiacKa HeMa:cia. Kao 't!JiaH KoMYHI-i:CT~Ke rr·apTHje, rio. yJii:I.CR:y o:K:ynaToPa y Harny 3eMJby yKJbyqyje ce y npnnpeMe 3a opJ:&gt;KaHy 6op6y. )l;o6&gt;rJia je
3a,n;aTaK: ;n;a npl1IlpeMa MJia,n;e 'Y:mlft!aHKe _3a 6oJIHH'&lt;iapKe. ,I:(66pvr.Tia
je o:rcyrr.ThaJia 10 .n;,O_ 15 A~?Bojaxa M ytrHJia ux KaKo ce-rrpeBHjajy paIneHHI.J;a. Kap;a Je 6aJio Jierro BpeMe H3Jia3HJie cy y rroJbe. ,I:(o6pHJia
HM je . roB.opaJia M o rrpMJrnxaMa y 3eMJbM H CBeTy, -o OTrropy oxyna::Topy -y nopo6.n.eHHM 3eMJb_aMa H npMrrpeMaMa--3a 6op6y K!O,n; Hac._
06jama.aBaJia HM je xaxo Tpe6a -,:qa ce o.n;Hoce -rrpeMa HeMQMMa .H

15

J

�OHMMa KOjH MX CJiy~e, Ha. KOjH Ha'&lt;IMH ,IJ;a ITOMa}Ky 6op6y np0TJ1B
nopo6JI.MBaqa.· ITo ,IJ;oroBopy, ,IJ;eBojxe cy, xynoBaJie no anoTeKaMa
JI€KOBe, 3aBOje J1 ,ZWyrH CaHMT€TCKH MaTepMjaJI M CKJia:FbaJie Ha
CKpOBMTa M€CTa.
IIocJie cf&gt;opMMpaiba 'YJKWfKe napTM3aHcKe qere ,I:(o6pMJia TieTpoaMjeBMii je o6nJia3MJia 6op:u;e y Jioropy, ll,aBaJI~ MM JieKoBe H
3anoje, a xa,n; je Tpe6aJI&gt;Q npenHjaJia je pa!beHI1Ke. CaBeToBaJia jy
je .n;p ct&gt;pu,n;a ryTMaH, IlpHJIHKOM paH&gt;aBalba 3Jia'IIaHOBMiia, 6op:n;a
'Y2KH'&lt;IKor o,n;pe,n;a! MJia,n;a ~Te~HIJ;a je opraHM30BaJia onepau;njy n
acncTHpaJia. Oa Je paibeH 8. anrycTa 1941, Ka;:J; je H3BpmeH aana.n;
na IIIelj&gt;a noJIMI:IMje y Y:m:J1I1Y.
HeM:n;n cy oqeKHBaJIH .n;a he ce napTH3aHn o6pahaTH JieKapHMa
pap;n TIOMOfiM paib€HMI..l;HMa; 36or TOra cy Hape,n;MJIH CBHM YJKJ.ft!KJ1M
Jie~apnMa ,n;a HX H3B€CT€ YKOJIMEO ce HeK•O o6paTH 3a JieKapcKy
MHTepneHIJ;Hjy. Ka,IJ; je ~o6pnJia To ca3HaJia, o6paTMJia ce Mep;nn;nnapy IIpe11pary XaAHai:;Mjy, Koj" je pa/IMO na XMpypiiiKOM O)(eJbelbY y:m:nqxe 6oJIHJIM:qe n 6Mo npHjaTeJI. HOII-a. 'Yrro3aaJia ra je ca
CTalbeM y KOMe .ce HaJia3n palbemr ,n;pyr n xaxne cy Mepe npe,n;y3eJin HeMIJ;H y B€3H c Jiexapmm, H npe.n;JIOEHJia My ,n;a oa rrolje ,[{a
My yxa:m:e noTpe6ny noMoli. Xa11Hal:;" je npMcTao • .IJ;oroBopMJIM cy
~e K~p; n r,n;e ,IJ;a ce Hal)y, n Xa:.n;Halju ce npanm y 6oJIHH:u;y. Jif3p;BoJI10 J€ noTpe6ae MHcTpyMeHTe n MaTepnjaJI n aa nocpe,n;aa Ha'&lt;IHH
~a3aao o..n; IIIecf&gt;a xaxo ce y CJIH'9:HHM c.rryqajeBHMa nocTyna. )];"oruao
Je Ha O,llpeljeHO MeCTO, y3eO }J;o6pMJiy ITO/I pyxy M Ka·o Jby6aBHM rrap
xpeayJIH cy npeMa ceJiy Bayp~ Y myMapxy M3Ha,n; ceJLa caqexaJin
cy HX napTH3aHH ca 3JiaTaHOBHheM. ~o6pHJia je o,n;Max npMnpeMMJia paH&gt;eHHxa 3a onepa:u;Hjy. Xa,n;aaljn je 3aronapao 3JiaTaHOBMha n
ocMaTpao ~ecTo y KOMe ce 3ap;p:m:ao MeTaJI o,n; 6oM6e, y noro,n;aoM
TpeayTKY J€ nsnyxao HO:m: n sacexao TO MeCTO. ~o6pnJia je qnpwhe
cTerJia paibeHHKY pyxy. Y HCTOM Tpeey ce I13 3acexa nojanu:o MeTaJI H ,orrepaTop" ra je sa~BaTHo ITHH:qeToM I1 M3Byxao. Taxa je
ycrreuiHo. H3Bpmeaa orrepan;H]a, 6e3 x:upypi'a. C.nWiao je nocTyn.IOeao H ca JOW H€KHM paaeiDt:u;H:Ma. ·Ka,n;a je y 6op6M aa rpa,n;mrn ·r:re~
IIIKO paH::oeH 6opan; "YsyHOBHfi, )J;"o6pHJia ra je; IIO;q Tyi)J1M J1M€HOM,
xao CJiy'lfajao paH:.eaor ceJI.aKa, cMeCTHJia aa Jie'lfelbe y y:mH'&lt;IKY
60JIHMijy,
.
Ka,n; cy napTH3aHJti ocJio6o,n;HJIM "YEH:Qe, y y:m:Wixy 6ommn;y cy
noqeJIH ,n;a npucTIDKy paaeHH:QH H3 sana,n;ae Cp6nje, lioMopan.IOa,
IllyMa,n;Hje, IIocanmre, Maqne, Caai,Iaxa, Te cy aa pa,n; oxo paiheHHKa rrpHM.IOeae ·cne oae OM.na,n;HHKe -Koje je ,IJ;o5pnJia o6yqanaJia 3 a
60JIHH'I:Iapxe. 3a lbHX cy y 60JIHHIJ;J1 opraHH3QBaHJ1 KypceBH KOjY!M
cy MX .nexapvr rro,n;yqanaJIH y rrpy:&gt;K.alby npBe noMoliM, H MHore cy

16

no sanpiiieTKY o6yxe nomJie y napTH3aHcxe 'l:leTe 3a 6oJIHHqapxe.
,I:(enojxe cy npMKyiiJhaJie H HaMMpHM:u;e, py6JI:.e, o,n;ehy, o6yhy H noCTeJI.MHY 3a paiDeHHKe. Jii yBeK je ca ::EbHMa 6HJia lbHXOBa )l;o6pHJia,
36or '~:~era cy je Hia3HBaJIM KOMaH,n;HpoM 6oJIID1't:Iapxvr. Oaa je npwMJI~
M ,n;pyre IIOCJIOB€ y Be3H Ca 60JIHHD;OM M Ji:e'l:lelbeM ,n;pyrona y yJKH'I:I.:.
KOj 60JIHM:QH, KOja je 6v.IJia y TO BpeMe napTH3aHCKM M€,!J;M:QMHCKI1
:u;eaTap. "YCKJiaijMBaJia je M o,n;aoce M3Mei}y ynpanavrxa 6oJIHM:Qe, .n;P
JleBv.rja, xojH HJiJje 6vro qJiaH napTMje, H mTa6a 'YJKH'lfKor o;qpe.n;a,
KOMaH,n;e MecTa, OxpymHor KOMHTeTa KOMYHHCTH'&lt;IKe napTnje, Hapo,n;aooc.no6o,n;HJia"'Kor o,n;6opa HT;q.
IIpMJIHKOM iion.n;a-qelba M3 YJKM:Qa, yqecTByje y eBaxya:u;liijM palbeHMKa: npHrrpeMaJia HX je Ca OMJiali,HHKaMa 3a IIYT, H3HOCHJia Jii
cMeruTaJia aa xaMHoHe M o,n;pei}HnaJia xoje he 6o.JIHH'&lt;Iapxe .n;a
npaTe palbeHMKe ;qo 3.n;aTvx6opa. Oaa je c rrocJieli,lbOM rpynoM pa....
ffieHMKa xpeHyJia BOSOM, npeMa KpeMHM. O,n;: KpeMHe cy ce -nonJia'l!HJIM nemKe npeMa )l;pMHH. ¢aiiDICTM Cy MX CTMrJIM J1 3apo6MJIM C
palb€HVI:QHMa, ynpaBHMKOM 60JIHHIJ;€ .n;p JleBMjeM M 60JIHM'I:IapKOM
MapHjOM Bo6Mh. CnpoBeJIM cy v.rx y YJK:m:J;e H cTaBMJIM aa Myxe.
)l;o6pHJia je y3eJia CKpMBeHH OTpOB H np~ryTaJia r.a.

HEMCIIYihEHA 2KEJhA
,l(o xpaja cenTeM6pa 1941, Hvr MM, ,I:(pyrH IIIyMa;::t;HjCKM o,;o;pe;o;,
HHCMO IIpHMaJIM LKeHe. K·a,n; je KpajeM jyJia y llaJiaHa"t:IKY 't!eTy, C
rpyiTOM pa;qHMKa, CTHrJia OMJiall,MHKa ,I:(aHH:Qa MapjaHOBMfi, CM€lliT€Ha je, rro cyrecTHjM KOMaHp;aHTa IIpnor myMa,n;Mjcxor o;::~;pe,n;a MHJiaHa BJiarojennha IIIrraa:u;a, xo,n; je,n;:aor ceJI:.axa McrrO.n; Py,n;:HJ:IKa. Ty
je J1 OC'DaBJI.eHa. CJIJ~NHO cy IIOCTyiiaJie H KOMaH,IJI€ y 't!eTaMa Hamer
o..n;pe,n;a. 3aTo CMo ce PaTOMJiip PMCTHh M ja, Ka,n; cMo y PecancKoj
qeTM cna3HJIM je;qey· :meay Mei)y 6op:n;MMa, 3aHHTepeconaJIM xo je :vr
IIITa pa;::t;M y "t:IeTH. IIOJIHTWfKM KOMeCap Pa,n;e BMCMfi HaM je HCIIpH..:.
qao ,n:a je Ta ,;o;eBojxa CTy,D;eHTKMlba MMJIMI.lia rJivrropMjeBv.rfi, J13 o6JIIDKlber ceJia :n ,n;a ce npnnx .n;aHa no ocannalby "t:I€Te nojaBMJia y
wyMapxy 6JU13Y Jioropa H KOMaH,n:vrpy qeTe Jla3H CTojaHOBMfiy 6e3
MKaKBor yno,n;a peKJia: ,'t{yJI.a caM ;:~;a ce cnpeMaTe· 3a 6op6y npOTMB
HeMau;a. 3aTo caM Kao CpnKMlba p;omJia .n;a naM ce npMKJI:.y'&lt;~HM H
IIOMOI'HeM KOJIMKO Mary".
- CaMa lbeHa nojana y Jioropy - npHqao je BMcMh - s6yaMBaJia je CBe HaC, a HapO"&lt;IHTO :EDeH 3aXTeB. MM CMO ce jOIII TaKO pelin
CKpMBaJIM O,D; JI:.Yli,M IIa C€ 36yHVIO J1 HaW KOMaH,D;Mp, CTapM KOMYHH-:
eTa M arMTaTop. ,l(oK je ,n;enojKa cxn,n;aJia paHa:n;, Jla3a CTojaHOBMh

17

�Me je norJie,n;oM nuTao IIITa ,n;a pa,n;HMO c lbOM. Ja caM caMo CJierao
paMeHJiiMa, aJIH ,n;a caM ja O,Z:J;JIY'tffiBaO, IIpHMHO 6HX je y 'tJ:€Ty. 3ap
CMO MH, KOMYHHCTH MaJIO rOBOpHJ:m 0 paBHOnpaBHOCTH C lKjeHaMa!
Y norJie,n;y npHjeMa JKeHa y o,z:we.n; HHCMO HMaJIH HHKaKBO aapeijeH:.e. 3aTo je Jiasa no-reo ,n;a npn"&lt;Ia .n;eaoju;n o D;HJbeBHMa aapo,n;aoocJio6o,n::nJiaqxe 6op6e, o opraHMSaTo:py 6op6e n o TOMe ,n;a ce 6op6a
Helie BO,ll;HTH CaMO C nyiiiKOM y pyu;n. 3a 6opo;e Ce MOpa o6e36€)l;Ji!TH
ncxpaaa, ·o,n;eha H o6yha, o6aaemTelha o aenpnjaTeJI:.y, .rrexoan n cae
,n;pjro IIITO je IIOTpe6HO H IIITO je sa HCX0,7J; 6op6e HCTO TaKO BaJKHO

Kao n 6op6a ca opy&gt;KjeM y PYI1"· Y TOM 11pyroM cppoHTY 6uhe nocJia
3a cae oae Koju BOJie caojy 3eMJI:.y H cJio6o,n;y. CaaeToaao joj je ,n;a
ce apaTn y ceJio BojcKy, ,n;a JbYAMMa npH"&lt;Ia o Hapo.n;aoocJio6o,n;HJia"&lt;Ixoj 6op6n, opraHH3yje npnxynJbalbe HaMMpHHD;a 3a ncxpaay 6opau;a. AJIH, mm je yrropao 3aXTeaaJia ,IJ;a ocTaHe y qeTH xao 6opau;.
BnJia je Taxa yrropaa y CBOM saxTeay ,n;a caM "&lt;~aK nocyMa.ao y lbeHy
HCKpeHOCT J1 nop;p2KaO KOMaH,ll;HpOB rrpe,ZJ;JIOr, 6ap ,7J;OK Ce 0 HrOj He
pacnHTaMO. Cnopa3yMeJIH CMO Ce, aaj3a)l; ,n;a ce CMeCTH KO)l; CBOjHX
poijaxa __ y CBHJlajHI.J;y, xoje caM ja no3aaaao Kao qecTnTe .Jby,n;e H
,n;a opraHH3yje npMKYTIJI,albe JieKOBa H CaHHT€TCKOr MaTepHjaJia H
,l(a 't3;€TH ,n;ocTaaJI,a _no,n;:aTKe o aenpHjaTeJby H lberoBHM HaMepaMa.
O,n; Ta,n;a je MHJIHD;a rJinropMjeaMh 't!eCTO ,IJ;OJia3HJia y Hamy 'IeTy,
HapO"&lt;IHTO Ka,n; CMO ,rr;o6HJIH o6aaeniTelbe ,rr;a je TO IIOIIITeHa J1 qecTHTa ,n;eaojxa. Caa6,n;eaaJia aac je MaTepHj aJioM a no,rr;au;n xoje je .n;oaocnJia 6MJIH Cy KOpHCHYI, HapoqHTO O,l( KaKO je y CaH.najHan; CTHrJia
He,n;uheaa aojcxa c nyxoaanKOM Jby6oM Ba6MheM - ct&gt;oa IDna,n;JiepoM. Oaa je casHaJia 6pojao -cTa:Ebe ae~lieaau;a, aaopyma1be, r,n;e
. cy cMeiU"DeHH, c Kl1M ce ,n;py:me, mTa np:wmjy Jti HaMepaaajy. 3a apeMe- 6aalbe:a.a y 'tieTH, npeanjaJia je rroBpeljeae, ,n;aaaJia Jiexoae 6oJiecHHMa H· npoaepaaaJia xaxo ce 't!YJ3ajy JieKDBH H 3aBojJti. IloMaDaJia je 6opii.HMa p;a qHTajy, HaroaapaJia JtiX H noMaraJia I1M ,n;a IIJ1~Y
sa qeTHYI JIHCT, yqyrJia HX ,n;a nenajy 60p6eae rrecMe n Mrpajy ,Ba1bcxy". 36or caera ToDa 6opu;H cy je MHoro 3aBoJieJin Jti c aecTpiiJbeH:.eM qexaJIJ·~ .n;a j e BH,n;e y &lt;t;CeTH.
Ha-je,n;aoM cac'!1aHxy, x:oMaH~p je pexao:
- MMJIMn;a o,n; aaC HOCJ:I I1 pacTypa no CsHJiajHIJ;y ,BecTJti" 11
JieTKe. Oaa je y-HeJia y BapOIII J1 JieTaK KOjH CMO HaiiJ1CaJU1 y Be3I1
C ,n;OJiaCKOM H€,!l.HfieBaD;a, o6j aCHliiBlliH KO cy OHM, KOMe CJiy1Ke l1
3aruTo. T.Iax je ycneJia ,n;a Jti3BecTaH 6poj JieTaxa y6au;n 11 y ae,n.MheBCKH Jiorop. YxBaTHJia je, y3 noMofi aeKHX .rr;e'l!aKa, nee xojJti cy
o,n;Jia3HJIJti y KYX11IbY ae,n:Mfieaau;a. H sa lbHX ·Be3a.na xaHTe ca Jieu;HMa.
YnJiameae JKHBOTHlbe cy rrojypvme y Jiorop, npocHrrajyhH JieTKe.
Kaxo je TO caMo -o,n;jexayJio y rpa,n;y!

18

Ka,n. CMO CB€ TO "~YJIH, 3aKJDY'l!HJIJtl CMO ,n;a 3aHCTa ~eMa pa3JIOra
p;a ,n;eaojxy ae npHMe y qeTy. AJIH PHCTJtili n ja TO IDICMo MOTJIH ,n;a
o,n;o6pMMO. HaMepaBaJIH cMo ,n;a nomaJDeMo npe,n;Jior nu:meM cpopy-

My, jep oHa Huje 611Jia •waH CKOJ-a HH KIIJ. ,l(oDaljajl1 cy Hac
npe,n;yXHTPI1JIJ1

J1

MH HJ1CMO ycrreJIH ,n;a HCIIYID!MO o6efia1be.

Kao H paHYijHx ,n;aaa, MHJIH:u;a je 29. cenTeM6pa rrocJie no,l(ae
cTHrJia y Jiorop Pecaacxe 'IeTe n .n;oaeJia TPM MJia,n;nha 11 je,n;ay ,n;eaojxy. IIocJie o5aB.n.eaor nocJia y xoMaH,n;Jti, y;rro3HaJia nx je ca 6opIJ;MMa. HoaajJIHje Jti3 Beorpa,n;a Jieno cy neaaJin, aapo'tffiTO oMJia,n;JtiHKa Coiba. Y JI_oropy je aacTaJio- aeceJDe. Ty cy ce. saTeKJIH H
6opii,H Mopaacxe _H )J;pyre opamxe qere. BeceJDe MJia,n;nx 6MJIO je
TaKa 6yqao ,n;a je KOMaa,n;a MopaJia ,n;_a aape,ZJ;H ,n;a _ce n,u:e aa cnaaa1-be. Te aoh11 oBe TPH "JeTe je Tpe6aJio _
,IJ;a aana,n;ay CaJtiJiajaau;.

Y Jioropy je saaJia,n;ao MHp, aJIH HMje ,n;yro Tpajao. Ha xocvr cy
rrymxe, aax.rroxoTaJIH MJ.npaJDe3H H o,n;jexHyJie 6oM6e. He-

3anyu;~Jie

,n;Hheau;M cy ,n;osHa.Jin sa rrapTM3aacxe npnnpeMe, na cy HX npe,n;y-:
xMTPHJIJti. llpHByKJIJti cy ce aeorra::m:eao 6Jinsy napTJti3aacxor Jioropa
11, xa,n; cy 6opo;M rrocrraJIJti, xpeHyJIH cy y aarra,n;. TiapTM3aHCKH cTpaJKap nx je rrpHM€THO H rrpu:rry:u;ao. HenpHj·aTeJb je o,n;roaopHo aaTPOM c~ ca11x. cTpaaa. llapTnsaHH cy rrocx.axaJIH, srpa6HJIJ1 opyJKje
11 rrpHXBaTHJIH 6op6y. Y npBoM aaJieTy pa:a.eao je BJ1Ille 6opau;a.
MMJIHD;a je ca Colb~M nomJia ,ZJ;a rrpeBHja paa.eae. IIpeBHJI_e cy
.u.aojn:u;y. -iryJie cY: ~03HBal:be jep;ao:i- napTM3aHa xora je spao saxa't!MJIO ,D;OK je npeJia3HO 'tJ:J1CTHHy. ,II;eBOjKe cy ITO"&lt;IeJie ,D;a ny3e rrpeMa
l:beMy. IlpM,n;pylE:JtiJia HM ce 11 xyaapHu;a Jby6uu;a J1JIHh BJiajaa. CBe
TPM cy rro't!eJie ,n;a BYKY pal:beHHKa y saKJIOH. AJIJ1, H3Meijy l:bHX je
naJia je,n;aa, a 3aTHM 11 ,n;pyra 6oM6a. MHJIJtiu;a H Col:ba 6:mre cy
MpTBe, paHr€HJ1 6opao; TaKOi)e, ,D;OK je Jby6HD;a JiiJIHfi T€UlKO pal:beHa.
Taxo cy y" ocanT 3ope, 30. CerrTeM6pa 1941. rp,n;HHe, Ha rrojaTaMa
ceJia Bo6oBa, aep;aJieKo o.rr; CaHJrajau;a, norMHyJie ITJiaaooKa cTyAeHTKHlba MH.rr:w:u;_a I'.ri:HropHjeBHh H u;pHooxa Beorpal)aaKa COI-ba (o
H:.Oj ,IU)yrHX DOAaTaka HHCMO HMaJIH). Ter:iiKO paa.eey Jby6nn;y J1JIHh
¢amHcTH cy cTpeJDaJIM saje,u:ao ca IU€CT 3apo6JbeHMX rrapTH3aaa. y·
OBOM Harra,n;y Ha rrapTJ13aHe y-qEicTBOBaJIH cy J1 HeMI.J;J1. J1 J13BemTajy

KOjH je Jby6a Ba6uh, OI\HOCHO AI\OJicp cpoH lliHHAJiep, ynyTNO
npe,n;ceAHHKY cpncxe BJiaAe reaepaJiy Mvr.rraHy He,JJ;vrhy rrHcaJio je:
,BojeliM ce ,n;a_ He 6y,n;y onKoJI:.eHM, O,It.Max. caM 3aTpa1K:J.m H3 JiarroBa
TIOMOfi O,lJ; HeMa"&lt;:IK€ BOjCK€, KOja je CaT Jii TID KaCHJilje CTMI'Jia y ja~ O,Zl; 80 BOjHHKa, ca llleCT T€IllKHX MMTpaJI:.e3a .. , Cse OB€ IIOjaTe cy nonaJbeHe, a caMo ceJIO 6nh.e o,n; HeMa&gt;IKe apTvrJI:.epMje 2.
oBor Meceu;a 6oM6ap,n;oBaHo .•."

19

�TpH ,n;eBojxe cy norHHyJie rrpy:m:ajyliH noMoli paH:.eHHM napTH3aHHMa, Ma,n;a HHCy IlpHrra,n;aJie HHje,D;HOj IIapTI138HCKOj 'tfeTH. 3BaH&gt;e 6opn;a Pecascxe -qeTe npH3HaTo HM je nocJie norn6vrje.

CMMJbA JE O,l:(PlKAJIA PE'I
Ka,n; je OMJia,n;naxa CMH.Tha Bopojenvrli, y jecea 1941. ro,z:r;HHe
CTJ1:rJia y Jiorop Bam1jcxor rrapTH3aacxor o,z:r;pe,n;a vr 3aMoJu:rJia KOMaH,n;aHTa Tor o,n;pe,n;a ,n;a je npMMe, oa joj je o,z:r;roBopMo ,n;a HM 3a
6opn;a HMje noTpe6aa, aJIM ,n;a Mo:m.e ocTaTH, axo xofie ,n;a ce cTapa o
'tJMCTOfiH y JIOTOpy I1 ,II.a IIOMa:m:e 6oJieCID:IM H paH:.eHHM 60piJ;J1M8.
,n;,esojxa je npMc'DaJia. CaaMTeTCKH peciJepeHT J1so Bpop;ape:u; ,n;ao
joj je HeKOJIHKO 3-aBoja H IIOKa3aO K8KO p;a HX yiiOTpe6H. 'Y TO BpeMe
y Jioropy HMje 6H.rro 6oJiecHnKa M paa:.eHHK-a H CMHJbHH nocao 6Mo
je ,n;a l:IJ1CTH Jiorop, nepe nopn;Hje 11 xa3aH, na H py6JDe.
CMMJba je aa6aBHJia o,n.aexy,n; 6oJIH:wqapcxy Top6y c IJ;pBeHHM
KPCTOM :w aanyHMJia je 3asojnMa H pa3HHM JieKOBMMa. Taxa orrpeMJbeHa, Ha CBOjy pyKy je O,ll;Jl83Ji:IJI8 C rpynoM KOja je IIOJI83HJia y
aKn;Mjy. CTapeiiiHHe cy ce npaBHJie ,z:r;a TO He npHMehyjy. Bu:Jia je
j e,z:r;HHa :m:eaa y o,z:r;pe,z:r;y, Bep;pa H Bpep;aa, na cy j e CBM BoJieJin.
MeljyTHM, 6opD;HM8 KOjH HHCY CTH38JIJ1 Ha pe,z:r; p;a rroijy y 8KIJ;J1jy, 36or ae,z:r;ocTaTKa rryiiiaxa, HHje 6HJIO npano IIITO oaa csaxor ,n;aaa n,n;e 11 36or Tara cy je aa je,n;HOM cacTaHKY xpHTJ1KOBam1. CMv:rJha
ce 6paHMJia:
- Ja, p;pyroBH, ynex cBoj nocao y JIOropy 3aBpiiiHM npe aero
IIITO xpeaeM, a y ax:u;Hjy H,n;eM ,n;a 611x ,l(pyroBHMa 6HJia npv:r pyn;n,
axo J1:X paae. IIomTo cy _joj o,z:r;rosopHJIH ,z:r;a jow HHKora HI1je rrpeBHJia:, CMMJba je rro"l!eJia ,!(a ce J.bYTH:
- J a caM p;omJia y napTH3aHe ,n;a ce 6opnM rrpoTMB ycTaina, a
He ,n;a "LIMCTl1M JIOrop. Jiorop HeKa 'tJHCT€ OHM KOjJ1 He BOJI€ ,n;a ce
5Mjy. J a xohy 11a ce 6opHM. CaMa hy Ha6aBHTH nyrrn&lt;y ...
3aTMM je 6pn3HjJia y n.rra-q, MHOrH cy rroBeposaJIH A-a he ce
ITOCJie OBOr ,onaMeTY.ITJ1" J1 ,D;a BHIIIe Hefie MfiH C 6opiJ;HM8.
Mei)yTMM, CMJ1Jba je aacTaBMJia no c~\apoM, caMo je y aKu;Hje
J1IIIJia pei)e. ,BecnyruxapH" cy DOHOBO IIOKpeHyJIH CMHJ.bMHO IIHT.aH::.e H xoMaH,n;a je MopaJia ,n;a joj 3a6paan yqecTBOBaH:.e y aKn;HjaMa.
CMHJba ce HHje npe,z:r;aBaJia. IIoruJia je y mTa6 o,n;pe,n;a .n;a MOJIJ.:t xo,MaHp;aHTa .n;~ je rrpeKOMaH,n;yje 3a 6opu;a. HI1cy joj I138IIIJIM y cycpeT
H CMHJI&gt;a ce BpaTHJia y Jiorop rroxyH:.eHe rJiaBe. M11posaJia je H3Be-

20

cao speMe, a oa,n;a rroHOBO noqeJia ,IJ;a ce npMKJI&gt;y-qyje rpynaMa Koje
cy noJia3MJie y axu;Hje. Ca,n;a je 6HJia semTMja. 'Y3 noMofi rroje,n;HHnx 6opan;a KojM cy je o6asemTaBaJIM o ax:u;HjaMa, Kao cJiyqajHo ce
HaJia3MJia TaMo r,n;e je rpyna rrpoJia3MJia M ,y3rpe,n;" HM ce npHKJI&gt;y..::
"tJMBaJia. Hu:j e 6HJIO TemxHx palbeHMKa M CMHJba HHj e HMaJLa nocJia
y Jioropy. CTapemiDie cy ca CIDVInaTHjaMa rJie,n;aJie aa ose Cl\-IMJbHHe
,Hcna,n;e".
Ka,n; je o,rr;pep; ,z:r;o6Ho TemKe paH:.eHMKe, CMMJba ce M3MeHMJia.
HMje ce BI1IIIe o,n;MHIJ;aJia o,n; paH:.eHHKa, HMTM je 3aXTeBaJia .n;a yqeccTByje y aKI:~HjaMa. TaKa je 6HJIO " 24. OKT06pa 1941. Kal\ je O,llpe,!\
Kpeayo y Harra.rr; Ha ycTamxo ynopJ1IIITe 3pHlb. Y JIOropy cy 6J1Jia
,n;Ba TeiiiKa paH:&gt;€HMKa. llpe ITOJI8CKa KOMaH.n;aHT je JIY:J:qHO ,n;ao CMHJbH ynyTCTBa, jep je y JIOropy OCTaJIO CJia6o Haopy:m:aHO JbY,D;CTBO
3a o6e36eijelhe. 0 TOMe je caHMTeTCKH pecf&gt;epeHT o,n.pe,n;a nHcao:
, "Y Jioropy Ha 'IosMha 6p)l;y cy ,ll;Ba TeiiiKa palbeavrxa, c lbMMa
ocTaje 6oJIHWmpxa, ,n;pyrapnu;a CMMJha, "Y CJIY"!ajy ,ll;a HenpMjaTeJb
IIPO,ll;Pe, OHa he eBaKyMC8TM palbeHMK€ Ji1 CaHMTeTCKM M8TepMjaJI ..."

IIocJie o,n;JiacKa o,n;pe,n;a, CMMJba je c 6opn;MMa H3 o6e36ei)e1-oa
rrpeMeCTMJia JiaKIIIe paH:.eHHKe p;y6Jbe y IUYMY, a ,ll;BOjHIJ;Y TelUKHX
palbeHMKa y :m:6ya 6JIJnKe Jioropy. OHM HHCY rrpHCTaJIM ,z:r;a Mx aoce
,lJ;8JieKO. Je.n;aH O,IJ; TI1X palbeHMKa· je fiMO IIOJII1TJ1qKJ1 KOM€Cap qeTe.
CMHJba je ocTaJia xo,n; T€IIIKMX paaeHMKa. Ilpe,n; neqe cy ycTame
aarraJie rrapTM3aHCKM Jiorop. Bop:o;M Kojn cy o6e36el}MBa.rru Jiorop
MopaJIM cy ,n;a ce nosyKy. CMTyan;Hja je 6H.rra Temxa. KoMaH,u;Mp je
noKymao .n;a crrace 6ap 6oJIHMqapxy:
- ffi'Da fielii TM, .n;pyrapHIJ;e, Ty? r,n;e cy TM ,n;pyni paaeHHIJ;H?
- rope y IIIyMH. OHM he ce cHaliM I1 6e3 Meae, a OBM TemKo
paa:.eHH H€ MOry C8MI1 Irn:Ky,l(.
Paa:.eHM PaHKMIJ;a je cxsaTv:ro CMHcao xoMaH,n;MpOBI1X peqY:J: na
rroqe .n;a aarosapa CMMJbY ,D;a nx ocTaBM M ,z:r;a rroije c .rr;pyroBMMa.
- Hehy, ae Mory, ,l(pyroBH. Hehy ,z:r;a OC'D8BHM palbeae ,n;pyroBe.
PaaxMu;a je ,n;ao 3HaK v:r 6op11;11 cy rroxymaJIH CHJIOM .n;a je o,n;Byxy.
CMMJI&gt;a ce oTprJia ·I1:3 lhMXOBI1X PYKY M nJia'IHO 3aMOJIMJia:
- Ma o,n;Jia3HTe BH, ,n;pyroBH, ae 6y.n;MTe JIYAH ,n;a 36or MeHe
cTpa,D;aTe. Ja ae Mory ;qa noljeM 6e3 palbeHMx:a, o6eliaJia caM KOMaa,n;aHTy ,n;a MX EMBa Heliy 0CT8BI1TJ1 ..•
Y CT8IIIKa IIYIJ;lbaBa ce noja"tJaBaJia H rrapTH3aHM cy O,D;CTYITMJIM.
BoJIHH"lliapxa CMHJba je ocTaJia c palbeHHIJ;MMa. Y cTawe cy MX npo-

21

�HaiiiJie " y6&gt;&lt;Jie. CaH&gt;&lt;TeTCK&gt;&lt; pecpepeHT BaH&gt;&lt;jcKor o.z~pe.z~a Bpo.z~a~

pen; je o ToMe Harmcao:

3AJE.I(HO CMO CE EOPMJIM IIPOTMB HEMAUA,
ITA HAC 3AJE.UHO H CTPEJMJTE

,IIapTH331U.t cy -IIPYJKHJIH 2KHJiaB OTIIOp. 'YcTame, cy IIOXBaTaJie paa.eae napr:uaaae. MycrnJIH cy Mx M aa Kpajy rroy6njaJin. Mel)y
y6MjeHKM 6Ho je n. CTeBJi'.ru;a TyMMh, PaHKMil;a H 6oJIHWiapKa
CMH.Jba BopojeaHh •••4'

MJI3.,n;a .n;eaojxa je
:1\mH,n;aHTy.

HCnyHMJia

o6eha1ne

xoJe

je ,n;aJia

CBOM

xo.-

,IIpaa "''eTa MMa TPH ,n;pyrapiDJ;e, a ,!l;pyra .n;ae xoje
cy npHMJT:.eHe, M aenpeKHp;Ho ce rrpHMajy, sa caHHTeTCKY CJiy~6y, a

y HCTO BpeMe pa.n;e Ca ::m:eHaMa

(oHe MJJ.Y ca 'ieTaMa), apiiie amTaizyfjy n ·rrponaraH-

.n;y. XHrnjeHa ce crrpoao.n;J:t y o,rwe;zzy ,n;o6po ... "
llpaa

ycTaHH't!Ka jeceH ,lJ;OHeJia MH

je

MHOro pa,n;OCTH H OCTBa-

peH.a MHOTMX CHOBa, 3JIH H MHOTO Tyre J1 JK3JIOCTM. 0,J:(H€JI3 MH je

MHoro ,n;pamx n03H3HHKa H Irp:w:jaTeJba, ,7:U)yroaa .H .n;pyrapm:~;a. IIorvnzyo je rrpo4&gt;ecop MHJiaH MMjaJIKOBHli, KOjH Me je rrpHMHo y rrapTHjy, 3aTHM Joqa Ml:IJiocaBJheBHli, LKHBoTa CTaHHcaB.n.enuh, Pa.n;ocan HMK't!em.ffi. H MJ.rJiaH IIpeMacyHaD;; ,n;pyroBH c xojKMa caM
3aje.z~Ho pa.z~&gt;&lt;o y 0Kpy&gt;KHOM KOMHTeTy. Ilor&gt;&lt;HyJI&gt;&lt; cy " M11Xa&gt;&lt;JIO
IJ;BeTKOBHh H BJiajxo MHJiocaBJ.E&gt;eBMfi, xoje caM ja rrpmipeMao sa
napTHjy, rra HeycTpaiiDmH KOMaHAJ1P MHJioiU MHJIOWeBHh IIepyTap, OMJia,II;I1HKia MHD;a rJIHrOpHj eBJ.ffi., H MHOrH .n;pyrH fiopu;H H3
IIoMopaBJha.
He sHaM xojM je o,n; lhliiX 6Ho 6oJhH :rroBex, ,ru&gt;yr, KOMyHHCTa H
sojHHK peBOJiyt:{Mje. Ho, TO je saxoH 6op6e - . nmy Haj60JhH. _
A.Jm,
HajTeJKe- MH je 6HJlO Kap; CaM Ca3HaO Sa CMpT CBOr ,n;pyra H3 3aTBOpa,- Pa.n;eTa Ta.n;Hfia H lheroBe .n;esojxe )];ape IIorrosHli.
Ilo'leTKOM cpe6pyapa 1941. 6eorpa.z~cKa TIOJIJ111&gt;&lt;ia je YKanCHJia
OMJia,n;nHI(a H3 rrapTHjcxe opraHMsa:qHje xojoj caM H ja rrpHIIa.n;ao. TparajylrM sa .toy.n;HMa, c xojMMa cy ce TH MJlia.n;YlliH ,n;py-JKHJIH,
~a

23

�.areHTH cY yxancHJU1 H Meae. ¥xaiiiiieH CaM aohy- y CTaHy H HMxo
op; MOjHx ,n;pyroBa, na HM cyCe,n;a (cTaHonao caM y je,n;Hoj myrrH y
,ll;BOpHmTy) HMje rrpHMeTHO. J a CaM ITOCJie xannrea.a OBHX MJiap;Mfia
,n;o6no ,n;HpeKTHBy o,n; napTnje .n;a ce CKJIOHMM H3 Beorpa,z:ta. Am1, caM
HanpaBHO rpeiiiKy H ITOCJie HeKOJIHKO ,ll;·3Ha IIOHOBO Ce BpaTHO y
CTaH, KaCHO HOfiy, TaKO CaM HaJieTeO Ha ITOJIMIJ.Hj CKy 3ace,n;y, HHKO
,n;aKJie 3a MOje xarriiieH.e HHje 3Hao. J1 rrope,n; Tara y 33TBop MH je
CTH3aJia xpaaa. Ha rJIMHeHoM Jioaqvffiy 6nJia je IJ;e,zzyJDa c MOjHM
MMeHOM J1 npe3MMeHOM. To je 33 MeHe 3Ha"t:J:MJIO rOTOBO MCTO TOJIMKO
xao ,n;a caM ca3aao ,n:a hy o,n;Max 6MTH rrymTeH Ha cJio6o,n;y. IIapTHja
je OCHM xpaae yxamiieHHMa npoaaJia3HJia a,n;BOKaTe-6paHnou;e 11 o6aBeiiiTasaJia jaBHOCT o xaiiiiieH&gt;y. To je cse yTHiliaJio H aa rrocTynaK
rroJinu;nje npeMa yxaiiiiieHHMa. HacTojao caM ,n;a ycTaHoBHM KO o.n;
MOjHx ,n;pyrona y 3aTBOpcxoj heJIMjH o.n;p2KaBa Be3y c napTvrjoM. To
HHj-e 6HJIO je,n;HOCTaBHO. Y h.eJIHjM CMO 6HJH1 HaC 't.IeTBOpHIJ;a, HHCaM
II03H3B30 HHKOra, a 110 OH,t1;3IDH&gt;J1M rrpaBHJIHMa rrapTMjCKe KOHC:rrnpaq:r.:tje 't.IJiaHOBM napTHje HHK3,D; H HHrp;e, ·a KaMOJIH y 33TBOpy, HHCY
CMeJIH ,lli3 pa3rOBapajy 0 napTMjCKHM CTBapHMa C HeiT03H3TMM JIJ1IJ.HMa. Heii03HaTM je 6MO CBaKH OHaj KO HHje J13 MCTe IIapTMjCKe opraiDI3aqHje. 'l1HM caM y6a't.JeH y heJIHjy, yo't.!Ho caM ,n;a cy 6ap ,n;BojHqa D,Zl; yxaniiieHHKa 't.JJI3HOBJ1 Il3pTHje, •aJU1 HMCaM CMeO ,n;a TO IIO~a}KeM. Jep, OTKyp; CaM 3H30 p;a OHaj TpefiH HHje IIOJIHIJ;HjCKH ,D;OCTaBJLat:J. Mopao caM Ila)KJLHBO ,n;a MOTpHM J1 rrpaTHM CBe I.UTO ce
OKO MeHe ,n;eiiiaBa H ,n;a Ha OCHOBY CBera ,ti;OHeCeM 33KJbyqaK. Pa.n;e
Ta,!I;Hh. Me je, "t:J:HM caM yse.n;ea y H&gt;HXOBY co6y, yxBaTHO no.n; pyxy,
jep cy Me areHTH rrpHJIMKOM xaiiUieH&gt;a M cacJiyiiiaH&gt;a TYKJIH. IToxa3ao MH je xaKo .n;a cTajeM, .n;a Me He 611 6oJieJIM Ta6aHH no KOjHMa
cy Me y.n;apaJIH, YCTYIIJ.W MH .n;eo cnoje npocTnpxe H Xpaae xoja MY
je npeocTaJia. MHTepecoBao ce xaxo cy HCJie,n;mu.::~;H nocTyrraJIH n cyrepncao MH nrTa ,l(a HM o,n;roBapaM. CyTpa,n;aa CMO rro,l(eJIHJIH xpaay
xojy je .n;o6no cnoJ&amp;a.
ITaJio Mi1: je y O't!M .n;a je JbeMy xpaaa .l(OHomeaa n y speMe KaJ\
je ,ll;pyrH 3aTBopemru;H HHcy ,n;o6njaJIH. llosepHo MH ce ,n;a My xpihry
,rr;oHocn .n;esojxa. 3ax.r.r:.yqHo caM ,n;a ·Ta,l(Hh rrpexo csoje ,n;eBojxe
liia.JJ:.e rrapTHjH o6aBemTel:ba H3 3aTnopa, a oHa MY p;oaocM H rropyKe
o.n; .n;pyroBa. ,I(eBojxa je 6HJia seoMa nemTa_ y Hap;My,n;pMBaH&gt;y rioJIHu;ajau;a M &gt;x:aa,n;apMa, cBaijaJia ce c H&gt;HMa, npeTHJia HM, a BeposaTHO.
MX ·n rroTKyiiJhnsaJia. 2Kaa,u;apMH cy xpa.n;oM yHOCJ1JIM xpaHy 3a. Ta.n;vrlia H IIOCJie IIO.D;He, Ka,l{ areHTH HHCY 6HJIJii y PJiaBJb3'U1. 3a s]leMe
,zzyrHX aohH 11 ,n;aaa Pap;e MH je rrpnqao o csojoj ;D;enoj:qn, peBoJiy·IJ;Honapy. Pa,n;HJia je y HeKoj 6aau;vr. Maoro caM je 3aBoJieo 35or
cBera IIITO caM -qyo o lboj 11 IIITO je qJ1HHJia 3a aac. ,I(otosopvtJIH cMo

24

ce, ,n;a ce ja, Ka,n; H3aljeMO H3 3aTBOpa, J1 Jrn't.IHO YII03HaM C JberOBOM
;I{apoM. H3 saTBOpa cMo nyiiiTeHH H3Heaa.n;a, npe,n; aana,n; HeMau;a
aa JyrocJiaBnjy. CTpa:m.apao CMO yrryheavr y MecTa poi}eH&gt;a, rra ce
rrpe o,n;Jiacxa HHCMO ,n;orosopHJIH xaxo 11 r,n;e ,n;a ce HaljeMo.
HacTynHo je paT H oxyrr~nja 3eMJbe. "Y TaKBHM npHJIMKaMa
HHKaKo HHCaM ycneo .n;a ycnocTaBHM Be3y c Ta,n;HfieM. Ka,n; CMo 3arro't.JeJIH opy:m:aay 6op6y, rroqeo caM Meljy napTn3aHHMa ,n;a ce pacIIHTyjeM sa Pa,n;eTa Ta,n;Hha n ):(apy IIorrosnli. Eno caM cHrypaa .rta
ce aaJia3e y aexoM o,rwe,n;y. AJIH, HHCaM ycrreo HJ1ll1Ta .n;a ca3HaM.
H3.j3a,n; xpajeM 1941. "Ka,n;a caM CTHrao y CaHI,IaK, aaruao caM
aexe 6opn;,e M3 IIocaBcxor o.n;pe.n;a xojH cy MH peKJIH .n;a cy Pa)J;e

Ta11nh " ,ll;apa IIonoBnh-TaAMh 6mm y lbMXOBOM OAP•IIY· Pa11e je
6no KOMaH,n;Hp &gt;:JeTe a )J;apa 6oJIHH't.Japxa. O,n; THX IIocaBaiJ;a ca3Hao
caM JI.a je Ta~h. 6110 o,:q.n:Ht:Jaa 6opaq H CTaperuHHa H .n;a je jYHat:JKH

nornnyo y je,l\HOM jypMiny. ,ll;apa je 6nJLa xpa6pa. Ca nyHo cMeJioCTH H II02KpTBOBalha JiiCTp'IaJia je Ha IIOJIOEaj H J13BJI3't!HJia palbeHHK€ KOje je C IIalKThOM H JLy6aBJbY HeroBaJia.
Ha rro"t:J:eTKY npse aeMa'IKe ocPaa3HBe, y jecea 1941. ro,n;nae,
mTa6omr KocMajcKor, IIocaBcKor H IIpsor myMa,n;Hjcxor o,n;pe,n;a
J13,li;BOjHJIH cy CBe Te2Ke palbeHHKe J1 C Me,IJ;HIJ;J1HCKHM OC06Jb€M 11
MaH&gt;oM opyEaHOM l:rpaTlbOM, ynyTHJ!H Ha CJio6o.n;ay TepMTopnjy, y
yEYit:JKY 6oJiavn.w. ,IJ;o6po onpeM.JJ:.eHH H rrpeBHjaHH, paH&gt;eHJ1IJ;H cy
CMeiiiTeHH y KOJia. CaMO cy )J;B·Ojl1Il;a HOp.IeHH Ha HOCHJIHMa. ,lJ;O JbHra cy CTJ1rJIJ1 6e3 HKaKBJ1X CMeTH:&gt;J1. AJIH, rrpep; BapOIIIH~OM KOJIOHY
paH&gt;eHMKa rrpecpeJIH cy t:JeTHHD;H ,l(pa:me MHxaHJIOB:Hlia. 3aTpa:amJIH
cy nporryca11~e H JierYITHMa:QHje. Ka.n; cy rrapTH3aHH o,n;rosopHJIH ,n;a
TO HHje IIOTpe6HO, -qeTHM:QH Cy J1X BpeljaJIH, HapOt:IJi!TO cy. 6YIJIJ1
,rwcxn rrpeMa ,n;pyvapHD;aMa xoje cy rrpaTHJie _palheHHKe.
IIapTH3aHH H3 _rrpaTlhe cy HM rrpnrrpeTJ1JIJ1 ,n;a lie MX rrpnjaBHTH
CTapeiiiV:IHaMa. KaKO· TO HHje IIOMOTJIO, 3aiipeTMJIH·Cy J1M Jii opy:mjeM.
"Y JhHry j e KOMaH,n;Mp rrpaTH:.€ paiLeHJ1Ka 0 CBeMy o6aBeCTJ10 KOMaH,n;aHTa .MeCTa. Ocl:miJ;Hp MY je o,n;ronop11o ,n;a cy TO -aeo.n;ronopmr
rroje,Il;HH:QH, ceJbaiJ;H, Ha xoje He Tpe6a o6paliaTH rra:m:H&gt;y. 06ehao je
,n;a lie Taj CJiyqaj J1CIIJ1T3TJ1 H KpHBLJ;e Ka3HHTH. I!pe,n;JI02KHO je t:JaK
,n;a ce paH&gt;eHvtiJ;M o,n;Mope 11 npeaoh.e y Jh11ry. He- cyMILajytrn: HJ11IITa,
KoMaH,n;Hp je rrpHxBaTno np~,n;Jior n: KOJIOHa .PalheHHKa .je 3c;tycTaB:JbeHa, a palheHVIIJ;H. CMeiiiTeHH y Ka¢aHH KOjy HM je KOM3H)J;CilHT MeCTa o,n;pe,n;MO .
3a BpeMe Be't.Jepe, xojy je 3a pa.IDeHHxe aapytiHJia KOMaH,n;a MeeTa, y xacpaay cy yrraJIH aaopy»caHH Jhy,n;H, pa3opy2KaJIH rrpaTIDy,
a 3aTMM rrpeTpecJIH paH&gt;eHHKe H 6oJIHK'!apxe H o,n; CBHX o.n;y3eJIH
opyJKje. ,IJ;piDKHHOBIJ;H cy o6jacHHJIH .n;a aBo pa,n;e no aapeljelhy aaj-

25

�BHIIIe KOMaH,n;e. liapTH3aHJ1 cy BepOBaiDI ,n;a je TO Hecnopa3yM KOjH
he ce 6p3o pa3jacHI1TH. OmTpo cy ce cynpoTCTa.BHJIH Ka,n; cy "t:IeTHH:u;n noKymaJin ~a o,n;Boje ,n;pyrap:m..J;e o,n; paFDeHHKa. J1 oae cy ce no6J7Hime, rosopehn ,n;a o,n;rosapajy 3a JKID30Te H s;:wasJhe paFDeHHKa,
&gt;&lt; .z~a ce &gt;KMBe Helie pa3,~~aOjHTH 011 .z~pyrosa. HajynopHHje cy 61me
,ll;pam TDIIDPDB&gt;&lt;h, Byja OJDa«a, ,ll;apa IIonOBHh-Ta,~~Hh, 3opa 'faJJelrnh, Jby6&gt;&lt;qa PaKM!i, M&gt;&lt;JJeHa BeJJMM&gt;&lt;pOB&gt;&lt;Ii-HJmh Jby6&gt;&lt;BKa ,l(&gt;&lt;Knfi,'0Jira JojHh n Jienocasa JlyKnfi. )J;pa~HOB:QH ~y nonycTMJIM n
CBe 3aje,n;HO, C jaKOM rrpaTFDOM, ynyTHJIH y rJiaBHM IUTa6 ITYKOBHHKa ,!J;pa:m:e M&gt;&lt;xaMJJOB&gt;&lt;ha na Pasny ropy. Ha nyTy npeMa Pasnoj
ropn cnpoBo,n;mrn;:r1 cy TYKJIH M MaJITpeTHpaJin paFDeHHKe n ,n;eBoj:-Ke. 0 TOMe je npitt:laJia n 6oJia:wqapKa JienocaBa· JiyKnh:
, "t!ecTo cy aac rmm:m;r ,Ita TP"::HMO. CTaJIHO cy Hac KMlbMJIM n y,n;apaJIM KYH.z:tan;Hr.:ra •. Y BpajMhJ.:IMa. Hac .z:toqeKyje al)yraaT ,IJ;paJKe MHxaHJIOBHha KOjH KaJKe: ffiTO TO rpo6Jbe BO,IlHTe ca. C060M, IIITO
J.:IX HHCTe ll06HJIH • , ~"

JiapT~3aHH Cy TeK Tap;a IT0"9:€JIH p;a CXBaTajy CBOj IIOJI'O:m:aj J1
,n;a YB~'d}aJy K,aKo cy rJiyno npes':lpeHH. Ha Pasaoj ropH cy CMJIOM
J13,ZJ;BOJHJIJ1 60JIHH"::apKe J1 JieKapKe O,D; paFDe:mtKa H 3aTBOpHJIJii HX y
rroce6Hy npocTopnjy. 113BO,n;MJIH cy nx je,n;ay no je,rr;Hy, cacJiymasaJIH, IIpeTHJIH H HaroaapaJIH ,n;a ce o,n;PeKHy KOMJID!CTa, npilljy :EDHMa~ H Jie"::e pa~ae 't!eTHHKe. 06ehaBaJIH cy HM JJ:ene xaJbnae, aosan;,
nposo.z~. ,ll;eBOJKe cy c rHyrnaaeM 0)16&gt;&lt;jaJie oqmq&gt;&lt;pcKe noHy):le "
eaeprJNHo cy saxTeBaJie .n;·a ~ spaTe palbeHHM ,n;pyroBHMa. J13pa~asa..rre cy 3rpa:masaae 36or oBaKBHX nocTynaxa ocpJ1:r(Hpa npeMa
paH&gt;eHHM Hapo.n;HHM 6op:qHMa.
0¢&gt;&lt;I1"P&gt;&lt; cy MM je&gt;rxo O):lrosapaJJM ):Ia je 6oJbe 11a ca11a MMCJJe
Ha ce6e H CBOjy r.rrasy, a He Ha KOMym1CTe. liOillTO IIapTH3aHKe
HHCY MOrJIH .n;a y6e,n;e, IIO"t:leJIH Cy ,:n;a HX Bpeljajy H ,:n;a J1X Ha3HBajy
nOrp,ll;HHM HMeHHMa, }J;a HX IUaMapajy, p;a J1X H3BO,D;e y MpaK H ,n:pyre npocTop&gt;&lt;je o):laKJie cy ):IOrmpaJJ&gt;&lt; je3MBH Kp&gt;&lt;qw " jayqM. Haj 3 a.r~
cy MM OTBopeao peKJIH .n;a caMo O.zu&gt;MI.(a!beM o,n; xoMyliHcTa Mary
,l{a cnacy ~MBOT, jep he CB€ napTM3aHe H palbeHHKe CTpeJD-aTH.
C~e rrapT~3aHKe, 6o.rraw1apxe, vr .rreKapKe CJIO:m:Ho cy o,rr;roaopMJie
.n;a oae He ~eJie .n;a ce _cnacasajy H .n;a je,n;MHo .m:e.rre Aa MX ae H3~ajajy o.n; paaeHHx .n;pyrooo. AKo he CTpeJbaTM palbeHHKe, aexa
&gt;&lt; "'"x noy6&gt;&lt;jajy. ,ll;apa Ilonos&gt;&lt;h je peKJJa:
,MH CMO ce C THM ,lijJyrOBHMa -3aje,I\HO 6opHJie npOTHB HeMan;a H
aeheMo O,ll; lb~X ;u;a _ce O,ll;BajaMo, na aac CJI060,IJ;HO, l'OCIIO,ll;O H3,n;ajHHD;H, cTpe.n.aJTe 3aJe,n;ao c IDHMa .•. "

26

Je.n;aa o,n; "t:IeTHHKa no""::eo je .n;a maMapa ,I(apy, aJin- cy cne .n;pyrapm::(e cTaJie .n;a rp.n;e "l!eTHHKe, Ha3YIB-ajyhH nx H3,n;ajHHizyt:Ma n
aeMa"t!KHM cJiyraMa. Ose xpa6pe H rrJieMeHHTe :meae cy c npesHpoM
o.n;6HjaJie rrpe.n;Jiore rroje.n;MHau;a KojH cy HM HY,ll;HJIH :m:ean.n;6e .n;a6n HX cnaCJIH cTpeJbalba. Je.n;aa o.n; anx, no cBeMJ H3rJie.n;a .n;a je
TO 6&gt;&lt;JJa ):IOKTOpKa JioTa Ej11yc, I&lt;a):l joj je y ceJJy Teo'l&gt;&lt;ny je):laH
sm.uH o&lt;;PHIJ;np rrp:nmao n noay,n;n·o .n;a ce o.n;peKHe KOMYHHCTa n
nol}e ,n;a .rre"::H ,palbeae Cp6e", .n;paEHHOBu;e, rra he joj cse onpoCTHTH, MHpHo ra je rrorJie,n;a.rr-a H Kasa.rra:
,IIpe.z:tJJaLKeTe MH p;a ce op;peKHeM csojux palbeHuKa, ,n;pyroBa u .n;a
npel)eM p;a JIC"::PIM Baiiie BOjHJ.:IKe, ;n;a 6PJ:CTe Me OCT3BJ.:IJIH y LKHBOTy,
a He nHTaTe Me p;a JIH 6Hx ja MOrJia ,u:a Jie"'il.fM H Aa :m:J.:IBJ.:IM rrope,n;
TaKBHX JDY,IJ;H KOjR Cy Me D;eJie HOhH 3BepCKH TYKJIH J1 CHJIOBaJIH.
3ap cy TO .n.yp;H H BOjCKa ••• "

Pe"tfl:I oBe .n;enojKe npeKHHyo je peeoJIBepcKH nyn;alb - o&lt;tm:u;Mp
je H3ByKao peeoJisep H rryn;ao j&lt;Oj y qeJio. OcTaJie rrapTH3a.HKe cy
rroTepaJIH ,n;aJbe. Ka.n; cy npe,n; aoh CTHrJIH .n;o ceJia KJiaOH:m..J;e, caTepaJI&gt;&lt; cy &gt;&lt;X y jeiiHY japyry &gt;&lt; Hape,li&gt;&lt;JIH MM ):Ia noce):lajy Ha 3eMJDy.
,ll;pyrap&gt;&lt;11e cy HaCJJyT&gt;&lt;Jie lllTa he HacTyn&gt;&lt;TH na cy ,ll;apa " 3opa
noqeJie .n;a nenajy:
,Mlil He .n;aMO 3eMJDY Haiiiy
,n;a je· ra3e c;PaiiincTH ••• j'

,ll;apH " 3op&gt;&lt; 'faJJeH&gt;&lt;h np&gt;&lt;KJbY'!&gt;&lt;JJe cy ce npo¢ecop ,ll;para
To,n;opoBMh, Y"'iHTe.JI.JiiiJ;a MHJieHa BeJIHMHpOBHh-HJIIdi, CJIYJK6earu.J;a
Byja 0Jba"::a, H OJira JojHh, ,lllOKTopKa 0Jba, pa,rr;avw;a Jby6H:u;a PaKHh, Jby6MHK-3. ,I(KKidi H JierrocaBa JlyKHh, TeKCTHJIKa Be6a H3 3eMyHa H Eo6a M3 Beorpa,n;a, M.nap;a y"tJ:eHHI.I;a TprosatiKe axa,n;eMHje
J eJIJU.J;a H cse ocTaJie .•. _
O.z~jeKHyJJe cy npKocne pe'IH necMe y ycaMJbeHoj japy3&gt;&lt;. 0¢&gt;&lt;n;HpH cy ycrrJiaxnpeHo HapeljHBaJIH "9:eTID.ID;HMa ,n;a IIyr(ajy, a rromTo
MM ce y-qmUfJIO ,n;a ae ral}ajy ,n;o6po n caMH cy no-qeJIH- H3 pesoJIBepa }Jia y6njajy ):lesojKe. TaKo cy no6&gt;&lt;jene ose Hallie ):lpyrap&gt;&lt;qe
6oJIHJ1qapKe n JieKapM KocMajcKor, IIocaecmor H li:PBor myMa,n;Hjcxor napTH3aHcKor o,n;pe,n;a, a Meljy IbHMa H ~apa Ilorronnh-Ta):(Hh.

�IIPO&lt;I&gt;ECOPKA M lhEHA

~EHI:IUA

Y Kpa.lheBa't!KOM o,n;pe,n;y cBaKa -y:eTa je HMa.rra cBojy aM6ynaHTy, a 3a Te:m::e paa.eHHK-e rrocToj a.rra j e noce6aa o.n;pe.n;cxa 6oJIID.t:J.{a.
Y CBMM THM aM6y.rrraHTaMa 11 6o.rrruru;H pa,ZJ;J1Jie cy npMyqeae 6oJIID1qapxe, OCYIM je,n;ae. M rrope,n; Tara, .rre"t.Iea.e 6opau;a y OBOM o.n;pe,n.y, xaKO
je je,n;HOM npHJIHKOM pexao CaHMT€TCKH pe4;JepeHT O,lij)e,ZJ;a ,rr;p 'fojKO
H~UWJIHIU, 6HJIO je Ha 3aBH,1J;HOj BHCMHH. ,IJ;"eBOjKe cy 6J:t.rre THMHa3J1jaJIKe, pa,1J;HID.l:€ H
't!JiaHOBH

CKOJ-a

J1HT€JI€KTya.rrxe,

HJIH xoMyHHCTMqxe

ITOJIHTlftfKM 06pa30Baae,

napTHje. ¥ o;twep;y

HHje

CB€

6nJio

rrpo6.rreMa y Be3H c Jie'l!eH&gt;eM paa.eHHX J1 6oJiecHHx, cse ,D;o rro"tJ:eTxa
npBe HeMa'ixe o¢aa3MBe, jep cy rrpe,Zl; oc}JaH3MBy CBH TeXJti pa:EbeIDI:QM M3 6oJIHI1D;e KpaJheBa'fxor o,n:pe,n;a npeceJbean y qa':laacxy
6oJia:m:t;y, Ha ocno6ol)e~y TepnTOpHjy. Temxohe cy aacTaJie xa,n; 'je
HerrpMjaT€Jb IIOTMCHyO Harne je,n;MHm.:J;e ca OCJI05ol)eHHX TepHTOpHja.
Ta,n;a sa Temxe paiDeHMxe anje 6HJIO MecTa. O:s:,o !bMXOBor cMewTaja, 50JIHJ1qapxe cy IIOKa3aJie BeJIHKy CHaJICUKJbHBOCT J1 II01KpTBOBa:Ebe, a aexe cy -H ru:ayJie, 3aje,rr;ao c paffiemru;nMa. TaxaB je cJiyqaj
11 c ,I1;aHI1I.l;OM J aca11h 11 MnJIKOM TpanJioBnli.

,ll;aHMD;a JacHMh je npe ynacKa HeMana y JyrocJias,jy 6nJia
npocpecop y xpaJE:.eBa"tJ:xoj rHMHa3HjH, r,rr;e je noJIHTWIKM ,[(eJioBaJia
Meljy CBOjHM KOJie:raMa 11 Y'f.J€HHIJ;HMa. BMJia je ~IJiaH KOMYHHCTJ.ft!Ke
napTHje. Ka,n; cy noqeJie np:r.:mperu:e sa opym:aay 6op6y 11 oaa je
axTvmHo pap;MJia. O,rw:m:aJia je H xypc 3a 6oJianqapxe. Y TOM pap;y
joj je rroMa:raJia lbeHa y"tJ:eHm.:J;a MnJIKa TpanJIDBMli, Taxolje "tJ:JiaH
napTHje.

28

,IJ;aaH~y J acaHh cy HeM~H yxancHJIH n ocy,ii;HJIH aa cMpT s6or
yqewha y rrpHrrpeMaMa · 3a opym:aay 6op6y. AJIH, oaa j e y3 rroMoh
,rr;pyroBa rro6erJia H3 3aTBopa rrpe,n; caMo Bemalbe, H c MHJIKOM je
rrouma y o,n;pe,n;. Pacrropeljeae cy xao 6oJIHJ1qapxe. Ka,n; cy TelliKH
paH&gt;eHHD;H oBor o,n;pe,n;a ynyheaH y qaqaacxy 6oJIHHIJ;y, c lbHMa cy
xpeayJie H Maore 6oJIHJ1'tJ:apxe. ,IJ;aam:~;y J acaHh H MHJIKY TpaHJI~­
BHh je IIITa6 o,n;pep;a w,n;p:m:ao y op;pe,n;y, jep cy BaJKHJie xao HaJ6oJhe 6oJIHJ.P:Iapxe y je.n;HHHIJ;H. Y Toxy :rmxpeTa oHe cy TO rroBepelbe ,n;pyroBa orrpaB,n;aJie. BopMJie cy ce c · nyiiiKOM H H3BJiaqv.me palbeHHKe C IIOJIOJKaja, IIpeBHjaJie HX H CMemTaJie IW,Il; rrapTH3aHCKHX
rrpnjaTeJb.a. To ce rroaOBHJIO H xap; je mTa6 o,n;pe,n;a 3acTao xo,rr; ceJia
Bpe30BHu;e ,n;a -o,n;Jiyq:H IIITa ,n;a ypa,n;H c p;Ba TeiiiKO palb~Ha 6opu;a.
Je,n;aa o,n; lbHX 6Ho je 3aMeHHK KOMaH,n;aaTa, BoiiiKO ByJaaa:u;. IIoxpeT je 3a IbHX rrpe,n;cTaBJbaO CHrypHy CMpT, a lbHXOBO HOIIIeH.e
ycnopaBaJio je xpeTaH&gt;e H MaHeBpHca.lbe je,n;I1Hlifil;e. Te ,n;pyroBe cy
HajBHme aocHJie 6omnrqapxe MHJIKa TpaHJIOBHh H ,lliaHHI.J;a JacaHh.
IIITa6 je o,n;Jiy't!MO ,n;a ce 6oJiecan:u;n ·ocTaBe Ko,n; aexor ceJhaKa. IIoJIMTWIKH KOMeaap je npoHama-o noro,n;Hor qoBexa y ceJiy. IIoiiiTO cy
6op:u;n rrpeHeJin palbeHnxe, rroJIJ:ITHqKH KOMecap je aape,n;Ho ,n;a ce
xpeae. Ta,D;:a cy ce H3,ll;BOjHJie ,II;aHHu;a JacaHh H MnnKa TpaHJIOBHli
lti HSjaBHJie p;a he OCTaTH C p;pyrOBMMa, ynpK!OC CB~M OIIaCHOCTJ1Ma.
,n;aaHIJ;a H MHJIKa cy rrocne o,n;JiacKa lbHXOBe Jep;naHI.J;e, Y3 n?_Moh ;qoMahHHa cMeCTJ.:IJie ,n;pyroae y je,l\HY cnope,n;Hy rrpoCTOPHJY
I1 TY cy ocTane aerrpHMeheHe p;Be aolrn: H ,n;Ba p;aaa. Tpeher ,n;aHa

yjyTpo HaJruma je rpyna '&lt;eTHHKa ,ll;pa&gt;Ke MMxa=oaHha. "Y TOKY
npeTpeca rrpOHaiiiJI~ cy ,I(,aHHD;Y I1 MHJIKy H TIO't!~JIH ,n;a MX HCIIHTyjy. Ka,n; cy peKJie ,n;a cy H36emm:u;e H3 CJioBeHHJe HHCY I1M noBepoBann. TyKJIH cy MX H MaJITpeTupaJII1, Tpa:m:elm ,n;a roBope HCTMHY·
AJIH, oae cy OCTaJie IIpH CBOjOj H3jaBH. "'Y MeljyBpeMeHy qeTHHIJ;H
cy npoaaiiiJIH M palbeHe ,n;pyrose. lii lbHX cy rroqeJIH ,n;a Tyxy H
My1:.1e. He MHCJieliH Bl1Ille Ha ce5e, ,I(aaH:qa n M:r.:mxa cy noneTeJie
,z:r;a 6paHe palbeHHKe. "'YcTpeMHJie cy ce Ha 3JlliiKoB:n;e, rypaJie HX o.u;
;qpyroBa, rpe6Jie n TYKJie. 'EieTHMIJ;H cy nx 6p3o caBJia,n;aJIH. PalbeHe
napTH3aHe cy no6nJIH, a .n;eBojxaMa cxi1HyJIH o;qehy. Ta,n;a cy rroqeJIH ,n;a HX 5o,n;y H ceKy Ho:aceBHMa, p;oK HHCY H3,ZI;axayJie. Taxa cy rrorHHyJie ose .n;se 5oJIHnqapxe KpaJheBa'llxor rrapTH3aHcKor o,n;pe,n;a, TpH,rr;eceTo!IO,D;l1Illlba rrpo¢ecopKa ,IJ;aHnu;a J acHHli H
,n;eseTHaecToro,IJ;HIIIlba rHMHa3HCTKHlba MHJIKa TpaHJIOBHli, KhepKe
xpa.TheBa't.!KHX IIpOJieTepa, CTOJiapa AHTOHHja JaCHHha J1 KeJIHepa
2KMBKa TpanJIOBHha.

�. KOMYHI:ICTH HE O,II;AJY CBOJE IIPHJATEJbE

,il;Bap;eceToro,n;urutny · PyEn:o;y MMJiaHOBJdi · ynosHao caM y rrpHTBopeHYPIKoj 6o.rraH:u;H· ynpa:Be ·rpa;n;a Beorpa,n;a;· r,n;e caM 6v.m npe6aqea y npo.rrehe 1941. ·36or noc.rre.n;nu:a 6aTMHa· y saTBopy. PyLKY:t:u;a

je TaKolje 6n.rra- yxanmeaHn;a.-

.

-.

HaMa, Y MYlliKDM op;eJb"e:EbY 6oJ!HHIJ;e, o,n;Max·je na.rra y Q't:H1 Ta
M.rra,n;a, He2KHa u .rrerra ,n;eBojKa. li1 oaa ce HHTepecoBaJia sa aac. ~a­
Ba.rra HaM je 3HaKe; lloTOM je rroc.Jia:Jia 11 aexe rroMopaai,Ie 3a ,I.(paraaa Cpanha 11 Jes,il;y JloBMlia K:ojn cy 6MJIH y TemKDM cTaay. AJIH,
MM HHCMO npMMHJIH o,n;· The rroMopaar,Ie. CyMJDaJrn CMo. IIocehY:maJia
jy je· je,n;:Ha ,IJ;aMa ytta,lJ;J.bHBO O;JJ;eBeHa. HoxymaBaJia je ca cy3aMa y
QqJ&lt;IMa ,n;a HaM o6jaCHH ,ll;a je Jii OHa "Hama"; liOII;YCTJ1JIH CMO TeK Ka,n;

CMO rrpeKo _Be3e _o6aBeiiiTeiDr ,n;a je Ta· ',n;eBojKa Me,n;J-n.v.:raapxa, Py~HIJ;a MHJiaHOBHli, ·,n;o6ap -qoBeK, l.{nja rro3HaHCTBa Tpe6a HCKopncTHTJii. 3a rro6oJLruase ncxpaae 6oJieCID1:X" ,n;py:roBa. TaKa cMo o.n; Te
Py:m:WUIH€ T€TKe ,tr;06HJIH Me,D;, meliep, -Bolie na H H€illTO HOBa:qa.
· Py:m11:u;a je Tb B~mTo npeHOCHJia 11 nopep; :m:aH,n;apMa KOjH cy
Hac 'tfyBaJIH y 6oJIHJ1I.J;M. ·
· ·
IIPe,n; aana,n; aa · JyrocJiaBHj:Y, nyruTeHa je H3 3aTBopa H npoTepaaa y Jaro,r:vmy*, r,n;e ce yxJbyqJiJia y pa,n; Mecae napTHjcKe· opra~3~D;Hje. Pa,n:HJia je Ha npHnpeMaMa· sa o,n;6paay 3eMJLe. IIoMara.rra
J€ H y npHxBaTaH:.y pa:EneiD1Ka y jaro,n;HHCKOj 6oJIHHII;H. IIocJie KaIIJ1TyJian;Hje OpraHH3yje IIpMKynJb•a:Ene JI€KOBa H CaHHT€1'CKOT 1V.i"a~ ~aHannDe

30

CaeTo3apeao

TepHjaJia y Jaro,n;YIHH H rro,n;y'IaBa OMJia,n;HHKe 3a 60JIHH"iapKe. IIpnJIHKOM CTBapaH:.a rrapTH3aHCK€ .je,n;HHHD;€, Py:m:nn;y cy OCTaBHJIH Ha
napTHjCKOM pa,n;y y rpap;y. "Y napTHjCKOM KOMHTeTy cy IIp€TUOCTaBJbaJIH ,n;a fie oaa MohH JiaKme ,n;a ce Kpelie c o6snpoM aa yrJie,n; 11
IIOJIOJKaj H:.eaor o:o;a - 6oraTor TproB:u;a. Kao rrapTHjCKH .pa,n;amt y
II03a,ll;MHH H€IIpHj•aTeJha, PyJKMJJ;a j e HCIIOJbHJia B€JIHKY CHaJiaJKJbHBOCT. YcrreJia je, nope,D; OCTaJior,· ,n;a MHore MJia:,Il;e pa,n;rmKe H3 Jaro,n;MHe ynyTH y 'l!eTe IIoMopaBcKor mipTYisaac:&amp;:or o,n;pe,n;a, a c H:.HMa Jii rryruKe, MYHHIJ;Hjy, 6oM6e, caHHTeTCKYI MaTepnjaJI, JieKoBe M
11pyro. 06e36e,l\MJia je M rroroi\HY BMJIY Ha 'BypljeBoM 6p11y KOI\ Jaro,n;Mae 3a CM€IIITaj" 0KpYJKHOr KOMHTeTa H 'l!JiaHOBa TJfaBHOr IIITa6a
rrapTH3aHCKYIX O,IJ;pe,n;a Cp6J:tje. AJ!Ji:[ 11 ·rrope,D; H:.eHor ycnemaor pa,n;a
y ,no3a,n;MHYI", napTJ:tjCKo ·pyKOBO,Il;CTBO H3 Jaro,n:HHe .je 6HJIO rrpHCHJheao .n;a je xao ·Me.n;MD;MrrapKy noiiiaJhe y o.n;pe.n; ,n;a 6YI opraiD!30BaJia caHYITeTcey c.rry:m:6y H Jie't!elbe 6opau;a. Y O,I:UJe.zi:Y cy je rroCT-aBYIJIH 3a CaHHT€TCKOr peclJepeHTa. 0,D;MaX je -ypep;HJia 60JIHMI..J;Y
rro,n; IIIaTopMMa aa rrJia:~J:MHYI Jyxop. Ty je CM€IIIT-aJia H Jie-qHJia paH:.€HYIKe, KOjMX je 6HJI0 CB€ BJiiiii€. ¥ liiCTb :speMe IIO 'll€Ta:Ma je O,IJ;pep;YIJia 6oJIHH'tfapKe Koje je Hay'tfl1Jia KaKo ce npyEa npBa rroMofi.
C nymKOM J1 oaHH~€T~KOM TOp~O,M MIIIJia je y aKJJ;Hje Jii 6HJia yBeK
y IIpBHM 6op6eHMM pe,D;OBHMa. Ko"MaH,n;aaT o,D;pe.n;a je caBeTonao p;a
6y,n;e- orrpe3Ha Jii ,ZJ;a ce Kpehe ·rrosii;tl;iir,· jep Kao ]e,D;HIDI :Me,n;HI.l;J-:!:HCirn
cTpy'IlbaK y o,n;pe,n;y, ae 6H CMeJia _TOJU:UW ·.n.a ce M3JiaJKe onacaocTHMa. Mel)yTMivr,- })y;m:vr:o;,~ ra je y6e,n;H.TI:a ,n;a je 3a Pa:Eoe~mre MHOrO
KOpYICHHje aKO Ce. CaHHT~:Pa:o; HaJr3.3Jii f5JIHJK.e 5ojJ.nuTy, p;a HM in:TQ
npe rrpylKH M€,Il;JiiiJ;VIHCKY IIOMQfi' Jif CIIpe-q:H KpBapelbe, lliTO je CB(:
6MJIO HCTHl:i:a rra je I1 KOMaH.ri;,aHT KOjH je 61i.IO IIIKOJIOBaHH o(i_:n:ru;Hp
nonycTHO.
Toxoru: je,n;ae 6op6e c JhOTMlieB:QHMa y ceJiy JI,yJieay, ae.n;aJieKo
o,n; KparyjeBI.J;a, 13. aoneM6pa 1941. paH:.eH je 3-aMeHMK xoru:aa,n;Yipa
BeJIH'l!Ke 't!eTe MJia,n;ea. PYJKMD;a je ocTaBHJia ITyiiiKY 11 nomJia
npeMa palbeHHKY ,n;a ra noByqe H rrpeBYije. HenpYijaTeJh je y TOM
MOM€HTY IIOTHCHyO napTH3aHe. 0Ha je OCTaJia CaMa ca palb€HJ1KOM.
HHje ra ocT-aBHJia. Tipe6an;HJia ra je npeKo paMeaa 11 KpeHyJia 3a
CBOjJiiM ,IJ;pyrOBHMa. ¢aiiiJiiCTH cy je CYCTYITJIH H 3apo6HJIJii 3aje,IJ;H0
c paH:.eHHKOM. P·a:EDeHHKa -CY y6HJIH, a Py1KJ1I.J;Y cy, rromTo je HeKo
YI3 aenpMjaTeJbCKHX pe,n;oBa rrpeno3aao, no,n; jaKoM- cTpa:m:·oM crrpoBeJIH ,n;o KparyjeBn;a H npe,n;aJIYI Heru:n;MMa. HeMa't!KYI o6aneiiiTaj:o;H
cy HaCTOjaJIH Ha CBe Ha'tiJ1He ,JJ;a O.IJ; Ib€ H3BYKY IIOTpe6He IIO,IJ;aTK€.
BHJIO HM je II03HaTO ,Ilia OHa KaO 't!JiaH illTa6a O,n;pe,n;a J1 KOMYHHCTa
3Ha MHOTO. PyJKHIJ;a HM je O,IJ;rOBapaJia p;a H€ 3Ha HHlliTa IIITO 6M JiiX
3aHMMaJio, jep je y o,n;pe,n;y 6HJia ,caru:o o6ucJ:Ha 6oJiaw:rapKa". 06e-

31

�h.aBaJU1 cy joj cae caM·O p;.a rrpwra oao IliTO 3Ha. Hyp;HJIH cy joj
CJio6o,n;y 11: cTy,n;Hje y Ee't!Y, aKo Harmme H3jaBy npoTnB napTM3aaa
H HCIIpnqa illTa joj je TI03HaTO 0 ,n;ejcTBY napTH3aHa H lb_HXOBHM
rrJiaHOBHMa H Be3aMa no ceJIMM•a H rpap;OBHMa. PyJKJ.:tqa je aa TO
o.n;roaopnJia:

OEE3EEBHBAJIE CY MECTO Y EOPEEHOM
IIOPETKY

,Ja caM q.n:aH KoMyriHCTWiKe rrapTJ.:de JyrocJiaBHje, ja He op;ajeM
cBoje ;n;pyroBe H npnjareJbe."

Ka.n;a cy recTanoau;H no"&lt;!eJur p;a je TYKY H My"&lt;Ie, oaa HM ce
cMejaJia H npKOCHJia. HeMn;H cy 6HJIH H3Heaal)eaH. Y B.eJivrjy y
Kojoj je 6v.IJia cMeiiiTeaa Py1Kli.I:u;a, no"tJe.r.rn: cy ,u;a )J;OJia3e aeMaqKH
KOMaap;aHTH ,n;a 6n je an.n;eJIH (aeMa"&lt;IKa rrporraraaAa je pa3mracHJia
.n;a je PyJKHU:a MHJiaHOBHfi Khn BJilllleCTpyKor MHJIHOHapa, napTn3ci~cKM KOMaH.n;aaT, cyp;Hja n I,IeJiaT). IlocTaBJbaJIH cy joj pa3aa nHTaH.a, a oaa ce caMe cMeiiiKaJia H rroapeMeao Y3BHKJ.:lBaJia:
,:LK~o:me.n:a KOMYllJ'ICTW1Ka napTHja JyrocJiaBnje!
2K:HBeJIH napTl133HJ1!c

HeMU:H cy aacTojaJIH p;a HCKopHcTe lbeHo rropeKJIO KaKo 6H je
,IJ;€MOpaJIHCaJIH H HaBeJIH Ha H3p;ajCTB0 7 aJIH je OHa OCTaJia qapcTa,
ynpKOC CBHM My"&lt;IeiDHMa.
Je,o;aor ,n;aaa y IloMopaacKH o,n;peA p;OIIIJia je MajKa PyJKHu;e
MHJiaaoaHh.. Jap;aJia ce KaKo n lbY n a,eaor My1Ka lj;&gt;ai.IIHCTH Myqe
H nporaaajy 36or TOra lliT&gt;O cy J1M Kh.epKe y napTH3aHHMa (c PyJKJ.:tqOM je y ncToj je.n;Wnn:~H 6HJia n lbeHa cecTpa MeJiaauja). PyJKHu;a je o.n;roaopnJia Maj:u;:u:
,ITa ,IJ;QijHTe, M3MO, TH H TaTa KO)J; HaC Y O,IJ;pep;
TH Hehe MOfiM HJ.:IIIITa."

J1

OH.lt:a BaM cPaumc-

PyJK~a MHJiaHoBHh. je 6v.ma ncxpeHo npHBp2KeHa H.n;ejH sa
Kojy ce 6opKJia. BOJieJia je CBOje ,n;pyroB-e l1 KOMyHHCTH"&lt;IKY napTHjy, a 3HaJia je H ocefiaJia p;a J1 ,n;pyroBM lby IIOIIITyjy H BOJie, p;_a
:u;eHe lbeay rro2KpTBOBaaocT a TO joj je ,n;aaaJio nosy caary. HeM:o;H
cy yBH..n;eJIH ..n;a OHa aehe cnojy .n:.y6aB n H,o;ejy .n;a npop;a Hlil sa
xaxBo 6Jiaro. Ilpe6a:u;HJIM cy je y Beorpa,n; M CTpeJbaJIM na BaaM:u;M,
je):IHOr ):~aHa y MapTy, 1942.

I
Y MaqBaHCKOM o,n;pep;y 6v.mo je BHIIIe JKeHa H .n;eaojaKa, xoje
cy BO):IHJie 6p&gt;&lt;ry o 6oJiecHMM " palbeHHM 6opizy&lt;Ma. IIope11 ynpaBHMKa 60JIHJ.:tqe ;n;oxTopxe Cn,u;oHu:je JlHIIMaH, TY cy 6HJie J elba TemaHOBHh., PaHxa CTenaHOB, Jiena ByjH'D.di, Bo:meaa IIMIIepcxH,
J eJixa TenaaliHli, Boca IJ;BeTHh.,' MnJia Baj aJIHD;a, EeiiiKa c:IlpHTHi'i
H p;pyre qnja HMeHa HHCaM ycrreo .n;a ca3HaM.

J1 y OBOM OKpyry cy Ce Ha rroqeTKY 6op6e p;BOyMHJIH ,n;a JIH ):(a
npY.IMajy JKeHe y O,l(pe,o; JiiJIH He. Y Be3H c TMM MHCTPJTKTOp IIK
Cpo&gt;&lt;je np&gt;&lt; 0Kpy:&gt;KHoM KOMHTeTy napTHje sa Illaoa~:~, MnJie HsKoBMh, IIHCMOM 0,!1; 14. aarycTa 1941. IIJfiiie IloxpajHHCKOM KOMHTeTy:
,.u;a JIH je noope6ao n 3ro,n;ao ,n;a ,n;pyrapn:u;e H,IJ;Y y o;n;peA,? 'Y o63HP
y IIpBOM MOMeHTy }J;OJia3l%t lbHX 6--7, CBe 113 Illa:rrn;a."

Hs IIoKpajHHcKor KOM&gt;&lt;TeTa Cp6nje 20. asrycTa 1941. O):lrDBOPHJIH cy ):Ia ,zq&gt;yrap"'1e Tpe6a npHMaTH y O):lpe):le I&lt; sa 6op~:~e aJII&lt;
no~Jiaqe:

,A.n:11 611 ca.n; 6MJIO norpeiiiHo H3Bylm J13 rpa,l\a cBe ;n;pyrapH:t:te; a
aap.O't!HTO H€KOM!IPOMHTOBaHe J1 IIOCJiaTH y Diy'MY. CBaKy .?JteHy KOjoj ae npem orracHOCT o;n; xanmelba 11 en., Tpe6a ocTaBHTH y rpa;n;y
pa;n;H o;n;p2KaBalba Be3a ae caMo H3Meljy Bac caMHX, Hero M H3Meljy
BaC H HaC. KOM!IPOMHTOBaHe YIIYTHTH 6J'IWKe napTH3aHJ.1Ma ~ KO-

33

�T

I

I,

·::

!

pHcTMTH .HX 38 K;yiJHPCKY:· _CJiyJK6y,_ He·:ry tjoJie'cHHKa .H paH:.eHMKa.

·¥

ceoCKMM · K:yhaMa, npeo5y..iert:e y ~ ceJba&lt;.JKO o,n;e.n:o, oHe Mory ycrrelliHO o6aBJbaTH noMeHy;re· 3a,n;aTKe •· .. "

0Kpy}KHJ1 KOMHTeT IIapTHje je IIOCTYIIHO ITO yrryTCTBy M Y O,ll;pe,n; cy rrpMMJbeHe J1 H€K€ ,!1;€BOjKe H )K€H€. 0He cy yrJiaBHOM pa,ll;HJie OK·O paH:.€HJ1Ka. 'Y IIITa6y o,n;pe,n;a J1 0Kpy)KHOM K0Mli1T€TY
6MJIH cy 3ap;OBOJbHH pa,n;OM 60JIHHLiapKM.
CBoj y na)Kfb y npeMa HeMohHHM 6opr.:r;HMa OHe cy rroce6Ho HCrrOJbYme y TOKY otpaH3HB€. HeMD;H cy OKO illanr.:r;a BO,II.MJIM C HaiiiHMa orop't.leHe 6op6e; aJIH HX rrapTH3aHH HHCY IIYIIIT8JIH ,n;a H3aljy
H3 rpa,n;a. Ka,n; cy ,n;o6HJIH noja'IfaH:.e, HeMI..J;H cy 28. cenTeM6pa rrpo6MJIH napTH3aHcKy 6JioKa,n;y H rrpeiiiJIH y rrpoTHBHarra,n; Ha Ma"&lt;.J:BaHCKH H Ba.JbeBCKH o,n;pe,n;. IIapTH3aHH HX HHcy MOrJIH 3a,n,p)KaTH.
HapeljeHa je eBaKyar.:r;Hja paaeHHKa H3 6oJIHHu;e y MaHaCTHpy 'tloKeiiiJ1HH. l1pe6aiJ;JtiBal:be rue3,n;eceTaK paH:.eHHKa BpiiiHJie cy yrJiaBHOM )K€H€. CBe je p;o6po MIIIJIO ,Il.OK ce HMje CTHrJIO y IIO,Il;HO)Kje
:o;epa. Ty je HacTaJia ry)I{Ba M 3aC'I'oj~ jep ce KOJIOHH c palbeHHIJ;HMa
IIpHKJbY't.£HO J1 36er: )K€H€, )l,€D;a--H CTapH ca CTOKOM J1 CTBapHMa.
BH.rro je aeMoryhe 'ycrrocTaBHTM pe,n;. Joiii Beha ry:ama HacTaJia je
Ka,n; cy ce 3a"&lt;.J:yJIM HeMa"&lt;.J:KM TeHKOBH. Macy je 3aXBa:rnJia rraHHKa.
_Bel:i.HHa je nojypHJia Y. IIIyMy. MHorH ceJhan;H, KOjH cy rroMara.rrM
y HOIII·€lbY palbeHHKa, OCTaBJb8JIJ1 cy HOCHJEa .. J1JIJ1 .CKH,ll;8JIM palbeHHK€ ca CBOjMX KOJia ,n;a 6Jti C8MJ1 3aMaKJIM y IIJiaHHey. HeKO je rrpe,n;JlO)KJtiO ,n;a C€ T€IIIKJ1 paH:.eHJi:HJ;H OCTaBe a -p;a C€ C liOKp€THHM IIOJKy.pH y rr.rraHHHy. 2K.eHe. cy ce ycrrpOTMBMJie, saycTaBJDaJie cy oHe
KOjM cy HarryCTMJIM pafbeHMKe _·M y6eljMB8JI€ HX ,n;a cy HeMI.J;V:I joill
:,n;aJieiW, )(a HMa ,lJ;OBOJbHO BpeMeHa ,!1;3 e_·paH:.eHHI..J;HMa 3aty.I~KH€MO y
rr.naHMHj · 6"e3 MKaKBe orracH:ocTH, .n;a ce He cpaMoTe ocTaBJDajyfiH
·(j:&gt;amMCTMMa parneae 6opn;e, cBojy 6pahy, CMHOBe H .n;pyroBe. Jby,u:H
·cy 3acTaja.nM, Ko.ne6aJIM ce. CMTyau;Mja je 6nJia KPHTM'IfHa. Y ToM
MOM&amp;HTY ee T.f..Y CHaJKaH 1K€HCKJ1 .r.nac:
-

,IJ;pyrOBM I•f 6pah.O, _Mat.J:BaHM; "tJyjTe!

J13H€HaljeHH JbYAH cy ce OKpeTaJIH ,n;a BM}J;€ KO HM Ce TO o6paha~- Kpaj je,rtHMX ·3arrpe:mHui .:KoJia, y KOjMMa cy c€ HaJia3HJIJ1 pa·lb€HJ1I..J;J1, .(:Ta_j,a.n,a_ je- IIJiaBa- ,Il.€BOjK-a. BMJia je TO CTy,n;eHTKHI-ba -Me',ll;MIJ;MH€ 113 Illarrr.:r;a, Bepa BJiarojesMfi, "tJ.llaH KllJ M ceKpeTap 0Kpy1Kaor KOMMTeTa CKOJ-a. IIor.ne.n; joj je 6110 _MDJiehHB, r.nac TyiKa:a··M-topa:K:
-~ fi~_:_:3;p: 6itc1e B~, _ITO x:pa6PoCTff __cJiaBH11 11 'try~eHM Ma'IfBaH11,
. _
--;3a,HCTa :MOr.TI:¥ ,n;a,,:O-C'J,'im~Te oBe aaiiie. HeMoh.a_e ,n;pyrone, paH:.eHe aa~Po~H:e 5.oP:qe .Kojn- cy ·:Pa,n;H ·cBnjy :_Hac 3a,n;o6MJIM aBe pclae? 3a:P 611-

i

I
i

·~

CT€ MOrJIM ,n;a MX OCTaBMTe H€M8"tJKMM 3JIMKOBIJ;HMa ,n;a MX :iVJ:yqe H

y6Hjajy?
Ilpse cy ce · orJiacMJie :m::eHe:
-

HefieMO ,II. a MX OCTaBHMO, He CM€MO p;a_ HX QCTaBMMO!

MHOrM cy Ce IIOCTHljeHM Bpal:i.aJIM HOCMJIMMa H KOJIMMa, y3MMaJIH
pa:E-beHHK€ M C ibMMa 0,Il;JI-a3MJIM y IIIyMy. IlpeH€J.IJ1 cy MX TaKO CB€
rrp~Ko :o;epa, Te Haiiie IIJiaHMHe, Kojy HM y je,lJ;HOM paTy errorrej3.
HMJ€ MMMOJ1IIIJia, a 3aTMM KOJIHMa ,Il;O C€Jia MMJIH€ rp;e je 6MJia 60JIHVU.J;a BaJbeBcKor napTM3aHcKor o,n;pe,n;a.

II
3~rro't.I:eJia je ocpaH3HBa. HeMu;M aarra,n;ajy ca cBHX cTpaaa. HajTe)Ke Je c pa.I-beH:nn;MMa. Tpe6a MX yKJIOHHTM vrcrrpe,n; aerrp:njaTe.Jba,
a HeMa B_03MJI-a. Ce.u,ar.:r;vr 6e:m:e Mcrrpe,n; ¢aiiiHCTa H aa KOJIMMa o,n;Hoce CBOJ € CTBapH M HaMMpHMIJ;e. JifrraK cy O,ll;60pHMI..J;H IIpOHaiiiJIM
KOJia 3a TpaHCIIOpT paH:.eHMKa. CTaBJbaMo parneHMKe H CTBapM aa
KOJia M KpelieMo pa3poBaHMM ceoCKHM rryTeM. Y3 nyT cTvr:areM6
JDy,n;e, :a&lt;:eHe M ,n;en;y, CBM cy YCIIJI·aXMpeHM M rrperrJiaiiieHM. Ca CBHX
CTpaaa qyj Y ce ~:u;rnM TorroBa, MMTpaJbe3a n rrymaKa. Canm ,n;eu;a
Kao )J;a He ocefiaJy CTpax, pa,n;o3HaJio nocMaTpajy IIITa cTapMjM pa.JJ;e
H mTa ce OKO rnMx ,n;oralja. Y ceJI'y ~aJDeBn;y HeKe :m:eae HaM peKOIIIe ,n;_a ce y o6JIM)KI-beM KYKYPY3Y aa.na3H paH&gt;eHM M.rra.n;uh. Bop.:.

Ka (JiyJ3a IInxJiep) " MapMja (BHHTepxaJITep) 011jypnJie cy y TOM
rrpaB:u;y.. ,ll;oHeJie cy paH:&gt;eHMKa y OLiajHoM cTaH:.y, c EMilie paaa,
HerrpeBMJeHor, ca ycHpeHoM KpBJby. MapHja n BopKa cy ra CKMHy.rre H onpaJie, a ,D;OKTop 'Bypa MY je ·HeiiiTO .n;ao 3a j a'!albe a oa,n;a
ra · onepncao. Ji13r.rre,n;a-_ .JJ;a je M3 llpsor IliyMa.n;njcKor. IllyMa,n;vrar.:r;H
cy oB,n,e ao,n;H-::rH 6op6e c HeMD;MMa. Pa.I-beHnK je o:mMseo. MopaMo
,n;a KpeHeMo, Jep .ce HeMn;Jti npH6JIM:ar·aBajy. OreBJDaMo ra y KOJia.
llyTOB~JIM CMO KpaTKO, npeiii-:n:M HeKy peKy Ji1 3aiiiJIJ1 y sp6aKe-.
IlaJia J€ KOMaH,n;a 3a O,D;MOp. CKI1H_yJIJ1 CMO palbeHMKe c KOJia, p;aJI.H"
HM Beqepy, npeB_HJIM 11x M cMeCTHJIM ,n;a crraBajy, _
OcehaM-o ce :HeJI'a':'
_!O_)J;'HO Y OBOj llYC'!'J1H:&gt;l1, HMr,n;e. ·Harne BOjCKe, a CBy,n;a OKOJIO qyjy
,ce TO~OB11. Y TO~ Bp5~KY CMO IIp€HOl:i.J1JIH i1: OCTaJIM cyTpa,n;ali. IJyi..J;.;.
.I-baBa He -~pecTaJe. -PaaeHHD;M cy Y3HeMMpei-i:M. ,n;pyrosu M3 npa.T.I-be
nx YMHPYJY M yBepaBajy ,D;a He~ajy qe_ra ,n;a ce rr.naiiie, jep je TY
't.£MTaB 6aTa.JbOH KOJH o6es6eijyj~ 60JIHMIJ;Y M lbHXOB ·rroKpeT. Ilpo.:..
·B€JIYI C~O Y TOM Bp6aKy J1 p;pyry HOfi. Ka,n; je OCBaHyJIO, "'IMHH MM
ce .n.a Je TO .6Mo 14. OKT06ap, HeM:o;M .cy. ·rroq-e.n.H. ~a TYKY sp6aKe
:J'OIIOBHMa H Ml1TpaJbe3HMa. Bp30 CM'{) CMeCTJiiJIM palbeHMKe, Kpe.:..

35

�I'

i

ayJIH rrpexo KoJiy6ape H rrpowJIH xpos ceJia BalbaHe H KoiJ;eJbeBo,
,n;ox HHCMO cTHrJIH y ceJio Ko:mynap r,n;e ce aaJiasHo ,n;pyrn ,n;eo
aaiiiMX paH&gt;eHMKa, c xojMMa je 6HJla p;OKTOpKa JyJIKa MemTepoBHfi. Ty CMO OCTaJIH H€KOJIY.I:KO ,n;aHa J1 18. OKT06pa IIOHOBO ,7J;06HJIH
Hapel)eH&gt;e 3a IIOKpeT. PaH&gt;eHHJ:J;H Cy CM€IIIT€HH y BOJIOBCKa KOJia,
't!HTaBa KOJlOHa o,n; npexo ,n;Ba,n;eceT xoJia. KpeheMo noJiaKo. KMIIIa,
npasa jeceH&gt;a, aaTarra paH&gt;eHHKe. IlpomJIH CMO xpos ceJio CTaBe H
IIOCJI€ ,D;Ba p;aHa J1 ,D;B€ HOfiH nyTOBaH&gt;a CTHrJIH y IlofiyTe, r,n;e CMO
ce sa,zw:maJIH aexoJIHKO ,n;aaa. Ty cy HaM yMpJia ,n;Ba paH&gt;eHMKa.
C HaMa cy ca,n;a H paH&gt;eHHD;H BaJ.&amp;encxor H Ma'[maacKor o,ZJ;pe,n;a.
OneT je H3Bpmea rroxpeT. J1m:JIH cMo 3a ceJio IIawHHy PaBaH. PaH&gt;eiDIIJ;H cy cMemTeHH y ceocxe xa&lt;Paae. CyTpa,n;aH je ,n;oKTop 'Bypa
J13p;BOjHO T€IIIK€ palbeHJtiK€ 1 OKO ,n;Ba,n;eceT, J1 C 60JIHH"t!apKaMa liiX
o,n;Besao y YJKH't!KY 6oJIHHizy. C lbMMa cy OTMIIIJie Bopxa, Cexa Bnhean~:jemrll., Bemxa cPpHTHh, Pa;n;MHJia MHJiaHKOBMli, MapHja BJ~q~­
TepxaJITep. Taxa CMO aarrpaBHJIH MecTa sa npeocTaJie palbeHHKe
xoje cMo rro"tfeJivr ,n;a npeBHjaMo. IIpenHjaJIJ1II1Te je 6nJio y IIpoTHhesoj Ka¢aHH. MopaJIH CMO ;n;a ce CHaJia3J1MO Ca OHJiiM IIITO CMO
MMaJIH ca co6oM, jep je ceJio 6HJio MaJio 11 cytpoMamao a xylie 6p,n;cxe, pa36an;aHe ,n;_aJie~O je;n;He O,ll; ;n;pyrHX. roTOBO HHKO O,ll; CTaHOBHli!Ka m1je ce HH rroj aBJbHBao. Oxo aac ce npsMao ra3;n;a xa¢aae.
AJJM Ka.n; je rro-qeo .n:a IIITJfiia ,~J;enojKe, ,n:.oKTOp JyJIKa MY je IIO,lJ;BHKHYJia, na je M oa rro6erao. Iberosa :m:eaa pexna je ,n;oKTOpKM ,D;a je
lb€H My:m OTMIIIaO .n;a II030B€ 'tJ,eTHJi.IK€. MJ1 CMO C€ Ha TO HaCMejaJIH.
HHCMO neponaJIH .n;a he ce 't!eTmrn;H ycy,n;wrH ,n;a aac Harra,IJ;Hy. ,II;_oxTopxa JyJIKa H IIOJIJ.1TJ.1"'fKJ.1 KOM€Cap Jyp;nTa cy OT"Jffi.IJie y KOMaH)J;y
MeCTa y Pora't£Hn;y. MH CMO IIOCJIOBaJIH OKO paHoeHHKa H HJ1CMO MHOro o6pahaJIH na:xl:by IIITa ce ,n;oralja y nycToM ceny, r,n;e ce IDIKO
HHje BM,ll;€0. "Y3HeMJ1pHJIH CMO ce yBe't!€1 Ka,D; HaM je jep;aH ,ZJ;pyr, KOj"H
je 6Ho .Y ce.r.ry, peKao .n;a je ca3Hao .n;a ce "'feTHHll;H npiDipeMajy Aa
aanap;ey 6oJimrn;y. CTpax Hac je cBe nmue xBaTao. ,ll;oxTop 'Bypa
l1 ,li;OKTOpKa JyJIKa ce HMCY BpahaJIJ1. HHCMO :nMaJIM HHKaKBe Be3e C
H3IIIHM je,n;:~urn:uaMa aa TepeHy. 35or Tora cy .n;na Jiaxiua paH:.eHKK.a
ynyheaa .n:.a noTpa:}Ke Haj5Jivr~y rrapT:rr3aHcKy je,nmnruy n ,IJ;a HX
o6aBecTe r,n;e ce HaJia3H 6o.m-nrua. ,Il;pyroBH cy OTliTIIJIH, a Ka,n; cy c~
npaTHJIH rrpJ1'tiaJIH: cy HaM .n;a cy J1M ce y mTa6y je,n;YmJu:~;e cMejaJIH
Ka,n; cy qyJIH m'Da ce npJ1"t!a y ceJiy. ¥ 60.7IHJ1IJ;H je nor.ryCTHJia ~ane­
TOCT. AJIH, 33 CBaKlii CJiyt~aj, npe,n; 60JIHJU:J;OM je ITOCTaBJbeHa CTpam:a.
0Ko nOJia aohH 6aH,n;HTH cy Hana.TJYI 6oJIHH:u;y. CT.pa:xapH cy HaC
t!yi1aH&gt;eM npo6ywm&gt;&lt;. Y co6e ·cy yrrap;aJI&gt;&lt; 'leTH~&gt;&lt; If npaBo jyp&gt;&lt;JI&gt;&lt;

36

rrpeMa .n;eBoj&amp;aMa. ,I:(pyrapHIJ;e cy ce O"t!ajHo 6paHHJie 11 Kpo3 cy3e
IIHTaJie: ,Jii BJi cTe HaM HeKH cane3HHD;H rrpoTMB HeMan;a*! r.a.n;onM!"
AJI.H OHH MX ID:I:CY QCT3BJbaJIH H3 MHf&gt;Y· "YMemaJIH cy ce paH:aeHMIJ;H H y3eJIH cy y 3aii.ITMTY 60JIHH"'"IapKe Meljy KOjMMa je 6HJia H,
jep;Ha :meaa c MaJIMM ,n;ereTOM. "t!eTHJi.ID;H HHcy HMaJIH o6s11pa HH
npeMa lboj. HacTaJia je Ty't!a, pBalbe, jayK 11 Izy:IKa. Pal:beHHI.J;H cy
saKnaa:.aJIH M 3aiiiTMID1BaJIM 6oJIHHqapxe, a qeTHHKe rypaJIH H3 co-·
6e. J e,n;aH O,ll;. ,n:.pyroBa, 'Ili.IHH MH ce ,n;a ce 3Bao CHHJ1IIIa, Ma.n;a MY je
pyKa 6MJia y rMrrcy, 3rpa611o je Hexy :u;erraaHn;y Koja ce HaJiasHJia
rroKpaj rreirn: 11 rroqeo .n;a pasMaxyje H jypH 't!eTHHKe. "t!eTHHI..J;H cy
aarrycTMJIH co6y. IIocJie TOra cMo ce CBH saTBOpHJIH y TY npocTopHjy H HMKOr HHCMO IIYIIIT3JIJ1 yHyTpa. AJIH, HH 't!eTHJ!ll;H HHCy rry.;.
IIIT3JII1 HJ1KOr ,n;a H3al}e H3II0Jb€. ToBOpliiJIJ1 cy ,n;a fie Hac, 't!liiM HM
C'_I'HrHe noja'tfaa:.e, crrpoBeCTH y KocjepHh n rrpe,n;aTH HeMn;HMa. HaronapaJIH cy .n;eBojKe ,n;a H3aljy na HX Helie rrpe,n;aTM HeMn;HMa. ,il;eBOjKe cy aa TO o,n;ronapaJie 6op6eHJtiM rrecMaMa. Ta~o je npomao
OBaj Haj,n;y2KJ1 ,D;aH y MOM }KJ1BOTy. "YBe"l!e, Ka,n; CMO Befi 6MJII1 H3ry6HJIM CBaKy Hap;y ,n;a fie HaC p;pyrOBH OCJI060,D;I1TH, OKO 3rpa,n;e cy
3arryn;.aJie nymKe. IIo rry:o;H&gt;eBJiiMa cMo pacnosHaJIH .n;a cy TO nymxe
,rrapTH3aHroe 11 • "t!eTHlii:U:lil cy 3a't!ac pa36MjeHH 11 sapoOJbeHH. Ko.n; Hac
cy yJieTeJIH ,rwyroBH H3 TaMHancxor 6aTa.rr:,oaa, IIocaBcKor o.n;pep;a.
Meijy rrpBMMa cy yrraJIH KOMaa,n;aHT 6a'I'IaJboHa, ,rwyr BopoTa H rroJIHTH't!Klil KOMecap, ,rwyr Majep, C KOjl1Ma CMO II-O,ZJ;eJIJ1JIJ1 pa,JJ;OCT J1
y36yl)eH&gt;e. TaMHaB:U:H cy HaM ,~J;aJIJ1 J:I HaMHpHH:o;e .n;a paH&gt;eHMII;MMa
rrjmrrpeMMMO Be'tfepy. CyTpa,n;aa je nehHHa paH&gt;eHHKa, y3 rroMoh
TaMHaBa:u:a, npeMemTeaa y ce.rro Pora't!Mn;y. HeKOJIHKO 6oJIH:WiapKM,
rromTo cy ca3HaJie p;a cy HaUIM 6aTaJ.bOHH y Ile:qKoj, xpeHyJie cy ,11;a
33MOJI€ KOMaH,n;aHTa, ,rwyra KO"t!Y IlOilOBHfia ,n;a HaC IIOByqe y 6aTaJbOH€, a .n;pyrapMD;€ J13 6aT3JbOHa ,D;a yrryTH Ha pap; y 60JIHI1Il;y, J1JIM
,n;a sa 6oJIHH:U:Y npJt:IMe ,n;pyre HOBe 6oJIHHqapKe.
Ka,n; cy 60JIHJ1qapxe CTMrJie xo,n; ,n;pyra Ko"t!e, HHcy ycrreJie qecTHTO HH ,n;a MY Ka2Ky pa,n;J:I qera cy ,D;OlliJie, aa,n; Ile:QKOM ce rrojaBHme HeMa't!K€ ,lllTyxe"- (BepOBaTHO je TO 6HJIO 10. HOBeM6pa) J1 IIOqeme .n;a MHTpaJI&gt;Hpajy H 6oM6ap.n;yjy. BapomHn;y je saxsaTHJia BaTpa. '!yJn&lt; cy oe Kp&gt;&lt;q&gt;&lt; " jay11&gt;&lt; M3 pyiiieBMHa. ,!(pyrapMije cy rrojypMJie p;a H3BJiaqe 11 npeBHjajy paH&gt;eHe. IIowTo IDicy HMaJie saBoja,
* ,!(orai:;aj o KO:M:e je pe"t! y OBOM no:r'JiaBJbY, O't!HrJie,u;Ho ce ;n;ecJ10 y
BP€M8HY O,lJ; jyJia p;O HajKaCHJ.:Ije IIO't!8TKa HOBeM6pa 1941. rO,D;HHe, Tj. Y
pa3_;n;o6Jby xoje o6yxBaTa ycTaHM"tJKe ,JJ;aHe aerrocpe,JJ;HO rrocJie o6jasJbvmaII&gt;a TiporJiaca D;K KIIJ (12. VII 1941), na ,n;o KOHa"t!He M3,u;aje "tf€THr1Ka H
FhMXOBOr IIPMCTajaH&gt;a Ha CTPaHy OKyriaTopa. HaMM€ 1 y OBOM nep:VIO,n;Y
KTIJ M Hap0J{iiOOCJio6o,n;HJia"tfKe cHare jorn yBeK cy npHxBaTaJin rrperoBope Ca IIIT360M: ,!l;pa:m:e MHXaMJIOBt-rha 0 3aje,IJ;HH'IKOj capa;qlbM IIPOTJi.tB
OKyrraTopa. - IIpMM. yp.

37

�Jy,n;:~1Ta- je Mcu;erraJia KomyJby ca ceDe, a TO cy yqMHHJie H ocTaJie.
,I.(oK CMO H3BJiaqHJIJ1 11 rrpeBHjaJIH rroBpei}eae, ,n;pyr Ko"t!a :w ,n;pyrvr
6opiJ;H cy HX O,!l;HOCHJIH y 3aKJIOH.
llocJie op;JiacKa ,IDTYKa", paaeHHIJ;H cy rrpe6a"t!eHH y ce.rro UapHHe r,n;e je CTMrao ,n;p M11ma llaHTHh c jom je-,n;HHM JieKapoM 11 6oJIHM"t!apKoM BocoM I.l;BeTHh. 0HH cy nperJie,n;aJIM n orrepHcaJIH paaeHHKe: ,II;OKTOP llaHTHfi je je,n;aoM o,n;ceKao aory. Pa,n;HJIO ce nop; BeOMa T€IIIKJ1M YCJIOBHMa. BDJIHJ1qapKe cy MOpaJie ,n;a y HCTOM cyp;y,
y KOM€ cy J1CKyBaBaHJ1 JiiHCTpyMeHTJ1 J1 3aBOjJ1 ,n;ajy palbeHHD;HMa
xpaHy. 36or TOI'a je Hapei)eao ,n;a ce paH:oeHHD;H rrpeMecTe y 6oJIHHD;y y C€JIO Ml1:JIJ1"t!l1HIJ;e. Am1, CaMO lliTO CMO CTJiHJIJ1 y TO C€JIO,
HapeljeHo je )Ia rrpo)ly&gt;KMMO rryT jep cy HeMt~&gt;&lt; y 6JIM3Hffif.

KpeheMo 3a IIohyTe. Ty ce HHCMO "tJ:eCTHTO HH -cMeCTJtiJIM, a y
ce.rro cy ynaJIH HeMIJ;H. HacTa.rra je y36yaa. Ce.rroM cy ce pa3JieraJIH
IIOBJ1t.J;J1: ,HeMIJ;M ,n;oJia3e! HeMU:H ,n;oJia3e!" IToKpeTHH paH:oeHHD;H cy
ce rroByKJIH Kp03 sohH.aKe y myMJ, aJIM cy HenoKpeTHH ocTaJn1.
BOJIHM"t!apKe cy Kp€HyJ]e KO,ll; IIOJIJ1TJ1"t!lror KOMecapa 60JIHJ1t:(e, Jy,D;HTe, ..n;a je yrrn:Tajy IllTa .n;·a pa,n;e.
- 3HaTe IllTa ,n;eBojKe, ,n;pyror H3Jia3a HeMa, MOpaMo ,n;a ocTaHeMO C paH:.eHJ1IJ;J1Ma, a HeMt:(J1Ma ,D;a Ka:meMO ,n;a CMO "t!€THYIIJ;Jti. 3aTO
cBaKa yHyTpa Ko,n; cBojHx palheHHKa. O,n; p;oMaiurn;a Y3MJ1Te o,n;eJio n
rrpeo5y:o;HTe ce H Hay"t!HTe palbeHHKe H yKyhaae mTa ,n;a Ka:my HeMIJ;HMa, aKO HX H€lliTO 3arrnTajy.
HMje 6HJIO BpeMeHa 3a pa3MHIDJbaae, IIOCTYIIHJI€ Cy KaKO je
Jy,n;MTa KasaJia. Ka,n; je HeMD;I1Ma pe'lfeHo ,n;a cy oBo palbeHH "t:IeTHH~Jti )J;paJKe MHXaHJIOBJtifia, OHM HMCY HJti 3aJia3111.nJ1 y Kyhe, "t:Ia:K cy
HeKe paH&gt;eHHKe IIO"':IaCTJ1JIH D;HrapeTaMa J1 I103,ll;paBlfJB1 HX ca ,I'yT,
ryT, "t!€THHKO". J1CTHHa, OHlil J1 HHCY HMaJIH BpeMeHa .z:t.a 3ar.ire,n;ajy
no Kyh.aMa jep cy HamH 6opn;M noqe.JIH ,n;a rry:o;ajy c 6p.z:t.a. Mopa.rrH
cy ,n;,a HanycTe ceno H CTyne y 6op5y. "Y3 rroMOh ,n;pyroBa 5opal{a,
(npMCTHrJia je je,n;Ha Hama "ieTa) H :m:eaa H3 ceJia, M3B.rraq-HJIJ1 cMO
palbeHHK€ Kp-o3 je~aH IIOTOK 1 H3BaH ,ll;OMaruaja HenpHjaTeJba. KacHHje CMO Ca3HaJie p;a ,!l;OMafiHD;a KO,ll; KOje cy 6JtiJI€ KeKa JoBaH0BJidi.
H Jy,n;MTa Hnje npvtcTaJia· ,n;a HM no3aj.MH o,n;eJia HJtiTH ,n;a Ka:m:e HeM:o;nMa ,n;a cy TO pa:E!&gt;eiD1 qeTHHD;H, ria j e J Y,!l;HTa IIOCJie y3aJiy,II,HOI'
y6ei)HBaaa, MopaJLa ,n;a je rrpHCHJIH peBDJIBepoM.
Hajsa,n; H MH c palbeHHD;JtiMa KpeheMo y 'YJK:nn;e. Mel)yTJtiM, rrocJie ,n;onacKa y 'YJKHU:e, paH::.eHJtiKe ynyhyjy sa 3JiaTH6op, a Hac 3aJJ;pJKaBajy ,n;a rroMa:m:ervro eBaKyrau;Hj)r palf&gt;eHMKa H3 y:m:uqKe 6oJI- ·
~:o;e 6p. 2, 3rpa,n;a UpBeHor KpcTa.
li1lliJIJ1 CMO O,ll; paH&gt;€HJ1K2 ,ll;O paH&gt;eHHKa Jti IIHTaJIH KO XOfie ~a
H,n;e .n;aJne. Ty je 6nno Ha Jieqeay J1 "&lt;leTHHKa na u: 3apo6JneHJ1x He-

38

MalJia. CBe oae KOjH cy O,n;roBOj;)HJIM ,n;a xohe ,n;a H,D;Y ,n;a.JI&gt;e c HaiiiHM
je,n;MHHD;aMa, 3aiiHCJ1BaJU1 CMO, IIOMaraJIH HM ,n;a Ce o6yKy J1 IIOIIHY aa
KaMHOH KOjHM cy, y npaTH&gt;H 60JIHJ1"t:IapKH, IIpe6a"t!eHJ1 3a 3JiaTH6op.
'Y KaMHOHe CMO CM€IIITaJIJ1 J.{ IIOCTeJbJtiHy. liDIIITO je Ca CBaKHM Ka-/
MHOHOM Q,!l;J]33JiiJia ITO HeKa 60JIHH'IapKa, Ha Kpajy HHje BJ1III€ J1Ma0
K'O ,n;a M3HOCH paaeHHKe, rra je -,n;pyrapH:o;a EopKa OTJ1lliJia KO,n; caHHTeTCKor pe¢epeHTa BpXOBHOr CaHHTeTa J1 OH j-e IIOCJiaO 3ap05JbeHI1K€ ,n;a HaM IIOMa}Ky.
Y rpa,n;y je 5v.t:Jia ryJKBa. HerrpvtjaTeJbCKH aBHOHH aa,n;Jiehy, 6au;ajy 6oM6e J1 MY1Tpa.JbMpajy. Ka,n; CMO OTIIpaTJ1JIJi! palb€HJ1K€, KpeHYJIH CMO y rpa,n; ,n;a Tpa}KHMO BOOMJia 3a 60JIHJ1"t!Ke CTBapH. 'Y TOM
je CTMrao B"03 H3 CeBojHa ca palbeHHIJ;,HMa. BpaTHJIH CMO ce y aamy 6oJIHHu;y, cKyBaJIH qaj H o,n;HeJin pal-heHYIIJ;HMa. OrreT ,n;oJiehy
aBHOHJ11 Ha)l.Jiehy J1 MHTpaJbMpajy CT3HHU:Y J1 B03 C palb€HHD;I1Ma.
Bo3 Kpehe rrpeMa TyHeJiy 3a KpeMay. Jii HaMa aapei}yjy .n;a KpeHeMO jep cy HeMIJ;M H3 rrpaBu;a BaJbeBa Beh yiii.rrH y Y:mM:o;e. 3rpa6MJIH
CMO H€lliTO CaHHT€TCKOr MaTeprnjaJia J1 y6aiJ;HJIJ1 Ce y KaMHOH KOjH
je KpeTao rrpeMa 3JlaTH6opy. Ha nyTy je BeJIHKa ryJKBa: KaMHoHH,
ceJba"t!Ka lWJia 11 nema:o;n c rryiilKaMa H 6e3 rryiilaKa :mypMJIM cy
npeMa 3JiaTn6opy. HerrpHjaTeJbCKH aBHOHH cy Hac rrpaTHJIH H MHTpaJbMpaJIJti. HeKaKO CTIDK€MO ,ll;O 60JIHJ1IJ;€ Ha 3JLM.'J16opy. JaBJbaMO ce .Jl.OKTOpKH JyJIKM. Oaa aac TIMTa r,n;e cy 6oJIHH"t!Ke CTBapH. O.n;roBapaMO ,n;a cy ocTaJie y "Y2KHD;Y~ JloqeJia je ,n;a BH"t!e H rrpeTH. HHje xTeJia ,IJ;a cJiyma Hallie o5jallllbeae ,n;a-cMo ce rroByKJIH no HapeijerDy KOMaH,n;e 36or yJiacKa HeMa'lfKe BojcKe y rpa,n;. HasvtBaJia aac
je Ca60TepJ1Ma lil 3aiip€TJ1Jia IIp€KJ1M Cy,JJ;OM IllTO CM'O OCTaBVIJIJ1 I,IaK
COJIH:
- HecpehHMU:H je,n;HH, rra KaKo he paH&gt;eHliiD;111Ma ,n;a ·3apai11hyjy
KOCTM aKO j e,n;y H€CJI·aHO!
0Be aeHe pe'IH MJ1 rra,n;ajy TemKo. IIpe,JJ;.rrameM Jy~HTH ,n;a ce.
BpaTHMO y Y:m:H:o;e 3a co. ·IlpMcTaje 6e3 pe'IH. IloiiiJIH cMo KO,n; ,n;pyroBa 1113 BpxoBHOr lliTa6a, o6jacHHJIH HM ,n;a HaM je y 'YJKM:o;y ocTao
J,IaK COJIH 111 ,n;a MOpaMO .n;a ce BpaTHMO. }J;pyr IJ;pHM (CpeTeH 1KyjoBJ1h) aape,n;no je je,Il.HOM mo¢epy ,n;a Hac B03M. Y TOM ,n;oJieTeme aeMa"iKH aBHOHH H OTrro-qe 6eJKalbe. p,_a36e2Kame ce H IllO¢epM. A.rrn,
HJ1CMO o,n;ycTajaJIJ1 O,ll; CBOje HaMepe. KpeHyJIH CMO rremKe. HMCMO
gyro HIIIJH1 J1 HaH})OCMO Ha rpyrry rrapTI13aHa. -3aycTaBHJIJ1 Cy HaC
J1 IIHTaJIVI KO CMO J1 Ky,n;a CMO KpeHyJIH. HMcy HaM BepoBaJIM. MopaJIH cMo ,n;a HM o6jamH.aBaMo 36or 'lfera ce BpahaMo. Ta,Il.a aaM je
je,n;aa o,n; a11x, KaCHMje cMo casHaJie ,n;a je 5tro ,n;·pyr_Kap,n;e.Jb, Hape,n;Ho
)l.a C€ BpaTHM0 1 yBep.aBrajyfiH HaC p;a ,IJ;O 'Y1KHU:a H€ MOJK€MO )i{HBJi1
CTHhM. BpahaMo ce 11 y 5oJIHHIJ;Y cTn:meMo roa,n; je ,n;p Hl1KOJIJ1Ill caorr-

39

�mTaBaa aapeljelbe a p;aJhaj esaxyan;M:jH. 06jam:a:.aBaa_ je .n;a cy HeMn;n CTHrJIH y 'tfajeTMey H p;a. C€ 36ar Tai1a palbCHliiii;M Mapajy IIITO npe
CKJiaHHTH Ca 3JifaTH6apa, a naiiiTO HeMaMa KaMHaHa HJ1 p;pyrJ1X
cpep;cTaBa 3a npeBo3, p;a xpeay omr KOjJ1 Mary p;a xop;ajy.
By,rpiiMa paH:oeHMKe, caorrmTaBaMa aapeijelbe 3a naxpeT H rroMa:m:eMa ,n;a ce cnpeMe. PalbeHHn;M cy a.n;.rra3HJH:t y rpynaMa H rrajep;J1Haqao, xaxo je xo XTeo n Marao. C rpyrraMa cy a,n;Jia3HJie J1 6aJIHJ1"tlapKe. IIpa6y,n;HJIH cy ce n TemKH palbeirnu;n. Ka,n; cy BH,z:t;eJIH ,z:r;,a
o;z:pra3e om:r xojn Mary ,n;a ce xpeliy, a ,n;a 3a H:oMXOBo npe6au;I~saae
mmiTa He rrpep;y3l1MaMO, ITOCy-MH&gt;aJIH cy ,n;a fieMO HX OCTaBJ1TJ1. RaCTaJia je MY'JHa CHTyai(Uja, nojep;H~ cy ce aarrpe3aJIH, yJiaraJIH
cBe caare H ycTajaJilii ,n;a xpeay, ,n;pyrH cy caMo hyTaJIH H r.rre,n;a.rrH
y Hac; aexH cy, H3ry6nJin :m:Jrnu;e J1 n.rraKaJIH; je,n;aa je nyt:(ao y
ce6e H y6no ce. Mn cMo rJie,n;a.rre y rro,n;, IIOMaxyhH OHliiMa xojH cy
ce Tpy,IJ;HJIH ,n;a IIoijy. IlpOCTO je H€MOryfie OIIHCaTH KaKO CMO ce
Ta,D;a OCefiaJIH. TaRO CMO HCIIpaTHJIH CB€ KOjH cy HeKaKO MIIIJIH caMH, a HaC p;eceTaK 60JIHnqapKM H3 IlocaBCKOr Op;pep;a, C IIOJIHTJfliKHM KOMecapoM Harne 60JIHH~e Jy.D;HTOM aCTaJie CMO C TeiiiKJi:IM pa:ED€HI1Il;JiiMa . .I(oKTOp HHKOJIJ1III HaC IIO»eypyje ,n;a H MH IIO}jeMO, aJIH
MY aexa .n;eBojxa peqe ,n;a CMO o,n;ny"t!HJIM )J;a ocTaHeMo. Oa ce yxo~ni,
H3HCHaijeH, Jf O,IJ;MepM CBC pe,n;OM, H€KHM TOnJIHM IIOrJI€,Il;OM, a o~a
ce yo36HJbH H cTporo aape,li;H:
- O,n;Max rroJia3HTe! He 'tfHHHTe rJiyrrocTH o,n; xojvrx HHKO na HH
OBH pa:EDCHM p;pyrom:t, Helie HMaTH KOpHCTH.
MeijyTHM, HaCTaBJ1JIJ1 CMO ,n;a IIa3HM0 Ha pa:EDeHMK€. Y TOM je
IIO"t!eJIO ,n;a CBHfie. ,lJ;OKTOp HHKOJIJ1III Hac IIOHOBO y6e}_jyje Jii Hapeijyje_ ,n;a O,D;Jia3HMO C je,ZJ;HHHIJ;aMa Koje Ce ITOBJia"tJ:e. HHCMD ra CJIYIIIaJIH. 0H je Talla 0/IBBO y CTpaHy /lpyraP&gt;ll1Y BopKy KOja je Me\;y
HaMa 6nJia aajcTapHja n HajncxycaHja, 6uJia je 6onffi:Iqapxa y
Iim&amp;Hcxoj peny6.:rrnKaHcKoj noj~, H caBeTonao je ,n;a aac oHa HaronopM ,n;a ce nony"l!eMo. 't.Jyo ce pasronop:
- Ja HX HHCaM HaroBapaJia HM ,n;a OCTaHy.
- .U:esojKe HeKa vr,z:w. KaMli:loHa HeMa, TeiiiKM he ocTaTM, ocTahy
H ja, 3KO xofiem OCTaHH H TH.
- XoheMo JIM HM: noMolin?
- Mo:acem ,n;a KM ,ZJ;OHecem qamy no,n;e ...
- Ja Mary jom 11a KOpHCTHM 6op611. DojKo, jep ce npoT&gt;m cpa"
IIIJ13Ma M02Ke 6opHTH CaMO :m:HB M CJio6o,n;aH "t!OB€K, - O.IJ;TOBOpHJia je
BopKa.
Pa3rOBop cy rrpexHayJIH 6opii;H Hamer o,n;pe,n;a, xojn cy aanpa"'"
,.HJIH y 60JIID1:~Y· .I(OKTOp rojKo H:mmmm.r je YII03HaO K:OMaH.n;Mpa
OBOr O)J;€Jhe:Fna C HaiDMM HaMepaMa ;qa OCT3H€MO C TelliKMM pa:a:.eHM-

40

:u;HMa. KoMaa;z:r;np HaM Hape,n;H ,n;a Y3MeMo paH&gt;eHHKe xoje Mo:m:eMa
BOp;HTYI H ,n;a O,n;MaX no}jeMO C lhHMa. J1 MH KpefieMO. IloBeJIH CMO
"tJ:€TMpM MJIH IIeT paH:.eHMKa, a y3 IljTT CMO TIOMaraJIH H HOCHJIH pa:EDCHHKe :K!ojH cy npHCTH3aJIM1 CB€ ,II;OK HHCMO CTHrJIJ1: y C€JIO ,II;parJIHIJ;€ r11.e cy oxynJherrn cBH · paH&gt;eHMqH. Ty CMo HX rrpe]J;aJIM M c
JJ:PYrDBHMa H3 Hamer o;z:q&gt;e}J;a aajsa,n; cMa KpeayJIH y 6op6eay je/lmmizy.

III

I

Y 6oJIHHD;H KparyjeBaqKor o,u;pe,n;a, y ceJiy TonoHHD;H, Jie"tleHH.
cy 1941. nope11 KparyjeB'&lt;aHa 11 paH&gt;eH&gt;111H ;zJ;pyror rnyMa/IHjcKor 11
IIoMopascxor O,ZJ;pe,Zl;a. BuJia j e TO ,IJ;o6po ypeljeHa M opraHH30BaHa
rrapTH33HCKa 60JIHMI.J;a, y 3rpa,D;H OCHOBHe IIIKOJle. BHJIO je IIOC€6HHX.
a,n;eJheaa 3a palbeHHxe a noce6HHX. 3a 6oJiecHMKe, 3aTHM aM6yJI·aHTa 3a rrperJie,Zl; n rrpennjaiDe, xynaTHJ.Io H rrpoCTopnja 3a rrpa:Ehe 11:
HCKyBasaiDe py6Jba H o,ZJ;elie. Y no-MoliHoj srpa,n;M, HaJia3HJie cy ce
xyxHIDa H rrexapa. Ocl1M ynpaBHMKa JW ,II;yJinfia, je,ZJ;aor 6oJIHJ.ft:lapa
J1 CKbHOMa CBe IIOCJ.IOBe pa,Zl;MJI€ Cy MJia,n;e }KCHe I1 ,IJ;€BOjKe H3 KparyjeB~a J1 OKOJIID:IX CeJia, KOje cy p;o6pOBOJhHO CTYITHJI€ y o,n;pe,n;.
CBH cy 6MJIH sa.n;oBOJbHH IDMXOBHM pa,n;oM, a paaeHHIJ;H cy TB]?;z:J;J1JIH
.n;a HX mr poljeae Majxe H cecTpe .He 6n 6oJbe rra3HJie. Oae cy MaxaM 6HJie rHMHa3MCTKlill-he, yqemf~e y"tiJil'D€JhCKe IIIKOJie HJIH CTy,1J;€HTKHlb€ 'IJiaHOBJii CKOJ-a JiiJIJil KOMyHHCTlifqxe rrapTHje. rrpe ,n;oJiacxa y oJWe,n;, TajHo cy 3aBpmHJie xypceBe 3a 6oJIHHqapxe. Hexe
o.n; l-hHX cy nocJie npaxce y osoj 6oJIHJ%UJ;M, pacnopeijrmaae xao 6oJIHWiapxe no l:IeTaMa 11 5aTaJhOHMMa.
Ka.n; ·je noqeJia HerrpJijaTeJbcxa oc}laH3HBa, cBe cy xpeHyJie c
paaemm;HMa. Ha rryry rrpeMa 'tfaqKy ,n;pa»eHHOBn;H* cy aanaJIH 6oJIIDIIl;y KparyjesaqKor o,n;pe;qa H 3apo6HJIH ,n;na pai-LeHHKa. BoJIHHqapKe BJia11&gt;111a 'Iy6pJmo, MJ1Jiym&lt;a 'BypJ&lt;h "' ;zl;pMHKa MuJierurll.
HHcy xTeJie .n;a ce o,n;Boje o,n; paH.oeHHKa na cy H anx 3apo6HJIH H
rrpe.n;aJIH HeMD;HMa.
Meljy lbHMa, KOje cy IIpO,D;Y2KMJI€ rryT, 6MJia je H CTy,n;eHTKH:EDa
HaTa ,II;VlMHTpMjeB:wfi H oaa MH je HCrrpv.ft:laJia xaxo cy rrpoiiiJIM Ha
ITYTY rrpeMa Caa~aKy:
,J1nma caM c pal-beHMI(J1Ma c KojHMa je 6Ho J1 p;p ,ZJ;yJu:th. 3ap;ecMJIH
CMO ce Ha :m::eJie3HJiiqKoj CTaHHIJ;H y YJKinzy Ka)'J; CY HeMU,lil HaHJia3HJIJ1 y rpap;, Te CMO ce B030M npeBe3JU1 ,Il;O KpeMHe. Ty CMO Hally-

* ,IJ;pyrn

Pa3HB

3a qeTHJ.:EKe.
41

�!ii
CTHJU1 B03 J1 IIpo)J;YJKl%1:JIJ1

ca

IIOKpeTHHM paH:.eHV:UJ;MMa II€lliMD;€ npe-

Ma 3JiaTu6opy, a rrouem1 CMo M aaiiia .n;sa Tell!Ka paH:.eHMKa. lifiiiJU-t
· cMo no 6ecnyliy, KMIIU'l_ M nanaBJ.fD;H. ,n;a ce 36or Tora ue 6M rroropma.no CTaH&gt;e paH&gt;eHHKa, ,n;p ,ZJ;y::mh je peuum ,n;a ce T€IIIKM palbe-

'

HMD;M OCT3Be

y

jep;HOM

3a6aqeHOM

ceJiy.

C

paH:.eHHI..J;MMa je OCT8.0

M€,ll;MD;MHap HMKOJI3 JiyKMfi. ,l.J;p ,lJ;yJIMh je JIYKHhy p;aO U€UITO

JI€-

Ka,ll;
cMo CTMrJIM ua KpaJbese so,n;e, esaxyau;Hja palbeHJ1Ka ca 3JiaTw6opa
Bpiii€H3 je YB€JU1KO. J1 MM CMO KpeHyJIM ca H3IIH:'IM paroeHMU.MMa Y
npasu;y peKe Ysu;a. Ha Ysu;y CMO casuam1 ,n;a ce c IU)yre CTpa.He
uaJia3e qeTHMD;M Bo}Ke Jasopcxor. 3aTo je o,n;Jiyqeuo ,n;a ue npeJia3HMO Ysau; seh. .n:a rrol)eMo ua ceaep, npeMa Bap,n;MIUTy. Kacm1je,
CMO C33H3JIM ,n;a C€ y Bap,n;HIJ.ITy HaJia3e J1TaJIHJaHH. ,II;OK CMO 6MJIH
y je,n;Hoj KJIMcypa aanmao je CJio6o,n;aH IIeae3Mh Kpu;ya. Oa je
:o;eJiy rpyny o,n; aexoJIMKO CTOTHHa 6opa:u;a M paa.eanKa rro,n;eJIMo aa
aexoJIMKO Ma:a.Mx rpyna. ToM rrpMJIMKOM p;pyr IIeae3Mh je roaopno:
,0Ba ocpaH3MBa he, ,n;pyrOBM, 6p3o rrpohM. !IOHOBO heMO 3ay3€TH aarn 3Jian:t6op H ¥JKMqe. BpaTHheMQ ce saj,n;aJbe 71.0 npoJieha.
' ,ZJ;o6Hh€MO opy:w;:je, 07l.€JIO a CTHhM he J1 HOB€ '9:€Te. IlpeJia3J1MO y
CaHI,IaK ,Ita ce OKYIIMMO M O,ll;MOpMMO, a OH,D;a heMO IIO'&lt;i€TH Harny
OciJaH3l1BY TipOTMB Q,JaiiiJ1CTa."
- ffieroae pe"&lt;&lt;H yr.mpnJie cy Jby,n;e, YH€Jie aepy M caary rroja"G:aJie 6op5eaocT. fpyna xojoj caM npMna,r~wra 3a TPM ;n;aaa je MMa"Jia
"ieTHpM CYK06a C "i€THMIJ;HMa M IIOTYKJia MX. l'pynoM je KOMaH,D;Oaao BJia,n;a AxceaTMjesMh. CycpeJIM cMo M 5opu:e M pal:beHMKe xojYI
cy ce apahaJIM 113 Cam,IaKa. IIpu"iaJIH cy HaM ,ZJ;a ce n y Cain,IaKy
aaJia3e qeTHMIJ;M M JIITaJIMjaHM M ,n;a TaM-o aeMa HH xrre6a._ To je
yaoCu.no 3a6YHY KOA 6opa:o;a. IIoje,n;uaQM cy aanycTamr je,n;naHu;y.
,IJ;a 611 yqBpCTHO je,D;f1HMJ:(y AKC€HTMjeBMfi je I13,II.BOjl10 CB€ OH€ KOjM:
HMcy Mormr ,7.\a ce 6ope M 6p3o xpehy, '9:aK M 6oJIHM"&lt;IapK:e, M aape,ll.MO HaM ,ll_a Ce BpaTHMO y CBOj Kpaj l1 HaCTaBMMO C IIOJIMTM"iKMM
pa,n;oM y no3a,n;mm. HHje,n;aa trn:je npncTaJia ,n;a ce o,II.BOjM o.n. je,n;MHH:u;e. 3axTeBaJie CMO ,n;a aac yapcTe y 6opu;e n .n.a ce 6opMMO
opy2KjeM, axo HMCY IIOTpe6He 60JIHM"iaPK€. AKC€HTJ1j€BJ1h HMje XT€0
.n.a -qyje n no:m:ypnaao aac je ,n;a UITO rrpe aanycTHMO je,rt,J1HM:u;y.
AnH, MMaJie cMo cpehy. Hawmm1: cy ,n;pyroBH MMjaJIKO To.n.opomrh,
ceKpeTap 0Kpy:&gt;KHOr KOMHTeTa y KparyjeBI.W M Paja He,n;eJbKOBMli,
KOMaH,n;aHT Hame-t o,n;pe;o;a. Ha H&gt;HXOBO 3aY3I1MaH.e OCTaJie CMO Y
je,n;HHHIJ;H. Mel)yTMM, ja Hr1CaM MOrJia ,n;a H3,D;p1KMM 6p3e noKpeTe na
cy Me rrocne ,n;eceTaK .n;aaa_ ocTaBHJIM xo,n; je,n;Hor- ceJbciKa y Caai,I.axy.
Ty cy Me npoHaUIJIM "tJeTHHQH u 3apo6MJIM.
KOBa, C8HMT€TCKOr MaTepMjaJia M HOBIJ;3, a MM CMO npo.n;y:JKMJIM,

Je.n;aa rpyna o;a; mecaaecT 6oJIHH'llapKJti Kparyjesaqxor o.z:li)e,ll,a
MopaJia ce y TOKY o¢aH3HBe npnKJI:.YtiJ1TM TaKOBCK'OM .6aTaJboay
-qa'&lt;iaHcKor o,n;pe.z:t_a. IIITa6 Tora 6aTaJI:.oaa TaKo-lje je cBe 'tfJ1HHO ,u.a
. ce ocJio6o,n;M ,n;eBojaKa. 0 TOMe MH je Ma~a Jaro.z:t_Hli npJ.:rCJaJia rroCJie paTa:

42

,BaTaJboH je MaaeBpnCao "oxo Y~Qa ,n;eceTax )l.aaa. C HaMa cy 6nJIH
M 3ap06Jb€HH H€MI..l;H J1 '9:€THHQH, a Ka,ll. cy OHM rrymTeHH npe6a:u;HJIH
CMO ce npeMa Moxpoj r-opn, r,n.e CMO MM ,n;esojxe, rro aapeljelby xoMaH,rt_aHTa Bpaaxa PaxHlia, M3p;Bojeae. Oa HaM je aape,n;Ho ,n;a ce.
apaTMMO xyhn, rosopehn ;o;a "-I.eTHMQH Helie ,n;pyrapM:u;e xarrcMTM H
nporOHMTM. HMCMO XT€Jl€ ,ll.a M)l;€Mo 113 6aTaJbOHa, na je I11Ta6 aape,li.HO ,n;a HaM ae ,n;ajy xpaay. 36or Tora cy Hexe KparyjeB'&lt;iaHKe
aanycTMJie 6aTaJboH M xpeayJie HaTpar. KacHMje cMo ca3HaJIH ;o;a cy
HX "tJeTHHI..l;H 3apo6n.nn M no6HJIH. Hac ocaM (Jby6M:u;a 'Bopljeanh,
HaTa Pa,n;yJIOBMh, EHBa,n;MHKa ,Il;Haa:o;, MOje cecTpe ,IJ;eca H MMJieaa,
ja J1 jOI.U )l;Be ):(.pyrapMI..l;€ qMja CaM HM€Ha 3a6opaBMJI3) HMCMO XT€JI€
.n.a M,n;eMo H3 6aTaJboaa HH no xojy u;eay. lliTa6 aac je M36a:u;Mo H3
6aTaJbOH3, aJIM CMO ce MM M ,Zl;a.Jb€ KP€TaJie C 6aTaJbOHOM, Ha pa3,ll.aJbHHH: o,n; oxo 200 .n.o 300 MeTapa,. TaRo cMo HrnJie ,n;o I.J;paor P3aaa
r,n;e cMo cpeJie .n.pyra CJio6o;o;aaa IIeae3Hha Kp:u;YHa n no2Ka.JI.nJie MY
ce aa nocTynax .n.pyroBa M3 TaxoacKor 6aTaJboaa. OH je aape;zyro .n.a
aac npHMe y 6aTaJboH Kao 6op:u;e. Taxo cMo n MH xpeayJie rrpeMa
Caar,raxy ca "tfa"&lt;IaHMMa. Y ceJiy liiJbHBOBHI.:I;H Hall1 6aTaJbOH cy ca"tJeKaJIM HeMQM J1 Y KpaTKOj 6oi:&gt;6M: li06HJIM J1 pammH MHOre 6opu;e, pa36MBlliH aac aa Mal:be rpyne.
Moje .n.ae· cecTpe, ja, je,n;aa Maljapu:u;a n je)J;aa OMJia.r:;aaa:u; aaIJ.IJI:M CMO Ce y wyMM,, y HEij'I03HaTOM Kpajy. JlyTaJIM CMO ,li.Ba ,D;aHa Jil
,IJ.B€ HOhH. Tpefier ,IJ.aHa O)J; HaC Cy ce H3,D;BOjHJIH Mal)apM:u;a J1 OMJia_A:r.rHaiJ; H IIOlliJIH caMM }l.a Tpa:m:e rrapTM3aHe. Hac TpM CMO OCTaJie Y
je,n;aoj xOJil16MIJ;H, o'-!exyjyhn HeMu;e. llnarnHJie cMo ce ,II.a he Hac
Maljapn:u;a n OMJia,n;~:~aa:u; o,n;aTH,, ,IJ;oroBopuJie cMo ce ,D;a ce 2KHBe ae
npe,n;a.Nio aenpMjaTeJby, OTKO'-IMJie cMo pesonsepe H O)J;II.Ipac);mne
6oM6e. Y MII.rqeKMBalby je rrpomao :u;eo ,n;aH H HacTym:IJia aoh. Hi'lKo
ce auje rrojaBMO. Tex- npe.n.- 3opy cy ce 3a'&lt;iyJIM xopa:u;u, cxo~n:.:tne
CMO, I13JbY6HJie ce Jil_ OllpOCTHJI€. Y3eJie CMO peBOJIBepe H 60M6e "fl
pyxe M npHBY~Jie ce spaTnMa, Hl.II'9:€Kyjyhn cPalli.J:ICTe. IlomTo ce
HMKO HMj€ IIOjaBJbHBao, npOBMPMJie CMO Kp03 l;lPaTa M 3aCT?JI€- H3H€Hai)eae: npu CJia6oj jyTapH:.oj CBeTJIOCTH n O.I{cjajy_ caera cn;a3J.me
CMO BOjHM'-IKY KOJIOHy KOja je npoJia3MJia ,n;sa;u,eceTaK M€Tapa O;IJ;
KOJIM6e, M y KOJIOHM nperro3HaJie no3HaTa ,n;pyrapcxa JIHIJ;a. Bno je
TO 6aTaJbOH Hailler Kparyjeaa'-IKOr o,n;pep;a. Y npso apeMe HMCMO
MarJie ,n;a ce npu6epeMo o,n; CMJIHe pa,n;ocTM M y36yljeH:.a,, o,n;y3ena
HaM ce npOCTO MOfi roso-pa M IIOKpeTa. CBe TPM CMO CTajaJie HeMe
H YKO"&lt;J€H€ KaO YKOIIaHe. TaKO je TIOTpajaJIO ,ZJ;OK ce HMje IIOKa3aO
Kpaj KOJlOH€. 0H,ll.a, B€pOBaTHO O,ll. CTpaxa ,n.a He O.ll.Y 6e3 HaC,
noBpaTnJia HaM. ce caara. CBe TPM cMO HCTp"&lt;IaJie npecTpameao BHqyli:r.r: ,,lU)YrOBH, ,n;pyroBM', M jypMJie 3a KOJIOHOM. Ka,ll. CMO MX ,li.OCTJ1rJie, Il0'9:€Jie CMO ,n;a MX rpJIJ1MO Y.1 JbY6HMO pep;OM, CB€ )l;OK HaM
HHCY npHIIIJIM 6paT J1 OTaQ KOjJii cy Taxolje 6J1JIH y OBOM 6aTaJbOHy ••• "

�SA BPATCTBO

n;nje 3arryn;a.rrH H3 nyruaxa H rryruxDMHTPaJbe3a. PaHHJIH cy H y6nJIH BJ1Ille napTH3aHa. BOJIID1't!apKe HMCY CTJ13aJie ,n;a H3BYKY H npeBHjy CB€ paH&gt;eHHKe. MopaJIH Cy H 60p!.Uf: y TOM€ ,n;a HM llOMa:my.
BeceJIHH IIeposldi Tpyrua, 6opan; 'tJaqaHcxor 6aTaJbOHa o ToMe.
npwra:

,Y CBHTalhe ,ll.OTIPJIH CMO ,n;o n;eHTpa CjeliJ1!(e. Ha OKO 50 MeTapa
HCIIpe,n; III3H"&lt;I€B3, TIO"&lt;I€JIH CMO ,n;a BWieMO: - JKmmJIO 6paTCTBO Cp6a
H MycJIHMaHa! 113 xyha cy Hac 3acyJIH BaTpOM H3 rrymaxa 11 MM"'
TpaJbe3a n y6HJIH HaM KOMaH.n;J1Pa Taxoscxe "&lt;IeTe AH,n;pujy Ta,n;Hha a paHHJIH KOMaH,n;aHTa 6aTaJboHa IIpe,n;para .Jecj;&gt;TYiha H joiii HeKe
6opq-e. 0Hp;a CMO lii MH O):(rOBOPHJIH B3Tp0M H UOKymaJIH ,n;a J13BY't!€MO MPTBe n pa:EheHe. AJIH, H3 xyha cy Hac 3acy.nn TaKBOM naTPOM ,n;a CMO MOP3JIJ1 p;a C€ UOB.ll8"&lt;Ili'IMO; OCTaBJbajyhH palbeHHKe.
Tap;a je npe,n; Hac HcTpqana 6oJIHH"&lt;Iapxa CMJiiJI:&gt;a To,u;opHh H rro"&lt;IeJia
.n;a HaC rpp;H IIITO OCTa.BJb3MO paH:.€H€ .n;pyrOBe, IIa CMO C€ MHJIYTHH
JlyR:OBHli, MH.rropa,n; TiolbajHh 11 ja BpaTHJIH H 3amTHTHJIH nyiiiKoMHTpaJI:&gt;e3HMa 60JIHu&lt;IapKe CMHJI:&gt;Y TOAOPHh, Mapy KocTypnh M MHneay 'BOKHh ,!J;OK HHCy, Y3 IIOMOh 6opaqa, rrpeHeJie parb€HHK€ ••• "

HeMI1" cy Y CjeHJ1liH y jeceH 1941. no&gt;reJIH 11a oKyiiJba]y " opraHH3~JY 6oraTnje 'Jbyp;e H TproB:qe n ;u;a MX xyurxajy rrpoTHB Cp6a.
HapTHJCKo pyxooo,;qcTBO 3a Caar,rax je noxymaJio nperoBopHMa ,n;a
YTH"t:J:e Ha npe,n;cTaBHMKe MycJrnMaaa xojH cy ce 3aJiaraJIH 3a ca-

pa,u.ay ca OKyYiaT_OPOM. Ka,n; y TOM HHCy ycneJIH, 06JiaCHJ1 KOMHTeT
KIIJ 3a Caar,rax J€ .n;oaeo OJI.:rryxy .n;a ce CjeiD1D;a aarra.n;He c ja~n1 M
napTH3aHCKHM caaraMa n Taxa pa36Hjy oan xojn cy npHrrpeMaJui

Tepop Hap; cpnc~M cTaHOBH~TBOM. 3a oay ax:qnjy cy o,n;pe~ean
Be?rp~.ZJ;CKH, 'l:Ia'tfaHCKM H Cpncxo-caar,raqxH napTM3aacxn 6aTaJLOH
KOJM Je &lt;PopMMpaH npe11 noJra3aK Ha CjeHrnzy. ,ll;a 6&gt;&lt; rrpM11 o6HJIM

MYCJIHMaacxo CTaHOBHHIIITBo, xoje Hnje 6u.rro y3 oBe rreToK·o.iioaame, np~ IIOJiacxa je KOMaH):{aMa H mTa6oanMa n3.zr;aTo aapeljeH::.e .n;a

ce Y CJeHJ111Y yl;e 6e3 6op6e c napoJiaMa o 6paTCTBy Cp6a " MyCJIHMaHa. YrroTpe6a opym:ja JJ;03BOJI:.aBaJia ce caMo y cJiyqajy aKo OHM
ITPBH Hana,n;Hy~

IIpe11 CjeHJ111Y ceeTHrJIO yo'lli 22. 11eQeMfipa 1941, HaiiiH 6opI..J;H cy_ noCTynHJIH no ,n;~6MjeHHM aapeljelbHMa. A.rrH ce 6op6a HHje
pa3BHJaJia OHaKo KaKO Je npe,n;B·J:d)eHo, O,Il;HOCHO KaK·O je rrpe,n;BHljaJia IIapTH3aHCKa KOMaH~a. llapTM3aHH Cy IIp€TpiieJIH T€IIIK€ ry6HTK€. CaMo Beorpa,n;cxn 6a'naJOOH, xacHY.Ije illecnt: 6aTaJboH Tipse npoJieTepcxe 6pMra,n;e, nMao je oxo 40 :n36a':IeHHX: M3 CTpoja o,n; xojnx:

21 MpTaB.

'

Ka11 cy HaiiiM 6opQH HaHillJIH H3BHKYjy"!m napoJie 0 6paTCTBJr

Cp6a 11 Myc.rr:nMaHa, H3 xyha cy npnna~Hn:u;n Myc.rrHMaHcxe MHJn:144

0 HCTOM ,n;oralj.ajy, Hana,n;y Ha CjeHHIJ;y H jYHa't!KOM ,IUJJKalby
6oJIHH"&lt;I:apKH npnqao MM je H XHJIIDija XacaHa.rHli, 3aMeHHK noJIHT:wrKor KOMecapa CpncKo-cam.raqKor 6aTaJE.oHa:
,Ilpe no.rracKa y aana):{ H3Bpmeaa je H nonyaa qeTa, IIITa6oBa H
KOMaH,IJ;H. Y qeTe, y KOjHMa HHje 6HJIO 60JIHH"&lt;IapKH, ynyheHe C"!l
60JIHJ1"&lt;I3PK€ H3 cpnCKHX je,D;HIDIT:I:a. Y MOjy Ilpl160jCKY 't!eTy, y KOjoj caM 6Ho xoMaH.n;l1IJ, ,n;oiii.rre cy TPH MJiap;e 6oJIHH"&lt;IapKe: Bepa
MaTuh, ,IJ;pam:u;a IIape3aHOBHh H Bepa ,!(HMHTpHjeBHh. Kap; cy HX
HaiiiH 6opqH BH,IJ;eJIH rroqeJIH cy p;a HM ,IJ;06aQyjy ,ll;BOCMHCJI€He peqvr
HHMaJio ,n;pyrapcxe, 6ap caM TaKO ja xao cxojeBaq cMaTpao. Ca3sao caM KOHcj;&gt;epeHn;Hjy n 6opqHMa, yrJiaBHOM MJia;n;HhHMa ca cena,
o6jaCHHO ,n;a OBe ,n;pyrapHqe HHCY ,n;eBOjKe 33 y,u;ajy .n;a 6H HM Ce
YABapaJIM. PeKao caM HM p;a cy H oHe 6oprt:J1 Kao H MH. Y aawy
qeTy npe6a'&lt;leHe cy ,n;a ce 6ope H neqe palbeHe l1 6oJiecHe. BopQM
cy Me cnywanvr H cMejaJil1 ce mepeTCKH. HHcaM ClilrypaH, HcKPeHo
peqeao, ,n;a JIH CaM J1 ja 6am T3KO MMCJIHO KaO IDTO CaM 6opqHM3
npnqao. MeljyTHM, ;n;esojKe xoje cy HaM ce y no"&lt;IeTKY .n;onane caMo
no cnoJbaiiiH:.OCTH, rroKa3aJie cy ce y 6op5H TaKo xpa6pe ,u;a HHKO
BHIII€ HHje npaBHO HHKaKB€ aJIY3Mj€ Ha H&gt;J1XOBO npHCYCTBO y 't!eTH.
J1 MH CMO y CjeHH:U:Y YIIIJIH C rrapoJiaMa. AJIM CY HaC H3 Kyha 33cyJIH MeQHM8 H3 nyma.Ka H MHTP3Jbe3a, H HaHeJIH HaM Teum:e ry6HTK€ p;a CMO MOpaJIH ,n;a Ce ITOBJI3TJHMO. Y TOKY UOBJia"&lt;Ieaa C8M
paH&gt;eH. He cehaM ce KOja Me je 60JIHH"&lt;Iapxa npeBHJia 111 no3Bana
6op:u;e ,II.a Me rrpeHecy. AnH, ,II.y6oxo MH je ocTano y cehaH&gt;y xaxo
je, Ka,IJ; cy lliT3BH"&lt;I8HH H3CPHYJIH ,n;a Me Ha HOCHJIHMa y6Hjy-, Ha

45

�:!:dM

JierJia. ,l.l;paruu;a ·ITape3_aaoBMli .n;a 6u Me 38UITMTMJia. p 83 japeHv.r
cy. ]e y,n:apaJIM KYH,n;au;MMa .n;a 6M je IIPMCMJIMJH1 ,n:a ce YKJIO-

HM.
Ha Ce OTMMaJia, IJ;M"&lt;IaJia M ,n;iJ3MB8Jia IIOMOh. y TOM C
II MCTMrJU1 MYCJIMMaHCKJ1 rJiaBapM KOJ.l1 cy Me II0 Ha
y
p
3
MO •
B8JU1 M 3H8JIM 38

c:P

·

Ta~~YT~~~~]eC y

6YHn.n:e ~se
,

napTM38HMM8.

Hape.ZJ;J1JU.t

cy .n;a Me HMKO He CMe

Y Hac npeaem:r Y 3aTsop, aawe 6oJIHH&lt;rapxe cy ce
.D;OK MM HMCy ,lJ;03BOJIMJU1 ,zr;a Ce OHe CTapajy 0 HaMa."

illTa6 Cprrcxo-caHJ,ra"&lt;IK:or 6a'IIaJI:.oHa je rrpn y.n:acxy y CjeHMIJ:Y
y je,11Ty MX
ca::eKaJ.Y H npy1Ke MM II0Tpe6ay IIOMOfi. fiOIUTO Ha TOM deKTO
HMJe__ 6MJIO paH.eHMX rrapTM3aHa, ,n;esojxe- cy (Bepa Man:th je 6M~~
CTy,n;eHT Me,U:MIJ;MHe) npesnj•aJie paa.eay ,n;e:rzy n 1KeHe
M3 MYCJIMMaHcKe
.
B
vr palbeHvrKe
.
_ MHJIMI.J;HJe.
am ,li;OK je Bepa MaTHli ·rrpeBHja.rra
J€,ZJ;HOr palb€HJ1Ka J13 MyCJIHMaHCKe MMJIJi:IJ.fWje HaMIIIJia . e 60JIHJ1;:aypK~.:YCCTeMHBa BHBOT6 J1 rrpeaeJ:ra j;e Hape,ZJ;6y ~3 iliTa6a OJ IIOBJiaqe,
•
M
epa no YHM.rra:

~~~Mo 60JIHWiapKe Bepy MaTilli " Bepy ,ll;&gt;tM&gt;tTp&gt;rjeauh 118
J Y~ Ha nepM&lt;J:lepMJM ype,n;e IlpMXBaTID:IIJ;y 3a paH::.eHMKe

,KaKo p;a ce noB.rraqMMo, xa..n; MMa J. OIII
HMKaJI'
H€IIp€BJ1j€HJi:IX palbe. HacTaBJ-fJia je ,ZJ;a rrpemrja paa.eHMKa. _Y6p3o cy ce rrpe..n; xy.hoM
IIOJaB.MJIM Haop~)-KaHn ce.Jbm:~M c qaJinmMa, YPJIH"t!ylin M rry:qajY.Bn.
,ll;eBOJKe cy rroJypvr.rre rrpeMa rrpo3opy, c HaMepoM ,ZJ;a ncxoqe aa
.n:pyry cTpaay xyhe. A.rrvr n· npe..n; npo3opoM cy CTaja.rrvr .rr:.y,n:vr c rryIIIKaMa. Ily:u;a.asa je p;orrHpaJia ca csvrx CTpaaa. ,lL"eBojKe cy ce ycTyMapa~e no Kyhn. HeK!o je rrpnrryu;a·o y 6.rrM3J1HJ1. Jep;aa MeTaK je
rroro,n;Ho Bepy MaTHli y- rJiaBy, . ..n;pyrM JycTvrHy BvrsoT y PYKY a
Tpe~M AOMafivrqMHo~ CI1HqJ1fia _Y -rpy,n:vr. Hexo je 3rpa6no nperrJiar::re~y _ epy ,ll;MMHTPHJeBM~, 3a6a:u;vro joj rJiaBy, a rrpe..n; O"tfMMa joj je
.rrecayo HOE.· ~ TOM J€ Heko rypayo Harra)J;aqa vr aape)J;Ho ..n;a ce
CBJif 3ap06JbeHHIJ;J1 Q,n;Be,n;y y 3 q.TBOp.
.n::.o y

Cjear·UJ;H_ cy_ 3apo6Jbeaa

M

.ZJ;Ba paH::.eHHKa 'qa:qaacxor 6aTa-

6 Ha n ,n;se 6oJIHJ-ftiapxe..Ka)J; je .n:omJio Hapel]ea:.e o IIOBJra"'ei-by
o.rr~-wrapxe cy ce HaJ;IIJie Y Temxoj He)J;OYMMD;H. TieTaaecToro..n;Hru~a OJIH!r:apxa 'tlaqaacxor o,zJ;I)e.n:a · Ha,n;a A.rrexcnh je ,n;o6poso.n::.ao
IIOlliJIFt c J€fJ;HHHn;oM Ha Cjea~y. lii Ka;J;: je ca,ZJ;_ .ZJ;o6nJia aapel}eibe

,TioBJiaqwre ce BH, ja_ ae ~~'wry jom. He cMeM -Aa ocTaBJi:IM paH&gt;e 7
HMKea. O,n;jypMJia je aa rroJio&gt;Kaj npeMa palbeHOM Jhy6HIIIvr K;aJI:YljepoBHhy. 3a H:.OM j e nomJia M Ha.n;a IIorrOBJi:Ih.
IIapTM3aHCKH 6aTaJbOHH cY ce noByKJIH a ¢amMCTM cy 3apo6HJur
o6e 5oJIHJ:l-qapKe n palbeHMKe.
,ll;oK cy ce OBH- paroe:fm:n;vr M 6oJIHMqapK·e HaJia3HJIH y CjeHJi:IIJ;H,
KDMYHHCTH H3 CjeHHD;e cy y'cneJIH ,ZJ;-a opraHH3yjy 6excTBO .D;BOjJil:IJ;€
paH.eHHKa, je,n;aH o,ZJ; H:.Hx je ·Gvw Jhy6nma KaJiyljepoBnfi, 6oJIHnq:apKa
JycTMHa BMBOT, a .n;pyre cy JiiTaJIMjaHH rrpeMeCTMJIJi:l y IlpHjerraJb·e.
TaMo cy ,n;Ba palbeHMKa 11 6oJiaHqapxe Bepy .[(HMMTpHjeBnh M ,IJ;parun;y IIape3aHOBvrh 3aMeHHJIJ1 3a aexe I--bMXOBe o¢mn;11pe xoje cy 3apo6H~e aame je}J;Ji:IHHD;e. XMJIMHjy XacaHarMha cy ,Kao Ba&gt;KHor rrom1-l'li'i"'KOr xpHBn;a" rrpe6an;HJIM y JIOrop y J1Tam1jy. OcTa.rre pai-DeHJi:IK€
Jti 6oJIHJifqapKe, Ha,n;y AJieKcnh :w _Ha,rw IIorroBHli H3 "l!aqaacxor 6aTaJb9Ha, cTpeJbaJIH c;y. Ji:lTa.rrnjaHH cy rrpBo rroxyinamr ,n;a aaroBOp€
Ha,n;y A.rreKcHh ,n;a ce o,ZJ;peKHe riapTH3aH8., aJIH 611: oaa, 't!HM 6M noqeJio
caCJiymaBalbe, IIO&lt;:JHlbaJia ,U.a neBa HTaJIHjc:i.HcKy peBo.rryu;vroaapay
necMY ,Bandiera rossa". &lt;PamvrcTJr cy Ta,JJ;:a npeKH,n:am1 cacJiymaBaI--he H HacTaBJba.rrvr 6an1Halbe. Ha,JJ;:a AJieKcvrh je H )l.aJbe neBaJia, TaKa
CKJia}J;HO J1 TOIIJIO ,n;a cy HTaJIJ1jaHCKJ1 CTpa&gt;KapM y 3aTBOpy 3aCTajaJIM
,n;a 6M je cJiyrnaJin. ITo u;eo ,a.aa · j.e rreBaJia y 3aTBopcKoj co6M Ma,ll.a
cy je Ka&gt;KI-Da:BaJIH, TYKJIJi:I, ycKpahJ1BaJIJ1 j-oj xpaay. MorJia je .rraKO
,rr;a no6erae, a.rrH HHje-xTeJia p;a ocTaBM CBoje ,ll.pyroBe. J1cJie~HHlJ;H:­
Ma qax HHje Ka3a.rra HM cBoje rrpa:Bo 11Me HH rrpe3MMe. _Ka,n; cy je ca
OCTaJIMMa J13B€JIJ1 Ha CTpeJbai--b€7 OHa je TprJia MapaMy _Ca Q"!Hjy J1
}J;OBJi:IKHy.rr~ ·y6Hn;aMa:
- IIyn;ajTe, ¢amvrcTH"t!Ka KOIIJ1Jia,rr;, ja caM IJ;paoropxa - xoMyHHC'I'a, H ae 6ojMM- ce ,n;a yMpeM r.rre,n;ajyhH y6nqaMa y oqM. JK:vme.rra
KoMYHMCTJti"t!Ka rrapTMja· JyrocJiaBHje! 2KMBeo ,n;pyr CTaJbMH J1 Up·BeHa ..•
HMje 3aBp1IIHJia IIOKJI:i1K, 06opMO -jy je pa¢aJI MHTpaJbe3a .
nom·To-Hap;a A.rreKCHh HHje ¢amHCTHMa pexJia cBoje npaBo MMe
vr npe3MlVie,·:e,€H dTan;; ·cTap·M Hapop;H'M y1:fMTeJb M3 H11;KIImi'ia,_ 't!MjH-je
.cJ1H je..n;HHan; Taxol)e norMHyo. y napTH3aH_aMa, c.rry-qajao je caaHao T€K
·TPHAeceTaK rO,n;JtiHa II&lt;?CJie pa~a xaKo ce- jyHa'IKH noHeJia H&gt;ero-B;;t ru:e3HMnn;a,: OoJIHJ.f'lapxa_ "t!a~aHc;Kor nap'!'M3aHc~or. o,rr;pe.n;a.,

.3a I:IOB~a't{elbe, 3anHTaJia je:

,KaKo ,JJ;:a C€-- ITOBJia'tJMM Ka)J; HlifCaM J:l3ByKJI
.
l:De!m:Kel'?
a vr npeBr::Jia paTo aap~ljelbe
H&gt;eHHKe Tpe6a- OCTaBMTM, OHa J€ O,l!_rOBOpHJia:

. Ka..n; cy' jo,j

.~6

o6jac_HH~H,-",n;a_ ~e

KOMa~aHTa

M

.n.a pa..

' . ,ll;Pi&gt;'TAPHIJ;E .
0MJiap;HHKe CTaHKa MHJia"t£J1li, Koca Bu..n;aKOBMii vr Jlerra Ao6puqaaHH H3 BMje.rror lloJba qysaJie cy oBn;e, npeJie BYHY J1 nJieJie 1:faparre ,n;o nojaBe narpTlir3aHa. A xa,ZJ; cy napTM3a:mr 20. jyJia 1941. ro-

47

�.n;HHe :wcTepaJIH HTaJIHjaacKe cjJamncTe H3 EnjeJior IloJDa, ycnocTaBHJIH aapo~ BJiaCT M II03BaJIH CTaHOBHHDcrTBO p;a IIOMOrHe 6op6yIlp0Tl1:B OKyiiaTopa, "J:06aHJ1IJ;€ cy Ce nojaBHJI€ y KOMaH,n;H MeCTa M
Tpa}KJ.:tJie .n;a HM ce .n;a, .n;a 11 oae HeWTo pa.n;e.
IlOJHfl'HqKJi KOMJeCap KOMaH,n;e M€CTa YIIYTMO HX je Ha Kypc 3a
6oJIHH"Iapxe, xojH je -opraHH3oaaa y aM6yJiaHTM .n;oxTopa MapTHHOBHha. IIocJie o6yxe ,n;esojKe cy pa,n;HJie y aM6yJiaHTH OKo paFLeHv.txa.
IIpnJrnKOM aaiiyiii'IIa:ELa rpa.n;a nomJie cy c rrapTH3aHHMa n pacnopeljeae no "IeTaMa. EHJie cy apJio .n;v.t:c~HIIJmHOBaae, HI-1CY n36eraaaJie
HHje,z::r;aa nocao. 3ajep;ao c 6opizyJ:Ma lliiiJie cy aa cTpa}Ky n y aKD;nje
H OBH cy 6HJIH IIOHOCHH Ha OMJia)J;illiK€ KOje cy 6e3 CTpaxa JfiUJI€ H
Ha 6yaKepe. 36or oaHX 6oM6aiiiKHX .ax::u;nja ;z::J;"eaojKe cy MopaJie amue
nyTa .n;a H,rr;y aa pa3roaop c noJIHTH~KHM KOMecapoM KOjH HM je roaopno ,rr;-a TO He CMejy Bmue 'tJMHMTH, jep TO HHje :EbHXOBa ;z::J;"YJKHOCT.
Y cTBapH, 6ojao ce ,n;a oae, aencKycae 3a 6op6y, ae aacTpa,rr;ajy. J1CTH:n;ao je ,n;a je :EbHXOBa ,D;YJKHOCT ~a IIOMa}Ky 6op:ql1Ma KO,ll; H3BJia"tJe:Eba
pruneHHKa c noJio}Kaja, ,n;a lllTO npe rrpeBMjy palbeae, cMeCTe HX aa
6e36e.n;aa MeCTa H cTapajy ce o H:J1XOBOM JieS:elby n ncxpaan, a ae
,n;a jypmnajy aa 6yHKepe. MeljyTHM, oae cy yaepaaaJie rroJinTJ.:PIKor

KOMecapa .qa y 6op6y HJl.Y CaMO .qa 611 MOrJie IIITo npe .qa yxa&gt;Ky noMoh palbeHJili~1Ma, jep J1X je TaKO ,1J;OKT0p Ha Kypcy y'tfiiO. IlOJIHTM'tJKH rooMecap je Mopao p;a norryCTH.

EMjeJionoJOcKa 'leTa je 28. jaHyapa 1942. BO!Il1Jla 6op6y ca HTaJI&gt;tjaH&gt;tMa Ha noJio&gt;Kajy Ja6yxa K0/1 HoBe BapoiiiJ&lt;. Y TOKY 6op6e
je.n;aa paH:.eHH 6opa:q rro3aao je 6oJIHH't!apxe p;a ra M3Byxy. KoMaH,n;Hp je o.rwe,n;v.to 6opu;e KOjH he rrolu! no paibeHnKa M MMTpa.JOecu;e p;a
HX IIITHTe. BHO je ,D;y6oK CHer H KOMaHp;Hp HHje XT€0 p;a lUaJhe 6oJIIDI't!apKe. Mei)YTHM, OHe TO HMCy 3HaJie li! Kap; je MaJID nonyCTHJia
aenpMjaTeJDCKa aaTpa, cne Tpn cy rroTp't!aJie y npanu;y paa.eHor ;rwy-

ra. H&gt;tcy '!yJie yno3opewe .qa ca-qe:s:ajy o6e36eljeH&gt;e. HenpujaTeJbCK&gt;t
MHTpaJDe3 HX je 3acyo aaTpoM. O.n; npBHX aenpnjaTeJDCKHX pa¢aJia
rraJie cy cBe TPH xao-noxomeae. IIocJie Tora cy HTaJIMjaacn ~aliD:I­
CTH TO MeCTO ,n;yro TYKJIH MHTpaJDe3HMa H OH€MOryhaBaJIH napTM3a-

Hl&lt;Ma .qa np&gt;tljy paHoeiDIQ&gt;tMa. Ka.qa cy ce KaCH&gt;tje napTu3aHJ&lt; npo6HJIH 3aTeKJIH cy y JKHBOTy palbeHor 6opn;a

n

TeiiiKo palheay 6on-

HWiapKy Jieny .ZJ;o6pl1'!aiDIH, a 6oJIHWiapxe CTaHa MuJia'!Mh 11 Koca
BH)l;axosJdi

48

6nne

cy MpTne.

•

•

•

"Y ynyTCTBY OKpy}KHor KOMMTeTa KIIJ 3a IIo,n;ropJ-!qKW oKpyr
1941. o pa,n;y c }KeHaMa y napTH3aHCKl1M je,n;mnw;aMa,

op; .lJie:u;eM6pa

nope,n; ocTaJior cTojn:
,Meljy Harm:IM ,n;pyrOBJ.:JMa ce ocjeha jom yaHjeK ,n;a ce :m:eae . He
cMaTpajy Kao ca6opU:H, a oco6HTO Meljy naPTH3aHHMa. Jom YBHJeK
ce rroTKpa,n;a noT:u;jeiDHBaiDe n oMaJIOBa:m.aBaiDe. Tpe6a ,n;pyrose
QMJI8,U:MHIJ;e napTH3aHe H Macy O,IJ;BMKaBaTH O,ll; TMX J1 CJ!Pf&lt;iHliiX yo6J1'9:8jeHHX CTBapH, jep je,n;MHO H8 'laj Ha"tJJ.::IH lieMO :m:eaaMa OJI8KIIIaTH
Taj npnjeJIOM&lt;~f ,IU&gt;yrapCKHM IIOCTJ-TIKOM OMoryhMTH CBe BehH IIPHJIMB
y aarne 6op6eae pe,n;oae.
YJia3aK :m:eaa y napTM3aHe jom ysujeK HJ.:Jje jacaa, H l.I€CTO
ce rpujemn. CaaKMM ,n;aaoM cBe BJ11I.Ie :R{eHa :m:eJie ,n;a npHijy naPTM3aHnMa. I!OIIITO HaliiM ,n;pyrOBH rrapTM3aHH Ca.MH HeMajy ,Zl;OBOJbHO
opYJKja, pjemeiDe TOr IIMTaiDa nocTaBJba ce aa Taj Ha'tfnn - . :R{eHaMa ce rrpe,n;o"&lt;Iv.t, axo yJia3e y napTM3aae, Tpe6a ,n;a 6y,n;y CBJeCHe
p;a MOpajy M3BPIIIaBaTH napTH3aHCKe ,IJ;Y1KHOCTM KOje J1M Ce Hape,n;e
(Kao rmp. p;a Bpme 60JIIDil.lapcKe ,n;y:m:HOCTM, KypHPCKY CJiy:m:6y,
.I\Heaae cTpa:m:e, o6asjeiiiTajay CJIYJK6y). ,ll;aesaa cTpaJKa ce rroxa3yje
OC06J.:JTO eci;&gt;MKaCHa Ha OHOM TepeHy KOjH KOHTPOJIHllle OKyrraTOp;
,n;oraljaJio ce ,n;a ,n;pyrapuu;e H3Bpllle casjecao csaxo aapeljeH&gt;e KOje.
MM aape,n;M KOMaH,n;a, a HII8K ,IJ.pyrOBH He ,lJ;03BOJI&gt;aBajy ,n;a IIOJIOJKe
3axJieTBy. TaKas pa,I( je ceKTawellie. OpraHM3yjTe KYPCese, r,n;je he
1KeHe ,u;o6l1TM aajocaoBHll!je 3Haa.e 6apaTaH.a opy:m:jeM, Tj. nyliiKOM,
peBO.iiBepoM M 60M60M."

�.II;PYrOBII 'liE JE OCBETIITI:I

Pa3rOBopy paTHMKa, xojn cy ce nocJie paTa Jie"::HJIH y 6eorpa,n;BOjHOj 60JIH~H, IIpHJU&gt;Y2KHO ce je,l{He BelleJ.)M H ,n;eJK.ypHH JieKap
'l!Hjer ce HMeHa nmrre ae cehaM. CeTno ce .n;a je H oa II03HaBao je;qHY o.n; napTn3aHCKHX JiexapKI1:, ,n;p Py:JKHu;y Pmr.

cxoj

,Ty MJia,n;y JK€HY- rrpMqao je .r\:OKTOp - BHljao caM Ha ci:&gt;aKyJIT€TY,
cnymao H:.eHe _:m::ycTpe M Gop6eHe, spJio naMeTHe, rosope, aJIH je
Gnnme HHCaM rr03Hasao. IIpHJIMKOM je,JJ;Hor xanmea:.a, no'leTKOM
1941. l'O,ll;HH€ rpyny C KOjOM caM I1 ja 6HO, IIOJIJru;ajQM CY CM€CTMJIH
y MpTB8'qHMI.JY rnaBH.'.8'f€, IIp0TypMBtm1: B€CT ,Il;8 CMO JbOTHfiesqu:.
HJ.rca.M 6HO KOMY'HHCTa, HHTH 6JIH3aK KOMyaHCTMMa, 8JIH Me je OBaj
IIOCTyli8K

Bpeljao.

JhOTMfieBI..{€

CMO

CM8TpaJIM

II€TOK0JIOH81WfMa.

Cm:PIHO cy ce ocehaJIM M ocTaJIH ,u;pyrOBJi:l y OBOM ,xsapn:rpy", noroTosy IIITO cy HaC CBH 38TBOP€ID1IJ;M, IIa H KPHMHHaJI~U, 6ojK:OTOBaJIH. Hncy c aaMa xoreJIH ,n;a pasrosapajy HH .JJ;a ycrrocTaBJJ:.ajy Besy.
HUKO H3C Irn:je IIO.JJ;P1K3B30 K3,ll; CMO JiyrraJU1 y spaTa J1 Tpa:mnJIH
npeMemTaj y TOOJIJ1jy npocTopHjy. CTaJIHo cMo ,ll;e}Kypann aa spaTHMa Mcnpe,n; np030p"'Mlia. JKeJieJIH CMO )l.3 Ha HeKH H3'&lt;1HH ycnOCT3BJ1MO Be3y ca 0CT3JIHM3 M o6aBeCTHMO :UX 0 TOMe KO CMO. J e.I{HOP
p;aHa cna3Ho caM y saTBOpcKoM :Kpyry KOJiernan:o;y Py:»m:o;y P:"m,
,D;OK je 6nJia aa meT:fbH. ,II;ao caM joj 3HaK ,!l;a np11lje n oHa je Y
rrorop;aoM TpeayTKY npomJia rrope,u; Hamer nposopa. C aeKOJIHKO
pe"iH o5jacmm caM joj aaruy cHTya:qHjy. J1 seb CYTP3,!J;aH, Ka,ZJ;a CMO
IIO"i€JIJ1 ,ZJ;3 JiynaMO J1 BM"ieM0 1 OO,lJJ)1K3JIJ.f cy HaC J1: ,n;pyrM 33TBOpeHJ1~. ,I(HrJJa ce TaKsa 6YKa .v;a cy IIOJII:.rqaj:o;n 6nm:r npucHJbeHH ,u;a
aac HCTor ,n;aaa npeceJie y heJIHje r,n;e je 6nJio 6ap MaJio yro,ZJ;HHje

50

H TOIIJIHje, a H C HaMa cy CyCe,D;H Kp03 3H,JJ; IIO'&lt;!eJIM .z:ta yCIIOCTaBJbajy sesy.
Kap; caM H3amao us rnasH.a"&lt;Ie, 33HHTepecosao caM ce 3a TY
KOJiel-HHI1QY. Ca3HaO CaM ,z:ta je 33BPIIIHJI3 CTY,z:tHje H ,n;a p3,ZJ;H K30
ceiqJeTap y CJ1H)l;HKaTy JieKapa, rrporpecHBHoj opraaH3aiJ;HjH (npe,1J;,CeAHJ1K je Gno II03HaTu JieKap H OII03YI:o;MOHaP AP ,D;parocnas CMMJbaHMh 3eKa), l1 ,ll;.3 je IIOJU1TJi.I'&lt;IKM BeOM3 3KTMBHa. I!OJIJU.J;Hja je "&lt;IeCTO
xancnna, anu je H&gt;ea oTan; 6oraTM sojBoljaacKH TProsa:u:, napaMa
,B3,1l;.M" H3 33TBOpa. 36or HaCTaHKa paTa M OKYJI3IJ;Mje 3eMJbe HJi.IC3M
je muue BH,ll;.eo. KacHMje caM ca3aao o.u; KOJJera .u;a je aer,ll;.e y I.Waoj
ropn OTMIIIJia y napTH3aHe u Aa je 6Mna caHMTeTCKH pec};lepeH'I; y
KoMcKOM (KoJiaiiiHH) rrapTH3aHCKOM o,z:tpe):\y. McTaKJia ce y opraaM30Bat:by cny::m:6e, cnacaBaH&gt;y n Jie'tfeH.y napTH3aaa M cTaHOBHJiiiiiTBa.
Hnma je n y 6op6e. Hapo't!HTo ce MCTaKJia nPMJIHKOM rrapTH33HCKOr
aarrap;a aa JfTaJIMjaae y TIJbeBJJ:.lilMa, no'tfeTKOM p;eqeM6pa 1941. ro,u;mie. JypMIIIana je, H3BJia"&lt;IMJia 11 ripeBMjana paibeHHKe, ynybv.maJia
MX y D033,I{HHy."
ilOCJI€ ,Il;OKTOpOBOr IIpM'tfaH:.oa 33HHTepeCOBaO caM ce 33 p;OKTOp...,.
KY Py:Hrney PJ1II. Ha:maJioCT, Maorn Kojn cy je II03HaBaJu:r aHcy EMme 6HJIH 1KY.IBH, aJIH rrpoaamao caM .n;p Mpmry KoBaJDKo-Kae:meBnh,
Koja je y oao .n;o6a 6nJia ynpaBHI1K rrapTM3aHcKe 6onann;e aa 2Ka6JDaKy r,rr;e cy 6HJIJ1 CM€IIIT€Hl1 paH&gt;eHMIJ;H H3 OBe 6HTKe. 0 P, lhe CaM
ca3aao:
,TieTor MJIM IIIecTor Aen;eM6pa 1941. YBet.re CTHrJia je ,n;pyrapH:U:a Pun
ca npexo 30 pa:FbeHMKa, M3 KoMcKor o,n;pe,n;a. To je 6:~ma je)J;HHa
rpyrra xoja je ,&amp;oliiJia opramoosaao ••• TiomTO caM ce ja y6p3o pa3.6onena, mTa6 je rrocTaBMO )l;p Py:amu;y PJ.:HI 3a yrrpaBHMKa napTM3aHcxe 60JIHHD;e y JKa6JbaKy y Kojoj je 6HJIO npeKo 100 pa:e.eirn:Ka.
0Ha je BO,tl;HJia 60JIH:m:t;Y J1 Jie"&lt;D1Jia paH.eHHKe CBe )J;OK 113 ilpBe rrpoJieTepcKe 6pMra,n;e HHje CTMrao ,zw 'Bypa MemTeposHh".
Py::m:a PHrr ce 3an:IM BpaTMJia y csoj o,n;pe,rr;. Bop:qH KoMcKor
o,rr;pe,n;a 6m:m cy cnrypHM Ka,n; je c H&gt;I1Ma 33 speMe 6op6e 6vura H:.oMxoB.a ,n;oKTOpKa Py1K.J1IJ;a. 3HaJIH cy .n.a he MX, y cnyt.rajy paaaBaH&gt;a,
oaa M3Byhn n rrpeBMTM. BeposaJIM cy joj n :qeHHJIH je. 36or H:.eae
OMHJb€HOCTM Meijy rrapTn3aHHMa I1 CTaHOBHI1IIITBOM, cJ.:&gt;amHCTH cy
npoiiiMPHJIH rrpw:ze p,a je oaa KliH 'l:fn"&lt;Ia-JaaKa (Morna II:v:rja,n;e) n~
cy je y:u;eaMJJM BenHKoM cyMOM. 0Ha je 6:v:rna yBepeaa ,n;a y IJ;paoj
ropM HeMa 'tfOBeroa KOjM 6M je, Ma 33 KOje HOB:qe, npe,ll,aO lfTaJinjaHMMa M HHje ce o6a3HpaJia aa y:qer:ay. AJIH, MTiaK cy ycrreJin .n;a je
3apo6e. EBo KaKo je TO 6nJio:
Y nponehe 1942. liiTaJIHjaHM H "&lt;IeTHHQM cy rrpe,n;y3eJIH BeJIHKY
oc:J?aH3MBy. ,I(aHHMa cy Ce BO,z:t;MJJ€ T€IIIK€ H KpBaBe 6op6e. BMJJO je

51

�ry6MTaxa M a a j eAHOj H Ha .n;pyroj cTpaHH. PaiDeHHKe KoMcxor 0.4;pep;a HenpHjaTeJD HHje ycrreo Aa 3apo6H. KpajeM MapTa 3a BpeMe
je.n;ae 6op6e qeTHKQM cy Ha cBe MOryfie HaqHHe aacTojanH .n;a 3apo6e je.n;aor paiDeHHxa xojM je oc'l'lao Ha noJioJKajy. ,I(oxTop PyJKHn;a je xpa6pHJia 6opn;e ,n;a 3a.n;pJKaBajy HenpMja•reJba H y noro.n;HOM
TpeHyTxy nojypHJia ,n;a H3B~e paiDe:aor .n;pyra. BH,n;eBwH p;a MY
paae xpBape, 3ac"OO.Jia je ,ll;a ra npeBnje. HHje · .z:to6po npon;eHHJia
CHTya:qliljy. "tJeTHKQH Cy H3BpWHJU1 npOTHBHanap;. !IOTHCJIH cy rrapTH3aHe H 3apo5nJIH ,n;oxTopxy H paiDeHHKa. PaiDeHHKa cy op;Max
y5HJIH, a ,n;oxTop Py»eKQy cy crrpo:seJIH y KoJiaiiiHH. TaMo cy je
MaJITpeTHpaJIM n cacJiynmBaJIH. YMeCTo .n;a o.n;roBapa ncJiep;~m:n;~ma
Ha TIOCTaBJI:.eHa IIHTaiDa, Py:xn:rn;a HX je 3aCJmaJia rpp;IDaMa. roBOpMJia HM je .n;a Cy CJiyre JiiTaJIHjaHa H H3,D;ajHJ1Ka KaKBHX l(pHa ropa
Y CBOjOj HCTOpHjH HHje HMaJia. JifcJiep;HMIJ;H ID:tKaKBHM MyKaMa HHCY
MorJIH .n;a je npHCHJie ,n;a HM o,n;roBopn Ha 6HJio · xoje IIHTaiDe. Ocy)J;HJIH cy je aa cMpT. HH Ta,n;a ce ,n;oxTop Py:mKQa PMn Hnje ynJiaIUHJia. RacTaBJ:IJia je )J;a rrpxocn H3.z:tajHm.J;MMa. Ha BeiiiaJia je nom.rra y3p;HrHyTe rJiaBe. Ka,n; cy joj CTaBHJIH OMliY -QKO BpaTa, y3BHKHyJia j e:
"IIo5e,n;a je Hamal MojH ,n;pyroBH lie Me ,oCBeTHTH."
HI1je nMaJia BJmie o,n; 25 ro,n;:r-ma.
AJIM TaKBH rrocTynn;H HerrpHjaTeJ&amp;a npeMa 3apo5JbeHHM napTH3aHKaMa HJ:Icy yTHIJ;aJu.r Ha 3aiiJiawHBa:E:De .n;pyrnx :meHa. Y jep;HoM
H3BeiiiTajy mTa6a n;pHoropcxor napTH3aHcxor 6a'IIaJI:&gt;oHa ,J oBaH ToMaUieBJ.:Ili" o,n; 13. MapTa 1942. rrnwe:
JIH he KOja O,D; If:&gt;HX J1h.H y
11 fiapTH3aHKe HaC CTaJIHO IlliTajy ):ta
y,D;aPHY 6pHra,n;y, xao 6oJIHH"&lt;!apKa, na aaC o ToMe o5a:8HjecTwTe."

)KEHE IIAPTH3AHCKH JIEKAPH

, ... McToBpeMeHo npoHai)MTe &gt;KeHe xoje cy
crrpeMHe ,n;a ,n;oijy, M xoje 6n 6HJie y CTalbY ,u;a
,[laAHY npsy IIOMO!\."

"Y TDKY aapop;HoocJI-o6o.zv1.rraqxor paTa rrapTH3aHe cy JieqHJIH
Jl€KapJ1 KOMYHMCTH, ,aJIJ1 J1 MHOrJ1 JI€Kapl1 H€KOMym1CTH. Meljy JI€xapMMa HeKOMYHHCTJ1Ma KOjH cy JI€qJ1JIH rrapTH3aHe 6HJIO je H :meHa. C HeKHM o,n; THX :meHa JieKapa yrro3HaheMo ce y aajxpahHM
IJ;pTaMa.

I
P-ooa Xa~yKOBHh 6MJia je jaxo cxpoMHa H rioByl!eHa ,n;eBojxa.
Ma,n;a cy ce Ha Eeorpa,n;cxoM yannepsnTeTy, sa BpeMe aeHlilX cTy,D;Hja, o,n;HrpaJIH BalKIDI .n;oral)ajJ:I, ocTaJia je aeorrpe.n;e.JDeaa. HHje
Ce MHOrO Ji13M€HHJia HH Ka,n; C€ IIOCJI€ 3aBpiiieiD1X. CTy,n;J1j a 3aiiOCJIHJia xao Jiexap y IIypaqHn;H KO,n; Ty3Jie. BpeMe je rrpoBO.D;HJia y aM.;.
6yJiaHTH c 6oJieCHMIJ;HMa, He HHTepecyjyliH ce HH 3a niTa .n;pyro Hero sa rraiJ;HjeHTe.- 36or Tora cy ce .n;pyroBH y Ty3JIH H3H€Ha,n;HJIH
xa)J; je Ha cacTaHKY je,n;aa o,n; "&lt;iJiaHoBa napTHje H3Heo )J;a je .n;p Poca
Xai,IHByxoaHh, xoja je y MeljyBpeMeay rrpemJia y TY3JiaHcKy 6oJImru;y, noay,n;:r-ma napTH3aHHMa rroMoh n capa,n;EDy. HMcy MorJIH p;a
noBepyjy .n;a je Ta- xpxxa n rocrro,n;cTBeHa ,llleBojxa, rrapTpliljapx.aJIHO

53

�nacrrHTaHa H rronyqeaa, ·yonm•re crroco6aa 3a TaKo a emTo xao illTO
je 6MJia capap;H:.a c napTH3aHHMa. Tipn6ojaBaJIH cy ce n ,n;a ce H3a
Tara ae xpnje aexa rro,n;BaJia. Je,n:aH o,n; 't!JiaHoBa rrapTnje je qaK
H3pa3J10 6oja3aH ,n;a je M01K,ll.a ycTame rro,n;Mehy ,n;a 6n 0TKPHJIH opraHH3aiJ;VIjy y rpap;y. 3aTo je H:.eaa rmay,n;a 3a capa,n;H:.y rrpMMJbeHa ca
pe3epBOM. ,I(ox cy npHKyrr.n,aJIH o6anemTeH:.a o MJiap;oj JieKapKH,
JieKoBe n 3aBoje xoje je oaa p;aBaJia HHcy cJiaJIH y op;pe,n;. ¥6p3o je
YCTaHOBJb€HO p;a je .U:OKTOp Poca "t!€CTHT H IIOIIIT€H IIaTpHOTa, H ,n;a
yqecTnyje y pa,n;y aKTMBa CMMIIaTM3epa HOTI-a y 6oJIHllil;H, rra je
napTHjCKa opraHM3aiJ;Hja no':IeJia ,n;a joj noBepana nojep;HHe 3a,n;aTxe. Oaa je cBe 3a,n;aTKe H3BpmaBaJia caBecao. Ilope,n; ocTaJior, y3
:Fb€Hy IIOM'Ofi je je,n;aH T€lliKH paibeHHK CM€IIIT€H y TY3JiaHCKY 60JIHHIJ;y IIO,ll; Tyljli1M ,HM€HOM, a OHa caMa je HOfiy ·H3Jia3HJia H3BaH rpa,13;3 ,IJ;a npeBHja palheHe 6opu;e, H3HOceli.M 113 6oJIHJ1u;e cne IIITO joj
je IIOTpe6Ho.
KpajeM cerrTeM6pa 1941, p;OKTOpxa Poca XaJ,IMBYKOBHh je H3pa3HJia LKeJby .;o;a nolje y o,n;pe,;o;. IIapTHjCKa ·opraHH3aD;Hja ce carJiaCJ.tJia. IIocJie HeKOJD:IKO ,n;aHa, c BeJIHKHM paan;eM, rryHMM .rrexoBa n
JiexapcKHx IDICTpyMeHaTa, nojaBHJia ce y IIITa6y MajeBWIKor rrapTM3aacxor o.n;pe,n;a, y ceJiy Ja6JJaHJiliJ;H. Ha TlliTaH:&gt;e KOivraa,;o;aHTa o.n;pe,llia ct»a,n;HJia JaxMha lilpu;a, rnTa je Ha a.y yTllil;aJio ,n;a ce onpe,;o;eJIH
3a napTH3aae, MJia,n;a Jiexapxa je o.;o;roBopMJia:
,.n;ox caM Jie'fliiJia paa,eae ycTarne y TY3Jiaacxoj 50JIHv.t:QM, nv.tTaJia
caM ce: a xo JIM, v.t xaxo Jie'tfv.t rrapTH3a Hcxe palbeffi1xe y IIIYMH.
TaKa caM p;onma Ha np;ejy p;a 6nx HX ja MOrJia Jie'tfv.tTH, na caM ce
o6paTHJia J.Dyp;VIMa, 3a xoje caM 'qyJia .n.a MMajy ae3e c aaMa. Tn JDY,JJ;H
cy Me Jierro npHMHJIH, H eTo Taxa H 3aTo caM ,n;oiiiJia."
O,n:Max cy ce Ty .o;oroBOPHJIH mTa ,ll;OKTopxa Tpe6a ,n;a pa,u;n y
napTH38ID:IMa. JaKHfi je 6HO yqecHMK y illli8HCKOM rpaij.aHCKOM paTY n HMao je Hcxycma y aojHOM caHHTeTy• .D;oroBopMJIH cy ce xaKo
,n:a ypep;H CJiy:m6y JI€KapcKe IIOMOliM 6oJieCHMM H- 33IIITMTY 0,!1; 3apa3HHX 60JI€CTH.
,il;oKTopxa Xa~Msyx.osHli ce o;o;Max rrpHxBaTHJia rrocJia. 0KyrrHJia
je ,n;eBojxe H3 o,n;pe,n;a 11 J13 ceJia M no'l!eJia .n.a 11x y"t!M rrpy:maay
npB-e noMoliM. IIocJie 3aBpmeTKa o6yKe1 napTH3aaxe cy pacrropel)eHe no "reTaMa sa 6o.rrHH"tJ:apxe, a ,n;eaojxe J13 ceJia cy ocTaJie Ko,n;
caojJ.rx xyha ,n;a Jie't{e cTa:ErOBIDfiiiTBO. ,IJ;oxropxa Poca je cBaKor ,u;aHa o,n;Jia3aJia y 't!eTe, pa3rOBapaJia ca CTapennmaMa H 6opu;HMa n
l1HTepecoaaJia ce no,n; · xojMM ycJIOBli!Ma ::m:HBe. IIperJie;o;aJia je 6oJiecHe H palbeHe, rrpeBHjana H ,n;aBaJia ynyTCTBa sa .neqeae. llocne
nper.rre}lia 6opau;a, nperJie,IJ;aJia j e M rrpy:maJia neKapcxy noMoli ,n;eu;H

H 1K€H8Ma y CeJiy, He IIMTajyliH KO je 'l!HjH HM K8KO je KOMe npe3J1Me. CeJban;n cy TO 6p3o yoqn.Jrn -H Te xaxo -n;eHHJIH.
)J;"oKTopxa Xa:r,umyxoali.di HMje 6HJia qJiaH KOMYHHCTWIKe napTMje, aJIH je. CBOjHM IIOCTyiiD;HMa ca C€JhaiJ;HMa MHOrO y QBOM Kpajy
yt!IDIJ1Jla 3a OTKJI81L8lb€ TpBelba Meljy CTaHOBHJ1IIITBOM KOje je 6HJIO pa3JIH"t!HTe nepe H Ha:qHoHaJIHOCTM. 36or Tara cy je JDy.n;n nolllTOBaJIH H II03J1BaJIH y CBOje Kyhe. To cy yO"t!HJU.t H KOM8H,ll;aHTH
qeTHJ1K3 ,I(pa:me MYIXaHJIOBlliia na cy HaCTOj aJIH p;a HCKOpMCTe a.eHY oMHJDeHOCT y cBoje np-lbaBe :Q.HJbeB:e.
0"" cy 20. &lt;Pe6pyapa 1942. rO,liHHe MyqKH rro6HJUI y ceJiy ByxocaBizyiMa1 IIITa6 Majenwm:or o,n:pe,n;a, o,IJ;pe,n;cxor Jiexapa .n;p Myj6eroBHha H paa.e~mKe, a p;OKTopxy Pocy XaJ.IHByKoBHh o.;o;aeJIH KO,IJ;
CBOr KOM8H.D;8HTa. 0Baj O&lt;;iJJ1D;Hp je ,lllOKTOpKy IIOCap;HO 3a CT01 Hape~HO ,n;a HM ,ll;"O~ecy Ka¢y H 3aiiO"t!€0 pa3rOBOp. roBOpHO joj je KaKO OHM 3Hajy p;a je OHa KfiH HaD;HOHaJIHO HCnpaBHOr Cp6mra, p;a je
OHa IlOlliTeHa H B€JIHKa. CpiiKHffia, p;a 3Hajy KaKO cy je KOMYHJ1CTH
csojHM Jia:mMMa rrpeBapHJIH. IIomTo 3Hajy ,n;a je saBe,n;eHa, 'IeTHH"t!Ka xoMaH,n;a joj CBe orrpamTa H rrpHMa je xao cBojy cecTpy .n;a Jie't{Ji:[
6pahy "t!eTHMKe. 06eliao joj je qax H rrJiaTy n o¢MD;HpCKH "t!J1H. Ojaljeaa 36or no6HjeHJ1X ,n;pyroaa, ,n;o:m-opKa Poca :Xa~HByx:onHh je noHOCHQ ~O.D;HrJI.a rJiaBy H O)l;fOBOpMJia ociJmzyrpy:
,rocnop;MHe, Bv.t ce napaTe, pl)aso cTe o6aneiiiTeHH. Ja HHCaM 3aBe,n;eHa, jep CaM 3peo H CBeCT8H qQBeK. HHCaM '9:JI8H KOMYHHCTM9Ke
napTHje, 8JIH CaM KOMyHli:[CTa .Y )l;YIIIH, A BH? BH CTe 3JI09J1HIJ;H H
y6v.tiJ;e, no6HJIH CTe Haj6oJbe Jhyp;e onor Kpaja, Moje Haj6oJ.De npnjaTeJbe a sa TO heTe op;roBapaTv.t!"
OciJHIJ;Hp ce HHje y3.n;p:mao. Cxoqno je H noqeo .n;a y,n:apa MJiall.Y ,n;eBojxy. IIocJie TOra cy ,6paha "G:eTHllil;M" oneT rroKymaJIH, pa3·aHM nocTynu;HMa, ,n;a rrpMCHJie ,n;OKTOPKY Pocy Xai,IJ1ByKoBHh ,13;a ce
O,IUJ€KH€ rrapTH3aHa H p;a OCTaHe KO,l( lbHX:. 0Ha je C8MO fiyTaJia H
c BpeMeHa Ha BpeMe, c raljelbeM v.rx rrJ.byBaJia. Y6MJIH cy je, aa
Kpajy.

II
.n;oxTopxa MapntTa Xepn:JI, ,13;eqjn Jiexap y Ba.IDaJiytzy~, .n;o paTa
ce yonmTe mrje ,rwpKMJia c Hanpe.;g;HJ1M JDyp;HMa. A.m:r, no'!eo je
ycTaHaK.-· 0Ha ce paCIIHTyje 3a KOMYHJ'ICTe. "t!HM je yn03HaJia HeKe
aKTHBHCTe, rroHy,n;nJia HM je Jierooae, 3aBoje H ,n;pyrn caHHTeTCKH
MaTepHjaJI. ,lJ;pyrOBH cy rrpHMHJIH H OHa je O,ll; Ta,n;a pep;OBHO Ha6as-

"~::~,

i\\.''g

55

�'
JbaJia H CJiaJia y o,n;pe,n; CBe riiTO cy joj TpiDKHJU1. J1 rr0pep; TOra,
,11pyrOBH cy OHJIH H3HeHa!je&gt;rn 10a,11 je 11P MaprnTa Xepl(JI y jeceH
1941. ro.n.I1He, H3pa3HJia JKeJby ,n;a no}je y o,zwe,n;. Je,n;aH O,ll; ,n;pyroBa
C KOjHM Ce IlOBpeMeHO· B:illj.aJia, YIIHTaO je, BJ1Ille H3 pap;03HaJIOcTH:

,}J;OKTOpKa, ,n;a JIM BH 3HaTe p;a Jie'&lt;lt1Te H paH:.eHJ1Ke?

,KaKo Aa He! MorJia 6J.:tx BPJIO ,n;o6po ,IJ;a Jie"&lt;IMM napTH3aHe!" o.n:roaopv:ma je H norryp;MJia ce .n;a o.n.Max KpeHe.

IIocJie

HeKOJUfKO

,n;aaa o6aaemTeaa j e ,n;a ce rrpHnpeMH 3a rro-

Jia3aK. ilOJIOBMHOM OKT06pa

1941.

TO,!I;,J1He CTHrJia je

y TpefiH

Kpa-

jMIIIKH napTM3aHCKH o,n;pe,n:. M3aecao apeMe Jie't!HJia je 6opn;e npH
mTa6y o,n;pe,n;a, a KaCHHje je o,n;peijeaa 3a ynpaaHHKa rrapTH3aHCKe
60JIH:ill..J;e y 'tfeMepHlifqH. Y OBOj 60JIHHIV1, y myMH y 6apaKaMa, 6HJIO

je y TO BpeMe oKo 60 paH&gt;eHHIOa. IIope,11 11P MaprnTe Xepl(JI y
ynpaBJ1 6oJIHHD;e 6J1Jia je H pa,n;HMD;a Ajllla Kapa6eroaHh, rroJIHTH'&lt;~­
KH KOMecap 5oJIHHIJ;e. Ose ,ll;Be MJiap;e JK:eHe ype,n;v.tJie cy 6oJia:HIJ;y
Taxa ,n;a je cJiy1KHJia 3a rrpHMep. Ajma Kapa6eroBv.tfi je, rrpe p;oJiacxa y rrapTH3aHe. nocetmBaJia xypc 3a 6'oJIHlift:lapxe, xop; .ru&gt; ,l(a-

H&gt;Il(e IIepoB&gt;Ih y BaH&gt;aJIYl(H.

Tpehe HDllli KpeHyJIH y npo6oj. IIpoo&gt;IjaJIH cy ce y rpynaMa y BMIIIe
npaBaqa. To je 6HJia 3aMHcao xoMaH,n;Mpa o6e36eijeina 6oJIHHu;e,

,11pyra KapJia Pajl(a, HeKaAaiiiH&gt;er 6opl(a y IIInaH&gt;Ij&gt;I. Beh&gt;IHa paB&gt;eHJ.:IKa H oco6Jba 60JIHHIJ;e rrposyxJia ce xpo3 aerrpYijaTe.JbcKo oKpy1KeH:.e. MeijyTHM, y3 rryT cy pai»eHH:o;YI n 6oJIHHT..Iapxe yrraJIYI y qeTHH"&lt;IKe
3ace.n;e. MaorH cy y6Mje:m:r: MJIH 3apo5JbeHH, Meljy H:tHMa yrrpaBHI1K
H IIOJIHTYI"l!KM KOMecap 60JIHIDJ;€. PaH:t€ID1:Ke YI 60JIHJi1"&lt;IapKe, "IaK J1
je,n;Hy :m:eHy C MaJI.MM ,IJ;€T€TOM, qeTIDftiKH 3JIHKOBIJ;H cy Ha JIHIJ;Y

MeCTa y6"""· ,Zl;oKTop Mapr&gt;ITy Xepl(JI " Ajiiiy Kapa6eroB&gt;ili npep;aJIH cy IIaseJIYiheBHM ycTalliaMa y BoT..J::rzy, xojn cy YIX rro.n;sprJIH
MyqeH:.y. Ajmy K.apa6erosHh. cy aary sop;HJIH xpo3 YJIH:o;e. IIomTo
HHCY XTeJie ,n;a ce o,n;peKHY I1!apTYI3aHa, y6HJIJ1 cy HX.

'

,II;oxTop MJiap;ea CTojaHOBHh je '9:€CTO rosop11o ~a 611 11 p;pyrH
MorJIH Taxa ,n;a ype,n;e Jie'tfea.e paseHHKa. MaorH paineHHIJ;H cy MoJIHJIH ,n;a HX yrryTe Ha Jieqese KO,!I; ,n;p MaprHTe. 3aTO y OBOj 60JIHHD;l1 HHje HHKa,n; 6HJIO CJI060,!I;ID1:X M€CTa.
,II;OK!TOp ,IJ;aHHD;a IlepOBHli, KOja je 60JIH:m..:J;y 05J1IIIJia C KOMaH,n;aHTOM orrepaTMBHor IIIT,a6a ,n;p MJiap;eHOM CTojaHOBMfieM, IIHme:
,.llpHJIHKOM Hame flOCeT€ 60JIHJiliJ;H Ha 't.!eMepm:t:IJ;H HaHlliJIH CMO Ha
npHjaTHY aTMOCciJepy. PaH::oeHHll;H cy 6VJJU1 B€C€JIH, H, OCffM ,JJ;Ba-TpH
TeJKa paH:oeHJ-rKa, 6HJJM cy yna,zpbMBO yrojeHH. Xpaaa 3a IbM:X cnpeMaJia ce o,n;aojeao. MJVIaJIH cy mehepa, a noaexa,n; M KOJiaT..J:a . . . ¥
6oJIHHI1;H j e BJia,n;aJia y3opaa "&lt;H1CToha. TIO,I\OBH M np030PH cy ce
npaJIH csaKH ,n;aH. . . 'YrrpaaHMK 6oJim:t:u;e ,u;pyrapMu;a Xep:u;JI 5HJia
je rvmpaa M THxa, rrpeMa paH:.eanu;_nMa naLKJbMBa ... IIo,n;yqasaJia je
,ll;eBOjKe npesujaa,y H H€3M paa,eanKa. CTepMJIH3au;uja ra3e spnru:Jia ce y ,n;o6omy aa nehH ... Jiope,n; ,npyrapH:u;e Ajiiie Kapa6erosHh,
TY cy pa,n;HJie H ,u;pyrapn:u;e ToHKa Cay-Tep, ~MTeJM:t:u;a, 3opa KoBaT..J:esnh, yq:eHMQa ce,II.Mor pa3pe,n;a rMMHa3Mje H3 BaH&gt;aJiyKe, lifcMeTa .D:eMJ:t:pOBMfi 113 BaibaJiyKe J1 jOlli H€KOJIHKO ,n;pyrapHQa H3 OKOJIHHX ceJia."
3a osy 60JIHHIJ;y 3HaJIM cy "l!€THMU:M ,D;pam:e MHXaMJIOBMfia.. c:Pe·6pyapa 1942. ro,n;HHe, nope.n; Harra,n;a Ha rrapTH3aHcKe 6oJIHHI.l;e n palheHJ1xe -y ByKoCaB:u;HMa Ha MajeBI1I.l;H n y J·onr.a.BKH y n;eHTpaJIHoj

56

BoeHM, HanaJIJti cy H paseiD:IKe y 6oJIHHil;H Ha "'CJeMepHHqH. IIpBH
Harra,n; 6op:u;H v.t3 o6e36eijelha cy op;6HJIH, y3 rroMoh paseHHKa H
oco6Jba 6oJIHHI.J;e. KacHHje cy p;pa:mHHOBIJ;H ,IJ;06v.tJIH rrojaqaH:.e H noHOBJ1JIH Hana,n;. RacTaJie cy oropqeae 6op6e xoje cy TpajaJI:e TPH.
,n;aHa H TpH HOliH. J13THHYJIH cy H H3palbaBaHH MHOrH 6opiJ;M, OC06Jb€ H pasemnzyr. IIomTo cy ocTaJiv.t 6e3 MYHHI.J;J1.je, rrapTH3aHH cy

III
;n;oxTop Cv.t,n;OHHja Jb:mMaH IIOTMI.l;aJia je H3 HMyhae rropo,n;I1ll;e,
a 6.MJia je y,n;aTa 3a 6oraTor cy60TJ1'l!Kor Tpros:o;a EpHea !IoJiaKa.
Kao nexap, H caMa je o,n;JIWiHO 3apaljMBa.rra. HHKO H3 H:teHe oxoJu:t::He a HM oHa caMa, HMje ce HHTepecoBaJia 3a rroJIHTYixy, a jom Malbe
3a KOMYHHCTe. Ka,n; cy IiocJie oxyrra:u;,Hje JyrocnaBHje y Cy6oTHI..JY
cTYirJIH Mal)apcKM ¢alill:t:CTH, .n;oxTopxa CYI,n;OHYija JlYinMaH je ca
CE!pjoM ,n;eu;oM, TPHHaecToro,n;J1IIIH:.OM Am1KOM YI ,n;BaHaecToro,n;J1lliH:tHM J osaHOM, rrpeiiiJia y Ma'tfsy, 6aiii y speMe rrpv.trrpeMa 3a ycTaHax. Ka,n; cy joj MHJia H ,11;HMHTpnje Baj aJIHIJ;a, yqJ:t:Te.JbH y ce.rry
illTMTapy 11 KOMYHHCTM rrpep;Jiom:HJIH ,n;a rroMaJKe HOII, rrpHcTaJia
je. ¥ rrpso speMe p;asaJia je HOB'tfaHe- rrpKJiore, a xap; je o6pa3oBaH
Ma"t.IBaHCKM o,n;pe,n; Ha6aBJbaJia je H cJiaJia Jiexose H 3aBoje. !IoToM
je OMJia,IJ;HHK€1 KOje cy OKYIIHJIH KOMYHJ1CTH1 npm:rpeMaJia 3a 50JIHJ1"t.Iapxe.
Ma"t.IBaHCKH o.n;pe.n; je 6p3o Hapac"Dao. IIpHCTHrJIM cy H pa:fbeHH::u;H xoje je Tpe6aJio JieqHTn H HerosaTM. .3:aTo je ,n;p CHp;oHMjH JIMIIMHH nomao rroJIYiTYfliKH xoru:ecap MaqsaHcxor o,n;pe,n;a MHo.n;par MHTpOBHh- Mv.txa Japan;, H II03Bao je .n;a .n;ol)e y o,n;pe.n;, opraHH3yje 5oJIHHu;y H rrpey3Me Jie'tfeae yc'IIaHHKa. ,I(p Cn,n;oHv.tja je
npHcTaJia 6e3 xoJie6aH:.a, aJIM je nocTaBMJia ycJios: p;a ca co6oM
rrose,n;e H .n;erzy.

57

�)!*·

'Y3eJia je IIOTpe6He CTBapn, JieKOBe, CaHHT€TCKH MaTepnjaJI J1
MHCTpy-M€HT€ H 33j€,I:{HO Ca CBOjOM ,ll;€I..J;OM npe!UJia y JIOrOp Ma"!BaHCKOr o.n;pe,lJia. Taxa cy OHa, AHnKa H MaM· JoBaH nocTaJIH napTn3aHH. ilOJIJ1THqKJ1 KOM€Cap J1" OCTaJIH "'JiaHOBJii Il1Ta6a ITOMOrJIH CY
joj 11a ype11n 6oJIHJ111Y y ,je,liHoj 6apal1H y rnynrn, Ha o6poHey IIJiaHHHe l(ep, He,n;aJieKo o.n; IUTa6a. KacHnje, npHJIHKOM napTH3aacKor
Hana,n;a Ha illa6an;, ype.n;JiiJia je 6oJIH~Y y KOHaKy MaHaCTHpa 't!oKemKHe. BnJia je TO je,n;Ha o.n; Haj60JhHX rrapTM3aacxnx 6o.JIIDIIJ;a y
Cp6MjH. IIOpe,n; riapTH3aHa n cTaHOBHHiliTBa, ,n;oxTopKa J!J.:trrMaH je
Jie'LIJ1Jia J1&gt; palbeHe HeMu;e, 3apo6,n,eae y 6op6aMa oxo IDarm;a. 3a
BpeMe HeMa"liKe oci&gt;aH3HBe H3 oBe 6oJIHJ1.II;e eBaKyncaHH cy CB.H palb€ID:I:IJ;H J1 6oJieCHHI.l;J1 J1 CBa OnpeMa H CaHMT€TCKJ1 MaTepnjaJI. "YMeIIIHOIIrli.y H O,D;B32KHOIDfiy ,Z:W JlHIIMaH H JbY,D;H KOjH cy joj ITOMaraJIH,
·cBH ·palb€HMI.l;H cy npeKO IIJiaHnna ,D;Ollp€MJh€HH y 60JIHHIJ;Y 'YJKHqKOr Oi1Pe11a y EajnHoj EaiUTH. Ka11 cy ce HeMQH npn6JIJUKHJIH EajHHOj BamTH, paH&gt;eHHI.l;H cy eBaKYJ.:ICaHH Ha Tapy r.r{e cy ocTaJIJ1
roTOBO ,n;Ba MeceiJ;a o.n;ce"!eHH o,n; cBeTa 36or jaKe 3MMe 11 ;z:r;y6oxor
cHera. Ka,u; ce BpeMe · nonpaBHJIO, (ma -je ca .n;eJioM palbeHHKa npemJia npeKo ,lJ;pHae y BocHy.

.zw

Y HCTO'tfHoj BoeHM
CH.n;OH¥Ija JlJ1JIMaH JieqJt n ycTaHHKe
c Tor TepeHa. Y npoJiehe 1942. rO,liHHe HeMQH cy npe,llyseJIM o&lt;PaH3HBY Ha napTH3aHe y HCTQq-Hoj BoeHM. PalbeHMI.l;H cy IIOHOBO MOpaJIH .n;a ce rroK,Pehy. Ty cy ce HaJia3HJJJ1: 11 pa!heHHIJ;H TipBe npoJieTepcxe 6pura,n;e.. HajTe&gt;Ke" paaeHHKe xoje HMCY CMeJIM noxpeT.aTH,
CM€CTHJIH cy KO,IJ; napTH3aHCKHX npHjaTeJI:.a. C lbHMa je Tpe6aJIO
-.n;a ocTaHe H Hexo o,n;- Jiexapa. Tpa1KJ.:Io ce .n;o6poBo,n,aiJ;. J aBHJia ce
.n;p JlMIIMaH. lif ruTa6 ce cJio&gt;Kno. Oc'DaJia je c .n;eiJ;-GM I1 TPH T€IIIKa
paH:.eHHKa y je,r(HOj KyfiM I1 Ty npm:KI1BeJia TelliKe p;aHe "!eTHJ1q-Ke
CTpaxoBJia,r(e.
'!JMM C€ npyJKJiiJ.ra I!pHJIMKa, aKTHBMOTH cy paH:.eHJ1K€, .D;OKTOpKy
H lbeHy .n;eiJ;y npe6~HJIH y IIIexoBMhe, r.n;e je cflopMHpaHa rrapTn3aHCKa 6~JIHHD;a. Ty je .n;p JirmMaH 6J1Jla JieKap H ynpaBHHK 6oJIHlilu;e. IIope.n; napTH3aHa JI€'tfliiJia je 11· CTaHOBH:miiTB-o, a cne IIITO cy
j'oj ce.n:,aiJ;H 3a rrperJie,n;e H Jie'lfeiDe ,n;aBaJin yHocuJia je y exoaoMaT
6oJIHHIJ;e 3a no6oJ.DmaH:.e HcxpaHe paibeHH~a. ,II;o6po caa6.n;eneaa
6oJIHI':Iqa 6HJia je o,n; BeJIJ1Ke noMohn 11 pa:s::.eHVII..J;HMa J13 6pnra.n;a
rJiaBHe one.PaTHBHe rpyne, xojH cy, nocJie 6HTKe - Ha · -cyTjec:u;v.r,
cTHrJIH y IIIexoBHfie. ,l(oKTOpKa CI1,D;OHHja J!HIIMaH H oco6,n,.e 6oJIHm:J;e cnpeMHo cy MX npuXBaTMJIH, rrpy2KI1JIH HM noMoh v.r aaxpaHHJIH J1X.
,ll;eceTor jyJ&gt;a 1943. r&lt;&gt;,liHHe n aa IIIexoBnhe cy HacpHyJIM &lt;PallnrcTH Tpa:mefiv.r napTH3aHcKe paH:.eHHKe. IlpoaaiiiJIJ1 cy HeKa cKJio-

58

HMIIITa, na J1 OHO y KOMe je ca paH:.eHHU,HM-a 6HJia ,D;p CH,ll;OHHja
J!J1IllVIaH. Cne cy HX no6HJIH. AHHKa H J oBaH cy ce Ta)l;a 3a,n;ecHJIH
y ,n;pyroM CKJI-QH:miiTY J1 OC'!'IaJIJ1 ·cy &gt;KJ1BJ1,

IV
. ,ll;OKTOP &lt;PpM,lla ryTMaH poljeHa je y IIo,llxajy y IIoJbCKOj a
CTY)l;HpaJia je y Beqy, H Ty ce· ·yno3HaJia ca lifpoM ryTMaHOM, 3a
Kora ce 11 y,n;aJia. IIocJie 3aBpmeanx cTy,D;Hja, ,n;OIIIJU1 cy y 'Y&gt;KHn;e,
r,n;e cy o6oje pa,n;MJIH Kao Jiexapn.
·
Yno3Hao caM je KpajeM 1941. y napTH3aacxoj 6oJIHHIJ;H y HoBOj
BapOiliH. Y oBy 6oJIHHD;Y ·caM npeHeT xao TeJKaK 6oJieCHHK. IIpnMHJia Me ne,n;eceToro,ll;11IIIlba JKeHa, npo,n;yxoBJoeaor JIHKa. IIperJie.n;aJia Me na)KJbHBO, H pa3rOBapaJia je,D;HOCTaBHO, ,n;a ce ja H nocJie
TOJIJ1KO ro)J;HHa c npvrjaTHOillhy celi.aM TOr cycpeTa. 06MJia3HJia Me
je H HOfiy, MepHJia IIYJIC li:l TeMrrepaTypy, ,lJ;OHOCHJia MH meliep, H
xyBaJia qaj. J1rrax, n ja u ,n;pyrH 6oJiecHHD;M, MO)Kp;a 36or lbeanx
cxynoiJ;eHvrx xaJ.DHHa, 6ya,n;e, aeroBaHor mm;a, pyxy, lbeaor peqaMroa, OIIIIITer :v.r§r.ire)J;a H H::.eHe TPHHaeCTOrO,D;J1IIIH:.e xfiepH 0JIHKe, HI1KaKO .D;a je rrpHxBaTHMO xao· aamy ,n;pyrap11n;y.
Ka.n; _caM ce 3aHHTepecoBao xo je Ta rocrrolja H xaxo je 3aJiyTaJia y napnnaae, o.n;roBOPHJIH cy MH JJ;a je H3 'Y:anu:~;a, ,n;a joj je
n MY~K Jiexap 11 .n;a cy :v.rMyhaa CBeT xao vr ,n;a je .n;oKTopKa rro.n; yTvru;ajeM cTap:v.rje Khepxe, cxojeBKe BHTe .n;omJia y rrapTM3aHe. MpKa.
cy joj HeMIJ;M OABeJIH y 3apo6JOeirniiiTBO, a oHa je o,n; rrpBMX ,n;aHa
noMaraJia napTH3aHe. Ka,n; je ocJio5ol}eiiO Y)KJ.:Iu;e M y 50JIHJ1lliH
cMemTeHM paaeHH napTn3aHH M oaa ce rrpMjaBHJia ,n;a pa,n;n y 6oJIHm:J;H. BnJia je HeYMOPHa. IlpHJIMKOM IIOBJia"t.J:ea.a :v.r3 "Y1KMn;a H AP
¢pM,n;a ryTMaH je xpeHy:Tia C paH&gt;eirniJ;MM!a J1 OCTaJia, ,D;OK Cy Ce CBH
Y1KH'tfKH J:rexapH BpaTHJIH CBOjMM KyfiaMa. ,I(OKTOpKa &lt;flpM,D;a je
HlliJia C napTH3aHHMa, BO.JJ;€fil1 ca C06.0M CBOjy 0JIHKy, ,ll;OK -je CTapHja xhn 6HJia 6opan; y -"Y&gt;Kw-IKOM o.n;peJJ;y~ TaK:o ce, ~ao Jiexap aaIUJia n y rrapTH3aHcKoj 6oJIHJ1ll;H y HoBoj Bapomn.
MopaJia je ,n;a rrpei)e c HaMa, no HajBelieM cHery H MehaBH, H
IIJiaHJ1HY 3JiaTap, .n;a ra3.J1 JI€,D;€HH JIHM 3aje,n;HO C: MaJIOM ~JIHKOM,
,ZJ;a npei)e MHore rrpenpeKe .n;a -6HCMO rro"'eJIH .n;a Je rrpH3H3J€Mo ~a
Hallly J1 ,n;a je Ha3MBaMO ,lij)yrapHIJ;OM. A 3a CBe TO BpeMe OHa Je
rrpe,n;aHo pa,n;HJia y Maoqy, aa 2Ka6Jbaxy y "l!ajHHqy, CMoJbaHy,
11 ByxoBHizy:I xo.n; BocaacKDr lleTpoBu;a. Ilpolll.rra je c paH:.eHHD;HMa
Tpefiy, -qeTBpTy- H neTy O'i&gt;aH3J1By. Ka.n; ro.n; 6nx je B~€0 H IIHTaO
xaKo je, o.n;roBapaJia je, .n;a je ,n;o6pO M p;a ce MO)Ke. HHJe ce 1KaJIHJia

59

�i:

,n;a joj je T€IIIKO H HH Ha KOjM Ha't:J:HH HHje TIOKa3HB8JI8 .n:a Ce Kaje
WTO je OCT8BHJia yro,n;aH JKJ1BOT y "YJKHI:(y H KpeHyJia C napTM3aHHMa y TeiDKM paT r,n;e ce nema"tJ:lifJio, rJia,n;osaJio, KHCJIO n cMp3aBaJio.
lifnaK, je,ZJ;HOM MH ce U01K8JIHJia. BHJIO je TO DOCJie UeTe o{jJaH3J1Be. liiMaJia je, ,n;Be paHe n 6HJio joj je TeiUKO. Cy3e cy joj rpyHy.ne. 3arpJn:1o caM je n noJby6Ho. 3Hao caM ,n;a joj je aa CyTjecu;n
normzy.na BnTa H .rr;a ce HMje noy3,n;aao 3HaJio ,n;a JIM je H 0JIHKa
ocTaJia JKHBa. ITotreo caM .rr;a je TeiiiHM. Kpo3 cy3e MH je D,n;roBopMJia:
He 6pHHH, H3,n;p:m:ahy. 3HaM, rro6e,n;ulieMo, ,n;py:m:e!
JyHa""'IKH je DO,ll;HOCHJia MaTepMHCKY Tyry J1 60JIOBe O,ll; paHa
11 HaCT3BHJia C pa,n;OM.
AJIH, 28. cerrTeM6pa 1944. y OCBHT CJI060.D;e, ,ll;OK je rrpaTHJia TeIUKe paH&gt;eHHKe IIe,n;eceT Tpehe cpe,n;Ino6ocaacKe ,D;HBJi:I3Hje, rrpecpeJIH cy HX tieTHHIJ;H y ceJiy IIpH6Hanhy, Hcnop; IIJiaHHHe Eopja y
:qeHTpa.rrHoj BoeHM n rro6H.rrH.
,[(oKTop ,[(aHHu;a IIepoBHli, Koja je c aoM 6u.na y HCToj je,n;HHJn::rvr npH"t:J:aJia je o TOMe:
,36or semm:or npnm:tsa palbeHJ1Ka y .D;MBl13HjCKoj 6oJIHHQn y Tec.Juthy, Tpe5aJio j.e M3BplliMTH pacTepehelba M TeJKe noKpeTHe paIbeilliKe nocJiaTH y lliunpare. Kom:tMa je esaKyHcaa 21 paH&gt;eHJ.:IK.
C H:.MMa je Kpeayo Kapasaa, HaTosapea pa3HMM MaTepajaJIOM 3anJieH&gt;eHHM y ,IJ;epseaTM, )l;o5ojy H BaibaJIYII:H. Kapasaa je J1Mao 50
KOJia C KOibCKOM H BOJIOBCKOM 3CIDperoM. ¥ npaTH&gt;H je 6YJ:Jia q:eTa
O.D; CTO JhY.D;H, ca ce,n;aM llYIIIKOMHTpa.Jbe3a J1: H3BJ1.D;HHIJ;OM Ha qeJiy.
Ca OBHM TP8HCTIOPTOM lfl.I.IJia je H .n;pyrapMIJ;a ,!J;p cf&gt;pv.t,Il;a- ryTMaH
Koja je .n;o Ta,ll_a 5MJia pec.PepeHT caHHTeTa "tleTpHaecTe 5pnra,qe.
Oaa je nom.rra aa .ll.YJKHOCT ynpaBHHKa KopnyCHe 6oJUrn::o;e y liiHnparaMa. C H&gt;OM je lfl.I.Iao H HeMa~IKH nexap AP Bayep, Kojn ce .n;o6poBOJbHo I1Pi1KJbyqJ.fo 3aje.z:tHo ca ;o;oMo6paacKi1IVI je,Il;HHM:o;aMa 113
)J;o6oja. ,I(OKTOPKa I'yTMaH je ca BOJbOM BPIID1JI8 CBOjy ,D;YJKHOCT,
a.JIH H:.eHe rO,z:tHHe HMcy MOrJie Bi1IIIe ITOp;HeTM BeJIHKe Hanope TIOKpeTa onepaTMBHHX je,ll_HID1Il;a. BuJia je caeCHa Tara, a Hrrax je
2KaJIHJia 3a je.D;HHH:o;OM. ,IJ;Ba}.l;eCeT ocMor cenTeM6pa y 10 :q:acosa yjyTpo y IIpH5nauhy,____aa npBHM na.n;MHaMa rrJiaHuHe Bopja, TpaacnopT
cy aanann 't!eTHHD;u. IIpHnpeMHJIH cy 3ace.:z1y c TPl1 CTpaae, aa 5pe2KYJbiJ;HMa nope,n; :o;ecTe H IIYCTHJIH xapaaaa y sace.n;y. Ta.n;a cy jypHYJIH xao rpa6JbHBe s.Bep'H H noqenn ,ll_a n.Jba"'Kajy. 3Ha.JIH cy "iera
11Ma y KOJii1IVIa 11: ,!(a he ce ,n;o6po ,caa6,n;eTn'. ¥ ,n;HB.Jboj_, ,rr;peQH CKaK8JIH
cy aa KOJia .•. Harua 38IIITHTHHIJ;a jyaa't!Irn je npym:uJia oTnop, amt
je 6MJIO ysaJiy,D;: paH.eHMKe J1 'l'paacnopT m:rje -MorJia 0,!(6paanTH.
"t{eTHHKa je 6HJIO oxo 1500. Hame m:pTse 6J1Jie cy BeJiuKe: 7 paa,eHHKa M 7 MPTBHX 6opaqa Ji:I3 38IIITJ1TliHD;e, )J;Be 60JIHH'Iapxe J1 2()
palbeHMKa, a 6MJIO je H 38p06Jbem:rx. Ty je ITOI'Y:IHYJia H cf&gt;pH,!J;a

60

TYTMaH M ,u;pyrapu:u;a AHTOHHja, ceKPeTap ynpase 6oJIHHqe, xoja ce
xpa5po 6opi1Jia. ¥6MJia je H3 TIHIIITO.n.a .n;sa "!eTm:rKa, a oa,n;a ce
caMa y6HJia 6oM6oM. HeMa"!Kor JieKapa cy l1cnpe6MjaJIH, npeJIOMHJIM
MY PYKY a oa,u;a ra npe,rr;a.JIH HeMIJ;MMa Y ,IJ;o6ojy."

v
CTapa 3arpe6a"tJKa .rrexap~a ,n;p Mapnja lll.Jie3HHrep CTHrJI.a je
c My:meM H KfiepKOM 1942. y napTI133HCKY 60JIHHI.l;Y Ha IleTpOBOJ ropH. Thea My:Hc. ..z:tp MnpocJiaB je TaKolje 6Ho Jiexap 11 Kao MCKycan
errn:,IJ;eMHOJior pacnopeljea je npH caHMTeTCKOM o.n;eJbelby Bpxosaor
IIITa6a. KpeTaO ce c rJiaBHOM orrepaTJ1BHOM rpyrroM H 110JIOBJ1HOM

jyoo 1943. rror&gt;myo ca KhepKOM Ha CyTjecQH.

.

,IJ;oKTOpKa MapMja liiJie3MHrep }e 3a BpeMe aerrpMJaTeJbcxe
o{j&gt;aa3Jme Ha IleTpOBY ropy, IIOlliJia C palbeHMIJ;HMa y CKJIOHJ1IIITa
no.z:r; 3eMJboM. Ty cy ·6HJIM TeiiiKH palbeHHIJ;H. MopaJIH cy y CKJIOHHIIITY ,IJ;a OCTaHy ,n;y:me, jep je HeilpHjaTeJb BpiiiHO npeTpec Tepeaa
Tpa:mefiH napTM3aHCK€ palb€HJ1Ke. ,I(OKTOpKH je 6HJIO T€IIIKO! a Ka..D;.
cy xTeJIH ,n;a je H3Hecy aa Ba3,ZJ;yx, aHa ce ycnpOTHBHJia, 6oJefiH :e
,n;a Hx ycTarue Mary npHMeTMTH. OceTHJia je p;a he yMpeTH, na J€
3aMOJIHJia .11;8 IneH Jielll IIOKOrrajy HCIIpe,n; y.rra3a y CKJIOHHlliTe. lioCJiyruaJIH cy j e. IIocJie HeKOJIHKO p;aHa yeT arne cy ,ZJ;OIIIJie ,z:r;o cKJioHI1IIITa: BH,ZJ;efiM rpo6, IIOBepoBaJIH Cy ,n;a TY HeMa HHKOra M OTJ1Il.IJI~.
,I(oKTopKHH rp·o6 Ha caMOM y.na3y y 3€MYHHI..I;y, crrac:v.ro je H:.eHe palbeHe ,IJ;pyroBce.

VI
Q,n:,y JeJia"tiHfi cy pO,D;t1TeJbJ1 K80 OCMOrO,n;HIII~y ,ll;€BOj"'MJJ;y, .3a
BpeMe OKTo6apcKe peno.rryu;Hje, ,n;oBeJIH H3 PycHJe y Jyroc.rraBMJY·
"Y OCHOBHOj IIIKOJIH, rHMHa3HjH H Ha Me,n;HI..J;HHCKOM ¢aKyJITeTy,_
6Mna je Haj6oJba. H11je je HHTepecoBaJio HJ1IIITa. ,ZJ;pyro ceM yq:a~
HeKH H&gt;eHH rro3HaHHIJ;H cy ce H3HeHa,n;I1JIH Kall: Je rrocJie CTY,Zl;HJ a
o6aBe3aor JieKapcxor CTa:ma, aarrycTJ1Jia Beorpa.rr; H OTJ1IIIJia Y 3~6aqeao ce.no BJiaCHHY y ·BpalbCKOM OKpyry, a Morna je ,D;a ,IJ;06HJe
cJiy:m:6y y Beorpa.n;y. CHpoTmny je nperJie,IJ;aJia H Jie"tiHJia 6ecrr.naTHO "'aK HM je H JieKose ·Kyrrosa.na.· To je joiii Bmue 3aqy,z:r;mm oHe
Koj11 cy je II03HaBaJIM, jep cy neposaJIH .z:r;a je OTJ1lli.Jia H3 Beorpap;a
,n;a 6M ,n;o6po 3apaljHBa.rra H ,n;a 6n ce o6oraTHJia.
. ..
Yf3 BnacHHe je ,z:r;p OJI:.a JeJiaqJrli rrpelliJia y ceJio PaTaJ a aeIIITo KaCHHje y Bpaae, r,n;e ce 11 y,IJ;ana. 3aje,n;Ho c MyJKeM npemJia

61

�je y JleCKOBaD; -r,n;e ce TIOCB€THJia 60JIHl1r(M J1 na:u;HjeHTMMa. ilOJIOBli:tHOM cenTeM6pa 1941. ro,n;HHe 611:0 je paH:.eH je;a;aH napTM3aH na

cy .liP OJDy J e"'a•mh 3aMoJIMJm .z~a My npY'KJ1 rroMoh. roToso ca o.z~y­

CnpeMHJia ce H KpeHyJia C p;pyrOBMMa Kp03 CH€:&gt;KHY . Mefiaay.
JeAaH o,n; 6opa:u;a TOr op;pe,n;a, JeJieHa TpajKOBHh JlaJia, ceha ce p;oJiacxa p;oKTOPK'e OJDe J eJia"ti:vdi:

meBJOeH:.JeM IIpHXBaTMJia je · II03MB J1 O,ll;MaX KpeHyJia.
IIpeMa IIp:J..ftiaH:.y JiecKoBatiKMX KOMYHMCTa, .n;OKTOpKa JeJiaqnfi
je o.n;nrpaJia Ba:mHy yJiory J1 npMJIMKOM ocJio6aija:Eba Bope .IJ:aMjaHOBMha, napTM3aHa JlecKoBatiKOr o.n;pe.n;a, Kora cy HeMQH pa:EDeHor
3apo6HJIM OKTo6pa 1941. ro.zzyme M rrpeHeJIH Ha Jie'tleH:.e y 6oJIHH:u;y.
,II;p OJOa JeJiaqJrli je HayqHJia palbeHHKa KaKo ,n;a Cli:UvryiD.Ipa H3HeMOrJIOCT, ·,n;a 6J.:I ra ,n;y:me 3a,ll;p2KaJIJ.:I y 60JIH~H VI CTBOpHJIH npHJIHKY rrapTMjcKoj opraHM3arr&gt;IjM .z~a ra OTMe. IIpBo6oparr BJia.r~a 'Bopl}es:v.rh J13 JleCKOBD;a, KOjH je Y'tJ:€CTBOBaO y OCJI06al}a:Eby ,IJ;aMjaHOBHfia, npM'tla:
,Bopy caM o.n.aeo y cTaH ,!J;YllJKa nexapa. IIocJie Tara caM Hexom:tKo
nyTa o,n;Jia3Mo y cTaH ,n;oxTopxe 0Jbe H ,u;oBo,n;uo je ,n;a npeBaja Bopy. IlpHM€TMO _CaM ,IJ;a je 0 CBeMy 063B€IIIT€Ha H 'tiMM 6Hx H3J1III30,
Y3l1M3JI3 je TOp6y C JI€KOBJ1Ma M J1HCTPYM€HTJ1Ma M 33j€,IJ;HO C 6oJIID:I"ti3pKOM llOJI33HJI3 ca MHOM. IlOCJie !Jp€BMjalba ,n;aBaJia MJ1 je
y'nyTCTBa K3KO ,IJ;a llOCTynaM C palbeHMKOM J1 WT3 f];~ MY ,n;ajeM ,n;a
je,D;e. . . Kaxo cMo Eopy npeMeCTHJIM y ,n;p·yrM cTaa, KO,ll; CaBKe
AHTMh..:O'tiim:H:.e, rrope,n; IliiiMT3JbCR:Or rp06Jba, OIIeT CaM BO,ll;HO ,JJ;p
0Jby ,n:a ra Jie'tiM ·... "

J eJIKa ,I(MMMTp&gt;IjeBMh &gt;I Bopa IIew&gt;Ih npwiajy .z~a cy y jeceH
1941. ro,!IMHe O;liBeJIM y 6oJIHJ10Y K0;£1 .liP OJDe, paHoeHor 6oprra JiecKOBatiKor o,n;pe,n;a, MHJIYTMHa BJieqMfia. 0J.ba je ca ,n;p KaiUHKOBHheM J1 6oJIH:wrapKOM BepoM ,1l;HMHTpMjeBJo:di orrepncaJia palheHMKa
H H3Ba,n;J1JI3 MY MeTaK. BJie'I.JMli. je IIOCJie' TOra CM€lliTeH y j e;t:taH
cTaH y rpa,n;y, r,n;e ra je ,n;p 0Jba o6HJia3J·ma Ji:I Jie'lfMJia.
,II;·oxTopxa JeJiatiMh je HIIIJia :M Ji:I3BaH rpa,!(a .n;a rrpy:m:a JiexapcKy IIOMOfi. palbeHHM rrapTH3aHJi:IMa.
,

IIoqeTKOM ¢e6pyap" 1942. ro11MHe Ba6M'!KM (JiecKos,a'!KM) Oilpep; je y 6op51i:I c Byrap:MMa, y ce.ny EeJLaHMD;H HMao neT Telllxo
paa.eH:MX 6opa:u;a. HJoiKe- HHje yMeo ,rr;a 11M npy1KH noMoli., na je no..,
JIJ1TW:IKM K;OMecap o,!(pe,n;a nomao y JiecxoBan; .n;a npoHaije J.:I ,rr;oBe;£~e JieKapa, 06paTMJIJ1 cy ce liP 0Jb&gt;I JeJia&lt;rHI&gt;.. IIpJ&lt;CTaJia je .z~a
noije 6es HKaKBHX :M3rOBopa. Ka,n; joj je rroJIHTJ:t't!KH xOMecap no"t.Jeo
o6jamlbaBaTH KOJIHKO je TO p;aJieKo, .n;a ce Mopa HhM y nJiaHJ1HY
no CHery H ·Mpa3y, oHa MY je-·op;roBopnJ:ra:
,Moj Hapo.n; ce 6opM, na MopaM n ja .n;a ce 6opnM. HenpHjaTeJb je
_MCTH, OBO -je MOj H.3'&lt;:1Ji:IH 6op6e ... ".

62

, Y je,n:HOM O)l;€Jb€IDY KOH3Ka M3H3CTHP3 Boropop;uu;e (Ba6H't!Ka ropa), paJJ::,€HYiqM CY je"tiaJIH O)J; 60JIOBa. CMTyau;Hja je 611.rra KpMTWIHa
H je3MB3. HoJ:s.y J13Meljy 6. H 7. ¢e6pyapa y npOCTOpHje OBOr KOHaKa, Ha B€JIJ1KO J13H€HaljeH:.e CBMX YIIIJia je :meHa TPH,JJ;€C€TJ1X rOp;MHa, xojy caM 3HaJia xao 1
p;p 0Jby .Jena"!Hh (npe3HMe no MYJKy). BHna
je Gena o,n: caera, HOCHJia je OBehy Tall!Hy y pYJzyt, aa ce6H je HMaJia .n;yra"tiaK xo1Kyx npexo xora je nap;ana p;yra rrnaBa xoca M3MewaHa ca caeroM. 'IliiM je yniJia, 3aTpa1KHJia je JiaMny, Tormy BOp;y M
aJIKOXOJI, J:I3Bap;HJia :mrcTpyMeHTe H o,u;Max noqeJia ,n;a nperne,n:a,
onepmne n npeBnja paH&gt;eHHxe. Orrepncana je neT palbeHHKa, nperJie,rr;aJia jow Hexe 6onecHlilKe H o6jacHHJia 6onauqapMMa xaxo he
Jie'&lt;:lliiTH palbeHHxe, a oH,n:a je 33IIMTana p;a JIM MMa jom palbeHHX
HJIM 6oJiecHHx. Kap; je 'tiyJia ,n:a HeMa, crraxoBaJia je cBoje CTBapu,
o6yxJia ce J1 c rroJIMTH'tiKHM KOMecapoM H3aiiiJia • . . I!oHaiiiana ce
cJio6o,n;Ho xao p;a je Mel)y HaMa npe Tora 611na Meceu;MMa ... "
HeMQH cy OTKPHJIJ1 capa.n;!hy ,n;p 0Jbe J eJiaqJiih c Hapop;HOOCJio6o,n;HJI3'tJ:KMM noxpeToM M yxancMJIH je y rrpoJielie 1942. ro,n;liiHe.
,II;HBJbatiKH cy je TYKJIH n MYtiHJIM rrpHJIHKOM cacJiymaaa:EDa. HHje
IIpH3H3JI-a HmiiTa. Y 33TBOP Cy je )J;OB€JIH, 23. arrpMJia 1942. I'O,D;HH€,
y ·,TOKY HOliH. HeMD;M cy je TyKJIH HOraMa H pyKaMa Ha O'tJ:HrJie,Il;
CBHX 33TBOpeHYIKa, ITa Ka,D; joj HH-cy MOI'JIM H3HY,IJ;H'Tlil npH3H3:Eb€
yXBaTHJIH cy je sa Hare H pyKe H y,n;apaJIM joj rJI-asy o 3H;q. H no,u;..
CBa y KpBH .H. MO,n;pm:J;aMa,· y 6eCBeCHOM CTalhy, OCTaBJbeHa je ·a:
cyTpa,ZJ;aH cy · CB€ yxanmeHMKi€- H ):J;OKTOpKy J eJla"tiJ1li. K3MHOHHM3

npeHeJia y H=.
ilOIIlTO HHje HMIIlTa rrpH3H3Jia, HeMIJ;H cy je T€IDK0 H3Mp:u;BapeHy M M3MytieHy nyCTHJIM J13 33TBOpa y .zwyroj IIOJIOBMHH 1942.
ro.zzyme. HaCTaBnJia je .n;a rroMroKe rrapTH3aHe, na cy joj .n;pa:mMHOB:u;H, ycpe,n; JieCKOBIJ;a IIO'tJ:eT~O:M: 1944. 33KJr.3JIH OD;a, ,D;OK je H3
KOJieHHMa p;p:mao CBOr YHYKa, 0JbHHOI' CJ1Ha.

�YMECTO InHX BPAliAJIE CY CE IIPMqE

IIpHJIHKOM ¢opMHpaaa IlpH.nerrcKor napTH3aHCKor o,n;pe,n;a,
CTYIIHJia je y O,n;pe,n; c rrpBMM 6opu;HMa H rrocTa.na rrpBa napTn3aHKa

y TOM p,eJiy MaKep,oHio:je. Y op,pep,y je Map&gt;o:Ka, mKo cy je npo3Ba.nn, 6viJia 6opaD; C IIYII1KOM y PYD;H, ITOJIHTH't!KH pa,n;HHK, CaHHTeTC!ili pe¢epem &gt;&lt; 60JIHwmpKa. 36or MaJior 6poja JbYP.H "' noce6HHx
yc.noBa rro,n; KOjHMa je o.n;pe,n; ,n;ejcTBOBao HHje o,rweijHBaao rroce6ao
JIH.I.J;e 3a caHHTeT. MapHja je rrpeBHjaJia n Jiet:IHJia p&lt;UDeae H 6oJiecae 6opu;e y rpynn c xojoM ce KpeTa.na, a n y ,rwyrnM rpyrraMa.
Oaa ce cTapa.na H o CMemTajy TemKHX palheHHKa H OonecHHKa, xao

H o ynyfi&gt;&lt;Balby 6oJieCHHX 6opa~a Ha nperJiep, Kop, JieKapa y rpa,n;y. Bo.n;H.na je paqyaa o aa6aBD;H .neKoBa H ,n;pyror caHHTeTcKor
MaTep:vrjaJia. Y TOKY 6op6n H aKIJ;nja 6pMHy.na ce n o H3BJiat.relhy
palbeiD:IKa C IIOJIO}Kaja. Kao IIaPTHjCKH ¢yH:K:qHOHep OHa je BO,ll;HJia
6pHry H o paaeHHM H 6oJieCHHM rrapTH3aHHMa aa Tepeay r,n;e ce
KpeTaJia. 3axBaJbyjyfiH II02KpTBOBaa.y_ H CHaJia1KJhHBOCTH OBe xpa...
6pe ,n;eBojxe, MHOrHM napTH3aHHMa je cnacea JKHBOT. IIoce6ay xpa6pocT n no:mpTBOBase ncnoJDHJia je npHJIHKOM cnacaBaH:.a pase-

HHKa y 6op6&gt;o: c ByrapJ&lt;Ma 1. Maja 1942. y 6JIH3HHH IIpHJiena. Yo•m
npa3HMKa

,Maj,n:a je HMaJia neJU1KH YTVIQ.aj aa 6op:u;e.
BMJia je jYHaK n ynex je cMeJio jypHillaJia ,D;a M3-

oap;a xa,n; je TO 3a ,n:pyre H3rJiep;ano HeMoryhe .•. "
TiapTH3aHcxe 6o.rraW:Iapxe cy nope,n; pa,n;a oxo palDeHHKa HMa,n;pyra 3a,n;y:m:eH:.a, 6uJie cy cxojeBCKH H napTHjcxH pa,!{HMqM.
Hexe cy H pacrropeijHBaHe 3a napTHjcxe 4&gt;YHxu;~mHepe, .aJIH cy H
I1

KaO rrapTHjCKH J1 TIOJIHTH'&lt;IKH pa,D;HMI.l;J1
M€,ll;m::J;J1HCKy IIOMOh

y CJiyqajy

JhY,D;H, rrapTH3aHCKa rpyrra, C KOjOM je 6MJia H

c .n;pyroBHMa c Tara Tepeaa aanaJin oeynaTopcxe caare n o6e.neJK:HJIH npa3HHK pa,n;a. MeijyTHM, ByrapH cy p;o3HaJIH 3a OBaj noRpeT, na cy .n;oBeJIH ja"tJ:e caare H OIIKOJIHJIH napTH3aHe .n;ox. cy JIOropoBaJIH y IIIYMH H3Ha,n; oe.na OpaoBa. Y TOKY aolin H3BPIIIMJIH cy
Hana,n;. Y 6op611 C Ha,IJ;MOfiaHj:MM HerrpnjaTeJDeM, MHOrH napT113aHH
cy paseaH. Mapnxa je JilliJia o,n; je,JJ;aor ,n;o .z:wyror n npeBMja.na HX.
IIocJie npeBHjasa H oaa H paseavrn;H cy aacTaBJhaJIH 6op6y. _Byrapn cy aacpTaJIJ:I Kao 6ecae 3Bepn, rrpH6JIIDKaaajyfiH ce napntsaHHMa CBe smne. KoMaH)J;a je H3;qa.rra ynyTCTBO .n;a ce noKyma
npo6oj y pa3HHM npaBl:zyrMa. BopQH cy xpeayJIH, noHeBmH TPH Te-

By"Lie paH::.eHHKe Ca IIOJIOJKaj.a. J13BJia't.!HJia HX je _H

Jie

pap;HH~

Map&gt;o:ja Joc&gt;o:¢oBCKH, KpeeyJia je npeMa IIpnJieny, p,a 6n 3ajep,Ho

IIOTpe5e npy:at:aJie

paH:.eHHM p;pyl'OBJ1Ma. 0 TOM€ cy OCTaJia MHOra

cne,n;oqaHCTBa.

II!Ko palbeHa p,pyra. IIpBo cy jypHli!aJIH a Kap, 6&gt;&lt;: cy36HJIH Henp&gt;o:-

I
CTy,ZJ;eHT

Ky3MaH_JocJ·n:Poncxn H3 IIpnJiena je 6Mo qJiaH KoMY-

HHCTH"tJKe IIapTHje JyroCJI3BJ1je_. Ilpe,n; paT je, IIO ,n;HpeKTJ1BJ1 napTHje, HanyCTJ10 CTy,rr;nje J1 BpaTJ10 ce y lipHJI€II Ha IIOJIHTl:PIKH pa,n;.
Y pa,n;y aa o6aonn H yqapmlumaH:oy opraHH3an;nje IfOMYHHCTHt:IKe
napTMje noMara.na MY je M cecTpa Mapnja. 0Ha ce Hapo"~ntTo HCTaK.na y np:w:npeMaMa 3a opy:m:aay 6op6y npoTim oKynaTopa. Ilope,n;
ocTaJior, oaa je opraHH30BaJia npMKynJbalbe .neKOBa H carmTeTcKor
MaTepnja.na H npHnpeMe 3a o,n;p2KaBalbe xypca 3a 6oJIHJo:tqapKe, KOjn je n oaa nocehHBa.na ca jam neT OMJI.a,n;MHKM M3 Ilp:MJiena.

64

'

jaTeJba, BpafiaJin cy ce 3a palheHHKe. ,Il;oK cy napTH3aHM noMepaJIH
paH:.eHe ,n;pyrOBe, ¢amHCTJ1 cy Ce OKYIIJDaJIH H IIOHOBO Hana,n;aJIH.
To Ce IIOHOBHJIO BJill!e IIyTa. IlapTH3aHHMa je IIO't.!eJia ,n;a H6CTaje
MYHHIJ;Hja. ITocToj.a.na je onacaocT ,n;a MX aenpMjaTeJD cBe 3apo6H.
MapHxa je npe,z:r;JI02KMJia ,u;a ce npo6njajy oan xojn Mary ,n;a J1;qy
a oaa p;a ocTaae c pa:EDeH~HMa H .n;a ce caKpVIje y JK6Y1be. ~pyroBH
cy je IIOCJiymaJIH J1 OTJiiiiiJIH. MapHKa je OCTaJia C Tpojm:(OM pclH:&gt;€HHKa. Eyrapn cy HX 6p30 IIpOHaWJIH H CBe "tl6TBOpO y6HJIH.

0 norJ16MjH paH&gt;eHHX napTH3aaa vr lDMxoae xpa6pe 6oJIH:wrapKe MapJ:IKe H3Hap; ceJia Opaoaa 1. H 2. Maj.a 1942. roBopHJIO ce no
u;eJioj Maxe,n;OHMjH. Ca oropqeaeM n TyroM npHt:IaJio ce o p;MBJba..,.
65

�lllTBy 6yrapCKMX &lt;iJaiiiMCTa. llo}KpTBOBaHOCT MJia,D;e rrapT113aHK€
MapMKe H3a3BaJia je ,D;liiBJbe!he M rroaoc. Y npMJierrcKOM IqJajy je
HacTaJia H rrecMa o He,n;emtiMa oKyrraTopa H HeycTpanmBoj MOMH
MapHKM KOja je CaMa HOCMJia J1 CKJialbaJia TeiiiKO paFbeHe Hapo,n;He 6opQe.

jypHJIJil 3a napTH38HHM8 1 KOjH cy Ce MOpaJIH IIOByfiH. CaBKa je ocTaJia CaMa C paH:.€HHKOM. liOlliTO HMje MOr.rra p;a ra HOCH CKJIOHHJia
ra je Y je~aa m:6ya M no:mypH.rra sa ,IJ;pyroBHMa. ,IJ;oK 'je Tp"tia.rra,
H3 Mpaxa J€ H€KO ,lJ;03HBaO.
-

.
Y je,n;HoM :m:6yay HamJia je paiheHor rrapTM3aHa JapKor. BHo
J€ Ha 3a:eJby na HHKO 0)1; 6opau;a HMje 1IpMM€THO p;a je paiDeH 3 aCTaO. HMJe CMeo p;a BM'lle ~a ra He 6M qy.rr11 'll€THMIJ;M. HexaKo ce
~osyxao ,n;o Haj6JIM::m:er 2K6yHa H Ty ce CKJIOHHo. Casxa ra je aa
. P3l1HY 1Ip€BHJia. IlOIUTO je 6HO paH:weH y HOry, IIOCaBeTOBa.rra My
J€ )1;8 OCTaHe rp;e je ,D;OK ce OHa He BpaTH C ..n.pyrOBHMa.

II
Me,n;Hu;HHcKa cecTpa CaBKa Cama J aBOpliiHa pa,n;HJia je y OrrlliTOj ,n;p:m:aBHOj 6oJIHJ1IJ;H y Beorpa,zzy. BHJia je H noJIHTYrqKH aKTHBHa rra je npe,n; paT H3a6paHa 3a cexpeTapa rrapTHjcKe opraHH3aiJ;Hje y cBojoj ycTaHOBH. Y 6omp1D;H je, nope.n; ocTaJior, opraHH3oBaJia
H rpyrre HHCTPYKTopa 3a TajHo o,n;pmaBalbe KypceBa 3a 6oJIHY:PiapKe. 'Y np11npeMaMa 3a opy"'aHy 6op6y pyKDI&gt;0/111Jia je rpynoM Koja
je IIpMKYIIJbaJia JieKOBe, CaHl1T€TCKJ1 MaTepHjaJI J1 J1HCTpyMeHT€.
IIocJie OCHHBa:H:Ja napTJ13aHcKor o,D;pe;n;a, CaBKa JaBopHaa je
OTMIIIJia y PaCHHCKH o,n;pe,n; r,n;e je IIOCTaBJbeHa 3a caHHTeTCKOr pe&lt;iJepeHTa. YqecTBOBaJia je y CBHM 6op6aMa H a:KJJ;HjaMa. Je,n;Ho BpeMe je 6Y!Jia l1 IIOMOfiHHK nyiiiKOMMTpa.JbeCI..:J;a. 3a Bp€M€ O,II.MOpa l1
3acTaHKa, pa3roBapaJia je c 6opu;11Ma Jti ,n;aBaJia HM caBeTe o o,n;pJKaBaay JIJii'l!H€ XJilrJ-fjeHe. HMi.tOMe JIJ1'l!HO HHje XTeJia ,IJ;a rrepe py6Jb€ H xprur. Bopu;H cy je rJie,n;aJIH c qyj;}eibeM M ,n;a y 6op6H HHje
fiHJia xpafipa KO 3Ha IIITa 6U MJ1CJIJ1JIJ1 0 H:.Oj. IlomtiTJ1qKH KOMecap
je CTpaXOBaO ,n;a OHa HaKO J1CKYCHH KOMYHHCTa- J1 peBOJIYD;YIOHap,
Helie yciieTH ,D;a ycrrocTaBJil KOHTaKT C 6opiJ;J1Ma KOjH cy yrJiaBHOM
6HJIH ca ceJia. 'Y6p3o- ce noKa3aJio )J;a TO caMo TaKa J13rJie,n;a. 'YoqJ1
14. OKT06pa je.n;Ho o,n;eJbeiDe PacHHCK'Or o,n;pe.n;a y KOM je 6HJia H
aHa, 3aTex.rro ce aa sap;-aTxy y ce.rry IleTMHM. ,IJ;oMahHH xo.n; xora
cy HaBpaTHJU1 fiMO je HeOfiWIHO npep;yCp€T.ThHB, 3ap;p::m:ao HX je J1
CrrpeMHO 6oraTy seqepy. -HerrpeKH,n;ao HX je Hy,n;Ho ,n;a je,n;y H ,n;o"aocao jeJia aa cTo. MeljyTYIM, xaxo je xacaHje yrspl)eHo, o,n;Max no
.n;o.rracxy rra:jJTM3aHa o6aBeCTHO je "tieTnnKe.
.
IIapTH3aHM cy ie-.:IepaJIJ1 H pa3roBapa.rrn ca yKyhaHHMa, H€
cJiyrehM HJ1IIITa. CaBKa je· y3eJia je,n.Hy ,n;esoj..:nru;y Ha xpMJIO H rrpMqaJia joj rrpaqe. lil3Heaa;n;a je yrrao je,n;aH ,n;eqax H o6aBecTHO rrapTH3aHe ,n;a 't!€THMD;J1 orrK-oJbaBajy xyliy. IIapTH3aaa cy 3rpa6HJIH
opylK_je H MCTp'IaJIM H8IIOJbe·. "!JeTHMIJ;M cy HX Ca'ti€KaJIH IIYIJ;ID.aBQM.
TiapTYI3aHH cy o..n.rosopH.rrH rrpo6MjajyhM ce. CaBKa je, xao rroMohHMK IIyu:IKOMHTpaJDecu;a, . 6HJia y 3aqeJby. ~OK ce IIOBJIC:\qJ.:'IJia, crra.3v:r.rra je je,D;Hor ,n;pyra xaxo JieLKK. Blilo j e To ,IJ;apxo xora cy qeTHMIJ;M paHHJIM. Oaa je 3aCTaJia H rrpeBHJia ra. "t!eTHHD;H cy ypJiajyhM

66

,IJ;"pyrapMu;e, H€MOj )1;8 M€ OCT8BJfill.

~yro je Tp'tiaJia ,D;OK HHje CTlifrJia CBOje. rp,n;MJia je IIITO cy ce
IIOBYKJIJil J1 OCTaBHJIJii paiDeHHKe, .rra je 38Tpa:&gt;KHJia O)l. KOMaH,n;aHTa
,n;a ce BpaTe no H:.MX p;a nx 'I€TH:m:J;H He 6H 3 apo6vr.rrH. Ka,n; joj je
KOMaH,n;Hp pexao ..n.a ce He cMejy spahaTH, Casxa ra Harra;n;e:
- TH, ,n;py:m:e, Kao KOMyHHCTa He CMeiii TaKO )J;a IIOCTyiiaiii
c pa:a:.eHHM )J;pyroBHMa! TaKo ce He nocTyrra c paaeHHD;HMa ...

Bolj~ o,n;e.JneH:.a jy je je~Ba YMHPHo n y6e,n;Mo ,IJ;a je, y osaxsoj
~H;~aD;HJM, 38 palb€HJ1K€ HaJCHrypHHje p;a OCTaHy r,n;e cy. 06jacHHO
JOJ J€ p;a fie C€ pa:a:.eHMil;HMa Haj6p:me !IOMOfiH aKo lliTO rrpe CTYU'Hy
Y .rrorop op;pe,rr;a H 3aTpa:lli:e rrojaqase. IIolliTo cy KOM8H,IJ;Mpa rro,n;p2K8JIJ1 CBH 60piJ;H Jii OHa je MOpa.rr~ )J;a IIOIIYCTH. Y6p3aHHM MapmeM
KpeHyJII1 cy y Jiorop 0,11pe11a.
IIITa6 je rrocJiao nojaqaae H "ti€THHIJ;H cy pa36HjeHH. HamJIH cy

~albeaor ~.apxa H Japxor 11 npeHeJIH vrx y ceJio C.rraTJ.my, r,n;e HX

J€ CaBKa CMe_OTYIJia KO~ OMJia,D;HHll;a JKHxe KOMe je I10K838Jia KaKO
)J;a HX IIp€BHJa J1 HeryJe. ilOCJie TOra je flOBpeMeHO HaBpafiaJia ,n.a
npoBepH xaxo nx OMJI8)l.HHaq ~eqH H Aa 611 MY ,n;aJia ynyTCTBa 3 a
p;a.T.be Jie'l!eine.

,,

Casxa je cTa.rrHo ?6yqasaJia 6op:u;e xaxo ,n;a ce, y cJiyq-ajy
pa:EDaBalba C8MJ1 IIpeB:f:IJY (y OBOM O,II.pe,n;y CBH cy 6opqM MOpaJIH
.n;a Hoce ca co6oM npsM 3aBoj) 11 xaxo .n;a cnpeqe Kpsapeibe Yr. saraljMBaH&gt;e paHe )J;OK He CTHI'Hy 6oJIHM'llapxe J1JIH Haj6JIIDKM )J;pyrOBH.
TaxBo noHamaae Yr. ,n;p1Ka1be yq:MHHJIJ1: cy ,n;a 6op:o;H npoMeHe
o,n;~oc npeMia ,,n;o~TOplrn" Cann:r, ..n.a c HajBeh·oM os6J1JbHOIIIhy c;rryIIIaJy H IIpHXBaTaJy CBe lliTa HM OHa roBopM, na M xa,n; ce pa,n.HJIO 0
11CKyBaBaH&gt;y py6JDa " o,11ehe.
,
Carua J 8BOpl1Ha je 6vma II03HaTa H KOp; CTaHOBHMlliTBa. }J;OK
-Je c 't!eTaMa JioroposaJia no ceJIHMa, 0611Jia3YrJia je Kyhe H rrperJI~­
.,n;a.rra 6oJiecHMKe, caBeToBaJia I1X xaxo ,rr;a ce Jieqe, ,n;asaJia HM JieKOBe. TaKBHM IIOCTYIID;MMa Y-TMIJ;aJia je Ha MHOre .Thy,n;e .n;a ce onpe,n;eJie

67

�3a napTH3aHe n ,n;a HM noMaEy. IIpHJIHKOM rrperJie,n;a H Jie'f!et»a,
ceJLa~ cy ,n;aBaJIH ,,n;oKTOpKH" Caum aanmpaHD;e 3a pat»eae napTH3aae, 3aTHM -qapane, J,IeMrrepe H p;pyry o,rr;ehy. 06yqnJia je H BJmie
6oJIHHqapKH K.Oje cy je 3aMet»HBaJie y 'tfeTaMa, na H y op;pe.n;y.

'Y JieTO 1943. npeMewTeHa je Ha Kocono. IIocTaJia je qJiaH
06Jiacaor KOMHTeTa KIIJ sa KocoBo H MeToXMjy, saTHM noJIHTH'tfKl1 xoMecap KoconcKe, na OcMe cpncxe H xacanje IIOJlHTH'tfKM
KOM€Cap )J;Ba,li€C€T ,llpyre I\MBM3J&lt;je.

J1 Tap;a, Ka,n; je IIOCTaJia IIOJIHTH'tfKJ1 pyKOBO,ZJ;HJiaiJ; C ,n;pyrHM
o6ane3aMa, auje ce ycTe3aJia ,n;a npenuj8. pa:EDeHHKe, a axo je eyEHO " 11a XHpyplllKM J&lt;HTepseHMwe. 0 TOMe je rrpW!ao ,D;ywaH ,D;eBeJ.IMh, 6opa11 )J;Ba,lleCeT ,llpyre ,liMBM3Mje:
, 'Y jecea 1943, y ceny PoMaHoBQ.I1Ma KO,D; Cyp)J;ynu:qe paH&gt;eH je Y
6op6M c ByrapHMa oMJI8,Il;Jma~ BMTKO. Paae cy MY, Ma)J;a HHCY 6HJie
HapO"t.JHTO TeiiiKe (MeTaK MY je IIPOCTO Harrona paceKaO y,Jij, MHOrO
Kpaapune. HMje Morao )];a ce :s:pehe op; 6oJIOBa. HHje Morao HH .n;a
ne:mH HH Aa cTojH. lii3 paae aa ma:qH, y xojoj je ocTana KOIIIYJbHD;a
O,IJ; MeTKa, TaKolje je WHKJbaJia KpB. Cyp,u;yJIHQa HHje 6MJia ,n;anexo,
ann y H.oj cy ce aaJI83'1i1ne jaqe noca,IJ;e HeMa:u;a H Byrapa. 'Y ceny
PoMaHOBD;HMa Im:CMO II03H3B8JIH HHKOr KO,Il; KOra 6HCMO ra MOI'.JIK
OCTaBMTM. 3aTo CM01 Carua JaBopl1Ha H ja O,JJ;JiyqJ1JIH ,D;a onepHIIIeMO BHTKa. 0H je npMCTaO, HMje HM30 p;pyror H3JI83a. !10JIOlKHJIJi1
CMO ra Ha je,:n;aH KpeBeT y C06H H p;aJIH ,tta IIOIIHje ,D;OCTa pa101je.
llpoKynaJIM CMO je,IJ;He BCJIHKe M8Ka3e J1 onpaJIH PYKe canyHOM H
paKHjOM a 38TMM IIpHCTynMJIM orrepaiJ;HjM. lloMohy 2KHJieTa CMO O,Zl;CTp8HMJIJ1 ~eo pacKHHyror y,n;a M KPB 3aycTaBMJIH ra3oM H 3aBoj eM
Onepa:u;:wja aa PYI\H MIIIJia je MHoro Teme. PaxHja je cJia6o ;n;eno~
B3JI3 na je palbeHMK Tpneo CTpaume 60JIOBe, ,JJ;OK CMO 2KMJieTOM
H3p;BajaJIM ocTaTKe MeTKa M3 PYKe. PaH:.eimK BUje nyrnTao an rJiaca, uaxo je onepaqHja TpajaJia p;ocTa ~yrO. illaxa je 6nna noHOBO
OCJI060QeHa a CBH npCTM IIOiq)eTHH ... "

,D;esei.mh je Guo cTy,lleHT npse ro,liMHe Ha &lt;PapMaljeyTCKOM cpaKYJITeTy y Beorpa,lly.

III
HerrpujaTeJbM cy 4. asrycTa 1942. OTno'leJlH ocpaH3lffiY Ha TonJIH'tfKM o.n;pe.n; KOjH ce HaJia3HO aa JacTpenu;y. Caare aenpMjaTeJba
cy 6liiJie MHOI~o jaqe, na je IIDTa6 op;Jiy'f!Jto .n;a CJia6o noxpeTHe 6opi..:(e
H paibeHHKe M3,ZI;BOj Jt H CMeCTH y CKJIOHJ1liiTa a ,n;a Ce ca ·OCTaJIJtM
GopljHMa nosyqe y no3ai\MHY HenpHjaTeJba. KoMaH,llaHT O,llpe,lla ,!1;&gt;&lt;-

68

MMTpHje II:~:tcKOBMh Tpaanan; je JIH't!HO H3p;BojHo 18 6opa:u;a Kojn Tpe6a .n;a ocTaHy H no,n;eJIHo HX y ,n;ne rpyne. 3a KOMaH,n;Hpa j e.n;He rpyne
o,n;peljea je THxoMMP CToj.aHOBMli, a aa IIOJIMTMqxor xoMecapa 6oJI- .
H&gt;&lt;'lapKa MMJIH11a HJmh. 3a KOMaH,liHpa 11pyre rpyne O,llpeljeH je,
6vmwM noJIMTK'IKM KOMecap o.n;pe.n;a HnKo,n;Hje CTojaHOBHh TaTKo,
aJIM je HacTaJio rroraljaJDe KOja 6oJIH1ftlapKa ,n;a ocTaHe ca OBOM
rpynoM. Cne cy EeJieJie ,n;a MlJ.Y ca o,n;pe,n;oM. ~a 6n npexpaTMJia
norai)a:Ebe M y6eljliiBaH:&gt;e, jaBnJia ce ,I(.apnHKa HecTopoBnh, cTy,n;eHT
Me,ZJ;J11J;HHe, 6omrn:qapKa J1 CKOjeBCKH CeKpeTap ToiiJIH't!KOr rrapTH3aHCKOr O,IUJe,n;a. 0Ha je YJ3eK ycrrenaJia .n:a M3Byqe H crrace pa:H:.eHHKa 6e3 063npa y KaKO Ce TeiiiKOj CMTy&lt;a:QHjH HaJia3HO. CBM cy
joj BeponaJu:t, a pat»emm;H ce HJ.:tcy rrJiaiiD:tJIH xa.n; cy MX H3.n;naj a.m:t
o.n; qe-re M CKJiaH:oa.rrM y rro3a,ZJ;I1Hy, caMo aKo je Jhynqe ocTajaJia
c :EDHMa.
KoMaH)liaHT M noJIMTM"'KM KOMecap HMcy ce cJiaraJIJ.:t ,n;a oaa,
Kao ceKpeTap o,n;pe,n;cxor KOMHTeTa CKOJ-a, ocTaHe c paH.em:tn;MMa.
ronopMJIH cy ,n;a je I»eHO MeCTO C 60pD;MMa, y IIpBMM 6op5eHMM pe,ll;OBHMa aa rroJioJKajy H y aKIJ;HjaMa. MeljyTMM, ,I(apHHKa Mx- je
ynepHJia ,D;a je y OBaKBOj CHTyan;HjH 5oJDe ,n;a OHa Kao CKOjeBCKH
pyKono,n;HJian; ocTaHe. TaKa je aHa nomJia c palbellJ1I:l.MMa y paHHje
H3rpaijeay 3eMyHYIIJ;y y je,n;HOM nu1rrpary xpaj rroTOKa. .IJ;eceT paH:oeHHKa H 6oJieCHHKa C KOMaH,ZJ;HpOM H 50JIHJ.:tlfapKOM YIIIJIH cy 4.
MJIM 5. anryc'!'la yjyTpo y 3eMyamzy xpaj Kpajxona'tf:Ke pexe. CTapH
MJieraJiaiJ; Y"t!MTeJh HHKO,ZJ;Hje CTojaaoBJ.:th je J.1IIIao nocJie,ZJ;lbH n yKJia:EDao Tparone. Hapo'tfHTO je naJKJh:Y.IBO rpaHoM YHI1lliTaBao Tparo.,.
Be CTOIIaJia y BO,D;H Ha MeCTy r,n;e cy H3 IIOTOKa YIIIJIH y CKJIOHHII.ITe:
Ka,n; cy CBM yniJIH, Taxolje na:mJbnBo, 3aTBOpHo je M3HyTpa yJia3
Y 3eMyaJ.:tD;y. .IJ;naaaecT Jby,n;n je OTIIO"t!e.rro :mMBOT rro,n; 3eMJDOM y
noce6HMM ycJioBHMa. OcaM ,n;aHa cy &lt;PaiiiHCTJ.:t xpcTapHJIH nJiaHHHOM Tpa::m:efiH IIapTH3aHCKe pal:beHMKe, npeTpecajyfiH CBaKJ1: IIIyMapaK H cBaKn JK6YH. HHr,n;e ID1IIITa cyMH:oHBo HJ.:tcy rrpoaaiiiJIH. OcaM
p;aHa H HOliH nponeJIH cy ·rrapTM3aHH y wyMH no,n; 3eMJhDM raceh.H
:melj ycTajaJIOM nop;oM H je,n;yhM caMo TBp,n;y npojy. CTaJIH~ orrpe3HOCT H TeiliKH Ba3,n;yx IIO,lJ; 3eMJbOM YTHIJ;aJIH cy Ha 6opiJ;e, Ma,n;a
cy xoMaH,n;Hp H cxojeBCKH cexpeTap rroxymaBaJIH ,n;a nx 3a6ase.
HeKM Cy 3aXTeBaJIH p;a MX KOMaH,D;Hp rryCTM p;a H3aljy H3 CKJIOHHIIITa. HajynopanjM je 6Ho OMJia,ZJ;MHaiJ; .IJ;paroMnp 'BopljenJ.:th. J1JIMja.
CJie,ZJ;efie HOhM MJia,D;Mfi je ,Zl;O:JKHBeO CJIOM HepaBa, D;BJiiJIMO je H MOJIHO ;n:a H3aije :mta.'tf:e he yrupeTM nop;- 3eMJDOM. CTojaaosJrli 11 ,IJ;apHHKa HecToponnli aamJIH cy ce y TeiiiKDM noJio::m:ajy: HHcy MOrJIH ,n;a
ra O,ll;BOj e O.IJ; OCTa.IDfX pat»eHHKa, HMTJil ,!(a ra J13Be,n;y HaiiOJhe, a
HMcy HMaJIH HH Jiexone 3a yruHpel:be. 3aaJIM cy ,n;a he, axo ra ae

69

�Q KaCHHjOj cyp;6HHJ1 3apo6.llieHe Ca3HajeMO I13 ITJ1CMa IIOJIHTWIKOr KOMecapa Ilo1K:apeBa"tJKor op;pe,n;a, EoroJby6a CTojaaoBHlia THHe.

YMHpe 1 H APyre paH.eHHKe 3aXBaTHTJ1 KpH3a. ,Il;oHeTa je DAJIYKa
,IJ;apHHKa j e J13BeJia palbeHJ1Ka, nponeJia ra noTOKOM xpo3 onacay
30HY J1 ITOKa3aJia MY rrpanan; KOjHM he ce KpeTaTH.

,¥ TOKY jaayapa y Paaosu:y je yxsalieaa vmeraJI.Ka Bepa Bpe6aJIOB.
(CoH:.a) xoja ce ,n;o6po ;n;p:m::aJia H je,n;aor TPeHYTKa, HCKOPHCTHBIID:i
ae6y,n;HOCT -qeTHJ.:tKa, OT€JI8 je 6oM6y Ji.l J13BpiiiHJia CaMoy6HCTB0 .•• '~

Mel)yTHM, 'Bopl)eanh je 3aJiyTao y rrJiaHHBH. Ka.z~ ce pa3.r~a­
mtJIO rromao je y CBoje ceJio H Hamnao je Ha aace,n;y. HenpnjaTeJD
ra je CTRBHO Ha M)TK€. HHje H3,n;p:mao rra ici je IIOBeO TRMO rp;e je
6Ima 3e&gt;&lt;yHH!lia c pa:a.elillliHMa. Ka11 cy &lt;i&gt;anrnCTH II03BaJIH rrapTH3aHe Ha npe.z~ajy, H3 3eM)'liliiie cy npHIIyllaJie nymxe. Pa:a.elillliH, .
3aje,n;ao c KOMJaH;z:J;HPOM H 6oJIIDft!apKoM H cKojeBCKHM pyxoBOW'!O:n;eM, op;rOBOpHJIJ1 cy MM BaTpOM H3 nyiUKOMHTpa.JD€3a M nyiUaKa, rryJ:IaJIH cy .ziOK cy HMaJIH MYHHJ:IHje. IIocJie.ziH.HM MeJ:IHMa o.z~y3eJIH cy
ce6n }KHBOT.
·

Bepa je BJ1llle o,n; p;ne ro,n;HHe JI€"t!HJia napT:vtsaae H IIOJIJi:[TJ.N:KH
pa,n;HJia y IIOJKapena"t!KOM oKpyry, y ycJIOBHMa aaj1Kemher Tepopa.
li136eraBaJia je 3aMKe H 3ace,z:r;e H TBP)J;HJia je ,n;a je ¢aiirncT:vt He
Mary aa,n;My,n;pJi:I?I'H. Mo2K,ll;a joj je norrycT:vtJia naJKIDa Kap; ce ceTHJia
MJl3}J;Or CHHa KOjH Ce KO 3Ha rp;e J1 KO,l( KOra Ha.Jia3I101 Ji!JIH CBOr ,lij)aror ,n;pyra ,n;p Bomxa Bpe5aJioBa, caHHTeTcxor pe¢epeHTa H noJIHTW:IKor KOMecapa IloJKapeBa"t!KOr Op;pep;a KOjH je IIO"t!eTKOM 1943. y
onoM Kpajy jyaa"t!KH norrmyo. To ce He 3Ha. )J;ox je npoJia3HJia H3
je,n;lior y p;pyro ceJio, npHM€THO je aexn H3p;ajHHK H3 MeJiaHD;e H
!IpHjaBHO p;paLKHHOBIJ;.HMa. IlOCT3BHJIJ1 Cy 33C€,Izy H 3apo6HJIH cy je.
3axTeBaJIH cy .n;a HM KaLKe r,n;e ce aaJia3J1 Tajaa napTnsaacxa 6oJIHI1IJ;.a. Bepa je hyraJia. 'B.yTaJia je n Ka,n; cy je MY"t!HJIH. 3aTHM je
OT€Jia 60M6y, aKTHBHpaJia j e J1 y6HJia C€ 1 a TOM IIpHJIJiiKOM Cy ITOrHHyJia H ,ll;B8 "t:IeTHH"t!Ka Oci&gt;HIJ;J1pa.

IV
CTy.zleHT Mell&gt;&lt;J:IHHe Bepa I'yJ:1o:a.a-Bpe6aJIOB je 6nJia noJIHTJ&lt;qKJ1 npJio aKTHBHa 3a npeMe CTy,n;Mja. Pap;J1Jia je y 3a,n;py:m:Hoj
OMJia,t{HHH1 y y,n;py:meH&gt;y ,BOjBO,I(HHa", Yp;pymelby Me,D;J1D;HHapa Jii y
::ffi:eHCKOM rroxpeTy y Eeorpa,n;y. IbeHa aKTMBHOCT je rraJia y oqi1
IIOJIYIU:HjH na je 1935. xance. IloHOBHJIO ce oao mTo je neli nocTaJio
THIIJ1"t!HO 3a TO BpeMe: IIOCJie H3JiaCKa H3 3aTBOpa, OHa ce jOlli
Beh&gt;&lt;M &gt;KapoM 3a KOMYHHCTif'IKy napTnjy " CKOJ aesyje n 6op6a
j.e IIOCTaJia CMHCaO lb€HOr 1KHBOTa.

v

HeM!1H cy je yxarrcHJIH rroJIOB&gt;&lt;HOM jyJia 1941. roll"He. Mel)yTMM, Bepa je ycneJia ,n;a no6erae H3 -3aTnopa H ,n;a ce rrpMKJ.bY"lJH
Ilo1Kapena"t!KOM rrapTH3aHCKOM o,n;pe,zzy.

Y IIOJKapeBa"t!KOM Kpajy je 6HJ!a JieKap

H IIOJIMT:wiKH pap,HHK.
ce o.u; "t:IeTa .n;o ceJia H O!J.. ceJia ,n;o. "t:IeTa, rrpeBHjaJia H
Jie"t!MJia paa:.eae 6op:u;e H ceJbaxe, o,n;p:manaJia rroJIHTlPIKe xoH¢epeHI.J;Hje H IIapTMjcxe cacTaHKe, opraHH3oBaJia cMeniTaj palbeHHKa
H J1:3rJ?a,n;lby TajHHX CKJIOHHIIITa, o6e36eljHBaJia xpaHy J1 CaiD1TeTCKH MaTepnjaJI. TaKo_je 6HJIO ll,O 12. jaHyapa 1944. roll&gt;&lt;He. IIpeMa
H3BemTajy KOMaHp;aH'Da IIo)KapeBa"t!Kor ·o,n;pep;a, Tora ~aHa je Bepa
3apo5J.Oeaa:

IIpo6~:~jaJia

,)(0 ca;n;a je Haiii C8HHTeT 6vro Ha IIOJIHTJ1-qKoj Bl'JCHmt, CBH ,IJ;pyroBH
CY CM€IIIT€HH H MMajy Il0Tpe6Hy JieKapcKy IIOMOfi. 0,IJ; IIOCJI€,ll;IberH3BeiiiTaja, l13 6onmru;e cy H3aiiiJia TPH npeJ)J;paseJia ;J;pyra. Be36e3gaocT 5oJIHJ.1I.:.{e yrpo1KeHa je OBHX ,11;aaa, rrocne na,n;a (sapo6JbaBaH&gt;a ,n;pyrapH:o;e Coibe) Bepe Tyr.\QH&gt;e, KOja je pam:tje BO,IJ;HJia
60JIHHIJY ... "

70

-

MJiaAa KpojaqKa pa/lHHJ:Ia H3 TpcTa AH11peaHa ,Z\py:&gt;KHHa (illep:qepjesa OJira) 6nJia je IIOMOliHHK rryiiiKOMHTpa.Jhecu:a y )J;oJIOMMTcKoM O/lPe.z~y. Ka11a je y jeceH 1942. pa:a.eHa y 6op6H KOA ToqKoc
qeJia, nocJiaTa je aa Jieq,elbe y 6oJirmn;y y Baaos Bpx n nocTaBJbeHa sa yrrpaBHMKa 6oJIHJ.:UJ;e. lliT.a6 je cMaTpao ,n;a he ce TY JI€"t!MTH H IIOaemTo y3rpe,n; pa,n;HTH .. MeljyTHM, 6oJIHHn;a je 6HJia cJia6o
opraHn3oBaHa a HH.je MMaJia HH JieKapa. Ty je, nope.n; IDe, 6HJIO jom
p;eBeT palb€HJ1Ka, 0)1; KOjHX ;qBa BpJIO T€IIIKa. AHp;peaHa je He ca.MO.
npesHjaJia H Jie"l:IHJia palbeHHKe, Beh je Ha6anJbaJia HaMHpmn:~;e M
cnpeMaJia xpaHy, a HHje xTeJia ,n;a H30CTaHe HH o,n; HOliHor ,n;e:a&lt;ypCTBa KOje cy BpiiiHJIH OCTaJIH JiaKlliH -palb€HMIJ;H. Kap; ce CTalbe
TewxHx pa:EDeHHKa noropmaJio, oaa ce .o5yxJia Kao ceJbaHKa H. OTHIIIJia y ceJio ,IJ;o6paso Ko.n; JieKapa. 0IIHCaJia MY je rrospe.n;e, He roBopelrn: o,n; qera cy. 3aM.OJII1Jia ra je p;a joj ,n;a ynyTcTao "liHMe H
KjaKO p;a Jie"t!H IIOBpeljeHOr. ,Il;OKTOp joj je p;aO yrryTCTB0 1 JI€KOBe H
CaHJ1T8TCKJ1 MaT€pHjaJI.
¥3 ,n;o5py xpaay J1 aery paH&gt;eHHQH cy ce oiiopasHJIH H BpahaJIH y qeTe. OnopaBHJia ce n · AH;o;peaHa, BpaTHJia ce y qery.

71

�H IIOHOBO je 6HJia IIOMOfiHMK IIyniKOMHTpaJbecn;a, a IIOTOM H nymKOMHTpaJOe3an;. Me~yTHM, Kia.n; 6H .uexo 6Ho paH:.eH, oaa 611 ra rrpeBHJia. !IOCJie IIOBpaTKa 113 6oJIHJ111;e CT3JIHO je HOCHJia MaTepnjaJI H

npn6op 9a npy&gt;KaH&gt;e npse noMohn. IlocJie npesnjaH&gt;a je opraHMsoBaJia cKJiaHtaH:.e pa!beHHKa c IIOJIOJKaja, a· IIOTOM ce BpaliaJia ua
6op6euo MeCTO. Bopn;H H eTapeillHHe ey je BOJieJIH H n;eHHJIH, illTO
ee uapo't!HTO noKa3aJio xa.n; je y jeceH 1943. Temxo palbeHa y !W-

HOM Jiyry K0/1 Cyrnaxa. H:.eHM IIPYrosn 6opQM HOCMJIM cy je Ha
pyxaMa meeT .n;aua H meeT uohH, .n;ox je HHCY .n;oHeJIH y napTH3aH-

cxy 6oJIHMcy Ha Pory. Ty je onepncaHa " &gt;KMB&lt;Yl' joj je cnaceH.

VI
Pa!IH"'1a 3JiaTa Kapop Ko6aJI yq:ecTBoBaJia je y noJIHTM',KMM
n CMH/IMKaJIHHM aKQMjaMa y MapM6opy joru npe paTa. MapM6opcxa · noJIMQMja je nporaH&gt;aJia na je xpajeM 1940. nperuJia y Beorpa/1 r11e ce TaKolje YKJbY'DIJia y pa11 y CMB/II&lt;KaTy.
IlocJie yJiacKa HeMaQa y JyrocJiasMjy, 3JiaTa yqecTByje y npi&lt;npeMaMa 3a opy:&gt;KaHy 6op6y. IloruTO HMje 6J&lt;Jia n03HaTa 6eorpallexoj rroJian;Hju, oeTaJia je y rpa.n;y uo nap1'njeKoM 3a,n;aTxy. Y Beorpa.n;y je pap;HJia CBe .v;ox joj noJI~l1ja HHje yuiJia y Tpar, a ou,n;a

je !I05•ma O!I06peH&gt;e 11a npelje y KPcMajcKJ&lt; OI\Pe/1. ¥ KocMajcKOM
o,n;pe,n;y 3JiaTa je 6nJia noJIHTH't!Iill: pa,n;Hl1K, 6opau; H 6omrn:"&lt;iapxa.
CMaTpaJIH cy je uaj6o.rr:.oM H uajeanecHMjOM .6o.rrHJ1't!apKOM y op;pe,n;y. !bije IIOCTOj,aJia OIIaeHOCT rrpe,n; KOjOM 6H yCTYKHyJia, HapO't!M.TO
Kap; Ce p8,!{HJIO 0 IIOMOfiH palbeHHM p;pyrOBMMa.

¥ IIITa6y 011Pe11a 3HaJio ce 3a To na cy joj y jeceH 1944. noBepHJIH TemKe palbeHHKe. 3JiaTa HX je ueroBaJia n Jie"tJ:HJia cBe
,n;o 22. aBryeTa xa,n; cy y ceJIO Ceoua xo.n; CMep;epena, r,n;e ee HaJia3HJia c palbeHMn;MMa, ynaJIH .rr:.oTHheBD;H. IIpouamJIH cy cKJIOHHIIITe
C palbeiDU.lHMa, H3BYKJIH HX H IIO't!eJIH p;a My"ie. 3aXT€B3JIH CY ,n;a
HM IIpOK82KY OH€ KOjH cy HM ,I\OHOCHJIJ:[ Xpaay Jii JI€KOBe, H yOIIUITe
xo MX je rroceirn:Bao. IIomTo napTH3aHM HHcy o,n;roBapaJIYI, oHM cy
HaCTa.BHJIH ca MyqelbeM. 3JiaTa je yno3opaaaJia JDOTiffi.eBu;e p;a
palDeHHx:e He CMejy Aa Mytie. 0AronapaJIH cy joj aexa ce oua 6pHHe
3a COIICTBeHy K02KY H IIpHnpeMa 3a OHO illTO IbY O't!eKyje .a H€ 38
palDeHMKe. 0Ha HM je O,IJ;BpaTHJia npM6paao ,n;a HeMa saiiiTO Aa
CTpaxyje sa CBOj 2KMBOT, jep je pa,D;HJia OHO IIITO 5n CB8KH IIOIIIT€H
"fOB ex ypa,n;no - rrpyEaJia j e rroMoh TeiUKO palbeHli:[Ma.

-

72

AJIM, OHM cy KOMYHI&lt;CTM- ynao joj je y pe'l je11aH Ocp"'1&gt;!P.

-

OHH cy, npe cBera, palBeHHqH: -:--- o,n;roBopHJia je . 3.rraTa.

0&lt;P"'1"P joj je Talla npe/IJIO:lKHO 11a npMlje JbOT&gt;!lieBQHMa " Jie'&lt;&gt;!
FbHXOB€ paiDeHMKe.
- illTa BH 0 M€HH MHCJIHTe, K8}1;: BepyjeT€ ,n;:a 6MX C€ O,lij)eKJia
pa:ELeHMKa? 3ap He 6HX TaKO IIOCTytiHJia y CJiyqajy HY2K,7J;€ H C Ba-

lllMM paH&gt;eH&gt;111MMa? -

O!lrOBopnJia je 3JiaTa.

&lt;PamHCTH cy paH.eHMKe H 6oJIHH'tlapxy op;BeJIH .z:r;o peKe J e3aBe.
Ty cy palbeHe rrapTMsaae, HaCJIOHHJIH aa orpa,zzy MOC'Da M nyn;aJIH
ua lbHX. Y6HJIH cy KpcTy Jifnaa"tJ:eBHha, 2KJ.moTy MHXaMJIOBHha,

BJia!ly Ile-rpos&gt;rlia I&lt; .ZU,arocJiasa Mpa'&lt;Miia.
IloCJie cTpe.lbaH&gt;a palbeHMKa oHaj o&lt;PMI1"P je np=ao 3JiaTH
H 3aiiJ1Tao je xohe JIM cap; ,n;a OCTaBH_ napTM3aae. 0Ha MY je MMpao
o.z:r;roBopMJia: - He Mory! Hehy! JleiiiUe je ca ,n;pyroBnMa yMpeTH,
aero ca H3,n;ajHJ1IJ;liiM~ 2KHB€TH.
CaB y rHeBy o4J~np je y,n;apao 3JiaTy HOrOM y eTOMaK,
uasMBajyhn je norpASHM HM€Hli1Ma. OH,n;a cy je BOjHHIJ;H OABYKJU:I
,n;o orpa.z:r;e MOCTa 11 y6HJIM, xao H aeue ,n;pyrone.

VII
Ilpe paTa je il:yrnaHKa J epeM&gt;&lt;Ii 6&gt;&lt;Jia Y""'"e"'"'1a y je!IHOM
ce.rry 6JIH3Y TpaBHHKa. Ka.z:r; je 1941. 3aBJia,n;ao ycTamKH Tepop, oua
je c MyEeM Jecl&gt;TOM npeiiiJia y aeroBo po,n;ao MecTo MmrrxoBqH y
CpeMY. Ty cy ce y6p3o yrro3HaJIH c KOMYHHCTHMa H YKJbY"iHJIH y
HapO,IJ;HOOeJI060,D;HJia'!KM IIOKpeT. ,I(ymaHKa ce yrJiaBHOM ,n;py:»GIJia
ca EeHaMa · M ,!(eBojxaMa. 06jaiiilbaBaJLa HM ,n;oraljaje M II03HBaJia
,n;a rroMaEy napTH3aae. IIoHeKaA je HIIIJia H ,n;a rrpeBHje palbeHKK-e,
IIOIUTO je rrpe,n; paT noeehHBaJia xypc npae rroMohn. lifMaJI.a je sanoje H uajeyJKHnje HHCTpyMeHTe. YrJiaBHOM ce 6asHJia noJIHTM't!KHM pa,n;oM a palbeH:ifKe je rrpeBHjaJia caMo y HYJK.z\H.
,I(Ba,n;eceTor aBrycTa 1942, jeAHO o,n;e.n:.eH:.e &lt;PpywKoropeKor op;pe,IJ;a aanaJio je ycTamx:o yrropHIIITe y ceJiy Bojxn. Y cTame cy npy- }K]i:IJie EeeTOK OTI!Op J1 TOM IIpHJIHKOM paHHJIH KOMaHp;Hpa Pa,n;eTa

Onapyrn&gt;&lt;lia CTaHKa ., BO/IH&gt;&lt;Ka il:amma KpaBI&lt;Iia lllYQY. PaH&gt;eH]i.~:u;H cy 6HJIH y TeillKOM CTaH.y, rra HHCy CM€JIM ,n;a HX HOCe Ha
&lt;Ppyrux:y ropy r,IJ;e je 6Ho o,n;pe,n;cxn Jiexap. IIpeHeJIH cy HX Ha caJiaru 'Doxe CaBxona y MHIIIKoB:u;e 11 noemwrn cy no ,I(ywaHKy. 'IHM
cy je o6aneCTJ1.ID:[ ,I(yruaHxa je c MyEeM x:peeyJia Ka ':BoKHHOM caJia-

ruy. 0 TOMe H&gt;eH My&gt;K JecpTa JepeMI&lt;Ii = e :
,PalbeHMKe cy YHeJIH y C05y, IIOJIOJKMJIM HX Ha KpeBeT, a ,I(ywaHKa
rro'tle ,l(a ce rrpMrrpeMa 3a onepa:q_Hjy. _,n;oMaliima je 3aMoJnma ,n;a Ha-

73

�JIO:HI:H aaTpy H yrpeje JIOHaiJ; so;n.e, a caMa noqe Aa pa3rJie;n.a ca;n.pmaj TOp6HIJ;e ca C3HJ1TeTCKMM MaTepHjaJIOM, KOjy cy II033,1J;MHQJ1 33IIJieHHJIH y aKQHjH y Byl]eaoaey.

-=-

- ,lJ;_o6po je,
o,ZJ;roaopHJia je no.rryrJiacuo. CTepMJIHMM KOHQ€M, ra3a, 33BOjH, aJIKOXOJI.

H€'9:HjH rJiac: ,Bojcxa!' IlOCK8K8JIH CMO, 6YHOBHJ1 ce BpTeJIH y M€CTy,
KYIIHJIH pa36aiJ;aHO OPYJKje, •• "

Ty cy Maxa3e, urJie ca

TaKo cy

,IJ;ox je oaa nperJie,ZJ;aJia wra HMa OA HHCTPYMeHaTa, napTH3aHH cy
Ha6aBMJIJ1 H€KOJIJ1KO 6aTepHjCKMX JI3MTIJ1, J1 K3;zl. je BO,ZJ;a IIpOKJbY'9:3JI3 ,IJ;ymaaxa je cTaBHJia norpe6ae HHCTPYM€HTe M npnJia3ehH paH:.eHHQJi!Ma 3aiiHTaJia:
- ,IJ;a BH,Il;MMO, p;pyroBH, K8KO CTOjJ1MO C paHaMa. KojH he !IpBH?

HaCT8BJ1Jia CBOj pap;.

JaaH ce Illy:u;a:
- Ilo CTapeWHHCTBY noqmr, ,IU}yrapHJ.:!;e, C p;pyrOM KOM3H;zl.MpOr.'I. ¥
Hapo,rtHOj BOjCIJ;J1 KOM3H;zl.HpM npBH jypMlUajy.
- Boj:mu ce MaKa3a - O;zl.BpaTH CT8HKO J1 OCM€XHY ce. ,IWyrapHIJ;e, ocJio6aljaj Me Mpaaa, nojeiiihe Me.

paiDeHIDJ;K op;Max IIOCJie

onepa:u;Kje

MopaJin p;a

ce

no~­

Kpeliy H CKJiaH.ajy y KYKypys, a TeK YJ3e'&lt;e cy npe6a'leH&gt;&lt; Ha &lt;Ppy..
WKY ropy y 6o=y. ,ZJ;ywaHKa JepeMHii ce BpaTHJia y ceJio "

TIO&lt;iH!bH,

Ka,n;a MY je ,D;ymaaxa o;n;aMJia aore, yrJie,u;aJIH cMo aa H&gt;liMa 6e36poj
CHTHHX 3aC€KOTJ1Ha, IIOCYTHX 0):{ 6YTHHa ,!1,0 CTOII8Jia, Y CB3KOj C€
aaJia3H no KOMa.D;Mh MeTana. • • Orrepau,Mja je ,n;yro rpajaJia. Tpe6aJio je II:r1HIJ;€TOM H HrJiaMa Ba)l;MTH KOM3;zl. IIO KOMa,JJ; JK:€Jb€38, a
aer,n;e ce n MaKa3aMa noMaraJio. CTaHKO je THXO cTeH:.ao, IIIKpryTao
3y6HMa M rp'&lt;ieBHTO ce ,n;pJKao MBHU:e xpeaeTa. ,IJ;aa napTM3aHa cy
MY Ha CM€Hy XJI8,ZJ;J1JI8 '9:€JIO MOKPMM 06JI03J1Ma, a je,JJ;aH HCIIMpao
aJIKOXOJIOM oxpaaaJE:.eae paae. Ca IIIyu;oM je l%UIIJIO 6p:m:e, aJIH je
paua 6nJia Te:m:a. MeTaK MY ce npo6no KP03 TKHBO 11.0 JiaKTa, noape.n;no KOCT, IIOKH,JJ;30 TeTHB€1 p83;zl.epao MHWHhe. Ee»rn:BOTHH, Beh
IIOT8MH€JIH KOM8,JJ;J1 BHCHJIH cy Ha KOlKH . • • ,IJ;ymaHKa je II0"1€Jia C
MaKa3aMa p€38TJ1 MpTBO Tlrn:BO. IIocJie je IIMHQeTOM H3 paaa Ba,r(MJia KOM8;zl.Hfie KOCTH. liicnv.~pana je paae, aeiiiTO B€3Y.IBaJia, ynrn:aaJia.
3aMMpHca jo.ZJ;. Pa,!l;HJia je 3a'&lt;iy;n.o 6p3o YI cnpeTHO, xao ,1:1;a joj je qeJior BeKa ca.Mo TO 6Ho rrocao. illyn;a HHje jayKa01 aJIH ce rpl.!Ho,
J13Bujao, npoTe3ao. ,!I;Bojuqa cy ra ,z:r;p:m:ana je.u;,aH oxo naca, a
,n;pyrn 3a pyxy. IIepa je ocaeTJbasao paHY, a ja caM ;n;o~asao
JiiHCTPYM€HTe.
IIpl:130p je 6no cTpaaWiaH n IIepa ue H3,n;p;m:a. HarJio je npe6Jie.n;eo, cxJE:.oxao ce Ha xnyrry xpaj 3H,JJ;a n npocTeH:&gt;ao:
- He MOry, OHeCB€CTnfiy ce.
li:I3seJIJ.:t cy ra aanoJbe. OH,D;a cy TI09:€JIH ,n;a ce cMeH:&gt;yjy. He
J13,ZJ;p:m:a p;yro Hf1: ,z:r;pyrH, HH Tpe15J1. -Haj.n;y:m:e je H3,ZJ;p1KaO CT8PH
xy6uxam, MPWaB H ce,ll; napTJ13aa, xoj:n :QeJie -aoh:n HH pe"'H HJ1je
rrporoaopHO. J a caM H€KOJIJ1KO IIYTa J13JI33HO. Tynrn:o caM ce O;zl.- Y36yljeH:.a v:r remxo nperpejaaa aa3,n;yxa. ,IJ;o KIJaja je H3.JU)JK:aJia caMo
,IJ;ywaaxa. CBY.ITaJio je xa,n; je saapmrma. Hecnoco6Ha je 6Hna p;a
xpeae y ceJio, na cMo peJ.IDi:(JIH ,n;a ce TY o,n;MopHMo, ,n;a o,n;cnasaMo
y sohH&gt;axy xpaj canawa • • • Tex mTo caM 3a)lpeMa_o, npo6y,!l;M: Me

74

I

�IIO:&gt;KPTBOBAHE M XPABPE

- Jiaxo liy ce ja crraCTM, qexaj ,n;a BH,n;MM mTa he 6MTH ca
paH&gt;eHMI111Ma.
lii HHje ce CKJIOHHJia. CeJbaiJ;M ByjMHonaqe H Pe6eJba, aapoqM.,.
TO 2K€H€, 6HJIH cy IIpOBepeHH IIpHjaTeJhM napTH3aHa H B€IIITQ cy
KpMJIM pa!beHJ1K€ IIO KyfiaMa H CTaj aMa, aJIM Cy 'I:J:eTHI1IJ;i.I MHOre
npoHamJIH H no6HJIM. IIpoHaiiiJIM cy H y6HJIH H 6oJIH:w!apxy JeJIKY
MMXaHJIOBMh-TenaBqHfi, a MHore p;·enojxe M 2Keae cy cacJiymanaJIH,
TYKJIH, ~JIH 1 CMJIOBa.JIH.

•
*

,flpHMHjeTHJIH CMO ,n;a jam YBHjeK MHOTO rMHY

HJIH 6MBajy pa~Dasaae 6oJIHlift:lapxe. Taxa je 'tJeTBpTa ,!l&gt;ml13Hja 113ry611Jia y Mjece11y ,11aHa ,z;sa pe¢epeHTa caHJ1TeTa 6aTaJDoHa ••. "

Y

rrapTH3aacxe je,n;l1HJ1D;e cy cTaJIHO rrpH,n::oJia3HJie MJia,n;e :LK:e-

ae M .n;esojxe, ,n;,oJia3HJie cy H3 rpa,n;oBa H ceJia, 6HJie cy TO cTy,u;eHTKlfibe,

"IIHHOBH~e,

ceJDaaxe. MHore op;
xa. BeiUIHa je y

yti"€HI1ll;€,
H::.MX cy

,II;OMa~e,

pa,w~Mn;e

H

!IOJiyilliCMeHe

pacnopeljYIBaae ,u;a pa,n;e oxo palbeiDI-

TOM IIOCJiy HCIIOJbaBaJia CHaJia:iKJbHBOCT, rrpHBp- .

JK€HOCT, IIO}KpTBOBaHOCT H

xpa6pocT,

6e3 053Hpa Ha !O)l.MHe CTa-

pOCTM, cpe.n;:v.my M3 xoje je .n;ormra n mxoJicxy cnpeMy.

I
CI&gt;e6pyapa 1942. HeM:QH H "tJeTHHD;H Koau;eaTpncaJIM cy selie
cHare H noxymaJU1 ,zr;a aa MaJOeay OIIKOJie H yHHIIITe rrapTH3aae
BaJ.bescxe rpyrre op;pe,n;a. IIapTM3aHH cy MopaJIH ~a ce rrpo6Hjajy.
Ilpe TOra T€IIIKM paibeHMIJ;M cy CMeiiiT€HH IIO Kyha:rira y CeJiy ByjMHOBI11'rn 11: Pe6e.n.y. Ca paHleHJ1~Ma je ocTaJia 5eorpa,n;cKa TeKCT&gt;&lt;JIHa pa,!IHI111a J eJIKa Mnxa&gt;&lt;JIOB&gt;&lt;h-Tenas'!l11i. ):\oMahm:(a KO,ll KOjHx cy ce 3aTeKJIH ,n;oaeJia je J eJIKH ceJbaqxo o,n;eJio p;_a ce npeo6yqe
H noay,n;HJLa ce ,JJ;a je xpo3 noToKe H3ne,n;e H3a ceJia H o,n;Be,n;e xo,n;
cnojnx y ,n;pyro ceJio. JeJixa joj je o,u;~oBopJ1J.Ia:
76

*

'YqMTeJ.bMIJ;a Jiena Byja'I:J:Mli 6nJia je 60JIHJ1qapxa y IIocancxo-TaMaancKoM 6a'Da.n.oay. CMaTpaJIH cy je xao BpJio canecay n caaJia:~KJbMBy. Kap; je 6aTaJboa MapTa 1942. nomao y rrpo6Mjalbe aenpHjaTe.n:.cxor o6pyqa rrpexo aa6yjaJie pexe, TemxM paineHMIJ;M cy
ocTan.n.eHH no xyliaMa xo,n; ceJDaxa. C pa!beHHIJ;MMa je y je,rr;aoj
Ky!rn y ceJiy CJioBey ocTaJia " Jiena Byja'lli!i. He,ll&gt;ffieBI111 cy npoHaiiiJIH pameHMKe M rroqeJIH ,n;a HX MaJITpeTHpajy. Jiena je H3aiiiJia
H3 CKJIOHHlliTa ,IJ;a 6H MX 3alliTHTMJia. Taxa cy H H&gt;Y OTKpHJIH Jii C
paH&gt;erum;MMa npe,n;aJIM HeMI:(HMa. HeMIJ;J1: cy pa:a.eaMxe o,l(Max rro6HJII1.
Jieny cy noKymaJI&gt;&lt; .z;a np&gt;&lt;.z;o6&gt;&lt;jy 3a capa,lllby. 0Ha &gt;&lt;X je c
raynraH.eM op;_6HJia. Ocy,IJ;MJIM cy je aa CMpT. ,I(na,IJ;eCeT ruecTor anpHJia Be3aJIH cy H&gt;y H je,n;ay ocMorop;liiiii!bY JenpejqHu;y H noneJIH nx
aa ry6HJH1InTe, ae,n;aJieKo o,n; illaiiiJ;a. Jlerra je aarraJia nojHHKe IIITO
y6&gt;&lt;jajy 11e11y. HasaJIMJIH cy Ha ~&lt;&gt;y, TYKJIH je " OTKJ1HYJII1 joj je.z;Ho yso. 0Ha H&gt;tje yliyTaJia. Ha cTpeJIJilliTY cy joj Hape,li&gt;&lt;JIH ,11a ce
oKpeae 3Hp;y M .n;a KJieKHe. Jlena je no:o;erraJia MapaMY c JIMD;a H
CTOjefiH l10BJ1XaJia:
- IIyqajTe 3JIHKOB:o;,H! J a caM JI:wmaxa H KOMYHHCTa n He 6o..
j:HM ce .z;a Bac rJie,llaM .z;ox Me y6&gt;&lt;jaTe •••
lly:I~H&gt;H cy npeKI1HYJII1 H&gt;eHe pe'!l1.

•

•

•

3a speMe Hana.z;a Ha Ty3JIY, y JieTO 1943. 6oJIHJ1'IapKa )J;saHaecTe 6Hp'llaHCKe 6pHra,n;e PaBHjojJia J aHKOBHh je caMa J13ByKJia
c noJIO&gt;Kaja " npeBHJia 43 paH&gt;eHI&lt;Ka. Ka.z; cy HeMI.IM npo611JI11
rrapTH3aHCKY 6op6eHy, JIJ1HJ1jy J1 l10'tJ€JIH p;a Hap;Hpy npeMa M€CTy

77

�r.n;e cy ce HaJia3HJIH palhemru;H, oHa je y3eJia nymxoMHTpaJbe3 o.z:r;
je.z:r;aor paH:.eHHKa, cMeCTl:ma ce y 3aKJIOH H rro't!eJia ,u;a nyu;a. Y cneJia je .n;a 3a.n;p~H HenpnjaTeJba cne .n;oK HHje cTJ1:rJia jep;HHmJ;a
J13 pe3epBe ,n::a o6e36ep;H Taj IIOJIO}Kaj M ,!(a IIITMTM paH:.eHHK€:

•

•

•

BoJIHH'rapKa Tpeher 6aTaJbOHa Tpehe sojsoljaHCKe 6pnra11e
Bepa Mmll&lt;res&gt;fh, nope)\ 60JIHH'IapCKe TOp6~e, CTaJIHO je HOCHJia
nyiiiKy

J1

6oM6e. Ka.n; HMje HMaJia IIOCJia OKO pa:EbeHHKa y't!eCTBO-

BaJia je " y 6op6aMa. Ilp&gt;&lt;JIHKOM je)\He 6op6e c HeMJ.I"Ma y ceJiy
't:IeJIJdiy y HCTO't!HOj BOCHH, 6opiJ;H H&gt;eHe 't!eTe IIOKOJie6aJIH cy ce
J1 IIOWJIH ,D;a O,D;CTyrrajy. Bepa je HCKO't!MJia C 60M60M y pyu;n, y3Bl'IIKHyJia ,JypJtiiii ,ApyronM!" Jti nojypnJia npeMa HenpwjaTeJby. EopD;H cy je cJie,n;HJIH. HaTepaJIM cy HeMI.l;_e aa O,ll;cTynaH:.e.
Bepa je 6nJia ,n;o6pa 6oJIHHtiapxa. HMKa,!( mde ocTaBJbaJia palb€HHKe Ha IIOJI02Kajy ;n:a HX H€npHjaTeJb 3ap06H. Y 6op6H KO,D;
ceJia Byxapnu;e, aa rryTy 3nopHMK-Ty3Jia, y jeceH 1943. caMa je
H3ByKJia ca noJio:maja 14 paFDe~mxa n rrpeBMJia me. C paFDeHJ1l.l;HMa
je ):t;OHeJia. J1 H&gt;MXOBO Opy:m:je, IIOpe,n; OCTaJIOr, J1 p;Ba nyiiiKOMMTpaJb€3a.

•
Bop a~ 'leTspTe

~pHoropcKe

•

•

npoJieTepcKe 6pnra)\e raj 0 ,l(pJbe-

BMh ncrrpW:Iao MM je xaxo cy ra. paH&gt;eHor crracJie 60JIHHtiapxe:
,Ka.u; caM 6no paH:.eH, npn ;zwyroM aana,ny aa Kyrrpec, 1942, cJIOMJbe~
Ha MH je KOCT Ha H03H HOIIO,IJ; KOJI€Ha. BOJIHHqapKe CTOjKa ,IJ;pexaJIOBJrli J1 'BYKa TaTY.Ih CY Me npeBHJie J1 HeKaKO MH npwmpCTJ1JI€ HOry.
J13BYKJie cy Me J1 c noJioJKaja, ).l;pxehJ1 Me 3a pyxe, jep Me 36or Moje
KpynHohe HHCY MOrJie HOCHTK. IlOCJI€ IIOJia caTa OBaKBOr X0).1;8:Eba
H 6oJIHH'iapxa 'Byxa je paH.eaa, rra caM je aaTepao .n.a ce IIOBJiatiK
c rpynoM paaeHMKa. HacTaBHO caM y3 noMoh CTojKe ,IJ;peKaJIOBHh
,I\a J1,ll;€M IIOJI8KO, qac MKJI€"J:iU Ha KOJI€HJ1Ma, 'q8C CKa't!yhU Ha je,n;HOj H03J1, HajTe:Hte :MH je 6J1JIO ,n;a npeJI83UM japKOBe ·c BO,ll;OM, Ka).l;
Me je· Ta xpa6pa ,ZJ;eBojKa MopaJia rrpeaocHTH. Maoro ce Ta,n;a aaMyqMJia ca MHOM, )l;OK HUCY CTJ1r.JI"H HeKJ1 6opqM ,n;a joj IIOMOrHy , .. "

78

*

•

•

"Y 3HMY 1942. HeMu;n cy onKOJIHJIH PacHHCKM o.n;pe,n;. 1IapTH3aHH cy MOpaJIH ,n::a ce npo6u:jajy, na je je,n;aa 6opa:u; paH.eH. BoJIHM"tlapKa IIepca A,n;aMOBHh ra je npesMJia n cTaBHJia Ha Jielja. Pex.rra MY je .n;a ce 't!BpcTo .n;p:m::H. C paH&gt;eHHKOM aa JI,eljHMa npo6njaJia
ce ny:u;ajyhH ca ocTaJIHMa. Tex xa.n; cy.H3amJIH H3 aenpHjaTeJhcxor
oxpy:m:e:EDa, KOMaa,n;aHT je .n;o.n;e.rrHO je;n:aor 6opn;a ;n:a noMorae 6oJIm·rqapKH y aomesy pa:EDelmKa.

*

•

•

AnpnJia 1943. 6ympcKH asnoHn cy OTKP""" Il;pHoTpascKn 01\pe.n; H OTIIO""'l€JIH ,n;a MKTp8JhHpajy H 60M6ap,n;yjy 6opn;e. KOM8H,D;8HT je Hape,n;Ho .n;a ce XBaTa 38KJIOH. Ha ~u1CTHHH je ocTaD caMo
Temiw pa:EDeHM nymKOMHTpaJbe3aD; ,IJ;ymaa ,I(enei,IHh, M3Ha,ll; xora
je Kpy2KHO y HHCKOM JieTy jep;aH 8BHOH M MHTp8JbHpao ra. 35or
TOra je KOM8H,D;aHT Bpahao CBe KOjH cy XT€Jlli p;a J13BYKY palbeHHKa y 3aKJIOH. BoJIHM't!apxe )l;o6pH:u;a H PaTKa HHcy ce o6a3HpaJie
Ha KOMaH.n;aHTDBY 3a6paHy H xpeHYJie cy npeMa paH&gt;eHOM APYry·
IIHJIOT nx: je npHMeTMO n noqeo ,n;a ce cnymTa jom HWKe. ,ZI;enei,IMh
HM je ,IJ;aBao 3Haxe ,n;a MY He npMJia3e, aJIH cy ce oae rrpaBHJie ,n;a
ra He pa3yMejy, jypHJie cy npeMa aeMy, 3rpa6MJie ra H noByxJie
,IJ;OK cy OKO :EDHX &lt;iJMjyKaJIH Mei..J;H. PaH:&gt;eHHK. je MOJIMO ,ll;a ra OCT8Be
H .n;a ce oHe crracaBajy, a xaA TO HJi!je noMor.rro npeTHO HM je napTHjCKMM Ka3H8M8 rra ""'18K J1 peBDJIBepOM IIITO OTKpMBajy TIOJIO:m::aj.
Oae aa TO ancy o6pahane niDKlby M op;Byxne cy ra cpehao y 3aKJIOH. KacHHje je xoMaH.n:aaT op;pep;a PaTKo IlaBJIOBHh Illrraaau;
rrpep; cTpojeM OIIOMeHYO 60JIHH't!8pKe ,IJ;o6pMD;y J1 PaTKY IIITO CY ce
IIOHamaJie HeBOjHH't!KH J1 OTKpKBaJie TIOJI02Kaj HerrpajaTeJDy, a 3aTHM J1X je IIOXB8JIHO liTO cy, He o6a3Iipylrn: ce Ha, OIIaCHOCT, cnaCJie paH&gt;eHor nywKOM&gt;&lt;TpaJbec~a ;D;yn:nura ,l(eBeJ,rnha.

•

•

•

Jar~a Bap6apnh 6HJia je 6oJIHH'lapKa y :lKyM6epa'lKOM 6aTaJbOHy. 3a speMe je)\He 6op6e Ha IlJbemeB~&gt;&lt;, y 3HMY 1943, H3ByK;ua

je M npeBHJia ce,n;aM pa:EDeHrnta. HemTo xacHMje aenpHjaTeJb jy je

79

�c rpynoM TeWKHX paaeaaxa pa3.n;BojHO o,n; je,n;mn·m;e. MeljyTHM,
.n;enojxa ce caamJia. Pa3MecTHJia je pa:a.eiD1Ke no myMH H rroKpHJia
rpa:a.eM. Caer HX je 3aBejao H oan cy ocTaJIH aerrpHMehean. Tpehe
HOfiH Ka,n; Ce H€npHjaTeJ:b IIOByxao, palbeH~H Cy npeH€TJ1 y 6oJI-

HIDjy.

•

•

•

Y TOKY jei(He 6op6e ca M"'aJnrjaHJoiMa 1943, rra 06ep Jlamw pa~neaa

je H 3apo6JheHa 6oJIHHt.Iapxa Kop,r~;yHaruKor 6aTaJboHa ,l(aHJ:m;a
JienasHh. Y:f3BpmeH je rrpoTHBHana,n; ,n;a ce 6oJIHWiapxa ocJio6o,n;n,
ann ce y TOMe anje ycrreno. IlocJie Tora, 6oJIHHt.Iapxa oMJia.ZJ;HHKa

M:i&lt;JIKa 'B.yp•mja xperryJia je caMa l(a ocJio6ol(l&lt; l(pyrapMQy. IIpnsyxJia ce aeiqnrjaTeJI.CKOM noJio.:m:ajy H ocMOTPHJia r,n;e ce aaJI;a3HJia palbeHYIIJ;a. ,l(omJia je ,n;o H:Je H. y noro,n;HOM MoMeHTY je noByKJia rrpeMa rraprH3aHcKoM rroJioJKajy. Hncy je npHMeTHJIH. Taxa

je osa xpa6pa l(esoj•mQa crrac.na csojy paHoeHy

•

•

l(pyrapiD:~y.

*

"£feTp.n;ece-r Tpehe ro,n;Jme 6aTaJbOH ,Jo:m:a BJiaxomrli." so,n;Ho je

Temxe 6op6e no JKyM6epxy. 3a speMe jel(rror cyxo6a y I!pexpnJKjy, 6aTaJbOH je Mopao ,n;a Ce IIOByt:l€ J1 OCTaBJ1 Ha llOJIOJKajy TClliKO paaeaor KOMaH,D;Mpa ,!(pyre 'tleTe. Bo.rranqapxa MMJIKa MMJieycHMli HMje CC C THM IIOMMpHJia M BpaTHJia ce ,n;a H3Byt.Ie paiLeHor
KOMaa,rpipa. Jlerna je y 3aKJioH 6JIH3Y pa·a,eaHKa n spe6aJia noro,n;Hy npn.r.rnKy. Ka.n; joj ce yt:IMHHJIO ,n;a je aajrroro,n;HJ:tje, rrpHByKJia
ce ,n;pyry, yxsaTHJla ra 3a Hory 11: BYKJia ,n;o je,n;aor 3aKJioaa. Ty je
ca"&lt;&lt;eKaJia rroMoh n npeHeJia paiDemrn::a y no3a,n;ney.
CJII1"&lt;&lt;Ho j.e ypap;HJia n IleTpm:J;a Poje, 6oJIHJ:'["&lt;{apxa ,II;eseTHaeCTe
,ll;aJIMaTMHCKe 6para.n;e~ rrpnJIHKOM 6op6:vr xo,n; Orapja. Ka,n; je np:vrMeTJi!Jla ,l{a je paH&gt;eH nym:xoMHTpaJbe3~ H3 Tpeher 6aTaJboaa, IIeTpnu;a je nomna p;a ra H3Byqe. MeljyTnM, xa,n; ce rrp:vr6JIIDKHJia pan.eHHKy-, IIpHMeTMJia je ,n;a ce c p;pyre cTpaHe rrpli!BJia'tlvr jep;aH HeMan;. Bes rrpeMHIIIJhaH&gt;a je nojypHJia rrpeMa paa.eHHKy, 3rpa5HJia
ra, je,n;HOM pyKOM nymKOMHTpaJbe3 a .zwyroM pan.eaax:a H BpaTHJia
ce H8Tpar. 0BHM CMCJlHM: IIOCTyriKOM TOJIHKO je 36yHJ'lJI8 HCIIpHj.aTe-~Jba ,n;&lt;i HHje CTHrao HH MeTKa ,n;a HCIIaJIH 38 H&gt;OM.

80

•

•

•

Je.n;aor jaayapcxor p;aaa 1944. y ceJio y KOMe ce aaJia3HJia
eioJIHJ1Il;a Tpn.n;eceT rreTe Jinqxe )J;_HBH3Hje H3HeHa~a cy ynaJie ycTame. HacTaJia je rraHHKa. MeljyrrirM, 6oJIHHqapxa AHxa Pa,lJ;aHOBHii
HHje H3ry6HJia. rJiasy. Caxymi:Jia je Hexe oMJia,lJ;HHKe n ::m:eae J1 c
6oJIHnqapxaMa cy cse paaeHHxe n 6oJiecHMKe npeHeJie y cKJIOHHIIITe. 35or 5paor aacTyrran.a aenpMjaTeJba 15 ::m:ena H3 ceJia cy
MOpaJie T8KOlje ,1];8 OCTaHy y CKJIOHJ1IIITy. H:W:KO H3 60JIHHIJ;€ HHje.
IIOrHHyO HHTH 3apo6JbCH.

*

•

•

llpHJIHKOM )J;ecaaTa HeMa:u;a aa ,l(paap, 25. Maja 1944, 60JIHHqa~xa llpse JIHqxe 6pHra)J;e KaTHD;a llpH:u;a H3BYKJia je ca rroJio-_
::m:aJa H rrpesnJia oxo 20 pan.·eanxa. PaE:OeHHxe je cKJiaH.aJia y jep;aa my~apax. IIoiiiTo ce E:Oeaa 6pnrap;a MopaJia H3Heaap;a noByhn,
KaTn:u;a J€ ocTaJia caMa c pan.eHJ1Il;HMa. Pa3MeCTHJia nx je no JK6yH:.y H 3a6paHHJia cBaxo xpeTaine. Hohy ce npHByKJia ,lJ;O rrpBHX
xyha H O,lJ; ce.n.axa 3aTpaJKHJia xpaHy. lii TaKa cy nponeJIH ocaM
,n;aH.a r-: OCaM HOfiH ,D;OK ce HHCY IIOB€38JIH C TepeHCKHM napTH38HHM8 KOJH Cy IIOMOrJIH KaTHIJ;H ,n;a CMCCTH palbCHHK€, IIOlliTO je E:OeHa
6p:rua,n;a 6nJia OTMIIIJia y ,ll;pyrH xpaj.

•

•

•

'Y TOKy 6op6H oxo BaaaJiyxe, jyHa 1944, HeM:u;H cy ycrrenn Ha
je)J;HOM CCKTOpy )J;a nOTHCHy IIapTH38He H p;a ce rrpH6JIH1Ke 3rpa)J;H
y xojoj cy 6HJIH paH:.eHHIJ;H. "Y:eTBpTH 6aTaJbOH Tpehe xpaji1IIIKe
6pHra,n;e ,n;o6:ito je 3ap;aTaK ,ll;a pa36Hje aenpnjaTeJba H 3aiiiTHTH
paa.eae ,n;pyroBe.
3a)J;aTaK je M3Bpmea, aJIH y3 oceTa.e ry6nTKe. -ITopep;· ocTaJIHx
. je rrorMHyJia jep;aa -qeTHa 6oJiavrqapxa a ,n;pyra paiDeHa. ·'Y l13BeIIITajy IIITa6a Tpehe KpajMIIIKe 5paral(e 011 18. jysa 1944. cToja:
,'Bypa Bm-I:.a:u; BpmM ,D;YJKHOCT. KOMaH,u;Mpa qeTe, Mep;Mii 'Bypa BO,u;HMK, I1BMqa KJhajMii ,u;eceTap, Boca rpaxoBau; 60JIHMt.IapKa, CaBxa

81

�rpyjH'&lt;IHfi BO)J;Ha 60JIHH"&lt;IapKa •. ', IlpHMeTHJIH CY Kyliy J1 y6aiJ;HJIJ1
6oM6e Mel}y aenpujaTeJDcKe- sojHJ1Ke. ToM npHJIHKOM norHgyJia je
CasKa I'pyjwudi a Boca rpaxoBau; je TeiiiKO pa.H:.eHa .•. "

•

•

•

BoJIHW&lt;apKa ,D;pyre qeTe 'leTBpTor 6aTaJI,OHa Tpelie cpncKe
6pnra)le M&gt;iJIHjaHa J oBaHOBHii, 3a speMe 6op6e KOII ceJia 'lyKyjeBu;a, OKT06pa 1944. 6:nJia ce TOJIJ1KO 3aHeJia npeB:njalheM paH:&gt;eHHKa
,n;a HHje npHMeTHJia Ka,n; cy ce lb€HH ,IUJyroBH nonyKJIH a HeMD;H
npH.6JIIOKHJIH. CaMo je '9:yJia aeKvr peCKH rJiac a Ka,n; je no,ZJ;MrJia
rJiaBY yrJie;a;aJia je npe.n; co6oM "&lt;~OBexa y 3eJieHoj YHH&lt;f&gt;OpMH ca
yrrepeHMM ayrOMaTOM. J1HCTJ1HKTY:IBHO je IIO,ll;,HrJia pyK€ YBHC H T8KO je c palbeHHKOM 3apo6JbeHa. AJIH ce, unax, HHje 36yHHJia. Kap;
ce HeMan; camyo ,ll;S_ BH,l(H WTa HMa Meljy 3apo5lbeHHM CTBapHMa,
MMJIMjaHa je 3rpa6MJia aexy pe3epBHY. n;eB. o,1:r nymKOMHTpaJbe3a H
y,IJ;apHJia HeM:u;a no rJiaBH. 3aTHM je yseJia palbeHHKa 3a pyxy H c
H&gt;HM nojypHJia npeMa CBOjMMa. 'YcneJIH cy p;a ce npo6Hjy Kp03
KHillY HeiipMjaTeJbCKJ1X Kypm)TMa •

•

•

•

BoJIHWiapKe cy 6v.me CB€ CM€JIHje H CM€Jll1je. "Y TOKY 6op6H
KO,IJ; Ilo,TWaBCKOr KJIOIJlTapa H€Ma"t!Kl1 T€HK je H8lillll80 Ha pOB Y
KOM€ cy 6HJIH pa:ED1€HHIJ;H. CBJii cy IIOMHCJIHJII%1 p;a cy paH&gt;eiD1IJ;H
3rlbe"&lt;IeHH. BoJiawmpxa AHKMD;a Jlyxat.Iap, H3 TpH,ZJ;eCeT Tpelie ,n;uBH3Hje nomJia je .n;a nponepH. llomTo cy palbeHH:u;H 6:t-r.nH ~BH,
Aax~a MM je noMorJia .n;a H3aljy n ,II.a ce cKJIOHe. MeljyTnM, H3
TeHKa cy l'IX npHMeTl'IJIH H npHIIy:o;aJIH. PaHWU1 cy caMo AHKHD;y;

•

•

•

JipJiiJIHKOM Harrap;a Ha rJiaM0'9:ID:fK, je,n;aH 6opan; )l;HJbCKOr O,ll;pep;a, palbeH y rJiaBy, nojypHo je, norperuao rrpeMa HenpujaTeJby.
,1J;OK cy CBH rJiep;aJH:I H O'ti€Kl%1BaJIH lJlTa fie C€ ,n;orO)l.H:TH, 60JIHYPiapKa J e.ITta XoBalbe:o; je noTp'tlaJia 3a H:.MM, cycTHrna ra npe.n; Henp:ajaTelbCKOM Jll11ll1jOM H IIOBYKJia HaTpar, npo6Hjajyhli1 C€ Kp03 IIJbyCaK KypmyMa.

82

•

•

•

BpHra,z:r;a ,Jaa 2KHmKa" je -22. c}Je6pyapa 1944. B0;1H.na oiiiTpe
6op6e oxo CTapor "tfar.nv.ma. Bp:11:1rap;He 6oJIHH"&lt;IapKe cy HMaJie nyHe pyxe rroc.rra. l13BJiaqefiH paH&gt;eHHKe TpH 6omu:~qapxe cy nora:ey.ne. J e,z:r;aa paH:.eHHK je jayxayo, H npeMa aeMy cy, ny3elin, xpeHyJie Jl:i""Ml1a CTOMap, ,D;yn:raHKa Kpr..ajnli " Jby6M!1a My)lpHHHii.
~enp:ff]aTeJb HX je IIpHMeTa:o H 3acyo BaTpoM. CBe TpH 60JIHH"&lt;IapKe cy na.rre noxomeHe pa&lt;f&gt;aJIHMa MHTpaJbe3a.

•

•

•

"'::( npoirehe 1944. IIITa6 C.naBOHCKor o,n;pe,rr;a ·ocTBBHo je 6o.nHHqapKy 'Bypljffi1y llonomrli c ,1\Ba paHoeHMKa y je)IHoj IIIYMMf1M. Yc~
Tame cy HX npoaa~.ne H o~~e.rre. ){oK cy je,U:Hor paH&gt;eHHKa: · cac.ny.:;
m.a.BaJIH, 'Bypijm.J;a Je c ,IJ;pyrHM ycne.na ,n;a no-Gerae · H. ,rr;a ce cxJloHH
Y Je.n;an poB y 6JIH3H~H. Ty cy ocTaJIM .n;Ba ;o;aaa ,D;OK ce ycTame.
noc.rre y3aJiy,rr;aor Tpamelha HHcy nbBYKJie.

•
*

*

IJpHJIHKOM je,n;H€ 6op6e y · OKOJIHHH JbtBHa OMJia,D;HHKa 3p;eHKa
lleJiajHh, 6oJIHH"&lt;Iapxa Tpelier 6aTaJboHa illecTe ,n;aJIMaTHHCKe 6pHra,z:r;e rrpHMeTM.na je HeMn;a xaxo ce npHBJia'tiH rrpeMa pa:a:.eHoM rryIIIKOMHTpaJbe~:u;y, na je nojypHJia npeMa .n;pyry. HeMan; je 611:o
6pmH J1 npe J€ CTMrao p;o paH:.eH:HKa. Mrrax, 3,n;eaxa My je OTeJia H3
pyxy paaeaor ,n;pyra n rroByKJia 3a cofioM. Ka,n; ce l!eMau; cHamao·
o,rt; H3H€Halj.eaa 3,rt;eHKa je c paH:.eHHKOM 6n.na Beli o,n;Max.na a. .zwyroBH cy J€ IIITHTHJI:H. MHTpaJbeCKOM BaTpOM. illTa6 je 360r
Tara XTeo ,n;a yaarrpe,n;H H rrpeMeCTH xpa6py 6o.nHH"&lt;Iapxy, aJIH cy
ce 6opn:M rro6yHHJIH. BM.no MM je Eao ,n;a o,n;e. Jif 3,n;eaxa je_ ocTaJia
60JIHJ1'&lt;1apKa y TOj 'ti€TJ1.

•

•

*

Bo.nHH'Liapxa AHKJi!IJ;a IIITpHxep pallieRa je p;ox je 3a BpeMe
6op6e H3 aenpHjaTeJbcKor CTpoja M3BJia'tiHJia paaeaor ,IJ;pyra H 6oJI-

83

�HM'l!apxy xoja je Taxolje paibeHa ~OK je M3BJia'l!MJia pa:EbeHl'IKa. 3~­
XBaJbyjyhM lbeHoj CHaJiaJKJ.b:W:BOCTM l'l ITOCJie palbaBalba CBe TpOJe
cy crraceHM.

•

•

•

'Byplja MpaKOBMh je rrpHJIMKOM je)lHe 6op6e Ha KpH,llMj&gt;&lt; ayKJia aa Jiei}MMa paH:&gt;eHMKa BMIIIe o,n; je.n;aor KMJIOMeTpa y no3al(MHH
aerrpHjaTeJba, ,n;ox ce HHje npo6nJia .n;o cBojnx.

•

•

•

BoJIHM'l!apKa KocaHKa KocaHOBl'lh ce c palbeHMKOM cxpMBaJia

24 caTa ucrrpe,n; aenpnjaTeJba KOjH nx je Tpa2KHO u ycneJia ,n;a 3anapa Tpar n BpaTJ1 ce cnojJ1Ma.
3a BpeMe 6op6M KO,ll I!ylll&gt;&lt;Ha 1944. HeM~&gt;&lt; CY MMaJI&gt;1 M TeHKOBe. Je.n;aa napTH3aH je palbeH ,n;oK je 6au;ao 6oQy c 6eH3MHOM aa
TeHK. TeHKHCTa je -rroqeo ,rr.a Maaenpnwe p;a 6H ra 3rH:&gt;e'lJMO. BoJIHHqapxa 3opxa BopEanMh je HCTp"t.JaJia H noayxJia palbeHMKa y 3aKJIOH. :V.13 TeHxa cy ocyJIM pa&lt;iJaJII1Ma M y6a.rrH xpa6py 6oJIHwrapxy.

•
*

*

Ha CpeMCKOM cppoHTY xo,n; Bo,n;H&gt;a no"t.IeTKOM 1945, je,n;ao o,n;eJbelbe .n;aJIMaTHHCK€ 6p11ra,n;e HaHIIIJIO je Ha MMHCKO IIOJI&gt;'€. BHlll€ 6opau;a naJio je paH&gt;eHo. KoMaH,n;Hp je Hape,n;,Mo ,n;a CBH ocTaHy r,n;e cy.
BoJIHH't.!apxe cy M nope,n; KOMaH,n;npone 3a6paae noruJie rrpeMa paH&gt;eHHQMMa ,u;a MM yxaJKy noMoh. )l;ne cy nane palbeHe, a Xnapaaxa
MapMja MapMqMh &gt;&lt;_Bp6aH&gt;Ka Map&gt;&lt;ja BoraHoBMh cy rromeyJle.
BoJIHH"&lt;!apxe cy n:rayne xao M 6opu;n ...
IIpHJIHKOM H3BJia"&lt;!elba paa.eHMKa ca nono1«aja rrormiy:Tie cy
JleHKa HMKOJlMh, JyJlMja 'BaTMh, ,1lpa~a ByJlaTOB&gt;&lt;)i., MapMja ra6pMh, PyJKa XMHI-di, 3J1HKJa 3roJIHH, Co¢11ja IloJIOBHHa, li.IJioaxa
KaJIMaH, &lt;:PpaHQHcxa "YJia, ByxocaBa IIepoBMfi, Jby6HD;a "t:la't!Hh,
THJIKa MoJIMraa, Bap~a PanajMh, MHJia AJieKcMh, BoJKeHa liHrrepCKH, ByKcaH fMHa, 3opa Kpane~, )l;parHH::.a Pa,n;OlbHh, J eJieHa ~Ke­
posnh, ,IJ;eca IleTpWieBHh, MnJiena PacrrorrosHh, ,IJ;~HKa M3 CaJKOBMha, ,IJ;apa illomKHh, MapMja illxoa,n;pMh, MHcJieJ ,IJ;aaJ1Il,a, BHT-

xoBCKM ,IJ;apHaxa, J acHa 'Y:pHxo, &lt;:PpaHHilia 3aHVIHOBHh, Pa,n;MMJia
CTojaHOBMli., CaneTa Kexu:h, Munesa Ko3ap, OJira Be,n;eHMKOBMli,
MHJieHa CMTepMu;a, Ilepca PajoBMli,· OJira BeJIH"t.JKOBMh, IIanJia PynHMK, Jby6HI.l;a PoKcaa,n;Mh, IIepca ,ZJ;ecaaqHh, Poca AJiac, MapMja ,KJiajP.:h, J eJieHa XoTKO, Jby6J1IJ;a MHxaJbeBHh, HHaa KpcTyJIOBMh,
MapMja ToMHh, &lt;I&gt;pu:,n;a illTaa.rr;apjreBa, Mapnja BMJiyc, MMJI€Ba 2K.aKyJia, MHJIHD;a CTaHiap, AareJIHHa JeJIMh, MHJieBa 'Y:opax, &lt;I&gt;paH~H­
cxa J aKorraQ, MapH.IJ;a ,IJ;y6Hh, MHJIHD;a KosaqeBHli, IIIecaaecToro,!l;HillH&gt;a MHJieHa JiiBaHOBHh, I(BeTa CTojaaa~, IIayJia Kap,n;em, JoKa
n MHJIHIJ;a MapTHh, AHKa Kosaq, BocHJbKa Mvrournh, MapMja PynMh, J exa Pa,n;aaosnh, ,IJ;:aHJ1l.I,a Kyra, ,D;parM~a 'BypaaosMh, MJ:IJIKa
'Y:yJiajesnh, AaKa fH.aTOBMh, CMHJba CMpHJ1K, 11 MHJieHa CpaK .
IIpesnjajyhM paH&gt;eHHKe rrorVIHyJie cy: Je.rreHa ByJiaTOBHh, MMJiyma BeaHh, CasKa MnjymKOBJ1li, Py1«a 06pa.n;onHh, 3opa ByjoBJ1h, Jby6Hu;a 1KHBKOBJ1fi, CHMHI..J;a Bpe3aHOBMli, CTojaaxa XymMu;a, ,IJ;aaMn:a IIepoBHh, 3ara By.rraTOBHh, Aalje.rrMja MnliyaoBHli, Bn,n;a 2KHBaQ, CaseTa KaxHli, ,I(ymaHKa PajHli, ,II;yiUaHKa JbHJbaK, Baja BojaHMh, Ji.Im(ja 2KynHh, MapMja "Yno,n;Hh, AaKa Mn.rraHOBHh, Boca TH3Hh, CTojaHKa LK.aaK-onllii, CTojaaxa 3eJieH, a Ba3l1Jba JiyKHH
je palheHa npeBHjajyliH palbeHHKa H ocTaJia cJierra. IlpHJIJ1KOM M3BJia"l!eH:.a pa:EbeHMKa 3a npeMe 6oM6ap,n;onaaa rrorHHyJie cy Mnm1~a
IloJiaja~, CTajKa IlaHTeJIMh, 3opa BeaBem:rcTH, MapHj"a Cf&gt;ajTep,
2KJ.:rnKa ByJieTMli, MMpa TpKyJb~, AHa MMJIH'll-illyiiiTepMh, )l;parJ1l.I,a MtnpoBHh, ,IJ;ymaaKa BojHli, Kaja PesHh.
IIpnna,11;aJie cy pa3HHM napTH3aHCKHM o,n;pe,n;MMa n qeTaMa xoje
cy ce 6opMJie mHpoM JyrocJiaBHje. OcTaJia cy caMo Jbnxona Ji:IMeHa
vr ycrroMeHa aa :EhHX ...

•

•

*

Y OKTo6py 1944. OcjeqKa 6pMra,lla je BOAMJla TeiiiKe 6op6e Ha
Kpa,n;HjH. BoJIHJ1qapKe cy ycrreBaJie ,n;a H3BYKY cBe paH.eHHKe c rroJIOJKaja. HenpHjaTeJb je TO yoqJ:Io M noqeo je ,n;a MM nocTaB.n:,a 3ace,n;e. IIpBo cy paHHJIH 6oJIHWiapKy EBHI..J;y Be.llarHh, a xa,n; je 6oJIHi1'l!apKa Po3a nomJia p;a H3By"lle Esl1Il;y, HerrpnjaTeJb je paHHO H
H&gt;y. Y IIOMOfi pa1b€HMM p;pyrapHD;aM KpeHyJia je 60JIHMqapKa CaBKa. PaaeHa je M oaa. Ta,n;a je xoMaH,n;aHT Hape,n;vm ,n;a ce paH.eann;HMa He rrpHJia3H. XTeo je ,IJ;a M3Bpmn rrpoTMBHana,n; ,n;a 611 HX H3BYKJIJ1.
8{i

84

�sa CKJIOHHIIITe y Koje cy 611Jie o~peljeae. Ka.n; je rroqeJia HenpujaTeJhcKa oc;PaH3HBa, CB€ cy OTJ1IIIJI€ y CKJIOHHIIITa.

MeljyTHM, ,n;ox cy oe 6opi..J;J1 rrpmrpeMaJIH 3a jypHIII, rroJaBHJie cy
ce EBI1I.J;a, Po3a H Casxa c paH.eHHM 6opn;HMa. Bopn;H cy HM rrojypHJIH y cycpeT J1 CTaJIH ,n;a HX rpJie J1 Jhy6e. Jep;Ba J1X je Cfi.HHT€T':"'
CKH pec;PepeHT O,n;BOjHO ,n;a 6H HX npem:W. Cse TpM 60JIHfft:lapKe cy
HMaJie TemKe paHe. 'YBH,ll;€Billl1 p;a J1M HJ1KO O,ll; IbHXOBHX He M02Ke
·rroMoh:v.r, ,n;enojxe cy ·ce rrocJiy)KHJie JiyxancTBOM. Ha MeCTHMa r,n;e cy
-naJie paH:oeae, rrpHBe3aJie cy cnoje MapaMe H aanymTaJie Ta MecTa.
·.n:ox je aenpnjaTeJi:&gt; Tyxao H:.Hxone MapaMe ·IIPHBYKJie cy ce paH.eHOM 6op:o;y H noaene ra 3ao6nJla3HMM nyTeM ,n;o MpTBOr yrna.

•

•

Y TOKy HenpHj.aTeJbCK€ oc;PaH311B€, yO't!H 16. jyHa, Ha c:t&gt;pymKy
ropy cpy"&lt;IHJia ce CTpamaa KHIIIa. Maora CKJIOHIDIITa y KOjHMa cy
611Jie .n;esojKe ca Kypca, HanyiDIJia cy ce so,n;oM 11 oae cy MopaJie .zt8.
J13aljy. HeMajyhH ,n;pyror M3Jia3a, ,n;eaojKje cy xpeHyJie ,n;a ce J:t3BJiaqe H3 HenpMjaTeJI&gt;cKHx oxpy2KeH&gt;a. Hexe o,n; H:.MX cy ce H3BYKJie a
aexe cy 3aJiyTaJie H CKJIOHHJie ce no 6arpeMapHMa H myMapqHMa.
TpH ,n;esojxe xoje cy ce HaJia3HJie y je,n;HOM 6arpeMapy npYIMeTHJia
je cf&gt;p11,n;a H yseJia y cnojy 6a3y. To }e 611o 6yHxep c JieKOBHMa H
CaHHT€TCKJ1M MaTepHj.aJIOM. Y TOM CKJIOHMIIITy je IIOpe,n; CaHHTeTCKOr MaTep:vrjaJia (&lt;PpM,n;a BHXJiep je 6HJia pec;PepeHT 3a anoTexapCTBO y caHHTeTCKOM o,n;eJbeH&gt;y TJiasaor mTa6a sa Bojso,n;HHy), &lt;Ppn.n;e H a.eae ,n;esoj'l!J.~I.J;e 6HJIO jom neT ,n;pyrapJ1I.J;a. Oxo 9 'l!acona 3aqy.n;a ce nyu;H:oasa 11 ITOBH:o;H, a 3aTHM xonaa.e H OTBapaH:oe xanaxa.
IIpso cy H3amJie oa&gt;e Tpn KYPCHCTKHH:oe, MHJIKa, IIasa H Co¢11ja H
&lt;PamHCTHMa peKJie ,n;a cy H3 Tor ceJia H ;o;a cy ce TY CKJIOHHJie 36or
nyi.J;lbaBe. Hncy HM IIOBepoBaJIH H rryu;aJIH cy yHyTpa, II0311Bajylrn:
ocTaJie 11a «3aljy jep he 6aQRTH 6oM6y. Msaiiirre cy cBe na « &lt;'l&gt;pHAa
H lbeaa Khepxa. Ka,n; cy ¢all!J1CTH ym.JIH yxyTpa 11 cna3HJIH IIITa ce
CBe y CKJIOHJ1illTY HaJI83H, CB€38JIJ1 cy J1X CB€ AS€ ITO p;Be J1 IIOB€JIH
Y CBOjy KOMaHAY· Y rryTy cy IIO'leJIH 11a HK MaJITpeTI&lt;ppajy H 11a
HM o,n;y3HMajy CTBapH O;:::J; spe,n;aocTH. To cy yql1HHJIH 11 c cf&gt;pJ1,ZJ;OM,
aJIH xa,n; cy npHlliJIM MaJioj -J e.rreH11 ,n;a je MaJITpeTHpajy n ,n;a joj
o,n;y3HMajy Hexe CTsapH, H&gt;eHa MajKa ce ycnpoTliiBHJia swryhn:

•

Y rrpsoj rroJIOBlffiH jyJia 1942. y IIITa6 CpeMcKo-rrocascKor 0/1pe,n;a rrpHjaBMJia ce je,n;aa TpM,n;eceToro,n;m:ulba JKeaa c ,n;eceToro,n;m.ulhOM ,n;esoj'tJ:Jili..J;OM H 3aMOJIHJia ,n;a je rrpHMe y o,n;pe,n;. BHJia je TO
¢pn,n;a ,IJ;YH&gt;a BMxJiep M3 CpeMcKie MHTpomru:e, xoja ce no 3aBpIIIeTKY Tprona&lt;Ixe .axap;eMHje 3anocJIHJia y 3arpe6y H TaMe ycrrocTaBMJia ne3y c KOMYHHCTHMa. YcTaiiie _cy je 1941. yxancHJie aJivr cy je
.n;pyronn aa npesapy J13BYKJIH H3 3aTBopa J1 oaa je npeiiiJia y MvrTponM:o;y vr ycnocTannna Be3y c napTH3aHYIMa. Jif ca.n; je no· o,n;Jiy:o;H
napTHje .n;omJia y o,n;pe,n;. O,n; rroJIHTH"&lt;IKOr KOMecapa je ,n;o6vrna :j3e3y,
3a,n;aTaK 11 6a3y. HaVIMe, cf&gt;pH,n;a je ,n;o6HJJa 3a.n;aTaK ,n;a aa6asJl:&gt;a,
CKJiara.a H pacnopeljyje Jiexone 11 ;n;pyre Me,n;H:u;nacxe noTpe5e 3a
napTH3aHe Bojno,n;HHe. ){o,n;yme, rrpH'l!aJio ce ,n;a ce oaa 6aBHJia H
.zu&gt;YI'HM rrocJIOBMMa 3a HOII. Taxa Mnnxa Jon11h xoja je no3aanaJia
.Il:Y"'Y rrpt&lt;'!a:

uTO He ,ll;03BOJbaBaM, TO je jep;HHO illTO joj je OCTaJIO Op; OD;a, •• '~
06opHJIM cy I1X Ha 3eMJI&gt;y, a aewTo KaCHHje o6e y6HJIH. M.aJia
JeJieaa je MMaJia 12 rop;mm. OcTaJie .z:\eBojxe cy npe::aG~seJI€.

,llonpeMeao je rro 3ap;aTxy npeJia3HJia y Bocay, aeronaJia paa.eanKe 11 6oJieCHMKe, ,n;p:m:aJia npe,n;anaH&gt;a 6oJIHJ1qapKaMa aa eypcenHMa
y CpeMy 11 BocHH. Pa,n;ehM no rro;qyaaBCKiilM cemn.ra, rrpepymanaJia
ce y cTapHu;y H yrryulTaJia ce y pa3rosop c aerrpHjaTeJbeM H TaKo
ca3aasaJia MHore H&gt;MXOBe HaMepe. BHJia je spno naMeTHa J1 seceJia :m:eHa H semT v.iJ:reraJiau;. KaJJ;a je CTH3aJia y HeRo MecTo HJIH
6a3y, npso 'ce J.:l:HTepeconaJia Y KOM ce rrpas:u;y nosJia"tJH y cJiy-qajy
aaHJiaCKa Henpl'ljaTeJDa."

Cpei\HHOM Maja 1944 .. y cerry I'pa6oBy noqeo je 6oJIHH'lapcK«
Kypc. Ha Kypcy je 6&gt;rJio 25 11esojaKa «3 pa3HHK jeAMHHQa. IIpe no'&lt;IeTKa xypca 3a ,n;eBojKe H npe,n;anaqe cy no ycTaJbeHoM o6wmjy
HCKOnaHa no,n;3eMHa CKnOHHmTa 11 ~esojxe cy no rpynaMa ~o5HJie
6a3e r,n;e he ce y cJiyqajy noTpe6e CKJIOHHTH. Oae cy 3HaJie caMo

86

,I

�,HHCMo 6HJIH y cTa:fby ,n;a o,n;je,n;HoM noaeceMo cae paH&gt;eHMKe. OcTaBMJIM CMO 14 HOCMJia Y:I ,D;Be 60JIHJi1qapKe KOje cy Ce jaBMJie ,n;o6poBOJbHO (je,n;Ha je 6MJia ,li;aJIMaTHHKa a ,n;pyra I..Waoropxa). Tpe6ano
je ,n;a ce OHM KOjH he MX HOCMTM spaTe llOCJie 2-3 caTa. 0,ZJ;JIY'&lt;:IMJIM
CMO ,n;a llPBH TpaHCnOpT 3a)l;p1KMMO y 06JIH}KH:.J1M KyhaMa, 3--4 KM'
,n;aJieKo O)J; Hac. Ka,n; cy ce JbYAM apaTMJIH no ,n;pyroae, nyreM cycpeJIH 60JIHHqapxy ,lJ;aJIMaTMHKY. TpqaJia je npeMa H.HMa, pa:a:.eaa
y PYKY- PexJia je ,n;a cy ,n;oume ycTaiiie H HO:RreBMMa noxJiaJIH paH.eawxe. 3aana je M ,n;pyry 6oJiaMqapKy ,n;a 6e1KH c lhOM, aJIH oaa
je ocTaJia, peKaBIIIH ,n;a he norHHYTM 3aje,n;ao c paH&gt;eHMI.J;Y:IMa. ,D;oK
je oaa Ge:m:aJia, Ha H&gt;Y cy rry:u;aJIH M paHJiiJIH cy je. McnpH'&lt;:IaJia je
K3KO cy HX paH:.eHMI:(M MOJIMJIY:I ,n;a HX OCTaBe J1 p;a 6e:m:e . , , "

CYTJECKE

Ji1MeHa OBMX 60JIIill:"!apKM HHCMO ycneJIH ,n;a Ca3HaMO.

I

"y 6aTaJbOHMMa pa,n;e 6oJIID:rt:rapn a y aM6yJiaHTaMa 6oJIHYr&lt;~apxe. Ce,n;aM 6oJIHJ.f&lt;JapKH KOje cy 3aBplliHJie

CaHHT€TCKJti

Te"Iaj,

IIOJIOJKMJIO

je

HCIIHT

U

o6aBe3aJio ce p;a he xao rrapTH3aHKe BPIIIHTM 6onHHqapcKH rrocao, y 6MJIO xojoj 6oJIHHQJ1 H aM6y-

JiaHTM

J1

,n;a fie ce IIOKopaBaTH CBHM IIOTpe6aMa M

:sapei)elhHMa BojcKe •.. "

I
Y

TOKY qeTBpTe HeMa"tJK€ o&lt;i&gt;aH3HBe yJiaraJIH CMO CB€ CHare ,n;a

paiDeHHKe H

60JI€CHJ1Ke

CIIaCeMO

O,D;

HeiipHj a'T€JbCKJ1X

KypiiiyMa.

HeMI..J;H cy CTBapaJn1 rroce6ae rpyne K-oje cy M3HeHap;a ynap;a:ne y ceJia rjJ.e cy ce sa,r:qnKaBaJIH paH&gt;eHHI.J;H n y6:vrjaJIH nx.

KpajeM ¢e6pyapa 1943. rpyrra TeiilKI&lt;X paaeHI1Ka ,IJ;eseTe ljaJIMaTMHCKe ,n;:mn:t:3Mje 3acTaJia je y ceny 3JiorroJby. C palbeHMD;MMa cy

6MJie

p;Be

MJia,n;e 6oJIIDPiapxe. ¥ ceno cy ynaJie ycTame. Ka,n; cy pa-

Ha€HJiiiJ;H TO Ca3HaJIH, H€IIOKpeTHJ1 cy CaB€TOBaJIM 60JIHM'tiiapKaMa ,n;a
ce H OH&lt;€ CKJIOHe C pa.IbeHMIJ;MMa KOjH Mory ,n;a XOp;ajy. Je,rr;Ha 60JI·
H:wlapxa HX je IIOCJiyniaJia J1 OTHIIIJia a p;pyr,a je OCTaJia C lbMMa.
YcTame cy MX npoHamJie H no6Mne. Ka,n; cy rrapTM3aHM rrOTHCHYJIK
aenpMjaTeJba, rrope,n; noy6MjaHJ1X paaeHMKa, rrpoaamJIM cy M yaaxa:m:eHo Te.rro M.rra,n;e 6oJIH}ifqjapxe. ,ZJ;oxTop BJiap;HMHp EeJI:,aKoB, caanT€TCKH pecpepeHT ,lJ;eBeTe p;aJIMaTJ1HCKe ,1J;HBJ13Mje, KOjH je pyKOBO,D;MO esaxya:u;ujoM ose rpyne paa:.eaHxa, nHcao je:

88

IInaaoxocy Cm~;.y CoJio H Maa,n;y ,ll;oMaHJ,IMfi H3 ceJia Bprop:u;a
yrro3aao caM xao 6oJIHM"&lt;Iapxe IJ;eaTpaJIHe 6oJiauu;e Bpxosaor uiTa6a, 3a apeMe 6MTKe 3a palheHMKe y rrpoJielie 1g.43, IIpM't!ane cy MH
xaxo cy, 3aje,u:Ho ca ocTaJIHM oMna,n;J1HKaMa, cxpMBaJie paFheHe nap~
TM3aHe IIO CT€HaMa H rreim:HaMa BMOKOBa,. JI€"IMJI€ HX J1 XpaHHJie.
,l(OBHjane cy Ce Ha pa3He Ha"'HHe KaKO Haj60JI:,e ,u:a MM IIOMOrHy.
"tfaK cy M o,n; MecHer cppaTpa Tpa2KHJie yrryTCTBa 11 caaeTe 3a neqe:fbe
paaa. BHJie cy rrpecpehae Ka,n;a je y oaaj xpaj CTMrao rrapTM3aHCKH
Jiexap ,n;p BJia,n;MMMp BeJbaKoB 113 Orry3eaa. Oa je y3 noMoh ,rr;eao~
jaKa CBe palbeHHKe IIpHKYIIMO H CM€CTJ10 y je,n;_Hy CTajy y ceJiy
BpMKBH, H3Ha,n; BamKHx Bo,n;a, r,n;e je ypel:jeHa 6oJIHH:u;a. OH,u:a je
,n;oKTop BeJhaKoB o,n;a6pao 10-12 aaj-oKpeTHMjHx oMJiap;MHKM M aa
,n;eceTo,n;aeBHOM xypcy HX ocrroco6Ho 3a 6onHJ1qapKe. IloiiiTO cy H
,n;pyre OMJLa,n;_MHKe H3 OBHX ceJia rrpH,n;OJra3:~:me )J;a pa,n;e oKo palbeHHKa, ,lJ;OKTOp je O,ll;p2KaO jom je;z::J;aH Kypc. Y6p30 je OTIIO"'€Jia J1TaJIHjaHCKa ocpaH3vma, rra cy paFheHHKe Mop&amp;JIH ,n;a rrpeHecy y BocHy,
rrpeKO BHOKOBa. Pa:EbeHHK€ cy yrJiaBHOM HOCHJie OBe ,D;eB{)jKe.
ITo ,n;oJiacKy y JIHBHO, pacrropeljeHe cy ,n;a pa,n;e H Ko,n; ,ZJ;pyrHX
palb·eHHKa. Y HCTO BpeMe CBpiiiaBaJie Cy BHIIIH Kypc 3a 60JIHJ1"'apKe,
a. OH,n;a cy KaO MCKYCHe yrryfieHe y "!eTe J1 6aTaJhOHe ,D;aJI'Ma THHCKMX
H npoJieTepcKHX 6pMra,u:a, ,n;ox je MalhH 6poj 3ap;pEaH Ha pa)J;y y
6oJIHJ1:IJ;aMa.
Cmoa Cono M Maa,z:r;a ,l(oMaHI,IHli cy 6Mne 6oJIHw-rapKe y KoIbM"!KOM eiiiaJioay ~eHTpanHe 6on£rn::o;e. Y TOM emanoey 6Ho caM J1
·ja. Kpo3·-BocHy, ,n;o HepeTBe, Hexaxo cMo ce npo6Hjanu B03MJIMMa.
MeljyTMM, o,n; J a6naHJ1:IJ;e .npexo IlpeH:.a, apJieTH 11 cHera HM KOlbH

89

�Y ,n;pyroj rrojaTH HeKe npMJIHKe cy -~e]KaJie xpaj 'saTpe, y p~­
TaMa xoje cy HX jeW3a rroKpHBaJie. CaMo no lbHXOBHM rrorJie,n;HMa
ce HacJiyfiMBaJio ,n;a cy TO Jhy,n;cxa 6Mha. Pexome HaM ,n;a cy TO 6onHM"&lt;Iapxe. Ka,n; cy ~yne Harne rJiacoBe, oHe cy rro-qe.Jie ,n;a ce rroxpeh:y
H ,n;a ycTajy. YcnpaBHe, npH o,n;cjajy saTpe, M3rJieJJ;aJie cy joru
CTparuHMj e. J!:ii:tiJ;a MO,ll;pO-CMBa, Ca MCnyrrqeHHM KOCTHMa, rOJia "&lt;I€Jia
M r.rraB€ 1 C B€JIHKJ1M IIOCya.pafieHMM yniHMa, WJ1JbaTHM HOCeBMMa H
,n;y6oxo yrraJrnM MYTHMM O't!HMa. Ha aarne HajBehe H3HeHaljeiDe, ~e­
ae cy o.n;roBapaJie pa36"opHTO. J e,n;Ha o,n; IDMX ce 3arJie,n;aJia y MeHe
11 o,n;je,zi;HoM MM ce o6paTM.rra:·

HHCy MOfJIH ;IJ;a C€ Kpehy, MopaJIH CMO ,r:r;a IIeiUa"tJHMO, Y3 IIOMOfi 60JIHWiiapKH. Maore paH:.eirnKe cy-Ha JieljHMa HOCHJie, aJIH HHjeJJ;aH palbeiD:tK HHje OCT3BJb€H. KaJJ; CMO Ce C IIJiaHHH€ CrryCTHJIH y KJIHcypy
J.16ap, xo,n; Bpe3He, palbeHnqKy ~OJIOHY cy aarraJIH qeTHHIJ;H. CBH
KOjH CMO HM3JIH opy}l{j€, CTyiiHJIH CMO y 6op6y, na.H 6o.mrnqapK€.
Hexe o,r:r; lbMX cy Y3MMaJie nymxe nonmyJIJ1X pa1D€!HHKa H HaCTa.BJbaJie ):(a nyqajy, a Me\jy lbHMa MaH):(a " Coiba. 3aXBaJhyjylm Gam
IIOMOfiM p;pyrapHD;a 60JIHJ1qapirn: ycneJIH CMO }];3 C€ O,Ii;p2KHMO JJ;OK
HHje CTJ1:rJia jeJJ;Ha aama je,n;mnm;a M o,n;6a~H.na HenpHjaTeJba. Y
OBOM oxpmajy, rrope.n; ocTaJIHX, rrormiyJie cy .n;pyrapHD;e Coiba CoJio,
MaH,n;a ,ll;oMaar,urh. n jom HeKe 6oJIHJ1"t{apxe. ,IJ;ox cMo HX rJie,n;aJIH
MpTBe, y IIO}J;H02Kjy 6pemyJbKa MHOI'J'IMa Cy cy3e H3BHpaJie. CBH CMO
T€ ,IJ;€BOjKe MHOfO BOJI€JIH H D;.€HHJIJ1 360r lbJ1XOB€ llO]KpTBOBaHOCTH
H xpa6pOCTH.
,IJ;eceTaK ,n;aHa xacHHje, je,n;aH paH:.eHli1K, ,ll;aJIMiaTHHan;., rrp:wrao
HaM je ,n;a je TMX p;aHa, Ha ,D;pmn:t, rromHyJia H lbHXOBa ,n;pyrapJi:lll;a
H3 6pHKBaHCKe 6oJIHMIJ;e, MapHja liiKoH.n;pHh, Koja je 6u.JJa 6omrn:qapxa y ,lJ;pyroj ,n;aJIMaTHHCKoj 6pHra,n;H. Ka,u; je mecTor arrpHJia
H&gt;eHa 6pl1:rap;a xpeHy:rra ,n;a HacHJIHO cpopcupa peKy, MapHja je rroIIIJia cnJiaBOM c rrpBoM rpyrroM ,n;o6poBo.J:ba:o;a. HeKH 6opn;H cy palbeHH. Ma:pHja je xpeHyJia K H&gt;HMa ,u;a HX rrpeBHje, a.mr jy je oruHeyo pacpaJI HenpHjaTeJbcKor MHTpa:.rr:.e3a. TeiiiKo -paH:.-eHa, CKJIH3HyJia je ca CIIJiaBa y 6p3y peKy. XJia,n;HH TaJiaCH cy ce CKJIOITHJIH Ha,Il;
lb€HJ1M T€JIOM.

,J a caM, ,n;py:&gt;Ke, "tfl:IHH MH. ce Te6e HerJJ;e BH.n;eJia ?"
PeKOX joj KO caM, OHa Me o6rpJIH H CTa,ti.e MOJIHTM:
,,IJ;pY1Ke KOMecape, ao.n;H Me o;n;a:B.n;e, axo 6ora. 3Ham, BO,ll;H Me

n crracaaaj; ja caM MYm:a H3 ATameB:o;a~ Ja OBaxo Blfiiie He Mary ,n;a
mHBnM. 3ap _,n;a ce- paT 3aBpmn a ja He pa,n;HM HJ1IIITa. Axo He Mory
oxo palbeHHKa, Mary J:t Te Kaxo ,n;a nepeM 3aBoje. HHcaM oa,n;e caru:o
ja. Ty cy H Coxa, H MHJIKa, J:t ,IJ;parHlba, H Mapa H MHJia ... ' 1
IloMeHyJia je BJ1III€ HM€Ha Haj60JbHX 60JIHH't!apKH M3 IJ;€HTpaJIH€ 6oJIHUIJ;€. CBe cy IIO"&lt;I€JI€ .n;a ycTajy J:l ,n;a MOJI€ ,n;a HX IIOUI3Jb€MO
Ha pa,n; y 6oJIHHIJ;y. rJie,n;ao caM HX J13HeHaijeH. HHcaM Morae ,n;a ce
rroBpaTHM o,n; CH.rrHor 3anpenaiiihelba, HHcaM Morao ,Ilia aepyjeM ,n;a
cy TO oae MJia,n;e H Jiene p;eBojxe, je,n;pe xao ja6yxe, xoj,e caM BHljao
rrpe neT Mecen;H 11 ,n;a oHe, TaKBe_KaKBe cy jom yBeK ]K€Jie ;n;a pa.n;e
.H KOpMCT€ 6op6H 3a CJI06o,n;y. ,IJ;OK CaM pa!3MJ1IIIJI,aO,- OHe cy MOJI:Ii:::Jie!
,Bo,n;H Me, ,II.pym:e! Bop;HTe Hac, MOJIJi:tMO Bac, ,ru&gt;yroBM, op;aB,u;e; •• "
IIorJie,n;ao caM JyJJ;HTY J:t BJia,n;y H O"liHMa cMo ce crropasyMeJIH.
Hape,n;Ho_ caM :KoMaH,n;aHTy eruaJIOHa .n;a cae OBe ,II.pyrapHD;e. Koje cy
rroqene .n;a ce onopaaJbajy, yrrpaBo oHe Koje Jiem:e, ynyTH ynpaBH
u;eaTpaJIHe 6oJIHHil;e Ha pacrrope~. Ka.z:t cy -To qyne, ,r:r;eBojxe cy aarpH:YJie Ha aac ,n;a aac rpJie n Jby6e. II{&gt;albe 33.Boja je y 6oJimm;H aajropH nocao n HHKO TO HHje BOJieo ,u;a pa,n;H, aJIH oae· cy ce cBecHe
CBOra CTalba H MOryhHOCTH Hy,1l;HJie yrrpaBO 3a Taj nOcao.

III
IIocJie TeiiiKHX 6op6H qeTBpTa c:pamHCTH"t!Ka oc:l&gt;aH3J1Ba 6HJia je
cJIOMJbeHa. Bo.rrHHI..J;e cy crraceHe, a palbeHHD;H H 6onecHHn;H npe6a'leHM npeKO )l;pJ&lt;He y CeJLa Ha 'JeJie6Mfiy. IJ;eHTpaJIHJ&lt; KOMMTeT KI!J
ynyTMO je J Yi'\MTY AJiaprnl!, BJJally ,ll;e):(Mjepa n MeHe y o6MJia3aK
pal:beHHKa H. 6oJieCHHKa. MnrJIH CMo o,n; Kyhe ,u;o xyfie, OJJ; CTaje ii,o
Topa na M ,n;o cBaKor aeher ,n;paeTa r,n;e cy Kpaj BaTpM, Ma~a je- '6Mo
Maj,. Jie:m:a.rrn p&lt;llbeHn:_ H 6oJiecHH napTM3aHH, o6oJieJIH o,n; rrera:Bn;a.
~3My~eHM, J13MpmaB6JIM, npa3HHX norJiep;a, H€Kt1: cy JiyTaJIH 11.: TpaEV.tJIH xprury, roMmraJIH ce OKO MeCTa r.u;,e ce .KJiaJia cTOKa 3a 6oJIHHn;y H OTMMaJIH OKO OTllaJJ;al(a~ Ty~aJIH cy. C'!'Jape KOCKe M CHCaJIH
cpE, 6paJIH CMP3H;Y-To npomm)ro,n;:muH&gt;e Bolie, a HeKH cy jeJIM n TpaBy. Y je,n;HOj nojaTH _HalliJIH CMO 60JI€CHHKa _KOM€ cy Ce CaMO O"&lt;U1
BHp;eJie:
,
.
.
.
,rna.n;aa caM, MHoro CaM rJia,n;aH, xpfiY ,n;a yM!).eM, ,n;ajTe .MH ,n;a
je,n;eM, ,IG&gt;yroBH, ,n;ajTe MH ,n;a ,ce caMo jom _je,n;HO~;Haje,n;eM x.ne5a .."

90

IV

I

,ll;eceTor jyaa 1943. :npJ&lt;JIMKOM 6op6&gt;1 Ha CyTjecnM, ,ll;pyra '!eTa
Tpeher 6aTa.n:.oaa "qeTBpTe, npoJieTepcme 6pHra;n;e .n;o6HJia je sa,n;aTaK ,n;a 6pam:t IIOJI02Kaje: Ha Jby6HHOM rpo6y, ,li;OMHHaHTHO"j Ta"&lt;IKH
aa TOM- TepeHy c_ Koje-cy. MorJIH ;n;a IDTHTe rrpo;rra~ j~~H~:i H 6oJIHHI.J;a. HeMD;H cy HaCTOj~JIH CBHM CHJiaMa p;a 3ay3MY Taj IIOJIO:maj.

91

�BoM6ap,n;oBaJIH cy ra J13 aBJitoHa, TyKJIH TOIIOBHM3 H CJI3JIH CBOje
aaj6oJbe je,n;HHJilll;e ,n;a ra ocBoje. AJIH ce npoJieTepn an cTone ancy
noMaKJIH, Maxo je nocJie CBaKor HeMa"'!KOr 6oM6ap,n;oBaH&gt;a n cBaxor
H3JieT3 Il€lil3,Jl;Hj'e 6HJIO CB€ MaH&gt;e. J e;n;aH HeMa"''KH BOjHMK, KOjH je
6110 3apo6JbeH y THM aaJieTMMa, peKao je 3a 5paanou;e Jby6rumr
rpo6a:
uBHJIM cy ropn o,n; i)aBoJia H3 caM or rraxJia ..."
Ka;n; ce "'!eTa rrperroJIOBMJia, KOMaH,n;Hp qeTe Bo::m:a Berom:~h. rro3Bao je 5oJianqapKy MnpocJiasy 2KHBKOBHfi H aape,n;Ho joj:
,,n;eBojxo, ,n;aj MeHH TY Top6y, a TH xajp;e y 6aTaJhOH. Bap TH
ae Mopam ,n;a r:v:rHem 11 •
M:v:rpocJiaBa ra je rrorJie,n;aJia H3HeHaljeao. 'YqlifHHJIO MY ce ,n;a

he 33IIJiaKaTH. IIoxymao je n ,n;a je y6e}:jyje, xa,n; Beh aapeljea.e
H:v:rje IIOMOfJIO. MeljyTMM, ;!l;6BOjKa je BpJIO O.D;Jiyqao o;n;6H.rra:
,~pyace KOMaa;n;Hpe, ae Mary .n;a Te nocJiymaM, aeh.y ,n;a ce o,n;sajaM O;n; ;n;pyrOBa H ,n;a H,Il;€M C IIOJIOlK:aja. Ja CaM KOMyHHCTa H
:Upaoropxa H MOjJ1 ce ,;n;pyrOBJ1 aehe IIOCTH;n;eT:v:r mTo ce H ja nope,n;
H&gt;MX 60pJ1M. A axo H IIOTJ1H6M Hl1je MOj 2KMBOT Bpep;HHjH O,ll;
lbHXOBOr •.. "

BoJianqapxa MnpocJiaBa 2KMBKOBJ1h. 6opHJia ce xao H ocTaJIH
6opn;H a aanymTaJia j e 6op6eao MecTo caMo xa,n; cy j e no3HBaJIH .n;a
aexor rrpeB:wje. Ka,n; je ocTaJJja 6e3 3aBoja, rron;enaJia je cBojy xomyJby. KpeTaJia ce naJK:JbHBo, BemTo 3ay3HMa.Jia noJio::m:aj H ycrreJia ,n;a H36erae aerrp:t1:jaTeJbcxe xypmyMe. Tex rrpe,n; aoli, BaJb,n;a ce
YMOPHJia na joj je rrorryCTHJia na::m:Ena, 3axsaTno je pa¢aJI aeMaqxor MHTpaJbe3a.
Ka,n; je ,n;omJio aapeljelbe 3a rroBJia"Ielbe, o,n; }J;pyre qeTe je ocTa.Jio caMo ~aaaecT 6opau;a n xoMaH,n;np. Koce yJieiiJbeHe xpBJby,
JIJ1IJ;a Hceqeaor o.n; mpanaeJia, KOMaH,ZJ;Hp qeTe Bo:m:a HeroB:nfi je 3acTajKHBao, npe6oJiao ce pacTajyhH c MeCTOM rp;e MY je ocTaJia qeTa
H xpa6pa 6oJIHJ1qapxa MJ:tpocJiaBa 1KJ:t:BKOBJ1h. CaMo je y3,n;:ncao:
,Ex, ,IJ;€BOjKO, ,II.€BOjKO ..."

v
CJIHxapxa IIayn:naa Cy,n;apcKH H3 KHKHH,n;e 6vma je 6oJiauqapKa y :qeTBpTOj !1PHOrOpCKOj 6p&gt;Ira):\l1. ¥ TOKy 6op6H Ha CyTjeCijl1
1943. xpeTaJia ce c paH:.eHHIJ;HMa u;eHTpaJIHe 60JIHJ1IJ;e. Ka,n; je 13.
jyaa pa36njeaa IleTa upaoropcxa 6p:v.rra;n;a, Koj,a je Tpe6ano ;a;a ce
6pnae n ;n;a ll!TliiTH TY rpyny, 6opu;H cy .n.o6J1JIH Hapel}elbe ,u;a ce

npo6Hjy y Ma:H:.JIIM rpyiiaMa. Palb€HHK€ HHje HM30 KO ,n;a HOCJii, rra
cy MHOrH rraJIH HeMIJ;HMa y 3apo6JbeHliiillTBO, a c H&gt;HMa H 6oJIHJ:IqapKe Meljy KOji&lt;Ma " IIayJia Cy,llapcKH.
0 TOMe je Jby6Maa IIepoBHh, 6opau; 't!eTBpTe npoJieTepcKe 3aIIHCaJia:
,Ha je,v;aoM npommHKy rpY'[Ia paH.eHHKa H 6omnrqapKH ce o,n;Mapa.
rne,n;aM, CJIOMJbeHa aora y rHrrcy je,n;aor palbeHHKa BMCH o caMapy,
a oa ce crrycTHO ,v;o 3eMJbe n je,n;e TpaBy. EoJianqapxe ce,n;e Kpaj
palbeHHKa H rne,n;ajy HX, aJIJ1 J1M paae BJ1IIIe He npeBliljajy. To cy
IIayJIJirna Cy,n;apcKH, ,Il;aHHU.a M3 't!eTBpTe npoJieTepcxe, Mana ,IJ;alia
lil3 IIeTe u;paoropcKe H joiii "'!€TlilPM qJ1jlilx ce HMeaa BMIIIe ae cehaM.
IIo3nBaMo fiX ,n;a rrol)y c HaMa y rrpaB:o;y Bonyj axa, r,u;e je paauje
6Ho ,n;oroBopea cacTaHaK 6opau.a. Oae o,n;roBapajy: - He MOJKeMo,
HefieMO ,n;a OCTaBHMO ,IJ;pyroBe. - Mope xaj,n;eTe - 30BeM CBaKy ITO
HMeHy, - 6op6a joiii HJilje 3aBpllieaa, 6nhe jom TelliKJiiX pa:a.eanKa,
- ann oae o,n;roBapajy o,n;pe"t.J:HO. "Y TOM ce nojasv.une HeMu;n, Hallia
KOJIOHa ce pacnpiiiJii, Ha npOIIJI3HKy O,n;jeKHy:II.Ie peBOJIB€PCKH nyqlbH. Pa:a.eHlilll;M cy npecTaJIH ,n;a je,n;y _TpaBy a lbHX ce,n;aM n3BPIIIJiiJie
cy CBOj 3a,D;aTaK .. ,"

VI
Bop6e, 6op6e, paH&gt;aBaH:.a H rroru6aje Ha cBaKOM MecTy, Ha cnaKOM KOpaKy OKO IIJI3HHHCKe pe""t!JiiiJ;e. KpeheM C€ C je,n;HHM eiiiaJIO.,HO:M paH:.eHHKa. ITo rrpeJiacKy CyTjecKe nea.eMo ce y3 6p;n;o. 3acTajeMo Jii rne,n;aMo ,n;oJie. ~eceTax palbeHHKa ceno Ha o6poaxy, nepoBaTHo ,n;a ce o,n;Mopu. 0Ko H&gt;MX cy ce KpeTaJie 6oJIHHqapKe. ,I{aBaJie
HM xpaay H npeBHjaJie. Haje,n;HOM H3Ha.n; H36Hllle HeMIJ;H H npHrry:o;ame. BoJimrqapxe oe ycTyMapame, noqeme .n;a Byxy paa:.ea:nKe y
33KJIOH. O,n;aeKy;n; ,n;oTp'tla rpyna 6opa:u;a H rrpHnyn;a Ha HeMIJ;e. HeMU:H cy 6HJIH 6pojHHjM M 6p3o nx Ha,J:J;BJia;n;ame. Cjypmrre ce npeMa
paa.eav.n:J;HMa H noqeme ,n;a ny:u;ajy y H&gt;MX. EoJIHH'tlapxe cy BpHIIITaJie. J e,li;He cy 6e:m:a.ne, a ;n;pyre noJieraJie Ha palbeHHKe H o6aBH-:
jaJie HX pyKaMa )1;3 6H HX CBOjHM T€JIHMa 3aiiiTHTHJI'€. &lt;f&gt;aiDHCTH cy
nyu;aJIH H y IDHX H y6HjaJIH HX 3aje}J;HO c palbeHH:U.HMa. HHcaM 3Hao
JiiMe HJii je,II.HOr O,Il; OBHX paH&gt;eHHKa, HHTH 60JIHH'tl3pKH, rra HH O,J:J;aKJI€ cy-, Hlii H3 KOjHX cy je,n;HHJilll;a. 3HaM C3MO TOJIMKO .zr.a je 6HJIO
,IJ;€C€T3K paH:.€HHKa H 'tf€THpH HJIH IIeT 60JIHHqapKJi:l'..

VII
Je;n;aor ,n;aaa y aamy 60JIHHJJ;Y y CeJiy Ko:m:yBapy CTHrJia je
MJia.n;a ceJbaaxa lii rroTpa)KJilJia ,n;p JyJIKY MemTepOBHh.

92
93

�- - Ja caM MY:I.rreca CTaaoj.rronuli M3 ~PY1KeTY:Ifia, ,rr;oiiiJia caM Aa
BaM riOMOI'H€M OKO paTheHJtiKa:, - pet.Ie OHa Jii npy:mY:I pyKy.
JyJixa je norJie,n;a H3Heaai)eao ·H ynHTa:

6a, -

lliTa ,n;a HaM ITOMOrHeiii?
lla ,tJ;a pa]:tMM OKO palb€HY:tKa, ,n;a HX CJIY1E:MM J1 CB€ III~O Tpeo,n;roaopn ,n;eaojxa cnpeMHo.

.rr;oxTopxa je CTa,n;e H~IIHT~aTM 'tfHja je
apmHJia, a o~,n;a joj nocaBeToBa:

"J1

Kojy mKoJiy je 3a-

- "t!yj .n;enojxo, TBOjM po,n;MT€Jhli:I cy 6oraTH, BpaTH ce TH, 6.1I.aro M€HH, Jii IIpMIIpeMaj 3a y.n;ajy. 0B,n;e cy KOMyHMCTH M TH H€Maiii
mTa ,!l;a Tpa:m:HIII Ko,n; lhllx ...
,ll;enojxa je no:.:.rre,rr;a.rra H3HeHai)eao, 3aTHM rrpoiiiapa nor.rre,n;oM
no HaMa xao .n;a :sac nponepaaa, ria c jep;aa npYIMeTHHM ocMexoM aa
.rrHrzy H HCKpHI.J;aMa y_ nJifiBMM mu:rMa Y3apaTH:
- IIa 11 j a caM KOMYHHCTa, ,n;oxTopxo. CxyrrJba.rra caM y cBOM
ceJiy rrpMJiore 3a Haiiie 6opn;e y Illnaanju H pen;HTOBaJia caM xoMyHMCTJ1qxe necMe Ha npupe.n;,6aMa ••.
,lJ;OKTOpKa JyJIKa MeniTepOBMfi Ce HacMeja aJIH OCTa,n;e npH CBOM€. HHje nonyCTMJia HH xa,u; joj je ,n;eaojxa rroxa3a.na riMCMO o,u;
6pa~a xojH je 6Ho 6opan; BaJbeacxor o,n;pe,n;a. Am1, aa Mtmeca a11je
o,rr;cTynana. Yrropao je HaBaJhJ1Ba.rra 11 ronopH.rra IIITa cae MO:me ,D;,a
pa,n;M, rro6Hjajyhn pa3.rro:m:ao apryMeHTe ,n;p JyJIKe MeiiiTeponHli.
Taxa je H3a3aa.rra Cl1MnaTV:Ije IIOJIHTJ1qxor xoMecapa 6oJIHMI..J;e Jy,n;HTe AJ!3pruh M KoMaa,n;aaTa- Ha,n;e Mapxonuh.- Ka,n; cy u OHe aaaaJIMJie ,n;p MeiiiTeponHli .HHje HMaJia xy,n;. Ma,n;a je ,n;enojxy rrpMMHJia
aa pa,n; caMo aa HHCHCTHpaH:oe Jy,n;MTe H Ha,u;e, ,rr;p JyJixa je o,n; npBor ,n;aaa CMCTeMaTCKH rrpnnpe:MaJia -3a 6o.rrH:uqapxy. MHJieCa je
ll3MTMJia CB€ IIITO joj j€ ITOKa3HBaHO, a rrpaTMJia je l1 KaKO ,n;pyre
6oJiaMqapxe noCJiyjy oxo pa"H&gt;eHMKa. Y6p3o je ;n;p MeruTepoBHli BH;n;eJia ,n;a joj MHJieca o,n:JIWiao KopHcTH npH nperJie,n;y 11 npesHjaH&gt;y
paH&gt;eHMKa, rra 'lJaK H orrepaD;J1jaM3.. HeruTo xacaHje joj je p;03BOJIHJia ,n;a H c'a.Ma npesnja piiH.eHH:Ke y·H&gt;eHOM rrpncycTay. TaKa je ceJ.baH't!HI..J;a MHJleca CTaHojJiosnh rroc'.l1aJia n3.pTM3aHcKa 6oJIHH't!apKa
M HHCTpyMeHT3.pxa. li1 ja caM je xao paH:.eHMK yrro3Hao. CTaJIHO je
6:viJia OKO HaC. CTaJIHO HaM }e HaMeiiiTaJia ITOCT€JbJ1H:y", jaCTyKe J1
ITOKpHBaqe, Hyp;HJia BOiie, IIIeliep l1 ,n;yaaH. Je,n;HOM peqjy, CT3JIHO
je 611.rra oKo Hac H 60.APHJia aac. Hoh.y je ,n;oJia3HJia ,n:a aac o6Mlje,
rrposepanaJia ,n;a JIM crranaMo, ey,n;HJia noMofi, TeiiDfJia.
3naJIH CMO je CejoM. HMje ce o,n;ymenJ.baBa.rra 3a opy.:mje 11 jyHaiiiTBa. E:vma je seponaTHO je,n;mm o,n; ,n;pyrapnu;a Koja je p;!iipeKTHO
,n;om.rra y 5oJiaM:u;y :u HMje ce·HH rrpnjaBMJia ,n;a-je-rrpHMe 3a 6opi..J;a.

94

IIocJLe rros.rra"felba M3 Cp6nje, MHJieca je pa,n;HJia y 6o.rraHD;M Y
ct&gt;oqH, r,n;e je JieqH.rra rrpOMp3Jie r:tPOJieTepe. Y IJ;eHTpaJIHoj 6oJIHHIJ;H
liP JyJIKa MeiiiTepoBnh je y3eJia MHJiecy KO,ll ce6e n liP &lt;PpaHn;a
KJiajaxarreJia. Pa,rr;eliH rrope,n; ono· ,n;aoj·e xHpypra ,n;enojxa ce TOJIHKO ocrroco6HJI3 ,n:a je yrrpana 6oJIHHIJ;e, Ka,n;a je .rr;p JyJI~a MelllTeponHli nocTaBJbeHa 33 caHH'IIeTcKo-r ·pe¢epeHTa Ilpne ,z:r;HBI13Hje a AP
KJiajaxarre.rr ynyheH 3a JlHKy, nocTaBJba 3a yrrpanHMka qeTBpTor
XHpypiiiKOr O,!J;€Jb€lb.a y illO~OTOBtzy.
.
-.
MH.rreca Je H Jie't!JtiJia H rrpesnjaJia pa:EbeHMxe.- Y TOJ 6oJIHHIJ;~ ~x
je 6HJIO o:Ko 90. Y ~3B€IIIT3jy KOMHCHje BpXOBHOr IUTa6a, KOJa J8

KpajeM 1942. o6niiiJia n;eHTpaJIHy 6oJIHHn;y, IIMIIIe:
y- 6oJIHH'&lt;~KOM o,n;eJbe:Eby IIIo6oToaa:q Jiese ce JiaKIIIJti XHPYPIIIKH
~.rryqajeBH xojMMa auje noT_pe6aa xMpypmKa lilHTepaeau;Mja. O,n;eJbeH:oe BO;D;H 60JIHMsapxa, ~pyrap~a Mlimeca. FbeH _pa,n; y· o,n;aocy aa _pa:Eb€HMKe 3a,D;OBQJbaBa ..• "

Ca OBli!M o,n;eJ.beH:.eM je y "lleTBPTOj o¢aH3MBM r;rpoiiiJia HepeTBY

" ,!l;pnHy " CTHrJia ,!10 II11Be y IJ;pHoj ropn.
36or Tellixof noJIO&gt;Kaja y KOjH cy sarra.rre Harne 6pMra.n:e Ha
CyTjeCu;H, npBHX- ,r:r;aHa jy:Ha_ 1943. op;JiyqeHo _je p;a ce Herro~peTHM
palbeHHI..J;H caxp11jy H ocTane y rreliHHaMa ITJiaHMHe IIli!Be. C Je,n;HoM
rpyrroM T€lllKJ1X paH:oeHMKa oc:ra.rra, je H 5oJIHH"'~pxa MHJieca CTaHoj.ir:on_Hli ·mi.cTojeh.H ,n;a HX caqysa. CMeCTHJia Je rpyny o,n; ce,rr;aM
paH:oeHHKa y je,n;ay yaaJiy H rroKp~·ma J1X rpaH:.eM H JIHIIilieM. Pa:EbeHHr(!i:t: cy je HaroB3.paJIM:
·
,O,n;Jia3H, ,n;_pyrapMu;e, ap;H crracaBaj ce ,n;oK Mo2Ke~, TH CH s,n;pana H
_MJia,n;a, 6o_p6a ce HaCTaBJba, .TH TpePa AC!. rr_peBHJaiii H .rreqmn oae
KOjH fie MOilH ,11;3 Ce H3JI€qe H. ,D;a HaCTciBe 6op6y, MM CMO QBaKO 6e3
44
Hory 1i:l pYKY ca~o Te_peT 6pHra,n;aMa ..•
•
MHJieca je OKO H:.MX yK.rralbaJia Tparose H yaepaBa.rra HX ,n;a he
ce n oaa n {)HH 3aje,n;Ho J13Byhn H p;a he jam KOPHCTHTH 6op6H. MoJIHJia je 6o.rr:H:i1'tfapxe H3 .zu;&gt;yrHx rpyna ,n;a- np;y a .n:a he ce oaa 6pHHYTH u 3a: IDHXOBe paH:.eHHKe .. IIoCJiyma.ne cy je H rroillJie. BH,n;esIIIH p;a je --je,n;Ha o,n; lbHX CJia6o o6yqeaa, Mvmeca rroTpqa 3a ~HMa
,n;a 6M joj ,n;aJia cBoj I,IeMrrep. Kap; je ocTaJia caMa ca paH:oe~J11J;HMa
CKJIOHHJia -Ce_ y je,n;aH myMap_aK 1i:l OCM3Tpa.rra. "t!J::I:M cy C~ IIOJaBMJIH
HeMil;M, M3amJI~ je H3 3aKJioaa ~ noTp~aJia y cynpoTHOM rrpanu;y.
He~H cy je rrpHM€TMJIH H rry:u;aJIH 3a lhOM, aJIH je oaa Tpqa.rra cae.
,n;ox je je,o.aa pa¢aJI HMje noro.n;Ho. He~UJ;H cy _
rrpo,n;y&gt;KHJIH ae np~­
HaiiiaBIIIH cxpHBeae paH:oeHHKe. KacHHJ€ cy HX rrpoaaiiiJIH rrapTHJCKM aKTJ1Bli:ICTH Y1 IIp€H€JIJ1 y KaTyHe.

95

�IX

VIII
IlpVIJIHKOM rrpo6Hjalba aa CyTjecu.H je 13. jyaa pasea H 3aMeHJ1K rroJIHTHqKor KOMecapa Tpehe caHI,Ia't!Ke 6pnra.n;e Baja JleKonnh. Oa je aape,n;Jm 6opn;HMa p;a npo,n;y::m:e, a OH he ce caaJia3HTH
caM. Eopu;n cy OTHWJIH a c H::.MM je oCTaJia caMo 6oJIHH"9:apKa RaTa
KapaMaTnjenMh. Ka,n; ra je 6o.rraHtiapKa npeBHJia, JieKoBHfi je n
aoj aape,n;Ho ,n;a rro::m:ypH sa p;pyrOBHMa. AJIH, HaTa je o,n;ronopHJia
,n;a lie ocTaTH c H:.HM. Ta,n;a joj je oa o6jacmm ,n;a je nojaa CHTyau.Hj a TemKa H .n;a oaa Mop a Hhn ca ocTaJIMM 6opn;nMa ,n;a 611 ce npo6HJIH ,Il;OK Ce TO M02Ke, a l:ber.a ,n;a OCTaBH, jep fie ce OH caM JiaKIIIe

aer..n;e
-

CKJIOHHTH.

Oaa je

OJl.rOnopHJia:

Jii ja fiy OCTaTH C T060M.

JieKon:wh ce aepBHpao n omTpo peKao;
- TH 3Ham KD caM ja, H MMa )lia J13Bpmanam- aape]jelbe cTapeliii1He.
Oaa My je MHpHo o,n;npaTMJia!

- ,IJ;py:me IIOJIHTHliKH, TH CH ca,n; palbeHHK, a KaO napTHjCKH
pyKOBO,ll;HJia:q CH Me Y't!HO ,n;a 60JIHJi1't!apKa HJ1 IIO KOjy u;eay H€ CM€
,n;a ocTaBM paseHMKa. J a caMo YI3BpmaBaM napTHjcxy ,n;HpexTHBY ... "
illTa je .l(pyro Morao, JiexoBMh je 3ahyTao 11 .l(03BOJIHO ,n;a .ra
60JIHH't!apxa y3Me rro,n; pyxy H rroBe,n;e xpo3 IUH6JLaxe. I1po6Hjajyha ce xpo3 myMy, HaHUIJIH cy Ha jom aexe 6op:qe H3 6pHra,n;e, xojH
cy HM IIOMOTJIM ,n;a Ce H3BYKY Jf3 H6Ma'tJKOT OKpyJKeH&gt;a.
Ha CyTjec:u;H cy Tap;a norHHyJie MHore ,n;pyrapnu;e, caanTeTCKM

pa.ziHHI(H. IIorHHyJia je liP Jby6a HojMaH, liP MapHja 36opHHK Majos&gt;~h, liP JyJIMIIIKa Kpayc-Jie.z~epep, liP OJira IIonos!1h, ynpaBHJ1K
,n;e"tJjer ,n;oMa A,n;a ,I(o6pHHOBHfi Ilp:m.J;a, noMOhHHK ynpaBHHKa ,n;eqjer
,n;oMa Ha,n;a, rrpo¢ecopxa M3 3arpe6a, 60JIHHYJapxe 'BYKa 'BanHli,
MJma OpoBHfi, J exa 05pa,n;o:Bldi H3 ,l(o.JLaaa, mecaaecToro,n;mn:lba

3opHI(a :lKH:amh,

Jby6&gt;~HKa 'Bop!)es&gt;~h,

H. BHI\aHa,

Ha.z~a HenpH~

't!Hh, Aaa Me3Hli, CaBxa IDenapoBHh, BocHJLKa BucxoBHh, MapMja
lifBW:Iesnh, Cexa Eapyx, ,IJ;aH:m.J;a ToMOBHh, Kaja KapaMaTMjeB:nh,

JJ:pan&lt;I(a 3eKosilli, Pallia Mycnh, Bap&gt;llla XaHI,Iilli H

.z~pyre.

Temxo paH&gt;eHa 6oJIHH't!ap&amp;a Ce,n;:ru:e 6aanjcxe ,n;HBH3Hje, Ko3apqaaxa Ha;o;a ByqeTHh je ,u;pyroBJ1Ma, .n;ox cy je HOCHJIJ1 npexo Byqaxa, Ka3aJia:
- MeHH H OHaKO H€Ma CIIaca. lif3BJia'tJHT€ ce 6apeM BH, BH MO)K€Te jam ,n;a xopMCTHTe aapo,n;aoocJio6o,n;HJiaqxoj 6op611 ..•

96

PalbeHH 6opan; IIpBe npoJieTepcxe, YrJ!&gt;ema KapaKJ;IajMh je rrocJie rrpo6oj a KO,ZJ; MJ.rJI:.eBHHe 3acnao M 3aocTao 3a je,n;HHHD;OM. Ka,n;
ce rrpo6y,n;Ho, yxBaTHJia ra je naHHKa. ,'[(o3Imao je, rronMeHHIJ;e .ru&gt;YroBe, sepyjyliH ,n;a HMCY ,n;aJiexo. HHKO MY ce HHje o,n;a3HBao. OCJiaH:&gt;ajyhH ce o je.n;ay rpaHy, xpeayo j-e TparoM _6pHra,ZJ;e. Ji!nrao je
T€1IIKO M O.U.MMI.J;aO CIIOpO, qac je paKJI:..aCTH Kpaj MOTK€ IIO,D;M€TaO
IIO,ll; MJ1IIIKY KaO IIITaKy H CKaKyTaO Ha je,n;HOj H03M, qac ce OCJialbaO aa MOTKY pyxaMa, o,n;5an;:mmo ce H TaKa xpeTao. 06y3e.rro ra je

o'&lt;aj.aH.e. &gt;bry6&gt;&lt;o je sepy

.z~a

lie CTMh&gt;! y

je.z~&gt;~HM11Y·

Ta11a je npn-

MeTHO .u.a Hexo H.U.e 3a lbHM. CaxpHo ce y JK5ya H oCMaTpao. Ka,n;
ce .rrn:u;e rrpH5JIH:m:HJIO TOJIHKO .u.a je Morao ,ZJ;a npon;eaH ,rr;a anje
qeTHMK HJIM ycTama, KapaxJiajnh, nOBW:Ie:
,Xej, ,n;py:m:e, rrpnjaTe.rr:.y, ej, 5pe!" "lloBeK 3aCTa,n;e M xa,n; npon;eHH OTKy,n; ce qyje rJLac, xpeTe npeMa KapaKJiajHliy. BHo je TO
aexn Tn¢ycap, y xpnaMa, cxopo xocT H KO)Ka, 6e3 xoce n jaxo
yrra.rrnM ot:U1Ma xao .n;a je ycTao H3 rpo6a. KapaxJiajuli ce aaje:mHo
xa,n; My ce TH¢ycap npH6JIIDKJ10. Jom MY je aenpMjaTHHje · 5J1Jio
xa,n; je BH,n;eo ,n;a TO HHje 5J1o MymKiapan; Beli meHa. Peqe ,n;a je rrpe
o6o.rr:.eaa 6HJia 6oJIHMqapxa y ~pyroj ,n;a.rrMaTMHcxoj 6pHra,IJ;H. IIomTo ce pa36oJie.rra O,ZJ; rreram~a, ynyheaa je y n;eaTpa.rray 6oJIHJ1IJ;Y
n c 6oJIHHIJ;OM ce xpeTaJia ,rr;o M:r.:rJ!&gt;eBHHe. IIocJie npeJiacxa ,n;pyrua
xo.u. MH.rr:.eBHHe, 3aCTaJia je c je.n;HHM palbeHHKOM y myMapKy. OcTaJia je c lbHM ,ZJ;OK HI1je yMpo. Ka,n; je paFbeHlilK YMPD oaa je KpeayJia p;a HX ,n;ocTHrHe. KapaKJiajHli }e pa3MJ1ll1Jhao. "Y pHTe MOJKe
csaxo ,n;a ce rrpeo6yqe, aJIH .u.a ·Ce rrpepymH y TH¢ycapa TO ruxax
HHje Morao. 3:aaqH, rrapTH3aaxa je. Kpeayo je c H&gt;OM. JiiiiiJIM cy noJiaKo, ocJiaH:.ajyliH ce je,n;ao aa ,n;pyro. lfemhe cy 3acTaja.rrH rrope,n;
:ac6yaa r,n;e je 6J1JIO cBe:m:er Jimrrlia ;n;a 611 jeJIM HJIH nope,n; JIOKBH ):\a

6&gt;t TIHJlli BOilY· 3aHOhHJI&gt;I Cy y "'6yH.y ITO!\ .zlpBeTOM, np&gt;!6MjajyhM
ce je.z~Ho y3 .z~pyro .z~a 6&gt;1 ce 3arpejaJIM. YjyTpy cy KpeHyJm paHo.
Ka,n; 11x je cyuu;e 3arpejaJio, aa6paJIH cy JIJ1mlie 3a jeJio, na orreT
npo,n;y:mvmH. Oxo no,n;ae cy cna3HJIH je,n;ao HaiiyiiiTeao KOib"tJe, cTpamao MpmaBo. 3aaJin cy .n:a je _
napTH3aacxo, .u.oroBopHJIH cy ce ,n;a
ra Y3My. ,IJ;enojxa je npoaamJia ·myMap~xy JI03y H.
JI03e aanpaBHJia yJiap M rro:Bo~an; 3a xolba. "Y3 neJIHKe
ycrreJia je ;n;a
yxBaTH KOlba H ,n;a MY Taj yJiap CTaBJ1 H3. rJiaBy. 3aTHM je O,IJ;BeJia
KOFhlillia y rycTy Tpany ,n;a nace. ~OK je KapaKJiajHli ,n;p:xao Kolba,
· oaa je HaKH,n;aJia JID3e 11 aanpaBHJia KOJiaH J1 y3eHrMje H TO npnne3aJia KOib y rro cpep;HHI1. Ka,n;a ce xoa. Hanacao npMBeJIH cy ra y3
je,n;Hy Y3BY:IIIIMIJ;y M KapaxJia.JMli ra je y3jaxao. Cap; cy J1IIIJIM MHoro

o.zi
MYKe

97

�6p:xre. AJIM je rpaH&gt;e BpeljaJJo paH&gt;eHHKY Hory H OH je npHrymeao
jayKao 36or Tara je ,n;eBojKa nJiaKaJI.a. :MnaK c~ OHH 6p3o o,n;MH1
I..J;aJIH. Kap; je nao MpaK cMeCTHJIH cy ce Ha MaJIOJ "tJ:HCTMHH M ~a"tJ:e­
KaJIH ,n;oK KOI:b HHje Jierao, na je palbeHHK Jierao nope,n; ~era c Je,n;He
a 60JIHH-qapKa c ,n;pyre cTpaHe. ¥ TOKY Hahn KapaKJiapdi ce rrpo6y,n;Ho op; XJiap;HOfie J1 npHM€TJ10 ,n;a H€Ma HH KOlba HH 6oJIHWiapKe.
IIoMHCJIHO je ,n;a je yaeJia KOlba ,n;oK je OH crraBao H rro6erJia.
¥XBaTHJia ra je je3a o,n; Te rroMHCJIM. Bp3o ce pacaHHD, H crra3MO
,n;eBOjKy Ha .m:ma,n;M &amp;aKo ,rqnKH KOH:oa ,n;a 6H nacao. 36or Tara ce
caM op; ce6e 3acTM,n;,ea, ycTaO H HaTepao p;pyrapJilil;y ,n;a aHa JierHe, a
oH je .n;p:acao KOlba ,IJ;OK je nacao. CyTpa.n;aH joj je y nyTY npH3Hao
IIITa je T€ HOlm: UOMHCJIHO 0 H&gt;Oj. ,I(eBOjKa ra je CaMO ca:maJbHBO
norJI·e,n;,aJia H peKJia:
,IIa 3ap TH, .zwYJKe,

jam He Bepyjem p;a caM ja napTH3aHKa.

He 3HaM KaKo j om .n;a TH ,n;oKa:meM".
Kolb MM je noMarao ,n;a ce 6p::m:e Kpehy, .aJIJ1 HM je xpaHa I1 .'rr;aJbe 6MJia JIHwhe n TpaBa. l1 Ka,IJ; cy je,n;Hor p;aHa y myMH cpeJIH J~A:
HY MJia.n;y :m:eHy c KoTapvru;oM Tpellla!ba, ,n;eBojKa je 3aMoJIMJia .n.a ~o~
,n;a MaJID Tpelllaiba 3a paibeHHKa ,n;a He yMPe o,n; rJia,n;H. AJIH JOJ
:m:eHa o.n;BpaTM:
,11 M€HH fie p;Hu;a YMPeTH OA rJiap;n, He Mary ,v;,a TH ,IJ;aM ... ''
~eBojKa je rrocMaTpaJia HeKOJIHKO TpeHyTaKa KaKO op;_Jia3H, a
aTMM je noTp-q;aJia 3a JKeHOM, 3rpa6nJia joj Koprry H3 PYKY H ca3
cyJia y KpHJIO jep;aH lJ.€0 Tpemaiba, na joj BpaTH KOpny J1 C Ty:&gt;KHHM
OCM€XOM peqe;
- OrrpocTH MM.
1KeHa He H3JW1Ka, H CaMa C€ OCM€XHY J1 o,n;rOBOpH:

- HeKa 'TH je 6oroM npocTO, cecTpo .•.
Ka.n;a cy ce OlJ.MaKJn:'I, jep HM je HEmo3HaTa Ka3aJia .n;a ce Y
o6JIJti2K:H::.eM ceJiy aaJia3H MYCJIHMaHcKa MHJIHIJ;nja, 6oJIHH"'apxa je
3aycTaBHJia xolba n rrpymHJia K.apaKJiajHfi_y TpelliH:&gt;e. 0~ y3e na
rroay.n;H u Fby. IIowTo je aHa op;6HJia ~ oa Je npecTao ,n;a Je,rr;e. ,IJ;eB-ojxa MY je o6jama.aBaJia:
- Ma pa3yMn TJti, p;py:Ee, He Mary. HMje nomTeHo p;a H ja je}:J;eM OHO lliTO CaM 3a palb€HJ1Ka y3eJia, HCIIaJIO 6H ,rr;a CaJI.i TO pa,rr;H
ce6e ypaAJ:IJia. He Mary .n;a je,rr;eM, Moja caBeCT MM TO He p;,o3BO.T.baBa .•.
IIomTo KapaxJiajHh HHje xTeo ,rr;a je,rr;e 6e3 Ibe, oaa y3e JI.':
je,n;e roBopehH Kp03 cy3e:
- Ma je,rr;H, je,rr;n caMo, a xa,v;, cTnrHeMo, TH cJio5o;n;Ho peu;H .n;pyroBHMa .n;a Me y3MY aa op;roaopHOCT 36or oaora. J a 3HaM 11.a caM

98

KpHBa. Pelrn: hy HM J1 j a caM a IIITa CaM yqJ:tHJtiJia J1 3aWTO CaM TO
f'':iHHHJia, J:taKO HHCaM KOMYHHCTa ...
Je,rr;sa je YMHpHo. Ka,rr; cy Haj3alJ., nocJie BHllie,rr;HeBHor JiyTaH&gt;a
n rJia,rr;oBalha, CTHrJIH y 6oJIHHizy IIpae rrpoJieTepcxe xo,rr; BJiaceHH~
u;e, ,IJ;aJIMaTHHKa je rrpelJ.aJia palheanxa, o,rr;MopnJia ce .n;aa ,IJ;aaa H
OTJtiiiiJia 3a caojoM 6pHra,n;oM. KapaKJLajHh je 3arraMTMO cruao TO ,rr;a
je poJ:jeHa y ,ll;aJIMaqHjH " .z~a je 6HJia 6oJIHH'&lt;apKa y ,ll;pyroj .r~aJI­
MaTHHcxoj 6pnra.n;H. Ji1 HHlliTa BHIIIe.

X
3a apeMe TaK03BaHe ce.n;Me aerrpMjaTe.rr,cKe o¢aH3HBe aa napTH3aHe Y J!M:QH, Ha TOM IIpOCTOpy je 6HJIO OKO 1200 palb€HHKa H 60JI€CHMKa. II1Ta6 KOpnyca je npanx .n;aaa aerrpHjaTe.T.bcKor aacTyrralba H3p;ao HapeljeH&gt;e ,rr;a ce JLaKIIIJti M noKpeTHHjH palbeHH:QH H 6oJI€CHHIJ;M ynyTe 3a ):(aJIMa:u;Mjy n Kop.n;ya, a caMo HajTe:mH, HenoxpeTHlil ,n;a ocTaHy M ,n;a ce CMecTe y nehnay EojxoBau;, ,n;y6oxo y
IIIYMH KO,ll; Cpe,rr;H&gt;e rope. 3a npeHoiiieH:&gt;e J.:l CM€liiTaj T€WKJ1X paIbeHMKJa, Il1Ta6 xopnyca je o.rr;pe,rr;Mo ,rr;Be xoMIIJieTHe 6p11ra,n;e. ¥ rrehHHJ.:I .rr;y6oxoj rrpeKo 20 MeTapa yrpaljeaH cy Jie:majeaM aa 7 cnpaToBa. M YHYTPa je 12. Maja 1944. yaeTo n cMewTeHo 95 paH:.eHMKa,
Meljy KOjMMa je fiHO T€IIIKO palh€Hfl aMepM"'KH IIHJIOT &lt;flpaHK lJ;Mjapy
H .rr;sa MaJia ,rr;eTeTa. ¥ nelumy cy yaeTe HaMHpHHu;e, ao,rr;a, caHMTeTCKH MarepnjaJI. C palbeHHD;l1Ma je yiiiJio 15 6oJIHW:IaPKH, xoje cy
Ce p;o6pOBOJI,HO jaBHJie J1 IIOJIHTH"'KM KOMecap. I!OCJie CM€IIITaja palb€Hl1Ka n yJiacxa oco6.rr,a, 60JIHlil"tJKa cTpa:m:a je cnon,a 3aTBOpHJLa H 3aMacKMpaJia OTBOp Ha nelunm.
OcaM 6opan;a o6oJieJIHX o.n; TMct&gt;yca M3,n;BojeHo je n cMeiiiTeao
y IllaTop, KOjH je IIOCTaBJI,eH y IIIH6.T.by y jelJ.HOj 3aKJIOlb€HOj YBaJIM
He.n;aJiexo o,n; yJia3a y nehHHy. PaH:.eHHKe M 5oJieCHJ1Ke je o6e36ei}HBaJia 6oJIIDPIKa cTpa:ma vr je,n;aa 6pHra.n;a xoj.a je ,IJ;p:amJia rroJioJKaje oxo netrn:He. HeMIJ;H cy aenpecTaHo Hana.n;aJIH M HaCTojaJIM p;a
ocBoje oBaj TepeH. IIoHexa.n; cy ,n;oJia3HJIH .n;o nehHHe aa 2 p;o 3 KM.
TiapTI13a.HJ1: cy MopaJrn oropqeao p;a ce TyKy.
3a TO Bp€Me 60JIHH'l:l3pKe cy IIOCJIOBaJie , OKO palb€HMKa, crrpeMaJie H 6MJie npHHyljeHe ,n;a y caMoj nehHHJi:I noxonajy ,IJ;Ba palberu:r..;.
ma xojH cy yMpJIH. Y neluriD! je 6nJI-o cTpamao 3arymHBO, jep ce
OTBOp 33 BeHTHJiaiJ;Hjy CaMO HOhy OTBapao. CBe TO, nope,n; CTaJIH€
TaMe H nyn;H&gt;aBe, YTHD;aJIO je Ha paH&gt;eHMKe. 0 TOM€ MMaMO 3a6eJI€IliKY ,n;p Jypaja IIepm:~a, Ha'l:leJIHHKa caHHTeTa Jep;aHaecTor KOPnyca:

99

�, CJiuje,n.ehH .n;aH ynyTHO Me WTa6 Koprryca ,n;a BH,I(.HM paibeHHKe Y
IImHJbH y BojKoBo;y •.• CTurao caM .n;o IIITIHJbe 19. Maja yjyTpo. Ho
UIIIHJbY HJi.ICMO CMjeJIH OTBOPHTH, jep je aenpujaTeJb ynpaBO BpWHO
aana.n;. BHJia je 'tiJ.:1TaB ;n;aa no.n; BaTpOM. YcnjeJIH CMO je OTBopHTH
TeK CJIHje,D;efiM ,n;aH. Befi je flOHeCTaJIQ KHCHKa. Kap6HTHa CBM.jeTJia
cy ce racHJia H HHcy ce MOrJia ynaJIHTH. CBH cy paibeHHQH H 6oJIIIJ!tiapKe TeiiiKo M Hanopao ,n;McaJIH. J1 cAM caM, '9Ji1M caM ce MaJio
cnycTHO y WIIMJbY, noqeo HanopHO ,Il;HCaTH, "Y't!HHHJIO MH Ce ;n;a MH
rJiaBa HarJIO OTjeqe, Ca CBHX CTpaHa ynl%1:TH: Ka,D; fieMo BaH? BHKHyO
CaM ,n:,a CBH "&lt;1yjy: 0,D;Max fieTe BaH! Ha OBO je H3 npOMYKJIHX rpJia
3aOpMJia njecMa y yTp06J1 3eMJbe ... BMJIO je 0"&lt;1HTO ;n;a fie ce CBH
palbeHHIJ;,M y IUIIHJbM saryiiili:[TH aKO TY OCTaHY jOlii Ca?.IO je;n;aH ,D;aH.
Ta;n;a je CTm'ao KOMaHgaHT KOPIIYCHe 06JiaCTM CTeBO Oncemru;a.
!IpHCTYllMJIO ce XHTHO Bal)eiby paibeHJi.IKa. llOCTaBJbeHO je CBHjeTJIO
aa;n; OTBopoM H je,u;aor no je,n;Hor paibeHJ1Ka ca HOCHJIHMa ,n;Msamt
CMO yJKeTOM KaQ H3 6YHapa."

-]!

CBY,U CY BH.JIE BOPBE M XPABPE BOJIHM'IAPKE

l"

ITope,n; noJIHTHqxor KOMecapa 'Boxe 3aBa9e, c paH:&gt;eHliiil;VIMa cy
y neliJ1Hl1 cse BpeMe 6HJie VI 6oJIHJ.RapKe: Mnxa BJiancaBJbeBHh,

Mapa By6aJio, ,!(apa By6aJio,

,!l;aH~a

KyJMK, ,!(apa Bapp;a, ,!(amn1a

ByH&gt;aK, CTaaxa KapaH, MHJIKa KyxyJbaK, ,Il;par~a OpJIOBMli, CToja
XpH&gt;aK VI jom meeT .n;py!lapH:Qa qHja cy KMeHa 3a6opaBJbeHa.
Ha }KaJIOCT, cBH OBH palbeHu:n;M HHCY crraceHH. IIocJie M3BJia'tleH&gt;a H3 nehHHe, rrpeneTH cy n CMeUITeHH y ceny KyqaHy. HaMepaBaHo je ,n;a CE;'! npeKo ,Il;pBapa ynyTe y MTaJIHjy Ha neqe:fbe. AJIH,
nojaBHo ce HenpV:IjaTeJb, na je o,n;Jiyqeao ;n;a ce npexo BeJieGHTa npeHecy 3a ,I(aJIMaU.Hjy M MTaJIHjy. Mel)yTMM, H Ha TOj CTpaHH ce nojaBHO Henp:ujaTeJb n paH&gt;eH~ cy 3aJWEaHH y ceJiy. HeKOJIHKO
,n;aaa xacHHje y Ky'tlaHe cy CTHTJIH n palbeHKD;H H oco6Jbe GoJIHHn;a
KOjH cy 6HJIH ynyfieHH 3a rrpHMopje. TaKa ce y OBOM ceny CTeKJIO
MHoro paH&gt;eHHKa H 6oJIHH'iKor oco6Jba. 3a TO je ca3aao M aenpHj aTe.Jn, na Ka)l. je 1. jyHa aJ?TMJbepMjCKH AlfBJ13HOH KOjH je o6e36e'ljHBaO palbeHHKe nomao aa ·.n;pyrH 3a,n;aTaK, y ceno cy ynan11 qeTH~H
11 noqeJin ,n;a y6Hjajy cBe pe,n;oM. Oco6Jbe je npy:&gt;KHJio ·oTnop. Me~YTHM, OHM cy ycne~_!il ,n;a y6Hjy 34 paH&gt;eHHKa, a ocaM cy TeEe paHHJIM. Y6HJIH cy 11 ,n;Ba Jiexapa H ocaM 6oJim.NapKH. Me'ljy y6HjeHMMa cy 6HJIH paH:.eHliiil;H AJieKca Ba:o;xoanfi H Coc};mja illTaxJtep,
;D;OKTOp Joclim Kajq:&gt;eE, li.fTaJIHjaH ,n;e Cyna, H 6oJIHHqapxa CToja
Xp:tbaK. MMeHa ocTaJIV:IX HHcy ca"tJ:yBaaa. McToBpeMeHo je y6HjeHo
11 ""l!e'npHaecT cKojeBKH M3 ,I(pe:mH~e, Koje cy noaeJie xpaHy -3a
palbeHHK€.

,C 063HpOM Ha HOBe npHJIHK:e H IIOTpe6e, CMaTpaMO I10Tpe6HJ1M ,D;a ce ,ll;OTiyCTJ1 CTynaffie y rraPTH3aHCK€ qeTe l10IIIT€HJ1M J1 IIOJIHTHqKH CB€CHJ1M :m.eHaMa, Koje he TaMo BPIIIMTM caHJ1TeTcxy, xyplilpcKy ~JIM KaKsy IIPYIY CJIY"'6y. TaKolje, He Tpe6a
o,n;5HJ aTJii cBecae Eeae xoj e xolie ,n;a ce Gape c
nymxoM y Pyr.:J;lil."

B~p6e cy c; BO)l.HJie no o;eJioj JyrocJiaBHjH n 6HBaJie cy cse
OIIITPHJ€, J1 6pOJ palbeHHKa Ce noBehaBaO. CaHHTeTCKa CJiy}K6a H
mTa6oBH o,n;pe,n;a, 6pnra,n;a Iii ,li;HBJ13Hja cy npe.n;y3MMaJIH cse ,Il;a paH:&gt;eHnxe CMecTe, Jieqe Iii 3aiUTHTe. 'Y TOMe 11x je MHOro noMarano
CTaHOBHHIIITBO.

I
IloqeTKOM 1942. IIITa6 "t!eTBpTOT KpajJ1U.IKCJi"' O,J:We)l_a QCHOBaO je
60JIHJ1ll;y Y 3rpa,n;M. OCHOBHe lliKOJie y ceny J OIIIaBKM KO,D; BaH&gt;a.rryKe.
IIQUITO cy HM3JIH ,!J;OCTa paH:&gt;eHHKa, a HHcy HMaJIH 60JIHJ1""l!apKe, no3Ba.JIH cy aa pa,n; OMJia,n;HHKe H3 ceJia. Ilope,n; ocTaJIHX, aa pa,n; je
,n;oiiiJia H OMJia,D;HHKa Maplilj a BoJICKH H3 cena CTape ,I(y5paBe. Kao
H ,n;pyre, HH oaa HHje 3Hana 6oJIHJilqapcxe rrocJioBe. ,II;ocTa ce HaMy""liHJia ,n;p .I(aHliiil;a IlepOBHfi ,Il;OK Jil:X je Hay''tfHJia HajOCHOBHHjlilM nO-

101

�CJIOBMMa oxo palbeHMKa. MapHja BoJICKH je 6nJia BpJio Map.lhHBa H
caB€CHa. CTaJIHO je 6MJia OKO T€IIIKMX palD€HMKa, ITa je ,!J;OKTOpKa
TiepOBY:di. HCTMIJ;aJia 3a npHMep OCTaJI~ p;eBOjKaMa. 0By npHBp:m:eHOCT npeMa palbeH:riM .zu&gt;yrOBMMa MapMja je HapO'qJ1TQ HCTIOJ.biiJia
npHJIMKOM Harra,rr;a -reTHMKa aa 6oJIHMIJ;Y y J omaBKH, 2. anpnJia 1942.
"t!eTHMD;H cy, no,rr; KOMaH,rr;OM Pa,n;a Pa,rr;Hfia, ynaJIH y 6oJIHHIJ;y J1 sapo6nJIH TeiiiKO pmneaor rrapTM3aHCKOr KoMaH,rr;aHTa JiereH,rr;apaor
,n;oKTopa MJia,rr;eHa CTojaHoBMha, a MHore paH&gt;eHHKe, KDMYIDICTe H
MYCJIHMaHe, aa JIHilY Mecm no6HJIH. MJia,rr;e 6oJIHH'llapKe cy pacTepaJIH. 0cTaBVIJIJ1 cy MapMjy ,n;a nasn npeocTaJie paaeHHKe, Meljy
KOjnMa je 6110 n TelliKO palbeHH PeJ,Io Tepsnh, MycJI:m.mH us BHxaha, II03HaTJ1 KOMYHMCTa J1 TIOJIJ1T:wiKJ1 pap;HHK. C lbJ1M CY "'€THHIJ;J1
BepOBaTHO HMaJIH HeKe IIJiaHOBe 6y,rr;yfi.H p;a ra HHCY O,IJ;MaX y6HJIJ1.
"t!eTHli:t:D;H cy npeMa MapHjH HMaJIH MsBecae o6sHpe. Bo,n;HJIH cy
je "t!iaK H ,rr;a npeBHja lbHXOBe palDeHHKe. MapHja je TO HCKOpHCTHJia
H TpaJKHJia ~a y Be3M c JieqetneM je,n;Hor qeTHMK!a, 3aTpa::m:n caBeT o,n;
,n;OKTopa M.rra,rr;eaa CTojaHOBHha. 1KeJie.rra je ,rr;a ce cperrHe c lDHM, ;n;a
BH,li;YI KiaKo je, na ,rr;a o TOMe o6aBeCTH ,n;pyroBe. ,I(oKTop CTojaHoBHh
joj je peroao ,rr;a he napTH3aHH no6e,rr;HTH H .n;a oaa Mapa ocTaTH

Y3 "'""·

Ha noBpaTKY je MapMja qyJia p;a ce qeTHHD;H p;oroBapajy ;n;a
y6Mjy PeJ,Iy Tep3Mha. lloXHTaJia je y 6oJIHJUIY l%1 o cse&gt;&lt;y ra o6aB€CTHJia, n aaroBapaJia p;a 6e2KH. Pei,Ia ce KoJie6ao jep HHje Morao
,rr;a ce Kpehe. MapHja BoJicKH ra je H nope.n; Tora HaTepaJia ,n;a ycTaHe H npHnpeMMJia sa 6eKcTBO. CTpa::m:apa qeTHHKa je nocJiaJia .n;a
joj ,ll;OHece H€KI1 JieK. Ji1 ,!!;OK cy ce '1€THJ1liKJ1 KOMaHp;aHTH ,!l;O!OBapaJIJ1 IIITa ,Dia ypap;e c ,n;p MJia,rr;eHOM CTojaHOBHl'ieM, xojH je Kao opraHH3aTop J1 Bo]Ja ycTaHKa ·y BocaacKoj xpajJfliH 6Ho BpJio nonyJiapaH y aapo,o;y, HcxopncTHJia je npHJili1KY :r1 c Pei,IoM TepsHli.eM
no6erJia y o6JIIDKH&gt;y myMy. TiomTo je .n;o6po nosaa.BaJia Taj xpaj,
ynyTMJia ce npeMa CBOM ceJiy. PaaeHHKY je rro3JIHJIO, na cy CBpaTI1JIM y je!1HY Kyll.y y ceJiy Hosa JJ:y6pasa 11a 611 ce Di1MDp11JII1. JJ:oMahHH, KO,Il; Kora cy CBpaTJ1Jil1, 3aiTp6THO HM je ,!1;8 he HX lipHjaBHTJ1
-reTHIDJ;J.1Ma. 3aTo cy MapJ.1j a 11 Pei,Ia 5pso HarrycTHJIJ1 ,n;BopniiiTe H
saMaK.Jlli y myMy. KJ1Illa je JIHJ.Ia xao M3 xa6Jia, je,n;Ba cy ce xpeTaJIM J13Meljy ,rr;pBelia. Pei,Ia je cTaJIHo HaroBapao Mapnjy ,n;a ra ocTaBH M-caMra -o.n;e jep 11 TaKO MY HeMa crraca. MapHja HHje nonynrTaJJla. TioMaraJia MY je ,n;a ce xpehe, ByxJia ra H HOCHJia. BojaJia ce p;a
MX "tJ:eTHJ.1ll;J.1 He CTHrHy. TiocJie MHoro Harropa CTJHJIM cy ,n;,o xyhe
aeHor 011a y CTapoj JJ:y6paBl1.
,IJ;ox ce Pe1,1a op;Mapao 11 jeo, aHa 'je rrpoaamJia ,n;BojHIJ;y rrpHjaTeJba OMJI8)J;J1H8D;a ,n;a j Oj IIOMOrHy OKO paaeirnKa. Ilpop;y::&gt;KHJilii CY

102

Ms6eraBajyhH nyTeBe H no3HaTe cTa3e. TiocJie ,n;Ba ,n;aaa n ,rr;Be aohH
CTMr.JIJ1 cy y ceJio Bje-repa r,n;e cy 6HJIH napTH3aHH. 'YcrreJIH cy ,n;a
yMaKHY -reTHWIKHM IIOTepaMa KOje cy OBH yrryTHJIJ1 't!J1M cy npHMeTJi:IJIJf P.ei,IJilH HeCTaHaK. Je,n;Ha 't!€THYfl!K8 naTpo.rra je CTlUJia y Kyliy MapHjHHor o:o;a caT rrocJie IDHXoBor o,zpracxa. Tex xa,rr; cy CTHrJIM
y rrapTH3aHCKy KOMaH,n;y PeJ,Ia je" CXB8Tl10 l13 KaKBe ra je OIIaCHOCTH J13BY'KJI8 OBa ,JJ;eBOjKa.
36or OB8KBJ1X 11: CJI:wiHJ1X IIOCTynaKa, Hapep;60M lliTa6a 'tfeTBpT€
)J;HBH3Hje V 6ocaacxor xopnyca, o,n; 19. jaayapa 1944, noXBaJbyje
ce 6oJIIrn-rapxa p;HBH3Hjcxe 6oJimm;e MapHja BoJICKH ,s6or xpa6pocTJ1 TipH npy2Kalby IIOMOli.H paineHJi:IIJ;HMa 11pl1JIJ1KOM Harra.n;a H8
BalbaJiyKy''.

II
0 BeJIHHKH ABpaMOBHh, 6oJIHH't!apKH H3 CpeMa, npH't!8JIH cy
MH p;a je 6MJia Jiena n BHTKa ,rr;eBojxa H3 ceJia Jie:m:HMHpa, n ,n;a je
caMa .n::omJia y napTHsaae. 0MJiap;HHIJ;H y ceJiy cy je H36eraBaJIH jep
joj je oTa:o; 6no HMyhHnjH ceJOaK. 'G:ax 11 Ka,n; je p;OIJlJia y op;pe,n; CBH
cy 6HJIH H3HeHaljeHH. BHJia je Jierro o6y't!eHa n I1MaJia xo&lt;f&gt;ep y py:o;H. KOMaHp;aHTY J1 IIOJIJ1TJ1't!KOM KOMecapy J1CIIpM't!aJia je ,n;a je 't.J:J1TaJia KEbMre o 6op6n pa,n;HM"tJ:Ke KJiace xoje joj je .n;aBao aexn C'l'apH
o6yliap Yl3 CeJia, p;a 3Ha KO cy KOMYHMCTJ1 J1 ,JJ;a .l1X BOJIH. Jii CaMa ce
OCefia KOMyHHCTOM VI IIaTpHOTOM IJa je )J;OlliJia y IIapTY.13aHe )J;a ce
6opH rrpoTYIB c!JaiiiHCTa.
KoMaa.n;aHT J1 IIOJIHTH't!KH KOMecap cy ce aamJIH y ae.n;oyMHJJ;J1.
CsnljaJia MM ce OTBopeHocT H o.n;sa:maocT oBe ,.n;esojxe. ,I(oK cy ce
OHJ1 IIp0Ml1IIIJbaJH1 p;a JIM p;a je IIpHMe J1JIM He, HaJ1lllaO je KOMaHp;Hp
jep;aor o,n;eJbelba Kojn je c rpyrroM 6opa:o;a noJia3Ho aa sa,n;aTaK.
Tpa:m:Ho je o,ZJ; m~a6a ,n;a MY ,n;o,n;eJie 6oJIH:wrapKy xoja 6n rroiiiJia c
tnMMa. 'Y JIOropy ce HMje 3a,n;ecHJia HH je,n;aa 6oJIHH"'apKa rra HeKO
npe,n;Jio::m:Jti:
- HeKa rrolje oBa H3 Jie:m:HMnpa.
J1 T8KO OHa OCTa,D;e J1 IIOlje Ha IIpBH 3a,n;aTaK.
Be.rn:1HKa je yseJia cBoj xo¢ep 11 xpeHyJLa, rrpaheaa rro.n;cMeCVIMa J1 MpOHH't.J:HVIM npMMe,n;6aMa OHJ1X KOjH cy OCTaJIH, Ha paqyH
H:.€HOr Ko¢epa. Ilo IIOBpaTKY H3 OBe aKIJ;Hje KOMaH,tr;Hp J1 6opQM cy
HajJieTIIIIe TipH'llaJIH 0 ,OBOj HOBOj J13 Jle::m:HMHpa". Y lliTa6y je O,ll;~
Jiyqeao ,n;a BeJIYIHKa yqn sa 6oJIH:wrapxy, Ha Kypcy, KOjM je rrpn
mTa6y o,n;p2Kasao .n;oKTOP ,IJ;ymaH Cam:th ,I(o,rr;a, caHHT€TCKJ1 pec;PepeHT ci&gt;pymxoropcKor o,n;pe,n;a. Ka,n;a je saspmeH Kypc, BeJIHHKY

103

�ABpaMDBHii cy pacrrope/IMJII1 sa 6oJIHWiapKy y BocyTcKOM DIIP•IIY·
o~pe,rr;a noKa3aJia ce neoMa caaJia:mJ.&amp;MBa H o.n;-

Kao 6oJIHJ·fl-rapKa

Jiy-qaa. H:nje 6MpaJia

HaqMH

,n;a sa 6oJiecae

H

pa:a:.eae ,zwyrone o6es-

6e,rr;H JieKone, sanoje, rasy H xpaey. 36or Tara je -qecTo ,rr;oJia3HJia Y
cyKo6 ca aKTJmHCTHMa HOII-a y nosa,rr;mnt, Ka,rr; 6H no lbeHoM MHWJDeH&gt;y saTajHJIH. 'tiecTo je Kp11THKOBaHa s6or Tara, noce6ao, s6or
K04Jepa KOjl1 je CTRJIHO HOCMJia H Jby60MOpHO -qyBaJia.

H:mto

mrje

sHaD mTa je y H&gt;eMY· HeKM cy IIDCYMH&gt;aJIM ,11a je y Kocpepy xpaHa.

Kap; je

Ha

je,n;HOM

CaCTRHKy

6opau;a

IIOHOBO

IIOKpeayTO

IIHTRID€

lb€HOr Ko¢epa, CTaBHJia ra je Ha CTO, OTBOpHJia H II03BaJia CB€ IIpH-

cyTH€ ,n;a BH,rr;e. Ka,n; cy npmuJI:n, 6opn;n cy y Kocilepy BH,rr;eJIH Jierra·
yrraKOBRH€ 3RBOje, OMOT€ Ca BRTOM I1 TR30M, KYTHje M 4;&gt;JiamHD;e C

JieKOBHMa, mnpnu;ene, :rnmu;eTe, MaKa3HD;e H ,rwym caHHTeTcKM MaTepMjaJI H onpeMy. CBH cy 6HJIH nocpaMJbeH:w:. l13jaBHJia je ,JJ'ia je TO
pesepna, xojy 'l:ry-Ba 8a cBa:KM cJiy'l:raj. O,n; Ta,IJ;a nHme HHje 6nno ronopa o BeJIHHKHHOj caMo:mMBOCTH. HMje 6MJia HH cxojenxa, HH qJiaH
napTMje, a.rrM je cTeKJia nonepe:a:.e, na joj je wTa6 cne -qemhe rmnepanao aajTe1Ke paibeHJ:txe. 3a,n;aTKe je canecao lii8BpmanaJia a TO je
H3HCKYIBaJIO MHOrO CaMOIIOLKpTBOBaH:oa H Op;Ba2K:HOCTJ1.

¥ jecea 1942. y CpeMy cy, 36or H3HeHa,n;HHX aenpHJaTe.rr:.cx:mc.
yna,n;a, pa::a:.eHHKe MOpaJIH ,n;p:»eaTH no ruyMapD;MMa nope,n; CaBe, xaxo 611 u:x, axo ycTpe6a, rrpeBeGJIH y Eocay. 0 ToMe ce BeJIIDIKa
6pu:ayJia.- HHje joj 6HJIO JiaKIUe HH xa,!l; je HacTyru1.rra 3HMa 11 xap;
cy pa::a:.eHJ1xe cMeCTHJIH no TaBaHJ1Ma xyha y MapHHI.J;HMa. ,I(a l1X
H€IIOLK€JbHH He 6H npHM€Tl1JIH, HHKO HHje CMeO ,n;a::a:.y ,IJ;a Ce IIOjaBJbyje HH ,n;a CMJia3H c Tanaaa. BeJIMHKa je MopaJia y TOKY aoliH ,n;a
o6Mlje cBe paibeHHKe, ,n;a HX rrperJiep;a l1 npeBHje, ,n;a HX onepe,
crrpeMH H ,n;oaece xpaey 11 no,n;e. Tex rrpe,n; 3opy ce nosJia"iHJia KOA
aajTejKHX pruDeHHKa J1 TY ocTajaJia. ,IJ;a::a:.y je npaJia 3aBoje H cyIllHJia Ha cyan;y, IIO}J;M2KyliH :u;peiiOB€ Ha KpOBy. Paih€HHK€ HHKO HJ1je cMeo ,n;a o6HJia3H, "iaK HH Jiexap. 3aTo cy 6oJIHJ1"&lt;Iapxe MopaJie
caMe ,n;a ce cHaJia3e. lloHexa,IJ; cy yrryTCTBa ,n;o6HjaJie IIHCMeHo. ,II;oralj.aJio ce ,D;a aa MHora ID1TalDa 6oJIHWiapxe ae ,n;o6Hjy o.n; Jiexapa
o,n;ronop, jep HH xypHpH HHcy ynex MOrJIH aeonaLKeHo ,n;a .n;oljy. To
ce ,n;oraf)aJio 11 BeJil1HKl1. J e.n;aoM OMJia,n;HHD;y je MeTaK rrpomao xpos
nJiylia, paaa je cTaJIHO KpBapM:na n MJia,IJ;J:Iliy je 6MJio cBe rope. BeJIHHKa je noxyroaJia .n;a sayc'DaBM xpBapeFbe, aJIH y3any,n;. 3aTO je
n11cana caHHTeTCKOM pe¢epeaTy &lt;Ppyruxoropcxor o,u;pe,n;a, OIIJ1CaJia
MY paay n saTpa:mHJia ynyTCTBO 3a Jie'Ielbe. MeijyTHM, xa,u; je CTHrao op;ronop op; .n;oKTopa CaBHha, o TOMe HHje 6HJIO HM pe"&lt;IH. Oa je
CaMO II03,D;paBJbaO J1 !bY l1 pa&lt;Fb€HJ1Ke. ilOMJ1CJIJ1Jia je ,n;a Ce ,ll;OKTOp
36yHl10. IlOHOBO MJ je IIHCaJia MOJIHJia ra ,D;a joj IIITO npe ITOlliaJbe
104

yrryTcTBO. AJIM 11 .n;pyro ru:tCMO je 6HJIO rryao n03,ZJ;paBa. CaMo, onoM
npHJIHKOM ce nope.n; .n;oxTopa CanMha noTnHcao 11 .n;p ,II;paraa JoBaHOBHli, CaHH'l'€TCKJ1 pe&lt;}:JepeHT EoCaHCKOr 6aTaJbOHa KOjH C€ HaJia3&gt;10 y CpeMy.
BeJI11HKa je Ta,u;a cxnaTHJia ,u;a Jiexapn lVDiiCJie ,n;a paihermxy, y
OBaKBMM yCJIOBMMa, HeMa cnaca. 3aTQ ce O,li;Jlyt!HJia p;a 'ra JI€'9:11 KaKO
caMa saa, "&lt;IBpcTo Bepyjyl:i.H .n;a he ra cnacTH. IIocBeTHJia MY je noce6ay nroKlby H aery, 3a6paHHJia cnaxn noxpe-r M xpaHHJia ra caMO M€,li;OM J1 MJI€KOM. lil, palb€H11K je IIO"&lt;I€0 ITOJiaKO p,a Ce OIIOpaBJba.
Ta,n;a je IIO"&lt;IeJia aenpHjaTeJbCKa o¢aHsHBa na je CTHrJio aapelje::a:._e
,n;a ce CBH palbeHMIJ;H npexo ,n;aHa l13HOce y noJDe H cxJiaH&gt;ajy y xyKYPY3DBMHM ...
HenpHjaTeJbCKe noTepe H npeTpecH TpajaJIH cy ce;n;aM ,n;aaa. Ce-:,n;aM 3HMCKJ1X .n;aaa cy paaeHHD;H MopaJIH .n;a npoBe.n.y y xynaMa
KyKypysoBMHe. CaMo cy Holiy yHomeHM y Kylie ,11a ce orpejy. &lt;I&gt;aIIIMCTH HHCy IIpOHaliiJil1 HJ1 j€,!\'HOr paa.eHHKa, na 3aTO HHje HJ1KO
yxaiillieH op; MemTaaa. AnH, yMpo je MJia.z:t.Hh c paaoM Ha nJiyhMMa. BepoBaJia je .n;a ce aeroM, rra:mao_M, JJeKOBHMa H XpaHoM cne
MOLKe JI€"&lt;IHTH, na je s6or Tara o,n;6ononaJia cMpT cnaxor paH:&gt;eHHKa.
HHKa,n; H:Y.fje nocycTajana. "tfecTo je, 6e3 ,n;oroBopa, aa cBojy pyxy,
cnana p;eBojxe 11 :meHe y rpa,n;oBe .rr;a joj aa6aBJDajy nexone, a o.n;
o,n;6opHMKa 3axTenaJia ,n;.a joj 3a pa:a.eHHKe maJby Me.n; 11 MJia.n;e IIHJIHhe. Y mTa6 cy s6or TODa rrpHCTH3aJie rrpHTy:ac6e aa BeJIMHKy. Oaa
ce 6paHHJia J1 ITOKyiiiaBaJia ,tr;a o6jacHH, J1HCTJ1HKTJ1BHO ynepeHa p;a
je y rrpasy. TipeTHJIM cy joj xasaaMa, aJIM je HHKa,n;a HJ1CY xaLKlbaBaJIH. CBHMa je 6MJIO jacao p;a Bemnrn:a Taxa nocTyna y J.1HTepecy
paaeHMKa. CaMa je roTOBO rJia}J;oBana H HIIIJia cna6o o.n;eneaa, caMO p;a 611 pa::a:.eHHD;HMa IIITO BJ1Ille H IDTO 60Jb€ ,n;aJia. Palb€Hl11J;H cy
je BOJieJIH H neponaJIH cy joj. 3aaJIM cy .n;a 6M oHa pa,ZJ;H lbl1X H norHHyna.
BeJIHHKa HHje MHCJIHJia .n;a _je xpa6pa. Ka,n; cy je je,n;aoM npHJH1KOM Hexe ,n;pyrapnu;e 3annTaJie xaxo TO ,n;a ce He 6ojH ycTama
xa,n; ocTaje caMa c paaeHHu;HMa 11 xa.n; sHa mTa cy ycTame pa,IJ;HJie
c napTnsaHMMa xoje cy 3apo6JbaBaJIH, BeJIHHKa IDII je o,IJ;roBopvrJia:
- Ma, KaKo ,n;a ce He 6ojHM YcTaiiia. BojHM ce MHoro! AnM,
jom Bl1IIIe ce rrnamHM O,!l; rroMHcJIH .n;a 611 Tpe6aJio .n;a rrorJie.n;aM y
QqJ1 ,n;pyrOBJ.:t:Ma Ka,D; 6H MJ1 ycTaiile n06HJIJ1 paih€HHKe KOjH cy Mil
noBepeHH.
Ka,n; ro.n; je MorJia .n.a ,n;olje JJ.O 3anoja H JieKOBa, TprraJia l1X je y
CBOj paHat:(, KOjH je. 3aMeHHO H:oeH KOc};&gt;ep J1 rrpaBHJia pesepBy. O.n;
paau;a ce HHKa,ZJ; HMje o,n;najaJia, rra HH oa,n;a xa,n;a je rrocTaJia caHHTeTCKH pe¢epeHT Tpehe nojBoijaHCKe 6pHra,n;e. Ka,n; je casHaJia

105

�,n;a wT.a6 BocaacKor Kopnyca HMa nJiaTHa o,n; na,n;o6paaa, ;YnyT~.[Jla
ce JI:wiHO KO;z:t; KOMaH;z:t;aHTa Kopnyca KocTe Haija M 3aTpa21oma sa
palbeHMKe. KoMaH;z:t;aazy ce ;z:~;ona.rra Ibeaa o,n;Jiy-rnocT M ynopaocT a
noce6ao TaKBa 6pMr.a 3a paibeHnKe, na je Hape,n;Ho ,n;a joj ,n;ajy H
IIJiaTHO H KOlbe Ha .KOjHMa he ra npeHeTH. BH,ll;€BWM ;z:t;a je 6oca Hape,!IMO je 11a joj 11ajy &gt;&lt; I1J&lt;IIeJie.

na je ,n;a rro6erHe H3 aenpvrjaTeJbCKOr 3aTBopa H ,n;a npoHalje csoje
BojsoijaHe. IIocne KpaTKOr orropaBKa BpaTHJia ce y CTpoj.
Ko 3Ha Ka;z:t; je npecTaJia ce6n ,n;a 3aMepa IDTO. je ,n;Hc:qMIIJIHHOBaHo IIOCTYllMJia H. lliTO j e, KaO J1 OCTaJie 60JIHJ1qapKe, ,z:t:aH npOBO,IJ;Y.IJia y ceJiy. ,Il;yro j e seposaJia ,n;a 611 a.eHo npncycTBO y 3eMymrn;H
crracJio 6ap HeKor o,n; palbeHHKa rpo3He CMpTH.

36or paH:.eHHKa je rroaeKe cJia6ocTH onpamTaJia JieKapHMa.
- MM MMaMo MaJio JieKapa, a Heonxo,n;mr cy HaM sa Jie't!elbe
,n;pyrosa. 3aTO MX Tpe6a 't!YJ3aTH M IIOrJie,n;aTM MM IIOH€WTO ,KpOS
npcTe" aKo norpewe. CaMo ;z:~;a HaM ce aai}y aa speMe KOA pa:a.eaHKa. - rosopJiiJia je BeJIMHK,a.
CBe ,D;O MaJ?Ta 1944. HH je,n;aH o,n; lbeHHX palbeHMKa HHje nao
aenpHjaTe.n:.y y pyxe. Y TO BpeMe BeJIHHKa ce saTeKJI.a y Koprrycaoj
6oJIHHIJ;H aa MajeB:m..:J;H. I!o-qeJia je ce,n;Ma ocl&gt;aH3MBa. PalbeHJ1Il;H H
6oJieCHVID;M cy MOpaJIM ,n;a ce CKJiaH:.ajy. CBH rroKpeTIDI ynyheiDJ: cy
y je,n;MHHn;e, a aerroxpeTHH cMemTeHM y paaMje npMnpeM.n:.eaa Tajaa CKJIOHlillliTa. BeJIHHK.a je 6HJia c rpyrroM O,ll; 40 palbeHHKa H 6o. JiecHHKa; y seMyiDI:qaMa y myMapxy y 6JIM3HHH rryTa B&amp;,e.n:.vma3aroHH. PaH:.eHMI.J;H H 6oJieCHH:QH cy ,n;aae rrpoBo,n;HJIH y . 3·eMYHvru;aMa, a aohy cy YIX H3HOCHJrn ,IJ;a ce Ha,li;,HIIIy sa3,IJ;yxa, ,n;a nx orrepy,
aaxpaae, rrpeBHjy VI ,n;a HM ce ocymu o,n;eha M nocTeJbJ1Ha jep y 3eMYHHD;aMa je H36HjaJia BO,n;a. 'IJHM 611 3apy]zyma 30pa, CBe cy IIOHOBO ysJia't!MJIM y 3eMyHHD;e a 3aTMM cy 3aTBapann H MacKMpaJU1
yJia3e. BoJIHJiiliapxe cy ce noBJia"&lt;IY.IJie y ceJio, ,IJ;.a rrpeKo ,n;aaa npHrrpeMajy xpaey n rrepy 3aBOje.

"'Y 3eMyHHI.l;aMa y KOjHMa cy 6HJIH palbeHHD;H M 60JI€CHUQH C KOjHMa je 6HJia BeJimrKa, noqeJia je ,n;a M36Mja TOJIHKa so,n;a ,IJ;a cy
MOpaJIH ,n;a MX aanycTe. IIpemnn cy y 3€MYHHD;e y ceJio Tpaosa.
AJIH, y6p3o ce noKa3aJio ,n;a je H TY HCTa CMTyaizyi.ja. HaljeHe cy 3eMyHH:qe y ceJiy Kafiesy, Koje cy Ha :m:a.uocT 6HJie joru rope, rra cy
CBM rroaoso Bpahemt y TpaoBy. ITo rrospaTKy y TpHosy, Tpelier
HJIH "'IeTBpTor ,n;aaa, paao yjyTpo y ceno cy CTKrJie ycTamKe je,IJ;J;:I':"'
HHD;€ H ynyTHJie Ce IIJ?_eMa 6DJIHH"::KHM 3€MYHMI.J;aMa.
IIpoHaiDJIH cy MX M no6HJIM cse KOje cy aam.rrJ:1. Ka,n; je BeJIHHKa y yo6M't!ajeHo speMe ,n;omJia c xpaHoM VI 'tfl1CTHM 3asojHMa
11 BH,n;eJia csoje paaeHHKe ca pa3MpcKaHMM rnasaMa, y)KaC joj je
IIOMYTHO CB€CT. !IOTIIYHO ce H3ry6l1~a. MopaJIH cy p;a je BO,D;e lii ,n;a
ce cTapajy o lboj. OcsecTHJia ce TeK xa,n; cy je, nocne 3apo6J.baBalba, noqeJIH ,n;a cacJiymasajy H My'l!e. BpaTHJia joj ce csecT a c IboM
H cehalbe aa TpHosy n rro6MjeHe p;pyroBe. 2Ky,n;ena je 3a ocseToM
J1 Ta )K€Jba je IIOHOBO p0,7J;J1Jia H xpa6pOCT M CHaJiaJKJbHBOCT. 'Ycne-

106

III
JlM't!KH Op;pe,n;H cy HMa.JIH fiOJIHMil;Y 3a T€lllK€ paH&gt;€HJ1K€ Ha
nJiaHHHM J asopaH:qvr. Han.a3HJia ce y 3rpa,n;H o,n; 6aJisaaa, H3rpaljeaoj ,n;yfioKO y IUYMJ1, Ha BHCHHH O,D; npeKO XMJ.ba,n;y M€Tapa. Haj6JIH1K€ aaceJbe, ByKeJiilliH-,I(peLKHH:Qa, 6JiiJio je y,n;aJbeHo rrpexo TPH caTa xo,n;a. Ka,n; cy y jeceH 1942, lifTaJIHjaHH npe,n;y3eJIH ocl&gt;aH3MBY
aa ,Il;pe:mHn:u;y, aapeijea.a je 11 esaKyau;nja ose 6oJIHHn;e. 0 TOMe
IIOJIJ1TJ1":1KJ1 KOMecap fiOJIHHD;€ JeJia JaH"'IHfi IIHIIIe:
,Buno je TO 17. cenTeM6pa 1942. HameM TpaHcrropTy npMKJI:.yqeaa
je M ,n;oina 6onmrn;a, Kao H noKpeTHa aM6ynaHTa M3 cena; oKo 70
paH&gt;eHMKa, O.z:t: FbMX 30 H€IIOKP€THHX. To 3Ha'911 30 HOCHJia J1 120
JhY.z:t:M 3a aomeH&gt;e, 3HaTHO BJtime 3,n;paBJtiX aero 6onecHliix ... IIomJIH
CMO y3 6p,n;o. 3a IIYT, IIITO ra ,n;o6ap njemaK npoJia3H 3a ,n;sa caTa,
6HJIO HaM je noTpe6Ho oKo meeT qacosa. HajTeJKe paineHHKe cMjeCTHJIH CMO y 6apaicy", a OCTaJIM Cy HaiiOJbY ... C paFbeHHD;MMa cje,n;H
,n;pyr MHJiaH JKeJKeJh, xoMaa,n;aHT npoJieTepcKor 6aTaJI&gt;oHa . . . IIocname ra y 5oJIHM:o;y aa orrepau;njy CJIHjerror mmjesa ... CTHo;ajeM
OKOJIHOCTJ1 OCTa,n;e C HaMa."
JeJia JaaqHfi ce npMceha KaKo cy Ji1TaJIHjaliJ;:[ yBe'tfe norraJIHJIH
xyhe no OKOJIHMM ceJIHMa. Ka;z:t; je xo,n; paH:.eHJ1Ka ,n;omao xoMaa,rr;aaT
IIeTe onepaTMBHe 30He BeJ.DKO Kosaqes:vrli, Hape,n;Ho je .n.a ce c paaeHM:QHMa Kpeae npeMa rrpHMopjy. PalbeHHD;H cy nposeJIH Holi Ha
KJ1IliH, 6e3 xpoBa Ha.n. rnasoM. Cse je 3axsaTMJia rraHHKa Ka,rr; cy
paao yjyTpo y lbHXOBoj 6JIH3HHH rrpHrry:o;aJie nymKe. H Te TpeayTKe je onncaJia ,n;pyrapHD;a JaaqHh:
- CTOj - BH't!Y CBJ1 KOjH cy npi16paHHjH, aJIJ1 y npBH 'l'.!aC je H3rJie,n;aJIO ,n;a HHTKO Helie CTaTH. CKJiaH:&gt;ajy ce IIOKpeTHH paFb€HHIJ;M, pa3HJia3e ce Mel)y lUKpanaMa. JlaKO je 3a fbHX, XO)l.ajy CaMM. BOJIHH-qapxa Bepa TPqM K MeHH H nJiaqe: ,Xo,ll,H ,n;a HX BH,ZJ;HIII". Tp'IHMO
xa IIIaTopy. li:Isno;a MajHapHh H3 .D;eJIHII:ITl;a ycTaje c T€K aMrryTnpaHOM HOrOM. CTaO. 3a5opaBHO je p;a He MOJKe XO,ZJ;aTH. IloKyJllaO je H
nao, JIHQeM Ha 3eMJby. OcTaJIH rryMy: pyxaMa, 6pa,n;oM, nonycje,D;e-

107

�h.n. To ce ae Mo:n-;:e rne,n;aTH. CaKynHJia caM 6p3o oco5Jbe 6oJIHYn~e:
6oJIHH"&lt;Iap MHIIIKO Tp6osuh, Kyxap Pajxo, xyxap1:.:u~a Mapuja ByKeJu:th, 5oJIHM"&lt;Iapxa Bepa, Mana CMHJba, MapHu;a ci&gt;pnaa. CsaTKO o,n;
lbHX y3MMa no je,n;aor palbeHHKa Ha JJelja, M,n;y c lbHMa, Y3 6p.n;o.
YrH6ajy ce no.n; TepeToM. CaMo IIITO He na,n;ay. Amr, u,n;y. IIpeMa
.n;orosopy, pa3aujeJIM cy palbeHHKe IIITO ,n;aJbe no IIIKparraMa. CsaKor cy noce6ao nDKPHJIM rpaH&gt;eM n JIHIIIfieM. CsaKoMe cy ,n;ann no
"&lt;IYTYPY:Ill;y BO,ll;€. Hofiac CMO YXB8THJIH H€Il.ITO KMIIIHMI:J;€ Ha IIIaTopy.
BpahaJIM cy ce no aexoJIHKO nyTa, ,n;oK M nocJie,n;lber paH&gt;ermxa FI11cy CMjeCTMJIM ..• Jonr y npBMM "tJ:8COBMMa, .JJ;OK CMO ce MY"&lt;IMJIM OKO
palbeHMKa, rrpoJiaMao ce IIIYMOM 2KeJKeJbea r.nac. 3ayCTaBJbao je
CBe KOjM cy 6jeJKaJIM. "t!yJIO ce caMO: ,CTOj HJIM fiy nyu;aTH"! !ICOBK€, CO"&lt;IH€, aapo,n;He ITCOBK€. YcnjeJIO MY je pa36HTM naHHKy. CaKyIIH·O je ,!I;Ba,Il;eCeTaK JbY,!I;M, IIITO CTpaJKapa, IIITO OHMX H3 pa,n;HYIX 6aT8Jb0Ha M H€Ke ll;YIBMJie KOjM CY MMaJIM ITyniK€. Bp3o je CTBOpMO
"&lt;I€TJ1Qy C llYIIIKaMa M H€KOJIJilKO 60M6M. ,lJ;OBMKHYO MM j e: ,. TM MX
CKJiaii&gt;aj WTO 6oJbe MOJKem, a MH heMo npe,n; MTaJIMjaae. ,l(ohn he
.n;o sac caMo npeKo Hac MPTBMX ••• " JIJilllHO je aa pa3japeaor Jiaaa.
BpaTHJIH cy ce ITOCJIHje ITO,ll;H€ .. _. !IOKYflMJIH CMO palbeHHKe H npe6au;MJIM ce aeKOJil1KO ysana ,n;a,n,e. Je,n;aa CMO MX rrpoaamm:r no
IIIKpanaMa, xna,n;He, MCQpnJbeHe H jom MOKpe o.u; Hohac. Ka,n; je
naJia aoh, seh CMo MMaJIM yro,n;aH Jiorop. HenpMcTyna'tJ:aH, apTaqa
y IIOCBe ryCTOj IllYMM , . • Cy-Tpa,n;aH CMO ITOCJiaJIM llOKpeTH€ pa.IbeHHK€ M ,D;MO pa,n;HOr 6aTaJbOHa Y BpMfiHPCKM JIOrop, p;a 6acMa TpOIIIHJIH IIITa M8lb€ Xpaae. TaMo fie JiiM8TJ1 M B-O,n;e. M.H_ CMO OCT8JIH y
Haii.Ioj spTa'tJ:l%1 jaw .v;eceTaK .u;aaa. O,n; aapop;a cMa ,IJ;03HaJIH o KpeTa:a.y aerrpnjaTeJha. !1.u;y no CBHM myMaMa. CrraJIM.nM cy aarny 6oJIHHu;y. ,1\a JIM ,n;a ce ceJIHMO ,D;aJbe? AJIM, OHl1 cy ce nojaBJbMBaJIH M
ca OHe ,n;pyre CTpaHe. BHJIJii CMa OIIKOJbeHH. , • JaCHO HaM je ,u;a
HTaJIHjaHH Tparajy 3a 6oJIHMu;OM. MoJKe HaM noMOhM: je,n;Hao ,n;y6oKa KOHCIIMpan;Hja M rpo6Ha TJiiiJlMHa ..• To CY 6HJIJii ,u;yrt1, 6ecKpajHJii .n;aan, nyan 3JIOKo6ae THIIUJHe. HHTKO HMje rosopno: 6:vma 35or
,!I;HCI1;HllJIMHe, 6HJIO 36ar Tara IIITO ce Hffje MOrJia HahH pMjeq, CaMa
HaBe"ie K8CHO JI01KJ1.TIJ1 CMO BaTpy, KJiaJIM Kpase, Ha B8TPH CMO
IIpJKMJIH M€CO .•. iloTpOIIIJ1:JI:t1 CMO KPOMIIHp. 0H ce M01K€ neh.H Ha
JKapy, ae Mapa 6MTH aO,n;e 3a Kyxalhe. O.v; jjlTpa .u;o MPaKa, cMO myTefiM QHjep;MJU1 BO,!I;y Jii3 TpyJieJR:J.:t CTapli.IX ITaH.eBa. 'Y3Meiii maKy
TpyJie:ml1, "'BPCTO j~_ cTucaem H y rropqnjy Karrae xarr :o;pae TeeyfiMHe .•. CsaKa 3,n;pasa pyKa MopaJia je Quje,u;HTYI p;aK ce LKJ1Jie ae
YKO'tJ:e. Je,n;HaM CMO Ha:quje,D;HJIH flya Ka3aH H CKjTXaJIM rracyJb •• , A
. JKelj je 6nJia cTpaUIHa. Cyxo rpJI-o, cyxa yeT a, cyxo y yTpo6u •••
BecnoMahaa "&lt;IeKa:a.e. Bo.u;a H3 naii&gt;a CMp,!I;H Ha oTpaBHe rJbnBe, aa
TpyneLK, Ha raojmnTe. IIporyTaiii ryTJbaj H He Mo:m:eiii BHnre. TaMO HaM je YMPO '15ypo ,xay6uu;a". Y ,n;y6oKoj aroanju, caMo _je BHxao ,Bop;e, so.n;e, so,z:r;e ••• 4'
Je,z:r;aor jY'l'pa, seh npH Kpajy Haiiier 6opasKa y W~JIM, o6pa,u;aaaJie cy Hac OMJia;D;HHKe 113 cena ToMJi1ha. HawJie cy y csojHM

108

IIIyMaMa nefiMHY ca CHMjerOM H JI€,!l;OM ••• CBaKa je HOCHJia OrpOMHy
rpy,n;By y MapaMH. 0TOIIHJIH CMa ra H IIHJIM, IIpBH ITYT HaKaH p;eceTaK ,u;aaa. ,2J;pyrn ,n;aa p;oHl1jeJie cy HaM M MJIMjexa.
roTOBa CBMM palbeHMD;HMa nojaBJiiJIM cy ce I_Q)BH Y paHaMa.
Bepa je rrpeaHjaJia, a noMarao joj je MMIIIKo Tp6oBMh. !IoMaraJIH
cy H OCTaJIM KOJIHKO cy MOrJIM_- BoJIIUNapKa Bepa lliaa6eaaq H3
3arpe6a 6MJia je roTOsa ,n;HjeTe. Bopu;rra ce c paaaMa, c rHojeM, c
I..UJBHMa. Ilpe TPH Mjece:o;a ,n;omJia je y aamy 6aJIID:tu;y n cse IIITO
3Ha, TY je aa_yquna. IIpesHjana je u npesMjana. CKHayTe 3aBoje
HHCMO MOrnn rrpaTH. TpyayJIH cy. UHjerraJIH CMO rrnaxTe: aajnpnj_e
oae 'tJ:HCTe, a 3aTMM H npJbaBe. Mapuja Byxemrli, xyxapHn;a, rroMarana je csnMa Ha csaKOM Kopaxy, HHje 3Hana HH 3a caa HH 3a op;Mop. Map:Hqa ci&gt;pJiaH H3 KacTasa, cna6aiiiHa M BeCeJia, o,n;aKJie je
caMo cMorna caare 3a maJiy H CMHjex H aa,u;a Ka,n;a ce cMjeJio aaCMHjaTH C3MO O'tJ:J1Ma :•,.
)i! je,u;He HOfiH, KOHa"&lt;IHO: p;aJieKa TyTlbaBa, rra CBe ja"&lt;Ia. By,n;MMa ce, CK3"'€Ma Ha Hare, CJiyrn:aMO: :MHTpaJb€3H 6an;a't!M, TOIIOBM.
Bap6a Mopa .v;a je rraKJieHa. rpJIMMO ce o,n; pa,n;ocTH, njeBaMo ycpe~
Hal'iM. Koaa"&lt;Iaa. To cy ce spaTHJie aame 6pMra~e. Bop6a je TpajaJia
~0 jyrpa. He 3H8MO MCXa,!l;, aJili:t CyTpap;aH IIOCJiaCMO rpyny ,ll;O HaIIIHX 3eMyiD:Iu;a. M ja H)J;€M (He MOI'Yi ,n;pyra'(mje). Ty cy 38BOjM, JIHjeKOBH H xpaaa. Hap9,D; no IIIYMH y36yl}ea. HaKOH ~eceT MHHyTa xo)J;a, H8HJI83MMO Ha pa36au;aae KyTMje HTaJIHjaHCKMX ~OH3€PBY:t H D;MrapeTa. ,l(aKJie, 6MJU! cy HaM TaK-o 6JIH3y. CaMa Hac Je TJ1IIIHHa crraCY:tJia. CnycTHJIM cMo ce y ceJio. -_-y ByxeJil1fiHMa je -ocTaJia je,n;Ha je,IJ;HHa Kyha Ty cMO ce yceJIHJIH; OneT 6ujeJIM KpeseT, aM6yJiaaTa,
"&lt;IJ1CTM 38BOjU. J1 IIO"&lt;IHlbeMO MCIIO"&lt;IeTKa.

IV
MHu,Ka KpMBorpap;oBa, HeKa,n;annDa 6oJIH:wiapKa y ~aHKape­
soj 6pHra,u;:n, TBp,D;HJia je H 25 ro;o;HHa nocJie paTa ,n;a H&gt;eH )KHBOT y
cT:sapH no'tfJi.Ilbe 23. Maja 1943, oaor ;o;aHa Ka,n; je CTYIIMJia y rrapTH3aHcKe pep;oBe, a He 18. OKTOfipa 1922, Kap; je poljeaa y rymTaH:.y.
Po,n;MTeJhH cy joj 6HJIH CHPOMaman. 0Ta:u; je yMpo ,n;oK je jam
6HJia MaJia. MajKa HHje MOrJia ,n;a 3apa,n;H KOJIJ1KO je IIOTpe6HO rropo,n;HII,H, na je MHI.J;Ky, Ka,n; je M:Mia.Jlia cep;aM ro,n;HHa, ,n;aJira ra3;qH
CJiy:m6y. )J;oK cy ce Ib€HH BpliilbaD;H nrpaJIH l1 yt!HJIH IDKOJIY1 MHD;Ka je MOpaJia ,n;a qya,a p;eu;y M JKHBmiY Ko,n; ceocKHX ra3,n;a aa IIoxopjy. 'C!ecTo je ,rr;o6njaJia 6aTHHe. Y noqeTKY- je 36or Tora 6eJKaJia
Maj:u;H y rym'I'aiD, aJIM je MajKa IIJI'a'llyim MOJIMJia p;a Tpmt ,l(a He
6M KO,n; Kyhe rJia,n;oBaJia.
MHIJ;KMH IIOJIOiKaj Ce HHje MHOrO li13MeHY:IO HH Ka,n; je o,n;pacJia
H 3arrocJIHJia ce y ceocKoj roCTHOHJiii.'\H y KoTJiaxy. 3a 80 ,D;.MHapa
Mece-qao pa,n;HJia je ,n;aiDy H Hqhy, yBeK Bpelj.aHa n noHIDKaBaHa.

Y

109

�MiU.J;,Ka KpnBorpa,n;:oBa je :mHBeJia TaKa T€IIIKO .n;a joj HHje
MOTJIO 6HTH MHOTO rope HH Ka,ZJ; Cy HeMIJ;H 1941. Oicyi!Mp8JIH JyroCJiaBHjy. 'Y LKMBOTY DB€ ,ll;€BOjKe HaCTajy IIpOM€H€ O,IJ; yii03HaBa:fba
npBHX napTH3aaa. IIpBH napTHsaa xojn je ca aoM pasroBapao rrpnqao joj je IIITa cy CB€ HeMIJ;H IIO't!HIDIJIH IIO Haiiioj 3€MJbH, KO cy
rraprnsaHH n 3aiiiTO ce 6ope, Ko noMa:me HeMIJ;e H sawTo, roBOpHO
joj je p;a rrapTH3aHH MOpajy p;a ce 6ope H npOTHB OHliiX KOjH IIOMaJKY
HeMIJ;e, n ,n;a CBH IIOIIITeHH JDy,n;:n Tpe6a ,n;:a cTyrrajy y HOB HJIH ,n;a
noMIDKY napTH3aHe. Maore CTBapH HHje pasYMeJia, aJIJi! je oceh.aJia
,n;a joj OH HCKpeHO TOBOpH. A Ka,rr; je Taj MJI8,ZJ;J1ii. 3aMOJIHO ,ZJ;a IIOCMaTpa mTa ce no ceJiy np:w!a H pa,n;:H n .n;a HX o cBeMy o5aBemTaBa, pa,n;ocao MY je o6ehaJia. Taxa je sanoqeJia If&gt;eHa capa,7J;lba ca
Hapo,n;:aoocJio5o,n;:n.rraqKJ1M noxpeToM. Pe,n;·oBHO ce BnljaJia c rrapTHsaHHMa n H3Bpiiia:saJia cBe nocTaBJlleHe 3a,n;aTxe. Taxa ce H y lbOj
po,ZJ;HJia :meJba ,ZJ;a xao 11 MHDre ,n;pyre ,n;eBojxe, rrol)e y napTHsaacxy
je,IJ;IDIHIJ;y 11 ,n;a ce c rrymxoM 6op11 rrpoTHB cpamncTa. Ka,n;: je TY
JKeJlly CaOIIIIITHJia APYTOBJ1Ma 1 OHM Cy joj O,li;TOBOpHJIH ,n;a je MHOrO
KOpHCHHje ,D;a OCTaHe y CeJiy. 06efiaJIH Cy joj ~a fie je IIOB€CTH ca
co6oM xa,n; 6y.JJ;y rroro,n;aMje npHJIHKe. Bu.rro joj j e BeoMa :m:ao. IIoMMIIIJLa.rra · je ,ZJ;a Mo:m::.n:a aeMajy y If&gt;Y rroBepeaa. Ta cyMlha je pa3-

/IHpaJia cBe 110 23. Maja 1943, Kall cy je IIPYrOBH c KojHMa je capaljHBaJia, casHaBIIIH ,n;a cpamHCTH saajy o lb€HI1M Be3aMa c napTH3aHliiMa, o,u,BeJIM y 6pnra,n;y. Taxo je Mnn;Ka KpHBorpa,n;oBa rrocTaJia

6opa11 D;anKapeBe 6pHra11e. ,ll;ojiHJia je rryiiiKY " KpeHyJia y 6op6y.
PacrropeljeHa je y crreljHjaJIHY rpyny 011 TPHIIeceTaK 6opa11a Koja je
xpcTapHJia no illTajepcKoj H aanap;aJia HeMn;e xa.n; cy ce aajMaH:.e
aap;am.r. IIowTo Mel)y lbMMa Hnje 6HJio JieKapa HJIM 6DJIHli:tt:lapa,
Mno;xa je npeysena 6pnry o paH:.eHI1l.J;.MMa. IIocTaJia je rrapTV:r3aacxa 6omrnr.qapKa xojy cy aasBaiDl JeJIKa. O,n; Ta,n;a je oHa n 6o-

pal1 M 6oJIID1'IapKa.
EHJIH cy TO ,l(aHH Haj;mewli.J:IX 6op6J1 y TOM 7J.€JIY JyrOCJiaBHje,
aapol:fJ:ITO y CasnH:.cxoj ,n;oJimrn H cJioBeHa'l!Koj liiTajepcxoj. Temxo
je 6HJIO aaiur 6es6e,n;ao MeCTO sa paH:.eHHKe. Ka,n; je rrapTM3aH 3,n;eHe paH:.eH a.a KoMHH .JIJiaHHHlii, ,IJ;pyroBH cy 6HJIH rrpHCHJLeiDI p;a ra
OCTaBe C J €JIKOM y ceJiy 3,!l;OBD;y KO,ll; Pa.n;MHpja, y CTOry C€Ha •. '}1
ceJiy cy 6HJIH HeMn;H. J eJIKa je y HajBefioj TajaocTH, Y3 iroMoh
OMJiap;HHKe &lt;PpaHK€ J13 TOr CeJia, J13,li;Y6HJia pyny y CTDry. "YHyTpa
cy CTaBHJie ,n;aCK€ KaO IIOTIIOpHHD;€ Ji:I CM€C1.'HJie pa:ED€HHKa. ¥ CKJIOHHIIIT€ je ymJia M JeJIK.a, a &lt;PpaHKa je 38TBOpHJia H 3aMaCKHpaJia
OTBOP H yKJIOHHJia TparoBe. Ty je JeJIKa rrpaJia, npenHjaJia H xpaHHJia paH:.eHMKa npn cBeTJIOCTH 6aTepnjcxe JiaMrre. Hncy cMeJIH
,n;a· H3Jia3e H3 CKJIOHHIIITa. Hofiy je ,ll;OJia3HJia ¢paRKa, OTBapaJia

110

OTBOp Ha CKJIOHJ1IIITY H ,li;OHOCHJia BO,n;y H xpaHy. To je 6v.ma H
npHJIHKa ,n;a ce paH:.eiD:IK H J eJixa Hap;Hwy cBeJKer Basp;yxa, jep je
y ceay IIOCTajaJIO CB€ 3aryiiiJDHBHje. Ha :m::aJIOCT, nopep; CBHX MyKa,
CTpelllbH H saJiaralba OBHX p;Bejy p;eBojaxa ,n;a MY cnacy :mvmoT
(36or BeJIHKe xnap;aohe JeJIKa ra je M cBojHM TeJioM sarpeBaJia),
3p;eae je nocJie ,D;eceT .n;aaa yMpo.
!IOCJie H:.erOBe CMpTH, JeJIKa C€ BpaTHJia y CBOjy je,n;HHHIJ;y.
Ka.n; 6H aexo o.n; 6opau;a 6Ho palbeH, oaa je cMeJio jypJi:IJia ,n;a ra
iiPeBJi:Ij€ H H3Byl:fe C IIOJIOLKaja. Y CJIOBH IIO,JJ; KOjHMa je yMpO 3p;€H€
H H€MOfi ,n;a MY IIOMOrH€ Ji:I OJiaKnia MyKe, CTpaiiiHO cy yTHIJ;,aJIH H8
JeJixy. HMje MMCJIH.rra aa ce6e x;a,n; je 6MJIO y IIJ1Ta:H:.y npyiK:aH:.e
noMohM paHoeHOM ,u,pyry. J e,n;aa o,n; HoeHMX ,n;pyroBa H3 'IeTe np:v.r-

'&lt;ao je je11ey erm3o11y:
,Ka,n; cMo, aBrycTa 1944. aanaJm: HeMu;e y Mo3r-~pjy, orop-qeao
cy ce 6paauJIH H aaaeJiu aaM o36HJbHe ry6MTKe, aapoqwro je,n;aa
MHTP8Jb€3 KOjH je 6HO noCTaBJb€H Ha IJ;PKB€HOM TOp:Eby. AJIH, MH
CMO jypnmaJIH He TpaJK.efiH 3aKJIOH. BOJIHw.rapxa JeJIKa HHje CTH3a,Jia .n;a CBMM pa:EbeHHn;HMa DPYJKH npny noMoh. IIoMarao joj je M
3aMeHMK xoMaH.n;aaTa 6aTaJbOHa, .n;pyr Cpeqa. ,II;ox je rrpeBMjaJia
je,!I.HOr 6opn;a, KOMaa.n;aHT joj je jaBMO ,!I.a je n Cpeqa paFbea.

- T,JJ;e je, - 3am:tTaJia je.
- Iloxpaj nYTa, - 0,1I.rOBOPliiO joj je KOMaH,JJ;aHT.
- lif.n;eM ;u;a ra H3ByqeM, - peKJia je :v.r rronma.
KoMaa.n;aHT joj je ,n;oBuKHyo:
- Hehem Jdi.H! Sap ae BJ1;a;run .n;a ce ae MO:m:e np11h11. IIoTpe6Ha
CH HaM TY.
AJIM, JeJIKa aHje MiipoBaJia. 3HaJia je ,n;a je Cpet.!a HaCTpa.n:.ao noMaJK.yhH joj OKO pa:EbeHHKa. MopaJia MY je IIOMOfiH. Cat.!eKaJia je
JJ;,OK KOMaH,JJ;aHT ID:tje npemao aa ,n;pyrM xpaj 6ojJ1IIITa n no-gena ,n;a
ce npHBJiaqH nyTy. Ka,n; je CTMrJia 6JIJ13Y Cpeqe, 3a"&lt;iyJia je rJiac rrylllKOMMTpaJbecn;a C ,1I.€CH€ CTpaHe:
- J eJIKa, pa:a.ea caM.
3acTaJia je H KOJie6aJia ce HeKoJIHKO TpeeyTaxa: KOMe npBo )l.a noMOrae? OH.n:.a je CKOl:fHJia M HamJia ce xo,n; Cpe'9:e. Oa je Jie2Kao Y
je,n;HOM maHIJ;Y, a Ka;n; je cna3J:tO Jenxy H3aeaal)eao je y3BMKHYO~
- Kaxo CH np:mrma? Jiesn!
CaMo ce cpyqnJia :Kpaj lbera, a cPaiiiJ1CTH-q:KJ1 pa&lt;PaJIH cy 3acnMpaJIH BMW€ lbHXOBHX rJiaBa. 1IpM6paJia ce, rrpeBMJI8 pa:EbeHHKa
M llOtieJia ,n;a ra Byqe C TIOJIOJK.aja. llpMT€KJIH cy joj y IIOMOh. T.!HM
je pa:EbeHMK 6Ho y saKJIOHY, Jenxa je Q,1I.jypMJia ;n;pyroM paaeHMKY'·
IIOMOfi je TpaJK.eHa Ca CBMX CTpaHa ..• "

111

�J1 nope,n;
BOrpa,n;oBa 2KJ1BOT ce J13
,n;a je poljeaa

CBMX onacHOCTH M TemKoha, J eJIKa · - M:JnJ;Ka Kpnauje 3a:maJIMJia mTo je OTHIIIJia y rrapTH3aHe. IDea
OCHOBa rrpoMeHHO J1 36or TOra H ,li;8H-p;aHaC roBOpH
oaor ,!JiaHa Ka,n; je rrocTaJia rrapTn3aHKa.

v
Me.n;H:QHHCKa ceCTpa MMJIJ1ll;a JiyKHli, Koja je pa,u;HJia y 0IIIIITOj
p;p2KaBHOj 60JIHJ1l:(H y Beorpa,n;y, XTeJia je O,l(M8X Ha IIO"leTKY ycT8HKa ,n;a rrolje y rrapTM3aHe. MeijyTHM, pyxoBo,n;cTBO je cMaTpaJio
,n;a he Kao 'l!JiaH KITJ 6HTH KopncHHja y Beorpa,u;y. SaTo je ocTaJia
cne ,n;o JieTa 1943, Ka.n; je, 36or orracaocTH o,n; xanmelba, MopaJia ,D;a
Ce CKJIOHH. ilOJIOBI1HOM jyJia CTHrJia je Ha T€pHTOpMjy TOIIJIJ-IqKQr
O,zu&gt;e,n;a. ilOlliTO cy y OBOM Op;pe,l(y HM8JIJ1: ·JieKapa H CaHMTeTCKO
oco6Jhe, ynyheaa je aa KocMeT, y illaprrJiaHHHCKH o,u;pe,n;. TaMo je
IIOCT8BJbeHa 38 CaHMTeTCKOr pe¢epeHTa.
KacHHje Ka,n; je o,n; OBor H o.n;pe,D;a H3 Maxe,n;oauje ¢opMnpaaa
MaKe,n;oacKo-xocoBcKa 6pHra,n;a, MHJIHU:a JiyxJdi je rrocTaBJbeHa 3a
caHMTeTcKor pec}JepeHTa 6p11ra,n;e. M aa je,n;aoj H aa ,n;pyroj ,l(y:maoCTM .n;o6po ce noKasaJia.
HajBehe rro2KpTBOBalbe noKa3aJia je rroqeTKOM 1944. Ka,n; je
ocTaJia c Teii.IKHM palheHHU:MMa. ITo'tfeTKOM ¢e6pyapa 6pHra,n;a je
MopaJia ,n;a Kpeae aa ,ZJ;YJKH Map:ri:J:. 36or Tora je mTa6 aape,n;Ho ,n;a
C€ TeiUKH paH.eHYIQH H3)J;BOje H OCT8Be KO,D; rrapTH38HCKJ1X rrpnjaTeJba. TaKa je meeT · paiheHHKa c ,n;Ba 6opu;a n caHHTeTCKHM pec}JepeHTDM oc~aBJheHo y ceJiy MoKpeay. HocJie ;qsa ,n;aHa npeHeTH cy
Ha 6a't:mje AareJia CTe¢mHOBCKOr, Ha nJiaHHHH ra6poBHJ1K. Ty cy
ocTaJIH ,n;eceTaK ,n;aaa.- 3a To B·peMe ~aMMpmm;e HM je aa6aBJhaO
AareJIOB 6paT Mnnaa. Ka,ZJ; ce npeMe noropma.n:o MopaJIH cy ,n;a ce
cnycTe y ceno ,IJ;econo 1 KO,l( rrapTH3aHCKHX npnjaTeJI:.a. MHJiaH CaBMli, ,Il;paroJby6 ryTMli, MHTpe TpajKOBCKH, AJI6HH CJIOBeHau;, jam
je,ZJ;aH palbeHHK 't!Hje ce MMe He 3Ha H MHJIHII;a JlyKMfi, Ha6acaJIH
cy, aa nyTy 6JIM3Y ceJia, Ha 6yl'apcxy sacew. Byrapn cy OTBOpMJIH
BaTpy, a 3aTMM cy J1M;__ IIPI1IIIJIH H H3 aenocpe,Ithe 6JII13HHe nyn;aJIH
y CBe- OHe KOjM cy ,n;aBaJIH 3HaKe 1KHBOTa. Ji1 y MHJIHII;y JlyxHfi CY
HCIIaJIHJIM j.bru p;Ba M€TKa, MHCJieli.J:I ,ZJ;a je MpTBa.
MeljyTnM, Mnmru;a ce KacHHje ocBeCTHJia a ycTaJia na je
nomJia ).J;a BH,n;H .n;a JIH je joii.I HeKo ocTao JKMB. AJI6HH CJioBeaan;
H TpajKOBCKM ,n;anaJIH cy jow sHaKe ::arnnoTa. Mlil~a HX je, naxo
H carua Temxo palbeaa, o,ZJ;ByxJia y saKJioH, rroKpHJia lie6a).J;MM·a
H aano:mi-ma BaTpy .. Ilocne Tora je noiiiJia Ko,n; Aarena CTe&lt;l;laHOBcxor. roTOBO IJ;€JIY HOfi je JiyTaJia IIO IIJiaHHHH ).J;OK HY.Ije npoHaiiiJia

112

HoeroBy KOJIH6y. J1cnp:nqaJia je mTa ce p;oro,n;HJIO H saMoJIHJia ra
,n;a nomaJbe .OMJia,n;HHu;e ,n;a npeaecy npe:»ome.rre paiheHHKe. 3aTHM
ce- oaecneCTHJia. HeruTo xacHHje HaHlliJIH cy Byrap:n, xojH cy BP"':"
IIIJ1JIM rrpeTpec KOJIH6a. CTe¢aaoBCKH j e caxpHo MMnMxzy Hcrrop;
KJiyrre Ha KOjOj je CII8B80 H IIO:KpJ19 je CJJiaMOM. Y TOM CKJIOHHIIITY
je ocTaJia ,n;o YBe't!e, xa,n; cy CTMrJIH oMJia,n;mru;H H rrpeaenn je aa TaBaR je,n;He IWJIH6e.
TeK rrocJie HeKOJIHKO ,u;aaa ce ocneCTHJia. Ta,n;a cy je npeHeJIH
y ceJio ,D;econo n cMecTMJIH y xyliy MnJiaaa CTe¢aaoncxor. HeroBaJie cy je M xpaHMJie MHJiaHoBa xli:n Mnu;a :n :meaa Jhy6HII;a, a
npenHjao Baaqa BomxoBCKM. Celiajylin ce THX ,n;aaa M:~mH:Qa JiyKHli je npWiaJia:
,CTaJIHO cy MH ;z:t;aBaJIH mehep H MJieKO. OcehaJia caM HeKy H€MOh
y pyx:aMa, a.JIH HJ1CaM 3HaJia ,n;a cy MM npeJIOMJbeHe KOCTH. MHCJIMJIH
cy ;n:a hy YMPeTH rra HHCy XTemr ;n:a MH Ka.JKY. TeK Ka;.t caM ITO'l!eJia
;n:a ce orropaBJbaM, peKJin cy MH mTa je c MOjHM pyxaMa. KacHHje
cy ,ll;OIIIJIH ;z:t;pyrOBH I!JiaHHHCKM J1 Ca;z:t;aHCKH1 HaMeCTHJIH MH KOCTH
aa pyxaMa H ~BPCTHJIH ;n:aiii't!MIJ;aMa. Oa;n:a cy Me npeMeCTMJIH y
IIpnnerr, cMeCTHJIH xo;n: IIehe TiorreJbeBCKor H rro3BaJIM aexor Jiexapa, npHjaTeJI:.a HOII-a, ;n:a Me nperJie;n:a H npesHje. AnH, oa HHje
cMeo ;n:a ;n:olje. 06jacHMO je caMo Kaxo ;ir.a Me Jie'&lt;Ie H ;u;ao JiexoBe H
caHHTeTCKH MaTepHjaJI. Ka,u; MJ1 ce CTaH:&gt;e noropmaJio, PaMOH je
OTHIIIaO KO,I\ ,ll;OKTOPa MHTpa )J;yJI:.aHOBCKOr. 0H je ,I\OIIIaO M H3Ba,I\MO
MH MeTaK. IIocJie Tora ;u;oJia3no je jow aexo.r.rn:xo nyTa .u;a Me nperJie,u;a. Je,t\HOM IIPHJIHKOM MH je HaMeCTHO Ji1 KOCT Ha PYQ.M. )J;oHOCMO
je JieKOBe H C8HHTeTCKM MaTepHjaJI H ,n;asao ynyTCTBa KaKO ,D;a ce
Jie't!HM. ¥ Kyhn Tiehe IIorre.JI:,eBcKor ocTana caM oxo ,n;Ba H no Mecen;a. Ka,D; cy ByrapH y6uJIM napTH3aHcKe xypHpe KpyMa H JaMa H
6JIOitHpaJIM peOH y KOMe. C€ HaJia3HJia OBa Kyha, ,IU&gt;yrOBH cy MOpaJIH ;n:a Me npeMecTe y ,u;pyro CKJIOHHIIITe ••• "
MHJIHIJ;a JlyKMfi ce H3BecHo BpeMe 3a,zu&gt;:m:aJia y CKJIOHHIIITY
Kop; PaMIIe CJ:ra6eHOBCKor, a 3aTI&lt;M je KpeeyJia y csojy 6p&gt;&lt;rap;y.
'Y3 nyT je naJia M CJIOMHJia pyxy. 3a,n;p:m:asaJIH. cy je p;a ocTaHe aa
Jie'l!elby y ceny Bapemy, aJivf oaa HHje rrpncTaJla na je npop;y:mJ1Jla
3a 6p&gt;&lt;rap;OM npeMa Kasap;ap:rzy. Y myMM je nposeJia 14 p;aHa, p;oK
HHCY CTHrJIH KYPHPH H o,n;neJIH je y 6pHra,n;y aa rrJiaHHHH Ko:myx:.
M3 Il!Ta6a 6p&gt;&lt;r.ap;e cy je ynyT&gt;&lt;JI&gt;&lt; y 6p&gt;&lt;rap;ey 6oJIH&gt;&lt;I:1Y·

VI
Ka;n: je IIOJIOBHHOM jyHa 1944. KOMaHp;aHT 3aropcKor rrapTH~
3aHcKor o,n;pe,n;a caomnTHO ETeJIKH 2Kyaau; ,u;a je IIOCTaBJbeHa 3a
caHvrTeTcKor pecpepeHTa ,Il;pyror 6aTa.:r.E&gt;OHa, oaa ce s6ymrJia :n ~poMpMJhaJia:
11~

�' ,He, p;py2Ke KOMaHp;aHTe, ja He 3HaM .•. "
KoMaa,n;aHT je npeK:mzyo:
,~ y o.n;pep;y aeMaMo 6oJber 3a TY p;y2KHOCT, a TH cH 3aBpiUHJia
'_Kypc. MM heMO TH IIOMaraTH".
ETeJixa je rrpelliJia y ,I(pyr11 6aTaJl&gt;oH H npMCTYIIHJia opraHH3oBaH&gt;Y caHMTeTa, y CBaKOj 'l!€TH je op;pe,IJ;MJia OHe KOjM lie pa:a,eHHIJ;HMa rrpy2KHTH rrpBy IIOMOh. 3aTHM je IIOIIIJla ,IJ;a Heryje J1 JI€'l!H
pa:a,eHJ1:Ke cMemTeHe y je,n;aoj 3eMyHHIJ;.H y Man;eJbcKoj IUYMH. Ty
je 6HJIO ,n;eceTaK paH&gt;eHHKa. ETeJIKa je caMa H npa.rra paH&gt;eHJm:e,
·crrpeMa.rra xpaHY H xpaHHJia HX. HaMHpHHIJ;e H cBe ,n;pyro IIITO je
-6HJIO noTpe6ao ,n;oHOCMO je ~:~.rreraJiau; XoTKO. Oa je 6no H je,n;J1Ha
B€3a ca CB€'I'IOM, jep cy ce HeMIJ;M HaJia3HJIH Ha p;3.JbHHJ1 O,ll; OKO
500 M. MopaJIH cy CTaJIHO .n;a wanyhy a HH BaTpy HHCY CM€JIM .n;a
naJie. ETeJIKa ce ,n;oroBapaJia c paH&gt;eHY.UJ;HMa KaKo p;a Jie"''H xojy
paay H xoje JieKoBe ,n;a yrroTpe6JbaBa, jep ce H:.eao 3Hmbe M3 Me,D;HIJ;.HHe cacTojaJio caMO o,n; oaora mTo je aayqMJia y Beorpap;y 1940,
Ha ,IJ;€C€TO,!J;H€BHOM Kypcy 3a 60JIHWiapKe.
"Y Toj ,6oJIHHIJ;M" aeKaKo ce Jie'liHJIO .n.ox HHje YMPO ,n;pyr JiecKOBap, jep;aH 0,!1; T€2KHX paineHHKa. Tap;a je H pa:s:.eHMK€ H 60JIHM.'llapKy saxBaTMO cTpax. ETeJIKa je nocJie npwraJia ,n;pyroBHMa ,n;a
je ·Ta,n;a o6y3eJia HeKaKBa MaJio,n;yn.m:ocT, ,n;a je IIOMJ1IIIJbaJia Ha
6eKCTBO· HJIM caMoy6J1CTBo, caMo ,n:a ae 6y,n;e caMa c THM 6ecrrol\mfi-HHM Jl&gt;Y,lJ;liiMa. · M 6am 3a BpeMe -Te ·xpH3e, CTHrao je caHHTeTcKH
pe¢epeaT o,n;pe,n;a, Me,n;vru;Haap IIep:mxnth ca CTpyqHHM 6oJIHH'llapeM. IIperJie,n;aJIH cy paH&gt;eHHKe M rrpeBHJIH. HeKMMa cy p;aJIH HHjexu;nje. PaineHHK JienymYih je yMpo sa BpeMe nperJie,n;a, aa ITepmrmheBKM pyKaMa, a ll.€BeTHa€CTDrO,IJ;l1lliH&gt;H J arop;Hfi, IIOJIMTM't!Kl%I KDM€Cap OMJia,D;HHCKe "G:eTe1 KOM€ je 6MJIO pa3MpCKaHO KOJI€HO J1 KOM€
HHjeKQMje rrn:cy Morne .n;a y6na2Ke 6oJIOBe, MDJIHO je ,n;a MY o.n;ceKy
aory. Beh ra je 6HJia saxBaTMJia, rac-raHrpeaa, KO:&gt;Ka MY je rryu;aJia, a y .rryKoTHHaMa cy ce nojaBHJIH :u;pBH. ETeJIKa· HMje cTM3aJia
,n;a HX O'liJ1CTM, TOJIMKO cy ce 6p30 MH01KJ1JIH. BojHa CJ1Tyau;Hja je
6HJia TaKBa p;a palbeHHKa HHKY,ZI; HJ1CY MDrJIH O,IJ;H€TJ1 pap;H onepaIl;Hje. ,l1;a 611 ,!I;OH€KJie II050JbiiiaJIH rrpHJIHKe, npeM€CTHJIJ1 cy HX
y ;z~pym Kpaj IIIy&gt;&lt;e r;z~e cy y3 3€MYHill1Y HMaJia 6ap Ha;!ICTpeUIH&gt;&lt;I:IY
O,!l; rpaJDa H 'l!HCTor nas,n;yxa. CBHMa je OB,!I;e 5YIJIO 6oJbe, ceM OMJia,!J;HH:u;y Jaro,n;nhy. OH je Tprreo cae Te:m:e 6onoae, na je MOJIHO ETeJIKY ,n;a MY o,n;ceqe Hory, MaKap H ceK.HpoM. ETeJIKa je o TOMe o6aaecTMJia IIITa6 o.n;pe,n;a. "Y6p3o je CTHrao caHHT€TCKH pe¢epeHT o.n;·pe.n;a, H peKao ETe.mru ,n;a he orrepucaTa Jarop;Jdia H3npmHJIH cy
rrpl11IpeMe H aohy ra npeHeJIH y ceoccy Ka&lt;j:&gt;aHy. Me,l\M[\HHapH IIepm::o:Mh a MMMJ:n:~a npncTynHJIH cy onepaD;.Hja. IIoMaraJia cy MM ,n;aa

114

6oJIHH-qapa. OrrepaD;.Mjy cy BpiiiHJIH no yrryTcTBy xoje cy ,n;o5MJIM
o,n; JieKapa, npnjaTeJl&gt;a napTM3aHa H3 caHaTopMjyMa y KJieHOBHKy.
O,n; lbera cy ,n;o6HJIH H HHCTpyMeHTe, MaTepHjaJI, JieKOBe, orrpeMy H
,n;pyro. 3a npeMe onepaqnje OMJia,n;HH:u;H H3 ce.na cy ca opy2KjeM qyBaJIH npHJia3e xa&lt;PaHM, y CJiy"tJajy ,n;a Hanljy HenpMjaTeJl&gt;M.
. Ha :maJIOCT, 6J1JIO je KaCHO. raHrpeHa je y3eJia n(!axa H orrepall;HJa HHJe ycrreJia. PalbeHJm: je nocne "tJeTvrpH caTa yMpo. Taxo cy
?A 10 paJDeiD:Ixa, xoje je ETeJIKa HeroBa.ri:a, sa 14 ,n;aHa yMpJia TpoJH:u;a. ?cTaJIH cy rroqenn ,n;a ce orropaBJE.ajy, Hapo'l!HTO .n;aojH:u;a, ca
rrpo6HJeHHM nJiyl:i.J1Ma. lio't!eTK'OM cerrTeM6pa, orreT cy ce npeceJIMJIH
Ha .n;pyro MecTo jep cy rrpHM€THJIH HeKor aeno3HaTor ceJl&gt;aKa y
6JIH3HHH ,60JIHHD;e".
TaKa je H3rJiep;ano ,HopMaJIH0 11 Jie"tJelbe palbeHMX rrapTM3aHa
Y CBJ1M Kpaj €BJ1Ma 3€MJbe.

•

•

*

.
MaJia MHpa, xpoja"tJKa yqermu;a H3 CJiaBoHcxor Epo.n;a, 6HJia
Je "t{€THa 6oJIHJ.fliapxa y 12. cJioBeaaq:K!oj 6pMra,n;H. 3a npeMe 6op6e,
no"&lt;IeTKOM ¢e6pyapa 1943, palbeHa je rrpM.nY.IKOM H3BJia't!elba palbeHm&lt;a. Q TOM€ IIITa6 6pHra11e y H3B€UITajy 0,!1 15. &lt;j:&gt;e6pyapa 1943.
IIJ1Ille:
,O,IJ; palbeHH,Ka OCTaD je HeH3By'lleH je,n;aa, paibeH T€IliKO y
Tp6yx ... H Je.n;aa ,n;pyrapvru;a 6oJIHnqapKa."

•
*

*

IIpnJIHKOM je,n;Hor aarra,n;a, HTaJIHjaHY.I cy MMHaMa 3arraJIMJIM
rrapTH3aHcxy 6oJIHH:O:Y y ,II;pe2KHHIJ;M. Ka.n; je 6onHnu;a noqeJia p;a
ropH, MHo.rn c"'! ce H3ry6HJIH a 6oJIHwrapKia PyJKMu;a &lt;Pyhax,
rrpMce6Ho J€ IIOJYPHJia KPD3 IIJiaMeH y 3rpa,n;y n M3He.na je,n;aor palbeHHKa H spaTHJia ce no ,n;pyror. 3a,n;HBJbeHH rrpHMepoM o:Be ,n;eaoj.xe H ,n;pyrn cy ynr.nn y 3ana.JE.eey 3rpa,n;y H noqeJia ,n;a H3Hoce
palbeHHKe. TaKa cy CBM crracean.

•

•

•

Y npo.nehe 1942, 3a BpeMe Hana,n;a JlMqxor napTH3aHCKDr 6aTaJboHa ,MaTHja ry6en;" Ha I'paqan;, napTH3aHH cy HMaJIH Behe
ry6HTKe. BOJIHJII'q.apKe HJ1Cy CTH3aJie p;a CBe palbeHMKe H3BYKY C 60-

115

�jlilliTa H npeBHjy. HecTaJIH cy HM saBojH. BoJIHH't!apKa CMHJLa
IIapnnoBJrli, nosuaTa no xpa6pocTH H cHaJiaJKJhi1BOCTH, cKvmyJia
je H rron;erraJia CBojy KOmyJLy ,n;a 6H npeBHJia pa:a:.eHHKe.

•

•

•
•

0MJia)IHHKa MHJia Tpy6&gt;Winh 6HJia je 6oJIHH'iapKa y ,1\HHapCKOM op;pep;y. HMje ce HJ1'9:J1M l13)I.BajaJia 0,!1; ,n;pyrMX napTH3aHKH I1
napTM3aua. IIocJie 6op6e Ko,n; CoJIHHa, noJIOBHHOM jyJia. 1942, ruTa6
o;n;pe,n;a je · MHJiy ynyTHO c palbeHHD;HMa y je,n;uY neliiruy KO,n; ceJia
PynoTHHe. MH.lla je noMarana pa:a:.eHJ1Il;HMa, ueroBaJia :nx H Jie"&lt;Ivma,
;n;ouocnna Bo,n;y, cnpeMaJia xpauy, aa6aBJbaJia 3aBoje H JieKoBe. CBe
je TO MOpaJia ,n;a pap;H C MHO!O orrpe3HOCTH1 jep cy ce THM TepeHOM
KpeTam'l HTaJIHjaHCKH ¢amHCTJ1. Y Mel)yspeMeHy cy JtlTaJIHjaHH
HeKaKo ,n;03H8JIH r,n;e ce HaJia3e pa:a:.eHH rrapTH3aHM. Hofiy cy orrKoJIHJIH nehMHy, a xa,n; je cBaeyJio nosBanH cy rrapTH3aHe aa npe,n;ajy.
PalbeHHIJ;H cy o,n;roBopJ1JII1 BaTpOM, a HMaJIH cy caMo ,n;Be-TpH nymKe M uemTo MeTaKa. J e,n;au palbeHMK je rrorHuyo, a 6oJIHYPiapxa,"
MM.rra je say3eJia :a:.eroBo MeCTO M uacTaBHJia ,n;a nyn;a.

'Y TOKY 6qp6e ,n;Ba palbeHHKa cy ITOHOBO paH&gt;eHa, a M•aJIO KaCHHje 11 6oJIHH"&lt;Iapxa Mu.rra. EopHJIM cy ce cBe ,n;oK HHCy noTpomHJIM
csy MYHHD;Hjy. IToruTO je npecTaJia BaTpa, JiiTaJIHjaHH cy. ce rrpYIBYKJIH ,Il.O yJia3a, .uacpayJD1 cy Ha npe:mi1BeJie, a rioce6ao Ha TeWKO
palbeey 6oJIHM"IapKy_ MJ:'I.rry. Eo.rrM cy je 6ajoaeTYIMa, a ua Kpajy
3aKJiaJn1. ,Il;BOjm..:J;y TeiDKHX palbeHHKa o,n;Be3JIH cy y CIIJIMT H cTpeJI:.aJIH.
"tiJiaH 06.rracHor KOMHTeTa KIIJ, 3a ,I(aJIMai:(J1jy, ,II;paro fMs,n;Hh,
TIMme 0 TOMe y CBOM }J;H€BHli1KY O,Il.' 4. aBryCTa 1942:
,.O.A aamHx cy norHHYJIM Jo3o KoBa"&lt;IeBHh-roJITIMh, KOjH ce Jie"&lt;IHD
OJ( paaHje 3a,I(06Mjeaux paaa M M~&gt;ma Tpy6Ji:lliDih.. 0Ha ce y 6op5H
,IU&gt;JKaJia xepojCKl1, naKo H3pa:a,asa.Ha. Ka;n; cy aawn ocTaJin 5e3
MeT3Ka1 -cj:lanm:CTJ1'&lt;:IKJ1 3JII1KOBQH CY joj o,n;ceKJIM rJiaBy."

116

•

3a BpeMe 6op6H xo,n; Byrojaa aBrycTa 1942, 5oJIHH"&lt;IapKa "tJeTBpTe npoJieTepcKe 6pnra11e, Me,li""HHapKa .Jby6""a MapeHHh je
H3BJI8't!HJia p81b€HHKe. "YCTaWe cy je npHMeTHJIH H HaCTOjaJIH .n;a
je sapo5e. ,I(esojKa je y3eJia saKJIOH H Ka.n; cy ce rrpH6JIIDKHJIH 5a-_
D)-:rJia je 6oM6y H rrojypY.tJia c paH&gt;eHHKOM npeMa CBojHMa. MeijyTHM, cpamHCTH Cy je,ZJ;HHM pa¢aJIOM y6HJIH 60JIHH"&lt;IapKy H palbeHHK-8.

Ka,n; je BHp;eJia ,rr;a je paaeu KOMaH,rr;Hp HnKoJia Pa,rr;oiD:tfi, Ma,rr;a
joj je OH ,7J;OBHKI1BaO p;a My He IIpJ1Jia3H ,D;OK joj ,n;pyrOBH He IIOMOrHy, CMHJI:,a ce IIOJiaKO IIpOBJIRl.JHJia Kp03 Kmny HenpnjaTeJbCKHX xypmyMa. Ha H3HeHalje:a:.e CBHX CTHrJia je HeosJieijeua ,rr;o
paH&gt;eHHKa. Ilo"IeJia je ,n;a ra rrpeBMja, aJIH o,n;je,n;HoM ce cpyiiDI nope,n; Ibera. IIo,n; 3amTHTOM rryiiiKOMHTpaJLesa ,l(BOjHn;a 6opa:u;a cy
rromJia ,n;a j e H3BYKY. AJIH, 6MJIO j e Kacuo ...

•

•

•

•

"Yl.!HTeJbmzy Hynry AH"&lt;IKY HaxJIHK H3 rope:EDCKe cy c TeWKOM
rrpHMHJIM aa pa.n; y rrapTH3aHcKy 6oJIHHn;y ,CMyKH" y CJioBeHHJH. AJIM, xa.n;a cy ce 15. cerrTeM6pa 1942. liiTaJIHjaHH npn6JIHXHJIH CKJIOHmnTy C T€lliKHM paH:oeHHD;MMa, OC06Jbe je ycrreJIO .n;a
J13By"&lt;Ie 10. pa:Eb€HMKa a Hyiiia je OCTaJia C ,IJ;BOjHIJ;OM Kojy HHje
ycrreJia Ha BpeMe ,n;a H3Hece, a HHje XTeJia ,n;a HX ocTaBM. li1TaJIHjaHM cy J1X 3apo6HJIH, y6HJIH cy o60jJ1Il;y paffi€HJ1Ka H 50JIHJ1"&lt;:I8pKy
Hymy. Je;n;au o,n; IDHX ce 3Bao Msaa. 0 TOMe ce MHoro rrpH"&lt;IaJio
Meljy 6opnnMa.
·
MyKo~

I
1

I

I
i

I
i
il
'i

•

•

•

Y jeceH 1943. ·,n;eJIOBM IlpBe 6pHra,n;e ,II;eceTor xpBaTCKor KOPeyca BO)IHJIM Cy OillTpe 6op6e Ha liiHpOKOM 6pery. Q)lje)IHOM je
Je,rr;aH Ham MMTpaJbe3 rrpecTao ,n;a ,n;ejCTByj-e. KoMaH,n;Mp je H3,n;asao
Hapeijelbe 60pD;J1Ma p;a ce IIOBJiaqe, Mel)yTMM, MMTpaJbe3 ce JioOHOBO
orJiacHo J1 rrpMMopao aenpMjaTeJba Ha noBJiaqeH:.e. Ka,n;a je cTHrJio
rroja"&lt;:IaH&gt;e, 6op:o;H cy 3aTeKJIJ1 MpTaor MHTpaJbecn;a 11 6oJIHH"&lt;:Iapxy
MapHjy Eyj ac rrope,n; MHTpaJLesa. 3a,n;MBJbeHH, CTaJivr cy ,n;a je rpJie
~ .rr:.y6e. 0Ha HHKa,n;a ,ll.OTJI€ HMje J1M8Jia MHTpaJI:,€3 y pyKaMa. To
Je 6n.rra JKeHa 3peJIHX ro,n;:vrua. IIpn noJiacKy y 6pMra,n;y ·OC'l'aBHJia je
KO)I Kyfie )IBOje )lelje.

•

•

•

Bopn;H MocTapcxor 6aTaJboHa )l;eceTe xepn;eroaaqKe 6pHra,n;e
npli,["&lt;IaJIM cy ;n;a cy MMaJIM MyKe sa BpeMe 6op6M aa CyTjec:o;Yr ,IJ;a
ca"&lt;:IyBajy 6oJIH.H"&lt;:Iapxy, MaJiy Jby6no;y MaJIHIIIHfi, xoja ce IIIylbaJia

117

�i~

j

:1

n
t)

oxo cBaKor 1K6yHa
TaBJ.beH.

n nposepaBaJia .n;a HHje HeKO O,ll; palbeHHKa oc-

TpaJIH€ 60JIHHD;e, OCTaBJbaJIH cy paR:.eHHKe H

6eJKaJIH.

Jby6HIJ;a

TO 3HaJia H 3aTO je rrpoBepaBaJia IIO ::m:6yH&gt;y. ,I(pyl'DBH cy MOpaJIH
cy je OIIOMHlbaJIH. 0H_a je HaCTaBJbaJia IIO CBOM.

J €,!{HOM

Ce .n;yro

3a,n;p2KaJia na je IIJiaqyfiH Hcnpn'tfaJia .n;a je y je.n;HoM JK6yHy aauiJia
je,n;Hor paH&gt;eHHKa, 3acTaJia je .n;a My noMorae n IIOKylllaJia ,n;a ra
uaroBopH ,n;a noije. Oa je 6Ho Temxo palbeH n HHje Morao ,n;a H,ll;e.
CaBeTOBaO je ,ll;a ce He 3a,l{p2KaBa H ;n;a IIOJKYpH !3a CBOjOM je,n;HHHJJ;OM. Jby6M:Qa je Y:InaK IIOKylliaJia ,n;a MY IIOMOrHe. "Y MeijyBpeMeHY
cy CTJ1:rJIH HeMD;H. PaH&gt;eHMK je aaroBopno .n;a 6e:m:H. HeMn:v{ cy je
npnMeTHJU1 J1 npHrryu.anvr, aJIM je ycnena ,n,a ce M3B~e. 't!yna je
peBOJIB€pCK€ TiyiJ;IDe, Ha OCHOBY qera je 3aKJbY't!HJia ,n;a c}r HeM:qH
y6MJIH paiD€HHKa.

•

*

•

•

je

.n;a je caqexyjy, a TO je ycrropa.BaJio noxpeT 6aTa,rr,oaa. 36or Tora

*

IleTHaecToro,r:r.HllJH::,a Pa,n,ojKa H3 CpeMa 6nna je 6DJIHH't!apKa y
,I(pyroj "IeTM Tpefier 6aTaJ.DoHa IIeTe aojBoljaHCKe 6pHra,n,e.
CaojHM CTaCOM H nenoTOM CBHMa je nap;a.11a y O't!H, a 6n.11a je M
BeoMa xpa6pa 11 o,n,BaJKHa.
IbeHo p;p:maae 3a BpeMe 6op6H Ha nyTy 3aopHHK-Ty3Jia, rro'9:€TKOM MapTa 1944, Ha MeCTY KaJieCMje MHOre je 3a,D;HBHJIO. ¥ TOKY 6op6e Ka,n,a je Ha je,n;Hoj qyKJi.I safiyTao Ham rryruKOMHTpaJI:.e3,
Pa,n,ojKa ce ynyTYtJia TaM·O rrpeTnocTaBJbajyfi:w ,n,a je nymKOMHTpaJb€3a:q paiDeH. MeljyTHM, MHTpaJI&gt;e3a:u; je 6Mo MpTaB. Pa,ZI.ojKa je
y3eJ~a opyJKje n MpTBOr ,n;pyra M KpeHyna HaTpar. ArrH, npe,n; co6oM
je _yrJie,ZI.a.rra rpyrry HeMao;a Koja je nm.IIJia ,D;a 3ay3Me noJio:maj.
HHje HMaJia apeMeHa ,n;a ,n,yro pa3MHIII.Jba. CnycTHJia je MpTBor
,n,pyra, JI€rJia y 3aKJIOH, HaMeCTHJia nyiUKOMHTPaJb€3 H OTBOp:VIJia
aaTpy. li13Heaai)eH:v.r c}:lamHcTH cy ce y6pso noayKJIH. OcTaJia je Ha
TOM ITOJIOJKajy J1 ITOBpeMeHD rryo;aJia CBe ,ll;OK HHje CTHfJIO nojaqalb€. Ka,n; joj je CTJ1:rJia 3aMeHa, Pa,o;ojxa HMje Blimie MOrna ,n;a ce
noayqe, 6HJia je TeiiiKo paH:.eHa. IIo.nMTl1'9:KH KOMecap aeaor 6amJbOHa ,!J;yrnaH I'pyjHii JCoja npw&lt;a:
,MHTpaJbe3an; je rronmyo H Pa,n;ojKa je yseJia nynrKOMHTpaJbe3 11
ocyJia BaTpy. AJII%t je TeruKo palbeaa. Mz:.npaJbe3 j~ rrpe~aJia ,n;pyI'OM 6op:qy, a OHa je Ha TOM M€CTY OCTaJia."

118

*

3apo6JbeHM Ji:ITaJU:IjaHM KOjM cy HOCHJIH paH:.eHHKe D;,€H-

EoJIHM't!apKa qeXiocnoBa'lKe 6pvrra,ll;e ,J aH 2KmuKa" H3 Xp. BaTCKe, MapJKeHKa )l;oJKaJI HCIIOJbaBaJia je B€JIMKy xpa6pOCT npH
H3BJia't!eiDy paiDeHHKa C ITOJIOJKaja. IlOJIHTW!Kl·r" KOM€Cap je 360r
T0ra "&lt;I€CTO OIIOMH:EbaO, aJIH 611 OHa, ycxnfieHa IUTO C€ TOJIHKO 6pHHY
0 I-hOj, CTH,ll;J.DHBO O,n;rOBapa.na:
-

He 6pHHHTe ce BH, ,ll;!)yroBM, -ryBaM ce ja ,n,o6po!

J1 O,ll;Jia3HJia j e IIOHOBO Ha nOJIOEaj.
3a speMe 6op6e xojy je 6pvrra,ll;a ,JaH LKmiiKa" BO,ll;HJia c HeM11HMa y 'BaKoBy y CJiaaOHHjH, 14. lle!1eM5pa 1943, MapOKeHKa je
J13BJia"&lt;IHJia palbeHHKe CKOPO HCIIpe,n; HenpMjaT€JbCKHX T€HKOBa.
Hamvr cy Harra,n;am1 11 TaKa pehH ·OCBOjHJIH rpa,n;, Ka,n; cy HerrpnjaTeJby CTHfJIH y UOMOfi HOBH TeHKOBJ1. IIapTM3aHM Cy ce pa3M€CTJ1JIH y IIIaH'!€BHMa J1 6an;aJIH 6oM6e Ha T€HKOBe, KOjH cy MaHeBpHCaJIH 11 MHTpa.1bHpaJIH 6aM6ame. PaHHJIM cy MHOre. Map:areHKa je HaCTOja.rra ,ZI.a 11M rrpHT€KHe y IIOMOfi. 0cMaTpa.rra je TeHKOB€
11 Ka,ZI. cy 6MJIH y rrono:arajy ,n;a joj He Mary HmiiTa, rrpHJia3HJia je
11 H3BJiaqHJia paaeHHKe. Ycnena je TaKa ,n;a crrace TPH .n;pyra. Ka,ll;·
je rroiiina 3a qeTBpTor, H3 TBHKa je 3aiiiT€KTao MMTpaJbe3 rrpe:Ma
aoj. Map:meHxa je rrana.

*

•

•

,II;HMHTpHje ,I(H3,D;apeacK:v.r, 6opao; BeJieiiixe 6pMra,ll;e, MCnpHqao
je ,n;a je rrpHJIHKOM 6op6e c EyrapHMa aa aJI6aacKoj rj&gt;aHM:qH, ocTaB..;
Jb€H Hia IIOJIOJKajy je,ZJ;aH palb€HHK. KOjH je ,7J;03HBaO!
-

,I(pyrOBJii, He OCTaBJbajTe Me!

Herrp:wjaTe.n. je rrpHTMCKaQ H 6opn;H cy MopaJIM ,n;a ce rroBJia't!e.
BoJIH:wiapxa Bepa, He roBopehH HMKOM HMIUTa, jypHyna je .rrpeMa
T.OM paaeHnKy. Mvr cMo .ce oxpeHyJIM 11 rrpMIIYiliaJIH Ha EyrE!-pe ,n;ci
(5MCMO je IIITJiiTHJIH. cf&gt;a:riiHCTM cy 6HJIH 6pJKH. Bepa je na.na ITOKOIIIeHa BaTpOM 113 lbHXOBOI' MHTpaJbe3a. CyTpa,l(aH CMO IIOBpaTHJIH Taj
noJio:&gt;Kaj_ n rrpoHaiiiJIH. Tena 6oJIHJi.IqapKe Bepe n pa:a:,eHHKa xora j e
noKyw.ana ,l(a crrace.

�,IJ;HJia j e Ha xHpypmxoj KJIHHVID;H npocf&gt;. .n;p MHJIHBOj a KocTHha H
crre:u;HjaJIH30BaJia rHHeKoJiorv:rjy. Kao aKTHBHcTa cHH,n;HKaTa JieKapa, nperJie,n;aJia je H JI€'1HJI•a 6eciiJiaTHO pa,n;Hl1IJ;e H cnpoMamHe
:m:eHe.

OIIEPATOPKE

Ka,n; cy HeM:u;H aanaJIH 1941. JyrocJiaBMjy, npnjaBHJia ce, sajeiiHO c My&gt;KeM liP M&gt;&lt;JIOIIIeM IlaHTlliieM " 5paTOM liP 'BypoM MeIIITeposHlieM, BOjHOj KOMaH,n;H. C JyrOCJIOB€HCKOM BOjCKOM cy HIIIJIH
,n;o "Y:m:Hu;a. Ty cy HX rrpecpeJIH HeM:o;H na cy MopaJIH Aa ce spaTe
y BaJbeso, a xa,n; cy no"IeJie npmipeMe 3a opyJKaey 6op6y npoTHB
oxyrraTopa, YKJbY't!HJIH cy ce y Ty ax:u;'Hjy. ,I(OKTOP MHJIOIII IIaHTHii
6HO je II03HaTH KOMYIDiCTa J1 't!JiaH HJieraJIHor pyKOBO,D;CTBa KOMYHJ'ICTH't!Ke napTHje y Cp6nj:vr, a ,n;p 'Bypa MeiiiTeposvdi. KoMyHHCTa M
Y't!€CID1K y IliiiaHCKOM paTy, y KOMe je CTeKaO ocf&gt;I1ll;l1pCKH 'IHH.
IIocJie HeMaqxor Hana,n;a

aa CosjeTCKH Case3, ,n;p MHJiom IIaH-

T&gt;&lt;Ii " liP 'Bypa MemTeposllii yqecTByjy y CTBapaH&gt;y opy»&lt;aH&gt;&lt;X

IlapTH3aHcKe ,n;oKTOpKe npeBHjaJie cy M neqHJie palbeHe H 6oJiecae, a y cJI~ajy noTpe5e · Bpmnne cy 11 orrepaqnje. OaoM rrpHJIMKoM lieMO B8C YIT03HRTH C HCKOM 0~ THX orrepaTopKH.

I

IlO'!eTKOM cpe5pyapa 1942. nosJia'!HJIH cMo ce &gt;&lt;3 Hose BapoIDH. Mpa3 je cTe3ao, BejaBJiUJ;a aac je 3aCJi'!IlaJia. Je~a CMo ce xpeTaJIH xpo3 cHe:m:He HaHoce Ha TIJiaHl1HI1 3JiaTap. O,zde,n;HoM ce- npe,n;
KOJIOHOM y Kojoj cy 6wu1 palDeH~M sa"!yJia nyn;lbaBa. HacTaJia je
3a6yHa, 'tlyJie cy ce pasHe aape,n;6e. Hexo je BHKao }l;a ,60JIHJ11.\a"
CTa.He. 3acTaJIH CMO. llpe,n; HaMa ce rrojaBH napTH3aHxa aa xmuy.
Pe'tle ,n;a je aerrpnjaTeJD npe;z:r; HaMa M ,n;a ce MopaMO: BpaTHTH H·
npo,n;yJKHTH ,n;pyrJ1M rrpaBIJ;€M. roBOpYIJia je Ti-lXO Jii MHpHO. fiocJiyIIIHO CMO

ce

OKpeHyJIH-38 lbOM H IIOIIIJIM HJ13 IIJL8HMHY~

KacHJ.rje

CMO

XOJIOHY ,c 60JIID:HJ;•OM" npeMa H€IIpHjaTe.JbCKOj 3aC€,ZJ;J1. Kap; CaM YIIHTaO KO je Ta
:meaa, o.n;roBopMJrM cy MM ,n;a je_ TO Ham Jiexap p;p JyJIKa MemTepOBMli-IlaHTMli. Bno je TO MOj rrpBH cycpeT C TOM l13Y3€THOM 2«€HOM, 't!Hja 611: 5norpa¢)]itja, y aajxpaliHM :u;pTaMa, H3rJie.n;aJia, OTrrpHJIHKe, osaxo: jour 3a speMe CTYAV:Ija Ha Eeorpa,n;cxoM yHHBep3HTeTy J yJixa ce yrro3HaJia c_ K&gt;oMyHMCTHMa n yqecTBOBaJia y aeKHM
aKD;njaMa. Kap; je ,n;MIIJIOMHpaJia, nocTaJia je jam aKTHBID'Ija. PaCa3H8JU1 ,n;a je BO,ll;J1't{, 3a6yHOM HJIH HaMepHO, IIOB€0

120

je,n;HHH:u;a y ceJinMa oxo BaJI&gt;eBa. HeM:u;H cy TO ca3Ha.JIH H yxarrcHJIH
,n;p JyJixy MeiiiTeposHli. IIymTeHa je M3 3aTBopa, no,n; ycJ.IosoM ,n;a
ce He y,n;aJbyje H3 rpa,n;a. MeljyTHM, aHa je o,n;Max OTHIIIJia y napTH3aHe. IIocTaJia je Jiexap BaJbescxor o,n;pe,n;a. Ka,n; je cf&gt;opMnpaa
IIocaBCKH o;a;pe,n;, rJiaBHH mTa6 Cp6Hje je TIOCJI.ao ,n;p JyJIKY MemTepOBHli-!IaHTJrli sa caHHTeTcxor pe¢epeHTa y TOM o,z:r;pe,n;y. "Y IIocascxoM o,n;pe,n;y xoMaa,n;aHT je 6Ho mrraacxn: 6opau;, Koqa IIonosHli
a IIOJIHTH'!Klil KOMecap Bopa MapxosHh. ,IJ;oxTop JyJixa MemTepoBHli je CTJ1:rJia 2. asrycTa 1941. Op;Max je rro"IeJia ca oniiiTHM
nperJie,n;oM 6opan;a. Bo.necHe je M3p;BojHJia H no-qeJia ,IJ;a Jie'f!H. ¥
,n;orosopy c ,r:wyrosmvra H3 mTa6a, o6yqasaJia je ,n;pyrap~e sa rrpy:&gt;Kmne npae noMoli:vr H cJiaJia HX y "IeTe sa 6oJIHW:IapKe. Ys noMoh
HeKOJIJfKO xoje je o,n;a6paJia ,n;ox cy 6HJie Ha xypcy, OTBOpHJia je

rrapT&gt;&lt;3aHcKy 5oJIHJIIIY y je11Hoj Kylili y ceJiy Ko:a&lt;ysapy. Ha lbeH
3axTea, mTa6 o,n;pe,n;a je J:I3,n;ao aapeljeH&gt;e KOMaa,n;aMa '!eTa ,n;a He
IIpHMajy HOB€ 6opn;e ,Il;OK HX npeTXO,IJ;HO He nperJie,!(a JI€Kap H ycTaHOB:lil ,n;a Jrn cy sp;paBH. TaKo je ·,n;p JyJIKa opraiDI30BaJia KOMrrJieTHY CaHHT€TCKY CJiyJK6y y op;pe,n;y.
Belie IIOT€IliKOfie cy H3CTyrtaJie Ka,n; cy IIO'I€JIJ1 p;a IIpHCTH:&gt;KY
paH&gt;eiDI:o;H. MeljyTHM, H Ta,n;a ce cHaJia3HJia. IIocTaJio joj je JiaKUie

Kall jy je rJiaBHM .IIITa6 Cp5&gt;!je npeKoMaHIIOBaO y IlocaBCKH OIIPell,
Koj&gt;&lt; je Talla 6pojao OKO 2000 5opan;a, Kao " H&gt;eHor 6paTa liP 'Bypy
MeiiiTepoa:illia KOjH je Y, illiiaHHjH CT€KaO B€JIHKa l1CKY,CTB3 y JI€'t!eH&gt;y paH&gt;eHHKa. ,I(oKTop MemTepOBMli je npH't!ao xaxo ra je cecTpa, npMJIMKOM csaxor cycpeTa H npe rro3,n;pasa, sacHIIaJia fiHTaIDMMa H3 XHpyprMje.

121

�MeijyTHM, p;oK je 6nJia jep;HHH JieKap y o,n;pe,n;y, MopaJia je
"tJ:eCTO, HapO"t!HTO Y IlpBOj ociJaH3l1BH, -,n;a O,li;JIY'tlyje IIOTIIYHO CaMa.
KoJIHKO je 6nJio TemKo M cJimg:eHo p;oHeTH o,n;JiyKy xoiie JIM ce
HeKOM MJia,n;Hfiy O,U:Ceh.H HOra MJlli pyxa IIOKa3yje CJiyt.Iaj MHJiaHa·
Kpi,Iul:ia, 6op:u;a ApHJhcKe "t!eTe 'Y:m:::W:Ixor o,n;pe,n::a. PaiDeH je y JieBy

pyKy y 6op6H Ha 3Jian&lt;6opy. IIocJie rrosJia'l:ei&lt;&gt;a rrpo;o;y:arno je c
'l:eToM, y6e\;eH ;o;a liy MY paHa 6p3o 3apacm. Me\;yTnM, cTalbe ce
IIOIIOplliaJIO ITa cy ra CTapemHHe ynyTHJie y 6oJIHm:J;y. ,IJ;'OKTOpKa
JyJixa je noxymaJia .n;a MY crrace pyKy, amr xa,n:: ce nojaBli!Jia~ rac-raHrpeHa, npe,n::Jio:m:::nJia MY je aMrryTa:o;Hjy. PaJDemm: ce 3anperra..o
CTHO Ka,n; MY je ·,n;oxTopxa OBO caonmTHJia. Hli!je npHCTao jep -HMje
cxBaTao orracHOCT. ,l(oKTOpKa je nomJia M MOJIMJia Kpi,m:heBe ,n;pyroBe _.n;a YTM"t!Y aa tnera p;a ce orrepHme. Kpi,IHh · je ocTao ynopaa,
BepyJyiin ,n;a ce Jie:rtap Bapa H .n;a he MY paaa -3apacTH, Ma,n::a je CBe
qemiie KpBapnJia a H TeMIIepaTypa pacJia.

'Y TOKy HOfiH )l;OIIIJIO je ,U:O B€JIJ1KOr KpBape:a.a

OH ce OHeCB€CTHO. Pa:a.eHHK ,n;o H&gt;era qyo je xana:a.e KPBH H rro3Bao 6o.rnmqapxy. 0Ha je ycrreJia p;a 3ayc~aBH xpBaJ;)eH&gt;e, lliTO MY je crracJio
:m:::MBOT.
J1

- Kap; caM ce ocB·ecTHO, - npH'tlao MI1 je Kp!,ll1h, - Kpaj Meae
cy 6HJie JyJixa, Cama H jam aexo.mm:o p;pyrap:vrqa. CBH ,n::pyroBn y
co6H 6HJin cy 6yp;HH •.. JyJIKa Me je HeTpeMHu;e rJie,n;aJia, nc:u;prr.JDeHa H YMOpaa.
- CyTpa MopaMo cehn pyxy, To je nocJie,n;H:&gt;M TpeayTaK. He
CM€MO BHIIIe 'tJ€KaTH.
.
Op;roBoptm caM p;a npHCTajeM. CnycTHJia Mu je pyxy Ha qe.rro.
XTeJia je jom HemTo, ,r:r;a xaJKe a.irH ce, BMp;Ho Y36yl)eaa, 5p3o H3ry5HJia H3 co6e.

0 Toj orrepaQHjH, 20. ;o;eQeM6pa 1941, JyJIKa je 3anacaJia y
CBOM ,ll;H€BHMKY:

"Ty. Hoh, Ka;n: je OOHOBO OPOKpBapvm, MMIIIa (;o;p Mrmow llaHTHh)
MH Je Hape,n;Ho ;o;a My aMnYTHPaM Jieay pyxy. Onepan;nja je ycneJia.
ll;Hn;a ce npo6y,n;uo. __ ~Y3e cy MY y &lt;&gt;'tll1Ma:
MajKo, - pe-qe ceTHHM trorJie,n;oM, - cnacHJia cH Me. Xoh.y JIM
2KMBeTM?
·
·
. ,
BeoMa caM: Y36yljelba. 0Bo je MOja npBa aMrryTaqMja. OcefiaM ,n;a
MH ce rpJio cTeJKe:
·
- Xohew, :m:nBehem, D;v:u.J;o, - o,n:roBapaM, aJIH HHIIITa BHwe.
J13JieTeJia caM H3 co6e, jep ocehaM ,n;a fiy 3arrJiaKaTH ..• "
,II;eceTaK ,n;aaa nocJie Te Onepau;Hje, cTHi:'Jio je aapel)e:a:,e o,n;
mTa5a ,n;a ce CBM TeiiiKM pa:a.eH:w:J;H eBaKyJ1Iliy M3 RoBe BapomH.

122

Kpr,mli je 6. jaHyapa 1942. ca jom 14 palbeHHKa rrpese3eH caHKaMa
,n;o IIIKOJie y ceJiy Pa,n;HjeBMliy. C pa:E:OeHHI.:(HMa cy, nope,n; ,n;p JyJIKe
MeiiiTepoBHh J1 IIOJIMTWIKor KOMecapa Jy,n;MTe AJiaprnh, rroruJie M
6oJIHH't!apKe CMHJba Pa,n;oBaHOBMli H KpMHKa ToMaHOBHh.
Bell caM HanoMeayo xaKo caM cpeo ,ZJ;OKTopxy MemTepoBMh..
Jle:m:::ao caM y 6oJIHH:o;M y Ho:soj Bapolill1 Ka,n; je ,n;omJio aapelje:E:Oe
3a IIOKpeT. KpeHyJIH CMO IIOIIpe'tfiD.IM npaBD;eM, a OHa HaC je Bpa":'
THJia M T8KO CMO Ce C8CT8JIJ1 C H&gt;eHOM ,50JIHJ1IJ;OM11 M CBJ1 3aje,n;HO
xpeHyJIM ,n;aJDe.
E11o je rroqeTaK ¢e6pyapa. ,I(o6m:m cMo no je,n;aa MaJIH xJie6~
a xa.n. je nao MpaK, 38BHjeHJ1 he6a,n;MMa KpeHyJIH CMO y aoh, Beja~
BHIJ;y J1 ,n;y60KH CHer. ry6MO CaM ,n;ax H 33CTajao . .I(pyrOBH H 60JIHJ1-qapKe cy Me BYKJIJ1. CBy,n;:a OKO HaC o,n;jeKHB8JIH cy rryiJ;:E:OJ11 BO,ll;HJia
· ce 5op6a y lliYMH Kpo3 Kojy CMO ce rrpo6HjaJIH.

He cefiaM ce BMIII€ KOJIHKO CMO JiiiiiJIH ,IJ;OK HliiCMO CTJ1fJIJ1 ll,O
HeKHX ,n:pBeHHX KyhHn;a aa 3JiaTapy. CeliaM ce .n.a caM y TOKy
rryTa cTa.rrao rra,n;ao y caer, ryu:reliH ce. MoJIHO caM ,n;pyroBe H ,n;pyrapMD;e ,n:a Me OCT8Be J1 p;a H,ZJ;Y 5e3 M€He. HapaBHO, HHCY M€ CJiylli8JIH. C~e cy TO rrpe:m:MBJbaBaJIM M p;pym palbeHMIJ;H M 6oJieCHHIJ;Jf.
Ha 3JiaTapy CMO Ce O,li;MOpHJIH, ,ZJ;06HJIH TOIIao qaj l1 HeKJif II€KMe3.
3aTMM CMO npo,n;y:m:::MJIM IIYT npeMa CeJiy ,IJ;'HB:qy. ,!{OK CMO ce O,ZJ;MapaJIM, JI[TaJIMjaHH cy npHMeTMJIJ1 Haiil€ jep;HHJ1I.l;e H rroqeJIH TOITOBHMa p;a ral;)ajy ceJio. MopaJrn _!!MO ,n;a KpeHeMo. Kap; CMO yBe"tJ:e
CTMfJU1 .D;O JlHMa, peKJIH cy HaM ,IJ;a MOp8MO rrpera3MTM peKy. ra-:3HJIH cy 11 pa:a.eHM:QV:l -M 5oJiecH:w:J;H, a rrpM rrpeJiacxy cy MM noMara.rrM 3,D;paBM 6opn;H H 6oJIHH'tlapKe. HMKO ce o,n; pa:a.eanxa n 5o.rrecHMKa HMje yTorrMo, Ma,n;a je pexa 5HJia 6p3a, ,n;y6oxa I1 .rre,n;eaa.
YTOIIHJia cy ce qeTHPH 3,n;paBa 6opu;a. IlpHJIHKOM rrpeJiacKa peKe,
c palheHHIJ;HMa M 5o.rrecHHIJ;HMa cTaJIHO cy 6HJie .n;p JyJIKa MeiiiTepoBHh-IIaHTMli M Jy,n;HTa AJiaprnh. IIoMara.ITe cy HaM npH rrpe.rracKY peKe. CyTpa,n;aH, Kra,n;a CMO CT:HrJIH y CeJIO KaMeey ropy H CMeCTHJIH Ce y 3rpa,n;H •OCHOBHe IIIKOJie, C83H8JIH CMO p;a je rrpeTXO,D;HOr
,n;aHa, npe ra:meHta J!HMa, y ceJiy ,II;,HBIJ;M .HacTpa,n;ao p;p MHJIOIU
IIaHTHii, MY"' .l1P JyJIKe MemTeposali. ;ll;oK je y KaMeHoj ropr&lt;
rrpeBHjaJia ,n;pyroBe, rrpHKpHBaJI.a je CBOj 5o.rr H HHje ce o,n;sajaJiao,n; 6oJIHHn;e :11 paH&gt;eHMKa.
BpxoBHH KOMaH,n;aHT ,D;pyr THTO rroce6HoM aape.n;6oM, y HI\-'Ie
BpxoBHOr mTa5a, o,n;ao je rrpH3Halbe 11 rroXBaJIHO CprrcKo-caHI,Ia-q.:..
KH IIITa6 n 5opn;e xojH cy ycneJIM ,n;a Ha;z(My,n;pe HenpHjaTeJba, crracy 50JIHJ11l;y J1 CTaHOBHmiiTBO KOje je MOpaJIO p;a ce IIOBJiaqH.
IIocJie paccPopMHpalba oBe 6oJIHm:J;I2, ,n;p JyJIKa MemTepoBI1h

je yrrylieHa y cpoqaHcKy rrapT&gt;&lt;3aHcKy 6oJIHHQy. Ty je paJ1HJia ca
12:i

�cnoj~M 6paTOM ,n;p 'BypoM MemTepom:IheM H 3apo6JheHHM HT8JIH-

MaH,n;aHT je 6no· Koqa IIonoBHh, a noJIHTJ1qKH KoMecap ¢HJIHII ¢H-

jaHCKHM xHpyproM p;p 'BonaHHjeM BaBoM. 36or aenpnjaTeJhcKe
oc:PaasHne caMo KpaTKo je ocTaJia ca onnM HcKycanM xnpyp3HMa.

Iia KJbajHii). Kao caiD&lt;TeTcKH pe&lt;!JepeHT lll1Bl13Mje liP J yJIKa je
MopaJia BHme ,n;a ce 6amr opraHH3ar.J;HOHHM IIHTalbHMa s,n;paBCTBeHe
CJiyJK6e J1 Kap;pOBHMa. Kao pyKOBO,IJ;HJia:u; y OBOj HajeJIHTimjoj je,ll;IDIV.UJ;H HOBJ noxasaJia je seoMa lJ..06pe pe3yJITaTe. To ce HapoG::J1TO BH)l;€JIO 3a Bp€M€ -qeTBpTe H II€T€ H€IIpHjaT€JbCK€ o¢aH3J1B€.
"'lax YI rrpHJI11KOM rrpo6Y.Ijalba HeMa"G:Kor ·06pyqa Ko,n; MHJheBHHe, jyHa 1943, HHje,n;aH palbeHYIK 113 IlpBe ;zzyr::8H3Hje HHje OCTaBJbeH. 3aCJiyra sa TO npJma,n;a M caHHTeTCKOM pe¢epeaTy ,n;p JyJIKH MemTe-

MopaJia je lla npelje c rpynoM paH&gt;eHHKa y I(pHy ropy, a OllaTJie
y BocaacKy KpajHHy. Ha TOM p;yroM rryTy HHK·O op; paaeHHKa H3
lb€He rpyne JU:Ije HaCTpap;ao, HJ1TJi! je KO OCTaBJh€H Ji!8KO cy l1X
D;€JIHM IIJ'T€M npaTHJIH HenpHjaTeJI.CKH KypmyMH, rpaHaTe H 6oM6e
H3. aBHOHa. ,I(p JyJIKa je YJ3€K ycnenaJia p;a 3a ,cnoje" paiDeHHKe
06e36ep;H xpaay H KOlbe, a He peTKO H HOIIIelbe TeiiiKHX paibeHHKa.
Y H&gt;eaoj 6oJIHJ:ID;H HHje 6HJio rJiap;onaH:.a. CehaM ce, KaKo je 3a
-"?PeMe sa,n;pmanaH&gt;a y Bp6a:Hu;H opraHH30BaJia 6palbe IIIYMCKHJ:C
Jaro,n;a. "'IecTo je ronopuJia p;a je, noaeKa;n;, xpaaa na2KHHja op;
JI€KOBa.

pcBHii. 0Ha je H Meljy npsHM o&lt;iJHIJ;HpHMa HOB-a. JyHa 1943. li06HJia je '9:li!H IIOTIIYKOBHHKa. IlOCTa.Jia je IIpBa }K€Ha - BliUIIH o&lt;i&gt;MD;Hp y HOBOj JyrOCJiaBl1jH. Cne TO HHje MOTJIO ,n;a 3aMeHH H:.eey
Jby6aB rrpeMa XHpypmKOM TI03HBY KOjM je yocTaJIOM 6HO CBe H€O.IIXO,li.HHjH jep je J1 palb€HJ1Ka fiHJIO CBe BliUII€. 2KapKO je JKeJieJia
,n;a ce mTo rrpe npaTH y 6o.JIID1:u;y. Taxa je xpajeM anrycTa 194_3.
BpxOBHH IIITa6 HOB H IIOJ rrocTaBHO ;n;pyro JIH:u;e sa caHHTeTcxor
pe¢epeHTa IIpne npoJieTepcxe ,n;HBH3Mje a .n;p Jy.JIKY rrpeKOMaH,n;onao sa mecjJa xMpypmKe eKHrre IleTe ,D;HBI13J1je xoja je HaCTY':"
rraJia rrpeMa Cp6Mjl1.
Ko.JIMKO je MHoro pa.u;HJia BM,D;H ce H3 ,n;aeBHMKa. 'Y IlpH6ojy
j_e orrepnca.rra 28 paH:.eHHKa, aa 'Yn:u;y 14, a y Py,n;oM 6. IIope;o; Tara,
CTJ13aJia je ,n;a H IIOJII1TJ1qKH .u;eJiyje. MeljyTHM, rJiaBHY rrmy IIOCBefiHBaJia je palb€Hli:IIJ;HMa. JiaTHJia je Ka;o; H€KOM€ HMje MOrJia
;n;a rroMorHe. To aaj6o.n.e rosopM IbeH 3aiiJ1c o palbeHoM ByKOTH

ITo liOJiacKy y BocancKy Kpajl1HY liP JyJIKa je OllpeljeHa 3a
mec:Pa JieKapcKe KOMHCHje Koja je nperJie,n;aJia oKo 800 paibeHHKa
npoJieTepCKHX 6pHr:ap;a. KoMHcuja, Kojy cy, nope,n; Ibe, caqH:EbaBaJIH ,ll;Ba palbei:U1Ka, XHpypr p;p ¢paHu; KJiaj HXaiieJI H HHT€pHliiCT8
,n;p Jhy6a HojMaH, H3,D;BOjHJia je oae xojH c.y 6nmr crroco6HH sa
je)zy.[HHI'.zy. CBH OCTaJIH, KOjHMa je 6HJia IIOTpe6Ha JI€KapcKa IIOMOh,
pacrropeijeHH cy y rpyrre no npcTH pana H o6oJb_eH:.a. Ka,n; CMO cTMrJIH y ,Il;pnap, caa6,n;eBalbe 6oJIHJ.ITJ;e j~ rrpey3eJia opraHM3aU.Hja, p;p
JyJIKa MemTeponHh je 113,D;Boj:vma oae xoje je Tpe6aJio orrepMcaTH.
BHJIO je Meljy lbMMa 5opau.a KOjH cy palbeHH aeKoJU1KO Meceu;H
paauje. Orrepl1c;:tJia je, 3aje,I(ao c .n;p KJiajaxarreJioM, rrpno oHe Ko,n;
KOjHX je ,ll;OlliJIO lJ..O KOMIIJlHKaiJ;Hja. Pa,n;HJIH cy ,n;aH&gt;y _H Hofiy 6e3
o,n;Mopa. HeKHMa cy KOCTH riofpemao 3apacJie, na cy Mopa.mr lJ..a
rro,u;Hoce T€UIKe 6oJioBe npHJIHKOM onepau;Hje. Cnn cy np:t-rirnaTHJIH
Jie"lleibe Koje je npe,rr;JiaraJia _,n;p o!YJIKa. )J;o6po ce _celiaM cJiyqaja

CTynapy:
,fOBOPHM ,n;a H€M3M yCJIOBa ,n;a palbeHJ.:IKe orrepJ.:IIli€M IIO OBOj 3MMM. Hmw Me He pa3YMe. PaH&gt;eHY.J:K ce O,ll;Max rrocne onepaqli.1je ae
CMe TpaHCIIOpTOBaTJ1. HHKO Me He qyje. Tipli1CTy:rtl1Jia CaM orrepaI..J;J1jl1, J.:IaKO CaM CB€CHa IliTa 3HaqJ.:I Ha XJI8,lJ;HOhH IliOK IIOCJie OIIepar(Jilje. 'Y TOicy IIyTa CMO CTyrrapy ,n;aBaJIH H€KOJIHKO IJYT3 HHjeKQMje xaM&lt;Pop-xocpeJma. Am1, OH je CYTpa,n;aH YMPO .•• 11

60pl\a TJ:eTBpTe 1\PHOrOpCK€ rrpoJieTepCKe 6pHralle raje ,1J;pJbeBHiia.
JieKa~n c~ MY y 60JIHJi:IJ.zyr y rJiaMoqy npep;JIO:HCMJIH aMIIyTa:QMjy
aore Jep Je 6MJia saxsaheaa rac-r-aarpeHOM. QqeKHBaJio ce caMo
,n;.a CTMrHe Ha pe,n;. 'Y Mei)yBpeMeey y 6oJIHHI.I;Y je aaBpa mo Mep;H:u;Haap IIepa IIorroBHli KOjH je ca TemKHM paa.eHHKOM H3 ,IJ;pyre
~poJieTepcxe J1lllao Ka:l~_HOHOM y :u;eaTp.aJIHY 6oJimru;y y ,n;pnap. BM,n;ehn CTaa.e y KOMe ce HaJia3HO }J;p.Thesvdi, npeyseo ra je n none3ao

On&gt;&lt;cyjyliH IIJ?eJia3aK jeliMHHIJ;e 14. li€I\eM6pa 1943. 3a Xan
IlHj ec, oHa 6eJie:ml1:
,O,n; ,n;na,n;eceT TPH HOCHJia sa ca,n;a je npemno ,n;BaaaecT, aa aocHJIHMa je YMPJIO rieT paH:.eHJ1Ka y myMH o,n; 3HMe H Harropa, a 3a meeT
ce MJ:ICJIM ,n;a cy 3apo6JbeHM. C H&gt;HMa cy ;o:eBojxe II!;m6ojKe, CaaI,IaKJIJiiKe H JYJKHOMOpaBI:(H. J1TaJIHjaHH KOjH cy HOCHJIH paH:.€HHK€
pa36emaJIH cy ce ... "

Y ,D;psap. ,D;oxTop JyJIKa &gt;I liP &lt;PpaHI\ K.najaxarreJI cy ra OllMax
orrepuca.JIM, aJIH MY H:t-rcy o,n;ceKJIH Hory. 'Y6p3o je npe3,n;pamro.
CnaceH My je He caMo ::m:MB~T neli

n aora.

MeljyTMM, xl1pypwKl1. pall liP JyJIKe MewTeposHii HHje liYro
IIOTpajao. Ka,n; je cpopMHpaaa -!Ipsa npoJieTepcxa ,n;HBH3J1ja, rrpsa
,Il;HBH3J1ja HapO,ll;HOOCJI060,JJ;J;[Jia-qKe BOjCKe JyrOCJiaBMje, 1. HOB€Mfipa
1942, OHa je _IIOCTaBJbeHa 38 caHHTeTCKOr pe¢epeHTa ,ll;HBI13Hje {KO--

Bpl1Dalle IIeTe liHBH3Hje BOli&gt;&lt;Jie cy y npoJielie 1944. TeWKe
6op6e C &lt;iJaiiiHCTJ1M3. C lbMMa j e 6MJia XMpyprirKa eKHIIa Ha qeJiy
c ,n;p JyJIKOM. 0 TOMe je oHa, 23. Maja 1944. saiiHca.rra:

124

I

125

�,.JyTpoc, H3 ceJia KaH&gt;a, rroJia3e 16 HOCMJia n 70 paH&gt;eHnKa aa KdH&gt;HMa. li!,n;y 3a ,D;MBM3njcey 60JIH~y. Mn n,n;eMo Ka IIJbeBJbMMa, a
,n;MBM3MjcKa 6oJIHMIJ;a Ka KoJiaiiiMHY. Oa,n;e, OKo BujeJior IloJba, M06MJIMcaae cy 3a npeaoc pa.FLeHMKa cse :m:eae n ,n;eaojKe. TaKo HMje
6MJIO HM y je,n;HOM Kpajy .•. "

Me, ¢e6pyapa 1942, roToBo 't!HTaBa BocaHcxa xpajHHa, ceM BeJIHKHX rpap;OBa, 6HJia je 0CJI06oljeHa J1 OIIepaTMBHH IIITa6 je BpiiiHO
peopraHJ13aD;Mjy ycTaHiiPIKHX je,n;HH:m.J;a. Y CKJiap;y C THM Tpe6aJIO
je opraHH30BaTH s,n;paBCTBeay cJiyJK6y. Y Taj rrocao p;p MJiap;eH

Tp,p;eceTor jyna 1944. m&gt; JyJIKa npep;aje X"PYPIIIKy eKnny

je yKJbYq"o ;D;aH"11Y Ilepos,h.
0 CTaJ:Oy caHHTeTa nocToju sa6eJiewxa .n;oKTOpKe ,ZJ;amnJ;e, rro-

JiiTaJIMjaHy p;p )l;aBM,D;Y )l;OM€HHKy 11 O,IJ;Jia3J1 IlpBO Ha napTMjCKM

cJie a.eaor o6nJiacxa napTH3aHcKe 6oJiavm;e y "t!eMepann;H H BopHjy_:

xypc, a 3aTHM npeJia:m y Cp6Mjy rp;e 2. cenTeM6pa 1944. nocTaje
noMofiHHK caHHTeTcKor pec];&gt;epeaTa TJiaBaor mTa6a Cp611je.

II
JieKap ;D;aHHqa Ilepos"h noT"IjaJia je "" 6aiMJIY'&lt;Ke nopo,ZJ;MI..J;e KOja je ,D;aJia H€KOJIMKO HCTaKHyTHX 6opa:u;a y HapO,n;HOOCJI060,IJ;MJial!KOM _paTy. ffieaa cecTpa, Y"l!MTe.rr:.Mn;a Jlena IIepoBHfi, 611.rra je
jOIII npe paTa II03HaTM peBOJIYU:MOHap, arHTaTOp J1 &lt;l&gt;YHKII;HOHep
KDMYHHCTH't!Ke napTnje y Eeorpa.n;y, Koja je, nocJie yJiacKa HeMau:a

y JyrocJiaBMjy, nperuJia y CTpory "JieraJIHOCT.

;n;p

;D;aHl%!1ja je pa-

,lJ;HJia Kao JieKap y 6a!baJiy"l!Koj 6oJimm;H-. 2KeJieJia je ,n;a O,z:t;Max o,n;e
y napTM3aae n npMjasn.rra ce, aJIM cy joj peKJin ,n;a je 3a aapo,n;aoocJio6o,n;'HJia'tfKH noKpeT KDPHCHHje p;a ocTaHe ·y 6oJIHMI..J;H. YnpKoc
PH3HKY ROMe ce H3JiaraJia, npnrrpeMaJia je rpyne )J;esojaKa 3a yKa3HBaH:.e npse noMofiM, Ha6aBJ.DaJia .rreK-ose, 3asoje H APYrM caHMTeTCKH MaTepMjaJI, IIITO je TaKolje 6HJIO pM3Ji:PIHO, OMOryfiMJia .z:(a ce
HeKH TeiiiKM paibeHHU:M_ Tajao YHecy y 6oJIHJi10;y, Ha xnpypmKO
o,n;eJOe:a.e, r,n;e HX je aea mecp, ,n;p &lt;Ppaa:u; KJiajaxaneJI, onepncao.

Y MeljyspeMeny je y Bl%!llie HaspaTa MHCMCTMpaJla p;a npelje y
rrapTM3aHe KaKO 6H Ha JI:m.J;y M€CTa MOfJia ,D;a ITOMa:Re pal:OeHY!M
,D;pyroBMMa. To joj je ,D;03BOJbeHo noqeTKOM 1942. xa,n; cy y napT:usaHe oTmnJie I1 aeHe CecTpe J eJia J1 )l;yiiiH:u;a, Koje cy nymTeHe J13
ycT.aiiiKor 33TBopa Ha HHTepneaq:ujy ,n;p tPpallQ:a KJiajHxaneJia.
,IJ;"oxTop K.rrajaxaneJI 611o je nopeKJIOM AycTpHjaH~ M j e,n;MH:w: XM-

pypr y neMa'IKOM rapHH3ony y Baa,aJiyljH. 3aTo je 6Mo y MoryhHOCTl%1 p;a l%!3p;ejcTsyje ocJ&gt;o6oljea,e JeJie " ~Ylli"11e. One cy op;Max no M3Jiacxy H3 3aTsopa OTmnJie y rrapTH3aae, na je nocTojarra
onacaocT .n;a ,I(aHJ1ll;y yxance.

Kap; je CTMrJia na cJio6op;ny TepMTOp,jy, p;p ;D;aH&gt;&lt;11y cy ynyTHJIM y orrepaTHBHH IIITa5 3a EocaHCKY xpajMHy. KoMaap;aHT orrepaTMBHor IUTa6a ,Zl;p MJiap;ea CTojaHOBHii, cTapn peBOJIJI{HOHap,
HCKyCHH JI€Kap-npaKTH"llap 11 BOjHMK, pa3rOBapao je ca ,n;p ~aHH­
D;OM 0 ycrrOCTaBJba:a.y rrapTH3aHCKe CaHHT€TCK€ CJIY1K:6e. Y TO Bpe-

.126

,YnpasmtK 60JIHHIJ;e y BopMjy 6Mo je .n;pyr Tsp-rxo Man:tjeBMh, noJIMTM'-IKH KOMecap ,u;pyrap~a J-oBaHKa "t!OBMh )KyTa, a 60JIHJi:I'-I8pK€
B-oca MM:pMh, 3op~a MM'rpon, ct&gt;aHMKa By6Mh H HeKOJIHKO ,n;e_Bojaxa M3 OKOJIHMX ceJia. }J;pyrap~a Boca MMpMh -HMaJia je MMIJHOp;onCKH xypc 3a ,n;o6poBOJbHe 6-oJIHHqapxe. PaH&gt;eHHKe je npeBHjaJia xa":"
KO je 3HaJia H y:MeJia. CehaM ce ,u;a cy paHe raojMJie, na cy paH:.e-:HMD;H ,ll.yro OCTajaJIM y 6oJIHHIJ;M. Paae cy HCTIJ1PaH€ XH,JJ;poreHOM,
pMB8HOJIOM, XMII€pMaHraHOM, aJIM CTepMJIM38:qHja 3aBOjHor MaTepnjaJia 6nna je cJia6a. CsaKH palbeHMK je p;o6njao rmjeKIJ.Hje TeTaayc-cepj7Ma. liMje 6HJIO MHOro palb€HHKa, aJIM cy MHOrH MMaJIH 3a_.;..
nyrnTeHe paHe Koje cy rHojJ1Jie 36or cTpaHMX TeJia. -HHKO ce HMje
ycyljMB30 ,u;a MX B8,IJ;H, CBe ,ZJ;OK CaMa H€ 6M J133IIIJia. J13Bpnrn:Jia CaM
H€KOJIMKO MaH.MX XMpypnnrn:x 38XBaTa. Y aM6YJI3HTJ1 je IIOCTOjaJia
je,u;aa rruau;eTa, je,u;aH rreaa M je,n;aa 3apljaJIM ao:m. Y "tfeMepH~H je
6HJIO HeiiiTO Bli:liiie C8HHT€TCKOr MaTepHjaJia H MHCTpyMeHaTa M je,D;3H KOMIIJI€T8H MHCTpyMeHTapMj 3a BeTepMHape. Taj MHCTPYM€HT8pHj nOCJIYJKMO MH je .zt.o6po aeKOJIHKO IIYTa. YnoTpe6JbaBaJia caM
IIOBpiiiHY JIOK8JIHY a:HeCT€3Hjy C XJIOpocj;JMJIOM. rpaayJiaiJ;Hje CMO
II3JIMJIH IIJI3BMM K3M€HOM. JifM06MJIH3~Hja rrpeJIOMa Ce BpillVIJia
Y,ll.JiaraMa Ha"--M:EbeHMM o,n; ,n;aiii'-IMIJ;a. Y,u;Jiare cMO o6JiaraJIH KY'-IMHaMa 11: syaoM. OpraHM30BaH.e caHMTeTa q]ifTase orrepaTHBHe 30He Bocaacxe xpajMHe 6Ho je Moj rJiaBHM sa,n;aTaK. Y 1941. IIOKJia:Eba ce
Befia na:m!ha ll03a,lJ;HHCKMM cc\HHTeTCKHM ycTaHOB3Ma Hero C3HMTeTY y je,n;HHMIJ;aMa. BHJIO je caMo 6oJIHM-.fapa y '-IeTaMa. ,IJ;a 6Hx MOrJia not.IeTM c pa,n;oM, y aeKOJIMKo Maxosa caM ce caBeTOBaJia ca
p;pyroM MJia,1l.€HOM CTojaHOBMlieM. Y rJiaBHMM :o;pTaMa CMO CKJ1IJ;MpaJIM nJiaH pa,n;a."

KpajeM &lt;j:&gt;e6pyapa 1942. y J oruaBK,, p;p

~aHHija

pa,q" "' rroc

C.nOB€ KOjH HHCY HMaJIH HMKaKBe B~3e C lb€HOM, CII€II;HjaJIHOillfiy xMpyprnjoM. 3aje.n;Ho c JieKapcKYIM rroMOhHI1KOM TojKOM AspaMoBMheM J1 CTyp;eHTOM B€T€pliiH€ J1¢eTOM &lt;flMJIMIIOBHiieM, M3pa,D;l1:JI8 _je
ynyTcTBO 3a 6op6y rrpoTMB rreraeor TMQ&gt;yca. HanpaBHJIH cy M :qpTe:m: 3a H3pa.n;y JIHMeHHX 6ypa.n;n 3a rrpoKysasaae o,n;efie. AspaMoBJdi je npe ,n;,o.nacKa y rrapTM3aae pa,n;Ho y XHr:ujeHCKOM 3aso,n;y y
BalbaJIYJ.J;H). 'YrryTCTBa M :o;pTe::m:n cy ynyfiean CBHM mTa6oBHMa H

127

�ynpaBaMa 6oJIHH:qa. O,n;p:m:aJIM cy n o6yKy X'M:rMjeHH'l.apa, Kojy cy
nocelumaJia no p;Ba 6op:u;a H3 cBaxe qeTe.

Y 6op6M C 'l€TH""MMa, 5. MaPTa 1942. y C€JIY JlMILlby, paH.€HO
je oxo 25 napTnsaaa, o,n; T.ora ,n;eceTopn:u;a Te:m:e. Ta;q.a je_ 6no palbeH n MJia,n;eH CToj aHOBHh. CBH cy npeaeTH y IIIKo.rry y J omaBKH,

rAe je liP IIeposMh spiiD1Jla orrepaiiMje. ,LioKTOp MJiaAeH je 6Mo palbeH y rJiaBy H onepHCaH TeK IIOCJie 'tJ:eTHpH p;aHa. 3aXBaJ:DyjyliH
XHPYPIDKHM HHTepBeHIJ;Hj aM a H 6pVOKlbMBOj H€3H, CBH cy ce 6p3o
onopaBHJIH. 'Y6pso je ce,n,aM Te:m:Mx palbeHHKa npeMemTeHo y 6oJI-

IrniiY Ha rrJiam&lt;HM Bopjy.
'Y aolm H3Meljy 1. n 2. arrpHJia "tJ:eTHJ1I.J;H cy aanaJIH rrapTH3aHCKY 6oJimw;y y JomaBKH H 3apo6HJIH palbeHHKe H oco6J:De xoje ce
TY saTeKJIO. CJie,n;ehe aohn cy l13HeJIM ,n;p MJia,n;eaa H y6HJIH. Ka,n;
cy noqeJIH ny:o;IDH CBM cy cxs-aTHJIH mTa HX oqexyje na cy, xaxo
je xo Moran, jypeyJIH y aoh n no"tJeJIH ,n;a 6eme. ):(aa:~ru;a IIepoBHh
je ycrre.rra ,n;a ce cnace H ,ll;_a ce npo6nje ,n;o napTH3aHa aa KosapH.
0 TOM rrepHo,n;y MMaMo lbeH 3a:rmc:

,Y.I OB,n;e je M3Bpweaa je~aa aMnyTa:qMja. AMTIYTHPaHa je PYKa KOMaa,n;aHTY IIpoJieTepcxe "t.J:eTe, ,n;pyry Cm.m, py,n;apy H3 JieiiiJbaaa.
IIoBpel)em:r cy 6HJIM aeKH ,n;eJIOBM ,n,ecae aa,.praKTuo;e M noTrra3yrnHe
Beae. IIeTor ,n;aaa rrojaBMJia ce racaa raarpeaa. PaH:oeHHK ce anje
MOraO JI3K0 O,tl;.rryq:UTM 33 aMIIYTaiJ;Hjy KOja he ra IIOTI!YHO H363I:(MTH
113 6op6e. 3aTo je orrepa:o;uja 3aKaCHMJia HeKOJIHKO qacona. IIIymTehH OTOK BPJIO 6p3o ce IIIHPHO npeMa paMeay, AMnyra:o;Mja je H3Bpmeaa y 4 caTa no rro,n;ae, a raarpeaa je rrpHMeheaa y 9 qacona
yjyrpo. KOCT CMO aMIIyrHp3JIJii OfiH'tfHOM B€JIHKOM pyql!OM IU1JIOM,
"t.J:J1je caM ce'l!MBO cTepMJIM30B_aJia jaKMM pacTBopoM 3e¢mpona. CyTpa.n;aa ,n;pyr je no,n;nerao paa:aMa ••• "

Ka,n; cy y jeceH noqe.rre ,ll;a ce CTBapajy 5pnra~e y BoeHM, ,IJ;p
,ll;SHI1D;3 je IIOCTaBJheHa 33 6para)WOr XHpypra y JieTOj Kp3ji1IIIKO-K03apaqxoj 6pHraAJ1. BMJ]a je me¢ xHpypmKe eKIDie. TaKa joj ce
Hcnyan.rra meJha ,n;a cTaJIHO 6yp;e y .onepaTHBHoj je.n;HHM:o;H. PaHHje
joj KOMaa,n;aHT orrep~_THBHor mTa6a ,n;p MJia,I(eH HHje p;03BOJ:DaBao
,n;a M,ll;e c j e,n;MHH~aMa y a~Hj e, roBopehn:
- . Ml1: He MO:ateMO ;D;03BOJIJ1TM ce6M JIYKCY3 ;D:a C rpyrroM O,D; 50 ,ItO 100
60paQa. BO,IJ;Y.IMO je,D;HHOr XJ1Pypra a ,Il;a OCT3BJb,3MO OKO ,ti;Be XHJba,D;e
6opau;a 6e3 H:oera •••

MeljyTMM, sojHa CMTyaiiMja je 6MJia ijpyra'laja a "

6poj Jie-

xapa Belin. 3aHHMJbJ.me cy JDeHe 6eJiemKe o orrepaW'!jH xojy je
·BpmHJia no;n; se,n;pnM ae6oM y KopHhaHHMa:

128

,0rrepMC3JIH CMO I10,IJ; Be,IU&gt;HM He60M. HaiiOJbY HHje 6HJIO HH Tpymte
npaiiiMa:e. CehaM ce je;n.He orrepa:o;nje. HaMeCTMJIM cMo CTO rrope,n;
je,n;He jeJie, 3a6HJIM 'tfCTMPM ;zi.pBeTa y 3eMJby J1 Ha lbl1X rrpM6HJIH
,n;Be ;n.yrci'tfKe ,n;acxe. Tpe6ano je orrepHcaTM je,n;aor MJia.n;or 6opu;a
M3 Ce.n;Me xpsaTCKe ,IJ;MBH3Mje, moMe je rpaa:aTa o,n;6HJia ,n;eca:y a:ory
MCIIO,D; KOJI€Ha, T3KO ,n;a CY o6e KOCTM IliTP'tfaJie H3; paa:e ••• Ca TaKBOM
paa:oM rrpemao je aa KOH:.y H npexo peKe Boca:e. 3a BpeMe orrepa::o;Hje rroBeTapa:o; je 3aJbyJDao jeJioBe rpaa:e H CTpecao HeKOJIMKO
J:trJIHQa. Y CaMy P3HY. I!Jnrn;eT-OM caM M3B3,IJ;MJia l1rmw;e H MMCJIMJI3
.n;a he paaa cBaxaxo 3arHojHTH. MeljyTHM, oaa je 3apacJia o.n; rrpBe
pyxe. ETO, Y OBOM ,IJ;MBHOM Kpajy HMje 6HJIO HH 6aKTepnja ••• "

0 60JIH11D;H KO,n; TecJIHha, rp;e cy yrJiaBHOM 6nJIH 6op:u;H H3
,IJ;'sa,n;eceT npse cJiaBoHcxe H OcaMHaecTe HCTO"tfH0-6ocaHCKe 6pHra,n;e, ,n;OKTDpKa IIepoBHli rrHUie:
,CB3KH p;aH CMO J13HOCHJIH TeiiiKe paH:.eHHKe y ,Dpmra:y pe'tfHIJ;e H3
CYHIJ;e, nope,n; MJIHHOB31 npexpl1BaJIH MX CBeXU1M 6yKOBHM rpawm:u;aMa ,D;a ce 6paa:e o.n; Myna M ae npHMeTe l13 aBHOHa. ,IJ;pyrapJ1Qe M3
o,n;eJbeH:.a rra3MJie cy a:a paH:oeHJ1Ke, PyqaK H Be"&lt;lepy p;oaocHJie cy
MM aa JIHBa.n;y. Ty cy .n;p~aHe H cxynHe KOacj;&gt;epea:::o;l1je, "'MTaJie ce
HOBMHe J1 ,D;MCKYTOB3JIO. CTBOPMQ Ce je,II.aa JIHjerr 3aje,n;IDNKH litHBOT KOjH H3C je IIOB€3HB30 •• , "
HajJienmHM pe'lMMa roBopHJI~ je o aapop;y CBOra xpaja, 3a
"'Hje je II3TH:&gt;€ HMaJia TOJIHKO pa3yMeBaH:&gt;a:
;,El1JIH CMO npHCMJbeHJI ,n;a ce y aajBehoj ~yp6H IIOBY'tf€MO. Ha llYTY
cy OCT3Jia jep;aa KOJI3 IIyHa II1T311CKHX CTBapM J1 caB caHHTeTCKH
MaTepHjaJI 6pHra,n;e. Ka.n;a cMO ce BpaTHJIH nocJie TpH ,n;aaa, ,n;o3HaJIH CMO ,n;a cy KOJia, rrpe,n; caMHM aenpHjaTeJbeM, yTepaJie :m:eae y
aBJIHjy H IIOC3IqlJ1BaJie CTBapM. CBe CTBapM cy HaM BP3THJie, CaMO
cy llOTpOiliMJie H€IUTO MeCa KOje ce Beh noqeJIO KB3PHTH .•• ''
Om~cyjyh.H ocelialba xoja cy je 3aXBaTHJia xa,n; je rromJia ,IJ;a
Ca"'eKa IIpBM MaTepHjaJI KOjH lie CnyCTHTH CaBe3HMt!KM aBHOHH Ha
IleTpOBOM liOJ:Dy, OHa Ka:m:e:

,BJma C3M y HeKOM OllHjajyheM CT3H:.Y pap;OCTH. Je JIH MOrylie ,n;a
he. HaM caBe3HMIJ;H noMolrn:? BMhe ra3e, saaoja, caaKojaKHX nexoBa. "£IeKa.JIH CMO ,11;0 ,IJ;Ba CaTa HOhy ,II.a 6l"ll HX MOrJIH M3Kap "'YTH. HJICy ,n;onrJIH, aJIH cMo BepoBaJIH ,n;a he ,n;oh~. Te TPH a:ohH 'tfeKaH:oa ocTaJie Cy p;y60KO y MOM cehaH:oy, CBH -KOjH CMO ~OniJIM p;a rJie.Jl:3MO,
H31Q'IIMJIH CMO C€Ha H npmxi:&gt;eMMJIJ1 HCIIO,tt yC3MJb€HOr .zu&gt;BeTa :MeCTa sa cnaBaH:.e. MMpMc cBe:xre rroKoweHor ceHa H Tpaae oxo a:ac,
CBeTJIOCT M€Ceu;a KOja je 33IIJbYCKMBaJia JIHIJ;e H CT3JIHO O'l!€KMBaffie

129

�HMCY MH p;aJI~ ,n;a 3acn~M ,D;O npe,n; 3opy. CBy,D;a ce W:Hp:HO OHaj TI03HaTH BeJIMKH ;n;ax cJio6o,n;e H ja caM 6JiaroCHJbaJia TieTPOB? noJE&gt;e
WTO je p;aJIO y'l'O"&lt;UilliTa H M:Hpa jYHai..J;lifMa Ca 3eJieHrope, KOJH ca,n;a
cnaBajy TY 6JIH3Y HaC, no IllYMH, OKO llOJba. PeKJia CaM: HeheMO TH
3a6opaBHTH, TBOjy -qy,n;ecliY JierroTy ycKpacnheMO KYJITy~OM, aJIH H~
,n;a oKaJbaMo TBoje Jinu;e. Ka,n; ,n;oljeMo ;n;o KoHa'&lt;!He cJiooo,n;e, carpa
,IJ;MheMO OB,D;e ,n;e"&lt;Ija JieTOB8JU:UIITa M TM Hefiew 6HTM T8KO OCaMJb€HO."

III
,I(oKTopKy IIayJiy J epMHY Jlax. yrro3Hao

caM npe HeKoJIHKO

ro nna y CKyrrwTnn&gt;&lt; CP Cp6Mje. Y 0116opy 3a 31\paBCTBD BDI\MJia
11
ce aeKa OlliTpa pacnpaBa, UOCJiaRID.l;H H JieK~pl:t cy HMaJIH pa3~H:
"tJ.HTe CTaBOBe. Qap;a je IIQ"tJ.eJia ,n;a r·OBOPH Je)l;Ha JKeHa, ~0 MOJOJ
.ou;eiDI M BaHpep;Ho naMeTHO. ffieao H3Jiar~ibe cacJiyiiiaH~ Je c Be3
JIMKOM naJKH&gt;OM. HeKO MH je pexao xo Je. ,l(axJie, TO Je -qyseaa
,u;oxTopKa IIayJia, 3a xojy caM Beh paauje qyo, no3H8TH napTH3aHCKH JieKap, XHpypr Jti ynpaBHHK TajHe rrapTM38HCKe 60JIHMIJ;e ,liaB. Jia" y CJI-oBeHHjM.
3annTepeconao caM ce 3a H&gt;y i1 ca3aao ,n;a je M3 HoTpaa:.cxe Y
CJioBeHHjM. OTan; joj je 6110 pa,u;HHK Ha ~eJie3HMIJ;M, a ~aJKa ,n;oMaiiHu;a. rJ1MH83Hjy l1 Mep;JiiiJ;MHCKH ¢aKyJIT€T 38Bpunma J€, IIO)l; BeOM8 TemKMM ycJIOBMMa, y Jhy6JbaHM a 3arpe6y. Op; rro"&lt;IeTKa paT~
.)l;o o,u;Jiacxa y rrapTM3aae, pa,n;MJLa je 6ecnJiaTHO y Jby6JbaHCKOJ
6oJIHMIJ;M rrpoB-o}J;ehH aajBehM .n.eo BpeMeHa aa xapyprnKOM o.n.eJbe.lby. Me~y npBMMa ce yKJbyqaJia y opraansa:u;Hjy Ocno6o,n;HJiae
&lt;j;JpOHTe. JilMaJia je 38JJ;8T8K p;a y 60JIHMIJ;y CMelliT8 M Jie·tn1 KOMyHMCT€ :vr :a.MxoBe nopo,n;Hn;e. Ka,n; cy- no"Y:eJie rrpHnpeMe 3a opy:m:aay
6op6y,. MJia,n;a JieKapKa je yKJby-qeaa y o.n;6op 0cB~6o.D;ItiJIHe ¢poHTe
3,u;paBcTBeHHX pa,u;HHKa Jhy6Jbaae. IIp:v.rxynJl&gt;aJia Je JieKo~e, caHHTeTCKH MaTepnjaJI J1 )];pyre M€}l;HI..J;l1HCKe IIOTpe6e. "Y"tJHJia J€ MJia,II.e

KaKD

a rrpymajy rrpsy noMoli. XHpypr 1\P IIayJia JepJ&lt;Ha, Malia
11

HHje 6HJia "Y:JI8H napTHje, J1IUJI8 je M3BaH Jby6JbaHe C ,!l;p .PyJKOM
repM ,7J;.a npy2Ka JieKapcxy noMoh n onepHme paae~Ke KOJe Hvrcy
cMeJIH ,n;a yHoce y Jhy6.J.E&gt;aHy. IIope,n; ocTaJinx, o.aa Je c P.P PyJKoM
Jieqt-:IJia napTH3aHe Jaxy 11 3JiaTKa IIayJIHD;y, KOJM cy paaea~ npHJIMKOM aana)J.a Ha MTaJI:vrjaae y Jlo::m:y, oxTo5pa 1941. Jaxa Je 6Mo
CMelliTeH Ha cei:baKy KO)J; JaHe3a 3J.:trMYH)J.a, a 3JiaTKO fl.ayJI~a Y
.Jaae::m::HfieB- MJIHH y BpxHMKy. V.f3saa Jhy6Jbaae rrpymana Je rroMofi paaeHMM napTM3aHMMa CBe ,n;oK l1TaJIHjaHJ1 HMCY OTKPHJIH
:a.eBy .aKTHBHOCT KaO J1 ,n;eJIOBaH&gt;e .QCTaJIHX IIpHnap;HHKa 0CB050-

130

1\MJIHe c:J?poHTe y 6oJIHMIJ,'M. Ta11a Je MopaJia 11a npelje y DI\Pel\
.n.a 6n M36er.rra xaiiiiieH&gt;e. Y 3aiiJielbeHoM p;HeBHHKY JiiTan:vrjaacxor
xoprryca xoj:vr ce HaJia3H y Jhy6JI:.aHH, yrrHcaao je 23. .n;eu;eM6pa

1941:
,Jie-qelbe p81b€HJ1Ka BpiiiH ce y rpap;CKJiiM KJIHHJiiK3Ma. JleKapH, CTy,n;eHTH M€,D;HQHH€ J1 60JIIDf&lt;J8pH 3a Bp€M€ 8KJ:J;Hja Bpiiie CJIYJK6y Y
opy}l{aHHM rpynaMa. TIOCJI€ TOra OHM Ce HCTO Kao J1 MHOrH ycT8HHQM
Bpahajy caojHM xyhaMa n }I{J.fBe Kao cJio6o,n;HH rpa}jaHltl."
,I(oKTOpxa IIayJia je pap;HJia y MHOrHM napTM3aHCKHM je,n;rmnn;aMa 11 rrapTH3aHcKHM 6oJIHJiiiJ;aMa, H rroxa3aJia ce xao rro1KpTBoBaH M caaecTaH Jiexap, 36or "tJ.era cy je 6opu;n MHoro :o;eHJ1JIH. IIoCTaJia je rro3HaTHja xao opraHH3aTop, xMpypr 11 ynpaBHI1K. Tajae
rrapTH3aacxe 6oJIHMu;e ,IIaBJia" y Tpaoscxoj IIIyMH, aa,n; H,n;pHjoM,
y C.rroBeHa"tfKOM npHMopjy. Ta 6o.rrH:m..J;a je 6HJia je.n.aa o.n. aajypeljeHHjHx IIapTH38HCKl1X ycTaHOB3 MaKO C€ HaJI83HJia Ha T€pHTOpHjl1
xojy je Herrp:vrjaTeJb .n;pJKao :vr y cpe,lJ;HillTY Herrpoxo.n;ae rrpoaaJIHje.
ITo.n; xaKBHM je ycJIOBI1Ma 6o.rrHnu;a CTBapaaa n xaxo ce y lhOj )KVfneJio :vr Jie"tfHJIO BM,n;H ce M3 cefialba HeKMX y-qecHHKa. Mapa IIp:vrMOpKa, KOja ce y rrpOJiefie 1944. Jie"tfHJia y OBOj 50JIHJ1I.l;H1 IIHIIIe:
,PecKo KJioKol:i.y MMTpa.1he3H Beh Tpehn ,n;aa npeKO TpHOBCKe rnyMe
11 :vr,n;pnjcKo-TOJIMHHCKHX 6p,n;a. ,1J;p IIayJia ce 6oja ,n;a heMo n MM
MopaTM ,n;a eBaxyn:IIIeMo 6oJIHHu;y. HajTeJKM paineHHU:I1 cy, pa,n;H
6e36e,n;HOCTM, npeHeTH y 6YHxepe. 06e Harne 6apaxe 6HJie cy THxe,
YTOHyJie Y 6pnre. HeCTPIIJbMBO CMO "&lt;IeKaJIJ-:r KYPHPe, MHT€H3MBH0
rrpaTMJIJ1 CBe 1-bMXOBe BeCTM l1 CBaKM H8jM8H&gt;H IIOKpeT HenpwjaTeJbCKMX je,n;HH:Hu;a. CBe Hac je MOpJ:.ma je,u;aa 6pwra: Tpe6a Jm ,n;a ce
CKJIOHMMO MJII1 He? Y CBMMa je TMH&gt;aJia CaMO je,n;Ha 1K€Jba - ,n;a
ocTaaeMo TY. AJIH, ycpe,n; aohv.~ rrojasvma ce ,n;p TiayJia. IheH 3a6pHHYT rJiaC Hac je 6p30 npo6y;n;MO M3 H€MHPHOr CHa: jam npe 3ope
MopaMO npexo ,n;pyMa. H11je npeocTajaJio ,z:wyro Hero ,n;a npHKYDMMO
IIOCJI€,IJ;lbe CHare J1 j-oiii MCT€ HOfiH KP€H€MO npeMa 6yaKepMMa. ¥
Hawoj Henocpe,n;Hoj 6JIM3MHM :KpeTaJia ce rrpeMa Mp3JIOj pyrru TipeIIIepaoBa 6pMra,n;a ,n;a 6:vr say3eJia HOBe noJioJKaje. KpMJIM CMO ce M
o,n; Ine, HMje cMeJia ,n;a Hac npMM€TH HJ1 aama 6pHra,n;a. Ba}I{MJIO je
npaBMJIO ,n;a HHKO He CM€ 3HaTM r,n;e je 60JIHM:qa. BMCOKO y CT€HH
HaJia3MO ce HaW Heo6M"&lt;I3H ,IJ;OM KOjM HaM je rzpy:tKMO, rrpe CBera,
6e36e,n;HOCT. BHJia je TO. npocTpaHa nelHma, 3aKJio:E-heaa ,n;pseheM. ¥
lbOj CMO npO}I{J1B€JIJ1 HajTe}l{e ,n;aHe HapO,IJ;HOOCJI060,D;J1JiaT.JKe 6op5e.
.IJ:y6oxo Mcrro,n; lbe y TecHaey }l{y6opnJia je Bo,n;a, a ae,n;a.rrexo ce 6e..rreJia u;ecTa no xojoj cy ce, M3 ,n;aHa y p;aa, K"peTaJie aeMa"t.J:s:e xonoae. By,n;HO CMO MX npaTHJIM. IlpeKO ,n;aHa cy HaM JKHBI..I,J1 0MJIM HaII€TM K80 CTPYH€, ,;a;a 6M TeK K8CHO Hohy Il0IIYCTJ1JIJ1, K8,D; TaMa CBO-

131

�jHM KPHJIMMa, llOKPMje llOCJie~H&gt;H ;n;eo 6YHKepa.. 0KO llOHOfiH 6HCMO
JKHBaxayJin. Ta,n;a cy HaM .n;oaocHJIH xpaey. O,rue;n;aoM ;n;opyqaK, p~­
qaK, Be'9:epa. BoirHH'9:ap KoMeJI nyano je rropu;Mje. IIo .n;aay ce HMJe
CM€JIO KYBaTH, , , Q4,JaH3J.:IBa Tpaje Befi OCaM ,n;aaa. Y 6eCKOHR&lt;ffiOCT
ce pa3BJiaqe BpeMe H MMCJIH. CB€ MHCJIH cy C HaiiD:IM 6pHrap;aMa.
,I(eceTM .n;aa cy ce MMTpaJbecKH pa¢aJIH cJia6nje '9:YJIM, a YBeqe ce
BMIII€ HHcy nojaBMJie aeMa"&lt;iKe paKeTe. Haurn norJie,n;H cse "ttelllhe
MHJiyjy I,IaKOBe ca CJ:q)OM H CaJiaMOM,
- He Mory sMI.IIe! - rrpeKHHYO je THWHHY PaTKO. - OcPaa3HBa je
npH Kpajy, ,I(aj, .n;oaecH TY TecTepy!
TpM ,n;pyra cy ce o,n;je,n;HOM aamJia c TecTepoM. BeJIUKH KOTYP
CMpa no,n;eJIMJIM CMO Ha 32 KOMa,IJ;a. !IOCJI€ T€ Y:~KMHe YBHJ_IH CMO ce
y he6a,n; H qeKaJIM noaofiHM o6poK. Ta,n;a ce Meljy HaMa IIOJaBMJia ,n;p
IIayJia. Pa3BeceJIJ1JIJ1 CMO ce Kao .n;eiJ;a, jep cMo oceTHJIH .n;a aaM
,IJ;OHOCH ,n;o6pe B€CTM. 'YCKOpO he 6UTM Iq)aj oQ,JaH3HB€, aJifl pa,IJ;H
curypHOCTH ·DCTahe ce y 6yaKepHMa jow ae:K:a ,n;aa ... "
Tpe6a MHoro H cTaHOBHMIUTBY 3axsaJIMTH mTo cy palheHIDJ;M
Ca'llyBaHM. ,Il;OKTOpKa llayJia TO HapO'l!HTO JiiCTWie:

je, sepoBaTHO, 6HJIO Ka,D;a je HOBeM6pa

1943. aenpMjaTeJb 3apo6Mo

60JIHMJ:1Y.
HeMIJ;H cy ITO't!€TKOM HOBeM6pa 1943. B€JIHKHM CHaraMa aanaJIH
je,IJ,MHHII;e ,IJ;eseTor Kopnyca y ,I(oJieH:.cxoj. O¢aH3HBa je 3anoqeJia
J13HeHa,D;a J1 IIITa6 KOpnyca HMje CTMrao ,r:r;a ynyTH y ByKOBHIJ;y H6KY

jeAMHMI1Y 3a o6e36el)eH&gt;e " eBaKyaJ:1Mjy 6oJIHM!1e. HeM11M cy 3apo6HJIH 60JIHHIJ;y, a HeKe paH:.eHHKe H 60JI€CHMKe y6MJIM Ha JIMIJ;Y MeC'l'a. OcTaJie cy rroBeJIM oa co6oM. BoJIHH't!apKe H JieKapH rroMaraJIM cy T€lilKHM paH:.eHHIJ;MMa H HOCHJIH HX Kp03 IIIyMy. &lt;f&gt;aiiiHCTe
je TO pa366CH€JIO rra cy y6HJU1 jOIII meeT T€IIIKI1X palbeHMKa. Y
Pnjen;M cy paH:.eHHKe 11 oco6Jbe yKpn;aJIH y B03 M rrpexo TpcTa, no-

Be3JIM y Jby6aJbaHy. ,!l;p IIayJia H AP &lt;PpaH&gt;a Boj11 HaroBapaJie cy
paH:.eHHKe M 6-0JIHMqapKe ,IJ;a 6e::m::e Ka,D; B03 CTOjM. HeKH paH:.eHY.II..l;M
n o6e JieKapxe ycrreJIH cy aerrpMMeTHO ,r:r;a rro6eray. Kao mTo ce
MOrJIO M O't!€KMB'3TM, OCTaJie palheHMKe J1 60JIHH't!apKe HeMIJ;M cy
no6nJIH y Jby6JbaH:M. MsMeijy ocTaJIMX, y6HJIH cy n Me,n;MI.J;MHapxy

MMJiy Boj11, cecTpy AP &lt;Ppalbe BojJ:1. 0Ha je 6HJia 6oJIHwrapKa "
HMje XTeJia ,D;a ce O,D;BOjH 0,11; palbeHMKa KOjM HHCy MOrJIH ,n;a 5e::m:e.

HaruM capa,IJ;HML~H cy 6MJH1 cnpeMHM Ha CB€ JK.PTB€ pa~ JI€'9:elba
; 6e36e,n;HOCTH paH&gt;eHMKa. KOMIIpOMHTOBaHH KO,D; HerrpY:tjaTeJba, OHK
cy ce 3a Bp€M€ ocPaH3l1B€ DOBJia"&lt;iMJIM C HaMa M 3aje,IJ;HH'9:KH ,IJ;€JIMJIH
cy.n;6HHy. Y 3aceoKy Mp3Jia pyna, ce,n;aM,n;ecerrro,n;J.:IIIIlba BajTOBa H
Ib€Ha KhM, J.:[HBaJIH,Il; (y lb€HOj KyhH DOMOhHH €KOHOM 60JIHMil;€
qecTO je '9:ysao aaMMpHY!Il;e, nexao xJie6 HJIH, y HYJK,IJ;M, rrpMxBaTao
palbeHMKe) cxnaffiaJie cy ce, y CJIY"t{ajy onacaocTa, 3aj.ep;ao c aarnH.M
jep;linmqaMa. IbeH CMH je 6MO :m:pTBa H€M3"&lt;iKOr CH3JIIepa, Ka,n;a J€
3a BpeMe ocPaH3J1Be TIOKYIUaO ~a CK~DHM CTOKY €KOHOMaTa 60JIHHI.J;€. J oUIK, M3 Icyhe IIo.n;o6JruKOBMX, nao je no;n; aeMa~KJ.:IM pacPaJIHM~
K3,I( je XT€0 ,IJ;a ,IJ;OTYPH MJI€KO J1 xpaay paH&gt;eH~a Y 06JiliUKHOJ
nehMHM. IIopo;n;HIJ;e KoJieHQ M OMeBaMKep, TpaTHHK H IIo,n:o6IDIK,
qJ1je cy Kyhe 6HJie ycaMJbeae, ,n;aJie cy CBoje Kh-epM M cvmoBe .n;a
pa.n;e K30 OC06Jbe napTM33HCK€ 60JIHJ1I'J;€ M 06aBeinTaj:qJ1. _JDHXOB€
Icyhe cy npeKo ;n;aHa 6HJie napTM3aHCKe cTaHJil~e a aohy T~JH€ 6oJI:m1't!Ke JaBKe. 0MeBIDJK€Plilll;Y HeM:u;H cy oTepaJIH Y I1;a;PMJY, )(a 5M
o,n; lb€ M3BYKJIM n_pl13Halbe 0 capa,IJ,IbH C napTM3aHI1M3. HMje MM HJIIIDTa pex~a. Ce;n;aM;a;eceToro,rr;J1llllba KoJiewteBa MajKa a-exoJIHKO Mece:u;H je caMa MecMJia J1 nexJia XJI€6, no ,IJ,Ba nYTa ;n;aeBHO 3a '9:HTaBY
60JIHMIJ;Y KOja je li:lM3Jia OKO 15Q-170 JbY,lJ;f:t. · ."

Y TOKY AJi€ rop;:mre y TOj 6oJIH~ je Jie'tieHO OKO ~e XHJDa;qe pa:EDeHMKa. BJ1IIIe o,n; TPH CTOTMHe je orrepncaHo. ,IJ;p IIayJia Jep:mra
je MHOI'Ji!Ma cnacJia JKMBOT. MHoro KacaHje caM o lhOj ca3aao aeKe
p;eTaJbe O,D; OHHX KOje je JI€"ttHJia. IlpH"&lt;!aJIH cy MM J1 0 KJ?HTH"&lt;!H~
CHTyaiJ;HjaMa y Koj:mm ce HaJia3HJia ·c palheHHn;HMa. HaJTeEe J'OJ

132

,!l;oKTOpKa IIayJia Jepm&lt;a " 1\P &lt;PpaH&gt;a Boj11 ycrreJie cy 11a ce npo6Hjy ,D;o CJIOBeHa't!Kor rrpHMopj a, Ha TepeHy ,II;eBeTor xoprryca H ,IJ;a
ce rroaoBo npHKJbyqe je.n;HHHn;aMa. Ha lhHXOB npe,D;JIOr rrpvtrnJio ce
H3rpa.n;IDH cTporo TajHlilX rrapTH3aHCKVIX 60JIHHIJ;a. Taxa cy TY HacTaJie Tajae napTn3aacxe 6oJIHHiJ;e· ,,&lt;PpaH:.a", y xoj.oj je ynpaBHMK
6HJia ,II;p &lt;l&gt;paH:.a Bojn; n 11ilaBJia", 't!HjM je yrrpaBHMK 6-HJia AP IIayJia
JepMHa .. y TMM 60JIIDfiJ;aMa OHe cy 6MJI€ l1 OpraHM3aTOpH H ynpaBHMIJ;H H orrepaTopn. To cy 6MJie .z:t.Be Hajrro3HaTHje Tajae napTH3aHcKe 6-oJIH:m:J;e y CJioBeHHjH na 11 y JyrocJiaBMjM, xoje aenpMjaTeJ:b
HMj e yen eo ,n;a rrpoaai)e.

IV
)J;OKTOp 3opa P.OJI,D;lliMHT-ll!TajHep je y rrapTM3aHe ,ll;OlliJia KaO

Beli HcKycaH xMpypr. 0Ha je CTY.z1MpaJia y Beqy " 3arpe5y. ITo 3aspmeTKY CTy,n;nja je rroxymaJia ,n;a ce 3anocJIH y 3arpe6y, a nomTO
je HHr,ZJ;e HHCY IIpHMMJIH OTHIIIJia je y B:~ipOBHTMII;Y H 3aiiOCJIHJia ce
aa XMPYPIIIKOM o,n.eJhelhy cpecxe 6-oJIHHll,e. Kacanje, y Ilaxpa:u;y,
IIOCTaJJ.a je aCHCTeHT IIIeciJa XMpypiiiKOr O,II.eJ:beH:.a ,n;p BM't!aHHlia.
~Jia je BpJio casecHa H CBH cy joj npop:vu~aJU1 .n;a he nocTaTM BernT
orrepaTop.
Ka,D; je OTrroqeo paT a c lhMM H nporoa Jespeja, ycTame cy joj
y6HJie 6-paTa, a IbY c My:aceM, ,n;p illTec}mjeM IllTajaepoM, O,D;BeJIH Ha

133

�rrpeBHjaJIHiliTe. llo Ib€HOM ynyTCTBy, MajCTOpM cy HanpaBMJIH MHCTpyMeHTe, a KOBa"tJ:H 11IJ1He M xyxe s,a yqBpmheH&gt;e npeJioMa M3Ha.n;
KOJieHa. LfHHHJia je CBe ,n;a 6J1 IIOMOrJia paH.eHHM ,n;pyrOBHMa, YHOCHJia HOBe MeTo,IJ;e, npMnarol}aBaJia ce npHJI·HKaMa. Taxo je 6oJIHJ.:I.,.
qapKK MHpjaHH KoBHjaHHh Jie'!HJia oneKOTHHe 6e3 npeBHjalha H.
,n;eBojxa ce onopaBH.rra. Ka,n;a je y 6omrn:u;y ,n;oHeT .;elliKO palbeHH
noJIHTJ%1liKH KOMecap 6aTa.JbOHa IlpBe npoJieTepcxe, JDynqe 2KHBKDBHh .Illnaaan;, ,n;oKTOpKa ce HHje o.n;MHIJ;aJia o.n; :ELera HH .n;alDy m:t
aoh.y. HHKa.n; ce HHje noaaiiiaJia Kao npo¢ecvroaaJiau; n yaocH.rra Je
ocehalbe y .rre'lelDe CBaxor pruDeHHKa.

npHCHJiHH pa,n; y ceJio 'IIo,u.xyM, xo.u. OcTpoiiiu;a y Xepu;eroBHHP.I. O,;:tMax no ,u.oJiacKy .n;p 3opa H .U.P IliTeci&gt;H yno3HaJIH cy ce ca CaJIHXOM
TypKOBHfieM Ji1 jOIII H€KHM JbY,lJ;HMa lif3 CeJia KOjH cy ITOMaraJIH napTH3aHe. IloHy,D;HJIM cy ce caMH p;a ITOMIDKY napTM3aHe, ,n;a Ha6aBJbajy JiexoBe M caHHTeTcKH MaTepnjaJI. Beli y 3HMy 1941. cpeJIH cy ce
C npBHM palbeHmvr napTM3aHOM, KOra HM je ,D;OBeJia OMJia,U.HHKa MHHa XahaM M3 MocTapa. MeljyTHM, jyaa 1942. y oBo ceno je aam:rma

!Ipsa rrpoJieTepcKa 6pHra11a c KojoM je 6Ho liP Xep6epT Kpayc. OH
MX je II03sao 11a cTyiie y 6p&gt;&lt;ra11y. ~p 3opa " liP lllTe&lt;!m cy IIOHeJIH
CBe IIITO Cy MOTJIH O.ZJ; JieKapCKJ1X MHCTpyMeHaTa H MaTepHjaJia

J1

Kpe-

c IIapTH3aHHMa. Paciiopel;eHH cy y 6p&gt;&lt;ra11HY 6oJIHID1Y· !Ipsa

Oco6Jhe ca KOjHM je pai\HJia "'aKo je yse&gt;K6aJia ,D;a je cse caBP-

nponeTepcKa je MMaJia ,u.o6po opraHH30Baay 3,n;paBCTBeHy cJiyJK5y
H BHIII€ HCKyCHMX JieKapa. HOBH JieKapH HMaJIH cy IUTa p;a Hay-qe
O,D; rrapTH3aHCKJ1X JI€Kapa, KaO J1 IIapTH3aHCKJ1 JI€KapH -O,D; :EbHX. IlpBa 3opMHa onepau;Hja y napTH3aHHMa npe,n;cT-aB.JbaJia je y H3BecHOM CMHCJIY ,HCITHT". )J;OK je onepMCaJia IIpBOr palb€HJ1Ka, Ii&gt;€H pap;

meao ¢YHKIJ;HOHHcaJio. Bo.rrHH'Iapxe ,IJ;aaH:u;a Ka6HJbO, Koca By'IHHHh, Mnpjaaa KoBHjaHHh, 2Ka6M:u;a, CTaHa, Jlyaa :vr Boca 6HJie cy
6oJI:.e o,n; aaj6o.JbHx, a cBe cy 6H.rre npHy'IeHe 6onHH"tJ:apxe. Y 6onHH:o;H je cTpora ,IJ;MCIJ;HIIJIMHa. Ka.n; caM ce KpajeM ,n;e:qeM6pa 1942."
pa36oJieo a a nnyhHMa, npe6an;HnH cy Me KO,n; 3ope a a Jieqeae. ¥ cnena j e 3a HeKOJIHKO .n;aaa ,n;a MH 3aycTaBH xpBapeH&gt;e.

HyJI&gt;f

cy IIOcMaTpaJIH liP 'Bypa MeiiiTepos&gt;&lt;h " liP

~ejaH

IIonoBHh. Orre-

pncaJia je '&lt;IOBeKa aa je,u.HoM ce.Jba-qKoM cTony, y Mpa"tJ:Hoj co6vr, y
ceny IIIliMTy. Pa:EbeHHKY je 6HJID noBpeljeao KDJieHo H :u;eny aory
je 3axBaTHJIO 3ana.Jbelbe M rHojeine. 3opa je crracna 6opn;y aory.
IIocJie aBe onepa:u;Hje, AP 'Bypa MeiiiTepoBMh H .n;p ,IJ;ejaH IloiiOBY:di.,
yBepeHH y Ih€HO npo¢leCJ10HaJIHO HCKyCTBO, IIO"tJ:€JIJ1 cy C ffiOM p;a
pa3rOBapajy 0 IIOCTyiiKy KO,D; npoMp3JIJ1Ha, jep je ORa, Ka.n; je BM,n;eJia Hare 6opa:u;a MrMaHan;a, H3pa3MJia cyMiny y rrpaBHJIHOCT .rre"tJ:elba. BHJia je ,aoaa", a.rrH HHje norrymTaJia. ffieH JieKapCKH yrJie,n;
jom B:m.ne je rropacTao Ka.n; je c My2KeM n3Jie"t.JHJia je,n;aor no.rryMpTaor 5op:u;a, o6o.rre.rror o.u. ,IJ;H3eHTepHje.

BHJia je BpJio CTpora y rroje,n;HHHM rrpnnHKaMa. Hapo't!HTO axo
H€KO, I10,ZJ; 6HJIO KOjHM H3TOBOpOM KpWH 60JIHW:!KH pe~. CBM CMO je
He06H'IHO BOJI€JIJ1.

¥ H3BelliTajy KOMHCHje BpxoBHOr niTra6a HOB J1 IIOJ, KOja je
jaayapa 1943. o6J1IIIJia napTM3aHcKe 6oJIHH:qe y OKOJIHHH BocaacKor
IIeTpOBIJ;a n 3aHHMaJia ce 3a rrpJ.:i:JIHKe rro,n; KOjYIMa ce .rre'le palbeHM:qH, o o,u.aocy nexapa H oco6Jba npeMa paH&gt;eHH:U:HMa, o xnpypIIIKOM o.n;e.Jbelby y IleTpoB:qy, aarmcaHo je:
,¥ o,n;eJbea,y cy cMeinTeHn aajTeJKn palbeHM:u;H. Op;eJbelbe BO,ll;Y.I Jl:P
3opa. PalbeHH:qH cy BeoMa 3a,n;oBOJbHH pa]l;OM Jiexapa H 6omrn:qapKH."

IlpHJIJtiKOM CTBapaH&gt;a u;eHTpa.rrHe 60JIHHI.l;e, 6HJIO je TO 1942. y
OKOJIHHH BocaHCKOr TieTpos:u;a, p;o5J.:ma je 3a.n;aTaK .n;a y IIIYMH CnaTHHH ype,n;H xHpypmKo op;eJE.eH&gt;e. ¥ cneJia je .n:a o6e35e.n;H aajcaaecHHje Jie"'!eH.e T€1UKJ1X palbeHMKa, nopep; OCTaJIHX, BaKa 'E:typOBHfia,
je.n;aor o.n; aajxpa5pHjHx cTapemnaa -qeTBpTe ~pHoropcKe npo.rreTepcKe 6pnra.n;e, H 3aMeHHKa KOMaH.n;aHTa IIpBe rrponeTepcxe 6pnra.n;e, )J;aHMJia JieKMfia. JieKHfiy je CTaBHJia IIpBM IIOKp€THJ1 TJ1IIC Ha
aory .n;a 6M My oMoryliHJia KpeTaH&gt;e 3a BpeMe neqe:a.a. IIope.n; ne"t.JeH.a y OBOM Q.ZJ;e.Jbe!by, KOje je IIOCTaJIO jep;Ha BpCTa. illKOJie 3a 6oJIHH"tJ:apKe, CTaJIHO je O,IJ;pJKaBaH Kypc IIpBe IIOMOfiH.

IIIe¢ caHHTeTa BpxoBHOr IIITa6a ,ll;OKTOp rojKO HHKOJIMIII, je y
oso o,n;e.Jbelbe c.rrao XHpypre, Ji.lcH,n;opa ITana, OJiry ,Il;e,D;Mjep J1 r.wseaoapMejn;a ,ll;p AJieKcaa.n;pa BeJIKa, p;a ca 3opoM illTajHep H3Melbyjy MCKyCTBa J13 XHpyprMje .
MeljyTHM, 6Ho je TO BpJI'O xpaTaK rrepHo,n; .rreqeH:.a rrapTM3aHa
nap; IIOBOJI:.HHM YCJIOBHMa. HeMIJ;J1 Cy rrpe,n;y3eJIM HOBy o¢laH3Ji!By.

Beh 27. jaHyapa 1943. 6oM6ap.z~oBaJIH cy lleTposaQ " palf&gt;eHID1H cy
MOpaJIM ,IJ;a HarrycTe 6onHHIJ;Y H Kpeay rrpexo pexa H rr.rraHHHa, sacMrraHM Me:qHMa, rpaHaTaMa H 6oM6aMa. C palbeHJ1I.J;HMa je cTa.rrao
6HJia Ji1 )l;OKTOpKa 3opa.
¥ CJIOBH 3a .rreqelbe 6HJIH cy avrKaKBH. Oaa je rrpoaana3HJia aa"tJ:HHe ,n;a pa:EbeHHQHMa noMorae. Ka,n; 6n KOJIOHa paaeHHKa 3acTaJia,

IIocne ycnexa y neqelby palbeHHKa y CJtaTHHH, me¢ caHHTeTa

BpXOBHOr III1'a6a liP rojKO HHKOJIJ&lt;Ill IIOBepl&lt;O joj je HOBeM6pa 1942.
opraHM3au;njy XJ1PYPIIIKe 6onErnu;e y BocaHCKOM IleTpoB:n;y. Y 3rpa.U.H cTape pyMHHpaae 6oJIHH:u;e ycrreJia je .u.a ype.n;H npasy XHPYPlllKY
6o.rrHMD;Y, Koja je MMaJia cBeTJIY orrepa:u;noay caJiy, aM6ynaHTY 11

134

I

j.

135

�pa,n;H o,n;Mopa, ,n;oKTopxa 3opa je J'IIIIJia o,n; jep;aor JI.O p;pyror, xoHTpoJincaJia 3aBoje. 'YBe'l!e, ,n;oK cMo CBM JKYPHJIH ,n;a ce npM6HjeMO
y3 BaTpy H o,n;MopMMO, 6oJIHWiapxe cy Y3MMaJie op; aac o,n;eJia H o,n;HOCHJie aa rrpan.e. O,n;eha H py6Jbe cy npoxyBaBaavr, a ,D;OKTOpKa ce
HHje .o,n;MHU:aJia o,n; 6ypeTa p;oK ce nocao He 3aBpmH. H11je MHpoBaJia an 3a BpeMe aajTeLKHX 6oM6ap,n;oBalba. ,IJ;ox cMo ce 3a BpeMe
6oM6ap,!10Ba&gt;&lt;&gt;a &gt;&lt;3Mel)y IIpo3opa " Ja6aaH&gt;fi1e np&gt;&lt;6&gt;&lt;jam&lt; y3 cTeH:oe, ,n;a 6ncMo ce 3aKJIOHHJIH, oaa ce rrp:mmaqnJia 'O,Zl; jep;aor ,n;o ,n;pyror 3aKJIOHa, nperJie,n;aJia 3aBoje, MepHJia nyJic YI TeMnepaTypy, XJia,ZJ;HOKpBao, xao y caaaTopMjyMy. CBe .n;o D;pae rope, a Taj noxpeT je
rrpajao "tJeTHPH Mecen;a, anje ce o~ajaJia. o,n; paH&gt;eiD:I:Ka.
ITo O,ZJ;Jiacxy y IJ;pay ropy, r,n;e je 3a paH:oeHHKe aacTao npe,n;ax
o,ZJ;Mop, ,n;oKTOpKa 3opa je aacTojaJia ,n;a l1M ce o6e36e,n;H mTo 6o.n.a
xpaaa J1 Hera. HMje 6r-ura BOjHHK, aJIH je Ha OCHOBy npHJIHBa HOBHX
palbeHHKa ocehaJia .n;a oBaj npe,n;ax aehe ,n;yro TpajaTM. Bpoj palbeHHKa, HapO'LII1TO TeWKHX, CBe BJ1llle Ce- IIOBehaBao. Kap; j-e P.,O-.
6r-IJia aapet;elbe o rrpeMemTalby, MHoro ce HaJDyTHJia. Jam TeJKe joj
je naJio, xa,n; je, aa nyTy 3a llJ&gt;yry 6oJianu;y, ca3HaJia ,n;a TemKH palbeHMLV1 Tpe6a ,n;a ocTaay y rrehMHaMa IIHBe. 3aTo je saMoJIMJia ,n;a
ocTaae c palbe:mru;HMa. "Y MCTO BpeMe, He ,n;oroBapajyhn ce c H&gt;OM,
n aea MY2K ,n;p IIITecl&gt;H, xojn ce aaJia3HO y ,n;pyroM ,n;eJiy IlHBe, 3aMOJIHO j e me cpa caHnTeTcKor o,n;cexa ,n;p HHKOJIJ1IIIa ,n;a ocTaae xpaj
TemKMx paH:oeanxa y rrehHHH. MopaJIH cy J1 je,n;HOM H ,n;pyroM ,n;a
xa:Ey ,n;a cy BojHIID;H J1 ,n;a ce Mopajy-nox:opaBaTn aapeljeH&gt;HMa. KoMaH,n;aHT 6oJIHIID;e TeiiiKHX palbeHJ1xa, BoJKa lifBaHOBHfi Ka2Ke o
TOMe:

n

,Ka,D; CaM CM€CTHO CBOjy rpyny y nehHID! PaBHa KOCa, Hape,IJ;HO
caM )J;_parv.u~n Kol{qap, .n;p 3opn IliTajaep I1 6oJIHJiNapxaMa .n;a Mll.Y
nope.n; liMBe H ,ZJ;a ce, KO,z:t; rrpeJia3a, npMKJby&lt;re npBoj je,ZJ;t:.:rffi11.J;I1. Ka,n;
cy nowJie, pan.elrn~H cy MX ID1TaJIM: - illTa, 3ap uac ocTaBJbaTe?
Tap;a cy m&gt; Sopa 11 6oJI~apKe Mv.meca CTauojJioBJdi, MnJieHa IlajoBVIh, )J;_parm~a n ,ru&gt;yre noqeJie ;n;a ce Bpahajy n: rma-qy, Ji1Mao
CaM MYKe ;n;a MX HaTepaM ;n;a nol)y I1. TO H8PO'IJ1TO ,D;OKTOpKy 3opy H
,Zl;parn~y Kouqap ... "
YBH,ZJ;eJie cy ,n;a ce Hapet;elbe Mopa H3BPIIIMTM u xpeuyJie cy H3
liMBe c nocJiep;IbHM rrapTM3aHCKli:IM je,n;MHM~aMa. HeMU:H cy y6p3o
CTHrJin, pa36MJIH Te je,z:t;MHJ1ll;e Koje cy y Ma:EbMM rpynaMa npeJia3MJie npeKO UJiaHMHa M myMa, npeMa rJiaBHM}IH napTM3aHCKMX CHara. ,ll;"oxTOpKa 3opa ce je,n;ue uohH o6peJia caMa y rrJiaH.MHM, y Heno3HaTOM Kpajy. 3acTaJia je rrpecrrpameua, aJIH ce -6p3o TprJia. HHje
p;o3BOJIMJia ,n;a je oqajalbe .M cTpax caBJia,n;ajy. 3HaJia je ,n;a 611: TO ·

136

6HJia rrponacT. BHJia je noTrryHO MC~pn.rr:.eua, aJin je ynopao mrrJia
" jeJia Tpaay cae /10K HMje Hamn.rra Ha rpyny 6opaQa H3 !Ipse ,!1aJIMaTHHcxe 6p:nra,n;e. Je,n;aa o,n; 6opan;a jy je no3HaBao. O,n;BeJIH cy je
y IIITa6 6p11ra,n;e. Ty cy je rrpMxBaTMJIH, a Ka,n; ce orropaBJ1Jia rrocTaJia je caHHTeTCKM pecf&gt;epeaT 6pnra,n;e. CJiyqaj je xTeo ,n;a ce y TOj
6pnra,n;H uamao HlbeH :M:yJK KOj:n je 6Ho 6oJiecTaH. KacuHje, o6oje cy
npeKoMaH,!10BaHH y Cei1MY 6aHnjcKy .z1MBH3Hjy, y Kojoj je 3opa
cjJopMnpaaa "' BO.z1HJla xMpypwKy &lt;&gt;K&gt;&lt;ny. M3 Ce,!1Me 6aHMjcKe npeKOMaH.z1DBaHa je y ,!(eceTH (3arpe6aqK&gt;I) Kopnyc. M TY je cpopMMpaJia XHPYPIIIKY eKI1IIY. IlpM 3aBpmeTxy paTa HaiiiJia ce ua ,n;yEHOCTH
caHMT€TCKQr_ pecf&gt;epeuTa ITpBe rap,n;v.rjcxe 6p11ra,n;e y Eeorpa,u;y. YBeK
j e 6r-IJia TaMo r,u;e cy 6J1JIM paH&gt;eHJ1I.J;H.

�CBAKM PAlhEHll BOPAU: EMO JE HAm PAlhEHMK

6J1CMO y6p3aJIH €B3KY3QMjy p3H&gt;€HJ1Ka, MJ1 CMO jam 13. jyaa IIOCJiaJIJ1 H3III "tf€TBPTJ1 6aT8JbOH (KOjJ1 CMO IIOBy:KJIM C IIOJIOJimja) C p;pyrapVIIJ;OM CnaceaujoM Ba6osilli, 3a.M€HMKOM rrOJIHTKtiKOr KOMecapa, y
ceJio lif3ropn p;a opraiDI3yje 11 y6p3a esaxyaiJ;Mjy."

IliTa6 !Ipse rrpoJieTepcxe 6p11ra~e y jep;HOM HssemTajy o,n; 7.

Maja 1944. on&gt;&lt;cao je TOK je,~:~He 6op6e:
, y OBOM H3B€IIITajy IIO'l'p€6HO je H8I'JI3CHTJ1 HapOqnTO p;o6po p;p:HeaIb€ 6opan;a .D;pyror 6aTaJboaa, ,u.pyra BJia:Hee CeKyJioBirls.a M ,u;pyraPHQe Mapuje CJiap;Mfi. ,IJ;pyr BJia:m:o CexyJIOBHfi, IIYIIIKOMHTP3Jbe3a:q
~ ,n;pyra~HU:a MapHja CJia,n;ffii, IIOMOfiiDIK IIyiiiKOMHTpaJhecu:a, xa,IJ;
Je aerrpH]aT~Jb aarrao "t!eTBPTH 6aTaJboH l1 ycrreo ,u;a ra o,n;6ai:(H, IIPHMeTHJIM cy Je,u;aor paa,eaor p;pyra l'l3 "t!eTBPTOr 6aTaJboHa p;a je ocTao aa rroJio:m:ajy. IIo,u; aajsehoM aenpHjaTeJhCKOM saTpoM ,u;pyr
BJia:m:o CexyJioBJ.ffi nomao je ,IJ;a J13Byqe palbeaor p;pyra, ,n;ox je !beroB rroMohHHK, p;pyrapl1II;a Map11ja CJiap;Hfi rrYI:(aJia Ha HerrpHjaTeJba
l1 T3KO OMOryhHJia H3BJia'9:€Ii&gt;€ palb€HH:Ka. 4'

Ji:l y napTM3aHCKMM

jep;mnn~aMa

cy CBH 60pi..J;M

J1

CTapeWMH€, na

lit 3,IJ;paBCTB€HJ1 pa,n:,Hrozy! I1MaJIJ1 p;eJIOKpyr CBOra .n;ejCTBa Jii O,l(TOBOp-

HOCTH H Tara cy ce CTporo rrpH,n;pJKaBaJIH, ceM Ka,n; je 6HJia pe"G: o
npHxBaTaH:.y H

o5e36eijeH&gt;y

paa.eHMX H 6oJieCHHX

6opau.a.

Kap; ce pa,IJ;HJIO o pa:EbeHVtiJ;HMa 11 6oJieCHYUJ;KMa CBH cy 6MJU1
,IJ;yJKHH J1 o6aBe3HH ,IJ;a J1M rrpHTeKey y IIOMOh, 6e3 063Hpa, 113 KOj e
cy je,IJ;MHIDJ;e TH pa:E:b€HJ:1l.V'1 6J1JUI H KO je 6110 O;J;TOBOpaH ,n;a Ce 0

H&gt;HMa CTapa. Ji1 y OBOM rrnTaa.y ·CY

npe.n;H&gt;a'IY1JI€ Af&gt;yrapHn;e. 0 TOM€

ce IIpHJIW:IHO 3Ha aJIJ1 MJ1CJIHM ,n;a H

OBOM npMJIJ1~0M Tpe6a H€lliTO

0 TOM€ pefiH.

IlpHJIHKOM 6op6H y ll;pHoj ropH " Xep!1eroBI&lt;HI&lt;, jy&gt;&lt;a 1942, Ka,[l
je 3anpeTHJia onacaocT ,n;a MTaJIHjaHM H qeTHIDJ;H 3apo6e 6oJIH~Y
c paH&gt;eHHI..J;Jma y ceJiy lii3ropH, saMeHHK noJIHTlftiKOr KoMecapa )];pyre npoJieTepcKe, CrraceHHja IJ;aHa Ba6oBilli KpeayJia je c :u;eJIMM
6aTaJE&gt;OHOM Aa IIOMOTH€ J13BJia"t!eib€ palbeHM.Ka, H3KO OHM truCy 5nJllil H3 ,[(pyre npoJieTepcxe.
,[(a 5n o6es6e,ZJ;HO eBaKyau;Mjy OBHX palbeHHKa, Il1Ta6 6pMra,ZJ;e
je H OCTaJie 6aTaJE&gt;OH€ 38,1W1KRO Ha IIOJIO:m.ajHMa, Ma,ZJ;a je ,71;06110 Hapeijelb€ ,ZJ;a ce rroBJia"t!H. IIo CBeMy M3rJie,n;a ,n;a MX je BpxOBHH IUTa6
36or Tara II03Bao aa o~roBopaocT. Y M3B€Il1Tajy IIITa6a ,I(pyre rrpoJieTepcxe o TOMe rrmue:
,Ilpop;y1K€lbe 6op6e M TOKOM 14. jYfla O,ZJ; 8 "i8COBa npep;y3€JIJ.1 CMO
Ha CBOjy O,JJ;rOBOpHOCT jep CMO 6HJIH 063B€WT€HM ,JJ;a HMCY 6MJIM
€B8KYJ1C8HM CBJ1 paH:.eHMq!i:I M3 CeJia Jf3l'OpM. Ca CBOje CTpaHe, lJ,::l.

138

Taxo ce rrocTyrraJio y CBHM rraPTI13a.HCKMM j e.n;HHHI..J;aMa npeMa
H€MOhHJtiM .n;pyrOBM.Ma.

�IIPEPAHO ,Il;OPACJIE

2Keae, p;eBOjKe, na H p;eBoj~vru;e, MaCOBHO cy ce YKJhY'liJ1Ba.Jie y
aKD;Hjy noMaraiDa paiDeHvru;HMa. HeKe cy op;Jia3HJie y 6op5eae je)J;HHJ1IJ;e, a aeKe cy y no3ap;mu1 npnKyiiJhaJie MaTepujaJI H CKJiaIDaJie H Jie'liHJie paseae n 6oJiecae rrapTH3aHe.

I

KoMyHHCTH H cKojeBQM cy o6jamlhaBaJUI H TyMaqvrJH1 Il;HJI:&gt;eBe
napTH3aHCKe 6op6e H II03MBaJIH Hapo.n; p;a rroMa}Ky HOB. IIoce6Ho
cy ce o6pahaJIH :m:eaaMa H OMJia,D;MHKaMa c MOJI50M p;a Ha6aBJbajy
JI€KOB€ J1 CaHJ1T€TCKM MaTepMjaJI M Aa IIOMa:Hcy y npMXBaTaH&gt;y, CMeIDTajy H Jie't!eJ:Dy pa:e.eHKX

6opau;a. Her,n;e

cy napTHjCKH KOMMT€TH

(BaJbeBo, HMm), IIITaMIIaJIM noce6He aneJie JKeHa~a sa noMoli. palbeav.n.:r~:rMa, a noqeJie cy ,n;a ce rrojasJDyjy Hapo,n;He necMe KOje cy
neBaJie o palheHHM napn13aHMMa. J e,n;Ha op; THX rrecaMa aaljeaa je
nocJie paTa y apxHBH cpecKor Ha"':IeJICTBa Paqe KparyjeBRtiKe:

Maj1w hep1&lt;y 1&lt;apa
u Tuxo joj npo~oeapa:
- rae cu hepu oocao ou.na
Te cu Ta?W odo~uu.aa.

- Ja ca.M. 6u.n,a 'H.a ceduu~y,
c.AyVLa.M CU.M opyzapuv,y,
oua cee Oeeoj1ee soae,

y 6op6y sa aaue uoae.
IIosueajy 1WC opywau
y 6op6y 3a :)ICUBOT UOBU,
da y oae Teta?Ce Oaue,

napTusaue,
Oa .iz.e'ltUAtO pa'l-be'H.uKe,

us.n,e~uMo

Oua-xepoje 6oJbut.eau:ue .••

140

Y 3&gt;IMY 1!f42j43. oKo B&gt;Ixalia &gt;I KJ»y'&lt;a ao,o;&gt;rJie cy ce :&gt;KeCTOKe
6op5e. EOJIHHD;€ Cy Ce nyHHJI€ T€IIIKMM paH:.eHHD;HMa, Meljy KOjHMa
je 6&gt;rJio " B&gt;IIIIe ,o;pyrap&gt;f11a 6oJIHWiapKH. 36or TOra cy ce Meljy paH:.€HHI.J;HMa II€Tp0Ba'liK€ 60JIHJ1:Q€ IIOB€JH:I pa3rOBOpH 0 TOM€ ,tJ;a 6J1
60JIHJ1'l!apKe Tpe5aJio aayqHTH ,n;a ce 6oJbe ~yBajy rrpHJIMKOM H3BJiaqeH:.a paiDeHHKa c noJio2Kaja. Jii3HOCHJIH cy npHMepe KaKo cy 6oJIHH'llapKe palbaBaHe H rHayJie caMo 36or Tora IIITO cy 6nJie aep;oBOJI:.HO orrpe3He Kap; cy ce npHMMIJ;aJie paiDeHvru;HMa. ,ll;pyrapM:o;e y
rreTpoBatiKoj 6oJIHIDJ;H HHcy ce cJiaraJie ca oBaKBMM ou;eaaMa. roBOPHJie cy p;a aa noJI02Kajy, Kap; ce BOp;M 6op5a, IDI 3a Kora aeMa cnrypHOCTH. 0CJ1M TOra, He 3Ha ce Ka,ZJ; fie HeiipHjaTeJI:o J13BpiiiHTJ1 rrpoTHBHarrap;, rra je 3aTo aajcMrypHHje .n;a ce .paiDeiD:II.l;M mTo npe H:JBJiaqe H rrpeBHjy. ,I:(pyr MimocaB MwwcaBJI:oeBHh, cTapH peBoJiyu;noaap J1 KOMYHHCT,a, rrapTHjCKH pyKOBO,JzyiJiaiJ; 6pHrap;e, 8aCTynao
je MID.IIJbe:e.e .n;a 6J:I TMM IIHTaH&gt;eM Tpe6aJio .n;a ce rro3a6aBH J1 rrapTMja, IIO,ll;BJiaqefiH .n;a je H€,ll;OIIYCTJ1BO p;a rHHe TOJIJtiKH 6poj 60JIHJ:I~apKH, a )J;a KOMYHHCTH He rrpe,n;y3HMajy Mepe .n;a ce TO -cnpeqvr, HHje "lleCTHTO HH 3aBpmHo CBoje M3Jiaralbe, a y peq MY je ynaJia ,MaJia
CMHJba:
,li:f3BJ1HJ1 TJ1 ;D.PYJK€1 anH ja ce He CJiaJKeM C T050M. Ilo TBOM€1 MU
6MCMO Tpe5aJie .n;a "iYBaMO ce6e, a c BaMa ,JJ;pyroBJiiMa Gop:u;HMa mTa
Gy.n;e, na ,JJ;a c-e no 3aBpiiieTKY peBo.rry:u;aje y,JJ;ajeMo 3a 3a6yrn8aTe 11
KaiTJ1TaJlHCT€. E, Hehy TaKO, aKO rHHY MOjH ,JJ;pyrOBJ11 H€MaM 3a.IIITO
H ja ,n;a lKHBHM. J1 ja CaM KOMYHJ1CTa, p;py:me."
B~o:ma je jom ,ZJ;€Te, He BepyjeM .n;a je MMaJia Blilllle o.n; 13 ro,n;HHa,
a ,li;OIDJia je y 60JIHJ1:QY Ha pa,n; Kap; cy y BocaHCKY KpajMHY CTJUJill
paseHMu;M npoJieTepcxnx 6pMra,n;a. HMje 6HJia yqJialbeHa HH y
'YCAOJ, a KaMOJIH y CKOJ. 3aTo Hac je H J13HeHa,n;HJIO aeao pe3oHOBalbe.

HacTynHJia je qeTB'PTa aenpl1jaTeJhCKa o4&gt;aH3l1Ba. Pa:EDeHJ:II:(H
cy c je,n;MHJiiiJ;aMa noKpeHyTH npeMa XepiJ;erOBHHH H IJ;paoj ropH.
palbeHH:o;:HMa j e KpeeyJia J1 CMJ:tJha. Ka.n; cy KOJIOHY palbeH11Ka aa
OmTpeJby HanaJIJ:t HeMa'l!KH aBnoan, oaa je no,n; 6oM6aMa J13BJia'liJf-

c

141

�·;;-

Jia palbeHe ,u;pyroBe, 1KeHe n ,n;eu;y H3 36era H npeBnjaJia HX. ToM
npJifJIHKOM cy norMHyJie TPH ,n;pyrapm.:J;e 6DJIHM't!apxe. TaKBMX 6oM6ap,n;oBalba 6oJIHH:u;e, y noKpeTy ,n;o HepeTBe, 6MJIO je cBaxo,n;aeBHO.
ilpM CB.aKOM 6oM6ap,n;OBaH&gt;y 60JIHWiapKe cy Jti3BJia't!litJI€ palb€HHK€.
IIocJie npenacxa HepeTBe, y ceJiy KpcTau;y 13. MapTa CMHJI:.a je,
H€MajyfiH BpeMeHa ,n;a CM€CTJ1 y 3aKJIOH je,JJ;HOr paH.eHHKa, JierJia Ha
H:&gt;era ,n;a 611 ra 3aiiiTMTM.na. Ka,n; cy ce .aBHOHM y,n;aJI:.MJIH, ,n;pyr je
TIO't!€0 ;qa ,1J;03J1Ba y IIOMOfi. Ilpi1IIIJIH cy H YKJIOHHJIH C lbera jOIII TOIIJIO TeJio ,n;eBoj"t~m.:J;e, rrapTH3aacxe 60JIHJi!liapxe MaJie CMnJbe H3
,l(pBapa HJIH IleTpoBI..J;a, aa 1KaJIOCT ancaM ycrreo ,n;a ca3HaM r,n;e je

po!)eHa.
II
flaiiiH IIITa60m1 H KOMaH,U,€ HMaJIH cy B€JIHK€ MYK€1 IIpH ,Il;OJiaCy aexo MecTo, ,n;a ce o,n;6paae O.I( ,rr;e"t~axa n ,n;eBojquu;a xojH cy
xTeJIH ,n;a ·ce rrpHKJI:.yqe rrapTH3aHHMa. MopaJIM cy .!(a rrpH6eraBajy
pa3HHM JiyKaBCTBMMa H ,n;a ce o6pahajy Fhi1XOBMM pO.JJ;HT€.JbJ1Ma I1
)];a MX MOJI€ ~ Ha H€KJ1 Ha"t~HH T€ ,n;eqaxe H ,u;eBoj-qHu;e 3a,Z!;p1Ke KO,Il;
Kyhe. MeljyTHM, M rrope,n; TDra, MHOni o,u; H&gt;HX cy ycrreJIH .rr;a ce
IIPHK.JhY'I€ 6oJIHHI.J;H, KOMOpH HJIH KYXHH:.H. MOJIHJIH cy, IIJiaKaJIH,
caMo ,n;.a 6u HX 3a,Il;p1KaJUI. ,IJ;pyroBH cy nonyniTaJIH. AJIH, 6HJIO je l1
,n;pyra'IHjHx cnyqajeBa.
Ky

Ceh.aM ce MaJie )'l;panu;e Jbyjnh. :lKa6J%!I1e. HHje HMaJia HH nyHHX 12 ro,u;VIHa xa.n;a cy je 1941. HeKH HaiiD:I 6opu;H npoHaiiiJIH caMY
y ceJiy. y xoMe cy ycTame rro6HJIH cBe ~HBO a xyhe rrorraJIHJThi.
IIapTH3aHM cy je rroBeJIM c aaMepoM ,n;a je npe,n;ajy aexoj rropo,n;~l%[
aa qyBaH:.e. MeijyTMM, p;eTe HHje XTeJio ,n;a ce o.n;Bojn. IliTa6 je 6Mo
npHCHJ.beH .rr;a je 3a,n;p1Kn H ynyTH y 6oJIID:[u;y . .I(parMu;a je rroKa3aJia
B€JIHKY ,rr,y6an npeMa pa,n;y H y'lleH&gt;y. YnpaBHMK .AP JyJIKa MemTepoaHh JIJ1qao je rrop;yq:aBa.rra. Bp3o je ocrroco6JI:.eHa 3a 6oJIHH'IapKY-HHCTpyMeHTapKy. BnJia je aKTHBHa M IIOJIMT:wm:H. .I(yro Hac je
MOJIJtiJia ,Il;,OK je HHCMO ITpHMHJIH y rrapTHjy. MopaJIM CMO ,n;a C€ o6paTMMO 3a ,n;o3BOJIY IJ;eaTpaJIHOM KOMMTeTy KIIJ.
't!JiaH rpyrre BpxoBaor niTa6a 3a esaKyall;Hjy paaeHHKa y TOKY
'G:eTBpTe o¢aa3HBe, BJia.n;a ,l(e,n;vtjep, y jep;HOM H3B€IIITajy I.J;eHTpaJIHOM KOMHTeTy KIJJ, MapTa 1943, rnmre 0 €BaKyaD;HjH H CTalby paJ:b€HHKa H pa.n;,y 60JIHH'tlap101::
,,II;BaaaecToi'O,n:J1IIIH:,a Mapa My,n;pHh c KoP.n:YHa, np:v.~JIHKOM 6oM5ap.n:oBaffia ,IJ;o6tmromha (Ha Hepe·rBH), ocTaJia je nope,!~; 12 ,n;pyrosa 11
nJiaKaJia: - Hefty sac ocTaBMTH, MaKap Me y6HJIM. OcTaJia je, caqerra 'l!a HOCHO:Qe H T€K C ffiHMa KpeHyJia."

142

AJI6Han:u;a MaJIHjesa, 5oJIHH"&lt;IapKa BeJioKpaincxor O,Z!;pe,n;a (CJioBeHHja) HMje XTeJia ,n;a HaiiyCTH CBOjy je,n;HHHI.J;y, M8,Il;3 je lilMaJia

36 paHa.
,He MOry ,JJ;a H,l:J;eM y 60JIHYU::t;y H ):{3 KPIIIJ1M 3aBeT KOjlil CaM p;aJia
rrpHJIHKOM npHjeMa y CKOJ 1942. Ta,IJ;a caM ,n:pyroBHMa o6ehaJia ;qa
CBOje paH&gt;eHMKe Hehy JK:MBa HMKa,n; p;a OCT8BY:IM."
'Y6eijMBaH&gt;a ancy rroMorJia. AJI6mnru;a je ocTaJia .rr;ocJie,n;Ha. MopaJIH cy joj JI:03BOJIHTJ1 p;a OCT.aHe C je,n;HHHII;OM.
1:!eTpaaecToro,n;m.IIH&gt;a 6oJIHH'tlapKa ,[(pyre ,n;aJIMaTMHCKe 6pHra,n;e, KaiiiTeJI.aHKa Maap;yJIHHa BH,n;yJIHH, HCTp'tlaJia je aa noJIOJKaj 3a
speMe 6op6e 11 H3BJia'IHJLa palbeae, He o6a3HpyhH ce Ha onoMeHe
cTapeiiiHHe. 3a BpeMe je,n;He 6op6e, Ka,n; je cMeJio H3BJia"tJ:MJia paH&gt;eHe, KOMaa,n;aaT 6pMra,n;e JIWIHO joj je Hapep;uo ,n;a ce spaTM
_aM6~­
JiaHTY ,n;a ae 6H norHHyJia. MHoz:o je cy3a npoJIMJia ,n;ox JOJ IDIJ€
,Il;03BOJIJ10 )l,a ITOHOBO M,ZJ;e C 6op::u;HlVLa Ha IIOJIOJKaj.
EoJIHWiapKa TpvrnaecTe xpBaTcKe 6pHra,n;e, 'tleTpHaecTorop;r1IIIlba 2K)'M6ep"&lt;I8HKa J eJia ByKOBHfi 33,1J;,HBHJia je CBe CBOje ,n;pyrOB€
M cTapeiiiMHe xa.n; je 3a BpeMe HajEemhe 5op6e KO,n; Kpa1IIHha, y
jeceH 1943 1 H3ByKJia c noJI01Kaja TeiiiKO palheaor MHTpaJbecu;a H
,ZJ;Ba HCITpaBH8 ITylliKOMI1Tpa.1be3a.
3a III€CHaeCTOrO_AI1IIIlhY AHTHD;y &lt;t&gt;pJbaH H3 )J;'y5pOBHHKa paTHH
,z::tpyroBH TBp,rr;e ,n;a je 5nJia- aajJqJa6pHj a 6oJIHW!apxa y 6pnra.u.n :n
.zr;a cy Ce H:JeHa xpa6pOCT .H. yMel!IHOCT HapO't!HTO MCilO.JbHJIM· 3a Bpe-

!

Me 6op611 Ha ceKTopy Twreso-IIpe,!10aij-IleyJbe, y npoJieh.e 1944.
'YcrreJia je caMa ,n;a J13By't!e H rrpeBJ:Ije cBe palbeHe .rr;pyroae.
36or xpa6pOCTH M CaBeCHOCTH MHOre O,ZJ; H&gt;HX cy IlOCT3B.JhaHe J1
Ha o,n;roBopae ,n;y1KHOCTM y caHHTeTy. TaKo je ce,n;aMaaecToro,n;MIIIH:.a
J1c}JeTa n3 TeiUH:Ja 6uJia caHHTeTCKH pe¢epeHT 6aTaJboHa H ce,n;aMaaecToro,n;MIIIllia CKorr,rr,aaxa CeHKa XaHJIOBl%[h, a ce,rr;aMHaecToro,n;HIIIffia 'Y:mw-IaHKia 0JIMKa I'yTM8H 6HJI3 je 3aM€HMK CaHHTeTCKOr
pe&lt;flepeaTa 6pHra,n;e. TpMaaecToro,n;mulba MapoopeTa MHJiomeBHh
je 6HJia caaH:reTCKM pe&lt;flepeHT 't!eTe y TpnaaecToj ,n;aJIMaTHHCKOj

.6pMra,!1M.
Ha 1KaJioCT, MHOre 0,11; H&gt;HX cy rrorMHyJie noMaEyim pa:a.eaH::u;nMa. 1:!eTpHaeCTOrO,JJ;HIIIlha MHhKa Py,n;l%[h J13 KJiaCHHha KO,ZJ; rJIHHe,
6oJIHJiqapxa Ce,n;Me 6.aHHjcKe ,Il;MBH3Hje OTHIIIJia je rro"tJ:eTKOM 1943.
C p8ffi€Hl%[ll;J1Ma 3a EocHy H HHKO He 3Ha r,n;e je M KaKO H€CTaJia.
EOJIHJ1"tJ:apKa CToja MehaBa J13 rpy,n;MHe KO,Il;, EocaHCK€ ,l(y6HI'te
HMaJia je 14. rop;MHa xa,n; je rrormryJia, 25. jYHa. 1944, H3BJia"t~eiu1:
-palbeHHKe C 6ojMIIITa.
,.
'Y H3B€IIITajy IIITa6a ,[(BaHaecTe cJiaBoHcKe 6pHra.n;e o,n; 25. anpnJia 1944, rrHIUe ,u;a je y 6op6M Ha 'Y3JiaHIJ;y norlimy.rra IliTe&lt;flMIJ;a

143

�CepiDKHH, 60JIH:w:rapxa Tpehe 'l!eTe "t!eTBpTor 6aTaJboHa. Poijeaa ~e
y ceJiy EepeK KOII rapeiiiHMI.Ie 5. anpMJia 1927, a y rrapTM3aHMMa Je
lhma op; 5. .n;e1.1eM6pa 1942.
Ce,n;aMaaecToro~mn:a,y CymaqaHKY llayJiy Kap~em, 6o.rrauqap"Y CJioBeHa'!Ke 6pMrap;e ,Jhy6o Illepl.lep" y6MJIM cy HeMI.IM 1943.
lia noJIOJKajy xo~ Ba6MHOr noJba, ,n;oK je H3BJialfJ1Jia pa:a,eHliiKa.
y rrpoJiehe 1944. rrormryJia je, H3BJiaqeliH paFbeHMKe, ce,n;aMHaecTorop;mniDa 6oJIHKtiapxa Xa11lll.Ia XaM3J1Ula, H3 ce.na JaKJi.lpa xo,n;
t'JiaMoqa.
Ce,n;aMHaecToro,n;MIIUbY Bncepxy Apac H3 Illn6eanxa, 6oJIIDI'IapKy OcMe 6pMrap;e ,l\Bap;eceTe p;I&lt;BM3Hje HeMI.IM cy 3apo6HJIJ&lt; Y
IIpoJiehe 194·4. Ha rroJIOJKajy Kop; Myha p;oK je rrpeBujaJia paH&gt;eHMIra. "Y6HJIH cy je 3aje~ao c paa.eHJ1KoM.
· Ce,n;aMHaecT ro,n;HHa -cy HMaJie Ka,n;a cy nornayJie rrpeBHjajyhM
PaH&gt;eHHKe lil Mapa MHpHh H3 KpaBJba xo,n; Ham~a, MHJH1I~a CTaliap 6oJIH:w:rapxa y 6pnra,u;u ,Jaa 2KmnKa" H 3opa "tfyl.!KOBHh H3
Ba.n'J1HD;8 KO}J; rJIHHe, 60JIHH"t:J:apxa Ce,n;Me. 6aHHjCKe ,ZJ;J1BH3I1je.
IIIY.16eaqaaxa Aaxa Kona-q, 6oJIHWiapxa ,IJ;ene"Te .n;anMaTHHCKe
.11HBH3Mje MMaJia je IIIecHaecT rop;MHa &lt;j:&gt;e6pyapa 1943, Kap; cy je
lieMD;n y6HJIH aa HepeTBH, ,n;ox je npeBMjaJia paH&gt;emm::a.
BOJIHM"'!apK.a 3.opKa illap11h. HHje HMaJia. HH III€CHa€CT rop;HH8
&gt;&lt;ap; je norMHyJia npeBMjajyhM paH&gt;eHMKa Ha CyTjeCI.IM, jyHa 1943, a
.ll;apa BaTHID:di, 6o.nHMlfapKa llieCTe JIW:IKe ,D;HBH3Hje, poljeaa y
Cp6y, MMaJia je 15 rop;MHa 10ap;a je y jeceH 1943. normzyJ1a nopep;
PaiheHHKa.

III
y Kyhn 2KapKa &lt;l&gt;MJIMIIOBHha y ceJiy MaHI;eJIOLIY y CpeMy, 6n0 palb€Hl1M napTH38HHM~ C€ _6pH-

JIQ je CKJIOHJ1UIT€ 38 pa!D€HJ1K€.

liyJia 2K.apKoBa :m:eHa JonaHKa n 2Kapxo a rroMarana HM Je H Je,n;altaecToro,n;liim:Eba Khepxan;a MHJI~a. Marra MJ..i:JI~a je -qax jeWfOM
cnaCJia He caMo paH&gt;eHMxe aero H 60JIHW:Iapxy H caHHTeTCKor pe&lt;PepeHTa &lt;l&gt;pyiiiKoropcKor op;pep;a, p;p .liYIIIaH.a CaBHha .D:o.z~y. IIo.1roBMHOM HOBeM6pa 1942, .z~oK je p;OKT&lt;&gt;p CaBHh c 6oJI~apKoM
~BKOM npeBUjaO palbeHHKa y CKJIOHHIIITY y )K.apKOBOJ KyliH, Y
ceJio cy ynaJie ycTame. }K.apxo H JoBaHKa cy H3amJU1 y ,n;.nopmuTe
a p;OKTOp J1 60JIHW:IapKa cy OCT8JU1 C paaeHHKOM Y CKJIOHJ1IIITy•
.ll;oKTop CaBnh o ToMe Kame:

-

2Kapxoaa jep;aHaecToro;qH:unr:.a KhH ~a 3aTBOPHJia je 3a aaMa

xarraK

J1

H33WJia y p;sopMIIITe. 0Ty;n;a CY ,D;OIIJq)3JIH YJt3p:Q.M H IICOB-

xe, a y6p3o H jayrzyx

144

n nJia"&lt;I. "YcTame cy TYK.Jm: n MY"&lt;JHJIH JKapxa H

H:.eroay :m:eay Josaaxy, a xa;n; ce nojaBHJia p;esoj"&lt;IHI.J;a, IIO"&lt;ICJIH cy n
lby .n;a TYKY, 3axTeaajyhn ,n;.a HM xa:m:e r,n;e ce aaJia3e paH:.eHH xoMYHHCTH. TyTibaJIO je H3,ll; H3IIIMM rJiaBaMa. MH CMO ,n;p:m:aJIH. y pyKaMa OTKO"&lt;Ieae pesonsepe n o;n;wpa&lt;PJbeHe 6oM6e H c HaneTOM rra:m:H:.OM O"t!CK~lB3JIH K3;z:{ fie ce OTBOPlilTH KanaK J13Ha;n; HaC J1 IIOjaBHTH
&lt;PamncTH. BHJIH CMo crrpeMHH ;n;a IIYQ.aMo H aKTHBHPaMo 6oM6e. BeponaJIH CM01 J13KO Cy ,D;Q H8C ,ZJ;OITI1p3JIJ.:I jaytzy~ J1 pe"tll:t ,He 3H3M1 He
3HaM, ae 3HaM'C, ,n;a he, an::o ae J:Kapxo n Josamra, ,n;esoj~a nap;
yp;ap:qJ:~Ma npH3HaTH r,u;e ce · HaJia3MMO. rrOcne ,Izyate ranaMe H Ty-9:e
aacTa.n:o je 3aTffiuje. )KJ.ffiKa n ja CMO O"&lt;IeKHBaJIH ,n;a "&lt;IyjeMo OaT
:u;oKy.rra M rrci3MB aa rrpe,n;ajy. Ta.n;a ce Ha,l( HaMa no.rraKo OTBOPH
KanaK M MaJia MH:u;a THXO aJIH CTaJIOJKCHO II03Ba: ,-qHKa ~O,ZJ;O, H3al)HTe! He 6ojTe ce HJ1lliTa. ¢anm:CTJ1 cy OTHlliJIH, O,ZJ;BeJIH Cy TaTy, a
MaMa je OTHIIIJia .n;a rroKYWa ,n;a ra crrace."
BHJIH CMO sanalheHH H HHCMO joj o,n;Max rroaepoaaJIH. Ilocne
H3Becaor npeMHWJbalba M ,n;oroaapaaa H3 6ase je Hsamna 6oJIHJii"&lt;IaPKa EHBKa, ca OTKO"t.J:eHHM peBOJIBepoM. Ma.rra MHD;a je rOBOPHJia
J1CTI1Hy. "YcTawe cy 6HJie 3aHCTa OTHIIIJie.

•

*

•

0 napTn3aHCKHM paH&gt;eHHIJ;HMa y CKJIOHiriiiTY xo,n; BJia,n;e MHJIOBaHoBnha riDKe y ~apocaBH KO,ZJ; ApaHljeJIOB:u;a CTapaJie cy ce
lberona MajKa KaTapHHa, meHa JyJixa H ce,n;Moro,n;Hlillba 3opMn;a.
MaJia 3opMD;a je noMarana Majn;H 11 6aKH np11 crrpeMa:Eby n ,n;analby
xpaHe pa:ED€HJ1Izy1Ma, HOCJi!Jla HM BO,n;y H BOfie. !IOBpeMeHO j e OTBapaJia KanaK CKJIOHHIIIT.a p;a 6H palbeHMD;HMa yJia3HO CBC:lli: Ba3p;yX
lii oneT ra 38TBapaJia n MaCKHpaJia. Ha KanaK je cTan.rr:.aJia rrpnnpeMJbeHy TYJIY3DBHHy. HMKO HHje Morao rrpeTIIOCTaBHTM ~a je TY
yJia3 y CKJIOHmuTe. 3opMn;a je Taxolje rra3HJia ,n;a ,n;pyra ,n;eu;a H3
Kyfie H€ YJI83€ y TY npOCTOpMjy ,ll;OK je KanaK OTB0p€H MJIH ,n;a paa.eHJ1I(l1 H3Jiase ,n;a ce orpejy H ocne:m.e. Oaa je mTI1IIaJia MaJior 6paTHha n cecTp~y ,n;a 6n rrJiaKaJIH H rrpaBHJIH raJiaMY xa.n;a cy y H:.J.txoay Kyhy ,l(OJia3MJIM .n;pa:arn:aonn;H HJIH :JKaH,n;apMH. Ha Taj HaqHH
je YTHI.IaJia p;a &lt;j:&gt;aiiiHCTH IIITO npe op;y•

•

•

•

IIapTM38HH lliyMa,n;Hje cy cnoje palbeHHKe CKJiaH&gt;aJIM H Ko,n;
3opKe MnJieTMh y ceey IlloiiMhy, KOp; JianpeBI.Ia. 3opKa je caMa
HeronaJia H Jie':IHJia paH&gt;eHHKe, no ynyTCTBY Jiexapa, rrpHjaTe.rr:.a
napTvr3aHa H3 Jiasapenu;a. OH joj je ,n;aBao M noTpe6aa MaTepHjaJI.

145

�M "tJACHE CECTPE CY IIOMAI'AJIE PAIDEHMM
IIAPTM3AHMMA

llapTH3aHCKMM paH:&gt;eHMLJ;:~1Ma

rrpyJKaJie

Cy

IIOMOfi

J1

:meHe

O,ll;

HHje O'I!€KHBaJio. Me,n;HIJ;HHap H cxojena:o; Bomxo PHcTHii, KDjM je pa,D;MO 3a BpeMe paTa y HHIIIKiOj 60JIHJiiD;H, IIpHlf:a KaKO
ra je, ,n;ox je y3MMao .rrexoBe 3a rrapTH3aHe, 3aTexJia 6oJIHH't!apxa-qacHa cecTpa. llo't!eo je p;a joj ce npaB,n;a, a oaa My je o,n;ronop:H.rra.
- CaMo y3MHTe! 3HaM 3a xo:m ysMMaTe, a.rrH ce He 6ojTe. Heh.y
xojnx ce

TO HHKOM

TO

pehn.

~a 'lfeTpp;eceToro,z:r~urnDa

.rra

H

LKeaa MY je pep;onHo noCJie Tara ,n;ana.:..
caH:wreTCKH MaTepHja.rr.

,ll;oxTop Jhy6nma ·M.rrilli, Jiexap rpy,n;aor o,D;eJbelba Beorpap;cxe
omnTe- 6o.rrHHn;e, rrapTM3aHCKH capa,!l;HHK, rrpwra ,n;a y 6oJIHllil;Y ae
6H Morao T&gt;ajao ,ll;a J'BO,!J;H 6oJieCH€ napTH3aHe H KOMYHHCTe ,n;a MY

ancy noMaraJie -qacae- cecTpe.
,IJ;ox je- pa,n;:~m aa xnpypiiiKOM op;eJbeH:.y OnniTe ,n;p2KaBHe -6oJI-·
HM:u;e y Beorpa,n;y, p;p BeJbKY MajcTopoBHfiy, mrcTpy-MeHTapKa npo...
c;Pecopa KocTMha, "laCHa cecTpa XoHopHja, p;aBaJia je caHH'l'eTCKH
MaTepnjaJI p;a maJbe rrapTH3aHHMa y o,rq&gt;e,D;e.
"tfacHe cecTpe IlapacKeBa, BacKa, 0JIMMnMja, na M caMci. MryMaHMja I!apacKeBa (AHKa .I(MMMh) ~J1:3 Ma.HaCTHpa CBeTH CTeBaH y
ceJiy JinnoBHn;e KO,D; Hm.ua, Ha6aBJbaJie cy sa napTH3aHe 03peHcKor
o,z:r;pe,z:r;a JI€KOB€ H CaHJ1T€TCKH MaTepHja.JI- I1 06HJia3HJI€ H JI€'l!MJie pa-:lb€He 6opu;e, cMeiiiTeHe KO,z:r; ceJbaKa. YKOJIHKO 3a paiDeHJ.IKe Hliij~
6HJ_IO ,z:r;pyror MecTa, CMemTaJie cy- HX H y MaHaCTHp. Hnje,ZJ;HOr O}J;
-TJ1X :paiDeHHKa Heiqn:IjaTeJ:b- HJi!je OTKpHQ.

147

�Ka,n; je 1943. 3anpeTHJia onacaocT .u;a HX 'leTIDi~H no6njy, nperuJie cy napTH3aHHMa H aacTaBviJie .n;a pa.n;e oxo palbeHHKa y napTH3aHCKHM 6oJIHHIJ;aMa.
KaJiyljepiD:~a

"

6oJIHH'IapKa

y

6eorpa)ICKOM

caHaTOpHjYMY

,CTaHKOBHh", Teo,n;opa Toaqxa lliyMelbaK H3 IITyja, yno3HaJia ce c
KOMYHHCTHMa O,IJ;MaX IIOCJie yJiaCKa HeMa~a H p;aBaJia J1M JieKOBe H
3aBoje. Hexo je TO npHMeTH-o H npnjaBHO BJiaCHHKY a OBaj je oTnyCTHO c nocJia. Teo.n;opa ce BpaTHJia y CJioBeHHjy H yKJ.byqHJia Y

0CB060)Il1JIHY &lt;j&gt;pOHTy. ro)IJ&lt;He 1942. ynyl;.eHa je y O)lpe)l l1 paciiOpeljeHa 3a HHCTpyMeHTapKy KO,JJ; XHpypra y IIapTH3aHCKOj 6DJIHJru;J1.
C xnpyproM je m:uJia n Ha noJiomaj sa BpeMe 6op6H. Kao HajncxycHnjy n aajcaBecHHjy 60JIHW:Iapxy, y3HMaJIH cy je ,n;a pa,n;H npH
aajTe:m:nM orrepatzy:~:jaMa. C XHPYPIIIKOM eKHIIOM y"&lt;IeCTBOBaJia je l:'I
3a BpeMe 6op6H Ha CpeMCKOM ¢poH'cy. ¥BeK je HCIIOJhaBaJia HeCe6H'IHY Jhy6aB H no:m:pTBOBalbe rrpeMa palbeHHM ;z:wyroBHMa. CTapemHHe cy je HCTH~aJie 3a I!pHMep p;pyi'I1Ma. TOH'9:Ka Ce npH TOM caMO CKpOMHO CMeiiiKaJia TOBOpehH p;a joj je mao WTO y napTH3aHe
HHje ,JJ;OIIIJia npe Hero IIITO je OTIIYIIlTeHa C IIOCJia.

KAO CBOJ¥ PO'BEH¥
3a BpeMe paTa H ,n;e~a cy 6vtJia H3Jio:m:eE:~:a paTHHM cTpaxoTaMa,
TJiap;H H 6oJieCTJ1Ma. KoJIVIKO HX je H3ry6HJIO 2KHBOT€, TO HHKO TaqHO He 3Ha, HHTH he HKO li!Kap;a Ca3HaTH! ,I(a 611 ce 6ap_ ,ll;OH8KJie CTeKJia H3BeCHa CJU1Ka, HaBemhy HeKe IIO,D;aTK€ H3 H3BemTaja Jif3BpiU-

HOr HOO 8a ,[(aJIMaijl1jy, &gt;!8 1944, 0 36ery y v!TaJI&gt;Ijl1 " ErnnTy.
IlpeMa TOM l13BelllTajy, 011 34 000 &gt;!36erJI&gt;Ina 6HJIO je 436 6e6a 110
je,n;ae ro,n;mre cTapocTH, 754 AeTeT_a ,li;,O 2 ro,rpme, 3288 npeTmKOJIcxe .n;e~e M 10 264 ,n;eTeTa rrpexo meeT rOW1:Ha JK:HBOTa. 3a meCT
MeCe!1l1 yMpJio je 266 11ene J&lt;cno)l 3 ro)I&gt;IHe, 70 l13Ha)l 3 ro)IHHe.
To cy no.u;an;n o .n;en;n Raja cy ce HaJlla3HJia ,n;aJiexo H3BaH paTHHX
soHa H orrepan;HjCKV.IX no,n;pyqja,. r,n;e ·HJ1 &lt;i;lamHCTH"&lt;IKH aBHOHH HHCY
,n;ormpaJIM. A KOJIMKO- lilX j e 'f€K I'JiiHyJIO n YMHPaJio y p;OMOBVIHH, r,n;e
cy ce CBaKO,!I.H€BHO BO,D;HJI€ 6op6e.
Hame KOMaH,n;e cy HacT.ojaJie, KOJIHKO I'O,IJ; je TO 6VIJIO. MOrylie,
,n;a samTHTe -li! crracy .n;eey. l:!HM 6H· CTHrJie y- aexo HaceJbe, 6oJIHHqapxe H·JieKapH cy MManH· sa 3ap;aTaK ,ll;,a-npy&gt;Ke noMoh 6onecaoj
.u;e:QH. PaciiHTHBaJie cy ce y xojoj xyhH MM:a 6oJiecae ,n;en;e, rrperJie;o;aJie nx n ,I(aBaJie JieKOBe y3 ynyTCTB_a MajKaMa mTa .u;a pa,n;e. Y
OKOJIHHH !IJl,eBJha jam ce IIpH~a 0 napTH3aHCKOj ,,D;OKTOpKM" ,1J;.aHH, Me,n;HD;mrapKM ,naaHn;H PocMh, caHHTeTCKDM! ·:pe&lt;l:tepeaTy · llJbe-

148

BaJbcxor napTH3aacxor op;pe,D;a, Koja je Jie"&lt;IHJia ,D;en;y H 6oJiecT xao
jj
•
.
'
.
.
''
pyxo~, o.n;ar~aJia . MaJKe cy TDJIHKO Tpa:m:Hne napTnsaacxy ,;z:r;ox..;.
Topxy ,z:r;a Je 3aMeHHK IIOJIHTH"&lt;Ixor KoMecapa o,n;pe.n;a rro"&lt;Ieo· ,n;a ce
IIJiaiiD! ,n;a he HerrpnjaTeJb JiiC~DpHCTHTH TO IIITO ,TJ;aaMIJ;a Kao Me,D;H-,.
n;Haap _npBe ro,n;HHe Jiel!H ,D;e~y, sa cBojy nponaraHp;y ,n;a ce napTMsaaxe 6aBe aa,z:r;pMJiexapcTBOM.
,I(oraljaJio ce ,D;a JKeHe ,z:r;oJiase c p;en;oM aa IIOJiomaje KOA rrapTH3aacxnx Jiexapa H 6o.mrnqapxn ,D;a HM rrperJie,n;ajy ,n;en;y 11 p;ajy
yrryTcTBa M JiexoBe, He o6asHpylin ce aa rryrvnaBy 1i1 Morylrno paIPaBaibe. CaaHTeTc:~wr pecjJepeHTa PacHHcKor napTH3aHcKor o,D;pe,D;a, Mep;H~HHCKY cecTpy CaBKy J aBopmry Majxe cy Tpa:m:HJie "&lt;IHM 6H
"l!yJie .n;a cy y·aexo ceJio CTHrJIH napTH3aHH, H 36or :EDeaor cp,n;a"&lt;IHor
rrocTyrrxa c ,D;en;oM nposBaJIH je ,aama" ,n;oxTopxa Cama. ,IJ;en:a cy
JI€'9:~Ha Y CBJiiM IIa_pTH3aHCKJ.:rn!! aM6yJiaHTaMa J1 ~OJIHHI:(ciMa. Y y:m:M"l!KOJ 1i1 -qa::aHCKOJ IIapTH3aHCKOj 60JIHI1IJ;Jii C€IIT€M6pa J1 OKT06pi:t
1941. nocTOJaJie cy rroce6ae rrpocTopHje 3a CMeiiiTaj H Jie"&lt;Iea.e .n;en;e H MajKH. Ka,D; je 6VIJIO MOryfiHOCTH OCHMBaHH cy H ,n;eqjH p;oMOBH,
na I1 IIOpO,lJ;VIJIHIIITa. ¥ ,il;€"IjeM ,D;OMy y )l;pBapy yrrpaBHHK je 6HJia

Me)IJ&lt;Q&gt;IHapKa Py"'a Ilepepa, a y ADMY y JlrmHy npocpecopKa CTojaaxa. ITocTojao je 1i1 ,n;e"tJjH ,n;oM
Enxahy, y xoMe cy 6HJia cMeiii-

Y

TeHa ,n;e~a KOjy Cy napTH3aHM 0CJI060,IJ;MJIM M3 yCTaiUKOf JIOropa y
JacKH. Maoro.Te ,il;e:q~ Mopano je p;a H,D;e y3 rrapTM3aacKe je,n;HHHD;e
nocJie rra,n;a EHxaha. TaKa je 6MJio y TDKY qeTBpTe H rreTe .Qcpaa3HBe Kap; je rropep; ;n;en;e rromayJia u yrrpaBHVI~a ,I(eqjer ,il;OMa A,n;a
IlpJ1IJ;a (rroJIHTHqxn KOMecap 5HJia je rrpocpecop JoJiaaa Jiem:rarep).

0 je,n;HOM rrapTM.saHCKOM rropo,ll;MJIMmTy y CJioBeanjH, eHrJieCKH
JieKap, Beli IIOMeHyTM Majop Poi,Iepc IIJ1II!e y CBOjHM cehaiPHMa
&gt;!8 1944:
,CyTpa)J;aH

CMO

IIOC€TJ1JIM jep;Hy

YCTaHoBy KOja

MM je IIOTIIYHO OTBO-

PHJia O"&lt;IM y norJie,n;y cam:lTeTcxe opramt3ar.J;Hje cJioseHaT.J:KMX nap-

TH3aHa. 0IIKOJb€HO ca CBHX CTpaHa H€M3't!KJ1M ,lJ;l1Bii13HjaMa, OB,ll;€ je
6MJIO rro.rvnayTo npaso nopo,n;HJIMIIITe. Ha BepaH,n;H, Mcrrpe,n; rJiaBHe
3rpa,n;e, ~ MaJH1M xpeseT:m.f:a o,n; Jieno HCT€Cam1x 5opoBMX ;a:acaxa,
Jie:m:aJIO Je ;n;eceTaK 6e5a M Y&gt;KMBaJIO Ha CYHQy. Cse cy 6J1Jie ITOKPHB€H€ nerro M3Be3eHMM lie6a,n;HMa. IIIecp rropop;nJIMIIITa 6~ovia je je,n;Ha
JKeHa, Jiexap 113 Jby6JbaHe, ,n;p Bo:aceaa rpoCMaH KOja je 'CTy,n;MpaJia
ne,u.VIjaTpMjy y Beqy, IIope;:~; CBaKor· xpeseTHha aaJia3MJia ce Ta6Jia
Ca y6eJI€LK.eHOM T€2KJ1HOM 6e6e M KOJIJ1"&lt;IJ1HOM MJI€K3 J1 ,n;pyre xpaHe
xojy .II.eu;a rrplilMajy. BMJIJ.:I cy TY H rro,n;au;n o pop;HT€JbHMa M H::.MXOBOM 3,JJ;P3BCTBeHOM CTaH&gt;y. Be6e cy BeruTa'l!KH xpaH&gt;eHe, jep cy H::.HXOB€ MajKe HJIH IIOrHHYJie, MJIH 360r Harropa y 6op6H, HHCy HMaJie
MJieKa ••• "

149

�¥ npoJiehe 1944. M3BecTaH 6poj .n;e"e " ' 6&gt;&lt;BWMX .n;eqj&gt;&lt;x .n;oMOBa ynyhea je y MTaJIHjy. 0 TOMe Cmma OrpH30BHh, je,n;Ha o,n;,
,n;pyrapHIJ;a xoja ce 6pHHyJia a ,n;eqjeM 1J.OMY y By3eTy, y jep;aoM
Harrwcy Ka&gt;Ke:

.UEBOJKE H3 HAPO,UA

,CHTyau;uja je GnJia BPJIO TeiiiKa. )Keae cy na3MJie ~a ;n;jeu;a ae
oTp"''e n ;a;a ce ae H3ry6e y :r,ryHrJIH, ,n;a ce 6oJieCHa )ljeu;a He noMemajy ca 3;a;paBOM n ae pai.Ill1pe 3apa3y. OnymTao ce MpaK Ka,D; CMO
yrnJH1 y BapM. BeceJio cMO ce 11pvmpeMHm1 ;a;a ce HCxp:u;aMO, xa.n;
CMO ITPMM€TMnll p;a K8MHOHH H€CM8ffi€HOM 6p3MHOM H3JI83€ H3 BapHja H ycnMH&gt;y ce aa 6pem:yJbaK. Mcxpu;aJIH CMo ce TeK y Kap6oaa. pH, ;n;eceTaK KHJioMeTapa o;a; BapHja, 6nsweM Jioropy noJIHTM'&lt;IKHX
3aTU'i€HHKa H paTID1X 3apo6JbeHHKa. Ca ocjehajeM Tjecxo6e yiiiJIH
CMO

y

B€JIHKJ1 IIyCTM npoCTOp, OIIaCaH B€JII%IKOM orpa,n;OM 60p;JbMK8B€

:m.Hu;e, aa xojeM(Y cy HHjeMo M aerrpHjaTHO 6v.me pacYTe, HMCKe KaMeHe 3rJ;iap;e. CnHjeAehH ,n;aa ADmJia je jaw jeAHa rpyna .n;jeiJ;e H
cMjecTHJia ce c aaMa. HaKo BeJIHKa, 3rpa,n;a je 6MJia npeTprraaa
CTOTJtJHaMa ,n;jen:e H :m:eaa, a m1je 6HJIO MoryhHoCTM .n;a. ce 6oneCHM
O.IJ;BOje Op; 3,ll;PBBHX. BoJiecay CMO ,7J;j€QY CMj€CTMJIM 3ajeAHO rpyny
IIO rpyny J1 OKO lbMX 0CT-3.BMJie yOKpyr npa3H€ KpeseTe, J18KQ CMO
35or TDra Mopane cTBBJbaTM no ,n;soje M Tpoje ,n;jeu;e 3,D;pase 3aje,u;HO, na CMO V:IX MaKap Ha Taj H8'&lt;1HH O,ll.BOjMJIH."

,IIocne 6op6n jam snrne cMo ce crrpnjaTeJI:&gt;HJIM,
,n;esojKe cy ,n;onaai:me Ha noJIO}Kaj n HOCHJie paa.e.:.
HMKe. ,Il;esojKe cy npeyseJie o,n; napTH3aHa aocnna
J1 OHaKO 6oce, C paCIIJI€T€HOM KOCOM (KaKO je TO
06M'Ifaj Y OBOM Kpajy), HOCJiiJie cy paaeHMK€ CB€ lJ.O
ceJia Pope."

CKopo He3aMMCJIHB CMeiiiTaj. CaMo I1 TO j e 6Mno 6oJI:&gt;e, Hero ·
OHOj )'J;€QI1 y ,D;OMOBI1HI1 KOj a Cy CTaJIHO MOpaJia .n;a CJiyiiiajy ny:u;H&gt;aBy 11 eKcrrno3Hje n ,n;a CTpene o,n; palbaBalba 11 norn6nje.

I

y JieTo 1942. Ha TjeHTMWTY, Ha TpOMei)M I(pHe rope " BocHe I&lt;
Xepu;erOBMHe, npMKyiiJbaJie cy ce aame je,n;MHHD;e Koje cy ce nosyKJie M3 Il;pHe rope, HCTO'IfHe Bocae J1 CaHI,IaKa. Hac H€KOJIHD;MHa
,n;o6MJIM CMO o.n; BpxoBHor rnTa6a 3a,z:r;aTaK p;a nonmneMo paaeHHKe,
6o.rrecHMKe H oco6JI:&gt;e Koje je npMCTMr.rro. IIomTo je ceno 6HJIO crraJbeHo: CBH. paaeHVIIJ;M cy ce HaJia3Mmr rro.n; se,n;pYIM ae6oM. Y je,z:r;aoj
MaJIOJ . CTaJH HaJliJIJ{ CMO TeiiiKO paaeHOr napTH3aHa KOI1a je xpa~MJia ]e.n;H~ M:rza.n;a BMTKa CMeljoxoca ,n;eB-ojKa. Op; MnJIMHKa Mapo~
J€BHha, KOJH Je Y3HMao no.n;aTKe, ca3HaJIM CMo ,n;a je paH&gt;eHMK Pa.n;ocas _KoBa"tieBvrh KOMaH,n;aHT IIpsor 6a'!la.ThoHa .Z:U,yre npoJieTepcKe
H ,n;a Je paH:.eH Ha 2KpBH:.y. 3anMTao je 11 a.y KO je oaa. O.n;rosoPMJia je:
-

Ja caM PoMaHHja ' - BocaHKa c~M.

IIecHHK Pa,n;oBaH 3orOBHli, KOjVI je Taxolje 6no c HaMa, npoKoMeHTapncao je:

151

�-

KocoBKa ,n;eBojxa HamHx napTH3aHa.

,II;eBojxa je 3aHcTa BPJIO Jieno cMeCTHJia pa:EDeHHKa, HanpaBHJia
MY Jie:m:aj o,n; cseJKe CJiaMe a oxoJio npocTpJia xapTHjy. AJIH, cBe
Hac je 3acem:ma csojoM nojaBOM. EnJia je BPJIO Jiena. liiMaJia je
Jieno ,n;yryJ.baCTO JIHI.J;e, Kpyrm:e O't!H, TaMHe TpenaBHD;e, xocy cuJieTeHy y ,n;yre KHKe. FbeHa nojaBa n p;p:m:aiDe cy noKa3aJIH ;n;a je
O.l1J'aCJia " OAHeroBaHa y I&lt;MyliHoj nopDA"'-1&gt;&lt; y rpaAY· ;L(or(HHje caM
ca3Hao ,n;a je TO 6HJia ce,n;aMHaecToro,n;:mn:EDa Capajxa, Jhy6M:u;a Jifae3Hh. To je 6110 MOj npBM cycpeT c 6oJIH:wiapxaMa H3 Eocae. OcTaJU:I
cy 6HJIM JWyra't!HjH, aJIH HHMaJIO XJia)l;HHjH.
Ka,n; cy npoJieTepcKe 6pMrap;e Mece:u; ,n;aaa xacHHj e ;n;omJie y
Bocaacxy xpajHHY, rrpep; ,IJ;psapoM cy palbeHe rrapTM3aHe ,n;o't!eKH:saJie :m:eHe H ,n;eBojKe H 3acyJie HX n;BeheM. Ha ,n;o"'IeK je H3amJio
cae JKHBO ca sacTaBaMa H TpaacnapeHTHMa. IIeaaJie cy ce 6op6eHe
rrecMe H y3BHKHBaJie napoJie.

Y HajBelwj 3rpa,ll&gt;&lt; CBe npocTopHje cy 6&gt;&lt;Jie npeTBopeae y 6oJIHH"'!Ke co6e. llocTeJI:.e cy 6HJie rrpeKpMBeHe "t.J:apmaBHMa H hHJIHMOBHMa, ,n;eaoja't!KOM onpeMoM sa y,u;ajy. IIope,v; cBaKe rrocTeJI:.e no
je,n;Ha. DMJia,n;nnKa p;o't!eKHBaJia je paH:leHHKa H rrpeysmvmJia 6pl1ry
o IDeMy. MHore op; TJ1X p;eaojaxa, Mel:jy H:oliiMa je 6nno H ,n;eBoj-qH:u;a,
ITJiaKaJie cy jep BehHHa rrpoJieTepa HHje xTena lia JierHe y xpeBeT
)J;OK Ce ,n;eBoja"LIKH qapmaBH H fiHJIHMOBM He CKJIOH€.
0He cy ,n;eJKypaJie xpaj palheHMKa, ,n;oaoCJ.:IJie xpaey, Bo,n;y H noHy.n;e, noMaraJie rrpH rrpall&gt;y. Kap; cy paiDeHJ1U:M 36or onacHOCTM o,o;
Harra,n;a mmpnjaTeJI:.CKMX aanoHa MopanH .u..a ce npeaoce y 5apaKe Ha
IIJIRHJ.:IHJ1 y IIIYMH, )J;€BOjKe cy MX HOCHJie Ha CBOjHM HejaKMM paM€HJ.:IMa.
OcTaJia MJ.:I je y cehall&gt;y ,IJ;parHH&gt;a, BHTKa :u;pHx8. H IDeHa niDKll&gt;a

i:t ae:m:aocT npeMa paiDeHHKy. Ka,o ,n;a ce r-o,n;HHaMa 3a Taj iiocao
rrpJ1IIpe:MaJJia. EnJia je HenHCMeHa ~w6aaH:u;a H3 ceJia ATamean;a.

J 6,ll;He HOhH )J;OK CaM H c§M Jiemao y 60JIHI1:Qli! y ATallieBI.J;y,
npo6yp;Ho Me je ,UparUH.HH TIJI~q:
- CTpamao ce My"tJH y oBoj npJbaBmTHHH, a ja He 3HaM mTa
hy H xaxo .n;a MY noMorHeM, - peKJia je ,IJ;parJ:nPa, rroKa3yjyhl1 MH
xpeBeT y yrJfY. "Y :EDeMy je y HeCBeCTH JieJKao 6opa:q pall&gt;eH y KWIMy. Bpnmo je HYJKIIY HCTIO,ll ce6e. ;L(parHH&gt;a je noxyruaBaJia ,11a MY
KpeBeT O,ll;p1KI1 CYBMM, aJIJ.:I HHje ycrreBaJia y TOM€. lloKylllaO CaM
,n;a je YMHPHM, o6jacHMBIDM joj ,v;a ce TY He .MO:&amp;e MHoro y-qHHHTH,
aJIH ,rr;a YmaK npo6y,u;H .Eopxy, cTpyqay 5oJIHH"'Iapxy, J.:I ,n;a IDY ynMTa xa:Ko .n;a aaMeCTH rrocTeJby. Y6p3o ce apaTHJia c EopKoivl: J1 lbHX
.n;ae cy aanpaBHJie OTBop aa nocTeJI:.H Temxor paH&gt;eHHKa. Ka,n; ce pa-

152

H:.eHHK yMMpHo, rrp:mnna MH je, o3apeHor Jm:u;a. 'YrrHTao caM je 3aHHTepecoaaHo:
- IIITa TH je ,ll;l)yr, o,IJ;axne je?
- He 3H3.M, ae 3Ha:M: MY HH MMe, an O,n;aKJie je. MHcJIHM ,n;a je
Cp6MjaHa:o; HJIH Mo::m::,n;a I:J;paoroP~, HHCaM cnrypaa. CTaJIHO je y He_.
CB€CTH1 na HJ1CaM MOrJia ,n;a ra yiiHTaM.
Te ,n;eBojxe HHcy 6HJie c.aMo aeroBaTeJhMn;e palbeHHKa H 60JJ;eCHHKa, OH€ cy pap;MJI€ J1 CB€ ,n;pyre IIOCJIOBe. 'Y jaayapy 1943. 60JIHH-qapKe H3 6oJIHHD;e y ATameB:u;y npeHeJie cy M .MeHe Ha HOCHJIHMa
op; npyre IIeTpoaan; ,IJ;paap p;o 6oJIHHD;e ATameBan;, y rrJiaHHHM
KneKoBa't!H, aepoBaTHO oxo ,n;eceT KMJIOMeTapa. HocHJie cy Hac npexo xaMeii':&gt;apa H p;y6oKor caera, no BeTpy M D;:wiM 3MMH. CBe cy 6HJie roToBo 6oce H roJie, a paMeHa cy HM ce :qpBeHeJI&lt;i o.n; aocJ:IJia. Can
CMO 0'9:€KJ1BaJIH p;a he ce Ha npBOj KOH{jlepeHIJ;MjM TIO:iKa.riHTH Ha MYK€ xoje cy TpneJie Hocelrn paiDeHJ1Ke, a oae cy roBOPHJie xaxo ce
c H.HMa cJia:6o rroJIHTJ1qKJ1 pap;H 11 3axTeBaJie BHwe rroJIHTH"LIKJ1X H
o6pa30BHHX -qaCoBa.
BHJie cy cxopo cBe BpJio MJiap;e .n;eaojxe. HexH paiDeHHI.J;H, MJia,n;HhH, HHCy MOrJIH ,n;a O,ll;OJI€ J1 IIOKymaBaJIH Cy p;a HM ce y,n;Bapajy.
Kaxo cy oHe pearoBaJie?
MaJia M11pa, BpJio Jiena, ae,n;pa H ,n;yx.OBHTa .n;eBojxa, ys6yl:jeHo
H yBpel:jeHo, ca cy3aMa y oqJ.:IMa oTpqaJia je xo,rr; rroJIMTnqxor KOMe:capa 11 rrom:aJIHJia MY ce:
- 3aMHCJIH, p;py:m::e IIOJIHTJi1qKJ1, oBaj ,n;pyr Ml1Illa .MM rrpe.n;JiaJKe
,n;a BO,JJ;J1MO Jby6aB, ,rr;a ce BOJIJ1MO Cap;a, Ka,ll; Ce CBH 6ope IIpOTMB cpaliiJ13Ma. illTa MHCJIH OH 0 M€HH 1 Ba.T.b,JJ;a ,rr;a CRM &lt;PamHCTa, p;py1Ke
IIOJIHTHliKH?
Myxe CMO Ji!MaJIH p;ox CMO je "YMHPHJIH. MJia.IJ;Hh :kojH joj ce
yp;Bapao 6J.:Io je je.n;aa o.n; aajTeJKHX pa!beHHKa y 6oJIHH:u;H H yorrmTe
HHje MOrao Hvr ,n;a ce noxpeHe y nocTeJI:.H.
Ka,ZJ; cy HeMa'liKJ:I aBMoHH, 3a BpeMe rroxpeTa Ha OuiTpe.n.y, 28.
jaHyapa 1943. no'!eJIH ,11a 6oM6ap,11yjy KOJioay palbeHHKa, KpajlfliiKHll&gt;e cy Hcno.n; cHonoBa 6oM6H J.:I3BJia't!HJie pa:EDeHHKe 11 i:Ipemrja.rre
HX 3aBOjHMa, HanpaBJI:.€HHM O,D; CBOjHX KOlllyJba H XaJI:.liiH3. ToM
rrpHJIHKOM je nope,o; BHme piDbeHHKa norHHyJio H aeKoJIHKo 6oJIanqapKH.
BoJIHM"Liapxa Tpehe KpajHmKe JlyTKa CMaMJiarHh je, c aexoJIHKO TemKHX pa:EDe~rnxa, y Toxy o¢a.H3HBe 6HJia on:KoJbeHa. Y 6e3..;.
H3JI33HOj CMTyan;HjH pa:EDeHmJ;H cy HarOBapaJIH MJia,o;y )l;eBOjKy p;a
ce crraca-Ba. AnM, aHa je ocTaJia c lbHMa. HeM:u;H cy nx sapo6MJIM H
3aje,n;Ho y6MJIH.

153

�II

IIOJU1TJ1qKH KOMecapH, 3aM€HHK IIOJIHTH'IIKOr KOMecapa, €KOHOM 60JIHli!ll;€, cexpeTap 0KpYJKHOr KOMJ1T€Ta CKOJ-a 3a ropCKJ1 KOTap, Jiexap n arroTexap 6oJIHJ1Il;e. 3axaa.rr:,yjylil1 TOMe, ycneJIH cy ,n;a npeHecy cBe paFDelU1Ke ,n;o nnaHHHe J aBopqa. HocHoqH cy npH TOM H3,J1,p:&gt;KaBaJIH TewKe Harrope. O,n; HomeH&gt;a paH&gt;eHHKa MHOrHM ,rr;eBojxaMa cy pacxpBaBJbeHa paMeHa. PaFDeHn:o;HMa je TO 611no HerrpHjaTHO,
jep cy HeKe o,n; H&gt;HX 6nne BpJio Mna,n;e, rOTOBO ,rr;e:o;a. Taxa je je,l{aH
palbeHHK caocehajHo pexao oMna,n;HHKH xoja ra je HOCHJia:

'Y MTaJIHjH 1944. Hamao caM ce Ha Jie:'t!eH:.y c ,n;pyronHMa H3
,IUJYTYIX KpajeBa. Ilp:wraJIH CMO KaO HeKa,IJ; HaiiiH O't!CBH H p;ep;OBH

,coJiyH:QH" o 6op6aMa y HaliDfM ltpajeBl'IMa. MHJIHD;a OnaJI, -rmaH
cxojencxor pyxono,n;cTna 3a J!Hxy, rrpH't!aJia je xaxo cy ce y paTy
,n;pJKaJie :m:eae, aapo't!MTO OMJiap;JomK:e. J1crrpJ1qaJia HaM je xaxo cy
OMJ!a,r~&gt;mxe 1941. sa BpeMe 6op6n xo,r~ ,ll;mf&gt;er Jiaiii\a HSByKJie cBe
paH&gt;eHMKe c noJio:m:aja H nocne rrpenujasa, npeHeJie y ce.lha"tJ:Ke

-

Kylie, M3naa 5op6eHor rro.zwyq:ja.
Eno xaxo je

TO

6MJIO. Oae cy 3aruJie rro xyhaMa I1 o,n; JKeaa

- 11 Te6H, ,!U)YJK€1 paH€ KpBape, na J1 TJ1 fiyTm:u, - O,ZJ;rOBOpHJia
je H npo,n;yJKHJia He npeMemTajylm HOCnJia. 3a BpeMe o,n;Mopa ca3HaJio ce .n;a cy HeMI.J;M TeHKOBHMa HanaJIH Temxe paH&gt;eHHKe y 6onHHI.J;H CTajHHh H TOM rrpHJIHKOM y6HJIJ1 palbeHy Alrl)enxy xojoj cy
6HJie aMrryTHpaHe o6e Hare H3Hap; xoneH3., BJia,n;y M3 TpHHaecTe
npoJieTepcxe, KOMe je 6HJia o,n;ce'l!eHa JieBa aora, cJienor palbeHHKa
H3 TieTe 6pHra,n;e, MaJior JoBn:o;y xojH je 6Ho Beh palbeH 6oM6aMa
J13 3BHOH3 H MHOre ,!U)yre paFDeHHK€1 CBe KOjH HHCy MOrJIH C3MH ,!{a

IIpMKyiiJ.baJie KpeneTe H ITOCT€JbHHY. Oap;a cy y j e,n;HOj BCJIMKOj xy-

IUf

ype_AHJU1 napTH3aHCKY 60JIHJ1Izy

y

KOjy cy CM€CTHJIH pa:EbeHH-

Ke. CJu:r'IHO cy nocTynv.me H OMJia,n;HHKe H3 KopeHHIJ;e J1 Jinqxor
IleTponor CeJia npMJIJiiKOM napTM3aHCKDr aarra,n;a aa Kopemn.
.J;y,
xpajeM 1941. Oae cy, npe Hamer rroJiacxa y aarra,n;, npHIIpeMHJie 25
IIOCTeJDa Y 3rpap;H OCHOBH€ lliKOJie y ce.rry Kp6aBJU\H H 15 IIOCTeJDa
y ceJba&lt;J:KHM xyhaMa. Y ToKy 6op6e paiDeHIDJ;H cy p;oHomeHH. y Beli
npliiiipeMJbeHe nocTeJbe. Taxa je aacTaJia napTH3aHcKa 6oJIHIDJ;a y

ce Kpeliy.

Kp6aB&gt;ri&lt;&gt;r, y JinijH.

,II;o3HaJio ce n xaxo ce 60JIHHqapxa JI!JioHxa roni1K, c jom TPH
OMJia)l;JiiHK€ HHje XTeJia p;a O,D;BOjH O;z::J; pa'lbeHJ1Ka Jii CB€ 'q€THpH CY
H3,Jl,aXHYJI€ nope,n; CBOjMX ,n;pyrOBa. 0Be OMJia,D;MHK€ cy CTaJie Ca cy3aMa y Q-qJ1Ma yBepanaTH paseHHKe xoje cy HOCHJie ,n;a wx aete
OCT3BHTI1 J1 p;a lie, 3KO C€ MOpa, C H:.HMa 3aje,tQIO IIOI'J1HYTH- jep, H
OHe cy napTH3aHKe, CKOjeBKe H3 ,I(pe2KHJ1IJ;€!

IIope..n; cMemTaiDa n rrpeHoweH:&gt;a palbeHHKa oMJia,ll,IDIKe cy H
npeBnjaJie H HeronaJie paaeHHKe, Ha6aBJbaJie H npMnpeMane xpaHY· OpraHH3ai&lt;&gt;rja CKOJ-a je ys noMoli :m:ena o,r~pe\jnBaJia pe):loCJie,l{ cnalba HaM:w:pmn.J;a H3 nojep;Jfii'Hx ceJia, Ka,ZJ; he xoje oMJia,l{HHKe npeHOCHTH pa:a.eHHKe H KOJIHKO BpeMeHa. CxojeBcKa opraHH3a:o;nja je O,l{peljHBaJia H OMJia,D;J1HKe xoje he O,l{Jia3HTH y rpa.n;one
..n;a aa6aBJbajy H- xynyjy JieKoBe 11 CaHHTeTcKH MaTepnjaJI. IIomTo
HHje 6MJio 3aBoja, ypeljeHo je .n;a ce TKa rrJiaTHo 3a saBoje. OMJia;z::J;HHa je aajnehy noMoh np~ana H npH M3BJia'llelby 11 Homelhy paFDeHHKa.

*

•

•

•

Hana,z~ajy je,r~HHHI&lt;e

•

*

Ha rro't!eTKY HeMaqxe ociJaH3J1Be aa ,II;pe:JKHnn;y y JIHI.J;H y npoJielie 1944, OKO 50 T€lliKHX pai-b€HHKa Ce 3aT€KJIO IIO;z::J; maTOpHMa Y
yBanaMa JaBOpHHu;e. OxpyJKHH KOMHTeT CKOJ-a II03Bao je oxo
100 oMJiap;HHKH n Tpn,n;eceTaK MytiiKapan;a p;a npeHecy palbeHHKe
Ha 6e36e,Jl,HHje M€CTO. IIa.n;aJia je Jie,n;eHa KHwa n cTe3ao Mpa3, CHer
je 6Ho p;y6oK H no ,ll,Ba MeTpa. Hocnno ce 6e3 cMeHe H ,l{aH:.y H aohy.
3a xpaTxor o~opa, sa palbeHHKe cy pa3a:mnbaHH maTopH a HOCHOJJ;H cy cnaBaJIH rro,n; Be,ZJ;pHM He6oM. HeMD;H cy HM 6HJIH 3a neTaMa H
TYKJIH cy KOJIOHY HOCHJia C paH:.eHHD;HMa H3 M11TpaJb€3a J1 6an;aqa.
Hexa,n; HMCY 6HJIH y,ll,aJbeHM BJ1llle o,n; 500 MeTapa op; paiDeHHKa. EMno je O'IIHrJie.n;Ho p;a HeMqH 3Hajy ,n;a cy palbeHHIJ;H npe,n; lbHMa n
,ll,a JKeJie ,n;a MX 3apo6e. Harne je,n;HHHIJ;e cy HM ce orop-~IeHO cynpoT-

"Y jecea 1943. nocJie KaiD:ITynan;Hje liban:nje, HeM:o;YI c sennKHM
cnaraMa " MOTopM3ai&lt;&gt;rjOM

,ll;pyiiapM::o;e,- rra re6H je xonryJDa Ha paMeHHMa xpBaBa a TH

hyTmii.

HOB " IIOJ y JI&gt;r-

:o;:n, ropCKOM KOTapy J1 npHMOpjy. IIapTI13aHH nx. cnpeMHO ,l{O'IIeKyjy, ann cy J:I36HJie Temxolie c pa:EDeHMll;KMa I1 6onecHHD;HMa. 3a
aomeae pa:EDeHHxa oKyiiJI:,eHo je _CBe JKJmo. Hocvtna c TeiiiKHM pa-

H.eHHJ:1HMa H3 ,li;pe:&gt;KHI&lt;I:\e (6MJIO je OKO 120), nope,z~ OMJia,'IHHKM, HOCHJie cy 6oJIHH'L!apxe, ocT.aJio oco6JI:,e 6omnn::~;e, JiaKIIIH paH:.eHHrt;H,

154

155

I

�CTaBJhaJie, a HOCHOII;J1 Cy_ YIH!paJIM CBe CHare If Y3MMqaJIH C paH::.e..:
HHqHMa CBe ,n;y_6Jbe Y IIJiaHHHy_. To _je Tpaj&lt;i.rio "IIeTH:r;)M ,n;aHa H TpYi
HOiiH. HeKOJIHKo 6opan;a je o,n; ~pa3a H aarropa yivrpJio. 36or Tara je
KOM8H,Zl;8HT 6pHrap;e, KOja je 6HJia Op;rOBOpHa 3a j;&gt;albeHHKe, "tteTBpTe
Beqepn ca3Bao cacTaHaK 6opau;a H Hocnou;a ,n;a ce ,l(otosope mTa .n;a
pa,n;e. ~MJIO j~ O"tJMrJie,ZJ;HO ,llia 6o~IJ;Yr BHIIie He Mory J1 ,n;a
TYKY
HenpMJaTeJbeM M ,n;a IIOMaJKY npn H9melby paiDE!li:irKa. Ha cacTaaKy
je-. BeliHHa IIpe,n;.rraraJia ,n:a ce y_ H€KOM IIOrO,D;HO:M 3a_KJIOHy_ IIOCT&lt;iBe
maropn H TY ·cMecTe .PaffieHMn;vr,
,il;eBojKa:Ma · .n;a ce- ri:oMorae ,n;a ce

ce

c

a

npo6Mjy " op,y eyliaMa. Kpaj paH&gt;eHMKa Tpe6a.no je p,a OCTaHY ca~
:M:o 6opu;vr, .n;a MX 6paae M _IIITJi:Te Cae ,iJ;oK He o.n;6njy HeMu;e HJIM ,u;oK
CBH He H~rMHy_. "):(eBOjKe_ Cy_ ce, Mel}y_TVIM, y_cnpOTHBHJie J13jaBJby_jy_fiM
,n;a cy oHe CKojeBKe n 6opn;n, H Aa Helie ,n;a ce o,n;Bajajy o.n; paH::.eHHKa, ,n;a fie OCTaTM ira axo Tpe6a .n;a norJ.my rrormzyfie c H:.J:tMa 3aje,n;Ho. ,I(a he MX HOCMTM .n;oK MMajy .n;axa, MaKap caMo jom ,n;eceT
KOpaKa, M8Kap Cal\W ,D;O IIpBe KOCe Jf yBaJie, aJIH he OCTaTM C H::.MMa.
Mo1K,n;a he ce :vr HeMu;H ,ttOTJie 3aMopMTM n BpaTMTM a oHe he, eTo
TaKO CIIaCMTH CBOje ,n;py_roBe. Ka,n; je BM,ll;eO lbMXOBy_ pemeHOCT KO~aH,n;aHT je aape,rvw ,n;a ce noKpeT aacTaBM rrpeMa Mopy. 3axB;Jby_JyhH lbMX0)3HM HarropMMa I1 IIO&gt;K'PTBOBaH:.y_, KOJIOHa je y_crreJia ;qa ce
Te HOfiM y,n;aJhM o.n;. HenpMjaTeJba. Y6p3o cy pa:EDeHM.TJ;M CMeiiiTean no
Ky_fiaMa Ha CJI-D6D,n;Hoj TepMTOpMjH Ha npMMopJy_.

0 TOMe je y je,n;HOM -Qpojy JIMCTa ,ITpnMopKa" 113 paTHHX p;aaa
IlMCaHO:
,TKO ce H€ 6H cjefiao OHe T~ro5He HOfiH Ka,n: CY OMJI8,lJ;HHKe Bpi1H:.CKHX H ,I{pe:m:J1HCKJ1X CeJia 17 "t.J:aCOBa HOCMJI€ 6e3 CMjeHe paE-beHJ1K€,
H nocJie,ll;lbOM caaroM ux M3H:HjeJie ,n;o nJiaHHHCKor apxa. Barre cy
MPTBe o.n: yMopa. AJIH, KaKo je pa.n:ocT rropac.rra y HaMa Ka,n; c~o
yr.rre,n;aJie Wapeay TOMMJIY IlPHMOPCKHX :ateHa H ,IJ;€BOjaKa Koje CY
HaM rrjeaajyliu ,n;oJia3J.:rJie y cycpeT. Ha paMeaa npm.nme cy palbeHe
liPYTOB€ J1 nOIIJ'I"ieJie JifX ,JJ;a~e O,lJ; IJITaCHOCTM ..• ''

Y MCTOM TOM JlHCTy, ifa je,ZJ;HOM M€CTY fOBOp:ri C€ 0 O,lJ;HOCy OMJia,ll;IDIIOI rrpeMa palbeHHM napTM3a~a:
,CBaKa o.n: Hac ,n;oaocM OHo wTo je MDrJia aa5aBMTM. Hawa aajw.~ta­
ha ,n;pyrapm.(a ,D;P1KM ce HeKaKo TajaacTBeHo. CaPypao je M3MHCJIJ.i:Jia
. H€IIITO HapO~HTO .n:a Hac M3H€H8,liJ1. Jii 38HCTa. Ha CTOJI IlOJia&gt;Ke T&lt;lH,yp rrya KeKca, c:EiaKojax:Hx o6JinKa. Ha neToKPaK:oj 3BHje3;u;H H3_.n:y6JCeH~ je ,:m:aseo CCCP", ;a;pyT,i:de oiieT ,:m:aBjeJIH napTH3aaa".

156

III

¥ 6aHaTCKOM ce.ny KapaJ::;opJ:jeBy :lKHBeJIH cy Boca"""• JlHqaH&gt;&lt;,
Xep:u;,erOBIJ;H n Upaorop:u;,n. FhMxonir: CHHOBM M xhepxe 6HJIH cy y
TDKY paTa JIHCTOM aa cTpaan Hapo,n;HoocJio6o,n;HJia"tJKor noxpeTa. IIo
xpa6pOCTJ1 H O,Il;8HOCTH OMJia,ll;MHKe C€ HHCY H3,z:Q3ajaJie O,D; MJia~a.
MHore o,r:r; H&gt;HX cy rronmyJie y 6op6n, .n;-pyre cy 6HJie nporaiDaHe,
xaiiiiieHe H yMopeHe no JioropHMa M saTBOpMMa. HeKe cy normryJie
xao 5oJIID1qapxe, cnacanajy!rn paH&gt;eHe .n;pyroBe a HeKe xao IIITO je
6MO CJiy_qaj C MJiap;oM CKOjeBKOM 'ByJIOM Bp3HJrli, HHCy XTeJie ,!l;a HaIIYCTe paH::.eHHKe rrn y nocJie,n;I-beM qacy. 'ByJia je y ceJiy 3aspriD:[Jia
xypc 3a 6oJIHH"tJapxy.
Ka,n; cy Kapaljopljeal:!aHM noJia3MJIH y aKI..J;Mje, l1IIIJia je ca ocTaJIMMa xao 6opa:u;, a xap; je Tpe6aJio rrpy2KaTH rroMoh - npy2KaJia je
palbeHMM ,n;pyroBMMa.

IIIecHaecTor jy.na 1944. TeiiiKO je paH&gt;eH qYBeHH KapaljopJ::;eBaqKM KYPHP " p,MBep3aHT ApTeM (06pap, JaH&gt;ymeBHii). ;D;pyroBH
cy op,pep,MJIH T&gt;y.ny Bp3HM!i p,a ce CTapa o lbeMy. CeKpeTap 0Kpy:lKaor KDMMTeTa KITJ, UpHH MMh.a ('Bypa JoBaHOBHli) TOM npHJIHKOM
joj je peKao:
- BHlieiii TY nope.n; ApTeMa, cBe .n;ox He cTaHe l:!BpcTO aa csoje
Hare! To TH je CKOjeBCKH 3a,ZJ;a'IIaK.
,lJ;eBDjKa je nOIIIJia C paH::.eHHKOM y CKJIOHMIIITe KOje ce HaJia3MJIO y_ jep;Hoj H:.MBM y IIOJby. Pa;a;H Ha6aBJI:.aH&gt;a HaMH!fHMD;a l1 Jie-

KOBa 6HJIH cy joj npMlJ,OI\aTH oM.nap,M""" Jby6M7J,a BJiaJHii " MapKo
MapHHKOBHh. Ka,n; cy ·;zwyrH noJia3HJIH y aKIJ;Hjy, 'ByJia HHje xTeJia
Aa H30CTaHe. Ko,n; paaeH:M:Ka je ocTaBJI:.aJia- Jby6MD;y H MapKa, a
no 3aBpmeTKY aKIJ;Hje HacTaBJbaJia je .n;a ce cTapa o ApTeMy-.

MeJ:jyTMM, HeMQM cy 23. jy.na om&lt;o.nMJIH aTap .KapaJ::;opJ:jeBa.
BpmJ1JIH cy CHCT€MaTCKH nperpec. J1Jie:raJIIJ;H H CKOJeBD;H, Ca OHO
MaJio opy_}Kja IIITO cy MMa.m:t, npo6MjaJIH cy ce M3 OKpy&gt;Kelba. BHJio
je H OHHX KOjM cy BepoBaJIH p;a Helie 6HTH OTKpHBeHH y 6a3aMa. 'Y
cKJIOHHmTe, rrope.n; paiDeHor ApTeMa, 6oJIHWiapKe 'ByJie, Jby6MIJ;e
BJiajMli H Mapxa MapMHKOBHha, CTHrJia cy joru l:!€TJ1PH OMJia;n;mru;a
.n;a aoce paH::.eHHKa aKO ycTpe6a. Me~yTHM, ¢aiiiHCTH cy 6HJIH omtoJIHJIH IIOJbe, na HHje IIOCTOjaJia MDryfiHOCT ,n;a C€ HerrpHMeTHO H3alje, IIOrOTOBO C paH:.eHHKOM. 3aTO je O,It1Iy"t!€HO ,n;a Ce OCTaHe Y 6a3H.
Ka,n; je ApT€M "t.J:YO ,n;a cy BOjHH:U:H CTMrJIH AO IDHB8 Y KOjoj je CKJIOHl1IIIT8, aape,z:r;Ho je ,n;a ra H3Hecy aanoJbe. IIomTo -cy ra H3HeJIH H
cTaBMJIH y saxJioH, pexao je MJiap;HhMMa H p;eBojKaMa ,n;,a ra ocTaBe
I1 .n;a ce noje,D;HHa"tJHO H3BJia"9:e. 3a H:.era, peKao je, He Tpe6a .n;a

157

�6pVIay, aehe ce :m:HB ;n;aTH cpanniCTHMa y pyxe. IIpH TOM je noxa3ao peBOJIBep H 6oM6y. Cnn cy norJie;n;aJIH y 'ByJiy, xoja YIM peqe:
-Ja ocTajeM y3 ApTeMa! Bn ce npo6HjajTe, axo ce 6y;n;e MDrJio.

II OHE

PaH:&gt;eiD:Ix je rroxymao ,n;a je y6e,n;H xaxo je 6oJbe ;n;a M oHa
KpeHe. MeJ:jyTMM, oHa je ocTaJia rrpl%! caojoj O.zlJIYill%!. ApTeM joj je
,n;ao 6oM6y a ocTaJIHMa aape;n;Mo ,n;a xpeay. OTliiiiiJia cy ,n:nojm.J;a a
,n;pyrn cy ocTaJIH.
ApTeM je 'l!eKao ,n;a ce HeMU.H rrpH6JIHJKe n oa,n;a je rrpMny:u;ao
aa aaj6JuoKe. IIocJie;n;H:&gt;H MeTaK je Hcna.nHo ce6H y cp:u;e. BH.z:tehH
TO, 'ByJia je aKTMBMpaJia 6oM6y H rrycTMJia je M3Me9y ce6e " .z~pyroaa.

IV
MapTa 1944. t:Paiii&gt;&lt;CTH cy npoHaiiiJIJ%1 3eMyaMQe y ceJiy TpHoBH, HCIIO,ll; MajeBm:J;€, y KOjHMa Cy 6MJIJ1 CM€IIIT€HJ1 paH&gt;€HM H 60JI€CHH napTM3aHM. lloqe.nu cy ,n;a y6njajy cBe Koje ·cy rrpoaamJin. MemTaHH cy aacTojaJIH ;n;a crracanajy noje;n;HHU.e. J1 Ma.rra qo6aHI1u;a
-MHJIHIJ;a CTeBHfi rromJia je y noMoh. YcneJia je ,n;a H3 je,n;ae 3eMyaau;e H3Byqe paineHJ1Ka H ,D;a ra ,n;onyqe ;n;o HeKe jaMe y IIIYMH, r,I~;e
ra je noKpMJia cynHM JIMmheM 11 rpalf:teM. ,ll;oHeJia My je Bo,n;e H xpaae H :u;eJior ,n;aaa oxo Tor MecTa oKy!IJbaJia onu;e ;n;a 6J1 crrpe"tJVIJia ,ll;a
ra HeKo rrpHMeTH. Tex xa,n; ce HenpHjaTeJb nonyxao 113 ceJia. MMJIH:u;a je o6aBeCTMJia Jby,n;e H3 aapo;n;aoocJio6-o;n;HJiaqxor o,n;6opa r,n;e ce
aaJia3H paH&gt;eHMK.
0MJI8,lJ;MHKa CTaHa MMTJ:di H3 HCTor ceJia ca CBOjHMa, I13ByKJia
je 113 3eMyHHn;e Temxo paH:&gt;eaor napTM3aaa Pa,n;y A6a3DBJ1ha. ITpeH€JUI cy ra aa je,n;ay JIHBa;n;y H 3aTprraJIH TPaBOM. IIomTo cy HeMU.H
noqeJIH .,n;a npme npeTpec TOr npe;n;eJia, OHM cy yrrperJnt BOJIOBe y
IIJiyr H sarroqeJIH ;n;a_ opy Taj ,n;eo H:&gt;HBe. HenpHjaTeJb MX je 3ao6mnao H TaKo je cnaceH n: onaj pa:EheHllx.

IIapTM3aHCKH paH::.eHHll.H n 6oJiecHMIJ;YI cy cMemTeHH H Jie'lleHH
y rrapTH38HCKJ1M npHXBaTHJimiiTHMa, aM6yJiaHTaMa H 60,JIHMIJ;aMa H
Q H:&gt;HMa cy ce 6pHHYJIYI, KOMaH.n;€, C8HYIT€TCKO OC06JDe J€,ll;HHHU.a lii
6oJIHMU.a. IIoMaraJie cy HM OMJia}J;HHKe J:t3 no3a;n;HHe. YxoJIVIKO HeKH
paH:&gt;eHMK HMje Morao .n;a ce JI€-IH y napTM3aHcKoM caHMTeTy, rrpe~a­
BaH je ,U03a,Il;HHD;HMa" .n;a ra OHH CMeCTe KO,ll; napTH3aHCKJ1X npHJaTeJOa n capa,u;am~a H .n;a· opraHH3yjy H&gt;HXOBO Jie't!elbe. BpHry o THM
6opu.11 Ma cy rrpey3HMaJie yrJiaBHOM :»reHe. ,I(pyrapnu.~ H3 rro3a,n;MHe
nocnehMsa.ne Cy rrpnxsaTallf:,y J1 Jie"IeH:.y paH:&gt;eHHX rra~TH3aHa BeJIHxy rraJKiby, He o6a3Hpyfin Ce Ha OIIaCHOCTJii XOjHMa cy Ce H3Jiara~e,
0 TOMe caM MHoro cJiyiiiao o,n; aamHX palbeiDixa .n;ox caM y rrpoJiehe
1944. 6110 Ha Jie'!eH&gt;y y Ji!TaJIMjM.
·

I
IIpHJIMKoM Hana.n;a aa rrpyry Beorpap;-'Benl}eJIMja, xo;n; 1KeJie3HWIKe cTaHMQe 'BopJ:jeao, 1. HOBeM6pa 1941, pa&gt;beHa cy TP" 6op11a
.KyxanJ.:Iqxor o,n;pep;a. Csa-TpojHD;.a "cy Tajao rrp~HeTa y JiecKOB~ H
CM€IIIT€Ha UO KyfiaMa napTH3aHCKHX rrpMj'aTeJba. Q JI€'l!€lby I1 H€3H
pa:EheHMKa cTapaJie cy ce 1Keae._ 0 TOMe je rrpHqao .KpcTa· MnJbaHMli~ _je,n;aH o;n; Tpojm.:J;e palbeFimta:
_ Ko,n; PocKe CeJbaHKe (1YiHJIOIIIeBHli), cPa6pMtiKe pa,n;HJ::m;e. Y IIIriHTaJb-MaJIH, ocTaD caM TpH ,n;aHa. 3a TO npeMe -osa :m:eHa, MaJKa ,I{BOJe

159

�,n;eu;e (MYJK joj je 6110 y 3apo6JbeHHUITBY), xpaHHJia Me je 11 HeroBaJia Kao pol}eaor 6paTa. ~OK caM ce H3JI33Ho y aeaoj KyfiH, ,n;pyroBH H3 napTHjCK€ OpraHH3ai..J;Hje cy MH ,ll;OB€JIH JieCKOBal.IKOr JieKapa, ,n:p KaiiiHKOBMfia. Oa Me je nperJie,l(ao, npeBHO H ,n;ao aexe
JieKoBe, O,n; Pocxe caM npeMewTea y xyhy pap;HJ1Ka "G:ep;e ,II;eaHlia
y CaaT-MaJIH; TY caM Jiel.lea p;eceTaK ,n;aaa, 33THM cy Me npeaeJIH y
CT3H ,IJ;ymaHK€ 'BOKOBHfi. ITOCJie CaM npeM€WT€H y cTaH Ca.BK€ H
JoBe PaHqeBHlia, arpoaoMa, r,n;e caM ocTao Meceu; H no p;aaa, 3aTHM
KO)J; .IJ;HMHTpHjeBHlia •• ,

'Yaomelbe H npeMeiiiTaH&gt;e paaeauKa H3 je,zr;aor y ,zwyrM cTaH
HHje mn:.rro 6e3 Temxoha. ):(ox ce KpcTa MHJbaHHh aa.rra3liiO y cTaHy
IIeTpoH&gt;Ija ):\MMHTpHjeB&gt;!lia, y YJIJ&lt;I1H 3eKe ByJDy6ame 200, noJI&gt;&lt;QHja je rroqe.rra .n;a Bpmn rrpeTpec aexMX ,zr;e.rroBa rpa,n;a. PalbeHMKa cy
MopaJIH, H ax-a je 6Ho y Bp.rro TemxoM cTalby ca 13 paaa, ,n;a rrpeMemTajy aa ,n;pyro MecTo. 'tfMM cy casaaJie 33 TO, ,n;pyrapHn;e 3opa
A,!1aMOBHii, )J;o6pHJia CTaM6on&gt;!li " AHa CTojaHOBHii rrpe,l1y3eJie cy
Mepe ,zr;a paH.eHHKa, npece.rre y noro,n;aoM MOMeaTy, y ,n;eo xojH je
IIOJIHI..J;Hja Beh nperpecJia. O,zr;pe,n;H.rre cy :meae xoje he ,zr;a npaTe
no.rrnn;ajn;e xoju Bpme npeTpec, a ,I(,o6puJia CTaM6o.rrnh M Aaa CTojaHOBHh cy rrom.rre ,n;a _rrpOHaijy ,zr;pyrn cTaH 11 xo.rra. IIo.rrvm;nja ce
rrpn6JnDKHJia 6p:m:e Hero ruTo cy :m:eae rrpeTnocTaB.JOaJie: ,IJ;o6pH.rra
CTaM60JIHh n Aaa CTojaaoBnh, xoje cy MMaJie ,zr;a aaijy KOJia,
jam ce HHCY BpaTHJie. 2Keae je saxBaTu.rra rraamta. ,il;oMahHD;a je y
ys6yijeH.y MCTepa.rra CBe H3 Kyiie, CID:I:Hy.rra IIOCT€JDHHY C xpeBeTa H
palbeHHKa cTaBu.rra Ha ,n;acxe._ Ilpexo lbera je cTaBHJia nocTeJbHHy,
rrpexpHJia -xpeBeT M usamJia aa yJIHIJ;y. Ka,n; je nci:IpwraJia ocTaJil1M
JKeHaMa ma je ypa,zr;MJia, oHe cy ce yrrJiaiiiJi:[Jie ;o;a lie ce yryurnTH a
,11a H&gt;Ije cHrypHo ,11a ra IIOJIJ111Hja Helie rrpoHaliJ&lt;. HaroBapaJie cy je
,n;a ce paH:&gt;eHHK CKJIOHH Ha ;o;pyro MeCTO. J e..IQia j e npep;JIO:m:HJia .o;a
ce paa:.eHHK H3Hece Ha rpo6Jbe n: cMeCTH y aexy rpo6Hvrqy. IIi&gt;e,z:r;Jior
je npMXBahea, na je .Il;apa JoBaaoailli, nom.rra ,n;a noTpa:m:Jt Pa,n;y
rp06Jbapxy. rpo6JDapKa je 0,!1MaK IIpHCTaJia J&lt; KpeeyJia ,11a TIOMOrHe oxo rrpeaomesa paH&gt;eHMKa. ¥ TOM cy cTHrJie ,ZJ;eaojxe xoje
cy OTJ1IIIJie ,IJ;a o6e36e.n;e ,z:r;pyrn CTaH 11 Ko.rra. Ka,n; cy caoniiiTMJie p;a
cy cae ype,n;HJie, HacTiiJia je .pacnpaaa oxo Tara mTa je 6oJOe H cHrypHMje sa paH&gt;eHI1Ka: .n;a ra CMeCTe aa rpo6Jbe HJI~ KOJU1Ma npeBe3Y y 11PY"' CTaH. PasroBop je rrpeK&gt;myJio rrpM6JIIDKaBaH.e noJIJ&lt;QajaQa Kyli&gt;I y xojoj ce HaJia3HO MHJbaH&gt;IIi. )J;o6pJ&lt;Jia CTaM6oJI&gt;!li
je D!IJIY"HD Oi1P€!1HJia ll!Ta " KO ,11a ypa,11H. Pap;a rpo6JDapxa je rrouma y Kyliy AJiexce AH!)enKOBHiia, r,11e je Tpe6ano ,11a rrpBo HaH!)y
areHTH pa,u;H rrpeTpeca. HaroaopJ1Jia ra je .n;a 3a,n;p1KH_ areHTe IUTO
.n;y:me, ,n;a MX noc.rrymH jeJioM ~ rrnheM ,z:r;a HX saaapaaa KaK'O saa H

160

MO:m:e H ,IJ;a he aa Taj aaqvrH caqyBaTH :mHBOT MHOrMx Cp6a. Ka.n; cy
IIOJIHIJ;3jiJ;H ymJIM y xyfiy, OH je IIOCTYID10 IIO ,ll;OfOBOpy, a :aceaa
xoja je ocMaTpa.rra ,u;aJia je 3HaK ,zr;a rrpM})e &lt;tmjaxep. AJIH, xa,n; cy
KOJI3 IIpHIIIJia l1 CTaJia npep; xyfiy, Ha YJIMIJ;H Ce rrojaBMO IIOJIMIJ;HjCKH mrrHjya ,MapMjamxo". 2KeHe cy 6n.rre o-qajae, a.rrn ce Pa,n;a
rpo6JDapKa npBa caam.rra. IlpMTp"t!aJia je ,Mapnjamxy", srpa6nJia ra no,n; pyxy H rroBe.rra y caojy xyhy aa rrnhe, rrpaaehH ce ;o;a je
nHjaaa. Oaaj ce OTHMao H H3roaapao, aJIH ra Pa){a anje nymTaJia.
'Ycne.rra je .n;a ra yse,n:e y Kyh.y. noiiiTo je T3KO YJim:J;a ,O't!H:w:heaa"
H3 ¢11:jaxepa cy HCKO"t!HJie ,1J;o6pMJia CTaM6oJIHh, BpaHKa J oBaHOBHh
" BacJ&lt;JIJ&lt;ja HHKOJI&gt;&lt;Ii, yTp'l:aJie cy y eyliy " srpa6&gt;&lt;Jie no,11 pyKy
rrpHrrpeMJb€Hor KpcTy MHJD3HHlia, yaene ra y xoJia H aape,u;v.me
c}:mjaKepHCTH ,n;a B03J1 6p30. ¥ MOMeHTY Kap; je clJHjaxepHCTa 1KJ1xa
TopaJIHja onnrnyo KOlbe, y ¢11jaxep ycxoqmue H ,IJ;Ba MYIIIKapn;a c
peaoJiaepHMa y pyxaMa. OHM MY pexome ,n;a BOSH mTo 6p:me. IIomTo cy BHp;eJIH ,zr;a je lDHXOBa rrojaBa H3a3BaJia H3HeHa})eH:.e xop;
,zr;pyrap11u;a 11 ci:mjaxepHcTe, oHH o6jacaJmie xo cy. OHM cy HMaiDI
sa,u;aTaK p;a MnJbaHHha -qyBajy, mro HH OH avrje saao. Ka,n; cy :m:eae noBe3.rre palbeHHKa, mTa cy ,n;pyro MOrJie Hero ,zr;a H OHH ycKO"l!e
y xoJia. CJiyqaj je XTeo ,n;a je je,n;aor o,n; lbHX, Caay rrexapa, KpcTa
MHJDaHHh rro3HaBao xao aKTHBHCTy HOII-a rra je TaKo cBaKH aecrropa3yM 6pso OTKJIOffieH. PaaeHHK je, ycpe,n; .n;aHa, npeBe3eH H3
YJIMQe 3eKe ByJby6arne 6poj 200, y ,11pyr" ,11eo Jieci&lt;OBQa, y cTall
'l:Je,n;e ,l(eHMfia. 'Y OBOj 3KIJ;HjH je yqeCTBOB3JIO OKO ,II;B3JJ;€CeT JKeHa,
a HeMIJ;H M rro.rrn:u;Hja HHCY HJmiTa ca3HaJIH.

II
Y rrpo.rrehe 1942. paaeHm:J;M ToiiJIM"l!KOr o,n;pe,zr;a, 'Bypa J oBaaoBHh, ,I(eJIHBepa, Hmw.rra J.lyBepoaHh H Pa,r:v-moje YaaJIHh CKJialha-!IH
cy ce no CTo"t:IapcKHM xo.rrH6aMa aa JacTperru;y. To cy 6JLJie xo.rr116e
ceJDaKa H3 ceJia Ka.rraiDa. KoJIH6apn cy HM rroMara.rrH KOJIHKO cy
Mor.rrM. J e){aor ,IJ;aaa y Taj rrpe,n;eo je cTHrJla 6yrapcKia rroTepa. TiaTpoJie cy samJie- rro KOJIH6aMa .n;a ce pacrrHTajy sa napT_M3aHe. ¥.
KOJIH6aMa cy ce, yrJiaBHOM, saTeKJie :m:eae c ,n;en;oM. CBe cy oae
3Ha.rre r.n;e cy ce HaJia3MJIH paH&gt;eHH rrapTH3aHH, 3JIH HHKO TO HJ1:je
pexao. 6yrapcKHM cPamncTYIMa. 2Keae cy aacTojaJie ,n;a Ha HeKH aa't!HH lliTO ,ZJ;yJKe 3a,n;p:me ¢aiiiHCT€, KaKO 6H napTH33HH IIpHM€THJili1
orracaocT H rro6erJIH y nryMy. ,I(aBaJie cy aojHHIJ;HMa MJiexo H cnp
l1 saroaapa.rre l1X. Je.n;aa o,n; :meHa je Hap~:rLIHTO aacTojaJia .n;a mTo
,zr;yJKe 3a.n;pJKH BOjHJ.:iK€. J13HOCMJI3 MM j e CBe IIITO ce 33TeKJIO y

161

�KOJIH6H. To je 3arra3Ho ocJ?HI..Uip rra je noqeo ):(a je MCIIHTyj: o n~p­
TJ133.HMMa aJIM MY je OHa TaKO npKOCHO o,n;rDBOpMJia ,n;a Je OH, Y
6ecy Ji! r:eMOfiH, J13ByKaO peBOJIBep H y6no je HaOqMrJiep; H&gt;eHO
p;Boje Ma.rre ,n;e:u;e.

oaa HM je o.n;roBop:t-~Jia ,n;a joj CHH yMHpe o,r:r; THcPyca. &lt;PamMCTH cy
npo,n;y1KHJIM ,n;aJbe He yJia3ehn y Kyfiy. PalbeHH rrapTH3aH je Taxa
cnaceH. liiCTnHa, .n;pyroBH cy ra o,n;Max no noBJia"IeH:.y ycTama MOpaJIH IIpeMeCTHTJ1 Ha .ZJ;pyro MeCTO.

PaH&gt;eH!fi1H cy "Y"" llY"H&gt;e H rroayKJIH ce y rnyMy.

v
III
THMOTHje MHJIYTHHOBHfi H lberoBa 1KeHa PyMeHa H3 ceJia

J eJiamaHu;e KO,!l; :I&lt;lba1K.eB:u;a 6HJIH cy Beh y 3peJIHM ro,n;MHaMa. HHcy

y 3HMY 1941. ByrapH cy pa36HJIH napT&gt;I3aHe y OKOJI&gt;!H&gt;! KaBa,!(ap:u;a H IIOXaiiCHJIH CBe OHe 3a KOje Cy npeTIIOCTaBJI:,aJIH ,n;a CY
noMaraJm HOP :KJIH HMaJIM Ma xaKBe Be3e ca Hapo,u;HooCJio5o,u;HJiaqKHM noxpeToM Maxe,n;oanje. Taxo cy M napTM3aHCKH paibeHH·
IJ;J1 OCTaJIH 6e3 QIJHX KOjH cy ce 0 lbJ1Ma 6pJ.mYJIH, ,D;OHOCHJIH J1M
xpaHY, JieKoae &gt;I ijOBO,lll!JIH JieKape. Ta11a cy CTap!fi1e JieHKa "ByHOBa H H. IIHH;zypoBa M3 ceJia BaToUia xo,n; KaBa,n;ap:u;a rrpnTeKJie
paH&gt;eHHM napTn3aHHMa y noMoh. 0He cy y3eJJe y caoje eyh&gt;I11e
:i:ro je,n;Hor paseHMKa, HeroBaJie nx M xpamrJie. JI:qYIJie cy MX TpaBaMa n MeJieMHMa 11 ycrreJie .n;a nx: H3Jie't!e. KacHMJe cy npnxBaTnJie
I1 jam Hexe paH&gt;eHHKe. ByrapH cy HemTo ca3HaJIH. Hohy cy orrKoJIMJIM xyhe n H3BpiiiHJIH rrpeTpec. Hncy npoaaruJIH HMlliTa cyMlbHBO. CacJiyiiiaBa.JIH cy MX H MaJITpeTnpamr. HHcy npH3HaBaJie HH_IIITa. Byrapn cy H rrope,r:r; Tara aBe ce,z:r;aM,n;eceToro,n;m.use cTapH:u;e
OTepaJIH y JIOrop xao napTM3aacxe capa.l(HHD;e.

Ce HU&lt;H1M . I13p;BajaJIH Op; OCTaJIHX y CeJiy. 06paljMBaJIM Cy CBOje
HMalhu;e H o.zw:acaBaJIM Tpomay KyhHu;y aa xpajy ceJia. Ka,n; cy ce
1941. y OBOM xpajy rrojaBHJIH napTH3amt, BefiHHa JeJiaiiiiDfllaiDIHa
Mx je noMara.rra. THMOTHje H PyMeHa MHJIYTHHOBHfi cy Ta,n;a ocTaJIH
no cTpaHH. J e,n;Hora ;qaua, ,n:e:o;eM6pa 1942, "tieTHHll;H cy onxoJIHJIH
TMMoTnjeBy Kyhy H c HeKJ1M ce rrpMny:o;aBaJIH. IIocJie Tara "l!eTHHll;M
cy roBopHJIM ceJball;HMa ,n;a cy Ko,n; TJ:tMoTnja y xylut hpoaamJIH
,ll;BOjHD;y napTJ13aHa KOjH cy TY 6HJIH Ha Jielfelby. flHKO MM TO HHje
rroBepoBao. CeJI:,aD;H cy 6HJIM y6eijeHH ,n;a cy 'G:eTHHil;H ,n;oaemr JiemeBe y THMOTHjeBy .Kyfiy ,n;a 6J1 HMaJIH J13TOBOp 3a IIJba't!Kalbe !beroBe MMOBHHe.
MHol'J1: cy ce s6or TOra H3HeHa,n;MJIM Ka,n; je PyMeHa Ha cacJiymaH:&gt;y y OIIIIITHHH, r,n;e Cy JbY J1 TY.IMDTHja ,!J;OB€JIJ1, J1 TO B€3aHe,
H3jaBHJia:
- Ko cy H O)l;aKJie cy TH jYHaD;M, TO ce Bac, I13pO,n;H, He THLJ:e.
Hehy BaM K83-aTH. Ka3ahy BaM caMo ,n;a cy rrapTMsamr npaBH JbYAH
H Cp6H I1 p;a 6HX 6HJia IIOHOCHa ,n;a CaM HMaJia TaKBe CHHOBe •••
"4:eTH:t1ll.YI cy je yliyTKHBaJIH y,u;apn;J11\1Ia xyH,n;aK-a, H JbY H THM:oTHja yrypaJIH y no,n;pyM 3ap;pyre ,n;a ceJba:QM He 611 CJiyiiiaJIH IIITa
o:Ba xpa6pa 1K.eaa roBopH.- HeKH npn"llajy ,n;a ce· THMOTHje y no"l!eTKY cacJiymaH&gt;a KOJie6ao H rroqeo ,n;a MOJIM 3a- MHJIOCT, .n;a o6eliaBa ,n;a lie IIPM3HaTH cBe IUTo 3Ha. AJIM, PyMeHa ra je CBojHM o,n;roBopoM H rrouamalbeM oxpa6pHJLa. Taxo j e H OH rroqeo ,n;a rpp;H H pyJKH H3,D;ajHJ1Ke. IIocJie xpalier cacJIYIIIalba, PyMeHy H TnMOTHja M:t-~­
JIYTHHOBHlia Cy OCY.Il;HJIH Ha CMpT H Ha 6aJIKOHY 33,Zl;pYJKHOr )J;OMa
o6ecHJIH 3aje.n;ao. ITpe,n; Beiiiaffie THMOT:vrje H PyMeHa cy y3BMKHYJIH:
- )l{J:IBeJIM HaiiiM napTH3aHH.
To je joiii BMIIIe pa36ecHeJio M3p;ajHHKe. KoMaH,n;aHT Te rpyrre
je Hape,n;:vro p;a ce y o6eUieaa TeJia HcrraJIH no aexoJIMKO rr~oTyaa.
TaKo cy J eJiaiiiHH't:laHH ,n;o3HaJIH ;u;a cy y xyhH TMMOTHj a H
PyMeHe MHJIYTHHOBHli JieqeHH paH:&gt;eHH napTHsaan, o KOjHMa ce
6pl1HyJia Ta J~~,IaJia n yBeK aacMejaaa TeTxa-PyMeHa.

IV
IIpHJIHKOM je,r(HOr cyKo6a ¢pymxoropcxHx napT:t13aaa _c c]?aiiiHCTHMa y ceJJy KapJJOB'llihy 1942, palbeH je 6opa11 ,!l;paron.y6 rp5&gt;!h.
,n;pyro~H cy !lOBeJJ&gt;I !lOKTOpa Pa11y &gt;!3 ceJJa BojKe 11a MY rrpy&gt;KH
rroMoli. IIocJie cy ra TajHo npeHeJIH y ceJio MnxaJOeB:u;e H CMeCTHJI:r.;
xo,n; IIepe HoBoBepn;a. 0 palbeavucy ce cTapaJia ITepnna )KeHa.
0 6opaBKY paH:.eHor napTYI3aaa y TOM ce.rry H:t1je HHK.O 3Hao.,
B.ap TaKO cy BepoBaJIM napTM3aHCKJ1 aKTHBHCTH KOjH CY Ce 6pHHyJI:r.;
0 paH&gt;eHHD;HMa. J e.n;Hor ,u;aHa H3HeHa,n;a cy y ceJio .n.om.rre ycTame.
JiomJIH cy .n;a Bpme npeTpec no KyliaMa. O.n;roBopHYI 3a palbeHHKa
HHCY MorJIH rmmTa ,u;a npep;y3MY sa aeroBo cnacaBaH:.e j ep ra no
,n;aay HMCY MOrJIH uerrpnMeTao H3HeTH. AJI:t1, CHaiiiJia ce IIepHHa
&gt;KeHa. ,n;oK cy IIepa " rp6Hh c np&gt;mpeMn.eHJ&lt;M 6oM6aMa Y3~eMH­
peuo 't!eKaJIH ;n;a Hal11je sojcxa, cTapa je no"IeJia ,n;a xyxa H Jayqe
Ha caB rJiac :vrcnpe,n; Kyhe. K:a,n; cy je ycTame 3aiiMTaJie 3amTo KYKa,

162

163
I

I

�-"

VI
llO't!€TKOM OKT06pa

1944.

6MO CaM C 6pMra,n;aMa ,I(Ba,n;eCeT

I1€T€

~J1:Sl1:3J1je KOje cy BO,IJ;J1JI€ OIIITpe 6op6e Ha peJiaD;Hjlii HerOTJ'IHlVJ:aj,n;aHrreK

C

H€M3'tJKHM

~P'iR:e. J e,n;Hora

jep;HHliill;aMa

KOje

cy

C€

IIQBJia't!J1JI€

H3

,n;aHa HeMIJ;H cy ycrreJIH ,n;a rroTHCHY HeKe Harne
a.'I'aJI.oae. ToM npHJH1KOM cy OIIJba"tJKaJIM M nonaJUIJil1 ,n;oMaliHHC'l':aa OKo CeJia KJIOKO't!eBu;a. IIowTo CMO cy36VmH HeMrJ;e, rrpmuao
CalVI lVI€IIIT3HHMa l1

~alU'!'o

TO

IIO't:l€0 ,n;a HM o6jaiiilD3B3M KO cy ¢amHCTH H

't!JiiH€. "YTy'tJ€HH

C€JbaiJ;J1

6
PE:a, ce,n;e Koce, Me rrpeKn,n:e:

-

Ma,

He

Tpe5a, 6paTe, ,n;a

cy Me H€MO CJiyni3JIH. Je,n;aH

HaM

npHqaiii o

THM 3JIHKOBIJ;HMa

Yrto3Ha.rrH cMO nx ,n;o6po M MH caMH 3a aBe TPH ro,n;MHe.
TaKa IIO'tJ€ lJia IIpM"tJa IIIT3 cy OKyiiaTOpH H IbHXOBH TIOMaraqJ1 CB€

~'O'iliHHJIH y

:E:OMXOBOM Kpajy. O,n; Ibera caM ca3Hao KaKo cy MM::X:atrJiy HnKoiDihy, CHpOMaruHOM ceJbaKy H3 ceJia Macae, y6nnn CMl:ra l1: kfiep, MJia.n;y ,n;eaojKy.
lVIv.txaHJlO flMKOJIMfi je }KMBeO Ca ::m:eHOM, MJialjMM CMHOM H Khepltorv.r IJ;aeToM Ha rrojaTH, y 6p,ny M3Hap; ceJia. Hv.tKO o,u;: lberoBliiX (He.tl;aJieR:o, y ;npyroj nojaTM :anmeo je ca caojoM p;eu;oM J1&gt; cTapMjM CHH),
ltJ.tje ce HHTepecoaao 3a HeiiiTO .v;pyro ceM 3a caojy cToKy VI IDH:nl14e. BepbBaTHD rmcy MHoro 3HaJIH HH o rrapTM3aHHMa. Kao BJiacn
li:J.tcy 3HaJIM p;o6po HM cprrcKoxpaaTCKH je3HK. IIoroTOBY o rrapTM!3anu:rvra HMje 3Hana MHoro aeroaa Klrn: IJ;BeTa. Oaa je 6pmryJia caMe
0 o:e:u;aMa Koje je "t:IyBana. AJIH, je.n;ae aohH, rro't!eTKOM ;n;eu;eM6pa,
1942, y MvtxaMJIOBy rrojaTy HaBpaTHJIM cy rrapTM3aHH, 6opu.M Hel'o'l'l1::acKor o.n;pe.n;a. Y jep;aoj 6op6M Ha ,I(eJIM-Joaaay paa,eavt cy
00 P4a CpeTa By'IKOBJ&lt;Ii " Po)\OJby5 CTojaHOBHii. ,l(pyroBJ%1 cy MX
l:r:Pe:eliJIH M noKymaJIM ,IJ;a vtX aer,n;e CMecTe ,n;oK ce ae orropaae. CeJt:.all;l1: ~y ce M3roaapaJIM M rrpennameHM MOJIMJIM ,n;a mTo npe 11;n;y
l:£3 R:Yfie. flapTJ13aHH cy npOB€JIM C palb€HHll;}1Ma HeKOJIMKO ,n:aHa
11: B:ofiH y aarryiilTeHMM KOJIH6aMa. HHcy JI•o::m:HJIM BaTpy, Ma,n;a je
li:ano.Jby 6Mo Mpa3 M cHer. Tiocne Tara cy Haapan1.1IH aa caJiam
lv.:ri1"XauJia HMK0JIHha.-·-noJIHTH'9:KM KOMecap MY je o6jacHMo xo cy
l:r 'Y R:aKBOM ce noJio::m:ajy Hana3e 36or palbeHHKa. 3aMOJIMO ra je
.tl;a npnMM pa:s:.eHMKe .n;oK ce ae onopaae. MMXaHJio ce ,n;y6oKo -3al\.tltcJIJiio. ,l.(oK je ,n;oMahPIH pa3MMmJbao, y co5y je ymJia _
:meaa M
~'el3oj"t.J.MIJ;a M rro'tfeJie c lbHM ,ri;a roBope BJiamKM. BepoBaTHO cy ra
l:taroBapaJie .z:r.a npHMH paaeHMKe, jep je oa nocJie o,n;roaopno rroJ'J:lt'I'-l'l'tfKOM KOMecapy ,D;a fie Y.IX npMMMTH. ,Il;apMHKa, ,!I;OMaium;a M
~8 eTa npnrrpeMJtiJie cy rrope,n; BaTpe Jie::m:aje 3a paaeH:vrKe, yrpejane
~O.lJ;y I1 IIOMOrJie HM ,:n;a Ce orrepy, ,n;aJie I1M TOIIJid MJI€KO. 0He CY

~~ ··-· ,.,_ ~""'~ • "'~" =..~•.• ·~· (C&lt;l.I\'

&gt;1M pane Be'&lt;epy. PaH&gt;eHHI1&gt;1Ma je cyTpapaH jow Beliy na"'IbY nocBeTMJia u;eJia rropo,n;Hn;a aJIM noaajBIDIIe MJiap,a ~BeTa. liiaKo anje
.n;o6po 3HaJia je3HK, apJio 6p3o je cxaaTMJia lllTa cy joj paH&gt;eHM
napTM3aHH roBopMJIM. IIocJie HeKOJIPIKO p,aaa cTeKJia je noBepe:s:.e
rra je CpeTa ByqxoBY.Ih ynyTMO c :u;ep,y~oM y ,Il;olbH MHJiaHoBan;,
KO,n; ceKpeTapa napTMjcxe opraHH3an;Hje .n:a ra o6aBeCTM r;n;e ce HaJia3e J1 3aTpaJKM JI€KOB€. ,I(a He 6M J13a3BaJia CYMH&gt;y, C L(BeTOM je
rromJia H Mahexa ,D;apMHKa. IIocJie ycnocTaaJbaH&gt;a Be3e ca ceKpeTapoM y ,1:\oaeM MMJiaHomzy, IJ;BeTa je pe,n;OBHO o.z:r.na3MJia H Y3MMaJia
JieK!oBe 3a palbeHHKe H ,n;oaocHJia B€CTH. CpeTa Byq:KoBMfi 11 Pop,oJby6 CTojaHOBHh cy o CBJtiM IIOJIMTH't!KMM ,n;oraljajHMa o6aBeliiTaBaJIM
MJtixaJ.·ma M r-Deroae yKyhaHe. Y cneJIH cy .z:r.a ce 36JIJtiLKe ca cBMMa
rra HM je, xa.z:r. cy rroqeTKOM ¢e6pyapa 1943. onopaBJbeHH xpeayJIH
3a o~pe.n;, Mu:s~aHJIO peKao p,a Ha H:.eroBy Kyhy Mary M y6y,n;yhe
paqyaaTM Ka,n; HM HelliTO 6y.z:r.e Tpe6ano.

Ha :m:aJIOCT, napTM3aHM HHCY p;ocneJur ,n;a MCK!opMCTe TY p,oMahMHOBy p;o6py BOJby. ¢alliHCTJ1 cy HeKaKO ca3HaJIH ;u;a KO,ll; H:M:KOJIHfia aaapahajy rrapTM3aHM. ,D;eceTaK p;aaa rro o,n;Jiacxy By'tfxomrha H CTojaHOBHha, oxo 15. ¢e6pyapa y ceJio je y TOKY aohM
m'HrJia 6eJiorap,n:ejcKa cpamMCTH"tJ:Ka je,n;MHMII;a M rroqeJia ,n;a onKOJbaaa nojaTy MMxaMJia HMKOJIMha. ,il;oMali11a je rrpHMeTHO 6eJiorapp;ej:u;e M aapep;Ho ·cBojMMa ,n;a 6e:m:e. Oa je ca ,D;apMHKOM 6emao
aa je,n;ay, a [(BeTa ca 6paToM aa ,rwyry cTpaay. liiaKo paaea, MMxaHJIO je ca :m:eHOM ycrreo ,n;a no6erae. H3 orrKOJheiha, a Il;BeTy M
6paTa cy yxBaTHJH1. QnJba't!KaJIH cy CB€ IIITO cy MOfJIM IIOH€TH J1
noTepaTM ca HMKOJIHlieBor HMaH:.a, a srpa,n;e norraJIHJIH. O,n;BeJIH cy
~BeTy M 6pahy (yxancMJIH Cy 11 MHxaMJIOBor CTapMjer CMHa 2KMBOjMHa, Map;a je oa JKHBeo o,n;Bojeao o;n; o:o;a) H rrpe,n;a.rn:r recTarroy
y Tio:m:apea:o;y. TaMo cy Tpa:mMJIM ,n;a MM KaJKy xo je o.z:r. napTY.I3aaa
K!O,Il; H&gt;HX- ,IJ;OJia3J10, KO J1X je ,li;OBO,ll;HO, KO J13 MOCHe jOlii HMa B€3Y
c rrapTn3aHHMa, Kap, M Kaxo, KO je K:oMylnrcTa y ,IJ;olbeM MHJiaHoB:o;y. HMIIITa MM HHcy roaopn.rrM. Oa.n;a cy rroqeJIM ,n;a MX Myqe, Ha
i&gt;O'lliiTO IJ;BeTy. IlOHJD:KaBaJlH Cy je, CBJia"t!li1JIH, 50JIJ1 HfJiaMa HCIIO,!J;
iroxTHjy. IIo,n; TeiiiKI1M MyKaMa,_ lbeH MJiaijM 6paT ,il;HMMTpHje norry_CTH~ j_~. M Pexao .n;a je- ~BeTa c MahexoM o,n;Jia3HJia y ,il;-olbn MMJiauoaau;, HOCMJia napTM3aHcKe nopyxe M ,n;oaoCHJia JieKOBe 3a paaeae
napTM3aae. -TecTarroBn;H cy ce nocne Tara jmu ~emlie OKOMHJIH
Ha MJia,n;y ,n;eBojxy. TyxJIH cy je n joiii CBHpen~je MyqMJIM. MeljyTHM, OHa je IIpKOCHO op;roBapaJia:
-

He mhe, ae mp.e! (He ~HaM, He 3HaM!)

165

�MytU:IJIH cy HX H CaCJiyniaBaJIH Bliiiii€ 0,7:{ ,D;,Ba M€C€D;a ,u;a 6H
H3Hy)J;HJIH npv.t3HaH:.e. MeijyTHM, OHa KOja je CB€ 3HaJia HMje HHmTa peKJia. IIo-qeTKOM anpHJia 1943. aa -qa-qaJI~H y IIoJKapeB:o;y,
HeML(H cy cTpeJhaJIM D;BeTy, ,II;J:IMHTpHja H 2KHBojHHa HHKOJIHha.
Taxo je oBa MJia,n;a ,u;eBojKa H3 ceJia Mocae aa o6aJIH ,I(yaaaa,
lKpTBOBaJia CBOj MJiap;H JKiiiBOT ,ll;a 6H caqysaJia JKHBOTe MHOrHX
KOMYHHCTa H rrapTJ13aHa, H3KO HHje 6nJia KOMyaHCTa.

- IIa TM, xypBo nponaJia, He 3Haw ,n;a CH JI€'9:HJia 11 xpHJia xoMyiD!cTy, KOMyaHCTy.
- Kaxo .n;a ae 3HiaM! .I(a HHCaM 3HaJia ,n;,a je KOMyHHCTa He 6J1X
ra HH 'IJBaJia, - O,IJ;roaopu:Jia je ToMam:rja.
-qeTHM:QH cy rrocJie ,n;y:m:er MyqeH&gt;a 3aKJiaJIH "C{ep;y :n ToMaHHjy
JamHl:i., a paiDem1Ka CnMHha cTpeJhaJIH. M3a H:.HX je ocTaJia MaJia
ae36pnayTa .r:teaoj't!JiiiJ;a.

Il;BeTa HHje 6HJI8 H3Y3€TaK y OBOM Kpajy. Jii .u;pyre LK:eHe J1
)J;€BOjKe IIOMaraJie Cy HapO,ZJ;HOOCJI060;D;MJia'9:KY 6op5y. To IIOKa3yje
H je.u;aa 6eJielliKa H3 ayToposor .u;aeBHHKa, o,n; 10. OKTo6pa 1944:

VIII

,Paao yjyTpo nowao caM aa nono:m:aj xo.n; ByxoBe rJiaBe. Ty je 6Ho
'IeTBPTH 6aTaJbOH IIIecHaecTe 6p11ra.n;e. ¥3 nyT cycpelieM aapo.n;
KOjH O,D;JI83H y rpa,n;. Je,n;Ha C€Jb8HK8 BO,D;M H€K3KBOr Pyca. Ka,n; H3C
je BH,n;eJia, 3acTaJia je u 3arne,n;aJia aac ,n;yro ,n;ox aac HJ1je rro3HaJia.
noxa3yje HaM MJia,n;or Pyca. PaH&gt;eH je npe meeT ,n;aaa. CeJbaHKa ra
HalliJia M Jie't.IMJia. Ka,n; je ,n;o3HaJia .n;a CMO MH y MMnaaoany, rroseJia
ra je Y 6oJIHH:o;y. Oa je 6no MCQPIIJbeH 11 je,n;aa ce ,n;p:a:rao aa aoraMa. IlpJ:Iqa HaM ,n;a je paH&gt;eiDJKa JI€~Jia JbYTOM paiGljOM H BOWTamrn;OM. PaH&gt;eHH Pyc j~ rJie,n;a 3axeanao n rroxymasa ]{a ce aa.-

CMernM."
MHCJU1M ,ll;a je H TO 6110 H€KH ,li;OKa3 0 MO}oj TBp,D;lbH.
3HM:a J1 CHer KOjH CMO 3BaJIH ,II€TOKOJIOHalli 6poj 2", 6MJIH cy
BeJIHKJa onacHoCT 3a aame paa.eHJ1Ke. IIo 3HMH n caery' aacTpap;aJio HaM je aajB:vm.Ie palbeHHKa H JbY,IJ;H xoj:vr cy HX -qyna.n:u. 3aXBaJhyjyl:i.H 3:MMH Jii CHery '9:eTH~H cy ycrreJIH ,ZJ;a OTKpHjy
r,IJ;e je 6110 CMemTeH paH:.eHHK Koc:t'.[ajcKor o.zwep;a, HHxoJia
CuMuli. 0Baj palbeHuK je 6Ho rrpeHeT u cMeiiiTeH ,llen;eM6pa 1943.
y xyhH "l!e.u;e .,J amHlia, y ce.ny Ma.rrn IloEapenan:, He.n;aJiexo op;
MJia,n;eaoBu;a. IIomTo je 3eMJba 6MJia noxpJ1BeHa'. caeroM, ocTaJIH cy
TparOBJ1 KOje cy 't!€TH:m..J;H IIpHM€THJIH, na cy 3aTO H3BpUlHJIH npeTpec ceJia. 'Iep;HHa JKeHa ToMaHHja npl1MeTHJia je p;pa.2Kli.Iaoau;e,
H3HeJia je paH&gt;eHJ1K8 :U3 xyfie lii CM€CTHJia y ·CKJIOHliiiiiTe. Ha ijy6pliiiiiTy. BepoBaTHO y--6p3HHH, HHje yKJl'oHJ:IJia cae Tparoae na cy
'9:eTHHIJ;H 6p3o npoaaiiiJIH palbeHnKa. Ta.n;a cy rro't!eJIH p;a TYKY M
M~e "tfe,n;y n ToMaanjy, 3axTeBajyh:a p;a 11M noxmKy H .z:wyre capap;HHKe rrapTH3aHa Jil3 CeJia 11 KO je JI€'t!MO l&lt;l ,ll;OHOCHO JI€KOBe J1
xpaey 3a paH:&gt;eHMKe. ToMaHHja je IIOKyniaJia- )\a cnace MYJKa. roBOpuJia je 11a je oHa, ,!IOK je 'Ie11a 6Ho Ha paiiY Kao rrpy&gt;KID&lt; pa,liHHK, cny-qajao HaYIIIIJia Ha TOr '9:0Bexa, caJK:aJIM:Jia ce H npeaeJia ra,
CKJIOHMJia J1 JI€'qJ1JI8 6e3 MY2K€BJbeBOr 3Ha.H&gt;a. ~paJKJ1HOB:o;H cy HacpHyJIH ;1a je jom memlie TYKY H MY'fe, roBope!rn:

166

Y ,!IBOPHIIITY Kylie ,!l;apnHKe Pa,!IOBuli y ceJiy PajKOBI.IY &gt;&lt;CIIOII
nJiaHliiHe Pyp;HMKa napTH3aHM cy 1942. H3rpap;HJUI Tajao cKJioHHmTe 3a paH&gt;eHJ1xe. 0 paH&gt;eiD:ID;HMa cy ce cTapaJie ,napHHKa H H&gt;ea_e
,D;Be Kliep:n .n;sap;eceTorop;lifiiiH;,a PaAMHJia n 't!eTpHaecTorO,z:(J1llllba
CTcrnxa. 0He cy Ha6aaJhaJie xpaHy 11 JiexoBe rra n o6e36eljHBaJie
paH:.eHMxe. J(e:m:ypaJie cy CTaJIHO aa cMeHy. To cy pa,Izy:IJie c TOJIHKO
Jby6aBH, IIO:&gt;KpTBOBalba, CHaJia1KJLHBOCTH H OIIpe3HOCTH p;a cy ce
CBH paH&gt;eH:w:u;n y CKJIOHliiiiiTY ocefiaJIH npHjaTHO J1 6e36€,ti;HO. MeJ;;yTHM, Holiy 9. Maja 1943. APa:»rnHOBI.IH cy OIIKOJIHJIH Kyliy H &gt;13BplliHJIH rrpeTpec. HHcy npoaamJIM: HHlliTa, aJIH cy yxarrcHJin J(apmrxy J1 ID€He KfiepM, B€38JIH JiiX J1 Op;B€JIH Ha IIOJLaHy rp;e Ce
ceocKa OMJia,zv:.rna cxyiiJhaJia rrpa3HY.PIHHX p;aaa ,n;a Hrpa. Ty cy,
rrpe.z:t oxyiiJbeHMM ceJhau;MMa, TYKJIH ,IJ;apHHKy H :EbeHe KfiepH, 3axTesajyliM p;a HM o,n;ajy r;n;e ce HaJia3n 3€MYHHJJ;a c paH:.eHHJJ;HMa. Cae
TPH cy op;ronapane ,n;a He 3Hajy a:n 3a KaKBo CKJIOHliiiiiTe, HH 3a
napTH3aae, a KaMOJIH 3a rrapTH3aHcKe pa:EbeHMxe. Oci&gt;HJJ;HI&gt;H cy
Hape,n;MJIH MY't!HTeJLnMa p;a npo.n;y:&gt;Ke c 1\cy"'t!e:EbHMa H o,n; :meaa cy
Tpa.JKHJIH ,n;a liiM KaJKy HM€Ha CeJhaKa KOjH IIOMa:m:y napTH3aHe, aJIH
cy mvr ,IJ;apHHKa, Pap;MHJia H CTaHKa o,n;ronapa.ne p;a oae o TOMe
HliiiiiTa He 3Hajy, p;a rJie.n;ajy cBojy Kyliy H csoj nocao n aaCToje
.n;a ce rrpexpaHe H H3;TI;p:&gt;Ke p;ox HM ce ,n;,oMalina ae npaTH H3 3apo6JOeHHIIITBa. To cy cBe rJiep;anH n CJiyniaJIH oxynJbeHH PajKOB't!aHH
H 110'9:€JIJ1 HCIIOJh8BaTH H3KJIOHOCT rrpeMa Xpa6poj Maji{M J1 lbeHHM
tdiepmvm. To je pa3jap11.rro "G:eTHHKe :n je,l(aH O,ll; :EDMX, Hape.n;Ho je
OCTaJII&lt;Ma ,!Ia CTaHKy CKHHY Hary H ,!Ia joj CTaBe HOJK 110)1;
rpJio. OrreT cy Tpa}KHJIJ.:I o,n; }J;apJ.:IHKe p;a xi:m:e rp;e je cKJIOHmn:Te.
)J;apm&lt;Ka je rrpH6paHo O,llrOBapaJia:

- J a CaM BaM peKJia ,llja He 3HaM HH 3a KaKBy 3eMyHJ1IJ;y, HJ1 3a
napTH3aae, a BH 1axo .ce He 6ojHTe Bora, a BH,n;,HM ;n;a ce ae 6ojHTe,
HHTH MMaTe CpaMa HH CTJif,ZJ;a, HM-8Te BJiaCT J1 .IIyniKe, pa,zzytTe lliTO
~olieTe C MOjHM ,ZJ;eTeTOM, aJIH BaM ja Ka:meM p;a p;eTe HHje KpMBO!

167

�J e,n;aa 6pa,n;mna je pHTHY HoroM y CTOMaK H ,II;apvmKa ce CTponoiiiTa Ha 3eMJDY 6e3 rJiaca. CJinqHa rrnTaH&gt;a cy nocTaBJ.baJIH H
11 Pa.n.MHJIH, ,u;oK je oHaj 3JIJ1KOBa:u; cTanao ,n;p:acao omTpH:o;y Ho:aca
no,n; CTaHKHHHM rpJioM. Pa,n;MMJia je O,ll;rOBapana ,n;a oaa BOJIH ce'!"'
CTPY 11 .n.a 611 3a H:.Y cse y't{Ji!HHJia, aJIH ,n;a ae MO:JKe ,n;a Ka:me HeiiiTO
lllTO He 3Ha J1 lllTO HHje HCTHHa. Ha lby cy HaBaJIMJIH J1 CTaJIH )J;_a
je TYKY H ra3e. ,IJ;eBojKa je hyTaJia. Oa.n.a cy BepoBaTHO aa 3HaK
CBOjHX CTapeiiiMHa OHa TpOjl1D;a IIO"tJ:eJia KaMaMa ,u;a 6o:u;Kajy Hary
CTaHKY n ,n;a je 3anHTKyjy r.n.e je 3eMyHHD;a c rrapTn3aiD:IMa. HacTao je yamc, ,n;eTe je BpHmTano H pyKaMa xBaTaJio 3a ao:mese ,u;a
6n ce 3alliTHTHJIO o,n; y5o,n;a, KpB jy je csy o6JIHJia. Y aapo.u;y ce
pa3nerJia D;HKa, jayU,l1 H mraq ,IJ;e.u;e H JKeHa. Maca je jypayna .n;a
6e:acH. ,D;pa:mY.IHOBD;H cy noKyiiiaJIH .n;a 3aycTaBe ceJDaKe, y,ll;apajyfivr HX pe;o;oM. BepoBaTHo cy npeTrrocTaBJbaJIH, ,D;:a lie ycrreTl1 ,n;a
o,n; ,IJ;apvmKe :vr P?,D;MHJie. npe,n; oKynJbel{HM aapo.n.oM .n.o6Hjy rrpn3HaH:.e. CTaJIH cy ,n;a My'l:Ie H .u;a CBJia"t.Ie n Pa,n;Mnny, a Ka,n; VIM je
oaa Kao 11 IDeHa cecTpa o,n;roaopHJia ,n;a HHIUTa He 3Ha, je.u;aa qeTHHK joj je 3apno :&amp;aMy y rpy,n;H. Oaa je ycneJia ,n;a rrporosopH:
- Ja BaC Ce H€ 60jHM ... ja CaM KOMYHHCTa. - ,Il;apHHKa je
CBe TO rJie,n;aJia Kao cKaMea:.eaa n Ha CBa nHTa:H:&gt;a je Kao l1 IDeHe
Kliepxe o,u;rosapaJia:
- He 3HaM, He 3HaM, ae 3HaM ...
)l;pa2KJ1H0Bli.Y.I cy Jil r:E.y 38KJiaJIJ1.
PajKosqaan cy nocne oc.11o6oljeH:oa 3€MJbe ca3HaJI:Jti ,n;a je y ,n;aopHlliTy ,IJ;apHHKe Pa.n;OBHfi 3aHCTa IIOCTOjaJIO CKJIOHJWlT€ r.n;e cy
Jieqean rrapTH3aHH J1 ,n;a ce oHor ;o;aaa Ka,n;· cy 't!eTHHD;H JJ;pa:m:e MHxaHJIOBHha MY"t!HJIH H 3aKJI8JIH ,IJ;apHHKy H IDeHe KliepH CTaHKY
H Pa,u;MI·fJiy, y TOM CKJIOHY.llliTY HaJia3HO je,n;aH palbeHHK, J1 p;a OBe
xpa6pe illyMa,ll;MHKe TO HHcy npM3HaJie cBojMM I,IeJiaTHMa. TaKa cy
caqyBaJie )KJ1BOT He OaMO OBOM HapO,D;HOM 6op:o;y Befi l1 MHOTHMa
KOjM cy noMaraJIH napTM3aHe.

IX
¥ ceJIHMa oKo XoMOJbCKHX mraHHHa y HCTO'l:IHoj Cp6MjM qeT;..
HHu;H ,IJ;pruKe MHXaMJIOBHfia ,roplbaqaHH", HMaJIM ,Cy 3a CB€ BpeMe
paTa BeJIHKor yTnu;aja. IIope,u; Tara, MHOrM ce,rr,ati;n J1 ceJbaHKe J13
THX CeJia IIOMaraJIM cy napTH3aHe, IIpHMaJIK JifX y CBOje Kyfie Jii caJiame H Jie-qJ.:[Jif!: paibeHe. BepoBaTHO je 36or Tora IIITa6 Tio1KapeBat.IKor
napTH3aHcKor o.n;pe,n;a, Ka.n; ce 6poj paH:.eHMKa noBe!iao, M3rpa,n;Ho y
TOM Kpajy TajHy 6oJIHHI:(y. Ta 6oJIHJ1Qa je H3rpa9eHa y jeceH 1943.
J1eKOIIaHa je y 06aJIH ITOTOKa y je,IJ;HOj liiJ'MHil;H 6JIH3Y ce.rra Mmn:168

JbeHoBn;a IIeTpoBRt.IKOr. 3eMyavn::~;a je 6HJia o5JioJKeHa ,n;acKaMa, a
crro.Jha 3aMaCKHpaaa H pa!beHHQ.H cy ce BpJio ;a;o5po ocehaJIM H 6p3o
ce orropaBJ.OaJIH. C paH:&gt;eHMI.J;HMa y ,rro,n;MopHH:QH" KaKo cy 3BaJIM
oBy 6oJIHYI:u;y, 6HJU:t cy 60JIHJiftlapKa H JieKap. IIo"t!eTKOM jaayapa
1944 ,ropa.a"t:IaHH" cy aa aeKH Ha'tfHH ca3HaJU1 3a oBy 6omrnu;y

rra cy npe,n;y3eJIH npeTpec Tepeaa. IIapTH3aHH cy o TOMe o6aBemTeHH. 3aTO cy Ha BpeMe H3H€JIH pa!b€HMK€ M MaTepHjaJI l13 ,no,n;MOpHHIJ;€". PaH:.eHHK_e cy pa3MeCTHJIH no ceJhaqKJi!M KyhaMa 11 caJiamHMa.

Ka,n;-

cy qeTHlii:QH rrpoHaiiiJIH

npa3ay

3€MyHJ1IJ;y,

npeTno-

cTaBJhaJIH cy r.n;e cy rrapTH3aHH MorJIH CM€CTHTH palbeHHKe. O,n;Max

cy noqeJIH rrpeTpec Kyha H caJiawa. Mei)yrHM, H nope,n; aaj,n;eTaJh0 TOMe KaKO cy ce ceJba:u;H cHaJia3HJIH, rrpH"tia,o je PncTa KapoBvrh CHMa, je,u;aa o,u; paH:.ermKa H3 ,no,u;MopH:m..J;e".

HHjer rrpeTp3}KJ1Balba, HHCY IIpOH3IIIJIH HH je,n;aor pait.€HHKa.

KapoBHh je H3 3eMYHHD;e, 3aje,n;Ho c 6oJIHM:qapKoM Jhy6~-:ru;oM

J aH:.nli, npeMeiiiTeH Ko,n; ce,n;aM,n;eceToro,n;mnH:.e ,I(ocTe PaKHfi, y ceJIO Mm,rr,eHOBan;. "tleTHHD;H cy npeTpecaJIJ1 ,II;oCTHHY Kyhy aJIH
HHCY IIpOHaiiiJIH napTH38H€ jep cy 6HJIJ1 y CKJIOHHlliTy, KOje je H3rpap;HO 6a6a-,Il;ocTHH My:ac joiii 3a BpeMe aycTpHjcKe oKyrran;Hje y
npBOM CBeTCKOM paTy. Ka,n; je Kaponnfi ca3Hao ,n;a je 'l:IeTHH't!KH KoMaHp;aHT 3anpeTHO Ha 36opy ceJban;HMa .n;a he J1M 3anaJIHTH ceJio,
aKO ,ll;O 14 'l:IaCOBa He llpHjaBe napTH3aHe, IIOMHCJIHO je ,n;a qeTHHIJ;H
Mary H .n.a cnpoBe,Ii;y y ,n;eJio CBojy npeTH:.y. HeKe ceJnaKe cy noxancHJIH. 0H H 60JIH}'IftlapKa 6H H3ropeJIJ1 y TOM CKJIOHHIIITY KaO
MJ1III€BJ1. 3aTO ce IIOC8B€TOBaO C 6a6a-,I(OCTOM Jii lb€HOM KfiepKOM
.IJ;apnHKOM MHJiojesHh KaKo ,n;a ce o,n;Max H3BYKY H3 ceJia. KaposHh
" Jby6Hr(a JalbMh cy ca QTKoqeffi1M opy&gt;KjeM rrpeiiiJIM y ,!J;apMHKMao .n;sopHIIITe, rrorreJIH ce y neh npHrrpeMJ.beHa KoJia H JierJIM aa no,n;.
.IJ;apHHKa HX je rroKpHJI,a KYKYPY30BKHOM, a saTHM Ha6an;MJia l)y6pMBo. )J;apMHKHH CHH je IIOB€0 BOJIOB€. ,I(OK je ,1J;€"tJ:aK yrrpaBJbaO KOJIHMa, MajKa je MIIIJia rrope,n; KOJia H MHpHo ITJieJia.-Ha H3JiacKyli13 ceJia 3aycTaBMJIJ1 cy li1X 't!€THMI.J;H J1 IIHTaJIH III'na B03€. ,I(apHHK!a HM je
Ka3aJia .n;a H \!8MJ1 BH,ZJ;€ Ha KOJIHMa ljy6pJ1BO KOje B-03J1 y ITOJb€. IlH'IIaJil1 cy je r,u;e joj je lbHBa. Ka,o; HM je O)J;rosop~-:ma, rro3BaJIH cy je ,n;a
nol)e y o6JIH:mH:.y Kyhy, Ko,n; H:.Hxosor cTapennme ;LJ;a BH,n;e ,u;a JIM he
joj ;o;o3BOJU1TH ,n;a H3alje H3 ceJia. LKeHa je OTilliiJia. Tn TpeeygH,
,ll;OK je 'l:IeKao ,n;a ce ,!J;apHHKa spaTH, 6HJIH cy aajTe2KH n aaj.n;y:acn
y :m~BDTY PvxcTe KapoBHha. OneT l;'a je M~H~a cyMH:.a. ,IJ;a HH.je MO~,ll;a-· ,Zi;apHHKa y ,n;oc~yxy c "tJ:eTHMIJ;HMa, Ma~~a je capaljHBa_Jia c_ napTH3!}HM:Ma. Mo:ac]\a HX je oBa~o H3BeJI&lt;i ]\a 6H HX JllaKme, H.Y3 M_aibe CB€,!\OKa, II06HJIH? illKpryTaO je 3y6HMa M H€MOfiHO
CT€3ao D;€B R;apa6MHa. liD!I.tll':fillJ.baO je H_ 0 TOM€ ]\a 6H Hel{O O,ll; '9:eT':'"

169

�HHKa MOrao II060CTH BHJIY y ijy6pHBO H npoBepHTH l1M8 JIH KOra.
3uao je ,n;a ae 6n H3,n;p:mao. '"By6pHBo HX je npHTHCKHBaJio n je,n;sa
cy .n;ncaJIH. JlaKHyJio MY je xa,n; je qyo Kaxo ce .D:apHHKa csalja
c qeTHHu;HMa. Oua je uaMepuo rJiacuo rosopHJia .n;a 6H je Kapomdi
" Jby6M!1a Ja!hirli. '&lt;YJIH. '!yo je " 'leTHHKe KaKo ce cMejy )I06aI1YiYl"' joj 6anaJIHe H3pa3e " npeTe 11a he je rrpeKo nohH 3a)lp:m:aTH
xo,n; ce6e axo ce 5p3o ue spaTH.
Haj3a.ll je CTHrJia " KOJia cy Kpeny.ma. .l(oK cy H3aiUJIH H3
ceJia H CTHrJIH na lbHBy, cse oso TpajaJio je smne o,n; AHa caTa.
.D;apJ&lt;HKa je c )le'!ai&lt;oM 36a!1HJia !)y6pmm H rroMorJia Jby6MI1H "
KapoBHhy )Ia cJ&lt;Ijy c KOJia H )Ia ce O'IHCTe. 06jacHHJia HM je r11e
ce uaJia3e H r,n;e Tpe6a ~a ce j ase ,n;a 6H ycnocTaBHJIH Be3y c napTH3aHHMa . .l(aJia HM je TOp6y C XJie6oM H CHpOM. Ka)l joj je Jby6J&lt;I1a
CTaJia 38XB8JhHB8TH, O,D;rOBOPHJI8 je O,ZJ;Jia3eli.H:
- Ma, MaHH, :m:eucxa rJiaso, ja caM caMo npnurJia cnojy lJYlKHOCT.

X
KpajeM 1942. y Cp6HjH cy rroja'laHe napTH3aHCKe aKq&gt;&lt;je. Yrrope,n;o c THM rroj aqaua je H no,n;pmKa napTH3aHYIMa y CBHM KpajeBHMa. 2KeHe cy M8COBHO yKJby-IHBaHe y 8KqJ1je: CKJialbaJie cy H
ueroBaJie 6opn;e.
Y xyh.vt J eJIHCaBeTe Keue Pa,n;oMHposvth, y ceJiy IIpKocaBH xo,n;
Apau:beJroBn;a, uaJia3HJio ce cKJIOHI1IliTe 3a paH:.eHMKe. Ty cy cMemTeHn CBH palbemn.J;M KocMajcKor o,n;pe,n;a, H3 6op6e 3a CarroT,
KOje cy BOljeue y 3HMY 1942. Y OBOM CKJIOHHIIITY cy OCT8JIH rOTOBO
Mecen; ,n;aaa, cse ,n;oK ce HI1CY onopaBHJrn. 0 palbeHvru;YIMa ce cTapaJia H Jie't!HJia HX caMa ,n;oMahHqa. Ka,n; cy palbeuvru;n seh 6nnH
OTHIIIJIH, y xyh.y cy yrraJIH qeTHHD;H H nsspmHJIH rrpeTpec. HHcy
HmiiTa npouamJIH, arrH cy H rrope,n; Tara, yxarrcHJIH ,n;oualimra 2KHBOTY Pa,n;oMMpOBHfia H o,n;seJIH ra y BaJheBCKM saTsop. ffierosy
JKeay _JeJincaaeTy cy rrpoTepaJivr lil3 ceJia H 3a6paHHJU1 cy joj ,n;a
ce apaha y caojy Kyhy.
·

•

•

•

•

•

M&gt;&lt;JieHKO !IaBJIOBirli. 3eM6a I&lt;3 ceJia BpajKoBqa 6&gt;&lt;o je capa)IHHK nai?TH3aua. He,n;HheBI:{H cy ra yxancnJIH H oTepaJI:n y BaJLeao.
IIocJie xaiiiiielba Mnneuxa, lberoaa Majxa AHijeJIHja je rropytrnJia
IIapTH38HJ1M3 p;a 6H 6HJIO 3rO,ZJ;HO ,n;a Ce y lbHXOBOj KyhH H3rpa,ZJ;H
CKJIOHHIIITe 3a palbeHnKe. lliTa6 o,n;pe,n;a je npMXBaTHO iipe,n;Jior H
IIOCJiaO 6opu;e ,!1;8 lil3rpa,n;e CKJIOHHIDT€. ¥ TO CKJIOHHIIITe cy K8CHHje
CMeiiiTeHH Temxo paH:.eHH napTn3aHH .D:o6pHBoje MHJIMheaHh. u
.D:ymxo IIaaJIOBJ:dl.. PalbeHJ1Ke cy nasnne cTapa AHijeJIHja H MHJieuxosa 2KeHa Pa,n:ojxa. YrryTCTBO 3a .rreqeH:.e n JieKone cy HM ,n;aBaJI&gt;&lt; liP M&gt;&lt;JiaH Bojan&gt;&lt;h " liP Boja .l(aH&gt;&lt;JIOBirli..

•

•

•

06pa)l 'BypljeBHh H3 rop!hHX BpaneTirli.a 6&gt;10 je 6opaq y 'la'l!3HCKOM napTM3aHCKOM o,n;pe,zzy, xa,n; je y JieTo 1943. paa.eH ,n;omao
,n;a ce Jie'tfl1 xo.n; cnoje Kylie. J!e'l!HJia ra je a.erosa :m:eHa 3opxa.
IIpsor jyHa 1943. nsueuap;a cy ,n;olliJIH ,JWruKMHDBI.J;H ,n;a npnre rrpeTpec. 06pa.n; n 3opxa cy liiX crra3MJIH H ,n;aJIH ce y 6er. 06pa,n; aa
je)IHY a 3opKa c )leqoM Ha )lpyry CTpany. .D;pa:&gt;K&gt;&lt;HOBI1H cy nYI1aJI&gt;&lt;
aa H:.HX. 06pa,n; je, MaKo palbeH ycrreo ,u;a rro6eme, aJIM cy "q€THWIKH
Men;n rroro,n;HJIH lbMx,oay ,n;nauaecToro,n;HIIIH:.Y xfiepxmzy Ha,n;y H
3opxy, ,n;ox cy ,JWyra ,n;sa aejaxa ,n;eTeTa ocTana )Kii:[Ba xpaj MpTBe
Majxe H cecTpe. CyTpa,n;au cy ceJT:&gt;au;n xojn cy Ty,n;a npoJia3MJ.IH
npoaamJIH Hap;HH n 3opKHH Jiem H JKHBy ,n;en;y. OcMoMece't!HH
CMH'l!Hh je CJiiC30 Maj't!MH€ ,ll.OjKe KOje Cy 6nJie yMpJLaHe KpBJ.by .

•

CKJIOiillll!Te je nocTojaJio H y eyhH CTaHe JanKOBHh UpnoropKe, y ceJiy .D;peH I&lt;O.ll 06peHOBI1a. BnJio je BeniTO yrpa!)eno ncrro,n; Kylie, a y lbera ce yJia3HJio H3 no,n;pyrua. Ty je cMemTeHo H
Jie"qeHo BHIIIe palbeHHKa n 60JrecHHKa, M3Meljy ocTaJIHX n 't!JiaH
0lq)y1KHor KOMHTeTa MRJIKa M:wmh. Cse HX je Jie"lJMJia n HerosaJia

170

cTapa CTaHa. Jiexose H ynyTCTBa 3a Jie't!eH:.e ,z:t;aBao joj je IIasJie
BHheHTMjeBMh, Jiexap H3 Jla3apean;a. :iKaa,n;apMli! ·n noJivru;ajn;n cy
BHIIIe nyTa yrra,n;aJIH y CTaiDIHy xyhy, splllJiiJIM rrpeTpec n MaJITpeTMpaJIH je, 3JIH HHKa,n; HMK!Or HHCy npoHalliJIH.

•

•

•

Y ceJiy MaHOjJIOBI1Y HCOO)I Py)IHHKa, y .!IBOPHIIITY Pa)IOjM!1e
PM.CTJrlia UOCTOjaJia cy TpH IIO,ZJ;3€MHa CKJIOHHIIITa 38 palbeHHKe
IlpBor myMa)IHjCKOr O)lpe)la " IlpBe niYMa.lii&lt;jcKe 6p&gt;&lt;ra)le. 0 pa-

171

�H:.eHM:QMMa ce cTapaJia Co&lt;l&gt;Hja, :a&lt;:eaa Pa,JJ;OjKt!MHa. 0Ba 't!eTp,JJ;eceTorOAHIIIH:.a aerrHcMeHa IIIyMaAMjcKa ceJ:OaHKa crrpeMaJia je pa:EbeHli:1:QHMa xpaHy J1 HeroBaJia HX, M3A3 je HMaJia ,I1;0CT3 IIOCJia H8 MMaH:.Y H OKO CBOje TpOje MaJie A€:Q€. "Y jeceH 1943. ,zwa»01HOBIJ;Ji:l cy
rrocyMlbam-:~ aa PaAOjH:u;y. BepoBaTHO HM je aeKo aemTo peKao o
aeroBoj capa,D;H&gt;li! c napTH33Hli!Ma. BaayJIH cy aohy y xyhy n H3BpiiiHJIH rrpeTpec. MaAa HMCy IIpOHaiiiJIH HJ1IIITa, OABeJIH cy ra H
y6HJIH. IIocJie Tara KOA Co&lt;}lHje je ,n;omao je,n;aH o,n; rrapTn3aHCKliiX
pyKOBO,IJ;liiJian;a lii peKaO joj Aa cy ,JJ;OHeJIH OlJ..JIYKY ,n;a palbeiD:IK€
H3 CKJIOHHlliTa Ha H&gt;HXOBOM HMalby rrpeMeCT€ Ha ,rwyro MeCTO, 110lliTO oaa BHme aehe MOhH ,n;a ce cTapa o lbHMa. Co&lt;}lnja ce ycnpoTHBHJia:
-

HeKa ocTaHy palDeHMIJ;H r,n;e cy! He 6pHHHTe ce, BH APYrOBH.

Y crrehy j a " 5e3 Pa,!IOjl11\e ,!Ia HX ,1106po aeryjeM " xpaHHM.
TaKa cy oBa CKJIOHJUIITa y MaaojJioB:u;y M .n;aJDe cJiy:a&lt;:HJia 3a
CMemTaj paH&gt;eHHX rrapTH3aHa. PaH:&gt;eHJilll.H cy Ka-o n paHHje 6HJIH
.n;o6po xpaa,e~rn, aeroBaHM H JieqeHM. To je TpajaJio cBe AD 18. MapTa 1944. xa,n; cy qeTHMIJ;H ynaJIJii y Co&lt;}lHjMHO p;BOpHIIITe n yrryTHJIM
ce rrpaBo rrpeMa jep;HOM o.n; CKJIOHHmTa. CKJIOHHIIITe je 6HJIO rrpa3HO.
Y TOKY rrpeTpeca npoaamJIH cy H ,n;pyro CKJIOHliliiiTe, aJIH je n OHO
6H.n:o rrpa3HO. Kacanje ce Ca3HaJio .n;a cy je.n;aor -qeTHHKa, xojn je
fiHO 3apo6J:OeH KaO palbeHHK, rrapTH3aHH JieqY1JIJ1 y CKJIOHIDIITY KO,Il;
Cacpnje. Ka,n; je 03ApaBno, rro6erao je n npoKa3ao rAe je 5J.m Jieqea.
Cocfn:tja je 5MJia Ha BpeMe o6aBemTeHa o 6eKCTBy OBor qoBeKa na
je paH:.€HJ1K€ rrpeMeCTMJia y CKJIOHHlllTe 3a KOje OH HHje 3HaO.
"'CJeTHHD;H cy IIOCJie TOTa B€38Jlli ~eHy J::r .. TYKJIM, 38XT€BaJIH ,J'.l;a
MM nj&gt;H3Ha r,n;e cy cMeiiiTeHH rrapTH3aHH. O.n.roBapaJia je .n.a ae 3Ha
HJ1IIITa 0 rrapTH38HHMa H ,n;a H€ II03Haje "'!OBeKa KOjH je CYMJbV:IqH.
):(pa~HHOBIJ;H cy je TYKJIM M MyqHJIH ,n;a 6M MM o,n;aJia r,n;e cy palbeHHIJ;H. MeljyTHM1 OHa HM HHj e HHniTa peKJia. B:I:1,ll;€BIIIJ1 ;a;a HM
HmiiTa Helie pefii1, OHM cy je y6HJIJ~. 'Y6MJIJ.:i: cy J1 OHOr qeTHHKa

)laHa (KO)I 3opKe 'BypOBHh y rajTaHy, .Jby5HQe .Jby6Hh y J1Balhy,
BeJIHHKe lifaaaoaHh y CTy6JIHHH, PHcTe PoaqeaHh y ,l(o6pVIM Bo-

)laMa HT)I.).
3a BpeMe o¢aH3J.:IBe, ByrapH HMCY npoaaiUJIH HH je,D;Hor palbeHHKa, aJIH cy IIOCJie o&lt;}laH3HB€ yxaiiCHJIH CB€ OHe 3a KOje cy BepoaaJIH Aa HMajy Bese ca cMeiiiTajeM rrapTH3aHCKMX paH:.eiD:IKa.
IlpBo cy yxarrcHJIH ne,n;eceTorop;J1IIIH:.Y PHCTY PoaqeaHh l1 no"tJ:eJIH
Aa je My'CJ€. HHje HM HHIIITa npH3HaJia. "Y6MJIM cy je.

Ko,11 .Jby5J&lt;Qe .Jby5Hh Byrap&gt;&lt; cy yrraJIJ&lt; 26. jyJia 1!H4. " H3BpiiiHJIH npeTpec. HMcy rrpoaamJIH a:mmra. Ilo-qe.ID:I cy ,n;a je Myqe, ·
3aXTeBajyfiH Aa J:IM KaJKe rp;e je CKJIOHJiiiiiTe C palbeHHM KOM)1HHCTJ1Ma. HMje HM ·a,n;roBapaJia aa IIMTaH&gt;a. Byrapn cy je oxa-qHJIH aa
BepHre J13HaA yEapeHe BaTpe H 60JIH HO~eBHMa. AJIM je H TO OBa
xpa6pa JKeaa H3p;pJKaJia He H3yCTHBIIIH ID:I jeAHe pe~m. "YMpJia je
y HajTeJKJi!M MyKaMa.

•

•

•

"t!eTpAeceTneTOrOAHIIIH&gt;a ceJhaHKa CTojaHKa JiiaaHOBHfi H3 CTy6Jie xo.n; JiecKoa:u;a, 3aapiiiHJia je xypc 3a 6oJIHWiapKe y napTM3aHcxoj 6oJIHH:QM M nocTaBJ.beaa je sa 6oJiawrapxy y Mecaoj ,n;eceTMirn.
IIope.n; Jie'CJelba palbeHMX H 6oJieCHHX, 0l'ojaHKa je oxynHJia y ceJiy
IllapHHIJ;y .n;eBojxe H :m:eae H nop;yqaaaJia HX sa 6oJIHJ-:Iqapxe. ,II;oKTop MapTHH KoJI6, caHHTeTCKM pe&lt;}lepeHT JiecKOBaqxor OApe,rr;a
6110 je 3a,D;OBOJ.b8H pap;OM OBOT Kypca H CaMoyKIDVI rrpeAaBa'CJeM.
Mei}yTHM, 3a o,n;pEaaaae Kypca ca3HaJIH cy J:I qeTHM:QM. JeAHa
rpyrra je ,n;oiiiJia H3HeHaAa n pa3jypnJia aceae M ,n;eBojxe. CTojaHKY cy yxaaTMJIM n rrpep;aJIH HeM:QHMa. !Deao Tpoje ,n;e!.'{e OABeJIH

cy y ,11pyrH Kpaj " rrycTJ&lt;JIM ,11a JiyTajy " npoce xpaHy. He""" cy
CTojaaKy oTepaJIH y HeMa-qxy. TaMo joj ce M3:ry6no TPar.

KOjJ&lt; je Coqmjy rrpoKa3ao.

•

•

•

llo-qeTKOM jyJia 1943, 36or HenpHjaTeJbcKe o&lt;j;&gt;aH3HBe Ha -CJI06o,n;Hy
TepHTopajy y oxoJIHirn JiecxoB:u;a, napTH3aHH cy MopaJIM ;a;a pac¢opMHpajy_ 6oJIH111U.Y· JlaKllle paH&gt;eHHKe cy ynyTMJIM y qeTe a aenoxperae cMeCTJ.:I.1ll1 y CKJioaninTa· no ceocKlllM xyliaMa J:Icrro,n; Pa-

172

•

•

•

Y .n;aopm.uTy MMJieHe PaAojeBMh H3 ceJia Bane Ko,n; '9:a-qKa,
6J1JIO je J13rpai)eHO CKJIOHHiliTe y 3€MJbH. Y CKJIOHJ1IIITe ce yJia3HJIO
H3 6yHapa KOjH je 6HO IJJOKpHBeH 360r yrpai)MBalba nyMIIe.
"9:eTHJ1IJ;H cy y6HJIH CTapm.J;y, aJIJ.:I J1M OHa HJ1je IIOKa3aJia CKJIOHHniTe y KOMe cy Ce HaJia3HJIH paH&gt;eHHIJ;H.

173

�•

•

•

Y cKJioHmnTy xo;o; ce,n;aM,l(eceToro;o;mnH&gt;e MHJieBe CToja,n;mmBHh H3

ceJia

IIeTKe Ko,n;

IIo:m:apes:u;a,

Jie't!eHH

cy MHOI'H napTH-

3a.HM. CTapa MnJieBa ce 6pHHyJia o pa:EDeHH:qHMa, Jie-rHJia nx
'Y TOM CKJIOHHIIITY C€ y JI€TO 1944. HaJia3HO H T€.lliKO
palbeiDI ceKpeTap 0Kpy:&gt;KHor KDMHTeTa KITJ sa rro:m:apeBa"tJKM oxpyr, Bo:m:H,ZJ;ap )l;MMMTpHjeBJ:di Ko3HI.J;a. Ka,n; cy areHTH crren;HjaJiae
H HeroBaJia.

rroJD1::u;nje

H3

Eeorpa;o;a

,n;o3HaJIH

sa

cKJIOHHlliTe

n

p;OIUJIH

,n;a yxance

CMemTaH&gt;y, Jie"lelby H aeroaalby palbeHHx H 6oJiecHHX ,1J;pyroBa
aBe JKeHe cy noKJialbaJie HajBeliy na2Klby. CKJIOHJ1IllTa y ceocKHM
xyhaMa JIJi:I'tiJi.tJia cy aa npaBe 6oJIHm:J;e. Pe¢epeHT caHHTeTa IIpBor

rnyMa/IHjcxor ogpe11a .z1P Xep6epT Kpayc npHqa o jegHoj TaKBoj
60JIHHHH:
,Bomun:(a IIpBor IIIYMa,ll;Mjcxor op;pep;a y ceJiy BYKOCaBIJ;Y:IMa, y xojoj je ceJbaaxa Pa,n;MHJia MHjajJIOBMli 5Mna 50JIIU1'tlapxa, KYBap~a
H ynpaBHHll;a, no "t!MCTOliH H ypeljeH&gt;y HJi! cap;a .He 5H H30cTaJia 3a
MHOrMM fiOJIHHIJ;aMa."

,I(HMHTpHjeBYifia, CTapa MliJieBa CToja,n;miOBMfi je IIQpep; TOr CKJIOHMIIITa IIOnmyJia C paH:.€HHM ,I(HMHTpHjeBHfieM, aBrycTa 1944.

HHje xTeJia ,n;a ce O.l{BOjH o,n; lhera, HHje joj 5no ID:IKaKaB poljaK, YII03HaJia ra je T€K Ka,z:r; je ,ll;OH€T KO,ll; lb€ Ha JI€'t!€H&gt;e.

~OKTop MapTHH KoJI6 MH je npW:Iao KaK:o cy :m:eae ca rajTaaa
y MapTy 1943. npoaamJie jep;aor paH:.eHHKa, cMeCTHJie ra y KOJIH6H:QM op; rpaH&gt;a, a xa,n; ce aenpHjaTeJb noByxao npoaamJie Jby,n;e ;n;a

npey3ey pafbeHHKa.

•

•

•

IIapn1:3aacxe paaeHMKe cy y cBojYIM xyhaMa aeroBaJie M Jie'tJHJie

n

Pa,n;MHJia

MMjajJIOBHh

H3

Byxocasa:u;a,

HCIIOA

Byxy.T.be,

,ll;apxa CToj,aHoslrli H3 CTapor CeJia, BYKit l(BeTKoslrli H3 Hoeor
CeJra xo,u; BeJinKe Ilrrane, KapaBJ1Jl&gt;Ka CTe¢aHOBJ1h H3 IIIaHTapoBu;a xo,n; CBeTo3apena, MH.ID:IIJ;a Mfi.IJiaHOBY.di 113 ,l(e6emru;e KO,IJ; KIDa}Ken:u;a, 3,n;panxa J onaaonu:h H3 Boponn;a xO,n; 3ajeqapa, 3opxa
CTojaHOBMh H3 KaJiae, saTHM "Do,z:r;opxa ns BHJiaH,u;pH:u;e y 3arrJiaH&gt;y,

3JiaTHj·a Pa,n;ocaBJbemdl.

H3

IIayaa xo.n; BaJbena, a neponaTHo 11

MH6re ,zu&gt;yre 't:J:H_ja cy HMeHa 3a6cipaBJbeHa HJIM HHje OCTaJIO HHKOr
2KHBOr ,n;a 0 H:.HMa IIpH"'a.

PaH&gt;eHHU.H IIoxopcxOr o.n;pe,n;a CMemTeHn cy 11 Jie"t!eHH xo.n;

Axe IInx y

I.l;HpKOBMD;H J:l3Ha,n;

BeJDeaa, a HonoMeiiiTaHCKor o,ru&gt;e-

lla K0/1 Map&gt;Ije 2Ka6ap y HosoM MecTy.
·
HcTapcxvr o,rwe.n; cMeruTao je paseHMKe aa caJiamy KaTe BoJKHh nsHa,n; PonMIDa, r,n;e Hx je .ne"'!HJra n: aeronaJia aeaa yeyxa,
OMJia..U.MHKa MapHja.
IIapTH33HJ1 Cxoncxe u;pae rope cMemTaJIH cy palbeHHKe xo,n;
TogopKe CTe&lt;jJaHOBHii y YpoiiieBJ:1y. &lt;PpyniKoropcK&gt;I O/IPell je &gt;IMao
CKJIOHHWTe 3a palbeHHKe H Ko,n; 2KHBKe MMD;I·di, J eu;e MHpai,IMli :w
JeJIKe CTojaHoBHii y ceJiy BocyTy y CpeMy.
3aropKa CTaHOjeewli je y ceojoj xyliH y CMegepesy npMMaJia
o,n; 1943. pa:Fbeae H 6oJieCHe napTH3aae 11 aeroBaJia l1X :vr Jie"tiHJia.
'G:eTHMD;VI cy TO OTKpl1JIM KpajeM aBrycTa 1944, ynaJIM y H&gt;eHy Kyfiy,
a H&gt;Y 0,1J;B8JIH H y6J1JIJ1.

174

Oae cy 3HaJie xaKBHM ce cae onacHOCTHMa H3Jia:my s6or Jieqelba napTH3aHa, aJIH peTKO je Koja ycTyxayJia npe,n; onacaocTJi:IMa .
Caojy aKTHBHOCT cy CXBaTaJie He CaMO KaO H3pa3 IIJI8M8HHTOCTH,
Hero Jii KaO ITHTa:Eh8 llaCTJ1 H JDY,D;CKOr ,ll;OCTOjaHCTBa, rra H KaO JIHliHY
naTpHOTCKY o6aBe3y.
J eJieaa KocTMfi, pa.n;HHI.J;a 113 Jiecxoau;a, CKJiaH&gt;aJia je y caoM
cTaHy H Jie"tJJ1Jia MHore paH&gt;eae napTH3aae n rrapTH3aHKe. Ka,n; cy
je y _JI8TO 1943. HeM:QH yxaiTCHJIH H O,![,B8JIH Ha CTp8JbaH::.e, OHa je
rropy"tJHJia:
Caecaa n,n;eM y CMPT: 3aaJia caM 3aiiiTo caM ce 5opHJia H
3aiiiTO ca,n;a '-rHHeM!

�,UOrABAJIO CE

3a 6o.rrHH't!apxy !Ipse jy2KHOMopascKe 6pMra,n;e, MH.rreBy KoBa-

qeBJ.di, je,n;aa ,n;pyr xa:m:e:
,BM.rra je THxa, liyT.n:.MBa, xpruaa .n;eBojxa, xoja ce HHKa,z:r;a HHje I!OTy}lillJI8 HH Ha lliTt8. Y.fm.rra je MyniKMM KOpaKOM ITO TIJiaHVIHH,

HOCMJia je CBOjy CHary Kp03 myrue H YB€K IIpBa Tp't!aJia p;a IIOMOrHe

palheHH:o;,KMa."
K03ap'&lt;aHKa JoBaHKa Pa11Hii je y rrpoJielie 1943. ocTaJia 'leTHpH
.n;aaa 11 aoh.H c T€lliKMM paH&gt;eHH:QMMa y neliHHH Typxa Eo6Yija, ;a;ox
cy H3Hap; lhHX Tarrxa.rrM HeMIJ;H Tpa:mehM nx.

OMJJia,!(:r.m:Ka Ha,n;a By,n;ncaBJbeBJ:t:h lil3 Bp6aae anje xTeJLa .n;a ce
o,z:r;pexae rrapTM3aHa xa.n; cy je HalliJIH c paH&gt;eHJ.fD;HMa M ycTame cy

je y5HJre.
Y MapTy 1943. je IIeTHaecTa KOP/IYHaiiiKa 6pnra11a BO/IHJia 6op6y ca MTaJu:rjaHHMa KOA Ba6:mmr lloToKa. "Y je,n;HOM MoMeHTY Tpeh.H
6aTaJ.boH je 6Jfo rrpHCHJI:.eH ,ZJ;a ce nosyqe, Ha noJio:majy cy ocTa.rra
,n;sa Temxa paa,eHMKa- n 6o.rrHY:Piapxa Aaxa ci&gt;apxanr. c:Pam:v.rcTH cy

ce rrpn6mnKanaJIH paiDeHHD;HMa. K·oMaH,n;aHT je aapei)HBao npoTHBaarra,n;. Op;je,n;aoM, o,n;jeKay eKcTIJI03Hj a je,n;ae, a rroToM ,u;pyre 6oM6e, Koje je 6an;HJia MJia,n;a 6oJIHM't!apxa. 3any:u;aJIM cy :v.r ayToMaTM
paaeHHKa. Ji1TaJIHjaHH cy ycTyKayJIH. "t!yo ce rrDBMK: ,JypKIII .zwyromi!" 36yaeau lilTaJiujaHH cy ce rroBJia't!MJIM. llapTH3aHM cy rrpnCTHrJIH M CTaJIH ,n;a rpJie xpa6py 6oJIHWiapxy xoja je crracJia paaeae ,n;pyroBe.

176

BJia}KeHKa 'ByHJio, IIIecaaecToro,rvmiiba 60JIHH"::apxa IllecTe xpBaTcKe 6p11rap;e, 6nJia je npJio canecaa 6oJianqapxa n HHje ,IJ;03BOJbaBaJia ,D;a joj paH&gt;€HJ1K OCTaHe Ha TIOJIOJKajy. IIa, HIIaK lb€HH .n;pyTOBM MCTJi.I"::Y KaO lb€H HajBefiH IIO,IJ;BHr OHO Ka,D; je 3a BpeMe 6op6H
xo.n; Me,D;ponaaa npsa H36HJia aa je,n;ay ,n;oMHHaHTHY 't!YKY H 3apo6HJia je,n;aor Henm;a c MHTpa.JDe30M.
BoJIHJ1qapxa ,ZJ;pyre npoJieTepcxe ,lJ;aHH:u;a MMJiocaBJbeBHfi je y
anrycTy 1943. crrpono,n;HJia paH:.eHHKe 3a ,n;HBH3Hjcxy 6oJIHHey y Baaonnfie. Y rryTy cy MX 6oM6ap.n;OsaJIH H3 anHoHa 11 rronpe,D;HJIH noHOBO MHOre palbeHHK€. J ep;aH O,D; palb€HMKa je 6110 TaKO IIOBpeljeH
,iJ;a C€ HHje MOraD CT3Bli.ITJ1 Ha KOH&gt;a. 0Ha je OCTaJia C TJ1M palbeHHKOM ,n;a ca"t.J:eKa Jby,n;e xoje he rrocJiaTH H3 6oJIHHIJ;e ,n;a ra npeaecy.
flOIIITO HHKO HMj€ CTMraO ,D;O Be't.!epM XT€Jia je p;a IIOI:j€ p;a TpaLKH
caMa Jny,n;e xojM 6H .rrpeaeJIH palb€HHKa. Mel)yTHM, palbeHHK joj
HHje ,IJ;·03BOJbasao ,n;a ce y,n;aJbM o,n; aera. Bojao ce ,rr;a he ra ocTaBHTM. MopaJia je ,n;a ra ynepana ,u;a HHje aaMepasaJia ,n;a ra ocTaBH M
ocTaJia je :u;eJiy aoh nope.n; lbera. CTpax palbeHHKa je rrpemao n aa
Iny J1 D;€JI€ HOfiJ1 HHje 3acrraJia, Tp3aJia ce 1Ip11 CBaKOM 3BYKY MJIH
CB€TJIOCTH, rrpeTIIOCTaBJbajyhH ,n;a cy TO HeMD;H lifJIH ycTarue KOjM
M,D;y ,u;a MX 3apo5e. ,lJ;aHHIJ;a je 6nJia xpa6ap 5opan;, 36or xpa6pocTM
j-e rrpor.rraiiieHa 3a aapo,n;Hor xepoja, aJIH TBpp;H ,n;a· joj je TO
6MJia HajcTpamHMja HOh y TOKY IJ;eJior paTa. Ka,n;a cy yjyTpo CTJtirJIH
Jby,u;H c HOCMJIHMa 11 Kap; je o,n;rOaopaa 6oJIHHt.IapKa ·HarraJia IIITO
caMa HHje rrpoHam.rra Jby,rr;e .n;a rroHecy paaeHMKa neh t.IeKa Ha roTo-·
so, aoj cy caMo rpyay.rre cyae o,n; pa,n;ocTH IIITO arreT BH,IJ;H cnoje •

Y je,D;HOM H3:S€IIITajy yrrpaBe 60JIHHIJ;€ "tfeTBpTe OIIepaTMBH€ 30H€ XpaaTcxe, o.n; HOBeM6pa 1942, rrope.n; ocTaJior rrl1Ille:

,O,n; THX 60J!Hli1"&lt;!8PKM, MM CKOpo CBaKJ1 ,n;aH KaO CTipOBO,IJ;HMK€ yrryhyjeMO IIO je):\Hy C paH:.€HMM ,n;pyrOBHMa y IJ;€HTpaJIHY 60JIHHQY;
IIYT je ,Il;OCTa ,n;aJieK J1 Te}KaK. Ha TOM· IIYTY ce OH€ YCJIHjep; CJia6e
o,n;jehe H o6yhe npexJialjyjy M aeluma H:.HX rro6oJE:.eaa."
,!(OK CaHMTeTCKH pe¢epeHT Ilpsor KpajHIIIKOr O,lU)ep;a y TIJ1CMY

og 6. cerrTeM5pa 1942. IIHJIIe:
,A 3a MaTepHjaJI xojH HaM je noTpe6aa 3a ,n;pyrapH:o;e Koje cy roTOBO CB€ BpJIO JIOme o6yqeHe (rJiaBHM CaHYIT€T IlpJ1 OIIepaTII:lBHOM
mTa6y rrpe,n;sH,n;eo je ,n;a csaKa ,n;pyrapM:o;a ,n;o6Mje napTM3aHCKH xarryT V1 CYKJby), MJ1 CMO ,Il;06J1JIJ1 80 MeTapa JiaraHOr 1K€HCKOr lliT04&gt;a
J1 10 KanyTa J1 op; TOi'a IDTOQ;&gt;a CKpOjHh€MO ,n;pyrapM:o;aMa XaJbJ1H€, J1
TO OHHMa KOjMMa CY HajiiOTpe5HHje."

177

�Jil3 je,n;aor n3semTaja )l;pyror 6aTaJI:.oHa "t!eTBpTe npoJieTepcKe
(liPHOropcKe) 6pHra,11e BHIIJ1 ce ,11a je 0,11 ocH&gt;IBaH&gt;a 6pHra,11e ,110 30.
cenTeM6pa 1942. 113 TOr 6aTaJI:.oaa norHeyJio 52 6opiJ;a, O,D; Tara cy
11 ,D;pyrapv.rn;a, o.n; KOjHx je je.n;Ha HMaJia 23 ro,D;li!He, je.n;Ha 20, ,D;Be
no 21 ro.n;Hay, neT 19 ro,D;l1Ha, je,n;Ha 17 H je,IJ;Ha 16 ro,D;HHa CTapocTH.

CA 3APOBJbEHHM BOJIHWIAPKAMA IIOCTYIIAJIO CE
CBHPEIIO
HenpHjaTelb HHje HMaO Hl1KaKBOr 0631i1pa HH rrpeMa pa:EDeHHM
6onanqapKaMa HH npeMa Jiexapmm Koje je 3apo6JbaBao.
HeMI1H cy KpajeM HOBeM6pa 1941. 3apo6l1JI11 Ha 3JiaTl16opy TeUIKO pa:EDeHy ,n;p HacTacjy 2KMm'leHKo, JieKapa KocMajcxor o.zu&gt;e,n;~
H y6nJIH je. Y JieTo 1942. lifTaJIHjaan cy 3apo6MJrn Ha TH't!eBy TemKO pa:EDeay 60JIHJilqapxy MHJbeHKy PoKBHH H o6ecHJIH je. TemKo
paH&gt;eHy 6oJIHWiapKy MapHjy 'le6oTep ,11pyrOBH cy CMeCTHJIH Ha Jieqe:EDe xop; H&gt;eHYIX y KynjaKy. MTaJIHjarrn cy 3a TO ca3HaJin, p;omJIH
aohy H 3arraJrn.nn ceH&gt;aK. MapHja je H3ropeJia 3aje;::{HO ca CMH'IHheM, mora je yrrpaBo Te aoh11 y3eJia xop; ce6e.
HeMl\H cy 12. iYHa 1943. Ha CyTjeCl\H 3apo6HJIH TeiiiKo paH&gt;eHY 60JIHl:fl!apKy )l;pai'J1I..J;y KJ:rHCJrli H y6H-?Jl1 je Ha HOCJ.:IJIMMa, a TeiiiKO paH&gt;eHy 6oJIHWiapKy JeJieHy Pa,11oBHh cy 3anaJIHJIH y KYI"i.H r,11e
je 6l1Jia cKJIOlbeHa, y ce:.rr.y He,D;ajay.
"l!eTpHaecTor jyaa 1943. aeMa't!KM BOjH~H cy 3arrannnn y ceJiy
MpeEMD;H xyhy y Kojoj cy 6HJIH TemKo pa:a.eHlii rrapTH3aHH. C paH:.eHHU:MMa cy M3ropene H 6oJIHJ1tiapxe J eJia BjrKOBMh 11 CTaHa IIeTpaHoBHii l,IoH.
BoJIHWiapKy MapHjy CTeiiaHWies 3apo6HJIH cy HTaJIHjaHH 3a
BpeMe 6op6n y BoiiHllaMa, 3. Maja 1943. " y6n.rrn je.
EoJIHJ1'&lt;JapKy .IJ;parillby BJiaJ1caBJb€BHfi, Temxo palbeHy 3apo6HJIH cy 1943. HeMl\M KO,!I IIaKpa11a " y6MJIH.
HeMI1H cy 1943. y BmneBI11\H 3apo6HJIH n TeiiiKo paH&gt;eHy 6oJIHH'!apKy KaTJ111Y " y6u.JIH je.
YcTaiiie cy 3apo6HJie y je,!IHOj 6op6n 1943. oo.rrHH'!apKy CoqlMjy
Pa,n;oBHh M 3aKJiaJIJ1 je.
MaljapcKM &lt;PamHCTH cy 18. jaHyapa 1942. rrpoHalliJIH y 'lyjyry
TemKo paffieey 6oJIHH'Iapxy II!ajxamKor ·o,n;pe,n;a KaTy "tJeJIOBHh a
y6HJIH je.
OcaMHaecToro,n;Hmlby 6oJIHff'Iapxy "lleTBpTe npoJieTepcxe, CaseTy MHKHii, HeMl\H cy 3apo6HJIH jyHa 1943. Ha THcosoM 6p,11y KD/1
CyTj ecKe J1 y6MJIM 3aj e,I{HO c paH:.eHHKOM.

178

EoJIHH&lt;Japxy JiecxoBa"!Kor o,n;pe,D;a Jby6HHKY CTaMeHKOBHh MaJiy Py:atMu;y 3apo6HJIH cy Byrapa ,D;OK je npeBHjaJia pa:EbeHliiKa.
PaH&gt;eHMKa cy y6HJIH Ha MeCTy a "'Y cy O,!IBe.JIH y I'p,11eJIJ111Y r,11e cy
je rrocJie rpo3aor MJ"'eH&gt;a 3aKJiaJIH.
HeMD;H cy cHcTeMaTCKH TpaE:HJIH :n y6HjaJIH paseae napTH3aHe J1 60JIHYPiapKe.
Temxo paH::.eHe 6oJIHwtapxe, TpmhaHKY AJI6HHY Xac, Bepy IIoJiaK " CasKy ByKa,!IHHOBHii y6HJIH cy Mpl\Bapelrn HX.
TemKo paH&gt;eHy 6o.JIHH'!apKy Co&lt;PMjy II1Taj11ep 3apo6H.rr" cy
cenTeM6pa 1944. KO,ll; BpXOBJ1H€, CTaBHJIM je Ha MYK€ H IIOTOM y6HJIM. CnH"'HO cy nocTyrurJIH H c Temxo paroeHOM ToHKOM IIIrrmcoM
Ka,n; cy je 3apo6MJIH KOp; Hose BapomH.
Ko11 KpH,!IHje cy paJDeey 6oJIHHqapKy KaTHliY BpaHemeBHii
MY't!HJIH a 3aTHM 6an;HJIM 3BepHMa y myMy.
MapHjy PaymeBMh cy y6HJIH p;oK j e Jie:ataJia Tewxo 6oJiecaa o,n;
TH&lt;Pyca y 6o.JIHI11\H By'!jaK y CJioBeHHj,.
BoJIHH'&lt;apKy Ma11y :lKnposHii cy y6MJIH c palbeHHKOM K0/1 06apoBe Ha JlOJ:bH.
BHJIMY XopBaT 3aiia3HJIM cy HeMD;H 3a BpeMe 6op6H y ropcKOM
KOTapy, aBrycTa 1944, nocTaBHJIH 3ace,n;y H 3apo6HJIJ1. CacJiymaBaJIH cy je, MyqHJIJ1, a 3aTHM cy .je o6eCHJIJ1 0 T€JiecPOHCKH CTy6 KO}J;
¢y2KMH~.

EoJIHVr&lt;:~apKe Aaxa !IJIOBJbaHlilh, JeJia Bapam, BMcepxa ApaJIHn;a, Beaxa MycHHOB, Jiyn:Hja My2KHHMh :v.r EB:a;ru;a ,Il;epMa - TaKolje
cy y6Mj eae nocJie rpo3aor Mytrelba.
Bpxyaan: p;HBJI:.alba HeMIJ;H cy HCIIOJbHJIH 1945 ..:aoBJiaqefiH ce.
CTapM rrapTH3aHCKH Jiexap, Po6epT KyKoBen;, y rrapTH3aHJ11\IIa je
i5MO O,ll; 1941. J1 3a TO BpeMe npeTypli10 npeKO rJiaBe MHOre MTaJIHJaHCK8 M HeMa"LJ:Ke o¢'aH3MB€. 0H je 3aiiHCaO y CBOj p;HeBHHK ,n;a HMKa,n; HMje 6MJIO TOJIMKO TelliKO 6MTM napTH3aH, ,D;a cy OH Jii OC05JDe
MopaJIM c palbeHHIJ;MMa ,1.1;a 6e:a&lt;:e H p;a ce cKpMBajy O,D; HeMau;a n
KaKo cy HeMIJ;H 3apo6HJIJ1 16 paH&gt;eHHX. rrapT113aHa, 6oJIHH"LJ:apKM H
Jiexapa M cBe MX no6HJIM. IIpoHa.IIIJIH cy M 5yrm::ep C TelliKHM paH:.eHMIJ;HMa 11 cBe HX rro6HJIH 3aj e,D;H-o ca oco6JheM. Ta,u;a cy ce cnaCJie caMo HHCTpyMeHTapKa JIJ1JIJ1 H 6o.rraW:IapKa IIaBHu;a. ,IJ;aeBHHK
,ll;OKTopa KyKOB:Qa. ce 3aBpwaBa, jep cy H ::EDeroBy 60JIHMIJ;Y rrpoHaWJIH HeMII;H1 y6HJIJ1 p;oxTopa, 6oJIHJ.1'L!apKe 11 paa,eaHKe a noTOM
3arraJIHJil1 3rpa,IJ;y. Ka,n; je aeiiiTO KaCHHje Ty,n;a aaJ1lllao eHrJiecKH
JieKap ,n;p Pm,Iepc, MOrao je caMo ,n;a KOHCTaTyje ,n;a y aawoj 3eMJbVI
HJ1KaKBe Meljyaapo,n;He KOHB€HII;Hj€ HHCy IIOIIITOBaHe: Hl1 0 3ap06Jh€HJ1II;JtiMa HHTM 0 60JIHH'LiapHMa.

179

�EHrJI€CKJil JI€Kap Bia.O HJ1 MH y TO BpeMe jam HHCMO 3Ha.JIM ,n;a
TO HeMa"&lt;!KJil BOjHJITJ;Jil J1 oct:nru;HpM He pa,n;e CaMO Ha CBOjy pyKy Befi
,rr;a MM je ,U,MpeKTHBY 3a Bpllie:Ebe 3JIO"tfMHa H3,U,aJia HajBMma HeMa"&lt;IKa
KOMaH,n;a, KaO WTO ce TO BJii,D;H H3 je,rr;HOr ,D;OKYMeHTa M3 1941. y KOM€
C€ ,IJ;OCJIOBHO Ka:&gt;Ke:

CTpa1KMMaHeiJ;, 36or Tara UITO cy IIpHKYIIJbaJie M HOCMJI€ rrapTH3aHMMa JI€KOB€ J1 3aBoje.

ToMaro 2KYDKHli yrryTHo- je 6aTa.JI:.OHcxe 6oJIHM't!apxe .n;a rrpyLKe rroMOli pa:H&gt;eHHM ceJba:QMMa. ,li;oK cy ,u.eBojKe o6:n.rra3MJie xyhe H rrpeBHj aJie palbeHe H nospei)eHe, y ceJio cy yrra.rrn HeMIJ;M H qeTHHD;H 11
3apo6HJIH 6oJIHH't!apKe JleHKY JypmueBMfi, MHJieay 06pap;oBHli,
3opKy ¢yiiiTMli, J e.rrxy TyTHh M MHJieHy Py,n;nh. Ce;qaMHaecToro,ll.MIII:Eba MHJieHa Py,n;:nh je npeBHjaJia je,n;Hy JKeHy xa,n;a cy HeMD;H
H3J1IIIJIM. LfMM MX je 1IpMM€THJia ,!1;€BOjKa je 3rpa6HJia ITyillKy M IIOjypMJia rrpeMa myMH. IIperrJiameHM ,n;oMaliMH je npecpeo rrpeKJIHH&gt;ajyliH je p;a He 6e1KH, jep je Mary 3arra3HTM ,rr;a M3Jia3H M3 IDeroBe
xyhe M 36or TOra nx cBe no6HTH. 06ehao joj je ,!l;a he je cKJIOHHTH
,n;a je HMKO He M01Ke npoaahH. ,If;eBojxa je rrpHcTaJia. OASeo je y
je,n;Hy rrpocTopHjy 11 3aTBOpHo. Y5p3o cy yrraJia ,n;sa Haopy:maHa
Mymxapu;a, pa3opy:&gt;Kam-:r je, Be3aJIJ1 M o,n;seJIM Ko.n; ocTaJIMX rrapTH3aHKH Koje cy 3apo6JI:&gt;eHe ,n;ox cy rrpesHjaJie paiPeHe ceJI:&gt;aKe 11 ceJbaHxe. Ta ,n;Ba MymxapiJ;a cy 6HJIM CMHOBM oHe :&gt;Keae xojy je MMJieHa npeBHjaJia.

3aTo "tJOBeKa npo:&gt;KnMa rroaoc Ka.n; y cehaH&gt;nMa eHrJiecKor JieKapa rrpo"&lt;IMTa:

3apo6.TheHe napTH3aHe HeMD;H cy rrpe6au;MJIH y Ba:EPaJiyxy y
3aTBOp H no.n;sprJIM cacJiymaBaH:.HMa J1 MyqeH:.MMa. Hncy HX o,n;Max

,&lt;PMpep je aape,n;Mo ... M Tpyne cy, npeMa TOMe, osJiamheae H
3a.D;yJKeHe ~a rrpMM€H€ CBaKO cpe.n;CTBO y OBOj 6op6M, 6e3 orpaHM'ti€H&gt;a, VI npoTMB :aceaa M ,n;eu;e, caMo aKo oao BOJt.H ycnexy."
HeM~M, liiTaJIHjaHH, Mai)apH, ByrapM, PyMYHM H H&gt;HXOBH rroMara"&lt;IH ~OMafiM M3p;ajHJ1l.J;H, y IIYHOM CMHCJiy peqM MCIIy:EbaBaJIH cy
OBY Hape,n;6y H BpWMJIH He't!yBeHe 3JIO"&lt;!HHe.

¥cTarne cy, rrope,11 ocTaJior, 9. HOBeM6pa 1942. y 3arpe6y o6ecnJin AJieKCaHAPY Jhy6nh, Mapnjy ra3nh, IllTe4&gt;ffi.IY Xac, M EJI3y

y6MJIM.
,Mo:m:,u;a je 6oJIHMu;y M3p;ao ,n;nM, jep ce J!MJIM TPY.z\MJia .n;a rpeje palh€HMKe )J;a C€ He 611 ITOHOBMJIO CMp3aBalbe. TipMIIIaO CaM 6JIHLK€ H
OC€TM0 MHpMC rraJb€BMHe. 3aT€KaO CaM 3rapMIIIT€ ITYHo rreneJia H
M3ropeJie JbY)J;CKe KOCTM. BpaTMO CaM ce TymaH H caoiTiliTHO :maJIOCHY ·BeeT."
To je 3arrncao .n;p Po1,1epc, JieKap M3 MHCHje BennKe BpHTaHHje
KO,!I; CJIOB€Ha't!KHX rrapTH3aHa.

HEJb¥,ll;M 1!!3 KA,Zl;MHMX BO,Zl;A
llapTH3aHCK€ 60JIHH't!apKe J1 JI€KapKe cy rrpy2KaJie M€.D;HIJ;HHCKy
IIOMOh H CTaHOBHHlliTBY. Maore 60JIHYPiapKe Cy H :RJ1BOT M3ry6HJie
rrpy)KajyhH rroMoh pa~eHoj H 6oJieCHoj .rr;e411, :meHaMa n cTapHQaMa no ceJIHMa xpo3 xoja cy npoJia3HJIH. 36or Tara nx je cTaHOBID:IIIITBO 4€HHJIO J1 BOJI€JIO. BMJIO je, Me}jyTHM, H€3aXBaJIHHKa KaO OHJiiX
ceJbaxa M3 Ka,n;HHMX Bo.n;a xop; MpxoaHh-I'pa.n;a npeMa 6oJIHMqapKaMa M3 Tpehe caHr,raqxe 5pHra,IJ;e.

BMJIO je TO y OKTo6py 1942. 'l:eTBpTM 6aTa.JbOH Tpefie caHI,Ia'iKe 6pli.Ira,n;e je ,n;p:mao rroJio1Kaje M3Ha.n; ceJia Ka,rr;HHe Bo,n;e, npasan;
Mpxo:a:.uh-rpa.n; - Baaa Jiyxa. HeMIJ;H cy 6oM6ap,n;osaJIM rrono:maje
rrapTM3aHa. Hexe 6oM6e cy na.rre H Ha ceno. KoMaH,I(aHT 6aTaJI:.OHa

180

'Y 6op6aMa OKO HepeTBe, IIO't!€TKOM 1943. Harne jep;MHMIJ;€ cy 3apo6HJI€ BJurre HeMa"&lt;!KHx aojHMKa H oc:I:arr.J;Hpa. HeMa'tiKa KOMaH,n;a je
rrpe,rpro::tKHJia 3'aMeHy. Halli:n cy rrpHxBaTJtiJIM rroHy,n;y n rrope,n; ocTaJIMX 3aTpa1KHJIM H 6oJIHH't!apKe xoje cy HeMIJ;M 3apo6HJIH y Ka,n;HHoj Bo.n.H, x·o.n. BaibaJiyxe. HeMD;H cy .n;oseJIH cBe 6oJIHr-Prapxe, ocHM
JeJIK€ TyTHfi, KOja ~p:t1:JIHKOM 3ap06JbaBalba HHje Ka3ciJia CBOje npa~
BO npe3HMe, ,n;a ce He 611 OTKPHJIO p;a je MYCJIHMaHKa. Ka,n; cy HX
HeMIJ;Yi: noBeJIH M3 3aTBopa, ocTaJie ,n;esojxe ·cy 3axTeBaJie o,rr; HeMa:u;_a ,n;a C H&gt;HMa IIOBe,n;y J1 J €JIKy, jep je J1 TO lbHXOBa ,n;pyrapnn;a, aJIH
HM OHH HHCy IIOB€pOBaJIH J1 Je.iiKy TyTHfi 3a,ZJ;pEaJIH y 3aTBOpy, r.n;e
joj ce M3ry6no CBaKH Tpar.

�3AKOHII PATA

I

·

J€

BoJIHHqapxa napTH3aHCKe 6onav.m;e y 2Ka6JbaKy Mapnja 6_MJia
M 1942 33 mnu-eaa Aa pa,z:F;J·:I: ca 3apo5Jbeffi1M VIT3JIHJaH-

ITO't{€TKO

·

f-'&lt;J .. ~~

c:KHM xnpyproM .n;p BaBOM.

H~H

Bn.rta

•

je HaJ50Jba

G

oJIHWiapxa Y

TOj

6oJI-

~HaJia ITO~6or TOra J€ H O,n;peeHa ,n;a pap;H c ,n;p BaBOM. BepoBaJIH cMo p;a J€ Baao cl?aiiiHCTa M
HMaJia je 3 aapm:eHy cpe,n;lby M€,1J;HIJ;HHCKY liiKOJiy,

HeUl;O HTaJIHjaHCKM H 6l1Jia

~a

fie

3

~06ap

KDMYHVICT3.

aTO MCKOpMCTJilTH CB3KY MoryliHOCT p;a ca6oTHpa Jl€'t{€lb€ Ha-

,!U)yrosa.
Maprrja je casecHo spiiDIJia csojy p;YJKHDCT. ¥ TO speMe Y :m:a-

IIIHX

6Jba'tlxoj 60JIHH!l;J1 6HJIO je BMUI€ O,ll; 80 TemKKX paH:o€HMK3. ,I(~OKT~p
Easo je ,n;:o6no 3 ace6ay co6y :w: 6oJLy xpaay Hero palbeHfi.IIJ;n. Cse J€
yqYllbeHo p;a ce IIITO MaH&gt;e oceha xao 3apo6JbeHMK.
Oa j e npeMa pcnneHJiiiJ,MMa nocTynao caaecHo H pa,D;HO npe.n;aao.
Hexe Te:m:e paH&gt;eHmte je BJfi!Ie nyTa onepHcao, o6nJia3HO MX H ;r:J;aFbY M Hofiy MepHo HM nyJic J1 TeMnepaTypy, nperJie,n;ao paae, ,n;anao
JieKoBe Tp~AMO ce M 't!HHHO cBe p;a paFbeHHD;MMa oJiaKilla 6oJioBe H
y p 3 a ~ 3 Jie't!eH:.e. HHKO HHje HMaO npMMe,n;6e Ha lberoB pap;: KID1 pa6
lb€HHqH HH. 6oJIHJ.1't!apKa, ID1 ynpaBHJ1K 6oJIHYIIJ;€ ,n;p lifpH.Ha OBa.Jb' BHh na HM caanTeTcKM pecpepeHT BpxoBHOr ruTa6a ,u;p
KO K
·
r "xoHeJKe ' KOjH je BpiDMO KDHTpOJIY 6 OJIHHI.J;€. HanpoTim ' ,n;p
HHKDJIJ1III
.
B~o je yJKHBao noBepmne H CHMIIaTHje paH&gt;eHnKa H .aco6Jba 6oJI-

0H je TO MCKOpMCTMO M HO!iy, 1!3Meljy 7. H 8. Maja 1942. y3e0
nymxy H MYHHIJ;Hjy, HCKO't!HO Kp03 1Ip030p H rro6erao. Ka,n;a je OTKpHBeHO 6eKCTBo, o6aBeruTeHa je K!OMaH,n;a rro,n;pyqja y 2Ka6JDaxy,
KDja je npel\y3eJia Mepe 11a 6eryHqa npoHalje. HcTpary je npeyseo
JIM't!HO "9:H'tla-Jaaxo Mama IIv.rja,n;e. BepoBaJIH cMo, na H 't{vrqa-JaHKO, ,n;a BaBO HHje Morao II06ehJ1 6e3 IIOMOfiH H€KOr H3 60JIHYIIJ;€.
IlpBo ce rrocyM:EbaJio aa ocyljeav.rxa, 'LJ:€TlillKa MDM&lt;iHJia I.IaxoBJrlia
xojn je xao Me,n;m:J;MHap rrpe6a'LJ:eH H3 3aTBopa y 6oJIHMn;y aa pap;.
Bp3o je YTBpljeHO ,n;a LiaxoBHfi Te aofi.H HHje HHKy,n; H3Jia3HO. HHje
6HO CaM y C06H, a IIpe,n; BpaTHMa je D;€JI€ HOfiH CTajao CTpa:m:ap.
HeKo je H3pa3Ho cyMIDY H y 6oJIHH'tlapKy MapHjy, xoja je pap;HJia c BaBOM. PaH:&gt;eHMD;H H oco6Jbe rro"t;IeJiv.r cy ,n;a ce rrpMct!hajy
paaHHx cyM!bYIBHX nocTynaxa H pa3roBopa ,n;p BaBa H Mapnje Ha
HTaJIHjaacKOM je3HKy. CBH cy BepoBaJIH ;a;a je Mapuja oMoryiDwa
6eKCTBO 3apo6JbeHHKy. Maorn cy je aarra,n;aJIH H BpeljaJIH. -qJiaHOBH
napTHje xao p;a cy 3a6opaBHJIH ,n;a CMO MapHjy 3a,v;yJKHJIH p;a pap;M
M )J;a cy rOTOBO aa CBaKOM rrapTHjCKOM CaCTaHKy pa3rOBapaJIH 0 palJ.Y ,l(OKTOpa J1 H:&gt;€HOM O)J;HOCy rrpeMa H:&gt;€My, cyrepHCaJIH joj KaKO p;a
rrocTyrra c H:&gt;J:IM. Tpa:m:HJIH cy o.n; JDe .n;a xa.o qJiaH napTHje yqnlill
cBe ,IJ;a ce BaBo oceha xao Meljy npHjaTeJ.DHMa, KaKo 6n CBoje 3Halbe H B€liiTHHY liiTO 60Jb€ IIpHMeHHO y JI€'tl€lDY HaiiiHX ,n;pyrOBa.
Ja caM fino IIOJIHTJ:I't!KH KOM€Cap 6oJIHH~€ H IIOKYIUaO CaM p;a
y3M€M y 3aJllTHTY OCYMH:&gt;H'ti€Hy 60JIHWiapKy, IIO,n;cefiajyfiH HX Ha
3a,IJ;8'l'Ke KOje CMO joj IIOCTaBHJIH. CMaTpaO CaM ,n;a CB€ Tpe6a MMpHO
J1 06jeKTHBHO pa3MOTpHTH. J1CTH~ao CaM ,n;a je ,ll;OKTOp MOrao II06efiH HCKOpMCTJiiBIIIH H€MapHOCT H H€,D;OBOJbHy 6y,IJ;HOCT yrrpaBe 60JIIDUJ;e, y IIpB'OM pe,n;y, MOje, a 3aTHM M CBJ1X 't!JiaHOBa rrapTHje.
CBn cy ycTaJIH rrpoTHB MeHe H TBp,IJ;HJIH p;a je Mapnja M3p;ajHMK KOra ja IIITYITMM. BHO CaM Ta,ZJ;a T€IIIKO 60JI€CTaH, rra IIOIIITO
caM nrrax pa.n;v.ro - MMao caM yTHCaK ;o;a Me Jby,n;M n:eHe. O,n;jep;HoM
CB€ Ce OKp€HYJIO IIpOTHB M€H€. G:aK je J1 TeliiKM paH:&gt;eHHK, je,n;aH O,l(
aajBehmr jYHaKa H3 6op6H y IIJ.&amp;eBJbHMa n HajOMHJI:.eHnja JIM't!HOCT
y 6oJIHliill;M, Moj Jri.ITHMaH }:U&gt;yr, MMpxo JiyqHh, roBopHo:
,Ja,

p;pyrOBK,

He

3H8M

M3 KOjHX

pa3JIOra

,lU)yr IIOJIHT:lif"'KH

KOMecap

Y3HMa y 3aiiiTHTy oBy M3,n;aji-IMu;y, aJin 3HaM H oceliaM ,r~;a je oBaj
H&gt;eroB ITOCTynaK, aKO H€ Henpl'!j8T€JbCKJ1, OHO BpJIO IIIT€TaH 38 Haiiiy

Hapo,ll.HOOCJI060,1J;HJia't!Ky 6op6y. 3aTO 38XT€B8M 0,11; PYKOBO,lJ;CTBa ,rt;a
ra cMeHH, noBe,n;e MCTpary npOTHB a:.era a OBY H3p;aj:m:J;y o,v;Max
yxarrcH."
Maon:r cy rro,n;pJKaJIH JiyLflillia H BMrue ce aHje pa3roBapaJio o
TOMe ,n;a JIM je MapHja xpmm HJUf He. Pacrrpa.BJ&amp;aJio ce caMo xojoM
je Ka3HOM Tpe6a Ka3HHTH. Je,IJ;HH cy 6HJIH MHli.IJbeiDa ,n;a MapMjy

HJtiiJ;e.

183
182

�Tpe6a cTpeJDaTM Kao M3p;ajHJtiKa, a ,n;pyrM ,D;:a je ae Tpe5a cTpeJDaTH,
Beh. IIO_CJiaTM y HVIKillVIh, ,n;a y6Hje BVICOIWr cf&gt;aiiiVICTM"tJ:KOr KOMaHp;aHTa M TaKO I1CKYIIJ1 CBOjy rpeiiiKy.
"Y 6oJIHVIU:.H je BPHJIO Kao y KOIIIHHU:.H. KoMaa,n;a rro,n;pyqja je
yxarrcvma 6oJIHM"tJ:apKy M pacnncaJia noTepHMU:.Y 3a o,n;5erJIHM BaBOM. 06ehaaa je H HOB"tfaHa Harpap;a OHOM€ KO IIOMOrHe XBaTaH&gt;e.
Ha 3axTeB paH&gt;eHYIKa, Morna Ih~:j a,n;e Me j e cacJiymao, MHTepecoBao
·Ce o.n:. Ka,n;a II03HajeM MapMjy M M3 xojMx rro6y,n;a ce TOJIMKO 3aJia1KeM 3a H&gt;y. Ja caM o,n;roBopMo ,u;a caM MapMjy n H:.eaor My}l{a, npe.n:.paTHor KOMyHHCTY KOjH je .y }Ka6Jba"tJ:KOj 60JIHJi1Il.H "IIJiaH ynpaBe,
yrro3Hao TY Y 6oJIHHU:.H H Kao pa,n:.HHKe H Kao KOMYHHCTe, TY H ca3Hao 0 H:.Ji:IXOBOM paHHjeM peBOJIY:Qli1:0HapHOM pap;y li:I ,n;a Ji:IX KaO
rrpoBepeae 5opn;e H peBOJiyu;woaape :o;eHMM H BepyjeM li:IM n ,D;a Mary CBOjHM )KliiBOTOM ,D;a rapaaTyjeM ,n;a MapHja HHje IIOMOrJia JiiTaJIMjaHy .n:.a no6erae.
,I(pyr Mmiia lhfja,D;e MH je peKao p;a Bepyje y TO mTo caM MY
HCIIpH"tJ:ao, ,D;a je JI€IIO IUTO BepyjeM JbY,ll.liiMa, rroce6HO KOMYHHCTMMa, aJIJii p;a je OH MaJIO CTapHjM M MCKYCHHjH O,D;: MeHe IIa MH CaBeTyje ,n;a He rapaHTyjeM CBOjMM )KJiiBQ'IIOM TaKO 5p30, p;a je OH IIOTIIyH:O 3a TO .n:.a ce "IIOBeKy, rroroToBy "tJ:Jiaay rrapnxje Bepyje, aJIH paT
je H 6op5a Ha LKJiiBOT Jii CMpT. Tpe6a IIOH€Kap; IIpOBepMTH OHO IIlTO
rrojep;MHII.H nplifC:Iajy. 0Bp;e ce pa,n;vr o CTOTMHH aecnoco5aHx JbY,lJ;H
;KOjH cy HaM noBepeHH. Ko 611 ce o,u;: Hac aa,n;ao ;a;a he rroje,n;HHH
CTapH, JiiCKYCHJii "tJ:JiaHOBH napTHje ·rro,n;Jieli.H TIO,ll; 6aTHHaMa na
lii3.ZJ;aTH l1 TOJIHKO ,n;pare ,n;pyrOB€ ~ MHOre OTepaTH H y CMpT.
BHO CaM IDiaK H€TIOKOJI€6JbJ1B J1 OCTaD caM nplil CBOM CTaBy. J];oIIIJ!a cy J1 ,D;Ba 'lJ!aHa IIK llpHe rope (BeJbKO 3eKOBl1fl " Eorp;aH KoTJTJi:IIJ;•a) 11 noxyiiiaJIH ,n;a Me y6e.n;e ,u;a HI100M y npaBy. Ja caM TBp,n;Ho H
p;aJDe ,n;a je MapHja aeonpaB,TI;aHo yxanmeaa, .n;a ja HHCaM xprm m:ro
Ce c_vrTya:u;Hj a y 60JIHHJ.J;H CBe BHIIl€ 3aOIUTpaBa.
Ko 3Ha KaKo 6M ce cBe 3aBplliHJio .p;a 15. Maja napTH3aHcKe na...,.
TpoJie HHCY npoaauiJie M ,n;oBeJie BaBa. IlpoHamJil1 cy ra rroTrryao
l1CIUJIIJb€HOr y H€KOj K_QJIH6H y IIJiaHffHH KO,ZJ; CeJia ,ny2KH 1 5e3 opyJKja. lilcTpara je 6P3o oKOH"&lt;IaHa. YTBpijeHo je ;:ta je.-nyiiiKa, 3a xojy
_ce BepoB.aJio .n;a je o.n.aeo, 6nJia· Her.n;e 3~Typeaa. B:vma je, yocTa.rrOM
H HeHcnpaBHa. CTpa)Kap npep; 60JIHHD;OM je cnaBao. To je BaBo
.IIpMM€THO Tipli.IJIHKOM 06HJiai;!Ka paH:.eHMKa, IIa je HCKO"tJ:HO Kp03 npo30p J1 II06erao. JIOIIITO HHKOr HMje II03HaBaO H HMje C€ HHKOM CM€0
o6paTli!TH .n;a MY noxa::m:e nyT rrpeMa MTaJIHjaHHMa, JiyTao je aacyM-

Ije p;oK H&gt;&lt;je npoHaljeH. ,ll;pyrap&gt;&lt;11a Map&gt;&lt;ja je op;Max rrymTeHa

H3

3aTB-opa, .aJIH Ko.ID1KO ·ja 3HaM Hl1Ko· joj ·ce- 36or oBaKBor nocTynxa
HMje HHKap;a J13BHHHO.

184

II
Y paTy "&lt;IOBeK ,n;o2KHBJbaBa MHore cTpaxoTe, a Ka,n; ce paT 3anpruu, HaCTOjJii p;a CBe WTO npe 3a6opaBJii. MeljyTHM, TO ce T€IIIKO
OCTBapyje. "YBeK Ce IIOjaBH H€KO HJIH H€IIITO WTO 110,2J;C€fia 6aw Ha
OHO IIITO CMO XTeJIH p;a 3a6opaBM...'VIO lii OH,D;a CBe IIOHOBO BaCKpCaBa.
Taxo caM H ja je,n;aoM, ,n;Ba,n;eceT H BJ1llie ro,n;HHa rrocJie 3anpmeTxa aapo,n;aooc.rro6o,n;HJia"IIKe 6op6e, Mopao je,n;aa ,n;oraljaj noaono
,n;a rrpeLKHBJbaBaM. ,IJ;o6Ho caM IIHCMO o,n; je,n;He Majxe "IIHja je Khepxa
6:viJia 6o.rrHH"&lt;Iapxa y Ce,n;Moj 6aavrjcKoj ;r:J;HBH3HjH H aecTa.rra y ocf&gt;aH3HBH. CTapJ1Il.a je rrHcaJia:
,'IyJia CaM O,JJ; JbY,JJ;H ,n;a Clil I1 TH, ,n;eTe, 3a BpeMe paTa fiHO C HalllHM
palbeHI1.IJ;HMa. Pei.lli1X ,n;a TM IIMIIIeM J1 ,n;a Te IIPMIIHTaM, ,ll.3 HMCH
, MO:at,n;a 3H30 MOjy ja,ll.HY rpaHY, KOja je 5HJia T3KOi}e C napTM33HCKl1M palbeHHI..J;HMa, 3a npeMe paTa. ,n;oca.n; ce :m:tje npaTvma xyirn,
HMTM Mlil je JiiKO MOrao pehv:r IIITa je C H:.OM fiMJIO. )];a JIM je IIOrMHYJia, H axo je norMHYJia, xa.n; je rrorMHYJia M r.u;e je caxparneaa? ITa,
aKO TV:l, p;eTe, 0 H:.Oj H€IIITO 3H3III, O,ll;rOBOPYI MM ,D;a TylKHa MajKa He
LKHBlil BHIIIe y ja)J.Y H He3aaH:.y. !Paaa je 6MJia Maju;M cpeha H Ha;n;a
,n;oK ae ,ll;oi}oiiie npoxJieTM TaJiv:rjaHJ1 y aam Kpaj. AJIH xa,n; ,n;oljome
TH npoKJieTHJ.1I(H, ;n;e-re ce M3MeHM, npecTa;n;e .n.a ce CMeje H rrena. H
'4:J1M HaMi)Ollie HHHmiM napTM3RHM, OHa CKynM H€lliTO pYJ3a H Tpy5y
nnaTHa H3 ,ll;eBojaT.IKe crrpeMe, noffiy5M Me H o.n;e .n.a Heryje H '4:YBR
paH:.eae ,n;pyrone. 0TYIII1Jia je He 6ojehH ce MOjHx KJieTBH M cy3a.
BMIIIe je HHCaM Bv.t,JJ;eJia. IlpWJaJIM cy MH ,ll;a je MOja rpaaa 60JIID1T.IapKa y HliiHHHOj 5pJUa,Jl.Jii, ,n;a je ;n;o6pa 50JIHHT.I3pKa Jil .n;a cy OTHlliJU1 c 6plilra,ll;OM y Bocay KO,ll; THTa, J1 y IJ;pay ropy y o¢&gt;aH3I1BY V:1
,n;a je aecTaJia c HYIHOM y HeKoj CYTiecu;v.c Taxa cy ·Mv:r TO rrpwiaJIH,
a ja He 3HaM .n;a JIM je TaKO, MJIM Me C8MO Bapajy. HJiiKO Of]; H:.€HliiX
napTM3aHa H:Mje Ka3ao Ka..n; je H r.n;e norHHyJia Moja rpaaa VI r,11;e je
yxorraHa. IIa _ce aecpehaa MajKa jow Ha,ll;a, irexa. ,n;a ce jaBM, p;a je
o5pa,n;yje rro,n; cTapocT. 3aTo n Te6M n:mueM axo eM je cpeo aer~e H
aKO 3H8Ili H€IIITO 0 ~oj, jaBJi:I TY1KHOj Maju;H, 8JIJii ~ jaBM C8MO
HCTMHy."
0BO j e IIJ1CMO KaKBO cy TIHCaJI-e a MOLK,ll;a Ji:I j Om IIHIIIY MHOre
MajKe. Me})yTHM, OHO je Ha M€H€ IIOCe6HO T€IIIKO .n;eJIOBaJIO 3aTI?
illTO caM 3aHCTa 3Hao .n;pyrapHQY rpaay Tpa6ona~ na J1 TO KaKO je
norHHyJia. BuJia je 60JIHWiapKa y Ce,ZJ;Moj 6aHHjCKOj ,ZJ;J1BJ13J1ji1 a y
TOKY -qeTBpTe ocf&gt;aH3HBe, 3aje,n;ao c paaeaH:u;HMa Te ,ZJ;HBH3Hje, nplilKJby-qeHa je :o;eHTpaJIHOj 6oJIHJi1Il;H.
JyHaiilTBa Ji1 IIOLKpTBOBaHOCT 60JIIU:I"qapKH I!pHJIHKOM HOIU€H:.a J1
CMemTaja paaeHHK.a y TOicy :QeJIOr IIOKpeTa H c§.M CaM JIJ1~HO rJie-

185

�J eJI€':1 pexome MM ,IJ;a je BpxoBHH uiTa6 xpeayo rrpeMa ,l{pHHH: Bpa'
ce sa KaJIHHOBHK Y KaJIHHOBHK HHCaM ,n;ocneo, J€P cy

,n;ao n ,n;01KHBJbasao. 3aTo Me je MHoro H3HeHa,IJ;HJIO xa,n; caM aa cacTaaxy IllTa6a Cep;Mor KOH&gt;JiflJKOr emaJioHa paH&gt;eanxa qyo ,n;a cy je.n;aor paH:.eHMKa H je,n;Hy 60JIHHqapKy rrpep;aJIH KOMaH,IJ;H MeCTa "y
KaJili!HOBMKY .z:r;a HM cyp;H. OKpMBHJIH cy paH&gt;eiDfKa II. M. ,n;a je xao
HHTeHp;aHT elUaJIOHa y TOKy IIOKpeTa Y3HMaO J1 jeo HeKH neKCHMMT
KOjH je 6H"O M3W30jeH 3a HajTe:me paH&gt;eHMKe, a 60JIHWiapxy T. r.
.n;a je y3eJia aexo nJiaTHO xoje cy x:opucTHJIM 3a 3aBoje. )J;pyra II.
M. caM JIH':IHO rro3Hasao. BHo je je,n;aa o.z:r; aaj6oJbMX nyiiiKOMHTpaJbe3a:u;a y npoJieTepcxoj 6pnra.z:r;:v.r, cse ,n;ox HJ1je paH&gt;eH. 3a BpeMe
rroxpeTa 6oJian:u;e H3 Bocaacxe KpajMHe, HaKo c T€IIIKDM paHOM aa
H03H, BpmHo je ca ycrrexoM .z:r;y]KHOCT HHTea.z:r;aHTa emaJioHa n;eaTpaJIHe 6oJIHH:u;e. 36or Tara caM ce BHme 3aHHTepecosao 3a oaaj
CJIY':Iaj. llomTo caM ce yrro3aao c 'IHTaBHM MaTepnjaJIOM H cacJiymaH&gt;eM, rromao caM y KaJIJ1HOBHK y KoMaH,uy MeCTa, ,n;a o,n;rosopae yrrosaaM o xaKBOM je qoseKy pe't!. MeljyTHM, xoruaap;aHT MeCTa
Me je o6aBeCTHO ,n;a je BOjHH cy,n: J1 paffi€HHKa H 6oJIHH'IapKy ocy,IJ;HO aa CMpT J1 ,D;a OHM BMIII€ HilliiTa He MOry p;a J13M€H€. Jipecy,n;y
je Morao ,n;a npenaaqn caMo BHIIIM sojiD1: cy,n; !!pH BpxoBHOM IllTa6y.
IIoruao caM y ceJio J eJie't! rp;e ce HaJia3HO BpxoBinr IUTa6 H yrro3Hao
':IJ.Iaaa BpxosHor mTa6a AJieKoaa,z:tpa PaaKosnha ca OBHM cJiyqajeM.
Paaxosnh je no3sao 'l-.IJiaaose Bpxosaor ruTa6a - Mv.moBaaa 'BnJiaca 11 CpeTeHa 2Kyjosnha na caM 11: H&gt;MMa ncnpnqao cse o paH&gt;eHJ1KY
H 60JIID:1'IapKM. fiOCJI€ TOra OHH cy Ce ,Zl;OTOBOpHJIM, a 3aTHM II03BaJIJ1
IIaBJia rreKnha J1 c lbHM pa3l'OBapaJIJi.I. Hcl xpajy, PaHKOBHh MH je
peKao .n.a ,n;pyr II. M. Harnmre MOJI6y BpxOBHOM IIITa6y sa nOMHJIOsaibe H Bpxomm IUTa6 fie MY OIIpOCTHTH Ka3HY, ,D;OK ce 6oJIHM':IapKH Ka3Ha Helie I!p€HHa'lJMTH.

THO CaM
•
.. ..l.H !Ipe ITOBJiace HaniM 36or npHTHCKa HerrpnjaTeJba MopaJIH noB.p.. .
. no
qeH&gt;a H3BpiiieHe cy Ka3He: IIPYrapm&lt;a rpaHa rpa6osal1 Je
c
ry6JheHa.
.
a j e rpaaa
Kacanje caM nperJie,n;ao H MaTepHJaJI Ha 'DCHOBY x 0 r
ocyljeHa. IIpoHaiiiao caM Ji.1 M3jase cse,n;oKa 11: H:.eHo cacJiymaH:&gt;e .
Cse,n;oK, 6oJIHJil':lapxa ,[(parHH&gt;a PHcosau Ka:me:
Behv.ma nJiaTHa Koje je 6HJIO ;n;aTO caHHTeTY 3a 3aBoje, a Koje ~e
y3 IIYT je aaiiia. IlHTaJia caM je HeKoJimtO n_YTa ;n;a HHJe
y eJia n.nHK-MacT. Oaa je o;n;peKJia. MeljyTMM, KO,Il; lbe Je_ H~ljeaa. ¥
3
KpcTall.Y je aecTaO 113 KaHT€ .n;p Jby6e HojMaH ;o;YBaH KOJH Je 6;o y
KeCH a ,IJ;BHje KYTHje cy MHPKY Jiy"IHhy HeCTaJie HCTOr .p;aaa. . BP,IJ;HM HCTO TaKO p;a je KaiiiJiiKa ,:o:p ATHjaca, jep CaM 'tl€CT0 IIYTa ]eJia
H&gt;OM€ H IT03HajeM je. • ."

~ecTaJio

Me}:}yTHM 6oJIHWiapxa rpaHa je, KaKO ce TO BH,IJ;H Ji.13 lbeaor
cacJiyiiiaaa, ~6jaCHHJia KaKo cy ce Te CTBapH HamJie Iro,IJ; ae. ,Il;ysaH
je xa:m:e Tpe6osaJia H ,n;o6MJia xao vr ocTaJIO oco6Jbe 11: pa.H:&gt;eHm.J;.H, a
a KalliHKY TBPAH ,n;a j e ,n;o6v.ma o;n; HeKe aKTHBHCTKHlbe H3 ceJia
3
ropH&gt;e EHjeJie, xoja HM je rroMaraJia .n;ox cy crrpeMaJie xpaay 3a
paaeHHKe y TOM ceJiy. Ha xpajy xa:me:
_ oae CTBaPH aaniJia caM y Top6H Ha IIYTY, 'IaMO r;o:e cy ce
cnyraBaJIH KOH:.H. ¥3eJia caM H cTpnaJia y cBOj I,Ia.K .n;a He 6H nporraJie MHCJIHJia CaM ,n;a je cBeje,D;HO, cTajaJIO KO,ll; MeHe Ji.IJIH KO~
exo~oMa. Pa'tlyaaJia caM .n;a lie 6oJbe 6HTH caqyeaHo KOJl: MeHe, aero
KO,Il; ,m&gt;yra €KOHOM3.
Ha ITHTalb€ HCJI€,IJ;HHK.a IIIT.a j e HaMepaBaJia ,n;a ypa,Il;H ca CTBapMMa xoje cy aaijeHe KO,D; ffi€, o,n;ronopHJia je:
_ "G:exaJia 6Hx ,IJ;a ce cpe,n;HMD H ocaMOCTaJIHMO. ,II;oTJie 6HX Ho-

Ka,z:t caM ce spaTMO y KaJIMHOBHK .n;a Ko.Maa,n;aHTa MecTa ynosaaru ca OAJIYK2DM .n;pyrosa H3 Bpxosaor mTa6a, capaTMO caM y 3aTBop 11a BH.z1HM .z1pyra II. M. Ty caM BH,!1eO " 6oJIHM'IaPKY Koja je
6HJia ocyljeHa Ha cMpT. Mo:meTe 3aMHCJIHTI1 KOJIHKO caM 6no H3HeHal}eH Ka.z1 caM y aoj rrperro3Hao je11ay ·011 oHm&lt; ,!1pyrapH!1a Koje cy
aajcMeJinje jypHIIIaJie y pymeanHe sa speMe 6oM6ap,n;oBa!ha KpcTan;a, H3BJia':IMJie pa:EbeH~_xe 11: rrpeanjaJie nx. 3a6yHe anje 6MJio, jep
caM TY .z:tpyrap~y yoqno. Oaa je Ta,IJ;a je,n,MHa HMaJia nymKy 11 anje
ce o,n; ffie o,n;BajaJia HH ,z:toK je M3BJia"tU1Jia pall&gt;eHHKe H3 pyruemma.
3aTo caM je no o,n,JiacKy asnoHa IIMTao H3 Koje je je,n;mmu;e 11: o,o;aKJie je. Cse MH je TO npojypnJio xpos cehaae ,o;oK caM je rJie,n;ao y
3aTsopcKoj co6n. Ocehao caru ce xpMBMM, jep .n;pyroBMMa y BpxosHOM IUTa6y HHCaM Kasao HH je,n;ay peq y H:.eey o.n;6paay. 3aJiarao
caM ce caMo ,IJ;a ce noHJIDITH xa3Ha .n;pyry. 36or Tara CaM xao 6e3
rJiaBe nojypMo rroa-oBo y BpxosHn mTa6. Ka,IJ; caM CTHrao y ceJio

186

cHJia, a oH,n;a npe,n;aJia.
.
.
Ka,n; caM TO npoqwrao, 6HJIO MH je IIOTnyHO JaCHO, ,n;a J€ ~
IIHTa:Ehy 6Ho xo6HH aecnopa3yM. CTpaiUHa rpemxa. J a caM Ha T~J
eTaiiH IIYTa, Ja6JiaHY.I[(a-ilpeHo-rJiasaTJf1I€BO, n~ry6HO CB€ CBO~€
JIM't!He CTBapH, napTHj'cKH MaTepHja.n, ,IJ.¥eBmiK H J€~ he6e KOJ€
caM :r1Mao. "tJoBeK je 3 a speMe 6oM6app;oaa:EPa H npo6HJaH&gt;a J13Mei)y
H€IIpHjaT€JbCKHX rpaHaTa npOCTO XT€0 ,IJ;a 36aiJ;H ca ce6e H IIOCJie,IJ;IbY KDmyJ:by, caMo ,IJ;a 611 ce JiaKine H 6p:me KpeTao. ;soJIHH"tJ:apKa
rpaHa je jam caxyiiJbaJia, cnacaBaJia n HOcHJia m:ro Je ~orJia o.n;
caHMTeTCKOr MaTepHjaJia, HapO't!HTO IIJI3THO 3a 3aBOJe, 3HaJYhH niTa
aBojH 3aaqe 3 a Jie"t!elbe pa1b€HHKa. ffieHO ITOlKpTB0B3lb€ Harpa,n;~H
3
CMO HajTeJKOM Ka3HOM.

l
'f

187

�III
Y

jy

paTHHM IIPHJIMKaMa l.J:€CTO H H:e3HaTH€ CHTHH:qe Mary p;a MMa-

T€IDK€ IIOCJI€,1J;li:HJ;€. 'Y3MMMO caMo CJiytraj I.J;HJIK€, 60JIHH't!apKe Taj-

He rrapTH3aHcKe 6oJIHY.ID;e ,TiaBJia" y CJioBeiDfjn. Ta OMJia,z:r~1HKa··H3
Tp2Kl:rtra je cenTeM6pa 1943. · CTYIIMJia y ,I(eaeTH xopnyc M KaO 5o~
pa:q H

60JIHYPiapKa

IIOKa3aJia

ce BeOMa

xpa6pa

H

IIOLKpTBOB'a.Ha.

36or TOra cy je ,n;pyroBM o,n;a6paJIH H ynyTHJIJ1' Ha pa,D; y 6DJIHHIJ;y

,IIaBJia". Je,n;Hor ,n;aHa ll;HJIKa je HecTaJia H3 60JIHIDJ;e. Tparalbe je
6nJio_ 6e3ycnemHo, na cy 3aTo npe,n;y3eTe _npnrrpeMe 3a npeceJbeH:.e
palbeHHKa. Y Mel)yapeMeHy je cTHrao H H3BemTaj ,n;a je I(nJIKa BHIjeHa y cpaill&gt;&lt;CTH'II&lt;Dj KOMaH,llaTyp&gt;&lt; y H,llpMj&gt;I. CBH cy 6MJm 3a-

JIH y6eljeHH .n;a je Il;HJIKa ncrrpHqaJia HeMQHMa o 60JIHHIJ;H, aJIH ,n;a
cy OBH rrpeTIIOCTaBJhaJIH ,n;a fie rrapTH3aHH IIOCJie lh€Hor 6eKCTBa
rrp·eM€CTl1TH 6DJIHHIJ;Y Ha ,n;pyro M€CTd H MHOrO je 60Jb€ o6e36€,!J;l1TH.
Mel}yTHM, II;nJIKa ~e ocTaJia ,n;e3epTep.
IIocJie ocJio6ol}ea.a aame BJiacTH cy je yxarrCHJie n rrpe,n;aJie
BOjHoM cy11,y. IIapTH3aHcKH cy,n; je HCTparoM ycTaHOBHO ,n;a 6oJIHHqapxa I.J;HJIKa.HHje OTKpHJia HMKOM HHillTa 0 60JIHHI1;H H ,n;a je H: IIOCJI€ 6excTBa aacTaBHJia capa,n;:a,y c napTH3aHMMa. IIomTo 36or :a,eaor 6eKCTBa H3 60JIHHIJ;€ HVIKO HHje 6HO xaiiiii€H1 HVITH je IIp€Tpiie0
aexy mTeTy, ocJio6ol}eaa je. [(HJIKa je aa cy11,y o6j~acavma pa3Jior
CBOjeBOJhHOr HaiiyniTaH&gt;a 6oJIHMIJ;e KOjH joj je cy,n; yBa2KHO.

nperramheHH. BpeMeHa HHje 6MJIO 3a McKa3HBaH&gt;e pacrroJio.LKeH:&gt;a n
oceha:EDa. Tpe6aJio je cnacaBaTH paineHHKe. O,n;Max je no-qe.rro c npeceJbaBalbeM. 0 TOMe HMaMo ayTeHTJif&lt;:IHO CB€)J;O'&lt;:IaHCTBO ,n;p IJayJie

J epMHe Jiax.
,Bell cpe,n;uaoM MapTa je~Ha rpyna o~ meeT paH:.em:rKa nomJia je aa
vnrpa,ZJ;fby aonor o,n;e.JbeH&gt;a. HenpeKH,ZJ;He 6op6e xo,n; Crro,z:w,e lii,n;pJ.:Ije,
Ha !Ipe,n;Meju, y Jia3HH, JIOKBM M ~pyruM M€CTMMa )l.OHOCMJie cy HOse pa!beHMK€. ITotreJIM CMO MJ1CJIMTM Ha M3rpa,I(:Eby HOB€ BeJIJiiK€
napTH3aHCKe 6oJIHHIJ;€, 113 r JiaBHOr IIITa6a ,ZJ;Olliao je Ta,n;a MHm:e!bep
TJme xoju je pyrroso,n;Mo rpa,n;!bOM. BeoMa 6p3o Hose y,n;o6ae 6apaKe 6v.me cy cnpeMHe 3a rrpHjeM palbeHMKa. THX ,n;aaa no6erna je M3
o,n;e.JbeH&gt;a 6oJurn:trapxa L(MJIKa, 36or trera CMO MOpaJIH esaKYJ1CaTM
,n;sa o,rr;eJbe!ba 6o.naHo;e, a HoBO O,lJ;eJbe:a.e HJ1je MOrJio 6MTH xopMIIlheao n joru ncTe aohH HcemmH cMo n;eJiy 6oJIHMu;y. Ta esaxyao;Hja
OCTahe MM y B€"&lt;Ul:TOM Cehalby J1 rrpol)e M€ je3a rrpH IIOMMCJIH H8
H:.y. HeKOJIMKO 'tfaCoBa HallU:I JI:.Y,ZJ;M cy HOCJ1JI11 T€IliK€ paH:&gt;eHMKe J13
O,D;€JOei-&amp;a Y npMBpeM€HO CKJIOHHWTe y Cpe,n;HHH lliyMe, Koje je MOrJIO rrpMMHTH CaMO HajTem:e. llyT je 6110 KJIJi:13aB a HOh TaMHa, TaKO
,n;a ce HY:Ije MOrJIO snp;eTM aa xopaK :ncnpe.n; ce6e. IIospeMeao 6n ce
HeKO O,Zl; HOcaqa OKJIJ13Izy0 M nao HaTpaWK€.'" PaH:.€HJi:IK- aa HOCHJIHM:a
. je caMo cTMCKao 3y6e. v.r MOJK,JJ;a y ce6M npoKJimvao aecasecay M ae-

nornTeHy JK€HTypa-qy KOja 11!'11 3a,D;aje TOJIMKO H€IIOTpe5HMX 5oJIOsa.
C rp03HH:&lt;f8BOM 6p3HHOM MOpaJIH CMO ,n;a . M3rpaljyjeMO HOBa O,ZJ;€Jh€:H:&gt;a 3a cMewTaj paH.e!ri:1xa :n MaTepnja.na, a. ,n;a HanycTMMo aBe T~K
V13rpaljeae 6apaKe."
·
·

IV
Me,z:r;HD;HHCKa cecTpa CTaHa je 6Jima y Kapal}opljeBy napT:njcKH
H 3JJ;paBCTBea:n paJJ;HHK. IIope,n; rrapTH3aHa Jieq:nJia je H cTaHOBHHIIITBO H 6HJia je,n;aH Op; HajnorryJiapHHjHX napTH3aHa Y TOM Kpajy.
HaCTpa.n;aJia je 6am 360r CBoje OMHJb€HDCTJ1 KO.A: CTaHOBHlliiiTBa.

BHJIO je TO y 3MMY 1942(1943. HenpJ&lt;jaTeJb je Bpiimo cTpaillaH
Tepop y TOM .n;eJiy BojBO.z:l:l1He. ITapTH3aHl1 cy ce y Mali&gt;HM rpyrraMa pa3M€CTJ1JIH no xyliaMa K:o,n; aajnoy3,n;aHl1jHx capa,n;HHKa. CTaaa
je 6l1Jia c je,n;HHM ;z:wyroM y xyhn rrpHjaTeJba, y ceJiy Bojso.n;a CTerra. ,lJ;oMahHH je 6no BpJio naJK:JhHB rrpeMa H:.MMa. MeljyTHM, xa,n; je
jell,HOr jyTpa ymao y co6y n cnasvw p;a CTaHa crraBa y HCTDM KpeBeTy C TMM ,n;pyroM, HaKO je y C06M IIOCTDjao jom je.n;_aH KpeBeT, TOJIHKO ce J13H€Ha,n;l1o ,z:r;a je o,n;Max 3aTpaJKHo .n;a aanycTe IDeroBy KYhy jep H€ 1K€JIJ1 C TaKBHM JbY.L(VIMa p;a HMa Ma KaKB€ B€3€. 'Y CeJiy
ce HanpaBHJia y36yHa, opraHH3au;Hja je ,n;pyrapHD;y CTaHy HcKJI:.y"tJ:HJia J13 napTHje 36or HeMopaJia, Ma,r:t;a je oHa, o cBojoj Be3l1 c THM
p;pyroM, o6aBecTnJia Tj. npeMa Ta,n;amH&gt;eM o6nqajy y napTHjH, ,JieraJIH3oBaJia" Taj O,D;HOC.

Csll: cy· pa:a,eaHrJ;:~1" n MaTepvrjaJI l13 6oJIHHn;e y ToKy Hohu npeceJDean Ha JJ;pyro MeCTO. -MeljyTl1M, cpaurHcTH ce rmcy rrojaBMJIJ1".
Hncy .ZJ;OlliJ.iH HM KaCHHje ,zJ;a Ha TOM M€CTY TpruKe napTM3aHCKY

MeljyTl1M1 OHa je 6J1Jla BeOMa TI03HaTa JIH"tJ:HOCT Y CeJiy, CBJ1 cy
je IIOUlTOBaJIH, J1 ,rr;a ce rrapTnja OrJiyiiiHJia; TO 6H OCTaBMJIO JIOIII
YTl1CaK. 0 cBeMy cy o6aBemTeHn H CpecKH H 0Kpy1KHH KOMHTeT.
OxpyLKHH KOMVITeT je 6:vro 3a jOIII QIIITpHjy Ka3ey, IIOIIlTO je, KaKO
Ka1Ke xpOHWiap, Taj CJiyqaj MOrao H3a3BaTH T€II1K€ IIOCJI€,1J;Hu;e Y

60JIHJ1Qy.

OBOj cpep;HHH:

36or Tara' cy MHOrM 5nJIH ynepeiD:I .n;a 6oJIHJifllapKa ·:U:HJIKa M IDIje HHKOM ID:IIIITa npJPiaJia 0 ITapTH3aHCKOj 60JIHJ1IJ;J1. ,II;pyrH cy 6H-

189

iaa

�,'Y nyHOM jeKy penpecaJIMja CBaKojaKe BpCTe, Jby)J;M fie

peC~MpaTH

CBOj lKMBOT, IIOPO,D;HIJ;y J.1 J'!Malbe caMO aKO CY OHH 360r. KOJHX ~0
"rn:He GecnpeKopm:r. Ko y,n;apn Ha TO nonepe:Ebe, y,n;apno Je aa aaJoceTJbHBHjy :m:HBOTHY HHT noiqieTa; CTaHa ce ynpano o TO orpewnna, a m:rje noKa3aJia CIIIpeMHOCT ,n;a TaKBe rpeiiiKe nmrre He "'HHH n
TO je 6HJIO ,Il;OBOJbHO 3a HajTe:m:y Ka3Hy.''

O,UABAHA CY IIM IIPH3HAffiA

J1 6oJIHK'!apKy CTaey cy ocy,lluJiu Ha cMpT. TaKsa cy TO 6MJia
BpeMeHa!

Harne 6oJIHHl!apKe, Jiexapxe :vr caiD:tTeTCKM pecpepeHTJ1 ,n;anaJie
cy cne o.n; ce5e ,n;a 5n cnacJie n noMor.rre palbeHe .zwyrone. 'tJecTO cy
rrpn TOM H caMe ry6HJie EHBOTe. MeljyTnM, ,n;pyre ce 36or TDra HHcy
3aiTJiaiiiJ1JIE, BEfi cy oa joru BHIIIe yrropHOCTJ1 J1 CHaJI&lt;UKJ.hHBOCTH
IIpHTJITJ;aJie y IIOMOfi palbeHM:QHMa. Eopn;H J1 IIITa50BH Cy l1M 3a TO
6HJIH 3aXBaJIHJ1, IIITO Ce Haj6oJbe BH,Zl;M H3 ,n;oKyMeHaTa Ca"t.J:yBaHJ1X
J13 THX ,n;aHa.
IDTa5 'tJeTBpTe npOJreTepcxe 5pHra.n;e (KoMaH,n;aHT je 5Ho IIexo
.I(arrqenHfi a IIOJIMTH't!KH xoMecap MHTap EaKvrfi) H3BEIIITana Bpxon-

HM niTa6 o 6op6aMa oKO Kynpeca, 18. asrycTa 1942.
,HarroMvrH.eMo ,n;a cy ce Hallie ,n;pyrapHI.J;e noKa3aJie xpa6pe, aeycTpall.U1Be J1 II02KPTBOB3He ... 'Y IIPEHOilleH.y J1 M3HOIUelby paH.eJU1Ka IIOKa3aJie CY BeJIHKY Jby5aB l%1: IIOm:pTBOB3HOCT."
lliTa6 "lleTBpTe (KpajHIIIKE) )J;J1BJ13Hje y J13BEll!Tajy O,D; 26. OKT0-

6pa 1942, rmwe:
,,O,n; ,n;pyxapMIJ;a HapO'IMTO Ce HCT3KJia JOB3HKa B02KM'I:ffii, 6oJIHHqapKa y ,IJ;"pyroj '9:eTH Tpeher 6aTaJboaa ('tJeTBpTa xpajHIIIKa 6pHra,n;a). llpHJrnKOM 6op6H KO,n; TipHje,n:opa TY ,n;pyrapH:o;y HHcy 36ymmn
TEHKOBH. 0Ha je 6e3 BaTpeHor H xJia,n:Hor opyJKja y 6op6H 3apo6nna je,n;Hor HenpujaTeJbcxor nojHHxa H pa3opymana ra."
IIoJIHTH"::KH KOMecap IIpBe nponeTepcxe, MHjaJIKO To.n;oponHh,

y H3BewTajy o 5op5aMa Ha CHTHHIJ;H y BocaHcK:oj xpajHHH, 19. Ho-

BeM6pa 1942, n=e:
191

�,OJira Ben.rnh, cam1:rapKa ,IJ;pyror 6aTaJbo:aa, Kpaj caMor 6yHKepa
npeBHja 6 paa.eHJ.:tKa, ,JJ;OK J13 H:.eHe pyKe Te"t.J:e MJI33 KPBH."

lliTa6 Tpelie I\MBM3Mje 28. ,~:~el.\e'·'6pa 1942. M3BernTaBa BpxoBHM
IIITa5 o 5op5aMa Koje je so,n;vm TipBH 5aTaJhoH Tpelie ,TJ;aJIMaTYIHCKe:
,IlpBa xepojCTBa CY TY DOK333JU1 KOM8H,ll;3HT 63T3Jb0Ha ,n;pyr 3eKO
Bojso,n;Hh, a.eroB 3aMeHHK ,ZJ;pyr IIeKo Bor,n;aH H je.n;aa 6omruqapKa,
36or "&lt;Iera cy noxBaJbeau."

Y rrpoJielie 1943. rrapTM3aHcKe

je,~:~nHMI.\e JlnKe "

Kop,~:~yHa 3a-

xsaTHO je neraBH TH¢yc. TipeMa HeKHM rro,TJ;aii,Y:IMa, caMo y KapJioBa't!KOM oKpyry Tor rrpoJielia je o5oJieJio 7402. napTH3aHa a yMpJio
1595. 11 o TVIM 6oJieCHVID;HMa cy ce CTapaJie yrJiaBHOM ,TJ;pyrapvu..J;e.
MHore cy ce 3apa3HJie 11 yMpJie. Y ,D;OTIHCY yrrpase Bojae rrapTH3aH-

CKe 60JIHNI.\e 6poj 3, 011 21. MapTa 1943, yrrylieHOM 1\pyry 0TMapy
Kpea't!Hliy y ,ArHTpony" rJiaBHOr mTa5a HOB XpBaTCKe, nope,D;
ocTaJior, rrJ1IIIe:
,0co6Jbe 3apa3He 60JIHJ1Qe Y Kp6aBJru;H CKOpo BHllle O,JJ; Mjeceu; ,n;aHa aaTqoseqaacKHM aanop11Ma, ;n;e:m:ypajyfiM ;n;aH:.y M Hohy, aeryje
,n;pyrose, TeliiKO o6oJieJie o,n; Tp6yruaor H njerasor THQ;:lyca, ae npe3ajyhM npe.n; onacaomhy ;n;a M caMH Mary csaKor ,.mea o6oJieTJ1. Pap;ehM DO,ll; Bj&gt;JIO TeliiKHM YCJIOBYIM3 1 OBO OC06Jbe ycnjesa p;a o6aBJb3
CBe TemKe DOCJIOBe J1 p;a Ha BpMjeMe iiiO,ItMJ1PH CBe DOTpe6e 3a 200
60JI€CHMX p;pyrosa. 0BO TM jaBJb3M 33TO IIITO CaM MHWJb€Ib3 ,n;a Tpe6a oco6.fue DOXB3JIHTJ1 y ,,n;HeBHMM BjeCTMMa". Eso· MMeaa TOr OC06Jb3: JaaKo MapKMh, noJIMTH"'KH ,n;eJieraT 6oJianu;e y Kp6aBKD;M, Mapa ToMMh, 3opKa ByxsMh, BHJIMa Mlifu;eTMh, HeBeHKa· BaH, Jby6KD;a
BpH:.aK, 3opKa CTaHn.h, CasKa KHem:esnh, .D;pan:tu;_a BJiaHcasrr:.eBHh, Jby6Mu;a )l;"paKyJIV:fh, CTaHKa JKYJKHh, Co¢mja HaKapap;a, HeBeHKa CYI.IYKOBMli VI ,IJ;ecaHKa Kosa-qesMfi. j '
Tipep;JIOT cy TIOTITii:IC3JIH ynpaBHHK .n;p Kpolba H ITOJII1TJ1't:IKJ1 KOMecap MMTa ,I(MMHTpMj eBHli.

J13 ,ll;eBeTe KpajniiiKe 31. 11e~eM6pa 1943. jaBJbajy o ry6MI.~nMa
y 6op611::
,Hawr:.:t ry6HJ..l;t'l cy .v;sa Te:m:e paH.eaa lii TO: .v;eceTap Tpehe qeTe )J;pyror 6aTaJboHa Joso Kae:w::Hh 11 60JIHJ1qapKa HCTe qeTe MrrnHKa
3eJieH."
3a OBJ:tM xpa6p11M 6o.nHM't:lapKaMa HHCy 330CTaja.ne HM 60JUIHqapKe xpmHe JlJ:tKe. Y Hape,u;6H IIITa6a illecTe JU:t't:IKe ,!I;MBI13Hj e
ITl1IIIe:

192

,IToxsaJbyjy ce: .v;pyrap11u;e KoBMJbKa Paj11h, "&lt;IeTHa 6oJIHM'tJapKa H
JeKa Pa,n;aHoB, 6oJIHH"tJ:apKa ITpsor 6aTaJboaa ,II;pyre y,n;apae 6pHra,n;e Koje cy HeycTpaiiiMBO yJieTaJie y 6op6y 11 crracasaJie pa:neHMKe
KO,II; Tynmha J1 JiiCTJ1qy Ce 33 npMMep CBJ1M 60PII.I1Ma H CTapewMHa-;
Ma ,n;MBM3Hje."
lliTafiOBH cy I1M3.TIY! BeJIMKO IIOBepeFbe y CTpyqay yMelliHOCT
HaiiiJ1X 60JIHW:IapKH1 H3KO cy OHe 6J1Jle CaMOyKe; TaKa IIITa6 03peHCKOT o.n;pep;a HCTO't:IHa BocHa y IIHCMy 0,!1; 15. HOBeM6pa 1943,
III1IUe:
,TIOIIITO je H3III o,n;pe.n; ,IJ;06J10 C8MO je,IJ;HY ,JJ;pyraplifil;y C 60JIHJ1qKJ1M
KypCOM J.:t ,n;yroBpeMeHJ.:i:M HCKYCTBOM no 6pJ1ra,n;aMa, 6MJIJ1 CMO iipJ.:tCJ1JbeHJ1 ,n;a o6pa3yjeMO 6oJIHlii"&lt;IKlil KYPC np11 IIITa6y o.v;pe,n;a, ,n;a 6J1
ce HeKOJIMKO ,n;pyrapMI:(a ocnoco6MJIO 3a 60JIHJ1"&lt;IapKe no qeTaMa. Ose
,n;pyrap11u;e o6yqasa y npesMjaa.y paiDeHHKa 11 yKa3MBaiDy npse noMOhl1 noMeHYTa ,n;pyrapm.J;a 6omri:t'lapKa, Koja je ,n;o.n;eJJ:.eaa M3 ,IJ;pyt'e KpajHIIIKe 5pMra.n;e - 30Be ce Jbenocasa MHJiaK."
IIIecf&gt; caiD:ITeTcKor o,n;ceKa IIeTor 6ocaHcKor Kopnyca rrJ1IIIe 28.
jaayapa 1944. CaHHTeTCKHM pecf&gt;epeHTMMa ,Il;HBM3J'lje, KOTa p;a 6Hpajy 3a p;eJieraTe 3a ~pyrM KOHrpec napTH3aHCKHX JieKapa:
,Ha Koarpec Tpe6a ,n;a Kpeay je,n;aa 6oJIHM"'lapKa H je,JJ;aH 6oJIIII1'Iap
KaO npe,IJ;CT3BHHQJ1 Ham-er _
MJI3,J.J;Or CaHJ1T€TCKOI' Ka,D;pa J:t3paCJIOr 113
aapo,u;a. Kao Hajnoro)J;Ht::tja 6oJIHH"&lt;IapKa-peQ;&gt;epeHT ,n;oJia3M y o63MP
3a ·.n;eJieraTa ,n;pyrapMu;a MHJIKa BaTa3."

IIo~eTKOM 1944. HeiipHjaTeJb OTIIO'tfHibe ocl&gt;aH3MBY Ha BocaHcKy
KpajHHY J1 u;eHTpaJIHy BocHy. Ha TOj TepviTOpHjH cy
3aTeKJIH
1\llHOrH paibeHHIJ;l1. 113 pa3ID:IX 6pnra.n;a. HacTaJie cy Tenn~oh.e oxo H:.HxoBor H3BJiaqeaa Hcnpe,n; HenpHjaTeJha KOjH je Ha.n;Hpao _c j-aKH.M
caaraMa. BoJIHHu;a ,IJ;eceTe ,n;HBM3Mje 3anaJia je y KpHTH't.!Hy cn.Tya;:D;Hjy. HenpHjaTeJb ce npn5JIIDKasao a KOJIOHa c paaeHJ1II,HMa ce
crropo xpeTaJia. IIope.n; 40 noKpeTHHX paH&gt;eHHKa 6HJIO je H meeT
p8.aeHJ1Ka Ha HOCHJIVIMa, KOjH Cy ycrropaBaJIH IIOKpeT. Jhyp;e je 3aXB8TJ10 CTpaX, T0BOpHJIJ1 cy ,n;a paFbeHHKe Tpe6a OCTaBHTM ~a_ filii Ce
ocTa.nH MorJIH crracasaTH. O.n;roBopHH y 6oJIHHIJ;H cy , ce KQJie5aJIH.
Ta.n;a je 17-oro,n;MwH:.a 60JIHWijapKa JosaaKa BjeJIJ.:tfi npe;n;JioJKHJia ,IJ;a
ce TeiiiKH paaeHHD;H CKJioHe y o6Jin.JKH&gt;Y IIIyMy. TI:Pe.n;Jior jE; npMxBaliea H OHM Cy pa3MeiiiTeHH IIO ryCTJ11IIHMa J1 IlOKpJ.:tBeHM CyBHM
-JIJ1lllfieM, a OKO FbJ1X cy yxJIOH::.eHJ:i TparOBH.' BoJIHMIJ;a je IIOCJie Tara
x:peHyna Y }J;pyrOM'hpaBII.Y H
,n;a·
,d.iJ:Jieri:M'' a;z:J;· HenpHja-

ce

ycne.na

ce

193

�TeJba. TaKo cy crraceaH H jep;HM H ,n;pyrn paH&gt;eanqH. 0 TOM c.rryqajy
mTa6 )l;eceTe I\I&lt;BI&lt;3J&lt;je y H3BemTajy 011 1. cpe6pyapa 1944, rri&lt;me:

HW~apKa) je TeJKe paH&gt;eHa. Yl)ox ,ZJ;a BJil;z:J;MM Fyaty. IlpH30p je TaKaB

,!{a ce qoBeK rpo3M -=- 6e3 o6e aore. Oaa liyTH, rra HeKH rryT BJiiKHe
,ao,r~;e". Je.n;aa aora jow ce Ma.n:0 ,n;p:m:H aa xoneay, 3aoxpeayTa
ycTpaay. MmieHci. CMTepJi:IU;a (60JIHJilqapxa) :Ba,n;M ·GpMTBy J13 I,Iena H
no'lHH&gt;e ,n;a pelKe H OTKH,n;a aory."

,'Y 6oJiauu;H je B.n:a;z:~;ana naHHKa, Te je y ceny IlpM5eJbu;e ocTaJio
meeT TeiiiKO pmneHHX, KOjH Cy HHJ1IJ;Hj3THBOM J1 IIOlKPTBOBaHHM
3anaraH,eM 6oJIHJ1"tJapxe JoBaHKe BjeJurh, y3 capa;z:J;H&gt;y aeKOJIMIJ;Hae
· HT3JIM:jaHCKJ1X·BOjHJ1Ka H CeJbaKa, O,ZJ;H€TH.Y WYMY H CIIaCeHH."

lliTa6oaH cy npe,n;y3HMaJIH Mepe ,n;a 33IIITHTe 6oJIHM'1apKe:
IIapTnjcxe 11 CKOjeacxe opraHH3a:o;Hje cy o,n;p2Kaaa.rre cacTaHKe aa
KOjJ1M3 ce I'OBOpM.rrO 0 qyaaH&gt;y IIpH H3BJia't!elDy palb€HHKa, ,n;pyrapHD;aMa ce rOBOpHJib ,n;a lbHXOBH JKHBOTJii He IIpHIIap;ajy C3MO :EM1Ma. KpHTHKOBaHe cy 11 aa "tJ:eTHMM cacTaHu;.HMa na n KaJKlbasaae
oae 6oJIHHqapxe xoje ce 3a BpeMe 6op6e HHCY ,n;oBOJI:.HO qyaa:.rre, H
H3JxaraJie. ce onacaocTHMa ,n;a 6y,n;y palbeHe.

¥ cJHfliHY CHTya:o;njy je 3ana.rra M 6o.mm:o;a Je,n;aaaecTe ,n;MBH3Hje, KOja je J1Ma.rra 206 palbeHJ1Ka, 32 Ha 'HOCJ1JIJ1Ma a 70 Ha KOH&gt;KMa.
PaH&gt;eHMI~;H cy esaKyJ:~caHM no caery :11 py:m:HOM speMeay. Hocn.rre cy
l1X H 6oJIHJ.:rqapxe aa c:sojMM paMeHnMa KOja cy I1M 6J:~.rra Mo,n;pa o,n;
.TepeTa. Jom Te::m:e je 6.wJio npeaomer-~&gt;e palbeHHKa npeKo peKe Yrap.
0 TOMe CaHHTeTCKH pec:;PepeHT ,!(J1BJ13Hj e nmue:

IIIecaaecTor Maja 1944, aaqeJIHMK caaHTeTa ,Il;pyror xopnyca,
liP Boja )l;yJmh yrryTJ&lt;o je rroce6Hy Hape116y.

,'Y 12 CaTH HOfiy (M3Me}jy 1. M 2. ¢e5pyapa) npl1:CII€JIM CMO Ha peKy
'Yrap. HHje 6HJIO MOcTa. PHjexa je aeo6Mi:.J:Ho aa6yjana M je;z:~;sa ce
:f..rorJia ra3HTH npexo naca. 35or seJIMKe 6p3Y:IHe 11 orpoMID:Ix cTMjeaa
y H&gt;Oj, Mopano ce npe6an;HBaTM 'tfeTsopoaoiiiKe. KoH&gt; c pa!heHJ.:[KOM
HHje MOrao _npolin. Tpe6aJio je npe6au;MTM 70 paH&gt;eHHxa. Hnje 6HJIO
;z:~;pyror M3Jia3a aero HX rrpeHOCHTM a KoH,e npeBO;z:J;Ji:ITM. Ilpe6a:u;nsaIE&gt;e je TpajaJio p;sa M no caTa. )(pyrapn:u;-a ·Muxa BajMli, 6omiJi:lqapxa
60JIHHIJ;e Je;qaaaecTe AHBJ13Hje, IIOK333Jia je O,l(B3lKHOCT M i::ro:m:pTBOBaH&gt;e npe6au;yjyhH paH&gt;eHMKe H npeaocehH nx npexo BO):(e. fOTOBO
40 nyrra MOpaJia je npefiH pexy. H TaMO J1 HaTpar ,n;a 6J1 ce npe6aIJ;MJIH CBH paH&gt;eHHD;H. Y BO,D;M. ,U:Ba H ITO CaTa, MOKpa ,1:(0 nojaca, M3Bpum:Jia je TO C BO.JbOM J1 B€,!{pJ1H:OM, ,ll;OK Ce CB€ JI€~I1JIO. 'Y Jie,IJ; ce
npeTBOPMJia H H:.eaa o,n;eha nocne M3JiacKa H3 ao,IJ;e. ,IJ;pyrapnqa MMJIKa JlaTKOBMh JIOKa3aJia je CBOjy MCTpajHOCT H llOlKPTBOBalhe He caMO rrpn aoweH:.y paH:.eHHKa, aeh ce npaa jamma :u ,n;a ocTaae c pa1
H:.eaMu;~a y 6yaKepy. '

,Pe¢epeHT cam:tTeTa _,n;J:tBJ13Mja M 6pHra;n:a TP€6a ,n;a aape):(H caaMTeTcKoM oco6Jby ,n;a 3a apeMe 6op6e ae YTPqaaa y npae 6op6eae pe):(OBe 11 He npesMja paH&gt;eHHKe aa 6pHcaaoM rrpocTopy, 'lHMe ce H3Jia:m:e aerroTpe6aoj norH6MjM (cnyqaj 60JIHH'iapxe IleTe u;paoroPcxe 6pHra):(e), aero ):(a ce CTasJbaH&gt;e rrpsor 3asoja apwM y 3aKJIOHY
r):(e ce caB paA MOJKe 6e3 orraCHOC'l'Jil TIO 1KMBOT Ha Mupy o6aBMTH."
MeijyTHM, cae Te Mepe cy peTKO xa,n; xOpMIIIheae. BMJIO je MHOro IIOrH6Hja 360r IIO:&gt;KpTBOBalba, 360!' xyMaHOCTM, 6110 je TO IIO,!(BMI'
}KpTBOBaTM ce 3:a palbeHv:tKa, .n;pyra yorrniTe J.,t y paTy ce TO TeliiKO MOrJIO 3a5paHHTH.
0He cy y CBHM npH.rrMKaMa HaCTojaJie p;a caqysajy yrJiep;- napTM3aHCKMx 6oJIHH'tlapKH. Ear.rrecKH JieKap ,n;p PoJ.Iepc, KojH je no"lleTKOM 1944. ,ll;OIIIaO y JyrOCJiaBMjy p;a Jie"tJ:M rrapTM33He, y CBOjHM
3a6e.rreiiiKaMa roBopn M o orrepa::u;HjH je~ae aanre 6oJIHwtapKe:

IliTo ce paT Bmue pa3rapao, cse je Te:m:e 6nJio 6MTH rrapTH3aHcKa 6oJIHHl!apxa. KoMaa,n;aaT llieCHaecTe. Bojnoijaacxe ,n;HBH3Hje y

,IIoay):(J:tO caM ):(a joj ):(aM aeiiiTo 3a y5na$eH.e 6oJiosa, aJIJ:t oaa je
o,n;rosopHJia:- Ax, ae, TO HHje noTpe6ao Ja hy neaaTH. - J1 3aHCT9,
nesaJia je, cae. ):(OK HHje M3ry6HJia caecT."

J&lt;3BemTajy 011 1. cpe6pyapa 1944. TO Haj6oJbe rroTspljyje:
, Y cJinje,n; aeJIHKHx aanopa aajaHUie cy y TOKY mecTe o&lt;PaH3UBe
CTpa,J:(aJIJ1 JI€KapJ1 a·--60JIHJ1qKo oco6Jbe. Can cy paH.eHJi:IU;H J1 OonecHHQ.H JIOTllYHO CaqyBaHM. 11

CBei\O'iaHCTBO Koje y CBOM 1\HeBHJ&lt;KY (2. arrpHJia 1944)

Haiiie 6oJIHM't!apKe cy Taxne ocTaJie cae ,n;o 3aBpiiieTKa paTa,
IIITO ce BJ1,!(H J13 MHOrHX ,IJ;OKYMeHaTa.

~je

TaKa mTa6 IleTe p;MBM3Hje y
IIJ1me:

33.1\IIeaMK KoMaH,ziaaTa ,ll;pyre npoJieTepcxe Muo,rr;par _
MMJIOBaHOBHh
Jlyae, caMo ra ynoTnyJDyje:

je,i:J;HOM ,n;onHcy xpajeM

1944.

,OA Il1Ta6a IIpaor rrpoJieTepcxor xopnyca, ,n;o6J:tJIM cMo pY'tJ:HM caT
Mapxe Edna ):(a ce ,n;o.n;enH aaj6oJhoj 6oJIHWiapxn y 6op6aMa 3a ocJio6oi)ei-be BeorpaJJ;a.

,.Bpah.a ·ce 'tfeTBPTH 6aTaJI.OH. ,UoJia3e paH&gt;eHmJ;Jil. KalKY ,n;a Cy PyJKM MaTMh, 6onawrapKM, O,ZJ;6njeae· o6e Hare, M Ha.n;a- (MaTMh, 6on-

194

195
'

l

�Osaj wTa6 ,n;o,n;eJbyje Taj caT ,n;pyrapnu;n IlejOBHh (HHKOJie) JeJieHH,
xoja je caMa y je,n;aoj 6op6H aa 3se3p;apH H MaJIOM MoKpOM JJ.yry,
nop; HajTe~OM HenpHjaTeJbCKOM B8TPOM, J13HHjeJI_a _neT HalllHX H
'&lt;IETHPH cosjeTCKa palbeaHK:a, rrpemma nx H OTnpeMHJia y 6omrn:qy."

IIH.IJ:EKC IIMEHA
(y ueOocTaT1Cy. dpyzux nodaTa1Ca c.n.oa~Ceu no u.M.e'll.u.M.a)

Y H3BemTajy caHHTeTcKor o,n;eJbelba !Ipse jyrocJioBeHCKe apMJ&lt;je 011 4. MapTa 1945. HaBOI\H ce:
"MHoro6pojHH CY IIPMMepH IIOJKPTBOB8HOCTH CaHMTeTCKOr OC06Jba y
jep;HHnu;aMa o.n; KOjMx heMO HasecTM caMo HeKOJIHKO, Kojn CJIYJKe
sa IIPHMep, sa cBaKy noxBaJiy M O,D;J!HKOBaH.e:
.
1. ,IJ;a:tumKa CaM8.p:o:Hh, "&lt;leTHa 6oJiaW!apKa IIeTor 6aTaJbOHa Tpehe
KpajnruKe 6pHra,n;e, ycnena je ,rta c BaTpeae JIHHMje M3By..ie 25 palbeHMK_a M TO c IIDTIIYHOM paTHOM CrrpeMOM, o.n; xojux 8 palbelurn:a
ITpse npoJIETepcKe 6pHra.n;e;
2. I!OIIOBHli AHKa, 60JIHJifllapKa· HCTor 6aTaJbOHa Tpehe KpajHIDKe
6pura,rte IIpse ,D;HBHSMje, Koja je y 6op6v.r pa:Ef.eaa O,I( HeMau;a, H3BYKJia je p;sa aawa pa:EbeHHKa M ys IIYT y6MJia p;sa HeMIJ;a;
3. M~Hh MJ.l:JIMIJ;a, saMeHHK caHHTETCKOr pecpepeaTa ~saaaecTe
KpajHWKe 6pHrap;e Jep;aaaeCTe }l;HBH3Hje,: y CBOM 6pHrap;HOM npeBHjaJIHlllTY y ceJiy Jiosac, ycnena je ,II,a nssyqe 15. pa:EneaHKa o.n; KOjux
cy 10 H3 ,I{eceTe KpajMlllKe 6p11ra,n:e, y MoMeHTY Ka.IJ. cy. aenpujaTeJbCKM TeHKOBH KpCTapHJili:l y C8MOM MeCTY H OTBapaJIH BaTpy Ha CBe
o6jeKTe y ceny;
4. ,n;apa Me.n;JJh,. pec;PepeHT. caHHTeTa TpY.J,n:eceT ,n;pyre 6pHra,n:e Je.n;aaaecTe p;MBM3J1je, 'tlJ1je je npesujamrwTe 6~.no y Tosap~Ky,_ aallma ce c sehnM 6poj'eM· paH&gt;eliMKa ·y MOMeHTY yna.n;a aenpujaTeJbCKHX TeHKOBa y OBO ce.no. Oaa HMje ,n;:o3BoJii:i.t.ra ;qa H je.n;aH pa:EneHMK OCTaHe J1 IIO.IJ. HenpMjaTEJbCKOM B8TpOM J13ByKJia je CBe paH:.eHMKe
H3 6puragaor iipesnjaJIHlliTa, naKo je sehu ,II,eo 611:o· H3 pa3HHX 5pHra,r:r;a x ,II;M:BH3Hja."

JII3 J13B€11ITaja Ce BH,D;H p;a cy Jif3 CBHX: )J;HBJ13Hja ITOBy"t:IeHe BO)J;H€ 6oJIHH'lfapxe, a I13 IIeTe n IIIecTe p;HBM3Hje H _-.:reTHe 6o.JIHH"'apKe. Ha IblifXOBO M€CTO IIOCTaBJh€HH cy 60JIHJP-t:apM KOjH ·cy npeTXO,II,HD aa xypcein:1Ma 3a Taj rrocao npiDipeMJD€HH. 3aanMJbMBe cy H
H€Ke OIIaCKe y B€3I1 C·-HOBJifM 6oJiiiJ1:qapKaMa. 'Y je,ZJ;HOM M3.BeruTajy
ce o lbHMa Ka2Ke:
,Ha CBOjHM HOBMM ,DY1KHOCTHMa ,n;py:i:'OBJ1 fio-JIHl1"tJ:apM: jOlli HMCY '/l.O""'
CTI-:trJIH ,r:r;pyrapH:o;e, KOje CY CMelmJIH,, aapO"'HTO y norJie,n;y IIOlKPTBOBaHOCTM, xpafipOCTI1 H O}J;aHOCTM Y CBOM IIOCJiy."

To cy, 3aHCTa, 3acJiy2K:eHa rrpi13Halba..

A
A11a IJ:o6pHHOBHii-IIpM"a, 96
A!lia IIpJ&lt;"a, 149
Ajma Kjapa6erosMii, 56
AJI6HH, 112
AJI6HHa Xac, 179
AJI6HHMIJ;a MaJIHjeBa, 143
AJieKca Bai.\KOBMii, 100
AJiexcaa,n;ap ~eJIK, 135
AJiexcaHI\ap Jby6Hii, 180
AJiexcaa,n;apPaaKOBHh, 186
AHa MnJinh-IlloiiiTap:nq, 85
AHa IIsx, 17 4
AHa CTojaHoBHii, 160
AHI\PHja Tai\Hii, 45
AHijeJIHja IIaimosHii, 171
AH!jemoa, 155
Aauxa. JIHrrMaa, 57
Aaxa raaTOBHfi, 85
Aaxa Kosaq, 85, 144
Aaxa ilJIOBJDaHHii, 179
Aaxa Pa,n;aaosHli, 81
AHKa &lt;I&gt;apxam, 176
AHKM!1a Jiywaqap, 82
AHKM!1a lllTpHxep, 83
AHTHQa &lt;l&gt;pii.aK, 143

AHTOHJ1j1a, 61
AipTeM-06pal\ J aH&gt;yitresHii, 157.

B

1\P Baso, 182
Be6a, 27
BeHKa MycHHos, 179
Bewxa &lt;l&gt;pHTHii, 33, 36
B11cepxa ApaJI&gt;rrja, 179
B11cepxa Apac, 144
B.rra2KeHKa 'ByMJio, 177
BJra"'o CexyJiosHii, 139
Bo6a, 27
Bo}K,_a BerOBHli, 92
Bo1R!a MBaaoBHh, 136
BoJKeHa rpeMaH, 149
Bo}KeHa IIMrrepcxH, 33
BoJKHI\ap 1\HMHTpHjesHii Koc
3M:u;a, 17-4
Bopa 1\aMjaHOBHii; 62
Bopa MapxosHii, 121
Bopa IIeiiiHii, 62 ·
Eopira, 152
Boca rpaxoBai:J;, 81
Boca Mvrpvrli, 127

197

�Boca I:IBeTHh, 33, 38
BocMJbKa MHomuh, 85
BoiiiKO BpeoaJioB, 71
BoiiiKO Byjaaa11, 29
BomKo PncTHh, 14 7
EpaaKa JonaaosHh, 161

BJia)\O J13 III npoJieTepcxe, 155
Boja ,!1aHHJIOBHh, 171
Baja ,[(yJIHh, 195
Boj a JiexoBMh, 96
Boja 0Jba«a, 26
ByKa I:IBeTKOBJ1h, 174
ByxoTa CTynap, 125

B
BaKo 'ByKoBHh, 134
BaHqa BomKOBHh, 113
Bacvr.n11ja HMKOJU1h, 161 _
BacKa, -qacaa cecTpa, 147
BeJIJ1HKa ABpaMoBHh, 103
BeJI:YlHKa Msaaosvrli, 173
BeJbKO 3eKOBMh, 184
BeJhKO KonaqenHh, 107
BeJbKO Maj cTopoBHh, 14 7
Bepa, 107
Bepa, 119
Bepa, 108
Bepa BJiarojeBMh, 34, 35
Bepa ,[(MMMTpMjeBHh, 45
Bepa ,[(HMHTpMjeBHh, 62
Bepa ryu;moa-Bpe6aJIOB, 3BaHa

Colba, 70
Bepa MaTHh, 45
Bepa MMIIft!eBHh, 78
Bepa I!oJlaK, 179
Bepa !IIBa6eHa!1, 108
Becem:.m IIeponMh Tpyma, 45
BHJIMa MMueTJ.-:Il:i, 192
BHJIMa XopBaT, 179
BHTKOBCKH ,ZJ;apMHKa, 85
B.na,n;a AKceHTHj enMh, 42
BJia,l\a 'BO!p!)eBHh, 62

BJia,n;a MHJiaHOBHh rHma, 145
BJia,!lla IIeTpOBHh, 73
BJ]ja,n;HMHP EeJDaKon, 88

B.roa,l\J1Ml1P ,[(e,l\Hjep, 90
BJia)\J1!1a ~y6pHJIO, 41

198

r
rajo ,[(pJb€Bl1h, 78, 124
rojKO ABpaMOBHh, 127
liP rojKO HJ1KOJIHh, 39, 182, 134
rpaHa rpa6oBa!1, 185

,[(apa Me,l\Mh, 196
,[(apa IIonoBHh Ta,l\Hh, 25, 26
,1\apa illOIIIKHfi, 84
,lliapMHKa M&gt;mojeBHh, 169
,I(apmu~a HecTopom1h Jhywre,

69
,[(apMHKa HHKOJIHh, 164
,[(ap&gt;&lt;HKa Pa)\OBJ1h, 167
,!1apMHKa CaMapJ,IJ1h, 196
,[(apxa CTojaHOBHh, 174
,l1"'J)KO, 66
,[(ejaH IIonoBMh, 134
,l{eca, cecTpa Mau;e Jaro.n;nfi, 43
,l{eoaHroa KoBa"tJeBnfi, 192
,l{vmau; ~Ba,u;mrKa, 43
,l{J:tMYITpHjeBHfi ,l{H3,ZJ;apeBCKH,

,[(paro.Jby6 ryTHfi, 112
.I{parocJiaB Mpa"tJHli, 73

,[(paro rH3)\Hh, 116
,[(paroM&gt;&lt;p MJIHj a 'Bop!)eBHh, 69
.I{pHHKa MvrJieKHh, 41

1\P ,[(yJIHh, 42
,!1yiiiaH rpyj&gt;~h J oj.a, 118
,!1yrnaH ,[(eBei,IHh, 68
,!1yiUaH Cas11h ,!1o,l\a, 103, 144
,[(yiiiaHKa Boj&gt;th, 85
,[(yiiiaHKa J epeM&gt;~h, 73
,[(yiiiaHKa KpH&gt;ajHh, 83
,!1yiiiH!1a IIepoBHh, 127
,l{ymKo ITaBJIOBHh, 171

119

,[(aBH)\ ,[(OM€HHKO, 126
.II;a.rrMaTHHKa H JJ;paoropKa H3

3JionoJba, ro)\. 1943, 89
,I(aaa H3 TieTe n;pHoropcKe, 93

,[(aHHJIO
,[(aHHJIO
,!1aHH!1a
,l'(aHJ1JJ;a
CKe, 93
,!1aHH!1a
,!1aHH!1a
,[(aHH!1a
,1\aHHI1a

JieKHh, 134
KpaBHh IIIy11a, 73
Byaax, 100
H3 -q:eTBpTe rrpo.neTep-

Kyra, 85
KyJbaK, 100
JieiTOBHh, 80
MapjaHOBl1h, 17
.D:aHMIJ;a M:u.nocaBJl&gt;eBHh, 177
,!1aHM!1a MMcJiej, 84
,!1aHJ1!1a IIepoBMh, 56, 60, 101,

126
,!1aHM!1a PocHh, 148
,IJiaaKa H3 CajKOBHha, 84
,1\apa BaTJ1Hl1h, 144
,[(apa By6aJio, 100
,[(apa Bap)\a, 100
,[(apa J OBaHOBHfi, 160

,[(HMMTpHje HHKOJIJ1h, 164
,l1HMMTpl1je IJ&gt;tCKOBJ1fi TpHaBaiJ;, 69
,!1o6p&gt;tBoje MHJIMhesHh, 171
,!1o6p&gt;&lt;Jia IIeTpOH&gt;~jesMh, 15
,ll;o6pl1Jia CnaM6oJIJ1h, 160
,!1o6p"!1a, 79
,l{o6pH"tJaHHH~ena, 47
,[(para Toi\OPOBJ1h, 26, 27
,[(pa"aH JoBaHOBHfi, 105
,[(paraH CpHMh, 30
,!1parl1H&gt;a, 152
.I{parnu;a
u;·e, 91
,IJjparJru;a

H3

:qeHTpaJIHe 60JIHH-

BJiaHcaBJbeBnli,

178,

192
,!1pam11a 'BypaHOBMh, 85
,!1par"!1a JbyjMh 1Ka6J111a, 142
,!1pafHI1a KJIMCJ1h, 178
,!1pam11a KoH«ap, 136
,!1par"!1a Ml1TPOBJ1h, 85
,ll;pam11a OpJioBHh, 100
,!1pam11a IIape3aHOB&gt;Ih, 45
,!1pam11a PMcoBa!1, 187
,!1paroJby6 rpoHh, 162

'BoBaHH EaBo, 124
'Boxa 3asa)\a, 100
'BoKia CaBKOB, 73
'Byroa 'BanHh, 96
'ByKa TaTHh, 78
1\P 'Bypa, 35
'Bypa Ba&gt;&lt;&gt;a!1, 81
'Bypa Bp3HHh, 157
'Bypa JOBaHOBHh, 161
'Bypa JosaHOBJ1h - UpHH Mnha, 157
'Bypa MeiiiTepOBJ1h, 51, 121
'Byplja MpaKoBHh, 84
'BypljJ1!1a IIonoB&gt;Ih, 83
'B:y:po Me,l\Mh, 81
'Bypo ,xay6Hu;a", 108

E
EBM!1a BeJiarMh, 85
EBH!1a ,[(epMa, 179
E,l\Bap,l\ Kap)\eJb, 39
Ema CTpa:lKJ1MaHe!1, 180
ETeJiroa 1KyHa!1, 113
199

�'II·.
Mao Bpo)lapen;, 20, 22

2KapKO ¢MJU1UOBMh, 144
2KMBKa M""*h, 174
2KMKa HecToposuh, 146
2KMKa TopoJiuja, 161
2KMBojuH HHKOJI&gt;Ih, 164
2KMsoTa MuxauJiosuh, 73
2KMsoTa Pa,!IMHJIOB&gt;Ih, 169

MJIHHKa 3eJieH, 192
MJIOHI&lt;a raJIHK, 155
Mpa ryTMaH, 59
liipHHa KoBaJI&gt;Ko KHe:m:enHh,

182
l!lCH!IOP ITaim, 135
McMeTa·~eMHJ&gt;OB&gt;Ih,

56
McpeT &lt;'PHJIHnosHh, 127
McpeTa &gt;13 Teunna, 143

3
3arOpKa C"aHojesuh, 174
3)1eHe, 110
3)1eHKa IIeJ&gt;aj&gt;Ih, 83
3p;paBKa JOBaHOBHfi, 17 4
3exo BojBO)IMh, 192
3JiaTa Kapop Ko6aJI, 72
3JiaTHja Pa.n;ocaaJI:oeBHh, 174

3JiaTKO IIayHlfl1a, 130
3opa A!laMOBHh, 160
3opa Byjosuh, 85
3opa raJI)IIIIM&gt;IT-llhajHep, 133
3opa KoBa'tfeBMh, 56
3opa TJ:aJie&gt;i&gt;Ih, 26
3opa TJ:yqxosuh, 144
3op&gt;~ua Mw11pos, 127
3opxa ByKBMh, 192
3opxa BopxaiT&gt;Ih, 84
3opKa 'Bypl)esuh, 171
3apKa 'BypOB&gt;Ih; 173
3opxa MHJieTMh, 145
3opKa CTaHHh, 192
3opKa CTojaHoBHh, 174
3opKa &lt;PywTHh, 181
3opKa lliapHh; 144
H
Hs&gt;~ua KlE.ajnh, 81
Mslfl1a MajHapuh, 107

200

J

JarMn;a Bap6ap11h, 79
Jaro,!IHh. 114
JaJ&lt;a, 130
J aH€3 3JUMYH,ZJ;1 130
JaHK:o Mapimh, 192
JapKr1, 67

JI
Jia3a CTojaHoBHh, 17

liP Jiesn, 17
JieHKa 'BYHOBa, 162
JleHKa JypMIIIeBHh, 181
Jiena Byjaq,.h, 77
Jiena Byj~Hh, 33
Jiena IIeposHh, 12
JierrocaBa JlynHli, 26
Jienyw&gt;~h, 114
JiecKaBap, 114
Jl&gt;I)IMj a My:&gt;«MHHh, 179

JlHJIH, HHCTPYMeHTapKa, 179 ·

JioTa Ej)lyc, 27
Jiyj3a IIHxJiep, 3BaHa BopBia,

35
JiyTKa CMa&gt;&lt;JiaTMh, 153

K

KocTMii, 175
H:v.rKOJie IJej OBHfi, 196

Pa,n;oBMh, 178
TpajKOBHh JiaJia, 62

JemwaBeTa KeHa Pa,n;MHJIOBHli,
~HMHTp&gt;IjesHh,

IIep&gt;~H,

99
J ycTHHa BHBOT, 46

JeJieHa BHXJiep, 86
JeJieHa ByJiaToBHfi, 85

170
JeJIKa

JosaHKa Pa)I&gt;Ih, 176
JosaHKa TJ:os&gt;Ih 2KyTa, 127
J OBlfl1a, 155
Joso KHe:&gt;«Hh, 192
Jo3o KoBa'tfeBillJ.-roJirn:rh, 116
JoJmHa JleBHHrep, 149
J ocmr Kajcpe:&gt;«, 100
J Y!IH11a, 36
Jy,!IHTa AJiaprHh, 90, 123
JyJIHIIIKa Kpayc-Jle,llepep, 96
J YJIKa MeiiiTepoBHh, 93
120
J ypaj

Je3)1a JiosMh, 30
JeKa P-a,ZJ;aHoB, 193
JeKa Pa.n;aHOBHh, 85
JeJia Baparn, 179
J eJia ByKosHh, 178
JeJia JaHqMh, 107
Jerra IIeposHh, 127
J eJia TeiiiaHOBHh, 33
J eJia XoBalben;, 82

KpHHKa ToMallaBHh, 123
KpcTa MsaHqesHh, 17S .
KpcTa M&gt;IJhaHHh, 159
Ky3MaH J oCHcposcKH, 64

J oaaHKa BmKi-IHHh, 191

Jy.rrKa MemTepOBHh-IIa:HTJ.rli,

,TacHia "tJpHKO, 85

JeJieHa
J eJieHa
JeJieH"a
J eJieHa

JeJIKa Terraaqnh~ 33
J emoa TyTHh, 181
JecpTa JepeM&gt;&lt;h, 73
J en;a M&gt;Ipar.mh, 174
JOBaH JlJ-:UIMaH, 57
JosaHKa BjeJIHh, 193

62

J eJIKa M:r.r:scaMJIOBYifi-Teri:aB'tfMli.,

76
J eJIKa CTojaHOBldi, 174

Kaja PeB&gt;&lt;h, 85
KapaBMJLKa CTecpaHOBHh, 174
KaTa Bo:&gt;«&gt;&lt;h, 174
Ka"a TJ:eJIOBHh, 178
KaTHua BpallemesHh, 179
KaTm..J;a H3 .BnmeBHIJ;e, 178
KaTHn;a llplfl1a, 81
liP KauntKOB&gt;~h, 62, 160
KeKa JoBaHoBHh, 38
KoBHJLKa PajHh, 193
Koca B&gt;l)laKosHh, 47
Kocana KocaHoBHh, 84
KocTa Hal), 106
Koqa IIonosHh, 37, 121

Jb
Jbenocana Th[~aK, 193
Jby6a HojMaH, 96, 1U
Jby6MHa · IIepos&gt;Ih, 93
Jby6HHKa CTaMeHKOBHli, 179-

Jby6"'1a
Jby6Mn;a
Jby6"'1a
Jby6"'1a
Jby6"'1a
Jby6"'1a
Jby6&gt;&lt;n;a
Jby6"'1a
Jby6Mn;a
Jby6"'1a

BJ]ajHh, 157
BpiLaK, 192
~MKHh, 26
~PBKYJI&gt;Ih, 192
'B01pl)esHh,
2KHBKOB&gt;Ih, 85
Mse3Hh, 152
l!lJIHh BJiajHa, 19
JaibHh, 169
Jby6Hh, 173
201

�MapeHnh, 117
My,11pnHnh, 83
Jby6HQa PaKnh, 26
Jby6~a POKCaH,11Hh, 85
Jby6mna liiJinh, 147
Jbyll'Ie :lKHBKOBnfi llinaHai&lt;,
135
Jby6~a

Jby6n~a

M

Mapnja CTenaiD&lt;"&lt;eB, 178
Mapnja "'e6oTep, 178
Mapnja lliKOH.z1pHh, 84, 90 "
Mapuja IliJie3:M:arep, 61

Map&gt;n;a &lt;'PpJiaH, 108
MapKo MaplliiKOBHh, 157
MapTHH KoJI6, 173, 175
Mana :lKMpoBnh, 179
Mana J aro,11Hh, 42
MnjaJIKO ToAOPOBHh, 42, 191
MnKa Bajnh, 194

Majep, 37
MaH,11a ~OMaH~Hh, 89
MaHAymma BneyJIHH, 143
Mapa By6aJio, 100

MnJia Bojn, 133
MnJia XahaH, 134

Mapa,

MMJia, H3 :u;eaTpanae 6oJIHH:u;e,

vt3 u;eHTpaJIHe

6oJIHJ1Q.e,

91
Mapa KpcTypnh, 45
Mapa MyApnh, 142
Mapa IIpnMopKa, 131
Mapa ToMnh, 192
MaprapeTa MnJiomeBnh, 143
MaprnTa Xeprpr, 55
Map:&gt;KeHKa ~o:&gt;KaJI, 119
M01pnj,a, 181
Ma pnj a Bo6nh, 17
Mapnja Byjac,"117
Mapnja BHHTeJixaJITep, 35
MapHj,a BoraHOBHli, 84

Mapnja
Mapnja
Mapnja
Mapnj'a
Mapnj,a
Map11ja

BoJICK&gt;&lt;, 101
ByKe.nnh, 108
Th3nh, 180
:lKa6ap, 174
36opHHK MajpB&gt;Ih, 96
JocHcposcKH,

3BaHa

MapHKa, 64
Mapnja Mapwmh, 84
Mapa Mi&lt;puh, 144
Mapnja PayrneBnh, 179
Mapnja Pylllih, 85
M01pnj a ca :lKa6JI.aKa, 182
Mapnja CJia,11Hh, 139
202

M11x;a J13 ATameBu;a; 91

MMJIHHKO MapojeBnh, 151
MHJIKa, 87
MJiiJIKii BaTe3, 193
MJ.iJIKa BJiaHCaBJbeBMh, 100
MuJIKa., H3 n;eHTpaJIHe 6oJIHH-

ne, 91
MnJIKa JoBnh, 86
MnJIKa KyKyJbaK, 100
MHJixa ~aTxoali!h, 194
MnJIKa MnHnh, 171

MnTap ~yJbaHOBCKH, 113
MnTpe TpajKOBCKH, 112
MHIJ;Kia Kpvmorpap;oBa ,JeJIKa 44 ,

109
MMhKa Py,11nh, 143
MH:lOanJio HHKOJIHh, 164
Mmna liaHTHh, 38
MHIIIKO Tp6osnh, 108
MJia.rt.eH CTojaHOBHh, 56, 102

Morna IInjaAe, 183

MHJIKa TpaHJIOBHh, 28
MHJIEa "tlyJiajeanh, 85

MHJIKa 1\.ypqMja, 80
MHJIHQa liiJinh, 69

MnJia BajaJinn;a, 33

H

Mu.mrn;a rJiuropujeauli, 17, 18,

91
MvtJiaH BJiarojeBHli llinaaa:q_, 17
MHJ]aH -BojaaHh, 171

H. liHH,11ypoBa, 162

19
MHJIHija JiyKnh, 112
MnJIHija JiyqJ%!h, 196

Ha,n;a AJieKcHli, 46

Ha,11a By,11nCaBJbeB&gt;Ih, 176
Ha11a MapKoB&gt;Ih, 94

MHJIHIJ;a MuJiaHOBHli, 174
MHJI~a OrraJI, 154

Ha~a,

Ha.u.a IIorroBHli, 15, 47
yrrpaBHHK p;eqjer p;oMa,

MnJinna CTar&lt;ap, 144
MnJIMna CTeBuh, 158

HacTacja HHm'tJeHKO, 178

Mum:.ru;a CTOMap, 83
MHJIOBaH 'BMJiac, 186

RaTa KapaMaTHjemrh, 96

M:MJiaH 2KeaceJh, 107
MnJiaH Kp~nh, 122
MnJiaH CaBuh, 112
MHJiiaH CTecj:laHOBCKH, 113
MHJie liiBKOBHfi, 33
MHJieBa Kosa'tfeBHh, 176

MnJiopa,11 liolbajnh, 45

RaTa P.a,11YJIOBnh, 43

M:wJiena Kosap, 85
MMJiesa CToj a.n;liiHOBHh, 174
MJ1Jleaa Beanh, 85

MMJIOIII llaHTHli, 121
MHJIYTHH EJie"tJHli, 62
MHJIYTMH ~yKOBHli, 45
MHJbeHxo PoKBHH, 178

HeBeHKa Baa, 192

.M~JI·e~a BeiD:IMnponwli-lifJIHli,

26
MnJieHa 'BoKnh, 45
MnJieHa 06pa.z10BHh, 181
Mu.JI€Hci IIajonHh, 136
MuJieaa

Pa~ojenl'lli,

'173

MnJieHa PyAnh, 181
MMJieHa, cecrnpa Ma:u;e J aro,n;Jffi,

43
MHJieHa CHTepJ-ru;a, 85, 195
MliiJieHa CpaK, 85

96
Ha,11a

~HMHTpnjesnli,

41

HeBeHKa CyeyKoB&gt;Ih, 192
Hnxo,u;nje CTojaHOBHh, TtaTKO,

MMMn11a, 114

69
HnKOJia Jiyxnh, 42

MHo.rt.par MnJiocaBJbeBHli, Jly-

HHKOJ]a Pap;oHJi!h, 116

He, 194

HnKoJia CnMnh, 166
HnKOJia UyBepos&gt;lh, 161
Hyiiia AH"&lt;Ka HaxJIHK, 117

MI-W.rt.par MHTpOBHli, 3BaHH MH-

Ka Japa11, 57
Mnpa, 114
M&gt;Ipa, 153
Mnpa rpy6HIIIHh, 116
Ml%!pKo Jiyqnh, 183

0

MnJieHKO liaBJIOBMh 3eM6a, 171
MuJieca CTaHojJimn:-:~h, 94, 136

M~rpocJiaB MHJiocaa,n,eBHli, 141
MupocJiaB UITJie3HHrep, 61
MnpocJiaBa 2KHBKOBHh, 92

MMJUijaHa: J oBauom:rh, · 82

MnTa

~HMl%!Tpnjesnh,

192

05paA 'BypljeBHh, 171
OJira Ee,n;eHJ1KOBl1li, 85
OJira Bernnh, 192
OJira BeJIWIKOBHli, 85
203

�Oma .n;e11&gt;rjep, 135
OJira J oj&gt;rl!, 26
Oma, IIorros&gt;rl!,. 96
OJira IIlepi&lt;epjesa, 3BaHa AHIIpeaHa ,!l;py&gt;~&lt;HHa, 71
0JII1l&lt;a ryTMaH, 143
0JIHMIIHja, qacHa cecTpa, 147
liP Oma, · 27
0Jba J eJia'!Hii, 61
O't!Kn:a:.a AHTHh, 62

n

P•a11e Ta)IJ&lt;II, 24 ·
Pa11J&lt;Boje MsaHJrli, 161
Pa.l(MHJia MHJiaHKOBHfi, 36
Pa,!\MMJia Rl\,lloslrli, 167
PaiiM&gt;&lt;Jia CTojaHOBJrli, 85
Pa11o A6a3oBJrli, 158
Pa11osaH 3or&lt;isuli, 151
Pa110j"!1a P&gt;&lt;CTJrli, 171
Pa11ojxa &gt;t3 CpeMa, 118
Pa11ojKa IIaBJIOs&gt;tl!, 171
Pa.n;ocJiai3 Ko:saJ:IeBHh, 151
Paj a He11eJbi&lt;OB&gt;tll; 42
PajKo, 108
PaMna C.rra5eHOBCKM, 113

llaBa, 87
IIas"!1a, 179
IIan.rra PynHHK, 85
IIasJie B&gt;&lt;l!eHTHj esuli, 146, 171
IIapacKena, 't!acHa cecTpa, 147
IIapacKena, nryMaHHja -

Aim::a

,!l;MMJrli, 147
IIayJia Jep&gt;&lt;Ha Jiax, 130, 188
IIayJia Kap11ern, 144
IIayJIHHa Cy11apcK&gt;r, 92
IIexo Eor):laH, 191
IIepa Hososepa11, 162
IIepa·rrorros&gt;rl!, 124
IIep=nll, 114
IIepca AllaMOB&gt;rl!, 79
IIepca ,!l;ecaH'lJrli, 85
IIepca IIaj osuli, 85
IIeTp"!1a Poje, 80
IIel!a IIorreJbeBCKJ&lt;, 113
IIorros&gt;rl! AHroa, 196
IIpe11par Xa11HaljH, 16 p

P.a11HBojJia JaHKOB&gt;&lt;Ii, 77
Pa11e E&gt;&lt;e&gt;&lt;l!, 17
Pa11e Onapyrn&gt;rl! CmHKO, 73

204

ByKaAJ&lt;HOB&gt;tli, 179
rpyjH'!&gt;tli, 81
JasopHHa Carna, 66, 149
KHe&gt;KesHII, 192
CanKa MHjymKOBHli., 85
CaJI&gt;rX TypKosHII, 134
Cexa BJrlieHTHjesJrli, 36
CeaKa Xan.rronnfi, 143
liP C&gt;riiOHHja Jl&gt;&lt;IIMaH, 33, 57
C:t1Ma, py.n;ap H3 JiemJbaHa, 128
C:uMH:u;a Bpe3aHOBHfi, 85

CasKa
CasKa
Casxa
Casi&lt;a

CJllana O:r:pnsoBHh, 150

CJio6o11aH IIeHe3Hii KprzyH, 42

PaRKa CTenaHoB, 33

CMHJba, 108

PaTKa, 79
BaTKO ITan.rronJdi, IIIrraHru:t, 79
PaToMnp P&gt;tcTJrli, 17, 19
Per,ro Tep3lrli, 102
PHcTa Kaposuli C&gt;tMa, 169
PncTa PoH'!eBJ&lt;I!, 173
Po6epT Kyxose11, 179
Po11oJby6 CTojaHosJrli, 16·&lt;1

CM&gt;rJba
CMJ&lt;Jba
posi&lt;a),
CM&gt;rJba

Posa, 86
Poca AJiac, 85
Poca Xai,II1syxosnl!, 53
P.oc~a M:r.r.rromenHh, 159
liP Por,repc, 179
Py&gt;Ka 06paiiOBJ&lt;Ii, 85
Py&gt;~&lt;a IIepepa, 149
Py:ll&lt;a IIepn, 130
Py&gt;K&gt;t~a M&gt;tJiaHOBJrli, 30
Py&gt;K"l1a PHII, 50
Py&gt;KI111a &lt;Pyl!ax, 115
PyMeHa M&gt;tJIYTHHOBJrli, 163

c
CaseTa KeKJ&lt;Ii, 85
CaseTa M&gt;tKJ&lt;I!, 178
Casxa, 86

Eopojes&gt;rl!, 20, 21, 22
&gt;r3 ,!l;psapa (&gt;rJIH IIeT141
IIap&gt;rrrosJ&lt;!i, 116
CMMJba Pa,n;onaHOBHfi, 123
CMHJba CMpHMK, 85
CM&gt;rJba To11op&gt;&lt;ll, 45

CoKa H3 :o;eHTpaJIH-e 6oJIHHu;e,

91
CoH&gt;a, 19
Cmna CoJio, 89
Coqm:}a, 87
Co¢&gt;rja HaKapa11a, 192
Co&lt;l&gt;&gt;&lt;ia Pallos&gt;rl!, 178
Co¢&gt;&lt;ja P&gt;rcTJ&lt;!i, 172
Co¢Hja IIlTaji&lt;ep, 179
Co&lt;!&gt;&gt;&lt;ja lllTaxJiep, 100
CrraceHHja I(aHa Ea6os&gt;&lt;li, 138
Cpem By'IKOB&gt;rli, 164
CpeTeH ?Kyjos&gt;rl!, 186
CpeTeH )Kyjos&gt;&lt;li, 3BaHJ&lt; IIPYr
I(pHH, 39
Cpe'&lt;a, 111
C'!1aHa · J aHKOBHh

I(pHoropKa,

170
C'])aHa &gt;r3 KapaljopljeBa, 189

CTaHa Mv.ma't!Hh, 47

CTaHa M&gt;&lt;Tlrli, 158
CTaHa IIeTpaHos&gt;rl! UoH, 178
CTaHroa JKy&gt;Klrli, 192
CTaHKa KapaH, 100
CTaHma P·aiiOBHII, 167
CTeB"!1a TyMJrli, 22
CTeBo OnceHm..J;a, 99
CToja Mehasa, 143
CToja XpH&gt;aK, 100.
CTojaHK:a 11BaHOBHli, 173
CTojaHroa XyiiiJ:u:~;a, 85
CTojroa ,!l;pexarroslrli, 78

T
TspTKO MaTrrjesJ&lt;!i, 127
Teo,n;opa

ToHCIKa

illYMe:ELaK,

148
THMOT&gt;rje M&gt;&lt;JIYTHHOBJrli, 163
THXOMHp CTojaHOBMli, 69
Tollopma, 17 4
ToMa"' JKJ&lt;&gt;K&gt;rli, 181
ToMaH&gt;rja Jamlrli, 166
ToHma CayTep, 56
ToHKa illimK, 179

y
'Yr.lliema KapaKJiajHh, 97

cfla,t(HJI J aKHh Jilpa:o;, 54
&lt;:Pa:aHKa Ba5Hfi., 127
&lt;PpaHVID;a 3aHUHOBHli, 85

205

�4&gt;paHKa, 110
4&gt;paHI1 KJiajHxarreJI, 95, 124
4&gt;paH&gt;a Boj11, 133
¢&gt;pH)\a I'yTMaH, 16, 59
4&gt;PH!Ia ,!J;ya,a BHXJiep, 86

n:

EEJIEIIIKA 0 IHICUY

~BeTa HMKOJI&gt;&lt;h, 164
I(HJIKa n3 "ITaBJie", 188

'I
X

XaMma XaMsmua, 144
Xep6apT Kpayc, 134, 175
XHJIMHja XacaHarHh, 45
XoaopHja, -qacHa cecTpa, 147
XoTKO, J14

'Ie11a J awi&lt;h, 116

m
lllTe&lt;]JaHHja Xac, 180
ll1Te&lt;jJH lllTajHep, 133
ll1Te&lt;jJHija Cepa&gt;KHH,

I
BHTa

~BeTKOBHh

je poljeH 1909. ro)\HHe y HosoM CeJiy, KOI\

BeJH1Ke fuaHe. Y.lsyqno je CTOJiapcKH saHaT H pa,ZJ;JfO je y CBHJiajH-

u;y, HoBoM CeJiy, BeJIJ.iKOj liJialrn, CMe,n;epeBCKOj IlaJiaHqH 11 Beorpap;y. To,n;HHe 1930. IIpHKJbyqHO ce Hanpe,ZJ;HOM pap;IDPIKOM IIOKpeTy,
a npep; paT je nocTao "t!JiaH KIIJ. AKTHBHO je yq:ecTBOBao· y npnnpeMaMa sa ycTaHaK 1941. BHo je cexpeTap Oxpy~or KOMHTeTa

KIIJ sa .D:oJDe IIoMopaBJbe, rroJIHT:wiKH KOMecap IJ;eHTpaJIHe 6oJIIDIIJ;e

y

2Ka6JbaKy,

3aM€HHK

H

IIOJIHTH'tJ:KH

KOMecap

I(eHTpaJIH€

6oJIIDII1e BpxoBHOr IIITa6a HOB H IIOJ, •maH lloJIHTD!IjeJia XXV
cprrcxe ,ll;HBH3Hje, wr,n;.
IIo ocJio6oljelby 3eMJbe, BH_Ta II;"BeTKOBMfi je aa pa3Hli1M lJ.Y7d\.HOCTHMa y opraiD:tMa HapOW{e BJiaCTH, npep;cTaBHH't!KHM TeJUIMa H
6opa't1KHM opraHH3a:rzyrjaMa. Ose ,n;_yEHOCTH o6aBJ.bao je cBe ~o o,n;Jiacxa y neH3Jo:Ijy.
,I:(o ca,n;a je o5jasJo:Io: H3semraj nu.me no npe:&gt;JCUBu (Harpa,n;a
,HoJinra''); c[JpouT 6e3 no3aduue (aarpa,IJ;a ~eHTpaJIHor o,D;6opa paTHHX :mmaJIH,n;a);
ouu cy BOJZ.eJl.U :JICUBOT, 3aTMM rrpY.£JIOre H3 HOB

n

VI 11pyro.

�CA,UP)KAJ

IIPE,!\rOBOP YEO,!\ HOBH 11,!\EAJIH
HeJ.:IcrryJDeHa ::meJ.D.a

5
11
15
17
2C

CMMJ.ba je o.zw::maJia pe'ti

3AJE,!\HO CMO CE BOPHJIH IIPOTHB HEMAI(A, ITA
HAC 3AJE,!\HO H CTPEJ.bAJTE IIPO&lt;l'&gt;ECOPKA H IDEHA Y'IEHHI(A KOMYHHCTH HE 0,!\AJY CBOJE IIPHJATEJ.bE OBE3BE~HBAJIE CY MECTO Y BOPBEHOM TIOPETKY
3A BPATCTBO ,!(pynapM!Ie

-

-

-

-

-

,!(PYrOBH '1\.E JE OCBETHTH 2KEHE IIAPTH3AHCKHJIEKAPHYMECTO fbHX BPA'B.AJIE CY CE IIPJ1qEIIOlKPTBOBAHE H XPABPE CYTJECKE
CBY,!\ CY BHJIE BOPBE H XPABPE BOJIHHqAKEOIIEPATOPKE
CBAKH PAIDEHH BOPAU: BHO JE HAIII PAfbEHHK IIPEPAHO ,!(OPACJIE- H qACHE CECTPE CY riO MArAJIE PAIDEHHM IIAPTH3AHMMA Kao cBojy poJ.jeHy

-

-

-

-

-

-

-

23

28
30
33

44
47
50
53
64
76
88
101
120
138
140

147
148
209

�,l(EBOJKE 113 HAPO,l(A
M OHE
,l(OrA'BAJIO CE Ca 3apo6JbeHMM 6oJIHHtiapKaMa nocTynaJio ce CBHperm
HeJJ&gt;y,ll&gt;&lt; &gt;&lt;3 Ka.z~&gt;&lt;H&gt;&lt;x BO,lla
3AKOHM PATA O,l(ABAHA CY MM IIPJ13HAH&gt;A
MH,l(EKC MME;HA -

151
159
176
178
180
182
191
197

�</text>
                  </elementText>
                </elementTextContainer>
              </element>
            </elementContainer>
          </elementSet>
        </elementSetContainer>
      </file>
    </fileContainer>
    <collection collectionId="3">
      <elementSetContainer>
        <elementSet elementSetId="1">
          <name>Dublin Core</name>
          <description>The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.</description>
          <elementContainer>
            <element elementId="50">
              <name>Title</name>
              <description>A name given to the resource</description>
              <elementTextContainer>
                <elementText elementTextId="3">
                  <text>Knjige</text>
                </elementText>
              </elementTextContainer>
            </element>
            <element elementId="43">
              <name>Identifier</name>
              <description>An unambiguous reference to the resource within a given context</description>
              <elementTextContainer>
                <elementText elementTextId="1250">
                  <text>M</text>
                </elementText>
              </elementTextContainer>
            </element>
          </elementContainer>
        </elementSet>
      </elementSetContainer>
    </collection>
    <itemType itemTypeId="1">
      <name>Knjiga</name>
      <description/>
    </itemType>
    <elementSetContainer>
      <elementSet elementSetId="1">
        <name>Dublin Core</name>
        <description>The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.</description>
        <elementContainer>
          <element elementId="50">
            <name>Title</name>
            <description>A name given to the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="808">
                <text>Osvajale su pravo da se bore </text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="39">
            <name>Creator</name>
            <description>An entity primarily responsible for making the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="809">
                <text>Vida Cvetković </text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="48">
            <name>Source</name>
            <description>A related resource from which the described resource is derived</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="810">
                <text>Historijski muzej Bosne i Hercegovine</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="45">
            <name>Publisher</name>
            <description>An entity responsible for making the resource available</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="811">
                <text>"Vuk Karadžić" </text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="40">
            <name>Date</name>
            <description>A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="812">
                <text>1979</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="47">
            <name>Rights</name>
            <description>Information about rights held in and over the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="813">
                <text>"Vuk Karadžić"</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="44">
            <name>Language</name>
            <description>A language of the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="814">
                <text>SH</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="43">
            <name>Identifier</name>
            <description>An unambiguous reference to the resource within a given context</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="815">
                <text>18-M</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="38">
            <name>Coverage</name>
            <description>The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="816">
                <text>210 str.</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
        </elementContainer>
      </elementSet>
    </elementSetContainer>
    <tagContainer>
      <tag tagId="140">
        <name>Narodnooslobodilačka borba</name>
      </tag>
      <tag tagId="3">
        <name>žene borci</name>
      </tag>
    </tagContainer>
  </item>
  <item itemId="84" public="1" featured="0">
    <fileContainer>
      <file fileId="85">
        <src>https://afzarhiv.org/files/original/3f684dbc196ffbf631dab7ba0a9c4124.pdf</src>
        <authentication>cdd3f247023a982d2a22046e5923251c</authentication>
        <elementSetContainer>
          <elementSet elementSetId="4">
            <name>PDF Text</name>
            <description/>
            <elementContainer>
              <element elementId="52">
                <name>Text</name>
                <description/>
                <elementTextContainer>
                  <elementText elementTextId="796">
                    <text>,ZJ;EOAHRA MAROIIMOBII'B.

OOJ10BO~ElhE

UBETE AH-l!PllTt

•
H3)J;AihE

~EHTPAJIHOr

O)J;BOPA A&lt;l&gt;JR JYrOCJIABHJE
BEQrpA,!!; 1945

�HOCHJia je oRa ;n;o~:··:c?:Bor. s:,aC:a:~:&gt;.: ··: &lt;:::J

·, --

HagHH&lt;rapKa, npemaj' .c:SoroJ:by:6oBa::&lt;IKeHa;: .•
cap;a [(Be'l'a A:a;u;pH'Ii, H3 BPaHKOBHHe;
CpnKHHoa, jyrocrroBeHcKor no;o;aHcma,
H;o;e

y OIIIIITHHy ;o;a rrraca,

H &lt;rHHH joj"cl32ci:(accy;:me:8:a: ·

l~

�. ga Tylje meTbe ycrrymHa noralja,

CBaKH HOMe ce xTen:o p;o cap;a
Mesao je cyp;6HHY OBara cTBopesa,

B:ao ?KeHc:s:a :rnaBa,

Maser op; cBaKor Hero TPYHKa CHBa;

ga soj cy sayBe.K aBge ogyseTa

cap; ll;BeTa AHp;pH'Ii Mame

cBa Th Yi'~CKa npaBa
oeM npaBa ga .. liyTH, pagH H palja.

cyp;6HHY 3eMI!De p;a Mesa
H IIOHOCHTO ra3H npeKO H&gt;HBa.

Cag ycnpaBHO Kopa~a oRa
MHCJIHJIH cy ThYAH

y

IIpeKO n;pHHD;e HaTOIITbeHe KHIIIOM,

cerry

p,a je npeTba Rcnop; KH'IeJ)a
cTBopeHa caMe BYHY p;a npep;e,
H cTap;a ,[(a Tepa,

KaO KpHliHMa HOIIIeHa XHTa caga

I

·~

H celiase Kao KygeTbHe Hcnpega JKRn;e:
JKHBerra j e Ha p;Hy MHoror Tbyp;CKor j RAlL!

j:la Meiiia nperpiiiT Y3aBperror rpaxa,

a cag ocefia ce OA CBHX BRIIIOM,

H npej:~ CBaKHM ga CTOJR

nopacrra go mHpaKe

nyHa no:amKem.a H CT.paxa,

He6a mapeHHn;e.

MHcrrHrrH cy l'la AHgpH'Ii ll;BeTa

'IRHH joj ce rrrega)y Je ca CBHX CTpaHa

CTBapeH"a je caM&lt;;&gt; p;a .crryma,

myMe jecesy opomeHe,

6

7

�nosp;pailm•!l·je·c:ca: cylla:p'l!ayja~o: !&gt;paHa, .D;HJKYhR rpajy,

::..··""

•::o•

crap;o ceoCKo.•·sa:p;:aBJ;&amp;eHo ·y "lf&gt;Y•: 6?I_&lt;:JJ;Ie;:
CBe MpTBO H :?KHBO
pap;yje · ce 'H..~HOM··p;o~liB~.a.j·y,,_

*
..

npor~~~g~he/ ~~~c,ic,~~g~s~~-~~~- ·_: :.

rrocne TOIIRKO Her,nix nera,

H 3aTO KaO Ha KpRIIRMa XHTa,
rrporollop:ahe AHp;p:ah IJ;sera:
HHKo joj BKIIIe Helie; pe~:-::'
,,nyTH, KO':Te6e:·:IlRTa:'f;:: .;

8

9 '!'-

~.

�A Morna je op; no?tq&gt;Tl!Ol!BH&gt;a p;a ce caTpe,
. .n;a npyma cByrp;e PYRe mTo 6rrame,
p;a KpOTKB 6yp;e KBO 6y6:an;a CKpHTa,

Kao HeKomeHo no~S,

. HH norne;I(oM joj m;:je Kap; peKao XB'arra
HH IIOTpBl'KHO 38 mTO op;o6pe:&amp;oa.

p;a rop:a or:&amp;oeM Ma Koje n.yp;cKe BaTpe

Ty 3anrraKa ce :&amp;oeHo celia:&amp;oe,

H Ma mTa IIaMeTHO p;a KalKe;

Kao p;a je Hom nop; cpn;eM Kon.e.

Kao 6:a'&lt; joj je &lt;fl:ajyKarro Hap; p;ymoM:
,,'nyTH, KO Te6e IIHTa,"

Cap; l.\BeTa AHp;pHh cTB30M xHTa
B:arra j e ,n;eBoj Ka mTo 'l:e3He H ca:&amp;oa,

nyna 6p:are

6oraTa MHIIOmTOM

y op;rosopy p;a He norpemH.

Kao pocoM jyTapsa TpaBa,

I.J;ena cap; seMn.a je 3a cal!eT IIHTa,

Hel!HHa KaO p;y60KH KyTOl!H rryra;

H TO !UTO peKHe

a m;:je HMarra npasa

IIHCBHO 6Hfie

y BeJIHKe, l!Bl'KHe KHoHre.

p;a CBMa. :a:3a6epe p;pyra
ROMe fie IIOKIIOHHTH IIpl!a MHIIOBB:Hoa.

H oHaj RoMe je p;ei=ly p;arra;
· H cse 6oraTCTBo Mrrap;ora JKHBOIXa

10

·11

�}Tcn;oMeHa op; Koje.je y!leK 6e&gt;KaJ'Ia,
---·::·.·::.·_.···

·a Koja ce Bpahana H p;yiii6'M: ifei:i:a·

·•• - '--•c • •. ~ --'

Ka'o nHK ii&lt;li'cei'ir:B:xa ·'ire6o'M:

:M:~cen;a::

CeTH ce BpeMeHa Kap; je 6:ana iiiarra;' · ·
Kap;a cy Kpa] :e.ej' y6oror ):leTeTar
npolta3Hrra y IIIKony p;en;a.

.;,·-, --~ -··

I1 C&lt;'!Ei B~p;~.::lf&gt;~'l"9!1\\lc Cp~Jm:a, pi!IB,:: .
:aiiirra :"'" _,_., ·-; ·-- .. ... ... ·y11eK. hepr&lt;:a· Kl!4e~a,
jew@pep; '. '· ..
.. -- -· -- ·-- -, .....
'-

C

na 3a HoOM

H.aje;t~HoM yKa3a ce p;HMHiaK Ha IIIKOJIH
na ce sapyMeHH caB KPq.B H3a rpa:&amp;.a,
H 6paHa npep; :&amp;.eHY pap;ocT CTap;e.
IloBpBHIIIe oneT reiiiKa ceha:&amp;.a
H no'!e jep;Ha ycnoM.eHa
ropKo p;a 6onH.

12

,

D;pBeHHM y BHTH!IH

'•

_:-

'•

ynne~~\'),K!),M,.

:. .

.···

HeKOJI¥0:,6JI:I!~~;E!&gt;C~:a:&gt;i ~a~a ...•. ·

r~lf!!lt~ ~~~. 'l?~HI~El :•Y :~YP~~a,,

0, KaKo cy
KaKo je rrena 6Hrra Top6a '1;~1\~1'1:
y cycep;o!ior cHHa npBaKa!

•..: ....... .

�nyHor HeMe ,n;eTH:ELe Tyre

r,n;ero,n; cKpKTa,

H o6MBHyTHX Ha,n;a1
H Ka.KO cy joj' npe,n; cy3HHM O'!HM8

KaKO OHH HH3 nyT IBeCeJIO BpBe,
BaJf&lt;HH 36ar CBOr JKHBOTa HOB'a,

THTparre ;n;yre

crrymarra HX Kap; cpH'Iy crroBa,

H Hep;pa 6Krra CY30M IToKanaHa.

CKYUiJI,arra sHa:e.e
KaO illTO CHpOMaCH Kyrre MpBe.

CBaKH TpeHyTaK joj ce &gt;KKBO Bpaha
IIOCIIe TOIIHKHX TSillKHX rreTa:
nomJIH cy·y illKOJIY H MHOrH CKpOMaCK,

Bpaha joj ce CBaKH TpeHYTaK MarrH

nomrra cy H&gt;eHa o,n; CTPH'!eBa 6paha,

H3 THX p;aHa:

a CTpHn; je peKao,

KaKo ce 3eneHHna oTa:sa Kpo3 lDHBe,

y

Kao ,n;a HX y paT cnpeMa:

H KyKypysK Beh

,O;n;ome HliM ,IJ;ymaH K Pa,n;o! ·

KaKo ce 6JIHCT81IH H Ma'!eBaJIH,

0Tca;n;a he lJ;BeTa

Ka.Ka cy CBy;!(a ;MKp:a:carre .IIIn.HBe

'IyBaTH CTa,n;o."

K Kyp;en.a noTonn.eHa y peky. ·

Crrymarra je '!ecTo noToM,

j eKy

*

Kp03 CBe B&gt;HXOBO illKOJIOBa:e.e,

14

15

�J1 Tyra je nOHOBO o6pB8B&lt;;ly.:c:·
CTHp;n.HBa :.Tyra

ceoc~x

me:aa,

:aHj ep;Hora· BHrne., cn:.oaa :· • · ·
:ae Mome• cap;a p;a.·ce':ce'l':H;
H Helie norop;HTH HMeHa npaBa
p;one

y '&lt;eTH

6pojKH, n.yp;H H HMeHa.

; :.

A '&lt;HHH joj ce :.aKO ·srpen:,r;Lsa· ;c;nasy;

::

3JI.O HeKO fie. Ha 3.e:t.fn.y: JJ;a:.C.e ,p;()BaJ:I&gt;&lt;I.i
H

:e.oj op;Hece npaBa cTe'!eHa,

&lt;Ono6op;y cBaKy;

Ha np~br~;?g\~El H~~UJ!~~a.,

H 'IHHH joj c~{;.a~o BehBHgH '

6Hfie Ozl9T C8MO H&lt;lp;HH'IapK&lt;', npan.a,
•.•::c.:

,,

:Boron.y6oBai&gt;Re&gt;ta ..:· ·

,. ··· •·•·
-· :;1-

HH3 KOB'l:e&gt;RHfla Op; p;pBeTa
H Ha CBaKOM HM9Ha Hej'acHe rnape,
H KpaJ B&gt;HX CBe'!aHe Op;6opHHKe

Ropa"a H MHCnH 6es•.npep;axfl~· · ·

H OniHTHHape.

nyH&lt;l, \l(o1'rie: joj He3&gt;taHe•:6pHiii, ..:........... ,

16

17

�He3HaHor cTpaxa: ·

3a KOJY cy p;eBOJKS H3rHHyne MHore,

'IHHH joj ce a'KO ·IIOrpemR OH&lt;I. jep;RHa,.

H TOliRKe TSIDKe My'&lt;eHe

nponamhe CBe ceno R Ta seMn.a .

sa Kojy cy ;o;anH o6a oKa

KOjoj je po;o;Rna TpR KfiepR H CHHa.

MHOr'H H ocTaJIH 6e3 p;eCHH:qe pyKe,

MyKe~

KOjOM cy IIOIDII;H p;a je CBSTS.

KH;o;Rcahe Ha seMn.y BOJCKe TY'Ije,
. Kao pojeBR R3 oCH:e.a.Ka,

'IHHH joj ce cl'IMo :e.eHoj 6pH3H ocTaBn.exa

p;orop;Rhe ce cTpamHe noMeT:e.e1
caTpli.e' ;tJ;OMOBHHY KaKBa CRna jaKa .

Kao ;n;a je :e.eHo y KoneBn;H ;n;eTe.

Kao rpap; jyHCKR ycene neTH.e,

IIyHa 6pRre Kopa'&lt;a AH;n;pRh Il;Be'l'a,

cBa seMn.a mRpoKa,

XTena 6R p;a ce He IIOCTH}J;H
ca;o;a K&lt;t;o;a lilY xa;n;HR'IapKy
H3 cena 3'a6HTa,
Kao p;a 1e Ha :e.oj ocTao saneT,

KOjy HHKO 3a ·MH'mJ.be:e.e IIRTaO HHje,

npRKynn.a cny p;yme HCKOHCKY cHary:

n;ena 3eMn.a Ha caneT soBe

ca'&lt;yBaTH Mopa seMn.y ;o;pary

H sa MHmn.e:e.e ca;o;a IIRTa: ·

3a Kojy je TOliHKO CSOCKHX Mnap;Rfia
nano, sa Kojy: cy

y

rpo6 nernR.

· ,IJ;paroMHp ConpHH H JoBaHRH MHha;

18

·.*

19

�;_,_ ...

BpHHyna ce oHa nyTa n;ena;
H ca;n: ce B!luie · He ·6pH:s:e, He cTpenH;
.

--.

--.

OIJ:IIYKY je OHa ;n:aBHO IJ:OHSJia
;n:a ce HH npe;n: KHM :s:e nocTHp;H:
1\0B'!eJ&gt;&lt;Hfiy fie QHOM H OHa. npHfiH
1\0Me 6y;n:y npHIUIIH HHBaliH;rJ;H,
mTo cy ce6e ;n:eo seMn.iH ;n:anH,
1\0Me 6y;n:y npHIUIIH Hajxpa6pHjH

y

ceny MiiattB:hil:.

fnacafie, rnacafie C OHHMa InTO cy
Kao 3MHje · ce rposHnH TytjH:s:a,

Y

o~1U.TH:S:y GE:J

} \'

':;!}&lt;;lfj/'(?,

~(?Jl? c~~ji''

KaO HH)e;rJ;HOr A~~~~: ;rJ;1!-~1'!·
CTHrrta j e nHn;a o 61!-.ci~.&lt;l
;· ,·,·; &lt;.-· •

mTo ;n:anH cy ;n:en;y sa pop;:s:y rpy;n:y,
rnacahe r;n:e ·M'ajKe
rna.cane 6y;n:y
InTO 3eMll&gt;H cy ;n:ane je;n:HHOr CHHa.

,., • ' .-.- •

. H cpn;a O;qJIYKOM npHMiipeHa,
:s:a rnacaae H A:s:;n:pHh ~eTa

1'\pe:s:yfie OHOM. 1\0.B'!eJKHfiy r;n:e KpeHe

H c'l'ana noKpaj ;n:pyrHx JKe:s:a.

HH:;!. i:IpBHX ll&gt;YIJ:H• H3 H.e:s:or Celia'

20

21

�Kcj a cy amna 3e1vrn. y ll:a' 6paHe; ',
·KcjHM jecnpeKo ·cie,n;aM· eyperoBa
._,.
ce,n;aM ,n;OJJ&lt;K:~ta; · ·· ·

CyTpa ·Beh 1:1ena 3eMn.a he 3HaTH

IliTil je CPI:IY H'&gt;HHOMe y BOll&gt;H.

y3 .n;pyre ·meHe
H oiiiFHocnna py6n.a H'. «paHe .. ,, · ·
JlHI:\El joj je Cap; MHpHO H CJ8JHO
Kao Kag ca .n;yme ce TepeT CBanH:
fnacafie C

,n;ymeBHll:_i\l~i :~y; yli)ory

rnacahe c OHHMa mTo cy o PycHjH
•.

Koja cy c:Matpana 3a 'j;o!leKa,

npH"l:alfll: noTajHo,
H y no6e,n;y H&gt;eHy BepoBanH.

Koj !&lt; npe.n; CBaKy npa!lp;Y Mory
MHpHO ··cTaTH:,.
•mja je .n;ynia 6~&lt;na y ·6ojy
Kao Ma"l: ·n.yTa,
a y MHpy Kao Mene~·:l\i!eKtC ·

[(BeTa AH,n;pnh ce oceha je,n;HaKa
Ca Haj6on.HM myp;HMa 3eMn.e CBoje
H o.n;roBopHa Kao .n;a j e
soj caMe o;ra Ha cTapa:a;e ,n;aTa;

fnacafie, rlfacafie OHa r,n;e 6y,n;y
;rnacaJIH y6orH· H apraTH, ·.
:r:.n;e 6y.n;y ycTan$ rnacanW:Haj6offiH:.

22

npBH nyT

y &gt;I&lt;HBOT'j[ JIH"l:HOCT npaBa

H BeJIHKa Kao .n;a caMa pemaBa
cy,n;6HHY n.y,n;H H KOHTHHeHaTa,

23

�</text>
                  </elementText>
                </elementTextContainer>
              </element>
            </elementContainer>
          </elementSet>
        </elementSetContainer>
      </file>
    </fileContainer>
    <collection collectionId="3">
      <elementSetContainer>
        <elementSet elementSetId="1">
          <name>Dublin Core</name>
          <description>The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.</description>
          <elementContainer>
            <element elementId="50">
              <name>Title</name>
              <description>A name given to the resource</description>
              <elementTextContainer>
                <elementText elementTextId="3">
                  <text>Knjige</text>
                </elementText>
              </elementTextContainer>
            </element>
            <element elementId="43">
              <name>Identifier</name>
              <description>An unambiguous reference to the resource within a given context</description>
              <elementTextContainer>
                <elementText elementTextId="1250">
                  <text>M</text>
                </elementText>
              </elementTextContainer>
            </element>
          </elementContainer>
        </elementSet>
      </elementSetContainer>
    </collection>
    <itemType itemTypeId="1">
      <name>Knjiga</name>
      <description/>
    </itemType>
    <elementSetContainer>
      <elementSet elementSetId="1">
        <name>Dublin Core</name>
        <description>The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.</description>
        <elementContainer>
          <element elementId="50">
            <name>Title</name>
            <description>A name given to the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="797">
                <text>Oslobođenje Cvete Andrić </text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="39">
            <name>Creator</name>
            <description>An entity primarily responsible for making the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="798">
                <text>Desanka Maksimović </text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="48">
            <name>Source</name>
            <description>A related resource from which the described resource is derived</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="799">
                <text>Historijski muzej Bosne i Hercegovine</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="45">
            <name>Publisher</name>
            <description>An entity responsible for making the resource available</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="800">
                <text>Izdanje Centralnog odbora AFŽ Jugoslavije </text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="40">
            <name>Date</name>
            <description>A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="801">
                <text>1945</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="47">
            <name>Rights</name>
            <description>Information about rights held in and over the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="802">
                <text>Centralni odbor AFŽ Jugoslavije </text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="44">
            <name>Language</name>
            <description>A language of the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="803">
                <text>SH</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="51">
            <name>Type</name>
            <description>The nature or genre of the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="804">
                <text>poezija</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="43">
            <name>Identifier</name>
            <description>An unambiguous reference to the resource within a given context</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="805">
                <text>17-M</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="38">
            <name>Coverage</name>
            <description>The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="806">
                <text>23 str.</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
        </elementContainer>
      </elementSet>
    </elementSetContainer>
    <tagContainer>
      <tag tagId="146">
        <name>Cveta Andrić</name>
      </tag>
      <tag tagId="148">
        <name>Desanka Maksimović</name>
      </tag>
      <tag tagId="147">
        <name>poezija</name>
      </tag>
    </tagContainer>
  </item>
  <item itemId="83" public="1" featured="0">
    <fileContainer>
      <file fileId="84">
        <src>https://afzarhiv.org/files/original/340283bf78e8774217d9bdb4af6c9a99.pdf</src>
        <authentication>832db7086169b81f9f1605c9ce9eb328</authentication>
        <elementSetContainer>
          <elementSet elementSetId="4">
            <name>PDF Text</name>
            <description/>
            <elementContainer>
              <element elementId="52">
                <name>Text</name>
                <description/>
                <elementTextContainer>
                  <elementText elementTextId="788">
                    <text>(:sign. ::. .iL _ ,~_gf_ %;1 ··
~-

/ tJiiliJ KlRODME REVDLU&amp;IJE 11:1 --.
'' BIBLIOTEKA I STAHPA
·
~.---t'l. br. ______,2_!J._3__£ _________ _

,.i

o znacaiu Meauitarodnog dana zena - 8 marta ·
OvogodiSnji 8 mart - medunarodni dan zena
znacajan je praznik zena Jugoslavije. Nase ga zene i
citav nas narod slave u danima velikih pobjeda na unutrasnjoj i spoljnjoj konsolidaciji Federativne Narodne
Republike Jugoslavije. Slavimo ga. u danima kad se
pripremamo za novu veliku bitku - za nas· prvi petogodiSnji plan elektrifikacije i industJ;ijalizacije. On ce
jos vise ucvrstiti nasa postignuca i doprinijeti brzom
podizanju privredne moci"nase. zemlje- garantije nase
politicke i ekonomske nezavisnosti. ·
·
Tekovine narodno-oslobodilacke borbe i&gt;arodi Ju_goslavije ozakoni!i su u svpm osnovnom ctakonu . Ustavu FNRJ. Dimas nasi narodi zive i rade. u n&lt;&gt;vim
drustveno-e)wnomskim odnosim~ ;,., . kojih se· jasno
mogu sagledati perspektive bolje buducnosti i procvata
nase· zemlje. · Privrednim zivotom ne diriguju vise korupcionaski i eksploatatorski elementi. Najvaznije privredne pozicije nalaze se u rukama drl!:ave. Bogatstva
zemlje: rudnici, sume, saobracaj,. banke i _dr. sluze danas citavom narodu za povecanje bJaJ:C&gt;Stanja i -ID'/-teric
jalnog podizanj;;o.

1

�Narodi Jugoslavije pod ruiwvodstvom Narodnog
fronta i nase Narodne vlade p()stigli su za manje od
dvije .godine od os\obodenja ve!ike uspjehe naobnovi i·
izgradnji zemlje. Nasa ~stinski demokratska narodna
vlast dokazala je da je sari:J.o ona u stanjn da organizuje najsire mase naroda na frontu rada, da podigne
zemlju iz rusevina. Opste odusevljenje i visoka svijest
omla?ine, Ze~a, najSirih slojeva naroda naSe zemlje,
koju oni pokazuju na dobrovoljnim radovima, odraz su
ljubavi i povjerenja prema svojoj narodnoj vlasti i rukovodstvu nase nove Federativne Jugoslavije na Cijem
se celu nalazi najbolji sin nase domovine, .koji svu
svoju s,nagu ulaze za dobro svoga naroda- drug Tito.
Nasi narodi mogu biti ponosni.Sto je nasa zemlja
postigla takve uspjehe i time zadobila izvanred')ll ugled
u svijetu. Simpatije slobodoljubivih naroda koje smo
stek!i herojskom borbom u. narodn&lt;&gt;-oslobodilackom
ratu danas su se povecale i zbog toga st&lt;&gt; se nova Jugoslavija dosljedno i uporuo bori za pravedan i. demokrats!d mir u svijetu, za upistenje ostataka fasizma - .
novih klica rata i prijateljsku saradnju medu. naro. dima. Glas Jugoslavije sriaZno se- cuje na svim med!lnarodnim poljima raskrinkavajuci imperijalisticke kli. ke koje iza fraza o demokratij/ i samoopredjeljenju
naroda kriju svoje sebicne prohtjeve za novo porobljavanje nargda i ddava i za izazivanje no·vih · sukoba.,
Zbog svega toga nova Jugoslavija. je postala uzor za .·
· mnoge, a naroeito za ugnjefayane kolonijalne narode u
borbi za demokratske slobode i nezavisnost.
zene Jugoslavije ove godine slave 8 mart u ·znaku
primanja novih obaveza, svjesne svoje ul~ge u daljem
. radu na procvatu nase zemlje, na stvarariju boljeg
zivota j srecnije buducnosti svojoj djeci..

2

Druge godine poslije· pobjede nad · fasistickom
1\jemackom i njenim satelitima zene cije1oga svijeta
praznuju 8 mart u znaku borbe za mir, u znaku borbe
protiv svih ostataka fasizma. zene su u borbi protiv fasizma dale nebrojene Zrtve da bi se izvojevao slobodan
i miran zivot nasih i buducih pokoljenja. Odmah po. slije svrsetka rata zene cijeloga svijeta na Kongresu u
Parizu 1945 godine povezale su se, kako bi organizovane
pomogle bqrbu za potpuni mir· i punu pobjedu nad fasizmom. I· ovaj 8 mart zene doeekuju organizovane u
MedunarodMj demokratskoj federaciji zena Z!' Ciji se
program mira i deq10kratije odusevljeno bori preko 80
miliona zena citavog svijeta. Osim ovih 80 miliona
organizovanih u svajim organizacijama, miliOni .joS neorganizovanih zena 'budno prate rad Federacije. i cita-.
vim svojim biCem Zele da se ostvari nj.en program, da
se vise nikada ne ponovi· takav jedan nepravedan rat:
- Tako ~ene cijeloga svijeta izlaze na prazuik 8 marta sa
. jos jednim uspjehom - sa svojom M~dunarodnom fedefacijoll. ·Stvaranje m_edunarodne -Zenske federacije,
koja iznad svega u svom programu istice !lorbu za dugotrajan mir, znaCi jednu dragocjenu .pobjedu demokratskih snaga svijeta.
·
.
Poslj'ednji sastanak Plenuma u Pragu pokazao je
kako Medunitrodna federacija 1,1spjesno ujedinjuje bez-'·
brojne zenske organizacije' sirom Citav&lt;lg. svijeta. Sarno
na sastanku u Pragn primljene su n clanstvo ·. zenske
organizacije iz novih sedam zemalja. Ali to nije "sve.
Nasa Federacija pokazuje s dana u dan sve vecli upornost i dosljcdnost za prava zena, za mir, protiv svih
pokusaja medunarodne reakcije da razbije jeilinstvo
demokratskih zemalja ·i da ponovno· razgori fasisticka
i ratna zarista n syijetu. Nasa organizacija je savlada!a:

3

�sve prepreke i slabosti koje hi se mogle oeekivati u
jednoj ovakvoj medunarodnoj orgaJ:Iizaciji u kojoj. za-.
jednicki treba da rade zene svih nacionalnosti, rasa,
raznih politickih i vjerskih ubjedenja. Na posljednjem
. sastanlm u Pragu nije postojalo nijedno krupnije politicko pitanje po kome Federacija nije inogla. postici
jedinstvo i zauzcti stavkoji ide rt prilog mira i pobjede
demokratskih snaga. Pretstamice francuskih zena istupile su jednodusno sa pretsravnicom Vietnama; pretstavnica americkih zena odlucno je zahtijevala osudu
politike reakcionarnih krugova u .Americi i Engleskoj
i po pitanju spanije i po pitanju denacifikacije i demi-'
litarizacije Njemacke; pretstavnica Sjeverne Koreje odu. sevljeno je pozdr&lt;fVljena od svih. Pitanja kolonijalnili
naroda tretirana su- sa Svom ozbiljnoSCu i principijelnom jasnocom. Tako n1ste i jaca jedinstvo zena citavog
svijeta, tako se razvija, prosiruje i jaca njihova zajed.nicka medunarodna organizacija - Medunarodna de-·
rnokratska federacija zena,
Medunarodna federacija zena postavlja u svom ·
svakodnevnom radu i borbi nfz konkretnih zahtjeva,
nuznih da bi se polohj zen;~. u pojedinim zemljama po-boljsao i one dosle do osnovnih prava zene i majke. Ali
treba· istaci da su se ova organizacija i svi njeni clanovi
potpuno oslobodili zabluda da zene same, izolovahe od
borbe naprednih demokratskih snaga, mogu izvojevali
pobjedu .za sebe. Svi proh;lemi zena bilo u nedemokratskirn, slobodnim iii kolonijalnim narodima usko su vezani sa pitanjerri denwkratizacije, , prava naroda
· uopste i ucvrscenja mira. Otuda bliska saradnja nase
Federacije sa Svjetskom sindikalnom i omladinskom
fcderacijom. Tijesno, povezane u borbi, ove organizacije .·
pretstavljaju danas ogromnu rezervu borbenih demo-

... · 4

•

kratskih- snaga. Sve to znaci da se postil\'e cvrst" jedinstvo zena citavog svijeta u borbi protiv zajednickih neprijil.telja - mec!unarodne reakcije, potpaljivaca nuvog'
rata, ostataka fasizma-i da tu borbu zene vodezajedno
sa svim den1okratskim snaganm i brganizacijama u
svijetu.
·
I ove.. godine, 8 marta, _Mec!imarodna demokratska
federacija zena poziva zene da ncvrste jedinstvo \1
borbi .za potpnno unistenje svih ostataka fasizrna, za
Tazvitak demokratije, za uspostavljanje trajnog nura.
za zastilu prava zena. 8 mart n nasoj zemlji zene doCekuju radosno, ·okruZene poStova~jem i brigom dr.Zave
za sreCnu-buduCnost njihove djece, doCekuju ga·u veselju stvaralackog rada na obnovi zemlje. Ali lias zato
sto sJ\lo saznali sta znaci zivot u demokra\iji i slobodi,
.:nama su isto tako bliska sva pitanja koja i danas u
rnnogiin ze:tnljama nisu rijeSena u korist Zena i majki. ·
· I mi znamo da· n1ir joS nije onakav za kakav sm9 se
borili. Zato, ujedinjnjuci se n borbi sa zenama citavog svijeta mi cemo mobilisati sve snage da bi sto br7:e zalijecili rane nanesene ratoni i uspostavili cvrst i dugo- _
trajan mir n svijetu. Antifasisticki front zena bice i
otsada siguran oslonac medunarodnom- zenskom pokretu Zl'j, razvitak demokratije j UCVl'SCenje pravednog_
·mka.
Novi ravnopravni polozaj l:ena 'Jugoslavije jasno
govo:ti o. novoj demokratiji kod nas, demokratiji koja
se ile zasniva, na prostim rijeCirna, veC oslobada milionc
!judi od izrabljivanja, garantuje im da plodove njic
hovog rada nece islwriStavati drugi za svoje bogacenje,
izvodi izmec!u miHona onib koji .su. hili ugnjetavani i
zenu iz njenog dvostrukog ropstva; nvlaceci je u politicki zivot i diustveni rad na · izgradnji zemlje.

�.-~

\

Nas . Ustav r3esava jedno od osnovnih pitanja
ravnopravn&lt;isti zene - njeno ekcmomsko izjednacenje
sa mu.Skarcem.

·

·

»Za "jednak rad, zene imaju jednakil platu kao i
· ril.uSkard, uZivaju posebnu .zaS:tilu n raQ:nom odnostt. U

mnogim zemljama zene nemaju ta prava. Na priiujer,
u Engleskoj tekstilna radnica dobija samo 54,1% zarade
koju za isti posao dobiva muskarac.
»Ze'ne Su ravnopravne s rnuSkarcima u ~vi:rn oblastima privrednog; driavnog i drustvenog zivota«' -'ovim clanom Ustava kao i ostalim jasno se nagla~ava
princip ravnopravnosti ·. zena. »Svi grl,ldani bez razlike
pola, narOdnosti, 1;ase, vjeroispOvijesti, stupnja ·obrazovanosti i mjesta stanovanja koji su navrsili 18 godina

starosti imaju pravo da biraju i da budu birani ·u sve
organe drhvne vlastk- kaze se u clanu 23 u stava
FNRJ. Ta svoja prava koja su koristi:le jos u-toku borbe
birajuci organe narodne vlasti, zene Jugoslavije najjace su manifestovale na izborima za Ustavotvornu
skupstinu u novembru 1945. godine, kad_a procenat njihovog .ucesea gotovo nije otstilpio od 88,66%
od
opsteg procenta ucesb.. naroda u izborima. u mnogim
krajeviroa zene su 100% ncestvovale na izborima. u
izborima za ustavotvorne sknpstine narodnih repu-blika ucesce zena bilo je jos jace. Narod je birao i zene
_za svoje pretstavnike u saveznirn i republikanskim
skupstinarna, narodnirn odborima i sudovirna. U saveznoj skupstini ima 21; a u republikanskim 46 zena
poslanika. U svim republikama, a narocito u Sloveniji.,
veliki je procenat zena u ·sreskirn i mjesnlm narodnim
odborima. Medu ministrima nasih narodnih republik"l
ima i ·6 zena. Ravnopravan polozaj. nase. zene koji go~
, vori o· naioj demokratij-i, izbija jos jace kad se uparedi

;

..
\
\sa· polofajem .zene u ostalim zemljama, osim Sovjetskog Saveza, Na primjer u Sjedinjenim Americkim
Drzavama zene su ogranicene u svojim politickim pravirna desetinarna zakona i propisa, a· da i ne govorimo
o·,teskom polozaju zene crnkinje koju pored ostalog .
bespravlja nikakav zakon ne ~titi od lincovanja. U
svajcarskoj, Be!giji, na primjer, zene nemaju ni• pravo
glasa. Isto tako je i u Argentini, a niSta bolje ni u ostalim, zemljama Latinske Amerike. A .kakav je ·tek polozaj zena u Frankovoj Spaniji,. Gr¢kpj gdje ih stotinaip.a i stotinama, cak i-.sa malom djecom na prsima
tjeraju u logore, zatvore, na pusta ostrva . gdje . ih i
poslije' sloma Hitlerove Njemacke, pod zastitom angl&lt;&gt;americkih bajoneta, muce i ubijaju, gdje one kao i
zene Indije svakodnevno gledaju svoju djecu kako,
umiru od gladi. Takva surova praksa kod nas je zauvijek zbrisana.
·
,
'
U izmijenjenim ekonomsldm, drustvenim i politickim odnosima nase zemlje zene svakim danc.m sve
viSe koriste svoju · ravnopravnost. Nasa zena se, uce- stvujuci u proizvodnji .i ostalim granarna naseg privrednog zivota prihvatila i imih poslova koji su se.dosada smatrali samo muskim, latila se svih onih zadataka koje je postavi]a nasa narodna vlast. Ona je
svjesna da pomoc podizanju zemlje ne znaci samQ o.duzenje svojoj novoj republici, nego da znaci i ubPzavanje poboljsanja materijafnih uslova za dobro sviju.
nilS. Kao sto smo u toku narodno-osli&gt;bodillLcke borbe
pronalazile najbolje forme . rada i · pokretale hiljarie
zena na ispunjenje · glavnih zadataka za oslobodenje
zemlje od okupatora, tak&lt;&gt; ;smo i sada u poslijeratnom
periodu izgradnje i obnove, pastojale da pronademo.
najbolje forme kako hi se d,o kraja uklj-uCile. LSto vise

6

7,
/

�I

· doprinljele cizvr5~nju svih onih zadataka koji su po~ (
stavljeni pred nas narod. U pomoci nil obnovi na~, ·
zemlje .zene su dale milione radnih casova, kao i milir
. onske vrijednosti u materijalnim sredstvima djetjhp
domovima, dacldm kuhiujama, Omlo.dinskoj pruzi il!l.
· Na primjer, samo u Narodnoj Republici Srbiji ti Pr~n­
. majskom ta:kmicenju 1946 godine ucestvovalo je H9.U4
zcna i dalo 5,284.390 dobrovoljnih radnih cason. .
cifre nisu znacajne samo po tome sto goyore
o doprinosu· zena u •izgradnji zemlje, nego i po .tome
sto dokazuju da je masa zena stupila u javni zivot i
drustveni rad, jer niSta bolje ne oslobada zenu o4 starih shvatanja i Za()S!alostj kao to UCCSCC U privrednom
. i svim ostalim poslovima.
\
Kod naSih zena vlada veliki interes za osjvarenje
priVrednGg plana. U pojedine' radoVe Gne vee ulazu
svoje napore. Radnice u industriji nastoje da steknu
·· kvalifikacije da hi u svom radu. dostigle muskarce, jer
ce na taj nacin najviSe dGprinijeti ostvarenju pl~ma
pojedinih industriskih grana. U mnogim preduzebma
. kroz radni ·pole! i jakmicenje mnoge radnice su dobile
. naziv udarnika. Mnoge radniee-udarnice postaju vee
poznate u cijeloj nasoj zemlji, kao na pri!:njer. Matil~a
Baruh, tekstilna radnica preduzeca »Morava•. Ona JC
trostruki udarnik i predlozena je za Orden .·rada. Po·. hada vecernju radnicku skolu za udarnike. Desa Vlaj~iC, do prije izvjesno~ vrem"ena obiCna radnica, sada
· je svojim pozrtvovanim .radom, svojom spGsobnoS6u
· zauzela mjesto direktora u preduzecu u kome je dosada radila. .
,
.
..
·.·
U poljoprivredi zene su dosada. dale a i sada ulazu
,..ogromne napore za ostvarenje naseg sjetvenog plana. I
· u toj grani privrede nasa Zl'!lJ! ~!lvladuje za nju nove ·

.Te

8.
'

poslove; U Autonomnoj Pokrajini Vojvodini imamo veliki broj traktoristkinja. Neke od' njih postale su i brigadiri ..
Privredno podizanje · zemlje ·otvara pred na~im
·zenama sirGko polje· rada, Na njima je da, u interesu
ostvarenja srecnijeg i boljeg zivota i vedrije buducnosti svoje djece, pregnu na posao ostvarivanja na~eg
privrednog plana, !fa islwriste sve mogucnosti, koje im
za koriStenje pune ravnopravnosti pruZa naSa nova
Republika.
Prosvjetno podizanje naroda, postavljeno veoma
siroko i temeljito u nasem Ustavu, u praksi se svakodneho ostvaruje. Zabva,ljujuci brizi narodnih vlasti i ·
pomoci nasih zena, zene Jugoslavije umnogom su vee
dosa.da koristile mogucnosti svog prosvjetnog uzdizanja.
U Narodnoj Republici. Srbiji, na primjer, u toku kampanje 1946-1947 godine naucilo je da cita i piSe 106
hiljada· zena, a sada pohada analfabetske tecajeve 140
lii!jada zena. Opste obrazovanje, koje se · danas u ci!ju
strucne spreme pruza nasim radnicima putem vecer-. njih r3.dniCkih gimnazija, stiCu i radnice. Sve nam ovo

govori da, sticuCi znanje, n1\sa zena izlazi iz starog
ropskoe; polozaja i razbija .okove proslGsti, stvarajuci
sebi svijetiw :ZivGI.
.Kod nas su potpuno zbrisani svi oni zakoni koji
su u svakodnevnom porodicnom .zivotu stavljali zenu
u ponizavajuci polohj. Brak i porodica u'liv11.ju narocitu brigu ddave, :1 naroCita paznja. posvecena je rna. terinstvu. »Dr.Zava stili interese majke i djeteta osni.vanjem porodilista, djecjih doniov~ i obdaniSta i pra.vom matere·na placeno otsustvo prije i poslije .porodaja«; Provodenjem u praksu cl. 24 Ustava, 30.224

�. djece, ratne sirocadi, smjesteno je dosada u domove .
Osim ovih domova otvoreno je 1:245 raznih djecjih ·..
ustanova za 130.908 djece.
U i~j~snim pitanjima na kojima su i:ene licno
zainteres.ovane, "kao sto su djecja dbdanista, savjetovaJisla.za.trudnice i malu djecu, porodilista i 'drugo, narodna vias! ucinila je. mnogo za nepune dvije go dine od
oslobodenja. U FNRJ Ministarstvo socijalne politike
dobilo je samo u 1945 godini kredit od 3.904,987.224
dinara, od cega je Sarno na djecu palih boraca JugosJo- ·
vensl&gt;e armije i zrtava fasistickog tei"ora utroseno din.
569.148.167. Ove cifre isticu jos vise brigu nase drzave
i ]laseg naroda za djecu, kada uporedimo. kako pate i
stradaju djeca u ouim zemljama gdje vias! nije u ru'kama naroda, gdje je uarod izlozen bezobzirnom' tlaceujl1. Dubok utisak ostavila su na zasijedanju Medu. narodne fcderacije zena izlaganja del~gatkinja iz pojedinih zemalja o l}olonama gladne i iznuren.e djece, koja
za komadam hljeba _lutaju iz sela u grad, iduci .u neizbjeiinu smrt.
·
Sve to pojacava· svijest nasih zena da rade za
sebe, za boljti buducnost svoje djece. Tako zene Jugoslavije, koja se obnavlja i podize, imaju jasne perspektive i vide postavljene cvrste temelje za ostvarenje pune
, zastite majke i j:ljeteta,
.•
U svom ·govon.i pocetkom 1947 godine drug Tito
obratio se narodima Jugoslavije:
.· &gt;Ove godine pocinje nasa planska privreda, nas
petogodisnji plan elektrifikacije i industrija]i),acije cije
ostvarenje pretstavlja pniduslov za br,m ostvarenje

10

sreenijeg zivota sadasnjeg i buduceg pokoljenja. Ostvarenje toga znaci veliko povecanje .2:ivotnog i kulturnog
standarda radnih !judi: radnika, seljaka, narodne in~
teligencije, svih .radnih gradana nase zemlje. UloZim~
sve svoje snage da bi savladali ove Ieske zadatke kojl
ove godine staje pred nasini naradima i time ubrzali
· ostvarenje naseg petogodisnjeg plana«_.
Ove rijeci druga Tita otkrivaju perspekti~e za
bmlenje stvaralackog rada kod narodnih m:'_sa. s~roko.
polje rada otvara se i pred zenama Jugosl~~~J.~, a ~~ku­
stvo koje su one stekle kroz borbu i rad ?':1mce nJ!hov
dalji rad jos sigurnijim, jos vise stvaralacki~. U ~stv~­
rivanju petogodiSnjeg plana izgradnje zemll~·. vebka .Je
i znacajna uloga mise zene. Uspje!lno zavrs!~ pia:' JZgradnje znaCi jos vise ucvrstiti pabjedu _nase ~rzav.e,
osigurati zivot miliona !judi. Nema sumn]e .~a ce nasa
. zena biti u prvim. redovima boraca ·za dalJI P:~cvat. .
. nase domovine. Izgraditi z~mlju, podici standard ZIVOla
radnih !judi, razviti kulturni i politicki zivot - sve to
od naseg naroda trazi nove -velike napore: Z?og toga'
nasa organizacija AFZca mora krenuli ~rup:nm ko~a­
kom naprijed u aktivizaciji najsirih sloJeva zena. u JZvrsenju opstenarodnih zadat(l.ka. I pored toga sto su
zene dosada bile cvrst i ozbiljan oslonac Naro~og
fronta i narodne vlasti, mi se postignutim rezulta!Jma
ne mozemo i ne smijemo zadOvoljiti. Pore~ d~~ada:snjih
- najraznovrsnijih formi rada. naSa organizac_IJ.a m~r~.
prc:maci i druge, koje ce zeni dati jos odredei_np ~ad~aJ
rada U .naSem radu mi · se niOramo -rukovod1t~ lime sta '
je 1.\. ·dahom momentu osnovno i na k~ji~. pitanji~a
cemo ang;:tzovati najsire mase zena kako b1 s.e do kraJa
ukljucile u zivot i. rad nase zemlje.

ll

�Sa daljim razvojem industrije u proizvodnji ce
ucestvovati sve veci procenat .zena. Nasoj industriji je
vee danas potrebria nova radna snaga. Antifasisticki
front zena mora preko sindikalnih organizacija, ustanova posredovanja rada i drugih ddavnlh pri\Tednih ust~nova uticati na pravil')ll raspored zenske radne snage,
kako bi nasa zena zauzela' u privredi i ona Iiljesta koja
joj u staroj Jugoslaviji nisu hila pristupacna, pomoci
. joj .da sto bde i uspjesnije ovlada slozenim profesijama
i specijalnostima, uzdizati je na odgovorna mjesta u
privredi, sindik~nim organizacijama i drugim ustanovaina, a zato jepotrebno jos vise aktivizirati radne
zene za: ucesce u politickom, privrednom i kulturnom
ziv'otu, podizati .svijest nasih radnica da bi u .potpuno- '
sti shvatile svoju ulogu u razvitku zemlje.
·Borba za ostvarenje plana proizvodnje bice potStrek nasim radnicama zajos veci radni pole! i takmi. cenje. One nece u tome zaostajati za drugovima radni- ·
cima" Nasa drzava vee danas nastoji da osigura zeniradnici njen polozaj, kako bi ona mogla u potpunosti
dati .sve svoje sile .za . ubrzavanje proizvodnje i vecu
· produktivnost rada. Uredba o Fondu :.;ukovodstva ukazuje joj mi .mogucnosti osnivanja, ve.c u ovoj godini,
ustanova za zastitu njene djece, 'ustanova u kojima ee
njena djeca biti smjestena dok ona radi u preduzecu.
Obdanista, jasle, savjeto;valiSta za ma:,ike i djecu bice
n:'sa stalna briga i mi !reba da ulozimo ·velike napore
da pomogn~mo ddavi u tim pitanjima, jer je to va.Zan
' .faktor za koriStenje pune .ravnopravnosti 'radne ze~e.
Time ce radnice u fabrikama i preduzecima, namjestenice U l]Sianovama moci jos viSe da· porade da t.ak,micenje postane sistem Il.aseg rada.
.

12

.AF2 kao dio Narodnog i'ronta mora okupiti najsire slojeve zena sela i grada na opstenarodnim' zada-'
cima. Sjetveni plan ove godine iina ·ogroman znacaj za
citav na~ narod. Nase ce zene na selu odigrati veliku
ulogu u ispunjavanju' sjetvenog plana time sto nece
dozvoliti da i jedria stopa zemlje ostane ne6bradena.
2ena-seljanka, ako pravilno shvati ovu 'svojn znacajnu
ulogu u podizanju standarda zivota sela pa i svoje porodice, doprinijece mnogo izvrsenju petogodisnjeg pia·_
na; jer pored ispunjenja sjetvenog plana mogu se uslevi zivola poboljsati i na drugi naciri: obradom 'basta,
gajenjem sitne .•tol&lt;e, ziviile, pcelarstva, gajenjem svilene bube i dr. 2ena~seljanka mora· na sve moguce
nacine pomoc'i uspjesnu pripremu proljetne ~jetve.
Opravka poljoprivrednog alata, inventara seoskog gaz- ·
dins tva, · odabiranje sjemena,. iskoriStavanje dubriva,
sve su to OSIJ.-Qyni za&lt;1:aci za pripremu proljetne sjetye
· koji otvarajn siroko polje za primjenu stvaralackog
rada, inicijative, energije zene-seljan.ke.
Duinost je da nasa oiganizacija uvjeri sve zm1e
sela da dati sto viSe poljoprivrednih proizvoda znaci
osigurati radnim ljudima u gradovima ishrattu knko bi
oni, opel, mogli prolzvoditi industriske proizvode toliko
potrebne selu. Podizanje kulturnog i zdravstvenog nivoa
naseg sela ne moze se ni zamisliti bez npjenergicnijeg
uc·esCa -i zalaganja .Citave naSe organizacije. l.Hoga uCi-teljica, sestara-nudilja, babica, ljekara, zena grada .u
tom poslu bice znacajna ako one ozbiljno shvate da je
njihgva duznost pomO&lt;:i svojim znanjem i iskustvom
zeni 'na selu. Raznim kurSevima i predavanjima iz oblasti' njege djece i domaCinstVa~ mi ove godine.moramo
pilstlci vidne rezu!tate, "' -·--- '""' -'
-.
-

�· Vee ovegodine moramo smanjiti smrtnost i oboljenja · kod male djece. koja nastaju, pored ostalog, iz
· Iieznanja i neupucenosti naroda. U ovoj godiui mi mo- ·
ra\1\o pojacati rad na suzbijanju nepismenosti zena, a
: sistematskim prosvjetnill1 i politickim radom podiCi .
njihov kulturni nivo, To ce biti za nasezene jedan ozbi- · ,
!jan korak ka koristenju njihove pune ravnopravnosti.
I dalje cemo pruzati pomoc nasoj narodnoj vlasti
u brizi za ratnu sirocad. Djeca u djecjim domovima,
djeca boraca izginulih u narodno-oslobodilackom ratu
moraju osjetiti nasu ljubav i paznju da _bismo im bar
djelimicno zamijenili njihove majke. Taj nas rad treba da bude jos bolje organizovan nego sto je bio dosada i ·nasa saradnja sa narodnom vlascu na tom poljt!
treba da. bude jos cvrsca.
.
.• . .

Mi

mor,amo' u

I zat~ ovogodlsnji praznik 8 marta proslavljamo
u znaku U10bilizacije svih nasih sna'ga ·za ispunjehje
svih zadataka koje pred nas postavlja nas petogodiSnji
plan.
DA ZIVI 8 MART' - MEDUNARODNI BORBENI. DAN ZENA!
DA ZIVI MEDUNARODNA DEMOKRATSKA
. FEDERACIJA ZENA; ORGANIZACIJA NAPREDNIH
ZENA SV!JETAI
DA ZlVE SOVJETSKE zENE I GENIJALNI
VOD SOVJETSKIH NARODA GENERALISIMUS
STALJIN! /
DA ZIVI BRATSTVO SLOVENSKIH' NARODA!
FRONT zENA JU~
.

okvi~u. Narodn&lt;&gt;g fro~t~: ··,_zauzcti

dostojno· mjesto, jer Narodni front kao p'olitick!l orga~
nizacija ujedinjuje sve riase snage na politicko.J, · pnvrednoj i drustvenoj djelatnosti. Zene Jugoslavije ui'estvov:;t.Ce- u svim -poslovima na izgradnji zentlje: grad:..
nji kuca onima koji su ostali u ratu.bez krova nad ghvom, podizanju skola, stanbenih zgrada, . ambulanti,
bolnica itd. Za izgradnju pruge samac~Sarajevo zene
ce dati radnu ·snagu. Stvoricemo ekipe zena u sastavu
radnih brigada ~a poslove koje one mogu najbolje
. obavJjati da bi zenska omladina mogJa ucestvovati TaV"
nopramo u radu na pruzi. Swjim radom jos jednom
cemo pokazati .u praksi da je nasa organizacija dio Narodnog fronta, a nasoj narodno j vlasti , olaksacemo
nmoge brige u izgradnji zemlje.

15

�</text>
                  </elementText>
                </elementTextContainer>
              </element>
            </elementContainer>
          </elementSet>
        </elementSetContainer>
      </file>
    </fileContainer>
    <collection collectionId="3">
      <elementSetContainer>
        <elementSet elementSetId="1">
          <name>Dublin Core</name>
          <description>The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.</description>
          <elementContainer>
            <element elementId="50">
              <name>Title</name>
              <description>A name given to the resource</description>
              <elementTextContainer>
                <elementText elementTextId="3">
                  <text>Knjige</text>
                </elementText>
              </elementTextContainer>
            </element>
            <element elementId="43">
              <name>Identifier</name>
              <description>An unambiguous reference to the resource within a given context</description>
              <elementTextContainer>
                <elementText elementTextId="1250">
                  <text>M</text>
                </elementText>
              </elementTextContainer>
            </element>
          </elementContainer>
        </elementSet>
      </elementSetContainer>
    </collection>
    <itemType itemTypeId="1">
      <name>Knjiga</name>
      <description/>
    </itemType>
    <elementSetContainer>
      <elementSet elementSetId="1">
        <name>Dublin Core</name>
        <description>The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.</description>
        <elementContainer>
          <element elementId="50">
            <name>Title</name>
            <description>A name given to the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="789">
                <text>Referat drugarice Cane Babović o značaju Međunarodnog dana žena - 8 marta</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="49">
            <name>Subject</name>
            <description>The topic of the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="790">
                <text>Međunarodni dan žena</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="39">
            <name>Creator</name>
            <description>An entity primarily responsible for making the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="791">
                <text>Spasenija Cana Babović</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="48">
            <name>Source</name>
            <description>A related resource from which the described resource is derived</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="792">
                <text>Historijski muzej Bosne i Hercegovine</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="44">
            <name>Language</name>
            <description>A language of the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="793">
                <text>SH</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="43">
            <name>Identifier</name>
            <description>An unambiguous reference to the resource within a given context</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="794">
                <text>16-M</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="38">
            <name>Coverage</name>
            <description>The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="795">
                <text>15 str.</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
        </elementContainer>
      </elementSet>
    </elementSetContainer>
    <tagContainer>
      <tag tagId="137">
        <name>8. mart</name>
      </tag>
      <tag tagId="117">
        <name>govor</name>
      </tag>
      <tag tagId="145">
        <name>Spasenija Cana Babović</name>
      </tag>
    </tagContainer>
  </item>
  <item itemId="82" public="1" featured="0">
    <fileContainer>
      <file fileId="83">
        <src>https://afzarhiv.org/files/original/21224f259dcc66fb1e0232f120a39a06.pdf</src>
        <authentication>c45708b1bc3d36a4b6bef962e5d4b783</authentication>
        <elementSetContainer>
          <elementSet elementSetId="4">
            <name>PDF Text</name>
            <description/>
            <elementContainer>
              <element elementId="52">
                <name>Text</name>
                <description/>
                <elementTextContainer>
                  <elementText elementTextId="777">
                    <text>»MOSTAR U BORBI ZA SLOBODU&lt;&lt;
Knjiga 4

IZDAVACKI SAVJET
DZemal Alikalfic (predsjednik), Alija Bijavica, Adil
Bijedic, Du8an Capin, Safet Cisic, Zulfikar DZankic,
B.ranko Dz·eletovic, Ljubo Gordie, Stjepan Ivankovic,
Ante KaraCic, Alija-Ala Kreso, Hamida-Mida Malkoc,
Dragica Maslov, Danica Mi!icevic, dT Mi!ojka Nadazdin, Nada Novak, Asim Pervan, Boro PiStalo, Martin
Raguz, Mensur Seferovic, Salko Selimotic, Mustafa
Udovii\ic, :Kresimir Vidovic

REDAKCIJA
Mensur Seferovic (odgovorni urednik), Ljubo Gordie
(sekretar), Nada Novak, Asim Pervan, Boro PiStalo,
Salko Selimotic, Kresimir Vidovic

RECENZENTI
Va.ko Gnjatic
Lnt. Cedomil Milieevic

Ediciju »MOSTAR U BORBI ZA SLOBODU«
pokrenuo je i njeno izdavanje organizovao Opiitinski
odbor Saveza udruzenja boraca NOR Mostar

MAHMUD KONJHOD:ZIC

MOSTARKE
(Fragmenti o revolucionarnoj djelatnosti i patriotskoj
opr•edjeljenosti zena Mostara, o nj"hovoj borbi za slobodu i socijalizam)

�I
I
I
l

BORAC S NOVINARSKIM PEROM
Dos!ovno taka: borac s novinarskim perom
Mahmut Konjhodzic. Umro je nocas u 75. godini,
negirajuci poma!o zastraiiujuce bi!tene o zdravstve~
nom stanju novinara. Jer, za svoga novinarskog veka

koji je trajao gotovo pedeset godina nije se nikad i!a!io da je umoran, da je iscrp!jen, posustao. NapuiitajuCi nas, kao da je svoje novinarsko pero samo odlo-

zio, odo!evajuci, jakoiicu duha, kona.Cnoj fizii'.koj nemoCi.

Znai'.ajna !ii'.nost jugos!ovenskog zurna!izma, dugogodiSnji novinar &gt;&gt;Politike-H i drugih listova i agencija, delovao je u Sirokom vremenskom i druStvenom

rasponu, kroz tri razdob!ja: bio je novinar pre rata, u
partizanima i u svim ovim godinarfl,a socijali.stiCke

izgradnje, do nedavnih dana.
Roden 27. oktobra 1905. u Ljubuskom, oprede!io
se za novinarsku profesiju 1932. postavsi te godine
dopisnik »-Politike&lt;&lt; najpre iz svog zaviCaja, zatim iz

Mostara pa Sp!ita. Kao svriieni pravnik, baveci se i
sudijskim znanjem, sve je viSe ulazio u novinarstvo,

taka da mu se u godinama pred rat sasvim posvetio,
prese!ivsi se u Zagreb, gde je bio sef »Po!itikinog« dopisniStva. U »Politici&lt;&lt; je naroCito negovao reportaZu
s naglaSenom socijalnom notom. Kao novinar s.aradi-

vao je sa Boi!idarom Adi!ijom, sa U RS-ovim sindikatima i sa SBOTI-jem, uoci rata Clan je inicijcitivnog
5

�odbora za osnivanje druiitva prijatelja SSSR-a za Hrvatsku, zajedno sa Augustom Cesarcem, Antunom
Augustincicem i drugim naprednim intelektualcima.
Za vreme okupacije ubrzo se ukljucio u ilegalni
1·ad, kao clan novinskog odeljenja zagrebackog NOO-a,
radeCi u redakcijama n·Vijesti&lt;&lt; i

~,.Narodna

borba-«. Po

preporuci zagrebacke partijske organizacije upucen je
u Otocac, u propagandno odelenje ZAVNOH-a i u re-

PORUKE I OCEKIVANJA
(Umjesto predgovora)

dakciju ,.,.Vjesnika .... , u kojoj je, kao reporter, radio do

oslobodenja zemlje. Bio je Clan prve ratne redakcije
Tanjuga, dopisnik ove agencije iz Hrvatske i dopisnik
i urednik nekoliko listova koji su izlazili u toku narodnooslobodUacke borbe. Iz tog razdobljasacuvao je
i mnoge zabeleiike koje je kasnije karistio u svojoj
bogatoj publicistickoj delatnosti. U KPJ primljen je
·
·
1944. godine.
Urednik "Vjesnika", pot om urednik Tan juga i njegov dopisnik iz Kaira - prve su Konjhodziceve duznosti posle rata. Slede urednicke funkcije u sarajev-

Pisac ave knjige Mahmud Konjhodzic nije stigao,
na zalost, da procita ili sasluiia miiiljenja ucesnika
narodnooslobodilackog pokreta u Mostaru kojima se
- iialjuci im svoju posljednju verziju rukopisa »Mostarke« (prva verzija je imala 450 kucanih strana, druga 320, treca 383, a ova koju objavljujemo
- obratio pismom s naslovom ,.&gt;-Poruka i molba autora drugovima recenzentima i lektoru ...., koje je poCeo rijeCima:

skim listovima HOslobodenje.-.. i &gt;-l-Crvena zvijezda ...., pa
u redakcijama ,.:,.Barbe.... i &gt;&gt;Jugopresa&lt;&lt; U Zagrebu, Za-

tim rad u Uredu za informacije Izvriinog veca Sa bora
SR Hrvatske __. dq penzionisanja.
Autor je veceg broja knjiga koje predstavljaju
znacajan doprinos naiioj publicistici, posebno u tematskoj oblasti narodnooslobodilacke borbe i revolucije. Objavio je, pored ostalih, ove knjige: »Vidio sam
Egipat, (1956), »Na hiljadu frontova« (1959), »Od
Kupe do mora, (1963), »Sisak 1941« (1969), ··Kronika
o ljubuiikom kraju« (prvi deo, 1974) i »Rijeci istine«
(1975).
Povodom 70-godiiinjice i!ivota Mahmudu Konjhodi!icu dodeljena je, 1976, nagrada za i!ivotno delo ,.,.MoSa Pijade«.
(S. Ostojic, »Politika«, 13. novembra 1979)
6

i

d

,

,.,.u ovom rukopisu pominje se hiljade Cinjenica,
mnogo imena, mjes,ta i dogadaja, i biCu vrlo zahvalan
svima koji obrate ftarocitu pai!nju na nedostatke svih
vrsta kojih u ovakvom rukopisu lako maze l&gt;iti. Osobito molim da se povede racuna o eventualnom ponavljanju, ako ga joS irna, da to briSemo ... -&lt;~
CekajuCi odgovor iz Mostara, spreman da briiie
sve !ito jesuviiino ida dopisuje sve !ito je novo i l&gt;olje,
u grozniCCwom iSCekivanju da, kako dal,je piSe, ,.,.(:uje
opiiti utisak o tekstu - da li privlaci paznju danaiinjeg citaoca, da li je preko stranica saopiitio ono sto
je osnovno - o masovnosti pokreta, o bratstvu i jedinstvu, da li citalac maze osjetiti ko to sve stvara i
organizuje, da li svuda vidi organizacije -· Partiju,
SKOJ, AFZ itd, i uopiite organizovanost borbe,,, ocekujuci podui!e vremena odgovor o svemu tome !ito je
napisao - pretekla ga je iznenadna bolest i neoceki7

�vana smrt, 12. novembra 1979, u 75. god.ini zivota, te
tako ne doi!eka da vidi ovo svoje, posljednje spisateljsko djelo.
Ali, vratimo se Konjhodzicevim porukama i ocekivanjima, tekstu u kame pise:
»Posto je odluceno da se napiiie knjiga o zenama
Mostara i o njihovoj borbi, a kako je gotovo oko cetiri hi! jade zena na razne nai!ine pomagalo borbu, svakome mora biti jasno da se u jednoj knjizi ne moze
opisati sva borba zena tog grada. To su beskrajni i
nesagledivi romani i sudbine poi!ev od onih mladih
djevojaka koje su uzele puiike u ruke do starica koje
su u svojim njedrima i!uvale letak ili bombu.
Sigurno je da postoji u dokumentima i sjecanjima
!judi bogat materijal o borbi mostarskih zena i da bi
se o toj temi moglo napisati nekoliko knjiga.
Ova prva knjiga nikako ne moze biti tako obimna
da obuhvati sve, jer to bi bile hiljade stranica, a takve
knjige se i ne pisu. Zato se u ovoj knjizi prvencu o
velii!anstvenoj borbi zena jednoga grada moralo pribjeci samo izno!ienjem isjei!aka iz te velike borbe. Ovo
je samo poticaj za dalja istrai!:ivanja i za stvaranje
novih dje!a. Ovo je samo pokuiiaj da se na pojedinai!nim primjerima pokaze, bar donek!e, kako se ta velika borba vodila. U osta!om, nisu ovi prim jeri uzeti
samo zato da bi se vidje!o kaka je neka od ucesnica
lii!no prei!ivljava!a zbivanja, nego prije svega da bi
se zbivanja osvijet!ila i na primjerima pokazala opiita
cjelina borbe. Iz doziv!jaja nekolicine zena vide se i
oblici rada i borbe, naCin organizacije, svenarodnost,
bratstvo i jedinstvo i op!itenarodna ze!ja da se pobijedi stra!ian neprijate!j, a i osjecaj za samozaiititu i
svenarodnu odbranu u najtezim trenucima istorije
na!iih naroda.
Posebna paznja morala je biti pok!onjena osnovnoj zadaci: da se materija! !ito pristupacnije pruzi i!i8

taocu, narocito mladem, pa i onome koji se joii nije ni
rodio. I na njega treba misliti kad se piiie ovakva knjiga ako hocemo da tradicije velike revo!ucije prenosirno na m!ade i najmlade, a svakako smo duz)1i da
sastave knjiga, stil, nacin pisanja i sve ostalo pri!agodimo citaocima, da im knjiga bude pristupai!na i
zanim!jiva. Zaista je potrebno da u ovakvim knjigama ima !ito viiie dobrih i zanimljivih prica o dozivljajima revolucionarki, o njihovim junaStvima, podvizima, susretima sa surovim neprijateljem, a stradanjima i zrtvovanju.
Prema svemu tomu, moram se izviniti svima kojih nema u ovoj knjizi i o kojima sam prema!o pisao.
Njihovi romani i price ostaju za druge knjige, jer
Mostarke po svojoj borbi i zrtvama odista zasluzuju
da joii mnogo knjiga o njima ugleda svjetlost dana.
Ovo neka bude sarno skroman pocetak.«
Tako pi!ie Mahmud Konjhodzic, pisac koji je znao
da je njegova knjiga samo jedna od desetak drugih
koje se pripremaju u ediciji »Mostar u borbi za slobodu« (tri su objav!jene prije neko!iko godina) u kojima ce se takoae' govoriti o Mostarkama na borbenom partizanskom po!ozaju. Takve su knjige: ,Tajna
partijske iitamparije« - o majci nekoliko sestara i
brace• Muiitovica u cijoj je kuci u toku rata neprekid·
no radila i!egalna !itamparija (i o drugim zenama koje
su radile na tim opasnim i znacajnim pos!ovima);
»Mostarski proleterski bata!jon«- o m!adicima i.dfevojkama koji su s puskom u ruci vodili bitku i u toj
bici mnogi od njih i poginuli, »Dijagonale mostarskih
skojevaca«, &gt;~Narodn.a vlast u okupiranom gradu~~,
»Kuriri« i drugi tekstovi koji ce biti iitampani do
1984. godine.
Na kraju ostaje nam samo toliko da od desetak i
viiie pisanih miii!jenja i primjedbi (Dzemala Alikal-

9

�fica, Drage Miletica, Nade Novak, Safeta Burine,
Reufa Dzabica, Fahre Lakiiiic, Dane Milicevic, Osma•
na Bikica, Hamide Cadre-Malkoc i drugih), povrh
mnogih sugestija koje je M. Konjhodzic sasluiiao u
pojedinaCnim i grupnim susretima sa uCesn-icima rata,
izdvojimo samo dvije, makar toliko, i da ih u kracim
izvodima predocimo citaocima: miiiljenje Safeta Bu-

Autor je uspio da izgradi lijepu i snaznu sliku teiike situacije u vrijeme okupacije i boravka okupatora
u gradu i u zemlji, koristeCi se svojim bogatim novinarskim iskustvom i djelimiCno ostvaruJuCi ono Sto

se od njega trazilo kad je dobio zadatak da izvriii jedan ovako sloZen posao -

rine, knjiZevnika, koji je svojevremeno proCitao drugu verziju rukopisa (320 strana) i koji je takode u
meduvremenu umro, i Reufa DZabiCa, jednog od om-

ladinskih rukovodilaca u Mostaru u toku posljednjeg
rata, koji je procitao trecu verziju teksta.
n-Odmah da ka:Zem-&lt;-&lt;, zapisao je S. Burina, &gt;&gt;smut-

ram da knjiga ima mnogo lijepih razmatranja, zanimljivog ulazenja u suiitinska pitanja borbe i otpora u
gradu Mostaru i okolini za vrijeme narodnooslobodilackog rata, zanimljivih detalja, dosta dragocjenih podataka o opstoj situaciji u gradu i medu gradanima,

)&gt;-Mislim da je knjiga v,.eoma vrijedan, istinit, uv-

jerljiv i popularno pisan dokument koji svjedoci o
jednom vremenu daleko sire nego !ito je to samo b?rba Mostarki - !ito joj je posebna prednost. Provuceno je kroz nju sve osnovno sto autor spominje u molbi

o naprednim snagama, o borbi i borcima untitar grada i van njega, o saradnicima i protivnicima pokreta
borbe za oslobodenje, ubjedljivih dokumenata, pa cak

ustaiikih, italijanskih, njemackih, cetnickih i drugih.
Rukopis cesto detaljno upucuje na opiitu atmosferu i
djelatnost vlasti koje su uvijek neprijateljski raspolozene prema domacim snagama borbe i otpora. Na
mnogim mjestima su solid no razradene situacije i potkrepljene velilqm brojem zanimljivih detalja iz. akcija

recenzentima.

i nekih pronadenih neprijateljskih izvjeiitaja -

i 'o njihovim stvaraocima_. Vi-lo kOrisni su bili mnO-

gobrojni razgovori s tim akterima, od kojih je veCina
sigurno auten_tiCna -i preirl,a tom ist'orijski su_ taCni i

korisni i vrijedni za opiitu i detaljniju sliku pokreta u
gradu ... I Sto se dublje ulazilo u razvoj zivqta i borbe u gradu, posebno u djelovanje mostarskih zena
svih vjera i zanimanja, prikaz je bio bolji i zanimljiviji.
10

da piSe b ulozi Zena Mos..;

tarki u toku cetvorogodiiinje borbe naiiih naroda i
Mostara, u jednom taka kataklizmaticnom 7;eriodu
naiieg narodnooslobodilackog rata . .. Obuhva:ena ~e
u knjizi drui!tveno-politicka i borbena sztuaC?.Ja smh
godina od pocetka rata do sloma fa!iistickog neprija•
telja i oslobodenja grada i zemlje.«
Na prvoj stranici svoga miiiljenja Reuf Dzabic je
zabiljezio:

j

I

l
!

Ne bi trebalo ispustiti nijedan znacajniji dogadaj;
ali ni sire opisivati sudbinu pojedinih istaknutih ~ec
na . .. Pri svemu treba imati u vidu op~irnost knjige
(sada 3 83 kucane strane), jer obimna knjiga moiie postici suprotan efekat od zeljenog. SkraCivanje bi _s~
moglo postiCi izbjegavanjem ponavljanja ili. nabraJanja kakve su zadatke Mostarke izvriiavale u ilegalnom
radu ... Samo opisivanje dogadaja i sudbina dovoljno
jasn.o govori o karakteru i raznov.rsnosti z~dataka. Ta-_

kode bi se mogle zgusnuti i poJedine eptzode, kao t
svjedocenja pojedinih Mostarki o dogadajima i vlastitim sudbinama, ne- oduzimajuCi autentiCnost. Po mom
miiiljenju, stili nacin kazivanja su upravo onakvi kako
sam' i oCekivao ... InaCe, miSljenje drugarica sma.tmm najkompetentnijim.«

11

�Razumljivo, Redakcija posebno zahvaljuje predratnzm mostarskzm komunistima i vrsnim poz?lavaoci'11;&lt;' prilika u Mostaru i njegovom proleterskom batalJonu - drugomma Cedomilu Milicevicu i Vasku
Gnjaticu, recenzentima koji su brizljivo i s punom
odgovo:~os~u procitali posljednju verziju rukopisa,
z~pazth, tZVJesne neprectznosti, nedoreCenosti ili previde u tekstu i tako, na najbolji moguci nacin, doprin!Jeh da rukopis dobije svoj sadasnji tok kazivanja.
J edan od njih, Vasko Gnjatic, politick; komesar Konjickog (Mostarskog) partizanskog bataljona 1941-1942, na kraju svoje recenzije saopstio ie svoju opStu ocjenu ove publikocije:
·
»U knjizi 'Mostarke' glav.ni junak je grad Mostar
sa svojim majkama, sestrama, djevojkama i Zenama.
To su ilegalke - borci u gradu, partizanke u odredu
i bri'!adi I»;edvodeni Komunistickom partijom JugoslamJe na celu sa drugom Titom. Bile su to radnice
uCenice, studentkinje, omladinke ili pak 'obiCne Zene~
- clanovi KPJ, SKOJ-a ili patriotkinje, pripadnice
jedne. sir?ke . mreze revolucionarnog pokreta cija je
orgamzac•Ja •zvanredno dobro funkcionisala. Djelatnost mostarskih zena i pored svih nedaca i -najgrublJeg nasrtaja od strane neprijatelja rijetko kada dozivljava neuspjeh i poraze. Mnoge od njih su se neustrasivo dri!ale (0 cemu knjiga upravo govori) i prosle kroz najteza iskuiienja od pocetka do kraja rata.
Mnoge od njih - ne iitedeci sebe - svoje zivote su
P?loi!ile za bolje sutra, za slobodu, za bratstvo i jed•nstvo.
Kako u vrijeme budenja revolucionarnog radnickog pokreta, u predvecerje a tako i u vrijeme revolucije, borba mostarskih zena je najtjesnje vezana· za
jedinstveni sindikolni i revolucionarni radnicki pokret. Sve akcije zena bile su vodene od strane radnicke klase, a docnije i njene partije. Naime, njihr&gt;va

12

aktivnost je bila sastavni dio organizovane cjelokupne borbe radnicke klase Mostara. Taka treba posmatrati i vidjeti akcije mostarskih zena i njihov znaeajan
doprinos.
Kroz nezaboravne price i. svjedocanstva svojih junakinja autor rijeCima sliko i govori o jednom teskom
ali herojskom vremenu, posebno iz vremena okupacije, ilegalnih akcija u gradu Mostaru, gdje su zene
polozile ispit i pokazale pored hrabrosti svoju veliku
umjesnost i vjeiitinu. Svako njihova prica ili kozivanje govori IJ masqvnosti jednog po-kreta, dubokim
korjenima u narodu i gradanima Mostara. Te price,
vrlo cesto potresne i iskozane jednostavnim rijecima,
govore o velicanstvenoj bol'bi zena grada Mostara. Tu
se odslikava njihova juna8tvo, samoprijegor, patriotizam i koko se u toj borbi kovalo bratstvo i jedinstvo.
To je velika ljubav ne samo prema svom gradu, prema svojim najrodenijim: sinovi11'Z4, kCerima, braCi ili

I

mui!evima, nego mnogo viSe od toga, to je prezir i
mrznja okupatora i njegovih slugu - izdajniko svih
boja, zapravo to su primjeri koko se voli svoja rodna
gruda i kako se za. njenu slobodu vrijedilo boriti.
Izabrani su upravo oni primjeri koji docaravaju
borbenu situaciju mostarskih i!ena za sve cetiri godine
rata. Pojedinaeni primjeri i njihova prikazivanje nisu
sami sebi cilj vee prije svega naein da se bar donekle
najslikovitije prikate ukupnost i cjelina borbenog
puta mostarskih zena. Mostarke se u toj borbi kale.
Tok revoluc.ije k&lt;LO i kod njihovih drugova razvio je
sve njihove ljudske vrijednosti i vrline, istovremeno
savladujuci ispoljene slabosti i teskoce.
Knjiga je vrlo dobra ilustrovana mnoiitvom podataka. Istina, pojedini kvartovi dobili su istaknutije
mjesto u knjizi, mada Brankovac ili Carina stvarno
nicim za njima ne zaostaju.
13

�~a kraju, .kn!.iga. 'M.ostarke' sluzice mn0gim naredntm pokolJenJtma. kao podstrek i putokaz kako se
u je(inom te.skom vrernenu 'tLSpjeiino moglo boriti,
kako se u taka teskim uslovima razvijalo drugarstvo
bratstvo i jedinstvo i. sirio patriotizam. .M0starke s,;
pripa.dale svi~ · na~i"cnalnos~i1)J;~;. to su ·bile Srpldnje,
Muslt'rnanke.. t Hrvat~ee, J evreJke, · kao ·i. njihovi dru~
govi saborCi. · .
··
·
Knfiga.. Hao .·• ta~'!ti, z~ista precJ.stavlja .· vrlo intere:
~~nt~1' m~Ltei~ju, )".dno.P'i!odno. kazi,anje koje kod.
ctta()c~. &gt;ve vtsepobudttJ.e mtere.s, Jer sa nestrpljenjem
ocekuje. dalji tok. zbiv(Li:tia.« .. ·' . · ·
·. · .
... .Pred na~'l j~, .~to, knjig(L l'yiahmttrJa ,l(onjhod.ijc~
7 dokttrl!-entf+mi .i pubJicisti¢ki Z(lpis o, revol.ucionar 0
noj (ije.l,af~&lt;ifti i patriqtskom opredjeljenju :tena Mas"
:ara, :? .:n:?•hoyoj tvr:do/&lt;,{)rnoj, i. d,:tgoj, borpi .za .slobod.:t
• s.oc•Jal•~arn.
. .
.
.
. '
·. : R~DAKCIJA

~

,- .•

-,, -~-.

''

'

;~ '

.Pl'VI PUCNJI

,- ) ' '

:. '. ';_":.; :- ' ' ,- -. . .-:: :~ :: ·,-!· ,.

•".

Vrelog j sparnog dana tridesetog jula hiljadu de"
vesta cetrdeset prve u dvorlStu stare mostarske kuce
u. juzno)ll. dijeLu .grada, u Donjoj mahali, odjeknula je
bomba, a.zatim.i·pucnjava iz karabina.
·
Jedna hrabra zena, skromna Mostarka, njez!la
majka;·zrele ,.dahl, s.vec odraslom ·djecom; izrazito
lijepa Zlatk.a Vukovic smjelo je,. tom bornbam;. brae
nil!Vodstupnicu komunistima.. ·
Tog julskog dana je grupa usta!Sa upalil u avliju ·i
kucu•koja je,omacavana kao izrazito komunistii'lka, uz
to:i 'srpska. :.•·!! ·,
Bomqaj., &lt;;xJje~I).U@ •i\irom graq:,_ ~ :mnqgo od,1jlje,
·Mosta;,.,. grad ;pjesnika; basta. ptinili.jorgovana; ·ju;,
ga i topline, bio je i prije toga dogadaja duboko :uz,;
b!JC!en l'li!ninJ. z.biv:"'lj]ma,. slomoli) yoj.sf"..stare driaYl! i, ~or(&gt;•\&gt;.li~;~:"'?-i e:;/'
A,. till ~~;j,ii·.··::- d~ 1
Bry;ih
pUCJlJe).!';l,c'C")Q~ y1se ga Je uzbudio, pj;ayog, ,gr"';d kPJl
je Zivio l:le:i:'recta"j' zi&gt;k:Oria: ustas~ su hapsile, pr(,ga:='
njale, ubij"\le, mucile. Tog julsllmg dana \l ku6u Zla'tk~
yuK:biiic dosla je sllil]eda i'drtigariCa njene kcerke Raddjke'' \.i'ceiiica 2ebsk!e stru&amp;ie skole F'iihia 'Musi:oVic'
da joJ kaze •ri&lt;lkenbviisti;'ier jE!'Fahfa'bila·sekretat·
skojevske organizacije u' sk:0l.i. ,;'\;:;i rilla~!l,s,. ~Fahra i
Radojka,~ takoder ,skojevke,.ibile nerazdvojne,druga•.·-····-;·" '--·
•'"'&lt;,-· -'-' -'1, '-· _, __ •:,,, -· ·--'·i .: ..•.'.;.•:. ·-·-.&gt;.I.e ··--nee.

p&lt;J!'n.oyi,iie.

J

l

�Fahra je zatekla Radojku kako zalijeva CVIJece i
pnidrruzila joj se pa su zajedno zalijevale bogate saksije.
Toga dana su usta.§e objavile nalog da Srbi ne smiju izlao:iti iz 'kuea. OCigledno je bilo da je Zlatka hila
uzbudena dok je !Promatr&lt;!la mlade djevojke kako se
be2lbrimo have oko cvij eca.
Kada su Radojka i Fahra osvjeZile cvijeee preS!e
su u kubinju. Tek tada je Fahra osjetila da jos nekog
ima u kuci jer se iz susjerdne sobe euo razgovor. Iako
se govorilo tiho, raspoznala je jedan glas. Bio je to
glas srednjeg Zlatkinog sina, Slobodana, zrelog komuniste, svr8enog daka Srednje tehniCke skole u Sarajevu.

Za ruckom korl Vukovieevih bill su Slobodanovi
drugovi i susjedi Alija Kreso i Muhamed Rebac. Poslije objeda sjeli su u baScu i razgovaraH. pod murvom
blizu peelinjaka.
Slobodan i Alija su potom po obi&lt;:aju krenuli na
NeretV'Il, nedaleko od kuce, da se okupaju i osvjeZe.
Kako je Slobodan vee •znoo da najmladi njegov brat
Rade neiito sa Zlatilooan rM)f:lawxao, :ie vratin se da vidi
ima li sta novo.
U ta u2budlj:iva vremena svaki je covjek pratio
dogadaj•e, a posebno su koilll\llrlsti i njihova djeca pratili sva zbivanja u g:radru i novasti brzo javlja1i jedni
drugfuna.
·
Oko tri sata poolije podne &lt;llo.8ao je p&lt;Jd peeinu na
Neretvi, dok su se kupaC:i odmarali u hladovini pod
stijenom, Ahmed Sefic ii IZapitao moml&lt;e:
- Zar nije tu Slobodan?
- Kod k!uee je - odgovario je Alija. - Obe6ao
je da ce doci.

16

Ahmed &amp;e odmah vratio otkud je i doiiao. Usao i~
z u kucu i ·sjeo sa Slobodanom u sobl.
na spor ed an Ula
d ·
· · Slo.! . ri·J·eci o nekim partijskim za acima, Jer JE
.. k . ]"
Bl (} J€
bodan bio sekretar ulicne partlJ~ e ce IJE..
. .
Bas u toj odaji gdje su s]edill - u ::P~Imaco)&lt;&lt; s~
b. - hila je udeseno da se moze podlcl ]edna das
~ poda iz.nad malag sklanista oruzJa. Dese;ak da~
. ni'e i Alija Kreso je domo od Mladena Ba.or.de J€
lda J . o-d. r2avni pistolJ' sa trideset metaka. VIdlO Je
an VOJD
..
tada i dosta bambi tu, u kucL
. •
. .
Jedno uliste u basti umjesto meda ' pcela bilo JE
puno bambi.
.
..
.
T 1. ·e bombe Zlatka dr2ala u samoJ kucl, u Jorga~
nima~ ~oji su po obicaju hili slozeni jedan na drug1
na jednam sanduku.
·u sobi gdje su acazgovarali Slobadan i Ahrn:~d, pod
. daskama ad poda koje su se mogle podiCl, _bilo
j~'~iveno desetak-petnaest bambi i jedna karabmka
sa dosta metaka.
Malo kasnije, kad su se Radojka i Fahra p!·ed ogledalam kaje je bilo uz ostakljena vrata, ogledavale k:;k ·m na giavama pristaje crvena rnarama, Fahra JE
k~o~ ta vrata pogledala na dvoriste i . - u2asnula se:
ugledala je us.tairu s puSkom. Pozvala J€ RadoJkU I ob·e su kao po dogavoru, krenule na sporedan_ lzlazlZ
kuhi~. e i jedna za drugom mirno izisle na uhcu. C!m
su se ~ama ·obrele navrh sokaka su op~zlle automob_;~
. . . 'ednog ustasu s puskom, ah on mJe obraho paz
~J~S,{a njih. Rastale su se. Radojka se ~aputJ!a u kamsfluk. Brzo je ui\la u ku6u njihov~ SUSJ ed_e Z?rke Ko=
vaC.evic. Fahra je otisla svoJOJ kuci, _koJa. J€ b~!a u Jed
nom uskom sokaku u Donjoj m:a~' ?esto DlZ~ ? ~o­
kaka paradtce Vukovic. Medutrrn, JOS Fahra m]e hila
stigla do kuce, a zapucalo JE · ::
.• ?
Sta se dalje dogadala u kuCJ, u dvonstu.

17

�Zlatka je trenutak prije Fahre opazila ustase i odmah upozorila Slobodana i Ahmeda da su u dvoristu
rekavsi im da odmah bjeze. Zatim je pozurila u sobu
dohvatila bombu, jednu od onih bombi izmedu jor~
gana, istrCala, odvila osiguraC i sn.aZno zamahnuvSi
bacila u dvoriSte pred same ustase, i tci bas ispred sobe
u kojoj su do tada Slobodan i Ahmed sjedili i razgovarali. Njih dvojica su cas prije toga na drugi izlaz iz
kuce umakli prema N eretvi.
Bomba je prasnula. Jedan ustasa, zloglasni Buh.ac
je ranjen. Nastala je pucnjava u dvori.Stu. Iznenadeni
neprijatelj je uzmakao, ali samo naeas. Ubrzo su se
ustase bijesno bacile na Zlatku, svladale je, vezale i
odvukle u automobil.
Prema s}eeanju o6evidaca, Ahmed Sefic j e sa Slobodanom bio umakao ka Neretvi, ali se okolnim putem vmtio pred staru kucu ispred koje se vee bila
okupila oveca grupa !judi, zena i djece. Umijesao se
medu svijet i stao kao promatrac. Ali neko od spij una
ga je poznao i prokazao, 1pa su ustase i njega uhvatile.
Ustailki automobil sa vezanom Zlatkom i Ahmedom uskoro se izgubio iz Donje mahale.
Kuca Gojka Vukovica je jos od pocetka djelovanja
Komunisticke partije Jugoslavije bila, ne s.amo u tom
kvartu, poznata po njenom domaCinu, lima.rskom radniku Gojku, Clanu Centralnog komiteta. KPJ, organizatoru mnogih radrrickih i pol&gt;tickih akcija u gradu,
koji je nesrecno poginuo 1934. godine. Napad ustasa
na nju mogao je uslijediti vee i zbog toga sto j-e bila
tako oznacena, a mazda je i nek:i spijun pratio Ahmeda Sefica pa dovukao grupu ustaiia. Taj dog.adaj je bio
pocetak oruzanih akeija u gradu. Ono sto se zbilo toga
dana i sutradan upecatljivo oznaeava taj pocetak.
~da su ustase napale Gojkovu kucu, u njenom
gornJem spratu uhvatili su Dejana Popovica sa ses-

18

II

trom Verom, simpatizere KPJ, koji su tu stanovali.
Posto su bili i Srbi, uhapsili su i njih.
.
Slobodan je, posto je uspio da umakne do skrov1te
peCine uz. Neretvu, ostao ujednoj spilji sve ~o mraka.
Gojko njegov otac Je b10 vrlo poznat po J?rlJat':lJstvu
s ]judima. Njegova porodica, u selu Hodocu, JUzno od
Mostara, imala je kuma nekog Sto]ana. Slobodan se
nadao dace se kod njega mod skloniti. Zlatka je, cak,
nekoliko dana ranije, odlazila k tom Stojanu [, posto
su Srbi bili progonjeni, molila ga da se zauz;ne za
njenu porodicu ako, kao srpska, bude progon]ena, 1
Stojan je to obecao.
'1 zaista, k.ad se te noCi iznenada poj.avio Slobodan,
Stojan ga je prihvatio, odveo ga u jednu pecinu 11 svojoj ogradi, ponio guni za njega i nesto hrane 1 sm~e­
stio ga na to skrovito mjesto rekavSi mu da se rusta
ne plasi. Slobodan je mislio da je na sigurnom mjestu,
pa je poslije uzbudljivog dana, u neizvjesnosti sta je
bilo s ·majkom, bratom i .sestrom .i ,premoren do lZnemoglosti, usnuo.
U zoru se pojavio kamion u Rodocu. Vidjeli su ga
mladici Muhamed Kreso i Sulejman Rebac, koji su tu
Cuvali krave. Bili su o~Cevici kad je s kamiona skoCilo
nekoliko ust.aSa i razvilo se u streljaCki stroj, a potom
oprezno krenulo ·prema s,tojanovoj ogradi.
ZnaCi kum j e izdao Slobodana!
Ust.as~ su zatekle Slobodana na spavanju i uhvatile ga. Oko vrata su mu vezale ko:Zni opas.aC i tako
ga vukli do kamiona. Strpali su ga unutra, onako s
kai.Sem oko vrata.
Ustase su provele Slobodana kroz Mostar divljai'ki
vlCuCi da je uhvaCen. A on, pretuCen, s kai.§em o vratu nasloil1jen na kabinu kamiona .stajao je klonule glav~. U toj prilici su mnogi Mostarci posljednji put vi?jeli hrabrog komunistu. A vidjeli su i to kako ustase
bijesno trzu kais ne bi li sto jace stegao.
19

�Uhapsenici su !ada zatvarani u zgradu mostarske
Gimnazije, koju su vlasti bile pretvorile u zloglasni
zatvor.

Te veceri, kako je pricao podvornik Gimnazije,
ocevidac, ustaSki neljudi su Slobodana ubili na utas81Il, svirep naCin. Vezali su ga za noge i vukli niza
stepenice, tako da mu je glava udarala o rub svakog
kamenog stepenika, sve do prizemlja ...
Ti dani u Mostaru hili su najuzbudljiviji za sve
vrijeme rata. Stalno se nesto dogadalo.
Tih dama se zbio jos jedan dogadaj. Sekretar Mjesnog komiteta Partije Jusuf Cevro i5ao je ulicom kod
juznog mosta, neko ga je opazio i prokazao, pa su ga
ustase uhvatile i takoder zatvorile u zgradu osnovne
Skole &gt;-&gt;·Kraljica Marija"(...-.
Prvog avgusta ustaska policija je objavila proglas
da su strijeljani Zlatka, Ahmed, Dejan i Vera, a novim proglasom da je isto to uCinjeno sa Slobodanom
VukoviCem i Ju,;ufom Cevrom.
Bilo Je to vrijeme kada su Mostarom krstarili divlji i rascupani ustaski razbojnici s karabinima 0 ramenu, koji su mjesto remnika imali samo kanap.
Komunisticka porodica G&lt;Jjka Vuk&lt;Jvica je ubrzo
zatrta. Niko iiv nije ostao.
Slobodan i Zlatka su streljarui. Ostali su Mladen i
Hade i sestra im Radojka.
Mladen je zivio i radio u Sarajevu i kao partizan
je poginuo na R&lt;Jmaniji 26. avgusta 1941. u jurisu za
oslobodenje Sok&lt;Jca. Rad&lt;Jjka, crnomanjasta ljepotica,
poput svoj e majke, neko vrijeme se krila k&lt;Jd bake i
tu sila kosulje za partizane, a poslije je otisla u partizanski &lt;Jdred. Nakon pete ofanzive je zarobljena i ubijena. Najmladi, Rade, docekao je kao komesar cete u
Trinaestoj hercegovackoj brigadi oslobodenje Mostara
- od cijele porodice jedini ziv. Ali kasnije i on je, u
borbama na Ivan-,planini, pocetkom 1945. poginuo.

20

II

Jako je porodica komunistii':kog. !J:orca. G_oi~ VukoviCa sva izginula, ostalo je ne1zbns1vo SJecanJe 1 na
njega i na Zlatku, hrabru maj~·':': Mostarku, ~rvog
bombasa u nepok&lt;Jrenom gradu, Cl]'m podVJgo~} CJelokupnim zivotnim djelom, simbolom otpora 1 z;tvovanja za slobodu i socijalizam, i zapoCinje1no pr1Cu o
borbi zena Mostara.

21

�VRIJEME ZRENJA
Bosansko-hercegovaCka drZ.avna straZa sigurnosti
u Mostaru 27. avgusta 1908. je podnijela »radi zlocina
lZ par.ag~afa 144 Krivicnog zakona" ovu prijavu:
»Strazar prvog razreda Halil Varvaric javlja:
. Danas u 10 sat.i i 30 minuta prije podne skupilo se
]e u Sauervaldovoj ulici preko sto radnica iz duhansk~ tv?:n1ce ko:1e su pozivale drugu svjetinu da im se
pndruzr.

_PoSto s~. pomenute radnice bile pozivane da se
Sill:Jesta raz1du, .ali posto nisu htjele poslusati, bile su
dv!J e radmce predvedeme.

Kod te skupstine radnica nalazio se je prisutan i
Vlad1~111r BeJatoviC, koji je poCeo vikati radnicama.
nemoJte se razilazi_ti, hajdemo svi na policiju, one s~
:;adruce mora]u puscati- te ih je na taj nacin podraZlVao na ~tpor protiv straZe. Ja· sam BejatoviCa opo~·ne:uuo u 1~e ~akona da_ Suti i d.a odmah ide kud, te
Je I, nada!Je VIika&lt;;. radmcama: hajde samo naprijed,
one _se moJT.C:JU yu~cat:! Istoga sam u ime zakona progla;sw uh_apsemm 1 hho ga na policiju predvesti, ali je
Be]a~o~.lc. zamahnuo rukom da me ud.ari. U tom Casu
kad ]e lStJ zamahnuo l1Ukom da Ce me Udariti pograh!O s:am ga z~ ruku i udarac mu predusreo, te ga predveo 1 zatvono.«
.
1

Poliicaja~. Halil je dvije mlade radnice, Filu Bajic
Andu Las1c, uhapsw, kako se to navodi n poduzem

22

Ill

izvjestaju na njemae~&gt;.om jeziku. FiJa i Anda su imale
petnaest-sesnaest godina. To je hapsenje bilo u vezi
sa strajkom radnica Tvomice duhana, koje se nisu
htjele razi6i na poziv policije.
Njihove dvugarice su tom demonstnadjom tra:ille
njihovo puStanje iz zatvora.
Drugi izvjestaj objasnjava i zbog C.ega je izbio
strajk. Taj akt je uputio direktor Tvornice duhana u
Mostaru Zemaljskoj vladi u Sarajevu.
&gt;&gt;CigaretuSe« su povele

Kako je fabrika bila povisila cijene cigaretama
&gt;,.vrbas-«, smanjena je njihova prodaja i gomilale su ·
se zalihe. Uprava fabrike je odlucila d.a gubitke prebaci .na leda radnicama, koje su ionako imale nadnice
koliko da jedva prezive. Ogranicena je proizvodnja i
radnicama je odredeno koliko cigareta koja smije izradHi. To je bilo mnogo manje od prijasnje norme,
tako da je svaka gubila dnevno jednu krunu, a to je
znaCilo (posto su zaradivale 25 do 30 kruna sedmicno)
sniZenje mjeseCne zarade gotovo za Cetvrtinu.
Devedeset radnica &gt;&gt;cigaretuSa..:&lt; ·Obustavilo je rad,
sisle su u dvoriSte i cekale da im pridu ostale radnice.
Direktnr fabrike je nastojao da ih rstjera iz dvorista.
Pozvao je i policiju. Kako radnice nisu htjele da napuste dvoriSte-polocija je odluCila da silom izvodi jednu po jedrnu na izlaz i izhacuje ih napolje. Kad se to
dogodilo s prvom O•stale su krenule za njom, svrstale
se u povorku i krenule kroz grad k policiji. U demonstracijama su uhapsene one dvije rnajborbenije dje·
vojke.
Posta se u tim demonstracijama bilo okupilo jos
svijeta, policijski komesar s·e bijase uplasio nereda, pa
je pustio one dvije radnice, au izvjestaju sto je upu-

23

�tio Zemaljskoj vladi u Sarajevu pravdao je to pustanje njihovom mladoocu rekavSi. da su to gotovo djevojcice. Medutim, ipak je trazio uputstvo sta da da.lje
radi, da li da te dvije radnice kaZi!li zatvorom u daljem postupku? Zemaljska vlada mu je odgovorila da
ih kazni manjom kaznom zatvora i opom€ne ih da Ce,
ako se demonstracija ponovli, mnogo stroze biti kaznjene.
De!egadja radnica koja je usia k policijskom komesaru da interveniSe bila je sastavljena od istih radnika kao i u strajku 1906. godine. To policija narocito
istiCe u izvjeStaju i dodaje da su te i druge radnice
stavljene pod policijsku pasku. Ostalim radnicama
fabrika je dala rok od osam dana da se vrate na posao, inace ce biti zauvijek otpustene iz fabrike.
Iz svih dokumenata na njemackom jeziku vidi se
da je polioija prvih godina radnickih strajkova bila
priliCno zbunjena tim novim pojavama, iako je vrlo
odlucno nastupala protiv radnika.
Taj dogadaj iz hi!jad.:.. devet stotina osme godine
samo je jed&amp;n od odjeka krupnih zbivanja koja su se
nizala u mnogim evropsk:im zemljama ~ tu vrijeme,
u doba prvih poi'etaka borbe radnicke klase.
Mlade radnice Fila i Anda, za koje j e direktor fabrike govorio da su jos djeca, dozivjele su tako prva
iskustva iz teske borbe za bolji zivot.
Dvije godone prije tog dogadaja, 1906, sav Mostar
je bio ustreptao od burnih dogadaja, prije svega od
generalnog Strajka koji je bio obuhvatio svu Bosnu i
Hercegovinu, pa i Mostar. Zene su i u tom strajku,
kao i u svim drugima, bile rame uz rame s muSkarcima, te sui hapS·ene .i proganjane, Cesto su one bile i
pokretaC:i i kolovode otpora.
Prvi s!Tajk radnika u istoriji Mostara izbio je 10.
maja 1906. godine, pooto je oko prvomajskih praznika
24

II

poceo. veliki strajkacki_.pokret, najprije u Sarajevu, a
pocele su ga zene radmce Sara.1evske fabnke duhana.
U Mostaru su muSkarci &gt;&gt;ugrabili« prvenstvo Zenama. Bili su to stolarski radnici. Sutradan, 11. maja,
jos mnogo radnika dJ:::'!;ih struka stupilo)_e u strajk:
pekari, ekmedZije (as~IJe), tesan, ?oJadz:.l:· br-:var~,
limari kovaCi, mesan, transportn1 radniC-1, bacvan,
tipo.gr~fi, terzij.e narodne noSnje, zlatari, kujundZije,
obuCari i krojaCi.
Svi su toga dana rano ujutro izisli na u!ice i u povorci stigli do Fabrike duhana. Pred ulazom su se radnice vee bile okupile. Ali kad je dat znak za ulazak
okrenule su leda fabrici i u povorci posle, zajedno s
radnicima u mirne demonstracije gradom, sve do
Rondoa ~ setal•istu koje se tada zvalo ,Stefanijal«
(po imenu .austrijsko-beeke carice Stefanije - ~ste­
fanie Allee«).
Delegaciju radnica i radnika primio je tadanji bosansko-herc-egova6ki &gt;~zemaljski poglavar&lt;&lt;, a predvodio ju je predsjednik straj•kackog komiteta tipografski
radnik Milan Zubac. U ime radmca u HJO.l su b1le:
Luca Ljoljic, Savka Aleksic, Fila Bratovic i Anka Palandzic.
Masa od dvije hiljade radnica i radnika cekala je
pred hotelom »Neretva~&lt; re~ultat .l?regovor~ sa &gt;~~e-:­
maljskim poglavarom«, a u 1sto vrl.Jeme su 1 radmck1
predstavnici pregovarali s poslodavcima.
Tada su radnici postigli i prve uspjehe, od kojih
su hili najvaZniji: .skraCenje r.adnog v.remena :sa dotadanjih 14, 15, pa i 16, na 10 do 11 sati, a i 11redeno
je da je otkazni rok od 8 -do 14 dana, 1 dob!Jene su
neke manje povisice nadruica. Isto. tako 1 .D1rekc1Ja
,Duhanske :rezije« u Sarajev.u (posto je tada ct:IDar;ska industrija bila u dr:lavnim rukama) odobr1la J€
povisicu radnicima Fabrike duhana .1ednako kako su

25

�to malo ranije bile postigle fabnii'ke radnice u Sarajevu.
Talasanja radnika i radnica pNrrasla su u generalni
strajk i u Mostaru kao i u cije!oj Boom i Hercegovini.
Prva crvena zastava

Tih dana su austmugarske vlasti bile uznemirene
dogadajima.
Na Pavkovicevoj gostionici u Cernici pojavila se i
prva crv,ena zastava u Mostanu, a i u denwnstrracijama koje su iSle prema Zahumu no.Sena je crven.a zastava.
Grupa od oko 80 I'adnika sa obucarskim majstorom Dordem Labalom na celu isla je kroz grad i zatvarala radnje, a u zapadnom dijelu grada je jednu
takvu skupinu vodio bojadzijski radnik · Stjepan AndrijaSeviC, koga su vlasti veC imale zapisanog »kao
op.Ste Stetno lice-&lt;-&lt;.
U gradu je obustavljen sav saobracaj fijakerima i
ter,etnim kolima, jedino su vojna i poStanska vozila
mogla da se kre6u gradskim ulicama.
Posto je to sve bilo uze1o maha, vojska je, kao u
opsadnom stanju, izisla na ulice u stre!jai':kom stroju
i usmj erila se prema masi StrajkaCa zaprij eti vSi da Ce
pucati. Vojska .i e osiguravala i Fabriku duhana.
Demonstracije su se ponavljale, kao, na primjer-,
kad su uhapsena ce-tiri pekarska radnika i kad je o-tpusteno 35 cradnica Fabrike duhana, medu kojima su
bile bas one koje su vodile strajk.
Usljed tog otpustanja je narodni zastupnik iz Dalmacije u beckom parlamentu Juraj Bijank1ni podnio
interpelaciju. Vlasti su morale udovoljiti zahtjevima
radnica da se 'njihove dnugarice vrate na posao, ali su
26

IIIII

se u odgovoru na interpelaciju izvlaCile na smijeSan

b. .
,_ . · ·
ostara 111 pos1..q11 lZVJe-:staji da je nekoliko dana u Mostaru vladala i;&gt;govina,
pa je duhan toliko ovlazio da·je hilo nemoguce rad1tl,
te su radnice zato poslate kucama (naravno, bez place). A posl1je interpelacije - pi~e ';1 dokumentu nastupila je bura, duhan S€ prosusw 1 :radn1ce su op€t
pozvane na posao.
Radnice tada nisu bile hapsene, ali je jednoj od
njih po kazni oduzeta zarada za Cetrnaest" d~na ~,.zbng
nedoliCnog ponaSanja«. Tako se onda kaznJavalo.
Docradaji u Sarajevu i Mostaru 1906. godine odjeknuli su u okolnim m}estima, pose?no u ~j11buS·~ol?,
gdje su radn1ce Duhanske stamce b1le na]nepomlrl]lvij.e StrajkaC.ice. A njihove za~tjeve su vlasti" u Sar~~
jevu i BeCu nazvale ~mostarsk1m parolama-:&lt;, sto znac1
d..a su ,mostarske parole« stigle i u Ljubuski.
·
Tih godina se 'stvarao radnicki pokret .. Zene su
naO""lo izi.Sle n.a pozornicu Zivota, u borbu, u Javno d]e]o:anje, i to moZe da sluZ.i na Cast radn.iCkom pokretu
i koffiunistima, jer s.u tek pod njihovom z.astovo-m one
krenule putem bo-rbe i napretka.
Uz razne nevolje koje ,~u tukle radnice tad.anjih
fabrika bio je stigao i talas tehnickog napretka i osvajanja strojeva, koji su poceli istiskivati !jude s posla.
Poslodavci su, kako privatnici tako i dr:Zava, nemllosrdno izb.acivali radnice iz proizv:odnje da ih 7.amijene
strojevi
Tih godina su radn1ce vee imale svoje ~eleg~te,
preko kojih su se bo·rile za svoja pr.a:ra, z.a. covJec~.n
postupak i za suzbijanje nepravdi ko.]e su 1m sval]lvane na pleCa.
Predstavnice ICadnica mostarske fabrike Ana Simun .i Antonija Colak stigle su tada i u Sarajevo sa

naCin.

U BeC su iz Sarajeva i

M

27

�protesnom peticijom i zahtjevima radnica koje su poslodavci hili izbacili s posla poslije nabavke savremenih maSina, a ujedno su snizili i nadnice ostalim radnicima.
Kako su dovoZene nove ma.Sine poslodavci su, u
ovom slueaju austrougarska okupatorska vlast, poku8avali da na pleea radnica prebacuju cak i troskove
nabavke tih sred.stava.
Trideset godina docnije

Trideset godina kasnije policija iz Mostara salje
pretpostavljenima gotovo istovjetne izvjestaje.
Tvornica duhana je usavrsila svoje masine. U gradu su osnovane joS neke male tvornice i pogoni kao
sto je hila plat,nara »Vitkov,ic«, u kojoj su takoder bile
zaposlene veCinom zene. One su 19. marta 1940. godine stupile u strajk. IzvjeStaji sto su odasiljani zandarmerijskoj brigadi u Zagrebu sasvim su hili nalik
izvjestajima iz 1908. godine.
Ta dva dogadaja u zivotu mostarskih radnica, jedan prije a drugi bas uoci drugog svjetskog rata, zaokrugljuju jedno razdoblje koje je bilo ispunjeno borbom radnica i radnika u tom gradu za osnovna prava.
Na bezbrojne nepravde, prognne, ugnjetavanja i
zakidanja, u novcu, na teror i hapS€nja sve organizov,a~niji radni6ki po'kret je odgovarao neumornim radom, akcijama, demonstracijama i Strajkovima. Borba se zaoStravala i malo-pomalo se poveCavala snaga
revolucionarnog pokreta, u kom su Z·ene bile znaCajan
Cinilac.

Ali moralo se i voljeti, valjalo je i djecu radati i
odgajati. Isto tako je trebalo baviti se i kulturnim radom i uciti. Zena je kao i muskarci sve podnosila i

borila se i za svoj Zivot i za Zivot svoje djece, koja su
cesto u velikom broju dolazila na svijet.
U mukama su se radale i velike ljubavi, susreti
djevojaka i momaka na radniCkim zabavama i prvomajskim proslavama, izletima i demonstracijama, u
fabrickim dvoranama, pa i u zatvorima. Zivot je ipak
donosio i radosti, bez kojih covjek ne bi opstao niti bi
mogao zivjeti. Sreca i radost su dolazili bar pokatkad,
u rijetkim Casovima. NajviSe kada bi otac iziSao iz
zatvora, ponekad kada bi uspio strajk iii demonstracija, kad bi se rodio zdrav sin i kcer, ili kad bi se pojavila bolja zarada ...
Zivot mostarskih zena je, kao i svuda, borba oplemenjivala, kao i Zivot citavih porodica. I kulturni rad
u radnickom kulturnom drustvu »Abrasevic« je upotpunjavao svakodnevniou. Zene. su sudjelovale u kulturnim doZivljajima kao akHvne uCesnice ili su pomagale drugaricama i drugovima. Zivo su navijale za
radnicki sportski klub "V:ele2«
Medu prvim malobrojnim Clanicama KomunistiCke partije Jugoslavije isticale su se samo tri z&lt;ene: Ana
Simunova, ona .ista koja je joS prije prvog svjetskog
rata, 1906. godine, ,kao vrlo mlada radnica ucestvovala
u strajku, i koja je u mostarskoj delegaciji odlazila u
Sarajevo da izrazi protest sto su dovodenjem strojeva
u Fabriku duhana radnice izbacivane s posla. Druga
zena clan Partije, Saveta Bokic, bila je udata za clana
Partije Eugena Krizmanica, a treea zena komunistkinja bila je Zorka Petkovic.
Osim tih, najaktivnijih zena, neke su, kao Zlatka
VukoviC, Darinka Bitanga i druge, uz svoje muZeve
ucestvovale u radnickom pokretu i kulturno-umj etniCkim druStvima, naroC.ito u :.-:.-AbraSeviCu~(' ali su
zbog tadasnjeg odnosa drustva, pa i komunista, prerna Zenama uo.pSte, do smrti ostale izvan Partije.

28

29

�Mnoge zene su u toj borbi vise puta hapsene i izdr2a]e progone, premetai'ine kui'a i druga sikaniranja
policije.
GorCine i nadanja

Tragii'no je zavrsila Zorka Petkov.ie, zena koja je
isprebijana i izbezumljena, izvrsila samoubistvo. I to
samoubistvo je bolno odjeknulo u redovima mostarskih radnika i radnica.
U zatvoru su se 6ak •i djeca radala. Tako je zatvora
dopala i Savet.a Bokie-Krizmanie bas kad je hila pred
porodajem, te je tu rodila zdravo dijete, ali cak nitada nije pustena vee je zadr2ana sve dok nije izdr2ala
kaznu.
KonaCno, i vjenCanja je bilo u zatvoru. Limarski
radnik Spiro G-utiC, Clan »AbraSeviCa~..: i ~&gt;-VeleZa&lt;-&lt;, godine 1929. je uhapsen. Prijetila mu je rabija. Kada je
oSIUd.en na godinu dana robije, {)dluCio j.e da se oZeni
prije nego sto ga odvuku u neku od kaznionica u kojima su komunisti ~&gt;-odle~avali&lt;&lt; r:obiju.
Radnica u Fabrici duhana Ljubica Zurovac dugo
je drugovala sa Spirem posto su se ·u.poznali u »Ahrasevieu«, jer je, s Anom i Olgom Simun i drugim djevojkama, hila clanica dramske sekcije. Izmedu nje i
Spire se najprije razvilo veliko drugarstvo, a poslije
i ljubav. Ljubica je radila u fahrici s poznatim partijskim radnikom Rudom Hroznicekom, koji je jedanaest godina radio za masinama. Kasnije je radila sa
Karlom Batkom. Ti istaknuti komunisti su hili vrlo
naobrazovani, te su utjecali na radnic·e oko sebe. Ljubica ih se ·PO tome sjeCa .s najveCim poStovanjem i
ujedno s tugom sto su u najboljem zivotnom dohu pali u borbi.
30

1

I'

Ljubica i Spiro su se odlui'ili da se vjencaju, ali
ba8 tada je Spiro dopao zatvora. To je bilo u jeku sestojanuarske diktature kralja Aleksandra.
Jedne subote, kad je Ljuhica dosla Spiri u zatvor
u posjetu, dogovorili su se da se vjencaju makar i u
zatvoru. Prve subote poslije tog dolaska obavljeno
je vjencanje. Dogovor o svemu postignut je u straZarevom prisustvu jeJ' buduCi bra6ni par po sudskim
pr.opis.ima nije smio govoriti nasamo.
Ali pred njima je hila jos jedna prepreka: istrazni sudija Slavko Hadzic trazio je da se vjencaju u
crkvi, sto je Spiro energicno odbio. K.ad je u zatvoru
nek se obavi baS ru zatvor.u, i to bez ikakvih uobiCajenih ceremonija. K.onacno su se pogodili sa istraziteljem da se vjeni'anje ob.avi u zatvorskoj kapelici.
Taka je druge subote Ljubica st1gla u zatvoit' odjevena sto je bolj-e mogla za tu svecanu zgodu: u sivom kostimu sa crvenim karanfilom u zapucku. S
njom je doS-ao Iloko Salatic, kao kum. Dovezli su se
u fijakeru po lijepom jesenjem danu te, 1929. godine.
Sud, koji je, ka;ko se vidi, tada bio vrlo bogohojazan
sam je nasao papa iako ga Spiro nije htio, ali prema
tadanjim zakonima vjencanje .se nije moglo ni ahaviti na drugi naCin osim crkvenog, s popom.
Dok je pop .citao neku mo1itvu Spiro, doveden iz
celije, bio je vrlo blijed i nervozan. Nije lako pri srcu
covjeku kad se u zatvovu vjencava. Osim toga, posto
je vee devet mjeseci bio odlezan u zloglasnom mostarskom zatvoru ·»·Celovini·« (nazvanom tako zatn Sto
su do koze sisali sve zatvorenike), bio je u lieu sav
pohijelio jer cijelo to ljeto nije na sunce izlazio.
Dok je pop mrmljao svoje Spiro je tiho razgovar.ao s kumom. SalatiCem o tome St.a ima novo u org.anizaciji, sindikatima, &gt;-&gt;VeleZu~&lt; i &gt;&gt;AbraSeviCu~~. A
kada je sv·e zavrseno, supruzi su se razisii: Spiro je
31

�odveden u 6eliju, a Ljubica i kum Doko Salatic kuCama.

Posto je Spiro odlezao zatvor, kad je pusten, otvorio je limarsku radnju. S Ljubicom je izrodio troje djece. Nijedno nisu krstili niti su ih uopste upisivali u matiene knjige. To su bila djeca ljubavi, rodena u braku sklopljenom u zatvoru Okruznog suda
u Mostaru. Tek poslije oslobodenja Spiro i Ljubica su
svoju nekrstenu djecu up is ali u maticne knjige: sinove Savu i Zdravka i kcerku Sladanu.
Gotovo .sve radniCke porodice su Zivjele Zivotom
punim neizvjesnosti i muka. N esigurnost zarada, besposlica, brige u izdriavanju djece i uza sve to; progoni, hapsenja, robijanja, premetacine i neprekidan
ilegalni politicki rad - to su bile sudbine radnickih
porodica.
Radnicki Zivot u Mostaru bio je prepleten mnostvom, cesto ocajnickih, selidbi u trazenju posla i zarade. Sudbine radnickih porodica bile su vezane za
borbu, pa je takva i prica Rose Vanovic, Crnogorke,
koja je postala Mostarka.
Negdje oko 1932. godine, kada su u Mostaru progoni komunista bili vrlo ostri, raclnik Mitar· Vanovic
pobjegao je sa svoja tri druga prsd progonima policije u Crnu Goru. Sakrio se na Cetinju, u domu Rosina susjeda CeraniCa, koji je zatim :zamolio Rosinu
porodicu da bjegunca malo skloni od policije, jer ga
je progonila. Taka se Rosa upoznal.a ·s Mitrom i zavoljeli su se.
"
Posta je jedno vrijeme bio skriven, Mitra je policija otkrila i uhapsila, da bi ga potom strazarno
sprovela u Mostar. Bio je duze vrijeme pod paskom
policije i nije smio da napusta grad, pa kad je on to
javio Rosi; On a je stigla u Most.ar za njim.
I Rosa je tada zapisana u policijske kartone, te
se i sama morala prijavljivati svaki treCi dan. U Mo32
Izrada cigareta u Fa'briei duhana .u Mos.tarU

�.,
,II
1

staru se Rosa i Mitar nisu odmah vjencali, ali su zivjeli zajedno. Posto je tako, pod policijskim nadzorom,
jedna velika ljubav urodila i bracnom vezom, Rosa
je s Mitrom dobila dva sina. Sve se to dogadalo pod
neprekidnom prijetnjom i progonima. Mitar je vi8e
puta bio hapsen i pustan, sve do 1941. godi.ne, kada
su ga, odmah u pocetku, ustase uhvatile i ubile.
Rosa nikad nije iznevjerila ideje za ko.ie se borio
njen drug, i u ratu je predano sa svojim drugaricama, obavljala sve zadatke koje je borba nalagala.
Radnice koje su i prije prvog svjetskog rata ucestvovale u borbi za bolji zivot prezivjde su slicnu
sudbinu kao Ljubica Gutic i Rosa Vanovic, kao Zlatka Vukovic, j)arinka Bitanga i tolike druge. A bilo
ih je mnogo. Medu njima: Anika Komad-Vlahbegovic, radnica Dra.gica Dragisic, Sirna Simic, ugostiteljska' radnic.a Katica Onesot.lk, :radnica Milica Pejanovic (umrla od turberkuloze za vrijeme okupacije),
krojacka radnica Obesve (poginula od bombardovanja u Mostaru u posljednjem ratu), poznata kao clan
dramske sekcije &gt;&gt;AbraSeviC&lt;&lt;.

·

Sve viSe zena u borbi

Od 1906. godine, od prvih strajkova, pa sve do godine 1945. u gradu je trajala grcev1ta borba, razgarala se svijest !judi i zena. U teskim prilikarna preCesto .su se morali stisnuti zubi, suviSe mnogo puta
su djeca bila gladna i prozebla. Mnogi su Zivjeli u
bijedi, besposleno•sti, sa zlehudim zaradama koje nikada nisu mogle dati bar donekle pristojan obiean
Zivot.

Nemoguce je ukratko reCi sve s.to se u Mostaru
dogadalo za cetrdeset godina borbe radnika i radntc.a, od 1905. do 1945.

33

�II'

I' :

U godinama uoci posljednjeg rata zene su poC.;le
naglo da ulaze u javni zivot i stupaju u borbu. N1Je
bilo akcije radnicke klase ili sindikata, nije. bilo kulturno--umjetnickog dogadaja, strajka, pa m lgranke
ili izleta u kojima nisu sudjelovale i Mostarke. Kad
dode to' vrijeme, i karabin postade njihov vjeran
drug, djevojkama pogotovu.
Bilo je i zatisja poslije silnih revoltidonarnih kretanja iza prvog svjetskog rata, bilo je prekida kad
je progla8ena ,Qbznana« i kada su ;a:spustena radniCka chuStva, pa i &gt;&gt;AbraSeviC-&lt;-&lt; i &gt;&gt;VeleZ-&lt;.:, kada_ su
zatvoreni radnicki domovi, i dom u Mostaru. Ah ta
zatiSja su vrlo kratko trajala. »Silazi1&lt;&gt;« se tada u
ilegalnost i ono sto se radilo do tada manje-vise otvo~
reno, &gt;&gt;\Sislo« je pod str.ogu tajnu.
Poslije zavodenja diktature kralja Aleks::n&lt;ka
1929. godine u Mostaru je pohapseno gotovo c1tavo
· rukovodstvo Partije i sindikata i mnogi su osudeni
na robiju. Medu uhap8enima je bilo i zena, kao Saveta KrizmaniC i Zorka PetroviC - radnice.
Ali vee od 1935. godine sve je vise zena u javnom zivotu a napredni pokret je imao vrln siroku
osnovicu u ~aznim organizacijama i u raznolikim oblicima rada.
Si!ndikalni pokret je, preko organizaCIJa Ujedinjenog radn&gt;Cikog siaJ.dikalm.og saveza J ugosla_vije
(URSS), osobi.to obuhvatao zene, i njihov~ po]av~
donosi mu osvjcienje. To je hila snaga koJU kla:sm
neprijatelj niti je pE&gt;znavao niti je jos bio unio u svoje policijske kartoteke.
Nekoliko godina uoci drugog svjetskog rata nastala je prekretnica u oblicima legalnog i polulegaJnog rada, iako je Pfl["tija i dalje ~ala ~ :r;aJstro-;
zoj ilegalnosti. I u Mostarnl se narOC1tO OSJetlo llOVl

34

duh ppslije dola:ska druga Tita &lt;1a celo komunista Ju~
goslavije, jer se on osobito brinuo da zene udu u bore
bene redove i u javni zivot naprednog. pokreta. .
To vrijeme se poklapa i s vracanjem najistaknutijih mostarskili komunista s robije, pa lako oni nisu
javno mogli da stanu na celo pokreta, njihova prisustvo se i te kako osjecalo. A oni su. stigli iz kaznionica
stare Jugoslavije- prekaljeni i politick! jos bolje ob,razovani u po:matim &gt;&gt;komunistiCkiin univerzitetima«
- u robija.Snicama:
Tada je ozivio ne samo politicki nego osobito i
kulturnoumjetriicki rad u legalnim oblicima. I velik
broj Mostarki odjednom' se nasao u Zaristima borbe
kojih je u gradu vee bilodosta.
.
Iako organizacija Partije u Mostaru nije hila brO..
jem jaka, probijanjem komunista u sve pore drustva,
utjecaj Partije bioje .iak i svestran. U mnogim slueajevima javno misljenje je prevagnulo na stranu naprednog pokreta, A temperamenat toga svijeta i kretanje za zaradom cinili su da napredne. ideje stizu u
Mostar vrlo brzo. Tako su se i zene riagl~ nasle na
popristu velike borbe.
Upor~dos djelovanjem u simdikatima zasnovani su
novi oblici rada. Jedno od mjesta okupljanja naprednih !judi hila je poznata mostarska biblioteka, koja je
razvijala .izvanrednu aktivnost, a-vrlo -mnogo Zena. je
vee sudJ~lov.ala: u tDm r.adu .. Ta j1e ustan.ova osnovana
j&lt;&gt;s .1928 .. godin2, kao Gajretova,Muslimanska b1blioteka«, .ali. je nekolilm godina tavorila i hila bez veceg
znai'aja. Nekak 0 krajeiil .1935. god;,)le upravu u njoj
preuzimaju naprednL !judi, koji ce ,ubrzo, pod neo-sjetnim okriljem Partije, tpretvoriti u narod:ni u.ni~
verzitet.
Prvi put su se u radu.biblioteke javno istakle baS
rene, ad kojih je nekoliko njih izabrano, 1938. godine, i u upravni odbor. Tada je.predsjednik biblioteke
35

�bio sumarski illZinjer, Fazlija Alikalfic, a u upravnom odboru su bili komunisti dr Safet Mujic, Dzemal Alikalfic i drugi, tako da je partijska organizacija imala uticaj na sav njen rad. Aktivnost biblioteke bila je vrlo siroka, mnogo sira pd posud!vanJa
knjiga citaocima. Bili su razvijeni tecajevi, predavanja, rad na selu i drugi oblici - sve radi politickog uzdizanja !judi, narocito mladih.
Posebno se vod.Ho raCuna o radu sa Zenama i Zenskom omladinom.
U bibliotecku upravu prvi put je izabrano i nekoliko naprednih rena, clanica i ucesnica u upravljanju radom te organizacije: Hatidza Brkic, Nazika
Mrgan Sefika Resulbegovic i N aza Mrkonjic, a u
komisiJama su saradivale i druge, narocito intelektualke koje su zivjele i radile u Mostaru, kao sto su
bile profeso.rice Dragica Krnic i Mara Zuber, Elza
Hanzekovic, sudij a Okrumog suda N adzida Hadzic-Novak i druge.
Politicka skola za zene

Posta se uvidjelo da je rad biblioteke osobito pogodan za Zene, osnovan je njen poseban, Zenski odbor a zatim s.u pronadeni i novi oblici masovnog rada
sa tenama, jer je uoceno da ima velik broj mladih
zena i djevojaka Muslimanki kojima u proslosti, i to
u vr1o bliskoj, nije bilo omoguceno da pohadaju srednj.e skole. Cak i u gr.adu su 2enska djeca, osobito Muslimanke dosta rijetko upucivana poslije cetvorogodisnje ,;,novne skole na dalje skolovanje. Malo ih je
bilo .u Gimnaziji i Trgovaekoj skoli, jos manje u Zanatskoj SikoH, a nesto vise u Uciteljskoj i u Zensk&lt;;&gt;i
sttucnoj Sikoli, posebno osnovanoj za zensku omlad1-

36

nu za izueavanje domaCinstva. Tek u godinama pred
sam rat taj se broj povecavao.
Tako se probila i ideja da se ovaj stvarni narodni
univerzitet poCne posebno baviti obrazovanjem Zenske omladine, i to bai\ najvise mladih Muslimanki. S
tim u vezi je odluceno da za muslimanske djevojke,
od kojih su neke vee bile clanice SKOJca, pocnu da
rade tecajevi kako bi im se pruzilo bar ponesto od
srednjoilkolskog obrazovanja, pa je u skladu s tim
izraden i nastavni plan.
UoCi rata su odrzana dva takva tecaja. Nastavni
plan je bio vrlo praktiean, pa su mnoge mlade djevojke, radnice i dom.aCice, koje su ostale izvan srednje skole, ipak stekle dosta solidno obrazovanje.
Osnovani su i posebni zenski kruzoci za politicko
obrazovanje na kojima su izuCavane teme iz marksizma, a u gradu je bilo viile politicki obrazovanih predavaCa.
Biblioteka je bila brojeano najveea organizacija u
predratnom Mostaru, koja je imala vise od hiljadu
registrovanih clanova, a stvarno je djelovala na vrlo
sirok krug !judi, osobito na zene.
Zene su se u nidni6kom pokretu ranije ispoljavale
jedino u tarifskim pokretima i strajkovima, a u kulturno-prosvjetnom radu - samo vrlo rijetko. Biblioteka je prvi put uvukla veCi broj zena u rad na kulturnom polju, na podrucju obrazovanja i prosvjeCi·
vanja.
Ouvene godisnje zabave koje je redovno priredivala biblioteka bile su dogadaj godine u gradu. Znatan broj zena sudjelovao je i ·U prograrpu U dramskim
djelima naprednog sadrl:aja ili u muzickim tackama.
0 tome kako se u to vrijeme .radilo na sirokoj osnovi primjer maze da bude slucaj da su cak i rezimski !judi dovlaceni, posebnim pozivima, na takve zabave, kao H·pokriCe-&lt;-&lt;. Zato BU zaba.ve prolazile bez jn37

�tervencije policije i s vellkim uspjehom. Ali to nije
dugo potrajalo, jer ih je policija ubrzo zabranila,
J edna bi:bliote6ka. akcija je urodiia izvanrednim
plodom: .cak i protivnici biblioteke. i. njenog rada su
postali blizi toj ustanovi. N8,i_me, uvedeno je besplatno
podueavanje daka srednjih ~koia koji s-ti slabo ucili,
pa je to. privukio mnoge roditelje, jer .su easove drzali
najbolji profesori i daci visih.razreda srednjih skoia.
Za vrlo kratko vrijeme je zenska omladina, od
koje je vi:le od stotinu djevojaka zavrsilo srednjeobrazovn~ teCajeve sa zapaZenim .uspjehom, postala naj-,
agilniji dio Clanstva .biblioteke, Od ucenica srednjih
skoia, domaeica i radnica koje su se tako skolovale
postale su. prve mlade javne radnice. Tako je u .sastavu biblioteke radilo dosta djevojaka koje su se. istic
cale i znanjem i plemenitim nastojanjima kao sto. su
bile Zlata Salahovic, HatidZa UdoviCic, Asija Rid2a"
novie . I\isera Puzie, Fadila Bilal, Kevser&lt;J. Tikvina,
Ljubica MihiC, Aisa Udovicic; Fahra Fejic, Samija
Behlilovi.c i mnoge druge. C)ne su postale st)lbovi
da biblioteke na svim podrucjima.
Rat je prekinuo taj rad kada je bio u najvecem
zamahu. Banska · vlast Macek a· i ·CvetkoviCa bila je
donijela odluku da ·zabrani rad biblioteke, ali zahvaljujuci pogodnini akcijama njene uprave, ta je od~
luka izvr5ena tek po dolasku usta8a na• vlast. Prva
ustanova i organizacija koju su ustase odrnah· po
okupaeiji zape{;atile, bila je bas biblioteka. Ali uprava je na vrijenie uspjela da se izvuku niarksisticke
knjige ida se 8akriju: Udarne .• grupe kornunista skinule su s vrata ustaske pecate i izvukle znacajne khji-·
ge; pa su ojJet ulaze zapecatile a da ustase 'nisu 'nista opazile. Oko 900 knjiga je preneseno u privatn:e
domove·i skriverio, ·ali prvi· Cas je samo u kuCu sko-:
jevca: S-afeta Cisi6a odnesene oko 600 djela.
· '

'"c

Sarno nes!o kasnije ustaSe su naprl)vile na Trgu.
Musala lo"?"cu_ za spaljivanje naprednih knjiga, ali.
na_tu lornacu ms)l mogle baciti najznaeajnije spiseiz
koJ!h su se. \&lt;asnije, u plamenu revolucij~. ucile mnoge gooerac!Je. Ta su qjeia sacuvana
Zene koje su se· bile aktivirale u. politickom i kul~:
turno-prosvJetnom radu pooredstvam sindikata u ra-·
du u ~klop~ bil:&gt;lioteke i drugih oblika politick.;g djelovanJa, JOS bolJe su se pokazale u oslobodiiackom•
rat;t. Svu_da se culo za mlade Mostarke i kao sakuplJace oruzJa 1 kao hral:&gt;re politi6ke ilegalke u gradu ·
1 kao borci s puSkama u rukama
'
. Tih nekoliko godiD,a uoci d~ugog svjetskog rat~
b1lo Je bogata dogadaJ!ma i presudno u borbi m6starsklh. radmca i mdnika. U to vrij errie su komunisti
o~VO.Jlh ne ~amo biblioteku vee i skautsku organizaClJU.,_ »·Sel~ack~ kolO&lt;-.:, &gt;),UdruZenje Studenata-&lt;' i ·druge organJzacJJe, tako da je Partija stvarno imala'
vrlo .Ja:kog ,~tj~caja ~a j~vno misljenje u gradu, a Mo~
star Je zracw 1 po C!JeloJ Hercegovini.
·
U s~l&lt;&gt;J?U tih .orgal'l.j~aci_ja koje su 'legalno djelov~le poJaVJO sena_pol!tJckoJ sceni i velik broj mladih
dJeVOJaka, Od _kOJ!h ~~ neke vee .U sko)ama postale
skoJevke, a poJ~dme 1 clanovi Partije.
·
· ·
. 1J _bezbrojnim akc~jama, 11:" izietima, posebno prire~e~n': da b1se odrzah_,sem1nari zamlade !jude, na
teca}~Vlma prv.e pomoc1 1 _ esp€ranta, u dr.ainskirri.
~e~?lJama, PJ:~vaCkim i recitatorski:Jn,:giup.ama, .u.kru~

zoc1ma u ko]1ma se uCie marksizam ____.:. sVuda: su se
uz.~lade ~omke svevise pojavljivale i djevojke, od
koJ!h su mnoge Muslimanke jos pokrivale lice i ki-e~­
tal~ se.u f.ere&lt;;~_zallla i zarovima, sto
i taaa .i ka~.
Sn!Je dobro dOC! U J!egalnom radu, naro~jto U ratu
. Ne\&lt;ol!ko mjesta u gradu u kojirna su pretezno. ra"
d1le 1h uc1le mlade djevojkei zene, tih godina je &lt;&gt;Zi~

ce

39
38

�vjelo. Odavna poznati centri rada bile su Fabrika
duhana i Duhanska stanica, firrne koje su oduvijek
zaposljavale najvise zensku radnu snagu. Mnogo kasnije osnovana je mala fabrika platna ,Vitkovic«, takoder sa zenskom radnom snagom. I u skl'lama su,
kao u Zenskoj strucnoj i u Uciteljskoj, postojala sredista zenske omladine, a bilo je djevojaka i u Gimnaziji i Trgova.Ckoj skoli. Dosta djevojaka je ucilo i ,zen~
ske zanate-&lt;&lt; - za kroj aCice, trgovaCke pomoCnice i
drug e. Svuda su organizacije Partije i SKOJ -a stizale
i obuhvatale stotine i stotine zena i djevojaka razlicnim vidovirna rada.
Prvc tekstilne radnice i prvi strajkovi

Kao sto je Fabrika duhana jos 1906. godine bila
steciste radnickog pokreta, tako je to postala i mala
Fabrika platna.
Mnoge stare radnice sjecaju se teskih prilika u
fabrici duhana.
Iako su radnice u svom vlastitom zivotu osjecale
tadanje nedace i mada su znale za dugu tradieiju radnicke borbe koja se prenosila s generacije na generaciju, nije bilo lako pronaci najhrabrije kada je trebalo uCi u opasan ilegalan rad. Teskoea je bila u tome
Sto je i ru fabrici i u Duhanskoj stani&lt;:i zapn3ljavana ·sezonska zenska Tadna &amp;naga, (a dosta radnica
iz sela) koja j•e bila pod utj'Ecajem klerikalaca i re1\gije. ·T&lt;Jko .i·e svijest o hlasnoj borbi i njenoj neophodnosti ceS&gt;to bila zapretana negdje u dubini srca i
javljala se samo u onim casovima kad bi radnice osjetile kakvu nepravdu i kada bi stupale u strajk.
Sa starom fabrikom duhana, izmedu dva rata je
mala fabrika platna ,v;tkovic« pruzala posla za oko
pedes€! radnica. Prednost .u pogledu mogucnosti za
40

politicki rad u toj fabrici bila je u tome sto su sve to
bile stalne radnice, a teskoca u tome sto j e to bila nova
fabrika bez borbenih tradicija, a u Tijoj su bile zaposlene mlade djevojke iz raznih sredina, iz porodica s
patrijarhalnim odgojem i negativnim misljenjima o
komunistima. U tim porodicarna je uspijevala propaganda protiv komunista i neke radniee se nisu usudivale ni da se druze s komunistima, da podu u Radnicki dom na priredbu ili predavanje, iako su to prizeljkivale.
Ali tezak zivot i grubo postupanje vlasnika fabrike morali su otvoriti oCi mnogim radnicama.
Zene su tada svuda bile vrlo slabo placene. Uz to,
uslovi za rad i higi}ena -su bili vrlo skromni, naroCito
u fabrici za izradu grubog platna, koja je upotrebljavala pamucne otpatke s neopisivo mnogo prasine. Svaka nova radnica j e morala da radi petnaest dana bez
place, toboze kao pokusni rad. Da bi nesto vise zaradile, radnice su nastojale da pr:oduZe ·radno vrijeme,
pa su radile i po deset i vise sati na dan. Kasnije su
vlasnici bili odredili rad na akord, ali je i tada bilo
tesko istjerati nadnicu od dvanaest dinara, sto je u to
vrijeme (1936. godine) znacilo jedva odrzati zivot.
Kada je nastala ekonomska kriza pred drugi svjetski rat, proizvodi &gt;&gt;VitkoviCa-« su se slabo prodavali.
Stoga je bilo mnogo dana u godini kada radnice nisu
imale sta da rade, a.kada god nisu radile nisu ni plaC.ene.

Sve do 1939. godine u toj fabrici nije bilo sindikalne organizacije. T&lt;lk te godine su Danica Milicevic, Dara Ivelja, Serif a Bijedic, Esrefa Bilic, Naza Torlo i Aiiia Muratbasic uspjele da je osnuju. Komunisti
Boro i Slavko Balac, Jusuf Cevro, Mustafa Temim,
Anton Lovrencic i drugi kao i sindi.kat tekstilnih rad, nika krojaCa, uspJeli su da se &gt;-&gt;·probijU&lt;&lt; u tu rnalu
41

�fabriku. I te su radnice pocele da .dola:ze na konferencije u Radnioki dam. Jednog dana je zakljuceno da se
ide u strajk ..
U fabrici platna &gt;&gt;VitkoviC« stupUo .je 19. 3 .. 1940.
u strajk cetrdeset radnica. One su zatvorile· ulaze .u
fabriku da bi sprije6le ulazqk eventwilnih &gt;&gt;Strajk,
bveherki«. Dva dana ·su radnice di-zale .fabriku u blokadi.
Poslije tri. dana strajkovanja vlasnik je uspio .da
pronade i &gt;&gt;strajkbreherke«. Kada su ih radnicke straZe zaustavil-e, naravno, na.Sla se tu policija i uhapsila
je tadasnjeg sekretara sindikata tekstilnih. n.&gt;.dnika
Mustafu Bubica. Oznacen je kao organizator strajka i
optuzen da se suprostavio polkiji. . .
. . '
Kada je Mustafa Bubic bio doveden u policijsku
zgradu okupila se pred tom zgr-adom velika. masa radnika demoo:lstrirajuCi sa zahtjevom da Mustafa Bubic
odmah bude pusten iz zatvora. Bubic je pusten. Drugovi su ga na rul&lt;arna odnijeli uz pjevanje Intemac
cioruile i dnugih ·borberiih pjesarna.
No poslije svega toga, a po·sto su radnice ostale
upome, vlasnik je ipak bio prinuden da pregovara.
Jedna delegacija radnica vodila je pregovore S poslodavcima. Potpisan je i kolektivni ugovor o poveeanju
plaea i uredena je kakva~takva zastita na radu, ustanovljena obaveza wcijalnog osiguranja i slndikatu je
dozvo.Jjen rad. Prihvacen je i zahtjev da se uhapseni
r~adnid i ·radnic-e· ·pust'e ·iz z·atVora, jer- -r.3.dnice- nisu
htjele dod na posao sve dok nisu pustene iz zatvob:i
njihove drugarice. Medutim, kad je poceo rad vlasnik
je ipak nasao naeina da otpusti s posla. nekqliko rad-·
nica koje su se istakle u ·strajku. Stoga je izbio novi
strajk.
Ti su strajkovi bili prelomni dogadaji za sve rad,_
nice te male fabrike, i one ce i u revoluciji pokazati
svoju visoku svi}est.

42
I

i!f

U telefonskoj depesLkoju je uZagreb poslao zandarmerijski oflcir iz Mostara bili su odslikani u nah
kraCim crtama. burni dogadaji iz .tih dana. Vijesti ·SU
bile dostavljene Banovlni Hrvatskoj, zavrijeme vlade.
Dragiiie Cvetkoviea i Vlatka Maceka.
Rad!lice. male fabrike platna trazile su. povecanje
nadnica,. posto'je tihmjeseci i skupoca nezadrzivo ra"
sla, a _u _trg-ovinama hrane: -mnoZile su_se Spekulacije,
skakanje cijena i,nestasica robe koja je skrivana da bi
se cijene .podigle.
. Djevojcina.krv na mostu

l

I

Vlada Cvetkovic~Macek zapazala je jaeanje uticaja
komunista,, te je u septembru 1940. · zabranjen rad
URSS-o·vim sindikatima, pa je, i Ha:1nicki dam u Mostaru bio zatvoren. To je udsto vrijeme. i bio odgovor
policije na masovne. dema,nstracije u M{)stant 1. $ep-.
tem1Jra 1940 .. u ge:zi sa poeetkom II svjetskog rata.
Policij~, ~i, z.cip_d.a~erij_a .na'S_tojalE: S':J._ .da_ iast1Ur;e demonstrante :i, poSto u tome ni1su usp.feH, Sef policije.je·
naredio da se puca, i tada se prvi put prolila krv jer
je na mostu ranjena metkom u ruku radnica Fadila
Dzelilovic. Nastala .ie i tuea izmedu po.Jicije i demonstranata. Demonstranti su udarali kamenjem, a policija je puc ala.
U godinama uo·ci rats organizacija Saveza komunisticke omladine bila je veoma ojacala. Primane su
i mlade dj evojke u SKOJ. One su uz razne zadatke
bile zaokupljene ui'enjem na predavanjirna i u kruZodma.
Za Siri kr.ug Zena radnica .i domaCica priredivana
su predavanja u Radnickom domu. Mnoge zene se i
danas sjecaju predavanja Rudolfa Hrozniceka, Slavka

43

�Bala6a, razguvora sa Darinkom Bitan.gom i · drugim
predavaCima i rukovodiocima grupa. Osim redovnih
tema, prouCavane su i posebne teme za Zene - o njihovom polo2aju kod nas i u svijetu i radu u naprednom pokretu.
Uoci rata je viSe zena moglo drfuti predavanja.
Medu njima bilo je i ucenica i studentkinja, a i neke
radnice su se bile toliko obrazovale da su mogle da
vode kruzoke. Ubrzo je nekoliko :lena i djevojaka uclanjeno u Partiju, odnosno prelazile su iz SKOJ-a u
Partiju.
Sve sto se odigralo od 1906. do 1941. godine bilo
je vrijeme zrenja radnickog pokreta. On je sazrijevao,
a zene su postajale njegova nova snaga.
Sve sto 6e se u Mostaru dogoditi ubrzo poslije aprilske kapitulacije potvrd.ice da je bila ispravna linija
mostarske partijske organizacije koja je uspjela da
stotine zena izvuce iz kuhinje i iza ognjista i uvrsti
ih u politicku borbu, pa i u borbu s puskam u ruci.
Mostar je u8aa u 1941. godinu spreman da se upusti u burne · dogadaje koji ce uslijediti u ratnam viharu.

ORUZJE U RUKAMA HRABRIH
Ljeta hiljadu devetsto cetrdeset i prve moZda je
bila najstrasnije ljeto u istoriji tog grada na Neretvi.
Mazda je bilo strasnij e i od onih mracnih dana u srednjem vijeku kada je neki od turskih paSa pazvao hercegovacke .prvake na bogatu sveeanu veeeru i sijela u
svoju rezidenciju, u rnostarski Kanak, pod brdom blizu Bjelusina. I kada je, poslije sijela, jednog po jednag ispracao s ljubaznim il'itoenjaCkim osrnjehom na
lieu, a goste je, apet jednog po jednog, te veceri rnrak progutao da nikad vise ne dodu svojirn domovirna, niti ·se, pak, kad saznalo da li su stradali od
sjekire najmljenog dzelata Turcina iii na neki drugi
na&lt;!in.
Da, to je ljeto 1941. godine bila je, sigurno, i joi§
mnogo straSnije.
Zene -

snaga nepoznata policiji

S jedne strane su okupator i ustase preduzeli razne mjere, a s druge je jedan :sn3Zan podzernni tutanj
poceo jacati. Organizacije Komunisticke partije 'su se
uZurbano, grnzniCavo, stale pripremati za ustan.ak. ·
Nekoliko sjednica i savjetovanja Oblasnog i Mjesnog
komiteta KPJ i nekalika sastanaka SKOJ-a odr2ano
je u Mostaru u dubokoj ilegalnosti da bi se clanavi
obaV"ijestili o najnovij1rn direkth,ama i uputstvirna
Partije o ustandru, sakupljanju oruzja i o osnivanj ll
-organa rusuarrloa.
44

li

45

�Tek tada se uvidjelo kakve plodove donosi siro;J&lt;
i dobar rad Partije u godinama uoci rata. Zene, stotlne njih, stupile su u borbu. Feredze i zaro-:e. su P&lt;;
cele da nose ne samo ilegalke Muslimanke vee 1 Srpk!nje i Hrvatice, a ponekad
muskar~i. Razv:ijao se
velicanstven taJm pokret, odlicno orgamzovan 1 pavezan, ne zbunjujuCi. se ni easa, cak ni kad je primio
teske udarce.
A udarac je bio pogibija komunista .]'usufa Cevre,
covjeka koji je bio na celu partijske organizacije; profesora Du8ana Mucibabica i Dzemsida Sarica, Omara
Seve Slobodana Vukoviea, Zlatke Vukovic, :Ahmeda
Sefic'a i drugih !judi koji su kao komunisti bili prvi
naudaru.
Ocl svih zadataka na prvom ·mjestu je bio&lt;posao
opasan i osjetljiv - sakupljanje oruzja.
.
.·
Vee u toku. sloma, oko 8estog aprila, kom':'n!sti
su imali nalog da sakupljaj·u oruzje od vojnika i iz
magazina i ,fortica«, .svuda gdje ga ima, i da ga skri~
vaju.
U tome su prvi .put nastupile i ·Mostarke, policiji
manje poznata snaga borbenog pokreta. Bilo ih je
svakako. mnqgo. vi&amp;e, ali prema onom sto . se moglo
istraziti, vise od cetrdeset Mostarki je izvr8avalo taj
opasan zadatak, tj. prenosile .su, pod·.feredzama i zarovima karabine i J'llitralj€ze zavijene u 8atorska krila
i ,dobr~ podmazane i.. skrivale ih u tajna skr.ovista.
Uspjelo seje da·gotovo.svaki horae koji je.iz.. Mostara krenuo u 'ustanak ponese i'o!'uzje.
Zene su pomogle i u akcijama izvederiim I'acti pdbavljanja oruzja kao sto je •hila provala u vojna &amp;1&lt;1"\dista Sjevernog logora i druge sliene.

Cak!

46

Krici s mosta
U kucama, po mahalama ina obalama Neretve, na
kupanju, odrZ.avani su sanitetaki teeajevi (kao i prije
rata), zene su se spremale da bud u korisne u borbama
kao bolnicarke u par.tizanskim jedinicama koje ce se
uskoro oonovati.
One su pomogle i u sakupljanju robe i vojne opreme svih vrsta, a narocito sanitetakog materijala i
lijekova. Stvorena su .tajna skladista u mnogim kucama. Mostarke su, kao domaCice, cuvale ta skl:.dista i
prihvatale robu.
Sve se .to dogadalo toga zalsta strasnog lj.eta. Svi
ani koji su dopali zatvora, kao i stano·vnici kuca•oko
sjevernog mosta, blizu koga se nalazio i zatvor »CeloVina~-:, sluSali su otud s mosta jezive noCne krike i
jauke !judi koje su ust.aSe bacale u NeretvuubijajuCi
ih maljevima da ne bi ostavili tragove krvavih zlodjela. Samo krici i jauci sto su se culi s mosta odavali
su zlocince, a zatim i onaj tup udar tijela i pljusak
vode kad s visokog mosta padne u Neretvu. Cia kraj,
pa i zatvorenici, provodili su tada duge besane nod u
slu8anju jezivih krikova nevinih !judi koje su ubijali.
Poslije takvih noci ljudi bi izjutra ponekad citail.i
izvjes·ene proglase o progonima Srba, koje su protjerivali po abecednom redu. Trpali su ih u marvene vagone, muskarce odvodili nekud i ubijali, a i mnoge
zene s rijima. Tako su Mostarci i Mostarke pro8li kroz
strasna sabiralista u J ablanici, dalekom Gospieu u
Lici, Koprivnici i drugim logorima smrti u koji·ma su
se susretali s ljudima iz drugih krajeva.
Za sve to vrijeme u partijskoj organizaciji ni jednog casa nije bilo zastoja u pripreinama za buduce
.dogadaje. Bili su to revoluciO'llarni dani kada su ·po
planu, prema jasnim nalozima Centralnog k&lt;&gt;rniteta
Komunisticke partije Jugoslavije i Pokrajinskog ko-

47

�miteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu, izvrsavani obimni poslovi i pod cijenu vel\kih opasnosti po zivot.
U hercegovackim brdima vee je bilo ustanika koji
su uspjeli da pobiju eak i cuvene ustase: Miju Babica,
najblizeg Pavelicevog i'ovjeka i sefa obavjestajne sluzbe, te Antuna Podgorelca i Zvonimira PospiSila, koji
su bili stigli u Hercegovinu da je umire i pokore. Ali
njihove leSine su provezene kroz Mostar kriorrl1ice, u
marvenim vagonima, a da to niko nije ni znao. Sarno
se proeulo da su poginuli od puske u sigumoj ustaniCkoj ruci.
Fasisticki general.obavjestajne sluzbe Luzana, onaj
sto je kao opasan mali crni pauk bio poceo raspredati
svoje mreze, marljivo je sakupljao podatke o ustaSk.im
zlo&lt;'iinima. Snimao je le8eve i jame i uvlacio se pod
kozu bogatijim Srbima hvatajuci u svoju mrezu sve
sto je uspijevao. Pomogli su mu i neki bogati intelektualci koji su se bili sjatili u Mostaru kao sto su
bili novinar Radmilo Grdzic i Dobrosav Jevdevic, poznati cetnicki ideolozi i organ:jzatori cetnickog pokreta.
I predio Mostara Pasjak, kraj sa siromasnim rnalim kuCicama iznad sjevemog logora na perifel'iji grada, bio je popriste borbe i akcije. Tu su zivjeli radnici
i radnice, mnogi besposleni, beskuCnici, koCijaSi, sitni
piljari, mnogo djece besprizornih i dosta djevojaka
- bez izgleda u bo!ju buducnost, ali su se mnogi od
njih dobra borili.
Jos prije rata je i taj kvart Mostara bio zahvacen
raznim akcijama.
U njedrima djeteta

Kako je Pasjak bio blizu vojnog logora i skladista
oruzja, kao i Malog Kuka, preko koga se lako moglo
stiCi u brda Podvelezja, taj predio je bio kao stvoren
za poslove oko nabavke ol'Uzja.
48

�__...,... ...,_
..

B.rtaJic1 1. r.

J edna od tih akcija bila je upad u juzni logor, gdje
su bili skladiSte sanitetskog materijala i vojna bolnica. Izvrsen je jedne noCi kad je i Hasan Zahirovic Laca
(narodni heroj, poginuo na Kobiljoj glavi kod Gaoka
1943. godine) stigao iz odrecla u Mostar. On je s ne~
koliko drugova i drugarica izveo tu akciju. Sve je
uspjelo i materijal je po mraku prenesen u kucu lbrahima-Ibre Patka i povjeren na cuvanje njegovoj zeni
Sidiki-Diki. Dobar dio je Laca odvojio i pripremio da
pones·e u odred. Te instrumente i lijekove je odnio u
kucu Semse Zalihic-Pajevic, da ona iskuha instrumente. I upravo dok je to Semsa cinila do n.ie je dop.-o
glas da je Pasjak opkoljen. Ustaski agenti i policija
su opasali cio kvart, a najvise ih je bilo stiglo bail pred
Semsinu kucu.
Odmah j.e bilo jasno kako je i zasto doslo do toga.
Nairne, Laci je jedan covjek izjavio da zeli u od~
red. Laca mu je povj-e-rovao i doveo ga bas k Semsi. Medutim, bio je to ustaski spijun. Po8to su se dog.ovorili kada da idu, on je oti8ao pod izgovorom da
donese stvari za put. Ali nij.e proslo ni petnaest minuta, a pojavila se policija. N astala je uzbuna, i agenti
su up ali u Semsinu kucu, zaplijenili sav sanitetski materijal, a kako se na ulici pojavio i Laca, uhapsili su i
njega i jos neke.
Tri dana su ih drzali u ustaskoj policiji, a zatim ih
predali Talijanima, koji su ih bacili u vojni zatvor u
sjevernom logoru.
Za njihovo spasavanje posluzi1o je malo dijete Serife Cerkic, zene koja je sa Fatkom Hadrovic bila
posla da odnese hrane u zatvor. Napravile su jednu
pogacu i krenule u logor. Ali Talijani ih nisu pustili
u posjetu, vee su samo pJCimili hranu. Sutradan su
ponovo odnijele namirnice. Dan .poslije toga, kad je
vraceno posude, Se•rifa je pro.nasla malu cedlliju napisanu krvlju za Sulejmana-Sulu Huseinagica. Pisalo
49

i
I

�je da Laci svakako treba doturiti jednu malu pilicu
za piljenje :i:eljeza.
Serifa je odnijela pismo Suli, a ovaj je odmah prona.Sao pilicu i naredio da je na svaki nacin unesu u
zatvor i predaju Laci.
Kako da malu pilu proture do Lace?
Serifa je sa Fa:tkom uzela dijete i u njedra mu
zavukla pilicu, a ponijele su i hrane. Placuci, zajedno
s djetetom, nekako su uspjele da dobiju dozvolu za
posjetu. ·
. ..
U zatvoru je Fatka dala Edhemu znak da Je p1hca
u njedrima njegove dvomjeseene kcerkice Sidike-Dike. On je uzeo dij-ete i poceo ga milovati. Uprkos
straZarevom prisustvu, uspiO j-e da izvuCe pilicu iz
djeejih njedara. Na zgodan nacin su se spo.razumjeli
da toga dana uvece neko ceka kod klaomce 1znad Neretve i da im ponesu odije!a.
Laca je prepilio gvozdene resetke na zatvorskorr;
prozoru i uspjeli su pobjeci iz zatvora prema klaoruc1
pa niz Neretvu, a zatim :sporedni;n put&lt;;vima. preko
pazara prema Pasjaku. N1su u!az1li u kuc€, vee su se
sk1onili u D:i:ajin vinograd. Laca 1 Edhem su se tu .presvukli i odmah kren uli iz grada.
Njih dvojica su otisli, ali priea time niie bila zavrsena. Iste noci oko dva easa stigla je policija i uhapsila Fatku i Se:cifu zajedno s malom Dikom. Dr:i:ali su
ih tri dana kao taoce, zajedno s djetetom, u zatvoru u
Vladii'inoj •kum, a zatim ih pustili s tim da se redovno
javljaju polioiji.

Skrovista oruzja
Jednom je od vojnika kupljeno vise karabina. Od:
vezeni su na domobranskim kolima, pod ceradom, ali
se nije smje!o stati da bi ih istovarili. Jedna od"najagilnijih djevojaka, Ramiza Forie, popela se na kola i
50

I

dok su se ona kretala izvlacila je karabine ispod cerade i bacala ih na ulicu u vreCama, a omladinci su ih
uzimali i brzo sklanjali. Ostavili su ih iznad kuce Aise
Huskovic, ispod jednog zida u vinogradu, u jarak. Bilo
im je receno da ce kasnije doci radi tih karabina Jedan drug s naocarima koji ce se oglasiti zvizdukom.
Aisa i Ramiza su nocu cekale pod jednim orahom. I
zaista, u mraku su zasvjetlucale naoCare i Cuo se tihi
zvizduk. Bio je to Safet Cisic. One su mu pokazale
mjesto gdj-e su bile sakrile puske. Poslije je jos nekoliko mladica odnijelo karabine.
Aisina kcer Emina-Ema, kojoj je bilo tek petnaest
godina, mnogo je puta prenosila ratnu spr.e-mu, municiju i drugi materijal. Jednom je dnbila nalog da iz
jednog groba u haremu na Carini iskopa kantu s bombama i prenes€ je u stan A1ije Seve. Ema, gotovo djevojCica, nije se usudila da odmah od€ do groba koji
joj je po danu bio pokazao jedan od ilegalaca. Dugo
se nakanjivala, i tek oko ponoCi ipak se usudila da
kren€ preko groblja dok joj je njena majka Aiiia cue
vala strazu. Bilo je i razloga za toliki oprez. Dok je
Ema s mukom raskopavala zemlju na gmbu, jer je
bila narasla trava iznad kante s bombama, ulicom u
blizini je naisla patrola od deset Talijana. Ema je legla
na grab da je ne primijete, i kada su proSli pon:ovo _je
pocela kopati. Otkopala je kantu punu »kragu]evkl«.
Bile su dobro zasticene od vlage. Ona i Aiiia su to prenijele do kuce i sakrile u grm jednog sipka. Nisu smje·Je da unesu bombe u kucu jer su se .pribojavale eksplozije. Sutradan je Aiiia pozajmila feredzu od Dulse Vukove i Ema je tu kantu s teskom mukom odnijela i
predala Fatimi-Timi Sevi. Joss vrata se obratila Timi:
- Hoc€8 li jednu krusku? - zapitala ju je i pokazala joj »·kragujevku&lt;&lt; u ruci sa izrezanim Cetvrtinama
u obliku kockica.
51

�- Ne bi nikad zaspala da mi nisi kazala Sta je u
kanti ... Mogla sam pog;inuti ne znajuci sta je- rekla
je Tima.
Fatima Frenjo, majka narodnog heroja Rifata (pogi.nuo 1943), i njena kCi Ajnija, udata Sejdihovic, majka cetvoro djece, mnoge su noci probdjele cekajuCi
Rifata i njegove drugove Hasana Zahirovica Lacu,
Mladena Balordu i Ahmeda Pintula (narodni heroji,
pogi.nuli u NOB) da se vrate iz nabavke oruzja, jer su
stizali iz odreda najcesce radi upada u skladista Sjevernog logora i nabavke oruzja iz neprijateljevih magazina. Mnogo su pula Ajnija i njena majka docekale
drugove i u supu, u drva spremile po desetak karabina i ne znajuCi otkuda ih je Rifat donio niti kuda ih j€
k.asnije odnio.
I u kuci Osmai!la Kulaka hili su sakriveni materijali i oruzje. Osman je radio kao koeijas ili je pomagao u utovaru u vojnom skladistu, a i to je hila bas
zgodna prilika. Danju je radio, a nocu pomagao drugovima u obijanju skladiSta i izvlacenju razne robe i
oruzja. Dovukli bi to iste noCi na Pasjak i sklonili. U
jednu ljetnu staru kuhinju u dvoristu Hasna je odnosila bombe i municiju i tu skrivala, a dijelom i u
susjedni vinograd ili kod Aise Huskovic. Osim njenog
mu:Za Osmana, municiju su joj donosili i D:Zem8J-DZemo Pekusic, Hamid Vuk i Hamdija-Hamdo Gusic. Hasna bi zatim pod zarom prenosila pakete na razna
mjesta a da C,esto nije ni znala sta nasi. Sarno jednom
je to znala, i to onda kada je prenijela nekoJiko bombf
do Falke Hadrovic, koja je radHa u berzi rada i tamo
skrivala bombe.
Bejda Kovac je pomagala svome muzu Avdi, koji
je bio zaposlen kao obucar u orufuom skladistu Sjevernog logora. Jedna grupa radnika u kojoj je bio i
Avdo izvlacila je iz skladista sve sto j,e vrijedilo za

52

odrede. Osim Avde, Bejdi su donosili marterijal i municiju i drugi ilegalci, a poSto bi to neko vrijeme skric
vala, dolazili bi Mladen Balorda, Ahmed Pintul Pero
Lazetic i Esad Grebo na biciklima i odnosili. '
Majka i kcerka
U neposrednoj blizini Pasjaka je mostarski prediro
Mazoljice, a kako je i taj kraj na periferiji i uz brdo
uz koje se prolazi prema Podvele:Zju, tu su, u tom sirotinjskom kvartu, mnoge kuce posluzile kao dobra
sklonista oruzja.
Ibrimsa Muslibegovic je u godinama rata vee hila
zena preko se~deset godina. Rodila je osamnaestero
dJece, a samo petoro je othranila. I ona je posla za
svojom djecom Sidikom-Dikom, Alijom i Salkom i u
svemu pomagala borbu za slobodu. Posto je njena
kuea hila na krajnjoj periferiji grada, otkuda se kretalo" u ~odve1ezje, hila je vrlo pogodna za ostavljanje
oruz]a 1 spreme za borce koji polaze u odred. Tu su
stizali i ruksaci i oruzje bo't"aca koji su trebali krenuti.
Vise zena donosilo je tu spremu, pomalo, u torbama, a medu njima Derva Seva, Emina Trbonja i dru ..
ge. Ibrimsa bi hila glavni strazar. I za slucaj c.pasnosti
iii iznenadne racije, i nj&lt;ma staracka njedra bi posluzila da se ponesto sakrije.
Iz tog skladista su oruzje, municiju i robu odnosili na konjima Podvelezovci Selim i Halil Bullman.
Koliko li su puta ;stizali s nenatovarenim konjima da
bi se;'ratili u svoja se1a s teskim tovarima. Ibrimsa je
na]VIse '::olJela da pakuje oruzje. I uvijek je hila pouzdan strazar i cuvar. Kad bi zaprij etila opasnost, vj esto bi skrivala robu, a i kurire, u jedno posebno skloniMe ispod ,stepenica, izgradeno tako da ga je tesko
bilo primijetiti i otkriti.
·

53

�I Ibrimsina kcerka Dika bila je vrijedna ilegalka.
I ona je pakovala oruzje, municiju i svu drugu opremu za odrede.
Njihova kuca je imala dva izlaza. Onaj prema
brdu, kroz kapidzik, mnogo puta je posluzio da se kuriri neprimjetno izvuku prema PodveleZju.
I dom Nure Mahmutcehajic, na Mazo.J.iicama, posluZio je kao ratna baza i za oruZje i za sav ostali r.ad.
A sto se oruzja tice, ta je kuca posluzila i Sulejmanu-Brati Cisicu kada je pripremao oruzani napad na
ustaSkog profesora MalviCa. On je skriven boravio u
Nurijevoj kuCi nekoliko dana, a kad je izvrsio napad
ostao je jos cetiri dana i zatim otisao u odred.
Nura je inace zajedno sa svojom susjetkom Mersam HasanbegoviC bila veoma aktivna radnica. Jos
godine 1941. Mersa joj se obratila s prijedlogom da i
ona pomogne u ilegalnom radu, pa su mnogi ilegalci
nalazili u tom stanu utociste iii su ·odrzavali sastanke.
Osim toga sto je q1o skroviSte za ilegalni rad, N urin
stan je bio i skladiste opreme i materijala. I sama
Nura je odlazila doktorici Berti Bergmanovoj po sanitetski materijal.
Sigurno kurirsko skloniiite
Nisu samo ti periferni dijelovi grada bili utocista
boraca i skladista oruzja i drugog matedjala. I u drugim krv,artovim.a su Zene bile za _sve vrijeme rata na
strazarsklm mjestima kako bi se materijal sacuvao od
u.staskih, talijansklh i njemackih agenata i od cetnika.
B!izu policije, usred grada, stanovala je jedna starica, koju su kuriri koji su s oruzjem kod nje stizali
tako i nazvali - Stadca. Bila je to Hana Rizikalo,
hrabra zena, prava partizanska majka.
54

Kuriri koji su. stizali iz odreda u Haninu kucu trebalo je da tri puta lupnu halkom - zvekirom na vrata, i to je bio ugovoreni znak. Stara vnita na gotovo
polusrusenoj sirotinjskoj kuci •samo na taj znak su se
otvarala. Ta se kuca nalazila zid do zida sa zgradom
mostarske policije, samo su ulazi u policiisku i u nju
bili iz dvije u!ioe.
Kad je jedne nod, po jakoj kisi, kurir Enver HasanagiC stigao iz odreda, na ugovoreni znak staric.a je
otvorila. Bio je prokisao do koze i ozebao. Ona mu je
skuhala ca.i i dala da nesto pojede. Svukao je mokru
odjecu, i naslo se nesto da obuce. Kada se okrijepio
Enver je posao u gornju sobu, u kojoj je obi6no spavao. Medutim, starica mu je strogo rekla:
- ZnaS, ne moZe se gore ...
- Ko je gore? - upitao je Enver.
- Gledaj svoja posla! - ·odgovorila mu je.
Po njenom pogledu i izrazu lica Enver je zakljuCio da viSe ne smije ni pitati, jer ona nije nikada nikom kazivala b!ilo sta iz ilegalnog rada niti je icije
ime ikad izgovorila. Degalac koji je te noci spavao
ujutru je rano, kri~om, iziSao, tako da ga Enver nije
ni vidio.
_ Kada je Env·er jednom drugom prilikom opet dosao u tu ratnu bazu, ostavio je, kao i obiCno oruZje u
kuhinji, koja je bila u dvoristu. Hanin unuk Alica vidio je gdje je Enver ostavio tri bombe i pistolj, prikrao se, uzeo .pistolj i opalio jedan metak. Starica je
pritrcala, zgrabila pistolj i bombe i strpal&lt;t ih sebi u
nj edra, a Enver .i e is tog cas a napustio stan i po.iiao n
· drugu bazu. Upravo kad je izlazio iz kuce dotrcali su
policajci, upali u staricino dvoriste i grubo pitali:
- Da li je ovdje pucalo?
- Nos' vas d.avo, k.akva vas je pucnjava snaSla?!
- docekala ih je salom hrabra starica.

55

�Vidj.evsi pred sobom staru zenu, policajci su krenuli dalje da ispituju gdje je to opalio metak.
Enver je kod Hane odsjeo najmanje dvadeset i pet
do trideset puta.
Starica je dobivala od organizacije hranu za Hegalee, neprekidno za sve vrijeme rata. Teska je bilo
oddati to svratiste u strogoj tajnosti, tim prije sto su
u toj staro.i kuci zivjeli i neki drugi stanari, ali starica
je imala svoj ~:-sistem konspiracije..(~. U dvoriStu su bile
razne rupe, a u zahodu posebno ·skloniste za materijal
pregradeno nekim zidom. Od pocetka je to bllo skladiste oruzja, pa je i sam Enver vise puta dolazio da
ga odnese. Pomagali su mu u nosenju drugi ilegalci.
U nekoliko navrata su odnijeli vise puiiaka, pistolja,
bambi i dosta municije.
Enver nikada neCe zaboraviti stariCin rastanak sa
sinom Alijom kad je on polaz"o u partizanski odred:
- Moj sine, nemoj me osramotiti - rekla mu je.
- Bolje ti je tamo nego medu ovim razbojnicima.
Hajd', moj sinko, neka ti je sa sreCom.
Ubrzo nalcon tog ispracaja Alica je zarobljen i doveden u Mostar. Objesen je sa svojim drugom Dragom Palavestrom na trgu Musali u Mostaru.
Na dan vje5anja je tuzna majka Hana docekala u
sV"om stanu ilegalca Dzemila-Dzemu Sarca, komu ni
pravo ime nije znala, vee samo ilegalno.
- Vlado, sine, bjeZi, vidiS moga Alicu su ubili.
bjeZi, uhvatice te ...
Drugi Hanin :sin, Nusret, uhapSen je i otjera!l1 u
kancentrac&gt;oni •logor u Italiju.
Hrabra starica se dostojanstveno drzala. Bila je
prava majka svtm kurirr'ima koji su k njoj stizali. Voljela ih je kao svoje sinove, svakom je oprala rublje,
okrpila i ispratila s vedrim .pogledom i pafu.jom.
56

Izvanredne ratne haze

J os jedan kraj Mostara mnogo je uCinio u ratu
pr?tiv neprijatelja. To su Bjelusine,' periferija grada
pn brdu nedaleko 1znad Starog mosta, blizu pravoslavne crkve. Taj kraj je u toku cijelog rata imao i
~agazine oruZja i bio jedan od gla~h »kanala·« za
1zlazak boraca iz grada, a 'l'lajveCi teret u tom poslu
podnijele su zene.
Bjelusine ~u povezane s Lukom, predjelom na jugu
Mo:stara kOJl J€ takoder udaljen od srediSta grada pa
Je 1 tu, u pojedinim dijelovima i sokacima bilo Iakse
izvoditi akcije.
'
Mo:Ze se reCi da su gotovo sve kuCe u tom siromaSnom kraju ·bile utociSta boraca, na razlicne nacine.
~a Luci i u Bjelusinama bilo je vise kuca u koji~a ]e sknvano oruZje, a Zene domaCice su maho·m
1male da se brinu o mater,ija1u.
Jedna od vrlo poznatih ratnih baza bila je kuca
krojaca Laze Radisica. Lazina zena Stana i kcerka
Gana, pa i Lazina stara majka Joka, zena koja je tada
:mala osamdeset i sest godina, sve tri su bile vj erne
c~_varke magazm.a u svojoj kuCi i uCesnice u zbivaITJlma.
Baba Joka je nekoliko puta prilikom premetacina
lezala kao nerr:oena u krev.etu sakrivSi u njedra samtetskl maten]al. Jednom prilikom je ·bilo dosta materiJ~la, pa su joj navukii dvoje voj'l'!icke caksire i
stavlli u krevet dok se pretres zavrsio.
U jednoj premetacini po!icajci S'U nasli vojnicku
bluzu i kamu.
·
- Sta_ie to,. babo_? - upitali su baku policajci.
- To ]e mo]e, nasla sam u brdu davno - rekla
je ona, i nekako je uspjela cak da to c;lobije od agenta
ida sacuva.
.
57

�Magazin oruzja bio je i u lmei Anike Neimarovie.
Anika je cuvala i vojnicka odijela, jer se tu i Silo za
partizane. Tu su skrivane i radio-stanica i pisaCa masina, a kod Sidike-Dike Celebie bila su vojnicka satorska krila. U kuei Nusreta i Abaza Deronje njihova
majka Devleta-Devla je 6uv.ala prikupljeno oruzje,
municiju i sanitetski materijal.
U tom kraju ima i jedna peCina, »Orlovo gnijezdo-«. I tu je skdvano oruZje, kao i u grobove u obliZnjem pravoslavnom groblju.
I u Zahumu, ispod brda Huma, kuda tece i rijeka
Radobolja, bilo je vise baza za smjestanje oruzja. Tu
postoji, iznad biskupove palaCe, }edna austrijska &gt;~for­
tica« - tvrdava iz prvog svjetskog rata, a tu je i zapadni vojni logor. Hegalka Emina-Mina Haeam, iz porodice naprednog ucitelja Hasana i Munire Haeam,
znala je da u tvrdavi ima oruzja i s Ahmetom Sefieem je, vee u toku sloma Jugoslavije, otisla na brijeg,
u tvrdavu. Otuda su njih dvoje uzeli sanduk pnn kraguj evackih bambi i zakopali ga u ugalj ru supi u dvoristu na Setalistu gdje su Haeamovi stanovali. Kasnije su ga odatle iz\Cukli i zajedno ga prenosili u razne baze. Mina je sakupila i vecu koliCinu sanitetskog
materijala.
I AiS.a Niksic je cuvala :sanitetski materijal i jedan
karabin, a Cemalovicka je zakopala u bastu cetiri
bombe. Kod Bisere Hanjie, u Bakamovica ulici, takoder je bio magazin sanitetskog materijala, municije
i druge robe sakupljene kao •&gt;narodna pomoe«.
Tako je u stvari u cijelom gradu bilo magazina.
Stotine domova hili su sigurna sklonista, a u svakome
od njih domaCica je bila ta koja je sve znala i koja je
neprekidno strahovala i straZe cuvala.
Medu mostarskim kvartovima vidno mjesto je u
ratu zauzela Donja mah.ala, stjeciste borbe i ilegalnog
58

rada. Ona nije izostala.ni od najopasnijih poslova kao
~to je preno~enj_e i C~':anje oruZja i municije u vriJe~.e ~eprek1dn1h raciJa, odvoctenja ljudi u logore i
ubi] an] a na surove naCine.

Donja mahala je bila izvanredno pogodna za bazu
ne s~:no. z~to St_o j_e ogromna veCin.a porodica u toj
radnwkO] cetvrh b1Ja pouzdana vee i zato sto je bila
naJpogodmJa za sklanjanje oruzja iz obliznjeg vojnog
aerodrnma, juZno od grada.
, Vee u. dane sloma Jugoslavije su, po naredenju
Oblasnog 1 M]'esnog kom1teta Partije, rasporedeni lju-.
d1 na g!avnu cestu sto vodi iz Bisca polja u grad kroz
Don]u mahalu da b1 od rasute vojske koja je isla od
aerodr~,m~ pre~a gradu uzimali oruZje i municiju. To
se rad1lo 1 danJU, gotovo javno.
Komunisti su rpo mraku to oruzje odnosili u pojedine kuee i skrivali. Radilo se da to n1ko ne vidi. Ni
jedne poJicijske prova]e mij-e hilo U Vezi S oruzjem.
Oruzje je doneseno i iz ostalih !agora, jer su radnici iz Donje mahale takoder radili u blizini Sjevernog, Zapadnog i J uznog !ogora.
Glavno skladiste oruzja hilo je u kuei i. basei tadanjeg sekretara Mjesnog komiteta Jusufa Cevre. Njegova ma]ka i ostali ukueani sve su to znali i vidjeli.
Jednom su Mustafa-Mujo Balie i Mehmed-Mcho Husnie donijeli prepun kovceg bambi i met.aka iz zapadn?~ _logora, iskopali jedan rov i sakrili ornZje i muniCIJU.

Oruzje koje su donijele Fatima-Tima i Samija Tikvina sklonjeno je nesto pod krov, a nesto u baseu Ibrahima-Ibre Guzine, covjeka koji je takoder donosio
oruzje: nekih sedam-osam karabina, nesto bombi i

59

�municije. Cetiri puske su zakopane kod clana Partije
Av;dije Pavloviea, i uz to jos nesto bomhi i metaka, a
njegova zena Munta hrinula s·e o tome.
Meci i puskomitraljezi

Jedan mitraljez je Mirzija Balic sa svojim hratom
Mustafom hila odvukla iz sklcmista da ga odnese, kad
iznenada hanuse policijski agenti da vrse premetacinu. Trehalo se hrzo snaci. Mustafa je izvukao mitraljez ispod krova i sakrio ga na jedno sigurno i skrovito mjesto, gdje ga ne hi niko mogao lako pronaci.
Naj"!lasnije je hilo kroz grad prorwsiti oruzje. To
su u vecini slueajeva cinile zene i djevoj•ke pod feredZom i u zarovima.
J ednom je Mirzija, pod feredzom, prenijela iz kuce
Husnije Repca ·Cetiri

~:..cegera-&lt;-&lt;

.metaka. Iz kvarta Bran-

kovac su Mirzija i njena drugarica Fatima-Tima Tikvina prenijele dvije puske i po jedan ranac municije,
takoder pod ferediama, u jednu kucu u Bjelusinama,
za horce koji su te veeeri polazili u Podvelezje u odred.
Veliku opasnost dozivjela je Fatima-Tima Tikvina
kad j e jednom nosila metke. ·Rijec je o tome sto su
joj oni hili slaho zapakovani pa su se rasuli nasred
ulice. Ona ih je p-ocela sakupljati, jer nije htjela da
dozvoli da dragocjeni rnaterijal propadne. Bas tada je
nais&lt;&gt;o Mustafa Balic, ali se nije usudio da joj, na njen
poziv, pomogne vee je .prihjegao lukavstvu: nogom je
gurao rnetke prerna Timi, a ona ih je sakv.pljala. No
pri tome ga je vidjela neka zena, prijavila policiji, i
Dn je uhapsen. Izvukao se tvrdnjorn da to nije on bio.
Jedan puskomitralj ez morala je da pronese kroz
Mostar omladinka Hamida-Mida Sahanac iz Donje

rnahale do Brankovca. To joj je bio naredio sekretar
komiteta J usuf Cev&lt;t'o.
Pus~om.itralje.z je r":_nije hio donio neki ilegalac:
Dohro .Je h1o zaVIJen u satorsko krilo i podrnazan da
ne zarda, a leiao je zakopan u basci. Na tom mjestu
Je posaden i kupus, koji je uskoro izra.Stao. Posto je
puskomltra]Jez. otkopan 12 zemlje, Mida ga je preniJela pod ~eredzom, a dohro se sjeca da je hio za nju
veorna tezak 1 da se mnogo namucila na dugackom
putu kroz sav .Mosta~ do Brankovca. Bilo je to u vriJeme Jedne VOJne VJe:ohe u gradu. Mida je morala potkratJt! f&amp;edzu jer joj je hila preduga, a ona je tada
1mala tek sedamnaest g;odina.
~ruzje je rastavljeno i prenijela ga je u jednoj
vrecL
U Donjoj mahali je, kod svoje sestre Hahihe Orucevic-Delalic, stanovao vrlo hrahar funkcioner SKOJ-a
~ cl:"n Mjesnog komiteta Partije Salem .De!alic. Hahiha
Je rma~a posla s jednim pistoljem i municijom posto
J€ nek1 a&amp;~nt Qpazio k~d je Salem kupio pistolj od
Je&lt;:_lnog tah]anskog voJmka. Srecom, prilikom premetacme agenh msu pr&lt;_&gt;r:a.Sli.'~istolj iako je bio u dzepu
Salemova kaputa koJI .1e VlSIO o civiluku.
. U Mostaru je taj vazan posao - sakupljanje oruzJa o:bavl.]en 1zvanredno dobro. Isla ·se dotle da su preduzunani smjeli upadi u vojne logore, radi cega su
grupe horaca dolazile i sa oslobodenog podrucja u
grad.
(;odine 1941. u jesen u Mostar je stigla Lepa Pe-

rovt~. U Sarajevu, kuda je ilegalno hila upucena na

rad 12 Beograda, prokazana je i uhapsena. Uspjela je
da pohjegne iz zatvora, i odredeno joj je da ide u
Mostar, takode~ da p~mogne partijskim organizacic
Jam.":. Tako Je 1 ona rmala dosta prilika da se havi
oruz]€m.

60
61

�J ednom su joj dosli mladiCi i predlozili da odobri
izvri\enje one kasnije poznate provale u Sjeverni logor, u magazin oruzja. Rekli su joj da ce se neki omladinci uvuCi •u nj i did kar,aJbi,ne te ih prerllJ etl na

skrovito mjesto i poslije otpremiti odredu preko sela
Zijemalja. Iskusnoj partijskoj radnici je ipak izgle~
dalo cudno: kako to maze da se ude u vojni logor i
digne oruzje? Zabrinula se i podugo mislila sta da
ucini da ne bi svojom odlukom dovela te mlade l]ude
u situaciju da svi izginu. Stoga je od njih zahtijevala
da joj donesu detaljan plan iz kog bi se vidjelo kako
bi to izgledaLo.
Momci su vrlo brzo donijeli nacrt logora i tacna u
njemu naznacili mjesto gdje se nalazi oruzje i kuda
oni moraju prod do toga mjesta. Na tom opasnom
putu bilo je jedno strazarsko mjesto i na njemu stra•
zar-domobran koji je bio povezan s njima, ali na drugom stra2arskom mjestu nisu imali ve2011. Planom Je
bilo predvideno da ·se uz pomoc strazara koji je bio
poveza.rn s momcima, spretnim zaobilaZ·enjem -opasnog

prostora, ta tako rizicna akciia izvrsi.
Lepa je boravila u Mostaru samo mjesec dana, ali
se i na tom primjeru, kao i na drugim, uvjerila kako
su hili smjeli u sV"ojim poduhvatima mladi mostarski
borci. A veUki poslovi oko oruzja, u kojima je ucestvovaJo talw mnogo Mostarki, takoder pokazuju kako
su i one bile izvanredno hrabre u bezbroj prilika.
Pistolj i knjiga

U samom gradu koristeni ·su ponekad i or:uzje i
a!atke. Izvedeno je nekoliko napada na istaknute neprijateljske agente. Tako je udaren sjekirom po glavi
Radmilo Grdzic, poznati cetnicki vod.a, koji je u saradnji s talijanskom komandom i obavjestaj.nom sluz62

born OVRA boravio sasvim legalno u okupiranom
Mostaru. U tom napadu je osim Vasilija-Vase Masle
1 Ibre-Ibrah1ma D2aferovica-Gracanina ucestvovao i
Hivzija-Hivzo Behram, ali je uhvacen i odveden u
Iogar na Mamulu, gdje je i ubijen.
..rnace ':' Beh;amovoj kuCi, u Donjoj mahali, jos
pnJe rata Je odrzavan teeaj za bolnicarke a u ratu su
obuc:'vani n;ladi u -~ukovanju oruzjem. T~koder je tu
b1lo 1 sklad1ste oruzJa. Sve to omogucavala je Ramiza
Behram. Kod nje. su cesce gosce bile partijke i skojevke Kevsera Tikvma, Radojka Vukovic, Ramiza Dukic .
1 druge djevojke - borci i ilegalne radnice.
Ci':' je uhapsen B~hram dosle su ustase da pretre?u k~cu, ~h n1su nasle mnogo materijala, tek neSto
]oda 1 samtetskog pribora, i to su odnijeli. Pod jastukom su, medutim, bili pistolj i knjiga ~Kako se kalio
celik«. Ramizina rnajka Hatidza ih je sakrila u njedra, a kako su tu bila i tri kornunisticka letka, progu~la 1h .J'E. Zahrn se napravila kao da j€ bolesna da
1rna napad slijepog crijeva, a i nije b;.s bila :;od;ava
]er 00 joj u zelucu bila tri starnpana letka.
Agenti su rasparali jorgane trazeci rnaterijal. Na
tavanu su .pronaSli Tedenik -metaka i malu siekiricu za
meso, koju su odnijeli rnisl·eCi da je Grdzi baS njom
udaren.
Rarnizin otac Alija se, dok su ustase vrSile prerneJ;acinu, kao pobozan covjek rnolio bogu racunajuci da
ce time smesti agente i da .ga nece hapsiti. Medutim
usta~e su, vodeCi istr~gu o napadu na njihovog sa~
radmka cetnika Radrnila Grdzica, odveli i Aliju i to
sa "'"?~ade .na kojoj je klanjao - rnolio se bogu.
Uhaps1li su 1 dva n]egova si&lt;na.
Mnostvo oruzja su u toku rata cuvale Mostarke
~i se nije dogodio ni jedan ozbiljniji incident. J edin~
sto je bilo ponekad neopreznog ruk&lt;Jvanja. Hasiba

63

�Curic-Cemalovic se veoma iznenadila kada je u njenoj basCi jednom prilikom opalio metak. To su se komunisti vjezbali u rukovanju oruzjem, pa je Stjepan-S6epa Pavlovic, drieci da nema metaka u cijevi,
potegao oroz i puska je opalila. Ustase nisu utvrdile
gdje je tacna to bilo i nisu niSta otkrile.
Drugi put je cak eksplodirao eksploziv u jednoj
kuCi, ali, iako se eksplozija cula, ipak se nije moglo
utvrditi gdje se to dogodilo.
Zahvaljujud samoprijegoru izvrseni su najvazniji
zadaci koje su zadali Oblasni i Mjesni komitet KPJ u
opseznim mjerama sakupljanja oruzja i municije.
Uzbudljive provjere i neobicna vjezba

I samo primanje u Partiju bilo je ponekad povezano s oruzjem usred grada. Kada je Mirzija Balic
primana u Partiju postavili su joj zadatak da izvrsi
napad na policijskog agenta Simuna Benica. Receno
joj je da sutradan u feredzi saceka agenta pred njegovom kucom i kada se on uvece bude vracao kuci
da na nj baci bombu. Dobila je i jednu odsarafljenu
ruonu bombu. Ako agent ne bi naisao, ili ako bude
prije dosao kuCi, da bi se izmamio iz nje bice ispaljena jedna raketa s pravoslavne crkve i on 6e se sigurno pojaviti na ulici da vidi sta se to dogada. Taka
j e reC.eno Mirzi.
Te veceri je ona s bombom dosla pred agentov stan
i cekala do deset uirece - njega ili raketu s pravoslavne crkve. Posto je u deset bio policijski ·Cas zabrana kretanja, taeno u taj sat pojavio se jedan
oovjek i rekao joj da je atentat odg.oden za drugi dan.
Taka je Mirzija iskusana da bi postala clan Partije.
N a takav, strog naCin primani su u Partiju i muskarci i ilene, nakon svestranog provjeravanja koje je
64

u to tmurno i surovo ratno vrijeme i te kako bilo
P?trebno. Jedna takva provjera zavrsila se hapsenJem. B1lo je to krajem februara 1942. godine.
,·
Mlada djevojka Zehra Kalajdzic bila je clan takozvanog »tehnickog pododbora« za otpr~mu odreda.
Kako Je na tom poslu vee bila predano radila nekohko .mjeseci, postavilo se pitanje njenog prijema u
PartJJu. Adem Buc joj je rekao da treba da izvrsi
Jedan zadatak.
. Zehra je jed'[o'og dana imala da dode u predio Zgom, gd.]e se nalaz1La baraka Ibrahima-Ibrice Alikalfica.
Kad J€ shgla, a dan je bio kisovit i tmuran, pravi zimskl,.~obJla Je paket pun bombi i jedan karabin i nalog
da Ill prenese, pod ferediom, do predjela Bje1usine.
. Morala .]e da prevali put kroz cia Mostar, oko pet
kllometara. D]eVoJka je prihvatila opasan teret i krenula. U nJenoj pratnji je bio Fadil Buturovi(. koji je
h1&lt;; o~reden" da .JOJ pokazuje put i odvede u kucu u
koJU ce oruz.Je predati.
. Post~ .i e djevojka prosla pored nekoliko faAisticklh strazara, a zatim i preko sjevernog mosta na Ner,etvi, krenula ,ie u~icom preko Carine. Po nesre6i na
trotoaru pr?d tad~nj~m J?omom narodnog zdra~lja
~potakla se 1 karabm ]e khznuo malo nanize tako da
Je kundak provirio ispod feredze, koja je bda malo i
prekratka za Zehrm stas. Slucaj je htio da bas u tom
casu nmde tah.Janski karabinjer na biciklu. Opazio je
kundak 1spod feredie, skoCio s bicikla i kao bijesan
uhvatw Zehru za fer€diu. Nastalo je rvanje na ulici.
Zehra sama. ne zna kako je bila u stanju da obori u
prak karabmJera dok je vikao »Partidani, part;dalll« . ·; Na karabm]era koji je ostao u jarku bacila je
fer;d.,u, a__ zat1m pob]egla .u susjednu, poznatu joj
kucu Had~! Ibrahima Fejica. Kad je utrcala u kucu
---;- u kOJO.J su dva sina, Salko i Ali-Riza, bili komumstJ, a maJ·ka Ziba velika saradnica svojih sinova 65

�odmah su je presvukli u drugu odjecu i namjestili joj
nacve da toboze mijesi hljeb. Medutim, karabinjer je
vidio u koja vrata je usia i doveo je joi'; dva strazara.
Prepoznali su Zehru i uhapsili je.
Zehra se bila dogovorila s Bucom i Ibricom da,
ako je uhvate, kaze da je tu puSku i bombe nasla kod
zatvora Okruznog suda i da je posla da to preda u
glavnu talijansku komandu. Tako se branila na beskrajnim ispit1vanjima. Is.braZitelji joj nisu dozvolili
da spava ni Irena ni danju ni nocu i postavljali su joj
bezbrojna pitanja. Ispitivali su je samo o karabinu,
jer je Zehra paket bornbi uspjela da odnese, a Ziba
Fejic ga je dobro sakrila u basci te ga fasisti nisu pronasH.
Fa8isticka policija je ubapsila i Zehrina brata
Teufika. On j e i 1941. godine bio bapsen pod optuzbom da je s nekohko drugova pokusavao da nabavi
oruzje od talijanskih vojnika, ali se tada izvukao.
Ovoga pula nije se mogao izvuCi iako ie postojala
samo sumnja, i brat i sestra su odvedeni u logor u
Italiju.
Kako je doolo do toga da Partija uvrsti u akC'iju
tu mladu djevojku? Evo sta o tome kaze sama Zehra:
*Do rata me politika nije interesovala. Voljela
sam lijepe haljine, Setnju na korzu, vesele d.rugariee,
igranke, a ponajvise izlete koji su bili organizovani
s mladima u okolinu Mostara i u planine. Znala sam
da ih prireduju !judi koje sam upoznala u Narodnoj
biblioteci, kud sam odlazila da uzimam knjige na citanje i na predavanja. Kada je poeeo rat za mene nije
bilo problema da se kao patriota opredijelim. I na
izletima i u Biblioteci do mene je dopiralo nesto od
ideja komunizma, pa i prekomoga brata Teufika. Cim
se zaratilo pocela sam da radim u jednom aktivu zena
u Cernici«.

66

. U Mostaru je pos!o.iala prava vojnicka organizaci.Ja narodnooslobodilackog pokreta podijeljena u vodove 1 des.:'tme s b~lnicarkama, koje su i prij€ i u ratu
b1le svrs1le bolmcarske tecajeve.
·
Za svaki karabin se znalo gdje je. 2ene su cuvale
samtetsk1 m•terijal, ne samo onaj koji je obilno davalo medJC.nsko o~ob~je bolnice i ambulanti vee i zaVO]e od 1zrezan1h carsava ili vatu.

67

�PODVIZI U UZAVRELOM GRADU
Dogadaji su se nizali vrtoglavom brzinom u n~­
vjerovatnom metezu okupatorske vlastl, ter~ra, ubljanja, hapsenja i u isto vn]eme 1legaln~g dJelovanJa
komunista i skojevaca, pa i mnog1h o?Icnih g;ada':'a,
.
l Jilldi 'i zenaJ koJ"e su komunisti sve v1se uklJUCivali u
•
"
B!kcije protiv okupatora 1 ustasa.
.
Ni trenutak nije izgubljen zbog udaraca k&lt;:Je su
komunisti i sami pretvpjeli kada su uz Srbe 1 om hapseni i ubijani.
Rad -

na pleCima Zena

Zbog &gt;&gt;-silaZ€nja&lt;-&lt; partijskih ra,~nika, nar?Cito kom 1
promitovani-h rukovodiluca, vec1nom n:;tskarac~, u
duboku ilegalnost, rad i zadaci su sve VISe p.adah r,a
pleca zena i djevoj aka.
.
. ". . .
..
Zene su angaZovane na na]razlic1t_1Je nac1ne. Pojedinaeni slucajevi uvjerljiv&lt;J pokazuJU kako su komunisti tada djelovali .da bi pndob1h no;:e suradnwe,
bilo za ilegalan rad bilo za borbu s puSkom ~ ruc1.
Uoci samog rata je u Fabriku ~uhana dosao na
osao fizickog radnika jedan mlad cov]ek za_ ~oga sde
P
·
·
·
·
!VIico. Je govonlo da J€ s t"
:'gao 1Z 0 Sl]·eka '. a. zvao se .•. .
. .
_
nog dana mladic je radmc1. Seflki:Flkl MISl~ d'7o le
tak i Fika ga je savila i sta':1la :'; dzep, ah to J€ VidJe~
jedna djevojka kojoj se laJ MICo sv1dao pa J€ pom1

68

slila da je on Fiki dao ljubavno pismo i krisom je
pretresla Fikine dzepove i n.asla letak. To je odmah
prijavila nadgledniku, a ovaj policiji. Fika je tada bila
uhapsena.
·
Kako su u to vrij erne zene rijetko hapsene iz politickih razloga, policija je Fiku strpala u celiju s kriminalkama i izgrednicama, a agenti su je na saslusanjima istukli.
To se zbilo bas u ono vrijeme 1940. godine kada
su u zatvoru hili mostarski komunisti i kad su otpremljeni u Lepogl.avu. Jedan od njih, Ve!ija Hujdur,
poSto je Fiku poznav.ao, kroz Spijunku na vratima
savjetovao joj je da nista ne kaze policiji pa i ako
joj budu bilo sta obecavali, jer &lt;mi sve lazu samo da
covjeka uhvate. Fika je taka ·i postupila. Ni kad je
dobila samare nije kazala ko joj je dao letak, iako su
bas u taj cas doveli i toga Mieu u zatvor, jer su ga
uhvatili bez isprava.
Fika je kroz mali pr&lt;Jzor na celiji, posto se popela
na ramena dvj€ma zatvorenicama, vidjela kada su
natjerivali u kamione vezane komuniste, kojj su pjevali k&lt;Jmunisticke pjesme, i kada su ih odvdi. Vecinu
od njih je posljednji put vidjela. Neke je licno poznavala.
Iako do puManja na slobodu Fika nije bila &gt;&gt;V€zana. .'( ni za jednu organizaeiju, kad je izaSla iz zatvora
usia je u krug organizovanih djevojaka u Donj&lt;Jj mahali, u kojoj je stan&lt;Jvala.
Godine 1942. je organizovana zenska organizacija
i osnovan je Antifasisticki fmnt zen.a. Na celu prvog
odbora bila je pmfesorica Jelka Vukajl&lt;Jvic, Hrvatica
iz Sibenika, supruga Danila Vukajlovica, k&lt;Jmuniste i
profesora iz Mostara. Poslije njenog hapsenja ovu
duzn&lt;Jst je preuz.ela AnCika Durie, porijeklom iz Medugorja kod Citluka, Hrvatica, udata za Srbina iz

69

�Srbije, jugoslavenskag oficira, koji je 1941. dopao
zarabljenistva. Zivjela je s malam keerkam i prije
rata nije ucestvavala u ilegalnam radu.
Utocista gonjenih

Vrlo sirok "krug saradnica stvoren je vee u pocetku
rata.
Medu zenama intelektualkama kaje su i prije rata
bile odane naprednam pokretu i kaje su soradivale u
Biblioteci, bila je Nadzida Hadzie-Novak, sucl.ija mostarskag Okruznag suda. Ona je bila jedna od prvih
Muslimanki koje su postigle taj polozaj, a keerka je
knjiZevnika Mostarca Osmana Nu.ri-HadZiCa i sestra
prvakinje Beogradske opere Bahrije Nuri-Hadzie.
Tek kada se zaratila i kada je zapocet ilegalni rad,
vidjelo se kaka ta zen.a umije da radi i koliko moze da
pomogne.
Njen stan u Ulici Alekse Santica, \(oji je bio pogodan jer je irnao dva ulaza i dva izlaza, postaa je
stjeciste povjerljivog djelovanja karnunista. U njernu
su nalazili utoCiSte i Clan Mjesnog komitet.a Partij2,
i ranjenik iz odreda, i balesnik kaji je lijecen, i zene
iz ilegalnog odbora, i snabdjevac kaji je provalio u
arnbulantu rudnika uglja i lijekove i pribor dania u
Nadzidin stan. Pa i sama Nadzida uspjela .ie da prikupi rnnogo sanitetskog rnaterijala, da pomogne na
mnogo na6ina i da aktivno radi u odborima :lena.
U njenom stanu se z.radr2avao i sekretar Miesn:::&gt;g
karniteta Dzemal Bijedie, i tu je kaa Clan Oblasnog
korniteta prirnao izvjestaje i iz drugih hercegovackih
mjesta. U tom stanu je Bis·era PuziC, Clan Mjesnog
korniteta, kucal.'J. partijske materijale, tu su se priprernali tekstovi za bitten - taj darn sa dva izlaza i
ulaza bio je, jednarn rijeCi, na raspolaganju ilegalci70

rna sve dak ga policija nije stavila pod prlsmotru te
taka onemaFucila njegovo koriscenje u tu svrhu.
U prv1 cas po izbijanju rata je jed&lt;\TI od vaznih
zadataka bw spasavanje srpskih pocodjca, ne samo
Srbakomunista vee i svih drugih koji su stradali u
~~l·et1ma pragona i ubitanja. U ljeto 1941. godine
o:·:Nltal~ -su proglas1 ·.ust.aske vlasti .a prinudnom isel]avan]u Srba. Zata je trebalo za njih odmah pribavl]all propus_nice da bi pobjegli iz grada prije nego sto
budu uhv~cen1 1 masovno protjerani neznano kuda.
s. propusn1cam.a koje su pribavljali i komunisti i drug~ ~r.adani, __ Musljmani i Hrv.ati, srpske porodice su
b]ezale, vec1nom u Srbiju, ostavljajuCi sv-e Sto su imale u gradu ... U napustanju grada mnogo su pomogli
pred"s)_ednik Gradskog NOO-a Husnija Kurt i Nadzida
Hadz1c-Novak. Oni su n.a razne n.acine pribavljali
uredne putne ispr.ave za odlazak u Srbiju.
~rad;'ni su hili do kra,ia solidarni sa svojim sugradamma. st? su pr?ganJ_am. Aka su srpska djeca istjenvan~ IZ skola TI]J.hov1 drugovi i drugarice su protes:ov~h, ak~ su ':staske vla&amp;ti posebna za Srbe propislv~h pDhCIJ_skl cas i zabranu izlaska iz kuea da bi ih
lakse haps1h, i ostali gradani su ostajali ked kuca i
msu izlazili poslije casa odredenog za "srbe - u znak
protesta i salidarnosti.
. Kakve su tada bile prilike najbalje se vidi iz pri-

ffi]era:

Porodica Ljubice i Spire Gutiea onih mladen.aca
sto s':' se vjencali u zatvoru, strahov~la je tih dana jer
~u 1 ]e~no i drugo bili oznaceni kaa komunisti. Kada
J~ ustaska" vlas,t po~ela da prog&lt;Jni Srbe, Spiro se saJkrw u talas, strugotmu, kod susjeda &amp;tolara u radnji i
tu_ proveo osam dana. Spas im je donio profeso·r HusTilJa.. Kurt uruCivsi Ljubici propusnice za odlazak u
SrbiJU. S troje djece, Ljubioa i Spiro su izvukli zive
glave.
71

�I parodica Ilinke Balac je bila izlozena nedacama.
Jedne ljetne noci kucu su opkalile ustase. Izvrsili su
premetacinu, pa kad nisu nista nasli uhvatili su Ilinkinu keerku Slavu, kaja je kao i njena braca bila komunist, i odvukli je u policiju. Slava im nije ni rije{;i
rekla. Sutradan su je pustili, ali su i nju i njenu majku s ostalim srpskim parodicama odmah pratjerali,
najprij e u Cap rag, zatim u gospicki Iogar. J edva su
izvukle zive glave.
U Mostaru su se bili pajavili srpski savinisti, cetnieke kalovade, !judi kaji su atvoreno bivali u drustvu
visokih talijanskih oficira. Medu njima je pacela prisna saradnja. I dvojica-trajica muslimanskih intelektualaca (doktor lsmet Popavac, sudija Mustafa-Mujo
Pasic) pridruzili su im se i cvrsto se povezali s talijanskam obavjestajnom sluzbom OVRA i talijanskom
komandom. Preko njih su fasisti prikupljali imena
komunista, pa su ubrzo napravljeni spiskovi ne samO
komunista vee svih gradana protivnika ustasa i fasista. Medutim, u tim spiskovima neprijatelj nije imao
statine zena koje mu nisu bile poznate.
&gt;-&gt;MitrovCankao(~

usred grada

U to vrijeme je abjavljena i cuvena "ma-starska
rezo:J.ucija.(&lt; protiv usta&amp;kog terora, a Mjesni komitet
Partije bia je izdao i poseban letak kajim .ie obavjestio Mostarce o izdaji tih srpskih i muslimanskih intelektualaca i. 0 cetnickoj »ideologiji« prisne, izdajnicke saradnje s neprijateljem.
Grad je tada bio naprasto uzavr·eo. Partijskf rad
se bio toliko razgranaa da se to lijepa osjecalo. Poslije
prve zbunjenosti !judi su digli glave.
Polako su paceli pradirati u siroke mase glasavi a
borbi, jer je marljivo radila ilegalna padijska stam-

72

parija, koja je u tom mraku okupacije izvjestavala
!jude o svemu sta se dagadalo.
J ednam je partijska radnica Hamida-Mida Cadra
sli!1la u zaru u kucu rudara clana Partije Avdije Pavlov!ca (kasnije je uhapsen i ubijen, a njegova zena
Munta je i paslije toga docekivala kurire s karabinima). Mida je donijela hrane i sljiva za kurire koji su
bili stigli. Zatekla ih je kako su, u okupiranam gradu
pu.Ske slo:lili u ugao sobe i pjevaju &gt;&gt;MltrovCanku-«:

*

*

*

. Prvi odred Mostaraca bio je razbijen u brdima
1znad grada. Kad su se njegovi borci vratili u grad,
sklomh su se u dom&lt;&gt;Ve Mas tar ki i Mostaraca, a jedna
grupa u kojoj su bili najugledniji komunisti, na~la je ·
utaCiste kad ucitelja Urosa Avdalavica, na tavanu osnovne skole, u kvartu Luka. To su bili Karla Balko,
Mustafa-Mujo Pasic, metalski radnik, Sava Medan
bivsi robijasi i istaknuti partijski funkcianeri i jas
nekohko 1legalaca. Svakodnevnu vezu izmedu partijske organizacije i njih odriavale su Samija Bubic i
Danica-Dana Milicevic. Donosile su im paruke i
hranu.
Ti su kamunisti s tog tavana posmatrali i jurnjavu ustasa 30. jula 1941, kada su napali na kucu Gojka
V ukavica i kada je Zlatka bacila bombu na ustasu,
jer se skola nalazila na lij evaj obali N eretve, preko
puta Gojkove kuce u Donjaj mahali na desnoj obali
rijeke.
Borac adreda Esad Fejic, dak, -ubia je u tom sukabu odreda sa ustasama jednog ustasu, ali .ie i sam
bio ranjen, u ruku, i uhvaCen, U Mostar su ga doveli
dvojica ustaSa,. onih &gt;&gt;kikaSa« iz, na brzu ru.ku osnovane, ustaSke &gt;&gt;postr{ljbe&lt;&lt;. Bili su to seljaci s puSkama
73

�bez kaiSa, pa su im na kanapu visile o rameni~.
Spagom su vezali i Esada i vodili ga kroz grad. To J€
vidjela Samija Bubic kad je, pod feredzom, isla ulieom i nosila hljeb u pekaru. Brzo je obavijestila Mehu
Arapa i Ahmeda Pintula o tome. U isti cas je bio obavijesten i partijski radnik Mladen Balorda koji se br7o
nasao u blizini ustasa kad su vod1h Esada. Pnstup1o
im je kada se bilo okupilo dosta komunLsta i drugih
gradana oko njih i upitao kao da je i on usta8a:
- Kuda vodite tog mladica?
- U stoZer - odgovorili su seljaci ustaSe.
- Pa kud ste krenuli ovim putem, znate li vi gdje
je ustaski stozer?
- Ne znamo- odgovorili su.
- Dajte ovamo covjeka, jos cete i z.alutati .u gradu
pa ga necete predati. Mi cemo ga odves\1.
.
Mladen je dao ustasama neku potvrdu da J€ od
nj ih primio uhapsenog Esada.
.
..
.
Taka su komunisti oteli Esada 1z kandz1 okrutmh
ustaSa.
Mladen je odveo Esada do svoje kuce: Prebaeili su
se preko zidova, da bi ga sklonio u sus]edn~ praznu
Zurovcevu kucu. Mladenova sestra MIIO]ka )e odmah
otisla po doktora Safeta Mujica, koji se tak~der b~o iz
razbijenog odreda vratio u Mostar. L]ekar J€ knsom,
nocu dooao u Balordinu kucu i takoder se preko Zldova' prebacio u Zurovcevu kucu i previo F.sada. Tu
je Mladenova majka J ovanka njego':'ala Esada, a &lt;Jr
Mujic je uredno dolazio da ga preV!Ja. Kad _on n:Je
mogao doCi, dolazio je doktor Zvo~ko Mane, k~J.eg
su ubili italijanski fasisti na Prevlae1. Esad Je tu hJecen sve dok mu rana nije zaeijelila.
Pocev ad spasavanja zivota i od otpora neprijatelju pa do bojkota svih onih koji su n": ;oa koji nacin
saradivali s neprijateljem, sve su to b1ll obhe1 borbe.
Brat brata i sestru je bojkotovao, drug druga i dru-

74

garieu ostavljao kada bi to zasluzili. Naroeito su pazljivo· praCene, veom:a malobrojne, djevojke koje su se
pocele druziti s okupatorima, pa i neke Muslimanke,
sto je bilo osobito upadljivo. I sta se dogadalo?
Takve dvije djevojke Muslimanke su zapazene kako asikuju s neprijateljskim ofieirima. J edne noci posto su ih kavaliri dopratili do coskova njihovih sokaka,
pod razbijenom sijalicom, u mraku, doCekala su ih
dva skojevca i skrenula im paZnju da se ne smiju
druziti s Nijemeima. Posta to nije koristilo, nekoliko
veceri kasnije mladici su opel docekali jedm: ad djevojaka. Kad se rastala s Nijemeem momci su je scepali, cvrsto joj zavezali usta i velikim makazama je
propisno. osisali. Sutradan se ana nekud izgubila iz
grada jer nije mogla ad stida i sramote da se pojavi
na ulicama. Takvih slucajeva je bilo jos u to vrijeme.
Zene se organizuj~

Pod najtezim uslovima se radilo ilegalno. Mora se
reCi da su prednjaCile Zene i djevojke, a muSkarci koji
su ad ranije bili poznati policiji, odlazili su u Sumu.
U vrijeme kada su ustase i fasisti sprovodili najveCi teror, tj. u junu 1941. godine, mostarski Mjesni
komitet Partije odlucio je da se osnuje poseban odbor
Zena. Preko svoga Clana Brane KovaCeviCa odredio
je studentkinju Biseru Puzic da to bude njen posao.
J ednog ljetnog dana Biser a je sazvala na dogovor
nekoliko djevojaka na brdo Hum, u borovu sumicu u
kojoj su i ranije odrZavani tajni sastanci. Tu su se
s.astale Tatjana-Tanja Pesko, Fadila Bilal, Emina-Mina Hacam, Samila-Sana Bilic i Sonja Milicevic i dogovoril€ se kako da se osnuju organizacije Zena i u
pojedinim gradskim kvartovima gdje su zene bile razvile rad.
75

�C!anice Partije Samija Bubie, Slava Balae, Pava
Miletie, Hamida-Mida Cadra, Fatima Balta i jos neke
odred.ene su da rade u raznim dijelovima grada. Trebalo je da pronadu zene koje su vee bile provjerene
u pripremanju za ustanak.
Sve te poslove vodila je Bisera. Vee poeetkom avgusta izabrana je u Mjesni komitet Partije i bila adgovorna za rad nove Zenske organizacije koja se tek
stvarala, a mnoge Zene su i p:rije bile obuhvaCene -svima vrstama rad.a u sklopu odbora ~~crvene pomoCi. .~,
kasnije &gt;~Narodne pomoCi-&lt;-&lt;.
Posta je Bisera morala da se skloni iz grada, jer
je policija bila izdala nalog za njeno hapsenje, na celo
Odbora 'zena dosla je profesorica J elka Vukajlovie, a
kao nova clanica Mjesnog komiteta Partije u Odbor
je izabrana Mida Cadra.
Sarno poslije tri mjeseca rada Jelka je uhapsena
i odvedena u logor u Italiju. Na ·njeno mjesto je izabrana na'stavnica AnCika DuriC, i ona je vodila taj odbor oko godinu dana, dok i ona nije ugrozena. Njena
&gt;~nasljedni·oa--~. . bila je Zlata SalahoviC, Zena koj1a C.e V·O-

diti poslove do 1944. godine, kada je tu duznost preuzela Sefika Resulbegavie.
Gradski odbor AFZ je nekolika puta reorganizovan, ali kako je rad bio raspadijeljen na kvartavske
adbore i odbore u ulicama, te pramjene nisu ni casa
zaustavljale poslove.
U svim gradskim kvaMovima neobicna brzo je razvijen rad zena. Glavni zadaci su im bili: odriavanje
tecajeva za bolnicarke, pribavljanje vune i ple~enje
carapa i dzempera, nabavka samtetskog matenJala,
pronalazenje i davanje stanova za ilegalne sa:"tanke,
skrivanje i prehrana ilegalaca. . . U gradu Je ~o¥a
]jeta bivala i po 40 i!egalaca kaje je trebalo sakr1h 1
hraniti. Osim svega toga, zene su bile izvanredne ku-

rirke. Prenosile su Stampu, Oru:Zje i munlClJU, ali su
bile i u obavjestajnoj sluzbi i obavljale sve druge
poslove u vrijeme barbe.
Obavjestajke

Zene su se odlicna snalazile u abavjestajnoj sluzbi,
koja je od pocetka dobra funkcionisala. Svakog dana
su abavjestajke i obavjestajci morali na adredena
mjesto i u odreden sat doCi i donijeti novosti va.Zne
za politicki rad, a narocito o djelovanju neprijatelja.
Obavjestajna mreza je postajala u svakoj fabrici, svakoj cetvrti i gatovo u svakoj ulid
Kao primjer o tom radu maze da posluZi Fabrika
duhana. U njaj su u svakom odjeljenju postajale obavjestajne grupe od po dvije-tri radnice.
Na ulicama su postojale straze - mamak i djevojka setaju kao da asikuju, a to je 11. stvari bila narodna policij a.
Citava rijeka informacija slivala se veeinom preko
Zena, na jedno mjesto u Mj-e'Srni !komitet Partije, ili
negdje drugdje u gradu.
Organizacija je •imala cak i u neprijateljevoj policiji, u srcu njegovih redova, svoga Covjeka.
Mubera-Bera CemaloviC bila je izrazito lijepa djevojka. Dak se skalovala u gimnaziji neprekidno se
kretala u drustvu naprednih djevojaka i mladica i
bila najbolja prijateljica s mnogima od njih, pa i sa
Biserom Puzic, kajoj je mazda bila i najbli2a. Kad je
Bisera otisla na studije u Beograd, po zavrsetku gimnazije, Bera se zaposlila u mostarskoj policiji, preko
nekih veza njene rodbine.
Bez sumnje je da mlada djevojka nije shvatila sta
ce se poslije dagoditi. Ali je ubrzo posljedice osjetila.
Najbo!je njene drugarice, i Bisera, okretale bi od
nje glavu kada bi se susrele. Niko s njom nije htio da
77

76

�prode iii proseta ulicom, niko da rijec s njom progovori ... Kao da je sve bilo zanijemilo. Mlada djevo]ka se osjetila samom i odbacenom.
Bera je stanovala u Podhumu, blizu kuce doktora
Mujica, ciji ju je brat Ahmed dobro po":navao. Ah .n~
tu, u ulici u kojoj je stanovala, a naroc1to u DonJOJ
mahali, gdje je bila udata njena sestra pa je tu Bera
provodila mnogo vremena, niko viSe nije- htio s DJO~
da se druzi. Mlada i postena djevojka je ocajavala, all
nije znal.a sebi pomoCi.
U krugovima naprednih mladih zena i djevojaka
bila je tada i, za sve vrijeme rata poznata, krhka i bolesljiva djevojka Dutka HadziC. Siromasna djevojka
je bolovala od teskog oblika gihta, te se vee tada s
mukom kretala i patila se. Ali u borbi i pokretu b1la
je i srcem i dusom ..Toliko je Citala, toliko znala i tako
bila pametna i razborita da su djevojke dolaz1le n]OJ
da je pitaju za savjete, osobito kada bi im bilo stogod
tesko.
Jednog dana se i Bera, njena susjetka, obratila
Dutki, izjadala joj se i zamolila je da pozove Biseru
i kaZe joj .sve to, a naroCito da ona b.aS u svojoj sluZbi,
u policiji, moze mnogo da pomogne pokretu.
.
Posta je Dutka to kazala Biseri, ova se dogovonla
s drugovima i potom razgovarala s Berom.
Od tada je Bera postala jedan od najvaznijih saradnika u b~rbi protiv policije i neprijatelja uopste.
Bila je od izvanredne pomoCi kao obavjestajka.
Njen susjed Ahmed Mujic, clan Partije, brat doktora MujiCa, znao je za to. Bera je i u ulici rado izvrsavala sve sto se od nje trazilo.
- Tako mi je jednom - prica Ahmed - pomogla
iznenada, kad sam bio u neprilici. Bilo je to kad smo
prvi put dobili slike druga Tita i proglase da ih izlijepimo po zidovima svaki u svom kvartu. Trebalo je
da u nas kraj dode jedna djevojka da to ucini, ali joj

78

je majka bila zabranila. Obratio sam se Beri. Ona se
svesrdno prihvatila opasnog zadatka, prosto je gorJela od Zelje da to uCini, i sav naS kraj je osvanuo s
Titovim slikama po zidovima.
Godine 1944. dogodila se manja provala i Bera je
bila uhapsena. Odvedena je u Jasenovac i tamo ubijena.
Njeni drugovi su dugo pomisljali da je ona bila ta
koja je odala tajni rad. Tek poslije oslobodenja pronaden je dokumenat iz koga se vidjelo da je jedan
njen susjed odao i nju, i organizaciju, pa i sebe jer je
i on ubijen.
'
I pojedini domobranski oficiri pruzali su dragocjene jnformacije.
Mjesni komitet je redovno obavjestavan o svemu
sto je bilo vai!:no da se odredenog dana zna.
Gradske ulice su bile »-pokrivene-&lt;&lt; radom organi7E.cije i ma sta 'Se dogodilo, uslijedila bi neka pomoc
ili bar obavjestenje o hapsenju i sto bda akcija radi
spasavanja ugrozenih.
A bilo je najrazlicitijih dogadaja.
Jednom je zanatlija na rudniku, komunist Ibrahim-Ibro Malkoc, prenosio akumulator za radio-stanicu 'i bio primjecen pa je stao bjezati od gonilaca.
Na setalistu je bila Mida Cadra. Malkoc joj je neprimijetno dao akumulator i O!na .ga }e sklonila pod zar.
On je nestao. Mida je odnijela akumulator onako pod
zarom u Donju mahalu, otkud je odred polazio u
Sumu, i k1:1riri su ga ponijeli.
Za svaku akciju, prilikom prenosenja materijala
ili kretanja po gradu, postojala je organizovana ·cak
i oruZ3111a, pratnja. Za pomoC u nevolji.
·
'
Policija je uspjela da preko svojih spijuna otkrije
neke zene i djevojke i pocela su prva njihova hapsec
nja. Rijec je o pripadnicima Partije, SKOJ-a i Antifasistickog fronta zena.
79

�U padi ustasa

U Zahurnu, u Duranovica kuci, jednog poslijepodneva u junu, odr2avan je .neki od sastamaka. NaiSla je
ustaska policija. Srecom, strawr skojevac je na vrijeme o tome obavijestio uCe.snice sastanka, veCinom
djevojke, i one su uspjele da sakriju ili izbace iz kuce
rnaterijal koji su proucavale. Ustase su ih sve pohapsile, rnedu njirna Fatimu-Fatu Cehic i Eminu Trbonja, i odvele ih najprije u ustaski :stozer, a poslije u
zatvor. Nocu su ih saslusavali i tukli, a narocito kad
su se kacile na prozor da gledaju .rnucenje Srba u
dvoristu. Na saslui\anjima su se branile da su se kod
Duranovica okupile na obicno sijelo, a posto ustase
nisu irnale nista sto bi ih teretilo, poslije rnjesec dana
su pustene uz napomenu da je njihova sreca sto rnedu
njirna nije bilo ni jedne Srpkinje.
Mjesec-dva kasnije, negdje u avgustu ili pacetkom
septembra 1941. godine, opet je doslo do provale jednag slicno.g sastanka u kvartu Cernica, u kuCi paradice Arpadzic. Bio je to siri sastanak SKOJ-a, dvadeset i osam prisutnih mladica i djevojaka (15 mladica i 13 djevojaka).. Vee po brojnosti skupa vidi se
kako se tada politicki radilo .u okupiranom gradu punorn fasisticke i ustaiike, vojske i policije.
Taj sastanak je odrzavan u blizini stana policijskog agenta Buhaca, kod koga je stanovao i policijski
agent Pero SimunoviC zvani &gt;&gt;Regrut..:&lt;. Zatim, tu j-e
stanovao i policijski stra:Zar Jarak sa :sestrom.
Valjda je neko od njih opazio nesto sumnjivo i
prijavio, pa je ustaska policija banula u tu kucu. Medutim, i taj put su prisutni, koji su bili sprernni i za
takav slucaj uspjeli da brzo sklone materijal ida radio-aparat okrenu kao da slusaju ustasku radio-stanicu. Inace, na sastanku su bas bili zavrsili citanje
biltena s najnovijim vijestima.

80

Dvojica rukovodilaca tog sastanka, Nusret Seferovic i Teofik Kalajdzic, uspjeli su da odmah pobjegnu kroz prozor na ulicu prema Neretvi, a sve ostale
osim Hidajete-Hide Seferovic ustase su uhapsili.
Hida se zatekla u sobi s otvorenim prozorom, te
se uvjerila da su njen brat Nusret i Teofik uspjeli da
se domognu ulice i pecina iznad N eretve. Ona se za.tim u toj sobi sakrila iza vrata, i kad su ustase upale
u sobu sa sinom vlasnika kuce i ucesnikom sastanka
Muhamedom-Hamicom Arpadzicem - nisu je primjetili.
Dvojica ustaskih agenata su vidjeli da je prozor
otvoren, pogledali su u tamu, niz sokak, i jedan je
rekao drugom:
- Dvojica su sigurno kroz ovaj prozor pobjegla ...
Dok se to dogadalo ostali agenti ·su na ulici cuvali
uhapsene. Potorn i ta dvojica napustise s Hamicom
sobu. Kad su posli zakljucali su kucu i Hida je ostala
sama ·u mraku.
Ustase su taka uspjele da pohapse sve djevojke i
mladice osim dvojice rukovodilaca SKOJ -a i Hide.
Uhapsene su vezali dvoje po dvoje i taka proveli kroz
grad u policijski zatvor.
Hida nije imala J.md, morala je .bjezati. Skinula j•e
cipele i spustila se polako s prozora niske kuce.
U tom hapsenju na toboznjem muslimanskom ramazanskom sijelu nevolja je bila u tomu sto je tu
rnedu komunistima i skojevcima bilo i dvojc Hrvata:
komunistkinja Pava Miletic i Scepo Pavlovic.
Kad su rnuslirnanke u policiji, braneci se, rekle da
je to bilo ramazansko sijelo, sef policije Roko poceo je
narocito da ispituje Scepu otkud on na rarnazanskorn
sijelu. On se branio da je pozvan s gitarom da svira, a
zaista je svirao na .gitari na tom »-posjelU-&lt;&lt;.

81

�To masovno hapsenje izazvalo je u:llbunu u gradu.
Pocele su intervencije kod talijanske vlasti, a jedna
posebna delegacija uglednih Muslimana protestvovala je sto se na obicnom ramazanskom sijelu hapse Muslimani, pripisujuCi to vjerskoj mrznji. Niko od uhapsenih nista nije odao. Svi su na saslu5anju govorili
onako kako im je partijska organizacija hila naloZila
u uputama koje su dobili u prvoj poi\iljci hrane: Policija je hila prinudena da poslije tri dana pustl sve
mladice i djevojke osim Muharema Zuhrica i Hamice
Arpadziea, ali su i oni ubrzo oslobodeni.
Kal&lt;O se radilo

Evo jednog primjera sta i kako se partijski radilo.
Bice rijeci o jednoj od stotina mostarskih porodica. 0
tomu priea Fatka Kapetanovic, zena koja je usla u pokret, zahvaljujuCi -njenom muzu Muji, uoci rata:
..u pocetku okupacije obuhvacena sam ilegalnim
radom preko Semse Madzo, kojoj sam u prvo vijeme
davala noveanu pomoc. Ona me je predala na vezu
Ramizi Kanje-Bostandzic, s kojom sam nastavila
rad sve do 1943. godine. Ramiza je odrtavala teoretske sastanke s nama na kojima nam je Citala brosuru
,.zena u Rusiji«, te biltene i druge rnaterijale .. U to~
aktivu smo bile jos Vera Mickovic, Hasmeta LJubovlc
i ja. Nas tri smo, opet, obrazovale svoje grupe Zena s
kojima smo teoretski radili, citale i ucile, sakupljale
raznovrsnu po,moC, izradivale plet€ne stvari za naSe
borce, pronalazile stanove za ilegalce i slicno. Preko
tih drugarica sam rasturala .biltene s tim da ih one
Citaju u porodicama naklonjenim pokretu.
Za vrijeme rata kod mene su se odr:lavali sasta':ci
sa zenama i omladinski sastanci, kojima su rukovod1le
Dzemila Dragnic, Ilduza Topuzovic i Enisa Topuzovic.

82

U toku 1942. i 1943. godine takoder su u mojoj kuci
odrtavani sastanci partijske organizacije Tvornice duhana. Rukovodio je moj muz Mujo, a prisustvovali su
Mida Cadra, Stoja Palameta i drugi.
U isto vrijeme su se u naSoj kuCi odrZavali, u dva-tri navrata, sastanci Mjesnog komiteta KPJ, ali ja
nisam poznavala drugove koji su prisustvovali. Kasnije sam saznala da je jedan od njih bio Mladen Knezevic-Traktor, a hili su i Olga Marasovic, Ljubo Bresan, te Hasan-Haso Fazlinovic-Zuti i Nusret SeferoviC, koje sam poznavala. Za vrijeme tih skupova ja
sam sa svojim mu:Zem Cuvala stra.Zu ispred na.Se kuCe.
U drugoj polovini 1943. godine, poslije pete ofanzive,radila sam s Radojkom Mickovic. Od nje sam primala zadatke i biltene. ·Poslije sam nastavila da radim s Memnunom Hadziosmanovic i Sefikom Resulbegovic u organizaciji AFZ-a.
Od Vahdeta Cevre, a poslije i od Muhameda Grebe, profesora, i Ahmeda Mujica dobivala sam novae
da ga dijelim partizanskim porodicama u kvartu.
Hiljadu devetsto cetrdeset i druge godine u mene
je kao ilegalac boravio Mustafa Temim-Turko, a prilikom orutanog napada na Scepu Barbarica (ustaskog
funkcionera) kod mene se sakrio izvrsilac napada Salko Barakovic. Njega su mi doveli Husnija Rebac i njegova zena Bahra.
Za sve vrijeme rata u mojoj kuci je bio privremeni magazin hrane i odjece. Od mene je prebacen krajem 1944. godine u kucu Memnune Hadziosmanovic&lt;&lt;.
Takvih primjera je bilo mnogo.
Briga i u Casu smrti

Mnogi stanovi su prosto hili na raspolaganju partijsk_oj organizaciji. Jedan od njih u Donjoj mahali,
bw .Je stan Memnune i Muhameda Hadziosrnanovica.
83

�Iz te kuce se odlazilo u odred. Njihovi sinovi Mithad
i Zijo bili su skojevci, a majka, Memnuna, jedna od
onih zena Mostarski koje su i ispracale u cdred i docekivale ilegalce. U kuci je bilo skladiste materijala za
stampariju, koja se nalazila nekoliko sokaka nize, kod
Mustovica.
Sa sinovljevom porodicom zivjela je i Muhamedova majka Zahida, zena od oko sedamdeset godina, ali
je ipak bila od velike pomoci unucima skojevcima, koje je voljela.
Memnuna je radila u organizaciji zena i pomagala
je u poslovima svojoj djeci, narocito Mithatu, koji je
bio vican za otpremu boraca u jedinice.
Nena Zahida je samo ponesto skrivala od onoga sto
bi je unuci zamolili. Nije mnogo znala o svemu, ali je
znala da je taj rad opasan, da to tre ba kriti, a posto
su i cetnici, i ustase i Talijani i policajci vise pula dolazili u kucu da cine premetai':ine, znala je da su neprjatelji. Zato bi baka rado primala sveian.i letaka ~li
pistolj i sakrila negdje gdje je samo ona znala da ce
biti na sigurnom mjestu, pa kad bi unuci zatrazili davala bi im.
Negdje 1942. godine Zahida se teze razboljela i pala
u postelju. Lezala je podugo, ali su unuci nastavili da
joj daju ponesto da sakrije. Ona bi to sklanjala pod
siltu na seciji na kojoj je leiala ili pod uzglavlje.
Pocetkom 1943. je baka sasvim onemocala. Smrt se
bila nadvila nad nju. Nije vise mogla ni da · govori.
Ipak, u ~posljednjim trenucima Zivota ona je sinu, nevjesti i unucima koji su se bili na8li oko nje pokazivala nesto rukom ispod sebe.
u tuzi sto im baka umire djeca se nisu sjetila 0 cemu je rijec. Zahida je umrla. Kad su je podigli, ispod
silta su pronasli svezanj letaka. Sirota starica
plasila da ce je neko iz .susjedstva dlizati kad umre 1 pro-

s:

84

naci sveianj, pa je zato davala one znake. I u samrtnom easu mislila je na skrivanje letaika i na skroviste
u sopstvenom krevetu.
. Iz ~g doma je ot~slo nekoliko boraca u odred koji
Je poshJe pete ofanziVe vodio Mladen Balorda. Kuca
je bila puna ruksaka sto su zene bile donijele.
. Prugom su borci krenuli do Rodoca, u kucu Mujica, a zatlm su presli Neretvu i uputili se dalje prema
':e:lez-pla~i:'i, ali s~ ih, ka'ko je pozna to, Nijemci opazih, napah 1 razbih odred.
Mostarski sokaci
Ne samo stanovi vee i citavi sokaci su bili neka
vrsta slobodne teritorije.
.. Mostarski sokaci su mnogo pula opjevani. Zivot. u
n.]Ima postao je poseban buran tek u vatn1m danima.
Ni,ie_ bilo tako reCi sokaka koji je izdao. U svima je
~l.]ucalo od borbe, i u svakom su zivjeli hrabri !judi i
zen e.
Mnogi mostarski sokaci bi se mogli opisati gotovo
['_Gd.Jednako: Nista narocito drukcije od ostalih nije doziVlJavao :'' ':"'h sokak u Donjoj mahali o kame je
ovdJe TIJec: T1kvmova uhca, kratko sokace od gl&lt;J.vne
dOTIJOmaha)ake Ceste do stare ze)jeznicke pruge ispod
brda Huma u kom ima oko 25 kuca.
Kao svuda, i tu su se susretale suprotnosti .
. Uostalom, mazda je onaj opasan policijski agent
i'hmun Benic bas narocito nasao stan preko puta toga
so~':ka, da sa svog prozora maze vidjeti citavu tu
uliCicu ..
TI]ega su sta?ov!Ili i usta8ki stozern±k Scepa
Barbanc 1 nJegova braca - ustase.
Nije lako bilo ni Benicu ni Barbaricu pri dusi sto
ta?'o stan':'ju, jer je veCina zitelja najblizeg sokaka i
ClJele okolme bila protiv njih.

?o

85

�Iz tih dvadeset i pet kuea bilo je viSe od 30 boraca,
medu njima petnaest Clanova Partije, od kojih su gotvo svi prije uclanjenja u Partiju bili clanovi skojevske organizacije. Od njih je bilo dvadeset boraca s
puskom u ruci. Sest ih je poginulo u ratu, troje je ubijeno u logoru.
U porodici Emine i Jusufa Elukica, tri sina i kcer
Ramiza bili su borci, a kcer i dva sin a Ciano vi Partije:
Ramiza, svrSena uCenica :Z€nske struCne Skolt~ i sinovi
Mehmed-Meho ,; Salko, ucenici gimnazije, a sin Sacir
je bio brijacki radnrk.
Majka Emina nije dozivjela smrt svoie djece, jer
je umrla prije, a otac Jusuf izgubio je cetvoro. Sacir
je poginuo u logoru, a Ramiza, Meho i Salko kao borci
u petoj ofanzivi.
U porodici Hahibe i Mehmeda Puzica, radnika u
. Fa:hrici duhana, dvij e kceri i sin su bi!i borci: Bisera,
Samija i Mudz. I ta majka i taj otac su sretni jer im
se sve troje djece vratilo iz rata Zivo.
Svoju najstariju )&lt;:cerku Biseru Mehmed je prije
rata odveo u Radni6ki dom :na .iedno predavanje. Posto nije kao ucenica gimnazije smjela dopustiti da je
tamo neko vidi, otac je rekao da ide u zaru, pokrivena.
Kad .ie dosla ustaska vlast Mehmed je otpusten iz
F&gt;~brike duhana, a njegova djeca su iskljucena iz skola, eak i ono dvoje koje su hili u osnovnoj skoli, Nad~i­
da i Melfet.
U kucu prodice Puzic dolazili su na vijecanje najpoznatiji mostarski komunisti, a od onih koji su stizali
u Mostar, posjeCivali su je Svetozar Vukmanovic-Tempo, spanski horci Petar Drapsin, J akov Baruh, Rade
Spanac - Ante Saric, kad hi naisli kroz Mostar.
Uz Mehmeda je i njegova drugarica Habiba pomagala. Bdjela je nad zivotima SVDje djece Bisere i Samije i domisljala se na sve naCine da pomogne da im
· opasan ilegalni rad bude lakSi i bezDpasniji i da u

86

svemu usp~ju. Na primjer, sjetila se pa je iz jednog zida u vrtu 1zvukla nekolikD kamenova i -na njihovom
mjestu napravila dobro maskirano skrovSte za stampani materijal, a i za sitnije oruZje, revolvere i bornbe. Kroz to malo sk)oniste proslo je dosta materija)a.
Tu se sklanjalo na dan-dva, dok se ne O&lt;jnese kud je
trebalo Ddnijeti. Iz §!amparije su tu stizale stampane
stvari da se dijele dalje.
Bisera je nekoliko ·puta upucivana kao kurir u Trebinje, Konjic i Jablanicu da odnese stampu i poruke.
U kuci je hila i javka Pokrajinskog komiteta za
Bosnu i Herc&lt;=govinu, te su i Mehmed i Habiba znali
lozinku na toj javci i primali su kurirku Steficu Fliker
-Belak, koja je stizala iz Sarajeva sa lozinkom:
»Da li tu stanuje doktor Smit?«
U malom Trkvinom sokaku nije bilo kuce u koju
se bjegunac koga policija goni nije mogao mime duse
skloniti. Ljudi se nisu plasili da ga prillvate iako su
oi'i polioijskog agenta mogle neprekidno da prate ko
to ;&gt;lazina stara vrata u avlije i u plocom pokrivene
kuce.
N eprekidno na udaru policije
I najstarij e zene su cuvale strazu kad su se odr2avali 'sasta.nci, a na brdu Hum, pod borove, izlazila je
gotovo sva mladost male ulice da uci iii da se dogovara 0 svemu sto treba uciniti u borbi protiv neprijatelja.
Sve su porodice disale jednim dahom, sve su se
razumijevale i pomagale, jer ih je povezivala ista rp:isaD.

Nije bilo cudo sto se majka Habiba Puzic duze zadr:Zala tamo uz »streku« pod brdom - to je bila straza dok je njen muz Mehmed na istoj duznosti bio na
87

�dnu sokaka, bas preko puta kuce u kajoj je stanovao
policajac. Njih dvoje su cuvali mnogo puta sjednice
Mjesnog komiteta Mootarra iii kakav drugi sacstanak.
Taka su i ostali stariji !judi i zene, a i djeca, cuvali
stral':u u jednom povezanom krugu svenaradne odbrane ad dusmana. Sve su parodice bile navikle na svajevrsne znakove i sifre.
Mala djeca u Puzica mora1a su dati odredeni znak
kad bi dolazila k&gt;uci iz skole i otvarala vrata, a otac bi
se svaki. put nakasljao kad bi sti~,;o s posla - sve su
to bili 2JI1akovi da vrata ne ·atvara •po-hcijsiki agent vee
prij1at•elj iii ukucanin.
Sokak je bio neprekidno na udaru palicije. UstasJ:a
palicija, talijanski fasisti, Gestapo i sve te razne pahcije izvrsile su u malom uskom sokaku mnoge premetacine i haJpsenja. Stare zene su bile stra2ari. Ucvrscena je nerram-usivo drugarstvo, vladali su jednakast i
prijateljstva medu svim .t]m porodicama.
Starica Habiba Sefic jedna je ad zena koje nik;,ad
nisu naucile da citaju i pisu. Ali i ana je bila pol':rtvovana i smjela. Sin joj Ibrahim-Ibra i snaha Fikreta
bili su clanovi Partije, a ona je cesto strazarila i prije
rata kada bi se kod nje odrl':avali sastanci clanava Partije sa Rudolfam-Rudom Hraznicekom, Mujom Pasicem, Karlom Batkom i drugim partijskim ljudima.
Covjek iz tog sokaka pakaza:a se i onda kad su ustase proganile Srbe. Ljudi su cuvali srpske paradice
i sakrivali im stvari kad su ih ustase gonile.
Nije bilo covjeka :hi zene, pa ni djeteta, kaje nije
iznslo na dno sokaka da isprati parodicu Mihajla Brkiea kad je prognana u Srbiju. Svi su krenuli iz avlija
za njima da ih isprate sve do zeljeznicke stanice. Ali
ustase su vee na prvim karacima uperili svaje puske
u te !jude i potjerali ih ne dazvolivsi ispraeaj.

88

Takav je bio taj jedan mostarski sokak, a takvi su
bili i gotovo svi njegovi sokaci. U njima su se svi medu sobom poznavali i svi su znali Zbirove i uhode, a i
barce, i imali su sklonista za njih. Svi su znali kako
njihov sakak dise.
lspracaj u odrede

U nekaliko kuca u perifernim dijelovima grada
zene su ispracale barce u partizanske odrede iz grada
od 1941. gadine do kraja rata. To su bila naselja radnika i siratinje u kajima je izdajica ili palicijski dousnik
bia rij etkost.
U BjeluSinama, Mazoljicama, Brankovcu, Carini,
na Luci i u Donjoj mahal:i, uglavnam su zene bile te ko
je su se brinule za izlazak baraca iz grada. Kuce na
pogodnim mjestima uz podveleski kamenjar i vinograde, blizu sumica ili grablja, bile su baze za izlaske, a
njihove domaCice :su za sve vrijeme rata ispraCale
borce s najveCom paZnjom, kao rodene sinove.
Na Bjelusinama je jed.na od najpoznatijih bila Stana, Z€na kro,ia,Ca Lazara-Laze RadlSiCa, a i HatidZa-Hata, zena kovaca Mese GubeljiCa. SaCira Babic-Selimovic, zena Mustafe-Muje BabiCa, Hatidl':a, zena
Osmana Santiea, pa kuce Dare Ivelja, Milice SamardZiC, Mare MiSeljiC, Munte PavloviC, Anice IliC, Anike N eimarovic i drugih.
Iznad kuce Laze i Stane Radisic bio je vinagrad,
kraz koji je vadio put u kamenjar, u brda Podvelezja.
Mnogo pula su palicijski agenti zalazili u BjeluSine i pokuSavali da se uz pomoC varki, noCu, probiju
u kuce i tamo zateknu borce na odlasku, ali nikada do
kraja rata nisu u tome uspjeli: oko tih kuca budno se
Cuvala straZa. To su v€Cinom Cinile Zene i dj evojke,
koje su o svakam pokretu poliaije ili vajske brzo i na
vrijeme obavjestavale.
89

�Prije odlaska boraca u odrede zene su, pod feredfuma i u zarovima, donosile robu i hranu za nJih u te
kuce i okolne vrtove, groblja i u kamenjar.
.
J ednom prilikom se dogodilo da iz vra_ta kuce
Dare Ivelja izlaze borci, a Nijernci ban':' u kucu _stane
RadisiC u susjedstvu, radi pretresa. Shena se desavalo
u tim kvartovima bezbroj pula, ali koliko je lloznato
samo u dva slueaja je policija uspjela da otknJe robu
i spremu boraca, a bor;e ~ nikada.
.. , .
U kuCi kovaca Mese 1 Hate Gubel]IC ]ednom s':'
zene donijele robe i hrane koja bi jedva mogi&lt;;statl,
maZda, u desetine &gt;&gt;.YUksaka-«. Bile su to stvar~1c~ 1z
kuca Srba koji su protjerani, a prethodno usp]eh da
kod komsija ostave odjevnih, posteljnih i drug1h predmeta. Inace ustase su njihove kuce zapeeatlh.
U susjedstvu, u kuci Muje Babica i njegove .zene
Sacire, takoder je tada sklonjeno dosta robe kaJU su
zene preko sarica harema prenijele krisom, pod za;ovima. Nesta robe je odmah prebaceno u Gostmu sumu, vise Bjelusina kama su odlazili borci, a t~mo su
cekali kuriri Podvelesci sa konjima - medu llJima Je
najpomatiji bio kurir Juklo -, pa su odvozili turobu
u Podvelezje, do prvih cobanskih koliba, do ka]Ih se
stizalo za sat i po pje8acenja.
U sirokoj akciji N arodnooslobodilack~·g pokret~ za
prikupljanje materijalne pomoci za part1zane usPJelo
se sakupiti dosta potrebnih stvari, koje. su uhod~mm
»kanalima« prebacivane do prvih part1zansklh Jed•nica.
Policija zaplijenila baklave

Posto je policija primijetila neuob\c.aje':? kreta~je
Zena u zarovima i fered:Zama prema B]elusmama, ]€dnog predvecerja, u prvi sumrak, stize kamion sa dva-

90

desetak policijaca i agenata, a na celu im cuveni Trl:::onja. On udari nogorn u v,rat.a na kuCi Hate i MeSe
Gubeljiea i provali silom u kucu. Mesa je vee bio pobjegao u Gostinu sumu s odredom, bas te noci, te su
ustaski policajci uhvatili Hatu i odveli je u policijski
zatvor. Kucu su zapeeatili i ostavili dva policajca da
oko nje strazare. Iz nje j e policija zaplijenila grdan
materijal, a najviSe hrane. U Mostaru su se policajci
hvalili, a narocito Trbonja, da su se osam dana gostili
ZderuCi pogace, pite i baklave iz te zapljene.
Hatu su ispitivali i tukli do besvjesti da bi kazala
otkud tolika roba u njenoj kuCi, ko je to donosio. Ona
nije ni rijei\i rekla. Nikog nije odala, i policija nije nista od nje saznala. Na kraju su je, pretucenu, pustili.
NesreCna Zena je svojim drugaricama poslije prjcala kako se u zatvoru napravila da je potpuno luda i
na svako pitanje je odgovarala suludim i nesuvislim
rijecima, taka da je, kako po svemu izgleda. istrazitelja uvjerila da nije pri zdravoj pameti. Lukavstvo joj
,ie saCuvalo Zivot.
Drugo otkrivanje skladista dogodilo se u martu
1942. godine, posto je policija nekako saznala da se u
kuCi Fate Zalihic nalazi sanitetski materijal, sto je hila istina.
Te je veCeri tre!halo da odred krene u SrUrnu. K.ako
su iz Mos-tara ·mnogi borci 'izlazili s oruZjem i drugom
opremom, tog pr,edveC.erja je kod Fate dones·en sanitetski materijal za taj odtred u polill'etu. Kad su poiicajci
banuH u kuCu na:Sli su pus·t stan, ukrUCani su u:spieli
umaCi koji t~Enutak prlje njihovog upada. Ali sanitetski materijal je b\o ostao, te }e pronaden i zapaljen.
Sutradan je cijela Fatina pou-odica pohapsena i odvede.na u talija:nslki koncentracioni l:ogo.r na Mamuli, a
cdeed je iz jedne druge kuC.e otisao - :bez .sanitetsko.g
materijala.

91

�Obecanje iz godine 1941. izvrseno 1945.

u kuci Stane Radisic, iz koje je poslo u rat mnogo
boraca poi'ev od 1941. godine, neprekidno su navracali kuriri iz odreda kao u svoju kucu, jer im je bila
poznata buduci da su iz nje i sami odlazili. Stanina
kcer Gana vrlo vrijedna skojevka, imala je i zadatak
da vodi k~o neku evidendju o svima koji su odlazili
tim ,kanalorn« iii da bude neprekidno na mrtvoj strazi, uz ostale skojevce i skojevke, i bdij,e na dnu sokaka pa da na vrijeme javi o svakom sumnjivom prelazenju tom kvartu - Bjelusinama. Borce su u hm sokacima susretali i naSi stra:Zari sa lozinkama, tako da
niko ko je bio sumnjiv nije mogao da se probije na taj
teren a da ne bude na vrijeme opazen.
U taj kraj agenti nisu mogli niti smjeli mnogoda
zalaze. Ipak, jednom su stigli maskirani da kor;'umsh
ne bi poznali da su bas oni bili u tom kvartu 1 da su
uhapsili krojai'a Lazu Radisiea. Stani ~~ podnije_li. pistolj pod grlo, a njihova vrata su probrh 1 otvonh kamom. Napravili su premetai'inu i nasli. predratn':
znacku radnickog fudbalskog kluba »Velez«, a Stam
zaprijetili:
- Znas li ti sta ovo znaCi? Zbog ovoga ces da ispastas!
Zanirnljivo, je i jedno Stanino sjecanje na 1945.
godinu, kada su, u februaru, poceli stizati u njenu kuCu ani isti borci koji su ostali Zivi a otiSli su iz tog dorna u rat jos 1941. Svratio je tada Obrad Slijepcevic,
njen sus jed, pa joj rekao:
- Znas li ti, Stano, kad smo krenuli obecala si
nam napraviti baklavu kad se vratimo, Sjecas li se?
- Sjecam se vrlo dobro- rekla je Stana - i napravicu je. Obecanje je odmah izvr8ila.
92

Hrabre domacice i njihova djeca

Iz tih kuca su odlazile u odrede grupe od po deset do pedeset boraca, i to za sve vrijeme rata, a samo
do maja 1942. godine iz Mostara je izislo u partizanske
jedinice najmanje 300 boraca i nijedan nije izisao na
svoju ruku, vee su svi DtiSli organizovani u male &lt;Jdrede i mnogi - naoruZan. Bilo j.e i boraca, kako se
Stana sjeCala, koji su se vraCali, jer, zato Sto su bili
s]abije odjeveni, nisu uspjeli da se probiju kroz snjezne mecave i led u planini. Oni bi bili rasporedeni po
kueama, pa bi kasnije odlazili bolje odjeveni.
Borci koji su mnogo pula dolazili u Mostar, kao
sto su Alija-Ala Kreso, Husein-Husa Orman i drugi
sjeeaju se kako su ih hrabre domacice primale u svoje kuce, kako su one iii njihovi muzevi cinili sve da bi
se kuriri povezali s organizacijom u gradu, izvrSili zadatak i ponovo krenuli u odred.
U to vrijeme, u doba oskudice u hrani, nije bilo Jako primiti ni jednog a kamoli nekoliko boraca iz sume
i nahraniti ih i dati im cistu odjecu i rublje. Ali Moe
starke u tim. siromaSnim perifernim naseljima su se
u toku cijelog rata vrlo pozrtvovano o tome brinu!e.
Bile su izvanredno hrabl"e.
Kad je jednom Ala Kreso, koji je prvi put u parti~
zane otisao iz kuce Radisiea, stigao u dom Anice Ilic
nije mogao odoljeti a da tu hrabru majku ne upita:
- Sta bi ti, Anice, da neko sada bane u kucu?
- Ah, sta bi - rekla je ona - vi imate bombe
i maSinke, bacajte i pucajte, a za mene ne brinite,
sa mnom sta bude da bude ...
Citav kvart je znao da su u BjeluSinama H·kanali+&lt;
za odlazak i da gotovo sve kuce sluze borcima, ali nikad niko nije odao niti je za cetiri ratne godine polici93

�ja ikad uspjela da provali »kana]« i ugrozi !jude koji
krecu u rat i njihov odred.
Zen-e su izvrSavale najraznovrsnije ratn.e z~datke.
Tako .ie i Mevzeta Kreso ;rise puta odlaz!la 1z Mastara kao kurirka na teren JUZDO od grada,. a Jednom Je
dobila na!og da krene u Mostarski bata]JOD 1 odnese
neke peruke i postu borcima.
.
Ona je otisla vozom do Jablanice, a t_rebal? Je da
stigne u selo Doljane, gd]e Je tada batal]OD bw. B1lo
je to u jesen 1942. godme.
Sisla je s voza u Jablanici i uputila se prema selu
Zlati, ali su je zandari zaustavili.
U nje je bilo puno poste, bora eke ::najke. su _slale
svojoj djeci sitne stvari, ono sto je lakse odmJetl, J€~
je Mevzeta morala da nosi i ma~i kofe~ pun. konca 1
drugih sitnica koje je ht]ela toboze zam1]emh za hranu.
- Kuda ces?
- Borne u promidZQu, imam sitnu djecu, pa da
im donesem koru hljeba.. . .
...
. ..
I Mostarci su u ratu b1h pnhvatlh 1zraz HC1 u promidzbu« stG je znacilo pGci negdje u sela. i :nabaviti
hrane za novae ili u zamjenu za robu. Tako j€ 1z:rrnuto
znaCenje PaveliCeve rijeCi &gt;~prornidZba·&lt;-&lt; st_o J€ ko~d

ustaSa znaCilo &gt;~ropaganda~-&lt; ili &gt;&gt;pr.omicanJe« ustas-

tva. Narod se rugao toj ustaskoj rijeci. . .
»
Zandari su opGmenuli Mevzetu dane ide dalje pr~­
ma Doljanima, jer su tamo partizani, te da _lako _moz·e
stradati... Mevzeta im se zahvalila na saVJetu 1 krenula da!je.
Kad je stigla blizu os!obodene teritorije cula je
zvizduke iz sume. N eko je povikao:
- Ko ide?
- Iz Mostani - povika iznenadena i uzbudena
Mevzeta, jer se tih rijeei najprije sjetila.

94

U to skoei pred nju iz sume niko drugi nego Scepo
Pavlovic, covjek koga je ona dobro poznavala kao i
on nju. Time je bilo rijeseno pitanje njene legitimacije.
Ali sad Scepo i ostali narede Mevzeti da naglas
place uz put dok je vode kroz sela, kao da je zarobljena. Trebalo je prevariti seljane da ona nije kurirka iz
Mostara.
Mevzeta je hila radosna sto se sastala sa Mostarcima, ali, eto, sada je trebalo jos i da place. Teske je to
iSlo, ali je glumila dok su je vodili kroz selo.
Stigli su u stab bataljona. Mevzeta je tamo nasla
Racu GnjatiC-IvaniSeviC, Minu HaCam, Beru ArpadZiC
i druge Mostarke i Mostarce. Gotovo svakome je do-

nijela ili pismo ili neku stvarcicu od roditelja. Sjeca
se kako je Beri Arpadzic predala jedan sipak i sapun.
A donijela je i pdStu za bataljon.
Iz bataljonske rezerve dali su Mevzeti zita koliko
god je mogla ponijeti, oko 30 kilograma. To joj je
trebalo i kao opravdanje kod 2andara za njenu »promidzbu«, a borne i da ponese u Mostar, gdje je glad
vladala.
I borci su dali Mevzeti sitnice dJa ponese u Mostar.
Env€r ArpadZiC: je na modrom papiru· izr-e:;:.ao svoje
stopalo i zamolio da mu S€ izrade opanci. Mina HaCam
je dala jednu jabuku za majku i na jabuci je iglom
izbola slova - pismo: »Draga mama, ne brini za mene ja sam dobro.. ·" Fazlija Alikafic joj je dao jedan
sat da ga preda njegovoj supruzi Mevlidi, a Hilmija-Hilma Cisic je poslao jednu kosulju svojima. Dr.ugi
su dali jos neke sitnice pa se Mevzeta oprostila sa svima u bataljonu i krenula n.atrag, prepuna paste.
Kad je prolazila kroz selo vidjela je covjeka u zutom mantilu, a uplasila se kad ga je i u Jablanici srela.
!mala je i zbog cega. Sigurno ju je on prijavio, jer su
je zaustavili 2andari. Svratila je, ipak, na pumpu, to~

95

�boze, da se napije vade i uspjela da izbaci ono »Stopala« izrezano od modrog papira. Zandari su je poveli u
kasarnu. Kosulju Hilme Cisiea je bila obukla, sat je
cuvala, jabuku takoder, ali sta ce s pismima? Cim je
stigla poeela se obazirati okolo. Zatrazila je od :landara
da ode u zahod. Tamo je istresla pisma iz njedara i neke krpe, pa sve to bacila u jamu. Kad se vratila zandari su naredili svojoj kuharici da svuce Mevzetu »do
gole koze«. Ona je to ucinila i pretresla je, ali nista
sumnjivo nije nadeno. Ipak su je predali Talijanima
u zatvor, i oni su tem-eljno ispitali o svemu Sto se
tiCe partizana, ali kako ona. niSta &gt;~-nije zn,qla« da im
kaze, pustili su je. No, posto su joj zandari oduzeli
zito, pozalila se Talijanima, a oni su im naredili da joj
ga vrate.
Kasnije je Mevzeta pronasla otisak stopa\a En vera
Arpadzica kod pumpe, gdje ga je bacila, i odnijela u
Mostar, kao i jabuku s pismom Mine Hacamove.
Kad je, godine 1944. citava domobranska vojna
muzika iz Mostara presla na oslobodeno podrucje, policija je pohapsila zene muzicara, a djecu je trebalo
nekako z;brinuti.
Jedno od djece, malog Toncu .oct tri godine, dobila je Mevzeta Kreso. Bilo je to dijete muzicara Bore Hribara. Roditelji su ga bili ponijeli sa sobom, ali
kad su bili blizu bunkera,. dijete je zaplakalo i kalona je opazena. Kurir je zato morao vratiti cijelu grupu u grad.
Kad su ponovo krenuli roditel.ii su dijete ostavili
u gradu odboru :lena da se o njemu stara.
Malog Toncu je donijela Mevzeti Borika Radan.
Mevzeta mu je dala ime Osmo, a Tonco se pobunio:
- Nisam ja Osmo, ja sam Tonco. - Jo!i je dodao:
Moj tata je otisao bum-bum...
Poslije su malog »Osmu« prebacili kod starice Habibe Aganovic, i ona ga j e cuvala do kraja rata.

96

. Kada je bilo oslobodenje roditelji su poeeli da traze d!J~te: a kako je sve bilo uredeno i legalno, morale
se traz1tJ ;' gradu na sastancima. Postovljeno je pitan]e: ko cuva naJmladeg ilegalca? Na jednom od sastanaka lV!evzeta cuje to pitanje i javi se da ona zna
gd!e Je d!Jete. Tako se mali Tonco opet nasao u naruc]u svoje majke i svog oca.

Mos~ke su -se b_rin.~le_ i o &gt;&gt;ruksacima-&lt;&lt;~ u kojima
Ce borc1

1z

·Mostara lZTIIJeh svoju opremu.

Iz Fabrike duhana,. gdje je od onih prvih strajkova napredm pokret 1mao medu radnicima oslonac
u P?litickom radu, iznoseno je i .platno za te naprtnJace. To J€ bilo ono jako laneno platno u koje je
zamotavan presovan duhan u listu. J edna radnica u
toj fabrici, _Stoja Palameta, uzela je na sebe da orgamzuJe IznosenJe platna, a rpomagale su joj mnoge radmce. Svaka od njih je omotala oko sebe po komad
od dva 1 po metra toga platna i iznijela iz fabrike i
\'redala Stoji, koja je ·u :svom stanu :lila ruksake. Vee~ ruksaka otisla je u odrede, ali je jednom Stojin
~us~ed, n~,~~- Cam~l, ?~Sto opazio, pa je, neCovjek, to
1a.v1o pohc!Jl. PohcaJC! su upali u Stojin stan, pronasli oko 30 ruksaka i zaplijenili ih, a Stoju uhapsili.
Ne~ko se Jpak 1zvukla iz zatvora, ali je otpustena iz
fabnke. Do·CTI!Je Je ponovo uhapsena i sprovedena u
logor.

. Z!" vrijedne ruk~ n:ostarskih djevojaka vezana je
1 pnca o komun~stlckoJ zastav1 namijenjenoj za pr{)slavu Prvog maJa u Mostarskom bataljonu. Trebalo
J€ proslaviti Prvi maj 1942. godine. Iz odreda j e stiglo p1s'?o _u Mostar da se izveze i sasije jedna crvena
komumstwka.zastava sa srpom i cekicem. Clanice odbora ~ena ·na lijevoj obali Neretve su se dogovorile
koJa ~e to da uradi. Fahra Fejic je potrazila po gradu
1 kup1la crvem saten za zastavu, a pet djevojaka se
97

�pobrinulo za konac i zatim izvezlo srp i cekic na zastavi. Radile su nekoliko dana, a kada je zastava bila
gotova, predale su je partijskoj organizaciji.
2ene majke, sestre, rodice i djevojke, vjerenice
boraca .:.._ vrlo sirok krug Mostarki - ucinile su izvanredno mnogo da pomognu borcima koji su odlazili
u odrede iii stizali u Mostar da izvrse kakav zadatak.

NA DV A FRONTA

Vee u jesen hiljadu devetsto cetrdeset i prve godine nad Mostar se nadvila i avet gladi. To je bio
jos jedan front, na kome su se na prvom mjestu borile zene, majke, koje nisu imale sto dati djeci da
pojedu. One su najvise i prepatile. Lutale su ulicama
osobito kad je pocela zima, da nadu sto bilo od hrane. Ali trgovine su bile gotovo prazne, pazari takoder, jer je sve uzimano za neprijateljsku vojsku. Nigdje se nisu mogli naci krompir ni grah, jer je sve
bilo odneseno cim bi stiglo na pazar ili u ducane. Mostarski vrtlari su hili obavezni da kupus, spanac, salatu i drugo povrce isporucuju talijanskoj diviziji koja je cuvala grad od partizana.
»Viktorija«
Talijanski vojnici su poceli prodavati hljeb, marmeladu i druge namirnice koje su krali iz vlastitih
magacina. Organizacija narodne pomoCi poCela je
jos vise voditi brigu o porodicama boraca, a najvise
o prehrani ilegalaca.
U to vrijeme je bilo nekoliko malih piljarskih
radnji koje su sluZ:ile kao kakva dobro kamuflirana
ilegalna skladista za namirnice, na razne nacine pribavljene. Kasnije je, kako cemo vidjeti, to u Mostaru hila prava ilegalna aprov;izacija, vrlo dobro organizovano snabdijevanj e.

98

99

�»Dana 3. o. mj. oko 9,30 sati doslo je na gradsku
pijacu viSe Zenskih osoba, veCinom muslimanske vjeroispovjesti, gdje su ad trznog povjerenika g. Becira
Bijedica trazile da im izda brasna, krompira i masla.
Bijedic ih je upozorio da nema trazenih :namirnica
i poslao ih da idu na gradsko poglavarstvo. Dosavsi na
gradsko poglavarstvo, vecina ih je as tala vani vicuCi:
»Hocemo hljeba« - dok je nekoliko njih uslo u samu
zgradu s namjerom da dodu do g. nacelnika. U uredu
nije bijo ni g. nacelnlk ni g. ldanacelnik. Redarstveni
strazari odstranili su demonstrante iz gradskog poglavarstva, na Sto su se isti uputili do stana g. naCelnlka. Put em su vikali: »Hljeba, hljeba, gladni smo ... &lt;&lt;
~ sliC_:w, Sto su r:astavili i pred stanom g. Butuma, koji ·
Je lezao kod kuce bolestan, zahtijevajuCi da ih se pusti
u njegovu sobu. Prestrasena vikom, supruga g. nacelnika pustila je pet demonstrantkinja u njegovu sobu,
gdje su trazile da im se povisi obrok hran&lt;: sa 4,5 kg
na 9 kilograma po osobi mjesecno (sada se dobije u
psenici 5,80 kg iii 4,5 kg u bra.Snu) i da se dobavi za
potrebe grada masti i krompira. Malo iza toga dosao j e
potpisati u stan g. Buturna, gdje je prisustvovao njegovom r.azgovoru s demonstrantkinjama.
Razgovor je tekao u dosta mirnom tonu i iza toga
im je g. Brutum obecao da ee uciniti sve sto je u njegovoj moci i uputio ih je da se pismeno obrate na g. Kotarskog predstojnika. Demonstrantkinje su izisle iz
njegova slana na ulicu, gdje su sakupljenu masu iz- ·
vjestile o rezultat'ima posjete. Tada se vecina zena
raziSla, dok je jedna skupina od oko 50 osoba. veCinom
mladih, demonstrirajuCi otisla do gradske pi] ace, odakle su se nakon kraceg vremena razisle.
Kao podstrekaci i sudionidi spomenutih ulicnih nereda, uhapsene su slijedece osobe: Paula-Pava Miletic, Bira Dizdarevic, Muruveta Cernalovic i Zebra

Partizani su iznad grada cesto prekidali zeljemicku prugu Mostar-Sarajevo, te je malo sto od zivotnih namirnica stizalo u grad, a poznato J€ da Hercegovina mora zito da dobavlja sa sjevera. Sva je
prehrana bila na karte, vrlo oskudne »&lt;:!eke« u braSnu, masti, SeCera i sliCno, a sve se to dijelilo rijetko,
neredovno, i nikad covjek nije bio siguran da ce rna
sta dobiti.
Konacno je, nekako u decembru 1941. godine, stiglo nekoliko vagona, ili mazda citav voz,3tocne repe.
I to je, razumije se, razgrabljeno.
U to vrijeme je latinska rijee »Victoria« (pobjeda)
postala ustasko-njemacko-talijanska molitva. Sve je
bilo u znaku slova &gt;&gt;V«&lt;. Na svakom CoSku, na vagonirna, drvecu i po zidovirna pripadnici neprijateljskih vojski su ispisivali tu rijec i to slovo.
Duhovite Mostarke su spontano prozvale onu stocnu repu sto je stigla U grad kao jedina hrana - »Viktorij a«. u prolazu ulicarna na svakom koraku se culo kako zene razgo-varajru:
- Eta, bogami, nisam nista nasla na Tepi (Tepa
je glavni mostarski pazar za povrce i voCE') nego sam
kupila dvije kile »viktorije«.
- A ja sam, bogme, i pitu od nje napravila, i
da vidis, na ovoj gladi, nije ni loila.
Medutim, iako je Mostar znao i u najteiim trenuCima za smijeh i ilalu, tada mu bas nije bilo do sale.
Izgladnjela djeca su slabila, blijedila i razboljevala se
od gladovanja, jer je sve teze bilo pribaviti sto bilo od
hrane.
Partija je i u tim teskim trenucima odlu~ilad~ z~­
ne prirede demonstracije zbog glad1. U IZV]esta]U
,Gradskog redarstva« od 4. decembra 1941. godine, u
kom policija pise svojoj vi&amp;oj vlasti- ustaskoj »Velikoj zupi«, stoji i avo:

101

100

•1¥1

�Vejzovic, a izdan je nalog za hapsenje Grebine i ArpadZiCeve.&lt;&lt;

Taka kaze policijski izvjestaj.
Demonstracije zena su snazno odjeknule u gradu,
u kom je glad vee hila ovladala. Dosle su u pravi cas
kao borbeni poziv u sklopu sve sireg ucesca zena u
politickom radu.
Policija je u svom izvjestaju sturo opisala taj dogadaj koji je uzbudio cio grad, sturo jer su zene u velikom broju uzvikujuCi traZile hljeba za svoju djecu
iduci glavnom ulicom s jednog kraja grada, s pijace na
Tepi, do kvarta Carina, gdje je bilo sjediste opstine,
i u stan tistaskog gradskog nai'elnika Butuma.
Na terasi kod nacelnika bas se hladio hljeb, pa se
mo2e zamisliti kako su reagovale gladne materinske
oi'i. Demonstrantkinje je docekala nacelnikova zena
rijeCima:
&gt;&gt;Sta Cemo, seke moj-e?&lt;&lt;

Nacelnik se digao iz kreveta i, drhte.ci i blijedeCi u
strahu, sve je obecavao dok je na ulici sedam do osam
stotina zena bucno trazilo: ,Hljeba, hljeba za nasu
djecu! ... ~&lt;
Demonstracije su vodile istaknute komunistkinje,
a prve su istupile Dika Hadzic, Mevzeta Kreso, Anda
Knezevic, Pava Miletic, Dika Muslibegovic, 'Vlida Cadra, Derva Seva i one koje se spominju u policijskom
izvjestaju da su uhapsene, te Mubera-Bera Arpadzic,
koja se bila sakrila i policija ju je uzalud trazila po
Cernici. »Mujo Brko«, policijski agent Mustafa-Mujo
Trbonja, juri&lt;J je cerniCkim sokacima 'i obraCao se Zenama u mahali da mu kazu gdje je Bera.
- Zna5 - rekao je Muberinoj susjedi Rani Basic
- platicemo ti da napravis sve zlatne zube samo mi
kazi gdje je Bera, sad je hila tu ...
102

. --:- Hocu, Mujaga, bogami, cim je vidim- odgovonla Je H&amp;na, kod koje se takoder ru ikuCi tada nalazio skriven ilegalac.
. Org~~iz~cija zena je u oktobru 1942. pripremila i
1zvela JOS Jednu demonstraciju u vezi s nestaSicom
hrane, s _gl~d?val':jem. ~rznice su i te jeseni bile prazne, ah Je JOS UV!Jek shzao sa sjevera po koji vagon
stocne repe, »viktorije«. Odluceno je da se jos jednom sprovede ~rotest zena. (Znalo se da mostarski povr:lan sve _
svoJe povrce predaju Talijanima a da na
trzn1ce ne 1znose gotovo niSta).
.
Te su demonstracije vrlo vjesto organizovane. Pustena_ie vijest da ce se sutradan dijeliti hrana. ZahvalJUJUcJ_dobroj ;&gt;rganizaciji, obavjestavanju i upoznaVanJu zena sa IdeJOm protesta, jednog jutra te jeseni
~a pazar_ se u isto vrijeme sa svili strana slegla masa
zena buena protestujuci. Zatim su se zaputile kroz
grad uzvikujuci parole o gladi i hljebu. Iduci tako
shgle su u vrtove najvecih povrtlara.
,,
Tri do cetiri stotine zena zaposjelo je basce i pocelo da cupa kupus, prasu i drugo povrce. Vlasnici ba5Ca su se branili, navaljivali su na Zene lopatama, a
mnra se reCi da ·oni moZda nisu bili ni krivi, jer su
Talijani silom kupovali povrce od njah, ali zene su
cupale kolje i granje i poeele se tuci s njima. Neko od
povrtlara je otrcao po karabinjere, i ovi su stigli s
puskama. Zene su objasnile Talijanima da su im djeca
gladna kod kuea. KaraJbinijeri su ih poeeli rastjerivati,
ali nisu nijednu uhapsile. Zene su •e il'azbjegle.
Poslije toga se situacija nesto poboljsala: na pazar
je poeelo da stize ponesto povrca, jer su se i povrtlari,
a i Talijani, plasili da se cupanje bilja ne ponovi.
103

�Tajna -

zakon ilega!ca

Talijanski karabinijeri, obavjestajna lsuzba OVRA,
ustaSko tajno

0 raspolozenju u Mostaru u jesen i zimu 1941. i
pocetkom 1942. godine dosta kazuje _i sje:"'nje je~ne
zene koja je u Mostar poslata kao aktlV~St lZ Pokra]mskocr komiteta Komunisticke partije Jugoslavi]e za
Bos~u i Hercegovinu, iz Sarajeva, negdje na kraju ljeta te godine. To je sjecanje Lepe Perovic, tada clana
Pokrajinskog komiteta za Bosnu i Herceg.ovinu.
Ona je boravila u Mostaru.oko mjesec. dana, i :'.ien
boravak je bio zasao u tu jesen. Dubok utlsak ]e ucmllo na nju ono sto je dozivjela. Evo sta ona kaze u Jednoj izjavi:
,znam da sam se slobodno kretala po Mostaru. Istina, pod zarom, jer je moja fotografija bila u policiji umnoZena. Ne sjeCam se da sa~ ikada 1m~la ozbiljnih poteskoca u pogledru stana 1h u kretanJu. gradom. Ranije sam radila u drugim gradov1ma, pr!Je rata pet godina u Beogradu, gdje sam bila poznata policiji i stanovala po ilegalnim stanov_ima. Moram da
kazem da to nije bilo lako, pa i kasm]e, kad sam radila u Zagrebu, i tu je bilo teskoca, ali u Mostaru se
ne sjecam nika:kvih poteskoca. Nairne, mogli _smo slobodno da se krecemo i da rad1mo uz podrsku gra·
dana. Ako taj podatak nesto znaci, meni uopste :&gt;iie
osta1o u pameti nikakav oprez, poseban onrez, mkakva posebna briga o tome kako cu se ocuvati u Mostaru·«.

Te rijeci u stvari znace da je partijskog radnika
stitio gotovo cio grad, tako raspolozen za borbu i taka
masovno obrvan borbom.
Ta:ko je minula burna 1941. godina, prepuna uzbwdljivih dogadaja.
Zima je bila dosta astra, kao rijet~o kada dubok
snijeg je bio zavijao grad, a glad je dal.1e harala.
104

~&gt;-redarstvo.-:&lt;,

&gt;-&gt;-UstaSka nadzorna sluZ-

ba« (UNS), gradsko ustasko redarstvo, Nijemci, cetnici i njihova obavjestajna sluzba - niko od njih nije
mogao dokuciti sta se to dogada u gradu. Savrsena
konspiracija i neprozirni veo tajne koji je sve prikrivao, .Cuvao je organizacije od opasnih provala. Znakovi, javke, s·ifre - to je bio zivot Most:Jra. Jer sta
je mogao neprijateljski spijun zakljuciti ako vidi pred
apotekom covjeka koji drzi novine u ruci kad mu
pristupi jedna djevojka i upita ga koliko je sati? A
to je bila Sifra i &gt;-&gt;-Veza-&lt;&lt; koja je Covjeka odveJa na ilegalni sastanak.
U cuvanju tajnosti primijenjena je sva moguca
opreznost i najveCa .strogost.
Dovoljno je bilo da fabri·cka radnica samo jednu
rijec kaze o nekom sastanku svojoj drugarici, ako nije
bilo potrebno da ona to zna, pa da se prog!asi bojkot
govorljive radnice i da s njom niko ne razgovara sve
dok ga Komitet ne skine. Neko vrijeme bi radnica to
primila kao kaznu i tesko podnosila, a onda bi dosla.
drugarici koja je rukovodita· organizacijom u Fabrici
duhana i zamolila je: »N e mogu podnijeti vise takav
zivot. Sta da ucinim da mi bude oprosteno?.. I uvijek
je pronalaZen naCin da se pomogne.
Odrzavanje tajne, tacnost u radu - to je bio zakon. J ednom je na neki sastanak u kvartu Luci jedna
od druga·rica zakasnila nekoliko min uta, ali je ito bilo
dovoljno da se posumnja da je mozda uhapsena i da
moZe odati mjesto sastanka pa su svi isto,g Casa morali, cak i kroz prowre, da sene primijeti grupa, danapuste tu kucu. Poslije je zakasnjela ucesnica pozvana
na strogu odgovornost zbog tog neopravdanog zakasnjenja.
Isto tako se nije smjelo dod .~natno rani.ie, jer su
se i na taj n:tJC.in mogli odati mjesto i sat sastanka.
105

�Takvim, strogim cuvanjem tajne neprijatelj je hio
onemoguCen, nije znao situaciju u gradu, lutao je u
svojim istragama, a ilegalni rad je cvjetao.
Velik hroj muskaraca iii je jos prije hio .kompromitovan ili je morao da ide na du:lnost izvan Mostara,
na politicki rad i u odrede, a dosta ih je poginulo pocetkom proljeca 1942. godine. Zato su Mostarke morale da preuzimaju na sehe sve viSe poslova. Neke od
njih su takoder morale da predu u ilegalnost iii su
otisle u odrede.
Godine 1942. situacija u gradu hila je sve napetija.
N ekoliko orufunih nap ada koje su izveli borci iz
odreda iii skojevci u gradu na cetnicke vojvode Radmila Grdzica i Dohrosava Jevdevica, na ustaskog funkcionera Barharica, ustasu Malvica ,a pocetkom 1943.
na agenta Muju Trhonju i druge - hili. su po:vrda
borhene aktivnosti u gradu, a svaka od tih oruzamh
akcija izvedena je uz pomoC Zena. Borci koji su kaZnjavali zlocince sklanjali su se u unaprijed odredene
kuce i domacice su ih sakrivale.
Dom Ikonije Sego vezan je za oruzanu akciju ~z­
vedu na cetnickog vojvodu Dohrosava .Jevdevtca.
Posredstvom ilegalke Dragice Raso borci su doS!i u
Ikonijin doni. i utvrdili da se kroz tu kucu moze pohjeCi · na Neretvu i dalje. Kad su zavrsili akciju zaista su pohjegli kroz Ikonijin stan, posto im je ohjasnila kako ce pohjeci. s muzem i dvojicom sinova pokazala im je put. Odmah po napadu talijanska policija je
provalila u Ikonijinu kucu, uhapsila i nju i mufu i sinove i dovela ih pred samog Jevdevica, koji je hio
samo la:kSe povrijeden. (Tada je tog cetnickog »Vojvodu« vee cuvalo u hlokadi oko dvije stotine talijanskih
vojnika i cetnika). Dovedenu Ikonijinu porodicu tukli
su kundacima i stolicama ispred hotela ••Neretva«,

106

gdje je zlocinac i napadnut. Ikonijinu porodicu su sta,
viii uza zid i uperili su puske u nju. Medutim, petnaestak minuta poslije prvog napada hacena je jos jedna
homha na hotelsku terasu. Nastala je neopisiva guzva. Ikonija misli da je ta bomha i hacena kako hi se
svratila paZnja s nje i njene djece, Sto je i taCno. Baveci se tim ko je hacio jos jednu bomhu, te misleCi da
tu ima jos napadaca, policija je zaboravila na Ikoniju
i njene ukucane. Cak je posumnjala da Ikonija uopste
nije upletena u dogadaje posto je hacena jos jedna
bomha iako je ta porodica hila uhapsena.
Nekoliko dana prije oruZ.nog napada na ustasu
profesora Malwca, kod Nure Mahmutcehajic je ilegalno horavio Sulejman-Brato CisiC, kad se pripremao
da izvrSi akciju. Po izvr.Senju zadatka on S€ i sakrio
kod Nure i tu ostao jos nekoliko dana, dok nije oti8ao
u odred.
Veliki hroj dogadaja uznemirivao je ustasko-okupatorsko-cetnicku v last tim vise sto je hilo suprotnasti medu &gt;&gt;saveznicima&lt;&lt; - Talijanima, ustaSama i
Cetnieima.
Gotovo nije hilo dana kada policij a nije hapsila
!jude. Tako je na pdmjer, posehno ustaska po!icija
svakih nekoliko dana pod·nosi!.a pretpostavljenima
izvjestaje o dogadajima, hapsenjima, pretresanju stanova i _o raznim drugim akcij ama.
Tih dana je uhapseno i nekoliko komunista. Medu
njima je bio cak i jedan gradski policajac, Marijan
PaveliC, koji je bio, optuZen za saradnju s partizanima, sto je zaista i hilo, jer je Marijan· kao predratni simpatizer Partije ubacen u policiju a ostao je
cvrstovezan za oslobodilacki pokret jos od 1941. godine i izvr.Savao je opasne ali izvanredne korisne zadatke.

107

�Policijski raporti

U sacuvanim policijskim izvjestajima spominju
se i zene. Amalija Pavicevic je uhapsena ,zbog sumnje korriunizm.a«, a pokusaj hapsenja studentkinje
Bisere Puzic, kako pise u izvjestaju od 24. marta
1942, nije uspio jer »spomenuta tih dana nije spavala
kod kuCe i nije se mogla pr;onaCi~&lt;.
Dvadeset i Cetvrtog marta ·izvrSena je, u ranu zoru, policijska racija u Donjoj mahali. Sef policije Roko pise da je dobio informaciju u kojoj se kaze da tamo ima s.akrivenog oruZja, pa Je opkolio cia kvart, zaj.edno -s Talij.anima. Trides-et ku6a je pr:etres.a·o, uz

pomoc 90 Talijana, 40 zandara i 35 po!icajaca, ali oruzje nije pronaSao.
U aprilu je Roko pretresao kucu J ovanke Borozan,
i pronasao jedan revolver, dvogled, neke tah,1anske
bluze i druge vojniCke stvari. J ovanka J€ uhapsena, a
stvari je policija zavila u carsaf i ·naredila J ovanki da
ih nosi. Tu se nasao petnaestagodisnji Predrag Zurovac. Kako policijski izvjestaj kaze, zatekao se tu »slucajno«. J ovanka ga je molila da odnese taj zavezljaj
u policiju, a djecak je dohvati~ sveza~jip?zur~o prije njih. Kada se izgub10 iz v1da pol!CIJI 1 dosao na
most kod hotela ,Neretve«, bacio je zavezljaj (dokazni matenijal) u rijeku. Uhapsen je s Jovankom.
Polici.]a je svuda tr.azila oruzje, a njeni 1judi su
ponesto i prijavljivali. Tako je Roko 18. apnla 1942.
dobio prijavu od jedne zene u kojoj je pisalo da je nasla iza svojih ulaznih vrata u stan objesen muski kisobran i u njemu bambu.
.. .
Policija je odnije!a kii\obran i predala ga yeh~aJ
Zupi »·Hum~&lt;, u Mosrt::aru, a podZ.up3!n E&gt;u.Do SpuzevJc )€
poslao kisobran s bombom svojim gospodarima: »Comando Divisri6ne Fantera Mm. . ge-·«, s po-zdravom: Za
dom spremni !&lt;-&lt; Sve to .piSe u ustaSkom dokumentu.
108

Sredinom 1942. godine je uhapsena Jelka Vukajlovic, predsjednica AFZ. Tih dana je stigla u MjJStar,
da pomogne partijskoj orgnnizaciji i Olga Marasovic.
Zapravo, J elka je uhapsena mjesec dana prij e O!gina
do.Jaska u Mostar, kada je talijanska policija OVRA
otkrila neki podatak zbog kojeg su je i uhapsili.
Poduze se nije znalo gdje se Jelka nalazi, pa je direktor gimnazije Husnija Kurt (tada predsjednik ilegalnog Gradskog narodnooslobodilackog odbora) sluzbeno istrazivao da bi to saznao. Konacno je dobio izvjestaj iz Zagreba, od ustaskog ministarstva prosvjete, da je sprovedena u talijanski koncentracioni logor.
Do!azak Olge Mara.sovic na rad u Mostar bio je od
velike koristi. Ona je svojom umjeSnoSCu i iskustvom
u politiCkom radu te duzim boravkom u gradu mnog.o uCinila da se uCeSCe Zena u borbi jo.S viSe proSiri.

Kao i Lepa PemviC, i Olga je stigla iz Sarajeva,
poslije vr!o uzbudljivog uspje!og bjekstva iz zatvora.
Olga je zapamtila da je stigla u Mostar 10. avgusta
1942. godine. Doputovala je nekim automobilom punim nepoz,natih putnrka, a ona je hila preobucena u ·
Muslimanku sa zarom. Na ulazu u grad preg!edali su
joj legitimaciju i bez zapreke je usia u nj.
U Mostaru je smjestena u kucu Ibrimse Muslibegovica na Mazoljicama. Tu je ostala oko mjesec dana,
a zatim je boravila kod Hajrije i Fije Basagic, jedno
vrijeme kod Dutke Hrvic, rpa u Cernici kod Hadrovica.
Kao i Lepa Perovic, i Olga je osj etila atmosferu
pokreta u Mostaru. Odmah je uoCila da je mnogo !judi i Zena angaZovano u radu, i kad ;Se vodio razgovor,
kao i u svemu drug,om, osjeCala je uvjerenost u pobjedu i ponos i vedrinu, pa i u najte.Zim situacijama. U
Mostaru .se mnogo razgovaralo i o po.Jitickom radu i
partizanima, i to nekako otvorenije, sjeCa se revolu109

�cionarka. Mostar se osjecao kao da je kakva slobodna
teritorija - po jedinstvu rnisljenja !judi i po slobodnijirn razgovorirna o partizanskoj borbi.
Olga je u svakodnevnorn dodiru sa dosta zena zaparneena u Mostaru kao vrlo prisna drugarica i politieka radnica koja .se lako prilagodavala okolini i koja
je na nju veorna sugestivno djelovala.
- Ona je - kako lijepo kaze Sefika ResulbegoviC - vrlo brzo osvajala drugariee svojim pristupom,
jer je hila neposredna i lako je uvjeravala i objasnjavala. Kretala se po gradu u zaru. a irne joj je bilo
Aisa, ili ilegalno »Okrugla«.
Sefika se sjeea kako joj je Olga prieala o jednoj
svojoj slueajnoj neprilici u to vrijeme.
Jedne veceri doslo je rnnogo Muslirnanki u kueu
gdje je Olga hila sklonjena, jer je bas tada bio rnuslirnanski praznik bajrarn. Zene su, naravno, mislile da
je i Olga Muslirnanka, a poznavale su je samo kao
Aisu.
Neke zene oko kuca u kojima se Olga krila, one
koje su je vidjele i s njom se susretale, bavile su se
miSlju i dogovarale se da simpatiCnu &gt;&gt;AiSu-«, koja je
stigla &gt;&gt;{)dnekud iz Bosne«, udaju, da joj nadu momka
i da proslave svadbu.
To je hila svijetla strana rnedalje. No Olga je dozivjela i teske i'asove u Mostaru.
Za vrijeme njenog boravka u Mostar je trebalo da
dade Svetozar Vukrnanovic-Ternpo, koji je iz Tuzle
stigao u Sarajevo. Olga je poolala u Sarajevo veoma
pouzdanu drugaxicu, Emi1nu Trbonju, i ona se s Ternporn, vratila u Mostar. T;rebalo je da se Tempo prebaci iz Mostara u P·rnzor, a zatim u Vrhowli stab. U Mostaru je uz put htio da se obavijesti o situaciji i o
raclu pa•rtijske i skojevske organizacije. Taka je tu astao dva-tri dana. Olga je zakazala sastanak Mjesnog

110

korniteta KPJ ~a Mostar u Kazazlea kuCi, iznad tadanJe radnJ&lt;; »CEREALE« na Oarini. Tempo je bio
~aclovolJan S!tuac!Jom u Mostaru i podnesenirn izvjestaJern.
_ Ali bas tada su s_e desile neprilike. Tempo je dosa': ko~ Olge ~a rucak, u stan Hajrije i Safije-Fije
Basag1c .. SJedeC!.Je pregledao »produkte« iiegalne »fin~ .tehJ1!1ke«, to Jest za njega dobra izraclene lazne leg~tl~C!Je na druga irnena, i birao je kojorn bi se konsho na putu prerna Prozoru. Njegov vozac Alica Trbon.i.~ vee je cekao nalog da ga odveze do Jablanice
taksiJern Nalbante.
-· Posto)e pregledao legitirnacije, Tempo je poi'eo da
c1ta ustaske novine &gt;&gt;Hrvatski narod-&lt;-&lt;. U sobi su bill
on, Olga, Hajrija i Fija. Hajrija u jednorn trenutku
P.&lt;;gleda kroz prozor i izusti sarno jednu rijec: »PoliClJR&lt;....

Tempo ostade rniran. Sarno rece Olgi · »Sakrij legitimacije ...«
Olga uze legitimacije, otrca u ostavu i gurne ih u
grah. Zatirn pride vratima, na koja je vee lupala policija, i otvori ih. Prvi policajac je odrnah upita:
- Kako se zoves?
:- Sanijia LipniS·eviC, iz Dervente, ja sam njihova
rodJCa ...
. -Ada nisi ti Camila?- dalje je ispitivao po1icaJac.
Tempo je bio u ~,.prima.Coj&lt;&lt; sobi, sa SeS:irom na gla-

vi, i dalje je citao novine. Policajci ga jos nisu vidjeli. Zatim se premjestio za stol postavljen za rucak.
Dan prije hila je zaista kod Hajrije neka CarnHa
iz Gabele kod Capljine i prii'aJa kako je policija goni.

111

�Kao kakva obicna muslimanska djevDjka, Olga je
pricala s policajcima o toj Camili ne kazujuCi da je
bila tu. u jednom trenutku ce policajac:
- Ama, znaS, i ti si meni sumnjiva. Jesi lise prijavila u Mostaru?
- Nisam se -prijavila, kod nas u Derveuti se ne
prijavljuje nikako.
- Hajde tis nama! -nato ce agent.
- Ali ja imam propusnicu - odgovori Olga potr.CavSi da danese ispravnu propusnicu iz Dervente
na ime Sanije LipniSeviC.
Posta drugi agent pazljivo pogleda propusnicu,
rece onome sto je sumnjicio Olgu:
- Pusti zenu na miru, nego da vidimo koliki vam
je ovaj stan ...
Prede hodnikom i ude u sDbu u kojoj je bio Tempo. Tempo je uz ruCak joS Citao u~~aSk~ ~o~~ine &gt;&gt;Hrvatski narod-&lt;-&lt; i pravio se kao da UIJ€ n1 v1d10 ag-enta,
koji se bez primjedbe vrati iz sobe.
..
Policija je trazila Camilu, pa se za Tempa ruJe
mnogo ni zanimala.
Skojevci prate Clana Vrhovnog staba

Kad je sutradan, lijepog jesenjeg dana u septembru 1942 Tempo krenuo na sastanak Mjesnog komiteta, .u zgr~du »CEREALE«, umalo se nije dogodila jos
teza neprilika.
Vodila ga je Olga - na taj nacin sto je ona isla
nekoliko koraka ispred njega, a on ju je u stopu pratio. Kako su Olgi u Mostaru neprekidno osiguranje
bili skojevci, ilegalni stra2ari, i tada su je prat!li. Pomislili su da je Tempo policajac koji sada prah Olgu!
Dogovorili su se da ga mlatnu po glavi ~~mo d::&gt; bi
stvorili zab.unu i da bi Olga mogla umac1. Srecom,
112

na1sao je jedan njihDv drug iz rukovodstva SKOJ-a
koji je bio obavjesten da se u gradu nalazi visoki r.ukovodilac oslobodilackog pokreta i sprijeCio je mladiCe u njihovoj namjeri.
Olga i Tempo su zamakli u zgradu u kojoj je trebalo da se odrzi sastanak. Pratioci su se uvjerili da bi
grdno pogr'ijesili da su lupili Olginog »pratioca«, pogotovu kada su vidjeli kako on i Olga udose u istu kukueu.
Posta je bila uhapsena predsjednica Gradskog adbora profesorica Vukajlovie, OJ;-ganizacija AFZ je reorganizovana. To je ucinjeno prije Olginog dolaska u
Mostar. »Na scenu« je stupila dotadasnja clanica
Gradskog odbora nastavnica Ancika Durie.
K vartovski odbori su se vee bili prilicno ucvrstili.
Osnovali su odbore zena za svaku ulicu, a svaka clanica odbora imala je ·svoje grupe od najmanje cetiri
Zene s kojima su izvrSavale razne zadatke.
Bilten AFZ

Prema zapisima i sjeeanjima na to doba, u kvartu
Luka-Bjelusine, kao i u svima dr.ugima vee su postojale uzorne organizacije Zena. Na svojim uZim sastancima zene su najprije obavjestavane o zakonima tajnosti i drzanju pred neprijateljem, pred kojim jedini
odgovori u slui'.aju da budu uhapsene mo-gu da budu
»ne znaffi'&lt;'&lt; i »·n'isam~&lt; kako bi se saCuva1a organizacija:
A kada je trebalo dati stan za nekog ilegalca nije se
smjelo pitati ko je taj gost niti cime se bavi, sta radi.
Zenske organizacije u Mostaru neprekidno su organizovale ucenje, rad Citalackih grupa. Povezivan je
sve veei broj zena, tako da su i cetiri zene sto su bile
»vezane~"&lt; za C1anicu uliCnog odbora, kasnije, svaka od
njih, prona1azile joS Cetiri Z·ene i lanac se Sitio.

113

�I sto je osobito znacajno, nije gotovo bilo zene koja
je pred policijom nekog teretila. Junacki su podnosile
sve muke i sva ponizenja, ali nikad niSta nisu odale.
J edan od najvaznijih zadataka Antifasistickog
fronta zena bilo je odr2avanje teeajeva za bolnicarke,
koje su odredi neprekidno trazili. Sacuvani su podaci
o odrzavanju veceg broja tih teeajeva, koji su u stvari
bili produzenje rada zapoeetog prije rata. Vodile su ih
zene i djevojke koje su to znale da rade, kao sto su
bile Dobrila Greic iz Doma narodnog zdravlja, Hajrija
Ba8agic, ucenica gimnazije Fadila Bilal, koja je u kuCi
Dzehve Orucevic vodila takav tei\aj za mlade radnice
Fabrike duhana koje su se ucile rukovanju zavojima
i vjestini zavijanja najrazlii!itijih mjesta na tijelu.
UCile su i o dezinfekciji. Dobrila Grcic je ljeti oddavala tei\ajeve i na Neretvi, kao da su na kupanju. I
Hajrija Basagic je radila s buduCim bolni&amp;trkama u
svom stanu, obicno sa po deset njih.
Iz odreda su izvjestavali da su djevojke na tim
tecajevima dobra osposobljavane, da su pruzale vrlo
uspJeSnu pomoC ramjenidma.
Zene su izdavale svoj bilten.
Gocline 1941. je clan Mje&amp;nog komiteta Salem
Delalic, maturant gimnazije, stupio u razgovor sa svojim profesorom dram Alojzom Bencom. Profesorov
stan je poslije tog razgovora postao baza za rad. U n]emu je jedno vrijeme potajno stanovao 1 sekretar lv!Je~
SIIlog korniteta Partije Dzemal Bijedic. Tu je 1zraden 1
prvi bilten AFZ.
Kao neobicno agilna u tom poslu pokazala se Olga
Benac vrlo mlada majka, radom Srbijanka, koja se
udala 'za profesora Benca dok je u Srbiji bio na sluzbi.
Nije u toni stanu bio samo stab ilegalaca i mjesto
za izrO&gt;du biltena zena, tu je bilo i skloniste oruzja
114

koje je Olga primala i skrivala da bi ga potom izdavala zenama, sto su dolazile da ga prenesu gdje je to
bilo potrebno.
U taj stan je donesen stroj za umnozavanje. Oko
biltena su imale posla, osim Olge Benac, i Olga Humo,
koja je tu dolazila da radi, i druge zene. U pripremanju biltena radile su i Mevzeta Kreso i Zdenka Irovic,
a tekstove su pisale i Hajrija Basagic i druge saradnice.
Prema sjecanju Olge Benac, bitten je u njenom
stanu stampan od proljeca 1942. godine nekoliko mjeseci.
Kada je bila zaprijetila provala, stroj za umnozac
vanje je prenesen u kucu Raside Bajric, a zatim u
stan tadanje predsjednice AFZ Ancike Durie. Tada je
sekretar Mjesnog komiteta KPJ bio Ljubo Bresan;
koji je organizovao prenosenje sapirografa u Ancikin
stan.
Anci:ka je izvlacila bilten i pisala tekstove, uz
Olgu Humo i tadanjeg clana Mjesnog komiteta Partije· Nusreta Seferovica i drugih saradnika.
Naslovnu stranicu za bilten radila je sama Ancika,
posto je uz nas jezik u skoli predavala i crtanje. Prerna naslovnoj strani Casopisa &gt;/Zena u borbi&lt;~, organa
AFZ Hrvatske, Ancika je nacrtala istu zensku glavu
za bitten.
Bilten je izlazio povremeno, i odisao je duhom tih
trenutaka, jer su gradu za nj davale zene iz mahala.
Osim biltena, na tom stroju za umnoZavanje Stampane su i pojedine glave Istorije sovjetske Partije. Taj
posao je sa Ancikom radio Husnija Rebac. sve do njegova hapsenja, a poslije je stroj skriven kod nekoga u
Ulici Alekse Santii\a. Docnije je opel donesen u Ancikin stan, u kom je Ancika hila napravila mali bunker ispod daske od prozora, koja se dizala. Tu su, is115

�pod daske, smjesteni i stroj i ilegalni materijal. Poslije je 5apirograf Ancika odnijela u stan Nevzete Kapic.
Sa kakvim pozrtvovanjem i pod kakvim prilikama i opasnostima su radile Zene! Dovoljno je navesti
o tome samo jednu dramaticnu uspomenu.o smrti jedne od njih, Milke Mijan-Ivanisevic, da bi se to vidjelo
Skojevka od prije rata, Milka je 1942. gocline vodila aktiv zena u kvartu Luka. Godine 1944, poslije
porodaja, Milka se na smrt razboljela. Nije mogla da
izlazi, ali su zene dolazile k njoj. I bas dok jcj je bilo
vrlo tesko zakazala je sastanak aktiva mada se nije
mogla diCi iz kreveta. LezeCi u visokaj temperatuni,
Milka je odriala taj svoj, posljednjii sastanak. Razgovarala je iz kreveta o svemu sta je bila na dnevnom
redu. Taka se, radom, zauvijek oprastila od svojih
drugarica, jer ju je dva dana kasnije smrt pokosila.
U gradu je neprekidno tekao rad zena. Njihovi adbori su bill svakodnevno povezani jedan s drugim,
clanice Gradskog odbora su obilazile kvartovske adbore) ]er fe !?Vaka imala ~&gt;-svoj..;-..: odbor s kojim je nep-

rekidno hila u vezi.
PoC:ev od svakodnevnih &gt;&gt;sitnih&lt;-&lt; poslova do orga-

niwvanja vecih akcija odbori zena su stalno radili i
uvijek bili budni. Sve veci broj zena tog grada je stupao u borbene redove.

ZENE DRZE TRI COSKA MOSTARA
Stara izreka veli da zena drii tri coska kuce. Tako
se maZe reCi: Mostarke su u ratu i revolucij.i dr:l.ale

tri coska grada Mostara. Ilegalke, politicke radnice
- nekoliko stotina njih - mnogo su ucinile u ratu.
Velik broj njih se i u radu i u najtezim trenucima
zaista herojski drzao. Njihov ilegalni rad nije prekinut ni jednog jedinog casa.
Dika

Mnoge Mostarke su ostale nezaboravne. Ne maze
biti zaboravljeno djelo mlade skojevke i clana Partije, obicne skromne mostarske djevojke sa Carine Si~
dike-Dike Hadzic, koja je 1941. godine imala 21 godinu. Dika je i prije rata bila vrlo aktivna i stasala je
u izvanrednu politicku radnicu. Imala je eetiri razreda osnovne Skole, a zanimanje: domaCica. U svo-joj
sesnaestoj godini izgubila je ri:tajku, pa je ana pastala
drug a majka :svoj im mnogo mladim sestrama Zarifi i
Nusreti, a njegovala je i starag oca, sitnog piljara, koji
je inace bio vrlo strog roditelj i cavjek. Stanavali su
na Carini, a piljarska radnja im je bila u bivsaj Srednjoj ulici.
·
0 Mas·tarkama je napisano mnago sjecanja. One.
se spominju u stotinama dokumenata i u-spomena. Go..:
tovo nem·a zapaZenij·eg zapi•s.a o -njima u kom se ne go-v.ori o radu vrijedne i pozrbvovane djevojke Dike HadZiCeve.

117

116

�Uoei rata se izmedu Dike i mladog komuniste Mustafe Huskoviea rodila velika ljubav. Mustafa je, medutim, vee u pocetku ustanka poginuo negdje kod
Nevesinja, kuda ga je, zajedno sa Mahmudom Dikieem, Oblasni komitet Partije bio uputio da uspostave
vezu s ustanicima.
Dika je poslije Mustafine smrti radila jos vise i
pozrtvovanije. Nije bilo sastanka na kame ona nije
govorila, na koji nije donijel.a nesto da se cita nije bilo
zene u mahali s kojom ona nije progovorila o borbi,
koju nije licno poznavala i obilazila u politickom radu.
Ta mlada zena je okupljala svoje susjetke, pricala
im, neum(}rno, o partizanima i Citala razna Stiva. Ona
je prva istupila javno, u velikim demonstracijama
proliiv skupoee u jesen i zimu 1943. godine, ona je
prva povikala u znak protesta: ,GJadna su mi djeca ... «, a gladne su bile i njene male sestre kojima je
bila i sestra i majka.
Bila je sutljiva, povui'ena, vrlo pametna djevojka.
N eprekidno se kretala. Imala j e nekoliko zarova, u
koje bi se preoblacila. Sav taj vrlo opsezan rad valjalo
joj je da obavlja tako da strogi otac nista ne zapazi, a
njemu se uredno moralo i skuvati i oprati, uz staranje
o i'istoei kuee i sestara. Za sve to je Dika bila odgovorna ocu.
Sestre su, ipak, pomagale Diki i u kuCi i u ilegalnom ·poslu. Iz prikrajka su slusale kad bi Diki dosle
zene. da sto i'itaju, pa. su i one trazile da im se daju
knjige. Iako su imale jedna trinaest a druga deset godina, dobile su ..Mati« od Gorkoga, zbog cega su bile
radosne.
Sestrice su vidjele'·kakokod njih tajno, noeu, do1aze partizani &gt;~u_ un!iforma&lt;IIla~-:, te su i :s.ame priZ·eljkiva-

le &gt;&gt;Unifo,rmu&lt;..-, Nosile su po gradu u cegerima biltene,
118

a u djecjim njedrima cedulje Darinki Bitangi, Samiji
Bubie, Zori Keseljevoj i drugim zenaJ:rui.. Prihvatile
su i raznosile braSno, grab, SeCer, obuCu i odjeCu, pa
i novae, kada bi svega toga bilo. Pomagale su svojoj
sestri. A djeca - kao djeca: neupadljiva, promueurna i snalazljiva. Cedulje im je' Dika skrivala u kosu,
u »Snale«, iii ih je zavlai'ila u odjeeu. Nikada Dika
svojim sestrama nije rekla ni jednu rijee koja bi odavala sta ona radi. I uopste je bila neponovljiva u i'uvanju tajne.
Dvije feredze i pet zarova
Iako j e Dika imala vise feredza l zarova, ipak su
je spijuni otkrili i pratili su, bar donekle, njen rad.
Morala se, zato, skloniti iz roditeljskog doma i zivjeti
neko vrijeme kod Hajrije BaS.agieeve, a zatim se preselila u skloniste kod Ibrimse Muslibegovieeve. Zarifa
i Nusreta, njene sestre, jedino su tada znale gdje se
ana nalazi. One se sjeeaju kako je u tom skrivenom
sklonistu Dika neprekidno plela dzempere i carape za
borce.
Vee prvih dana borbe Dika je ispracala borce kad
su s Pasjaka kretali prema Podvelezju. Nosila je pakete u Pasjak za partizane ili spremu borcima kad su
odlazili u odrede. Od poi'etka ustanka je kopala rupe
u svom vrtu i sakrivala municiju i knjige, da ili ne
otkriju ako naide racij a.
Godine 1943. Diki je zaprijetila opasnost od hapSenja i ona se, da bi promijenila stan i svoje prezime,
odlucila da se uda za Mahmuta Bui'uka. Novi bracni
par se preselio u veliki stan Fahire Cisic-Orman, takoder jedne od ilegalnih radnica u Mostaru, udovice
naprednog profesora Hasana Cihlca, koii je uoci rata
umro. Dika i Fahira su, da bi se bar donekle zastitile,
119

�primile u taj stan i jednog Nijemca. U isto vrijeme su
u tu kucu, k njima, dola.zili partizani iz odreda.
Jednom prilikom je, sjeea se Zarifa, stigao i Fahirin rodak Huso Orman.
u govoreni znak je bio da se pokuca pet iii sest puta. Cim je Huso u8ao, rekle su mu da bude tisi jer tu
stanuje i jedan Svabo, i to u sobi do sobe u kojoj je
Huso trebao da prespav.a. On odrrrrah odluCi: »Sad cu
ga ubiti«.
Fahira i Dika su ga jedva odvratile od namjere, jer
bi im to pokvari!o donekle zasticeni stan i rad.
Dika je uhapsena

Pollcija nikada nije znala, niti je bila svjesna toga
kakav udio u ilegalnom radu imaju Mostarke. To .se
vidi i iz podatka sto je sef policije dr Soic medu sezdeset i pet sumnjivih Mostaraca i Mostarki nabrojao
samo sesnaest zena. Medu njima je, na pedesetom
mjestu, biLa Sidika-Dika Hadziceva, a i njena stanodavka Fahira Cisic, pod brojem sest. Dakle, stan je bio
pod policijskom paskom.
Policija je jedne noi'i 1943. banula u to njihova
skloniste i uhapsila Diku, njenog muza Mahmuta, i
Fahiru.
- U ime zakona, otvorite! - vikali su bjE&gt;somucno
policajci udarajuci u vrata.
Policija je upala.. Bili su to civiLni agenti - ustase
u bij elim balonerima, sa sei\irima na glavama. Svaki
je imao u ruci baterijsku Jampu. Zavirili su i u posljednji kutic.
Najprije su zgrabili Diku, vezali joj ruke i strpali
u nuZnik pa zatvorili. Da nesreca bude ver.a bila je
zatrudnj ela.
120

Posto u kuCi nisu niilta nailli, ustailki agenti su
potom D1ku, vezanu, strpali u &gt;&gt;crnu maricu«, zloglasni policijski kombi, i odvezli je u zatvor. Fahiru i Dikina muta Mahmuta odvukli su pjeilice u isti zatvor u
»·VladiCinu kuCu.:.:, blizu pravoslavne ~rkve gdje su
stanovali njemacki komandant Hercegovin~ i Gestapoa.
Dika, ta hrabra zena koja se nije plasila da juri
gra?om prepuna Ietaka iii municije i koja je neustrasivo obavl]ala 1legalne zadatke, nije u zatvoru klonula. Njene sestre Zarifa i Nusreta dobivale su njeno
krvavo rublje iz zatvora, a bilo se proculo kako se
mlada zena hrabro dr2i. Znalo se kada je policajci vade hodnikom, jer je vi kala koliko ju je glas nosio:
&gt;&gt;Ja niSta ne znam !..c.: To je on a htjela da svi zatvorenici
cuju da ona nije nikog i nista odala. a tada je bilo pohapseno vise Mostaraca i Mostarki.
Drku su ustase i Gestapo mucili punih sest mjeseci, ali nikada ni rijeci nije rekla. Poslije su je upuiili u
Iogar u Staru Gradisku. Odatle su od nje stizale dopisnice, a sestre su joj slale pakete s hran~m. Ali njena
postaje odjednom presahla. Dika je ubijena. I dijete
u llJO.J, ka.Je ]e uskoro trebalo da se rodi. Ni njen muz
se nije nikada vratio. I Fahira Cisic je u logoru umorena.
Zene kojima je Dika odlazila ilegalno vratile su
Zarifi i Nusreti dvije feredze i pet zamva koje je Dika kod njih ostavljala da bi se kada je iz njihovih kuca izlazila prerusavala tako da je izgledalo kako je u
kucu usia jedna a izisla druga zena.
Preko td stotine Mostarki bile su za vrijeme rata
?rganizatori rada zena. Povezivale su pojedine grupe
1 odredivali mj esto i vrijeme drta.nja sastanka. Zad-aci su na tim sastancima precizno utvrdivani, i bili
su vo~niCki, ratni. I r:ok .za izvrSenje svakog posla je
odred1van. Svaka clanica Partije i Skoja morala je da
121

�polaze racun 0 tome kako je izvrSila povjerene joj za_datke , a oni su cesto obavljani uz bezbro] opasnosh,
eak i po zivot.
Mostarske ilegalke su bile clanice jedne vrlo siroke
mreze pripadnika pokreta koja je rijetko kad pucala.
Mnoge od njih su od poi'etka do kraja rata odoljele
neCuven~m ku.Snjama. Strerpi1e su, bezbro] puta ad
neprijateljevih prijetnji, ali je rijetko koja pokleknula.
Bile su to, u ogromnoj veCini, obiCne Zene iz mahala, Muslimanke, Srpkinje i Hrvatice, ali su_sve one
zdusno pomagale da se bGrba pobjedom zavrs1.
Sjecanja tih skromnih zena i djevojaka, majki s':
sitnom djecom, njihova pamcenja svjed'.'_ce o sn~;n
pokreta ; o njihGvoj hrabrosti. Ujedno, TI]Jhove pnce
kazuju koji su to poslGvi bili i kako se sve to dogadalG
u jednom presudnom uzbudljivom vremenu, kada su
glave »U torbi no§ene«, kad je svaki trenutak mogao
donijeti smrt.
Ilegalka Zuhra Puzic kazuje:
,u ljeto 1941. godine dosla je k meni omladinka
Tidza Vilogorac i ponudila mi da udem u njenu grupu
Zena. USla sam .. S vremena na vrijeme odrZavala ]€ s
nama teoretske sastanke. Mi smG joj davale noveanu
pomoi'.
Hiljadu devetsto cetrdeset druge godine pozvala
me je drugariC:, Radojka Miskovic i sao?stila mi da
sam izabrana u odbor AFZ za gradsku cetvrt Luka-Bjelusine. U njemu sam ostala dG oslobodenja.
Najvatniji moji zadaci su bili: pridobija"?je zena
koje su bile van nase organizacije _:;a saradnJ'.'. '.' sabirnim akcijama: prikupljanje novcane pomoc1 1 pomoCi u hrani za pletenje odjece za bo-rce i slicno. Kako sam bila 'veza izmedu Radojke Miskovic i Stoje
Palamete, koja je tada radila u Fabrici du~na, cesto
sam preuzimala platno koje je Stoja pribavl]ala u Fa122

brici i nosila sam ga u kucu Mahmuda Salahovica,
gdje su se sili ruksaci. I ilegalce sam primala u kucu
i skrivala ih po nekoliko dana-.
Postarka
Zuhra je tada imala dvadeset i pet godina.
Poslove slicne njenim obavljale su eak i djevojcice. Fadila Zalihic-Mujic imala je kad je izbio rat petnaest godina, i bila je u treCem razredu niZe gimnazije.
Evo sta je ona radila:
»Poi'etkom okupacije poi'ela sam pohadati treci
razred gimnazije u Mostaru.
Kao dak sam bila odmah, septembra 1941. obuhvacena omladinskim radom, a u grupi su jos bile: Beba
Dizdarevic, Minka SalahoviC, Maida Bijedic i Ema
Sapuh. Dobila sam zadatak da rukovodim sa deset
pionira koji su bili podijeljeni u dvije grupe. S njima
sam odrzavala sastanke, Citala im biltene i organizovala ih da vrse sitnije sabotaze: paranje plakata, dizanje bicikla od okupatora, a i da prikupljaju pomoc.
Poeetkom 1943. godine odredena sam za rukovodioca
rejona kao clan kvartovskog omladinskog odbora koji
je drtao Santicevu ulicu prema bolnici, sve do zeljeznicke stanice. Na terenu je djelovalo nekoliko omladinskih grupa kojima sam rukovodila preko rukovodio·ca svake od njih. Proucavali smo lektiru kao sto je
knjiga »Kako se kalio celik« i slicno, te biltene i sve
ostalo sto je bilo u programu. Zadaci su obuhvatali
pletenje dzempera, carapa i rukavica za borce u odredima, prikupljanje novCane pomoCi i pomoCi u materijalu.
Kao skoj evka sam dijelila postu koju sam primala sa terena za boracke pomdice, rasturala letke,
nosila materijal i pratila ilegalce prilikom odlaska u
NOB«.
123

�Kao sto se vidi, njegovala se pionirska organizacija, a osim toga, eto, Fadila je bila i postarka.
u svakom gradskom dijelu grada su vecinom zene
i djevojke bile postarke, jer se narocito pazilo da se
borci iz odreda sto redovnije javljaju svojima, a i
roditelji njima, kad je to bilo moguce, ali su pisma iz
tadanjeg grada osinjaka takoder strogo cenzurisana.
Nije S€ moglo svaS~ pisati ni iz odreda ni iz Mostara.
Mnogo puta je policija pretresla stan Mahmuda
Salahovica, ali jedno skroviste za postu sto je bilo u
basci nikad nije otkrila. I preko te porodice - baze
stizala je pasta iz odreda i u nj upucivana, a kurirke
su bile Salahoviceve kceri Sana i Minka. Posiljke su
skrivane u zidove u vrtu i u j·edan rov. zaStiCen od
kise, i u jedan .sanduk.
Jednom prilikom je pasta bila skrivana u sobi pod
seCijom. Dosli su .policajci i pretresli kucu, ali je nisu
pronasli jer je bila dobra zaklonjena knjigama na njemackom jeziku.
Domovi Mostarki -

sigurne baze

Atifa i Serosa, dvije sestre profesora Husnije Kurta, iz mostarske porodice Kurt, za sve vri.:jeme rata
su pomagale i svoje susjede Srbe kad su progonjeni,
i oslobodilacki pokret.
~Cim je ustanak izbio, kazuju one, u na.&lt;oj kuci su
bili sakriveni prvi ilegalci. Medu njima su bili Salko
Fejic, Hamo Grebo, Savo Milovic, Zijo Seva, Dzemal
Bij-ediC i joS neki Cija im·ena ni .danas ne znamo. Osim
toga, u prvom naletu ustasa, koji su uglavnom hapsili sve Srbe i odvodili u logore ili ih ubijali, nasa
kuca je bila utociste mnogim Srbima. Desavalo se da
se kod nas u isto vrijeme krilo i po dvadeset !judi,
jer nasa kuca nije bila sasvim kompromitovana. Za,

sve vrijeme ·rata davale :smo pomoC u novcu. hrani i
odjeci, u ruk~ Diki Hadzicevoj i Fadili H'lkaiovoj .. ,
B1lt;n. 1 drug1 materijal sakrivali smo u jedno uliste
u pceli':'Jak': ... U nasoj kuci su se odrzavali i ilegalni
sas~nCl. Os1m sv~ga navedenog, ··neprestano smo pribav!Jale propusmce za srpske porodice, tako da su
one mogle legalno da odlaze u Srbiju i spasu se logora
kako su 1h po abecednom redu internirale ustaske
vlasti&lt;&lt;,

Muhamed-Hama Grebo se sjeca da su se on i Salko
Fejic iz razbijenog prvog odreda 1941. godine spustili
preko Mazol]lca u grad i sklonili se u kucu Kurtovih.
~&gt;Tu smo zatekli&lt;&lt;, kaZe Grebo, &gt;&gt;Sav srpski komSiluk
tu se okupio, a Husnijine sestre Semsa i Atifa brinul~
su se o tom svojevrsnom zbjegu usred grada-:&lt;.
PriCa stare radnice

':Bilo je i drugih zadataka, ali ja vise ne mogu da
se S.Jehm, a za to sto ne mogu da se sjetim krivo je
;noJlh sedamde~et godina« - tako je svoju pricu zavrSlla SI'?a S:mlC godme 1958, kada su se kod nje raspltlvah o nJenom radu dok je bila mostarska radnica.
. Sima je rodena 1889. godine u Posusju, Hrvatica
Je, a u Mostaru se nastanila 1918. godine. Godine
1941. je imala preko pedeset. Evo sta je ona o svom
ratnom dobu ukratko ispricala:
~Nekoliko godina prije rata ja sam o svemu znala
~~mo to da- se radrii'ci, bor€ za svoja prava i za bolji

z1vot. S vremena na vrijem-e mi je sin davao nekakve
knjige d~ ih sakrivam. Tada sam odlazila u obliznji
harem 1h do nekog zgodnog mjesta gdje bih to· zakopala dok mu opet ne zatreba. Kad je dopao u zatvor
1932. godine, i odlezao godinu dana, bila sam uposle~

124
125

�na kao radnica u restauraciji IvankoviC, odakle sam
mu mogla cije!o vrijeme s!ati hranu.
Godine 1941. troje moje odrasle djece bilo je zauzeto ilega!nim radom. Kci N eda mi je otisla u partizane 1941. Ubrzo je, kao bolnicarka, 1942. godine, i
poginula.
Rat me je zatekao kao radnicu u praonici robe kod
vojske u Sjevernom logoru, tako da sam i tu mogla
nesto pripomoci jer je bilo medu domobranima vojnika koji su davali pomoc za partizane. Sjecam se
jednog domobranskog oficira Sose, koji je uvijek dizao robu i CarSave i slao za odrede.
Nekoliko pula sam zajedno sa sinom Frimjom i
njegovim drugovima ucestvovaJa U prenosenju pUSaka iz magacina. Iznosili smo ih od Sjevernog logora
do moje kuce na Carinskom donjem putu u koju sam
se bila preselila.
Godine 1944. dobila sam zadatak da odvedem tri
domobranska oficiro do Bijelog Polja, odakle su uz
pomoc veze otisli dalje, u nase odrede. U z put sam
stavila u opanke nekoliko letaka. Predala sam ih Samiji Bubic, koja je radila na terenu Bijelog Polja. Put
od 24 kilometra sam pres!a pjeske, a oficiri su isli
nekoliko koraka iza mene, taka da strazi na izlazu iz
grada nije bile nista sumnjivo.«
Sima Simic je jedna od mnogih Mootarki koje su
na raznovrsne nacine pomagale pokret i borbu za slobodu, a Mostar je uoci drugog svjetskog rata imao
dvadeset hiljada stanovnika.
Lijekovi, hrana, obuCa

Danica Dragisic je 1941. g&lt;ltline imala 46 godina.
·a ad svoje rane mladosti je kao radnica u Osijeku i
Dubrovniku hila clanica Ursovih sindikata i ucestvo"ala u straj!kwima, joS 1934. i 1935. godine.
126

»Pred sam rat, 1940. i 1941. godine«, prii'a Dragica, &gt;:h1la sam uCesnik u demonstracijarna u Mostaru
Radi!a sam s grupom zena - Darinkom Bitangom.
Andom Kn~~e:'iC, ~evzetom Kresom, Marom Rasa;
:,arom Jukl~ 1 drugu~a. Po okupaciji zemlje uglavm san; s 11m drugancama obavljala razne poolove,
a 1_ prouc~yale smo materija!e u citalackoj grupi Saml.J&lt;e Bub1e. DocmJe sam pripala grupi Ande KnezeVlC 1 Darmke B1tange. U to vrijeme sam imala zadatak da. od Dike Hadzic preuzmem biltene za rad nase
grupe l da 1h dostav1m And1, jedna od istaknutih sindlkaln~h akllvistkinja i clan KPJ. Anda bi rasporediv:ala _b1!tene na_sve grupe. Ja bih opet jedan dio noSlla zenama ko]Ima me je Anda upucivala. Uporedo
s 11m sam !leprestano rad1la na prikupljanju sanitetskog matenJala, hrane; odjeee i ostalih potrebstina za
odred. Ma~_en]al sam. samoinicijativno nabavlja!a od
IJ':d'. s ko]Ima sam b1la u prijateljskim vezama koji
Jo:s msu b11i ukljuceni u ilegalni pokret. Pri!ii'ne kohci~e au~omobilskih ~uma dobila sam od vulkanizera
TraJ~OVlca 1 n]egove zene, a ta guma je bila potrebna
borc1ma za opanke .. Prebacivala sam je kod Ande i
Cam1!e Hadziomerovic. Sanitetski materijal sam uglavnom pnkupljala preko Emine Nalbante, babice u
mo~!arskoJ bolmc1. Ona bi mi pon~kad predava!a veee
kohcme seruma protiv tifusa, spriceve, igle i ostalo,
a ~ve Je to uzimala iz bolnice uz pomoc dra MilakoVICa. Pr7ko njih sam dobivala jod, zavoje, gaze i drugo, a UVlJek sam predavala Andi.
Godine 1943. kod mene je ilegalno boravio Nedo
Bitanga, horae koji je stigao u Mootar iz odreda
da obavi neke zailatke. U mojoj kuci se zadrzao oko
dva mjeseca, i bio je potpuno na mojoj brizi. Njegova
majka Darinka je dolazila ponekad k njemu na videnje, jer sam bila u prijateljskim vezama s njom.
127

�koder, prilikom neprijateljeve racije poslije pete ofan- ·
zive, sklonila kod mene na nekoliko dana.
. Godine 1944, kada je bio atentat na generala Simica, bila sam uhapsena zajedno s muzem. Poslije
dva dana smo pu.Steni. Dva mjeseca kasnije, u novembru 1944, ponovo sam uhapsena i sprovedena u
logor »Ciglanu-Kustosija« u Zagreb. Odvedena sam s
jos trideset rodoljuba, mahom radnica i radnika Faibrike duhana. Tu sam bila zatvorena do maja 1945.
godine, kada je osloboden Zagreb«.
Otprerhanje u Iogar bilo je velika sreca Ande Kovac, j er su gotovo sve Mostarke i Mostarci, sto su odvedeni malo prije oslobodenj a Mostara ustase pobile.

Moja kuca nije bila kompromitovana, te je bila pogodna za ilegalni rad.
.
.
.
I Anda je ponekad dolaz1la s nek1m drugov1ma
kod mene na sastanke, ali ja tim sastancima nisam
prisustvovala.
.
,
.
Sve do kraja rata sam rad1la u AFZ-u u cetvrtlma
Brankovac i Carina, gdje sam odrZavala vezu s vehkim brojem Zena-&lt;&lt;,
Ostala je ziva

i
Jos jedna zena u godinama kazuje gotovo istovjetnu pricu. To je Anda Kovac. Njen do_m je za sv_e vnjeme rata bio otvoren borcima. Eva s_ta o~a JG:ze:
,Qkupacija me je zatekla na duznostl opstm,ke
babice u Mostaru. Posta se je provodio progon nad
Srbima od prvog dana sam po6ela zivjeti u strahu
zajedn~ sa svojim m':Zem, jer ?u mi. iz. ~a+milije ubil~
brata i njegova dva sma, a nev]estu 1 dl]ece su ;&gt;dveh
u koncentracioni logor. Htjela sam da 1dem u sumu,
ali me je drug Lazo Radisic nagovorio da ostanem jer
mogu mnogo vise. biti od koristi u gradu. To o odlasku sam Lazi saopstila zato sto sam znala da pnpadam
pokretu, i bila sam mu cak odnijela jedno cebe _da mi
sasije pantalone za teren. On Je od mene traz10 da
pribavim sanitetski materijal,_ koji sam kao bab1ca
mogla da trebujem i podizem 1z apoteke na_ prop1sn_e
recepte. Pribavljala sam mnogo vate, zavo]a, mash,
gaze, SpriCeva i sli6no.
Kod mene je boravilo nekoliko ilegalaca. Prva mi
je bila drugarica Ljubica Belsa, iz Konjica, 194~. godine. Dosla je ne znam iz kojih razloga u Mostar 1 b1la
je kod men~ desetak dana. Poslije pet: ofanzive, posto
se vra tio u Mostar, kod mene ]e nekohko dana 1legalno
boravio Mehmed-Meho Trbonja. Nada Bitanga se ta-

Sanitetski tecajevi;
Kao i starije Zene, i mlade su sve Zrtvovale za
borbu. Sve cetiri kcerke zeljezn\eara Mahmuda Salahovica bile su clanice SKOJ-a ili Partije. Evo sta o
tome kaze jedna od njih, Sana:
»Bile nas je cetvoro djece. Imala sam dvije starije
sestre i jednu mladu. Kad su stari.ie sestre bile poodrasle u Mostaru je bila jaka napredna srednjoskolska
organizacija pod neposrednim urojecajem SKOJ -a. A
dva momenta - postojanje jake omladinske organizacije u mostarskoj gimnaziji i vaspitanje koje smo
dobile u por.odici, uCinila su da smo se mi, sve &lt;:etiri,
relativno vrlo mlade nasle u redovima organizacije.
Ja sam postala clan SKOJ-a u trecem razredu gim'na2ije, aprila 1941. godine, bas pred rat. Na to moje
opredjeljenje svakako je uticalo i to sto su moje starije sestre - jedna u sestom a druga u osmom razredu gimnazije - vee bile u rukovodstvu organizacije
u skoli«.
129

128

.I

�Jedna od sestara, Zlata, 1941. godine je bila sekretar aktiva SKOJ -a za kvart Cernicu. Svrsila je i sanitetski teeaj koji je vodila Mara Miletic u kuCi porodice Krajina, a potom je i sarna vodila takav teeaj
u Cernici, a Hatid2a-Tidia Udovicic u Brankovcu.
Zlata je uhapsena po drugi put u ljeto 1943. godine, sa Tidzom Udovicic, N adorn Bitanga i drugirna.
(Prvi put je zatvorena ,.sa grupom u Cernici 1941. godine, sa svoje dvije sestre Biserom i Sanom). Gestapo
je irnao neke nepotpune podatke o sanitetskim tecajevirna, ali su se omladinke tada izvukle.
Docnije je Zlata •vodila Mjesni odbor AFZ, a od
jeseni 1944. bHa je sekretar Mjesnog komiteta SKOJ-a.
Mnoge sestre, ocevi i rnajke poslusali su svoju
braCu i sinove, koji su u svoje domove unosili ideje,
knjige, biltene, duh borbe.
Hasnija Demirovi6, · rodena Krpo, sestra je naprednih intelektualaca i komunista Husrefa, Alije, Eju"
ba i Envera. Evo Hasnijine skromne priCe:
»Moja tri brata su bili ilegalni radnici. U glavnom
su mu davali zadatke u sklopu onih koje su oni izvr8avali. Poi'etkom r.ata su najcesce ostavljali kod mene
sveznjeve biltena i pro.glasa, koje smo potom rasturali dalje. Slican materijal su donosili i drugi radnici,
medu njima, sjecam se, i Rasim Vejzovic (ubijen u
logoru) i njegov'a majka Zejna. Biltene i sanitetski
materijal je vrlo cesto donosio omladinac Salko Sestic, a kasnije i Fadila-Dila Hakalova, omladinka iz
kvarta Carina. Po pisani materijal su dolazili Sefika
Resulbegovic, Mehmed-Meho Rajkovic i Demirovic sa
Luke.
Po odlasku moga najstarijeg brata Husrefa u partizane (ubili su ga cetnici 1942. godine) pomagala sqm
u radu ostaloj dvojici brace. Alija je bio na praksi

.130

kao student medicine u mostarskoj bolnici, a Ejub
student i Clan SKOJ -a.
Sanitetski materijal je najvise pribavljao Alija.
Donosio ga je iz bolnice, u velikim kolicinama. J e&lt;;lnom je dr Milakovic svojim kolima donio mnogo sanitetskog materijala. Unijeli smo ga u praonicu rubJja, gdje je valjano upakovan, a potom otpremljen.
Uvijek su pakovala oba moja brata, kao i domobranski muzicar Politeo, koji je bio u stalnoj vezi s mojom
braCom jer je i on obiCno motorom, donosio neke pakete i ostavljao ih kod mene.
Vrlo cesto sam odnosila pisma koja je slao moj
brat u kucu Fejica.
I sastanci su odrZavani u naSoj kuCi. SjeCam se da
su na njih dolazili Sulejm.an-Sule HuseinagiC, Zora
Keselj, Sabina Humo i Fahra F·ejic.
Sa bracom sam radila sve do njihovog odlaska u
partizane 1943. godine.
N akon njihovog odlaska je izvrsen atentat na ustaskog generala SimiCa. s tim u vezi je u nasoj kuci
sest pula vrsena premetacina s ciljem da odvedu moga
oca za taoca. Otac se, medutim, krio u Cimu i IliCima,
te je ipak nekako ostao ZiV-&lt;-&lt;.

*

* *

Habiba AganoviC, starija Z€na hila je nepismena
a ipak je u punoj mjeri radila kao ilegalka ..Jedan od
boraca, priCa o njoj:
&gt;&gt;Habibu Sam poznavao od prije rata, naro-Cito od
1941. godine. Pod utjecajem svojih sinova i susjeda,
ona je od prvih dana rata stavila na raspolaganje
svoju kucu za ilegalan rad. Vise drugova ilegalaca je
stanovalo kod nje, medu kojima se sjecam Scepa PavJovica, kojeg je lijecila, nekog Ljubusaka i jos nekih

131

�CIJa sam imena zaboravio. Na desetke i desetke ilegalaca &gt;boravilo je u njenoj kuCi. Habiba je, sem toga,
sila odjecu za partizane.
Ta je Z-ena hila nepismena, ali veoma savjesna i
povjerljiva. Od nje niko nije mogao nista doznati iako
je svakodneVIIl.o njena kuea koristena za odrzavanJe
s.astanaka skojevaca, zena i drugih. Obieno bi tada ona
Cuvala stra:ZU-&lt;&lt;.

Zaista su Mostarke drzale tri coska svoga ponesnag grada u velikoj borbi i revolueiji.
Parole i izvjestaji
U jesen 1942. godine obavljene su pripreme ~a
proslavu oktobarske revolucije u. Mostaru, u koJ":l _ce
zene i djevojke vidno sudjelovatl. Proslava Je ob!lJeZ-ena :sastancima, prO!W~av,a•njern istodj-e Velikog iDiktobra i drugih materij ala, a i ~avnim istupanjima -:pisanj,em parola po gradu. To je bilo dobra orgamzovano.
Sedmog no¥embra, na dan oktobarske revolucije,
Mostar je osvanuo sav u p.arol.ama. I na mjestima za
koja bi · se reklo da nisu pristupa6na ni pogodna za
pisanje parola - one su bile ispisane.
Omladinka Hidajeta-Hida Seferovic je napisaJ.&lt;:
~&gt;Smrt faSizmu :sl&lt;&gt;boda narr-odu !&lt;&lt;, ·j to na samoJ
straiarnici pred glavnim zatvorom Okr";_znog. _sud a,
pred »Celovinom«. Cekala Je dok se strazar m]e ledima ~enuo i udai]io, privukla se i ispisala poruku.
Hamida-Mida Cadra i Safet Sapuh su napisali parole
i na zgradi talijanske vojne komande, pr·ed kojom je
takoder bio strazar.
Ta proolava oktobarske revolucije opisana je i u
ustaskom policijskom izvjestaju od 12. novembra
132

1942. Iz njega se vidi da su 3. novembra na zidovima
taka reci svih kuca osvanuli natpisi:
»Smrt fa.Sizmu - sloboda narodu!«
»-Zivjela r€volucija!&lt;-&lt;

&gt;&gt;Zivio drug Tito !..:&lt;
U izvjestaju se preciztra da su parole pisane crvenom uljanom bojom, a neke tusem, ida su uz njih prvi
put bile izlijepljene slike druga Tita. Ujedno je to
Mostarcima bilo prvi put da vide lik druga Tita, s
natpisom: »Drug Tito, vrhovni komandant Narodnooslobodilacke vnjske«, U ustaskom izvjestaju se kaze:
»Nekoliko natpisa i slika nalijepljeno je u neposrednoj blizini talijanskog vojnog zapovjednistva gdje
se stalno n.alaze stra:Zari.
Iako gradom nocu stalno krstare vojne ophodnje,
nisu opaZeni ni uhiCeni krivci·«.
U vezi s proslavom Oktobra u ustaskom izv~jestaju
j€ zabilje:Zena i zanimlj.iv.a zabuna medu ustaSama.
Ispisivaci parola su imali kantice, cetkice i uljanu
boju, a jednu kanticu su negdje zabo"'avili, pa su je
ustaski daci iz nekog njihova internata pronasli i poe
tom ispisali na dva-tri mjesta ustaske parole »ZAP«
(»Zivio Ante Pavelic« i »Zivio poglavnik«). Stoga su
Talijani posumnjali na ustase da su napisali sve te
parole po gradu da bi naveli njih Talijane da preduzmu mjere protiv komunista. Medutim, ubrzo su
ustase otkrile da su njihovi daci bili pisci tih ustaskih
parola.
Kad je izvrnena ta akcija, samo iz kuce Zore Keseljeve, u Brankovcu, djevojke iz Brankovca i Carine
su odnijele viSe od trideset paketa letaka i slika, a
toliko djevojaka je i lijepilo Titove slike i proglase u
kvartu Brankovac. Sv·e su to bile skojevke: tri Keseljeve, po dvije Paviceve i Lozine, po jedna PavasoviCka, Rumina, KruSkonjina, Deli6eva, MandiCeva,
Hakalova, Ostojiceva i druge.

133

�Kad je poslije te noCi, sutradan rano, Zora Keseljeva izisla na ulicu, jos su se slike vidjele svuda, jer
policija nije hila uspjela da ih taka ubrzo unisti. Cak
je zatekla Titovu sliku i proglas na lijepoj kamenoj
zgradi Narodne banke, u kojo,i je jos 1941. godine bila
talijanska komanda grada. Skojevke su uspjele da i
na tu zgradu istaknu sliku i letak, iako ju je strazar
neprekidno Cuvao.
Zbog tih akcija u toku proslave Oktobra Talijani
i ustaSe su uhapsili CetvOricu Muslimana, jednog Hrvata i jednog Srbina, koje su hili oznacili kao komuniste. Medu zatvorenicima se nasao i 15-godisnji djecak Ekrem Curie, koji ee kasnije, u grupi s Darinkom
Bitangom, biti ubijen.
UstaSe daju Cetnicima so za koZe
U to vrij:eme i H·DrZa:vni izvjeStajni ured~~ iz
Mostara podnosi izvjestaj pretpostavljenima koji
odise atmosferom u gradu i haranjima cetnika po
selima oko Stoca i N evesinja. Tu su u iSto
vrijeme navodi kako su bas tada cetnicki predstavnici posjetili velikog zupana Petra Zlatara i s njim se
dogovorili da dobiju soli i da ee za uzvrat dati ustasama kozu.
0 prehrani u izvjestaju pise da u pooljednja dva
mjeseca u Hercegovini nije stiglo zita vise od d va kilograma po stanovniku mjesecno i da pred zimu, koja
prijeti, !judi zaista gladuju.
I u tom ustaskom dokumentu se govori o parolama po gradu pa se optuzuju cetnici kao da su ih oni
pisali da bi uvjerili Talijane da komunisti cljeluju u
Mostaru.
U godini 1943. bilo je veoma mnogo borbi.

134

Rad organizacija u kojima su bile zene razgranao
se tako da su njih preko tri stotine kao pravi vojnici
Cekale samo nared·enje o tome Sta da urade, a i same
su preduzimale sve sto je bilo korisno za borbu.
.
U toj godini, vee u pocetku, zbivaju se dogadaji
koji duboko odjekuju gradom. Cuje se da su jedinice
Narodnooslobodilacke vojske oslobodile zapadnu Bosnu, a od Hercegovine - kraj oko Rakitna u predratnom Ljubuskom kotaru, i u Dalmaciji - Imotski.
Sve to duboko je uznemirilo neprijatelja, sto se vidi
iz izvjesta.ia ustaskog velikog zupana Zlatara iz tog
doba. Cetnicki vojvoda Jevdevie napusta topli Dubrovnik, gdje je uzivao u krilu okupatora, i koncem janu.ara stiZe u Mostar, a potom hita u Nevesinje.
·
Neprijatelj je bio iznenaden snagom divizija NOVJ.
Da bi ih suzbio preduzeo je cetvrtu ofanzivu i time
uzurbao sve izdajnike, pa i Jevdeviea i Zlatara. Cetnici koji su, uprkos njihovim .saveznicima - u.staSama, haraCili oko Mostara, pa i u samo-m gradu - kao
treea ili cetvrta vlast, okupljali su se i pripremali da
pomognu neprijateljskim divizijama.

J os jedna oruzana akcija
Usred tih priprema koje su se i u gradu osjeeale,
prasnuli su 1. februara 1943. oko devet sati uvece
meci iz oruzja jednog borca u tadanjoj Ulici kralja
Tomislava kada je zloglasni policijski agent, najopasniji od svih, Mujo Trbonja, izlazio iz kafanice. Borac Mostarskog bataljona Petar-Pera Krajina napao
Je agenta i dva metka su ga pogodila. Onaj sto mu
se zario u leda tesko mu je povrijedio unutra.Snje organe. ~ada je odmah prevezen u bolnicu i operisan,
TrbonJa je sutradan podlegao ranama. N apadac je.
gonjen, ali je uspio pobjeei. Umakao je u usku ulicu
prema Neretvi i izgubio se medu hridinama rijeke.
135

�Tako je naplaeeno ubistvo sekretara Mjesnog komileta SKOJ-a Salke Sestica. U biltenu Mjesnog komitela hila je objavljena odluka da se policijski agent
Mujo Trbonja osuduje na smrt. On je samao za tu
od!uku, te ISe vrlo oprezno kretao po gradu. Prvog
februara Trbnnja j•e p,io sa SV'oj.im drustvom u gostionici preko puta policije u Ulici kralja Tomislava, i
toga dana je i skoneao pred vratima gostionice.
Kako je to opisano u izvj-estaju sefa mostarske policij-e Mate Roke, sutradan su policajci isli od radnje
do radnje i .pozivali nM"od na sahranu, jer je bojkot
gradana bio takav da ga nije imao ko, po muslimanskom obicaju, ni da nosi do groblja.
Na humci voljenog sekretara SKOJ-a Salke Sestica
svakog dana je osvitalo svjeze cvijece.
U svom izvjestaju se Roko takoder zali da su dva
dana prije cetnici u Bijelom Polju provalili u dzamiju
i iz nje pokrali cilime, a druge noci u pi'elinjak samostana easnih sestara u Bijdom Polju, odakle su odnijeli sav med iz uliSta. Oko 250 njih je tada bilo, pod
okriljem Talijana, smjesteno u osnovnoj skoli u Bijelom Polju. Poclnili su vise .pljacki.
U tom istom izvj·estaju Roko veli da je 20. februara
se.st stotina partizana stiglo u Dreznicu i prebacilo se
na lijevu obalu Neretve, te da je do tad a preslo N eretvu vise od cetiri hiljade partizana, a oko tri hiljade
ih se okupilo u okolini Dreznice. Blizu Sirokog Brijega vodena je borba s partizanima, a u Drel\nicu je
usia partizanska komora sa 1200 konja.
Bilo je ocevidno da je okupator bio uznemiren. Talijani su se utvrdivali svuda po gradu, a mostove su
zatvorili zicanim zaprekama. Mine su postavili ispod
njih. U Mostar su stigli i bataljoni crnGg&gt;orskih cetnika.
136

Obavljene su pripreme za proslavu Prvog maja.
Policija je 28. aprila 1943. pronasla prepi!jen jedan
telefonski stup u Salkovicevoj ulici, blizu N eretve.
To je bilo dovoljno talijanskim karabinjerima da, zajedno sa Cetnicima, a bez znarija ustaSa, pripremaju
;acij-e. 0 jedn?j od tih racija, u Donjoj mahali, obaviJeshh su ustase samo sat prije njenog pocetka, tako
da su ustase uspjele da daju samo tri agenta. Na to
se gorko zali sef policije Roko.
Uoci Prvog maja i na sam taj dan Talijani su sa
eetnicima preduzeli opsezne mjere sigurnosti u gradu.
I dalje su pretresali po kvartovima i hapsili. Medutim,
ni~': naSli :r:iSta osim u kuCi BarakoviCa, u Tikvinoj
uhci, nekolrko komunistickih biltena i nesto pisaceg
pnbora, pa su Mumru-Miru Barakovic uhapsili. U
ostalim kuWma ni.Sta sumnjivo nisu pronaSE.
Njemacki proglas nasmijava Mostarce

Pripremajuci se za dogadaje sjeverno od Mostara
u :sklopu cetvrte i pete neprijateljske ofanzive, u Mostaru su se nasli i Nijemci. Oni su 4. juna 1943. preuzeli vlast u gradu i u tom" dijelu Hercegovine. N.iemacki »zapovjednik divizije« izdao je 0 tome proglas
na naSem i njemaCkom jeziku.
SadrZaj kratkog teksta prilicno je nasmijavao !jude, jer je Nijemac poceo jos od 1914. godine, osudujuCi pucnje Gavrila Principa 28. juna 1914, hvaleCi
»Vrijeme, mir i blagostanje« prije 1914. godine, te borbe od 1914. do 1918, rame uz rame Svaba s nama. Uz
to je proglas hio pun prij-etnji i poziva Mostarcima
da u miru Zive s Nijemcima. OsDbito je kraj izazvao
smijeh, jer se Svabo posebno obracao mostarskim
Muslimanima: »·Muslimani, na naSoj strani bore se
tisuce vjernika Alaha!&lt;&lt;
137

�Smijesan je bio jos jedan dogadaj.
Pred zgradbm staba talijanske divizije .,Mar~e':
jednoga dana su se postrojile ·njemacke, talijanske. 1
ustaSke &gt;-&gt;·postrojbe·«. Skinuta j-e, zatim, sv.eCano, tahjanska zastava, koja je .isto taka svecano podignuta
1941. godine. Sada je umjesto talijanske fasisticke, istaknuta nacisticka zastava njema6kog Rajha, a kao
poseban prilog na kraju, odsvirane sc: obad':ije hirnne - njernacka i talijanska. Od ustaske drzave m]e
bilo nikakva znaka osim prisutnih ustaiia.
Sef policije Roko o svemu tome izvjesta_va vis~
ustasku vlast i saopstava podatke da J€ prosle noc1
vozom iz Jablanice dovezeno tridesetak mrlvih \alijanskih vojnika, dok je, op_et, k:&gt;ko tvrdi, s juga vozom dopremljeno trideset n]emack1h ranJemka 1 sm]esteno u mostarsku bolnicu. Pet dana kasmJe, kako
pise, kmz Mostar je prosla »postrojba'~ od tri stotine
Cetnika u uniformama n]emaCke organ1zac1]€ &gt;&gt;Todt&lt;&lt;.
Nesta juznije od Mostara nestala je jedna njernacka patrola od tri vojnika, pa su Nijemci uhapsili dvadeset i tri Muslimana iz sela Pijesaka i nekoliko Srba
iz Zitomislica.
Svi ti dogadaji su upucivali na' zakljucak o haosu
medu &gt;~saveznicima-« s nekoliko njihovih vlasti lzazvanom velikim bitkama i pobjedama Narodnooslobodilacke vojske u cetvrtoj i petoj ofanzivi, kojih su
poprista bila dosta blizu Mostara. Kceri i sinovi Mostara borili su se i na tim bojistima.
Opet podvig Mostark~

I u to vrijeme, kada je zaista bilo vrlo Iesko ilecralno raditi kada je, kao i druge policije, i njemacki
Gestapo vr~bao odasvud, Mostarke su se, joS jedno~,
junacki ponijele u jednoj velikoj javnoj manifestaclJl.
138

U zatvoru je tada hilo dosta djevojaka i mladiea.
S njima je odr:Zavana veza. Partijska organizacija je
nastojala i uspjevala da policija ne uputi :u,tvorenike
u J~senovac, kako su ustaSe namjeravale. Preuzeli su
ih Talijani i premjestili u zatvor Okruznog suda. Ali
ustase su bile uspjele da sve njih Talijani pmglase
taocima i da objave u proglasima njihova inuma i zaprijete da ce za svaku sabotazu ili akciju u gradu strijeljati te mlade zatocenice i zatocenike.
Tim proglasom su bile zako6ene neke akcije u gradu bar za neko vrijeme, jer bi neprijatelj svakako
izvrsio tu prijetnju, tj. strijeljao bi toliku mladez.
U puri donijetoj uhapsenima u zatvor, na dnu jednag lonca, naden je karton s ovom porukom zatvorenicima:
»·Nema huke, nema trke,
Nema vise Muje Brke.
Sve vas redom pozatvar'o,
I njemu se u ·loraj stalo".

Policajci su pregledali i promijeiiali puru, ali karton je, po dogovoru, bio prilijepljen na dno Janca u
puri i nisu ga pronaSli.
·
Taka su zatvorenice i zatvorenici obavijeSteni o
uspjelom oruzanom napadu na policijskog agenta
Muju Trbonju.
Preko pouzdanog covjeka, sefa zatvora Okruznog
suda Pere Carica, stigla je u Mjesni komitet vijest da
ce veci broj mostarskih ·ilegalki i &lt;ilegalaca koji su tada
bili u zatvoru biti prebacen vozom preko Dubrovnika
u Sibenik, gdje ce im talijanski vojni sud suditi. Partijski funkcioner Hamida-Mida Cadra dobila je zadatak da se uz CoriCevu pomoC probije do jednog zatvorenika, ponese mu poruke orgariizaci.ie i da mu ka:Ze
dace biti prireden javni ispracaj u casu njihovog odlaska u logore u Italiju (jer je vee bilo poznato da si139

�benski sud mahom osuduje na dugogodisnju tamnicu
u kazamatima i koncentracionim logorima u Italiji).
Hamida je isto tako morala donijeti podatke o tome sto kojem od zatvorenika treba od odjece, obuce
i drugih stvari. Ooric joj je omogucio da najprije u
samom zatvoru razgovara s nekim zatvorenicima. Ona
ih je uputila u to kako da se drze u logoru, u kom je
trebalo da se odmah povezu s tamosnjom organizacijom. Zatim je pojedinacno razgovarala s nekim zatvorenicima.
Svaka zatvorenica i svaki zatvorenik dobili su od
organizacije po pet stotina lira za put, a novae je razmijenjeh u lire u piljarskoj radnji Muhameda-Hame
Repca, ked koga su Talijani kupovali mbu za lire.
KonaCno, i svaka porodica je svome bliZnjem donijela hrane za put, od kojih su je mnoge, u ratnoj
oskudici, dobile od organizacije.
Peti maj 1943. godine'. Doneseno je za ispracaj i
cvijece. Medu onima koje je trebalo ispratiti bile su
i vrlo aktivne ilegalke Marica Cvitkovic, Zora Keselj,
Dzehva Orucevic, Ferida Karadza, Zineta ·Karadza,
Kimeta Pezo, Dobrila Carie, Hida s.eferovic i druge,
poi'ed muska•raca. Odl.azilo j.e ukupno trideset i dvoje
z.atoCenik:a.
»Tutti comunisti .. . &lt;&lt;

To je hila vrlo smjela i izvanredno organizovana
javna manifestaoija, na koju je svaki komunist koji je
legalno zivio u gradu morao doci. Medutim, osim rodbine zatvorenih, doslo je mnostvo i drugih Mostaraca
i Mostarki.
140

. Mozda vise od jednog kilometra zeljeznicke pruge
1ma kr.oz grad od stare zeljeznicke stanice do Cekrka .
na kraJu gr;&lt;da,. prema Biscu Polju. Cijelom tom duzi~
:10m b10 Je spahr od onih koji su ispraeali voz sa uhapsemma. Omladina u vozu je pjevala partizanske pjesme. Mo_m~l su .?a b1eiklima jurili cestama sa ohadvije
str:ne zelJezm:ke pruge i pratili voz dok je kroz grad
nesto sporl.Je 1sao. Balkoni i prozori su hili prepuni
stanara. koJ•l su .pozdravljali. Mnogo je suza tog dana prohve~o, tim ':'iSe Sto niko nije bio siguran da Ce
s.': 1ko od tlh ml~d1h !judi ziv vratiti. To je hila politlcka mamfestaclJa moralne cvrstine grada.
Policij~ j~ biJ&lt;: iznenad_:na, a posto su se dogadaji
hrzo razvlJah, mJe se snasla i mje uspjela da nesto
preduzme u toku ispraCaja. Na'im·e, zatvorenici su dov·e~en~. ka:mionima iz zatvora vezani dvoje po dvoje~
NaJpnJe Je nastalo grljenje i ljubljenje s. rodbinom
1 pred.aJa paketa hrane, i sve je to, bar za pocetak,
1zgledalo kao sasvim ohican ispracaj. Ali iznenada je
odJeknul.a g&lt;'omka part'izanska pjesma.

J edan od sefova talijanske OVRE, po zlu poznati
Lastretti, koji je u Spanlji, na bojistima na strani
Franka, izgubio nogu, hio je zaprepasten i samo je
govorw_: &gt;~Tutti comunisti - macare . .~ - »·Sve su to
komunisti - sve ih treba pobiti«.
_ Taj ispracaj, kom su zene u zarovima i pod feredzama d.avale o·snovni ton, podigao je moral gradu.
Mostar je sve viS€ treperio u :Zaru borhe, pogotovu tih
dana, d&lt;;k je i u njegovoj neposrednoj blizini' tutnjalo
od borh1 u vrlo velikoj opeJCaJciji.
Neprijatelj je podrhtav.ao i od snage borhenog i
nepokolebljivog grada, koja se slivala u bujici obraeuna oslobodilaca, 3ve to nije mogao ni da shvati a
jos manje da suzhije.. ,
.
'
141

�DJEVOJKE S PUSKOM U RUCI

Mostarske djevojke su bivale zaljubljene, svaka u
svo.g momka, olle sU se nadale da Ce st':odti svot??m,
i imati svoju djecu, i o tome su sanJale, ~am1sl]ale
kako ce to biti lijepo kad dode sloboda za koJU se bore.
Setale su na korzou na juznom mostu ~h ~ c.emtru
grada, o(:ima traZeCi svoga dragana, all 1m Je 1znad
svega bila misao na borbu.
Nije bilo razlike izmedu mladi~ njeznih djevojaka koj e su uzele pusku u ruku 1 otlsle u odrede 1 omh
hrabrih neustrasivih, sto su u gradu - osm)aku uhcama p~enosile oruZje, municiju, hranu 1 O'~~emu za
borce 'ili su Sirile Stainpu i pronalazile sve v1se osoba
sto su htjele da se bore.
U Mostarskom proleterskom bataljonui

Prezivjeli borci se sjecaju jednog susret"'-· u sumi.
Prilikom proboja neprijateljskogobruca na nJecl P1v1,
u petoj ofanzivi, na jednim nos1hma poznat _horae u
radnickom pokretu, neustrasiva Pava ~llehc. G!av:'
joj je hila povezana. Nosili su je zaroblJem TahJa'";L
U Pavinim gotovo ugaslim zjenicama bl]esnula Je
u jednom tracku i nada i radost kad je u s~~retu J?repoznala svoju dobru drugaricu Sam1JU Bub~~· s ko]'?ffi
je zajedno radila politicke poslove - Sam1]a na h]evoj, a Pava na desnoj obali N eretve.

142

P~va je i prije rata hapsena u strajkovima, a i u
ratu Je b1!a u grupi skojevaca pohvatanih na skojevskom sastanku u Cernici, one ramazanske noCi u ljeto
1941. godine .
. Kad je prepoznala Samiju posto joj se ona sasvim
bhzu pr1makla, Pava je jedva cujnim glasom prosaptala:
- Eva, drugovi me spasavaju, ali me spasiti ne
mogu.
Pava .ie podlegla. Ugasio se zivot vjeste organizatorrke pokret.a u ~radu, uCesnice u demonstracija:ma
na mostarsk1m uhcama i dovitljiva obavjestajka.
U Scitu, u prozorskom kraju, hila je bolnica 8
mnogo ranjenih partizana. Ustase su bile u dosiuhu
~ nekim fratrima iz tamosnjeg samostana, (u kojem
]e yakode: b1lo 1 nekohko partizanskih' sirnpatizera) i
vee Je knsom bilo stiglo mnogo ustasa na oslobodenu
~eritoriju: U dogovoru s fratrima sakrile su se po kucama. Pnpremao se muCki ustaSki udar na bolnice
'
na ranj.enike i bolesnike.
Pava je kao Hrvatica uspjela da se vjesto ubaci u
tu zav.Je_:.u i da zahvaljujuci tome na vrijeme ude u
trag zlocmc1ma. Njenom zaslugom je zavjera otkri':'ena_. pohvatani su neprijatel.iski zavjerenici i osujecen Je napad ...
Kad su borci Mostarskog partizanskog odreda u
apnlu 1944. presli s lijeve na desnu obalu Neretve
ostala je njihova· bolnica sa 15 ranjenih i bolesnih
parllzana u selu Grusi'i, desetak terenskih radnika i
desetina za osiguranje, ukupno oko 35 !judi. Tu su
osta:: i tri mostarske djevojke kao bolnicarke: Sofija
Onescuk, Fahma Seva 1 Vahida•Mujan.
Bolirrica .i e hila dobro skrivena u sumi. u kol.ibama Cetnici su, medutim, 28. aprila otkMli bolnicu,
napali njenu zastitnu jedinicu, razbili je i upali medu

143

�nemocne bolesnike. Medu dvadeset i osam poginulih
i ubijenih bile su i te tri mlade Mostarke.
Nada Baja! je poginula u devetnaestoj godini.
Predvodila je nekoliko bombasa preko jedne cistine
kod sela LisiciCa blizu Konjica. Trebalo je da se probiju kroz vatru do neprijateljevih bunkera i zauzmu
ih, ali ju je kraj jednog oraha na tom brisanom prostoru metal&lt; zaustavio. Ustase su je ranjenu ubile tu
kraj oraha ...
Nada je bila ucenica, a u to vrijeme radnica u
fabr'ici duhana, clan i rukovodilac SKOJ-a u kvartu
Brankovac, poznata kurirka · u gradu, djevojka koja
je neumorno prenosila borcima oruZje i sanitetski materijal, rasturala letke i ~ ucila na sanitetskom kursu. Medu prvim djevojkama je otisla u partizane, krajem 1941. godine.
Bila je rukovodilac· SKOJ-a u Prvom bataljonu
Sedamnaeste krajiske brigade, u jedinici koja je vodila borbe u prozorskom kraju. Pala je 14. maja 1944.
godine.

•

*

•

Mnogi daci gimnazije u godinama pred rat i danas
se sjeeaj)l ~ore DragiC, darovite ucenice koja je u
skolu dosla sa sela u narodnoi nosnji iz konjickog kraja. Njena nerazdvojna prijateljica bila je Ljubica Mi·
hie, djevojka koja je iz gatackog kraja stigla u Mostar.
Po zavri\etku nire gimnazije obadvije su presle u UCiteljsku skolu.
Godine 1941. kao sk:ojevke su otisle svaka u svoj
kraj. Zora se nasla medu prvim borcima u jedinicama
iznad Konjica, zajedno s Mostarcima, a Ljubica u jedinicama gatackog kraja. Zora je poginula u petoj
ofanzivi.

•••

Bisera Salahovic je vodil SKOJ
.
. .. . .
clan Meduskolskog ail&lt;:tiva S~OJ- ~ gimn~ZlJll ~1la
a uz to i odliCna uCenica
a. rabra 1 otreslta,
Biseri i Radojki Krc~a . d
.
hova skolska kolegica ust:sf~·~om Je }'aredila njistan&lt;&lt;. One su to odbile Z
J da. oc;ste &gt;&gt;Ustaski
narocito izabrala za to .kanale 8 ~ da ih Je ustaskinja
0 protlvmce ustasa.
.
1942.
oCl
.
Marta premaB1sera jegd IS ~ u o d red u Istoenu Hercegovinu
Bileci
politicki radnik.
'
J€ Je odredena da radi kao
U junu 1942. je ranjena Ob 1
Zvijerini. Ali upali su eet : .. re a~~ ~ J:&gt;?lnici u selu
Tu se bilo na8lo ]·as ne.knl;kc1IMzaro Ili CIJelu bolnicu.
ostaraca · N e k' su se
. IJegom a nekoli 0 1 o ,
spasl1 ·b' ·
.
. .
1
jamom u Zvij~rini med emu. su cetmc1 strij&lt;;liali'nad
1
garicu Hasibu RaC:.,oVI·c· ~ nNJima . ~Iseru 1 ITJenu druIZ

eveslnJa.

• ••
Mlada djevojka Rarniza F on.c IZ mostarskog rad.. .
ni&amp;og naselja p . 'ak
•.
istaknuti aktivisf'~ s~~~c~~~~~~e medu mladima bila
U partizanima je hila sa
d.
.
je .vratili u Mostar na ilega~ v~ m]eseca. ~ada su
pnstala, vise i·e vol'ela da
ra · .N&lt;;r&gt;;d.a Je na to
u ruci. Plakala je ~a rasta::Ztanel.u JedllliCl s puskom
..
u, a ' - moralo se.
Nedugo posh]€ toga eet . .
Bijelom Polju i retukli m.c' su Ramizu uhvatili u
skim fasistima ~aslu" 'alpa J€ paten; predali talijan. uk
.
sav l su RamiZu nast . .. d
IZV u od nje podatke
'l
ln
OJ€Cl a
zlostavlJ'an]·u ni· n·J·ec·· . o l :'~a om radu, ali, uprkos
'
1 1m niJe kazala
Talijani odatle ove.rl R am;zu u koncentracioni logor
su spr
·
.
Mamulu a
u bolnic~.
su Je, poshJe zlostavljanja, prebacili
145

144

�Fasisti su pozvali njenu sestru Semsu da dode po
nju i onaka premla6enu i tesko bolesnu predali joj
Ramizu. Semsa ju je uzela ali sutradan je podlegla.

• • •
U sl&lt;autskoj organizaciji, kojom su rukovodili skojevci, Hatidia-Tidza J(reso je postala clan SKOJ-a, a
u aprilu 1941. Meduskolskog aktiva SKOJ-a. Tada, u
vrijeme kada je· trebalo najvise &lt;raditi.
Kad je trebalo sakriti od policije Tatjanu-Tanju
Pesko, koja je odbila da se s roditeljima seli u Srbiju,
Tidia je vee imala sigurno skloniste za nju. Po mahali
je govorila da j oj je »Stigla rodica iz Bosne«. Ta »rodica« je poslije »po vezi« boravila i kod Mide Sabanac
i Semse Mad:Zo.
Tidia je bila jedna od onih koje su se bavile prikupljanjem.i sklanjanjem oruzja i municije. Poginula
je na svrsetku rata, u borbama kod Bihaca ...

*

• •

Kada je jedna grupa trebalo da krene iz g;rada u
odred jedna od drugarica sto je bila planirana da· pode
s njom tada se razboljela i nije mogla krenuti. Kurir
Alija Kreso je predlozio Sefiki-Fiki Misic da umjesto
bolesne drugarice krene ona. Sefika s radoscu pristane pa tako se iznenada nade u borbenoj jedinici.
u sj edistu staba su docekani pucnjavom, u znak
veselja. Sefil&lt;a se i danas sjeca da je bilo i mesa za
rucak, vise nego u Mostaru. Ona je bila jedina djevojka koja i·e stigla u toj koloni.
Vee nakon dva dana ucestvovala je u jednoj akciji, iako medU »bespuSkDviCima~&lt;, kako su zvali one
koji jos nisu imali pusaka.
146

Rijecb je o bupadu• u Konjic ' marta 1944· ak CIJ! U
· ··
·
. ·
OJOJ su . orc1 ez pusaka 1mali posebne zadatke. J edni
su na~:mciva~l. ka11_1enje na prugu - da ne moZe stiCi
porno~. nepn]ate)JU ze)jeznicom, drugi SU presijeca)i
elektncne_ vodove_ :- da se gradiC zamraCi i sliCno .
Medutim, posli]e upada su se borci morali povuci.
NepnJatelJ Je_.dobro potprasio napadace, te su se ovi
So~al! povlac;tt uzbrdo. Nenavlk.la na takav napor,
ef1ka Je s teskom mukom uspjela da se izvuce. Cak
~e s nek1m btl':' tzgubtla, ':'li je opet pronasla svoju
cetu. Ve~ma tesko JOJ Je btlo sto je u toj borbi tesko
ran]en n]en sus]ed u Mostaru Kemal Saric. Podlegao
Je ranama. C10 bataljon ga je oplakao.
. Ti~ dana Sefika .ie izdriala i strah od mraka kada
J~ prv1 put odredena na strazu od ponoCi do dva sata
U]utru.
k . .

_ Razvodnik joj je rekao: »Pazi, od tebe zavise zivoti

cetrdeset boraca koji spavaju~"'.

. Po nesreci, bas Sefiki se desi da se nesto priblizava
nJoJ. Pov1kala je: »Stoj !«
~li kret':'nje se na~tavilo, cak i posto je zaprijetila
da ce puca_tJ. Opalila Je, a kako jos nije znaln valjano
d a drz1 pusku kundak ju je dobra drmnuo.
·
. Sve i~. utihnulo. Kada je svanulo utvrdeno je da je
Ubt}a neCl]U kozu, zbog cega nije bilo kraja Salama i
pncama povodom tog dogadaja.
No Sefikaje stasala u hrabru partizanku. »Nije se
dala.&lt;~. u ~olnlCarke, radije je iSla sa bombaSima na
neprJJ~tel.]ske bu:r;kere. Ali kako su ranjenici dozivali
drugance u pomoc, 1 Sefika je nosila sa sobom zavoje.
. . Kada .Je Jed:'om prilikom zaustavljen voz koji je
d?la;10 ad Sara.Jeva, Sef1ka ]€ sa svojom drugaricom
.S1mso?1, rodom lZ ok~hn~ Sarajeva, otvorila jedan
teretm vagon. U;"utra ]e b1lo nekoliko domobranskih
leg10nara sa Istocnog fronta i jedan Nijemac. Znali sa
147

�da su u opkoljenom vozu i predali su se. Svabo je,
medufun, zazdio da bjezi, ali ga je tane stiglo.
Sefika je jednom dobila kurirski zadatak; da pregazi Neretvu i pozove jednu •cetu s druge obale rijeke. Ta je ceta hila upucena da osigura dolazak u jedinicu saveznickim avijabcarima koji su se hili spu"
stili iz o8te6enog bombardera. Komandant je Sefiki
objasnio da mora pronaci kod Neretve kamen krecom
obojen, znak gdje joe Neretva plitka da se moze gaziti.
Sefika je u samu ·ponoc stigla na rijeku i nikako
nije mogla pronaci kamen. Krenula je natrag da to
kate u stabu. Presla je prugu Mostar-Sarajevo i stigla na cestu, kad ugleda ·kako cestom p!'ema njoj juri
njemailki tenk.
!mala je pu3ku zaplijenjenu od jednog njemailkog
oficira. Bila je osobita, OikiJ6ena s=om. Borci su ukrai\eno oruzje davali drugaricama da im to bude umjesto nakita djevojaCkog. Taka je i Sefika dobila lijepu pusku srebrom ukrasenu.
No sad je zbog toga dosla u opasnost, jer je puSka
izdajnicki svjetlucala na mjesecini. Sefika je tutnula
pu3ku u jarak pored ceste i legla na nju kao da je
mrtva. Tenk je zastao baS ikod nje nacas, ali je otisao
dalje.
Kad se malo pridigla vidjela 'je drugi tenk, sa dva
jaka svijetla. Ponovo je legla u jarak i pokrila pusku
kao prije.
Tenk joj se priblizio, ali zacula je i korake dosta
blizu. N amah se prolomila eksplozija bomb€. Pogodeni tenk je poeeo da gori. Iznad Sefike se pojavio jedan
od najhrabrijih boraca, Ahmed Pintul. On je i bacia
bombu na tenk. Unisteni su i vozilo i posada. Ahmed
je objasnio Sefiki da je krenuo njoj u pomoc. Najvjerovatnije je da joj je Zivot spasao.

To je hila jedna od mnogih teskih zgoda Sefikinih
u ratu.
A njen najradosniji trenutak je bio 15. februara
194?. godme u zoru, kada je na tenku usla u oslobodem Moster ...

• • •
. Cetnici su .~ Zijemljima iznad Mostara ubili ; par~
hzansku bolmcarku Rabiju-Rapku Zekic a u J'uzn" ·
Hercegovm1 Je J?_ogmula i Mostarka Esrefa Bilic ...
· · ·
·
•
OJ
. ~.~d !e r~t poceo mladoj kizerskoj radnici Nataliji
LJOlJlC" bl~O ]e tek I?etnaest godina, ali je ona vee tada,
kao ucemca, tek sto se bila zadjevojcila stupila u
naprednu omladi;:u, da bi ubrzo postallt i .Elanica
SKO~-a. Ne~stras1vo je bilo to djevojce. Imala je
~labasnu maJku. Ipak,, pr~mda je bila bolesna, majka
!e, zbog straha za .svoJe diJete, uzimala korpu ili vre~
cu ~" bom~ama i" drugim materijalom i nosila na odrediste, al1 Natasa bi isla uz nju.
Natalijina. drugarica Zagol'ka-Zaga Toho.Jj (po•gin~la kao kurrr.. l94~.) i ona usle su jednog dana kad
mk?ga .tamo :'lJ'; b1!0 ~ ambulantu socijalnog osiguran]a, l Nat;asa JU J e 1spraznila: dodajuci Zagi kro~
p~ozo~' zavoje, gazu, vatu i jod - sve je pokupila.
DjevoJk:. su na~umle poveliku korpu i odnijele. ·
N atasma kuca joe hila utociste ilegalaca u · · ·
'ed
bo
ila ·
·
TIJOJ Je
J nom . r~v
1 Olga Marasovic. Natasa je nije zna1~, no;go JU Je po imenu upoznala tek kasnije u partlzamma.
'

Us!ase,, Ta.lijani i cetnici su posumnjali u tu kucu,
te su cehuc1 Jednom banuli i pretresli je, a Natasu ;
bolesnu JOJ ma!kt; odveli u zatvor Okruznog suda.
Kako. msu 1mah mkakvih dokaza protiv njih poslije
nekohko dana su ih pustili.
· '

148
149

�Kad joj je 1944. gocline majka.umrla, Natasa je,
kao jedan od najmladih boraca, otlsla u odred.
.
Natalija je zavrsila sanitet:ki tec":j u Doman~&gt;Vl~
cima i bila je bolnicarka u TnnaestOJ herce~ovackOJ
··
JOJ
b nga'd.L U borbama na Ivan-sedlu promrzh ·su kad
• b 1
·
prsti zbog cega je operisana U mostarsk01 . 0 n1C1 .
je g;ad osloboden. Mlad&gt;; djev()jka se vrat1la u. sv_oJ~
jedinicu i u njoj ostala 1 posl;Je .rata: tJerala Je cet
ni,Cke i ustaSke odmetnike &gt;&gt;Sknpare~"&lt; po Hercegovin'i ...

• • •
Borci se sjeeaju i mlade Stc:,ianke-Stoje Leeic ~z
Zij emalja. Prilikom rascjepa sa cet.mc1ma ana se pndruzila grupi partizana koJa Je b1la krenu!a prema
Bosrii. Borci se dobra sjeeaju .stoJe kao s]aJn_o-g ~t­
raljesca i njene gotovo nati;nrod.ne snage 1 Izdr~lJ1vosti i u najteZim ratn1m casovima, na S~t]eS~l, _u
petoj ofanzivi. Kad bi i muskarci izne;nogh Sto_1a Je
bila ta koja je mitraljez pr-;nos1la•.s ~uk.~ ~a cuku.
znala je da brzo rastavi svo]e oruzJ.e. 1 oc1stl ga ako
bi &gt;&gt;zaSi:opalo-&lt;&lt;. Umjela je da :astovani_n,?tov_an kon]a
bolje i brze nego ikakvo. musko. Glad 1 zed Je pod nasi! a bolje od svakog muskarca.
.. .
Stoj a je zajedno s Most&gt;;rko;n Bis:rom. Puz1c b:l~
u Desetoj hercegovackoj br1gad1. 0 nJOJ B1sera kaze.
,zajedno smo ucile da rukujemo ba~acima. St()ia
je bila izvanredan drug, pozrtvova:'a 1 h~ab.ra d]e-.
vojka. Kad smo se posli)e. pete ()f":nuve vracah pr.e~a
Mostaru, u jednoj grup1 1scrpl]emh bora;:.a. 1 ~toJa.Je
isla s nama' prema svom radnor;&gt; selu. Z11eml]1ma :z-.
nad MostaO"a, na padinama Vel~z-planme. J~ sam b1la
toliko slaba ad neishranjenostl da sam posrtala, ako

bih sjela odmah bih zaspala. Stoja me je pazila, nosila je i moju i svoju pusku, a kad ja vise nisam mogla
ni hodati, pomagala mi je, vukla me je, rnada je i opa
bila na kraju moci.
Poslije pete ofanzive je oboljela. Bolovala je kod
svoje kuce. Podlegla je teskoj bolesti i ratnim naparima ...
U Petom bataljonu Desete hercegovacke brigade
bila je i Slavica Martinovic, da bi docnije presla u
hirursku ekipu Trece divizije kod doktora Izidora
Pape.
Poslije pete ofanzive desetak boraca se na8lo
u Dubravama. Krenu1i su da pronadu svoju brigadu .
Medutim, troje od njih je odsjeceno: Mitar BoSkovic,
Petar Radovic i Slavica. Trebalo je da se i ani povuku, ali da su poku8ali tacna bi izisli na metu Nijemcima. Slavica je predlozila da se Petar i Mitar povlace
a ona ce ih stipiti mitraljezom. Taka je i bilo. Uspjela
je. Kad su Mitar i P.etar zasli iza jednog brijega i bili
u sigurnosti poeeii su da stile Slavicu kako bi se i ona
izvukla. Jedva su je spasli. Nikako im ni.ie bilo jasno
kako je tada Slavica ostala ziva. Oni su je istina stitili, ali Nijemci su na nju ispalili cak i nekoliko bacaokih mina i otvorili bjesomucnu puseanu i mitraljesku vatru, pa ipak je nisu pogodili. Stavise ona je
sve vrijeme dok su prema njoj tukli odgovarala vatrom na vatru i vrlo vjesto se povlaCila. Ta neus~asiva
djevojka je bila Dalmatinka, pa su je u ratu drugovi
taka i zvali.

•• •
Prije pete ofanzive dvije mostarske djevcjke Emina-Mina Hacam i Mubera-Bera ArpadZic-Spuzic dozivj.eli su neugodnosti zarobljene su, i mogle su laiko

151
150

�da izgube zivot od cetnicke kame. Bera ie tada biia
politicki radnik na Borackom jezeru i ujedno uciteljica u selu Cicevu kod Borackog jezera. J edne nod
joj je iz staba Mostarskog bataljona stigao kurir i
pozvao je da &lt;Jde u Stab, sa svom spremom. Te je veceri hila priredba u selu sa sijelom, koje je poduze
trajalo. I kola se igralo. Potom su svi rasporedeni po
kucama na spavanje. U jednoj kuCi su spavale Mina
i Bera te Konjicanka Slavka Draganic.
Negdje oko tri sata ujutru probudio ih je horae
Abdulah Husrefovic i rekao im da su cetnici napali
Bijelu. One su v-ee cu1e opucnja,u. Ubrzo su u
kucu banuli cetnici. Medu njima je :bio neki Risto,
ridast, crvenokos covjek. Poznao je Beru i rekao joj:
&gt;&gt;UCiteljka, Sta si se prepala, neC.emo ti niSta-&lt;&lt;.
Cetnici su zarobili to •cetvoro - td djevojke i hbduiaha. Cetnici su ubacili sve cetvoro u iednu stalu
od kamena. Bera i Mina su vidjele da je kuca u kojoj je bio stab bataljona opkoljena i da su je cetnici
obasulU vatl'om.
Zarobljenike je cuvao mladiC Dragic s puskom o
ramenu. Cetnici su ispitivali djevojke podnoseci im
cijevi puSaka pod grlo i prijeteci. Htjeli su svakako
da saznaju gdje se nalazi komandant bataljona.
u stali u kojoj su hili zatvoreni partizani su pronasli u kamenom zidu jednu rupu. Stali su se dogovarati o bjekstvu. ALi pokazalo se da se kroz rupu
moZe provuCi samo Mina, jer je bila najtanja. Ona,
medutim nije htjela da napu.sti saborce. Svi su pokusali ili se' provuku kroz rupu - bezuspjesno.
Pao je mrak. Odjednom je neko izvana poceo pitati: &gt;&gt;Koga ima tu ?&lt;&lt; Odgovorile su »-Bera i M1ina&lt;&lt;.
Bio je to ucitelj-partizan, S-rbijanac Nesic sa jos
tri partizana. •Bili su dosli na pregovore s cetnioima.
Dok je Nesic razgovarao i toboze cetnike ubjedivao

152

da im Bera kao uciteljica maze pomoei u ucenju djece, odjednom je s brda Prevlja zapucalo. Bio je to ustaskii. napad.
Kao mnogo puta u revoluciji i do tada i od tada,
dogodio se cudan slueaj, nesto sto je znaCilo spas za
zarobljene. Kad su ustase napale eetnici su se namah
razbj·eZali kojelkuda, a zawblj€illi .partizani s pregovaraCima su iskoristili priliku i taka spasli glave ...

• * *
Kad su nastali sukobi s cetnicima u Hercegovini,
kada su izdajnici iz partizana prelazi!li u cetnike, u
mektebu u selu Spiljanima biia je pai:'tizanska jedinica, a u jednoj seljackoj l&lt;u6i partizanke-Mostarke
Samija Bubic i ESrefa Bilic sa jos tri mjestanke. One
su izjutra posle do kuh1nje. Sreo ih je dotadasnji partizan Simo Pantie. Zatrazio je od Samije da odlozi
pusku.
Oko nje se sjatilo jos pet-sest njih i oduzeli su joj
oruzje. Isto taka su uainili i sa Esrefom Bilic.
Bio je to pocetak cetnickog puca.
U tom prevratu je jedan borac uspio da prevari
cetnike. GlumeCi da je i on cetnik povikao im je: ,sta
ove dvije drZite? Pustite ih, neka ih nos:i davo!«
Cetnici su ga posluiiali. Samija i Esrefa su se poe
vukle i uskoro srele s partizanskom desetinom Alije
Pirkiea, s kojom su se vratile u selo Gakice. U tom sel.u
je bio na vezi seoski &gt;&gt;muftar~-&lt;, au blizini, u selu Daji6ima, bio je ureden i preiaz preko Neretve. »Muftar~&lt; im je .Pom-ogao na tom opasnom prelazu preko
rijeke. Svu &gt;&gt;tehniku« su Cinili nategnuta Zica i ha Zici
jedan tocak sa gvozdenom kukom. Na kuki je vis.ila
omca od konopca u koju se moralo sjesti. Taka, sje153

�de6i u amci kao u Jjuljasci, Samija i Esrefa su, jedna
po jedna, presle Neretvu, kao i ostali borci, s Hjeve
na desnu abalu, kaja nije hila ugrwena cetnldma.
Kasnije su se partizani prebacili prema ~orcima,
:ali su .; tama cetnici vee hili zauzeH partizansku bolnicu. Posto je Pirkic dobro poznavao taj kraj, krenuli
su prema Crnom Polju. Taka &amp;U i dvije partizanke
izbjegle cetnicka klanja koja su se tada dogodila.

• ••
Dva borca - Kevsera Tikvina i Samija Bubic nasle su se poslije pete ofanzive na mucnim putevima
povlacenja kao i veei broj boraca Mostarskog bataljona sto su hili ·odsjeceni od glavnine na Scepan,.polju. I Kevsera i Samija su tu zano6ile, a kad su se
ujutro probudile vidjele su da su same. Obadvije su
bile ranjene, a Samija jos i bosa. Evo kako to opisuje
Kevsera:
,za mene se najveca borba u p€taj ofanzivi odigrala na Sutjesci prilikom proboja. PogJibija Save Kavaceviea na nas je ostavi1a narodto teZak utisak, jer
smo se mi nalazili u neposrednoj blizini mjesta pogibije kao 2last&gt;mica holnioe. Neposredno poslije proboja,
u jednoj sumi na ZelengDrri naiilo se je nas osamnaest
baraca iz Mo&amp;tarskog bataljona u potpwno bezizlazmom
poloZ:aju. Bili smo otcijepljeni ad svih nasih jedinica.
Pasli smo u pravcu Vrbnice. Lutali sma ne znajuci
kuda idemo. Naisli smD na jednu bnigadu, i ti borci
su nam dali jednu kravu. U Vrbnici sma pajeli nesto
malo mesa. odrZ:ali kratak sastanak i rijesili da se podijelimo u grupice, jer je prijetila 01pasnost da nas kao
vecu skupinu pohvataju.

154

Dogodilo se nekako·. da smo Samija Bubic i ja
ostale same. Od Vrbnice sve do Konjica sma se nas
dvije same povlacile. Sretale smo Dalmatince, lutale
sumama, jer nismo znale put. Dogadalo se da po nekaliko sati pje8acimo a da se vratima na isto mjesto.
Bile sma do kraja usamljene. Kad bisma cule zvonce
od stada i susretale pastire, radost bi nas obuzela. Zeljele sma da vidima zivog covjeka koji bi nam pokazao put. Znale smo, inaCe, da naSe jedintice idu prema
Hercegovini, pa smo i mi adlucile da idemo u tom
·pravcu. Nailazile smo na seljake, navraCale u neka
sela i tamo se akrepljivale.
Iako su Cesto hili neraspolo:Zeni prema nama, seljaai su nas relativna dobro docekivali. Najvise je hila
podrugljivaca koji su govarili da smo iz avanture otiSle u partizane, i to nas je najvi.Se vrijedalD~ ali smo
morale sve da podnosimo. Bilo je seljaka koji su traZilii od nas novae i uzimali nam odjeCU.&lt;t&lt;
Pet dana su dvije partizanke pjesacile preko Zelengore do konjickog kraja. U sput su brale IiSee s
bukava i travu cupale pa jele, a ni vade nisu lako
nalazile.
Prvi susret s ljudiina poslije pet dana dogadia se
u selu J elecu. Tu im je jedna cobanlica dala malo surutke i obavijesti1a ih da su tu blizu, u nekoj paprati.
skriveni Nijemci. Uputila ih je prema selu Boriji i
pokazala im put. U Boriji se nalazio jedan Samijin
rodak, raniji ucitelj, Enver Dizdar.
Samija i Kevsera su dva dana lutale trazeCi Borije. Tumarale su Husak-planinom, njenim vrletima,
gdje je udanila strahovita aluja. Gramovi su pucali i
munje sijevale. Jedva su zive stigle u Borije. Uvukle
su se najprije u jednu kolibu, da se sklone od nevremena.
Medutim, i tu su naisli cetnici. Uhvatili su ih. Bili
su to mjestarui. Pretukli su ih, ali im je spasilo z.ivot i

155

�to sto su im rekle da su Srpkinje. Ipak, uzeli su im i
ono malo robe sto su imale.
U selu Tresnjevici su upale u cetnicku kucu. I tu
su dobile batine, ali su pustene. Konacno su stigle u
jedan zbjeg iz Bjelirniea, gdje su dobile malo mlijeka
i noeile pa krenule prema N eretvi.
Na Neretvi im je odbornik Agan Jazvin donio malo
hljeba i mlijeka. Tu su preno6ile, a sjutradan su se
prebacile preko rijeke u selo RaZiice. Odbornik Cesir
im je pomogao da se sklone u kolibu na Blacama.
Odatle je Kevsera otisla pcrema Mostaru, a Samija je
ostala da se lijeci kod jednog seljaka, nekog Mula BeSira, Ciji je sin Adem bio u partizanima.

•

*

•

»Svaka ceta Desete bnigade imala j e po nekoliko
drugarica"'"', sjeCa se Bisera PuziC. »·Te su Zen€ veCinom bile izvrsni borci. Nastoj ale su da pomognu svojim drugovima u odrzavanju higijene. Kevsera mi je
pricala o jednom dogadaju sto se zbio bas pvlje proboja. Ceta je bila na kratkom o&lt;;Imoru. Borci su se bili
svukli i rublje predali drugaricama na pranje. Upra"
vo kada je sve rublje bilo .namoceno, neprijatelj je
napao. Borel su polugoli usli u borbu. Drugallice su
mokra rublje natovarile na konje, a dijelom sui same
nosile na ledima. Inace, iako to nije bio njihov zadatak, jer su kao i ostali borci sudjelovale u borbama,
one su se starale o bolesnlicima i ranjenicima, krpale
rublj-e, kuhale i uopSte brinule o onim sitnim 'kuCnim'
poslovima u jedinicama i time. mnogo pomagale borcima .. ··"'"'
156

Mostarke u slovenackim jedinicama

Jedna grupa omlaclinki koje su uhapsene 1943,
godine otpremljena je u logor u Italiju (onim transportom koj1 je sav grad sveeano ispratio kada je voz
prolazio kroz spalir Mostaraca). U logor su tada odvedene Zora Keselj, Dobrila Carie, Dinka Prohaska,
Nada Popovic, Mira Barakov"c, Radojka Kremar, Hida
SeferovolC i jos nekoliko njih. Odvezli su ih najprije
u logor Prevlalku, zatim u koncentracioni logor Visco
di Udine u Italiji.
Neke od zatocenica su bile medu sobom nerazdvojne prijateljice, kao Zora Keseljeva, Srpkinja, i Dobrila Came, Hrvatica, iz bolje stojece kuce.
Nakon kapitulacije fa.SistiCke Italije, septembra
1943. jedna grupa Hercegovaca krenula je iz. Italije
prema jugu, i stigla blizu Hercegovine do Neretvanskog partizamikog odreda, u koji su biviie zatoeenJi.ce
stupile, a medu njima a Mostarka Dinka Prohaska. U
tom odredu je ostala do pocetka iieste ofanzive, kada
su svi prebaeeni na Vis, gdje je Dinka zavrsila visi
sanJi.tetski teeaj i odredena na duznost sefa saniteta u
dalmatinskoj &amp;viziji.
Mostarci i Mostarke, gotovo svi koji su hili u logoru Visco di Udine, stupilli su u slovenacku brigadu
»Ljubo Sercer« i odmah ["asporedeni u cete.
Ubrzo je Hida Seferovic teze ranjena u bedro metkom dum-dum. Velika rana joj je krvarila. Iz sela u
blizini svi seljani su blili pobjegli, a Nijemci su selo
zapalili. Koliko se llida sjeca, selo se zvalo Lopate.
Ranjenica se zatekla iza jednog zida. Nijemci su
se povukli, no rrigdje u okolini nije bilo ni zive duse
da joj, ranjenoj, bilo ko pomogne.
Tek uvece, kad j e pala noc, Hrda je 'cula kako se
u selo vracaju iz sume !judi. Culi su se i plac i dovi157

�kivanje. I ona je pocela dozivati. Ljudi su je culi i
pos~i u potragu. Kad su je pronasli napravili su nosila
i prenijeli je u selo. Pruzili su joj prvu pomoc, isprali,
oCistili .i prevHi ranu. Zatim su je presvukli u seljacku
odjecu, jer su je nasM u partizanskoj unifmmi. Kad
su je prenijeli u selo kuce su jos gorjele, zgarista su
se dimila, a tuga se bila nadvila nad selom. Seoski
Zupnik se sam uput~io prema Stabu brigade i iste noCi jaVlio o ranjenici.
Hida je kao jo!i neki Mostarci i Mostarke, konacno najprije prebacena u Hrvatsku, a potom u Cazinsku krajinu. Nije se mogla pridruziti svojoj prijateljioi iz logora Zori Kesalj na putu prema Hercegovini,
vee je ostala kao politicki radnik u Cazinskoj krajini. Radila je u sreskom komitetu SKOJ-a sve do oslobodenja.
U tom susretu Zora joj je prieala o pogibiji hrabre
Mostarke Radojke Krcmar u Sloveniji. Evo sta je Zora zapisala u jednom svom sjecanju o Rad&lt;:&gt;jki i ostalim Mostarkama i Mostarcima sto su bili u slovenackim jedinicama:
•..Qd prezivje1ih drugova i drugarka u slovenaekim
jedinicama sjecam se Dobrile Carie, Hide Seferovic,
Mire Barakovic, Radojke Krcmar, Fatime Tikvine,
Milice SJ.ijepcevic, Husnije Kurta, Ljube Nikolica,
Salke Barakoviea, Martina Ragu:Za i Nenada Perotica. Izvjestan broj drugova, medu kojima su bili Zvonko Beltram, Zvonko MiletiC, Dzemal Peco, Mensur
Seferovic i jos neki, takoder su neko. vr-ijeme bili u
slovenaCkim jedinicama, ali su se poslij-e vratili u svoje krajeve. Posto sam dvadeset dana &lt;Jstal2. u brigadi
.... Ljubo Sercer~&lt;, Husntij.a Kurt j-e otiSao iz brigade na
Drugo zasjedanje AVNOJ-a, a istoga dana i ja sam
iz brigade dodiJeljena za partij&amp;kog radn]ka Sreskom
komitetu Partije u Ribnici - kasnije u Sodrazici.
158

Poslije sam odredena za instruktora Okruznog komileta u Ribnici, ali sam stalno nastojala da odr:Zavam
vezu, ilii bar da ponesto saznam o drugovima Mostar&lt;&gt;ima koji su iza mene ostali. u Sercerovoj brigadi. Prilikom raznih susreta s kuririma u Sloveniji koju su
me poznavali, jer sam bila jedina iz ovih krajeva na
terenu Slovenije, saznala sam tuzne vijesti o pog;biji
drugova iz Mostara i o izvjesnom broju njih koji su
u borbama bili ranjawmi. Tako je, koliko se sjecam,
medu prvima bila ranjena Hida Seferovdc, i jednom
prilikom sam se nasla s njom u ribnickoj bolnici. Moj
ponovni susret s Mostarcima iz Sercerove brigade bio
je, koJ.iko se sjecam, 17. decembra 1943. godine. Tada
sam bila clan Sreskog komiteta u Sodrazici, i mada
j€ bio zapao snijeg i hladno vrijeme, jednog dana rano
ujutro sekretar Komiteta me je obradovao vijescu
da se moji Mostarci u Sercerovoj brigadi nalaze u
jednom selu udaljenom samo tri kilometra od sjedista naseg komiteta. Kao neku vrstu nagrade dao mi je
odsustvo od nekoliko dana, onoliko koliko bude boravila brigada tu da budem medu njenim borcima.
Selo u kome je brigada bila odsjela zvalo se Kot.
~o, koliko god je bio radostan taj trenutak ponovnog
v1denja s drugov-ima iz Mostara, radost mi je bila pomucena jer su prve rij eci koje mi je uputio Gaso Hie~
a s njim i Reuf Zup6eviC, bile: »·Zoro-&lt;~ izgubili smo
na8eg Ziju .. .'
Za cetini dana sam koliko god sam mogla sa svakim drugom razgovaral.a., a najviSe sam se zadrZala u
razgovoru sa Ga.Som IliCem. Cini mi se da je u to vrijeme bio komesar ili komandant bataljona. Pricao mi
je da je rukovodstvo brigade &gt;imalo izvanredno misljenje o Mostarcima i Hercegovcima kao borcima u
slovenackim jedinicama, da su ih na svakom mjestu
zva:ti ~~fest fantije~-&lt;- odlilOni ·momci, ida su im davali
odgovorne polozaje.
159

�Sa svim drugaricama iz Mostara u toj brigadi vodila sam duge razgovore. Najvise mi je ostao u sjeeanju posljednji razgovor sa Radojkom Krcmar. Poznavala sam je inaee kao nasmijanu i veselu djevojku
punu poleta, a i revolta protiv okupatora. U tim trenucima nisam primijetila da je ta njena vedrina splasnula, ali sjena umora i neraspolQZenja na njenom lieu duboko mise urezala u sjeeanje. Da li je takav izraz lica bio posljedica rijeei koje mi je tad uputila da predosjeca da ce poginuti, da li je to bila njena sjeta zbog sjeeanja na majku, to ni danas ne bih mogla
reCi, ali se sjeCam doslov:no ovih njenih rijeCi: 'Zoil'o, ako ostaneil Ziva podi kod moje majke pa joj reci
da ona kao majka moze da bude ponosna na svoju
kcer jer nicim nije okaljala svoj zivot .. .'
Poslije petnaest dana od dana rastanka s Radojkom od nekih kurira iz Okruznog komiteta Partije
u Ribnici saznala sam da je Radojka 20. decembra,
dakle, odmah po na8em rastanku, poginula.«
Dok su se Mostarci i Mostarke borili u Sloveniji
Mostar je, 14. februara 1945, osloboden. Tada se u 29.
diviziju i u dalmatinske jedinice javilo dosta mostarske omladine, koja je d te kako hila odrasla. Nekoliko djevojaka boraca iz Mostara je poginulo na
Ivan-planini, i u Istri. ..

Briga o bataljonu u okupiranom gradu
To je bilo doba kada su se borci sjedinili sa ilegalnim •pokretom u gradu, kada se desetkovani Mostarski bataljon, Treci bataljon Desete hercegovacke
brigade, koji je pripadao Trecoj diviziji, to jest div1ziji Save Kovaceviea, spustio iz brda u okupirani grad
na oporavak od pretesk-ih posljedica teske ofanzive.
160

Tada se oko osamdeset boraca odjednom naslo u
Mostaru, usred kosmara poslije pete ofanzive, kada
su i neprijateljske jedinice, neke razbijene, takoder
lutale Hercegovinom i dolinom Neretve, Sutjeske .i
Dr&gt;ne, dok su partizanske brigade i divizije probijale obruce uz neopisivo mnogo tragicnih gubitaka.
Tada je i Mostarskom bataljonu pripaia teska zadaea da stiti ranjenike kako bi presli Sutjesku ; izbjegli uniStenje. U takvoj situaciji, poslije bojeva,
dok jos nije bilo vijesti o tome sta se to dogorulo oko
male rijeke, Sutjeske, tadasnji sekretar Mjesnog komiteta Partije u Mostaru Ljubo Bre8an (narodni heroj, streljan 1. avgusta 1943. godine na Ovojcima kodMostara) dobio je iz Podvelezja poruku od komesara
Mostarskog bataljona Envera Cemalovica u vidu
pitanja da li u tim teskim okolnostima mogu ranjeni,
bolesni, izgladnjeli, ogoljeli i bosi borci bataljona da
nadu utoCiste u svom grad'l.l. I - da li je Mostar sposoban da prihvati borce, da li su mostarsk~ majke,
sestre i bake u stanju da njeguju iznemogle, da li su
ljeikard spremni da im lijece rane.
Komitet je odr2ao sastanak, i u Podvele2je je brzo
stigla vijest da borci mogu naCi potrebno utoeiste u
gradu. Oni se ·zatim spustaju u grad u manjim grupicama, po dvojica-trojica, a neki i sarod. Osiguran im
je prihvat na vise mjesta. Izabran je i poseban odbor
:" ~rigu o borcima, .za njihov smjestaj, ishranu i lijecenJe.
Nije to bikllako, jer su u cetvrtoj i petoj ofanzivi
bile pokidane gotovo sve ve2le s jedinicama i grad je
bio tako reCi odsjeeen.
Osim toga, borba se medu gradskim zidinama i po
mostarskim sokacima i dalje vodila, ilegalni rad se
nije prekidao, sve vise !judi je bilo u spiskovima policije. I o njima su morali da vode racuna Mjesni ko161

�mitet i, naroi\ito, organizaoijcr Antifasistickog fronta
zena. Uostalom, na plecima zena hila je gotovo sva
briga o prebrani i skrivanju ilegalaca. Povrh toga,
trebalo je primiti jos stotinu boraca odjednom, medu
nj.ima najviSe Mostaraca, aLi i neSto boraca iz Dalmacije •i juZne Heroegovine koji su se uz put pddru:Zivali Mostarcima od Sutjeske do Podvelezja.
Eto u tom trenutku se sav borbeni Mostar bio
sjedini~ sa svojim borcima. Bataljon se, posl!ie nekog vremena, ojaCan vratio na teren, na svo]e bar-bene polo2aje.
Juna 1943. godane na Vucevu, Nedajnu i drugim
popriStima borbe Mostarci se susreCu i bore ra.me uz
ra.me sa dalmatinskim, crnogorskim, sandZaCkim, banijskim i drugim jedinicama. Na dan pogibije legendarnog junaka jugoslovenske revolucije Save Kovacevi·ca, komandanta Trece divizije, kojoj je pripadao
i Mostarski bataljon, Mostarci su se spustili na samu
Sutjesku.
U borbi s Nijemcima na Tjentistu Mostarski bataljon je izglllbio 70 boraca. Bilo je to u bici za Kosur.
Okrsaj se vodio na mstojanju manje od pedeset metara prsa u prsa. Usred &lt;bitke, u teskoj situaciji, stigla Je vijest da je poginuo Sava Kovacevic .. U jednom predahu bataljon se okupio - prepolov!Jen. Oko
stotinu i dvadeset boraca je sa Sutjeske krenulo pre·
rna Suborn poto!ffi. Drugog dana pred zoru bilo je ostalo samo njih 70, j-er su Nijemci jedan dio bataljona
odsjekli.
U takvom trenutku odr2.an j·e sastanak par.tijske
organizacije da se vidi sta da se radi. . Odlueeno. je:
buduci da jedinica nije u yezi ni sa bngadom, m sa
divizijom, ni s V rhovnim Stabom, formiraCe se g.rupe
koje 6e djestvovati kao malli odredi u yokre~u, ~ tlm
sto ce svaka krenuti prerna SVOffi kra]U - J€T ]€ tu
162

bilo i Crnogoraca, i Dalmatinaca, i boraca iz juZne
Hercegovine. Rij eSeno je da se svaka pove.Ze s tamosnjom partijskom organizacijom.
Mostarci krecu prema Mostaru. Njih 45. S nj.ima su
i Dalmatinci. Ostali se odvajaju: jedni k Bileci, s komandantom bataljona Radovanom Sakoticem, drugi
prema Trebinju i Stocu, treCi k Neretvi i Konjicu, Rami i Prozoru.
Negdje oko 16. juna 1943. godine, jedne veceri,
borci su se razdvojili na platou Ravno izruJ.d Gacka i
krenuli na razne strane. Premoreni, .izgladnjeli, s ranjenioima, bez veze s drugim jedinicama. bez hrane,
hez ikakvih rezervi. Uz put su se hranill strugotinorn
od mlade bukve, liscem, travom, korijenjem, kozlacom ... Bio je to hod pracen nedacama kao sto su iznemoglost, nervni Sokovi, haluciniranje uz uzvikivanje rijeci bez smisla ... Neki su hili napola izbezumljeni. Putem - susreti sa zalutalim ranjenicima i tifusarima. Neki se pridruzuju, pa se opet odvajaju i gube.
I pojedini Mostarci su stizali svoje, a neki su lutali pojedinacno tim krajev;ima. Pa i zalutalih pripadnik&lt;"
njemackih razbijerih jedinica je bilo po putev.ima,
stazama i Sumama. Opasni su bili susreti s njima. I
oni su iSli po dvoj.ica-trojica, ne znajuCi ni sami kuda.
Mostarci se jednoga dana zaustavise da bivakuju i
odmaraju se kraj jednog vrela, u grmlju, kad odjednom Cu se njemaCki govor i dozivanje. Iz skroviSta se
vidjelo: na is to v,relo su dolazili j Nijemci i oni, saroo Nijemci nisu znali za njih.
Kada 'SU shgli u neko selo nekako su nasli vodica.
Bilo ih je ostalo svega 28. Ostali su zaostali i puto·vali
sami. Vodic je, medut.im, tu grupu odveo pravo u cetnicki stab Milorada Popovica. Iznurenim borcima su
cetnici odmah pokupili oruzje. Cetnicki vojvoda PopoviC im je te veCer.i -obeCao prolaz, Cak im ga je &gt;&gt;ga-

163

�rantovaO«. Ali njegove su namjere bile druge - da
onaka iznemogle !jude obeeani cetnicki kuriri odvedu
u Fojniou i da ih lama pobiju i pobacaju u jamu. IIi:
da ih predaju nevesinjskim cetnicima.
Po gustaj magli i kisi grupa kurira ih je prevela
preko ceste. Kad je pala ";'.'c, borci su se preko veze
dogovorili da umaknu. Vecma nJ.1h, oko 25, dokop.al~·
se slobode. Trojica su zaostala ,all su sutradan sustlgh
svoje.
od
..
Nakon dva tri dana borci su stigli u P ve1ezJe.
Bilo je to 18 i 19 juna. Kuriri Alija~Ala Kreso i Bor~
Radan spustili su se u grad. Veza Je usp~stavlJena 1
istog dana grupa je usia u Mastar. Medutlm, neki su
pojedinacno hili vee stigli, kao recimo, Mehmed Trbonja, a neki su pristizali kasnije. Uk:&gt;pno ~~ u Mo~~
tar vrati1o ·oko osamdeset ;boraca. Nek1 od nJlh su b'h
iz drugih jedinica koje su se barile u pe~aj ofanzivi.
I Mustafa Temim je stigao sam u Podvelez]e 1 s?ustla
se u Mostar. Dabio je odijeLa i bicikl i uz pomoc veze
atisao svajoj kuCi, pa odatle opet pa r~paredu, kod
Muje Orle na Raljev\nu, gdje je. s .borc1ma odrzavao
vezu Ivan Bubas. Ivan mu Je doruo 1 revolver.
.
Mootarske zene i djevojke su pokazale tada SVOJU
pravu vrijednost.
.
.
Poslije pete ofanzive bilo se sakup1lo oko tndeset
bOTaca i :na Gatackoj povrsi, na plarum CrvnJU. Uz P':t
su borci, putujuci preko sela Oblja i dalje hercegov:ackim brdima, ostajali u svojim mjestima, a mostarc1 su
se pribliZavali svom gradu.
.
..
U toj grupi su se sastale i sestr.e Bi~era 1 S~m1]a
Puzic Radojka Vukovic, Zlatkina 1 GoJkova kcerka,
i drugi borcl Mostarskog bataljona i jedinic.a. ~k ~u
se dogovarali kako da krenu u Most:m fu,doJk:'; Je b1la
tuZ:na i odsutna. Nije htjela u grad, Jer JOJ JC C1Jela ~~
rodka vee bila rasturena, a Ziv je ostao. sa?'o brat )OJ
Rade, za kaga, medutim, nije znala gdJe Je. OdiuC1la

164

se da pode s jednam svojom drugaricom prema Prozorn. Medutim, nisu daleko stigle. U Jablanici su ih
zarobili Nijemci i predali ih ustaiiama.
Kad su Bisera i Samija sa jos dvojicam partizana
stigle iznad Bijelog Polja,u Podvelezje, nasle su nekog seljaka koji je pristao da ih, za nagradu, najsigurnijim putem odvede do periferije Mostara. Za uslugu im je ur;oeo dio odje6e s :njih i puske, tal&lt;o da ""
jedva nekako u svam vinagradu na periferiji grada
odjenule Samiju i tako joj pomogle da, pr€ka vrtova,
ude u grad i ode svojoj tetki Murti Puzic. Od tetke j e
donijela nesto odjece i Biseri da i ona maze da side u
grad.
Nelmliko dana su se oporavljale. Pojavio se i Danilo BilanoviC, Covjek koji je odrZavao s njirna vezu i
brinua se ,da se premjestaju u druge stanave kako se
ne bi u j'ednom dugo zadriavale, sto hi mogla da padne u oci neprijatelju. u stanu ~imete Sehovic, ciji je
muz Nazif bia clan Pariije, zatekle su se u vrijeme
njemacko-ustaske racije u julu 1943. godine.
Uz Nazifovu i Kimetinu kucu hila je jedna prazna
zgrada. Kad je racija poeela dogovorile su se da predu
u nju. Oprezno su :se prije svitanja prebacile pomoeu
nekih merdevina preko zida u dvoriste. Da se po
prasnjavom dvodstu ne bi vidjele stope, presle su cvijetnjakom dote kuce, ispele se na tavan i tu sakrile.
Kad su Nijemci (vecinom kulturbundovci, koji su
znali nas jezik) stigli dote kuce, Kimeta, Ramiza Popo
i Stoja Palameta, kao i druge zene, pocele su cascavati
Svabe i zadrzavati ih uz rakiju i kafu. Tako, srecam,
Nijemci nisu ni ulazili u praznu kueu, za koju su im
2ene rekle da je prazna ,i da su se njeni stanari davno
odselili.
Sutradan je dosla Biser.ina i Samijina majka Habiba. Misled na opasnost ako bi tu uhvatili Biseru i
Samiju, rekla je Kimeti:

165

�- Tebi fala, ali sto da ti stradas i tvoja djeca. Ako
ce se ginuti neka ginemo zajedno ...
Habiba je donijela zarove svojim kCerima i one su
otisle u roditeljslou kucu.
u njihovoj kuhinji je ispod sporeta bio bunker s
poklopcem za ilegalce. U nj se za krace vrijeme moglo
do bro sakriti.
Samija i Bisera su, odrZavajuCi vezu sa organizacijom, jednog dana docekale Ramizu Kanjc. Ona je za
Biseru donijela talijansku of.icirsku uniformu, a takode i za Samiju, i kazala im je da ce se skoro krenuti
u odred.
Ramiza je, medutim, zatekla Samiju bolesnu od
posljedica mucenja u zatvor)l. !mala je visoku temperaturu. Ramiza je tad a odnij ela i Biserino pismo
Olgi MarasoviC. Olga je odgovorila da ni Bisera ne
polazi s tom, prvom grupom, vee da sa&lt;';eka dok ozdravi Samija pa da krenu s drugom.
Taka je i bilo. Ali ta temperatura je spasila glavu
i Biseri ;' Samiji, jer da je Samija hila zdrava one bi
·krenule s prvom grupom, koju je vodio Mladen Balorda i koja je stradala nedaleko od Mostarc kad su
je napali Nijemci kraj sela Kamene blizu Blagaja.
Uskoro su Bisera i Samija krenule iz Mostara. Izasle su preko Carine i Pasjaka. Te nod su sve sijalice
na Carini i Pasjaku porazbijane a kod svakog elektricnog stuba stajao je skojevac i pokazivao put anima sto
su dolazili i okupljali se u haremu na Carini. Tu se
bilo okupilo tridesetak boraca, a dok su stigli do Dobl'ca, sela iznad Mostara, vee ih je bilo oko 50.
Svaki borac koji se krio u Mo.staru, a zatim izaSao
iz grada, prosao je dramatican put spasenia. Takav je
slucaj i sa Berom Arpadzic-SpuziC. Oboljelu od tifusa,
bataljon je Beru ostavio sa ranjenicima. Bila je-i bosa;
pa joj je komesar bataljona Enver Cemalovic dao

166

konja, a konjovodac je bio talijanski zarobljenik sve
do Sutjeske.
'
Kod brze rijeke talijanski vodic je ostavio Beru s
konjem i izgubio se nekud u metezu. Ona nije lako
mogla preci "'ijeku. Ipak je uspjela da prede na Tjentiste, na lijevu obalu Sutjeske. S njom je preslo nekoliko drugarica i jedan partizans Banije. Dogovorili
su se da ubiju Berina konja kako bi utolili glad, jer
nekohko dana gotovo nista nisu jeli. Nalozili su vatru
i koliko-toliko spravili za hranu konjetinu.
Na desnu obalu rijeke odjednom su izbili Nijemd.
Pohvatali su ranjenike i postrijeljali ih.
Jos jedna nesreca: na jednom konju j€ takoder
jahao covj€k bez nogu, ali su se i on i konj sunovratili u duboku provaliju.
.
Grupa iznemoglih i bolesnih boraca, u kojoj je bila
i Bera, lutala je sumom. Okrenula je prema Cmoj
Gori i stigla u jedno crnogorsko selo.
A sta ako su tu cet.nici?
Bera je, iako je hila Muslimanka, znala i pravoslavni Ocenas, jer joj je jos prije rata jedna njena
drugarica, apotekarka iz Bosanskog Pet~ovca, pokazala kako se molt bogu s molitvom Ocenasem i Bera
je to dobro zapamtila.
'
Stigavsi u to ocnogorsko selo (moZda se zvalo Vrhnica), naisli su na •cetnicku vlast. Bera se predstavila
kao pravoslavka Vera znajuci da cetnici ubijaju Muslimane cim utvrde da ne znaju Ocenas. Kada su i Beru
culi i posto je ona dobro izmolila, jedan cetnik rece:
- Dajte veCeru, naSa je . ..
Uskoro j·e grupa stigla u Glavaticevo, u jednu muslimansku kucu. Bera je domacicu, umjesto s molitvom &gt;&gt;OCenaS..;-&lt;, pozdravila sa &gt;&gt;selamalejC..;..:, jer tu nije
viSe vrijedio »OCenaS·« po uCenju apotekarke iz Pet.rovca. Stigao j e jedan prip&amp;dnik ustaske milicije. Domacica mu odmah reee:

167

�- Evo pa.-tizana, ako ih trazis ...
Medutim, Beri je, kao Muslimank:i, domacin te veceri ipak dao malo mlijeka, a drugima nije. Bera je
poeela dijeliti mlijeko s drugovima i drugaricama iz
svoje grupe. Kako ga je ona davala svakom da malo
otpije, domaCin Ce reCi: &gt;-&gt;VidiS ti komune ... -&lt;~
Tu su svi do hili pomalo pure i jeemene kase i koliko-toliko se okrijepili. Iako su usta8e u nekim selima
uspjele da stvore miliciju, seljaci su primali partizane
i propustali kroz selo.
Nastojeci da se probije prema Mostaru Bera je srela kod Glavaticeva jednu zenu i s njom se dogovorila
da, za dobru nagradu, zajedno krenu prema Mostaru.
To je hila starija zena. Dala je Beri seljacko odijelo, pa su njih dvije krenule - zena naprijed, a Bera
nesto iza nje. Po dogovoru sa zenom, Bera se cijelim
putem pretvarala da je gluha i nijema, a zena je pricala kako je rpobjegla od usta8a iz Bo.rca. Tako su stigle do gostionice »VukoSffi'« u Porimu. Ljudi su tada
culi pricu 0 gluhonijemoj djevojci i njenom bjezanju
od ustasa i saOJaljevalii su je. Brenocile su u Porim•J.
Sutradan ujutru su krenule prema Bijelom Polju, ali
ih je zaustavio njemacki vojnik. One su pokazale da
je djevojka gluhonijema i vojnik ih je pustio da produ.
U Bijelom Polju, kod Muhameda Vejzoviea, Bera
je poslije tri mjeseca•prvi put jela hljeba. Zatim su se
dogovorili da zena ode V·OZOm u Mostar i da Berinoj
parodic\ javi gdje se nalazi Bera.
Bera se smjestila u porodici Mahmuta Curica u
Bijelom Polju. Tu su je njegovali trinaest dana. U
meduvrem€nU je -Z-ena javila njenom ocu u Mo:star o
Beri, i otac je poslao Aliju Kurta s motociklom po nju.
Alija je donio i zar u kome ce Bera doci u Mostar.
Izgleda, medutim, da je neko nesto bio primijetio i
odao Beru, jer su Nijemci banuli i poceli je traziti.
168

Kad su Nijemci stigli u kucu Bera se vee hila popela
na Jedan orah. H1tro je skocila s drveta sakrila se u
kukuruzima i tu ootala sve dok Nijemci 'nisu otisli. u
zaru, koji joj je donio Kurt; preh&lt;icila se u Vrapcice
kod MuJe Alajbegovica i njegove sestre Dulse. Tu 8 ~
prerusila u ciganku koja nosi i prodaje robu po selima.
. I tu je, medutim, prijetila opasnost. Iako je hila
bhzu Mostara, nije bilo moguce da s te strane ude u
grad. ~onovo se m?rala presvuci u seljacku odjecu. a
J·~dna o;ema JOJ J€ ·hila vodic do Dabr6a. U Dobrc je po
':JU dosa~ Salko Elezovic, i s njime je sisla u MazolJICe, u nJegovu kucu.
U Mostaru se skrivala na vi8e mj est a. Spavala je
potpuno odJevena, ]er se dogadalo da policija iznenada
bane na vrata. Dok je hila kod svojih jednom su policaJci zakucah .na vrata, ali je ona pobjegla preko vrta
k SUSJ€~Ima. No, agenti su i tu doS!i. Pobjegla je k
M:v~etl Kres1, 1 to preko zidova, ustava i dvoriSta.
Joo Jednom je zakucala policija. Buduci da je iznad
'krave u Mevzetinoj stali bio i neki sjenik, Bera se po~
pela na nJ 1 tu se sakrila.
J?.s jednom je Bera bjezala preko basta i utekla k
Vas1c;~a. A !u se sklonila zato sto je iz te kuce bilo,
u sl_";CaJu nu20de! najlakse pobjeci. Dok je sjedila kod
Vasica.!edn?~ Je ~ila obavijestena dace policija i u
loJ _kue, traziti LuJzu Oulajevic, te je morala odatle
hJe.zati. I zaiSta, te su veeeri ustaski policajci traZili
LUJZU, sto znaci da je i partizanska obavjestajna mreza hila na mjestu.
Do:livljaji samo jednog •borca, Bere Arpadzic, dovo]Jm s~ da se osjeti sta su sve morale prezivljavati
mlade d]evo]ke u borbi i ~ta su sve morale podnijeti
da hi ostale zive.
S neko.\iko boraca je Bera uskoro izisla iz Mostara
u Dobrc, ali je tamo dobila nalog da ponovo side u
169

�grad. Tako je ona po drugi put sisla u Mostar s kurirom Mrganom. Stigli su u kucu Stane i Laze Radisica.
u blizini je stanovala jedna stara zena kod koje
su mogli da svrate, ali karabinjer je tu bio na· strazi.
Bera i Mrgan su bili primorani da preskoce preko
jednog zida kad im se strazar, setajuci se, bude ledima okrenuo. Skocila je najprije Bera, a Mrgan za
njom a da stra:Zar nije nista opazio.
Usli su u grad, i otisli kod Stane i njezine kceri
Gane. Prihvatile su ih i sakrile.
U oslobodilackom ratu je svaki ad boraca, kao i
Bera, doZivljavao i trenutke u kojima je Zivot visio
o tankoj niti. 0 tome su ostale nezaboravne price,
svjedocanstva.
I mlada djevojka Fatima Bijavica bila je, kao borac na Sutjesci, medu onima koji su na zajednickom
sastanku odlucili da se podijele u manje grupe i krenu
prema Mostaru, jer se racunalo da bi se veca skuplna
izmucenih, bolesnih i ranjenih boraca Iesko probila
kroz obruce od cetnika, Nijemaca, Talijana i ustasa.
Ni tu nisu bili samo Hercegovci. Bilo je i Crnogoraca. Kada su Nij emci izveli jedan od napada paslije tog dagovora, Fatima je upala upravo u grupu
Crnogoraca. Posto su dosta dugo pjesacili. drzeci da
se udaljavaju od mjesta sastanka, odjednom su se opel
nasli na mjestu s kojeg su posli, uz Sutjesku. Vrtili su
se u krugu.
Ubrzo patom je Fatima susrela nekoliko Dalma~i­
naca, i krenula s njima rprema Volujaku. Uz put su
zaklali jednog brava da bi se okrijepili. Kada su izbili
prema Borcu, zadrzali su ih cetnici. Trazili su od njih
da polaze oruzje. Nika to nije htio uciniti, a cetnika
je, opel, bilo premalo pa ih nisu mogli razoruzati.
Na tom putu je Fatima ostala sama s jednim barcern iz Jablanice. N a;sli su na neki cetnicki stab, i bili
su razoru:lani. Bila je to kuca Laze Bajata. Borac Jab170

lanice kazao je da je Srbin, ali mu nisu odmah vjerovali, a za Fatimu je rekao da mu je rodica. Obadvoje
su ih cetnici tukli da m kazali ko su. Borac je pronaSao neku svoju legitimaciju i Cetnici su povjerovali da
je Srbin, te su ih smjestili u sobu u kojoj je spavao
v lasnik kuce Lazo.
U neko doba noei jedan od cetnika je probudio
Fatimu (rekla je da se zove Radojka) i trazio od
nje da otvori prozor i kaze nekolicini partizana da tu
nema nikoga.
Fatima je dosla u tesku situaciju jer nikako nije
htjela da obmane partizane. Ali partizani su vee bili
osjetili da su tu ·cetnici i pripucali su. Cetnici su navrat-nanos istrCali iz kuCe ne znajuCi koliko je partizana u mrkJoj noCi. Naredili su Lazi da Cuva zarobljenike. Kad su izisli iz kuce Fatima i onaj borac su
zatrazili od Laze da ih pusti, na sta je on pristao i oni
su pobjegli u mrak.
U pomrcini su jedno drugo izgubili. Ostavsi sama
Fatima je krenula na jug misled da ide ka Nevesinju
1 Mostaru. Svuda gdje je nailazila na sela s cetnioima
mobilazila ih je. Ipak u jednom 8elu su je cetnici
uhvatili. Ispitivali su je ko je i sta je, pa kako je rekla
da se zove Radojka Vasic, komandant je trazio da se
krsti i pitao ju je koju slavu slavi. Kako nije znala
da odgovori, poceli su je tuci da prizna koje je vjere.
Ostala je pri izjavi da je Srpkinja Radojka.
Zatvorili su je u kolibu. N acu joj je jedan cetnik
donio nesto da pojede, ali ju je i pustio. Fatima je nastavila lutanje zaobilazeCi sela. Jedina je cabanice pitala za put i od njih se obavjestavala o neprijatelju.
Kad je izbila na cestu izmedu Gacka i Nevesinja
ponovo ]e uhvacena i odvedena u jedan cetnicki stab.
I tu su je ispitivali, ali je ana ostala pri prvom iskazu
- da je Radojka. Kasnije je, medutim, dosao jedan

171

�ofieir. Procitavsi njenu izjavu pogledao ju je i rekao
joj da ona nije Radojka nego da je _Mu~li~!'lh i da
je bila radnica u Fabrici duhana, sto Je b1lo 1stma.
Fatima je zakljucila da je taj oficir zacijelo bio na
sluzbi u· Mostaru i da je poznaje iz videnja.
Ali taj komandant je Fatimi ipak izdao propusnicu potpisavsi je kao Blagoje StaniC, komandant sektora.
Sve cetni•cke patrole koje su kasnije susretale Fatimu propustale su je sve do sela Kozica, gdie. je iz
daljine opazila veliku grupaciju .cet_nika. Zaobisla Je
to selo i zatim izbila u selo AladmiCe.
Slueajno svrativsi u jednu kucu saznala je da je
to kuca Hakije Selke. DomaCin je pozvao sv~g brat_a
Edhema i poceli su " Fatimom da razgovaraJU. Ispltivali su je da li je iz partizanske jedinice, da li ide iz
pete ofanzive i slicno. Kad im i&lt;; to r~kla, podrob_no
su je pitali koje :sve bqrce poz;&gt;.aJe. Pas~&lt;; su se UVJ€rili ko je, zadriali su je u kuc1 kao goscu.
Dvadeset dana je Fatima ostala u tom gostoljubivom domu. Jedne veceri Hakija joj je rekao da jesusreo Esada Sabanca i da joj je on ponucio da krene u
Mosta;. Snaha lbrahima-lbre Satora joj je dala zar, a
Hakijina majka opanke, i ona je krenula prema Gubavici.
Na putu su je uhvatile usta~e. Poveli su je u. D?manovice da je predaju NijemCima. J edan od n]lh J~
je, medutim, pustio da pobjegne. Ona se prve noel
sakrila u harem i tek sutradan krenula cestom prema
Mostaru. Obisla je maltu i preko Opina se spustila u
Bjelusine, u kucu Hamida Bijavice.
· U Mostaru je promijenila nekoliko stanova za mjesec dana koliko je tu ostala dok se izlijecila i oporavila, a ~tim je prek&lt;J svoje veze Dike HadZiCeve_ .s nekoliko drugova, medu kojima su bili Salko BI]a-

vica, Ismet TanoviC i Mersija-Mersq Hasanbegovic opel kroz Bjelusine izasla iz grada i otisla u svoju jedinicu, u Mostarski bataljon.
Taka su usli u grad svi borci, oporavl.iali se i poslije ponovo izisli u.odred. Svaki je bio prihvacen i odredeno mu gdje ce stanovati, kad ce se premjestiti u
drugi ilegalni stan, a uredeno je bilo i snabdijevanje.
0 svakom se borcu znalo u svakom trenu gdje se
nalazi.
Okrn}eni stab bataljona s"'stajao se s komandom
ceta u basCi porodiee kl&gt;ffiesara bartaljona Envera
Cemaloviea: komandiri ceta: Ahmed Pintul i Serif
BuriC, komesar Cete Boro Radan, zamjenici komesara
ceta Mladen Balorda i Ahmed Sehovic i drugi. Posebni kuriri Mjesnog komiteta Partije prenosili su
sv a'kom bnrcu nared be Staba.

Neki su se borci poceli pojavljivati na ulicama, u
bioskopima, na kupanju na Neretvi iii na korzu. Ali
kako je to bilo vrlo opasno, strogim naredbama je to
sprijeceno. Pa ipak, nekolicina njih su odbili poslusnast i !egaliwvali se, a jedan od njih je eak postao
izdajica.
Mostar je izvanredno prihvatao svoje sinove. Magazini za prihvat hrane punili su se svakog dana, i
svaka porodica kojoj je to bilo potrebno dobivala je
namirnice za borce, koje je skrivala. MaZda je ta hrana bila eak bolja od one sto su tada imali talijanski
vojnici. A bila je uglavnom iz njihovih magazina. Pred
rasulo Italije demoralisani Talijani su krali i prodavali hranu, tako da je sve - i njihov hljeb, i tjestenina, i pirinac, i marmelada - stizalo u tajna skladista za izgladnjele borce.
Za bolesne i ranjene IQorce organizovani su redovna ljekars:ka pomoe i pregledi. To je bilo nesto lakse

173
172

�u haosu kada je Mostar bio prepun _vojske - ustasa,
cetnika Nijemaca, domobrana 1 Tah]ana.
Bor~i nisu ostajali u jednoj kuCi du~~~ veC s_u svaka tri do cetiri dana prelaziJi U drug1 1legalm stan.
Bili su razmjesteni po cijelom Mostaru. To .nepnJa. ··
t e l J niJe, razumiJ"e se ' znao ' jer ~e b10 pogresno· oba.
D ·
vijesten da ih ima samo u tn kv:'-rta: u
onJOJ rna
hali na lJuci i u Bjelusinama. On ce u tim kvartov1ma
preduzeti opseZne racije. .
.
Stab bataljona je, medutim, zurio da se ;'drav1
borci sto prije izvuku u Podvelezje i da tu sacekaJU
ostale. Tako je oko 35 boraca izislo iz grada pnJe. nego
sto je neprijatelj saz~o za bat~ljon u ~radu 1 sto J~
izveo raciju. Svi su

lZish.

naoruzan__I: Jer

]€

MJesnl ko

mitet imao nesto sakuplJenog oruzJa.
.
u odboru za pomoc bataljonu jednu od glavmh
uloga imao je sekretar Mjesnog kom1teta. L]ub? Eresan a pomagati su mu vrlo agilna akt1v1stk1~J.a Hamida-Mida Cadra, Ivan Bub as i D:&gt;nilo B1lanov1c .• EreSan je uzeo na sebe Brankovac 1 Carmu, Bubas Za:
hum·, Bilanovic Luku i Bjelusine, a Cadra Cermcu 1
Donju mahalu.
• ..
.
Veci broj aktivista bio je odreden da ce_s~e posJecuje porodice u kojima su bili sk;ivam borc1 1 da v1de
kako se hrane sta im treba 1 shcno.
Hranu za borce su uglavnom prenosile zene i djevojke pod zar·ovima i feredzama.
..
•
Odbor za pomoC je imao evid.enClJU ~ sve~u st~
se davalo i nosilo, i o tome kome se :r:os1lo, ~ z_ene 1
djevojke su Cesto nosile u nepoznate 1m kuce 1, na:.
ravno nisu znale kOme nose hranu. Osim toga, borc1
su se 'radi vece tajnosti prebacivali iz jednog kva;ta
u dr~gi uz pom-oC ~&gt;relejnih veza&lt;-&lt;. Tako ne sam9 sto
niko od onih koji su borca vidjeli nije znao ko Je on
ni lmda ide vee nije poznavao m onog kome ga pre-

daje, a taj neznanac je cekao u odredeni sat na odredenom mjestu. Na taj nacin je svaki borac prilikom
preseljavanja prolazio preko raznih veza, a na kraju
je vlasnik slana bio posljednji koji bi ga uveo u svoj
dom.
Gestapo je vee bio doznao da se u gradu nalazi
bataljon, te je poceo da preduzima opsezne pripreme
za hvatanje bor:aca. ».Zilnuo ..&lt; je samo jedan 1od njih
- Hilmija Huskovic. Nije bio clan Partije, ali je bio
borac i poznavao je !jude u gradu kao i borce.
Huskovic nije znao gdje je koji borac smjesten, i
samo takvom tajnoscu su spaseni borci kad.a su njemacke jedinice bile blokirale juzni dio Mostara i poceli temeljnu raciju.
Partizanska obavjestajna mreza je na vrijeme saznala za raciju, ali ipak ne tako rano da bi je svi borci
mogli izbjeci. Oni koji su bili obavijesteni o raciji u
Zahumu, Predhumu, Donjoj mahali i na Luci sakriti
su se u tajna sklonista, u potkrovlja, a neki su se prebacili preko zidova i plotova i uspjeli da se, na partizanski naCin, »·zabace neprijatelju iza leda..:&lt; i tako
se izvuku ..

Nijemci su potpuno zaposjeli brdo Hum, obadvije
a bale N eretve i brdo prema Podvelezju. Osim ucesca
redovnih trupa, i Gestapo je upotrijebio svoje SS-odrede i vojnu Zandarmeriju, tzv. &gt;&gt;feldZandarme&lt;&lt;.

Oni su temeljito pretresli kuce, ali nisu mogli u
brzini da otkriju i dobra skrivena tajna sklonista.
Hvatali su sve muska:rce od cetnnaest godina navise, trpali ih u kamione i odvozili u siroki krug u
ju:Znom vojnom logoru. Prema ocjeni oCevidaca, ka-

mionima su odvezli blizu hiljadu i po muskaraca i
samo jednu mladu zenu.
To je bila prava ratna operacija njemacke vojne
sile u grad u.

175
174

�Oko juznog vojnog logora postavljeni su m!traljezi na svakih deset metar:": uok:ug. Pr;ma mtask;m
dokumentima, ta Je operac!J a pocela nocu, a tek UJUtro su Nijemci pozvali u pom~c ustaske ag~nt&lt;; da_prepoznaju uhapsene, a uz ustaske agente bw 1m ]e tu
pri ruci i Hilmija Huskovic.
. . . .
Uhapsenici su bili poredani u .v.r~tu. Pohca]CJ 1
Huskovic sa gestapovcima su prolaz1h 1spred nJe. Huskovic je upirao prstom u parti~ane i ile~alne radmke koje je poznavao.. Gestapo:'c' su oznacen; od;na~
izdvajali i svrstavali 1h u dvo]ne redove u b.1zm1, all
okrenute jedan drugom ledima.
Huskovic i agenti su oznacili cetrdeset i dva u~ap­
senika. Odveli su ih u zatvor mostarskog okruznog
suda koji je bio preuzeo Gestapo. Odmah je sprove:
dena' istraga. Sutradan su Nijemci pmtili dvadeset 1
dvoje, one, valjda, za koje pisu imali nikakvih d~ka­
za a d vadesetoro su zadriali u zatvoru. Medu ov1ma
je 'bio i nj"ihov pomagac - Hilmija Huskovic.
Medu uhapsenima se ipak naslo sedam boraca Mostarskog baJtalj-ona. I jedna izvanredno hrabra mlada
zena Radojka-Raca Gnjatic-Ivanisevic, junakinja koJa
je tada kao i mnoge druge zene prije i poslije toga,
osvjetu;_la obraz svom gradu, Mostaru, herojskim drianjem.
Raca j e tada imala dva~eset i cetid godine .. ~o:
dena j e u radnickoj parodic!. Otac ]OJ Je bw kro]ackl
radnik.
Radojka, koju su svi zv~ ~ca, sVTs~la i.e osnovnu SkoLu i dva razreda vecernJe trgovacke skole.
Pred rat ju je komunist NikoJ&lt;: Abramovic uz:'o da
uci zanat u prodavaonici tekslllne fabnke »EHk". u
Mostaru. Radojka je iSla u Radnicki dom, na teca]
esperanta, ucestvovala u demonstracijama i strajk?vima u URSS-ovim sindikatima. Racin brat VOJO b10

176

je pekarski radnik, inaCe sekretar sindikata ZiveZara
u URSS-u.
Raca je jednog novembarskog dana 1941. krenula,
preko Nevesinja, u partizane i postala horae Mostarskog bataljona. I njen brat Vojo bio je u toj jedinici.
Zajedno su se borili i na Sutjesci. I drugi brat Mica
je bio partizan. Poginuo je kod Travnika.
Kada su se borci Mostarci vracali sa Sutjeske u
Mostar i Raca je ostala izvan grada, u jednoj
grupi koja je htjela da pode prema Dubravama, ali
nisu uspjeli da uspostave vezu. Tako se ona javila
svom rodaku, Slavku IvaniSeviCu, u seocetu LakiSevini. On joj je donie hrane i seljacko odijelo, ·!l" se
ana preobukla i sisla u Ukisev1nu k tom rodaku. Odmah je javila u Mostar da je kod Slavka.
Njena sestm Smilja je ubrzo dosla u Lakisevinu. Izisla je iz Mostara s jednom grupom, toboze da beru
kajsije u vocnjaku izvan grada. Tako je Raca sa Smilj-om i tom grupom usia u grad.
Racino hapsenje je u stvari jedan tragican slucaj.
Evo o cemu je rijec.
Boravila je u kvartu Luka, u kuCi Bakarica, koju
je zakacila racija. Kad su Nijemci upali u tu kucu
zacijelo ne bi Racu ni poznali ni uhapsili da su je nasli
u krevetu. Vee je bila legla, u spavacici, kad su gestapovci stigli blizu Bakariceve kuce. Ali Raca je pomislila da je sigurnije ako se sakrije u podrum, pa
je, onaka u spavacici, brzo sisla dolje i sakrila se. Ali
gestapovci su i tu dosli. Cim su je vidjeli u podrumu,
i to u spavaCici, bila im je sumnjiva i uhapsili su je
kao jedinu zenu medu uhvacenima. Tako, u spavacici
su je doveli u juzni Iogar s ostalima. Huskovi&lt;': je ina
nju upro prstom, jer ju je znao iz bataljona. Gestapovci su mladu Zenu izdvojili i poslije prvog Huskoviceva prepoznavanja !judi, odveli su je pred vrstu
177

�poredanih muskaraca i zatrazili od nje da odaje borce
komuniste.
Bilo je tu jos boraca i ilegalnih radnika koje Huskovic, medutim, nije poznavao a Raca ih je znala. Ali
hrabra zena je uspravno i odlucnim korakom isla ispred stroj a, svakog pogledala u oCi, ali ni trepnula
nije a nekamoli da je koga odala. Dvaput su je gestapovci natjerali da prode ispred stroja racunajuci na
uspjeh, ali Raca je prkosno sutjela.
Razbjesnjeli neprijatelji su porazeni. Stali su je
tuci. Na kraju su je grubo dohvatili, bacili u kamion.
i odvezli u zatvor.
Uhapsenici, medu njima i jedna zena - partizanka Raca, ubrzo su strijeljani na Mostarskom blatu.
Nijemci su i Huskovica ubili kad su ga potpuno iskoristi!i i kad vise nije imao sta da im kaze.
Kako su borci bataljona - sto do tada, sto kasnije
- najvecma vee bili izisli iz grada, bataljon je ubrzo
toliko ojacao da je, u konjickom kraju, osnovan i odred. Sarno tezi ranjenici i bo!esnici su ostali u.gradu.
Neki od njih su se zadrZali i po tri mjesec.a, do ozdravljenja. I svi su bili na brlzi hrabrim Mostarkama.

Snabdijevanj~ borackih porodica i ilegalaca
Narodnooslobodilacki odbor prikupljao je novae,
hranu, obucu i odjecu i redovno dijelio porodicarna
Ciji su hranitelji bi!i u partizanima, odnosno onim
porodicama koje su izgubile svoje hranioce, koje se
same nisu mogle ishraniti. Pomoc su primali i ilegalci,
zatim mnogi zatvoreni drugovi, a Cesto i drugi borci
u mostarskim zatvorima. Tako je bilo i ljeta cetrdeset
i trece, kada se u gradu bio zatekao bataljon. U to
vrijeme je pomoc u hrani i novcu primalo oko 200
porodica.
178

Hrana je dijeljena na poseban naCin.
U viSe duCana u kojima su se prodav.alE mrSave
namirnice boracke porodice su dobivale odredene kolicine hrane koja je tim radnjama dostav!jana iz posebnih tajnih skladista. Trgovac-saradnik ilegalnog
pokreta imao je posebne &gt;&gt;Znake-&lt;&lt; na osnovu kojih je
mogao dati ,fasung«. Ljudi su dolazili s ceduljicom
iz koje je mogao procitati nesto samo onaj ko je znao
sifru, ili su dolazili s odredenom lozinkom. A svi su
se i poznavali. To je snabdijevanje bilo mnogo boije
uredeno nego snabdijevanje ustaskih cinovnika u]&gt;oliko oni nisu nabavljali robu iz sverca ili ako nisu
sami Svercovali.
C!anovi odbora za pomoe u pocetku su sabirali: priloge u hrani. Ponesto su kupovali od talijanskih vojnika i na razne naCine se dovijali da nabave hrane.
N.a primjer, nabavljac koji je radio za Nijemce i nabavljao im &gt;&gt;na veliko-&lt;&lt; u sjevernim krajevima zemlje
krompir, pristao je da odvoji, recimo, 2.000 kilograma
za te ilegalne &gt;&gt;aprovizacije-&lt;&lt;, i on je to rado Cinio aWi za novae. Na kraju j·e na taj naCin kupnvao jo~
veCe ikoliCine na•mirnka, koji bi ·na mostarskoj Zeljeznickoj stanici ilegalno bili prihvacani, a roba bi
bila odvezena u tajna skladista. To se placalo iz sakupljene pomoci u novcu. Taka je radio i nabavljac
za Fabriku duhana.
Kad bi na zeljeznicku stanicu stigli vagoni s hranom odvajalo se dvije iii tri hiljade kilograma krompira 1li Zita i prevoZ€no u radnju, recimo, Bejde KovaC, a ana je taCna znala kamu Ce kaliko od toga podijeliti. Jedino niko nije primjecivao da neki koji dolaze da prime namirnice uopSte ne -plaCaju robu. Zato
je trebalo i paziti da to niko ne vidi. ·
U svojoj maloj piljarskoj radnji na Carini Bejda
i Avdo Kovac taka su za vrijeme rata radili. A o tome
kako je to is!D najbolje je da prica sama Bejda:
179

�,u toku rata drzala sam malu piljarsku radnju na
Carini. Muz Avdo mi je u to vrijeme radio kao obucar u oruznom skladistu sjevernog logora. Bio .i e organiwvan u jednoj grupi radnika koja .ie imala zadatak da iz tog skladista dize sve sto je vrijedilo za
odrede. To su uglavnom bile cipele, kaisi i meci.
Kada je iz oruznog skladista jednom izneseno vise
materijala (to je bila akcija koju su izveli MehmedMeho Trbonja i Hasan Zahirovic-Laca, docnije narodni heroji, :i joS n~ki), svi radnici, ·medu koj•Lma i
moj muz Avdo, bili su otpusteni s posla. Tada je i
Avdo poceo raditi u nasoj piljarskoj radnji.
Ja sam bila povezana sa Dikom Hadzic i Dilom
Hakalovom. Dika je sakupljala na Carini pomoc u
hrani i drugoj robi i donosila meni da sakrijem. Avdo
i ja smo takoder prikupljali hranu, uglavnom brasno,
so, grah, grailak, ali i duhan, papirice i ostalo. Odlazila sam i u Gabelu te kupovala iii zamjenjivala druge artikle za psenicu i kukuruz. Tamo bih zito samljela i donosila opet u Mostar.
Hranu je donosio kod mene i drug Teofik Demirovic. Kad bi se dosta nakupilo obicno bi dolazio neki
covjek u seljackoj odjeci s konjem i pismom od Envera Cemalovica. N atovario bi to i iz moje radnje
odnio u odred. Za sve vrijeme rata smo uglavnom to
radili.
Do 1943. godine bila sam stalno u vezi sa Dikom
Hadzic, a poslije sa Sulom Huseinagic·em. On mi je
tada davao zadatke. Preko Avde i mene je trazio da
nabavimo Cak_ i piSto~je i Cizme, za koje je on davao
novae. Mi smo u nasoj radnji od Talijana kupovali
.sve Sto bi nam Sule tra:Zio. Osim toga, imali smo zadatak da dijelimo zivotne namirnice porodicama i"iji
su hranitelji u partizanima. Dogonio nam ih je iz snedicije radnik Ahmed Tri"alo, a jednom je krompir
180

dotjerao Osman Kulak-Migalo. J a sam licno izdavala
namirnice por:odicama.(&lt;,

U Bejdinoj kuCi su odrZavani i sastanci Zena, a i
muskaraca posebno. Donosili su i letke. Taka je jednom Ante Zelenika dao Bejdi 50 letaka i tri proglasa.
To Je trebalo sto prije da podijeli njen muz. Uspio je
da rastun 15 komada, a 35 je ostalo u kuci.
»Tada je talijanski policajac upao kod nas no
srecom ja sam letke koji minut ranije bila dala O~ma­
nu Kulaku, da ih 'akrije.. - prica dalje Bejda.
Prije pete ofanzive iz moje kuce je otis]~ u partizane osam boraca. Pribavila sam im cigarete i druge
sitnice za put. Neko je u prolazu vidio tu grupu drugova 1 sutradan smo bili prijavljeni policiji. TraZili
su mog.a muia i prijetili da ce ako ga ne nadu mene
odvesti. Iza.Sla sam iz kuCe plaCuCi sa C:etvoro male
djece, i viSe me nisu dirali. Avdo se bio sakrio u dZamiju, u mrtvaCki sanduk, i ostao sve do duboko u noC.
Tada je Mehmed-Meho Dzinovic doveo Avdu svojoj
kuCi, u kojoj je, sakriven, deset dana stanovao. POslije sam ja otisla agentu zvanom Kum, odnijela mu
rakije, pirinac i kojecega drugog. Molila sam g.a da
mi postedi muza. Obecao mi je da ga nece dirati, i
tako smo opet daUe mogli oprezno raditi.«
Gotovo na isti nacin je stajala na raspolaganju Odboru za pomoc i mala piljarska radnja Fahre i Salke
Kajtaza. Fahra prii'a:
».Za vrijeme rata su u naSoj radnji Cuvani bilteni
i druga stampa, koju smo primali i davali dalje nasoj
vezi, prijateljima i sig.urnim poznanicima. N ajviSe sm~
radili oko pribavljanja hrane za ileg.alce i partizanske
porodice. Kupovali smo je, osobito so, loj, braSno i
marmeladu, i sve je to otpremano naSim borcima .
U godini 1943. ou ponekad odr:lavani sastanci u
mome stanu. Te se godine kod nas sakrivao partizan
Mehmed-Meho Arap. Zadrzao se sedam dana.

lSI

�Odbor za »Narodnu pomoc« imao je nekoliko punktova u gradu. Jedna od njih je bila u radnji Aise i
Mehmeda-Mehe Cumurije. Do kraja 1942. godine Cumurija je dr2ao radnju, a od tada je presao u radnju
Halida Kudre za pomq&lt;Onika. Ta je radnja nabavljala
robu za Nijemce i Cumurija se time koristio da nabavlja za partizane. Uz nekoliko takvih radnja bilo je
i magazina u kojima se hrana spremala. PaSana, majka narodnog heroja Ahmeta Pintula, cuvala je takvo
jedno skladiste. Imala je stalu i kravu, a na tavanu
stale je napravljen bunker maskiran sijenom. To skladiSte je bilo dosta slabo skriveno. Pa8ana ga je na
rizik Cuvala za sve vrijeme rata i nikad nije otkriveno.
Odbor je uglavnom pronalazio radnje i magazine
na pogodnim mjestima, ondje gdje se moglo nesmetano i na zgodan nacin ulaziti. Sarno mali broj najpovjerljivijih !judi znao je za ta tajna skladista robe.
Roba je iz grada otpremana dijelom uz pomoe
Podvele2ana, koji su silazili s konjima kao da sebi
gone hranu, a dijelom i preko nekih veza, kamiona.
Na primjer, jedan kamion njemacke organizacije
&gt;~Todt&lt;"&lt; povremeno je partizanima prevozio robu tajno. Nabavljac i sprovodnik kamiona Vlado Ivanisevic
bio je ubacen na taj polo2aj, a i vozac je bio saradnik
oslobodilackog pokreta.
Iz jedne radnje u kvartu Luka preko puta mosta
zena koja je u njoj radila javi se Suli Huseinagicu i
dobije pismenu doznaku sta i koliko da otpremi, kao
i lozinku.
K.ad bi kamion stao pred radnjom, ona je upitala
Vladu:
- Ides li do Carskih vinograda?
-Idem!- odgovorio bi Vlado.
- Mogu li natoyariti i sjesti?
-Mazes!
Uslijedio je ut&lt;&gt;var.
182

K.ad bi pun kamion stiga&lt;&gt; na Gubavicu, u selo i
na brdo · juzno od Mas tara, Vlado bi dao ugovoreni
znak trubom. Partizani bi se pojavili i primili robu.
Kasnije je taj kamion zapaljen, nabavljac i vozac
su &lt;&gt;tisli u odred, ali je jedan drugi kamion, takode
vlasnistvo organizacije »Todt&lt;&lt;, posluzio dalje za taj
prevoz.
Narocito je bilo vazno n~&gt;bavljanje sanitetskog materijala. Izvori su hili civilna i vojna bolnica, sve ambulante i, narocito, gotovo sve mostarske apoteke.
Najbolje je tada pos1uzila apoteka poznate mostarske porodice Sotrica, u kojoj su radili Milena-Mena
i Risto Sotric i V uko Culajevic. Kako su sve troje
snadbijevali svoje veze, Mrilena jedno vrijeme nije
znala da daje i Risto, a ni Rsto ni ona nisu znali da
daje Vuko. Talko ,in v;uko nije ·znao za nj1h.
Osim o krupnim akcijama radi nabavke sanitetskog materijala, a rijec je o smjelim provalama, Sefika Resulbeg&lt;&gt;vic zna kako se cijelu godinu dana donosio takav materijal iz kuce Hasana-Hase Mesihoviea i njegove zene Sabire U kucu sefa V&lt;&gt;jne muzike
Politea gdje se pakovao u sanduke od marmelade a
onda bi ga SuCrija LaliC, ZeljezniCar, prevozio voz~m
do Pop&lt;&gt;va polja. Seflka bi donijela paket pod za.Stitom zara, s »pecom« preko lica, i rekla bi njegovoj
Zeni: &gt;&gt;-Poselami SuCriju, ovo je za njeg.a&lt;~.
Sef-ika nije vidjela Sucriju miti on i njegova zena nju, a to je trajalo punu godinu.
Relejne stanice oko grada

Organizacije p&lt;&gt;kreta se nisu ogranicile samo na
zene u gradu vee je rad bi&lt;&gt; prosiren i na zene u mnogim selima u mostarskoj ok&lt;&gt;lini.

183

�Vazna relejna stanica je bila u Zitomislicima, gdje
je Zorka Simic radila prije rata, kao i Cvija Micevic,
koja je bila clan SKOJ-a, a zatim i clan Partije. Cvija
je vrlo marljivo organizovala omladinu. Cak je ilegalno osnovala i radnu brigadu radi pomoci porodicama bez muskih glava ciji su domacini i sinovi bili
otiSli u odred ili su ih ubile ustase. Organizovala je i
pletenje carapa i dzempera za borce.
Ipak je najvazniji Cvijin posao bio prihvatanje
ilegalaca iz Mostara i njihova sakrivanje u selu, kao
i prenosenje poste i prikupljanje obavjestajnih pactataka.
Sa Mostarskog blata silazila je u Mostar Dulsa SalCin i u cetvrti Zahum prisustvovala sastancima i odnosila u sela biltene.
Iz Pijesaka je kurirka na vezi s Mostarom bila
Zejna Rahimic.
Iz Jablanice su kuri.-ke bile Habiba Cilic-Beribak
i njena sestra Hatidza. Zajedno su odlazile u Mostar
i javljale se mostarskoj omladinki Naziki-Nazi Mrkonjic, koja bi im dala paket biltena i letaka u kuCi njihove sestre Hajre, udate u Mostaru. Hatidza bi letke
i biltene razvila i omotala sebi oko struka i taka ih
prenosila u J ablanicu.
U selu Buni kod Mostara Mukelefa Hadziosmanovic, clan aktiva SKOJ-a, takoder je bila kurirka. Radila je na prostoru od Bune do Malog Polja. Posta je
na mostu na rijeci Buni bila straza, Mukelefa bi donosila rna terijal tih pet kilometara, do mosta, ali kada
bi priS!a blizu mosta predavala je materijal svojoj
osmogodisnjoj sestri, koja je isla uvijek s njom. Dijete nije bilo sumnjivo, lakse je prolazilo, i tako je
to islo sve dok .Mukelefa nije otisla u odred 1944. godine.

184

Zanimljiv zadatak je izvrsila i Radojka Kuzman
iz Pijesaka.
·
Oblasn~ komitet KPJ za Hercegovinu javio je Mjesnom kom1tetu KPJ za Mostar da se pobrine za izlazak. 1z Mostara popularnog jugoslovenskog slikara i
karllk~turrste Pj:er:a Kr&lt;ZaniCa, koji S·2 iz Beograda
sklomo u_ Mo~~r ...Krio se u kuci Nevenke Dragic.
PJer Je b]ezec1 1z porusenog Beograda stigao do
Mos!ara, zatim je otisao dalje prema Gacku, ali se
vr~t10 u Mostar i tu duze ostao. U Mostaru se sastao
s Jedmm od svojih prijatelja, pjesnikom Hamzom
Humom, koj_i je imao kucu u obllinjem selu Cimu.
S Hamzom Je Pjer proboravio u tom selu vise mjeseci, dok nije krenuo na oslobodeno podrucje.

185

�U FABRICI
Partijska organizacija Mostara veliku paznju J?Oklanjala je zenama i djevojkama Fabnke duhana 1 u
mostarskoj Duhanskoj stanici, kojih je bilo nekoHko
stotina. Stvorene su uzorne organizacije Partije,
SKOJ-a, masovna zenska organizacija - AntifasistiCki front Zena i ~&gt;-Narodna pomoC&lt;&lt;, One su postojale
i prije rata, ali su u ljeto 1941. omasc;v:jen~ i o~aeane,
pos!ije cega SU preduzima]e razne V]€Zhe 1 kUSTI]€.
Prema sjecanju Marice Cvitkovic, neke clanice kolektiva su bile nijemi svjedoci prvog okr8aja, kada je
bombu bacila Zlatka Vukovic.
Sasvim slucajno su toga dana clanovi Partije i
SKOJ -a iz Fabrike duhana do bile nalog da se po izlasku s rada okupe na luckom mostu i da svaki ponese nesto za jelo, bar malo hljeba ako nista vise. Izgledalo je da ce se poci na iz;""s~nje nekog ~datka
nekud dalje, izvan grada, a b1la ]e to u s~va~1 pro-:
vjera, ispit da se vidi da li ce svi doci, ko ce 1zostatJ
ili kasniti - mala ratna vjezba.
Svi su izisli na most, ,tacno prema uputstvu organizacije, kao da setaju djevojke s momcima.
Cu!i su se pucnji nedaleko od kuce Gojka Vukoviea, koja se nalazila nedaleko od mosta. Nast~la je
trka ustasa ulicama. Svijet se uznemirio, sklan]ao sa
ulica ili pak izlazio na ulice i okupljao se da vidi _o
cemu je rijec.

186

Na mostu se, u toj guzvi, pojavio jedan od partijskih !judi iz fabrike i saopstio radnicima i radnicama da se mogu raziCi kuCama.
Veliku pomoc organizaciji u toj fabrici pruzila je
Slava Balac, radnica porijeklom iz komunisticke porodice predra tnih aktivista u radnickom pokretu i cl;m
Partije, zena koja je i prije rata radila u Duhanskoj
stanici. Ona je jedno vrijeme ,prekiinula da radi,
ali se u novembru 1942. godine ponovo zaposlila. Jedno vrijeme je hila jedini clan Partije u Duhanskoj
stanici, koja je hila odvojena od Fabrike duhana iako
su zgrade stanice i fabrike u istom dvoristu kruga.
Slava je osnovala partijski aktiv u stanici, pavezan s partijskom organizacijom u faorici, Iskustvo iz
predratnog Clanstva u Partiji mnogo joj je koristilo,
a i to sto nije hila poznata policiji.
Svakoj zeni i djevojci Slava je prilazila pojedinacno i politicki radila s njima. Ponekad je uspjevala da pridobije i radnice seljanke, ko.ie su samo po
nekoliko mjeseci radile u stanici, u vrijeme kampanje predaje i prerade duhana. No dogadalo joj se da
duze vrijeme radi s poneumm od djevojaka i da joj ona
ipak izmakne i prede na ustasku stranu. No Slava nije
dozivjela da je neka od tih radnica prijavi ustasama
zbog njenog pricanja.
Juna 1942. zapaljeno je veliko skladiste duhana.
Pozar je izbio u jednom magazinu gdje je bilo stotine vagona duhana. Danima je vatra tinjala, jer presovani duhan u listu kada je u balama sporo gori, a
nije se moglo gasiti zbog sabotaze na vatrogasnim
uredajima. u gasenju su ucestvovale ustase, domobrani i Nijemci, ali uzalud. Izgorjelo je vise od dvadeset vagona najfinijeg duhana.
Doduse, posto je utvrdeno da radnice nisu krive
za poZar, sve su puStene.

187

�U fabrici se tacno znalo ko je ko. Medu 120 radnica Sezdeset i dvije su bile prisno vezane ia organizaciju, a jos oko trideset njih je dav~lo od sva~e
place redovno prilog za »Narod~u pomoc«. U partlJskoj organizaciji ih nije b1lo mnogo, 1 sastav se mtjenJao kako su !judi hili ;tgrofuvani i prim?r~vani da
se sklone iii bi bili hapsem. SKOJ )€ na]Vlse omasovljen 1942. godine, kada se za fabriku tra.Zila nova
radna snaga. Po nalogu Partije zaposlile st.i se neke
skojevke ucenice srednjih skola i tada ·ih je bilo ukupno dvadeset i pet.
U Duhanskoj stanici je sezonski radilo i po tri do
Cetiri stotine 'radnica, veCinom sa sela. I medu nj i~~
je pronalazena poneka koja j~ pristala da se bo~t 1
pomaZe, ali su one bile man]e o~raz.&lt;:wane r.a~!11ce,
od kojih su pojedine bile pod ut)eca]em reltgt)e, a
neke i pod rukom ustaiia.
I u f.abrioi 'i u stanici ustaSe su ,ima1e sv,ojih .Jjudi,
i u :samoj upra;vl i na Celu tili ustanova.
Komunisti i skojevci su, medutim, uspjeli da stvore preciznu organizaciju rada za pokret.
Na prvom mjestu, posto je fabrika radila direkt.~o
za IstoC-ni front, izvedene su tihe sabotaZe, na v1se
naCina.

Najteze je bilo uspjeti da rad_nice proizvod&lt;;, ~o
30.000 cigareta svaka, jer su one sto su bt!e V]estt)e
mog]e da upakuj-u i otpreme i po sezdeset,, pa. i j)O
sedamdeset pet hiljada cigareta na dan. Posto 1m Je
zarada zavisila od · uCinka, nij e bilo lako pnct 1m i
uvjeriti ih da treba manje da rade. Pa ipak: uglavnom se uspijevalo, i radnice su Zrtvovale vecu _za;adu. Ali to su ustase lako prozrele pa su na kl]ucna
·radna mjesta postavili svoje povjerljive radnice, kojima je ubiljezavano da su uradile vise nego s_to su
zaista proizvodi!e samo da one druge nat.JeraJU da

188

prebacuju norme. Poku8avalo se i prijetnjama. Direktor fabrike je odrfuvao i posebne sastanke i pri"
jetio govoreci da je fabrika duzna da salje stotinu
devedeset i pet miliona cigareta na Istocni front, a
da »komunisticki banditi« to sprecavaju.
Kvarenje masina, sipanje pijeska u njih i sitnog
stakla medu remenje cinilo je svoje. A kada je stigla
]edna nova masina radnici su dugo otegli montatu
a. ~ati~ kad je hila spremna za puStanje u rad, izva~
dllt su lZ nje neke sitne dijelove i ona nije proradila.
Tek poslije reklamacije fabrici, rasklapanja i ponovnog sklapanja masina je proradila, ali je prekid bio
dosta dug. Masine su i kvarene namjerno, ali samo
one na kojima su radile radnice sto su bile naklonjene ustaSama. MaSine naSih radnica, medutim nisu
kvarene jer bi radnice bile uhapsene. No i be~ toga
uvijek je bilo dosta masina na opravkama, i to dugotrajnim.
Posebno je dobro bilo organizovano iznosenje lijekova i sanitetskog materijala iz fabricke ambulante.
U njo_j je radio clan Partije Mujo Kapetanovic, radnik koji je odmah po dovozu posiljke lijekova javljao
o tome rukovodstvu Partije. I odjednom bi se mnoStvo radnica »razbol,ielo-« i traZilo pomoC u amhulanti. Pisani su, naravno, recepti svima &gt;&gt;bolesnima-t-t i
posiljka lijekova bi »planula«. Recepti prema koji~a
nije bilo lijeka u toj ambulanti predavani su organizaciji da bi se na njih uzeo lijek u apoteci u gradu:
Sve radnice bi primljene lijekove u toj ambulanti odmah predavale »vezi«, a potom bi lijekovi hili iz iabrike izneseni pod sjedistem fabrickog sluzbenog automobila, Sto je redovno omoguCavao fabriCki Cinovnik
Fadil Kurt.
Na isti naCin su otpre.mane iz fabrike i veCe poSiljke cigareta. »Dizanje« cigareta bilo je dobro organizovano iako ni to nije bilo lako, jer su osobe koje su

189

�pregledale radnike Cinile premetacme c:'k i kad se
islo u zahod. A kad se napustala fabnka cesto su. rad:
nice svlacili do gola ako je bilo ma kakve sumn]e, th
samo »·za probu-«.

,·

Zato je medu pregledacima trebalo pronact bar
jednu osobu koja ce posiljke prepust;ttt. Za to Je odredena Mida Cadra, partijski funkciOner u fab,;:1c1.
Trebalo je da pronade bar jednu takv~ pregl&lt;=&lt;;~acteu.
Uspjela je. Dogovorila se s jednom postenom zenom,
Bulsom Biseevickom, ; ona je pristala da kad pregleda radnike po potrebi &gt;&gt;zatvori oCi. . . , da ]OJ ruke; ako
napipaju cigarete prilikom pretresa, to ~I?-e os]ete«.
Stavise, Mida je svakog dana kazivala Bulst ko)a radnica koliko cigareta nosi za borce u odredu, ~er J€ trebalo osigurati da preko te veze druge radmce ne tznose cigarete za sebe.
Cigarete nisu izno5ene iz fabrickog kruga .odmah
po pregledu. One su slagane na od~ed~_;wm m]es~u, a
Mujo Kapetanovic ih je opet pod s]ed1st~;n fabrtc~og
automobila prenosio u partizansko sklomste, u ducan
Ahmeda Demiroviea.
U januar.u 1943. godine radnica Fabrike duhana
Marica Cvibkovic slavila je rodendan. B1lo se. okup1lo
viSe njenih drugarica i drugova iz ZaJ;uma, ~dJe. l". o':a
bila sekretar SKOJ-a. Jedan mlad1 clan pr!ffi1J~tlo ]€
kod Marice na vidljivom mjestu nekakaV: tekst 1Z Btltena, pa joj je uzgred rekao da je na]bO!Je date. stvari, ako joj ne trebaju, nekom odnese 1h da spall.
Nakon dan-.dva Marici taj sav]et pade na pa;net,
i ona uze da pogleda sta joj ne treba. i da spal]UJe:
Pronasla je i jedan spisak omladm~t 1 o~lad~n~ca.'. 1
ucini joj se da je i to opasno drZatl~ a post~ ]OJ.. nt]€
bilo potrebno - j to je spahla. All Jed~;' matertpl o
istoriji Komunisticke partije Jugoslav1]e, ptsan rukom (ne njeriom) poslije dva dana ponese u fabnku
da ga nekom preda.

190

Na glavnom ulazu u krug f.abrike Maricu je iznenadila usta.ska policija. Pretresla je radnice, sto nikada do tada nije cinila.
Marica nije imala kud. Nasli su joj materijal u
njedrima, jer nikako, ni na koji nacin nije mogla da
ga sakrije ili baci. J edan od ustaskih povjerljivih !judi
u fabrici uze papire i odnese ih u fabricku direkciju,
a ubrzo potom su Maricu odveli u direktorovu sobu.
Tamo su bili sef policije Roko i jos dva talijanska oficira.
Roko je odmah poceo ispitivati otkuda joj materijal.
Marica, inace vrlo otresita i hrabra djevojka, kao
s nokta mu odgovori da joj je to podmetnuo taj ustaski fabricki povjerenik. A imala je i dobre podatke
protiv njega, jer je prije rata bio rezimski covjek u
finansijskoj strazi, pa je, iako je bio Hrvat, eak iiiao
na Oplenac da se pokloni kostima kralja Aleksandra
nakon marseljskog atentata.
- Ovaj covjek, koji je to meni sada podmetnuo
- rece Marica policajcu - zeli da se varna ulize, a
prije se kao Hrvat klanjajuci se moStima kralja Aleksandra ulagivao kralju Petru. Sada mu je potrebno
da se varna dodvori, i podmetnuo je ovo meni, Cime
hoce da osvoji i vase povjerenje. Ja sam postena Hrvatica i on j e bas mene nasao da me optuzi kod vas.
Ta odbrana nije »Upalila«. Agenti Trbonja i CvitanoviC su odv-eli Maricu u zatvor.
Sve radnice i radnici Sto su bili prisutni iziSli su
bez rijeci, nijemo, i ispratili mladu i lijepu djevojku
tuZnu, jer nije bilo sigurno da Ce se Ziva vratiti.
U policiji su Maricu pretukli. Uhapsenice su je
polijevale vodom nekoliko puta ,; dovodile svijesti. Ma-

191

�rica je ostala pri prvom iskazu - da joj je materijal
podmetnut. Upucena je u Sibenik, na ta!ijanski sud.
Odveli su je u transportu koji je sveeano iz Mostara
ispracen. Osudena je na tri godine robije.
Ustaska obavjestajna sluzba je na svaki nacin nastojala da prodre do rukovodstva Partije u fabrici. Narocito je pracen rad Mide Cadra. Direktor fabrike je
cak pozvao njenog polubrata i zaprijetio njemu i cijeloj porodici da pripaze na nju. Prema policijskoj
od!uci, Mida je tada napustila fabriku.
Izgleda da je ustaska policija pratila neke ilegalce,
i jednog dana je policijski kombi »&lt;:rna marica« stao
pred Hamidinom kucom.
J edna zena iz susjedstva, medutim, vidjela je vee
izjutra toga dana Midu kada je nekud otisla.
Iz naklonosti prema borbi ta obicna zena, Midina
susjeda, smatrala je svojom dufuos6u da hitno nade
nekoga, bilo koga, ko ce Midi javiti da je u kuci cekaju usta5e.
Susjeda nije bila povezana ni s kim u pokretu,
ali je znala jednog djeeaka koji je poznavao Midu.
Kao bez duse je potreala da ga trazi. Srecom, nasla
ga je, kazala mu da Midu cekaju usta5e i da je mora
naCi i o tome je obavijestiti.
Djeeak, koji je imao dvanaest godina, pojurio je
da trazi Midu po gradu. Uspio ju je pronaCi i 'Sprijeciti je da ide u svoj stan. Tako se ustasama izjalovio
taj pokusaj da je uhapse.

Mida se odmah prebacila u jednu znanu joj tajnu
partijsku bazu u Hadroviea basti. Tu je tada bio Dzemil Sarac. Pomogao joj je da 'Se skloni iz Mostara u
Capljinu.

Kuriri su proveli Midu do sela Rodoea, odakle je
odvedena vozom u Capljinu. Tu je susrela Olgu Marasovic. Mida se zatim jednom njemackom vojnom
kompozicijom vratila u Mostar. Opet je otisla u bazu
iz koje je krenula. U njoj se ponovo sastala sa Olgom,
koja joj je predlozila da pokusa da ostane u Mostaru.
Ali kako ju je gonila policija, dogovorile su se da ipak
ide iz grada na oslobodeno podrucje.
Stigla je u Jablanicu. Nasla je Omera Keviea i uz
njegovu pomoc otisla dalje, u prozorski kraj. Olga je
produzila u Vrhovni iftab, koji se tamo nalazio, a Mida
je astala kao politicki radnik u Ramskom partizanskarn odredu.
Tek u novembru 1944. godine, pred samo oslobodenje Mostara, ustase su uspjele da pohapse vise radnica i radnika iz fabrike koji su im bili sumnjivi. U to
se umije8ala i vjesta obavjestajna sluzba Gestapoa.
Ustase su dovele gestapovce i pocele prozivku. Odvukli su u zatvor Stoju Palameta, Hatidzu Santic,
Pembu Kazazic, Abidu-Bibu Bijavica, Camilu Hadziomerovic, Slavku Kasikovic, Bosu Gambelic, Andu
Konjevod, Kseniju-Seku Vasiljevic, Desanku Barbarez i nekoliko muSkaraca.
Vecina tih osoba j e sprovedena u zagrebacki zatvor i u logor. Dvoje od njih se nije vratilo. Treci za193

192

�tocenik je od posljedica mu~enja po povratku iz zatvora umro.
Tako je taj kolektiv zena i djevojaka - radnica,
koji je postao poznat ]os od davnih dana, iz 1906. godine, po svojoj borbi, osvjetlao ·obraz easno izvrsivsi
patriotske duznosti u revoluciji.
OTPOR U ZICAMA

Vee hiljadu devetsto cetrdeset trece godine neprijatelj je pomalo postajao svjestan toga da su zene izvanred.no vaZan Cinilac u ilegalnom radu u Mostaru,
i zato je poceo sve cesce da ih hapsi. I zene su, iako
u manjem broju nego muskarci, stigle na spiskove
sumnjivih ustaskoj i okupatorskoj vlasti.
Sve vise zena je odvodeno u logore - jedne u ustaske, druge u talijanske, u Italiju.
U ustaskim logorima

Malo se Z€na, kao nekim Cudom, izvuklo iz ustaSkih logora. Najvise ih je stradalo u logorima smrti u
Staroj Gradiski, Jasenovcu i drugim mucilistima, ili
su poslije hapsenja ubijene bez suda i presude kao
Raca Gnjatic-Ivanisevic i Hajrija Basagic, ili su pak
javno objesene kao Darinka Bitanga.
Iz logora se vratila ziva i Sevleta Islamovic. Znala
je priCati o strahotnim muCenjima, kazivati svoja sjeeanja na drugarice s kojima je bila u mucilistima.
Sevleta je uhapsena i odvedena u logor u jesen
1942. godine. Najprije je odvucena u ustaski zatvor
u Sarajevo. Tu su pristizale uhapsenice i uhapsenici
i iz drugih krajeva. Zajedno sa Sevletom bi4t je u
z.atvoru i Semsa Sisirak-Kajtaz. Ostale su tu oko mjesec dana, a zatim je dvadeset i osam drugarica i oko

194

195

�stotinu muskaraca jednim transportom odvuceno u
logor u Staru Gradisku. Sevleta je _ostala. u logoru
vise od godine dana. Koncem 1943. Je usp]ela da se
Ziva izvuCe iz tog muCiliSta.
Kad je Sevleta dovedena u logor odmah joj je dosla -Mostarka Bosiljka-Bosa Konjevod, zena koja je
uhapsena posto joj je sin postao partizan. C':la j2
da je dovedena neka Mostarka, pa je odmah dosla da
je vidi.
..
. .
Sevleta se sjeca i Mostarke Anke Att.1as, koJU Je
zatekla u Staroj Gradiski. Anka je tako lose izgledala
da je Sevleta nije mogla da pozn":. ~ijedno je iz~le­
dala, ispijena i omrilavjela do kraJnJe m]ere. Pncala
je kako je preboljela tifus, a kad se i Sevleta razboljela, Anka je od usta otkidala pa njoj donoslla poneku mrvicu hrane.
Zivot u logorima je opisala partijska radnica Dana
MiliCevic Mostarka koja je prezivjela veo.ma mnogo,
toliko da' bi se lako mogla napisati debela knjiga.
Njena sjeeanja su svjedocanstva ne samo o zenama Mostarkama nego i o najistaknutijim mostarsktm
komunistima, koje je susretala u zatvorima i logorima i bila i svjedokinja i ocevidac njihovih potresnih
pogibija. Njena uzbudljiva pdca je i o tome _kako je
cudom ostala ziva i kako su ]e tek 1945. godme partizani zamijenili za nekog ustaskog o·ficira koji je bio
zarobljen.
Evo Danine price:
,Uhapsena sam u Mostaru 28. jula 1941 .. _go~iin~.
U mostarskoj policiji sam dozivjela prvo stnJelJanJe
komunista u Mostaru, kad su ubijeni Slobodan Vukovic, njegova majka Zlatka i J u~uf Cevro, tada sekretar Mjesnog komiteta KPJ. Os:m toga, _mas?vno :&gt;dvodenje i ubijanje Srba i JevreJa ostavlJalo Je mu~a~
utisak na nas zatvorenike. Nasi mucitelji su posta]ah
196

sve razdrazivljivi i neumorniji u njihovom zlostavljanju. J edno od mjesta na koja su dovodene nove
Zrtve hila je bivSa osnovna Skala ~:-Kraljica Marija«.
U nju su dopremani !judi iz krajeva pocev od Dubrovnika pa duz cijele juzne Hercegovine. Jedne noCi,
poSto su mnogi od nas naj!prije preml.aCeni, vezani
smo Zicom po dva zajedno i na otvorenoj pruzi izmedu gimnazije u Okruznom uredu (sada Dom zdravlja)
ukrcani u vagone i otpremljeni u Jablanicu, gdje je
bilo pripremljeno mjesto za ubijanje.
Iako smo u Jablanici odvedeni u najvecoj tajnosti,
istoga dana je mostarska partijska organizacija, preko
rodbine odvedenih, uspostavila vezu s nama. ProCulo
se da cerno biti likvidirani, odnosno ubijeni elektricnom strujom.
Ustase su bile prave zvijeri. Svako je od njih bio
vlast i svako je rnogao da od zatvorenika radi sta hoce.
Pred strijeljanje su izvodili zatvorenike na zid i prisiljavali ih da pjevaju pjesrnu koju su ani odabrali.
Pod pritiskorn gradana pojavili su se Nijernci kao
naSi ~&gt;spasioci...:. U pali su u logor i uCinili pritisak na
ustaSe traZ-eCi naSa imena i brojno stanje u logoru,
koje, medutim, niko od ustaSa nije znao. Nijemci su
oti.Sli, a nas su iste veCeri ponovo povezali Zicom, strpali u zatvorene vagone ·i otpremili Cak u GospiC.
Na jeziv prizor smo naiSli u gospiCkoj kaznionid,
gdje srno zatekli rnasu !judi. Ustase su postavile cet.iri
ili pet redova veoma dugih lanaca cijelorn duzinom
kaznionickog dvorista, i naredili su da dva po dva zatoCenika muSkarca stanu pored lanca, pa su im Zicom
vezali ruke i privezali ih za zeljezni lanac. Stajali su
zajedno sin sa ocern, brat sa bra torn, prijatelj s prijateljern. Poslije su ih tako vezane pokrenuli, u ogromnirn kolonarna, na posljednji put, koji je vodio 'do cuvenog Jadovna u Velebitu. Tu su ti jadni ljudi zavrsili
svoj zivot.
197

�Zene nisu odmah ubijali, vee su ih odvodili kao i
nekoliko starijih muskaraca ko.ii su bili dovedeni zajedno s porodicama.
Tu sam srela i Rudu Hrozniceka, poznatog komunistu i revolucionara iz Mostara, i Miju RajiCa, pekarskog radnika takoder iz Mostara. Nisam mogla s
njima razgovarati, ali mi je Rajie u prolazu rekao da
se tako veze na lanac i narod vodi svakog drugog dana
i da je vee nekoliko transporia iz Hercegovine proiilo
kroz tu kaznionicu.
N as su docnije odveli u jevrejski sabirni log or na
neku tzv. ovcarsku stanicu. I tamo smo zatekl! ogreman broj muskaraca, zena i djece. Tu. je bila samo
jedna stala, u koju je mogao stati mal! broJ l]ud1, a
ostalo je bilo pod vedrim nebom. Hranu su sam1 medu
sobom dijelili sta je ko imao i taka opsta]ah. _Nekl od
nas nismo imali niSt.a, pa bi nam drug1 ponesto dah,
otkidajuCi od svog zalogaja koji ni sami sutra nece
imati.
Najgore su nam bile noCi, ~e~ smo bili veoma ~l. .abo odjeveni, a skoro svaku noc ]€ padal": hladna klsa:
No nismo se smjeli pomaCi s mjesta, a n1smo se 1mah
ni gdje skloniti fuk i karla bismo se sm.ieli kretati.
Svakog dana su ustase dovodile nove grupe !judi.
Poslije su pocele da odvode grupu po grupu, u nel?oznatom pravcu. Ljudi su nagadali da 1du na ~ag 1l~ u
neki drugi logor, ali niko nije znao kuda se. 1de . B1lo
nam je, svima, s.asvim jasno jedno: da se vise n1kada
neCemo vidjeti.
I na nas je dosao red. Strpali su nas. u kam!on i
odvezli preko Velebita. Spustali smo se mz v:'leb1tsku
strminu k moru. UstaSe su iznenada zaustavlle 1 vratile nas na Jadovno. Nije nam bilo jasno zasto su nas
vodili dalje kada su sve ostale tu pobili. Neko nas je
od tamosnjih seljaka koji su se vraeali sa nekog zbora
198

obavijestio da ee Talijani za koji Cas stiCi ovamo i da
su nas ustase zato vratile natrag.
Pala je hladna i tamna noc. Zatvorili su nas u
jednu stalu. Do nas, u drugu stalu, zatvorili su muskarce koji su ranije bili s nama. Ustase su stalno navaljivale u stalu u kojoj su bile zene. Nastala je neravnopravna neljudska igra i borba zvjerstva i divljih strasti s nemoCnim i nezaStiCenim Zenama i djevojkama. Reflektorom su setali po stali, ina kojoj zeni
bi se zaustavio snap svjetlosti, trazili su da izade van.
Starije zene su skrivale mlade, ali ustase su pocele
silom da vuku djevojke napolje. U svojoj odbrani drugaric.a Bojka Grahovac iz Stoca udarila je jednog ustaBu, a on je zauzvrat tukao sve od reda.
Te strasne noci su odveli muskarce iz druge stale.
Sutradan ujutru su stvarno poceli da stizu Talijani.
Nas .su ustase brzo ukrc.ale u kamion i odvele na gospicku zeljeznicku stanicu. Tu smo nasli pune vagone
zatvorenika s kojima su ustase bjezale ispred Talijana. Tu sam vidjela prezivjele Jevreje iz logora na
Pagu, medu kojirna je bio u Mostaru poznati Herman
Altkorn, zvani Hodza, rudarski radnik i sindik.alni
funkcioner. Rekao mi je da su svi Mostarci koje on
zna, medu kojima su bili moj otac, Rade Bitanga, Vaso
Tosie i drugi, ubijeni u tom logoru.
U dobra zatvorenim vagonirna vozili smo se cijelu
noe ne znajui'i kud idemo. Ljudi koji su poznavali taj
kraj rekli su prilikom iskrcavanja iz vagona da idemo
u Jastrebarsko. T.ako je i bilo. Tamo smo stigli 17. i
18. avgusta 1941. godine. U logoru je bilo ljudi sa svih
strana, medu kojima velik broj zena iz Hercegovine
Ciji su muZevi, sinovi, ili oCeVi veC hili po-bijeni. Zajedno, Zene i muSkarce, strpali su u jedan Zitni magazin.
199

�Tu sam se ponovo srela s Rudom Hroznice~om i
Mijom Raji6em, koji su me upoznali sa zatvoreniCom,
clanicom Centralnog komiteta KP Hrvatske Ankom
Butorac i Macom Grietic, hrvatskom komunistkinjon:',
i sa drugim drugovima i drugaricama koji su od~am~
je bili na robiji. Oni su Sofiju Bak~ric i mene pnm1ll
u svoju sredinu, koja se u strogoJ Ilegalnostt zvala
&gt;&gt;Kolektiv..;&lt;.
Logar nije bio ograden. Niko od ustasa nije znao
koliko zatvorenika ima u njemu i ko su om. P1tala
sam Rudu sta cekamo, misleci na bijeg. Odgovorio mi
je: &gt;&gt;Nije direktiva&lt;&lt;.

Nisam znala ko je trebalo da izda tu direktivu.
Mislim da je mogao pobjeCi. manji broj kom~nista.
Oni su, medutim, kasnije svi nasli smrt u StaroJ Gradiski i J asenovcu.
Nakon desetak dana boravka u Jastrebarskom taj
Iogor je rasformiran. Zatvorenike su odveli u druge
Iogore': u Jasenovac, KrusCicu, K?privnicu i dru!ldje.
U Koprivnicu je otpremlJen manJl broJ nas. Ina~e su
tamo odvedeni uglavnom Hrvatt. Tu smo ostah sve
do januara 1942. godine, kada je i taj logor rasformiran a nas su odveli u Jasenovac. Od prvog rlana mog
hapsenja sa mnom je bila Sofija Bakar}c, tip?grafska
radnica iz M·ostara, ko]a se 1 na saslusan)U 1 sve do
njezine tragicne smrti sjajno drfula.
Iz koprivnickog logora su pobjegle Anka Butorac
i Maca Grietic. U pripremi bjekstva ucestvcwali smo:
Sofija Bakaric, Rudo Hroznicek, Ruzi"": Markotic (iz
Splita) i ja. To je odlicno izvedeno. SoftJU 1 mene su
5. januara 1942. godine otjerali u Jasenovac, a Rudu
u Zagreb. U Jasenovcu smo. bili u samici .:r;ekoliko
dana, a poslije su nas otjera]I u Staru Gradtsku.
U Staroj GradiSki smo ponovo sreli drug~r~ce . s
kojima smo se rastajali u ranijim logorima, ah 1h J€

200

sad bilo veoma malo. One su nam pricale o strahotama koje prezivljavaju i koje nas cekaju.
·
U wbi broj 17, koJu su ustai§.e zvale ·»Soba sigurnvsti"'"', svake noCi su usta.Se iklale ljude sve dok se ne bi
umorile. Tada bi pozvali grobare, takoder zatvoreni-·
ke, da odnesu Jeseve. Nakon pokolja bi kao zvijeri
usli u bilo koju zensku sobu i Judackim glasom nare-·
divali da se svaka zena otkrije kako bi mogli odabrati
koje ce cistiti sobu broj 17, iz koje se krv prelijeva
preko praga u hodnik. Naravno, i one su prije zore
bile ubijene.
Jos strasnije je bilo slu8ati zene i djecu zatvorene
u samici bez vade i hrane i osudene da taka umru.
Dijelove tijela su otkidali jedno drugom, Judacki urlikali i dozivali u pom&lt;:&gt;c, ali im niko nije dolazio. Postepeno su se stisavali njihovi glasovi i gasili zivotL
Mnogi od njih su i poludili u tom paklu.
J ednog dana, kad nas je ustasa vodio u krojackw
radionicu, dok smo prolazili pokraj grupe muskaraca
koH su Cistili" snijeg s puta, neko me zovnu imenom ..
Krisom se okrenuh. Poznala sam Rudu Hrozniceka ..
Vise nije licio na sebe. Upitao me je imam Ji limuna ..
Bila sam svjesna da trazi potpuno nemoguce, ali mi'
je bilo veoma tesko sto nisam imala. Nismo se vise
mogli vidjeti. Sredinom juna te godine zatvoren je u
samicu sa jos nekoliko drugova i osuden na smrt gladu. Dvadeset osmog juna, kada je strazar otvarao vrata da se oCisti samica, odnosno Celija, oni su, izbezumlj eni od gladi i zedi, navalili na njega i posli u susret
smrti da bi okoncali sebi muke. Rudo je pao pogoden
metkom ispred kapije muskog !agora. Medu zatvorenicima je bio licnost koja je ulivala hrabrost svakom
covjeku i snagu da izdr2i i najgora mucenja a da ne
padne u iskusenje da poklekne. Bio je olicenje cvrstine i drugarstva.
201

�Godinu dana kasnije, nakon najsvirepijeg zlostavljanja, ubijena je i Mostarka Sofija Bakaric, prkosna
i gorda omladinka. Izdvojena je od nas i zatvorena u
samicu. MuCili su Je iz dana u dan tri mjeseca, a ona
je pjevala. To je ustase jos vise razbjesnjavalo. Trazila je od nas da joj &lt;)_mogucimo da oduzme sebi zivot,
jer su joj muc&lt;!nja bila dojadila. To nismo mogli uciniti. Rekla je da ce nam dati znak kad je povedu na
gubiliste. To je i ucinila. Bacila j€ kroz prozor rublje
koga se mogla na brzinu osloboditi. Na skoro isti naCin je ubijena i Mostarka Fatima Brkic-Velika, medicinarka iz Mostara. Ona je stavljena u samicu iz
koje niko Ziv nije iziSao.
Mene su iz Jasenovca ponovo vratili u Gradisku
1943. godine ...
U ljeto 1944. godin€ nastala su medu ustailama
pomjeranja i komeilanja. Poneki od izrazitih ko!j.aca
je nestajao iz logora. Nasa drugarica Marica Bogdan·,
koja je hila Cistacica u prostorijama gdje su stanovale
ustaSice, sakrila se u orman .u sobi u kojoj su ustaSice
odr2avale sastanke, i doznala njihove planove o spremanju za bijeg pred partizanima, s tim sto ce prvenstveno da likvidiraju logor.
J€dnoga dana u novembru, ne znam Cijom odlukom, spremao se bijeg. Svako od nas je dobio zadatak. Marica Pataki i ja smo imale da svezemo ustasicu koja nas je •cuvala. Muskarci su imali druge zadatk€, u vezi s pribavljanjem oruzja. Ova.i drugi posao trebalo je obaviti sutradan u 16 sati. Ali i ustase ·
su se te noci pobrinule, iako nije bila otkrivena nasa
namjera, da prepolove bro.i zatvorenika - pobili
su ih.
Pocela je likvidacija logora prema ranijim ustaskim namjerama. Dvadeset i cetvrtog oktobra 1944.
muskarci su stajali na dvoristu dva po dva u redu.
202

Taka su ih izvodili van !agora, iza zida, gdje su bile
iskopane rupe i tu su ih ubijali bez pucnjeva. Ustase
nisu viSe Cekale noC. Nas je bilo dOsta, a vremena
malo. Rat se blizio kraju.
U tim rupama je naden i Rade Piceta iz Mostara,
prepoznat po zatvorenickoj karti. Mi zene u krojackoj radionici koje smo joS ostale Zive, prebaCene smo
u Lepoglavu, zaj.edno sa radionicom. Dva mjeseca u
Lepoglavi bila su teska. Koljaci koji su nesto ranije
nestali iz Stare Gradiske naSH su se tu na novom zad.atku. Svake nod su klali !jude u prizemnim celijama. NoCi su nam bile duge, straviCne i besane. Ustase i ustasice su javno govorile pred nama d.a ubijaju
partizane, ali tih H·partizana&lt;&lt; bilo je puno. Taka su pod
imenom

)-~partizan..:--&lt;

po:klani svi naSi drugovi i druga-

rice koje su se zatekle u tom zatvoru. Tu su ubijene
Dika Hadzic i Fatima Balta iz Mostara i mnoge druge cijih se imena ne sjecam. Nas dvadesetak je zamijenjeno od strane partizana. Ja sam zamijenjena 15.
januara 1945. godine u Pisarovini kod Karlovca sa
jos cetrnaest drugova i drugarica za ustaskog oficira
DZala.&lt;--&lt;

K•ko se sj e6a Dana Mi1i6evic, poc&lt;etkom 1942. godine u logor u Staru Gradisku dovedeno je jedno mostarsko djevojCe iz Sarajeva, Narcisa CemaloviC, uCe-

nica sedmog razreda gimnazije u Sarajevu. U logoru
se odmah priljubila uz Mostarke i s njima dijelila
dobra i zlo.
-: Zbog njenih osobina bila je miljence nase grupe
ta m1rna, poslusna i druzeljubiva d.jevojka, gotovo
djevojcica - kaze Dana.
Narcisa je ostala ziva. Izvukla se iz logora poslije
~odm':'. dana zahvaljujud ocu i njegovim vezama, koje
Je trazw na sve strane da bi spasao svoje dijete.
Ona se sjeca svih Mostarki, a najvise joj je tad.a
omilela Hana Kolukcija, s kojom je isla u osnovnu
203

�skolu i bile su prijateljice. N asle su se, tako, u zloglasnom logoru. U ljeto 1942. godine Hana je zatvorena u kulu, a Narcisa ju je susrela u dvoristu. Prilikom susreta Hana joj je rekla da je zarobljena kao
partizanka. Narcisi nije bilo drago sto je Hana u zloglasnoj kuli, gdje su bile radionice: krojacnica i perionica rubljg, Jer u kulu su ustase dovodile zene na
rad, ali kad bi se ona prepunila, sve su likvidirali pa
je iznova punili. Tako je jedne veceri kad su ustase
cinile takav pomor i Hana poginula.
Iz logora, koji se nalazio uz Savu, zatocenice su
gledale u planinu Kozaru i docekivale pohvatane kozaracke porodice. Muskarce i zene. oceve i majke ustaw su djelimicno upuCivale i u Njemacku na rad, a
&lt;:ljecu su prihvatale zatoeenic.e, medu njima i Narcisa
Cuvale su ih koliko su mogle i lijeCile ih od bolesti
·kojima su i same bile izlozene, narocito tifusu.
- J-edini zraci nade u zivot, u pobjedu, dolazili su
nam s Kozare, otud preko Save - prica Narcisa.
- Izg1edala nam je veoma blizu, neprekidno smo osluskivale artiljerijsku paljbu, vidale plamenove nocu
ik8!d su l&lt;uce gmjele. Osjetile smo i v.rijeme ofanzive
na Kozaru, slutile da se dogada nesto izvanredno. Spavale smo odjevene, budne ocekujuci da partizani dodu
'i oslobode nas. A rezultat je bio ponovno dovodenje
:pohvatanih i njihove strasne price.
Mladic i njegtwa sestra

Stan Habibe Orucevic-Delalic bio je jedna od relejnih stanica veC samim tim Sto je u njemu stanovao
njen brat Salem Delalic, izvanredno aktivan partijski
radnik, sekretar Mjesnog komiteta SKOJ-a i clan Mjesnog komiteta Partije u Mostaru.
204

I

i·
I
I

i

Taj skroman tih1 osamnaestogodisnji mladi6 rna"
turant gimn~zije, yrisao je i svom profesoru Alojzu
Bencu, kOJl ]€ vee bw povezan s pokretom i zamolio
ga da u svom stanu pruzi utociste i tadanjem sekre~aru. Mjesnog komiteta KPJ za Mostar Dzemalu BiJed•cu. U profeso;ov_om domu, uz pomoc njegove supruge O~ge, b1lo Je Jedno od sjedista Antifasistickog
fronta zena u gradu.
U~abibinom stanu u Donjoj mahali bilo je citavo
s~lad1ste. Stlzalo je tu i po 300 kosulja odjednom, da
b1 se ]JOtom odn~silo, a oni koji su dolazili izgovarali
su lozmku: ,DaJte m1 spanak ... «, »Dajte mi prasu .. ,·«
J ednog dana je Salem, negdje oko juznog mosta
na_ N er~tv1, ad nekog talij anskog vojnika kupio jedan
p1stolJ •. neko je to opazio. Kupio ga je i donio kuci.
Ah pratlla ga je policija i uskoro - evo agenta TrboDJe, kOJl otvoreno re6e Salemu:
- Kupio si piStolj ...
. Agenti su sve p~etresli, ali nista nisu naS!i. Dan
pnJe otpremljena je veca kolicina robe a sanitetski
n;aterijal bio je dobra sakriven u uglu, 'gdje se nalazw vehk sanduk kao bunker. Salema su ipak odveli u
z:;tv~r, ali posto pistolj nije naden, i blagodareci raznrm 1ntervenc1Jama, .uspio se izvuCi.
•H_abib&lt;: je,_ i'im su Salema odveli, pistolj sakrila u
nuzmk. B1la J_e :' vrlo teskoj situaciji, jer za sav taj
rad ntsu ~ai:, 1 n1su smjeli znati, ni njen muZ, ni
svekrva, n1 UJena zaova, koje su stanovale s njima.
Jednog dana pocetkom maja 1942. ·krenuo je Salem u Sarajev~. Nosio je vrlo va2an izvjestaj Mjesnog
kom1teta PartiJe o radu partijske organizacije u Mostaru. Tada su ona dvojica provokatora iz Sarajeva
putovala sa Saleroom, jer su isli natrag, u Sarajevo.

205

�Cr~~ legije. Jure ~':ar:~etic je b~jesan upao u celije i
trazw part1zane vrcucr r psuJUCi. Bio je tu i agent
Salko Pavlovic .. Upali su u Salemovu celiju ; navalili
da. ga tuku. Zahm su ga uveli u Habibinu celiju ; ba~rh :"'_Pod. Bio je gotovo mrtav. Habiba nije mogla
1zdrzah_~ povikala je: &gt;&amp;leme, oCi moje .. ·"'"'Nato je
FrancetiC udario nju cizmom u trbuh taka da se dmah onesvijestila i ostala u nesvijestl svu noc. N ~ke
z:"tv?rem.~e, Mostarke, pruZile su joj pomoe i povrahle Je u zrvot. Habiba je dosla k sebi.
Ljekar je saopstio Franceticu o Salemu:
- Gotov je ...
. J:::I~biba se jos nije bi!a odala da je Salemova sestra
Jer JOJ ]'€ Salem load je ono dijelio kruh bio naroCit~
dao znak da do smrti treba sutjeti da ne kaze da J·e
sestra.

Negdje oko Konjica zapocela je igra u kojoj su se
Vatroslav Vrdoljak i Silviie Kranjcevic otkrili kao
provokatori i Salema u vozu uhapsili. Odveden je u
Saraievo. Putovao je s legitimacijom i pod imenom
&gt;~IvkoviC-&lt;".

Krecuci na put rekao je Habibi:
- Aka se ne javim za dva dana kartom, znaj da
sam u zatvoru ...
Posta nije stigla karta, Habiba je posumnjala da
se nesto dogodilo. Kako je tada isla u Ljubuski, otkud
su oni rodom, njen otac Mustafa dao joj je dosta novaca i ona je s jednim stolarom iz Ljubuskog, Jusom
Sukalicem, otputovala u Sarajevo.
Kad se u Sarajevu pocela interesovati za Salema,
dosao je k njoj agent Salko Pavlovic i uhapsio i nju.
a Jusuf se vratio u Ljubuski neobavljena posla.
U zatvoru je Habiba zapazila da usta8e ne znaju
da je Salem njen brat, jer je putovao s laznom legitimacijom, i da su zakljucile kako je Salem kod nje bio
samo podstanar, pa su je kao njegovu stanodavku
uhapsile.
Dok je bila u zatvoru ,Cemalusi« jednom je Habiba ugledala Salema kako dijeli hljeb zatvorenicima.
Poslao joj je cedulju: »Bibe, ako ipak ostanemo zivi
dugujemo zivot sestri Fizi«.
U Sarajevo je, naime, bila stigla i druga Salemova
sestra Hafiza, napredna omladinka i ilegalna radnica
u Ljubuskom.
Ona je upotrijebila sve sile i novae da bi izvukla
brata i sestru iz zatvora, ali 1o nije bilo moguce.
I Salem i Habiba su prebaceni u zatvor ustaske
policije. Zatvoreni su u 6eliju do celije, ali ustase jos
nisu znale da su brat i sestra.
Poeela su stravicna saslusavanja. U to vrijeme su
ustase pretrpele tezi poraz na Romanij~, i komandant

206

.• Konac'?o, Habiba je odvedena u logor u Staru Grad1sku. Tu ]e ~sla POZJ?anice - Muneveru Mahic, uce~:ncu, rodom .rz ~Jubusk_~'~, koja je uhapsena u SaraJevu, Nunu r Arsu Mus1c, Fatimu Brkic, medicinarku, Azru. Grebo, Habibu-Bibu Harambasic i druge.
PoshJe dva mjeseca i Salem je sproveden u taj isti
lo!1?r. Munevera je. uhvatila vezu s njim, i zahvaljuJUCI tome Hab.r?a Je po.n.ekad uspijevala da po8alje
Salem:' !&lt;oma~:hc h~Jeba. 1~1 glavicu luka, jer je radila
u kuhmJI .. Ah prrs]elo JOJ je kad je jednoj porodilji,
ne~oJ Ol!(r,_ dava~a tn kuhana krumpira, koja je ukrala 1;: kuhmJe ..B"': u to""; c~u naisla je ustaskinja Maja
B.uzdon. Opahla }e Ha,brb1 samar i odvela je zapovjedmku logora Majstorovicu. On je zacudo niJ. e za to
kaznio.
· '
'
.

Habiba ie vidjela Salema nakon 1ri-&lt;.'etiri mjeseca

Je~?-om kada je kreCio logor. Ali ubrzo je ubijen ~
CVIJ&lt;;tu mladosti, u devetnaestoj godini. Eva kako' J·e
to b1lo.

207

�J ednog dana ustase su pozvale Hajriju Kulenovic
da je puste iz logora. Kad su je toboze pustili da ode
Habiba je ugledala s njom na izlazu iz logora i Salema
sa ruksakom na ledima, kao da ide kuci. Bio je veoma
slab,, iznemogao. Ljekar je govorio da ne moze putovati jer je strahovito izmucen.
Na izlazu iz logora cekao je automobil. Hajrija i
Salem su usli u automobil, koji ih je, umjesto u zivot,
odvezao u smrt. Bila je to jos jedna svirepa ustaska
igra. Odvezeni su do jedne jame kod Gradiske kod
koje su ustase ubijale, i tu usmrtile i hrabrog sekretara mostarske organizacije SKOJ-a. To je bilo u jesen 1943. godine.
Uzalud je njihovca sestra Hafiza boravila dugo u
Zagrebu, i dalje nastojala svim silama da izvuce iz
logora brata i sestru. Salem, za koga su ustase znale
ko je i sta je, nije mogao ziv iziCi, ali je Habiba pustena kao njegova stanodavka.
U logorima u Italiji
Znatan broj Mostarki (i Mostaraca) camilo je u
logorima po Italiji. Oni su najprije bili zatoceni u Jugosla"rji, na otoku Mamuli i Prevlaci, u starim
memlji"im tvrdavama, a kasnije su otpremljeni u velike koncentracione Jogore u Italiji.
Vidjeli smo vee da .su mnogi mladi !judi, odnosno
s,j koji su bili zdraviji, &lt;Jdmah po raspustanju logora
u vrijeme kapitulacije Italije, cim su stupili na tlo
Slovenije, postali borci slovenackih j.edinica u Sloveniji i da su osta,;li najbolje utiske na narod.
U italijanskim logorima se oeajno zivjelo. Glad,
nehigijenske prilike pod &amp;atorima i u trulim barakama, bolesti, okruzenja Zi.com i fasistickim stratama
-to su bili zlokobni pratioci svakodnevnice. Sjecanja

208

�na zivot u tim logorima posebno u zenskom logoru u
Viscu (Visku) ne6e usahnuti ni u jednom logorasu i
logorasici dokle god hudu Zivjeli.
Jedna ad clanica Partije koje su prezivjele te !agore hila je Zora Keseljev,a, uciteljica iz Mostara, zena
koja je najvjernije opisala zivot u zatocenistvu. Njena
sjecanja su uzhudljivo svjedocanstvo ne samo o Zivotu u Zenskom veC i susjednom, mu&amp;kom logoru, a
ohadva logora su hila partijski medusohno povezana,
a zatoCenice i zatoCenici su hili razvili sadrZajan politicki rad.
Eva jednog dij ela zapisa Zore Keileljeve:
,Negdje sredinom juna 1943. godine grupa zenskih logoraS;a sa Prevlake-Mamule transportovana je
u Iogar Visko kod Udina.
Taj Iogar u Visku je, po mom sadasnjem sjeeanju,
hio jedan ogroman prostor, kompleks zemljista, tacna
odreden, a muSki i ~enski dio bili su ogradcni Zicama.
Muski Iogar se sastojao od satora, a zenski od trosnih
haraka. Da se zimi u tim harakama zivjelo vjerojatno
je da hi mnogo zena pomrlo - nesto od zime, a dohrim dij elom od gladi.
Meni je iz Mostara hila poznato da je Zijo Seva
hio jedan od partijsk_jh radnika u gradu, da su Gaso
Ilic i Husnija Kurt hili clanovi Partije. Najprije sam
se orijentisala na njih, jer sam i sama hila clan Partije. Poslije nekoliko dana meni je Zijo saopstio da je.
u muskom logoru osnovana partijska organizacijaod ·
nekoliko clanova, da je on odreden za sekretara, da ce
GaSo IliC iii on, odrZavati vezu sa mnom u Zenskom
logoru..:..:,

Muski i zenski logor hili su jedan od drugog odvojeni dvostrukim redovima hodljikave zice, i sva sporazumijevanja su se morala obavljati preko tih redova
Zica.
209

�Zenski logor se sastojao od viS€ barak~, pa je tr::
balo.pronaci u svakoj baraci nekoga ko b1 mo~ao_b1tl
veza a to niJe bilo Jako. Iako se uspJelo da se 1 u zensko~ logoru osnuje narodnooslobodilacki odbor i da
ozivi skojevska organizacij.a koju su cinil.e mla~e Mostarke a i djevojke iz drug1h kraJeva, vecmom 1z Hercego;ine. Osnovano je sedam aktiva SKOJ-a.
Organizacija u zenskom Jogoru pocela i&lt;; veli~e
akcije. To su bile citave pobune, osob1to usl]ed ~~~e
hrane. Bilo je izvrtanja kazana, protestne delega~Je
su odlazile u upravu logora i negodovale, r~sturani_ ~u
i citani leci i slui\ane radio-vijesti. Stampam maten]al
je stizao iz susjednog muskog logora. Cak je u toj logorskoj camotinji bio orgamzovan kakav-takav kulturno-zabavni Zivot.
U muskom logoru j e organizacija bila mn'.'go. s~a.
U njemu su postojale i organizovane VOJTI~. Jed1mce,
bataljoni i cete. Pribavili su bili i nesto .or;:zJa 1 uspostavili vezu sa oo:ganizacijom Komumstlcke par\!Je
Italije u Udinama i s odlicnom organ!zacijom bora~a
u koncentracionom logoru za slovenacke borce u bhzini. To je bilo moguce jer su muskarci odvodeni i
izvan logora na razlicne radove.
Zene su promatrale prilike u susjednom logoru, i
cim bi primijetile uza zicu okupljene Ziju Sevu, Husniju Kurta, Gasu Ilica i druge, znale ~u ~a se _sprema
klakva .akcija, jer su se uglavnom &gt;)'&lt;na Zl'Cl&lt;-&lt; mruSkarct o
tome dogovarali.
FaMsti su osjeeali da se u logorima nesto dei\ava i
radi, i neprekidno su upadali u nji~ i v:sm premetaCinu u b.arakama, istr.a:ZivralJi, sa:sliusavall 1 ,....hapslh-&lt;-&lt;,
U 1ogoru su postojali posebni zatvori, tzv. »skurice«. To su bile male usamlj&lt;me barake u koJe su _zat:
varali logorase koji su bili sumnji~i ili su se istlcah
u protestima. To je bila kazna. U »skuncama« su zat-

210

vorenice ostaj.a1e odr,edeno vrijeme hez horane i vode,
a nije bilo ni pokrivaea.
Zatvaranje u te zatvore izazivalo je nove proteste
i akcije u logorima. Osim toga, organizacija se brinula
da se tim zatvorenicama doda nesto hrane. Ona se
morala baciN preko krova, je[' &gt;J.!Skuriee-&lt;-&lt; nis.u iimale

prozora. I voda je spustana odozgo, preko krova, na
konopou.
Pred slom fasizma pojacane su u logorima straze,
ali su i zatvorenice imale svoje straZe i &lt;&gt;bavjeStajnu
sluzbu. Morale su biti na oprezu zbog mogucnih odmazdi, odvodenja i ubijanja zatvorenica pred slom, u
posljednji cas. U isto vrijeme, fasisti su osjetili i strah
pa su na mjesta gdje su dotle driali po dva-tri strata'"' postavljali jos jace straze.
BuduCi da se osjecalo da predstoji slom fasizma,
zene su se pocele pripremati za bjekstvo: sile su ruksake od cebadi, izradivale kape, priglavke i sve drugo
sto je bilo potrebno za odlazak iz logora kad dode do
rasula"&lt;'&lt;.

Uz Zoru Keseljevu jedna od najagilnijih politii'kih radnica u logoru bila je Radojka Krcmar. Ta je
zena pripremila i zapo·cinjala mnoge akcije, i u svemu
je bila prva.
Nekako sredinom avgusta 1943. godine proculo se
da ce fasisti logore rasturiti a zatvorenice predati policijama u onim krajevima iz kojih su i dovedene. Stoga su jednom prilikom izvedene snazne demonstracije, kojima su faSisti veorna iznenadeni. Odmah su sve
&gt;-&gt;Skurice~~

napunili zatvoflenkima. Prije toga su »Skuuglavnnm bile &gt;&gt;:samoioe&lt;&lt;, .a sada ISOU u svaku ubacili po viSe zatvorenica, jer nisu imali dovoljno tih
&gt;&gt;samiea«.

rice~&lt;

1

,
Fasisti su za sve vrijeme rata nastojali da vrbuju
zene za svoje spijune. Stoga se organizacija morala
boriti i protiv toga zla. One koje su postajale provo-

211

�katorke otkrivene su i kaznjavane. Na primjer, spijunku bi iznenada pokrili cebetom po glavi i potom je
dobro premlatile ada ona ne bi saznala ni ko je bacio
cebe na nju ni ko ju je mlatio.
Provokatorke su prepoznavane po paznji fasista
prema njima, po boljim uslovima Zivota, naroCito po
boljoj hrani s hljebom koji su ostale zatvorenice rijetko i vidjele.
Organizacija je preko svojih strazarki budno pratila kretanje svake provokatorke, i kad bi se one, jedna po jedna, pocele iskradati iz baraka ili bi skupno
nekud krenule, organizacija je s mnogo opreznosti i
paznje proglasavala vanredno stanje, jer se po tome
znalo da fasisti nesto istrazuju i da pripremaju represalije.
Tako je u logorima docekana i kapitulacija Italije.
Evo sta o tome kaze Zora Keseljeva:
»Odmah po kapitulaciji izisla je grupa od 80 drugova i drugarica iz logora. Poslije nekoliko dana putovanja naisli smo na partizansku patrolu. Dovela nas
je do staba slovenacke brigade ,Ljubo Sercer-«, u kojoj je nacelnik staba bio Mile Kilibarda. Poslije ~mo
rasporedeni po bataljonima i 6etama.Sercerove bng~­
de. Od osamdeset boraca iz logora koJt su se dobrovol]no prijavili da ostanu u partizanima 35 je bilo Mostaraca a od toga broja sectam zena. Posto smo rasporedeni' u jedinice, najveci broj nas iz Mostara dobilo je
funkcije - bilo u ceti, bilo u bataljonu, Hi u partijskim org.anizacijama-&lt;&lt;.
Jedna grupa zatvorenika krenula je preko Trsta
prema Hercegovini. U njoj je .bila Dinka Prohaska.
Stigli su do Neretvanskog parttzanskog .odreda 1 ~tu:
pili u nj. Pred sestu neprijateljsku ofanZlVU prebacem
su naVis.

212

Jedna od prvih djevojaka koje su uhapsene i odvedene u logor bila je Zehra Kalajdzic. Mnogo gore je
prosla od drugih, jer je u logorima najduze provela.
Ona se sjeca:
~&gt;U Mostarskom zatvomi 'Celovini' bila sam u samici petnaestak dana. Iz Mostara su nas odveli u tvrdavu - zatvor ,Lovrijenac', u Dubrovniku, gdje smo
zadrzani nekoliko dana. Odat!e smo prebaceni u ,kazbek', zatvor na Lapadu, u kome nije bilo pravih celija
vee Sll to bile neke supe bez poda, Lefule smo neposredno na kamenju. U jednoj takvoj supi zatekla sam
Dragicu Pravicu. Tu smo bile samo nas dvije. U susjednoj supi su bili muskarci, a medu njima i moj
brat Teofik i Dragicin brat Rade. Iz tog zatvora sam
sa bratom i vise drugova iz Trebinja prebacena trabak&lt;U!om u luku Civ·;tanuove - Marche, u srednjoj Italiji, a odatle vozom u medunarodni Zenski koncentracioni logor Poilenzu kod mjesta Macerata u provinciji
Marche.
U Pollenzi je bilo dosta drugarica iz .Jugoslavije.
Osnovale smo ilegalne kruzoke za politicki rad. Vodila nas je drugarica Zora Marijevic, predratni komunlst iz Rijeke.
Nekoliko mjeseci poslije kapitulacije Italije medunarodni Crveni krst je pr-euzeo deportaciju zatvorenika. Stigla sam u Mostar tek u martu 1944. 'U putu sam
prelezala tifus. U Mostaru sam se povezala sa ilegalnom organi:zacijom u mvjoj Cetvrti sa druga:Hcom
Mevzetom Kreso i drugima, i izvr.Savala sam postavljene mi zadatke. Po odlasku moga oca u partizane,
avgusta 1944, s majkom sam s·e krila kod nasih partizanskih porodica«.
Te potresne priCe o stradanjima Mostarki u logorima samo su odbljesllk stradanja tih po:lrtvovanih zena i dio su velike borbe zitelja tog grada.

213

�U mostarskim zatvorima
U kucl Kurtoviea u Cernici odmah poslije kapitulacije Jugoslavije doneseno je vise karabina, metaka i
bambi. Izgradeno je tajno skloniste u sjenici, izmedu
dasaka i jedne drvene pregrade.
U tim poslovima je ucestvovala i Ilduza Kurtovic,
zena koja je uhapsena pocetkom 1944. godine. I ona
je bila u onom policijskom spisku koji je sastavio sef
pohdjte dr Soic i uputio vh\oj ustaskoj vlasti. Evo sta
Ilduza prica o tom hapsenju:
,J ednog dana, u samo svitanje, pocetkom 1944.
godine, dosli su po mene ,feld2andari' i agenti, njih
pet do sest, i odveli me u automobilu u Vladicinu kucu u zatvor.
Uveli su me u podrum i &lt;Jdredili mi jedn&lt;J mjesto
n.aredivsi mi da tu nepomicno stojim i gledam u jedan
mali nacrtani kruzic. Stajala sam nep&lt;Jmicno i posmatrala taj kruzic dva dana i dvije noci. Bil&lt;J je jo8
d&lt;Jsta drugova i drugarica koji su tako nepomiC.no stajali. Vrlo cesto su d&lt;Jlazili ag.enti, i to tiho, u earapama,
kako im ne bismo culi hod, i iznenada bi nas poceli
udarati nogama, sakama i pendrecima. Ponekad bi
nas udarali i glavom o zid.
Poslije jednog dana stajanja odveli su me na saslusanje u jednu gornju sobu. Prilikom sa.Slusavanja
bilo je prisutn&lt;J pet-sest agenata i jedan g.estapovac u
ofidrsk&lt;Jj uniformi. Ispitivali su me o partijskoj organizaciji i komunistima. Nista nisam priznala. Poceli
. su me samarati i udarati sakama, nogama i pendrecima. Stavili su me ,na tramv.aj' i mucili. (Uhapsenika
vezu uz jednu gredu kao na razanj, gredu po"oze izmedu dva stola i okr·ecu zajedno sa vezanim eovjekom
kao ra2anj tukuci mucenika).
214

Kasnije su me saslusavali jos dva pula. Uviejk su
mi postavljali ista pitanja. Nije mi poznato ko me je
odao. Ni danas ne znam na ciju sam dostavu uhapsena.
Poslije dva dana stajanja i gledanja u kruzic ubacili su
me u celiju broj tri. Tu sam bila s Fahrom Orman i
Dikom Hadzic. U njoj su me dr2ali dva ili tri dana,
a poslije su me prebacili u jednu vecu zajednicku celiju. Dok sam bila zajedno u 6eliji sa Fahrom ona je
plakala i pricala da je strasno muce. Kazala mi je i to
da je bila prisiljena prilikom mu6enja da govori ono
sto nije istina. Nju su vrlo cesto vodili na preslu8avanja, i tamo bi je zadrzali po nekoliko casova, a kad
bi se vratila srusila bi se u 6eliju od nemoCi i bolova.
u glavnom su noeu ispitivali i tukli zatvorenike.'
Mislim da sam bila 19 dana zatvorena. Moji roditelji su intervencijama uspjeli da me oslobode.
Nakon pustanja iz zatvora vrlo cesto ie dolazio u
nasu radnju policijski agent Cvitanovic. Pripadao je
ustaskoj nadzornoj sluzbi. Iznudivao bi od mene Zivotne namirnice i drugu robu koja se prodavala u
r.adnji, a niSta nije pl1a6ao. Ucjenj.ivao me je-:~.
Tog zloglasnog zatvora je dopala i Marica CvHkovic, radnica Fabrike duhana.
Uhapsili su Maricu, cstrpali je u policijsku &gt;&gt;maricu« i odvezli u VladiCinu kucu.
Zatekla je mnoge svoje poznanice kako stoje uza
zid.
Morali su tako da stoje i svaka je imala pred sohom ucrtan kriz ,u koji j.e mo•l"ala gledati. Nasli su jedno mjesto i za Maricu, i on.a je stala da gleda u i·ednu
tacku. Niko se nije smio ni pomaci.
Jedna zatvorenica je, iznemogla, naslnnila glavu
na zid. Zato su u samu ponoc agenti sisli iz zgrade i
odvukli strazara koji je i nju cuvao da ga kazne batinjanjem, jer nije pazio i jer je dozvolio da ta zena
tako nesto ucini.

Z15

�Zene su vodene na sasluSa.nja, tako i Marica. Izmucenim, zednim i gladnim punili bi usta solju radi jos
vece zedi. Zatim bi uslijedilo stavljanje »na tramvaj«.
Pred Maricu su stavili pismo koje joj je bio uputio
jedan clan SKOJ -a trazeci od nje savjet s kim da se
poveze kako bi USaO u sumu. Maricu je poznavao kao
sekretara partijske organizacije u sibenskom zatvoru,
otkud se s robije spasila poslije kapitulacije Italije.
Policija je p'smo uhvatila i istrazitelj ga je stavio
pred Maricu da ga cita.
Kad je proc,itala tekst odmah je rekla da joj je to
neko podmetnuo. »Dajte mi olovku i papir«- rekla Je
istraZitelju - &gt;&gt;i ja Cu isto takvo pismo napisati varna
pa eete onda i vi morati u zatvor, jer takvo pismo !llOZe svako svakom da napiSe . .. -«
I Marica je pretrpjela zestoko batinjanje kao i sve
ostale, ali je ostala pri svojoj izjavi.
Stavili su je u celiju bez prozora sa Ilduzom Kurtovic i Fahirom Orman-Cisic. Tukli su je i mucili i
dalje, ali ona nije popustala.
.
Na kraju su u jasenovacki Iogar tada upucene Bera Cemalovic, Fahira Orman-Cisic, Dlka Hadzic i Fatima Balta, a pustene su Ilduza, Marica, Mira Hacam,
Kevsera Tikvina i Tidza Santic.
U kuci komunista Hajrije i Fije Basagic, ciji je
brat Hido bio partijski radnik, od godine 1941. do
rasturanja te porodice koncem .1943, nalazili su utoCiste mnogi ilegalci. U njoj je duze stanovala Olga Marasovic, pa se tu dogodio i susret s policijom kad je,
u drugoj polovini 1942, u Mostaru, boravio Svetozar
Vukmanovic Tempo, iS!an Vrhovnog iitaba NOV i POJ.
Poslije pete ofanzive kuea je hila utociiite boraca.
Jedna od sestara koje su prezivjele rat. Fija Basagic-Ljubovic (umrla poslije rata) ostavila je opsema
.sjeeanja na zbivanja u njihovoj kuCi. Evo te potresne
price:

216

»Sjecam se dobro, bilo je lijepo avgustovsko jutro,
oko cetiri sata, kada nas je iznenada probudila lupa na
vratima. Bilo je to u zoru 20. avgusta 1943. godine.
Povirila sam na prozor i o:Pazila u dvoriStu mnogo uniformisanih Nijemaca, a jedan u civilnom odijelu. Nekoliko njih le2alo je na zemlji, ali su hili okrenuli
puskomitraljez prema vratima kuce. U isto vrijeme
ustala je i Hajrija. a ja sam sisla da otvorim vrata.
Cim sam ih otvorila opkolili su me i poceli me ispitivati neprekidno ponavljajuci ova pitanja: &gt;·Da li je
tu Okrugla? Gdje je Traktor? Mora da su tu! Sigurno
su ovdje... « Dok su jedni mene hili opkolili, drugi su
odmah produzili gore stepenicama drzeci u rukama
pistolje i puske na gotovs. Poslije su naredili da se
obucemo moja sestra i ja, ali nisu dozvoljavali da budemo blizu jedna druge, vee su nas odvojili. U meduvremenu su sve ispreturali CineCi premetaCinu. Odnijeli su sve fotografije, pisma, knjige, bez obzira na
to da li su bile po!itickog sadrzaja, z&amp;tim strucne knjige i slieno. Osim toga, odnijeli su sve dokumente.
Pitali su moju sestru Hajru sta je po 7.animanju.
Odgovorila im je da j e domacica, ali kako su prilikom
premetacine pronasli njen studentski indeks i procitali da je beogradski student, brecnuli su se i prigovorili: ,Jos beogradski student.. .' Udarili su joj nekoli·
ko samara. Civila koji je predvodio njemacke vojnike
ovi su (}S]ovljavali sa ,here Ekhart'. Sve iito su odvojili - knjige, dokumente, slike i ostalo - strpali su
u kofere. Nasli su .i nesto malo letaka - biltena koje
nismo hili uspjeli da rasturimo i neke Hajrijine pribiljeske, vjerovatno za zenski bilten.
Odvezli su nas automobilom u Vladicinu kucu u
zatvor. Po dolasku u zgradu onaj civil je naredio stra2arima da mene ndvedu u sobu broj tri, a Hajriju su
odmah odveli gore, vjerovatno na ispitivanje. Tada u

217

�celiji nisam nikoga zatekla. Bila je sva vlazna i mracna, bez prozora. Tesko sam disala,. Znam da su nekoga,
kad sam ja doola, odatle prebac1h u sus]ednu oda]u.
Nakon izvjesnog vremena, mozda oko dva sata docmje, cula sam kad se Hajrija vracala u pratnji straza.ra.
I nju su zatvorili, u susjednu celiju, a domalo sam cula kako pljuskaju vodom. po celiji, i vjerojatno ~o
njoj. Istovremeno sam cula uzdahe moje se.stre. Posh]e
dva dana, prilikom odno8enja k1ble, usp]ela san: da
vidim svoju sestru kroz spijunku. Stajala Je zgrcena
u jednom kutu. Izgledala je izbezumljeno. Pogledale
smo se, i od tada je vise niakda nisam vidjela.
..
I mene su odveli uskim stepenicama na gorn]1
sprat. Govorili su mi da ja mogu uciniti da puste moga brata i sestru, da imaju viSe spijuna u :ed?v1m~
pokreta da oni znaju gotovo sve, a zatlm p1tah da 11
znam ,Okruglu', kako joj je ime, ko je ,Feda' i jo8 neke
drugove, odnosno njihove pseudonime.
Posebno su mi nagla8avali da je u njihovim rukama moj brat Muhidin i da mu ~og:; pomoCi, kao ~
mojoj sestri, ukoliko budem govonla sto me budu om
pitali. Uporno sam im govorila. d~ je mo] br~t pogm':o
u brvatskoj vojsci. Na to me Je Je~an. od nph. udar1&lt;;
bieem preko leda i ramena. Provoc1rah su me 1 na taJ
nacfn sto su ·pitali: ,Da li bi voljel.a vidjeti brata ?' Na to
sam im odgovorila, kao i ranije, da je on mrtav. Poslije toga su mi daLi jedan spisak aktivist": NOP-a ~a
ga ponesem sa sobom u celiju, pa ako ko]eg od nph
znam kao aktivnog da stavim kriZic pored njegovog
imena. Na tom p.apiru, veliCine viSe od polovine arka,
bilo je po prHici 20-25 imena i prezimena. Sjecam se
ovih imena sa tog spiska: nekog Segetala, o koJem su
me kasnije opel ispitivali, Ljube Bresana, Hamid:" Vuka, nekog od Brkic.a i drugih. Osim tih imena 1 prezimena bilo je nekoliko samo imena, kao: ,F'eda', , Traktor', ,Okrugla', ,Zuti' i viSe sene sjeCam. Ponovo s~
218

mi napomenuli da se predomislim i da mogu kucati u
svako doba. Odgovorila sam im da u onoj odaji ne vidim.
Prebacili su me u prostoriju broj pet. Ulazeci u
tu celiju opazila sam jednog covjeka kako sjedi
u jednom uglu. Izgledao je vrlo jadno - gotovo kao ·
mrtvac, jer je bio veoma mr8av. K.ad se pridigao vidjela sam da je bos. V rIa tesko se kretao, zapravo se
gegao, i bolilo ga je pri hodu. Imala sam osjecaj da j-e
tifusar. Jezivo je izgledao. Oci- duboko upale, i jedva je gledao. Odavao je sliku kao da je sav bio deformisan. Dugo ga nisam mogla prepoznati iako sam ga
od ranije znala. Bio je to Ljubo Bresan. Prosto drugi
cavjek. S njim sam provela u celiji tri dana, a cetvrti
dan predvece su ga nekud odveli s nekoliko drugova.i
drugarica. Tadasu prozvanaovaimena: Ljubo BreSan,
Muhidin Bai\agic, Hajrija BaSagic, Cimba Cema!ovic
i Haso Fazlinovic Zuti. Te su osobe nekamo odveli. To
znam po tome sto sam aula zvuk motora kamiona ili
automobila.
Dok sam bila u celiji zajedno sa Ljubom Bre8anom,
nakon upoznavanja govorio mi je izmedu ostalog ovo:
,Drzi se dobro', jer to nama dolikuje. Zna li se u gradu kako se mi drzimo? Ako bi ikada izasla slucajno
iz zatvora, pricaj o tome da me je ,Zuti' odao i mlatio bicem, i to u prisustvu Svaba. I on je,kao i Svabe
traZio od mene da priznam !'
Zatim mi je Ljubo pricao da je bio u ustaskoj po!icij.i, potom u gestapovskom zatvoru i da stalno seta
iz jednog u drugi zatvor, da ga nose kao vrecu tamo-amo. Rekao mi je i to da mu je najtezi trenutak bio
kad mu je dosla sestra, odnosno kada je ona pala pred
noge sefu policije Roki moleci ga za njega. Na to je
Roko rekao da pustanje zavisi samo od mene. Kad
sam ga upitala: ,Zasto si takav?'- on mi je odgovorio

219

�da ga svi redom mlate u policiji i Gestapou. SjedeCi,
primijetila sam, posto je bio bos, a narocito kad bi podigao nogav.icu, da je po nogama imao duboke i krvave brazgotine - tragove mu0enja. Inace je duhom bio
dobar. Jednom mi je rekao: ,E, da smijemo zapjevah
kao nekad u Zaliku ?'
Takoder me je bodrio i kada sam ja tiho pocela plakati. Rekao je dane smijem biti malodusna, bez obzira
nato Sto su mi brat i sestra u zatvoru, jer ma1oduSnost
neprijatelji iskoriscavaju. U razgovoru je opet stalno
navodio na upozorenje kako treba da se drzim. Zanimalo ga je sta se prica u Mostaru o njihovom dr2anju, da li .se zma da je Haso Fazlinovii: provokator.
Poslije dva dana opet su me saslusali u istoj sobi
na gornjem spratu. Pitali su me da li sam se predomislila i da Ji znam ko je ubio Trbonju. Nastojali su d.g
od mene doznaju pojedinosti o Hajrijinom radu i o
njoj samoj, to jest, zasto se nije zaposlila, kame dajemo crvenu po·mDC, ko radi ,po tehnici' i sliCno. Ja
mnogo Sto nisam ni znala, a i Sto sam i znala uSutila
sam. U glavnom su me o tome ispitivali.
Istoga dana su me ponovo odveli na ispitivanje.
Zeljeli su da doznaju o mojim starjesinama u sudu,
u kom .sam tada radila kao daktilograf i cinovnik. Takoder su me ispitivali da 1i sama kucam na masini ili
u prisustvu nekoga i kakav je. polit\Cki stav predsjednika suda. Na to sam odgovorila da nikada ne j&lt;ucam
sama i da se ja ne zanimam za politiku i dodala sam
to da je pred;j ednik sud a dobar Hrvat. Na to su pitali
da J.i je anglof,i\ iii germanofil.
Mislim da je to bio sutradan kada su me opel zovnuli te mi kazali da Cu id kuCi, da je za mene intervenisao predsjednik suda i da je sud dao pismenu garanciju, to jest jamstvo da se necu nigdje udaljiti i
slicno. To su mi pokazali. Istom prilikom su mi nare-

220

dili da se javljam svaki dan i ukoliko bih slucajno
vidjela ,Okruglu' ili ukoliko bi dosla, da o tome njima javim.
Vratili su mi prilikom pustanja sve kofere sa slikama, knjigama i dokumentima. Kad sam dosla kuCi ustanovHa sam da je nestalo zlatnih predmeta - ostavstine od moje majke. Nestao je dugi zlatni Janac,
pet-sest velikih zlatnika, dva prstena i jos jedan manji lancic sa privjeskom.
Dok sam bila u zatvoru doznala sam da su u to
vrijeme u jednoj skupnoj sobi bili: moj brat Muhidin,
Cimba Cemalovic i neki Brkic, au drugoj c~Jiji Ljubo
Bresan i moja sestra Hajrija, a slobodnjak je bio Haso
Fazlinovlc Zuti. To sam dokucila prema prozivkama
za saslusanja, jer bi cula kad straiari zovu pojedine
drugove i drugarice,
Poslije pustanja izvjestila sam o svemu sto sam u
zatvoru saznala drugrariou Olgu Mar.asovi·C. Rek!la mi
je da joj je mnogo sta poznato. Pitala me je za pojedinosti o nekim drugovima i drug.aricama i o njemaCkinl
metoda:ma ispitivanja, dodavsi da nasa sluzba prati drZanje svakog pojedinca~~.

221

�BJEGOVI

··Dobra sam zapamtio taj dan: 12. avgust 1943. Tog
jutra dosla je u moj ducan Nada Bitanga i trllZila
100000 kuna kGje je ostavio ·kao narod!nu pomoc Torno CipCic, natporuCnik«, - priea Sukrija Vranic, krojacki radnik koji je na posljednjim izborima u staroj
Jugoslaviji na radnickoj listli bio zamjenik kandidata
komuniste Rade Bitange. - »Dok sam brojao novae
opazio sam na prozoru kuce koja je bila preko puta
mog ducana da se sire zavjese. Palo mi ,i e u oci da
neko iza zavjese motri kako ja Nadi brojim novae.
Zakljucio sam· da smo poo paskom i da nas prate.
Onaka brojeCi novae rekao sam Nadi: ,Ako bi dosli,
reci da ti vracam novae sto si uplatila za neki stof cija
ti se boja i kvaliteta ne svidaju'. Razumjela je to, i
posto sam joj novae &lt;Jdbrojao otiS!a je, a i ja sam
oomah napustio ducan.
Sutradan sam oti8ao u svoju radnju. Bas kad sam
ulazio dosli su dvojica Nijemaca i jedan tumac. Naredili su mi da podem s njima. Odmah sam poceo da
razmisljam o b}egu. U8ao sam da uzmem kaput iz
radionice, ali sam pobjegao u sokak i uletio u kucu
Drljevica. Ali kako j e kapidzik bio zakl,iucan, nisam
mogao da udem unutra, pa sam se sklonio u zahod,
Dok sam bje2ao jedan je Nijemae pueao na mene, ali
me :nfj'e pogodio. Uhvatili su me u tom zahodu, i vee
tu mi izbili nekoliko zuba«,

222

Stiea.jem. sreenih okolnosti Suk:rija je pobjegao iz
zat':'ora '.nasao se na uliei, Dvoumio se trenutak sta da
radi, ali Je !'.roduzio ulieom u kojGj je Sahat kula. No
neka on pnca:
~&gt;-Vi~io ~am staru Zen~ i mt:nolio je da, ako Nijemci
budu p1tah za mene, kaze da sam oti8ao prema brdu.
OdgoSvonla m1 J€: ,Ho6u, sine moj'. Zatim sam otreao
kroz • ehitluk i usao u araluk Hadzi Ahmeta Karabeg~. Us~o sam i u avliju i preko zida skoeio u neku drugu a':'hJu. Opaz1le su me dvije sestre Ljubovicke. Kad
sam 1m rekao ko sam i da sam pobjegao iz zatvora ka::"1&lt;; su da me ne. smiju J?rimiti, ali su mi pomogle da
se lspenJem na. Jedan z1d i sakrijem se iza odl'oaka.
Klo::~o sa~ od IZnemoglosti. Zaeuh neki glas: ,Suero,
sko;1. T_o .Je hila Zekira Karabeg. Posta sam bio riemocan n1s':m mogao da skoCim vee sam se spustio ali
sam ~e us!Jed pada onesvjestio_ Zekira me je odv~kla
~. kueu. Kad sam se osvjestio vidio sam da sam na
~1lh. U med'!lvre':'en~ su N_ii.e~ei pretresali cijeLu
eetv~t, ali u tu kueu msu ulaZlli, Jer je na vratima bio
natp1s: ,Zarazna boles! - 8ar!ah' ... "
Zanimljivo je kako su zene spasi!e Sukriju. Posta
su mu pomogle da se ispenje na zid sestre Ljubov.icke
su od':'ah preko. &gt;&gt;Veza« javile TeGfiku Demi~ovicu sta
s~ s. llJliD dogodil? i da se nalazi kod Seke flikic. Teoflk J€ brzo pronasao Diku Hadzic.
'
. Teofik i ~ika su u ku6i Seke Elikic nasli Sukriju
1znemogla, ~liJ edog kac smrt, preplasenog i uznemirenGg. Na nJemu su se vidjeli tragovi mucenja u gestapo_':':skom zatvoru_ Dika i Teofik su mu donijeli zelJe.zmclm umfo~mu, pl'eo;bukli ga i poveli ga sporedmm P':tem. u kucu Salke Muslibegovica Trockog.
Tu .mu J€. D1ka dala zar, koji je on navukao na se.
Zal!':' ¥a Je uze~a podruku i povela preko Mazoljica.
~ral!o 1h Je TeGflk. Kod sebe je imao dvije oombe ako
b1 ustrebalo. Poslije je Dika premjestila SukriJu u

223

�kucu Milke Zurovac. Ona se o Sukriji brinula sve do
nj•egova odlaska u odred.
U gradu je prenesena vijest - za policiju i Gestapo - da je Sukrija izvrsio samoubistvo skocivSi u
Neretvu.
J os jedan bijeg je odjeknuo gradom. To je bilo organizovano bjekstvo Slkojevke Samije Puzio iz mostarske bolnice, gdje je bila prebacena iz zatvora posto
su je ustase pretukle.
Samija, djevojce od :lesnaest godina, clan rejonskog komiteta SKOJ-a, uhapsena je kada je jedne
zimske noci lijepila na zidove kuca parole i proglase.
Bila je iz radnicke porodice Mehmeda i Habibe Puzic, ueenica petog razreda gimnazije. Kad je bila pri
kraju posla na Semovcu, a to je .bilo u zoru, banula
je grupa ustaskih policajaca. Samija je uhvacena na
djelu.
Pod kaputom joj je bilo ostalo jos nesto letaka.
Ustase je nisu odmah pretresle, vee su je povele prerna Starom mostu. Samija se dosjetila da bi bilo zgodno preostali materijal baci.ti u Neretvu. Vrebala je
poglede ustaskih agenata. Osjetivsi da se oni ne nadaju necem takvom, bas na vrhu grbavog Starog mosta munjevito je izvukla papire ispod kaputa i bacila
ih u N eretvu. U stase nisu stigle ni da pokusaju to
sprijeciti, ali su je odmah poceli udarati. Samija je
to poslije skupo platila. Bolesnu, prebacili su je u
mostarsku bolnioo.
Cuvali su je dvojica policajaca stra.Zareci u samoj
bolesnickoj sobi noeu, a samo jedan je ostajao danju.
Upravnik bolnice dr Vjekoslav Glavadanovic odredio je, medutim, da straiiari ne mogu biti u bolesnickoj sobi i oni su prebaceni u hDdnik.
Mjesni komitet SKOJ-a rijesio je da se organizuje bijeg Samijin iz bolnice, i Samiji su to javili.
Jedan Dd Dmladinaca, partizan Halid Sadikovic-Bu224

�Sak, iz Ljubuskog, koji se bio vratio iz odreda u Mostar na neke duznosti, dobio je zadatak da orgnizuje
to bjekstvo. On je uhvatio veze u bolnici sa bolnicac
rima Ivom Bronzovicem i Camilom Delicem, koji su
poslije pomogli.
Samija je uvece otisla uz bolnicke so.be do susjedne cajne kuhinje, gdje se svake veceri odnosilo sude
poslije vecere. Kada se udaljila strcala je po dogovoru niza stepenice i izletjela iz zgrade. Njeni drugovi
Mithad HadziosmanoviC i Halid Sadikovic cekali su
je sa biciklom pred bolnicom, uzeli je i odvezli.
Djevojci je bilo osigurano skloniste u porodici Busatlic, uz samu vilu tadanjeg ustaskog moenika doktora Ridanoviea.
Cetvrtog aprila 1943. Samija je, po dogovoru, krenula pod zarom iz grada. Bila je prefarbala kosu, jer
je na kontrolnom prelazu u juznom dijdu Mostara
mogao biti i policajac koji je zna, a prijetila je i opasnost da joj dignu »peCu&lt;&lt; s lica i da bude prepoznata.
To se, medutim, nije dogodilo, i Samija je sretno izisla iz grada. I lozinka je bila ugovorena.
Na odredenom mjestu morala je sjesti na jedan
kamen kraj ceste. Ubrzo je naiSao nepoznat covjek.
Obratio joj se: »Nevjesto, kuda ides?&lt;&lt;
To je bila lozinka. Samija je sretno stigla u Treci
bataljon (mostarski) Desete hercegovacke brigade. U
njemu ce biti jedan od najmladih boraca.
Kad je Samija vee bila u bataljonu policija je 22.
aprlia 1943. ovako izvijestila Ustasku nadzomu sluzbu u Zagrebu o tom bijegu:
»Dana 22. ozujka o.g. oko 19,30 sati pobjegla je iz
drZ.vne bolnice u Mostaru Puzic Samija Mehmedova,
ucenica 5. r. gimnazije, islamske vjere, rodena 3. VIII
1926. g. u Mostaru. Spomenuta je uhicena dana 23. I
1943. loada su organi ave vlasti vrsili uhicenje komunistickih omladinaca (o cemu je izvj esceno pod taj

225
Dio par'ti:zanske kdlone u -dOJ..ini iR.ame (mart 1943. godine)

�I
I

I

I
I

I
I

I

broj 183/43, od 25. I 43.), zatecena je na ~lici sa nekoHko komunistickih letaka. Vaden )e protiv nJe postupak i sa ostalim uhicenicama osurnnjice?" je po
talijanskim vojnim vlastima trebala b1ti upucena Ratnom sudu u Sibeniku, a nalazila se u pntvonma ove
oblasti na raspolozenju talijanskih vojnih vlasti .. Iz
zatvora je hila upucena u mjesnu dr2avnu bolmcu Jer
je bolovala od pleuritisa.
.
.
Izvidima vodenim po ovoj oblasti ustanovl]eno J_e
da je bjekstvo PuziC S&gt;;mije organizir":o H~hd Sadlkovic, fotografski pomocnik radom 1z L]ubuskog, :;as~
tanjen u Mostaru. Pri tome su ga, pom":gal! bolmcan
I vo Bronzovic i Delic Cam1l. Delic Cam1l 1mao Je zadacu da zahavi redarstvenog stm2ara koji je cu':':o
Puzicku, a BronzoviC Ivo da joj prenese robu u hasc.u
holnice i da razvali vrata koja se nalaze kod mrtvacnice holnice. Ohadvojica su to u potpuriosti i izvrsili
i Bronzovic je Puzic Samiju doveo do spomenutlh
vrata gdje je cekao Halid Sadikovic. Redarstvem strazar nakon kratkog vremena opazio je hjekstvo, all Je
potraga bila uzaludna., Kako, je sp?menu~o, zatvo~em
su bolnLcari Bronzovic Ivo 1 Delle Cam1l, koJI d]elo
priznajli, a do d,anas nis:'. se mogli pronaCi, u_ Mostaru
Puzic Samija i Sad:1kov1c Halld. Sadl~OVlC J~. rodom
iz Ljuhuskog i ni tamo se nijesu mogh pron~c1. Pretpostavlja se da su otisli medu partizane ko]l su se u
ono vrijeme nalazili u &lt;Jkolici Blagaja, kod Mostara«,

I »Seva odletjela«
U Mostaru je naroCito odjeknuo i bijeg joS jedne
mlade skojevke - Azre Kalajdzic. Prije nego sto isprica kako se to dogodilo, cujmo kaziVan]€ _skojevke
Azre o moralnom kaljenju skojevaca, Jer Je veoma
upecatljivo:

226

»U organizaciji SKOJ-a mi smo se posehno psiholoski, pa i fizicki, vjezbali i pripremali kako da u
slucaju hapsenja izdrzimo sve muke a da ne kazemo
ni rijeci neprijatelju, U Sapuhovoj kuCi u Cernici nekoliko nas se &gt;-&gt;-CeliCilo.:.: i u »VOZnji zapaljenog bicikla«,
kako se u policiji zvala jedna vrsta mucenja kada bi
muCitelji uhapsenima stavljali smotke papira izmedu noznih prstiju, pa ih zapalili.
Izvanredno smo mnogo -Citali, ucili. Knjige su kolale od ruke do ruke, morali smo ih procitati za jednu
noc. Skojevka Emica HadziomeroviC, koja je uhijena
u J asenovcu I 943. godine, rukom je prepisivala roman »Kako se kalio celik&lt;&lt; od Ostrovskog samo da
bismo Lm.ali v.iSe pr1mjeraka za ,Citanje. Pr,ouCavali
smo drzanje Georgi Dimitrova na sudenju zbog paljevine Rajhstaga, kao i dr2anje nasih komunista u
heogradskoj Glavnjaci, Sremskoj Mitrovici, Lepoglavi i drugim kazamatima, Svako od nas dohio je
sliku izresetanog sekretara SKOJ-a Salke Sestica,
uhijenog u policiji, koju smo nosili kao amanet da
ga osvetimo. Pnnavljali smo rijeci Alice Rizikala i
Drage Palavestr·e, koji su u casu smrti klicali PartijL
Nije svako mogao izdrzati policijsku torturu. Posliie necuvenih mucenja malobrojni su i progov-orili. Mi smo to preko nasih .veza odmah saznali. Oni
koji bi poklekli dozivjeli su hojkot. Sarno na novim
teskim zadacima taj se hojkot ponekad mogao skinuti. Rat je trajao, hili smo nemilosrdni . , ·"
»Vatreno krStenje.c.( Azre KalajdZiC - suoCavanje
s policijom - desilo se 1941. godine, kada je tek hila
napunila cetrnaest godina. To je hilo hapsenje dvadeset osam omladinki i omladinaca u Cernici. Azra je
bila najmlada medu njima.
»·Poslije tog hap.Senja sam-&lt;~ - priCa Azra- &gt;&gt;i pored mog prisebnog dr2anja na ispitivanju u policiji,

227

�hila rije!iila da u slicrrim situacijama ubuduce cinim
sve .kako ne bih vise nikad pala .u Puke neprijatelju.
U svojoj djecijoj glavi, punoj maste, smisljala sam
svakakve kombinacije o prevari neprijatelja i o bij-egu"&lt;&lt;.

U martu 1944. uhapsen je jedan covjek s kojim je
Azra kao clan Mjesnog komiteta SKOJ -a odrzavala
vezu. Znao je njenu funkciju i njen pseudonim
~seva«. To joj je javljeno uz savjet da se skloni, sto
se obicavalo u takvim slueajevima, i da radi promjene izgleda odreze kosu.
Azra, medutim, nije poslusala savjet, i pala je u
ruke policajcima. Oni su znali da je to ,,seva«, ali je
••Seva« i odletjela.
. ~&gt;U takvoj situaciji·« - priCa dalje Azra - ~&gt;odlu­
cila sam da ne pravim paniku i nisam nista rekla porodici, ali sam za,molila mami.nu prijateljicu, naSu dobru komsinicu Rosu Kablar, da spavam kod nje, s tim
da to ona zatrazi od mag oca. (Poslije 194L kada su
ustase ubile njenog jedinog brata Savu, cesto je neko
od nas spavao kod Rose ili cma kod nas). Njena kuca
je za razliku od naSe, imala dobru odstupnicu, izlaz
na sokak koji vodi na Neretvu. Moja majka i Rosa su
n.aizmjeniCno primale materijale i poruke za mene,
kriJ.e.ih u njedra, pod prag na ulazu u kucu, stavljale
u m.ierilo od vodovoda i na druga mjesta. Majci sam
dala i pistolj koji sam dohila ·iako nisam znala gadati.
Ona ga joe nmila u njedrirna do-k jaj je dvoje djece, moja sestra Zehra i brat Teofik, bilo u Jogoru.
Taka je moja draga Rosa, ne sluteCi sta je ceka,
zamolila moga oca da spavam kod nje. Druge noCi,
oko dva sata poslij€ ponoci, cetvorica agenata su provalili ulazna vrata Rosine kuCe. Prevarili su moga oca
da redom provjeravaju isprave gradana, pitali su uz
put i za maje isprave i taka su dosli kod Rose. Jedan
228

od agenata, vjeroj:.tno sef grupe, odrnah me .ie pitao
da h sam Ja ta.P.tlc1ca 'Seva' i je li moj brat onaj ko:numst KalaJdZ!C koga zna iz zatvora 1941. Bilo mi je
tasno da zn~Ju dosta, da je onaj koji je uhapsen proaha. Ro_sa Je drhtala, plakala i vjerojatno prezivlja~ala hap~en.1e svoga brata Save. Mom ocu su se tresle
uke. Ah )a s:;m b1la pnsebna. Pomislila 8am kako
treba~ da se drz1m na policiji. ZaCudo, svaSta mi je u
to~. casu _promicalo kroz glavu, ali se nikako ni.sam
mrr1la s hm da padem s njima.
, PokuSaVal_a sclm d.a ·agente Sto duZe zadi~im, .iZgo'~ra~ ~e d~ 1m~~ samo pidZamu kod Rose, Sto ni i e
b1la ~stma, 1traz1la da mi otac danese kaput i ostaiu
Od]ecu._ DVOJ!Ca ag~mata su sjedila u predsoblju, jedan
J€ pratw men~, a cetvrtl ]€ bio na sokaku pod prozorom ,sobe. Mo]a sestra je donijela odjecu. J0od je vidJela crnu mane~~ ~gala_mila je kuda to vade nj-enu
sestru. Agent kOJl ]e sta.1ao ispod prozgra usao je za
n]om u stan da.~e raspravlja. Uzela s.am odjeCu i. uSla
u sabu, u p_ratn.11 agenta. U j ednom trenutku. bez unapnJed sm1sl]enog plana, ali ne i bez odluke, zamolila
sam agenta da izade iz sobe zbog toga sto se stidim
da se _pr~ n.1im svla.cim. Iza8ao je - kako da ne poV]eru]e zgolJ':voj djevojCici! Is toga !rena sam prisla
p:ozoru 1 pazlJivo preko Rosina cvijeca spustila se
mza z1d Vlsok pr:_eko dva metra na sokak koii vadi prerna Neretv1. Trcala sam bosa sa oderanim rukama ··
nogama, u_ pidzami, kroz hladnu martovsku noc pre:
ko neretv_lJans~ih pecina, sto dalje od kuce. Znala sam
svaku nasu kucu u Cernici, u Danjoj rnahali i u Zahumu. M?gla sam mirno uCi, malo j e reCi. u svaku
drugu kucu; Od.l~Cila sam se da ne ·Q&gt;sbnem u Cernici,
zbog mo~ucnosll da opkole cetvrt. Trcala sam brza
r~dosna sto sam im pobjegla, ne osjeCajuCi kako
ostro kamenje i pijesak deru tanku kaiu na tabanirna. Preko pecina, sokacima i pored zelj eznicke pruge

mi

229

�otrcala sam najprije u jedan kraj na Ogradu, do Memnune HadZiosmanoviC, ali kako je nisam mogla probuditi, odletjela sam u Zahum, k Nafi Koluder. Svitalo je kad su mi otvorili vrata. Pod jorganom su me
grijale i pojile cajevima nase dobre i njezne majke
Nafa i Meva Grebo. Meva se s porodicom bi1a tu sklonila od polici.i e.
Kad su agenti usli u sobu iz koje sam pobjegla i
shvatili sta se desilo, izlili su bijes najprije na mom
ocu, a potom i na sirotoj Rosi i mojoj sestri. Htjeli su
njih da odvedu u zatvor. 'Sef je ipak napra;io _red;
oSamario je onog agenta ko]'l Je pusho 1samu ptlc1cu
u so bu. zatim su me trazili po Neretvi, ali uzalud. Tjesili su se i pravdali se pred sefovima i pred gradom
pronoseci gla:sove da sam skocila u Neretvu. Ipak su
sedam dana danonoCno deZ.urali na smjen.u u stanu
mojih roditelja. Za to v·rijeme sam prcsla kroz jednu
policijsku blokadu, na zeljeznii\koj stanici, i u zaru ~~
nasla u vozu prema Zitomislicu, sa Olgom MarasOVlC
i Zandarom, naSim drugom koji nas je 'sprovodio kao
svercerke'. U Z·itomislicu nas .ie Buba Jerkic skelom
prevela preko Neretve i predala na dalju vezu Hasi
Rahimicu iz Pijesaka.
Na putu prema Bile6i. predahnuli smo u jednoj
kui:i u Dubravama. Tu su me, slabo odjevenu i promrzlu, pustili da zadrijemam. Razbudili su me da me
vidi 'uZivo' Salko Mrgan Stari, kojl je cuo i pitao o
mostarskoj skojevki, maloj Kalajdzicki 'koja je skocila u N eretvu da ne bi pala u ruke Gestapou'. Taj
glas se brzo sir.io. Objasnila sam kratko - da je moj
nagOill za ziv.atom .adnio ,pobjedU«.

*
230

• •

Iz mostarske bolnice pobjegla je ; mlada ucenica i
skaJevka iz Vitine kod Ljubuskog Kana Bu5atlija, djeVOJka koJa je 1942. godine kao skojevka zivjela i ra~ila u Mostaru, da bi se potom preselila u Vitinu, gdje
Je Kana btla vrlo vjesta .abavjestajka,Kanina majka Hata dala je veliku sumu novca us~askom agentu koji je Kanu u ·bolnici i'uvao. Bila je
Jesen 1944. Prevarili su ga da izide samo na pola sata.
. ~gent je Kanu poslije trazio i, razumljivo, prijavto Je nJen nestanak, ali je i njoj javio dace doCi agenti ponovo da je hapse.
Kanu su tada skl.anili u kucu Memnune Hadziosma":ovic. Tu je prenoeila, a ujutro je pobjegla, u feredzl, u porodicu Hamzic, u selo !lice. U toj kuci je
ostala dok nije ozdravila, a Nafa Hamzic joj je izlijecila teske rane.
J?jevojka_n~te imala noktiju na rukama, jer su joj
ustase u muctlistu Grabovo vrelo kod Vitine zabadale
Mvle pod nokte i poi'upale ih.
Nafa joj je sljezovim cajem -ispirala i vidala prete8ke rane, a Kana bi se samo nocu prokrala u ba8cu
na nekoliko minuta, da se nadise vazduha. Ostala j~
u toj louCi, brizljivo skrivena, gotovo dvadeset dana.
Jos joj nokti nisu bili izrasli kada je iz Hamzica
kuce presla kod Memnune Hadziosmanovic, iz Njeg
su doma Mmtarci polazili u odrede. I Sefika Resulbegovic je pomogla mladoj djevojci: navukla joj je
svoj zar i ispratila je .do luckog mosta, gdje se Kana
uk~':"la u kabinu jednog kamiona njemacke organizaCtJe »Todt«. Tako je Kana presla na oslobodeno
podrucje i obrela se u bataljonu Omera Mr&lt;'ana. Poslije je odredena u Diviz'.ijsku bolniou u Crkvicama
gdje je zavrsila i sani.tetski tei'aj.
'
Bjegovi iz neprijateljskih kandZi prijali su cijelom
gradu, i o njima se uvijek dugo pricalo.

231

�MAJKE JUNAKINJE I NJIHOVA DJECA
Adila

Njena sutljivost bila je znak da sve prezivljava
vrlo duboko u srcu- takva je eto Adila Fejic, majka
koja je izgubila cetiri sina i kcer dok su hili u cvijetu
mLadosti.
Kad su Mostarci bjezali od bombardovanja i njena
porodica je bila izbjegla u Cim, obliznje selo. Tada je
Adila vee znala za smrt svoje djece, ali nije smjela
plakati. Jer to je bilo vrijeme kad majke nisu smjele
cak ni plakati za poginulim sinom - ustase su motrile i na suzu majcinu ako je sin bio partizan.
Dvaput su Adilu hapsili, pitali je gdje su joj djeca, a ona je sutjela. A nije se znala ni potpisati na
njihov zapisnik.
No, nisu samo ustaSe provaljivale u njen dom, Cinili su to i cetnici.
Kad su do-sli po njenog sina Sefku, studenta arhitekture, ku6u su opkolili cetnici i Talijani. L11kavi izrodi nisu smjeli lupnuti zvekirom na stara vrata, da
ne bi uzbuni1i borca, pa da im ne pobjegne preko
dvori&amp;ta i zidova ograda oko niskih kuca. Kalauzom
su otkljucaH vrata kuce i usli tiho, kako to lopovi i
cine. Na spavanju su uhv.atili Sefku i odveli ga u zatvor, pa u Dubrovacku tvrdavu Lovrijenac, pretvorenu u zatvor, a zatim u logor u Ita1iju. Poslije kapitu-

232

lacije fasisticke Italije vratio se u Mostar i kao partizan pogmuo negdje kod Bilece.
A. najprije je bio uhapsen sin Esad, jedan od prvih
uhapse':1h komumsta po okupaciji zemlje. J edan izdaJmk; Je upro prstom u Esu, u ratu cuvenog junaka
1 partlzanskog kurira, i on je uhapsen. To je onaj
mon;ak, dak, koji je ljeta cetrdeset prve pobjegao iz
ustaskog kamwna kad su ga vodili u smrt. Svima je
govono d': 1h to. vode nad jamu da ih pobiju, da treba
da SVl b.J;ze ..Ah mko nije htio. Esa je skocio i pobjegao. BJezao ]e prema Neretvi nepoznatim putevima
pr.eko kamenJara 1 Mostarskog blata. Triput je prepllvao Neretvu i spasio se, jedini iz tih dana kad su
ustase svuda sijale smrt.
Si~ovi .~sref i I?zemal otiSli su u partizanske odrede 1 prezlVJell t~ske dane u petoj ofanzivi, pa se s
Mostarsklm batal.Jonom spustili u grad i nasli sklomste u roditeljskoj kuci. Na sisi je bilo uredeno dobra
kamuflirano skloniste, a kako je stan bio u srediStu
grada, ni.je ga zakacila racija. Na krovu je bio prozor
kro.z ko.11 se ~_oglo napolje, pa preko avlija i basta
dalJ.e. All
mJe h1!o potrebno. Policija nije dolazila
da 1h .traz1 1 .'?m su ubrzo otisli iz Mostara s prvim
momc1ma, •ko]l su po oporavku izlazili ponovo na slobodno podrucje iznad grada.
Svako Adilino dijete je majci govo~ilo:
••Ako zadugo ne dobijes pismo znaj da nisam ziv
jer Cu se .iavljati redovno . .. ~~
'
·
'
Adila je P;!mala ~i_sma1 a cim od nekog od djece
P;e;'_talo da sllze, poshJe b1 saznavala za njihovu poglblJU.
.
. Kad .ie cula za smrt prvog sina, Dzeniala, pr.imila
Je to m1rno. Takva je bila. Rekla je: »Ako budem
plakala !judi ce bjezati od mene .. ·"
Uhapsena joj je i kcer Samija i odvedena u Jase"
novae. Tamo je i ubijena.

.:0.

233

�Po izlasku iz grada sa Mostarskim bataljonom poginuli su i Dzemal i Esref.
Posljednji je stradao Esad, koji je vise puta kao
kurir dolazio u Mostar. J ednom je stigao sa svojim
nerazdvojnim drugom Husom Ormanom, u punoj ratnoj spremi. DoSli su k majci Adili. OdluCili su da se
tako, pod ratnom spremom, slikaju usred okupiranog
grada, i to danju. Zamolili su Mersu, Esadovu sestru,
da im masinke prenese pod zarom do dvorista kuce
Zibe i Hadzi Ibrahima Fejiea, koji su takoder preko
svoje djece bili povezani s pokretom. Mersa je dva
puta isla nose6i po jednu masinku i tako ih je prenijela kroz grad, pod zarom. Esad i Huso su se slikali u
partizanskoj odori. Zatim je Mersa odnijela ma&amp;inke
na Mazoljice da bi Esad i Huso izisli iz Mostara.
Na rastanku Eso je rekao majci:
- Kad dode sloboda, znai, eto mene medu prvima ...
Medutim grad je osle&gt;boden, a Esada nije bilo, iako
niko nije bio cuo da je pogmuo. Ubrw je stigla tuzna
vijest. U posljednjim borbama u Capljini je poginuo.
Sto se moZJe reCi o n1.ajci kOj'Oj nestane pet•OrDO d.iece. A Adila je izgubila i dva brata, od kojih je jedan
bio ljekar, dr Asim Opijac, u selu Dubravi, poiito je
Adi1ina porodica iz stolackog kraja.
1

Jovanka

Preko Esada ta porodica je bila povezana sa srpskom komunistickom porodicom Jovanke i Du&amp;ana
Balorde, zeljezniCkog masinovode. Jovanka je izgubila dva sina: Mladena, istaknutog komunistu, narodnog heroja i Vasilija, skojevca koji je poginuo kao
talac u Kraljevu, kao i otac ~m Du&amp;an. Bilo je to kada
je razbijena prva grupa Mostaraca koja je izisla iz
234

grada i kada je Mladen vjestom varkom na ulici uspia da otme iz ustaskih ruku ranjenog Esada i da ga
skloni.
Ta srpska komurristicka porodica bila je odmah
na pocetku postojanja ustaske vlasti ugrozena, jer su
sva djeca bila clanovi Partije i1i skojevci, Mladen metalski radnik, vodio je kao sekretar partijsku organizaciju u gradskom kvartu Carini. Kada je partijska
organizacija organizovala spasavanje Srba, medu njima i komunista, Dusan i njegovi sinov,i Mladen i Vasilije dobili su njemacke propusnice za Srbiju, a Jovanka je sa kCerkom Milojkom, uCenicom gimnazije,
ostala u Mostaru. U skoro su, medutim, objav lj eni proglasi da se (po abecedi) Srbi moraju seliti, a posto je
njima prezime poCinjalo slovom ~~B~,., Jovanka i Milojka su prvim transportom prognane u Iogar Caprag
kod Siska. No nekako su uspj ele da se izvuku iz tog
logora i prebace u Srbiju, gdje su .pronasle Dusana,
Mladena i Vasilija, i kcerku Veru, koja je slucajno
prije okupacije otisla !I'odlbini u Beograd.
Mladen se nije dugo zadrfuo u Beogradu. Du2nost
ga je vukla natrag, u Mostar, i on je ubrzo krenuo.
PridruZio se nekim 'komunistima CrnogoTcima i stigao, vecinom pjeske, najprije u Sandzak, .pa u Crnu
Goru. Poslije toga d"-lgog marsa je iz Crne Gore ponovo oti!i,ao u Mostar, na svoju duznost sekretara jedne partijske organizacije.
Zatim se dogodio onaj Mladenov &gt;&gt;susret« na ulici
sa uhvacerrim Esadom Fejicem, kada je taj hrabri borac osloboden.
Cim su majka Adila i Mersa saznale da se Esad
o.poravio od rana u sklonistu kod Mladena i posto nije
uspjelo prebacivanje u odred vozom prema Sarajevu, ponovo su ga prihvatile u skloniste u kucu. Ubrzo
je otisao u jedan od odreda koji su vee krstarili po
brdima iznad Mostara.
235

�U toku rata su se Jovanka (Joka) i Du!;an Balorda
preselili iz Beograda u _Kraljevo: _Jovank~ i_ kcer su
radile po kueama, a Dusan i VaslhJe na fJzJckJm poslovima. Milojka se kasnije zaposlila u kraljevackoj
fabrici vagona.
Za Mladena, tog osjecajnog i njeznog sina, Jovanka je rijetko cula, pa i za njegovu pogibiju je saznala te kad se poslije oslobodenja vratila u Mostar.
Sarno jedno pismo. joj je stiglo od njega, preko njegovog drug a u Borskom rudniku. Dug a je Iutalo po
Srbiji, ali joj je ipak stiglo da joj pricini radost.
Mladen je vise pula u toku rata dolazio u Mostar,
a u Mostars.kom bataljonu, kad se spustio u grad juna
cetrdeset trece bio je komanclantov zamjenik.
U vrijeme izlaska bataljona iz grada javilo se vise omladinaca da idu sa njim. Taka je ta jedinica pojacana. Mladen je bio odreden da povede te n~we borce, i nni su krenuli iz grad a pre rna Blaga]u 1 Nevesinju. Zanocili su u jednoj sumi istocno nd Mostara,
ali su bili prokazani. Vecina je pobijena i pohvatana.
Mladen je tada teze ranjen i zarobljen. Prebacen je
u mostarsku bolnicu. Pripremana je njegnva otmica,
aH je strijeljanje preduhitrilo akcij•u.
Kad se Jovanka sa kcerkama Milojknm i Vernm
vratila u Mostar nasla je praznu i opljackanu kucu.
U njoj j e bila njemacka menza. Poput majke Ad~le,
izgubila je dva sina ;i mu:Za, .a sama Je provela muceniCki Zivot za Citavo vrijeme rata.
Munira

Kad se zavrsio aprilski rat Munira Hacam je rekla
svojoj djeci Mithatu, Nedzadu, Emini-Mini i AmiriMiri:
Eto, djeco rat se hrzo svrSi, ali, bogami, nije
dobra sto je granica ponovo na Drini.

236

Mithat je bio zavrsio geodeziju u Beogradu, i bas
pred rat otisao na rad u Pristinu. Kao rezervni porucnik je pozvan u vojsku u Crikvenicu, da bi se po
slomu vratio sa oruzjem u Mostar. Odgovorio je majci
da rat tek pocinje.
.
- Otisao je, otisli su i Nedzad i Mina, i nikad 1h
vise nisam vidjela - pricala je s tugom majka Munira.
Prilikom ha-psenja Srba i komunista, juna 1941,
uhapseni su i Minai Nedzad, a Mithat je bio vee otiS.ao

U-

Sarajevo.

- Iz Sarajeva je - dodaje Munira - Mithat odreden na politicki rad u istocnu Bosnu, u srebrenicki
kraj, da dize ustanak. Tamo jedna skola sada nosi
njegovo ime...
Mina je uhapsena s grupom djevojaka prilikom
prvog hapsenja zenske omladine u Mostaru kad su
ih ustase zatekle na sastanku u Barama, upravo na
dan napada Njemacke na SSSR. Dva mjeseca su ih
drZ.ale u zatvoru, tukle, ali nijedna nd djevojaka nista
nije priznala. Uspjele su da pobjegnu iz_ zatvor~ uz
pomoc Marijana Pavelica komuniste koJl )e rad1o u
'
.
..
gradskoj policiji.
Prije tog hapsenja Mina je sa Ahmedom Sef1cem
prenijela u staru austrijsku ~~forticu~-&lt;, tvrdavU iznad
biskupove palace i setaHsta, sanduk bambi i skrila u
dvoristu 2grade u kojoj su Ha6amovi stanovali. Bile
su to bombe ,_,kragujevke...:...:, jzrezane povr.Sine da bolje praskaju, a bilo je 1i municije u sanduku~ Drvarica
u dvoristu bila je zgodna da se to sakrije, pa su sanduk zatrpali u ugal.i.
Majka Munira je bdjela i ·nad tim opasnim skladistem. S vrata drvarnice potrgala je katanac, da b1 se
mogla, u slucaju da ustase pronadu sanduk_ s bomb';'ma, ipak pravdati kako je neko obio vrata 1 tu stav10
sanduk.
·
237

�Kako je ta kuca pod drvoredom na setalistu i sama, hila je pogodna za ilega1ne poslove. Cak i Mira,
koja je tada imala petnaest godina, nosila je u korpi,
pod kupusom m drugim povrcem, skriveno cruzje.
Nedzad je radio u trgovini, i donosio je odjevne predmete - dZempere, ko.Sulje, Carape i druge, za odred,
i u kuci je hila citavo skladiste.
Majka Munira je strahovala, a otac, ponosit covjek koji je kroz zivot ii\ao uzdignute glave, ili nije
znao ali se .pravio da niSta ne zna o tom radu.
u toku svoga uciteljovanja je vise puta premjestan
iz politickih razloga u zabite krajeve, a posljenji premjestaj je bio kada je vlast Banovine Hrvatske premjestila Hasana iz Mostara u selo Podhum, u konjickom kraju. Uz odraslu djecu koja su uCila skolu nemoguce je bilo seliti se iz Mostara, i djeca ·su ostala u
gradu, a Hasan je morao u to selo na posao. Porodica
je bila razdvojena, Munira i Hasan u Podhumu, a djeca u Mostaru.
Kad su Mina i N edzad otisli u part:izanski odred
majka Munira je mnogo trpjela. Ustaska policija je
znala da su joj djeca komunisti, pa su agenti ponekad
i po tri puta na dan dolazili i odvodili Munin1 u policiju i ispitivali je gdje su joj djeca.
Munira, smjela zena, nije sutje1a. Odgovorila hi:
- U sumi, kama ste ih vi otjerali. Bas kad je trehalo da sretno zive - sve troje su zauvijek otisli, poginuli su kao partizani. ·
Posto je Munira cula za Nedzadovu pogibiju kod
sela Rihara, u konjickom kraju, 1942. godine, u vrijeme CetniCkih puCeva u Hercegovlni, zaplakala je, nije
viSe izdrzala. Neki iz njenog kraja, oni sto su hili
ustaSki r.aspolo.Zeni, reko.Se da ~,._z.a razbojnikom pLaCe-&lt;&lt;,
- Neke moje poznanice su ponovo hjezale od mene - prica s tugom Munira.

238

Mina je hila horae i bolnicarka u Mostarskom bataljonu u horbama na Sutjesci. U jednom trenu je preskoeila da previje ranu Serifu Ohadu. Drugovi su joj
doviknuli: »Mina poginuces!« Tu je pala. Pored heraja Ohada.
Bila je hrabra djevojka, izvanredno pozrtvovana
ilegalna radnica i odva2an horae Mostarskog hataljona.
- Jednom prilikom su iznad Glavaticeva nadletjeli. avioni i bomhardovali nas. Jednog druga je
pogodw geler: Mina je kao tigrica skoCila do njega i,
uprkos naJvecoj opasnosti za svoj zivot, pod bomba~
rna ga previla ... - prica Bera Arpadzic.
Mithat je hio organizator ustanka u istocnoj Bosni. Poginuo je septemhra 1942. u hlizini Kladnja.•
Ustase su i dalje Muniru odvodile, premetacine su
vrsili i danju i nocu, a kcerka Mira je od poi'&lt;?tka rata
hila skojevka.
- J ednom su taka nocu provaJili u kucu - priea
Munira, - i posto su sve preturili jedan od njih mi
reCe: &gt;&gt;Nikad djeou neCeS vidjeti. PobiCemo ih . .. -&lt;&lt;
Najcrnji joj je hio neki ustasa Musliman Resulhegovic. Recimo, kada je nosila hranu dj eci u zatvor
uvijek Ju je maltretimo, a p.oslije rpretPesa u kuci, pri
odlasku, zaprijetio joj je:
- Kad drugi put dodem kroza te ce hajoneta ...
- A tehi Svahe glavu odsjekle! - proklela ga je
Munira.

- I zaista - kazuje ona - toga ustasu je pregazio njemaCki kamion.
Munira i njen suprug Hasan su prezivljavali teske
trenutke. Zadesile su ih smrti troje djece, koju su
oclgojili ta!ko da s1u sluzlla i njima i domovini na
ponos.

239

�Hatidza
U cetvrti Brankovcu zivjela je porodica Hafiza
Muhameda Brkiea, vjeroucitelja. Supruga mu se zvala Hatid±a.
Hafiz je umro 1937. godine. Imao je petoro djece
iz prvog braka, a sa Hatidzom osmoro. Sva su bila
napredna, veCinom komunisti i skojevci.
Smajo je bio clan Partije od prije rata, Ibro napredan ljekar u Jajcu, gdje je bio povezan sa organizacij ama i pomagao partizane, kCerka Dulsa domaCica,
Osman sluzbenik zeljeznicke radionice u Mostaru,
Hivzija student agronomije, Fatima student medicine,
te Hamdija, Ahmed i kcerka Munevera-Nela daci visib razreda gimnazije 1941. godine.
Hatid±a je i djecu iz prvog Muhamedovog braka
pazila kao da su njena. Taka je i rat docekala sa punom kucom djece. Neka su vee bila odrasla i nisu hila
u kuCi, no svejedno.
U tom domu su hili blagajna narodne pomoci i malo skladiste hrane i robe.
Hatid±a je cuvala novae, a robu je spremala u pakete namijenjene borackim porodicama koje nisu imale od cega da zive. Daeekala je i ispracala ilegalce
Miru Poparu, Lepu Perovic, kad je kao Muslimanka
u zoru: stigla iz Sarajeva, Adema Buca, Hamu Grebe
i druge koji su jedno vrijeme stanovali kod nje. Ona
bi Ad emu rekla:
- Moj Ademe, kako nadoste nasu kucu, kad znate
da je sumnjiva.
U ratu je ta rnajka izgubila sve petoro djece: Cetiri sina - Osmana, Hivziju, Hamdiju i Ahmeda i
kcer Fatirnu. Kako je to pocelo?
Najprije je dopao zatvora predratni Clan KPJ
Smajo, kad su ustase razbile prvu grupu Mostara ko240

ja je hila krenula iz grada na teren da osnuje prve
jedinice. Smaju su nekako izvukli iz zatvora i on je
ponovo oti§ao u odred.
U septembru 1941. bio je krenuo Hivzija. Nosio je
stv.ari i hr.anu za put. Pmtio.ga }e policijski agent Sirnun Benic. Bio je mazda sumnjiv zato sto je stvari
nosio u kutiji od pisace masine. Agent ga je uhvatio.
U kutiji je pronadena hrana. Hivzija se dobra branio,
pa je Slobodan Tambic, covjek koji je tada radio u sudu kao sudski pripravnik, preko veza uspio da ga izvuce iz :;atvora. U novembru 1941. oti8ao je u odred,
na Boracko jezero.
I Harndija je uhapsen u septemb:ru 1941. godine, u
Bijelom Polju, kuda je bio oti8ao da odr2i jedan sastanak. Neki susjed je prijavio ±andarima da se tu
okupljaju komunisti, i zandari su pohapsili ueesnike
sastanka. Tako su se u isto vrijeme i Hivzija i Hamdija nasli u zatvoru.
Hivzija se izvukao, ali Hamdija nije uspio uprkos
intervencijama. No, dok je odvoden u boJnicu (natrljao je oko i ono je pootalo krvavo) pobjegao je ±andaru sto ga je sprovodio u bolnicu, i to pod vrlo dramaticnim okolnostima.
Skojevci, nj.egovi dTt.l§ovi, bili su pripremili bijeg
na vrlo osoben nacin. Dogovorili su se·i javili Hamdi]i
da ga cekaju na niskom zidu jednog vrta u Ulici Alekse Santiea. Na tom mjestu oni su skinuli zicanu ogradu
sa zida i bj egunac je kad j e stigao do nj ih, morao da
uskoci u vrt i potom pobjegne. Tako je i bilo. Medutim, zandar koji je sprovodio Hamdiju uskocio je za'?.iim u. vrt. Hamdij:" je bjezao po vrtu od zandara. 1}00
]e u bJegu opet sbgao do ograde iskoCio je na uliou.
Njegovi drugovi su namah podigli zieanu ogradu i
zandar je ostao zatvoren u vrtu.
,
241

�Tu je bio spreman bicikl za bjegunca. Hamdija je
pokusao da uzjase ali je policajac uhvatio kroz zicanu
ogradu za kotac. Hamdija je odbacio bicikl i pobjegao,
a s njim i svi njegovi drugovi.
Zandar je odmah dosao u Hatidzinu kucu i pitao
je gdjejoj je sin.
- Kod vas je, sta mene pitate - odgovorila je.
Sedam-osam dana cekali su policajci da se Hamdija vrati kuCi, ali se on nije vraCao.
Od tada se Hamdija i skrivao i izvrsavao zadatke
u gradu. Kad je u februaru 1942. godine zbog njegovog bjega zaprijetila opasnost i mladem bratu Ahmedu, njih dvojica su zajedno otisli s jednom grupom u
odred prema Borackom jezeru.
Osman je uhapsen 1942. godine i odveden u logor na otok Mamulu u Bokokotorskom zaljevu. Kad
je Italija porazena logor je raspusten i Osman je alisao u jednu od hercegovackih brigada.
Fatima, koja je hiLa pri kraju studije medicine,
uhapsena je u Zagrebu i odvedena u logor Staru Gradisku.
S Hatidzom je ostala jedino Munevera-Nela, clan
SKOJ -a, kojoj je pocetkom narodnooslobodilacke barhe bilo petnaest godina. Godine 1942. iskljucena je iz
svih sko·La u Pavelicevoj drfuvi, a uhapsena je 1944,
prilikom masovnog hapsenja posto je ubijcn ustaski
general Simic. Tada je zatvoreno 187 Mo·star-aca i Mostarki, ali su drugog dana neki pusteni, a u zatvoru
je ostalo sezdeset sedmoro, medu njima i N ela.
Ustase su u tri k.amiona potjerale uhapsenike prerna Sirokom brijegu da ih pobiju, ali su neki gradani
intervenisali kod njemacke komande i na izlazu iz
grada kamioni su zaustavljeni. Ustase su pokusale da
obmanu Nijemee izjavom da u kamionima voze hranu
u Siroki Brijeg, ali je neko od uhapsenih jauknuo.

Nijemci su otvorili ceradu na kamionu i otkrili prevaru. Od svih uhapsenih su uzeli podatke i kamione
odvezli u svoj zatvor, u »VladiCinu kuCu~....
Poslije saslui\avanja, posto nije bilo niceg sto bi
Nelu teretilo, a kako je hila maloljetna, pustena je s
nekolicinom zatvorenika. Ostali su odvedeni u Iogar,
i za njih se nikada niSta nije saznalo niti su se javili.
Negdje uz put ustase i Nijemci su ih pobili.
Hatidfu nije znala da su joj djeca izginula. Strahovala je za sve vrijeme rata za svoje Sestoro djece,
ali se i nadala.
Hivzija je poginuo u cetniCkom pucu 1942. godine.
Prilikom strijeljanja razdrljio je svoju kosulju na grudima i povikao: &gt;&gt;Pucajte, izdajnici, neCete dugo!·«
Hamdija je poginuo u petoj ofanzivi, kod Popova
Mosta. Teska je ranjen u obadvije noge. Ubio se da
ne bi pao neprijatelju u ruke.
Osman je poginuo 1944. godine u borbi sa cetnicima u Grusci, a Adem, isle godine, u Laktu kod Konjica. Kad je iz neke kuce iskocio kroz prozor rafal
ga je presjekao.
Fatima je uhapsena u Zagrebu, pa odvedena u Iogar u Gradisku, gdje je od zenske ruke pala. Nadzornica, zloglasna Maja Buzdon, zaklala ju je i stavila na
nju natpis koji je dugo ostao:
»·Ovako Ce se dogoditi .svakome ko traZi pravdu . .. ~&lt;
Hatidza zadugo nije znala nista o svemu tomu.
Smajo se tada dogovorio s Nelom da napise pismo
i da ga Nela proeita Hatidzi.
U pismu je Smajo pisao Hatidzi da su poginuli
Hivzija i Osman, da su Hamdija i Ahmed u Sovjetskom Savezu na skolovanju, a Fatima u partizanskim
jedinicama u Hrvatskoj. Kad joj je Nela proi'itala to
pismo, obadvije su zaplakale, a tuzna majka je rekla:
- Nemoj plakati, moj sinko, mogla si misliti da
se neCe vratiti iz rata ...

242
243

�Da bi promijenila i stan i okolinu, Hatidza se preselila u Sarajevo. Birali su je u Oblasni narodnooslobodilacki odbor. Pre:lalila je dva sina, ako to majka
moze, i dugo cekala druga dva i kcer' da joj se vrate.
J ednom joj j·e dasao neki navinar i dugo razgovarao
s njam ne govareCi jaj a pagibiji djece. Ali je u listu
objavio njenu sliku i padatak da je ta majka izgubila petaro djece. J edna zena kazala je Hatidzi da joj
je izasla slika u listu. Morali su jaj donijeti jedan primjerak da vidi. Ali ondje gdje su bili podaci o pagibiji
njene djece nekako je zvjezdicama bio pakriven prostar, taka da ana ni tada nije saznala pretesku istinu.
Konacna je k njoj dosla jedna brbljiva zena i kazala joj da je svi zavaravaju i da su joj sva cetiri sina i
k6er Fatima poginuli. Skrbana zena kao da je u tom
casu prestala ibivjeti. Ra~boljela se. Zivot joj je bia
sve donio, ali je sve i odnio. Ni traCka rado,sti viSe nije ostalo za nju. Kad se razboljela nije se htjela lijeci ti. Srce j e presvislo.

Ilinka
Nikola Balac, nekada krcmar, a kasni.ie gradevin-'
ski radnik, :imao je sa zenom Ilinkom k6er Slavu i cetiri sina: Natka, Slavka, Boru i Dard.a. On rat nije
doZivio.
·
llinka je poslije Nikoline .smrti radila kao radnica
u Dubanskoj stanici u s·ezoni ili kao pralja u Domu
siroeadi, i tako je uspjela djecu othraniti. Natko se
cak skolovao na fakultetu, uprkos najtezim prilikama.
Ostali su svrsili zanate. Natko je diplomirao prava, a
Baro je izucio krojacki, Slavko obuearski i Borde limarski zanat. Sve petoro djece su postali skojevci i
komunisti.
244

Nikola nije dozivio ni veliku tugu koju je llinka
osjetila - da ozali sva cetiri sina poginula u revoluciji.
Natko je bio zaposlen kao pravnik u Glavnoj poiiti
u Beogradu. Radio je do rata ilegalno kao komunist
a paslije je otiiiao u partizane. Poginuo je negdje ~
okalini Nisa 1943. gadine. Slavko je odveden sa
pom Mastaraca uaci rata u Lepoglavu. N jih je Macekava pohCIJa predala ustasama, a ovi su ih poubijali.
Baro je poginuo iste godine u Zvjerini kod Bilece .kao
partizan. Borde je atisao s prvom grupom partizana iz
M?stara 1941. godine, ali kad je njegav odred razbijen
bhzu Mostara, i on je zarobljen. Poveden je nekud u
logor, ali j.e u Jablanici .izvuCen jz voza i ubij{ln.
Slava je radila u Duhanskoj stanici i bita vrijedna
clanica Partije. Jedina je ·ostala ziva.
-;- Ima!.a sam neku ludu .sreeu - sjeca se Slava
ratmh dana. - Taka kad sam jednom morala poci u
j ednu kuCu radi neke veze i nabasala s-am __ na ustaSe.
Izvukla :am se na taj naCin sto sam se napravila da
me strasno ?oli zub i zamolila ih da mi, aka imaju;
daJU kakav hJek protiv zubohalje... Drugi put, poslije
Jedne od provala u Mostaru, hili smo svi ob:avijesteni
da se za ]edna vrijeme sklonimo, ali su~ ipak ustase
uspJele. da u?apse dasta drugava. Cak je uhapsen.a ;
druganca ka]a Je merre ohavijestila da se moram skloniti, a ja sam ostala na slob:odi. Zaista sam imala neku
ludu sre6u, iako se na nasu kucu sumnjala i prije
rata.
Kad su mamci polazili u ,rat majka j,e znala kuda su
posli igovorila je: »Mojaj djeci i jest tamo mjesto ...
Bo!Je. J€ d':' tam_o poginu nego da ih ova banda ub:i}e«.
Ilmka J€ vee u ratu saznala da su joj tri sina po.ginula, ah seN atku nadala kada se rat zavrsio Lako za nj
nika? nista ~':' cetiri ratne godine nije cula. A jednam
se hila promJela v1jest da se Natko javio. Majka se

wu-

245

�obradovala kad je to cula. Ali jednog dana je Slava
dobila poruku od Ilinke da odmah dode kuci. Kad je
stigla nasla je ocajnu majku raspletenih kosa kako ih
cupa placuci. Pokazala je kcerki kartu u kojoj su iz
Beograda javili da je Natko poginuo.
Ilinka je hila hrabra majka. Niti je zazalila niti zaplakala kad su joj sinovi polazili u rat, ali poslije prispjeea vijesti o N atkovoj pogibiji Slava ju .ie zaticala
k&lt;rko bi preda se poredala slike svoj a cetiri sina i gledala tiho roneci suze. Ali pred dwgima nikada nije
odala svoju v·eliku tugu ...
Katica

Katica Onescuk je vee kao mlada saznala za borbu radnika. Od godlne 1920. njen muz J&lt;&gt;kov Onescuk
poceo je da dobiva komunisticke novine na rusinskom
jeziku preko Beca, od svog brata.
Tada je Jakov bio finansijski stra2ar u selu Klobuku kod Ljubuskog. Na izborima su on i njegovi
drugo·vi dali glasove za komunisticku listu. To je bilo
onda kada je lista Partije dobila na biralistu u selu
Tihaljini 172 glasa, a glavni nosilac agitacije bio je
MatiSa Mlinarevic.
·
Jednog dana je Jakovu dosao njegov prijatelj Osman Orman, postanski sluzbenik, i kazao mu da odmah obustavi novine, jer su na posti dobili nalog od
vlasti da zaplijene sve sto dade.
Katica i J akov su poslije zivjeli u Ljubuskom. Katica je radom iz ljubuskog sela Mostarska V:ra;ta.
!mali su sestoro djece. U Mostar su se preselili 1933.
godine, gdje je Jakov umro, a Katica je ostala sa djecom. Sve sestoro je skolovala. I dozivjela da i njena
djeca podu putem na koji su ih ana i njen muz i
upucivali. Sin joj Mirko, dak gimnazije, i kcerka Sofija, ucenica gradanske skole, postali su komunisti.
246

Katica je radila u Fabrici duhana kao kuharica. U
toj fabrici se zaposlila i Sofija.
Mirko je uhapsen medu prvim komunistima kad
je MaCekova &gt;-&gt;Gradanska strata~~ hapsila ljude i ~ Mostaru i kad je uhapsen profesor Dzemo Saric, koga su
1 ubrh. Tada su uhapsili i nekoliko daka. Mirka su
pr:t':kli. Batinao ga je agent Jarak. Kako je Mirko
)os b1o malolJetan, nekako je izvuCen iz zatvora.
.• Katica sa djecom stanovala je u dobrom kraju, sa
JOS bolJim konama: tu su jos bile kuce Hasibe Cemalovic, Nafe Koluder, N ovakovih i Mujicevih.
Kod Nafe Koluder odr2avan je u januaru 1942.
~astanak partijske Celije, ikad iznenada upadoSe u avliJU policajci. Svi su poskakali i razbjegli se. Mirko i Ismet Dilberovic su pregazili ri}eku Radobolju u tor:1
bijegu.
U toj potjeri je neka zena pomagala policiji. Zavikala je: »En a Predraga !«
I Predrag Skrbic je bje2ao koliko su ga noge nosile, i - uspio je.
·
Ubrzo je Mirko otisao u odred.
Policija je cesto pretresala Katicinu kuru. J ednom
su banuli Talijani. Pretresli su svaki budbk. ali nisu
nista pronasli.
Porodica je zapala u vrlo· teske prilike kad je zapaljen magazin duhana u Duhanskoj stanici, jer su
1z sluzbe otpustene i Katica i Sofija. Rekli su Sofiji:
- Idi tamo gdje ti je brat ...
Sofija je bila jedna od onih djevojaka I\IIostarki koje su i srcem i dusom bile za pokret i koje su radile
1 poslove neposredno opasne po zivot. To je bila vrlo
hrabra, otvorena i akretna djevojka, pa je vjesto izbJegavala zamke i policijsko pracenje. Os&lt;&gt;bito joj je
stalno bw na glavi ustasa Zvonko Misetic, koji joj je
neprekrdno bro za petama.
247

�Kako je Katica imala rodbmu u Opuzenu, Sofija
je pcme'kad odlaziLa tarrno da donese povrca. Povrh
toga je na tom putu izvr3avala odredene zadatke. Tako kada je jedna grupa Mostaraca morala da krene u
partizansku jedinicu trebalo je iznijeti oruzje i municiju za nju. Sofija je uzeLa svoj sepet za povree i u
nj staviLa koliko je mogLa, pa na zeljeznicku stanicu.
U sepetu je bilo i letaka.
Na stanici je lijepu djevojku zapazio njemacki oficir i poceo joJ se udvarati. Sofija je znaLa ponesto i
njemacki i prihvatila je razgovor s njim. Nijemac je
putovao istim vozom. Ponudio joj je, kao kavalir, da
joj unese sepet u voz. PrihvatiLa j e ponudu, ali samo
kao pomoc, da nose udvoje. Uostalom, tako joj je bilo
sigurnije da prebrodi kontrole.
U Opuzenu na stanici cekali su je kurir i jos dva-tri druga. Kad su vidjeli kako Nijemac sa Sofijom
nosi sepet, pomislili su da je uhapsena te su umakli.
NiJemae je opel bio od pomoei i to sve dokle je treba1o. So·fij a mu je ljubazno z.ahvalila na usluzi. Kada
je zatraZio adresu dala mu je, naravno, laZno ime i
laznu ulicu i broj u Mostaru.
Odvazna djevojka s·e vratila u Mostar s povrcem,
a i pod njim je bilo bombi.
Kad je porodica ostala sasvim bez sredstava dobivala je, kao i sve boracke porodice, pomoc iz fonda
»Narodne pomoCi«. Novae je donosio djecak Muhamed
Mujic. Ako bi nekog zatekao kod Katice ne bih odmah
iznosio novae v·ee bi se igrao pred kucom sve dok
ne bi ugrabio priliku da joj ga krijomice preda.
Jednog dana je uMostar stigla tuzna vijest: Mirko
je •poginuo, zajedno sa svojim drugom Stjepanom Sulenticem. Jos jedna je vijest pogodila majku u srce:
cuLa je da je i Sofija nastradala s ranjenicima u GrusCi kad su ih cetnici napali.
248

Tu2na je i danas majka Katica, ali je i ponosna i
koliko-toliko mirna jer joj je ostalo djece i ona su
dobra i sretna. DiCi se kad govori:
- Svi su komunisti. ..
U pouzdanu KatiCinu kucu je, kao i u mnoge druge, stizalo i oruzje i roba, i u njoj su se okupljale njene komsinice Hasiba, Nafa, DevLa Raljevic, Derva
Mujiceva, i druge i plele dzempere za borce. Tu su se
zbirale i namirniee za boracke porodice, a Katica ih
je dijelila.

Emina
Emina Cevro je izgubila dva sina - J usufa,. koji
je bio sekretar Mjesnog komiteta KPJ z.a Mostar, narodni heroj. (strijeljan 1. avgusta 1941. godine) i Muhameda koji je u borbi protiv odmetnika poginuo odmah poslije rata.
Bila je vJerni svjedok i pouzdan cuvar straze prilikom mnogih sjednica Mjesnog komiteta odriavanih
u njenom domu.
Emina bi bdjeLa dok bi viJecao Komitet i osluskivaLa svaki sum, jer je znaLa da je tu rijec o velikim zadacima 1 va:Znim razgovorima. Nije,. naravno, znala
da se to sastaje Mjesni komitet, ali j-e znala da su to
komunisti ida bi bilo opasno ako bi ih policija iznenadila.
Kad je osnovana tehnika. Mjesnog komiteta smjestena je u Emininu kueu i tu bila cijelu godinu dana,
a za vrijeme rata je hila u kuci Mustovica.
Pribor je u pocetku bio na tavanu, a kasnije je iskopan jedan bunker ispod poda kuce, sa cementnim
poklopcem i pijeskom oko njega. To, medutim, nije
bilo pogodno, jer se svaki put, da bi se mogli odstampati leci, mo&lt;'8JO dizati poklqpac i :izvlaciti pribor sa
ciklostilom.
249

�Jusufova majka Emina i sestra joj Hatidza Orucevic za sve vrijeme su pomagale u radu, kao i Jusufov
brat Vahdet.
Emini je tada bilo bli~u pedeset godina. Pod feredZom je odnosila Stampani materijal da Hveze~&lt; ne bi
dolazile u kucu. N a zgodnom mjestu, na ulici, predavala je tim ~,.vezama"("( zaveZljaje Stampe.
Eminina sestra Hatid2a je pomagala u stampanju
na taj nacin sto je okretala ruCicu masine i ubacivala
papir u ciklostil. Kako nije znala da cita, nije znala
ni sta se odstampa, ali je priljezno radila.
Tekstove za biltene donosila je jedna zena u zoru.
Mazda je to muskarac bio. Niko u porodici, osim Jusufa, nije znao ko to donosi tekstove za bilten, niti ko
ih pise i ureduje.
Jednom je zaprijetila opasnost da policija otkrije
tehniku.
Kada je uoci rata zatvoren i zapececen RadniCki
dam, ko·munisti su sklonili namjeStaj, stolove i stolice,
po kucama. Jedan dio su donijeli i u Emininu kucu.
Policijski agent Simun Benic je iznenada banuo u
njen dom bas da bi vidio gdje je smjesten namjestaj.
U tom Casu je, na nesreCu, ciklostil bio izvan bunkera,
u sobi, a sav materijal koji je bio odstampan stajao
je po patosu. Kad je agent banuo Hatidza je brzo pokupila listove i nesto strpala u pee, nesto l1 coskove,
a nesto i sebi u njedra. Vahdet, koji je bio krojac, pokrio je dio materijala priborom i stofovima koje je
radio. Kako agent nije to traiio, nije nista sumnjivo
ni primjetio, sve je dobra pro8!o.
Za s-av taj rad papir _i.e donosio na biciklu Ratko
Bajic iz knjizare Riste Vujitiea, a skladiste papira bilo
je u d2amiji Oruc!Juku, u kojoj je kasnije i oruzje dr2ano.
250

Kad je odluceno da se stamparija premjesti kod
MustoviCa Jusuf je uputio Vahdeta da kofer u kame
je taj opasan materijal bio slozen odnese i preda Mustafi Mustovicu.
Darinka

Osamnaestog novembra 1943. godine banuli su iznenada policajci u kucu komunisticke porodice Bitanga. Policijski agent Simun Benic, s jos jednim agentom, upao je u taj skromni dam. Zatekli su Darinku
samu - bas je mijesila hljeb. Benic je nar-edio Darinki:
- Hajde, spremi se ...
Taka je Darinka uhapsena.
Sutradan, 24 sata poslije hapsenja, ziteiji koji su
bili podranili na ,posao ili na pazar u:Za-snuo j e prizor
u najljepsem kraju Mostara, u ulici obr-asloj zelenilom i drvoredima: o jednoj gredi preko puta zgrade
tadanjeg Okruznog ureda za socijalno osiguranje radnika visilo je petoro objesenih toga jutra - cetiri
muSkarca i jedna Zena.
SredovjeCna Zena, lijepih, pravilnih crta~ u tamnom kaputu, malo pognute glave u stranu i smirena
izraza lica, bila je okrenuta prema prolaznicima, nogu
sastavljenih po vojnicki, pravilno. Ruke se nisu vidjele kao ni ostalima - sve petoro su visili ruku ve'Zanih na ledima.
Policijski ustaski sef Mato Roko 26. novembra je
napisao svojim Sefovima u ustaSkom &gt;~Ravnateljstvu
za javni red i sigurnost« u Zagrebu o tom dogadaju:
»Dana 16. novembra 1943. prije podne nepoznati
pocinitelj presjekao je brzoglasni kabl njemackih oruZanih snaga u Dr StarCeviCa 1ulici i to na ZeijezniCkom
prelazu. Izvide po toj stvari vodile su njemacke vojne
251

�vlasti. Posta je ovo djelo ocito akt sabotaze pocinjen
od strane komunistickih osoba, to je generalno zapovjednistvo Petog Gorskog korpusa u M&lt;Jstaru donijelo odluku da se imaju objesiti javno pet osoba, od
kojih je netko od bli:Zih osoba u sumi medu partizanima. Na temelju te odluke objesene su danas ujutro
u Ustaskoj ulici, pred zgradom Okruznog ureda, slijedece osobe iz Mostara: Skocajic Bozo, vjere pravoslavne, Curie Ekrem, vjere islamske, BabiC Mujo, vjere 1Slamske, Bitanga Darinka, vjere rimokatolicke i
Kljuj1c Torno, vjere pravoslavne, rodom iz MetkoviCa.-«

Glas o stra8nom priwru u lijepoj mostarskoj ulici
muQjevito se pronio gradom. Ljudi su prolazili pored
nesreCnih svojih sugradana, nijemo im odajuCi poStu
i poeast. U svakome ko je to vidio moralo se javiti
ogorcenje.
·
U Mostaru se -tada govorilo da uopste nije bila rijec o nekakvoj sabotazi presjecamjem njemackog telefonskog kabla, i to danju, usred gracla. Uostalom
bila bi to sitna, beznacajna akcija, jer sta bi znacil;
u tom gradu presijecanje jedne telefonske zice usred
bijela dana?!
·
U gradu se priealo da je na gradski prelaz preko
z·elj:eznicke pruge naisla njemacka vojnicka kuhinja
s dlmnjakom, cla je dimnjak zapeo za zicu i prekinuo
vezu izmedu njemackih jedin\ca u gradu.
Darinka je bila neobicno odlucna i hra.bra zena
energicna i smiona. Odavno se hila srodila s radnic~
kim pokretom, jer ga je njen muz Rade vodio u Hercegovini poslije smrti Gojka Vukovica, koji je na Radinim rukarna umro.
Rade je uoei rata uhapsen. Policija Macekove Banovine Hrvatske odvela ga je sa vise rukovodilaca
mostarske partijske organizacije u kaznionicu u Le-

252

poglavu. Po okupaciji zemlje MaCek-Subasiceva vlast
je predala mnoge uhapsene komunisticke prvatke usta8ama, koje su ih pobile. Medu njima je bio Rade.
. Vrlo zanim!jiva hrvatska porodica, Radina, porlJeklorn Je b1la 1z planmskog sela Rakitna, u posuskom
kra]u, u zapadnoj Hercegovin:i, uz samu granicu Bosne prema Duvnu, sjeV'erozapadno od Posusja. Rade
Je ostao bez roditelja kacla mu je bilo 9 godina a od
tada J€ kod _gostionieara Kramera, koji ga je k;..nije
poslao 1 na tlpografsln zanat. Tako je ostao u Mostaru
~ tu zasno_va~ po~odicu. Ozenio se Darinkom Bojcic,
zenom koJa Je b1la veoma cijenjena i voljena gdje
god bi se pojavila.
·
Kao vrlo mlad momak, Rade je stupio na popriSte
borbe radrnka za bolji zivot. Jos prije prvog svjetskog
rata on je to pok:azao u strajkovima i sindikalnom
P?·kr;tu koji se tek radao, da bi od osnivanja Komurnshcke partije Jugoslavije, bio njen clan i funkcion€1t". Bio je odliean prijatelj isto taka uzornom komunisti Gojku Vukovicu. S njim je, uostalom, bio i
osuden na robiju kao komunist. Odrobijao je tri godme u Sremskoj Mitrovici.
Ljudi se -~jecaju k:ako je Rade organizovao Gojkov
sprovod s V!Jencem s c~venom trakom umjesto krsta
~ kako Je nared10 da taJ komunisticki vijenac ide na
oelu sprovoda, dok su popovi traiiili cla to bude krst.
Kak5' Rade _nije na to pristao, popovi koji su bili doS!i
1 ne2lel]em 1 nepozvani napustili su sprovod.
. Na '\'arlamentarnim izborima 1938. godine Rade je
b1o n~s1lac 11Ste Stranke radnog naroda za cijelu Herc-egovlnu.

. Taj yo!iti~ radnik Mostarac, inace krupna ljudma, blO J€ susta dobrota od covjeka, rnasovik, i:ovJek_ k~ga _su !judi voljeli, kao i on ]jude. Beskrajno je
voho COVJeka.
253

�Takva je hila i Darinka. Uz Radeta je, kao vrlo
mlada, kad se udala za njega, i sa~a postala komunist i to ostala, ali nikada do s.mrtl mJe p;1mlJena u
Partiju. Njena i Radina djeca sm N".do 1 kcerka Nada
posli su ocevim stopama i postah clanOVl SKOJ -a l
Partije.
•
Darinka je jos prije rata, iak? je imala ~amo cetiri razreda osnovne skole, gov&lt;mla u Radmckom domu, u kru:Zocima, o Zeni i njenoj borbi za ravnopravnost i prava.
..
..
Sefika Resulhegovic je hila Darinkina p~lJatel]lca,
a nasle su se i na zajednickim poslov1ma '.'. 1le!talnom
radu. Ona se sjeca jednog sastanka u kuc1 A1se Cumurija na Brankovcu. Dok su se Sebka 1 D~rmka,
Anda Knezevic i Derva Seva dogovarale o nov1m zadacima, u sokaku je prasnu!,a homha. Odmah s&lt;:po~­
lale domacicu Aisu da izvidi sta se dogodllO. Alsa J€
otisl,a i vidjela jednog ustasu_ kako lezi na sokaku.
Neki !judi su joj .rekli da je .cetn1k ham.o homhu na
ustasu, svog tadanjeg savez;uka. l(ako ~e _zhog toga
zaprijetila opasnost da ustase, _Tah]am 1 ;etmc1 po:
vedu istragu i poenu premetacmu po kucan:a u t?J
cetvrti zene su odlucile da se neopazeno razldU. Rljeseno' je da najprije pode Darinka, pa zatim redom
i ostale.
Dan prije nego sto je uha~sena Darin~a je .dosla
kod Sefike i donijela joj materiJal za proucavan]e. .
Od njenih susjetki Sefika. je pos.lije tra~icne smrtl
Darinkine saznala da je Darmka hila sakr!la .matenjal pod Cilim, pa je o tomu ohavijestila Nadu 1 ona ga
je pronasla.
Darinku je iskreno ozalio cio grad.
I Milena Pavlovic se dohro sjeca J?arinke kao politicke radnice. Mileva je kao SrpkmJa h1la sprem1la
sv•e da se s porodicom seli u Srbiju, ali kako su se-

254

lidhe isle po ahecedi, malo p.r:ije nego sto je redosled
doSao na slovo »-P..:.c obustavljene su selidbe i ona je s
porodicom ostala u Mostaru. Ona se dohro sjeca sastanaka koje je vodila Darinka. U grupi je bilo nekoliko- Zena, a medu njlma i Milevina kCer Radojka, a
sin joj Ljuhisa vee je bio otisao u odred i kao njegov
horae poginuo.
Darinka je redovno donosila Milevi hiltene da ih
dijeli i salje dalje, a Mileva joj je davala priloge za
Narodnu pomoC u novcu i hrani, jer je -kao radnica u
Gradskoj banji ipak imala kakve-takve prihode.
U Darinkinu susjedstvu je stanovala i Gospava
Trhulin. I ona se sjeca kako joj je Darinka donosila
hiltene da ih dijeli dalje i kako je i njoj prvi put pristupila tumaceci joj politicku situaciju. A onda je dal,a
hiltene i Gospavi, da i ona pomogne i da privlaci sto
vise zena za taj rad. I kod Gospave se skri vao Darinkin sin N edo kad bi se spustao u grad iz odreda.
I Danica Dragisic se sjeca Darinke kad je rukovodila jednim aktivom zena. I kod nje se Nedo krio
kad je boravio u Mostaru.
Nedo, auto-mehanicarski radnik, bio je uoCi rata
sekretar jedne partijske celije u Mostaru, a u odred ·
je otisao u jednoj od prvih grupa izmedu 15. i 20. avgusta 1941. godine, medu dvadeset i osam komunista
koje je vodio spanski borac Savo Medan.
Koncem 1942. godine Nedo je bio upucen u Mastar. Sem ostalog, priprernao je oruzani napad na ustaSkog stozernika Barharica.
Jedne nod, dok mu je njegova sestra Nada cuvala
bicikl, sam je cekao Barbarica s pistoljem i prstom na
obaracu, ali zlocinac nij e naiSao. (In ace, i taj pistolj
j.e donijela ~Darlnrka, }er je 1m.ala vez.e i sa nekim
od oficira domobranstva iz jednog logora u Mostaru.
Preko njega je pribavila nekoliko pistolja).

~~';?'\
(_..'

'·'

255

�Nedo je s jednom grupom novih boraca u februaru
1943. godine ponovo krenuo iz grada. Sretno su iziSli
&gt;&gt;kanalom« iz Donje mahale juzno od grada prema
Bacevicima i tu su presli N eretvu, ali nisu stigli ni do
Hodbine a grupu je neprijatelj iznenadio na mjestu
Petku blizu sela Bune. Nedo je ranjen. Da ne bi pao
neprijatelju u ruke bacio je bombu poda se i tako poginuo.
Nekoliko mjeseci prije Darinkine pogibije njena
kcer N ada je uhapsena, i sve do Nedi.ne smrti ostala
je u policijskom zatvoru. Zatvocena je kao Nedina
sestra, drugih dokaza pl'otiv nje nije bilo. Ne:prijateJji su je ispitivali o Nedi.
.
Kad je taj odred razbijen ustaski policajci su joj
rekli:
- Uhvacen ti je brat i u zatvoru je, tu u policiji ...
Medutim, kad joj je Darinka donijela nesto hrane,
!once mlijeka i komad hljeba, 8apnula joj j€:
- Nado, nas Nedo nije ubapsen, hacio je bombu
poda se. Bolje je i to nego da im je pao Ziv u ruke ...
Nada je nakon toga, sa sesnaest drugova, medu
kojima je bio i predsjedm.ik ilegainog Gradskog narodnooslobodilackog odbol'a za Mostar profesor Husnija Kurt, otjerana u Dubrovnik, u tvrda vu Lovrij enac, a zatim u logor na Mamuli. Medutim, u vrijeme
svada izmedu cetnika i ustasa uspjela je da se izvuc€
iz logora i vrati u Mootar.
Kad joj je ponoVQ zaprijetila opasnost za:poslila se
kaQ u&amp;teljica u selu Ljutom Docu. PaZJ.jivo je postupala s djecom. Uhvafila je vezu s protivnicima ustaSa, u stvari s Radieevcima, s kojima je mogla malQ
otvorenije da razgovara.
Ustai\e su, medutim, Nadu ponovo uhapsile kad je
u wijeme skolsl{{)g praznika .boravila u Mostaru, gdje
je podij€lila »namdnu pomoc« boraCkim porodicama.

256

Uza1ud je dolazila delegacija Hrvata iz Ljutog Doca i
tJ'aZila da se njihova uCi.teljica pusti iz zatvora. Nije
uspjela. U Mostaru su tada hili na vlasti Nijemci sa
ustaSama i Cetnicima.
Spijuni su zapazili Nadu u Mootaru - bilo je to
u avgustu 1943. godine,- pa i kada je doi\la k Sukriji
Vranicu u krojacklu !Tadnju da primi 100.000 kuna da
bi podijelila partizanskim porodicama. Nisu je odmah
uh.apsili, valjda. su je pratili jos neko vlfijeme. ZgrablCe Je uskoro, 1ako je Sukrija nije odao. Policajci ni
tada nisu imali nikakvih dokaza protiv nje. Jedino je
neka uhapsena djevojka na saslu8anju spori:renula i
njeno ime.

Posto je Nada i pr.ije rata vodila skojevske grupe,
dosta dJevoJaka Je llJU znalo kao politicku radnicu
a osim toga ona je kao mlada studentkinia iz komu~
nisticke. yorcdice svakako hila sumnjiva. Tako je i
osumnJ!Cena. Gestapovci su je odveli u zatvor u »VladiC.inu kuCu-&lt;&lt;.
21atvoru su poeela ispitivanja posredstvom tumaca. Tada je bilo uhapseno joi\ nekoliko mladih Mootarki.
Prek? tumaea gestapovac je Nadu pitao da li je
rukovod1la sanitetskim kursom.
Nada je P.osumljallia da Svl'lbo n€Sto zna, pa mu je
brzo odgovorila:
- Ja sam student agronomije, a ne medicine ...
- Otac i brat su komunisti. A vi? - nastavio j€
Nijemac.
- Moj otac - rekla je - govorio nam je da se
kad odmstemo sami opredijelimo. Da sam muskarac
ja bih se opredijelila, ali, znate, zeooko sam, zelim
samo da se lijepo obucem, da zivim, da se provedem . . . Nisam ja musko ...
Ta.ko. je Nada uzvracala Nijemcu, tako da ga odgovo'!'J msu zadovoljili jer su za njega hili prazni. ·

Y

257

�- Volite li skijati? - jos se interesavao istrazitelj posto je pitaa da li plete vunene dzempe&lt;re i earape.
-Varna je zacijelo paznato- odgovorila je Nada,
- da kod nas u Hercegavini rijetko kada ima snijega,
pa nema ni skijanja.
Gestapovac ju je pustio naredivsi joj da se panovo
javi u kamandu sutradan u pet sati poslije podne.
· Sutradan je Nada s majkom dosla u komandu Gestapoa i javila se Nijemcu. Darinka je pasla s njom da
bi vidjela Sta ce dalje biti, narocita aka bi je uhapsili.
Gestapovac je iznenadio Nadu jednam ctvorenom
ponudom.
·
. UstaSe su se, naime, i prije interesovale od Cega
ta porodica zivi, pa kad su to saznale, drugovi su Nadu
i .savjetovali da se zapasli kaa uciteljica u Ljutom
Docu, da bi .se tako znaa bar neki izvar prihoda poradice Bitanga.
lmajuci na umu, ·valjda, njena vrlo inteligentne
adgovme dan ranije, gestapovac je Nadu iznenada
upitao:
- Da li biste htjeli da nas za nagradu ad osam
hiljada kuna mjesecno o ponecem izvjestavate?
· Iako se iznenadila, vdo -brza j e odgovorila:
- Znate, necu da budem niciji spijun, ali aka bih
doznala neSto veliko, nesto od oega zavisi njemaOki
Rajh - to je dmga stvar, javila bih ...
Nijemac se, izgleda, ipak za poeetak zadovoljio
odgovorom. Racunao je, vjerajatno, da ce uspjeti da
je dalje obraduje pa joj je rekao da je slobodna.
Nada je odmah, kako se to kaze, »sisla u ilegalnost-&lt;~, tim prije j er se mreZ.a njemaCke istrag-e Siril~,
pa su bile uhapsene i saslusava~e sve ~osh1r~e koJe
sus Nadom bile u vezi: Nuna Dtzdarevtc, T1dza Udavicic, Zlata Salahovic i Dragica Rase, kcerka komu258

niste Jakova Rase, osudenag na robiju. Gestapovci su
nakan pet-sest dana opet patrazili Nadu, ali je nisu
vise mogli nigdje pronaci.
Nada je astala ziva uprkos mnostvu opasnosti. Od
cijele parodice ostala je jedina ona, svi njeni najblizi
i najdra:Zi su izginuli.

Meva
Jedna od mnagih majki kaje su uza svoju djecu
komuniste svesrdno pomagale barbu bila ]e Mevlida
Meva Grebo. Dva njena sina, Muhamed-Hama, (sekretar Oblasnog komiteta KPJ za Hercegovinu 1942.
godine) i Esad, i kceri Tidza i Ziba, kao i muz .Memisaga (ustase ga ubile krajem rata), zajedna su s
njom u toku cijelag rata bili na isturenim partizanskim ilegalnim polozajima, u matici borbe za slobodu.
Meva, pax-tizanska i kurirska majka, osobena starija zena, imala je prilike kao i mnoge druge majke
da daceka u svam domu partizane stigle iz odreda iii
ilegalne radnike kaji su baravili u Mastaru. Medu
njima su bili Svetozar Vukma•novic Tempo, Lepa PeroviC, Olga MarasoviC, Rato DugonjiC, Mile PerkoviC,
Dzemal Bijedic i drugi. Narocito je voljela da docekuje hrabre kurire: Serifa BuriCa:, Aliju Kresu, Vasu
Maslu i ko zna kaliko jas drugih. Najdraze jaj je bila
o njima se starati.
Kad je Tempo boravia u Mostaru, pa i kad Grebinih, Meva je hila i straZar i Cuvar .sVoga gosta. Tempo se podu.Ze zadr.Zavao u toj kuCi, i dolazili su ilegalci da s njim svrse kakav pasaa. Duga bi sj€dio i
pisao, ozbiljan, Cak namrgoden, a bio je i mrSav i tanak u to vrijeme. Meva bi usia u sobu, pa kad bi ga,
vidjela onako zabrinutog i smrknutag rekla bi mu:
- Daj, molim te, razvedri tu Cehru, od toga ti se,
moj sinko, niSta ne zameC:e ...
259

�Meva je hila duhovita i vesela zena, a i mudrao
Vrlo dobra je znala sta iskazuje smrknuto lice, te je
htjela da svom gostu rece da se uz pomoe vedr:ine
maZda eak i bolje mogu obavljati opasni poslovio
V edrina je, uostalom, uvijek hila znacajka Mostaraca, pa i u najte:Zim Casovima.
Jednom je Tempo zapazio da je Meva u dvoristu
postavila uza sva tri zida po jedne merdevineo
- Ama reci mi, molim te - obratio joj se - za
sta ce ti tolike ljestve, uza svaki zid?
- Ono ti je, sinko, - odgovorila mu je - za putove kojima ces hj€Zati ako, ne daj boze, agenti zalupaju na vrata
Ti ees prvi na mer devine, one tamo,
a meni sta bog dade
Posta je tada mnogo !judi prolazilo kroz Mevinu
kueu, bas za Tempnva boravka ilmd nje, njen muz MemiSaga joj reee:
- Meva, e "ala ce nam ovaj kucu zapaliti
- De, hogati, ,gledaj svoga posla, hajde na Tepu,
kupi sta treha, bolje ce ti :btti
U Memisaginoj kuci stanovao je Braco Kosovaco
Jednog dana joj reee:
- Majko, danas ce doCi jedan vazan drug, pa te
molim ako mazes napraviti sto holji rucak
Kad se Braco, koji je mnogo hodao po gradu, ohila:lleCi skojevce watio na r.ucak sam, Meva ce .mu:
- A gdje ti je taj drug?
- Ama, 'znaS, -majko, ja sam se zaZelio one tvoje
fine ptte pa sam mislio da se jos jednom najedem
Salio sam se oo
.
Kad je Braco kretao na slohodnu tedtoriju i oprastao se od Meve rece joj:
- Cim stignem na slohodnu teritoriju poslacu ti
podosta kafe
Meva ce mu na to:
0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

0

260

0

0

0

0

- Suti, molim te, ne govori. Toliko je ilegalaca
boravilo u mojoj kuCi, svaki oheca da ee odmah poslati kaf.e, a cim zamakne u sumu - ni glasa ni halrera ..
Kod Meve je horavila i Lepa Pe&gt;:'ovico Kad hi Meva
o1Jisla na trznicu ili po »zadatku« da odnese kakve letke ili pisma, Lepa hi razmjestila namjestaj po svom
ukusu, ali je, kad bi se Meva vratila, morala sve da
postavi kako je i biloo A kako je Lepa imala ohicaj da
baki priCa viceve i anegdote, Joednom dok J·e stara
'
sprema1 rucak ona p:revrsi mjeru te joj Meva rece:
a
- Okani me se •vise, prihvati se i ti nekog posla,
vidiS da 6e uni MemiSaga svakog Orusa stiCi na rucak ..
0

•

0

Ipak, Meva je najvise voljela da prima kurire,
umorne, gladne 1 promrzle, a oni su svraCali u njenu
kucu taooo kao kod svoje majke
Imali. su ani s
njom posehno ugovorene sifre i lozinke za otvaranje
vrata, koja Ie Meva drzala neprekidno zakljucanim i
niko nije smio da ih otvara do onao Tri .bacena kamencica u prozor m ugovoreni hroj kucanja na vrata i Mev a je odmah znala koji ikurir ceka da rnu otvori ...
- Meva se ni najrnanje nije plasila, hila -je vrlo
hrabra zena - prica Mile Perkovico - Kad smo Lep~~o
Perovic i ja hili u njenoj kuCi, primala je u svoj dom
ilegalce koji su hili pohjegli iz. zatvora u Sarajevu,
kurire iz odreda, svakog od na8ih ko hi nai8ao,
- Nasa Meva je hila rijetko pronicljiva, inteligentna i prilje:lna zena horae - prica Olga Marasovico - Naroeito je s mnogo ljuhavi docekivala mlade,
razumijevala ih, st&gt;tilao Osjecali smo njenu roditeljsku toplinu prema svima nama koje je tako srdacno
primala, cuvala i hranilao
0

•

0

261

�Ancika

Kada je talijanska policija uhapsila profesoricu
Jelku Vukajlovic, predsjednica Antifasistickog fronta
Zena Mostara, AnCika DuriC je primila njenu du:Znost.
VeC do tada u njenoj kuCi su odr:Zavani s.astanci, jer
stan nije bio sumnjiv, okupljale se Zene, donosilo
Stampu, priloge u hrani i novcu, Stampao se bilten
Antifasistickog fronta zena.
Toga proljeca, 1942, dogodilo se da se Ancika prvi
put susretne sa gestapovcima i ustaskom obavjestajnom sluzbom »UNS«. Provokatori iz Sarajeva stigli
su u Mostar s pismom i ispravnom Iozinkom Pokrajinskog komiteta KPJ za Bosnu i Hercegovinu. Dvojica agenata Gestapoa i UNS-€ predstavili su se kao
&gt;&gt;-delegati..:~ i &gt;&gt;kuriri..:~ Pokrajinskog komiteta.
PoSta su doSli sa is.pravnom lozinkom, tadaSnji sekretar Partije Ljubo Bresan primio ih je s povjerenjem. Oni su tako donekle upoznali organizaciju, ponekog Covjeka i poneki stan, ali, zahvaljuiuCi .sistemu
konspiracije u paotijskom radu, nisu saznali sve sto
su htjeli znati.
Medu prvima, AnCika, mudra i oStcoumna Zena,
posumnjala je u njih, jer - stigli su i u njen stan.
Nairne, jedan od tih agenata koji se predstavio imenom poznatog hrvatskog pjesnika Silvija Kranjcevica,
trazio je od AnCike da mu dade jedan primjerak Istorije SKP (b) - sovjetske pariije - koja je tada bila
odstampana u Mostaru. Ancika je imala primjerak u
tajnom skrovistu ispod daske pred prozorom. Ostavila
.ie agenta i posla u drugu sobu da uzme to sto je tmzio. Dosljak se privukao iza njenih leda da vidi odakle
ce Ancika izvuci knjigu. Cak je na nogama imao gumene cipele i hod se nije cuo. Ali Ancika ga je osjetila i iznenada se okrenula.
262

-

ZaSto Spijuni-raS! -

napala ga je, a on se sna-

Sao i rekao:

-

Odlican pretinac, u praiksi policije nepoznat na-

Cin skrivanja materijala . ..

AnCika je i dalje sumnjala, i cim je agent iza8ao,
pozvala je povjerljivog majstora, susjeda Mirka Buhu, i om je to skroviSte zazidao.
Ubrzo poslij e toga stigao je sekretar Komiteta
Ljubo Bre8an i donio neki materijai da se sakrije.
- Nemam sklonista- rekla mu je Ani'ika i ispricala mu dogadaj sa ··delegatom.. Pokrajinskog komitela iz Sarajev.a.
BreS.an nij e prihvatio AnCikinu sumnj u, iako mu
je ona tada rekla da •.delegati« javno stanuju u hotelu »·Hercegovina~-&lt; i da imaju pisaCu maSinu na kojoj
slobodno nesto kucaju.
- J•a ti kazem, Ljubo, to su spijuni - rekla mu
je, ali je on odbio tu sumnju_ Jos je dodao:
- Nemoj da sumnjicis delegate Pokrajinskog komiteta, jos ces biti partijskl kamjena.
Ali, vrlo brzo iza toga, u vozu .prema Sarajevu,
negdje bli2lu Konjica, bio je uhapsen sekretar Mjesnog komiteta SKOJ-a Salem Delalic, koji ie nosio va2an izvjestaj. Uhapsili su ga bas ta dvojica agenata
koji su istim vozom krenuli za Sarajevo.
To se odmah saznalo u Mostaru. Poeela su i hapsenj a, a Bre8an tad a do1lrci Anciki:
· - Sakrivajte se gdje znate, ono su zaista spijuni
- rekao je.
No, provala je zaustavljena zahvaijujuci herojskom drzanju Sal~ma Delaliea. Gestapo, koji je stajao iza ustaske policije, ocijenio je da ce Salemol\'im
hapsenjem mnogo saznati. Bio je to mlad covjek, dak,
maturant gimnazije. Izddao je strahovita mucenja,
i na kraju je ubijen u koncentracionom logoru u Gradiski ali ni jednu rijec nije ·kazao neprijatelju.
263

�Posto su Anciku agenti znali, ona se sklonila u
bolnicu zajedno sa malom kcerkom Mirjanom. Sve se,
m€dutim, sm:irilo, i ona se, iako je to bilo opasno, vratila u svoj 'Stan i na svoju, nastavniCku duznost.
Malo prije tih dogadaja sekretar Komiteta Dzemal Bijedie stanovao je kod Ancike Citav mjesec dana, ali bio je zapazen i morao je da ide iz Mostara.
Novi Mjesni komitet opet je zasjedao u Ancikinom
stanu. Prosla je tako citava godina a da se policija pritajila i, sigurno, pratila neke komuniste, da bi poslije
usljedila hapsenja, kao sto se i dogodilo.
Jednog juka u maju 1943. godine Anci)&lt;a izade iz
ku6e u kojoj je stanovala, u Ulici Alekse Santiea, a
pred kucom - talijanski oficir s biciklom.
- Jeste li vi Ana Durie? Trebali bi sa mnom. Ali
vi idite sami u nasu komandu - upueivao je Anciku.
U komandi su je uveli kod visokog o.ficira, koji je
govorio samo italijanski i lukavo i ugladeno poceo
razgovor. AnCika se iznenadila kad joj je tumac preveo:
- Izvolite sjesti . .. Da li ,pusite? - ponudio joj
ci:ga;retu.
Posta je ona odbila, oficir nastavi:
- Javio se va8 suprug iz zarobljenistva i trazi
obavijest o ,tom da li ste zivi vi i :roaM. Zato sam vas
pmwali.
Ancika se zacudila toj poruci (njen muz se zaista
nalazio kao oficir bivse jugoslavenske vojske u talijanslwm zarobljenistvu, i vee gotovo dvije godine
nije cula za nj ...).
Ancika je odgovorila ,oficiru da su ona i kcerka
dobro i zdravo, zahvali mu. Kao da je time razgnvor
bio swsen. Oficir se s njom oprostio, a ona krenu
prema izlazu iz sobe. Ali lukavi obavjestajac je htio
vid}eti na njenom lieu promj,enu, opet je naglo pozva
i ponudi da jo8 malo sjedne.
264

Ancika je primijetila da se zagledao u zlatni krst
na lancu o njenom vmtu koji je ona namjerno bila
is+a'lmula kada je krelllUla u komandu. ,Pocelo je ispitivanje. Najprije je pitao kako se ona tacno zove. Kada je ona izgovorila svoje ime Ancika, opazila je da
oficir ima na papiru pred sobom ime &gt;&gt;Ana~&lt;. Upitao
ju je:
-A niste li vi Ana Durie? Da li poznate Anu Du.riC.
Ancika se uhvatila za to:
- Sigurno ste vi opazili - rekla mu je - u nasoj zemlji imate bezbroj slicnih imena, eak i istih,
pa i prezimena. Ja nisam Ana, ja sam AnCika.
Ali obavjestajac je nastavio ispitivati. Poceo je
nabrajati ·imena komunis·t~a, pa i im.ena Clanova Mjesnog kom.iteta.
- Poznate li Ljupo Presan? Poznate Mito Sabanac?
- Da li je muSkarac ili zena? - odgovorila je Ancika pitanjem, a tumac preveo oficiru. No, on je
p.roduzio da nabraja imena:
- Poznate Nacitu MaCic?
Navodio je jos neka imena, ali je Ancika odgovorila da je ona nastavnica, da ima svoj posao i da ne
poznaje nikoga od tih ljudi. I, 'kako izgleda, uspjela je,
bar za casak da uvjeri obavjestajca da ona nije ta Ana
koju tra,e, pa je pustena kuci.
Ancika je tada »sisla« u strogu ilegalnost. Stanovala je u j'ed:ruom vrtu u ko1ibi a po gradu se kretala u muslimanskom zaru, pokrivena lica. Za njenu .petogodiSnju ikcerkicu Mirjanu pobrinula se organizacija.
Tako je dijete postalo mali Hegalac kod raznih povjerljivih porodica, premje8tajuci se iz jednog stana
u drugi. Najteze je Anciki bilo rastati se s Mirjanom.
265

�Bilo je to· milo dijete, ali je majci pomagalo u radu.
!mala je malu crvenu djeciju tasnu i majka Iii stavila u nju pisma, pa naredila Mirjani da ode nekoj
••teti« i preda pismo. Taka je Mirjana hila najmla(la
kurirka u Mostaru. U kraju u kom je Mirjana stanovala Ancika hi se cesto nasla, ali je samo dva pula
susrela kcerku, no nije joj se smjela javiti. U jednom
susretu, dok se mala igrala na ulici, kao da je dijete
nesto predosjeealo, priljuhilo se uz AnCiku, koja je
bila pokrivena lica, u zaPu i samo rekla:
- Joj, sto je ova tela meni lijepa ...
Anciki se srce cijepalo, ali je ostala nijema.
PosHje j-e Mirja.na smj·e1St·ema ko-d svoj-e prave tete,
u kucu Veselka MostarCiea u Ljuhuskom, otkud je i
Ancika hila porijeklom.
Tada, u ljeto 1943, Gestapo se, kako iz;gleda,
poceo koristiti onim podacima koje su dva laZila •.Qelegata« Pokrajinskog komiteta hila sakupila. Uhap8en je i uhijen sekretar Komiteta Ljubo Brdan, os1ali su se morali povuCi iz grada.
Ancika je ostala u g;radu do jeseni, u strogoj ilegalnosti, a zatim joj je naredeno da prede u Sarajevo,
takoder na duznost clana Mjesnog komiteta. Zaduzena je z.a rad sa zenama. Od ilegalke Tanje, clana
Mjesnog komiteta KPJ za Mostar, postala je u Sarajevu ilegalka Muslimanka Safija, koja se do kraja
rata kr·etala pokri vena lica.
Ali Sarajevo je vee posehna, druga prica o zivotu
te hrahre zene koja je kao ilegalka ostala na partijskim funkcijama pune cetiri godine, hlizu 1500 dana
i noCi.

266

Aisa

Poput mnogih majki i zena iz grada i Aisa Butu-'
rJviC je pomagala .mladeZi, te je na taj naCin i sama
postala dio revolucionarne borbe. U njenoj kuci su
se Cesto sastajali uCenici: Citali zabranjenu literaturu,
slusali radio-vijesti i dogovarali se. Ona je dozvoljavala da u njenu kucu ulaze nepoznate osohe od kojih
su pojedine hili ilegalci, kao sto je to hio slucaj sa
Mirom Poparom, clanom Ohlasnog komiteta KPJ za
Hercegovinu, komunistom Safetom FilipoviCem, koji
su na nju, majku AiSu, ostavili snaZan utlsak, te je i
ona sa sve veCim razumijevanjem i odobravanjem
prihvatala »nedozvoljenu djelatnost« svoje djece i
njihovih prijatelja.
Ba8 pred okupaciju zemlje umro je Aisin muz,
starjesina serijatskog suda, kada je i njoi i djeci hio
najpotrehniji. Iskusenja su hila na pomolu, jer je rat
najavljivao teske dane. Aisu su stalno ohavjestavali
iz skole da se njena djeca have »protivdrzavnom ljeviCarskom aktivnosti-.&lt;&lt;, ali Je ona sve to primila smireno i dostojanstveno.
Upravo u to vnijeme u Mosta-ru je hila u procvatu revolucionarna aktivnost. Zhog nje je jednom
prilikom uhapsen i jedan od Aisinih sinova. Prije
nego sto je policija stigla da pretrese njen stan ona je
zajedno sa Muhamedom Hadziomerovicem prehacila
ilegalni materijal kod svojih susjeda. Bila je to mozda
prva njena samostalna akcija u toj zahranjenoj djelatnosti.
J edne noCi pocetkom marta 1942. godine u AiSin
sokak su upali karabinjeri. Uslijedili su pozivi da se
otvore ula~na vrata, uz lupanje kundacima. Prema
prijavi nekih konfidenata, karahinjeri su pretresali
AiSin stan, naSli zabranjeni materijal i oru:Zje i na
osnovu .toga uhapsili i majku Aisu. U zatvoru je, me-

267

�dutim, ostala samo tri dana, jer je na intervenciju
uglednih Mostaraca pustena. No, sedam dana kasnije
ponovo je uhapi\ena, 7-ajedno s najmladim njenim sinom Ridom. Sada su sve urgencije za njihova pustanje bile bezuspjesne. Poslije petnaest dana provedenih u »Ce!ovini« Aii\a je sprovedena u talijanski koncentracioni logor na Prevlaku. Bila je prvi zatvorenik
tog zloglasnog logora koji je doveden iz Mostara i prva
zena Muslimanka - zatocenik u njemu iz Hercegovine.
U logoru je ostala trinaest mjeseci. Pripadala je
kolektivu mostarskih djevojaka i mladih zena koje su
zbog ilegalnog rada internirane iii zarobljene kao borci u drugim tkrajevima zemlje. Dijelila je s njima okrutnosti logorskog zivota i oefuju za svojim gradom,
kao i nadu i vjeru u pobjedu. Dozivljavala je ponekad
i radost slui\ajuci oskudne vijesti sa ratista. Pomagala
je u granicama svojih mogucnosti slabe i nemoene. I
posljednji zalogaj je davala najslabijima. Odgojena u
imucnoj porodici, Aisa je u surovim logorskim uslovima zivota ispoljila izuzetnu dostojanstvenost. Nosila
ju je njena vjera i njen ponos. Cak i u logoru je postila svoj ramazan.
Uporne intervencije gradana najzad su uspjele. Iz
logma je Aisa pustena isorpljena, izgladnjela i poipuno oboljela. Po povratku u Mostar bila je obavezna
da se svake sedmice prijavljuje talijanskoj policiji.
Stan joj je bio oduzet, a sve stvari razriesen~ i opljackane. Utociste joj je pruzio ugledni gradanin Mostara
Alaga Seva, covjek cije je troje djece bilo u partizanima.
:2:ivjeci u takvim okolnostima, Aisa je, po nagovoru
ilegalne organizacije, odlucila da pobjegne iz Mostara.
Krajem 1943. godine je prebaeena na slobodnu partizansku teritoriju iznad Ostrosca i Prozora. odnosno
G&lt;&gt;rnjeg Vakufa i Bugojna. Po zabacenim planinskim

selima ona prica narodu o borbi mostarskih porodica
i njihove djece, o njihovim stradanjima i patnjama i
na taj nacin pomaze borbi.
Aii\a Buturovic je, poput drugih hrabrih Mostarki,
bila primjer sadr2ajnog i dost&lt;&gt;janstvenog zivljenja.
Iako je bila polupismena, lrrabro je usia u zivot. U
svom relativno dugom vijeltu imala je sre6e: uvijek je
stizala ondje gdje su snage na~pretka vodile i dobijale
borbu. Sve sto je cinila - cinila je iz uvjerenja da je
to u interesu drustva.
Hasiba

- Dobro, - re,k!a je majka Hasiba - dolazite ,;,
moju kucu koliko god treba, ali da mi nijeste s biciklima dolazili. Aka ustase dodu vi cete pobjeci, a sta eu
ja sa sedam-osam bicikla? Aka kazem da su ukradeni,
odoh u zatvor ... Sta mogu reci za bicikle, otkud su
tu?
Tako je pazila na detalje konspiracije jedna od
hiljada majki koje su za citava rata strahovale i bile
junakinje uz svoju djecu. Cuvale su straze, nosile po- .
stu ilegalno, oovale i nosile ne samo robu i hranu vee
i muzje i municiju. Uradile su sve st&lt;&gt; je trebalo takva je, eto·, bila i Hasiba, obicna zena iz mahale,
majka jednog od najmladih ilegalaca Ekrema, koga su,
gotovo djeeaka, Nijemci objesili zajedno s. velikom
zenom Mostara Darinkom Bitangom. Hasiba je i majka jednog politickog komesara u ratu Envera Cemalovica.
Kad bi se sastali m&lt;&gt;mci u kuCi Hasibinoj, ona je
bila straza.I1ka, dolje u prizemlju, a njen muz gore na
spratu, na prozoru. Gledala je Hasiba kak&lt;&gt; ilegalci dolaze. Svakih deset minuta po jedan, neopazeno, samo
uskoei u ulazna vrata.

269
268

�Skolu konspiracije svrsila je Hasiba prije rata.
Enver je uCio svoju majku i ona je to dobro 7apamtila. Veli:
·
- Rekao mi je: iz ove kuCe ne smije iziCi ono Sto
se u njoj dogada ...
A onda momci donose oruZje, bombe, pa zatim to
se prenosi u Bjelusine, onaj kvart Mostara pri brdu,
otkud se kretalo u odrede, u Podvelezje.
- Pa sastanci - pricala je Hasiba. - Momci gore
drie partijski sastanak, a dolje skojevci, ali jedni za
druge ne znaju.
Pogodna je bila ta kuca u malo?' sokaku, a tu j~
i dobar vrt i vocnjak, sve je sakmveno u hladovm1
kajsija i murve.
A sva djeca iz mahale imaju ~~direktivu-&lt;-&lt; da oko t~
ga kraja u svim ulicama redov~o razbijaju _uliCne SIjalice, da noc i mrak dobro sknva dolaske 1 odlaske,
da se nista ne primij eti.
Hasiba je bila majka mnogim ilegalcima, d~go,
dugo vremena. Ante Zelenika, prvoborac (denunclran
je policiji), proveo je kod Hasibe dvades~t i ~va dana
kao u svom domu. Pazila ga J€ kao svo]e d!Jete.
ViSe od dvadeset dana Hasiba je gostila i partijsku
radnicu Lepu Perovic. I nju je pazila kao rodeno dijete.
- A borne i ona me•ne kao majku - pricala je
Hasiba. ~ Ali ~orala sam narocito paziti na nju. Ona
je kod mene bila Sefika, to joj je ime dato, a kada govorl Hami Grebi da joj kupi cigarete, kaze mu: »Amo,
kupi cigarete .. ,-&lt;-&lt; A umjesto da kaie &gt;&gt;bajrak-&lt;-&lt;, ona
veli »barjak« ... Ama nemoj, Sefika,·- kazem joj ja
- nemoj tako, Muslimanka kaze ~-bajrak« ... !eda?
bojadzija, bogami, primijetio taj DJen govor, kaze m1,
a mene strah uhvatio ...

270

Lepa je bila kao toboznja rodica Hasibina, »od dvije sestre djeca&lt;&lt; - a kao pobjegla je iz istocne Bosne
od eetnika, rodbini u Mostaru ...
- Jednom, iznenada- nastavlja svoju pricu Hasiba - u kuci mi je bilo i nekih :lena, kad banu Olga
Humo s Ratom DugonjiCem. A, po nesreCi, bas Talijani u kuci vrse premetacinu! Sta cu sad? Velim ja
Olgi 'iRati na sav glas:
»Dobro mi dosli iz Trebinja, otkad se nismo vidjeli. .. -&lt;&lt;
A Olga odmah prihvati:
- J este, evo bas smo sad stigli iz Trebinja, samo
naCas da se vidimo ...
- Ama, necete valjda odmah otici, ostanite bar
malo - preklinje dosljake Hasiba, a Olga na to, usteZuCi se, kao pristaje:
- Pa, dobra, hajde, valaj, mozemo i prenociti.
Rato je tada ostao kod Hasibe dvadesetak dana.
Dolaze mu Mladen Knezevic Traktor, Hamo Grebo
i drugi, n€ki na &gt;&gt;jav~u·«. Hasiba ih doCekuje, uvodi..,
- Bogme - hvalila se Hasiba - Rato meni iscijepa i drva, pa mi i mahune cisti za rucak. A eesto
mi veli: »Majko, hajde malo po gradu, ispitaj mi sta
rade Talijani, sta i'etnici, sta ustase ... « A kad se ja
vratim, a on sa mnom sjedne i veli: »Deder, majko,
Sta si vidjela, Sta si Cula . .. «
Kad je Rato krenuo, nema 'U Cemu, sav j.e poderan,
odijelo - krpe, Hasiba mu tada dade Enverovo odijelo ...
- Ali - trazi od njega majka Hasiba - svakako
mi javi kako si pre5ao granicu ...
Kad je njen sin Ekrem 'donio jednom nekoliko
bombi i metaka, dosao je Danilo Bilanovic da to, i jos
neke '"tvari, kao i bakrac meda za ranjenike, odnese.
Hasiba to pakuje, skriva rui'ne granate, one njemac-

271

�ke »handgranate«, stavlja ih pod voce u korpu. Ali
onaj drveni drlak njemaCke granate viri ispod voca
i vidi se.
- Kud ces taka l&lt;roz Mostar - velim Danilu i
brze"bolje sakrijemo dobra tu granatu. A kad je Danilo poslije oslobodenja do8ao da me posjeti, ja mu
velim: »Sjecas se one ,handgranate' sto je virila iz
korpe? I njen sin Enver spuStao se iz odreda, iz brda u
Mostar. !mali su u basci dobro skloniste, koje nikad
nije otkriveno.
NajteZ:i njegov dolazak bio je onaj poslije pete
ofanzive. Stigli su jedne noCi: on i njegov drug Mladen
Balorda. Hasibi S'll porui\ili da ce doei.
- Dodose - zivo priea Hasiba - s fesovima na
glavama i s opancima na nogama, kao Podvele&amp;ci. Sta
CeS, morali su se pr·eruSavati uz put kad su se provlacili...
·
Enver je tada najprije poruCio po nekog povjerljivog bricu da ih obrije. Kad je sbigao brico, Enver mu
veli:
- Da znaS, ne poznajeS me . ..
- Kako ne poznajem, kad te znam ...
~ Taka ti je sada uci ga Enver - sad me ne
smijeS znati, ni Zeni n.e smijeS reCi . ..
- Ne brini - slaze se brico.
" - Stigli s.u- dodaje Hasiba- izranjavani, :i posla sam k naseon apotekaru Vuki Cu!ajevicu po !ijekove, a CarSave sam &gt;"'bucala&lt;&lt; za zavoje . ..

U basci se oddavaju sastanci staba Mostarskog
bataljona, cuvenog na Sutjesci, cij a se glavnina, eto,
spustila u sam grad, da se lij eci i oporavi za dalje
bitke.
Has:iba pa21i. Mladena i Envera, a tako i mnoge majke i sestre os.tale borce, ~a:sporedene pa kueama u
gradu.

272

-

Dade k meni -

prica Hasiba, -

doleti Cu!aje-

viCka i kaZe: »·Racija, racija . .. Sve Ce biti blokiranO&lt;&lt;.

Bila je to velika lblokada citavih kvartava Mostara
kada je Gestapo poku8ao ·razbiti bataljon u gradu,
za koji je saznao.
Kad je ta vdjest stigla u Hasibinu kucu, Mladen se
odmah prebacio na Carinu, u sasvim ch'ugi kvart grada. Enver zna kad ce, u s!darriste, u ba&amp;Cu. V eli :maj ci:
- Ja eu malo prileci. Kad zalupaju ne otvaraj odmah, neka lupaju, da cujem... da se sklonim ...
Enver je prilegao, a Hasiba na straZ:i. Motri na so~·
kake, na sve prilaze kuci. Oko jedan sat po ponoei za~
cuje bat cokula ulicom. Odmah .probudi Envera:
- Ustaj, blokirano ...
Enver ustaje, u2li.ma bombe i pistolj. . .
·.
- Ziv se ne da u njihove ruke - obj•a8njava Ha-

siba.
Kad se sklonio u bunker, eta lupe na vratima. Hac
siba rrialo poceka, pa zatim otvori. Gestap&lt;Jvci provale
u ku6u. ViCu: &gt;&gt;Auf&lt;&lt;!
Bas tih dana bilo je zaklano tele u Hasibinoj bas6i, mesa dosta u kuCi, a ona je napravila gurabije od
meda da se okrijepe iborci koji su stigli iz pete ofanzive.
Kad su Nijemci upali, poeilnju odmah pretres kuce.
Ali najprije naidu na korpu punu dobrih krusaka,
spremljenu za bolesne i ranjene borce.
Bili su ,feldtandari«, med.u njima i kulturbtindovci, koji dobra znaju nas jezik. Pitaju, vicu:
- Za koga je ovo? Za komuniste? Gdie su?
- Kakvi komunisti - odgovara Ha:siba, mi smo
bogati, imamo svega...
I ponudi i njih tim dobrim kmskama.
- Sreca moja - kaze Hasiba - sto to nisu hili
cetnici iii ustase, jer ani bi znali da je Enver u par273

�tizanima. »-FeldZanda:ri-&lt;-&lt; su izdaleka, pa niSta ne znaju
ko je ko u Mostaru ...
Hasiba ih je ponudila i dvugim - mesom i gurabijama. I kako je bilo dobre hrane, poenu oni jesti.
Ponudila ih je i cigaretama.
Oni vr.Se premetaCinu, a Hasiba ih vodi svuda, nudi
im da vide tavan, da vide ·kokosinjac i bascu. Oni odbijaju, ana kraju na vrata pribiju natpis: »PregledanO«.
Ipak, tada su joj mu2a uhapsili i odveli ga u zatvor
u »Vladicinu ku6u&lt;&lt;. Sv-e su muiikarce hapsili u toj raciji.
Enver je uskoro oti8ao s bataljonom iz grada.
U razgovoru u njenom lijepo uredenom stanu, Hasibu sam zamolio da se prisjeti nekih trenutaka koji su
bili najtezi.
- Mislim da mi je najteze bilo u novembru 1941.
godine, kada je jedne noci iz odreda stigao Remzija
Duranovic, bolestan, dobio je upalu pluea. I Enver je
jes bio u gradu. Kalke je nasa kuca bila sumnjiva, jedne neCi upala je policija radi premetacine i• zatekla
na spavanju, iznenadilo nas, i En vera i Remziju, pa ih
uhapsila. Eto, tada mi je bilo vrlo tesko, najteze osim·
onog easa kad su mi sina Ekrema, skoro dijete ubili ...
Iz zatvora tada uskoro Hasibi stize cedulja na kojej je pisalo: »Ne megu se vise izdrzati degeneci, ako
se ikako moze u bolnicu bi trebalo da se prebacimo... «
Preko dektora Komadine uspjelo j.e da Envera i
Remziju pr.ebace u bolnicu, gdj.e su ostali mjes.ec
i po. Policija ih 6uva, jedan kod kreveta a drugi u
hedniku, ali oni se spremaju za bijeg. Enver je uspio
javiti Hasibi: ,.,.posalji mi sat, bjeZaCemo. ..«
- Uhvatio me je tada strah - kaze Hasiba, - jer
kad se bjezi lako se pogine, pa ·kad sam dosla u posjetu u bolnicu, SapCem Enveru: &gt;-J-Nemoj, moj Envere .. .«
A Enver Hasibi:

274

- NiSta ne brini, samo pripremi dobar ruCak, ja
ovdje slavim rodendan. Meram opiti strazare ... Spremi ruCak, ..
Hasiba je shvatila otkud redendan. Pa dodade:
- Env€r je roden u aprilu, a to je decembar, ali
ko te pita, etkud znaju bas kad se rodio i kad slaV'i. ..
Citava gozba je tako pripremljena u bolnici i policajci se, malo-pomalo, opise. Kad se to dogodile, Enver pode u kupatilo pa se zakljuca iznutra, a Remzija isto take ude u odjeljenje s tusevima, pa se i on
zakljuea. I onda su kroz prozore obojica skocili, pa
preko mrtvaCnice na cestu. Bijeg je uspio. Enver se
sklonio ked doktora Komadine, a Remzija u Denju
mabalu ...
- Kazem ja muzu - veli Hasiba - kad mi je di"
jete pobjeglo iz njihevijeh ruku, nemoj nigdje ici, sigurno ce biti blokirana kuca ...
I zaista, evo ih, ustaSe, traZe Enverovu sliku, a
Hasiba glumi oeajnicu:
- Gdje mi je sin? Ubili ste ga. . . Ne dam slike, to
mi je jedina koju imam, ubili ste ga ..
Hasiba je produzila da glumi. Morala je i dan poslije bijega nositi rucak u bolnicu kao, toboze, ne zna
za njeg. Casne sestre je uvjeravaju da joj je sin pobjegao iz bolnice...
- Htjela sam tada svakako zaplakati - prica Hasiba, - ali suza neCe na OCi, neCe ,pa neCe. Zao mi je
sto nece i jedva sam uspjela povikati: ,Ubili ste ga,
ubili ste moj-e dijete . .. -&lt;-&lt; U srcu mi veselo, spasio se
Enver, ali sam ipak nekako odglumila kao dane znam
za Enverov spas. A baS kad sam se vraCala kuCi iz
bolnice, jedan djeCak bezbriZno ide ulicom, svira na
usnu harmoniku, vrlo spretno se onako uz put pribliZi meni i sam a spusti. preda me na ulicu, neopaZeno,
cedulju. Na cedulji je Enverov rukopis: »Mama, sretno smo proSli, ne brini, pripremi ruCak. .. +&lt;

275

�Toga dana je Hasiba, osirn rucka u bolnicu, poslala rui'ak Enveru, ali nije 2lllala gdje je on. Do8ao je
Mujo Bubic i odnio ruCak. Uskoro joj se Enver javio iz
partizanskog odreda.
ZloCinorn Nijernaca nad njenirn Ekrernorn, djecakorn od sesnaest godina, Hasiba je pretrpjela taj najtezi uradac koji maze zadesiti rnajku. J edan sin se
1941.-godine jedva spasio iz kandza srnrti, a dmgi ,eto,
ubijen, gotovo dijete.
- Ekrern rni je do tada sest puta hio hapsen, a
sedrni put je uhijen -sa suzarna u oeirna tuguje Hasiha.
I ona je truda hila zatvorena u istom zatvoru, »Celovini« gdje je ootala sesnaest dana i bila neprekidno
ispitivana. I cula je straiinu prozivlm Ekrerna kad su
ga odveli da ga ubiju. To je, urezano usred rnajCina
srca, Has:iba uparntila kao stravican dogadaj u njenom Zivotu, prepunom hrabrosti ...

Fatima
Ljudske sudhine u ratu su eesto neoeekivane i
razlicite. Ono i\to rat donosi to su patnje za sve, a zelja, vjeena zelja ljudi je - da Zive u miru. Ali rat i
ljudske sudbine u njemu cesto se svirepo odraze u
s!IU'tima mnogih mladih i najmlacmh i donesu neugasivu tugu, ali i rrudooi ako se zivo ostane.
Sve. patnje u ratu koje majke i ocevi pretrpe mogu hiti zaboravljene ako im se kceri i sinovi vrate Zivi.
Sarno nekoliko rnajki koje su imale vise kceri i sinova u na8oj oslobodilackoj. borbi izislo je iz rata srecno i puna srca. To Sill one. kojima su djeca ostala ziva.
Jedna od tih rijetkih zena je Fatima Seferovic,
majka petero djece. Svi su joj njeni ratnici ostali zivi,
i muz Alaga. Ali doii:ivjela je mnoge ,gorke trenutke.

Evo sta se u njenoj kuci dogodilo jedne zvijezdane
noCi cetrdeset trece.
Vrata su bila gotovo provaljena kada je domacin
ok.renuo kljuc u bravi na ulaznim vratima svoga stana i u hodnik propustio mostarske agente Pane-una
i Drmaca.
Uperenih pi~tOlja i cuteei, agenti su gleda1i u zeljeznickog sluzhenika Aliju Seferovica i njegovu zenu Fatimu, roditelje petoro djece - djecaka i djevojcice koji su spavali u susjednoj sohi, ornladi.nke
Hidajete i omladinca Mensura, mostarskih skojevaca,
koji su tog ljeta, 1943, hili u koncentracionom logoru
Visco di Udin·e u sjeverm,aj Ita]iji, i komuniste Nusreta, u to vrijeme sekretara Mjesnog komiteta
SKOJ-a i clana Mjesnog korniteta KPJ za Mostar, ko-.
ji se upravo te julske noci krio u potkrovlju svoje
kuce, neposredno iznad tog klupka od ..!Jlostarskih agenata i policajaca.
Posto su u toj ponocnoj rnunjevitoj hajci uhvatili
sekretara Mjesnog komiteta KPJ u Mostaru Ljubu
Bresana i jos nekoliko komunista, oceki vali su da ce.
i tog skojevskog l'Ukovodioca sigurno zateci u.kuci.
- Nije u kuCi, je li, a danas je rucao ovdje? progundao je Pancun unoseCi se u lice, Cinilo se, smirenog domaCina.
- I veCeraD je, a ne samo ;ruCao, ali se nije vratio~
samouvj.e:r:eno j.e odgovorio domaCin -zbunivSi za tre~
nutak agenta, ali i strahujuCi za svoga sina, koj; je
tek koji sat ~anije vise slucajno odlucio da tu noc pre-.
spava u po.tkrovlju, kuda je iZlllio posteljinu, lampu i
sapirografisanu brosuru, koju je namjeravao da docita. Ali, UIUOTan, uhrzo je cvrsto zaspao.
~
Majka Fatima je u prostranom hodniku groznieavo ocekivala rasplet dogadaja, uvjerena da agenti ne-,
ce otkriti dobra skrivene sinov]jeve ~ukopise koji S'll
se i u njenoj kuci cesto pripremali za ilegalnu partij-

276
277

�sku i skojevsku tehniku (stampariju). Kao u bunilu
je slusala kako njen Alaga (koga su ustaSe vee hapsile
u ljeto cetrdeset prve sa susjedima Srbima Kuljieem,
Slijepcevieem i drugima, koji su ubijeni) pribrano odgovara agentima da se u potkrovlje kuee maze uei samo spolja (a otvor za potkrovlje je bio samo nekoliko koraka od njih - na tavanici u ostavi, pored kuhinje, odakle vode i stepenice u podrum), zatim da se
~&gt;-gore, na tavan-« jedino penju dimnjaCari svojim merdevinama, a on ih nema. RazrogaCenih zjenica je gledala muza, je·r je znala da su merdevine u basti, prislonjene uz ljetnju kuhinju. SluiiaLa je mum kako agentima ponavlja da njegovu porodicu napokon ostave na
miru, jer on, otac, ne moZe odraslog sina ~~za uSi drzati u ku6i«.
Bio je to smion domaCinov izazov, opasna igra nerava: dalja sudbina porodice ovisila je od toga da li
Ce agenti vidjeti otvor u ostavi i merdevine u baSU,
odnosno da li ee se Nusret u meduvremenu probuditi
i, bjezeCi ·preko krova i .basta, otv{)fiti vatru iz pistolja na agente i policajce koji su u sirokom Juku
bili opasali kiueu.
Valjda zureci da vee te noei, vodeni nekim pouzdanim obavjestenjima, pohapse sto vi8e mostarskih rukovodilaca i ilegalaca, Pancun i njegovi saradnici su
upali u domacino&lt;v·e zamke. Panaun je jed·ino smJislio
da zakljuea sve sobe u stanu i agenta Drmaca ostavi
sa ukucanima, da bi se kasnij e vratili, donijeJ; merdevine i temeljito pretresli stan i potkrovlje.
Njih dvoje, otac i majka mostarskog skojevskog
rukovodioca, odahnuli su sa odlaskom hajkackog
klupka, ali samo za trenutak Sve njihove misli bile su
zaokupljene sinom, kako ga spasiti i izbaviti od sigurne smrti.
Majka Fatima je skovala plan. Skuvala je agentu
dzezvu kafe i - ubrzo ga privoljela da ih pusti na

spavanje u susjednu sobu, bas u onu iz koje se moze
preci u komSiluk ili u ba3tu, do merdevina. Njen prividan mir, a i sve sto se dotad dogodilo, udobrovoljilo je premorenog agenta i on je popustio. Dozvolio im
je da &gt;-&gt;-krenu na spavanje«.

Nedugo iza toga majka Fatima je stigla medu razbudene komsije. Kazala im je sta se sve dogada u
njenoj kuei i zamolila ih da njihov sin, omLadinac
prede preko krova i upozori Nusreta na opasnost. Ali
omladinac i njegovi roditelji su se upLasili, tako da
drugog izbora nije bilo nego da ona, majka, uzme na
sebe taj tefuk zadatak. Iz dvorista je kroz prozor osmotrila agenta u kuhinji. l2lgledalo joj je da se apustio, Cak dana seCiji spava. Uzela je merdevin·e i, mada
su bile kratke, s krajrnjim naporom se - koristeei se
olukom - dokopaLa krova.
Podigla je crijep i tiho dozvala sina. Za nekoliko
trenutaka su majka i sin iz potkrovlja izbacili posteljinu, rukopise i lampu i tako otklonili sve tragove,
a zatim se preko krova spustili do merdevina 'i baste,
a Nusret i do novog, sigul1!log sklonista.
. Da li je agent osjetio '"goste« na krovu kuee, da li
Je moZda uvidao opasnost za vlastiti zivot i zato taj
kriticki trenutak &gt;&gt;Odspavao« u kuhinji, zasto ni u zoru nije pregledao kueu, zasto se ni Pancun nije vra~
cao - to majka Fat[ma nikad nije mogla da odgonetne, a ponajmanje te zvijewane julske noci godine
cetrdeset trece, u kojoj je kucalo srce i majke i borca
narodnooslobodila6kog rata i revolucije, jedne od
mnogih patriotkinja partizanskog Mostara.
Ziba

Gotovo je tesko povjerovati, a tako je uistinu bilo,
da jedna mostarska majka moze tako smireno, taka
hrabro, kao sto je to uciniLa Ziba Fejic posljednje ra1

278

279

�tne godine, osmatrati avionske bombe koje zasipaju
Mostar, pa i kraj u kojem je smjestena njena prostrana lmca, kako .prepu.na sreee ,gJeda niizove bombi
iz savezniCkih aviona od kojih je i ona, Ziba, mogla
pogilnuti.
U juZI1om dijelu grada bila je avijatika, usta8ki
i njemacki avioni, na sjevemoj, zapadnoj i juwoj
strani Mostara vojni logori, na okolnim visovima fortice i utvrdenja, na Neretvi uzduz grada cetiri mosta, i saveznicki avioni i avioni NOV J sve ce·sce su
1944. i 1945. uznemiravali i tukli irojne, a uz njih i
druge objekte u sirem podrucju grada, pa i Zibinu
Carinu.
Taka, eto, majka Ziba, posto je u kucno skloniste
otjerala sve ukucane i nekoliko komsija, stoji n«sred
avlije okrenuta nebu i jatima aviona, ciji je svaki nalet I'ado docekivala, stoji bez straha i obraca se i
njima i sveviSnjem:
- Alahu!. .. Bacajte, bacajte, ubijte, ubijte duSmane!
·
- Bjezi, ZLbo, ne gubi .glavu uludo! - zvao bi
je i muz lbrahim i susjedi, ali ona, majka junakinja,
ilega1ka, koja je zajedno sa svoja dva sina, Salkom i
Rizom, i kcockom Fahrom, uz malu Nermu, jos prije
rata upozn.ala policijske pandure i zatvorske strazare, oglusivsi se o pozive najblizih da skloni glavu od
tepiha bombi, gledala je i da}Ie u nebo i govorila:
- Pustaj ih, p\JStaj sve, lmliko god ih imas!
Jedna bomha je tresnula i u blizini njene kuce,
gvozdena parcad su zafijukala i iznad avlije i njene
glave, kamenje je zviZdalo, sibalo i tuklo na sve strane, dim se pleo, smrt je nosila mnoge u gradu, ali
- Zi:ba je ostala stamena, otvrdila u borbi s neprijateljem, u mnogim opasnostima u kojima se, godinama, nalazila.
280

I odolijevala zahvaljujuci svom uvjerenju da su
joj djeca na dobrom putu, mada je upoznala mnoge
goreine.
Njen sin Salko, koji je 1938. godine diplomirao
prava, a septembra 1940. ponovo uhapsen sa nekoliko
mostarskih komunista i Qdveden u Lepoglavu, odakle
se teskQm. muilmm iz,bav;it} piOOetkom 1941, prve ustanicke godme bio j e jedno vrij erne politicki komesar
KonjiCkog /Mostarskog/ partizanskog bataljona, a ce!vrtu i petu ofanzivu prosao je kao zamjenik politickog komesara Drugog bataljona Druge dalmatinske
p;oleterske brigade, ucestvujuCi kao partijski rukQvoc
dilac bataljona i u cuvenoj bici na Barama.
Za sve to vrijeme majka Ziba je vidjela sina dva
puta u oloupiranom Mastaru, kada je Jijecio rane i
ponovo se u svojoj kuci susr€0 sa vise ilegalaca, koji
su Zibinu kucu dQbro znali. Bio je to sigurni ilegalni
punkt tokQm cijelog rata, .pogotovo sto je njen drugi
sin, Riza, student elekrtrotehnike, kao komunista zadrZan na ilegalnom radu u Mostaru, prije svega zaduzen, sa nekoliko ilegalaca, za pripremu tekstova koji
su se tokom rata stamp ali u ilegalnoj tehnici Mjesnog
komiteta KPJ za Mostar u kuci Mustafe Mustoviea
Pelka.
Tako j-e Zibina kuca ujedno bila i sv:akodnevn:~
,.. .prolazna« ili &gt;&gt;rel€jna&lt;(&lt; stanica Za strogo konspirativne ilegalce i svakodnevno sastajaliste majki iz susjedstva Cija su djeca bila u partizanima, prije svih majke
narodnih heroja Ahmed a &gt;Pintula i Adema Buca, zatim
Mladen Baloma i d!rugih koj[ su se borili .u rstom
stroju s njenim sinom Salkom i, .ubrZQ, kcerkom Fah..:
rom.
Nju je, eto, euvala kao .zjenicu svoga oka, pa joj
je eesto bilo lakse i bezbjednije. da ona, a ne njena
kcerka, u kosari za povree .prenese gomilu letaka, pis~
281

�tolj iii bombe, da dovede »dodjeljenog joj partizana«
na Cuvanje i brigu, mada su i ona i njen muZ Ibrahim,
trgovac bez ducana i posla rtokom cijelog rata, teskom
mukom sastavljali kraj s krajem.
I istrajalo se. Sve do 1963, kada je cestiti oovjek i
gradarrin Ibrahim Fejic, jedno vrijeme u socijalistickoj Jugoslaviji i reiz ul ulerna, vmro u 82 godini zivota, i 1968. godine, kada je ; majka Ziba umrla u 71
godini zivota. Ostal.a je nenapisana rprica o njoj kao
rnajci osvjedoeene hrabrosti i priljeznog saradrrika ilegalnog pokreta, zerri koja je decembra 1941. ucestvovala u demonstracijama protiv gladi i kada je saSila,
sama, crvenu zastavu i cuvala je da je razvije kad dode sloboda i kad se vrate njeni sinovi Salko i Rizo i
kcerka Fahra.
Tereza
I Terezija Novak je doZivjela .takvu srecu jer su
joj sva djeca izisla Ziva iz ratnog vrtloga.
Sin Franc, predratn.i lromtmist, radnik, bio je uhap8en na ulici u Mostaru u kraju gdje ima dosta basca,
ulica se tada zvala Liska. Poku8ao je da skoei preko
ograde, ali je uganuo nogu i uhvacen.
Zamijenjen je za dvojicu talijanskih inZenjera
na mostu nedaleko od Konjica, poeetkom 1942, valjda
u jednoj od prvih razmjena zarobljenika u nasoj zemlji.
Keerka Terezijina Ma:Zena, skojevka u Zahumu,
ostala je na radu u Mostaru od 1941. do 1943, da bi
potom otisla u Mostarski batailjon i tamo bila bolnica"ka. Stupila je u Mostarski bataljon sa citavim skojevskian jezgrom«. Svi su bili prijavlj&lt;&gt;rri policiji. Jedne
veeeri su, po dogovoru, svi do8li u rkucru Katice Onescuk i napustili grad.
282

MaZena je slueajno izbjegla smrt kad je bataljon
morao da se povlaci a ranjenike ostaviti skrivene u
selu Gruseama. Ona je svakako htjela da ostane s ranjenicima, ali je stab bataljona bio odredio da ostane
Sofija Onesouk i Fatima Seva. Cetnici su pobili i njih,
i ranjenike, i tifusare, kao i borce koji su branili bolnicu.
Mazena je jo8 jednom ostala usamljena u pustooi.
To je hilo kada je jednog tifusara, u casu povlacenja
bataljona, moral a da odvede u neko selo i preda ga nekom seljaku. Kad se vratila u selo gdje je bila ostavila
stab, bataljon se vee bio povukao. N e znajuci kuda ee
posla j•e nasumi0e 1z sela u selo. U SCiparna je naiS!a na
stab SedamneSile brigade, u kojoj je bilo vise Mostaraca i Mostarki. Tu je ostala.
I Terezijin sin Jamslav bio je uhvacen
kada se bataljon poslije pete ofanzive na8ao u gradu.
Ipak je uspio da s jednim drugom pobjegne, i rrije dozivio sudbinu s·edam uhvaeenih boraca. Bjezeci je preplivao N eretvu i sklonio se kod kuce, Agenti su ga
traZili i kasnije ipak ulovili i odveli u Zagreb. Njegov
brat Pepo, koji je bio (ikao i otac mu Franjo) muzicar
u vojnoj muzici, oti8ao je u Zagreb i uspio da J aroslavu omoguci bijeg iz jednog zatvorenickog !agora cije
su zatocene Zitelje usta8e htjele da otpreme u Njemacku. Jaroslav je ponovo otisao u partizanske jedinioe.
Brat Veno, takoder skojevac, bio je mobilisan u
domobranstvo. Prerna dogovoru, trebalo je da j-edna
partizanska jedinica zaustavi voz i sve mobilisane
mladice oslobodi. Ali partizani su zakasrrili i regruti ·su
sprovedeni u NjemaCku na obuku. Po rpovratku iz
Nj•emacke, V·eno je pab}egao u rp.arl1zane.
Sve eetvoro su se sretnoj majci Tereziji vratili zivi.
283

�Fatima Saric
Minogim gradani.ma Mosta.ra mana je porodica Fa7
time i Husema Sai!"iea, rudarskog radrrrika, kao simbol
slobodarskih stromljenja.
Cet!N"i njihova sina poginula su .u Narodnooslobodii.lackom ratu lmo prvoboTci, a njihov tezak Zivotni
put proleterskih bo:naca poCi.nje u predratnom vremenu. Najstariji sin, mladi metalski :radnik, komunis•ta
Nijaz, cvrst u svom uvjerenju, prkosan, u velikoj grupi mosta:rskih komunista, od Suda za zastitu drfuve
kraljevme Jugoslavije 1929. godine blio je osuden na
robiju. Od prvih dana Narodnooslobodila6kog mta je
u borbenim redovima u Mosta.rskom bataljonu u kojem kao poli~i6ki komesa:r 1943. godine gine u borbi
u Miljevdni kod Foce.
Sin DiemS!id. profesor fTanouskog jezika i knjizevnosti, bio je ist!.knuti .predratni aktivi:sta u krugovima naprednte most.arrske iintehg~encije, a naroCito u
Musltimanskoj narodnoj biblioteci koja je djelovala
pod urt:icajem KPJ. BjezeC!i od ustaiik:e hajke, kao komunista uhvaeen i zvjerski ubijen rprvih dana okupacije.
Ismet- Slobodan, takode metalski radnik u Rudniku uglja u Mostawu, prije ll"ata .i•e istak:nuti aktivi~
sta "U Ujedinjenom radniolrom siJndfukalnom savezu i
organizator str.ajkova rudara. U Brezi, gdje je kasnije
bio zapoalen, kao cLan KPJ •aktivno radi na organizo~
vanju narodnog .ustanka. Ustase •m ga 1941: godine·
zvjerski umoll"ile. 0 ·nj·emu sui u tim krajevima osta~
Ia .trajoo sjecanja.
Najmladi sin Hidaje:t - Hido, dak mosrt:aorske Gimnazije, kao hrabar sko•jevac i ratnik gine 1942. godine
u jednom partizanskom jocisu k.od BoraCkog jezera.

Od iiestoro djece Sarieevih preZivJeli su samo kci
Mersija, takode llktivista NOP-a i borac-partiimn sin
Edfun.
U drugim hesanim nocima majka Fatima decenijama je brinula i str.a:hovala, ikaiko za svog mufu hoee li
se kao rudar Ziv vratiti sa posla, tako i za svoju djecu koji su 1:illi bocci mdniCkog rp&lt;!kireta. P'POgon sinova hr.a:bro je rpodnosila, iako u rpotp=ti nije razumijevala cilj-eve njihove klasne bOil"be. OsjeCala je i
podnosila tezinu Zivota jedne radrii.Cke majke i hila
svjesoo da talmv ·teZak zivot neko treba da mijenja.
Rat i'e !ionio nove patnje. Uz svoju djecu ooo je sve
vliSe do1azi.la do spoznaje da he!Z ZrtVIDvanja nema slobode. U njihovoj lwei okurpljali su se m.ladi !judi da
se dogovaraju o. W!IlJe kako da pomogrnt borbu protiv okurpa1lom. Pomagala je i ona i savjeto-vala; pati.la
je i strahovala, al'i uz svoju djecu i drugove svoje dje.,.
ce ostala je postojana.
U godiillai!Ila rposlije rata u svom srau nosila je, ali
i skrivala, teSkJu tug.u za li:zgubljenilln sinovima i, po~
nesena novi!m sto je doi\lo, Zivjela je dostojanstveno,
voljena i postoV1am.a do kiraja svog zivota. Umda je
1951. godme.

Jos jedna hrabra zena
U kvavtu Br.a:nkovac oomah niZe Sariea !ruce jedna ,ulica nosi ime braee Cisic. U toj ulici i sad se nalazi kuea
wnrl!ih Hasibe 0. Saliha CiSica - Age.
Nekad je tu vrio zivot. Kuea j-e !Yila puna mLadostli,
jer su tu Zivjele dvije rodaCk&lt;; Po,rodice. I. tu
dost bila. zanesena progresivrum JdeJama 1 mastan]lma onovom zivotu sto ee doCi. A kad je dosoo mt,
va.Jjalo je na sve strahote ,j ,teror okiupatora odgovoriiii. ·
borbom koja je vee bila poee.la. I sV1a tri s\na Hasibe i

vee

i: m1:::-

285
284

�Zna

Saliha: Ibrahim, nekadasnji dak Serijatske gimnazije
i Trgovacke akademije u Sarajevu a kasnije namjestenik Rrudnika uglja u MostaTU, skojevac; mladi Hilmija, stolarski radnik, skojevac 'i 17-godiSnji skojevac
Remzija, dak Zanatske skole u Mostaru odlaze u partizane, kao i njihov rodak Alija. Oni su kao borci Mostarskog bataljona na teskim ratnim stazama kojima je
ovaj bataljon ~Sao, hili hrabri ·i revolucij•i odani borci.
Ibrahim je 1943. godine .pao kod T~ravnika, najmladeg
Remziju mucki su ubili eetmiiki izdajnici u selu Bijela
kod Konjica 1942. godine, rodak im Alija gine od ustaS.a u bllizini Mostara. Jedini preZivjeli sin Hilmija,
nosilac »Partizanske spomenice 1941. godine« sad zivi
u staroj porodicnoj ku&amp; koja i njega i p01rodiou mu
a i druge, podsjeca na divne l1kove njegovih bliskih.
Majka Hasiba, hmbra zena, ali i brizna majka u
teskim mtnim prilikama rpodrfuvala je svoju djeou u
njihovoj odluenostri. da odu2e .patriotski dug. Savjetovala je drugove svoj·e djece koja su se tu okupljala
pr~je njihovog po1aska u odr&lt;rl da budu posteni i da
istraju. A1i je i sama u mnogim ilegalnim poslo&lt;vima
pomagala. Zato je bila voljena 1 postovana.

ih oiK&gt; grad, njegova mladost i njegovi ratnici,
NJihova samopozrtvovanje 1 suze nei:splakane, hrabro~t 1 patri&lt;:tizam~ majcinska i boraCka istrajnost, pregrst dragu!Ja koJrma su obogatile i obiljeille svoj ihlvot i zivot svoga grada, nase zemlje ocekuju rekoh
mnoga pera, nove poslen!ike da sv-e ~ opi.Su' i 'opjeva~
ju, da pricaju u roma.nima i pripovijetkarna. I njih i
mladooti djevojacke, 1i sezdeset i osam, ugasenih Zivota
na ratistima i u kazamatri.ma Sirom zemlje.

Bez posljednje stranice

To su, sv:rlGcl&lt;o, nepotpuna kazivanja o majkama
junakinjama i njihovoj djeci, o zenama Mostara u ve1ikim okrSajilllla sa neprijateljom. Nepotp.una, dakako, ne s.amo _za ovu kn}igu, za ,moje govoren}e i videnje, ocekujuci da •i druga .pera 1progovore 0 drugim
majkama, Zena~ma i djevojkama Mostarkama, o ooima "" koje saznadoh, ali o kojima nista ne rekoh i o
onima za koje 6u -tek cuti, po.put porodica Neimarevic, Seva, Ilic, Bergman, Bajat, Kromar, Borozan, Danon ...

286

~- -~

287

�ONE SU POBIJEDILE SMRT
Ove zene Mostaail&lt;e, ·~brammljene u oruzanoj revoluciji kao ilegalni radnici u gradu iii kao borci Mostarskog bataljona i drugih partizanskih odreda i brigada Narodnooslobodilacke vojske Jugoslavije, qale su
svoj Zivot Za no,vi zajedniCki Zivot u samoupravnoj
socijalistiokoj zajednici, zemlji ravnopravnih i zbratimljenih naroda i narodnosti SocijalistiCke Republike Bosne i Hercegovine i Socijalisticke Federati vne
Republike Jugoslavije.

A

Munta S. ALIC
Mara R. ANDRIC
l;l.admila U. AVDALOV!C
Nijaza A. BAJAT

1922.
1945.
1924.
1945.
1917
1942:
1925.
1944.

Mostar
Jasenovac
Pijesci
Konjic
MrkonjiC-Grad
Ri!je
Mostar
LisiCiCi

B

Sofija S. BAKAB.IC
Fatima 0. BALTA

1924. Beograd
1944 Stara GradiSka

1922. Mostar
1945. Jasenovac

289

�Berima S. BASAGIC
Hajrija M. BASAG!C
Dr Berta J. BERGMAN
Esrefa 0. BIL!C
Samila 0. BIL!C
Darinka F. BITANGA
Fatima M. BRK!C
Ramiza M. BRK!C
Sidika H. BUCUK-HAD2IC

c
Mubera M. CEMALOV!C

Hl23. Nevesinje
Jasenovac
Nevesinje
Stara GradiSka

1945.
1920.
1943.
1894.
1945.
1923.
1943.
1921.
1943.
1891.
1943.
1916.
1943.
1926.
1945.
1920.

Bla:luj

Jasenovac
Mostar
MiSljen
Mostar
Mostar
Mostar
Mostar
Mostar
Stara GradiSka

Mostar
BihaC
Mostar
1945. Stara GradiSka

1920. Mostar

1944. Jasenovac

D

F
Hatidza A. F AZLINOV!C

Samija M. FEJIC-KRAJINA
Ramiza R. FORIC

1922
1945:
1909.
1944.
1924.
1943.

Mostar
Ivan Sedlo
Mostar
Jasenovac
Nevesinje
Mostar

G

Radojka R. GNJATIC-!VAN!SEV!C

1918. Mostar
1944. Ovojci

H

Emina H. HACAM

1918. Bratunac
1943 Sutjeska

Milena V. IVELJA

1928. Mostar
1945. Umoljani

J
Eneza A. JAK!ROV!C
Mila S. JANJIC

Ikopiia J. DABARC!C

1922. Nevesinje

Zemka H. DEL!C

1918. Mostar
1945. Sarajevo

Camila A. JELIN-DEL!C

Munevera M. DEMIROV!C

1927. Mostar
1943. Mostar

1929. Mm;tar
1945. Susak
1924. RaSka Gora
1944. KruSevica
1929. Mostar
1945. Ivan Sedlo
1907. Mostar
1944. Jasenovac

K

1944. Sarajevo

DZ
Fatima A. DZINOVIC

Zdenka M. KARACIC
1925. Mostar
1945. PazariC

D

Zebra J. DIL!TOV!C
Ramiza J. DUK!C
E
Ramiza A. ELEZOV!C

290

Nada U. JANJ!C

1925.
1943.
1919.
1943.

Mostar
Jablanica
Mostar
Sutjeska

1926. Mostar
1945. Bihac

!zeta 0. KARAD2A
HaSmeta M. KARIC

1927.
1945.
1927.
1945.
1927.

1945.
Mileva I. KAR!S!K
Anda I. KNEZEVIC
Hana S. KOLUKCIJA

1926.
1944.
1911.
1944.
1923.
1942.

Mostar
Ivan Sedlo
Mostar
BihaC
Mostar
Otok Krk
VareS
Mostar
Prozor
Jasef.lovac
Mostar
Stara GradiSka

291

�Mira R. KOVACEVIC
Radojka S. KRCMAR
Bosa I.. KRCUM
Hatidza M. KRESO
Hasnija 0. KRUSKONJA

1920.
1944.
1925.
1943.
1907.
1943.
1924.
1945.
1925.
1944.

Mostar
Aleksandrovac
VaraZdin
KoCevje
Mostar
Svilajnac
Mostar
BihaC
Mostar
Mostar

L

Suzana S. LAKATOS
M
Desa R. MASTILOVIC

Mira I. MEDVESEK
Dulsa 0. MEHMEDOVIC
Staka J. MICKOVIC
Marica M. MILETIC
Pava J. MILETIC

Mugdeta M. MUJAN
Vahida V. MUJAN
0
Sofija J. ONESCUK

s
Bisera M. SALAHOVIC
Ives S. SAMARDZIC

1921. Mostar
1943. Sutjeska

Neda N. SIMIC

T
Zagorka M. TOHOLJ
Zejna H. TOJAGA

1917 Mostar

194(
1925.
1944.
1924.
1943

Sarajevo
Mostar

1924.
1944.
1921.
1942.
1924.
1945.

Mostar
GruSCa
Mostar
Zaborani
Mostar
Istra

1924.
1944.
1903.
1944.

Mostar
Konjic
Nevesinje
Buna

1893.
1941.
1924.
1943.

Mostar
Ovojci
Mostar
Jasenovac

v

Jajce
Mostar

Albina VELICANIN
Zlatka VUKOVIC

Ljeskov Dub

Mas tar
1922.
1943:
1927.
1944.
1928.
1944.

Trebinje
Zvijerina
Mostar
Sarajevo

s
Fatfma A. SEV A

RuZica M. SISIC
1922. Novi Sad
1942. GlavatiCevo

1924.
1942.
1925.
1945.

Radojka G. VUKOVIC

Mostar
Sutjeska
Mostar
GruSCa
Mostar
GruSCa

Rabija N. ZEK!C

z
1924. Gacko
1J4J .Zup:.=t

1926. Gl"ude
1944. GruSCa

R

Marta R. PAVIC
Tatjana L. PESKO
Vera M. POPOVIC

292

1926.
1943.
1923.
1941.
1911.
1941.

Kamena
Mostar
Mostar
Mostar
Mostar

293

�SADR::!:AJ

Borac s novinarskim perom Poruke i oCekivanja (umjesto predgovora)

5
7

PRVI PUCNJI

15

VRIJEME ZRENJA

22
23
26
28

»CigaretuSe« su povele

Prva crvena zastava Trideset godina docnije
GorCine i nadanja
Sve viSe Zena u borbi
PolitiCka Skala za Zene
Prve tekstilne radnice i prvi Strajkovi
DjevojCina krv na mostu -

30

33
36
40

43

ORUZJE U RUKAMA HRABRIH

45

Zene - snaga nepoznata policiji Krici s mosta

45

U njedrima djeteta

47
48

SkroviSta oruZja Majka i kCerka Sigurno kurirsko skloniSte

50

Izvanredne ratne baze

57
60
62

Meci i puSkomitraljezi
PiStolj i knjige Uzbudljive provjere i neobiCna vje:iba
PODVIZI U UZAVRELOM GRADU

Rad - na pleCima Zena UtoCiSte gonjenih
»MitrovCanka-« usred grada

.Zene se organizuju
Obavjestajke

-

-

-

53
54

64

68
68
70
72
75
77

�U padi ustaSa Kako se radilo Briga i u Casu smrti
Mostarski sokaci Neprekidno na udaru policije
IspraCaj u odrede Policija zaplijenila baklave ObeCanje iz godine 1941. izvrSeno 1945.
Hrabre domaCice i njihova djeca NA DVA FRONTA -

80
82
83

Snabdijevanje boraCkih porodica i ilegalaca
Relejne stanice oko grada

178
183

U FABRIC! -

186

OTPOR U 2ICAMA

195

92
93

U ustaSkim logorima
MladiC i njegova sestra
U logorima u Italiji U mostarskim zatvorima -

204
208
214

99

BJEGOVI

85
87

89

90

I

·~Seva

odletjela«

~~Viktorija«
Tajna - zakon ilegalca
Policijski raporti
Skojevci prate Clana Vrhovnog Staba
Bilten AF2 -

104

MAJKE JUNAKINJE I NJIHOVA DJECA

108
112
113

2ENE DR2E TRI COSKA MOSTARA

117

Dika
--Dvije fered:Ze i pet zarova
Dika je uhapSena
Po.Starka Domovi Mostarki - sigurne baze
PriCa stare radnice Lijekovi, hrana, obuCa
Ostala je Ziva
Sanitetski teCajevi
Parole i izvjeStaji
UstaSe daju Cetnicima so za koZe --"JoS jedna oruZana akcija NjemaCki proglas nasmijava Mostarce
Opet podvig Mostarki -·
,.,.Tutti cornunisti ...... -

117
119

Adila
Jovanka
Munira
HatidZa
Ilinka
Katica
Emina
Darinka
Mev a
AnCika
AiSaHasiba
Fatima
ZibaTereza
Fatima SariC
JoS jedna hrabra Zena
Bez posljednje stranice

DJEVOJKE S PUSKOM U RUCI U Mostarskom proleterskom bataljonu
Mostarke u sloVena.Ckim jedinicama· Briga o bataljonu u okuplranom gradu

99

120
123

124
125
126
128
129
132
134

135
137
138

140
142
142
157
160

ONE SU POBIJEDILE SMRT

195

222
226
232
232
234
236
240
244
246
249
251
259
262
267

269
276
279

282
284
285
286
239

�Za izdavaCa
OPSTINSKI ODBOR SUBNOR-a MOSTAR
JeziCka redakcija
MILINKO LUKOVIC

'

Naslovna strana
ZLATKO MELHER
JUSUF NIKSIC
TehniCki urednik
LJUBO GORDIC
Korektura
LJUBO GORDIC
Fotografije
»MUZEJ HERCEGOVINE•
Stampa
IzdavaCka radna organizacija
&gt;~ VESELIN MASLESA"'"' Sarajevo .......
OOUR Stamparija Mostar
TiraZ
4.000 primjeraka
Knjiga je Stampana u saradnji sa
RepubliCkim odborom SUBNOR-a
Bosne i Hercegovine
Stampanje zavrSeno januara
1981. godine

�r
IZDAVACKI PLAN
EDICIJE *MOSTAR U BORBI ZA SLOBODU&lt;&lt;
za period od 1980. do 1984. godine
1. Zene Ma;tara u NOB-.i (kagmenti)
2. Tajna partijske stamparije
3. Revolucionari izmedu dva rata

4. Dljagonale mostarskih skojevaca
5. Narodna vlast u okUI)lirnnom Ma;taru

6. Ma;tarski proleterski hataljon od 1941. do 1943.
godine
7. Noei i jutra mostarskih 1kurira

8. Mostru-sko proljece 1941. godine
9. Partizanski dn:evnLk Fmanca Nova'ka

10. Mostarci u koncentracionim logorima i zatvorima
11. Pinniri na mostal!'ski.m naskrscinla od 1941. do
1945. godine
12. U iio&lt;Vjeka rastem (rz:birl&lt;a najboljih literarnth
sastava ti likovnih radova daka i vmladine Mostara o NOR-&lt;U i revoluciji)
13. Grad koji volim

�</text>
                  </elementText>
                </elementTextContainer>
              </element>
            </elementContainer>
          </elementSet>
        </elementSetContainer>
      </file>
    </fileContainer>
    <collection collectionId="3">
      <elementSetContainer>
        <elementSet elementSetId="1">
          <name>Dublin Core</name>
          <description>The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.</description>
          <elementContainer>
            <element elementId="50">
              <name>Title</name>
              <description>A name given to the resource</description>
              <elementTextContainer>
                <elementText elementTextId="3">
                  <text>Knjige</text>
                </elementText>
              </elementTextContainer>
            </element>
            <element elementId="43">
              <name>Identifier</name>
              <description>An unambiguous reference to the resource within a given context</description>
              <elementTextContainer>
                <elementText elementTextId="1250">
                  <text>M</text>
                </elementText>
              </elementTextContainer>
            </element>
          </elementContainer>
        </elementSet>
      </elementSetContainer>
    </collection>
    <itemType itemTypeId="1">
      <name>Knjiga</name>
      <description/>
    </itemType>
    <elementSetContainer>
      <elementSet elementSetId="1">
        <name>Dublin Core</name>
        <description>The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.</description>
        <elementContainer>
          <element elementId="50">
            <name>Title</name>
            <description>A name given to the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="778">
                <text>Mostarke : (fragmenti o revolucionarnoj djelatnosti i patriotskoj opredjeljenosti žena Mostara, o njihovoj borbi za slobodu i socijalizam)</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="49">
            <name>Subject</name>
            <description>The topic of the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="779">
                <text>Narodnooslobodilačka borba</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="39">
            <name>Creator</name>
            <description>An entity primarily responsible for making the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="780">
                <text>Mahmud Konjhodžić</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="48">
            <name>Source</name>
            <description>A related resource from which the described resource is derived</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="781">
                <text>Historijski muzej Bosne i Hercegovine</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="45">
            <name>Publisher</name>
            <description>An entity responsible for making the resource available</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="782">
                <text>"Veselin Masleša"</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="40">
            <name>Date</name>
            <description>A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="783">
                <text>1981</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="47">
            <name>Rights</name>
            <description>Information about rights held in and over the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="784">
                <text>"Veselin Masleša"</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="44">
            <name>Language</name>
            <description>A language of the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="785">
                <text>SH</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="43">
            <name>Identifier</name>
            <description>An unambiguous reference to the resource within a given context</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="786">
                <text>15-M</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="38">
            <name>Coverage</name>
            <description>The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="787">
                <text>293 str.</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
        </elementContainer>
      </elementSet>
    </elementSetContainer>
    <tagContainer>
      <tag tagId="74">
        <name>Mostar</name>
      </tag>
      <tag tagId="140">
        <name>Narodnooslobodilačka borba</name>
      </tag>
      <tag tagId="141">
        <name>žene</name>
      </tag>
      <tag tagId="3">
        <name>žene borci</name>
      </tag>
    </tagContainer>
  </item>
  <item itemId="81" public="1" featured="0">
    <fileContainer>
      <file fileId="82">
        <src>https://afzarhiv.org/files/original/ebb817123f83ccc227ddbba76c9beb7a.pdf</src>
        <authentication>5d0bcf6e3b668fc06a8c982aaea06f7b</authentication>
        <elementSetContainer>
          <elementSet elementSetId="4">
            <name>PDF Text</name>
            <description/>
            <elementContainer>
              <element elementId="52">
                <name>Text</name>
                <description/>
                <elementTextContainer>
                  <elementText elementTextId="766">
                    <text>1.1

4

.
-

~-

'

LES FEMMES YOUGOSLAVES DANS
LA CONSTRUCTION DU SOCIALISME

�LA LIBERTE DONT ILS JOUISSENT ET LA VIE HEUREUSE QU'ILS SONT EN TRAIN D'EDIFIER ONT ETE
CONQUISES PAR LES PEUPLES DE YOUGOSLAVIE DANS LA LUTTE DE LIBERATION MENEE CONTRE
l'OCCUPANT FASCISTE. NOS PEUPLES ONT DONNE, PROPORTIONNELLEMENT A LEURS FORCES,
LEUR DIGNE CONTRIBUTION A LJ&gt;, LUTTE CONTRE LE FASCISME, A YANT A SA TETE LA GRANDE
fi

UNION SOVIETIQUE.
DANS LA LUTTE CONTRE l'OCCUPANT, MENEE SOUS LA CONDUITE DU PARTI COMMUNISTE ET
DU CAMARADE TITO, NOS PEUPLES ONT AUSSI COMBA TTU POUR LA YOUGOSLAVIE NOUVEllE,
POUR lE PAYS DE l'AVENIR HEUREUX.DES TRAVAillEURS LIBERES DE TOUTE EXPlOITATION. DEJA
AU COURS DES PREMIERES. ANNEES DE LA lUTTE NOS PEUPlES INSTITUAIENT lEURS COMITES
DE liBERATION NATIONAlE, lEUR PROPRE POUVOIR, lE POUVOIR POPUlAIRE, LA BASE FON. '
DAMENTAlE DE l'EDIFICATION SOCIALISTE ACTUEllE DE LA NOUVEllE YOUGOSlAVIE.
A CETTE REVOlUTION DU PEUPlE, ACCOMPliE DANS NOTRE PAYS, lES FEMMES ONT PARTICIPE
EN MASSE, CONSCIENTES DES EVENEMENTS HISTORIQUES DANS lE MONDE,

CONSCIENTE~

DU

FAIT QUE LA LUTTE DE LIBERATION NATIONAlE EST LA lUTTE POUR l'AVENIR HEUREUX DE NOS
PEUPlES, POUR l'AVENIR HEUREUX DES FEMMES ET POUR lEUR EGAliTE EN DROITS.
AUJOURD'HUI, AlORS QUE DANS NOlRE PAYS SE D5ROUlE LA lUTTE TENACE POUR lE SOCIALISME, POUR LA VIE HEUREUSE DES TRAVAillEURS, LA VIE HEUREUSE DES FEMMES, DES MERES ET DES ENFANTS, DES MilliONS DE FEMMES YOUGOSlAVES Y PRENNENT PART, PENETREES
D'UN AMOUR CONSCIENT ET PROFOND POUR lE PROGRES DE lEUR JEUNE REPUBLIQUE; PENETREES DU FAIT QUE SEUlE l'EDIFICA TION DU SOCIAliSME EST EN ETAT D' ASSURER A LA
FEMME lES POSSIBILITES D'ATTEINDRE UNE VIE DIGNE D'ETRE VECUE PAR UN ETRE HUMAIN;
PENETREES AUSSI D'UNE HAINE PROFONDE CONTRE lES IMPERIALISTES, lES INSTIGATEURS DE
GUERRE ET lES NOUVEllES PROFUSIONS DE SANG, CONTRE

lES OPPRESSIONS DE TOUTE

SORTE ET INDISSOlUBlEMENT UNIES A TOUTES lES FORCES DEMOCRATIQUES A YANT A lEUR
TETE l'UNION SOVIETIQUE.
lA.GRANDE MASSE DES FEMMES YO'UGOSlAVES, DES MilliONS DE TRAVAillEUSES, DEVIENNENT
AINSI lES CREATRICES DU NOUVEl ORDRE SOCIAl, DU SOCIALISME.

��l'occupant a passe par 1.3.

Execwtion en masse de partisans prisonniers

a Celie -

1942

�100.000 femmes se sont

enr6h~es

dans les rangs de l'armee

de liberation nationale, 25.000 d'entre elles sont mortes en

combattant 1 40.000 ont 9t6 blessees et 3.000 sont restees
muti19es.

�«NOS FILLES SE SONT ENG A GEES DANS LES PREMIERS RANGS DE L' ARMEE DE
LIBERATION NATIONALE ET DES DETACHEMENTS DE PARTISANS YOUGOSLAVES.
NOTRE ARRIERE TEMOIGNE TOUT PARTICULIEREMENT OU'EllES SAVENT APPRECIER
LA VALEUR HISTORIOUE DE CE MOMENT, DECISIF POUR LE SORT DE L'HUMANITE
ENTIERE, DECISIF POUR LE SORT DES FEMMES.n
TITO

Exlru1t d'un discours du MarOchu! lito 8 !&lt;:~ PwmiOtc Conference du Front &lt;:Jnllfascislo des Femme$

tie Yougoslavie. lenue sur Je terriloire Jibw en 1942 el
lerriloire llbre el du terriloire occupe.

a laquollo

parlicipOront les dQICgu6os du

L'inflrmiere de Ia troupe.

�l'Armee de liberation nationale 6tait fermement soutenue

a

Varri&amp;re par les femmes.

les femmes de Kozara, RP de Bos·nie, et Herzegovine, dans les brigades de travail, en 1942,

�AU COURS DE LA lUTTE CONTRE l'OCCUPANT ET LES TRAITRES DU PAYS, LE PEUPLE CREA
LES COMITES DE LIBERATION NATIONALE, ORGANES DU POUVOIR POPULAIRE.

a

Meeting pour les elections des ComHes populaires ·en Bosnie,
Titchevo, en 1942. Sur les pancartes on peut lire: «Vive
le P.ouvoir populaire, Vivent les Comites de liberation nationale, Vive le camarade Tito»

�la conference du Front antifasciste des femmes en Dalmatie eil 1943

�L' AMOUR POUR L'UNION SOVIETIOUE, PREMIER PAYS DU SOCIALISM E. LA FOI EN SA FORCE INVINCIBLE, LA LUTTE HEROIOUE DES PEUPLES SOVIETIOUES, LES EXEMPLES DONNES PAR LES CITOYENS
SOVIETIOUES, EXEMPLES QUE NOUS NOUS SOMMES EFFORCES DE SUIVRE, NOUS ONT AIDE A PERSEVERER DANS LA LUTTE SANGLANTE CONTRE L'OCCUPANT.
L'ATTACHEMENT DE NOS PEUPLES A CEUX DE L'UNION SOVIETIOUE S'EST EPANOUI DAVANTAGE
DANS LA LUTTE COMMUNE CONTRE L'ENNEMI COMMUN, LE FASCISME, ET CES LIENS SONT DEVENUS
INDISSOLUBLES.

Les d€1€gu€es au jer Congres du Front antifasciste des Femmes de Yougoslavie acclament Maria Vasi/ievna SariCeva, Chef de Ia
des femmes sovietlques

�•.. lrt'a,ccueil fait a Ia Dele·

des femmes so·
·ietiqtJes en Slovenie

l·es paysans
!(~qvirons de Belg ra·
uMo~

�Meeting du Front antifasciste des Femmes

a

Belgrade

a Ia

veille des elections de novembre 1945

�Boi:idarka DamjanoviC, dOputee

a

I'AssembiOe nationale, en train de signer !a Constitution de Ia R6publique

rative Populai_re de YougosJavie qui forme une communaute de peup!es egaux en drolts

le peuple acclame Ia Republique

Fe

��Avant son depart pour Ia Contereflce de Ia
Paix, Je camarade Kardelj est charge par- les
femmes de Ia Marche Julienne de transmettre
leurs revendlcations pour une Paix justa, con·

forme au droit des peuples de disposer d'euxm~mes

Julienne

et pour le rattachement de Ia Marche

a

Ia Yougoslavie

�LES USINES SONT DEVENUES LA PROPRIETE DU PEUPL

�L A TERRE APPARTIENT A CEUX

au 1

LA CULTIVENT

Une seance du Tribunal agreire dans Ia r0gion du Srem.

Toutes les richesses minieres, toutes ·les communications fcrroviaires et a&amp;riennes, les services des PTT et de Ia TSF
sont devenus Ia propriete du peuple.
Les finances, l'industrie et le commerce ont pass6 dans les mains du peuple.

La terre a 6t6 enlev&amp;e aux grands propri6taires ionciers, aux banquiers et a !'8glise, sans aucune espece de dB·
dommagement et distribw§e gratuilement aux paysans pauvres. La superficie maxima d'une propri6t6 fonciere est.

limitee a 30 hectares.

��«LES FEMMES SONT EGALES EN DROIT AUX HOMMES DANS TOUS LES
DOMAINES DE LA VIE DE L'ET AT, TANT ECONOMIOUE, SOCIAL QUE
POLITIOUE.
A TRAVAIL EGAL, LES FEMMES ONT DROIT A UN SALAIRE EGAL A CELUI
DES HOMMES ET JOUISSENT D'UNE PROTECTION PARTICULIERE DANS
LES RAPPORTS DE TRAVAIL.
L'ETAT PROTEGE PARTICULIEREMENT LES INTERETS DE LA MERE ET DE
L'ENFANT PAR LA FONDATION DE MATERNITES, DE JARDINS D'ENFANTS
ET DE CRECHES ET PARLE DROIT A UN CONGE PAYE AVANT ET APRES
L'ACCOUCHEMENT.&gt;&gt;
Article 24 de Ia Cons1itution de Ia RFP de Yougoslavie.

�CONSACRONS TO UTES NOS FORCES AU REDRESSEMENT DU PA

�~v

Le premier Congres du Front Antifasciste des
Femmes de Croatie s'est tenu en 1945 avec le

mot d'ofdre: &lt;&lt;AC.:;;_¢1erons le redressement du

paysn,

�I
j

I

I

lE PEUPLE lABORIEUX DE YOUGOSlA~

UNI AU SEIN DU FRONT POPUlAIRE,j
PRIS, SOUS LA CONDUITE DU PARTI C~
MUNISTE, lE POUVOIR EN MAINS ET Cc:j
TINUE, SOUS SA CONDUITE, A lUT~
POUR ['EDIFICATION DU SOCIAliSME.

I
'
'

l'ElAN AU TRAVAil QUI SE MANIFEST
Sl VIVEMENT DANS NOTRE PAYS EST l'EX
PRESSION DE LA CONSCIENCE DE NOTR
PEUPlE DE TRAVAillER POUR lUI·MEME
POUR SON AVENIR, DE TRAVAillER
l'EDIFICATION D'UN PAYS OU l'EXPLOITA
TION DE l'HOMME PAR l'HOMME N'EXI
STERA PAS

��&lt;dL VA SANS DIRE OUE, DANS LA YOUGOSLAVIE NOUVELLE, L'ECONOMIE PLANIFIEE ET LA REUSSITE DE CELLE-CI SONT ETROITEMENT
LIEES AU NOUVEL ORDRE SOCIAL. CETTE ECONOMIE PLANIFIEE SERAIT
IRREALISABLE SANS UN TEL ORDRE SOCIAL, SANS LE PASSAGE DES
MOYENS DE PRODUCTION DE LA PROPRIETE PRIVEE A LA PROPRIETE
COMMUNE, SANS LA NOUVELLE DEMOCRA TIE VERIT ABLEMENT PO PULA IRE. ELLE EST POSSIBLE CHEZ NOUS PARCE OUE L'INDUSTRIE, LES
MINES ET TOUTES LES AUTRES RICHESSES DU PAYS SE TROUVENT
DANS LES MAINS DU PEUPLE.
DANS LA PERIODE LIMITEE D'APRES GUERRE, PERIODE DE L'EDIFICATION
QU PAYS, NOS PEUPLES ONT MONTRE UNE TELLE FORCE CREA TRICE
ET ONT ATTEINT DE Sl GRANDS RESULTATS, OUE CELA REPRESENTE
UNE PLEINE GARANTIE DE NOTRE CAPACITE DE REALISER DES TACHES
ENCORE PLUS DIFFICILES OUE CE PLAN OUINOUENNAL.»
TITO

�����LES OUVRIERS, LES PAYSANS, TOUS LES HOMMES LABORIEUX DE NOTRE PAYS ONT ADOPTE AVEC ENTHOUSIASME
NOTRE PLAN OUINOUENNAL. NOUS EN AVONS LA PREUVE DANS LES RESULTATS OBTENUS.
AU COURS DU PREMIER SEMESTRE DE l' ANNEE 1948, lES ENTREPRISES INDUSTRIELLES D'IMPORTANCE NATIONALE ONT
REALISE LE PLAN A RAISON DE 106%. PARMI lES GRAN DES CONSTRUCTIONS TERMINEES, LES PlUS IMPORT ANTES
SONT: LA VOlE FERREE DE LA JEUNESSE CHAMATS·SARAYEVO, LA FABRIOUE DE MACHINES·OUTILS &lt;dVO LOLA-RIBAR»,
LA CENTRALE HYDRAULIOUE PRES DE MARIBOR, ETC.

�POUR ACCELERER LA REALISATION DU PLAN, LE PEUPLE TRAVAILLE BENEVOLEiviENT A DES CONSTRUCTIONS DIVERSES.
L'EiviULATION EST DEVENUE UN SYSTEiviE DE TRAVAIL, AUSSI BIEN SUR LES CHANTIERS DE TRAVAIL BENEVOLE QUE
DANS LES FABRIQUES.
LA PARTICIPATION DES FEMMES A CES TRAVAUX EST TRES MASSIVE. LES FEMMES FORMENT PLUS DE 50% DE L'EFFECTIF
DES BRIGADES DU FRONT POPULAIRE. C'EST AINSI QUE LES FEMMES DE LA RP DE BOSNIE ET HERZEGOVINE, EMPLOYEES
A DES TRAVAUX TRES DIVERS, ONT OFFERT 25.760.140 JOURNEES DE TRAVAIL AU.COURS DE TROIS ANNEES.
LE FRONT POPULAIRE, ORGANISATION MONOLITHE DE NOS TRAVAILLEURS, MOBILISE ET ORGANISE NOTRE PEUPLE
POUR ACCOMPLIR DES TRAVAUX BENEVOLES. LE FRONT ANTIFASCISTE DES FEMMES, EN TANT QUE PARTIE DU FRONT
POPULAIRE, MOBILISE LES FEMMES, AUSSI BIEN POUR LE TRAVAIL BENEVOLE, QUE POUR LA REALISATION DES AUTRES
TACHES DE L'EDIFICA TION SOCIAliSTE.

�DANS LES FABRIQUES, DANS LES CHAMPS, SUR LES CHANTIERS, AU COURS DES TRAVAUX BENEVOLES, L'ELAN AU
TRAVAIL ET L'EMULATION POUR REALISER ET DEPASSER LES TACHES FIXEES PAR LE PLAN SE SONT PARTICULJEREMENT
ACCENTUES A LA VEILLE DU Vema CONGRES DU PARTI COMMUNISTE DE YOUGOSLAVIE, CAR NOS TRAVAILLEURS
SAVENT BIEN QUE LE Vomo CONGRES EST D'UNE IMPORTANCE HISTORIQUE POUR LA DETERMINATION DU COURS QUE
SUIVRA L'EDIFICA TION DU SOCIALJSME DANS NOTRE PAYS.
CERTAINES ENTREPRISES ONT DEJA REALISE LE PLAN PREVU POUR L'ANNEE 1948 AU COURS DE LA COMPETITION QUI
PRECEDAIT LE Vomo CONGRES.
70.000 FEMMES DE ZAGREB ONT FOURNI 191.123 HEURES DE TRAVAIL A LA SEULE CONSTRUCTION DE L'AUTOSTRADE
ZAGREB-BELGRADE.
lE FRONT ANTIFASCISTE DES FEMMES A ORGANISE, AU COURS DE CES TRAVAUX DE COMPETITION, LA GARDE DE
11.000 ENFANTS DES OUVRIERES BENEVOLES. 10.850 fEMMES DE PLUSIEURS VILLAGES DE MACEDOINE ONT PARTICIPE
A LA CONSTRUCTION DE FOYERS COOPERATIFS.

�LE yomo CONGRES DU PARTI COMMUNISTE DE YOUGOSLAVIE, TENU A BELGRADE EN 1948, AU
COURS DE SA SEANCE DU 21 JUILLET.

Parmi 2.344 d&amp;Ji:guli's pr&amp;sent au Congres,
il y avail 227 femmes

����NOTRE PAYS NE CONNAIT PLUS LE CHOMAGE. l'EDIFICATION DU SOCIALISME RECLAME DES
MILLIONS DE MAINS LABORIEUSES. LES FEMMES FONT LEUR ENTREE DANS TO UTES lES BRANCHES
DE l'ECONOMIE.

Partlcipation des femmes
strle:
Industria du tabac
textile

a

. . . . . .

l'indu-

75%

. . . . . . . . . 68 %

Filatures du lin et du chanvre

64%

fndustrie graphique

60%

les femmes font leur entree dans
l'lndustrie metallurgique

�lndustrie alimentaire

. . . .

35,9%

de J'electricite

31,4%

du bois

27 '%

. . . .

metallurgique

22,9%

chimique

2~,2%

L'industrie c:nematographique et l'in·
dustrie radlophonique sent deux nou·
velles

branches industrlelles dans

notre pays

�A TRAVAIL EGAL, SALAIRE EGAL

�LE SALAIRE DES FEMMES, DANS L'ANCIENNE YOUGOSLAVIE, ETAIT DE 25 A 30% INFERIEUR A CELUI DES HOMMES ET
ELLES ETAIENT, EN GENERAL, EMPLOYEES COMME SIMPLE MAIN D'OEUVRE, SANS AUCUNE QUALIFICATION PROFESSIONNELLE. LES JEUNES FILLES DE 13 A 22 ANS CONSTITUAIENT LES 38,5% DES OUVRIERES, ELLES N'AVAIENT AUCUNE
POSSIBILITE D'ATTEINDRE DES POSTES PLUS QUALIFIES; TANDIS QU'AUJOURD'HUI NOS JEUNES APPRENTIES SUIVENT
DES COURS OBLIGATO/RES ET LE TEMPS QU'ELLES Y PASSENT EST COMPRIS DANS LEURS HEURES DE
NOMBREUX SONT lES COURS QUI RENDENT POSSIBLE LA FORMATION PROFESS!ONNELLE DES OUVRIERES.

TRAVAIL.

�OuvriGres~etudiantes

a Ia

sortie de l'Universite de Belgrade

C'EST POUR LA PREMIERE FOIS EN YOUGOSLAVIE QU'UN GROUPE D'OUVRIERS A PU
TERMINER SES ETUDES SECONDAIRES ET S'INSCRIRE A l'UNIVERSITE.

�LE TRAVAIL EST DEVENU UN HONNEUR POUR LES CITOYENS DE LA REPUBliQUE FEDERATIVE POPULAIRE DE YOUGOSLAVIE. LA CONSCIENCE DE TRAVAILLER POUR ELLES-MEMES, POUR UNE VIE PLUS AISEE DE LEURS ENFANTS, FAIT DE
NOS FEMMES DES HEROINES DU TRAVAIL. LES FEMMES CONSTITUENT 25,13% DU NOMBRE TOTAL DES OUVRIERS DE
CHOC ET 23% DES OUVRIERS DE CHOC DANS L'INDUSTRIE METALLURGIQUE.

Mathilde Baruch, nommee sept fois ouvriere de choc, porteuse de l'ordre du travait instruisant des jeunes ouvriCres

�lENTCHE MHKOVA, ouvriOre de MacCdoine, travaillant dans l'industrie du tabac, porteusc de
l'ordre du travail, nous dit au !lOme Congr&amp;s des femmes de Yougoslavle.
«LES FEMMES N'ONT PAS SEULEMENT ADOPTE

L'EMULATION COMME SYSTEME DE TRAVAIL,

ELLES SONT AUSSI LES PROPAGATRICES ET LES INITIATRICES DE CE SYSTEME DANS NOS ENTREPRISE$. APRES QUE J'EUS LANCE MON DEFI A TOUS LES OUVRIERS DE L'INDUSTRIE DU TABAC
DE YOUGOSLAVIE, LES APPELANT A SURPASSER LA NORME DE 40%, LE DEPASSEMENT DE
CELLE-CI DANS TOUTES LES ENTREPRISES SE MIT A MONTER AVEC UNE TELLE RAPIDITE, QU'A
LA FIN DE LA COMPETITION ELLE A TTEIGNAIT 300 %.»

~LSA

VEGMAN, rationalisatrice et ouvriere de choc, dit au

nemo Congr&amp;s des femmes de

Yougos!avie:
«IL Y A 26 ANS QUE JE TRAVAILLE A LA FABRIQUE ET MALGRE DES PROGRES RAPIDES DANS
MON TRAVAIL, JE CONTINUAl$ A TOUCHER, PENDANT DE LONGUES ANNEES, MA PAYE DE
DEBUTANTE. LORSQUE JE DEMANDAIS UNE AUGMENTATION, ON ME LA REFUSAIT SOUS PRETEXTE QU'IL NE SERAIT PAS JUSTE QUE JE SOlS PAYEE COMME UN HOMME.
JE DETESTAIS LE REGIME D'ALORS, MAIS J'AIMAIS TRAVAILLER ET JE DESIRAIS ME PERFECTIONNER, PARCE QUE JE SAVAIS QU'AINSI JE POURRAIS UN JOUR SERVIR MON PEUPLE. CONSCIENTES DE L'AMELIORATION DES CONDITIONS DE TRAVAIL, NOUS AVONS, NOUS AUTRES
FEMMES, ENGAGE TOUTES NOS FORCES POUR

AUGMENTER

LA PRODUCTION. J'AI

ABREGE

LA DUREE DU PROCEDE DE PRODUCTION DE 50%, ECONOMISE DES MATIERES PREMIERES ETC.
TOUT CE QUE l'AI FAIT, JE L'AI FAIT PAR AMOUR POUR MON PEUPLE ET PAR DESIR DE CONTRIBUER A. LA REALISATION DU PLAN.»

�-~,,

.

"J( '·,

·;c,'~:t)'),.::;,
"'
-

.\ __ /. ,_•-','-·.

··, \";.\-.)'-~
/

--";;;;;··-~

�D'apres Ia Joi sur les Assurances sociales, tout trav ailleur est obligatoirement assure, if a droit

a

des

soins gratuits dans Jes h6pitaux, les sanatoria 1 Jes stations de cure d'eau et Jes stations baln&amp;aires, de
meme qu'a une allocation monetaire pour l'entrelien de su famille.
aptitudes au travail, it a droit

a

une rente, sans egard

a

D~ns

Je cas de Ia diminution de ses

Ia duree de son stage de travail et, dans les

cas d'€puisement, Ia rente lui est versee sans consideration d'8Qe. les travailleurs ont droit a un conge
annuel pay€.

�Maison do repos

a Ulcinj

routes les entreprises sont tenues

a

organiser des

restaurants pour leurs ouvriers

Nouvelles maisons d'habitation pour les ouvriers en

Slovenie

�lES PAYSANS TRAVAillEURS CHEZ NOUS, S'APPUYANT SUR LEURS CONVICTIONS ET lEURS EXPERIENCES
PERSONNEllES, lUTTENT POUR LA METAMORPHOSE SOCIALISTE DU PAYS SECONDES EN CELA, PAR LES
AUTORITES DE l'ETAT POPULAIRE, lE PAYSAN TRAVAillEUR SAlT QUE LA SOCIALISATION DU VIllAGE
SIGNIFIE POUR lUI UNE VIE MEillEURE ET QUE lES COOPERATIVES SONT LA VOlE QUI Y MENE, C'EST
POURQUOI lES PAYSANS ADHERENT EN MASSE AUX COOPERATIVES, PROFITANT DE TOUTES lES FACILITES
ET DE l' APPUI COMPLET DE l'ETAT PO PULA IRE, DANS lES COOPERATIVES, EN PARTICULIER DANS LES
COOPERATIVES RURALES DE TRAVAil OU lES PAYSANS METTENT lEUR TERRE EN COMMUN ET LA CULTIVENT ENSEMBLE, l'EXISTENCE DE LA PAYSANNE SE TRANSFORME. AU liEU D'ETRE COMME AUTREFOIS
UNE ESCLAVE, EllE EST MAINTENANT UN MEMBRE DE LA COOPERATIVE EGAl AUX AUT RES ET DE NOUVEAUX HORIZONS SERE INS S'OUVRENT DEVANT EllE, lUI PROMETT ANT UNE VIE NOUVEllE DONT EllE
EST DEJA CONSCIENTE.

�foyer coop4ratif de' Preljina, un des nombreux foyers
termin6s

le Front populaire a prls !'·engagement de. construire dans
tout Je pays, au cours de l'annee 1948, 4.000 sieges de
cooperatives, foyers economiques et culturels des coope-

ratives rurales

�Le nombre des cooperatives
vail etait en d0cembre 1947 de
en avril 1948 il montait

GOJA DJURITCH, chef de brigade de Ia cooperative rura!e de travail du village de Bukvik, a dit au
I!Omo Congres des femmes de Yougos!avie:

«CHEZ

NOUS,

ON

NE

SE

SERT

PLUS

D'ARAIRES SURANNES.

NOTRE TERRE

EST LABOUREE PAR DES

TRACTEURS. NOUS AVONS AUGMENTE LE RENDEMENT DE NOS CHAMPS PAR UNE CULTURE RATIONNELLE,
Sf BIEN OU'IL DEPASSE CELUI DES PROPRIETES PRIVEES. DANS NOTRE COOPERATIVE, COMME DANS UNE
ENTREPRISE, L'EMULATION EST DEVENUE UN SYSTEME DE TRAVAIL. DES DEFIS SONT LANCES DE BRIGADE
A BRIGADE ET DE TRAVAILLEUR A TRAVAILLEUR. L'ANNEE PASSEE NOUS AVONS CONSTRUIT UN MOULIN,
UNE LAITERIE ET PLUSIEURS AUTRES BATIMENTS. NOUS SOMMES EN TRAIN D'INTRODUIRE LA LUMIERE
ElECTRIOUE QUE BEAUCOUP DE NOS VILLAGEOIS N'ONT JAMAIS VUE DE LEUR VIE.»

a 904

�de
de

La cooperative agricole du village de Boljevci a remporte

le premier prix de 100.000 dinars
dulls agricoles de Novi Sad

a

!'exposition des

pro~

�Pres de .deux cents families habitent le village. de Lazaropolje. Autrefois les families pauvres. de ce village etaient
au servlce de quelques paysans riches

a qui

.jJs gardaien t Jes ilroupeaux sur Jes vastes ptiturages du mont Bi·stra.

Aujourd'hui ces familles sent reunies dans une cooperative de travail et .sont en 'train d'&amp;difier une vie meilleur-a. La co!lectivite re&lt;;:oit son bl€- de ses champs qui donnent aussi des betteraves, du tabac et des centaines de
milliers de kilogrammes de pommes de terre. La brigade

agric~le

a construit une citerne et a protege ainsi de

Ia s&amp;cheresse 90% des semences.
Mais ce n'est pas seulement dans les brigades agricoles que les femmes de Lazaropolje travaillent bien. En 1946,
e!Jes ant commence

a

tisser des tapis dans leur cooperative. Ce travail a d&amp;bute par un cours professionnel. La

cooperative a fourni douze ouvri9res sp&amp;cialisees comme instructeurs. II y a aujourd'hui a lazaropolje 400 femmes
qui travaillent dans les brigades de lissage de tapis.
La c'aaperative a aussi son atelier de lissage d'etoffes. les femmes y travaillent egalement.

Une centrale electriqUe a ete elevee. le pauvre village de naguere mene une existence nouvelle.

�La cooperative rura!e de travail &lt;cMar€chal Tito))

a Koria

se prepare

a

Ia semail!e

Labourage et semai!Jes dans Ia cooperative de travail «Fratemile e-t unitEnl de Zrenjanin

��SUIVANT LE PLAN OUINQUENNAL, LA SUPERFICIE ENoEMENCEE EN PLANTE$
INOUSTRIELLES AUGMENTERA DE 241 % PAR RAPPORT A l'ANNEE 1939.

�DANS

L'ANCIENNE YOUGOSLAVIE,

PlUSIEURS

MILLIONS DE FEMMES VIVAIENT DANS

L'OBSCURITE

ET

L'IGNORANCE. 44 % DE LA POPULATION, DONT 73 % DE FEMMES, ETA IT ILLETTREE.
TIRER LES FEMMES DE L'OBSCURITE

ET DE L'IGNORANCE EST LE PREMIER PAS DANS LA VOlE DE LEUR

DEVELOPPEMENT FUTUR. TOUS LES ILLETTRES AU-DESSOUS DE 45 ANS

SUIVRONT, JUSOU'A

LA

FIN DE

L'ANNEE 1951, LES COURS ORGANISES PAR LES AUTORITES POPULAIRES AVEC L'ASSISTANCE DU FRONT
ANTIFASCISTE DES FEMMES. GRACE A LA CREATION
VEAUX

ILLETTRES.

782.789 EN 1938-39.

DE NOUVELLES ECOLES IL N'Y AURA PLUS DE NOU-

PENDANT L'ANNEE SCOLAIRE 1947-48 NOUS AVIONS DEJA 1.669.778 ELEVES, CONTRE

�Un cours pour illetlr&amp;s

Depuis Ia liberation, 902.565 femmes ont apprls
il lire et

a ecrire

L'lnstruclion des femmes musulmanes les libere

de leurs pn§juges seculaires et leur fail en/ever
te voile· traditionnel qui couvreit leur visage

�POUR ELEVER LE NIVEAU CULTUREL DE LA FEMME, ON NE SE BORNE PAS A LUI APPRENDRE A LIRE ET
A ECRIRE. LE FRONT ANTIFASCISTE DES FEMMES A CREE, DEJA AU TEMPS DE LA lUTTE DE LIBERATION
NATIONALE, DES CERCLES DE LECTURE ET DIVERSE$ SORTES DE COURS. PARMI LESOUELS DES COURS DE
CULTURE GENERALE. LE NOMBRE DE CEUX-CI DEPASSE AUJOURD'HUI PlUSIEURS DIZAINES DE MILLIERS.
TOUS CES COURS AIDENT LA FEMME A SE RENDRE APTE A MIEUX SERVIR SON PAYS ..

�Pourcentage des femmes dans les Gcoles secondaires professionnelles:
Ecolos industrie11es

59,6 lf#

d'agronomie

16,1 :1;;

minli3res

13,1%

des transports et communications

8,8 5'~

�landis qu'il y avail en 1939, dans l'ancienne Yougoslavie, 17.739 etudiants dans les Universit&amp;s et
ecole::; superieures, dont 21,4% d'etudianles, en 1947 nous en avo.ns

~6.~23,

dent 32,5% d'etudiantes.

�LA SCIENCE, LA CULTURE ET LES ARTS
SONT DEVENUS LA PROPRIETE DU PEUPLE

En Yougoslavie i! y avail:
en 1938

en 1948

Theatros

24

47

Cin&amp;mas

413

652

llvres et brochures pub\ies

.

. 1.057

2.370 (en 1947)

�LES

FEMMES

OCCUPENT

DES

POSTES RESPON-

SABLES DANS TOUS LES DOMAINES DE LA VIE
DE l'ETAT, TANT ECONOMIOUE, POLITIOUE QUE
SOCIAL

Tomsitch, s'ecrGtaire du Conseil federal de I'Assem-

nationaLe de Ia R6publique Federative Populaire de
oslavie et -presidente du Front an1ifasciste des Fem:le Yougoslavie

ia-Tsana Babovitch, d6put6e a I'Assemblt.~e nationale,
' du travail de Ia RP de Serbie

Vera Aceva, dGputee

a J'Assemblt~e

nationale et pr6sidente

du Comlte populaire de Ia vllle de Skoplje, ville princlpale
de la Macedolne

�Une femme, membre du Comite populaire, en traln de contr61er Ia caisse du Comlte

Le nombre des femmes membres des Comites populaires d&amp;passe 8.000, celui des

jurees aussi. II y a 46 femmes d€!put9es dans les Assemblees republicaines et

22

a

I' Assemblee nationale. Dans les Gouvernements republicains il y a 6 femmes

ministres.

�Mitra Mitrovich, d&amp;put&amp;e

a \' Assembl&amp;e

nale et ministre de !'Instruction publique
RP de Serbie

Anka B&amp;rus, dE!putee a I'As~emblee
et ministre des Finances de Ia RP de

Kata Pei'novitch, deputee

a

I'Ass·embiOe natio·

nale et vice-pr&amp;sidente du Front antifas,iste des
Femmes de Yougoslavie

�deputee

a

l'Assemb!&amp;e natlona!e et vice·

du Front antifasciste des Femmes de

Milada Rajter, mcmbre du
de Yougoslavie

Comit~

Yougo~

Ex&amp;cutif des syndicats

Bosa Cvetich, d&amp;put&amp;e

a

!'Assembl&amp;e na1ionale

�Stana Tomach9vitch, membre de !'Executive du Com!te

Cen~

tral de Ia Jeunesse populaire de Yougoslavie

Lepa Perovitch deputee et secretaire de Ia Commission de
Vukica Mitchunovich 1 officier de l'Armee yougoslave

ContrOie federate

�Dermastia, directrice en chef de Ia Direction g6n6rale
culrs et caoutchoucs

Ankica Miku!itch, mutilee de guerre, membre du Comite
Executif de !'Union des mutilOs de guerre

Bullna Baruh, membra du Comite Executif de !'Union des
muti16s de guerre, me.re de clnq enfants tombes dans Ia
guerre de lib&amp;ration nation~Je

�Dora Filipovitch, professeur de bact6rio·
Iogie

Milica Prodanovitch, dir-ectrice de Ia Biblioth6que universi.
talre de Belgrade

a J'Universite

de Z·agreb

�Desanka ·Maksimovitch, poete,

la.u~

reate du Prix du Comite de Culture
et des Ans

Vika Podgorska, premiere tragedien~
ne du Theatre de Zagreb, membre .
du Comite Central
f~sc;;ist~

du Front anti·

d9s Fernrn'&gt;S de Yougoslavie

�DANS NOTRE PAYS, OU LE SOCIALISME EST EN VOlE DE REALISATION, LA PROTECTION DE L'ENFANCE
INCOMBE A L'ETAT QUI EST SECONDE EN. CECI PAR LES ORGANISATIONS DE MASSE, LE MARl AGE ET LA
FAMillE SONT PlACES SOUS LA PROTECTION DE L'ETAT. LES PARENTS ONT LES MEMES OBLIGATIONS ET
DEVOIRS ENVERS lES ENFANTS NES EN DEHORS DU MARIAGE OU'ENVERS LES ENFANTS NES DU MARIAGE,
l'ETAT PROHGE PARTICULI~REMENT LES INTERETS DE lA MtRE ET DE L'ENFANT PAR LA FONDATION DE
MATERNITES, DE CRECHES, DE GARDERIES D'ENFANTS, D'INTERNATS, DE CANTINES SCOlAIRES, DE CONSUlTATIONS ET DE DISPENSAIRES, LE NOMBRE DE CES INSTITUTIONS GRANDIT SANS CESSE.

�l'anclenne Yougoslavie occupait, par la morta!it&amp; infantile, Ia deuxi&amp;me place en Europe. les conditions
economiques dlfficiles, !'absence d'lnstitutlons sanitaires et !'ignorance des femmes faisaient que seuls
les deux liers des enfants nes vivants atteignaient J'8ge de vingt ans. Dans J'ancienne Yougoslavie un
enfant sur trois t?tait destine
des notions d'hygi&amp;ne et

s'est Cleve de 700

a

a

a

Ia mort. Aujourd'hui on s'efforce systCmatiquement

a

donner

a

Ia femme

multiplier Jes institutions sanitaires. le nombre de lits dans les maternlt&amp;s

3.079, tandis que le nombre des dispensaires et des consultations a

ete

triple.

�Ia clinique d'at:t:ouchement de Ljubljana 4.228 femmes ont accouch&amp; en 1947

�Dans Ia salle d'aHenle d'une consultation

Le m&amp;decin vient d'arriver au village

��UN CONGE DE SIX SEMAINES AVANT ET SIX SEMAINES APRES ['ACCOUCHEMENT EST GARANTI PAR LA LOI A l'OUVRIERE OUI DEVIENT MERE. ELLE A JN
OUTRE DROIT A DES SOINS GRATUITS PENDANT LES COUCHES ET A UNE
ALLOCATION MONETAIRE POUR LA NOURRITURE DE l'ENFANT DURANT TROIS
MOIS.
UNE ORDONNANCE DU GOUVERNEMENT DE LA REPUBLIOUE FEDERATIVE POPULAIRE DE YOUGOSLAVIE PRESCRIT AUX ENTREPRISES OT AUX INSTITUTIONS
LA FONDATION DE CRECHES ET DE GARDERIES POUR LES ENFANTS DE LEURS
EMPLOYES,

ELLES

EN

SUPPORTENT

MINIME DE LA PART DES PARENTS.

LES

FRAIS

AVEC

UNE

CONTRIBUTION

��LE NOMBRE DES ENFANTS QUI ONT PASSE LEURS VACANCES A LA
MONTAGNE OU AU BORD DE LA MER EST DE
34.788 EN 1946
86.166 EN 1947
PlUS DE 120.000 EN 1948

�lE FRONT ANTIFASCISTE DES FEMMES APPUIE FERMEMENT lES

AUTORITES

POPUlAIRES DANS lA

PROTECTION

DE

l'ENFANCE. lES FEMMES CONTRIBUENT A lA FONDATION DE NOUVEllES INSTITUTIONS POUR l'ENFANCE ET ASSURENT DE
lEUR APPUI TOUTES CEllES QUI VIENNENT EN AIDE A l'OUVRIERE ET A lA MERE, EllES CONTROlENT AUSSI lE FONCTIONNEMENT DE CES INSTITUTIONS. lE FRONT ANTIFASCISTE DES FEMMES S'OCCUPE ACTIVEMENT DE L'EDUCATION
SANITAIRE DE lA FEMME.

�Au cours de Ia Semaine de I'Enfance, organis0e chaque annee, les Autorit&amp;s populaires et Jes organisations de masse
recapitulent les resultats de leur activite dans le domaine de Ia protection de J'enfance et posent les taches qui
se presentent immediatement devant elles. Le Front antitasciste des Femmes a organise dans Jes villages une serie
de cours et de conferences sur Ia garde et l'&amp;ducation des enfants, en m&amp;me temps qu'il aidait

a Ia

fondation d'in-

stitutions pour l'enfance. C'est ainsi qu'au cours de Ia Semaine de I'Enfance en 1948, 135 jardins d'enfants ont ete
am6nag6s dans Ia RP de Croatie et 28

a Belgrade.

�&lt;NOTRE DEVOIR EST AVANT TOUT D'APPRENDRE AF\N DE POUVOIR ETRE UTILES
A VOTRE PATRIE. VOUS DEVEZ BIEN APPRENDRE, APPRENDRE DES CHOSES NECESSAIRES DANS L'EXISTENCE D'UN HOMME; ENSUITE, IL FAUT QUE VOUS APPRENIEZ
COMMENT IL FAUT AlMER SA PATRIE QUI A VERSE TANT DE SANG POUR LALIBERTE;
ET ENCORE: IL FAUT QUE VOUS SOYEZ ELEVES DANS L'ESPRIT DES VERITABLES FILS
DE

VOTRE

PATRIE,

COMME

VOS

CAMARADES

AINES,

LES

JEUNES,

ONT

ETE

ELEVES PAR LA GUERRE. NOUS AVONS DEVANT NOUS DE GRANDES TACHES ET
JE SUIS PERSUADE QUE VOUS LES ACCOMPLIREZ.»
TITO

Dans un entretien avec Jes pionniers de Belgrade.

le Pouvoir -populaire ne .se preocC.upe pas seufement de Ia sante des petits et de leur education, mais aussi de leur enfunce joyeuse.
Les voles fern~·es des pionniers de Belgrade, de Ljubljana, de Sara!evo, Skoplje, Zagreb, Kruchevats, comme les cites de pionn!ers _
Zagreb 1et de Belgrade, sont une grande joie pour nos enfants.

��NOUS LES AVONS ACCUEILLIS COM ME S'ILS ET AlENT LES NOTRES.
lES ENFANTS MARTYRS GRECS, FUYANT LA TERREUR DES MONARCHO-FASCISTES
ET DE lEURS MAlT RES AMERICAINS, SE SONT REFUGIES DANS NOTRE PAYS.

��LE

u•mo

CONGRES DU FRONT ANTIFASCISTE DES FEMMES

DE YOUGOSLAVIE TENU A BELGRADE LE 25 JANVIER 1948

«UNE TACHE IMPORTANTE DE VOTRE ORGANISATION CONSISTE DANS LA lUTTE TENACE POUR LA CONSOliDATION
DE LA PAIX. POUR REAliSER CETTE TACHE, MAINTENEZ·VOUS EN CONTACT AVEC TOUTES lES ORGANISATIONS PRO·
GRESSISTES DE FEMMES EN DEHORS DE NOS FRONTIERES. lES FEMMES, PlUS QUE TOUT AUTRE, ONT lE DROIT DE
S'OPPOSER

FERMEMENT AUX

INSTIGATEURS DE GUERRE, ENNEMIS DE LA PAIX. lES FEMMES ET lES MERES QUI

SAVENT CE QUE C'EST QUE DE PERDRE lES ETRES lES PlUS CHERS DANS LA GUERRE, QUI SAVENT CE QUE SIGNIFIE
LA DEVASTATION D'UN PAYS, SONT CEllES DONT LA HAINE CONTRE lES FAUTEURS DE GUERRE DOlT ETRE LA
PlUS FORTE. QUE CETTE HAINE CONTRE lES INSTIGATEURS DE GUERRE SOIT UNE CONTRIBUTION PUISSANTE A LA

�CONSOLIDATION DE LA PAIX DANS LE MONDE. LA HAINE CONTRE LES INSTIGATEURS DE GUERRE DOlT ETRE LA
FORCE QUI RENDRA POSSIBLE LE RASSEMBLEMENT DE TOUS LES HOMMES PROGRESS)STES DU MONDE EN LUTTE POUR .
LA PAIX, EN LUTTE CONTRE LES FOMENTATEURS DE GUERRE IMPERIALISTES
ELEVEZ VOS VOIX, FEMMES DE YOUGOSLAVIE, FEMMES ANTIFASCISTES, DE CONCERT AVEC LES FEMMES DU MONDE
ENTlER, CONTRE CES EXECRABLES INSTIGATEURS DE GUERRE QUI N'ONT EPROUVE Nl MISERE, Nl MALHEUR ET QUI
N'ON.T PAS TRAVERSE LES CHAMPS DE BATAILLES SANGLANTS OU TOMBERENT LES FILS ET LES FILLES DE NOS PEUPLES.»

lo Mar6cha! T!to, lors de lllOm0 CongrGs dos fommos do Yougoslavie.

�LA CELEBRATION DU 8 MARS 1948 A BELGRADE

�INSCRIPTIONS SUR LES PANCARTES:
«VIVE LE 8 MARS, FETE DES FEMMES DU MONDE ENTlER»
«A BAS LES INSTIGATEURS DE GUERRE»
«A BAS LES IMPERIAliSTES AMERICAINS»
«VIVE l'UNION SOVIETIOUE, REMPART DE LA PAIX DANS LE MONDE»
«VIVE LE MARECHAL TITO, ORGANISATEUR DE TOUTES LES VICTOIRES DE NOS PEUPLES»
«VIVENT LES FEMMES HEROIOUES DE l'UNION SOVIETIOUE»

EN EDIFIANT LE SOCIALISME DANS
NOTRE PAYS, NOUS CONTRIBUONS
A

l' ACCROISSEMENT DES

FORCES

DEMOCRA TIOUES DANS LE MONDE.
Un des mots d'ordre du 8 mars.

�LES FEMMES DE YOUGOSLAVIE, PAR CENTAINES DE Mlll!ERS, ADRESSENT A l'ASSEMBLEE GENERALE DE
L'ORGANISATION DES NATIONS UNIES LEURS REVENDICATIONS RELATIVES A LA DIMINUTION DE L'ARME·
MENT ET A L'INTERDICTION DE L'EMPLOI DES ARMES ATOMIOUES.
&lt;lDiscutant de I'Assembl&amp;e G&amp;n&amp;rale des Nations Unies nous maintenons notre attitude ferme du cOte de nos dirigeants ayant
a leur 19te le camarade Tito, du cOte -de I'URSS et des autres pays d&amp;mocratiques en lutte pour Ia paix durable dans Je monde.

Nous, les femmes, qui avons tant -soutfer! pendant Ia guerre, qui semmes rest&amp;es sans nos enfants, sans nos pEnes, nos freres
et ,nos soeurs, sans maisons et sans foyers, nous demandons energlquement Ia diminution de l'armement, nous exigeons Ia paix.

Nous nous dressons reso!ument centre fes instigateurs de guerre qui, pour assouvir leurs app&amp;tits imp&amp;riallstes, essayent de
pr&amp;cipiter le monde a nouveau dans un massacre pareil a celui de Ia derniere guerre dont les femmes ont le plus souffert.
Dans !'interet des femmes du monde entier les femmes de Tchitlouk et des environs demandent que les propositions de !'Union
Sovletique, de Ia Yougos/avie et des autres pay,s democratiques soumises

a I'Assembl8e

Generale, soien1 accept8es en entier.))

La lollro des fommcs do Tchitloul::.

���</text>
                  </elementText>
                </elementTextContainer>
              </element>
            </elementContainer>
          </elementSet>
        </elementSetContainer>
      </file>
    </fileContainer>
    <collection collectionId="3">
      <elementSetContainer>
        <elementSet elementSetId="1">
          <name>Dublin Core</name>
          <description>The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.</description>
          <elementContainer>
            <element elementId="50">
              <name>Title</name>
              <description>A name given to the resource</description>
              <elementTextContainer>
                <elementText elementTextId="3">
                  <text>Knjige</text>
                </elementText>
              </elementTextContainer>
            </element>
            <element elementId="43">
              <name>Identifier</name>
              <description>An unambiguous reference to the resource within a given context</description>
              <elementTextContainer>
                <elementText elementTextId="1250">
                  <text>M</text>
                </elementText>
              </elementTextContainer>
            </element>
          </elementContainer>
        </elementSet>
      </elementSetContainer>
    </collection>
    <itemType itemTypeId="1">
      <name>Knjiga</name>
      <description/>
    </itemType>
    <elementSetContainer>
      <elementSet elementSetId="1">
        <name>Dublin Core</name>
        <description>The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.</description>
        <elementContainer>
          <element elementId="50">
            <name>Title</name>
            <description>A name given to the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="767">
                <text>Les Femmes Yougoslaves dans la construction du socialisme=Žene Jugoslavije u izgradnji socijalizma</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="49">
            <name>Subject</name>
            <description>The topic of the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="768">
                <text>Socijalizam, Jugoslavija</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="39">
            <name>Creator</name>
            <description>An entity primarily responsible for making the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="769">
                <text>Comité central du Front antifasciste des femmes de Yougoslavie</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="48">
            <name>Source</name>
            <description>A related resource from which the described resource is derived</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="770">
                <text>Historijski muzej Bosne i Hercegovine</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="45">
            <name>Publisher</name>
            <description>An entity responsible for making the resource available</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="771">
                <text>Comité central du Front antifasciste des femmes de Yougoslavie</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="40">
            <name>Date</name>
            <description>A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="772">
                <text>1948</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="47">
            <name>Rights</name>
            <description>Information about rights held in and over the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="773">
                <text>Comité central du Front antifasciste des femmes de Yougoslavie</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="44">
            <name>Language</name>
            <description>A language of the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="774">
                <text>francuski</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="43">
            <name>Identifier</name>
            <description>An unambiguous reference to the resource within a given context</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="775">
                <text>14-M</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="38">
            <name>Coverage</name>
            <description>The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="776">
                <text>88 str.</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
        </elementContainer>
      </elementSet>
    </elementSetContainer>
    <tagContainer>
      <tag tagId="131">
        <name>Jugoslavija</name>
      </tag>
      <tag tagId="144">
        <name>socijalizam</name>
      </tag>
      <tag tagId="141">
        <name>žene</name>
      </tag>
    </tagContainer>
  </item>
  <item itemId="80" public="1" featured="0">
    <fileContainer>
      <file fileId="81">
        <src>https://afzarhiv.org/files/original/b18d00382bc78c4b8dbe683d28cc655c.pdf</src>
        <authentication>86fd429269b6be62969c64203d7c4a7b</authentication>
        <elementSetContainer>
          <elementSet elementSetId="4">
            <name>PDF Text</name>
            <description/>
            <elementContainer>
              <element elementId="52">
                <name>Text</name>
                <description/>
                <elementTextContainer>
                  <elementText elementTextId="754">
                    <text>MIODRAG NIKOLIC

Recenzija
JOVO POPOVIC
Odgovomi urednik
RADMILO LALE MANDIC
Urediva.Cki odbor
MIRKO VUJACIC
RADMILO LALE MANDIC
IVO MATOVIC (urednik) i
DRAGAN MARJANOVIC

Korektura
STANICA MILOSEVIC
IzdavaCi
SAVET ZA VASPITANJE I BRIGU 0 DECI
SR SRBIJE, BEOGRAD i
NIP »DECJE NOVINE«
GORNJI MILANOVAC

Tirai
3.000 primeraka
.Stamp a
GP »NIKOLA NIKOLIC«
Kragujevac
Stampanje zavr.Seno februara 1977.

GrafiCki dizajn
RADE RANCIC

©

[3
DECJE N9VINE

GJ&lt;:omullista
cvrsci od kg.mella
ZIVOTNI PUT NARODNOG HEROJA
DRAGICE PRAVICE

�ZAVICAJNI BJELAC

BIBLIOTEKA LEGENDE V KOLO

Usred lbesikrajnog hercegovaOkog ilmmenjara, desno ad puta Trebinje--Dubrovnik i sko:iveno izmedu
krSa i niske Sume, zaleglo je viSe razbacanih sivih ku~
ca, zidanih ad k»mena. To je selo Bjelac, rodno rnesto narodnog heroja Dragice Drage Pravice. U njemu je,
izmedu dva rata, Zivelo 11 porodica i sve su se pre~
zivale Pravica.
U Bjelacu je sacuvana rodna .kuca Dragice Pravice; kamena, pr.izemna, kakve su, inaCe, i druge -kuCe
u ovom delu Hercegov]ne. U •toj lwCi i u Bjelacu je
Dragica, sa svoji-m vrSnjacima, provela detinjstvo. I
ne samo •to; tu, u jednoj sohici toplog roditeljskog
doma, Dragica Ce, godinama ·kasnije, dolazeCi iz Dubrov•nika ili iz Beograda, za V·reme skolskih raspusta,
danju i noCu, dugo i zaneta nad tekstom, Citati marksistiCku literaturu. Cinila je to ·pri sve!'losti raskOSnog sunca ovog podneblja ili uz petrolejku, zeleci, pre
svega, da nauci kako se treba boriti za ·jedan pravedniji svet, .za =lepSu sutraSnjicu ...
U tom ·sveuu za sebe; u toj s-urovoj Zivotnoj sredini gde ·taka prkosno i ponosito stoje kamen i covek
- jedan drugome verni sapa~tnik i saputnik, Dragica
zasniva svoju .misao o prav.im bogatstvima i :lepoti
sveta, o toplini rodne grude i teZini nepq-avdi koje su
prltiskale svet u kame se kretala.

5

�6

Sa tih staza, na kojima putnika sunce leti nemilosrdno przi, a ximi !edenl vlazn; velar probija do ikosti
- ~renula je Dragica u borbu za s!obodu.
Porodica Ris~ta Pravice u BjelaCu i .okolini vaZila
je .za uglednu i imu6niju. Glava kuCe, Risto, imao je
dva razreda osnovne .S:tcole, Sto za njegovo doba nije
bilo tako ·malo. Uz ~to, on je stalno kupovao nov.ine i
neke Casqpise, .Citao to i nutkao drugima, pa je u nje..
govoj kud postojala i &gt;Orsta skromne biblioteke, sto
je tada i ovde bila prilicna retkost i bogatstvo.
Risto je u akolini vaZio za prav,iCnog i ·Cestitog Co.
veka, pa su kod njega mnogi dolaziH za savete, iii s
molbom da im pomo!Jne priliikom deobe ocevine ili 'reSavanja nekih sporova ·koji bi, s vremena na vreme,
planuli i medu ov·im mknirm i Cestitim ljudirna. Takve, )&gt;diplomatske« .misije donele su Ristu kod sugrada.
na nadimak Konzul, Sto je izgovarano s p.riznanjem
i postovanjem. I dogadaJo se da ga neko trazi ;po ime.
nu i da ga teSko nade, aH ako bi zapi·tao za Konzula
- lako bi ga pronasao.
Dragioinu majku Milieu mladi su odrana zvali baba Milica, izgovarajuCi to s izuzetnim :poStovamjem jer
je ~padala u red odvaznih i otresitih zena. Ona je hila bez i jednog razreda skole, ali je znaJa da cita i
p.iSe. JuS je bUa -reCita, a Cesto i aStra na jeziku.

tovu porodicu trebalo je toliko hlcba koliko ova zern.
lja nije uvek mogla dati.
Milica i Risto su jmali osmoro dece - sina jedinca Rada i sedam kce,ri od kojih je najrnlada b1la Dra.
gica, ili, kako su je svi od ·miloSte zvali, Draga, rodena
28. oktobra 1919. godine. Sv,i su je voleli jer je uvek
bi·la veoma Z·lva duha, radina i izrazito lepa, sa plavim
pletenicama boje zrelog Zita.
Branko Sotra: Hercegovka

7

BjelaC je sav na JuSu, ok•ruZen niskom Sumom.
Oko kuce u i&lt;ojoj je Dragica crodena i danas su davno
podignute kamene podzide, a •izmedu njih obradiva
zemlja na kojoj raste posebna vrsta kupusa zvana
raStan, z&amp;tim krompir i Cuveni duvan. Stoke se ovde
nikada riije drzaJo mnogo, jer za to nije bHo uslova,
a1i je svaki doma6in dr.Zao bar po jednu kravicu da bi 1prihranio i podigao po•rod. Sto se koza ,tiCe
njih je u ovom kamenjaru obraslom sitnogoricom bilo
na buljuke,
narod ih je, zbog 1toga Sto su mnogo
viSe davale nego Sto su traZi·le!' nazivao sirotinjsld.m
kravama, Hi hraniteljicama.
Ovaj iktraj juZne Herc~govine je smatran izrazito
siromaSnim, ali je .porodica Rista P•ravice, po mediirna ondasnjih Bjelacana, spadala u bogatije. To pre
svega jer je imaJa nekoliko dahrih parcela u Trebinjskom ,polju, od ko}ih su neke, natapane vodom pomoCu .drvenih 1toCkova i 1
pod .toplim hercegovaC.kim suncem - dava.le bogate prinose. Ipak, 'Za brojnu Ris-

a

'-!

�Dve Ristove starije Cerke, udate, Zivele su u Arne.
rici, a tri su se udale i udomile nedaleko od BjelaCa
od kojih Danica i Zorka u Dubrovniku.
'
Jedinac Rade i mezimka Dragica bili su u srediStu paznje cele .porodice. Okruzeni ljubavlju porodice
. i u l&lt;rilu Partije, oni dvoje ce izrasti u ljude po kojima Ce se ova kuCa, veCno .pamHti.

VESELA DEVOJCICA
NEZNOG ZDRAVLJA

8

U decijim godinama Dragica je bila neznog zdTav.
lja. Cesto je pobolevala; bolesti oo se .redaJe, dolazile
i odlazile - od onih najobionijih pa do veoma o,pakih. U tome bi ukucane ophrvala i teska misao - da
Ce im Draga umreti.
Jednom se ra21bolela od ·Sarlaha, u ono vreme veo.
rna opasne boles.ti. Lekova je bilo -malo, a naCin leCenja jos nepouzdan. Celu sedmicu bolest nije popus.tala. Uto su ukucani jednog dana primetili da ooa i
slabo Cuje.
- Drage, Drage! - zva!li su je glasno, sve glasnije.
DevojCica je, stvarno, slabo Cula, Mo je sve one.
veselilo.
Po selu se pocelo pricati da ce devojcica posle
ove bolesti ostatj gluva. Neko je tome dodao zlu slutnju - da maZe .ostati i nema.
OgnjJste je pritisla zabriniutost.
Svi su cutali.
Majka je bHa ocajna.
Dragica se, na sreCu, nekako poCela oporavljati.
Salila se, smejala i zadirkivala -Srtarije, a majku najviSe.
- sta bi bilo bolje, majko: da ostanem gluha i1i
da ti budem nijema? - pitala je, toboZe ozbiljno.
- Ne gOvori o tome, .kCeri ·moja! Ne va1ja ni
jedno ni drugo, daleko mu bio dam!
- Ako ti ostanem gluha onda ne bih cula kada
mi zapovijedaS da neSto uradim! - nastavljala je,
naoko i.zazovno, Draga.
Majka se ljutkaJa, ali je prihvatala ·igru:
- Eh, onda je bolje da bude5 nijema ... Bolje
CeS me sluSati.
Dragica se slatko smejala, s.to je i majci izmaniilo
osmeh. Prvi put otkako joj se mezimica razbolela od
Sarlaha.

Drugam prilikom devojcic;a Draga je trcala i, va~j­
da, .nezgodno stala, pa je tesko hodala. Pnmetno Je
sepala. A maJka, kao j svaka ma]ka, opel se zabrmula nemoena da dokuci od cega je to. Pocela je na
s,;e da sumnja i, Ill .pota}i, da .place, sto je Dragica
brzo primetila .
- Sta ti je, mama, zaSto !plaCeS?
- Ta noga ... - promucala je potisteno majka.
- BojiS se da ti se neCu udati, da neCu moCi
raditi!? Ne boj se, majko.
.
.
..
Devojcica je ponudila uplakanOJ ma]ci taka rec1
celi ·plan Zivota.
- Nemoj plakati, majko. Makar ostala i sepava
- neCu umrijeti od gladi. NabaviCu SivaCu maSinu
Siti, a kad Rade zavrSi Skolu i o:Zeni se - podizaCu njegovu djecu.
Majci su tek tada grunule suze, makar da je oseCala da se .to Dragica Sali.
- Hajde, bona, bice sve dobra. Sta H je sada ...
Sve ce to da prode ...
»1 proSlo je(( - zaNljuCuje o toj p~jedino&amp;ti. i~
DragiCina Zivota. publicis.ta 1':'1-ila Be.~·kovl~. u SVOJOJ
1~njizi »·Zene heroJII«, dosad naJIPOtpuniJem stlvu o DragiOinom Zivotnom ·putu i revolucionarnom delu.
Kada je Dragica stasala za daka o~novmih skola ,
je bilo malo, ipa i one su, i tako retke, cesto gra~e:r;e
samo zahvaljuju6i upornosti i darezljivosti pojedm1h
meStana. U Drag.iCilllom rodnom k!raju se, sem toga,
smatraJo i da zenskoj deci -nije potrebna skola.
- Sta Ce to Zeni!? - Cula su se pitanja sa prizvukom Cudenja, sadr.ZavajuCi, u isto vreme, negativa~
odgovor - da su devojke za domaCinstv(), za porodlcu, a za te poslove, zna se, nije ,potrebna nikakva S'kola.
DragiCin otac, Risto, sreCom, drugaCije je misHo.
On je mesecima iSao od kuCe do kuCe, ubedivao -seljake da se gradi s·kola i sakupljao dobrovoljne priloge
za taj veliki narodni poduhvat.
Godine su proS,le dok je, narodnim pdlozhna i
slogom sagradena 010Va skolska zgrada u selu Duzi, u
koju s;, odlazila i deca iz Bjelaca. Ona, istina, nije
mogla stiCi za Dragicu, koja je svakog dana pesacila
po tri kilometra do skole ,j ·isto toliko od skole do kuCe. UCHa je u vreme kada se Sko1a nalazila u manastiru.
Stnpljivo i uporno je •ta nezna, krhka i bole5ljiva
devojCica, pune Cetiri godine, peSaCila tih Sest kilometara, po ostmm kamenitom rputeljku.

9

�-

Nije .to rnnogo, rnogu ja i vise da hodam!

govorila je, samouvereno.
- Sv~kodn.ev~o ,pjesa~enje nije. joj srnetalo da
bude odhcna ucen1ca - pnseca se nJena starija sestra
Zorka.

MALO CU JESTI, ALI CU UCITI
BaS u godini u kojoj je zavrSila osnovnu S·kolu
u selu DuZi, ovim inaCe pasivnim krajevima zavladale

10

s~ joS veCe nevo1je. "PoCeo je period nerodn.ih godina.
A1 1 ono ~malo roda sto bi dala ova posna i Skrta zemlj~ nije se im.,lo kome da ;proda, a do posla se
tesko do!azilo.
U. ~ta~v~:n ~slovima ·i P?rodica Rista Pravice je,
.
mko 1m.ucniJa, J.'?dva .svastavJ]ala kraj s krajem, mada
se to tl1I·kome ·niJe .pncaclo. Ovde se nemaStina stoiC.ki
podnosi. TeSkoCe su poveCavane Srkolovanjem -dva Oaka - Zonke i Rada. Tim izdaoima se pridru.Z·io i novi
jer je za novog gimnazijalca .~rebalo obezbediti stan:
hranu, .knjige ...
- Ja hoCu u .gi•mnaziju! - kategoriCki se opredelila Dragica.
Otac je znao koliko vredi skola; uostalom i sam
se brJnuo da se ona izgradi. UbeOivao je susede' da svu
decu, Sto znaCi. i ZeD:s·ku! svakako Skoluju. Medutirrn,
sada se postav.J]alo pttanJe: a otlruda mu toliko sred.
stava ·~a ~i Skolov~o i :treCe .dete u .ginmaziji?!
.
yoho bJh d&lt;: .te skolujem, ali ne mogu, drago mo.
Je dJ]ete. skolu]emo Zorku i Rada ... Ostani jos kod
kuCe, rno.Zda Ce dogodine bd.ti ·bolje.
v• ~ragica je znala situaciju u ·kuCi, pa je sama reSl•la 1Zlaz:
- Nema mi druge - 1moliCu Milana i Danicu da
me ani 1prime!
Na to bi sama napravila pauzu i s·kromno -dodala:
- Ma.Jo Cu ,i•m jesti, samo ovolicko! - obele.Zila
je palcem vrsak kazipr&amp;ta.
Starija seSJtra, Danica, koja je sa mu.Zem MHanom
zivela u DubroV&gt;nil&lt;u, .primila je Dragicu kod sebe.
Dragica se brzo snasla i stekla brojne ;prijatelje
dobro je ucila.
'
N-ije se, ka.Zu, »modirala&lt;{, ali je uvek hila uredno
odevena.

Od mallh nogu je pocela d31 cita i to ~ve Mo bi
joj stizalo do 1:t:uku - nov1ne, casop1se, knJige.
- SjeC:am se da su joj se drugar·ice smijale Sto
Cita dnevnu Stampu; smatralo se da j~ »bavljenje po-'
litikom« iskljuCivo muSki !posao - seca se .sestra ~~­
nica, .kod koje je Dr&lt;~gica provela vise godma. - C!·
tala je danju i nocu. I kad jede i kad se od~ara.
Videci sveHo u njenoj sobi, Danica bi ~1se puta
no6u ustajala i ;pokuSavala da ga ugas1. Drag1ca se TIIje dala; htela je da cita:
- Neka, Damice, avo je meni najbolji odmor. Kad
zadrijemam sama Cu ga ugas1ti.
Neki put je Danica b;Ia UjpOrnija: ug~sila ?i _sve~lo
i gotovo joj naredlla da ~·pava.. A Drag1ca b;, IZ l]U·
bavi i paznje prema sestn, kOJ! trenutak.yocutala, a
onda ustala, upalila svetlo 1 111astavJ.Ja da_ c&gt;ta .. ~eretko
je Citala i za v•reme jela. Jednostavno: Jede ·I c1ta.
- Dragice, od .tih Jmjiga n.e bi. ~rimjetila da ti
_ stavim otrova u jdo! - prekonla b1 ]e sestra.
- Sarno ti stavi uz lijepu lmjigu i to bi se pro·
bavllo - okretala j~ Dragica pri.govor na salu.
Dragica je uCila dosta j, ka~u, bil:'; s.t~arn_o do bar
dak. Mi za nju je du~rovac~a gm~JClaZJ]a b1la 1 mnogo
v·iSe, od toga - prava 1 prva skola zwota.
Tu su - na okU!pu, u istoj zajed~ici. :;--: bi:a de::a
razlicitog socijalnog ..porekla:. iz. sk~lfOJBVIC~rJ:: 1 stanh
ugled.nih porodica; IZ sJrotmJyl&lt;~h 1 ~ogataskrh dO!fiO·
va · kCeri i sino vi hercegovaokog 1krsa 1 dub~ovack1h
tr{~ova ..Medu tt~&lt;:i~a je bi:lo dece !?a11;kara kDJ&lt;:t ~ su se
lepo odevala, ah 1 .s~nova nb~ra kD]'l b1 u kaputlcu starijeg 'hrata provodih celu godmu.
.
Daci su 'lako i brzo zapaZali .da svaki ,profesor H~~
svoje ljubimce u -razredu. Isttna, .za D:eke su ~~o. bll~
baS sinovi sirmnaha, ali za druge, dac1-ma se .'c1n11~ 1
brojnije, Ito su bi1a deca iz ,poznatih, gosi?a~sk1~ kuca.
To je Dmgica shvatala kao nepravdu ko]a JU JB mnogo bolela.
Kao solidan uCenik, poduCavala je svoju vrSnjakinju, cerku direktara banke, kojoj)e skola,.. stv"rno,
teSko &gt;&gt;J§la&lt;{, a~li je »uCiteljica&lt;{ dobi]ala sla;bl]e ocene
od svoj e »uCenice{&lt; .poreklon: ·iz p~ate k1;1ce_. J ednom
se zbog toga, onako ponosrta, to.Jrko nal]UtJ!a da se
rasplakala.
- sta je, Drage, zasto places? - upitala ju je
sestra.

11

�. - Od nemoei, Dane! Ne mogu .to viSe trpjeti! Ja
bolje odgovaram, a ona i ostala cinovniCka djeca do.
bijaju bolje ocjene.
-: Eh,_ djevojCice moja, zar je to baS ~mnogo vaZ~
no. B1tno Je da se Sto viSe nauCi da se Skola zavr.Si
- Nije meni krivo &gt;Jbog sl~bijih ocena vee ~~:
pravdu ne mogu trpjeti:. a plaCem zbog nem~Ci!
_Zbo_g ~e ocevidne nepravde je i protestovala. Za·
moh!a je I d;rektora sko!e da U njegovo,m .priSUSIVU
odg?yara: Mnoge drugarice su je u tome .podrzale.
Odlicno Je odgovarala i louei se vratila prezadovoljna.
. - Poka:za·la ~arm im da mnogo bolje znarn i da mi
I?.rrpada ·~ol]a '?CJena - :uskl-iknula je radosno, ljube.
~~ 1 ~rJec1 Dap1c~. - ~c]ena, stvarno, nije va.Zna; vaZJ?-O Je d~. se Cc;&gt;VJek bo_n za ~r;tanje, al~ i protiv neprav.
di, da".te~I bo!Jem, hvh napmjed, pobjeduje...
. !.fc:niea Drag1ca Pravica je u dubrovaCkoj gim.
naziJl, skolske 1937, rpostala clan Saveza •komunisticke
omladlne _Ju(':os]avije (SK~lJ). Postala je to zbog svoje
borb~nostl, I,zraZI•tog osecaja za (pravdu, marljivoSiti.
Iz nJe. su, ka~o s.e seeaju njeni skolski dmgovi, pros.
12 to bu]a,le na]Jepse ljudske osobine: pravicnost odvaznost, covekoljublje. . .
'
Kada je hila u osmom razredu gimnazije ne.Sto je
op~t ·l?o~olela .. Jednog dana, nekako oko .podne, banula Je 1Z Skole I odmah legla, ialeCi se sestri na .poviSenu •temperaturu.
Danica se zabrinula i odluCHa se da zove Iekara.
- Ne, ne, nije potrebno, sejo; rproCiCe me.
Ipak, njeno inaCe neZm.o zdravlje se s.poro sreCtivalo. ~ekolrko dana kasnije pozvale su lekara. Pred
s~ nJeg?Y dolazak sa sestrom je za,pode!a razgovor,
VIdno ipO!Istena:
- Glt~po li je sve to kada covjek, bespomoean
krepava.
'
. Sestr? je_ zbunilo ovakvo DragiCino razmiSJjanje,
tim pre Jer ]u je znala kao snaZnu, veselu punu Zivota.
'
- Sta je, D'!'age, .prep&gt;tla si se!?
.
- Ne, .ne ·bojim se, a1i je, zaista, glupo kada CovJek ovako krepava, nemoCan da sam radi nekoristan
~a d·:~g:og. C~vi&lt;;k !reba da djeluje, a kad~ gine - da
I tO Cllll kao COV]ek!
.Uto se poj~yi?. leka! i_ ra~govor je prekinut. Lekovl su brzo UC1n1h SVOJe 1 Dragica se vr31tila u Skolsku ·l&lt;lupu - vedra i nasmejana.

IZDANAK STO ZRAcl
LEPOTOM DUHA
JecLnog dama su joj, u po casa, javili da je ocu
Ristu, u poslednje vreme inaCe boleSJjiv~m, namah
pozlilo. To ju je, onaka vezanu za porodiCU, veoma
zabrinulo. Po2)urila je da ga vidi, za.Zeli ·IDU brzo o~
dravljenje. Nazalost, to je bilo njihova pos!ednje VIdenje, jer su joj koji da,n kasnije,_ (\pet na ~':'su, mkLi da je ostala bez oca. PoZudla Je, sa stan]om sestrom, na sahranu.
I brat jedinac Rade, student, pohitao je iz Beograga na taj tuzni :porodicni sastanak. On je takode IeSko podneo nestanak glave porodice - mudrog, radnog i Casnog Coveka oko _koga su. s~ _s .ra~~SCu i. -~oS­
tovanjem okupljali, vezan1 aJ.eraskidiVl·ID n1t1ma l]ubavi .i sloge. u telji da sto cesee abide bolesnog oca,
Rade je promenio i fakultet, kako bi mogao povremeno napusHti predavanja i poei na koji dan u Bjelac,
roditeljima i sestrama. Taka je sa Tehniokog, na kame je ;primerno uCio, preSao na Pravni fakultet, gde
je rpokoje predavanje mogao i ~preskoOiti&lt;&lt;:
.
...
Posle oCeve sahrane, Drag1ca se vrat1la gnnnaziJI,
knjizi. Nekako baS -iz tog vremena nje se seCa njena
nastavnica knjiZevnosti Hristina MiliC:
- Kao da je vidim kaka sjedi ~ klupi ,preda mnom,
negdje u srednjem '!'edu, onaka VIsoka, s kosom plavo-kestenjastom i oCima Stto odraZavaju jedno 1stmsko
duhovno interesovanje.
Jednom je Hristlna delila svojim ucenicirna teme
za referate iz knjizevnosti. Dragica nije pozelela ni
jednu od navedenih .te~a vee. _te ·P':nudila da .prikaz~
r:oman »Sam« ad amencke knJIZevnlce Agnes SmedleJ,
u kojem je tretirala problem emancipacije zene.
- Sa velikim uspjehom je .pred razredom izlagala a tome tada malo .poznatom djelu - seea se f!r!sti·
na. - Dala je vanrednu anaHzu odnosa medu hmma
i ·Citav tretman romana 2Ivo i zrelo rpostavHa.
Nast~anka je pohvalila tu DragiCinu inicijativu, a
.pogotovu njen uspeh. Rekl~ je,_ cak, da je .prikaz ro,rnana »Sam« jedan ad naJbOl]lh refe~~ta
razre~u,
ukazujuCi na ozbi,ljnost i zrelost s ko]Ima Je Drag1ca
priS!a i taj obavezi .
Gim!llazijalka Dragica je, po opstaj oceni profesora i skolskih drugova, hila devojka siroke kulture, s_a
izrazHom siklonoSCu za knjiZevnost. !mala je .naroC1t

:r

13

�afinitet ,prema klasidma svetske 'literature. InaCe, uCeCi ozbiljno - brZe je saznavala o Zivotu od mnogih
drug.ih daka.
No ne samo da je ,prHjeZno uCila i zraCila zreloSCu i S,1rinom znanja, veC je hila vredna i u kiuCi. Dobra se razumela u kucne pos!ove. Od malih nogu je
naucHa da skuva jelo i pospremi kucu.
Nisu joj tesko padali n.i posJovi u polju. Kao gimnazijalka, a kasnije i kao studentkinja, let; je iSla
»U drva« i da kupi seno. I neretko bi uprti:la breme
drva ili sena, odnosno Hsnika. U naj-kraCem, radila je
sve Sto su -radili i drugj meStani i, po qpStem priznanju, sve joj je to pristajalo, sve je -radHa s ambici~
jom da bude obavljeno na najbolj.i mogu6i nacin.

SKOJEVKA MEDU RADNICIMA
14

U Dubrovniku je provela osam dackih godina. Grad
slavne proSiosti i ,turistiC.ka »Meka« tada nije imao
jaCe radniCke klase, S,to je bio siuCaj i sa njenim zavicajnim gradom Trehinjem koje je brojalo jedva nesto vise ad 5.000 ·liitelja. Ip,.k, DUJbrovni:k se odvajao
i po svojoj bogatoj tradiciji il po po!itiCkim strujanjima, pa i po broju radnika. Gruska Iuka je sve cesce
bHa boraviste brojnih brodova, a za njihov utova•r i
istovar je trebala sve ·brojnija radna snaga. Zbog toga je medu dokerima bilo sve vise njenih zemljaka
Trebinjaca. Tu su i hiljade mornara, i brojni intelek.
tua!ci ovog kraja. Ti ljudi, bas .kao i T•rebinjci, i brojni Zirtelji Jz drugih susednih veCih mesta, sve Ske ['rihvataju ideje komunista, UilJijaj-u i Sire njihove misli.
Ideje i borbu razgaraju radnici, ,pogotovo mladi, zatim g·imnazijalci, intelektua1ci i se]jaci ovog :kraja koji se po svom druStvenom poloZaju nisu m.nogo razlL
kovali od radnika.
Gdje je -.i kada Dragica .Pravica cula za ideje komunjzma, ka·ko se s lllji,ma upozna1a? Odgbvori na ta
pitanja verovatno Ce ostati veCita taJna, Sto J nije najvaznije. Pouzdano se, pale, ;ona da je u &lt;oku poslednje dve ,godine ucenja u gimnaziji u Dubrovniku bila
veoma aktivna u politiCkom Zivotu Srkole i g~rada. Zna
se i to da je, kao uCenica gimnazije u Dubrovniku i u
roditeljskom domu, upoznala dobar deo dela klasika
socijalistiCke misli. Njena najom1Ijenija Uteratura bile su knjige o Ijudima upalih dbraza, sa umascenim

�16

komhinezonom i sivhn ka6ketorti, rliastanjenim u mertiljJve sobe u kojima provode noc, obnavljajuci svoju
snagu za sutrasnji naporan rad od ,koga profit ubira
nemilosrdni kapitalista. Diskusije su bile duge i zucne,
Cega se, i danas, seCa ZoTika.
Agitovala je medu svoj-im drugovima za korenite
druStvene promene u ·korJst onih koji rade. Ras~prav­
Jjala je vatreno i anga.Zovano, jasno iznoseCi svoje UJO·
glede.
Na ruku joj je iSla i sama Cinjenica Sto je za vreme uCenja osmog razreda gimnazije stanovala kod
svoje druge sestre, Zorke Kolic, na Lapadu, u viii »Micika«. Ta vila na kraju grada nije hila na »Udaru« pa
se omladina u njenom dvoriStu mogla da okuplja kod
Dragice i slabodno raspravlja o svim temama.
- Kad bi se .ti mladi !judi, Dragicini skolski drugov.i, raziSli, rasprave su nastavljane u krugu porodi.
ce i naslh najblizih pnijatelja; obicna o borbi protiv
fasizma, o potrebi pri2mavanja Sovjetskog Saveza od
strane vlade Jugoslavije. Dragica bi nas podsticala na
diskusiju 1pa SiffiO neretko raspravljali i do ikasno uveC.e.
Ne jednom se u tim diskusijama culo od ;prijatelja
porodice KoliC - na -raCunu razborite Dragice:
- Ova devojka me je nauoila kako da misllm!
Posebno se Dragica brinula za radnike iz trebinj~
skog kraja kojJ su radili po Dubrovntku, narofito u
gruskoj luci. Vise puta je odlazila tamo, na Iicu mesta, gde su kosti njenih zemljaka pucale pod teretom
za veoma male pare, okupljala ih, davala ·im savete
kako da se bore za zaStitu svojih .pravaJ obaveSrtavala
ih o ,politickim :zbivanjima.
Nekoliko godina stariji brat Rade vee je uveliko
bio student na Beogradsk.o,m univerzitetu ,i veoma barben clan KPJ, o cemu se dobro znalo u celoj okolini
Trebinja.
U vreme izbora komrmisti su obilazili sela, govo~
rili narodu jasnim jezikom, nazivaju6i svaku s.tvar
njeni1m prav:im imenom, pozivajuCi da se glasa za opoziciju. Ti hrabr-i [ •reCLti ljud.i privlaCJli su Dragicu, a
Rade je vee bio u njihovom »kOliU&lt;C,
Jednog dana u selo je banuo i neki nepoznati co.
vek. On je nekako neCujno i doSao i otiSao.
- To je Sava KovaCeviC Mizara, :komunis.ta od
glave do pete!
Majka je trazila ,pojedinos!Ji, ;pul;lije obavestenje od
Rada. Iz radoznalosti, ali i zbpg roditeljske o,preze.
- On je, majko, naS drug, :pravi i V.eliki naroctn·
covjek - objasnio joj je Rade.

Mizara je jos nekoHko puta bio gost u njenom
domu, a drugovao je J sa Dragicom.
Susreti Dragice P1ravice - borbene devojke Zeljne
pravih znanja i ;pune pravde za sve sloj~ve druStya ~
sa radnicima, seljacima i svim napredn1m orgamzovanim ljudima brzo su se Sirili, .granaLi. I svi su je brzo
uocavali, .pPihvatali, voleli i cenHi kao saborca. 0 tome Vlado Segr.t ,kaze:
- Kada sam je 1938. godine prvi put sreo u Tre.
binju smjesta sam u njoj upoznao vrlo energiCn1:1 i
razborLtu Zenu. Odmah nakon kraCeg razgovora upi.tala me je kako da otpocne sa politicktm radom za vri·
jeme skolskih ferija, a to me pitala :zato sto je znala
da sam u tom kraju bio jedan od paruijskih radnika
i ona mi je doSla ipreko sigurne veze. Njenog ibrata
Rada upoznao sam jos •ranije, negdje 1936. godine,
kao studenta koji je bio vrlo popularan u Trebinju. i
Trebinjskoj sumi. On je tada, kao student i km_nums.
ta, radio sa istaknut!im zemljoradniCkim .prvamma u
OVOID krajU ...
SudeCi prema Segrtovom seCanju i seCanjima drugih, ,Rade je clan Komunisticke partije Jugoslavije postao 1935. godine, a Dragica Clan Skoja 1938,,kao uce.
nica gimnazije. I to Rade u Beogradu a Drag1ca u Dubrovniku.

MEDU PRVIM KOMUNISTIMA
P~rvi zagovornici komunistiCke ideje u ovom kraju
pojavili su se sa railanjem Partije. Njihove ideje su
jos bile nejasne, ali sru oni bili borbeni i cestiti !judi:
kolarski radnik J ovo Sekerez, pisac Milorad Lecic,
krojacki radnik Avdo Fetahagic, pa Dusan Grkovic ...
I dok se jos odvec malo znalo o njihovim teznjama
- na nj-ih su se ustremHi Zandarmi. Usledili su pretresi i pretnje, a ani proglaSeni za ·ljude koji su protiv
reda i zakona, za )&gt;crvene otpadntke« koji su, tako
re6i, stavljeni van zakona.
ProSle su godine dok. se u narodu .ponovo poCelo
da SapuCe o komunistitma. U Las.tvi, oduvek pitomoj
oazi i danas omiljenom izletiStu Trebinjaca, 1928. godine je osnovam.a skojevska organizacija, a uskoro i
prva partijska celija koja je, za .pocetak, bTOji!a ~ri
clana. To su bili V.lado i Rajko Segrt i Bozidar Gobovic. Ocevidno, bilo ·ih je malo, ali, ipak, dovoljno
2 Dragica Pravica

, i7

�18

da s~ taka oglase svojim delom da je narod ubrzo cuo
za nJih.
. . U strog'?i t~Jnost! j~ i u "!rebinju osnovana par.
t1]ska orgamzaC1Ja. Njem rprvi clanovi su bili studenti
Stevo Bratic i Vojo Korac i radnici Huso HadziahmetoviC i Mko AleksiC.
'
" Na t~ebinj skom podruCju, je, u vreme riragiCinog
skol?_vai_l.Ja u Dubrovniku, delovalo desetak clanova
PaDtlJe 1 S~oja, organizaoije koje su za svoj cilj uzele
- menJanJe sveta. Radi usmeravanja njihovo,g rada
1935. godine je fori_llirano jedinstveno partijsko rukov&lt;;&gt;dst':o, Mesm komltet KPJ za Trebinje, koji su sacin)avah Jovo Sekerez, Stevo Bratic i Vojo Korac. BorC1 su odanah kren!fli ·;&gt; ~e,ostedne bl•ke koje su, orpet,
P?.drazumevale teskoce ,J zrtve. Sarno god·inu dana kasll1J&lt;;,. !936, u sll:sednoj Crnoj Gori je doslo do provala.
Pohc11a Je, . ?-a&gt;me, uspela. da, nastUtpajuci korak po
korak, otkn]e _neke parll]ske organizacije i pokida
~noge v~zc:: koJe su sa tog podruCja iSle prema sused~um kraJ~V1rna. T~o su .pol.icajci i :iandarmi doSli do
rm~a :rrse ko!fiunrsta u trebinjskom kraju. p,rva mera .le brla da ..rh sve pohapse, pri Cemu je jedino lastvans~a partiJska organizacija ostala neotkrivena a
nekoliko Clanova Partije se »Odmetnuloc&lt; u Sumu k~o
bi ~begli eventualn~ lisice Za,J.?.darma. Sve je to, na
pr_v1 pogled, zaustav1lo talas s1renja revolucionarne
m1sli i akcij,e. ~ suStini,_ dogodilo se rposve drugaCije
-:- _tala~. hapse~J~ k:o~unrsta o~renuo se protiv 1policiJe 1 r~z1ma u c11e Je 1me haps1la. Ugled Partije u nar&lt;;&gt;~u Je _ras:ta~, Jer su najugledniji !judi, komunisti, i
llJ1hove 1deJ&lt;;v 1zvo~eni na optuzenicku klupu, pa ih je
narod s~~ v1se pnhvata.o kao svoje, deo se'be. Ljudi
st; sve ~1se Culi i znali o komunistima i njihovim teZ.
O]ama, _Jer se uveliko i javno priCalo o n}ima, njihovom delu.
:-;- :z:ahvaljuju~i dolasku druga Tita na celo nase
P.~~llJe 1 _I1]&lt;:v1~ac1Ji _frakciOnastva, partijska organizaC1Ja !_rebm]a Je yec u 1937. godini razvila svoj rad
vrlo s1rok~ - .~7ca se _n':'ro~ni. heroj Vlado segrt, je~a?. o,~ naJ~tarlJ!!' treb&gt;n]Sk1h J&lt;:omunista. - ZahvaljuJ~CI s1roko] ~kt1vnos.t,1 komuni.scta, Partija viSe nije
brla nepoznamca ni ru najudaljenijim selima.
Period od 1937. do pocetka rata ispunjen je raz.
ni'm akcijama koje je zapoCinjala vodila i izmosila
Partija. Cesto su odr:Zavani izleti, 'zborovi i sportski
sus;eti mladih, kulturni i politicki skUtrpovi na kojima
su 1stupali na,predni !judi.

Posebno se osetio dolazak Mira Popare u Trebinje. On je mnogo doprineo radu prve organizacije
SKOJ·a, sastavJjene uglavnom od mladih radnika i
uCenika gimnazije. Mladi komunisti su Oinili .ZariSte
oko kojeg su izrastali hrabri borci za bolju lbuducnost:
N:hlcola ZubCeviC, BoZo rPejoviC, MiloS CuCkoviC, Vrla~
dimir Duoic, Ljubo Bjelica, Zorka VaskoviC, Pajo Dzedzo, Branko Ilic, Esref Saraj1ic, Kasian Budalica, BoZida,.r DamjanoviC, ·MiloS Disin, Branko StijaCiC, Bran.
ko Kapor, Stjepo sarenac, Jovo Jovanovic, Draga i Ra·
de Pravka i mno!ji drUtgi.
Dragica je bila izuzetno agilna: stiZe na brojne
susrete, obilazi mnoga sela, okuplja mlade. Na sastancima im.osi utiske, stavlja pdmedbe i daje rpredloge kako bolje da se organizuju mladi, posebno grupe
SKOJ·a. Na tim zadacirma ju je sretao Vlado segrt
koji o njoj kaze:
- Tada sam video da je neumorna u radu i veliki
optimista.
U -dogovoru sa Mirom Poparom i Savom KovaCe.
vicem, Mesni ·komitet K:PJ za T'rebinje je 1940. godine
prerastao u sresko rukovodstvo Par,tije. Dragica je izabrana u to novo r1Ukovodstvo [ zaduZena da radi sa
Zenskom om'ladinom. Sada je (pOCeSCe stizala u sve
krajeve sreza. Sekretar Sreskog komiteta KPJ bio je
Zaim HadZiC a Clanovi, sem Dragice: Asim ZuibCeviC,
Mica Aleksic, I VO VuokoviC i Vlado segrt. Sada se,
pored La•tve i Trebinja, partijske organizacije ratlaju
i u DZivaru, Orahovu, Zu,pi, Arand:elovu i drugim selima.
Svetloplavih uvojaka i oCiju u ·kojirma se ogleda!o
juznjaCko nebo, visoka i vitka kao jablanovi pored
pitome T.rebisnjice, Dragica je izrastala u vrednog partijskog radnika i iskusnog borca metlu narodom srp·
sk.e, musiimanske i hrvatske narodnosti, jednog iz
stroja onih koji su spremno docekali sudbonosnu 1941.
godi·nu. Ona se za to, sem u politi6kom radu u zaviCa jnom tnibinjskom kraju, pr}preanala i ka!Ua i u bitkama na Beogradskom uuiverz;tetu, gde je hila jedan od istaknutih vojnlka Pantije.

KOMUNISTA
NA BEOGRADSKOM UNIVERZITETU
Dragica je u Beograd stigla sredinom jeseni 1939.
godine, odluCna da studill'a &gt;)ikraljicu nauka«, f-ilozof,i2'

19

�20

ju, ali da ne .prekida vezu sa svojim rodnim krajem.
Upisala se na odsek biologije. Brzo se nasla u drus·
tvu »mlade garde«, :koja neCe samo tumaCiti svet vee
Ce se svi1m srcem boriti da ga izmeni .i uCini boljim,.
pravednijim. Istina, pre Dragicina odlaska na studije
opet su se is~preCHe materijalne teSkoCe. Njeni, znajuCi kako malo unogu i ·1maju i za Radevo studiranje,
vajkali su se:
- Kako CeS, Drarga, studirati? NemaS novaca, a
nema ko ni da te izdrZava!
Zebnja je bila opravdana: vrednog oca je nestalo, jedina muska glava iz kuce je studirala u dalekom
Beogradu, starije sestre se mabom poudale, pa ni kod
kruce nije imao ko da radi.
- Nemojte da se s.ekirate, radiCu Sto bHo i zaradivati za hleb i skn\p,ta - smirivala ih je Dragica.
Stigla je na beogradska ras:krsca, upisaia se rra
studije, ukljuCila u buran studentski pokret. Trcala je
sa sastanak.a na sastanak, dr.Zala britke govore, ali i
stizala da uc; i polare ispite. N&gt;kome, kako kazu njell'i QJOznanici iz tih darna, »nije davala pardona«.
- Ova Draga je, post joj cacin, velika energija.
DiplomiraCe pre mene! - govorio je svojim drugovima njen zemljak i revolucionar Mlro ~opara.
Od prvih dana boravka u novoj, revolucionarnoj
sredini Dragica se razvila u istaknutog borca studentskog pokreta. u njega je usia rasciScenih pojmova i
jasnih pogleda na ulogu radnickog pokreta i zestinu
borbe koja mu tek ,predsuoji. Medutlm, za svoju majku
i sestre ona je jos bila dete. Majka je o njoj uvek ta·
ko mislila. Za clrugarice je, pak, hila bolesljivo i ce.
dno devojce - kada bi govm&gt;ila 0 svojim ze!jama, ali
i odlui\nan borac - :kada &lt;bi govorila da 'n&lt;dni covek za.
sluzuje mnogo bolji ziyot od onog kojeg je ziveo. Ce·
nili su to i d•rugovi na fakultetu, pogotovu saborci u
akcijama. Njima bi neretko bilo i neverovatno da u
tom slabasnoon, neznom i krhkom telu ima toliko
snage.
Kada je Dragica pocela da studira njen brat Rade
je zavr.Savao prava. On· je bio nerazdvojni d11ug i pri~
jatelj Lole Ribara, Mka Popare i niza drugih mladih
revolucionara. Spa.d-ao je u )}staru« generaciju naprednih studenata, a svojim radom je Siroko o•tvorio vrata i Dmgici, koja je, uosualom, glas naprednag poli·
tickog aktiviste stekla jos u gimnazijskoj klupi, pa je
kroz ta vrata revolucionamog poloceta Beograda od.
luCno zakoraCila.

U Beogradu se smestila u Domu st~dentkinja l'lde
je odmah uocena, pre svega zbog svoJe .pnmaml]Ive
pojave, jer je bHa lik kojih namah osvaja, pamti se
i nasi.
Uprava Udruzenja studentkinja, koja je upra'"Ij-ala Domom, strogo je vodila raCuna o ·radu te ustanove. Br.inula se kako o njenom poslovan ju t·ako i o
zivotu stuclenkinja. U Domu je v~~dala stroga disci;
plina, ta1oo da se, sem ostalog, m]e moglo po vol]l
izlazi ti i dolaziti.
Visoki rename Doma studentkinja koristHi su napredni studenti za Sirenje svog uticaja u njemu i iz
njega.
Svakog cetvrtka odrlavani. su radnj_ sastanci. R~­
zgovaralo se o opstim do:nskrm pltanJlma.- Kada Je
to bilo potrebno, na dnevm red su stav!Jam i postJupci po jedinaca.
.
.
•. • .
.
Dragica se brzo uklopil~.. u domsk1 ~a~In z1yota 1
nasla u drustvo najnapredm}&gt;h studenrkm]a, omh koje su svoj.im prionemim vlad_anjem :uticale n~ dTU~~­
Meautim za razliku od mnog1h drug1h, ona n1 tu mJe
bila ject.n'ostrana, taCnije reCeno nije se angaZovala samo na jednom sektoru rada, veC radi u struCnom ~dru­
Zenju studenata i u ~ultO.rn?·P~Os~et~om. drustvu,
ucestvuje u mdu Parti]e, sudwmk Je cestih studentskih demonstracija.
- Svuda se cula njena bdtka r.ijec, svuda zaJ&gt;azala njena bogata aiktvnost - kazuje Neda Bo~j,no­
vJ·C. - U di'skusijama je 1Justra i heskol11lPrOmisna;
otvoreno iznosi svoje stav·ove, primjedbe i prijedloge.
U to vreme studenti su se najCeSCe okupljali u
zav.icajnim ldubovia:na. B&lt;:~anska-hercegovaCki stud"~ti
imaH su kultum~metntcko druStvo »Petar Kocic«.
U okviru tog drustva He~cegovci su.. 1939. godine organizovali posebnu omladins~u sekCIJU »J:'fer~tva« .. .
Pocetkarn zime 1939. godine u strogoJ taJnos.tl Je
pripremljen letak koj.i je trebalo da potpiSu napredn; studenti Bosne ! He_rcegovi~e. Sastan!'k !'l~denata
jz Herc~ov;ne odrzan Je u H1lendarskoJ uhm.
D11agica se medu prvi1ma Javila ~a reC. Bnergi6no
je iznela svoja _vi?.ei?ja .pro\J~~ma koJ1 .su na dnevnom
redu, ne izos.ta]UCI ·17la s'tariJih komun1sta.
- P.omalo sam se Cudio kako se taj »brucoS&lt;c
usuduj.e da raspnavlja ~ao st~ri is.ku~~_i _aktivista seca se Miienko sotra t1h prv1h Drag1cmih koraka u
beo.gradskoj organizacij'i, .gde je samo kao student
bila »bruco.S« i tPOCetnr.ik, Sto se nij_e mogl? reCi i vza
njeno politicko iskustvo. Ali ubrzo Je ona 1 ovde usia

21

�u red najaktivnijih s'tudena&lt;a i naj1staknutijih boraca.
U suterenu Pravnog fakulteta hor »Petr-a KoCiCa«
je izvodio hoPske reoi!'acij,e u Cemu je i D11agica ima1a
znacajnu ulogu. Vrlo je aktivna i u pripremanju proslave 8. mlaTta 1941. godine, 1pretvaraju6i to u Jedan od
ju11iSa u borbi za emancipaciju Zene.
- Pr1premamo 1pros-lavu os·mog ·marta! - oduSevljeno je govorHa svujti·m poznanidma, opravdavajuCi
time Sto ne s:ti~ da se odaz-ove na neke nj1ihove pozive.
Uz sve to, stalno se i iskreno interesovrala za prilike u svom rodnom kraju.
- Sta ima novo u Hercegovini, :Milem1ko, miriSe
1i i onamo na barut? - pitala je sotru kada je, samo na neko1ilko dana, navrat'io u Beograd.

U DECEMBARSKIM DEMONSTRACIJAMA

22

Blizi se kraj 1939. godine. Dragica je student druge godine.
Ev.m;pom je besneo drugi svetski rat. Vrh jugo~slovenske burZoazije se, U!}JlaSen za svoje pozJicije, priklanja nai~gled jacem - Hitleru i Musoliniju. I, preko svoj·ih instrurmenata - ~am.darmerije, policije i
vojske- pojaCava teror nad svim naprednim snagama,
medu koj;i:ma -su najviSe na udaru radnici i studenti.
ZabranJerui su radni6Ioi zborovi. Potom je dosla na
red z:etbrana okJupJj,anja studenata. Mei.lutim, i stJUdenti i radnici SrU bili U!porni u traZenju svojih prava,
traZeCi, pred javnQIS.Cu, odgov:ore od vlastod!f.Zaca na
pltanje: k:o ill maze spre6iti da osui.luju fasizam, da
se bore :protiv pa;ta?
·O,pstestudentskii protestni zbor je zalmzan za 5.
decembar 1939. Zbor je uredno i prijavljen, kako su
to traZile vlasti, ali lpol'icija je, lliiilesto odobrenja izdala zabranu.
Student; su ponovo zaka•a1i zbor ~a 10. decemjuj!ll6i ga poUciji i unh,erZlitetskim vlast·ibar, prijavl1
rna. Policija Je o;pet stavila zabranu. Sada mkovods,-tvo studenata, sve komunisti, i po VreCi .put z:aka2uju
zhor, ali ovog, treceg, puta bez trazenja odobrenja
v1asti.
Pozvani su studentli da se rano izjutra 14. decembra okU!pe na Slaviji (danas Trg Dimitrija Tucovica)
i da odatle po-Cnu da demonstfliraju ulicama grada
protiv rata, faSjznna, .policijs:ke samovolje, nes.taSice
hleba, za slobodu, demakra1liju, rad i red . --

Pokrajti.nski komitet KPJ za Srbiju i Mesni komitet Pa,rtije 2la Beograd drZali su celu situaciju u
rukama. I p.lanirali da se i radnici beogradskih pre.
duze6a okupe istog dana, na isnom mestu i sa i·stim
oiljem.
Nesta posle OSaJffi casova, kada je ,popustio hlaclan vetaa- koji j.e brisao Beogradom, sa svih strana
su poCe1i da pristiZu studenti, radnici, daci. Dolazilo
se pojedinaOno i u grupicama, sa zastavama i t·rans.
parentrlma.
Dragica je stigla sa svojim dru!Jaricama i drugovima sa Fi!olzofskog fakulteta. Bili su razdragani, govorili sru buCno, odavali. borbeno raspoloZenje.
- SHa smo m i, ovak,o ujedinjeni, odluCni, udru·
zeni sa radnicima! - govorila je s odusevJjenjem, gle..
dajuCi nepreglednu masu demonstranaJta koji su glasnon i2ra:Zavali zahteve potlaC.enih i obe~pravljenih.
Slaviju su pTelorJli raclnioi i studenti. Ali ubrzo
su se u svi·m okolnim uHcama pojavHi i Zanda~mi i
agenti. Zandamni joS na konj1ifrna, sa isukanim seCivima sablj1i.
Odjeknuo je pucanj. To zmo je odletelo u wsine~
Ali to nije izazvalo loomesanje, jos manje ;pa'Iliku. Sarno su se joS jaCe zaorHi povki: »Zivela sloboda«,
»Dole rat{{; Dole sJn.woCa!«
Uta je usledio drugi pucanj. Ovog puta cev zandarmskOrg oruZja bHa Je usmerena mnogo niZe - u
masu 1judi.
- Ranjen je clrug Brko! - vikao je neko.
(Brloo je bio nadimak 6lana Mesnog komiteta
KPJ za Beograd Racloja Dakiea.)
Do:ugovi su Booka odneli Ill bolnicu. To j e irzazva" Io joS ve6i revoit mase. I narod se nije razilazio, veC,
u nekoliko pravaca, krenuo .po,put bujioe koju V'iSe
nik:o nije rnogao da zaustavi.
J edna od kolona isla Je prema Pravnom fakultetu. Demonsvmnte su dloru:lavali zandmmi i agenti.
- Dolje rat! Zivj.ela slaboda univen1teta! Smrt
nasian ubicama! Hocemo hljeba! - odzvanjao je Dm
giCilll glas, izmeSan sa uzvicima, vriskom, pozdravima
naroda k!ojli Je sa prorora i sa trotoara hrabrio demonstrrante, .podrZavajuC.i ih u zahtevima,
Pored Dragice je, ulioom, grabio neki mladJ.C. Bili su medu Ce1nim u koloni, izmeSani sa drugi1m demonstrall!tima. Ona je vi.k1ala:
- Z1o0tn je i sramota pucati u goloruki narod! .. _
Lepo obucen mladic ju je ubvatio pod ruku. I
ana j.e drzaJa ;pod ruku clruge demonstrom.te, zaneta
1

23

�24

snagom koolone, gledaju6i u njima saborce. I kada ju
je taj mladiC »,podiaikitio« ona tome nije pridavala ne~
1oi znacaj, nije cak ni osetila. Jednostavno, mislila je
da je to neko od drugova iz studentskog ,pokore1Ja. Nasta1ftHa je da uzvi'kuje parole ...
U jednom trenutlm u mladicevoj ruci je ugledala
piStolj. Shvatila je: to je agenat, policaj"'c. Zgrabio ju
je, uklestio joj rum.
Pocela je da se &lt;&gt;lima. Na to je policajac pozvao
upomoe drugog agenta.
Otrg_la se kad j e naiS!a na grupu S1fto jih drugova.
Oni su JOj pomog·li da se oslobodi polioijskog »zagrljaja«. Utrcala je u gmpu demonstrana1Ja sva zajapurena i zadihatna.
'
- t.eljela sam da nastavim sa varna, da demonstdramo, da se borirrno, Sto mi je dalo snage da se
oddia:n i o1Jr.gnem, kakoo ne 1Yih zaglavi'la u Upravi
grada &gt;&gt;pTije vremena« - kazivala je svoj-im d11Ugovima.
Povorka se zaustavHa Jkod P.ravnog .frukulteta.
- Dmgo1fti, omlad.lno, gradani! Mi hocemo slobodu i v.i.Se hleba, mi hoCemo md - vikao je, podignut
na ramena svojih drugova, }edan od vod:a s&gt;tudentskog
pokreta Beograda Rifat BurdZevic TTso.
GoV'orili su jos nekoi. Povioi su odjekivali danasn}itm Bulevarom revolucije. A kada je naiSao novj kor~
don zrundarma p01ftorkoa je krenula prema Tehn\ckoom
faku11etu.
Mladi radnik se ,popeo na postolje spollilenika Vu·
ka KaradZica i poce da govori. Sarno oni najbliz·i su
mogli .'OOti Sta .govori. Uto ISU nai'Sli, na kamionima
Zanda rmi pod Slemo'Vli'ma i naoilUZanJ. puSkama sa na~
taknutim noZevima. Besl()muCno su nawnuH na demonsbcante. Poceli da opucaJu, da gaze ranjenike.
- Pogibe Mirko! - odjeknuo je, bmedu pucnjeV1a g1as neke drugarice.
Broj ranjenika se paveCavao, Zamda•rmi su ju:d
SaH, demonstranti su kr.enuli u viSe pravaca, u manjdm grupa1I11a, odlucni da se ne predaju.
PredveCe je saOinjen straviCaJ:l bilans: ubijen je
student medicine i komunista Mfu:-ko LukoV1ic, rodom
iz Kraljeva, ranjeno pedesetak radni!ka i studenata,
medu kooj•ima je bila i SIIIlrtno ranjena Bosa Milicevic.
DogadaM nisu 21austavHi pokret, nisu zaplaSili njene saborce. Dragioa niJe odustajala sa pula kojim je
K.renula. Nap~otiv. za plavokosu s~tudentk·inju ovo je
bio dokaz V1iSe da je u pravu - &lt;La su cHjevi koje Je
postavila KPJ u isto vreme i njeni Ziv.otni ·ideali, uzv.iSeni i ostvarivi.
1

Obilazila je mnjene drugarjce i dTUgov~, hr~brila
ih da lakse podnesu bo1ove, dezura J_mred nphoV11h. uzglavlja koako im vlasti ne bi nato':amle nove neP?:1hke.
U isto vreme je uCestvova•la u nov11ffi demonstvac:rJama.
U -t~m kao i sVlim drugim teSkim trenucilma nikada se nije kolebala. Zaostravanje politi~ke si~ua.cije i
sve izrazitije nasHje v.Ias.tod:r:Zaca podstlcalo Je a produbljivalo njenu prkosnu otpornost.
Iz dokumenata kojd. su saCuvani kao s:vedoCanst.
va o delovanju komunistiOkog i uopSte na1prednog pokreta Beograda, vidi se da je Dragica stizala cl~. oba:
vlja i mnoge druge zadatke kao clan KPJ u P.~rl!]SkO]
organizaciji Filozofskoog_faJkll;lteta. ~- ta pa~ll]Ska organieaCIJa u to v•reme niJe bll_a paroc1to _brDJ?~· Pored
Dragice PTavice, u njoi su J'OS de1~)Vah L]l~~aJ:la .~a·
lovska, Zija Dizd!arrev·iC, DuSan KostlC, Vukas1n MICunovic, Mileva-Lula PlamJojev.ic ...
U ZivDtu studenata F:ilozofs k:Qg kao i osta_.lih fakulteta veoma vaZnu u~ogu je imao Akcioni odbor
struCnih studentskH1 udruZenja, to »vrhorvno studentsko ntkovodstvo«, kako ga je jednom priHkom. nazvao
Veljko V.lahovic. Saeuvan je zap·isnik ~a sedmce 0~­
bora odriane 11. novembra 1940. godme. Medu pnsutrrima se porimeniCno pominju i Dragica .~_r,avica,
Slobodan Penezic, MiliC Bugarcic, :z:ma Bt1gen!Slc, Se;lmo Hasirnbegovk To je, inace, brio vr~e kada. _1e
po.stojala opasnost ~d. N_)ga _da. se domaca reak~l!Ja,
ohrabrena od istomislJenika 1z 1nos.1:ranstva, obo.~·l na
· stJudentski pokret ·kako bi g~, mz~im pr_ovokaCIJ"ma
i l~·Zima komp.I'Iomitoval1a ill oc1ma Javnost-1.
Na ovoj sednici je odluCeno da se -s;r~ sJ;td~tska
udruzenja na fakultetima pokrenu na JOS Z!Vl]I rad,
da izdaju letke, pose6uju dekan~ 1i J'~ofes.~e na s:roj-im fakuitetima, kao i druge Javne radnl'l{'e, te 1m
ukazujru na naj-novtje mahinacije reakcije.
Orijentacija na veCu p_olit·~?ku s.a~osta.lnost stu:
dentskih ud:nuZenja i orgamzaOI]a poJacala Je ulogu ~
odgovornost Sltudena~ta i nj-ih~;ih ud.r:u:Zenja 1ia raz~oJ
dogadaja looji su ubrw us!ed1h. To JC posebno. doslo
do izraZaja u dogadat}im1a od 27. marta, kada Je namd, predvoden komunistirna, odlucno rekao.. da nema
pak1iiranja sa -faSistima, :kao. i ~eSto lka~sni'Je, u d.~­
1
nima apriJ.skoog rata. I u jedmm 1 u ~rug1m _dogad~J;l­
ma studenti su bHi u .prvim redov1ma sv1h akciJa
koje je KPJ pmduzimala pmtiv kapitulans•tva i izdaje vlada~1116ih vrhova, kao i u akcijama za odbranu
zemlje od fasisticke najezde.
1

25

�SA MLADIMA SELA I GRADA

P.?k je. bo~av.hla i d:oJovala u Beogradu, Dragica
se ~.e~c~, p!Sffi'I1m~, ob:r;ao::la nek~ t~ehinjs:kim gimn""1Ja1dma. Pod~hcala .1h Je da uce, da se pripremaju
za. sudbo_nosne dogadaj~ J&lt;;oj_i ~u hn p:r:edstojali; hrabrila 1h Je ~a ~e bore, Sia'lJUCI :rm, u na}ki1a6em, poruke ohrabren]a 1 rpod-r!lke. J.sti!lla, i drugi trebinjski student1 u Beogr~du bill su veoma napredni i sve svoje
snag': su. staVlJali u sluZbu Partije i revolucije, ali je
Dr~~gl'ca 1 ? tome p~~d?!jaCHa. OJ1Ja je 6eS6e, naroOito
I~t1~ na'Vira_ca~a u. zav•ICa!J. A svak~ dan proveden u Trebrn]~ k0!'1stHa Je da deluje kao po1itick:i radnik Ci'?e je. u namdu stekla siroku ,popularnost, mk,; da
~~ u ]ulskom ';'~l,.nku 1941. njeno .ime biti poo:nato
SJ'li0111.

26

HercegovJne.

.. I~tkala ~~ u ~adu zaviCajne s.ekcije studenata,
koJa Je Jlla!I10CI1tO Ellgl'lno delovala za vreme letnjih rasp~st~. _Ta.I~o su i u godini uoCi ra:ta u gradu na Trrehl1SDJI?I s:t·:!Jgli stud~ntrl da u zav:iCaju pvovedu svoj, ispal&lt;;. Je 1 P?sledn]ri r~spust ~od kuce, u kru:gu najdra2th. Do5b su Drag1ea, MuJo Zubcevic, Kasim Buda1Ica ...
~t~pJJ.i su u _v~zu ~ parrt_ijs~irm rukov;ods•tVlDm u
!reb~n]u 1 ?"'Jtav1:1i akC1JU 2b]1zavanja radni6ke, seljaeke 1. sred':'Jo~·k?ls~~ oml~dine. Swda se osecala blizi:na
rata .1 to je ]OS v-1~e zbl1zavalo ]jude iz svili sredina.
~"d•.&gt;Zgo_vomrn cla 1du na i2llete van grada - mladi su
?~r:z·~vali sastamke, dogovaraH se o tome Sta valja

crn1t1, kako s.e o:rgani:zJovati da bi bilj na vi·si:n:i odgovovnosti omladine rPred ~stor.ijom.
"
D!ia)gioa je . u toirm dk!o~nostima najv·iSe na'dila sa
ze~s,~om on:'la~n?~· I ~- J~ vole!':' da raspravlja, dok""ll]e, a kad b, JOJ se ucnulo da Je u tome neuverljiva - ocln:eknd bi vadilla knjJgu sa oheleienim mesti~a u tekJstu i [pe&gt;cela [prija1lnim glasom da Cita ono
sto Je pret),odno pok!usala da objasni.
U ~eogmd':' je, pak, raclo ,p~ihvatala i mlade sa
sela kOJ:l su st1za!li u" glavni gmd. Tako je jrma 1940.
god1ne u ~eograd dosla oml:&gt;dinska ku!turno-umetnic~a ~pa ~}da L01parro, sa Majevke. Ona s.e sa svo·
J:IID .. Slmp~tl!~n:i~ i . borhenim pr:ogramom predstaviJa
SVOJUn .vrsnJa011Il1a _I'Z Beograda u Fizi'c'S.kod sa~i (danas
SaJa nanod'l]th hero Ja). Studenti su poz;d-raviJ.i prqgram
ohra?rili •izyoda6e. Tako je to osm-Ja jedna ad brojnih
macmfestJamJa s'loge 1 saradtnJe napredne seoske i studentske om'ladine.

Dmgica je oelo vrerne bila sa mladim Loparoima.
Nje se ovako seca Stevo Popovic:
- Ta njezna, 1ijepa djevoj;ka svesrdno nam je ,pomagala cla se sto bolje snadeJJ?-O prvi put u veltlg:ll!du,
vodi:la nas je okolo i .pokaz1va:la narrn znamen1tost1
glavnog grada. Sa nama se i fo1lografisala ispred zgrade Glavne paste. Oclusev.io nas je njen odnos ,prema
nama seljacima. Poseb?u pa~nju je pos~e6h:~l·~ naS.im dmgaiJ'icama, mladmn sel]atTkama, korJstecr
priltku za emanoipadju Zene u druStvu.

1

ovu

ZA ODBRANU ZEMLJE
Dragica je, kao Clan KPJ, u situaciji kada su rat
i n&lt;&gt;pad na JugosJav.iju preclstavlja1i neminovnost, bila
za sma.Zan, .svenwodni Olt(pOr agresoru, za o~bram;. sva:
ke stope domovine. I verovala _je u to d~. ce VOJS~a 1
narod- sv,i,m sn:agama i $edS!tvrma, bran1tl dom,o:v1nu.
Rat, {,_ kame je Hitler zeleo da orutj!'m i sto 1leie
kazni naSe narode S-to -su 27. marta odJucno rek.Ji »Ne! «
~ dosoo je brno, -iznenadno.
U prv1m jutamjdm casov.ima 6. aprila 1941. nemacki bornbaPderi sru se obrusili na Beograd. U neza.StiCenom gradu je, samo narkon nekiO!IiJkO naleta

qe-

rin.gov:ih eSk&lt;E&lt;lrHa, poglnulo j ranjeno oko 10.000 !judi, Zena i -dece.
Eksp!o2ilje bambi, sna~ni p_otresd tla trgli. su Dr&gt;;:
gicu iz jutarnjeg sna. Istrca}a Je na uhou. P~1w; l&lt;o]1
joj se u:kazao b1o je strav1~an. Mnoge, do";sm~ lepe
ku6e .prertvorene -s.u u ruSeVime. O~lak prasm~ 1 . vatre
se dLZia1o nad gradom. Jatik i plac su se shvah, sledivali.
Od te stravJCne atmosfere se, najpre, prepala, ne
znaju6i, za momenat, Sta da radi i kuda da k1rene, ali
se ubrm p~ibraila.
Smirivala je susede, pom:agala lp.oznatim i prvi put
v,id:eui.Jm sugLradanima, teSila, apominjala ...
- Polako, ]judi, S'klonite se. Ne vrij-edi vam panika -i ,plac, a naj.glavnije je da ste preiivjB!i prvi udar.
Ubrzo su st'igH _
glasovi o nadiranju faSistiCk·ih srnaga na sv.im fron tov&amp;ma.
Zbunjeni i ~prtjpuSteni sebi, !judi su be:Zali iz Beograda. K-renula Je i Dragica, pr-:J;&gt;ao.hla ~e do svog rodnog gracla. ISla j e ,po snegu, ktso, kam1omma, vozom,
pe&amp;ice.

27

�I u Trebinju haos i neizvesnost.
Svakog trenutloa pr.;srizu kontradiktorne infiorma9ije. Medu njima i -vest o 1proglaSenju »Nezavisne Drzave HQ."Vatske«. PaveHC je na njenom Celu. Tvebinjski
kraj je stavJjen pod njegovu kontro1u.
.
Grwpa ~lad~ca se oku,pHa u centro gradi6a. K'iSa
Je padala. B&gt;lo Je hladno. Mladici su cutalJ ili su se
p~tali - da li je ?.'oguce da 6e se fasis.ti dovde prolYJti, a da, tako reCI, ni metka ne ispale? Dok su upra-

vo o t,ome. razgoy~:rali, p~iSia im je, sa joS nekoliko
Wugara.ca 1 mladica, DragiCa,- odevena u svetao kiSni
manti!: pciniJ:a je ~ to _jednostavno i neposredno. NeJ&lt;:o JOJ Je odmah 1spncao 1kwko su se om!adinci Capl~me i. Stoca dobrovoljno javili za borbu protiv ne-

28

PBJatelja, za oclbra.nu zemlje, njene casti i obr3!2Ja.
- 'Pa .da idemo i miH - ,Quo se DragiCin Lkomentar.
Dogovorise se da pozovu jos nekoliko svojdh drugova i dnugarica.
P:~o tnidesetak m!aclica i de&gt;'ojaka poslo je, na
D.rag;om pr:ed!Qg, u &gt;'OJlllll lmmandu. BHo je tu radnika, daka 1 studenata. Tmzili su UJUske i bill spremni
da odmah iclu na &amp;ont.
Ali, ni!Gako im nisu dali da dodu do komandanta
garni1Jona. StoviSe, optu])ili su :ih za izazJivooje nereda.
- ~asto mi bunite omla&lt;Hnu, poWaljujete narod?!
- podf\n1knuo im je sres.ki naCelni•k.
Tada je odluceno da, onaloo u grupi, krenu u Niks~c i .da se tamo ,p~ikljuce onim retkim, hrabcim branrrtelJIITJ.a zernlje. No i u NikSiCu su naiS1i na isti mukli zid cutanja i odbojnosti predSitavnika cldave'.

USTASKA ZLODELA
Kraljev,ina je za nedelj111 dana, ·poput knee od kar::ta, o;rus~n:a. !&lt;ralj je pobegao Jz zemlje, a za njim

n]egov1 mmi.stru.

ZemlJ'! su ras.komadali fasj.sti iz Halije, Nemacke,
tJ. Madrurske. J,stovremen.o su na povrS:.inu jzb±li. svakojaki izdajnioi. Svaki od njih je zagovarao
SVOJe mraOne planove - i oni Sto su ZeLeli da po.ka~u
Sto veCu revnost faSisti.Cki1m gospodaorima, i oni kioji su
pokusaval; da masmaju svoju izdaju.
. ltalijansloi okl!Jla~oni •SILl nastupal;j kao »otmena
Bugarske

nmska gos.poda lepog vaspitanja&lt;c. Medutim, ta Ia.Zna

fasada svakim danom je ,ponegcle ,pucala, raspadala

se 1i ruSila. Prarvo Uce videlo se sanio preko cevi njihovih tenkova 1j pusaka.
NaiZigled ob'i6arn poziv &gt;&gt;na red, mir i rad&lt;{ ~naCi,?
je neprlkosnovenu zapovest na totalnu, ropsku poslus:
nost, sa kojom se nasi ljud; nisu hteli niti mogh
m·rriti.
Ono, pak, Sto bi, zbog svoje »fino6e«, propustili
rimski legionari - tn":Udili su se da revnosno nadoknade njihove sJuge, ustaSe.
Cim su se ustase pojavile u Trebinj111 namaikle su
omCu oko vrata s.p:omeniku ve1ikom pesniku Petru
Petrow6u Njegosu, md vajara Ivana Mestrovi6a. »Obesili« su veJilkog pesnika i rodoljuba. Tim-e Sill javno dem·onstr.ilrati sredstva i dljeve svoje vladavine i smi sao
politike sovojih »kuUurnih« gosJ?odar~. Drugim. reCima,
time su, na veoma drza:k naCrn, svrma kazah da su
odabra'li put Z!loCIDa ne srumo protiv nacionalne _slo.bode i Casti veC i prema najrvredniljfun .tekoviinama civiNzaoije.
Nesto kasnije je, jezivo odjekujuci, pukao glas:
- Ustase Jmlju !jude!
Bez suda i sudenja, bez ikaJkvog razloga ubijali su
ljude samo zato &amp;to ne misle kao oni, Sto su komu?islii, rodoljubi, casni gradani. Dogadalo se: sretnu oov.eka na uillici i umesto da mu kaZu »dobar dan«
zwkoiju ga. Ponavljalo se: omrlone 6ovek - os&gt;Cane les.
Po selima i7lllledu Gacka i Bilece usta5e su jedne
no6u pokwpili &lt;Yko 200 selj"ka, pobili lh maljevima i
baaili u Konitsku jamu.
Kako se iz dubine bezdana dan!i,ma Cuo jauk, ponovo su nav-ratile na njeno tgrotlo j 1sa otvora vdkale:
- Da ld Je neiro Ziv? Ovde su va&amp;i &amp;pasioci!
Za spusten lwnop uha"~nti:la su se dva po!um~tva
co'Jeka koji su pet dana proveli u jami zatru:&gt;anrl lesevima. Na Jzlazu ih j e umesto ruke spasloca - ponovo saCekao drvend. malj po temenu.
U Trebinju je pocetkom juna ubijeno 15 !judi.
Jednog dana ustase su Jorenule prema Hijeloj gori,
gde se nalazio poveCi zheg naroda. Na pni1azima zbegu su lh, medutirn, sacekali boro; narodne s1raze. Jutamju tiSinu su rasekld puSCani pucnji. Izr:enad:e~e i
prenerazene ustase su bezgla¥o pobegle, ali su stigle
da ubiju sedam CurJca iz Zubaca, koje su prethodnog
dana pohvatale.
1

29

�Pucnjd na Buje!oj govi bili su jedni od prvih glasova naPodrnog oruZja u trebinjsikom kraju, vesni'k narodnog o11p:ora naSiilju koje je doneo rat.
U Rankovcima, Kapa10ici i Vlahovicu, seLiana u ljubinskoj ops,tini, usrtase su uhvatile oko 150 ljudU, poubijale ih mwlj,ewma i baciJi u jamu Ka;paVlicu.

GLAS I DELO KOMUNISTA

30

Navod su brzo U"J!'U•tili i lako prep:usnili ne samo
kralj i vJada vee ,j sve gradanske pol!itlicke stranke,
Sarno je Komunisticka partija Jugoslavije ostala
s na11odom, deL±la nj.egov:u sudbinu. I svi ugroZeni i
ponizeilJi SU gleda}j U koomUII]iSte, od njih ocekivail,i adJuku kada su se ljucli suooili sa divljanjem ustasa.
U Ta-ebinju je odrbna sedn.ica Sreskog komi1eta
Pavtije. Sastnnkmn je mklovodio sekretar Zaim Hadzovic, klrojackij radndk. Tu su jos biill Dmgica P,ravdca, njen brat Rade, zat:iJm stolwrski radni•k As.im ZubCevriC, SJtuden~t prava Stev:o BratiC, Mi6o- AleksiC i Vladro Seg11t, zatirm Sava KlovaCeviC i Mi:11o Pop-a:ra, i:stak-

nutli kJmnumsta sa BeogmciSil&lt;og un.iverci&lt;eta.
Stalo~eno i razloZno je ra2motrena vojno-po:1i:tiC.ka
situacija. Polaziio se od toga da se ne sme ta-peti nasHje i da se naro.d mara orgjanizovano metri u zaSJti,tu,
pri Cemu, u istlo weme, t11eba spre6iti svaiko nJegovo
p.odva:jaJilje, u korenu zaif:1vffi uslove za bratoubi~laCki
Tat. Ovcle su Mnsi.imani, Hrvati, Srbi i Ornogord od
vajkada Zive1i. zajedn.o i s1oZno, pa se nri sada ne maze, Zbog nedela ~Ji;Joo"\Caca iz redova pojedinih naci-ja,
sumnjati u cesrti1Jos1t bRo kojeg nruro.da. Tu su pouke
ilstorije bHe j.rusne, o tome su svedoCili i ov1i druni kada Je naa:&lt;,od, d u ovi.m najteZim trenuci'ma, uspevao
da jedan -dnugome .pruZi nu:ku pomoCi, jedan drugoga
ohmbri.
Po -sellirma sru se, najCeSCe predu.zrlmljivoSCu I~oonu­
nista a rede SJPonrt:ano, stvarale Cete namodne vo}s1ke
koje brme namd od fasi's,tii)lcih :olodela.
Kad j e Hillier Jorenuo na Sovj etski Savez SI]YI'emnost. na11oda za borbu je j1oS vdSe p-orasla, jer su ljudi
oseCaH da nis!U sam} DJi u ratnim nevoljama ni u borbi
sa moCnorll a!Zdajom.
Sarno dva da;na posoe Hitlerovog napada na Sovjetskli Savez masa ustan!ilka je napala ZandM1meri jsku
1

�32

staniou Lukavac kod Nevesinja. Za pet dana borbe
ustanrici su nniS,ti1i devet Zandarmerijskih stanica, os•loboclili Avtovac i prodr.li u Nevesinje. Oslobodeni su
delmnj 1lrebinJskog, bile6kog i stolackog, te gotovo ceo
nevesinjski i veci deo gatackog s.reza. Kojd dan potom
kod Avtovca je oboren cak i nepr1jateljsloi av1on. Sve
je to biro delo komun]sta i brojnlh dTll@ih a.rutifaslsta
i rodo:ljuba, potomaka euven:ih hercegovai\loih slobodara. U svemu Do.me i Dragica P•ravica je funala znaeajnu ulogu. Odlican organizator i horae, ona je, sa
svujom fu.ol~om devojaCkom duSom, Zi11ala da pride
ljudima, ohrabrd ih, ulije lm snagu, povede ih. Dobra
je shva~ila mrektive Partije i umesno ih je primenjivala u uslov1i1ma koji su tada vla:dali u Hercegovini.
Radovala se ·dolasku novog, veJilkog vremena u kame
su decenijama tlacenl j obespravljeni ·dobili g!avnu rec,
ispdlj.i.li odlu6nost da »jurUSaj•u na nebo«. SreCna Sto
je vcreme ilegalnog rada pmS!o u nepovrat, ponavljala
je pred narodom rei\i. maj;,kog proglasa Partije: »Ra·
dn:ici, seljaci, gradan:i - svi rocLoljubivi elementi! Na
okup! U ovdm sudbonosnim darrima potre1:mo je uje.
dini tli sve naSe snage u bor·bi za vaS opstanark ...«
lzdajnici su radtHi na rasplamtsavanju bratoubiiaCke borbe, a klomuuistkinja Dragica i drugovi su sve
Cinili na jaCanju narodnog jedinS'tva. Izdajnici ;su za~
htevali nemu pos•lusnost pred okl\patocrom, a Dragica
i saborci su govordli o sloboc1j i o po1lrebi istrajne
bonbe 1Za nju.
Srbi, IVLusl1mani i Hrvaui su S•tvarali nacrodne cete
i prihDpLjali oruzje za oclbranu golih Zivota, ali je
Dmgica bila sigurna cLa ce sve to ovd, koliko je sutra,
u,potrebi•ti za jrumiSe cLo lwnacne pobede.
Dmgioa je puuovala danonocno, od sela do sela.
StitZala je clo komunista i njnhovih or;ganizacija, okupljala mlade i stare, objasnjavala crljeve i rramere komurri!Sfta, govo.nila o h.ratstvu i jedimstvu, o wtraSnjem,
neupocredivo boljem d pmvicnijem zivotu. Upinjala je
sve snage da narodni revo1t ne bi krenuo Sitramputi~
com, a pogotovu ne protiv d.:nugih nauoda.
- NaSi narodi moraju bitij S'1oZni, naSa sudbdna
je nerazdvojna! - neumorno je objaSnjavala Dragica.
Sejala je u narodu nac1u u boz siam fasizma 1 svih
~ala koja je on ·c1oneo, StO je narodn godi!D, bez obzif:a .§to se iz tiih irrnrnnih vremena teSko nazirao bnz i
lal&lt; izlao:.
1

1

BOUE USPRAVNO POGINUTI
NEGO POGNUTO Z!VETI
Komuuisti su, ne prlznajuCi. okupaciju i vlast do.
macih izdajnrloa, poceli da pr1premaju oruian; ustanak. Organizovali su skupljanje oruvja, hrabrhli !jude,
sirhli veru u uspesan 1shod borbe prorti•v faS!its·ticloog
zla.
Rade d Dragka su bHi s,ta:Ino angaiovani na za.
dacima Pa:ntije, uvereni da je doSlo weme crkcije,
borbe. Pllll1lova1i su danju i noeu. Dragica se cesto kuci
vraCala -sa oteCelri'm j ras~avljen:im n-ogama, Sto je
bila po·sledica dugih i tdklih puteva.
- Gdje sa to hlla, kceri moja? - pitala bi je zabrirnuta majka.
-A gdje? Gdje bih i bila!? Brala sam kupirre,
eto gdje sam bdla! - odgovara,la je, osmehujuCi se i
stavljajuci vise ge9tom, cLo znanja c1a ima vafuih poslova.
Jednom se ipak poverila sestri:
- Prepjesaeila sam od sela Zubaca do Poljica na
Popavom polju, d to sve .preCicmna.
Ses1lrina deca su galamlla. Ona ih je mHovala. Pog!ed joj je neznano kuda lut"o a njene mdsli su po·
novo potekle:
- Zarro, uskoro ce buknuti naroclrri ustanak. Sigumo je da &lt;Jkupator nije dosao u zemlju da nam donese dob"o i srecu rrello da nas O[pljacka i porobi.
Zbog toga ce se narod pocLici protiv olrupatora i svih
onih koji budu UIZ nje;ga.
Sestra se zabninula, sem ostalog i z.bog toga Sto
je bila okruZena nej.akom deoom, a Dragdca je govorila
o paburri, uS'tanku, bespo!\teclnim borbama ...
-A Sta Cemo mi s malom djecom DTage!? Sta
cu ja s ovom pHadijom, majko moja!?
Dragica je .malo po6utala, ocevdclrrD ganUila tom
sesrtrinorn nedownicorn i b11igom.
- Ti, Zore, i pokraj njih, mazes, aloo hoces, kor&amp;stitoi narodu. C,uvaj i poSteno ,podi~i OVIU djeou, pazi
majku, uCini sve Silo moZeS 2ia dr.ugove. MoZda Cerna
katkad &lt;i nawatit; do tebe, a mozda ce i mnogi drugov; morati da se sklone u tvojoj kuci. Ti ces tu
moci da nam budes od koristi; primaces cLrugove, sklanjati rh od neprijateljskih ociju ...
Jedne noCi u DragiCinu kucu je potajno, dosao
srtari !Prijatelj, Mus!iman, Tahir Hadzovic.
1

3 Dragica Pravica

33

�- Sklomte se, fuavice! Ustase spremaju opsti pokolj! - rekao je sa vrata.
Hr1sutni &amp;u b·r2lo uzeli najneophodnije stvari i
sklonili se u obJiZnju sumicu.
PTvog juma R,;de i Dragica su, pre nego sto se i
ra2ld,.ni!o, banuli u ti&lt;u6u svoje sestre Zonke, usred Dubrovnika. Ses,cra je sada stamovala u centro gmda, na
Stradnnu. Ovde su jllposlovane »uredne pll'iJave« za

34

I10C!_a.ke _kl?jti se »ne bc:we politiko~_«. StaviSe, qpStinski
s1uz:beniCI sru ubedern da su dosl]acj &gt;&gt;naik.lonjend no¥Gj vlastti«. A njih dvoje su se ovde, po odluci Partije, skJonHi ~Sipred racija ustaSa i Italij.ama.
Os~tav,fu su ih s:aJme u kuOi, dok se sestra sa muZem i drugim ukuCanima povrUkla na periferj ju grada. 0&lt;:\atle i!h je obi!lazi'ia, ali samo uvece, kada im je
donosda hral11U i stampu, dok je preko dana izgledalo
lrno da u kuci nema Illiknga.
To je bllo vreme k,;da je opasnost vreb,;ia na s¥akom koralm, pa je i Zorka strahova:la za zi\"ot bra1a
j ed.inca i sestre.
Suze su joj navlrale lrnda bi gledala u Rada. On
je, pak, u njooom pQgledu nazirao v-rstu prekocra, bacanje krWice za mnoge porodhJne nedaCe; Kao da je
Ceka-o da rnu ka2e: »Ti si odavna komunis!'Jja, ti s:i na
naSu Dragu mnogo uttieao«. A da bi umanj'lio tu ses-

p.rede na opStli ustana!k; da pwt]z)anskli rat bude

gde je zakazano savetovanje hercegovaCkih komunista.
Okupi~i su se u J&lt;o,J&lt;ibiai koja n:ije bHa na »prome1Jnom mestw&lt;. SaSitanaik je otvorila DDagica. Dnevni
red je bio ·kratak i jasarn: Vojna i politiC!ka situaaija;

Stanje ill tre1Y.imjslkom :sretz~u; Zada:ci: nus,podela terena,
naCin odsrZavm}a ve2e.

fuedlofuta je da s"stankom rukovodi Slobodan
Sakata. Petnaesmk ,pvisutnfu, sve pozmata lica, prlhvati'lo je predlog. Meilu nj:ima su hili: Rade P·ravioa, SteV10 BratiC, .Doko SkoOOjti,C, MJi6o AleksiC, Radovan i
Vuka Sakoric, Brankio K;atic, \Cojo Osmokovic, Bozo
PejoVIic, Smrilja NiniJroVic ...
Sastanak je bio ratni:Oki lcrata!k, efJJka&amp;an 1 Jasan.
Svako je neSto nauCto, S'ke shva1ti10, dobio Zladatak, stekao poverenje da Ce i drugi uCiniti sve za zajedniCki

uscpeh.

tninJs:ku brigu, nasmejao se:

- Ma hajde, Zvm, bogati, nemoj da se ponailas
kao neka prqpafa &lt;&gt;r.istokratkinja; necu, valjda, da se
plasion za o;vo m"lo svoje koze! Hajde, bud\ junak!
Glavu gore, valja na nogama ostMi, boriti se i pobjed:ivaDi! ...
Draga se UIIneSala u ro..z;govor, obraCajuCi se seSitri:
1

-

Mi!sli's da je tesloo ,po!Jin'I.!Jti za slobodu!? Vi'diS,
i ti s-a torn sdtnom djeoom mor.aS da se sklanjaS i
krijes. ZaT nije poniiavajuce i to sto tuilln u tvojoj
"odenoj kuCi zoapovijecla?! Bolje je slavno poginuti
ll&lt;l!JO ovako, pod cuctinom, krepavati!
No6u uoili 25. juna za njih je dosao kunk. Prebaoili su se b&lt;&gt;rloom na ostrvo LQJomm. Odatle su na-

•S1:aviH Carrncem ri, uz pomoC vesala, stigli negde na~

S,pTam Konarvla, nedaleko od ornogorske gmnice. Odatle su se prebaaili u Herceg-Novi.
U Herceg-Novom nisu dugo ostali, jer su iurili da
ucest"'llju u na&lt;rodnom us:tanku kojrr je briZ!javo pripreman. Is•tina, barbe su vodene vee dvadesetak ·dana, ali je tek tr~b.wlo taj oslobodilacloi pokret usmeriti, srediti, ustali.m. U tome ·su znaeajno .pomDgle odluke Politbima ad 4. jtcla da se od sabotaia ; diverzija

os~

noVIIli obl]k ra'lVoja ustanka; da se sve fl'koije i borbe
sJ:ijru u jedl.tn.~st:ven'i .part:izanslki rat naroda i narodnosti Jugoslavije proti.v okupatora i doma6i!h izdajnika.
Odluku o ustanku Rade i Dragica su proucili s
komunistima iz Bake. Odatle su pozurili na Bijelu
goru, na tromedi Crne Gore, Hrvatske i Hercegovine,

Sllltradam. je ve6ina lcrenula na izvrSavanje

zada~

taka. Draglioo, Rade i Slolbodan os&lt;ta1i su jos na Bij e1oj ga'I'i.
Sledec&lt;1g jutra ovamo je stigao Asim Zubcevic, S!'
nj'im su Rade i Dragica dtW~o i o svemu ra;zgova:mll,
a naj!ViSe o org~av:anju »tehi'lJiJk!e« za umoZavanje
pavtij slmg i prqpagandnog mMerljala.
- Narod t:relba obavjeStavarti! o svemu. On mo~a
znarti li•stinu o dogada!j'ima i o naSti1m Ciljeviana.
Ra:de, inaCe -rez,ervni oficir, i!Inao je deta.Jj-nu geogr&lt;&gt;fsku k&lt;&gt;rl!U ovoga kmja i dugo j e •razgledaD i pro-

ueavao s111ku svakag objekta. Sem ast,.log, traiio je
najk11aCe i najbezbedlnije pUlteve i naCine odrlavanja
veza i 'kretanja pa:vti1zana.

Ati&lt;tiVIisti su &lt;iblsli oio ·trebinjsk;; kraj. Ceka se jos
samo Ste¥o HratiC koji je upuCen u Zupce da ispita
sttuacidu u DZivamu. On nilkako nije do'la01o, pa je

wupa kre111Ula k oclreclistu.
·Klod Save KO¥acevioa su stigli 13. jula 1941. godine. Zatelcli su ga kako secli za jednostav.nim drvenim
stoC:iCem na kome sru se videli »nagan« i homba. Ne~
Sto je, zamiSljen, Ci tao d. beleZio.
1

3*

35

�Kada su mu na:zoval!i dobro jurt:ro trgao se i otpozdravi;o im. l1spriJCao im je o odluci ruikovodstva
cmogorskih kom=lsta o pocetku na.-odnog ustanka.
- Danas u Ornoj Gori ,poCinje ustanak, a pire ne~
delju dana poceo je u S.-bijd. Digla se ku:ka i mo~ika,
zakn..tv:a:lo se i ,poSiustajanju nema mjesta.
Poza!io im se kako je kiunir koji je 111pucen ovamo zakasn:io, pa je odlu:ka o pocetJku boroi u Grahovu
doneta sa zaikaiiDJenjem, te Ce ustana:k poC·eti sut:ra,
u ponedeljak, 14. jula.
Trebimjoi su mu objasnili svoje odlu:ke, usvojene
na Bijeloj gori. Onda su analizirali situaciju zajednicki. Zakljucili su da se narod nedeljama bori za
Slobodu i za bmtsttno i jeclinstvo. Dali su svakome pre.
o;zna zaduienja i ocked:ili za svaki kmj .po nekoUko
komuni·sta koj.i Ce radi1ti na 011gantzovarnju oslobodHaCke i revo1uaionwne borbe.

36

- Dobm ste poceli, dmgovi. Sada je najvaznije
da S¥aJko od vas smjesta krene na s¥oje odred:iste,
medu l131TOd, i da se odmah pris·tupi izvrSavanju zadaJtaka, a prlje S'Vega rusenju komuruilkacija, kaiko bi
se s·prijecio ,proctor italijanskiih ·tru!pa ;z DubTornika
i Treblnja prema Grahovu - zakljuCio je Sava.
Pozurili su na Bijelu goru, gde se na!azi narod
sa podruCja Lastve j Zubaca. Organizovano je ruSenJe .puta. Odredene su cete koje !reba da ostanu na
polozajilma prema ustasama. J edan vod LaS&gt;tvlmske
cete, s V!adom segrtom na celu, dobio je zadatak da
srusi most na putu koji vocli iz Trebinja u Lastvu.
Drugi vod dobio je zadaJt:ak da eksplozi'Vorn un:isti
teljeznlCki most na pr~ Trebinje - Hileca.
- Put, dnu:govi, temelj!ito ,pomsHe. Ta!ijani mogu
proci jedino prel!oo vas mrtvlh! - rekao im je Sava
KovaCeviC.
»Te noCi i jo.S nekoliko naredni h dama u seLima
1

se ni'je spavalo« -

hele.Z.i u svoj&lt;im »Raotninn uspome-

nama« Segrt. - »Svadq caJS je stizala pooeka vrij est o
pobjedama uS&gt;tanika«.

KOMUNISTI MORAJU BITI .
NAJBOLJI LJUDI
Svetlos&lt;t buktinje slobode ozari'la je svako selo,
grad, uvalu i planmu s!obodarske HeTcegovine. Vesti
o .pobedama pone!e su ]jude u nove borbe. Radi se
na ucvrscenju mesnrh jedinica, prosirenju partijskih

skojevslcth Tedova, udacranju temelja bu~uce .~arodne
v.Jaeti. Dra!jiaa je, nosena pobedaJma, radlla v1s~ nego
lkada. Strlzala je da pozove, podstakne, upozoTl, prekani.
Sredi'IKlm jula Ob1asni JromHet KPJ }": Herceg?'
v.inu upozorio je narod na nov talas ustaskth poko'l]a
i p-ojaCani terDr kao posledi~u ?'pStenarodn~g ustanka . Namd je pozvan da se U]edmi oko Partqe u J;&gt;orbi za oclbranu svoFh tivota i za bolju i lepsu zaJed:
n'iaku buduenost, sto je i jedin:i put da se zaustav1
bmtoubilacki .pokol j koj:i podsticu okupatoni.
A:kdje SJU bile jos 10&lt;kalnog znacaja, ali. su sta:l!11?
izvodene. Genilske trupe ;z zbegova u Zuborma, Bobln:i i Hija-P!an]rri P?ruslle su ielj.e•.niCku P':"!'ll GabeIa-H=~Duwovn&gt;k i put L]'ubmJe-TrebmJ"· .
.
U ,seJu Ljubovu je odd~n jedan o~ Pr:'lh ,1avn1h
dogovora komurusta i ostal1h napredmh .IJU!'b. ~~
ostalih tu su biE Dragica i Rade, Jovo L]ublbn&gt;tJ&lt;o 1
Jovo G:rkovac, te Hoko PuThC~, bivsi vazduhoplovni kapetan koj,; je poce~kom a.pr!lsl&lt;e&gt;g rart;a bombard&lt;&gt;vao
Grac ; nemaC.ke kolone koje su na,dJiale prema Jugoslaviji.
.
..
Dragica je ukra~ko govonla. o P!'wl:iJ&lt;:am": na ovom
terenu. Znala 'ie svakog mestamna, ler je Ljui:&gt;OVO rodno .mesto njene majke, pa su ona 1 ~ade ovd~ Cesto
navracali jos kao de'?a. Dogo'l'~ren? Je da se 1 ovde
odmah pTI'S&gt;!u.Pi form1ran]u gerrl~h. g~pa .. S posebnom paznjom govorili su o okupl]am]u ]JU&lt;;[l
Pa~:
&gt;nije i Skoja, nj.irhovom pr:ijeri?-u u te organ12laCIJe. TaJ
zadatak je n"jjasnije naznaCio Rade:
- Sve zclrave snage trebalo bi vezati za poJ.&lt;:ret,
za Partiju ...
Dragica je osem;Ja potrebu da mu u;padne u rec,
kako ne bi ostalo nedoumiice:
- Ne moZe baS svako b11Ji komunista, jer to rnoraju b]ti Ijucli ,posebnog kova, ali moze biti rodoljub
!i pomoCi nas u naSoj bor1bi. _!Cornun1s,tj r_no:m;u bifi
najcvrSC:i Jj,.,di i zato u Parti]U treba .pnmllltl saJmo
najborbenije, najodanije, najprovjerenije ...
Nakon sastanka Dmgica je raJZgOVllJrala sa J ~m
Grkovcem, irnteresuju6i se za prilike u njegov;om kra]u:
- Sta m]slls, Jovo, hoce li bilti ,uglednih Ijucli iz
tvog kmja koji ce stat:i na pozicije nepPijatelja?
- Hoce, Dragice bogam; - bice ih!
- A da li S&gt;te sta vi, ,koml]ruisti, uradili da se i ti
!judi vezu za nas, da im objasnirrno sta mi ieLi.mo i
profiv koga se boit'imo?

o5o

37

�- 'I'o p:itanje me vee malo 1ibnnllo - seca se tog
ra21govora Jovo Grkova:c.
Poslednji :lll"ac! sunca prelamalo su se prelko kamenih gvomada, a v]ka cobana je odjekiiv"la gorom kada su ucesnki tog 1ibora mvrsili dol)OVDr. Dra§ioa je
b'ila ocevidno vesela, &amp;ilgurna u ruspeh. Na rastanku je
rekla:
- Na;md je uz nas, drugow, i z"to je potrebno
da u1o:limo sve snage kako b:ismo oprav.dailii to povjerenje. Ku:onuo je velriki, pravi Cas, drugovi!

KAD SEHOCESVE SEMOZE

38

Oslo'bodllacki pakret u ovom delu Hercego"ine od
pocetka je belezio vel'ike pobede.
Dana 27. av.gusta 1941. kod sela Mosko, na putu
T-rebinje-Bileca, nekoli!ko ceta naTodne vo}ske je, uz
rpomoc dva ger,i&gt;lsika odreda iz Brurujana, ra2lbllo b"taIjon 14. domobTansikog pul&lt;a uspucenog u pomnc ugroZenom gannillzonu u BileCi. Ustan:irai su zauzeli Zandarme:£1i;jslru stalltiou na J asenu i zaplendll"i haubicu, 2 mindbacaca, 4 mitmljeza, 21 puS:kom&gt;tmljez i viSe od
200 prusaka.
Slede6eg dana Cete na.rodne vojske su, uz pom:oC
nekoHko ornogonskiih gerll~kih odreda, nalocm dvodnevne bo!ibe mmele Ploou.
U toku nffiedne no.Cj bor:oi Cete narodme vojske i
crnogoTski Banj•sko-vucedol&amp;fki bataljon u&amp;lci su u Bilecu.
Lastvans.ka ger1lska ceta i g~pa boil'aca Gmhovskog haJtalj.ona 31. avgusta su zauze1i L"stvu kod Trebd:nja i ZaJrobili zandarmerijsku [pOSadu. Toga dana je
grupa boraca irz odreda narodne vojsike »Nevesdnj.s·ka
puska« craJzcmuz"la 340 darno'bmna!
Dz·icvaJ1Sk~ovrska eeta je uspe&amp;no mzbJlla itali·
jaJnsku posadu u Rupnom Dolu, pos-le cega su hoil'ci,
11 alko verona umorni, bi1li zadovoljm:i. Iz akoije su se
vraltili i smes.thli u s.livnlaku skolu, gde je hio i stab.
Govorili 1SU:
- BaS je red da se ma!lo odmorimo!
NOOI:o su pojeli, ocis.'iili orm:Zje i prH~gli. Odjed.
nom je odneklllid nasla Dragica. Znala je za plan ak.
cije, Oula je d za uspeSa'll '.liShod bo1.1be, a1i se, ipak,
~asp.irtivala za •tok bi1tke. Interesovala ju j e svaka podrobnos·t.

- Dobno ste »Zabarrima« o6i·ta1i bukl'vdcu, drugovi,
i zaslu~ili pohvaJlu i predah - rekla im je na kraju.
DragiOino raspolozen j e prenelo se na borce. Oni
su odjednom zalbomVlili na umor i san.
Kada je pol.aizlla Mho i u pmlazu je rekla Velik:&gt;
[ Milanu, boroima vee Za!paZenim po junaStViU u aJkCljama - da rpodu za njom.
Set; ·su u daJcku k1rupu, u uCionici. Nenametljivo
je poce1a -raz!JOvor i pmskila ga na ulogu Pa:rtije i
kom'lliil]Slta, na njjhove zadatke i ciljeve.
- Da li vas d'V'ojica zelilte da budete komunfus•ti,
drugovi? - rupi,tala ih je.
Zhun'lni su se, ne =ajuci sta da odgovore. Oni su,
uosrtalom, o kornunis•1llima malo :z;nali.
- Za boTbu smo ti j u tome od nas moZeS 5-to
god hoces, ·rnli st~ se Partilje ti6e - tu smo ti seljac;i:
maio zrnrumo, teStko na~m je uCi1ti, a k&lt;omund!slti mora]u
b&gt;ti i dobri politicari!
DragJca ih je po1s1mat·rcda, smeS1kaju6i se:
- Kad se hoCe - sve se m-o:Ze, drugoiVli. Uostalom
polako, mozete i to ·savlad"ti - hraJhrrla ilh. je. - A
u p["aVU ste: mora komunista b'iti hrabar horae ali i
dobar politicar, tumac u narodu linrje Partije koja
se ne sme i•skrivlj.irvaTi.
Oni su se malo aslo'bodil&gt;i, postaH raz,gavorljiviji,
a onda im je Dragica saopstila odluku:
- Vi ste, ·drugow, predQozeni za kandid,te za cianove KPJ. To je veliko ,pavjerenje i ja vrum cestitam!
Sa lica dvojice boraca cltala se radvst, izbijalo je
eadavO!jstvo. Od Dra:gice su odmah dobili nelkoli!ko
b:PoSura - da Cirt:aju, uC.e, t:umaCe dnugo~dma. A ona
Ce se i kasnije &amp;nteresovati Srta Citaju. I iz svoje koZne
torbe uve!k bi ·iS·C·epnkaJlra po neku novu i:nrteresantnu
knjizicu, od koj"h je pokoja sti,gla i u ruke Veljka i
MilaJUa. Onii ·su, kao i mnogi drugi mladi komuruisti,
pokaiZallj da se zais·ta skoro ·sv:e moZe postrl.Ci, ram1ne
se - kada se hoce.

I JA SAM S VAMA, DJECO
Pantlzanske f!kcije su se reCiale jedna za drugom.
VeCe i manje, s razld.Ciltim uspehom zawSene. Bi tno
je bilo da okupawri i doma6i izdajnici nemaju milra,
ne rriogu sprovodi1ti svdju politi·ku, radilti po svome.
Pred jec:linu aikclju !JilUiPe od petnaestmk boraca
navmtlla je Dmgica u ku6u Kcsta Petrovica u DZiva1

39

�ru. U tu borbu su, pored Krsta, odla&gt;Jila i njegova dva
bmta. Njdhova majka je pred s.inove i clrugove iznela
jelo ; z"brim'I]!O, cuteci, pmtila njihov ra~goror. Malo zatim donela irm je i vina, Qpet ni-Sta ne govoreCi.
- Zasto ti je majka ovako tuzna, K!!"sto? - upitala
je Dragioa diok starioa nije bila tu.
- Ne znam. A zar je tufua?
- Jeste, Krsto, jeste. Bto, milislim ne5to: takva
je i ona moja - sa =ama Rada i meoe i docekuje i
ispraCa.

40

Uto je naiSla &lt;Starica. Dragica ju je fPOZVala i 'llljl1tala:
- Sta si se, majko, sneveselhla?
- Ma niSta, kcerJ, samo me malo boli glava ...
lliagica je s•tariou uzela pod ·rulou i Wvela je u
dvoriSte. Usplllt su nesto cuoorile. Dragiaa se vratila
nasmejana.
- Maj'ka se za djecu 2labnim.lla. T·rd sina joj, kaZe, idu u a!kciju, a ~o je njena krv, pa joj ruije lako.
Ali sada sam je malo razveselila.
Majka se pojavila kod boraoa, n"smejana, sa jos
jednim bokalom vina. NaJZdravila je sv&lt;ima pdsu1Jnlrlla,
pozelela im pobedu:
- Zdravi da ste m!i djeco moja, sokolovi nasi
clicni. Za!o mi je sto sam omko stara, inace bih i ja
s varna, pa kome opanci - kame obojci!. ..
Te reei su uzbudiile Rrrsta i bra6u, kao i njihove
drugove. Dragica j e s!&lt;Jocila i zagrlila staricu.
Sa poeetkom j'INisa za slobodu 1 koreni11 clrustveni preobrazaj borba za emanojpaoiju zeoe i u patrJjarh~lnoj he!!"Cegovai\koj sredln; u&amp;la je u zavrsnku.
zena J e ovde odgovorno prihv,.utla obaveru ; i2lbmila
pravo da se ravnap·I1avno, rame uz rame sa muS1karcima, bori za slobodu. Ova sredina je s radozmdoscu
pdhvatala · tu istorJjsku neminorvnost, za Sta se, i sa
C1me se, izmedru osta1og, rva,Ia i Dragioa, mlarda komunistkinja i paruiz,.,.,ka.
- Sta ces ti, zeMko, s vojskom!? - pitale su
Je mnQge Zene.

Mus:kaorci su o tome malo govorili, jos manje
zapitkivaiJ, ali su cesoto wteli glavom:
- Za zenslm mje puska!
Dragica je sve to slusala i strplj!iovo objasnjava·la:
- I rrui zene mozemo dos1a doprinijeti borbi.
UoSita:lom, zemlja je i naSa bar lrol iko i muSkaraca,
a ja bih relda jos '"lse, jer Joj radamo hrani•telje i
branHelje.
·
Govorila je i o potrebi ravn~avmosoN muskaTaca i Zena.
1

- Kad se os1obodimo, moraCemo da se »razraOunavamO&lt;&lt; i sa vama, de1.ilje .naSe,-:- ~ Sa~i. je izn~si·~a
l&lt;ooncept naseg novog clrustva i proJekcryu yolozaJa
Zene u njemu. - Mor:amo )&gt;ote~l« od v~s nasa. prava.
Pazljiv-o su je slusa!li, naroC11o devoJ'ke. Up!Ja!le su
svafk.u njenu reC.

USTASE PRIZNAJU SVOJ PORAZ
Tri meseca na!kon rpocetka narodnooslobodilai\ke
borbe, usta.Se su javno piiiznale poraze i u ov~m delu
zem1je. Pod:nci,~ nj.ihove str~ho~la,de . se s~mva, a
sldbodna tenton]a znamo pros!II1UJe. Om Sill Jedva uspevali da &lt;?d·rZavaJju 9aJr:t1zOJ?-~ ~ ve:6im. mestima, ~e
su Cesto brli u c&amp;:ruzenJU, hserut veze 1 hrane · · .
U pokiusaj.ima da ·kak~~tako povetu svoje »bc:jne_«,
oili da se povremeno pro'bii.]u do nekog :nesta, :;ta&gt;lru;;Ih
su na SITiaZan otuJ.or nwoda. Sem toga, 1 redov1 su un
se osipali.
Mdbilisanim. domob.rami,ma se nije rartoval-o za tu~
de interese, a ne mali broj njih bi u. bo':bi jedva
.cekao pr1liku da n"Pllsui jediniou. Meoo nm ]Judstvom
'partijska i vo&lt;jna rul&lt;ovodstva su iJmala svoje_ obaveStajce, a sa zardb'ljenim domobranlima _u&amp;~Cl ~. po·
.stupa!lj veoma koreMono: rporazgovaral1 bo sa UJ~ma,
•Ukaza!ld i:m na ilzdaju i z1o6ine us:taSa.' . op_o;nenul.t n~
poslediice brart:oubila~ke borbe, o1J:J'":;t'li. cilJe;'e ~art!;
je i partizana, u NOJll!lila su, zbrruulmlJeoi, S!!"b1, Hirvat1
i Musli'IIlani ...
SuOCene na neuS!IJesima, ustaSe izlarz nalarze u traZenju pomoCi od Ital.ijana ·kioji s.u, in~e, ve&lt;? uCestvovali u nekim nj.ihovim bOJ!b..ma prottiv partxZ"na. T':ko ustase u ovom kmju vee 2. septembra 1941. godlne priznaju svojru nemoC da dtr.Ze sli,tuadju u rukam~
i ce1okupnn v10jnu o1.1gani.Jzao~ju i ykllst, javno i zvantcno, predaju ltalijanskoj kO!IIlandii.
»Na ovom divizijt&amp;kom podrucju dogadaj1i su uzell
takav tok da je vojrucka situa:Clija _postala t~ska i ·k?r:;t·
plicirana u svakom pogledu« - Jadao se rrz T:reb!&gt;nJa
general Iser .m1nisltarstvu domohranst'Va »NezaVl'sne
DrZave Hrva1Jske«. »VeUko je p]tanje da 1i Ce si~tuactja
dosadaS.njim snagama i sredstvi1mi mo6_i da se od_rZi
u ruai. To se po1mrza1o prd napadu parttzana na BdeCu i Planu, koji je v.rSen velikim masama dobra n~o:
rutanih grupa sa swju strana. MoraJi smo. se obrat1t1
za pomoc Italijanilma, koj·i su nam je dah ...«

41

�42

Samo neloollko dal!la kasnije &gt;Jvamcno je saopsteno da Italijami pr=imaju vojrm komamdu i vla&amp;t u
celoj Hercegov;ni. Na o"o podrucje stlgla je Musolin~jeva diiv.izdja &gt;&gt;'M1arrlke«. Stab njenog 55 .. puka sme51Jio se u Trebinjru, a st&lt;~b 56. plika u Mosta&gt;ru. U borbarrna Ce se polkaJZati da i.m.ajru dobro naoruZanje i
dosta munioije, ali da lm to .u borbd protiv naroda,
iJ&gt;&lt;Ik, malo vredi.
U tmmeseCniim blUkama stecena sru brojna i dragocena ·ilsikuJSttva Iroja su bhla osnova za joS Slini razma!h oslobodNaCke bo.cbe. Svakog clana se potvrdiwa!a
sprernnast veCi1ne sDan&lt;YVmiStva da se boni za sopsrtrvenu s~lobodu, nez3Jv.is!l10S't i bo1j&lt;i Zivort, ne oCeku1uCi da
to neko clmlgl 2la njtih ain!i.
Od ceta nanodne vojske stvarajru se c\Omte i d·isdpL1novooe pa~ll1z311!Sike Jedi.lnli1ce Ciji se borci viSe,
kao datad, misru pOS1le svatke alkcije raziJlazi1hl 1kJuCama,
veC ru Zlirveli vojnd6k!ilm Zivatom, sliuSali predavanja,
uCesftviovali u pol:imtOkom Zivatu. Sem toga, Cete narodne vojslke SILl se u svdjilm dejstvd.ma uglavnom og;rani,Cavale na svoja sela i uZa pod-ruCja, Sto ni,je" b.ilo
uvek clobro a ni opravdauo. Sada j-e trebailo objeddiniti dej1S11Jva s'Alh (]Jart~&lt;~mik.fu jedtinioa sa Siireg po&lt;drucja, sa cil.jem da ~ajedniilka i usaglas.ena dejstva ~·
nesu s:to bo[Je reZJUltaJte.
Prelipostruvka za uspeh u tome bllo je i organizovanje zivog po.litii'!kog ratla ne &lt;sanro u jedtimicama vee
i u naxodu, S~enje ibrOO'hene ,sa;radnlje sa drugim .kiraje\"iuna i njdhovim pa'!ltijlskim rukovodst'Vii!ma i staboViima. To 'S.U hili r~lozi Sto &lt;je Par.ti'ja na ovaj teren
pos'laJla VlMe islkJusn1ih alk!ti'VIisrta, m,eQu IroJima su biJ.i
P.etar Dmp&amp;irn, J &lt;lkov Barruh, Ante saric ; VoJin Popovlc.
Formiran je Oblasni komltet KPJ za j-ullnu HercegoVIinu i St-ab HercegovaC!kllh narodnooslobod\laokih
oclreda. Sve j e to teklo nepirekidno i napomdo sa ne.
prestmi.m bo11bama. A ka!lro je ovo bilo ratno vreme
i samo uvod u odsudne bitke, najveca paznja je pok!oojena &lt;JII1garnzovanjru i uev,rscenjru p;wti:zanslloi'h jedin&amp;ca.
Sred'inom oktobra u Desirn-Selu je oclri1!lla sreska konferencija KPJ za T:rebinje. Tu su, pos!le podrobne ana.rldze srirtruaciJe, 1IJIOISitav1jend zadaci 7 naJroOito u
pogledru t0il1lll.lr11llja namdnooslobocli!lackih pa11tizanskih
(NOP) odreda, a illlJabmuo je i sTesko partrj1sko rukovodstvo.
N~s,taC? )·e 1p~riod. f~01rmi:uanj ~- ·bart~,ljona na21vnnih po
Ouvenrm ·LionOiS'trma 1lr dagadaJa•ma JZ bogate i s-vetle

istortiije owg kraja nase zemlje. Taloo_ sru mst,ja~i _i
n11stavljaJ1; da se b~m; za sl?bod~ baJt&lt;~IJOIJJJ: »Neves~J­
Slka puSka«,. »V1~~Jimr:ur G~omov'1:c«, .»~kB: ~~~l~C&lt;&lt;,
»Nedo CabDinoviC«, te L]Uboml.I1srki 1 LJUbllllJSkl baualjon.
•
k ·
Svaki baJtaljon j.e &gt;mao po -jednu uda·rnu cetru, OJ:u
su soaCin'javalii najlboljli b01rci, preteZr~:o .01amov1 PatrtlJe
i SKOJ-a, a kao celina su preclstavl]all veOiffia pokretne jeclinke Jwje se n~su v.iSe vezJirv~le za odr~denu tedlto:r'iju· veC sru, prema odlukama stabova, srtillzale gde
ou bi!le najpotrebnij.e.
.
..
Redovi part]jts&lt;kliLh orgarrJ&gt;izaoija su _jacami naj'bO]JOffi
i najhra~brijli,m ustanidma, a fomnllraJU se 1 nov~ p~r­
-tij,ske 6elije. Oc1rzacvaju se paruijska savetovanp, _,z.
vlace is:ku~·nva liz borbe i pnljuli\Joog Dada, demokraMklm
putem bi.raju sreski komiteti Par1lije.
.
Krajem d:kltobra ~drZano je p~rtijsl&lt;o savetovanJe
za trebinlji.s3.&lt;_.j srez. P:niJsru!stvovalo Je desetak del~garta,
zat,im Sava KovaCeviC, IVI&amp;ro Plapara-, i drugi. ReCeno je
da u ore&gt;Ju ,ima 14 parvijskih celija, Sto je ovaj sk~p
ocendo ':tao i dos:ta i malo; dosta u odnosu na ramlJ e
stanje, maJ1o prem_a b~o)u sela a jos m11llj~ prema
broju onih drugar1ca 1 ,clmlgova loop :'. borbi za sl.obodru daju sve Sto illmaju, pa i svoJe Zlvo~!·e, za lepsu
na'l1odnu sUJt•raSnj~cu, 6ime na delu po\karz:u~IU da su uz
Pai1Diju.
Na Swevovanju je dugo i a s-vemu _podr;obnS' razgovarooo. Dragica je nekoliko puta U2lmnaJa rec. Ponav,Jjala je:
- Moramo sm'jeli.je i sa vi'Se povjerenj&gt;a p-tilaziti
l}udillrna, pojaC.a'ti ildejni rad, primati u Par1:iju mlade }jude.
U no:vo partdj1sil&lt;Jo-· nul~ov.odstvo sTeza izaibram.i su:
Vlaclo segrt, Doko Skocajic, za;m Hadzovic, Dragica
Pr.avtica i Jovo Ljubibra1liC.
K10j'i dam -kasr1i1·e (l!}\jlllpirl'i su se .i ~elegati J?ladih
komun:iJsta. Sk01jev1skd atktJivi sill p01s1VO]aJh _u Lasrty1, Zu~­
cima D:Zri!Vamu, Tn:Jbinj1skoj Sumi i dmugnn veCI.m. seli~
rna, ~H i nj:ih mo:Ze i me;]1a bi!ti viSe, jer ~u skoJeVCI
uzdamrica Pa:rti,je u po1HiCkom radu, u borb:1. Izabran?
je i novo nukovodsrtvo SKOJ~~, sa sekret~.om .. Dragicom PfraiVicom na 6elu. 0 tome 'illako su 1 koHOOo ~a:
dHi DD'a!gica i drugovi govori i P?datruk da. slf alk1)]:Vl
SKOJ-a krajem prve ratne goclme okUJpl]aili preko
200 o]al!lOVa.
U dkrtJdbru DraJgica je izabrana u Obl,asni komitet
SKOJ-a za ;Sibo&lt;Crtu Hercegovinu.
1

43

�Redale su se pabede, ali i zadaoi i aba·veze. Sve
viSe . dbarveza je tbilo i iZa mladu, -neZnru iplavokosu
devoylruo

NARODNI ZBOR U BJELACU
Dub~~ao i;osen je prigr1ila i Bjelaco Same su ogoIele, pov,1JaJU01 se pred va:1ovima hladnog i v"afuog
vetra. Oko kuCe parodice R.ista P.ravke veC meseaima
~ema uobi6aje~og ::eda!

.godiDaana negovamog; nije

1l!'aoo ko da raclio Kllipow kuku:rum, ubranog nabr.zinu,
\11deh su se mzbacani.
U kuCi j e bila sama maj•ka, baba Milicao S v.remena na 1vreme bi 1e [pOSeti1i ,cerke lli unuci jz Duhrov.

n~kao

Lj~dio sy ~ill &gt;;~b:l_nuti. I1stina, u Bjelaoo Italijani
Ul8tas.e JOS n1su cinEl·I zverstva karo u d'rugim mesti.
rna, a:1i su ~ec navrae&gt;lli, tram1i Dragiou ,i Rada.

.

'l

44

. !e;cllnog ~:utJra su u selo, sa prvi•m zracima sunca,
~tigJu 1 Dvagrca i Rade. Radosni, vedri, u iJthl:1bi. Bamu-

h su u kueu, pnigrlili maj&lt;ku uneli lerpu rec s~h
Maj'ka Milka se setlla njihovih skolskih d~ao ali
ovako vedri i nasmejani clolazili su ill odlazd1io
, Rekli su joj da ct; ub::llo ovde do6i jos neki . g_ov1.o ~a sastan.oruk. Ma]:ka 1 sestra Zorka su se ,pr&gt; va,
t1le pir~premanJao hrane, dok su se Dragica a Rad zab":viJa\!. s~ Zorkinom '!,ec?~o salili_su se, peva:1i, galaIDih, noah ,;mv deoom, Zel'J'llli porod~cnog Zivota.
Uto pocese da dollwze yiaclo, Doko i druge komS1Jeo Z~ nerpun sa;t Oiko Jouce SU se okurp11i gotovo SVi
mestamo Toalko ~reo1 celo selo se ,Sl&lt;lglo ako kuceo
Rade J" ustao, pozclravio !jude i ra:.govor je brzo
skrenuo na rat: ~~xkobno · j,m je govo:nio o ciljevtiuna
narrodnoosU:obodiilaiOke borhe, o Ulspesima i Zrtrvama.
!'Jema cJ:":gq~ puma oslm borbe pl'otiv svih ne[ptl]aJtelJa ·~ oza ]acanJe bra1stva i jedinstva n:woda,
Govoruli su i me5taui, p;tali, slusa1io
Draga se tak!ode sa srvi1ma poodravila, uCestvovala
u ~azgovoru, cesto ponavljajuci:
U~pjecemo, jasta, samo ruko budemo od1ucni i
Jedmstven1o
!=Jogadaji su ubnro i Dragici i Radu dali za pravo:
arz:vojev~e. ~u no¥e pobede, uCv•rSCena borbena saradllJa sa ]&lt;&gt;dm1carrna iz clrugih krajevao
U s~Ju Par~w s~o ~ast¥anska ceta TrebinjS'l&lt;og bataiJOlla 1 de!OVI Ni!km6kog N OP odreda unistili hidro••

0

,

-

0

,

-

0

0

0

CerJJtra.lu i sruililli zeljerniO!ru komrpo:.ioiju i most na
TrebiSnjici, zarobljene su domobmnske posade na tim
objektima i nalwlilw ;tallijanski'h vojnika, a saobracaj na pruzJi T1rebmje - Bi:leca je obustav.Jjen za celih sest meseaio
Na putlll od Trebinja prema Nilksieu, u sa.radnji
hercegovai\kih i arnogorskih jed:ittrica, razbijena je mot011izovana kolona divi1zije »Marke«, zaplenjeno 22 motooil&lt;la, 4 puSokmiJtraljeza i 10 puswkao
PutllljuCj irz jednog u d:rugo mesto i potitd6kli delujuCi u naroclu, negde krajem novembra Dragica se
uputila sa podrucja sela Povrsi i Slivnice u sumu trebmjsl&lt;uo Taj ptJJt je bio tezak, a osiu:n toga i opasano
T'rebalo je nekoli!ko puta preai cestlll i pru~ l&lt;oje su
l&lt;ontrotisali Italijanj i ustaseo Na tom putu Dragici se
prldruzio Rlisto Rasevac, mladic i kanclidat za clana
KPJo Rekao joj je da dabro poZ![laje taj put i da zeli
cla je zastlirtli ako se nade u nevoljli, stlo je bilo lako
moguCno.
..
IS!i su preko besputnih suma, brda, kamenjao
D.ragica je stalno nesto pripitJkivala R,istao Interesovalo ju je i to kalk!vi su ljucli sluzbeniai u opst&gt;ni i kakvo je njihovo clrzanje danas, sto je Rlisto dobro znao
jer je sa njd.ma mdioo Odgovamo joj je, SIJl'ominju6i
imena ljucli, dogadajeo
- Znas, Ristlo, zandarmi, polioijski pisari, opstlinski i sreskli nacelnioi i cijela ta bulumenta bild su osIonac biiVSeg rellima. To s.u bile us1tanove na koje se
monarbija sigumo os·lanjala, ali nemoj to da ti smeta, jer to ne znacj da meilu njima nema i dobllih !judi. Da znaS - medu Zandarmilma i'ma Cak i kOimru:ruiJstao Hocu da ti kazem da treba sa tim ljudima saTadivati, da lh pridobijas Za nailu stvar, da ukazujes na
neprijatelj.sku djelatnost pojeclinaca, njdhovo S11uzenje
ol&lt;Uipatoruo
·
Zaneti razmovorom naisli su i na prugu. Oslu5nu!i
su, pogledali ima li nerprijateljevlh vojnikao Nisu videli nillkoga, pa su pmtccalio I Dr.a,g)ica je nastavljala
sa piltanjoimao
- Kako R'is1lo, bogatd, nasi !judi go¥ore o mtu,
0 snazi njemaake ratne masine, 0 tome kada ce kraj
r:atu? Sta vi, mLadi komunisti, o SNemu Uome govorite
ljudima?
.
·
- Pa, eto, govonimo da ceu:no pobijeddti, md vjer.ujemo i brno, sa nama je velika Rusija ooo
- Morart:e srtrogo vodJi1ffl. raOuna o svoJim rijeCima.
Nemoj1te -da budete proroci, veC se okrenil!e onome
sto da.rms radimo i sta treba mi da uradimo za pobj e-

45

�duo Natma je pobjeda slgurna, ailii ljucLi sru zaillnteresovani ktoHko Ce rat ~rajati, kada Ce se zavaSiti i S,ta Ce
bi'Ui posUje rata. Mi marrno Sta hoCemo, mU Cemo se
boil'lti za to, ali ta bocr&lt;ba nece btirti rui kwa;nka I1i lakao
Voklls, kaJ!oo, se ZOJPerljalo i kod n"s a u sv]jetu, koltko
iklrv'ti teCe i trebaCe vremena i snage da se sli:le mraka
slQrSe i zatum iz k!Dil1idena. Naood, RJJsto, ne smijemo
obeshra;hri!Va-H, a:l1i ga Tii zarvaravarti pdCruna o la1kim i
b~ pcJbjedatmao KaJ!w V!idis, i taj po&gt;itllakoi rad u
narodu ne samo Sto nriJe lak veC je, na srvoj na61n, i
1pravi il'aJt ...

Dragica je pr-l6aila dugo, n&lt;&gt;itahnuto, lf!POo Risto
ju je pU!s1tio da govorl, pailjivo je slusaju6i. 0 njoj je
Cuo mnoge priCe, cenrlo je kao 6wstog komum:i1srtru i
u:zora. Odjedmom sru. Cu1i hnun~
danje mo:tor,a koloine voZi1 To su ustaSe g1raJbi:le pula.
sv;og nuikJoViodliloca -

46

temo Silclonili su se u sumatrklu dOik j e kalona odmakla, ostav1Jarju6i tza sebe pramen praSine. Narstavili su
pUit, a Drwgliea zapaCetm prThOu.
- Borba ce klod naJs biVi teska, cak sve teza; fasirnm je surov, biee jos mno!Jo pmlivene krvti. Nije
neme&gt;!JUCe da 6emo uslko:ro sa avih brda gledati kako
nam sela g01re, a mi, moZda, neCemo mo6i ni,S1ta uCiniti

za njihovu zastilltuo ALi, ne nreba se bojatli teSkoea, jer
ce pobijeill11i hmbri i koj&gt;i 2lll"ju sta h:\e,. to su
a

kiomun1ilsti ...

MUSLIMANI SPREMNI ZA BORBU
Krajem O!lo!obra odtrz&lt;&gt;n je sa;sta;naik Sres'kog komiteta KJPJ za Tlr'ehinjeo Dra;gica je podnela izvestaj o
poletu oslcJbocliila.O'kog pDikreta, o l&lt;rupnim uspes'ima i
ve1~kim te'SkoCal!na. GovoDhla je otvtoreno, komuntiis~tiC­
,kJi. Ulkarza!la je na z1o'Oitne ustaSa i nove o.pasndsrt:i od
nj'lh, ali i na lnkarw i~ Hallljana kojd su c"k, da bi
obmrumli nall'od, n&lt;&gt;oko ola!oo ]&gt;l'esli i preko zrtava
kioje su u borbatma u Hercegp'"mi preln1J&gt;elio Da bi se
sr;prs1kom Zi~~lju po!kaJZa1i kao ndegov1i »Za.§tiltcnioi« Ca!k
Sill iz j1ama vard:il1i i sal:Jxarrllj!ivaU Wtve usitaSlrog terora,
dovode6i na te »ipredstave« -i rpmvoslavne sveS:tenilike,
a o!Ivaraju i raJdnje s~pskm trgovaca koje su zrutaucabiirle U.&lt;Sita!Se.

Dm!Jica j.e apelovaJ!a da komun!lstli dobro vade
ra6una o planovi•ma i [pOtezima 01kupMora i doma6fh iiZ~
daljn1ka, rda ,pred narodom ntJzgoliiCuju njihave nam.ere,
jer sve to oine da hi unisVili oupor, a Italijani lisicju

]gi1ll vode da bi tako, kad ne ~ogu .u bovbi, stisal i
smirili ustanruk, da oslo:bode 'SVOJe VOJne snage za druge a;adatke, Q.lliilanje sapstvene zr,tve.
- Nisu ani, .drugova, nikada lbili, a to ponajmanje :'
mqgu bit&lt; danas, nasa pdjateljti, njiana _?muyka sloga '
na.Seg naroda moZ.e samo su:ner~tl, a ov:o. sto Clllle sramv~
je takitiCka va111ka, i ona predw:eta s 5'itiJem d!' se nayr
nwodi rov&lt;&gt;de, z~krve, pa da Ollll lakse v"aOOJIU, IJ&lt;jj&gt;Se
gospoduju - govonilla je Dragicao
ClanoMi Sre•klog komiteta su takoae govon:1i J asno,
ra~lo:lno; od1uCno.
A:s1m ZruJbCeWC je govoillo o punoj sprernnosti veC.ine Muslimooa da se b01re za slobodu, da sru za bratstvo, a pr1otiv proliflmnja klrvi. On je to dobro zna~o jer
je, po zaJda1lku Pa111tije, svakodnevno bio medu nJrma,
•

0

0

0

s na,rrOdom.
- Musliimarnd

Sill,

twdrliin vam sa punom komuni:s-

tickom odJ!JDfi'Oirnos6u, SIJ?il'enmi. za borbu - zaJklljuCio
je As.irn. I p~ao je,. tru na sa;s~tam.kru, nov?:g se:&amp;retara
Sreskog kloiiilillteta Voja PO[prnTIOoa da sa _ilJiffi krene u
Bihovo

mulS.UmalOlsiko seoce bbJzu T~ehl'nJa.

,
Se:krr-etaJr Vojo je rado prilivaJtio pozlvo Posli su i
octmah pooelii sa s,;stoooima u Biliovuo Za pocetak su
olwtpHi kJomnndste i Uu je Asian predloZi10 da se, sern
sastanka pwti!Jske i skojev~slke celije, odtrZi oi osJ.mp "?""
5-bam:a. V101jo je Zeleo ,. da se sretrne sa muslunarnskJim
2iivljem, cia razgovara sa njima, objasni im !\to Par;
tija i od njlh o.cekuje, po2l0ve lh u borhuo ~omurHstr
ruz Bihova .su to poodravitli:
MoZ·e se odmZaJti talkav slrup, a i V•Iiijerne je,
valao Posdjednje je V1rijeme, da znaJteo
Okcup&gt;ili sru se i siko,jevaio Svi do j ednog su i7rrazili
spremnolst da k:renu ru omuZanu borbru. Nellci su .se i na
sastanku ja114jaii da Slrujpe u pwtlzanske jecLiruice.
PoiliiJvu na konf.erenai~u odaJZVali Sill se svi seljaci.
Cak nije bilo 11J. onrlih koj.i su, obiOno, imailii &gt;lldr.ugih
va:Z:nih obav,eza« te nilisru »:StiligH«. PaZlj irvio sru s:luSali

Vojovo i Asimovo i:zla;ganje, odcJbravali borbu, iPrihvataJlli ciljeve PGllrtije, a liiz nji1hovfu reCi se videlo da

im je jaJS!Ila politilka okiuJpaJiora i doma&amp;h i:zdaj,n.lkao
NaroNto ~im se de&gt;palo to Mo pmtt:iza;ni nisru pravili
r3iZJJlke i2'1111edu Musalmana i Srba, sbgal&lt; su se da vestabki ja!Z i:zmecliu jednlh i dl1llgih pwd"Wbljwjcu Italija;ni i ustaseo Jeda;n od n"jstaJdj'ih mesta;na je zakljuCio:

-

- T·o je naOin da se nasa ljucLi medusobno ubijaju, istr·ebljuju, a to odgovacra oklupatoru, s"im fa~isttma.
·

47

�- Okiujpatar ni ovdje nece imati mira! - rijeci
su koje je Voj.o ponio kao zavet i zakletvu ovih !judi.
Dosie su nove lbovbe, nove rpobede i narodna radovanja. ltliVedene su brojne i uspesne akcije, fovmirand novi bataljoni Tevolucionarne vojoske, izabrnni or~
gffilli nove, nnrodne \"Jasti. Sve je to uveeavalo zadatke komunista, poostravalo njihovu od@ovornost pred
1:1aJI1odom ...

POD ZVEZDOM PETOKRAKOM

48

Sresko p~jlsko rukovodstvo se cesto srustajalo,
rM[pmv,Jjalo o politickoj i vojnoj situaciji, n&gt;SiiJ?Olozenju nruroda, odjeku borbi, moguenostima izvodenja
novi!h oruZani1 akdja. ZakljuCci sednica uvek su billi:
h
»N~ je s nama«, ali se uz to, kako je bwba od!l1licala, sve CeSCe Culo i pokoje ))aJH«: da ima i ondh koji
se »ograduju« od ustanka; da se nade i pokoji spijun ...
- cetniai vee wu glavu - procenio je Komltet.
PropagiTaju borbu protiv Hrvata i Muslimana, a ne
protiv okupatJora i domacih lzdajni1)sa. To je noz u
leda, opas:nost koja se ne smlje ~np,~· jer je cilj
eti,
raSiiJ?kivanje bwbe medu bracom.
Dugo, cak i noeu do pono6i, razgo aralli su o svemu tome Dragica, Rade, Jo'l'o, Nlkola Vojo. OseCali
SU SNe VeCU oc\govornos\t koju UOSe
ed Ocima na;roda, pred re\llo1udjom.

ReSenje je traZeno i u nome da se u ipOHttiakom
rrudiu j os w5e naglasava ne samo oslobodila&amp;a vee i
Tevolucionama strana bou&lt;be koju su poveli komunilsti.
U vee;i sa tim je reseno da plll!'tizamike cete iz Dzivara, PovrSi i T~ebinjsike Surrne poCnu da nose zvezde
petokir:&gt;ke - kao simbol proletera i vesnike korenitih
['evdludonaa:mrih pa:-omena.
- Tako treba madi1ti SNUda. Neka se jasno vidi
sta hoeemo! Narod ce p071draviti tu meru, napredni
Ljudd. ce se jail mrusovn"je Uikljucivati u na5u V10Jsku,
ularziti u bwbu - zflkljucHa je Dm!jica.
Da ne bi bllo nerazumevanja u pojedinih seljaka
0 to!l1le §to truj znaJk sada treba da znaci i ko ce mo6i
da ga nasi, Dragica je predlozila da se u Slivniai odrii
zbor stanovnistva iz nekollko okolnih sela i da se na
tom skurpu rprvi pult pojave borai sa petoklt"akama, a
njHwva jeddnioa · sa orvenom parti}s-k.om za:Sitavom sa
S'1J'0!111 i celcicem. l'iredJog je prihvaeen i pavt]j.ski rukovodioci su za!Sli u nllll'Od, da ga pooov:u na zbor.

U centnu sela se Okupil.o c:&gt;k i v"se naroda i:tego
sto je Drag;ica ocakival:a. U veeine lica su bila ozarena, nasmejana. Icz ljrt.&gt;d' je irtbijao rponos 21bog toga sto
su Srt.&gt;dionioi rnaoajnog dogadaj a.
Ljudd su paZJ.jivo slJusali goro[111]ke, 21nane komuoote. Cu:l.i su da ust:miOka puSka plamtli u Srbiji, Bosni, Hiwatskoj, SiovenJji, Makedoni!jd, a o borboona u
Cmoj Gori vatreno im je govorio •sekretaT Vojo, koJi
j e odaJrude i dosao na polilliOki md. Posebno i!l11 j e govOilio o borbama Orjenaca pmtliv Ltalijana. Ovi !judi
su upravo odjeke te barbe, n""ocito grmljavine topova, veC damillrna sluSa.J.i, ali nisu taCno znali o Cemu se
radi, ipa su oseCalii i .lrzvestan nemir, zebli ;za &amp;voju
deou i domove, naucend da uvek oeekuju od zla i
gore. Sada su ouilii da to bTaca Cmogoroi, - ovde su
svi govorlli »Saw.ina vaj1slka« jer su Savu Ko.va-CeviCa
svi =ali - bije ljuti boj proniv Musolinidevih snaga,
rpa opst; zrukljuCarr&lt; ni ovog zbora nije mogao bitd clrugacij~ ;n:ego:
·
- Da i mi ktrenemo u nove alkciJe!
SVli su se sa time sllozili sem jednog. To je meStanin :IDoji je, lmo »Carta«, reWlo&amp;no &amp;luZio klraljev~
skom reZi•mU. On je, inaCe, veC par nedelja tv·:11dio
kako je mno za borbu, kako su ~Dtve ba1'be koju su
rpoveli komunillslt.i bespotrebne, da snage i zivote treba
cuvati, 6uteCi pred okurpaJtor0!111, pt'i&lt;teCi U boi'bU onda
kada se s1oboda pojavi pred kuenim pragom.
Prisumi, a me&lt;'lu njima i Dmgica, pdkusavali su
da ga uvere u opral."danost i neminovnost boo-be, u
realnost aiJjeva revulucije, da se nema sta cekati, jer
se sloboda ne doblja na poilclon. Bivs; »e..ta« je tvrdoglavo ostajao pri SN1ome.
Na:rod je, medutim, sllo2Jno doneo odiuku da se ne
samo ruas1tavi vee i pojaca oslobodilaCka borba. Reseno je da paJt1tlizani l&lt;renu na Radovan-zdrijelo, poruse put Trebmje - DubTovnlk i tu sacekaju neprijateljevu ko!Oillltl l&lt;oj•a S¥aklodnevno p:rolazi tom cestoirn,
valjda demorrstrirajuei silu.

POBEDA NA RADOVAN-ZDRIJELU
Osamnaestog decembra borai Siu krellJ!lli u akciju.
Sa pesmom. Me§tani su im zazeleli u"J)eh. Ipa:k, osta"
lo je prizv;uka zebnje, mrukar kod onih koj.ima su na
Radovan-Zclnljel.o posli naj.clraZi. I pitaoje: »Hoce li
4 Dragica Pravica

49

�~je&lt;td alkcija, Jro. ce onamo od naSdh zauvijeik ostati,
dlli rana dOipaJsti?&lt;(
Ces1ta je b!7JO poouSe.na i ZJaitvo!rena. Hercegovci su,
inaee, !judi Jmji pozmajru o duSiu krsa, znajru da ga pobede i U[&gt;Otrrebe, pa irrn nlje tesko da se u njeunu snaCiu, utw:lde. SlozenJiji deo posla irrn je tek predstojao:
da docekajru ltalijaJnslke i uSitaSke jediruice, zaustave
ilh, [&gt;C!bede.
Borci su mS[&gt;oredeni s olbe strrane pUJta. p,us.komitrraljez je bio u I111kama Burro Skera. On je zffiegao
na samoj dlmlci, t'alko da moZe &gt;&gt;br.ilsalti« u oiba pravca,
duf ;pUJta.
U,gov,oreno j e da nlko ne otvarr-a vamru il&lt;&gt;k to ne
u6ini Duro Prutica, koma~ndir Suimslke cete. A on je
to trebao da u6ini kada nqprilijatelj&lt;ska kolona zastarne
iS[&gt;red p&lt;llmsenog ,deJa ;pUJta
Plred ~OlU Sill 01smrutraOi kirerruld na ViJtov KoS,
ausmrid&lt;Stku tvrdavu, iznad samog Radovan-Zclnijela. OdaNe je pucao viilik preuna DubmV111ilou, a ney&gt;rijartelj se
mQgao u01Ctitti gpltov:o Ciu:n napl11Sit1 garnizon u ton1
i
gmilu.

so

Na osmaJtraCn:ilai je bi,la Dragka P.rav.ica.
Ne§to pred podlll.e, iz Dubr&lt;&gt;vruka je izas,la omanja kalona vozila. Za njom seisa maikadamskog ilruma, dizao abJalk pmsilne.
- Idu, idu Halidani! - WI udeno je javi1a Dmgka. - Eno, napr'iljed je moto irkJd,sl!a, za nj'iun Cetiri
temlka i nekoliiko lmmillona, ~] 1 no punih VlOijn~ka ...
V ooila su ~sJa brzo pa su e sa osma&gt;trraCruice laJko
i dob111o vilidela. A sto su se '"iSe prlbll'ilavaJa - obavestenja sa Vruto1.0og Ko5a su billa sve potuxun~ja.
Uil:&gt;mo su i borci i'Z zasede dobno Wideli tenkove
i kraun.iJome. Vozilla su se laga11ro, a:"eklo bi se opremo,
pribiHzavaila &lt;Jkruci i mestu gJde su se moraJa zaustaviti na .poouSenom dlrumru.
»StruviiO.oa tliJSi.na« - zabelelio je Vojo BopoviC
u s1.0om p1!1llogru u kruji121i. »Hercegavirr:ta u NOR«. »Neprijateiljrski motocnkJI!ista j.e stao. Staili su i tenkovi. JoS koji trrel11LlJta.k, .pa pllloa:nj«.
Mort&lt;&gt;ciklisrta je pa,o pogoden iJ&gt;rvilim zmom. P1otun
j e rplanuo kao po koma~ndi. Vojrruici su pada,li po kamlionirrna i pod k~one. Neki su pdkusavaili da se,
lskaJkarnjem ilz vollila, clocqpajru baJT ka&gt;I&lt;vo,g zakilona.
PaJdaili su i onJ pre n&lt;1go §~o bi se dotatkli kannena.
T enkovi sru pakrusavaili da se okrrenu. PO'Va dva su se
zag)lavliila u jar1kJU. 0Sitru1i su klrerm1i u &gt;&gt;'.rikverc« .. Masine su urla'le, aJ.i se nj.iho\(o bul&lt;tarnje gOilovo nije
cUJlo ad vatre koja rnje preSitaj8ila. Uhrzo se za6ula ko-

"
.,
~

·~

...
"

.,
~

.:2_

.;;

"'
,.
"'

:;,;
"'

•

"
c
"

-

~

..,
c
""
"'
"'
"
-~
~

~

"'
a
~

"
c
~

"'
..,

"
§&lt;
"'

(0

4•

�mamda da se prekilne paljha i da se jwiSa na tenkove.
Borai su se kao Iav·ina srtJuSti~li prema karrnioninna i
zaglaVI!jenim t~n:kovdma. Skojevoi ill Bi'hov:'! sru m_edu
prvima skaJka;h na ten:kove. Ostatak ltal1iJ:&gt;na dJZao

Nke~rijatelj

52

je
je imao 64 poginula, uniSteno je 2 tenka, 8 kamiona i 12 motocikla; zaplenjeno 9 puskomitraljeza; oko 100 pusaka i veca kolicina druge opreme.
·
Dok je b()l]1ba jos vodena, Dmgllica je sa osmatraCnice jwila da iz Dubmvndka nasliu[&gt;a nova 1talijanska
kolona.
Lzv]dinice postaVIljene prema Trebilnju takode su
javljaile da se i otJlld priliblizavaju motor&gt;zovane kolone Italij ooa i ustasa.
To je blla nova, tda situaai~a. Posle klraceg dogovora effie su se :pOVIUlkle u sela, kako bi blagovremeno zastitile S'ta:tlOVIl!iSitvo od neprijwteljeve oove&gt;te. Sa
sobom su povele 48 zarobljenih Halijana.
- sta ce nam ova bagra fasistdiika!? - protestovao je nelm iz kolone, Ua.ZavajuCi ne samo svoj stav
- da se Ilkvidrlirajru kao sto oni likvidiraju partizane,
taoce, nejaC.
- Ne, ne tako drugovi, ne rub za zub, jer mi necemo da budemo kao oni. u borbi to je drugo, suo na.
rod rekao: »Puska t i - pus~a
mi«, pa ·ko ·koga p:rije.
OvaJko, sada su uo nas'i zaJrob!j ici i mommo biti prav]orui "']tezovri. Da vict.lmo ko e od njJh faSJc&gt;ta, a ko
je m~bil]san. Medu nj.ima, vJ ecete, irma mduika i seIjilll&lt;a, casi&gt;ih ljucH, a fasisti
ib ,gurnilli na put zlocina - objasnjavala je Dragica.
.
·Kada su suigli ru selo predJoZ,ila je borcima da podele s"'oju veceru sa zwrobljenicirrna. Najvec\; deo b?Taca, pobedlnika u ovoj bOO!bi i -predstavnika ovog mteskog naroda, to je prlhvaoo prirod'Il'im gest:om domatiina, j os pobedruika prema :p obedenom.
· · Na bojisrou sru ostaJ!i Rade, Duro, Jovo i Vojo, '&lt;la wde Sita ce radlti dkupaJtori d domaci izdajnici i
da bi .;m; V'atrom ,iz svojti:h oruzja, Silorenruld paZilju od
glavnine jedinlca koje su odmicale.
lta\Jj ani i ustase SU nestedimdce .Jl'UCali. Granate
su ·treMale na sve strane. Jeclno zrno je zakacilo i Rada. Drugovd mu pniskaau, zele da mu :.auetave krv,
olakSaju rane. Vojo mu, ~medu drva s-voj.a pucnja, dovilikuje· po star-om c-mogor;slmm obJCaju: )&gt;SreDne ti
rane, junaCe! «
- N:i1j e to niSta, drrugoV'i. Uosta'lom, moramo i mi
da qsjetimo bitku! - smiruje ih Rade .i sti-ska zube.

Nai1od je bmotski doeekao •i odusev·ljeno .pozdravio
svoje barce, jrunake J brani1elje. ~ladi~ su traZili d~
ih !PI'ime u pant:iJzanJSke Cete. Borarma Je nu~ena n~J­
bolja hrana, najugodnJji sme§taj. Oduse:'•ljenJe ml~d1~
je za sve bilo pmirod!no ; spontano, ali Je to plenilo 1
kod st=ij"h !jllJdi, lskrusVJih mtndka. 0 t~e ]e s~~e­
tar Sreskog ·komiteta KPJ, Vojo PopoviC, . zabelezio:
»NajmteresaJI&gt;tniji su b~li stardjd lducJ;i. Toliko . s~ se
odusevilii bwbom i pobJeruom da su ' samu ht]eh ~a
podu u jed'im.ice. Mo:lida naj•svefll•lje llkove .predstavlp]u
Radule Ta.-adlo d Rlisto V!mkovic. Lmali su bar po 70
godi:na. Nasa pojaova u kuCi stamga Taraila .predstavljala je za njega ·slavlje. U r!l!lgovoru nam rece da mu
je ki1oz n&lt;Jkoliko dana krsna s]ava, ali umjes1o da je
Ceka sa onilm Sto je za njru pripremi-o - naJglasd da J~
njegova slava pobjeda nad fa5istima na Radovan-zdnjelu. ZJbog t:oga je .poze)]o da nas ugosti - kac na
S lavi«.
1

- Afenirm, sdmov.i moji! Sarno talko na:stavilte! Eh,
Sto me ova starost ob.rhvala te ne mogu i ja s varna!
- vajrkao se Sltari Taraitlo ,pre nego Sto s,u boroi krenu·
li ;z njegove kuce.

SEKRETAR OBLASNOG KOMITETA SKOJA
MJadi su i cwde od prvlli dana us1oanka, bas •kao
i u drugim krajevima zemlje, bi!i najborobeniji, od~­
ni rev:o1uaidi, uvak u rprvrim h01rbernm redoVlillla, na naJtezim mestima. MJaJde Hercego"Vlke su se prvri put u
istorij.i s puskom u ruci borile z~ zaj.~dnil\k;u s_lobo~u,
za SV1oju ravnQPravnost i emancr~pa~IJU. ~ve ]e ~'Jl~,
i de"Vlojke i mladiCe, trebalo ongamzov:&gt;ti, okuplJ';'l-1,
vaspitavati, UJsmeravajuCi nrj!fuovu ne~ernu· enev~IJU
na naj'Va.Znije zaJdatlk:e. U tom_e je D:ragrca, kao Si~OJev.
ka .; komunl9Ukinja, stekla bogata iskustvo: od ~mna1lid•Siklrh dana, preko faJkulteta, kroz borbe •do prve ;atne zime. Ona je, uostalom, pored toga ~t~ Je bila
Clam najmeg partij,Sikog rukoV'Odstva trel;nrr]'skog sreza mesecima biJ!a i sekretm Sresl&lt;og komiteila SKOJ-a.
pr{iffiila je u OO!ganizacJju mladih kOilliUlllis~a desetine
devojaJka i mlaruica, olouplj:&gt;Ia omladdnu u ~Vifasis­
rtiC.ke ongarrhlrzadje, vod:i!la •ih u b011bu, organi~ovala.. s
njima i ~a njih polilltii'lki rad. Krajem 1941. godme nlJe
bi.l!o ni jednog veceg trebdnj•Sikog sela bez orgaoizacije
SKOJ-a, bez ourllladmSiklh aJktiva, u cemu su Dragledne

53

�z"sluge blle nei:zmemo veUke. Ali, postojala je stalna
potreba da se 1sa mladilma joS vi!.Se rard~, da se OiSIPOsdbljavruju za to da u svaikoj rpdlici hudu Celni, da mo-

gu sami, samootah!o, odlluOirvati u sv,.koj prilioi. Velilm odgovomost u nome webao je da ponese Oblasni
komiltet SKOJ-a, a u njernru seikrreta:r, i odmaih se postaViilo pltanje ko na svojim leilima moze da ponese
taJko velik teret.
- Dragica! - rekao je, bez dvourrnljenja, Mi,ro
Popara, sekret"r Ol&lt;nu~nog loomilteta KPJ za jugoos1JoC.
nu Hercegovinu. To je Cestita djevojka; inteligentna je, eneng,t·Ona, li'evoluoionarna i vjerna IPartiji. Po-

54

znajem je jo5 sa stud&amp;ja. Sve zad311:1ke ]Sipunjava za
Zaroon.
tp,red!QgJU nije lbilo prigovora. Time je Dragica Pravka jednogilasno wa!brana za sel&lt;Jretawa Oblasmog komiteta SKOJ-a za jufuu Hercegovinu. To je za ruju bilo
joS jedno ve:tilko pr;irzmamje wli i vel·iika oibaveza ViiSe
- da cJlrup1ja mlade l&lt;Jomurulste u Ciuavoj ju1moj Hercegovillli, o~posobljava ih za lstor,ij~ millS'iJju koju
su, sa starlj:im drugoviima-Jmmrunls11irma, prewzeli
kao na:j1svesnij~ deo &lt;vC1g namda. Ali pored o!lrup1janja ~
mladLi!h, racHila je na SiJrenjru uticaja ·OTgana nove naTO/
dine v"asti. Uspes[ su i u tome bili neospomn!i: l&lt;Jrajem
decembra ~aibrm je diaidjaltiWld narodnooslobodhlaCki
odbor 10a Sll'ez Trebinj e. P,u:mlh sBdam decembars'lcih
dana pwtdzMSke jedinice su uspeSno Stp['eCavale proctor Italijana i UJstasa od T~reblnja i Dul:xrovtnilka ka BoleCi, gde im se nail1a2Ji1o sa svdlh strana opikoljen bataljon, pni cemu je llf1pnljatelj ]mao preko 100 poginulih.
Lastvan•ka ceta je u selu K.Ial&lt;u, bez v'las,titih gubitaka. rm]Srtilla snalb!devaO~u aut01ko1aJlu i Cetu divizije »M·art1ke(&lt;, U ViraCevici su pamtiiza'lli rmi;SrNl•i zaSt:itIiicu 56. Miu:solmljevog pUJ!&lt;a i, 'Sffill ostalog, Z"'''l&lt;mili
i 2 t&lt;Jipa.
Na slobodn:oj teriirbDDijd, u L31Slt,vi, odrian.o je sarvetovanje vOjiThih predstaJVlnilka .i!z HercegoviDe i Cme Go're. Odluceno je da se wskladtnjru srva dej1sltva, o cemu
Ce se Sava Ko¥a6eWC liCno brinruti. Fomn1(I"811J.O je· i opemtlivno rukovo1rus1t&gt;no pantilzaiJJslolh odreda za Hercego·
vilruu koje je clcJblilo zadataik da uSI!claduje dejstva par1Jilzans'k;lh odreda i clnu:gih jedinica.
S dmuge s~tram,e, sve v.iSe sru SttrCali, bili srve b~oj­
nij.i d. bul0nl1j,i. sve 1~dvojeDJi,joi od po!l(!reta i iz nruroda
ani Noj i sru biM protiv petokiraike, prorHrv r~o1udje,
ipriOtirv ob}ave nuta ·dkJUipalt10J:U, veC sarn:o za »Cistu bor1

bu i oOuvanje Sllpistva&lt;(, Cemu ni sami nLsu davaJli abjaS'lljen!ja. Cetnlid se bmo :irzdvaja:ju i grupiSu, u~ivaju-

Ci najsira ovlascenja izdajnika Draze Mihailovica. Cetnici nisu bili za borbu protiv okupatora jer ce pitanje
pobede, po njima, reSiti velike sile. Oni su Cekali samo
da u pogodnom trenutku zgrabe vlast. Ono u cemu su
bili nepokolebljivi bilo je - krvavi obracun sa Hrvatima i Muslimanima, za Sta se i vojniCki organizuju,
pa je tesko prosao svaki onaj Hrvat iii Musliman koji bi im dopao Saka. Uz to, zucl&lt;_alo se u narodu da
ani Suruju i .sa italijanskim faSistima, a preko partijskih kanala iz Dubrovnika stiglo je obavestenje da
su CetniCke vade sa najviSim okupatorovim vojnim
rukovodiocima u Dubrovniku potpisali »Sporazum o
saradnji u borbi protiv NOP-a«.

»Cetmdci nikruda neCe svoje oruZje oklrenuti pro-.trlv

itwHljanskih vojmlilka!« - sveOaJIJo su ,tzja¥JJ1i Cetnd.Oki
.j:za!bram.iai u Duibrovllllilk.u.
Poc&lt;lbl&lt;lom jamruaTa certmJici su U"!Pali vod pal'tizanskag bataldt0111a »LUJka V.ulkaloviC«, Cime su o11poCe1i otvorenu omuZamu bor1bu prOOiv NOP~a.
Ol&lt;Ujplj,~Li SIU neupucene i zatucane, cesto hlgov~&gt;rajuCi parole o &gt;)o6uvan!ju supstva, :tra1ja, krune, CaSIIlog
kr1sta«, a s druge srbrane SILl oouije Cllkirenru.Ji protiv sopslvenog naroda, slcJbode, prowesa i budiuenosti.

UMESTO LJUBAVI- REVOLUCIJA
Selo Fatnica, na putu od Bilece za Srtolac i Nevesitnje, ,uoikom zilme je postaolo znaeajno srediiste na~cJdnooslobodllailke borbe ~a jugoosto6ruu HercegoV'inu.
Tu su odrla~Vamd. broj[llJj sastaJnai, odnnarale jedinice,
stilzalle mnqge part'.itzan!ske »veze«. Ono Je bd!lo i sediSM
te cJblasnog pamtij1skog i 11'0ja:1og IUJikovrirustva.
J edmoga dama, I1el&lt;Jal&lt;o ,pred srurmralk, selom se pmneo gl"s da dolazi Petar Dr"!Psitn.
Ubrzo je p:red staru kucu, ilooju je otac Micra Popare polo1onio za sloolu, dosao Dr"!Ps'itn i sa njim devojika u polugradansiiDcJj nosnji, nasmejana, !epa, sa
ra\Ono pochrez3ll101lll 1oosom koja joj je nemillrno leprsala na ve1Jru. p,pOIIleJO se da je dosoa ca'k ill T~rebinjSike
sume. Gos,toljubi&gt;v,j ljurui su joj poill1.&gt;d&gt;hli da se odmori,
a· ona Ce:

-

Nije to

ni~]a!

Bila j e to Dragica Prarv1ca.

55

�56

Vee uvece sedeli su u toploj sobi, dogova;rajuc; se
kako da docekaju dclegalte iz svrlh kmjeva ovag deJa
Hercegovine koj[ Ce stiCi na va2Jno savetovanje. Si1ne
i hladne kap,j su dabovale pa pmwru, ail:i je unutra,
u toploj sobi, bilo ugodno. Da bi se skmtilo vreme pricalo se 0 S·VBI!l!U i svacemu. Cule su se i pokoja dosetka i sala, prepillcavam.i su kom&gt;eni dogadaji.
S vremena na werne bi odjelmula i pesma. Toliko dugo su u pr·ioi za&lt;trwjal&lt;i da petrolejka n"lroliko
puta samo Sio nDje dogorela.
- Ma gdje je Milro? - upitala je u jednom trenutku Draga drugove, tra±ecj ga pogledom po sobi.
Kada su joj re!kli da je odsutan rekla je da hoce
da 1m ga ma!lo »ogovara«. SluSaH su je paZlj,ivo:
- Jedn:oga darna, pOC'&amp;je koju godinu, pride rni Mira na ulioi u Trebinju. P.irta me, onaka poi-zdalje: »Drage, hoeemo li maln setaJti i pricati?« Pogledah ga pomalo i zafudeno. N~sam ga taJda dobru ni znala. Pomislih: ovaj, borne, hoce da aslkujemo. Slusam ga i stidljivo gledam, pa prihvaJtih ponudu. Ptl!itS&lt;tad&lt;Yh, a sta
blh clnt&gt;g~o: ja djevojka a on lijep momak. Idemo po!lalko, a Miro prica li prlca: »Tezak je, Drage, polozaj
naseg radnika i mdnih selj,ka. V.]chis kollko je trg~o
ca zelenaSa, poliHCara &amp;pekulanata .. .&lt;{ V•idim ja: niSta
od udvamnja, udruria moj lijepi saputni!k u poHitiku«.
Sv; se smeju. Smeje se i Drag)ica.
- Taiko wrnjesto asikoovamja, Milro m1 Je referisao
o poJ.jrtJLC&gt;koj situac1ji, i ·ro ne saano u zemlJi veC i u
svijetu.
Ki!kot je nadjacao udaJre hladme kiSe. U:to je banuo i Mira. Rekose mu da su ga ogovaraN, a Dragica
ga je, krud su je veC »otlkucaJ1i«, podseiHa· na tu Setmju.
Prilmlao je )~greSiku«, ali i rekao -da su svi i bili i ostali
taJkivi - svirrn S!Vojlinn biCem dklrenuti rev10lucijd, narod~
nom interes11, bez 1iCnog Zivota ...

POZDRAV MIRUSKOJ CETI
U selu Minmse, nedaleko od Bilece, dclavala je
Miruska pwfuan:ska ceta. Njena komanda se smes&lt;ila
u Zg)['adi ~eljezniCke stan.ice, a komandir joj je bdo Nikola Komnenic. Jedne januarske noCi, nekruko u sitme
sate, probudio ga je straZa;r:

- DruZe klo-mandilre, tiraZe te jedna cLrugarica
dvojica dmgova.
Srunj.ivi Nikola je p~ed ku~DI!' ugledao .tri s.~uete.
Zag!edao ih je prema sve1Jlu, al1 nJ:I&lt;oga od n]ih _rr&gt;Je po-,
znavao. Devojlka mu se preclstaviJa kao Dmg1ca Pr.av&gt;ica i zrutraZila pmtnju do Baljaka, jer sutra moraJU
ooti u Fatmdci. Komrumlir N~kola je vee bio ooo njeno
ime, pa joj je oclg)Ovorio da to nece biti teSko. Por:udio lh je da pred·ruhnu, a lmda su sell rekao je:
- S~grurno sd gla!d.na, Dragke?
- Veruj mli, Joomrundire, jesam, pa daj akoo sto
imate, a znao:n sigrUJrno da nemate od·veC ni za -se.
Jedan od boraca je doneo malo kajmal&lt;:':' i ko:r;md
je6mena hJeba. &lt;?na je,, pak, .iz~ed~ .zaloga]a, [[J.r1cala
o uspes.ima d11ugili partl!Zaills'k·Ih Jedmiea, o uspehu na
Radovarn-Zclrijelu, o prilivu novih boraca.
- TaJko mste i jaca nasa narodna voj1ska, drugoVIi - oduse"lj eno j e zakljucila.
Sv&gt;i borci su je pazljoi'"o slusali i rado=rulo posmatra1i. A kako i ne bi: Dragica je bila jedino zensko
ime koje se ~pamii:n.jalo u ovom kraju medu org"!'iza;
tori1ma UJsrt3111lka · svi su o njoj sliuSali i dosta znah, all
ju je mrulo ,Joo 'oct nj&gt;lh ranije sretao. A bila je i izrazito lfi!Ja devojka: sa zlatmo~smedom kosom, prepJa.
nula od srtl'nca i vetra, viJsoka i vittlka ... Dok je govo·_
Dila skinula je sa glave sal. Na nogama je lmala bele
vunene Carape i opanrke. Volela je obi!Cne »hercegovaOke« pJetene 01panke, jer je u nji1ma hoda11a kao SJrna,
!aka i skokovlto. P&lt;reko krankog ka,pwta je imaila pis·
tolj na gajtarnu.
- Kako ova Dragica govori a nlgdje da z~pne:
post joj njem! - sap&lt;UtaH su bocci, diveCi se II!J6UO]
pojav•i, lepoti, recltos11i..
Po:fulegla je u rutrazari, jer druge nije bilo. Swazari iz siabod.ne smene su joj uStUjpiH lezaj. Ustala je u
zoru, bez poC&lt;iJva. U pmhJ!adno jutro odredeno j~ neWlko boraca Milruiike cete da je prate do Ba!Jaka,
gde ce je pr;lhvatiti i do Fa:tmice odvesrti balj":~ki par•
tiizami. U Fatmiai je zaJkruzaJla veliku klonferenC&gt;JU zena
i nije htela ni po koju cenu da zakrusni. Na rastan:ku
se po~dOC'avila sa loomarndi"om i svakirrn bOOC'C"'r:. Ruku
je stezala !lllWSkd i svakome gledala pravo u oc1. Kada
je zamicala iznad Zeljezni,Qke s:tanice o~en~ se i ~a~
hnu)a celtj koja ju je pogledom pratila 1 zeJeJa ]OJ
sreCan put na struzama bOJ:1be.

ST

�RADE SE JAVLJA SA POLOZAJA
Dok j,e Dra!giea, baveCi se, uglavnom, politiCki1m
do sel:a, od Cete do Cete, oodru.Z
i pqpreko jugolstoenorn Hercegovinom, njen bcrat Rade j e blo na polozajlirrna. On je blo po.!Jiti6ki komesar,
a Vojo PqpoVIlc kounaJUdaJUt sek1lom Tcrebinje-Dubmvnilk, gde 'ffil se n~estaJno voclhle bovbe. 0 bratu jedinou Dragica se dbwes:tavala uglavnom iz njegovili vojnih lzvestaja koji su stilza!li prurtljrs:kJim ru:kovodsUvilma

radom, »letela« .Qid sela

na terenu. Iistitna, on je piJsao :fs!&lt;JljuCi:v:o o bo:ribama, ali

58

je i to bilo za nju dovot!jno da dakuci ono najosnovnije - da je ~iv i zdrav.
Ttre6eg februa&gt;ra 1942. stliglo je od komesara Rada
poduze pi~mo, namen:jeno Operativ&lt;nom s:tabu za Hercegovinu. To je tilpicoo "l"ojni izvestaj, aJi je iz njega
•sestra mogla da vi eli da je Reade dobra i da j e na tom
podrucju pot!il1Iicka situaailja Sllle bolja, sto j.e Dragici
bhlo doVIoljno za i!Sililrusko mdovooje. Evo izvoda iz tog
i:zveS,taja:
»1. Dvadeset seSilog januara 1942. godine desetina
PovrSike cete, koja se nal,l!a u zrusjedi na put Tlt"ebinje - DubrOI\l[lilk, ot\Oorhla je vatru na dva 1li w:na automobila lwja rnsu htjela da se na poziv za tave. Tom pr"lflrom j&gt;II'Vd ant10 je wsp:io d&lt;i rnna:me,
ali je nalkoo dva&lt;1lri ]&lt;J;lomevra, us1jed kvara, zastao u
· bllzlni n"'!'rijwtelj1s'klh snaga, "le se nlje moglo :priC:i ..•
Drugi au1Jo je umJSiten, posto su pm!hodno dilJiluta cetiJ:Ii toCika, aJku:mu:lator i sdediSta...
2. T1rt!dese1Jog januara jedna desetlna Po~~~rSike cete, i&lt;oja se nallazhla u zasjedi na pu1Ju Trebinje - Dulxrovm!ik, pmlmorala j e vatnom i:z pusaka j edan luksurzni amo da z&lt;istane. futnloi su legi1imisaa:Jii, pa ka:ko
meau njtima nrlJje bhlo nikakvillh sumrrrjivih lica, kao Sto
nirje bio s:urmnj~v ni sam Sofer, Do 'S'll svi puSteni. Tom
prill]kom je zaipilijenjeno: 515 •komada jaja, 40 komada .pomora'!lldi,ii, IS komruda sapuna za pmnje, 4 prazna dZalka ... Ovo je sve, po ~j£wi samih putnika, i:Slo
"a ItaJljane.
Pntnioi su dali 400 clinara dohrovoljnog pil:iloga
partlzanfuna kao borcirna za namdno osloboctenje.
3. 1Prvog ovog mjeseca 1postavljena je zasjeda na
;putu Trebinje - Dubrovnik (Radovan Zdnijelo [ Gluha
Smokva) od partlzana Povrske i Dzivarske cete. Oko
12,30 saljj naisla je kdlona ad 6 kaJmiona iz Dubmvnika. Kaan i!Qnli sru os,~aH na dalanatinrskoj S·Urarrll, a voj.nici su pmduzili .p~eSice ka Trebinju ...
1

Rezu11art: bo11be je: preko 30 mrlv'ih i ranj~ i~a­
Hj,;nsJ.dh vo}nilka. Om koji su oSila1i kod ka=1ooa Jav.ili su u DtJbrovnilk i doili je pojaeanje od oi&lt;o 30~
vojniloa, koji su tJ~pje11 da u kamione ~tllpa&gt;JU po~­
nulle i ranjene i odv;uilru &gt;h ~a Dubr~. Borba ]~
1Jrajala do noci, a u 1JC1ku. n~OJ, od 9 1 po do 11 satl,
n"'PIPljart:elj je tulkao artil] er&gt;JLS!k?'fl va:nr,om n~e polozruje ... U 1JokU bori!Je cula Se Viika o£1mra ID]l SU goHili '"ojiDiike sllom u b~ i S\P&lt;f~aval~ eventJua1n~ predaju. Sa n:ase strane Jedoo pllliPtliZ:JJn Je laJko ran]en u
ru·ku. ..«

•

."

••

.

.

Komesar R,;de Ilravica o seb1 11cn:o m]e p1sao n~
reoi. CBJk se lz njegovll~ ~esta!ja ne viJdi m t~ da li
je uCest;vovao u ~iun okn:sapma. Alh to su on~ kop su ga
pdZJilavatl.i ~ali pos111e ~dbro. Jer .~~ar Je bi? uve!'
med:u pit"V'IIffia, u prii!OJ borbenOJ ii'I1IJU. ~ruto Je n~J­
bolje i zmao •sta se tamo dogaaa, t!mkvo Je ;raspolozenje kod boraca i u narodu.
.
Prl'1i mestruj jos n:lje bio ni stigoo do Qulerail'ivnog staba, a oo je ,poslao i ~ru@i, 11. f&lt;Jbruara 1942.
U njemu je i=edu oSillalog, p&gt;sao:
» 1. p,nllikom nliiP"da na voz ULS!kO!Plie Hum zambljeno je 33 Jita'!lj:JJna, kloj1 su SJP'l'~edooi za Zubce ...
2. p,pillJ]kJom na11mda 9.. "'"Oil'! mJeseca.. na voz Uskoplje - Zel."':'iika za&gt;rdb!JenO Je ~? It~lJa;na, od ko}ih su dva oflcrnra ... Italiijam su bll~.ran]ell';, r.a su _danals upuCeni, sa piismom, prel~o nasthv•polozaJa u Ltali~ansku komMIIdu u Dulb;r0111nmku. T•raz'li smo od Italijooa da dndu da pokupe mrtve i da ne. ;prave r"'P;esalije... Ovom prlliikorn bHo je 25 It.alfrJana ~11tvlh.
Za.plijen:jeno je: 41 qmSika {5 pe&gt;kvar':"ih), 4 puSikomltraljeza (2 pokvarena), 50 do 60 bombi...«

U DOBRICEVU, MEDU BORCIMA
DdhriCevo je seLo na desnoj abali TnJblSr!jke, blizu Bilece.
.
T1alko se zove i mautalst1r, .kojd se nala~m u se.llll, na
vrhu brezuljika, podllgnUJt negde u XV! veiD:&gt;· U feb':":
amu 1942. olkruzavallo ga o[')ooelo dtrve~e, a JIZcla~le .~1v·1

'ka,men. Dole i ni!Ze je kao ogleda!lo b1!s.1Jra Tll'ebiiSlnJ'l!~a.

Tu se nalwzio st,;b Bile6kog partlz,;nskog bata!JO·
na sa grtllpiOm boraca. Osrtali. b5J!rci sru JJU:It na poloZa)i·
rna, dliZ pula 1i pruge Trelbll1Je - BI·lec.a, ?stva;ruJuci zapovest da nepriijat&lt;Jlju ne treba d:JJtl m m!IThute
mira.

59

�~ Odatle je,. samv pre drva dana, klrenuo na nove
zadatke rnlacli, odv;&gt;znj Dalro Putica, pootavljen za
komandanta Qperwt1&lt;vnog staba, za juznu Hercegovinu., Drugo~ su se m,grlili sa njim, pozele1i llliU ratnu
srecu.
panas je st1g!a .'?bavesrt da im u posetu dolazi ne!&lt;o orz. obl~g pwti]'skog rul&lt;Jovoclstva. Ubrzo se i\ulo
1 ko ce to bi1r:
.
. - DolaJZi nam Dragica Pravica. Neka se J ovo sprem'l za razgovor.

. Taj zadatak se ?dnoslo na Jova Vujno¥ica, zamemka .komesara bMalJona. I dodali su:
- ¥odi ra-Cun_a, ?ju ~ve in:teresuje, pa da te ne
nade nespremnog, anace tesl&lt;Jo tebi.
. , J.ov.'! se malo zamlslio. Za Dragicu je ouo, ali je
~1cno n&gt;Je porznavao ..~ao lsk:usni partijslci rukovoclilac
1 oCvrsnuo bora~, IDJe se nilkog bojao, nilje ni .Fmao
rarzl'?ga za. ~o, &gt;~hl se u ovom slucaju, kao i obicno u
Eakvlm pr]likama, r:rlr&gt;!emao, rarzmiS!jao, ;pravio bele.
ske. Istov~emeno, bro Je radoznao da vidi ru Zenu cuvenog bOI'Ca i partij•sl&lt;og rukovodioca.
60
Kad je dosla u stab srdacno se sa svima pozdravHa i Z"ftJoeeJa nepasredan razgO&lt;II'OI', kao da su srtari
~nanci. Govo"'ila Je o akcijama koje su irzvedene, pozelela da. obaveS'tr .~?rce o USQJe~~a njiho. · d•rugova
u S'Wse,&lt;:lrnm po_clrucJrma. To su JOJ omogucih A ona i
kada Je govom•la o teSkocama na licru j e z riavala
osmeb kojri je ulivao snagu, veru u 110 da ce se sve
te!lkoC~ s:-vla~ati, da ce bi•ti nowh pobeda, sve eCih ...
PazlJ•Ivo )~ sLusala Jova dok ju je detaljno ~po­
:mavao sa P!"l!ilkam~ n.a _poclru~ju koje je S'-'Ojim borb:una &gt;&gt;J?OJ.o;L;'ao" ~lleok1 bata!Jon, o ra!Sipolozenju Ijucl1 u po]eclioum selima, 0 mzanju boraca.
- A da li u sela ;.dete cesto, ciilllZe Jo,o? Da 1i se
narr:o:!_u ~ovo~jno .cest~,- jasno d detaljrro objasnjava
P?}IbiCka 1 VOIJ~a .S]liUaCIJa ~ ko tO cini ilz st!illJa, poimelllCilO? - ,Z"lP11lkdvaila ga 3e Dmgica.
. ~actne.n:tlk-·~om~sa~r~ je tiznosio svoja videnja. Mi~h~ Je. da s1;1 ~a ~ tacna, verovao da dobm rade, da
]e 1 UJego;' 012J;'estaJ polipun. A ona je, opel, posotavljala nova p;tanl~· uz obavezne svoje komentare:
. - Ne Slffi'l•J~mo- s~ .zanositi samo vojllliCkLm uspjesrma. Ponrebno Je rad1t1 sa onrladlnom sa zenama djecom, eto - sa cijelim nar:odorn, aLi, stalno up~rno
.paometmo.
·
'
'
.
!';o•le sastooika su klrenuli da dbictu man,stir. On
Je. V1se puta s~radao u svojoj dugoj i bumoj istoriji,
all su freske dosta dobJ:"o oouvane. Mnogi su tvrdi!i

da one prech&lt;&gt;tavljaju i weclna umetnicka dela. 0 tome
je· Jovo g:ovocio Drag;ki, a i ona je o tome, videlo se,
dosta omala.
- Vidite, ikako su kaluder.i 1l!llljeli da zive. Ovdje
im je bilo lidepo - sal~a se Dragica, dok joj je pogled setao nelrud po d'V&lt;l'risbu, kao da je nekog trazila, ocekdcvala.
Nel.oo je zuonuo da je ona o"de, sem ostailog, dosla
i da wdi Doka Putrlou. 6uo je, crece, da su njih dcvoje
vereni, u Sta nd1je ltOn:o stgurffil, jer je to sam:o Cuo.
Oni koji su to culi pozeleli su i da je tai\no, jer su
Boka znali kao ces.tlta i hrabra coveka i l&lt;omanddra
jos iiZ akcije na Radovan-zoolje1u, a o Dragici su culi
samo naj-lepse .
Dragica je rarzgledala selo i okolmu. Svldeo joj
se kra jolik, iako j e bio februar. Ali s uma ruj e skidala
rMne brige:
- Zao mi je, rurugovi, suo ce i vaS bataljon morati da napusti ovako lijepo mjesrto!
Doma6ini su se SIITle.Sikali, ne tugujuCi Sto Ce tako
bdti, jer ce se slobodna teritorija proshriti
. futog casa zamenlka komesan;a je jedan horae p&lt;&gt;vukao za rukav. Ovaj je zaSI!ao, i,;makao se.
- Ubijen je drug Dol&lt;o Putica. Cetnioi su ga ubili u Ljubonriru. 0 tome nil&lt;ome ni rijeCi. Upoznat je
samo komandni kadar.
Dragica je obiolazila Dobvicevo. Razgovara ponovo sa boo-cima. Hrab.rila ih, .prilpremala za nove okrsaje.
Odatle je klrenula na nove zadatke. Jovo se nide
usll]dio da joj saopS!i vest o Dokovoj pogj;brjli, rezonujlll6i da za takvu vest, uostalom, nilkad nilje kasno.
Svejedno da li su bdU verenici iii ne - bil; su, slgurno, pravQ l.rorniun~Siti, poWJdani i blisOOi vojnici iste
re-.o1ucije.

CRNI OBLAK PUN GROMOVA
Bas tlh dana je, na sastanlkru u Lastvi, anali.zirana situaolja u trebmjsl&lt;om kraju.
- U Lj&gt;1bomiru stanje nije nwjbolje. Tamo rooramo hiui oprezni - upoznavao je Luka Vui\dnic. Cemici ddZu glave.
Dmgdca je dJrugacije m]slila:
- Nemoj tako, drute Luka. Mi se u Ljoubomirce
moZemo pouzdati.

61

�bwlv se v~se dvkatza v valjamosni i jedme i cfumge
ocene. Dragica je 01s1tala PJ:ii sv:ome. Lsk:uSI11Ji ratmik Sa~
va KovaCevrlC, lrojl je prilsnJJstJviovao sa'Sitantkru, rekao je
da je s~tuacida »dosta dolbra, ali ne i idea:lna«.

SluCaj[]() je Smra izaSalO varn, ali je Dren ka:snije
uleteo kao pu SCam.o zumo. Vil'ata za njim su tresnula
1

62

svom_ snagom.
. - D.nl\gJO&gt;'i, nmjen je Majo Benderic. Mu6ki ranila }&gt;ipeta kolona« u Ljulbomiru na!Seg d.Sitaiknutrog horca!
- Ma? Maja? Na8eg Maja! - zahrruto je irzlustila D.ragica, sada sprremna da don&lt;Jl&lt;le irzlmell!i ocenu
o stanju u Ljubomi!l'll.
- Diltligovi, bil]j smo ;pog]feSrr!o in~orm1sani o stanju u ljQ]b.omJimskom loraj,u - b.rzo se ipl'ilhrao Sava
~~ace~c. Sad nilj e prilika da se jadamo i p!t"ebacuJemo jedno drugom, vee da kaznlmo izdaju.
- J,oo nismo ni :pocelj V&lt;JI]ke bi1Jke a vee gubimo
najbolje drugove - Q!J001ceno i za!brilnuto se oglasila
Dmgica.
Svi1ma je bilo .teSko, ali Sill ratni uslovi nalagali
da se i trul&lt;o ll&lt;jpovoljrrii iJzveiitajli prlmaju pdbrano i
razumno. Lpa!k, D.rag±ca se nije mogla 112&gt;&lt;kzati.
- Treba 1ilkvicli,mti 1Ju bamdu. I to odma!h! Dro-

ge nam nema.
TeSkn se ffilk.i:la s 6linjenioO!Ill~irrna ~dajnilka,
iako je OOLa srvesna da su gubici n
· ovnos1t na Sta
je, uostalom, i druge UI)Yozoravala. Za n ·u je s~a:ki. borac bi.o deo zajetdniOkog bi Ca, nezaunen 'iv rojnik revaluolje. Dna je C&lt;&gt;S&gt;to ponavljala:
- Svaki oovjek nam je d&lt;ragocjen!
F'ola casa kasn]je s&lt;VLgaJo je lruniLr &lt;ilz Za"IOa&lt;'la, kod
Biiece. U najik!ra6ell11 je dbavestio S.avu da lta]ijamd pripiremaju nai)Jad irz Biieee preku Zavoda - u pr:wcu
TnJbinja.
Na tu vest IDO'lllandanrt:i bata!lj ona su odmah ustali
bez komarr1de.
- Za vas Je dogovor zarvrrSem. - rekao ilm je Sava. - Na fOJorut, dra.I!JOW, i drzite se kao lavovli!
!'Joodor olmJipatonsikJh sn.,ga je sprecen. F'.ored vece koHcine ]a!kog oruzja paDtizani su za,plenili i dva
t"'!'a.
Dok su delov; jedinica jos drzaJ!i pdlozruje u Blranom Dolu, jedmog r:mog juto:a predstraze su pit"lmetile
gDUI]YU ljucli looja se pit"eko smezne visoravni probiljala
ka linijL Sta;reS&lt;ilna preds·.traZe je izaSao da vidl o Cernu
se rad•i. U dalj•ini je pit""'J'OZI!lao SaiVIU Kovacevica.
- B~o je s·trasan. Namustiv se! ~ao = i oblak
pun gromova! - seCa se to,g sUJsreta Ltuka VuOitniC.
1

OnulJeni komandant mje mogao da se pomir~ sa
isti.nom da su Cetnict ubih i poprularnog rukovod'roca
Doka Putiou.
Dragica j e iSla sa Savmn, potresena i tru:l.na. Od
Lastve do Branog Dola n}ih dv:oje su, .sa malo.I? prat-·
njom, putovali celu noC, mada ta udalJenos.&gt;t nilJe. i,!lk?
veUka. Na Branom Dolu su se samo kratiko zadJI1rzah,
a onda Zurno otiSli dalje. Na sneZnoj belini dugo su
se zapaZalc naoCitc figure Save KovaCeviCa i Dragice
Pravice.
Branko Sotra: KOLONA

63

�64

ZuTi[a je u LjubO!Illlir, ne sluteC:i da ce i sama, sa.
mo nekollko meseoi kwsnije, nas1Jrada1'i bas u tom,
slobod»rsloom lorojru, od ruke doma6ih irzd,jnika koji
su ubHi i Pmiou.
»Kom&gt;mdant OpmatJiw10g staba za Herce!J(l'Vimu,
Doko Putica, ovc!Jje je dosao da pomog;ne u sredi¥anju
politickih pl'llika, pa i da pdk!uSa da ceiJniCku g1Ilupu
prldoblje za saradnju sa pwtizanimla i boi'bu protiv
okupatora&lt;&lt; - piSe lvo JenkiC u knjfuzi »Hercegovina
u NOR"'Iu&lt;{. &gt;),Smarbrallo se da Ce 001 svojj.m a:utorittetom,
posebno kao alolliw:ti vazduhaplOVill!i karr&gt;et»n bivse jugoslovenske ¥ojlske, uspjeui da uhljed:i zavedene !jude
da stupe u partlzan~e jedlnlce, da iml dokaze kaJko
seljaci i nemaju drugog puta za svoj bo1j; zivol«.
futica je odriao kanferendju u Domasevu. Raz.
gov»rao je sa mogim LjllUbomiJrdma. Ve6ima je prihvatila njegove »rgumente. A:li mu se zestoiko supTots.taiVilla ce1lnicka gl'U!pa Sava Kovaca. Sutradan je Putica kretllllo pnJko sela zdrij elovica, sa zamj enlkom
komMJJdarna par1Jlzan&amp;kog bataljana Tr1pom ZotO'Vicem.
Nlje htio nlkakV!U pratl!lju. ISH su sQobodno. Ali je
njegovo kretanje prwtlo cetniCk.i kolovoda Sam Kova.C.I21nenad!il:i Sru ga na ul(l!Zu u selo ZdrLjeLo~ri'Ci i mucki, k»menom, ubili.
fudaJjnlika Sava Kovaca po zava!la je samo gru[pica Ljubomiraca, dOk je ve6ina ljludi i&lt;Z ovog kraja
tada hila za bODbu pmtiv okUI])Mo i s¥ih nj.iho¥ih sa·
~"cmika. U tollko je i Dmgiclna
cena o poli1lickom
stanju u Ljubomim Mia tacna, ali joj je to hila slaba
s"tisf»kdja, jer Do'ka Fwtice vise nije bilo medu saboralma, !ito je nju teie nego lkog pogodilo.

HITNO NA FRONT, DRUGOVI!
Nakan tog zlocima cetnridi su se raz!bezali, ali su
neki pohvatani. Hitno se sastaJo narodni sud. VISe
njih je osudeno na smmt. Odluka je odmah, javno, lz.
v:r.Sena.
Dak je trajao obraeun sa cetnii\klm kolovodama,
pocelo je &lt;&gt;loupljanje politickih akltivista. Stlgli su pozadiOJJski radnici, poHNi\ki komesari i komandanti jedimca. Podrobno Sill rae.motvli poli&lt;Dii\ku i ¥0jnu si tuadju, Wkazujru6; na cetnii\ku i:zdaju, koja se prikrivala
paro[ama o tome k»ko jos nije vreme za borbu protiv OlkUipatora, kako bovbu 1Jreba vod]ti za SI'ipS1vo a
.ne za bra,tsrtvo i ravnO{l&gt;ravnost svih naroda. U svom

delovanju cetnici su se, medu1Jim, korisNli pred n"rodom i nekirrn greskama ustanika, zbog cega je ukaza.
no na potlr~bu viSe ela9ti6nosti i is&gt;tanCaniji s1uh za
promene koje nastaju u razvoju dogadaja, u shvatanji·
rna !judi.
- Mi im»mo velike wspjehe, ali ne smijemo za.
boravljati ni na greSke. Neke, koje smo imali, ne hi
smjele da se ponocve, imace cemo !jude odbiti od se.
be, od borbe.
Savetovanjem SJU, na~meniCno, nukovodiili Mira
Fopara i Sava ~ovacevic, Dragica je sedela izmedu
Save i Petra Draps·lna i pazljivo pratila izlaganje svakog govomnlka. Traiili su rec i mladi komunlsti.
»Nlk,k'Ve bole6iva&amp;ti prema lzdajnicima; oni su
jos gori od okup,1Jora!« - hila je njihova ocena, holje reCi zahtev za energiCan obraCun.
,
Na DragiCinom lieu se pojavio diskretan osmeh.
OseCala je da su to &amp;tasaJH novi borrci, 51meH mladd poli1tiCari, iz Cega je zakljuCila da je njen rad sa mladlma bio u~pesan.
Na odlasku, Dragica se, po obiCaju, pozdravila sa
svima. Posla je siguma u to da se cetnioi, sada proredeni za glaVe kolovoda i sabijeni u miSje vupe, viSe
neCe oglaLSiti. M1ladim komuni·stima, koji su pokaiZali
punu zrelost i spremnost da istraju u bovbi da se bez
milosti obra6rmavaju sa izdajnicima - najCvrSCe je
stezala ruku. I, kao i uvek, nije zaboravila da upozori
na brigu o po!iltii\kom i vaspltnom radu sa mladima
kao glavnom snagom revolucije.
D.Zrlrvansika paJPtilzruns'ka Ceta trulrode se ohra6unavala
sa doma6irrn iC~~dajniclma. Neko!nko cetnickih kolovoda
je uhvaceno, a jedam je u~peo da pobegne. U borbi je
pogi111uo i vredan i Stmeo orn1ladimac Dar,ko UrliC iz
Dubmvnika. Sahmnjen je su1Jradan, na seookom groblju u Poljiou. Borci su se postroj1lli Olko gJ'oba, ispred
mase meStooa.
- Nema rijeCi ko}illll.a se moZe itSkazati naSa Zalost za drugom, za m•laJdim junakom; nemoguCe je
naCi rije6i za ve1i,Cinu i·deala za koje se on, drug Dar~o, sa svima naana. borio; nemoguCe je na6i re6i osude 2l3 cetniCku izdaju - dostojanstveno je govorila
Dragica.
Culi su se jecaji, potekle Sill suze za d•rugom i
borcem. Onda su odjeknuli zvuci posmrtnog marsa.
Svi su pevrui tuznu i wzbudljivu pesmu koja hrabri,
opominje. To je hila P'rva Zrtva i Zalost ave Cete nakon viSe uspeha i mnogo radosti. I dok su barrci s~­
hranjivali svog druga, Italijani iz garnizona u Treb1·
5 Draglca Pravica

65

�nju sru narcfu'-aH, sa Cetniicima i ustaSama, a topovske

granate su pa;da&lt;!e oko grdblja.
Borci su ':i\ur1ili na front. Sa njoi&lt;rna i Dragica.

IZ NEPRIJATELJEVIH IZVESTAJA

66

Usta8ka fuoma;nda u T'rebillljou gTozm:ica'l'o je sastavljala ]zJveS·taje o pr.illilkama u ovo.m k:raju, bojeCi se
da&lt;ljeg toka doga&lt;la:ja, osec"(juci snagu naJnoda, moleci
pOimoC sa svilh SIDrama. Boje6i se »o.drrnetnika« i »band:i((
i u zelji da sto pre clob;jou pomoc biJo sa looje strane,
neretko sou u&lt;vecaval; bmj prlilpad&lt;&gt;lka p-:izaJnstk!iih j edillica. Ta;ko u svom ;zvestajtU ad 9. mamta 1942. stoji:
»1. P.oclroucje ob6lne Lasltova i podtrucje oru:Znicke
posctaje LaJstva Csa!da napusteno) ugmzaNa loomunisti6ka banda na celu i pod V'00S'!V1om Save KovacevJca
zv. »M:i!zaJra«, i·z sela Nudola, ob6itna Graihovo - Orma
Gora. Ova banda se g,uslo~i od, po pni&lt;lici, oko 1.000
odtmetnilka. Svi su loomnnisti ...
Ova baJnda ugmzava zeljelllliCku prugu Ttrebinje-

nas sa stJrane ilsti!h nd1Sta nije podluizeto da se S1tarnde
rpopravi da se odmetJnloi otjemju i podrucje lootara
oCiiscti ... UmJesto da se od nje:nog clola!ska sta;nje rpo·
rprav,i, ono se pogorsallo. Jer, do njenog clolm'&gt;ka put
Trebinje - Dubn:wonilk i ze1jellllliaka pmga Tlr&lt;lbiin!ie Dubrovn1k b:i;li s.u nesmetamd i stilgruJmi, a od njenog
dolaska Jlll'Omet (pUtem TTebimje - Dublrovmk je dlm·
sta&lt;vljen 1lbog i&lt;otrnunilst]i'lki'h a!kolja, a zeljee;DJicki piromet TtrebimJje - Dumovrrrlk svalooclnevno se uwoza&lt;va.
\';rse se sWine odmetrrricke pljaoke vlakova i ubijanje
naSi'h i sav~i1 0ki!h vojniJka ...«
Onda mdllba, jam za pomoe. l'ot,p]sani UlStaski
zapovedTIJilk iz Treb1nja je, na kraJju :iiZ'veStwja, Ulporz:o~
ravao i qp.om.]njao:
»Ovo Sltalllje je nepodmoS.ljJvo i alko se ono

produ~

zi imat ce V1I1l0 teskih i stetn:ih posJ:jedJica«.
S dmge stram.·e, jedinice .nove revoLuoionavne viojske, na&gt;daihmrne lj.,ba;v:lju naroda, sva!kodnevno su beleZile no•ve pobede i tako, sem osta&lt;log, prooobljiwale
snrah Lta!liojam.a, USitaSa i CetJnilka. Uz to, irzahrnni sru
nov:i naTodonoaslobodtilaCki oclbolri, fiormirani noiV'i bata;ljoni tpartizana ...

Bhle6a, na kojoj se uo:bCe ne ohaN'Jja p.romet ... I1sta

banda unistitla je hidmcentra&lt;lu u P.a;kesu koja je dava,la sv&amp;jetJo za TLVe!b1iroje i pogon vodoarpa na Vrelu
Oko ...
2. Podtrucje obclne Grab-Zubq; ugrozava konrunisliCka banda [JOd vodis&lt;cyom StpaJsoja Spaka, da!ka pmV1nog fwloulteta, rodom 'i~" Graba, kotar T&lt;rebmje .. .
Snwge o¥e ba&gt;nde b.mje 1'200 dto 2.000 odmetnika .. .
3. Bodlt'Ucje olbcine TreJ'\illlje i S=a, te rejon oruZill10ke pOIS'taje TII"eibiilnde, Lvarnica, Dobroman i RaVIIlo,
Ug'l"ozava fuomQIDi~1li6ka bai.da pod \Oo&lt;lstvom Rada
Pra;v1ice, bri!VSeg sudca irz BileCe, kotar Trebi'nje. Sa is.tilm je njegova seJS'tlra Dragica, koja je s1!lrSHa fi'loZ'ofiju. U njegoCIOoj bandi funa ve6i broj prvruka klomuni"
s1ta rl.iZ Hercego;v1ne, Orne Go..ve i OS!tali.h krajeva na.Se
drzave. Jadna ove baonde broji se na oko 1.000 odmetn!ka. Ova banda ugrozava ze:ljezniCkou pnug)U Trebllinje - HUIIll - Zavala, Rum - Us,kJqplje - Gmda
- Us:kotplje - Dubrov:nik, te pwteve Trebmje - Dubrovnilk i sru okl01icu .. .&lt;c
To Sto je PaveHC

Hero~g;ovim.u

»Stavilo« pod italiM

jllillSku vojnu llQ)Ta¥rU ni1je mu niSta pomogl.o. StavriSe~
situadja je biola jos teza. 0 1lome je ustaska komanda
iZ T.rehiDja ,p:iJsa•la:
»U m j estJu se nalazi save.zm.,iC.ka :iJtali!j a'!lska divilzi

M

ja ,Marke' sa ogromnim brojem vojnika, ali do da-

NOVE POBEDE I PRIZNANJA
Na zegulju, na putJu Lj.ubmje - Stolac, Si&lt;tnloki
i Ljublnjl,ki batalj•on su umistl&gt;i nemaofuu atUtokdonu,

Sto je nemaakil. ofi10i1r za vojllllU p;rif\ll!'edru, kajpetan Hajs?
ovako op·iisao:
»Oko 4 km iza Ljubilllja, na jednom platoou, lza
kam.enja!ra je limnenada atvorena vaotJra. Ko1oma se billa
ramuklla na oko 800 met'""'a i odmah j e dtabi!la vmru
sa desne .srtJI'Iam.e, ffiz n€1pOis1redrne blitzlline. Za -krrattko we.
,me ana je na ceJ.01j drulbini napa-dnuta, zatirm. sa leve
stram.e kao i sa Cela i zaCe~ja. P:osle troCarsovne boJfue?

i&lt;aJd je doslo dto opasnosti ad nescta;nka nrunidje, na&lt;redtnik Leka je sa jednim kotitma, po&amp;to je pniklu[Jti.o
leseve monoolkllis&lt;ta i motoclkle, &lt;izNtrsio prodor, pri
cemu je ddslo do dali'lh gublta;ka u ranjenfun i poginUJHm ...«

U tad bonb,i je unlMeno 12 nemackih karrniona, dtok
sou torvami cluvana koje su rpreV1020il&gt;i ,iz Ljubiln!ja Z8[Jlenjeni. Poglnulo je 27, r;mjeno 12 i za;rolbljeono 45 nemaakih vojnika. Z8[llenjeno je: 3 mltralje:za, 11 ;p&lt;tlskomirnalje:za i a;utomata, ako 60 pusa!ka, 20 pisto1ja i
Cetfri

s•

Tadli.os~tarnice.

67

�68

Sredinom marta u selu Betkovi6itma, kod StJoca,
prikupilo se toliko nemaCltih i itaiijanskih zwohljenika da je Operativni §t"b NOP o&lt;1reda za Hercegovinu
mOrao da formillrn. po1seban zarob1jeni0ki logor.
Krajem mwta kod sela Vlahoje, bli= Hilece, dva
hercegova6ka i jedan cmogorski partizansiki bataljon
S!PreCi:li su 56. pruk divi!Eitje »Marke«, oja6an sa 4 tenka
i ·Cetnicima, da W:ade ilz BilleCe. Nakon desetoCasovne
b011be n'1J)Diji&gt;telj je bio p.risi'ljen da se povuce, uz preko 70 mrtvlh i ranjenilih. Za taj dogadaj se daleko culo, a &lt;1rug Tiro je liono pohvalio tu akclju.
Poce~kom a;prila u gomjem Gatackom polju razbijen je cetni6ki ga1acki odred i oslobodeno desetak
sela; ostatak od oko 400 cetnika po&lt;VlUkao se i podvukao pod slout italijansko-domobranskih gal:1lrizona u
Avtovou i Gacku.
Uskoro je irzvrSen demonsrtradiVIIli napad na italijansko-clomolbr=ska uporista spo1ljne odbrane T,rebinja. Ita'lijanima su naneti velikJ gubici, ali je u toj
borbi pogmuo komandant bataljona »Luka Vukalovic« Majo Benderac (proglasen za narodnog heroja).
Za gru[pu Italijana zarobljenih tih dana vezana je
jedna zgoda u vezi sa babom Milicoon. Ona je doiila
u Stab i donela sdnu Rac1u neSto hrane.
- Sjedi, majko, da zajedno jedemo! - rekao
joj je.
Sela je, gledajuci ponosno u sina. A on je naTedio
da dovedu grupu Ita!ijana. Poceo je da deH hranu
d.rugovi•ma ,~·
zaroi:Jljenicima.

-

Kuk

sine, za.r ces i njih da hranis piletinom
zacudeno ce baba Milica.
- Neka, eka, ne brini! I to su, mi&gt;j,Joo, !judi odgovoJ'io j'Oj e, smeSkajuCi se.
- Blago ·eni s toborn sine, vazda li si mi smiren, m~ka srca kao u janjeta, vazda PTaviCan i poSten
i zmaS Sta hoCeS. Za tebe se manje boJim nego za
Dragu, jeT ona zna da b'-&gt;de i prijeka. Krv je predaka; sva je na onog djeda Ljublhratica sto se krv,io sa
Turdma. Ona je vatra djevoj-ka: zna da voli i da
mr.zi, okom da zaZeZe~ ri!jeCju da posjeCe, pa moZe da
prenagli, pretjera, a ovo vuCja V!femena, puna iskusenja ...
- Neka, majllm, neka, ne brini ni za Dragu ni za
mene. Tu je Partija da ni&gt;ill ne da pogrijeS.iti. Sarno
ti id:i ku6i i Cakaj nas, vratiCemo se mi, sigurno .. .
Pocetkom maja irzabran je Okru~ni komitet KPJ
za juimu Hercegovi111u, a za njegovog sekretara Dragica Pravica. U komitet su izabra!lj i drugovi Todo
i bijelom po acorn!? -

Kmrtovic, Cedo K"Por, TriJpo sarenac i Milerrko so.
tra. To je za Dragiou bllo veliko priznanje i jos veca
obaveza.

OFANZIVA »TRIO«
Pocetak m"ja 1942. bio je i=etno lep: weme topia, nebo bistro, zelenilo osvojilo, ptice neumome u
pevanjlll. Bilo je to pravo hercegovacko prolece.
SelD Zagora se pr1prema1o za konferendju Zena
sa oslobodene i neoslohod:ene teri'iorije juZne Hercegovine. Delega1kinje su pristizale, ka=jiU6i o veHkim
teSiko6ama koje su doZivele dok su se proh1jale neretkD i kroz nepri:ja1eljske polozaje - samo da ·bi
sHgle. Ponegde se moralo probijatj i nadomi&gt;k tiStaskih i italij an&amp;kih bunkera.
Konferenoi1ja je odrZana noCu, u S·koli. Uvodni referat je podneo Pwle KovaCeviC, a zatlm je UJZela reC
Dragica.
- Ova nasa borba je bltka i za slobodu zena, da
Zena bude ravnqpraVilla, da i.ma pravo na svaki posao ... Ne maze biti slobodne zemlje ako su u njoj
Zene robovi.
Delegacije se rulSIU ni mziS!e kada je stigao glas
da su ok~patt!ori i doma6i i!Zdajnici zapoC:eli novu, veltku »tre6u ofaruzivu«. Ranije &amp;u u ofal.lZ)i'Vama protiv
'Pantizana uCestvoiVali ltalijami i ustaSe, a ovog puta su
ian se .pridruZili i Cetnici. Svi su, noSenj rnrZnj.om, krenuH p.rotiv partilzana, i to u weme kada se u Herce·
govini pod Zi&gt;Stavom NOP-a bori'lo oko 10.000 bo·raca,
svrstanih u 8 udamih i 14 terenskih pavtizans,kih ba.taljona. Taka Sill stvoreni povoljni uslovi za na.pad na
Horae, jeooo od najjacih ustaskih UiPOri!lta i krupnu
kost u grlu pwtirzanfuna, jer je oko 1.200 ustasa iz
njega ometalo evrsce povezi'Vanje velikih slobodnih te.
dtorija Hercegovine, Crne Gore i Bosne.
Odli&gt;skom jaeih pi&gt;rtiz;&gt;nskih snaga na Borae, neki
delovi slolbodne tedtorije Hercegovine ostali su, meduti.m, sa mali'm Cetama, Sto je neprijatelj i1skodstio
i brz!1m prodorima oswojio dobar deo slobocloe teri·
torije, spalio mnoga sela i stanovniStvo masovoo intenn:kaoa.
Horae je pao mno irzjutra, 18. aprila, odakle su
partizani Nrenu1i u nove bitike, na sve Sl1irane. Redali
su se uspesi, ali i p!iolazni porazi.

69

�U b0111bi na pit]tu Nevesin:Jije - Foj1nica poginulo
je 60 a zambljeno 50 ltaJ!ija!IJJsklh vojnilka. Zau:&gt;lenjena
su 2 te!lka m]!Jraljeza, 60 p&lt;USaka i 60 to&gt;vara rame voj.
nii'lke oprerne, ve6ilnorrn odela i cebadi.
Jumohercegovaeklj oclred prodirao je na neosloboaene kirajeve jume .Hercegovme, s ciljem da pod
kontvolu sta'l"i zeljezm&lt;ilake evo11ove kod Huma i Us·koplja, dcJk: se drugi deo prabijao ka Konavlima, s cliljem
da irzbilje na mOOisklu dbalu.

Sedmog maJja na porurucjru AJV1Jovca pojacvilo se oko
1.500 Hali(jaJDa i 300 cetlnika. l&lt;Orenru•1i sru ka Upn'ilk.u
i Samoboru, ubidaju6i 1j~~&gt;de, pljaCikajuci kluce, paleci
sela, UJZ velilke sopstveme gubhke.
Od Mostara ka NevesdJnju grablo je deo ita1rjanske div:irzije &gt;&gt;&lt;Murtie« :sa 70 lkam1iona, 30 •motocilkla, Ceti!ri tenka. Borba je ces~o voaena p~sa u pvsa.
U clrugoj pOilovino m"ja italijaDJs'ke smuge iz CaJ)Jljillle ~oko 1.200 'I"Dj.nilka) takoae su se ukLjuC&gt;le u ofanzi'I"IU protiv NOP--a.
U sadejiSt'I"IU jedi\Il;ica itallljaJnskih dillfirLija »Kacatore dele AILpi«, »Manke« i »Murde«, ust~Sa i CetnriJka

70

-

poCeo je koncentriCan napad na ]stoCnu He:rcegovt-

ruu. Bo~be su vodeme bez predalha pu:nlh 8 druna. Italrj&lt;lJili i cenniC:i SIU u 25 sela '1J'allli ol&lt;o 1.000 kuca.
Italiijani su na planini Cemernici uniStJili jednu naSu
bolnicu.
Dvad&lt;lsetses~og rnaja .delovi lWNjaMke di&lt;vieiije
»Matr'ke«, Cetni•d i llll~tatSe ovlladaUi su La1stvorn, a od 31.
rn,;ja i de1om sloborrune teritorije imneau Treblnja i
B]!ece.
TreCa neprijateljs.ka ofam=ziva, ta}no nazivnna »Txio«,
S\Ve vi1Se je ~ra:Zav:ala StVidje teZiSte u dejstvi,ma na
ercegovi1ruu i Ca.mu Goru. Zama:hu ofam;irve irtaiJ:1jan. faiSifs1:a i USitaSa znaCaJjno su dqp['.ifneli Certmici,
su ce1o proleCe, uz svels,t.ram.u pO!ffioC J,taUjana,
su pa111tirzarr:ti cr-artovali, radiH na uOvrSCenju svrojih

ka.

1

JA SAM KOMUNISTA!
Otkoad je !POCeo u&amp;tanak ova je bhla nruj,teb situ·
acija. N&lt;jpDlja&lt;teLj je osva!jao, jedan za rurugirrn, delove
osldbotleme teritorije, pa!leOi i ZareCi, saJbij:ajiu6i narod
u '"begove. Zlbog toga SIU se hltmo sa~ta]j poli~1okd i
V.ojni l"lllk!OV!odiJoci. Dragi1ca' je s :ieluzetnam paZnjon1

sliuJSai]a uCe:smJitke u dilslkrulSiji, a zaHm je i -sama u1zela

�72

reC, onaka sk11omno odevena - u vojrniCkoj bluzi, sa
pistoljem na opasaau. Govorila je tlho, stalozeno, argUJmentovano:
- !mali smo puna u51pjeha. Narod je sa nama.
Neprijatelj cia sada nije imao u51pjeha. Ali sada nastoji da mus ra0bije, opkoli i 2lbije u uSiki ·kmug, sa
ma•lo mogruCnosti za manew'i1sanje ...
Izrazila je uverenje da se sa svim snagama rtreba
probljati u pravcu severn, prema Gaoku i povezati sa
Operativnian Stabom.
- Svi treba da krenemo za Bosnu, a odande cemo se vratHi oceliceni - bio je njen za.k!ljucak.
Dogovoreno je da se na ovom podrucju zaclr:Ze same mwnje grupe pootizana i jedan broj poliltiokih aktivista. Za n&lt;wrijatelja mwnje po,.muti borci pocice
privremeno svojilm kuCama.
·
Glavnina partiewnskih jedinlca l&lt;lrenula je u susret Vrhovnom stwbu Narodnooslobodilaoke vojske Jugoslavije, preko Gaoka, ,ka Zelengori. Ali ni jednima
ni clrugima n1je bilo lwko. Pwrtizanske grupe koje su,
ir.zo1Iovane i nepovezane, ostale na terenu, padale su u
TUke neprijatelja, a ista sudbina je zadesila i vise poHtiokili aktivista. Narod je bezao nellil.ano kud. Zbegova je bHo na sve strane. Plac i jooci su se razlegali.
Tako je bi'lo i u MioniClma, gdje su I.talijani zaposeli i Cuvali most na DraZin-Do1lu, dok su Cetmici
nadirali s druge strwne. stektanje mitraljeza i .i~ka
~opova cula se sa svih stJrwna. Narod je bezao ka Slivnici i put Mionica i Trebin}ske sume. Kalona lzmorenlh se tesko kretala.
- Dje su me&gt;ja cljeca! - mclilsa'la je baba MiIica, ne ,pomi!Hjaju6i na glad i mnor.
. Sa njom je u 2lbegu jedna od cerki. Nasle su se
u 2lbegu u Poljiou. ISle su ad· grupe do go:-upe, nada·
juCi se da ce videti R"da ili Dragicu.
- Marne! - presekao je babu MHiou poznati glas.
U susret irn je trcala Dmgica. Prepoznali su je
tek bda im je prisla u neposrednu b!i.ziritu. Na glavi
je imala maramu. p,rigrlila je maq,ku.
- Gdje ces, majko?
/
m
- A gdje ces ti, zalosua ~- ka?!
Urnest-o da cenku poJj..,bi - ujede je.
- sta je, marne, msto
ujedas?! - pitala ju
je, pokusavajuci da zadrZi osmeh.
- Bolje da te ja rubima zakoljem nego da te
oni krvnici muCe! - .i2lustHa je majk.a, naslu6u}uCi
jos vece zlo.

- A'H, ne boj se, marne, ti Ouvaj ~ebe, a ~e~i
9ta god bude - nece mi biti tesl&lt;lo. Nece me bol]eti.
Ja sam komumlsta ...
- Eh, klomuni,sta! A gdje je moj R.vde? --;- pitah
je maj1ka za jedinca sina, na sta joj Dragica nl]e Zlilala
da odgovori. ~pak, .procedila je:
.•
.
- Marne, rekla sam ti da se ti parz&gt;s, a Rade ]e
na sigur.nom mjesrtm. Ne boj se za nas dvoje, mi smo
sa dllllgovlma ...

CUDO OD DEVOJKE
Krajem maja, u jeku neprijate]jlske ofanzive, _Dragica je st1gla u rodni kn&gt;j, u zelji d~ :pornogne !_Jude,
ohrabri ih u ovim nevoljama. Posla Je sama u ]edna
ad sela. Domacin joj je izneo kafu, ali se ova nije ni
ohladila kada se na vratima pojavi domaCin sa
Cetnicima! Nije stigla ni da se okrene - a Cetnici su
je zgrabili.
Odanah su je S{]Yroveli u zam&lt;no~, u Zubce. Se~ra
Danica, kada je cula za irzdaju, pohltala je kod Dragice, UlPlaSena, truZna.
- sta je sesnm, sta si se suuMi~a?! - docekala
ju je Dmgica. - Nemaj da se sekiras; J?azi na 2ldmvlje na djeou, njili imas, u njih se uzdaJ.
' Nekoliko trenutalka kasmje itz cetniokog ZaJtvma
se zaorila sualma, partizanSika pesma. Oni koji su Dragiou znali i slusali laJkJo su .pre.pozn&lt;illi njen glas.
.
Zatv= je bio pun kwndidaJta 2la slllliTt, ali su se IZdajnici odmah okomili na Dragicu. Ona, pa1k, nioe yz~­
stlla ni reei koja bi ian hila od biio kalkve konstJ.
Plavokosa devojka dala je :primer neuiSitrasi&lt;Vog, hemjskog dr2amja kornunls,te.
»Svalki dam njezhniih rmlka ':' dui\mwnsk~. kazamati·ma IPredstavlja zwseiban ipOdvtiJg, rzasebnu tpriOll«
zaplsao je M. s·atra u knjizi »NBJsi heroji«.
.
·Pwrtizwnske jedi!llice u lstoenoj HercegOIVini JOS
su oilizava'le slobodnu terit&lt;&gt;riju, ali je i partizoosika
bolnica u ZviJjerimi kod BHeCe, i~mala sve viSe posla.
GlalWli lekar u njoj blla je Dwna Bjelica - Pecanac,
koja je pmvo ·iz studentske Iolupe krenuJa na prak~~
- u rodni kraj, u borbu proti'V okupato&lt;e~: U to;biCI
je nosila skronmi studentski instrui?-en'tan] - pmcete, makruze, neSto lelcJava, ma1o zarv.O.Ja.
U Zvijerimi je bila &gt;~rava« bol1n~ca, sa dve s~e

u kojima je na1mpmo oko 30 vojniC!kih kreveta. Tu ]e

73

�74

bHo dov:aljlllo zavoja, vlaJSti1a kuhiiJJja, onganilzovooo
Sllla!bdevooj e, a neolphodoo nameSt&gt;~j Sill sagr&gt;~clilli sa:
mi tSeljaci.
Sa odv:ijanjern n&lt;wrlja.telj!ske ofanzive ~rmldavima
el&lt;lsplazija se sve j"Sillije cula, a u bolJnioi Sill ranjen:ici stifza!li u srve veCem b.t1oju. Sa teZim ramjenicima
je stlgao i pomati mostaii1Slci lekar komumilsta Safet
Mui'kic kome se Dana veoma obmdova'ia. J edl!le veCerj u bolnirou je st1gao i Ralde P.ravica, po drugi put
nmj= od pocet·ka partizansl&lt;Jog vojevanja. Sreoom,
rana nije hila te5ka, ali mu je bilo neopholdno krace
leCenje i rn~11ovanje.
Boribe nlSIU prestajale, Nei0vesnost je hila sve veGa. SnaZan CetmirCki obruC se stezao oko Zv:i'jedne.
Cltav 'doo Sill vodene bovbe neposredno oko bolinice,
a naveee je oplooljena i zwobljel!la.
Cetnicd su odima!h poceli sa mucel!ljem, odbcojavanjem i ra/Zldva(jaJJ:l!iem Musllmama ad Svba, s'treljanjem
ranjenilka. Sve ~dtrave su post.vojili, i to u dve gW[pe na jednoj strani Srbe, a na dm~oj Muslimooe. Dolktor Safet Mujlkic, ranjel!l u borhi za odbranu bolnice, po cenu zivota nlje hteo da se od¥oji od Strba, oct
avOj ih ratnih drugova.
Vest o zatr.ohljavamju ra•njeni1h boraca pwt:ilzanima
je P"la k&gt;~o otmv na ljODtU ranu. OdluCili su da, caik i
po cenu da · svi izgimu, spaSIU SV'qje roojene dmgoiVe;
ne dqpu&amp;tajuci da th izdaj1rrici kolju i hacaju u jame,
C.etnici sru se, opet, veseli[·i P10&gt; brdima &amp;U no6u
zapali,li bmojne vatre, aglaisavali se pesmom, uriloojem.
Na brmu Sill se [prilk~plli borci za slobadiu i za!P"'hli se prrema Zvijerim:i. ~oloua je turilla koliil&lt;o je
najiVlse bilo u 1j!Wd~loaj moci, saano da bi S'blgla da
spase SIVoje ramjene dmugove.
·
,p,red zorn su '}edna /Proleterska ,(;eta ,i oveCa 1grupa
herc&lt;&gt;govaCiklh partlzana, J&lt;Jroz retku !lumu, ioobili pred
selo Zvi[jerine. Kod prwlh seoJS:klh 1J&lt;Juca docekala th je
sialba puSCama valtrra, na Sta .se niiSu mnogo obaz:ilraii.
Ilred zgraidom Sllrole S&lt;U lh 6etrrlci dCJcekali m6nlm bombama i m]tralj eSkirrn rafalima. llmci su i mimo 11Qga,
~rilooi!Il, prosli hr!eci ujpomoc ranjerrldma. Uleteli su
u bolrn_;icu i po mralk!u, pozirvom j lampam, tra.ZH:i po~~te dmgove Mi'lijlll, Safeta, Raida, Hasiba, Sefludima,
Crca, ..
Pasle duglli 11renutaka ilz prilomjlka sobe Ouli su
iraidostoo iWSkl]k:
1

-

NaSH IP.aa:Jili:ani!

12lg)rlil; su se. I pCJstavlli pitanje: gde
Prawka, H'l]sret CuSiC. A-ka . SeMmoviC? . ..

Sill

Rade

Ubmo su s3iZlllali: Cetnici Sill ilh Zive i pretuCene:
baci:li u j arne he:11dooe.
U Vldu5ku jamu su baclli: Rista - Ci6u Milicevica H=efa CO&gt;sica i Husrefa ~r,pu lz Mostara, Aim
Selfunov,ic i Se}fiuJctina Sellmov:ica ilz Bi'leee, Hasibu
RamoviC i A!k!u Kaczazi!Ca ]z Nevesinja ...
Rrudu Pravicu su od'Veli neomano l&lt;uda, kao i jos
neke l&lt;oje Sill prepOZllla!li. U stiVarri, Rada s'':' prvo ~:;tli
u hi.lledkoim zatJVtOiru, a pdtom. ga preba~:h u T~:~~l~Je:
Taiko se dogodilo ono cega se baiba Mllhca. naj'cesce I
najvise pribojavala: oboje n,jene dece, D&gt;ragJcu i Raida,
Cetnici su S.C~arli, i to ~stili dana.
Poslednrj;i CJ!kn:1Saji, na :arvot i smr.t, vodeni su oko
Gacka i B;illeCe, na posiednjem ~~adi6u os-l~bo~ene
teritorlje, posle cega sru, ka!ko se seca pros!av!Jel!li ko:
mandalllll: Vlaido S&lt;1g;rt, '''"'"tupi:li n&lt;~j!tezi troouci u ovc)
&lt;velilooj neprJ}a.teljlskoj ofa!I11Zivi«. Je,~im:lce Sill, stopu po
stopu, o111ganirzovaJno j ,preld nezadJ!IZ'liViOID sull.om, ods&lt;tuP"le, stcirteCi narr:ad i osl.rnjajuc; se na njega. peo hercegova6klli boraca ce, svrntan u Herce!j~VaOki N~P
odred i u sais.tavu l&lt;Jolona gnrnpe proletersildh 1 udarmh
brlgada, koje je preJdvoclio Tlt?, sti&amp; do B&lt;;&gt;~a~s~!"
lorajine i odande se, nalloon godlrm dana, vr":t1t1 Jac~,
oOVlnsli i Cuvemi u mnogilm borfbarna, postav.1h okosrruca proslavljene 10. udarne brigade.

KRATAK TRIUMF IZDAJE
CetnlOke vode su u HercegoviJni, kao i d!1Ug;de,
du@o :pd!oODsavale da prillorijlll svoj izdajtr1iCki raid. h~r­
na, govonli su. da j1r&gt;S mje v.reme za borfuu prorto1v
olCiupaltJOra; Qltvoren:o su apDuZiv.ali hrva~"t!S'lci i ill'lllS:llmamJslki nrurod z!bog toga Mo je Satica njiilhoVJih _izroda
pravHa zloclne nad SllPISklm zi&lt;vJjem; prechs1oav]]a1i su
se ,kao jeJdlni legalni predstavnioi kra!lja i otadZhine;
o kJonnnnisttima S!U Sdmilli nnjnevewova.!tni1je Ia.Zi, a u po~
sledrrje weme Sill, ashlj&lt;mi, ulbljali rukowdioce
NOP-a ...
Sada, u prdece 1942, skinuli su masku i otvotreno
se prildi!lUlZHi l'tali!}amitma i UJs:taSarrna, Cfule6i, kao :i o\kupatori i paveil:icevci, neoovene zlocime: ubljalli su, rukli
do smrtli, bacali 2li&lt;ve u jame, predava1i J:talijartin:na pohvartarne borce za s'lobocllu, ~gp.;ade veC.ilile .seosikih Sk.o~
Ia pret'llarili u ljODdslka muclli§ta, a samo u tolku leta
1942. O&gt;blce vi1se od 50 herceJgovaokih komrmlsta, ']log

75

�teskog v.-emena Todo K&lt;I11tovic, tada sekretar Sireskog
koaniteta KPJ za T'rebinje, ovako se seca:
»lzld,ja je, iako zaklratko, trijumfovala. Najnegativniji tlpovi, !judi bez lkakvih moralnih kvaliteta,
pod okriljem i uzirvajUCi izdasnu pomoc oloupatora,
otvoreno su slavili i"daju, slktali mrznjom protiv srvega s-to je rodoljubivo i slobodarsko, protiv probudenih narodnih snaga, p.-otiv 1nolje i rijesenost; naroda
da sudbinu, P""Vi put, urzme u svoje mke __ .
Teror je za h"attko vdjeme, neo51porno, paraHISao
al&lt;tiviste nrurodnooslobodllaakog pokreta, S!o je koristilo Ollourpatoru, ali snagu pokreta nije mogao uniSti·
tL Na'PWotiv, Dra1srti-6nim suoCavanjem sa CetniCkom izdajom na djelu, postepeno su se razbijale i1uzije i
J&lt;od onih kojj SU, twovani sovini•Stiokim i demoralizatorsikim:J. paro!ama, neposredno poslije 'povlacenja
partizansk&amp;h sna•ga iz Hercegov·i'De, Zivjeli u zahludi.
Sada su izdaja cetnlka i put kojim ani idu i njima
bivali jas·ni•ji.

Uticaj ce1mlka m&gt;glo je orpadwo cak i u selima gdje
su ram.ije nalazili jaCa uporiSta .. .«
76

SAMO HRABRO, DRUGOVI!
PoCetkom juna Cetnici su i ma•1u zgradu seoske
skole, ozidane od kamena u selu Grabu kod Trebi-nja,
pretvorlli u muCiliste part~ana koj.i su 1m pali ruku.
Svi zartvorenici su muCeni, ali su znali da Dragicu
posebno mute, pa su sa surahom upirali poglede prerna reSetkama itza ko j ih se ona povremeno mogla videli. Vidali su je irbmucenu, ali ponosnu i prkosmu;
svaki tren je korlstiQa da svoje dm.ugove - bar ruloom lli pogledom - ohrabri.
Kao da je svakome od njih i svakom prilikom
premosila amanet: »Sarno hrabro, da.ugovi!«
Jednog dana su je izveli iz zatvora. Oko nje je
bilo pet-sest cetnika i vise italijanskih oficira. KoraCala je lagoa.no, aJli us1pravno, dostojanS\Weno, da joj
ruke nlsu bile vezane pomi~lio bi oov"k da hoda trebinj.skim korzom. Odjedmom se pronelo zatvorom:
»Odvode Dragicu!« Na to su svi nagnnuli na p&lt;Tozore.
Ona je, mirno, odmicala dvoristem. Na dvorisnim
vratfuna, gde su je svi zatvorenici mogli lepo videti i
cuti, neoeekivano je stala, olorenlllla se prema svojim
saborcima. Svezane ruke je pod;g!a uvis:

- Smrt fasizmu, drugovi! Ne bojte se, pobjeda je naSa!
Cetndci su blli 2&gt;bumjeni, Italijani jos vise. Ne znajuci sta da mde - pofurivaJi su jedni druge da se
s.mesta ide.
U celijwma je, rprvo, zavladala tiSina, da lb1 se samo
knji trenutak kasnije ouli komentari:
- Hrabra O'Va naSa Dragica! ... Pravi komunista!
Njen brat Rade vee danima je lezao u trebinjskom
zatvoru. Cula je to preko sigurnih veza, znaJ!a je da je
ranjen, da je u kandzama cetnika i Italijana, ali ne i
to da su mu, mruCeCi ga, iz;bili sve zube, te1o pretvorili u zive rane. Cula je da je toliko oslabio da mu organizam ne p.-ima nista od hrane roju mu daju. I
tada je iz nje pmgovwila ses1Jrinska ljubav - rekla
je svojim drugovima:
- Devet zivota da imam sve bih lh dala za spas
brata. Dala bih i ruke i noge, oba oka, i srce i sve
bih ucinila za njegov 2Jiw.at samo ne bih izdala Partiju, domovinu.
Sarno koji c3iS pre nego sto su je poveli iz gradskog zatvora rekla je:
- Znam, streljace me, ali baT da rpostede Rada!
Eh, kada bi mogao .da pobjegne, da bar on ostane
majci ...
Potom je uzela jedan s.motulja~ i pruzlla ga Mini
KovaCeviC. Bila su to dva novCanilka: jedan vezen, a
drug; obican, od koze. Rekla je, p.-lbrano:
- Uzmi avo, Mina, i molim te, predaj svome djeveru DuSanu, ka-da te abide. Ka:li tnu neka za ove
pare ku.rpi hrane i doturi mome bralu Ra,du u Trebinju. A ako neko preiivi - neka ave novcaffike preda
mojoj majci za tllSipotnenu.
Ni-su je odmah ubili. Hteli su jos da je muce. U
Trebinje su je doveli oko 10. juna. Tamo je zMekla
desetine paPHzama, medu kojima i viSe skojevaca i
k:omunista kojima je bila H&gt;l&lt;ovodilac. Onde su hili
i njena majka, barba MiUca, i starija ,sestra Danica.
Baba Mllica je znala kakvim su mukama izlozena
njena deca, ali se j'lMlaCki ddala.
- Trpjecu, da se neprijatelj ne raduje - govo•rila je. Sarno kada bi ostala sama, sa najblizima, tesko
bi uzJdahnula, mi•sleCi na Dragicu:
- Oh, guj:o moja ljuta, kaloo ces majci muke izdrzati!

77

�"11!·

' TeSJko joj je padailo sto je znala da je sa decom
u ]stom zatvtorril, a ne moZe ilh videti nirti itm poonoCi.
Ploslle rata, kiarda medu Ziv]ma nije brnlo ni DTagke
ni Rada, oma se tlh dana ovailoo se6ala:
.
- P:novedu n!ls klmj V&lt;f!lta njlhovih eelija, a ja
vlklnem kloliko me grlo nosi: »Maj~a pita ualjeviea
Marka .. ·" UmiV'am · se i galamlm da bi me ouli. Ne
zbog Kraljevi6a Marrika, vee 2lbog moje djece. Da ost31llu jaka! Da lm olaksam muke. Ni jedna nJ.ihova
kosCioa nij e blla ciltll!Va ...
pa bi dosli do podat,;ka koji su lh int&amp;esOIV'ali,
cetrrn~i su l~•rlb~li jos jednoj pocllosti. ZnajuCi kiOliko
Dra,gruca voh brata, vemvali su da ee je t,;ko zalboleti
&amp;rce kada ga pokaZU SV&lt;lg U ziv]m mnama i U ThOV•Un
mmama - da ee progOIV'oriti i pri2lnruti. Sarma da bi
bmta spasila. Zbog tiOga su lh srusltavili. Ralde je bio
~zmuCen, s1av u lm-vi i jedva se drZa10 na noga\llla:. Olboje S'll i t»da eutali pred ,Jzmdirrna koji S'll cekali da
Dmgka, da bi spas]la brata jedimca muka i SllllJllti, progmno1ri o onome S1Jo- zma, a hill1 su s1gurnni da zna
mno!)o.
. Oceki&lt;vaJli su Dnaigicim s1om. Umesto toga, u njemm oclm~ SU Sl&gt;SIV•im j aiS'llO vldeli da !h prezi.re, da se
ruga sm:Pti.
- Radi•te, gadovi, sto god hocete! Jecluom cete,
\pak, pl,tlti za sve! - govorlla je cemiclma loraijnje
isanpljena, pmm'l.JkJim glaisom.
MuciN su je i · droje. Taj z..uat Sill blli dobro usavrslli. Nisu zmlli sarrno jedno: kako da je slome c1ob~jlll od nje [p'riqlnan~je, Ouju jau1 vitde smu.
k,
J ednog jruJt&lt;fa su j e poveli za DubroVillilk. Hallj wskd i1s.lednirci su, naime, Ouli za drZamje te ».Dudne devojke« pa S'll .pozeleli da je lni\no '*"'lusaju. cemici su
taj Zaihtev svoj;h goopodaa:a jedva docekali.
- Zidmvo clrugovi! Drcl\&gt;te se dobno! Nasa borba
ce ·Uspjeti! ~ dovilknula je s·vojw z"tocemm sahoodma.
VodiLi su je !oroz Ta:-ebmje, njen omlljenti grad.
Na ullicaillla je bitlo puna SIVeta. Neki gradani sru je
prepoonavaili.
- Vidlte li, moji T•rebim:jci, kakav me olos predaje OkUQJ&lt;JJtODIU - vnkala je. - DoCi ce vi1iljeme kada
Ce OVi lzrodi odgovarati pred na;rodn!m S'Uruom.
Doclir oSrtrice bajoneta ju je opome.nuo da Outi i
brte kloraoa.

STA VI, OKUPATORI,
TRAZITE U MOJOJ ZEMLJI?
Predratni bar »K82lbe'k« na L3jpadu pretvoren je
u z8!tvor i muCiQi,S te. J ednog dana za DOCenici su u zatvornkom klru!JU wdeli gom;Jru lmraJbinijera, cmokoSuljaSa i &gt;~tJoslka:ruslkih V'llllrova{{, kalko poZfUJI'lljU, ~u
i udaJmju iJ!lUfPU veeanlh ~atvorooika. Bill su to lSitakllTuti hercegOfVlaCki ho~ci: Dragka i Rade Pravica i Spasoje i Mlna Spajlic.
D1131gi1Qim_ 'Hik se :iiZJdvajao, privlaCio, l)l:mnjivao. U
zguZvanoj, laganoj haljini, onako visoka, s Iancima na
ruk8lll1a, pnkOlsila je do Zlulba na~OQiu~anim ~ilmsiklim leginnariJma.
ZrutVlorenid Dragiou viiSe nirsu · vliderli. Lzvodili SIU je
samu na sa1sJuSavanje, pdkruSavruli da je, batinJanjeril,
pomiZav,amljeo.n, pa i sla1:1koreCi&lt;voS6u, UJ~rilsHe na k31Piituladj!U. Te krvarve se31nse redoVlllio je praJti:la zagluSuj'li.Ca murzilka, u Cemu se o1gfl_edao cinitlam i nemoC pred
ZenOitll kotja nliMa nije prirnavala.
lisledn~k Je, po ko ZlUa vee kJoj'i put i preko ~umaca, pitao de'j'qjkru:
- ~ako vad:n je ime?
- Parrltizanlka sam i komUIJJista, jedl&gt;U od hiljada
koji Ce dak,raj~Citti faS,j~aJI11 i VlaSeg .diuCea. To je za vas
moje ime i prezhlne.
Agent se ·raelbesneo. Batimas je nemllosrdno udarao. Dragica je, u skllrudu sa fasi•tiakim metodarrna, bi.
Ia bez odeee, naga, gledala je ofiiclm u oCi:
- KtamrumJiJsta sam, a oni ne odajru sv10je drugo~
ve. Sve :~nann ali Qld mene neCete nioS.ta dozma&lt;ti . - .
.
Jedndga dana je, p&lt;&gt;clstaiknut radooooilos6u, u »Kazbek« doiiao italijanski generail. Arnilko. Rozeleo je da
viidi »Ouldov:USte Sto pn:ik!Osi u lano:ilma na I1Lllkama i odbi~a da ka.Ze s-¥qje ime&lt;&lt;.
Vrart:rlJo se uibrrzo, poS!Nden, zaptrept6Cen reCima mla~
de stulde.,tk\nae koje ce ga dooima progonilti. Upiltao
jru je, p.reko tllllmaCa, Sto s·e d]gla na oPUZje, poS~a sa
&gt;&gt;boodh'ilrna« u Snllme, prtllcalla na irtcrli:j3[11S!ke voljmilke ...
- Nil.oome cJd vasih nista dosad ni~aan r~kla, a
varna 6u odgo\"oriti, ali saano pod jednirrn uslovOilll da vJ men'i, g;aSipodirrle genera!le, odgov:orite na pirtanje:
Sta Vi traZite u m01j1od zermlji - rekla mu je, p.re!ko
tumaCa, gledrujruCi ga pravro u oCi.
Qenerall je 6urta!o, a_ po6Ultalla je i Dragica, pa Ce:

79

�80

- ¥asa louJ'llurna m]sija se svela na paljenje sela,
ubijanje dece, mucenje ranjenika. Napolje iz moje
zemlje, ubice!...
u
Tu2Jfitelj i lnlZeni su bi:li i:=lenili uloge. General) je,
zanemeo, slusao lekciju.
- Stici ce ducea i njegove zlocince osveta za popaljena sela i poobijanu djeou u ovoj zem1ji - porucila je Dmgica Musoiliniju preko njegovog genemla.
Talijansud general je, nasavsi se u Cudu, nesto .
mrmljao, psov&lt;to, kleo ...
Sa 22 godine, kollko je imala Dragka - devojka
je cvet najlepsih boja, neretko spremna da za sebe
puzeli tollko da druge zaboravi. Dragica je bila devojlm puna zelja; zelela je zivot, ali bez sebicluka, vee
je htela slobooo za sve, trazila mogucnost da svoj zivot posveti veJ!ikoj pomdici radnika, svim ljudima svoje domovine. Sada, smestena u nekadasnjem »Kazbeku«, hila je :irmnOJrena, prebijena, ia:muCena. Jedva se
kretala. Ipak, bHa je vedcra i ponosna, odlucna da istraje, da ne obruka svoj siri zavicaj, slobodarski kraj,
junacko gnjezdo u kome su odnjihani i stasali voda
hercegovaokog ustanka Luka Vukalovic; ucesnik u sarajevs•kom atentatu na Franju Ferdirnanda, Nedeljko
Cabrinovic; clan PoHtbkoa CK KPJ i politicki komesar internacionalne hri·gade u Spa.n,skom nacionalnoosJoboclilaCkom ratu Blagoje Pa.-ovic $mit...
Svi koji su je voleli mali su, bas kao i ooa kako ce biti s'lrasna cena takvog njenog drzanja.' Rodaei su, u najboljoj nameri, pokusavali da je n"kako izVUJku, pa su, mimo njenog znanja, pokusa'Vali da
nekaJko podmite Italijane. Neki por&lt;&gt;d·icni prijatelji
su joj predlagali da bar samo prividno neSto &gt;Joprizna«
i »omeksa« S'Voje dzeJate, k;ako bi je DIIli mogli nekako
lzvuci. Dragica je to odbijala, l!'esena da urrme a da ne
poklekne pll'ed klasnim pmllivnrkom.
Ponovo su je, po ko 2m.a koji put, i12veli na saS!lusanje, opet nagu, izmucenu. ]slednik je poceo:
- Nema ti zivota, Dragice. Bicete streljani ti i
tvoj bmt Radel
- Aiko! Od vas drugJO nista i ne ocekujemo - ni
on ni ja!
Na Drrugicinom lieu islednik ruije video ni traga
stll'aha ni tuge. Shva1io je: saslusanje je bespredmetno. Naredio je da je odvedu. hasla je dostojanstveno,
otpozdravljajuci drugovima prolazeci pored celija.

POSLEDNJE PISMO
U kratkim Setnjaana dvori.Stem · »Kazbeka« svaki
koralk pratlo je stra:Zar. Jednog dana se, ipak,
pdbliZi,la .prozoru Celije u kojoj sru bili zatvoreni muS~
karci. Pitaila .je za brata Radu, za Spasoja, Minu i
Italijana Pje.-a. U trenublou kada je pokusaila da proturi poii1UJ!ru za brata, pnitrcao joj je CUVai i OfPSOVaO
ju grubo, uvredljivo.
Dragica m.ri.t je, srmrknurta Cela i Cvrsta kora!ka, krenula usiUJsret, prB.la mu na korak~d!Va i - pljunula mu
u lice.
lllllenaden i zaJbezeknut, Italljan je dbdsao lice
rukavom i udaJjio se. Zatvomm je odjeknuo a,plauz.
Sarno koj; tren kasnije ioz lslednilkove sobe su odjeknuili 211mci glasne mWlilk:e. Svi su &gt;Oilali da je Dragica
stavJiiena na nove muke.
Nakorn onog susreta sa Dragi'Ooon, Musolinijev genera·l A:mi,ko danima nije iJmao mka. I proganjan neCim
sto je bllo jace od njega, povrem.,Ilio bj postajao popustljirvilji prema zatvoreni:cima. Neki njegovi zatoCe.
ni:ci su ·CvrldHi da on tiome tzlazi us~Usret poslednji1m Ze~
ljama sv10}i!h sru&amp;mjeva, d01k su drugi u tome videli
trenrut-ke gri,ze sa'Ve&amp;tli.. Bilo .kako bHo, Qll1 je jednog
ckma liCno do~olio da se Dragica pismom javi srvojoj
se9tni Zoliki KOliDC k:Joja je Zi'Vela u Dubrovniku. Pis.mo
je Zonka stvarno dobila i saouvala .ga kao posl.,dnju
porukru svoje omUjene sestre... Pi•saJa je, oCeV!idno,
ono za .Ma je bhla sigurna da Ce proCi pored stroge
cenzure, ali i irz .takvog telosta izbija sestrinsika ljubav,
covekoljublje, imlzetna toplina.
»Draga moja Zore,
Ja i Rade smo u zatvoru kod Talijana u »Kazbek.u« na Lrupadru. Rade je pun uSiju a nema u Sto da se
presvuCe, za~to mu, aim dobirjeS ov.o pismo, odmah
poSalji veS i kakve Perove .pantalooe, kmput i mara~
mice. Isrto .wko posalji i meni ves i halji.nu. PosaJji
nam sapuna i pe5-kir. Posalji nam i kakve cipele, jer
smo oboje bosi i nemamo Sta da obujemo. Ovo posalji odmah sutra jeT mozda necemo ovdje ostati nego jos malo. lsio tako posalji i sto za jelo, a ako mazes i kaik¥u deku i jasruk Radu za spavanje. Posalji
odmah!!!
KaJro ste vi svi sa zdra'V.Ijem? Kako su Duro i Iva?
PoJjwbi ih mjesto nas. Danrlca i majka su bitle u zoatvoDrag~iCi&lt;n

6 Dragica Pravica

81

�82

rt;, u Trebidju, ~ Sta je sa njT~~ sada ne znamJ.. Nemoj
msta da Se sek1ras nego posaJj1 odmah S'Ve Srto mazes.
Sve Va&lt;; puno vole i poodTavljaju vasi
Drage i Rade«.
Zora je poS11usala mladu sestDu sada zatecenu u
nevolji. Pok&lt;Uipila je na brzirm sve sto je lmala od traZenog i, s muZem, po~urlli.a u »l&lt;!arZJbek«. Ka!ko je veC
pao mra.k nisu im doovol]li da se vide sa Dragicom
alli su uzeli stvari.
'
Sutmda.n, 16 . .juna 1942, Zora je, sat p.re '"remena odredenog za prijem stran~ka, stajala pred zrutvorom. Pmdstav]la se karabiulijeru na ulazu kazala sta
z~.
.
- VaSi su jll]tTOS rano odvedeni, ne znam k.uda
- rekao joj je i mimilklom predlozio da se obmti oficlru koji je tog trermtka prolazio.
- Sta je... Gdje su moji bra1 i sestra Rade i
Dragica Pravka?
.
'
~astao je, pogledao ju sa postovanjem, valjda zbog
heroJ&amp;kog DmgiCinog i Radetovog drzanja:
. - zalim, gospodo, ali ne 1Jllaffi lmda su odvedeni.
A 1 da znam bo vam, po svojoj s!Juzbenaj duinos1Ji, ne
b1h mogao reCi. Obrrutite se nasoj komandi u hotelu
»lmperlljal«, o:H1Jjbolje li&lt;ino genera.lu Amiku ...
Pohitala je onamo, a.li je uzalud poJmsaovala da
dode ~o generala i iJzmoli njegovu mllost. Na njenu
ponov.1Jenu mo!lbu naredio je svom adUltaontu:
---; Re~Jte joj da ce i on~, i 1JO VUllo brw, doCi pod
udar ~t:rlrJ·aons:lmg_}al&lt;ona kaJi se ne sali. Katite joj i
to da .ou s7 Ja l1cno starMi da taj z"'klon bude strlk·
tno pnmenJen!
·
Iz »Ka20beka« Dmgica je 'l?:ebaJcena ·&gt;:.?'~r~dsoblje
~~rt«, u drevnu tvrdavu LovnJenac, na CIJOJ Je kapi·
Jl. tiklesan Z&gt;a·vet i otpomena: »Sloboda se ne prodaje
ill}~ krukvo. :~la.1~.:o«. U kUJli, na ~ojoj danas, za Dubrovack1h" letn)Th 11gru~a, twis!i gledaJu nasa nruju"Jl'elija
gjlumacka o~tvrurenJa, stotn1e rodo~)'uba u drugom svet.
skarn r:a1u 1g)rale su .pos1ednje ziv·otne uloge, ali bez
glume 1 ,porze. Odrutle, iz tvrdave Lovrijenac, ocllarzili su .
chrektno pod vesa.la, na stre!iSta. Tu S'WPOVU istinu Drag;ca _je dobra znala.
. . UbaciQi su je u tesnu prostoriju u kojoj je bilo
zb,Jemo otl&lt;o ~00 zrut'Vorenlka. Tesko se disaJ.o, nije se
moglo hoda,tl. Medutim, vee S!Utraodan su je Italijani
pTedaJi cetnicima.

UMRIJECU KOMUNISTICKI!
Cetni~ake &gt;&gt;'Vojvolde« su u seoce DomaSevo, na rubu l&lt;raskog potl~a Ljubomira, smes·tile svoj stab, a viSe k!uCa i &amp;tala pretvor@e u zat·vore. Tu SQl ».U ime
kralja ·i -Ca!S\ll.Otg krsta&lt;&lt;; V1r.Seni z1oC1ni nad .rodolju:bicrna.
A kada hi se meSini zawori popunHi, zrutvoreni:ke su
prebacitvruli u Bile6u i Trebinje, a odande dcwod·ili one
Jmji su bili prvi na redu da lzgube glavu, pa su glavesi'lle zelele da ih potslednji put vide, ponize. Medu
:IDoljaCirrna Sill se, sv.a.jom revnoSCu i zvwsrtvirrna, i'sti:cala tri braJta Kovac.
Odj!Uitra 17. jruna u cetnickom Strubu Sill nastali pucnjava, veselje i galarrna.
- Dovode Dr"'!JiOU i Rada! - tlho se pn001elo medu za1:Vorenidma.
To je za Dragiou i Raoda bio poeetak novih, strahovi'llih muka koje je recima nemogu6no oplsati.
Zilavi korbaC urezivao se u DragtCina neZna Ieda
grudi i lice. Ali ona, prema M. Cegaorcu, nije ni pomiSljaJa na klonuCe, joS manj~ da izusti reC pr:iizn~n~a
i molbu za milost. Odolevala Je hrabra komumstkmp
i partizanka kao sto je odolevala i prethodnim mucenjima. Tela joj je P"Stve utrnulo, a samo su oci, kada
bi se SIUJsrele sa zakrvavljenlm pogled.om Cetntka, sevale rpoput munje. Mucilc",ia bi oblio znoj - a ona ni
da jaukne!
Da hi je primomli na P"iznanje, Hi ·baT mo.lhu za
milosot, na otvoTene rane, koje su joj prekrivale svaki delic tela, sipaju gust m•tvor soli. Zalivali su joj
ranu po ranu, polako, sadisticki, dO&gt;k se njeno iznmCeno telo grCilo.
Krvnioi su smislja.li nove m&lt;&gt;ke. Pogled im se zaustavio na Dragi:Cinorn visokom, ·krvlju umrljG!!nom Celu, preko koga je padao pramen sl\l1ilaste, ta.laosas,te kose. Neko je predilozio da oupaju 1Ju meku, krvlju umrljanu .kosu ali je drugi rekao -da je to vee isprcibano.
I dotdaoo: »Ali aka plamen Jizne njenu lobanju - propii;tace komunis•Vkiruja da se clo neba ouje!« Koljac se,
najrzad, dosetio om.oga STo, ni Ita1ijani ma nije palo na
pamet. Saida Ce moCi iza6i pred svog komandanta j
reCi mu da ·j e sve u redu - -»crv.ena j e p-tica propevala« .
Prljave zido'le muCllista osveVlila je buktinja devojacl&lt;e kose. TaJj orveni jezik llzao je lobaJnju i Dragica je vee oseca.la kaiko joj se glava rpretvwra u ognjiSte ...
1

6•

83

�Obamrla je ali IJJije .mo}\la. Koljaci su shvat&gt;li da
od nade neCe bilti niSta: ni viSeg Cina, ni kratljevSikog
ordena.

- Ja warm da 6u U!illri.jeti - govor,la je DraiJiCa
svojhl11 dmgovima. - Ali neka bar umre.m casno, kao
Sto umioru komunilstti!
Potom su je svuroli, vezali joj ru:ke isopod roolena,
u rolupce je savlli. U sredmj su stavi1i gvoodenu sipku
i takoo n"PravHi raz'lllj, os&gt;lonjen na dva stola. Dvojica
&amp;U okretala truj straviiOnii raZamj, a o&amp;twli l.QOiljaCi sede~
Ii okolo i siljclma bold njooo tela, cerekajuci se.
- Priznaj da si Clan Partije, roui\ko!
-

84

Jesam, to mi sluZi na Cast! -

izrgov-orila je p:re

negJo §to je iz!)Ubi1a sves•t.
Pos\palrl su je \'Odom, pa opet n"staeviljruli sa muce.
njem.
Jedme nodi je doslo na pmnisao da skrati te muJke.
Rel&lt;J!a je cetniiikom s1ra.Z&gt;~ru da bi zelela pre smrti
da vldi svoju dmgaTicu, mladu partio:an~rou lekanku
D'lllu Bjelicu - Pecanac. Nije oceki"'ala da ce je cetnik poslusati, &gt;llrl je wede1o pokusati. A ovaj je zalsta
poSao 1po Danru.
Dana je 6utlke UJSitala na pozi'V straZara i poSla za
1!1j~m.

Ovaj ju je uvea u mraCnn l§ltalu._ Onde- je ugle-

da:la Rada Fravlou kako sedi u jednom 6osku zaprustene StaJ.e. Sedeo -je na zemlji, naslonjen na g-rede, a
na krittu· mu je leZala ses tJra Dragica, srva i,s.Iorvavljena,
nerno6na.
- P11otruri mi, Dana, neiki otTov, iH Zilet k:rne; ove
1

grede! .,-- sarputaJa je Dragica. -

Da okoncam O•Ve

muke.

Dana, Dragicina nemzd~jna drugarica sa fakulteta i iz bOTbe, znala je da nije tremwtak nl za suze, ni
za reCi smiii'irvanja i utehe, a joS manie za izlaZenje
USUSiret trul&lt;vlm zeljama; Dmgica j.e za Danu bi.]a mar
komunis.te, i k"da ona ka:Ze da hoce da prekmti sebi
mu:ke onda su te mruke pos&lt;tale neWdrZive i tteba po~
kusati i po.sl!ednje. I pokusala je...
Proredt'llli kormrmiSiti Lj.ubomira, od roajih su mno.
gi ibili · Dragini uCenici, IZnali su, 1preko ·svojih veza.

sta se do&lt;gada u tom eetni6kom os;njakru, iiulrl kako se
Dra~ica dr.Zi. OdrlrurCi1li ISIU da, i pored svih r.izVka i nejaklh snaga, poJruSaju da je oslobode. Jednostavno:
napaSCe stra.Ze po!Ted zatvora, a ona, Rade i ostali neka beze ...
Kao bivSa ZaJtvorenica, ,zo.ra se svakog dana moorala da javlja cetnialma. Njen odlruz"k cetniclma is·korlstili su komrmisti i ;po~laili plm akdje.

- Poodravi, Zioro, sve dnugove - odgovori!a je
Dmgica, pos~o j.e proc\tala tpilsmo. - Vli.dis, ja ne mogJU s mjesta maknu~i a karma ·li bjezati. Do&lt;tukU •ru me,
gi&gt;dovi! Talroo je i sa Radom, sa Stevom. NiS&lt;ta od to,
ga ...
Ra®Tii-SJ'jarno je 1i o nekom cJ,ru,gom reSenju, ali
SU cetnici nas1ut\Ji da Se
obe~bedenje oko zatvora.

nesto SI]JTe.ma pa SU pojacaJi

Cetnicl su naJstavhli da je muce. Ona nije jauknula, n&gt;z njene blede, be~kTVne 10braze nije kailliUlo
surze, ali je toliko onemocaila da je jedva govorHa. IiPak,
naprezala se da i pred SIIThrt zrupeva svome bratu, da
mu tib.IaZi CemeJIDe 'CaJsorve Z-iv01tnog kraja. S wemena na Vlreme, 6u1Ji hi se, promuk.J.o, bolno, is·kidano
- millodije i reCi »BhleCanJke«:

Sred .p&lt;L&gt;saka, bajoneta, straze oko nws,
Hrabm stupa nasa ceta kToz b]!eolci tlora j
6uje se odjek komka, po karmenju hercegovackom
Hej, haj, hoj ...
- T,reba da i1m poka.Zemo, b.ra1le, da s11.11o i ovdje
ostali ono Sto smo 1biH u borribi.
Cetnioki komandant je jos jednom po1rusao da od
Dragice iJzvuCe ball' reC kajam.ja. Umesto octgovora pl1unula rnru je u lice.
Uzv:ra1lio joj je - lllDIVilm muCenjem.
- Bi.lo je to S'1Jra8too! UZasno! Jezirvo! MuCenja
koja su tacrn.o v.rS·ena, posebno. nad Dragicorn, ne mogu se rijeCi·ma :lls:kazati - seCa· se Radoj;ka KruniC,
koja se tiih dana nalazHa u lstom zatvoru. - Ubili su
je sa bratom Radom i Stevom Hra1tiCem, uoCi Vi.dovdana. Ta:j da1um su :izalbmli na~mjemno ...
P•redvece 27. jurra 1942. godine cetnici su izveili
Drrugiou i Rada, vezane sik:JUipa, i Steva BratiCa, Clana
Sreskog komlteta KPJ za Trebinje. Dragica je bii]a
polusvesna i jedva je hodrula, ali se oslrunjala na RaJda.
O:n ju je vulkao i prid1r.Zavao, boJje reCi nosi'O, 1natda je
i sam jedva hodao.
Odveli su fu u selo Ugarke. Na poslednie putovanje. Streiiam.ie Ce itZJvrrSi ti Cetni,Oka dohrovoljaCka Ce.
ta, j oS uoCi V~dcwdana.
Rade ie, rnose6i Dragicu, viikao:
- Itzldajnlci, SJVe Cete ova .plati1ti. Mi Cerna biti
osveCeni!
- Smrt fas.i1Zlmu :i Cetnidma! - dodavao _je Stevo.
Svallrome sru namenilli po dva metka. D01k su ih,
vezane, &gt;&gt;-dolb.r.ovo1jci« ostaviH, da saCekaju dok se ani
1

85

�P"r l&lt;orilili:a izm"knu i naniisane, Dragica je priku'Pila i
rpo.-ledtnji dah i smOlJla snage da ~razi svoju pos!ednju m~sao:
- U&lt;zalt~d nas u!brja,te, i~d.rjnlci naroda, pc&gt;bjeda
Ce

b~ti

naSa.

Komun~sti'Okiu

pa:r.tiju nhste u stanju. da

ubijete. Ona ce ziveti dok Zive mdmici i radni seljaci...
Na lromaiildu &gt;&gt;-Pali!« RaJde i Stevo su se odmah

S11U'SiM na zem'ljlll, dok se Dr3lgica samo zatetrulra!la j
se•la. Posto su u rujeno telo l5'PalHi jos dva metika
srusila se i ona. Pmed S£Vojlh saboraca.
Dragiou P,raV~1ou su -ulbili, ali ne i delo za koje se
bori!a i .zrtvovala.
Bas tih d»na kada je njeno srce prestalo da kuca, na Zelengori je uormiran Hercegovaoki NOP octred, a dva meseca kaSill]je u DragiCinom zav.iCaju je

fonm&gt;ran partilzanskii batail:jon »Sloboda«; obnavljane
su pantijlske celi je i skojevsloi al&lt;tivi po selima, '"nivani ovgani nar.01d!Ile vJasti, raSiplamsavan otpo,r :bloCini-

86

ma. J ed»n od novoformiranih batail:jona partilzanSike
vo}ske ponece ime Rada Flmvice. Po koji vee put se
potwdHo da slobodanski duh naroda ne moze u'biti
nikalka'V oilruparor nlti nj egov pomagae.
0 Ilragicinom heroj,skom drl'anju prBd n"P'l'JJiateljem detaljno je obavesten i drug Tito.
- Treba je odmah 'Progla.&amp;ti za narodnog heroja!
- rBkao je on, dok mu se na lieu oc11tavao bol.
Ratne okOilnos&lt;ti, med'lltim, nisn dozvoljavail:e da
&gt;e ta preporuka V•~hovmog komand»n ta i generalnog
sekretara KPJ oS1lvari. Tako ce Dragica Flravica za narodnog heroja bi1i pr&lt;~glasena 8. juna 1945. godine s.arrno mesec dana 1po zawSetku rata i oslobodenju zem~
l}e, o Cemru je tJoHkro ma:Mala, za Sta se hrabro i us-

trojno borlla i u toj bovbi dala sv&lt;&gt;j zivot, ostajuci primer komunistiol&lt;og drzrunja pred lolasnim neprijateljem, primer rodo1jlU!blja i odanosti narodu.

SADRZAJ

Str
Zavicajni Bjelac

. . . . . . .

Vesela devojCica ne:bnog zdravlja
Malo Cu Jesti, ali 6u u6iti . . . .
lzd";nak sto zraCi lepotom duha .
Skojevka medu radnicima
Medu prvim kornunistima · · ·
Komunista n": Beogradskom · uci~e~it~t~
U decembarsklm demorrstracijama
Sa mladima sela i grada . . . . ' ' '
Za odbranu zemlje

Ustaska zlodela
. : :
Glas :i delo komunista .

»Bolje .uspravno poginuti nego pog~uto . z{vj~ti&lt;~
Komunrrsti ~ moraju biti najbolji ljudi
. . .
K~d se hoce - sve se maZe .
I Javsam s varna, djeoo . .
Ustase priznaju svoj poraz .
Naro~lru ~bar u BjelaCu . .
Mushmam spremni za borbu
Pod zvezdom petokrakom .

Pobeda na Radovan-2drijelu

10
13
14
17

19
22
28
27
28
30
33

36
38
39
41
44
46

. .

Sekretar .oblasnog komiteta S!k:oja
Umesto 1Jubavi - revolucija
Pozdrav MiruSkoj Ceti . . . · ·
Rade se. _javlja sa poloZaja .
U DobJ:itcevu, medu borcima
Cr:ni oblak pun gromova
.
H1tno na front, drugovil .
Iz neprijateljevih izveStaja
Nove pobede i priznanja
Ofanziva »TRIO&lt;&lt;
Ja sam komunista · : ·

Cudo od devojke . .
Kratak triumf izdaje .
Sarno. hrabro, drugovi
Sta Vl, okupatori traZite u mojoj zemlJ"i?
Poslednje pismo ' .
UmrijeCu komuni1stiCkli ·

5
8

48
49

53
55

56

58
59
61

64

66
67
69
70

73
75
76
79
81

83

�</text>
                  </elementText>
                </elementTextContainer>
              </element>
            </elementContainer>
          </elementSet>
        </elementSetContainer>
      </file>
    </fileContainer>
    <collection collectionId="3">
      <elementSetContainer>
        <elementSet elementSetId="1">
          <name>Dublin Core</name>
          <description>The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.</description>
          <elementContainer>
            <element elementId="50">
              <name>Title</name>
              <description>A name given to the resource</description>
              <elementTextContainer>
                <elementText elementTextId="3">
                  <text>Knjige</text>
                </elementText>
              </elementTextContainer>
            </element>
            <element elementId="43">
              <name>Identifier</name>
              <description>An unambiguous reference to the resource within a given context</description>
              <elementTextContainer>
                <elementText elementTextId="1250">
                  <text>M</text>
                </elementText>
              </elementTextContainer>
            </element>
          </elementContainer>
        </elementSet>
      </elementSetContainer>
    </collection>
    <itemType itemTypeId="1">
      <name>Knjiga</name>
      <description/>
    </itemType>
    <elementSetContainer>
      <elementSet elementSetId="1">
        <name>Dublin Core</name>
        <description>The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.</description>
        <elementContainer>
          <element elementId="50">
            <name>Title</name>
            <description>A name given to the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="755">
                <text>Komunista čvršći od kamena : životni put narodnog heroja Dragice Pravice</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="49">
            <name>Subject</name>
            <description>The topic of the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="756">
                <text>Dragica Pravica</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="39">
            <name>Creator</name>
            <description>An entity primarily responsible for making the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="757">
                <text>Miodrag Nikolić</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="48">
            <name>Source</name>
            <description>A related resource from which the described resource is derived</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="758">
                <text>Historijski muzej Bosne i Hercegovine</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="45">
            <name>Publisher</name>
            <description>An entity responsible for making the resource available</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="759">
                <text>Savet za vaspitanje i brigu o deci SR Srbije i Dečje novine</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="40">
            <name>Date</name>
            <description>A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="760">
                <text>1977</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="47">
            <name>Rights</name>
            <description>Information about rights held in and over the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="761">
                <text>Savet za vaspitanje i brigu o deci SR Srbije : Dečje novine</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="44">
            <name>Language</name>
            <description>A language of the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="762">
                <text>SH</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="51">
            <name>Type</name>
            <description>The nature or genre of the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="763">
                <text>proza</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="43">
            <name>Identifier</name>
            <description>An unambiguous reference to the resource within a given context</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="764">
                <text>13-M</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="38">
            <name>Coverage</name>
            <description>The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="765">
                <text>86 str.</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
        </elementContainer>
      </elementSet>
    </elementSetContainer>
    <tagContainer>
      <tag tagId="143">
        <name>Dragica Pravica</name>
      </tag>
      <tag tagId="34">
        <name>narodna herojka</name>
      </tag>
    </tagContainer>
  </item>
  <item itemId="79" public="1" featured="0">
    <fileContainer>
      <file fileId="80">
        <src>https://afzarhiv.org/files/original/775a4a92c347cdd2c78774ff938446cb.pdf</src>
        <authentication>e04cb23e1cfabcfdea3ca35716b81545</authentication>
        <elementSetContainer>
          <elementSet elementSetId="4">
            <name>PDF Text</name>
            <description/>
            <elementContainer>
              <element elementId="52">
                <name>Text</name>
                <description/>
                <elementTextContainer>
                  <elementText elementTextId="743">
                    <text>��Kata PejnoviC

�IZDAVACI MONOGRAFIJE:

Savjet za pitanja drustvenog polof.aja tene RK SSRNH
redakcija Casopisa »:lena«
Odbor Nagrade »Kata PejnoviC« i
Institut za historiju radniCkog pokreta SRH
GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK

Marija So/jan BakariC

Savjet za pitanja drustvenog polozaja zene RK SSRNH

REDAKCIJA:

Stojanka Aralica
Anka Bents
lela BiCaniC
N eda Drakulit
Marija Erbet.nik Fuks
Soka KrajaCiC
Artica Maga.Sit
Marija SentiC :ZakniC
clr Gordcma VlajCiC

Savjet redakcije casopisa »Zena«
Odbor Nagrada »Kata Pejnovic«
Institut za historiju radnickog pokreta SRH

SIRA REDAKCIJA:

izdaju ovu monografiju

Cana BaboviC
Jakov Blazevic
Pero Car
lela Cuk
V aska Duganova
l'iktorija JankoviC RadoviC
Doko 1ovaniC
Greta Kavaj
Zorka Karat
Veselinka Malinska
Torno NikSiC
Bosa PejoviC ProtiC
dr Mirjana PoCek MatiC
Mile Pocuca
Mara Rupena
Dubravka Skarica
Rui.a TacliC
Vida TonzSiC
Mara VejnoviC

U cast cetrdesetgodisnjice Titovih i nasih jubileja
U cast tridesetpetgodisnjice Antifasisticke fronte zena
Jugoslavije

U Zagrebu prosinca 1977.

TEHNICKA REDAKCIJA I OPREMA:

CuCa

Smokvi1za~BoraniC

SEKRETAR REDAKCIJE:

Draga PisaroviC
KOREKTOR:
Blai.e~zka

Trf.an

Tisak: Stamparski zavod »Ognjen Prica« Zagreb
Naklada: 10 000 primjeraka
Stampanje zavrSeno studenog 1977. g.

��,

v

KATA PEJNOVIC- ZIVOT I DJELO

Revolucionarni radnicki pokrct u Jugoslaviji,
prcdvoc1en Komunistickom partijom, imao jc
mean stotinama tisuca sudionika svoje junake, junakinje i narodne heroje. Njihov se lik
revolucionara stvarao na odanosti KomustiC~
koj partiji, u djelovanju ostvarivanja zivotnih
stremljenja radnih !judi, u zajednistvu nasih
naroda. Obiljezja su njihova: neustrasivost,
samoprijegor i poZrtvovnost berea, podudarnost rijeci i vlastitog djela.
Kata Pejnovic jedna je od tih junakinja Jugo·
slavije i narodnih hcroja, koja vee u godinama
prije drugog svjetskog rata izrasta u prekaljenog revolucionara. Njen Zivot je priCao o
trazenjima boljeg, ljudskijeg zivota za sebe,
svoje suseljane, za narod. Njeno djelo govori
o beskrajnoj odanosti Komunistickoj partiji,
idejama koje su je nadahnjivale i koje su je
vodile. Prenoseci ih, sama raste s njima, unosed u njih svu njoj svojstvenu zivotnu realnos!.
Kao istaknuta licnost nase oslobodilacke borbe
i Revolucije ona ucestvuje u dizanju naroda
na Ustanak, sluzi primjerom tisucama zena
antifasistkinja. U jednom historijskom trenutku ona raste do simbola borbenih zena Jugoslavije.
I upravo zato lik Kate Pejnovic, zene u crnoj
marami - predratnog komuniste, clana OkTliZnog komiteta KPH za Liku, majke petero
djece i clana IO Antifasistickog vijeca narodnog osloboaenja Jugoslavije i Zemaljskog antifasistickog vijeca narodnog oslobot!enja Hrvatske, saveznog i republickog zastupnika u
mnogim sazivima, i clana CK KPH ne moze
se odvojiti od historijske Prve zemaljske konferencije AF2 Jugoslavije. Tako je Kala pestala simbol jednog vremena u kojem se rat!ao

novi tip zene Jugoslavije - partizanke, borca
i rukovodioca.
Krenimo na izvoriSte tog bogatog i osebujnog
zivota. Sagledajmo pobliZe odaklc je dosla
Kata Pejnovic, gdje je to, i kada, nasla sebe u
onoj svojoj autenticnoj ulozi i u smislu postojanja. Upoznajmo sredinu, prilike i !jude s
kojima se sretala, s kojima je djelovala i
drugovala, koji su doprinijeli tome da ut!e u
Partiju u vrijeme kad je Komunisticka partija hila u dubokoj ilegalnosti i kad je u cijeloj Jugoslaviji bilo osam tisuca clanova Partije. Upoznajmo je kao clijcte, cljevojku, zenu
i majku, poljoprivreclnika, susjeda, clruga, partijskog raclnika i funkcionera. Srest cemo je
mcc1u rukovocliocima - pokretaCima Ustanka
u Lici, i kao jednog od najistaknutijih nosilaca razvoja organizacija Antifasisticke fronte
zena Like i preclsjednicu te licke organizacije.
Ta nasa traZenja bit ce kretanje tragovima
clokumenata, njcnih zabiljeski, Clanaka i govora, sjecanja njenih suboraca-suclionika u zajednickoj borbi.
Na kraju srest cemo jc kao Naroclnog heroja.
A prije toga jos na mnogim mjestima u kojima je cljelovala. U Vijecu naroda Savezne Skupstine kao poslanika, u Preziclijumu Sabora
NRH kao potpredsjeclnika, u rukovoclstvu Crvenog kriza Hrvatske, u Matici iseljenika Hrvatske, u PreclsjeclniStvu Ratnih vojnih invalicla
i Savezu uclruzenja boraca Hrvatske, kao
potpreclsjeclnika Prosvjete, kao clana CK KP
Hrvatske. Naravno, i u njenoj Lici kojoj sc
uvijek vracala kao svom pravom ognjiStu, u
Smiljanu gclje je ostalo samo razoreno kuCiste
njcnog nekaclasnjcg doma i stara lipa pod
kojom je rado sjeclila sa svojom porodicom,
sa svojim suseljanima i drugovima.
5

�Njena trazenja srest cemo i u skolama koje
nose danas njeno ime, u radoznalosti ucenika
za saznanjima, u domovima zdravlja s njenim
imenom, u djecjim ustanovama po njoj imenovanim. Srest cemo je posebno u Nagradi
njenog imena koja se dodjeljuje za izuzetne
napore i za stvaranje konkretnih uvjeta za
afirmaciju drustvene uloge zene u udruZenom
radu i javnom zivotu i takva ostvarenja u
oblasti znanosti, publicistike, knjizevnosti.

DJETINJSTVO, DJEVOJASTVO
I MATERINSTVO PODNO VELEBITA
Da bismo je bolje upoznali, moramo poceti
pricanjem jedne zivotne povijesti s kraja proslog stoljeca. Kala Pejnovie, rodena Bogie, rodila se 21. marta 1899. godine u Smiljanu, selu
podno Velebita. Smiljan je pet kilometara
udaljen od Gospica. »Vrlo lijep i divan kraj«
- reCi ce Kata Pejnovic za svoj zavicaj. Uz
to ce dodati, opisujuCi taj predratni opcinski
centar, i nekoliko statistickih podataka da ga
pobliZe odredi: »U godini 1931. bilo je 985
domacinstava sa 4.782 stanovnika. Od toga
2.145 muskaraca i 2.637 zena. Medu njima
Hrvata 4.161 i Srba - 621. U nasu opCinu
Smiljan pripadala su jos i mnoga sela i zaseoci: BuZim, Rastoka, Trnavac, BruSane, Rizvanusa i Polje Smiljansko. Prema podacima
iz isle godine, teritorij opCine protezao se na
158 km' sa oko 27.000 jutara zemlje. Racuna se
da je pred izbijanje II svjetskog rata opCina
mogla brojiti oko 5.500 stanovnika« .' Katin
otac, Dmitar Bogie, jos za sluzbovanja u Austro-Ugarskoj monarhiji razbolio se i otiSao ra6

no u penziju. Tada s zenom Jelenom, rodenom
Dobric, seli iz Lapca, gdje se nalazio na sluzbi
sa svoje cetvero djece, u svoj rodni Smiljan.
Tu se rada jos petoro djece, sesta po redu rodenja bila je Kala. »U Smiljanu se otac zaduzio
i napravio kucu. Zemlje ga je dopalo malo.
Otac je bio jako dobar. Iako nije mogao raditi,
ucio nas je raditi. Vee od osme godine uCili
su me svim poslovima u kuCi i van nje. Majka
je bila krojacica. Ona je zensku djecu ucila
sivati. Najstarija sestra sivala je s njom u selu.
Drugu, mladu sestru poslala je u Gospic da
nauCi sivati gradanska odijela. Tako nas je
majka na iglicu othranila«.
Najosnovnije potrebe porodice namirivale su
se iz oceve penzije.
»Sjeeam se dobro, kad bi otac dobio penziju
otisao bi da kupi najosnovnije namirnice. To
bi dijelio pomalo svakome, i nikad se do sita
najesti.
Zivjelo se Iesko. Mati je sila dan i noc. Trudila
se da nas dobro odgoji. Majka je bila plemenita i inteligentna zena. Ucila je seljake higijeni i redu, zene je uCila kuhati i imala je na
njih puno utjecaja iako je bila nepismena.
Smatram i danas da sam sve ono sto je u
meni plemenito bastinila od svoje majke. Ne
znam da li je otac imao neku drugu skolu
osim osnovne. Imao je malu bibliotecicu iz
koje sam kao dijete sve knjige procitala: narodne pjsme, kalendare i sl.«
Cim su Bogieeva djeca porasla, iSH su raditi
i drugima, da smanje roditeljima brige za uzddavanje doista velike, jedanaestoclane poredice. Kata se isticala medu dobrim radnicima
i svi su je trazili. Kata o tome kaze: »Bracu je
mati slala u zanat, tako da su se razasuli
svuda po zemlji. Bila sam mala kad su otisli
u svijet. U Smiljanu je jedino ostala sestra

Draga Lemajie. Nju su ustase ubili 1941. godine. Ostavila je iza sebe dvoje djece prvoboraca NOB·a«. Sestra Mica, udata Krajnovic,
u Citluku, rasla je s Katom podno Velebita i
odgojila cetvero djece boraca NOB-a.
Kata je bila izvanredno zivahno i nestasno
dijete, odlican dak, ali je dobivala i batina.
Otac je cesto morao u skolu, a i zanimao se
kako mu uci dijete. Tada bi slusao same
pohvale od uciteljica Jovicke i Petrovieke i od
nadzornika Stipca: »Dei dobro, najbolji je dak
u skoli. Ali je sva vrazja, pobiju se djeca, tu
je i Kata, pa ju moram viSe puta tuci.«
Otac bi uvijek nalazio razumijevanja, jer je
znao da je odlican dak. »Caca me volio mnogo.
Sjecam se jednom mi je kupio plavi cic na
cvjetice. Sasila sam suknjicu na tri volana, a
gore bluza. Eh, sto sam se ogledala i vrckala
u torne«.1

Kako su duboko usjecena u pamcenje takva
djetinja ispunjenja zelja. Ali poslije zavrsene skole, Kata ostaje kod kuce. Nadzornik
skole Stipac uzalud uvjerava oca da ju dade
u gimnaziju. Prilike i mogucnosti nisu to dozvoljavale.
Tako je poceo njen zivot i borba za zivot. U
Smiljanu se zivjelo tesko, pogotovo ako se
zivjelo samo od poljoprivrede. Proizvodi su
se tesko prodavali, i ako nije bilo drugog dinara kraj se s krajem tesko vezao. Rodilo malo, prodavalo se jeftino i tesko. Preostaje joj da
radi, kao i druge djevojCice njene dobi, jer u
njenoj kuCi nije bilo nikog u Americi da bi
slao novae kao nekima, koji su bo!je zivjeli.
Radi tako Kat a Bogiceva i u kuci, i na njivi,
i u selu kod imucnijih seljaka.
Sarna ce reCi da je iSla u nadnicu: kopala, :lela,
radila u imucnim kucama. I jos: »Placali su
mi kao i odraslim curama,«

Iako su Katinu porodicu u selu smatrali imucnijom, Kata Bogiceva pamti prvi svjetski rat,
aprovizaciju, glad i nepravde. Dok je na ognjiStu lonac s vodom uzalud pripravan cekao
brasno, Kata se svadala s biljeznikom: »Gazdama dajete bijelo brasno, a nama ni zobeno«.
Uza sve to Kata je znala biti i vesela i vedra,
kako to vee biva u mladih. Takve su bile i
djevojke i mladiCi njene dobi. Iako je promatrala Zivot i sve viSe shvaCala nepravdu, na
casove i zaboravljala, vesela po naravi i orna
za salu. Tako se i zadjevojcila.
»Voljela sam pjesmu i pies. U selu je postojao
jedan tamburaski zbor u kojem je sviralo nekoliko mladica. Omladina se sastajala oko
crkvenih zborova gdje se pjevalo i plesalo.
Katina se mladalacka ljubav prekinula smrcu
voljenog momka u sjeci drva u sumama Velebita. Sve je to bio dio Kalina zivota. Ona,
kakva je bila, intenzivno je prozivljavala taj
gubitak.
Bila je i dobra vezilja. Znala je tkati cilime i
poznate licke biljce. Sastavljati boje u sarenice. Svojim sestrama i udavacama u selu spremala je dote, samo sebi nije. Za nju nije
dostiglo. Dok su se mladi tako sastajali, ona
bi im znala nesto i procitati. Pocelo je - sjeca
sc- s »Bojem na Kosovu«. Knjige bi nalazila
u jednoj biblioteci u selu. Sjeca se da je to
bilo u kuCi u kojoj je zivio Tesla. Bila je tu
zaboravljena biblioteka, knjige nitko nije citao,
pa ni zapazio da ih ona uzima. Citala je i
novine pa bi i to koristila u razgovorima. Tu
su poceli njeni prvi razgovori s ljudima 0 zivotu. U tim svakodncvnim razgovorima prenosila jc i svoja prva iskustva i znanja, onako
kako je to Cinila nekoc i njena majka. Ona se
je u periodu I svjetskog rata u vremenu svog
7

�zadjevojcenja nagledala i drugih stvari, sabire i gorka zivotna iskustva a poslije rata svjedokom je nepravdi i zlodjela sto ih u njenu
kraju poCinise zandari: »Mrzila sam to i uvijek mislila mora nesto drugo dock
Bile su to jos samo slutnje, nadanja u nevolji,
i nista vise. Reakcije na sve vrste nepravdi i
necovjestva. Reakcije na razlike medu bogatima i siromasnima. Bilo je to vrijeme Obznane. U njoj se budi silan osjecaj za pravdu.
To je bilo onda samo to! Te sumnje bile su
upucene i prema krcmarima kojih je bilo dosta u Smiljanu i koji su bili posjednici, kao i
prema trgovcima- nasuprot seljacima- koji
su zivjeli od svojih proizvoda i bili siromasni,
a neki i gladovali. U svojoj devetnaestoj dvadesetoj godini, znaci poslije prvog svjetskog rata, 1919. godine, Kata Bogiceva upoznaje svog buduceg supruga Jovana Pejnovica.
I on je bio radom iz Smiljana, ali je punih
petnaest godina proveo na radu u Americi,
kuda je otiSao kao djecak s navrsenih petnaest
godina. ViSe se ne vraca u svijet i ostaje kod
kuce. Bio je stariji od Kate oko deset godina.
Mnogi su je odgovarali od tog braka, ali »dala
sam rijec i ja cu je odrzati«, odgovarala je ona
i uskoro se, 1921. godine, udala.
»Nije donio mnogo novaca iz Amerike, tek toliko da kupi neku zemlju, a njegovi su vee
imali prilicno zemlje koju je trebalo obraditi.
U kuCi mog supruga zatekla sam samo svekra
i svekrvu«. Kad se Kata udala, maja 1921. godine, na nju se srucuje mnogo posla. Njenom
muzu u pocetku »nisu bili dragi seljacki poslovi« - kako je ona rekla - »trebalo je vremena da se snade kod kuce«. Kad je umro
svekar, a svekrva otiSla kceri u Bosanski Perovac, Kati je bilo jos teze »jer je svekrva
8

ipak nesto pomagala u kuCi«. A dosla su i djeca, njih petcro.' Tada vee i muz radi, »jer
tesko bi bilo obavljati poljskc pos!ove i odgajati djecu. Bio je dobar radnik, muz i otac.
Nije bio kao drugi seljaci koji nece zeni ni
drva nacijepati. On je radio i ostale kucne
poslove. Zajedno smo radili i u polju i u kuci.
Najgore je bilo to sto nase proizvode nismo
mogli prodavati, a novae je bio potreban za
podmiru poreza i najnuznijih kucnih potrepStina.&lt;c
1

Institut za historiju radniCkog pokreta Hrvatske,
Zagreb, Memoarska grada, 87(III, !0(12, Kata PcjnoviC, Autobiografija i sjcCanJe na razvoj NOB-a u
Smi!janu i Lici. Isti izvor koristi se u Citavom
tckstu i posebno se nc navodi.
l NataSa
Popovicki: teua u ta11moj marami, 2ena,
1958, br. I, 22-23.
J Prcma kazivanju njcne kCerke Milice majka je rodila osmoro djcce, ali je prvo dvoje blizanaca odmah
umrlo, a trcCe dijcte u 4. godini Zivota.

OD SPOZNAJE ZIVOTNIH ISTINA
DO PARTIJE
Dosadasnje slutnje o tome da mora postojati
mogucnost nekog drukcijeg zivota dobivaju
realnu osnovu. Pred njom se otvaraju perspektive sa svom svojom odredenoseu. Spoznaje
da se za drugaciji zivot, drukCije odnose
medu ljudima, mora boriti, voditi dugotrajna borba za koju se treba oboruzati znanjem.
To je put koji je Kata Pejnovic, supruga i majka, zena iz Smiljana, primjerna domadca odabrala kao svoj pravi i jedini put u svojim tridesetim godinama zivota, aktivirajuci 'se na programu Komunisticke partije Jugoslavije. Oko
1936. godine zivot Kate Pejnovic dobiva i svoj

puni drustveni smisao. Dvije godine kasnije,
godine 1938, bila jc primljena u clanstvo Partije, u smiljansku celiju KPH. Njeno susretanje
s Komunistickom partijom poklapa se s vremenom kad se politicki rad Partije medu sirokim slojevima naroda, na njihovu pridobijanju za program Partije, osjetio veoma intenzivno u cijeloj Jugoslaviji, pa taka i u Lici.
Kata Pejnovic dolazi veoma cesto u Gospic
da bi tu prodala svoje mlijecne proizvode, da
bi nabavila za kucu koji dinar i kupila najpotrebnije. Razgovara s ljudima, nabavlja
knjige i taka sve vise dobiva i odgovore na
pitanja koja je muce a postavljaju se na svakom koraku. Blize se upoznaje u to vrijeme i
sa svojim susjedom, slasticarskim radnikom
Jovom Rajcevicem, komunistom, clanom gospieke partijske celije, zaposlenim kod slasticara Poglajna. On otada cesce navraca u kueu
Pejnoviea is Katom razgovara i daje joj knjige. Snabdijeva je i politickom stampom koju
ona prenosi u svo jim ml jekarskim kant am a iii
kosaricama u Smiljan. »Bilo je to vrijeme spanjolskog gradanskog rata (1936-1938). Pokazala sam se u nekim akcijama« - kaze o
tome Kata Pejnovie skrto kao i uvijek kad
govori o sebi, o svom radu. Prva knjiga koju
je dobila od Jove RajceviCa, bila je »Mati«
Maksima Gorkoga. Iako je rijec o literaturi,
u Katinu zivotu odigrala je ta »Mati«, izuzetan
lik zene- majke - aktiviste, veliku ulogu. Po
svojoj simbolici, po istovjetnosti, iako u drugom vremenu i u drugim sredinama, dobiva
jos vece znacenje. Materinstvo ne maze biti u
opreci s politikom. To je Kata Pejnovic takoder naucila iz te knjige, pamtila za cijeli zivot,
nosila u sebi, sobom pronosila i koristila kad
bi zatrebalo. Taka je nastavila dalje, citala i

razmisljala o procitanom, trazila nesto bolje,
istinito.
»Tada sam upoznala Jakova BlaZeviCa, Ne~
djeljka Zakulu, Duru Stankoviea i neke sreclnjoskolce iz GospiCa«.
Dobra se sjeca tih dana i Jakov Blazevic:
»lnteresantan je naCin kako sam upoznao i
cuo za Katu Pejnovie. Jednoga mi je dana
pricala skojevka Rada Tatalovie da je upoznala i da znade jeclnu zenu seljanku iz Smiljana
koja dolazi u Gospic sa raznim seljackim proizvodima, obilazi kuce i prodaje. Taka je dolazila i u njenu kucu, te da je ona toj seljanki
davala knjige. One su onda pocam od Maksima
Gorkog, Dzek Londona, Krleze i taka dalje, da
taka kazem, znacilc uvod u jednu svojevrsnu
politicku naobrazbu, orijentaciju, sa koje se
onda moglo poCi dalje na razgovore i na Citanje i na primanje materijala koji su vee bili
uze i blize ondasnjoj partijskoj politici.
PricajuCi mi to, kazala je, bilo bi dobra da se
ti nadeS s tom Zenom, da je vidiS, da razgovaras s njom. To je bilo, mislim oko 1937/38.
godine, i ja sam se naSao s tom Zenom. Ona
je vee bila pripremljena, i moralno i duhovno
i politicki, za mnogo dalje od onaga sto jc
mogla iz te beletristike da nauci, da zakljuci.
Ona je vee bila orijentirana i trazila na kraju
ono sto je nasla. Trazila je jednu politicku
akciju, traZila je politiCku organizaciju, tra:Zila
je revolucionarni rad. Jer sve ono sto je iz te
beletristike citala i spoznavala, a to su bile
izvjesne zivotne istine, to je ona aplicirala, odmah znala da primijeni na uslove njenog zivota, njenih komsija, !judi, tih seljaka, taka da
sam ja s njome razgovarao, kada sam se s njom
sastao, o Komunistickoj partiji, o organizaciji i
o njenom mjestu gdje bi trebala da bude«.'
9

�I hila je na tom mjestu. Tocno od 10. aprila
1938. postala je sesti clan smiljanske partijske
celijc, na prijedlog J akova Blazevica - sto je
napisala i u partijskom Anketnom listu odmah
nakon rata 7. VI 1946.
Sekretar partijske organizacije u Smiljanu !ada je bio Jovo RajceviC a clanovi Ivan Uzelac
- Dan, Dujo Katie, Torno Serdar, Ivica Katie
i Kala Pejnovic. Cetvorica od njih hili su Hrvati a dvoje Srbi, tri radnika i tri seljaka. U
toj smiljanskoj organizaciji razvijala se Kata
Pejnovic u istaknutog, u narodu voljenog, partijskog radnika.
»Od tada sam uvijek imala dosta knjiga i partijskog materijala« - rekla je Kata Pejnovic,
sjecajuCi se svcga onaga sto je prenosila u svojim kantama za mlijeko iz Gospica - »ne samo za sebe i svoju partijsku celiju, vee i za
one iz susjednih sela kuda bi ih sama odnosila
iii javljala po svojoj djeci da drugovi dodu
po materijal«.
Upravo nekako u to vrijeme upoznaje ju i Stojanka Aralica, tada ucenica Uciteljske skole
u Gospicu:
»U prvim grupama srednjoskolske omladinc
u Gospicu, koje je organizirao SKOJ 1937. i
1938. godine, slusala sam o Kati iz Smiljana,
ko ja tamo organizira omladinu, radi u »Seljackom kolu« i »Seljackoj slozi«, o Kati seljanki koja cita mnogo, pa i najteze stvari iz
marksisticke literature. S nestrpljenjem sam
ocekivala kad cu je vidjeti. Jednog dana, negdje u jesen 1939. godine, bas kad smo hili pred
Uciteljskom skolom na odmoru izmedu nastavnih casova, povice mi jedna drugarica: 'Eno
ti Kate'. U seljackim kolima vozila je zito za
mlin. Kad nas je spazila vedrim osmijehom
pozdravljala nas je stisnutom pesnicom, sve
10

dok kola nisu zamakla za ugao ulice. Ta slika
ostavila je na mcne dubok utisak. Kako je neustrasiva - pomislila sam. Prcd skolom stoji
mnogo daka medu kojima ima velikosrpskih
sokolanata, ljoticevaca, frankovaca itd., preko
puta tadasnji Srez (kotar) sa pristavom (sef
policije) Nikolicem i ostalim policajcima, a
Kata prkosno stiska pesnicu i smije se. Osjetila sam da se to ne odnosi toliko na nas,
koliko bas na njih. Poslije nekog vremena srela sam Katu na ulici. Razgovarala je s J akovom Blazevicem i Nedjeljkom Zakulom. Prosetali smo okolo dok je s njima zavrsila
razgovor. U rukama je drbla dvije plave kante za mlijeko. To su te cuvene kante u kojima,
vracajuCi se u selo, nosi letke, brosure i ostali
politicki materijal za selo. Konacno sam se
s njom upoznala. Pricala nam je kako treba
raditi, jer su !judi zavedeni i zaslijepljeni, kako se treba boriti za svakog pojedinog covjeka, da mu se otvore oci i poka:ze put pravdc
i slobode. A da bismo to mogli, trebamo mi
sami mnogo da citamo, da ucimo i to svakog
dana da nesto prouCimo.
Govorila je polako, jednostavno, oci Stl JOJ
sijale od srece, sva je djelovala tako ubjedljivo,
tako sigurno u pobjedu istine. Zurila je. 'A
nije ni zgodno da vas vide ovako samnom' skoro poluglasno i na prekide, obaziruCi se i
mrsteci - rekla je. Jos sam uspjela da je upitam kad stigne toliko da cita. 'E, cerce, ja
predem i citam, ljuljam dijete i citam, kuvam
i citam ... ' - i mahnuvsi rukom pozdravi
se i ode«.5

Koliko jednostavnosti u svim tim rijecima! A
one kriju toliko napora kakav je tesko zamisliti. Zena na selu da cita. Zena da se bavi politikom! Trebalo je svladavati te predrasude u
selu, uzdignuti se iz tog ponizavajuceg ropskog

polozaja. I vremena je zato trebalo naCi: najcesce je to hila noc, ona je hila najpogodnija.
I razumijevanjc muza je trebalo, ali ono je
bilo tu.
»Od politiCkog rada nije me odvracao niti mi
je branio da postanem clan Partije. Jedino mi
je savjetovao da pazim, kad bi bilo oko 1. maja
iii oko Dana oktobarske revolucije. Tada bi mi
komunisti i Skojevci vjesali crvene zastave i
parole. Svak bi svoj tercn ukrasavao. Dosli bi
zandari i tada sve pretresli po kuci. Kod mene
nisu nikad niSta mogli naci, a uvijek je bilo
mnogo materijala, meciu njima i »Srp i cekic«
i »Proleter«, i »Vjesnik«, i leci, zastave. Imala
sam bunker pod susom gdje su se drva cijepala. Tu je hila jedna velika kanta ukopana u
zemlju. Zasula bih je otpacima drva i nikad
niSta nisu nasli. Mali moj, onaj sto su ga ustase
ubile u trinaestoj godini, uvijek je pazio na
zandare te bi doletio: 'Majko eto zandara, ima
li sto'. Ako bih ja imala sto uza se, on bi to uzeo
sebi u njedra. Njega nisu dirali. Muz od bojazni da cu u zatvor znao je govoriti: vidiS da
si osjetljiva na hranu, tuci ce te i mucitL Ja
bih odmah odgovorila: ako me pokusas sprijeciti, onda rastava braka. Ma dobra - rekao
bi - ali osirotit ces ovo djece. On je mene
mnogo volio te me tako u par navrata, iz bojazni da cu pasti u zatvor, opominjao«. 0 svom
suprugu Kata Pejnovic znala je cesto govoriti
kako je jos u Americi, kad je bio na radu, bio
uclanjen u sindikate. On je bio dobar simpatizer Partije. Kasnije, nakon njegove smrti i
nadcovjecanskih muka sto ih je pretrpio 11 ustaskom zatvoru u Gospicu, govorila je da je
bio veoma hrabar. Gledajuci smrti u oci nije
odao nikoga, iako je znao sve, i gdje se tko
nalazL

»Kad sam upoznala Jakova Blazevica i Nedjeljka Zakulu, oni su mi posvetili puno paznje&lt;c -

piSe Kata PejnoviC u svojoj biografiji,

osvrcuci se na vrijeme priprema za prijcm u
Partiju i na svoj ulazak u Partiju. Spominje
tom prilikom da su se na teoretskim sastancima proucavali neki dijelovi iz Segalove »Politicke ekonomije«, citalo »DI'Zanje Dimitrova
pred sudom« zatim se upoznavalo s »Komunistickim manifestom«, »Historijom SKP(b)«, pratilo »Srp i cekic«, »Proleter« i »Politicki vjesnik«. Cesto se u svojim sjecanjima vraca na
&gt;&gt;Politicki vjesnik«, izdavan u Zagrebu, koji je
bio »prekrasna stvar«. I objasnit Ce za.Sto: ))0

cijeloj smo situaciji putem njega hili informirani. On nam je sluzio u objasnjavanju ljudima o opasnosti koja prijeti od fasizma«. 6

• Arhiv Radiotclevizije Zagreb (dalje: RTV), Iikovi
Rcvolucije, kut. 9839, Skolska televizija 1972; Jakov
BlaZeviC o Kati PejnoviC. Isto emitirano u emisiji
))ObiCno gledanoa, TV Zagreb, u viSe navrata, djelcr
mice.
s Stojanka Aralica: Biografija PejnoviC Kate, Rijeka,
septembra 1951. Arhiv Savjeta za druStvenu aktivnost Zena RK SSRNH.
6
Biografija Cini sastavni dio cjeline sa veC spomcnutim Anketnim listom; pisana istog datuma.

11

�I
U MATICI :ZIVOTA I REVOLUCIONARNE
BORBE KOMUNISTA
Upravo u tom objasnjavanju narodu o pravom stanju stvari, u poticanju na akciju, na
okupljanje za borbu, Kata Pejnovic je bila
neumorna. Izuzctnom sposobnoscu nesebicno
je prenosila svoja saznanja ne samo seljacima
u Smiljanu, nego i gradanima u GospiCu u
cije bi kuce zalazila, prodavajuCi poljoprivrednc proizvode. A tako i na sirem podrucju,
u selima zapadne Like. Za taj svoj rad oboruZavala sc na sastancima svoje partijske organizacije koji su se odrzavali ili u njenoj
kuCi ili u breziku povrh njene kuce, ili u kuCi
sekretara njene partijske celije. Radilo se tako
da se pisane materijale Citalo a onda se diskutiralo. Sastanci su znali trajati satima. Na
njih su dolazili cesto Jakov Bl:lZevic i Nedjeljko
Zakula, a u kasnijem periodu, tamo 1940, i
Marko Oreskovic. Mnogo godina kasnije, sjeca
se Kata Pejnovic, da su mcdu ostalim aktualnim temama, a nc samo anima s podruCja
marksistickog obrazovanja, bile na dnevnom
redu i teme o konspiraciji, o drlanju pred klasnim neprijateljem u slucaju zatvaranja i da
je upravo o tome mnogo govorio Marko Oreskovic.
Jakov Blazevic u svojim sjecanjima na djelovanje Partije u Lici cesto se navraca na temu:
partijska organizacija u Smiljanu. U tom kontekstu on na jednom mjestu piSe i govori o
Kati Pejnovic kao primjeru izrastanja covjeka
sa sela u aktivnog revolucionara koja se u svojoj sredini vrlo dobro snalazila, cvrsto afirmirana ll narodu, medu muskim i zenskim svijetom uvazavana, postovana medu Srbima i
Hrvatima, medu onim mnogim povratnicima s
12

rada u Americi i Kanadi kojih je bilo u Smiljanu gotovo u svakoj kuci. Isticc njcne kvalitete domaCice i sposobnost da savjetom i djelom priskoci svakome u pomoc, sto joj jc
pribavljalo autoritet i sto joj je pomoglo da
masovan politicki rad razvija tako uspjesno,
da istodobno bude uzorna domacica i politicki
tribun, koji stvara oko sebe krug simpatizera
i aktivista. PiSe o njoj kao o pravom masoviku
sa istancanim osjecajem potreba svoje sredine.
Organizacija u Smiljanu odlikovala se time
da je znala pronalaziti takav nacin rada ciji
su rezultati bili sve masovnije uvodenje seljaka u politicki zivot, i to ne samo u Smiljanu,
nego i u susjednim selima. Karakteristicno je
bilo za tu organizaciju - ciji je clan bila i
Kala - da je znala partijsku politiku u svakom selu dobro i konkretno postaviti, bilo
kad se radilo o sirim skupovima ili lead se
razgovaralo u kucama pojedinih seljaka ili na
sijelima. Naravno, da je to moralo pridonijeli
ne samo osvjeSCavanju seljaCkog stanovni.Stva
i njihovom okupljanju oleo Partije, nego je to
istodobno jacalo i svijest o snazi utjecaja revolucionarne akcije i ukazivalo na slabosti nenarodnih re:Zima.7
Nikad J akov Blazevic ne propusta priliku a
da ne spomene Katina supruga i njenu djecu,
kao one koji su bili uvijek pri ruci tada kada
je trebalo duboko u noc cuvati strazu pred
kucom kad bi se kod Kate odrzavao partijski
sastanak. Cinili bi to i po najostrijoj poznatoj
licko j zimi.
Naglasava pri tom ljubav Katinog supruga JovaniSe prema komunistima, te o njegovom postovanju prema Kati. On se njome ponosio.
»Ona je znala da to visoko cijeni, tako da je
uvijek s naroi'itim osjecajem postivanja govorila o njernu«.8

I
I
I
I
!

J,

I

I
l
I
'
l'
l

l

'
!
I
I
·i
l

Da bi se bolje shvatila borba komunista u Lici
u tom predratnom periodu, a koja kasnije presuclno utjece na uspjesan razvoj Ustanka i
narodnooslobodilacke borbe u tom kraju, trebalo bi naznaciti samo neke osnovne znacajke
drustveno-ekonomskog i politickog zivota u
Lici.
Ekonomske prilike u Lici - koje vee decenijima karakterizira izrazita nerazvijenost privrede i beznacajna ulaganja, koja su se uglavnom temeljila na slabo razvijenoj poljoprivredi, pracenoj prezaduzenoscu seljaka i daljnjim
procesima osiromasivanj a sela - nece se u
Lici mijenjati nabolje ni nakon I svjetskog
rata, a niti kasnije, izmedu dva rata.
Nesto se malo zaposlenja naslo na zeljeznici,
u pilanama, na eksploataciji suma, u vojsci,
hndarmeriji, u Cinovnickim sluzbama upravnog aparata u kotarskim mjestima i u nastavnickim zvanjima. U takvim prilikama manje i
veCe trgovine i gostionice ipak niCu na svakom
koraku, a i masa banaka koje spekuliraju ustedama lickih isel j enika.
Naime7 i u veCem dijelu ovog meduratnog razdoblja, napose u prvim decenijama, ne jenjava
odlijev ekonomske emigracije iz Like, radna
snaga iz Like prodaje se jeftino na trzistima
zapaclne Evrope, Sjedinjenih Americkih Drzava
i Kanade.'
Zivotne teskoce u Lici dostizu svoj vrhunac
istodobno s ekonomskom krizom koja tridcsetih goclina snazno potresa temelje vodecih
kapitalistickih zemalja u svijetu na celu sa
Sjedinjenim Americkim Drzavama."
Dole nasa ckonomska emigracija, medu kojom
je i velik broj Licana, uzalud trazi posao lutajuCi s kraja na kraj SAD i Kanade, njenc
Iesko prikupljene ustedevine kod kuce propa-

daju raznim spekulacijama i stecajem malih
banaka koje su s tim ustedevinama radile a
na njima su lihvarenjem, preko mreze sitnih
trgovaca, veletrgovine, ostvarivale razmjcrno
krupnu dobit. Upravo na osnovi talco porasle
svoje ekonomske mod, ta ce trgovacka burzoazija u meduratnom razdoblju graditi i svoje
politicke pozicije i utjecati na politicke odnose,
iskoristavajuCi pri tom vjerska i nacionalna
trenja pri cemu ce joj pomoCi i popovi obiju
crkava, clio zatucane i nepostene inteligencije
i obrtnika kojima se stalno klimalo tlo pod
nogama. U svom djelovanju ona se lacala svih
sredstava, kamuflirajuci se vjerskim i nacionalistickim oznakama. Te njene vlastodrzacke
ambicije podrzavali su velikosrpski rezimi, zasnovani na nacionalnom i socijalnom ugnjetavanju, na politickom nasilju i pljacki naroda.
Kata Pejnovic u svojim se sjecanjima navraca
cesto na to vrijeme. »Oni su nam pili krv kroz
nase scljacke kosulje« - njena je poznata izreka kojom slika stanje bijede u kojoj je zivjela
vecina seljaka. Pri tom opisuje nacionalisticke
organizacije, politicke stranke i njihova rukovoclstva koja raspiruju najprimitivnije strasti
- nacionalnu i vjersku mrznju, sijuCi je medu
dijelom neorijentiranih seljaka i skolske omladine. U tom kontekstu ona spominje i Radikalnu stranku i Orjunu i postojanje drugih ekstremnih elemenata gradanskih politickih grupacija, cetnicka udruzenja te organizacije krizara, ustasa. U toj atmosferi zatrovanosti i borbe za politicku prevlast i osvajanje ekonomskih
pozicija opisuje i nekoliko krvavih obracuna,
sukoba i ubojstava pojedinaca. Naglasava da
je stanje bilo sve napetije i bremenitije sukobima i razracunima, sto se viSe pribliZavao
II svjetski rat.
13

�Upravo na planu politicke borbe Komunisticka partija u Lici razvija svoju kontinuiranu
aktivnost, koja sc snaznije osjeca od 1927. godine i koja raste dolaskom clruga Tita na celo
Partije 1937, te osnivanjem KP Hrvatske. Vjcrojatno je zanimljivo podsjetiti da se Kata
Pejnovic priblizava Komunistickoj partiji i pocinje cljelovati na njenu programu 1936. godine, tj. upravo u vrijeme kada se drug Tito
vraca u zemlju, i kad nastavlja borbu za konsolidaciju Partije i jedinstvo njenih redova, za
njenu cistocu prvenstveno od frakcionasa i
konacno staje 1937. godine na njeno celo.
Kata Pejnovic vrlo dobra pamti ,da se naroCito
osjetila zivost i aktivnost Partije poslije dolaska druga Tita na njeno celo, tada se Partija
cistila od raznih elemenata, idejno i akciono
je osposobljavala svoje clanstvo za predstojece bitke, osnivani su kotarski komiteti KP i
konacno Okruzni komitet za Liku.«
Kata PejnoviC postaje tako jedan od 280 lickih
komunista, tj. jedan od dvanaest hiljada komunista Jugoslavije, clanova Partije, koji sudjcluju u svim priprcmama za Ustanak naroda
Jugoslavije, za borbu protiv fasistickih okupatora nase zemlje i domaCih izdajnika. Kao
Clan Okruznog komiteta KPH za Liku preuzima
ubrzo teske i odgovorne zadatke.
Na liniji svoje antifasisticke i revolucionarne
platforme Partija pronalazi razne mogucnosti
da u narodu budi raspolozenje protiv fasizma,
cla ukazuje na opasnosti koje on sobom clonosi, i da na tom planu putem konkretnih akcija
aktivira sve siri krug istomiSljenika. Tako ce
bucliti u narodu snazan revolt protiv izazivaca
spanjolskog graaanskog rata, i putem ,crvene
pomoCi« sakupljati pomoe borcima internacionalnih brigada. Kalina sjecanja na te su dane
vrlo ziva pa ih navodimo:
14

»Kad je propala revolucija u Spanjolskoj, mnogi su borci dospjeli u francuske logore. Mi smo
za njih vee i ranije, a tada pogotovo preko
odbora Narodne pomoei sakupljali novae, hranu i odjecu. Odbor su saCinjavali clanovi
naSe partijske organizacije. Komunisti su tu
pomoe sakupljali putem omlacline, Skojevaca
i simpatizera. Od Licana u Spaniji, sto ja
znam, bio je Torno Cacie, Pekisa Vuksan, Miea
RadakoviC. I Marko Oreskovie je bio u Spaniji,
samo on tada nije zivio u Lici.«
Na liniji antifasisticke platforme Partija je u
Lici mobilizirala 1938. godine siroke slojeve
naroda i demonstracije povodom pritisaka
vrsenih na Cehoslovacku i Hitlerovog napada
na tu zemlju. Kao sudionik tih akcija Kata
zapisuje:
»Organizirali smo velike demonstracije u Gracacu, gdje se okupilo nekoliko tisuca !judi. Izvikivali smo parole: Dolje fasizam! Zivjela
Cehoslovacka! Mnogi su se iz Like javljali u
dobrovoljce za obranu Cehoslovacke. Slicne
demonstracije priredili smo i u Divoselu gdje
su se okupili Smiljancani i Brusani. Ali nista
se ozbiljnije nije moglo poduzeti, jer je Cehoslovacka hila okupirana za par dana« .11
Jeclnom prilikom je Kala to objasnila: »Tumacili smo napad Hitlera na Cehoslovacku kao
opasnost od fasizma i za nasu zemlju.«
Partija je u Lici, kao i u citavoj zemlji, djelovala u raznim legalnim organizacijama gradanskih partija i u njima utvrdivala svoja uporista
za akciju. U citavoj su Lici posebno znacajnu
ulogu na stvaranju Naroclnog fronta, na stvaranju bratstva i jedinstva Srba i Hrvata Like,
i uopce na revolucioniranju masa, imali komunisti u djelovanju putem legalnih organizacija
»Seljacko kola« i »Seljacka sloga«. Njih su

formirale u razdoblju 1936-1938. opoZicJOne
gradanske stranke - Samostalna demokratska stranka i Hrvatska seljacka stranka kao
forme svog utjecaja i djelovanja na privrednom i kulturno-prosvjetnom uzdizanju sela.
Aktivnost Kate Pejnovic u tim organizacijama
veoma je znacajna upravo po njenom neposrednom djelovanju meau seljacima, koji su
hili clanovi tih organizacija. Tu je dosla do
izrazaja sva ona njena izuzetna sposobnost poticanja na akciju, organiziranja, okupljanja,
i predocavanja perspektive jednog pravednijeg
drustva, njeno zalaganje za unapreaenje zivota
na selu, njen licni primjer, njena stalna preokupacija borbom za stvaranje bratstva i jeclinstva Srba i Hrvata Like. Citava aktivnost
komunista u tim organizacijama hila je okrenuta borbi protiv fasizma i borbi protiv reakcionarne i profasisticke jugoslavenske vlade.
»Partijska organizacija u Smiljanu - piSe Kata - clobila je zaclatak da prodre u te organizacije. U Smiljanu su postojale obje organizacije, stanovniStvo je bilo hrvatsko i srpsko.
Antagonizam nije postojao u radu tih dviju
organizacija. Vee u samom pocetku imali smo
velikih uspjeha. U kuci Petra Pejnovica, clana
Seljackog kola, bio je osnovan Ekonomski centar, ciji su clanovi hili i clanovi Seljackog kola
i Seljacke sloge. U Ekonomskom centru seljaci su kupovali umjetno gnojivo, prehrambene artikle i manje poljoprivredne strojeve.
Uvecer bi se sastajali u Centru clanovi i jedne
i druge organizacije, pa su ovu priliku koristili danovi Partije da govore o politickoj situaciji, ekonomskoj krizi i drugim aktualnim
politicko-ekonomskim zbivanjima«."
Kata Pejnovic sudjeluje i u najkonkretnijim
akcijama Partije u borbi za raskrinkavanje

aktivnosti crkve na raspirivanju nacionalne i
vjerske mrznje i na pljacki narodne imovine.
Koliko je njeno djelovanje bilo zapazeno i kod
klasnog neprijatelja govori i podatak cla je
od papa StijaCica u crkvenim propovjedima
stalno hila »prozivana«. Protiv nje on je slao
v!astima razne prituzbe i prijave, taka da su
joj zandari cesto upadali u kucu i vrsili premetaCine. Pop Stijacic i nezajazljivo gramzljiv pop Tomljenovic sa privremenim sjediStem u Buzimu (pop-cetnik i pop-ustasa kako ih naziva J akov Blaievk) okomili su
se na smiljansku zadrugu kao na komunisticku, pa taka i na one koji u njoj djeluju.
Ljudi su se pred ovim popovima sklanjali s
pula cla se s njima ne bi ni sreli. A kakav je
bio covjek StijaCic i na sto je sve bio spreman,
neka ilustrira i pismo bana Kostrencica upuceno Stojadinovicu13 u kojem se prikazuju
prilike u Smiljanu i govori o ubistvu bivseg
narodnog poslanika Karla Brkljacica u Trnavcu. Tim se povodom kaze doslovce »da je
ubica vjerojatno bio nagovoren od smiljanskog paroha Mateja Stijacica, koji je neobuzdan, veoma nasilan i grub Covjek&lt;c.
Iz svog predratnog rcvolucionarnog rada Kata
Pejnovic sjeca se i mnogih drugih akcija, u
kojima je sudjelovala zajedno s drugim komunistima iz Like. Pamti posebno dogaaaje
s podrucja gospickog kotara. Taka se, na primjer, sjeca predizborne kampanje i zive politicke borbe vodene 1940. u povodu izbora za
opCinska vijeca kada su komunisti teziSte svog
djelovanja usmjerili na okupljanje svih demokratskih snaga u jedinstveni front radnog
naroda, i kada su kandidati KP i lijeve demokratske orijentacije dobili veCinu glasova u
mnogim opc'inama, pa taka i u Smiljanu, dok
15

�su u ostalim dijelovima opcina Like dobili takoder visok postotak glasova. To je ~io !edan
od oCitih dokaza cia je proces podvapnJa cl~­
mokratskih snaga ocl onih reakcionar~o onjentiranih u punom toktt. Bio je to s1gurno
krupan rezultat politiCkih bitaka komumsta,
vodenih u ranijim godinama a i u goclm1 1939.
Jeclan cljelicak tih zbivanja oslikat ce Kata
Pejnovic ovim rijeCirna:
»Prerna sporazumu Cvetkovic-Macek (1939. gocline!) irnali smo jasan i cist stav. Racl1h _smo
5 ljuclima iz organizacije HSS-a, mnog1 .. o~
njih bili su nasi simpatizeri, ali smo razb!J~h
propaganclu njihovih vrhova, kotarsklh rukovodstava i Maceka. Nas slav prema vrhov1ma
HSS-a i SDS-a dosao je do izrazaja na jecln~~
vecem zboru prirectenom u Gospicu posl!Je
sporazuma CvetkoviC-Macek, gdje su bili pnsutni i jeclni i drugi. Svasta su obecavali u svojim govorima. Komunista j_e r;a z~oru b!lo
mnogo, pa smo ove druge 1sfuckah. ~padah
smo im u rijec, oclgovarali na svaku njlhovn I
ukazivali kuda taj sporazum vodi. Taka ~e
odvijala ta borba izmedu nas i gradansbh
partija«.

1

Jakov BlaZeviC: Borba komtmista za pobjedu R~v3zbornik Lika u NOB 1941, Beograd 1 6 ,

luci ·e

«-'sS·

Arhiv CK SKJ u Bcogradu, Memoarska g1_ada

?358· Borba konumista za osnovne uslove pob,ede

R.ev~lucije.
Viditc biljeSku br. 4.
9 Srdan BrujiC Duro StanislavljeviC: Rc.zvoj organizacija KP u Lici i njihova ulC?ga u Ustanku 1941,
zbornik Lika u NOB 1941; n. dJ. 7-39.

POSTALA JE cLAN OKRUZNOG
KOMITETA KPH ZA LIKU
Polovinom jula 1940. komunisti Like odr2avaju
svoju Prvu okruznu konferenciju KPH za Liku
na Plitvickim jezerima i izabiru svoj prvi Okruzni komitet KPH za Liku.
Kata Pejnovic poklanja posebnu paznju u svojim sjecanjima upravo toj Konferenciji i to
ne slucajno, jer ce se ta konferencija komumsta Like iskazati u buducim dogadajima kao
cin od historijske vaznosti.
Sve do srpnja 1940, do I okruzne partijske
konferencije za Liku i izbora Okruznog komitela KPH za Liku, rukovodecu ulogu u Lici
ima gospicka partijska organizacija na celu
s J akovom Blaievicem.u
Do 1940. godine mnoge su se partijske organizacije u Lici formirale, organizacijski i akciono ojacale, isto kao i organizacije SKOJ-a.
Dinamika partijske aktivnosti u svim tadasnjim kotarevima Like bila je takva da je trebalo izabrati okruzno partijsko rukovodstvo,
koje ce istodobno djelovati i na jacanju samostalnosti kotarskih partijskih rukovodstava.
»Konferencija je odriana na jednom proplanku, teze pristupacnom, ali sa kog se ipak
pmzao relativno dobar vidik. Taj se proplanak
nalazio na sjeverozapadnoj strani jezera Kozjak. Delegati su stizali na konferenciju u grupama, u zoru, posjedali u krug po panjevima

5

111
Vidite bilje:Sku 17.
.
. "
u Kata PejnoviC: Akti~IWS! kol~l!mzsta u. ~el}_at-:Twf!l
kolu i SeljaCkoj slozt tt Gosptc~t, zbormk SJC~?~JU
aktivista Jugoslavcnskog rev?lucwnarnog radmckog
pokreta, Cetrdeset godirz.c~ knJ .. 3, Be?grad 1960, ~?0--­
-361. (Objavljujc se u CIJClostl u pnlogu ove kn]lge).

16

Kata PejnoviC: Aktivnost kon.z_zmista u. Selfa~kol!z
kola i SeljaCkoj slozi u Gospzc~l., zbormk S.JC~anJa
aktivista jugoslavensko.g revo~uc10narnog radmCkog
12

pokrcta Cetrdeset godn!a, hJ. 3, Bgd. 1960, ~60-361. (Objavljuje se u CIJelosti u pnlogu ~ve kn~tge).
!l Arlziv ]ugoslavije
u Be?gradu, Ostav.Stma . .~Ilana
StojadinoviCa, kut. 5 - p1smo bana Kostrenc1ca od
13. IV 1936. godine.

i travi, cekajuci pocetak I ok!UZne konferencije KP Like«."
Na konferenciju su stigli i delegati iz Divosela,
Smiljana i Rastoka - u istom mahu. Pjesice
su iSli do Perusica - kako se sjeca Kata - a
tu ih je docekao kamion kojim su posli do
Plitvica. Pamti i mnoge detalje s te konferencije:
»Zagrebacki i beogradski studenti logorovali
su na Plitvicama pod satorima. Medu zagrebackim studentima bio je i Srdan Brujic. On je
odr2avao vezu s nama, donosio narn hranu i
vodu. Trebalo je da djelujemo kao grupa izletnika. Studenti su imali zadatak da cuvaju
strazu za vrijeme odrzavanja partijske konferencije. Mislim da je na konferenciji bilo zastupljeno oko 50 organizacija, tocno se ne sjecam. Konferencija je trajala jedan dan. Od
strane CK KPH konferenciji su prisustvovali
Mirko Bukovac i Martin Franekic«.
Referat na konferenciji odrzao je Mirko Bukovac. Nakon analize politicke situacije ukazano je na tesko stanje u kojem se zemlja nalazi. Rat je pred vratima. Treba se spremiti.
Data je kriticka analiza partijskog rada i ukazano na neka pitanja kojima partijske organizacije moraju pridati vecu painju. Iz sjecanja
Kate Pejnovic zakljucuje se da su posebno
istaknuti zadaci koji se acinose na ucvrscenje
organizacija, odrzavanje kotarskih konferencija ina izbore kotarskih komiteta KP. Posebno
je istaknut zadatak na jacanju jedinstva Srba
i Hrvata. Naglasena je i potreba veceg politickog rada s omladinom, Skojem i grupama
simpatizera kao i njihova organizaciono ucvrscenje. Govoreno je i o obuhvatu novih clanova
u Partiju. Narocito je data vaznost sirenju partijske stampe. Poslije referata delegati su pod-

nosili izvjestaj o svom radu i dotadasnjem
djelovanju partijske organizacije. Drug Bukovac je bio zadovoljan radom komunista Like.
Taka Kata Pejnovic na neki nacin zaokruzava
svoja sjecanja na I okruznu konferenciju lickih komunista.
Na I okruznoj partijskoj konferenciji Like izabran je - Okruzni komitet od sedam clanova,
medu kojima je i Kata Pejnovic, a za sekretara
izabran je Jakov Blazevic."
Mnogi delegati koji su sudjelovali u radu ove
konferencije upamtili su bas tada Katu Pejnovic.
Taka se na primjer sjeca i Joso DasoviC," da je
tada prvi put upoznao Katu Pejnovic. Njegova
perusicka partijska organizacija morala je organizirati prijevoz delegata kamionom s podrucja nekoliko kotareva Like, pa taka i iz Gaspica. Negdje kod Lickog Osika, ujutro, iza
jedne zivice, spustila se grupa delegata iz Gaspica medu kojirna je bila i jedna zena sa seljackom maramom na glavi. Odmah je svima
bilo jasno da je to drugarica Kata. Nosila je
sa sobom, za svaki slucaj, licku kosaru, pokrivenu »taviolom« i znali su da to ona nosi
hranu, iako su bili obavijesteni cia im je
hrana osigurana.
Sjecanja o Kati teku kao bujica: »Vee i putom,
a i na samoj konferenciji, vidjeli smo da je to
zena kakvih je malo i kakvih ja do tada nisam
ni vidio. A tek na samoj konferenciji morao se
covjek iznenaditi. Mi smo svi diskutirali onim
jezikom koji smo crpili iz literature i publikacija Partije. Medutirn, drugarica Kata je
diskutirala na svoj posebni nacin - dornaCim jezikom. Mi smo tu prvi put zapravo u
praksi culi i spoznali kako treba govoriti narodu. Za nas je to bilo vrlo poU&lt;':no, jer smo

17

�u svom svakidasnjem radu primjeCivali da
nas !judi, narocito mladi, svaki put bas ne
razumiju, a vidjeli smo da se nju maze razumjeti. Govoreci o istim stvarima, bila je i
razu:nljivija i shvatljivija svakom covjeku.
Ne treba nikoga da iznenadi, ako kaZem da smo
se mi njenim imenom sluzili u agitaciji. I to
narocito medu zenama, kad smo ih privodili
pokretu. GovorcCi o njoj kao o zcni, majci, seljanki, politickom radniku, pobudivali smo
in teres kod zena za rad, i zelju da je vide, cuju,
upoznaju. I otuda o njoj glas koji je jos tamo
prije rata kruzio u Lici, Kata Pejnovic bila jc
nesto posebno, bila je pred nama u svoj svojoj
prirodnoj veliCini, svi smo je mogli vidjeti,
upoznati, Cuti«.
0 svom izboru za clana Okruznog komiteta
KPH za Liku, Kata Pejnovic ne govori posebno.
Jednom prilikom, nakon dvadeset i dvije godine, ona jc rekla jcdnostavno samo ovo: »Partija me uzdigla za clana Okruznog komiteta«.
Ali o radu, koji je uslijedio odmah nakon Prve
okru:lne konferencije i izbora okruznog partijskog rukovodstva, govorila je mnogo viSe:
»Odmah po povratku poceli smo se baviti sistematskije organizacijom SKOJ-a. Formirali
smo i kotarski komitet SKOJ-a. Poslije konferencije izvukli smo na sapirograf zadatke sto
ih je postavila konferencija i poslali ih svim
parlijskim organizacijama. U Smiljanu smo
formirali Opcinski komitel SKOJ-a, i laj smo
saslanak odrzali jos prije nego se J akov vratio
iz vojske. Kad se vratio iz rezerve odr:lali smo
u septembru kotarsko parlijsko savjetovanje
u sumici Sedrvanu kraj Divosela kojem je
prisustvovalo oko 70-80 komunista. Tu smo
prenijeli zadatke i zakljucke s Okruzne konferencijc. Politicki izvjestaj podnio je Jakov,
18

a i direktive je on prenio. U diskusiji smo sudjelovali svi. Bili su tu Mile Pocuca i Torno Niksic iz Okruznog komiteta. Poslije tog partijskog savjetovanja na kojem su kao i na konferenciji, istaknuti, osnovni problemi organizacije, formirani su odmah kotarski komiteti
GraC:ac, Donji Lapac, Korenica, PeruSiC, Ud~

bina i Otocac. Gospicki neslo kasnijc, jer je
tu djelovao Okruzni i Mjesni komitet. Sarno
je Brinjski komitet formiran nakon godinu
dana.«

OpisujuCi provedbu zadataka postav!jenih na
Prvoj okruznoj konfcrenciji KPH za Liku, Kala
Pejnovic navodi mnogo deta]ja o radu Okruznog komiteta. VeCinom bi se Komitet sastajao u petak, na sajmeni dan u kancelariji
Nedjeljka Zakule u Gospicu. Tamo su cesto
navraeali i Clanovi kotarskih komiteta na dogovore i po zadatke. Tu se predavala i c!anarina, te je Kala bila zaduzena sa Zakulom
i za partijsku blagajnu. Inace - kaze ona »svi smo imali iste zadatke, posebnih zaduzenja nismo imali«. Opisuje i kako je trebalo
obilaziti teren, odl'Zavali sastanke i intenzivirati
politicki rad partijskih organizacija medu narodom i utjecati na njihova osamostaljivanje
a i povezanost s kotarskim, odnosno Okruznim
komitetom KPH Like. Jedan od zadataka posebno istice:
»Na Okruznoj partijskoj konferenciji postavljen je zadalak: prosiriti rad sa zenama. Kriticki je ukazano na slab rad na tom planu.
To zaduzenjc bilo je zajednicko, a ne samo
moje. C:lanova Partije - zena, nije bilo mnogo, dok je Skojevki bilo dosta. Bilo je nekoliko zena- clanova Partije u Koncarevu kraju.
Inace su medu clanovima Partije veCinom bile
intelektualke, neke na studijama u Zagrebu,

a neke u Beogradu. One su iz SKOJ-a presle
u Partiju«. 15
Taj zadatak kojeg se prisjeca Kata Pejnovic s
I okru:lne konferencije KPH za Liku, kao i kritika sto je tom prilikom izrecena 0 nedovoljnom radu Parlije medu zenama, Komunisticka
partija Jugoslavije gotovo je uvijek islicala i
na svojim kongresima i konferencijama, u
opcim iii posebnim rezolucijama.
Tako je Partija djelovala i u Lici. Prilike su
1940. godine zahtijevale jos sire okupljanje
zena i na bazi njihova antiratnog i antifasistiCkog opredjeljenja, posebno na osnovi borbe
protiv raspirivanja sovinistickih strasti a za
jedinstvo nasih naroda. Kata Pejnovic ce mno·
go puta jos u pripremama za Ustanak, u toku
narodnooslobodilacke borbe i poslije rata, govoriti i pisati o potrebi jedinstva Srba i Hrvata
Like, Srpkinja i Hrvatica, i svih oslalih nasih
naroda. Mnogim ce primjerima ilustrirati to
jedinstvo na djelu, u borbi i u najtezim trenucima. Svi njeni clanci, govori i pisma odiSu
tom istom vizijom zajedniStva bratstva i jedinstva naroda. Kao borac na tom polju izrasta
ona u svoj svojoj ljudskoj veliCini.
Komunisticka Partija Hrvatske zahtijeva da
partijske organizacije posvete najvecu paznju
radu medu zenama u svim sredinama, i da odrede za taj rad drugove i drugarice, jer imperijalistickim ralom taj rad postaje sve vazniji
sektor rada Partije.
C!anovi Okruznog komiteta KPH za Liku stalno
su medu narodom, obilazeCi teren, svatko tamo
kamo je rasporeden. Tako i Kata. Ona se sjeca
da su upravo u to vrijeme dobivali sve viSe
agitacionog materijala iz CK KPH s kojim
je preko pojedinih drugova uspostavljena stal-

na veza. Partijski su materijali tada, u 1940.
i 1941. uopce cirkulirali bl'Ze i izmedu Okruznog. i kotarskih komiteta i partijskih organizaciJU. I Katine kante od prodanog mlijeka u
povratku iz Gospica bile su jos viSe no ranije
ispunjene tim materijalima. »Politicki vjesnik«
koji su dobivali u Okruzni komitet u svega jednom do dva primjcrka - a bio je izvanredno
agitaciono sredstvo - izvlaCili su na Sapiro~
grafu koji se nalazio u napustenoj kuCi Antica
Uzelca. Za taj je rad bio zaduzen Ivan Uzelac
-Ban a za izvlaCenje njcgova drugarica MaSa
i Dujo Katie. Kasnije su se malerijali ceslo
pohranjivali u tajna skrovista, ponajvise u
Katinoj kuCi, dok se ne bi razaslali na razne
strane.
Ponekad bi te materijale raznosila i neka od
djece a najcesce sesnaestogodiSnja kcerka Milica, tada u 1940. vee Skojevka. Bio bi to i sin
Branko - od milja zvan BraniSa. On bi pozivao i clanove Partije na sastanak i straZario
oko kuce kad bi dolazili Jakov Blazevic, Mile
P?cu~a _ili Marko Oreskovic. Druga su joj djeca
b!la JOS mala za takve zadatke, ali znala su
dotrcati u kucu kad bi vidjela zandare da negdje u blizini vrsljaju i reCi: »Dolaze zandari!«
Naucila su to, jer su premetaCine bile cesta
pojava u Katinoj kuci. Kcerki Ljubi bilo je
8 godina, a najmladi sin Mile napunio je tek
4 godine. Najslariji sin Nikola od 19 godina,
koji je izucio pekarski zanat u Zagrebu, nesto
prije okupacije zaposlio se u Gospicu. Nikolu
je Kala posebno voljela.
Usporedo s jacanjem unutarpartijskog zivota
i rada i sireg djelovanja u narodu, razvijala se
jos zesca borba komunista na javnim zborovima sto su ih sazivali gradanski politicari
opozicionih stranaka. I dalje se vodi borba za
politicki neopredjeljene seljake i gradane.

19

�Pojacan je rad i sa kandidatima Partije i
simpatizerima. S njima se odrzavaju i posebni
sastanci. U Smiljanu samo bilo je sest takvih
simpatizerskih grupa sa ukupno 167 clanova.
Bili su mec1u njima i stariji !judi, i omladina,
i zene. »Tako je to iSio sve do kapitulacije
stare Jugoslavije«. Ta jednostavno srocena rc·
cenica i ocjena sav je Katin komentar sve one
bogate aktivnosti koja ee u ustanku pokazati
plodne rezultate.
U meiluvrcmenu, u godini 1941, u tadasnjoj
Jugoslaviji dogadaji su tekli nesmiljenom brzinom. Vlada Cvetkovie-Macek potpisuje izdajnicki Trojni sporazum. Znalo se kuda njena
politika vodi. Dvadeset i sedmog marta 1941.
narodi Jugoslavije, predvodeni komunistima,
izjasnjavaju se u citavoj zemlji a posebno javnim demonstracijama u Beogradu, za rusenje
izdajnicke vlade i razbijanje Trojnog pakta.
Sarno nekoliko dana kasnije, 6. aprila 1941.
okupator upada u zemlju, ne osjetivsi skoro otpor stare jugoslavenske vojske, a vlada,
kralj i generalska klika bjeze u inozemstvo.
Na kolima izdajnicke vladajuee klike fasisti
Hitlerove Njemacke, Mussolinijeve Italije potpomognuti fasistima iz Madarske, Bugarske i
domaCim narodnim izdajnicima, vrse okupaciju zemlje, sijuei smrt i pustos, porobljavajuCi
jednako sve narode Jugoslavije.
Vee 15. aprila 1941. javlja se glas slobode u
porobljenoj Evropi: Proglas Centralnog komileta Komunisticke partije Jugoslavije upueen
svim narodima Jugoslavije, pozivajuCi ih da
zbiju svoje redove sto jedinstvenije, da ne klonu duhom, da docekaju najtde udarce uzdignute glave, jer borbu za istinsku nacionalnu
20

nezavisnost svih naroda preuzimaju komunisti
i radnicka klasa Jugoslavije. Oni ee istrajati
do konacne pobjede.
~ Razgovor P. DamjanoviCa s M. PoCuCom i J. Blazcvicem (Viclitc biljesku 12.)
1

n Milan VukmiroviC-Skarpa: Odrf..ali snzo konferen-

ciju, zbornik Lika u NOB 1941, n. dj., 39--43.
16

Jakov BlaZeviC: Traf.io sam crvenu nit, n. dj. prcdgovor Mile Pocuca, 5--Q. U Okruini komitet KPH
za Liku izabrani su jos Nedjeljko 2akula, Milan VukmiroviC-Skarpa, DuSan BrujiC, MiCa KulaS, Torno
Niksic i Mile Pocuca.
17
SjeCanje Jose DasoviCa na Katu PejnoviC u cmisiji
Nede Dolezal u Radio clncvniku (I) II. XI 1966.
(RTV - magnetofonski snimak).
~~ CK SKJ, Mg 1971 intervju Perc DamjanoviCa s
Katom PejnoviC u oktobru 1957.

U PRIPREMANJU NARODA ZA USTANAK
PoCinju pripreme za oruzani ustanak.
Gledano ocima Kate Pejnovie ti su se dogadaji
u Lici odvijali ovako:
»Nekoliko dana pred rat odr2an je sastanak
partijske organizacije kod moje kuee u jednom brezoviku. Odmah zatim, odr2an je drugi
sastanak na kojem se citao proglas da se ide
u rat. Narod je demonstracije u Beogradu pod
parolom- »Bolje rat nego pakt«, &gt;&gt;Bolje groh
nego rob« - primio s odusevljenjem. Clanovi
Partije spremili su se da idu u rat. Prije odlaska Okruzni je komitet u Divoselu odr2ao
sjednicu. Bili su od Okruznog komiteta prisutni Mile Pocuca, Jakov Blazevie i Nedjeljko
Zakula. J a sam ostala u Smiljanu. Oni su tada
zakljucili da nema smisla, da sav rad Okruznog
komi tela ostane na meni, jer vee sam bila kompromitirana, pa su se bojali da se neeu mod
probiti svugdje, bez obzira na svoje veze sa

Skojevcima i mojom djecom, koji su mi pomagali. Tako je odluceno da Jakov Blazevie ostane
u Divoselu, a ostali su otisli u rat. Ne znam
dokle su stigli. Na putu ih je zatekla kapitulacija i oni su se vratili kuei. I J akov, i Mile,
i Nedjeljko odmah su presli u ilegalnost i raspodijelili teren. Osnovni je zadatak bio da
provjeravamo kako nam se dr2i skojevski i
partijski kadar. Pazilo se da se ne bi tko pokolebao. Omladinci i skojevci odr2avali su veze
medu clanovima Partije, obavjestavali o dogadajima na pojedinim podrucjima. U pripremama za ustanak prikupljali smo u prvom redu oruzje i municiju. Odmah nakon kapitulacije neke smo skojevce iz Smiljana i Buzima
po zadatku poslali u domobrane. Oni su nam
dobavljali puske i municiju, a i informacije.
Taj materijal neko smo vrijeme skrivali kod
mene, a kasnije su ga Mile i Jakov prenosili
za Divoselo i dalje. Oruzje su sakrivali u nekom stogu sijena. Oruzja nije bilo mnogo, ali
s onim sto je bilo, upravo je u Divoselu dignut ustanak&lt;&lt;. Bilo je to gotovo istovremeno
kad je u Srbu 27. jula 1941. pukla prva ustanicka puska i poceo ustanak.
Vratimo se malo unazad. Vee 10. aprila 1941.
proglasena je tzv. Nezavisna dr2ava Hrvatska.
U GospiCu je uspostavljena ustaska vlast na
celu sa zloglasnim Jucom Rukavinom. Ustase
vee prvog dana pocinju sa hapsenjima i ubistvima Srba i Hrvata antifasista. U isto vrijeme
zastrasuju hrvatski narod cetnicima, ubacujuei
stalno novo sjeme mrinje, najavljujuCi da ce
Srbi klati hrvatski narod ukoliko ovaj ne stupi
u ustaske redove. Vee prvog dana uhapseno je
pet muskaraca iz Smiljana od kojih dvojica
podlijezu ustaskim batinama, dok trojici uspijeva da pobjegnu. Ubijeni su baceni u jamu
iznad Buzima. Tad pocinje pravi lov na !jude.

Prvih dana uhapsen je i Katin muz. Potresna
su sjeeanja Katina na te dane. Tada su ustase
ubile nekoliko istaknutih antifasista Hrvata,
medu njima i Ivana Rukavinu-Palentu.
Poslije toga vrsena su sistematska odvodenja
]judi. Desetoricu su muCili u opCinskoj zgradi
u Smiljanu. Batinjanju su prisustvovali i ustase-emigranti na celu s Jucom Rukavinom, koji
m je nezadovoljan nacinom batinjanja domaeih, ustaski orijentiranih seljaka iz smiljanske opCine i Gospiea, »Strucno« pokazivao kako
su njega tukli starojugoslavenski zandari kad
je kao frankovac sjedio u zatvoru. Poslije
toga odvodili bi ih u Gospie, gdje bi nastavljali
zvjerskim mucenjima i onda ih bacali u jamu
na Janci.
Osim u jamu Janca, ubijene i izmrcvarene !jude, koje bi nekolicina ustasa pohvatala u selima, bacali su u jamu kod Buzima, pa u Sevicjamu kod Pazarista.
U masovnim julskim pokoljima Kata Pejnovic
gubi svoje najdraze- sve svoje sinove i muia.
Koliko joj je snage tada trebalo da stisne srce?
Stisnula je pesnicu i posla narodu u pomoc,
u Ustanak.
,J a sam se tada nalazila u selima podno Velebita. Trebala sam uhvatiti vezu sa logorom
Jadovno. Htjeli smo organizirati oslobodenje
logorasa. U tom je logoru bilo mnogo komunista svih nacija, antifasista, a narocito Srba i
Zidova iz raznih krajeva Hrvatske, Bosne i
Vojvodine. U logoru je bilo oko 30 tisuca !judi.
Logor je bio utvrden i ograden s cetiri reda
bodljikave zice. Ljudi su se prvih dana hranili
korijenjem, travom, korom od drveta i liScem.
Kad su to pojeli poceli su naglo propadati. Onemoeale su izvodili iz logora i bacali u jamu
koja je bila u blizini. Ustase su ipak uspjeli
21

�"'uv "-"'

@k

lJ-IllQ?.:\Y~lT § [K_[
likvidirati taj logor, a pet tisuca Zidova muskaraca, zena i djece, ovaj je broj tocno utvrden, izdvojiti i prebaciti u Pag -Iogar »Siano«.
Natjerali su ih da kopaju sami sebi rake. Od
tih pet tisuca, nitko nije ostao ziv. Sve ostale
u logoru Jadovno su poubijali.
Partijske i skojevske organizacije Smiljana i
Buzima imale su namjeru da napadnu Iogar i
oslobode zatocenike. Sve je bilo dobra organizirano. Ubacili smo elva skojevca kao domobrane za straiare u logoru da budemo tocno
obavijesteni o broju ustasa. Oni su dobra izvrsili svoj zadatak i podnijeli iscrpan izvjestaj.
Ja sam trebala uhvatiti vezu s logorom. Bilo
nas je tu sestoro. Cekali smo Dana Uzelca, a
Luka Cacic je otiSao prema logoru i podnio izvjestaj. Jedan je logoras pobjegao pa su pojacali straze. Upravo u zoru zacusmo mitraljeske
rafale. I rekoh: Eno ubijaju one jadne !jude
u logoru. Tako je i bilo.
»Plan za oslobodenje logorasa iz J adovna je
propao. Logar je za nekoliko dana bio likvidiran. Drugog augusta 1941. godine u logoru
Jadovno nije viSe bilo nikoga zivog, a jame i
bezdani hili su puni ]eseva nevinog naroda.«
Kata Pejnovic, kao i clanovi KP iz Smiljana,
za citavo vrijeme ustaskih zlocina nalaze se u
ilegalnosti. Za Katom ustase uporno tragaju,
buduCi su znali da se nalazi negdje u Smiljanu.
Sve im je bilo uzalud. Nitka je od naroda ne
izdaje.
»Iako je vee od same okupacije zivjela u ilegalnosti, tako da je tek ponekad nocu svracala
kuCi, a sakrivali bi je obicno Hrvati - simpatizeri KP. Znala je uvijek sto se dogada« - kaze njena kcerka Milica, tada kurir Okruznog
komiteta KPH za Liku, i nastavlja: »Prenosila
sam joj obavijesti i poruke od Jakova Blazevica, Marka Oreskovica, Mile Pocuce te Domo-

22

branskog centra iz Gospica prcko Luke Cacica,
ilegalca tako da je uvijek mogla ilegalno dolaziti na sastanke, sama ih odrzavati i djclovati
na tom podrucju. Jedno vece prijc tatinog hapsenja pohapsili su narod u Smiljanu i dosli
pred nasu kucu. Vidjcla sam ustase kako su
isprevrnuli cijelu kucu, stalu, tavan, podrum.
Tra:lili su mamu. Ispitivali su brata Milu i
BraniSu, a mene i scstru Ljubu su pokupili i
nakon ispitivanja- gclje je mama, da li dolazi
Jakov Blazevic - odveli na glavnu cestu Gospic-Smiljan, i nakon sto su nas dobra iSamarali i udarali puskom, sve jedno po jeclno
iz te grupe pustali su nas kuci, gdje su ostali
i Mile i Branisa. Drugog dana otisla sam u
Divoselo, jer se proculo da ce sve klati i hapsiti. ISla sam da to javim. Tamo je bio i drug
Marko Oreskovic«.
»Istog dana kad je Iogar u Jadovnom likvidiran, ustase pocinju masovni pokolj naroda na
teritoriji opCine Smiljan. Plan istrebljenja
Srba pripremio je ustaski stozer iz Gospica.
Bio je to pakleni plan: u roku od 6 dana Irehalo je istrijebiti sve Srbe iz Like. To im je u
nekim selima djelomicno i uspjelo, a narocito
u anima blize Gospicu: Lipe, Divoselo, Smiljan.
Na red su dosla i sela: Barlete, Vrebac, Mogoric itd. Ove su akcije klanja naroda trajale
oko cetiri dana. U tom vremenu usp jeli su na
najzvjerskiji nacin pobiti viSe stotina Srba,
muskaraca, zena i djece. Mnoge su nakon
zvjerskog mucenja zive spaljivali.«
U tom stravicnom ilinskom pokolju nestala su
tri Kalina sina i muz. »Muza su mi prije bacanja u Sevic-jamu zvjerski mucili, samo da progovori, da kaze gdje sam ja, J akov i drugi
drugovi. Kozu su mu derali, oko kopali, usi
rezali, ali on niSta nije kazao«. Ona nije tada

ZA VJGCNU USPOMGNU

NA

ZRTV€ TcRORA f/1-f!STICI&gt;If! OnUPATORA
! f1,7f110VJH SLUGU
PR,_(;Z!D/Ju_M:-f...1liORA
i/A RODN$:-·RGPVBL I /1.$ lfk'V4TS/16,
JJ,.:J

Pt:n~7E'DLOG

-~£H--·"E'Z4 80/?ACA- NARODNOOJl.OIJO;rJ!iACKOG RATA
llD..-1,76 OVUSPQJdt::NICU ZA

PEJI!/!JJIIC 1i Jlli1.4N
PEJiVtlJl/C J /'1/A'llLiJ
PEJ/IIOJI!l.J BliA/i//(0
~-

&gt;

P'EJNtltl/C 1 l'fl/IJJJi.tl
·. \" ~ .::#-~,~:,. ,\

·":&lt;
..
. ~--:&gt;\~:.$¥·;.:_·.:,:;·
·-_.·,~;·::_-_-~&lt;;'. ~

.

· i/o;;Y.~" rJ.ftqiJ8M~l~gJoNddstoeolJil:tlcr{o~k1'T~t r.

'~&lt; __

.--, -/f4_RpDfl~~-R_(2Vott(Cii1? ~q~t)!NS_~·qi){t{~J!f0/{Ap.{R- -

:•·t:

:-::&gt;.·._\-!11A/.4s?sl;i::t{Oo !G,J?0/1~: -~-::~i!IV.-!t('t;.f)J~A}o;/(t&lt;_;h_

-_ ·-~&lt; _o.r/0Booyefl4- 1/CriOJ.§ffdltf 80RiiOM.'fi4P.OIJJt -Po!Jo ':.

R(!/I(}VOtfJ;TVlH1/(0A1/jV!SIIifkePc!RI"IJ~ 1 ...
lJRUGAjif,t_ /W&gt;9G.NJh&gt;1D J.~JBORAV!fl ,irur.'6N!Ciit!.
iRl-vt?./14' c'IJ!M JG llOST/.414 s,10RAD,7€ff4 .
,_\,, -~~z~sdpA I(!t:iA:wfNOst NiJROD~1 FBoeR;.; iiV~Ie
'

·c:./1'{.4f?ODNei28PUB! lk€ .:(t.JGO.J/AVI:J$
S!i...f!YJ.~l'D/!C£2.3GU'5/.h,tda l/ZA&amp;R£8!) .~'JI/.~)"''i;W,~l~; 19;;{}
~--

•'

·Plu: z JD;.:;ru/d .);1JO,~'A
N.-,1_RODN£ RG:PJ_/81/If£.

&lt;---"

fi-RVAr.Sf.;e

?_,RC"f"..fJfi/)fv(/:1. ·,'

. -~·_&gt;;

Spomenica za vjeCnu uspomenu na Zrtve terora fa.SlstiCkih okupatora
I njihovih slugu

�znala ni da su joj sinove pobili, a ni za sudbinu
svojih dviju kceri. Slutila je samo, ali nije
znala. Bila je tada u selu Zablatu u jednoj kuci
na obroncima Velebita. Kad je nastalo masovno okupljanje i bjezanje naroda, povukla se
sa tim stanovniStvom u Gluvaju. U toku tog
stravicnog vremena ostala je bez veze s organizacijom, a i sa svojima. Kad je pronasla drugove krenula je na organiziranje zbjegova izbezumljenog naroda.
»U zbjegu u kojem sam se nasla bilo je oko
cetrdesetak !judi. Tako i u drugom. U trecem
nesto manje. Tu su hili oni koji su izbjegli kad
su Katicevu kucu, punu naroda, zapalili. Uslase su ubrzo otkrili zbjegove. Poput zvjeri poceli su juriSati i opkoljavati sva tri zbjega.
Uspjela sam samo reCi: 'Bjezimo'.«
Kata se povlacila prema hrvatskom selu Vaganac gdje se sklonila pred ustaskom potjernicom koja je za njom raspisana, kod Geme
Sarica - tada simpatizera Komunisticke partije.
Treba napomenuti da su Gemo Saric i Luja
Cicina izvrsili tada jos mnogo slicnih i drugih
akcija kao antifasisti i simpatizeri Komunisticke partije. 1 ne samo oni. Ima viSe obitelji
u hrvatskim selima podno Velebita, tzv. zapadne Like, a koja su sela dijelom mjcsavine
hrvatskog i srpskog stanovniStva.
»Najednom vi dim ustase, vode preko onih bara
!jude iz tri logora. Zatvorili su ih u kucu i
stalu. Neke su poubijali, a neke zive spalili.
Svih su unistili. U tu vatru je bacen i moj mali
- Mile. I Ljuba je tu trebala da strada, ali im
je ona utekla.«
Ne znajuCi jos tada sta se dogodilo, Kata Pejnovic spustila se u selo. Nocu je lutala zgariStima tra2eCi svoje. Nikog nije nasla. Kucala

24

je na jedan prozor poznate kuce. :lena u kuCi
od straha samo je bez rijeci slegnula ramenima.
Gotovo je, znala je Kata. Bila je sigurna da je
izgubila svoje najdraze.
Za sve ovo sto ce ispricati saznat ce kasnije od
Marka Sarica Geme iz zaseoka Vaganca kod
Rastoke u ciju se kucu sklonila i u njoj proboravila nekih dvadesetak dana. To je i ono
sto je saznala od kceri Milice, Ljube i Luje
J clinic Cicine.
»Ljuba je pobjegla iz kuce gdje su ih natjerali,
koju su kasnije spalili i zavukla se u neki siprag koji joj jc bio poznat. Sve je cula. I jauke
!judi koji su zivi gorjeli. Sutradan, prestravljena, lutajuCi krenula je prema kuci Hrvatice
Luje Jelinic - Cicine. Nije usia u kucu, nego
je ispod njene kuce legla u zito i tu su je nasli
napola mrtvu, - prepoznali i odnijeli kuci.
Tamo je ostala mjesec dana. Lujin sin Ivan
saznao je da se je proculo da Luja skriva Ljubu. Zbog toga je Ljuba prebacena kod Geme
Sarica. Kasnije je prebacuju u Divoselo.
Ne zna Kata jos uvijek da su joj zive Milica i
Ljuba a ni one za nju ne znaju niSta, niti jedna sestra o drugoj.
Milica je upravo tada krenula iz Divosela u
Smiljan preko Gospica odakle vodi Micu Mu·
hara koji treba da uspostavi veze s Primorjem.
Trebalo je da se poveze s Danom Uzelcem i
drugima, da podnese izvjestaj o stanju Smiljancana. Slusa ona o svemu ali ne zna tocno
sto se dogodilo ni tko je stradao. Njena majka
dobiva obavjestenja od Geme, kod koga se
sklonila, da je kci Milica poginula negdje na
pola puta izmedu Smiljana i Gospica. Kata
moli Gemu da pregleda taj dio terena. Prema
opisu neke nadene mrtve djevojke sve se cinilo
da se radi o Milici. TrazeCi, na Katinu molbu,

Milieu, Gemo je nasao Ljubu i javio majci harem jednu radosnu vijest.
Medutim, ta mrtva djevojka nije hila Milica.
Milica je u to vrijeme, ne znajuCi sve o svojima
i dalje izvrsavala svoje politicke zadatke.
Ostale su zive obadvije kceri i Kati jedino
olaksanje.
Po dolasku u Divoselo, gdje se nalazio Okruzni
komitet Partije, bolna srca, stisnutih pesnica,
Kata PejnoviC odrzava masovni sastanak. Okupljene su zene i seljani Divosela, Pocitelja, Metka itd. Svoju tugu pretvorila je u borbenost.
Govori da nikome ne zeli da dozivi takve boli
i stradanja kakve su dozivjele proslih dana
stotine srpskih obitelji a i svi oni Hrvati koji
su se na bilo koji naCin usprotivili krvavim
zlocinima ustasa. Da se to ne bi viSe nikad dogodilo, svi treba da stanu kao jedan i pomognu dizanje ustanka.
Citav august nizu se akcije za akcijom pod
rukovodstvom KK KPH za Gospic, OK KPH
za Liku i ostalih kotarskih komiteta KP Like.
Sva ustaska gnijezda smjestena u selima, ponajcesce u skolama, razbijana su jedno za drugim. U Katinu Smiljanu, Jakov Blazevic polovicom augusta i nakon kritike o nedovoljnom snala2enju dijela komunista upravo sa
komunistima i skojevcima uniStava i posljednje ostatke domacih ustasa. Ustase bjeze i
sklanjaju se u Gospic, osjecajuCi se sigurnije
pod okriljem svojih gospodara, talijanskih okupatora, s kojima su i dosli. A okupator se
u tvrdio u svim lickim vecim centrima, iz kojih vrsi preseljavanje Srba u Bosnu iii ih odvodi u transportima u logore (Kninska krajina).
U Srbu poCinje Ustanak, oslobada se prvo vece
mjesto u Hrvatskoj - Donji Lapac. A Kata
Pejnovic bas u tim danima, dok se jos nije

stiSala strava koja se sirila s Jadovnog, Jance,
Velebita i dr. ide Likom i dize pouzdanje naroda u vlastite snage. Svojom vlastitom vjerom
komuniste budi povjerenje naroda u borbu u
koju ih vodi Komunisticka partija.
Ovdje u zapadnoj Lici Ustanak se razgara, a
njcgove iskre pali i Kata Pejnovic. Sarna, toliko ranjene duse, uvijek u sebi smaie nove
snage da svoj zadatak sluzenja narodu, na koji
se zarekla kad je postala komunista, ispunjava
na najbolji moguCi nacin. VideCi je borbenu
i sabranu, znajud za njenu licnu tragediju o
kojoj ona nikad ne govori, razbija paniku, objasnjava tko je neprijatelj, a tko prijatelj,
narod joj ukazuje povjerenje. Upravo ona poziva ne samo Srbe nego i Hrvate da se bore,
da stupe u borbene grupe u kojima su se prvi
nasli komunisti i skojevci. Svatko od nas moze
lako zamisliti s koliko ce radosti i olaksanja
docekati u tim danima augusta da se u Divoselu kao borci pojave omladinci - skojevci,
partijci i antifasisti Hrvati iz njenog rodnog
Smiljana i ovdje se poCinje stvarati na djelu
jedinstvo Srba i Hrvata- pravo borbeno. Siri
se sve viSe saznanje o tome da su ustase oruije
okupatora. Upravo o tome Kata je uvijek govorila. Gdjegod se krece, gdjegod zanoci - to
svi znaju, zna to narod. Istovremeno svi znaju
da za njom neprijatclji tragaju, kao i za drugim
komunistima. Njena rijec - u Citluku, Raducu, Ploci, Mogoricu, Vrepcu, Barletama, Ostrovici, Sirokoj Kuli, Divoselu itd. jedva se doceka. Razumljiva i bliska teznjama naroda.
Velika je u tim casovima njena sposobnost
da saslusa boli nad jos svjezim grobovima,
kao sto je veliko njeno ljudsko srce.

25

�NA ZADACIMA STVARANJA
ANTIFAsiSTicKOG FRONTA ZENA
U osloboaenom Drvam 21. augusta 1941. odrzava se velika skupstina zena, na kojoj prvi
put javno istupaju i zenc scljanke iz drvarskc
doline. Sudionice te skupstine bile su i Licanke
iz plitvickc opCine, protjerane od ustasa s
narodom u Bosansku Krajinu, a medu njima
je bila i jedna od organizatora tog skupa Naranca Koncar. Ona je izabrana u tada formirani Antifasisticki odbor zena Drvara i okoline kao predstavnik lickih izbjeglica. Kasnije,
u toku jula mjeseca 1942. upravo je ona jedan
od organiza tor a poznate I zenskc licke cete od
120 omladinki u Trnavcu i postaje njen prvi
komesar. Bile su jos dvije takve cete.
Meau Drvarcankama nalaze se i Slovenke,
transportirane s porodicama od njemackog
okupatora u razne krajeve zemlje. Jela Bieanie,
uciteljica iz Banja Luke koja tada radi u Drvam u redakciji »Gerilca« opisuje taj, dotad
nevideni skup zena, kao izrazitu manifestaciju
otpora protiv fasizma, na kojoj je doslo do
izrazaja povjerenje zena u KPJ, sagledavanje
njihova mjesta u jedinstvenom narodnooslobodilackom frontu i njihove uloge u stvaranju
jedinstva fronta i pozadine, te njihova rijesenost da udruzene sudjeluju u borbi do konacne pobjede nad fasistickim neprijateljem
i njihovim slugama." Prvi put govorile su
zene na toj skupstini o konkretnim oblicima
svog doprinosa narodnooslobodi!ackoj borbi.
Na konferenciji je donesena i poznata »Rezolucija zena i djevojaka Drvara i drvarske doline« .20

Ona se, umnohva i usmenom predajom, !Hri
Likom i Krajinom. Jela Bieanie, na inicijativu
26

Marka Oreskoviea, koji se tada stalno nalazio
na podrucju Like i Bosanske Krajine po partijskim zadacima i na dizanju Ustanka, odlazi
u Liku gdjc se vee 7. septembra odrzava slican
skup zena Donjeg Lapca i okolnih sela. I na
toj je konferenciji narocito isticano bratstvo
i jedinstvo kao jedina alternativa i perspektiva
zajednicke borbe i spasa za narod.
Tada u Donjem Lapcu nije oformljen nikakav
odbor zena kao stalni oblik njihova okupljanja i djelovanja, ali sve akcije koje su pokrenute u toku priprema i poslije konferencije
nisu prestajale ni kasnije. Z:ene su radile: sakupljale vunu za odjecu i obueu, sastajale se,
prele vunu, plele odjeeu i obueu, pokrenule
krojacku radionicu, sivale odjecu za borce.
Otvorile su i prihvatiliste za ranjenike i osnovale tkaonicu zavoja.
Sarno nekoliko dana kasnije, 11. septembra,
Kata Pejnovic nalazi se u Donjem Lapcu nasastanku Okruznog komiteta KPH za Liku. Na
toj je konferenciji, pored razmatranja politiclee situacije i stanja partijske organizacije Like,
ukazano i na potrebu joS veCeg rada sa Zenama

i njihovog organiziranja u drustveni i javni
zivot. Konstatirano je takoder da je tamo, gdje
se radilo viSe meau zenama, bilo i znatnih
rezultata. Kao glavni zadatak smatra se tada
formiranje odbora Narodne pomoci po selima,
jer u nckim kotarima takvi su odbori vee postojali. To sve znaCi i organiziranije prikupljanje hrane, odjeee, obuee i drugih potreba za
borce.
Upravo zahvaljujuci radu odbora Narodne pomoCi u svim selima na oslobodenom teritoriju
Korenice, Udbine, D. Lapca, te u srpskim sellrna kotara Gospie, Gracac, Brinje, Otocac i u
nekim hrvatskim selima na neosloboaenom

teritoriju kotara Gospic, Otocac, Bririje sprijeceno je da neprijatelji oduzimaju zito, stoku
i ostale za zivot potrebne stvari kao i odnosenje na sajmove hrane. Pristupalo se organiziranom stvaranju rezervi zivotnih namirnicazita, brasna, graha, krompira, masti, suhe slanine, mesa, suhog voca itd., i sklanjanju na
s1gurna mjesta, ne samo za borce na polozajima nego i za nezbrinuto stanovnistvo koje je
ostalo bez svojih domova. Isto taka su se prikupljale i rezerve odjece, obuee, vune, platna
itd. U svim odborima znatno je bilo sudjelovanje zena, koje su se okupljale sve viSe i na
politickim sastancima. U oktobru i novembru
1941. nalaze se i na bolnicarskim tecajevima
i prate praktiCnu nastavu ukazivanja prve po·
moei ranjenicima. Vee u kasnu jesen i zimu
1941. organizirali su se analfabetski tecajevi
za zene, sto su ih odriavale istaknute aktivistkinje i prosvjetne radnice u raznim dijelovima
Like.
Nakon savjetovanja od 11. septembra OK KPH
za Liku daje svim dmgaricama zadatak da se
pristupi organiziranom okupljanju zena u pojedinim kotarima. Radile su to drugarice clanovi KPJ, ondje gdje su zivjele iii gdje ih je
Partija poslala. U udbinskom kotaru - Zorka
Korac i Danica Dimitrijevic, u gospickom Kata Pejnovic, Slavka Blazevic i Marija Katie
-Kupresanin, u lapackom - Neda Z:akula,
Milica Pejnovic i Smilja Popovic, u brinjskom
- Dusanka Gostovic-Grubor, u otocackom Stojanka Aralica, u korenickom - Jela Bicanic i Dara cudic, u opCini Plitvice, u gracackom - Smilja RadoseviC-Pokrajac, i u perusickom - Marija Glumicic-Pribic."
Ubrzo nakon sastanka u Krbavici, Kata Pejno·
vic odrzava masovni sastanak zena i omladine

u Srednjoj Gori gdje se odrzava i sastanak
OK KPH za Liku. Za nekoliko dana obiSla je
gotovo sva sela kotara Udbine. Dnevno je
odrzavala sastanke, bez predaha. U svakom
se]u su organizirani odbori zena. Ponegdje i
omladinske i skojevske grupe. Na tom je terenu tada s njom i Ncaa Z:akula, koja je u
pocetku bila zaduzena i za taj kotar. Bilo je i
mnogo posla i mnogo problema. Tako taj rad
opisuje Neda Zakula", rekavsi pri tom za Katino djelovanje: »Impresionirao me je njen nastup i njen govor&lt;&lt;.

U Debelom Brdu, u korenickom kotaru, adrian
je krajem septembra 1941. sastanak zena sa tamosnjim aktivistkinjama na kojem su govorile
Kata Pejnovic i Jela Bicanic. Zene tog kraja
sakupile su u prvoj akciji 232 kg vune, 80
kosulja, 150 komada gaea, 123 rucnika, 11
biljaca, 13 maja, 10 dzempera, 10 salova i 15
muskih kaputa. Zatim Kata odriava prvi sastanak zena u selu Vrebac, kotar Gospic. Na
sastanak je doslo oko osamdesetak zena ali i
muskaraca. Ona govori o narodnom Ustanku,
o organiziranju zena i potrebi pomaganja
NOB-a (oktobra 194!).
U istom mjesecu Kata Pejnovic drii sastanak
u Metku. Sastanak se odrzava nedaleko Metka
ispod Ljeskovceve glavice, gdje Talijani vrsljaju po selu, nastojeCi probiti izolaciju i pribliziti se narodu. Sastanak se odriao u kuci
Perice Kleuta, koji je pozivajuci zene na sastanak - kako se sjeea Desanka Canak-Vlaisavvljevic- rekao da dolazi jedna vaina drugarica - komunista. Na sastanak su bile pozivane
one najpovjerljivije, jer se tada vee osjetila
polarizacija snaga u Metku: ogromna veCina
naroda hila je za komuniste tj. za Pericu Kleuta, tj. za partizane, a dio za Gavru - tj. za
27

�procetnicke grupe koje su suradivale s Talijanima.
Desanka opisuje taj sastanak i susret s Katom:
, Ude jedna mrsava seljanka, ogrnuta velikim
crnim salom. U ruci joj seljacka torbica. Svi
se s cudenjem u nju zagledasmo. Blijedo lice
povezano crnom maramom koja kao da je
izostrila izraz lica i pojacala njegove crte. C:im
je sjela pocela je govoriti o Ustanku i njegovim
ciljevima. Narocito je mnogo govorila o bratstvu i jedinstvu Srba i Hrvata jer je tu bilo o
tom govoriti dosta vazno. Potanko nam je
objasnjavala zvjerstva ustasa i posebno uzroke
koji su do toga doveli. Da to sve zlo savladamo
- rekla je- moramo se organizirati, moralno
i materijalno pomagati nasu oslobodilacku
vojsku i narodnu vlast. Potrebno je motriti
neprijatelja i o njegovim pokretima obavjestavati vojsku, odbornike itd. Sastanak je vrlo
brzo zavrsio, a na nas je ostavio takav utisak
da smo onog casa bile spremne da podemo za
Katom i da golim rukama jurnemo na Tali jane.
Poslije toga i drugih sastanaka koje ce ona tu
oddavati sve smo mi omladinke primljene
u SKOJ. C:ini se da smo preko zadataka koje
smo primale na tim sastancima bile provjeravavane. A jedan od tih zadataka bio je i osnivanje
kulturne ekipe. Trebalo je pripremiti program
i iCi po selima.
Vee za proslavu godiSnjice Oktobarske revolucije omladina iz Metka prebacuje se preko
neprijateljske pruge u Mogorie, gdje je odusevljeno prihvaeena sa svojim zborom i recitacijama. To ponavlja u mnogim selima i u
Divoselu«.
Taka Kata uporno prenosi istinu o teskim putovima ka slobodi koji vade svim linijama

28

borbe istome cilju. Radi s narodom, sa zenama,
s omladinom. Uporan je to rad, on trazi svoje
tumace, upravo takve kakva je i Kata.
Bilo je to vrijeme kada je mucki ubijen Marko
Oreskovie. »Kad sam je vidio da ide prema
meni i place, znao sam odmah sto se dogodilo:
Ubili su Marka Oreskovica« - zapisao je u
jednom od svojih clanaka Jakov Blazevie. Nije
plakala samo Kata za Markom. Plakali su borci, seljaci, muskarci, zene i djeca.
Od tada Kata jos viSe, sa vise znanja, uvjerenja
i prezira govori i objasnjava narodu izdajnicku
ulogu cetnika. Za njom se uvijek sirio glas:
»Prava zena. Svaka joj rijec ima mjesta«.
Govorilo bi taka i staro i mlado.
»Sve smo zeljele da budemo kao
govorile su mnoge .Zene.

ona« -

Pocetkom decembra 1941. stigla je iz Zagreba
poznata Okruznica CK KPH br. 4. U njoj se
govori 0 organiziranju antifasisticke fronte zena i njenim zadacima.23
To je tek bio onaj pravi poticaj koji je dao
velik polet i zamah osnivanju i raclu Antifasisticke fronte zena na podrucju cijele Hrvatske pa tako i u Lici.
Ta organizacija imala je za cilj
ostvarenjc
borbenog jedinstva svih slojeva zena, i ona je
sastavni clio naroclnooslobodilacke fronte i Antifasisticke fronte zena Jugoslavije kao i svjctske antifasisticke fronte zena. Zadaci organizacije su mnogostruki. Njih su i aktivistkinje
u Lici razradivale i provoclile jos intenzivnijc,
obilazeci selo za selom, mjesto za mjestom.
Trebalo je vee na mnogo mjesta postojecu
aktivnost Zena sistematizirati, organizirati,
stvoriti cvrste odbore - od seoskih, opCinskih
do kotarskih, okru2nih i gradskih odbora, na

oslobodenom i neoslobodenom teritoriju. Na
sastanke je dolazilo sve viSe zena, djevojaka,
pa i muskaraca. Trebalo je borbu zena razviti
na jos viSe frontova nego dosad i postaviti na
jos siru osnovu.

oslobodilackom borbom. Slusale su i o tome
da je ta borba i za njihovu ravnopravnost.
Te kasne jeseni i zime 1941. Kata Pejnovie je sa
Jelom Bieanic mnogo pula odrzavala sastanke
sa zenama.

Prikupljanje materijalne pomoei za borce bio
je i ostao jedan od prvih znacajnih zadataka,
vee od samog pocetka aktivnosti zena. Poznavati ciljeve borbe vee je znacilo politicki rad
mcdu zenama. To is to znacilo je i dobra raspoznavanje neprijatelja, njegovih namjera i manevara, kao i obavjestavati o njegovu kretanju
i brojnom stanju, sprijecavati mobilizaciju koju provode fasisticki okupatori i njihove sluge
i pridobivati nove borce za bitku. Znacajan
vid borbe bio je da se sacuva ljetina, zetva,
hrana u trapovima i zemunicama, da se ruse
ceste iii bojkotira tdiSte. Voditi brigu o partizanskim bolnicama, pruzati pomoc ranjenicima i porodicama onih ciji su sinovi u borbi
- sve je to bila siroka osnova djelovanja zena
u NOB. Za sva ta pitanja brzo se razvija mreza
oclbora AFZ-a koji se organizaciono i akciono
povezuju u svim sreclinama sa jedinstvenim
rukovodstvom.

»&gt;mala je poseban nacin govora i izvanredan
pristup zenama - sjeea se Jela BiCanic, njena
jedna od najblizih suradnica. »Govorila je
polako rijetko podizuCi glas, lako gestikulirajuCi, najcesce o onome sto je povezivalo scosb
zene s njome: o teskom seljackom zivotu, o
porobljavanju naroda u staroj Jugoslaviji, o
perspektivama borbe za narodno oslobodenje,
o buducnosti za koju se treba boriti. Svi su
voljeli s njom razgovarati. Iz nje je izbijala
jednostavna ali duboka mudrost. Znala je govoriti o najtezim situacijama, a za kratko vrijeme ispricala bi ponekad nesto veselo, cemu su
se svi morali nasmijati«.

U odbore ulaze najaktivnije drugarice - receno je u direktivno j okruznici br. 4. - clanice
Partije, simpatizerke, najbolje i najborbenije
zene iz raznih organizacija NOP. Sve ove zadatke trebalo je rjesavati u najcvrscoj suradnji
sa NOO-ima.
Antifasisticki front :lena taka se sve bde razvija u Lici. Okruzni komitet KPH za Liku
pruzao je izvr5enju tih zadataka punu pomoe.
Zene su pazljivo pratile sto im se na sastancima govori, upijale su svaku rijec, saznavale
kakve im se perspektive otvaraju narodno-

Sredinom decembra ocldavao se u Krbavici
sastanak Inicijativnog odbora AFZ-a za Liku.
Na sastanku glavnu rijec vodi Kata Pejnovie
- biljezi u svojim sjecanjima na rae! AFZ-a
za Liku- Jela Bicanic (kao tajnica), Dusanka
Grubor-Gostovie, Stojanka Aralica, Marija
Katie-Kupresanin i Neda Zakula. Iako tada
zbog velikih nanosa snijega nisu mogle stiCi
na sastanak u Odbor su usle Smilja Radosevic
-Pokrajac i Zorka Korae. Na tom je sastanku
Kata Pejnovie govorila o zaclacima na daljnjem
sirenju i jacanju organizacije AFZ-a. Dogovoreno je da se sastanci Inicijativnog odbora
odl'Zavaju svakog mjeseca, ali to se tek kasnije
uspjelo ostvariti jer su se vodile zestoke borbe
s talijanskim okupatorom po cijeloj Lici. Borbu za Udbinu opisuje Kata PejnoviC u jednom
posebnom Clanku, objavljenom u toku rata u
29

�listu Okruznog odbora AFZ-a za Liku. Opisuje
je taka zivo, slikovito i kao da se sama s pus·
kom u ruci borila pod Udbinom. Jer kad ona
kaze &gt;•vodili smo borbe«, onda to znaci: i vojska i partijsko, i vojno rukovodstvo, i odbor,
i masovne organizacijc, medu kojima uvijek
imaju veliku ulogu i organizacije AFZ-a, iako
mlade po stazu, ali vrlo znacajne po djelu.
Pored borbe, aktivnost na organiziranju AFZ-a
nije smanjcna, akcije u koje su zene ulazile
smjelo i po.Zrtvovno, jaCale su snagu

organi~

zacije u selima, i rijetko gdje nije uspjelo
dotad osnovati odbor AFZ-a. Okruzni komitet
KPH za Liku kontinuirano prati tu aktivnost,
i pruza pomoc gclje ustreba. U toku januara i
februara 1942. radi se na stvaranju inicijativnih
mjesnih i kotarskih oclbora AFZ-a.
Za vrijeme svih borbi zene vade posebno i
bitku za ranjenike. Aktivno ucestvuju u tzv.
pozadinskom radu, inicijativne su, hrabre, clobri organizatori i sa sve viSe entuzijazma

skup~

ljaju oko AFZ-a nove zene. Sve cesce se javljaju
kao borci u partizanske jedinice, hoce i same
s puskom u ruci boriti se za sloboclu.
Pocetkom 1942. gocline Kata clolazi na teren
kotara Otocac, gclje je vee bio osloboden veCi
broj srpskih sela, pomaze partijskoj organizaciji toga kotara u raclu sa zenama kao i u
mobilizaciji naroda u borbi za Oslobodenje.
Vee 27. februara 1942. nalazi se ponovo u korenickom kotaru, u selu Krbavici, na Plenumu
OK KPH za Liku gdje se, kao njegov dan suoeava sa svim uspjesima, teskocama i situacijama koje uvijek iziskuju nove napore. Tom je
prilikom ukazano, nakon analize stanja po
kotarevima, na potrebu jos intenzivnijeg rada
u hrvatskim selima, na opasnost od cetnika
30

koji se naoruzavaju i na zadatke u pogledu
claljnjeg jacanja partijskih organizacija i partizanskih odrecla."
19

Jcla BiCaniC: SjeCanje rza rad AF2-a u centralnoj
Lici u prvoj godini rata, Zbornik Prva godi1la narodlloosloboclilaCkog rata 1w podruCju Karlovca, Korduna, Cline, Like, Gorskog Kotara, Pokuplja i 2umberka, knj. 3. Karlovac 1971, 815-834.
~J t.ene Hrvatske u NOB, I, n. dj., 19-20. Rczolucija
sa skupStine Zena drvarskc doline od 21. VIII 1941.
" Vidite biljdku 20.
z: Ncda 2aku1a: Na zadacima Partije tt prvoj godini
rata, zbornik, Prva godi11a NOUR-a 1za podruCju Karlovca ... III, n. dj., 849-865.
23
Zene Hrvatske u NOB, I, n. dj., 57 - Iz OkruZnice
br. 4 Ccntralnog komiteta KPH od 6. prosinca 1941.
o organizaciji i zadacima AntifaSistiCke fronte Zcna.
2
~ InZ. DuSanka Grubor: Ustanak i razvoj borbe !-l
brinjskom kotaru, zbornik Prve godine, NOR-a na
podrucju Karlovca ... III, 741-770.

U NOB-u HRVATSKE STVARA SE PRVJ
ZENSKI LIST
ObilazeCi sela i odrzavajuCi sastanke Kala Pejnovic u svojoj partizanskoj torbici nosila je
raznovrstan partijski materijal, stampan u to
vrijcme na ciklostilu iii sapirografiran. Zene su
htjele doci do novih spoznaja. Stvarane su CitaIacke grupe kao vrlo uspjesan oblik rada. Kako
su zene trazile uvijek nesto novo - vee u
februaru 1942. gocline pocinju se Kata Pejnovic, Jela Bicanic, Marija Sol jan, dr Slava Ocko
clogovarati - kako proslaviti 8. mart i kako
odgovoriti na bezbrojna pitanja zena.
Dogovoreno je da Marija Soljan napiSe referat
o 8. martu - medunaroclnom borbenom danu
zena. Posebno da se pribave tekstovi pjesama
koji po svom karakteru oclgovaraju proslavi
tog dana, a cia Jela Bicanic napiSe propagan-

Prvi broj liCke })Zene u borbi«

31

�dnu aktovku »Smrt fasizmu i preslicama!«
Dogovoreno, i ucinjeno - a onda umnozeno
i razaslano odborima AFZ-a. Taka je taj program, uz pomoc istaknutih aktivistkinja, izvo·
den na primjer u korenickom kotaru u 12
sela.
Medu ostalima to je bio jedan od povoda za
stvaranje prvog zenskog lista u Hrvatskoj.
Ovakav list bi poticao na nove akcije i informirao o aktualnim politickim zadacima te o
uspjesima partizana i doprinosu zena narodnooslobodilackoj borbi, njihovim junastvima, njihovoj borbenosti i pozrtvovanju. Dogovore o
tom prvom ratnom listu za zene Like podrzao
je Okruzni komitet KPH za Liku, a J akov
Blazevic predlozio da list nasi naziv »Zena u
borbi«' sto je odmah i prihvaceno.25
PriSio se odmah ostvarenju prvog broja, koji
je uz napisan uvodnik i neke clanke, bio uglavnom zasnovan na materijalima pripremljenim
za 8. mart. I njegov datum izlazenja je oznacen
sa- 8. mart 1942. Stampan je, tj. sapirografiran u 120 primjeraka.
»Pocele smo ga uredivati u selu Krbavici, kotar Korenica, ali radi neprijateljske ofcnzive
morali smo se povuci u selo Trnavac i tu smo
uspjele u nekoj bajtici izvuCi taj prvi broj na
sapirograf« - pise Kata Pejnovic sjeeajuci se
zajednickog rada na listu s J elom Bicanic."'
Uz rad Kate i Jele veliki doprinos uredivanja
lista dala je i Marija Sol jan.
Zene su izvanredno primile ovaj list. Citale su
ga na skupnim sastancima zbog toga sto je
tiraz bio skroman a i mnoge su bile nepismene,
prenosile su ga, sakrivale kad je trebalo, i
mnoge su brojeve sacuvale kroz sve ofenzive.
Ljubav prema svom listu i znacenje koje je
on tada za njih imao, osjecale su kao nepro32

cjenjivo blago. One su se odazivale i pozivu
redakcije da piSu, slale su svoje dopise redakciji po kuririma iii bi ih predavale urednicama na sastancima. To su dokumenti jednog
vremena, kad je zena Like, ponekad i nevjestom rukom pisala o svom drugom roil:enju u
borbi.
Kata bi se uvijek, kao i dmgi, obradovala kad
bi se »Zeni u borbi« javljale seljanke. One su
pisale o nekadasnjem svom ropskom zivotu,
0 velikom preokretu sto su ga dozivljavale, 0
svom organiziranom radu, o stupanju u redove
partizanske vojske, i u organe narodne vlasti,
o zedi za znanjem i Citanjem. Rijec njihovu
bolje je prenijeti o tome bez posredstva:
»Sretne smo kad je dosao dan i cas da mozemo slobodno da progovorimo i piSemo nesto 0
sebi i svome zivotu.
... Mi vee danas osjecamo novi zivot, mi smo
ravnopravne, imamo pravo ulaziti u NOO, imamo svoj AFZ, imamo svoje sastanke na kojima
se organizujemo i ujedinjujemo .. .'"'
Kata Pejnovic javlja se u »Zeni u borbi« sve
cesce i kao autor clanaka koje obicno potpisuje samo imenom - Kata iii inicijalima K.P.
Od 17 - 21. maja 1942. ona se nalazi u Korenici na II okruznoj konferenciji OK KPH za
Liku. Za tu je konferenciju pripremila onaj
dio izvjestaja OK KPH koji govori o radu
Partije meil:u zenama."
J akov Blazevic - izvjestavajuCi CK KP Hrvatske o II okruzno j konferenciji" - kaze da je
na njoj adrian referat i o AFZ-u. On dalje
navodi da se uspjelo okupiti ogromne mase
zena na oslobodenom teritoriju u AFZ, da su
organizirani mjesni. kotarski i Okruzni odbor
AFZ.-a. U cilju sto bolje organizacije i sto us-

�pjesnijeg rada AFZ-a i lista »Zena u borbi« kao
i u mnogim hrvatskim selima uspostavljeni su
odbori AFZ-a.
Smotrom bratstva i jedinstva Srba i Hrvata
Like, Srpkinja i Hrvatica Like, uspjesnog rada
AFZ-a i izrastanje zene-seljanke u danima
narodnooslobodilacke borbe, moze se smatrati
izborna skupstina zena kotara Korenice, odrzana 24. maja 1942. Na skupstini je pred 2.500
!judi - prema sjecanju Jele Bicanic i sacuvanim listovima »Zene u borbi« - govorilo
cak 13 drugarica, Srpkinja i Hrvatica. Skupstina zena pretvorila se u pravi opcenarodni
zbor. Dolazak Hrvatica sa Plitvica, Prijeboja,
Ljubova, Bunica i Kozjana srpske su zene primile sa odusevljenjem. 0 skupstini zena u Korenici zabiljezeno je u lickoj »Zeni u borbi«
jos i slijedece: »Zene su jos jednom vidjele da
nasa govorenja o ravnopravnosti nisu samo
prazne rijeCi, veC stvarnost.«

Na toj velicanstvenoj skupstini zena Korenice
govorila je i Kata Pejnovic. Zbor je bio uvelican i prisustvom predstavnika KP, vojskc,
NOO, SKOJ-a i odbora AFZ za Liku, koji su
pozdravnim govorima odali priznanje zenama
za sve sto su putem svoje organizacije ucinile
u korist narodnooslobodilacke borbe i ucvrscivanja bra tstva i j edinstva naroda.
Iako uvijek u pokretu, na sastancima, medu
narodom, zenama i omladinorn, u kornitetima
Partije iii stabu odreda, Kata Pejnovic nalazi
vremena za »Svoj« list. Kako su za Prvi maj
1942. odrzani masovni zborovi sirom Like a
najsvecaniji u Korenici i Donjem Lapcu - kojima je prisustvovao ogrornan broj zena pristiglih iz udaljenih sela i na kojima su nastupili
i glumci zagrebackog kazalista - partizani, te
Clanovi dru'line omladine koje su tada osno-

vane, zato Kata Pejnovic osjeca potrebu da ti
junskorn broju »Zene u borbi« napiSe clanak
pod naslovom: »Kako su zene Like proslavile
1. maj«.
Kako je zetva hila pred vratirna trebalo je
provesti i agitaciju medu zenarna da vode borbu za svaki snop zita, jer bi obicno u vrijeme
zetve neprijatelj poduzimao ofenzivu s ciljem
da ga uniSti iii odvuce. zene bi zito nocu zele,
cesto pod straZorn partizana a i izvrgnute neprijateljskoj vatri. Upravo zbog potrebe da se
:lito sacuva, Kata i pisanorn rjecju ulazi u
borbu, obracajuCi se zenama parolom koja je
i naslov njena Clanka o spomenutom junskom
broju: »Ne smijemo dati ni zrna zita okupatoru«.

Iz toga slijedi obrazlozenje i zadatak: »Ako bi
mu to dopustili, produzili bi mu zivot, omoguCili da nas bolje porobljava i uniStava. Svako
selo, svaka organizacija mora o tome povesti
racuna, izgraditi skloniSta gdje okupator nc
rnoze da dopre. Sklonista treba podici za zenc,
djecu i neboracko stanovniStvo. Isto tako i
skloniSta za stoku, spremiSta za zito i ostalu
imovinu. Sve to treba izgraditi putem radnih
zajednica :lena. Za slucaj napada neprijatelja,
svatko mora biti na svorn mjestu prema unaprijed odredenom plann&lt;&lt;.
Nista nije bilo prepusteno s!ucaju. Sve akcije
bile su usrnjerene istorn cilju a na plecima zena pocivala je velika odgovornost za ishod
borbi. Upravo turnac te odgovornosti koju zene
rnoraju ponijeti u ovoj opcenarodnoj borbi za
oslobodenje hila je uvijek, u svim susretirna
sa zenama i Kata Pejnovic.
Kad se s Katom dogovaralo o odr:lavanju osnivacke Okruzne konferencije AFZ za Liku,
ona je vidjela tu mogucnost tek u jesen, pos33

�lije zetve i spremanja ljetine. Sve sto se dotad
radi smatrala je pripremom za taj cin - za
zetvu.
U junu 1942. u Opacica Gaju oddava se opcenarodni zbor. I za taj je zbor karakteristicno
veliko sudjelovanje zena. Pored Jakova BlazeviCa i Slobodana Uzclca na tom zboru govo;·i
i Kata.
12. jula 1942. i u Dobrosclu se oclrzava opcenarodni zbor sela kotara Lapac kojcm masovno prisustvuju zene okupljene oko AFZ-a i omlacUna tog kotara. Na zboru govori dr Vladimir
Bakaric, komcsar Glavnog staba NOV i POH.
I na tom jc zboru govorila Kata Pejnovic.
Za augustovski broj »Zene u borbi« 1942. gocline clrugarica Kata, povoclom goclisnjice
ustanka, piSe i'lanak o temi koja joj uvijek
lezi na srcu i nacl kojom se stara kao nad
zjenicom oka: »Kujmo borbeno jedinstvo Srba
i Hrvata Like, Srpkinja i Hrvatica Like«.

lS

Viditc biljeSku 20.

1

K. PejnoviC: 0 ulozi tena u narocbzooslobodilaCkoj

~

borbi u Lici, Kalcndar srpskog kulturno-prosvjetnog
druStva »Prosvjcta«, Zagreb 1947. Ovaj Clanak sc
objavljujc u prilogu ove knjigc.
7
'
))Zena u borbi,,: 00 AFZ za Liku, br. 3 od lipnja
1942. godine.
" Viditc biljcsku 20.
:n Arhiv Vojnoistorijskog instituta u Beogradu (daljc:
VII mikrofilm CK Hrvatskc 14/756-750), dok. 759.

34

BILA JE PRVA PREDSJEDNICA
OKRU.ZNOG ODBORA AF.Z ZA LIKU
Konacno je closao i 15. septembar 1942. kada
je pocela radom Prva ohuzna konferencija
AFZ Like u Salamunicu koja je trajala elva
dana i gclje se okupilo 160 delegata iz svih krajeva Like. Skupstini su prisustvovali, kao gosti, sekretar OK KPH za Liku, Jakov Blazevic
i clan OK KPH Mile Pocuca, te preclstavnici
00 AFZ za Primorje i 00 AFZ za Kordun.
Konferenciju je otvorila Kata, kao predsjeclnica Inicijativnog oclbora. Ona je na toj konferenciji podnijela politicki referat. Iako je
sva arhiva 00 AFZ za Liku uglavnom propala
u ofenzivama, kao glavni svjeclok o tom clogadaju ostala je ,zcna u borbi«, i u njoj clanak
o konfcrenciji. Otvarajuci konferenciju Kata
Pejnovic, izmedu ostalog, je rekla:
»Bivsi protunaroclni rezimi onemogucavali su
nama zenama ucestvovanje u politickom zivotu. Danas, u jeku najzesCih borbi protiv fasistickih razbojnika i njihovih slugu, u borbi kojom rukovodi herojska Komunisticka partija,
mi se borimo s nasim drugovima i vee danas
imamo svoja politicka prava.
Zato bez straha gleclamo u buducnost, nase
drugarice uzimaju i pusku u ruku, da i u oruzanoj borbi obracunavaju s fasistickim razbojnicima«.
Konferencija je izabrala i novi Okruini odbor
AFZ-a ocl 15 Clanova na celu kojeg je izabrana
za preclsjednicu Kata Pejnovic, a za tajnicu
Jela Bicanic. Konferencija je utvrdila ogromnc
uspjehe, slabosti i zadatke za naredni period.
Medu tim zaclacima su najvazniji: pokrenuti
u borbu one clrugarice kojc su jos uvijek samo posmatraCi velike bitke; osamostaljivati

rukovodstva organizacije i ostvarivati njihova
cvrsce povezivanje; isticati zene u izborima za
organe naroclne vlasti, posvetiti jos viSe paznje
politickom osposobljavanju kadrova na kursevima i uzclizanju kulturno-prosvjetnog nivoa
zene; list »Zena u borbi« uciniti ogledalom rada zena, njihovih organizacija i borbe.
Prvi puta Citamo da je sa jedne konferencije
zena upuceno i pozdravno pismo clrugu Titu,
vrhovnom komanclantu NOV i POJ.
Obimnost zaclataka, postavljenih na konferenciji zena Like, nalagala je da rae! treba jos
viSe intenzivirati. Na toj liniji odrzavani su
kursevi poli tickog i organizacionog karaktera
za oclbornice AFZ-a na svim razinama njihove
organiziranosti.
Na njima je bila stalni preclavac Marta Aralica,
uciteljica i clruge uciteljice.30 0 kursevima kao
uspjesnom obliku racla sa zenama govori i
pismo CK KPH upuceno CK KPJ o radu
AFZ-a31 u kojem se konstatira da je zapazeno
kako je u posljednje vrijeme znatno porasla
politicka svijest zena, cemu su sigurno priclonijeli i kursevi »koje su oclr2avale nase drugarice a kroz njih je proslo stotine zena seljanki«, te da je velik broj aktivistkinja pridonio osamostaljivanju kotarskih i opCinskih
oclbora AFZ-a. U tom istom pismu konstatira
se i da »Uspjesi u radu AF2-a nisu ni izclaleka
clovoljno iskoriSteni, tj. nasi su se komiteti
potpuno kruto oclnosili po pitanju prijema clrugarica u Partiju«. U zapisniku Plenuma OK
KPH za Liku, odrzanog 20. XI 1942. kaze se: 32
»Zatim podnosi izvjestaj drugarica Kata po Ji.
niji AFZ-a. Govori o kursevima pri Okruznom
antifasistickom odboru zena, kojih je bilo
cetiri i kroz koje je proslo 75 drugarica. Posljeclnji kurs najbolje je uspio. Pri Kotarskim
OOZ oddavali su se kursevi. Kroz njih je pro-

sio - u Gospicu 16, u Gracacu 14, u udbinskom 9 drugarica. Rae! na prikupljanju zimske pomoCi oclvija se uglavnom povoljno. Najbolje u udbinskom, lapackom i korenickom kotaru&lt;c.

Nepismcnost je jako pogadala zene. A borba
protiv nepismenosti ostro je najavljena i na
Prvoj okruznoj konferenciji zena Like, jednako kao sto je istaknuta i potreba kulturnoprosvjetnog uzclizanja i smjelije ulazenje zena
u narodnoosloboclilacke odbore. Upravo o tome je i Kata Pejnovic pisala u svojim uspomenama na rae! AFZ-a u Lici. 33
»U nekim okruzima bilo je i do 85% nepismenih zena. Zato je jos 1942. godine pocelo
oclr.lavanje analfabetskih tecajeva, pored kurseva koji su se jos oddavali, i o politickim
pitanjima. Tada se pristupa i kulturno-prosvjetnom raclu medu zenama, stvaraju se diletantske grupe, pjevacki zborovi ... Zene su se
u borbi politicki osposobile. UpuCivale su se u
niz pitanja, ne samo poli tickih nego i strucnih.•
»One su u organima naroclne v]asti primjerom
davale svoj doprinos. Poslovi su postajali sve
ozbiljniji - kaze Jela BicaniC.&lt;&lt; U njima je
ucestvovao sve veCi broj zena. u jesen su prvi
izbori za narodne oclbore. U Salamunickom
Gaju, radosne nase drugarice, koje clanas prvi
put glasaju, pjevaju pjesmu sto se odmah uz
taj clogadaj roclila: »Oj, javore, zalenbore, sutra Cerna na izbore&lt;c.:u
J&lt;J

Jela BiCaniC: Fragmenti iz. sjeCanja, uz proslavu

Prve konferencije AFl Flrvatske, Zcna. 1958, br. 5;
Zena Hrvatskc u NOB, I, n. dj., 137; Prvi kurs AFZ
u Lici.
Zene Hrvatske u NOB, I, n. dj., 162-163 - Pismo
Cerztral11og komiteta KPH ad 14. studenoga 1942.
Centra/Hom komitetu KPJ o radu AFt.
" Arhiv VII - mikrofilm CKH 14/841-844.
" Vidite biljcsku 27.
" Vidite biljeske 30.
31

35

�L"ll'li'.I''~·t...l"l':o·x·

t,!l

:(~

"·ta

Pojnod6 •• • l
~·-• . . . ".::r

111.0&lt;0

4·,. ftri,..tJ.Pit~

J···A

.

. ·

t • · • • • ,.. t •J tl'&gt;-t t t t l'tt•t . . . . t t t't J • • • • )U

PRVA tENA U JUGOSLAVIJI
NARODNI PREDSTAVNIK

~ ~~ ~ .- ;_~ .... ;" •• ·n ._... · · .".. ~ ........ -, . ·:._~ ....._&gt;... ;r. ~·.:~~.
..
~•· · . t :1. • ••• rvatsko
. · ·
jo ~pun~-my 6a~-~OlGJ&amp; ·: II•A•~-! ... ••·•··~;,;,-, ....... .-,.. _.,;,n,·.-··•t•
u ·.~f-ua.,··.-osedan;j"o' AVNO;r~a •
.
... .
.'

Fakslmlle legltlmaclje Kate Pejnovlc, lzdane od Izvdneg odhora A.ntifa5lstiCkog
vljeea narodnog oslobodenja Jugoslavlje ..

.

..)

'

l

6radaninu

(

%k~'ne7~

...................................................,~.................................,...c....
Volild usp}lltl nale &amp;laYne Narodno-olilobodlla&amp;e Vojsb~-;vlsokl atupanj ruvltlta

Narodno-otlobodUa¢ko borbe u avim :romljama Ju~vlle, tfofonl :radaiCI kojl.au ao-radl tog_a
nametnun narodima Jugotlavlj&amp;, dovell tu, koncam ptollo godlne, .do osnJvanja AnUfallaiic!~_og

i

i,

l

Vlj$¢a Narodnog Ol!obolfonja Jugoalll.vljo.
,
.
lmnJuti -u vldu vollke utpJOhe ~arod~Ua~e Vojsko _' u · HrvatikoJ.: k:~ I
podttku 1vo!ikC) o4v~'trljt!'ljo 11'-f'Qdnffi mut n ~arod'l(Kitlob®llltku lxl_fbU:II ~klboO't!llfrd.~oostotxMI'antm

I

; lmaju~ u

dlo oalobo(Jenog; terltorlja_..Hrvatake,

''·.---·"·~~~~~~~~~~~~tf~:~..:~~!~~~. k &amp;kupithto- ·u::_&lt;:Ujlt OII(I~Ja
fh:va.tak"""ll spo~u. •

";.:':,i

-~~;.,;~::~. Nuodn:e- vlattlll prek() njlff.-f ~u
pOUt~ prebtavnlltva
ru
g~a

"·.... ··-···

-

....

aotPodlnkoa.

pollt!&amp;Og-1_ aOeljtl~

,

_

Poziv Kat! Pejnovlc da prlml clanstvo u Zemaljskom AntifaSlstiCkom vljeeu
Narodnog osloboaenja Hrvatske
.

36

Dva historijska dogaaaja koja se zbivaju posljednjih mjeseci godine 1942: Prvo zasjedanje
Antifasistickog vijeca narodnog oslobodenja
Jugoslavije u Bihacu i Prva zemaljska konfe.
rencija Antifasisticke fronte zena Jugoslavije
u Bosanskom Petrovcu - najtjesnje su povezana s tim likom vojnika Revolucije- Katom
Pejnovic.
I vrijeme, prilike i mjesto zbivanja tih doga·
aaja opisivani su detaljno i u udzbenicima nase najnovije historije.
Tim povodom drug Tito je zapisao: »Dolazak
Vrhovnog staba u Krajinu sa proleterskim
brigadama, sa srbijanskim i crnogorskim bor·
cima, medu kojima je bio i znatan broj sinova
svih nasih naroda, i zajednicke akcije sa bosansko-hercegovackim i hrva tskim jedinicama u
1942. godini imali su velik znacaj za daljnji
razvitak Ustanka. (...) Koliku je snagu vee
u to doba predstavljala nasa mlada armija, najbolje se moze vidjeti iz cinjenice da se protiv
nasih 150.000 boraca nalazilo oko 800.000 neprijateljskih vojnika. Pred kraj 1942. godine
Bihac je postao glavni grad osloboaene teritorije koja je obuhvatala skoro jednu petinu
predratne Jugoslavije, a premasivala povr5inu
nekih evropskih zemalja kao sto su Belgija,
Svajcarska i druge ...«
Dokumenti o tom bogatom zivotu na raznim
podrucjima djelatnosti govore mnogo. Sreauju se civilna i vojna vlast, narodnooslobodilacki odbori imaju veoma slozene zadatke i mnogo posla; odrlavaju se kursevi od opceobrazovnih do partijskih: u ratnim uvjetima radi
Vojna skola Vrhovnog staba NOV i POJ, for·

mirana od Partizanske oficirske skole Glavnog
staba Hrvatske, osnovane 1942, u Lici, u Donjem Lapcu; otvara se narodno sveudliste; proradili su domovi kulture; Kazaliste narodnog
osloboaenja; stamparija radi danonocno: stampaju se knjige, novine, plakati, pozivi, uputstva, partijski list, legitimacije itd. Otvaraju
se trgovine, kavanice, sreduju se bolnice, prihvatni stacionarni domovi za djecu. Prisutni
su umjetnici, slikari, knjizevnici, pjesnici partizani, svi u sluzbi narodnooslobodilacke
vojske i naroda. I upravo ovdje, 26. i 27. no·
vembra 1942, u osloboaenom Bihacu, odriano
je Prvo Antifasisticko Vijece narodnog osloboacnja Jugoslavije. Na zasjedanju u Bihacu
sudjelovali su - kako je pisao dr Ivan Ribar
u svojim uspomenama - »pored delegata Komunisticke partije, SKOJ-a, narodnooslobodi·
lacke vojske, Antifasisticke fronte zena, Narodnooslobodilackog fronta i delegati svih graaanskih politickih stranaka, koji se nisu ogrijesili o narodne interese, i bili aktivni u narodnooslobodilackom pokretu«.
Pozive koji su hili upuceni delegatima i buducim vijecnicima za Prvog zasjedanja AVNOJ-a
uputio je Vrhovni stab NOV i POJ s potpisom:
komandant Tito, s. r. - sadrzavali su, pored
obrazlozenja o sazivanju skupstine, o neodloznosti stvaranja cvrsce i trajnije organizacije
narodne vlasti, jos i formulaciju koja glasi:
»Stoga ceneCi tvoju iskrenu privrlenost i adanos! narodnooslobodilackoj borbi, pozivamo
te da se primiS clanstva u Vecu Narodnog Oslobodenja Jugoslavije, te da kao takav licno ucestvujes na konstitucionom zasedanju Veca«,
»Obavijest da sam predlozena za delegata i vijecnika Prvog zasjedanja AVNOJ-a zatekao me
je u selu Salamunicu kraj Korenice, gdje sam
upravo, sa Jelom Bicanic, pripremala Clanak

37

�za list »Zena u borbi« - piSe Kata Pejnovic.
Ovu obavijest saopcio mi je drug Vlado Bakaric, komesar Glavnog staba Hrvatske. Moram
priznati da me obavjestenje vrlo prijatno uzbudilo i iznenadilo. Do tada nisam ni znala da
se priprema Zasjedanje AVNOJ-a a jos manje
da netko od predstavnika Like treba da mu
prisustvuje. Odmah sam se spremila i posla
na put.
Iz Salamunica posla sam preko Korenice i Prijeboja u Licko Petrovo Selo. Put je bio dosta
teiak. U oslobodenom Lickom Petrovom Selu
nasla sam druga Vladu Bakarica i s njim pos·
Ia dalje automobilom u Bihac«.
Katin prikaz boravka, rada, susreta s Jjudima
- po svojoj nabijenosti emocijama - govori
o velicini tog dozivljaja koji je ostavio duboke
tragove. Tu je srela divne ]jude s kojima ce se
kasnije cesto nalaziti i na II zasjedanju
AVNOJ-a u Ustavotvornoj i Saveznoj skupstini,
i na zasjedanjima ZAVNOH-a i u Saboru NR
Hrvatske, kao i na radu u raznim drustvenopolitickim organizacijama. Dva susreta, koji su
joj ostali nezaboravni i sama je izdvojila. Prvi
- sa dr Simom Milosevicem iz beogradskog
Univerziteta - kojeg je upoznala jos prije zasjedanja i kojeg pamti kao divnog covjeka pazljiva, prijazna, veoma osjecajna, i koji joj
je mnogo pomogao da se osjeca ovdje kao u
porodici, u toj novoj srcdini, medu vijecnicima. Kata Pejnovic hila je tada u Bihacu medu vijecnicima jedina :lena. Bila je prva
zena Jugoslavije - narodni predstavnik. U
tom trenutku Kata prerasta okvire Like, Hrvatske i Bosanske Krajine. 0 tom njenom izboru proculo se diljem Citave Jugoslavije.
Drugi susret, koji je duboko prozivljavala, bio
je njen dozivljaj prvog videnja druga Tita na
zasjedanju.
38

»Ucinio mi sc veoma mlad i blag. Dugo sam ga
promatrala da bi mu sto bolje upamtila lik.
Njegov izgled i stalozenost u nastupu odavali
su snagu i sigurnost. Svojom prisutnoscu, ispunio je dvoranu. Svi smo bili neopisivo raspolozeni i ponosni: zbog Tita, zbog uspjeha
izncsenih na zasjedanju«.
Zasjedanje, koje je odrzano u tadasnjem danas Muzej AVNOJ-a- Domu kulture pocelo
je - kako to opisuje reporter Narodnog oslobodenja - svecanom sjednicom, u iskicenoj
dvorani u 18 sati. Tada su procitana imena
pocasnog i radnog predsjedniStva, tada je
prema pomenutom izvoru- »svakom seljaku i
grailaninu koji su napunili prostranu salu i
veliko dvoriSte, bilo jasno da prisustvuje jednom velikom istorijskom cinu«. Taj je cin
zapoceo kad je drug Tito usao u dvoranu,
pozdravljen burnim aplauzom, klicanjem svih
vijecnika iz srca i odusevljeno - kako su to
opisali oeevici.
I Kata, kao sudionik tog cina, sjeea se svih
detalja:
»Na pocetku zasjedanja dr Ivan Ribar pozvao
nas je da minutom cutanja odamo postu palim
drugaricama i drugovima. Poslije pozdravne
rijeci izabrano je radno predsjedniStvo. Nakon
sto je radno predsjednistvo preuzelo svoju
duznost u sastavu: predsjednik dr Ivan Ribar,
advokat, bivsi predsjednik Ustavotvorne skupstine, Nurija Pozderac, bivsi senator i clan
glavnog JMO, Mosa Pijade, akademski slikar,
dr Sima Milosevic, profesor beogradskog univerziteta, Pavao Krce, bivsi poslanik HSS, Kata
Pejnovic, predsjednica Antifasistickog fronta
zena za Liku i prota Jevstatije Karamatijevic,
bivsi predsjednik Narodnooslobodilackog adbora iz Nove Varosi, rijee je uzeo Vrhovni

komandant, drug Tito. Tito je govorio o znacenju odluka koje se donose, a usmjerene su
cilju da se do krajnjih granica ujedine napori
svih rodoljubivih snaga u revolucionarnoj borbi za konacno osloboilenje i da se poloze
temelji istinskog bratstva i ravnopravnosti naroda Jugoslavije o jcdnom novom pravednijem
drustvenom ureilenju. U tom kontekstu drug
Tito je vijecnicima, medu ostalim, rekao:
»Rezultat dugotrajne, teske i krvave borb~
( ... ) je taj, sto mi danas imamo mogucnost
da stvorimo jedan organ, jedno tijelo koje ce
zajedno s Vrhovnim stabom narodnooslobodilacke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije, zajedno sa narodnooslobodilackim odborima podupirati ovu borbu, organizirati pozadinu, organizirati politicki i ekonomski ovu
nasu razrusenu zemlju, da bismo ovu tesku
borbu mogli dovesti do pobjedonosnog zavrsetka. Mi nemamo mogucnosti da stvorimo
jednu legalnu vladu, jer nam to jos meilunarodni odnosi i prilike ne dozvoljavaju. Mi
imamo pravo na jedno, a to je, da u ovim teskim okolnostima stvorimo jedno politicko tijelo, jedan politicki organ, koji ce okupiti nasc
narode i povesti ih zajedno sa nasom junackom vojskom u daljnje borbe koje stoje pred
nama, a koje ce biti veoma teske. Mi nemamo
nikakve vlasti na nasoj tcritoriji osim narodnooslobodilackih odbora, koje je sam narod stvorio. Mi ne prizna jcmo razne fasisticke
marionetske vlade i bas zato mi moramo na
ovoj zemlji, na ovoj svojoj zemlji, natopljenoj
krvlju najboljih sinova nasih naroda, da stvorimo takvo stanje u kome ce nasi narodi u
tim okolnostima moCi da doprinesu narodnooslobodilackoj borbi svoj maksimum ... "
Sam tok zasjedanja Kata opisuje na jedan
poseban nacin - dajuci u stvari jednu opcu

sliku putem koje se stjece dojam dinamike
posla koji jc tu uspjesno uCinjen, i koji je
naoruzao sve prisutne toliko da dogovoreno
mogu i ostvarivati:
»Referati, pozdravi, telegrami, diskusija,

od~

luke, rczolucija ... To jc bio drugarski dogovor
vijcCnika za buduCi rad, veliCanstven dogovor,
dostojan njegova historijskog mjesta. Sve
je teklo ne moze biti bolje. Osjecali smo se
potpuno spremni da jos odlucnije nastavimo
borbu za konacno osloboilenje«.
Vijecnici iz svih krajeva zemlje, podrzavajuCi
donesene odluke, na tom su politickom forumu osudili krivce aprilskog sloma, londonsku
izdajnicku vladu, zlocine okupatora, cetnickih
i ustaskih bandi, kao i oportunisticku i izdajnicku politiku Maccka i svih suradnika s okupatorom.
0 svojim zadacima kao vijecnik Kata pise:
»Poslije zasjedanja vijccnici su se poceli razilaziti. Trebalo se vratiti u svoju jedinicu, stab,
odbor, selo, komitet i nastaviti aktivnost. Pristupilo se odmah sprovoilenju odluka.
Odl'Zavani su zborovi po selima, pocela su se
izdavati pismena uputstva. Kulturne priredbe
i predavanja odrZavani su svako veCe. Svakodnevno stizu novi i novi dobrovoljci. Prolaze
jedinice. Do duboko u noc radi sc u Vrhovnom
stabu i u Centralnom komitetu KPJ. Ovaj grad,
duboko u srcu J ugoslavije, bio je centar partizanske drzave i osigurao sebi casno mjesto
u nasoj najnovijoj historiji«.
Nakon kraceg zadrzavanja u Bihacu, Kata Pejnovic krece u svoju Liku istim putem kojim
je i dosla. Ali, sada po drugim selima Like,
kao na primjer u Mekinjaru, Krbavici, Trnavcu, Seganoveu, Ponoru, Turjanskom, Visucu
kod Udbine, Salamunicu, Bunicu itd., objas39

�5~~6

BORBA

SMRT fASJZMU -

JJ;ra se pono!lm tfme llto atojtm na telu. armlje
u kojoJ lmM ogroman broj 1:ena".
(b ~om. ~ Tltll ~&amp; ko.ttrJadJI .ut·•)

DRGAI IIDIIUNISJI~IIE PARTIIE IUGDSIAVIIE
..
ftllCJ

njava sto je AVNOJ, njegov znacaj, odluke i
dalekoseznost tih odluka. Taka ce ana javno,
na skupovima naroda, na skupovima zena, omladine, obavljati svoju vijecnicku funkciju i
ucestvovati u mobilizaciji cjelokupnog naroda
za nove napore i pregnuca u smislu odluka i
zadataka AVNOJ-a. Narod ju je uvijek rado
slusao, a sada s jos vecom painjom i radoscu.
Sve je morala u tancine opisati: i kako je bilo,
i kako je teklo. Zajedno sa svima dijelila je
sveopcu radost koja je zracila s lica !judi
novom snagom.
Proslo je viSe od pola godine od Bihaca, kada
ana u listu »Zena u borbi«, organu Glavnog
odbora AFZ Hrvatske, piSe:
»Ponosne na velike vojnicke i politicke uspjehe nasih naroda, obecajmo u ime Antifasisticke
fronte zena Jugoslavije, da cemo uloziti svc
snage za sto vecu pomoe nasoj junackoj vojsci i nasem narodnom predstavnistvu u izvrsenju njihovih velikih zadataka u ovom oslo·
bodilackom ratu, pa makar kroz kakve teskoce
mi prolazile«.
Iza ovih rijeci nije stajala samo Kata, nego
stotine tisuca zena J ugoslavi je.

PARTIJA JOJ POVJERAVA DUZNOST
PREDSJEDNICE ANTIFAsiSTicKE
FRONTE ZENA JUGOSLAVIJE
Ubrzo nakon povratka iz Bihaca u Liku, Kata
Pejnovic se vraca u Bosansku krajinu, na oslobodeni teritorij u Bosanski Petrovac, koji je
mnogim sponama vezan uz Katino ime. Prva
zemaljska konferencija Antifasisticke fronte
zena Jugoslavije odriana je tu od 6-8 decem-

-GOO. VI!

SlOBODA NARODU I

ll DU:l'.MilRA lOon

OJENA: 3 t&gt;l:-1.:3

KUNe;-1~

Ut..&gt;A.

bra 1942. »Jednog dana 1942. godine, nekih desetak dana prije konferencije, u lickom selu
Salamunicu - gdje sam se nalazila kao predsjednica AFZ za Liku i clan Okruznog komileta Partije - drugarica Anka Berus obavijestila me da ce se uskoro odriati Prva zemaljska konferencija AFZ-a Jugoslavije i da sam
predlozena za delegata. Ubrzo sam dobila poziv za tu konferenciju. Delegati su birani na
opcinskim, kotarskim i okruznim konferencijama. Ne sjecam se koliko je zena izabrano iz
Like, ali mislim da nas je bilo oko dvadesetak.
Cim su se licki delegati za konferenciju sakupili, krenuli smo istim putem kuda se iSla i na
Zasjedanje AVNOJ-a. Iz Bihaca smo se prebacili kamionom u Bosanski Petrovac, gdje je konferencija i odriana ...« - piSe Kata. 1942. na
adresu CK KPH stize pismo u kojem se trazi da
partijske organizacije »Odrede odgovornu drugaricu iii druga za rad po liniji zena« i to »od
partijskih celija do najviSih foruma«, te da se
pred AFZ postave »najaktualnija pitanja, u
prvom redu snabdijevanje nase vojske namirnicama, odjeCom i obuCom za zimu«, i da »U
tu svrhu treba mobilisati sve zene, citavu nasu
pozadinu bilo na oslobodenoj iii neoslobodenoj teritoriji«. U pismu se naglasava takoder
da »pravilnim postavljanjem rada medu zenama, partijske organizacije moraju uciniti ne
samo da zene moraju biti okupljene u svoje
organizacije, nego i da uzmu aktivnog ucesca
u stvaranju i izgradivanju narodne demokratske vlasti. PodnoseCi veliki dio tereta ovog rata,
zene, u borbi za svoja prava i odbranu svoje
domovine, moraju biti direktno zastupljene u
narodnooslobodilackim odborima. To ce biti
jedna garancija viSe uspesne borbe protiv fasistickog okupatora i njegovih slugu, to ce ubrzati oslobodenje nase napaeene zemlje od poFakslmlle •Borbe• od 13. Deeembra 1942.

40

41

�robljivaca«. U nastavku pisma govori se o potrebi cvrsceg povezivanja organizacije AFZ-a
do najviseg nivoa, a s tim u vezi obavjestava
i o sazivanju Prve zemaljske konferencije i
izboru delegata kako bi se rad AFZ-a koordinirao na citavoj osloboaenoj i neosloboaenoj
teritoriji u smislu postavljanja zajednickih zadataka.
Sazivacki odbor salje 22. XI 1942. Okruznicu
svim pokrajinskim komitetima KPJ i proslavljenim jedinicama narodnooslobodilacke vojske i partizanskih odreda. Ovom se Okruznicom vee naznacuje mjesto odrzavanja konferencije i dan njena pocetka, te dnevni red
sadrzan u cetiri tocke. Sarno tri dana kasnije,
25. novembra 1942. CK KPH salje svoju Okruinicu istog sadriaja, svim okruinim komitetima
na podrucju Hrvatske, pozivajuCi sve organizacije AFZ-a, na osloboaenoj i neosloboaenoj
teritoriji, da na ovu konferenciju posalju svoje
delegate iz svih pokrajinskih, oblasnih, okruinih, kotarskih, a po mogucnosti i svih opcinskih i mjesnih odbora AFZ-a.
»Bilo bi pozeljno - kaze se nadalje u pozivu
CK KPH za Prvu zemaljsku konferenciju - da
svi delegati budu birani od svojih organizacija
putem konferencije i sastanaka, da kao predvodnici zena svog mjesta i kraja doau sa izvjestajima i prijedlozima za buduCi rad. Narodnooslobodilacka vojska, brigade i odredi, u
kojima se sve cesce susrecu zcne-borci treba
takoaer da posalju svoje delegate, drugove i

Trebalo se probijati kroz neprijateljska uporista, neosloboaeni teritorij, izmaci zasjedama,
iCi pje5ke, prelaziti pruge i glavne ceste, citave
regije. A vrijeme je bilo zimsko, mokro, susnjezno, odjeca i obuca- slabi. Mnogo je prijelaza kontrolirao i driao neprijatelj.
Delegati Hrvatske na I konferenciji AFZJ bile
su iz Like: Kata Pejnovic, Jela Bicanic, Dara
Cudic - Vujnovic, Milka Solaja, Mileva MilojevJc, Pepica Saban, Stojanka Aralica,
Smilja Popovic, Ana Vujnovic; iz Gorskog
kotara: Marija Pap-VaFka, Draginja Metikos,
Simica Trbovic, Danica Radulovic, Vera Gasparae; iz Banije: Milka VraneseviC, Kata Vujaklija, Kata Opacic; iz Dalmacije: Marija Novak,
Milka Lasic, Vesela Segic, Dohrila Kukoc, Juga
Kesic, Mila Karaaole, Vjera Trinaestic-Dubajic, Antica Spiric, Ilinka Sprljan, Marija $karin, Neda Marovic-Ranka; iz Korduna: Anica
Rakar-Magasic, Dragica Karan, Dragica OpaCic,
Cana Bogdanovic, Draga Bakis, J ela PredoviC,
Milica VujiCic. Delegati Hrvatske hili su nadalje: Olga Kreacic-Kovacic - Zoga, Vanda
Novosel, Anka Berus, Marica Zastavnikovic.
Iz Hrvatske nisu mogle da se prohiju kroz neprijateljska uporiSta delegatkinje iz Slavonijc
i Moslavine (Katica Kusec i Ankica Buden Vesela).
Trebalo je mnogo priprema izvrsiti do samog
pocetka konferencije. Rokovi su hili zgusnuti,
a ipak u ono vrijeme sve je bilo moguce.

drugarice.«

U jednoj svojoj izjavi za Radio Zagreb, povodom 20 god. tog dogaaaja, Anka Berns je rekla:

I na kraju ovog pisma-okruznice, stajala je
jedna vrlo znacajna napomena: »Delegati iz
udaljenijih mjesta treba da poau blagovremeno, kako bi stigli na vrijeme.

»U roku manje od mjesec dana sve su pripreme izvrsene, iako onda nije bilo nekih naroCitih veza i komunikacija. Cak su oddane, tamo
gdje se to uspjelo, i pripremne konferencije za

42

izbor delegata. U svemu tome trebalo je savladati mnoge prepreke«.
Uoci odrzavanja Prve zemaljske konferencije
5. decembra 1942. delegati su se nalazili iii na
putu iii u Petrovcu koji se spremio na docek.
»Uoci 6. decembra 1942. godine, ulice malog
gradica, Bosanskog Petrovca belele su se od
snega. Antifasistkinje Bosanskog Petrovca pripremale su se za veliki dogaaaj - Prvu zemaljsku konferenciju AFZ Jugoslavije. Jednc
su pripremale i ukrasavale svoj dam, da hi mu
dale sto svecaniji izgled, druge su pripremale
konaciSta i prihvatilista za stotine delegatkinja
iz drugih mesta. Ove su stizale eesto promrzle,
probijajuci se prako sneznih vrhova, neprijateljskih zaseda, a mnoge i iz okupiranih gradova ...«. Taka opisuje ocekivanje i dolazak
delegatkinja u Bosanski Petrovac, jedna od sazivaea Konferencije i clan CK KPJ - Cana Babovic.
Dio delegacije zena iz Hrvatske - Hrvatskog
primorja, Gorskog kotara, Banije i Korduna
imao je prije polaska zborno mjesto u osloboaenom Slunju, kuda su trebale stici i delegatkinje iz Slovenije, ali su ih ratne okolnosti u
tome sprijeCile. Domacin im je hila Anica Maga§c, tada clan OK KPH za Karlovac-Kordun.
Njena su sjecanja:
»Delegate u Slunju snabdjeli smo, koliko se
moglo, potrebnom opremom. Clanovi Glavnog
staha Hrvatske pokazali su puna razumijevanja za odlazak prve grupe zena na veliki skup
zena-horaca Jugoslavije. Kad Sll nam se u
autohusu pridruzili delegati Like i Dalmacije,
nasa se radost udvostrucila. Nezahoravan je u
Petrovcu hio susret sa Mosom Pijade, ciji se
vedar duh i smisao za salu niti u najtezim
trenucima nije gasio: »Ej zene, lijepo se do-

tjerajte ... Ne vjerujem da niste u tim svojim
torbama ponijele i pudera sa sohom.«
»Na konferenciji u Veljunu izabrana sam hila
za delegata. Eh, puste radosti! Sve drugarice
sakupiSe ono sto se najholje naslo, pa sastavili
uniforme, ko kapu dao, ko bolju bluzu, da im
Kordun tamo na konferenciji ne obrukamo« prisjeca se delegat AFZ-a sa Korduna Cana
BogdanoviC.
Delegat Banije Kata Vujaklija prisjeca se da
je u bazi na kotaru Dvor obavijestena da sa
Milkom Vranesevic i Katom OpaCic treha da
ide na konferenciju. Dohile su i propusnicu
Komande hanijskog podrucja da im se svugdje
izaae u susret. ISle su sto pjeske, sto saonicama
sa obaveznom ugrijanom ciglom u slami, pre.
krivene pokrivacima za konje, pravcem Vrnograc, Kladusa, Cazin, Bihac, gdje ih je docekalo
ogromno iznenaaenje: autohus.
»U njemu se orila pjesma. Tu sam prvi puta
srela Katu Pejnovic. Odmah sam je zapazila
u njenoj crnoj marami. Jako sam je zagledala.
Po dolasku u Bosanski Petrovac zaj edno smo
setale i pricale sa dvije drugarice iz Prve proleterske. Sve ju je zanimalo. I slusala je, i pitala«.
Paula Humek, tada clan delegacije :lena Podgrmeckog kraja, sjeca se:
»Na konferenciju smo krenuli iz Srpskih Jasenica gdje su se okupljale delegatkinje iz San·
skog, Novskog i Krupskog sreza. Krenule smo
kolima preko Srnetice. Petroveanke su vrlo
dobra organizirale prijem delegata i smjestaj
i hranu. U Petrovcu je sve vrvilo. Menu delegatima hila je jako mnogo zena vojnika•.
I Jela Perovic, Bosanka, hila je delegat u Petrovcu i sjeea se:
43

�»Bila je to velika cast predstavljati takve i
tolike zene na konferenciji. Medu delegatima
hila je i Soja, majka Branka Copica, i njena kCi
Smiljka, koje su mean prvim seljankama toga
kraja posle u borbu. Smiljka je poginula u IV
ofenzivi, a njenu smrt je njen brat ovjekovjeCio pjesmom l&gt;Grob u Zitu&lt;' .&lt;&lt;

Draginja Metikos, clan 00 AFZ za Gorski ko·
tar, sjeca se:
»Biti delegat na konferenciji - bilo je najvece
priznanje koje se moglo dati drustveno-politickom aktivisti u to vrijeme, jer je konferencija
imala mnogostruki znacaj«.
Stana Tomasevic, koja je krenula s delegacijom zena boraca IV crnogorske brigade iz Radaslija na domak Glamocu, piSe o prvoj slici
Petrovca i svojim dojmovima:
»Spustili smo se na ulaz u Petrovac. Mozda
nam se samo ucinio divan i pun svijetlosti.
Zgrada u kojoj je trebalo da se prijavimo radi
rasporeda za smjestaj, vrvila je od ljudskih
prilika: omladinaca i omladinki »redara«, zena u seoskoj odjeci, u titovkama, sajkacama,
trorogim kapama krajiskih boraca. U gradu
iskicenom borovinom i brsljanom, ukrasenom
transparentima i parolama na platnu, sa slavolukom pozdrava i dobrodoslice vrvilo je od
delegacija: zena-boraca, bolnicarki, omladinskih kulturno-prosvjetnih i politickih rukovodilaca, zena tek razmijenjenih za neprijateljske
vojnike i oficire, iz ustaskih logora i logora
smrti, partizanki s Kozare, omladinki iz radnih
brigada Sanske doline, majki palih boraca,
zena iz organa narodne vlasti, zena iz okupiranih gradova.«
0 tom dogadaju piSe i »Rijec zene«, list zena
Korduna:

44

»Sarena i slikovita bujica kna slila se na ulice
bosanskog gradica, koji je preko noCi postao
gradom zena. Pomijesala se povezaca s partizankom, pregaCa sa zarom i mladost sa oz~
biljnim i sijedim glavama starih zena. Cijela
ta raznolika i sarena masa ipak cini jednu
divnu jedinstvenu cjelinu koju veze ista krvava
sadasnjica, zajednicka borba i zajednicka buduCnost.&lt;(
Napokon je konferencija mogla poceti sa radom. Stigle su i partizanke sa Kozare i omladinke iz radnih brigada i iz okupiranih gradova u Hrvatskoj - Splita, Sibenika, Susaka
itd. Nisu se mogle probiti iz Hrvatske - Slavonke i Moslavcanke, te delegatkinje iz Slovenije i Makedonije. Reporter jednog zenskog
lista o tom trenutku u Bosanskom Petrovcu
zabilje:lio je i ovo:
»Uiicama suncem obasjane male varosice na
oslobodenoj teritoriji vrvile su vee 5. decembra
grupe zena. Stiglo je 166 delegata sa nekoliko
stotina ucesnica iz svih krajeva, okupiranih i
oslobodenih. Rat je skoro sasvim izjednacio
njihova odijela, samo poneka povezaca iii pregaca iii odlomak razgovora jasnije kazuje iz
koga je kraja koja grupa. Sazivacki odbor radosno je biljezio: Gorski kotar, Kordun, Banija, Lika, Dalmatinska zagora, Hrvatsko primorje, Bosanska krajina, Sibenik, Karlovac,
Beograd, Zagreb, Cetinje, Drvar, Kljuc, crnogorske, krajiSke, hrvatske proleterske brigade,
a za njima se nizu tek oslobodeni gradovi: Bihac, Grahovo.«
I dvorana u kojoj ce se odrzati konferencija
svecano je uredena cemu su pridonijeli likovni
umjetnici- partizani. Vojo Dimitrijevic i Pivo
Karamatijevic dekorirali su dvoranu u kojoj
se odrlavala konferencija. Plakat »Zena da-

nas« (naslovna stranica lista) - zena s puskom u ruci - rad je Pive Karamatijevica, a
crtez »Majka koja nosi dijete u narucju« i »Pored spaljene kuce i ognjiSta« nacinio je Voja
Dimitrijevic. Na konferenciji oni su, sa Ismetom Mujezinovicem, crtali portrete delegata.
Neki od tih portreta objavljeni su u »Borbi« i
»Zeni dan as«.
Konferencija je pocela svecanom sjednicom
6. decembra 1942. 0 tom Kata Pejnovic govori:
»Konferencija je odrlana u zgradi bivseg Sokolskog doma,- danas Dom kulture - na kojem stoji spomen-ploca. Atmosfera je hila srdacna i vedra, ali i veoma svecana. Zidovi su bili
dekorirani zelenilom, zastavama i cilimima izmedu kojih su se vidjele slike zena kako juriSaju na neprijatelja, zavijaju rane partizanima, grabe zito i kudjelju ispred neprijatelja.
Kao da je sad vidim, narocito se isticala slika
zene s puskom - naslovna stranica lista
»Zen a danas«.

Citamo kronike tih dogadaja i saznajemo:
Drug Tito je dosao na svecanu sjednicu.
Kad je usao radost je obujmila salu, radost tiha i burna, nasmijesena lica, topli pogledi i
plameni uzvici.
Ulazeci u dvoranu rukovao se sa zenama-borcima, postrojenim dt!Z citave dvorane. Zauzeo
je mjesto u prvom redu medu zenama-borcima,
invalidima iz dosadasnjih borbi.
Mira Moraca iz Bosanske krajine predloZila
je pocasno i radno predsjedniStvo. U radno
predsjedniStvo usia je i drugarica Kata Pejnovic.
Konferenciju je otvorila, i istakla njen znacaj, Mitra Mitrovic.
»Kada je uzeo rijec drug Tito, neka neobuzdana radost zahvatila je citavu dvoranu - tog

casa zene su, viSe nego ikad, osjetile da su
zakoracile u jednu sudbonosnu epolm« - zapisuje Kata i nastavlja:
»U pocetku je drug Tito - nakon sto nam je
prenio pozdrave narodnooslobodilacke vojske
i partizanskih odreda kao Vrhovni komandant
- iznio historijat borbe protiv izrabljivanja i
ugnjetavanja naroda Jugoslavije. Govoreci o
antifasistickom pokretu zena rekao je da danas
AFZ ima viSestruki znacaj. Zene se bore danas
rame uz rame sa svima narodima Jugoslavije
protiv zvjerskih okupatorskih osvajaca i protiv njihovih domaCih izdajnickih slugu. One
se bore za slobodu i nezavisnost svojih naroda,
one se bore protiv fasistickog sistema, one se
bore za ravnopravnost.
Neko mi je rekao da se takav gromoviti plotun jos nije cuo, kao sto je bio aplauz kad je
Vrhovni komandant zavrsio svoj govor rijecima: 'Ja mogu kazati da su zene u ovoj borbi
po svom heroizmu, po svojoj izdrlljivosti, bile
i jesu na prvom mjestu i u prvim borbenim
redovima i narodima Jugoslavije Cini cast sto
imaju takve kceri'.«
Sve ce delegatkinje tako dozivjeti dolazak i
rijeci druga Tita. Nitko, tko je u proteklih godina od konferencije pisao sjecanja na te dane
u Bosanskom Petrovcu nece propustiti da upravo tu radost, i ponos izrazi. Netko ce jos
dodati i poneki drugi citat iz Titova govora,
koji je dobro upamtio.
Tko da ne pamti to obracanje druga Tita zenama, kad je njegov govor predstavljao historijski dogadaj za zene, kad je povezan s cinjenicom o onoj, visokoj ocjeni kojom je ovjekovjecio i slavom ovjencao sudjelovanje zena u narodnooslobodilackojborbi, istakavsi pri
tom golemo znacenje Antifasisticke fronte
45

�zena, njen doprinos narodnooslobodilackoj
vojsci i njen doprinos ostvarivanju trajnih tekovina Revolucije. Tko da ne pamti posebno
onaj njegov iskazani pones - sto stoji na celu
armije u kojoj ima toliki broj :lena. IIi onu
njegovu tvrdnju - da su zene usle u borbu
svjesne historijskog zbivanja, da je borba za
sretniju buducnost svih nasih naroda i borba
za sretniju buducnost :lena. »Ova borba mora
donijeti ploda i zenama Jugoslavije. U obranu
tih tekovina stajati ce nasa narodnooslobodilacka vojska i sve zene koje stoje u njenim
prvim borbenim redovima«.
0 tome je pisala »Borba«, organ Komunisticke partije Jugoslavije, »Vjesnik«, organ jedinstvene nacionalno-oslobodilacke fronte Hrvatske, »Zena danas«, organ AFZ Jugoslavije
i mnogi zenski listovi. Ta istina se prenosila i
usmenim kazivanjima ucesnika Prve konferencije AFZ u Bosanskom Petrovcu i djelovala
je snazno i neposredno svojom mobilizatorskom moci na omasovljenje i organizaciono
ucvrscenje AFZ-a u svim krajevima Jugoslavije.
Titova ocjena i misao o ulozi zene u narodnooslobodilackoj borbi i drustvenom preobra:Zaju,
i danas nakon 35 godina prisutna je po svojoj
zivotnosti. Drug Tito je tada takoder naglasio
kako je drustveno-politicka aktivnost i sudjelovanje :lena u obrani zemlje njihovo pravo i
obaveza, i da tek punim sudjelovanjem zena
svaka nasa borba za daljnji progres postaje
opcenarodna. J asno je izrekao kako je sudbina
zena najuze povezana sa sudbinom naroda
i kako su te zene i same dokazale uzimajuci
svoju sudbinu u vlastite ruke.
Konferenciju su pozdravili predstavnici AVNOJ
-a i organizacija omladine Jugoslavije. U ime
CK KPJ konferenciju je pozdravila Cana Babovic.
46

Svecana sjednica konferencije nastavila se
izvedbom Kociceva »J azavca pred sudom«,
borbenim pjesmama i recitacijama koje su
bile sastavni dio svih predstava KazaliSta
narodnog oslobodenja Jugoslavije.
Dva naredna dana konferencija je imala radni
karakter. Na sjednici 7. decembra Mitra Mitrovic odrzala je politicki referat »0 antifasistickom pokretu zena u okviru narodnooslobodilacke borbe«. Na sjednici 8. decembra referat o organizacionim pitanjima i zadacima
AFZ-a odr:Zala je Cana Babovic. Istupali su i
govorili delegati u ime svojih organizacija, u
ime boraca iz brigada, bolnicarki, Muslimanki,
Hrvatica, Srpkinja, Crnogorki. Prava i ziva slika o zivotu i radu zena na njihovoj okupiranoj
i oslobodenoj teritoriji dobila se iz ovih sadrzajnih govora - zapisat ce kronicar u prvom
ratnom broju »Zena danas«.
Na govornicu je stupila i Kata Pejnovic. Nema
kronicara koji nije tada zabiljezio njen nastup.
I prvi puta javno, sa govornice, izrecene su
rijeci:
»Meni su ubili tri sina i druga. Srce mi je bilo
klonulo od zalosti i tuge. Ali, trebalo je osvetiti
moje zlatne jabuke i hiljade takvih koji su
stradali. Stisnula sam srce i pesnicu«.
Te njene rijeci duboko su se usjekle u srce, u
pamcenje. Pred delegatkinjama i ucesnicima
konferencije izrekla je to zena u crnoj marami,
mati koja je u tom ratu izgubila tri svoja sina.
Mati - horae, revolucionar, koja se iz svojih
najdubljih ljudskih intimnih patnji zene i majke- znajuCi da nije osamljena u stradanjima
koje joj je nanio neprijatelj - otrgla besprimjernom ljudskom snagom. Kao da su nacas
svi uz nju na govornici ugledali i Nazorovu
Majku pravoslavnu i Kulenovicevu Majku kne-

zopoljku, te legendarne majke rodene u narodnoj Revoluciji i hiljade drugih hrabrih
majki.
Njena licna bol nad izgubljenim sinovima i
muzem prozimala se s bolom i stradanjima
svog naroda, hiljada poznatih i nepoznatih
partizanskih majki i svih majki koje su u tragicnosti rata izgubile svoju djecu sirom zemlje.
Ta njena snaga prevladavanja boli, potresla je
sve prisutne. Zato su se te njene rijeci tako
duboko usjekle u pamcenje i bile pokretac za
jos vecu aktivnost. Te njene rijeCi bile su
izrecene s tugom, ali bez malodusja; one su
bile materinska osuda fasizma, popracene borackim izvjestajem o organiziranoj borbi naroda i zena Like protiv fasizma. Svi su osjetili
tu snagu: ta zena ne moze da klone, njen jedini
put koji je sama izabrala je put borbe kojim
je vodi Komunisticka partija i drug Tito. Njena
se rijec oslanjala na ogromne rezultate koje
su vee dosada postizale organizacije AFZ-a u
Hrvatskoj i u Lici: na stotine organiziranih
odbora zena u selima, gradovima i tvornicama
na koje se moglo uvijek oslanjati, na borbenost
i politicku zrelost do jucer nepismenih zena;
na bratstvo, na jednakost i pravdu koji dobivaju u toj revolucionarnoj borbi najviSi smisao
ljudskog zivota; njena se rijec oslanjala na
ogroman oslobodeni teritorij u Hrvatskoj i na
junastvo boraca u kojem junastvu zena postaje
opcom pojavom; njena se rijec oslanjala na
sustinski drustveni preobrazaj i narodnu vlast
i na velike vojnicke i politicke pobjede izvojevane u svim dijelovima zemlje.
»Glavno pitanje organizacije jeste da organizaciono obuhvata i Srpkinje i Hrvatice, cije
jedinstvo postaje svakim danom sve cvrsce. To
pokazuje pomoc, koju daju jedne drugima:

zene kotara Doljnji Lapac sakupile su ljetos
za postradala sela kotara Korenice 2304 kg
zita; zene kotara Korenice isplele su partizanima 1500 pari cokalja. Zene srpskih sela kopale
su krompir za postradala hrvatska sela od cetnika. I njihova je zasluga Sto Hrvati, naroCito

zapadne Like, danas sve viSe odlaze u partizane, i sto su zene hrvatskog mjesta PerusiC
obukle bataljon »Matija Gubec«. Zene Like
obukle su od glave do pete citavu jednu brigadu i Prvi proleterski bataljon. One paze svoju vojsku kao cedo svoje. 15. septembra 1942.
odrzana je Okruzna konferencija AFZ za Liku,
na kojoj je izabrano rukovodstvo. Postoji cvrsta veza sa okupiranim dijelovima. Organiziranih clanica ima oko 15.000 na oslobodenom
dijelu, mjesnih odbora 297, kotarskih 7, opcinskih 17, odbornica 2247. Na konfcrenciji je bilo
160 delegata iz svih kotareva, medu njima 20
Hrvatica. U okmznom rukovodstvu od 15 clanica - 8 su seljanke.«
Naslov »Nasa snaga« pod kojim su te Katine
rijeCi objavljene u ,zeni danas« kao i rijeci
drugih delegatkinja, otkriva snagu uvjerenja
koja je zraCila i osvajala svojom istinitoscu i
odlucnoscu. Na govornici konferencije i drugog
i treceg dana rada cula su se uvijek iznova
svjedocansta o nevidenim naporima i primjerima junastva zena iz raznih krajcva zemlje.
Sagledavala se tako silna snaga organizacije i
heroizam zena boraca. Sve se to izmjenjivalo
s iznosenjem mnogo korisnih prijedloga za
ucvrscenje organizacije i njeno omasovljenje,
za razvijanje politicke svijesti zena, za njihovo
uzdizanje, prosvjeCivanje, opismenjavanje, ukljucivanje u organizaciju vlasti, i njeno djelovanje posebno u sistematicnijoj i organiziranijoj pomoCi narodnooslobodilackoj vojsci.

47

�SVI ZADACI NAsll SU SVOJE MJESTO
U REZOLUCIJI KONFERENCIJE
Na zavrsetku konferencije donesena je Rezolucija. Izabran je glavni odbor (centralni) AFZ
Jugoslavije i Izvrsni odbor. Za predsjednicu je
jednoglasno izabrana Kata Pejnovic.
U glavni odbor AFZ za Jugoslaviju usle su:
seljanke Kata PejnoviC, predsjednica AFZ za
Liku; Dragica Karan, predsjednica AFZ za Kordun; Kata Vujaklija iz Banije; Nada Trbovic iz
Gorskog kotara; Danica Medan i Mika Pecanac
iz Bosanske krajine; radnice - Spasenija Babovic iz Srbije; Maca Grietic iz Zagreba; Rahida Sakic iz Bihaca; Judita Alargic iz Vojvodine; Nada MarkoviC iz Beograda; domacicc Zora Brkic iz Mrkonjic-grada; Vehida Maglajlic iz Banja Luke; intelektualke -Mitra Mitrevic iz Beograda; Olga KovaCic iz Zagreba;
Vanda Novosel iz Zagreba; Marija Novak iz
Dalmacije; Stana Tomasevic iz Cetinja; Dina
Vrbica iz Podgorice; Mira Moraca iz Bosanske
krajine. U Izvrsni odbor izabrane su na sastanku plenuma Glavnog odbora: Spasenija Cana Babovic, Kata Pejnovic, Vanda Novosel, Mitra Mitrovic i Mira Moraca - za predsjednicu
Kata Pejnovic, a za sekretara Vanda Novosel.
Antifasisticka fronta zena dobila je u svojoj
povijesnoj ulozi nove dimenzije. Ova se antifasisticka organizacija zena potvrdila kao izvanredno znacajan oblik masovne mobilizacije
obespravljenih zena za postizanje neposrednih
ciljeva narodnooslobodilacke borbe. StoviSe,
KPJ je izgradujuCi politicku funkciju, ulogu i
zadatke Antifasisticke fronte zena Jugoslavije
- onako kako ih je i naznacio drug Tito u
svom govoru - osiguravala i ostvarivanje ciljeva politicke borbe za drustvenu emancipaci-

48

ju zena kao sastavni dio ukupne klasne strat(&gt;gije i pokreta kod nas.
Sve sto je na Konferenciji u Bosanskom Petrovcu receno u ona tri dana, bilo je podredeno
ratu, ali i sutrasnjici bez njega - napisat ce
mnogo godina kasnije tadasnji delegat i borac
Stana Tomasevic.
Izborom Kate Pejnovic u predsjedniStvo
AVNOJ-a, svega desetak dana prije ove historijske konferencije, dato je upravo u tom
smislu, u tom historijskom kontekstu, zenama
puno priznanje, otvoren najsiri prostor za njihova aktivno sudjelovanje u procesu preobrazbe drustvenih odnosa. Otvorene su im sve mogucnosti da biraju i budu birane u organe nove
narodne vlasti u kojoj su vee i dotada polagale
ispit zrelosti, ruseCi stari poredak i stara shvacanja, gradeCi nove puteve kretanja.
Rezolucija tu promjenu u zemlji sto su je u
nju unijele zene svojim sudjelovanjem u borbi
i Revoluciji, konstatira i cinjenicom da su zene
postale tako mocna aktivna snaga bratstva i
jedinstva naroda i narodnooslobodilackog rata
bez ko je se ne moze zamisli ti ni narodnooslobodilacka borba ni pobjeda nad fasizmom.
Ukupnost tih zadataka i njihova provedba stajala je pred Centralnim odborom AFZ-a Jugos]avije i pred predsjednicom - Katom PejnoviC.
Kata Pejnovic kao prekaljeni revolucionar poci ce najpripravnije u provedbu zadataka koje
joj je povjerila Partija na sve sirem i slozenijem ratnom zadatku. Nakon dvadeset godina,
ona ce- u tom istom gradu u kojem su sc
okupile na proslavu prezivjele ucesnice Prve
zemaljske konferencije- reCi kako je dozivjela
taj izbor za predsjednicu:
»Izbor za predsjednicu za mene je bio veliko
iznenadenje. To, da mi je Partija dala takvo

povjerenje, shvatila sam kao veliku cast aii i
kao veliku odgovornost i obavezu. Bez Partije
same zene aktivistkinje ne bi mogle dati ono
sto su dale. Partija je mene uzdigla na tu
visinu, a jos prije za clana Okruznog komiteta
KP za Liku. Partija je bila ta koja je vodila
brigu prije rata, a pogotovo za vrijeme rata,
da ta natpolovicna veCina naroda - zene ucestvuju u svenarodnoj Revoluciji. Revolucija ne
bi bila potpuna da u njoj nije bilo zena. Zenc
su se herojski borile. One su u Partiji vidjele
snagu koja ce ih povesti, jer prije su bile
!judi drugog reda. I putem narodne vlasti zene
su se u Revoluciji uzdigle na veliku visinu.
Moram ipak reCi zasto sam se toliko iznenadila
kad mi je CK na celu sa drugom Titom dao to
povjerenje, mada sam se tome i divila. Smatrala sam da ima tu sposobnijih zena i da bi
njima viSe ta duznost pripadala nego meni.
Mnogo sam mislila o tom ogromnom zadatku
i velikoj duznosti. Nase aktivistkinje, pa ni one
iz Centralnog odbora, nisu mogle svuda stignuti. Ali i drugovi su iSii na teren i okupljali
zene i odriavali sastanke kao i nase aktivistkinje iz okruznih, oblasnih i gradskih odbora.
U meni uvijek Bosanska krajina jos viSe budi
onaj revolucionarni duh, tako i sad kad me
zdravlje najbolje ne sluzi, i gdjegod bi njome
posla bilo bi isto. Tu su se odigrali znacajni
historijski dogadaji iz nase revolucije, tri datuma jedan za drugim. Upoznala sam mnogc
!jude, povezivala se s komitetima, odrzavala
sastanke, govorila ... «
Nekako priblizno u isto vrijeme kad se prisjeca na trenutak izbora za predsjednicu AFZ
Jugoslavije, Kata Pejnovic dala je u jednom
intervjuu zenskom listu osvrt na ulogu i uspjehe organizacije AFZJ u vrijeme svog predsjednickog mandata:

»Duznost sam prihvatiia gotovo neposredno
pred cetvrtu neprijateljsku ofenzivu. Zbog toga
je sve do ljeta 1943. odgodeno odriavanje
osnivacke konferencije Antifasisticke fronte :lena Hrvatske, a tako i u drugim dijelovima
zemlje. Posebna organizacija zena Jugoslavije
osnovana u Bosanskom Petrovcu bila je najbolji, najefikasniji nacin povezivanja zena s
narodnooslobodilackom borbom. Kao rezultat
takva nacina rada vidimo ogromne uspjehe u
mobilizaciji zena za zadatke narodnooslobodilacke borbe. Antifasisticka fronta zena razvija
najraznovrsnije oblike politickog rada, organizirajuCi pomoc NOV i stvarajuCi oslonac narodnoj vlasti. Za vrijeme narodnooslobodilacke
borbe, rjesavanjem osnovnog pitanja narodne
vlasti, pod rukovodstvom KPJ, rjeseno je pitanje ravnopravnog polozaja zene. Sjetimo se da
su upravo u tim godinama, u jeku borbi osnivani i glavni odbori organizacije na teritorijama buduCih republika, da su birana rukovodstva i izgradeni daljnji planovi sirenja i organizacionog ucvrscenja Antifasisticke fronte :lena.
Svemu tome prethodila je siroka politicka ak·
tivizacija ogromnog broja zena u svim dijelovima Jugoslavije, tamo gdje su nicali odbori
AFZ, od seoskih do kotarskih, okruznih i oblasnih.
Kako inace sebi objasniti danas, da je vee za
odriavanja Konferencije u Bosanskom Petrovcu bilo, na primjer, samo na teritoriji Hrvatske
obuhvaceno oko 250.000 :lena u 22 okruzna i 35
kotarskih odbora? Kako sebi da objasnimo
drukCije one cifre koje govore o 2 milijuna ze·
na ucesnica NOP iii oko 100.000 :lena boraca
u redovima narodnooslobodilacke vojske? Zbog;
takvog masovnog ucesca :lena trebalo je
stvarati i posebne organizacione forme, da bi
-49

�se ta golema snaga sto bolje iskoristila, da bi
se mobiliziralo u oslobodilacki pokret sve vise
zena. Tako su svaka konferencija, svaki zbor
Zena, svaki teCaj, svi izbori za organe vlasti i

organizacije, svaki Osmi mart, zadavali novi
udarac neprijatelju, razvijali jos vcci polet,
spremali za jos vece podvige i takmicenja, isticali nova imena i nove likove boraca za oslobodenje.
Partija i drug Tito dali su ocjenu tog perioda
rada Antifasisticke fronte zcna Jugoslavije na
Prvom kongresu 1945. godine kad su postavljeni novi zadaci koji su se uklopili u opec napore
na.Se zernlje za obnovom i izgradnjom.cc

Nakon zavrsene Konferencije u Bosanskom
Petrovcu, Kata Pcjnovie zadriava se jos izvjesno vrijeme u tom gradiCu. U javnosti se odmah zapaza djelovanjc Centralnog odbora AF2:
Jugoslavije. Jos u toku decembra 1942. cuje
se Proglas: - Zenama Jugoslavije, sestrama
nasim, Srpkinjama, I;Irvaticama, Mus'limankama, Slovenkama, Crnogorkama, Makcdonkama. To je poziv svim zenama da se okupljaju
oko AntifasistiCke fronte zena, da stupaju u
narodnooslobodilacku vojsku i partizanske odrede, da pomazu borce za slobodu i da udne
sve da se pojaeaju redovi narodne oslobodilackc vojske bratstva i oslobodcnja svih nasih
naroda. Prog!as je stampan u velikom tirazu
kao letak, a cesto je i prestampavan u raznim
tchnikama, o cemu svjcdoce sacuvani prin1jerci.

U listu CK KPJ »Proleteru« is tog mjeseca objavljen je Clanak o ulozi Antifasisticke fronte
zena u narodnooslobodilackom ratu.
Izvrsni odbor Centralnog odbora AFZJ organizirao je u toku decembra kurs za idejno i
akciono osposobljavanje svog rukovodceeg ka50

dra, tj. clanova rukovodstava kotara i okruga.
Kurs za rukovodioce i aktivistkinje AF2-a poceo je 5. januara, ali je nakon 19 dana morao
prestati s radom zbog IV. neprijateljske ofenzive.

Centralni odbor AFZJ zaostrava pitanje kursova AFZ-a, postavljajuCi ih kao trajnu formu
politickog osposobljavanja i odgoja zena. U
jescn 1943. godine »Zena danas«, u svom drugom ratnom broju objavljuje s tim u vezi prijcdlog programa s jasno naznacena tri tematska podrucja: Narodnooslobodilacka borba ciljevi i karakter; Ravnopravnost zene; AF2 kao masovna organizacija NOP-a. Svako podrucje sadrzi i vise podtema.
Kata Pejnovie hila je veliki pobornik obrazovanja zena i zenske omladine, napose onih sa sela.
Na njen slav prema obrazovanju i novim saznanjima podsjetit ee je, prigodom odriavanja
proslave 20-godisnjice Prve konferencije, odrzane u Saboru SRH u Zagrebu 1962. godine, i
J ela J ancic-S tare:
»Sjeeas li se Kato, kad si govorila zenama:
Ostavi sve i dodi na sastanak. Ovdje se
uci. Ostavi kucu, njivu, blago i dodi, jer za
nasu borbu vise vrijediS ako vise znas. Sve ti
neprijatelj moze oteti i uniStiti: i kucu, i njivu,
i blago, ali ono sto si naucila nitko ti ne moze
oteti! Kako daleko sezu tvoje rijeci. Koliko ih
se pula sjeti omladinka i :lena, koja je tada
mozda hila i nepismena, a danas radi odgovoran posao za koji se osposobila ucenjem i
radom. Kako si jednostavno dala objasnjenje
za jednu od bitnih postavki marksizma-lenjinizma, dala si perspektivu zenama za buduenost: primarnost drustvenog djelovanja i na
osnovu toga stjecanje priznanja, i osposobljavanje za to, nasuprot staroj ulozi zene iskljucivo kucanice ... «

Takav je bio nacin racla i djelovanja Kate PejnoviC mnogo prije nego je postala predsjednica
AFZ-a J ugoslavije. Nova ju je funkcija samo
jos viSe obavezivala da svoje napore u tom
pravcu intenzivira i druge mobilizira na takvu
aktivnost. Ta inicijativa Partije u odnosu na
pisanu rijec u Hrvatskoj dosegla je u realizaciji ogromne uspjehe kojima je mnogo pridonijela upravo i Antifasisticka fronta :lena
Hrvatske i Okruzni i Oblasni odbori AF2-a u
svim dijelovima Hrvatske. Na podrucju zenskc
stampe imamo u toku rata pojavu 22 zenska
lista. List »Zena u borbi«, u Cijem je osnivanju i uredivanju sudjelovala Kata, bio je prvi
medu njima i kao glasilo zena Like, a od juna
1943.- zena Hrvatske.
Prije nego napusta Krajinu, Kata jos jednom
odlazi u Bihae, gdje se od 27-29. decembra
1942. godine odrzava prvi Zemaljski kongres
Ujedinjenog saveza antifasisticke omladine Jugoslavije. Bio je to jos jedan krupan politicki
zbor od historijskog znacenja. Okupilo se 365
dclcgata, omladinaca i omladinki, radnicke,
seljacke i studentske omladine, skolaraca koji
su prekinuli skolu da bi posli u borbu, Skojevaca, mladih ratnika - proletera, partizana,
politickih ilegalnih radnika iz neoslobodenih teritorija. U redovima te mlade generacije bi!o
je i mnogo mladih zena koje je jednim dijelom
obuhvaeala i Antifasisticka fronta zena. Kongres mladih pozdravio je Vrhovni komandant
NOV i POJ drug Tito; Ivo Lola Ribar mu je
predsjedavao i u ime omladine izrekao rijeoi
zavjeta mladih Vrhovnom komandantu, te podnio politiCki referat.
U onoj istoj dvorani, u kojoj je samo mjesec
dana ranije sjedila u radnom predsjednistvu
za vrijeme zasjedanja AVNOJ-a kao vijeenik,

Katu viclimo sacla kako prati rae! kongresa ti
funkciji predsjednice AFZ, pozdravlja kongres,
prenosi pozdrave AFZ Jugoslavije i zeli uspjesan rad. 0 njenom govoru na tom skupu zabiljeieno je i u sacuvanim dokumentima kongresa USAOJ-a.
Za nju je taj kongres bio nezaboravan toliko
da je zapisala: »Kongres je bio velicanstven.
Govorio je i drug Tito. Njcgov dolazak u salu
doi'ekala je bura omladinskog odusevljenja
koje se nije stisalo nekoliko minuta. Imponirao je stav i diskusija omladine, njena odlucnost, ucesce u herojskoj borbi. On je bio snazan podsticaj za mobilizaciju jos veceg broja
omladine i impuls za hcrojstva mladih u nasoj
Revoluciji ciji je doprinos bio ogroman. U
svorn pozdravnom govoru ukazala sam na doprinos omladine nasoj borbi, na njen rad u sirenju bratstva i jedinstva i na njenu suradnju
s organizacijama Antifasisticke fronte zena.«
Nakon izvjesnog zadrzavanja u Centralnom
odboru u Bosanskom Petrovcu, predsjednica
AFZ Jugoslavije - Kata Pejnovic, posla je iz
Bosanske Krajine u Liku, na podrucje korenickog kotara.
Na povratku nasla se u jeku priprema za
osnivai'ku skupstinu Zemaljskog antifastistickog vijeca narodnog oslobodenja Hrvatske,
za odrlavanje Konferencije AFZ Hrvatske i
Ujedinjenog saveza omladine Hrvatske.
Upravo u vezi s pripremama tih skupstina iz
sacuvanih dokumenata saznajemo da je OK
KPH za Liku poslao iz Salamunica na zahtjev
Centralnom komitetu KPH vee 14. decembra
1942. prijedlog liste kandidata za vijeenikc
ZAVNOH-a. Medu predlozenih 12, odnosno 16
moguCih kandidata nalazi se i Katino ime. Me·
au 10 kandidata koliko ih je konacno odre51

�deno za Liku u CK KPH, predlazu se za cianove ZAVNOH-a i dvije drugarice: Kata Pejnovic i Smilja Pokrajac.
Saznajemo nadalje o odlasku 4 druga i 1 drugarice (Kate Pejnovic) iz sastava OK KPH,
izabranog na II okruznoj konferenciji, na nove
polozaje i rad, kao i to da je reorganizirano
Okrillno rukovodstvo AF2 odlaskom drugarice Kate.
Na polozaj predsjednice dolazi tada Smilja
Pokrajac, dotadasnji clan 00 AFZ za Liku i
clan KK KPH za Gracac. Nakon herojske pogibije Smilje Pokrajac duznost predsjednice
00 AFZ za Liku preuzima Dara Cudie VujnoviC.

U vremenu od odrzavanja Prve zemaljske konferencije u Bosanskom Petrovcu i Katina povratka u Liku, razvila se takoder i na polju
AF2-a velika aktivnost usmjerena ususret Konferenciji AF2-a Hrvatske. S jedne strane, pristupilo se sirokoj akciji i takmicenju prikupljanja zimske odjeee i obuee, pletenje pulovera,
carapa, kapa, rukavica za borce. Partija posvecuje veliku paznju pripremama za Konferenciju AFZ Hrvatske. Vee 15. decembra 1942.
poslana je »na teren« - okruznica, tj. pozivno
pismo sazivackog odbora za osnivacku konferenciju AF2 Hrvatske, i to s tocno utvrdenim
terminom odrzavanja: 24. i 25. januar 1943, i
s detaljnim uputstvima za izbor delegata i
pripremu izvjestaja.
Medutim, oba spomenuta historijski vrlo znacajna skupa, morala su biti odgodena zbog IV
neprijateljske ofenzive, koja je vee pocela.
Buduci da neke organizacije nisu bile obavijestene na vrijeme, s delegatkinjama koje su
dosle iz tri okruga, odnosno oblasti, adrian
je sastanak 25. januara 1943. u selu Seganovac,

52

u korenickom kotaru, i formiran je Inicijativni
odbor AF2-a za Hrvatsku u koji je usia i Kata
Pejnovic.
U toku IV neprijateljske ofenzive, koja je pocela 20. januara 1943, Kata PejnoviC nalazi se
uglavnom na terenu: Korenica - Bijeli Potoci
- Kamensko - Ponor, a kasnije sa OK KPH
na podrucju Udbine. Organizacija AF2-a zajedno s omladinom i narodnim odborima trebala je svu svoju djelatnost i sve svoje kadrove
dati na izvrsavanju zadataka koje je Partija
postavila u tom momentu.
Sto tisuca okupatorskih i kvislinskih vojnika
stustilo se na podrucju Like, Banije, Korduna
i Bosanske krajine s namjerom da okruzi snage narodnooslobodilacke vojske koje su se tu
nalazile, i da ih stezanjem obruca u Bosanskoj
krajini uniSti zajedno s Vrhovnim stabom.
Trebalo je izvrsiti prebacivanje ranjenih boraca na sigurnija mjesta, izvrsiti evakuaciju
naroda Like u sume, prihvacati izb jegli narod
Korduna i Banije, koji se u desecima tisuca
povlacio ispred neprijatelja. U selu Seganovcu
adrian je uz sudjelovanje drugarice Anke Berus sastanak 00 AFZ za Liku s konkretno
razradenim zadacima i nacinom njihove provedbe.
Barbe u Lici trajale su punih 5 tjedana. Jedinice NOV razbile su neprijatelja i IV ofenzivu
kod Lapca - na Zulesevici, te protuofenzivom
povecale oslobodeni teritorij. 2ene koje su
se s djecom i starcima nalazile u toku borbi
u sumama i zbjegovima spremale su hranu
noseCi je borcima na polozaje, pripremale pletenu odjecu i obueu za svoju vojsku, nosile
vodu na ledima, odrzavale su sastanke i radilc
iako su bombe, bacaci, mitraljezi i puske praskale svuda oko njih.

Poslije sloma IV ofenzive nastupili su jos tezi
dani. Vraeaju se izbjeglice iz Bosne, Korduna,
a narocito Banije preko Like na svoja ugasena
ognjiSta. Komisije za ishranu vojske i prihvatanje izbjeglica, osnovane pri Inicijativnom
odboru ZAVNOH-a koji djeluje od svog osnutka 6. marta u Ponoru kotar Korenica osnivaju prihvatne punktove za izbjeg!ice i organiziraju borbu protiv epidemije tifusa. Odbornice
AF2-a ucestvuju u svim tim akcijama. Pri tome
su se mnoge razboljele i polozile svoj zivot.
Narod je s izbjeglicama dijelio posljednje
obroke hrane, a zene su je dopremale iz najudaljenijih krajeva, cesto na ledima, jer je
mnogo zaprezne i druge stoke uniSteno u svakodnevnim borbama i radi gladi.
Na takvim je zadacima Mara Rupena - koja
se kao delegat Slovenske protivfasisticne zenske zveze probijala na Prvu zemaljsku konferenciju AF2-a Jugoslavije u Bosanski Petrovac i stigla s velikim zakasnjenjem do Like
- srela drugaricu Katu u jednom selu pored
porusene i popaljene Korenice. 0 tom prvom
susretu po povratku u Sloveniju napisala je,
medu ostalim, i ovo:"
»Drugarice su mi predstavile predsjednicu
Centralnog odbora AF2-a Jugoslavije, drugaricu Katu Pejnovie, 43-godiSnju seljanku, Licanku. Drugarski mi je pruzila ruku i raspitivala se o nasem radu. Zagledala sam se u
bore na njezinom lieu, u pronicljive oci, izradene ruke, siroku seljacku suknju, crnu pregacu, i crnu sprijeda vezanu maramu. Bila je
opasana piStoljem. Govorila je polako, rijeci
su njene padale kao kad sijeces drvo, cvrsto,
promiSljeno, trijezno. 'Iako je ofenziva, moramo na posao, moramo medu narod'.

Zadivljeno sam gledala u zenu, koja je prekoracila 40 godina, a tako je borbena, radina,
neustrasiva. Iz njenih rijeci spoznala sam koliko mrzi okupatore i njihove placenike. Drugarice su se dogovorile koja ce kuda na rad.
Mene je sa sobom povela drugarica predsjednica. Dok smo sjedale na kola, iz daljine se
cula jeka bombardiranja, a negdje iz blizeg
topovi, mitraljeska paljba. Na putu smo saznavale o novim uspjesima partizana ... Narod
je odusevljeno primao vijesti o uspjesnim akcijama svoje vojske ... «
I Stane Markic, koji je tada jos gotovo djecak,
radio u tehnici OK KPH za Liku, i mnogo
vremena proveo u Katinoj blizini, dobra se
sjeea tih dana:"
»Tko kaze jos, da za zenu nije politika?«
odjekuje Katina rijec vee na 8. martu 1943. prigodna rijec za praznik i poticaj za nove
napore. I nakon svega odgovor - cinjenica:
»Kroz ovaj rat, zene su se uzdigle u gorostasne
junakinje, koje se zajedno s muskarcima bore
protiv fasisticke nemani, protiv starih okova,
i zajedno sa svojom vojskom i narodom grade
novu zajednicu, novi svijet, i svijetlu buducnost&lt;&lt;.

35

Mara (Rupena): Pri sestrah na Jugu, redakcija
»NaSinz i.e~zama((' IOOF Novo Mesto, 1943.
Pismo Staneta MarkiCa iz Ljubljane u januaru 1977.
redakciji ove monografije. Porodica MarkiC, roditelji i Cetvero djece transportirani su od Njemaca
iz Maribora 1941. Stigav?ii u Trnavec, odmah su se
ukljuCili u NOB. Svi su osim Staneta, koji je bio
dijete i koga je Kata PejnoviC naroCito voljela, nosioci Spomenice 1941.

.)6

53

�U OTOcCU POSTAJE - I VJJEC:NIK
ZAVNOH-a I cLAN RUKOVODSTVA
AFZ:-a HRVATSKE*
Ljeto je 1943. godine. Mjesec juni. Dvije godi·
ne od pocetka Ustanka, dvije godine narodno·
oslobodilacke borbc naroda Jugoslavije i naroda Hrva tske.
Nalazimo se u Otoccu, u gradu ko j i je u tom
trenutku, po svemu sto se u njemu dogada,
glavni grad Hrvatske. U tom je gradu II. juna
1943. pocela radom - Prva konferencija Antifasisticke fronte zena Hrvatske, koja se nije
mogla odr2ati u januaru te godine, jer je hila
osujecena neprijateljskom ofenzivom. U citavom ovom medurazdoblju rad organizacije
AFZ-a u Hrvatskoj nije se prekidao. Rastao je
i sirio se, organizacije su se omasovljavale
novim zenama iz svih drustvenih slojeva, svih
nacionalnosti. Obogacivale su svoje programe,
ucvrsCivale SU se OrgaHizaciono i kadrovski,
jacale svoj politicki utjecaj medu hiljadama
Zena.
Rezultati takvog intenzivnog politickog rada
Antifasisticke fronte zena u Hrvatskoj u cjelini, doS!i su do puna izrazaja i na konferenciji
u Otoccu.
Sa Vratnika grmjela je tutnjava topova, kad
je Otocac docekivao delegatkinje AFZ-a iz Slavonije, Dalmacije, Pokuplja, Gorskog kotara,
Hrvatskog primorja, Zumberka, Hrvatskog zagorja, Banije, Like, Korduna, zene - borce
narodnooslobodilacke vojske i vojnog saniteta s pjesmom i pravim narodnim veseljem. Nekima od 80 delegatkinja i vise od stotina uces·
nica, trebalo je i tjedan dana da bi se probile
na svoju konferenciju. Ali sve te teskoce i prepreke predstavljale su sitnicu prema veliCini

54

dozivljaja: biti na svojoj konferenciji i dozivjeti to zajcdnicko istih strem]jenja, istog napora, istog cilja.
Svecani dio konfercncije otvorila je predsjednica Antifasisticke frontc zcna Jugoslavije Kata Pejnovic. Ona se nalazila i u radnom
prcdsjedniStvu ovog skupa. Slike zena boraca
sa fronte i pozadine, slika druga Tita i visokih
rukovodilaca i slika dnrgarice Kate, krasili su
zidove konferencijske dvorane.37
Izraze zahvalnosti i divljenja dijelu zena u pozadini i na frontu, i poticaje za jos vecu aktivnost sadrzavali su pozdravni govori dr VIade Bakarica, politickog k0mesara Glavnog staha NOV i POH, Karla Mrazovica, predstavnika
CK KPH, dr Pavia GregoriCa u ime ZAVNOH-a,
Milke Kufrin u ime PK SKOJ-a, Dane Misigoj-Kozak .predstavnice Osvobodilne fronte zena Slovenije.
Zbog opasnosti od nadlijetanja i napada neprijateljskih aviona, konfercncija je radila II. i
13. juna u obliznjem selu Prozor, u zgradi skole.
U referatima i u diskusiji ucesnica - dosli su
do izrazaja masovni heroizam zena i njihova
odanost borbi i narodnoj vojsci. Naglasen je
narocito politicki karakter te borbene masovne
organizacije zena. Osnovna pretpostavka za
provcdbu svih zadataka zacrtanih rezolucijom
konferencije jeste podizanje politicke svijesti
najsirih masa zena.38
Po svom karakteru, bogatstvu sadr2aja, intenzitetu rada i odlukama, ova konferencija imala je veliki utjecaj na sirenje i jacanje organizacije Antifasistickog fronta zena Hrvatske.
Za prvu predsjednicu Glavnog odbora AFZ
Hrvatske izabrana je Maca Grzetic, radnica
iz Zagreba, clan Centralnog odbora AFZ Jugoslavije. U Izvrsni odbor Glavnog odbora AFZH
usle su, osim Mace Grietic, kao tajnica Jela

Bicanic, uciteljica, te clanovi Kata Pejnovic,
seljanka iz Like, Anka Berus, profesor iz Splita,
Olga Kovacic, cinovnica iz Zagreba, Nevenka
PajiC, radnica iz Splita, Vlatka Babic, uci teljica sa Susaka, Milica Vujicic, seljanka iz Korduna.
13. i 14. juna 1943. odrialo se u Otoccu i Plitvicama Prvo zasjedanje Zemaljskog antifasistickog vijeca narodnog oslobodenja Hrvatske.
Taj veliki dogadaj u zivotu hrvatskog i srpskog naroda u Hrvatskoj - kad prvi put ti
narodi dobivaju svoje pravo narodno predstavniStvo - docekan je u narodu medu borci·
rna, omladinom i Zenama, s ogromnom rado~
sen. Na toj historijskoj skupstini Kata Pejnovic
izabrana je za vijecnika tog najviscg politickog
tijela narodnooslobodilacke borbe u Hrvatskoj.
Ovaj put nije bila jedina zena; za vijecnike jc
izabrano jos deset drugarica. Za predsjednika
Izvrsnog odbora ZAVNOH-a izabran je hrvatski pjesnik Vladimir Nazor. Prije tog Prvog
zasjedanja, jos 17. marta 1943, Kata Pejnovic
hila je jedan od potpisnika Poziva hrvatskom
i srpskom narodu da pomognu Inicijativni odbor ZAVNOH-a kao privremeno predstavniStvo u rjesavanju mnogih po zivot naroda vaznih pitanja. Potpisnik je tog akta po funkciji
vijecnik AVNOJ-a iz Hrvatske.

* Dokurncnt vidi str. 36.
11

Prva konferencija AFZ Hrvatske, »LiCka I.etta u

borbi«, II, 1943, 14-15, 1-3.

Dvije godine oslobodilaCkog rata, iz referata Anke
Berns, »0 politiCkim zadacima AFt Hrvatskecc na
Prvoj konferenciji AF2 Hrvatske, »lena u borbi«,
1943, br. 2, 11-13; Novim putevima. lz referata Jele
BiCaniC na Prvoj konferenciji AFZ·a Hrvatske, isto
glasilo, 14-15.

J;J

NA TERENU BANIJE I MOSLAVINE
Ubrzo nakon tih znacajnih dogadaja koji su
se odigrali u toku mjescca juna godine 1943.
na relaciji Otocac - Prozor i Otocac - Plitvicc, Katu PejnoviC susrecemo na Baniji, gdje
pruza pomoc Okruznom odboru AFZ-a u rasplitanju teskoca jer je rijec- kako o slozenoj
politickoj situaciji na oslobodenom, tako i na
neoslobodenom teritoriju u kojoj odbor djeluje - i o nedovoljno homogenom djelovanju
odbora.
&gt;&gt;ZahvaljujuCi drugarici predsjednici AFZ-a Jugoslavije, koja nam je ukazala greske i nedostatke koji su nam kocili rad odr2ali smo
sastanak odbora i uz njenu pomoc pristupili
smo rasciscavanju svih gresaka i istoclobno
sproveli reorganizaciju odbora. Raspisali smo
odmah i izbore od scoskih do okruznog. Konfercnciju cemo odrzati krajem drugog mjescca.
Pokrenuli smo i pitanje naseg lista. Sto se tice
prosirenja organizacije prodrli smo u selo
Hrtic u kotaru Dvor, gdje smo formirali ilegalni odbor, u kostajnickom odboru prodrli smo
u elva hrvatska seta Majur i Panjani, te u elva
srpska sela, Slabinja i Zivaja, u kojima su hili
naseljeni ustase nakon protjerivanja stanovnistva u logor. Ali nasa je slabost sto tim selima
i ranije nismo posveCivali dovoljno pal'nje.« 39
Nakon Banije Kata odlazi u Moslavinu. U jednoj sumi izmedu sela Kopcic i Andigole, gdje
danas stoji spomen-obiljezje odriana je I.
augusta 1943. godine Prva okruzna konferencija AFZ-a za Moslavinu. Konferenciji je prisustvovala i predsjednica AFZ-a Jugoslavije
Kata Pejnovic, koja se pod vrlo teskim uvjetima prebacila za Moslavinu. Jedan bataljon
moslavackog odreda drzao je osiguranje za

55

�- .ll-

~':Dosia na. m·

- 12-

Je .Kola. . . ~·:~'·'·

,r

. ·"l?ONOSN'E .N.A: VELIK'E VOJ"iiiC:lv; I
roq:TICKE USPJEHE NA~J.?. NA"GQDfl.,.
OBEC.AJE:''.:.:O U
FIDNTE ZENA
ULOZITI SvE
'POIDC UAOOJ

IME .illfTIF..t..SISTl0~ ·

JUGOSLAVIJ:E DA C:SL:O

SN.AGE ZA STO
.VE.fu
JUliACKOJ VOJSCI
I

NASEM r&lt;ARODlmdi FREZrS".r.AVNISTv1J U
IZVRS~~~· NJDIOVIH VELJ.KIH ~ADA
•rlJLI&lt; U OYOhi OS'....VBODIL.AG'KO~ :;:u\TU ,P.A MAKAR KiiOZ -;;- AKVE TBSKCCE
HI PROLAZTLE."
··
Kata Pe~~oYic·

.
·"Kat·a je·;tul"g:-~•.Dok\la n;c;un j~·. Ka:f;a"!"" ..; culo.se sa;-u~
tanje. zena U S'&gt;..m.i :ila mjestu.·~:oje je. bile Okiceno ·Zele.,
nilom i e;'dj e ce se odrzati· Pr&lt;ra Okruzna Konferencija
.A.!?Z...;a.zene zeljno cekaju da'je videS..natiZeljne· su ·dl:i;.
li je· doista onak:ova kako ju· prikazl.).ju ·na· ~rtezima, ~a
li dQ.ista nosi maramu i seljacko odijelo. . .. .
.
(.~fl;a: !?ll m.n.og\.J .o .nj·c:j,·o. ll,ji:;zinom -rac1u.-i. ZivOtU..;' Zna-··
d;,1, dr:. 6'1. ·j..,j ·us·t;a.S:{.L J::S:i. 1l"!)il i tJ.•i. s:i.na· i d:t;Uga.Znadu i
to·, d.:! ;:d.j.3. kl•.&gt;niJCJ.,r.egc · ;;c ·cvrsto stisuula ~voje .majcin
sko srce i rekla: "'.l!r·s"ba osvectj_ti .moja zla·me. ;jabu.ke"..I.
danas,kada nemu ;r:i.se s-.;ojih si.nova. ·m. svog do;na;kada :su
joj sva dj eca na.. · domovine si:r.oyi ·i kce.I:'i,kad,a. je SV9f;'
qe
·gdje,ma. gdje se ·nala.Zil"a,kod kuce·,.ona je stv~o posv~...,
til a .sav svo·j zivcit ostvarenju onih ,ciljeva,.za·~koje se
~F: narod stotinama godina bori i .daje SV0j1f dragocj,enu:
·Jtrv.- za. slobodu i nezavisnost na8e domovine.
.
fusla. je· iz Like;naih~ oslohod jene L:!.ke 1 donijela
,PO.iidra:ve ;Lick~p i d~g:i.h zena~kojc .vee •slave. blagdaii.·

alobOde .Ne mari za dugacak i opasan put na kojem. cetni-.
1 ti razoo ~nini i izdajice s:r:pskog naroda, vrel;&gt;~~· u za
~jedi na nele &lt;h:ugove i drugarice,koje se· prob:!.~S.JU od
mjesta do· mjesta,od veze do veze.Znade on~.aa ;}e.s~da
ocekivana i dobro do~la.Njena po~~c sva~Je t~ba,n;Jeno
znanje i iskustvo treba.da posluz~_stot~am~ z~na •
"Evo je ide'' ka.Ze jedna drugar~ca koJ~ JU Je pr~o­
znala po .slicLUpravo je onP}co-.ra kako su ;,e one. zSB~­
sl·jale.Nasniijanatcmih ~ciju,~a m~r8.J!~Om n~ ~aV!._U sulc:nji i pregaci.Docekana Je odusevl~e:lm _PlJesk~!!i. .:!. p~kl~
~a.Natiskuju se oko ~je,svaka_b~_zel~la da ~OJ stJ.sne
mku,da jU nesto zapita.IntereSli'~JU .se k~O. ;)e pU~O~a-:
la kako se osjeca u nasem .rtoslavacko~ kraJU :!. da 1~ JOJ
sto treba.
. .
Kad se· stis.alo odusevljenje,o~vara se konfere:r:_lC~Ja.
zavladala .je g:rObna · tisina cim je yo3ela d~ govon _Kat~.
Sve zele da cuju svsku rijec koju. ire ".l:pucu~e p~~~SJedn;
ca.:A ona je neumoma~Govor~ o~rE!du,o .org~z~c:;:p~,o -~~;
bi.Rasipa svoje zna.'1Je medJU. zene ,ko~~ sr.~ .,v""~ nJ .. ~:­
llU ri;jec.Govori jednostavno :!. razumlJ:!.V~. ~ad~~ cemo ;:a
ovoliko znati" uzdisu. zene.Radosne su ·sto Je aata ta.&gt;&lt;:o
jednostavna,prlstupacna,nekakc na4a.
~ ..
~ .
· I Kata je radosna.Vidi da su zene IJazlJ:!.ve, ze~,Jne
zllf:lll,ja,Vidi i sama,da ih je osvojila i. ~ovezala 1!-a :!.spu
njeiije svih zadate.ka koje je konf'erenC:!.Ja postaVJ.la
.pJ:'ttd · njih.Yidi da je' zmo znan~a posijano na p~o~~, tlo.
Po" zavt'Setlru konferencije, zene se _opet .~tl.s.&lt;.UJU oko Kate opet zele da joj stisnu ruku :!. da JOJ ba:L',
na
taj nacin izraze ·avoju zahvalnost,sto ce se obog~c~~e
.zn~jem vratiti svojim kucama,da ga opet one upo~rl.Jebe
·na dob:robit na8eg na.mda.
, . ~
.
r Kata odlazi noseci po·zdrave sloboanJ.lll zenama,slobodne Like.
"Zdravo ,Kato! Dodji nam opet! 11

-.

'!JA SE FO:t{OSIM TIM §'i'O STOJIM NA
JOJ D4A OGIDMAN BIDJ ZENA!"

CEw

ARMIJE U

.KO-

T .I T 0
Fakslmlle •Glasa zene•, AF1:-a 6wne broj 2, I. IX. 1943.

56

57

�citavo vrijeme odriavanja konferencije. Konferencija je hila veoma znacajna za razvoj organizacije AFZ-a u Moslavini - zabiljezila je Katica Kusec, koja je tada hila izabrana za
prcdsjednicu Okruznog odbora. Tek stvoreni
list antifasistkinja Moslavine, u svom osvrtu
na konferenciju dao je treCinu prostora izrazima oclusevljenja, kojima su delegatkinje iz Cazmanskog, gareSniCkog, kutinskog i sisa·

ckog kotara, te predstavnice okruga Banije i
Bjelovara- docekale svoju predsjednicu. Prerna njihovu sjecanju, govor Kate je bio veoma
znacajan. Prema zapisima u listu vicli se da je
Katin govor bio prvenstveno poziv na mobilizaciju na poli ticki rae!, ko ji je trebalo narocito
razvijati u uvjetima velikog clijela neosloboaenog i poluosloboaenog teritorija. U svom govoru Kata se zadriala na prikazivanju snage
narodnooslobodilacke vojske i njenih uspjeha koji su omogucili sada i stvaranje najviSeg
politickog predstavniStva na nivou Hrvatske,
a i odriavanje ove konferencije. Ukazala je
na snagu sto je u pozadini predstavljaju tisuce
i tisuce organiziranih zena koje su postale svjesne svoje uloge u narodnooslobodilackoj borbi.
Naglasila je, kao i uvijek, potrebu stvaranja
borbenog jeclinstva svih zena i svih naroda, kao
jedini zalog pobjecle. Ona je nakon podnesenih izvjestaja odgovarala na pitanja sto su ih
clelegatkinje postavljale kako bi se bolje snasle
u politickom radu.
Sva ljubav i postovanje sto su ih gajile zene
Moslavine prema svojoj predsjednici iskazana
je u njihovom listu »Gias zene« posebnom
ljepotom: »Dosia nam je Kata«. Citav clanak
odise tom prisnoscu. Osjeca se iz svake rijeCi
da su je dozivjele kao nekog svog najbliZeg
druga.
58

Vee 31. augusta 1943. Kata je ponovo na Baniji, na II okruznoj konferenciji koja se odrzavala u Klasnicu i traje elva dana. Na okupu
su zene iz svih dijelova Banije, Srpkinje i Hrvatice. Dosie su na svoj radni dogovor, dosle
su cla jos jeclnom potvrde svoju borbenost i
jedinstvo iskovano u borbi, cla naau oclgovore
na mnoga pitanja koja ih muce, cla saznaju za
sva zbivanja u zemlji i u svijetu i da lakse
sagledaju svoje mjesto meau aktivistima narodnooslobodilackog pokreta.
»Eno ih zajedno pjevaju nacionalne i borbene
pjesme, narodne nosnje Hrvatica, pregace i
sarene roklje Srpkinja, splele su se u jedan
vijenac, kojeg viSe nikad nece moci raskinuti
ni Svabe, ni Pavelic, Draza Mihajlovic ni njima
slicni - pise ratni izvjestilac u listu »Banovka« i nastavlja: - Odmah nakon zalaska sunca,
lijepo iskicena dvorana, zasjala se od petrolejskih Iampi. Nastala je tiSina. Pjesma je umukla. Svecani clio konferencije je poceo .. _ Uz
dugotrajni pljesak, uzima rijec drugarica Kata
Pejnovic. Donosi nam tople pozdrave zena iz
svih krajeva Jugoslavije, koje su kao i zene
Banije bile glas svoje Komunisticke partije i
posle da svojom borbom s puskom u ruci iii
u pozadini u organizaciji AFZ-a istjeraju okupatorsku bandu iz svoje zemlje ... «

U PLAsKOM, JAJCU I TOPUSKOM HISTORIJSKIM SKUPsTINAMA

NA

Mjesec dana nakon kapitulacije fasisticke Italije, Kata Pejnovic sudjeluje kao vijecnik na
II zasjedanju ZAVNOH-a u Plaskom. Ona je i
delegat na historijskom II zasjedanju AVNOj-a
u Jajcu, kuda ce krenuti iz Otocca sa svim ostalim vijecnicama AVNOJ-a iz Hrvatske i Slovenije.
»Nas put u Jajce nije bio lak. Bilo je nevremena i teskih prijelaza putem okupiranog i
poluokupiranog teritorija. u Livnu smo culi
vijest da je poginuo Lola Ribar. Bas to jutro
zajedno smo s njim razgovarali i izljubili se na
polasku. Nema onoga tko nije zalio za njim od
drugova - i Tito i svi« - piSe ona dvadeset
godina kasnije evocirajuCi sjecanja na zasjedanje, njegove oclluke, susrete s dmgom Titom, i
s narodom koji je svoje zadovoljstvo donesenim ocllukama odmah pjesmom izricao na svoj
naCin.
Zajednickim putovanjima na II zasjedanje vijecnici su sc upoznali i zblizili. U svojim sjecanjima cvociraju uspomene na dogadaje i ljude.

Nada Sremec sjedila je u kamionu na tom putu do Kate, i opisala je detalje iz razgovora koji
SLl vodile prolazed pustim gradicima zgaristima i rusevinama. Ti gotovo do temelja nestali gradid i sela - kroz Kalina kazivanja u
toku VOZTije - govoriJi Sll 0 patnjama naroda
i o teskim bojevima, i o junastvima vojske, i
0 nevidenom heroizmu zena."'

"?!f'_.~--"C""'~-"'-=~,...,..&lt;'d

p,_•..1Y R i~-~;. ~~~);~ ; ~ ;;~,~";--:·;~}~:t~tz:r;·

-~~tr v :\ ~h ~~·n_~~.::_oto- ,._ ~=~~~. ~-~! 'ft(ii! :r.tf;!J

·.-.:· · -O:iit.UU~1U;;_~_:t,..'\'_:.,_~!_O(t_~X.:~~-~:.f~i':f:'.~~;+

}

":·:

·-~~&lt;~..&amp;~ ... cc
·&gt;: .~: ~-~~~~:~t:~}q:J§&lt;:~&lt;; _.:.&gt;::-:~::::~~.f~!,}~~~t-'z;~~-t:~
~-eCnik:je':-AI'ltif!lSis.f\Skqq::.yee_~~-:.naro-d'n*Jr:Q;!;!q~i:l.·.-"

•dt!nja ~~li~~-!J::ll_no'!'Onf·."s&lt;!:~n}C!Z~;-s__to.!xJdno;: _ .

__k~tntt1'§ia~t~~oder~ci •..- ···r •.. _.,.'*·!'!.· , ~- ,_
~~~Lt~~iiU~~11-~~~-~~!._
~AA'-'il..f \ila::i.;TU!}~usrct

i -~~~:~~~£~~; ~--~:~:~~:--~ '&lt;:f:.:~}f~t·::-~.~~ ·:"t
'-

~,if '·"' ~ ~- ', P\et!;.&gt;:ldn!Sh-o ~ • •• '
~ 'l'-~""'':" ' ~~)~~;$t)&lt;;kqg '&lt;'~~a MlrQc:{f)QQ
~"" Pe0tf.., · :-.go;-1o~~~;; Jugos!crHlfl

/'.. 'E

~ !:..~

{ :,_

b'r.

f:).~: ·;· ./A~l~J.)._;k v
~~~~~;i' .... '
"'"'::.

~-,.,__ "-"·•~,.:::..~\'·"''"~4-c ~ ·

.~

·

Faksimlle Iegltlmaclje
Kate Pejnovic kao vijeCnlka
AVNOJ.a

Mica Slander - Marinko iz slovenske delegacije, zapisala je s tog puta o Kati:
IHRPH, AF2, 1/39 - Izvjestaj Okruznog odbora
AF2-a za Baniju Clavnom odboru. AFZ za Hrvatsku.

»

»U hrvatskoj delegaciji odmah mi je pala u
oCi jedna skrornna i bistra zena. Bila je to
59

�Kata Pejnovic. Na lieu joj se vidjela borbenost
i inteligencija. Razgovarajuci s njom imala sam
utisak da kao politicki radnik u borbi svojom
pojavom izaziva simpatije jednostavnih !judi,
narocito zena. Nesto toplo, nesto neposredno,
zracilo je iz nje. U razgovoru o njenom radu
o teskim terenima Like mnogo mi je prieala o
obicnim ljudima koji su toliko propatili zbog
ustaskih pokolja. Potreban je bio covjek sav
prozet vjerom u pobjedu, covjek koji bi poslije
svih strahota ulio vjeru ovim zbunjenim ]judima, koji bi im predocio perspektivu nase borbe i uvjerio ih u nasu pobjedu. Kata Pejnovic
je hila takav covjek. Vidjela sam da je i drugi
veoma cijene. Morala je da upre sve svoje snage da bi izdrzala na teskom terenu i organizi·
raJa ovaj narod da se odupre nasilju ...« 41
Na III zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskom, ko.
je se odrlava od 8-9. maja 1944, i na kojem
se donosi odluka o izgradnji Hrvatske kao
demokratske federalne drzave u federativnoj
Jugoslaviji, vijecnik Kata Pejnovic izabrana je
za clana PredsjedniStva ZAVNOH-a.
Na toj skupstini narodnih predstavnika, na
kojoj se ZAVNOH, u skladu s odlukama II
zasjedanja AVNOJ-a, uspostavlja kao vrhovno
zakonodavno i izvrsno narodno predstavnicko
tijelo i najviSi organ drlavne vlasti federalne
Hrvatske, na kojoj se donosi deklaracija o
pravima naroda i odluka o ustrojstvu i poslovanju narodnooslobodilackih odbora i skupstina na svim nivoima, Kata Pejnovic odrlala
je govor.
Pozdravljajuci hrvatski Sabor u svjetlu donesenih historijskih odluka, i dosad postignutih
golemih uspjeha nase narodnooslobodilacke
vojske i nasih naroda u borbi protiv fasizma-

60

koji su okrunjeni odlukama II zasjedanja
AVNOJ-a - ona jo posebno istakla ulogu i
doprinos zena, njihovu ulogu i udio u stvaranju
Narodnooslobodilacke fronte, u razvijanju
bratstva i jedinstva svih nasih naroda. U ime
zena, njihovih patnji, stradanja i napora nasih naroda da se rat privede kraju, trazila je
s govornice od saveznika otvaranje drugog
fronta i priznanje Nacionalnog komiteta, kao
jedine legitimne vlade naroda Jugoslavije.
U toku ljeta 1944. Kata Pejnovic nalazi se ponovo u Lici. Sudjeluje u radu Plenuma OK
KPH za Liku. U diskusiji o radu sa zenama,
nakon sto je izneseno da je rad zena znatno
oslabljen, ona krivca za takvo stanje ne nalazi
medu samim zenama, buduci kod njih postoji
veliki interes za njihovu organizaciju i rad,
vee smatra da partijski aktivisti nisu uspjeli
da taj rad podstreknu kako valja, a nece tome
pripomoCi - dodaje - ni savjetovanja u kotarima ukoliko ne budu temeljito pripremana."

"' Objavljuje se u cijelosti u prilogu ove monografije.
u Mica Slander-Marinko: Svi smo znali da je vodstvo naSe Revolucijc u dobrim rukama, zbornik
»Tako je rotlena nova Jugoslavija«, n. dj., 226-230.
" Zapisnik sa Plenuma OK KPH za Liku od 6. VII
1944.

Fakstmlle potplsa vijecnlka AVNOJ-a
sakuplo Bofldar Jakac

61

�U PREDVEcERJE POBJEDE - NA
KORDUNU, PETROVOJ GORI I U
OSLOBO£&gt;ENOM SPLITU
Godine 1944. Katu Pejnovic Partija salje na
rad u OK KPH Karlovac - Kordun, da pomogne tamosnjoj partijskoj organizaciji narocito u radu sa zenama.
Iste godine 10. decembra, za vrijeme bombardiranja Topuskog, ranjena je od avionske
bomb e.
Provela je oko pet mjeseci u bolnici na Petrovoj gori i u Splitu.
Kad se u Splitu o Osmom martu 1945. godinc
odrzavala oblasna konferencija AFZ: za Dalmaciju, Kata Pejnovic - iako bolesna od jos
nezalijecenih rana, prisustvuje Konferenciji i
prenosi joj pozdrave u ime Centralnog odbora
AFZJ. »Dalmatinka u borbi« broj 3-4, 1945,
o tom je zabiljezila medu ostalim:
»Burna pozdravljena, Kata PejnoviC predala je
plamene pozdrave zenama Jugoslavije, odala
puna priznanje borbi zena Dalmacije i pozvala
ih da nastave i dalje herojskim putem kojim
su posle.«
U dvorani ju je slusalo tada viSe od 1800 delegatkinja iz svih krajeva Dalmacije, predstavnice zena Crne Gore, Bosne i Hercegovine i drugih dijelova Hrvatske. Antifasistkinje Dalmacije, kao i one u drugim dijelovima Hrvatske
pripremale su se na svojim radnim dogovorima za Prvi kongres AFZ: Hrvatske koji je
adrian isle godine u ljeto u oslobodenoj domovini.
Jos u decembru 1944. godine, u okrugu C:azma,
u cast I kongresa, organizacije AFZ-a sprovelc
su medukotarsko takmicenje koje je zavrsilo
okruznim zborom JNOF i izlozbu rucnih ra62

dova. Zene Garesnice tom su prilikom darovale
Kati Pejnovic, preclsjednici AFZ:-a Jugoslavije,
naroclno oclijelo. Iz vee oslobodenog dijela
zemljc, sa Prve pokrajinske konferencije AFZ
Vojvodine, od!'Zane u januaru 1945. u Novom
Saclu uputilc su predstavnici Centralnog adbora AFZ:-a Jugoslavije Kati Pejnovic, svoje
pozclrave i na dar takoder - narodno odijelo. Sve je jos oclisalo ratom, ali i slobodom.
Pobjecla je bila na pragu. Trebalo ju je ubrzati i ucvrstiti. Istjerivanje okupatora traiilo
je ulaganje krajnjih napora boraca i naro~
cia, objedinjenog u Jeclinstvenoj narodnoosloboclilackoj fronti, u toj svenaroclnoj politi·
ckoj organizaciji. Za postizanje tog cilja trebalo je pobjeclu ucvrstiti za novi zivot i rad
u slobodi, trebalo jc »prohoclati« u tom smislu
i citav clrustveno-politicki sistem, shodno zaclacima koje zahtijeva rat i anima koji predstoje u miru. Sve energije, sve ljudske i materijalne potencijale trebalo je usmjeriti prvenstveno tim ciljevima: istjerivanju okupatora i ucvrsCivanju narodne vlasti. To je u januaru 1945. gocline Marsal Tito stavio na srce
zenama Srbije, rekavsi im cia je njihov prvi
zaclatak - da stanu kao kamen-stijena uz
one koji jos prolijcvaju svoju mladu krv za slobodu i da napregnu sve snage i pruze borcima
potrebnu pomoc; a kao clrugo - naglasio je
- cia je naroclnooslobodilacki pokret jedina
snaga koja moze ovu zemlju izvuci iz ove strahote i bijede i donijeti joj potpunu sloboclu, te
cia budu pozrtvovani pobornici stvaranja nasc
nove federativne drzave Jugoslavije, fecleralne
Srbije i zdrave clemokratske narodne vlasti,
ne nasjedajuci raznim agitatorima u zemlji i
iz inozcmstva koji govore o nekoj ugrozenosti
clcmokracije, itd., jer pravu demokratsku vlast
stvorio je ovaj narod - prvoborac sam.
1

U znaku zasluznog priznanja zenama svih narocla Jugoslavije tom je prilikom Predsjeclnistvo AVNOJ-a ocllikovalo AFZ Jugoslavije, Orclenom naroclnog oslobodenja Jugoslavije, »cla
bi se precl nasim narodima vidno istakle zasluge Antifasisticke fronte zena Jugoslavije,
kako u borbi protiv fasistickog okupatora, taka i za izgraclnju naroclne vlasti.
Tom prilikom je Kata Pejnovic - kao preclsjeclnica organizacije koja je clobila taka visoko priznanje, a na cijem se celu ona nalazi
- odlikovana Ordenom bratstva i jeclinstva
Prvog reda.
Da bi se moglo zivjeti u slobodi, ocuvati stecene tekovine narodnoosloboclilacke borbe i
Revolucije ocl ugrozavanja i nasrtaja na jedinstvo naroda Jugoslavije i Hrvatske, jos u
toku rata potrebno je bilo utvrcliti jasne stavove prcma ratnim zlocincima. Saveznicke zemlje u clrugom svjetskom ratu osudile su ratni
zlocin proglasivsi ga ravnim svakom drugom
zlocinstvu i razbojstvu i oduzeli su pravo
azila ratnim zlocincima u svim zemljama. Ratni zlocin proglasen je u slobodoljubivom svijetu kao pravni termin. Taka je jos u toku
rata, na VI sjeclnici Predsjednistva ZAVNOH-a,
11. marta 1945, u oslobodenom Sibeniku, prosirena Zemaljska komisija pri PredsjedniStvu
ZAVNOH-a za utvrdivanje ratnih zlocina okupatora i njihovih slugu na teritoriji Federalne
Republike Hrvatske. Kata Pejnovic, kao clan
PreclsjedniStva, postaje clan te Komisije. Zadatak je bio - pronaCi i ustanoviti pocinjene
zlocine u ovom ratu i utvrcliti odgovornost
svih koji su ih pocinili. List »Zena u borbi«
pozvao je zene Hrvatske da priclonesu sve sto
je u njihovoj moCi za izvrsenje tog zadatka.

Snaian tempo rada osjetio se na svim poclrucjima zivota. Na planu ucvrscenja i funkcioniranja naroclne vlasti u Hrvatskoj imenovana
je u Splitu 14. aprila 1945. prva Naroclna vlada
Hrvatske na celu sa dr Vladimirom Bakaricem.
Ciljevi tih napora jesu: oslobocliti sto brze zemlju i izvrsiti svc pripreme za organizaciju i
uredenje clrzave. U tom pcriodu jos uvijek se
vade vrlo zestoke borbe za konacno oslobodenje zemlje. U sklopu tih napora za postizanje
navedenih ciljeva zene Hrvatske docekuju oslobodenje zemlje i svoj prvi kongres na kojem
ce preuzeti i kao organizacija i kao pojedinci
oclgovorne i slozene zacla tke.

OBNOVA I IZGRADNJANOVI ZADACI
U tom preticanju dogadaja Kata je prisutna
svuda, cluboko uronjena svojom cjclokupnom
licnoscu u zadatke koji slijecle, koji stoje pred
citavim naroclom.
Kata govori na mitingu u povodu oslobodenja
Zagreba, maja 1945.
Ona docekuje u Zagrebu u junu 1945. godine,
s ostalim clanicama Izvrsnog oclbora AFZ Hrvatske, clelegatkinje iz raznih krajeva koje polaze na Prvi kongres AFZ: Jugoslavije za Beograd.
Prvi kongres antifasistkinja Jugoslavije, koji je
odl'Zan neposredno nakon oslobodenja zemlje
ocl 17- 19. juna 1945. u Beograclu oznacit ce
citavo jedno razdoblje u razvoju AFZ:-a, slavno
po ucljelu zena u oslobodenju zemlje i uspostavljanju naroclne vlasti. 1400 delegatkinja iz
svih krajeva zemlje, iz svih sredina, ucesnica

63

�narodnooslobodilackog rata na frontu i pozadini, uz prisustvo mnogih delegacija iz inozemstva i prisustvo najviSih drlavnih, partijskih, drustvenih i vojnih rukovodilaca, utvrduje zadatke koji stoje pred zenama i pred
citavim narodom, a val!ni su u obnovi i podizanju zemlje i izgradnji drlavnog zivota. Na
ovom kongresu drug Tito je naglasio da su
junacke zene Jugoslavije pokazale u ovoj nadcovjecanskoj borbi besprimjerni heroizam i
hrabrost isto onako kao i nasi hrabri borci
na bojnom polju. Ponovo je istakao da su
zasluge zena J ugoslavije u borbi ogromne i
one za njih imaju priznanje ne samo svih naroda nase zemlje nego i Citavog slobodoljubivog covjecanstva: »Ali - rekao je Marsal Tito
- zemlja stoji pred vrlo teskim zadacima•.
Rekavsi to trazi, da se zene angaziraju upravo
na onim najprecim zadacima koje navodi slijedeCim redom: (1) ucvrscenje narodne vlasti; (2) ucvrscenje i bdijenje nad bratstvom
i jedinstvom nasih naroda - jer na to oboje
nasrce neprijatelj i vanjski i unutarnji; (3)
pitanje odgoja i obrazovanja djece stavlja na
srce zenama; (4) obnova zemlje, ekonomsko
podizanje zemlje tako je krupan problem kojemu ce svi gradani morati posvetiti najvece
napore, i zene tu mogu uciniti mnogo; (5) uporedo s tim zadacima rjesavat ce se, a na
tome ce zene uCiniti mnogo kao i dosad, socijalna pitanja, zbrinjavanje djece, pomoc invalidima, drugovima i drugaricama koji su izgubili zdravlje u borbi. »U ime radnog predsjedniStva - piSe izvjestilac s Kongresa AFZJ - zahvalila se Marsalu Titu drugarica Kata Pejnovic, koja je u ime svih zena Jugoslavije obecala, da ce ispuniti sve zadatke, koje pred zene
postavlja Marsal Tito i narod.«
64

Drugarica Cana Babovic, clan Predsjednistva
AVNOJ-a- koja je otvorila I kongres AF2J,
treceg dana njegova rada, nakon referata i
diskusija, i utvrdenih zadataka u svjetlu Titova
govora - izabrana je za predsjednicu novog
Centralnog odbora, a Kata Pejnovic izabrana
za potpredsjednicu.
Sarno mjesec dana nakon Prvog kongresa AFZ
Jugoslavije, u Zagrebu se okupilo 4000 delegatkinja iz svih dijelova Hrvatske na svoj I
kongres koji je odrian od 21 - 23. jula 1945.
Kongresu AFZH prisustvuje predsjednik ZAVNOH-a Vladimir Nazor, predsjednik prve Narodne vlade Hrvatske dr Vladimir Bakaric,
predstavnik Jugoslavenske armije, delegacija
Sovjetskog Saveza i drugih susjednih zemalja
i delegacija svih federalnih jedinica. Kongresu
je prisustvovala i Cana Babovic, predsjednica
AFZ Jugoslavije. Predsjednik Tito je telegramom I kongresu AF2H zahvalio zenama Hrvatske na hrabrosti, junastvu, upornosti i pozrtvovnosti koje su pokazale u oslobodilackom
ratu, i pri tom im ukazao na zadatke u narednom periodu, izrazivsi sigurnost da ce ih
i ispuniti.
Poruke s tog kongresa suocavaju nas s jednim
trenutkom nase historije, kad je sve trebalo
preorijentirati iz ratnog stanja. Taj proces
razvoja tral!io je i od zena ogromnu djelotvornu
energiju, organiziranost, budnost prema ostacima fasistickog neprijatelja, visoku svijest,
napore na planu politicke i strucne izobrazbe,
bdijenje nad najvecom tekovinom borbe
- bratstvom i jedinstvom. Kongres AFZ Hrvatske ukazao je nedvosmisleno da je sloboda
tek pretpostavka izgradnje zemlje i obnove zivota. Obnova zemlje postaje sad najvecim zadatkom naroda i narodne vlasti i svih drustveno-politickih organizacija.

�Svi istupi govornika na kongresu bili su podrska osnovnim porukama kongresa, koji je
bio odraz snage, odanosti i opredjeljenja zena
1-Irvatskc za obranu i ucvrscenje stecenih tekovina i za izvrsenje zadataka sto ih iziskuje
obnova i izgradnja zemlje.
Kata Pejnovic ce i u organima Sabora u 1-Irvatskoj i u onima Savezne skupstine, u rukovodstvima JNOF-e, ciji je bila Clan od samog
osnivanja u maju 1943. u Topuskom, u Glavnom odboru AFZ-a 1-Irvatskc i Centralnom odboru AFZ-a 1-Irvatske i Centralnom odboru
AFZ-a Jugoslavije, intenzivno na razne nacine
sudjelovati u provedbi tih zadataka koji su
bili zajednicki cijclom narodu 1-Irvatske.
Na ovom I kongresu AFZ-a 1-Irvatske, ona je
- sumirajuCi rezultate rada zcna i nove zadatke- u svojoj zakljucnoj rijeCi na kongresu
izrazila uvjerenje da ce zene 1-Irvatske, kao i
dosad, sve uCiniti da bi stvorile ljepsu i sretniju buducnost svojoj djeci. Ona je na tom I
kongrcsu birana za potpredsjcdnicu AFZ 1-Irvatskc, a za predsjcdnicu novoizabranog Glavnog odbora od 116 clanova izabrana je ponovo
Maca Gr:lctic.
Citav svoj daljnji zivot i rad Kata Pcjnovic
ostat ce vezana mnogim nitima uz Antifasisticki front zena. Njen rad i rad ove organizacije
stapaju se u jedinstven pojam veliCine doprinosa zena u oslobodilackoj borbi i izgradnji
zernlje. Ona ce ostati - svojirn prisustvorn,
svojorn pornoc'i, svojim savjetorn, svojim poznavanjern zene i njena drustvenog bica - uvijek povezana s djclom tc organizacijc i njcnirn
naporirna. U vrerncnu odmah nakon oslobodenja, u godinarna prvih pctogodiSnjih planova
razvoja, u periodu osposobljavanja zena za
preuzirnanje najodgovornijih zadataka i funkcija, javnih radova, prvih izbora, razvijanja

udarniStva, u akcijama kolonizacije, naciona!izacije, u razvijanju seljackih radnih zadruga,
osnivanju sekcija Zena zadrugarki, razvijanju
brige za zdravstvenu zastitu majke i djeteta,
zdravstvenim, prosvjetnim i socijalnim ustanovarna - Antifasisticka fronta iena je uloiila
veon1a mnogo napora. S tim naporima organizacije vezano je i Katino ime i njeno djelovanje. Odlazila je na radilista, u tvornice, u sela,
govorila i prenosila iskustva. Tu je dolazila do
izrazaja njena poznata snaga i moe kornunikacije sa sugovornikorn. Njen ugled, srdacnost
i jednostavnost, ostrina zapazanja bili su faktori koji su i zene vezivali uz Katu i aktivnost
sto je pokrece.
U svirn godinarna pos!ije rata birana je u rukovodstva AFZ-a Jugos]avije i Hrvatske, pa i
onda kad je AFZ prerastao u Savez ienskih
drustava, u Konferenciju za drustvenu aktivnost zena. Poznati su njeni susreti s radnicirna
u tvornicama, narocito sa seljankama. Svi su
je docekivali s paznjom i izrazirna postovanja,
drugarski, srdacno i toplo. Mnogo puta su zene
Jugoslavije prije kongresa Saveza kornunista,
ili povodorn svog kongresa iii Kongresa sarnoupravljaca, povodom Osrnog marta, povodom
izdavanja knjiga dokumenata, iSle u delegaciju
kod druga Tita. Uvijek je Kata PejnoviC, dokle
god ju je zdravlje harem djelomicno sluzilo
bila rnedu njima. Ne jednom, pozivale bi je
drugarice iz pojedinih republika da ih posjeti,
da je upoznaju sa svojim krajem, da joj kazu
kakve rezultate postizu u svom radu, s kakvim
se teskocama bore.
Za vrijeme odr:lavanja prvih kongresa AFZ-a u
oslobodenoj zernlji, nalazirno je u drustvu sa
delegacijarna zena iz inozernstva koje su dosle
na naSe kongrese.
65

�Jos u toku rata, godine 1944. zene SSSR-a obratile su joj se kao predsjcdnici pismom, iskazujuci u imc Antifasistickog komiteta sovjetskih
zena divljenje za herojsku borbu naroda i zena
Jugoslavije, i tom prilikom su poslale albume
o borbi zena njihove zemlje, trazeCi da im se
posalju fotografije i materijali o sudjelovanju
nasih zena u borbi:" Iste godine obraca joj se
i gospoda Eleonore Roosewelt pismom u kojem
zahvaljuje na prijcmu listova »Zena danas«,
sto joj ih je uputila redakcija s posvetom, iskazujuci tom prilikom divljenje za borbu koju
vode Zene Jugoslavije, za sve Sto su naSi narodi postigli u teskoj borbi za oslobodenje, uz
obecanje da ce uciniti ubuduce sto je moguce
vise da se nasoj zemlji pomogne:"
Kata Pejnovic sudjeluje u najrazlicitijim aktivnostima sto ih provodi ili inicira Glavni odbor
AFZ-a Hrvatske. Tako je, na primjer, vidimo i
u Komisiji za prikupljanje historijske grade
o sudjelovanju zena Hrvatske u revolucionarnom radnickom pokretu i u narodnooslobodilackoj borbi.
Iste godine svc manifestacije, pa i II kongres
AFZ-a Jugoslavije (25-27. januara), provodeni su u znaku mobilizacije naroda, i zena,
za izvrscnje zadataka I PetogodiSnjeg plana,
borbe za produktivnost i kvalitet, jacanje brige
za djccu i omladinu.
Cesti su tada Katini susreti i sa zenama-udarnicama, koje ulaganjem najveCih napora prelieu vrijeme i same sebe, i onu primitivnu tehnologiju, samo da sto viSe pridonesu provedbi
planskih zadataka i njihovu premasivanju. Znala je o njima govoriti kao o pravim ratnicima.
Te iste godine Kata poziva zene na upis Narodnog zajma za provedbu PetogodiSnjeg pia66

na, pa ih i putem &gt;&gt;Zene u borbi«, traZi da
clokazu i time svoju ljubav i odanost djelu izgradnje socijalizma u nasoj zcmlji kojim rukovodi Komunisticka partija i drug Tito. Poziva
zene tom prilikom da razviju u tom smislu
i takmicenje u cast V kongresa KPJ.
Godine 1950. odrzava se u Hrvatskom narodnom kazalistu svecana akademija u znaku proslave Osrnog marta. Na akademiji govori Kata
Pejnovic, ona povezuje historijsko znacenje tog
praznika i borbu zena pod rukovodstvom KPJ
sa aktuelnim zadacima tog trenutka.
Na II kongrcsu Komunisticke partijc Hrvatskc,
godine 1948. birana je za clana Centralnog komitcta KPH.
U julu 1949. godine Kata Pejnovic, clan CK
KPH i potpredsjednik CO AFZ Jugoslavije i
AFZ Hrvatske, aktivno sudjeluje u radu i predsjedava II kongresu AFZ-a Hrvatske, koji je
citav usmjcren zadacima izvr5enja PetogodiSnjeg plana. S tog je Kongresa upuccna protestna rezolucija protiv klevetnicke kampanje
Informbiroa na nase rukovodstvo i na nasu
zemlju.
Nije bilo ni jedne jubilarne godisnjice I konferencije AntifasistiCke fronte zena Jugoslavije
ili Hrvatske koja se proslavljala u Zagrebu,
Beogradu, Bosanskom Petrovcu, Otoccu ili Slunju, a da joj Kata Pejnovic ne bi prisustvovala,
prisjeCajuCi se dana radanja organizacije antifasistkinja Jugoslavije. U historiji razvoja i
djelovanja te organizacije na pocasnom mjestu
ugraaeno je i njeno ime. S delegacijom zena
Jugoslavije hila je godina 1960. na prijemu kod
druga Tita prilikom proslave 50-godisnjice Osmog marta. Godine 1962. hila je na proslavi
20-godisnjice Prve konferencije AFZ Jugoslavije u Zagrebu, Beogradu i Bosanskom Petrovcu.

I godine 1963. hila je na proslavi 20-godisnjice
Prve konferencije AFZ Hrvatske u Otoccu.
Ivledunarodni kongres Zena odrZan je u Parizu
od 26. XI do 1. XII 1945. Kata Pejnovic posla
je u Pariz kao clan jugoslavenske delegacije
zena." Na tom je kongresu stvorena Meaunarodna demokratska federacija zena. Inicijativni odbor pozvao je zene Citavog svijeta,
da se ujedine u savez na velikom djelu uniStenja fasizma i ucvrscenja demokracije
u svim zernljama, na pripremanju sretnijeg
Zivota buduCim generacijama, na osiguranju
zenama politicke, ekonomske, socijalne i pravne ravnopravnosti. Na ovom kongresu, u Cijem je radu najaktivnije sudjelovala i delegacija zena J ugoslavije, stvorena je jedinstvena
zena u medunarodnim razmjerima. U statutu
novostvorenog saveza navodi se potreba da se
takvo jedinstvo ostvari i u nacionalnim okvirima u svim zemljama svijeta kako bi se lakse
osigurao mir i napredak.

Na kongresu su sudjelovale nacionalne delegacije iz 42 zemlje. Bilo je prisutno 840 delegatkinja koje su predstavljale 128 organizacija i
81 milijun organiziranih zena. To su bile zene
koje su u toku II svjetskog rata aktivno sudjelovale u svojim zemljama u borbama ili ratnim
naporima za pobjedu demokratskih snaga, pa
je i sav rad kongresa podcrtao uvjerenje zena
da mogu izvrsavati zadatke koje su sebi pastavile ali samo ukoliko povezu svoj rad sa programom i radom istinskih demokratskih snaga
u svojoj vlastitoj zemlji. Sarno u. stvarnoj
demokraciji - podvuceno je na kongresu Zene mogu ostvariti i punu ravnopravnost politicku, socijalnu, pravnu, punu zastitu materinstva i djece.

Kongres je konstatirao da i pored toga sto je
poslije rata u mnogim zemljama doslo do sirokog demokratskog poleta, jos uvijek reakcionarne snage u nizu zemalja ugroZavaju uCvrscenje demokracije. Kongres je trazio da se
izdajnici i suradnici faSista svuda i u punoj
mjeri ostro kaznjavaju za sve ono zlo koje su
pocinili. Izrazio je zahvalnost velikim saveznicima za vojnicko uniStenje fasizma, kao i toplu
zahvalnost partizanima u svim zemljama, koji
su dali ne mali udio u toj velikoj borbi.
Jedan od osnovnih zakljucaka kongresa je uloZiti sve napore za osiguranje mira, za
uklanjanje more od novog moguCeg atomskog
rata.
Svojim stavovima kongres je potvrdio da svim
narodima pripada pravo, da ocllucuju o svojoj
sudbini i cia odaberu onu formu vladavine
koja im najbolje odgovara i da to pravo svake
zemlje treba u cijelosti postivati. U kontekstu
oCuvanja trajnog mira i potpunog uniStenja
fasizma i njegove ideologije i sprecavanju agresije - statut saveza donio je odredene obaveze svih nacionalnih organizacija jer ce se
samo na taj nacin osigurati i demokratska
prava zena i socijalni napredak.
1

Kongres se bavio i pitanjima socijalnog, ekonomskog i pravnog polozaja zena u svijetu i
konstatirao cia se u tom smislu polozaj zena
u veCini zemalja nije izmijenio i pored toga
sto su u veCini zemalja zene dobile politicka
prava. Posebno jc naglaseno da na tom podrucju treba ulagati trajne napore, a naroCito u
sferi rada zena i nagradivanja. Konstatirano
je cia ogroman rad ocekuje zene na podrucju
zastite materinstva i zastite djece na kojem
su fasizam i rat izvrSili razorno djelovanje,
uniStivsi nebrojene hiljade najmlade generaci67

�je po logorima i mucilistima, ostavivsi kod
prezivjele djece duboke posljedice fasisticke
okupacije i rata.
••Mi, zene Jugoslavije, bile smo ponosne na
kongresu rezultatima ko je smo postigle u svojoj zemlji - pise Anka Berns u vee spomenutom osvrtu na kongres. Imale smo prilike da
uporedimo svoj polozaj s poloiajem zena u
mnogim drugim zemljama. U okviru nase zemlje mi smo postigle sve ono sto je kongres sebi
postavio u zadatak. Te nase tekovine bit ee
utvnlene sada i Ustavom. Zato je i Kongres
u Parizu pozdravio proglasenje nase Narodne
republike i Ustavotvornu skupstinu koja ce
ozakoniti sva stecena prava zen a J ugoslavije«.
Upravo u tom velikom historijskom trenutku
naroda Jugoslavije - proglasenja Republike
koji je docekan s odobravanjem na kongresu
a s vclikom radoscu u Citavoj zemlji, govorila
je za vrijeme odrzavanja kongresa u Parizu,
na sam dan - 29. novembar 1945. Kala Pejnovie putem Radio-Pariza.'"
Evocirala je pri tom sjecanja na one dane kad
su u Bihacu i J ajcu stvarani temelji nase drzavnosti i ustavnosti, kao izraz jedinstvenih
teznji nasih naroda iskazanih njihovim punim, vlastitim ucesc'em u revolucionarnoj borbi
za osloboc:lenje. Pri tom nije mogla a da nc
spomene i velik doprinos zena pobjedi Revolucije i pobjedi nad fasizmom, stvaranju takvih
odnosa u zemlji i svijetu koji osiguravaju i
zenama pun razvoj na svim poljima rada i zivota.
Tog istog dana 29. XI. 1945. u Beogradu se
odrzava zasjcdanje Ustavotvornih skupstina
Jugoslavije. Kala Pejnovic, poslanik te skupstine, tu radost stvaranja nove Jugoslavije dozivljava u Parizu. Na Kongresu u Parizu mnogo68

nacionalne delegacije bile su stalno u kontaktu
s nasim dclegatkinjama i znale mnogo o Kati.
Trazile su da ih se sto detaljnije upozna s
nasom borbom, nasim radom medu zenama,
o cemu je Kata Pejnovie imala sto da kaze.
Pitanja su bila najrazliCitija, i uvijek nova o narodnoj vlasti, o Narodnom frontu, o zastiti
djece, o odnosima medu nasim narodima, o
polozaju zene - i na njih je odgovarala i Kala
i svi clanovi nase delegacije. Posebno je bilo
prijatno dozivjeti u toj kongresnoj atmosferi
- koliko je ime druga Tita odusevljavalo sve
delegacije kongresa, tako da su ga mnoge govornice spominjale u svojim govorima, ukazujuCi pri tom da primjer Jugoslavije najbolje
dokazuje sto se sve moze uciniti i kakvi se
rezultati mogu postici u borbi protiv fasizma,
imperijalizma, unutrasnje reakcije, u borbi za
stvarnu slobodu naroda i za stvarnu ravnopravnost zena.
Kako je delegacija AFZ-a Jugoslavije bila i jedan od osam sazivaca kongresa u Parizu, ona
je bila toplo pozdravljena gdje god bi se nasla.
Pred nama je ••Femmes fran~aises«, list Saveza
francuskih zena, jedan od onih koji su izaS!i
upravo nakon konferencije. Helene Goset pise
da su posebno zene J ugoslavije docekivanc svuda sa velikim simpatijama. Drugi autor, Fran~oise Leclercq, istice da u Jugoslaviji zene
traze za dobro naroda prava ( piSe to u kontekstu rasprave o nacionalizaciji) koja im pripadaju, te da aktivno sudjeluju u upravljanju
drzavom i u njenoj transformaciji na osnovama demokracije.47
Vee i ove dvije zabiljeske govore o atmosferi
koja je vladala na kongresu, o prijateljstvu koje je dolazilo do izrazaja prema nasoj zemlji. I
Kata Pejnovie je o tome sama govorila nakon
kongresa u Ljubljani."

••Medu delegatkinjama nije bilo niti jcdne koja
nas ne bi zapitala odakle smo, sto smo, sto radimo u Jugoslaviji i kakav je nas zivot. Svima
je poznato ime druga Tita. Kod svih se zapa·
zala velika ljubav prema nasoj zemlji, koju
mnogi narodi ranije nisu poznavali. Primijetile smo medutim, da napredne snage znaju
o nama mnogo, ali ne razumiju da u nasoj
zemlji nema drugog gospodara osim nas samih, tj. naseg naroda i nase vojske. Narod u
Francuskoj mnogo se radovao s nama progla~
senju Republike. Mnogi su nam i cestitali.«
Na kongresu su podnesena cetiri referata. Prvi
referat koji je govorio o borbi protiv fasizma
podnijela je Nina Popova. Odmah nakon nje
govorila je Anka Berus.
GovoreCi o uspjesima nase narodnooslobodilacke borbe, ona je ukazala i na zrtve i stradanja nasih naroda. Olga Milosevic referirala
je o zastiti i odgoju majke i djeteta. Jedan od
referata govorio je o demokraciji i zastiti
mira u svijetu, a jedan o socijalnim problemima. Svi referati odnosili su se na stanje u Citavom svijetu. U diskusiji su sudjelovale zene
iz Kine, Francuske, Engleske, kolonija Afrike,
Indije, Maroka, Argentine. Predlozeno je da se
osnuje Komitet demokratske federacije zena
Citavog svijeta. u odbor su usle i cetiri Jugoslavenke ... zene su diskutirale vrlo zivo, zahtijevale su jedinstvo i cvrstu povezanost zena cijelog svijeta, povezanost s omladinom,
sindikatima i drugim organizacijama - radi
zajednicke borbe protiv ostataka fa5izma u
svijetu(&lt;.
Svoja saznanja o stanju u svijetu, sto ih jc
stekla u Parizu, o zivotu u drugim zemljama,
Kala Pejnovic prenijela je vrlo zivo, na svoj
nacin:

••Primijetile smo da narod u drugim zemljama,
nakon tog strasnog rata, zivi vrlo Iesko. Upoznale smo se s ekonomskim, socijalnim i politiCkim prilikama.
Tako je delegatkinja iz Grcke govorila da kod
njih ima jos mnogo fasista koji zauzimaju istaknute polozaje i ometaju rae!, a 24.000 boraca za slobodu zivi po tamnicama. Na kon·
gresu je procitano protestno pismo zena iz Trsta, koje nisu mogle doCi na kongres, jer im
americke vojne vlasti, koje su driale Trst, nisu
htjele dati vizu za Pariz, vee su od njih traiili
da se ukljuce u talijansku delegaciju. zene
Trsta su to odbile, ocjcnjujuCi to kao grubi
diktat i prejudikaciju na opredjeljenje samih
Tr5cana. Kongres je poddao zene Trsta.
Pismo je bilo prihvaceno s odobravanjem. Delegatkinja iz Argentine govorila je da tamo via·
cia vojnofasisticka diktatura. Ta je zemlja
bogata - naglasila je ona - mogla bi da zadovolji potrebe sve nase djece i djece citavog
svijeta, medutim tamo radnici umiru od gladi
na ulici. Delegatkinja iz Maroka govorila je
o tome da je Maroko tvrdava reakcije a istodobno i bogata zemlja. Ali i tu djeca, majke,
radnici i nizi sluzbenici umiru od gladi u zemlji se sire bolesti ...
Delegatkinja iz Indije govorila je isto. I kazala
je da se o nekim pravima zena tamo uopce ne
moze govoriti. Takvo je stanje i u drugim kolonijama, jer iz njih maticne zemlje crpu samo
ogromne dobiti.
U Francuskoj kao i svuda mnogo je artikala
racionirano. Skupoca je daleko veea no u nas,
postoje tamo jos veee teskoee nego u nas, iako
tamo nije bilo ni stoti dio grabeza od strane

69

�okupatora kao sto je bilo kod nas. Mi se ne
mozemo pohvaliti da je nasim radnicima i
sluzbenicima vee dobro, ali kad smo bile u
Francuskoj, cinilo nam se da je kod nas svaki
dan- bo:ZiC.«
U svom izlaganju Kata Pejnovic osvrnula se
posebno na susrete delegata sa slavnim borcem
za slobodu Spanjolske, La Passionariom koju
je Citav kongres docekao na nogama. I susreti
sa zenama iz Sovjetskog Saveza ostavili su na
nju dubok dojam.
Nakon zavrsetka kongresa, na kojem je polozena i zakletva o rijesenosti zena cijelog svijeta
da ce se boriti zajedno i posebno u svojim zemljama za ostvarenje postavljenih ciljeva,
delegacije su otputovale na razne strane Francuske na poziv francuskih zena. Kata Pejnovic
sa Nadom Sremec i Veselinkom Malinskom odabrala je mogucnost da se nade s nasim ljudima, iseljenicima, koji su posli za kruhom u
belgijske rudnike, u godinama izmedu dva
svjetska rata. Posle su u Sevengue gdje su ih
docekali nasi iseljenici u svom Domu.
»Bile smo u Belgiji - rekla je o tome u Ljubljani. Na 150 kilometara od Bruxellesa je nasa
kolonija. Kad smo stigle nasle smo okupljene
radnike u velikoj dvorani. Jedva su uspjeli da
istisnu iz grla nekoliko rijeci pozdrava, plakali
su. Mnogi su nam postavljali pitanja o tome
kako je kod nas. Govorili smo im o svim teskocama s kojima se borimo. Svi bi se rado
vratili doma. Jedan pionir nas je ispitivao o
nasoj pionirskoj organizaciji. Zapazile smo veliku ljubav sto je gaje prema Marsalu Titu i
Republici. Radnici su nas ispitivali kako se to
radi »udarnicki«, i kako se maze stupiti u Titovu vojsku .. .«.

70

Tako je, eto, Kala sagledala svijet iz Pariza i
Sevenguea. I stekla je nova iskustva, nova saznanja o ljudima, zemljama, o sudbinama naroda i zena, u jednom vremenu kad se radao
mir, za koji - vidjelo se - borba nikad ne
prestaje.

" Arhiv CK SKJ, CO AF2/22, 24 i 30. Pismo Antifa.
SistiCkog komiteta sovjetskih Zena upuCeno Kati
PcjnoviC, prcdsjednici AF2 Jugoslavijc.
~~ Pismo Eleonore Roosewelt upuCeno Kati PejnoviC,
predsjcdnici AFZ Jugoslavijc. ».Zerza danasu, br. 33
od septembra 1944, str. 8.
~~ Medunaroclni kongrcs Zena u Parizu. Delcgacija
naSih antifaSistkinja koja je predstavljala naSu Zensku organizaciju AntifaSistiCku frontu Zena Jugoslavijc na Mctlunarodnorn kongrcsu Zcna u Parizu. Nalazile su sc: Mitra MitroviC, Anka Berns, dr Olga
MiloScviC, Kata PcjnoviC, Vcsclinka Malinska, Ana
Hafner, Milica StaniSiC, Milcva RodiC, Evgenija SeliC, Nada Sremec, Krista DordeviC, Veda Zagorac
i Olga Humo. Politika, 12151, od 26. XI 1945, str. 4.
&lt;16 Govor Kate PejnoviC emitiran u programu RadioPariza 29. XI 1945. za vrijemc njcna boravka na
Mcdunarodnom kongresu Zcna. Gramofonska ploi:':a
sa snimljenim govorom poklon je radio-stanice Pariz Kati PejnoviC; nalazi se u obiteljskom vlasniStvu.
n 0 Mcdunarodnom kongresu Zena, »Femnzes franr;aises({, list Savcza francuskih Zena, br. 63 (drugi specijalni broj posveCcn Medunarodnom kongresu!) od
7. decernbra 1945. - Helene Goset. lmpresije; Franc;oise Leclercq. Participacija Zena u borbi za mir i
demokraciju.
~ Kata PejnoviC, 0 znaCenju Medunarodnog kongresa
:lena, »Ljudska pravica&lt;e, 8. XII 1945.

U SKUPSTINSKOM ZIVOTU - KAO
ZASTUPNIK SABORA NRH I POSLANIK
SAVEZNE SKUPsTINE
Drustvena aktivnost Kate Pejnovic u poslijeratnom razdoblju obnove i socijalisticke izgradnje zemlje, kontinuirano i istodobno se
nastavlja na raznim frontama.
Susreti s Katom PejnoviC postaju sve redovitiji na raznim funkcijama i zadacima, koje su
proisteklc iz njenih vijecnickih funkcija u
AVNOJ-u i ZAVNOH-u. Sudjeluje kao vijecnik
III zasjec!anja AVNOJ-a, na zasjedanju Privremene narodne skupstine Demokratske Federativne Jugoslavije. Birana je za narodnog pas~
lanika Ustavotvorne skupstine DFJ u godinama 1945. i 1946. i u Vijece naroda. Bila je
poslanik i u drugom sazivu Narodne skupstine
FNRJ, sve do kraja 1953. godine.
To su godine njene pune aktivnosti na onoj
istoj liniji koja je pocela jos u Bihacu, novembra 1942. godine.
Ovo njeno djelovanje sada se odvija u novim
uvjetima. U toku donosenja prvog Ustava
FNRJ, koji je izglasan 30, a proglasen 31. sijecnja 1946. godine, Kata Pejnovic je, kao narodni poslanik, u ime NR Hrvatske odrlala go·
vor.49
Tom je prilikom istakla da ce glasati za Ustav,
jer u cjelini izrazava ostvarenje ideja za koje
su se nasi narodi borili kroz oslobodilacki
rat, i posebno je naglasila da ce za njega glasati i zbog njegovih istinskih demokratskih
obiljezja koja su izrazena i u odnosu na ravno·
pravnost zene u javnom, politickom i ekonomskom zivotu, na radu, u braku i porodici, i u
zastiti materinstva,

" ... Nas Ustav, koji nosi u sebi istinsko demokratsko obelezje, srusio je onu paklenu ogradu
kojom je bila ogradena polovina zivlja u nasoj
zemlji.
Jasno je, drugovi, da su to bile zene. Onakva
drlava kao sto je bila tamnica naroda Jugoslavije, koja je zivjela na izrabljivanju i tlaccnju
sirokih masa, imala je kao najvecu zrtvu bas
zenu. Nas Ustav predvida ravnopravnost zena
i muSkaraca. Zena uZiva ravnopravnost veC
kroz cetiri godine rata i uziva mnoga druga
prava. U navecoj mjeri ona vee koristi svoja
prava. Na izborima za narodnu vlast, na izborima za Konstituantu najved broj glasaca
dale su zene. :Zene su sve glasale za demokratsku narodnu Republiku.
Sto znaci to, dmgovi? Znaci da ogromna veCina zena nece viSe monarhiju, nece vise staru
tamnicu.
Kad govorimo o ravnopravnosti zena, treba
podvuCi da su nase zene stekle mnogo iskustva iz prakse ucestvujud u narodnoj vlasti na
svim poljima rada. ( , .. )
» ••• U Ustavu se kaze da se zasticuje materinstvo. Za zenu to mnogo znaCi, jer je do danas briga oko deteta bila samo briga zene,
a sada jc briga svega naroda i cele drzave.
Nas Ustav kaze da se za jednak rad daje i
jednaka plata. Kad zena bude imala mogucnost
i punu pomoc za svoje strucno osposobljavanje,
ekonomski ce se obezbediti i nece biti onaka
kao sto je dosada bilo da je uvek bila zavisna
iii od roditelja iii od muia. Svojim sopstvenim
radom i daljim razvitkom u nasoj demokratskoj zemlji ona ce sticati svaki dan sve vise i
svoja ekonomska prava i svoje osamostaljenje
u ekonomskom pogledu. ( ... )
&gt;&gt; ••• Mnogo je bilo toga sto je onemogucavalo
zeni da radi i koristi koliko je mogla, ali je
71

�zena pored svega toga i pre rata snosila veliki
dio tereta i u kuci, i na polju i u tvornici i u
skoli. Njen rad nikad nije bio priznat, a danas
kad nas istinski demokratski Ustav daje sva
prava i moguCnosti naSim narodima da se razw

vijaju, ta prava dobija i zena. Nas Ustav je,
kako sam rekla, demokratski i nosi u sebi sve
ideje za koje smo se borili. On, dalje, daje mogucnost svakom covjeku da se osposobi i da
bucle koristan ne samo sebi nego i citavoj nasoj zajeclnici.
Kao poslanik iz Hrvatskc ja cu glasati za ovaj
Ustav.« (Dugotrajno oclobravanje i aplauz).
Sucljclovala je u organima Savezne skupstine
u onom vremenu burnih promjena u nasem
ekonomskom i drustvenom zivotu i, uredenju,
koje su uslijeclile poslije clonosenja Ustava:
nacionalizacija sreclstava za proizvoclnju, clonosenje petogocliSnjeg plana, pa citavog onog
revolucionarnog procesa prenosenja upravljanja privrednim pocluzeCima na racine kolektive
koje je pocelo 1950, postepena clecentralizacija
uprave sa saveznih na republicke organe i naroclne oclbore, i uvodenje clrustvenog upravljanja u javne poslove.
Paralelno sa svim zbivanjima na saveznom
planu koja oznacavaju citav proces prerastanja AVNOJ-a u Naroclnu skupstinu oclvijaju
se i u Naroclnoj Republici Hrvatskoj, a Kata
Pejnovic je aktivni suclionik u njima. I tu
znatno cluze. Racunamo li samo ocl oslobodenja do isteka njena mandata - punih 18 goclina. Bila je prisutna u svim naporima koji
su se cinili cia se zemlja obnovi, pocligne iz
razorenosti, cia se ucvrscuju tekovine borbe
i naroclne Revolucije, cia se zakonima regulira normalno funkcioniranje citavog drustveno-ekonomskog i politickog sistema, cia se
ostvare planovi drustvenog razvoja, da se

n

osigura svim sredstvima na osnovu ustava i

zakona svestrani razvitak i republike Hrvatske i Jugoslavije, te daljnji socijalisticki razvitak jacanjem i prosirenjem socijalisticke
clemokracije.
Kata Pejnovic u toku III zasjeclanja ZAVNOH-a, kao clan PreclsjedniStva pod preclsjeclanjem Vlaclimira Nazora sudjeluje u clonosenju
vaznih odluka tog tijela - kao sto su: sazivanje IV zasjeclanja ZAVNOH-a na kojem se
clonijela oclluka o pretvaranju ZAVNOH-a u
Narodni Sabor Hrvatske i odluka o proglasenju 27. srpnja - danom naroclnog ustanka
- naroclnim praznikom.
Kao vijecnik ZAVNOH-a i clan njegovog predsjedniStva od III zasjedanja sucljeluje u radu
svih pet zasjedanja: kao naroclni zastupnik u
Ustavotvornom Saboru NRH i Saboru NRH u
cetiri manclatna perioda, ocl izbora na kojima
je bila izabrana 1946. gocline, 1950, 1953. pa do
izbora odrianih 1958. gocline s manclatom do
1963. godine.
Na svim ovim izborima Kata Pejnovic birana
je za naroclnog zastupnika za izborni kotar
Gospic.
Na petom zasjeclanju Sabora NRH, u augustu
1946. godine, ona je odriala govor, u kojem
naglasava znacaj stvaranja nove naroclne vlasti
i postignute krupne uspjehe u obnovi inclustrije i poljoprivrede i uopce clomete na ekonomskom kao i na politickom planu. Tom prilikom posebno je ostro govorila o reakciji sitnoj i nemocnoj - kojoj ne ide u racun sve
sto jc postignuto, te pokusava raznim makinacijama podjarivati sovinizam.
U maju 1950, naroclni zastupnik Kata Pejnovic
izabrana je za potpreclsjeclnika Prezidijuma
Sabor&lt;J. NRH."' Na toj istaknutoj funkciji ost&lt;J.-

je do kraja I saziva Sabora i gotovo za Citavo
vrijeme II saziva, tj. do 1. II 1953. kacl je susrecemo na funkciji clana Izvrsnog vijeca Sabora.
Evo izvocla iz zapisnika o Katinu izbont na
novu funkciju: PredsjeclavajuCi clr Zlatan Sremec: »Sabor nadopunjava clnevni reel izborom potpreclsjednika Prezidijuma Sabora. Za
rijec se javlja Slavko Komar«:
-

»Drugarice i drugovi

1 •••

za potpredsjednika

Prezidijuma Sabora NRH predlazem clrugaricu
Katu Pejnovic (burni pljesak). Naroclni zastupnik drugarica Kata Pejnovic poznati je i
zasluzni prvoborac i mislim cia nema potrebe
da iznosim njenu biografiju. Mislim cia cete se
svi jeclnoglasno sloziti s njenim izborom.«
(Burni dugotrajni pljesak).
Predsjedavajuci: »Vase odusevljenje govori, da
ne trebam stavljati ovaj prijecllog na formalno glasanje, nego konstatiram cia je prijedlog
zastupnika Slavka Komara, cia se za potpreclsjednika Prezidijuma Sabora izabere clrugarica Kata Pejnovic, primljen aklamacijom.«
(Burni pljesak.)
Zapisnici sjeclnica Preclsjeclnistva Prezidijuma
svjedoce cia je Kata Pejnovic prisutna gotovo
na svakoj sjednici, a one su veoma ceste, i cia
rukovocli manje-viSe barem svakom clrugom
sjcdnicom i potpisnik je mnogih Ukaza sto ih
to tijelo donosi.
Preziclijum Sabora NRH naime zakljucuje i
saziva zasjcclanja, raspravlja o prijedlozima
predsjeclnika Vlade o izvrsenju raznih odluka,
npr. o reorganizaciji vlacle, o postavljanju ministara i direktora glavnih uprava ministarstava, clonosi imenovanje clanova pojeclinih savjeta, razmatra prijecllog drustvenih planova za
oclredenu goclinu. Prezidijum Sabora NRH donasi: Uk&lt;J.Z o raspisivanju opcih izbora za ocl-

bornike naroclnih oclbora, Ukaz o proglasenju
Zakona o zborovima biraca, Ukaz o proglascnju Zakona o savjetima gradana, Ukaz o pomilovanju osudenih osoba itcl. itd.
To su samo neki izdvojeni preclmeti koji su bili
na clnevnom reclu na sjeclnicama PreclsjeclniStva Prezidijuma u toku njene funkcije potpredsjednika Prezidijuma NRH. U tom perioclu, nakon odlaska Karla Mrazovica, preclsjed·
nika PredsjeclniStva Preziclijuma NRH na duz.
nost ambasaclora u Moskvi, Kata vrsi cluznost
preclsjednika Prezidijuma. U to vrijeme Kala
Pejnovic odlikovana je visokim priznanjem Orclenom zasluga za narocl I recla. Kala Pejnovic pocetkom 1954. izabrana je za predsjeclnicu
Oclbora za preclstavke i zalbe Republickog vijeca, koju cluinost vrsi do isteka svog manda·
ta 1963.
Nema pravne oblasti u kojoj se gradani nisu
obracali Saboru svojim preclstavkama i zalbama cia bi ostvarili svoja osobna prava i interese. Sadriaji tih preclstavki i zalbi mijenjali
su se u vremenu, koncentrirani vise iii manje
na pojeclina poclrucja zivota. u godini 1958. u
njima ce biti dosta rijeci o reviziji mirovina,
docljeljivanju stalne clriavne pomoci, zalbi na
rad komasacionih komisija, zahtjeva za vracanjem nacionaliziranih objekata iii predmeta u
vezi s agrarnom reformom, kolonizacijom, konfiskacijom, nacionalizacijom i eksproprijacijom. Kasnije se sve viSe pojavljuju kao preclmet molbi i prituzbi- pitanja u vezi sa zaposJenjem, stambenim situacijama, radnim oclnosima, pitanjima iz ostvarivanja prava mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, ostvarivanja

prava iz poroclicnih odnosa. Istoclobno sve viSe
se pojavljuju kao nosioci preclstavki privreclne organizacije i traie, na primjer, potvriliva73

�Na temelj~ clana 74• tocke 2. Ustava Narodne RepubUke
Rrvatske, l'r.edsjedn:l.i:ltvo l':rezidijurna Sabora Narodne Republike
,lirvatske C.onosi
nje tarifnih pravilnika, pravo na investicione
zajmove, iii su njihove predstavke, a i one pojedinaca, sve viSe sadrzavali i zaljenje zbog
nekog postupka iii rjesenja ddavnih i drustvenih organa.
U godini 1960, vode prvenstveno predstavke i
zalbe u vezi raznih stambenih i upravnih sporova, samo se tu vee javljaju i nove stvari, kao
sto su molbe za izdavanje gradevinskih dozvola, pomoe za podizanje kuea, i sl. Ta je godina karakteristicna i po sve vecem broju prituzbi iz radnih odnosa - otkazi, pravo na veci
dohodak prema pravilniku, priznanja prava
na unapredenje, na studij, na strucne ispite.
Sve su prisutnije i predstavke s podrucja socijalnog osiguranja - djecji dodatak, oprost
vracanja preplacenog dodatka. Prvi puta se u
godini 1961. pojavljuju trazenja da se povucc
otkaz 22 radnika koji se javljaju kao visak
radne snage, trazi se posredovanje za zaposlenjc nekvalificirane zenske radne snage, podnosi
se pritliZba na provedeni konkurs. Upore do s
tim na planu socijalnog osiguranja javljaju
se sve viSe zahtjevi za priznavanje prava na
invalidsku mirovinu, prituzbe zbog nepriznatog staza, pomoc za ostvarenje mirovine. I u
1962. godini ima medu predmetima dosta prituzbi na rad poduzeea zbog otpustanja radnika
i na rad ddavnih i drugih organa, a javljaju
se i molbe grupa gradana koje sc odnose na
staracka domaCinstva u selima koja traze da
ustupe u zakup svoje zemljiste, iii prituzbe
na nepravedno podijeljenu pomoe postradalima od potresa.
Tako siroki kaleidoskop zivotnih pitanja gradana odvijao se pred Katinim ocima na njenom poslu u Saborskom odboru. I pored oronulog zdravlja ona predano vrsi tu dliZnost
do kraja svog mandata.

74

U povodu svog 60-tog rodendana 1959. gocline,
Kata Pejnovic odlikovana je Ordenom rada I
reda.
Na kraju isteka svog zastupnickog mandata
odlikovana je Ordenom Republike sa zlatnim
vijencem 1963. g.
Zasjedanjc Ustavotvornc skupStine 29. XI 1945. 6. redovna sednica
21. januara !946, str. 634-636 - (govor Kate PejnoviC) stcnografske beleSke, Beograd, 1946.
:.o Sabor NRH 1947-1950, Sedmo rcdovno zasjedanje
Sabora NRH (16-17. svibnja !950), Stenografski zapisnici, Zagreb 1950, str. 43.

U K A

Z

o sazivu Sabora Narodne Re:publike Hl:vatske

N

I. II 1946. godine, Beograd -

sabor Narodne Republik:e H:rvatske saziva se u IV. redovno
zasjedanje za dan l7.ozujka l952· u Zagrebu.

NA RAZNIM POUIMA AKTIVNOSTI
DUGI NIZ GODINA
Sva iskustva borca i revolucionara izrazit Ce
se i na specifican nacin na raznim poljima cljclovanja Kate PejnoviC. Svim aktivnostima zajedniCko je jedno - briga o ljudima.
Od osnivanja Jedinstvene narodnoos!obodilacke fronte Hrvatske i njezinog Izvrsnog odbora 1944. Kata Pejnovic neprekidno djeluje
u toj najsiroj opcenarodnoj politickoj organizaciji. Citav njezin rad vezan je uz program
i aktivnost Narodne Fronte na svim poljima
borbe za oslobodenje i obnovu zemlje, za izgradnju socijalizma i socijalistickih drustvenih odnosa. Ona se stalno bori za promjenu
postojeeeg stanja, za dobro naroda.
Kata Pejnovic je 1953. godine Clan PredsjedniStva Socijalistickog saveza radnog naroda
Hrvatske, a otprije vee i Clan Zemaljskog odbora Narodne Fronte Jugoslavije.51 Bored se
za razvijanje demokratizacije svih odnosa u
drustvu i ddavi, protiv birokratskog odnosa

Uobroj 5
U Zagrebu, ll.o.Zujka 1952.
PREZIDIJUli S.ABORA

NARODNE

RE~UBLIKE

Hl1VATSKE

ZA TAJHrtLA

. POT?REDSJ:EDNIK

faJ.~ v~

75

�prema ljudima i njihovim problemima, za odgoj mlade gcneracije na osnovama socijalisti-

Godine 1947. vidimo je u delegaciji Ratnih
vojnih invalida kod Marsala Tita.

Ckog patriotizrna, za ravnopravnost Zena, za

Ova je organizacija izrasla i na odnosima drugarstva u ratu, bolnicarki, lijecnika - partizana, naroda, zcna, djevojaka, onih koji su
spasavali ranjene borce uz opasnost po vlastiti
zivot i teska fizicka stradanja. Radala se jedna
nova etika i humanizam koji je gajila Partija
i prenosila u redove boraca, u narod. »Na
tom i takvom odnosu nastali su nasi poslijcratni invalidski zakoni, briga koju je zajednica
produzila prcma licnim i porodicnim invalidima, te djeci palih boraca i zrtava fasistickog
teror·a« 52 Kata Pejnovic i u toku rata brinula
je o uspostavljanju bolnice, o djecjim domovima, 0 tifusarima, oboljelima, kao sto Sll to
citavo vrijeme cinile i organizacije kojima je
hila na celu. Sve ove napore trebalo je poslije
rata organizirano ostvarivati, ozakoniti odredena prava, ciniti sve sto se moze da se vrati
ljnbavlju harem djelicak izgubljenog zdravlja,
da se pride smiSljenom osposobljavanju boraca-invalida za rad- jednom rijeci da se rjesavaju i socijalna i zdravstvena pitanja s tog
podrucja kao najpreca.

zadovoljenje zivotnih potreba radnih !judi, za
razvijanje takvih odnosa svuda, pa i u svojoj
izbornoj jedinici - u punoj je mjeri djelovala
na liniji zadataka te opcenarodne politicke organizacije koja ujedinjuje sve nase narode i
njene gradane u borbi za izgradnju sretnijeg
zivota. Kroz svoj zivot i djelovanje cesto u
kontaktima s raznim delegacijama i naprednim pokretima u svijetu, ona djeluje na obrani svih tekovina Revolucije.
U citavom poslijeratnom razdoblju ona radi i
u organizacijama Savezu udru:lenja boraca narodnooslobodilackog rata i Ratnih vojnih invalida.
Na I kongresu ratnih vojnih invalida Hrvatske
godine 1949. izabrana je za clana Glavnog adbora; isto ina II kongresu 1953, kada je birana
i za clana zdravstveno-socijalne komisije. Na
kongresu ratnih vojnih invalida Jugoslavije
1961. godine izabrana je i u Savezni odbor te
organizacije. I jedna i druga organizacija bile
su »njene«, kako po strukturi clanstva, tako i
po zadacima. Savez boraca bio bi nezamisliv
bez aktivne prisutnosti i zivog ucesca Kate Pejnovic. Danomice je hila prisutna, pozivali su je
na svoje skupove u raznim organizacijama sirom Hrvatske, jer su njezino prisustvo, njezina
vedrina, iskustvo, uvijek pomagali u nalazenju
najboljih rjesenja koja je trazio zivot i zadaci
njihovih organizacija. Ostalo je zivo i stalno
prisutno i ime koje su joj dali borci Like jos
u toku rata kada su je zvali »mama Kata«. To
ime ju je pratilo svugdje gdje se pojavljivala
u toku cijelog njenog zivota.
76

Kad je Kata Pejnovic ispunjavala upitnik evidencije personalne sluzbe u Saboru NRH, godine 1953. na pitanje kojim se podrucjem najviSe bavi- odgovorila je da je podrucje njena
djelovanja pretezno na socijalno-zdravstvenim
pitanjima. U skladu s tim je i njen rad u Crvenom krizu Hrvatske. Radi tamo od 1945. godine bez prekida doklegod je mogla raditi. Tamo
ju je dovelo ono njeno nemirenje s ravnodusnoscu prema ljudskim nevoljama i problemima, pogotovo kad su oni od egzistencijalnog
znacenja. A takvih nije bilo malo, pogotovu
poslije rata. Na tom podrucju crpila je i sama

nove snage, ccsto se radilo o najdirektnijoj
pomoCi ljudima u hrani, odjeci, lezaju itd.
Glavni odbor Crvenog kriza za nju je bio jedan
od prostora djelovanja na kojem su jedva uocljive, a veoma bitne prisutne humane niti
kojima je hila protkana i sama oslobodilacka
borba. Povezanost naroda i siroke mreze aktivista Crvenog kriza koja se brzo stvara poslije
oslobodenja hila je bliska Kati Pejnovic. Organizacije u tom dugom vremenskom periodu,

kad u njenu rukovodstvu djeluje Kata kao potpredsjednik - a u jednom periodu i kao njen
predsjednik - postavlja sve viSe svoj rae! na
siroku bazu solidarnosti. Crveni kriz sve viSe
usklac1uje svoj program s drustvenim razvojem i u saglasnosti s drugim drustvenim organizacijama, strucnim sluzbama i tako nadilazi
nekadasnju pretezno samaritansku, karitativnu usmjerenost. Na provedbi i koncipiranju
konkretnih programa djelovala je Kata PejnoviC za Citavo vrijeme svoga rada. Na zdravstvc-

nom planu - razvijaju se iz godine u godinu
sve vise tecajevi za mlade, a unutar njih unose
se novi sadrzaji - majka i dijete, roditelji i
djcca, priprema za brak, zdrava prehrana, organizacija djecje prehrane, poljoprivredno i
domaCinsko obrazovanje. Posebno se razvija
briga za stare ]jude, za samohrane majke, nezaposlene i invalidne osobe, a unose se u rad i
elementi resocijalizacije mladih !judi. To je
u stvari masovni dobrovoljni dopunski oblik
napora zdrastveno-socijalne sluzbe i institucija
za Osposobljavanje stanovniStva za pruzanje
prve pomoci. U tom sklopu izvrsava se i program pripremanja pomocnog sanitetskog osoblja. Podrucje brige za djecu razvilo se na sirokoj osnovi. Kata Pejnovic posebnu brigu poklonila je razvoju skolskih i mlijecnih kuhinja, razradi kriterija za dodjelu pomoCi u

hrani za rae! tih kuhinja prema potrebama. Bila
je zainteresirana i za medunarodnu suradnju
- bilo je tu kod nas i brige za smjestaj djece
i ranjenika iz Konga i Alzira, za aktivnosti na
pruzanju pomoci i u zemlji i u svijetu oko katastrofalnih potresa, poplava i gladi.
Djelovala je ne samo na sjednicama i skupstinama i u radu pojedinih komisija, nego jos vise
na onim dnevnim, radnim sastancima u Glavnom odboru i na terenu kamo je rado odlazila
i gdje se nalazila u najneposrednijem kontaktu
s gradanima. Nije se mirila sa stihijom, neorganiziranoscu i nebrigom za covjeka. U Crveni kriz je veoma cesto navracala na dogovore, hila je tu kao kod kuce.
Na VII godisnjoj skupstini Glavnog odbora
Crvenog kriza Hrvatske 1960. u Zagrebu, »Odano je priznanje drugarici Kati Pejnovic koja
je uspjesno izvrsavala dumost predsjednika
Crvenog kriza Hrvatske«.
Kata Pejnovic, u svojoj bogatoj drustvenoj
aktivnosti, djeluje i u Matici iseljenika Hrvatske. Vee 1951. ona je na osnivackoj skupstini Matice izabrana za prvog potpredsjednika.
Na II godisnjoj skupstini 1953, Kata Pejnovic
birana je za potpredsjednika, i tako redom, da
bi 1956. hila clan Izvrsnog odbora a od 1958. i
opet na funkciji potpredsjednika. U Citavom
tom periodu, od osnivanja pa do 1962/3. godine, Kata Pejnovic duboko zainteresirana za taj
rae! pokrece mnoga pitanja relevantna za rasplitanje te slozene problematike. U godini 1952.
police raspravu o intenziviranju rada Matice
iseljenika po selima. U godini 1953. inicira i
vodi raspravu o osnivanju komisije za iseljenicka pitanja u saveznim driavnim organima. U
godini 1954. vodi sastanak na kojem se raspravlja o budzetu drustva i osnivanju povjereni77

�stva u mjestima iz kojih ima puno iseljenika.
Iseljenicki tjedan, organizaciona pitanja Matice iseljenika, proslava 100-godiSnjice Nikole Tesle- sve su to pitanja s kojima se Kata mora
baviti rukovodeCi veoma cesto sjednicama.
Ona je i Clan komisije koja proucava pitanja
u vezi s carinjenjem poklon-paketa, clan je
socijalno-ekonomske komisije, preuzima na sebe odbranu u Saborskoj budZetskoj komisiji
prijedloga za snimanje filma o iseljenicima.
Sudjeluje u raspravi o izgradnji doma Matice
iseljenika, i u raspravi o rezoluciji za osnivanje Instituta koji bi se bavio izucavanjem
problematike iseljeniStva. Na sjednicama zahtijeva da se vrse temeljite pripreme za turneje
iseljenika koje organizira Matica iseljenika.
Ponekad je i sama sudionik neke od turneja
Hrvatske bratske zajednice, smatrajuCi taj
oblik rada veoma znacajnim. Iz izvjestaja se
vidi da ta problematika »raste«, jer je na
primjer samo od 1951. do 1953. posjet iseljenika starom kraju porastao godisnje za 10
puta.
U godinama u kojima je drugarica Kata djelovala u Matici iseljenika tek se razraclivala metodologija rada na tom polju. Cesto je trebalo
raditi po intuiciji, po osjecanju, a pitanja sn
se morala brzo rjesavati. Ona je bila pravi
pionir u tom poslu. Mnogo je pridonijela da se
izraduju principijelni stavovi u odnosu na iseljeniStvo. Ona je energicno ulazila u bitku da
se iseljenicko pitanje postavi kao vazno drustveno pitanje, borila se za rjesavanje ekonomskih pitanja vezanih uz tu problematiku. U
razgovoru, u susretima sa iseljenicima bila je
veoma strpljiva i srdacna, znala je da svaki
od njih nosi po jednu ljudsku sudbinu. Bila
je u pristupu i jednostavna i korektna, i velika
78

kao covjek, beskompromisna, energicna u provedbi o dogovorenom. Izazivala je u sugovornika postovanje. Putem nje su cesto iseljenici
saznavali u direktnom razgovoru sto je socijalizam, kakva je bi!a nasa borba, preko nje Stl
provjeravali etiku naseg drustva, i ona bi uvijek nasla vremena za te razgovore, ne pokazujuCi nikad zurbu. 53

vanje, kao i uvijek, poCivalo je na jacanju
bratstva i jedinstva nasih naroda. Neda Drakulic, tada clan glavnog i izvrsnog odbora SKD
»Prosvjeta«, i dugogodiSnji suradnik Kate Pejnovic u oslobodilackom ratu i nakon oslobodenja napisala je:
&gt;&gt;Kao jedan od osnivaCa naSeg SKD »Prosvjeta((

Jedno od podrucja na kojem se javljala Kata
Pejnovic jeste njeno djelovanje u Srpskom
kulturnom drustvu »Prosvjeta« - koje je u
nekom vidu nastavak rada »Seljackog kola«
Sirenjem svog lista »Srpska rijeC« - odnosno
dan as »Prosvjeta«, kalendar s mnostvom priloga iz kulturnog zivota i stvaralastva kao i historije i gospodarstva, bavi se sirenjem knjige,
otvaranjem Citaonica i biblioteka u suradnji
s izdavackim poduzecem »Prosvjeta« i Savezom organizacija za sirenje knjige SRH.

- drugarica Kata je kao dugogodisnji clan
Glavnog i Izvrsnog odbora uvijek nalazila volje i vremena da pomogne napore naseg drustva u sirenju prosvete i kulture u nasem
narodu . . . Ona je znala bolje nego itko da
jednostavnim rijeCima mobilizira !jude na daljnje stvaranje. Njena ziva rei\ njeno prisustvo, njen polet pretvarali su se u poziv na
akcije u kojima je citavim svojim bicem ucestvovala. Posebno je velik njen doprinos u
stvaranju i uCvrSCivanju bratstva i jedinstva
nasih naroda, Srba i Hrvata u Lici ... &lt;&lt; 54

List Prosvjete - »Srpska rijec« poceo je izlaziti 1943. kao glasilo narodnooslobodilackog
pokreta, da bi od 1944. izlazio kao organ Srpskog kluba vijecnika ZAVNOH-a, a od oslobodenja kao organ Glavnog odbora Srba u Hrvatskoj. Godinc 1952. mijenja svoje ime i izlazi
kao »Prosvjeta«. Kata Pejnovic se povremeno
javlja u tom listu svojim clancima, naroCito o
ulozi zena Like u narodnooslobodilackoj borbi.
Kata Pejnovic je godine 1947. birana za clana
Glavnog i Izvrsnog odbora, da bi 1961. i opet bila birana u Glavni odbor s mandatom do 1964.
godine. Od osnivanja do prestanka rada bila
je clan Srpskog kluba vijecnika ZAVNOH-a,
odnosno Srpskog kluba zastupnika Sabora SRH. Na toj liniji, od osnivanja do prestanka rada bila je i clan Izvrsnog odbora
Glavnog odbora Srba u Hrvatskoj kao jedan
od predstavnika Like. Osnovno njeno djelo-

Od godine 1963. dmgarica Kata Pejnovic uglavnom je privezana za bolesnicki krevet. Teska
bolest iscrpljivala je dugo taj neslomivi vitalitet. Njen duh se nije predavao, premda sc
branio na sve moguCe naCine. Pored svog nesebicnog revolucionarnog rada - dozivjela je
i radosti majke i bake, kad je bila okruzena
svojim najblizima. Nikad tim mladima, unucadi svojoj, nije govorila o onom teskom iz svog
Zivota, Sto sc moZc zatomiti, ali ne i zaboraviti.
Ponekad tek, o ujacima- kaze jedna unuka o njima kakvi su bili. A inace, radovala se s
njima, ljutila se s njima, grlila i slavila je
s njima, cas jedan, cas drugi rodendan, a i svoj.
Kao prava mama i baka. Ne neka nedohvatna
nego svoja - takva je za njih bila, kao i za
sve, kad bi se pored nje nasli.

I
I
'
I

I
l

Svojoj Lici, i Smiljanu, nikad nije ostala duzna.
I zato su je uvijek iznova na svim izborima
redom birali za svog zastupnika. A ona- dosla
bi medu njih, radovala se njihovim uspjesima,
pa i malim - kad bi elektrika dosla u njen
Smiljan, na primjer, iii kad bi put od Gospica
- onaj pravi krenuo prema Smiljanu. Pod lipom, tamo pred nekadasnjom Pejnovica kucom, zastala bi kad bi dosla. Kao da je tu
vodila neki svoj tihi dijalog uvijek iznova svima nepoznat, mozcla tek dokucen kao slutnja iz daleka. Umrla je 11. novembra 1966.
go dine.

,zasto sam joj pokrio lice?&lt;&lt;
»Kad sam postavio ispod vjesala zenu koja
place, pokrio sam joj lice maramom, jer sam
bio uvjeren da sam nemocan da na njenom
lieu izrazim svu bol i tragediju te zerie. Znao
sam, naravno, tu zenu i drugovao sam s njom
sve do njene smrti prije desetak godina ...
Upoznao sam je u ledenom paklu Like, u bijelom i krvavom paklu 1943. neposredno posto
sam u taj ledeni pakao dosao iz drugog jednog
pakla, zagrcbackog, pakla izdaje i pakla srama ... Tada su mi kazali: ovoj zeni, ubili su
tri sina i muza, i ja sam gledao, gledao to lice
i ona je znala da je pomno i pazljivo gledam,
pa se nasmijala pa je od svog lica pokusavala
da ucini sve kako bi sakrila tragediju koju je
dozivjela ... Tako je Cinila sve do svoje smrti
i ja sam u svakom susretu, u svakon1 razgovoru, ponovo dozivljavao te njene pokusaje da
pobjegne od tragedije.
I kad su me prije viSe od dva decenija Licani
pozvali da nacinim spomenik 0 Jadovnom,
imao sam u vidu nju, tu zenu o kojoj nepre79

�stano govorim i koju nikad necu zaboraviti.
Licani me vole ( da li zato sto osjecaju koliko
ja njih volim ?) pa su mi kazali: cini sto te volja! Dali su mi odrijesene ruke, razumijete?
I ja sam naCinio ta kamena vjesala i ispod
njih zenu koja place ... Da, ideja je Cista i
sve je iSla kako treba dok se nisam sreo s
licem te zene . . . Kako izraziti tragediju te
zene, majke i supruge, zar umjetnost uopce
maze da to odrazi i izrazi? Ne, rekao sam, nemoean sam pred tom tragedijom i nisam u
stanju da je predstavim ... Jednostavno, pokrio sam lice zene maramom pa neka svako,
na svoj nacin, dozivljava to lice«.
»Rijec je o Kati Pejnovic. Culi ste za nju,
naravno. A taj spomenik u Gospicu, nesto mi
je najdraze sto sam u ovih sedamdeset godina
stvorio ...«55

Lika je nije nikad zaboravila. Podigla je u Gospicu osnovnu skolu, spomen-skolu Narodnog
heroja Kate Pejnovic. Danas skolska djeca zastaju pred njenim likom koji ih, vajan rukom
umjetnika, docekuje i ispraca. A oni pisu o
njoj legendu- za danas. U Udbini- bolnica
za medicinsku rehabilitaciju nasi njeno ime.
I u Zagrcbu jedan djecji centar nasi ime Kate
Pejnovic. I kraj Banja Luke - osnovna skola
u Laktasima.
I Nagrada Kata Pejnovic, koja se dodjeljuje
svake dvije godine, pronosi njeno ime i njeno
djelo sirom Republike Hrvatske. Nagrada na
onim podrucjima na kojima je ona uvijek bila
prisutna, nikad posustala svojim budnim interesom dodjeljuje se kao izvanredno drustveno
priznanje u cilju poticanja i isticanja aktivnosti koje doprinose unapredenju drustvenog in80

teresa polozaja zene i porodice. Nagrade Kate
Pejnovic primaju i pojedinci, i ustanove, i proizvodne radne organizacije za izuzetne uspjehe
na spomcnutom podrucju. Svc su to rcdom zivi
spomenici Kati Pejnovic koji pokrecu na stvaralastvo i snovidenjc. Krecu zivot i Revoluciju
naprijed. I ona sama primila je priznanja.
Odlikovana jc mnogim visokim priznanjima:
Ordenom bratstva i jedinstva I rcda, Ordenom
za hrabrost, Ordenom rada I recla, Orclcnom
Republike I rcda. I kad se sve sabralo sto je
znacilo to ime - Kata Pcjnovic, ona je posmrtno odlikovana i Ordcnom Narodnog hcroja, koji je okrunio i sva ranija priznanja
Saveza komunista Jugoslavije i naroda. Nosilac
je »Spomenice 1941.«.
Kata Pejnovic, ta mati, taj hrabri borac, komunista, vrstan organizator, taj pregalac na
viSe razboja, ta nasa clrugarica koju i Lika i
zemlja i svijet pozna i postuje, taj revolucionar
iz redova scljackih zena - ovjckovjcccn jc i
u mastanju ljudske slobode. Njcn zivot i djelo
imaju vlastitu egzistenciju s neizbrisivin1 pe~
catom, njenim pecatom u nasoj stvarnosti.
Marija Erbeznik Fuks

51

Arhiva Sabora - Personalni podaci - upitnik Kate Pejnovic iz 1953; AJ, AF2, Rcgistrator, biografija Kate PejnoviC iz 1950.
!! DuSko RoksandiC:
Predgovor zbornika ))Za Covjeka«, RepubliCki odbor Saveza ratnih \'ojnih invalida Hrvatske, Zagreb, 1950, str. 8.
51 Kazivanje Branke KraSiC-Trgo, zabilj. u g. 1977.
~ Neda DrakuliC: Herojski lik Zene-revolucionara iz
malog Smiljana zaddat Ccmo u trajnoj uspomcni,
Prosvjeta, mjescCnik Srpskog kulturnog druStva
»Prosvjeta&lt;c, Zagreb, XXIII, br. 553, dec. 1966.
55 Iz razgovora Slave StojkoviC s Vanjom RadauS
17. 4. 1975.

�IZ OBITELJSKOG
ALBUMA

1\'lica KrajnoviC i

Draga LemaiC, Katine sestre

Jelena BogiC, r. RodiC, Katina majka

..... Kata PejnoviC fotografirana u Parizu 1945.
Ill

�·~

I

Ljuba BogiC-MiSkulin, Katina sestra

MiloS BogiC, najstariji Katin brat

Nikola PejnoviC, najstarlji Katln sin

Rranko BogiC, Katin brat

IV

Mirko BogiC, Katin brat

v

�Kata sa kCerima Millcom PoCuCom i Ljubom ObradoviC

Sa unukom Veljkom PoCuCom

VI

unuCicom Brankicom PoCuCom

VII

�Kata pod lipom.
koja je zasadena na dan
rodenja Katina supruga
s unukom
Brankicmn PoCuCom .._

Na Sezdeseti rodendan s unuCadi slijeva nadesno:
Mirjana ObradoviC (kCerka Marije)~ Milkica i Veljko,
u sredini Kata s Mirjanom (Ljubinom), Brankicom i
Brankom ObradoviC

Branka PoCuCa, Milkica I Mirjana sa svojom bakom
Ill

�U PREDVECERJE REVOLUCIJE

1938-1941.

Lipa je ostala kao sjeCanje na dom PejnoviCa

PRVA LICKA
PARTIJSKA KONFERENCIJA
ODRZANA JE 1940. NA PLITVICAMA

U PRVI OKRUZNI KOMITET
IZABRANI SU:
JAKOV BLAZEVIC
MILE POCUCA
TOMO N_IKSIC
KATA PEJNOVIC
MILAN VUKMIROVIC·SKARPA
NEDELJKO ZAKULA
MICA KULAS I
DUSAN BRUJIC

U Lici je 1940. g. bilo 80 partijskih Celija,
240 Clanova Partije i isto toliko skojevaca
Spomen~ploCa

X

PlitviCka jezera -

biser Like

na mjestu gdje je stajala Katina kuCa

Snimila: Cul:a Smokv!na-BoraniC

XI

�:II

IZ NARODNO-OSLOBODILAcKE BORBE

1941-1945.

Krsto HegeduSiC, Mostarski :l.eljezniCari dotjerani u Iogar
u Gospic u srpnju 1941.

Krbavica u jesen 1941. OkruZni komitct KP za Liku, Clanovi: Jakov BlaZeviC, Kata PejnoviC, Mile PoCuCa, Torno
NikSiC, Rade ZigiC. Sekrctar OkruZnog komiteta omladinc Slobodan Uzelac s drugovima Durom
MilojeviCem-Durtom, Pejom ZuniCem i Bogoljubom RapaiCem
XIII

�A U Krbavici. Sjede: Marija soljan, dr Slava Ocko
i Kata PejnoviC. Stoje, slijeva uadesno:
Marija KatiC-KupreSanin, Dara CudiC-VujnoviC,
Zorka KoraC i Stojanka Aralica

IV

U Donjem Lapcu 1942. Zdesna nalijevo: Jakov ...,.
BlaZ.eviC, Sekretar OkruZnog komiteta za Liku,
Ncaa Zakula, Clan Okru:l.nog odbora AFZ-a,
Rade ZigiC, Vlado CetkoviC, Komandant
Staba Grupe IiCkih odreda, Kata PejnoviC, Clan
OkruZnog komiteta i predsjednica AFt-a
za Liku
Drugi red: Marija Soljan, Danica GregoriC
i MiloS Uzelac

�U Lici
Draga
Milan
Sjcdi:

1942. Slijeva nadesno:
Mrda, Kata PejnoviC,
Pokrajac, Smilja Pokrajac.
Slava Bla:i.eviC

Stojan Aralica,
LiCki stogovi sijena

U Donjem Lapcu 1942. Slijeva nadesno: Necta :lakula, Kata PejnoviC, Marija Soljan

XVI

XVII

�Tito govori na zasjedanju AVNOJ-a

. k
Zasjedanje AntifaSisti·1e o~dv ijeCa narodnog 1942.
26. do 29.. XI
oslobodenja ~ugo~:dsjedniStva nalazt se
Medu Clanov1~a
-IIIII i Kata Pejnovic

XIX

�PredsjedniStvo AVNOJ-a na
II. Kongresu USAQJ.a
u Bihacu 29. XII 1942.

I zasjedanje ZAVNQH.a
na Plitvicama 14. VI 1943.

Knrlo MrazoviC-GaSpar pozdrav1ja Prvo zasjedanje ZAVNOH-a B. VI 19.J3. u OtoCcu

T Medu uCesnicima Anka Berus

XX

Jedna minuta Sutnje za poginule borce na Prvom zasjedanju ZAVNOH-a

XXI

�Jcla BiCaniC govori na
Prvoj konfercuciji AFZ·a
Hrvatske 12. VI 1943.
u Skoli u sclu Prozoru
kraj OtoCca

KuCa u kojoj je odrLana
Prva konferencija AFZ-a
Hrvatske od
11. do 13. VI 1943.
Kata -

XXII

Zena u crnoj marami

XXIII

�Drugovi pri odlasku aa
Drugo zasjednnje AVNQJ.a.
:\'a r.:roJazu kroz Livno
sJijeva nadcsno:
Oskar Danon,
Jela BiCaniC,

Nada Sremcc,
Kata PcinoviC,
Nikola v'idoviC.
Vicko Krstulovi~.
Radc TurkoviC
i Vice Buljau

Kalona s de!cgatima
krcCc prerna Jajcu na
Drugo zasjedanje

AVNOJ-a ocl Doljana
prema Srbu 1943.
BoZiG~::·

Jakac, Pnrtizanska kalona

XXI

�U Jajcu 1943.
Slijcva nadesno:
drugovi
Jaka Av§ic,
Edvard Kardelj,
Skorpik
I V!ado Bakarlc

Vanja Radau§,
Babin potok,
Lika 1943/44.
Ivan Ribar na putu na Drugo zasjedanje AVNOJ-a

XXVII

�VijeCnici AVNOJ-a
iz Hrvats!'\:e s &lt;h·u~~om Titom
i p1·atiocima
poslijc :!lrugog z&lt;~sjcdanj&lt;l
AVNOJ-a u Jajcu

29. XI

19~3.

Na povrutku s Drugog
zasjedanja AVNOJ-a
drug Jaka AvSiC
O'ovori krajiSkim Zenama
~ odlukama Zasjedanja

Tito
za vrijeme
Drugog zasjedanja
AVNQJ.a

XXIX

�()()(

U Jajcu poslije Drugog zasjedanja AVNOJ-a. Slijeva nadesno:
delegatkinja Slovenije (neidentificirana), Kata PejnoviC, Maca Gr.letiC i Mitra

.M.itrovi~

Povratak delegata Hrvatske

Povratak sa zasjedanja AVNOJ-a. Slijeva nadesno: Boiidar Jakac, Boris KidriC, Zoran PoliC, Zdenka KidriC.
Na kamionu Kata PejnoviC

SJovenije sa zas jedanja AVNOJ-a. Katin susret s KrajiSkinjama

Vilim Svecnjak, Na zgariStu, 1944/45.

Franjo Mraz, Bolnica u Petrovoj gori,
ljeto 1944.

XXXI

�Dogovor u vrijcme odrfavanja OsnivaCke
,. konferencije JNOF, Topusko 1944.

Lepa Pijade

Kata PejnoviC u Topuskom svibnja mjeseca A
1944, za vrijeme zasjedanja ZAVNOH·a

~~---·~

Vilim Svecnjak, Partizan

A Vladimir Nazor, predsjednik ZAVNOH-a.
otvara TreCe zasjedanje u Topuskom

Kata PejnoviC. predsjednica AFZ Jugoslavije,
govori na TreCem zasjedaniu ZAVNOH-a
u Topuskom 1944.T

�Poslije bombardiranja Topuskog
ljeti 1944, ranjenu Katu Pejnovlc
odvoze u bolnicu

Kata PejnoviC u bolnici
na Petrovoj gori 1944.
Kata PejnoviC
Snimio: Mahmud KonjhodZiC

Anka Berns u radnom predsjedniStvu Druge oblasne konferencije AF2-a u Splitu, oZujka 1945.
Minuta Sutnje poginulim drugovima i drugaricama.

XXXV

�POSLIJE RATA 1945-1960

Kata PejnoviC
govori na mitingu AFt-a na TreSnjevki
u Zagrebu lipnja 1945.

XXXVII

�XXXVIII

Prvi kongres AFz-a Hrvatske, 21-23. VII 1945. u Zagrebu

Kata PejnoviC govori na Prvom kongresu AF:i:-a Hrvatske u Zagrebu

XXXIX

�Delegatkinje iz Like u Zagrebu, ....
na proputovanju na Kongres AF.t-a Jugoslavije
u Beogradu ljeta 1945.

Kata PejnoviC otvara
izlozbu AFz-a u Zagrebu 1945.

Kata PejnoviC ....
sa delegacijom sovjetskih Zena

l

XLI

�U Parizu 1945. Kata PejnoviC s Nadom Sremec
i s predsta\·nicom francuskih Zena

&lt;1111

Prvi kongres Osvobodilne fronte Slovenije
u Ljubljani 1945.
U drugom redu u crnoj marami
sjedi Kata PejnoviC
XLIII

�Kata PcjnoviC kod marSala Tita s dclcgatima Kongrcsa ratnih vojnih invalida

Kata PejnoviC na Drugom kongresu
Narodnog fronta Jugoslavijc u Beogradu 1947.
Kata PejnoviC kao rezervni potpukovnik Jugoslavenskc Narodne Armije
JV

XLV

�Vanja RadauS, Spomenik Zrtvama faSizma
u Jasikovcu kraj GospiCa

Na proslavi 27. srpnja u Srbu 1950. Slijeva nadesno:
Smilja Ze:lelj, Milan MajstoroviC, Kata PejnoviC, Doko JovaniC i Geno JuriC

XLVII

�:LVIII

SveCana akademija u povodu 8. marta:
Kata PejnoviC drll referat u Hrvatskom narodnom kazaliStu u Zagrebu
Kata PejnoviC Clan odbora
za molbe i Zalbe
Sabora SRH
Snimi!a: Cuen Smokvina-BoranlC

XLIX

�U Saboru NR Hrvatske:
Marija Soljan, Kata PejnoviC, dr Vladimir BakariC,
Cana BaboviC i Stevo KrajaCiC

.... Vcljko VlahoviC s Katom PcjnoviC
i Ljubicom VuCiniC na primanju u Saboru

Na primanju u Prezidijumu Sabora NRH.
Slijeva nadesno:
Sima TodoroviC, Kata PejnoviC, Maca GrietiC
i Ivan Ribar

Kata PejnoviC, Karla MrazoviC i Toma BabiC
u prijateljskom razgovoru

Posjet U Nua Jugoslaviji:
na ZagrebaCkom kolodvoru gosta su docekali
dr Vladimir BakariC, Marko BeliniC,
Kala Pejnovic i Veljko Drakullc

L

Ll

�.II

Vicko KrstuloviC
prilikom dodjeljivanja odlikovanja
Kati PejnoviC, 1952.

Grupa preZivjelih vijeCnika
Pl·vog zasjedanja AVNOJ~a na proslavi
26. XI 1952. u Zagrebu.
Prvi red, slijeva nadesno:
Svetozar VujinoviC, Ivan MaCek, Kata PejnoviC,
Miloje DobraSinoviC, MoSa Pijade, Pavao Krce,
Mile PeruniCiC, DuSan Vrstina. Drugi red:
Rocloljub ColakoviC, Todor VujasinoviC,
Vicko KrstuloviC, DuSan lvoviC, Duro Pucar,
Jovo MirkoviC, Vladan ZeCeviC, prof. Pavlc SaviC,
i Florijan SuCiC

A Na Sestom kongresu KPJ u Zagrebu 1952.
Grupa delegata iz Like, slijeva nadesno:
Milan MajstoroviC, Gena JuriC, Stipe DevCiC,
Rade GrkoviC, Mile PoCui:a, Jakov BlaZeviC,
Kata PejnoviC, Jure lveziC, Torno NikSiC,
Aco RadakoviC, Mito Dimitrije\'ski,
Budc Grahovac, Stojanka Aralica,
Pel"ica Dozct

Na zasjedanju
Narodne skupStine Jugoslavijc
u Bcogradu 1953., medu poslanicinm
Kata PejnoviC i Lidija Sentjurc

�.IV

Kata Pcjno\'iC
na proslavi
vatrogasue brigade
u tvornici »Mcba«

PreZivjeli sudionici
Konferencije
u Bosanskom Petrovcu
1942., pred

Kata PejnoviC s vrhovnim komandantom naSe J. N. Armije mar.Salom Tit om

Spomen·domom
Konfercncije
6. XII 1952.

LV

�.VI

Kata PejnoviC u radnom predsjedni§tvu
IV. Kongresa SSRNH u Zagrcbu 1953.

LVII

�Kata PejnoviC
sa svojim dugogodiSnjim ratnim
poslijeratnim suradnikom

ll'anom

Uzelcem~Danom,

funkcionarom KP
gospiCkoga kotara

Na Sv. Naumu
u I\bkedoniji
II. V 1953.
Slijeva nadesno:
Neda BoZinoviC,
Bosa CvetiC,
1\"lileva PlanojeviC,
Kata PejnoviC,
Judita AlargiC

U selu l\letku

Kata PejnoviC za vrijeme rada

kraj GospiCa,
prilikom otvaranja
Zadruinog doma
!952.
Slijeva uadesno:
Ivan Uzelac·Dan,
Kata PejnoviC,
Marija ObracloviC
i Nikola StaniC,
upravitelj Skole
))Kata PejnoviC&lt;(
.,_

LIX

�Kata PejnoviC
... Otkrivanje
spomen-poprsja
dra Mladena StojanoviCa
u istoimenoj bolnici
u Zagrebu 30. III 1954.

sa aktivistima
Crv~nog kriZa
u gospiCkom kotaru,
prcd Gimnazijom
))Nikola Tesla({, 1954.

Kata PejnoviC kod porodice MarkiC u Ljubljani 1955.

.X

Na proslavi 1. maja 1955. u Zagrebu

LXI

�:II

U povodu pros1ave godiSnjice AFZ-a Hrvatske, u Zagrebu 1958, Kata PejnoviC s de1egatkinjama na Prvoj
konferenciji AFZ-a u Bosanskom Petrovcu 1942. Slljeva nadesno: Draginja MetikoS, Stojanka Aralica, Kata
PejnoviC, Cana BaboviC, Anka Berus. Drugi red: Anica MagaSiC i Marica ZastavnikoviC

S pros1ave 15. godiSnjice Prve konferencije Zena Jugoslavije, u Saboru Hrvatske prosinca 1957.

-&lt;1111111

Kata PejnoviC

delegacija kineskih zena 1956. u Zagrebu
LXIII

�Radno predsjedniStvo .A
prilikom proslave
15. godiSnjice Konferencije u OtoCcu.
Slijeva nadesno: Maca Gr:ZetiC,
Milka Solaja, Marija Soljan,
Kata PejnoviC, Anka Berus
i Jela BiCaniC

Kata PejnoviC polaZe vijenac
..... na spomen-ploCu pred Skolom
u Prozont

Marija Soljan, Kata PejnoviC
i Stojanka Aralica
primaju Cestitke pionira

u povodu 15. godiSnjice
Konferencije u OtoCcu ....
LXIV

Snimlln: CuCa Smokvina-BoranlC

LXV

�Proslava 15. godiSnjicc
Prve konferencije AFZ·a
Hrvatskc u OtoCcu,
u lipnju 1958.
Slijeva nadesno:
Marija ObradoviC,
Katina sestra Mica,
Kata PejnoviC,
Danica BrozoviC,
kCi Milica PoCuCa,
Marica OstoviC,
Milica Opsenica,

Soka KrajaCiC,
Zorka PopoviC,
Stojanka Arallca,
Jela BiCaniC

Kata PejnoviC na svome
radnom mjestu
u Saboru u odboru
za molbe i Zalbe

(

Snimi!a: CuCa Smokvina-BoranlC

Kata PejnoviC na zasjedanju Sabora SRH .A
medu zastupnicama Stojanka Aralica
i Soka KrajaCiC

Proslava XIII proleterske brigade.
Na govornici Marko BeliniC 'Y

�Na Sczdeseti rodendan,
kCi Milica PoCuCa CHa
pozdravni brzojav
Jovanke Broz

Pioniri Cestitaju 60. rodendan
Kata PejnoviC sa Clanovima Odbora Matice iseljenika Hrvatske na plenumu odrZanom 20. svibnja 1960.

LXIX

�U povodu pedesetogodiSnjice 8. marta, marSal Tito prlmio je 21. veljaCe 1960. u Belom dvoru u Beogradu
dclegaciju Zena Jugoslavije.

XX

LXXI

�XXII

Joko KneZeviC, dctalj mozaika ))NOB« s portrctom Kate PejnoviC, u Skoli nKata PejnoviCc&lt; u GospiCu

Vanja RadauS, Kata PcjnoviC

Josip Cazi u Saboru 1960.

LXXIII

�r
l
l

I

l
I

F !\_ ,'\Z 0 J\

Pf\EDSEDNlKA
SOC!fALIST!C:K_E FEl&gt;Ef{_ATIV\iE I(EPl!BLII(E JUGOSU\V!JE

JOSIPA Bf\OZA TITA
BI(O

f

9.7

OD

.1;,/"""n,'

!qOR,

CO!HNE

J

l

I

~Ia; cfi/JnolJirJ
/0£/wJJm/

moJuv:lnr;? fiM;r/
0 C'EMU SE !ZDA)E OYA I'OVE LlA
I( A N C ,E L A 1(1. J A
l.i UEO-G.J\.;;\.00 . .l~ui/

0 "

D, E, N A

196/J.

«%i!E44f!h4h

Jakov BlaZeviC uruCuje Milici PoCuCi Orden narodnog heroja kojim je odliko\'ana njena majka Kata PejnoviC

XXIV

LXXV

��AUTOBIOGRAFIJA KATE PEJNOVIC

Rodena sam 1899. god. u Smiljanu, kotar Gospic.
Porijeklorn san1 iz vrlo siromaSne CinovniCke
porodice.
Otac mi je bio Austro-ugarski Zanclar, ali mi svi

Oton Postruinil&lt;:, U ocaju, 1944

82

ostali bavili smo se scljaCkim poslom. Radi bolesti otac je rano penzionisan, te se je i on zatim
bavio seljackim poslovima.
SvrSila sam 4 razreda osnovnc Skole. J oS kao elijete odlazila sam kod bogatih seljaka na razne
poslove. Kad sam svrSila Skolu iSla sam raditi
kao nadniCar, kod seoskih gazcla, pa neSto san1
i Sivala. Ovako sam pro:Zivjela sve do clvadesete
godine, kada sam se udala za Jovana PejnoviCa
iz Smiljana. On je bio srednje.bogati seljak, te
sam se zato udala za njega, jer sam mislila da
Cu taka svoj te.Ski Zivot poboljSati. Volila sam Citati, ali sam za vrijcme djevojaStva Citala san1o
razne romane i pripovjetke, bez naroC:ite sadrZine. Isto taka volila san1 Citati novine, naroCito
za vrijen1e prvog irnperijalistiCkog rata. JoS kao
djevojka uvidala sam teZinu toga posla, ali nisam n1ogla nikako zakljuCiti gdje jc krivica. Nakon udaje nisam prestala sa interesom za Citanje, veC sam uvijek sve hvatala u Zelji da neSto
nova otkrijem. No usprkos svcga nastojanja, nisam mogla krenuti naprijed, do 1935. god., kada
sam se upoznala sa jednim pekarskim pomoCnikom, koji je cesto dolazio kod nas. On mi je
jednom zgodom ponudio, da li Zelim ncke stvari
citati. Odmah mi sinulo, da bi to moglo biti ono
Sto ja traZim. On mi je donio knjigu od Maksima Gorkoga »Mati&lt;(. Od tada me sve viSe vukla
Zelja za Citanje naprednih stvari. Svc sam viSe
dalje Citala. Zatim sam se upoznala sa Jakovon1
Blaievicem i Nedjclj:kom :l:akulom 1937. god., koji
su mi posvetili punu paZnju i davali razne napredne knjigc. Citala sam neke stvari iz »PolitiCke ekonornije(&lt;, »Srp i CekiC«, Hi'storiju SKP(b).
Proleter, Vijesnik koji je tada izlazio. Citala
sam &gt;&gt;Gvozdena peta« i joS rnnoge druge naprcdne knjige. 1938. g. u aprilu mjesecu, postala sam
Clan KP. UvidajuCi sve viSe teSki i ropski Zivot, koji sam prezivljavala, ponukalo me je da
Sto viSe uCinim za bolje uslove Zivota. Kao takova primljena sam u Partiju. Bila sam Clan organizacije »SeljaCko kolo« i »SeljaCka sloga« i

tu sam djelovala po direktivi Partije, sve do spo·
razurna CvetkoviC MaCek. Bila sam Clan Cclije u
Smiljanu i radi aktivnog djelovanja medu seljacima i u GospiCu, medu omladinom, bila sam br
zo kornpromitovana. Radi toga dolazili su mi CeS·
Ce Zandari na pretrese kuCi, ali ja sam sc uvijek
dobra i cvrsto driala. Seoski pop me je tuZio i
napadao, te sam se jednom s njim tukla.
Sve Sto mi je Partija postavljala u zadatak sve
sam izvrsavala. 1940. god. na Plitvockim jezerima,
na prvoj Okruznoj konferenciji Partije za Liku,
bila sam birana za clana O.K. K.P.H. za Liku. Tu
su prisustvovali Mirko Bukovac i Martin Franekic, poslani od C.K. K.P .H. Bila sam zaduzena za
blagajniCke poslove i za rad u rnojoj opCini. Tako sam radila sve do okupacijc. Tada sam radila
u Gospicu Kotaru. Sakupljala i spremala usta·
nak, drZala vczu s organizacijom, zajedno sa
Markom OreSkoviCern, J akovom BlaZeviCem, Milom PoCuCom, Tomom NikSiCem Q ostaHm drugovima. Do us tanka sam hila Citavo vrijeme sa
drugovima i izvrSavala sve postavljene zadatkc.
UstaSe su me mnogo i mnogo proganjali. JoS prije
pokolja, tukli su mi moje kceri i familija mi se je
isto skrivala. U julu mjesccu 1941. god. uhvatili su
mi druga, kojeg su jako xnuCili da kaZe gdje mu
je :lena i rnnogi drugovi. On je u najjaCim muka
rna govorio »Ja ne znam niSta«, iako je sve znao.
Odveden je vee na pola mrtav, sa ostalih 450 !judi
negdje u Pazariste, gdje je ubijen. U tom pokolju
zaklali su n1i tri sina, medu njima jednog od 5
godina, koji je Ziv u vatri izgorio. Iz te vatre mi
se je spasila jedna kcerka koja je tada cimala 8
gocliina. Pred sam pokolj potjerali su mi i stariju
kcerku, koja je kao Skojevka izvrsavala sve za·
datke, koje smo joj postavili.
Pokolj u julu mjesecu zatekao me je u opcini Smi·
ljane. Nakon par dana iza pokolja, ostala sam sa
neldh 40 !judi opcine Smiljane u sumi, u nasto·
janju da ih nekako spasiin. Bila sam izgubila vczu
sa drugovima, poSto su oni otiSli na rad na drugi
tercn. Cetvrti dan nakon pokolja bili smo opko·
ljeni od ustaSa. koji su skoro sve pohvatali, kao i
druga dva logora, koji su bili bli~u nas, ali ja sam
uvijek uspjcla pobjeCi. Spasilo se jos nekoliko ko·
je sarn sabrala, te kad sam dobila vezu sa dru8

8

8

govima otiSli smo k njima. Poslije toga, prilikom
ilegalnog rada u Smiljanu, tj. poslije pokolja, gdje
sam bila dvadcset dana otkud sam se jedva izvukla na oslobodeni teritorij, gdje sam djelovala
kao Clan O.K. NajviSe sam radila na organiziranju
i proSirenju Partizanskih odreda, na okupljanju
iena u NOP. Bila sam predsjedniea 0.0. AFZ·a za
Liku, i kao takova dje!ovala sam sve do 1942. god.
Na prvoj konferenciji AF:I:-a za Jugoslaviju, bila
sam izabrana za predsjednicu AF:I:-a za Jugoslaviju. NeSta prije birana sam i u AVNOJ, te sam nakon toga otiSla iz Like, na novu duZnost, sve od
4-5 ofenzive, kada sam se vratila natrag u Hr~
vatsku, poSto se pripremala konferencija Zena za
Hrvatsku, koja nije tada odriana racli ofenzive.
Za vrijeme ofenzive formirali smo I.O.AF2:.a Hrvatske, kojeg sam bila Clan. Za vrijeme ofenzive
otiSla sam u O.K. Lika, Ciji sam bila Clan, te sam
tamo radila nekoliko mjeseei. Poslije toga sam
Cesto odlazila na teren, u razne krajeve naSe zem~
Jje, po pitanju rada sa Zenama.
Na prvom Zasjedanju ZAVNOH-a birana sam za
Clana istoga. 1944. god. otisla sam u O.K. Karlovae, gdje sam ostala na radu sve dok nisam bila
ranjena od avionske bombe u jesen 1944. god. U
bolnici sam provela punih 5 mjeseci, te sam za
to vrijeme otiS!a i u Dalmaciju. Na trecem Zasjedanju ZA VNOH-a birana sam u predsjednistvo,
a prigodom osnivanja JNOF-e za Hrvatsku, bira·
na sam u plenum iste. Nakon odlaska iz bolniee
opet se vraCam na rad sa Zenama.
N_akon oslobodenja dosla sam u Zagreb, gdje radnn u G.O.AF:I:·a, kao potpredsjednik i u komi·
siji AF:I:-a pri C.K. K.P.H. Predsjednik sam u Sa·
boru za molbe i Zalbe. NajviSe radim na terenu
sa z:n~ma. Birana sam za narodnog poslanika,
skupstme naroda, za clana Okruznog N.O·a za
Liku, te u predsjednistvo JNF za Hrvatsku, te
clan predsjednistva C.O. AF:I:-a Jugoslavije.
Sve zadatke koje pred mene postavlja K.P., izvrSavam, ali osjeCam da bi mogla viSe dati, no me~
ne se dovoljno ne iskoriStava i ne daju mi se
oni zadaci, gdje bi n1ogla viSe koristiti.
U Zagrebu, 7. VI. 1946. god.

* Ova je biografija koju je Kata PejnoviC napisala
uz Ankctni list za potrebe CK KPH 1946.
83

�v

,

CLANCII GOVORI KATE PEJNOVIC

AKTIVNOST KOMUNISTA
U SEUAcKOM KOLU
I SEUACKOJ SLOZI
U GOSPICU
Opozicione gradanske stranke
HSS i SDS osnovale su 1938. godine u Smiljanu i drugim selima
gospickog kotara Seljacku slogu
i Seljacko kolo. U tim organizaci·
jama okupljali su se demokratski
nastrojeni ljudi. Ove organizaci~
je su u eri krize i prczaduZenosti
seljaka imale u prvom redu ekonomski znacaj.
Partijska organizacija u Smiljanu, kojoj sam i ja pripadala, dobila je zadatak da prodre u te
organizacije. Vee u samom pocetku imali smo velikih uspjeha.
U kuci Petra Pejnovica, Clana
Scljackog kola, bio je otvoren takozvani ekonomski centar, Ciji
su Clanovi bili i clanovi Seljacke
sloge i Seljackog kola.
U ekonomskom centru seljaci su
kupovali umjctno gnojivo, kukuruz i druge prehrambene artikle
i manje poljoprivredne strojeve.
UveCer bi se sastajali u centro
Clanovi i jedne i druge organizacije, pa su ovu priliku koristili
clanovi Partije da govore o politickoj situaciji, ekonomskoj krizi i drugim aktuelnim politickoekonomskim zbivanjima. Tako
smo okupljali prilican broj simpatizera. Nedjeljom smo tu viSe
puta odr:iavali sastanke, na kojima se govorilo o unapredenju
domaCinstva i gospodarskim ternama.
Djelovali smo veoma aktivno i
sjecam se da je pod firmom Se84

ljackog kola 1938. godine Partija
organizirala veliku demonstraciju u Gracacu, povodom okupacije Cehoslovacke. Na demonstraciji se okupilo nekoliko tisuca
!judi, koji su izvikivali parole
»Dolje fasizam! zivjela Cehoslo·
vaCka!« Govor:o je i Adam Pribicevic, koji je bio organizator Seljackog kola. Na zboru je bio i
advokat Brujic, koga su 1941. godine ubile ustaSe. Na mitingu, koji je potpuno uspio, sudjelovao
je i velik broj clanova Partije iz
Like.
Druga priredba odrzana je jedne
ncdjeljc 1938. godine, a organiziralo ju je Seljacko kolo iz Divosela. Tada su se okupili clanovi
Seljacke sloge i Kola iz Smiljana, BruSana i drugih sela gospickog kotara. Sjecam se da je
na programu bio »Sluga Jernej((,
»Voda sa planine« i recitacije »0
klasje moje&lt;(. Bili su prisutni i
Jakov Blazevic, Mile Pocuca, Nedjeljko zakula, Duro Stankovic.
Pristalice reZima su poCele da
ometaju priredbu, praveCi galamu i lupajud u kante, ali smo
ih mi usutkali. Djelovanjem u
tim organizacijama, imali smo
mnogo uspjeha na okupljanju
sin1patizera i stvaranju jedinstva
Srba i Hrvata u tim krajevima.
Godine 1940. pripremili smo rna·
sovni sastanak u Rastoki. Na taj
sastanak je pozvan i Ante BrkljaciC, clan kotarskog rukovodstva
HSS za Gospic. Na zboru je govaria Jakov BlaZeviC o sporazumu Cvetkovic-Macek i uopce
o politickoj situacij:. Brkljacic
mu je upadao u izlaganje, ali ga
nitko nije slusao. Poslije je podneo izvjestaj svom predsjedniku

Murkovicu u Gospicu. Tuiili su
nas Sto smo odrZali masovni
poJ:ticki sastanak. To se dugo
ispitivalo, ali zahvaljujuCi nekim
sucima, naSim simpatizerima, te
Jakovu Blazevicu, koji je takoder
radio u sudu i advokatu Nedjeljku zakuli nije doslo do hapscnja.

Kala Pejnovic
Cetrdeset godina, Zbornik scCanja
aktivista jugoslovenskog revolucionarnog radniCkog pokrcta, 19351941, knj. 3, Kultura, Beograd 1960,
str. 360-361.

SUKOBI SA cETNICIMA
U LICI

u

danima ustanka bile je cetnickih grupa i po Lici, ali se one u
prvim borbama s ustaSama nisu
pojavljivale u pravoj boji. Kasnije, jedna grupa cetnika u selima
Medak i Pocitelj, na celu sa Gavrom StanojeviCem Bugarom, povecala se dolaskom nekih ljoticevaca i nediCevaca iz Beograda, koji su bili radom iz ovih krajcva.
Mectu njima bio je, mislim, i je~
dan zandarm po imenu Bogdan
Ljubojevic, koji je sluzio negdje
u Kninskoj krajini i prikljucio
se talijanskim karabinjerima, te
kasnije dosao medu cetnike.
Svi ovi cetnici koji su dosli iz
Beograda, i povezali se u Lici,
imali su zadatak da likvidiraju
istaknute Clanove Partije i rukovodioce ustanka. Prva Zrtva bio
je spanski dobrovoljac Mico RadakoviC, koga su Cetnici u prvim

danima ustanka zvjerski ubili
kod Udbine. Druga zrtva bio je
Ivlarko OrcSkoviC, ubijen pri preIazu iz Like u Bosnu, u selu Ocijevo. Cetnicka banda, na celu s
Gavrom StanojeviCem, ubila je
iste godine u s. Medak na spavanju komandanta odreda »Velc·
bit« PekiSu Vuksana, takoder
.Spanskog borca. Cetnici su mu
odsjekli glavu i odnijeli je Talijanima, koji su se tada nalazili u
centru s. Medak.
Ista grupa cetnika dosla je te n~­
ci u selo Pocitelj i ubila na naJ·
zvjcrskiji naCin Vlaclu Cerina,
uhvativSi ga na spavanju u jednoj seljackoj kuCi. Cerin je bio
partijski radnik iz Zagreba i dje·
lovao je na tom podrucju Like.
Te veceri i ja sam stigla u Pocitelj i smjestila se u jednu kucu
blizu PoCiteljskog odreda. Malo
zatim vratio se Vlado Cerin s terena, pa smo skoro do 22 casa
razgovarali o razvoju ustanka 1
politickom radu u narodu. SjeCam se dobra da mi je pokazivao
neki novi politiC:ki materijal, za
koji jos nisam znala i salio se da
je, eto, bolje informiran oct mene. Onda je otiSao da spava u
jednu kucu, nesto dalje od one
u kojoj sam se ja smjestila.
Te sam noci bila nesto uznemirena, pa sam dosta slabo spavala.
Kroz polusan cula sam da netko
prolazi cestom. Pucnjave nije bile, pa nisam ustajala, jer sam
vjerovala da to prolazi naSa straZa.
Ustala sam vrlo rano, bilo je jos
mracno, i otiSla u drugu sobu k
zeni kod koje sam prespavala.
Zapitala sam je:

- Saro, jesi 1i cula, da je nocas
ovuda netko prolazio? Zasto su
naSi iz odreda toliko Setali, a da
ustaSe nisu pucale?
Ona me uplaseno pogleda. Odmah sam shvatila da nesto nije
u redu. Ponovo sam je pitala, a
ona poce da place i niSta nije
odgovorila. Odmah sam se uputila u odrcd. Kad sam stigla vidjela sam jednog borca omladin~
ca svezana i joS dvojicu, koji su
nocili u odredu. Ostali su bili na
straZi, jer smo se nalazili u neposrednoj blizini Talijana i ustasa. Kad sam usia u stab, imala
sam sta vidjeti. Cetnici skidaju
nase parole, stavljaju svoje i bacaju sve Sto je partizansko. Izgledalo je kao da su se i oni iznenadili, kad su me ugledali kako
ulazim u Stab odreda.
Odmah sam se vratila u kucu
gdje sam prenocila. Tamo sam
nasla jednog cetnika, koji je sudjclovao u ubistvu Pekise Vuksana. Izuvao je mokre carape i pjevao cetnicke pjesme, a mene je
samo pogledao. Otisao je u stab
odreda, a poslije njega je dosao
drugi i rekao:
- Kato, ti CeS sada ostati s na~
rna. Ti si pametna Zena i nemoj
se upustati u te komunisticke i
ustaske poslove.
Odgovorila sam:
- Dobra, samo cu otici u Medak
da javim da nece biti sastanka
koji sam s njima zakazala.
Pristali su da odem u Medak.
Znali su da im je tamo voda Gavro Stanojevic pa su mislili da
im ionako neCu moCi umaCi. Ja
sam se, medutim, dosjetila da
mogu preko bare poCi prema Citluku, pa sam taka i uCinila. Ni~

sam se okretala da victim slijede
li me iii ne.
Blizu cestc ugledam jednog covjeka s puskom o ramenu. Dosavsi blize vidjela sam da je bio iz
naseg odreda, jedan od onih sto
su ih Cetnici zadrZali. Imala sam
revolver, otkaCila sam ga i pomislila: »Ako me napadne, pucat
Cu«. On se, medutim, nije micao,
guivao je neSto medu prstima,
i kad sam mu prisla zapitao me:
- Drugarice Kato, imas li sibica
da pripalim cigaretu?
- Imam - odgovorim i pru.Zim
mu.
Onda mi je rekao da su ga poslali da me doCeka, sveZe i vrati
natrag i sve mi je ispricao 0 nocnoj akciji cetnika.
- Ja te neCu vezati i voditi toj
bandi. Idem u Velebit, a ti vee
znas kuda ces, rekao mi je na
kraju.
Kad su primijctili da se on ne
vraca i da sam produiila put za
Citluk, cetnici su poslali trojicu
namuzanih bandita da me uhvate
i vrate. Medutim, ja sam vee bila
blizu Citluka. U selo se nisu usudivali da udu pa su se vratili.
Prvi na koga sam nai.Sla u Citluku bio je nas drug, agronom Mica. Isprieala sam mu Sta se dogodilo i rekla da br:ie sazove sa·
stanak u stabu odreda. Komandir Citluckog odreda bio je Mite
Krajnovic, koji je prije rata bio
zandarm i ranije pripadao cetniCkoj organizaciji. Drugovi i
omladlna brzo su se skupili i ja
sam im ispricala kakva je zvjerstva pocinila cetnicka banda; govorila sam o cetnickoj opasnosti
i njihovoj zlocinackoj politici. Pri
85

�tom sam stalno gledala u Mitu
da vidin1 kako Ce na to reagirati.
On je napokon progovorio:
- Nikad nisam bio za takve cetnike i takvu politiku.
- Treba cuvati odred - rekla
sam - i paziti na to da se Cetnici
ne poveZ.u s kim u selu.
Nisam joS ni zavrSila, kad udoSe
dva CetniCka kurira s pismom za
Mitu. Pred sobom su vodili svezanog Micu Muhara, koji je ujutru stigao u PoCitelj. Miti su pru~
Zili pismo. On ga otvori i poCne
citati. Stala sam kraj njega i rekla:
- Daj, da i ja to citam.
- Ma, cekaj, dok victim sta je!
Ipak sam pogledala, a u pismu
je pisalo: »Dragi brate Srbine, u
Citluk je dosla Kala Pejnovic.
Ubij tu ustaskinju, a isto tako i
Micuna. A ako neces, posalji ih
svezane natrag po naSim kuriri~

mace.
- Sad, Milo, reci odmah, sto ces
uCiniti? - upitam ga.
- Ne bih te ubio ni za cijeli svijet - uvjeravao me je on.
- A sta ce biti s Micunom?
- Nis ta. Sto i s tobom.
Onda mu rekoh da razveze Micuna. Zatim sam govorila kako Ce
Cetnici platiti za zloCine koje su
poCinili ave noCi. Tada sam poSla
u Divoselo. Tamo je prije mene
stigao kurir i moja kcer Milica.
I u Citluk smo poslali drugove
da ponovo odr.le rnasovni sastanak, jer se u toj situaciji nasa
partijska organizacija nasla pred
novim teskim politickim i borbenim zadatkom.
Poslije toga zaredale su se borbe.
Kad su napadale ustase, napadaIi su i Cetnici. Oni su imali neke

86

odrede u Medaku, i Pocitelju, na·
ravno, pod okriljem Talijana; no
naSi su se odredi svakog dana poveCavali.
Za vrijeme rata nekoliko pula u
Lici sukobila sam se s ljotiCevskim i nediCevskim elementima,
koji su dolazili kao agitatori iz
Beograda da Sire CetniCku pro..
pagandu. Sjecam se jednog zbora
u Josanu u proljece 1942, kada
sam imala s ljotiCevcem LajkoviCem pravi obraCun. DoSia sam u
selo da osnujem odbor AFZ; od·
bor Narodne pomoCi je vee postojao. Na politickom zboru govorila sam okupljenom narodu o
naSoj borbi i naSim zadacima, a
Lajkovic koji je oko sebe okupio
jos nekoliko malodusnika poceo
mi upadati u rijec i negirati ono
sto sam govorila. Tvrdio je da u
nasim odredima ima ustasa. Cak
je rekao, da je i moj sin ustaSa.
Pri tom je mislio na Hrvate u
partizanima, jer je glavna CetniCka tendencija bila razbijanje
bratstva i jedinstva.
NiSta me u tim danima nije viSe
pogadalo nego napad na nase
bratstvo i jedinstvo, koje smo ta·
ko uporno stvarali. Odgovarala
sam na svaku njegovu rijeC i pri
tom ga dovodila u takvu situaciju
da nije znao sta da kaze. Iznijela
sam na zboru i podatke o ubistvu daka kragujevacke skole i
rekla da, iako tamo nema ustaSa,
svaka banda, pod okriljem okupatora, pravi zvjerstva nad narodom. Kad je vidio da mu nema
druge, priSao mi je i rekao:
- Mi smo istomisljenici, samo
se nismo razumjeli.
- Dobro sam ja razumjela tebe
i tvoju politiku.

Tesko je reCi sve o zlocinima, ko·
je je cctnicka banda nanijela narodu i borcima po naSim selima.
Da spomenem samo teski zlocin
Cetnika iz GraCaca, koji su bili
povezani sa DuiCevim '~etnicima.
Oni su opkolili Kotarski komitet
Graeac, a zatim sebetaru Nikoli
KrajnoviCu odsjekli glavu i odnijeli je Talijanima. Tu je poginula
i Smilja Pokrajac, Clan Kotarskog
komiteta i Okruznog odbora
AFZ-a za Liku. Isti zlocin su uCinili i u selu Vucjevu, gdje su
opkolili herojskog borca Bicu KesiCa i ubili ga na zvjerski naCin;
odsjekli su mu glavu i predali je
Talijanima. Za to su dobivali cigarete i paste. Narod je bio tako
ogorCen na njihova zlodjela, da
je i majka omrzla sina, ako je
bio u CetniCkim redovima.
Kapitulacijom Italije razbili su
se i CetniCki redovi. Mnogi koji
se nisu okrvavili doSli su u partizane, a oni koji to jesu, pobjegli
su. Neki od tih otiSli su u Knin.
Dolaskom Nijemaca opet su se
prikupljali u mjestima u kojima
su oni imali svoja uporiSta i nastavili zlocinacku rabotu.

Kata Pejuovic

Cetrdeset godina, Zbornik scCanja
aktivista jugoslovenskog revolucionarnog radniCkog pokreta, knj.
6, Ku!tura, Beograd, 1961.
Isto objavljeno: pod naslovom Barbe s Cetnicima u knjizi Ustanak je
planuo# izdanje LiCkih novina 1961;
u Rattza seCanja aktivista jugoslo-venskog revolucionarnog radniCkog
pokreta, knj. 2, Kultura, Beograd
1961; u zborniku Lika u NOB 1941,
Vojno delo, Beograd, 1963, str.
191-195.

NE SMIJEMO DATI Nl
ZRNA ZITA OKUPATORU
faSistiCke zvijcri ponovno oStre
zube, ponovno se spremaju da
napadnu naS oslobocteni tcritorij.
NaSc AntifaSistiCkc organizacije
moraju se spremiti cia doCekaju
svaki napadaj neprijatelja. Ne
smijerno dozvoliti da okupatoru
padne u ruke i jedno zrno Zita,
niti rna Sta, Cime bi se rnoglo koristiti. Ako bi mu to dopustili,
produZili bi mu Zivot, omoguCili
bi mu da nas bolje porobljava i
uniStava. Svako selo, svaka organizacija mora o tome povesti racuna, izgraditi sklonista gdje
okupator ne mo:le da dopre.
SkloniSta treba podici za djecu,
Zene i ostalo neboraCko stanovnistvo. Isto take sklonista za sto·
ku, spremiSta za Zito i ostalu
imovinu. Sve to treba da se izgradi preko radnih zajednica zena. Za sluCaj napada neprijatelja,
svak mora biti na svom mjestu
po unapred odredenom planu.
Kao uzor kako treba postupiti
aka nas neprijatelj napadne,
mo.Ze nam posluZiti ta organizacija na Kordunu. Za vrijemc ofenzive, okupator nije naSao nigdje
ni jednog Covjeka, ni jednog grla
stoke, ni jednog zrna Zita. Narod
je Cak poskidao krovove i prozorc s kuCa, samo da okupator ne
moZe da se nastani u njima. Neprijatelj ne spava, naSe organizaciJe rnoraju biti neprestano u
pokretu, moraju biti neprekidno
budne, da nas neprijatelj ne bi
iznenadio.
Eto, to su zadaci, koji se postavljaju pred nas. Povezati se orga-

Franjo Mraz, Otoeac 1943.

nizaciono, poCam od mjesnih do
najviSih rukovodstava, stvarati
kadrove zena antifasistkinja, organizirati borbene grupc :lena,
skloniti narodnu irnovinu za sluCaj napada okupatora, ostvariti
saradnju Narodno-oslobodilackih
odbora i AntifaSistiCke fronte iena, pornoCi u svemu naSe partizane. A najvaZniji zadatak jeste:
proSiriti naSu organizaciju, ostvariti borbeno jedinstvo srpskih
i hrvatskih zena u borbi protiv

faSizma. Izvr.Scnjem tih zadataka odazvat Cemo se mi Zene Like zapovijedi, koju je dao Prvoga
maja drug Staljin i uCin:i:t Cemo
sve za izvrSenje tih zadataka.

t.ena u borbi, list OOAF2 za Liku»
br. 3, VI, 1942, str. 9-10.

87

�KAKO SU i:ENE LIKE
PROSLAVILE 1. MAJ
Sirom Citave Like u naSim oslo~
bodenin1 kotarevima, kao i u se~
lima, proslavljen je Prvi maj, nas
veliki praznik kao nikad u historiji Like. Jos uoci Prvog maja na
svim vrhovima plamsale su vatre
i vijale se crvene zastave, koje
su palili naSi drugovi, drugarice
i omladina. Isto tako, plamsale
su vntre i vijale se crvene zasta~
ve, zastave slobode i u neoslobodenim hrvatskirn selima. Na dan
Prvoga rnaja u odredeno vrijeme,
okupile su se sve naSe organizacije, koje pripadaju Narodnooslobodilackoj borbi na odredeno
mjesto, noseCi crvene zastave, te
nacionalne i partizanske sa peterokrakom zvijezdom i razne parole. Nase organizacije, A. 0. :2:.
dovele su masu Zena vesele i zadovoljne na proslavu Prvog maja. Na svecanoj manifestaciji su
govorili predstavnici: prestavnik
Komunisticke Partije, prestavnik
vojske, prestavnik narodnO-{)slobodilackih odbora, prestavnik
omladine, prestavnice Zena i dtugi. U govorima iznesene su sve
potrebe
narodno-oslobodilacke
borbe kao i o sv&lt;m tegobama, koje pred nama stoje. Mi zene znaderno da faSizam, ta najveCa kuga covjccanstva skuplja oko sebe sve izrode, izdajice naSeg naroda, cetnike, ustase, skuplja ih
protiv
narodno-oslobodilackog
pokreta. Medutim, nama je jasno, da se narodno-oslobodilacki
pokret vee toliko rasplamsao i da
neCe prestati do konaCnog istjerivanja fasistickih okupatora i

88

uniStcnja cetnika, ustasa i svih jer samo u Cvrstorn jedinstvu
narodnih neprijatelja iz nase ze- moicmo da dodemo do narodne
mlje.
slobode i nasih prava. Te zadatke
Na proslavi Prvog maja zado- postavlja pred nas narodno-oslovoljstvo svih ukupno bilo je ogro- bodilacka borba i mi ih moramo
mno. Klicalo se je KomunistiC- izvrSiti. Mi smo svijesni toga, Sto
koj Partiji kao organizatoru na. sprcma razbojniCka cetnicka banrodno-oslobodilacke borbe, klica- da nevinom hrvatskom narodu.
lo sc drugu Staljinu, Crvenoj Mi necemo dozvoliti pokolj nad
Armiji, Sovjetskom Savezu, na- nevinim hrvatskim narodmn kao
rodno-oslobodilackoj borbi, na- Sto su ustaSe Cinili sa srpskim
Sim herojima partizanima, Anti- narodom. Sav onaj reakcionarni
fasistickom frontu zena, jedin- olos, koji je okrvavio noz bilo
stvu srpskog i hrvatskog naroda, nad srpskim iii hrvatskim naroitd. Nas srpske zcne Like naro- dom, mi Cerna ncmilosrdno kazcito je veselilo, kad smo na pro- niti. Danas je nama jasna saradslavi Prvog maja vidjele veliko nja ustasa i cetnika pod okriljem
uCeSCe Zena Hrvatica. One su Hitlera, Musolinija, NediCa i Paodu.Sevljeno nosile crvene i hrvat- velica, tih smrtnih neprijatelja
ske zastave. VraCajuCi se zado- srpskog i hrvatskog naroda.
voljno kuc'i, one su ponijele so- Mi Zene, koje smo vcC organiziborn saznanje da je nasa borba rane, moramo se povezati sa
prava narodno-oslobodilacka bor- hrvatskim zenama i osposobljaba, borba koja se vodi za oslobo- vati za naSu organizaciju i nadenje srpskog i hrvatskog naroda rodno·oslobodilacku borbu, te
od fasistickih razbojnika i njiho- preko njih povezati i hrvatski navih slugu - ustasa i cetnika.
rod Like. To su zadaci, koji se
Mi zene Like pokazale smo na postavljaju pred nas. 0 tom sveproslavi Prvog maja, kako vjeru- mu govoreno je na proslavi Prvog
jemo u svoju organizaciju A.F.:Z. maja i te zadatke, koji su pred
i u put koji nam je pokazala Ko- nas postavljeni, mi Cemo ih i
munistiCka Partija. _Z:ene su no- izvrSiti.
sile zastave, svoje parole i najvi- Mi zene Like pros!avile smo ove
se su klicale svojoj Komunistic- godine Prvi maj kao nikada u
koj Partiji, svijesne da ce pod historiji Like, i zak!ele smo se
njenim rukovodstvom osloboditi da Cen1o izvrSiti sve zada tke u
se od fasistickog ropstva i dod korist narodno-oslobodilacke bordo pune svoje slobode i ravno- be, koji se postavljaju pred nasu
pravnosti.
organizaciju. Mi smo sretne, Sto
Mi Zene, koje smo se organizirale smo sa ostalim slobodoljubivim
i ujedinile u A.F.:Z., treba da se narodima zaplivale u duboke vopoveZemo sa hrvatskim Zenama, de narodno-oslobodilacke borbe.
koje jos i danas zive u strabotama faSistiCkog terora, ustaSa i
cetnika. Mi moramo da im poka- Ze11a u borbi, list OOAFZ za Liku,
zemo put, put nase organizacije, br. 3, VI, 1942, str. 10-11.

JEDINSTVO NARODNIH
IZRODA
Mrski okupator ulozio je sve svoje snage, da razbije na.Su narodno-oslobodilacku borbu. Preko
svojih vjcrnih slugu, NediCa, Koste PcCanca i PaveliCa, traZi or~
ganizovanjc i okuplja oko sebe
sve narodne izdajicc protiv Narodno-oslobodilaCkc Partizanske
i Dobrovoljacke vojske, koja im
svakim danom zadaje teske udarce i ometa im sve njihove paklene planove. Svaki pokusaj neprijatelja da unisti, opljacka i popali nasa sela, da poubija nas na·
rod, naSa ih hrabra vojska svagdje ometa. Iako je okupator
okupio pod svoje okrilje sve narodne izdajice, nemo:Ze da ostvari svoje krvave planove. Sa okupatorom i ustaSama nalazi se
olos srpskog naroda, cetnicka
banda. U nasoj Lici narodne izdajice hrvatskog i srpskog naroda, ustaske i cetnicke bande prO·
dale su se i sluZe okupatoru. Po
ugledu onih u Bosni uvukavsi se
pod skut okupatora prodali su se
okupatoru. Cetnici u Metku,
Otoceu i Gracacu priznali su Pavelica za svog gospodara, i da ce
kao njegove sluge voditi borbu
skupa sa ustaSkim gadovima protiv nase partizanske vojske, protiv narodnO-{)slobodilacke borbe
srpskog i hrvatskog naroda. Pakt
o njihovoj saradnji krvavi Pavelie objavio je preko svojih novina. Srpski i hrvatski narod znade ko je Pavelic i sto mu je donijela njegova slobodna i nezavisna driava Hrvatska. Krvavi
Pavel&lt;c poubijao je na tisuce i

tisuCe ncvinog srpskog naroda,
Zena i djece, opustoSio, popalio
i opljaCkao na stotine srpskih
sela i ostavio ih bez krova i bez
hranc. NaroC:ito Srbi u Lici strahovito su stradali ad te u:lasne
zv:jeri i njegovih ustaSkih banda.
Mi Zcne Like nikad neCcmo i ne
moZcmo zaboraviti zvjerstva PaveliCevih ustaSkih pasa, koja su
Cinili nad naSom djecom, zvjerstva koja su Cinili nad na.Sim muZcvima, oCevima i nad nama majkarna. Sa majCinih prsiju otimali su nejaku djecu i ubijali ih,
ubijali naSe tn1dne Zene, silovali
nase zene i djevojkc. Ali to sve
zaboravljaju novi BrankoviCi, CetniCka banda prelazi preko svega
toga, prclazi preko svjcZih grobova i krvi naSih najmilijih, koja se joS nije ni osuSila na prstima ustaSkih pasa, preko krvi ko·
ja vri kroz naSa rnajCina srca. To
sve skupa zaboravljaju Cetnici sa
ustaSkim psima idu protiv naSe
Narodno-oslobodilaCke Partizanskc Vojske. Mi srpske i hrvatske
rnajke i djevojke osvetiti Cerna
se zajedno sa naSim drugovima
u nasoj borbi, kako ustaskim psirna tako i CetniCkim banditima.
Osveta Ce biti nemilosrdna.
U koncentracionim Iogorima poubijano je i pomrlo od gladi na
hiljade i hiljade najboljih sinova
naSe zen1lje, u naSoj dornovini
uveden je takav teror, kakav se
ne pamti u historiji CovjeCanstva.
Sa porodicama Hrvata, koji su
osjetili raskomaclanje i porobljavanje Hrvatske, koji su odmah
priS!i narodno-oslobodilackoj borbi, postupalo se kao i sa Srbima.

munistiCke Partije, svrstali su se
u Cvrste redove narodno-oslobo~
dilacke borbe, da brane svoju
krvlju natopljenu zemlju i donesu nacionalnu slobodu svomu na~
rodu. Kada se naSi hrabri parti~
zani bore na Zivot i smrt sa nasim neprijateljima koji ubija, pali i pljaCka naS narod, CetniCka
banda u sluZbi okupatora puca u
lccla naSim hrabrim narodnim
borcima, koji daju svoje mlade
Zivote za slobodu svog napaCenog
naroc!a. Na tom krvavom poslu
Cctnici su se pokazali u viSe sluCajcva.
Okupator drhti od straha pred
rastuCim valom naroclno-oslobodilacke borbe, okuplja oko sebe
sve narodne izdajice, bez razlike
vjere i narodnosti, okuplja Cetni~
ke, koji su i prije muCi1i i ubijali
hrvatski narod, samo da raspiri
gradanski i bratoubilaCid rat u
nasoj zcmlji. Ovo ujedinjenje
najcrnje reakcije joS nas CvrSCe
povezuje i okuplja tl nasoj narodno-oslobodilackoj borbi. Ova
zvjerstva ujcdiniti Ce i nas srpske i hrvatskc Zcne protiv istog
nam neprijatelja u naSoj borbi,
u borbi koja se vee toliko rasplamsala i neCe prestati do konaCnoga istjerivanja okupatora i
konaCnog uniStenja Cetnika i ustaSa.
Jedinstvo Srpkinja i Hrvatica u
Lici se ostvaruje.

Slobodoljubivi narodi Jugoslavije
pod vodstvmn NaSe slavne Ko-

:lena tl borbi, list OOAFZ za Liku,
br. 4, 1. VII 1942, str. 8-10.

SMRT OKUPATORU, CETNICIMA I USTA·
SAMA!

Kata PejnoviC

89

�KUJMO BORBENO
JEDINSTVO SRBA I
HRVATA LIKE, SRPKINJA
I HRVATICA LIKE
Okupatori i njcgovc sluge kroz
Citavu godinu borbe nisu uspjeli
da nas vojniCki uniSte. Iako je
neprijatelj mnogo nadmoCniji u
ljudstvu i oru:Zju, naSa hrabra
partizanska vojska, koja se sva~
kim danom kroz te borbe jacala
i naoruZavala, junaCki je zadavala sve te:Ze i teZe udarce neprijatelju. Uz nasu vojsku stajala je
Cvrsta pozadina, pozadina, koja
je bila dobra organizirana u Narodno-oslobodilaCkim odborima,
Antifasistickoj Fronti zena, Skoju, Savezu Mlade Generacije. Ona
je svojim organiziranim radom

moCno pomagala narodno-oslobodilacku borbu. Kad je neprijatelj

napadao na naSa oslobodena sela
Like, naSa ga je vojska svagdje
docckivala i zadavala mu velike
gubitke. Na hiljade okupatorske
vojske je poubijano i palo u ru·
ke partizana. U borbama kod Sijanovog Klanca, Pogledala, Korenice, Ljubova, BloCanskog Klanca, Lapca, Srba i MogoriCa, naSa
je vojska zarobila velike koliCine automatskog oruZja, puSaka i
rnunicije. Neprijatelj je brzo
shvatio, da nas ne maZe vojniCki
unistiti. Zato sc je posluzio novern metodom, kojom se inaCe
fasisticki okupator sluzi. Htio
je, da nas ekonomski uniSti. VideCi, da njegove sluge ustaSe ne
mogu viSe sami da izvrSavaju njegove krvave i paklene namjere,
on pru:Za svoje krvave prste u

90

srpski narod i tra:Zi preko pete
kolone i i ... t srpskog naroda,
CetniCku bandu, da lakSe prodre
u naSa sela, da ih popali, opljaCka i uniSti narodnu imovinu. Okupator je tu i tamo uspio. NaSao
je izrod srpskoga naroda, koji su
preSii preko vrele krvi i svjeZih
grobova naSih najmilijih i otiSli
pod okrilje okupatora. Cetnicka
banda je provodila okupatora u
nckim naSim kotarcvima i zajedno s njim i ustaSama palila naSe
kuCe, pljaCkala i ubijala naSu
stoku i uniStavala narodnu imovinu. Okupator je sa svojim slugama mnoga naSa sela pretvorio
u zgariSta i uniStio naSu hranu,
ali sve mu to nije pomoglo. Na:';
narod se je opet snaSao, i ako
je ekonomski jako stradao. Narod je kroz borbu, koja se vodi
za narodno oslobodenje, oCvrsnuo i prekalio se, taka da ni novi
zloCini okupatora nisu pokolebali
moral naSe vojske i pozadine.
NaS narod ostao je Cvrsto vezan
i nepokolebljiv uz svoju narodnu vojsku, a joS ogorCeniji na
neprijatelja i njegova zlodjela.
Mi zcne Like, kroz borbu i svoju
organizaciju A.F.Z. Cvrsto smo
povezane u narodno-oslobodilackoj borbi. Iako se susreCemo sa
svim teSkoCama i oskudicom, golotinjom, bosotinjom nas samih
i naSe djece, a negdje i sa gladi,
bez soli, petroleja, sibica, itd., mi
ipak dajemo koliko mozemo za
naSu narodno-oslobodilaCku vojsku. ZahvaljujuCi tome, naSa vo}
ska do sada nije bila gladna.
Okupator sa svojim slugama
ustaSama i Cetnicima sada opet
vreba, kako ce da pruzi svoje
krvave sake na nasu zetvu. Cet-

nicka banda pod okriljem okupatora spremna je na sve zloCine, da bi zadovoljila svoga faSistiCkog gospodara. Zato treba da
buclemo na sve spremni, kako
vojska tako i pozadina, da se
Cvrsto odupremo svim nastojanjima faSistiCkog okupatora i njegovih slugu. NaSa pozadina treba
u interesu naroclno-oslobodilaCkc
borbe da zajedniCkim silama pristupi dizanju ljetine. NaSa pozadina ne smije dozvoliti, da neprijatelju paclne u ruke rna Sto, Cim
bi se mogao koristiti i Sto bi mu
ornoguCilo produljenje njegove
faSistiCke vladavine u naSoj napaCcnoj zemlji. NaSe masovne
organizacije treba, da odigraju
naroCitu ulogu. One su zato i pozvane. Siroke narodne mase, preko svojih organizacija moraju biti povezane u torn velikon1 zadat~
ku, jer ce samo na taj nacin pornoCi svom narodu i narodno-osloboclilackoj borbi. I nase masovne organizacije moraju, ako ho~
Ce da odgovore postavljenim zadacima, izvrSiti organiziranje Zetve, kosidbe, skloniSta itd. U izvrSenju postavljenih zadataka
zavisi uspjeh naSe narodno-oslobodilacke borbe. Ne smije se dozvoliti, da porodicama Ciji su
Clanovi u borbi ili su stradali na
bilo koji naCin, ostane ljetina neobradena, posto to ide citavom
narodu na stetu. Ne smijemo dozvoliti, da neko pored nas gladuje. Zemlju, koja je ostala bez
vlasnika i pripada naSoj vojsci. a
koja je zasijana 'Worn treba u
zajedniCkom radu, pokositi, poinjeti, Zito i sijeno spremiti u
sklonista, tako da ne bi bila gladna ni vojska ni pozadina. Na taj

nacm Ce pozadina pridonijeti veliki udio u narodno-oslobodilaCkoj borbi.
Iz svega ovoga vidimo, pred kakvim se zadacima nalazi naSa
vojska i pozadina. Ali mi Cerna
sve sa borbom i radom savladati,
poSto sa naSom borbom rukovode najbolji sinovi naSeg naroda.
NaSa omladina, naSe Zene, na poziv KomunistiCke Partije organizirale su se u svoje organizacije
i kroz te organizacije dobra shvatile, Sto treba da rade u narodnooslobodilackoj borbi. Danas, mi
:Zene Like nosimo veliki dio borbe na svojim pleCima. PomaZemo
narodno-oslobodilacku borbu na
sve naCine, radimo u zajedniCkom radu za nasu vojsku. Radimo od zore do mraka na polju i
kuCi, kupamo se u znoju, ali smo
kroz svoju organizaciju, shvatile,
da bez borbe i rada ne moZemo
da pomognemo borbi, koja se vodi za oslobodenje naSeg vee toliko napaCenog naroda.
NaS narod ima veliko povjerenje
u svoju narodnu vojsku, jer je
vidio da se bori na zivot i smrt
za odbranu svog naroda. On je
vidio snagu naSe vojske. Od neznatnih »odrediCa&lt;&lt;, stvoreni su
mocni bataljoni i brigade, dobra
naoruZani, koji su kroz borbu sa
mrskim ncprijateljem stekli borbena iskustva, disciplinu i svijest.
Narod voli svoju vojsku i kale:
»Mi Cemo na.Se bataljone paziti,
kao Sto majka pazi svoje Cedo&lt;&lt;.
Neprijatelj zna borbenost i snagu naSe narodne vojske, koja mu
svakim danom zadaje sve teZe
udarce.
Plamen partizanskog rata prenosi
se iz oslobodenih srpskih sela u

hrvatska sela. Nasa partizanska
vojska ne ide u hrvatska seta radi osvete prema hrvatskom narodu, kao Sto to Cine okupatorske
sluge, ustaSe i Cetnici, nego mu
pon1a:Ze u organiziranju zajednicke borbe protiv okupatora i njegov:h slugu, ustaskih i cetnickih
bandita. Hrvatski narod sve viSe
uvida, gdje mu je mjesto. Zato
se svakim danom poveCavaju na~
si bataljoni. Hrvatski rodoljubi
svakim danom prilaze narodnooslobodilackoj borbi, jer su oni
shvat:li, da Ce u bratskoj saradnji sa srpskim narodom doC.i
do potpune slobode.
Mi smo danas Cvrsto uvjereni u
svoju pobjedu, jer je clanas naSa
vojska i pozadina Cvrsto poveza~
na, a to je ono Sto neprijatelja
najvise boli. Zato je on i trazio
u srpskom narodu CetniCku bandu, da pomocu nje oslabi narodno-oslobodilacku borbu. Zato cetnici unose u naS narod laZi po
nalogu okupatora, da se oni bore
za srpstvo. Ali naS narod zna Sto
hoCe okupator i njegove sluge
Cetnici. On zna, da oni hoCe da
prevare narod, da bi pomogli
svom gospodaru. Oni hoCe bratoubilacki rat, oni hoce da se opel
pune jame rnrtvim tjelesima nasih najmilijih. Nije to davno pred
godinu dana, kad su ustaSki psi
klali i bacali u vatru naS nevini
narod. To narod nikada neCe zaboraviti. Danas se CetniCka ban~
da ni malo ne stidi naroda, nego
gdje joj uspije zajedno s okupatorom i ustaSama upada u oslobodena sela, pali srpska i hrvatska sela, hvata srpski i hrvatski
narod i predaje ga u ruke okupatoru. U neoslobodenim selima

ti banditi provode strahoviti teror nad narodom, koji voli i pomaze narodno-oslobodilacku borbu. Ima jedan najnoviji oCevidni
primjer u otoCaCkom kotaru,
gdje Cetnici sa Talijanima tuku
topovima u Skare i okolna sela,
u svoje vlastite domove, dok u
graCaCkon1 kotaru uCestvuju u
palenju srpskih sela i uniStava~
nju ljctinc. Narod to sve dobro
zna, on Ce im i suditi.
Srpski i hrvatski narod doSao je
do spoznaje, da se je okupator
sa Cctnicima i ustaSama uhvatio
u krvavo kola protiv naSe narod~
no-oslobodilacke borbe. Kao odgovor na to, narodi porobljene
Jugoslavije, srpski i hrvatski narod, Srbi i Hrvati Like kuju bor·
beno jedinstvo, kojim ce osloboditi od mrskog okupatora zemlju
i uniStiti don1aCe izdajnike ustaSe i CetniCke bandite.

S.\,1RT OKUPATORU USTASA:\1A I
CETNICIMA
Z.IVJELA

NASA

NARODNO-OSLOBODILA.·

CKA VOJSKAI
Z.IVJELO BORBENO JEDINSTVO SRPSKOG
I HRVATSKOG NARODA!

!IVJELO BORBENO JEDINSTVO SRBA I
HRVATA LIKE!
!IVJELO BORBENO JEDINSTVO
NJA I HRVATICA LIKE!

SRPKI-

Kat a

:lena a borbi, list OOAFZ za Liku,
br. 5, I. VIII 1942, str. 1-5.

91

�U BORBU PROTIV
USTAsKO-CETNicKOG
TERORA
Narodno-oslobodilacka borba u
Lici uzima sve veCi zamah. Na
oslobodenoj teritoriji zahvatila je
ona sav narod. Ogroman dio lena Srpkinja i Hrvatica aktivno
sudjeluje u naroclno-oslobodilackoj borbi. Prilikom nedavnih
u~pjeha partizana u zapaclnoj LiCI odusevljcnje je naroda, a naroCito Zena, pokazalo da i hrvatski narod u neosloboctenom dijelu Like vidi svoj jedini spas u
narodno-oslobodilackoj borbi.
Radosnih i nasmijanih lica daCekale su partizane hrvatske majke, Zene i sestre pri njihovom
ulasku u Rizvanusu, Brusane,
BuZim, Smiljan, KalinovaCu i
ostala sela gospiCkog i peniSiCkog kotara, koja su oslobodili.
Stradajuci pod ustaskim tcrororn, Zene su osjetile sve njihove
strahote na svojoj vlastitoj kozi.
0 svim svojim stradanjima, bijedi i nevolji pricale su one partizanima. Njihove muZcve i sinove
poslao je krvnik Pave!ic: da sc bore za raCun njemaCkih i talijanskih fasista. Mnogi su od njih
ostavili svoje kosti u Bosni, Kordunu, ili Baniji i ostalim krajevima naSe zemlje. Tamo ih je slao
PaveliC da se bore protiv vlastitog naroda. Mnogi su baCeni na
Istocno bojiSte da pucaju na svoju slavensku bracu. Crna odjcca
njihovih majki, Zena i sestara
rjeCito govori o tome.
Bilo je !judi, koji se nisu htjeli
odazvati PaveliCevorn pozivu, jer
nisu htjeli da ginu za okupato-

92

rove interesc. Njih su ustaSe onda prisilno naoruZavali. Zato niko ad rnuSkaraca koji su bili sposobni za borbu, nije smio da dode u Gospic, Pcrusic i ostale
gradove, gdje se nalazio okupator ili ustasa. Ljudi su bjezali i
skrivali se. Dolazili su u dodir sa
partizanima. Vidjeli su da partizani nisu nikakvi »ZloCinci&lt;,, kako
su ih prikazivali ustaSe. Shvatili
su cilj narodno-oslobodilacke borbe i pristupili su i sami u redo-ve partizanske vojske. BojcCi se,
da Siroke hrvatske mase ne clodu
u bliZi dodir sa part1zanima i naroclom sa ostobodene teritorije,
ustaSe prisiino iseljavaju ona sela koja moraju napustiti.
StanovniStvo, Zene i djecu, ustaSe
odvode u gradove, zatvaraju ih
u ))z::cu(( i vrSe nad njima straSan
tcror. Zato mnogi iz hrvatskih sela: RizvanuSe, BuZima, Smiljana i
ostalih, odlaze u partizane. Oni
shvaCaju da je jedini spas u zajednickoj borbi sa sroskim narodom protiv okupator; i njegovih
placenika. Njihove porodice ustaSe muCe na sve naCine. Zato Zenc
s djecom bjeZe ispred ustaSkog
terora na oslobodeni teritorij,
gdje ih srpski narod bratski prima. Izgladnjeli narod priCa o
svom gladovanju. Okupator i njegove sluge iscrpili su iz tih sela
najpotrebnije namirnice. Narod
mjesecima nije vidio kruha. Dok
je imao, prodavao je svoje :lito i
stoku za bezvrijedan papir, za
koji Ce navodno nakon rata dobiti odstetu. Narod je ostao bez
hranc. Tin1e su ga okupatori i
ustaSe vezali za gradove. Narod
je bio prisiljen da odlazi u Gaspic i Perusic po hranu. Danima

su morali Cekati na aprovizaciju.
FaSisti bi im »milostivotc dava!i
po koju kilu brasna za nekoliko
nedjelja, prikazujuCi sc »prijateljima(( i »Spasiocirna({ naroda.
Zato su Hrvati u zapaclnoj Lici
doCekali partizane kao svoje
oslobodioce. PazariSka opCina pe~
ruSiCkog kotara, opCina u kojoj
su ustaSki razbojnici Rude Ric i
Juco Rukavina htjeli stvoriti
ustaSko uporiStc, doCekala je prijateljski partizane. Neki su muSkarci iz neobavijeStenosti, nasjedajuCi propagancli ustaSa, bjeZali u Sume, dok su Zenc prvc
priSlc i zdravile se s partizanima.
One su objasnilc anima koji su
pobjegli, kakva je vojska doSla u
sclo. Partizani su podijelili izgladnjclom narodu zito koje ustase nisu htjeli da mu dadu. Tako
se narod uvjerio da su sva ona
priCanja usta.Sa, koji su mu prikazivali partizane u najcrnjoj boji, potpuno izmiSljene i neistinite.
Sa iskrenim odusevljenjcm docekao je narod oslobodilacku vojsku u smiljanskoj opcini. Zbor u
Smiljanu, na koji je narod doSao u ogromnom broju, pretvorio se u pravu manifestaciju borp
benog jedinstva Srba i Hrvata.
NaroCito se je isticala omladina
i Zene, koji su partizanima darovali zastavu. Narodno.oslobodilaCka vojska primila ju je sa suzama radosnicarna. Smiljan jc
veC dao na stotine partizana. On
je vee sada ZariSte naroclno-oslo-bodilacke borbe Hrvata tog kraja. Odatle ce se plamen narodnooslobodilacke borbe prosiriti na
sve Hrvate Like.
Ovi. dogadaji su najbolji dokaz 1
da JC hrvatski narod, a narocito

Zene, shvatio, da mu je mjesto u
narodno-oslobodilackoj borbi zajedno sa srpskim narodom.
Okupator je bio prisiljen mobili·
sati sve izdajnike srpskog i hrvatskog naroda, da bi skrSio narod~
no-oslobodilacku borbu.
Znamo kako su ustaSe izvrSavalc
nalog okupatora medu hrvatskim
narodom.
Ulogu koju jc okupator nan1ije·
nio ustaSama kod hrvatskog na~
roda, imaju Cetnici da odigraju
kod srpskog naroda: da razbiju
naroclno-oslobodilacku borbu i da
srpski narod upregnu u kola faSistiCkog okupatora. U izvri:ienju
te namjere sluZe se istin1 meta~
dama. 0 tome govore dogadaji u
otoCaC:k01n kotaru. CetniCka banda je usia u Skare, Doljane i Podum i opljaCkala narodu Zito i
stoku. I ovdje su Cetnici tcrorizirali narod, naroCito :Zene. Pogotovu su bjesnili protiv Zena aktivnih u radu A.F.Z.-a. Prctsjednicu
kotarskog odbora vukli su i batinali od Skara do Otocca. Isto
su taka clanicu A.O.Z. iz Do!jana
zvjerski muCili. Prostorije A.F.Z.
u $.karama su uniStavali sa posebnim uZitkom, jer su ti razbojnici shvatili vaZnost uloge Zena
u narodno-oslobodilackoj borbi.
Iz svega vidimo, da okupator i
njegove sluge, nastoje svim sredstvima da zaustavc val narodno·
oslobodilackc borbe. J edan od tih
naCina jestc ekonomsko iscrpljenje naroda i njegovo izgladnjivanje. On Zeli, da ga uCini ckonom~
ski ovisnim, da odvoji narod
od njegove narodno-oslobodilaCke
vojskc i na taj naCin ju IakSe
uniSti. Da bi postigao taj svoj cilj
okupio je sve izdajnike i srpskog

i hrvatskog naroda: ustaSe i Cetnike. Na.S odgovor na jedinstvo
izdajniku pod skutom okupatora
mora biti: U AntifaSistiCkom
frontu Zena okupiti Sto veCi broj
Zcna. ProSiriti, ojaCati i uCvrstiti
borbeno jedinstvo srpskih i hrvatskih Zena i time ih Cvrsto povezoti u narodno-oslobodilackoj borbi srpskog i hrvatskog naroda.
NaS odgovor biCe: organi.drano
sprcmanje naSe Zetve i Cvrsto jedinstvo vojske i pozadine.
K. i J.
Zena u borbi, Clanak K. PejnoviC
i J. BiCaniC, list OOAFZ za Liku, br.
5, I. VIII 1942, str. 9-11.

AKCIJA NA UDBINU
U oslobodenom dijelu Like kao
gnojni Cir stoji Udbina, »prokleto gnijezdo(( kako je naziva naS
narod. U njoj su se zadrlale do
danas sluge faSistiCkog okupatora- ustaSe. VeC po svom prirodnom polozaju Udbina je vrlo povoljna po neprijatelja za odbranu. Osirn toga joS su se Talijani,
za vrijeme svoga boravka na Ud.bini, utvrclivali, tako, da je ona
danas utvrda Zicom ogradcna, sa
betoniranim rovovima i jakim
puSkarnicarna. UstaSe su Cak pri·
InOI·ali stanovniStvo iz okolnih sela U dbine, da se povuCe na samu
Udbinu, jer su ustaSe znali, da
hrvatski narod zna ko su partizani i da se partizani bore sa oslobodenje i srpskog i hrvatskog na~
roda. Sve je to bilo potrebno
ustaSama na Udbini, jer su oni

okrvavili ruke nad nevmim srpskim narodom i boje se narodnog
suda.
Za to uniStcnje tog zlocinackog
gnijczcla nije bilo ni lako ni jednostavno. Pogotovo Sto su ustaSe bile potpomognute ncprijateljskim avionima, koji su neprekid~
no i zcstoko bombardovali okolinu gdje su se nalazili naSi poloZaji. Medutim, neprijatelj je znao,
da ni sve te mjerc nisu dovoljne.
On dobra zna i osjeCa snagu i
borbenost nasih hrabrih partizana. Zato je i pored silne utvrde
i pored aviona pripremao napade
na naS oslobotteni tcritorij, kako
bi osujetio naSu akciju. On je napao na nas u zajcdnici s izrodom
srpskog naroda- CctniCkom bandam - na RaduC. Zatim su usta~
Sc sa veCim snagama napale Cu~
kovac, Ostrvicu i Vrebac. I treCi
napad fzvrsila je cetnicka banda
od Vrhovina prema Crnoj Vlasti,
Turjanskom i Babin Potoku. Ali
i pored toga naSi su hrabri parti~
zani uspjeli prodrijeti u jedan
dio utvrda na Udbini. Medutim,
uslijecl bombardovanja, ofanziva,
kao i nadmoCnosti neprijateljskog oruZja, naSi su partizani hili prisiljeni da se povuku iz tih
utvrda.
NaSi su se partizani, za vrijeme
napada, dr:lali herojski i sa sve
veCom Zestinom napadali ustaSke
zvijcri. U tim borbama izgubili
smo mnogo nasih najboljih sinova, kojc smo volili i za Cijim mla~
dim Zivotima Zalimo. Ali naSa
llrabra partizanska vojska nam
garantujc. da Ce osvetiti smrt palih drugova i krvave ustaSe platiCe skupo Zivote naSih palih dru~
gova.

93

�U akciji na Udbinu istakle su se
na.Se Zene, koje su nosile sanitet·
ski materijal i hranu na poloZaj,
i na taj naCin pokazale da su
spremne dati i svoje Zivote za
narodno·oslobodilaCku borbu.
SMRT ZA SMRT - KRV ZA KRV!
SLAVA NASIM PALIM DRUGOVIMA!

Kala Pe j novic
tena tl borbi, list OOAFZ za Liku,
br. 6, I. IX 1942, str. 9-10.

PRVA ZEMAUSKA
KONFERENCIJA AFZ-a
U prvim danima narodno-oslobodilacke borbe, jos u toku 1941. godine, bila sam predsjednica Anti·
faSistiCkog fronta Zena u Lici. Ni·
kada neCu zaboraviti herOjsko
drZanje na.Sih drugarica u tim
danima. U Lici, gdje su se vodile
stalne borbe, Zene su vr.Sile ku·
rirsku sluzbu, bile su kuharice po
odredima i jedinicama, sakrivale
su hranu u zemunice, vukle u
grmlje ostatke sa zgariSta, koji
su, kad bi se vojska ponovo vra·
tila, opet n1ogli koristiti. Koliko
je bilo djevojaka, koje su svu svo·
ju djevojacku opremu odnosile u
partizanske bolnice i cepale je za
zavoje, koliko jc Zena iznosilo iz
svojih kuca i zadnji komadic
hrane i zadnju krpicu odjece.
J ednom rijeCju, Zene su proizvodile odjeCu i hranu za narodnooslobodilacku vojsku.
Pred Prvu zemaljsku konfereciju AFZ-a na stotine odbora ra-

94

dilo je po selima. Odbori AFz-a
bili su Cvrsta politiCka tijela na
terenu, na koja smo se mogli
oslanjati i kad se radilo o najteZim zadacima. PolitiCka svijest
velikog broja icna bila je na takvoj visini, da nas je to upravo
zadivljavalo. I pod kiSom kursuma, one su znale pobirati ljetinu
i otimati hranu ncprijatelju. Ni·
Sta ih u tome nije moglo sprijeciti. A sto tek da se kaze o herojskoj borbi Zena-boraca i njihovom drZanju po zatvorima.
SjcCam se jedne drugarice iz VaSana. Cetnici su kod nje naSli
na.Su zastavu. Ona se s njima borila i nije im je htjela dati, a kad
jc vicljela cla je ne n1oZe spasiti,
bacila ju je u rijeku pod led, sanlo da Cetnici ne pogaze zastavu.
Velike su l\rtvc podnijele i delegatkinje Prve zemaljske konfercncije AF:Z&gt;a, koju smo odrlali
koncem 1942. godine u Petrovcu.
Probijale su se kroz neoslobodeni i poluoslobodeni teritorij, danima i tjednima, ali su stigle na
konfcrenciju. Tu su prisustvovale
i dvije studentice Beogradskog
univerziteta, obe invalidi bez nogu, koje su ranjene kao borci
Prve proleterske brigade.
Nikakav referat nije mogao obuhvatiti ogromnu aktivnost Zena,
koju su razvile u sviln krajevima
zemlje. Dojam koji je na sve
ostavila diskusija delegatkinja sa
terena, bio je snaZan. I sam drug
Tito, koji je prisustvovao konferenciji, bio je imprcsioniran naSim rezultatima.
Ali pred nama su bili jos veliki
i te.Ski zadaci. Jer i pored ogromne aktivnasti, koju srno veC bile
pokazalc, znale smo koliko je na-

Sa Zena, bez svoje krivnje, duga
vremcna bila manje cijenjena u
druStvu i da se ti tragavi teSko
briSu. Bilo nan1 je paznato i to
koliko ima nepisrnenih Zena, ko~
je uprkas svaje poZrtvovnosti i
rijeSenosti da se bore ne mogu
uCiniti sve Sto je hila potrebno
u tim danima.
U tom pravcu trebalo je da se
razvija rad Centralnog odbora
AFZ&gt;a, koji je izabran na Prvoj
zemaljskoj konfcrenciji. Taj rad
nije bio lak. Ali svakim danom,
Zene su se sve viSe i viSe politiCki
uzdizale. AFZ je postao rnasavna
organizacija i na oslobodenom i
na neoslobodenom teritoriju. Obilazed teren i odrZavajuCi sastanke, vidjela sam prizare koje neCu nikad zaboraviti. Na sastancima Afz.a istupale su i majke ko·
je su u naSoj barbi izgubile po
dva, tri sina. Umjesta suza, one
su davale rijeC, cla Ce se joS predanije boriti za oslobo&lt;lenje zemlje i da Ce i daljc prinositi svc
Zrtve.

SMRT OKUPATORU, CETNICIMA
I USTASAMAl
2.IVJELO JEDINSTVO SRPSKIH I HRVATSKIH I SVIH SLAVENSKIH Z.ENA!

ZIVIO ANTIF'ASISTICKI FRONT 2ENA!

Kala Pejnovic
Cetrdeset godina Zbornik seCanja
aktivista jugoslovcnskog rc:\'olu·
cionarnog radniCkog pokreta 1941
-1945, br. 7, Kultura, Beograd, str.
116, 117.
Isto: Komunist od 8. XII 1961. &gt;)Prva dri:avna konferencija AF2«, v
Bosanskem Petrovcu pred 19 leti.
1

BILA SAM VIJEC:NIK
PRVOG ZASJEDANJA
AVNOJ-a
Obavijcst da sam prccllozcna za
delegata i vijcCnika Prvog zasjedanja AVNOJ-a zatckao Inc je u
selu SalamuniCu kraj Korenice
gdje sam upravo sa Jelom BiCaniC priprcmala Clanak za list J&gt;Zena u barbi(( 1• U to vrijcmc bila
sam Clan OkuZnog kmniteta KPH
za Liku i predsjcdnica OkruZnag
adbara AFZ za Liku. BaS smo
pisalc Clanak, kad dade kurir i
reCe mi da admah dodc1n u Stab
grupe, jer me neko hitno zave
telcfonmn. Zurnim korakom po·
Sla sam tama. Onaka zadihana
uzela sam sluSalicu. Sa drugag
kraja Zice javio se drug Vlada
BakariC, komesar Glavnag Staba
Hrvatske. Glavni Stab se u to vri·
jeme nalazio, takode, u Lici. SaopCio mi je da sam predloZena
za clclegata, i da se dobra sprernirn za put u BihaC gdje Ce se
oddati Prvo zasjcdanje AVNOJ-a.
Pored toga, napomenuo mi je
cla su me u CK KPH predloiili i
za vijeCnika. Spustila sam sluSalicu i poCela razmiSljati: zasjedanje, poziv, Bihac, vijecnik. Mo·
ram priznati cia me obavjcStcnje
veoma prijatno uzbudilo i iznenadila. Do tada nisam ni znala
da se priprema Zasjcdanje AVNOJ-a, a jos manje da neko od
predstavnika Like treba da mu
prisustvuje.
Odmah san1 se spremila i poSla
na put.
Iz Salamunica posla sam preko
Korenice i Prijcboja u Licko Pe-

trovo Sclo. Put je bio dosta teZak. Ponegdje sam se vazila seljackim kolima. U Lickom Petrovonl Selu naSla sam druga Vladu
Bakarica i s njim posla dalje
automobilon1 u BihaC.
Grad na Uni bio je vrlo Ziv. Ve·
liki braj vijeCnika veC je stigaa.
Narod, a naroCito partizani i
omladina, kao da su se stalna nalazili na ulicama. Kraz mnoStvo
svijeta jedva su se prabijali kamiani i autabusi. Trgovine atvorene. Pijace rade. PoslastiCarnice
pune. Magla se poncSto i kupiti.
Svc jc to na menc snaZna uticalo.
Ovakav izglcd oslobodenog BihaCa i n1oji prvi utisci bili su mi
jaS jedna potvrda naSe snage
i velicine. Slobodni Bihac u porectenju s osirornaSenom 1 lscrpljenmn Likorn, izgledao je zaista veliCanstveno.
Smjcstila sam se u hatelu »Bosni«. Ovdjc su se vcC nalazili vijeCnici iz ostalih krajeva naSe zemlje. Razgovarala se o raznim
dogadajima, o pabjedama Narodno·oslobodilacke vojske, o situaciji u pojedinim krajevima; raspitivala sam se za znance, prijatclje, i mnogo diskutirala o
predstojeCem zasjedanju i o njegovom znaCaju. Iako sam jedva
kaga poznavala. osjeCala sam se
kao da san1 daSla u familiju, prijatcljima.
Prije Zasjedanja susrela sam i
drugave MoSu Pijade, Simu MiloSeviCa i Vesu MasleSu. Sima MiloSeviC rni je posveCivao veliku
paZnju. Stalna se brinuo da se
sto bolje osjecam mcdu ostalim
delegatima i vijeCnicima, jer sam
bila jeclina Zena vijeCnik. Njegova paznja me je dirnula. Takav

je on bia Cavjek: blag, pa:Zljiv,
prijaz:::m i veama asjcCajan. Zaista je bio divan Covjek.
Na zasjedanju sam prvi puta vidjela druga Tita. UCinia mi se
veoma mlad i blag. Dugo sam ga
pasmatrala da bih mu Sta bolje
upam til a lik. Njegov izgled i staloZcnost u nastupu odavali su
snagu i sigurnost. Svojam prisutnoSCu, prosta je ispunio dvoranu.
Svi smo bili neapisiva raspoloZeni i ponosni: zbog Tita, zbog
uspjeha iznesenih na Zasjedanju.
Na pocetku Zasjedanja dr Ivan
Ribar pozvaa nas je da minutom
Cutanja odamo paStu palim dru·
garicama i drugovima. Poslije pozdravne rijeC.i izabrano je radno
predsjedniStvo u kaje sam i ja
uSia. Za sve vrijeme Zasjedanja
nalazila sam se za presjedniCkim
stolom. Zasjedanje, referati, po·
zdravi, telegrami, diskusija, odluke i rezoluccje ... To jc bio dmgarski clogavor vijeCnika za buduCi rad, veliCanstven clogovor,
dostojan njcgovog historijskog
rnjesta. Sve je teklo ne moZe biti
bolje. Osjecali smo se potpuno
spremni da joS odluCnije nastavin1a borbu za konaCno oslabadcnje.
Poslije Zasjedanja vijeCnici su se
poCeli razilaziti. Trebala se vratiti
u svoju jedinicu, Stab, odbor, selo, komitet i nastaviti aktivnost.
Pristupilo se odmah sprovodenju
odluka. Snazan polet najprije se
osjetio u Bihacu i njcgovoj najblizoj okolini.
OdrZavani su zborovi po selima,
paCcla su da se izdaju pismena
uputstva. Kulturne priredbe i
predavanja odrZavani su svako
veCe. Svakodnevno stiZu novi i

95

�novi dobrovoljci. Prolaze jedinice.
Do cluboko u noc racli sc u Vs i
u CK. Ovaj grad, duboko u srcu
Jugoslavije, bio je centar parti~
zanske dr.lave i osigurao sebi ea.
sno mjesto u naSoj najnovijoj
historiji.
Zadrlala sam se poslije Zasjeda·
nja 5-6 dana u BihaCu. Bila sam
stalno ll kontaktu sa clanovima
CK i Vs. U to vrijemc dosla je
i clclegacija Antifasistickog fronta zena Like kod c!ruga Tita. J a
sam joj se prikljuCila u BihaCu.
Uskoro su nas prhnili drugovi
Tito i Marko. NajviSi rukovoclioci
naSe rcvolucije interesirali su se
o prilikama u Lici, o organizaciji
:lena i o njenom radu u narodnow
oslobodilackom pokretu. Obavijestile smo ih o svemu. Cak smo im
ispricale kako su bile jednog muSkarca osudile na smrt zato Sto
je tukao svoju Zenu. Presuda ni·
je izvrScna jer se Cekalo na mi·
sljenje rukovodstva (Kate PejnoviC i Jcle BiCaniC). Bilo jc mnogo
Sale i smijeha na raCun prcsude.
Naravno, prcsuda nijc izvrSena.
Drugovi Tito i Rankovic salili su
se na moj raCun i zadirkivali me
kako sam to vaspitala :Zene kojc
nisu umalo ubile Covjcka - za
»SitnicU&lt;t, za batinjanjc }&gt;vlastite«
Zene.
Nakon tih razgovora vratila sam
se u Liku istiln putcn1 kuda sam
doSla. Odmah smo po selima oslo·
bodene teritorijc poceli objasnjavati znacaj Zasjeclanja AVNOJ-a
kao vrhovnog predstavniCkog ti·
jela, i tadasnju ratnu situaciju.
Odriali smo zborove u selima Mekinjarima, Krbavici,
Trnovcu,
Turjanskom, Visucu kod Udbine,
SalamuniCu, BuniCu i u drugim.

96

Interesiranje naroda bilo je ve~
liko. Nebrojeno puta smo morali
da objasnjavamo sta je to AVNOJ, njegov znaCaj, odluke i da·
lekoseZni smisao tog skupa.
J eclnog dana 1942. goc!ine drugarica Anka Bcrus obavijestila me
je da Ce se uskoro odr:Zati Prva
zcmaljska konfercncija AF:Z-a i
da sam prcdlo:l:ena za delegata.
Ubrzo sam dobila poziv za tu
konferenciju. Delegati su birani
na opCinskim, kotarskim i okruZ·
nim konferencijama. Ne sjeCam
se koliko jc Zena-delegata izabrano iz Like, ali mislim da nas je
bilo oko dvadesetak. Cim su se
liCki delegati za Konferenciju
AFZ sakupili, krenuli smo istim
putem kucla se iS!o i na Zasjeclanje AVNOJ-a. Iz Bihaca smo se
prebacili autobusom u Bosanski
Petrovac, gdje je Konferencija i
odr:Zana. Na njoj sam izabrana
za prvu predsjednicu AF:Z-a Jugoslavije.
Krajem decembra 1942. godine,
kao predsjcdnica AF:Z-a Jugoslavijc, poSla sam iz Petrovca u Bi·
hac cia pozclravim delegate Prvog
kongresa USAQJ.a2• Kongres je
odr:Zan u istoj zgradi gdje je odrzano i Prvo zasjcdanje AVNOJ-a.
Na njemu je bila omladina iz
svih krajeva nase zemlje. Omladinci i omladinke probijali su se
s tcSkom mukom, a neki su Cak
prcvalili i po nekoliko stotina kilometara da bi stigli na svoj kongres. Bilo ih je iz ncoslobodenih
gradova i sa neoslobodene terito·
rije.
Kongres je bio velicanstven. Govaria je i drug Tito. Njegov dolazak u salu docekala jc bura
omladinskog odusevljenja koje se

nije stisalo nekoliko minuta. Imponirao je stav i diskusija omladine, njena odlucnost, ucesce i
hcrojstvo u borbi, doprinos bratstvu i jcdinstvu. Omladina je svestrano proanalizirala svoju aktivnost i dogovorila se za svoj buduCi rad. Ja sam u svom pozdravnom govoru ukazala na doprinos
omladine naSoj borbi, na njen
rad u Sirenju bratstva i jedinstva
i na njenu suradnju s organizaci·
jama AFZ:-a. Zaista, Prvi kongres
naSe omladine bio je joS jedan
krupan prilog narodnoosloboclilackoj borbi. On je bio snazan podsticaj za mobilizaciju joS vcCeg
broja omladine i impuls za herojstva mladih u na.Soj rcvoluciji Ciji je doprinos bio ogroman.

'

Kata Pejnovic

OkruZni odbor AFZ za Liku izdao
jc prvi broj lista Zetla u borbi, 8.
marta 1942. List je umnoZavan na
Sapirografu u Trnovcu, korcniCki
kotar. Redakcija se trudi1a da list
izlazi mjcscCno. Rasturan je u Lid,
Gorskom kotaru, Primorju i na
Kordunu. Jedan od urcdnika bila
je i Kata PejnoviC.
~ Ujcdinjcni
savcz antifaSistiCke
omladinc Jugoslavije.
Bihacka republika: 4. XI 1942-29.
I 1943, prva knjiga, zbomik clanaka, 1965, Muzej Pounja i AVNOJ-a
u Bihacu, 1965, str. 271-273.
1

PREDAVANJE KATE
PEJNOVIC I JELE CUK
POVODOM PROSLAVE 8.
MARTA 1943. U LICI
:Zena davno prije i za vrijeme Jugoslavije, zajedno sa svojom bra·
Com, drugovima, oCevima i sino·
vima, snasala je duplo ropstvo,
radcla je isto kao i muskarac, bila
u tvornici, na polju iii rna gdje bilo, jos vise u kuci oko djeteta i
drugo. No njen rad je duplo manje placen i jos podcjenjivan, a
samo zato Sto je :Zena.
Pored svega njenog velikog rada,
izgledalo je da je zena od rodenja pa do smrti, kao po nekom
udesu iii nuZdi, ovisila o roditew
ljima iii muZu, srnatrana je kao
neka suviSna briga iii teret.
Nije bilo rijetkih slucajeva, kada
bi se rodilo zensko dijete, da se
gundalo s osjeCajem tereta i ne·
srece zbog toga. Prilikom udaje
vodilo se raCuna o imovini, spremi Sto je nosi sa sobom i t. d., o
svemu drugom, samo ne o stvarw
nim osjeCajirna, o onome Sto bi
trebalo. Jednom rijecju, trgovalo
se pri tom poslu i izvlaCio se profit.
Tko je kriv da vee stotine i stotine godina Zena Zivi u mraku i
neznanju, a da ni dugo vremena
nije bio jasan pravac kojim one
trebaju da podu. K.rivica za rapski polozaj zene je protunarodno
drustvo, koje se temeljilo na izrabljivanju i tlacenju, a najveca
zrtva toga tlacenja bila je uvijek
Zena.
Kroz historiju su se Cesto pojavljivale naprednije zene i razni

zenski pokreti, koji su nastojali
da Zene izvuku iz njenog ropskog
poloZaja. Ali svi ti pokreti nisu
mogli imati nekog narocitog uspjeha, jer nisu shvatili uzroke
toga ropstva, nisu znali na koji
ga nacin treba rijesiti. Ti zenski
pokreti smatrali su se da se borba zena sastoji u borbi protiv
muSkaraca, jer su oni toboZe svemu krivi. Muskarci su opet svoj
teski polozaj, nevolju i bijedu
iskaljivali na zeni. A glavni krivac i uzrok bespravlja i muskarca i Zene bio jc najkrvavije ugu·
Sivan od protunarodnih reZima,
kojima je to bespravlje islo u
korist.
J edino je Komunisticka partija,
od kada postoji, pravilno ocijenila polozaj zene i pokazala uzroke toga ropstva i put, kojim
ona treba da pode, u borbu za
svoje oslobodenje.
I prije 30 godina, na medunarodnoj konferenciji zena u Baselu,
1912. godine, Zene Citavoga svijeta
postavile su svoje zahtjevc za
slobodu, te politicku i ekonomsku ravnopravnost i izabrale 8.
mart kao medunarodni dan :lena,
kao praznik borbene solidarnosti
zena citavog svijeta. Taj dan je
uzet kao uspomena na prve velike demonstracije, na kojima su
ameriCke Zene tra:Zile ravnoprav·
nost. Od tada pa na dalje, napredne zene citavog svijeta pocele
su sve jasnije dizati svoj glas,
posle su putem, koji im je pokazala Komunisticka partija, boreci
se jos u prvom svjetskom ratu
protiv rata, bijede i glacli, pa dalje preko demonstracija i strajkova za ekonomsko poboljsanje, te

politicku slobodu i ravnopravnost
Zene.
Uza svu tu borbu Zena, ipak stalno se gledalo sa podcjenjivanjem
na zenski pokret, podcjenjivao se
pokret i stvarale se Citave teorije i iluzije, da Zena nije sposobna
za nikakav rad izvan kuCe, a najmanje da se mijesa u politiku, i
da je svaki pokret :lena bezuspjesan.
Medutim kroz ovaj rat, Zene su
dosle do svog pravog izrazaja,
one su se uzdigle u gorostasne
junakinje, koje se zajedno sa
n1uSkarcima bore protiv faSis tiCke nernani, protiv starih okova
i zajedno sa svojom vojskom i
narodom grade novu zajednicu,
novi svijet i svijetlu buduCnost.
Protunarodni reZimi u bivSoj Ju.
goslaviji nisu dali Zenama nikakva prava, za politiku nije smjela znati zena, dok su ti vajni politiCari na drugoj strani pripremali porobljavanje zemlje, pripremanje na klaonicu, na koju bi
vodili za svoje interese i djecu,
koje su majke sa tolikom mukom odgajale. Za tu i takovu politiku nisu smjele znati Zene, ni·
su smjele znati lavice, koje bi se
digle na nemilosrdnu borbu u
oclbranu svoiih mladih.
DoSlo je porobljavanje naSe zemlje, do koje je dovela njihova
politika, nastalo je klanje i ubi·
janje. Iz pocetka je to islo potajno, !judi su nestajali, a povorke srpskih zena izoblicene od
straha i sumnje u najgore i najcrnje, stajale su pred ustaskim
stanom i fasistickim komandama traZeCi odgovor na svoja pita·
nja: &gt;&gt;Gdje su?&lt;c
97

�Poslije je nastalo rnasovno klanje

ne zavili u crno, mnoge rnajke
ostale bez djece, rnnoga djeca
ostala bez roditelja. Eto, to je
njihova politika, koja je progutala tolike narodne sinove, koja
Malu nevinu djccu su pred oCi~
rna roditelja na noZ naticali i je koStala toliko Zrtava.
rnaljern ubijali. Nije rijedak slu- Medutim kroz skoro tri godine
caj bio da su rnajke poput lavica borbe naroda za slobodu, narod
skakale na krvnike, zubima ih je, predvoden svojom Komuniklale i borile se do posljednjeg stickom partijorn, poceo voditi i
daha. Nema dovoljno rijeci da izgradio je svoju narodnu, istin·
se opiSu te strahote. Desilo se sku politiku. Kroz tu tesku i nanovo u historiji svijeta, najpod~ pornu borbu, patnje, Zrtve i stra·
lije od najpodlijega, najsramnije danja i zena je postala jednakood najsramnijega, da su masov- pravni Cinilac u druStvu, pa i u
no ubijali nevine Zene, starce i politici. Narod je skupo placao
djecu. Eto do cega je dovela iz- svoje iskustvo i dosao do saznadajnicka vlada sa kraljern na ce- nja, da nitko drugi ne rnoze volu i njihova politika. I sva pomoc, diti narodnu politiku, nego sam
koju je ta vlada iz Londona pru- narod. I suviSe je suza proliveno,
zala, kroz ove strahote bila je mnoga su majCina srca zakrvari·
parola ))Cekajte«. No Cekati se Ia, i suviSe su zene prepatile, dok
nije moglo. Na poziv Komuni- su dosle do saznanja, da nitko
sticke partije narod se je digao drugi nema prava i ne smije go·
u borbu, digle su se u borbu i spodariti sudbinom njihove djezene. Izdajnicka vlada upotre- ce i njih, ncgo one, sa svojim na·
bljuje sada drugu taktiku, orga- radom, sa svojim najboljim, najnizira DraZine bande, koje sada najprednijim sinovima i kCerima
kolju hrvatsku djecu i hrvatske i svojorn vojskom.
zene. Pored rnnogih primjera tko No ipak se postavlja pitanje, sta
jos ne zna za strasni pokolj 170 ocekuje zena od ove borbe, i kahrvatskih Zena i djece u Gatu u kva su prava, koja ona tra2i? Sta
Dalmaciji, koje su pale zrtvom znaci oslobodenje zene?
cetnickih zlikovaca. No ni te zrt- 1. Ocekuju punu politicku slobove nisu bile dovoljne. Izdajnicka du, kao ternelj ravnopravnosti i
vlada i kralj idu dalje, sve te potpune slobode zene. :l:ene ne
bande se povezuju: Cetnici, usta- 1nogu dozvoliti, da se ponovi stase, Macekovi agenti, Rupnik pod ra patnja i rnuka, da se ponove
pokroviteljstvom vlade i kralja, nova krvoproliCa i ratovi. Kasno
organizirajuCi rat - protiv ko- je bilo zenama Njemacke u ovom
ga? Ne protiv okupatora, nego, ratu lijegati na tracnice, kad su
zajedno sa okupatororn protiv im odvezeni sinovi u sigurnu
naroda, koji se digao u borbu za smrt na Istocni front. Kasno je
svoj Zivot i za svoju slobodu.
bilo talijanskim rnajkama traziti,
Eto, to je pravo lice njihove poli- da se povrate njihovi sinovi, kad
tike, zbog koje su oni mnoge Ze- su vee posla ti na klaonicu za tui ubijanje, a na stratiSta odvodili
su malu djecu, zajedno sa njihovim majkama.

98

de interese, da ubijaju i budu
ubijeni. Kasno je bilo srpskim
i hrvatskim majkama traZiti i
proklinjati ustaSe, Cetnike, Nijemce i druge, da im kazu gdje
su im njihovi sinovi, oCevi, muzevi, proklinjati i suze liti, kad
njih nije vise bilo. Zar dozvoliti
da se ikada viSe ovo povrati? Zar
maZe tko da kaZe jo.S, da za Zenu nije politika? Zcna nije viSe
automat ni rnaSina da rada djecu, a drugi da ih baca na svjetske klaonice i gdje to zatreba.
Zena je postala svijesna i ona Ce
uzgajati svoju djecu, ali baviti se
politikom i zajedno sa svojim
narodorn i vojskom, odlucivati ce
o sudbini svoje djece i starati se
o izgradnji za daljnji razvitak
sve ljepse i sretnije buducnosti.
Vee danas vidirno zene u AVNOJ-u i ZAVNOH-u, u najvisim narodnim predstavnistvirna, u NOOima gdje one zajedno sa svo·
jim narodom i vojskorn cuvaju
tekovine dosadasnje borbe i stvaraju novu buducnost. Lijepo je
rekla jedna zena iz Smiljana, koja je izgubila tri sina u NOB »i
krv rnoje djece bi me proklela
kada bi sjela skrstenih ruku i ne
bi se i dalje borila i cuvala ono,
za Sto su moja djeca i Zivot dala«.
Tko kaze da to nije politika, kada zene postavljaju pitanja: »Sta
je sa drugim frontom, napreduje li Crv. armija ?cc, iii kad uzvikuju: »Ne Cerna izdajniCku vladu
i kralja, hocerno federativnu Jugoslavijucc, »Zivio drug Titocc itd.
Tko moze da kate danas, sta ce
politika Zenama!
2. :l:ena se bori kroz NOB i za
puna ekonornska i socijalna pra-

va. Zasto da se njen rad podcjenjuje, za.Sto da radnice za isti rad
dobivaju duplo manju nadnicu,
zaSto da seljanke, pored tolikog
njihovog rada ovise o roditeljima i muZu, zaSto cia se prilikom
udaje trguje i spekulira i poigrava sa njenom sudbinom. Zena je
sposobna cia isto radi kao i mu·
Skarac, pa joS i viSe, i treba da
joj se taj rad i prizna. Sarno preko ekonornske slobocle mogu se
izbjeCi razne braCne razmirice i
nesreCe, samo preko ekonomske
slobode, vodeCi raCuna same o
osjeCajima, moZe se stvoriti sre·
tan brak, a onda i sretan Zivot, i
Z.ene i muSkarca.
3. Zena je sposobna ne sarno da
radi, veC i da uCi i nauCi isto kao
muskarac. Pored tolikih skola,
koje su postojale, Zene su ipak
ostajale nepismene, nije im se
posveCivala paZnja i onemoguCavalo se da se :Zene i kulturno ra·
zvijaju, iako su imale sposobnost.
Kroz teske dane NOB, od dojuCe nepismenil1 Zena, razvili su se
divni rukovodioci, koji ni malo
ne zaostaju iza rnuskaraca. Do
juce nepisrnene zene piSu danas
clanke, pjesme, glume itd.
4. Zena se bori i za svoj zdravstveni poloZaj, na koji se do sada
malo ili nikako nije pazilo. Poznato je da su Zene, za vrijeme
trudnoCe, izbacivane sa posla i
bacane na ulicu bez kruha, dok
su seljanke radile najgrublje po·
slave do kraja poroda, da se morale ustajati drugi dan iza poroda, a o lijeCniCkoj pomoCi i porodiliStima da se i ne govori. Take
se postupalo sa anima koje su
stvarale novi svijet, a o djeci, koja su se rodila, pogotovo se nije

vodila briga, i nitko se nije brinuo osim majke. Medutim posli-

je 20 godina, kada je od toga
djeteta stvoren covjek, pod najtcZim uslovima i brigom roditeljskom, majke nisu viSe bile gospodar svoje djece, nego su s
njima gospodarili drugi, gonili ih
na klaonicu, ratove itd.
U SSSR-u jedino je rijeseno to
pitanje sa Citavom mreZom besplatnih porodiliSta i lijecnicke
pomoc'i, djecjim jaslama, vrtovima, te pravom plaCenog odmora
Zeni za vrijeme trudnoC:e. To je
Cak u SSSR·u i ustavom zagarantirano. Nikome se u SSSR-u ne
posvecuje tolika paznja i briga
kao majci i djetetu. Znaju to na
hiljade naSih Zena i one se za to
i bore.
Govori se o ravnopravnosti, Citave teorije o tome priCaju, neprijatelji zloupotrebljavaju i igraju
se sa tom rjeCju, praveCi razne
avanturistiCke planove o nekom
diktatorstvu Zene, prostitu::ranju,
slobodnoj ljubavi i t. d.
Sta je ravnopravnost i Sloboda
Zene? To je ostvarenje gore navedenih tocaka, koje ce zenu uzdignuti na visinu, na kojoj nikad
nije bila, na visinu Zene Covjeka,
najsretnije majke, najbolje drugarice, najrnoralnije zene. Ostvarenje ovoga ne samo da ne ide
na Stetu rnuSkarca, nego u korist
ne same muSkarca, nego i Citave
zajednice i druStva.
Zene saCinjavaju polovinu naroda, i ne voditi o toj polovini racuna, nego zapostavljati njihovu
slobodu i ravnopravnost znaCi ne
ostvariti punu demokraciju druStvene zajed.nice.

Kroz NOB :lena je prokrCila sebi
put i posla putem, koji joj je jedini osvijetlila Komunisticka partija. Zato danas Zene Cvrsto stoje uz KomunistiCku partiju, i nema toga, tko ih maZe odvojiti od
nje i od puta, kojim su one posle i borbe, kojorn je posao sav
naS narod.
SMRT FASIZMU -

SLOBODA NARODUI

Kata P. i lela

1

c.1

Kata PejnoviC i Jcla Cuk

Arhiv IHRPH -

original teksta

u cjelini
Izvod: Zena u borbi, list Saveza :Zen-

skih drustava Hrvatske, br. 3 1955,
str. 3
Zene Hrvatske u NOB, I, Glavni
odbor Saveza Zenskih druStava Hrvatske, Zagreb, 1955, Dok. 156, str.
243 (Stampano u cjelini bez kraCe-

nja)

99

�NAs PUT ZA JAJCE NIJE
BIO LAK
Put nas za Jajce nije bas bio taka lak, bilo je i nevremena i teskih prelaza kroz okupiranu i poluokupiranu teritoriju. Kad smo
dosli u Livno docekao nas je
Dalmatinski korpus, kome je tamo bilo sjediste. Tamo su nas
docekali, castili, okrijepili cajem,
jelom i hranom i ugrijali smo se.
Mogu reCi da je organizacija za
smjestaj bila dobra. U Livnu smo
morali da ostanemo nekoliko dana zbog zasjedanja ZAVNOBiH-a,
koje je odriano u Mrkonjic-Gradu. Onda smo krenuli u Jajce.
Tu u Livnu Culi smo Zalosnu vijest, da je poginuo Lola Ribar.
Na nas je to ostavilo jako tezak
utisak. Bas to jutro zajedno smo
razgovarali i izljubili se na polasku sa Lolom, i ubrzo, za k!·atko
vrijeme, saznali smo da je poginuo. I to kakav dobar drug, rukovodilac omladine Jugoslavije,
komunista. Nema onoga ko nije
zalio za njim od drugova - i
Tito i svi.
U Jajcu organizacija je hila dobra i zasjedanje je pocelo. Jajce
je bilo bombardovano viSe pula
prije nego Sto smo doSLi, pa smo
bili oprezni.
0 samom znacaju zasjedanja ja
ne bib mnogo govorila; znaCajno
je da je osnovana privremena
vlada i da je zabranjen povratak
staroj vladi i kralju u zemlju, a
to je ono zbog Cega mi je srce
najviSe raslo. Odluke koje su donesene, to je sve istorija zabilje~
zila. 0 tome ja ne bih ovdje govorila.

100

Poslije zasjedanja isli smo na
sprovod Loli. Ne mogu da ne po·
menem predsjednika Ribara, koji je bio predsjednik AVNOJ-a, i
njegovo junaCko dr.Zanje na samom zasjedanju. On je zatra:Zio,
kada je Cuo da je Lola poginuo,
da Jurica dode na zasjedanje u
Jajce. Onda mu je drug Tito morae reCi da je Jurica poginuo prije mjesec dana. On je imao toliko snage da je rukovodio citavo
vrijeme zasjedanjem AVNOJ-a
kao predsjedntk.
J edino kada je dosla omladina,
predstavnici Centralnog komiteta
Narodne omladine, da pozdravi
zasjedanje AVNOJ-a, onda se malo povukao, izi.Sao na zadnja vrata~ ali se ipak brzo vratio unutra.
Sam sprovod je bio tuzan i Lolu
su odvezli, ne znam taC:no u koje mjesto, jer su se bojali ako
neprijatelj dode u Jajce da ce mu
i kosti iskopati.
Poslije smo bili u peCini kod
Tita na prijemu i tamo smo se
dosta zadriali. Tito nas je tamo
Castio, razgovarao se sa svima nama, slikao se sa svim delegacijama Hrvatske, Slovenije, Srbije ...
Mi smo se zatim vraCali natrag,

htjeli smo ici istim putem kojim
je dosla hrvatska i slovenacka
delegacija, medutim kad smo dosli blizu Bugojna, dosla je vijest
preko vojske da su se Svabe rasplinule oko Srba i prelaze ovamo za Bosnu. To je granica Bos~
ne odnosno Bosanska Krajina. U
Bugojnu smo ostali jedan dan i
morali smo se vratiti natrag za
Jajce, a zatim preko Mrkonjic·
Grada za Kljuc. Usput smo narodu govorili o zasjedanju i objas-

njavali odluke koje su donesene

uvijek vodio drugu politiku, imao

Onda sam dosla u Bosansku Kra-

na njemu.

je namjeru drugu, a doSao je k

jinu i tu sam se stvarno osjeCala
kao da sam u Lici. NaiSla sam na

Ja sam u to vrijeme bila predsjednica AF2:-a Jugoslavije. Na
n1ene je ostavio snaZan utisak
taj susret s narodmn - svuda
su nas Castili li toplo -primali.
Svuda se cula pjesma: »Kralju
Petre, -necemo te amo, tvoja djela dobra nTi paznarno ... &lt;t Bilo je
to vcHko zadovoljstvo Cuti narod.
Od Grmeca je trebalo iCi prema
Baniji, ja sam tim putem veC ra~
nije dva pula prelazila, a prelaz
nije bio jednostavan. Vee je veliki dio Banije bio osloboilen, osim
Kostajnice, Dvora i Petrinje i nekih drugih centara. Sela su bila
oslobodena. Na jednom prelazu,
koji je bio veoma tezak, trebalo
je preCi cestu, prugu i Unu, morali smo se prebaciti skelom iii
camcem, a neprijatelj je bio oko
jedan kilometar udaljen. Oni su
driali jedno brdo, kotu svoju, a
druga je bilo malo niZe i mi sad
treba tu da predemo. Ja sam govorila da mi zastanema ondje
gdje smo hili obavijeSteni o polo~
zaju neprijatelja, jer neprijatelj
nije imao hrabrosti da se dugo
zadrzi na jednom mjestu, posto
je ovo Krajina, vojska, tu su partizani, heroji naSi, neCe oni lako
omrknuti ovdje. Preko dana su
usli u nekoliko sela i tamo harali
i povukli se kad su vidjeli da ce
brzo naC. Mcdu tim~ neki nisu stali na to stanoviSte i &gt;komanda
je pala da se ,mi vratima opct u
neko drugo mjesto, cijeg se imena ne sjeCam. Tamo sma preno~
6ili i sutradan smo presli.
Magla bih i ovo reCi, sjeCam se
dobra Magovca i on je bio izabran u Nacionalni komitet. On je

nama. Mislio je da ce Macek do·
ci, i da ce to drukcije ici, da
nece Tito, vojska i Partija biti
na celu ove zemlje, !judi koji krv
liju, da nece svi narodi Jugoslavije biti pod jednom zastavom
-bratstva i jedinstva. On 'Se jo-S
uvijek nadao da Ce se vratiti Cet·
nici, da Ce se vratiti kralj Petar,
da ce se vratiti macekovci. Onda
se on malo oko mene vrtia i pitao me o tome, ali se na vraga
namjerio. Kad sam vidjela sta on
hoce i kad smo presli u Baniju,
ja sam mu govorila kaka je to
strasno, i kad je vidio kako je tu,
uplasio se da ne padne ustasama
u ruke. Tu je pruga, tu je Una,
tu je cesta, tu je neprijatelj, a
mi moramo proCi, joS sam ja
njega prestraSila; bio je straSljiv
kao vrag.
Tada smo presli u Baniju. Tu
smo zanoCili u prvim banijskim
selima. Tu nam je reCeno da neko ostane na Kordunu, neko na
Baniji, a neko da se vraca u Liku, u razne krajeve, da se objasnjava Drugo zasjedanje. Ja sam
imala zadatak da ostanem na Baniji i Kordunu.
Medutim, na Banijc i Kordunu
je bila ofanziva tako da nisam
uspjela da se tamo prebacim.
MaZe se reCi, Sto se tiCe Bosanske Krajine, da je to herojski narod. Ja sam tamo dosta radila i
hila povezana i sa vo jskom, akruZnim kom.itetirna i radila sam na
okupljanju zena. Kada sam otisla iz Like, bilo mi je zao sto sam
ostavila Liku. Bilo mi je zao i da
ostavim i moj Okruzni komitet.

istu borbenost, na istu onu snagu
vojske; organizacije niCu, razvija

se narodna vlast, tako da sam
Zivjela isto kao i u Lici.
Kako je poznato, u Bosanskom
Petrovcu je odriana Prva konferencija Zena Jugoslavije i ja sam
tamo izabrana za predsjednicu.
Jasno, da je to bio jedan veliki
i odgovorni zadatak. Bojala sam
se da tom zadatku necu mod da
adgovarim, jer rad sa Zenama
nije Iak. Tu se nailazi i na nepismenost. Ja sam imala sreCu
utoliko sto sam stvarno bila masovik, okupljala oko sebe gdjegod sam mogla i postavljene zadatke izvrsavala.
Teren moj je bio Bosanska Krajina, Kordun, Banija i Lika, Bjelovar i Cazma. Kad sam iSla po
tim konferencijama, prelazi su
hili jako teski, negdje sto bi rnagao da predeS za dva dana, moras da izgubiS 15 dana - nepri·
jatelj spreci prolaz.
Sjecam se narocito jedne konfe·
rencije, oblasne, u Bosanskoj
Krajini, a pamtim ih puna. Bilo
je to 1944. godine iii 1943. Ta
konferencija je bila na takvoj visini, taka sna:Zna! Koliko se :lena
okupilo i u redovima vojske, i u
pozadini na radu. Na toj konferenciji koja je odriana u Hasanima, prisustvovao je drug Duro
Pucar Stari~ i astali drugovi.
Mogu reci da su zene Jugoslavije
dale svoj veliki udio u NOB-u,
aktivno uCestvujuCi na svim sektorima Zivota - bareCi se u jedinicama iii radeCi u pozadini sve
one teske i neophodne poslove

koje je situacija nametala. Otuda je Partija od Centralnog komiteta Jugoslavije pa preko svih
svojih organa, pasvetila tome naroCitu painju, shvativsi veliki
znacaj ucesca zena u borbi i revoluciji.
Nasa organizacija kao i ostale radile su na bratstvu i jedinstvu naroda; pod tom zastavom je vodena borba i pobjeda je postignuta.
Mi smo ulagali ogromne napore
u radu na neoslobodenom teritoriju. Stvarali smo odbore zena na
neaslobadenim terenima, zatim
odbore narodne vlasti, tu i tamo
partijska jezgra u kojima su radile i djelovale zene, - sve je to
mnogo doprinijelo zajednickoj
borbi i pobjedi. Da ne govorimo
o sakupljanju sanitetskog materijala i oruija, robe, hrane itd.
Rad na neoslobodenom terenu nije bio lak i tamo smo slali najbolje i najaktivnije omladinke i
zene. Mi smo tu izgubili dosta
kadra, na primjer predsjednika
omladine za Liku, iz Otocackog
kotara. Ti su zadaci bili teski, a
bilo je sve cinjeno za pobjedu.

Pejnovic, Kata

Taka je rodeua nova Jugoslavija,

Kultura, Beograd, 1963, str. 62-65
101

�GOVOR KATE PEJNOVIC
NA Ill ZASJEDANJU
ANTIFAsiSTicKOG VIJECA
NARODNOG
OSLOBODENJA HRVATSKE

Franjo Mraz, U selu

102

KATA
PEJNOVIC:
Drugovi!
Hrvatski sabore! Drago mi je da
mogu na ovoj historijskoj sjednici kazati par rijeci.
NaSe junaCke Zene Jugoslavije
pokazale su da nisu pognule Siju
pred fasistima. Kada je KomunistiCka partija pozvala narod na
ustanak, one su se digle poput
lavica. Kada su faSistiCke zvijeri,
svabe, ustase i Talijani poceli da
unistavaju njihovu djecu i njih
same, one nisu ni 1n:nute Cekale,
nego su na poziv KomunistiC:ke
partije zajedno sa svojim naroclom stupile u redove Narodnooslobodilacke fronte i vee tri godine sc nalaze u borbi s puskom
u ruci ili rade u pozadini pomaZuCi svoju vojsku. One nose hranu na frontu, sakupljaju sve sto
je potrebno i pomaiu vojsku na
sve nacine. (PI j e s a k.)
DrugovU HoCu da naglasim da su
u Hrvatskoj najviSe stradale srpske majke. U Hrvatskoj je prijetila opasnost istrebljenja Srba.
Ustaske zvijeri pocele su da istrebljuju srpski narod. Kada je
najveca opasnost prijetila nasem
narodu i kada su ustaSke zvijeri
punili jame na Velebitu i sirom
nase zemlje ljesinama poklanih
!judi, izdajnicka vlada iz Londona porucivala je da cekamo, iako
nije bilo do cekanja. Otvoreno
da kazem, stara Jugoslavija bila
je tamnica naroda, a naroCito nas

Zena. Danas na.Se Zene rade u
svim arganizacijama, a naraCito
u svajaj organizaciji AntifaSistiCkoj fronti zena, koja broji stotine hiljada Zena, kaje su se uzdigle i politicki i vojnicki i koje se
nalaze na duZ.nastima paCev od
mjesnih organa vlasti pa do Nacionalnog komiteta. ZahvaljujuCi
nasoj slavnoj junackoj Partiji,
koja je otvorila put nasim zenama, ni,kada ih viSe ne Ce ugnjetavati nikakovi pratunarodni reZimi i izdajnici, koji su i doveli naS
narod do ovoga. (P 1 j c s a k.)
Drugavi i drugarice! Govorim to
zato, Sto veC tri godine rata ani
stalno raspiruju mr:Znju izmectu
srpskog i hrvatskog naroda. :Zelim da kaZem, da su naSe Zene
zajedno sa slavnam Narodno-oslobodilackom vojskom i partizanskim odredima mnogo pridonijele u stvaranju jedinstva srpskog
i hrvatskog naroda. Nisu naSc
srpske zene mrzilc zbog ustasa
hrvatske zene. One su znale razlikovati ustase od postenog hrvatskog naroda i pozvale su hrvatske
zene u borbu pa su se one i odazvale. Kasnije su uz hrvatske i
muslimanske majke prolile mnogo suza zbog zvjerstava Cetnika
i agenata akupatora.
Drugovi i drugarice! Ja.S nisu
prosla stradanja od njemackog
faSizma i njegovih slugu, ustaSa
i cetnika. Oni danas vide da stoje
pod udarcima Crvene armije, pod
udarcima nase Narodno-oslobodilacke vojske, nasih saveznika, da
stoje pred smrtnom opasnoSCu.
Zato danas gdjegod mogu upadaju u nasa sela, ubijaju nas narod,
bacaju djecu u vatru, siluju naSe Zene. I danas naS narod ima

puna pravo da trazi, jer vodi borbu tri godine, da se otvori druga
fronta od strane saveznika, da se
na taj naCin skrati rat i smanje
bezbrojne zrtve. (Burn i pI j es a k.)
Drugovi! Borba i junastvo a i
stradanja naSih naroda kroz tri
godine teskog i krvavog ali slavnag rata i svi uspjesi naSe junaCke vojske i naroda u pozadini,
koji je Cvrsto organiziran u Narodno-oslobodilackoj fronti, dobili su najsvjetliju krunu na II. zasjedanju AVNOJ-a. Nitka nije bio
sretniji od naSih naroda na oslodenom i na neoslobodenom teritoriju, kada se saznalo za oclluke
II. zasjedanja AVNOJ-a. Ja, drugovi, mogu punim pravom da kazem, da stotine i stotine hiljada
rascviljenih majki i rascviljenih
srdaca ni.Sta nije moglo umiriti.
da niSta nije moglo taka zalijeciti njihove rane kao odluke II.
zasjedanja AVNOJ-a i osnivanje
Nacionalnog komiteta oslobodenja Jugoslavije. Zato nasi narodi,
ispaceni narodi Jugoslavije i sve
naSe Zene punim pravom traZe
priznanje naseg Naciunalnog komiteta~ naSe prave istinske vlade.
Ja bih time zavr5ila. Da kliknemo:
:Zivjela Antifasisticka fronta zena! (z i v j e I a!)
Zivjela slobodna federativna Jugoslavija! (:1: i v j e 1a!)
Smrt njemackim okupatorima!
(S m r t i m! PI j e sa k.)

Pejnovic, Kata
Tre6e zasjedatzje AntifaSistiCkog vijeCa narodnog oslobode11ja Hrvatske (8-9. svibnja 1944), Zagreb,
1950, str. 33-34

103

�PISMO KATE PEJNOVIC
OKRUZ:NOM KOMITETU K. P. H-a KORDUNA

Dragi drugovi, ja sam stigla zdravo u Liku, te vam se jav/jam sa
par rijeci.
te/ila bi da mi javite, kako je proslo savjetovanje O.A.F.t., jeli
uspjelo iii nije. Ako je uspje/o, nastojte da se sad, sto brze odrze kotarska savjetovanja, da se taj rad pokrene i zatalasaju sve mase Z.ena kroz
org-ju AFt, u J.N.O.F., to ce drugovi mnogo znaCiti za opceniti rad kod
vas, posto danas mi imamo, najveci broj, kako u ostalim krajevima,
tako i na Kordunu zenskog svijeta u pozadini. Radite cvrsto na tome da
se taj rad pokrene i da se zene zatalasaju, te zainteresuju za resavanje
svih problema koji stoje pred nama. Treba pokrenuti zene, da idu na
svaki sastmzak J.N.O.F., gdje se proucavaju odluke II. zasjedanja
A.V.N.O.J i III zasjedanje Z.A.V.N.O.H, da one sa punim ucescem mogu
da ucestvuju u izgradnji nase nove Federativne drzave.
To drugovi sve ovisi od vas, partija nasa svagdje /reba da punom
snagom pomogne rad svih antifasistickih org-a, to je drugovi glavni rae/
nase partije.
Pozabavite se vise sa proucavanjem cirkularnog pisma C.K.K.P.J po
pitanju AFt te dajte puno uputstva po tome K. Komitetima, isto tako
i sa ostalom stampom u vezi stim.
Kako inace dmgovi? cujem da se dezerteri vracaju natrag u svoje
jedinice. Kada je vojnicka i politicka situacija za nas odlicna, zato
treba da u masama sve objasnimo, da nemaju narodni neprijatelji svog
paklenog uticaja na nas narod. Sta bi oni radili, da su njihove prilike
ovakve, i ako je u usta!iko-cetnickim redovima nastala velika
demoralizacija, oni u narod idu sa svojom propagandom i td.
Pisite mi drugovi, ja ono vreme dok sam kod vas hila, pricali smo
o svemu, zelila bi i dalje da imamo pismene veze, dok se opet ne
sastmzemo.
Pozdravi te mi sve drugove i drugarice u va5oj kuci. Kako si ti
druze Ivo? pa Mane, Dusan i svi skupa pis te mi, znam da nije do
piskaranja, ali ipak nije losa ni ta veza, ipak smo neko vreme zajedno
hili neznam, jesam li vam se sto zamjerila, mozda sam hila kad i kruta,
pa me nzozete po tome i kritikovati tl pismu.
Primite kom pozdrav

Kate

Smrt njemackim okupatorima i njihovim pomagacima.
Fakslmile prve stranice plsma Kate Pejnovlc OkruZnom
komltetu K.P.H-a Korduna

104

105

�SEUAcKE ZENE GLASAT
C:E ZA REPUBLIKU
Htjela bih nakon velikog oslobo~
dilaCkog rata i pred izbore za
Konstituantu da kaZem nekoliko
rijeCi o seljaCkoj Zeni i o tome
Sto smo n1i, borcCi se u oslobodi·
laCkom ratu, izvojevale sa svojim narodom, i Sto za nas i za
naSu buduCnost znaCe izbori za
Konstituantu.
Najprije Cu se dotaCi ropskog Z;ivota nas seljaCkih Zena prije rata. Sve smo mi ilnale teZak Zivot. Neprekidan i naporan rad
pratio nas je iz dana u dan. NaSe
Zuljevite ruke radile su zajedno
s naSim muZ.evima, sinovima, braCom, sve poljske poslove: orale,
sijale, kopale i spremale ljetinu,
proizvodile hljcb i ostalu hranu,
dakle radile smo korisne poslove. Pored taka teSkog fiziC.kog
racla koji je :lena snosila, govorilo se, da seljaCka Zena nije sposobna, nego sarno da Cuva kuCu i
racli kucni posao. Ne treba joj
ni osnovne skole, nije joj potrebno da zna Citati i pisati, ana je
glupa, itd. NaSi najbliZi govorili
su da je kuCni posao lagan, da
ne oduzima mnogo vremena i da
pored njega treba raditi poljskc
poslove. SiromaSna i srednja seljanka morala je racliti i kucni i
poljski posao. Kucni posao traZio je rnnogo vremena, trebalo je
toviti svinje, musti krave, uzga·
jati zivad, pored krpanja i pranja kuhati. Sve jc to seljacka ze-

na rnorala trkom svr.Savati, narcCite preko ljeta, a ni zimi joj ni·
je bilo lako - trebalo je plesti,
tkati, itd. Uza sav teski rad ra-

106

dati i odgajati djecu i to bez lijecnicke pomoci.
Zenu, koja je toliko toga stvarala, nazivali su glupom i potcjenjivali na svakom koraku. Pored
svega njenog velikog rada izgledalo je, da je :lena ocl rodenja pa
do smrti, po nekoj nuzdi, ovisila
o roditeljima ili muZu i smatrana
je kao neka suviSna briga i teret.
Nije bio rijedak slucaj, kacl bi se
rodilo Zensko dijete da se gundalo i primalo ga se kao teret.
Tko je kriv, da je dugi niz godina Zena Zivjela u mraku i neznanju, i da joj clugo vremcna nije
bio jasan pravac kojim mi trebamo da krecemo da bi se oslobodile. Krivicu za ropski polozaj
Zene snose protunarodni reZimi,
koji su se temeljili na izrabljivanju i tlacenju, a najveca zrtva tOga tlacenja bila je zena.
Nismo imale nikakva prava, a
najmanje cia ocllucujemo o sudbini svoga naroda.
Kroz oslobodilacku borbu pored
radnica i radnih intelektualki, seljaCka Zena se najmasovnije odazvala u borbu, rame uz rame sa
svojim narodom izvojevala sva
prava koja joj pripadaju. Pitala
bih ja one koji su ogradivali zenu ocl svega, da li bi bilo potpunog ustanka da u njernu nisu
uCestvovale i Zene? Da li bi bilo
bratstva i jedinstva, da ga najsvesrdnije nisu sprovodile Zene?
Da li bi bilo jedinstvo fronta i
pozadine, da ga nisu ostvarile i
zene? Svega toga ne bi bilo. I
jos to nije sve. Mnoge ad nas su
borci i borile su se na frontu, ili
su ljekari, bolnicarke, politicke
aktivistkinje, i taka boreci se ad
prvog dana borbe uzivamo sva

prava. Ta smo prava izvojevalc i
ta narn prava niko ne maZe oduzeti. lzvojevale smo i pravo glasa,
da biramo i da budemo birane, i
ravnopravni smo Clanovi narodne vlasti i Cak u najviSim drZavnim organima. Punopravno smo
sudjelovale kako ce se urcditi naSa sretnija zajcdnica Hrvata,
Srba, Slovenaca, Crnogoraca, Makedonaca i drugih gradana J ugoslavije. I seljaCka Zena u savezu
sa Zenom radnicom i radnim intelektualkama kroz ovu natcovjeCansku borbu nauCila je mnogo
i dosla do spoznaje tko su nam
ncprijatelji, a tko prijatelji. Seljacka :lena ucila je kroz borbu
Citati i pisati, kao i to kako i zaSto treba da se bavi politikom.
Evo sto jedna ad mnogih piSe:
»Drage drugarice, evo ja pod moje starije godine nauCila Citati i
pisati u borbi, sto mi prije niko
nije omoguCio, najsretnija sam
kada znam napisati: dolje kralj
i monarhija i da se viSe nikad ne
povrate.&lt;c
Neka ne misle viSe ostaci reakcije u zemlji i van zemlje na celu
sa kraljem i Macekom, da ce vise ikad moCi voditi zaplotnjacku
izdajniCku rabotu nad naSim narodom, kao sto je to nekad bilo.
Mi seljacke zene dosle smo do
spoznajc otkud i s koje strane je
seljaCka Zena hila rob, zaSto smo
podnijele one strahote u 1941.
godini.

Eta, mi smo u Jedinstvenom
frontu u zajednici s radnicirna i
intelektualkama izvojevale sva
prava. Tko maze jos i danas da
kaze, da za seljacku zenu nije politika?

Tko moZe danas da kaZe, da slobodna Zena maZe dozvoliti, da se
ikad povrate stare rane i patnje
Zene i naroda uopCe i da nastanu
nova krvoproliCa i da Zcna ostane
opet bez svojih najmilijih. Nikacl
viScl
Dockan je bilo i Srpkinjama i
Hrvaticama traZiti njemaCke, Cetnicke, talijanske i ustaske komande, pitati gdje su im sinovi
i braCa, kad njih viSe nije bilo.
Zar dozvoliti cia se to ikad povrati?
NeCe viSe Zcna da ju vade oni
pokvareni ljudi, koji su nan1 tolike zla nanijcli i tolike majke u
crno zavili. Mi smo danas najbudnije kome Cerna da damo
svoj glas i 11-tog novembra izlazimo na izbore za Konstituantu,
na kojirna Cerna okruniti sva naSa velika djela izvojevana u borbi.
"Dat cemo svoj glas za TITA i
Republiku.«
oZIVJELA FEDERATIVNA
•ZIVIO MARSAL TITO!~

JUGOSL\VIJA!«

Ocllomak iz govora Kate Pejnovic
na Radio Zagrcbu - objavljeno:
lena tt borbi, list AF2 Hrvatske,
br. 20, 1945, str. 4.

GOVOR KATE PEJNOVIC
NA RADIO PARIZU
29. novembar ostat Ce u istoriji
svih naroda Jugoslavije kao najveCi praznik. Na taj dan 1943. godine u Jajcu pod zastitom Narodnooslobodilacke vojske Jugoslavije sastali su se izabrani predstavnici naroda Srbije, Hrvatske,
Crne Gore, Slovenije i Makedonije da ozakone krvlju iskovano
bratstvo i jedinstvo svih naroda
Jugoslavije. Sastali su se da udarc temelje novoj demokratskoj
federativnoj Jugoslaviji. Istorijske odluke na Drugom zasjedanju
AntifaSistiCkog vijeCa Narodnog
oslobodenja Jugoslavije, svi narodi Jugoslavije pozdravili su i
docekali taj dan sa velikom radoscu. U odlukama o federativnonl uredenju narodi Jugoslavije
vidjeli su garanciju svoje sopstvene sreCe. Drugo zasjedanje
AVNOJ-a jos vise je dalo poleta
narodhna Jugoslavije za odluCnu
borbu protiv faSistiCkih okupatora i novi borci punili su redovc naroclnooslobodilacke vojske.
Sest mjeseci poslije oslobodcnja
cijele Jugoslavije, naSa privremena vlada odrlala je slobodne i
tajne izbore, na kojima je lista
Narodnog fronta, lista najveCeg
nasega sina Marsala Tita, dobila
ogromno povjerenje svih naroda
Jugoslavije.
Oko 85 posto glasalo je za prOgram Narodnog fronta. Na ovim
izborirna izabrani su narodni poslanici. Poslanici sastaju se danas
na Prvom zasjedanju Ustavotvorne skupstine J ugoslavije, da danesu istorijske odluke o konac-

nom uredenju naSe drZave o Republici. Danas narocli Jugoslavije ponovno preZivljuju veliku raclost koju su osjecali 29. novembra 1943. gocline. Ali clanas mnogo veCu i snaZniju, jer se konaCno ostvaruju svi oni icleali radi
kojih su nasi narodi poSli tako
nesebicno u borbu protiv fasizma, clajuCi za danasnju sloboclu
preko milijun i sest stotina hiljada zivota svojih najboljih sinova
i kCeri.
Danas, ja se nalazim na .rvlcdunarodnom kongresu Zena u Parizu kao delegat jugoslavenskih zcna. Kada sam poslije Drugog zasijedanja AVNOJ-a, na kome sam
kao narodni poslanik iz Hrvatskc
prisustvovala, prolazila s naSom
vojskom kroz Bosansku Krajinu,
Baniju i Kordun, narod, ko ji je
Cuo za istorijske odluke u Jajcu,
sa neopisivim oduSevljenjem su
nas doCekivali i pozdravljali i darivali novim darovima. Na danaSnjem zasjedanju UstavotvonlC
skupStine ne mogu prisustvovati
kao izabrani poslanik Hrvatske,
zbog odsustva. Ali ja znam, da
narodi J ugoslavije i danas preZivljuju ogromnu radost, koju i ja i
sve naSe delegatkinje delimo sa
svim naSim narodima.
Mi Zene J ugoslavije Cule smo na
Medunarodnom kongresu Zena o
borbi Zena protiv faSizrna u svim
slobocloljubivim zemljama. NalazeCi se u prijateljskoj Francuskoj, mi smo osjetile ljubav i razumijevanja francuskih Zena za
naSu zcmlju. Francuske Zene u
borbi protiv faSizma uCestvovale
su aktivno i isto kao i Zene Jugoslavije imale su kao primjer herojstvo sovjetskih Zena. Mi srno,

107

�nalazeCi se u Francuskoj, preko
francuskih Zena osjetile radost
francuskog naroda Sto se danas
u Jugoslaviji ostvaruje prava,
istinska demokracija, za koju su
se narodi Jugoslavije, zajedno sa
narodima Sovjetrs-kog Saveza Engleske, Amerike i drugih demokratskih zemalja toliko borili.
:liVID 29. NOVEMBAR, VELIKI PRAZNIK
SVIH NARODA JUGOSLAVIJE!

ZIVJEL\

DEMOKRATSKA

FEDERATIVNA

REPUBLIKA JUGOSLAVIJA!

Gover je adrian u povodu skup.Stinskih izbora na kojima su se
narodi Jugoslavije opredijelili za

Republiku, 29. XI !945. a za vrijcme

boravka Kate PcjnoviC u Parizu,
kao Clana jugoslavenske delcgacije
Zena na osnivaCkom kongresu Mednnarodne Demokratske Fedcracije
2ena. Govor je snimljen na gramofonsku ploCu i deSifriran.

KATA PEJNOVIC 0
ZNAcENJU
MEDUNARODNOG
KONGRESA ZENA
U petak uvece Kata Pejnovic,
predstavnica Centralnog odbora
AFz Jugoslavije na Medunarodnom kongresu Zena 1 u Parizu,
odrlala je predavanje 0 znacaju
kongresa i o utiscima s puta.
Predavanje su odr:Zale i drugarica Mileva Rodic, predstavnica
AFZ Bosne i Ancka Hafner, predstavnica slovenskih Zena.
Kata Pejnovic nam je, izmedu
ostalog, rekla:

108

Drage drugarice i drugovi, sestre
i braCo! Pozdravljam vas u ime
jugoslavenske delegacije koja je
hila na kongresu u Parizu. Medunarodni kongres :lena antifaSistkinja imao je veliko znaCenje ne
samo za Jugoslavenske, nego uopCe za sve Zcne svijcta. Na kongresu su sudjelovale :Zene iz 42 drZave. Zastupalo ih je 450 delegatkinja s memorandumima i 160 delegatkinja bez mcmorancluma, to
jest bez prava glasa. Delegatkinje
su bile predstavnice 400 milijuna
Zena iz cijelog svijeta. Kongres
je otvorila i prikazala njegovo
znaCenjc Francuskinja Caton.

gcntine -itd. Na zavr.Seth."U rada
kongresa bile su ;predlo:lene rezolucije. U odnosu na prijeclloge i pi·
tanja sto ih je kongrcs postavio,
izabrane -su bile posebne komisije.
Pao je i prijedlog za osnivanje
Komiteta demokratske federacije :lena Citavog svijeta. U odbor
su uSle i Cetiri Jugoslavenke: Mitra MitroviC, Vida TomSiC, Olga
Milosevic, a za cetvrtu je zakljuceno da se predlozi u zemlji. zene su diskutirale vrlo Zivo, zahtijevale su jedinstvo i Cvrstu povezanost Zena cijelog svijeta, povezanost :lena s omladinom i povezanost s drugim organizacijama,
Ona je bila izabrana za predsjed- posebno sa sindikatima - radi
nicu kongresa. Prvi potprcdsjed- zajednicke borbe protiv ostataka
nik hila je Anka Berus, ministar fasizma u svijetu. zene su zahti·
financija federalne Hrvatske i Ni- jevale da se poboljsa njihov po·
na Popova iz Sovjetskog Saveza. lol:aj. Primijetile smo, da narod
Na kongresu su podnesena Cetiri u drugim zemljama, nakon tog
referata. Oni se nisu odnosili na krvavog rata, Zivi vrlo te.Sko. Ta~
pojedine zemlje, nego su sadrza- ko je delegatkinja iz Grcke govovali u sebi prikaz borbe i rada rila da kod njih ima jos mnogo
:lena svih zemalja. Jugoslavenka fasista koji zauzimaju istaknute
Olga Milosevic referirala je o za- polozaje i ometaju rad. 24.000 bostiti i odgoju majke i djeteta, je- raca za slobodu Zivi po tamnicadan od referata bio je politickog ma, reakcija je stvorila u:Zasne
sadrZaja, govorio je o demokra- odnose u zemlji. Nadamo se, istaciji i zaStiti mira u svijetu. Za kla je ta delegatkinja, da ce zene
njim je slijedio referat o socijal- cijelog svijeta govoriti i pisati o
nim problemima koji se takoder nasim patnjama koje traju vee
odnosio na stanje u Citavom svi- od godine 1941. Na kongresu je
jetu. Prvi referat u kojem se go· bilo procitano takoder i pozdravvorilo o borbi protiv faSizma no pismo Zena iz Trsta, koje nisu
odr:lala je Nina Popova. Nakon mogle doci na kongres, ali pisnjena referata prva je istupila re- mom zahtijevaju da Trst s Pri·
feratom Anka Berus, govored o morjem pripadne Jugoslaviji. Pi·
uspjesima nase narodnooslobodi- smo je bilo prihvaceno s velikim
lacke borbe i ukazavsi pritom na odobravanjem. Delegatkinja iz Arzrtve 'i stradanja nasib naroda. u gentine govorila je da tamo vladiskusiji su sudjelovale i zene iz da vojnofasisticka diktatura. Ta
Kine, Francuske, Engleske i ko- je zemlja bogata, mogla bi - na·
lonija, Afrike, Indije, Maroka, Ar· glasila je ana - zadovoljiti po-

trebe sve naSe djece i djece Citavog svijeta. Medutim, u Argentini radnici umiru od gladi na
ulici. Apeliram na Zene cijelog
svijeta - rekla je ana - da pomognu pronaCi krivce tog zla.
Delegatkinja iz Maroka govorila
je o tome kako jc Maroko tvrda·
va reakcije a istodobno bogata
zemlja. Medutim, i tu majke i
djeca, radnici i ni:Zi sluZbenici
umiru od gladi. U zemlji se sire
bolesti, bolnice su pune bolesnika. :lene iz Sovjetskog Saveza ta·
koder su govorile i imale su sto
reCi. Mi poznamo Sovjetski Savez
i znamo dobra Sto su sve tamo
Cinile Zene za vrijeme rata. Narodi Sovjctskog Saveza znali su
sto brane. Iz Sovjetskog Saveza
na kongresu su bile 42 zene. Mnoge od njih krasio je citav niz odlikovanja. Jedna medu njima ima·
la ih je ukupno devet. Govorile
su o velikim Zrtvama i strahota~
rna Sto ih je prouzroCio faSizam.
One nikad neCe zaboraviti ni na
zvjerstva koja je nama donio fa·
sizam. zene i djeca u Sovjetskom
Savezu mrze f-asiste. To su poka·
zali u ratu kad je Crvena armija
isla na Berlin.
Nakon Zena iz Sovjctskog Saveza
na govornicku tribinu stupila je
slavni borac za slobodu, Spanjolka, La Passionaria. C:itav kongres
se naSao na nogama i pozdrav~
ljao je pljcskom nekoliko minuta. Medu ostalim, ana je rekla:
•Svjetska reakcija je ugusila nas
oslobodilacki pokret. Danas vlada Franco, uz punu podrsku medunarodne reakcije i fasizma. Mi
ne trazimo pomoc za borbu protiv Franca, zahtijevamo samo da
strana reakcija ne pomaie nasu

domaCu reakciju! Mi Cerna se sa~
mi boriti i obraCunati s neprija~
teljem u zemlji!«
Delegatkinja iz Indije govorila je
o veoma teSkom Zivotu, o tome
kako na tisuce !judi umire od
gladi. 0 nekim pravima Zena tamo se uopCe ne n1oZe govoriti.
Takvo je stanje i u drugim kolonijama. Iz njih crpu njihove rna·
tiCne zemlje samo ogromne dobiti. U svim tim kolonijama raste
pokret, koji je svakim danom
sve snaZniji, koji se bori za oslobodenje svog naroda. Zatim je
Kata govorila o Francuskoj i Belgiji. Narod ih je svuda pitao, ka~
kva je nasa sloboda, kakva su naSa prava. )&gt;Primijetile smo&lt;( - re~
kla je ana - »da napredne snage
znaju o nama mnogo, ali ne ra~
zumiju da u naSoj zemlji nema
drugog gospodara osim nas sarnih, tj. naSeg naroda i naSe voj~
ske&lt;(, Narod u Francuskoj s nama
se jako radovao proglaSenju Re~
publike. Mnogi su nam i cesti·
tali.
Za nas Zene taj je kongres bio vaZan i s drugog stanoviSta. Upoznale smo se i s ekonomskim pri~
likarna u drug~m zemljama. U
Francuskoj, kao i svuda drugdje,
mnogo je artikala racionirano.
Skupoca je daleko veca no u nas.

U Francuskoj postoje jos vece teSkoCe nego u nas, iako tarno nije
bilo ni stoti dio takva grabeza od
strane okupatora kao sto je to biIo kod nas. Mi se ne moZemo po·
hvaliti da je nasim radnicima i
sluzbenicima vee dobra. Ali, kad
smo bile u Francuskoj, cinilo
nam se da je kod nas svaki dan
- bozic.

Meclu delegatklnjama lllJe bilo
nijedne koja nas ne bi zapitala
odakle smo, sto smo, sto radimo
u Jugoslaviji i kakav je nas zivot.
Svima je poznato ime druga Tita.
Kod svib se zapazala velika ljubav prema nasoj zemlji, koju
mnogi narodi ranije nisu ni poznavali. Mi smo gospodari svoje
zemlje. U ovom smo ratu s obzirom na teritorij i broj stanovnika dali viSe nego Sto smo mogli
dati. Po tome su naSi narodi, nasa vojska i nasa zemlja prvi za
Sovjetskim Savezom Q Crvenom
armijom. Izbjeglicama i oficiri·
ma Petra Karadordevica nije !aka
u toj zemlji. Izgubili su se. Zade·
sila ih je najveca kazna - izgubili su dr:lavljanstvo. U Francuskoj :live naSi rudari, koji su tame veC dvadeset godina i za vrijeme bivse Jugoslavije nikad ni·
su pozeljeli da se vrate u domo·
vinu. Danas se pak Zele vratiti
svi, jer i ani Zele sudjelovati u
obnovi zemlje.
Sve ucesnice kongresa bile su
svjesne velikog znacenja sto ga
kongres ima u smislu zbliZavanja
Zena svih naroda svijeta, lakSeg
rjesavanja svih pitanja, socijal·
nih potreba, brige za majke i djecu, uni.Stenja ostataka fa.Sizma,
osiguranja mira i pune demokracije u svijetu. Zene okupljene u
Parizu, i omladina koja je bila na
omladinskom kongresu u Londo·
nu, vratit Ce se u svoje zemlje i
provoditi ave zadatke. Sve su zene odiucne u pravcu nastavljanja
borbe za izvojevanje svojih prava, jer dostiCi ta prava i Cuvati
ih, znaci da zene nikad vise nece
dozivjeti godinu 1941.
109

�Bile smo i u Belgiji - 150 km od
Bruxellesa je nasa kolonija. Kad
smo tamo stigle, naSle smo okup~
ljcne radnikc u velikoj dvorani.
Jedva su uspjeli da istisnu iz grla
nekoliko rijeCi pozdrava, plakali
su. Mnogi su nam postavljali pitanja o tome kako je kod nas.
Govorili smo im o svim teSkoCama s kojima se borimo. Svi bi se
rado vratili doma. Jedan pionir
nas je ispitivao o naSoj pionirskoj organizaciji. Zapazile smo
vcliku ljubav sto je gaje prema
Marsalu Titu i Republici. Radnici
su nas ispitivali o tome, kako se
to racli »udarniCki&lt;' i kako se
maZe stupiti u Titovu vojsku.
Taka nam je Kata PejnoviC u
kratkim crtama opisala svoje utiske s kongresa i sa svog putovanja. Govorila je isklesano i Cvrsto, njene su rijeCi bile popraCene
krctnjama njenih lijcpih ruku.
Sva njena liC:nost zraCila je borbenoscu covjeka, seljacke majke,
koja je u jednom danu izgubila
tri sina i rnuZa. Takvu Zenu Lika
je scbi izabrala za svog poslanika.
Sa slovenskog prevela
Marija Erbei;11ik-Fuks

Predavanje je odrlano u Ljubljani u decembru 1945.
Objavljeno: Ljmlska pravica, 8.
XII 1945.

110

GOVOR KATE PEJNOVIc
U SKUPsTINI NARODA
USTAVOTVORNE
SKUPsTINE
Kata Pejnovic (NR Hrvatska):
Drugovi i drugarice narodni poslanici, naS Ustav, koji je izrastao
kroz oslobodilacku borbu nasih
naroda, zaista je ostvarenje svcga
onog za Sto su se naSi narodi borili kroz oslobodilacki rat. On je
zaista sve ono zbog Cega su naSi
narodi lili toliko krvi i dali ogromnc Zrtve. NaS Ustav, koji nasi
u sebi istinsko demokr~tsko obeleZje, sruSio je onu paklenu ogradu kojom je b:Ja ograt'lena polovina zivlja u nasoj zemlji.
Jasno je, drugovi, da su to bile Zenc. Onakva drzava kao sto je bila
tamnica Jugoslavija, koja je Zivela na izrabljivanju i tlaCenju Sirokih narodnih masa, imala je
kao najveCu Zrtvu baS Z.enu.
NaS Ustav predviOa ravnopravnost Zena i muSkaraca. :Gena uZiva ravnopravnost vee kroz cetiri
godine rata i uZiva mnoga druga
prava. U najveCoj meri ona vee
koristi svoja prava. Na izborima
za narodnu vlast, na izborima za
Konstituantu najveCi broj glasa~
ca dala je bas zena. Zene su sve
glasale za demokratsku narodnu
Republiku.
Sta znaCi to, drugovi? ZnaCi da
ogromna veCina Zena neCe v1se
monarhiju, ncCe viSe staru tamnicu.
Kad govorimo o ravnopravnosti
Zena, treba podvuCi da su naSe
Zene stekle mnogo iskustva i prakse uCestvujuCi u narodnoj via~

sti na svima poljima rada. Ali mi
;mama i to da joS mnogo naSih
Zena treba uvuCi u taj rad, a one
koje su vee ukljucene treba da
se daljc strucno i politicki razvijaju. Ravnopravnost Zena ne maZe nikome da naSkodi, sem anima koji su ih izrabljivali i tlaCili.
Ukljucivsi sc u javni i politicki
Zivot, Zene Ce biti od ogromne
koristi naSoj istinski dcmokratskoj drZavi. NaSa Ce Zena svojim
radom dati puni doprinos razvitku nase zemlje.
U Ustavu se kaZe da se zaStiCuje
materinstvo. Za Zenu to mnogo
znaCi, jer je do danas briga oko
deteta bila samo briga Zene, a
sada je briga svega naroda i cele
drZave.
Nas Ustav kaze da se za jednak
rad daje i jednaka plata. Kad zena bude imala moguCnosti i punu
pomoC za svoje struCno osposob~
ljavanje, ekonomski Ce se obezbediti i nece biti onaka kao sto je
dosada bilo da je uvek bila zavisna ili od roditelja ili od muza.
Svojim sopstvenim radom i daljim razvitkom u nasoj dcmokratskoj zen1lji ona Ce sticati svaki dan sve viSe i svoja ekonomska prava i svoje osamostaljenje
u ekonomskom pogledu.
Svi vi znate da je Zena bila ogradena ad svega, a da ne govorim
o tome koliko jc ana bila odvojena, odstranjcna od politickog
Zivota. Mnogi su smatrali da Ze~
na uopste nije za politiku. Danas
naSa Zcna uCestvuje u politiCkom
Zivotu naSih naroda. Ona radi u
kuCi i odgaja decu u ljubavi,
bratstvu i jedinstvu rnedu naSim
narodima. Svi znamo 1 kako je
blagotvoran njen uticaj bio i ko-

I
i

liko je uCinila kroz ove Cetiri go- dcca bacala za takvim detetom
dine borbe.
kamenjem i nazivala ga mulatom.
Dobra znamo kakvih je razmirica Majke su se mnogo patile i sav
i nesuglasica bilo baS u braku i taj teret snosile. Danas takva dcporodici, i koliko su te bracne ca imaju prava kao i obiCna deca.
nesuglasice smetale baS i muZu, i Mnogo je bilo toga sto je onemo.Zeni i deci. NaS Ustav kale da guCavalo Zeni da radi i koristi
brak i porodicu stiti drzava. To koliko je mogla, ali je Zena pored
je sreCa i za dr.Zavu i za porodicu svcga toga i pre rata snosila velii sav narod uopSte, jer iz braka ki deo tereta i u kuCi, i na polju
i porodicc potiCe snaga naroda. i u tvornici i u skoli. Njen rad
Kad su brak i porodica zdravi i nikad nije bio priznat, a danas
na svome mestu, nikome to ne kad naS istinski demokratski
mole da Skocli, sem anima koji Ustav daje sva prava i moguCnosu se dosad koristili razdorom sti na.Sim narodima da se razvijamedu narodom uopSte, a taka ju, ta prava dobija i zena. Nas
isto i u braku i porodici, te nam Ustav je, kako sam rekla, demonisu dali da se reSc ta pitanja kratski i nasi u sebi sve ideje za
kako treba. Nasa deca, kao sto koje smo se borili. On, dalje, dasam rekla, imaCe prava da se te- je moguCnost svakom Coveku da
rneljno odgajaju za svoju bolju se osposobi i da bude koristan ne
buduCnost 1i buduCnost svoga na- samo sebi nego i Citavoj naSoj zaroda. Ne maZe se to prepustiti jednici.
bilo kakvoj ustanovi, nego onaka
kako kaZe naS Ustav: brak i po- Kao poslanik iz Hrvatske ja cu
rodica su pod za.St:tom dr.lave, glasati za ovaj Ustav. (Dugotrajno odobravanje i aplauz).
to jest narodne vlasti.
Koliko je samo dobra to sto Ustav kaZe da vanbraCna deca imaju ista prava kao i braCna. Kad
se sarno setimo koliko je Zena
pretrpela u ton1 pogledu, morala
je bezati u druge krajeve, a dete
jc dolazilo viSe puta u tu situaciju da skoro nije bilo niCije. Dete
je najviSc padalo na teret majke,
a maj ka je bila u takvom matcrijalnom poloZaju da nije mogla
da ga hrani i - detc je bilo prepustcno ulici. Bilo je takvih krajeva u kojima se deSavalo da Zena nije smela ni da tuZi oca deleta, a aka ga je i tuzila, bila je
ismejavana i opet je dete palo
Zasjedanje Ustavotvorne skupStina teret majke, koja nije bila u
ne 29. novembar
februar
stanju da ga odgaja i da od njega 1946. Stenografske1945 - 1.Beograd,
bcleske,
stvori Coveka. Cak su se i mala 1946.

GOVOR KATE PEJNOVIC
NA V ZASJEDANJU
SABORA NR HRVATSKE
(26-30. KOLOVOZA 1946)
KATA PEJNOVIC: Drugovi i drugarice narodni zastupnici! Ekspoze naScg preclsjednika Vlade o
raclu Vlade poslije IV. zasjedanja Narodnog sabora Hrvatske
pokazao je vclike i krupne usp jehe na politiCkom i ekonomskom
polju kroz godinu dana, pokazao
je i politicko i ekonomsko stanje u naSoj zemlji. Mi smo iz
ekspozea vidjeli i mogli smo da
ocijenimo, Sto je znaCila naSa
borba, Sto je za naS narod i za
sve narode Jugoslavije znaCilo
ruSenje one stare protunarodne
vlasti i stvaranje naSe nove narodne vlasti. Ja se ovdje ne bih
osvrtala na teSko stanje poslije
rata, koje je pogodilo naSe narode, i na uspjche, koji su po·
stignuti kroz ovu godinu dana,
jer vi ste svi Zivi svjcdoci toga
stanja i vi ste svi vidjeli krupne
uspjehe na obnavljanju naSe industrije, u proizvodnji robe unaSam tvornicama, u obnavljanju
naSe poljoprivrcde, u svim gra~
nama u poslijeratnim moguCnostima, ogromnih uspjeha uopCe
na ekonomskom polju.
NcCu sc na tmne zadt-.lavati, nego Cu sc osvrnuti na neprijatelje,
kojima ne miriSu naSi uspjesi
kako na politiCkom, tako i na
ekonomskom polju. Mnogim pojedincima u naSoj zernlji ne miriSu ti uspjcsi, nc m:riSi irn savez radnika i seljaka, a prvenstveno im ne rniri.Si narodna vlast

111

�to sto je narod gospodar na
svom, - pa se danas pojavljuju
neki briinici seljastva. Kad je seljastvo bilo u najgorem polozaju, kad je bilo u ocajnom stanju,
nikakav se briznik nije pojavio i
poveo brigu o seljaku - ne samo kroz rat kad je seljak bio u
najteZem stanju, nego prije rata
kad je seljak svoje proizvode po
najjeftinijoj cijeni prodavao, a
skupo 'Placao industdjske .proizvode. Nic~ko tada nije zalio seljaka, a sada najedamput pojavljuju
se - kako sam vee spomenula
- briZnici seljaS·tva. Viele oni da
nemaju viSe Sto da uSiCare, da-ne
mogu od seljaka - koga su ne·
kada smatrali glupim - dobiti
niSta, a isto taka znaju da danas
od radniStva niS.ta ne .mogu da
otkinu, pa izmisljaju razne gluposti i neke pojave svetaca; a svi
m-i - irna nas ovdje koji imamo
prilican broj godina - nikada nismo vidjeli sveca. (S m i j e h.)
Sada popovi sire propagandu, boje se da narod ne bi vjerovao u
boga. Nama je jasno zaSto oni to
cine. Povratkom pravoslavnih popova, koji se poslije rata vracaju
iz Beograda, Sire se razne priCe.
Tako jedan pop koji se vratio u
Liku, a koji se prvih nekoliko dana pritajio, govori narodu da ova
vlast ne valja, da su na vlasti neuki iH cak mepozeljni !judi itd.
On zna izmisliti sve ono Sto sma·
tra potrebnim i tvrdi kako je staro bilo dobro; a ja ne znam
tko u nasem narodu moze da pohvali ono staro - nama Ce ono
stare biti u sjeCanju da Zivimo
jos stotinu godina.
Hocu, drugovi i drugarice, danaglasim da je Jedinstvena fronta,

112

koja je sa svojim najboljim sinovima povela narod u borbu, koja
je vodila ne samo borbu za istjerivanje okupatora i domaCih izdajnika, nego i borbu za nacionalno oslobodenje i nacionalnu
ravnopravnost, stvorila pod vrlo
teskim uvjetima bratstvo i jedinstvo svih nm·oda Jugoslavije, a
kod nas bratstvo i jedinstvo srpskog i hrvatskog naroda. Vide
protivnici da Jedinstvena fronta
stoji cvrsto kao granitna stijena
i da se o nju razbijaju svi pokuSaji reakcije; zato ani preziru i
!jude i narodnu vlast, zato pokuSavaju da raspirivaju Sovinizam
rnedu naSim narodima. Ja mislim
da je duinost svih nas narodnih
zastupnika i svih organizacija Jedinstvene fronte da svakom tko
pokuSa da Siri Sovinizam izmedu
nasih naroda pokazemo, da Jedinstvena fronta ima snage da
mu zaCepi usta, da mu onemogucimo da potkopava bratstvo i jedinstvo naSih naroda, jer je to
bratstvo i jedinstvo stajalo skupo nase narode i mislim da je
opasna stvar izaziva ti i Siriti Sovinizam medu naSim narodima.
Vesele se oni danas - sitna i bijedna reakcija - kad cuju kako
netko vani nesto odvali 0 nasoj
zemlji i onda prave kojekakve
planove o buduCnosti naSe zemlje. Medutirn, mi znamo da naSa
zemlja stoji Cvrsto kao granitni
bedem, da smo u njoj ostvarili
i socijalnu pravdu i nacionalnu
ravnopravnost svih naroda, da
smo stvorili naSu Federativnu
Narodnu Republiku Jugoslaviju,
koja je garancija naSim narodima
da nece nikada vise nitko da gospodari u na.Soj zemlji nego sam

narod; znamo da je cvrstina Jugoslavije u narodn~m rukama i
da Ce se narod znati obraniti ad
takvih elemenata.
NaSa zemlja je miroljubiva zemlja i ona Zeli mir sa svim narodima, ona Zeli dobre odnose i rnir
sa svim zemljama. To je zelja
svega naSeg naroda; nitko ne Zeli
rat i mi neCemo rata - ali m.i
znamo da imamo i prijatelje sirom svijeta, sve demokratske rodoljubive snage, koji postuju narode Jugoslavije i nasu borbu.
Zato mozemo lako sitnoj reakciji
zaCepiti usta i mirno reCi, da nedamo da nas narod pada pod
utjecaj reakcije kod nas u zemlji, da nedamo da oni naS narod
obmanjuju, da im laiu, da im po·
kazuju neka straSila i sta ja
znam. Mi smo duini da i dalje
jaCamo jedinstvo naSeg naroda,
da dalje vodimo nasu narodnu
politiku, da nastojimo da nas narod proucava zakone koji su izdani od Savezne vlade i od Vlade
Narodne Republike Hrvatske.
J a potpuno primam ekspoze naseg predsjednika Vlade druga
BakariCa. (P I j e sa k.)

UPISUJMO NARODNI
ZAJAM!
S visokom svijescu i ljubavi prerna svom narodu i drZavi, Antifasisticka fronta zena Hrvatske pristupa upisivanju Zajma. Sa odusevljenjem diljem cijele nase Republike preuzimaju Zene obaveze
za upisivanje Narodnog zajma
Petogodisnjeg plana sa zeljom da
dokazu svoju ljubav i odanost
djelu izgradnje socijalizma u nasoj zemlji, kojim rukovodi nasa
herojska Komunisticka Partija i
drug Tito.
U tu svrhu organizacije Antifasisticke fronte zena Hrvatske preuzela je obaveze u takmiCenju u
cast V Kongresa KPJ, koji ce kotar, grad, selo iii ulica upisati vise zajma, gdje ce vise zena upisati zajam, gdje ce se upis najprije izvrsiti.
Da zivi nasa Federativna Narodna Republika Jugoslavija, bratska zajednica na.Sih naroda!
Da zivi organiza tor i rukovodilac
svih nasih pobjeda KPJ na celu
sa drugom Titomt

ZIVJELA DEMOKRATSKA FEDERATIVNA
REPUBLIKA JUGOSL\VIJA!

KATA PEJNOVIC

Potpredsjednica AntijaJistiCke
jronte
Zena Hrvatske

-~ -~f·j
'w

Stenografski zapisnici, Zagreb, 1950.

Zdenko Venturini, na radnoj akcijl BrCko-Banovlcl

Poziv na takmiCenje u Cast V
kongresa KPJ! u ime AFZH, tena
u borbi, list AF:l.H, br. 7, 1948, str. 7.

113

�0 ULOZI ZENA U
NARODNOOSLOBODILAcKOJ BORBI U LICI

u

Lici su se vee prije vrSile pripreme za ustanak, ali prije ustanka vrlo mali broj zena znao je za
to. Narocito poslije pokolja Srba
u Lici: Divoselo, Smiljan, Lipe,
Ostrvica itd. rad je zauzeo veCeg
maha. Nas prvi odred napao je
ustaski stan u Divoselu 27. jula
1941. Medu prvoborcima nalazili
su se Jakov Bla:ZeviC iz Smiljana,
pa Mile Pocuca i drugi.
Mi smo stvorili vise odreda. Oni
su se u one prve dane zvali gerilski odredi. Bilo ih je po citavoj
Lici i po svim kotarevima. VeC
2. augusta bio je osloboden kotar
Donji Lapac kao i sva sela u Lici, dok su fasisti drtali samo sreska mjesta. Prije su usta.Se bili
po selima, a u uporiStima oko
pruge i veCim mjestima Talijani.
Kad su poceli prvi pokolji, narod je vee Zeo Zito. Trebalo se
zato boriti da zito ne odnese okupator. Mnogo vagona Zita smo
povukli na vrijeme i razdijelili
narodu koji je trebao hrane.
U prvim naSim odredima Zene su
raznosile postu, kuhale i radile
na samom terenu. Oslobodena sela bila su obicno do temelja
opljackana i tu se trebalo snalaziti. Od hrane je najvise bilo kukuruza, pa graha, ponekad se pronaSla i koja krava i Zene su imale
duinost da opskrbljuju hranom
te nase prve odrede. To je bio
njihov prvi zadatak. Tada jos nismo imali organizaciju AFz-a. U
narodu stvarali su se odbori za
114

pomoe i ti odbori su imali zadatak da spremaju obueu i odjecu
za borce. Zene su tu najviSe pomagale. One su isplele na hiljade
i hiljade komada maja, carapa,
rukavica itd. tako da smo te zime, kad smo vee imali bataljone
i poceli stvarati brigade, bili snabdjeveni obueom i odjecom.
Kroz rad za pomoC vojsci mi smo
dolazile k zenama i odrzavale s
njima politiCke sastanke, govorile o faSizmu, o krivnji za rat, o
izdajnickim vladama, prenosili
radio-vijesti, citali naprednu literaturu itd. Krajem 1941. g. vee je
izvjestan broj Zena bio obuhvacen u citalacke grupe gdje su zene raspravljale o raznim pitanjima i upoznavale se sa ciljevima
narodno-oslobodilacke borbe. Veliko je bilo zanimanje zena za politicke prilike u svijetu i u zemlji, pa smo uz ostali nas posao
priSli i stvaranju jedne CvrSCe
organizacije a to su bili odbori
AFz-a po selima. Na prelazu izmedu 1941. i 1942. godine stvoren
je inicijativni odbor AF:l-a za Liku u koji je uslo deset zena. I u
svim selima formirani su takoder
ovakvi odbori kao i odbori u pojedinim kotarevima. vee u februaru 1942. odbori AFz-a osnovani
su u svim kotarevima Like. Ja
sam bila predsjednica AF:l-a a
J ela BiCanic, uCiteljica iz Banje
Luke, tajnica.
Taj odbor vee za 8. mart izdao je
svoj list l&gt;Zena u borbi«, koji naslov nosi i danas, glavno glasilo
Zena Hrvatske. List je joS viSe
povezao .Zene iz svih krajeva Like. Poceli smo ga uredivati u selu Krbavici, kotar Korenica, ali
radi neprijateljske ofenzive mo-

rali smo se povuci u selo Trnavac i tu smo uspjeli u nekoj bajtici izvuCi na Sapirograf taj prvi
broj.
Zene nisu samo pomagale bardrna i radile na svom izdizanju
putem citalackih grupa. Odriavali su se kursevi na kojima je sudjelovalo dvadesetak zena i tu su
se prouCavali ciljevi narodnooslobodilacke borbe. zene zivo
sudjeluju u radu organizacije i
nastoje da u ogranizaciju uvuku
sto vise zena. Vee 1942. one nisu
zadovoljne da samo rade na pruZanju pomoCi borcima pripremajuCi za njih hranu, odjeCu i obuCu, nego traZe da se bore puSkom
u ruci. One su bile naroCito agilne u predobivanju !judi za narodno-oslobodilacki pokret.
NaroCito su Zene bile zasluZ.ne
na razvijanju bratstva i jedinstva
izmedu naSih naroda u prvom
redu izmedu Srba i Hrvata. Srpk:nje su odlazile uz najvecu opasnost u hrvatska sela i povezivale
se s hrvatskim Zenama, a ove
opet stale pomoe na osloboaeni
teritorij. Sakupljale su i kupovale papir za nas list kao i sve ostale potrebne stvari. Kad su se
stvarale organizacije na oslobodenom teritoriju, one su ih materijalno pomagale.
Zene su djelovale i na svoje sinove, muZeve i braCu da odu u
borbu i same su htjele iei. Vee u
prvoj lkkoj ceti zena 1942. g. njih
80 proslo je kratak vojnicki kurs
i borilo se u sastavu bataljona
VI divizije. One su prosle i kroz
prvu vatru borbe na Kordunu
oko TuSiloviCa i Perjasice. U prve
dvije cete bilo je stotinu i nekoliko zena a poslije je sigurno oko

7 do 8 hiljada zena sudjelovalo
u borbi.
Godine 1942. odr.lana je prva konferencija AF:l-a na kojoj je izabrano okruzno rukovodstvo. Uz
politicka pitanja bila su podnijeta i dva referata i prihvaCena
rezolucija. Najvaznija parola bila je raditi na razvijanju brats tva
i jedinstva i uvuCi u borbu Sto veei broj Hrvata.
Ovaj je kraj (Lika) bio najvece
zariSte borbe u Hrvatskoj. Redale su se ofenzive, borbe s ustaSama i Cetnicima, Talijanima i
Svabama. Preko Like prelazilo se
u Dalmaciju i naSe jedinice napadale su kolone a narod je svugdje
pomagao. Ljudi nisu nikad smjeli
docekati neprijatelja i povlacili
su se Sumama noseCi sa sobom
onoliko imovine koliko su n1ogli.
Pored velikog rada za borce, Zene su vrSile i sav ostali kuCni posao. Vodila se borba za svaki
snap Zita, jer obiCno u vrijeme
zetve neprijatelj je poduzimao
ofenzivu, specijalno sa ciljem da
uniSti Zito. Zene su po noCi to
Zito Zele, vrSile ga i sakrivale u
zemunice da bi njime mogle prehraniti djecu i vojsku. Iako su
prilike u Lici bile teske, ipak
kroz Citavo vrijeme borbe sve
do 1943. nitko nije gladovao, ni
narod ni vojska.
Poslije cetiri, pet ofenziva neprijatelj je spalio sva sela. Onda je
bilo vee tesko. Pogotovo je bila
teska opskrba boraca hranom.
:l:ene su meclutim nosile hranu
borcima i pod najtei.im uslovima, Cesto puta i kroz samu vatru pusaka i granata. Gledala
sam tako kako Zene nose hranu
borcima u Podlapacu u udbin-

skom kotaru 1942. Sa svih strana
prStale su granate a one su svejedno nastavile svoj put.
- Ne mogu gledati, rekla je jedna, kako se oni tamo bore gladni.
I odnesoSe im hranu.
Omladinke i zene ucile su se takoder i za bolnicarke. Slavka
Ocko i S. Blazevie ucile su ih o
davanju prve pomoCi, dr.Lale im
kratka predavanja. Zene su iSle
i u bolnice i vrsile ovdje sluibu
bolnicara ili opel kuhale i radile
razne druge poslove. Znatan dio
njih nauCio se previjati i davati
injekcije. Medu njima bilo je i
16-godisnjih omladinki i mladih.
Masa njih poginula je pri radu u
pozadini. Obilazile su srpska i
hrvatska sela po citavoj Lici uz
opasnost vlastitog Z~vota. Godine
1944. poginula je Pepica Saban,
iz LiC:kog Novog. Ona je stradala
u Kuli. Bila je u kuci kada su
dosli fasisti i htjela pobjeCi, ali
su je pri tom ubili. Brata su joj
vee prije ub:Ji ustase.
Pokolji u Lici bili su strasni. Ja
sam bila u Smiljanu. Tamo je poklano 700 do 800 srpskih zena i
djece. Pohvatali su masu ljudi.
Kad sam vidjela sto se sprema,
ja sam pobjegla. Dugo sam pjeSaCila traZeCi da uspostavirn ponovo vezu s naSim lj udima. Ko~
nacno mi je to uspjelo preko
Marka Sarica. Toliko je pobijeno
!judi da je od 160 familija ostalo
svega 25 duSa, a 7 familija od
njih samo s jednim covjekom.
Narod nije znao da ee ih klati. Da
se to znalo, ne bi do toga ni doslo. Ne bi ni meni zaklali tri sina.
Usta.Se su dolazili, pitali za ovoga i za onaga, odvodili !jude,
ali su govorili da ce se oni vra-

titi kad se rat umm. Stali su
prekrstavati narod i kod toga je
mnogo Ijudi bilo pobijeno. U Divoselu je izvrSen straSan pokolj:
samo za jedan dan preko 700 lica.
Narod je onda jos jace prionuo
uz narodno-oslobodilacku borbu.
Oct malenih odreda nastajale su
cete, bataljoni, brigade i divizije.
Poslije su dolazili Talijani. Vodile su se prve borbe s okupatorom. Narod je trebalo pripremiti
za borbu s TalijaHima. Trebalo
mu je objaSnjavati ko je PaveliC,
ko su ustase, okupator itd. i da
bez borbe protiv okupatora ne
mozemo pobijediti. I narod se
spremao na te prve borbe s okupatorom. 1942. vode se borbe u
koreniCkom kotaru, u PloCanskom Klancu, Ljubovu ... Tu su
neprijatelji bili strasno potuceni
Recta se Sijanov Klanac, Pogledalo, Bijelopolje.
I svagdje su zene sudjelovale noseei hranu na polozaje, sakupljajuei odjecu i obucu. Te zime bio
je snijeg visok dva i po metra,
ali one su vodile neumorno brigu
za ishranu i opskrbu. 1006 ranjenika licke omladinke i zene u
VII. ofenzivi nosile su na ledima
preko stotinu kilometara, da bi
ih spremile na sigurno mjesto
pred neprijateljem. Njihova leda
bila su crna oct teskih zuljeva.
One su ih ipak iznijele i spasile.
Mnogo je primjera gdje su se Zene hrabro drZale sakrivajuCi ra~
njene borce. J edno j zeni dosli su
u kuCu Cetnici traZeCi dva ranjena borca koje je ona sakrila u
podrumu is pod kuce. Pi tali su je:
- !rna li ko u kuCi?
- Nije niko - odgovorila je.

115

�- Garantujes li glavom? - prijetili su Cetnici.
I ona je ipak ostala kod svog
odgovora, rna da su oni provirili
kroz otvor na podu, ali se ranjenici sakriSe i pritaji.Se u kutu l
Cetnici ih nisu zapazili. Tako su
otiSli.
NaroCito Cetnici i ustaSe, a i Svabe voljeli su hvatati ranjenike i
onda bi ih klali. Ne samo vojska
nego sav narod, omladina i AFZ
anga:Zovali su se u Cuvanju ranje-

nika. Kad se je bombardovao kakav polozaj oni su ranjenike odnosili iz mjesta da ih tako ocuvaju.
U teskim momentima javljao se
i po koji dezerter. Nije bilo lako
izdrZati tolike napore. Zene su

takve trazile, slale ih ponovo u
borbu i pjevale im podrugljive
pjesme:
Dezerteri sramne kukavice,
napu.State svoje jedinice.

Zene sudjeluju u svima akcijama.
One su i u organima narodne vlasti i svagdje daju primjer svojim drzanjem. Postoji takoder
primjer jedne omladinke iz Krbavice koja nije glasala za vlastitog
oca prilikom izbora za narodnu
vlast. Otvoreno se izjavila protiv
njega i rekla pred svima da on
ne spada u odbor, jer ne gleda
iskreno na naSu stvar.
Ja sam vee 1942. otiSia na polozaj predsjednice AFz Jugoslavije.
Organizacija se prosirila. Prva
konferencija za Citavu zemlju
odrZana je u Petrovcu u Bosni i
na nju su do.Sle Zene iz svih krajeva Jugoslavije. Jedino bez zena
iz Slovenije jer nisu mogle proci. zene su prvi put u naroclno116

oslobodilackoj borbi kroz svoju
organizaciju mogle sudjelovati u
politiCkom i druStvenom Zivotu.
One su se kao dio naroda vratile
svom narodu i borbom izvojeva-

le svoja prava. Borbom su postigle i svoja prava i ravnopravnost.
Ne samo to, one su se kroz borbu i razvile. UpuCivale su se u
niz pitanja i ne samo politiCki
izdizalc nego takoder i strucno
vaspitale. Masa Zena pro.Sla je
kroz dornaCinske, bolniCarske i
druge kurseve. One su ne samo
dobile pravo glasa nego su biranc u prve narodno-oslobodilacke
odbore. A i danas na raznim poloZajima one vr.Se svoju du:Znost,
Cesto puta i bolje nego i njihovi
muski drugovi.

U nekim okruzima bilo je i do
85% nepismenih Zena. Zato se joS
1942. g. pocelo odrzavanjem anal-

fabetskih tecajeva pored onih
kurseva koji su se odrZavali o
politickim pitanjima. zene su ne
same sijale bra.Sno, pripremale
hranu za vojsku i radile bezbroj
poslova, nego su kod toga i posvetile izvjesno vrijeme svom
obrazovanju. One su po brasnu
pisale rukom slova i tako utile
Citati i pisati.
Za vrijeme borbe nicale su i stvarale se diletantske grupe, pjevaCki zborovi, i Zene sudjeluju u
tom radu. Pristupa se kulturnoprosvjetnom radu meau Zenama,
a pogotovo u uklanjanju nepismenosti. Kotarske konferencije
odrzavaju se unatoc neprijateljskih ofenziva. Konferencija AFZ-a
Hrvatske koja je odriana u Otoccu u junu 1943. g., vodila se je dok
su topovi tukli sa Vratnika. Dosie su iz svih clijelova Hrvatske.

Mnoge od njih pjesaCile su dan!·
rna i danima probijajuCi se mimo
uporiSta, preko zeljeznickih pruga i cesta i s konferencije opel
se vracale pjesice.
Takav rad morao je pokazati dobre rezultate. U Dalmaciji od
95.000 boraca oko 12.000 otpada
na Zene-borce.
I poslije rata one jednakim poZrtvovanjem sudjeluju u radovirna na izgradnji narodne vlasti
i obnove zemlje. !rna slucajeva
da u Lid zene stare 62, 63 godine prenose po pet sest kubika
kamena koji je potreban za iz.
gradnju ceste. One pruzaju pomoc djecjim domovima i snabdijevaju ih hranom. Nema tog podruCja javnoga Zivota gdje one ne
sudjeluju. Da su zene bile jos za
vrijeme rata proZete iskrenim rodoljubljem i pravo shvatile visoke ciljeve nase borbe najbolje se
otituje u Cinjenici da se vrlo mali broj zena vezao uz okupatora.

I

Kata Pej12ovic

Clanak objavljen u Kalendaru
»Prosvjeta« 1947. izdanje Srpskog
kulturno-prosvjetnog dru.Stva ))Prosvjeta«. Clanak je ilustriran foto·
grafijom Kate PejnoviC i grafikom
Marijana Detonija: Partizanski logor

Krsto HegeduAlc, u kutu cellje

117

�KONCEPT KATE PEJNOVIC
ZA GOVOR NA
I KONFERENCIJI AFZ-a
Lika, od prvog dana ustanka u
Hrvatskoj je popriste borbe. Pored krupni 7 ofenziva, bilo je bezbroj upada neprijatelja, po svim
kotarevima Like, kroz ovaj rat
ona je popaljena i opljackana.

Narocito zadnji 7 mjeseci okomili su se Svabski psi sa svojim
slugama ustaSama i Cetnicima, da
uniSte i ekonom. i fiziCki borbeni
narod, ali narod koji je prolazio
kroz Cetvrtu god. te.Ske ali slavne
pobjedonosne borbe, neda se ni
istrijebiti ni pokoriti, nego je
spreman i staro i mlado zajedno
sa svojom herojskom vojskom
da se bori i cupa sa neprijateljern do njegovog podpunog unistenja.
zene Antifasistkinje Like sa svojom vojskom i narodom kao i
ostale Sirom Jugosl, od prvog dana ustanka pomagale su na sve
naCine prvu vojsku i Sirile ustanak, tesko je nabrojiti sto su one
sve dale, ali u prvi red dolazi
najljepsi dar koji su one zrtvovale domovini, a to je, dale su
svoje sinove i braCu. Brzo se razvila iz malih odreda VI Divizije,
koja danas, pronosi borbenu slavu sirom Jugosl, ponosne su danas njihove majke i sestre i nesarno one, nego je ponosna Citava Lika. Za VI Divizijom stvara
se XXXV Divizija koja pod najteZim uslovima vodi svakodnevne
bez odmora borbe sa mrskim
neprijateljem, 7 - 8 mjeseci.

Od prvog dana nase zene stare i
rnlade dale su na raspolaganje skoro svu svoju decu, odjcvale svoje
golubove u vunenu odjecu, brinule se za hranu a bolnice su bile pune plahta, jastuka i biljaca,
dakle to je bila njihova briga,
briga pozadine.
Kroz svoju organizaciju AFZ, i
omladinske organizacije u ovom
ratu one su dale veliki udio u
osl. ratu. Nisu se one zadovoljavale samo sa uzdr:Z.avanjem naSe
vojske, nego su i same iSle u
borbene redove, da sa oru:Zjem u
ruci tuku neprijatelje.
JoS u 42. god. formirala se prva
ceta od 100 mladi zena i polazi
vojnu vje:Z.bu, sa komesarom. NaranCom te ide u sastav VI. D., a
zatim i 2. Ceta, to su bile prve Cete Zena u Hrv. Cule su one za
Zene borce u prvim Srpskim i
Crnogorskim brigadama i Cesto
su se dalje javljale i odlazile da
puskom u ruci dokazu bandi, kako se brani Cast domovine. Ponosne su LiCke Zene na sve Zene
borce u drugim D-ma, naroCito
na S!avonke, gdje je najveOi broj
Zena boraca.
Nije bio rijedak slucaj, da su zene iz drugi Okruga slu:Zile se
primjerom organizovanog rada
liCki :lena poSto su one prve stvarale odbore AFZ i izdale prvi list
»Zena u Borbi« koji je bio pijonir u Citavoj Jugosl. Preko toga
lista povezale se sa svojim radom
sa mnogim pokrajinama Hrvatske, a za njim su nicali rnnogi
listovi iz drugi Okruga, sjeCam se
zatim prvog lista, junaCkih Zena
Korduna, kad je dosao u Liku,
kako su ga IiCke Zene radosno
docekale. Radovale su se razvo-

ju org-e u svirn krajevima naSe
zemlje, kao i svojim uspjesima.

Znale su prvi dana cijeniti svoje
sestre koje isto kao i one daju
sve od sebe, za oslobodenje naSe
nepokorene zemlje.
Kroz svoju org-ju, one su danas,
politicki rukovodioci zastupljene
aktivno u NOO-ma veliki broj iena, a ostale zene daju punu pomoC naSirn novim narodnim tj.
drZavnim organima, uCestvuju
aktivno u raznim komisijama, velik broj zena bolnicarka itd, naSe Zene borba na svim poljima
rada nije !aka, posto je neprijatelj uniStio do cega je god stigao u Lici, ali one sa svojim narodom svladavaju sve teSkoCe,
otimaju se sa neprijateljem za
zito na par kilometara, jedan primjer u Mihaljevcu kod Korenice
vade se Zestoke borbe, naSe Zene
i o1nladinke u Seganovcu izvlaCe
Zito u snopovima da ga neprijatelj ne uniSti, znaju one za koga
su ga sijale i pod kakvim uslovima. Citave dane one rade na
polju teske fizicke radove, a u
Gospickom kotaru, nastave preko
noCi Zrvnati Zito za svoju vojsku
i djecu poSto je banda mlinove
uniStila. »Za vojsku mora biti
kruva, makar djeca jela kasu kao
Sto to i jedwc, kaZe jedna starica. NajviSe one mrze domaCe izrode naroCito CetniCku bandu,
banda je okupirala u posljednje
vrijeme veliki dio Like, u svakodnevnim borbama sa njima naSe
zene i omladinke pokazale su kako
se mrzi neprijatelj, junacki vode
zene i omladinke Gracackog, Lapackog i Otocackog kotara borbu sa domaCim izrodima, nikakav
teror ne moie ih da pokori, ni
Fakslmlle koneepta govora Kate Pejnovlc za I konferenclju AF:t-a

118

119

�batine ni mucenja, vee kako to
cetnici znaju, ima slucajeva gdje
su ih sasvim onesposobili na najzverskiji naCin, one su im pljuvale u lice govorile im samo ono
sto i jesu, kada su sasjekli proljetos jednu zenu iz odbora AFZ
druge su im svega govorile »izdajice i strvinari svog vlastitog naroda, nije daleko dan kada ce to
placati racun pred narodom. Sto
vise neprijatelj bijesni on nailazi na veci otpor. Nas narod predvoden sa najboljim svojim sinovima nije u prvim danima gubio
vjeru u pobjedu, a kamoli danas
kad stojimo pred punim oslobodenjem nase zemlje, da gubi snagu pa makar pod najtezim vojnickim i ekon. prilikama, to je
kroz sve teske i duge zadnje borbe u Lici, Licki narod, pokazao neprijatelju u biti kako se
brani sloboda i Cast domovine ne
samo u Liki nego Sirom na.Se
nepokorene Jugosl., banda danas
nailazi na teske udarce.
Kroz sve te borbe i teskoce, nas
narod, Zene i omladina odrZavaju svoje konferencije, omladina
je Like izvrsavala zimus u borbi
pred Kongresne zadatke, na II
Kongresu bila najbolja medu najboljim, sada se spremaju i omladina i Zene za I Kongres omladinski i I Kogres AFZ Hrvatske,
izvrSenju takmiCenja. idu u neoslobodene djelove Like, hoce vise izvuCi iz neprijateljskih redova
u nasu NOV, hoce sa viSe naroda
prouciti odluke sa II zasjedanja
AVNOJ-a i III zasjedanja ZAVNOH-a koji ce kotar odnjeti vise
na polozaj vojski itd. itd. Znaju
oni da je tesko pod takvim uslovima izvrsiti pred kongresne
120

zadatke, ali mi cemo uloziti sve
svoje snage mi imamo prakse,
kaiu naSe iene. Svjesne su one
da je mnogo krvi proliveno u Citavoj nasoj zemlji za oslobodenje i svjetlu buducnost, treba u
JNOF izvrsiti sve zadatke, treba
opravdati povjerenje koje su one
dobile na II i III zasjedanju i
postale ravnopravni clanovi ljudske zajednice. Nasoj su novoj drZavi udareni Cvrsti temelji slobodne demokratske Federativne
Jugosl. treba izgradivati nasu zemlju onaka kako to narod zeli.
Na Kotarskoj konferenciji AFZ
GraCac kaiu Zene, naS narod je
prosao tri god. rata u cetvrtoj godini svladali smo najvece teskoce,
nasa zemlja stoji pred oslobodenjem, mi Zene dale smo sve od
sebe kao i ostali nas narod i postigli smo krupne i vojnicke i politicke uspjehe, kad smo bile
spremne kroz nar - osl - borbu
izdrlati i uCiniti sve, spremne Cemo biti, i kroz prakticni rad se
nauciti kroz nasu org-u AFZ u
JNOF resavati sve probleme koji
stoje pred nasim najvisim driavnim organima i NOO u izgradnji
nase nove drzave, naucila nas je
naSa zemlja kako se bori i radi
za slobodu, mi smo nastavile njezina djela, to kazu mnoge zene
Like. Jasno je njima da nasi saveznici sa Istoka, Zapada i Juga
tjeraju Hitlerovske zvjeri u njihov brlog, gdje ce se dotuci ranjena smrtna zvijer, a vide da se
u Liku strpala banda najveci koljaci. Joco Rukavina, Rude Ric,
Pelko Bogdanic, dosao je i Sertic
sa svojom bojnom koljaca, te
cetnicke poglavice sa Lukicom
Popovicem, Milanom Mrdjom i

drugim koji harace po Liki vee
duie vremena, ubijaju ko im dodje u ruke znaju da nece dugo,
do.Sli su i ani u svoj brlog, gdje
ce im suditi narod Like, dan slobode nije daleko, narodni sud za
sve krvopije nije daleko. Platice
za sva svoja krvava djela, posto
Lika nece zaboraviti nikada pored mnogi svoje najbolje prvoborce drugove i drugarice, koji
su pali Zrtvom, a veCinom od Cetnicke kance: Marko Oreskovic,
PekiSa Vuksan, Bico Kesic, VIade Cerin i naSi ranjenici na Krcani i mnogi drugi, drugarica
Smilja P, Ljubica G, Julika Skenzic, mlada djevojka u Metku koju su cetnici na kolac nabijali i
jos druge drugarice, za takav zlo·
cin sudice im junacki narod Like
bas u njihovom brlogu, uniStiti
ljudozdere, a poceti temeljito izgradjivati nasu federalnu demokratsku Hrvatsku u krilu Federativne Jugosl, to je zelja i sveta
duznost u J.N.O.F-i ogromni masa
Jugoslavije.
Nasa narodna osl. - Armija unistava hitlerovsku gamad, oslobadja grad za gradom, oslobadja se
Srbija zariSte ustanka, oslobadja
se potpuno Jugoslavija. Crvena
Armija dosla na Jugoslavensko
tlo, borci nar-osl-vojske su u zagrljaju Crvene Armije. Zvijeri kako hitlerovske tako i domace izdajice dotuci ce u svom vlastitom brlogu.

ZENE HRVATSKE GLASAT
CE ZA SRECU I NAPREDAK
SVOJE ZEMUE - ZA
POBJEDU SOCIJALIZMA
Referat drugarice Kate Pejnovic
o znocenju 8. marta.
U referatu o znacenju 8. marta,
odrlanom na sveCanoj akademiji
u Zagrebu, drugarica Kata Pejnovic rekla je izmedu ostalog:
»U opcem preobraiaju nase zemlje mijenja se lik i zivot nase
zene, koja je u kapitalistickoj Jugoslaviji bila obespravljena politicki, ekonomski i drustveno. Danas, u novoj Jugoslaviji, ravnopravna i slobodna Zena ulazi sve
viSe u politicki zivot. Ucestvuje u
cuvanju i razvijanju tekovina Narodne revolucije i svojim uCeSCem na svim sektorima druStvenog zivota pridonosi ucvrscenju
narodne vlasti.
Na posljednjim izborima NO-e u
nasoj Republici na primjer, glasale su zene stopostotno u kolarima Brinje, Donji Lapac, Senj,
Titova Korenica i Udbina. U 8
kotara glasale su 99 posto a u 10
kotara preko 98 posto. U ostalim
kotarima prosjecna cifra zenaglasaca iznosi oko 94 posto.
Na izborima za narodne odbore
1945. godine izabrane su u Hrvatskoj u mjesne organe narodne
vlasti 1154 zene, 1947. godine
2630 zena, a 1949. godine 4588 zena. U kotarskim i gradskim narodnim odborima danas ima 5681
zena, iako ni taj broj nije realan
odraz politicke aktivnosti nasih
Zena.

Od 1.045.000 zena glasaca u nasoj
Republici, uclanjeno je u Narodni front 903.000. Koliko je masovno uCeSCe :lena u izvr.Savanju
zadataka Narodnog fronta najrjecitije iskazuju ovi podaci:
Na lokalne akcije Narodnog fronta 1949. godine zene su dobrovoljno izasle na rad 3.101.102 puta i
dale 27.000.000 dobrovoljnih radnih sati. U posebnim brigadama
Narodnog fronta na objektima
saveznog i republickog znacaja
radilo je 109.889 zena, koje su
dale 12 milijuna dobrovoljnih
radnih sati. Na izgradnji zadruZnih domova 1948. i 1949. godine
216.822 zene dale su 1.848.076 dobrovoljnih radnih sati. Na posumljivanju od ukupnog broja frontovaca radilo je 70 posto zena, a
na zemaljskim poljoprivrednim
dobrima radilo je 58.765 zena. Iz
toga se razabire ogroman polet
naSih Zena u izgradnji socijalizma, njihova rijesenost i volja da
u tu izgradnju uloZ.e maksimum
svojih snaga.
Ukljucivanjem u sve grane privrede, naSe Zene postaju aktivni
borci za izvrsenje zadataka Titovog PetogodiSnjeg plana. Iz g":
dine u godinu povisuje se brOJ
zena u privredi. Na primjer 1947.
godine bilo je zena u privredi 45
posto viSe negoli 1945. godine, a
1949. godine povisio se broj zena u privredi prema 1947. godini
za 47 posto. U redovima prvoboraca za izgradnju socijalizma istiCu se imena Zena viSestrukih
udarnica kojih je od Oslobodenja do danas u nasoj Republici
13.828, a od njih 16 vee radi za
drugu Titovu Petoljetku. Medu
njima mnoge su odlikovane Or-

denom i Medaljom rada, a nekoliko hiljada je pohvaljeno. U svim
granama naSe proizvodnje lenarna je omoguCen struCni razvitak i sticanje kvalifikacija na raznim struCnim kursevima i Skolama. Od 4.393 udarnice, koliko
ih je proglaseno samo 1949. godine, 504 su kvalificirane radnice, a 2.346 polukvalificirane.
I broj zena boraca za socijalistiC..
ki preobraZaj sela poveCava se iz
dana u dan. Dok je potkraj 1948.
godine bilo u seljacke radne zadruge uclanjeno 18.000 zena, krajem 1949. godine taj se broj povisio na 75.172, sto od ukupnog
broja zadrugara iznosi 54,6 posto.
I taj broj stalno raste. To jasno
dokazuje da su Zene sela pravilno
shvatile historijske odluke II plenuma CK KP Jugoslavije, da sve
viSe uvidaju prednost socijalistiC..
ke privrede koja im ostvaruje bolje uvjete;;zivota. Prije i pored
svog tesk;g rada, seljanka je uvijek bila ekonomski ovisna o
drugima~. a .. danas ona vidi ogromnu prOmjenu u svom polo:Zaju,
jer za svoj rad dobiva zasluZenu
nagradu jedriako kao muskarac.
Od nekada ; .~~spravne zene sve
viSe izrasta riO.vi lik zene sela, koja danas kao· zaista slobodan i
ravnopravan Covjek svojim radom svijesno pridonosi podizanju zivotnog standarda nasih radnih !judi. Danasnja zena sela bori se protiv kulturne zaostalosti,
pri cemu joj pored narodne vlasti veliku pomoC pruZa organizacija AFZ-a odriavanjem domacinskih poljoprivrednih i krojackih
tecajeva za njegovateljice, higijensko-zdravstvenih teeajeva, s&lt;&gt;121

�minara, predavanja, Sirenjem literature itd.
Sastavni dio izgradnje socijalizma je izgradnja novog Covjeka.
Zato naSa narodna vlast i Antifasisticki front zena kao dio Narodnog fronta obracaju veliku
paznju kulturno-prosvjetnom i
politickom radu medu zenama,
da bi uklonili zaostalost - per
sljedicu teske i mracne proslosti.
Od 1945. godine do 1948. godine,
u naSoj Republici opismenjeno
je 95.437 zena, nekoliko hiljada
opismenjeno je 1949. godine, ali
jos uvijek ostaje blizu 20.000 zena koje treba opismeniti. Od
1946. godine dosad, raznim oblicima kulturno-prosvjetnog rada,
kao citalackim grupama, opceobrazovnim teCajevima, seminarima
itd. obuhvaceno je nekoliko stotina hiljada zena. u ideolosko·
politicke tecajeve Narodnog fronta ukljuceno je 121.313 zena. Uz
ucitelje, kojih u nasoj Republici
75 posto sacinjavaju zene, i uz
profesore, kojih je 50 posto zena, organizacija AFZ-a dala je 786
zena dobrovoljnih poducavatelja
u suzbijanju nepismenosti. NaSe
Zene su na SveuCiliStu i visokim
skolama postigle znacajne radne
uspjehe. Za uspjesan i pozrtvo·
van rad dvije su od njih odlikovane Ordenom rada II recta, 17
ih je nagradeno nagradom Komiteta za nauCne ustanove, sveucilista i visoke skole. u staroj
Jugoslaviji 1938. godine bilo je
samo 10 zena asistenata i lektora
na Zagrebackom sveuciliStu, a
danas ih ima 130, medu kojima
dva izvanredna profesora i 4 do·
centa. Godine 1939. bilo je upisano na fakultetima 1.386 zena, a

122

na nekim fakultet:ma ih nije ni
bilo. 1948. godine bilo je upisano
na svim fakultetima 487 4 Zena.«
Zatim je drugarica Kata PejnoviC
govorila o brizi i staranju koje
Partija i nasa Vlada poklanja
majci i djetetu.
»Nov izraz brige narodne vlasti o
obitelji, majci i djetetu ogleda se
u nedavno donesenoj Uredbi o
n:aterijalnoj pomoci djeci radnika, namjeStenika i sluZbenika.
Tom uredbom drZava osigurava
novorodenom djetetu potrebnu
opremu i ishranu i djetetu i majci u stalnom novCanom dodatku
za djecu i jednokratnoj novcanoj
pomoCi obiteljima s viSe djece.
Sve te uredbe i zakoni ukazuju
punu brigu za zaStitu radne majke. Tako naprednih zakona i uredaba nema ni jedna zeihlja na
svijetu, a u nekim pitanjima ni
SSSR.
Provodenjem tih uredaba i zakona uvelike se olaksava zivot
racine Zene i majke, i omoguCuje
joj se da se ukljuci u privrednu
izgradnju zemlje.
Drugarica Pejnovic govorila je i
o klevetnickoj hajci koju provodi
rukovodstvo SSSR-a sa svojim
satelitima protiv nase zemlje, a
koju su zene Hrvatske, kao i cijele Jugoslavije, kao sav nas narod, najodlucnije obile i u borbi protiv njih ukazale jos ved
elan i jos jace se zbile oko Partije i driavnog rukovodstva.
Na kraju je drugarica Pejnovic
istakla:
l&gt;Zene Hrvatske. zajedno sa svim
narodima J ugoslavije, ulozit ce
sve svoje snage da istinu o nama upozna Citava medunarodna
javnost. J er, nasa borba za rav-

nopravne odnose medu narodima i medu drZavama nije samo
nasa borba. Ona prelazi granice
naSe zemlje i ima medunarodno
znaCenje. U osmomartovskom takmiCenju koje je istovremeno i
:predizborno takmiCenje, na.Se su
zene pojaCale svoju aktivnost, one
se takmice na svim poljima rada
da bi sa sto boljim rezultatima
izi.Sle na izbore za Narodnu skupstinu FNR Jugoslavije, da kao
ravnopravni Clanovi naSe socijal~stiCke zajednice izvrSe svoju vehku gradansku duznost. DajuCi
svoj glas najboljima medu nama, mi Zene glasat Cerna za sreCu
i napredak, za nerazruSivo bratstvo i jedinstvo na.Sih naroda, za
nezavisnost naSe zemlje, za pobjedu socijalizma.
Slaved 8. mart, izraZavamo svoju
Cvrstu vjeru u izvr.Senje naSe Petoljetke u izgradnju socijalizma
u naSoj zemlji. Ponosna na velike
rezultate, ali i svjesne svih teskoca koje nas cekaju na tom
putu, naSa Ce organizacija, AF2:,
razviti i produbiti joS viSe inicijativu :lena na svim zadacima u
izgradnji socijalizma. Razvit Cemo jos vecu ljubav i polet koji
naSe Zene unose u svaki posao.
Pojacat cemo sirom zemlje socijalisticko takmicenje, dati novu
radnu snagu nasoj privredi. Uci·
nit cemo sve da nasu zenu kulturno i politicki jos viSe uzdignemo. Razbuktat cemo kod zena
joS veCi elan na socijalistiCkom
preobrazaju sela. Ucinit cemo sve
za odgoj nase djece u socijalist:C.
kom duhu.«

SAlAM

SKENDER KATICA VII A

123

�I

KATI PEJNOVIC- UcENICI OSNOVNE sKOLE
NARODNI HEROJ »KATA PEJNOVIC&lt;~ U GOSPICU

1-&lt;ATA

'PEJN0\1/C

]}lAv JE 1-IEROJ

L\C l.Z l. .
J)f LA-JE MAJkA
• l

'?€li-101JI c

'PUS\\\J

J~

IZ.G/1\IUSE.
.

i-IOSti...A.

.,.
. 2&gt;0R10C&gt;H

..TtHA ·ZENO

0 tR!-li)'J ( I~At!li ,;.\MMAH I~

.5ES

'PONOsit...'A,

&gt;IERCJ

.lES 'POSTI'l\..R.

·IJJ£w :;.vclu

si·KCV€.

:C EH l:\ i 'l.JRJ..fi.

PO't.(f\I')IU\ ';)\

\I€Dt&lt;i N\J

l

2.11:

NR!-\'A

5R~cu·

St.Ol?;Ol)C;

.ia

51 J\IOVA3TC ZA l)Of\10V!A.IU

'I&gt;OkLDNil.A,

'

"

Z lVOT Jf DONO ViAll
])ALit~

PRED NOJON
SI.(_()L (}f'1.
i\ljEZ! NA BISTA STOJJ,
SA])A

11) Hil\JI NE.
U ~Rt\l

kRll.A

-

~\JOl-t.

U DliM,Io.,

JADRAJV!{A

1-!1 R.i AN 1'1

51 Bllt., I

.-

O,S.

~l11l'E SAl'.

'"

Ht!RClONi

v

j

Sll&lt;lC

vmc

H€R(!}J

5LO~JD()),

TII-lA iENO
&lt;.1

JJ' CRNO~ H!IMM\I•
ff\)tttA

05 It f\IAROl)htl 1-H::ROJ
VI?.I(LIM·l

I

\}f-C

• I

• #

C.~.

,. NM.IlONl- HI:: FoOl. KATA
I

G05P\I::.
124

PF-~ NOUlC

/{ATA PEJA!o Vtc

//

I

GOSPIC
125

�If

~·RArsrvo

IME MDJE SkOL .f

,SJ10lt·

I11 EHDJE

U $R.ATSTVtJ

!DR

"'
I ' DDLUCNOsrr

flLR~I!-tFl

.ioS.
HEROJSIY!t

SLR-VNt
TO Jf

POV.JtST""I.
jfONO !1::JESTO

U ~RAT~tVU 'RBST'e

U

S!..OGA

'

1
.I

HH.JV.E C. I'\.

.J~

UVfJE~\ S!A. ..
:.. '

-J: ·,

~

'BR'):trsrvo je;

TO.~£ ENER.GI':JI)

!2R,FI5Lfi

$VOJE

I

.£&gt;RE:.C.R

8RAT.STVLJ

~UNCG

IZ eVoLucroNRJUJ..

U VR€£l!

jE

CVJeTR,

:-.S!..Ol)(J'DA . 'R,ClB€1-lA.

U Sf&gt;IS.k(}

TO JNE AIO.ol/1

.

U IOR'RTS.WLJ' 'LjUBRV

tJ ~RRr~rvu

'

'

:euoe

~otJ&lt;=,

1\RFH'STVO

TO :li? DlO

.

'i\A l&gt;l

vO~E

f&gt; HNc)60

POJR/'1 BORI3ENO.Sr-l

5E

rz

.60/.. R

U SR.cu

~i.fa9. &lt;1-li~l'f .•

e'iu\rsrvo ·· l€

.SMt¥:!

Z...JU:e,iiVI.

~l-t:)GO.$hH~iE

.SViHA;

· HN.V\tC'A ~l=tcic
O.s.

I

GOSPlc

r1

NH~ODN\ H~!&lt;.OJ

104tlq

Ntc

1&gt;clNO~·fc cr

�kATA
HLF!ONV 'ZEI,JEZO

i

lf£ J l.JOVIC
tH1:Jc-STO fiRIVi{i SJf..!OVI ft./A
SLO SOJ) 1 'Jt
il&lt;O.D IJO ':\ z.£N LJ I 'PO:J) A-1&lt;. i U!
~1\\.JJE IJO SRCE:. N/\:Jk&amp;

OSTJWlll\ j E.

l 11'!1/MOR.

GROJ3 SIWOVA

IJ l&lt;L G&amp;ili.J~ POU-&gt;e't&gt;T/

"
I &lt;&gt;V::&gt;c:Z - ll.fiR.F!i.l FILl
OKD

.

12-Mvi:ctJR

(;GJ-!i-

1

/..!l:l'c 1'02.1-IAI.O

5TO ZA TONO\J liJ U.
IH. illADE

r,JtJHJ t c.:c

osve n

1-.ll:!l: OS.) E t HO

I

.

J:iiYSKoJJFJc'NR, TuzvJJfJ

PRI~VATILA----~-~

~HORA,STRAM~,GLAlt
1.1.. SV IH~o 1\1 TR e 1-l u .
z.IJIH AhD ~ fl-il J
~ Ro-z. .H1.AZ-l\ LL T~ N Lt

PRIC!t·

RO £) Fhl f\ G.R tl:D A

Slk!Ril.O.J~IC-1; VO]IO

IZJ)AW KE SVOJE

z Ll-HJ:t R :1 c ~10

f1t;;r/)LIJ06.
~

IU ISl&lt;IZ E

PR06t.O.S"rl

ilRSPIJ
IJJ}Tfl.OHEr

HIS/..1

RffzSuwrft;)V

PL.i'IHEJJ,

PL!IHGJJ

PR.hVDE'

PJ..Rfft:~

v;;~s ctJos TJ

v 1:t./1( It,
G Flf./ IJf/.Jlfl/1 MllJf$1"

kRVARIU

z.A Zl\/OT

:r&amp;
1-l R-Hli J!l-IJ :ltt J5 U k:

r .lV Att !JJ HI ~0 RA!::

!S1'110,
U.~RCGi

~l

l.LZ:AST AVU... CR.VclJ U.
li
'j&gt;OLOL'!Ul ~c

01VO REhlA RAI-lA
U.SRGLL i.E hiE
O'KOSF.t.lc OEi
STt0l-~ !.LL ,

2~1'-te.lT¥! IV

R&lt;YilOLJLl~A .SVO:m
JN. &amp;ROJliJ I Cl\
,llt~N

roCA1l41C~t

-

I

-U 1-JFI~IJ~ :&gt;V

~/Hie-

e

I

c&gt;J';JGPD~&lt;

:Z.i&gt;R.fl'rii11Jli~li k~VI

SLO i!&gt;OOflRA.
-6NftG-fl VOI.Jii I

COVJ/;CtJ06T

' UR~tar&lt;obr cct.Jct/111
To
PRfD

{28

l(ll\.lt.H J.lc I{O::J A

o.l,

.fh·PTC&gt;N J E ~A

·

c,

LI'!Z.i VII -R.A~R£ D
J.ll1~0I&gt;l.Ji HfROJ ~ATA ~l&gt;'J!V0\1

IJ/)1)1\

I

it 1

{)()S.PtG

$oL

LL'PLB LA :1£
_. ,
U.. 01lJ E6 u..if&gt;ARTJZ.Af.ll ~A

Ttt&amp;U JE
.
lt 'P] ESNU.. })ARTIZ:A~SI::ll

"::!iiJIAiorv;J.

N£=/ZN:Jfi-Rf./11

I::RlK
ALVnEUO P_\(;GA
2/tl&lt;L6TVIL J)f\L~
.svo~u

f .SUIJC.&lt;.t

fLO flO.:)) !J06 J}AIJ /l

f.IR!JBR{)f:&gt;7'

::Jti S Po H GYl If

11t&gt;'Jor-f iko~.:ot'-1

Sk-R ILA.
LL f-.\ AsH I J A\..1 u 2:1 t K!l Clt
lJ..TO'PILI\ ..1~ HRZ'N~U.
..l'f--\1\ Z tJ 1I'{ GU\ S0 !\-!
T!(I\21LI\ 'J£ OSV13TU
L'Ju.t~V -S\IU. JVO:J.U
129

�,
SJECANJA NA KATU ...

ZENA U CRNOJ MARAMI
Godine rada pred rat, masovne forme i neposredna metoda poli tiCkog rada i borbe na rnalim stvarima i uskirn okvirima, osim pojedinaCnog i Si~
reg utjecaja naSe Partije na te mase, imale su
dalekosezan utjecaj na nase partijske kadrove.
Oni su se u tom razdoblju osposobili, da se u
Ustanku i daljnjoj borbi brie i bolje snadu u
masovnim politiCkim i oru:Zanim bitkama. Taj
rad po selima stvarao je njibove istinske borce
i rukovodioce.

KROVOVl

PEZEU MILAN VII C

Nekoliko godina uoci rata jedan lijecnik iz GaspiCa, naS simpatizer, vraCao se noCu iz Smiljana
od jednog bolesnika. Sa cudenjem i pomalo senzacionalisticki mi je pricao, kako je u kuci bolesnice sreo jeclnu zenu srednjih godina, koja je
ne samo pomagala bolesnici, vee ujedno i punoj
kuCi naroda govorila 0 politici, 0 teskom zivotu
seljaka, o tom poretku, o situaciji u svijetu, o
opasnosti rata i faSizmu, o tome da se radni ljudi trebaju sami boriti za svoju obranu i obranu
zemlje itd. Pri tom ga je najvise cudilo sto je
govorila jednostavno, jasno i s poznavanjem stvari, i viSe od toga kako su nju - seljanku, paZljivo sluSali svi prisutni i s uvaZavanjem. Te veceri su mu rekli seljaci da ta zena Kata zna pruziti pomoc bolesnom, cia savjetuje u poslu i raznim prigodama i da osim toga u blizoj i daljoj
okolici Cesto govori o dogadajima u zemlji, svijetu itd. Lijecniku, koji mi je to pricao, nije iS!o
u glavu to novo i neobiCno interesantno Sto je
dozivio, da je seljacka zena politicki agitator, komunistkinja, Cvrsto afirmirana u selu, i kod Srba,
i kod Hrvata. Sve mi je pricao sa cudenjem i
veseljem, jer je dozivio, da je ipak »taj marksizam« Ziva snaga, da ga ima i izvan intelektualnih diskusija. Pitao me je, da li sam Cuo za tu
Zenu. Naravno, znao sam na koga se namjerio,
da je to bila drugarica Kala Pejnovic. Koliko jednostavan toliko i interesantan bio je put i razvitak drugarice Kate kao radne zene, majke vise
djece, do uvjerenog i voljenog revolucionara-komuniste. Tada mi je jednog dana (ranije) rekla
u Gospicu jedna gimnazijalka - skojevka Rada

..
Joko Kneievlc, Krvava ko!rulja, 1942.

130

�'ratalov!c, da kod njih dolazi jedna seljanka iz
Smiljana koja prodaje mlijeko, sir i drugo, i da
toj zeni daje razne knjige, beletristiku, socijalnu
progresivnu literaturu, ali i neke &gt;&gt;teZe« stvari.
Sve je to ta zena nosila u nekoj kosari. Kako joj
je kuca bila uz glavnu cestu na pocetku Smiljana, kuda se prolazilo za Buzim, Rastoku, Pazariste, itd. to je ubrzo njena kuca postala »punk!«
za vezu, poruke, sastanke itd. Vee prvi kontakti
s njom uvjerili su me u snagu njene volje, uvje·
renja, borbenost i neustraSivost. Ona je i kao seljanka-domaCica imponirala selu, jer je znala dobro gospodariti, raditi, a uza sve to nalazila jc
dovoljno vremena i entuzijazma za masovan politicki rad.
Kad bi se u njenoj kucici odrlavao politicki sastanak znao je cesto njen drug, pokojni JovaniSa,
&gt;&gt;StraZarCiti{( pred kuCom, kuckati na prozor da
pita »jesmo li gotovi«, jer ne maZe viSe izdr.lati
mraz. Bio je ponosan na nju, na njen ugled u
tom kraju, pa je u Sali znao govoriti kako ne
maze spavati, jer mu Kata ponekad cita i do
zore i da potrosi sav petrolej.
Utjecaj i rad ovakvih revolucionara, zatim desetaka omladinaca komunista, kao i starijih ljudi,
osjeCao se i javno manifestirao na opCinskim izborima 1940. U smiljanskoj opCini iziSli smo s
radnicko-seljackom listom, za koju se, ne samo
po imenu, nego i po nosiocima, znalo da je komunisticka. Nasa snaga bila je tolika, da je natjerala na medusobnu suradnju popa cetnika i
papa ustasu. Morali su otkriti svoje karte i postaviti zajednickog kandidata. Izgubili smo za nekoliko glasova, a znali smo da smo jaCi, jer nam
je dosta dobrih mladih ljudi i drugova bilo otsutno u vojsci·rezervi, kojom se onda prikrivala mer
bilizacija.
Mogao bib navesti niz drugih drugova i drugarica
koji su revolucionarnom akcijom osposobljavali
radnicke seljacke mase, objasnjavali im njihov
klasni interes i idejno ih osposobljavali da u datom momentu postanu ziv i vrlo utjecajni odred
Revolucije.
Prema tome, inzistirali smo na klasnom pristupu.
Medutim, taj klasni prilaz nije bio ograniCava·
juCi, sektaski, vee homogenizirajuci za sve racine

132

i napredne !jude, za naciju. To je znaCilo otimati
se za seljastvo i gradanstvo. To je znacilo skinuti
s leda komunista tesku politicku hipoteku da su
oni, tj. komunisti, anacionaln~, i to baS onda
kada je nacionalno pitanje (prvenstveno hrvat·
sko) bilo predmet pogadanja velikosrpske i hrvat·
ske burloazije oko podjele vlasti.
Za jugoslavenske je komuniste to bilo -sudbonosno
rjesenje, prilaz, slav i politika, koja je u Hrvatskoj i Hrvate i Srbe stavila u jedinstven front
bratstva i borbe za slobodu, demokraciju i revoluciju.
To je narocito bilo sudbonosno za Liku, koja bi
bez te svijesti postala bas ono sto su neprijatelji
htjeli - popriSte rata do istrebljenja izmedu dva
bratska naroda. Borba lickih komunista do Ustan·
ka za to bratstvo i jedinstvenu revolucionarnu po.
liticku borbu bogata se u ratu isplatila, Lika je
od potencijalnog poprista medusobnog klanja Srba i Hrvata, gdje bi svaki rat protiv okupatora,
ustaSa i Cetnika bio onemoguCen, postala i raz·
vijala se u jedno od prvih zariSta narodnooslobodilacke borbe i revolucije u Hrvatskoj.
Jakov Blaf.evic

Izvor: Jakov BlaZcviC »Traf.io sam crvenu nit«, Za·
greb, 1976, str. 43,44.

DRUGARICA KATA
Glas o njoj isao je ispred nje: drugovi su pricali
o Kati, seljanci iz gospickoga kotara, koja ide
iz sela u selo, od Zene do Zene i potiCe, govori,
organizira za svetu borbu koja je poCinjala. Pri·
je nego Sto sam je upoznala sluSala sam od dru·
gova, prvih liCkih partizana, o njoj i njenoj porodici, o njenom revolucionarnom radu. U Anketi Glavnog odbora AFZ Hrvatske, provedenoj
odmah poslije rata, nalazim podatak: Kala je u
Krbavici Citala Zenama Maksima Gorkoga (Citata ga je i u drugim selima). Bila je sredina septembra 1941. kad je, po podne, dosla u to selo.
Tra:Zila je da se sastanak sa Zenama odr:li tog
dana. PredveCer, one su se skupile u Skoli: uCionica je bila puna. Rekla sam joj da bih zeljela
da ana prva govori - a ona je htjela Cuti mene.
I pak je pocela prva. Govorila je konkretno. Svaka rijec jasna, adekvatna slika; rijeci zaokruzene
kao obluci u potoku. Sjecam se, govorila je i o
sovjetskim Zenama, o Zivotu i patnjama naSih
:lena u staroj Jugoslaviji. JoS i danas mi je u
uhu reCenica: »Oni su nama krv pili kroz naSe
grube seljacke kosulje«. Svoje izlaganje propracala je gestikuliranjem; kad je zeljela nesto istaknuti, pokrenula bi desnu ruku i stezala pesnicu. Bijase tada u Krbavici dva-tri dana, a onda
nekamo ode. Nije rekla ni kuda, ni kamo: ni pri·
je odlaska ni po povratku. Bila je tada clan
Okruznog komiteta KPH za Liku i znala je sto
je partijska konspiracija. Nitka od nas nije ju
ispitivao kamo odlazi, niti Sto na tim sastancima
radi. Nekad je odlazila s drugovima Milam PoCuCom, Jakovom BlaZeviCem, Tomom NikSiCem,
tada clanovima Okruznog komiteta, nekad sama.
Njena kcerka Milica, tada sedamnaestogodiSnjakinja, boravila je u selima korenickog kotara,
najviSe u Debelom Brdu i, kako kazu podaci,
slijedila put svoje majke - citala zenama na sasiancima. Desetogodi&amp;nja Ljuba bila je sklonjena
u cvrstih i pouzdanih suboraca, a ostali dio porodice uniStile su joj ustaSe na najkrvoloCniji i
najuzasniji naccn. Ocekivao bi covjek da ce je sretati pogruzenu, slomljenu njenom osobnom tragedijom. Ne! Nije pokazivala sto misli i osjeea. Na

sastancirna sa Zenarna govorila bi o zvjerstvima
ustaSa nad nevinim ljudirna, Zenama i djecom, ne
iznoseCi straviCan primjer svoje vlastite porodice.
Duga je bila ta sutnja: trajala je viSe od godinu
dana. Tck na I zemaljskoj konferenciji AFz Jugoslavije, pred delegatkinjama AFZ iz gotovo cijele
nase zemlje, ona je osjetila potrebu da to saopci
Zenama i poCela je svoje izlaganje rijeCima: »lma~
Ia sam tri sina, tri zlatne jabuke ...« Na toj konferenciji bila je izabrana za predsjednicu. To ju
je ispunjavalo ponosom, ali je nije zanijelo, jednako kao ni sucljelovanje u predsjednistvu I zasjedanja AVNOJ-a. Ostala je ona isla nasa Kata koja
je, reklo bi se, poslovno a ipak s odusevljenjem
rjesavala zadatak za zadatkom.
ISle smo od sela do sela i osnivale odbore zena.
Kad smo 1941. organizirale podosta seoskih odbora AFz-a u svim lickim kotarima, doslo je do osnivanja Inicijativnog okruZnog odbora AFZ za Li·
ku, sredinom mjeseca decembra. Tada smo se
okupile, mi drugarice iz svih lickih kotara, opet
u Krbavici, da se dogovorimo za daljnje nase aktivnosti. Kao clan Okruznog komiteta, Kala je
vodila taj sastanak i jednodusno tada usvojismo
misljenje Komiteta da ona predsjeda tome ocl·
boru.
Fizicke napore nije podnosila tesko. Po kiSi i
snijegu, popodne i uveCer, nekad i prije podne,
ona je iSla iz mjesta u mjesto. ISla je po nalogu
Partije, a Cesto se odazivala na pozive da dade
nekamo. S najvecim odusevljenjem je, s ostalim
clanovima redakcije ,zena u borbi«, prikupljala
gradu i ocjenjivala vrijednost pojedinih clanaka
i, kasnije, dopisa sto su pristizali od seljanki.
Izuzetno je cijenila taj rad u vezi s izdavanjem
lista. U torbi je i ranije uvijek nosila »materijal«,
skromnu marksistiCku literaturu, svoga Gorkoga,
koji joj je bio pomagac i oslonac. Sada je tome
dodala jos i ,zenu u borbi«.
Poznato je da smo prvi broj tog !isla pripremali
za 8. mart 1942. Talijanska ofenziva sprijecila nas
je da na vrijeme ostvarimo svoj plan. Pisaci
stroj, papir, rukopise - sve smo zakopali u jednoj supi u Krbavici. Zajedno s ranjenicima povukli smo se u selo Trnavac. No, bijasrno nestrp-ljivi: za nekoliko dana sam se vratila, otkopasmo

133

�sve Sto smo sakrili i odnesosmo u Trnavac.
Nikoga nije bilo da nam pomogne u tehnickoj izradi lista. Kata i ja, iako nijedna to nikad nije
ranije radila, preuzesmo posao i za noC i, Cini
mi se, dva dana list je bio gotov. Sto dvadeset
primjeraka! Nismo imali papira za viSe. :2:ene su
nam donosile hranu, sve su znale Sto radimo.
Naslovnu stranicu izradio je drug Bosko Snajder, radnik iz Zagreba. Stampali smo list sapirografom, pa kako je posao odmicao kemikalije hivase sve manje. Kad dodosmo do stotog primjerka, prva stranica gotovo da nije bila citljiva. !mali smo jos nesto papira i zeljeli smo stampati
viSe primjeraka. Kemijskom tintom presla sam
preko crteza. Nastavile smo izvlacenje i primjerci su izlazili jasni i vidljivi, ali ne tako lijepo kao
onih prvih sto ...
U Muzeju revolucije u Zagrebu nalazi se primjerak upravo tog naseg amaterskog rada, a onih
prvih stotinu (uspjelih) »utopilo• se u lickim selima, u zena koje su list docekivale, radovale mu
se, Citale iz njega na sastanku. Drugarica Kata
je veoma cijenila taj rad. Veselila se dobrim clancima, ;i svoJim i tudim. Bio je to naCin da di?
svoje bogate lienosti podari zenama, narodu. NJikad nismo mijenjali njen nacin pisanja, nikad
popravljali. Svaki njen napis direktan je u iznosenju misli, i slikovit, te se nije imalo ni sto
dodavati ni sto oduzimati. Rado je pisala za list,
a u godi·nama poslije oslobodenja cesto. m~ j~
govorila: »Sjecas li sa, Jelo, kako smo m1 p1sah
one nase clanke ...•
Ona je svjesno obogaCivala svoju Jicnost citanjem.
Procitala je dosta jos prije rata. Cit~la je, kak~
mi je to prieala, najcesce uz petroleJku. Kad. b1
posvrsavala sve svoje dnevne poslo_ve ~ao majka
i domaCica koristila je veCeri za CltanJe, za pr&lt;r
sirivanje s~og vidokruga. Jednom mi rece da joj
je najdra'Za knjiga »Zdravlje naroda u Sovjetskom
Savezn«. Vozila je iz svog Smiljana u Gospic mlijeko i izvrstan sir, a nazad u Smiljan, u istim kantama, iii skrivene u sijenu, letke, knjige, partijsku
stampu.
Sve je to skupa iskovalo Katu kakvu je danas
pamtimo: odanu Partiji i gotovu na svaku zrtvu
kad se radilo o poslovima borbe i revolucije.

134

Gotovo da se nije ni spominjalo njeno prezime.
Govorilo se, jednostavno: Kata. Borci su ju najCeSCe zvali Mama Kata. Sa svakim je znala razgovarati, uvijek spremna na vedru rijeC, bodrenje
drugih. Zaboravljajuci sebe, unosila se sva u razgovor i svatko je, razgovarajuCi s njom, osjeCao
da se ona istinski unosi u ono Sto joj se govori,
da shvaca, razumije, a takav je sugovornik uvijek
drag.
Zagreb, 1976.
lela Bicani6

TRI SJEcANJA IZ ZAVIcAJA
Kata . Kaja Milkovic: 0 KATI
Kata-Kaja Milkovic iz Varosa- zaselak Smiljana,
rado je ispriCala svoja sjeCanja na drugaricu Katu
Pejnovic. Katu je poznavala od djetinjstva, ali se
nisu druzile. Kaja je djevojka mlada od Kate 20
godina. Pripadala je krugu seoskc omladine koja
u to vrijeme nije bila angaZovana.

Sta si ti Kaja znala o Kati?
Znala sam da je posebna zena i komunista. Cesto
sam je sretala. Gdje bila, ona je trazila kontakt
s ljudima, omladinom i drugim narodom. Zivo bi
pricala i ubjedivala prisutne.
Dolaskom ustasa na vlast culo se govorkanje kako
ce komuniste i Srbe klati, a Kata je prva bila na
spisku. Mnogi se !judi sklanjaju pred ustasama,
a stariji bi govorili: Ovo Sto se sprema, neCe nam
se izdobriti. Presto nisam mogla pojmiti da hi
!jude iz Cista mira mogao neko ubiti, a kamoli
zakiati.
Uvece 2. VIII 1941. godine cula se zvrka kamiona i strasna pucnjava po Bogdanocu i Zablatu.
Sutradan i slijedecih veceri i dana doSii su na red
Seliste, Ljutaca, Smiljansko polje pa Rosici, zaseoci Smiljana naseljeni Srbima. Bila sam izbezumJjena, zaplasena i nesretna sto me je jos vise

udaljilo od ustasa. Pokolj je trajao oko 6 dana.
Ustase su otiSle u Gospic, a u selu su ostali domaci predvodeni Ivanom Abramovicem - US·
ta.Skim emigrantom. Organizirali su Citavu hajku
za Katom, govoreCi da ce nas sve pobiti jer cuvamo komunistkinju i Srbe. Racunali su da je
moralo po selu biti sakriveno oko stotinu dusa.

Da li ti je bilo poznato gdje se skriva Kata i
ostali?
Znala sam. Kata je bila sakrivena u napustenu
kucu Marke Bl.Zevica gdje su joj SKOJ-evci i
komunisti sagradili skloniSte. Vjerujem da je
skoro citav nas zaselak znao za Katu i za srpski
Zivalj. Nitka nije odao njihova skloniSte. U nasem
zaselku zivio je ustaski koljac Gluvi Markisa koji
je pocinio strasne zlocine. On je natjerivao omladince da traze Katu i narod. Omladinci bi se
slomili pretra:!ujuci ona mjesta gdje su znali da
niko nije sakriven. Ti isti mladici bi po noci
pazili na MarkiSu, i Katu i narod hranili. Zgodno
bi to oni izveli. PjevajuCi bi otisli u prelo u drugo selo, a zatim se jedan dio brzo vratio i hranio
Katu i narod, iii b: s Katom drlali sastanke, iii
kao kuriri iSli u Divoselo.

Sta ti je od svega toga najviSe ostalo u sje6anju?
Katina hladnokrvnost. U tom zlu stradala joj je
familija, a nju nije uhvatila panika nego je sve
to izdrlala i jos organizirala i drlala sastanke.
Isto tako u sjecanju mi je ostao Ivan Duic-JandriSa koji je uporno pod strasnim terorom usta.Sa iSao na sastanke, sakrivao Katu i ostali narod izlafuci svoj Zivot smrtnoj opasnosti. IIi
Pajo Milkovic u koga se otvoreno sumnjalo da
je komunista. Njega je MarkiSa s bajunetom na
pusci gurao i tjerao da tr.Zi Katu. On je znao
gdje se ona nalazi, prkoseci smrti nije je htio
odati. Divila sam se narodu u mom zaselku koji
se nije pokolebao pretnjama i odao skloniSta. Cak
mislim, da je za Katu znao i Markisin otac i brat.

Kako danas gleda$ mz te dogadaje?
·Ponosim se drlanjem omladine i mojih susjeda u
Smiljanu koji tad nisu puno znali sta ce nam donijeti socijalizam, ali su znali sta je postenje, komsija i prijatelj. Sta je narod. Izlozili su svoje zivote i na djelu jaeali bratstvo i jedinstvo hrvatskog
i srpskog naroda i udarili temelje novoj zajednici
nasih naroda.
Znali su cijeniti dobro, a mrziti zlo, izolovati sacicu koljaca, koji su se bacali blatom na hrvatski narod i njegove slobodarske tradicije.
Gospi6, 1976.
Razgovor zapisao: Nikola Stani6

Milica- Mika Stanic: 0 KATIIZ SMIUANA
Danas 35 godina od Ustanka jos uvijek je uzbudljivo sjecati se heroja, koji su 1941. godine taj veliki cin zapoceli i uspjesno izveli revoluciju na cijim
temeljima gradimo nasu sadasnjicu.
Sjedim u hladu stoljetne lipe i sa staricom koja
ove jubilame godine navrsava 78 godina zivota razgovaram. Jedna je od stotine hiljada zena koje su
pokretale tocak nase istorije. Ima dobra pamcenje. zivahna je.
Kad sam joj spomenuo da eemo razgovarati o Kati, starica rukom potisnu srebrne vlasi pod emu
maramu i prstima lijeve ruke obuhvati bradu, povlaceci ruke navise da bi ih easak na usnama zadrlala. Nabra celo i sjaj joj u ocima bljesnu. Na
eelu se pokazase bore karakteristicne za trenutaC.
nu odsutnost. Mislima je umivala proslost.
Pogleda me.
VeliS da cemo razgovarati o Kati iz Smiljana?
Da ... Zelia bih cuti koju rijec o Kati Pejnovic.
Dobra ... Razgovaracemo sto god 'oces ... Sarno
ti pitaj. Ja cu ti reci ono sto ja budem znala.
Tako nas dvoje pocesmo razgovor o Kati iz Smiljana, kako je moja sagovornica nazva. To ime, dugo
je zvucilo u mojoj dusi. To ime izgovoreno je ljudski, od srca. Sa njim je sve receno. Te rijeci su najavljivaJe otvoren i vrijedan p.Znje razgovor. To
ce biti stivo iz kojeg cu zbilja imati sto nauciti.

135

�Kad si prvi put srela Katu?
- Srela sam je u jesen
sam poznavala. Bilo je
Da.: · da .. : pocetkom
stanca. To Je bllo prije
Jest- bo~ami, jos dok

1941. godine. Prije je nije..
to pocetkom septembra.
septembra - prisjeca se
dolaska Smiljancana.
se nas odred (misli na ce..
tvrt1 bataljon odreda ))Velebit&lt;&lt;) nalazio na Dragaskom B:ctu (zaselak Divosela). U opasno doba dode sa M1hcom Siminom da osnuju odbor zena. Odmah .m'. upade u oci. Bila je razlika izmedu nje i
ostahh zena na prvi pogled. Kad je slusas i bolje
r~zg~e~as, o~et ti se ucini da je kao i ostale zene
n!.ez;.nih go~n~a. Govorila je osjeceno, ali se u tim
riJeCima OSJecao prizvuk njeznosti i tuge.
Naslonjene na Jovancicev plot cekale smo da se
Zene skupe. Divanile smo o obiCnim stvarima i
upoznava!e jedna drugu. U razgovoru ona zavuce
ruku .u k~klJ~, Izvadi kutiju i pocne motati cigaretu. VjeSllJ~ Je savijala cigaretu nego i jedan muskarac. ~a Je S Cudenjem gJedam i taka nam Se OCi
sretose ' pogled, zadr.lase Sve mi se cinilo da mi
je htje~a reci, sta je tako. cudno gledam, a ja joj
u ~1shma odgovori: BucLi Bog s nami, ovo je
prvi put u mom zivotu da victim kako zena pusi.

Kako je izgledalo Divoselo u to vrijeme?
-;- Povrazij~: .. Sinko moj ... bilo je to vrazije vri·
Jeme. Vrat1h smo se iz pokolja (u Divoselu od
2-20. VIII 1941. pokJano 990 stanovnika) nasli
smo po!&lt;_lanu celjad, opljackane kuce, odvedena
stoka I Zivma. UZ.asna vruCina. SmrdeZ na sve stra-

ne. J?a te bo.g saCuva ... Ne znaS Cega bi se prije
':'v~tiO. Da ~'. saranjivati pokojnike ciji lesevi na
!~n tru_n~, 1h spremati ono ljetine sto je ostalo,
III pustiii sve k vragu i otici na kraj svijeta.
U selu odred se svaki dan tuce s ustasama i brani
naro~ i z.ito: Neka gospoda i Talijani vrsljaju oko
sela '.. uhzuJu se bijednicima koji jedva spasiSe
gole Zivote. Bacaju letke kako su oni preuzeli
v~ast. Da ne~e biti vise ustasa. Da treba ici u Gosp!c P.0 P;ovizac!ju i na prepoznavanje stoke i
stvan koJe s~ II opljackane. Oni garantuju sigur·
nos!, a dace l karabinjere da nas prate i cuvaju.

136

Hvale nas kako smo dobri, a drugi su losi i da
im trcbamo vratiti milo za drago. Gospoda iz Go·
spica stidljivo sapcu da Hrvatima ne treba vjero·
vati. Treba osnivati svoju vojsku - cetnike.
Pojedinci srljaju u grad. Poneki dovede svoju kravicu i danese koju kilicu provizacije.
U selu je nasa vlast koja nam objasnjava da se u
Gospic ne ide bez propusnice i upustava kako sc
!reba vladati. Da nas Talijani i preobucene ustase izmudruju, da bi doznali sve o odredu i nama,
pa ce nas lakse unis ti ti.
Eto, taka je bilo kod nas kad je Kata dosla.

Kako izabraste odbor zena?
- Sakupismo se u Dedinu kucu i Kata nam poce
tumaciti zasto smo dosle i situaciju u kojoj se
nalazimo. Objasnjavala nam je tako lijepo i jasno
da smo je sve razumjele. Ona nesretna Mara Sta·
kina joj upade u rijec. Bog je sapeo ...
Lako je tebi dr.lati prodike, te nije kriv ovaj, te
nije kriv onaj. Kriv je sveti Pctar sto nas dr.li na
ovom svijetu. A kako je meni, koja sam svoju dje.
cu ostavila u jami.
Muci nesretnice, bog te ne ubio, sto zeni upadas
u rijec i ne das joj divaniti. Svi mi znamo kako
ti je, zavikasmo.
Kata nas pogleda.
Pustite je zene, neka isprica svoje jade i muku.
Mi cemo njoj ispricati nase, pa cemo nakon toga
razgovarati o ratu i izboru odbora. A ti drugarice priCaj. NiSta se nemoj ustruCavati, vee nam sve
iskreno i ad srca reci.
Mara nastavi.

S moja dva sina bila sam uhvacena od ustasa. (Pisnu nesretnica ko luda spominjuci svog Nikolu jedva je umirismo.) Odvedu nas na Olanak i zatvore u Lukinu supu. Tu smo bili dva dana gladni i
zedni. Zatim nas odvedose iznad kuca pred Jarciju
jamu. u dubini su se vidjele nabacane cabrkJjave
stozine. Oduzese mi djecu i zive ih baciSe na stoZine. Mene htjedose udariti nozem, ali ja skocim u
jamu. Osjetim ubod u leda. Ustavim se na nekoj
panti u stjenama provalije.

Ispod mene djeca i narod jaucu. (Zajauka nesret·
nica.) Padam nckuda. Osjetim da me neko drma
i vuce. Probudim se. Svuda mrak. Neko mi sapce
da bjezimo. Cujem glas Jele Jankove i Marije Vujkanove. Ne znam kako su me izvukle. Cijelu bo·
govetnu noc sam nekud teturala. Kad je svanulo
victim da sam na Grabovackoj strani. Spustim se
u Bjelanova ne bi 1i se kako kuci privukla. Ne
znam sta je s Micom i Stakom. Cini mi se da cu·
jem pjesmu. Poslusam bolje. Stvarno cuju se kola
i pjesma oko Crljenih greda. Polako se povratim
natrag jer sam znala da niko naS sada ne pjeva.
Usput ucupam kuCicu Nikolcevih krunpira. Popnem se u Trnjak i gledam ko na dlanu svoju kucu.
Vidim kokosi kako ceprkaju po guvnu. Cujem
konje i ovce pod sjenarom i dikulju kako muce
u podrumu.
Prsi hoce da se raspadnu. Dusa me pece i glava
'oce da pukne. Rane gore. U stomaku samo
krulji.
Kola i pjesma se svrati u moje dvoriste. Nasta
lupa po kuci. Vatra se lozi. Okrece se razanj.
Srpovi zanju psenicu na Poprijekoj i Milinoj nji·
vi. Pjesma, pocikivanje i izrugivanje na naS raCun samo se razliZe njivama. Ja oCajna grizem
usne i loCem slane suze. Lipsavam i stenjem ko
bijesna kucka. Spopade me vrucina, povracanje
i proliv. Sotona me odvuce u provaliju.
Kad sam se probudila hvatao se suton. Odvucem
se kuci. Nisam zatekla ustase. Ni krave. Ni konje.
Ni ovce. Ni Zivinu. Na njivi je ostala samo strnjika. Ko vukodlak sam lunjala. Tvrdo sam odlucila
da sama sebi sudim. Ridala sam hitajuci kuci po
srp. Zajedno sa zorom dodem kuci i mjesto srpa
nadoh Micu i Staku.
Nato ce Kata.
Sve ti ja vjerujem, drugarice. Govoris cistu istinu.
Upri ovdje u sobi prstom iii ako hoces u selu,
koga nisu ustase ujele za srce. Velis, lako je me·
ni. Lako je crnom davolu, brada joj se malo zatre..
se i suze joj zablistase u · ocima. Nema moga Mi·
le. Nema moga Nikole. Nema moga JovaniSe. Ne
znam da li su zaklani iii spaljeni u ognju. Ne
smijem im traziti grobove, a niti doci u selo vid·
jeti moju kucu, vidjeti svoje zuJjeve i muku cije·

log zivota. :l:ene moje, ko je tome svemu zlu kriv?
Upita Jelu?
- Talijani.
- Ko te lijecio i sakrivao.
- Doktor u Gospicu.
- ReCicu vam ... da su mene i druge u Smiljanu
spasili Hrvati. Vidite, cika Mika i ostali cak iz
Zagreba su dosli da se zajedno s nama bore.
- Ko je onda kriv za sve ave naSe muke i nevolje?
Mi ko iz puske odgovorismo:
- Talijani.
- Ko se zajedno s nama bori u odredu.
- Hrvati.
·
- Moze li nas odred i mi sami pobijediti ustase
i Talijane?
- Ne mozemo.
- Eta vidite. Ako se svi udruiimo, moZemo srusiti fasizam i kazniti ustase za njihova zlodjela.
U toj borbi rodice se nova dr.lava radnika i se.
ljaka u kojoj cemo svi bolje zivjeti. Zatim nam
potanko objasni ciljeve nase borbe.
Njezine rijeCi nam vratise vjeru u same sebe. Na.
stade kod nas preokret.
Ona nesretna Mara opel joj upade u rijec.
- Juce mi gospa Marijana dade male frtaljic ka·
ve i cukra. Bi li kako bilo da skuvam malo kave.
-

Kako ne bi. Sarno nam je svari, svima Ce dobro

doci.
- Eno je sad vragu i njegovom caci, rece Sara
PeCina.
- Da je bacis s Visocice ostala bi ziva, rece Ani·
ca Pilipova.
Pijuci kavu Kata nam je pricala o svojim sinovima - zlatnim jabukama. 0 svom JovaniSi koji je
donio price iz Amerike o strajkovima. 0 komunistima i borbi za bolji zivot.
Ras tale smo se u mrkJu no c.
Jeste li izabrale odbor :lena?

- Poslije takvog razgovora !ako je bilo izabrati
odbor i pozvati zene da rade. S lakocom smo
tako radile cijeli rat.
137

�Je li Kala jos koji p«l bila na vasem saslankt&lt;?
- Kako nije ... pobogu brate. Poslije tog sastanka ubrzo dodose i Smiljancani. Odrcd se preselio u Declinu kuCu. Kata se nastanila u Malam
Kraju. Skoro svaki dan smo se vidjele. Nije bilo
ni jednog sastanka, a da mu ona nije prisustvovala. Svaki smo se dan vic1ale i do mile volje narazgovarale. Razgovarale smo o ratu i naSoj borbi,
a bogami i o domaCim poslovima. PodsjeCale smo
se kako se uvlaCe daSCice i veze riza. PriCale smo
o svojoj djeci i muzevima. Rat je bio tu. 0 njemu
nije trebalo puna razgovarati. Trebalo je puna
raditi za vojsku i ratne potrebe.

Bi li se sjetila kako je lekao saslanak?
- Kako se ne bi sjetila. Obicno bi Kata nas upoznala o situaciji u svijetu i kod nas. Kakvo je
stanje na frontovima i o naSim zadacima. Mi bi
postavile koje pitanje, a Kata nam ga objasnila.
Zatim bi svaka iznosila s Cim je bila zaduZena i
kako je zaduzenje izvrsila. Kritikovale smo jedna
drugu, ako smo smatrale da je bolje trebalo izvrsiti zaduienje. Na kraju bi do bile nova zaduienja.

Kakva su bila zaduzenja?
- Jedna je bila zadu:Zena za organizaciJU pletenja i sivanja. Druga za higijenu i pranje i parenje
odjece kad vojska dode na odmor. Treca za organizaciju posjeta ranjenicima u bolnici. Bolnica se
nalazila kod JajiCa. Cetvrta za obradu zemlje i
posjetu vojsci na polozaj. Peta za sakrivanje zita.
S:esta za odbranu sela i organizaciju zbjegova. Bilo je i drugih zaduzenja, bilo pojedinacno iii smo
grupno zadu:livane. Nijesmo pojcdinaCno radile,
nego surailivale s odborom, omladinom itd.

Jesle li bile naomzane?
-

Bile smo u posljednje vrijeme. Kad su se po-

javili trupovi, iSle smo kombinovano s omladinom
i odbornicima u patrole i zasjede.

138

Sjecanja na narodnog heroja Katu Pejnovic evocirala je Milica Mika Stanic rodena 19. VIII !898.
godine u Divoselu. Kad je upoznala Katu imala
je 43 godine i hila starija od Kate nepunu godinu
dana.
Najmiliji joj sagoriSe u ponorima Jadovnog.
Cim bi joj koje dijete doraslo do puske, poslala
ga je u partizane. Izdrzala je 75 ustaskih napada
i 5 velikih talijanskih ofenziva na Divoselo.
Bajtu je pravila 9 pula.
U predahu borbe obradivala je zemlju i sadila
duvan. da bi mogla hraniti sebe i vojsku i Castiti
ranjenike. Hranila je ponekad zarobljene domobrane i Talijane.
Sarna i cista obraza docekala je zavdetak rata,
saCuvavSi dodijeljeno »ralo i volove&lt;c da moZe u
slobodi poceti novi zivot i docekati svoju djecu
kad se vrate iz JA.

Cos pic, 1976.
Razgovor zapisao: Nikola Slanic

Desanka- Desa Canak- Vlaisavljevic:

HTJELE SMO SLIJEDITI NJEZIN PRIMJER
Desanka-Desa Canak-Vlaisavljevie rodena je 1927.
godine u Metku ispod Ljeskovceve glavice. Danas
je domaCica. Stanuje u Gospicu. Drzi na krilu
simpaticnu unucicu i rijec po rijec slaie u pricu
koja pred mojim ocima ocrtava lik istinske revolucionarke.
- Bilo mi je IS godina te jeseni. Neprimjetno
sam prerasla djetinjstvo i pocela se osjecati kao
djevojka. Odlazila sam na zborove, sijela i pre1a
gdje se sastajala omladina.
Ustanak je vee bio dignut. Formiran je i Odred
»Velebit«,
Talijanski garnizon u Dvorini. Talijani vrsljaju po
selu, nastojeci probiti izolaciju i pribliiiti se narodu.
U predvecerje oktobra mjeseca pozove me Perica
Kleut. Porucio je da ce na sastanak doci vaZ!la

dn1garica. IduCi k PeriCinoj kuCi oCekivala sam lijepo obuCenu i dotjeranu Zenu. U najmanju ruku
neku ucitelj:cu. Kad smo se skupile u kucu, ude
jedna mrSava seljanka. Bila je ogrnuta velikim
crnim Salam koji je bio iSaran crvenim cvjetovima iznad franclZa, a takva joj je bila i marama.
U ruci je nosila seljacku torbicu.
Perica nam je predstavi dodajuCi: - Drugarica
Kata je komunista.
Svi se sa Cudcnjem u nju zagledasmo. Blijedo lice
povezano crnom rnaramom kao da je izoStrilo izraz Iica i pojaCavalo crte.
Cim je sjela pocela nam je pricati o Ustanku i njegovim ciljevima. Zatim je puna govorila o bratstvu i jedinstvu Srba i Hrvata, kao i o svim radnim ljudima u svijetu. Potanko nam je objasnjavala zvjerstva ustaSa i uzroke koji su do toga doveli. Da to sve zlo savladamo, moramo se organizirati i moralno i materijalno pomagati naSu vojsku i vlast. Motriti neprijatelja i o njegovim pokretima obavjestavati vojsku i odbornike. Sastanak je vrlo brzo proSao, a na nas je ostavio takav
utisak da smo onog casa bile spremne da podemo s Katom na Dvorinu, jurnemo na Talijane i
golim ih ru.kama zadavimo.

zadataka koje smo primile na sastanku bile provjeravane.
Nas omladinke na tom sastanku su zadu.Zili da se
javimo u kulturnu ekipu koju je vodio neki Safet.
Svaku vece smo vjezbali u kuci Ilije Tarbuka.
Cim uvjeZbamo program, a mi s priredbama po
selima. Iako je bilo teSko i pogibeljno, puno se
pjevalo i s narodom radilo.

Da li ti je koja priredba oslala u posebnom sjecanju?
- Svakako. Uvijek cu se sjecati priredbe koju
smo priredile u Mogoricu u cast Oktobarske revo!ucije. Bilo je to 1941. godine. Tamo je bio stab
odreda »Velebit«. Mogoric je bio jedna vrsta partizanske prestolnice, a Divoselo front. U ta sela
smo s posebnim odusevljenjem odlazili. Trebalo
je preCi prugu koju su Talijani cuvali patrolirajuCi svaki Cas. Po grupama se prebacimo do pruge.
Kad smo je prelazili, opaze nas Talijani i ospu iz
mitraljeza i puSaka. Meci zviZde na sve strane i
svaki cas ocekujes da te svale u bujad. Jedva izvukosmo zive glave. Kad smo dosle u Mogoric i u
skoli nastupili, mislim da nikad s takvim odusevljenjem nije pjevao nas hor i recitovali nasi recitatori.

Koliko vas je bilo na tom sastanku?
Je li jos kojem saslankt&lt; prisuslvovala Kala?
- Nije nas bilo puno. Bilo nas je desetak. Od
muskaraca je bio Perica Kleut i mislim da je bio
Stevo Maodus. Nije nas se smjelo puno okupljati
jer je u neposrednoj blizini bio talijanski garnizon i svakog Casa su mogli banuti i pohvatati nas.
Radi toga smo sastanke drZali po zaseljcima u manjim grupama. Na sastanke su iSle samo one omladinke i zene koje su bile povjerljive. Nairne, vee
se u to vrijeme osjeCala polarizacija snaga u Metku. $aptalo se, ovaj je za Pericu, a ovaj za Gavru.
Ogromna veCina omladine i naroda bilo je za Pericu u kome su gledali vojnika koji je dorastao
da nas brani od ustasa i tuce Talijane. Gavre je
u naSim oCima bio kriminalac, kartaroS i probisvijet oko koga se skuplja olos i seoske avanice.
Poslije toga i drugih sastanaka sve smo mi omladinke primljene u SKOJ. Cini mi se da smo preko

- Odrzali smo jos nekoliko sastanaka prije nego
su cetnici izvrsili puc u bataljonu (3 bat. odreda
»Velebit«) i ubili Pekisu Vuksana i Vladu Cerina.
Tad je Kata hila iznenadena i zarobljena u Pocitelju. Cetnici je na lukav nacin uhvate i svezu, te
posalju u Citluk da je tamo ubiju. Kata se junacki drzala. Sve vrijeme dok su je vodili svezanu
u Citluk govorila je da su izdajnici i da ce im
narod suditi.
Poslije svega toga zanimljiv je bio sastanak kod
Stranjina, gdje je Kala poslije tih dogadaja javno
govorila Citavom narodu.
Govorila je silno, jasno i otvoreno o cetnickoj izdaji i treCem frontu na kame se moramo sad boriti. Predstavila je eetnike kao eksponente domace
burioazije koja je izdala zemlju i sluii okupato-

139

�ru ili nam iz inostranstva poruCuje da Cekamo, a
ustase, Talijani i sad cetnici neka nas istrebljuju.
Objasnjavala je ciljeve nase borbe i ulogu masovnih organizacija.
Poslije toga sastanka na molbu nas omladinki Skojevki posebno je s nama odriala sastanak gdje
das je detaljno upoznala s izdajom cetnika i njihovom ulogom u zici s Talijanima. Objasnila nam
je ciljeve njihove omladinske Zenske organizacije
»Kola srpskih sestara« koje je nazvala kola izdajnika i talijanskih ulizica.
Preuzele srno zadatak da za JuriSnu Cetu Perice
Kleuta sasijemo kape s petokrakim zvjezdama, da
im nabavimo bijcle ogrtace za zimu, a da za odred
i druge jedinice izvezemo zastave.
VracajuCi se kuCi slusala sam razgovor o Kati koji
su vodili stariji ljudi-domaCini. Prava zena. Svaka joj rijeC ima mjesta. Sve je istina Sto je govo..
rila, ali nikako nam ne ide pod kapu sto uporno
traZi ravnopravnost za Zene. E&gt;e moZe Zena zamijeniti cojeka.

Tko je na tebe najvise uticao da se opredijeliS za
NOP?

- Utjecao je Perica Kleut i osta!i u mom zaseljku, ali najviSe mi je ulila vjere u pobjedu i pravednost partizanske borbe Kata. Ona je imala neku nevidljivu snagu koja nas je uza nju vezala.
Da li je to hila njezina jednostavnost iii price koje
su o njoj krozile u narodu?! Pricalo se kako se junacki driala pred cetnicima. Kako nije klonula
kad joj je familija pobijena, nego je nastavila da
se bori.
Njezine rijeci su mi lijegale na srce. Govorila je
isto kao i moja pokojna majka.
Sve smo zeljele da budemo kao i ana.
Gospic, 1976.
Razgovor zapisao: Nikola Stmzic

Nikola Stanic, upravitelj Osnovne skole Narodni he-

roj

140

~&gt;Kata

PejnoviC«, u GospiCu.

VELIKA JE BILA, ZA SVAKOG Bl NASLA
TOPLU, UUDSKU RIJEC ...
Za mene je Kata Pejnovic zaista hila vanredan
covek. Srela sam je u teskim danima cetvrte ofenzive i celog Zivota Cu nositi u sebi njen lik, jer mi
je ostala u tako dubokom i Iepom secanju.
Zbog toga sam je toliko postovala, cenila i volela,
da sam Cesto, u raznim prilikama, o njoj govorila
u toku rata, pa i danas, na sastancima po Skolama i selima.
Govoreci o nasem narodnooslobodilackom ratu,
naSoj revoluciji, likovima koji su se u njoj kovali,
prikazivala sam i zivotni put licke seljanke, Kate
Pejnovic, koju je podigla i izgradila partija. Takvu
sam - zajedno sa drugim revolucionanima predstavljala i stranom svetu, sa ·kojim sam se
sretala.
Nedavno sam, govoreCi predstavnicama Zena Afrike i Azije - uCesnicama medunarodnog seminara
u okviro aktivnosti u Medunarodnoj godini zena
- govorila o Kati, kao liku zene, koji moze i njima biti vrlo blizak.
Jednom prilikom, mislim da je to bilo o 25-godi~niici Prve zemaljske konferencije u Petrovcu,
1967, rekla sam da je Kata za mene olicenje nase
borbe. U onim zimskim danima 1943, za vreme
IV neprijateljske ofenzive, kad smo hodale promrzle, umorne i gladne po popaljenim selima
njene voljene Like - a proS!a sam tada i Baniju
i Kordun, delomicno Bosnu sve do Livna, Duvna
i Prozora - ne seCam se taCna gde smo sve zajedno bile, ali jednog se vrlo dobra secam - naseg toplog i istinskog drugarstva! Razgovarale smo
mnogo i o svaCemu, a pre svega o borbi i iunaStvu nasih !judi, zlodelima okupatora i niihovih
pomagaCa, o novom Zivotu koji Cerna razvijati u
slobodi. Soavale smo zajedno i delile sve sto smo
imale. Velik deo pula provela sam s njom a .iedan
1 sa Jelom Bicanic. Na tom mom dugom, ali lepom putu, srela sam i drogaricu Anku Beros, a u
Livnu i Duvnu i mnoge droge - Canu, Vandu,
Mitro, Blazenku, Mariju_
u meni su se saeuvale taka zive uspomene na te
nase razgovore, mogu cak reci uspomene na nase
drugovanje, a pogotovo zivo je seeanje na njena

Prva strana

bro~ure

vatrena istupanja ne samo 'PO selima kuda smo
prolazili, .nego i pred borcima ,koj~ smo n~ naS_em
putu sretali. Kata je prosto osvapla SVOJOm J_ednostavnoscu svojom ljudskom toplmom. Tol!ko
je mladalaclcog, poletnog i donekle sanjalackog
u toj nasoj Kati, da smo je pored sveg postovanja svi prihvacali - mislim na nas '!'lade tada,
naravno - kao drugaricu u najdubljem smtslu
reCi. Nikad neCu zaboraviti susrete •s borcima i
civilnim stanovniStvom. Svuda, gdegod smo ~_na .:.
nasem putu nailazili na grope izbeglica s Banije i
Korduna - a beskrajne su bile njihove kolone,
polugolih, polubosih, gladnih, bolesnih i nepiocrrih,
na putovima zavejanim na nekim ~mestima).- snegom, koji su napustali rodna sela paljen;t ,od n;-.
prijatelja, a na svim obroncima su bile borb~,pue-

njava se Cula sa svih ·Strana a .nad glava~a avioni
- adeaod smo te !jude sretah skoro sv1 su Katu
po;na;ali iii bar Culi za nju, i obradovali se kad
su je sreli. A ona - vclika je bil~ - za -~~~koga
je nasJa topJU, JjudS~U fCC, ll'!'eJa je da teSI 1 hrabri istovremeno, ali 1 da poziva na borbu, nuZnu
i neodloZnu, hitnu i obaveznu za sve i svakoga.
Stvarala je poverenje u pobedu, u pravdu. Za
rilcne je zaista ostala jedinstvena, velika kao Zena
- ma]ka, velika kao covek.
Kad bi stizale do jedinica - neprestano smo bile
u pokretu, ana je izdr.lava~a neverovatn.e ~apo:e,
i po tome smo bile drugance - ne znaJUCl loZI~­
ku onog dana ili veCeri, svuda su nas propuStah,
cim bi ustanovili da je s nama Kata. Kao da i sad
cujem: »Ko ide? Stoj! Lozinka!« i na Kalina »Sta141

�r

H.·

J.

•!9C~/371
·I

GUISILO

SlOVUISKE.PROTlfASISTICNE lENSKE ZYEZE

I

l.A PRI110RSK0

!

li smo!« - odgovor brz i kratak »Kata je, pustaj
ih, sve je u redu!&lt;e
Ne jednom sam upravo o tome, medu ostalim doZivlJajima, govorila za vren1e rata pred naSim brigactarna i bataljonima, na sastancima naSih Zena
i gradana, jer za mene su to bili i ostali doZivljaji doZivotne vrednosti. Za mene je taj nesebitni,
topli i ljudski odnos, koji sam doi.ivljavala na
ce1on1 tom putu, primer socijalistiCkog hunlanizmal
I posle onih teskih dana, kada je svaki dan ginulo
na stotine naSih napaCenih ljudi, kod Kate bi se
zapaZala ona istinska radost, neopisivo oduSevljenje pri susretu sa svakim borcem, sa svakim Covekom, bio poznanik ili ne, jer je svaki susret
bio jedan spaSeni Zivot viSe.
Obnavljajuci secanje na te velike dane i plemenite !jude kao sto je bila Kata, koja nikada na tom
naSem zajedniCkom putu nije niSta za sebe traZila, niti primala kad bi joj kao rukovodiocu i ponudili, covek toliko vise ceni tu ljudsku osobinu.
Sve sto je imala, delila je s nama, mladima. Nikada nije isticala, cak ni pominjala godine, jos manje sto je prosla. Bila je skromna i jednostavna,
ali odlucna i u svakom pogledu - tu·abra.
Kao da je sad vidim pred sobom - u crno odevenu, vitku, rekla bib Cak mrSavu, sa crnom rnararnom, upornu, odluCnu, i izdrZljivu - oliCenje
naseg buntovnickog duha u pravom smislu te reti.
Gdegod stigne, poziva ljude, borce i civile na borbu do krajnjeg cilja - isterivanje neprijatelja,
okupatora i njcgovih pomagaea, oslobodenje i ujedinjenje cele zernlje - izgradnja pravednog druStva. Pa njeno tumaCenje bratstva i jedinstva! Za
nju nije postojala razlika izmedu Srba i Hrvata

Opaska: Po povratku u Sloveniju, Mara Rupena napisala je joS u proljeCe 1943. broSuru pod naslovom
:.&gt;Pri sestrah na Jugu~~ Cije je prvo izdanje izaSlo u
redakciji »NaSim Zenamcc IOOF Novo Mesto; original
se nalazi u Studijskoj knjiZnici Mirana Jarca u Novern Mestu, a primjerak istog izdanja i u Muzeju
NOB u Novom Mestu. BroSura je izdavana 6 puta,
Stampana u raznim tehnikama, izaSla je i u okupiranoj Ljubljani. Prevodena je na engleski i francuski
i u nekoliko navrata slata u inozemstvo. Na francuski je prevela Sidonija Jeras. U toj broSuri autorica

142

- »samo neprijatelj je vidi i SlJC razdor medu
nama! Ne verujte mu! Svi smo jedno, borimo se
za jednu zemlju, u kojoj cemo zivjeti slobodni i
ravnopravni!« To je toliko ubedljivo govorila, da
nije n1oglo osiati ni trunCicc sumnje.
Buduci da sam ja - zbog izuzetno neskih uslova
- stigla kao jedini delegat iz Slovenije (pa i zakasniia) za Bosanski Petrovac, na Prvu ze1naljsku
konterenciju antifaSistkinja Jugoslavije, svuda me
je predstavljala kao predstavnika najsevernijeg
dela nase zemlje, naroda, koji stenje pod cizmom
nemackih, talijanskih i madarskih fasista, ali se
ne da - hrabro se bori i odupire. Svuda sam morala pricati sto i kako radimo.
Sretala sam Katu i posle oslobodenja, u Zagrebu,
Beogradu i Ljubljani, u doba kad smo gradili poruSenu zernlju i nailazili na drukCije prob!en1e od
onih o kojirna smo razgovarale u zimskim danima
1943. Ne manje iskreni, ne manje drugarski bili
su naSi razgovori jer smo sve do kraja ostale do·
bre drugarice koje pokuSavaju shvaCati iivot kakav je, i !jude kakvi su. Bila je i ostala veliki
drug. Nastojala je, trudila se prilagoditi novin1
uslovima borbe i novim, odgovornim zadacima,
koji su joj - mozda poneki put - bili tezi od
onih u ratu, ali nije se predavala. Toliko je u nje
bilo borbenosti, Zivotne vatre, i odluCnosti da sc
Iwata u kostac s neprilikama i potcskocama svih
vrsta a istovremeno toliko ljudske topline i razumevanja. Ta se svojstva retko sreC.u objedinjena
u jednom coveku, kao sto je to bilo kod Kate
PejnoviC, koju sam imala Cast i sreCu sresti na
svom Zivotnom putu i koja mi je ostala do dana
danaSnjega u mnogo Cemu uzor.

Ljubljana, 23. VI 1976.
Mara Rupena- Osolnik

govori o Kati PejnoviC i njihovim zajcdniCkim putovima u vrijeme IV ofenzive. Kako je sa sobom ponela crteZc i slike kojc prikazuju Katu, prema tin1
predlo.Scima - za prvu broSuru - nacrtao je Katu
sadaSnji akadcmski slikar Ive Subic. Dio teksta iz
ovc bro.Sure odmah prcnosi :.&gt;Slovenkac(, glasilo slovcnske protifaSistiCne Zenskc zveze Primorske u broju od 1. juna 1943, pod naslovirna: »Kako se bore
naSc Zene i djevojke s onu stranu granice; Sve Zene
radc za drugove na fronti; U posjeti ked predsjednice Kate«.

I
I

v

E
N
'
h.

iz~ajati

I

P::-iccle.·s.,o
sv•5 zenski list. P• m)•,gih letih i•
dr)bila ])rim.erska Zena.. zopet svo j list piZl~!l "'~ :aatcrinem ,j czi
.10J.. Potr. l.d.im0 se, da pride nal::i list v sle:1ci:n,. :ll"'ven~ko vas
v rd~e vsaki neSteni slnvenski Zeni 'in. deklet:.1 1 ki trpi . .Pod
~ :t"r-?:iistiC'!"!im ~;rmoo iJl te.Zi po svobodi svejP.gi:l naroda) za. ena1 kopravr..o:::tjo ~enc, zu b~~ji'io bcdoCr~ostjo svoje rJ.ruZi!1A
in
SVOJ~!l

otrol{.

. ...

. '\Slovenka': hol:-e .biti zrcalo v katerem se bo ·odra.Zalo. zlV
'ljenj e ~n bl"'~be Zena na Primorskem brez ozlra :'J.a stan, s:taro·st in 'pcl':lic. J)elayl-:e, km.etice, vajenke, sluZkinje, m~SCarJto!
11 8loven.~::a 11 Zeli l'a·Stati v ·resnici glasilo va.Sih.. Zelja,
up~v
i..r.. priC.aJ:ovanj, pa tudi va~ih teZenj i.Yl naporo\" v teh "teZklh
.1· t:asih. cil; J"'e da ncS'tane 11 Slovrnka:· o~njif5.C.e vneb priml)ri'a~·
,
k'
.k &lt;1
J •
•
li.t · X
J.,...'
. !:iici~ . .Zcna in del~":let brez oziru. n:;;"l. lwkrrnokali s'~Dl'El po
ne--·ali k'.ll turn.e· re.zlikR- in razprtije. Vse· .,p_ako trpimo-,-~--·v.s~
~m;., zs.suZ.njene od iote:~a. O'-VraWikn. Vse hoC.,mo i_str: osvocO
U.::!.t111v slc-venokega narodD. i::-1 uni~·enje faOizma z veewi · · njego·vi:i!i nou1c C:nik·~ vre d.
u;~E:dn:!..Ctvo pr:..:::alru;jc, da Sd bod.o primorske ?enc in. de}cle
·te oklm··,iln 8vo_jc~a liste in da !Jodo pri njf.!lll ~odclovalP s.
tem, da aar:'l. JJodo pc~ilja.lo dcpise in ?Slenke o s~~jem. ~ivljAnju, o svojih ta
2i~vah i.l! u.spehih v bqrbi proti ozovmZen~mu tlacJ.telJU in okupa.torju na~e
~p·ete :love:-J -,-~~.~ ze;JJ. je Ze.to naj ne l_.o Slovcn1~·e, ki r~e bi biJ a bralka in Co
·jn la mo{{oC,.. tudi dopi.:::J.jca r..a.Cc,;B. lista.
"'
Ured.~iJ'="tvo 11 SIDV~N"i~E

~

~
-.

.

.

a

11

"KJJ~O S~.

Bo::·IC'O

!~.:4.~~

ZJ:!·:E

Il~ DFZ&lt;LB~}._ OliS}]:(lJil_§Jj~

[.'!EJE.

v letoSnji ?.ir..i ~c fUn C.elegn-tka Sl~o~ven8ke pro"tifaSisti0nc Zf:nsl&lt;c z:€'~i'!
/SP~Z/ tcv. E?.ro ~o. osv 0 bo~eno 1'\ZG!!llje v Lih:i i~ :So.sni. Tam j~ bilo V!:'lJ..!-:o
:~bor~van 10 . :,.one.· 1&gt;\ r.lcklt&gt;t vsoh neruclr:.v Jugoolavi j to.• 0 svojih~ ~vt~.sih ·na. csvo
11
o~.;enf!l!o·;zc:;r.lju j&lt;:~ nopiscla knjiZicc z naalovoln 11 Pri sf!strah fla. jugu ,· ~b­
ja;lje.:.;.c n-ekaj. (")(llornl:ov iz tz knj i Zice. I: tell Vrst .b\.r~O nl1::-l'! pr~m~~~~e t.t""lari3ice suo.znale s l:&lt;:'k~r~r) poZ:rtvove.ln"'StJO se boriJO .tz:rat~ce, u~~.i{ ..... je ~'
:E·,sM.f:e, !.:~sl:_.'"!!2Xlk€, Dalm::.ti.."*e zc. c~VOb~diteV . . v:: eh j~tno.slOVOll.Skl.h '~fl:O~OV •
Vse 2e::!.e ::l."!:lc.~&lt;' z::: trwari~e.£0 fl.:.i,..!.!tl~· 11 Dezoval() ;~a, ..-:&amp; sm?. s~ U..;,t:t:~-li
-: ·gor:;;ki vn.s:::.c::.. ka::.wnite ii\~&lt;.!. T.rvarH:i ud.b9!'!!iki so :r.as r~zde.1.~l~ pc. 1n:-;~h
· :.:~ _t:JrenoCiSCe in hra..."l1.0. Obstuli s:::o prcd hir-..o, i~ k:8.tcrc zc. j&lt;:: Culo r.PetJO
1
t:ar-ti·z~skih r:.c.roclniD. ·"JeGmi. 11 i~ar vst1:9i t~v::.riihco._, da n~ odJ mokra~ :u~ je
- wat-ila J;:ril '""tnJ. Zt::znc·.·.• ·~ ".,
·" e zc ~ yon d'r "O "' h-.;·:5.- zb,...,~e ·....
'
~one YS€
.1-~~..r~c2-0 se J
...... ~- .., • ~ -~'--'-.
-a.
ll: t 1 lc. :ple:sti. V~!akn j c Co tela d.ckonC:;.ti svoj pa!' nue-avic ,a:.i r~~El;V~c ·. z;a t'J
.-;v&lt;triSc narliz.~·.;•. u;,irzl.:· j:-, pa morarc.o _pohiteti, do. nc bo t,:.Nal"l.nflV ~vr~ov
·-::. ,bl&gt;'"\'',- j~ p..,j:;l...3Ii..~.li?. tov3.Y"ir-ica predsed..'1ica. Povedale 30.' da. raclc
C:2 taJ o
Fakslmile oSiovenke«, glasllo AF:l-a za Prlmorje

143

�DO MENE U AUTOBUSU SJEDI
DRUGARICA KATA
Otocac, 14. XI 1943.
Znali smo da ce se odrlati Drugo zasjedanje
AVNOJ-a ali kad ce to biti i gdje nije nam bilo
poznato, jer se to drlalo tajnom. A ipak smo svi
ocekivali da ce to biti uskoro. Danas je iz S!ovenije stiglo 16 de!egata i medu njima jedna druga·
rica. Sad Cerna sigurno brzo na put. Slovenci su
poveli sa sobom i jednu cetu vojnika kao pratnju.
Tesko su, kazu, putovali, probijali se kroz njemac·
ku ofenzivu, i poslije 11 dana putovanja stigli k
nama u Otocac.
Stizu delegati i iz hrvatskih krajeva, sve je sprem·
no za put. (...)
17. IX 1943.
Danas putujemo. Vee rano ujutro sve je uzrujano.
Zao nam Sto s nama ne mo:Ze putovati naS pred~
sjednik ZAVNOH-a, pjesnik partizan, Vladimir
Nazor. Boles! mu nije dala da dozivi tu srecu i
sa ostalim delegatima iz Hrvatske da prisustvuje
historijskom zasjedanju AVNOJ-a.
Ispred zgrade ZAVNOH-a vreva, zurba, stoje poredani autobusi, motori drndaju. Dovikivanje, jed·
ni druge pozuruju. Ceta iz proleterske brigade stoji postrojena pred zgradom, putovat ce s nama.
Kazu da putujemo za jedan sat, ali nikako da kre·
nemo. Dijele nam na put svakom po vreCicu smokava. (...)
Nailazimo na porusene kuce. Neke su od tih ru·
Sevina pokrivene za nuZdu daskama ili starim li·
mom, da bas ne lije kisa u njih. Pod taka improviziranim krovom u ruSevinama svoje biv.Se kuCe
stanuje po nekoliko porodica. Ima naime kuca,
koje su posve sruSene, pa se u ove polusruSene
sklanja po nekoliko porodica.
Do mene u autobusu sjedi drugarica Kata, pred·
sjednica AF2: Jugoslavije, seljakinja cetrdesetih
godina, koja je u borbi od prvog dana. Promatra·
juCi rusevine govori mi o bojevima i stradanju na·
roda u tom kraju.
144

- Lako je danas, kad smo otjerali i ustase i Tali·
jane, pa mada je sruseno i popaljeno, svoje je i
slobodan si.
- Kako si ti, drugarice Kato, dosla u borbu upitam je.
- Bolje da me ne pitas, ne volim spominjati svoju tugu. I, zasto govoriti o meni, zar sam ja jedina, koja sam to pretrpjela? Koliko je hiljada
zena pretrpjelo isto sto i ja, pa zasto onda govoriti samo o meni? Podi Kordunom, Banijom i Likom, pa Sto vidiS? RuSevine i ruSevine, svuda Zalost. Zar se ne pjeva: »Aoj Liko ravnija od Srema,
svuda kuce nigdje krova nema.« Kad me pitas,
kako sam dosla u borbu evo cu ti reCi:
Kad ono u pocetku ustaske zvijeri zapocese klati
narod, palili su i rusili sve kuce redom. Stotine
hiljada mu.Skaraca, Zena i djece izgubili su iivot,
; to kako! Sve sto je uZaS, sve sto je strahota,
sve su ustase ucinili. Nije bilo dosta da te ubiju,
nego je trebalo i muke podnijeti. Zamisli uZas ma·
tera pred Cijim su oCima klali jedno dijete za dru·
gim. Bolje da se toga ne sjecam, davno je bilo i
previSe je strasno. A sto da ti kazem o ponorima
bez dna, kuda su bacali !jude, neke ubili, a neke
onaka bacali neka se zivi medu mrtvima udave. Ja
bar nisam vidjela, kada su moju djecu klali. Bila
sam se sakrila u Sumu, muZa su mi odveli u zatvor i tamo ubili. Mislila sam: »Neka djece, same
njih nece valjda diratk Ali mare davoli za djecu.
Da sam onda znala, sto danas narod zna, svu bih
djecu sa sobom u sumu odvela.
Bila sam se sakrila blizu kuce, mislim tako cu
lakse pripaziti na njih. Dodose ustase, tesko se
je i spominjati toga ... ubiSe najstarijeg sina, bilo
mu je 19 godina. Junacki se branio, sve onako bez
oruzja, ali sve uzalud. Ubise i malaga od 15 godina i onoga najmanjega tek mu nastala jedanaesta ...
Zasuti Kala a ja je i ne pitam dalje.
- Ostale rni dvije djevojke, jedna je jos dijete
- nastavi Kala. Eto, odonda sam u borbi s dru·
govima. Hodam po selima i ucim zene borbi. Nije
ih mnogo trebalo uciti, to sto sam prepatila ja,
prepatilo je stotine hiljada. Danas smo organizi.
rane u svojoj Antifasistickoj fronti zena, pomaiemo vojsku, hranimo je, oblaCimo je, sluZimo i

�same u vojsci i jos obavljamo sav posao u polju.
Tko bi ti nabrojio sve, Sto danas naSe Zene rade,
njihove Zrtve i njihova junaStva ne bi ti opisala
ni nabrojila da ti bez prcstanka pripovijedam. Ne
znam da li se ikada u ikojem narodu, osim u Sovjetskom Savezu, Z.ena pokazala tolikim herojem
i u tolikorn broju, kao naSa Zena danas.
U tom razgovoru stigosmo u Korenicu. Prolazimo
ulicama, u kojima nema ni jedne cijele kuCe. Ni
na jednoj nema krova, vrata iii prozora. Str.Se samo dimnjaci izmedu porusenih zidova. Na po kojem zidu vide se pojedina slova, nas!ucujes da je
tu hila trgovina ili gostiona. Tamo se vide ruSevine gimnazije, a tamo ostaci moderne bolnice ili
crkve. Od nekih kuca ostali su samo temelji. Na
jednom mjestu vidjela sam samo tri betonske ste.
penice, koje su ostale od cijele kuce i naznacuju
gdje je nekad bio ulaz u kucu. ( ...)
Vozimo se dalje i uskoro nailazimo na drugi pusti
grad - Udbinu.
- Zna5 Ii ti - upita me Kata - koliko je krvi
proliveno za taj sruseni grad? Stoji on tu, na toj
uzvisini, san1 na Cistini i teSko ga je napadati. Svuda oko Udbine Cisto polje, nigdje brijega ili Sume.
Dva puta pokusali smo je osvojiti, izgubi!i smo
mnogo ljudi, ali uzalud. Na Cistern polju navali
na nas avijacija, prikovala nas na zemlju i tukla
nemilosrdno. !pak nam je konacno uspjelo blokirati grad, i Udbina stoji kao tudinski otok u partizanskom moru. Cio narod od najmanjeg do najstarijeg pomaZe u borbi. MuSkarci i snaZnije Zene
izlaze na polozaje. Neki su izdr.lali i 15 dana bez
smjene pri ternperaturi od minus dvadeset. Da su
bar bili dobra obuveni! Mogo si na snijegu naiCi
na krvave tragove njihovih bosih nogu.
Medutim dolazi do velikih uspjeha Narodnooslobodilacke vojske. U sjevernim krajevima, oslobadamo grad Slunj, Bihac i druge gradove. Ustase
se poplase i izmuceni blokadom, jedne maglovite
noCi pobjegnu iz grada. Partizani su pored magle
opazili njihov bijeg, dadu se za njima u potjeru,
jedan dio stignu i potuku.
Time se nije zavrSila borba za Udbinu. Mi smo,
istina, uSli u grad i naSli tamo veliki plijen, ali
19. I 1943. pocne velika neprijateljska ofenziva, u
kojoj su Nijemci zajedno s Talijanima i ustasa-

ma navaljivali na nas. Svrha je te ve!lke ofenzive
bila da potpuno uniste partizane. Zapoce bombardiranje Udbine, koje je trajalo punih IS dana. Ve·
lik dio grada je srusen. Neprijatelj nastupa prema
nama jakim snagama. Vidimo da grad ne moiemo
odrzati. Neprijatelju je do grada mnogo stalo, jer
je ljuta zima, a nigdje nikakvog sklonista. Napustamo grad u plamenu i povlaCimo se.
Sad protivniku stizu nova pojacanja. Opkole nas,
stisnu na uzak prostor. Postajemo svi borci. Bore
se Cak i djeca. Zene nas hrane, nose nam jelo na
polozaje bosih nogu, a ruke hitro pletu vunu da
obuju noge borcima. Svijesni smo da moZemo izginuti, spremni smo na smrt, ali prije nje i na
borbu, strasnu i krvavu. Skupo smo cijenili svoje
Zivote.
Zapoce ogorcena bitka, i nasa vojska potuce ha·
metice neprijatelja, kod Gornjcg Lapca.
Izlazimo iz srusene Udbine i nastavljamo put dalje. Slovenaca jos nema, autobus im se pokvario.
SkreCemo prema VisuCu i nailazimo na prve namete snijcga. Probijamo se kroz njih. Mraci se.
Vozimo se joS neko vrijeme i autobusi se zaustavljaju. Od sada cemo daljc putovati pjesice.

Izvodi iz Partizanskog dnevnika Nade Sremec, Za-

greb, Glavni odbor AFZ Hrvatske, 1945.

145

�ZAKUUCNA RIJEC KATE PEJNOVIc
NA PRVOM KONGRESU AFZ HRVATSKE
Drugarice! I kongres antifasistickih zena Hrvatske
pokazao je lijepe primjere rada na.Sih Zena na
svim poljirna rada. Mi znamo dobra kako su Zcne
Hrvatske, Srpkinje i Hrvatice vrsile pripreme za
I kongres svojim udarniCkim radom, politiCkim,
socijalnim itd. Nama je Zao da na ovom kongre·
su od herojskih boraca i Zena politiCkih rukovodi·
oca nismo mogli da Cujemo rijeC, one nisu moglc
doCi na red zbog kratkoCe vremena za diskusiju.
Ali svc ono Sto su naSc Zene dale kroz 4 godine
rata mi dobra znamo, znaju svi narodi Jugosla·
vije. To je pisala naSa Stampa a pisat Ce i dalje.
U pozadini i u borbi, na svakom mjestu Zene su
dale svoj puni udio u ovoj borbi.
Ovaj kongres :lena pokazao je ogromne rezultate
rada Zena i jasno manifestirao raspoloZenje Zcna
prema prijateljima i prema neprijateljima. One
su pokazale ljubav i zahvalnost KomunistiC:koj
Partiji (Zivjela), koja je povela naSe narode u ovu
teSku borbu sve do potpunog oslobodenja naSe
zemlje. Pokazale su ljubav i zahvalnost najboljem
sinu naSc domovine drugu Titu, koji je povezao
sve narode Jugoslavije u Cvrstu jedinstvenu na·
rodno oslobodilaCku frontu i sijao ljubav i brat·
stvo medu nama i koji nam je uvijek svojim pri·
znanjem ulijevao nove snage i davao poleta da izdrzimo do kraja u ovoj teskoj i krvavoj borbi.
I ovaj pula zene su pokazale svoju Jjubav prema
naSim velikim saveznicima a naroCito bratskom
Sovjetskom Savezu i Crvenoj armiji, koja je za·
jedno s naSim hrabrim borcima oslobadala naSu
domovinu i koja je ponijela glavni teret rata pro·
tiv fa.Sizma na svojim led:.ma. Svojim manifestacijama Istri izrazile su Zene Zelju i nadu da Ce za.
kljucci Atlantske povelje i deklaracije velike trojice biti zaista sprovedene, da Ce lstra biti naSa,
jer je to volja i Hrvata i Talijana Istre.
Na ovom naSem kongresu mi smo Zene jasno per
kazale da ne Zelimo povratka izbjeglici Kralju
Petru. Da Zelimo i traZimo da se izruCe svi krvnici naSeg naroda, rna gdje se ani nalazili, da im
narad sudi.

146

Da hocemo republiku kojoj ce na celu biti oni
ljudi, koji su u najteZim danima za naSu zemlju
astali uz svaj narod, barili se zajedno s njima, vodili ga kroz barbu i koji Ce ista taka znati stajati
u prvim redovima nove naSe domovine.
Ovaj kongres Zena iznio je rezultate sveopCeg rada
Zcna na frontu i u pozadini za vrijeme Cetiri go·
dine barbe. lako su ti rezultati ogromni, i koliko
god su Zene tim svojim rezultatima stekle priznanje naroda, baS zato potrebno je da sve ncdostatke koji su se do sada pokazali uklonimo i da
prcgncmo joS jaCc, joS CvrSCc, joS sloZnije na
obnovi i izgradnji naSe domovine.
Na zavrSetku kongresa potrebno je da podvuC.eino
sve naSe zadatke kaje je ovaj naS prvi kongres
pred nas Zene Hrvatske postavio.
U toku narodno·oslobodilacke borbe prvi i najveCi
zadatak bio je i ostaje danas uCvr.SCenje bratstva
i jedinstva. Tu naSu tekovinu moramo Cuvati svim
svojim silama, od onih koji je ugroZavaju, a to
Cerna postiCi bespo.Stednom borbom protiv Sovinizma i raspirivanja mrinje rna s Cije strane ona
dolazila, CiSCenjem naSe zemlje od astataka faSizrna, ad svih onih koji su se uvukli u naSe redove
da bi izbjegli pravednoj narodnoj kazni, i cia bi
rastoC.ili naSu vlast. Protiv pokuSaja svih onih,
koji nam osporavaju pravo na tekovine Atlantske.
povelje i deklaracije sa sastanka velike trojice.
Drugi naS zadatak jest izgradnja i obnova naSe
poruSene i napaCene damovine. Unutar obnove naSe zen1lje trebamo razviti Siroku inicijativu, pronalaziti nove naCine rada, udarniC.ki raditi, promijeniti naS odnos prema radu, koji danas donosi
plodove rada za nas san1o, za naSu zemlju. Na nas
Zene padaju kao najveCi zadaci odgoj mladih naraStaja, novog Titovog pokoljenja, zbrinjavanje
djece u pnrom redu ratne siraCadi, briga za invalide i ranjcnike, puna pomoC organiziranju zdravstvene slu.Zbe a kao i do sacla pomaganje narodne
mezimice - Jugoslavenske armije. Suzbijanje nepismenosti stoji danas na prvom planu naSeg rada, jer je to temelj svake daljnje politiCke i struCne izgradnje naSih Zena.
Ne samo da zene treba da se opredjeljuju za razne
struC.ne teCajeve i Skole, veC svojim organizira~
nim radom treba da to omoguCe Sto veCem broju

naSe omladine. Osnivanjem daC.kih domova, daC~
kih kuhinja, omoguCujemo i djeci najudaljenijih
krajeva, siroma.Snoj djcci, njihova pravo Skolovanje.
Konacno svojim aktivnim sudjelovanjem u prosvjetnim aktivima Zene Ce najbolje moCi pomoCi
naSe narodne vlasti u provodenju prosvjetne poli~
tike uopce.
Kao sto su dosadasnji nasi uspjesi, uspjesi svih
Zena, tako i naSi zadaci za buduCi rad zadaci su
svih Zena naSe domovine, a na varna je da ih
prenesete na sve na.Se drugarice, da se avi zadaci
zaista i ostvare.
DA ZIVI BRATSTVO I JEDINSTVO NASciH NARODA!
DA .ZIVE NASI NARODNO·OSLOBODILACKI
DEMaKRATSKA NARODNA VLAST!
DA 2:.IVI JUGOSLAVENSKA AR.VllJA -

ODBORI, PRAVA

CEDO NASIH NARODA!

DA 2IVI FEDERALNA HRVATSKA U DEMOKRATSKOJ FEDE·
RATIVNOJ JUGOSLAVIJII
DA t.IVI ANTIFASISTICKA FRONTA :lENA - MOCNA PODRSKA
JEDINSTVENE NARODNO-OSLOBODILACKE FRONT£!

DA :ZlVI NAS UUBWENI VODA, NARODNI HEROJ, .MARSAL
JUGOSLAVUE JOSIP BROZ TITO!

PISMO ELEONORE ROOSEWELTKATI PEJNOVIc 1944_ GODINE
»Draga gospot!o PejnoviC,
Bilo mi je neobiC~w milo, Sto sam dobila
pismo od vas. Posmatrala sam s velikim
divljenjem izvanrednu borbu koju vi vodite i ja
danas s dubokorn brigom mislim o vaSem narodu.
Ja vwrn da UN RRA pravi planove da ucini t&lt;
najkraCem roku sve Sto je moguCuo. Ja se nadmn
du Cu u buduCnosti moCi uCiniti neSto da vam se
pomogne.
Duboko sam svesna poCasti koju ste nzi
ukazali, posvetivSi nzi dva prin-wrka »Zene danas«.
Srnatram, da je ono Sto ste vi postigli izvanredno, kad se ima na wnu sa koliko malo
sredstava 1·aspolaZ.ete.
Moje molitve upuiene su zajedno sa vaSima
za brzi kraj rata.

VaSa veoma iskrena
Eleonore Roosewelt
Redakcija )&gt;:lena clanas&lt;( poslala je g·di Rooscwelt
dva broja lista sa posvetom. Gospoda Roosewelt zahvaljivala jc pismeno, preko pretscdnice AntifaSistiCkog fronta Zena Jugoslavije Kate PejnoviC, Izvor:
»2ena dauascc br. 33, 1944, str. 8.

JEDNA OD NAJAKTIVNIJIH CLANOVA
DHEGACIJE U PARIZU

Pn•i kongres AFZ Hrva tske odrZan je u Zagrebu
oct 21-24 VII 1945; Kata PejnoviC nalazi se u radnom
predsjedniStvu; na Kongresu je izabrana za potprcdsjednicu Glavnog odbora AF2 Hrvatske i odr:Zala je
zakljuCnu rijeC.

Izvor: tene Hrvatske " NOB, II, Zagreb, 1955, str.
74 i 93.

Katu PejnoviC sam upoznala za vreme Medunarodnog kongresa Zena u Parizu, novembra 1945.
godine. Zajedno smo bile Clanicc clelcgacije AntifaSistiCkog fronta Zena Jugoslavije. Pre toga sam
o njoj mnogo Citala i sluSala kao o seljanki borcu
i komunisti, pretscdnici AF:Z·a Jugoslavije, hrabroj majci i izuzctnoj Zeni uop.Ste. Sad mi se pruZila prilika da je liCno i neposredna upoznam.
U Parizu su se joS uvek na svakom koraku oseCale posledice rata, ali je organizacija Kongresa

147

�hila u svakom pogledu veoma dobra. To se odnosilo ne samo na rad sednica Kongresa i smeStaj
delegacija veC i na mnoge pratcCe aktivnosti ove
prve posleratne medunarodne manifestacije Zcna.
Razume se, naSoj delegaciji su u radu za Kongres
i uopSte od velike pomoCi bili naSi gradani, kojl
su u to vreme Ziveli i radili u Parizu.
NaSa delegacija hila je koliko reprezentativna iz svih republika, iz Armije, sela i sliCno - toliko i radna i aktivna u svim telima Kongresa. Sve
je to omoguCavalo da svaki Clan delegacije aktiv~
no uCestvuje u radu Kongresa, posebno i u politiCko-manifestac:onim akcijama, koje su povodom
njega bile organizovane.
U takvim okolnostima Kata PejnoviC je hila jedna od najaktivnijih i najangaZovanijih Clanova nase delegacije. Njeno ucesce u narodnO·OS!obodilackom ratu, funkcije i duznosti koje je imala u politiCkom Zivotu I-Irvatske i Jugoslavije i njcna liCna
sudbina majke, koja je izgubila tri sina u borbi
za oslobodenje zemlje od faSizma, stvarali su od
njenog lika Zene seljanke i borca jednu izuzetnu
prisutnost u okviru naSe delegacije na Kongresu,
i Sire od toga.
Kata PejnoviC je za vreme boravka u Parizu svitn
svojim radom i ophoctenjem potvrdivala tu pretstavu o sebi. Ona je svojim clrZanjcm pokazivala

da je svesna svega onaga Sto u sebi nosi, onaga
Sta pretstavlja na Kongresu kao Clan

jugosloven~

ske delegacije, onoga Sto personificira kao majka,
kao scljanka, kao radni Covek, kao komunista.
Kata PejnoviC je svega toga bila svesna na jedan
prirodni, urodeni dostojanstveni naCin, koji je
svojstven san1o skromnim i jednostavnim !judirna. Uprkos svemu Sto je preZivela, iz nje je zraCila sigurnost i vera u buduCnost, tako svojstvena
ljudima iz najdubljih narodnih sredina.
Takva rni je ostala u seCanju sa Kongresa u Parizu, i kada je prisustvovala raclu na sednicama.
i kada je govoriJa preko radio Pariza, SireCi istinu o Jugoslaviji i njenim Zrtvama u borbi protiv
faSizma, i kada smo zajedno s Nadom Sremec putovale u Belgiju i precl na.Sim iseljenicima govorile
o borbi za novu, pravedniju Jugoslaviju.
Za vreme boravka u Parizu bila sam smeStena zajedno s Katom Pejnovic. DeleCi istu sobu imala

148

sam prilike da je upoznam iz blizine. Bi!a je covek, s kojim se od poCctka oscCate opuStcno i ravnopravno, ali istovremeno i u jednom stalno aktivnom odnosu i intcresovanju o svcmu. Htela je da
zna kako je bilo za vrcme rata u Makedoniji, kakvo je bilo ucesce zena, koliko je bilo zrtava itd.
Divila sam se njenoj encrgiji u radu, aktivnom odnosu prcma svemu Sto se deSavalo na Kongresu
i oko njcga i stalno mi se nametalo pitanje kako
je moguCe da, pored svcga Sto je preZivela, ima
takvu snagu i veru u Zivot i u bucluCnost. Jedne
veCeri, kad smo dugo, pre spavanja, priCale o njoj,
o meni, o mnogim drugim stvarima, upitala sam
je koliko joj je tesko bez dece, koju je izgubila.
Nijc se iznenadila i kao da je oCekivala takvo pi·
tanje, kao da je htela da joj ga neko postavi, kao
da je oseCala potrcbu da priCanjern o tome olakSa
svom majCinom srcu. Rekla mi je da preko dana,
dok radi, dok je neCim angaZovana, na to misli
sredeno i mirno, i ako je bol, koju oseCa za svo~
jom decom stalno jedna ista i neizmerljiva. Ali,
rckla n1i je glasom koji je poCeo da podrhtava, da
znaS, Vesclinka, kako mi jc noCu, kad ostanem
sama, kad poCnem da razmiSljam i kad poCnem
svega da se seCam! Ti ne zna.S kako mi je onda
te.Sko!
ZaCutala sam pred tim straSnim izlivom oola i
tuge i te vcCeri dugo smo zajedno bile budnc, misled na isto. Ali ovaj razgovor duboko mi se urezao
u secanje i za Katu PejnoviC ostavio mi je uspomenu kao na naSu drugaricu, koja u najlep.Sem
smislu reCi pretstavlja idcntifikaciju naSe narodno-oslobodilacke borbe i jugoslovenske zene u
njoj.

Skopje, 1977.

Veselinka Malinska

zENA U TAMNOJ MARAMI
&gt;&gt;Meni su ubili tri sina i druga. Srce mi je bilo
klonulo od Zalosti i tuge. Ali, trebalo je osvctiti
moje zlatne jabuke i hiljade takvih koji su stradali. Stisnula sam srce i pesnicu.« Sada, eta, s
tom Zenom Sto je znala stisnuti srce i pesnicu
zastadoh pred palaCon1 Sabora. Zabradena tamnom maramon1. Nekad je to bivao samo porubljcn
komad krpe (kao ono u Bjelovaru ... na meni neka karirana suknjetina, o pojasu born be ... ih, mani! Ncgdje !judi mislili - kakva je to predsjednica. Valjda oCekivali da Cu doCi u SeSiru Sto
1i ...). Bez te njene marame nc moZcmo je ni zamisliti. Kate je ne skida. Danas je to tamni »kaSmir&lt;&lt; s tamno crvenim Sarama.
Ulazimo u zgradu Sabora. Gledam jc kako se slobodno kreCe, uspinje Sirokim stepenicama i vodi
me sigurnim korakom dugim hodnicima u svoju
radnu sobu, a svi koje usput susreCemo, pozdravljaju je dubokim postovanjem.
Pomislih da se ona ovdje osjeCa kao u svojoj kuCi
i kaZem joj: zar ne, drugarice Kato. Saber je tvoja druga kuCa? A ona meni: »Ta 'est nekako mu
dode tako&lt;&lt;.
DoSie smo do njene radne sobe, elegantne, i
ugodno zagrijane. &gt;)Ovdje Cemo, reCe, na miru razgovarati. PriCat Cu ti kako sam putovala na prvu
konferenciju u Bosanski Pctrovac, a putovalo ti
se danima i svakojako. Nijc to ko danas, sjedi u
voz, pa hajd na kongres ... &lt;(
I o djetinjstvu tvom, drugarice Kato, siromaSnom,
liSenom Sarenih igraCaka, o prvoj knjizi koja ti
je najavila jedan drugi svijet - od · tih dana do
danasnjega - do postanka Sabora NR Hrvatske
i Savczne skupStine, priCaj.
»Eh, moja draga ...« Kata lomi cigaretu, zatiCe jc
u eigarluk. Ruke su joj cvrste, jake i lice s isturenim jagodicama izrazito. SnaZno izvlaCi dim za
dim om.
(Svijet nam se nudi, treba ga uzeti. Zivot primiti
u svoje ruke. Ne promatrati, nego djelovati. Seljanka iz Smiljana znala je uzeti Zivot u svoje ruke.) Zato mi njene ruke i njeno lice viSe govore
od njene price. Zato mi je jasno da i one njene

rijeci: eh, moja draga - ·sadde neki svoj posebni
smisao.
- Bilo nas je devetoro, paCe ona kazivati: malo
iskidano, ispreturano, onako kako joj je u sjeCanjc naviralo. Otac zbog bolesti rano po.Sao u
penziju. Majka nas je na iglicu othranila. Sila dan
i noC. Nikad se najesti do sita. Mati se trudila da
nas dobra odgoji, a ja sam opet imala smisla za
svakog davla. Bijeda i nuZda svakom te poslu
nauCe.
Kata je iSla u nadnicu, kopala, zela, radila u imucnirn kuCama. ())PlaCali mi ko i odraslim curama.«)
u skoli je dobro ucila i to sto nije mogla dalje u
gin1naziju, bila je prva Katina tragedija, kako kaZe: (Pita CaCa uCitelja, kako moja Kata?- Dobra
uCi, samo je nemirna, pobiju se Uaci, tu je i Kata.
- Znan1, i u kuCi je nemira, odgovorio bi mu
CaCa. Avolio me on mnogo. Jednom sjcCam se, kupio mi plavi cic na cvjetiCe. SaSi ja suknjicu na
tri volana, gore bluza, eh, sto sam se ogledala i
vrckala u tome&lt;,.)
Bila je dobra vezilja. Znala je tkati Cilime, sastavljati boje u Sarcnice. Svojim sestrama i udavaCama sela spremala dote, samo scbi nije. (»Nije dostigla za mene&lt;(). I dok je tako vezla s drugima,
Citala bi im »Boj na Kosovw&lt; (iz male oCeve biblioteke koju je citavu prcturila, kako kaze). Voljela je pjesmu i pies, ali knjiga je hila njena
najveca radost. Kasnije je krala knjige iz popove
kuCe, Citala i potajno vraCala. ())Taka sam doSla do
historije starog i novog vijeka.(() Kata je, CitajuCit
izrana poCela promatrati Zivot oko sebe, okupljati
seosku omladinu, savjetovati. Svi su je voljeli i svi
su je traZili.
Prvi svjetski rat. Aprovizacija i Kata pamti glad
i nepravde. Vidjela je brata kako pada od gladi,
tugu majke koja nema sto da im pruzi da utole
glad.
Dok je na ognjiStu lonac s toplom vodom uzalud
pripravan cekao brasno, Kata se svadala s biljeznikom: »Gazdama dajete bijelo brasno, a nama ni
zobeno.«
Ni udajom Kata se mje oslobodila mukotrpnog
rada. ())Novaca nije bilo da se plati radna snaga.
Nosi djecu na njivu, a ona stizala sve jedno za
drugim. Teska je dolazila do robe. Skupa je hila.

!49

�Svaki je dinar bio s krvlju zaraden. Natovari ja
puna kola krumpira, Zita, sira, vrhnja, kokoSi, po·
tjeraj u GospiC. I za sve to jedva da sam mogla
kupiti malome za 140 dinara gojzerice. MaleSne,
uSa je tek u clvanaestu godinu«.)
Za Prvog svjctskog rata Kata jc glcdala prcmetaCine u roditeljskoj kuCi, gdje su traZili ruCnike s
izvczenim srpskim grbom i trobojke srpske. Poslije rata, bila je svjedokom nepravde i zlocljcla
Sto su ih Cinili u njenu kraju srpski Zandari. ))Mrzila san1 to i uvijek mislila mora neSto drugo
doCi.{c
A onda tamo negdje 1935. Kata nade put. Njene
slutnje, sva ona htijenja, nejasna u njoj, dobise
svoju odrcdcnost i smisao.
- U GospiCu ncki slastiCarski pomoCnik upita me
jednom:
- Citas li ti nesto?
- Vraga, sve sam veC proCitala, pa niSta.
- A bi li ti htjcla neSto drugo Citati?
- Bih, jos pitas.
- Dat Cu ti ja knjige, samo nikom ne govori.
Kata je proCitala knjigu Maksima Gorkog ))Mati«,
(»Obnoc ne bi spavala. Dok svi polijezu, ja Ci·
taj{{.) NeSta kasnije upoznala je Jakova Bla:ZeviCa,
Zakulu ... clrugove Cijom se pomoCi izgraduje u
svjesnog borca, jaCa svoju snagu, postaje komunist. Uvijck pripravna da izvrSi svaki zadatak, da
podnesc svaku Zrtvu. Ako se ncgdje pojave parole,
svatko zna da ih je Kala raspacala. Njen radin
Z.ivot, borbcnost, aktivnost, koji odmalena nosi u
scbi, druZenje s razliCitim svijctom (kad je iz nuZde morala u nadnicu), njcna prirodna veselost kojom je stekla ljubav omladine, njeno iskustvo koje
je obilno pruZala drugim Zenama, sve je to uCi~
nilo da je Kata dobro poznavala !jude svoga kraja,
svoj svijet i da mu se znala pribliZiti.
Narodnu revoluciju Kata je docekala s odredenim
zadatkom komuniste.
- Rasle su cetice, cete, odrediCi, odredi. Vodila
se borba. Radila sam sa zenama. (Negdje je islo
tesko. Vecina ih je bila nepismenih, na poli tiku
nisu ni mislile. Navrati nekoliko puta u jcdno
selo.) Ali Sto dalje, broj Zcna u pokretu je rastao.
Hranile su vojsku, bile kuriri, pripremale odjecu.
Djevojke davale svoje dote za ranjenike, zene os-

150

tavljale kuce. Hrabrost ,im je rasla s brojem. Ali
kako je broj Zcna u pokretu iz dana u dan rastao,
sve viSe smo uvid:ale da bcz Cvrste organizacije ne
moZcmo. PoCele smo sc organizirati. VeC u studenom 1941. u kotarima Lika, na oslobodenom teritoriju bila je okupljena masa Zena. Tu je vee i
klica narodne vlasti. U prvim narodnooslobodilackim odborima ima vee i Zena. Pravo je Cudo kako
su zene p0slije tako kratkog politickog rada znale
birati najbolje. Kada je izaSla okruZnica Centralnag komiteta, poceli se osnivati odbori Antifasistickog Lonta zena. Stvorena je podloga za jednu
Cvrstu organizaciju. Hiljade i hiljade Zena bilo je
spremno ostaviti kuCu, izvrSiti svaki zadatak. poginuti u borbi.
Koliko je radosti u tom radu bilo! Putovanje na
konfercncije pod bombama i kurSumima, dosluh
sa Zcnama iz dalckih ncoslobod.enih pokrajina, pO·
kretanje Zcnske Stampe, prvi kursevi, prvi govori
pred mikrofonom i referati zena koje su do jucer
joS bile nepismene; susreti s drugom Titom, vjera
i pouzdanje u Partiju i pobjedu. Otvarao se novi
svijet.
Kata lomi vee ko zna koju cigaretu. Pripaljuje.
))Eh, moja draga ... veliko je to bilo, veliko.« Ona,
u svojoj kuCi, ovdjc, povezana tamnom maramom.
Danas baka troje unuCadi. JoS uvijek borbena, joS
uvijck neun1orna.
Danas je Kata Pejnovic predsjednik Komisije za
zalbe i molbe Sabora NR Hrvatske.

SAVEZ ZENSKTH DRUSTAVA
JUGOSLAVIJE

Beograd, Dctansk:t 35

Beograd, 13. decembra 1957

Draga naSa Kato,
NavrSilo se petnaest goclina od osnivanja Antifa.
SistiCkog fro,-zta Zena Jugoslavije. Oi.ivljavaju6i
usponzene na te dane, dogadaje i !jude se6amo se
pre svih tebe, prve pretsednice - svoje drage
Kate i od svih nmogo voljene drugarice.
Sve Sto je vezano za uspehe AFL:.a i naSih dm1aS·
11jih organizacija vezano je i za tvoj clugogodiS·
nji revolucionarni rad, za tvoje ime. Zato si svim
ienama Jugoslavije bliska i draga, a posebno na.
ma koje s1no s tobom bliZe saradivale i liCno te
poznajemo.
Darzas ti steZ.emo srdaCno ruku i Zelimo ti mnogo
uspeha u radu i sre6e u Zivotu.
Prinzi draga Kato, na.Se najljepSe pozclrave, kojima se -sa sigunzoSCu nzoZ.emo tvrditi - srdaCno
pridruZ.uju sve iene Jugoslavije.
SEKRETAR

PREDSEDNICA

Marija Kos

Bosa Cveti6

Pismo Glavnog odbora Savcza Zenskih dru.Stava
Jugoslavijc drugarici Kati PejnoviC povodom prosla·
''c pctnacstogodiSnjice osnutka AFZ-a Jugoslavije, u
Zagrebu 14. prosinca. Objavljeno u listu »1.ena&lt;&lt;, br.
1, 1958, str. 9.

NataJa Popovick1
GLAVNT ODBOR
SAVEZA ZENSKIH DRUSTAVA
HRVATSKE

Zagreb, Trg Republikc 8

Zagreb, 21. Ill 1959.
Draga nasa Kato

Cestitamo Ti Sezdeseti rot!endan!
Tvoj 60·ti rotlendan povezujemo sa toplinz Cestitkama na zasluienom priz.nanju i odlikovanju Or·
denom rada I. reda za zasluge i Tvoju stalnu aktivHost u poslijeratnoj izgradnji zemlje.
))Zena~,,

br. 1, str. 22, 23, god. 1958.

Nemoguce je, da ovdje nabrojimo sva Tvoja djela,

sve Tvoje zasluge u stvaranju naSe socijalistiCke
domovine, ni da istaklzemo sve Tvoje vrline dab~
rag druga i stvaratelja. Brojnim svojim djelinza
svrstala si se u plejadu svijetlih likova na.Se zemlje, zallzinzajuCi Casno rnjesto prekaljenog borcaZene.
Zato priznm1je i visoko odlikovanje Ordenom rada.
/. reda, koje Ti je preko naSeg voljenog Predsjednika Tita uputila naSa socijalistiCka zajednica nas, Tvoje drugarice, a vjerujemo i sve Z.ene Si~
rmn naSe zemlje, ispwzjava ;wroCitim ponosom.
U ovom Casu sje6amo se, da si u uslovima najtete
borbe za odrf.anje svoje porodice, traZila da po-

mogneS svima, koji su Zivjeli pod jednako teSkhn
uslovinza.
Komunisticka partija pokazala Ti je put, kojim

si najpripravnije poSla ne prezaju6i ni pred teretom, a ne pokleknuvSi ni pred najveCim Zrtvama,
koje si podnijela kao zena i majka.

Borba i pregaranja su te oCeliCila davajw5i Ti kroz
to stvaralaCkt~ snagu, koju si uloiila na stvaranje
razvijanje i jaCanje na.5e organizacije AF2, organizacije, koja se ne da zamisliti ni u NOB-i, ni u poslijeratHoj izgradnji, bez povez.ivanja s Tobom i
Tvojinz organizatorskim radom, u Cemu su i Tvoje
posebne zasluge.
1

Draga nasa Kato!

loS jednom istiCenzo, sretne snw i ponosne, da na
Tvoj 60-ti rotlendan, uz niz. priz.nanja i opCu zahvahwst za Tvoj rad, i kroz 1zajviSa odlikovanja
koja si primila, primaS joS jedno, koje Te svrstava
u red naSilz najveCih pregalaca na polju poslijeratne izgrad11je zenzlje. PridruZ.t~juCi se Cestitkanza, koje Ti se slivaju iz ravzih krajeva naSe ponosne zemlje, upu6ujemo Ti naSe najtoplije drugarske pozdrave i zelje, da nam jos dugi niz godina poiiviS, s Tvojom CeliCnom voljom i elmwm,

iduii zacrtanim putom na radost i veselje Tvojih
najblif.ih i sviju nas.
PREDSJEDNICA

Marija So/jan

Objavljeno u listu »Zenau, br. 4, 1959.

151

�Ol'C!NSKA SKUl'ST!NA OTOCAC
'N'A SV0.10:J S.1£DN!C1 U !'OVO.DU
DVAD£.S£T£ GOD!SN:J!C£ OSN!VAN.1A Z£MAlJ.S!&lt;:OG
ANT!f'AS!.ST!C!WG VVECANARODNOG OSLO:BOD£N3A
HR-VATSK£ KAO VRHOVNOG !'R£DSTAV1"HCKOG
OR-GANA NARODNOOSW:BO.D!:LAC!&lt;OG !'OKR£TA
1 R£VOLUC!ONARN£ NARODN£ V.LAST! 1 NO.SWCA.D:J!..ZA_VNOG SUV.£R£N!T£TA NARODA HRVATS!&lt;£1

C!.J'£ :J£ 1WNST1TU!!U\N,J£ ODRi:ANO

13• .L!:FN:JA 1.943. U OTOCCU

'PO:D..1£:LJU..1:£:.

1'0VELJU
0 t:Z:SO:R.U -:POCASN'OGo-1\.ADANt:KA Ol'ClW'£- OTOCAC

r-::DRUqAR1Ct-1&lt;.ATt 'J'£-!NOV1C
1'RE.DS.JEDN!C! .ANTIFJ..S!STICKOG- PRONTA ZEN'A,
,J'UGOSI.AVlJ'£ 1 CI.ANU P:R-VOG ZASJ'£DANJ'A

ZAVNOH-a.
1'rogla!a.va.juei Vas poca.$nhn gra&amp;minom. opcinska.
.skup.stina Otocu .sm.a:tra _svojo:m. daznoscu.
.h. Va:m. kao domacin na taj naeinizrazi
p.unu. za.hvAlno,st i priznanj~.

cESTITAMO Tl KATO!
Rasla si s borbom i prerasla teritorij svoga okruga, rnnogo prije nego si postala predsjednica AFZ-a
Jugoslavije u Bosanskom Pctrovcu.
Tvoj neposredni naCin i pristup ljudima uCinio Te
je postovanom i voljenorn u cijeloj Lici. Iz Tvojih
rijeci politika i linija Partije postajala bi jos jasnijom i bliskijom.
U teskoj 1941. godini herojski si podnijela gubitak
muZa i tri sina, nalazeCi sebe u radu i borbi. Time
si dala primjer mnogim hiljadama Zena koje su
dijclile istu sudbinu. Zar nijc prirodno da si i
taka, Kato, znalaCki i brzo stvorila organizaciju
u svome kraju, da su se oko Tebe okupljale dobre suradnice s kojirna si zajcdno dalje uCila, kako i sto da se radi.
Pam tile su se i citiralc Tvoje rijcCi. Govorila si o
bratstvu i jedinstvu, o Partiji. )&gt;Vlastitu tugu pretvorila sam u borbenost« - rckla si. Taka u Lici
i na Kordunu, u Baniji, Moslavini, Dalmaciji svuda ka1no si stizala.
SjeCaS li se, Kato, kad si govorila Zenama: »Ako
trcba doCi na sastanak - ostavi sve i dodi, jer tu
se uCi! Ostavi kuCu, njivu i blq_go, i dodi! I za
naSu borbu viSe vrijedi.S, ako viSe znaS. Sve ti
neprijatclj maZe oteti i uniStiti. I kuCu, i njivu, i
blago. Sarno ono sto si naucila, nitko ti ne moze
oteti!«
Kako daleko stizu Tvoje rijeci! Koliko puta ih se
danas sjcti mnoga Zcna i omladinka koja Tc tada
sluSala i bila maZda nepismena, a danas radi odgovoran posao u naSoj zajednici, posao za koji se
osposobila uCenjem i radom. Jednostavnim objaSnjenjem - davala si perspektivu Zenama za buduCnost! Mi Ti Cestitamo, Kato, i za sve ono Sto
si uCinila za borbu naSih naroda, a napose :Zena
Jugoslavije, objedinjenih u antifaSistiCkom frontu
Zena, moZemo Ti reCi toplo i srdaCno - hvala!

Iz rijeCi Jelc JanCiC - upuCene na svetanoj sjednici Konfcrencije za druStvenu aktivnost Zena Hrvat~

ske povodom proslave 20-god. I konf. AFZ Jugoslavije - Kati Pejnovic, prvoj predsjednici AF:1:J

152

U POVODU 75. GODisNJICE RODENJA
NARODNOG HEROJA KATE PEJNOVIC
Svaka revolucija imala je svoje likove koji su u
vlastitoj suclbini izrazili smisao svoje epohe i ve~
liCinu revolucionarnog djela.
I nasa revolucija dala je takve likove, likove u
kojima se isprepleCe veliCina naroda pojeditJCa,
likove kroz koje pojedinac - svojirn djelom, svojom veliCinom, svojom CovjeCnoSCu i svojim Zivo~
tom - nadilazi svoju pojedinaCnu osobu.
Kata Pejnovic je takav lik! U njezinom zivotu i
djelu doSla je do svestranog izraZaja ona ispre~
pletenost povijesne i liCne sudbine. ))Zena s crnom
maramom« viSe je nego simbol borbe i poZrtvcr
vanja, viSe nego alcgorija heroine. U sebi, i po
onome sto je bila i sto je znaCila, ona je lik jedne
epohe, lik same revolucije.
Rodena prije 75 godina, siromasno seljacko dijete, predodredena je vee od najranije mladosti dijeliti sudbinu Zene radnice·proletera-nadniCara,
bespravne Zene i seljanke potCinjene svoj teZini
patrijarhalnog naCina Zivota.
Iako je zelja za skolovanjem ostala neostvarljiva,
njezina potreba za knjigmn i znanjem nikada nije
prcstala. TraZeCi odgovore na pitanja o izlazu iz
mukotrpnog Zivota, Kata PejnoviC u sebi razvija
ona klicu revolucionarnog otpora prema postojecern koja ce je kasnije, pod utjecajern Kornunis.
tiioke partije, oblikovati u cvrstu prekaljenu lienest revolucionara.
Aktivni revolucionarni rad Kate PejnoviC poCinje
u osvit onih zbivanja koja su je pripremala za
velika i casna buduca djela. clan Komunisticke
partije od 1938. i aktivni partijski radnik, Kata
PejnoviC - u najkritiCnijim danima povijesne
tragedije svoga naroda- stoji u prvim redovima
ustanika. Djeluje, bori sc i Zivi na naCin koji pokazuje svu temcljitost jasno opredijeljenog, izgradenog i od Partije oblikovanog revolucionarnog
borca. Revolucionarna svijest o nuZnosti borbe
protiv stanja obespravljenosti i bijede opredmetila se u snazi volje, zanosa i Zrtve koje je Kata
Pejnovic revoluciji dala do kraja.

153

�Ona u borbu ulazi Citavim svojim biCem. Kao Clan
Okruznog komiteta KPH za Liku (od 1940.) Kata
PejnoviC nalazi se rncctu prvim organizatorima us~
tanka u Lici. Njczina IiCna tragcdija 1941. gocline,
kacla u pokolju gubi supruga i tri sina - kao tra~
gcclija i uZas jcdnog bratoubilaC:kog rata u njezinoj liCnosti dobiva znaCcnje revolucionarne eks~
taze kojom prcvladava svoju vlastitu situaciju na
povijesnoj razini. Kao uzviSeni n1uCcnik, kao iz~
graden partijski radnik, kao revolucionar i kao
velik C:ovjek, Kata PejnoviC postaje legcnda.
Izvrstan organizator, izuzetno sposobna za rna~
sovno o.Zivljavanje i poticanje na akciju, na okupljanje, stalno u akciji, nesustala - ))Zena s crnom
lllaranlOffi&lt;&lt; vee je krajem 1941. g. i predsjcdnica
Inicijativnog odbora AFZ-a za Liku, a ljeti 1942.
liCke Zenc izabiru je za predsjcclnicu OkruZnog
odbora AFZ-a za Liku. 22. XI 1942. na Prvom zasjedanju u Bihaeu. Kata PejnoviC izabrana je za
clana AVNOJ-a. U prosincu 1942, na Prvoj konferenciji AFZ~a Jugoslavijc u Bosanskom Petrovcu,
Kata PejnoviC postaje prva predsjednica AFZ~a,
predsjednica prve revolucionarne i masovne orga~
nizacije Zena u Jugoslaviji. Njezino ime vezano
je i za pokrctanje prvog Zenskog lista u NOB
»Zena u borbi«, koji kao borbeni poklik nosi nje~
zinc porukc bratstva i jedinstva, borbenosti i
smisla revolucije.
Ona je svugdje: U borbi, na selima, zborovima,
konfercncijama, skup~tinama. Organizira, okuplja, govori, piSe, objaSnjava, racli. Iza nje ostaju
sagradeni temelji uvjerenja, borbeni i etiCki liCni
primjer, snaga volje i vjerc u pobjedu i buclue~
nost, zajednica bratstva i jedinstva, perspektive
novog druStva i Zcne koja Cc svojim vlastitim sna~
gama i radom stjccati i potvrclivati svoj poloZaj u
druStvu.
U poslijcratnom razdoblju Kata Pejnovic nastavlja borbu na fronti obnove i socijalistiCke izgradnje: kao clan CK KPH, kao zastupnik Sabora
SRH, kao poslanik u Savcznoj skupstini, kao nosilac razliCitih odgovornih funkcija u Saboru, druStveno~politiCkim organizacijama i druStvenim organizacijama.
Djelima koja je ostavila iza sebe, likom kojim je
izrazila revoluciju, Kata Pejnovie danas je legen-

1S4

cla - jedna od najveCih i najcjclovitijih liCnosti
revolucije. Danas joS nismo dovoljno temeljito
saglcdali sve dimcnzije veliCine te osebujne Zcne
koja je izrasla iz narodne jednostavnosti, komu~
nistiCk~ poZrtvovnosti, ljuclskc skromnosti i povi~
jcsnc dubinc iz koje izranjaju vclike liCnosti velikih vremena.
Kata PejnoviC dala je revoluciji svc Sto pojedinac
mole uCiniti da smisao jednog zbivanja dobije
pcCat istinski ljudskog. Ona je revoluciji dala svoj
vlastiti lik, a to jc viSe od simbola. Jer taj je lik
beskrajno ljuclski, kao sinteza vrijednosti koja se
utjelovila u l&gt;Zcni s crnom maramom« - u naw
rodnom heroju, u legendi - Kati PejnoviC.
Ostaje na nama dug da duboko prodremo u sve~
koliko znaCenjc te Jegcnclc, da proSirimo polje nje~
zina djelovanja i trajanja njczinog smisla. Upravo
zato ~to taj smisao naclHazi egzistcnciju pojedinca
koja ga nosi, njegova veliC:ina dopire i do nas.
Lcgencla je poruka jednog vrcmcna koja Ce trajati
i svijctliti cloklc god dopire njezin smisao. Osvjet~
ljenje koje dolazi iz poruke legcndi ostaje kao
naslijec1c novim gencracijama. Revolucija se tako,
samo preko mladosti u kojoj se obnavlja, oduZuje heroju i liku Ciji je Zivot prisvojila i obli~
kovala za scbe.
Svojim djelom i likom Kata Pejnovic postala je
simbol :lena nove Jugoslavije. Taj nas simbol obavezujc ne samo na trajno sjcCanje i oC:uvanje uspomcne na borca 1 revolucionara i narodnog he~
roja, vee i na prenoSenje sadrlaja njezina Zivota
mlaclim gencracijama, svima anima koji je nisu
poznavali koji s njom nisu clijelili povijest.
Stoga u po\'oclu ove godiSnjice Odbor za proslavu
PredsjedniStva Konfercncijc za druStvenu aktivnost Hrvatske i Upravni odbor RepubliCkog fonda
»Kata PcjnoviC« preclla:lu uCesnicima svcCane
sjcdnice da clonesu odluku da se inicira snimanje
dokumentarnog filma i objavljivanje studijske
rnonografije o liku te izuzetne Zene u povijesti
naSeg naroda i Partije.
Dr Mirjana Pocek-Matic
21. III 1974. odrZana je sYcCana sjcdnica u povodu
75. godiSnjicc rodenja narodnog heroja Kate PcjnoviC, na kojoj je o njcnom Zivotu i radu govorila Dr
Mirjana PoCck-JV1atiC.
Objavljeno u casopisu »tena« br. 2, 1974, str. 10-12.

I

I

ZJatko Prlca, iz mape »Jama•, 1944,

ISS

�3AKJII0l.J:EHHE

SUMMARY

KATA llEfiHOBHq, )Kll3Hb H AEAO

THE LIFE AND WORK OF KATA PEJNOVIC

MoHorpac}mSI I-IapOAI-Ioro repo.SI Karnr ficih-IOBifli

nocn5II.IJ;CI-Ia 40-Aermo noi6opa romtpnm;a T1na reHepaAbHhiM

ceKperapeM

KoMMYHHCTHlJCCKoll napTun lOrocAamm (KTI!O), OTHOCHTCAhHO COI03a ROM·
MYHHCTOB IOrocAanun, 85-i\.enno ero .iKH3Hn u 35·Aenuo 1 KoncpepeHI~I-m ArrniCjmrnncrcKoro &lt;}&gt;ponra

&gt;I&lt;enuum IOrocAamm (AC:f&gt;)I(IQ), OAep;Kat-moH or 7
AO 8. AeKa6psr 1942. r. n EocaHCIWM TieTponue.

Ha :=noll KOH&lt;f&gt;epeuunn Kara TleH:uomrti 6LIAa
m~16pana nepnofr rrpeACCAaTCALI-mQeH A&lt;I&gt;)K. IOra.-

::&gt;cfl-

CAamm, OpraHU3aUHH KOTOpmi 6biAa CaMhlM
&lt;}:lCKTHBHblM 1-·fCTOAOM H cflopMOJ:i BKAIOt.ICHH51 )I\CH·
IIJ;HH B BapOAHO OCB060AHTCAhHyiO 60pb6y

(HOE).
Aef&gt;)K IOrocAannn

pa3m)maer caMLTC pa3HOPOAHhiC

&lt;l:&gt;opMbl ITOAHTWICCKOi:J pa60Thi. 0Ha opraHH3YCT
ITO~WlUL HapOAHQ-OCBO!SOAHTeALHOil apMHH H op~

TafU-I3VCT OTIOpy HapOAHOii BAaCTH.
BocrroMHHaH Te AI-m I&lt;OrAa 6LIAa BLI!SpaHa ITPCA~
ceAareA&amp;HHu;eH: At:DJK IOrocAamru, KaTa TieHnonnq ronopnT:
»AAH MeHH BLI60p rrpeACCAaTeALHHUCti npeA~
cTaBAHA orpm.ume VAHBAeuue. To, l.J:To IIapTIUJ
MHC BhlCKa3aAa T3KOe AODCpne, 6biAO AMI MCH5I
60ALIIIOi:J: l!CCTLIO, OTBCTCTBCHOCTLIO II o6e3aTeAbHOCTI)IO. Ee3 Tiapnm Ca\1hlC :tKeH~HHM HC CMOI'AH
6bi AaTL TO liTO AaAII.«
Kara TieihronW-I craAa II nennoH )Rem.u;mwH t.rAei-IOM AHTn&lt;f&gt;alllHCTCKoro Bel.Ia HapOAHOro Oc~

nooa&gt;KMIHIH !OrocAaBHH (ABHOIO), Bbi6pamwro n
Te'!eHne HapOAHO-ocno60AHTeAbHOil6opbobJ, (HOE),
1942. r.
B 1943. r. Bbi6pana B Kpaenoe ammpaiiiHCTCKoe
neqe

I-IaPOAHOro

ocno6o)I&lt;ACHH5I

XopnaTHH

(3ABHOX).
Bo DCCX CCCCHHX ::&gt;THX CaMLIX BLICOKHX I!pCACTaBHTCAhHbiX OpraHOB H Opfai-IOB BAaCTH D TCl.Jei-JHe
HOE-M, KOTOP&amp;Te rrocAe ocno6o)RAei-um Aeti:cTBVJOT
KaK Ca6op CounaAncrnt.tecKoH Pccny6AHKH Xopnann-I II HapOAHa5I CKynlUHHa CP IOrocAamm, nee
AO KOHUa cnoefi T5I.m.eAofi 6o.Ae3HH II CMCpTH Ka~
Ta llei.fi-IOBill.l Bbl6HpaHa AerryTaTO~t.
0Ha 6LIAa t.I.AeHOM IJ;e:urpnALHoro KoMnTeTa KoM·
MYHHCTH't.JecKoii rrapnm XopnaTHH.
Knnra, AaALlliC, COAep)l·mT ee ueA YIO pa6ory B o6mecTBeHHQ-IlOAUTII'tiCCKHX opraiUBaUHSIX, CAIIHCTBeHHOM HapOAHO·OCB060AHTeALHOM &lt;flpOHTe BO
npeM5I noilHhi H rrocAe ocno6m-KAemrH. B HeM nAeT
peqb o pa6ore KaTLI TieHHoniitt n ¢YHI&lt;l..tHH 3aMCCTHTCAJI npCACCAaTCA.H, a HCKOTOpoe BpCM51 Ii

!56

HCI10AH.51IOIIJ,Cfl 065I3aHIIOCTL rrpCACeAaTCA51 I1pe3HAHI0Ma Ca6opa CP Xopnanm, 3aTCM 0 ee paOore n Cowae o6bCAI-nrem-ILIX nerepaHon n nHBaAHAOB CP XopnaTHH, n KpacHOM Kpecre, KaK H o
ee pa6oTe B ManiLte 3MHrpaHTOB H T. n.
Kara llei-inonw-I y)Ke HeCKOAbKO ACT AO II Mnponot'I BOJiHbl aJ&lt;THBHO BKAIOtiUCTC5I D pa6ottee ABH~
.)KCHHC, a D 1940. r. Ha TiepnoH OKpy)JGIOti: KOHc}&gt;epCHIJ;I·JH I&lt;oMMYHHCTl!l.Jeci-wH naprnn Xopnannr AAH
AHK:H, B1)16pana tJACHOM 0Kpy)f(HOrO KOMHTCTa.
Orm cTaHOBHTC5f OAHOH H3 280 KOMMYHHCTOD AHI&lt;I-r, T. e. 12 000 KO~tMyi-IHCTOB IOrocAaBHH, 't.I.AcHOB Tiapnm, KOTOpLIC ytiaCTBOBaAH BO DCCX TIOAfOTOBI-\aX noccramm napOAOB IOrocAaBHH, ::nora
TH)KC.Aoro H OTBCTCTBeHHOfO 3a;\UHHH.
O:ua npH3bmaeT napoA B 6op&amp;6y nponm cpaumcT~
CKH:X OKKyrraTOpOB H HX CAyr, IlOAbiMaeT BOCCTaHHe H pa3)KHBUCT 6op&amp;6y.
Kara Ilefl:HOBH'tJ CUMOOTBep;RCHHO TIOAHOCHT H CBOIO
AI-I4HVJO TpareAmO, I&lt;OrAa B 60AblliOM y6oe &lt;f&gt;arnHC.
Tbl 3BCpCKH y6biAH ee TPH CLIHa H Myn&lt;a. B 60AblliOM rope, KaK ca~1a ronopnr: »SI 3)RaAa KVAaK n
cepAUe ll TIOII.IAa B 6opb6y, KOTOpy10 BC;.\CT MOR
IJapTHSI, 'tJTO 6LI OTOMCTHTL My)J&lt;a H MOHX Tpex
CbiHOBeif 1MOJIX Tpf!X 30:\0TLIX 5I6AOK1 , t.UO 6bl
6oporc.sr 3a cno6oAy cnoero HapoAa&lt;(.
fua ACrCH;\apnaH )f(eHI.I.{H:Ha B qepHOl\t IT.'\UTKC, 9Ta
&gt;I&lt;CHilJJJHa AnKH, CTa.Aa 3Hai\.OMOfi: He TOALKO B
!OrOCAUBHH, HO H B MHpe. 0Ha IIOAb3VCTC51 penyTai.UICfi:, ynan&lt;eHHCM J1 AI060Bbl0 CBOCfO HapoAa.
KaTa Ileihwnnq nor.srnyAa 3a co6oio KOAOHHLI )f(CH~
li.J;HH H MHO)I&lt;eCTBO HapoAa B KpOBaByiO 6opb6y
npOTHB &lt;PaiiUJ3Ma li OCTaAaCb DCCrAa IIOCACAOBa·
TCALI-IOH CaMOfi ce6e, CBOHMH HACa.AaMH lt HACaAa·
MH CBOCii: flapTHH. Ee ACAO CTUAO HencntpaeMO
npncycrnywi.I.J;ee no ncex ::nanax lOrocAancKo:H counaAncrnqecKofi penoAJO~HH.
KI-mra 3acnonaHa Ha .MHOn&lt;eCTBC apxunHLIX Ma·
TepU51AOB ll Ha AO CHX rrop HCOny6AHlWBaHHhiX
tf&gt;aKTax n3 &gt;KH3HH H pa6oTbl KaTLI llefiuonw-I.
Kt-mra cocTanAeHa H3 qerhrpex t.JacreH. B rrepnoii
qaCTI-I OITHCbiBaCTC.51 5ICHO II TCTIA.O ee &gt;KU3Hb H pa·
6ora CO AH5I p0)KACHH5I 1899. r. B CMUA51He, Ma·
ACHbKOl! ACpCBHII AnKH, nee AO ee Cl\lCpTII 1966.
r. BropaH t.IaCTh ITPCACTaBAHCT ¢oro-AoKyMernaUHOHHbie MaTepH5IAbi. B TpCTbeH: t.IaCnf rry6AH~
KYIOTC51 HeKOTOpbie H3 ee MHOfO'tJHCACHHbiX CTaTe.H
U BbiCTYITAeHU.H, a B "tieTaeproli t.IaCTH HaXOAID.l BD-CllO.MUHaHH.H ee TOBapnw;eti ITO 60pb6C.

The monograph on the Yugoslav national hero
Kata Pejnovic is dedicated to the fortieth anniversary of President Tito"s leading the Communist Party, viz. the League of Communists of Yugoslavia, and the 85th anniversary of his life as
well as the 35th anniversary of the First Conference of the Front of Anti~Fascist Women of
Yugoslavia held at Bosanski Petrovac on the 7th

and 8th of December, 1942.
It is based on abundant archival material and
on yet unpublished documents from the life and
work of Kata PejnoviC.

The book contains four parts: the first part des·
cribes the life and activities of that famous Yu·
goslav woman since her birth at the small village

Smiljan in Lika in 1899 until her death in 1966;
documentary photographs constitute its second
part; a number of Kata PejnoviC's many articles

and speeches are published in the third part,
while the fourth part includes recollections of her
fellow soldiers.
Kata PejnoviC began to actively participate in
the workers' movement as early as several years

prior to the Second World War and in 1940 at
the First Regional Conference of the Commu~
nist Party of Croatia for Lika she was elected

member of the Regional Committee. She is one
of the 280 communists from Lika and among the
12,000 members of the Communist Party of Yugoslavia having taken part in all the preparations
for the uprising in Yugoslavia, which was a hard
and responsible task.
At the conference at Bosanski Petrovac Kala
Pejnovic was elected to be the first president of
the Front of Anti-Fascist Women of Yugoslavia,
this organization being the most effective way

and form of incorporating women into the Na·
tiona! Liberation War. The Front of Anti-Fascist
Women of Yugoslavia developed various forms

of political work assisting the National Liberation Army and supporting the People's Government.

Recollecting the day when she was elected pre·
sident of the Front of Anti-Fascist Women of
Yugoslavia Kata PejnoviC says: »The election was
a great surprise to me. I considered it a great

honour, but also great responsibility and obligation to be entrusted with such a task by the

Party. Without the Party women alone would
not have been able to give what they have given(c.
Kata PejnoviC became also the first woman mem-

ber of the Anti-Fascist Council of the People's
Liberation of Yugoslavia (AVNOJ) during the National Liberation War in 1942.
It was in 1943 that she was elected member of

the Anti-Fascist Council of the People's Liberation of Croatia (ZAVNOH).
During all the convocations of these supreme representative bodies and government bodies in the
course of the National Liberation War, which

after the liberation of Yugoslavia act as Assembly of the Socialist Republic of Croatia and National Assembly of the Socialist Republic of Yugoslavia, until her serious illness and death Kata
PejnoviC was elected to be deputy.

She was a member of the Central Commitee of
the Communist Party of Croatia.
The monograph describes in detail all her work
in sociopolitical organizations of the Unified National Liberation Front during the war and following the liberation of the country. Her activities as vice-president and for some time acting

president of the Presidium of the Assembly of
the Socialist Republic of Croatia are given particular attention, and she was also active in the

League of War Veterans and Invalids of the Socialist Republic of Croatia, the Red Cross etc.
Kata PejnoviC bore her personal tragedy stoi-

cally. The Fascist slayers killed her three sons
and her husband; with infinite sorrow, as she
states herself ... »I clenched my fists and joined
the struggle under the leadership of my Party,

in order to revenge my husband and my three
sons. the apples of my eye, to fight for the
freedom of my people«.
This legendary woman in her black kerchief, this
woman from Lika, is famous not only in Yugo-

slavia but also in the world. She enjoys respect,
esteem and love of her people. Kata Pejnovic led
thousands of women and masses of people into
a bloody struggle and always remained faithful

to her ideals and the ideals of her Party. Her
work is ineffaceably present in all the periods
of the Yugoslav socialist revolution.

Prevela: Noemi Jungwirth

Prevela: Lidija Bakaric

157

�POPIS FOTOGRAFIJA I ILUSTRACIJA

BIBLIOGRAFIJA

Strana

Strana
BihaCka republika 4. XI 19.;2 -

Knjiga I:

Zbornik Clanaka,

29. I 19-B,
Muzej

Biha~.

Lika u NOB 1941. Zbornik, Knjiga I. Beograd, Vojno delo, 1963.

AVNOJ-a i Pounjn, 1965.
BilzaCka republika 4. XI 1942 -

29. I 1943,
Knjiga II: Zbornik dokumenata, BihaC, Mu.zej AVNOJ-a i Pounja, 1965,

B!nleviC, JakO\•: Tratio sam crvenu nit, Zagreb, ,Zagreb..-, 1976.

Pregled istorije Saveza komu11ista Jugosla·
vije, Beograd, lnstitut za izutavanje radni¢·
kog pokrcta, 1963.

Prva godina narodnooslobodilatkog rata na
podruCju Karlovca, Kordwra, Cline, Like,
Gorskog kotara, Pokup/ja i Zumberka. Zbor·
nik 3, Karlovac, Historijski arhiv, 1971.

Borbcni put lena Jugostavije, Beograd, Leksikografski zavod •Sveznanjcc, 1972.

Cetrdeset godina. Zbornik seCanja aktivista
jugoslavenskog rcvolucionarnog radni~kog
pokreta, Knjiga III: 1935-1941 (I dec), Beograd, Kultura, 1960.

:Zer1a danas 1936-1944. Fototipsko izdanje,
Beograd, Konferencija za
nost ~cna Jugoslavije, 1966.

Zemaljskog nntifa!listiCkog
oslobodenja Hrvatske (13-Stenografski zapisnici, Za·
Hrvatske, 1950.

Rupcna, Mara: Pri sestra1r 11a jttgll, Novo
Mesto, Rcdakcija »Na!iim fcnrun~ IOOF NO·
vo Mesto, 1943.

Cetrdeset godir1a. Zbornik seCanja aktivlsta
jugoslovenskog revolucionarnog radniCkog
pokreta, Knjiga IV: 1935-1941 (II deo), Beograd, Kultura, 1960.

Sremcc, Nada~ lz partiz.m:skog dnev11ika, Za·
grcb, Glavni odbor AF2 Hrvatske, 1945.

Cetrdeset godina. Zbornik seCnnja aktJVista

seCanja u~esnika Drugog zasjedanja AVNOJ-a,
Knjiga I, Knjiga II, Beograd, Kultura, 1!.153.
TreCe zasjcdanje Zcmnljskog antifa~istiCkog
vijeCa narodnog oslobodenja Hrvatske (8-9.
svibn.in 1944), Stcnografski zapisnici. Zagreb,
Saber NR Hrvatske, 1950.

II

Cetrdesct godina. Zbornik seCanja aktivista
jugoslovenskog revolucionarnog radniCJ:og
pokreta, Knjiga VII: 19-U-1945, Beograd,
Kultuta, 1961.
Cctvrto z.nsjedanje Narodnog Sahara Hrvat&lt;:ke (Zcma]jsk.og antifa~istiCkog vijcCa narodnog os]oboilcnja Hrvatske} 24--25. srpnja 1945, Stcnogrnfski zapisnici, Zagreb, Sabar NR Hrvatske, 1950.
Drugi kongrcs KomunistiCke partije Hrvatske, Zagreb, Kultura, 1949.
Drugo zasjedanje Zemaljskog antifa!Hstitkog
vijeta narodnog oslobo!lenja Hnratske (1215. listopada 1943), Stenografski zapisnici,
Zagreb, Sabor NR Hrvatskc, 1950.
GrozdaniC Milutin; LjubljanoviC SreCko; Pu·
liC, Nikola; Ramljak, Ivan; SehoviC, Serif:
Revolacija i rcvolucioflari., Zagreb, Napri·
jed. 1970.

KomunistiCki pokret l socijalistiCka rcvolucija u Hn•atskoj, Zagreb, Institut za historiju radniCkog pokreta Hrvatske, 1969.

!58

Ustanak je plam1o. Zapisi prvoboraca o pr~
vim ustani!!kim danima, GospiC, Lil!ke novine, 1961.
Zascdanje Ustavotvorne skupWne 29. nov.
1945 - 1. febr. 1946, Stenografske beleSke,
Beograd, 1946.
Zemaljsko nntifaSistiCko vijeCe narodnog oslobodcnja Hrvatske. Zbornik dokumenata
1943. Zagreb, Institut za historiju radniC.kog
pokreta Hrvatske, 1964.
Zemaljsko antifaSistiCko vljeCe narodnog
oslobcAenja Hrvatske. Zbornik dokumenata
1944. (Od 1. sijeCnja do 9. svibnja). Zagreb,
Institut za historiju rndniCkog pokreta Hr·
vatske, 1970.
Zemaljsko antifa~istiCko vijeCe narodnog oslobodcnja Hrvatske. Zbornik rndova 1944.
(Od 10. svibnja do 31. prosinca), Zagreb, In·
stitut 7.a historiju radniCkog pokrcta Hrvat·
ske, 1975.

Kata PejnoviC fotografirana u Parizu 1945.

III

dru~tava

:lene l/rvatskc t1 rad11iCkom pokretu do aprila lliliadu devetsto Cardeset prvc, Zagreb,
Konfcrcncija za dndtvcnu aktivnost tcna
Hrvatske, 1967.

:Zene Like bore se, rade { govore, Zagreb,
Glavni odbor
vatskc, 1945.

Antifa~istiCkc

frontc Zcna

IV

Ljuba BogiC-MiSkulin, Katina scstra
MiloS BogiC, najstariji Katin brat

IV

Branko Bogie, Katin brat

IV

Hrvatskc, 1955.

Mica KrajnoviC i Draga LemaiC,
Katine scstre

IV
:leHe Hrvatske u rzarodnoosiobodilaCkof bor~
bi, Knjiga I, Knjiga II, Zagreb, Glavni odbor

III

Mirko BogiC, Katin brat

V

VI
VII

Ur~

VIII

VIII

Ckih novina. Komzmista, Rad11itkih novina,
Ljudske pravice, Slovcnskog porotevalca, itd.
Osim toga korBtcni su arhivski dokumenti
pohranjcni u Vojnoistorijskom instirutu u
Beogradu i Arhivu Jugoslavije u Beogradu,
Arhivu instituta za historiju radniCkog pokreta Hrvatskc u Z'lgrebu, Arhivu Hrvatske
u 7..agrebu. Arhivu Sabora SR Hrvatske u
Zagrcbu, Arhivu Matice iseljenika Hrvatskc
u Zngrebu i Muzeju rcvolucije naroda Hrvntske u Zagrebu.
KorBtcni su i materijali dokumentacionog
centra Radio-telcvizije Zagreb, kao i pojcdi~
ni obiteljski fondovi u privatnorn vlasni~tvu.

IX

X
X

XI

Za vrijcme prebacivanja iz Udbine u
Donji Lapac 1942.. Zdesna nalijevo:
Marica Muhar, Kata PcjnoviC, Jakov
BlaZcviC, Ana MilkoviC i Draga
DraganCiC

XV

U Donjem Lapcu 1942. Zdcsna nalijcvo:
Jakov BlaZeviC, sckrctar OkruZnog
komitcta za Liku, Neda Zakula, Clan
OkruZnog odbora AFZ-a, Rade ZigiC,
Vlado CctkoviC, komandant Staba
Grupe liCkih odrcda, Kata PejnoviC,
Clan Okru:Znog komitcta i predsjednica
AFZ-a za Liku. Drugi red: Marija
Soljan, Danica GrcgoriC i MiloS Uzelac

XVI

U Lici 1942. Slijcva nadcsno stojc: Draga
i\Irda, Kata PejnoviC, Milan Pokrajac,
Smilja Pokrajac. Sjedi: Slava BlaZcviC

XVI

Stojan Aralica, LiCki stogovi sijcna

Kata s kCcrima Milicom PoCuCom
i Ljubom ObradoviC
Sa unukom Vcljkom PoCuCom
i unuCicom Brankicom PoCuCom

Na Sczclcseti roc:tcndan sa unuCadi

Branka PoC:uCa, Milkica i Mirjana sa
svojom bakom
Kata pod lipom, koja jc zasaa:cna
na dan rodcnja Katina supruga
s unukom Brankicom PoC:uCom
Lipa je ostala kao sjcCanje na dom
PejnoviCa

XVII

U Donjcm Lapcu 1942. Slijcva nadcsno:

Ncda Zakula, Kata PejnoviC, Marija
soljan

XVIII-XIX Zasjcdanjc AntifaSistiC:kog vijcCa
narodnog oslobodcnja Jugoslavijc od
26. do 29. XI 1942. Mct1u Clanovima
PrcdsjedniStva nalazi se i Kata PcjnoviC
XIX

Spomen-ploca na mjcstu gdje jc stajala
Katina kuCa

XX

U Lici je 1940. g. bilo 80 partijskih celija,
240 Clanova Partijc i isto toliko
skojcvaca

XX

XI Pli tviC:ka jczcra -

U Krbavici. Sjedc: Marija Soljan, dr
Slava OCko i Kata PcjnoviC. Stojc, slijcva
nadcsno: Marija KatiC-KuprcSanin,
Dara CucliC-VujnoviC, Zorka KoraC
i Stojanka Aralica

XV

Nikola PcjnoviC, najstariji Katin sin

slijeva nadcsno: Mirjana ObradoviC
(kCerka Marije), Milkica i Veljko,
Ll sredini Kata s Mirjanom (Ljubinom)
Brankicom i Brankom ObradoviC

:Zene Srbije u NOB. Knjiga dokumcnata,
Beograd, RK SS&amp;'JS, Nolit, 1975.

Opaska: Pregledani su svi fenski listovi koji su za vrijcme NOB iz!azili na podruCju
Hrvatske poC.'lm od listova 00 AF2-a do tene u borbi, lista AF2-a Hrvatske. te Litfd
kmir; ratna izdan.ia Barbe, Vicsnika i Naprijeda; sva godgta poslijcratnih izdanja li·
sta :terre u borbi, :lene i C.1sopisa :lena; sva
godi~ta listova AF2-a, Saveza icnskih dru·
St;;wa, Konfcrcncijc za druStvcnu aktivnost
lena s podruCja Jugoslavijc odnosno drugih
republika - :Zc11a danas, Nova tena, (BiH)
NaJa lerla (Cma Gora), Prosvetena tcna (Makedoniia), NaJa lena (Slovcnija); sva godiSta
lista Matica (iscljcnika Hrvatske ad 19501960), sva godiSta lista N~ rad (Giavni odbor Crvenog kriia Hrvatske) od 1952. do
1966; sva godi!ita Hsta Prosvjeta (Srpsko kultumo druStvo Prosvjeta); zatim su koriSteni brojevi poslijeramog Vjemika, Barbe, Li·

XIV

}elena BogiC r. RediC- Katina majka

Tako ie rodena 11ova }ugoslavt'ja. Zbornik

jugoslovenskog revolucionarnog radniCkog
pokrcta, Knjiga V: 1941-1945, Beograd, Kultura, 1961.

aktiv~

:Zena u borbi 1943-1945. Reprint, Zagreb,
Konfcrcnciia za dru~tvenu aktivnost ~ena Hr~
vatske, Casopis .,zenac, Institut z.a historiju
radniCkog pokreta, 1974.

S:wcza Zenskih
Prvo zasjednnje
vije6.o narodnog
14. lipnja 1943),
grcb, Saber NR

dru~tvcnu

Tito govori na zasjedanju AVNOJ-a
PrcdsjcdniStvo AVNOJ-a na II kongresu
USAOJ-a u Bihacu 29. XII 1942.
I zasjcdanjc ZAVNOH-a na Plitvicama
14. VI. 1943. Medu uccsnicima Anka Berus

XXI

Karlo MrazoviC-GaSpar pozdravlja Prvo
zasjedanje ZAVNOH-a 13. VI 1943.
u OtoCcu
Jcdna minuta Sutnjc za poginulc borce
na Prvom zasjedanju ZAVNOH-a

biscr Like

XII

Krsto HegeduSiC, Mostarski ZcljczniC:ari
dotjcrani u logor u GospiC u srpnju 1941.

XXI

XII-XIII

Krbavica u jesen 194!. Okruzni komitet
KP za Liku, Clanovi: Jakov BlaZeviC,
Kata PcjnoviC, Mile PoCuCa, Torno Ni:·
Radc ZigiC. Sckrctar Okru:Znog kom1tcta
omladine Slobodan Uzelac s drugovima
f)urom MilojcviCcm-Durtom, Pejom
Zunkem i Bogoljubom RapaiCcm

XXII

Jcla BiCaniC govori na Prvoj konfcrenciji
AFZ-a Hrvatske 12. VI 1943. u skoli
u selu Prozoru kraj OtoCca

XXII

KuCa u kojoj je oddana Prva
konfcrcncija AFZ-a Hrvatskc od 11. do
13. VI 1943.

!59

�XXIII
XXIV

XXIV
XXV
XXVI

Kata - Zcna u crnoj marami
Dn1govi pri odlasku na Drugo zasjedanje
AVNOJ~a, na prolazu kroz Livno.
Slijeva naclcsno: Oskar Danon, Jela
BiCaniC, Nada Srcmcc, Kata PcjnoviC,
Nikola VidoviC, Vicko KrstuloviC, Rade
TurkoviC i Vice Buljan
Kolona s delegatima krcCe prema Jajcu
na Drugo zasjcdanje AVNOJ~a od
Doljana prema Srbu 1943.
BoZidar J akac, Partizanska kolona
U Jajcu 1943. Slijeva naclesno: drugovi
Jaka Avsic, Edvard Kardc1j, skorpik
i Vlado BakariC

XXVI

Ivan Ribar na putu na Drugo zasjcdanje
AVNOJ·a

Vladimir Nazor, predsjednik ZAVNOH-a,
otvara TrcCe zasjcdanje u Topuskom

XXXIII

Kata PcjnoviC, predsjednica AFZ
Jugoslavijc, govori na TreCem
zasjcdanju ZAVNOH-a u Topuskom
1944.

XXXIV
XXXV

Vanja Radaus, Babin potok, Lika 1943/44.

XXVII

XXXIII

XXXIV

XXVIII

VijeCnici AVNOJ~a iz Hrvatske
s drugom Titom i pratiocima
poslije Drugog zasjcdanja AVNOJ·a
u Jajcu 29. XI 1943.

XXVIII Na povratku s Drugog zasjedanJa
AVNQJ.a drug Jaka AvSiC govon
krajiSkim Zenama o odlukama zasjedanja
XXIX
XXX

XXX

XXXI

Tito za vrijcme Drugog zasjcdanja
AVNOJ·a
U J ajcu poslije Drugog zasjedanja
AVNOJ.a.
Slijeva nadcsno: dclcgatkinja Slovcnije
(neidentificirana), Kata PcjnoviC, Maca
Grzetic i Mitra Mitrovic

Kata PcjnoviC govori na Prvom
kongrcsu AFZ-a Hrvatske u Zagrebu

XL

Delcgatkinje iz Like u Zagrebu na
proputovanju na Kongres AFZ-a
Jugoslavijc u Beogradu ljeta 1945.
Kata PcjnoviC sa dclegacijom
sovjetskih Zena

XLVIII

XLIX

XLII-XLIII

XLIV

Kata PcjnoviC kocl MarSala Tita sa
delegatima Kongresa ratnih vojnih
invalida

Vi1im Svecnjak, Na zgaristu 1944/45.
XLIV

Dogovor u vrijeme odrlavanja OsnivaCke
konferencijc JNOF, Topusko 1944,
Lepa Pijade i Kata PcjnoviC
u Topuskom svibnja mjescca 1944,

za vrijcmc zasjedanja ZAVNOH-a
Vi1im Svecnjak, Partizan

XLV

Kata PcjnoviC, Clan odbora za molbe
i Zalbe Sabora SRH

L

Posjet U Nua Jugoslaviji:
na ZagrcbaCkom kolodvoru gosta su
doCckali dr Vladimir BakariC,
Marko BeliniC, Kata PejnoviC
i Vcljko DrakuliC

LI

U Saboru NR Hrvatskc: Marija Soljan,
Kata PcjnoviC, dr Vladimir BakariC,
Cana BaboviC i Stevo KrajaCiC

LI

Veljko VlahoviC s Katom PcjnoviC
i Ljubicom VuCiniC na primanju
u Saboru

Ll

Kata PcjnoviC, Karla MrazoviC i Toma
BabiC u prijateljskom razgovoru

LII

•

Grupa preZ.ivjclih vijeCnika Prvog
zasjcdanja AVNOJ-a na proslavi 26. XI
1952. u Zagrebu. Prvi red, slijcva
nadesno: Svetozar VujinoviC, Ivan
MaCek, Kata PejnoviC,
Miloje DobraSinoviC, MoSa Pijadc, Pavao
Krce, Mile PcruniCiC, DuSan Vrstina.
Drugi red: Rodoljub ColakoviC, Todor
VujasinoviC, Vicko KrstuloviC, DuSan
IvoviC, Duro Pucar, Jovo MirkoviC,
Vladan ZeCeviC, prof. Pavle SaviC i
Florijan SuCiC

LIII Na zasjcdanju Narodnc skupStine
Jugoslavijc u Beogradu 1953,
mcdu poslanicima Kata PejnoviC
i Lidija Scntjurc
LIV PrcZivjcli sudionici Konfcrcncijc u
Bosanskom Pctrovcu 1942, prcd
spomcn-domom Konfercncijc
6. XII 1952.
LIV Kata PcjnoviC na proslavi vatrogasne
brigade u tvornici &gt;)Mcba«
LV Kata PejnoviC s vrhovnim komandantom
naSc J. N. Armijc marSalom Titom
LVI·LVII Kata PcjnoviC u radnom prcdsjcdniStvu
IV Kongresa SSRNH u Zagrebu 1953.
LVIII Kata PcjnoviC za vrijcme rada
LVIII Kata PcjnoviC sa svojim dugogodi.Snjiro
ratnim i poslijcratnim suradnikom
I vanom Uzclcem·Danom, funkcionarom
KP gospiCkoga kotara

LIX Na Sv. Naumu u Makedoniji 11. V 1953.
Slijcva nadcsno: Ncda BoZinoviC, Bosa
CvctiC, Milcva PlanojcviC, Kata PcjnoviC,
Judita AlargiC
LIX U sclu Metku kraj GospiCa prilikom
otvaranja ZadruZnog doma 1952.
Slijeva nadcsno: Ivan Uzelac-Dan,
Kata PcjnoviC, Marija ObradoviC
i Nikola StaniC, upravitclj Skolc
»Kata PejnoviC&lt;(
LX Kata PejnoviC sa aktivistima Crvcnog
kriZa u gospiCkom kotaru, prcd
gimnazijom »Nikola Tcsla&lt;(, 1954.
LX Otkrivanjc spomcn poprsja dr Mladena
StojanoviCa u istoimcnoj bolnici u
Zagrcbu 30. III. 1954.
LX Kata PcjnoviC kod porodice MarkiC
u Ljubljani 1955.

LXI Na pros1avi 1. maja 1955. u Zagrcbu

LII

Na Sestom kongresu KPJ u Zagrcbu 1952.
Grupa delcgata iz Like, slijeva nadcsno:
Milan MajstoroviC, Geno JuriC, Stipe
DevCiC, Rade GrkoviC, Mile PoCuCa, J akov
BlaZeviC, Kata PcjnoviC, Jure IveziC,
Torno NikSiC, Aco RadakoviC, Mito
Dimitrijevski, Bude Grahovac, Stojanka
Aralica, Pcrica Dozct

LXII U povodu proslave godiSnjice AFZ·a
Hrvatske, u Zagrebu 1958, Kata
PcjnoviC s delegatkinjama na Prvoj
konfcrenciji AFZ·a u Bosanskom
Petrovcu 1942. Slijcva nadcsno: Dracrinja
.l'vlctikoS, Stojanka Aralica, Kata
'='
PejnoviC, Cana BaboviC, Anka Bcrus.
Drugi red: Anica MagaSiC i Marica
ZastavnikoviC

LIII

Vicko KrstuloviC prilikom dodjeljivanja
odlikovanja Kati PejnoviC, 1952.

LXII Kata PejnoviC i dclcgacija kineskih Zena
1956. u Zagrebu

Kata PejnoviC na Drugom kongresu
Narodnog fronta Jugoslavije
u Beogradu 1947.
Kata PejnoviC kao rezervni potpukovnik
Jugoslavenske Narodne Armije

XLVI Vanja RadauS, Spomenik i.rtvama
faSizma u Jasikovcu kraj GospiCa

SveCana akadcmija u povodu 8. marta:
Kat a Pcj no viC ddi rcfcrat
u Hrvatskom narodnom kazaliStu
u Zagrebu

Na primanju u Prezidijumu Sabora
NRH. Slijeva nadcsno: Simo TodoroviC,
Kata PejnoviC, Maca GrZctiC i Ivan Ribar

Prvi kongres Osvobodilne fronte
S1ovenije u Ljub1jani 1945. U drugom
rcdu u crnoj marami sjedi Kata
PejnoviC

Povratak dclegata Hrvatskc i Slovenije
sa zasjcdanja AVNOJ~a. Katin susret
s KrajiSkinjama

Na proslavi 27. srpnja u Srbu 1950.
Slijeva nadesno: Smilja ZeZclj,
Milan MajstoroviC, Kata PcjnoviC,
Doko JovaniC i Gcno JuriC

L

Kata PejnoviC otvara izloZbu AF.Z-a
u Zagrcbu 1945.

XLI

XLVI-XLVII

U Parizu 1945. Kata Pejnovic s Nadom
Sremec i s prcdstavnicom
francuskih Zcna

Franjo Mraz, Bolnica u Pctrovoj Gori,
1jcto 1944.

XXXII

Kata PcjnoviC i Anka Berus u radnom
prcdsjcdniStvu Druge oblasne
konfcrencijc AFz.a u Sp1itu, ozujka
1945. Minuta Sutnje poginulim
dntgovima i dn1garicama

XLIII

XXXI

XXXII

Kata PcjnoviC u bolnici na Petrovoj Gori
1944.

Povratak sa zasjedanja AVNQJ.a.
Slijeva nadesno: BoZidar Jakac, Boris
KidriC, Zoran PoliC, Zelenka KidriC.
Na kamionu Kata PcjnoviC

XXXI

XXXII

Poslijc bombardiranja Topuskog ljeti
1944. ranjenu Katu PejnoviC odvoze
u bolnicu

XXXVI- Kata Pejn'oviC govori na mitingu Af:Z.a
-XXXVII na TreSnjevki u Zagrebu lipnja 1945.
XXXVIII Prvi Kongres AFZ·a Hrvatske 21-23.
VII 1945. u Zagrcbu
XXXIX

Strana

Strana

Strana

Strana

161
160

�INDEX IMENA

S proslave 15. godiSnjice Prve
konfcrcncije Zena Jugoslavije, u Saboru
Hrvatske prosinca 1957.

LXVII

LXIV

Kata PcjnoviC polaZe vijenac na spomen·ploCu pred Skolom u Prozoru

LXVII

LXIV-LXV

Radno predsjedniStvo prilikom proslave
15. godiSnjice Konferencije u OtoCcu.
Slijeva nadesno: Maca GrietiC, Milka
Solaja, Marija Soljan, Kata PejnoviC,
Anka Berns i Jela Bicanic

LXIII

LXV

LXVI

Marija Soljan, Kata PejnoviC i Stojanka
Aralica primaju Ccstitke pionira
u povodu 15. godiSnjice Konferencije
u OtoCcu
AFZ-a Hrvatske u Otoccu, u lipnju 1958.

Kata PejnoviC na zasjedanju Sabora SRH
medu zastupnicima Stojanka Aralica

i Soka Krajacic

Proslava XIII proleterske brigade.

Na govornici Marko BeliniC

LXVIII

Pioniri Cestitaju 60. rodendan

LXVIII

Na Sezdeseti rodendan kCi Milica
PoCuCa Cita pozdravni brzojav
Jovanke Broz

LXIX

LXX-LXXJ

Kata PejnoviC sa Clanovima Odbora
Matice iseljenika Hrvatske na plenumu
U povodu pedesetogodBnjice 8. marta,
marsal Tito primio je 21. veljace 1960.

u Belom dvoru u Beogradu delegaciju
Zena Jugoslavije
LXXJI

LXXIll
LXXIV

,BABOVIC Spasenija .Cana 43, 46, 48,
64, !40, LJ, LXII
BAKARIC dr Vladimir 34, 38. 54, 63,
64, 95, 112. XXVI. L, Ll
BAKIS Draga 42

BELINIC Marko L, LXVII
BERUS Anka 42, 52, 55, 68, 69, 70, %,
108, 140, XX, XXXV, LXII, LXIV-

-LXV
BICANIC Jela 26, 27, 29, 30, 32, 33, 34,

Joko KneZeviC, detalj mozaika ))NOB«
s portretom Kate PejnoviC, u Skoli
))Kata PejnoviC« u GospiCu

35, 37, 42, 54, 93. 95, 96, 114, !34, 140,

Vanja RadauS, Kata PejnoviC i Josip Cazi
u Saboru 1960.

Kata PejnoviC na svome radnom mjestu
u Saboru u odboru za molbe i Zalbe

ABRAMOVIC Ivan !35
ALARGIC Judita 48, LJX
ARALICA Marta 35
ARALICA Stojan XVI
ARALICA Stojanka 10, 11, 27, 29, 42,
XIV, LJ1, LXII, LXV, LXVI, LXVII
AVSIC Jaka XXVI, XXVIII
BABIC Toma LI
BABIC Vlatka 55

oddanom 20. svibnja 1960.

Proslava 15. godBnjice Prve konferencije
Slijeva nadesno: Marija ObradoviC,
Katina scstra Mica, Kata PejnoviC,
Danica BrozoviC, kCi Milica PoCuCa,
Marica OstoviC, Milica Opsenica, Soka
KrajaCiC, Zorka PopoviC, Stojanka
Aralica, Jcia BiCaniC

LXVI

•

Strana

Strana

J akov Blaievic urucuje Milici Pocuci
Orden narodnog heroja kojim je
odlikovana njena maj ka Kata PejnoviC

XXII, XXIV, LXIV-LXV, LXVI
BLA2EVIC Jakov 9, !0, 11. 12. 15, 16,
17, 18, 19, 20, 21, 22, 25, 32, 34, 82,
83, 84, 114, !32, 133, ISO, 158. XII-

-XIII, XV, LII, LXXIV
BLAZEVIC Marko 135
BLAZEVIC Slavka "ll, 115, XVI
BOGDANIC Picek 120
BOGDANOVIC Cana 42. 43
BOGIC Branko IV
BOGie Dmitar 6

POPIS DOKUMENATA
Spomcnica za vjeCnu uspomenu na Zrtve terora
faSistiCkog okupatora i njihovih slugu .
Prvi broj liCkc »Zene u borbi« .
Faksimile legitimacije Kate PejnoviC, izdane od
IzvrSnog odbora AntifaSistiCkog vijeCa narodnog oslobodenja Jugoslavijc .
Poziv Kati PejnoviC da primi Clanstvo u Zemaljskom AntifaSistiCkom vijeCu Narodnog oslo-

Faksimile potpisa vijeCnika AVNOJ-a sakupio
23
31

Ukaz a sazivu Sabora Narodne Republike
Hrvatske

75

Faksimile prve stranice pisma Kate PejnoviC
36

!OS

Okruinom komitetu KPH-a Korduna .

Faksimile

konc:~pta

govora Kate PejnoviC za
.

119

36

Prva i Sesta strana bro§ure »Pri sestrah na jugu«

I konferenc•Ju AFz-a

141

41

Faksimile »Slovenke«, glasila AFz-a za Primorje

143

Povelja drugarici Kati PejnoviC o izboru
nog gradanina opCine OtoCac . . .

Faksimile »Glasa Zene«, AFZ-a Cazme broj 2,
!. IX 1943. .

Faksimile legitimacije Kate PejnoviC kao vijeC-

162

60-{i 1

57

bodenja Hrvatske .
Faksimile •Barbe« ad 13. decembra 1942.

nika AVNOJ-a

Bozidar J akac _

.

59

.

.

.

.

.

.

poCas~

.

.

152

BOGIC Jelena, Rodic 6, III
BOGIC Milos IV
BOGJC Mirko IV
BOGIC-MISKULIN Ljuba IV
B021NOVJC Neda LIX
BRKIC Zora 48
BRKLIACIC Ante 84
BRKLIACIC Karlo 15
BROZ Jovanka LXVIII
BROZOVIC Danica LXVI
BRUJlC Bogdan, advoka t iz GospiCa

COPIC Branko 44
COPIC Smiljka 44
COPIC Soja 44
CUK Jela 97, 99

CACIC Luka 22
CACIC Torno 14
CANAK-VLAISAVLIEVIC Desanka "ll,
28, 138

CETKOVIC Vlado XV
COLAKOVIC Rodoljub LII
CUDIC-VUJNOVIC Dara 27, 42, 52, XIV
DANON Oskar XXIV
DAMJANOVIC Pero 20
DASOVIC Joso 17, 20
DEVCIC Stipe LII
DIMITRJJEVIC Danica 27
DIMITRJJEVIC Voja 44. 45
DIMITRIJEVSKJ Mito LII
DIMITROV Georgi II
DETONI Marijan 116

DOBRASINOVIC Miloje LII
DOLEZAL Neda 20
DOZET Perica LII

DRAGANCJC Draga XV
DRAKULIC Ncaa 79, 80
DRAKULIC Vcljko L
DUIC Ivan (JandriSa) 135
fJORfJEVIC Krista 70
fJUIC 86
ERBEZNIK-FUKS Marija 80, 110
FRANEKIC Martin 17. 83
FRANCO Francisco 109
GASPARAC Vera 42
GEROVAC Ljubica 120
GLUMICIC-PRIBIC Marija 27
GORKI Maksim 9, 82, !33, ISO
GOSET Helene 68, 70
GOSTOVJC-GRUBOR Dl!Sanka 27, 29,
30

84
BRUJIC Dusan 20
BRUJIC Sraan 16, 17
BUDEN Ankica (Vcsela) 42
BULIAN Vice XXIV
BUKOVAC Mirko 17, 83

GRAHOVAC Bude LII
GREGORIC Danica XV
GREGORIC dr Pavle 54
GRKOVIC Rade Lll
GROZDANIC Milutin !58
GR:I.ETIC Maca 48, 54, 65, XXX, L,
LXIV-LXV

CAZI Josip LXXIII
CERIN Vlado 85, 120, !39
CVETIC Bosa 151, LIX
CVETKOVIC DragiSa 16, 20, 83, 84

HAFNER Ana 70, 108
HEGEDUSIC Krsto 117, XII
HUMEK Paula 43
HUMO Olga 70

IVEZIC Jure LII
IVOVIC Dusan LII
JAKAC Bo,idar 61. XXV, XXX
JANCJC-STARC Jcla 50, 153
JARC Miran 142
JEL!NIC Ivan 24
JEL!NIC Luja (Cicina) 24
JERAS Sidonija 142
JOVANIC floko XLVI-XLVII
JOVIC, uCiteljica 7

JURIC Geno XLVI-XLVII, LU
KARAfJOLE Mila 42
KARAMATIJEVIC Jevstatije 38
KARAMA TIJEVIC Pivo 44, 45
KARAN Dragica 42, 48

KARDELl Edvard XXVI
KATIC Dujo 10, 19
KATIC Ivica 10

KATIC-KUPRESANIN Marija 27, 29,
XIV
KESIC Bico 86, 120
KESIC Juga 42
KIDRIC BORIS XXX
KIDRJC Zdenka XXX
KLEUT Perica 27, 138, 139, 140
KNE2EVIC Joko 131, LXXII
KOMAR Slavko 73
KONCAR Naranea 26
KORAC Zorka 27, 29, XIV
KOSTRENCIC (ban) 15, 16
KOS Marija 151
KRAJACIC Soka LXVI, LXVII
KRAJACIC Stevo Ll
KRAJNOVIC Mica 7, LXVI
KRAJNOVIC Mito 85, 86
KRAJNOVIC Nikola 86
KRASIC-TRGO Branka 80
KRCE Pavao 38, LII

KREACIC-KOVACIC Olga (Zoga) 42, 48,
55

KRLEZA Miroslav 9
KRSTULOVIC Vicko, XXIV, LII, Llll
KUFRIN Milka 54
KUKOC Dobrila 42
KULAS Mica 20
KULENOVIC Skender 46
KUSEC Katica 42, 58

LAJKOVIC 86
LASIC Milka 42
LEMAIC Draga 7, III
UUBLIANOVIC Srccko !58
UUBOJEVIC Bogdan 84

163

�MACEK Ivan LII
MACEK Vladimir 16, 20, 39, 83, 84, 98,
101, 106
MAGAS!C-RAKAR Anica 42, 43, LXII
MAGLAJLIC Vchicla 48

OPACIC Kata 42, 43
ORESKOVIC Marko 12, 14, 19, 22, 26,
83, 85, 120
OPSENICA Mi!ica LXVI
OSTOVIC l'vlarica LXVI

lo..YAGOVAC BoZidar 100

MAJSTOROVIC Milan XLVI-XLVII,
LII
lViALINSKA Vcsclinka 70, 148
MAODUS Stcvo 139
MARKIC Stanc 53, LX

MARKOVIC Nada 48
MAROVIC Ncda (Ranka) 42
MASLESA Veso 95
MEDAN Danica 48
METIKOS Draginja 42, 44, LXII

MIHAJLOVIC Dral.a 58, 98
MILKOVIC Ana XV
MILKOVIC Kata (Kaja) 134
MILKOVIC Pajo 135
MILOJEVIC Duro XII-XIII
MILOJEVIC Milcva 42

MILOSEVIC dr Olga 69, 70, !OS
MILOSEVIC dr Sima 38, 95
MIMICA BlaZcnka 140

MIRKOVIC Jovo LII
MIS!GOJ Dane (Kozak) 54
MITROVIC Mitra 45, 46, 48, 70, 108,
140, XXX
MORACA Mira 45, 48
MRAZ Franjo 87, 102, XXXI
MRAZOVIC Karla (Gaspar) 54, 73, XXI,
LI
MRDA Draga XVI
MRDA Milan 120
MUHAR Marien XV

MUHAR MiCo 24, 86
MUJEZINOVIC Ismct 45
MURKOVIC 84
MUSSOLINI Benito 20, 88
NAZOR VLADIMIR 46, 55, 64, 72, 144,
XXXIII
NEDIC Milan 88, 89
NIKOLIC (po!icijski pristav) 10
NIKSIC Torno 18, 20, 83, 133, XII-XIII, LII
NOVAK Marija 42, 48 140

PAJIC Ncvcnka 55
PAP Marija (Valika) 42
PASIONARIA (Dolores Ibaruri

la Pasionaria) 70, 109
PAVELIC Ante 58, 88, 89, 115
PECANAC
PECANAC
PEJNOVIC
PEJNOVIC

Kosta 89
Mika 48
Branko (BmniSa) 19, 22
Jo\'an (Jovani.Sa) 8, 12, 82,

132, 137
PEJNOVIC Kata (rod. BogiC) 5, 6, 7,
8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18,
19, 20, 21, 22, 24, 25, 26, 27, 28, 29, 30,
32, 33, 34, 35, 37, 38, 39, 40, 42, 43,
45, 46, 47, 48, 49, 50, 52, 53, 54, 55,
58, 59, 60, 61, 62, 63, 64, 65, 66, 67,
68, 69, 70, 71, 72, 73, 74, 76, 77, 78,
79, 80, 83, 84, 85, 86, 89, 91, 93, 94,
96, 97, 99, 101, 103, 104, 105, !07, 108,
Ill, 113, 116, ll8, 119, 121, 131, 132,
133, 134, 135, 136, 137, 138, 139, 140,
141, 142, 144, 145, 146, 147, 148, 150,
151, 153, 154, !56, 157, II, VI, IX,
XII-XIII, XIV, XV, XVI, XVII,
XVIII-XIX, XXIII, XXIV, XXX,
XXXII, XXXIII, XXXIV, XXXV,
XXXVI-XXXV!I, XXXIX, XL, XLI,
XLII-XLIII, XLIII, XLIV, XLV,
XLVI-XLVII, XLVI!I, XLIX, L, Ll,
LII, LIII, LIV, LV, LVI-LVII,
LVIII, LIX, LX, LXII, LXIV,
LXIV-LXV, LXV, LXVI, LXVII,
LXIX, LXXII, LXXIII, LXXIV
PEJNOVIC Mile 19, 22, 24, 137
PEJNOVIC Nikola 19, 136, 137, V
PEJNOVIC Pctar 15, 84
PEROVIC Jcla 43
PERUNICIC Mile LII
PETROVIC, uCitcljica 7

PIJADE Lepa XXXII

NOVOSEL Yanda 42, 48, 140

PIJADE Mo.Sa 38, 43, 95, LII
PLANOJEVIC Milcva LIX
POCEK-MATIC dr Mirjana 154

OBRADOVIC (Pejnovic) Ljuba 19, 22,
24, 25, 133, VI
OBRADOVIC Marija LIX, LXVI

POCUCA Brankica VII, VIII, IX
POCUCA Mile 18, 19, 20, 21, 22, 34, 83,
84, ll4, 133, XII-XIII, Lll

OBRADOVIC Mirjana VIII

POCUCA (PejnoviC) l\Hiica 8, 19, 22, 24,

OCKO dr Slava 30, 115, XIV
OPACIC Dragica 42

164

25, 27, 86, 133, VI, LXVI, LXVIII,
LXXIV

POCUCA Veljko VII
POGLAJN (slasticar) 9
POKRAJAC Milan XVI
POKRAJAC-RADOSEVIC Smilja 27, 29,
52, 86, 120, XVI
POLIC Zoran XXX
POPOV A Nina 69, !08
POPOVICKI Natasa 8, 150
POPOVIC Lukica 120
POPOVIC Smilja 27, 42

POPOVIC Zorka LXVI
POZDERAC Nurija 38

PREDOVIC Jela 42
PR!BICEVIC Adam 84
PRICA Zlatko 155
PUCAR Duro (Stari) 101, Lll
PULIC Nikola 158
RADAKOVIC Aco Lll
RADAKOVIC Mica 14, 84
RADAUS Vanja 80, 81 XXVI, XLVI,
LXXIII
RADULOVIC Danica 42
RAJCEVIC Jovo 9, 10
RAMUAK Ivan 158

STOJADINOVIC Milan 15, 16
STOJKOVIC Slava 80
SUCIC Florijan LII

SVECNJAK Vilim XXXI, XXXII
SABAN Pcpica 42, 115
SAKIC Rahida 48

SARIC Marko (Gcmo) 24, 25, 115
SEGVIC Vcscla 42
SEHOVIC Sc1·if 158

SENTJURC Lidija LIII
SKORPIK N. XXVI
SLANDER-MAR!NKO Mica 59, 61
SNAJDER Bosko 134

TESLA Nikola 7, 78
TITO-Josip Broz 14, 35, 37, 38, 39, 45,
46, 47, 49, 50, 51, 54, 59, 62, 65, 66,
68, 69, 76, 94, 95, 96, 98, 100, 101, 107,
109, 121, XIX, XXVIII, XXIX, XLIV
LXX-LXXI
TODOROVIC Sima L
TOMASEVIC Stana 44, 48
TOMLJENOVIC (pop) 15
TOMSIC Vida !08
TRBOVIC Nada 48
TRBOVIC Simica 42

TRINAESTIC-DUBAJ!C Viera 42
TURKOVIC Rade XXIV

SKORIN Marija 42

SOLAJA Milka 42, LXIV-LXV
SOLIAN-BAKARIC Marija 30, 32, 151,
XIV, XV, XVII, LI, LXIV-LXV

UZELAC AntiC 19
UZELAC Ivan-Dan !0, 19, 22, 24, LVIII,
LIX

SPIRIC Antica 42

UZELAC MaSa 19
UZELAC MiloS XV

SPRUAN Ilinka 41
SUBIC lvc 142

UZELAC Slobodan 34, XII-XIII

TARBUK llija 139
TATALOVIC Rada 9, 131

VENTURINI Z. 113
VIDOVIC Nikola XXIV

VLAHOVIC Vcljko LI
VRANESEVIC Mi!ka 42, 43
VRBICA Dina 48
VRSTINA Du.Snn LII
VUCINIC Ljubica LI

VUJAKLIJA Kata 42, 43, 48
VUJASINOVIC Todor Lll
VUJICIC Milica 42, 55
VUJINOVIC Svctozar LII
VUJNOV!C Ana 42
VUKMIROVIC-SKARPA Milan 20
VUKSAN Pekisa 14, 85, 120, 139
ZAGORAC Veda 70
ZASTAVNIKOVIC Marica 42, LXII
ZECEVIC V1adan LII

ZAKULA Neda 27, 29, 30, XV, XVII
ZAKULA Nedjcljko 9, 10, ll, 12, 18,
20, 21, 82, 84, 150
ZEZELJ Smilja XLVI-XLVII
ZIGIC Radc XII-XIII, XV
ZUNIC Pejo XII-XIII

RANKOVIC Aleksandar (Marko) 96

RAPAIC Bogoljub XII-XIII
RIBAR dr Ivan 37, 38, 95, 100, XXVII,
L
RIBAR lvo (Lola) 51, 59, 100
RIBAR Jurica 100

RIC Rude 120
ROD!C Milcva 70, !08
ROKSANDIC Dusko 80
ROOSEWELT Eleonore 66, 70, 147
RUKAVINA-PALENTA Ivan 21
RUPENA-OSOLNIK Mara 53, 142, 158
RUPNIK 98
SAVIC, prof. Pav1c LII
SELIC Evgenija 70

SERDAR Tomo 10
SKENZIC Ju!ika 120
SREMEC Nada 59, 70, 145, 148, 158,
XXIV, XLIII
SREMEC dr Zlatan 73
STAUIN Josif VisarionoviC 88
STANIC Milica (Mika) 135, 138
STANIC Niko1a 135, 138, 140, LIX
STANISAVLJEVIC Duro 16
STANISIC Milica 70
STANKOVIC Duro 9, 84
S~~~OJEVIC Gavro (Bugar) Zl, 84, 85,
STIJACIC Matej (pop) 15
STIPAC, nadzornik Skole 7

165

�SADRZAJ

Strana
KATA PEJNOVIC -

ZIVOT I DJELO

5

Djetinjstvo, djevojastvo i materinstvo podno Velebita
Od spoznaje zivotnih istina do Partije
U matici Zivota i revolucionarne borbe komunista
Postala je clan Okruinog komiteta KPH za Liku .
U pripremanju naroda za Ustanak
Na zadacima stvaranja Antifasistickog fronta zena
U NOB-u Hrvatske stvara se prvi zenski list .
Bila je prva predsjednica Okruznog odbora AFZ-a za Liku .
Prva zena u Jugoslaviji - narodni predstavnik .
Partija joj povjerava duinost predsjednice Antifasisticke fronte zena
Jugoslavije
Svi zadaci nasli su svoje mjesto u Rezoluciji konferencije .
U Otoccu postaje - i vijecnik ZAVNOH-a i clan rukovodstva AFZ-a
Hrvatske
Na terenu Banije i Moslavine .
U Plaskom, Jajcu i Topuskom - na historijskim skupstinama .
U predvecerje pobjede - na Kordunu, Petrovoj gori i u oslobodenom
Splitu . . . . . . . . . .
. . . . . .
Obnova i izgradnja - novi zadaci
U skupstinskom zivotu- kao zastupnik Sabora NRH i poslanik Savezne
skupstine . . . . . . . . . . . . . . . .
Na raznim poljima aktivnosti dugi niz godina
Autobiografija Kate Pejnovic .
cLANCI I GOVORI KATE PEJNOVIc

84

Aktivnost komunista u Seljackom kolu i Seljackoj slozi u Gospicu .
Sukobi sa cetnicima u Lici .
Ne smijemo dati ni zrna zita okupatoru
Kako su zene Like proslavile 1. maj .
Jedinstvo narodnih izroda .
Kujmo borbeno jedinstvo Srba i Hrvata Like, Srpkinja i Hrvatica Like
U borbu protiv ustasko-cetnickog terora .
Akcija na Udbinu
Prva zemaljska konferencija AFZ-a
Bila sam vijecnik Prvog zasjedanja AVNOJ-a
166

74
82

84

6

8
12
16
20
26
30
34
37
40
48
54
55
59
62
63
71

84
87

88
89
90
92
93
94
95

I
!
I

I
~

Strana
Predavanje Kate Pejnovic i Jele Cuk povodom proslave 8. marta 1943.
u Lici .
.
.
. .
. .
.
. .
. .
.
.
Nas put za J ajce nije bio lak .
Govor Kate Pejnovic na III zasjedanju Antifasistickog vijeca narodnog
oslobodenja Hrvatske
. . . . . . . . . . . .
Seljacke zene glasat ce za Republiku .
Govor Kate Pejnovic na Radio Parizu .
Kata Pejnovic o znacenju Medunarodnog kongresa zena .
Govor Kate Pejnovic u Skupstini naroda Ustavotvorne skupstine
Govor Kate Pejnovic na V zasjedanju Sabora NRH (26-30. kolovoza
1946.)
.
. .
.
. .
.
.
Upisujmo narodni zajam! .
0 ulozi zena u narodnooslobodilackoj borbi u Lici
Koncept Kate Pejnovic za govor na I konferenciji AFZ-a
Zene Hrv~~ske glasat ce za srecu i napredak svoje zemlje - za pobjedu
SOCIJahzma . . . . . . . . . . .
. . .

97
100
103
106
107
108
110
111
113
114
118
121

SJECANJA NA KATU

131

Zena u cmoj marami
Drugarica Kata .
Tri sjecanja iz zavieaja
Velika je bila, za svakog bi nasla toplu, Ijudsku rijec
Do mene u autobusu sjedi drugarica Kata .

131

Zakljucna rijec Kate Pejnovic na I kongresu AFZ-a Hrvatske
Pismo Eleonore Roosewelt - Kati Pejnovic 1944. godine
Jedna od najaktivnijih clanova delegacije u Parizu .
Zena u tamno j marami .
Cestitamo Ti Kato! .

146

133
134
140
144
147
147
149

t.~.
···

,,,,,

153

U povodu 75. godisnjice rodenja narodnog heroja Kate Pejnovic

153

3aK.Aloqenne

156

Summary
Bibliografija

157

Popis fotografija i ilustracija

159

Popis dokumenata
Index imena

162

158

163
167

��</text>
                  </elementText>
                </elementTextContainer>
              </element>
            </elementContainer>
          </elementSet>
        </elementSetContainer>
      </file>
    </fileContainer>
    <collection collectionId="3">
      <elementSetContainer>
        <elementSet elementSetId="1">
          <name>Dublin Core</name>
          <description>The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.</description>
          <elementContainer>
            <element elementId="50">
              <name>Title</name>
              <description>A name given to the resource</description>
              <elementTextContainer>
                <elementText elementTextId="3">
                  <text>Knjige</text>
                </elementText>
              </elementTextContainer>
            </element>
            <element elementId="43">
              <name>Identifier</name>
              <description>An unambiguous reference to the resource within a given context</description>
              <elementTextContainer>
                <elementText elementTextId="1250">
                  <text>M</text>
                </elementText>
              </elementTextContainer>
            </element>
          </elementContainer>
        </elementSet>
      </elementSetContainer>
    </collection>
    <itemType itemTypeId="1">
      <name>Knjiga</name>
      <description/>
    </itemType>
    <elementSetContainer>
      <elementSet elementSetId="1">
        <name>Dublin Core</name>
        <description>The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.</description>
        <elementContainer>
          <element elementId="50">
            <name>Title</name>
            <description>A name given to the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="744">
                <text>Kata Pejnović : monografija / [glavni i odgovorni urednik Marija Šoljan Bakarić].</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="49">
            <name>Subject</name>
            <description>The topic of the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="745">
                <text>Kata Pejnović</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="39">
            <name>Creator</name>
            <description>An entity primarily responsible for making the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="746">
                <text>Marija Šoljan Bakari, glavna i odgovorna urednica</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="48">
            <name>Source</name>
            <description>A related resource from which the described resource is derived</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="747">
                <text>Historijski muzej Bosne i Hercegovine</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="45">
            <name>Publisher</name>
            <description>An entity responsible for making the resource available</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="748">
                <text>Savjet za pitanja društvenog položaja žene RK SSRNH : Redakcija časopisa Žena : Odbor nagrade Kata Pejnović : Institut za historiju radničkog pokreta SRH</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="40">
            <name>Date</name>
            <description>A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="749">
                <text>1977</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="47">
            <name>Rights</name>
            <description>Information about rights held in and over the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="750">
                <text>Savjet za pitanja društvenog položaja žene RK SSRNH : Redakcija časopisa Žena : Odbor nagrade Kata Pejnović : Institut za historiju radničkog pokreta SRH</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="44">
            <name>Language</name>
            <description>A language of the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="751">
                <text>SH</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="43">
            <name>Identifier</name>
            <description>An unambiguous reference to the resource within a given context</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="752">
                <text>12-M</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="38">
            <name>Coverage</name>
            <description>The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="753">
                <text>167 str.</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
        </elementContainer>
      </elementSet>
    </elementSetContainer>
    <tagContainer>
      <tag tagId="116">
        <name>Kata Pejnović</name>
      </tag>
      <tag tagId="34">
        <name>narodna herojka</name>
      </tag>
      <tag tagId="140">
        <name>Narodnooslobodilačka borba</name>
      </tag>
    </tagContainer>
  </item>
  <item itemId="78" public="1" featured="0">
    <fileContainer>
      <file fileId="79">
        <src>https://afzarhiv.org/files/original/00d53e25cc67684ddcbf27af4ff8d839.pdf</src>
        <authentication>85489b99d9004ea07f8add3bb9c39285</authentication>
        <elementSetContainer>
          <elementSet elementSetId="4">
            <name>PDF Text</name>
            <description/>
            <elementContainer>
              <element elementId="52">
                <name>Text</name>
                <description/>
                <elementTextContainer>
                  <elementText elementTextId="732">
                    <text>/

r.
·I/
I .. .
;

l

r
!'

I

n·HoHrPEC
AwrHc:PawHCTHLfKOr cppowra meHa
JyrocnasHje

OApmaH y beorpaAy

,.--

25, 26, 27

CAPAJEBO 1948

jaHyapa

1948

�/

.[lpyr

THTO

meHaMa

JyrocnaeHje

&gt;,ll;pare \Zlpyrapn11e!
~oa·noJUITe H Mean ,a:a nos,ZI;paBHM OBaj Bam_,KoHrpec n
11a 11ar&lt; y nMe ""a,~~e &lt;I&gt;HPJ n y nMe Hapo,IIHor &lt;f&gt;poHTa
JyrocJiauaje s3.71CeJIHM nJIO,ll;OTBopaa PaA a-a ,ZI;aJI.eM :ycnj_emaOM
n:supmauaiLy Bam:nx TemKRX sap;aha.
Bam ,ll;pyrn KOHrpec O,llp:&gt;KaBa ce y nynoM jeKy ,cTBapa·
Jia'tiKOr paJJ;a aa nsrp~~nH aanie- seMJLe; pa,ZI;a Ha CTBapa:H.y
JLenwe 6y,ZI;yhaocTn: aamnM aapo;tnMa, ·aij. ocTB"apen.y co~u...
ja.nsMa y Hamoj seMJI.l&lt;. Ha OBOM KoHrpecy "" here MOhH

ca nonocoM ,ZI;a yTup)(:or-e--orppMHe ycnjexe _xoje cy Hamli

uapo,11;n·· nocrnrJIH sa _upHjeMe.· o,q -npom.11or uamer KOHrpeca!
. H. )\a npn TOMe BC,ZJ;pa lJCJia Ka:a&lt;:eTe Aa cy TUM OrpOMHHM
aanopnMa u :BeJIHKHM pesyJITiiTHMa :aceae Jyroc-1!aBIIje ,ll;aJie

Cuoj ,n-par~nJ;jeaii_npnJIOr,
CBjCCHIIX )KCHa.

Aa j_e ·Te ueJIIUCII ,1J;HO Hanop·a Hamnx
.

_

,ll;pyrapn11e! Bn n&gt;&lt;are sancra ca 'IHM 11a nsaljere npel!
ouaj Bam xoarpec. MH TO saaMo, un: HeKa BaM TH neJin:JCH
ycnjecit He_ 6y~·y pasJior sa caMo33){0BOJLCTBO, sa caMoyBje..
pen.e ~a CTe noCTHrJie K:fJIMUHaqujy,. na-Ko ce HMaTe _1!nMenoiro~nTir. He, HeKa uaM Taj KOHrpec ,6y~e noTcTpeK sa
yKJian.au.e MHOrnx ·Hep;ocTaTaKa Kojn jam nocToje ·y namo-j
opraHIISallnjH y BameM pa.z~y. OB,IIje rpe6a 11a ce nsHecy CBH
ycrrjCcn, a.n:n :n cnn aep;ocTa:qn:, TO he BaM noMoh.n p;a nx
.waxme YKJIOHli:Te.
Ja caM Beh BHme nyra RMao HpHl!HKy ,11a nO,IIllyqeM
orpoMHY yJiory· Hamnx Hanpe,rtHH'I: :a.ceaa sa Bp:njeMe BeJinJCe ·
ocJio6o,n;HJiatiKe 6oP6e Hamnx Hapo,n;a, ,11;a nop;ByqeM-- y xncTo·
· pl!jn Hamnx Hapo,ll;a He"tJyseHn xepon3aM Hamnx -:m:eHa; a
ca,11a ja KOpltCTHM 011y npHJI~KY ,11a 00/IBY"OM orpDMHY
y.Jiory Hamnx :m:eaa y n:srpa,u;an aame seMJLe, p;~ nof{ByqeM

�/

J1paro11jeff,n npnor Kojn 11ajy l!tene Jyr&lt;?CJimmje sa OCTBa·
pe:a.e :na+Iler IIetoro11nm:a.er nJtaH'!-. Xohy .Tn&gt;&lt;e 11a Iia:&gt;Ke..:
11a cy y 1\oi:a.AamiLn&gt;&lt; yenjecHMa y .o6nosn pasopeae Jyro. _cna:snje· · _:m:eHe

·HMaJI~ cBoj- -BeJIHitlt yp;:no;_

.olie:.'Cy

·ce· :o:

y

&lt;asrpap;H&gt;n aame s,eMJbe ·no~3aJie aa __ D:pHM.Jt:P~?j.,.~~B:cURll_~
Ha KQra · ja_ MHCIDlM JtaA rO:sopfi.M·_ o aanpep;n~11f·:-E:eaaua
JyroCJ!a:Bnje? Ja MHCJIHJI&lt;· na l!tene 6opl\~, KOje cy ce c
nymKOM y PYI\1&lt; 6opnJ.Ie sa •CJI060AY naii!JiiX: naP&lt;?Ila y QCJIO·
· OOAnJia•ntoM paTy nnir PaAHJie y nosaAnna n Koje CaAa nero
~TaKO IIO:iKpTBOBaHO pa,n;e y

iJ1a6pnKa.Ma,

Ha UOJbHY:a: RJIH Ha

.GiJno KojeM 11pyroM Ba&gt;KHoll&lt; nocny sa namy sajeAH"IIY• Ja
MitCJiliJL aa· oae. nO'!pT:sbJfaae JKeHe xoje_

pa,n;C

M~pJLH:so

pasmn&lt; &lt;jla6pn:ttaMa .;. npe11ysehnMa; csjecne ·11a paAe

y

ne

· ca:Mo ·3a ce6e, :seh sa \~HTaBY aapoA,ey -3ajeA-·H~~y, He mT~·

11ehn c:aoj TPYII• 1\H H&gt;HXO:B 1\0npnnoc roj : sajei\HHJ\H 6yl\e
""llill

:sefin.- ja

.

MHCJiHM .npHTOM ~a: O~e- -XeHe CC:J: -c;e:la·.-·ICOje

Map!baso paAe na no!hy, 11a 6n &lt;iBM 6o!be

li·

casjej::Hnje o6plll-

';n;Wie- c:soje a.IIBe _n p;o6:nJie "!HM Bmne n_no,n;a :He :caiMo y
:c~·oj)i KOpl:ICT, :seh ·n Y.- 'KOpliCT ..:iHTaB_e-·3aje,l\HM~.e. -Ja M~~linJ
aa· one ._unoro6pojae Majxe, -JKene n- c_ecTpe- xoje- cy .Y oc.llo-

..60AHJia'li&lt;OM paJTy . 1\aJie CBoje !Haj,mJinje, csoje. cnao:Be n
xhepn-, ·cBoje M:yxeBe n -6palry, n xoje:ne:·~_e, 1;e- :ae.unce
~pne,-·

Beh Ce:· noaoce lbHMa. Ja· MIIC1IB_M:·-aa . cs.e o:ae xene.

.Roje Jlonp.nnoce c11oj 1\RO sa 11o6po 'lHTal&gt;e name · sajOA,·a:n~e·; ·a ue ·caM~ 3a ·ce6e, 6HJio -.z\a p;:t,z:t;e_ y roilln~eJiapnja.N.a,. .
y.mEOJiaMi' ·nJui· aa· KojeM ApyroM ::no_cJiy. _Ja MllC~J:l::M. Ha·-:CBe

one l!tei!e 'Roje :sone nosy Jyrocnasrrjy n TY C:Bojy !hy6as
',ncnqJI,&lt;lBajy·:Ha il'lino K3,KBOM · Kopncno..: P"-/IY• aa I\06P&lt;?

. __·:aamux· .uapo,11;a~ To c:y aanpep;ae :JK:e-H~,- jiHTR.PamucT~Ha_e ..aa
i.~je-Jiy; a --ae aa- pnje"l:n:Ma. To· je orpoM-Ha- se}?.Haa- ~ll_X.
~anpe,l\HRX :m:eaa, xoje ~.cy_ tBjecne- -c-soje BemrKe y.110re · y
nameM HOBOM /lpymTBy, .ROje cy CBjecne CBOje l\y&gt;ti&lt;OCT11!
O,!lfOBOpHOCTR npeMa napOI\HOj sajei\HllJ\H,
EBo, CBHM Tn:M xena.Mta ja tMaTpaM · -sa. c:sojy AYllCBOCT

li ·

~a uspa3HM sax.Ba.JIHOCT H upu~naJLe, -ca· ·meJLoY:

Aa

jom

ynopnnje nacTaBe ca CBOjHM P"-/I.O&gt;&lt;... sa 11o6po name ot&gt;e11e~
paTHsne HapO/IHe Peny6nn:tte JyrocJiaB:Hje.
_·
A.Jr.~, Ao3.BoJinTe Mn- _Aa_ ce ~- _.'.KJ)liTit:ti:K:n. ·acspH~ ua
·- mmjecae. ae,!!;oCJ::aTtte n:_ c.naQ,ocTII·,. ,Eatto. aa:: PAA 'pyteo.B.op;crBa
OBe BeJIHXe XeHCKC o'J)raHHSal\Hje, T81W ·.tl:- Ha· ~pXalhe j.ep;-,

4

�aor ll'tjeJia, paay&gt;&lt;aje ce li!&lt;IJIO:t: .z~njeJia, llteaa Itoje ancy
cajecae: c;:aoje ~~~aocrtt HJIH ce. aeMaJ?HO ().ziHOc7 npoMa
sajo.z~an-'l"'· Qa.z~je ja ae MHCJlllM aa oaaJ M:Un 6poJ _paaanx
rocnolja n rocnoljn~a no rpa,lloBnMa Itojo ae :aoJie. aosy
JyrocJiaanjy, xoje QY no.z~ yrn!laje&gt;i aenpnjareJLa aoae Jyro·
c;Jiasnje, KOjnMa je aepaS}'MJLHB n ryJ, raj 6yjaa, CTB2paJia'lKH
"3:HBOT

y

ojlpoata; y ·rioriiM CJ!yqajenm&lt;a 'la:K ilnmo . &amp;pojqaao aero ·
wywKap,.n. Mn BHIIHMO '!OCTO aa pasnnM pa,lloBHMa MHoro
BHme lKCHa,- u ro je 3a noxBany. A=JIH,.-· Mopalt!:o npn·sHaTn

112 ocraje no crpaan 011 Tora- p211a He--io!alm 6poj ·l!teaa, n
TO je ·sa OCYIIY, jep ro Hnje caojcTBeHo. HOBOj ·llteHH HOBO
Jy:rocJiilnnje.

.Hamoj _SeMJLlt; ja -MHCJIUM Ha OH2j ·.Z{pyrR M2.1Ul ,ZJ;HO

l!&lt;eHa xoje &gt;&lt;HCJie · .z~a cy sa spHjeMe para· )loso.n.ao .z~ue 011
col5e sa Hoay JyrocJiaanjy, 6nJio y 6op6n 6nJio Ha _pa11y y
· uosa11nHn n ca,11a He yqecTByjy Hn aa pas.H:ur.t pa/IOBHMa y Kopncr aapo11a Hn y IIPYWTBeaoM JEnaory; :aoh ce
nocEeTH·me caM-n-Ma ce6a_. Ha Taj ua11na, Tax:ae zeue nocTeneao na)lajy y pe11 ~anx :aieHa Koje· He cxaarajy aoao IIPY·

W

"

IDT•BO~ Beh qesay 3a JiakHM :&gt;EHBOTQM, -:aeiiBOTOlf~~e3 H2p0'1HT~ . .

6pnra n 6o_s_ p211a. 'I.ocro raxao lltOHO nonpn&gt;&lt;aJy aaanKe lltCHa · ·
Hep211H"'l1a ns Grapor .z~pywraa. Hnxa11 a_o _ MOlltO am~o
cMaTpara 11a je 11ao IIOBOJLHO 011 ce6e sa saje!IHIJII1Y• aKo. JC
cnoco6aa .pnsn'txn _n y&gt;&lt;no sa /12l!.H pa,ll.- Ja ncKJbyqyJeM
os)~oje lEOne onTepeheae 6pHrOM sa ,&gt;1jCI1Y• jep n ro jo IIPY·

·;

O,ll;rOB0pH6CT --sa IIOJIHTR'IKH, icyJITypHR- -u -·CB,CCTj)aiUI ,ll;J?yrn_

.

.

IIpe,ll; aaMa · tToje BpJio BeJII-IKe 11 Tenixe 3a,n;ahe, a Ka.A
KaxeM- npe,ZJ; a_aMa, oH,ZJ;a ce TO H~pollrtTo· TR'Ie _ ·H~ln:iH? :acella.
H

mT-:BeiJ:R pa,n;.·· ·MHCJiliM npn TOMe ,n;a _
nOABrxeM_·. :::~nt;eHHil;Y

. B;tri:xe. opraansaqnje xojoj Tp-e6a /lao o6yxsaTaiLeM_ CBHX )?0,110·

aceaa- H IDliXOBOM (:_Be(:TpaaoM:· aKTI-i-:BJ1sifu:~-nj_oM,, ~0.,.
npHaece mTo HajBIIme Mo~e y _aanrHM oniD:TIIM' -aa-nopH¥a- Ha
OcTBap~ay _
:qnJLeBa-_ xOjR he, xa,q 6y,n;y crBOpeail; '· s.Ha'IHT~­
cp_e_hy H 6JiarocT·aae s·a H~me Hapo,ZJ;e, ~a aaiiiy ·,ZJ;j'eqy, Sa _aama
.JL:V6HBHX,

--. H_enpaBHJlHO .-II WTCTHO a·e CaMO Sa 92Je,ZJ;HHIJ;y, nefi. R Sa H.liX

caMe, jep ce oue .Ha uj aa'IHH oryljyjy 011 orpoMa.o aehm~e

py.z~yha noxo.n.ea.a.

Bn He cr.\rrjoTe l!taJiliTH Tpy;ia y_ aamoM
paiiY Ha t')yl_;eay csnjeCTH K0,11 OH:i;X l!tOna KOje II&lt;UiaC join
· CToje no CTpaaxi:, y&gt;&lt;jocro 11a6y,z~y amnsae yqecan11e yosoli!
i&lt;~rciopncKo&gt;i IIPYIDTBOHOM itpeo6pli&gt;Kajy K011-, lia¢, :y · oiln&gt;&lt;

aamn:x --~eHa Koje eY CXBaTnJre ~yx--aone _-JyrocJiann&gt;Je n cnoJe
,ll;Y'JKHOCTH. IiC'rO TaKO BM·a, He -Ma.JIH 6poj ~e~a KOje_ CTOje
no cTpaHH · o~ TO"MroBor jKH~0Ta; -_He ·s6or Tora mrq o_He He

6n BOJIUJie uosy J yroCJiaanjy, a eli s6or TONt mro join nncy
c:sjecHe . csojnx noJntx ~Yl£"0Crn n npaaa y- aoaoJ J yro-

~fpoMHHM- HanopiiMa_- ·sa· OcrBapeae Haq:~er· _II'eToi-O;n;HIIIH&gt;er
h;nlaa, sa 11srp_~ay aame sf!MJbe_ ~ !(a _Hs :S_aOcTai"~ ri0CT3.H_e
je11'mi · 011 niljliatipe.z~Hnjnx se&gt;ia.n.a y ·. cxinjery •· y csaicoM

C)IaBnjH.-. AJIII, MopaM np:nTOM_ aarJiatllTH .n;a oae ·Hn:cy ToMe
·caMe_ J(pHB_e~. Be.JIHKH ,n;Eo EpiiBIDe sa TO. na~a ~a CJI~6ocr·

6

. Anrn&lt;!JamHCTH'IKn &lt;!JpoHT lltena JyroGJia~njo .npoTc'r;U..n.a
ae caMo je!IHY jaxty JEeacKy opraHnsa11njy CaM() no. ce6n, sel;
ra oprannsa11-nja, npoTcTas.n.a cnalltilH -&lt;Pamop, y c11aKOM no.
rJielly, y Hap&lt;&gt;ll·!iOM &lt;!JponTy JyrocJiasnje, je11aH 011 a.erosnx.
najjaqn~ cry6osa. Ilpen&lt;a TOMe je THM soha n nama ot~roaop­
HO'cT sa-·,ZJ;aJLe ·J'attaiDe -H· pa3B:njalLe -Te »ame- opraHHSa_~Hje,
pa,ll Meljy &lt;KCHaMa,

11a nMa llpyrapn11a Ko)e cy co_ y paTy ·11o6po noKasaJie, un
Koje ca:z~a y Mnpy He yqecTsyjy y jaBHOM ~nao:ry, TO je~T
y noJinTH'lKOM n crsapaJia'lKOM' pail~· sa S2JOII!IHI1Y. To J•

pa11a HeKnx pyxoBOIICTaaa :lll:encJ&gt;nx· opraansaqHJa, KOJe. no - nocsehyjy !IOBOJJ;HO _6pnre sa pa,ll Mei}y' THM- lltenaM~· sa·
. !LHXOBY HO}]JITH'IKY HKTHBHSaJ11Ijy Ha yqemhy y OmnTHM
nanopn..a sa nsrpa,11e.y Hawo seMJJoe.
HeKo he,. MO:/KAa• noMHC)IIlTD- Aa· je ()Ba ·.KpHTHKa CyBHme
oruTpa n nesacJIYl£eaa. AJin, · nrrje rilKo. Oaa· je xpnrnKa
nomy!J;o aa ... Mjec•y n ,11pyrapn11e · nwpajy o a.oj BO,l1-HT.H
paqyaa. ,lla, ra'IHO je, · JKeHe yqecTayjy y pa,lly Hapo/IHOr

,llpare 11Pyrapn11e!

norJieiiY• , ·

.

- '

·

,ll;pyrapJi11o, aawa .n.e~ma 6y.z~yhaocT ~o:a&lt;~ 6nTn caMo
,11;jeno aawHx pyxy, Hamn:x aanopa yldnrix · B: !Jlri:3H'IKiix, Kao
niTo je H aama c;ro6o,l{a.,ll;o':IIi.Jiii. Xao p·esY,nraT HaT'!O:aje-qaacKe

·1

-Oop6e " &gt;KpTasa aarunx Hapo11a.' ·A mTa Mbry Hamn Hapo~n
)''lliHHTH H!l TOMe·11a OCTBape TY 6on;y 6y!lyliHOCTo OHU cy llO·
KaSaJIH )IOCa,llayje!IHOM BpJio-l&lt;pa'rKOM nopHOIIY no capmeTKY

,

]lcira, i:rocTBraBIIi·H TaKse pesym.·are-y noJI-HTH'I.KOj .n
cKoj HSrpa,zi;IDH 3eMJLe, KOjBMa- C_e ,zJ;liBH- CBHjeT.·

e~eoaoM­

7

�)J,pyrolpHl\e, ja Hehy r&lt;&gt;J'OJ?RTH !~"Hac

I:)B,lllC 0 BaiLCKOj
3Jil\f hy cno-

noJIHT~H; uaKo 6HX ·n:Mao -xHoro mTa Aa Ka.JKe:t.i,-

MeHy'fn cciMo ysrpe.zt aet&lt;O~nKo- cT:sapu xoje a~ jaca;o·.roBop~
o ~Me KOJIHKo je · :raliHa -aama KOHCTaTa~njB.

Aa ce

y oc:rna~
peHoy Hanirix S"JJaTaxa opajeHTlimeJ&lt;o y npBO&gt;&lt; P"'IY Ha Hame
concraeae caare, ua ciu.s:ono:acpTBOBaH PIIA Hame · oMiietAi:nie.
Hamax P"JJHHKa " pa.IIHH11a y tjla6pnxa..a " pa3lm&gt;&lt; npe,il;ysehn:M~, Ha DO:;q&gt;'l'BOBa.H. pa.p; Hamnx· C~.JLaKa, HC\_UOJL_~a, ua
PC!A aam-e acipoAHe HaTeJin:reu~Hje !IIO pasHHM_ ycTaRoBaMS;.
mKOJia&gt;&lt;a li npe,!lyseh~~&gt;~a. OrJie,!lajTe ce oxo ce6e .u mTa here

Bil,!ljeTa? Ha je,~~Hoj CTpii!Ha BR,!IjCT heTe ,!leMoKpaTCKe se'""'e
OB,llje aa ac:tol&lt;y a jyronCTOKy, Ha 'leJIY ca CoBjeTCI£R&gt;&lt; Ca:seso&gt;&lt;, o11· KOjKx je BehnHa CTPRXOBnro notTP"JJ""'a y paTy 011
ILeMa'tiKBX u: TaJIHjaHcKuX_· q,amoCTIPIKHX ~cBaja'la. H ..z~auac:
aitpoll". rax seMaJLa ca HaT'IoBje'!aHCKRM HanopnMa ,;srpa~yjy
CBOje ·paToM nopymeHe seM.&gt;be, 6ope c~ ynopao sa Mnp. jep o" .
a&gt;&lt; je Heonxo,!laH sa JIHje'leH&gt;e paTo&gt;&lt; •"'laHnx pa"l'· Ca 11pyre
Cl'paae :sR.z!;jeT heTe peaKil;BOH'a.pae «JiliHaJ:ICH:CKe KJ[HKe aeKBX
BeJiecwxa, TaM:o ua 3ClllaAy, l~Hje .cy ~-~!.p&amp;e M.HQi'Q :r.raiLe, Mo3!'
ce penn aecpaBn.eHo &gt;&lt;an.e nocma.~~i!J!.e y paTy, Hb HnaK Te
._K.7IHKe aucy Sa,li;OBOJLHe ucxoAoM pa.rra, jep "~ey _Sa,li;OB_OlhliJr:~
cBoj -HMn~pujaJIRCTH'IKH aneTHT. Te ~liKe CaJJ;a -_n6noBo-yi'po-

l!CaBajy &gt;&lt;Hp. 0He- xymxajy n: npnnp~&gt;&lt;ajy ce sa paT. no-· .
&gt;&lt;a;acyh,. CBKM cpe,!ICTBH&gt;&lt;a ,!lojy..epa!IIlloe !'CnpnjaTeJLe yje,!ln.H&gt;eHHX Hapo11a y paTy, ae&gt;&lt;a'IKe, TaJinjaHcKe, .ppaHlly&lt;:Ke n
.z~pyre tjJ'I!IInCTe. Te. parno-xymKa'lli:e MHKe Hac MpSe 110 IIHa
11yme. 0He &gt;&lt;pse· Ham craapua'IXH pa,!l, .Hame ycnjexe, a am .
PasBilia..,.....,y cHary Koja noc:TojH y aame&gt;&lt; je,!IBH·
CTBY H OIIJIY"HOCTR. Te KJII!Ke ce Jle "'Rllajy ;~a HaM OTMY nJin
yc_xpaTe oao mTo je Hame n 011 l£HBOTHe norpe6e. sa Hame
Hapo,!le. Te KJinKe xohe 11a aa&gt;&lt; yeKpaTe OHO MBHRMaJIHO mTo
· je. lieh O,!lpe~eHo no &gt;&lt;eljyaapo,!IHHM tjlopy&gt;&lt;m&lt;a sa HalCHRIIY
aamoj y paTy · c'rpaXOBHro pasopeHoj SeM~H, TO jecT penaPllllaje n peCTHT}'l1"i•·

"'"'P",.

llnTahe.Te.: ca iojHM irpaBO&gt;&lt;? He noqojn 3a TY rocno11y
HHKaKa11 M()paJI .Y TOM nOrJie)1y, a HH npaao .. 0Hn Cy Ka,!lpH
Hahn CTOTHHY ,pa;!HHX nsroaopa. pasy&gt;&lt;aje ce ~HHH'lKnx, caxo
,!Ia ,!IOCTnray ca()je nOxJienHe HMnepnjaJIHCTH'IKe liBJLeBe. Ca
TC CTpaae, ;u&gt;are Apyraplrl\e, neMOjTe o"leKBBClTH-lnncaJJ:Ke no-

MOhR, Beh ca..o yrpol£a:san.e n nri'eTy. Caxo y ce6e, y cwje

8

con&lt;:TBeHe 'C!Iare. y npao&gt;&lt; P"'IY• OH,!Ia y 6paTCKY e1CQHOMCKY
cypa,!IH.Y ca CoajercKHM Ca:s,eso,. &gt;I oc~n&gt;&lt; np.KjaT~!l.f""".
se11n,axa -J,IH ce. MopaMo y-sAa'I'H K9A ll3~pme~ _
ucm.xnx ~~a~
TaKa. Sa-Ham-_Kupnu p~sBH-p~_K ~u c_e_Mo~eMQ-ysAiit~~ y ue_PaspymnBo--npujaTe:'bcTBO u samt:HTY -E.e~HKOr c_aB~HHKa ~ ~o_; _
ujeTcKH·.-CaBe3; y aep~pym:a,:Bo_-npHJa~eJLCTBO ca _c»uMa seM_Jha~
]1!3. O~p;je -Ha HCTOKy, ca K0jHMa aa:c BCjKy 3aj~A.~JPIKH KJITC•

pec11 y norJie/iy cBecTpaHe cap"JJa.e n &gt;&lt;HpHor pasBHTK", .M'!'
ce MOJKOMO y.3,2l;aTH TaKolje H y CBe -~eM-OKpaTC~e_ CHa,re CBHJCTa
xpje~ HCTO osaxo Mpse xyiiiKa'lle p~Ta,- K'()je u~_TQ !a~o Mp3~paT roao mTo ·ra Mp3e aamH uapo,z~;~ o»,u;je.
·

,lJ,pyrapHlle, o uamniH S"JJaha..a ja uehy OB,!Ije no,!lp06H&lt;&gt;
roBopHTH. Bn- B:x, yr..JiaBao:M~- .3uaTe H. To- je- npe,u;-MeT Ramer
KOHrpeC3:. Air.u~ ,2l;03:80JIHTe

MH ,ll;a BaM CTaBlUl H;3 Cp~e, K8.0

BpJ!O BaB'HY Sa.zlahY~ 6pnry 0 11je~n, 0 MJia,!IOM HapamTajy•.
Hnje ,!IOC'ra TO 11a ·Ta 11ie11a 6y11y O,!ljeBellil&gt;!, Haxpan.e"a "' TaKo
11=•. BaJKao je sa aac "' TO 11a Ta 11i011a 6y;~y n npa:sHJIHO
:sacnnTaaa y ,!lyxy aoBe JyrocmaBnje. He .z~ajre 11a ua&gt;&lt; aenpHjareJLII ROBe JyroCJiaBnje TPYiY li OTyljyjy ,,!lj~y. "!yxajTe
namy 11i•11Y n 6,!1HTe Ha,!l H&gt;OO&lt;. 11a 6ii &gt;&lt;Or!In 9aHCTa nocTaTK
JIOCTojiiK rpaljaHJI name HOBe JyrocJ&gt;aBnje, rpalja11H uoae
SeJ&lt;JLe C011HjaJIH3Ma, To je je,!laH 011 aaJIIInx .. Haj:saJKHHjHX
sa,!laTaKa. KaKo hCTe Bn TO p"JJBTH, TO je crB13.p o Kojoj heTe
DR pjema:saTn OB,!Ije Ha :sam&lt;:&gt;&lt; l&lt;OHrpecy,
,lJ,pyrH Blll!rnli Bama •R~~aliH.jecy: uame nyao · y..emhe a cBec'fi'auo sruraraiLe -sa OCTB·apeiLe Hamer lleTOro,ll;um!Der
IVIaHa, same sa;xarim.e sa noTny_Hy JiliKs·n~a~njy -Henua.~e·

aocTn y aamoj """'JL"•. uame y..ewhe y P"'IY i&lt;apo,ilitnx BJil!CTH ·
" Tal&lt;o ,!laJLC.
BalKan 3a,!laTaK Bame opraHnsa~nje je&lt;OTe n ynopHa
6op6a sa y..Bpmhen.e &gt;mpa. Y H3Bpme"'y Tora sli,!laTiia BH.
ce noBeZnTe ca csn:M aaripe,li;HHM · xenCKHM: opra.Hli'S~HjaMa
BaH aame rpauuo;e. B11me uo HKO uMajy ilpasO 6ani xeHe ~a
cnuy Of:!iJI~o npoTHB c·sux paT~;~ux- xym~-qa, _
aenpHjaTe~a

MHpa iKeae, Majxe, ttOje pasyMHjY-. niTa smi'lu B:3rf6HT1i ·cBoje
u3.jMIWIHje y,paTy, mta s~a'IIH pa_3apaJJ»e· s·eMJLe, oue,cY T'e: Koje

&gt;&lt;P"'"""

uajliHme TPe6a 11a &gt;&lt;pse yspo'IHmce paTa. Hexa Ta
rtpo.
THB paTHHX .xymxau 6y11e cHaJKau npniior ~a y..BpruheH.e
'""pa y CBnjeTy. Mpl£aa npoTJIB paTHHX XyiDKa'ta Tpe6a 11a

9

�/

.

6y11e OHa CHaTa 1t0ja he OMoryhHTH OK}'IIJLalLe CBIIX nporpe- .
CHBHHX "'YIIH CBnjera y 6op6n: sa &gt;.mp, y 6op6n: npOTHB J!M.•
nepnjaJI)JCTH'IKnx parnnx xymKa'Ia. ,ll;nrnnre csoj rJiac al!,
:acene Jyrocl!aanje, anrni!&gt;amncrKn!Le; saje/IHO ca :acena..a 'IH·
rasor csnjera nporns rnx &gt;ipcKnx parnn:x. xymKa'Ia, Kojn
HHCy OCjeTHJIH WTa je 6nje113, J! SJIO, KOjH HHCy . npoiiiJin:
Kpsasa .noJI.a. na Kojn:Ma cy rn:nylln ·cJIHosn n n:hepn namnx ..
napo11a.
HeKa ·sam 1t0arpec 6y11e caa:acan norcrpeK sa jom sehe
ycnjexe y sameM crsapaJia'IKOM P"''IY. sa 1106po name sa·
je11Hnqe I«

HoHrpec je oreopHna .M11rpa MHrpoeHii,
MHHHcrap npocejere HP Cp6Hje
,ll;pyrapnqa Mnrpa Mmposnh-'EH&lt;Jiac, 'IJiaH u;enrpaJIHor . ·
0116opa AclJ)l(.a n Mnnncrap npocsjere :S!I"'//e HapO/IHe Pe.
ny6JIIme Cp6nje, orsapajyhn KoHrpec pewa: je:
,ll;pyrosn n IIPYrapnqe, 11eJ1erarn A&lt;l&gt;)l(-a JyrocJiasnje! ·
OTBapa&gt;r II Konrpec A&lt;l&gt;)l(.a JyrocJiasnje na KOMe he :acene
JyrocJiannje pasMorpnrn pesyJITaTe c»or )IOC"'//amlber paila
II ca6paTn: HOBa- HCKyCTB3 33- II3BpiDeiLe HO"B:ri:X,
33,11;3T3Ka..

tqJynHH:X'

.

IIos11pasJLa.. cse /IOJ!erare · · Anrnq,amncrH'!KOr q,ponra
:acena J yrocJiasnje ·. na. II Konrpecy;
,lJ;o3BOJIHTe Mn 11a Y nMe 11eJierara nos11paBHM IIper.
cje11nnKa IIpeSH/Irrjy..a Hapo11He cKynmrnHe Hapo11He
Peny6JinKe JyrocJiasnje •. npercra.unKa BJI"''Ie &lt;l&gt;e11eparnsne
. Hapo11ne Peny6!IIme JyroCJiaBnje, npercrasnnKa JyrocJio.
sentKe apMnje, nperqasnrrKe Bl!alle Hapo11ne Peny6JIHKe
Cp6nje, npetcrasnnKe Hapo11nor i!&gt;p.onra, Jellnnc~senlix
CH~H~HKaTa,, "Hapo,l\He OMJiaAiiHe ii npeTcTaBHI-nce APymTBe~or,

..

10

'•

Hayq:Hor H xyJITypHor JKH~oTa . .
CpAa':IHO BaM ce saxBa.lbyjeM Ha ,r~;oJiacxy H y HMe_ ,1J;eJie-

rara Konrpecll· nos.z~paBJhaM IIOJieiaquje :aceHCICHX !IOMOKpaTCKHX opratinsan;rrja -H3 ,11;pyrtrx seMaJLa, 'tiHje he npncyCTBO
11aTn Konrpecy jom snme o6nJhe:acje 6op6e sa npnjareJhCTBO
n rpajan wnp, a. namy cap"''l!bY )''lliHHTH jom rjemaoM.
IIos11pasJLaM npercrasnnqy Meljynapo11He /IOMOKparcKe
i!&gt;e11epaqnje :.:en a •.
IIos11pasJLaM IIOJieraqnjy 6yrapcKnx · :acena lia 'leJiy ca
MnnncrpoM 6yrapcKe BJ!"''Ie IJ;oJIOM ,rt;paroj.,.euoM:

ll

�J;losiiJ?~Bl!.aM •· ,llilJlera!lnjy C":sesa .JKeaa. AJ!(jannje . aa
'lelly',j:a HeMr,tnjo&gt;l Xol}oM.

noit,~~p~:B;.a.. ,lleJieraJ.Injy no;.citn~
Jyaoan· JaanaoM.

:': ~, IIo3Apa.BJJ&gt;aM Ae.Jierau;njy 1Jexoc.ir.oBaqKnx jKeH3- _Ha oqe.ay
ca MaptnaaKOsoM AJ!ojsnjo..._
llos,~~paBJLHM l(eJieraJ.Injy ljlpaaJ.IyCKax JKeaa.

llOs,llpRBJLiw ,lleJieraJ.Injy pyMyacKHX JKeaa.
llos,~~pasJLaM ,lleJierallil)y Maljapcxnx JKena aa 'leJiy ca
,ll;p. l'IIar,liO&gt;&lt; Ja,6opa.

· : llcis,llpHlllLHM ,lle/ieraJ.IHjy HTMHjHHCKHX JKena.
llos,llpHliJLa&gt;&lt;·
.
ra6pose11.

lleJI~ra11ajy

TpcTa aa """Y · ca- Mapnjm•

,ll;pyl-.;&gt;sn n .z~pyrapn11e! Ha OBOM Konr-Pecy JKene JyroCJiasnje ~snnjehe pesyJttaTe cBora pH,lla, earJte.z~atn npeljean
nyt a aoBe _SHfiHTKe y nsrpH,liH&gt;H cpehne 6y.z~yhHocTn name
SeMJLe, KOjy BO,!IH HHW ,11pyr THTO.
Beh yaeJinKO cy .sa naMa ro,11aae 6ecnpaBJLa n yraem. sa,aa. Oae cy sa orpciMaa 6poj JKeaa JyrocJiaBaje npectaJie
Befi:. OHp;a, 1JHM ce Ii:InpoM uame JJ;OMOBRHe paCIIJiaMCU.3
.iiapo,~~aa peBoJiyJ.Inja no11 pyKoBO,liCTBO&gt;&lt; Ko&gt;&lt;yanctn'IKe nap~
:. Tirj~ ~ _Apyra Ttt_Ta, 'IIDM ce JKeHaxa ~TBOpno. nyr p;a y ocJIQ-

6ollaJia•n&lt;Oj 6op6n ctany yKOpHK ca cilojnM Iiapoi\OM. llo6jej(OM .Hapqp;ae j~JiaCTH, yKB:p;aaeM IUiaCH'O:X H CBHX OCT3JUIX

. HpHBHJieril:ja, y:l111nliLeM y pyKe napOI\H CBer napo,liHOr OO.raT.; CTBH, ~ HHCTaJIO je liOBO pa3,li0•6JLe y HCTOpHjR H-&lt;IWH~ HapO,!IH.
_·MnJIHoan "'ena yajepH]la cy ce .z~a ca&gt;&lt;o y CJio6o,ilaoj il ·

Y

I_-_

He3aBHCI,fOj 3,eMJI»H_; 3eMJLIJ HCTDHCKe ~eMOKpaTHjC
_KQj.oj cy
YuirmT_ea~--e&amp;eiliJ:oaTau;nja-, 11 nopo6~~lBaa.e 6ano· Koje BpcTe,_
Mo~e H at:eaa m.taT:re ··Mo:fyliaoCTH li cpe;:~;cTaB:a.'Aa ce ys,AHrHe

, · .11,o paBH0npaBH0r _n

cTBapua"tJKOr- -ti:naua

caoje- Hapo~H~

.saje11Hii11e. Otylla n TaKBa o.z~aaoct JKelia JyroCJiaBaje _cBojoj_
·Hapo/IHOj BJIHCTH. ; .
H KHO ·llito cy. y ~~~naaMa xepojcKe aapo,~~uo-&lt;&gt;C:no60.n;n.~~aq~re: 6op6e,. Maco_iuO, -nolteB o,z~; c·e.J&amp;aaKH: ~elfe aKTHBH~
paTOBHJie _sa ocJio6oljeae H. IiesaBncaocr. caoje sei.!Le --- TaKO

· ~I,aHac .Hsr}la;iaa ·co~Hj"anli:s:u.a, He ciM:o Aa He RAe ~~MO H&gt;Hx.

12

·

�_,·.-·

. seh·. je_ n_ .-at~He uoce, . Ma~suO,

aXT~BHO,

wapoM ·· aamux

napo,llHitx peny6;mka. H TO je noce .i:a · CBOM o11anoll!hy .. n·
. JLy6ai!JLy' sa 1\0MOKpaTCKy 1\0MOBBHy_,; Ca CBHM lKllpOM O'leJin.
'ICHor 6opqa, ca CBHM l!CapoM oCJio6oljeHor 'lol!jeKa xojn us
BJiaCTHTHX napOI\HHX 6oraTCTaBa .. rp8,ZIH BJiaCTIITY cpehy.
CBO&gt;&lt;e napo11y y CBojoj uesaBncuoj seMJLn. Ory11a, s6or
TaKBor .. JKHBoTa, xoja_· ce cnapa -KOA Hac~ y MataMa

JyrocJiaBnje cBaKnM 11anoM nocTaje CBe, IIY6JLa n

zeaa

IIY6JLa.

npeMa IUt:nepHj~HCTli'IKIIM: n0Tn~BB31JliM3 -- para,
npeMa aMepHll.KOM HMnepiiJaJIHSMy KOjH 6CCTII,ll;HO KIICBCTa li

MpJKu.a

!IPOBOI:IHJ?a 1\eMOKpaTCKC SeMJLO

~

napOI\C• KOjn cnpeMa 11a

liM _CII,PRJCllH. nyT paSBHTK3 OCB3j3lJKIIJl KpBOOpOJIBhliMa

u·

nopo6JLaBau.eM. Oryll~ cBaKnlll llaHOlll cBe 'IBpmhe je11nncno ·
naumx ':apolla y aa:P,OIIHOl/l cpponry, y 6op6a sa MHP H ~~·~

nJian ~nocTaBM-;,pe/1 cue. -rpyl:l6ennxe n 'leCTHTe JLy!le, 110Kas .
'!BpCTOr jCAHHCTBa napoiiHllX MaCa .y I'fapoi\IIOM ·. cppOII·Ty, Y
TOM M~COBHOM_: UOJier:y Ha_ _nsrp~ILli

SreMJbe, __ saje,n;:eio

ca&lt;:7£iJY,ll;:.._

6ennqrma rp8,Zia n ceJia, saJCI\HO ca nawoM p8,ZIHOM n
xepojCKOM OMJI8,ZIHHOM, l!CCHe JyrOCJiaBnje 'IBpCTO . Cy R
. ynope11o KOpaiiMe.
·
,ll;pyK'IHje He on HH cMjeJio, Hn MOrJIO 6Hrn. Ynpano ce
cap; a-n pap;n o _TOMe ,n;a :m:eHe JyrocJiasHj.e, .ca,u;a paBH(mpa-s-He",.
nCKOpHCTe CBe- OrpDMHC o6jCKTHBHC :MOryhHOCTH II CpC,ll;CTBa

xoja :nM npy&gt;Ka lleMOKparcxa IIPl!CaBa n jom eneprn'lnnje n
CMjCJIHje nOKa.aty CBOje CnOC06HOCTli

li .

CTB3pa.JiamTBO, CBY

CBOjy cnpeMHOCT. 11a yqecuyjy y H3rp8,ZIU.H CKOHOMCKOr H
KYJITypHor :m:RBOTa aame se:MJLe.

Y TOM MaCOBHOM yqerufiy l!CCHa, KaKO y paTy TaKO H y

npoTHB. a:r.rnepHjaJIIISMa, -cse aehe op;ywesi.J.eae

usrpaAEDII CJio60,n;ae n ·aeSaBnCae seMJLe, .OTKpBJie cy ce u..

~a 6op6y CJIOOOI\OJLyonBor rp'IKOr Hapolla• CBe Tjewu.e npn-

Ol\6pany 1\0&gt;&lt;oi&lt;parHje. 0Ty11 a_:

OTKpnaajy ce aaj.J~&gt;enwe ~pre jyrocJioseacxe ~eae. ,n:aaac
. re, oco6nae,-_ ~3 KOjiiX ce. CTBapa- HOB JIHK ao:Be :m:eae rpe6a
AaJLe Bacnn'J;aBaTH n aeroBaTH y ,n;yxy csjecaor o.n;aOca npeMa
paAy Ha ruTa aac y CBO~ ao~oro,n;nif:IH&gt;eM roBopy ·nosHBa p;pyr

" 6op6e 3a rpajaH &gt;Utp, BeJIHKHM CoBjeTCKHM CaBesoM Ha 'leJiy .•

·,n;yxy cnpeMHOCTII ua. rianop-e, aa -caBJialjiiBaae cBH:lt' Te..:

MOKpaTHJy,

J3Tell.CTBQ -C~ seMJI.aMa BanKaaa, ca CBHM c.nOBeHcK_IIM se. ·
MJL~M:a, ca CBRM CJI060AOJLjr6IIBHM aapOfJ;liMa, y 6op6H Sa ,

:OCTBapeu.e rpajnor Mnpa n

Ay6oxa. JL"y6aB,- r:ajecao npnjaren,_crso- n cases ca aocnO:o;eM ·
ca reHepan:ncuMyCOJ.t: Cta.JLHHOM.

-

. 011. npBor nocJ.:~jepaTHor KoHrpeca l!Ceua npoTeKJie cy
· 1\BHJe ro11nHe uanopa n l!CptaBa, 11a ce 011 oi&lt;ynaropa nopyru.eaa 3CM:Jl,3 06HOBB, ,ll;3 Ce KOJIHKO·TOJIHKO 38.JIIIje·'le' paae

I

para. Mnorn ~pynnn 11ora~ajH nporeKJI:n cy sa OBO BpnjeMe.
To cy .z~ora~aJn ynpmfien;a 6es6jeiiHOCTn, nOJIHTH'IKe MOhn
n }'riil\aja:narue..¥.."'""•• Kojn cy .ziOH:njeJIH c:n"a.!' yrJie11 i&lt;onoj
Jyro~aBHJH. Y u.y CJIODOI\OJby6HBII napD/IH rJiel\ajy 1\aHaC
c ','OBJepeaeM xao ·y &gt;rofian cry6 cppoHTa Mnpa ,. 11 eMoKpaTHJe. Ory11a T~JinKa Bjepa n Halla y 11pyra Tnra, nocnoqa
noJn~·TIIKe npiiJaTe~c~B:x; o,n;Hoca a 6paTcxor casesa ca ,n;e.;.
3CM.JLaMa H H3pO,ZI;II:Mi:!•
·HaBpmnJia ce II npBa ro,n;nila Hamer Ileroro.zr;.nmJLer
nnaHa, npBa ro,11;nHa 6nrxe sa .iiJiaucxy np1upe,z:t;y, 6nrxe sa no,n;Hsa!Le · u passuja:e.e exoaoMcxe :r.s:ohii aame seMi!,e.
OrpoMaa ne:JutrnqKa aK-THBHOCT, JI p~Hn no.JieT rpy,n;6eHIIKa rpap;a II ce1.1a wnpoM: aame seM.~ne nparaJIH cy n
6nJin _
tiornope C:Bn:x r:nx Aorai)aja, a ncToBpeM:eHo rr ,n;oKas -·
BIICOKe o,n;·i'Osopaocr·H -upeMa s~an;EMa xqj_e neroroAnmu.ll
M9Kp31"CK~M

i
'

I
,.
tl

I'

!i

il

I

I

Ill

l(

TnTo -

y 11yxy ..pai\HC IIHCqnnJinne n

Olli:oilopnocrn, · y.

. mKoha Koje ce nMajy ·npeopOIIHTH y OBHM ro11nnaMa cBecrpane nsrp8,Ziu.e, y 11yxy 6op6e npoTHB MMOI\yiDHOCTH npe11
rewxohaMa, npornn_ npel\pacy11a Koje nacn,.nsnpajy l!Cene H
mTeTe 6pJKoj .Hsrpa,i(~n seMJLe. Hs THX oco6Haa, aeKa nonyT ·
JIHKa aawnx jyaaKH:e.a 113 paTa, ns_pa:cre HOBU.JI~K :m:eae ns
Esrpa,n;ILe co:qujaJIH3Ma. Hexa sacriiiTaBilfbe THX oco6IIaa
6y,n;e S3,11;8T3K CBaKe uanpe,n;He BHT_IIc}laWHCTKHJLe, Cl;l8Ke- na~.
TpHOTKIIH&gt;Ct KOja j_e CBjecaa BCJIH'tiliHC II SH8'laja .CBOr pa,n;a
B CBoje o,n;roB_opaocT~ aa nsrp3A,aiJ: 6oJLer JKHBOTa.
OB~j Konrpec noKasahe CBe pesyJITaTe · n ycnjexe y · ·
p"a,n;y, CBe HC,ll;OCTa-TKC paAit., j'aCHO OO,ll;ByfiH HOBe ·-s3.,ZJ;3TKe fr
CBY op;roBopaocT JKCHa sa H&gt;IIXOBO _nsBpmeHoe· y nsrpa,z(H&gt;H
6oil.er _
JKnsora_ tBor n .c:Boje _·seMJLe.
rpe6a Aa- sHalJE: -H~BY
Mo6RJIRsa:qnjy JKeaa aa aajsaa-qaJaHjHM sa,n;an;nMa.-. To -he
saaqn.Tn_: jom Bume rroMokii aapo,~~;ay BJiaCT, jom ·aKTHBHHje-

-·oa

pil..zlnrrr y· HapOI\HOM ljlpoHTy, jom Bnme nqneTa n pa11a, jom
BHme JKeHa y _. HHAYC'J:'pHjii, jow BBWe ynopHOCTII Ha IIOCJIOBH:Ma yaarrpeljeH&gt;a nO:J?Onpn:Bpe)l;_e, sHme .a:KTllBHOCTii y ce-

JLa'!KHM . S8,Zipyra..a. ,lJ;OJie oj!epeJ,Ia KOja CMeTa uanpeTKYJ

�6pure

·j&lt;iw ilni!I!&lt;'
n :U,6iaoc~n sa ·11jel\y ii .cJie yc'raiiolie roje
. o:.aicmaB·ajy.•pa,11HOJ llteaii yilory·lliajite. .
....·.. joJJ:! ;;;,me o6paso•aH.a :a cTpY.,&gt;mr saa~La; .6Jiu:&amp;&lt;e Ity11TYJll! 11 Itpoc~jeTli;joru Bnme 6pnre y Bacnn.fag,:y Ai~e,.saro
,zla ce 11je~a II OMJia,/1BHa Beh,0/1 CBOjBX po/IHTeJLa, ?A CB&lt;ljiiX
. xajxn npol£;,.y .Ayx?" niiTpnoTHSMa, "'Y6aJin npeMa Jyroc:nBnj~, JyrDC110BCHCirof apMBjn, BjepH.Oio: 'l:yBapy HCSaBHCHOCTH, cJio6o11e i &gt;&lt;I&lt;pB., JLy6illi"'Y npe&gt;ia yqe"'y ·" · PaAY s~ua~n,

joni 6p:m:t: Ka 60JLCK

11

CpehHiije:M- JitiboTy.',

... Jom()A -.~942 rOAHHe IIPyT TnTo je o6nJLel£HO Ha aamoj .
npBOj lOOHcpepeH~BjH '6y/lyhHOCT. l£CH_e y Haruoj SCilJhH OJOJI[R
pnje,m..:a : :
·
·
·
·

»O•i!. .6op6a Kepa !IOHHjeTn 1J"o11a u .sa :a:ene Jyrocm:¢_11j_e, .n.a HJ!Ko HRKtl,Z\a Hehe ~ohn ECTprHY,.:a: ~e ·c~cy~o rua~
~~e, nJio~o.-e. _Jis · lL_Bxo:snx py:tcy«~_
.
. ,ll;pyro•n •'! · IIPyrap:H~.,- o•a 6op6a. !IOHnjua je Illl:o}la/
11- ·~e :Ka_Ko o6B.llaTor ~Jio,a;a, sa ;m:eH~- Jyrt;}c.Jia-.~j~. C~a aa
uolJeTKy ,ll.pyre .J.lllaHCJte ro;:p1~~ ~ame. n.pn:spC,l(He.- c~q_Hja.xll~
e:~:n:"!Ke_ ~srp~~-~, :iltea~ Jyroc~aJ!:nje _Mop_ajy Y.Il&lt;?~JITH_ c:se
~:Soje .cnare H Hanope p;a :e.axo:s pa;zr_AOHeCe -mTO Birme_ n..oAa
~srp~IbJr: H~e_ A_eMoxpaTc:tte s~.J&amp;t:- H '. 6Jia~CTaa..y pa,n;Hli'X
Maca.
lKnBHO' )lpyr TnTp
4_ipoHTa.
.

-

~

.

.

.

.

-

opraHnsa'fl&gt;p no6je11a Hapo/IHDr

.~H-BH.9 --~enax)ir Co:Sj~K-~

CaBes, Kohau · samTJITHIK

i.tnpa .na &gt;ieJ!y ca FeaepuncnMycoK CTaJLniioM I
. . •-JKn;Je~O j$HCH() . 11 CO,&gt;i:R/IapHOCT CJI06o!IOJI.y6ID&gt;JI[X
aapo11a )i· 6.op6n ·npoTH~ nKnepnjaJIBSMa, sa &lt;pajaa ""P •
: ,IICHOKpa-rnjy I
)i(nBjeJia il&gt;eAepaTHBHa ... Hapo/IHa Peny(jJiiixa : Jyroualiajal
·
. . lKnBjeJia JyrocJio•e~cKa.
'R ..~t..
.

ap&gt;&lt;~ja;

lKnuiio Hap&lt;;&gt;i{H;, cjlppnT -

Bjepaa "Y•ap CJio6o}le
.

MOhna opraa.nsaqnja jcAHH-

.CT,BeHux- nap9,1J;HHX··:ca~_ra,!

. lKnBno II · iourpec AHTrrcjlawntTii'I!Cof cjlpoHTa
JyrocJiaBi!je!
·

16

&gt;&lt;eaa

�llpe~~aa&lt;eM Koarpecy ,!Ia Hsa6epe p3,11HO npeTCTaBHHmTBo. Y P311HO npeTCTaBHHWTBO npe,llrraa&lt;eM:
Cnaceaajy-D;aay Ba6oBHh MHHHcrpa p3,11a Cp6nje;
Bim.z~y HoBoCeJI. ceKpeTapa n;eHrparrHor 0116opa A4&gt;,'lK-a

. JyrocJiaBnj~;
Kary llejnoBnh, ceJI.aHKy ns Xp~arcKe; .
Mnrpy MnrpoBnh, Mnnncrpa npocBjere HP Cp6nje;
.Mapy Haqesy, '&lt;!lana n;enrpaJUior 0116opa A\P'lK,a JyrocnaBIIje ;
AnKy Bepyc, MHHncrpa &lt;j&gt;aaaacnja HP XpBaiCKe;
·
He11y Cre.paa;;'\nh, •u,;,a D;eHTaJIHbr- o,ll6opa A\P'lK-a
Jy~ocJiaBnje;
_.
· ,.
.
Bn11y ToMmnh, · npercje,liHll\Ka KoHrporrHe KO':Hcnje HP
C;roBeHnje;
JlRN!jy JoBaHOBHh, npeTcje,liHHI\Y A\P'lK-a IJ;pHe
Mrtnxy M:H.Hnh, npeTcjep;HHKa ·I&lt;oMHreTa .sa BHCOKe
mKorre npn ;Brr3,11n HP Cp6nje;
O!lry _Mapaco·BHh, ceKperapa frraBHor o.z~6opa A\P'lK-a
BocHe u Xepn;~roBuHe;
llornyKoBHH•l(a JA Camy BoJKOBHh;
Bepy. AI\eBy, ceKperapa fJiaBHor· o.z~6opa A\P'lK-a Maxe,n;oH:rije;

· ' MaxoHy G.paanjy, p3,11HHI\Y ns Crr9Bennje;
Mapy Pa.z~'nh; qJiaHa IJ;emanaor o,116opa A\P'lK-a Jyroc.
cJiannje ;·
fojy 'Bypah, 6pnraA!'PKY .p3,11He 33,11pyre ByKB&lt;!Ka ·
BaKy no11 ropcKy, .z~paMCKy yMjeTHHI\Y n3 3arpe6a;
JienY IIepoBnh, r;raBnor u:acnexTopa Case3.He KOH·
TpOJIHC KO:MRCHje;

)l;ecaHKY MaKCHMOBFih,... KE&gt;lliKeBHHl\Y ns

Beorp8.):\a.

.
.
.llpnMa ;u:r Konr;rec npe,z:piO¥CHo pap;H6 npeTCJC~HKIDTB o'
.
llpnMa ce.

18

r.

.QajMO cee cHare 3a ,~:~jeno .npOL.IBara
Hawe · pofjeHe 3eM1be
Per/!epaT l/aHe Ba6oButi, JHUHUcTpa paoa _liP Cp6uje
,ll;pare .z~pymrnl\e, ~pyrn Koarpec . AHrB,Pamncrnq&gt;&lt;~r
&lt;j&gt;poara "'eaa JyroCJiaBHJe OIIP"'aBa.MO y MO&gt;&lt;enry, K3,11a Je
Hama seMJLa ynvia y p;p:Yry· rop;n:-Hy IleTorop;umser rmaaa,

mro saa•m .z~a aac o:z~ llpBor KOHrpeca, Kojn je OIIP"'aH I945..
TOI\HHe, ,11njeJie orpoMHa ycnjecu Koje. je Harua IIP"'""a. y
nocJin:jepaTaoM nepno~y 06aone n nsrpaAn.e seMJLe noCTlirJia
aa nOJIHTH'IEoM~ npn:Bpep;HOM H KYJITyPHOM no.JLy. Ham II
:o:oHrpec npoBemhe CBOJ p3,11 y .z~yxy o.z~rry&gt;&lt;a n 33,11araxa
II KOHrpeca Hapoo~~aor if&gt;poHra J yrocrraBnje. ,ll;pyrrr KOHrpec
HapO,liHOr. if&gt;poa-ra Jyroc!lal\Hje nMa orpoMaa )Icropncxn
-sHa'Iaj sa p;a.TLn pasBoj aam·e_ .seMJhe, sa opraunsan;BOHo
Y'I!Bpmhen.e Moprurao-noJIHTitt:IKor jep;nHCTBa aari:rnx aapop;a.
Koarpec je ,qao aaan:Hsy Hame _
yayrpamae H cno.JLHo-noJin:~ ·
TB'IKe cn:Tya:u;n:je II jracae hepcrietcrirne sa p;a.JLn ,u;pymTBeao-eiCOHOMCKH H KYJITYPHH pa~BIITaK aawe seMJLe, rrocTaBno
o.z~pe~eae

33,11arKe npe,ll 'lHTaB Ham aapo,ll, npe11 CBe if&gt;poH-

TOBCKe opraansa:u;nje. Apyr:n: KOHrpec noxasao je IIOJIIITJI"tr:Ko
· je;:p::~HCTBO Hilmnx aapop;an:x cl:llira H _
caara aame p;eMoKJ?aT~,­
-cxe ,ZJ;p)KaB_e Eoja Ce saje,n;ao ca:. CoBjeTCEHM Ca.Be30M aa.Jiasrr

Ha "leJiy OH;iiX p;eMOKpaTCKBX p;p:&gt;KaBit KOje. BO,ZI;e O;J;JiytiHY DOJ!HTnKy MHpa n Me~ynapo.z~ne capa,11ae. Ta&gt;&lt;Ba aeno&gt;&lt;oJ!e6JLHBa IIOJIHTBKa aawe BJia,z:t;e H ,n;pyra Tina IISpiDKaBa naTep~c aajm:n:pn:x aapO,ZJ;HHX Maca n s6or Tora oaa npeTCTaBJLa
saa'l!ajaa ,n;onprraoc jat:IaH.y_ .6JIOKa ;J;eMO·KpaTCKHX H aaTif..

HMrrepn:jaJIHCTR'I!Kl:!I:X caara 'I!IITa"BOr CBiijeTR.

,ll;aHamaa Enpona IIPYK-inja je aero mro je TO 6nJia.
yoqn ,ll;pyror cnjeTCKor paTa. HsMnjeanJin cy ce o.z~aocrr·

.

19

�Caara Meljy

6uJie cy,

ne][riKH~ p;pJKana~a.

3eM.}l)e

H_cTO'IHe

Enpone .ZJ;0-

HOB· eKOHOMCKR1 COD;B:ja.JIHH H UO.JIH,:'H_l!KH

06JIHK,

6Jiaro11apefin TOMe OHe cy. OCJio6oljeHe 011 KOHTpOJie HHOCTpa:aHx MOH0IIOJia _ H CBOr IIO)IOJKaja UOJIYKOJ!:OirHjaJIHHX.
seMan;a•.

Hapop;~ Enpone, .- xojH cjr

oCje.THJIH

mT~

3H&lt;alfH· !JlamR-

cTIPIKO OOCIIO,IJ;CTBO, HSB}r0nt cy HS paTa p;pia.roD;}eaci n,CK}""

CTBa llpnje CBera y6nje11nJiit cy ce 11a je Moryhe 6paHn'rn :n

o.n;6paHUTH cnojy C;fo6o,ziy H ·aan;~OH~Hy· HeSaBHCHOCT aKO
Ce

CTBOpH

jep;HHCTBO p;eMOKpaTCKHX

Hapo11n EBpone Y"iepnJin cy ce,

H

IJaTp_HOTCKHX CHai-a.

II""'•• y

To 11a ce y 6op6n

rrponm peaK:qnje_ II arpecopa Mary l!Bpcro OC].[OIIH·TH_Ha CosjeTCKII Cane3: -qnjn cy Hcipo,n;H aece6H'IIHOM 60_p6pM ~OK~

sala p;a cy

Haj,n;ocT~ja:njn no6opiiH~H_

CJI06op;e .n ~_esanHcao.

CTH Hapo,n;·;:;t~ Tpehe,. y rop;naaMa paTa; nnwe aero nxa,n;a ,Lt'OT~, yBjepnmr cy ce Hapo11n y TO 11a cy sa Km&lt;yHHCTH'lKe
napTnje, ,ll;a cy sa KOMyunc-re IIHTepecn Hapo,D;a , H3Ha,I{
CBer~•. _Haj33.,11;, · HapO,l\H cy y paTy yno3Ha}IH c:soje caare,
cHare A!!MOKpaT:Q:je n cx-sarnJIH -A a. OHAa, -Ka,Z\a c~ .cse· ,lJ;CMQKpaTcKe C;Hi;tre- s6njy oRo Co:sjeTcKor CaBesa: He:M:a Te c:nne Ha

CBHjeTy KOja 6u MOrJia BO/IIITH ycnjeruay 6op6y npoTHB /ICMOr:Pa'l'IIje.
OBo ·orpOMIHO: no;nrTri~um HcKycTBo cte-qe:e:o y··TeriiK9M l i
cy,11;60HocHO_M riepHoAy paTa HMa- .l\aHac· BeJIHICH sH:atiaj ·y
6op0ir -~e~oK_pat.CKI:r"x :n- :Mn:"poJLy6u:sttx cnara ·y cBnjety sa
OCT_:sap't~H._e )(eru::b:Kpatc:Ko·r- M:a:pa. ·n:. 3a- 6bp6y npoTHB patHHX
I
I

'

xylliica'!a.: ,ll;e&gt;&lt;o!Cpa'l'cke cHare .y · c•njeTy nopacJie · cy y
orpdM-Ii~M - -p~epa:Ma. OcTB;i.pHJici - ce . ~oBa ·,.n;eMotq)citi:Ka
s;rac_T_ _ y·--H·Hsy' -:3-eM~lJI.a ~:ent-pa~ae H jytOncto'tJ-ite · EBpOne.- Hus
3e~_a.JI.a-._· pa'Cib:IHyO je KOH~"tJ:H0 ca HMrrepnjaJil_i3MOM :II -qBpCTO
je ·nori:IaO n'yt~M ,n;e:MOKpaTcxor pa3:sH:rxa.- TpiiKJ{ Hapo~- BOAH

. xepojcKy opy&gt;Kaay 6op6y sa cBojy

nai:~IIOHUH.y l&lt;e3amr~­

KJmCa H pa,.n;HH aapO,ZJ; &lt;PpaHU,yCKe H !Itainrje
nomJIH cy nyteM 6op6e npotkiB uMnepnja;:rHsMa n noTnaJI&gt;I:IHOCT__..-PaAHHql(a

I
:t

II

I
,I
I'

I
i

I

I!

Ba"&lt;Ia' HO:BOr paTa, no~llrJIH cy· Ce _CTOTHH:e MHJIHO:aa CTaHOB-

H~Ka · KOJIOHI-IjaJIHHX II noJiyKOJIOHIIjaJIHI~X 3eMaJLa (RnHe,
HHI\OHe3nje, HH/Inje HT/1.). · Y MeljyH'apo/IHHM pa3Mjepru.a

y-qBpmfiyje- Ce

jC,!I;HHCTl!O

pa~HII-qKe ,_.._;t&lt;jr'aCe

np~KO 'CBjeTCKe

CIIH/IIIKaJIHe &lt;J&gt;ellepa11rrje. 0Ba ,Pep;epa11nja je je11aa 011 3HaqajHIIX &lt;j&gt;aKTopa MeljyHapO/IHe DOJillTHKe, THMe ce o6jaiiiaaBa

20

L/AffA EAEOBJ111,
lllUHucrap paoa ffP Cp6uje

�/

. :aeH

C~~

Beiur ynte,ZJ;

ld~ljy paAHH~KOM XJI~CO~

H CBHJ.i

~a:poA­

HBM. ·eJieueaTIDia ~nje;ror CBnjeta. CBjeTcKa. &lt;J&gt;e11epa~nja
OMJia,liBH.e 11aaac je &gt;&lt;BJinoacJCa oprannsa~nja. Me,IJ.J'Hapo!IRa
lle!itogpaTCKa &lt;J&gt;ellep~nja liteRa oKyn= 11aaac oro 8o &gt;&lt;JUl!oaa 'IJiaHOBa "' saa..ajaa je &lt;jlaKTOp y 6op6n sa ocTBapen.e·
/leMOKpaTCKOr Knpa y CBnjety,
Y roKy ,ll;pyror CBjeTcKor para orpoMHO · je nopacrao
yrHell Ko&gt;&lt;yancrm&lt;KHX naptnja, ro je pesyJ1TaJr OI\JIY"Yiyhe
yJiore Kojy cy KOMJ7HBCTH'IKe naprnje nMUe y 6op6n npa- .
' rnB &lt;J&gt;amnsua. 3ayBnjeK cy pas6njeae Jialltn o TOKe 11a cy KoMYBHCTB":!Ke napTnje aaau;HOH2JIHe,
I

aena'IplWTCKe; pa.n;He

MlalCO CXBaTHJie'CY-il\a je y pyKaMa KOMyHnCTa sacraBa H~RO.
urume nesaBn:caoe-w aajcnrypa:nja.

KoMyancTH'tKe napTHje

. cy n '11aaac rJ!aBHa caara y 6op6n sa ocrBapen.e •n•pa "
lle&gt;&lt;oKparnje y CBnjety. Oae cy ce 11aaac CTaBIIJie Ha 'le.&lt;O ·
cBnx ,lle&gt;&lt;ogpaTCKnx CJI060,liOJby6HBnx cHara. CaBjeroBan.e
IIeBer KOMJ'HHCTH'lKHX naprH}a; )Coje je OIIP&gt;KaHo y roKy
npoiiLTie TO,liRHC .'!! JlOJbCKOj ."Ma Orpoo.ta.H SHa'laj Sa ja'la~e
. Ae.Uotq)aTCKot 6Jioxa, sa. ocnape:a.e MHpa n: ,n;eMoKpaTHJe..
. T!H:a.eHHI:(a ,zJ;a cy ce .KoxynncTB'lKe n~apTnje c~a-BH.lle aa_
"'eli'o, CBRX AevoxpaTCKnx -H cJio6o,n;o.my6IIBHX caara y .

jm&lt;' • seMJLaMa, rapan~Hja je II" he cnare )leMogparnJe
. Mnpa llenpecraao pacrn; )la he one 6nrn ,'&lt;Bpcre n aenoK0...;6JLnBe. &lt;»Cnare KOje 6paHe Mnp - KalKe ce y ,lleKJiapannjn J&lt;:olotyHHCTH'IKIIX naprnja ~ TOJ1HK0 Cy CHa'lajae II
Be.1lnlce ,z:J;a _he IIJI~O'BK _arpecopa_, aKO _Te caare 6y.n;y neno-

KOJ1e6JLHBe H...lloiWCTe y O,ll6pann !&lt;Hpa, aKo B(ll&lt;a:&gt;ey 'IBpCTHHY•
HC-rpajHOCT, IIpeTpllliTI!_ UOTD)TH_R _xpax.&lt;C

Y cnnjery 11aaac BeMa ·aapo,lla KOjn .6n xrno paT. Pa-r 6n
XTjeJIH 'azHTH,zt;eMOXpaTCKH CJI_eMCHTn

~liCTHMa

Ha

qe;cy- ca·

HMIJepnja-

Cje11nn.em•x AMepH'IKBX ,ll;p:acaBa Koje cy ]'len

yJIOry S,amTBTH_HKa n

cnacHo-n;a

OCTBapeaeM CBOra roCDO,ZJ;-CTBa

y

Kann~a..JIHSMa,

CBIIjeTy, DOIDTO.

u Te:a::e sa

ty

CC IIOpa·

· so¥ lbeMa'I!Ke n JICiliiana OCJio6o,rpore cBoj:nx rJiaBHHX KOHKYpe:B:aT_a. MouonoJIH'CTliliKB n pealCI:I;BoHapan xpyroBH AMe·
pHKe n n.nxonn caTeJIRTn y 3&lt;!-na,liHOj EBponn CJIYllte ce y

&lt;J?atnii-

OOJ!U'TH~H
nunepnjaJIHCTH'IKHM 1I
CTlil!KliM MeTO.n;a.Ma.
Oan 6n no)l; -B~OM npy:aca~a noMOii1l
. XTjCJIH )l;a CXOHOMCKll _IIOTlJ.MHe .liSBjecHe 3CM.Jbe y ~Bp0IIK.-

MCijJ7HapO,llHOj

0HH _IOieBemjy, sacTpamyjy u npajeTe aTOMCKO:f.r 5oM5oll, ·

22

Osu xohe )la
cBOjrij _SeMJIJI,

Ba~gpcny &lt;J&gt;an;msaM, yao11ehn ra npnje cBera y
_j(a, 'JOBje~~CTB:f. Baaecy HOBa 'CTP3A_a!Wl H IIaT-

n.e Hmx ,llOBO,lln 110 6n1eca Ja""""' )leKogparcKor · noKpera.
Ib~x ,llOBO/IH 110 6njeca JLy6a:B n nonjepen.e aapo,lla npeMa
CoBjercKO&gt;~ CaBesy. ·y ConjercKoH. Canesy n se&gt;&lt;JioaMa H?ne
AeM6KpaTHje OHH BH.ZJ;C rJiaBHY. C:r.teTB.Y sa OCTBape!Le CBOJHX

n:MnepiijaJIHCTlt"'KHX a!IICTliTa, ]ep OBe sexJLe BOp;e fiOJiliTJ!KY

HC3a1HICHO"CTH H cynepeHHTeTa 3CMaJLa Ha 6a3H p;el.WKpaTC!OIX

npnn~nna sa Tp~jHJIIli '1Bpcry "":Pa,li"'Y• sa ·"?JieKTHBHY 6es6je,ZI;HOCT, sa cnpJe'lla:sa:a.e arpecEJe, s_a ncxopJe&amp;.nBaae QCTa-

. TaKa !JtamHSMa, sa )T'!Bpmhen.e n· oc:a:ry:pan.e ,z:J;eMoxpaTCKHX
Ha't!eJia~

·:CoB'je-rcxH Ca:ses

H

se:M..JDe

.
HOBe .n;eMOKpaTHje, npeTCTaB-

=iY BeJmKy &gt;&lt;ei]J7Hapo,llny cnJiy Koja )lejcrnyj_e na &gt;&lt;eiJyna•
po/lfiY CliTy~njy y HHTepecy rpy/16CHHKa ~H)eJWC CBHJ~Ta.
IIo6je)la co~njunsMa y CoBjeTCKOM CaBesy n yJiora COBJ~­
cKOr Canesa y ,ll;pyroM cnjercKoM· pary " 11aaac na11a""'Yle
pa,liHH'IJCY KJiacy n Hapo,l!He cHace ~njeJ1o.r CBnjera y 6op6n
nporna aMepli'IKor B:Mnepnj~HSMa, JiocroJa"'e npo1'p:cnaaor ·
11..,0 gpaTc:icor 6J1o~&lt;a y CBHJery aa '&lt;eJIY ca CoBJeTCKBM
CaBeSoM gojn yje,llnB&gt;yje HanpC/IH.e )le"'?JCPaTCKe caare ;:nnjeTa jecre cnrypna rapaa~nja sa no6JCIIY lleMo!tparnJe n
r.mpa: y can'jery.
. .
· Hama se:t.:t:JLci- y OBOM AeMoKpaTCKOM 6Jioxy npeTcT~Jba
sHa'lajan &lt;jlaKTOp y 6op6n npoT&lt;lB H&lt;)BHX nor.na!baBa'l~ ·para.
npoTnB a..epH'IJCOr KMnepnjunsua. Hsrpaljyjy!m CB~)Y se~­
·"'Y no,ll pyKOBO/ICTBOM ,llpyra Tnra aamn aapO,ljli SHaJy 11a Je
C'BBKH Ham ROBR eKOHOMCKli ycnjex, CBaKH ,L\aJLlf KOpaK Y

OCTBi!pnaan.y · IIerorollwnlLer nJiaaa· jaK y11apa~ HenpHjare.1&gt;lU4:a HCSaBHCHOCTH, HenpHjaTeJLHMa _,ZJ;eMOKpaTHje H ¥Hpa Y
cnnjery.
'
~auac JyrocJiaBnja anje, Kao 'mro je· TO 6:u:Jio.- npaje
paTa, oxp~ena se)4JLa:Ma xoje BOAC noJU:ITHK:f cyxo6a n_ pa3Mnpn~a. Yroaopn Koje je MapmiiJI Tnro y HMe Harne aJialle
cKJionno ne11aBHO c 6paTCKBM cycje,lllinM: IIPlltaoaua :, ByrapcKOH:&gt; PyMJ7HlijO&gt;&lt; n MaljapCKOM Kao n paHnjn yronopn: c

Ax6aanjoM, l!exocJioBa'IKOM :a ~oJLCxox, Y'~~HHHJIH- cy nper&lt;petHn~y

-sexCl.J.La

Meljyco6HliM O,ljHOCILMa

6aJIJCaH~KO

• nO,liJ'HaBCKHX

JI seu:a.JI&gt;a

Hcro'IHe EBpone. 0BH, yroBopH npeTCTaB-

JLajy 'tfBPCT TeMeJL

MHpa, 6part~e ·capa_iae-t-i: Mei}yco6H~r noT-

�/

rroMai-affia onuX ·aapo~a- y IJ;HJLY Y'I-BpmheH&gt;a uapO;:\HC ,l{eMo-

Kpa-_nrje· y _
c:BojnM seMJLa1fta. Olm yro:Bopn ·npeTcTaBJLajy· liS:.
pas prrjeme:Hocnr 6aJiwaucKo~no,ll;yuancKHX uapo,21;a, p;a MjeCTO arpapHHX npnnjet:axa· CTnope _0~ CBOjHX seMaJba ~anpe,ll;HO_
U npn:npep;HO jaKe, eKOHOMCKH .H IIO.JIHTlllJKH He3aBECHe SCM-

n.nxoBe 6op6e sa lieMotpanrjy y cTapoj JyrocJiasnjn n a.ir·
, xonor Macon-aor. yqemiia y .H.rupo,D;HOq-tJ:i:o66,ll.nira"tJ_Koj 6op6rr~

J ow npnje paTa, y BpnjeMe nojaBe &lt;j&gt;amnsMa; Ka,lla ce y
Hamoj seMJl&gt;H crnapao AHnupamucTH"l!KH aapo;:t;HH q,pOHr sa
6op6y npoTHB Hacrynajyhe onacaOcrn'l}&gt;awnsMa:_n paTa; sa.

JLe, _
Onrr yronopn us pas 'cy "'BpCTe pn:jemeupCTH uapo,n;a onux

6op6y npoTHB peaKI\Hje y. liPlKasn n :.a jaqarr,e lieMoKpa7,

seMaJLa ,D;a· ue p;OsnoJie :nMn,epnja.r.i:ncTHMa unxaxan uana,z( ua
CB.Ojy H~3aB.HCH0CT, ,l{a ce C}rnpoTCTaBe CBaKOM y:sJiaqe:e.y c:Boj~x seMaJL~ y nMnep~janHCTH•:.my. nrpy' xoja 6n:. nmJia sa THM
;:t.a_ n:M uauece Temxy cy,ZJ;6nuy xao- mTo je a·MepE'IKH nMne'"
p:iJ:jairiiCTH ys IIOMOfi MOHapxoiJ!amHCTa y fpliK~j HaHOCe xe-

cxHx caara y 6op6u sa o-qpai-Le Hesan·HcaoCTH seMJl&gt;e~ sa
n.eHy .n;eMoKparusaqujy, CTBapao ce u 3.HrncJlaunlcTH'IKH no..
xper :m:eaa. Oa -je noHnxao Ha '6asn onwTeaapop;Hor aHTHtPamn:cT~"'!xor_. noxpera xoj:it je opra:HHSOBMa 11 pyxo"Bo,rp:rJia
Hama KoMyHHCTH"tJKa napnrja JyrocJiaBn:je. JKeHe cy ce rap;a
Oo.pmze sa cnojy .panHorrparaocr sa np8.13o rJiaca, .a TO je
sHa-.iuJio wnpol\y Mo6nJIH3at:(Hjy ~eaa sa yqeCTBOBatLe y pje-

pojCKOM rp'&lt;KOM HapO,ZIY•

.

,

_3H~l!aj o:BHX ~ronopa je neJIHKH H no ToMe mTo OHH
npeTCTaB.Jbajy· BeJIHK~ ,ll;Oz:):piJ;HOC OIIIDTeM cJlpoHTY MHpa, jax
OCJIOHau; cHaraMa ,ll;eMoKpaTirje. n MHpa y cnnjeTY. TaEo cHare
p;eMOKpaTHje ·u MHpa CBaKHM'- A,aHoM pacTjT H j~'t.Iajy, a Ham:n
Hapo,n;n y ·:a.nxony cn:rypHy rro6je,Z(y yHoce CBoj BeJinKn AO"' ·
. npnHoc. Mrr CMO y paTy nponrn lj&gt;arunsMa CTeKJin
HCKYCTBa, yn03HaJil~ MOh- jep;HHCTBa ,z:t;e'MOKpaTCKHX

po.z~a n SHaMo .z~a je je,liHHCTJ&gt;o Hajjaqe n Hajy6ojrrTrrje OPYOKi&lt;
y pyKaMa napo.z~a Kojn ce 6ope sa npaBe.ziHY cT:Bap. Hc:iopncKO

ncKyCTBO je noKasano .II" cy Hapoii" Kojn cy y. 6op6n je,liHH·
~nacTBeHn, Heno6je.zp;iBH, H · st5or rora he n cnn nJiaHqBn .
aMepH't.!&amp;Or nMnepnja;rHs:r.ra nponacTir,. jep · je Moh npoi:-pecuBHHX ,z:t;eMO&amp;paTCKHX CH&gt;ara· CBHjeTa, KOje c6 lJ.BpCTO yje,z:t;II-

H.yjy y OOpOH

Sa Tpaja&gt;I rmp H ,lleMOKpaTnjy,

Henooje/iHBa:

YtiBpwhyhro n~e _HenoKoJie6JLii:so_ je,ll.liiJ:.CTBO Hamnx cHara
y 6op6rr sa xoHaiiHy H BeJilf't.!_aHcTneaf ;n:o9je,11;y H3.A EMnepn-jaJIHCTH't.!KHM nornaJLn:Ba'I:n:Jil:a paTa. HeRa y roM q,poHry· Mnpa
4K:_e~e JyreCJia-BHje,. o-qC)!Ji"qeae y 6op6H ·f:IPOTHB· tJlamnsMa u
- n~rpaAH&gt;H. Hone ,z!;eMoKpaTIIje, 6y,u;y je,l{Ha OA curypHHx H
a:K;THBHliJC- caara.

fe

)l;pyrapnl\e, npnje i&lt;ero nrro hy npehn na yJiory Kojy
AnTn&lt;jlamacTii'&lt;KH lj&gt;poaT &gt;xeaa JyroCJiasnje O/i ocJio6&lt;&gt;-

·lje:a.a ·/1.,0 ,ll_aHac :a-Mao y noJin'i'II"l!KriM, APyiiiTBeHb_M n npuspe,n;HOM pa3BIITKY Hame se:MlE&gt;e, ·a napo11HTO y Beau ca ucnyn.e ..
H&gt;eM -s.a.,.ZJ;aTaxa p:eToro,n;xm~~:oer nJia:B:3.~ ja 6nx xrje}]a Aa .ce

ocBpneM aa pasBoj AH7lioj&gt;a'liiHCTH'&lt;Kor nOl&lt;peTa .l!CeHa y JyrociranHjH xoju, fie I_IOKa.SaTH ·Aa je AaHai~:nna: .yJIOra·· JKeaa y
~H'BOTy II'ame ,ZJ;eM:bKpaTCEe Jyi'OCJiaJ3Hje .1JIOrHi:rHH aa:C.Ta.BaK

'IDaBaa.y HacTynajyhnx liora\Jaja; 0He cy ce 6oprrJie np07HB
peaxu;HoHapHe H HeHapO,llHe B·JI~annHe xoja je nop;~Jia seMJLY
y .par. Oae. cy .ce 6opnJie sa- nsje,n;Ha""''eH&gt;·e aa.zt:anu;.a. BO,ZJ;IIJie
6op6y npoTUB cxy:rrohe _II _.rJiap;u, Bo,zpue MacoBHe aK:u;nje
npornn o,n;Boi)eH&gt;a y Jiorope 11 .saTnope 6opan;a npoTHB rpamH ..
sMa, 6opnJie ce npotnB ynol;e.:aa £Pawns}4-a y seMn;n: n: ILeHor
_ynpesa_:aa y Kc;ma (~awn:cTH"tJKe. oco6nHe. _
Ha rrporpaMy aaru-

&lt;j&gt;awHCTH'&lt;KOr &lt;j&gt;ponTa

JyrocJ!asnje

" y 6op6n sa Hoeroso

cnp.onol)e:a.e nacn~Ta.Jio _ XHJl&gt;ap;e u XIIJL-a,zl;e :JKeaa JyrocJia~
ce
BHje. CroTHHe H CTOTHHe ctaBJLaJie cy ce npBe pe,z(one 6opa:u;a
npornn &lt;1Jannt3Ma.
·

Y TOKy Hapo/iHOOC!IODO,llnJia•me 15op6e, Ka)la je Ham aa·
poJl. opraausoBao u p;nrao · ycT~ax npoTHB bxynar"opa, ,n;orop;-no ce- xpynaH ucropncxu npeoKper sa Harne :JKeHe. OHe cy
paBHOnpaBHO,, sajep;Ho·- ~a CBOjHM H.apO,llOM ca Haj6o.JLBM
n.eroBuM .CHI-m·BMMa c-rynue y 6op6y n;porKB· oxynaTopa:
.-cronrHe·'n ·croTRHe xnJLa.n;a jl(efla JfrocJiaBaje 6~pnJie cy_ ce1

HajaKTHBH!Ije Kp03 uajpasHdBpCHHje.lj&gt;OpMe KaKO Ha lj&gt;poHTy;·
taxo -H y no33+1J;HHII'. To je 6JIJia· reinxa a.JIII: cJiaBHa -6op6a
Hamnx aapop;_a ·y xojoj :cy. xeae Hayq:nJie xaxo .. ~e · tpe6a
.Oopurn sa aesaBHCHOCT cnoje ,n;oMOBHHe •._OH:e . .;y ce .mieJIH-

'IBJ!e y saje/iHI!'IKOj'6opon; noKasiure cy HeBnljeHe npnMjepe
xep.oHsMa, xoju ·He ·cJI)nKHTH HfiWHM noKo.JI.e:a.HMa --Kao npnujep caMono)KpTBOBa:aa n· JLy6ann .sa CBoj-· aapop;.
·
Ca nyHO ·cnujecnr u casnaiLa: cTyniVIe cy Hallie -:m:eHe· y ·

pe,liOBe OOpaija Sa CJIOOo,lly. 0He cy SHMe ·,11a WTI!Te CBOjy
,II;O~OBHHy, CBOjy ~o6o.n;y, CBOjy p;jeu;y, CBoje -OriLHUiTe II

�I

',·';

/

6y11yhnocT CB&lt;!ra napo11a. Bop6a :lltena nocTI!Illa, je sacTasnn~a ·
6op6e- sa ao6o11y 11 nes_asiiCHOCT napo11a, sa cTBapa~~&gt;e nose
JyroCJ&lt;_asllje npoms yrH&gt;eTa'la 11 pea~11je.

&gt;Hn:je y .HCTOpHjH 'IJ·OB-jel!a!HCTBa 61UO Hlljep;HOr _ Be~l!·
IWr OCJIOOO,liiiJII!-'lKor. noKpeTa, a -11a y 11&gt;e11y n11cy yqecTBo·
llll.lle :lltene TPYII6en~e. lliene TPY116en11~e, _uajnoTJia'lemrje
lleljy UOT.l!~'IJ.CHmt.a; HHEa,lJ;a HHCy ocrajan:e :n HHCY MOrJie p;a
OCTany BaH TOKa BeJmKnx OCJlOOO,liiiJia'lKHX HOKpOTa. 0CJ&lt;O·
6op;HJia"'Kll noxpeT po6oBa IICTaKao je, Kao WTO je rr03HaTo
CTOTliHC XHJDa,D;a, Be.JIBKRX llyt~CtiH~a B. jyHaK~:a.a.

Y

pep;o-

llJDIH 6op~a sa OCJioooljen.e lC&gt;IeTOBa CTajue cy 11eceT11He
xii&gt;La,lla :~~&lt;ena ,.Pylll)en11~a. H n11je aRKaKBo "YIIO mTo je .
peBOJ&lt;y~HOHapHH. H'\KpeT pii;ZIHII'lKe KJiaCe, aajCllrui&lt;HIIjri: Oif,
CBHX OCJ[06oAHJia'qKBX DOKj&gt;eTa yr:g,eTCHliX MaCa; IIp_HByKaO

HOI\ CBOjy SacTasy URJUIOHe pa;iliHX Ji&lt;eHa«. (CTHJbHH).
I

.

-.

.

,

To mro ce :m:eHa ot~; npBor KOMeata ocje'lRJia Kao _paBHonpaBHH "'HHH}[3!~- y o,n;6paaH -csoje 3eu.Jbe, ~orJio ce ,zi.Orop;HTH
caM:O y TaKBOM OCJJ:06o,ZI;ll.JiaqKO!l UOKpeTY Ka.O IDTO je 6ao
aam, noKpe-ry aa qnjeu ce ·"'tJiy HaJia3HJia KOM.}THHCTIDiKa
napTnja »Koja je opra.HB30BUa cne naTpHOTCKe, po,n;oJLy6nBe
II npor'?eci!BHe CHare y oop6II sa HeSHBIICHOCT II CJio6D,11Y
csoje sOIIJbe. TaxBa noJII!TllKil I&lt;ojy je BOI\liJia aama IIapmja
o&gt;&lt;orylmJia je 1\H ce no11 sacTasy oCJ&lt;oOOI\&gt;IJia'&lt;xe 6op6e CK)7ne
XIIJLa,lle X&lt;eaa lia ljlpoHTY n no3a,II"HII. Yje.z~n~~&gt;elbe y Hapo,!I·
HoK ljlpoaTy &lt;ea, CBHll! nanpe,liHHII ,11ei&lt;oKpaTCtarn cnaraMa
X&lt;eae cy cpopHJ&lt;e CHali&lt;Hy cipraai!Sa~njy AHTII&lt;jlamacrH'lKOT
ljlpoHTa Ji&lt;eHa """'OCJ1as11je Koja je O,llllrpaJia saaqajay yJiory
y TOKy paTa aapo'lHTO y 6op6" oa cpeljnBalbe noSa,IIHHe u oa
HOJ&lt;ah sojc~n, a Taiiolje n nocxn:je paTa y 6op6n •a &lt;!6Hosy
pasopeae seiiJbe«. ('B11J1ac). Y TOKY pare AnTii&lt;jlamncTn'IXJI
ljlpoar Ji&lt;eHa JyroCJiaBnje ,l\o6H&lt;! je . csojy oprannsa11nony
ljlopKy, a IIpBa 3eMaJbCKa KOH&lt;jlepCHljHja 11e&gt;ieu6pa 1942 TOil•
oprannsaljHoHo je yjellaHnJia AHTII&lt;jlamaCTII'lKn lj&gt;ponr
Ji&lt;e,aa y '!RTasoj JyrciCJ&lt;asajn. I\nJb Rame opraHHSHI\IIje 6n:o
je ,a.a -·oprcinH3at(HOHO iiOBexe najnnxpe Mace :)£eHa,. Aa jam

BRine f'tspcTa je,~~nncTB6 Meljy "'""'"· 11a oprannoyje jam
Behy n:· cacTeMarexy· nol&lt;oh Hapo/1HO"oCJio6oAHJia"'KOj soj·
cu.:a, ,a;a KX jom &amp;RWe aRTBBHsa:pa y nsr~:e.H Hapop;He
B.a:acl'tt u ,n;a -pa~B:aje no.t:irrRqRy CBHjecl' :JKeaa. o u;uJLeBHMa
Hapo/IHO-OCXOOO,llli~a•n&lt;e 15op6e.

26

Hs ~Bora ce, 11pyrap~e. -ja,CHo Bll,liR. Kalias je saa'laj
" Ka!"'a Je y~ora AnrllcjlaniHCTH'lKOr cjlpoara X&lt;ena 6IIJia
?CJIOOO,l\Ua'lKOK pary, AHTnljlamn:crll'lXR ljlpoar X&lt;earu ysnJCK ce pyKOB'!I\HO 11 6no Kpllno sanaTepecosaa aa pjenia.
sa11&gt;y ropyhnx nHTa...a, seKJI.e n namnx Hapo11a.
.

'y

IIo.t~11je QC.1:o6olje~~&gt;a seJVLt, Aamcjlam:n:crH'lXH ,PpoliT
li&lt;eHa Kao ,liHO f!apoi\HOr ljlpoara ycMjepno je oBy csojy
aKTIUJHOCT Ha

.pJemuan..y

Hajanye~H:u:jnx

fi0JlHT111iKRX

II

np:aspe,~~nnx npo6~e~~a SeiiJbe, Ha sa,~~aTKe .. yqBpmhe~~&gt;a aapollne uaCTn, npo,lly6JI.nBaH,a n ja"'albii 6paTcTBa n jei\HH·
cTBa

Hamux

Hapof(a,

Ha

nsrpa,zJ;ay

se:uJLe, mro

je

Kao

OCBOBHO, Ha IlpBOK KOHrpecy AHTHijlamncTH'lKOr &lt;f!pon;,a,.
"'ena ]Yl"OCJI'Q'Hje, npe11 X&lt;eae nocTasno IIPyr T11ro. T11
3a,llai1H n"';TaJin cy nporpai&lt; p.a,~~a _name opranHsa~Hje, npo.
rpat&lt; Ba KOJOII CliO KHCOBHO caK)7JLaJie :ateny y ~Hje:o:oj SOMJbH. , \
X"'-""'Ae_ n XHJLa,lle :atena npnc'rymiJio je npeKo csoje opraHKSatpiJe Y. Sa H&gt;HX HOB f(pymTBeHO-IlOJ[llTH-r:J:KH': :atmJOT mTO
je npaKTliqao, SHR"iJUO jaqa~e j~na&lt;::na aamnx Clla~a
y

HapOI\HOII ,PpoHTy, ja'lalbe cnare name i1eUoKparcxe IIPX&lt;aBe,
. Kao .mTo ce BH,ZI;H, ~aKOnoxj&gt;TBOJma yJiora name xeHe
TI:IJecHo Je uoBesaaa ca calnl erina:Ha pasBHTn. cTBapaRa

~e,11eparnane H!'-po11ne Peny6.mKe Jyrocia,»:n:je y Koaaqaoj

Y

?RTipr,
OC.X06cif(IU'al!JCOK paTy npOTHE rJiarir:n:CTH'tJKRX SaBO- .
JeBa"lla, y 06HOBH. H. :.:XijHBpef(HOU: p~_:B_HTxy 3e1lJLe, yx:J&amp;}r"'l:li]ImH _H npBII IIeroOOAumn..D Iu:aa. ·y~yq'nll~un~ Hajmn:PHX
.M~a :IICCHa Y CB~~'rpaHH EHllOT SeJ.m."e, eAaH H · IlO:&gt;KpTBOBHotT

KOJY one II0¥3YJf y PHIIY Ha 1!3I'J&gt;'IAH&gt;R 3exJI.e BH,IIHO O,llpaJKaBa lDIIX?"BY CBHJecT, IMIXO~O Ca3Ha:e.e ,;a je HOBa· HCTRHCKH
;J;eMOKpaTCKa. BJIRCT, H&gt;IIX.OBa poi)eaa · BJiaCT K3 "'lHje" pyKe cy

one A?ISH:o:e CJ!OOO,lly H psaonpasnOCT, 11a je Ko&gt;&lt;yaricTH•tlia
uap-r~Ja a.,_ 'le:&lt;y c IIPyra" THTOIL ILnxo&gt;ia poljena IIapm:Ja,
KO)a JC H3BeJ&lt;a ll&lt;eHy H3 HpaKa H 6ecnpaBHQCTH, npnJ&gt;yKAa je
IIP)'!illTBeHO»: PHIIY 11 EO,l\K je csnjeunjoj 6y11yhnoctn:.
PaBaonpaBHOCT .:aceH:a H · H.n:XoBa ~ajm~pa aKT.nBHs~~ja ,
,zJ;pymTBeHOil, np11Bpf!fi;HOJ4 . :n f!OJIRT~K()M
;KBB_oey seJLJl&gt;e~jecTe jeAaa op; aajsaa'!ajHn:jHx- oco6uHa: Hame

Y .yq.ecTB.OBa.H.y y

HOBe 1\Cl!lOl&lt;pHTCKe III?:atase.

. ·y YcTasy We,l\epa'TnsHe Hapo,a;He Peny6JIHKe JyrocJia-

Bn:Je Mei)y ClP-HM Te:KOBHHa:Ma ~oje je Hapo,Zl; 3a·

ce6e -tt3Boje-

27

�/

:Bao -y cna:naoj o~JioGo,n;n:JI_~l:IKOj- ·6op'6n:,. osaKoHteaa je panao-

npanaocT JKeHao
»~eae
CTHMa

·.c:Y

panaonpanae c Mym:roap:qnMa y CB~M o6Jia~

,1J;p:lKaBH()fi

np:nnpcr,ll;HOr . H

;ZJ;pytDTBeHO-:TIOJIIITHl!KOr

JKHBOTa.

3a je11HaK pa11 lKeHe nMajy ·npaBo Ha jeiiHaKy n!IaTy Kao
n MyiDK2PI1M• Y"''majy. noce6riy aaunn'lTy y p.2/IHOM 01\HOcy«.
»~pJKa:sa Hall"O~iiTO IDTHTH

O,ll;HO~e

MajKe

11 ,n;jeTeTa,

ocarr~aH:.eM

nopo,n;IIJiliWTa, o6;J;aaiimTa n: nnaheHIIM oTcyCTBOM npnje- :rr. noc;nrje nopo]Jaja«.
Ham Y CT8.n an:je rrycT&gt;a A·e:KJiapaqHja, Kao m~o je TO
cny~aj y OHliM 3CMJJ,aMa r,n;je Hapop; HeMa 'B_JiaCTli y .CBOjHM
pyKaMa H r,n;je aeMa~. peaJIHe 6a3e sa ocTnapeiLe ,n;eMoKpaT-

CKHX

npana

Hapop;a.

Y qjeJIOKyTIHOM :I'KHBOTy SeMJE,e ~eae IIOTIIYJIO· KOpliCTe
cnoja noJIIITH'!Ka npa:sa, npana panHonpanaor rpal)aHHHa.
\

Ha us6opuMa 6upajy n Hapoll H&gt;MX 6npa y cBa npeTcTa:sc
HHIIITBa. Oae ce HaJiase y o,n;6opnMa Hapo,ZJ;Ho'.r £PpoaTa~
y~uinrajy BeoMa _Ba)I{He c})yt:nc:u;nje -y. APJKaBHOM anapa'l'y, y
npuBpe,ZJ;H-UM -npe,n;ygefiiiMa, np:sn nyT y CBojoj HCTopnj:n
JKeHe c:y rrocTaJI.e cyAlije -II nP:ecyp;uTeJLn.
LlJiaH Ycrana o. eKOHOMCKoj ·panHonpanHOCTH :ateHe IIM.a
·Pe.a.JIHe ycJio-se sa oC:Tn,arpeH&gt;e. TnM mro ce nnacT aanasn y
pyicaM~ napoAa, .UJTO ce y ·:aerOBHM pyxaMa Hanase. eKOH011!~
CKe II03III."(Hje, II1TO nJiaHCKa- npnnpep;a Y, -SCM)I,H 3Ha'IH OCHOB
aa crnapan.e· JI,Crrnier, 6orarn:jer :u KYJITypanjer :ai:HBOTa aa~
pO,:J;a, CTBapajy...-ee. CBaKUM p;aHOM_ CBC BHWC Il CKOHOMCXII
ycJ1onn xojn JKCHH qr.roryhanajy joru mnpe n ··c-:secTpaanje
KoprnrrheH&gt;e H&gt;CHHX npana.
PasBoj TIHIIYCTpnje y IIeToroiiHWaeM uJiaa;y OT:sapa
·unrpoxe MoryfiHOCTn sa ocno6ol.JeH)e :m:eae 0,11; Kyhaor pa,ZJ;a,.
sa· H:.CHo--yJia:JKen.e y rrpn:npf;p;HH :&gt;KHBOT. 3a BC].[HKO IIOBC~
fiaae 6poja HH,ZJ;YCTpBCKHX pap;HHKa, :Ka.KO TO saxrjena
fieTOI'OJJ;UlliH.H IIJLa!H, JI-CeHe npCTCTaBJLajy, aapOtiHTO sa HCKC
rpaHe HHI\yCTpnje, :sa:JKHY pesep:sy. Beh Ha eyajy np:se nilaH 0
CKe I'OAIIHC Mil MOJKCMO KOHCTaTOBa_TH IIOjaqaH npHJiHB )KeHii
y HHI\yCTpnjn. Y Hapoi1HOj Peny6JIKI:IH Xp:saTcJCoj, Ha upnMjep, 6poj lKeHa y HHIIYCTpnjn nosehao ce sa 40o/q y Oi1Hocy
aa :1.945 ro;zpruy~. ·}l(eae cy- noCTIIrJie sn.aTHe ycnjexe y norJie,!l;y H&gt;HXOBC CTpyqHOCTH. y_ Cpe,ZJ;ILHM II' C:Tpyq:HliM 1 mKO~,

28

JiaMa uanase ce, ua npnMjep, 33o/o JKeua, y HHJKHM. 59~01 a
HeCy.MaHBO je )\a fie. Mel)y 400.000 'HO~HX KBaJIH&lt;jJHKOBaHHX
p_a,z:t:HIIKa Kojn he y TOKy ITeTorop;nmH&gt;"er nnaua y-hH y pasu~.
_
rpaae HH,ZI;yCTp_Hj~ 6HTH H BCJUIKH npp:qeHatT JKeaa.
IIRTalby ~aTep_Hacrna aawa ~pJKana n;ocBe'hyje BeJinKy
naJKH&gt;y. )!{eue Koje cy sarrocneae Befi of( ocno6ol]eH&gt;a uawe
seMJLe yJKn:najy nopep; ro,D;HWlher o~Mopa nnaheaH ,ZJ;onycr
O,ZI; meeT ae~eJLa· npHje nopo'IJa:ja II meeT ·a-e,D;e.n,a noCJirrje
nopol)aja. Ko11 Hac je .wca11a sa HenyHe TPH rD)\HHe nocJinje
ocno6ol]eH:.a y ycnoBHMa orpOMHe paspyiii'eaocTn u nycTomn
Koje aaM je _oeynaTop ocTann:o no,n;nrayro- 173 o6p;aanmTa
Ca 6.771 ,D;jCTCTOM, ,li;OMOBa HHTCp_HaTa Sa npeTWKO.zlcKf ,ll;je:qy
183 ca 16.399 11ie11e, 366 lja'lKnx 1\0Mo:sa ca 31.195 ljaKa n
IOQ ,1l;OMOB3. sa yq:eHHKC y np:ffnpe,zpt ca 6.371 ,D;jCTCTOM, 200_
onopa:snJIHmra n:· 100 JLeTOBaJIHmTa ca s6.177 ,11;je:qe. IIO,ll;HI'-·
ayro je y one Tp_H rop;uue 19 jacruna n 7 • MaTepHHCKB;X
,1\0MoBa. Ka11 sHaMo 11a je y cTapoj JyrocJiaBHju 6nJio csera
29 ,1\0MOBa Ca I.455 ;;Jel:le, IO )\OMOBa Sa .)\e&lt;jleKTHY ,1\jel:IY•
OH,ll;a MO:iKCMO ,11;a ()I."(jCHHMO KOJIHKO je YllHlhCHO aa TOMC
noJLy.
KyJirypao-npocnjeTHOM. nop;ns.ruH&gt;y · JKeae, xao npep;y-cno:s
Sa HaCHO nya6 yq:eCTBOBal-be y CBHM -rpaHaMa -1 ,ll;pyniTBCHOf
pa,n:a, nocra:s.n,ean cy Kop; aac. tiBpCTu rer..ieJ.Lu. ·IIpocBjeTae
n KynTypue ycTaaone cy aaMnje:a,eue . aa jmHpHM MacaMa
Hapo,n:a, OCHOBHO ll.tl\OJIOBaa.e je o6aBC3HO H .-6eCnJiaTHO.
IleTOF'O,Il;HWH&gt;H IIJiaH IIOCTaBJLa JIHKBitp;a~n:jy HCIIHCli.!!:CHOCTH
Y Hamoj SCMl.LH, IIITO je Sa :a\CHe, EOje- Cy pa.HHje BliWC HerO
MymKap.u:n. 6nJie" s~nocTaBJLeHe y nor;r_e,ZJ;y npocBjehHBat?a:,
O,ZJ; ne;nrKor saatJ:aja. 0 peau:rnsonan.y ;rrpocnjeTHe -no;runrEe
Hamnx aap6p;aHx BJra·cTn roBopn risMe~y. ocTaJior H U:H{flpa
· I&lt;Oja Ka:JKe 11a je 011. 1946 ro)\HHe 110 jyHa 1947 ro11nHe onuCMCH&gt;eHo 402,730 ::Keaa.
·
PjemeHoCT n op;JiyqHOCT y &lt;;&gt;,ZJ;6paHu TeKo'i~nua Hapop;aQR
ocJio6op;:rma't!Ke 6op6e, sa. HsrpCIAILY s.eMJ.Le, JKeae cy aapor
'l!IITO '·-caamHo MaHn£PecTQ:saJie y npep;~s6opHoj KaMrrar:o;n
1945 r0,1J;HHe II :rrs6opn:Ma sa YcTaBOTBOp~-IY CEYIII!!TnHy .Koja
SHatiii Kpyrraa KopaK y IIOJIIITi-ItiKOj aKTHBII3au;rrjn JKeaa,
HapotirrTo aa ceJiy, r,n:je cy .nponaJirr c~rr
I:l"je Koja je pa'tyHana Ha .H&gt;HXOBY saooc1:aKo&lt;;;~::f)'
y-qemha Jt&lt;eua ua ~s6opHMa· uirje

�npoqeara/yqemha aapo11a, a y MHOrnM Kpaj~BH~ xeae cy
rooo/o nsamJte na ns6ope. Hero m•co onJto J• n.HXOBO yqe.
mhe na ns6opn¥a sa cKynmrnne napoi\HHX peny6JlHKa.
lKene cy noKasue JKHBH nnrepec na ns6opn:Ma sa .napol\ne
.o11 6ope. Tn ns6opn 6mtn cy yjei\HO n nspas nopacra speJiocrn .n c.toco6nocrH JKena 11a Y"""ajy cBe :seher yqemha
y ynpaBJLliiLY IIP"'a:so&gt;&lt;. KapanepHcrnqao je 11a je na H36opn&gt;&lt;a sa Mjecne, rpaACKe. n cpecKe napo,11ne 0,116ope nsa6paao
y c:sn&gt;&lt; peny6JlHKaMa q)e,11epaTnne .Hap_aAHe Peny6m&lt;Ke
JyrocJla:sHje 5oo/o •nme JKena nero mro J• ro oHJio 1945

.

-rop;n~e.

Y -OCTBapeiLy -SCJAaTRKa Hapo.n;He B.IlRCTII :ateHe C~ ,IJ;aBRJie
nyny llOI\pmKy, Ka!)O y 6op6n llpDTHB . mneKyJia)1HJO• 11PHO
.Oepse, orKyny m:i~onpn:spei\HHX npoaSBOI\&lt;&gt;, · ca6apaH&gt;y
nopesa n C:SHM ,11pyrnM MjepaMll napo,l1Hnx BJtaCTn.
. 06Ho:sn: ir :lfsrpa.;l;IMI seMn.e, ns~pmen.y IIeToro,ZJ;:o:ma.er
nJiaHa, cTornHe H CTOTHHe XH-Jlioap;a :l!tena

y _aK:n;Hja.Ma Hapo,n;-

. "HOr £1lpoHTa· ,z~;an:e cy Mll!JIHOHe pa.n;-HJIX -qacoBa, MarepnjaJIH~-~-- ·..
ope,11cratia 011 · orpoMne . BpnjeAHOcTHI. Cnao•my nor:sp~:;l}·
TaKME;"tJapcKor ,n;yxa H pa,n;Hor· .enaHa nQKasyJe MacoBH0··· -.
.

y,11apHHIDTBO lKOHa y ljla6pHKaMa. Y UpBOM llOJiyrDI\HillTY
1947 ro,!IHHe np&lt;iqeaar YllaP'I"'la 6no je 21,8oo/o a y rpeheM
rpoMjece'!jy I947 TOI\HHe npoqeaar je 6no 25,83o/o y O,!IHOCY
n:J?eMa

Myuncapt;nMa-yp;~panu;nMa,

:JKeHa HMa cBe :s:nme 11

, lbHXOB npoqeHaT C'I'aJIHO paCTe.

- · ,IJ;o6ponoJbHO MacoBHO yqewhe na ja:snnM paADBH&gt;&lt;a I\0·6n:ja aapo'IHTo· y npBoj ro~IIHII IIeToro~nmH&gt;er nJiaaa cBe
opraan~o:saaaj..-paxrep. Taxo je aa npnMdep y roKy I947
ro,l1nHe aa, 11o6ponoJbHHM paAOBnMa y Hapoi\HOj Peny6"""1"
Cp6njrr .pa,!ll!j,o 735·559 "'eaa H ,!laJlo 6,748;&lt;5I PaAHHX
qacona. Y 3arpe6y je aa Hsrap,11n.n: ayTocrpaAe »BparcTBa n
je11imcTBa« lKOHe cy 1\aJie 404.237 pa,11anx ,11ana. Y MaKe·
,1J;OHB:jll cy y HCTOj I'O)l;HHH _)KeHe ,n;a;re Ha -jaBH!IM pap;OBI:IMa
750.272 P8.AHa ·. tiaca, a aa n·cnyiLeH&gt;y JIO:KaJIHHx pat\OBa
HapO,l1HOr ljlpoara pa)IRJIO je 70-779 l!CeHa. lKeae IJ;pae rope
,n;aJie cy Ha KOJreKTHBHHM TIOJhOIIpliB'PeJJ;HliM p3,li;OBIIIMa
I,022.0I4 pa,u;an:x qacqBa, a: y pa3HHM aK~HjaMa HapOJJ;HOr
{flpoaTa y11eCTBOBa.JIO je ox:o roo.ooo :)Keaa.
Y BeSH ca IIeTorOAIIIlt.ll&gt;IIM n;raHoM AHTII«}&gt;amnCTIItiKH
&lt;JlpoHT :&gt;«eaa pas~uja rnupO·KY aETHBHOCT sa ysJiatieiLe :i!Ceaa

so

y pasne rpane nH,l1ycrpnje,' ,11jeJiyjyhn aa a.m. y
no6y}:JBB21La ·JLy6aBH ·sa· HoB_e, noCJloBe, HOBa SuaH.a,

npaBI1Y
sa'-nOAH·

saa.e · H.HXOBe C'tpy-'IHOCTH.

Mo6HJIHsan;nja JKeaa cem sa n:cnya.e_:e.e · ·cjeTBeHOr ·
WiaHa, nJia.Ha O'l'KYila' HT.z(. A0ny:e.yje ce- f(aHac noja"qa:EioM
M06HJIHsan;Iijou Sa e.HXo:so yB-.na11ea.e y s~pyre, sa au.xo:so
n:n:aacKo n oprauns·onaao yqemhe· y neJIBKOj aKqHjH Ha.-

pOAHOr ljlpOHTa li3rpaAILli 3aAPYJKHHX ,110MOBa,
Ha nuTaH.y noMohn Majn;R II f(jeTe-ry, 6.znrcxoM aanUIM
xeH8.Ma sOp~:~a.a~aay parHe -cHpo'Cia,z:J;H, Hapo't!HTO- riocJIHje:
oCJlo6oi)e:e,a, 6HJIO je rJiaBHa 6pHra II sa,n;amK Hame opraHli3iui;n.je ...:..... xeae ·cy noKasrure HHIIu;Hj'a.-Tnny H pasBHjan-e

,.ajpasJIII'&lt;HTnje opopMe y naMohn Aje'ljH&gt;&lt; ycrano:sai..a.
Ila.wh parnoj cHpoqa,l\n npO!ml'pnJla ce na 6pHry o Majqn ·
IIi ,11jeTery yonmre.
BeJIHKH cy ce ycnjecH noCTHI'JIH y npoc:sjeTHOM paf(y
ca MYCJIHM8.HK3ltia, jep je oa 6110 npBH. rcopaK :e.nxonor
cTyna:aa H3 Mpaltiaor ·:m:nnoTa pemeTaKa--l:I- (flepe!fe y HOBn
CJI060~HII ~HBOT KOj'H l:IX CB~ BHWe ll BHWe npHBJial!II.

CaMo 011 8 Mapra 110 11anac ~a KocMeTy je. Ha npnMjep.
CKHHYJlO ljlepevy npeKo go.ooo l!CeHa. y IJ;pnoj ropn 6.400
!I:Tf(. To je aajja-qu ,11;0Kas ~Kaxo n-CTHHC:roa Hapo,!I;Ha· BJiaCT
B0,1J;l'DKe ir YBJia-qn y· .QIIillTH :iKll110T 3eY:JLe H -aaj3~0CTa"Jrnje
:!i:eHe.
_ Yt:~emhe y npHape,!I;HOM JKHBOTy seMJLe, aa a:c'n:Y:ae:e:,y·
IleToro,1J;:n:maer nl!'l:aaa,- y nsrpa,n;:an: cou;njaJIH.s:ru:a, no;:(mKe
~BaKHM- f(aiHoM CBC _
-BHWC :iKCHa. Y TOM pap;y CBe ja-qf: ce
K3pa:m:ana HOBH JIHK ~eHe • j yrOCJiaBHje, JIHK .. ,11;0CJJ)C,l(HOI'
6opn;a 3a cJio6o,ZJ;y 3CMJLe, 3a H3rpa,zpny cou;njan:H3Ma y H&gt;Ojo
IIo:)KpTBO"BH'HM Y'IemheM y nsrpaf(Hoii H ja'l!an,y· CBoje

,1\eMoKpaTc!(e seMJbe, q)el\eparnBHe HapOI\He ·Peny6JIHKe Jyroc;ramrje,- n a:KTnnHH!M s.aJiaran.eM aa rr·HTalbnMa Mnpa - n
;qeMoxpaTilje y
cBri:jeTy, AaTIItflaiiiHCTil"t!KH (ppoaT _ :m:_eaa ·
JyrocJia»Hje, Eao CHIDKaa II MaconHa oprarU:-I3aJIJ;Hja :&gt;«eaa,
~npcr je cryn Mei;Jyaapo,l1He 1\0MOKpaTcEe ljlel\epaJ1uje "'ena
li ,ZJ;aje cnoj - nyH
nprmor y jal!aH&gt;y ~eMoEpaT·CKOr a.HTH·
:i'.IMIIepnja.;rHCTHl!KOr ~pOHTa y C:BlijeT)r.
06jei\HH.OHI! y aapOI\HO-OCJio6o)1IIJia'IKOM ljlpOHTY Ha
'!eJIY ca ·A;pyroM TIITOM, aamH Hap'o,u:n· npommr cy' 'IernKa
ucKymeaa oc.lio·?OA:HJiatixor

paT~_ rr rr3

:aera IIsnm;ru ca

:n

�H3BojeBaHOM · nc:i:opncKOM no6jeii&lt;;&gt;M, ,Hapb,!1HH &lt;!JpoHT ceynJL.ao · je y 'JOOKy aapoi\HO;oCJio,iio!IH!Ia'IKe 6op6e CBe . naTpH·oTcxe H _po~OJLy'6n'Be cnare'y ·60p6H 3a. ~acT n aesa3HCHOCT
seMJLe., Haxoa oCJio6oljeaa Hapoi\HH &lt;!JpoHT rrocTall je
llysap· HsnojesaHux T~KOBHaa HC3;pO,ll;HO~ocHo6o,n;HJia'lxe 6op-6e, ·opra~H3aTop. npnBp~,ll;He_ 06HOBe li H3rpap;a.e se'MJLe,
nap;ycTpHjaJinsa:u;nje

.11

eJieKTpni!JnKa:u;nje, . M06H.JIHSaTop

, aajmHpHx Maca aapoAa sa .IIs:BpmeiDe

.sa;~araxa

1\Hwaer nJiaaa. ,ll;pyrn xoarpec HapOI\HOr

)leToro-·

&lt;!Jpoata. noxa.·'

sao je ~·a .HeMa n He MOJKe 6HTH -Y aamoj seMJL~ anxaKse
p;py~e noJIHTH"tJKe opraansau;Hje ·rwja
6n MorJJ:a y Taxo
:IIIni.Jo~6M o6uMy p;a o6je,zpian CBe nos·HTHBHe. CT:sapaJia'IK_e

:caare .namHx aapop;a aa .,11;jeJiy nsrpa,zvne name seMJLe, aa
11ieJiy CTBapaiLa cp1hHe 6y11yhHOCTH HamnM uapoi\HMa. Ha
li xoarpecy jom je.ziaoM noTBpljeaa je BOJLa aamHx aapo11a
11a ocTaHy 'IBpcro yjepni&gt;eHn y Hapoi\HOM ,PpoaTy Ha &lt;IeJiy
ca ,z:~;pyroM TnToM 11 KoMyHHCTlll!KOM Ir~prn::jo~..
'
,lJ;aHaC je HaW Hap0/1 ycMjepHO CBe CBoje CHare sa
Y"Bpmhe,.,e ·nsBojeBaan&amp; ·no6je11a. Hecl!JIOMJLRBY
eaeprajy

H 'HHHIJ;HjaniBY Kojy_- H-CTIOJbanajf HamH

, '.:'l&lt;~8Ay MO)KC Hcn0.JMITH Ca:M_O OHaj HapO:,ll; · I\OjK je 0.~~:;;:::''~~
CJIOOOI\Y H nOCTaO fOCTIO/Iap y CBOjoj 30MJLH. !JiaHac Ce '
Bll,l(H ;:{a CaMo· OHa sCr.t.JE.a ·KOja H,ll;~ nyTeM ll.CTJIHCKC ,.., .. , •.
Epaurje, nyTCM pa~BHTKa COD;Hja.JIH3Ma MO~e H y CTalby
,n;a oc1irypa _6psu· aanpe,n;,~_K seMJI.e, ,zt,a je caMe TaK:sa ynpat~a
seMJLe Koja y ce6n: cje,zt,HH&gt;yje-IIHTepece aajwnpliX Hapop;HHx
:r.raca rpaf!;a n: ceJici, 'Koja je aepas,n;nojaa H Kp:s:a:o nesaHa
ca- cnojn:M Ha~M, cno~o6aa ,n:a opr~ansyje H pyEono,n;n
r·axnnM rpaHA:uoSHIIM pap;OM Imjn ce c.nponop;H y Hamoj

.

.

3C]._(JLH.

Ra,ZJ;a je BJia.Aa npaBHJia npojeKar TierorOp;:nm:a::.er nJiaHa
oHa je, pasyMnje ce, nMa.rr·a· y
BCJIHIUC!IJiaH

Bl:I,l(y

"!HH:.e:s:IIn;y ,n;a -he Taj

sa eKoHOMCKn na:npe,n;aK Harne

seMJI&gt;e

OnT~

Moryhe

o'crnapiiTH 6Jiaro,n;apc::hu nocTojaH:.y Hapo,lf;HOr
q,poHTa,. OcJI,a.H:oajyhu ce Hra· paA n noJieT Hauurx HaJ?O,li;HHX
:M:acq.... » Hs.BpmeH:&gt;e TieToro,D;HWH&gt;er n;raHa TO je BeJnnnr
aJI~ Te:&gt;KaK sa,n;aTaR, -mje ocTBape:a,e saxTHjeBa Hajnehe 2a.n.a..

raiLe Hapo/IHOc &lt;!JpoHra« -'- KaJI&lt;e IIPY" TnTo.
HeMa cyMFDe ,a;a cy aamrr I-Iapo,n;u ca npBHM IIeToro: ,lJ;HIIIILH'M D]la.HQM CTynMJIU Ha HOBU nyT pa3BHTKa ·name

32

se~JLe, Ha n;yT KOHairHe 6HTKe Ha CaB_Jia1_;HBa:e.y ~ JIII"KB·H,U:a~I'IJH SaOCT.aiJIOCT,ll CTape II, HeHapo,u:lle jyrocJiaBHje, · Ha
yqBpmk~~ny Harne CJio6op;e,,-noJIHTH1IKe 'u ·eKOHoMcKe Hesa·
~HCHOC'IH.

Harne Hapo~He BJiacnr · Bek. ,n;aHaC BH,a;e mTa 3a. ~&amp;n:x
SHatiH ·nJiaHc_Ka- npHBpe,l(a. IInaH cBaKO,zJ;HeBHO YB-Jia.l.xH HOBe
II HOBe GTOTHHe -JLy,a;~. _Y Hamoj 3eMJLH
r,11;je ,.Tpjr,11;6eHHIVI
pap;e sa. ce6e, s_a CBOJY ,IJ;OMOBHHy, sa 6oraTCTBO 'IHTaB0r
H~pop;a ·a He sa· eKciiJioqTaTope 11 Kaluri'a.JIHCTe, pa,r~; .je nocTao
.AJeJio 'IaCTH,. rroHoca n xeponsMa.
.

,I(~yr

THTO y CBOM roBoJ?y. . . o

IIeTor.o,a;Hm:a.eM

riJiaHy

aa sacJella"'y Cxyrrrmrme \PHPJ 11ao je rrporp!IM npHBpe 11

HO_r H _Ky.JI~ypHOr paS.BHTKa Harne SeM)Le: »0CTBape:ae OBOr
IIeToro;:puruner. n.llia1Ia noTnyao he npe06pa3HTHr- Hamy seMJDy. -r:o 3Hal!II ,ll;.a he Harua 3e:M-JLa ITOCTaTII H€: Ca.MO MHON
6oraTnJa MC\TepliJaJIHHM -~o6plrMa, aer:o fie_ Ta MaTepnjaJIHa
,I\'06pa OJ~i:!:OryfiHTH_ 6p3n·. KyJITypHH pa3BHTaK. -llMaheMO He
caMe_ · MHoro ~Hme pa3anX cJia6_pii_Ka, py.a;arrxa~ :tKe1r.e 3 Hn~a~
pa3HHX Maiii~Ha,_ p;o6_pHX IWMyHIIKai.J;~jC11 paSHe CTOKe
II
:iKHBOTHIIX HaMnpHHI.J;a, neh fieMO ." Hzvil8lTII H -Mnoro nnme.
pa3HHX liiKOJia Cpe,n;H&gt;HX H BIICO:K:Hx, pa3"n·nx HaytiHIIX' yCT~­
HOBa, o6HOBJDennx ceJia H rpa~oBa IIT,n;, CTnopuhe ce yje,n;no
ycJion~ 3a JiaKwH, f);aJI.H, c:secTpaHnju ~pa3nuTaK. CuJino· 'ne
rropa'Cnr 6oraTc~_no napo~a. Be_h npn: xpa jy neT.e ro,zp-rae
onora nJrana onmTir napo,a;un ,ZJ;Oxo.n;aK- CIIJIHo·. he ce nonehaTH. Y O,ll;HO.cy Ha 1939 ro,n;rrny H3rJie·,r'l;a~e . no. npn~nu;r~
~narw; C?nm~n:- _napo~Hn f);Oxo,n;aiC 1939 ro,n;n:He 132 MHJUi·

lap11e, rgsr -

235 MHJIHjap11n """

r 39

ro.

,n;ue, BP"·

Je.a;nocT yKynne ~aTepnja!JIHe. npOH3BO~H.e_ 6nJia j~: 1 93g
ro,n;nne 203 MI_IJIHJapp;e, rgsr- ro,z:p-rae 366,6 .. MHJinj~pp;rt HJlit

r8o%.«
Canesna BJia.4a -c; ,ll;pyro~ TH~oM· aa: t.r~Jty- p;aJia je ca
npBIIM lieTOrOfJ;Hllill&gt;IIM ITJiaHOM j~CHe nepcnelCTHBe npeTBapaH.e ~Tape, rrpuBpep;no
saocTan:e, noJiyi-W.JIOHIIjaJIHe
Jyroc~aEuJe - y aanpe,n;Hy ·H~.D;ytTp~c:oc_n nesamrCHy 3eMJLy
ca KOJOM ce nocTaBJLa]y 'IBpCTH TeMeJDrr pa3BliTKa Co:qnjaJIII3Ma Y HalllOj 3eMJLli.

y OCHO-BH Hamer IIJiaH-a I-IajnaJKHHje je TO WTO Ce '6o~:~CTBO SeM.ll&gt;e ~ py,n;nnrvr, tPa~pn~e, 6aHKe, myMe, cao6paJ H ~pyro HaJLase y pyKaMa a~pO,ZJ;J:Ie ,n;p:acane, _C:.JI·YJKe

�/
qnTa:soM aapo,ZJ;y sa noBeha:ae ·6narocTaiha- u MaTepnjanaor
no,11;H3aif,a, mTo ce Mo:w:e AecHTn caMo y 3eM:JLH Kojy nnme
He canuH&gt;e xanHTaJIHCTI:PiK.n japaM, y xojoj BJI~aj_y H?B"li
p;pymTBeHU O,ll.HOCH._

•

Beh npsa . ro,n;naa -lleTorOp;nmH&gt;er nna~a noKa3y]e
xaxs_e je -ycqjexe n:ocTHrJia Hama mxaacKa ~J?HBP~Aa. B~h
npBa rop;naa rt.maHa noqe~a je ycrrjemao· p;a pJeiiiaBa.-H pHJemnJia- je -,n;no BeJIHKOf sap;aTKa IleToro,n;nmaer · rrnaaa.
. Y ycnjecnMa npBe ro,zt.HHe nJiaaa aajpje'IHTHje ronope
IJ;H&lt;(Jpe H~ ·CB_!lM ITOJLHMa ~arne ,ZJ;p:W:aBHe lf3rp3.AILe, .H:a CBUM

noJbHMa -·aamer p;pywTBeHor :JKHBOTa. Y py,n;apcTBY Je, _ na
npHMjep, xaio TO ~aB0,ZJ;li ,ZJ;pyr .TilT~ -y CB-QM •HQrO,ZJ;HmH&gt;:M

, roBopy, nJiaH OCTB~p~H sa I04o/O', y HHfl.YCTpHJH 3a I~ M]e-

ce:u;n _gg:o/0

; CJIH'&lt;IHH

cy pesyJITaTH y

eJieKTpo-np~Bpe,n;n, cao~

no;r Y Hamoj 3eMJJ&gt;H, pap;.II IIJba't!~e _ Hapop;Hor 6oraTCT:sa.
36or rora OHH sacnnajy aa~y p;eMoKpaTcKy ,n;pJKaBy KJ!ene~
raMa, a6or Tara OHII npaBe pa3ae npO:soK~nje aa ·.HamnM
~
·
•
.
.
rpaHnu;aMa,
Ycnjecrr.

~~B~ ro,z:~.na,~ ~Jl·3!Ha

~aiiHIX aez:pHJaTeJJ&gt;a~

paa6nJIH

cy c:se . Hap;e

Y npBOJ 1.rrJiaHCKOj I'O~IIHH oja't!aJio je

JOID BHIUe JCAH~CTBO aapo,z:~.anx caara ·y HapO,IJ;HOM q,poaTy
:H CIIOJl&gt;H.Jia c·e Haj'IBpmiJa pjeiiieHOCT ·HalliHX HapO,IJ;HIIX Maca
,n;a ~3Bpme np:sn· IJe.TOrO,ll;llllilLH IIJiaa.. Y aamoj ,ll;CMOE:paTCKOJ ,n;pJKa:su ~apo,~~; Je rrocrao rocrro,n:ap, :BJiacr ce 'Haroam-r y
pyxa~a a~po)l,:a. Hamn·_. aapop;u HMajy Tma, HcKycH6r II
rrpo:sJepe_Hor 6op:qa, KoJn: aame aapO,D;e BO,zi.H ~pa:sHJIHHM,.
JICH.HHCKO-CTa.JI.HHCKIIM nyreM.
. ~CI;liiH Jl&gt;f,Zl;II op;ymeBJE.eHii THTOBHM•. II.JiaHo~ 'lJllHe HOBC

IIOMOpCTBy. llJiaH 'CJeTBe OCTB~­

xepoJCKe IIOi1~•&lt;re aa &lt;j&gt;pomy p"ffa y Ha11ycrpnjn, Ha ceJiy y

peH je 3a gg,zo/o. a 6poj 3'1,1\pyra nooehao ce -Ha r_46,3'70',

MHOI'HM aE::qHJaMa, y II0;:J;H3arffiY, 3a,ll;py:iKHOI" JKHBOTa. ll p;pyro.
CBy,n;.a ce :sop;n aerroKOJie.6JJ&gt;n:sa· 6op6a 3a· HC:n;yH&gt;¢ILe IIerorO,IJ;MIIIILer IIJiaaa. Ko)l; Hac He nocroju an je,u:~H- -CeKTOP
pa,n,a n3 o6JiaCTII aapo)l;ae .rrpnnpe,ll;e xojn ·ce ae 6opii ·sa
nyao HSBpmeiLe ·npBor IleTo.rop;HmJ:Le:f mraaa.. · ·
·

6pahajy, rpai)eBHHapCTBY

11

. 3HaTHH yc-njeCH IIOCTlfTHYTU cy· y nor~e~y . IIpOCBJe~e ll
_6Cno-co'6JJ&gt;.aBa:a.a CTpyctHHX :Ki~:J&gt;OBa y pa.,li;JIO .. "CJI_y)K6H H KHHe-

··••c•c)i,t&gt;1a~orpa&lt;j&gt;MjH. Tioi1nmyre cy 663 11je'Ije ycraiioBe. n · 127
. pasaHx ycTiiHOBa ·sa o,n;pacJie, a ~p:tKasa je ·AaJia 4.o26;og6.4-g8
fJ;HHapa 3a IIO~H3a.lLe CO~~jaJIHliX ycTaHOBa H IIOMOfi
p;u:u;a~1:a .na}qix 6opau,a ll :iKpTana· ·cpamncnnxor T_epopa.
no6o.1hmat'h'y ·.JKHBOTHHX ycJio:sa pap;HHX ·JJ&gt;y~n rosope:

hl!H.e !JPOCje'!He Hall\HHI\e 3a OKO 20,66o/o

li

I ,508.087 pa~­

HHK8., HaMjewTeHIIKa II 'IJiaHOBa HoHXOB~X TIOp0,1J;~U,a KOJli
cy KOpiiC"TllJIH nJiah·eHu• O,!I;MOp, aaruTo ]e. A,pJ~ta:sa ys _pa3ae
p;pyre ·nQBJiaCTHJI$ -p;a.ri:a ~8g,;6gg,ggo ,n;nHapa. &lt;I&gt;uaa~cJ~cx:rr
pe 3 yJITaTn .roBope-o ·TOMe ,n;a je aama seMJI&gt;a rrpHnpe,n;ao Jaxa
·u ,n;a oaa nMa .MoryhaoCTH ~a Hcny:aeae tB:r-Ix mraaCKHX
sa,p;1a'Ta:Ka.
IIpsa nJiaHcEa ro,n;IIHa~ pesyJITciTHMa Kojn: cy y. :aoj
IIOCTHTHYTH p;aJia je 0,11;,Jiy"t!aH O,ZJ;.fOBOp CBliMa aerrpHJaTeJI&gt;IIMa y n:no~Tpaacr:sy 11 xo,n; Hac. Kojn cy E:JieseraJin: nam
nJiaa, KJie:seTa.JIH aaruy seM.n,y u. nam aapof);. ThuMa CMeTa
npunpep;HH pa3RHTaK, IIOJIHTH'IKa 11· CEOHOM·CKa HeS.a"BHCHOCT
nose JyrocJian·nje. Oa1.J 6n BHIIIe BOJIMJIH ,2.1a J•mry I-f ,z:~.a.n,e
A a· Bpme 6ecTn.n;n'y ·eE:CIIJIOaTan;njy aamer aapo,11;a. 0HII :JKaJie
1IITO cy no6je,ZJ;OM aapO,!l;He. BJiaCTH II3ry6IV!H 6oraTCTBO:
pyp;HIIKe, myMe, t::npo:suae, tmjHMa cy. rocno,Z~;apnJin ·Y crapoJ
jyrocJiaBHjH. 0HH 6ll XTjeJili TIOHOBO ,ZJ;~ aa:se,n;.y CBOj MOHO-

· · Cm1aa CTBapaJia"'Ka nau~HjaT.HB8. u pa~·Ha

axrn·naocT

pa~HIPrKe KJiace, ·xepojcKe oMJia,Ll;IIHe, )KCaa u HHTe.JIHreaqnje,
cnnx aamnx .JLYAII rpa,11;.a u ce.Jia, !I~IIIJIH cy CBoj nspas· y
sa~ar~ILY ·aa nsnpme:ay IIeTorop;r:filiJLer rr;raaa .. TaKMH"t!eH&gt;'e

EOJe Je o6yx:saTuJio cse ceKrop~ aame p;jeJiaraocTn npeTBO-"
puJio ce y .CTBapnn: cseaapop;Inr noKper. .
_
Ycnjecx II. HCE:ycr:sa rrpBe ro;:t:uHe .IIeToro;J;llmJLer nJiaHa.
Jlapaau;HJa ~y ,z:~.a ·he .aamu ~apop;u y :H,n;yh~ 'IeTnpu rop;Hae
nJiaaa YCIIJCIDHC? ~cnyHHTH· cBe 3ap;aTKe rrsrpap;ILe cou;nja~H3l't·Ia u oCTBapeiLa yc:.rrona sa 6oJLu JKHBOT
.

11

OrpoMaa ~orrpHHoc KojH je Hama opr~-H~3au;. ja· ,Z1;0cap;,
a aapO"'HTO y TOKy npne .f0,1J;HHe lleTor~HllilLCI' IIJiaHa,
,ll;a.Jia H~ H3rpap;ILn aame 3eMJE.e, roBOprr o TOMe ,n;a je opraw
Hn:3·~HJa AaTn&lt;J&gt;amiiCTH"t!KOr . ~})porn~ ·. JKeaa cnp.eMna, ,zJ;a.
nprrMH aa ce6~ 11 ;IJ;a IICnynrr· CBe oHe Ho:se· sap;arxe Koje
npe,n; :a.y nocTa~JJ&gt;a ,ll;aJLn ·eKoHOMCKH n KYJITyparr pasnnTaK
Harne 3CJIJ:JE.e.

~ OA~yKe II KOHrpeca Hapoi1HDr &lt;j&gt;poHTa JyrocJI~Brrje
?0 aBesyjy Hamy opraHH3CIIIJ;Hjy ·,n;a ca jom· nehoM eaeprllJOM, .aKTIIBH3Hpajyhrr Hajmnpe Mace JKeHa, rrpnCTyrrn p;a.JLHM

••

35

�S3Aa~nr.ta( HcnyJLaBa:EDeM

THx 33AaTal@.

aama

opr.a:aHBa-

ll'tja, Kao 1\HO HapOI\HOr &lt;jlpoaTa ·JyroCJi:aBnje, 11onpnanjehe
}"'Bpiiihea,y Hapoi\HOr &lt;jlpoaTa n jellllHCTBy aaiiinx Hapoii-Hnx·

c~~)C!JI'a.

IIpe11 Haiiiy opraHHSaqnjy. nocTasJba ce Kao je11aa 011
. BaJKHHjH~ sap;aT~U{a MaCOBHII IIOJIH-TllliKH pap; M'eljy :ateHaMa. ·
Oa Tpe6a .n:·a ·aaM cJiymH :Ka~ cpe,n:CTBo' M06HJIH3a~nje CrBapa_Jia"&lt;IKe aKTliBHOCTH JKeHa, Cpe,ZJ;CTBO 3a IIO~HSa:a.e H.UXOBOf
llOJIHTlllJKOr .Ca3Ha:a.a 0 o,n:rOBOpHOCTll ~peMa Sap;'aD;HMa EOjH
cy nocraBJ~&gt;ean npep; iiiiTaB ·Ham -aapo,11;.
3a,n;aTax aame opr.aausan;nje jecTe .n;a cBal.\op;aeBHO,
Apos mraMny·, 'np'eKQ cacraaaxa- n KOHI}Jepeau;H}a o6jam:a.aBa
BeJIHKH sap;aTaK~ KO}H je ri:(JBH IleTOI'O,II;IIIDH&gt;H nJiaH IIOCTaBHO

npe11 aapo,11e Haiiie s'eMJbe. CBaKy allillly &gt;KeHy Tpe6a 1\0BecTn
p;o casHaH&gt;a ,n;a HcnylbaBan.e IIe-rorop;IImH&gt;er ri:JI-a.Ha saa"tur
rrpHBpep;a:g_ ·H -KyJITYPHH ·pa3BHTaR Harne seMlhe, no:BeliaH&gt;e
aamer 6orarcTBa, ocnrypaa.e 6oJ~&gt;ei' n HMfhaHj er .%HBOTa
nawnx JJ&gt;Y,li;H-_ rpap;a H ceJia, p;~ y_qBpmheae .H pa:sBIITaK aame
npHnpep;e npeTCTaBJba rapaau;ujy aame· ·aesan:rrcaocrn, .n;orrpHaoc caaraMa ,11;e11wxpaTnje y cBnjery __ y 6op6u npornB
n:M:nepnjruxn:cn!l!K:H noTi:ran,ir:Ba"'a aonor ·para. Opraa1ma~nja
AaTH\}JamMcrntiKor .(JlpOnra J&gt;Ke:Ha Tpe6a ,n;a yqnaH _,n;a CBaKa
Harlla JKeHa Oy;r:e o6aB:iJ:jemTeaa o Mei}yaapo,n;Hoj cnTya~ujn,
o caasn H 6op6u- ,n;eM-oKp'aTC'KOr 6JioEa y, -cBnjery, o .n;onp:naocy aame seMJJ&gt;e y ja'Ian.y. ~e_MoKparcRHX caara y 6op6II
sa Tpajaa MHp,_ H. TaKo. Aa.JLe.

PeayJirar~. ycnjexe npne ro,n;HHe II~aaa TPe6a mTO
mnpe nony;rapxca.TH 11 :rioxasaTu niTa je aama seM;Jl&gt;a ,n;o6nJia
caMo y ToKy ·npne ro,n;Il:He n:n:a~a n xa:Ko he CBe TO rr3rJie,:qaTH
ua xpajy IleTOJI&gt;eTite.
Mu Mop"a.Mo s:HitTH -p;a ce aarn npBfi Ileroro,n;ri:m:au IIJiaH ·
OCTBap)ije HanofrHMa _II y_nopHO~-I 6op6oM t;:BHX Hal!IIIX myp.!l
sa H3BpineH&gt;e neln·'fKHx 3ap;·ari'ai&lt;a riJiru-xa. Hame ~eHe Mopajy
saan): p;a ce aam nJiau OCTBapyje y nPO:u;ecy 6op6e ca CBnM
TemK:OfiaMa H ,11;a Ce cne TemKofie H npenpe:Ke He MOry CBJia·
,LJ;a:rn 6e~ aKTH:BHOf y•-remfia uajmHp_HX H3.pO,li;HHX Ma!Ca, 6e3
nyaor Hcxop-nmhaB~UI.a c:BHx Hapo,n;HHX ·cHara. IIcny_n.eH.e
TieToro,u;n~~er nJiaHa npeTCTaliJI,a RpynaH xopax ··y 6op6x
s.a: HsrpaAH.y.-; cpi:t.n:ja.iiHSMa y aamoj 3eMJI&gt;H n s6or Tora ce

op; CBHX aamux- J~&gt;yp;n y' npBOM· peJJ;y_ TpaJKH &lt;;aBjecraa H
""::a~Ta~ O,ll;Hoc np~Ma CBunr. c~ojHM o6aBesa.Ma

sa,n;an;HMa.

y~op..

HHJe TPYIIHTn &gt;&lt;a .y6psaa,y TeMna no11nsaa,a Hapo11 ae npn-

:spe,n;e. y BHCOKOM TeMn;y_ H CaBJial)HBa:a,y CTBHX npenpeKa H
"'!'eillKOfia Ha ·CBHM CeltTOpHMa pa,ZJ;a y ·ri:a,ZJ;yCTpnjn, y IIOJI&gt;O·'
TipHBJ?:e,ll;H, ~aiiHTaJIHOj H~rpCifJ;:EDH, y JIOK3.JIHHM _cppoaTOBCKH.M
ax:r;rnJa.Ma, ·Y sa.,n;p~HOM noKpeTy, y. CBe ~eheM n cEecrpaHllJeM nos~haa,y npo,llyKTHBHOCTH p~a yTspljea je. KJbY'i
!Iawnx ycnJexa y HSrpa,n;:EDn seMJLe. 36or Tora MH MopaMo ·
ynOpHO H CII~TeMaTCKH o6jaWH&gt;aBaTII-3H·aR:aj HamHX ,z!;HeBHHX
sa,n;_aTaRa y CBI:~M o6Jiac·Tn:r;ra pa,n;a_. OcHM Tora, cBaKy Mjep:Y
Hauie. aapO,lJ;He BJiaCTH Mopall\W H IIOJIHTH"IKH o6jacHHTH, je:P
HaM Je TO ·Cpe,zJ;CTBO _sa jom lliHpe II MaCOBHHje OKy_IIJl,aH..e
JKeHa_ aa ,n;pylllTBeaoR:r,roJIHTH'IK,OM pa,zJ;y. BnJio 6n aenpaBe,n:ao axo 6HcMo. ,1l;03BOJIHJIH ,zJ;a· :JKeae :rwje ca nya~- nomTo.,..
:z.aH&gt;a , YlitCTByjy
IISrpa,li;:EDH Hame 3e.MJI&gt;e CBaKOp;HeBHHM
aara.JKqna:EDeM y cnpo:soi}e:e.y Mjepa aame ,ll;p:acaBe ne cx:saTe
y noTnyaocTn. H:.HXOB IIOJIIITH"iKn 3Hall3.j. CTaJIHHM n_oJirr,.
'l'HqK~M pa,11;0~ ITOCTHhH fieMO A,a CC :KOA_ :tKeHa jo~ BHUie
pasBHJe n n~JaRa .1l&gt;y6aB n eJiaH xbje o:He yao·ce y cBaKn
nocao.

/y ,

fl.pyru sa,n;aT~K Harne o_praansa~nje. jecTe·'-' liW6IIJIII3a:u;rrja
pacnoJIOJEnne pa-,n;He -caare 3a ·aamy __HH,lJ;yCTpnjy. )I(eae.
· · rrpeTcTaBJl,ajy 3H~ajny pe3epny pa,n;ae CHare_ n: 36_or Tora
je je,ZJ;aa OA. npBHX sa.n;araKa Hallie opranusa:u;nje aKTHBHa
H opraHIIso:sana nbMoh .Ha pjCmaBaJiny· onor nnTaH.a. HeUITO
B_Hme QA 20o/o :m:eaa sanOc.JieHo je
nH,n;ycTpnjn. OA rora
npo:u;eaaT aajBnme oTnaAa H~ TCKcTnnay HH,ll;YCTpnjjr, ·uno
saa"Irr. ,n;a ·:Bp;to _MaJIIr 6poj, cKopo He3HaTaa, ,u.oJiasn na.,11;pyre
IIHAy~rpncKe rpaae. O:so aa~ ro:sopH_ 0 TOMe, KOJIHKO je
paHHJe·:a\eaa 6u;ra 3&amp;rrocTa:sJJ&gt;eaa y o,n;nocy a"a aeao cTpy-qao
rrop;nsaiDe. M 6am. s6or ro~a Mill' ·MopaMo HaiCTOjant n 6nTn
ynopau y pjemiiBa!Ly onor npo·6JieMa. Y roKy ·aamer nJiaHa
'Tpe6a _,ll;a Ce CTpyTIHO OCIIOC06H 400~000 HOBHX pa,ZJ;HHKa. "·y
.OBOM 6pojy, CaCBHM je _jaCHOt IIpe,ll;B~I)a Ce BeJIHKH i:rpo:p;eaciT
~eaa. 0He he Mohn Aa say3My_ MHOra. MjecTa.

y

rpaaaMa. HHI\yCTpHje y xoje y CTapoj Jyr~faiiiiiti~bocv
:HMaJie npucTyrra •

. ,.

n

• IJ;Ho aapop;, a npeMa· TOMe H JKeae, Mopajy c.e jom

�Y CKO/rrones3.Ho · ca ~HTa!ibeM _ynJia'f!eaa JKeaa y -npnnpe,n;y
jecTe ,ZJ;aKJie I£ lb~xo:so. ,n;ciJbe CTPY"tJHO ys,n;:asaH;e. Kao Ham· ,il;a)l.n KopaK y TOM) riorJif,n;y Tpe6a ,n;a .6)r,D;e 6pnra· p;a yrroc.ile¥a
JKeaa ~e OCT3He 3·aJ.YBj"CK o6H't£3H pa.,t\HHK~ -neh ,n;a OHa rrpeKO·
CTPY'&lt;HHX I&lt;ypceBai&lt;ojn ce y .cBHM"c rrpe.z~ygehiiMa O/lp"'a•ajy
cTeKae. oaaj .cTpytiHH MHHHMYM .Koj_n joj je l10Tpe6aa aa
rryTy ,ZI;O KBaJIHcJU-'IKOB3HOr. p3,1lHHKa_.
Tpe6a, npn: CneM OBOM cxn;ar:rnTH p;a ns:spiii~najyhn o:saj
sap;aTaK, nonylbasajyhu pap;aa MjeCTa aonoM cBje:)KOM pap;HOM CHaro:M: H3 pep;o:sa JKeH'a, MH II3Bpiii3B3MO. 06a1Be3e li::
,n;y-JKHOCTH npeMa ai;unoj ,n;p:JKa:sn:, a c ,n,pyre CTpaHe, yKJL-Y-.
-qyjyfin :JKeae· y npOII3BO,ll;lf.y Mil HX ""tJ~;HHM0 CKbHOMCKH ca-..
MOCTa.JIHHM H THMe"fy npaBOM CMHCJiy p3BH0IIp3B-HHM yqec·
H-HU,HM,;ll y H3rpa,zJ;:ILa 3CMJbC.
-;·,
YJia3aK ·:JKeHa y npK:spe,ll;y no·cTa:sJba rrpe,l( \Hamy- opra- ·
ansau.njy- · npo6JieM opraaHso:Balba jom mnpe Mpe:iKe Aje-qn-jnx ycTaaona,_ jaca.n:a _n: oO,~J;atHHmTa. Hama ·,11;pJKana npep;ysnMa Mjepe y·-pjemaBalby OBOr IIHT31b3, aJIH_ ~awa ·opraHH-

saljHja ·Tpe6a .z~a .z~aje RHIIfiHjaTnBy, .z~a 6y11e np•n. noMohnnx
,!l:p:JKaB·e no onoM npo6Jiew:y. Mn MOpaMo noMohu JKeHH
J.raj-qli ;J;a "H~CMeTaHO Pil.AH H CTIPie HOBa 3HaiLa. 39or TOra
uame cOl:~njaJ.rH0•3,ll;pancTBeae-_ ceKI:(nje o:so nnTaae Tpe6at p;a
nocTa:Be· _
-Kao Te:JKHWTe cnoi·a pa,n;a. IlnTaae_· Aje-qnjnx yc.TaHo:sa .Hnje taxa npocTa c.Tnap, oc·o6nTo :roaiA ce ysMe y o6~np
"tJHJLeHHI..J;a Aa cy oHe HO"BHHa y aam-Qj- 3eM;~~&gt;IIt jep ce y
CTapoj" JyroCJI:aBHjH yonmTe HHje HI:IKO 6aBHO OBHM nHTalLHM3a 36or Tora Hama opraHHS.~Hjq T:Pe.Oa OBO nnTa_lbe
11a npoyqana o""""To "~ ce pa11il o ·llaBaHoy I&lt;on&gt;:peTHe no· .

Moha 011 cTpane name Op$HK3aljnje.
'·

.

-

.

.

-.

Tpehn. -Kpynaa ·sa,AaTaK Harne opraH:nsa:qHJe ·npeTCTa:sJLa
pa.,n; -ca :m:eaaMa· aa ~eJIY y onoj_ {fl,asn pasBKT:Ka ·aame seM,JLe,.
Ka.Aa noCTanJI.aMO· napaJI"eJI~~:o· ca. HHAycTp;njavrnsa:r(njoM _H

pei&lt;oHCTPYKI1Hjy name

rroJLonpHBpe.z~e.

Tpe6a yqnHHTH c•e

Aa )KCHe ceJia, Koj-e &lt;CY y TOR:Y paTa H3B·pmanue Maore H
KJ)ynHe 3a,n;,a"TKe Ha i{lpoa;ry :n y nosa,ri;uan nocTaH}r p;aaac
CBjetHH HOCHJia:q HOBOl" :IKHBOTa Ha CCJIY KOjH npC,IJ;BHi)a
rmaa pasnHTKa name seMJLe~
3~pyre

10ao HajnorOI\HHja opraHrr3af1IWHa cj&gt;op,&gt;&lt;a; name

noJbonpHnpep;e, 6,Hhe aaj6oJbe_ MjecTo II aaj6.oJba mKoJi~
npeKo Koje he )Keae_ jom -CIIJIHHje yqecTnonaTJI y u;jeJioxyn- ·

38

I-IOM npnnpe;piOM JKIIBoTy, npeKo Koje he OHa pjewananr
cBoja ropyha; nnTaiLa H H.aj6oJbe ocjeTIITn cse npe,n;:s:ocnr
KOje HM npy:iKa HOBa ,D;eMoKp,aTCKa -,ll;pJKaBa.
Maconao ynncnnaH&gt;e. :a-::eHa y sa,n;pyre, H;.nxoBo opraausona:ae Ha KOHKpeTHIIM _sa,n;an;n:Ma Koje_ -~peAysnMajy 3(\Z\pyre
n: BapoAHn cJtpoHT ,- :Kao -mTo cy Hsrpap;lba sap;pYJKHHX ·,ll;OMOBa, H~mpweH.e o6aBesa npeMa sa,1l.pyraMa, H.nxmw aaraJKOBaH&gt;e y npiiBpep;au:M MjepaM;:t, Kao mTO Cy pasae npcTe
OTKyn_a HT,n; CBe je TO sa,n;aTaK name opraHII3aD;Hje Ha.
ceJiy.
H~IIOCpC,l\HO je IIOBeSaHo Sa H3Bpiiielbe CBUX OBHX sa-p;aTaKa ·nHT~e- KYJITypHo-npocBjeTHOr nop;usa:lba :i'Keaa . yonmTe, a -noroTOBy :Xceaa aa eeJiy. ITop·ep; aaan:ifla6eTc·KIIX
Te"tJajeBa, ··nuCi:'lalJ.KHx rpy-ua:· Koje C::MO ,a;oca;l.a nMaJiu · F.aO
OCHOBHY clJopMy, IIHTafLy npOCBjehHB31b3 .::Ke;aa :MH, .Y ,li;3JbCM
p3:,1J;y,_ MopaMo n,pHhu Miioro· .mnpe n., ca Macro H ··MHOro
pasHo:sp:caux rJlopMH.- HeKa '·aaM ·ucKycTna n yCnjecn Koje
cy aaiiie opraHnsa:qHje .nOCTHrJie rtpeKo pa3HHX. ~cypcena sa
)KeHe ( II"'ICJI3ptKHX, MJbe.J(apC~H~; IIOBpTapC'KHX. RTA•) · IIOCJI)TJKC Ka.O Ily-TOKa3 y TOM'e KaKBe Cf 4lopMe I)a_,n;a Haj6JIHJKe·
:a-::eall n KaKae KOpHCnr ,n;oHoc~ onaKaB pap; y yaanpe·l}elby
lbCHOr p;OMahH!:!C'fBa If· H&gt;e ~.aMe.
Cnn: n6MeHyTn sa,n;~n HKcy s~an;n caMo- aame .Qpra.:.
ansa;n;nje, OaH Cy-C:3.,1\p)kaj aa~er .rmaHa Hap0,11;Hor &lt;JlpoHTa,
aJllr aa aaMa: je Aci Mo_6nJinllieMo ,n;o MaKCHMYMa :iKeile,_,n;a·
IIOC'l'aHy aKTH~HH (}OpU,it _3_a lbHXOBO _H3BpWeH&gt;e. II:Pe,ll; : Hc3.WOM opraan.sau;njoM eTojn · jow HH3 IIHTalba xoja -n aa.n;alir.e
OCT3jy BCOMa B3)KHa. l.fs:Meljy OCTaJIHX_, -H3BO~eJLe H3rp(\Z\lLe,
pa,11; aa uc-nylbaBaJLy _JioK!a.JI:anx · nJI,aJHOBa .Hapo,z:a:aor fjlpOHTa
OCTaje- H ,n;Ue IIQC30 -Ha KO:Me MH MOpaMO Y't!HHHTH MHOro,
rrotieB o,n; aajcnTHnjnx ycJiyra .a:o aajKpyrranjHX· .nOCJIOBa_
KOjn 6YIIY IIOCTaBJLrHn y TOKY nsrp~H.e .. Hapo,llnH cj&gt;pOHT

ce ca rryno. Bjepe ocJia.H.a na Hamy opraHH3ai1njy, jep je
OHa y OEOj fO,!:I;HHH aa MHOrHM MjeCTHMa· 6HJia llOCHJI3:q aET~BHOCTH

rJlpOHTOBCKHX- 3KI:r;Hj8.
Ha OBOM MjeCTy MOpaMo Ce ,1J;OT3fiH H HCKHX IIHTaJLa
riO KOjHMa Cy! Hanie JKCHe Hajop;rO·BOpHHje. )J;pyr THTO BHme
nyra, o6_pahajyhu ce :iKeHaLMa, HCTHIJ;ao je Kao aam 'HajnruKanju 3ClAaTaK BaennTalbe- ,~J;je:q_e, o,n;rajaH&gt;e HOB·Hx noKOJbelba
HeMa _""tJacanjer HH nJieMeHHTnje~-- sa,n;aTKa op; OBora Kojn

39

�/

Tpe6a 11a nsupmn nama oprannsat~'!ja. BacnnTauajylm Harne
JKeae y ,D;yxy aam_e AeMoKpaTcxe ,&amp;pJKa:se, MH heMo HM no-

Mohn y uacmnaHoy ILHXOBe 11ie11e y II}'XY HOBor naTpnoTH~Ma; ·JI.y6aBH :iJ:peMa CBOMe aapo,ZJ;y,- y ,Zl;yXy _HOBe .THTQBe

JyrocJianrrje. Ycz.m noBesaao ca oBHM. jecT.e H 6pnra sa
!IOMO,Be H !lje'!je K}'XRH&gt;e, Qua 6pnra He Tpe6a 11a ce or..e~~a caMo y na6anJLaJLy MaTepnjaJinnx cpe,!lcmua ona Mopa
6nTH cBec-rpaaa OA aajcnTanje 6pn:re sa anxoBe npocTopHje,
na p;o JKHBOTa y H.HM~. M:a MOpaMo- aamy noMoh Bnme cKpe·ayTrr aa OB)t CTpaHy :a{n:BoTa y A,OMo~nMa. Tpe6a pasanM
o,n;roBapcijylut yspacT .n;je_:u;e, ,ZJ;jet:IjoM . mTilMnoM, nrpa't!KaMa,

Pa3e~o~'keMo w~o~poHy ,qjenarHocr 3a
o6yxearaH&gt;e ce~o~x . paAHHX meHa

.n;a 6n ,ZJ;je:u;a y ,l(oMOBnMa nM;a.J:Ia pa,t~;ocTaH :m~rnoT. YlCJIOHHTH
KacapHtEn HSrJiep; Hamnx .n;oMona," rrm.rohu nacrrrrTa"tJ:_nMa· y

y opraHH3at.u-tjy

naTpPHaTHMa

CHa6,1J;HjeBaTH ,z:(OMOBe

6npaHHM

EH.HL'aMa

3a

TO je ,n;y:JKaocT _name opraaE;sa:qnje y
OBOM nepHOIIY· Ono cy, y Iiajrpy6JLrrM liPTaMa rrsnemeHn,
aexn o,&amp;; sap;aTaxa aarue opraa:h3au.nje. Ho oo=H~JI~j~c~;y~a~j;''~~~~/.·.· .·
MHorO pasaq-B.pcan:jH Ha T~peHy.. Csn _oan 3
n.n.aiLe jam Beh~r 6poja :H\eH:a; II -airxoB_y jow Behy,

o.n;rojHoM ·sa,n;.ruTxy -

MaTCKy

II

nJiaHCKy aKTli.:S_H3a:r:t;_Hjy•.

Harne "'eHe 6ril5.e y npBnM pelloBnMa 6opa11a sa ncny.H.aBaH&gt;e TIIToBor nJia:na, OHe he ;n;anr c:sy· CBojy q~ary, e:Heprnjy, s_a ,D;jeJio . npo~BaTa cnoje po~eHe 3CMJLe~.
llin:nno II·I&lt;oarpec A&lt;l?lli-a JyrocJiaBnje.!
._ )JajMo c:se ·Ha·we, CHa-re sla ocTnape:a.e npB-o_r. IleToroAHIUH:.er n;raH~
lflpoHT _onniTeHapO,D;Ha ·
Hapo11a J.YIIOCJianaje !·

· JKn:suo. Hapo;:(au
opraHirsat~nja

_ /f:CHBIIO

noJIHTI:It-n~a

pyi&lt;o:so,r~;rrJia:q II opraHII3aTop Ha~ax

MapmaJI JyrocJiannje JocHI!I Bpos TrrTo!

rr~6je,n;a

ro:sop Bn,n;e ToMmn;h, npeTcje,n;Irn:Ka
KOUTP9JIHe Ror.fncnje

HP

CJ1one~:rrje._

Haw -Koarpec oAp~ilBaMo y MOMCHTY Kap;a CMo, y· ycJio..:.
:snMa ynoplie 6op6e sa_ l!BpCT · Ii Tpaja:u MnP y cBirjery, ca
ycnjexoM sanpmnJirr npny ro,n;nay aame nJiaacxe nprr:spe,n;e.
Beh Ha- npeTK9HrpecaHM K~H$epean;njaMa u nJieHyM-rrMa
pasMaTpaJIH CMO paf]; Harne ,opraansa~uje .y Ofl;HOCJ- Ha _one
,lJ;BHje TfiiH..eHHIJ;e. C jep;He CTpaHe, IIOCTaBJLa.iiO ce rrpe,n; _
HaUiy
opraH,n:3au;rrjy n~ITaiD_e KO_JIIIKa ce rroMoh upyJKaJia npii ncrryH.ana:a.y IIeToro,n;uma.er nJiaHa Mo6nJirria~ujoM cn'irx .caara
:~Eeaa sa IDeroB inTo 6o~u ycrrjex. C ,n;pyre crpaHe, JKeHe_ cy
Ha T;HM KOH{{&gt;epeau;njaMa MaHI-If{&gt;eCTOBaJ!e 'tJBpCTy Ofl;JI}T"&lt;IHOCT'
.n;a -cnnM-- caaraMa rrop;yrrpy nOJIIITn~y Hone JyrocJiaBHje '~oja,
no,11; MY;J;PHM pyKOBOfl;CTBOM M·apma.Ji:a TriTa, cTojn y njmuM
pe,n;oBIIMa O,ZJ;JIY"&lt;IHe 6op6_e npOTHB ·aHrJIO-a~Jiep~'!I&lt;HX paT.HHX
xywEa"tJ:a.
)I(eHe CJioneHIIje, aa ~p,ajiDHM 3arra,u:a~-rM . rpaaiiu;aMa
JyrocJiaBirje ocjehajy cna:KO,zJ;He:sao n aapol!HTO JKHso_ -rrpoBOEau;nje THX paTHIIx xyrnEalia. 3aje,zl:;EiO ca c:snM JKeaaMa
}yroCJiaBnje MH_ CMO aiCTllBHO npaTHJie HCTpajHy 6op6y _Ha-

- !IIHX cecTapa y JyJinjcKoj KpajnHH n TpcTy sa npHKJLyqeH&gt;e
, TUX xpajena JyrocJiamrjn. Ilocnrrje aame no6je,zJ;e Ha,n;_ IDeMa"&lt;I~HM II nTaJinjaHCKHM cf&gt;aiiiHSMQM, MI-i. CMO. nyae p;Bnje
rop;nae MopaJin BO,IJ;H~n ynopay 6op6y npoxnn ·ao-:sux
nopo6JLrrnal!a Ha:Po,n;a ·,n;a 6n nocTnrJin -aony rro6jep;y

40

�/

npnKJI&gt;y'tieH.e

n~HHIWr

. ,D;HjeJia

Cii~)BeHa'lKor

IIpnMopja J:!

IIcTpe""JyrocJiaBHjn. 0Ba 6op6a HacTa:SJLa ce " ,11aHac

Ha
C~o6o,n;Hoj r~pnTogirj~ TpcTa, a· yn~peaa· je nporiiB noKy. maja. npernapaa.a· TpcTa y orcKOTJHY _,z(acKy_ sa aana,n; Ha
·.)J;eMoKparcKe se¥JDe-' :UctoKa. 0Ba ce- 6e.p6a aacranJLa n y
_..Cntn:M ,n;n:je.Jionnr.1a CJioneaatJKOr IIpnMopja, Kojtr cy 'jOm_
'&lt;?CTaJIH 'n0,n; .HTaJIHjo:M:, _BO,Il;H ce y sajf)J;HHIJ;li eel )l;CMOK},)arCKHM caaraMa .II TaJinje ~porHn saje,z:(HH'IKOr aenpnjareJLa.
Ona-_ ~e Hacran·JLa H Y- CJioneHa"tJI&lt;:ej KopjrruKoj npC?TIIB no~­
-:Mytum:x aana,n;aja- aa:u;ncra H :anxonH.x aMepH't!KHx rocno,n;a·1\·apa.

0

roMe.

i'oBopH·

l!HH&gt;ean:u;a .a:a :Ha Ham Koarpec anjH

, r.'IO-rJra ;:t.Ofin ,z~;e;:J:erau;Hja .JKe:aa H3 · C;rone:aa't!xe Kopyw_Ke.
..
lKJ'Iie Jyrocmumje rroKasane cy 11a ocjehajy ,11y6oKy
·n·ones·aaocT nsMeljy.. "'npcror ·Mnpa y ~nnjeTy H ycrrjexa y
·OCTBapn:sa:s:.y- IIeTorO,!J;Hilllber nnaaa. 0 TOM'e HaM npu-qa H.H·. xon. p3.,ll; aa ncnyiLa:saH&gt;y rrpn.spe,ll;HHX s~aTaKa_, BeJUIKH
:HHTepec •a pa,zi MeljyHapOI\He lleMOKpaTcKe &lt;j&gt;e,~~epaQnje lKe,,
-_ila, HliTepeC s_a 6op6y CJio6o,ll;o.iLy6nBHX aapoAa.
, _ Y ·qu)M _paAy aa BeJIHKIIM 3~at:{iiMa TIJiaHa 1-i -y 6op6n:·
··.aa- 'tJBp_cT u Tpajaa Mnp y C.sHjeTy, M:H cMo, nopeA_ H~~--~-&gt;--~:
'-~-IIBH:X -ycrrjexa, yTBPAHJJH MHore rj_JemKe. 0 aeKiiM ~A .oB:nX .·
--·rpj_e:Ura:Ka 'xTje.iJ.a 6ax oB-,n;je roBop:nTa, jep .-CMa_TpaM ,ll;a ce oHe
--._ae&lt;rt0jaB.n.yjy' caMci KO,Il; ·HaC y -CJIOBeHHj~, ~ero ;tJ;a- TaKBYX
ll{iH cJin-qJ:ilJ:x · rpjewaKa .,HMa-:,-y· 'tJHTaBoj seM.n.u .

. . r.

6pnjea~~nj.a

aeKnx aamnx

'IUTO HeKH~ -CpeCKilx 0,11;60pa

Hcl

p~

opraanaa:u;nja, 'aapo-·

Cci CTa]lHHM aKTH.B0M

lKeHa Hnje y cKJia,11y ca OIIlllTIIM. 3a,11aTKOM A&lt;I&gt;JK-a y OKBHPY.
'- &lt;l&gt;pOaTa, a
T.JiaBHH op;Oop anje eHeprHtiHO yq_HHHO
Kp.aj. Ta_KO ce aawe opraanaau;nje orpaHH'I~_najy · aa pap;·
caMo -Mel)y OJIHM J&gt;KeaaMa Koje -cy neb. aKTiiBHe y &lt;l&gt;poaTy,

qeMY

a ae nop;e HHKane 6pnre 3a ynopaa H cacTeMaTCKH p~ ca
J-KeaaM·a__ I&lt;Oje Hircy aK'FHBHe_ 1-mn tmje cy ce naciiBHsnpaJie.
O:aa Be;rnxa rpjerriRa, o Kojoj HaM je jytre roaoono u ru:apruan:
THtO, 'IHHH op; MHOri-Ix aawHx opraaHsau;nja aeKa- APYlliTBa Koja ce 3a,li;OBOJI,aBajy -Ca pa,n;oM y OKBnpy CTaJ!HOr
'l:IJiaacT:sa. JacHo je, ,IJ;a A4&gt;)1{ -TriMe n:n:xaxo ae u-crryaaBa
3~aTKe, Koje y o:KB:n:py Hapo,u:aor lPpoaTa 6:im HMa, a TO je
pa.n; -Mei)y OHHM JKeliaMa n:oje jom ·CToje no_ cfpci.aH, xojaMa
'Fpe6a c:sa:K0,Z{HeBHO yKa3HB,aTII ·nyt li II'OJIHTlfliKH IIX ys,a;n-

3aT!r. AHTn&lt;j&gt;arunCTll:'IKK &lt;j&gt;poHT lKeHa jecTe y OKBnpy Hapo11-

42

BHAA TO!H WHli,
npercjeoHuqa KOHTPOAH~ xomucuje f!P CAoBe,Huje
a or &lt;fJpoHTa J yro~Jia:snje mupoKa opraaH33u;Hja· c:e.ux pap;aux
JKeaa JyrocJiaBI-IJe. 36or cnor rroJIOJKaja y ,a;pyiiiTBy, 36-or
MaT~pnHCT:sa ;t&lt;e~a Mo~e caMo y cou;njaJIHCTII'tJKOM APYIIITBY
BH,ll;jeTH T3pa~ll;HJ:5:" CBOJe IIOTIIyHe paBHODpaBHOCTII H CHrypI-IOCT sa CBOJY .,n;Je:u;y. YnpaBo s6or Tora, opraaHsan;·nja ·
Aci&gt;)ICa HM.c;t HaJIIIHpe MoryhaocTH o6yxTaH.a cnnx pa;n;aHx
JKeua H MaJKH. Aq&gt;JK r.ropa pa3BHTII ID.HpoKy )J;jeJiaTHOCT sa
Y3,1J;H3a:ae TIIX :JKeHa 1-I sa IJJTO 6pJKy lHIK:BII,D;aiJ;Hjy OCTaTaKa
pOIICKe npOIIIJIOCTI-I KOjn CC _IIOKasyjy y MHOfHM IIOCTYIII.J;HMa
y. CBaKn,n;annneM JKIIB0Ty JI\eHa. Mei)yTHM, M-H nMaMo npn-

. MJepa xojn ,u:oxasyjy p;a opraan3au;Hja

He o,n.ro:sapa

TOM

�/

sa,~~aTK;. Ja hy o•11je ynoTpnje6nm HeK; 6pojKe ns opraHI&lt;. saqnje y CJiooeHHjn K6je pje'!HTO ro•ope o Toj rpewll"·
TaKa HanpHMjep, y cpesy D;eJioe HMaMo 192 Ol\6opa Ocno6o- .
,11IIJtHe q,poHTe, a caMo 102 o,116opa A&lt;J&gt;)K.a; y cpesy JbyTo- ·
Mep nr.ta Ha 102 ceJia ·caMo 43 0116opa A&lt;J&gt;)K.a, cpes IlTyj ca
330 ceJia n&gt;&lt;a r(\o o116opa 0&lt;1&gt; " caMo 82 OA6opa A&lt;I&gt;m-a, To
cy npHMjepn yrJiaBHOM ca TepeHa, r,ll;je je nocJI~je ocJI06onocraBJLeu sa,ll;aTaK .Q6yxB~TIITR cBe *e~e
6n:Jie axrHBl13HJ.:&gt;aHe sa ·BpHjeMe HOB-e.
·

l).eaa

C p;pyre

CTpa~:~e_

Koje.

Hn:cy ·

Hli&lt;LaMo rrpuMjepa p;a cy HaJLe opraan-

san;nje cy3HJIC. CBOj pai:(,

a 'lJ:CCTO

qaK H aari:ycTHJie.

TepeH~,

r11je cy · y roKy :&amp;OB.e :&gt;KeHe 6HJie HajaKTHBHrrje. Y CJioBe- .
. HlljH~ HMa~o- ·TaKBn:.x npnMjepa y BnjeJioj Kpajn:nn Koja je· ·
aa BpHjeMe 6op6e OHJia .·KOJIRjeBKa HapOI\He BJiaCTI&lt;. ,ll;a 6a .
. HaM Ta .rpjeill'K3. 6n.Jia jom -jacH-IIja -·Tpe6a Har.JiaCHTII, ,n;a cy
,:m;eae Y'""In:Ta~oj C_JioBeaii'jn ·usaruJie y_ ~yHo~ 6pojy:n cBjeca6
-Ha H36o'pe- sa Hapo,ZJ;He OA6ope~

He.Ma p;axne· _HeEnx· Hen_p_e- ·
y- C:SliM BcpiCHIIM 1'PeHy~ ,

MOCTHBHX npenpeKa, Bet.J. I-IaiipQTHB,

,~HM3: Jeae_ rioKaayjy p;o6ap&lt;ii npaBnJiaH ·o,a;aoc. npeMa Hapop;-Hoj-.-BJiacTH,: r':le,a;ajyhn y _ILoj. oHo~3aruTD·_CM~- ce 6oplrJIH_. Ta _
Fnojana nacimn3a:u;Hje JKeHa nMa H ·I-IeKux c:sojnx .pa3JIOra.,

. JKeHe KOje cy y TOKY paTa OCTaBIIJie Kyfiy 'n llOWJie y 6op6y,•
ca,11;a cy ce nparnJie cBojnM p~,n;oBHHM AOl'.ralur~cKHM_ ·nocJio~­
BHMa_n ,n;je:qn. TnMe·oHe :a3:B.pwanajy BeJIHKn ,n;p~TBeHu saAaTaK; KaKo je HarJiacHo u ,Z~;pyr TnTo. A;rn :anxo:sa 6pnra _sa
_,n;oM n ,ilje:u;y HH_KaKo ~e 6rr cM-jeJia nManr sa -noCJLe,n;rr:u;y na. CliBl:I33I:(jy· :f...~WW"IliTBeHO¥ JK:HBOTy, rrpecrajaH&gt;e H.HXOBOf HHTepeca sa pasEoj- Harne seMJLe, npecrajaae pa,n;a 3a saje)l;Hrm;y.

pesY;nare. A}lu nope,ZI; rora HIIKaxo ae 6n CMliO ocraru saHCMapeH aajBa:iKHIIj'n . 3a,ZI;aTaK HaWliX IIOJIHTHlJ;KliX OpraH II~
· sa~nja --:- rp3f:\ehil _co~HjaJIII3aM usrpaljHBaTn. HOBOr ·'IOBjex~ •
To je Moryhe caM-0 aa raj aa'tiHH ·axo· aame opra:~nsa~aje,

usBpmaBajyhn KOHKpeTae _sa,n;arxe_ aenpecraao o6jamaaBajy
JKeaaMa H CMHC30 ll}I3H3 KaO II ·CBHX 0,1l;}lyKa Hamn-x, BJiaC~ll,
orBapajyh:ir liM IICToBpeMeao onmry rrepcnexnniy Hamer

pa3BliTKa; rrepcrieK'l_'liBY cpehaor JKIIB.OTa y ~:;o.n;llja.Jill3:My.
Mu CBH saaMo ..u.a liMa If ,n;a he jam ·6nni .neJIHKHX no.
remxoha aa TOM n_yry. Mu II ronopuMo o 6op6ll sa cou;llja~
}ll-i3aM. Ani!-. Ka)l;a )J;OJI33e Te TCWKOfif;': OHp;a. HX _He IIpHMaMO
&gt;&lt;lio 6op6y. Harua opraHnsaquja He crojrr y npBIIM pe,lloBHMa K6,1l; caB}IaljliBaaa TliX TelllKoha ·H nperrpeKa. ~ei:uana
ce "tJaK ,n;a aame aKTIIBIICTKHHoe croje cKpmTeaux pyKy, no
crpaaH, Ka,Ll; aeynyheae :aceae c r:YalJaaeM npare rroje,LJ;HH~
o,zpryxe aamllx 1macrll.
IIpeMa jacaHM ynyrcrBH-Ma MapmaJia TnTa· MII heMo
M0p3TH noja'tJaTll nOJIHTll'tJKll pa,ll; y CMHC}Iy ·aerrpeKH,ll;HOr-

o6jamaiiBa,a1i. ,ll;y6o:Ke noBe3aaocr·u. aame 6op6e aa ·- IIOJI&gt;Y .
u3rpaAae con;Hjami3Ma ca orrniroM 6op6oM 3? ~lip. ·HeMa u
HC MO:IKC 6l1Tll y aamoj 3eM.JMI MajKe H JKCHC KOja HC 3Ha
lliTa 3H3l!H p~r, H~Ma II He· Mo:m:e 6HTH. :M:ajxe II :lKCHe, tc_oja ·
He 6H xTjeJia CBHM ·cnojHM CHaraMa pa,n;liTI:I r-m yHnmreE&gt;y
paTHe oriaCHO(:Tll, Koja He·: Orr xTje}la ,n;anr c:Be· y orrmrOj
6op6I:Ji·.3a :ru:np. Ama MI:I -Ty ·cn-peMaocr meHa "tJ.ecTo. 3aHeMapyje:r.i::o, He_ ysnMaMo je :Kao no;:prory 3a· ·M06HJIII3a:u;njy- :m:eaa y
CBaKO~HCBHOM p8.)l;y, jep HC y&lt;-IliMQ :iKCHe ,LJ;a H3 p;oral)aje r}le_-·
,n;ajy IIOJIHTH'IICI·I, ,L~;a fJIC,!!;ajy Ha 3a,D;.aTKe y Ib-HXOBOj Mei)yC06HOj IIOBe3aHOCTH.
.

Hama opraaiisa~Hja MDpa.JLa 6n npoH:ahH n_~,n;ecae [popMe
xoje he o.u;pJKanr n joiii AaJLe pa3:sHjaTn TIO}IHTIPIKY

36or rora Harne opra~:~nsau;nj.e rpe6a ,n;a: CBIIM CHJiaM3
rr OAMax rrpucry-rre 3a,n;aTKy Kojrr je npep; IU-lx noc-,raBHO.

cB:njecr JKeHa, ([Jo·pMe Koje he JKeaaM~ jacHo rrpe,ll;OtiiiTH no:sesaHocr IJ:.HXOBOf JKIIB0T3 ca l!IIT3BOM saje,Zf;HIIll;OM,..,. KOja fie
HX OCITOC06HTII ,11;3 IIOCTaHy CBjeCHe MajKe II B3CIIHT3~IIU:~e

Mapma.JI. THTO ll ,IJ;pyrii KOHrpec ___;;;_ IIUipOKH, MRICbBHH, IIO~
}II:ITII'IKH pap; Mel]y ~EeHaMa. -CaMQ H3 _Taj Ha-"IIIH MII fieMo
rrocnrhn ycrrjexe· II y H3BpmaBalby ocTamix 3a,n;a-Ta:Ka n,t~;yhu
H3lliC::M: BeJIHKO::'! •ll;H ..'l&gt;y C~IICTBC:HliM CHaraMa CaMu ti&gt;II
J:I3rp3)J;HTH COI:J;II]3JIH3aM, IWJU 3Ha'IH 6JI3TOCT3H&gt;C,- :MRp II
cpefiy I-IaiiiliX A_QMOBa. •
.
_ .
·
..

pa,Z~;a

cBoje 11jeqe.
ronopnhy jom 0 APYfOM ae,t~;OCT3TRY H3III11X opraHlisau;nja I&lt;OjH je yCKO IIOBC33H (;a IIpBHM, ja Ty_ MliCJUIM Ha
orcyCTBO .n;y6Jbe_r 11 c·ncTeMarcxor Maco:sHo-noJIIITH'':IKOr pa,n;a
Mel]y JK:enaMa. H YJKHO je 11 npaBliJIHO p;a cy a awe opraHH~
g_a:quje npuCTyiiliJie .. K0HKpeTHOM. pa,11;y Ha o6HOBU 3CMJI&gt;C II
OCTBapeH&gt;y lleTOrOp;HIIIlLef IIJiaHa, r,n;je Cf IIOCTIIrJie BCJIHKC

45
44

�,n;a MH :m:eae JyrOcJia~nje ,-cBa~&lt;?r -qaca p;y6o_Ko ocjehaMo
Be~l!Ke TeKo_BHae, E;Oje cy usn.OjeBan:u aamri: 1:1apo,zpi n -,n;a je
caB aam pa;J;, ,n;a cy CBH aawn aanopu npotrKaan ,n;y6oKHM .
yHyTaplbHM 3a.;:J;OBO.JbCTBOM, KOjHM HaC HCIIy~aBa. 'l!Hli:.eHHIJ:a
· ,11;a )KHBHMO y_ onaKa .-cJio6o,n;aoj seM.ThH.

/

.H-{eHe JyrocnasHje Ay6oKo ocjeliajy
aeniiiKe reKOBHHe Koje cy H3aojeaanH
--.
HBWH
foBop Anr;:e Eet)yc, MHHHCTpa

q)nua;rctija HP Xpn~TCKe.
-Hapol!HT9· aaM je 3~0""BO.JLCTBO_ ,11;a_ cy Ham RoHrpec yJ~e­
.;n:u'tfane:-cBojoM nocjeTOM ,ZJ;~JieraTKIULe_ saaTH6r .n;njena :m:eaa

xoje ce s~je;:(Ho c ~aM':!- 6ope sa MHp, sa Hapop;Hy ACMORpa-:
Tnjy, nponm n·oTrra.JhnBatia paTa, nponi:B oanx ·Kojir Cy cap;
IIOHOBO IIOlJeJHI p;a. ,l];H::KY rJiaBe H IIOKylli3Bajf, 360r CBojiix
t(7.rHK3UIImX

H

MOHOIIOJIHCTHl!KHX

HHTepeca;

,11;3 _
IIpHpep;e.

Ha:poll:HMa CBHjeTa HOBY KJiaOHHI..J;y KpBa'BHjy O,ZJ; CBHX- ,11;0'C3-

,ZJ;3UH!.UX_. YBjepeaa ca-M- ,n;a y OH:Q"M seM)J,aMa, "'nje AeJieraTe
He __ -MOJKeMO ABH3C ,11;3 II03,ll;p3BIIMO Mel)y H3M3, IIOCToje:. BpJIO
3H3THC

CHare ,l(eMOEpBTCKHX

aHTI-UJ&gt;aWHCTH'l!KllX _Ji&lt;~Ha,

KOie

-6H c· BeJII-IICiiM 33,1J;6BOJi.CTBOM npaT~Jie H3UI pa;,\ ~u I\Oje \)n
saje,n;Ho- c H~~jene ):(a MaanrpecTyjy. CBojy cnp-eMHOCT rr
o;:piyt:.IHOCT ,11;a _CTaHy .Ha CTpaHy' Hanpe_TKa, Mfipa H ,ll;eMOEpanije.
·
Mnc;n-IM p;a Bjepao TyMa'!HM ocjefiaje n pacrro;roJKeH:.e
c1n:rx m~]Ia JyrocJiaBHje, a-:r-co rrcTaKHeM ,ll;a fie oBaj -KoHrpec ·
Haj6o;rLe 0,11;pa3JiTH Ham )EliBOT H pa,a; y TOM ' CJiy'l!ajy i3.KO
nor-m.JKe KOJiliKO
MII JEeHe ocjehaMO cpeTHH:Ma, IIITO CMO H3
HajTeJKer paTa IWjer -CY liKa,n; BO,IJ;HJUI Hall.IH aapO,IJ;H H3a!LIJIH:
EaO IIOTIIYHH no6je,11;riH~H II IUT.Q_ H3rpa~yjeMO 3eMJl&gt;y Eapo,n;He A_eMOKpanrje, ,li;-OMOBiiHY :CJI060p;HliX H paBHOIIpaBHHX
. Hapo,ll;a, f' Kojoj je Y OCHOBH JIHKBli,1J;UpaHO CKCIIJIOaTHCaJ-Le
"l!OBje~a o,n; cTpaae ..joBjeE;;i, seM.ThY Koja je c·e6n yseJia y
::a,n;aTaK Aa ·usrpa,n;rr .c-ou;rrjaJIHsaM. Xoh.y' OB,ll;je ~a Har;racnM

ce

46

H.a. aamei'..r IlpBoM KOHrpecy KOHCTanipa..Jie ~Mo Aa eM~
· 6op60M: HaiUHX Hapo,z:i;a II HalliOM· 6op60M -ll0CT3rJIH IIOJIHTII'IRY .paBHOnpaBa6cT, aJIH ,n;a ·fie Ta paBHOnpaBHQCT 6HTH
cTBapaa pa;sHonp~B-HOC'T caMo- y TOJIHKoj MjepH yxoJinKo je
caMe JKeae 6y,D;y HCKopn:cniJie, yKQ..JIHKO, C·e one aKTJIBHO 6y,n;y
yKJLY'IIIJre y ·IIO.JIHTH'l!KH. JKHBOT seMJLe. lloJIHTI.P-IKII JKHBOT
seM.JI:.e, Kojn je y o::s6~l:--nepuo,n;y; aajsHa'-lajHnjeM y xHCTopujn
Hannrx aapoAa ,.6Ho TOJIHI\o :JKHE H c::sectpaH,_ HHje ce O;ZJ;BHjao . 6e3 HHTeHSIIBHOr: ~16mi?.a, __JKEHa y H:.eMy. ~030JIHTe- Mli
p;a HCTaKHeM -caMo HCKOJIIIKO MOM-eHaTa, KOjlr' &lt;ey .. ,1\0,ll;yWe
roT_oBo ·CBHMa II03Hanr, aJIH KOjH Cy TOJIHKO- SHa"lajHH; ,13;a II:S.
HUJe HHK~a ·cy:srrm:f,Io no.aOBHTH. Ha npBrrM IIs6opnMa no- _
KOITaJII; CMO MOHapxfijy II CBe QH:O, illTO je C -nOjMOM MO;a:ap~liJ~ 6n;ro Besaao ;. _c·By Tpy.n:eJK je,.n:Hor _noJIHTH'IKor, ,n;pylllTBe~?r ;1-1 eKOHOM'CKOr CHCTeMa KOjH- Ct- li3JKHBHO II iCOj_II je
cn_e:o;n]aJiao y HamrrM npi-IJIHKciMa rrpe_TC.TaBJLao sa cBaKor
rroje,ZI;H_HOr _'f!OBjexa aarnnX ~apo,Z~;a aajrOpy Hecpeliy., 'll-porJiaweH:.eM· Peny~Jlrr.Ke saBpmH..JIII cMo BeJinKy eTarry oCJI06o;vrJia'l!Ke 6~p~e Hamnx -aapO,~~;a, a YcT.aBOM _ oq)OpMHJIH
yHyTa~n.. e

ypelje,..e Harne HOBe IIPJI&lt;ane •'I&gt;HPJ,

ll36opnMa

y llOJt,ll;II~HM HapO,z:J;HHM per:zy6JIHKaMa_ IIpHCT.ynHJIH CMO
.._1BpCTo_j _H3~pa,zi;:an' cBaEe noje,n;rrue . peny6JIHI-Ce, jep caMe
cpe~eae, -cHaJKae a.apop;He-. __peny6JiirKe,_ "t.I~pcTo noBesaae,
- '-~ajy MOhay &lt;!&gt;HPJ. H ~air&lt;?CJL~TKy ca,n;~IIIlbHM ~-rs6oprrMa· 3Cl
Hapo,ZI;ae· O,ll.-6ope ~eMeaTrrpa;rll- c:ro,w ,7.1;0 KpaQa BJiaCT. pa,n;aor.
Hapo,Z~;a. Yp;uo ::Keaa,_ E_ao aKTHBHHX- r;r3.ca'l!a, y CBTIM THM
ns6opuMa 6110 je Be&lt;?Ma SHa~ai( n_ ae Mo:m:e ce ro'E·oprnn _o
6HJIO Ka~oj, 'laE 11 MjeC'THMH'IHOj ·afTICTHHeH:QIIj~ ::Keaa.
~O~BOJIHTe, MH ,1J;a BaM KaO HJiyCTpa:o;Hjy TOra HaBeAeM
Hexom-tKo rrop;aTaKa us XpBaTcKe, a saaM ,n;a cy rr no,ll;au;r-r
ns ocTaJirrx aapo..n;anx peny.6JIHKa oTnpB:JIHKe je_.n;HaKII. Ko,ZI;
ns6opa 3a YcTaBOTBOPHY CKYII,IIITHHY op; 35o630 aceaa ·rJiaca..Ia
y Jiy:o;H, HIIje nsamJio Ha ns6ope CBera. z6 w:eaa. Y KOTapy

)l;nop 011 6.45r Jl&lt;eHa nracanci je 6,3gr. Y !OOTapy· C!!y"' r!Ia- caJio je gg,g6o/o JKeHa yrnrcaallx_ 6rrpa'I.a.. ~ Y

sarpe6a'l!KOM)

41

�EOTapy g.g,8oo/~ y KOTapeBH~a HoBCKa, . rJinHa, -HamHu;e,
Jly,116per H IJ;p:i&lt;BeHHl\a 99•9bo/o,. KOTap. llin6eHHK 99,97%,
rpa,11 ByKonap.99,87'%. Y neTOM. pejoHy y 3arpe6y 0,11 16.384
ynEca~nx »ee"aa 6Hp8.t.Ia unje nsamJio aa II36ope ca,Mo 29

inTO je'.qaK.~)r HHsy: C.lift.li;ije"Ba;-6~JIO H Q33KOID~iiO.· 3aKOHC.Kli
je 3arapaHTOBaila 11 y ·,i:J;jeJio ce-.c;npoBO~H sam'IHT3. :~KeHe,_·~aO
uajKe, TaKa )Ia· yJiasaK J eHa y npnnpe11y y jom lie heM· 6pojy;
He caMo 11a; He cnpje'Iana' :&gt;i&lt;eHy·lla' 6)T,11e s,11pana MajKa n
palja 3,1\pany 11i•nY• Hero joj 'IaK n oMoryhana
ycJLell 6oJbe
sapa,11;e cTaJI_ao ,tno,n;:n:m:e CTa:H,u;ap,l{ ~HBOTa CBOr n CBOje·
nopoAnne.
HfMa- CyM:e.e--·,n;a ':m:eHe xoje ,n;npeKnio pci,D;e y npnnpe,D;n:,
HajHeitocP~AI;IUj'e :nsnpmaBajy' n: HcriyH.a:sajy· n.na.H H AHpeKTHo ,11ajy CBOj Y/IHO y HH,llyCTpnjaJIH3"UHJH H eJie:i&lt;TpHqn&lt;-·
Kal\Hjn 3eMJbC_ d,11 1945 rD,IIHHe IIOBeliaO Ce 6poj OKeHa y
nHI\YCTpnjn y XpBaTCKoj 011 14.oorf Ha 36.ooo OKeHa, 1\aKJie
sa 16oo/o. 011 i4.ooo :iKeHa 6iiJio j'e cnera soo CTPY"""" pap;~~.
HHKa, a 7.ooo nJ?nyq:ealnr, O,ll; T0ri:i je 3HaTaH 6pof
oTnao Ha. ;K~:o;eJiap:nc)OO_ oco6JI&gt;e._ MeljyTB:M, ,ZJ;aJHaC nMa.MC)
ca&gt;W y TCKCT.HJIHOj HH,llyCTp&gt;rjn 86o CTp}"'HllX pap;anna• y
BHI\YCTpnjn KOlKa H o6yhe 150 CTp}"'HHX pa/IHHl\a, y ripexpaH6eHOj HH/IYCTpHjn 230, y xeMHCKOj 70 H1'11· JbKO ·cy
pesyJITaTH pa,!la Ha CTPJ"'HOM ocnoco6Jban-y lKCHa pa)iHnlla
y ~OKy OBHX ,n;'n~;~je roAHHe' SHaTHR, Ha iLHMa C:e He' .CMHjeMO
saycTa:sinH HHTH ce :EL:nMa Sa,ZJ;oBO.JbHTH. y- ,qaJ~:.:aeM p~y Ha
- cTpycrHoM ys,1J;H3a:e.y pa,n;Hu11xe KJiace -yonrirTe Moi)a '1r ·Halria
opramma11nja 11a noMorHe' CTPJ"'jiOM }'3/IHSaH&gt;y OKeHa pap;anu;~, y MaCH KOjHX· fieMO OTKpHT.H HeCyMIDH'BO MHOTO TaJie:H--TOBa:H::nx :w.::eHa, xoje he Mohu ,ll;a cnoj TaneaaT nJIO,zJ;HO yrio'I'pe6e y IIO,!(H3aHoy _
np0,n;yKTliBH0CTH pii;:{a,. 6e3 1J:er3. HeMa Hanpe,n;ona:aa K co:u;n:jan:nsMy.

JKeHa.

Ko,n; afic ce HHI&lt;a:tJ;a an:je nO·cTaBHJIO HKTH ce MO)Ke ~o­
cTaBHTH nHTa:Ene 6poja ·:lKeaa 6npaanx -y opratae BJiaCTn, Jep
- je aama opraaHsau;nja cacTaBHII ,n;n:o oniiiTe Hapo,n;ae opra_M ·
HH3an;Hje, Hapo,lt.HOr £PpoaTa1 _xoju xaa,n;Hp;npa ua ns6opHMa
CBe. _
cBoje t:~JiaaoBe xojn Aajy aaj:snme ra_paau;n.je ,n;~ he c
ycrrjexoM -~s~pmana,TH n c:spmaBaTH oae sa.,n;aTKe KOJe H:t:'
:aapoA, Kao opra.ran:Ma :sJiacTn, noBjepa:sa._ A~n: sa .caM pasBOJ,
llO;.JIHTlPUC·H-pas:soj )KeHa H OMjeae TOr_pa3BOJa HHJe 6e3_HHTepeca 11a ynopep;milo 6poj OKeHa, lioje cy 6nJie 6npaHe y
O.praHe BJiaCTH y aapo,U.HHM 0,[\60pUMa ItO,[\ np:s:rtX · H36opa,
IIpoBeA,eHHX uenocpe,n;ao. nocJiaje_. ocJio6oijeH:.a; · II y. n:36?pnMa KOja cy npOBe,!ICHH r0,1\IlHe 1947, fD,!IllHe 1945 6HJIO Je
nsa6:Pan0 y Mjecue aapo,n;ae o,n;6op_e y XpBaTcxoj .I.I54 :aceae.
Y 1947 ro,!IHHH z.6zo OKeHa, 1945 ro,!IHHe 6mro J• y KoTaJ?CKHM o,n;6opHMa· 34I :iKCHa, a. y OKpyJKHH~ 52 JKeHe, ,lJ;OK Je
.Y KOTapcKHM o116opnMa 1947 r0,1\llHe n~a6paao 476 .OKeHa, a
y rp"-1\CKIIM Ol\6opnMa ll9,
OBaKBHM y-IemheM aa In6op:n:Ma . JKeae·· cy ,n;oKa3a.zre,
npBo, ,n;a ··.cy noTny~o 3J?eJI~, CBjecHp, y- --nyaoM 6pojy C.Ty- ·
~HJie _y :r,tOJIIITH'I~H :/KHBOT, ~CMJbe, II ,ll;pfJ"O, ;n;a Y TOM TIOJIH_TII'IKOM JKRBOTY. -no:rnyHo · c~oje ys Hapo,11;ny :sJiacT u ,n;a x_ohe
,1\a 6y;w nperaonn y R3rpa/IH&gt;H collniaJinsMa.
CnpeMHQ~Iwjy cy lispas:aJie nOJIHTH"tJKHM_ :M:aH.uiflecTal~:tijaM.a Ha II360pHMa, f,!;OKa3yjy :;KeHe ,lt.HeBHO Y CBOM pa,n;y.
Hama nperayha Ha noJLy nprmpei\He II3rpap;H&gt;e o6~XBaheHa
cy je;J;I-UIM flojM6M, je}J;H;Hh{ H3pa30M, pHje"tJKMa KOJC cycpeM
heTe Rao na'poJie _y CBl!M aaru:nM pa,n;:uoan:o;aMc:t, ypep;n:Mar,
ceJJ:nMa~ T.O- je aaru Tieroro~nun~n: rmaH. ;rroJII-ITII'!Ra pa~Ho­
npaBH.OCT OTBOpHJia je JKeHaMa IIIHpOKe· MOryfiHOCTH ty,D;JCJIO-.
BalbaJ H y-qemfia y pa.z:r;y Ha C1H2IM MOryfiHM TIOJLHMa.
Y aaruoj npi!Bpep;H trBpCTO je H. ,ZI.OCJLeAHO cnpoBe,ll;eHO
Hatre'JIO- sa je,n;aaK paA - je,n.Hai-ca :UJiara, 'TaRo ,u;a je norny:uo
.JIIIKBI!AIIpaHci CTapa ·TiOJIIiTHKa U npaKCa KOja je Bol)eaa y
KaririTa.rtHCTH:qKoj JyrocJiaBnjH r,u;je je np_na:o;Hn 6Ho ,11;a ce
)l(eHIIH pa~ OJiaha c.Jia6:nje caMo saTo mTo je TO JJCeHHH pa,n;,.

48

,ila

)Ia

Hap;y 11a he OKena 6nTir KO'IHHlla 6psoj o6HoRn n Hs- ·
rpap;an seMJbe rajnJlK cy y npBOM Pei\Y peaxl\HHapmr cBeheHHl\H• Meljy KOjnMa cy HCCYMU.HBO 6HJIIi Ha npBQM MjeCTy·
K_arroJIHt.IKn cnehean:u;:n. H nope,11; H3Bjec~e npHBe3aH0¢T-:n ,:.3R
Bjepy KO,!J; je,n;nor ,n;njeJia Hapo,qn:ux Maca· :n Hclri:oce :JKeHa,
peax:u;ooHapHMa· y MaHTHjaMa HHje nomJio sa pyKoM ,n;a "liX
nOByKy 3'a CBOjH:M IIp.il&gt;aBHM IJ;HJLC:BHM.al.

&lt;

~H.SH,aMo ,11;a aenpHjaTeJLn:: HanpeT:Ka t.Io:BjetiaJtCTna rJie,11;ajy
1flPHJeKHM OKOM Ha Irsrpa.z:rsy Hame seMJLe. OI_IH rJie,ZJ;ajy rrpnJeXHM OKOM Ha CBe SeMJLe KOje cy· Ce OTprJie H3 c&lt;}Jep'e JLHX0Be
eiOCIIJIOaTal\nje, OHH TIOKyrlranajy ,11a OM!&gt;Tajy H&gt;HXOBY H3rpa,n;ILy~ oan xohe ,qa OTe:m:ajy CJio'6o,n;HHM Hapop;H·Ma )I:iijelleH&gt;e
Tewxnx paHa paTa. Alr.u MH 3HaMo ,n;a he caMo Hama cHara.,.

•

�/

Hame jeAHHCTBO n mTo 6p)Ka · Hsrp~B&gt;a seMJLe Molm Aa
npeTCTliBJhll Haj6o"'y OA6paHy H npeMa, TOMe H HajeqinKa~jif-O~rOB0p paTHHM xylliKa):.ti:rMao H3rpaA.iia seM.ll&gt;e,_ aame
j~BHCTB'O, · uama -·cnpeMHOCT · .l(ci 'HC'rOM

}r.nopuomhy,

caMO-

UO:EpTBO'BaHtCMt xepoHSMOM 6pa.HBMO CBOj:9' C.JI060,ll;HY ,li;OMO-

BHHy, KQjOM_ CMO je·· HCKynH:JIH· H3 KaHJ;Ia-_ oeynaTopa H IIMU_e-pHjaJIHCTa, ·npoii3Jia3H H3 CaSHaJDa,

H3 CU?SHaje

BC~IPIHHC

Texonuua uame · uapo,z:r;uo...OcJio6o,n;·i!)Ia1!Ke 6op6e _11_ saa"laja
HSr~a.e Hame Hapo11ae IIPl!&lt;as.e. H MH :ateHe, y xrenyHe
TPH. ·ro,z:r;uue MHpilo,zJ;oncxe HSrpap;ILe, . ocjexwre CMO
,n;eTu JKliBOTi:t

y ciBapHoj

6}1aro-

CJI060fi:H n_ paB·IiO'IlpaBHQC'THt-

6na-

rOJ:I;eTH· uapo,n;-ue f\CMo'Iq)aTHje, - oTK.JIOHRJie-- cMo- o,ii- ce6e. ueca&gt;&lt;o noHB:JK3lllajytm. xroJio:JKaj Kojn ~ito n~ane y cTapoj JyrociaB·aJ:a,' uero lt"·-c•e oue uecpehe- xoj~Ma je KaiiHTaxn~ame
;-.. ,11;jen;e, aa JKHKOT aame rtopop;nU,e·. · IIpe;:~;- HaMa je aecTa;zo
a.Bern aesanoCJieHocTH, yHn:~a:sajyh.Hx KpHsa, H~'cB:ryp~
y. cyrpamH:.H -:a(n:BOT, prpaxa ;:(a 6yp;eM()

C'J:'H'tJKa CTHXHja Bpe·OaJia Ha_ uam .JKBBOT, ua :JEHBOT

PI ':!CpTB0BaHll. Sa Tyi}HH·C~e HHT~p_ec_e. flp~A. lt~Ma ~e ...... ·.
p_a.2.. "B~ap n cBnje~ao nyr n; u,;H~· c ·qHTan:g:r,r·_ a_al?o.n;.ol.l. :. ca
S~HOC~M npHj~Mo pa,rt;y .-Aa JOm neh,Ir.M y,e_~JeC_H~a no-

nllo~a•w a am, nyT y co1111iaJinsa&gt;r, Ky,n;a ·Hac .~o11rr Hapo~&gt;.&lt;IJC
RoMyHlicTB~um. na.pT~ja, Ham Mapma.rr TRTO.

ifl:PoliT,

,D,aHac APYK'-I!-1je H·H1BI-1MO
.-.
1-1 paAI-'IMO
Ms pnje"--H EJise Ber:MaH, _pa~Ho~
. HaJinSa:TopKe TBOpHnn;e »He:sa~&lt; - ·
.
3arpe6
.
,ll;pyrapn11e, ja xohy YKJlaTKO 11a BaM roam&lt;eM KaKaB je 6no
JKHBOT Hac :;Keua p~HH:qa ,lJ;O~ CMO pat:\I·Iiie _y KanHTaJIHCTH'tJ. KH.M cfla6pHK~'la n KaKia\"B· je· ca.Aa Ka,zJ; paJJ;EMO y Haiii1IM aa-·
poi\HHM lj&gt;a6paK..,.a.
H3aajehy npnMjep npe11y3eha y KOMe pai\HM Beh 26. ro,n;naa. Kao MJia,n;a pa.n;au:qa no-qeJia CJa:M pap;ItTu y (Jla6pl_In;n xe.-MHCKe ,lj&gt;apMalleyTCKe HHIJYCTpHje, Y TO} oj&gt;a6pilll11'I HaJia3HM

cejom ._It. ,n;aHac ..

no~e.Jia CaM ~·a P~llM

Y- O,lJ;jeJI&gt;e:a.y-

onpeM:e,
a.Jirr_ ~aM;: Qpsp 6HJia \IPeMjemTeHa y o,n;jeJI&gt;elhe,sa npon3BO,lJ;-

, a.y.

y TOM O,lljC]Lea,y 6pso CaM Ce CHamJia, BOJIHJia Taj p~ R

A&lt;?CTa .p:ocJio:a~ _CaM. p-f?au:.J:E:aJta, Ca.MOCT~H(), un; _
CTa.JIHo _ca
ncro:u -nnroM. -Kacaitje· caM:- p~iiJia· cclCBHM ca.MoCTUao ·Kao

Jia6opaHT~_.}lJIH -~?ja_.. RJiaTa- 6Hm!. je..3~ riOJi:OEHI:(y- Mail.a O,ll; -nJta~
Te &gt;~ymKapl\a Jia6opaHTa; 3aillTo.? 3aTO mTo ca.. :JKeHa. Ka11
caM TpiDKlrJia nJiaTy pa:Bay OHOM

ca

icojii:M pa,zJ;HM- HCTH

.noca0

,1106nJia ca&gt;&lt; O/ITOBOp 11a He 6n 6nJio npaso 11a, HMaM je,liHaKy
nJiahy ca &gt;&lt;ymKaplle~. Me!jyTHM, noCJIO,llasall je HMao npaso
11a HCKopmnhalllal li(O)y .p~HY CHary IICTO Kao :p~ay caru:y
,'
,,
,
',
, .
MymKap11a.
.
ETO, To je 6110 npBH npHMjep Ka.KO je .,.;eHa p~&gt;iH 11 a
6HJia .6ecnpaBaa H HSpa6JI&gt;;e:saua, ~ saTJrM je CJ$:je,z~;Ho. HH3
,, /lpyrHx, IImteJra cau ,nqsnBaTH APyrapHlle ,n;a ce opralfi_ISyjeMJO, ,n;a JiaKIIIe _nocTHrJie:t.-~o 6o)Jl.e .ycJio:ae · acimer¢~.: :acnoTa.· To

Cy

HaM:. -,:eCTO Crrpje'laB3.Ji:H IIOCJIO,ll;aB1J:e:SH KOHJPH,ll;eHTJI. -TaKO·
. ,
.' ..
_

'Sfta,HH, nopHH"'IKH :)Ka_H,ll;ap.-~.

~P3HJia .caM .OH,IJ;auiihlr rrop_~,l{ax~ )VIR caM _Bp~nJia
-_H
HaCTOJC:Ua C3.M .,ll;a Ce IDTO JS_Hm~- y-t;a:BpWHM -y OBO){. ixocJiy,-_jep

Pa.zl-

C"" IIKaJia H~C ,lla l,\y THMC jCI\aHnyT KOpHCTHTII Hapo,lly,

. rroc_Jnrje_ OCJI069~elMII·HB;me.- se:MJLe

,

P·vO-.

HHje ce_: ~HO;rO
Ml!]eHHJIO_ CTaH.e ·y H~meM' n"pe,n;ysefty, jep je OHO _·O&lt;T~O)I
,zt;aJ:Le y -pyxa.Ma xanHTaJIHCTe. Cn·H,ZJ;HKa.JIHH_. pa,zJ; a_Hje ;ce ~fb'~
pasB:njaTH, jep je xo:tr~Jia yrrpana npe,11;yseha. H~cr.~o ?Mrul~·
cBoje npocTopuje- y -TBopHH:rpr. , 1 _Q,ll;pXaBaJIH c.Mo ~ap1e ~a-·
CTaHKe llO ,lJ;BOpHmTy.
. ,

IloCJIHje aarpioaaJiusan;nje c-naHyJia je-.y HameM npe;J;y..:
•ehy CJI06o,11a. BHJio je oii.Max rrpocrop11ja sa Iia.c.' Passujao
_Ce C.HHJPl.K!aOIHH l i IIOJIHTH'"'IKH _pa";(, jep j_e MOr.Jici -f!;O- HaC ,ZI;OnpHJeTH liOMOfi.. -tH.HJI:HKa_Ta 1I -Hapc;&gt;,n;He_ :SJI~CTH,--liJia,Te_ cy Q,ll;-"
M~ 6u.tre npeMa p~y. IIocJirrje- J:I,r;unro~;:t..JIHsap;H;je Mll:·,:JR:eHe,lWJe Be_fiHHOM P3AHMQ y TOM·npep;ysehy, ,n;a;a:e CMo._cBe o,r~;--ce6e_
,n;a no6oJLruaMo npo,u;yKu;ujy. Taro -03J_M H ja Koja- nMaM~ MriOI:o
IICKyCTBa CMalhiiJia pa,n: Ha ·npoHSBO,lJ;H.H je,z~;-:H0r -MeJieMa 3a:

soo/o,

a KO,n; IIPYror ·3a

2?o/o. To

Cl&lt;M }"'HHIIJia H3 "'YI'laJ!IH rrpe"'

1\t~a H:apo,1J;y u ,n;onpHH~JeJia Aa- npHje po~a, saBpli:I-HJ4Q nJiaH.-·~ a HIICaJ.i CTaJia y tBOM' _pa,n;y~ C:Boja ncKycT:sa n:peHocnJia -caM
Ha MJial]e .u;pyrapH:o;e. TaKo HMaMo jom HOBHX: ·y,11iap:a-Hu:.a "K
xaa,n;n,n;aTa sa y,11;apaHu:e.
.
.- , ·
. .
.
. .-.
Ilo3IIBaM cne .n;pyrapnu;e,; oae cTaprrje, .. _.11;a·- cnoj.a :n-&lt;;xy~

ern a npeHecy Ha MJialje, a MJialje· ApyrapHlle 11a ce ycaBpme

CTP,Y'l!HO KaKO 6rr Tl!Me mTo BHiiie- IIbMOrJie y H3rpa,li;H.H H~t~
nopymeae ,n;OMO:SHHe .n . n:snp~eH&gt;y IIeTQrp,n:n:nm.er:, n.ilana •

••

�/

0 'HYmypJ-Io-npocsjeTHoM pa.D,y
,

opraHHaau.HJe Ha Hocoey
1-1 MeTOXHjH

IIPYIDT~a yomrrre .. Mn CMQ, ,1\pyrapnlje, &lt;jlepe1,1y no11esa.n.e .~a _

KOHKpeTHlU,[ . Dp06JieMHMa_ '· H !"0Tpe6aMa. p~a na·. Tai(O arne
ToBaJI.e "?11.1Iapo!la... 0/iplKanaJie. CMo. cacTS.nKe ca 11 pyrapn.
11aMa KOJe cy paanJe cKnayJie oj&gt;epeJ,Iy, ca· MajKaMa · na.nlr&gt;;
6qpa~a Illnmapa, no nJieMeanMa, Ti,,. no if&gt;li~""M~ .ip·opMH-

lh -piijetJu. Enje Boxnni;·

p3UIH aKT-nBe arHTaTC!pa _ffiHnTap_KH HTA. ·

.n;eJieraTKHIDe KocMeTa·.

Cie TO n joru !\Pyre if&gt;opMe paAa yrroTpe6~aBaJin cMo 11 a
6ncMo WTO OoJLe. cnpoBeJie one 3a!laTKe. Bani PaAH if&gt;epe1£e
BeJili~H .,n;Ho _~e~fl , Ko_c~·e:ra. HHJe _. y~~ea y npn:Bp_ep;y~
y,npaB_o y noJLORp!Hspe;l(Y. MH-·tMo -'cxBaTH~e H jom .J;'Hme
heMo cxBaTHTH, nOCJIHje Koarpeca H -3a,ZJ;a!raKa -~oje ·HaM je
noCT2BHO ,n;py~ TE;TO, Aa nO,ll;H,saae a·ani:e -SeMJLe u -cnpoBo~e~e .IleT_oro)l;HIDlber :OJiaaa ae .-14o~e 6HTH yc~jemtio ,lJ;OK
cy ]OW ,11eceTHHe XHJLaAa .lKeHa n011 lf&gt;epei£OM.' JlHKBii/IHpaiLe

Ha llpB'ooi KOHrpecy lKeHa Jyrocirannje rOBOpHJro c'e
xaxo n KOJinlco

cy

:JKeHe yqecrnonaJie

y

6op6n

J:l

nocTaBJDeiiH

cy 3a,llaljn' sa MHpHOI\OIICKH PaA. 'Haiila opraHH3al\Hja "':
Koct&gt;By·n· MetoX:njn npHMHJia- je TMa aa ce6e neJIHKe H remxe
3~aTxe~·-

MH -- CMo · Ita KocMeTy :re

sa,~J;aTKe

crrpono;:t;Ii..ite Kpoj-

crneljlijrurae· if&gt;opM., n npnnpeMrure · ce sa oBaj aam ,1\pyrn ·pai(HH ,ZJ;oronop. Y oBO:r.t ·paA,y' aaHJia3HJIH C-MO aa neJnrKe rem·xohe·
xoje HH p;o 'AaHaiC HHCMQ CaCBHM OTKii.OlilrJIH •. Ko,n; :aac je,"
,n;pYtapHq~; nemr·Ka saocriDiocr :fOiiinre, a Hapolinro KoA
mH:n'rapa. Pa11n no11pe~eHOT, ynpano po'ncitor rroJiolKaja,y
KaMe
~HBrine Hanie :~KeHe,- 6nJio je npJIO ·remxo nOA·n-bjr

·cy

l!&lt;eHy illnmapKy, yKJL}"'WrH je y ¢&gt;pOHT. H aKTHBH3HpaTH y

aatuioj opraaiisau;nju. · BeJIHKH npO:qeaar · nenlicMeanx. :aa
K0cMery_-oTii3,Aa aa :m:eHe, raxo·,n;a BMaMo pKo--I:t6.ooo aenH.:.
CMeHHx. IleTOi'oAumH:.:ri il}Iaa rrpe,ll.BH~·a onHtMeaaBaH:.e CBHX
HenlicMeauxe 0Be ·ro,n;Bae no IlJiaay Tpe6uo je ,l(a aa Te'IJ:ajeBHMa o6yx:BaTHMo 21.416 ~eaa,. C~o' y np_e.TKoHrpecaHM
npHnpeMaMa yc'njeJIH cMo ,l(a npnBe;zteMo aa TetJ:aje»e npexo
14.000 ~eaa, Tj •. IIJ}eMaWBJIH 'CMO II}IilH Sa npeK6 5eOOO IIOJia3HlU:t;a~ BpJi:&lt;?- je T"emxo ~aliH PYKOBO)l;Hoqe. Ibm~·W oKO r.6oo
manrapCICJ'X~jel&gt;lll,

a cnera 84 yqnreJLHlje. Te,ajenaMa
pyxi:JiiOI\II HeCTp}"'Il:H Ka/lap: I\06p1I tPPOHTO~l\H KOjH pa11e
rro ·if&gt;ncoBHMa n nnonnpn Koja 11o6njajy ynyrcrna 011 yqnTeJLa. fJiaima CMeTH.a KYJITypHoM' Y3!1H3aJLy jecTe ·q,epe17a.
To je aajneha TeJIIKoha KO!I ornapaa.a o•mjy namnM IllnnTapKaMa: Ha.KO CMo ae,z:r;aBao no"tJeJIH pa,n;HTH rr9 o»oM rrnTaay, HnaK CMO noc·TirrJIH ycnjexe, T_axo ,n;a Je y nponuoj
rD!IHHn OKO 3o.ooo IllnnrapKrr 36aljllJIO if&gt;epe1£y. Ba:amo je

n-cTafi.u, ,zr;pare- ,ZJ;pyrapm.J;e, ,n;a
, xaxo y3

je

aama opraaHsaiJ;n:ja, CBa-

Hapo,n;aor _ci1poHTa, yqnauJia MHOr_o no
rraTaH&gt;y CKH!Iaa.a if&gt;epeJ,Ie. 0 noTpe61J cKH!Iaa.a if&gt;epe1£e ca3HaJia je: H y nocJLe,n:n.eM ce.ny cBaxa: Hama :m:eaa• .J e,n;aa ~uo
no-Moh

aamnx :Hceaa cxBaTHO je ,~~;a je (Jlepei,Ia 3a aux cMeTaa Ha
IIpBOM MjecTy 33 II07J;.H331Le Kyfie H ;J;jeqe, a CaMHM: THM

5Z

·

H~IIHCMCHOCTH, CKIH~a.H.e f!lepei,te II IIO,zt;H3~_JLe

aamer CCJI(l!,

6uhe aamH aajBIDKHHjn -s~au;u, "'Hj~ --pjeme:ae he aaM oMo~

ryhHTn yKJLyqelhe · HamHx l!&lt;eHa y npn11pe11y; I(pos pa11

y

Hapo,l(HOM_ f}poaTy_ H Kp03 nOJIHTiiKy 6paTcT~a H. jep;HHCTB~,

M~ heMo HaJCTQjaTn ,n;a 0,11; aam~ :aceaa aa.EocMery, a aapo:.
HOBC :JKeae, ,ll;OCTOjHe_ CBoje ja·Ke
opraansan;:nje; aame Jinjene n paB~onpaBae ;l(OMO:rmae JyroC.JiaBHj_e H. aaj6o.JI.er CHHa aamnx .Hapo.n;a __ ,ll;pyra _
THTa.
·~
trHTO _ffiHnTapKH, CTBOpHMO.

Pa.O, HawHx opraHHaau.i-tia Mopa
6HTH Y CHilaAy ca paAOM COL.J,HjaJlHCTI-1'--IHe HSF"PaAI-be Hawe SeMTbe
Ms . roBopa OJire Mapaco~:uh.,
cexpeTapa 3eMaJbCimr 0A6c;pa
A&lt;!&gt;E-a HP EnX,
IIcEycTBO Koje CMO cTeKJin 0,11 Hamer llpnor 110 ,ll;pyror
1\0Hipeca, a HapO"''liTO HCKYCTBO KOje HMaJM~ 113 np~e i:'Of':RHe
lieTo;Of':RW.H:.~r n~aHa, peayJITapi p3,11;a Koje je Hawa·opraHH3aqiiJa .',!\aJia y TOJ fOf':HHH~· II H·e,ll;OCTan;H 0 KOjnM:al ·HaM· je rO-:BOpHO JY~~ IIPyr TnTO, onhe 6oraTa pasHHlja sa npHMjean~
Baae HOBHx opraanaau;noHIIX ~opMH, 3a- CTBapa:a.e "Danor

53

�. TeMna

f

P"'\Y · ~!arire ppriumsaqnje~ I&lt;Oj;. he 6rti:a fY CKli"'IY

c·. ~eM.~~~ _.coJJ;~JaJIHCT~'l~e trsrp~_ae ~ame, ~eM.li.e,. Koju -ne

6H-rx y .c~y "· y p,yxy. B.emumx TeKoBim31 H'ame Hapo,ziHe
J'C:BO-!I:f,qHje. CyBii npa&gt;.cmqasilM Jl' P"'IY Harue opniHn:lariinje,
'lecTo npaheH · 6eSH!lejHOM Cll,liJ'lKHHOM HMao je sa noc&gt;Lep,mjy
- 6ap. KOp, Hac, y Hariidj PenyoJIHf~H BaX .L. ·.. PTBHJio y no.iinTII"::~OM -n- xy;ITfpHO-llpbCBjeTHOM pa.;.;y. To," -m'ro -cM:o MH

n;pnJie a ani e.ma~H, ·eJiaa -y PC!AY a~e opraHnsan;nje,

11ehHHOM

H3 .BCJIHiUI?t CJI060p;apc~HX Tpa,zpi'qHja 0CJI060,I:fHJiil'liKOr paTa,

il

it
!:1

ij

;,1.
!i,

a mTo m:~.pan:eJiao· c- THM ancMo Taj eJiaa u;pn;ni n:s ynopae
~.e.JLe n CBIJ"jec.Tii aame ·6ocaaCKo - xepqe.roB3'!Ke JKeae ,n;a
xofie ~ JKHBlt 60JLHM H CpehHHjiiM ::KHBOf~Mt · :JKIIBOT·o:M Ka..;.
:-snM' MO)Ke A~ ce ~HBH caM:o y co~·njuncTHt!Kbj' seMJLH, nMaO

)e sa noc&gt;Lellnqy 1:Q. ,11a je npHJIH'laH ,6poj lKeHa ocTao joru u
;zi;aaac nacn~aH, _BaH p3.,11;a aam:e opraaHsaqnje~ · MncJIHM ·Aa
cy aapol:IHTo nama ~AWie:~aTn _ B-nX, ·npBJIBKOM pnje"tJH xO]e
ns

HaM je jyqe ynYTHO Mapmu TRTo, ocjeTnJin n MOrJirt .z~a Haljy

HeKO].Ij'IIKO xoa·Iq)_eTanx npnMjepa as. aame Bocae n: Xepn;erOBHae, ns .·noje,r(uanx c-pesC?:sa, npnMjepa ·xojn }'iea.syj_y ,zi;C!; _je
A06ap 6pOj :»CCHa OCTaO naCHBClH ~H Tara, IDTO -CMa-xpajy ,";,'
p;a cy cnoj y,n;no ,n;arie· OH,tJ;a·: xa,ZJ; -ce pjemaB8.JIO ri,nTaif._e; :_O'ri-r)r.--;-;..:· ~:

· Ham· i&lt;yJITypHo-npocBjernn· R ·nom&gt;rnqKrr Jiall ca.- OICelta.JI&lt;ll
Mopa ,11a ,HMa cBojy Ii,11ejny. t;l,ijpll\!nlly; Tpe6a 11a &gt;i&lt;eHy ita-.
yc:IIIMO J];a Ca.M8; ce6H, a H ,n;p:YrHMa,_ MOJKe ,11;a o6jaCH:ri· :3a.IiiTO.
Mrt .,n;aHc:c. R~BpmaBaMo TO II ro~ 3a'iiiTO ·aile· .n;aaac. Tpe6a)~;·a n:(!~ ·
nyHaBaJY. Q6aBe3e np-HJ[HKOM oTRyna, _sam'f&lt;? ri"Jiahajy _nope:s;:

3amTO oopaljyjy SeM&gt;Ly. Tpe6a IIX H&lt;iyqHTH ,lla np\H&gt;ijei..yjy
-~~~oTex~H1Jtta cpe_n;C'IBa, ~~ xopHcTe _aayxy ·.n;a 6H--·se~AaTxe:

K~JH CTOJe npe,n; H&gt;:HMa Jial9-lle ~cnyaa:Brui:B;.
.
·
· Ham nOJIIITHllKn II KYJITypHo~npocBjeTHH. pa~ y .Bo~Hlr
M'?pa ,n;_a o6yx:BaTa o6jamlha:BaJLe Cn0JLHO-IIOJili'II-I'tJKHX MOMC- .
tia'l:'a YCBHjeTy.-Ha~e· ~eae TO nai'epeCyje saro· mTo- O:He xohe

,11a lKHBe y 'MHpy,. a TO je ll0Tpe6HO ,11a. 6n MOrJie HaHH pnjei!H
~a o,n;roBope aa pas~e aerrfmj3.TeJLc_xe- npH1!e, xoje :ce .n: KO,l(
Hac npH'11ajy•. Tp'e'6a -Aa::ilCeHe :cx:sa'!'e ,r(a HHj.e" 'l'aKo- :KaO iuTo
ro_~_ope

p~a~:s:ouapan

eJieMeHTH, cBemToo:'lnJ;H ---.. .H- Mel]y,

Xpl!aTHMa " Meljy Cp6nm~ " Me!;y MycJIHMaHBMa -

Koju

' ,tJ;aHaC, ·npeHOCe .XHJLa,ZJ;y JiruKH 0 .aTOMCKOj -6QM6H, 0 -BeJIHlcoj'
caa~n AMepnXe, _o TOMe JJ;a he 6HTi-r paTa 'HT~., HT.ZJ;. cBe y
Ha.MJepn· ,ZJ;a ·ce yc.nopn npon;eC pa3B:HTKa uame seM.ILe.
·
, ~ CBC -TO 6_y,11;e 3HaJia, uama JKeHa h'e .rraxme·- n QoJLe
Hqrya,aB'fH· Sa,l(aTKe K9jH_ CToje npe,n; lhOM:.

'"'" He 6nm, Kll,lla .:e no.z~uJia ocJio6o;(nJIMKa 6op6a. To;;!§#'.
,n;a ce_ oxapaKTepHwe Kao ae.n;ocTaTaE 11 -TO np:BeHCTBeHo·:.Ka,-o

~~ocT.a-raK y · p8.,11;y aamer pyx0B6,1J;CTBa, p~u ·Tara -m'Io .cMO..
Te~KHM llOCJ£HjepaTHHM npHJIHKaMa, KaA je. Tpe6aJio H3rp~­
i)nBaTH seMJr,y, Hamy :m:eay -qec"To ocTaBlli.m: p;a: caMa :pJemana
n:nT~~a cBoje Kyhe H CBoje ~je:qe, yMjecro .n;.a: Mo6nJinme-Mo

1-HeHe MaHeAOHHje y · HarpaAH::&gt;H
ceo)e cno6oAHe Reny5nHHe
. - '.
.. ' ..
.
. .
l

y

· a·amy ·api'au~jy n -saje,ZJ;HIPIKH pHjemnMo nHTaH.e -cBaxe
~eHe. ·Huje- HaM ycnje.Jio ,n;a cBaKa aarua· CeJi.a'f.IKa
BaTH· ~a
je HHTepec aame op·raa:nsau:nje: y HCTO B-pnjeMe H :n.ea= naTepee, ,ZJ;a ce---Hama opraansan;n:ja HHTepecyje sa ro .,n;a CB~Ka

·CHs

·ex

lKena 6y,11e cpehna n p,a cpehHnje pnjerun mmi&gt;Le cBoje
Kyhe H CBoje ,11jeqe. ,ll;a CMO TO Y'ImiliJU&lt;, cnrypno je, ,llpyra,ZJ;a. He 6a 6HJio HH je)l;He -.x&lt;eHe He ca:Mo xo,n; Hac y
B_ocun H Xep:qeroBHHH, Hero y 'l!HTaBoj seMJLH - xoja ae 6H
ptn~e,

6nJia aKTHBaH

•IJI~H

Harue oprannsal\nje A&lt;I&gt;)K.

Koje Cy OHe noxasruie y "T6Ky pa-ia,

HH&lt;:Mo liM

54

,ll;pyrapnqe ,lleJieraTrt, ocJio6olje&gt;Le &gt;IaKe,liOHCKor Hapo,lla
HCnOp; -BjeKOB-HOr p'oiiCTBa, -Ha:qliOHaJIHOl' H eKOHOMCKOr ,·e-Ke. IIliOaTRCaiDa 0,11; CTpaHe pa3HHX. HeHapO,zJ;H~X _ HMnepKjrurH.::.
H
CTH"!KHX pe:m:~Ma~ :Koje je ,ZJ;OlliJIO Kao pesyJITaT aapo,u:Ho.:.

OCJIOGO,liHJia'IKe 6op6e CBHX aap0,11a JyrocJiaBnje, a IIO,ll.pyKOC
B0,11;CTBOM ,n;pyra T:nTa n Harne IIapTHje, fl:aJio je MoryhaoCT

11a no rrpnn rryT y Hamoj ncToprrja Hapoll
CT:Bapa nOTllYHO CJI060,ZJ;HO_ CBOjy ,n;p:iKaBHOCT,

· OpraHnsau;nja HHje ·nmtroi'Jia Ha~HM JEeaaMa ,n;a ):(aJLe
\pa3Bnjajy ypo\JeHe opraHnsaqnoHe cn,iocooHocTn, BJ'JIHHe
, CBaKO/lHeBHO nporunpyjy Kpyr cl!ora .,.;.a,.,a.

rmmpa Bepe ·A:qeBe, ,u:e_Jie_raTKnH.e _MaKe,!I;O}~'~je-:

noMor,11e ·HJI Aa

.

HapOIIHY BJiaCT, .11a _Pa~BHje CBOjy
eKQHOMCKy MOh CBOJC JeMJi.e.
.

MaKe,liOHHje

,u:a .-rpa,D;II c:sojy

Hai\HOHaJIHy KyJITypy
/

H
--

i)Keae MaKe,llonrrje, Koje cy 6nJie ,liBOCTpyKo po(),.e, 110

MaKCHMfMa

eKCn)I~anrcaao,

KYJITypao n noJIHTH'tl'KH rroTnyao

�aao~~o---H PKp .8oo/o uenHCM_e~,-.:oc;ro6oi;;eaeM ·cBoje- ·seM.rr,.e
,llOOHJie cy IUHpOKe, MOFYhHoCTH aa cBecTpaH pasBoj n y'lemhe
y" H3rpa.!llbH ·cpehHHje ··oy,llyhHOCTH CBOje .;lje11e H CBOra
HapoJla; •. 0He cy . Hajol)JI.e ·OJl CliHX: qcjeTHJie. n ocjehajy
&lt;]·rpOMH~ .3HCI:T.J:aj ll.. yJlo:ry Te_KOB_HHa aapop;HO-OCJIOQO~HJialiKOr
paTa, · jep cy .,OHe. H nopeJl .l)Cl;aJIOr /IOOHJie H CBOjy paBHO"
upaBJ1ot:T. llieHe. MaK"JloHnje, xao " oi:TaJie &gt;KeHe JyrocJiaB_uje, uucy: .BHm_e- _6e~npaBuo. po6.11.e Koje ce cMaTpan:o sa
uem'to _HHjKe.. _op; l!OBjel(a_ Beh pa~aonpaBHH- rpaljauH- II
Y"eSHHl\a y ll.ieJioKynHOM Pa!IY 11 &gt;KHBOTy CBoje seMJI.e. QHe
/laHac aKTH)&gt;HP )T'IeCTByjy y llPlKaBHOM anapaTy, y O,llOOpHMa
BJiac'ru H tfuloaTy, xao. 11. y liHTaBPM noJIH_TlllJKOM- H gpy-TmBeJl.9M ·-'.K~Bo-ry same se~JLe.
·
. ETo salllro cy~ce Harne &gt;KeHe' no oclio6oljeay jom BHme "
CBecTpaanje auraatoBa}Ie n aKTKBHs:npane y o6HOBH n H3~pa.):(mn CBoje, no irpBH nyT CJI.o6oAae seM.n,e. AKTHBHWCT
:JKeua ue caru:o ruTo- y n:ocJLep;:a.HM rop;nuaMa. ue ona;:ta, aero
je ns ,n;aua y ...n;rut:cBe Beha JI c·BeCTp,aaHja~ ·Bucoxa noJIHTHl!Ea
cBnje~T :aceua ·.xao· li n;~rjeJior MaKe,l(tmcxor -uapo,ll;a orJiep;a ce
,ilaHac y orpoMHOM JT'Iemhy mHpoKHx cJiojeBa Hapo/la y
ja~HOM ·H :rioJili'tH 1UCOM B KYJITYPHPM JKHBOTy aame seMJLe.
AKO nor}Ie,zJ;aMo K3.Ko ce ·cnpono,ZJ;e- C:BH saKoHH n ype,13;6e, \
o·a,n;a heMo -B·E,n;jeTu p;a -cy :aceae HajaKTHBHHje ~eCTBOBaJie
y lb!iXOBOM DSBpiiiaBa!Ly a 11a cy jeJlaH' OJl ocHOBHnx cjlaKTopa H OC./IOHan;a uame HapD,1J;He BJiaCTH,
0TKY!la To· ,!Ia cy ll&lt;eHe MaKeJlOHBje Koje cy 6m1e Ha
_ Bp.Jio HBCKOM KYJITypHOM II UOJIHTHtiKOM a:n;:soy, DOTDYJIO
·6ecnpanae, ~ Hncy yotJ:wie- 1-l}IH BpJio Ma)Io y-qeCTBOnaJie
y nOJIBTlll!KO:M :JKHBOTy, IWje. cy 3HaJie CaMO sa ponCKH pCl,ZI;
Ha cai)eay ,n;yBa'Ha,, naMy:Ka HT,ll;., o,n;jep;HoM pasBHJ:re mnpoKH
e.Jiaa n noJieT ·sa pa,a; n nsrpa;a:ay c·Boje seMJLe? 0TKYp;a -ro
.v;a -~y ce Te~ -raKBe JKeae, jom y ·ri:pBH·lil AaHHMa oc.Jio6o~eH&gt;a
YKJI.-J"IIr-Jie y op;6ope BJiaCTH H cJ&gt;poHTa H npaBHJIHO ll3Bpma~
Ba.Jie H noMaran-e H3:Bpwaaaay CBnx. 3ap;aTaEa- xao mTo je
o6HoB·a seMJI,e, Hsrpa,zvna- nyTeBa, s6pn~aBa:a.e pa,Tae cnpo--ra,n,n-?. OTXYA'a TO Aa :&gt;Keae. aau;HoHaJiaax- MaH&gt;nHa, Typxn::ae
H Azr6aaxe~ noKpriBeae !Jlepe~oM, K~je cy y:sHjeK 6HJie sa.
TBopeHe H3a pemeTKH, l!aHac 6y11y Hap0/1Hli OJl60pHHll'&lt;
nJiaCTH n &lt;llpoaTa, ,n:a Oy,zt;y ja:san· n noJIHTIP-IKH pa,zt;aHn;n,
HapO,ZJ;HH yttHTCJI&gt;H HT)J;? 0TKY,1l; TO; ,11;a TC :JKeHe CKH,n;ajy

56

.pepeJ,Iy, asnase. Ha JIOopoBOJI.He pa~~o,.e. H .says11Majy. BaOI&lt;aa
:M:jecTa no .HamHM .pa6pnJ&lt;aMa " yqaHoBaMa, Jlajyl}n cBe 011 ·
-c~6e sa:· nq6oJLwaa.e · c:sora: ~HBQ_~a Jt. --JKHBo:ra·_ · c:soje: p;je~e-?·
Je,Zl;HHO 'npaBH.JIHHM pjemeiLeM aan;noaanuor n*-tatLa,
e·KOHOMCKOM H nO.JiliTHl{_KOM paBHOnpaBHOmfiy -Iiapo,n;_a~:_l,vlaKe­
.1\0HHje KOjn cy IIOIIlJIH- oJiaro~pehn npaB.HJIHOj noJiHTHl\H
.Harne PaPTHje n ,n;p'yra TnTa·, ys·orpo¥ay·noMofi·cB·ux·o·cxa-:JIBX Hapo11a ·JyrocliaBHje, a y npBOM pe11y cpncKor uapo11a,
MO~Jia je 6HTH cTBOpeua Hapop;aa Peny6JinKa 1\lla:s;~-?,\~,unja,
''l:l!Me_ je OMoryh·e_Ho -Maxe,z:a;o.H-CKOM uapo,ZJ;y. ,ZJ;aJLe n c»·ecTpa~.
HHje pa3B~ja~.~-- CB9je -ll.~ll;~OH3.JIIWCTli H eKOHOMCKOr 6JJ:aroCTCJ,Hia iirnpoxHx· ·uapoAanx.,Ma-eci. Y= -qujeM . -CKJIOny je- H :p~aonpa~aocx :aceaa.
,
,
.
·
llieHe MaKeJlOHHje cBjecHe cy 11a .6e~ nocTojaaa Ilap~
THje ·H _
p;pyra T-uTa ·ue 611 MOrJio .6HTH -HH roBopa :O .ocJio6oljelby MaKe,llOHnje, a jow Ma"'e o ocJioooljeH&gt;y &gt;KeHe. 0He cy
CBjecae ,ll;a· CBe mTo Aaaac pap;e n_ rpa,n;,e, p~e sa ce6e, ~a
cBojy llie11y, ,!Ia rpa~~e cBojy cpehmtjy 6y!lyhHoCT. 0He- sHaJy
,n;_a:. H_M ,1:\'aHaC HHKO aehe yseTH lbHX6B p;yBaH, naMyK,. li p;pyr~~
npon3BO,ll;e. E'I'o sam"To nocTojn &lt;?~poMHO noBjepeae H .n,y6an
Hamnx &gt;Ke,;a npeMa Jlpyry THTy " aawoj . IlapTHjH, OTYIIa
oaa· i:rpnBp:m:eaocT Hamnx JK·eaa uapo,n;aoj BJiacTir, oTy,n; Taj
pa,n;H:11 eJiaH xo,n; l;f&gt;HX ¥ alcrnBHOCT ua ns:spmeay Haj-r:e:atnx
sa,n;aTaxa aa xoje nx nosuBa A&lt;l&gt;)K, l}apxuja u ,13;pyr Tn-ro.
A!I&gt;lli, Kao JIUO HapO/IHOr cjlpoHTa, pa~~no je ua TOMe 11a
nf&gt;8.BHJIH0 xaHaJIH3Bpa Ty- aKTHBHOCT :JKeHa Ha_~SBpma;saH.y
HajBaJKHHjHx sap;aT.axa. Opraansci.n;nja .j~ paf\HJia r-r pap;H aa
H_suaJiaJKeay -pasuux !flopMu sa jom mnpe H CBC:CTpaH!fje
aaraJKoBaae JKeHe y nsrpa,n;a:v.r- seMJLe.
~oaome:a.e· Ilexoro,1J;nniaer IiJiaaa sa HHAYCTpnjaJIHSa~ujy H eJieKTprr&lt;JnrxaqHjy seMJLe, )KCHe MaKe,ll.O:HHje ,li;OlleKaJie_
-cy .ca jom BehoM aKTH:Baomhy c:sjecae Tara, ,n;a h_e ce H;:mpm_e:a.eM IJeTorO,Il.HID:aer nJiaaa --H~ OCHOBR npOMHjeHHTH JillK
aame seM]l,e &lt;I&gt;e,n;epaTHBHe Hapop;He. Peny6nnxe MaKe,n;oanje •. Oxyn.n,eae y cBojoj opraHnsau;nja _At'P)I{, )K_eue Maxe~o­
aHje BO,n;e CBeCTpauy 6op6y 3~ JIHKBn,n;au;njy c~pamue. saoc"Ta:JIOCTH, sa noJIHTH'l!KO H xyJixypuo ys,n;nsaH:&gt;e ::Keaa H. cxpyq:Ho ·
ocnoco6JI&gt;aBa_:u:.e IICTHX •
IlpBa nJiaHcKa ro,n;naa je npomJia y suaxy. aKTI-rBHOCTH
:IKCHa ua CBHM IIOJI,HMa, 8_ HapOliHTO Ha ,li;06pOBOJI,HIIM pa,Zl;_O-

57

�· Kao Kopn~a .popMa ~a rrpn6JmJKailalbe lleTorOII"~"'er

BI::IMCl•. ~ npuMjep- :BeJIH:Ke a:KTIIBHo'CTH MriJK"e HaM ·noay..:.'
JKRTH opraHHsa~uja rp~a CKo:t;r.J&amp;a rAje cy JKeae_, ndpe~- ·Tara
DITo-cy pe,zto-B·ao·O~Jia3HJie Ha CBe rpal)eBn:HC:Ke noCJioBe, yse.Jieaa· ,ce6e H H3rpaA1Ly· BO,ll;OBOAHOr pesepBoapa "tfiiMe cy yniTeAHJie ,.tt:-paca.BH ,QKO--.nOJia MHJIHOHa ,l{HHapa.
.

nJiana JKeH'a.Ma·,nmca:sa.JJ:e·-cy ce·H 'IHTa.JialJKe rpyn:e,tiia1·~JHMa

H y eyJITypao~:ftpocBjetaoM p".z\y ocjeha ce · aarrpel\aK.
1944 ~o,Z.:uae· Ji:HCT »Ma:Ke,ztOHKa«, opraa .. rJiaBHOr O,Z(6opa
A41)K.a Ma~te.&gt;JOHnje, n3Jia3nJia je Cllera y_8.ooo rrpnMjepaK&lt;t. .

AO

,l10K ,l1aRac H3Jia3n y rs.ooo rrpnMjepaxa. y 6op6rr 3a JIHKBB,z~;Hpaa• aenneMe~oCTH aapol:r::HTor yqemha- yse.Jie cy JKeae
· yKJLyqeae _: y·_ aKTHBH?d:~- sa' 6op6y nponiB . ·aenHCMeHO:CTH-. ·

je _1\0,ZJ; Hac oii:ucMeH.eao 33.000 JKeaa, a y o:BorO,zpt-·
je Ol\O 3o.ooo :IR:eaa.
· .
· · CTp}:'"ttHo ya~_Hsal!'e -~eaa: a H.HxoBo Y~J7l!Hnaae ·y npu-

f!;oca,11;a

m~oj KaMna.H:&gt;K o6J3C-naheao

BP~AY. JecTe j~,n;aa_ O,l( ocaonanx sa,n;aTaKa aame oprciHHsa-·
11nje y Ma~tellonnjn. OpraHH30Balbei.. 11je'Ijnx ,l10MoBa, 66,11a:
a:PmTa u jaca.n:a, Ka.o :n .ztjettjHx KyxHH.a ·o:r.roryhnhe ·ce 2Ke-·
aaMa ~a CTBapHo o,n;y y npOitsBO,li;ELy. Taj ce sa.zt.aTa.lC ·nO.CTa~
.nJLa ~HM np:uje, .!JlTO je.· npo6JieM -p~He ·caare joiii ca_.i1:3:

JJ;OCTa os6li~H. Ynope~o- c TUM c-Tojri 3a,lJ;aTaK _orrHCMf!!LaEaiLa. H eyJITypHo-npocn:jeTHOI' Y3Ansa:a.a JKeaa, jep ce roplblr
sap;aTaK He Mo:m:e 6e3 onora ·HH saMH"CJIIITn.
.

ce yrBpljyje sna...e cTe'leHo &gt;ia a~aJiojla6eTCKHM Te'laje»nMa n .
Koje cy rroMorJie llteHaMa l(a 1106HJY IIOIIJiory 3a 1\a.&gt;hn KymypHH p~. 3a lo/JITypHO ysp;nsalbe' uame JKeHe MHOrO- Cy Ha:M KO- '
.puCTnJia. nocnjeJia• .- Ha o"Ba IIOCH}eJia. oKynE_JIH cMo -ll _JKe.uc~y
M'yCJIHMilHCKy OMJia,l1HHY KOjoj pOI\HTeJI,H He ,l103~0JLaBajy .1\a
,!IOJia3Hc
,3aje,l1HH'!Ke OMJI~HHCKe KOHopepeHijHJe.• .Ta.KO .,CY
Ta-.noc:aje.JI-a noc-Ta;r3. o6JIHK ·sa··yB~a'leH&gt;e :ate~Ke :o~~~ue
3a p~ y. OMir~HHCKe. opraHH3aJ:1HJe. flpaKTH'IHO~. ofl&lt;i&gt;PM,OM
pa11a· noxa3aJIH. cy HilM· ce 11e6~THH KPY"'0.11H. KOJH cy ce
uyJKuo u~MeTHYJIH sa. oue ·_-~eae ·:·Koj~ .Mary- BHme p;a .Pa.r\e
aero mTo o6yxBaTa rl-porpaM -q~TaJia'!Ke -rpyne. Oae_ c Je,D;He
cTpaue ocnoco6JLaBcijy KAApone pyxoBO,li;HJia:u;a "l!HTaJI~"t!KHX:
rpyna ·y_ r~OB·HMR H ,ZJ;j~~HMH'{HO y o6JIHJK~HM C_eJIHMa, a C
pyre cTpaHe cTBapajy ll(eHe HPMaBa'le xoJe he .ll""'e yqe11
CTBonaT:n _y_ .MRCOBHOM ·ICYJITypHOM pa,l\y KaO 1UTO ]~ Ha npHM_jep _PRA aa ·:aapoAnu~ yHnBepsiiTe-rHMa. Tpehe, oan .~~­
M:aoro ·KOpHCTHTH caM.nM uam_HM op;6opH~t:(HMa Y "flpa~HJIHO~,

j

npm~H&gt;Y. }f)HXOBe ~YJKHO:CTH.

cPOpiVIe HYilTYPHO-npocsjeTHOr
paA&lt;:l Hawe opraHHaau,Hje
.-y Ll,pHOj ropH
Ib .puje-qu EOcnJI:.r..:e IIejosah.
,IJ;eJieraTKun.e U:pHe fope.
llocMaTpa jyhir nHTalbe y-BJia"tJe:a.a ~eHa: y n'pnn-pe,n;y, a
.Hapmnuo zeua ca ceJia, BH,lJ;I'IMO ,u;a je BeoMa BIDKaH Ono -KyJI~ t
Typao,npocBjeTHn p~ aa ceJiy. HapoqnTo ycrrjemaa ojlop1&lt;a
TOra pap;a KOA: :e:ac 6mnf· cy aaaJI!fla6eTcrnr Te'IajeBH no sace·01..\HMa, no rpynaMa Kyha, c o6snpoM ua paa6au;aHOCT -c;eJia.
Ta !flopMa TO·JIHKO je 6n;ra xop_HCHa ,IJ;a je ¥ onoj ·ro.ztHHH•.O,Zl;
CTpaue ~HHHCTapcTEa yseTa Kao-je,n;aa o,u; &lt;H5JIHKa pa;:l:a,aaaJI.pa6eTCKnx Te'laje•a.

58

•

\
li9

�· ;y 'i:rOCJIHlepaTHOM· nep~O,lzyi K~a- Ce ·· npe;rr;·. 't!I:IT2B uapo,q,.
xao aajna:JKRHjH sa,u;aTaK, no~TaBnJio KOHa~uro opr~un~soBa&amp;e
IIP"'a•e n yq•pmhe ...e aapo,liHe BJiacT&gt;r, )I(eHe. JyroCJiaanje
6uJie CY, 3Ha"'lajaH flOJIHTll't!KH iflciKTOp H saaqajHa TIO.z\plliK2 H~..
po,n;Hoj BJiaCTH y .H3Bp~eH&gt;y xora sa,z{aTxa• ..
Hs.6opn sa Y cranoT~6pay· CK}'lTIWTHHy, o~p~aau HOBeM-

0

,PesynTaT11Ma .· pa,D,a opraH113au,11je
ACI:i}t{-a · 11• HeHI1M opraH113aU,I10HI1M
· npo6neM11Ma

Peif&gt;epar BaHI)e HoBOce;r, cei&lt;penpa
I\eHrpaJinor Ol)6opa A&lt;PJK-a
.
JyrocJiaBaje:
·.
·
· 011· IIpa~r I&lt;OHrpeca Aarn~amncm,ntor &lt;J&gt;poHTa li&lt;eaa 110
~rurac, A&lt;I)JK Je llBO orpoMaH YIJHO y nsapme:H.y sB!larai&lt;a I&lt;oje
Je. HapO/lHn_ &lt;J&gt;poar nocraBao npe,11 CBe Hapo.z~e JyrocJIBBHje,
Sa;J;aTaKa KOJe Je -HaMeTa;ra noTpe6a Opse o6HoBe-oHora mTo je
II'Opymeao H A"aJLa -nsrp~a.a seM.n.e,. no,i(~rsaae npHllpe,qe ·- H
CTBapa&amp;.e ,_6JI~ro_cTasa ·sa_ pap;He JLy.n;e.

_

Pa,q A&lt;I)JK. y noc;mjepa'rHOM· nepHOi!Y, u ICaCHHj&lt;r.y •pn-

Ha 6asu
np&lt;&gt;rpaMa ". SB,!IaT~I&lt;a Hapo.z~Hor &lt;J&gt;poara Jyroc;ra•nje. Hama
opm,ausan;nl~ yciCJial)naa;ra je c•ojy aKTHBHOCT c noTpe6aMa
3eM:.JLe, 6:nJia JC- M06HJ:msarop -Ma:ca ~eRa sa axn;nje Hapo,iJ;HOr
. «fliJ?HTa 3a H3rp$,y SeMJLe, UOMaraira je HBpO,!IHOj BJIBCTH '}
PHJemaaa&gt;Ly. HajpMJIH'!HTnjnx npo6JieMa u PB/lHJia a a "Y""·
JeMe -~sBpmea,a .ITeTOJ;O,zl;UIIIH&gt;er nJiaaa, o,n;nujilo ce

rypao-~pOCBJeTH~M H noJIHTIIq&amp;oM ys~rrsalby :JK:eHa.

I(ao JilT? je Y TOI&lt;y HBpO.ziHOOC!IOOO,llliXB'!I&lt;e 5op6e IiBIDB
opraan:sai1aJa TpaJI&lt;n;ra n rrpoHa;rasnJia aajoo)be ,PopM'e paAa H
no~tpeTa;ra X~.JL~e :&gt;Kez:a Ha HC'Ilyaana:ay rma:BHHx sa,QaTaKa
sa oc;roOoi}eH.e, TaKo Je II -cap;a, y nocJI:njepTHOM nepno,11;y
HSr~a,z{H.e -H npnnpeAHor pasBHTRa Harne seMJI.e, HtacTojaJia ,11;a
YBH!e" npoHal)e aaj6oJLe ,PopMe PB/lB, I&lt;aKO on ce li&lt;eHe ll&lt;&gt;
I&lt;paJa '}I&lt;}byqHJie y orrhn:, caMonpnjeropHH i&gt;"''l Ha OOHOBH

·-·:-~-~~~

_

/.i.(

H. WTO BHme_ ,ZJ;OnpHHHje;re H'3Bpni:eJLy CBUX 3aAaTaKa
· ~Jif_·~~~?e npep; 'IHTa~nM aamHM Hapo~oru:.

' 41,0, .

6pa r945, 6HJm: cy npBa rrocmrjepaTHB -MaHn&lt;J&gt;e&lt;:TBijnja Hamera
aapoAat xa,il;a je p;o .nyHor nspaxaja ,n;omJia nOJIIITIPIK';l CBH•
jecT_JKeaa.· MacoBHl:IM yllemiaeM Ha :0:;3i?9PHMa,_ ~oj_e ___j~ Y H~
1
KHM_ xpaje_BlHMa . 6:tr~o Iooo/ , JKeae· cy jacao u. ne;:pm~nfcJieHo
0
.z~a;re

c•oj rJiac sa HapbAHH &lt;J&gt;poH0, sa yqspmheiLe n . 11B)be

pasBnja"e TeKOBRH~ Ha:po,n;ao-oC:Ji06o,ZJ;HJI2't!Kf? 6op6e.
Ha npBn:M us6opuMa sa YcTaBO'fBOpay cxyii:I,IITn:ny nocTOTaK ~eHa HHje 320CTaO Sa OnWTHM TIOCTOTKOM yqem~a Ha
:ns60pnMa,- a y aape~HIIM, H36opl!Ma. 6poj" ~eaa rJiacaqa CT~"'
ao' je pacTao .. Ha ns6opnMa ·_sa- X:pna.~cKH ca6op rJiacaJio Je
92,5o/o ·JIC!!Ha"·r;iaca-q:a, aa us6opnMci ·~sa HapO,ZJ;He o,ZJ;6ope 99
a noHer,ZJ;je ·u I0oo/o:
.

y

Bpoj JI&lt;eaa n.a6paHnx.
aapo11He o.z~Oope TBKol)e ·ce
no•ehao. Toje O,llpM nojaqaHor .Y'Iemha JI&lt;eHa y APJI&lt;BBJIOM ·

R npHBJ}e,ZJ;HOM JKHBOTy- 3e_MJbe,

Y CJioBeHnjn, .y Hapo.z~He o116ope ·ma6paHo je• r.6rS
"'eaa, ,y Cp6njn r.738, y Xp•aTci&lt;oi 2.629, y IJ;pHoj ro~:o:
r86.- 'r.o HaM ronopu -,ZJ;a ce. JKeHe .cBe . ~ume o~noco6JLaEc;I.JY
sa pasHe ,D;pJKaaHe nocJione, Aa c-y cnoco6~·e -,!I;·~- y ,ZJ;P,~aBBOM.

,;

'anapaTy " .z~pyrnM .pasanM MjecmMa saysMy pyKOBO!lehe
rro!loli&lt;aje. MacoaHHM yqemheM y CBHM nOIIPY'~im.ra .npnBpeJJ;HOr H ,Z!;pymneHO-DOJIHTl:l'llKOr ~HBOTa.n36Hjajy Ha DC?BpmiiHy cae HOBH H HoaH xa,n;ponu _JKeHa~- AJIH aa ~BOM n~­
npeTCToje -HaM jom BeJIHicn: HarropH. Hawa opraaHsa~HJ~
MOpa IlOMOim AB lJrene jom Bnme yqeCTByjy '} .HapO/lHOj
BJiacTH, ,ZJ;a H&gt;HXOBO ys)l;HSaiLe n,ZJ;e ynope,ZJ;o ca paSBHTKOM
p;pJKane H TeJKH.a:Ma caMHX JK·eaa.

yqECTBOBAH&gt;E JKEHA Y AI\IJ;HJAMA HAPO,IJ;HOr
&lt;I)POHTA

~'a.n.H P?l-3BIITRK Hame seMJI&gt;~ . aa. e·KOHOMtttOM II npHape,D;HOM- noJI.y, aaw npB·H IleTOrO;:J;liWH&gt;H n11aa no
-,·.oon
4
je .npe~ cBe aame· aapo,!l;e none sa,ZJ;aTKe, sa,n;aTKe
~~rr\?,~?" ,A

.

-&gt;. :'&gt;-'

;,';f

t:t:

( ..t0
-,

. "·)" ...
Q~j. -~0
:

~:"

~ : ,t}. ~4.
...

:;._. ._ ((!)v

~·a:_}

:a.;C

~..,~

A.Jl:

- _ot;;-5:·

PA

�.~"::~i~:~ "~ ~~p0,1lHH~· 71iara Y uanopH!la ~a ocTuaper6~
..

Ji~,fif -opr~Hit3iU11ija ycnj.OJia · je ;i!a ripeKO aKllai;~·· Ha"
- ,, ,, '
- .
'
- - ,_
• poll"Pli' q.poln:a' MOOHJIH3Hpa uuipoKe . CJiojeue li&lt;eHa no JJH;
' '

~---

- ·'la,a_~iia·

'~.

'

"

'

n,_I?~_Pe,n;He· · us_rp~_ll.~

··H ·' ns:Bpme~_a_·

I]eTo!-oAH~ILer

. ii:JiaHa~ .-U -~eHe cy ce_ ·xOai:CpeTHHM .p"a,n;o'M-_ llBPtTO ,- BeSan:_e_ ~~

'«l&gt;P&lt;&gt;HT, _
oHe cy nO~TaiJ:e' CBjecae ·,ll;YJKHOCTH R: '"IJ!RcTH
Hapo,i!Hor q.po:HTa. ·
·
'

1Vi~H,~

·

·

. , 1W' C~OM .· peq.epaTy ... Ha ,IJ;pyro&gt;&lt; KOHrpecy. Hai"911H&lt;?~
\l&gt;poHTa JyrOCJiaBHje ,1lpyr BaKapah je pei&lt;ao: ,sa "'eHe ce
onhelinTO MO"'e Kil3aTH 11a 11o6po . cy11jeJiyjy y P"'IY .lloKaJI~~x op~-~HSaq·uJa_ 'ci&gt;PoHTa. HM~--- M:_. ~ci.iCBHX- op~~Hits~qnja,
r~a~~H HOC~OD;H -H.l!XOII~~ ·azcr~BH?)i_H«.·

' rA~-~ _cy.· OH_~

. : Y Cp6njn cy ~eHe y "J'll"ia"a Hapo,liHor q.poHTa o~
_1_947, -~-P~~a ~:~enoT~yan~tr:"~:roAa~-lt~~,_-~a.n:~ nape~

I'J~yapa

FyJian;Hj:R- -_xaua~? ·:a _,pirjexa, no~HsaiLy urxoJiciJ ,n;oM:ella --KYJI-_

Type n •:MOJI~opaqnjn 6;J48.I5I

PMHJ! · ,ac.. Y

orpoMHoj

~-~H1Hi?C_T,Ii', ,MH'OI1?6iJ9jH:HM .n;o6'V:OEOJbHJ!M p~,n:(&gt;_~HM:3, ·Jtoje
_.,;·_c:y ___ -H;a. nO,LI;l13aiLy Hct~er rJia:sno~ rpaAa·_- ,i(aJie 6.eorpaljauxe,
:·Hapol!~~Q ~e HCTH1Ie a.nXC,Bb ·yqen;tfie Ha .r.Pc;iljeBHHCKHM pa,--~9-:~u-tMa ·. _y ·.JLel:o 1947~- 'jep .&lt;:y 'Tm.t: p~olmMa, y' KojnMa cy
·,n;~e '/99·794' pBAHHX: ·_ -CclTH, noM:orJI~ riO~H3alLY CTaH0Ba

· 1'1l'() je je,z(&lt;lH 011 HajBal!CHHjnx npo6J!eMa rpMa. Ha. n'3rPM· ·
H.~:( "4m6p~Ke ManiuiJ:a anaTJI,HEa,

y- .)I{e)Ie3UHKjr11

aaJ}o'liE'X0

IIp~ 3aBpiDHHM p~OBH~a, CBa:KO,Zl;HCBHO je O,Zl;)Ia3li.JIO Ha CTO&gt;-"

Beorpa,ZJ;a. _
M6i)y IS.ooo cppoaToBau;a, K'0.7IHKO ux
je caMo je!lHOr~a PM&gt;VIo, 6n:Jio je oKo 6o'fo. JI&lt;eaa.
~liCOKa CB:lljecT 3arpentiaHK:lr. ~Oxa3azDa Ce y MaCoBHOM
yqemhy Ha rrsrp~:e..H ayrocTpa.z!;-e .»Bpa,'1'CTBa n: ..je,n;nucTBa«,
HajBelioj aKI.I·lljn HapO!lHOr \l&gt;poHTa, r11je cy JKeHe ,11aJie
t,~04-597 p~HHX- -ca:rn. 0He cy TaMo pa,zpr;re y 6piir~aMa

Tnae JfteHa

II pa,ZJ;,BHM- lCOJieK'l:'H-BHMa, I:ICKOpn:mhaBaJie CBaKn: Cll060,?J;HH
TpeayTaK, KacKO 6n: ·c:saxa · noje,n;HH:a. JKeua [MiOrJia ,n;a ,z~;a c':Boj
Y,ll;liO .Ha TO_M _BC,JIHJCOM .,n;jeJiy, 30il Taj Heyr.ropaH 11 ·nOJKpTBO-·
Ba};in pa;:r; aar'pa~eHo je 3JiaTHOM saa'!KO~
:iKeaa, cpe6pH9,M 1.350, MeTa.JIHOM 3,340 )}(eHa.

soc

-llpeMa aenoTII'fHHM rtop;au;HMa JKeae BocHe'Ir Xepn;eroBHHe .a;aJie cy o,n; oc;m6ol;ema ,n;o ,n;aHa&lt;: y pasRmv.r aKu;njaMa
HapO,liHor \l&gt;POHTa 25,756.I40 PMHHX llaHa.

62
_:---

BAHAA HOBOCE/1,
ceK.perap U 0. AW)f(-a lJ!cOcilaBuje

�cy · :iiceHe:J\!\lle aa

n'srpa,~~H,y

rpa,zia ·.

r~s:79o

·I\06poBOJLHHx

pap;aux caT~; -:a;· _:f ·.PeiAOB~Ma·: j~ JPI:eCTBOB-a,iiO - 47.2~6..-~~Ha-.

Ha peryJia"njn pnje"!'!"e JlnjaKa; ciBapa"'y mi011ae nasa. II"He .: HOBOCJio6o1Jennx KpajeBa Topn"e, •. l!&lt;eHe Bima\cice.
:· ~9JIHH_e cy MHpro · pa,n;n:Jie. Oae cy rtoMatan:e- OM;rap;nacKHM'
. _pa;z~;an~ 6pnrap;a.Ma, a 1'H'. caMe- c·y yse.J!e yqemBa· y. _pap;Os_nMa ·
Ha MCIDiopa:u;njn~ Hapo-q-n,To cy ce HC1'ax.rre Ha-',l(o6po:uoJF.a0lf~ :
: p~y JIOKaJiaor snaqaja ll&lt;eHe Mapn6opa. 4r.ooo · Mapn6op-' ·
· CKHx :H;:eaa ,ZJ;aJio je l5r.4oo: ~o6poaoJLan~ pa,zian:x · Aaaa.
JKene cy sa ~Boj p~ 6nJie OI\!IHKOBaHe " 1106nJie cy np!"'
, Jiasay_ sac-:rasuqy._ . .
¥

j}{eae - MaKe,li;OHnje

•

cy pa,11;HJIC! · 11· Ha

TCmKH~ IIOCJIO"
y ~ape~O:M·

BHMa, Kao ·IIrrO ·je ~,ll;aH&gt;e CJICKTp~l!He IJ;CHT.Pan:e

ceJiy, aa pamhn:wHqBa:e.y pnjel!aor xopn:ta y BHTQJLf, aa; ~­
saTpnaBaH&gt;y MO'!llapnrnTa y CKonJLy. One o6HaBJLajy nop:JI"
\· meaa n ··~oi:Ian:.e~-~ ceJJa KyMaao·BclCor,_ ~e6apcKof H ·9HToiL:..
CKQr ·cpesa•. Y . ae;:{eJLH HsrpaAH!e nyTeBa - opraH:n:.sa~n:ja
. A&lt;I&gt;JK-a CKOnJL,a 11ana je ;s.ooo p~Hnx 11a~a.

Y ceJiy · C;&lt;HJLeBy, cpes ,Il;eMnpxHcap;, &gt;Kene cy oprann·
SOBaJJ:e pa11ne JOI\HHH"e ,.(l,&lt;t&gt;JK;a n noc~HJie r.soo c'rpyx9,.a
. IIYBaHa, Y Ka•~apy lKene cy c~&gt;fJie MaK rropo11a"aMa '&lt;ajn
cy CRHOB,H IrDTHHyJIH-_ y paTy H OHHMa KOjR .Cy Ha·.'OTCJl?
, lKeHoy ,BOJHOr _poKa. Tp~cxn D!l6op A&lt;I&gt;JK-a y CxonJLy
M06HJIHsnpao Je ~~&lt;ene sa nsrp~ay pesepBoapa sa rp~cKn
BO,zt;oBop;. !Kea-e cy aa TOM rrocJiy HCKonane 6.ooo Ky6aax
MeTapa 3eMJLe H .. ymTe,IJ;HJie HapO,Il;HOj BJiaCTH . flOJia MHJIROHa

/lHHapa,.
Opranasall""ia: A&lt;PlK·a · Il;pne Tope 11ana je

TOKOM

1947. J:'O,li;HHe· Ha KOJieK.THBHliM . fiOJLOIIprrnpep;HJIM paAOBJIMa
I,022•QOO pa)l;HHX qaCOBa, -a Ha OCTaJIHM. ,l\"06pOBOJ.L~IfM p~o..
BHMa 11-CTe .ro.z(HHe 925.280 p~Hnx ·-qacona.- )i(eae -cy oxpe-

•nue Y TOKy I947 TOI\HHe 9•476 Kyna, BeHRHOM Ha CeJiy,
n: norrp~HJie II5~22o MeTapa nyTena.
. Y CBliM ax"njaMa HapOI\HOr &lt;jlpOHTa y KojnMa cy
CY,Il;JeJIOBaJie

JKeae, · aama

opraansau;:nja / je

nsua.na::m:na

pasaoBpcne ojlopMe sa yi&lt;JLy'leH&gt;e lKeHa y paA. Hexe 011 Trrx
&lt;flopMn cy ce no""sane Bpno 1106pe n ycnjeJie cy 11a najrmrpe. o6yxnaTe lKeHe. Hapo•uuy uarr"njaTnBy y nponanaiKeiLy HOBHX !flopMH · OOKa3~Uie cy -:&gt;Keue· Ha li3Bpme::a.y -.
JioKaJianx rrJiaiiona · Hap0,1J;Hdr lj)pou"ra.

64

.

·

' ·

Mel)yTHM:,; jom _n:ru;a rro&lt;;JioBa Kojnx Tp_e6a Aa ce npuxBaTe uame opraHHsau;nj_e. Tpe6a .no6QJLma-tH ceocKa--ra"!
s,IJ;·IIHCTBa: Pa.z:\HTH Ha · POAHSaH:.y xnrajeHCKOr . Hn:soa,
ynol)CH:.y mnopeT.a Ha1d:jecTo OrH:.HmTa,- YJIOmeH:.y xpeneTa- y

eyhe, Kpe'!eH.y 'eyha RT/1.

. .
·
.
Y .crrpo:B:ol)eH:.y cjeTnenor nJiaaa, cnja.H:.y. -HH,Il;Y~TpncKHX-.
6IIJLaxa, :tKene cy noiCa3aJie n'eJinxy- aitTHBHOCT. One cy ·

cTnapa;re cjeTneae !J&gt;o-H,ll;OB·e y ·xpajenn:M:a r,.n;je cy oHn 6a.JIH
ne~OBOJDHII H op:r:aHH30B8-.Jie -iM:e)Jyco6ny IIOMOfi· y o6pa,n;n
3eMJLe. )l(ene cy CTnapa.rre cjeTnene aKTHne,- xaxo 6a _noMa,.;
ra.n:e napo,.n;noj nJiaCTH )l.a ·ce sacnje cBaxa _·cTona seM_JLe . ·H
p;o6:rrje. T8YJHa enup;en:u;nja o .sacnjanHM nonpiiiHHaMa.
Y Cp6nju cy JKeae ·.-Y 1946 ro,.n;nnH npnxnaTnJ:Ie, a
Kacnnje y 1947 pa3nHJie, a-KI.J;aj'y sa rajeH:.e CBHJieHe 6y6e,
r,D;je ro",n; je ·aa TO 6HJIO yc.Jiona, ·na n -Ta:Mo r,n;je ce ·oaa
,n;o ca,.n;a a:nje rajuJia•. HenjeponaTHy ynopnOcT. n cnan:aJKJLliBOCT noKasa;re ·cy :JKene y npeMieHY: Ka,n;a je; ycJiuje,z~; --Kacaor
pa3BHjaaa )l;Y,li;OBOr JIHCTa,' IIOCTOja.Jii:t ·on·a-cHOCT ,.n;·a fie·· :tycje·- .
nn::u;e yrua.yTn. One cy npe1w .aKTHBa, cnel\njrurno oprannsonaanx sa· Taj nocao, npoaamJie n3.'t!Hll raj-ema: rycje-.
HIIIJ;al JIHCToM ,MJI:iije-qnxe, pyJKe IIJIH ;z:.;pyrnM. Ha -Taj --n-a"lnH,
caMo y Cpesy .-TaMaancKOM cnameao je 2.ooo qaypa: ..)Ke:iie -·
TI;pnene Pexe_ II Bpaap;oJI.a KOA. BeJie Ilarraaxe, TaKMH~·nme
cf ce, x.po.S. cnen;,HjaJIHO-.OpraaHsonane aK'l'HBe, y- raje::a.y
)KHBHHe.
BeJIHKH CMnCao sa rnTe,.n;H:.y :noxasa.ne ·~Y :JKeae CKon.n:.ax~a cy rrrpo"samJie na"tJ:HH xaKo ,n;a ynoTpeOe cjeMeaxe op;.
6a-qenux: xow:Tuu;a . ns .cfla6pnxe nohHnx KOH3_epnn. One cy
O"tJ:HCTHJie· 35.oo0 . Kr cjeMenxn: n3 Kojnx je npeCoBa:a.eM
,n;o6ajeMo yJLe. Ha 'Iaj aa-crnH :r,rPnnpe,.n;nJie cy n,· npHJIOJKYJie,
cl&gt;oa,n;y Sa o6HoBy 3eMJLe 176.ooo ,n;nHapa.
:BoraTCTno paeanx lj)OpM~ -:Ko]e HH'IY y Hamoj opr3.Hn3an;niu He Impn:·CTH ·ce A0BOJI&gt;Ho sa. ,n;_aJI,e mnpelbe opranu, 3a:o;nje_. Harna pyxono,n;crna., IIO"'eBIIIH o.n; 'II;eHTpaJIHOr na
l!;O cpeCKHX 0;J;6opa, He npnxnafiajy IIJIOAOHOCHY liHH:q_HjaTllBY :Jkeaa u He n:ncncTapajy ,l(OBOJLHO _p;a: ce Haj6oJLe _ljlopMe·
o6paAe H npeaoce.
Y CBRM THM, na 0-KO CHTHHM .pa,.n:OBHM~ JKeHe~ Cy. npo~
HaJia3nJie Ho'Be pa3HOJIHK'e o6JIHKe p~a, xo1j:n ronorpe o
CTBapaJia"'IWj liHIID;RjaTHBH :JKeH,a KaO pe3y.JITa-:r:y IbHXOBe·,

'

61&gt;

�CB~jeeTir, p;a CBax~,: H HafCHTHHji:i pa,a;, CBaiUI' HOBH i:J:a'!HH
K?JH. CJiyatH :f(a ·ce~. Taj nO'cao 6oJLt ·cspmn, HMa· sa~"iaja 3a
IJ;JeJioKynan pa:lBOJ seMJlloe. CBe ono noxasyje ·aa.M Aa. aKTKB·
"O(;T "':""' y Hapoi\HOM &lt;f&gt;poHTy pacTe "" rOI\HHe y· ro;pmy,
no:KaayJe HaM neJilucy noxcpTBO·BaaocT ·xoja nponsJiasn H3
JLYP:"'H .J:IPOMa Honoj JyrocJiannjn. HecYMihHno je !Ia onn
ycTIJeca ronope_ H ~; mnpHan Haw.e op·rainisaqnje, o H.eaoj"I:!BpCTHHH n, o TOMe p;a ce HripOAHH c}&gt;poa·T, py:&amp;oBO,z:J;HJiaQ
,n;pynr.tneaor :atrrBoTa aame · 3eMJLe, MOJEe ca. -cttrypaolimy
OCJIOHUTH aa paj!;ae, _aartpe,IJ;H~ :JKeae JyrocJiaBuje.
K"'la ce ronopn o Pa!IY n narropnMa Ki&gt;je j&lt;O Hapoi\HH
cJlpoHT ynomHo y oOaonn: ..11 H3rp~H:.H seMJLe, y OCTBape~»y
sa;~;ataxa npBe ~O;J;HHe IIetorop;ml:ra.er nJiaaa, OII;J;a ty
y
npBOM pe,~J;y AO.lla,sn oao orpoMao .sa.Jtarau,e, eJiaH H Ayx
TaKMH'Ielha, KOjii je y CBOM Pai\Y. IIO &lt;f&gt;a6pHKaMa. IIOKaSaJia
aama

p~aH~xa

KJiaca.

_

Y CBHMa · TaKMH~ea.nMa pa,z~;allq:xe l¢Iace, Koja je y
aamHM npe,ZJ;yaehxMa IIOKpetao CHHAHKaT, :a&lt;:eae pa,u;HHI:{e
~ncy rr;:soctane ._HSa -csoja;x p;pyrona. Haj_60.Jb3. noTB·p,zt:a TOMe
Je .BeJIHKa 6poJ yl\apmr11a, 3HaTaH 6poj Pail""lla Koje, Kao
aanpnMjep TeRCTHJIKe, noctajy nanqnjatopn pa,n;a aa· BHme

pas6oja, HHH111Ijaropn noneha,.,a

nponsno:21:a.e

y npe,zw-

sehnMa.

Pa/IHHijaMa Koje •eh Pall• y &lt;f&gt;a6p&gt;ncaMa npHIIPY"'YiY
ce &lt;:Be nehn 6poj. lKena ';'lie ca11a yJia3e · y &lt;f&gt;a6pn:Ke, 11a 6n
y H:.IIMa cr-napaJie MaTepiiJaHHa cpe.zt:ctaa sa o·CTBape:ae IIeToro,n;n~H&gt;er n~aaa. IleToro,ZJ;~n.H nJiaa, .qnje · OCTEapeH:.e
3aXTI1Je:Ba H~OTHHe XHJLap;a HOBHX &lt;Jla0pH"I:II\HX pa,L{HHRa,
~eHal'lt:a lliHpOKe rryTeBe Sa yJia3aR y HH,z:t:yCTpHjy .ll
HeMa CYMILe_ ,!l;a fie- OHe CBe. M'aCOBHIIje yJia3HTR y q.a6pn:Ke
11 Ta:Ko ncnyHHTH jep;aH 0,4 csc&gt;jnx aajBa:&amp;HHjrui sa,~J;aTaxa
y II~_Toro,!J;H~H.eM rr.JiaHy.
OTBapa

PA,lJ; HA COL(HJAJIH0·3,ll;PABCTBEHHM
ITHTAH&gt;HMA
lloc.e6Ho MjecTO · y pa,zw Harne opraHnsa11nje saysnMa
no·Mo-h aapop;aoj B·JiaCTII y pjemaBaRy cou;nja,JIHO·S,ZJ;paB-.
CTBe~HX ·npo6JieMa, Befi npBiiX ,zJ;aHa no OCJI060I)eJLy OTIIO- ,~
"t!e~o 7e ca IIO,li;H3a:a.eM ycTaHona Koje IIOMaJKy JK:eHaMa·
. MRJ:K~Ma:. Hama opraHnsa:u;nja je cxB~Trma aa pjemaBaa'e

66

osor os6IIliHor nnta~nci anje' · caMo

CTBap

,lJ;p:m:aBe, Hero

p;it

cy 6am lKeHe IIY"'He 11a 1\plliann: noMorHy y pjemanalby Tor
IIHTaH.a.

.

_·

.

,

.

Y C.p6ii:jn je Ha nii:nqnjaTmly lKeHa oTnopen:o 38 nopo- ·
,D;HJIHmTa~ Ta n~n&gt;op;n.JinmTa ae _pjemanajy, ,IJ;O,n;yn:re, noTnyHo IIHTa:ELe nopa~aa,a :m:eaa Y_

6oJI.BM

ycJIOBHMa, aJI:n

II

Taj pal\ je 3Ha'lajaH, jep on noKa3yje nYT Kojn:r.r. Tpe6a nfin.
PacnpocTpalheiia &lt;f&gt;6pMa rto,;,ofin ll!aj.Ka&gt;&lt;a 6nlia cy
caBjeTo~aJIHmTa xoja cy anqa.n:a -cByr,ll;je aa HH:n::q~j~TnBy
namnx Ol\6opa.
Hama opraaHsa~Hja je, c je,z~;ae cTpaae, BO,IJ;HJI~ arn:·
Ta~Hjy ,ll;a JEeae Kop·Hcr_e nocTojeha casjerona.JI.n:mTa, a, c
,ll;pyre c'l'paae, aacToja.n:a ,n;a saa_tepec~je _!LeK~pe,
npBoM
pep;y :aceae-JLelCape, cec'l'pe noMohHHllie n ,ll;pyre, .sa OCHH ..
BaiLe OBaKBH~ CaBjeTOBaJIHWTa OHJJ;je, r,Z~;je je Sa TO 0HJIO

y.:

ycxona. A$lK VII pejolffi

Beorpa~~a

oprrumsoBao· je )1onn-

CHBaiLe JLeKapa .us .casje.toBaJIHmTa ca ~eaaMa Koje cy ra
Beh npcjeT:n:Jie, Taxa ,IJ;a cy oae Oa,Z~;a ,D;o6:n:jaiie H nllCM;eae
caBjet_e. l\l.[e}Jy nocjeTHoi.rmda -:rora -c~·BjeTonan:nmta 6HJi:O je
u MHOro. ceJLaHKH HS OKOJIHHe Beorpa,u;a.

Y rt;pHoj fopn, r11je -3a npnjeMe CTape JyrocJiaBnje
JLeEap a:nje .saJiasn:o y ceJia, . 1947 rO,li;HHe npomJio j~ xpos
caBjeToBa.n:HmTa 2.243 ~eae,

BeliHH-riiii ·ce.JLaHK~.. TaMo

je

. nama oprannsa11nja, y3 no&gt;&lt;ofi D;pneHor KpCTa H Hapoi\He
B.JiaCTH, npu CBHM ;J;je'IHjHM ,ll;HCnaasepHMa .pe,li;OBHO O,z(plKaBaiia .Te"iajeBe o H.e3H n ncxpaan: ,li;OjeH"ieTa •. O;J;p:acaaa. cy
22 taKBa Te1Jaja ca 6oo JKeaa.

fJiaBHH 0116op A$lK-a CJioBenlije, y3 nOMofi L(pnenor
KpcTa 1:1 aapo,n;ae BJiacTn, opraHn;30Eao je ,u;wm~»e ~KeTa,
11a o6e36je11n IllTO xnmjeHCKHje ycxoBe npn rropo!;aJy.
Jhrjena :p parunpeaa (f&gt;OpMa noMohi:I II na:&gt;Kn;.e npe:Ma
Maj~n cy "tielffioHHU:e sa Majxe ca M2.JIOM ,ZJ;je:n;oM, - Koje cy
Hame opfaansa:u,Hje otBapane aa JKeJI:,eSHHlJ:KHM ctaaHn;aMa;
Bpn:iy o noMohn ·pa,11;Hoj :a&lt;:eaH noxasyje HHlii~njaTHBa
fJianHor 0116opa A$lK.a Cp6aje xoj'! je, y capa,zpLII ca.
~pBeHnM

KpcToM, opraHH30Bao Kypc sa pyKoBop;Ho~e ja..

caJia y Pai\HHM 3a,llpyraMa. H3 cnaKe pai\He 3a11pyre Y
Cp6ujrr rros:saaa je no. je,n;aa JKe!fa, TaKo ,ll;a lie, ~e Y npo~
JLehe, Ka)J; nOliHY noJLCKH PClAOBll, Mohrr y sa,n;pyraMa OTBOprrnr c~soHCKe }acJie 3a ,n;jeqy.

,.

67

�'i

li
li

II
II

II

Hajneh:j' iioMoh Hapo,liHOj nJiacni ,~~ana je Hali:Ia opra•
• HHSaQnja y 6J&gt;Irsn .sa lli~tiY·
)KeHe Boc.ue ~- Xepu;ermn~He · cy ua p~HHM pa,n;onn:Ma
y ~&lt;?Mara~y _;:ue-r.rnJ~X ,n;oMona p;aJie :r,soo.Ooo p~HiiX p;aua.
Oprarrn:sau;IIJ&amp;. A&lt;l&gt;)K.;a _ BocH-e_ ·n Xe~pu;eronHHe Bo,n;n noT""
Ii)'Hy 6pury Ha.zl r.ror ,11je•mjnx Kyx:uaa. /];aJOe, nyreM
naTpOH_aTa, :K~O _--~ajpa3B-~jeH-IIje q,opMe _OOMOJiH __ p;je'llri:jnM
y~TaHonaMa, JK_eHe Cp6~Je _c~ oaMo y 1946 rop;liHH ,n;a.11e
npHJIOr y -- BPHJC,ll;;HOCTH o,n; -_22,000~000 ,ll;RHapa. s.OO'o· ,n;jeqe
paT~e cupotra,n;~· us BocHe H ~~pu;eronnHe," npHXnaTH.11e cy
_1K_eHe -CJio~eHIIJe, '3.ooo IL:UX CMJeCTHJie y c:Boje o6li'TeJDu.
· ~Ku;rrja -»~je•:mja He,n;eJI.a« opraa~sHpaHa ·npom.ile rop;nae y 'IIHTaBOJ -seMJLH, o,zt CTpl~He_-~ame ·aptaHu3au;iiJe, a
rro,11; .PYKOBOft:CTno·M. KoMHT~Ta_ eon;Hj~J.i:H&lt;?r ·cTapalLa, ripn:Bj~ .
IDI?- Je orpo~ae. Mace :iK:eHa no ~CeJIIIMa n rpap;_~BIY;Ma. IIpu..
JHIK9M T~ aKD;HJe ~O~Jie cy ,11;6 nspa_Jftaja _H~pa3JIH_~nTnj_e

,PopMe

pa.z~a,

npeKo KOJffX cy lKene noMarane_ IIJOI:IY. JKeHe cy

npeysnMaJie na1'p_OHaTe HaJJ; HOBH¥ AjeqnjuM· AoM:o:anMa, ;wMOBHMa- yq:eanKa y npnB,pe..n;n, OHe &lt;:::}( cal\yn.11&gt;3,Jle urpatiKe
~ _KlL~Ire_ sa t~;je:u;y, _o;n;pjK3.Jie 6pojmi npet~;•CLBalL"a -MajKaMa o
lLesn n BacniiTalby ,ll.je:u;e n ·-,z~;pyro.

KYJITYPBO-i1IPOCBJETBif If IIOJIHTifqKH PAll;
Jonr y npnjeMe napo,IIHO"'CJI06o,liHJiaYKe 6op6e lKeae cy
noKa3HBaJie BeJIHK?' jJ\e)J,y 3a n~c~euomhy n saan.eM. ,ll;auac. y OCJI06oi)eHOJ 3eMJI,II OHe ltM:aj_y CBe &gt;M:OryhHD-CTII. ..n;a TY
CBOJY Te~ILy··owape.
.

Y rg46 ro,liHHn onncMeaeHo je y Bocau x XepqeroBHH!l: 39.762 JKeae, y I947 65.40I. Y Cp6nja je y rg46
~ rOARHH o~uc~effieao
ro6.ooo ·~eua, a y 1947 170.ooo. y
MaKe,liOHHJH Je y I945/46 onnCMeaeao r 7.goo lKena, y
I947 TO,li!IHFI' I5,200.
IJ;nljlpe H3 I947 rO,lllfHe TIOKasyjy pe3yJIT&lt;LTe IIJiaHCKOr
J?a.zla Ha Cy36IIj,a,ay HenaCM/eHOCTli n: ,I\06poj IIOMOHn. Kojy
Je A&lt;!&gt;:JK ,11ao ,llplKann y opraansa11nja, oxynJOaiLy u y6je1J"nan.y JKeHa y noTpe6y noxaljaaa anaJI,PaGeTCKnx Te'Ia·
JCBa.

IIony.[apHy n HajpacnpocTpaH&gt;emrjy iflopMy KYiiTypHO'npocBjeTHor li IIOJIHTII'IKOr paAa npeTCT~:B,.lLajy

68

rpyne KOje Ce &lt;}opMHpajy llO
ac;e_o:u;nMa -H no ce_JI.nMa.
3

Rei

yJIHQaMa y

rpa,liOBliMa, Y

qHTCtJia"'K.HM rpy~aMa :ateae ce -

npnnnKaBajy ,11a yqe n '!KTajy, 1'aMo oHe najqemhe npopaljyjy Hanry mTaMny H CJIH'!HO.
Y Bocnn n: XepQeronnHrr p"¥\!I ro.355 '!HTaJia'!KHX
rpyna. Y Cp6njn je I947 ro,~~n&gt;ie GnJio r4.goo qntilJiaqKnx
rpyna ca r78.goo o6yxBaheHHX JKeHa. Y XpnaTCK&lt;&gt;j, TOKOM
rg46 ro,llnHe p"-,llnJio je r2.ooo rpyna y KojnMa je 6HJIO
o6yxnaheHo rso.ooo .JKeHa. Y 3aTpe6y nMa cnera r23 qi&lt;TaJia"'Ke _rpyne, ann cy oae . :ap;71.o: ~o6po · opr:runtso:aaae~

· Kyll&lt;~ypHo-npocnje-rna ceKQ,Hja I'pli,liCKor · 0,116opa A~JK·a

p~CBHO...,_ QAp:)Ka:aa_ -CaCTa.HKe c_a pyKOBO,lJ;HOil;HM~ 'IHT3Jia"'KHX
:rpyna. Ha · THM caCT?Hr(HMa ce oHH ynosaa:saJy ca TeMaMa
11 aa"'HHOM npepal)n:aaaa nojC,D;HHHX TeMa•.
Y nocJbe,rvne :apnjeMe sa xyJIT:fpao .. npoc:ajt!TaH H :noJIH~
THl:lKH pciA c:ae ce :anme · xopntTe pasun uapop;_HH ·o6n_-qajii:
nocHjeJI~, npeJia, saje,lJ;HI-PIKO xoMymalbe xyKypysa H
CJIH"'HO.

-HliTepeco:aa:a.e :~KeHa, sa ,li;OMahn"'Ke H xpoja"',Ke ·xypc·e:ae
u yon he_ sa cB·e Kypte:ae .rt~;je Oae' 1.wry a3."1HH'HTH uemro
XOpHCHO sa IbHXO-B CBaKO}l;HeBHH ~liBOT, BpJIO j_e BeJiHKO.
MH jom p;ocap;a OBOM Pa.z\Y HHCMO npHIDJIH ;J;O:BOJLHO CHCTe·
M3.TCKH H y ILeMy HeMaMIOi BeJIHKHX pe3yJITaTa.
Hawa o-praHns·a:u;aja ce anje ,lJ;OBOJLHO oCJioairJia aa
innpoKH Kpyr yqnTeJLH4a 1 KOjH je pasacyT ·'no l!HTa:aoj aa-

woj 3eMJOII, a KOje Tpe6a ,11a Ol\n:rpajy 3Ha'lajHy yJiory y
onmTe xyJITfllHOM no,zp13an.y. cene. Y11HTeJbn:~e cy MHOrO

fllH'HIDie 'Ha JIHKBn.z::t;HpaH.y aenHC·MeHOCTH M~l_;y- aamnM JKeHaMa, aJin he -. oae y3 uamy. :rroMoh Molin- Y"~HHHTH Maoro
Ha 3}l;paBCTBeHHM ·H -Ha ..n;.pyrnM IIOJLHMa.
HajMaco:sHnje c·e Mory o6yX:saTHTH :ateae. rpa.p;a n: ce_Jia
npe,n;.a:sa:a.HMa, Hapo"'l£1'0 ·.rrpe.zt.a:sa:a.n:Ma us o6JiaCTH- xHrnjeue, lbere H Ba&lt;:rnnalLa Aje:u;e. Ta.Mo r,ll.je je paHHje {}HJIO
HajTe:&gt;Ke oKyiinTn: :a&lt;eae, uanpHMjep y aeKIJM npep;jeJiuMa
rt~;je :&gt;Knne MYCJIIIMaHKe, HaMa. je TO ycrrjenaJio npexo ,npep;aBaH.a o lbe3H ,1\jeTeTa.
3a EyJITypHO·IIpOCB jeTHH II_ IIOJIHTHlJKH pap; ca JKeHaMa,
saaqajuy ynory HM:a, mTa.M-IIa Harne opraansa:u;nje. JI:ncTosn
~ :n- pasae· p;pyre- .ny6JinKa.u;nje cy BeJIHKa no~ok. uamHM
~t~;60pUM8. H aamHM aKTHBHCTKH!LaMa' y lbHX0130M CBaKo!...

69

�,;qHeBHOM pa,qy ca ::m:eaaMa.

illT3.Mna je

o,qnrpana

BeJIHKY

yJiory y

opraaasosaJLy ·&gt;Keaa y. IiapOI\HO•I&gt;C·JIOPOAHJia'l:r.oj
6op6n, a xacH:nje y H&gt;IDWBOM MaCOBHOM yx..l'Ity1JHBaa.y· y

CBe 06JiaCTli p;pyWTBCHOr :IKHBOTa.
»)l{eaa ;:(a.aac« opraH AaTn4&gt;a·wncTH'rJ:KOr tPpoaTa jKCHa ·

}yrOCJIHB.IIje, IIMH npel\pHTHY .TPHI\H!1Hjy. »JKeaa' 1\HHHC&lt;&lt; je
nsJI3.3HJia joru npHje oxynau;nje, TpeTHpua cne noJIHTHtiXe _
npo6JieMe, npexo aeHHX cTpaan:qa Bp~iiJia_ ce -~o6HJIH3a­
n;nja ::m:eHa 3a ,o;~;·6pauy_ seMJLe, a npoTHB 4Jamn3Ma, sa ,ZJ;eMoxpaTirjy, sa npana :m:eara; npoTliB rl:(a;~;H n cxynohe. IlpBe
~rcTHHcxe BHj~.cTH o ConjeTcxoM Canesy, .o co:q.HjruznsMy, o

HHI\'IOBje'IaacKoj 6op6u POAOJLy6a' llinanaje.- )Keae cy
casHasaJie rrpeKo ;i&gt;JKeae 1\HHHC«. C~e mro je y To spajel4e
OHJIO y nporpaMy Rapoi\HOr lj&gt;poaTa, aa 'IHjeM ce '!eJiy aaJia}.
snJia- KoMyu.ncTr-rttKa 1napTnja, TpeTHpaJia je »)I{eaa AaHaC«.

Y BpajeMe HHpoi\HO-OCJio60I\IIJIH'IK~ 6op6e »JKeaa
,liHHHC&lt;&lt; je H3JIH3DJia aa ocJio6o!;.enoj Teparopuja. C&lt;l;lla »lKeaa
f(oa:HaC&lt;t -paspa~yje OCHOB-Ha llOJIHTHlJKa 11 eKOHOMCKa. nnTaH.a

Hame seM.lhe,· n:nme o_ yJIOS:n Harne .. opr.aansa:u;nje y. pjema-

Baa.y _
THX nHT_a:e.a, noxa3yje nyTeBe n

aa"tJHHe .Kojn~r Tpe6~

,!(a n.n;y Hame axTHBHCTKHILe y oEyn.JLaiLy II p~y ca
JincT r-11a BpJio uenocpe,n;aH Hal!HH ynosaaje JKeHe .ca

~enaMa.

Me~yaa.

po,n;ao:M cruy'a,:u;njoM- II c noKpeTOM :tK:eHa y ;:t;pyrHM seMJI.aMa.
H A"aHa-t je »JK,eHa .· ~aHaC« fJ;HpeKTHBHli )IHCT Ham e.. opra..
mrsa11nje,

Y CB:HM HainHM perry6.Jilii&lt;:aMa H3,JJ;ajy CBOje JIR'CTo:Be H
0,11H!1fije. ,2l;o6p.!l.Jila3lurjeHy nponaraHIIY nyTeM WT'IMIIe HMa
nama opraansa11Hja y XpsaTCKoj. »,JKeHa y 6op6&gt;I&lt;&lt; JIHCT
A&lt;PJK•a XpBaTCKe y nocJLei\Ine BpHjeue o6pafia ce yuasno"
CeJLaHKaMa, Tnpal!&lt; MY je BHCO!t. rJiaBHH 0/16op XpBaTCKe
oTrrotieo je- !L. ca HS,ZJ;a~aaeM »Hawe EH&gt;HJK:nu;e« KOja Tpe..
THpa KY!-ITYPHO·IlpocBj€THa H IIpHBpep;Ha IIIUalba II UUTalba

0,11roja n aere 11ie11e. 0Be. 6pomypn11e cy TaKolje y rrpBOM
pe,l(y Hal'lznjelbeHe ·ceJiy. ·

Y Cp6n jn ce y6pso yBriAje;ra noTpe6a je11Hor nncTa
xojn On TpeTnpao npo6Jieru:aTin~y ceJia. RoJIHKo je TaKaB
JIHCT _IIOCJiyJJCHO CBOjOj Ha.M:j"eHH HajQoJI,e JIOKasyje· Tlipa:JK
»3ope« xoja je pacTao rrpn cnaK&lt;?M E:OBOM Opojy, H JIHCT

. IIHHac nsJiasa y 48,ooo rrpiiMjepai&lt;a.

70

·

�Ha II IfOHrpecy A'l&gt;lK-a Bocue n XepqeroBnue y jyuy
npomJie" rO,llHHe ,llOHeceua je pe30Jiyljnja o c:rai,qrur.y 3apa.
Y IJ;pnoj fopn; ,llOC~a je CKIIHYJIO .pepeJ,Iy npei&lt;O 6.400
~YCJIHM3.HKn nrro. je· oMorylinJio_ li,nxoBy Mo6HJIH3a:qnjy ·aa
CBHM .. IIQC~OBHMa H3rp3f(ILe- 3CMJJ.e.

}C,llny O,ll najycnjeJiHjHX naiDHX llOJIHTH'IKHX aKijHjH
npexcxa•JLajy. npnnpeMe sa npocJiaoy n caMa npocJiaBa 8
Mapta. c.e name oprann3a11nje pasBm&gt;e cy mnpoey noJIHTII'IKy ;l;jeJiaTaocr ,D;a. 6n- CBe 'R:eae, na II oae ·y Hajsa6a"'eHHjiiM cenHMa, -6HJie ynosaarre ca sr.ra'IajeM 8 Mapra, -cnry- aqHjOM H ·npeMCHOM

y

KOMC Ce :npoCJiaBa O,ll;p)KaBa. flo CBHM

peny6JIHKaMa O,ll;plKaBaHH cy- CCMHHapn

3a ·13:ETHBHCTKHH.e,

a_a xo-jHMa ce .n;eTa;z,ao npepaljnBao caB- MaTepnjaJI· o 8 MapTy
· n any~JIHHM noJurtH"i:EliM 11 npHBpep;anM npo6Jj:eMnMia) TaKa
A~ cy aame al(THBirorrant.e norrryno npnrrpeMJLeae Of:(Jia3HJie

aa ceJio.
K~
. -

_on;jeayjeMo

.

IIOJIIITIPIKy

-

'CBHjecr )KeHa n cym:npaMo
I

.

Hanope KOJC -OHC- Y,JIIDJCy y CBaKH 3Cifl;ara:R: KOJH
Hapo,z\Hn «Ppo~r u wa·ma p;p1Ka.aa rrop;ysnMa, · oap;a, MO:»reMO

o.rpOMHe

pehn ,lla je CBHjecT name l!&lt;ene sancTa BliCOKa. C ,llpyre
c:rpcme MOpaMo. KOHCTaTOBaTJ.I ~a_ je aawa opraHH3atJ;Hja y
CB6M pta;Ay &lt;::a JKCHaMa saHeMap:nBarra IIOJIHTlPIKH patJ;. Ono
Ce aapo'IHTO MOl!&lt;e pehn 3a KpadeBe KOjH cy y TOKy paTa
HMCLJIII ~HBy_ II9JIHTH-""'KY ·,l(jeJiaTHOCT, r,Z~;je cy JKCHC HaBHKJIC
,n;a -o CBeMy Ha npnjeMe caaaajy. TeK y notlbep;ae Bp:nje:M:e,
a aapo'IHTO rrOCJinje II I&lt;onrpeca HapO,llHOr lj&gt;poata, I&lt;OjH je
npe,n; cBe op.raiurna:qnje nocT_aBHO nnTaae noJiaTH""'KOr p~a
RaO je,lJ;8H O,Zl; BCOMa JJIDICHHX Il CTaJIHIIX 3a,z:t;la.TaKa, aamaopra:arrsa~nja j~lnuJia onoMe nocJiy lro o,zr;p~i)eHoM ·nJiaay~

Y

-cBn:M H3iuiiM _peny6n:nx8.Ma y

Tp-Ky- je AeTaJI&gt;~a npopa;:.;a

ITeTOfO,llJOIIIIH.er nJiaHa, pelj&gt;epaTa ,llpyra Tn:ta Ha n Konrpecy
Hapo,qHor &lt;flpoHT,a n ocTaJIHX pe.pepam EoHrpeca. CeMm)apn,
KOH&lt;j&gt;epealjnje ,; pa3He ,llpyre &lt;j&gt;opMe, na I&lt;ojaMa je oBaj
MaTepn:jaJ.C 'll-!'TaH H o6jaBJI&gt;UBaH, CBy,11;a rf);je Cy 6HJIH ,11;06po
opraHHso:saan, J-KeHe.~cy nx Miaiconao nocjeluuaJie; a p;BcKycnja Ha OBIIM cacTaHI.J;IIMa nOJ{:aSaJia · je orporu:aH IIHTepec_
meua sa ~na. Me~yHapor!{Ha nRTc:taa II niiTa:ELa aawe yayTpalliH.C IIOJii:ITHKe.

A&lt;l"&gt;JK Jyroc.naBnje ~JiaR je MeiJYRapo;qae ,lleMor&lt;pa'TcKe
&lt;!&gt;Cilepa!1nje l!&lt;eHa. BoraTa IICKYCTBa Koja aama opraHII3Hljaja · ·

72

nocje~yje, _a.eHa liBp:CTHHa H MaCOBHOCT ,li;OIIpHHlljCJII! , cy
ona Y~ Mel:;yuapo,llnoj &lt;!&gt;Cilepa11njn, · noCJinje l!&lt;ena CoBJeT-

Aa

CaBe3a, -no-cTaje cBaKOJJ;HeBHO nony..Jiapanja· IC cnojHM
yqemheM n pH,lloM y M,ll;il&gt;lK ll"!IIPHHOCH yqllpmhen.y Mnpa
y CBHjety H 6op6n 3a HCTHHCKy ,lleMoKpaTHjy. JKene H l!&lt;e~CKe
oprann3a~:~nje ,llpyrnx seMaJLa,~ a
Hapo'(n:TO seMJLe JYroHCro-iJ:ae EBpoixe, !IlOKa3yjy BeJIHKO n-arepecoBaae _3a · JK_HBOT
· n pH,ll l!&lt;ena J yrocJiaBHje, sa J;ICKycx•a y pH,lly Hallie opr:'HH3a:u;nje. IIp-exo Haliiinx ..JIHCTOBa Harne )KCHe- ce yno3HaJy ·
cxor

ca.

IIOJIOJKajeM

Y ,n;pyrHM

3CMJI&gt;aMa H H.HXOBOM IIOJIHTH"tJ:KOM

6op6oM.
C ,llpyre cxpane M,ll;i!&gt;lK BpJIO je nonyJiapna Me~y
HaUIHM )KCHaMa. H xu;nje xoje Wep;epa:qnja' rrpbBO,ll;H npeKO
cnojnx aa:qnoua:.rr_HHX cex:qnja aanJiase xo,n; aaC aa.. BeoMa

a.

JKHB O,l(3HB.

.

AKI1njy 3a IIInaHI&lt;jy, fpqKy, HH,llOne3&gt;rjy· CBecp,llHO cy .
npnxBaTiiJie aame JKeae. Ha CTpeJLaH&gt;e innaacK}:IX poAoJLy6a

9.n;

cTpaae tfJawncTa li&gt; t:I&gt;paaxa, oHe cy o,n;ronop~IJre croT~­
aa.Ma npOTeCTHHX ·rtnca.Ma ~e,11;epan;nju n YJe,n;niDeHHM
aan;njaMa. C orpoMHHM HHTepecoBan.eM n o;:~;yweBJLe:aeM
npaTn qruaB aaw · aapo.n; y~~jexe · 6op6e CJIO~O,ll;OJby6nBor

aapo,n;a 3a cBojy .HesaBncaocT, ·a ocyi:}y]e aMepiP:rxe
IIIhepBCHTC K~jH IIO,ll;p:JKaBajy Ha BJiatTH MOHapxolfJaw~cTe:
y rp'IKoj. )KeHe -ca orpOMHHM O,ll.ymCBJLCH.CM np~Te xepOJ&lt;:KY
Oop6y :n ycnjexe Koje cBaKO,ll;HCBHO noCTHjKe JYJia"llxa Ha-

rplii}Or

po,llna· apMnja fpqr&lt;e.
Y HaWOj ·3CM.7I&gt;H O,ll;pJKa.HO je Ha XHJLa)l;·C

caCT~Ha_~,

_KOJI-

rflePean;Hja n- MHTHHra ca cnpxoM ·ynosHa:SaH.ci Jfee~a.•c _n;n~e~
BHMa u 6op6oM M,ll;'l&gt;lK. CaMo y CJioBeHHjn noCJIHJe sacJe~
.; 1\'a.JLa .'!&gt;e,llepa~:~nje y MocKBa 0/1PlKaHo je 492 cacta&lt;aKa;

- IJ;eHTpaJIHn O,ll6op je ns,llao ,llBirje 6poiUype n&lt;;&gt;~Behene
3acje,llaa,y &lt;Pe,llepa~:~nje y Mocr&lt;nu n illTOKXDJIMy.
·
,ll;a 6n l!&lt;eHe n noje,ll&gt;me -;,_eHcKe oprannsa~IIje Y llP_YrHM seMJLaMa: 6HJie ynosaaTe ·ca -P8AOM Hawe ··opraHnsa~HJe, ·
ycnjeCIIMa- II MHOrHM HCKYC~liMa, IJ;eHTpaJIHH.·0,11;6op H3;J;aje
,z:l;BOMjec·e'IHH 6HJITCH sa riHOCTpaHCT:SO· Ha pyCKOM, !flpaan;Y,~

CKOM H eHrJieCKOM je3IU&lt;:f.

cY cBjecHe ,n;a cnojHM aeyMopnHM san-aH3rp3AIL:ri seMJLe, y cnpoBoi}eiLy IIeTOro,ll.ltllllLer

Hawe me:H:e
rau,eM

y

73

�~a· BeJinxo .n;jel!o nsrp~H:.e seMJLe, xoje TpaJKn Hano·pe aamer
t~jeJioi&lt;ynnor aapo,lla.

Ybl!HTH Ty rpenlxy, npnxnaTHTH nyT · xajH HaM

j3.cao

rroKasyje IIPYr TnTo, · o6yxBannn . c:se l!Cene JyroCJiannje,

OPfAHM3AI\MOHM IIPOBJIEMM
Hapoi\HO·oc;w6oAnJia'li&lt;a 6op6a Hanm:' "'Hapol\a

npn-

nyKJLa je orpoMHe Mace :&gt;Keaa, a- A&lt;ll)K KM JC noMorao p;a ce
yKJLyqe y onfieHapOf!;HH nOKpCT H CKOHOM.CKH . H ,D;pJKaBH.H
JKHBOT seMJLe.

Mace

JKeHa cy

upex:o

CBOJe

opraHHsau;nJe

CT~D;a.Jle . np:BO 3HaH.e, npBa HC"KYCTBa 3a CBOj KaCHHjH, CBe

011 roBopm&lt;jn p~ n A}'lKHOCTn I&lt;oje . je ..o,ll H&gt;HX . TpiDKnJia
n:srp~H&gt;a

seM.JLe.

"'!"

o6anesao" je- Hamy. opraraaHsau;ajy ,z:~;a p·a,n;H ·_ ca nHme ,cn:cTeMa n BHme nnaHa, ,a,a
6y.n:e Mo6HJIH3aTop n: opraHII3aTop_ aajmHp~x Maca JKeHa y
nq:ryH.aBaH&gt;y sa;:~;aT8.1Ka Hapo,.rr;aor (JlpoaTa, :n ,n;a_ TaKo noMorHe meaaM8. )J;a y npnBpe,a,Hoj nsrpa,li.~H seMJLe saysMy.
P:Jiaa;cKH pa3B_H'DB.K npn:Bpe,n;e

·c:soje MjecTo.

, Ka,n; ce oc:apaeMo aa pesyJITaTe pa;:\a jKe:sa u aawe Of&gt;ray_ m::pn:oAy nsrpap;ILe seMJ»e; Mo:~«:e~o EOHCTaToBaTn

I;!:~Hsa:quje

p;a cy oaK BeJIHKH, ,n;a cy JKeHe xacoBHO cy;:uenmHu:e y c~uM­
ceKTOpH~Ia ,z:~;pyiUTBeHe )l;jeJiaTHOCTH._ 0He C"!(- y'tleCT~OBaJIC Y
CBII.M aKqnjaMa HapolJ;HOr fllpOHTa ;.,- y Kaq:nTaJIHOJ H3rp~­
H&gt;H n y -n3BpiiielbY JIOKaJIHHX nJiaao~a Hapop;aor !flp~aTa,
caMe ·cy npoHaJia3n!Ie Hajpa3HOB~HHJe &lt;jlopMe pa11a .KOJnMa
cy oneT- MHOrO ,1J;OnpHH0Cl-IJie l-I3B_pmasalhy JIO:Ka.JIHIIX ~pOHTOECKHX nJiaHO~
,
Pey:.MTaTH KOje C!.W y. nsBjem±ajy HaBeJIH, He_ nsp~..
:;Ka~ajy y ~Hje..JIOCTH OHO WTO Cf Jl:CeHe ,ZX:.ctJie, He H3pa_JKa.Ba)y
H.HXOB eJiaH, lbHXOBY IIOJKpTBOBaHOCT Ha H3rpa,Zf1MI 3eMJI&gt;C.
MH cMaTpa~m Aa 6H 6rrno HenpaBeA_ao npeMa ._!-12qiHM JKeHa~a
liTO H&gt;l-IXOBC nanope H _pesynTaTe- ._Hir-CMO npaTHJIH, 6IIJ.Le:lKH~H, CBaKO,l\HCBHO o6ja:sJI&gt;UBMM li IDTO ~a.HaC HC_ MOJKeMO
nsHnjem y llje!IliHl! pesym;aie p~a A&lt;PJK-a. ,1\aXJie, MH
HM2MO pe3yJITaTe H OHH cy ),11;0-6pH II BCJII!EH, 3.JIIi .n!vla.MO .Jii.
He,!J;OCTaTKe, a Haul aajK_pyiiHHjH_ HC)J;OCTaTa:EC, Ha KOJI-I HaC Je
jy'lle ynosopno ,11;pyr T~To, je Taj _mTo. HHCM:o o6yxBaTHJIH
C'BC :IKCHe,. WTO jam YBHJeK HM-a JKeHa--KOJC aamO:M: :KpHB-lll.I,OM
cToje no cTpaarr ,n;pymTB·eHor :m:nBoTa, He3aHHTepocaBaHe

OllJIOf);liTH HCH3MjeJ)ay HHH:qHjaTHBY Ha,IDHX JKeHa H3 .CBHX
xpajena seM.JDe - jecTe a8.jnehei na'yxa H aajnehH S3AaTaK.
KOjH HOC~MO ca OBOr Koarpeca.

. · Y npBOM . pe&lt;!JepaTy Befi cy H3HeiiieHH aaji&lt;p)'OHHjH
sa11a11a A&lt;PJK-a y c~aiiiH&gt;eM nep&gt;WAY pasBliTI&lt;a uame se-

J

MJLe y nepno,~Jy HSBpmeH:.a IleTarO}l;HWH&gt;er nJia.Ha~- a onp;j6
aehy ronopHJ:H o yJI03H A&lt;f&gt;)K-a xojy olt nMa -Y- _Mo6B.JUI-3al\Hju l!CeHa Ha ceJiy, Ha p~y . sa pei&lt;OHCTPY"ll"iY Harne
noJLonpnBpe;:l:e, jep je Taj Hatir sa,n;aTax TOJIHKO Baacaa, .n;a ·

CMO MY Mn ,llMe H noce6Ho MjecTy y 3ace6HoM pe&lt;jlepaTy ·aJIH hy no.HoBO· no,n;Byhn nexe O}l; HamHx 3a;l,aTaKa- n ronopiiTH o TOMe mTa TpeOa .n;a y-:rnHH aama opraHHSa,:u;nja; xaxo
· Tpe6a 11a opraHnsyje CBOj p~ Aa 6u y nomyHOCTH MOrJia
,n;:a li3BpiiiH CBe OHO WTO rrpe,n; :a0M CTOjli. IleT6rO,li;HlliH&gt;H
rr.JJ:aH na,n;ycTpHjaJI,H3an;nje :o: eJieKTpn!J!inm.:u;nje 3tM.JLe, Kojrr
AOHOCII 6JiarocTaH&gt;e-- "tiH-TaBoM aapo,n;J(. n: yq.Bpmhyj~ -He3a.; _
J!;l-ICHOCT aawe seM;JLe, Tpa:~Kn o,za; CBHX aawnx JI.y,n;n Be.11HKe
aa'IIoj&gt;e II jam Iil:npy M06nJJ:n3a:u;njy cnnx caara.

. 3aTo ce npe,11; aawy opraansaqnjy xao n;pBH: 3a;J;aTax
HaMehe (H\:YIT.JbaH.e CBHX :&gt;KeHa .sa H;lBpriieH&gt;e .IIJiaHCKliX 3a)J;a-·
TaKa seMJI&gt;e rrpei&lt;o aKLirrja HapOI\HOr &lt;jlpoHTa, A&lt;PJK i&lt;opa
ytrecr:BonaTn: y nsrpa.ljnnaH.y riJiaHa:sa Hapo,n;Hor · fllpoHTa,
yno3Hananr jKeH_e c THM nJiariOBIIMa, ysn.MaTn o6aBe3e sa
IbliXOBO .ussprueH.e, M00I-mnsnpajyhrr Hajruupe Mace :~Keaa. Y
TOM pap;y Ml-I MOpaMO BO~!:ITH pa;qyHa 0 TOMe ,n;a· HaM

o6a:se3e,
Koje y ·nJiaHOBHMa Hapo,n;Hor ippoHTa y3nMaMQ, OMor:yhe
Mo6:rrJIH3a:qnjy ,n;oHCTa c:snx JKeHa. To }i.e- HaM 6IITH _Moryhe
aKo Ham a opraHn3a:qnja pa3pa,za;H -csoje- 3a)J;aTxe n rtpoaalj;e
TaKBe fPopMe pa}l;a Koje he MOhii -oRyrrHTH 11. JKeHe :sesaHe 3a .
Kyhy, Ai•IIY n o6nTe!I&gt;. TaKo lieMo oMoryhnTn c:saKOj noje•
,n;uHoj :&gt;Ken:n ,n;a Oy.n;e yqeCHHK HSrpa,n;H.e no:se JyracJia:sRje.
Mn He CMnje:Mo ,1l;03BOJIHTH ,11;a :nje,n;na JKeaa-- ocTaae no
CTpaan, ,n;a acTaH~ naH yqecTBO:&amp;aH.a y eKOHOMCKOM n APYIDTBeHOM

4Kl-IBOTy-

IIope11

·p~a

HruJie 3CM.Jbe.

y ai&lt;llnjaMa Hapo,llaor &lt;jlpoa:ra,

Ba::K"Ho ,n;a.rr;e pa3:snjaH.e ax:q:nja

BpJio

je

A&lt;P)!{-a Kao IDTO·-cy: noMoh

75

�ycTaHOB~a .p;je~Hje

3auiTHTe, naTpotraTH aap; AOMP-BR~a
paTHe cxpo"tJ:3,ZJ;H, .nHTan.e sp;paB-CTBeae samTHTe JKeaa, ~a xo~y
cy -JK:eHe BpJio ·san:aTepecoBaHe H pasaa nHTaH.a aa KOJHMa Je
uama ·opraansau;Hja 11eh u ,n;o ,13;aaac Maoro pa,D;H)la, a· aa KOjll-Ma ce :m:ene oKyn.lbajy Maco:sao. TaKa cMo MH .aa noMO'hH

IIPlKaBn; y 6pnsn sa

;~jeqrrje

,!IOMOBe n paTHY

cnpoqa,~~,

Hapo-

'l!HTO aenocpe,n;ao nocxaje ocJio6olj;eH.a, yq:aai-me MHorq p;oK
cMO y nocJLe,n;H.e :spHjeMe aanycTHJie Taj pap;. Ham:n OA6opu
HH&lt;:y y noTny~oCTII cxnaTHJIH ,D;a je- To cTa:xaa, cBaK,H~amH.l-1
sap;aTaK :JKe.ae, ,z:~;a HHje p;OBOJLHO. C8.MO CMJeCTHTH AJe~y Y
Jl:OMOB-e H 66n:TeJLH, aero je noTpe6ao cTaJIHO ._ce HaTepeco:BaTH sa H&gt;HXOB jJ{;l::fBOT -H pa2Boj, npa'iHTH lt.liXOBe nOTpe6e.

TiaTpoHam, xbjn cy Kao cj&gt;opMa pa,~~a Harne opraHHSaJ.Inje
3a TIOMOfi ,n;p:JKaBH )r .oc6pH3H OKO p;jeu;e 6HJIH Hama I'OTOEO
HajycnjeJIRja· £llbpMa p~a s·a. Maconao oxynJLaH.e :ace~a no
TOMe -nHTaH&gt;y, y HeKHM peny6JIHK.aMa cy n'OTnyao- 3aMpJlH
11 pacrrrunt ce.
·
·
_
Hamn o;~6opn Tpe6a ;~a npnljy yqB.pmb.elby naTpoHaTa

n opraHnsyjy pa,~~ CBoj · TaKo ,~~a no Mob.· IIP"'aaa 0,11 CTpaHe
A~)J{~a no CB-HM~ nnTaa-HMa samTH'Te ,n;jen;e 6yt~;e
CTaJIHa -H e&lt;Jm:KaCHa.

,

,ll;a 6IIcMO IUTO mape nonyJiapnsnpaJIH yq~mb.e ."'eHa Y
aKJ.Injiu.ia · Hapoi\HOr cj&gt;poHTa, xao a coe aKJ.IH~e. KOJe "'!'"e
caMe opratrn:syjy. H: np0B0,1J;e, ,ZJ;a 6HCMO Ha TaJ HaliH-H_ JOlU
:snrile p8.sBHJIH pa,n;an: eJiaH aam:n:x )Keaa, noTpe6Ho Je, 0,11;
oCHOB.!!_liX op:raHnsa~nja _ A&lt;P)!(..:a ~a· ,ll;O .~eaTpaJiaor

0116opa -

opraHH30BaTn

BOijeffie

eBH,lleHJ.IHJe.

CpecKn

o,11;60prr Tpe6a ~CBHM KOHKpe-THO 'ITOMOI'HY CeOCR,IIM op;60- '
pn:M:a y TOM- rrocJiy. ·

:YBJIAqElhE lKEHA Y IIPOH3BO,lJ;lhY- HAll,
HAJARTYEJIHJ{JH: .3A,lJ;ATAK

,IJ;py~:a Bail\aH n lalKTye)I_aH sa,n;aTaE jecTe nnTaH.e aaj. mn:per YBJiaqe:tLa :&gt;KeHa y npOH3.BOp;H.y.
·.
Bp3II TeMno na,n;ycTp:ajaJiliSau;Hje · n: eJieKTpn£PnKau;n'je
Harne· seM.JI,e saxnrje:sa CBaKo;r;Henao y:sJia-qen.e cBe :snme

-.

HOBHX 'Ka,llpo1la y KH,!IJTCTPKjy. Je,z~aH Oil I!3BOpa pa11ne c.aare
je :m:e:Ha. Bpoj ~eaa y IIHAYCTpHjH ,n;aa~c ,D;aJieKo sao.cTaJe sa
.aamHM IIOTpe6aMa, a HCTO TaKO Bp}lO Je MaJieH '6poJ KBaJIH&lt;JIHl&lt;OBaHI-IX. JKeaa. To aaM noKasy:je ,n;a je nuoralbe )K_eacKe

76

PC!AHe ·caare os6;trJLHO H' .,n;a MY Tpe6a noc:seTn:Tif:. ,aajnehy
nruKJDy.-.A&lt;PJK 'Tpe6a- ,n;a noe.Taae jell,aa O,ZJ; rJia:sa_.nx Mo6n:- ·
;nrsaTopa JKeHCKe p~ae .caare H ,u;a npeysMe : Ha ce6e s~a­
TaK o6jamH&gt;a:saH&gt;a JKeaa.Ma _
noTpe6e .. an:xo:sor , yqemha- ·y
'UH,ll;yCTpn:ju, Aa KO,ll; lLHX pasnHje. CMHCao npeMa OHHM rpa-.
Ha.Ma np0Ii3B0fl;H&gt;~ y KOjHM_a fie ~eHCKa pa,n:Ha .CHara MdhH
aaj6oJLe ,n;a KOpi-H:TH H ,1\;a saje,n;ao Ca, CRHf\.UKaToM -BO,ZJ;H.
paqyaa ~o ·-ToMe .n;a :JKeae ·lli'TO npnje cTeKay KBaJIHiftuxa:qHJe~

Harua ,1\p&gt;roa.aa je 0,11 npnor 11ana ocJio6oljelba OTIIO'Iella .P"A
.ToMe,- p;a pa,z~;aHn;u mTo npnje- cTeKH_y ·x:saJin!Jmxau;Hje rr
KO;J; rora- je noce6aa na)KH&gt;a 6HJia nocneheaa ·JKeaaMa CnH·~

I-la

,!IHKaT je BO,!IHO paqyna ,!Ia KypceBHMa sa pa,!~HHKe. 6y,11y
· o6yxnaheae H JKeHe H ;~;a rroc'ToTaK KBaJI_mJuiKonaanx pctA:HHKa. paCTe, .PesyJITaTH KOjil cy· fJ;OCa,zl.a TIOCTRrHyTH &lt;He :Mory
,n;a aac 33fl;OBo~e. Hama nesa ca cna,n;RKaTOM Tpe6a
p;a 6yp;e Tjemaa, cnaKo,n;aenaa, MH MopaMo yxasn:sa'T.H eRa•
,z~nKaTnMa aa aenpaanJiabcTn. 0;~6opn A4&gt;lK-a Mopajy ce
CBaKO~HeBHQ -6aBHTH HaBet~;eHHM IIHTalLHMa H p;aBaTH rryay

. H KOHKpeTay TIOMOh opr_aHHMa, aap·o,n;ae BJiaCTH H CHH,l(HKaTa
Y H&gt;liXOBOM pjemaBaHoy.
Ma.coBan yJiasax jKe~a y _npoHSBO){Iby :aaMehe nc~·o­
BpeMeao BpJIO _Ba)KHO ITHTaH&gt;-e -cMjemTaja ,n;jeu;e . 3an0tJieHlfSC.
:m:eaa. IIopep; -,ll;p:JKaBe,- xoja' pjemaBa ·oBo nn-raae, Act).)!{ Kao.
opraansa:rprja . JKeaa, AYJKHa. je rr M-opa ,n;a ce jom nnme
saHHMa sa npomnpeH.e MpeJKe ,z:~;je"::njux j1acaJia··n o6,qaE:nmTa~
Y TOMe. pap;y Tpe6a ce no:sesunaTii ca cna,n;nK~JIH~M opra..
HH3aD;HJaMa, ca o,n;6opiiMa IJ;pneaor KpcTa·n y raj :nocao·np_HBJia"'JITH :m:ea~--rre,n;arore, JJ,eKape n· .qpyre, To je je,Zl;aa op; aa.jBBJKHIIX -sa,z:~;aTaKa Ha'In:nx con;rtjaJiao~s,n;pancTBean:X ce:rcrraja
H OHe Cy M'y ,lJ;YJi'He IIOCBeTHTII- HajBefiy ITIDKH.y

· IIOJIHTH:qKa PA,ll; CA lKEHAMA
MomeMo onheaHTo pehu ,n;a aam pa,n;- aa noJIHTii'I.KOM
no,z:p-rsa:my ~eaa anje t'?Ho -cHcTeMaTCKH;· Beh- je yrJiaBaOM 6IIO
Beaaa sa- o,n;pel]eae .qa:ryMe: -·ng6o_pe, )J;Oaom·eH&gt;e mia:aa, rrpoCJiane 8 MapTa n -T. ~- Os6HJLHHjl:t ae,n;ocTaTRK y aameM noJiu_:THl!KOM pa,zl;y je'CTe l i TO WTO 3a TIOj.e,ZJ;HHC a'KIJ;Hje HC npHnpeMaMO JKeHe Ha BpHjeMe, -He -oQjannnaBa·M'O IIiM, fiO!lil:tTHll"KR
,; 3Ha"::aj CBaKe- K;OHKp:eTHe aiC~lije, IIOBe3yjyfiH · aKD;H'jy Ca
''- orrwTHM rro;prsaaeM -seMJLe.

77

�· liMa··~ TaKBHX npnMjepa 11"- cy neKe BpJio 11o6pe &lt;JiopMe
noJIHTH'IKor 11 KYJITypHo•npocBjeTaot pa.Aa, Hta TepeHy nsry6nJie cnoj npno6nTnn Kapai&lt;'l'ep., PnJe" ]e o 'IHTaJIMK':M.
rpynaMa KOje cy y neKHM eyajeJ&lt;HMa npeysn&gt;&lt;aJie tPYHK'1':JY
ceot::Knx o116opa n na Taj na'IHH C}'lKaBaJie oprannsa'1"JY·
Y&gt;&lt;jecTo 11 a .ceocKn o116opn npeKo nmpoKHX KO'l&lt;JiepennHJa

:m:eua, op_raaHsyjy noje,rr;uHe aK:quje, ~H~e cy ce_ ITC?"CT3B.JI.aJie _
caMo aa t.IHTa.;ra'tJKHM rpynaMa, H Ha TaJ Ha"tJ.nH ce oKyn.ll&gt;ao
,l\aJieKo M:aiL:u 6poj :m:eHa Hero mTo je TO- -Tpe6a;ro _H MOrJio. TaKO cy 'lliTaJia'lKC rpyne, qHjH je sa,rt.aTaK OOJIHTB'IKH U KyJITypHO-npOCBjeTHH pa,n;, npeysHMaJie ·,Lt.yJKHOCT -oA6opa: 3aTH¥, :::a

nycTn}lH CMO .pa,n: ca :aceuaMa npeKo: Koaiflepeau;IJ:Ja, HaKo JC::
Ta q,opMa pallia lK~HaMa BpJio _6JincKa. H Malia cy JKene na·
BliE;Jie- aa TaK~e caCTaHKe n aa iDHX. pctAO· p;oJiaSHJie. Mil CMO

Koniflepennnje

casnnaJin

ca&gt;&lt;o pa11n

oprannsannJe pa11a

xeaa.
'
y •esn OI\JIYKa II KOHrpeca Hapo;~nor &lt;jlponTa, npe/1A&lt;I&gt;JK :ri:ocTaBJLa ce BpJIO· o,z~:;ry:t~ao nHTalbe HHTeHSHBHO.r Ma-

p;oca~
~aniH.~ (flopMe rroJIHTRtrKor pap;a xoje cy ce noKasa.Jie A06p:n_M .

co:sHor nO)IHTH'IIKOr pa,n;a ca :aceHaMa_rpa,n;a·a CeJia. C:se

--- Mqp3.Mo o6aoBHTn, Ham rroJII_iTH'IKH pa.;{ Mopa _6:n"T:n. JEH:s. _:n
cBaxo,n;He:saH, :rio:Beaaa c- ~oHKp~anM s~au:uMa y ':IHJeM_ pJema:san.y :lK:eae yqecTByjy. H ne caMo TO,- Tpe6a uha: A~f!,
Tpe6a o6jamH&gt;aBaTII JKeHaMa Ham.., IltTOI'O,Zp!:mlbH II.)]IaH l i
mTa oa npeTCTaBJLa 3a- na:i:u:y 3eM~y, 3a aa,po~.' ynosaaBaTB
mjae ca ,u.oca.Aam:ffiitM _ycrrj'eciiMa -HamHx uapp,n;a Y usrpa,n;ILII seJ.,t.me. H nocl.Le.z(a,y JKeHy Tpe6a ,n;o:secrn p.,o_ casl):a~a ,n;a
eKOHOMCKli · H ,•.~nypHH pa3B~TaK name 3CMJI:.e~ C Je,n;He
cTpaHe npeTcTaBma Y'l~pmhea.e rexo:snHa uapo,!I;HO-ocJio6o,1J;R· _
Jia"!Ke 6op6e, ne3aBHCHOCTH name seM..rr:e, ~ c ,l\pyre .c-x:paHe~
pa -jal!a onfieAeMoKparcxe caare y CBHJeTy.

BACIIHTfl.lliE ,l!JEIJ;E ·
IIoce6ao Mje·cTo _y pafl,y aaw.e opraHllsau;nje npeTCTaBJLa
sa,11;araK BacniiTaa.a p;jeu;e. ,II;pyr Tnro, roBopehn BHWe rryT.a
Q 3afl._ati,nM:a uawe opraHn:sau;nje,_ no,ZJ;~n:atnro J~ y.JI-ory JKeaa
y BaCIII-ITaH.y· ,ri;je:qe- KaO je,ZJ;a-H O,ZI; HaJBruKHHJHX li CTaJI_HliX
sa,n;aTaRa. Ha TOM niiTaa.y ce AO oawn;a yq:n:anJio aemro aJin ae
~OBOJLHO, n 3aTO fieMO y HaWeM ,z:t.aJI:,eM pa.u_y TOMe !I.HTalhy
MOpaTH IIOCBCTH.TH BHWe naJK:ae.

78

BacrrHTaTn .z~ieny y 11yxy Hapoi\HO-ocJio6ollnJia'IKe
6op6e, y 11yxynoBe JyrocJiaBKje; BaCtrnTaTn nx y npe11ane n
CBjecae rpap;n:reJLe aB.iner .n;pyiiiTBa Mory caMo Majxe ocJI~6oljeae p___asaRx, npe,n;pacy.n;a, Majxe nOJIII.TH"::KR c:sjecae. -3a.To
fie Ha OBOM- J;IOCJiy npBa Ham a )J;fjEHOCT: 6HTH: ,n;o6po ynoSHaTl-~ :JKeae ·ca H.HXOBOM O,ZJ;rOBOpHO:M y;r~rOM. y "::HTaBOM -rrpo:'"
:qecy Bacni-naH&gt;a' H y-nyTHTH- nx aa nyTeBe n aa'l!nae KojH:M:a
he mTo 6oJI.e O,ll;roj:nTn:-c:BojyAje:qy y CBnjecae rpa,n;n:Te~e ao.:
se JyrocJiaBrrje._ PasaoBpcae cy tflopMe· npeKo Koj~x aai,IIa opraansa:q:nja M·o)Ke no:~mhn y pj_emaBa:ay osora nnTaJLa. BoJLa
H CTaJIHHja Be3a Ca _mKOJIOM, aame aKTH:BHO: fl'Iemfie- y WKOJI.;
ci-mM- casjeTnMa, Ha po.n;nTeJDCKHM cacTaa:qnMa, s-ek:a 6p11ra
aa nn:oaupcxy opraanaaq:ujy, CBe cy TO nyTesn H MjecTa
r,n;je ce Mo:JKe MHoro YtiHHn:Tn ·sa sac-nn:Ta:a,e ,ZJ;jeu;e · y aamoj
3eMJLH.

]yti_e aaM je _Mapwa)I crasuo aa cp_:u;e, Kao spJio .Ba:aca:Y
sa11ahy, '6pnry o 11ienn n MJI~OM napawTajy. OH: je peKao
»Hnje 1\0.cTa 11a 11iena 6y,11y Ollj~Bena, Haxpa!Lena n l'aKo
11an,e, Ba&gt;KHo je sa nac il TO· 11a .z~iena 6y11y n npaBHJIHO
BacnnTana y 11yxy HOBe JyroCJiaBnje. He,!II!JjTe ·;~a HaM HerrpnjaTe-"'H no•e'JyrocJialmje Tpyjy nawy 11ienY· qyBajTe E:a,.,n;je:u;y II- 6Anjre aa,ZJ; lLOM: ,4a 6n · MOrJIII sciMcTa rroCraTn AOCT.QjHI-I rpalja.Hn aame Hone Jyrociiann:je, rpalya.HH HOBe
seM.n.e -cou;njaJIH3Ma. To- je jeAaH op; · :Bam:nx Haj:sa:JKHHjn:x· 3a.ztaTaKa«.

OPfAHH3AIJ;HOHO yqBPIIlliEIDE
BeJinxn:' je ycnjeX aame op:raHH3Cll~nje ruro ce nOcJLeAn.e
spi-ijeMe rrpe'mJio nJiaac:KoM H cn:cTeMaTCKOM PBAY' rriTo CMOrrpeKHHYmr ca npaKCO-M KaMna:aa KOje cy ,ll;O HC)J;aBHO 6n:Jie
xapaxTepHCTHTIHe sa pa.n; aarne opraarrsau;nje. je.n;aa O)J; Haj_Ba:JKHHjHx __ s3,1l.a'TaKa Koju npe,11; Ha':Ma cTojrr II Tinjer pjemasa:r:,;a fie:rviO MOpaTH ,11;a ce 036HJLHO -rrpHXBaTHMQ jecTe -cpeJ~;:H­
Bai-De pa)J;a I-Iamnx OA.6opa. Tpe6a yqHHI-ITII cne .n;a HaM o,zt;~
6oprr pa,n;e KOHTnHyiipaao, ,n;a nHilie npO,zi;y6JLyjy sa,n;arxe· Harne opraHnsau;nje y Be3H ca 'onmTI-IM 3a,n;au;HMa Hap.o,n;Hor
, (J&gt;poHra, Hapop;H"e BJiaCTI-I, Aa 6y,n;'y npep;BO,li;HIIu;ir .Maca :JK_eHa
y pjeiiianaay _'THX sa,ZJ;aTaxa, ,11;a nocBeTe :sHrue rr3.?KJLe ruiTaI-hHMa yc-~o BesaallM sa ·:iKnBOT :JKeaa.

�Ham_}l o,l{6opn cy ·no ·CBOM cacTaBy~ -aapo"~niTO Ha ce ..
JIHMa, yrJiaBHOM ,tJ;o6pn. To ,n;oKasyje cnpeMHOCT ca KOjoM
:aceae aa ceJiy npHxBaTajy pas.ue Mjepe ·aapo,n;ae'· BJia-cnr; a;nr

AKo 6y,l\eMo no,I\HS&lt;IJIH K&lt;l)1ap JKena sa Pall y nawoj opr~nsa:u;njH

•a Hawe rp&lt;I)1Cl&lt;e OA6ope rpe6a rrpmoljernrn 11a je· norpe6Ho
11a y IniiMa yqecTByje CBe Bdm 6poj JKeHa-p&lt;I)1HHua.

unje: Jacnd, je 11a raKBH o116opn He Mory 11a 6y11y pyl&lt;O:BOI\HO!IH Jl&lt;aca, 11a .nx rpe6a Mnjelharu ·" .11a y o116opnMa Mopajy

yBecrn eBH,I\eHrrnjy p&lt;l)ja n ocrrrypaTR , itonrnHyii'reT p&lt;l)1a
CpecKHX 01\0Dpa.
.
,
P&lt;l)jn · yq•pmhxha!La cpecKe oprann•aunje MH CMO Bel(.

6HTH

fJiaBHH

011~

rpe6a 11a y,cJCJI"AY: ca ycJio&amp;nMa ynoje-

JJ;HHHM HaiiiHM. KpajeBHMa, H3pe!Ae IIJia.HOBe TaKBHX ~Y,PCCBa_.:
a cpe-cKH o,n;6opn, Ea,.n;a IIX opraHnsyjy; Tpe6a· ,11;a ce no nn.:.
TaH.y rrpe,n;1aBa'Ia -oCJioHe aa rroMorh HapO,!J;HOr- -$_pOHTa. ,zi;yJKHOCT je Hairnrx cpeCKliX OA6opa ,n;a BO·A·e pa'IyHa H 0 TOMe
xaKne -cBe--Kypce·ne opraHK3Hpajy ocTaJie ·opraHn:san;rrje: Ha-

POI\HH &lt;jlpoar, IJ;pBeHu KpcT, CHHI\HKaT, S&lt;l)1pyre n ,1\pyre n
1\a ee noopxmy 1\'a H y "'liMa yqeCTByjy OKeHe. ,lJ;aJCJie, rpe6a
II3a6panr, IIO,lJ;H3aTH HX Il iJpaTilTII a·~OB pa3BOj, BO;J;efiH
patiyiia 0 ibHXOBHM HaKJIOHOCTIIMa.

CeMnaapn Kojn ce IIP"'e rrprr ~peCKHM O,l\6opn:Ma sa pyKOBOA~.o·:u;e CCOCKiri o,n;Oopa H Tpajy ·CBera je,n;aH ,ZJ;O ,n;:Ba ,11;2H2,
11o6pa cy Ha,l\onyua ·Kypce,.xma.,

so

opraaHs~_..

axTH~IICTKHaa ;:(a 6u oneT noTnyao ::ta.Mpo p;o .:a.eHor c;nrje,n;eher AOJiacKa.
,II;a 6HCMO CBe TQ 'II~Tl:II'JIH HC_OUXO,lJ;HO je no'ipe6HO ,l{O•
6po ~praHII3~B3.Tn cpecKe O)Z{5ope, YtiBpcTHTH aHxo:Be cexpe~
_TapEJaTe KOJH he KOJieKTHBHO PYKOB0,1J;IITH pa,n;oM Hame·
opraHHsan;Hje,.. o~HOBaTII- xrurn;eJiapnje rp;je irx . jam- HeMar

liMa n: 'I!aKBHX cJiyq:ajeBa y aamoj opraaH3a.IJ;n:jn: r.n;je
HHnn;n:jaTnna o.n;6opa 3!3.0cTaje n:S:a HHH~HjaTI-Jne JICeaa, .n;a
0,11;6opn: nocTajy KO'IHHqa pasnHTKa paAci aame opraansa&gt;-

OHC _:&gt;lteHe KOje cy_HOCHOI:t;H pa,n;a II pap;ae HHIH~HjaTirne.
Ilope.n; ·Tara mTo cy oA6opn opraausaTopn Maconaor
pa,n;a .?Keaa, olin Mopajy o.6jam~anaTn: .iKe:HaMa Mjepe aa..
pop;ae nJiaCTH, _
·Mex·o,ife p~a, cne sa,n;aTKe Eoje npeA aamy o"p-·
raa~rsa:u;njy nocxa.n·JLa• Hapo,n;HH &lt;jlpoHT n aapo,n;aa BJiaCT,
Tpe6a ,n;a f3,1(HJKy pa,n;ae n noJIHTWIKe cnooo6aocnr Maca.
lliUaH:oe nrocnjehnnaa.a .iKeHa je-cxe je.n;aa O,z( aa:jnruKHnjHX
3ilAaTaKa Hamnx 0,11;6opa.
MopaM:O tJ·HTH cnjecae ,.n;a -nope,n; noJIHTIPIKor n KyJITypHo-npoc~jeTaor pCl,ll;a ca.· -cnnM -ceJDai_IKciMa Mopa~o Hapol!HTO IIaJIGLY nOCBeTHTR .iKCHaMia-pyKOBO,Il;,HOI:t;.IIMa Hame opraHH?an;,nje aa ceJiy, OHHM :m:eaaMa Koje cy Haj6oJLe y CBOM
ceJiy n Koje he MOlin 11a 6y.z~y'Haj6oJLe arnraropKe n nponaraap;HcTn- c:sera HoBor ·n aanpe,llHOr -11a ceJiy._' Pa:u[n';IHTe __ cy
4lopMe KaKo ·ro ,n;a nocnrrHeMo, aJIH jep;ao je cnrypHo .n;a ce
TO MOJKe IIOCTld'iR jep;HHO HHTCH311BHHM .JIOJiliTli"'KRM II II~
cnjeTHllM pa,o;oM ca :ac_e:HaMa, npeKo ttypcena,, ceMn.Hapa n
ocTan::ux Hlajpas·Hollp-cH:njnx 4JopMn npocnjehnBaiLa.

y ·-oa.MoM ceJiy,' oHp;a h'e Hame ceocxe

!I!!Je 6nm JKn:Ba rn:jeJia u aehe ce ,1\0raljaTn CilyqajeBn 11 a
P"A na ceJiy JKliBHe y BpajeMe Kal\ n:3 cpecKor Oij6opa 1\0lje

1

npiimJIH ·CTnapaH:oy ceKpeTapnjaTa y -cPecKnM o~6opHMa Kao IIcpopMRpa:e,y CeKu;n:ja IIO OCHOBHKM IIHTaH:oKMa pa;J;a H JB:liBOTa.
:a\eaa Ha ceJiy: II, xo KyJI_TypHo-npoCnjeTHa n._ iiponaraH,!J;Ha
ceKn;nja, __npnBpe,l(Ha n co:u;njan-Hd s,ZJ;·paBc'TBeaa. TaMo r,a;je TO
lf..O CCI,l\:a HRje :nsnpmeao ·Tpe6a TOMe. rroc.rry .Ofl:Max n:PncTyIIHTH.
.
Hn:u;aae aKTIIB8., Ha cemura II y rp2,1l;OBHMa no Hajpas-JIIPUITnjnM, IIHTalbiiMa ~ojrr IIMajy CTaJIHli HJ!H- llOJJ.peMeHR
rmpa~Tep, Kao aKTrrn,- sa mrrpeH&gt;e IIITaMne, · sa 'IHTaJia'IKCrpyrre, sa a!-!aJI4Ja6eTtKe:. Te"'ajeBe, sa xn:r~jeay, _sa :aery ,n;j~
Te'lla,: :m:eTBy, nepa,n;ap~TEO, raje:e:.e cnnJieae 6y6e, ·Sa pa,n;He
B:KI:t;HJe, ocrrrypana Hajmrrpy ·Mo6HJIH.3_an;ujy :m:·eHa Ha CBHM:!.
IIIITaH:oHMa ~p:liCaBHOr :JKHBOTa, Tj. Ha.. H3Bpiue:e.y Sa,D;aTaKa
IIeToro,n;IImH&gt;er nJiaHa. 3m.--o Ta:Kne o6JinKe pctA:a -Tpe-6a.pasmr~
jaTn t:ao BpJio _ycnjemHe ~a oKyrrJLaiLe Hajmui:n:Jx Maca -:&gt;KeHa.
CnnM THM nocJIOBHM-"a! y ceJiy- pf:Kono,ZJ;n _nsnpmHH o,n;6op icojR
ce cacTojn on; IO _,n;o IS _,ZJ;pyrapH:qa,.,H. Kojn ce pe,n;p~ao ca~Taje._
O,n; _p;~:i5por pa,n;a Hamrrx o,z:J;Oopa, ~EXOB·e cno-ca6HQ-9T1I
,11;a IISHrurase Hajn.orop;HHje cllopMe H ,n;a. KqpucTe_ qocTojeh"e
,n;o6pe !popMe sa_ M06nJirrS~·n;njy :aceHa _no c:BIIM IIII11aBin.ra rrame .n:p~aBae nsrp3A:a:.e, yneJI~Ko ·s-a,nH.Cn ycrr]ex pa,n;a Aq,)K
Ha c:eec1paHoM a~T_Rnrrs.npaay- JKeHa sa. BeJIHKe- -~a.n:•aTKe Hamer IIeT-orO,l{Hmaer rrJiaHa.
·
MncJIIIM,_ .z:(pyrapnn;e, :,n;a_ !iy Hsj&gt;asiiJ'H Hame ·3aj~AHH'IKO
MIIIDT»CH:.e,- a:rw KaJKeM ,ZJ;a fie!'.!O. CC· MH CBe 3aJIOJKHTII H p;a \ieMO
~3Bpmn:Tn sa,L(aTKe Eojrr cy -y BC3H ca HBrpa,zr;~&amp;OM .3~MJI:.e~ no·
cTaB.n:.eHrr npe,n: Harne Hapop;e, II oae Roje ~aM je ,n;ao. mvn
yt~HTe.JL II Boi)a M~!&gt;WaJI TnTo.

'

8!

�IIOTIIYIJO CXBa'piMO, r,t\11 · fiCMO. MOhH _ Sa,zJ;aTKe _ycnje,mauj~
y · aamn:M: opraHnsau;n:jaMa no ce.1.n1Ma n rpa- ,ll;OBHMa.
I
.
cnpono~n-.:n:

H ,l\j&gt;yrn sa.ZJ;aTaK, · o KojeM HaM je roB~pu·o .APir TnTo;:
a TO je _mnpo"Ko o6yxBaTaH..e ~eHa y aamy opraHR3aqRjy,
mnpoxo aKTITBnsnpan.e :m:eaa aa H3Bpmana:e.y IIeToro,n;n-mThcir mzaaa, Mohn heMo caMo oa,n;a ycnjemao Aa cripoBe,!ICMO aKo nOJ1HrHeMo 11pyrapH11e y !1,¥KOB0/1CTBHMa A&lt;PlK-a .

S1-1we op1-1re o noAI'iaal-by ~aAposa
y Hawoj opraH1-1aau,1-1jH
Mwnca 1\.1 HHHh, 'IJJ;&lt;ln Frramwr
o116~pa

r\&lt;:D)K-a Cp6uje.

CBe 1\PYT&lt;IPHI\e Koje cy y~ecTBoBaJie y 1\HCKycnjn no-

TBPAHJie cy ·-aawe onruTe yBjepe:ae ~a he AHTH&lt;PalliHCTH"t£KR
rl.Jpmu :m:eaa jyrocnaBuje us:npuniTu nocTaBJheae 3a,n;arxe li
OTKJIOHHTII He,!l;OCTaTKe y pa,n;y. ja fiy rOBOpHTH 0 HeKl_IM
aebnxo,n;HuM ycJIOBIIMa sa Hcny:aeH&gt;e o":nnx sa,D;,ata:I\a~

' IIp~u ycJIOB sa

:rO jecre n:tlra~e aawer pyrwBo,n;eher

Kal\pa. Hame ncKyCTBo y pa11y noKasyje 11a je y HaiiinM
pyKOBO,ZI;CTB,HMa -

CeOCKRM, rpa,n;cKliM- H cpeClCHM -

HeOII·

X0/1HO o6es6nje11nm o11peljemi 6poj 1\pyrapul\a, Koje nMajy
nc~ycr:so y pa,a;y ca me~mMa, ,z:t.a je aeonxo,n;ao taj O,ll;pelj:eHn
6poj ncKyCHnx_ 11pyrapn11a AY"'e sa11p"'am y HameM pyKo-

BO,li;CTBy, II He ·p;o3BoJUrnr p;a ce o11e .iiaKo yxJbytryjy y ,D;pyre
IIOC.iiOBC, 6IIJIO ,-napOfl.HY BJiaCT IIJili ,n;pyrp;je,

lliTO

HHKaKO

orrer He c11:nrje ,n;a 3Ha'lln: ,n;a AW)l{ He Tpe6a t~:a ,n;aje cBoje
ncKyCHe Ka,11;po~e HamnM ,n;pyrrrM opraan:sa:n;njaMa.
· ,IJ;pyro, MII ce= MopaMo p;y6ffie rr m~pe ynosaarH ca sa,n;au;rrMa _t!a 6rrcMo Mace )I{e:na npantvmo pyEOBO,LJ;H.lie y ThFIxonoM H3BpmaBaa.y. YsM:EI;Mo canw ·sa,n;arKe Eojrr croje np~~
J;Iamo:ri-r oprarm:sau;HjOM aa ceny. Ty crra,n;ajy npo6JieMn: CTpy1!HOr ys,D;usan.a Jiteaa, axrnntxsn:paii&gt;e JEeaa y pa,n;y sa,11;pyre~
.a ~Be ·To o,n; aamnx ,n;pyraprru;a aa ceJiy saxrnjeBa ,ll;a ce ys
OOMOfi _&lt;l&gt;poaTa II HapO,ll;HHX BJI2CTII, ys flOMOfi cpeCKOr 0~-

6opa A&lt;PlK-a, 11y6JI,e " Bnme ynosHajy ca cymTHHOM Tor
npoQJieMa, ,D;a ra H30IaBajy. ·AJS.o ce MI-l y pyEOBO,ZJ;CTBIIMa
,1J;06po yrrosaaMo ca npo6neMaTHKOM Ha·- xojOj pa,11;H1110, axo je

IIO CeJIHMa, ~pap;OBI:IM2 H cpe30BHMa, aKO HX II_OJIHUPIKH
ys,n;nraeMo, a ynope,l(o ca IDHMa n: cn_e ocTaJie ::m:eae xoje cy·
rr ,11;0 ca;J;a y•IeCTBOBaJie y pa;J;y Hallie opraHnsa~nje. Ja caM
ca OBO HCKOJIHKO puje 11U XTjeJia ,ZJ;a HCTai{HCM 3Hci 1Iaj 6piire
o TOM pyKoso,n;elie:M ,a;njeJiy· Hamn:x ,n;pyrap'li~a. no-qeB o,u;
HajHIDKIIx opraHn3a:qnja; na ,n;o HajBirmnx. Heonxo,n;ao je
o TOMe BO,IJ;IIni pa-qyaa y ;J;affieM pa,n;~ Acb)l{-a.
,JJ;pyru ·npo6JieM, xwjn je· uCTOBp_eMeao Heonxo,11;aH ycJIOB
Ja HcnyFh·eH:.e H·onHx aa,n;aTaKa jecTe, Ha ·OCHOBY HCKycrBa Y'
HaiiiOj Perr)'6.JIHIJ;i-I &lt;;p6nju~ op_raan3oBa_HHje caBpeMeH-Itje
pyKonol]e:ae Ham oM OpraHnaau;:njoM. MH cMo y oBoj ro,1J;-HHlirrpemJI:n Ha rrJiai-IcKH pap; y Hamoj opraHI-Isau;n:jrr. IIo nJiaHy
pa,n;H liHTaBa uama rrpHnpe,ZJ;a, -q:Il:Tana Hama seMJLa, no rrJiaHy
pa,n;n n .Hapo,n;Hn cppoHT. IlJiaHC:ECH p'aA Harne o.praHxhau;Hje
rroKa3ao je neli ,11;0 ca,11;a n3naape,n;He· pes;yJITaTe. Ilpnje cnera.,
y nJiaay je Ta"l!HO o,n;pel)eii sa,B;aTaK KojH noje,n;uaa opraHII-_
sau;J+ja nMa y o,l(pei)eaoM npeMeHy Aa -usnpruu. OtHM Tara,
mrau j6 rroMorao Aa ce O,lJ;Max car.irep;a IIITa Tpe6a o6es6nje,1J;HTH 3a :aerOBO IICny:ae:ae, Hanpn:Mjep,' CTBOpHTII TY- II TY
ce:r-cu;njy, o6ea6nje,1J;IITH. ·,n;pyrapnu;e I1T,D;. II.7.r:aa je ;J;aJI&gt;e rroKasao Aa- je aeonxop;ao CTBOPHTII u ycanpmnnx enn,u;eau;njy
pa,ll;a. Mu ,l(aHac ·ae MO:JKCMO ,11;a ,n;a11.m Ta1IHe n;ncppe o y•Ieniliy
:JKeHa _y pa3HIIM: aKu;njaMa SaTO WTO HeMaMO CBH,ll;CHIJ;Hje.
jaCHO je, ,l(a je HCOIIXO,Zl;HO noTpe6HO' o6es6rrjC,!I.IITH ennAeH-.
~IIjy Koja fie HaM OMOry_fiiiTII p;a Y- nyaoj MjepH IICIIOJ!,IIMci
u noxa:m:eMo, rrpn:je cBera y Hamoj seM.l.bii~ a oa,n;a II u;n:jeJID!vJ
cBnjeTy, -orpOMHe pe3yJiraTe H Hanpe,11;ax Kojn: cy aame JKeH·e
riocnrnxe. IIope,n; Tara, esrrp;em.:(nja xiaM ..qMorYhaBa ,11;a 6r)so
carJiep;aMO HCAOCTaTKe, ,11;a BII,z:(HMO y KOjeM "ceJiy IIJIII MjCCTy
pa,l( ·He ycnjeBa, 3awro· He ycnjeBa n ,11;a Opso. o5e36uje,n;n:Mo
rioMoh TOM MjecTy.n)tu ceJiy.

s:
-"R2

83

�lio)mTII'IKn PIVI Meljy ,llpyrapn~aMa xoje pyxoBoi\e oprac
niisa~njoM n Meljy cBnM l!CenaMa Koje Tpeoa 11a npiiB)"!eMo

noKasa;re BeJinxy npnsp&gt;KenocT n

y opraansaqujy, Heonxo,z:t;a.H je ycJIOB. Heonxof:{HO _je .IIOJIH~
TH"'I\6 o6jama.a.BaH&gt;e· l!HTaBe aKTifBHOCTH aame- o'praansa- ·

-:a Hapo,n;Hoj BJiaCTH, a yje_p;ao IIM yKasaJ!e n:

S~ll;nje, aKTHBHOCTH Hapo;IJ;HOr iftpoaT~, aapO,l\HHX BJiaCTn n

lJHTaBe 3CMJLC. -A s8. TO je, oneT, ir:OTpe6aQ p;o6po pyK6BOJI;"'-,__ _

CTBO. Hama pyKOBO,liCTBa, &gt;eeocKa, rp3./ICKa n cpecKa jom
arrey, naKo nx n:n!a BpJio ,~~;o6pn:)C; ca pasBnjeanM cexqRjaMa.
IIOKpeTHliM- aKTIIBHMa, nocnrrJia TaEa&lt;B aatJ:HH

pyzon-ol)en.a

TaKBO pasBnjeHo pyKoBoljen,e, 11a npnByKy y opraHnsa~njy
,llpyrapn~e liS ,llpl!CaBHOr anapaTa KOje MOry. CTp}T'IHQ. H llOJIIITli'lKH HajiYnme ,1\a noMorny. Bes passnjeHor pyKosoljen,a
TemKo je saMHCJIH~rr ;(a He:MO _OnaKa BeJin:Ke n os6nJ.Lae sa.z\aTKe ns_BpiDBTli, ~6es sanocTaBJLaH&gt;a ·noje)l;:na:nx 33,.ll.aTa,Ka.

HaMa ce '!OCTO ,liOrl!tlja;ro ,lla

opranHsa~nje

nocTnrny ,1\0ope

pesy;rraTe a~. npiinpep;ao~ noJL.y, .a .sanocTaBe KYJI~ypao­
npocnjeTan, _nO)IHTH1J:Kn rr.JIIr .n;pyrn pap;. 06es6nje~:rn:n ncTonpeMeHo pjhtOB01J,elbe CBHM aKTliBHOCTHMa, 06eS6Hje,ZJ;liiTli opraHII30Baan p~ CBiiM aKn;njaJ~.ra He Moxe ce· 6es TaKnor
cpec"or a rpa,llCKOr O,liOOpa A&lt;I:&gt;)K.a y KojeM he orrTn O,llpeljeH ·6poj 11pyrapn~a ncKycnnx y pa11y, a napo,um) oes neonXo~Hor 6:Poja aKTxn:n:cTKHH&gt;a y eexn;B:jar,ra H a:KTBBHMa.
Mn:cJIHM,. ~pyrapnn;e, A:a nMaMo T~Ko orpOMHa .ncKyCTEa
liS ~OCa,ZJ;aOnLef p~a, ,n:a E:a OCHOBY IDHX MOiKCMO OTCC!Aa

caEpiiieHn:je

0

n

opraansoBaanje

pyKO~O)l;HTH ax~njaMa.

p~

AHTHcpai.UHCTHLfKOr
cppOhTa 1-HeHa y 3arpe6y
i

H3 roBopa

1CaT~I:o;e

{'(e.~'leraTKJIH,e -n3

Rymen;,
-3¥pe6a.

. ,ll;pare ,llpyraprr!je, ja hy ce y csoMe ns;raraiLy ocspayrn
£l!opMe pa,rt,a :r&lt;:ojnMa ce KOpHCTHJia sarpe6aqKa opra~
HnsaD;nja y o6yxEatraay :aceaa, y OM~COBJbeay opraHnsan;n:je
n: :u.eH.PM KY.JITypHO~llOJliiTH'tfKOM: ys,zprsa:e.y.
Y npoTeioioj ro,D;nHn, rO,n;xaK npBor Hamer IIetoroARmaer nJiaaa,. aH~ncJ&gt;amnCTICIIlhe 3arpe6a cy CBOjFIM pa,n;oM
I~a oue

_

.JI&gt;yoa~

HapO,liHOM &lt;jlponry
ne~nxy noMoh~

HapO,liHII &lt;jlpoHT 3arpe6a mtnpaBrro je sa. npom;ry ro~
AHHY nJiaH sa oae. pe~Aone xojn cy HMaJin p;a ce y Toj rot(nHH
nsBel\y y 3arpe6y. liJiaH p3.11a je ono orpoMaH a sa/H&gt;eroBo
OcTnapeiLe Tpe6aJIO je Mo6tmncaTH mapoKe Mace .. :aceHa 3a-

:rpe6a. -Haj:sehy llOMOh y
:BHMa Ba-.JLaJIO je j\"aTH Ha

THM IIJiaHCKII IIOCTaBJLCHHM pa,n;o~

IISrpa,l\"H.H -j\"HOHIU~e

ayTpOCTp~e'

3arpe6-Beorp3./l, jep j.e oaa npeTcTaBJi.aJia HajsaMamHnjH
·
sll.llaTaK p~V~osa HapO,llHOr &lt;jlpoHTa y Toj rO,liHHn.
Hama - opraHn3a4nja . I_IPHCTynnJia je -nJiaHCEH II3BpmeH.y Tara saAaTKa· 11 ycnjeJia ,z:J;a THM paAOM o6yx_naTH cBe
CJIOjese JKeHa y orpOMHOM opojy. To je OHO siia..ajaH npn;ror
p3./IOBHMa Ha Toj ,1\IWHH~n'. Kpos · 4 Mjece,.a 404.267 l!Ceaa
. ,ll;a.JIO je I,204.00o paAHHX caT:n Ha ..aYTOCTpa:Au·. HapOAHn
{f&gt;poHT ymTe,ll;HO je Ha Taj Ha'IIHH 35 .MHJIR0Ha ,ll;-liHapa, a O,ll;
Tara 17 MHJinoua .n;nuapa oTrra,D;at ua Atll)K. ·ona 'IIHH.CHIIu;a
jacao ro:nopH o no:acpT.BOBHOM paAy :aceH3.. Pa,n; HHje 6Ho Jiax,
6:nJio je orpOMHnx TemKoha, ·ami 6aw Te Temxohe jam cY
Bmne Besan:e :aceHe n s6n:Jie IMixoBe caare y · canJial~imainy
sanpeKa. &lt;l:&gt;opM&gt;Ipa;re cy ce '&lt;eTe II opHra,lle Koje cy PIVI""e
paao nsjjrTpa, y noAHe, rra -qa_Jc n aohy xaKo 6n· ,n;an:e "'IJ~M
Behn y,z:p-ro aa .saje,z:J;HH'IIKO.M pa~y ua a~ocTpa.n;r-r. ·Bpnra~e n
'IOTe &gt;KeHa Hncy ce O,llBaja;re 011 pa,lla Hapo,lliiOr &lt;jlopHTa aero
i:y saje,z:J;ue ca ([&gt;po-HTOM noci:'usanaJie ycrrjexe n TliMe ja~aJie
n ysp;nsaJie opraHH33.IJ;njy.
~a 6rr Ce IIOCTHrJia WTO ·nefia_ MaCbBHOCT y p~OBHMa Ha
ay-rocTpa,z:r;n, Ha IUI'nu;njaTnny :lKeaa -o:P.raHnsonaan cv ,n;jeqjn
BpTnhn y KOjrrMa cy oopasnJia ,llje~a ,llOK cy liM MajKe OIIJie
aa pa,.n:y, a noje,ll;~He aKTHBHCTKllae cy sa TO npnjeMe ,11;e:xty-__
pa.i!e II BO,z:i;HJie 6pn:ry o o,n;rojy, sa6aEH :n cMjewTajy ,n;jeqe. Ha Taj aaTIHH ycrtje;ur CMo Aa orpoMaa 6poj :m::eHa xoje- HMajy
MaJiy 11je~y yKJiorr~IMO y p3./l. Ha pa1w cy ce l!CeHe soJIHl!CaBaJie, a 3aje)l;-HH'IKII sa,n;a:qn pasBnja..n:u cy · jom. nehy JLy6a:a
npe.&lt;a PIVIY·
. MmKCMo cJio6o,n;ao pehn ,n;a cy pa,z:J;bBn aa ayro·CTp~n
. ·6IIJIIT rrpeKpOTHIT:qa y pa,lly Harne opraans~n:je, KOja je oam
tq&gt;03 Te pa;.:{oBe ae caMo. a·xynnJia, Hero 11 "'IBpCTO no;sesana
cne cJioje~e :ateaa n npunpeMJt-iJia ax sa tJ;aJDe
, liCJ!IIRIIX 3-a,1J;aTaKa ~a.tqe .'llJiaHC.KC np~Bpe~e.

R3Bpm~aae

-

8+
S.5

�/
U~ CBPiti~TKy .-AROHHI.l;e a)'TO.CTpa,n;e, rpa,n;CKa opraHH;
11nja A&lt;I&gt;JK-a E!ainJia ce npe,11 Ba"'HHM npo6JieMOM: Kl!KO sa'
J(pW:a_nr 'f:e orpoMH~ Mace :aceaa Ha OKyny n KaKo mTo 6oJLe n:
npaBH.JIHHje KOpHCTHTR H:.'IIXOB e.Jia:Ei H BOJiioY Sa pap;, mTa JIM
npy)KIITH sa ,ll;a.JLlLe noBesHBaJLe n: Mei)yco6ao s6Jin~e:a.e,
KaKo T:Y orpoM:ay caary nJiaHCKn ,n;aJLe pa3BHjaTn.

. Tpe6aJIO ·je

OBy'

npo6yl)eay IIOJIIITH'l!KY

CBIIjeCT,

lCOja ce

je poAuJia y 3aje,z:J;Hli1IK'HM ipn:SIPIKHM pap;OBHMa, ,2:\aJLe Htero. BaTH,_,iJ;a 6r1: oaa sancTa nocTavra oaa· caara xoja :r;rnjeH:.a JLY,n;e,
O,IJ;HOCe Meljy lLHM-a, 'na H CBRjeT, ·pa,IJ;H 'TOra npHII1JIO Ce IIJiaH·

CKOM. KYJl'fypao-npoCBjeTIIOM II

A&lt;I&gt;JK.

,

~

WOpMnpaJiu cM:o

,

IIOJIHTH':IKOM

paiJ;y· yayTap

,

171 l:IHTaJia'IKy

rpyn:;. Te rpyne

nMaiy

·sa,n;aTaK ,LJ;a· mHpoKe. c.JiojeBe ~eaa npn6;nr:m:e acinpe.n;aoj JIIITepaTypy, ,n;a' Mel)y ~eHaMa pa3BHjy ·JI:.y6aB npeMa AOI·.WBI!HII•
OCJI060)J;IIJial-JKOj 6op6n ll coqnjaJIIIC'!'I1l-J:KC:n•,l pa,n;y. 0CHM TOra~
3.000 )KCI:Ia fKJIOIIHJIII CMO y MapKCHCTfl"!Ke :Kpy:m:oKe KOjHMa
pyKOBOAH: l-I~pO,Ll;HH ippoaT, a :xteHe ce y THM :KpY)Kon;nMa
YII03Hajy Ca MapECHCTII"IKO-Jie:E:U!HIICTII"'KOM reopnjo:M II- Q~.:.
rajajy y I-IOBOM, Hanpe,JJ;HOM ,n;yY..y. _.

Pa3He KffiliJKCBHe II_ Kf.llTfpHe Betiepu II HR3 oc-r:aJUIX
tetiajeBa (Kpoja"'KHX,_ EepaMIIl-H-;:!IX, CHTHHl-Iapc:Kux: H -TC'-IajeBa
3a IIJietei-J&gt;e II npaBJI&gt;eH.e ,n;jeqjnx IIrpa..IaKa) Ha EOjHMa · ce
O,J;p)l{aBajy Kf.llTYPHO-IIO.JIIITH't!KH &lt;t:JaCOB:H OMoryfiaB8.jy . HaM
cBecrpaun pa,n; Meljy :~EeaaMa,
)J;pyr T~y c•o~r rosopy cTaBilO aa111 je y 3aAaTaK ,11a
nocBeTIIM:o MI-IOro naJKI-Le 6pusrr n OLJ;r:ojy Hallie JJ;je~e.

~-

M:u CMO Beh. y ;nporexnoj· ro;:r.,Hf!H rrprimJIII- roMe saAatKy.
Hcipo,ZJ;HII (ppoHT o6aBe3ao ce ~a noir:raJI,e Ha- o,n;Mop 4.ooo nrror-urpa. 3aJiarai-I&gt;eJ:o.I opr_aHII3al.\IIje ,AQ)K-a ynyheHo je Ha o,n;Mop
7.200 ,n;jeu;e. Ca ,ZJ;jeiJ;OM cy nowJie II JKeHe nacraBanu.e H ~0~
Mahnu;e, xoje cy- :nx &lt;t:Jy:sa_Jie 11 _o.6RB.JbaJie ocrane nocnoBe.
ITpeMa TOMe, ·o6asesa Kojy je npnMIIO Hapo,n;a:n if&gt;poHr, . He
ca;Mo ,n;a je U3Bpmeaa, :f!:ero je Ii npeMameaa.
fpa,11cKu Hapoi\HK .ppoHT o11ao je npnsHalhe opraH&gt;£sa~njn :m:eHa 3a pap; ua T.OM no.11&gt;y H· noBjep:no ~M o;:~;roj B
OCTaJiy 6.pnry 0 ,lljel:IH' H y OROj rO,liH&lt;lH• 0Be rO,liHHe MH fieMO
-~oc.n:a'rn 8.ooo nuoaHpa ·ua O?J;i\mp rio Mjeceil; .n.aaa.

86.

0 nna.HcHOM paAy y Hawoj
opraH,Haa~HjH.
lls pnje~rr ,ll;o6pue Oj11amrh,
,IJ;e.JteraTICHine H3 IJ;pae rope,
KaKo ce npe,11 Hamy opraHa3a!1Hjy noCTaBJLajy KpynHn
sa,n;a:u;rr y Be3n _c n~BpiileiLeM IIerorO;:J;HIIlH:.er nJiaaa, ja 6nx
ce ocBpHyJia aa jep;aa O,Zl; aep;ocTaTaKa Kojn ce ri:ojaB.lhyjy KO~
Hac ,y IJ;paoj fopn. Mrr cMo HMaJrn y npBoj ro/IHHH IIJiaHa
spno. ,ZJ;06pe pesynrare, aJin MeHH ce 'IIIHII ,1J;'a CMo MOrn:ri .,zr;a
IIOKaJKeMo 'jom 6oJI:oe H jaw "Befie pesynTate ;:~;a cMo 3aBeJIH
Bnme nJiaHcKor pap; a. Ko;:~; aac je 6rrJIO nJia:HOna; aJI-H cy. Ttt
IIJiaHOBH 6HJIH IIOBpeM.eHH, HHje 6HJIQ o6je,ll.HH.aB8.H:.a pa,ll.a.
Kop; aac c~ ,n;eiiiaB&lt;ino Aa M:ace JKeH:a ytJ:ecTnyjy y H3Bjecaoj am:prju, aJin Ta :e.n:xoBa pap;aa cnoco6aoc:r, Taj H.HXOB
-pap;an eJiaa arrey rrpasnnao ncKopnmheau. )J;ewanano ce
·,n;a aa · j~,n;ay aK:u;rrjy ,n;o?y ":JKeae, ann TaMe aeMa. p;OBOJLHO
anaTa, aeMa CTPY'!H:.aKa ,11;a .pacrrope,zp1 Ty pa;:~;ay caary.
,ll;emaBano ce u To ,n;a cy :~xceae pap;nJie oae nocJioBe KojH cy
6n.11n BpJio rernKn 3a an:x ,1J;OK cy MYIIlKapu.n pa,n;HJin naxme
n_ocnoBe. To je ,zt,oJia3KJIO _.oTyAa IIITO HKje 6Ko nJiaHCKH
pa3pal]eH cBaKH noje~rrHn sa,zt,aTaK. MncJirrM ,v;a ce TO ,n;emaE-a.JIO n y _ApyrH:M: Kpaje'Bn:Ma Hame 3CMJ.De.
·
. M-rr heMp, Mei_;ynn.-r,' KOpHCTliTH TO CH.liHO IICKyCTBd R3
· npBe rop;III-Ie IIJiaHa· H OTKJIOiirun rre,JJ;ocraTKe. ,1\a OneMo
M:Of.JIH OKYIIH'i'H CBe :m:eHe y li3rpa;:J;HoU 3eM.Jbe,. CTBOpHJIH CMO
Oh'1HipHe n:JiaHOBe _y 3aje,ZJ;HH~H _c Hapo,rt;HHM cppoHTOM, y H.HX
CMO yanjeJin cne:u;n£Pnt.Iae 3a;J;an&lt;e _xoje Mo:Ji&lt;:e -,ZJ;a .cnpoBeAe
opraaiisa:o;.:nja Aci&gt;)K xao, HanpnMjep, fl:OMalir-PxKe n :Kpoia&lt;t:JEe
Kypct:se ru,n;. Y Te nJiaHone yH:njeJiu cMo sa,n;a~Ke ~,n;pei]eHe
cne:u;ujaJIHO sa_ :JKeay IJ;pHe rope. TaKa heMO one nJiaHone
MOlin -rrpeHrrjeTrr- Ha· Jlcene cena ,u;.o HajMaHonx 3aceo:Ka, Aa
!ICKOptiCTHMO TY pa,ll;HY CHary, ,n;a je 'npaBIIJIHO pacno,n;jeJIHMO, ,n;a JKeHaMa p;aMo sa,u;aTxe Koje oae Mary sancTa ,n;a
nsnpme. l:VIK HeMaMo MHoro &lt;Jia6pnKa y IJ;paoj foprr, na cMo
HajBIIillll 6poj W:eHa OKfiUiJIIl aa TIOJI&gt;OIIpHBpe,n;HHM . pap;oBU:rvra.
IIpey3eJre CMo Ha ce6e 11a l!&lt;eae ceJia KYJrtypHo ys,11nr1:1eMo, 06jamHoaBa.n:e CMO HM H . ~6jamH.anaMo TieToro,n;Hm:a.tt

87

�TIJlla!H a 3aA-~TKe xoj"e oae &lt;t:pe6a f);a u_s_Bpwe, HanpnMjep
Jiexte:e,e .IIliiJIIIha_, . ra_JeH&gt;f:; 1\0KOWH, SCl!Gai)HBaH.e 6amT!I.•
Ha ,n;m.rahHHCKuM' B: 3,1:\"paB&lt;:rnea:nM xypceBnMT Mn npBMje~
piu.ra B:acnirraBaMo jKeHe li _ ynosaaBaMo· · nx · c IleToto.z:t;H-

ox 0 ae Beorp~a yci:tjemH:o cy eaBJia,D/a:ne y cap~lhn ca na. po.r\HOM nJiati:Ih:y H OCTClJIIIM MaconanM :-opraan3~HjaMa._ To
· je _
je~aH O.z:( sa,ll.a"Taxa KoMe opl:iaH~sau;nja Tpe6a_ ,n;~ nocne~n:
Be.llHKy .II~H&gt;y, jep je TO OCHOBHO UIITaae y 8!1Jl.eM ~a_snojy
.aprannsau;nje. 3aje.z:(Ho c TIIM 33,ZJ;3TKOM HaMehe_ ce· npo6JieM
CTaJIHe 6pnre oKO ,a;je"IIje ·samTHTe, jep ·- Mciconno- yKJ!&gt;yqeae
~eHa y npl!Bpe.z:(y HO·CH C060M H TIIITaH&gt;e' -q-yBajna lLIIXOB'e
~jen;e :n:oje sarro~.JieHe :JKeue He 6n MOTJie fl.2 ocTa:a·e Ha yJin~n.
)f{eHe Beorp3)I.a, y capa,z:~;H&gt;n ca ocTaimM :MacoBHIIM oprruursa~njaMa, pjeiii3BaJ!.e .cy TO UII"Taae· II nOCTl:I3aJie HeCyMILHBO
BeJinKe ycrrjexe oT-aapa:u.e:tJ: pasHnx o6~aHnmra n- jacaJia. Y
'TOMe pa)l;y CTCK;rre cy BeJIIi'KO IlCKYCTBO Koje he H3M CJifJKIITH
..3a A2.JI.H ycnjemat_t n ,npaBnnaH pap;. ,
· · ·

mJL:trn IIJiaHOM •.

~ Y· ToMe cMo nMium p;ocTa ycnjexa. C:se oHo mTo CMo
paH.Rje nponyCTHJIII, I&lt;opHCTefiu ./Ce liCKfCTBOM, Ha.,ZJ;OKHa-.
,n;nJin cMo noJ:[OBIIHOM- 1.947- ro,n;nHe.
-cMo KOA :aceae npo-Oy,z:(nJxn:. nHTepecoBame sa . nsBpm~:a.e Ileroro.z:(nlllaer · nJiaaa

Aa

!&lt;

peKOHCTpyKqajy noJLonp·nBpel\e, Haj6oJJ.e roBope pe3yJI-

TaTH. Taxo_ ~anpHMjep, jKCHe :qpHe rope saC8.AIIJie cy OKO
30.ooq BofiaKci. _RoJieKTIIBHO cy pa,zp:IJie y noJLOnpH:spe,n;ari:u:
pa,D;OBIIM:a, o6pal)nBa.[C· nMa:a.a · n: ·pa..n;nJie _Ha_ no,n;nsa.u,f eyHa.

.

.

.

JReae

HaHo

1-HSHe 6eorpaAa paAe Ha
~-taspwel-by rteToro)J.HLUI-ber nnaHa

noJCaBane cy 1106pe pe3yJITaTe n y
OHe Cy ~aJie 799.000 ,ll.06pOBOJI&gt;HHX

Ha ITpsoM KOHrpecy HapOI\HOr ,PpoHTa Cp6nje APYT ·
BJiaroje Heunconn:h, rrpe"Tcje,ll;HHK BJI~e HP Cp611je nocTa-

PIIje~

Je;reHe .Xa:M:oauh,- cexpeTapa.
fpa,l1cKor ·OA6opa A&lt;Nli-a 13eorpa,.~a.

. BIIO je npe11 Hapoi\HII ,PpoHT Cp6nje, rra npeMa toMe n npe11
WpoHT Beotp~a, BruKaH Sa,il;aTax: mTo tiBpmhe noBe3HBa:e.e
ceJia c rpa,11;0M 1:1 npo,Z~;y6JE.nBaH&gt;e canesa ce.JLa n rpa,zr;~. )l{eHe

lliene Beorp~a, Kp03 &lt;:Bojy opra&gt;msaqnjy, Kp03 A&lt;I&gt;Jf(.
c:secp,ll;HO cy pa,z:p-ue Ha n:crryn.e_ay s~a"TaKa xoje je Kao s:ajB3JKHHje npe,n;. H&gt;ll?C noc'l'aBno H-ipo~H:n cl&gt;poHT.
OHe __
yqecTBoBaJie y noJIHTittiKOM H jaBno:M J:I.:a:soTy
Beoi'pa,n;_a, paAH.lle ua .cBHM noJI.HMa APYWT:Beae ,n;jeJiar'Hoc-r:a •.

Beorp~a

»raC?BHHM _aKD;HjaMia pa)J;HliX 'lJ2COBa.

Beorp~a

cxBaTnJie cy n3Mel)y ocTaJinx n osaj 3a!laTaK Ha-

H:uqa, a· MHOre O,ll; H.HX HOCe Ha::n:m AB&lt;&gt;CTpy:Ka, TpOt'l'p:fKa,

po,l(Hor &lt;f&gt;poHTa n riC~~aB_ewte ra. Il?P~A ·rora, _ m_To je
opraan:san;Hja A&lt;PJK yq~c"TBo:san:a: y a·Iu:~;njaMa KojnMa· je- He· ·
iwcpe,n;i-ro pyx.oBo,zr;nO crua: tPpoHT, y eKHnaMa Koje. cy nni_Jie Ha
ceJIO, a xoje cy :maltJnJie poMara:a.e Ha pasHHM IIOJLIIM-a ceJiy,
nope,ll; Tora ID"TO cy :»eeHe yqecTn(ma~e.y ca:KyrrJl&gt;a:ay HO:BU:a sa
KyTIOBHHY -6H6JIHOTeKa, -IIOJI.OIIpHBpe,rpUIX ·CnpaBa . ·sa . Ce;:r..a.
caMa -opraHnsa:u;rrja nocTalmJia- je ce6n o,n;p_e}ryeH IIJiaH IWjn je
{:aBJia,L\aJia 3a nsBjecTaH nep~IOA, a -_Kojn -je o6yxnaTao o,l(J.._-a~
JKen.e Ha CeJio, yno3HaBaH&gt;e ca :aonno"TOM II npo6JieMHMa ca KOjn:Ma ce 6opH Ha_rna ce.JLaaKa · n HaYJ:nHoM Ha Kojn ~o~e )Ke_aa
rpa,w;a .,n;a rroMorHe -xeHn ua ceJiy. IIosEnaHe ·cy -ce;:r,..aHKe--,ns
·pa3HHX ceJia Peny6JIIIKe Cp6nje y ,Beorp~, Ilocjehyjylm.
Beorpa,z:J; .oHe cy ce yno3aaBaJie ea 2KliliO"TOM rpa)l;a, BH~JeJie­

neTOC'TpyKa liT;(.
,
CTa.;1a!i 3'a,Ll;aTaK o'praaHsa~uje jKCHa y Beor~Y cacTo-·

cy ,Pa6pnKe Koje MOJK!Ia nnK~. y JKnBoTy Hncy •"AjeJie, o6n~-IWie xYJJ"TypHe ytTaHO_B·C KOje· cy HM ~OTJie. 6HJIC Hen03HaTe,

jao ce y HenpeKir!IHOM yKJJ.)"lnB_aJLy :JKena y npn•P•IIY " H.HP'PY"HOM ys!lnsae.y n ocnoeo6JLil.BaJLy. Taj sap;araK

a

cy

HanpHMjep; Iia: nsoopnMa sa napOAHY :BJiaCT yqeCTBOBaJ!O je
npeKo goo/ OKeaa ~KynHor 6poja, a 40% "'ena asa6palio je
0
sa Oi160p.HHKe rp~c!Cor 0,116opa. ITpeKo so "'eHa Jllli"O je y
· pejOHtxe- rJ:&gt;at\cKe oA6ope. CBe To cBjeAOtiH o BeJI~Koj cnn-._
jecrlr :m:ena Il n.MxoBoj. cnoco6aocTn:. )J;a·uac, y Beorpap;y_ y
npn:ape,zj;H Hi:vr3.3n ce- OKO 47 .coo :m:eHa y csHM rpaaaMa n:a,z~y-·.
CTpli:je, n: OH:e. noxasyjy Hecyru::a.HBO- BeJiinte y~rijexe.

To ce

BHI\H aaj6oJI.e ns qmpapa ~ 40 :JKeaa y,11apHHI\aJ 011 Kojux cy
MHO!"e _
y,ll;apHn~e no ~ r Mjece:q, _mTO. SHa'In -ce~aM nyra- YAap~

XOBOM.,

88

--

~6CJI~je· nocjeTa ~paha;re cy ce, o6oraheue.

cKyhH ,n:a KOpHCTe

·nt::KfCTBIIMa,

opraHU3·aD;lijn ·H (:BOMe CCJiy.

89

�//

,· Ycnf~cn __ 6eorP~cKe oP~i:\HH3a~nje He Mary ,11;a- ce H3pase I:IH&lt;jlpaMa: Hnje /IOBOJLHO jacaa cmn&lt;a Iia11a 6u i:e KasaJio
~a .j~ Y. B~orpa11y- 6opaBHiiO roo :Keaa as OKOIIHIIX ce11a Cp6nJe, HC~O J~ Ba:lKHO OHO lliTa Ce THMe TIOCTHfJIO; OHO orpOMH0
op;yrueB_JLen.e_ WTO C"e ':II:ITaJIQ Ha 'JIHLVIM:a OHHX CeJLaHKH II ':IHlb~Hllqa ,n;a cf.ce ~me Bpa~aJie y c:soja ceJia ca n}rHo ncxy-CTBa.
- c~ nyao_ JKeJI:.e A,a H ,n;a.JI:.e pa,11;e, Ycnjex ce orJie,11;ao na ~'Inn;n:Ma. c~ux ~e_JLaH~u ··xoje cy npBn 'nyT 6opaniiJie ·y Eeoi-pa,11;y,
KO]e JC. nb TipBII nyT Beorpa_,11; ,U.O'ICKaci HCKpeHD, CBeCp,!.l;H'O B
ceCTpiiHCI\lH..
. _..,
He_ MHCJIHM -OB,ll;je ,n;a HHJKeM oao LUTo je Yf&gt;al)eao OA
IIpBor ;a;b ,IJ;pyror- KOI-Irpeca, jep 6rr TO II3HOCHJio :s_pJio MHoro.
IIsHujehy Mei}yTH~ He;a;ocTaTaK xojH ce nojanno Kao 61-naH
y HaiiiOj Opi'aHH3a:qqja, 3a Kora MHCJIHM ,ll;a Cc:i nojanHO H y
pap;y ,11;pyrnx opraHnsan;Hjil, a IWjii y ns:sjec1ioj Mjepu XO'IH
pa;il;. To je ni-naae CJia6e, cKopo l-IHKax:se enu)l;eiiu;uje y pa-.
AY. o orp~MHOM pa,ZJ;Ho~ ,n;onprnrocy Kojn cy ,a;aJie JKeae Beo..:
rpa;a;,a H 0 t.IeMy TOJiliKO :XCHBO' CBje,n;O"Ie 6pojHa O;!J;MOpiimTa,
cpei)_e:an ,n;pnope,z:t,n, ypei)ean _napEOBH:. o;:t,pmaae qiiTaJia'IKe
rpyne. HT,n;._ Hama opraFJnsa~nja Huje c:se '!O e:si:-rp;eurnpaJia
H: 360r TOra HIIje HaM ycnjeJIQ_ ,a; a: CBa OBa HCKyCTBa HCKOpHC'l.'HMO y ;:t,an.eM pa;:r;y, IIpaBIIJIHa II 'l.'a"IHa e:su,a;er-r:u;IIja I-Inje
aaM noTpe6Ha paAI-I. o,a;aBaH&gt;a · npHsaaa:.a :)KeHa:Ma IWje cy
TO sacJiyJrervre, Hero .Je TO :spJio :sa:;;tmo sa ,n;aJI,n pa.~ oprai-III~
3an;uje.
3aTo TOMe· IIIUalhy Tpe6a· }J,a riOCBe'l'UMO BeJIHXY
rra1KH&gt;y.

-

Tje.wH::&gt;e sese

ca CI-1HAHKan1Ma

liS opraa:t~3au;nje B0,1J;e ~je~y y p;oM HJIH o6,a;aHiniiTe, ,rt;a HX
.J;OBe,ll;y II3 o6,a;aH::p:mTa axo je oHo YAi!JI:.eHo oP, cp·a6prrKe, n: ·
yonrriTe ,11;a IIM' noMoray y 6prrsn sa p;je~y, y ,u;oMahruiCIB_y.
Cne Behn: -6poj HamHx ·pa,!J;HHKa u pa,!l;HH~a xpaHn ce y
MeasaMa. MH -qecTQ qyjeMo HJIH liJ.&lt;ITa:Mo Kp:i-nnKy THx MeH3H,
KO?IHKO no nrrTaa.y xpaae, TOJIHKo u p~Il p.JI:.KaBor ynpaE&gt;JL-a·ri&gt;a Measar.-Ia. MncJIHM, .u;a Hama opraausa~uja ~oiKe II
Ty ,u;a IIOMOrHe ,[J;a yTH':Ie lia ynpa:se !1IeH3ll p;a :rrpaBIIJIHO
yrrorpe6JioaBajy aaMnpaHu;e, ,11;a ce 6prray Aa .11cxpaua 6y,ZJ;e
pasi-IoBpCHa, ,a;a 'lliCToha Y MeH3aMa 6y,a;e npuMjepHa IIT,Zl;,
Ty Ham a opraarrsau,uja rpe6a --A a ce BIIllie aaratKyje nero

cana.
Pat\n lliTQ 6oJI&gt;e noMohn MajKaMa pa.u;au~aMa, norpe6ao
je ,n;a ce TjernH&gt;e rroBeJKeMo ca CIIHAHKaJIHHM opraan3aqujaMa.
IIITO je HarJiacrma II ·,n;pyrapini;a Baap;.a y CBOM pei{&gt;epary. Mu.
~0

II!I~al'IIO MHOro npnMjepa rp;je cun,n;nKaJII-IO ·opraaH30BaHe
pa;:t;nu:u;e ae yqecTnyjy y pap;y name opra:arrsan;nje, CMa~pa­
jyhu ,11;a auje rroTpe6Ho ,ZJ;a nope,?.!; CI-IH,rt;HKaTa pa,n;e y Hexoj
p;pyroj opraHnsa:o;ujir. To j.e, ,11,pyrapn:u;e, norpeamo, jep
CI:IH,IJ;Inca;"IHa oprauroball.l;Hja n~_!a cBoje TI.'Oce6ne sa.n;ahe, a
Hama oprar-n13au;uja IIMa ,ll;YJKHOCT .n;a noMorHe JKenaMa p;a
rr;ITO ~piKe caEJia,iJ;ajy OCTWTK~ ponCKe npOlliJIOCTII, p;a ce
nom:ITI-It~Krr n EYJITyp~o pasBrrjajy. ·

,[],a 61-1 MajKa Morna npasHnHo· Aa sacn1-1Ta
CBO_je [.:YijeTe, nOTpe6HO je Aa 6yAe
nHCMSHa 1-1 KynTypHa
Hs pnje'&lt;[u.

TI3 ro:sopa Aine.'le Ou;eneE,
p;eJierarrGrH&gt;e II3 C.1o:s~H:nje.
Hama opraausaQrrja nMa orpoMaa n:cKycT:sa aa co~n:­
jaJIHOM no;r,y, aapo'-III'l.'o Ha noJby noMOhu JKeHaMa MajKaMa~
A.Jin. no~oh MajKa:-ra paAI-nrn;aMa, aapotiHIO y opraarrsan;I-rjli
.l;Je"IJHX: Jacana HIIJe npyma:Ha o,a; c;rpaHe Ael&gt;)K-a.
.
BemiKH Op_oj pa,li;HIID;a He cTaayje 6JIII3Y f!Ja6pn:Ka n
p~p;noauu;a. MaJEe s.anocJieHe y THM cJla-6pnKaMa ~opajy pauo
YJYipo Aa :B~Ae cn,oJe ,n;rrjeTe AO ,il;Or.Ia. Haiiia opraHH3a'rt;uja
MOJKe ,11;a n~MorHe OBHM-:lKeaaMa Ha Taj Ha,qna, ·.n;a·p;pyrapnu;e

Jhy6oMupi.;:~

ToMnh 1

-.uana f.lJaBHor o,a;6opa · A&lt;D)l{-a

Cp6nje.
,ll;pyrapn:o;e, y CB0?4 jy-'1epam1neM ronopy MapmciJI THTO
je HarJiacuo, p;a je je,n;aH op; rJiaBHIIX sa;J;a~aKa ·Hame opraHHsa:o;nje nacnnTaae HOBl:IX noxoJbelba ·- y ,u;yxy Ha·me ·a aBe

JyrociiaBnje.

·

Ha IlpBoM KoHrpecy uapinaJI TnTo· je roBOpHo ,u;a Hama
o:PraHnsaLvija Tpe6a CBe ,u;a Y"IIIHH ,1.1;-a-- o,a;rojn-- ,ZJ;je:o;y TaKo,
11a nocTaay 1106pir naTpnonr crioje seNII&gt;e. 3a 11ie11y cy

flO
91

�HaKe paAH" opraHHsau.Hja y JeceHHU.aMa

/

llO'TpC6HII TaKB-I:I ,11;pyntTBCHII yt.liOBlt KOjH fie OMOryfliiTH ,a;a

IfM: ce _,l(ajy npannJIHII norJie,z:p;r Ha .~B·njeT, p;a HM ce yc~:I
JLy6an npeMa oTav6~HH n }&lt;pll&lt;aa npeMa aenpnjaTeJLy.

,LiaaannLa nama IIPJ~Cana npYJKa MoryhaocT. 11a ,llaMO
npaBiiJIHO nacnnTaae ,11;jeu:n. Ono· mTo je BruKHo TO je - ;:(a
MajKa MDJKe II" O,liiirpa npecy,11ay yJiory y &lt;j&gt;opMnpa!Ly &gt;eapaK"
-:repa CBora p;jeTeTa. ,IJ;a -6u MajKa MOrJia npaBHJIHO ,n;a nacnnTa·

-eBoje ,zt:njeTe, noTpe6ao je Aa 6y,n;e nHcMeHa II KyJITypHa ·
· Harua opraHnsa:qrrja MO:~Ke ,qa noMorHe Maj~Ma ·t(a
npaBHJI_Ho nacnnTajy cnojy -,11;je:qy, caMo· ,l{oca,qa MH HHCMO
IIOCBeT!V.tii MROrO na:i!\:lbC OBOM IIB:Tan.y.

II yreM np_e,l(anaa.a,.. Kypcena n .6H6JinoTeKa Tpe6a
:IE: CHaMa- ll MajKaMa

OMOry}urMo, ,zt:a CTBOpe IDTO 60JLC YCHOBe

3a BacnHTaH&gt;e cnoje

•

p;~

~je:qe.

Y noc,'beA_I&amp;e -npnjeMe _CMO Ce Tnje_cHo non·e3a;xe -ca nno-

HnpcicoM opraHnsan;HjoM n y cne m-ra6o11e _yJia3e npecTa.B:..,
HIIIJ;e aamHx· opraan3au;nja. lloTpe6Ho je t»axoj JKeHH o6jac~HTB · 3Ha,ttaj IIHOHHpcxe opraan3an;nje, -raxo
HII

Aa ue . 6y,n;e

jef(He MajKe -Koja. Hehe no_cJiaTI:t. c:Bojy ,n;njeTe

y

nnoHRp-

cKy opra.nrrsa11njy. IC3,11 .,llnjeTe nolj.e y mxoiiy, noTpe6ao je
11a ce MaJKe nnTepecyjy KaKo &gt;Lnxosa ,11jella )"!C. To he H;lj.
6oJLe caauaTH H~ po,n;:nT~J1,CKijM cacT·aH:r..J;IrMa. Pau:nje _ ~y,
. OBaKBn: caCTaH:u;n nocTojaJIH, -UR HIICy ,n;aJI&gt;.H ·noTpefiHe pe3yJI~_~
TaTe. IIponiJie ro11nae y npsoM ~ noJiyroljy 6aJio je ,!IOC~a
CJia6n:x ol(jef!a, an:n ttHM Cy rro'l!eJIH ,n;a ce o.n:pJICa»ajy· pop;nT e_JL.CEH _cacTaHu;n, ·ctaiLe ce nonpa.BIIJio. Haj6o.)bn npn:Mje·p j-e

CJI)"!aj Ilpse Mym.xe rHMHasnjey. Beorpa,11y. To je TaKossaan

CHCTeM OTBOpeaiiX BpaTa: jeJl.EiJ IIO.IIO,Il;He 'Cl31I npoce!l&gt;opll
_CaCTajy -ce y rHMHa3njn: ca DpeTCTaliHliD;HM'a IIHOHHpCKe :H
OMJICl.A.HHCEe opraan3au;nje. Tora ,n;aHa ;n;0JLCL3e Maj:Ke H HHTe-

.ns·,,~-vrcKyduje··
ACJierp._TKIULe II3

Pe3Ke IIpemer)u,
HP CJioneuuje.

Hama opraansalln:ja y JeceHn~aMa pal(mra je aa ToMe
11a 36JIBJKH pa/IHHliY n ceJLaHKy. Y jeceHH~aMa HMaMO JKe;,;e•.
sapy. ):\a 6rr ce ceJLaaxe ynosaaJie ca pl!,liOM &lt;j&gt;a6pn'!KBX pl!,llnn~a, nama oprannaa~nja je, y. _saje,D;HIUJ;H ca- -cnn,l(nKaTOlYf,
opraan3oBaJia --qeTBepo.n;aesny -_ri:ocjeTy JK"eH.a ca ·ce.Jia &lt;Pa6pHn;n •. TaKa cy ce JKeHe 1!·3 CBli,...ceJia ynosHaile ·ca pa,z~;"o•BnMa

y.&lt;J&gt;a6pnnn:.

·

Y a!Cl\Hjn Sa rpl!,liELY BO/IOBO/Ia aawa opraHn:Sallnja npe·
yaeJia je Ha ce6e .n;a lH3rpaAH cep;aM Kn;ioMeTapa KaHaJia· 3a
riOCTaB.Ji,aae BO,ll;0BO,l\HiiX :qnje.Bn:. ·y OBOM pa;J;y yt~eCTBOBae
cy saje/IHH'!KII )Keae ca ceJia " pa,~~Hnlle ns rp3,11a. 3a rpl!,liH•Y ·

··s-a.p;py;Kanx ,n;oMona o6paaosaHo je y Jeceniin;aru:a II :acen:cxnx
6p11ra,n;a, -cnaE:a Of( 25 ,n;o .so :~~teaa," xoje ·fie TOKO.-M one ro~nHe.­
pa,t!;,!ITII Ha R3rpa)l;ILII ,ll;OMO~a•.

ToxoM npo·ri:IJie ro,n;IiHe nama opra:ansan;nja :larroc.:nma je
r.o65 JKena, o,n; Tara 6poja .362 JKene -ca.Mo y :ateJLeaapK. Hama
opraHr-mar:inja o6anesarra ce · ,n;a he y oBoj ro;rplan 3a-n0c;;:u!Tn
300 :m:eHa y na,n;ycTpnj~-;, o~Bairui{n:rKonaTn ro.o, a ocnoco6n:Tlr
sa_ noJiyrmaJim;IunconaHe pB.,rl;Hiliu;e zoo xteHra•
Hilma opraansau;Hja noxasrura je ,n;o·6pe pesy;ITaTe rr -H+al
npocnjeknnaH:oy- JKene. AxTHBII KOju cy o6paso_nana: no ceJIH~
Ma opraansyjy .npeijaBa&amp;a ·Koja O,llp:JKaBajy 3,llpancTBemi n.
npo_cnjeTHH pa;J;arr:u;rr. Ycnje;ro HaM je Ha-9Ba· npe;::t:anaH.ta JJ;a
oxynn:M&lt;;&gt; n: JK~ne· K()je. cy cTaja;re no cTpaHn. IIo .ce.Jin:Ma cMo
ofipx-caJnr .n I7 Te'l!ajena sa IIUIBeae, 4 sa :Kpoj_ea.e~ I8 sa nJie~
Ten.e n 3 3a ~~&gt;ery ~je~e.

M y noJIHTH'l!EIIM- aK:qnjaMa Koje_ cy 6nJI_e- opraun'aonaHe ·

·cap':llae 11ao· je ,1106pe pesynTaTe ~ 11ie11a cy rrOJCll2aJia srrnre

011; C'rpaae MaCOBHIIX oprann3an;nja, Kao axu;ri:ja sa no:M:Oh
illrraanjrr, AJI6aanjn, Y'IeCTBOB·:tl!~ cy je,ZJ;HaKo jKeae C~JI:.aaxer

yc~Jex~. CBe OBO roBop-n ,l(a Tpe·6a noMolu:r MajKaM:a

paAHnu;e n naTeJieKTYaJIKe n -caKy-nnJie- 3HaTHY CYMY HOBan;a:.

pecyjy ce .aa p3,4 n.n:xoBe ,l(jen;e y -ruf(;OJIH. --- OnaKaB· Hal:IIIH

y

Bacnn-

Ta&amp;y llle';le.

»,L\je~a cy aama 6y11yhnocT«,. roBopno je je,liHOM npnJIH!CO·M 11PYr CTaJLnH. BacmuajMo nx TaKo II" aama 6y,llyhHOCT 6y,n;e.·-cjajaa, CBl:tjeTJia«~ To je- aam aaAaTaK.

)!(eHe cy noce6ao nocJiaJie Ma·oro KH:.Hra sa ,n;jel{y·y IIpnMopCKoj CJioneaa'!KDj n KopywKoj. I): pe11 noJ!a3aK Ha ',Lipyrrr
Koarpec mena Jaceanu;e npHrrpeMnJie -cy no:KJIOHe sa rp-qxy
)lje'JY· .
..

93

�/

Y OBOM M01MeHry, Ka,zJ; je, y .Hawoj 3eMJhii IIO"tJ:eJia H3rpa,l\ftra cou;njaJIH3Ma, KaA IIeroro~n:mftr~ riJiaH ua,n;ycrpnja.nnsa~
o;n:je n: eJiexrp~u{&gt;nKalV-Ije orBapa nepcriexrn:Be sa not~;n:s-aiLe
ceJia, aa paanoj noJLonpnnpet~;e, rpe6a jacHo oApet~;nrn Mjecro
H yJiory ce.Ji.aHKe y peKOHCTpyKI.J;HjH IIOJL"OIIpnBpet~;e KaKO. 6fi
OHa IIOCTaJia CBHjeCTaH "tJ:HHHJiai.J; H HOCn:.naq CTBapaaa HOBOf
JKHBora Ha ceJiy. BH,ll;HK- ·ceJLaHK_e c :M:a.no.r KOMa,1J;Hfia BJiacrnre
seMJLe, ca xyhe II oKyhHIUJ;e naJLa npomnpurn Ha mllpa nn~.
ra:e.a npHnpe~or pasnHnca ·3eMJhe, pa3Boja nOJLonpnnpe,11;e, Ha
II3rp~AlbY. cou;rrja.n:R3M8. y ROMe he ce ::KHBOT Ha. ce~y Kopje:
HHJ'O U3MHjeHnrn. To saxTujena ocrnapeH&gt;e Hamer TIJiaHa o
110;J;H3aH:.y 110JL011pHBpet~;e, TO je JI_{IIBOTHI:£ IUITepeC C~JL~tKa
yonniTe, IIHTepeC mer~e ua ceJiy. Harrpe~Ha rro.Ji.onprrnpe,11;a,
IIOTpe6Ha TeXHIPIKa 6.aaa KaO yCJIOB iiMyfiHOr H KYJI:r'YPHOr
)EHBOTa aa CCJiy, o6e36Iije~nhe MHJIHOHCKHr\i Maca CeJha"tJ:KliX JKeHa jom rryrn.rjn II cpehHrrjn _%n:nor· o,n; onora K~jn ,n;a~
Hac HM:ajy y cnojoj ,n;eMo:KpaTCKOj se-MJMI Kao :e.eitn c.no6ot~;HH
H panHonp'anau rpai)aHn.
Ilor.o:nraj JKeue, Iher-IO 3?''-1~Uihe y onmTe;J;pymrneHoM,
riOJIHTHlJ:KOM II rrpnnpe,lJ;HOM JKHBOTY 3eMJI&gt;e. Hepa3,li;BOjHO cy
IIOBe3aHII ca COIJ;HjaJIHO~elCOHOMCKOM crpyKTypoM 3eMJLe, C
rro.iiomajeM uapo,D;nrl:x Maca y -H&gt;oj. 3aro cy :}KeHe _p;y6mw saHHTepeconciHe sa rrpnnpe;pnr Hanpe,D;aK, sa nJI.aHCKy' rrpu.npe~
,n;y, 3a CTBapaH&gt;e 'tlBpCTe H' CO.iiHp;He eKOHOIVICKC OCHOBe.. Hame
,11;p~ane y Kojoj nJiacr -u cna · aapot~;Ha 6or'arcrna npn:na,n;ajy

HajsaH-iHt-tjl-1 · sanauH
Hawe opraHt-tsau,~Aje
Ha .ce/ly
.. Peifjcpa7' /J:Iape Jfaqeae, 4/lOHa cef{peTapujaTa U.

Y HII3y HCTopncKI!x
CJio6o,n;y, sa cpehaa

.z~oraJ:;aja

0. Ar!J)y

6op6e Hanmx Hapolia

JKHBOT, IleToroAHliUhH

ga

rm.aa cBaKaKo -je

je,n;aa o,n; aajsaa-qajunjux. On saalfrr

TeMe.JhHe, ocaoBe c:se-·
C1pa1-10r :iKHBOTa Hallie seMJbe, 6.JiarocTaH.e pa,ll;HliX Mac;a OCTBaper:be OHOr sa JllTO cy Ce HaiiiH Hapop;_H OopHJIU y Ha-

6op6n,
~
sa aapo,n; cy;:t;6oaotHHM p;,oral]ajn:Ma, aama :meaa
je r-mrrvia CBoje Mjee:To Kao aKTiiBa:r.I Qopa:q y aapo;t;"aoj peBo=-

po,qHO OCJI060,1J;IUiatiKOj

Y

OBHM~

Jiy:r.vrju n:o,4 pyiWBO,JJ;CTBOM II aa n03HB KoMyHIICTFI":IKe nap-

ntje. AI-ITn&lt;PawiiCTH'IKII-~ppoaT :&gt;Keaa _no:M:arao joj je ~a JiaKriie
Taj rryT, ,11;a ce opranHso:saHIIje yK.JI:.y1nr y orriiiTeHapo,n;an
J.'!OKpeT Sa OCJI06ol)eae 3CM.The, c.ir66o,n;y li He3aBHCHOCT, p;eMO-

aa~e

Kpanrjy II npaBa pa;n;Hor 'tJo:sjeKa, Ta noMoh 6rma je-Hapolln,ro
3Ha'trajH_a sa )Ke_H~JhaHxy I&lt;Oja -je BjeKOBIIMa :aw:sjeJia ,n;a-_
Jiexo 0,11; ,~J;pyiiirBeHor :acrrBqra, y xpaj~oj 6uje}.ln n· m!npocBjeheaocru.

Y 6op.6u nporun £PaiiiHCTIPIIWr oxyrraropa, a 3a aa:quo:s.alJ:my' ITOBe36.HOCT II ,lle~OI{parcKy, I)erry6JIIIEy, -rpee5a IIOHOB·
no rro,rp3ylni saa&gt;:.iajH"y y;IOry xojY cy II:Ma.Jie ynpaBo ce.JI:.aHxe.
H aEo ,lliO -para, rrop; rrporHBHapo,n;HIIM pe:JK:FIMIIMa y crapoj

J yroCJiaBFijH,

saOCTaJie, HeiiHCMeHe, BaH ,1J;pyiiirBeHOr H IIOJIHTII'tJKO! Jl{liBOTa, Ce.JhaHKe cy y MacaMa .qHHIIJie aKTIIliJIH ,zi;HO
Hapop;ao_--;OCJio6o,n;riJia~xor noxpera 11 no:Kasane ,n;ora,D;a aeBH:;
l]eH·n ca~wrrpujerop, xepOn:sa:r.r, cnecrpaay aKTUBHOCT y_ 6op-

6rr Hapol\a.

9!

'

.

Hapo11y.
:IT{unoT ceJLaHKe y tTapoj JyrocJiaBI·Iji-i 6no je_ njepaH o,n;pas rroJioJKaja Hajmrrpnx I-mpo,n;Hnx Maca yorrmTe, o,n;pa3 nOJIO)Kaja Hamer ceJia 'r-r :1-KIIBora- Jhyt~;rr y · H:.eMy._ H~ CJIHIJ;H Tor
IIOJIOJKaja, T~r :1KEB6Ta,-yaa.nyt~;H0 6n.6_H.iiO rpa»CHTH Hel\y CBH.:..
jeTJiy !)ojy. Cne cy oHe raMHe, BeoMa 't-IecTo naju;p:s:,e, JyrocJiaBnja: :rtnje 6una ~nmra ,n;pyro Hero arpapHII npH~jf;!CaK, noJiy~
KOJIO~Hja CTpaHHX IrHMrrepujaJIHCTa, II3 IWjera Cy OHH jenTIIHO H3BJia"tJ:UJlH cnpOBIII-~e H rrpeKo C:Bojnx eKCIIOHeHara, 6HB~
mrrx BJiacTop;pJKa.u;a JyrocJiaBHj~, t:ojH cy ce TaKoJ.je 6orarunuU3J?a6Jhnna:EneM pa,li;HHKa II paAH?t ceJbamrBa, He caMo cnpje:tJ:aBamr paaBoj IIH~j[_CTpnje Hero'rr pa3Boj 3eMJLe yorrmre.

0 rronehaiDy noJLonpnnpe,n;He ..npon3BO~u.e, Kao ·]eAHOM.
DA. MaTepnjaJIHIIx ycJEona sa nMyhaa u KyJirypaH :i£-.:HBOT ceJl&gt;aKa, y cTapoj J yrocnaBujn HIIje 6HJIO H:H r"OBopa u oHa je no

95

�/JKHTapiU.J;a a MHOrnX. ~pyriix UO~O'IlpnBp~AHIIX
npop;yKa.Ta: 6nJia yrJJaBHoM- Ha ·nocJLep;H:.eM _
HJIH ;ripeTnOCJl&gt;.~­
u.eM Mjecr-y y EBpo'nn. ·c-Be TO ce II Te KaKO CHrukHO O,ll;pa3~
aa noJJO)Ea} H' JKnBoT- ceJLaKa. Haxo je paJJ;no »O;:J; sBnjes,ll;e
A;o 3BIIje"s,~J;e«, ceJLaK a11je ca CBoje· SeMJLe ,11;06njao Hn Hla!jay...
JKan:je sa JKIIBOT,- a ys ro je aa CBojnM JieljEMa Hoc:uo crur..
DpRHOCy

TepeT nsJiplKaBaaa 6npoKpaTcKor anapaTa cTape J yrocJiaBnje,
repeT BeJIIIKIIX no:PeaCI; n_ pasHnx Apyrl,IX ,z:ta)K6nHa, -repeT
orpOMHliX CCJI,:al!KH·X ,ZJ;yroBa.
lliaB0THB: ycJIOBH .H KYJITypHn HHBO aamer CCJLa:Ka 6IIJili
cy O,!l;pas TaKBor crau.a noJDonpnBpe,D;e II eKOHOMCKOr. noJJoJKaja ceJia.

CBy TCJKII~Y- T~ .Temxor noJioJKaja aaj:snnie _je qcjehaJia
&gt;Kena. K~ 'IHTBIMO paje'ln,,llpyra CTaJLnHa o nonolKajy pycKe
ceJDaaKe y .z:~66a · z:t:aplisMa, l!HHH aaM ce Kao .&amp;:a ·Hx je peKao rr
Sa ITO!IOlKaj' COOCKO lKOHO y CTapoj JyroCJiaBHjii. &gt;,ll;OK je OHa
6mra ,lljeBOjKa, CMaTpana je sa nocJioeii"'Y• Mel)y TPYII6eanl.laMa. P~mra Je _sao11a, pa,!IHJD:&gt; 6es npe,11axa, a oTalj6:r jy j~m
llpeKopeMo I &gt;&gt;Ja. Te_ xpaanM«. K~ 6a ce y,11ana, OHa je
pa.n;nJJa sa My?Ka, pa;:{nJia TOJJIIKo x0JJHK0 jy je oa rjepao, a
rrnaK jy je npexopenao: »Ja Te xpaHIIM«. )l{eEa Ha ceJiy

6IIJia je noc1Ioe.z(&gt;M- tieljy TPYII6e3:nl.IHMa«.
CeocKy l~CeHy y cmpoj JyrocJianrjn, TaKol)e &gt;&gt;noCJioOJIHoY

Meljy Tpyp;6eHnJ.va~m«, ya aenp_aana.Ba~~&gt;e lbeHor .Pap;a, TCIIIKO
je rrpn:TircKnBao TepeT cyjeBjepja u npef!ipacy,n;a,_ s.aocTaJiocT
ce.JJa y s,z:r;panCTBeHOM norJie,o;y. Ona je _l!eCTo nJJaha..Jia JICn::soTOM npasaoBi':P"l.IY 110: je sa BP'!ieMe nopo~aja He'!aCTIIBa n

11a crora Tpe6a a,palja "a ~tllljnpJJoannjeM &gt;&lt;jecTy - y c&lt;ajii.
A pesyJITaT· cx:aaTilaa.~a~sa )KeacKo .z:~njeTe nnj~ mKoJia mTo
je 6nJJo aajja"'e ·yKopnj.eaeao aa --ceJiy, 6IIJIO je: 2,850.440 ne-:. nncMennx )!Cena, o,n; -q:era je c::saxa.K~ go% OTIIaA'a.Jio aa &lt;:eocKe
:m:eae.

JKnBehn BjeKoBnMa y 6nje,11;n li: ttesaa:e.y aama ·ceocn:a
JK:eaa Iiiije MOrna HH ,u:a ·6y,z:r;e -cnjecaa TeJKnHe )KIIBOTa·.nenpo-

' )/'. OCJIOOO.ziH!Ia'lKOM paTy HapO,ll je .yseo BJiaCT y CBOje
pyKe,. n· nO,n; pyKono~cT~OM· KoMyHHCTlPIK~. nap_T~je n __ p;pyra
Tnra, 6Qp6oM CTB0pH:o Cne. npep;yCJIOBC ga_ II3·rpAA1LY · HOB?r
p;pynrrneHor .iwpeTka,_ sa nsrpap;JLy ~o~nja~n:sMa,. sa HOBI:f
:JICHBOT ,aapo,n;a YrocJJaBHje.

J

Y- 6op9H 3a-raj HOBII- JKHBOT' Ham~ ceJLaaKa aainJia-'-je.

CBOj ·nyT, OHa_ je M(llCOBH0 H.liM ·cTynaJia,_ OH jy -j~ K3 Kyhe;
H.. njeKOBH.Or MpaKa BO~HO y 60JLH :&gt;KHBO:,_ cpefiay 6y,l\yfi3
H0CT. Taj iiyT cBjeTJJHje 6y,l\yhaoCTII 3a KOJY cy Aareorpo.M:ue :aq;)TB_7 rrocTaje cBaKn_M ,n;aaoM CBe m·~pn, rpaaa c~ H ~o...:
CHJKC ,LI;O IIOCJDC,li;H.Cr CCJia.
Beh y np:BHM ,z:r;aanMa HaKoa . ocJio6pl)eiLa ceJba;niTBO je"

ocjeTnJio · 6pnry CBOje Hapo,!IHe BJiaCTII. - Arpa!ma pe&lt;J!opMa
,l\aJia je -CeJI.ai.J;HMa 3eMJLY sa KOjOM

-C}T

OHII BHJCKOBIIMa :JKC-

.l)aJIH. Y aawloj 3CMJI.H rro0HjC,li;HO je npHHIJ;HII: SCMJI.a npnn~a OHOMe Kojn je_ o6pal)yje.
·
- -H_ap6p;aa BJiaCT je CBOj~M IIOJiiiTHKbM ~Ta6IIJIH3an;nje D;~­
jeaa, cnc~eM&lt;?M caa6p;njena~a, t5op6oM npoTn:B · mnexyJJa:q~J;t
oMorylul.1l3. ,zt;a Hratpo,zx:, y ;J;BjeMCI; cyman_M ro,n;~aaMa nOC)IIIJe

paTa, ,1106Hje .xJLe6.
P~H o6es6jel)eaa cjeMeHa n noJ~nsaa.a CTO'&lt;apcTBa y
. OHHM KpajeBHMa r,11je je ORO- y' TOKy paTa CTp~ruo, .IIPlKaBa
je ·CTBapan:a- cje!-f_ean u CTO"'l~H -q.oa~. )];aTe. cy, o~n~ ror.a ."
SHa'i'H~ CYMe 'HOB~n~a J:I rpaljen;n-Hc~n·· MaTepnj3JI
onycromeHHX ceocKnx · Ha_ceJ&amp;a..,

*a

IIOA:U3aJLe:.

A.7l1ll. Tem-Ke noJLe.&amp;:Hii;e saoc+ruxocT:Q: IIOJI:,Onpn:apep;e y cTapoj JyrocJiaBnjrr n. nycTomeae oKynaropa sa "pnje!.le paTa
join: ynnjeK ce jaxo O,!J;piDKaBajy aa, ,C:Tan.e· aan;r~ no.l&amp;()npn:-

B_pe,l\e, no.Jio:acaj_ ceJia, aa :m:·HBOT ceJLa:Ka·
TieToro.n;nmiLH nJiaH , xojn 3H~"l!II npou;BaT uame S~liJbe
yonwTe, SHa'l-n ·u sa. -nO.JDonpnBpe,!l;y, sa Ce_)lo -HOB np pw__a·n:TKa n' aanpeTKai.

_ Ka,n;

Kall cy ce aamrr EapO/IH ,llllr!IH Ha ycTaHaK rrpo~nB &lt;jla-

ce :aeh BHaCT n. ocHoBHe npnBpe,l\ae· nosHI(nje aaJiase- y· p_yKaMa aapo,n;a,_ oa.n;a je nO.n;nsaiLe n~J&amp;Oif:pnBp_ef(He"
npo~yxn;n:je, Iro:BehaiLe nJIO,ZJ;HOCTH seMJLe je,D;aH o~ ocao:.H•x:
fC.li?Bq H:Myh.alijer, EYJITypHHjer ~HBOTa Ha Ce.iiy.

IDIICTIPIKHX OKyn:.ruTopa, Sa CBOjy Ha~HOHa..JIHY HCSaBH~JIOC:T,
·6opH.1III -cy ce Y.J; npOTHB Temxor JKHBOTa Kojn:M_·cy JKnBjemr

OKHTapnlja no xeKTapy y OJIHOcy aa 1939 rOJIHHY no•eha sa

CBjeheaocnr
fje;:t;HOI\_f

:38.

rr

rrpasHoBjepnl:\a:, •jepyjyhn

11a joj je

orr

CBar,o;a A·aJT.

npnje paTa.

·

IleToi•o.n;HmH&gt;H nJian npe,D;:&amp;Hlja ;.;a ce npn:HOC t'Snjelinx:

T

95.

97

'

.

�I So/,· KyKypysa 20o/o H HH,JiyCrpHCKOT 6nJLa O,ll 8--,.30%. Amr
~ :ce He .i.loX&lt;:e -'nocrHfiH ci'ap:uM Ha't.i:niloM o_6pa,ZJ;e, sara _&lt;:y !IO-·Tpe6!JC ri:oJLOtipri:;spe,ZJ;ae ManiHire,· }'MjeTa~ raojnna. IIeTOro-·
-,l(HIIIFLIIl- --Q"JiaH- iiQcram.ii.a --pjemaB·a:ae rora Iuzt;TaiLa. Y 1951 ro.::
p;HHli MH M:Opa.MO HMaTH.. izpeKo ,li;Ba nyTa BHme l'paKTOpCKII:ic
nJIYfO.Bii_ao·mro HY:ClMO ,z{aaac,_Bn:me.o~_o 240.ooo sa;npe:&gt;KHH~-­

~.n::Y:J;-qBit, rrpexO 6o.ooo ~c~jel:q:nn;a, npe~o: 2Soo :&gt;KereJiu:qa,. BH~e ; .

OA oxo:Sooo ca~oBesa11nn;a~:~H~_e oxo 220 ~oM6ajaa, .:B:rime oKO

14.006 r:[&gt;Jr.:.,"
jepci -n Oxo 7o.Ooo- cjellxruiuu;a~ Aa:6IfCe cBe·To npousBeJio, ·no.rpe6ne cy nllM. lj&gt;a6piuce no!Lonpn•pe,llnnx Ma/ll!Hna, lj&gt;a6pnKe .
700 KOC:PJI.ttll;a; HCTO TOJIHKO :apmaJIHI(a,'lUIIDe OK6

}'Mje_TMHX raoja:aa. ·~Ha~ycTpuj~usan;uja ·3CMJ:Le Je

P;axJie

11

6a3a·peiConcrpyi&lt;n;&gt;&lt;je nQ!LOnpn•pe,Jie. A ,lla t5n ce iiH,llyqpnjiiJif!3an;nja ycnjemHO ns.pmnJia, norpe6ao je yHarrpe~e,.,e
· IIO.JLOnpn:ape~e, ·:aeu3. .p·eKOHCTpyKn;Hja,_ JI_HKl3li,l(~IJ;Hja _3aO~T3.-.
' :.Jiiix llleToli&lt;&gt; ot5p8,Jie. Te .zi•rrje cuapa nepa3,JIBOjno cy noBe.saHe•
.__ ._,__ -Cou;_itjaJz~CTHliKH ·];J_R3liOj Hame seM_Jbe . yruiDHHhe· .-Bje~­
KO~He _-cyrt_poTHOCT!f 'H3.J.!~I)y-· ~:p~a ·-u ce;ra. Tp~ Heh_e. ~~m_e
·_ ·6uT_~- ·:u;eln?p iis_ Koje·r ·xa~HT_aJIHcTH"lKe ryJinE~JKe Bf}me e~c~:-:
mroaTa:u;njf. 1i ocHpoMameu.e cen.annBa, npoygpo-xyjy Hla'Sa~OBR-H&gt;e rro.iLO'ripHBpe~e. "'Haw: rp:l;Z{ ~~Hac~ rt~;je· pa,n;Hri:qn y
· · lj&gt;a6piiiCaMa' rrO,JIKll&lt;y iin,JiycTpnjy n cTBapajy '11i&gt;ICo ocaoa 3a
rrJ&gt;erropo,zi; _J.:(BjeJie 'selllJI.e,___ sa·- n;oAH~aH&gt;_e · IIOJLonJ?H_:ape~e, IIOMOhj!:lie·ceJLa!iy /Ia n3aJ;e.rt• 3aocTaiiocTn: :n t5n)Me: Hn,llyciplrja·
·~H ·:-_eJieKTJ?IIifJHKau;n]a

IIO,ll;Hln,(

he - TCXHH1IK:JI

. H~O

o6p~e:.

- -3eMJI&gt;e •

. - _··_TpiD~rOPn ··-n IIO:JL6irpn:8p~AHC Mamn~e, .KOje -fie···IIOKpe~ .
Tan~ · eJieKTPH'l!H~r•"e%r"epr:n:Ja, p_~sae pa;a;noaH:qe, tfla6pn:I&lt;:e sa
~pepai).nna:a.~ ·~oJI.onp.nBpe,n;ai:Jx .npon~BOAa, .-~po_Mrijeanhe·. H3_:

,-:--

r.JI~,Ii--c_e.na.~

··
·
-.. H':O_n ·.inK ,ZJ;o6:nhe Ham a ceJ!a, ;aoB fie IiocT~?:n 'tlonjeJC y

lhHMa, · H3___ :apeMeaar ,ii:p:B:eae pa,JIH:qe n- M~Hor ·raBope:aa Ha ·
:~ . ·-q-eCTo r.J!:;iAiioM I(oMa,zl;-n;hy 3·eMJLe, aam ·- ce,JL·ax npeii~~u&gt;y HOBO·- ~o_6a-. ·noJL'onpnBpe,ZJ;He ManinHe;_ · yMjeT_Hor raoJnna, y- ~o6a=· ·
-:nMYhanje_i- JLenmer )KHBoTa •. -Taj nyT ·BD,zpr' H ceJL~H~.Y ·y .
... cB]eTao ·iKEB:qT~-- _nya ri)?ir'Saaa..a.lbeH?r PAAa, y Y4HBOT·ni~oJie;
n.pcicnjehrrB~Ur,.a, JKE:BOT · noPC!A~i:mmra, JLeKa:_pc:Kor. ~anjeTa 'F.i
· no:Moiur, _;...;,; JR:HBoT -qnjn C_y ocao:a_n Beti. xinpcTo· nocTan,ieaH
y Hati:roj s·eM~I;r O,D;:r.tax-' no oCJI!)6o~~lby, a.~ur xoj11 fie rio-c:xaTH:-.

98

· jom .mHplj: n·- ,iJ;oCT}"nHirjn Mii~nOH:H.~a---~ -~-perHY ~BHM CBO·- jnM-'_ caaraMa ~a _ir~rp~,D;_u.y _M_aTepnJa!lnl:fx;· ycJio:sa._I_IOB~ _npn-

.· np~e, ·HOne

noJLo~pnnpe,ZJ;e;

_

. __
aonor )KHBoTa. a_a__- ceJiy_-.

Matepnj~JIHH. ycJIOBH sa p~3BOJ

3 aa&lt;t£e .-Mamn_a·e net

·oo]J.y,

.eJieKTpnKa, peKoHCTPYKll;HJa noJLO-

Bpe,n;e. Tpe6a, 3Hci"'!H,__:-nocTaTn- 6opan;_ 3'a_ Taj -CBjeTa_o JKH~OT Y
HaiiJ?efl;iiOM. H··KyJI•tyPHOM ce~y,. C"B jecTaH n· ~KT!lBaH 6opa:q sa
OcTB8.pe!Le IIeToro~Hm~er ·imaa~ .y n~JiionplJBPeA~·
. Ka:xQ~~a Ce :no.• eJKy :fd:HJIJIOlr~K_e MaCe cfJLI3JIIITBa y.-TOj -op~­
raHR30:aaHOj H a_KTH•m?j 6opf5H sa P,e~c;&gt;HCTpyKI~;HJY IIOJLOnpH•pe,lle, 6op6u ICoja je neorrxo,Jian yclioB. ;~a. ce Ileroro: ..
. ~H_Il;IIiH- fiJiaH-_Ha IIOJLy ·_ri:0JLOf:lP_HBP_e~e H3BP_IDH,_ ,zt;a Ce_ IDT~..
6pll&lt;e ·H opraHnso.annje y.e,lly CBe MJepe H~He sa u.eny pe:
-·
• ?
.
'
!COHCTpyKn;HJY ·
.
. .
3aJApf_re cy 1:e :MohHe eKOHOMC~e opra~nsan;nJe, npexo
_ xoj~_x.-·fie . HajycnjeriiHHje-- ·:uohn --Aa- ce rrpo~e,ZI;e pexoHCTpyK-n;nja no~oni;m:ape,n;e. CutHa ras;~;n~cTBa ~:~a ceJiy uncy y eTa-_
· _-H&gt;-y A~ nojetJ;liHa':lao · ynoTpe6JLa:a,a]y-_ M~IDHHe, p;a yB_o,n;e H~ne .
. arpoTexnn'!ICe yjepe, a YIIPY"'eHH y s3illpYraMa ce":an;u he .
-MO.fiJr-yc_nj~WHO -,ita ce KOpHCTe-MiliDH~a~~' ·,t~;~__n:p_ttMHJC~e -~-~--- yt~He- MeTo,n;e o6pa;:\e-- sellJLe, _ .(laKme_·_;~;o~,HJY- noMoh ~oJM&gt;npH-· _. Bp·e,li;_HHX cTpyq:ILaKa, . xopHcTe __ ce ncxycTBE~~ ca HamEx
,ll;p.EaBHHX· "IIOJLOIIP_irBpe~H~X H'MaH.a H TaKO ·-,IJ;a.lheo _ .
Je/IHHO npeiCo 3ll,llpyra no;Lonp~Bpe,lla MOll&lt;~ 11a ce no: ..
· -- ·se·:ace 'ta cort::aj~u.nrdm"'-KOM: HH,IJ;fCTPHJO¥ T-EMe _m_Te he_ ceJLaK _
npe_K()_-. ILHX. rr)jo,ZJ;a:_Ba.T.H CBOje .n;pOH3BO,ZJ;C -H ~06HJaTH_ p~3HC .
--aJIB.TKe 3a o6pai}HBal:ae -noJLa· H ·oc-raJie--noTpe6He ;IIH,ZJ;_YCTP,HC_R;e ·
npo,ZJ;yKTe.- _Ha -Taj aa"'HH .he ce pa~Hn:-.JLy~n·n:_,na-ce~?:"ll-'Y ·
jpcl,ZJ;y, ocnot5o~-liT~ eKcnJIQaTaTQp.cxn~ eJieMeH_~,-a- _KOJa:, .;oc~o
no.cp_e)l;HH~ :V pasMjeHH liH,ll;yCTpHCKHX H IIOJI&gt;OIIpHB~~~HliX--­
i1po'H3BO)l;lffi_ -H-cK?pHmfi~Ba:j:y· H .CeJLaKa _ paAH_Or .· "'OBJC,Ka- ,y.
H-

rpll,li~To

riuw ce ri)ne,;. 3li,Jipyra Haj6oJLe

ycKJia~yje •HHII"~ . ,

B:Q:,D;faJIHH n::ruepec ce.i:r:.aw'!'~a ca·-HHTepecOM·- con;-n]aJIHCTH'IKe

·asrpci,ZJ;H.e_ Harne· _seM~e&gt; .... _.
·
._ · .. ·. _·
.
. p~ 3 Bbj 3eM.lbopa.ZJ;HH&gt;iKor'- 3aApyiirup·cTBa' ,nM'ahe _n_edM&lt;i:_ :sa_~-­
·

)KHec--·uo.JiHTHiiKe · nocJLe)l;n~e. Oao ·fie· KaKO -- CMO -BH,ZU_e-':ln:,:_ no~_
Besn·B_4fTH -irpnBpeAHe_ &lt;?H~re_ -·~aw_e~·-·. ~eJict _ _ rt·_, -·c.~JLa~T-~~: :·Ca, _
0 ·rti11TeHa:po,ZJ;H·r-iM: ',z:J;06_poM, ,z:J;p)KaB}!MM · ce:cTOP.~JM' rrp~Bp~,ll;e,_.·O_ JlO
he nbtTerieHo. y:kJI~fu.aTH. paa~jy_'·cy:n:po:nocT: H3:M~1Jy :r~a K

,.
".,._•

99

�ceJia, cT9Ho f''IBpmhn_naTn

'can~s pa~an~, ce_.1LaKa, pa.z\HHx-

:pa~aHa u· HapoJIHe. nHTeJinreHqnje y Hapoi\HOM q,poHTy, u.
Ja'laTI': eKOHOMCKy 6asy TOr jei\HHCTBa. PasBojeM s~pyrap­

CTna Ja;ahe, ;J;aJLe, onmTa _yJiora ceJLa~"TBa _y Hamoj npn:spe,~J;H; .JCP c~ npexo sa,11;pyra, xoje aa on·aj nJin· oaaj aaqna
IIOBC3fJY IIO]C,ZfliHR'IHa CCOCKa I1ai3,1:\HHCTBa, CTBapa nefia MO-.

, ryfiHOCT Sa Il~a.IHrp_aa.e y IIOJLO:hpHBpe,zi;H, Sci ycrljemanje
CflJ?OBOi)e:e.e CJCTBCH_Or nJiaaa, · nJia:.fia , IIOBefiaa_a npHHOCa
SCMJI&gt;C ·IIO XC_K'Dfllpy, IIJiaHa p~3BHTKa- CTOllapCTBa, ·::~pOBOl)eaa
OTICyna HT,ll;.

.

3a pa3JIHKy 01\ CTape JyrOCJiaBHje y KOjoj ceJr.al!'TBO !IHje
HMaJI~- HHKaxne· MOryfi;aOCTir ,ZJ;3. __ yTl!'IC aa npHBpC,ll;fiY _IIOJIH'l.!BKy, -_OH.O ·ca,z~;a, np_:xo Sa,ll;pyra, ma ocaony llJiaHa Mo)Ke · ,IJ;a
pyxono,z~;u pa~noje:r.t· noJI.onpHnpe,qe aa cnoM no,ll;p}rqjy, ,11;a ~

Oy,l(e aocnnan;_ H:.eaor· pasBHTKa.

·

(~lrpoMHa aKTHBHOCT mJipOM seM.n,e· y.iiSBpWCILy U)IaJIO.Ba
H.ap6JIHOr &lt;!&gt;poHTa y JIOKaJIHRM aKflnjaJIIa m1 yHanpel:;eiLy
ce~a, II&lt;?KaSyJe ~npeMH?CT e:e-?LaWTBa, npeKaJL_eHo:r· y HapoAaoocJI_o~oAHJiatiKOJ 6op6u, Jl;a npBxBaT~- ·cBe _-'.M:jepe, CBe -· OHO
. HOBO, H)"KHO sa o6no:By II n3rp"f11LY ,lleMJ!.e; YTOJIHKQ· npnje
- npRXBarnhe li oQBe, jaw mnpe -Mjepe~; 3a 'CTB-apaH&gt;e· COJII-I,ll;He
~ROI-iOM·CRe ·oCHOBe y pe·KOlfCTpyK:qlijn IIOJLOIIpHBpe;~;e Sa _WTO
. Je OH KpBHo· saHatepecoBaH. ·
·

•

H~eja ail,llpy;«Hor opraHnsO&gt;iaiLa 6JIHCKa · je Ham eM Hapo,11y. 3a,11pyrapc1'Bo, Ha o"aj xun oHaf Ha•mH, o6yxBaTa -tpa
tieTBpTHHe aam_er cTaHOBHHWTBa, -. Oao je p;o .zl:8Ha(r ·6n)to
_-o~6n~~-a.nop;pmKa:· Hapop;Hoj ·BJiacTH, -KaKo· y- 6o{&gt;6n npomB
pas~nx _ wneKy...-TCKHX -eJieM:e_aarar, aapotiBTO ·y 06JiacTK~
TprQBHHC, TaKO y C8BJia.l]BBa!Ly pa3HHX npHB;pe,ll;HliX- TCWKOha
xoje_~y. .-ce- nojaB·nJie xao nocn.ep;nn;a· paTa.
~~M:uMo jep;aH
npHMJep :'
·
.· .
I
.MRJI? IIJJ!aHBHCKO cello_ Jlasappno~e, ··y· Ma~ee,n;oanjM,
lltHBJe.liO Je MyqHHM ZHBOT-OM. ne-qan:6apa. ,lJ;b.K"Cf_M:pKCBllt ,z~;a..:
neKo o,n; ~yha, 3apaljHBRJlH cnoj rop~:a;. X~e6, JKeHe cy n-pe,l(e~eM Byae, 3a· ,!l;Ba Tpn c-eocRa 6oraTClE!a, Temxo :JKnsoTapHJie,
Je,!IBa ncxpaiLnBaJie ,11jeqy. ,ll;aHac, je T9 ,11pyraqnje. Ce.n.an;n. Cy ce op~aHH30B8.JIH f pa,n;H,-:Y 3a,t:l;pyry, JLBXOB ~IIBOT ceIISMIIJeHHO; 3~pyTa I!OCje,11yje 'KOJiei(TliBHe ·p~HQHHije SR
nspa,11y !mJI~Ma II JIOMaher illTOcj&gt;&lt;!~ '~Mil CBOjy eJieKTpH'IHY
qeHTpany KOJa noKpehe nnmaHy " cTOJiapcKy p~noiinqy sa

100

IISP~Y paa6oja" ltaMjeniTaja. 3aApyra riMa ~Bojy qn.TaoHnqy.
6n6JIHQTeXy, CBojy &lt;!&gt;OJIKJIOpHy rpyny, SH,11a Beh 3~pyl!CHH
p;OM, a OBe rOp;HHC he nOliCTH Ca TIO,li;H3aH.eM MOp;~pae pCl,!l;HOHHD;e sa TK8H&gt;_e hHJI!fMa n nop;usaH&gt;eM p;je-qjer o6,D;aaumTa:
Ce.J&amp;a:u;H y ~OM· ceJiy pHjeTKO cy HMaJIH no xoje rp;m CTOKe,
a sa,n;pyr3. ,D;a:aac nMa oxO x8oo Kpa1Ba n oBan;!l. YMjecTo ycKe
K03je cTase~_- y ceJio .n;aaa.;c BO,li;H mnpoKa n;ecTa KojoM sa~
APY"'HH .K&lt;!MHOHH ·OJIB03e y rp~ a~p}"Klte nponaBOJie• a .z10-

•oae ns rp&lt;l;zla cBe oHo mio je- sa.z1pyTapnMa noTpe6lto. CeJLan;H · :ns J;[a3apori:on.a "He op;Jiase BHme y ne-qaJI6y, JICeae_ ae
npe,11y sa &lt;;&gt;ci&lt;y,11aH KOMa!lnh x!Le6a. J e11ne y nOJ!.Onpnspe,11HHM,
a ,11pyTe y hnJIHMapcxnM 6p11ra,11aMa, ,1106njajy ·ir"!!Hii:qe npeMa CBOMe -pa,n;y, a HHjep;Ha Op; lLBX anje BHid~ HCTIHCMeHa.
,ll;Bn:je cy y ynpaBn sa11pyre;
)l(nBOT. II pa.a; y sa,n;pysn npiiBJia"'u n cemaxe H3 ·oKOJIHHx
· ..··
-. - '
•,\
.· - .
HHX CeJia, 3ap;pyra JC n~_CTRJ]a n;eaTap, KOJH Ha sap;py:atHOJ
o~HOBH yaanpel)yje hu.JinMapcno n TKaJLe p;oMahux .mTo&lt;!&gt;oBa II y OXOJIHHM CeJIH';'a.
'•

'

.

HoB

:m:KBOT KojnM ,!J;Ia!Hac )Rime Jiasapono.J&amp;Re ocjeTH.JJ;e_ cy
:aceae-y CJIH'l!HHM, a aapoqnTo y pa,n:aHM sa,D;pyraMa._
.Jieria Ma~tescKa, a~pyrapKa ns Pa!~He s~pyre »[\pBeHn npoJieTep« HMaJia je y npomJIOj rOI\HHH 270 II~HHija, npe)l ILOM
je no 6pojy Hai\HHqa 6no caMo je,11aH aa~pyrap. 0Ha je noCTaBn.euy aopMy npeBa3HJia3HJia 3a_ gooo/o- n, oCnM m~ora mTP ·
je ,1106nm• y cBojoj 6amTH, npnXOJIII a.eHor pa!la Ha sa~pylK­
RIIM IIQJl.IIMa ,110HHjeJIH Cy· joj 35.100 1\HHap;l.

·n ,D;pyre

HaKo oBaKBe pa,n;ue s~pyre- Kao Jia:sapbnoJLcKa, H. pap;ae
s_a.Ap:Yre, ·Ro,n;· :Hac jow- a Hey Mao006pojHe, · JraRo npHMjep
Jlene MaHeliCKe HHje BeOM8 MRCO'EaH, HnaK CBC TO ,2.\.0Kasyje
CBHM a3.m:nM ce.J&amp;aD;HMa p;a cy sa,l\'pyre, aajpasJIH'IHTHjHx -Tl-1noBa, o:H:e Molme exoaoMCKe opraH-H3an;nje .xoje he· jep;uHo
MohR yseTn: aa· ce6e n ycnjemao pnjemnTH CBe npo611eMe
no,zi;usalf,a rrOJLonpunpe,11;e H CTBapama HOBor cena.

Ann »3-a.z(pyra:Pc~;so. he Mohu caMo OHAa ;:~;a- Bpniu · yJiory,
xoja. MY je y HameM_, CHCTeMy O,n;pe~eHa, axO 0Ho :iaHc'Jia H y
nyaoj Mjepn nocTaae CTBap CaMHX ce.JI,a-q:KHX Maca, n aKO ce
6yJ~;e pasBnjao y CKJia,n:y c_ no,!l;~3aaeM C·BnjecT.II THX :ru:aca«
(Kap-,n;eJL). B"e3 axTHBHd:f n CBjeCH·or y-qewha· Ce.JI,aKa ·aeMa
ycrijewaor pa3Bojla 3a,D;pyrapC.TBa. CB jeCJ:IOM ri: aKTHBiioM Aje-

I

101
•

�.-,·-,.

-;Ia~flo·m~y .~e.JJ.aKa; .iL_er~nu:"M_· py~'aMa:, H3B~mnhe

_ce II no:.Zrn-:·

san.e n yH~npe~e-lLe IIO.JJ.onpnnpeAe·,

3aTo

Hapo,~~;.n. ljlpoHT .· )laHac,

Mo6mmaa11njy IiajmnpHx

ceJLa~~nx ·-Maca na yaarijiei)eiLy noil,on_pnnpe,~J;e, j3rlaH&gt;y H .
pasn-njaJLy sa,n;pyrapcrna, ·nocTaB-J'La · Kito '-ocao:Bao i:mTaae
cnoje ,n;jeJiataocTn Hit· ceJiy~

Hs TOr .?-cHon.Hor S3.;1l;aTKa _HaiJ&lt;?AHor rjlp1;)_HT.3; nPon_sJiasa
a,·caonan sa,qaTaK.H~e :opraansa:qnje Ha t::eJiy: Mo6uJI.HcaTH
~~He ce~aaKe ,n;a II?CTaay:~'l&lt;:THJ('Ha cHar~- y_yaanpei)eH.y no-

·Mn~ CMO Beh · H·MaJIH cJiyTiajeBa, Kao · ~a npn:Mjep~:_,:y-- X P. naTCKOj · H Ma:K~,Il;OH~jn: ",zJ;a_ cy:· ce :~eae H c~Me; y~- no~oh lol~.,.
·· mHx TJiaBHHX Of:\60'pa; -YAP)'JKHBaJie. ,n;a 6l.t. IIITO ;YCUJemHHJ~·
.pa3BlljaJie Kyfi:f:iy. p_a,n;JiHo~T, R;OpHCTHJie_ Ce J&gt;a360Jf:M t- ..6pSHM_ ,
'IYHKQM.,- HOJKHOM. rrpeCJIIID;OM -KOjy _Cy. 3ajep;H~l"''IK_l~ Ha6a~Ji!JIC.;­
. TaEBY UHffi1RjaTRBy Tpe6a npeHOCHTI&lt; U Y ,11pyre H~ille Epa,.
jeBe, noTcTpeKa~aTrr je · H pa3Birjci.Tn, noBe3HBii~H Je Y 3a-

i1Pyre. . .

R

. JbOnpnBp:e)le n pailBojy sa)jpyrapcTBa;

··

·

~nje noTp~6ao __ HH-

aarJiamcl.BaTn p;a je- 3ciTo ~_eonxo,n;aH
ynopaa. .. pa,l(, MHoro. CMHmJLeanjn,· MHO_ro .oprannSonauujB:~
Hero ;.(oca,ll;a. AaTn$amnct:HttKH -WponT- :aceaa. tpe5a ."Tal!HO ,ll;a
car.JI_~Aa y.iiory_ JKeae Ha ceJiy_ u HJeHo Mjec'I'O y ~TBapaa.y ao-.
sor &lt;:eJia, noAHSaay a·anpe,ll;H~ n: MO,l{epae nQJLonpnnpeAe K
noM9rH~ ceocxoj JKeaH · ,n;a_ oaa II_ocTatHe 6opau; sa aono Ce.Jio
H_ HOB :at-IIBOT.' y n.eMy. Aa 6n sa TO aamJin:.aajnpaBJIJIHHje· ny.:.
Te:se n ~aj~oJLe _HatrH'He, Tpe6a- jom-: jeAHOM aar'JiacnT_n ono.
~nMe. CMO ce .Mn. u )IOC&lt;I)Ia pyi&lt;OBO)IHJIH y H'aweM. P"AY Meljy
:lE$aJ&gt;¢a, HauMe~ ,z:t;a· Ha no,.u:-nsa.H.e CB.Iljecrri JK:ena· -He MO~e
-~Hm'i'~ TaK~ YTBIJ;aTn !(ao y-qemhe Y- oniiixenpnBpeAHOM :acn~ __
BOTY 3CMJI.e,- IDTO 3a :m:eay ·Hi;~. i:CJIY 3Haqrr: :Y:qemfie: y OCT:8a~
. peiLy ~~T&lt;?rO~lUII~er nJiaaa y n;oJLonp:uBpe;.pr, y c~Bapaay
H pa~BOJY s~pYJKnnx ~praansau;nja, Macro AY6JLe, aero AO
Ca,z{a DOCT3BHMO TIHTaH.e aETHBH3llpaH:.a- CCOCKC _ JK:e:He y
om;IITCM p33BH.TI&lt;:y DOJbOnptiBpeJJ;e f.l 3a,ZJ;pyrapCTBa.

BeJtnEu 6po.1ofoena ·ce. Beli .HaJia3n y ~a,llpyraua; mro je

neJui'xa ycnjt:X R~ ce _sna -;~a- npuje paTa· one ancy Mor;re A:a6yAY -H;IIXOBH' -'lJJiaHOBM, aJIH ce ·noaerAje jom- 'yBnjeK 3a,4pman:6
· cxn:a-raH.e -Aa y sa,1.1;pyry Mo:ace yhn cal'.Jo rJia:ea nopo,zpin;e, Aa
APyrnMa, aapot:InTo JKeaaMa TO anje no.Tpe6ao,- JJ;a oae TO. He·
M.9ry;

II 3axo iiaii:m o,n;6opn cpec:&amp;:u ~ c_eocxn Mopajy B0,1{IITHpatiya_a o ynn&lt;C,I(BalLy cBai&lt;e xteae .Y ·s~pyry,- CBaxoj- npnhn,.
,

cBaEqj o6jaCHHTH n JII-rtiay.xopncT Kojy.he :n:Mlai'J':tr' aKo nocxaHe ·

'!Jlaa: 3a,llpyre. Ycnjexe pa)l·a aame opr&lt;iH&gt;I3aljuje Ha ce;ry y
OBOj ,ZJ;pyroj DJIBHCKOj TO,Il;i-JHJI MjeprrfieMO,H TIO TOMe KOJiliKO
je JKCHa YlUJIO y 3~pyre,·-KOJUIKO lbliX ·~y UOCTaJie a_KTRB'He

aa,11pyrapxe.

. 102

_. ·'

.

. . ... ·.

..

.

..

.

.

cnoii .pa,n;y aa. rrp_nnnaT.IeiLy JKe:Ha y sa.,zt~yre MH, MO~.
paMo nMaTn· y nH,IJ;y "'llH.eHHr:t;y Aa_ cy CeJLaTIKe_ Mace HaJIIOf\TOMe :~aKO_
31o:acnnje iia,zi;aiL_y nO,IJ; yrn~aj pa3aHM KJI~BeTaMa
sa,n;pyre 3Ha-q:e. o,1l;y3:~u.~)aH._e lDHXOBe ae~)JL~:. pyme~~ --·noponT,n;. A, _axo 3a ce.JJ.~IDTBO yo}:rmTe_ BIDKH( ,ll;a ce BOeM~ -reAHI{e _
lli-Ko -H_aBHK3Bci: aa HOBO, QHp;a ce _TO _):l:BOCTpyKo MOJKe :KaSaTH
sa .ceocxy :Hce_ay. _!Gap; c~ jom s·aa KOJIHK,O j!! pa_anjn .poncxn
··II . aeqpocBjehea- JKHBoi orrTeper~Q- JKeae aa,oC'r_a.ruiM_ .c~~a_Ta­
aHM~,· :q:p€:Apa,cy,1l;aMa, _npa!f_6HHaM~, ·oa,qa_ ce ne- Mory -HH ca:r-]1:ep;aTn 3Ha'llaj.He no~JI,e,ZI;H.:qe KOJe -h-e OBaJKo -opraHnsoBaH
npnBpe,n;Htt ~ S~p~HH JKHBO'f, H~' Ce_JIY .. HMa:TH. y-- ~OrJI.ef.J;y
,~J;a~er npocBjehi-maa~ ceo.cxe :aceae.
, .

Y

?

- : Beh -'Ca,n:a, · gaxBa_.l})yjyhn: aKT!IBHOM ~em~Y ceJLa_HKe y.
J:{,PymTBeHOM Ji ·noJIIITHlJ.K0M -jKHB&lt;?Tf; y ycTaii.Ky, y 06_HO~H
seMJ!.e· n- npn:fl,pe,n:e, 1\:!aCe cemati:K~x _JKeHa nocTaJI!!, cy_ CBJe- .
cHe lJ.HH&gt;eHnn;e- ·,n:a ·. t~onjex -l.W?Ke He. _·ca.".1:o Y:Hr:taT~ Ha -~o
x0he Jill MY 6y,ZI;j.i'fiHOCT 6HTli. OB3KBa HJIII OHa:KBa, :sefi ,zr;,a_ Je
oa rpa,li;Ii _cBojnM p}'KaMa. MaTep_IijaJian- ycJIOBJ! Te _6o.l!.e 6yA"YhH6cTn :aa ce)xy o6pa!,ll.a geM.If,e Hf.? 3a~mce o,n; ~Jie­
MeHTapHHX :CIIJia npnpo,l{e._ MaiiiiiU:e _.n _arporexaifliK~-- MJepe
· "tJliHe 'lly,IJ;eca.y:nbBehaH:.y- rr~o,a;HqC"TH 3e"MJI,e•. BH,ll;II:K___ft;;:JE&gt;a~K_e,
xpos a:r;&lt;:Tn:Bno yqemhe jr 3a,1l;p_yra.pcTBY, KaKo .c~o- Be~ peKJin,
· -'IIpom:Hpnhe__ -ce .Ha )pro pa3Boj ~ame 3eM.n.e ~ Jb·m Je "HlHIIe
y6n:je,IJ.HT·I~ ,iJ;3. Taj pa3BOj 'lllUIH lf.eH :&gt;KHBOT JI,eniDR;M H I&lt;:Y)l-:TYIJHHjnM, ,a:.a y ."TOM- ,pa3B9jy Tpe6a n~cTanr .aK"THBaH·
6opaiJ; 11 rp3!)J;:ra:Te.lh._ Ta:Ko he n0,1J;H3aH.e c·n:HJeCTII JKeaa, Kao
pesyJITa"T if&gt;IIX0Be CBe Befie aKTHBHOCTH y--3a,n;_pyamOM JKHBO~Y
n pap;y, y-q:Ii:r-uiTn Aa OHe nD'C'I'ilHy OHa aanpe,11;Ha caara KOJa_
ce 6opn i:rponiB saoCTci.JiocTII, a 3a aon_e iia"tiiiHe pa;u.~, caBpeMene MCTO~e o6pa.Ae 3eMJI,e, ;n;a JKeHe, neh npeMa CBOJHM cno~. ·
co6ao&lt;;THMa, CTajy II Ha 1JeJIO pa3HHX 3~APY:&gt;KH1IX OpraHII- _
sa:u;Hja.

103

i

il

�· Kpos&lt;umiBnpaae &gt;Keaa y. sa,~~pyrapcTBy MH heMo no-

·cTH3a:s"aTH

~pynH;e

·ycnjexe · y Beau ca. _jom cBecTpa.Jurj:mw:
yqcimheM ceocKe' JB:eHe .Y'- (;mri:rTeM A'pynirBeHo ~ nOJIHT~~KOM

~HBOTy 3-eMJLe, jep 3ap;pyrapCTBO · HCMa CaM.Q_ Be0Ma -BIDKa:it
·eKOHOMC.KH HerO H n0JIHTHlJ:KH ·aaa"''cij, OHO }e_ opyJKje Ha&lt;pop;He ~eMoKpaTHje H cpe,n;cTBo jaliaaa e~OH9MCKe 6a~e sa jam
:qnpmhn:. canes PaAHHX Maca rp~a H Ce.IIa y Htapo,n;HOM -

&lt;(&gt;poHTy, Kpos· aKTHBHpaae ceocKnX &gt;KeHa y 3"1\py.raMa aa-.
rna opraHnsa~Hja Molin he 'l'aKo 11a 11a.z1e Haj60JI.y' noMoh
Hapo/lHOM &lt;(&gt;poHTy· n' jow ja'leM oKym•a"'y y ILefOBe pe110•
Be- :m:eiia aa ceJiy, na 6a oHe nocTaJie jam ,n;oc_JLep;aHjH- .f?opo;u
sa OCTBapeiLe nporpaMa :flapo,z~;nOr !JlpoaTa.

H HHEaKu.e KJI.e-

neTe WIICKYJD3.1H3.Ta H3. CeJiy; HHK3.KBH IIOKym:aj~ WTCTO'IIHH-

ee.Mo_~Aa nojaBHl'H TY n T3.Mo !Ie- ·cMn:jy'
Hahn nO/IPIIIKY K0/1 &gt;KeHa, y 'lnjy je CBIIjecT !ly6otto npo-

CKOr pa,zt;a xojn he

,n;pJIO · y.s.fepeiLe- ;(a je ana:, BJI3.CT anxoua, jep

xHJI,a,zp::t:Te _Mace

ceJLaHKH yqeCTByjy_ y H3rpa,ll;H.ll B.JiaCTHTe ,ll;piKaBe.
AKTn:BapaH&gt;e y sa..,n;pyra~a jom BHIIIe he npHBJia1!li,Tn
*Ceae aa pjemaBaine CBIIX ri:poOJieMa Koje nocTaBJLa aapo,n;aa
B.liaJCT sa 'Cnponolj:eae CBHX ft:.eHHX Mjepa, jep pa3BOj 3~py.
rapcTBa saxTnje:Ba BCJIII&amp;y no,ll;piiiKy 11 noMoh aapo,zJ;ae BJiaCTII. »3a,ll;pyre he: KaJKe .ztp:Yr Kap,n;eJL, 6uTII :y CTBapn mxona
Koja he. Y"liTH ce;r,aKa· ynpaB,.aay" i!P&gt;Ka•o&gt;&lt;«. 3a,~~py.Te he .
n9cTaT~- ti;ea-:t;ap y xoju he ce CTan;aT-H caB np~upe,n;_HH xtHBOT. ceJia, caB- pap; aa :a.eroBOM ·rro,ll;n:Salhy. PasBoj saApyra
!io,Z(

H'tC HftH .fie y

npaB~Y yje11naaBalf,a pa3HHX THITOlla 3a-

,1J;pyra' y »je,D;HHCTBeH TIIn OCHOBHe 3eMJLOp8p;HH1-IKe 3~py­

re Koja 6u yje/ltr!mBrura y ce6n CBe rpaHe npn•pe11ae llieJiaTHOCTH Ha CeJiy« (Kap11e;r,).
3ap;aTaK je aame opr:aHH3~:uprje .n;a IIOMOrae H~apo,n;HOM
4Jpo~Ty, aapO,ll;HOj BJiaCTH H 3i!ApYJKHHM opra~H114a, ,n;a Hli-

je,zpffi :meHa He ocTaae BaH 'Ior u;eaTpa - sa,n;pyre. H caMo
Ra;:J; ae 6n ~ecTBo:aane y sa,qpyrar.ra,' ~eae 6n 6n.11e KO"'HHx:(a
TOr pas:nnrmi, jep je oa ycJIOBJLeH yq:emheM aajm~:~p:nx Maca sa,n;pyrapa, aajiiiupHx Maca ceJLaKa y ynpaBJLaHoy n cBa-

K0/1HeBHOM .pa11y sa,~~pyre. 3a,~~pyra he 3a &gt;KeHe 6nTH BeJIJ&lt;Ka
micoJLa y iojoj he MOlin "11a noKa&gt;Ky " pa3Bnjajy nyHy"xan-n;.njaTHBY II op~aHHSa'IopcKe cnoco5HOCTir, npoaa.llasehR HOBe
o6JIHKe yaanpe~eH.a noJLonprrape.n;e, HOBe o6JIBXe ~I-IBOTa II
pa)l;a Ha ceJiy. Tu 06J"IHIJ;K IIOCTajafie CB~ pa3HO"BptHHji-I jep

10!

fie y paSBHTKy 3a,llpyra sp;io fipso /10ftli. /10 KpynHHX 3a.zla-

TaKa,

Kao· mT_o je Ma~HHH3aq_uja, CTB~pa~e pa3HOBpcanx ·

. 3a,llpy.&gt;KHliX pa/IHOHH~a, opraHH30BaiLe 6op6e 1;!p0THB 3a0CTaJIHX MeTO/Ia o6pa,~~e ~eM;r,e, BpJio 6pso he 110hrr ,110 yBoc
lje~a H6Bnx arpClTexantixrrx Mjepc:r HT,ll;. OcaHBan.y Sa,z(pYJll!-

ne:roapa,.· pa,n;noanu;a H JIOKIDIHHX np_e.n;yseha
1:1 xoasepBnpaiLe Boha, s~p~anx MJLeKap~. ~nBI·iaapHnKa, cymanu;a, aajpasaoBpcan:jn:x PctAHOHim;a: TKR'U\HX, hif.JIHMaptKHX H ,n;py~HX BpCTa KyfiHe pa-

- HHX pa:.n;HOHH:n;a,

sa npepaljnEan.e

/IHHOCTH, yaoljeiLe . pas6oja Ca 6p3HM 'IYHKOM y TliM

p~R'

.- oan:n;aMa H ;J;pyro,_ :ateae Tp_e6a ,u;a noCBeTe aajBehy 6pnry
jep he" TO 6am sa If..:HX 6I:ITH OA aapo_lnrTe--::aiDtcaoCTII y norJie.n;y
II0,1J;H3a:a..a ILHXOBor :ntlii(:&gt;Taor cTaa,n;~p,n;a, a T_o saa11n CTBapaae HOB-!JX ytJIOBa_ H MOryfiHOCTH .z:t.a KOj&gt;HC;'IC CBa nPaBa ·Koja
nM je o6es6njep;nJia ,l(eMoxpaTcxa- ~p:m::aBa. HMyhanjn :&gt;KHBOT,
MaririiHHSia'IrRja l:roJLonpuBpe,IJ;·e _Kao :U MaorJ:rx nocnoBa_ xoje
ceJLaaxa 06'as.JLa OKo xYk6 aajsacTapjemrjHM- MeTo,n;aMa, CTBO-

'J'll'he ycJioBe " 11am BHme BpeMeHa sa 6p11ry o jrpeljeH&gt;y tty~ he~ Ji:H~aoJ xHrnjeHn, 6oJLeM ri:pnrrpeMi=nLy xp.aae, 3Apai:mj0j
ncxpaan ,ll;jeQ;e, H.IIXOBOj sehoj :e.esn. Hanpe,l(ae. H HMyime
SaApyre . n:M:afie BHme MOryfiHOCTH .,li;C{ CBOjHM 'IJJiaHOBttM-a_

ocnrypaj'y Behy JT,eKapcKy rtoMoli. 11a ype11e &lt;:Boje aM6yJiaHTe
:nTA. illnpoM nepcneKTHBOM o. pasBHTKY Honor JEHBO'Ia aa
ceJiy; casHar:oeM ,z~;a Hoeaa· cjf,t(6HH~ oBHCn o pasBojy 'f!HTaBor
Hamer, a ys 'To n JIOKaJIHOr npnBpe,L(aor_ JKHBOTa, ceJLaaxa be,
nocTaTR ·oHa ·H~mpe,n;aa cHa~a Koja he yTH~aTn aa pasB-oj sap;pyra li IIOMOfiH ,Z~;a OHe- f.rocTaHy MOfiHe· eKriHOMCKe of&gt;raaH3au;.Hje, crroco6He _Aa ce.l.ro ns saocTaJiocTn·Bo,z~;C y HOB ·Ha:npe~aa JKHBOT, OHa_ fie IIOCTaTH 6opa:Q_ npOTHB CBHX IDTCTHHX
eJieMeHaTa y ce~y, pasaH,x :rrirreKyJiaaaTa u eKCIIJIOaTaTopa

'Koj" 6n xTjeJin 11a sa11pyre yByKy y pasHe wneKyJiaHTclie
KoM6nHa.:u;nje rr Ha ILliX yTJ)oiiie ,r~;o6uT sa,n;pyre .yMjecTo ,ZI;a
ce oHa YTP,OIIIH y npo,n;yKTIIBF!:e- cspxe ~aMe 3a,z:J;pyre aa KOpHCT pa,zJ;HOr- CeJLaiii'IBa, Sa IIO,Zl;H3aH:.e 3a,z:{pYJKHHX ,Zl;OMOBa,

rpa.zi"'Y Kyha, ,liOMOBa KyJIType, aM6yJiaHTH; 11jeqjnx ycTac

HOBa HT,Zl;. · 3a,n;aTaK je ~anre oprarnisan;uje ,n;a ·cnc'IeMaTCKII
Ty-Ma'II:t .w::-eaaMa aa ce.11y A_a cy TII mTeTHH eJieMeHTH aa· ceJI}r
II y sa,z~;pyraMa u- OHH KOjn roBOpe npoTHB 3a,n;pyra n ·oii'n
J:ojin Te:&gt;roe ,~~a YBY"Y sallpyre y pasHe mneKyJiallnje - nocnou;H ·KanriTaJIHCTH"'Ke TeH,n;eau;nje y pasBojy 33Apyrap-

101)

�.
. .

saT_6·' n:PotHn H,_nx a m_e'lie s~p)ri-apKe -rpe6a p;,a no;zt;e
PasyMuje :ce, ycnjex _te 6opf?·e· sannca- .OA
- o~aconJDeH:.a ·-3~pyre,- ·QA A·eMoicpatcKOr ynpa:BJI&gt;a:a.a y ILoj; ·
ctBa:; -u

ctaJiay·- 6op6y.

jep he .:aMo Tai&lt;o 3"!1pyrapn: MOhn 11a na apnjeMe yKJIOHe na·
s~pyre. cne_ aeixpnjateJLe n.eaor pasnHT~ H p;a ce p;ocJLe,zrao6ope- .sa _aa,npe,n;ae_ o6JIIIKe aa..u-~:aa yrrpaBJLa:a.a H pa,n;a y ·sa. IIPY3H. .
...
.
.
.
_)l(_e~a;

·aa ceJiy, Kao aKtnnaa sap;pyrap rpe6a- f':il_ c_noje·
nponsBo,zJ;e npo,ll;aje- npeKO sa,n;pyre. n· noMor~e taKo rrpalnrJIHOj pasMjean· HHtJ;yctpHCKnx .H ~-oJLonpnnpe,ll;HIIX npo,n;yK~Ta
He CaMO Kao ycJIOBy sa: o6ea6jeJ:;eH&gt;e HHIIYCTprije cnpo:BHHaMa ..
H p~HHX JOY,ZJ;ir }' i'pa,z(y. _JKHB_OTHHM Ha.MHpHHD;aMa, aero ·RaO
J.CJIOBy

JIOTCTpeKa

p83Boj_a

rrpOH3BO,lJ;lLC,

IIOJ.LOllpHBpC,r(HC

. THMe he oaa p;onp_:tii;txj~TH JIHKBH,zptpaJLy· .pasaiix ni~exy:­
JiaH_ata _Ha c_eJiy H y rpBAy, _KOjH t:Y It TaMO H.a'CT9je p;ci- OMeTy
npann~ny paaMjeHy · HH/IYCTpBCKBX H OO!I&gt;OOpH:Bpe/IHHX,
_.npOp;y_KaTa. _n_ Kojn mneKy-?Iumy aa paqya pa.;{Hnx Maca n

rpo "" " ceJia •
...,.,-

: · .

·

. I'

·

.

.

Y Be3a

Ca CBIIM ·OBHM 3CiAa:qHMa Ha ce.ny 3Ha'Iaj KyJITyp..:
HO-IIJ&gt;9_CBjeTH.()r -p~a M:e~y Ce&lt;lCKHM XCHaMa llOCTaje jo~
Beh:u:,- jep aenpocnj~heaa cin.aHxa He MOJKe -nocTa;n:. aK~:u:-··
BaH. 66pa~ iipOTHB . SaOCTa].[OCT_H Hci. CeJiy, He . MO:IKe HMaTH
nepcn;eKTHBy,.n ~llTH yBjepeaa y_ KOpHCHciCT H H~HOCT .HOBRX MeTb,ZJ;a o6paAe seMJbe,. ·ae MO»ce np:nxnaTHTH aone o6.JiHxe. x:(jeJioKyrraor npnnpeAaor mn:BoTa Ha ceJiy.

'

Hawa opram&lt;SaJ1Hja' je y CBOM P"'IY Ha rrpocnjehnBaJLy-

ce.n.aaKn nocTnrJia .. ,n;o _ca,zl;a· ::B'n,n;ae pesyJIT.iTe. _C:Baxa.Kq f!;a Je
pesyJITaT I( :H.eu:o~a, Hap.oqHTO n6ce6aor cp~cl. Meljf :iKe-.
_HaMa·, TO' illTO .je,. Kaxo· 3HaMO, BeOMa· BCJUI'lqi 6pOJ CeJI.aHKH
aay-qmro "'IiTaTH H nncaTH.

·bcu·M aiiaJiqla6eTcKnx T'e"IJ.ajeBa, F.ao -ocaoBHe. cflopM~
rrpocnjehaB'c\ILa,. name oprarursoin.J;nj'e cy It ,11;0 cctAa cacBHM
npaBHJIHo yollaBa.Jie· n nocTaB.ii.aHe IIIITaH.e· rrpocnjehnBaaa
Maoro mnpe, aapotiiuo y Besu c. y"qemheM ceJI.aHKe _y H3Bpmeay Ile'TOI'O)J;Hllilb~r nJiaaa. 3aTo c7 e~oHoMCK6M npocnjehuBa:u;.y ~eaa nyTeM HII3a -pa3HHX Kypce~a K3 ·fiO.Jb'OIIpH~pe­
~e, JKriBnHapCTBa, nonpvrapcTna, nqeJiapcT_Ba I( APY~Hx, H;,tme opraHHsa:u;nje nocBehnsaJie BCJIIIEy niDKH:.Y n HMan_e y
- TOMe· SH~THHX ycnjexa.

Mrr

CMo CT:sapaJIH u aKT:une :ateaa-

3a_yaa,npelyeH:.e CBIIX TIIX IIpHBpCAHliX rpaHa Ha ce_ny, .. H:__ T~~~

Hl6

a~C-rojaiH.

~YJI~;~:-.~:.rrpo'cnj_eT~H- --~aA

yorr-I:U-re
,n;a Ham ..
none_,..·
:iKeMo c l!JITa-H.fM- cTpyqaor· n __ ~KO:~IOM.~Kor BacniiTa~a ceocKe
~~He, -saatY:hH KO.inrKo ~oro -~-rBa.pn sa--·H3EpnieiLe ~Jiaaa._y·_.
UOJI&gt;Onpnnpe,n;H OBHCH 0 JKeHH_ ~a Ce.Jiy, KOJIHEO je. O~_a Ba:ataH ...
.fl&gt;aKTOp. sa- yaa.n'peljeH.e_ noJLonpiiBpe,ZJ;~_- n. ~o_nehaiLe npn:aoca
c aanrilx n;o~. T.nMe he aam KyJI-rypao- rrpocnje-ran pa,z( Ha

CeJiy ,!I06HTR O,llpeJ:;e.Hy H ..KOHKpCTHy Cl!ilpl!CHHY,U&gt;tajyJm jac.
_CaH CMjep IIITO .Qp~er TeXHH_1J:ICOr H KY.JI~ypHOr U{),z:(H3a.ILa
ceJia; .. -rHMe- he· oa -HCiiyan-r11 c»oj s·a,n;a-raK: .Y"t~IIHHT~ HanMe,
Aa :ce&lt;:&gt;t::KC?j JKean IIO~'fa:se j_adnrja 'ILea-~ _yJiora rr SctAa:qn y

yHanpeJ:;.eay no!I&gt;onpn~pe,~~e.

·

KyJITypao- npocEjeTHn P"'l He .rpe6a, npeMa TOMe, ,~~a
-retie MHMti s~pYJKaor Jicn:~IO-ra, _a_ero ,11;a· ce pas"Bn:ja y sa,n;pyraMa, jep,. xaKO KalKe ,11pyr ;Kap,11e!I&gt;, &gt;6aw. 3"!1pyre Tpe6a 11a
6y,ZJ;y je,ZI;iiO o.)J; aajBIDKHHjHX .npOCBjtTHHX ofiLliiiiTa Ha CeJiy.
Ha Hla:meM c·eJiy -xojn- je npno· ~e­
CTO · aet-ncTeMaTciCH, c.Jiyq:ajaH :a: 6es n.Jiaaa, ,ZJ;06nhe Kpo3 sa--

·KyJ~Typ~o-npo.cBjeTan pap;_

·1\pyry 1\0HKpeTHy Cl!ilpl!CHHJT .n npaKTH'IaH J:llLlb: ·OOMOhn HaW eN: -cen.axy" ·xaKo 6:a: noc-rajao_ CBe .cnjecanj~, rpa,a:-tneJL ~a-:
·. me IIJia:HcKe noJI.Onpn;speAe» .. _
. . . __

T?:u: :q~AY - 'npy:acaH.y- sa:aaa · ns o6.JiaCTII noJLOriPH-·
· spe,z~;e, HapoA_HH cppoaT -n c·ne aei-one Oprciai-Isai..:(Jij.e y-cMje~.
· pnhe c11ojy · npocBjeTHy lli.eJia'raocT Ha ceJiy. Opraill\I3aJ1nje
Hapo,11Hor · lj&gt;po.HTa npe11yamrajy neh naBjecHe .cHcTioMaTcKnje &lt;jlopMe pa,ila y TOM npaBJ:I·Y. HapO,liHH lj&gt;pOHT Cp6n:je;
HarrpnMjep, y J.J;HJLy ynosaa:aaiLa'· cen:.aKa npOns:Bo~atia c HajBaJKHHJHM ·"!iepaMa xoje ipe6a ,11a cnpone11y sa wTo ycnjewc
anje cnpo:BoljeH:.e _sa;J;aTaKa T:Ie-roroAnmiLer nJiaua Y·a6Ji:acTH

.Y

.noJM&gt;np_:~::l'Bpe~e,
.capa,D;ILU_ c· Mna-nc-rapcTBOM rio.J.DonpJ!Bpe".:.:
,11;e :u Ca"Bf!BoM seMJLop8.AH:H1IKn:X ·s~py~, oprannsoBao j_e Ce-·
MH-Ha_()e II() aajBa)KHHjH'M -IIHTai-LHMa IIOJLortpHEpeAHe n-:Pon3~.
_BO,li;Ibe. Y _cpecKe aKTHse ·npe,l{aBaqa sa- .. oBe ceMnaape. yJia:ur __

n npeTc:tananK A!!&gt;)K n Hawn o,116opn Tpe6a 11a noBelly pa_-qyaa 0 TOM:e Aa y THM .·aKTH:BIIMa. 6y.n;y HajaKTHBHHje JKeHe
_ca ceJia:, ~oje he saaTH ;:t;a npeaecy.. y Ce;ro OHo.iuTo 6:Y,11;y
Hay-q~.Jie H Mo6HJIHmy ceocKe JKeHe aa cnpoBol)eay nocTaB--

!I&gt;eHnx Mjepa. CnrypHo je 11a he onaKBe n CJIWrHe ..popMe OP"
raHn3oBaTn: Hapo,!IHII. lj&gt;poaT II Y•IIPYrHM Hapo/IHIIM perry6;mc
KaMa, np~ qeMy- Tpe6a Aa HMa Hajnehy rrop;pmxy Hame opraHn:sa:u;nJ.e.

·

107

I

�.
/

Mjepe'' sa yHanpeljeae -noJI&gt;onpnspe_,!le, 'IHjeM he npo-.

so~eay HapO,!IHrr ·TPOHT ycMjepnTn &lt;!lopMe csor npocsjer- -

nor paAa IISJiase 'n:a sa,ZJ;a-TaKa ·;Jie:roro,AHWJLer nJI~a y nO;·· JLOH_pnBpep;u. ·ocn:M npomnpeiLa cjeTBCHHX no"Bpmnaa H noBehaH.a npnaoca _JKHTapn~a n HH,n;ycT.pli-cKor 6BJLa, llJiaH,

.

.

Y noJI&gt;onpr;spei\H. Hama "'eHa na ceJiy .6es CYMlhe he nohn
nyTeM CB9JHX cecTapa ~II3 CoBjeTCKor CaBesa, nyTeM, · cnnM·a
Ha.Ma . nosaaTIIM H3 _npe,l(paTHI:Ix BpeMeaa, c Ilame ·AHreJIH:He"
cecTapa Bnaorpa,D;oBnx, Ma.M1l&gt;axa.T Haxaaro~e H. ;i;pyriix:
•
llOTJ:&gt;C6Ho je Aa noa_o~o no~syqeMO· jam ~eKe o,zt .Bruicnn:

Me~y OCTaixHM, npe,ZJ;BHija_ .HanpHMjep: »llOBHCHTH npOH3BO,li;-

JHX s~aTaKa .Ha ce.Jiy:

ILY MJinjexa no_ Kp_asu ·aa,200 muapa, noB!!haTII itpuaoc B·Y-

,ll;ocaAamaH -pa,n; aa Hsnpm·eH.y JIOK8.JIIiiix n"JraHOBa ·Ha-·
po~Hor tf&gt;poaTa MopaMa· opraHI:I30BaTH jam· mHpe ,H "QoJI,e,
Jep ·ynpano :TH IIJiaHOBH Cy ,zl;HO BCJIHKOr IIOCJia Ha yaanpe./

He no oB.n;n: sa 2o%, a Te)KHHY saroo/ ynol)ea.eM Hmnrx pa:..
0
ca, yxpmTaH.eM, 6oJDoM: ncxpC!HOM H lhero~ .•• -IIoBehaTit: sa
neT 'rO,~~;nHa npOH3B0,ZJ;ILy rJiaBHHX-CTo':IHHX: npon3BO,ZJ;a H npeMawHTH npe.n;paTay ,npoli'3BOA.H&gt;Y 'M:a~TH;- Mimjexa, :syae 11
~o::m:e •.. Opraa~soBaTn m.Jo Behy -npHMjeay B~TepnaapcKo­

caanTeTcKnx M:j~pa«. coi(3aKoH o IleTo:l:-op;Hwn.e:M mraay}; .:y
BOhapCTBy HanpnMjep ~Tpe6a »60JI&gt;OM aeroM, o6pa,~!OM, Ma. COBHHM

cys6njaH.eM

6oJieC'IH H mTeTOllliHa· H. p;pyrHM Mje-

J}a.Ma rroBeliai:rn .npn:noc :sahaRa no· cTa6Jiy« (Hs ·saxoaa o
Tieroro,!lnma.eM mrany).
Jacno je ,!Ia je sa cnposol}eiLe Tnx mrancKux sa,~~aTaKa
y noJLonpiiBpep;n ay)I{:HO u eKOHOMCKo ·npocsjehHB.aJLe ce...
JLa.KR,. exoaoMCKo nJ&gt;oc:sjehnBaH&gt;e )Kena 'aa ce}ly, jep· y
Cnpo~oi)e:u,.f · THX H CJIH"'IHHX S~aTaKa OHe 11.10ry H C~aKaKO

he

O,l(HrpaTn sn:a11ajHy y;rory, .nomTo -cy TO cae rp·aae Kojnz..ra

ce :m:ea~ yrJiaBHOM u 6aBe~ Ho sa '!O je rioTpe6iw p;3. Ce.n,anxa
npeiCHHe C OHH~ »Ol:J:e.TH KOTa~ _KciHO Tll H OTa:q«, SaTQ je ·

nOTpeoaH ynopan, cncTeMaTcrm npoc•jeTnn

pa,&gt;~

y npas11y

JL6Hor npocsjeh:nsaaa: yonmte, ocJio6oi)"ea.a op;· c}rjeBjepja.
0~ yBjepea.~ KOja Ce H·CTHH~ Beh race ~ Aa BehH IIJIO~ Ha
3_CMJbH . OBHC~ . ~ irl!fr.JU.!

CH.1Ia.'4a

U

-CJIH.J:no,

II0Tpe6au je

~0.c.e6HO pap; aa· H&gt;CHOM eKOHO~CKOM,flPocBjeliHBaa.y.

,ll;a ·heMo ycnjeTH y TOM CBOM PMY Me\;y "'enaMa
/IOKas je orpOMHO _yqemhe· ceocKHX "'ena y napOI\HO·OCJI060·
;:l;HJial!xoj ·6op6u, ·y nsrp3A1LH Ap»~:aBe, a..xxo:s:a- o~aHOCT .aapOf!;HOj B}laCTH, ,lJ;OKa:i je li3Me~y OCTa.JIOr

H TO WTO cy MHOfC

y. noJLonpnBpep;n,
mTo ·cy na 6pojanM TellajeBHMa no:roa.saJie sa TO r.r-noro HHTe-

ceJ:Lanxe nol!eJie

y:so~IITH

aanpe;J;ne MeTop;e

peca, IDTO -cy npoa8.JiasHJie aajpasno»pcHHje Hal!liHe y -no~H~
salby CHTHHX rpaHa. rrpHBpe,l(e ira ce.1Iy, mTo cy Befi, xao

Cas_eTa llpH6Hh HS ceJia CTemuwsHheBa y Ba~r&lt;oj, Koja je
narpaljena .saTo lliTO je no jyTpy 1106nna nper&lt;o 20 Tosapa
nmeaii:u;e, a ot5HlJHO ce ~o6rrja xo-r2, rrocTaJie_H aoBaTOpn

108

·

lje_ay ,ceJia, KOje lie ce Kpos sa;~pyre H ys mnpy ca•peMeny·

TCXHlll!Ky 6asy CBe ja11e IIO,ZJ;HSaTH.

·

'

.

Pa~:soj. iloje,ZJ;~Hn:X rp.aaa ceoc.xe npnRpe,11;e xao mTo cy ·
Ha?pHMJep JKHBHHapCTBO, ~.JLeKapCTBO,. ntfeJiapCTBQ, y OKBHpy
IIOJ.C,Z!;HHa::HHX CeOCKUX ra3fl;MHCTaBa, J;[OMOh -ceOCI(:Oj .:H\CHH
ty

H.HXOBOM ytianpel]en.y_- neoMa je »a:ataH sa,n;aTaK Harne

opra~nsa:qn:je.

',:

o BeoMa- BaJKHOM sa,.qaTKy MH Mop~o n ,ll;Btf&gt;e _no~BT:o:
6op6y -sa HcnyH&gt;eH.e nJiaHa cjeTBe n _.nonehaJLe cjeTBeHnX;
non_pm.naa. l&gt;06~ClAHT_H cBaKy .CTriny 3CMJLe« .._. 6lf:hc .je.n;aa
OA_.JH&amp;JOOCpefl:HRJHX, :seOMa Ba.JKH-H~X. sifAaTaKa. x0fu HaC
Oli~KYJY,~ a HCTO TaKBH cy HanJH Sa,ZJ;a:q-H y OTKyrry JKHTapllll;a
H_ npe,z~;aJH ,11;p:m:a•n mto neh~·-KOJIR"l!HHe cJio6o,u;n:ux iHimKc.ina•.
'

K~o

/

. M,. KOplUI:o jom mxpe passnjam cse 1\0Ca,!lamae 4Jop&gt;&lt;e

,pa,a:a,. Kao

IDTO cy npe~~la!La, KypCCBH, cCMliaap~ 0 ca:Bpe-

KeH~J otSp~H seMJi.e, n~_,zJ;nsa~e. paSHnx rpaHa ceocKe _npn_Bpepje: nep_3)l;apcT:sa, II'Ie:n:apC:TBa, CBHJiapCTBa, · no:BpTJ[apcTBa

H"TI\~ PasBHJahe&gt;&lt;? CB~ 1\0C~am:H.e' 4JopMe p"'l\a ca noJI&gt;a s11 pas-

Y

CT;BeH~r H_ !XlirHJ~HcKor npocBj_etuiBci~a ::H\eue Ha ceJiy~
OBOMC IIOCJIY, Tpefia K_?P.RCTKTH BeO~ta yciijemHf q,opMy· CJJ:a- .
a.a e:ttnna H3 -rpa,n;a y ceJio ca KOHKpe;THRM sa,zt;a:u;n:Ma ,zt;oMahHHCKor H xnr~jeHcKor npocBjehnBan.a. ceoCKHX :aceua. Beha
.H CHCTeMaTCKHJa Hero ,n;oca,n;a Tpe6a npn TOMe. ;:J;a 6yp;e capCl,ll;aa aame ~praansau;Hje ca II;"pBeHHM ~KpCToM.

llorpC?:.6ao je jam n noce5Ho H3.rJiacH~H 3aAaraK AuTir.:..
.Pamncm~,Kor _$pon~a ·l!Cena 11a sehy ilal!Cn.y nocBehyjy 6am
OHHM n~:raa.nMa KOJa cy Besaua ·~m pjemaBaH.e

npo5JieMa

"'eHe,&gt;&lt;aJKe, ~ao Pa.&gt;IHH11e Y. 4Ja6pn11n n Ha noJLy. Ha,oso&gt;.

noc;Jiy. c:sy,Z~;a Je Heonxo,n;Ha jom. mnpa liHJU~HjarnBa n 2KTHBHOCT l!Ce.na. Hnn11njamsa TJiaBHOr 0116opa A~:lK-a Cp6nje .
,~~a, Y saJO,!IHH11H ca D;pseHHM rcpCTOM 110 npoJI&gt;eha npnnpeMn

109

").

�Jt3ilap sa ce.roHcKa o611aHnDlTa y p~i&lt;HM aa!!l&gt;yraMa,' Mol!Ce,
11a 6y11e npHMjep I~axo ', he ceocKa ,l!Cei&lt;a opraHnsoBaHi&lt;je ..
npJJ;CTYUHTH pjemaBaH&gt;)r fi~Ta.H.a ·- MaTepllHCTBW KOpHmheH&gt;y
C:BIIX ·MoryhabCTH 'KOje -npyjK8. )(:p:acaB.8., _
IC3.KO ·611 _6es: .Bje'IHTe
6p~re sa p;RjeTe MOrJia n6cBeTHTli ·Behy namay: CB()M · __pB.z\y

aa ·o6palp•BaH.y noJLa,

·

·

3a,n;p}rj!CHH -,l(OMOJHI · KOj'J! he-:..ce jom oBe·rop;nae no;:~;B:saTH
ua ceJIH.Ma nMajf ·orpoMHy :aaxaocT sa pa,sBoj sa.zr;pyicipCTBa.

. ·

· 3aTo je Hapoi!HH ·&lt;!&gt;poaT, :Ha HHHI1HjaTHBY. )lpyra TnTa, Kao
je11aa 011 CBOjnx HajBal!CHHjHl(."~aTaKa Ha ceJiy yseo nsrp~. · a.y THX )l;oMo:aa, 3-a.TO n aama ···opraaHsa;x.rKJa _ To· · Tpe_6a ,z~;a
··cxBaTII. Kcl&lt;i je)l;iul oil; c:sojnX Hajtip_etinX _riO&lt;;l.to:s~
·Y-cpecK~ -OA6ope ~a H3rpa,zt.:e.y A&lt;l~o•a yi:r:asHhe· H_npeT.... -·
cTciBan::n;e. aame oprajHH~a~nje: x •eJIInta he- 6nTx y.irora- ~a.

.-.-;.

mlix cpeCKBX op;6opa: y_ a·KTH.IIpaa.y ateaa HS --nojeAHHHX
'--~:ce.JI'a. H8. H3rpitAihH .. .l\OMO,.a. 3a,n;py-JKH-H)l;Ol'J&gt;Hefie Ce _S~a't:R:.y
CBaKOM: c·eJiy, a cpe~!C_R o,z~;6o:PH Mory, '·Ka_o Ha ·MHOr;n:M Pai-J;O·
"B:O:M:a ,l{Ot~a-, no.esaTH ::ia p~ a·a rtOAH33H.Y AOMa -Y jeAHOM'
ce..rry oHa ce.Jfa y xojnMa ce jom o:se rO;J;HHe ae_h~_3H,n:aTH .. ,lJ;OM:.

P.liA "'.eHa y PMHHM 6pnr~a!&lt;a rioje !i.e q,op•mP.:-rn:
Hapoi!Hn q,poaT 6nhe 011 aeo6n'lae ·Bal!CHOCTH n sa'io ml'o_he
·aa ?.JH'Oi':&amp;br· MjtcTHMa )KeH~ ybnmTe '3aMjeH.~JSa'l'ri:~- oay· pa.'AHy'
·-caary&gt;~oja· he.- aa.M 6n-Ta trOTpe6Jict.' sa- :s_eJIHKe pAAo:se ii · Ipa-p;HJIHmTa y ,zu&gt;yroj rop;n~-a _Hamer IleToro,l{H:ula~t·· rrJI~Ha .

·.:..-

.. _.. · ')1;-cf~a,ii;'a .. ri:oKasa:Hy cnpe'MHOC.T ~e:Ha sa· .i::Be· · p~o:s~:;· IL=ilxO:B -.-·
. eJiaii '11 ·n.Hlr:qnjaTHny. MbpaMo; Ca,l{cl ~HC~eMa'l'CKBje H ·.C-lUUIIe ·.
nJ;taHa·· p:Q:Se3IIBaTn _ H_3rp~ay- Sa,ll;pYJKHH~ p;OMOB~. ·
Y3
. ·,

~

.

-. Yo6aBesaMa ~de &gt;eh&gt;iloc~a ysnr.taoHai&gt;~lifii&lt; &lt;I&gt;P,oia ·
·_··y _·noje,ZJ;HHHM ceJIIIMa sa no,11;Hs.aJLe ,2J;OM3. B aama opr8.Hnsa- ·
. -rinjaje· npHlliiua Ita .ce6e ·,~~a he MOorinncaTH O,llpeljei&lt;n 6poj
· m:_eaa._- _'faKo Tpe"6a- paA~HTH: y_ tBa'KoM ·eeRy; H·acroja-t~_ Aa·
. 1Keae·ysMy KOHKpeTHe o6aliese ny 6pojy y Koje'-&lt; he pliflnTn, ..'
H fiOCJiy KOjH "he 06aaJLaTii~ C.:sa:ia ·:.-xCH~ MOJKe Aa··· HMci lr'
:~. ilu uly- o6a_BC3:Y· IIoTpe6Ho je pa.3:snjaTn TaKMBlle:ae;. Kaxo . ·
· ·M·ei]y :ceJIBMa~ n· cpe30B~Ma, TaKo II noje,z\irHrp.r JKeHaM:Of _.H;ui: .. ·
.rp_y_n;aMa- )Keaa: Ha pa,zx._HJIHmry;
"'. Pa3H_li aKTHBli I&lt;~je' heMO opfaHns'o:sciTn, acinp"rrMj'ep_:' sa
·npu~peMai'be rpal)e, sa nu:M6h ynpa:sH· rpap;M:JiniiiTa ·npH ·pa. ,· CDoi}e~irnalhy· pactroJio~Hne JK:eHcxe-" pa:~H-e cHare; ·sa KyJI- ·
·- ,Typ~o-~npOcnjeTnH iz .noJI,HTIPix·rr-· p~- Meljy' :acenaMa~--J:Ia- rpa--·
1

-'.'I

ill

''L

�~aHaC, ·Ta Sa,ZI;pyra, KOja je npHJIHKOM OCHHBaH&gt;51. HMCUia ~XO

5 ~HJIHOHa ,n;Baapa ,n;Yra, HMa, ·nopep; oTnJiaheaor )l;yra~ ~eK()..
.a:Hxo MH~Hoaa ,lJ;HHapa ,n;o6n:TH, O,ll; Tor aonn;a he ce rpa,zpiTH

noAH Sal-be. CTPY'-IHOr KaApa
sa saApyre -· Haw saJ:-HaH saAaTaK
Ih 1\ncxycHje Jhrl\nje llienTiYPI\•
MliHHCl'pa

KOMyHa:o1HUX

IIOCJIOBa

HP CJioBennje.
IIJiaHCKKM n ynQPe,li;HHM no,n;usaJLeM uap;ycrpRje u no-"

JbOnpHBPCI\e .MH ·heMO· nocTJl'hul\a ce y 6J!HCxoj 6y11yhnoc~n
IIOTfiYHO HCKopujeaii cY.npOTHOCT H3Mel)y rp~a H Cella,_ KOja
je 6HJia pa:Hnje BCJinxa H nens6jeJKna.
Ta """'eniii:Ia ~pe6a 11a naM je c~iVIno npe11 O'lH!IHt Kalla
ro•opnMO o npeo6paJKajy name noJbonpnBpel\e• ro 'I'Jle6a
_C'l'a.JIHO HMaTH y BH,lJ;y II TyMa"'HTt:f HamHM l[(eHaMa H:i: Ce.JJ:y, .

irapo'lHTo y BOSH ca sa,~~axvrna opraHHSaJ\Hje A&lt;I&gt;lK y peKOHerpyKI\Hjn. llOJI.OIIpHEpCI\0.
Ha,pO,liHH &lt;jlpo~T IIOCTi\EJJ,a HSrp&lt;l,llH.Y Sa,llpyl!&lt;HHX ,liOMOBa
xao jl!,llaH 0,11 CEOjHX najBa:&gt;I&lt;nHjnx S&lt;l,llaraxa. 3"'!1PY:li&lt;H" ,110MOBH .t5nhe -.IKapHmTe _ npn~pe,n;aor II icyJITypHor paSBHT~­

ceJia. A111&lt; n3rp"'!!lh0·&gt;&lt; sa,~~pyJKnnx ,liOMOBa nnje·saBpmen ·pasBOj lhrpa..n;me Ha;u:ier cexa, jep co.~:e:jUHCTH"'!lW ceJio ri:Ma~e
jom BHwe. MH he.,:o ,~~;anrn norcrpexa ,~~;ace ys sa,~~pyJKne ,JlOMOBe rpa,~~e ,liOMo~?·xyJirype,. 6116JIIrorexe, .06,11annmra II ja-

HOBa. sa,zipyJKna' nocrpojeaa.
lis ucKyCTBa pRA.a y CJioneaHjH tiHHH Mn ce ,n;a je BIDKHO
rr noTpe6no ·1\a :&gt;I&lt;eae wro BHIIIe yqecTByjy y pa,11y H 11a npeysnMajy CBe BHIIIe " pyxoBo,llehe nocJIOBe y sa',llpyrai&lt;a. Y
CJioneaHjH ,n;aaac n::M::a OKO 190 JKeaa sa,n;pyJKan:X: iftyaKrJ;:no- aepa. Y npe~xoarpecaoM Taxuuqea,y opraansoBa.JIH CMO nnme
o,n; ·sao Kypc.en~ sa ys,ZJ;naaae s~py:&gt;Kanx Ka,ZJ;poBa; sa ocnoco6JLanalbe CTPY'!H&gt;aKa sa· cTo"tJ:apcTno, BHao,rpa,n;apcTno, no-

BPTJiapcTBO " ,11pyro, Taxo ,11a he ,11pyrapn1:1e xoje cy saBpiiirrJie
Ta j Kypc MOhH ,11a pyKOBO,lle O,llpeljeHHM. rpana~a SaiipY&gt;KHIIX
IIOCJIOBa.

Y saje,liHHI:IH c IIPYriiM MacoBHIIM oprannsa11rrjaMa· A&lt;I&gt;lK
je opraHH3onao n xypcene sa ocnoco6JLasaae TproBa~Kor _
Kap;pa. Ka,n; saauo ,ZJ;a he ·ce oBe ro,ll.HHe rp'El!,ZI;HTli aeKoJinKo XH.n.a,n;a sa,n;pyJKaHx ,n;oMoBa, p;a he cBaKa sa,n;pyra nManr sap;pylKHe npO~BHHn;e, ,11;"8J he 6HTH noTpe6HH KBa.JIHCftHKOBaHH pa,n;- .
HHn;H II pap;H:nn;e, KibHrOBOi)e, IIpO,ZJ;aBa"tJ:H IIT,lJ;., Ka,n; . YO'IH:MO'
11a he sa,~~pyre na ceJiy Beh rr,llyhe rO,liiiHe Bpwnnx pacno,!ljeJiy
RH,lJ;yCTpHCKHX apTHI&lt;aJia, OH,Il.3 ce CBOM OWTpH_H9M nOCTaBJL~.
nJITaH.e Ka,n;pa ca ycnjemaH paA y sa,n;pyr~Ma·. Y TOMe Hama
'c?PraHII3an;uja MOX\:e MHOrO p;a IIOMOrHe.

Hawa celba"iKa 1-H.eHa Tpe6a ga CTKllOHH
OHaj npi1MHTI-'IBHI1 HeKaJJ.aWH:&gt;H pag

C.IIe, ca:ajeTOBUHJUT_a, KyriaTBJxa HT~. - - je,li;HOJ.:i pnje'IJ:j:y' CBe
m~ · je

I-ls rouopa ]oRe. Crannmnh, ..
ce.Jl,aHxe ns Bocae •

noTpe6ao- ·sa eyir:ryp~H :atHBOT_ ceJia H p;HSalbe craH-

.1\ap,lla li&lt;HBOTa HOI CCJiy.

Y ·pa.n;.y ca ceJLaHKaMa MH y CJioBeaajrr HMfl.Mo aeKHX
pesyJITara. Beh npomJie 1947, a ner,11je r! 1946 ro,Jlrrne aaMa je
ycnjeJio ,11a y HOKHM pa,IIHHM sa,~~pyraMa opraansai:~Hje A&lt;I&gt;:lK
Opr!lHHsyjy ,llje'lja 06,llaHHlliTa, KJiy6oBe, 6H6JIHOTelCe IITI\·
Axo ysMeMo sa npnMjep 'BHHorpa,llapcKy S"'llpyry y illTajepcKoj r,zde ~y aceae np~e·opraHHSO»aJie p;je~je o6,n:aaunrie,-~n­
.p;jeheMo~-.KaKo ce y6ps0 KOpHCHOCT opraHBSoBaHor pa,zp aaceixy oc)eTnJia y ·nopacTy npnEpe,llnor II KyJITypaor craa,11ap~a.

11!

Ja

hy ,11a nporoBoprr;. neKOJIIIKO pnje'l~~c o pa,~~y nawnx

~eHa _
Ha ce.Jiy. -CeJLa"tJ:I&lt;a Ji\;eaa noKasaJia ce :a:apO'l!HTO

Y- "tJ:eTBO-'
poro,!J;nm:a.oj 6op6n II ,ll._a.Jia .O,lJ; ce6e TOJIHKO -KOJinKo ce ~Horn :
Hnje naAao. AJin 0,11 ocJio6oljelha pai\HJie cy Ha ceJiy je/iae
~Xe"ae, ,zt.OK cy t~;pyre cTajaJie no cTpaH:n.. To.je rpemxa aac
aKTliBHC'TKI:IH.a, KOje c:M.o Mopa.Jie- _IlOMOfiH CCJb3HKll ,Z1;3.: Orta
OHo npano, Koje je--creKJia: y 6op6n, n Kopncrn, ,Zl;a 'IYB.a TCK.O-

snne 6opoe y xojoj je cTexJia c•a npaBa ..

113.

�Hai!Ia ceJLa•ma l!&lt;eHa Tpe6a 11a p~H Ha ··TOMe · 11a ce ·

,,,

0

OTKJIOHH, OHa j' npHMHTUB~li HCKa,ZJ;~~H pCVJ;~ ,zta 3aCHje OHO
. WTO IIOCT2BJDa IleTorop;IimH&gt;H n'Jiali II OHO WTO .Tpe6a . p;a ce
yMao:m:n:. Ham- ceJba"tJKH pa,n; je M~ean~IKH, Tpy,n;6eHHliKH,
MII Tpe6a ,11;a ra qnjeHHMO U- saTo heMO pap;RTJ!I o:Hri:M aJiaTON

rwjn he 6oJLe o6p~nTn H.HBY n sacHjaBanr OHO IIITO he IIO·
ari:jeTir name po,ZJ;a, na aeheMo~ 6HTH BHme po60BH pa,n;a. A

c ,11pyre- cTpitHe, 11Pyrapn11e, Tpe6a 11a ce ymrcyjeMO y Te
name 3a,n;pyre~ r,n;je heMe. HMaTn Tpa~Tope, na ,n;a ae pa,zrn:Mo
BUWC OHBM SaOCTaJIHM 2JI2TOM KOjHM cy pa,li;BJIU Hawn CTaprr,
3aTo, ,n;pyrapun;e, -MII Tpe6a ,&amp;:a nonehaMo cnoj pa,n; u ·Ha
no,LJ;nsa&amp;y cToKe. liMa JKeaa- ua ceJiy· xoje xa:m:y: »H8.JierJia
CaM· je,n;uy KOK9ID, ~CHH ;J;OCTa, IDTa hy 6paT.e ;J;a MB IJ;BP'!ll~
a aeMaM joj mTo ~R .nocyT«. AKo ce Mn, ,n;p.yrapn:u;e, noTpy~
,IJ;HMO, aKo 6o.JLe o6pap;n:Mo 3CMJI:&gt;y, BHme sacnjeMo, IIMaheMo
mTa no&lt;;yTH n aeheMo :m:nBjeTn cnpoTnn.CKII. HeheMo Bnme
,n;a ;reJKIIMO aa no,n;y, aero he aawa ,z~;jen;a ·Kao II ;ll;jen;a ocTamrx
rpalJaHa_ .rre:JKaTn y YA06uoj nocTeJI&gt;:rr. 3amTo nama ·:aceaa

He 6rr yr.jeJia CKJIOITHTH xpeBeT y CBOjoj Ky!m? 3amTO He 6H
yMjeJia CTaBHTH mnopeT 'y xyhy, na ,n;a ae JIO:a&lt;:II Bnme oru.umTe O,ll; Kojer joj Dtrii II rrJiyha o6o.n;eBajy?
Ja MHGJIH-M Aa: ceJI.attKa :m:eua Tpe6a ,n;a pap;n aa cnpoBo-

ljeH.y OHHX Mjepa xoje IIPll&lt;aBa no,11ysuMa, ·aJIH aoj

:~pe6a

pasjacanTH samTo ce Te -Mjepe cnpoBO,!J;e. Ha npnMjep, oTxyn

BYHe. Ka11 Tpe6a 11a npe,11a OHY o6aBe3Hy KOJIIl'UIHY oHa
xame: ».IIa niTa hy ja, OA 11era hy .z~:a JKIIBHM?« A He Kame: •

»R6JIH.Ko a6lur npoBeA"ox .ll"a_ ce He aacnaBax ,li;OK je,n;ae maJInape OTKaM, IIJUI....JiLQili'JiaBKe OOJieTeM!&lt;&lt;.--0Ha He MHCJIB KOJIHKO
Tpy,!l;a n: BpeMeaa Tpe6a ~ox ce Ta BjrHa onpe,11;e H oqewJDa.

A aoj je Tpe6aJio o6jaCHHTH ,1la ce ByHa OTKYil!Lyje saTo lla
H,lle y cj&gt;.l6pnxy H3 Koje fie /I06IITH IIITOcj&gt; IIO jeBTIIHOfl\HjeHn

n ,1:1;a he ro cKnHyTn· c a.e TepeT. Ka,zt joj ce TaKa o6jacaib
OH,ZJ;a ce OHa pa,.n:yje. Hero TO Ba::Ka a sa y6npaH.e .nopesa.
C ,11pyre crpaHe, ,11pyrapn11e, Tpe6a 11a ce 6opnMo nponrB
HenpnjaTe}l,a, Kojn Ha TepeHy HajBnme' 0,1lBpahajy JLYII• 011
pa,11;an_x sa.z~:pyra ronopehrr :- »ETa, o,n;y3HMajy BaM seMJLy«.
He, ..To anj~ liCTHHa, MH xoheMo n :m:eJIUMO ,n:a ~H-BHMO y
BeJiniwj saje,i(HR:u;n:, jep Oes sajeAHn~e ueMa pa.o;aoM ce.JLaKy
C~aca. -MH xoheMo ,11;a -llo:sjeK· noMorae liOBjexy, a ae A&amp;

• qOBjex 'IOBjexa H3pa6JLyje.

114

HSHI-:IM S6A6LJ,I-1M6 HYilTYPHO·

npocajeTHor.paAa Ha ceny .
lis roBopa KaTe IIejnHonh, 11•·
JieraTKHIDe ns· HP- XpnaTCK~.
'Ja hy ce oCBPHYTII Ha Hexe cj&gt;opMe xyJITy!mo-npocBjeT·
aOr pa,n:a xoje ·CMo MH y XpBaTcKoj pasBrr)Ie.
·
O,n;Max no ocJJ:o6oljelDy, xao npnn sa,n;aTaK nocTaBJbeao
je npe,11 Hamy opraHnSal\njy 11a ce illTO Belin 6poj l!&lt;eHa onnCMeHrr. Beh 1946 ro,11;Hae onncMe:aeao je oKO ~6.ooo JICeaa ·

xpos aHrurcj&gt;a6eTcxe Te'lajeBe. IIope11 anaJicj&gt;a6eTcxnx TeqajeBa
lf&gt;opMnpaae cy Mpe)l{:e ·liiiTaJiattKHX rpyna y ·xojnMa cy ::~KeHe,
tcoje ancy aayqnJie -AD xpaja ,n;a "'HTajy n nn;wy, y_"'HJie TO H

11aJLe " yje/IHO npepaljnBaJie aKTyenHe roBope namnx IIPY·
rona py_Konop;~o~a, liHTaJie aame ;rn~TOBe HT,ll;· One ro,n;nae
aawa ORraai-I3a:u;nja ce 06ane_3aJia Aa he xpos aaaJI£!&gt;a6eTcxe
TellajeBe 6HTH OIIHCMCH:oeHo 58,000 :m:eaa.

,11;0 c~a je y aHaJicj&gt;a6eTCKe Te'lajeBe o6yxllaheHO 51.666
.meaa. "0,11; TOr 6poja sa pyKOBO~HOil;e TetJajeBa ocnoco6JLeao
6g6 :iKeaa. IIope,11; Tora, ,11;pyrap:H:-:u;e, Mn CM6 pasanM Kyp·cenHMa o6yxsaTnJie II oae jKeHe xOje cy neh onncMe·H:.eae n
xoje -cy npomJie Kpos HII::~Ke ·Te"'ajen~. HcTo TaKo o6yxnanme
CMo y Te'&lt;!ajene rr 6-444 HHjKe o6pasoBaarrx :m:eaa._ Taxa y :rHM
Te'&lt;IajenuMa nMaMo 13.388 jKCHa, a y Tettajenn:Ma sa cpe,n;lhe
o6pasona;ae 3.588 noJiasaii:u;a.

0Bo jacHo n~xasyje ,11a ce .YKaayje nal!&lt;H.a ?"mTeM o6pasosaiDy ::~Keaa:, KaKo 6n oae MOrJie ,L~;a nsBpmyjy _BeJinxe. sa.,
~aTKe ·xojH CToje npe)J; aaMa y ns.npweH&gt;y IleToro,n;n,~ILer
n;raaa.
Mn CMO 11yJie Ofl aamHx ,z(pyrapnn:a, ,1:\"a aame jKeHe He
Tpe6a y_3,Z:J;II3aTH ~aMO Ha KYJITy_pHOM II IIOJiltTHttlWM IIOJLy,_
Hero n aa ·eKOHOMCKDM, ,qa 6H ce i:roMOi'.liO yaanpel}eiDe Harne
rrpn:Bpe,n;e. -Harne JKeae Tpe6a npeKo Hnsa npe,ll;aBaH.a II ys
IIOMOh CTpyqHHX JIII!Ja y_n03HaTII ·ca CBHM. OHIIM illTO fie- IIM
IIOMOfin ,n:il 6n II y CBOM:..ra3,1l;HHCTBY MOrJie ,11;a ,lJ;OIIpliHCCy" IDTO
nehoj niJOl!3BO,lJ;ILH pa3n:n:x npon:snop;a -n ,n;a-'m;o nnme po6e

npo,11ajy

s~pysn

y l\H}I,Y .IIITO · 6oJLer cHaoiiJeBasa Hamer

pa,n;anmTna.
Hama opraausa:u;nja y TOMe _
Mopa p;a noMorae HamBM
z:eaaMa.

,.

115

�0

roaopHl;y BaM

Ha'-LJOj paAHOj SaAPYSH
Hs pnjeqrr 6pHra;prpKe foje 'Bypah

Hailla CCJOli'IKa. pa,IIHa 3a,llpyra OCHOBaHa je y MapTy
1946 fO,l{BHe. 0,n;MaX ITO OCHHBaH&gt;y 3a;:J;pyre

OCHOBClJIH CMO

Pa.ziHY 6pnraily Y· Kojy cy ce CBpCTaJre n JKeHe. Maore cy
6n;re omepeheHe KyhoM n )ljeljoM.. Mn CMO y noqeTKy

Ha. Kpajy 6nx peKJra . ouo: )l(eHe ce;ra 11nje;re name
seMJLe Tpe6a 11a· ce ciopcTajy y pa,IIHe sa11pyre, saTo mTo je
TO aaj6oJLn nyT .n;a ce iio.n;nrae aama noJI:.onpiispe.n;~ p;a ce
IIOCTHrHe WTO -sHillC npOH3B6p;a KOjiiM fieMO o6es6njep;HTH
p_a,!l;HH~3. y q,a6pHIJ;H, a o_H!f_ J.:i_e npOHSBO}:\"liTII CBe OHO IDTO je
noTpe6ao sa ceJio. ITorpi6aa je .noTnyaH. ~aBes pa,n;aHxa n:
ceJLaxa ,11;a 6ncMp mTo ycnjeman:je ocrsapHJIH ITero.rop;Hm:s;,H
ru:aa, KOjer je npe.n; aac nocrasno ~oJLeaH Mapma;r THTO.

ILH~OBO OBTa:ae p.ujeWHJlll ~a Taj Ha'l!HH IUT'O CMO O,ZJ;pep;HJil!

jeAHY JKeHy )Ia 'IyBa Ai•I1Y· IIoc;rnje, ys noMoh opraHnsa11nje

A&lt;l&gt;)l(-~,

OTBOpHJie CMO H o6p;aHHIUTe H TaKa _IIOMOrJie ,ZJ;a Ce

cBe JKeHe CBpCTajy y 6pnra,~~e n P~ll• Ha nO,l\H3aH&gt;y sa11pyre.
,ll;aaac ce KO,ll; .:aac ae y.notpe6JLaBa ctapo pclJio aero
HaM 3CMJOY opy Tpa!CTQpn. BoJLOM o6pa,l\OM seMJLe n saje,l\-

Y paAHOj SaAPYSH .MapHO OpeWHOBHt."
J-HeHa aet. ocjet.a .npeAHOCT
SaAPYI-HHOr 1-HHBOTa
Hs prrje~u CoKe B~Ke;rnh.

HIPIKHM · pa,IJ;OM IIOBIICHJIH CMO npiiHOC Ca HaJ,.UHX H&gt;HBa H Ham

je npnaoc rrocTao nehn O,ZJ; npHHoca aa npn:naTHHM rrocjeAHMa~ Ca- aawe sacnjaae rronpmnae ,a;a;nx CMo BHme BHWKa

,n;p:JKaBn-aero_ 't:IH'l1arno aame noApyqje. IIpeMa sacnjaaoj noBpIDHHK nMaJiu _-cMo ,ll;q. p;aMo tpll taroaa
CMO II~ BaroHa.

IIpomJie ro,n;:nae

IIO,ZJ;HrJut CMO
S,J~paBCTBCHy

a rrpe,ll;a.JIH

aajnotpe6arrje srpa,n;e,

MO,!J;eJ.)ay WTaJiy, MJI.CKapy II jom HeKe.

y n;raHy 1\a H3rpa,l\HMO

JKntap:ru~a,

Y

o:Boj ro~KHK HMaMO

CTliHHijy, CTO'IHY aM6y.

naaTy, sa,n;pYJKHn f\:OM u so Mo~epanx craH6eanx xyha,
KaKBe .zl:OCa,zJ;a aawe ceJio _anje an BH~jeno. ,lJ;aJI.e, no nJJ:aay

sa OBY ra,l\HHy cnpoBemfieMo y ce•y eJreKTpnKy.

· H- y aawoj ~ysn, Kao H y npe~ysehHMa, TaKMH'tfelbe.
je nocTaJio ci:xcTeM -pa,n;a. TaEMH"''H ce 6pnra.zl:a ca 6pnra,1J;OM, nojef!;!IHaq_ ·ca IIOjC,Zfi:IHI:J;CM, jKCHe ca OCTaJIHM pa,[!;HH~
IjHMa. IIpe;rasay sacTaBy 1106HJra je Moja 6pnra11a, a Harpa,J~y
sa Haj6oJLn pa)l· TaKol:;e je )I06n;ra )l(eHa H3 Moj'e 6pnra,J~e.
IIopef!; -nOJLCKIIX pap;oBa aamH ~iap;pyrapn ce 6aBe :n npoCBjeTHllM pa,ll;OM, Y aHa-?J({&gt;a6eT6KH:M TC'llajeBHMa o6yx.saheae
cy CBe aenacMeae jKCHi;: H3 aat4e sa,n;pyre, TaKo ,n:a heMo y
OBOj KaMnaaa ITOTIIfHO JIIIK_Bli,Zl;HpaTn HCIIHCMCHOCT. Y HaiiiOj
~II6JIHOTfqn nMa p;ocTa :r&lt;:a.nra, aapo""'HTO no)I,CmpiDpe,n;anx
Koje 't!IrTaMo. n npepai)yjeMo Ha "tJHTaJia'llKHM rpyrra1.t:a. Ose

jeceHn o11p"'aH je )loMafin'&lt;KO·!Cpoja'IJCII Teqaj !Cojn cy noxa.
l:;ane l!Ceae na sa,~~pyre.
·

116

Hama sa,~~pyra l(Oja uocn nMe uapOI\HOr xepoja ns JinJCe
OCHOBaHa je y MapTy 1945. Ta11a joj je npHCTYUHJIO 390.,.nopo.
JJ;HIJ;a, a ,n;aHac y Hamoj Sa,11;py:3u HMa 490 nopo,zt:HD;IID.

KpajeM_I946 npnxo11 Harne sa,l\pyre H3HOCHO je 21 MHJIHOH ,1J;HHapa, a ,11;0 KOH~a I947 nonehao ce aa npexo 30 MH..IIIOHil. ,zi;HHapa. C)J;aH Ham pa,ll;H.H ,ll;a.H II3HOCH 3 I4 ~IIHapa·.

J

g8o/o

CTaHOBHHWTBa Tora Kpaja aa_Jia3H 'ce y ceJLalJKoj PClAHOj

sa11pysn.
Pa11 y sa,~~pysn O,l\BHja ce no 6pnta,~~aoM cncTeMy. HMaMo
lliCCHaecT paTapCKHX 6P.nra,~~a H ,l\BHje :BHHOrpa,~~apcKe. Y
TaKMII'ICJLy; KOje je pa3BHjeHO y HaiiiOj 3a,l\py3H j('ICCTByjy
II

JKeae. rroxnaJI:.eHe cy MHOre ,ZJ;pyrapn:'I.J;e, a je,[l;Ha

OA

H&gt;~,x je

,J~pyrapnlja Pa,~~ojKa

CoKa l(Oja nMa neTepo 11i•11e ncno11 12
ro,!J;HI-Ia. Oaa je HMaJra go pa,1J;HHX ,11;aaa, a s~pyra joj j~ 3a
0,1J;JIH1J3H pap; IIOKJibHIIJia I IO :Piijlf;HHX ,ll;aH3..

.

Y sa11pysn cy cBe JKeHe o6yxBafieae opraHnsa11njoM
A&lt;t&gt;m-a n: pa11e aKTHBHo y H&gt;aj. Y rg48 ro11; uarnnM JKeHaMa
he ce oMoryhl'!Tn jam 6oJLn Pa.zl• jep .heM a npn sa,~~pysn OTBOpaTn o6)1aunmTa sa ,J~je"'y. HMaMo )IBHje ,llpyrapHije aa !CypCjr
sa ,z~;jel.!uje sacnnTa"tJIID;e

H

:a.ero:sa'l'CJI:.IU1e.

Y nameM 'ceJiy HeMa ~~:aq,aae, aJIH ce sara pasBHja KYJIrypHo-npocBjeTHH pa,~~. Ha aHavrljla6eTcKOM Teqajy nMa 5o ·JKe, _
.:&amp;a, a jom 25 HHCMO ycnjeJIH ,ll;a, o6yxna.T~Mo: :&gt;Keae nocje-

117

�hyjy pasn&lt;j, CTp}"'na npe,llaBaH.a; HMa&gt;&lt;o n Sa.z\PJI'KHII 6nocKon.
- Hama sa.z~pyra je y 1948 ro,11. yseJia y o6aBesy 11 a carpa.z~n
aemuw Sa.ziPJI'KHO IIBOpnmTe. Y aeMy he cMjecniTH /IBHje
KOMnJieTa:, BpmaJIIIu;e, _r8 caMoBesa_"it;IJ;a, 7 xoCa"ti:n:q3, 2. cnja..
4
'ln:qe, 134 ~a3H~ OJiyra, MOTOpaa Kp!La'la, 105 JCOJia H
253 ._KO•.
"'"• n cBe IIlTO Je ,110 ca.z~a nama sa.z~pyra eymua. Ha ,IIBOpnmTy he_ ce 6ymnTn apTemKn 6ynap.
· HacTojaheMo ,11a y 1948 nocTnrneMo jom Behn npnnoc
KaiCo 6HCMO pa):(HHll;HMa aame S~MJLC ,z!;3.JIH WTO :B:nme ~IITa
II pasnor noBph'!.
·

!-13 roeopa
cTpaHHX AeneraTKHH&gt;a

· KoH'rpec je 61-10 H-ii-1Ba
MaHI-1cpeCTaU,I-1ja . H-ieHCHI-1X
'AeMOKpaTCHI-1X CHa_ra

,lJ;pyrapniie, caMo npeKo pa11nnx- sa,11pyra oMoryhnheMo
6psy nsrpaii"'Y co~H~JIHSMa y namoj seMJI.II. '

17o3opas npercraBHuue 6yeapckoe
HapooHoe JKeHcKoe caBeaa l./oAe Apaecj4eBe
,lJ;pyraplll\e, -,IIOHOCHM BaM npnjaTeJLCKe 1103/lpaae 6yrapCKIIX

JKeaa, :u;jeJIQKyrraor 6yrapcKor Hapop;a H H&gt;eroBor Bolje

[eoprn ,lJ;11M11TpOBa.
:Bam KoHr.J?eC ce O,Zl;p:a\:aBa y je)l;H0M Ba:m:HOM MOMCHTY

n sa 6yrapcKe

n sa. jyroCJI9BCHCKe Hapop;e, oa ce O,ll;pJroama

y apeMeay II3BpmaBalba cnopas)'Ma saKJL}"'ennx na BJie,lly
li! EKCHOHOrpaiiY• ByrapCKH napoli sa CBOje OCJI06oljeae II
1\aH&lt;IIIIIH&gt;e ypeljelbe HOBe ByrapcKe 11yryje Bemncy saxBaJIHOCT JICI'CH,ZJ;apHOM

-

BOijH

jyrOC}IOBCHCKHX.

HapQp;a

joc:nny

Bposy-TnTy.
· ·
. '
· ·
3aKJL}"'eH&gt;e OBHX cnopasyMa oMoryhyje HaM 11a y npnjaTeJI.cKoj capa,zpLI-i nsrpaljyjeMo Hame seMJbe lJ:. usupmuMo
IleTOrO,lJ;HIIilMI, i:[.iiaH y jyroCJI3BHjH H ,IJ;.BO.rO,ll;HIDH.H nJraH y

HOBOj ByrapCKoj, 11a nsrpaljyjeMo

co~njam;saM

n JIHKBH/Ili!-

paMo eKcnJioaorau;ujy.'l!OBjeKa Ha;:~; liOBjeKoM y o6nM seMJI:.aMa.

AHTn&lt;!&gt;amHcrn'IKH &lt;!&gt;pOHT :&gt;KeHa JyrocJiaBnje n ByrapcKn
HapO,Jl;HH jKCH&lt;;KH caBe3 HMajy BeJIHKe sacJiyre sa Hsrpa;:~;H.y .
H fqnpmfie~~oe H'ap0AHe B)I::iCTH y CBOjHM senu.aMa. lliHM2
npn:rra,n;a n sacJiyra sa )T'IBpmheJDe npnjaTeJhCTBa HaiiiEX
seMaJI:.a. HnrxonoM capa,11;H.OM :n'cnyHnhe ce saAan;n Barner
IleToro,;ry;nwaer nJiaaa H Harner ,Il;Boro;:~;nwaer IIJiaHa. Ha
OBOM .KoHrpecy ,Jl;OHHjehe Ce op;JljrKe .sa Macoiu~o TaKMli'l!eae
f CIIpOBOijeay COD;HjaJIHCTIPUCHX TCKOBHHa, 't!Hje Cf JIHHHje
nocraBHJIH Jie~eii,ll;'ClipHH Mapma.JI .THTO H ·Hama BJIC~Aa nOA
BOfJ;CTBOM

ll8

reciprH ,lJ;HMHTpOBa.

119

�li03,1\paB..,... joru jel\aHnyT Bam Konrpec y onMe 6yrapMn: o6ehanaM·o-- ,11;ci heMo · yiiiiHRTH cne mTo je
ME&gt;ryhe ,n;a ce n:Cnyan . aa,in ,ll;Boro,n;Hm:e.n: nJiaa, CJIHje,ZI;ehn
y xo&gt;ie nanope nsrp~n.e y 6paxc•wj JyrocJiaBnjn, · KaKO

CKHX JKeHa.

·6ncMo ·YHanpuje,lJ;HJIH aamy

sa

SeMJLy n CTBOpHJIH 6JiarocTaH&gt;e

Hapo~.

II03,ll;PAB IIPETCTABHHII;E :&gt;KEHA AJIBAHHJE
HEI,IMHJE XOI,IA
,ll;pare ~pyrapn!je n cecxpe!

ITomJin CMO c ytSjeljeaeM'- ,qa fieMo aa onoM xoarpecy,
KOjn npeTcTaBJE,a Maancl&gt;ltCTa:u;njy 6paTcn:~a n jep;:I:IHCTBa JKeaa
Jyroc.JI.aBnje y n:srpa~H.H aeMJE,e, Kao IC Y'IBpmfieay· 7\"eMoKpaTl~je, Mofin HaY'IHTH MHOTO TOra mTO he HaM llOCJI)TjKIITlt
y.-:usrpap;a.n aame seMJI::,e n aame aapo,n;ae ,qeMoxpaTnje. ·
a.JI6aacKe :JKeae, · xoje cy yrrosaaJie

~ac

6ap6apcKor n cJ&gt;amHCTIItiKOr oxynaTopa, saajy np;ro
· p;o6po ;:J;a cy cne OB~ TeKOBHHe 1coje p;aaac YJKHBaMo n3noje.
Ba~e He6poj~HHM X&lt;PTBar-.m II oae cy 3a Hac Bp;w CEyne a
T~Koi)ep rr ~paro~ae, jep cy noJIFIBeHe KPB.1bY 'Haj6o.J~&gt;n:x
CliH_9Ba.

'

.

BpaT.CTBO 11 )e~HHCTBO · Koje je Ii'lrKJio. y THM MOMeHT~Ma
H_timu aapo,rpr liYBajy xao seanu;y _oxa n OHH he .ra c:se BRwe
iJ:yBa'!n, Y'&lt;IBpCTHTH ,l{a 6n oao noc:raJio jaxa o.n;6paaa Ham:nx·
saje~Hli'lRnx TeKOBf.taa n: p;i On THMe pas6n;nr CBaxn noEy..
maj 6ecni;,qHnx HMnep:nja_JIHc;ra E npoBoKaTopaKao u paTHIIX

xymKa'Ia AMepnKe n EnrJieCKe Kojn nacxoje ,11a .oMerajy
p8.SBI-nax ,qeMo:KpaTHje y aaWHM 3eM.n..a.Ma n xoj:rr HaCToje p;a
MHHn:pajy aamy aapoAHY nJiacT.- AJIQ.aucx:n Hapo,z:J; -Op;Jiyqao

n,11e narrpnje11 CBojnM rryTeM 'IBPCTO yje,11naen y Hapo,llHOM
\l&gt;PDHTy, a yBnjeK Ha,llaxHy,.xepojcxo&gt;&lt; KoMyuncTB'lKOM napT~IjOM AJI6aai:Ije, pyKoBol)eii CBoj:aM CllHOM reaepu-ny~to:e-

120

-cKnx jyroc;ioBeaCKI-Ix Hapop;a n B·eJinKor -opaTCKor npnjaTe.JLa
KapmaJia T!ITa, np;e HanpHje,Z( _ca cHrypaomhy, jep ce Ha
"..eJiy AaTncf&gt;amHCTHl!Kor ,n;eMOKpaTCIWr 6JioKa-HaJin3n: neJI.n:KH
ConjeTCKII CaBe3 pyKonoi]eH aajMnJinjiiM tJ:OBjeKoM CBIIX
pa,n;Hn~ Maca Kao II reanjeM Hamer p;o6a neJinXHM CTaJJ.HHO:M,
XOjH 6paHll ,li;CMOKpaTHjy Ii MHp H npaBa CBliX Hapo,n;a.
Ham Hapo,n; je Tnjecao noB,esaa c~ ByrapcxoM f(pyra
~HMIITpOBa II CBaKIIM ,&amp;aHOM. ~Bpmfiyj'e BeSy Ca HapO~IIMa
HOBC ,n;eMOKpaTrrje.
Ca pa,z:J;omhy rro3p;paB.JLaMo CBaKn KopaK, cBaKn Harrpe~aK

!lana Mn je y ".zl:~ro BeJIHKa qacx n p~ocx ~a ynyxnM
,lJ;pyroM KDHrpecy xepojcKnx lKeila JyrocJiaBnje HajnJiaMelinje rros,n;pane 0,11; CTpaae a;z6aacirnx .JKeaa.
·

JyrocJia:seHCKe n

HHKOM EnBep XDI,roM. An6aHCKH .napo,ll n,lle nanpnje~ ca
&lt;:nrypHomhy jep HMa neoijjea.nBy noMoh Oi\ cxpane 6pax-

j yrOCl!aBHje, CBai&lt;y \l&gt;a6pHKY KJIH npyry KOja Ce UO,l\H&gt;Ce,
jep Mn SHaMo ~a oHe yqBpmhyjy IPe)1epaTIIBiiy Hapoi\HY
Peny6JinKy JyrocJiaBnjy Koja je cxy6 MHpa " ,1\eMoKpaxrrje
aa BaJix:aay.

'

Cscixa o~JiyKa -OBor·xoarpeca Koja nMa 3a IJ;HJL M00HJIII_.saiJ;njy CBIIX meaa y oCTBapeay IIeioro,n;nmH&gt;er riJiaHa, ·
npeTcTaB.JLa n 3a,n;aTaK -_aJI6aHcxe JKeHe, jep je aaiiia 3eMJl.a
e:KbHOMC'KUM, KyJITYPHHM yroBOpOM TI-ijeCHO IIOBe3aaa C
JyrocJiannjoM n pa,zt:·n TOra aam je rrJiaH Be3aH II KOOJ.ltE;HHII:pa
··-C nJiai--IoM ~ep;epaTHBae H_apo,z:J;He Peny6JinKe JyrocJiaBHJ~·

3axBa!byjyhrr OBoj capai\H.II n noMohn KOje npujaTe!bCKa
JyrocnaBIIja npY"'a Hawoj s.eMJLH, y AJI6aHnjn ce p~n ~aH~C
no nJiaay n f3,n;HJKe ce je,n;aa

HOBH,

cpeTaH

:JKIIBOT , xo~n

-oOy~BaTa c:se aapo,n;He Mace •.

HoBn _JKHBOT, ,n;o ,n;aa.ac aerr03HaT, ·rrol!nH&gt;e 3a aJIOaacxy
JZ:eHy. Cs:a nyTenn JKHBOTa _aame 3eMn.e OTBOpeHII cy n sa
n.Hx. AJI6aHCKe. -JKe_ae ,ZJ;aaac cy opraHnsoBaHe. 3a . ns6opHy
·xaMnaH&gt;y opraaa Mj~cartx aapop;anx .BJiaCTH. Oae _he ,n;aaac
.IToHoBo, Ka:o n Ha ·z.rsOopHMa O,ll; ,n;pyror ,z:J;eiJ;eM6pa 3a aapo)l;HY
cxynmTHHy, aa xojnMa cy yl.ICCTBoBaJie ·ca Bnme o,n; 94o/o,

noKasaTH

;~a·

cy ,1\DC!bei\H.C rpai)aHKe

Hapo~He

Perry6JIHKe

AJI6aauje ca.· j_e,11;H8KIIM rtpasnMa- Ha CBliMa :JK!rBOTi-IIIM. ceK·Tof)nMa, oae he noxasanr ·CBdjy ,n;y6ox:y csnjecT 6 noTpe6n
)Tl.IBpmheH&gt;a aapo,~;~;He BJiciCTII,· ,qa ae On· ',qoMahH II 'IIHOCTpaHH
HenpnjaTen.H aamJIH HH je,z:~;ao yToqiimTe r,!(je 6:n ce 3a:BKy'Jin,
i\a 6rr Hapo~Hn o~6opn nocxaJin je~ail jaKH rr s;ipaBn ocJIOH
·OCTBape:t-:r,y· ,n;p:JkaBHOr nJiaaa ..:n·-,qa 6H Ce nOCTa~BJIII "''BpCTB
TeMeJLn Hapo,n;He PenyOJIHKe aame 3eMJioe. ·
·

121

�l'4_!t·

JKCHe ",zJ;CMO.KpaTCKRX 3CMaJI.a KOje-· Y'fCRBaMO .CBa

npa:sa II lleMOKpaTcKe C}lo6o11e, 11y6oKo ocjehaMo 6op6y

If,

natH&gt;e aainnx ,n;pyrapniJ;a Koje cy jom no}l;. Kaar.taMa Ka.nH..
taJIHCTHlJ.KHX 11 HMrrepnja.JIHCTHl!KHX pe::KnMa. Cjeha jyhn ce.
OBIIX aawlxx ,n;pyrapHIJ;a Kao n .aawe :qpHe npow.JIOCTR MH
Mo6llJinweMo c· jam BehoM caaroM aawe aapo,n;e ,z:~;a 6n noja-

'!MH jeiiHHCTBO C MeljyaapOI\HOM lleMOKpaTCKOM

&lt;j&gt;e11epa~HjOM

JKCHa H aaTHFiMIICpHja:JIHCTHl!KiiM: 6JIOKOM npOTliB HMIIepuja,JIHCTHtiKOr II aHTH,lJ;CMOKpaTCKOr 6JIOKa ,.11;0 IIOTnyae no6jep;e
HapO,li;HC ,li;CMOKpaTI-Ije II tpajaor MHpa y CBHjery, A_a ce ue
6u HHK(lfl; BIIIUC IIOHOBHO y:a::ac npOWJIOr pcita.
HeKa op;jeKae rJiac OBOr Koarpeca n aeKa qyje ~HjeJIR
CBHjCT' KaKQ ce Y3AH~Y ~~ KaKO pa,n;e »~:eae HOBC ,ZJ;CMOKpatnje..

HeKa aBo 6y11e nprmjep 3a c•e lleMoKpaTcKe a MapoJLy6nBe JKeae, KaKo ce tpe6a 6opHTII n pap;HTH sa. nsrpa,lpi&gt;y
p;eMoKpanrj,e n tpajaor MHpa, sa nsrpa.A,ay aosor n cpehaor
ill:liBO'l;a sa C:Be Hapo,z:r;ae Mace sa cnrypny~ 6y,z:~;yhHOCT HOBHX
IIOKOJI.CH:.a.
}.l{uBIIO BCJIHKH Ml)a jyrOCJIOBCHCKliX Hapo,n;a BpJIO
t~;parn npnjateJL i;r6aacKor Hapo,n;a, Mapma.r.r T'nto!

Jli:rrBHO ,Il;p,yn&lt;, Konrpec
mena J yrac}laBnje!

AHTII&lt;j&gt;amacTH'lKOr

&lt;j&gt;poaTa

'

ll03,Il;PAB llPETCTABHIIIJ;E ME'l'&gt;YHAPO,Il;HE
,Il;EMOKP~KE &lt;PE,Il;EPAQIIJE lliEHA
HBOHIIEPTYII
Heo6I~P:IHO caM ,n;njmym

n

nMnpef::noanpaaa .C;HaroM;.

•mlm " IIHHHMHKOM Koja ce ocjeha y o•oj .zlBOpHHH. Orpo•
roc.Jioseacxiix ,zt;e,llerata CBHMa rosopn o eaepMaa. '6poj j}1
rnjn ~ ctuapaJia'IKOj BOJLu 1:meaa &lt;PHPJ. )Keae, Koje cy ce

6op1I}Ie 3a no6je11y, 3Hajy 11a

~njeae

nsBojeBalle CJio6o11e H

p;aaac ce IICTOM CHaroM 60pe sa no6jep;e y nsrpap;!bH seMJh.e

H }"!Bpmfiea.y lleMOKpaTHje B MHpa. Y }la3aK jyroCJIOBeHCKliX
:w.:eaa y noJinTH'11Kn .;acnuot, lbHXOBH ycnjecn Ha x:m6opnMa 3a

Hapo11ay CKynmnmy, noKa3yjy 11a jyoc}IOBeHCKn Hl\POIIH
nMajy noBjepeae y caare X&lt;:eaa II caare ,n;eMoKpa'!'IIje.

122

,Il;aHai:, . Kalla ce :spmH IjperpynncaBaae peaK~HoHapimx
caara y CBlrjeTy, xa,zta ·patHif'"· xymxa1I:H ,n;HJKy raJi:aMy, uam ·

Koarpec n 6poj ~e}lera~nja "" Ha~noaananx ce~rrja Koje:
npnna11ajy M,Il;&lt;P:lK npeTCTaBJLajy :&gt;Km3y II aeo6opn•y ,11eMOH·
cTpa~njy caara lleMoKpaTaje n Mnpa n noKa3yjy 11a cy Te

cHare Maoro6pojae. To , noKasyje ,n;a ce ·1:aMo· yjep;HH.eanM
. CHarar.r3. y CBUM 3CMJI.aMa II .y· l!HTaBOM. CBHjeTy MO:&gt;KC • H3B_O~ ·
jeB(lTn no6je,n;a, jep caMo yje,n;n:ffieae ·oae cy aeno6jep;nne.

0Ba BMHKa MaHH&lt;j&gt;eCTa~nja HOKa3yje jam jellaHnyT OrpOMHe
MoryhaoCTH llie}IOBaH.a MeljyHapoiiHe &lt;j&gt;e,11epa~nje lKe~a.
0Ba, Maaii&lt;!JectaiJ;nja je pean:aa CJinxa p;eMoKpaTCKHx·· :;Kea~
CKHX caara . . y CBIIjety.
_ .
· IIMa ou,n;je ~ p;CJierata H3 3CMaJI,a y KojnMa je octBapeaa
npaBa· p;eMo_xpatnj?, ·rp;je je :m:n:so'i' 6o.JI.n, y Kojn:Ma je yry,
meaa peaxi(nja, r,z:tje ce Kyrrouaa Mok aapop;a noueh.a:Ba ynpxoc ctpaiiiHHM··pyme~uHaMa Koje cy npo.y:spoxoBa.Jin paT
n oKyrraiJ;uja, r,rJ;je ce cuaKH ,n;aa ocjeha ·xaxo ce 3CMJLcl
o6aauJLa. n p;nxe. liMa o:st~;je ·p;eJierata seMan.a rp;je ce ·,n;e~
MOKpatcKrr noxpetu jow 6ope ~poTHB caara peaKI.:J;Hje, ·xoja·
y CBOjHM pyxaMa HMa KOMaH,lJ;HC,II03IUJ;Hje. ja xofiy ,ll;a II0,1l;~
Byt.IeM Hanope :m:eaa .ZJ;CMOKpata je,n;ae seMJLe Kad mto je
AMepnKa, Koje yctajy npotnB HMnepnjRJinsMa II patanx-.
xymKa'!a. OB,n;je Tpe6a ,n;a noMHC_JIHMo aa aarrope ·K o,n;rc;&gt;·
sopHOCT ,n;eMoxpaT~Knx JKeHa ID:e~a'IKe .lJ.uja je · ,~;~;yma_ocT p;a
a.eMa11xu IIapo.ZJ; ocBjecte n p;a ra :imBe~y H&gt;eMy ,n;o ca,n;a
Heno3aaTHM nyTeM nyteM ,n;eMoKpatitje II MHpa. H MH
I-I:OjH· CMO TOJI~KO. TpnjeJIH 0,11; &lt;!JamHS!)ta II XHTJICpii3Ma MOpaMO.
BM no:r.rofin y H&gt;IIXQBHM HOBHM aanopHMa sa OCTBapen.e
.zt:eMoxpaTnje. Mrr cae CMo ~eue n. MajKe ~wjnMa Ha cp~y
J!e»CH liCTa X\CJJ:&gt;a ,n;a OCTBapHMO CpehaH ~IIBOT II 6oJLy

6y11yhaoCT namoj 11je~n. To . je orpoMaa cHara. Mii. saaMo
p;a ·ce MHp, , cpeha II oCJio6o1Je:a:e Jt:eire
OCTBapeH&gt;eM CJI060,1J;C H ,n;eMOKpaTnje.

rroCTH;Ky

jef!;MHO

II03,Il;PAB IIPETCTABHIIIJ;E &lt;PPAHIJ;YCKIIX lKEHA
. - AHJKEJI llETPEH
, ,Il;pare 11pyrapn~e! MHoro ce p~yjeM mTo .caM AOHR•
je}la n0311Pa•e II KOHrpecy A&lt;PJK Jyrac}laBnje 011 Koopii"·
Ha~noaor, 0116opa &lt;!&gt;paa~ycinx &gt;KeHa y KojeM je oKynJLeH_&lt;&gt;

123

�O_KO 30

,l(C~~paTCK.BX

H .naTpBOTCKBX ~CHCKHX-,

opraHHSQ-

i'\Hja, Hama seMJLa, . Koja je TaKblje ,llyro TpnjeJia y&gt;Kace
paTa 11 napnapH_3a:M: aa:qHcra sa npnjeMe_ oKyna:qHje, "'nraBC~:
pa,ZJ;HH't!Ka· 101aca, a jom· _BIII~e :m:eae, 'l!Bpcro · cy yBjepeae Aa .

rOijHHe capaijH&gt;e HHCY 6nne ysaJiyijHe, Tpn rO!jiiHe noCJIItje
OCJI06oljeH&gt;a paijHHi'\11 H paijHHi'\e npiiCHJl&gt;eHII cy 11a npn·
6jeray. crapHM ¥eTo,ZJ;aMa 6op6e sa ocrBapen.e cnojHx _saxrj_e.
Ba, sa.,_o~6paay npa_na aa esoj ~HBOT H :m:HBOT cnoje ,ZJ;jeu;,e.
Y nocJDe)l;~RM mrpajxoBnMa, y xojuMa ce rpn: H no
MR.JIRoaa p3,Zl;HRKa~-H pa,ZJ;anu;,a 6opn.Jio sa c:soja ~u:soraa
npana,- orpoMaa je 6nJia aKrn:sao_cr :~Keaa. C:se ,ZJ;eMoKparcxe

opramisai'\nje, · Kao n ljlpaHi'\YCKn KoopijiiHai'\l!OHn 0116op,
M06nJincaJIH cy CBeje_ caare -)l;a On noMorJIH orpoMaoj Macn
pCl,ll.HHKa, npnxynJLajy.hn rrpH.Jiore Ii opraan3yjyhii 6ecrr;rarae

oopOKe sa IIITpajKa'Ie. 'To je.i10Ka3 ,11a

l!

ljlpaHi'\YCKe lKOHe

pa,ll;e aa roMe ,ZJ;a ce craH&gt;e y seMJLli usM:njeau :n ,z~;a saajy
~a ~e Mory anwra nocTnhH 6es ocr:sapeaa p;eMoKparnje.
Mm -ynpa:sJDaMo o11n npeMa -ne.JIHKOM Co:s jeTCKOM Ca11esy,
seM.JbH -co:q:njruii-ISMa, rum nero raiCo Hame O"'H yrrpa:s.JI&gt;eae cy
n npeMa JyrocJiaBnjn, Koja je ocT~apHJia oaa:KBY ,ll;CMOKpa·
rHjy sa. KaKsy ce MH jom 6o'pnMo H sa Kojy lieMo ce 6opn:TD _
c:se- ,z~;or.Jie, p;01c je KOHal!HO ae ycnocTa_BnMo y aamoj seMJLH.

II03,11PAB ITPETCTABHHit;E IIOJbCKHX )!(EHA
OCYIIKE MOPABCKE BYHCE
Cpp;a~Ho nac nost(panJE.aM ae c;iMo y nMe Jin:re noJE.CKll~
- opraaHs~:qHje _Koja y CBoje pe,13;0Be oxyrr.JLa rrpexo
J_20 X~I.Jba-p;a 'lJJiali1!M'.! B_eh li y liMe 5:BI1X IIOJI,CKHX :1KCH8,
1:IHje·" CTC CHMDaTnje 3a,ZJ;05IIJIH CBOjHM HeCaJIOMJE.HBHM B
XHpOjCKliM CTaBOM y 6op6n: npOTHB 0 Kynaropa II_Op; BOA;·
CTBOM :samer JiereH,ZJ;apHor _T:ffT~. A H KaCHHje D?6jep;e
H8
":~Ke~a

q,poHTy o6aose ,!IOMOBnHe n yq•pwhea,a lleMoKpaTcKor ype·
i}eH:.a, an:cy- aenosaaTe noJI.CI&lt;liM :~KeHaMa.

M:n, meae I!oJJ&gt;CKe, yrJiep;ajyhn

~e aa nac, cnjecae CMO

,n;a, aapo.trnro ca,n;a, ·ae MOJKeMo MHpao ,ZJ;a rJiep;aMo Ha aacTojaine sa o6a0ny (flamnsMa. IIosaaTo HaM je ,11;a ,IJ;a..n.n:M ja,_Ia·
aeM aame opraansau;,nje MO:&gt;KeMo nocTaTH os61IJE.8H cPanop,
Kojn: jaqa -.c:Hare Ta6opa MHpa. ·
·

IloJl&gt;CKe meHe ce pa11yjy rJiella jyhn cnary Bame opra·
ansaqaje, -5~ne. ce p8.Ayjy n Ali~~ noJieTy H ycnjecnMa name

124

opraansau;nje, Kao H ycnjecnMa· CBHX ,n;eMOKpaTCKliX opra-

ansaqnja lKena Ha qeJiy ca JKeHaMa CCCP-a, Koje cy yqJia"'eHe y CsjeTcKy ,!leMbKpaTcKy q,e,~~epai'\njy JKena, p~yjy ce ~
jep CMaTpajy 11a je TO' Ham O,!lrOsop Ha noKymaje pacnnp&gt;r·
nan.a ao:sor paT;a:or no::teapa- sa narepece &amp;anliTaJiliSMa.

'
IT03,I\PAB ITPETCTABHHrt;E' )!(EHA 'IEXOCJIOBA'IKE AJIOJ3HJE MAPTHF.bAKOBE.

Y n:Me qexocJioBa'l!:ocnx :m:eHa n03,ZJ;paE.JbaM nac, aawe Mime _
cecTpe, nos,11;panJE.ciM c:se jyroCJIOBelic:oce )Keae, ca:s xepojc:oc~
jyrQCJIOBeHCKH aapo.u; K-ojeM Ce )l;IiBHMO He ca:MO S60r lbero:se op;:sa:JKae 6op6e npoTHB HnjeMan;a a &lt;flamnsMa, B_eh _H
s6or· aeronor neJin1:IaHCTBeHor pa,n;a Ha o6aonn nopymeae
servrJLe, s6m:: aerone aenoKoJie6.JI&gt;nne BOJI.e p;a crnopn: y c~q­
joj seMJl&gt;n paj.
H MII H,li;CMO HOBliM nyTCM It caBJialjyjeMO IIOCJIHjepaTHe
rewKohe. BJia,n;a HapO,ll;HOr- cppoara aa _qe.J}y ca np.eTcje,u;unKOM KJieMeHTOM rorna.n:p;OM ,lJ;OHHjeJia je ~sorop;rriiiHo_H IIJI2HP
.11Hjn: je npnn: ,l\HO :ncrryThea I66o/Q.
II MI-I HaCTOj"HMO p;a ocrsapHMO rro60JDlilalbe ':IKHBOTHOr
HliBOa aapop;a. Cpehan CMO IDTO y OBOM Be.JIHKOM HaCTOjalby
CJIOBeHCKHX SeMal!ta., r,ZJ;je je ..-izyT Ka COIJ;HjaJil'i3MY nonpHMHO
KOHKpCTHe cpopMe, CTOjHMO ca BaM'\~ cpefiae CMO _WTO sajep;HO
ca ~aMa CTOjRMO y HeiiQMHp.JI:.HBOM OTIIopy npOT~B cf&gt;amnsMa,
illTO 3aje,n;HO Ca CBHM CJ!OBeHCKHM Hapop;ItMa rrpHrra.p;aMO
CJiaBHOM: ra6opy MHpa II -,n;eMOicparHje, KOje fieMo 'yEB:jeK
O,ll;.llf"'HO 6paHitTH,

BjepyjeMo 11a he ce 6op6a npoTnB .pamusMa, a sa CBjeT
Mnp ycnjemao sa:spmnrH. 'ToMe rpe6a A.a ,il.onpnaeceM;O
n: MH :m:eae, cne p;CMoxparcKe ~eae, 11nje ce jep;HHCTBO TaKO
li;RBHO OB,ZJ;je MaHmpecro:sa.Jio.
CKII

II03,I\PAB IIPETCTABHHit;E )!(EHA TPCTA
MAPHJE rABPOBEit;-ITAXOP
BeoMa ce :s·eceJIHM rr 11aCT Mit je ,ZJ;a- sac Mory nospa~
aurn ,n;aHac, na HameM -II KOHrpecy y n:ru:e AcfliK-a CJIOBeaCKO-HTaJinj"aHcKor seMa.JI&gt;cKor ca:sesa TpmhaHcKe ·at"hacTH.
iKeae c:se rpn Hapop;nocrn, .S,!l;py:JKeae y .roj opraHusa:u;n:jn,
3ajep;Ho ce· 60pe ,n;a·· p;ocrHrHy 0Ha ,n;eMoKpaTc~q~. ·npana xoja_

�cy Tpmhanc'KOM napo.z~y ocnrypaHa npeMa MnpoBHOM yro·
Bopy n .CTaTyTy Kqra ca,11a anrJio·aMepnq!Ca Bojlia ynpaBa
an y je,n;HOM norJie,n;y ae nomTyje. AarJioaMepii'IKa oxyna~-no~a y~pa:sa noKyma:aa CBHM cp~~CTBHMa ,n;a. yrymll ua•
POIIHY BOJ&amp;y.
Hame ce ~eae axninHo 6ope ca n;njeJIHM, Hapo,n;ou. ·
HapotiHTO cy C'JIO)II:He .i{eMoKpaTcKe opraausarp-1je xoje y
6op6n BO,ll;H :a&lt;:eJI&gt;a sa no6o.1Ioiii~HoeM ca,n;aniH.er cTaaa. ·Ham

je ,n;a Kp03 6paTCTBO C:IIOBCHCKOf H H·TaJinjaHCKOr ~ap0,11;a
usnojyjeMo· ,11;a ce· nomTyje MHpOBHH yronop. HeheMo f\03BO-

Ha_wnM ~eaa:M:a sa ~a.JbH -pa,n;, sa nprr~o6n:jaH&gt;e }:Be B~hnx
Maca MaljapcKnx "'ena. YBjepeae cMo .z~a heMo npii/I06nTn
-cBe JKeae sa Tporo;rrrmH&gt;H nJiaH, sa 6op6y -npoTHB MaJ:japcKe
peaKqrrje II capa,li"'Y ca CBIIM MnpoJ&amp;y6nBIIM napo.ziHMa. PaAHheMo H 6opnheMo ce sa TO, jep rn~e clzf)KHMO crnapu
name ~OMOBHHe II cnnX MHpoJE.y6nnnx uapo~a. A y pa,11;y n
y 6op6n jyrocJioBeHCKe lKeHe YBHjeK he HaM 6HTR npnMjep
xojn he Hac op;ymenJE.ananr.

IJ;HJL

JIHTn ,n;a aanui o6JiacT 6J.r,z:t.e TBpl]ana 3a Hana,n;e aa ,zx:eMoxpa'l'cKe ,n;pJKaBe n ynopnmTe 3a _pas6:njaH&gt;e aapo,n;Hor c}lpoa, Ta, npHje cnera aapO;li;H.or ~pOHTa ·y IiTaJinjn. XoheMo ,n;a
noMoraeMo s6Jin:m:en.e· aannrx ,zrsajy :seJinKux cycje,n;a, perry·
. 6JIIU&lt;e liTMHje H ct&gt;HPJ, yBjepeHH 11a je 6paTCTBO II je,11HH, CTBO .MelJY aapOAHMa aaycnjemanje cpe,n;CTBO sa nsBojeBaH»e

. 7pajHor r.mpa II ,11eM9Kpamje y CBrrjeTy.
II03,ll;PAB IIPETCTABHHD;E :&gt;KEHA MA'BAPCKE
):~:pare jyrocJioBeHCKe JKeHe. )l;o3B0Jnrre MII ,n;a BaM aajnpnje npe~ci'M ronJie nprrjaTeJE.cKe no3,ztpane pyKOBOf!;CTna H
cnnx tJ:Jia~osa ,n:eMOKparcxor- canesa Ma~apcxnx aeeHa.
·Harne )li:'eHe, xao H 'tJIITaB · aam pa,u:I-In Hapo,.n; no3H.a-jy
. xepojcKy ocJI060,11HJia•IKy 6op6y II o~yweBJl&gt;eHu pa~ jyroc~o­
neHcKnx aapop;a Ha nsrpa,n;n.n, no3Hajy ,n;eMoKparcxy .noJIJI·
Tin::y npeMa Ha:u;rroHaJIHHM -MaiLHHaMa, no xo }oj Mal)apir
KOjH JKnBe y Jyr..QIIillriJia»rrjn He ncnawTajy pa;:pr rpnjexona
ljlann.:rcrHttKe Mal)apcxe~ aero cy D.yaonpisau "!Jiauonn
&lt;!&gt;flPJ. I!OWTOBaa.e II npnjareJ.CTBO KOje Mal)apC!CH HapO,ll
ocj(!ha_ npeMa jyrocJioseHcEnM Hapo,n;nMa jom :Bnme ce no~
Behan:o nocjeTOM MapmaJia Tara, ·seJIUIWr nol)e jyl-ocJioBeHcxnx aapo,.n;a, By,n;HMnemrii II npnjareJLCKHM casesoM xojn
je CKJIOTIJbeH nsMeljy aawnx .n;»n:jy seMaJLa.
,n:paJre _ jyrocJianeHcKe ~eae.- Hama ,n;eMoKparuja je y
. noc.lbe.z{n.e BpirjeMe nomJia op;_Jiy'!HllM Kopa:u;nMa rmnpnje.zt.
Pa36:njaa.eM ljlamncrrrliKHx crpaHaxa n no.zt:pJKaBJbCibeM Be~
_her ,1J;HjeJia 6aaaKa rr Kpynae HH,IJ;ycrpnje o36UJbHO CMO noja•IaJIII aawy aapo~ay ,n;eMOKp_aTrrj)r n nom.1ux nyreM n3rpa,llae COljnjaJIHSMa. 0BH ycnjecn ,11ajy CHare II !IOJIOTa ·

. 126

II03,ll;PAB IIPECTABHHIJ;E HTAJIMJAHCKHX lKEHA ·
IIHHE IIAJIYMBO
MH ,n:eJieraTn: HTannje, xoje CMO ,n;omJie HS seMJLe y
Kojoj je 1\0MOKpamrja jow lj&gt;opMaJiaa, jep ce !CJiepolj&gt;anm.
CTHlJKa peaK:u;nja THjei::ao nonesa.11a ca CTpaauM nMnepu]aJIH3MOM, naKo ce aam aapo_~~; 20 Mjece:Q,n · 6opuo y .cJiaimoj
napTnsaacKoj 6op6n ga. Kojy je Aao TOJIIIKO xpnn, yttecrnyjeMO aa II Koarpecy A.&lt;P)K JyrocJiannje ca neJIHKHM naTepeson-albeM n ycxuheaeM jep ~-Mo ·ce ynjepuJie cnojrrM o ..rnMa
n cJiymari:e ··cnojnM ynniMa KaKo aapoA 6pso II JiaKo ocrnapyje cne cnoje n:,u;eaJie Ka;:ia y cnojnM pyKaMa nMa n;racT.
3a npnjeMe aamer jyaalJIWr oTnopa II nojHor ycr.aaKa
IIMClJIH CMO H MII Hamy aapO,!lHY BJia~y, Harne aapop;HO-OCJIO-_
6o,n;n;ra'!Ke op;66pe. ICa,zta cy ,n;omJui aarJIO~aMepn,xaa:u;Ir, T3B •
»OCJI060A.IITeJLIH&lt;, o,n;yseJI:n cy aamnM: aapo/fanM o,n;6opnMa
BJiacT, a aamy pasopeay, nopynreay n ocn!:&gt;.oMam.eHy 3eMJLY
npep;aJIH cy y pyKe KarrnraJIIICTII ..rKe peaxn;nje HTaJinje, ca-·
Besanxy laHrJioaMepiPIKOr n~nepnjaJin3Ma. MeljyTn_M, napTnje J.Lenn:u;e rr MaconHe opraangcin;nje, op;ynnpyhu ce npJLa...
BIIM MaXHHa:u;'njaMa peaKQRje, nocrajy CBaiGIM ,n;aHOM 'CBe
ja•w H jal!e. qHTan aam pa,n;rzn Hapo,11; oKy:r.rJba ·ce y ocJio6o,zprJia"tJKH -noxpeT. ,ll,aHac cy -_~eHe pa3yMnJie ~a Mopajy 6nrii je...
,n;nacrneHe ,n;a 6u ce Jia.Kwe o,n;yripJie nOJillTn:qn peaxn;n6HapHe
nJia,n;e y IIraJIHjn. Oae cy caKynJLeH·e y Cane3y :JKeaa liTaJIIije, 6es pa3JIHKe: pa,JJ;an:qe, ceJLaHKe, yp;oBn:u;e, MajKe JKeHe
nOJIHTHlJKHX npnTnopeHHKa. CBe ce 6ope ga Miip, c_Jio6o,n;Hy
yiipaBy n sa pa,11. Y'leCTByjy y ,ll;eMOKpaTCKoM if&gt;?OHTY Kojn
MOpa, ca CBHMa p;eMOKpa-TcKHM opraarr3an:ujaMa II ra:.1Ilrje, no6je)IHTH y npoJ&amp;efiHHM HS60pHMa 'lHjOM he no6je,liOM H3p0,11
.ziOGUTH BJiaCT y pJ'l'e,
.

127

�IIQ3,ll;PAB !JPETCTABHHIJ;E ,)I{EHA PYMYHHJE
'
ECTEPE MA 'BAPOIII
llprrmnooM II Ko,;rpeca A&lt;IIJK-a JyrocJiannje, OKe':'e P:VMY,anfe · 11 sp~:m:aBajy naM cBoje npnsaaH&gt;e s·a y,11;no KOJ~ tTe
AaJre Ha yunmTeay_- HajcBnpennjer aerrp~jaTeJLa "'OBJC'IlaHcTBa·, XHTJieponor (pamnsMa, H ynjepanajy _nac ,ZI;a H~ Bam
Ca,qaWH:.H pa,11; Ha OfiHOBH SeMJLe CJIYJKH KaO JKHB IIpHMJep. 23

anrycTa 1944 Ka,lla je PYMYHCKH Hapo,11 ocJio6oljeH noMohy
xepojcKe IJ;pneHe ap,mje O,IIJI}"!HO npucTynno YH':'IDTOILY
&lt;j&gt;arnnsMa, "JKeHe PyMyHIIje, cll,!la cJio6o,IIHe, Y",.Y"YJY ce Y

6op6y sa H3BOje:Baa.e npaBor p;eMoKpaTCKOr pe:m:n:Ma.
Mu saaMo ,n;a IiM.aMo-jom MHOro ,n;a pa,n;HMO ,n;a 6u

TO

oCTBapnire .. C~jecae cMo, .zra je sp. ~npmheae ·cTel.!eaor noJio ...
JKaja, sa npoqnaT Harne MJI~e peny6m&lt;Ke, y npnoM pe,11y
"noi:pe6aH Mrrp.
CHa~ae aKt.J;:nje coJin,ll;apaocTii ca xepojcKHM aapo,ll;IIMa
fp_tiKe -H illnaanje, yqnpmheine npnjaTeJLCTBa H capa,11;ae ca
cycjep;aa¥ _Hapo,n;uMa J:Ia qeJiy ca ConjeTCKHM CaBe30M, noKas.yjy-.aamy pjemeaoc:r: ·,ll;a c~ saje,ZJ;HHllKHM. caaraMa 6opnMO
,11;a o_cyjeTHMO ·arpecHBHe rmaHo:se Jn,pzepnJanncTa. 3a~o ce
11 aHac JKene PyMyrrn:je. yje,llrrJLyjy IIPI\ EO,IICTBOM HaJxpa6pujer 6op11a - ,11pyrapnqe AHe IIayKep, npne lKeHe .MHH&gt;I·
CTpa. HHOCTpaHIIX' ~OC~OBa y CBHjeTy. 3_aT.O je HaW aapOA
ca _-r:a~BOM pa,n;omh y u o,n;ymeBJE.eH:.eM nos,n;paBHO_ ,l(OJiasax y
ByKypemT xepojci&lt;or nol)e jyroCJionerrci&lt;nx Hapo,lla MaprnaJia
Jo.c:;:nna Bposa TrrTa u nenin-cor aaTncJlamHCTH'IEOr 6opl{a

feoprH ,lJ;HMIIT!)OBa.
. IIpnnHI&lt;OM namer~arpeca MH -:sac yBjepa~~Mo, !{pare
p;pyrapnu;e, Aa MO~CTe pa'IyH8TH aa aame ;npHJaTe,JE.CTBO lJ
,!J;OriprrHOC .3~Q.Hamy saj~,l\HH11KY. CTBap, ga .. MHp,

IT03,ll;PAB IIPETCTABHHQE. fPl:fKHX .EEHA
,ll;pare ,~~pyrap&gt;ri:\e! OcjehaMo neJinKy pa,llocT InTO Mi&gt;;,ceMo c on or MjecTa npeHajenr II KOHrpecy A &lt;t&gt;JK-a 6op6enii
,n;yx rp':J;Ke ~eae; I&lt;Oja ce. y OBOM TpeayTKY 6oprr ~ nymKOM
y pyu;n no nJiaanaa~a, noJJ&gt;nMa, rpa,n;onHrua II ceJIIIMa ~awe
,n;oMOBIIHe, 6opu sa cno6o,a;y, sa HesanHcaocT, sa ,n;eruoxpa-

Y BprrjeMe K~a cycjei\He ,IIOMOI&lt;pa;cJ&lt;e seMlLe o6aa, lllLajy CBOje .pyrnenrrrre n r~e cpehHy 6y,llyHHOCT CBojrrx "
rrapo,11a, aarn uapofl KOjrr je TOJirrKo lKpTBonao y 6op6n
npoTHB sajep;Hnl:J:K~r HenpujaTe~a, npoTn~ ID.e~a~xnx I{Jam_u. CTII11KIIX sanojena'la, HIIje MOrae jom AD Ac:tHac f{a._,ll;06':U:je
~ cnojy ,roJinKo BOJLeay CJio6o,n;y- n HacTaBJLa 6op6y nponiB
HOBOr OKynaTopa, npOTHB aJHrJI0-a_MeplP:IKOr 'nMne;.pnjaJIH3~a,
6op_6y sa· Mirp n aesanucaocT cnoje -sCMJLe.
"'"
y-Toj 6op6n, xaq u y npomJioj oKynau;njn, rp'IKa JR:eaa
O,IJ;HI'paJia je n urpa. BiUKHY yJiory; :acpTByjyhrr I-I CBOj JKHBOT
y 6op6u npoTHB OicynaTOpa 11 c nyrnKOM y PYIIH paTyje
y peA:oB-nMa ~eMoKparrcxe apMuje, nope,z{ cnora ,l\pyra, cnor
ou;a, nopet~; 6paTa, jep sHa Aa ocJio6ol)eH&gt;e seMJI.e snalin
OCTBapea.e lbCHe eKOHOMCKe .II lbCHC IIOJIIITH1J:KC. CJio()o,l{e; OH8
je cnpeMHa ,11a cTynrr y 6op6y sa o6HoBy H II3rp~ay CBoje
Se!\{.)Le Kao mTo CTe cTynn"Jie n nn. Y 60p6n KOja ce ,ztaHac BOAII y aaruoj seM.J.DU:....Hli"'ly cne HOBrr pe,l\OBII :aceaa ·nosaaTnx
n aerrosaaT'nx xepoja Kojn no~ajy O,l( MeTaKa f{OM-a!i:nx.
ns,n;ajHHKa IIOTIIOMoi'ayrnx o,z( aMepntiKHx ras;:~;a._ Ha XH.ll&gt;CV(e
:»ceaa TPYHY no saTBOpHMa H IIO,ll;PYMH:Ma, IIO OCTpBMMa~- oo-Jiecae n ·Tpy,n;ae, ca. M8JIOM ,l(jel:{6M, :~Ke~e KOje ce npnje
npeMeaa· nopaljajy, a a.nxoBa ~jeq'3 · Hoce T~·roBe My'leina_cnojnx Ma jKII. RapaJCTepncTn'laa· je.. npnMjep ,n;a ce npiDIIIKOM,
.noCJLe1{aer rpaHcnopTa JR:eaa·Koje cy ornnme y nporoHctno
ua ocTpBo CaMOTpia!K-Hy, -o,n; 8o -xoje cy 6IIJI~ Tpy,z:tae, 27 Iiopo,liiTJio y npBOM Mjeceqy 6opaBKa y Jioropy. Meljy OKPTB~ra
.Moaapxo-c}&gt;amncTirliiWr Te·popa ·nMa .soo xnJLifAa 1K:eaa n
,n;jeqe, Koja-ce-·HJamase aa yJinl:{a.Ma, 6es JCYBa, rJii!,lJ;HH, rmru H
6ocrr.
Hama je seMJI.a _I{OBe,zteHa- y onO 'TparHtmO cra:e.e aarJioaM:epn'1IKOM HHTepBeHI:{lijOM H TaKO SnaxoM- 3.MepHl!KOM nO-·
MOlin Tp11_~oj, Koja ce cac-rojH y nymKaMa, ·tenKOlHtMa, anno- ·
·OHIIMa Ji:. APYrHM- npcTaMa paTHOr MaTepnja~a Aa On ce noneha..JJ:o KJiaae Hamer Hapo,z:ta. Y D;liHII3MY- .II CCl,li'H3My KOjHM
A"'epnKaHI:\R y6rrjajy mirn Hapo,ll paali:ITM pa&lt;j&gt;r&lt;"Hnpam&lt;M
HaqnanMa npeMamnJin: cy 'laiC H H.eM:.a"tiKe- q,amnc:;:Te.
0Tnop. uamer aapo,z.;a, aa l:J:eir}r ca ~eMoFCparre_xoM apMH.joM H reaepa..JJ:oM MapKocoM, ca cnojoM cno6o,z.;HoM BJI~OM,.
cnaKHM ,z.;aHOM cse B&lt;nme ja"'!a .n HaHOCn y,n;ap:qe HenpHjaTCJLHMa.

Trrjy H MHp.
9

f28

129

�·
Aaaac, )la,Zia. cBjeTcKa. pea~eqnja a Moliapxo.P~ncTn
' aaeTo}e Aa pas6njy aam omop, Hawa je 6op6a ncTo!&gt;peMeHo
H 0op6a 33i eBjeTCKY ,1\eMOKpaTHjy, tipDTHB HMnep'HjaJII&lt;CTli'I_KHX pea~HOaap.a:nx ,caara, ~a jaqa:e.e qspcror MHpa'., AneJryjeM aa ·Bac, ,z~;pyrap1m;e, KOje npeTCT2B:JJ.aTe :m:eae JyrocJiaJUIJe,
aneJifjeM aa A_e~wKpaTe u;njeJior CBHjeTa Aa no~oraeTe uam
Hapo/1 ~eoja ce xepojcJCn 6opn.

/

;,&amp;,

PeaonyLJ;Hja.
II KOHrpeca Ac:::t:&gt;F-H-a
Q_y'lewli;y H{eHa y 6op6H nporHB parHHX xywHa'la
a 3a ,npaseaal:l H 'leper MHp
Jl.pjrH KOHrpec AHTHI/JalllHCTH'lKOr r/JpoHra ){{_eHa JyFOCJI8Bifje, opp;Kan yl Beorpapy op 25 po 27 jaHyapa 1948
rap., cacJiylllaBillH Hcp,p11He per/Jepare H HaKoH CBecrpaHe
.l;,I1CKYCMje, 110K8380 je jOill jei(HOM jepHO.l!YII1HOCT H H8110KOJie6JbHBy Ol!JIY'lHOCT ){{8Ha JyroCJI8BHje y OOpOH 11POTHB
paTHi1x xylllKa'la, sa y'l'Bplllhelbe MHpa if p,e!.{oKparwje y
CBHjery.
JKewe JyrocJiaBwje, Koje cy Jie.llaBHO 11pe){{HBjeJie CBe
. c1paxore para, Kao ll&lt;eHe H MajKe P,HJKY O.liJIY'lHO cBoj rJiac·
npOTHB 110KJT1Iaja peaKL(HOH8pHHX CHara y CBifkTY, KOje,
H8 'l8JIY ca 8M8pH'lKHM HM11epHjaJIIICTHM8 H8CTOje_ p,a H38~
50BY HOB"H

paT.

Y 6op6H 11POTHB 110T118JbHBil'l8 para OHe cy HOB838He
Ca CBHM H8Hpe.l!HHM ){{8HCKH~/ opraHH38P,HjaMa y CBHjery,
ca CBHM ,il.€MOKparCI&lt;HM CHaraMa 'iOBj€'l8HCTi3a, Koje, 31J.py. )I{€Hey 1/JpoHry Mnpa, Ha 'leJiy ca Co"BjeTCKHM CaBe3oM npercraBJbajy BeHYI'KY CHary Koja je y cralby 1!8 ocyjeTH ·vr pas6vrje HMHepHjaJIHCTH'lKe llJJal/OBe. 38 HOBH paT H C118CH 'l0Bje'l8HCTBO 011. parHHX crpaxora.
YjeJIHlbeHe ca 'lHTaBHM HapO!J.OM y HapO!J.HOM r/JpoHry,
• non pyKoBO!J.CTBOM KoMyHHCTll'lKe naprvrje H MaplllaJia

131

130

•

�Tara, Jl(eHe JyrocJJaanje, CJJODOJ/HH u paanonpaann JbYJ/H
Y. CRODOI{Hf'j J/OMOBHHH, O'leJJH'lene y 6op6u ITpoTHB rf&gt;aWlf3M8 H y H3rp8J11bW ilapo/1Hfi ·,lleMoKparnje,. rrocraJJe cy
jeJ(Ha OJ/ c:urypnm&lt; u aT&lt;ritBHHX cH-ara \(, 1/&gt;poHry MHp8.
Hawe &gt;KeHe cy cajecHe J/H caojy 6oJby 6y,llyi&gt;Ho:r rpaJfe
CaMe, CBOjHM pa,llOM H8 COljHj8JJHCTil'lT&lt;Oj H3rpa,lllbH aeMJbe,
J/H raj p8J/ 3HB'llf O,ll6p8HJ 3eMJbe n O'lJB81be nROJ/OB8. name
oopoe, 3HB'lH 6op6y npOTHB HMnepnjaR11CTfl'/KHX flOTJiaJbH88'18 para H. lbHXOBHX HJJBHOBa.
., .
Y nMe MRJJH&lt;fHa Jl(eHa Jyrocnaanj.e «oje 'npercraBJba,
KoHrpec ce o68Be3yje:
Jla JiceHe JyrocR8BHje, y je,llnlbeHe c 'lWiasirM H8POJIOM
y HapOJIHOM rf&gt;poHry u npeKo csoje opraHH3aQHj'e· AHrH1/JamncrH'lT&lt;or l/&gt;poHT8 Jl(eHa rpeoa 11 JlaJbe J/8 YJ/8li(J cae
CHBTe J J/jeJJO eJ&lt;OHpMCKOr I/OJ/H3alba 11 COl(I1j8J/HCTJI'lJ&lt;e
H3rpa,lllbe csoje aeMJbl!, 3a IICf!Jlbelbe rferoroJ/Rllllber rrJiana, jep ro, y3 rrpnspeJIHH !1 KynrypHH npoQB8T JiaUie :J&gt;eMJbe,
IIMJi&gt;HHjH 11 KJRTJp11Hjl1 Jl(lfBOT HBUIHX HapO,ll'a; 3H8l{J1
orpOMHy HO,llpUIKJ JleMOKparCKHM II MHpOJbJOHBiiM CHaraMa
'IOBje'lilHCTB8 y 6op6w npOTI1B parnwx xyWI(a&lt;l&lt;i.
..
AHTHI/&gt;8WHCTJ1'lJ&lt;H !/&gt;pONT Jl(eHa rpe68 J/E(noja\/8 CBOj
pall Me})y Jl(eH8M8 'J 'cMHCJJY HenpeK/1/lHOT o6j8llllb8B81bB
Jl(eH8MB J/YDOKe HOBe3aHOCTH Hallie 6op6e Ha HOJby H3TP8Jllb•e coQHj8Rff3Ma c orrmroM 6op6oM aa· MHp. Hawe opraHn38[{Hje rpe6a.,llao6asjewras8jy Jl(eHe o J10ral)ajnM8 y cB/1- ·
jery, JIB. HM o6jacHe ynory ifo&amp;e JyrO&lt;;JJ8[lHje y rf&gt;poHry MHpa
11 ,lleMOT&lt;paritje, CMRCHO ja'lHlbB ,lleMOT&lt;pBTCJ&lt;J1X CHara y
6op6H H[JOTHS pHTHHX .xyWKB'lH.
AHrniflalllRCTH'IT&lt;H.4?PDHT Jl(eHa jow snme n.aJ&lt;rHBHHje
rpe6a JIB p83SHjoi!-r1op6y aa y•IBpUihelbe · MHpa ·aa Mel)y"
H8POJ/HOM HOJby, ja'lajyl;u H IIlHpehH H ,llaJbe Jlal/le Be31ff. Ca
!J.eMOKparCKHM Jl(eHCKHM opraHR3aljRjHM8 H Jl(elfaMa QHjeJIOT
Cl&gt;Hjera, Jl0M8JI(Y,/;H Ha raj 88'1118 OKJf!JbBlbe CSHX Harrpef{•
HHXJbJ/!11 y 6op6R 3a MHp_
.
'
·
..·
/l,H&gt;KyhH O,llffJ'lHO CBOj rJiac npOTHS p~THHX XJWk8'1H,
KoHrpec no'3HBa JiteHe llHj-enor csnjera J/H jow ja'le a6Hjy
csoje peJ/OBe, jolll rjeiillbe ce noBeJI(y y Mel)yHapdJ/Hbj
J/eMoT&lt;p8rCKoj rpeJ1ep8QHju Jl(eHa, aa OJ16paay npasa Ha
JI(HBOT, OJ(6paHy cyaepeHHTeTa R ae38BHCHOCTH CBHX HBpoJ/B, 38 ·npaBe,llaH H &lt;iSpCT MHp.
.

182

Peaony~Hja

.

b 6pH3H 3a Ajeuy H .MnaAe HapawTaje
MY!, JlenerarJ&lt;ulbe ll KOHrpec8 Jl(eaa JyrocJJasnje
CXBaTajY,hH 3Ha'laj 3BJ/aTKB· 6pHre 0 · J/j.el(H KO}R je
npi:Jl· Hac ITocrasno l/pyr Tnro, o6alieilyji!Mo ·ce JIB heMo
'(VBarn .aamy ,lljel(y n OJ/HTH HaJI lbRMa JIB 611 Mornu 3BHcra
noC7 aTH JIOCrojHH rpal)aH11 Hose JyrocJJ8Bi1je, rpal)amt Hose
3€MJbe CO[{HjaJ/113Ma,
• 06aBe3yJeM? oe J/8 heMo Hawy1 Jljeqy of{r8jaTH y J/YXY
fiOBe JyrOCJ/8BH]e, y OJ/aHOCTH H JbY,OaBH npeMa OTai,IOHHH
11 Mel)yco6Hoj .Jby6aa11. yq,HheMo ux Jla caoje nnrepece,
HIJT&lt;BJI He OJ/sajajy OJ! nnrepeca aajeJIH11lje. KopwcrnheMo
cpe,llcrBa Koja HaM ITpy&gt;Ka Hallla J/PJI{aBa JIB of{rajaMo 3/lpase, paJIHe H J/HCf&lt;HHJ/HHOSBl!e JbYJ/e. /)OMOhH heMo RM /!8 J/0
Kpaja 113Bf1I1JJY. CBOj OCHOBHH 33/lBTBK J/a y'le H casjecHp
113BplllaBaJy ~BOJe lllKOJJCT&lt;e o6aaeae. Pa3snjalieMo KOJt lbHx
JI(€Jby. 3a CTHqalbeM 3Halba, CaM011Hifl(HjaTHHy 11 CTBapanatJJ&lt;e cnare.
·
· ·
·
T&lt;iKO i&gt;eJIO HX ITpHITpeMHTH J/8 ITpeJ3MY, H J/8Jbe pa3BHjajy 4]eno rpBJilb_e CO!iR]anHaMa y nauioj 3eMJbH.
/(a. OH .TO OCTf'IHpHJJe, a ;Y,3HfrtajyhH y o63Hp: KCJHKpeTH•~
npeJIRore ·H3HHjere;:y perjJepafHMa fi J/HcKJCII'jR, 11 J&lt;oHrpec
ffOCTBBJbH ITPeJI CBe opraHH3al(Hje A&lt;f&gt;)J(-a, CJJHjeJtehe 38J/aTKe:
·
·
· ·

1) flojaua-tu «yi'rypno-npdci-jerna w ITOJJlf.TH'lKR pall
Mel)y Jl(eHaMa nyreM KOHI/IepealjHja, 'lHTana'lKifx rpyna,
ceMuaapa, ITpe,llaBalba, Kypceaa, lllYipelbeM KlbJ1re u lllTaMne
11 T8k"O f!OMO/;H npocsje/lHSBlbe Jl(eHe, j.ep BBCllHTBTH ,lljeljy
Y ~yxy HOSe JyrocnaSHje H O)UOjHTH HX JIB (Jy/1y lbe3HHH
CBJecHHI rpal)amt, Mary caMo Jl(el:le ocno6ol)eHe npeppacy,lla,
11.9/lHTHJTe H. ITOJ/HT/fi/KH .CBRjecHe,
.
BacnHTaH&gt;e _lljeqe HBHOB Ha'lHH TpH'JKH 388/ba H yMjeUTHOCTH ~. 3aw Je J/YJI(HOCT Hawe opraHH38IiH]e JIB yno3H8je
){;~He-MaJK€ C8 lbHXOSOM OJITOHOpHOM Y,liOTOM y SHCHIITBlbJ
.
J(felle H J/a. Hxy OBOMe noyqasa.
. . ·
J!qureJbHqe H HBCTBBHHiie, 'IJJaHM!ie opr8Hn 3aljJI:fii.'oi~;;:/
A&lt;P)J(-a, rpe6a J/8 noMoruy namy opraHH38IiHjy y vc-ey.~.;~o';,~ ~~
..
!by onor aaJiarT&lt;a
·
· ·''" ~:c&lt;'·3'i.~ - "i"~+~\'

•

.

(t~;/'/'f\'&lt;~,kof?~:i i/;

l ~ -.. '". ~ ""

l8&amp;:;~-~-i

i-3 ':

~·:·~\.~:;:;) .~- '~/
.

,'- \

~

"i.·\·i
...
'~
,,~

~

�Epura)l{eHa Mapa ce WIPeHHjf7TH u sa pjegy noJI crapareJbcTBoM CMjellJTeHy' KOli - crapareJba. AKXHBHO y'leJJlhe
1KeHa y crapareJbCKHM caajerHMa; cnpoao/jefboe crpore eBHl(eHqHje HajJ )I{HBOTOM, pajJOM' H ()/1rojeM OBe pjel(e, JITO•
3HaBalbe lliHpOKHX MaCa )l{eHa ca 3aKOHOM 0 CTapareJbCTB}',
6pHFa 0 lbHXOBOj /18JbOj _6ypyliHOCTH OMpryliH/ie liB H TB
11jeqa HMajy CBe ycJWBe llaHOCTaHy l(ODPH H KOPHCHH rpa}jaHH CBOje 3€MJbe, jJOCTOjHH Hallie CpeliHe 3aje/IHHlj€.
6) lfcro raKO nyreM narposara caecrpaso HOMOliH
HHT:epHaTe, l(OMOB€ J'leHHKa y HpHBpe/IR H }ja!JK€ KJXHibe.
7) 0CT1rypaTH nawoj AjeqH pa/IOCHO l(jeTHibCTBO OCHHBalbeM HrpaJIHllJTa, napKOBa, JbeTOBaHHWTa HT /(.
_
II.a 611 ucnysnne cae oae 3Bl(aTKe o 6a a e a y j eM o
c e !(a lieMo npopy6JbHBBTH nHTalb•e OJ!I"Oja 11jeqe, H3y'laBaTH 6praHH3aqHjy If pap CBHX JCTilHOBa l(jeqje 38lJJTHT€,
JH03HaBaTH ce ca CBHM 3BKOHC.KHM nponHCHMa H3 OBe o6na- .
ern- H lt3J!HhH cnegujaJIHH KaJ!ap )l{eHa; Koje he ce nocBeTHTH ..

2) OqsapHTH llJHY capaj11bJ_H3Me/jy IIOMa, lliKOJie H
HHOHHpcKe opr8HH3al(Hje. Y TJ CBpXy HOBe3aTH ·ce C8 opr8- HH38I(HjoM H npeKo po/111Te.lbcKHx cacT8HaK8 yqemlieM y
lliKOJICKHM casjeTHM8 H Ha CaBjerOB81bHMa npocajerHHX pa/IHHK8 npo4y6JbHB8TH nHT81b~ ol(roj8 11jeq-e. Yno3Haru
ce C8 relliKOli8Ma y pa11y lliKOJie H nHomrpcKe opraHH3al(Hje
H HOMOliH HM j1a HX npe6pol(e.
-3) Hallie opraHH3al(Hje rpe68 !(a 6y11y rJiaBHH ocJioH8I(
Hallie Hapo/IHe BJiaCTH HpH OCHHBalby CaBjeroBaJIHlliTa. 311
M8jKe H ll)'eqy, llje'ljHX AHCH8H3epa, OH()p8BHJ/HllJTa HT/1.
YllHHHTH CJle /18- ce THM ycraHOBaMa CJiy)l{e CBe Maj}{e, K8KO
6H OllrojHJie 3/lpaay :w sanpeJ1HY 11jeqy.

4) Hallie OpraHU&lt;Jal(Hje Tpe08 /18 DYIIY npBH- HOMOliHHI(H HapOj1He BJiacTH, y opr!JHH30Balby lliHpOKe Mpe)l{e
A)'e!JjHX jacaJia H 00/18HHlliTa H raKO :IIOMOTHY- pa/IHOj )f{eHH
·1111 ·lb€80 j1Hjere Dyl(e 36pHHJTO, iJpaBH)JHO pa3BHjeHO fJ
88cnHTaso.
·
·
0praHH38I(Hje A&lt;/J)f(-a cy IIYlli-He Aa 11ajy liHHI(HjarHBy
3a OTBapalbe yCTaHOBa l(jeqje 3alliTHTe. !(a CBOjHM HCKJCTBOM HOMOTHJ npH lbHXOBOM OCTBapHBalby, /Ia npoy'laBajy
OBaj npo6ieM H -AoiJpHHecy /Ia re ycraHOBe 6yIIY Ha /IOCTOj- HOj BHCHBif.
- Y TJ CBp-xy OCTBapHTH llBpcty Beay Ca HapO/IHOM BJ/a"
llif&gt;J( If CHHJJifKilT_HMa.
_
OcTBapelbe OBHX ycrasosa je y npsoM pe/IY aa11araK
caMHX pa/IHHqa H saMjewreHnqa.
Hallie opraHH3anlije IIY)I{He cy raKo}je ·lla JIOMorsy
-pa/IHOj )I{€HH ceJia""fr.Pa6p'aiie cs6je AJfjere 3a 8pHjeMe no.1,.
cKHX: paJIOBa y c.e30HCKHM 00/laHHWTiiMa H 'jaCJIHMa; 5) C neqMjanHy. n&lt;l11flbY rpe6a rrocsernrw pjel!H 6es
po~IJreJba np!pesoj MarepHHCKe JbyoasH
6pnre . •
JJ.jeqju J!OMOBH ocrajy cransa 6pHFa HalliHX opraHHsaguja_ J]y~-eM .narposara }'KHOHHTH Kac;]_pHCKH H3rJiejJ
A]e!Jjl1.X /IOMOBa, CH86J!jeTH HX 0Hp8HHM KlbHTllMa, lliTaMHOM,. Hr.pa'lKflMa, ,HpJ_JKHTH, CBecrpaiJy HOMOli B8CHHT81JHMa
y OjJFOjy !l.jeqe_ Capa/jHBBTH llpH OCHHBalby Pa4HOHHl/B fJ
JOCHO.I/apr;raBa, !l.f€'1_jHX J!OMOBa H Y'IHHHTH CBe jJa HBWH
. J!Q_MOBff. HOCTaHy -f!parH H TOHHH pOjJHTeJbCKJ{ _
J!OMOBH H
JKHBH "piJ._/!HH JioneKrHBH.
-

t,.

184

u

OR.HM llHT81bHM8.

Pesonyu,Hja
o y'lewtiy meHa y npHepeAH

\

Jl.pyrH _KOHrpec AsrmjJalliHCTJNKor rjJposra )I{€Ha JytOCJIBBHje, ORPJKaH 25, 26 H 27 jasyapa .1948 r_ y Eeorpapy,
~ Ha HO&lt;ieTKJ ppyre TO/IHHe· OCTBapelba.npBOF llerOTO/(Flllilber HJ/BHa - KOHCTBTJ je:
J!a cy JKeHe .JyrocJiaBnje pan-e pparogjes /IOnpunoc 1
creapana'IKOMI papy sa nOJ!H3alby Hallie 3€MJbe H Ii3rpai)HBillby coqHjaJIH3Ma y lboj;
·
!(a npep Anr.wrj)aWHCTH'IKlfM tjjpoHTOM )l{elia JyrociaBHje, jeJ!I;HM OJ! MOliHHX cry6oaa Hapopsor rjJposra, croje
H ;iaJbe aennKH 3al(al(H, .~ o6yxaaralbe CBHX pQc/IOJbJOHBHX
)l{eHa 11 lbHXOBa aKrHBH3aquja y orrwreM pa11y sa H3rpa/llbM
3-2MJbe, Ha O~TBapelby lleTOrOJ!HII!Ib€F H-'[BHa, 31!. cpef;y H
6narocralbe 1(8lliHx sapo11a, Hallie _pjeqe, nawux_ 6yl(YliHx
HO.KQJbelba._

..

.

_

._

..

. _

_

· }J.pyrH KOHrpec AHTHr/JalliHCTHIJKOr r/JpOHTa )I{€Ha Jyro7
cJiilBHje CMarpa pa je norpeo11.o:
. . · - .
·
1) nojaqarn yqewhe 1KeHa y np~apepiiQM. li ~PYlliTB~
HOM )I{/1BOTY, n.pe/ly:N:TH HOTpe6He _Mjepe 38_ CTpJ'lllO PcHO-

.. JS/1

�COOJbaBaibe 'ff JCBBpmaBalbe lKeUa y .HH/!JCTpHjH, UIHpOKO
ux •Mo6Jt1Iusuparn sa noxaljalbe. kypceaa Koje oprauHsyje
uapdJ!Ua BJiacr, :npef!ysefia, quuf!u«am;' · u opraHilsoaaru
CTpyqSe Kypi::eae OJ! c'rpa!ie AHTHr/JBUIHCTH'IKOF rppo!iTa
){{eua.
Pa!!HTH Ha orsapalby J!}e'ljllx ycrauoaa I!B 6u oe noMOFJIO 1KeHH paJ!HH/!H.
.

lbH seMJbe, crliapalby R opraunaoaalby ycrauoaa aa MajKy
)1RjeT&gt;e, .sacnnralby Rjeue. I{ 'cBJIM apyrHM- aaaanRMa .KOjH
c&lt;: npep .)!{eue nocraa.n,ajy y narpa/11bR &lt;PeJ!eparHBiie HaPOPHe PenyoJIHKe JyrocJiaBHje. Y TOM /1HJbyopraHR3aUHja
A&lt;P)f{ aKTHBHO pap.R ua · aOJIHTH'IKOM R npocaj'1THOM no an·
3alby HBJUlHpRX MaCa )!{eHa.
I{

AIITHcPaWHCTH'IHor &lt;PpoHra. HleHii Jyrocnaa~c~j~

'lJIAHCTBO'
1•. 'l nan AurR:r/JamncrR'IKor cfJpoHTa )!{eRa JyrocJiaBHje
MoJ«&gt;e 6HrR caa«a _ilceua Koja y)!{RBa caa rpai}aHcKa R. 6npa'IKa npaaa y &lt;PeaepaTI!BHoj HapoaHoj Perry6JIH/1H JytocnaBRjn, yepaja rrporpaM R craryr Hapopuor r/JpoHra H
craryr A&lt;P}f{-a H pal(R ua ocrsapelby rrporpaMa H!ilpopuor
cj)poura.
·
'lJiaHOBR Aurnr/&gt;alliHCTH'IKOF r/Jpoura )!{eHa cy 'IJiaHOBif
I-I apoauor cj)poura. · ·.
. ·
·L. Jf.oaBa H ,11J)!(HOCTH 'IJiaHOBa jecy; pa '6npa R 6y pe
6Rpaua y oa6ope, Renerare sa KoHrpece R Konr/JepeH/1/fje,
)(a HpHCYCTBJ je KOJir/JepeH/1HjaMa, caCTBH/1RMa, cje;l(HR/1aMa
.H Kourpecy, R aa yqecrayje y lbHXOBOM paay, a«O! je R3a6paua sa 'IJiaHa RJIH penerara~.aa uauocH·CBoje MHW.&gt;belbe
H npepnore o. CBRM ii!IralbHMa opraHR3a1.1H}e R paaa, !(a
· )''fecrayje y paay caoje opi:auRaaquje H pouoUI•e}by o)(ny«a.
I! a Raapmy je caa nyuoaa)!{Ha pujeliJelba oa6opa.
3 •. 'l nauo.J!R AHTf!tfJawRcrR'!KOr r/Jpoura·,)!{eHa JyncRaim}e Kojw paae cynporuo nporpaMy R craryry HapoaHor
cj)poura R craryry AHTRr/JamucrH'IKor i/&gt;poura )/{eua Mary
6RrR orcrpalbeHH R3 opraHnaaunje AHTRr/JaUlJICTH'IKor
if.poura lKeHa OJ! crpaue RsapUIHOr op6opa one oprai/R3aqnje liojoj,.npnnaRajy. JlporHu ortfpalbelba MOX«i" ce
)!(aJIH'rlf'. /13BpUlHOM oaoopy BJII/Ie opraHnaaquje AHTHI/JalllJICTJI'I.KOr r/JpoHTa )!{eHa.
.

Aurnr/JaUiucrm«u cj)pour )/{eua. JyrocnaaRje je l!eMoKparc«;t, aurur/Ja1IIHCTII'/Ka oprauuaauuja, Koja je cacrasun
auo HapoJ(nor r/Jpoura. oKyHJba, y jeJ!RlbY je )!{eRe JyroCJJaanje OliO nporpaMa HapoJ(nor r/Jponra, pasaujajyfin
uajpaauospcunje cj)opMe papa Mei}y )!{e&gt;HaMa, KaKo 611 uajwnpe •Mace )!{eua mro aKruaunje yqecraoaa;u! y apywraeHoM u npuapeauoM )!{lfBD'ry, y uapopuoj anacTH, y·usrpap-

OPTAHH3AQHjA
4. AHTRr/JaUIRC1'JI'IKJI cPpDHT )!{eHa ·J!Ma CBoje CaBe3He
opraH·e R caoje. opraue y ilapoaHHM peny6RHKaMa.
5. HajBRliiH opraH AHTHr/Jalii!ICTR'IKor cj)poura )/{eflH
JyrocJiaBHje jecre Kourpec Aurnr/JalliRCTH'IKor· cj)poura
H:eHa Jyrocnaauje, Kojn ce caaHBa uajMalbe jepaunyr y
I!BHje Ff!PRHe. Kourpec ca'IRJbaaajy 6upaHn aeneraru CBRX

2) Qf!jBUllbBBBTJ/ )!{eHaMa BeJIHKe S;i,l1aTKe KOje JleTOF0)1HliiJbH nJiim nocraBJba rrpea uamy uuaycrpujy, paauru
Ha JBJIB'lelby UlTO Befier opoja )!{eHa rpaaa 11 Ceira y rrpHBpeay 11 uuayci'pujy.
· ·
3) Yilosuaaaru )/{f!!l•e CeJia ca MjepaMa sa yuanpeljelbe ·
ll0Jb0llp11'Bpeae, aKTHBHS!fpaTH HX HB cnpoaof}elby Sa/!BTBKB
JleroroaHmlbe'r ·nJiaua y noJbonpuape,/111;
Paawru ua MacouuoM JlfJIBJbHBalby )!{eHa y seM.Jbopaauni[«e saapyre u saJIO)!(HTH ce sa JbHxoao y'JecrBoBalbe y
paay aaapyra. Jlpy)!{HTH. rryuy noMoh y uarpaplbu sappyH&lt;'HHX ioMoBa, aHa'lajHOM aaaar«y KOjH Hapcmuu cj)pour
ocruapyje,ua ceJiy.
· 4) lllro mnpe ooyxaarnrtr )!{eue y paay ua nsiipliia·
aalby Jio«aJIHHx ITJianoaa H apoJ!HOr r/Jpourra.
Jfirfifr!Jiuiiucru'I«H cj)pour )!{eHa oxynnfie cae uanpepue
n papue )!{eHe JyrocJI_amrje R aafie R yoyayfie caoj aonpuuoc
I!Ei 6u oa ifame aaocrane seMJbe usrpaaun11 }ef!HY oa uajuanpel(Hitjnx seMaJba ua cBHjery.

CTaTyT

U6

�Cp€'CKHX H i£HMa O)lEOBapajyhHX GlpraHH3aqHja. JbHXOB
6poj O)lpei)yje lJ.eHTpaJIHH O)l6op AHTH&lt;/JHlllHCTH'!K.Or &lt;/JpOHTH )f{eHa JyrocnaBHje,. KOjH pacnucyje Ha6ope aa )lenerare.
KoHrpec 6Hpa lJ,eHTpanRH OJl6op ARTH&lt;/JalllHCTH'!KOr &lt;/JpOHra ){{eRa KOjH 6poju JlO 200 &lt;inaifosa, II3 '!Hje cpe)lHRe
KoRrpec 6Hpa HaBplllHH o)l6&lt;ip JlO Rajswwe 40 'IJ1HRDBa • .
6. HajBHlllH opraa ARTH&lt;/JawwcrH'!KOr &lt;/JpoRra ){{eRa
aapOJlHHX ,peny6nwKa jecre KoRrpec, «ora caansa 3eMaJbCKH O)l60p ARTif&lt;/JHUIHCTH'!KOr &lt;/JpOHTa )f{€'Ra O)lFOBapajyhe
RapoJlHe pesy6nn«e, a ca'llf/naBajy ra )lenerarw Mjecanx,
cpeCKHx w fbHMa O)lrosapajyhwx opraHHaaqwja. fbHXOB
6poj O)lpe}jyje 3eMaJbCKH O)l6op KOjH 6pojH )lO 150 'IJ1aHOBH, H3 '!Hje cpe)lHHe,Koarpec 6Hpa HaBpUIHH O)l6op )lO
30 '!J1aHiJBa.
·.
·
·
7. HajHHUIH opraHH 'no«pajHHCKHx, o6JJaCHHx cpecKHX
. H MjeCilHX opraHH3Hl(Hja jecy KOH&lt;/JepeHl(Hje AHT.H&lt;/JalllHCTH'!KOr &lt;/JpOHTa )f{€'Ha ll.OKpajHR€', p6JJaCTH, Cpe3a, rpaWJ If
Mjecra. Koa&lt;/Jepeifl(Hjy ca'IHfbaBajy 6HpaHH ·)lenerarH OJlTOBapaj)rhHx oprailil3al(Hja .KOHI/JepeHl(Hje 6wpajy IIJI·eHyMe
. H H38pUIHe O)l6ope.
.
· 8. Cila PY«OBOJlCT8a Aaril&lt;/iamHcTH'!KOr &lt;/Jpoara ){{eRa
cy H360pHa . . Py'KOBO,lfCTBa ce 6Hpajy CJ/OOO)lROM BOJbOM
'IJ1aHCTBH, a IlpOCTiJM BehHHOM TJiaCOBa.
9. Hs6op,e 3a opraRe ARTH&lt;/ialllffCTH'!Kor &lt;/Jposra )f{€'R•1
· pacrracyje IJ,esrpansff o)l6op AHTffi/JaUI/fCTH'IKOr &lt;/Jpcmra
)f{€'RH JyrOCJiaBJije KHJl ce OBH Bplll•e jel{HOBpeM€'HO y CBHM
· opralii13Hl(HjaMa A&lt;P)f( JyrocnaHwje, a }eMaJbcKn oJl6opn
IIH)l Ce H360pH 'BPll!S.J' OKBHpy jepRe Hilpo)lHe periy6J1HKe.
10. PaJlH yqecrBoBalba y 6op6H· 3a rrporpaM HapopRor
{jJpoRra, sa MHpo sa H3rpaJll;bY aeMJbe, Ra nonHTI1'!KOM 11
K)'HiypHOM llOJbJ .H y CBHM HKiflf)aMa HapOJlHDr 1/JpORTH,
Ami11/Jalliacrff'lllff 1/Jposr J«eRa JyrocJJaBJfj.e Hajr jeUilbe capal}y je 11 ycKnaf)y je cBoj pa)l' ca opralla3al(ffjaMa Hapopae
OMJ1HilHHe JyrocJJ.aBI1je, JepHRCTB€'HHX CJJH,Jfi11(8TH, lJ,pBe/IOr
KpCra H llPJrRX Jlp,YlliTB€'RHX, llynrypHHX Jf OCTHJ/HX opraRI13&amp;l(Hja.
11, IJJJaHHl(e ·ARra&lt;/JaUincrnqllor &lt;/Jponra J«eHa JyrocJJannjepaasffjajy paa opraRHaaL(Hja Aarffi/JaUilfCTH'IKQr &lt;/Jpoura )f{eHa ycKna/jy jyhn ra ca rrnaHCKHM pap oM opraHH3aL(ffje
· HapopRor &lt;/Jposra. w y'!eCTByjyhn y papy ocHOBflHX opraHI13Hl(Hja HapoJlEior 1/Jposra.

13[;

BHAa ToMWHY
npeTcjeAHHL1a U. 0. AQJH{.a Jyroc_naaHje

noBOAOM Apyror HOHrpeca
AHn&lt;~.Q:&gt;aUJHCTH'-IHOr cPPOHTa t-HeHa

· Ilpnje neKOJinKo ,~~ana saBpmno je cBoj P"A II KOHrpec
Anm$amnCTH'lKOr $poaTa lKena Jyri&gt;cJiaB&gt;Ije. Osaj Konrpec 6no Je Be}IRK3. MaampecTa:U:nja je.n;nHcTBa pa,AHn:x :m:eaa
JyrocJiaBnje y 6op6n sa narp"'\H&gt;Y nam,e seMJI&gt;e. McTOBpeMeHo. TO je 6HJia. BCJI:HI{;a MaHuq,ecTaiJ;Hja , O,ll;iiylJHC 0op6e
aam11x -:ateHa np&lt;7.riiB -paTaoxywxa"::Ke no.JiHTHKe-. ·n3a,3Bsa1JC\
aoBor.-paTa. ,ZI;eJieraqnje p;e~oKpaTcKn:x _ji(e:aa Apyrnx·-_seMaJLa

napa3HJie cy TaKolje coJin,llapnocT. c 6op6oM lKena JyrocJiaBHje·sa -npaB-e,ll;aa MH.p_ y cinrjeTy I! sa .cnpje11aBaH,e HM-~ep~­
jaJIHCTH'IKn;x:,.nopo6~una-qt-eHx nJI.a:aoBa.

Konrpec je 6no BeJinKa cMorpa p&lt;l,l\a lKena JyrocJLaBnje
O,ZI; OCJI06aijeH&gt;a, a :EiapO"!HTO ·· y npBOj llJiaHCKOj rQ,Zl;HHH, H3
CBHM CCKTbpnMa .p;pym.,:--Beaor :»&lt;:HBOTa._:-OH. je ·n_·oxasao··~a je

:3Ce-aa. y--Hamoj ·BeMJL~, -6Jiaro,n;ape~a H3.po,ll;HOj -.peBOJI~Hj:a:
u._ BeJIHKOM. npeo6p~:3Cajy. KOjii je jow,. _y -ToKy,.-·nocTaJia. saa-

'lajan noJIII"IH'IICH &lt;J&gt;ili&gt;TOp. JKene JyroCJiaBnje y'leCTByjy

y.

Orp.OMHOM yqewfiy .)KeH_a. Y·HS60P_HMa .~BHX-OpraHao_Ha,p0,n;He
~JI.a~T-H- -r,ZJ;je ·CY ·OHe- He _Ca-MO yqeCTBOBaJie --K,ao ._6npa_..JH ,B·efi ·H

Y. BeJIHKOM 6pojy.
· Pa11. A&lt;l&gt;i)K-a JyrocliaBnje mi.ao je BeJinKnx· pe3yJITaTa · y
n·orlleAY" pas·BHjalha H · yt!Bpwlimia:a.a _- niJ'JIHTiPIK~- cB_~jec~u·
:a&lt;:eHa, -y ·norJiep;y ·nonyJiapasa_:u;uje -u ocT:sa_pe~a ·nporpaMa

Hapo,11i&lt;or $poRTa;
.
·
JKene J yrocJiaBn:je nocTaJie cy l(anac aaaqajaH: .paKTOp
R y- np-HB_pep;HOM·-:a\:HBOry'--Hame ·seMJhe. ro,ipiHe 06Hci.:se-u· npBa
ro;n:HHa '·IleTo.JLeT-Ke ,o6-nJLeJK:eHe cy or-poMa-HM:·---¥tiew·heM ::m:eHa
Ha CBHM· CeKTOP_HMa npHB-Pep;He ')J;jeJiaTHO'CTH~-- 0He:··tY ·.·;n;aHaC

139

�HeAO.cTaTaK~
. ynoCJieae y &lt;P'~6pmcaMa CBHX HHIIYCTplicKnx rpaaa, CTH'IY
pasae KBWIHqmKaqHje. H OBJiailHBajy najKOMOJIHKOBaHBjHM
npoqecHMa pa,~~a. Koll ;~~o6pOBOJLHOr pa,~~a, K0/1 nsrpa.)I1Le rpa"
. f{OBa H ceJia, nYTeBa

u iKeJLeaHuqa, MCJIH6pa:quje

se~JLe

n

/lpyrm.. pa,IIOBHMa BHllie 0/1 50o/o 011 YKYHHOf 6poja yqeCHHKa
y OBHM pa,IIOBHMa cy 'IKeae. )J(eaa aoBe J yrociiaBnje anje
same Kao neKall po6 Kojn pa11n sa Kopy xJLe6a, TO je CBjecna
&gt;Kena..xoja 3aa 11a MOlKe u 11a Tpe6a 11a 6y,11e callll!:aa &lt;jlaKTop
y nsrpa,~~~n .name seMJLe, y OCTBapeH.y IIPYWTBa r11je aehe
6:aTu ~B:spa6JLI!EaH.a lJ:oBjeRla no --tioBjeKy. IIojaBa

BeJIBKor

6poja HOBaTopa ·n y11apaaqa Meljy· l!Ceaa&gt;ra noKasyje ILBXOBY
BeJIHKy cBnjecT n npoMHjeH.enn O!IHOC npeMa pa,~~y. THKMnlie"JLe sa 6o.}l)y n 6p)Ky "!!pORsBo,zray, 3a no,n;nsaJLe 'seMJLe
nocTaje MacoBHa nojaBa. ·

·

·

_

. A~JK Jyroc!laBnje je ·Mo6nJinmyhn l!Ceae y pa11y sa
o6aOB·Y'_-.H usrpaAay 3eM}I,e, sa HS~pme:a.e saA:aTaxa I!eToro.ztnmu.er uJiaHa, nOc_THrao BCJIHICe pesyJITaTe. ·
.. Hapo'lnTo je ycnjemao 6niio s.Uara.. e A~)J( OKO nomohn pa,~~noj JICeHa n ·a,eaoM 11jeTeTy. )J(ene 'cy pasBnJie Mnoro
HHHqBjii.Tlrile OpraHH3Hjyhir 'noMOh IlOpD/IHJLa..a, OTBapajyhH
,. noM~aJKylm jac!le, o611a11nmia n !IOMoBe. IIope11 · rora,
A~)J( je noMarao MHOro aapO!IHDj uaCTH KOII cnpoBol]eaa
CBHX cO.qnjaJIH:ax Mjepa, a Hapo"-liiTO Ha stSpnH.a:saiLy paTH_e
CHpo'la.,l\11,. coqajaJIHO .yrpo:liC.,I&lt;e ,11jeqej 'HHBHJIH!IH·, HT/1.

3a

usBpmea.e lH~)IHKHx

3aAciraxa

KOjH

croje npe~

iKCHaMa

noxpe6no je ILHXOBO CTaJIHO HO,liHSaH.e y Ky}lTypHD·nponjeTJio·· R noJIDTH'IKOM ·norJreAY~ Crapa .JyrocJia.BHja cecreMaT~
C!fH je IIPJICaJI,a. JICeay,rraMn n.Henp.oqnjeheuocrn.""HennCM.,HoCT'. je ~iilia napO'IHTO Be~BKa Me\;y JICeaa&gt;ra. Mnore
npe11pacy11e KO'IBJie cy a,nxoBo OCJio6ol)e&gt;Le. Beh y io!IHHaMa
napoitno-eCJio6o!IHJ!a'IKor paTa sanoqeo je pa,~~ na JIHKBB!Ia:qnju uenuCMeaOCTa n onmTe saoCT.aJIOCTH :m:eaa. Taj p3,A ce
uapo'IHTO caaacj.J:o pasBujao y ro,zptHaMa nocJiaje . oc;ro6o~~ ~eCCTHHe Xl!J1&gt;3Aa :m:eua aayq:HJIO je IIHCaTH R 'IHT2TH

~ ~porJie..ztruze cy ua- ·cnoje 01JH, xaKo Kaace jeAHa ceJLaHxa

us Bocne. XnJLa,~~e n xnJL&lt;I,l(e JICena CKHHY"e cy &lt;jlepeJ,Ie;

ocrcita:&amp; ponetee npomJiocra.
Ilope11 BeJIHKHX ycnjexa y pa,~~y · AHTH&lt;jlamntTH'itror
oflpoma JICeua, Ronri}ec je ncToBpeMeno orKpBo n nn3 Kpynnnx ne11ocraraKa. MapmaJI THTQ yxasao je na neiCe 011 Tax

no

H rpewaxa n ~.nMe_ M~o.ro nOM:ora?. P"AY ·]{oarpeca n . _nocTH3~H:oy A~Hx JlCRJexa.. · HcTn:qyhn ., B~H~H
.n;onpnnoc· JK-eua sa cTBapa~~:oe 1:1_ nsrpa,n;~~:oy HOBe .Jyroc?Ia.nnJe,
on je_-n~TaK_ao n uns CJia6oCTn, uep;ocTaTa~.Y ~y ~eaa H
ILHXOB.HX opraHH3al.\Hja. -·
»~o 3 BoJ£nTe MH:, peKa9 je_ Apyr THTO p;a: ce KpnTH'lfKH ocBpneM Ha H3Bjecue .aep;ocTa'TKe .H CJia6ocr~, _
xa.Ko aa

pa,lli pyKOBO,IJ;CTBa QBe BeJIHKe JKeHC_Ke OpraHH_San;HJe, TaKO _H
Ha p;pJKaae- jep;aor ;n;nje;ra, pa~yM.HJ_e ce Ma.J!Or ,IJ;HJCJia, ~eaa_:
·xoje· a1:1cy cBjecHe_ cBoje ,n;yJKaoc~n HJIII ce .ae~~pao O,li;Hoc:
. npeMa saje,n;an~u. OB,11;je j~- ae MHCJIHM aa oHaJ _MaJIH. 6poJ

pasanx rC?cnol]a H rocnol]~~a no ~oBnMa K~Je ae _Bo;re
HOBY JyrocJIBBHjy, ICoje _cy no11 yTnqaJeM nen~HJa~eJLa uoBe
JyrOCJiaBHje, -KOjHMH je aepa3YMJLHB II Tyi) TaJ 6yJa';', CTBapaJia-..IKH JKHBOT- y Hawoj 3eMJI&gt;H; ja MHCJI,HM Ha OHaJ ,n;pyr.II
Maitll' p;no JKeHa xoje MHCJI_e ;n:a cy_ sa BpH]eMe .paTa J\OBOJL~O
aJie 011 ce6e 3a no By J yrocJiaBnjy, 6nJio y 6op6n 6n!lo Ha
11
pa,~~y y nOSa.)IHHH H ca,11a HO yqeCTByjy HI&lt; na paSHH&gt;l

pa,n;oBnMa y xopnc_T ·aapo,n;a,_ HH y_ .
..z:q&gt;YIDTBeHoM JKIIBp~y, B~h
ce- rroCBeTHme caMHMa _ceG:n •. Ha Taj ~a-qua·, "TaKB~ ·.J.Iq;me
rrocTene~O na,ll;ajy y pe,11; OHHX JKeaa xo}e ae cx~aTaJY HOBO
p;pytiiTBO, Befi "'C3H}t 3a )IaKHM ~HBOTOM, :A~;HBO~M ~~3
Hapo'l:p:TIIX 6pnra H 6es __ p~a. _qecTo TaKBe JKeae m:~n;pnMaJ_Y

HaBHKe l!COHa HeiJa.)IHHI\a HS CTapor IIPymTBa«\ ,JJ;pyr THTO ]e
f1:2.1LC nOAByKaO ,n;a HHKO. HC -MOJKe._cMaTpaTn p;a_Je p;ao JtOBOJLHO·
011 ce6e sa saje!IHHIIY, -aKO je cnocoeian -ijlnsn'IKH " ymao.
sa ,n;a.li&gt;H:.H pa,n;~ »Ja nciDl&gt;)"Ifje~ .o~,n;j~, x~~ oa p;a.JLe, -;
JICeae oiiT·epeheHe 6pHrOM sa llleqy, JOP H TO J• IIPymTBen
pap;o ~HC.J'IHM npH TOMe ,11;a IIO!J;B}"IeM _.._IIUDCHU.~Y p;~ _. HM:
11pyrapnqa xoje cy ce y paTy 11o6po noKasaJI~, aJin KOJO CH/1
y MHpy HC )"ICCT~yjy y jaBH.OM JKIIBOTy, TO J~T y IIOJI~TH~:­
KOM ii CTBapaJia"!KOM pa,n;y sa saje:p;HH~y. To Je Henpa~HJIHO
n wTeTHO ae cqMo sa saje.l{aHn;y, neh li sa ILHx. caMe, JCP ce
oae aa · Ta j He!:i!Ha oTylJ_yjy OA orpoMH~ BehHH~. HamHX :m:~H~
~oje cy CXBa.f'n..l!t? p;}7x HOBC ~yr~c)IaBll~e. H C~~J~ ·· Af?KHOC'l'H._:
He TO- Taxo HMa ae M2JIH GpOJ JK~Ha KOJe CTOJe no C:q&gt;aH_H O.ll
T0'fa HOBOr :m:nBOTa, He ·s-6or T0ra :inro oae ae- 6n BO~eJie
HOBY. JyrocJiaBffjy, ncrh s6iJJ- 'l'Ora. illTO .-HHCyJe~~jec~e CBOjiiX
HOBHX ,ll)'l!CHOCTH H npaBa y HOBOj JyrOC}laBHJH. "!!n, ~Opa&gt;t
npH. ;oM HarJiacaTII p;a oHe HHCy ·ToMe caMe Iq&gt;~~e. BeJIII~

�JIHO ,q,HBJbe sa/TO; IIaJia aa CJla60CT. paJ~a ·HeKHX
CTaBa":ateHCKRX- Oprau·H3a~Rja~ KOje He

6pure

Sa

pap;

~ei)y

..l'.HM-- · JKCHaJMa;

pyKOBO,li-

·nocBehyjy ..,ll;OBO.JLHO

. S~( ILHXOB}r

.. --.

nOJIRTH't!Ky

aKTHBHsa:qnjy aa -yqemhy·y onuiTHM·HariOpu:M:a sa rts·rpci}i;H,y
Hame seM.JLe.«.·
,ll;xcxycHja je OBY xpHTHKy CHU&lt;HO HJIYCTpoBaJia. KoHrpec je noTBp!IH:o HY'f'HOCT noja,aiLa paJ~a AqiJK M~ljy oimM
~eHaMa KOj_~ CBOjdM ·KpHBILOM, a -jo~ BHme KJHIBH.OM opta-

. Hnsa~nje, jom e:roje no cTpaan, Koje -Hncy o6yx.B-aheae
BeJIHKHM pa,ZJ;bM Ha ·asrpa,n;H&gt;H

con;HjaJIH3Ma.

-AHTa(JlnruHCTHt.IKII tjlp0aT· iKeHa He CMHje 6HTH optaHH-

sa:qnja ca.Mo aajHanpe,l(HHjnx

)Keaa,

caMo

aKTHBHCTKHH:.a,

~eaa, KOj~ cy Beh ya..u;urayre n
cTn. ~&lt;P)I{ Tpe6a ~a o6yi:_BaTn

cBjecao _Bpme cBoje p;y:m:HocBe J£Ceae, a ·aapo'll!To oae
xojejom CTOje no CTPCI:Hib,.IiocTajylur THMC jom jatiir ot.no:Han;

HapOJI!U)r ·&lt;J&gt;poHra. Taj PaJI• c o6snpo&gt;&lt; Ha ·BjeKoBny poncKy
npomJio~-T_" n Crreu;ml)lr"t.Jae ycJio»e y KojnMa Cy JKHBjeJie :m:eae,
Kao n·c &lt;o6snpoM Ha-oCTaTKe npeApacy.n;a y riorJiep;y y-q:emh·a
xe~a Y. ~PYIIITB:y, __TjHiJKH' BeJIHKY. yrrop_aocT _H aapo-iiHTe
&lt;J&gt;opMe paJ~a.
·
063npo-M aa
no$=e6Hnx:. p;pyiiiTBeH.H.~ 3a.n;aTaKa Koje
nope,n; -~nniTer _pa,n;a HMc:J. iKeaa. Kao- MajKa,. rrpep; H&gt;OM CToje
TeWKH 3a,zJ;an;n ,ll;a ,Cnojrr _,Zl;OJ1[3liHH.CKH _pa,n: II pa,ll; MajKe
ca ·orrmTep;pymTBeHH~. _Mo6nJincatn -!1\eae sa oCtBapea,e,
Tora 33,ZJ;f!lTKa, yKa3yjylin HM WHpOEe MOryfiHOCTH IIO. Be~HBa.H..a CBOr ,ZJ;O:MahHHCKOr li M3j"t!HH0f pa)l;a Ca -3aje.n;- · HHD;OM,- oc.napn:Bame ycJiona 3a_ ocJio6ol]eae -pap;anx MajKn
oA Be.n:nKHX tepeta ·_u ..JiiiQCTpyKo-r APYWTBeaor sap;aTKa -::- TO
cy eJieMeHTH KOjH Be.iiJIKnM ,ll;HjeJIOM yCJIOBJb3Bajy' IIOCTOjaa,e
AatntpawnCTH"t.JIWr 41poatcl._JKeHa Kao noce6ae opraansa:qnje
y oKBIIPY HapO:ziHOr &lt;J&gt;poHTa.
.

aii3_

0

Ms . Tara nponsna3n neoMa Baxaa n Kpynaa 3fi,ZJ;aTaK IIITO
_ra je Koarrec riot:u;pTao a Kojn tpe6a ,~~;a noctaae je,D;aa 0,11;
ocHOBHIIx 3aAata'.Ka y pa,11;y aame opraan3a:qnje yrropaa ·
_pa,lJ;, ·aapotuuo ~y OHIIM JKeHaMa Koje- ancy p;o cap;a
. aKTH:BHe, Icoje ctoje nO ctpaan. llpexo ACflJK-a · Tpe6a: p;a
. o6yxBaTHMO H -IIOCJLe,z:pny pap;Hy JKeHy ,ZJ;a je· IIO,ZJ;HrHeMO 1-13
aeHor. yc1wr xpyra n YKZLY"t.JHMo- y Be.JlHKII" 3aje,zr;awiKn pa,1:1;
sa nsrpa,n::ay cou.ujaJincTIPIKOr )J;pywtBa.

H:!

Y ,11pyroj ro)IHHH·. IIe:roroJIHmH&gt;er nJiaHa npe,11 AHTH-·
&lt;J&gt;amnCTH'IKHM &lt;J&gt;poHTOM 'l!&lt;eHa nocTa.BJLajy. ce jom Behn sa-.
,n;an;n y Besn ca na,n;ycTpHjaJinsaqnjoM aawe . seMJLe .n: -.ca
no,11;~3an.eM H npeo6p~JKajeM aame noJLonpHBpe,11;e Koja Tpe6a
,11a H,lle y KOpaK Ca HH.z1YCTpHjaJIH3&lt;U\HjOM ll eJieKTPH&lt;JlHKaI.(HjOM 3CMJbe. To saa"!n yBol)eiDe aanpe,D;anjer aatrnaa p3.fl;a
y llO.JI&gt;OllpH:Bpe,z:p:I, _yBoi)elbe" TCXHHKC. Taj B_C_JIHKH ·npeo6pa:~Kaj
aa ceJiy H.e ·ltro:»ee ce n3Bpwxun Qes _aK:t!JBHor:_ y"t.Jewha :JKeaa. _
To saa'l!n ,n;a a'awa opraansaqnja Tpe6a ,n.a boc_BeTn aap&lt;;&gt;qnry 6pnry PaJIY Ha ce!!y Meljy ceJLaHKar&lt;a. ToM P"AY. Harne
opraansa:qnje ,1J;OCctAa aHcy nocB.ehHBa.Jie· ,ZJ;OBOJbHO na.JKibe,
a 6aw aa ceJiy ·aMa npHJIH"t.JHO BCJIHKH 6poj' JKeaa Koje cy
· octane joJ;II fBIIjeK- no ctpaan O,n; ,n;pymTBeaor pa..n;a.
Koarpec je y petflepatnMa n rrpHMJLe.a:nM pesoJiy_~Hj!!Ma
TIOCTaB~O npe,D; JKCHe _]yrOCJiaBHje HC~oJniKO _BaJftHHX· sap;at3Ka. Ilop~~ noj~_'l!aH.a CB~Tpailor KYJITypao-np"ocBjeTaot
R no.JXHTH"!Kor pa,l\a Mei:w JKeaaMa, InnpoKor yqe"u!ha: :ieaa
y ITpy.tt:aay ITOMOhH aapo,n;aoj BJlaCTH. y CBaKo~· rro:r-!fe~y, a·.
aapOl!uTo rrpn · nsBo.I:JeaiLy BeJlaKnx pa,ZJ;o:Ba TietOi'o~nmjber:
rr.llaa~, nope,11; 6op6e sa wto mnpy M06n.JJ~Sa~Hjy JKCHa aa·:
CeJiy 33 peKOHCTpyKI.(Hjy IIOJI,OllpHBpe,ZJ;e rryteM mHpOKO:f 06f.,.
xBa;tau,a JKeHa y seM)])op'a,JJ;HH"t.JKe sap;pyre, aa II KOHrpecy aa·POlln:to- cy no.n;Byqeaa jow ,JJ;Ba :BeJin:Ka si,Zl;atKa aa Koja je yKa3ab n Mapmiur TH'To, 6p11ra sa ·nacrrntaH&gt;e ,n;jeqe n: pa.n; t:Ha
Y'&lt;BpmhnBaay r&lt;eljyaapo/IHOr &gt;rapa.
·
Bpnra 3a Bac~nTaae .n;jeu;e jecte Be.liHKH 33.fl;a.TaK M_ajKe •
To HaM aaMehe Hajmnpy -· 6pnry sa ys,IJ;H3aae Majxe Kao
Bacnn_Tal!niJ;e, aeHo pa3BHjaae y ·- CMH-C],[y' cB jecaoi- -6op:qa 3a ·
HO'BH JfCH:BOT, -Koja fie CBOjHM rrpHMje.poM o,iqaJHOCTH COIJ;HjaJIHCTHiJKOj ,AbMOBHHH CBaKo,JJ;HeBao aerO:Banr
"tBOM ~jeTeT)r
oto6nae HOBOr ':IOBjeKa. Bpnra sa Bacxnrtaae ,1J;jeu;e HaMehe
Hapoli_HTY rrmrnny ri 6pury ripeMa MajKaMa. llotpe6Ho je saro
60JLe II CBeCtpa.Hnje opraHH30BaTII-_CaB_jeTOB3I»3 H KOHCYJITau;nje C MajKaMa, j~'lle IIOBe3HBalLe C .BaCIIIITHH:M yCTaHOB3M3, a
aapO'IHTO C IDKOJIOMe
.

Y

Bpnra sa .BaCrrina:ae .n;jeu;e SHa't!rr IIIHpOKO pasBHjeHy
Mpeacy rroMohHHX yctaHoBa, Koje he pacTeperHrn pap;~y )KeHY
··y lb_eHHM p;y:lKHOCTHMa ~30 ,ZJ;0Mafin~e- H-M'ajKe. IJeTH TIJICHYM
CIIH,JJ;HKaTa ·ytBpt~;nc;:&gt;· je, .n;a aeMa- MOryhaocrn: nyaor yKJLytiH-RaiLa .JKeHa-y np:q:Bpe,n;y 6e3 HCTO'BP,CMeHOT OCTBapiiBa:aa Ma-·

143.

�. Tepnjannnx npe,llycJIOBa &amp;oj~ he joj OMOryhnTir O,IIJia3aK na
pa,~~, a lla npn TOMe nopo,11nqa ne Tpnn; Harne oprann~nje
Mopajy y .Tnjecnoj .capa,~~"'n ca CHH,IIHKaTHMa nponahn CBe
MOryhe .popMe, IIOMOHH pa,IIHOj :JKeHn ¥aKO y BH/IY MaJIHX
yc.t~yra, TaKe H y. Bnp;y. opra.HnSoBaiLa ,n;j'e11jirx yeTaHO'Ba.
,ll;amic 1&lt;a,lla aMepn&lt;IKn HMnepnjannCTH noKymanajy )Ia·
nopo6e csnjeT II· ,n;a._Hsasony HOBH cnjeTCKH paT ,pa,n;n OCTBa. peaa cBojnx nJLa'IKanu:nx _.n;raaoBa; :Heeae _Jyi'ocJiaBnje cy
nt;TaK.Jie xao
BOM CBHi~TY

je,ZJ;aa o.n; aaj'BaJKHHjHx m;~a:raKa :ace~a y 'lU:ITa- ,
6op6y npOTHB paTHHX xymKa"!a, sa 't!BpCT II npa-

T-aHoe, -sek je ·aajyJKe noBesaao ca "'HTalu~M. a·a:WliM pa;:~;o:vx, _ca
nJna:a.eM Hsrpap;iLe · co~njan:HSMa y Ham OJ seMJLH.. TaJ pa.,u;
Huje ca:Mo 6pHra opraHHSa.D;Hja A~,)K, :seh, Taxolje, n cBHX

opraHHsaqHja ·Hapo,IIHOr ojlponTa.

AnTH&lt;!&gt;amncTH'II&lt;H. &lt;!&gt;ponT.

:atena, cJiyJKehn Ce :seh cTe"'eiiHM ncxycTBHM~,. !Pa:~Kehn: n

npnMajyhn HOBe, no,llecHHje .popMe pa,~~a, ':pe6a JOID BHWe ,11a

pa.Au aa axTn~usan;_njn JKeHa. Mn 3a_ _Tal PM I-IMaMo -cBe
np~;:J;YC.JIOBe.: H mH:PoKe MOryhHOCT_H KOJ~ HaM npYJKa IIOCTO-

y 'l!HTaBOM CBHjeTy JKeJie Mllp, a

jaae Hapo,zp-J;e B.JI-acur,. 6or:aTo nc~ycTBO H nc-xycHe Ka,zJ;po»e.

)Keae yr6cJiaBuje, Koje cy ,n;a;re TOJIHKo· mpTana H no,o;anjeJie
TOJIHKO D:aTan ysHMajyhn aKTHB:Ho }"Iemhe y 6op6n ITpoTnB
!flamns~a, nMajy Aa.H.ac npaso n ,li;YJKHOt;;T ,ll;a no,o;arHy CBoj

,ll.pynr KOH'rpec- AHTHIJ&gt;amHCTH1JKOr q.poHTa )KeHa ~IMa
orpoMHH 3na'laj sa ,D;ClJLH pa;:J; -~eaa. OH. h~. noMo-hn Aa ~~~
cBHX opraHHsalj&gt;~ja Ai!&gt;JK 6y,~~e cal\pll&lt;aJHHJH " noTnyn J

Be,A"aH MHp. )!{eiJ:~ · H MajKe

J

rJiac· ·npoTHB- rroKymaja JI3asnsaaa aonor paTa. )Keae JyrocJiannje ,lla)Iac ·Y 6op6n 3a npane,11an MHP ,~~ajy npnMjep JKe-

Y

HaMa
,ZJ;pyrnM seMJLa.Ma oaaKo KaKo cy ra ,z~;ana.Jie y 6op6n
npo_THB cp_anincTIPIKor o:s:ynaropa. Oa:e He ~OnpH_Hnjern
O;cY"IIJI&gt;a·H.y li yje,D;IJH.eH&gt;y CBHX ,zt;CMOK_()aTCKHX H MHp_OJI,y6HBliX
4KeHCKHx opraausaqnja y cnajeTy sa joni op;JiyriHHje cynpoTcTaB.n.aae IIJiaHOB~liMa
piLTa.
Y11emke ,1J;eJieran;llja

IIMIIepHjaJIHCTH1JlCHX
;:(CMOKpaTCKIIX

xceaa

IIOTIIaJLHBa1Ja
CTpaHIIX

Hero !lO ca,~~a. 3aKJI,y~11" KoHrp~ca Tpe~.f. 1\a 6yAY TeMe!l&gt;lrTo
paspaljeHH y CBHM opram&lt;3a1\HJaMa &gt;("':"ila 6y,lly cnpo•~lleHH
y ~je.Jio. T:a:aie he _ce nOcTnhn ._jom :se~e ·?pran.H33:~_H?:So

Y'~EpmkeH.e· AHTnif&gt;awHCT~'11:K&lt;?r ~poura _J~Ce~a, n- noJa"tiaTH ,il.On:piiHOC ·HaWHX opraHH3a~~ja Ha H3rpa,zt;H&gt;H 3eMJLe .H OCTBa-

peiby· IIeroro,n;nmH&gt;er

~JiaHa.

·

seMa-·

Koarpecy op; seJI.HK9r je sfiaqaja~ FbnxoBo
· y11ewhe HHje 6IIJIO ca.Mo ~opMan:Ho npeaomeae nos.n;paBa u
:JKelba._. ,ZJ;eJieraT-lCHH.e H~ Ka.IIliTaJIHCTH1JKHX 3CMaJI.a HaBeJie cy
- xoaK:peTae; npnMjepe.:ns JKHBOTa pap;Hor aapop;a y u.HXOBHM
3eMJI,aMa, IDTO je jam BIIIDe IIOTBp,!I;HJIO ol'pOMHa npeliMyh.Crlla
HapO,zt;He p;eMOKpar~ fli&gt;HcyCTBO p;eJieraTICHJ-I»a HS. npHjareJLCKHX 3CM3JLa H3pOAHe.p;eMOKpar·uje-OMOryfiHJI0 je ,zt;a HSMHjeH:.a"MO HCKYCTlla- H3 -p~a 'llJTO fie -6HTH O,lJ; KOpu-cnf 3i} p~
JLa llfta aameM

AHTn&lt;!&gt;amncTn'IKor.pponTa ll&lt;eHa y JyrocJiaBajn n sa pa,~~ ,lley 'THM_ 3CMJbClM3.
HMajylur npeA co6oM TaEaB BeJIHKu sa,zJ;araK Kao IIITo je

_MOKpaT~KHX JKeHCKHX op~aHJISan;nja

nsrpap;~a co~njruiU3Ma,_ saajyhn Aa con;HjannsaM HHje HemTo
IDTO je MOryhHO H3i-pa,ZI;HTK p;eKpCTHMa li ~MIIHl:ICTpaTHBHHM
Mjepa.Ma, aero caMo HCCa.JlOMJLHBOM BOJLOM H J&gt;yx&amp;ra pa,zJ;HOr
Hapo,n,a, .MH MO:iKeMo- y TOMe yenjeTl{ caMO y3 ycJIOB ;:1;-a "'HT2B
Hapo,n, ·noKpeaeMo 11a pa;:J;. Hs Tara H3JI23H ,11;a -n nn:Taae HajmHpei- pa;:J;a Mel)y JKemm:a HHje HCiro O)J;BO_jeHo »JKCHCKO« Dll-

145

�/
0 pa)ly A&lt;l&gt;)!(-a y 3arpe6y

H3

pa,n.y y. HaUIOj
,ll,oopa~e 0j)la11111I •

() nJiaHCKPM

rosopa KaTH"e Kywe" .

opram1aau~jM

..:....... !13

84

rosopa

87

)KeHe Doorpa,lf.a y MBspmelhy HeTDTOJI.Hllilh~r nJI~Ha ]eireHe XaMosH.h
•
• .•
•
•
•

pHjeq

88

Hama opramtaau,uja·· HMa onpOMHe· 3a)l.aTKe Ha noihy nO!'I\OhH
)KeH~~:Ma MajKaM!l-, AHreJia Ou.enex .

90

.Ua 6:ii .MitjKa MOrJia npaBHJIHO Aa ·sacmna osoje p,JtjeTe
noTpe6Ho je ,n.a ·6y,lf.e nHCMeHa H KyJiTypHa·
Jby6oMHpKe ToMMh
KaKo pa.n.H oprasHHaau~t~ja
· PeaKe DperuepH

93
94

3

no:AMaalbe .cTpyqHor K3J11pa aa aa.u.pyre - Jiaw .sa)K&lt;tH- sa.n.aTaK
Jl3 ,If.HCKycnje JlHJI,Hje WeuT)YJ?U. .

112

11

Harna CeJha'lKa )KCHa Tp-e6a · ,lf.a OTKJIOlHH ·OHaj npHMHTH)B,Hkf
ueKa,lf.allllhlf .pa,lf. ,___.. 113 rosopa joKe Cnum.fruMh

113

0 HeKUM sa,n.aLJ,HMa KyJITypHo-rrpocsjeTHOr pa.n.a Ha ceJiy
113 fOBOpa KaTe nejMHOBHh
.
•
.

115

fosop11h)r ·saM o . uarnoj
.
roje nypwfi

116

;
MI-IHHC'fap

npo-csjeTe

,il,ajMo cse cHare sa .ajeJio rrpOI.(saTcl
(
p-e&lt;j}epaT U.aHe _Ba6osHh •
• - Harne poljeHe 3eMJhe
,!I,HCKyCHje

Pa3B»lieMo WHpoKy ,JjeJJaTHoc .
. }KeHa. y Opram13a~HJ.Y - T 3a o6ByxsaTaH._e &lt;:sHx pa)JJIRIX
·

roaop

H)J,e TCJoMillH'I

AH -

APYKtiHje

0

.

}1{11BlfMO

•

•

~~-~~~:J~pocsj.eTHO~
113
11
~

P

-

11

0JJf'e Mapaco:ll'Mh

46

KoHrpec je 6wo )KMIBa Mam~:Q:leCTau,H.ja. ')KCIHCKHX .n.eMoKpaTCKHX
cHara ~
·
Doa,11.pam TIP:eTCTasHHue EyrapcKor Hapo)I.IHiOr &gt;KeHCKor caseaa
UoJI;e )J.paro.jqese
.
.
.
.
.
.
.

119

llo·3)tpa-s npeTCTa:BHHu.e, .m.eHa An6atHMje Halj~Hje X01,1a .

120

Do:3,ll.pas npeTcTaBlllfl.J,e &lt;PP~H':J.~KHx *eH~ _AH)KeJI lleTpeu

122

nosApas npeTCT3BHliU.e MeljyHapO)I.,He .n.e~tQol\,paTCKe l\:le)J.epau,l1je
)KCHa ·M130.H fle1-pyH

123

no.lAJ;;c.enpeT~TaJB~H~~ n~JbC~HX

MopajBCKe-

12.4:

11s

pHjeLJJ1

no3,11.pas qexoCJIOB3'1Ke npeTttaBl!Hll;e &gt;KCHa Anoja~t~je ·MapTMlbaKOBe

125

5R.

Oo3Apas npeTCTaiBHMu,e :&gt;KeHa TpcTa Mapwj_e fa6p·oBau;·

60

noa)l.pas npe:TCTasuHu.e :&gt;Kena .Ma~a-pcKe

EJI3e

Borm.ru- . _;
.

.

p~a 6MTH . Y

.

.

Kocosy

II

~

52

.

CKJia,!l,y: ____ s;a
se,&gt;IJbe H3

me
C:BOJ. e

Ha

pa)l;OJ,t

rosop 0

53

6
cno ·OAHe ~eny5JUme

KyJITYpHO-llipoCBj.eTHOr

llpHoj fopw -

npe)I.HOCT -3a)f@Y)KHOr )RHBOTa -

50

)Keae MaKeAOIHHje y Hsrpa.zr.JhH
H3 rosopa Bepe Auese
¢op,\\C

-

pa)l.y: opr&lt;3_1HHsau;aje

lffirpa)J.lbC

pHjeLJ.M

55

PaAtH.to

P aA HawHx .opr aHH3aU.Hj a Mo .
COJ..U-IjaJIHCTH'iKC

Hs

41

roBOp AHKe Eepyc_ .

Jeq31 fui]e

pa.u.Hoj_ aaJI.pyaH

Y. pa,D.Hoj 33,!I.py3H \))M.apKO ··QpewKOBHh« )KCHa seh ocjeha

··)f(eHe JyrocJiasMje: .u.y6oKo ocjeh .
1aJy -.BeJII1Ke TeKoBHHe . Koje cy
H3Bojesa;m Haunt Hapo
Ber_MaH.

91
ltl3 .n.McKycHje

Hajsa)KHHjltl aa.n.au.H A$)K-a tm. ceny -'peQ:lepaT Mape Hau;ese

KoHT"PeC je ·O~sopuJJa MHTpa :MHTposHh
HP Cp611Je
'

.[l,aHac

Jace.H~t~uaria -

19

_ Jl,pyi· TH1'0 )f{eHaMa JyrocJJaB~je

J.h

y

H3 pajequ

w PHJ.C'IM /oac~a Hanwe_ opra_HH3au,nje Y
JbKe

ejOBH·fi

.

0 pe3y.n.TaTJtNa pa.!f.a opramf3aL n· A¢&gt;)1( .
. .
3au;H01Hi111M npo6JleMnM_ a ..
~ l,~ .
-a H He'KHM opraHH-

. pe,pepaT BaH)J.e Honoce.n.
BHme 6pHre -o ITO-AH3aJhy .Ka.aposa
.
MI·l.'IKa MHHH-h
..
Y Hawo.j opra,Hwa.au.Hjn

·
.

\

113

pHjetJH CoKe ByKeJIHh

)K€Ha

OcyiOIKe

na~p

Oo3,!1.pa1B

82

npeTCTaBHH'I.J;e

Dos.n.pas npeTCTaBffilu.e

117
118

125
11T3mijaHcKHX

)KeHa

126

&gt;KeHa naJile "DanyM·Oo

127

Maljapow

128

PyM)'nuje

Ecrepe

146"

147

�/

•

TI03APas npercraBHHU.e · ,rpqKHX- .IKeHa .

Pe30Jiy~Hja II KOHrpeca AW)I{-a o yqe~hy }Ke_Ha y 6op6u

npon1B par.HHx xynmaYa, a .sa npase~aH H l!Bpcr MMp
___ Pe3yJJyu,Hja o 6pM3~-t 3a ;tjeu.y w MJia·Ae HapauJTaje
Peso.riyU.Hja o yqemhy JK~a y npHspe;v1
. (CTaTyT. AHTHcj:taiiiHCTHlJKOr cJ:!pOHTa JKeHa JyroCJiaBHje

Dosoft.oM II KOH.rpeca
B«Aa ToMwwr

AHnHjJarnHcTH't!KOf.

¢po-Hra

128
131
133
135
136

JKe'Ha

139

/.

I:

~

;·g
·;:

,·

�</text>
                  </elementText>
                </elementTextContainer>
              </element>
            </elementContainer>
          </elementSet>
        </elementSetContainer>
      </file>
    </fileContainer>
    <collection collectionId="3">
      <elementSetContainer>
        <elementSet elementSetId="1">
          <name>Dublin Core</name>
          <description>The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.</description>
          <elementContainer>
            <element elementId="50">
              <name>Title</name>
              <description>A name given to the resource</description>
              <elementTextContainer>
                <elementText elementTextId="3">
                  <text>Knjige</text>
                </elementText>
              </elementTextContainer>
            </element>
            <element elementId="43">
              <name>Identifier</name>
              <description>An unambiguous reference to the resource within a given context</description>
              <elementTextContainer>
                <elementText elementTextId="1250">
                  <text>M</text>
                </elementText>
              </elementTextContainer>
            </element>
          </elementContainer>
        </elementSet>
      </elementSetContainer>
    </collection>
    <itemType itemTypeId="1">
      <name>Knjiga</name>
      <description/>
    </itemType>
    <elementSetContainer>
      <elementSet elementSetId="1">
        <name>Dublin Core</name>
        <description>The Dublin Core metadata element set is common to all Omeka records, including items, files, and collections. For more information see, http://dublincore.org/documents/dces/.</description>
        <elementContainer>
          <element elementId="50">
            <name>Title</name>
            <description>A name given to the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="733">
                <text>II kongres Antifašističkog fronta žena Jugoslavije : održan u Beogradu 25, 26, 27 januara 1948</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="49">
            <name>Subject</name>
            <description>The topic of the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="734">
                <text>Antifašistički front žena</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="39">
            <name>Creator</name>
            <description>An entity primarily responsible for making the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="735">
                <text>Kongres Antifašističkog fronta žena Jugoslavije</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="48">
            <name>Source</name>
            <description>A related resource from which the described resource is derived</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="736">
                <text>Historijski muzej Bosne i Hercegovine</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="45">
            <name>Publisher</name>
            <description>An entity responsible for making the resource available</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="737">
                <text>Glavni odbor AFŽ-a Bosne i Hercegovine</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="40">
            <name>Date</name>
            <description>A point or period of time associated with an event in the lifecycle of the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="738">
                <text>1948</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="47">
            <name>Rights</name>
            <description>Information about rights held in and over the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="739">
                <text>Glavni odbor AFŽ-a Bosne i Hercegovine</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="44">
            <name>Language</name>
            <description>A language of the resource</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="740">
                <text>SH</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="43">
            <name>Identifier</name>
            <description>An unambiguous reference to the resource within a given context</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="741">
                <text>11-M</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
          <element elementId="38">
            <name>Coverage</name>
            <description>The spatial or temporal topic of the resource, the spatial applicability of the resource, or the jurisdiction under which the resource is relevant</description>
            <elementTextContainer>
              <elementText elementTextId="742">
                <text>148 str.</text>
              </elementText>
            </elementTextContainer>
          </element>
        </elementContainer>
      </elementSet>
    </elementSetContainer>
    <tagContainer>
      <tag tagId="132">
        <name>1948</name>
      </tag>
      <tag tagId="1">
        <name>AFŽ</name>
      </tag>
      <tag tagId="110">
        <name>Kongres</name>
      </tag>
    </tagContainer>
  </item>
</itemContainer>
